MARKO DRAGIĆ

POETIKA I POVIJEST HRVATSKE USMENE KNJIŽEVNOSTI
(FAKULTETSKI UDŽBENIK)

AKADEMSKA GODINA 2007/08.

Izdavač: Filozofski fakultet, Sveučilišta u Splitu Sinjska 2, 21.000 Split, Republika Hrvatska Tel. 021 384 144, www.ffst.hr Predsjednik Povjerenstva za izdavačku djelatnost: Doc. dr. sc. Ivan J. Bošković Odgovorni urednik: prof. dr. Josip Milat Recenzenti: Prof. dr. sc. Stipe Botica Doc. dr. sc. Ivan Bošković Prof. dr. sc. Boris Škvorc Grafička obrada: Josip Dragić, dipl. iur., Jozo Kraljević, prof. Lektori: Jozo Kraljević, prof., Helena Dragić, prof. Datum postavljanja na mrežu: Podatak o izdanju: 1. izdanje Dostupno u računalnom katalogu Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu pod brojem:

ISBN-13: 978-953-7395-16-2

2

KAZALO
UVOD .............................................................................................................................. 11 I. LIRSKA POEZIJA..................................................................................................... 14 1. VRSTE USMENIH LIRSKIH PJESAMA.............................................................. 15 SVJETSKA USMENA LIRSKA POEZIJA................................................................ 16 HRVATSKA USMENA LIRSKA POEZIJA U KONTEKSTU TRADICIJSKE KULTURE ...................................................................................................................... 18 ZBORNICI (RUKOPISNE ZBIRKE)..................................................................... 23 1. MITSKE PJESME................................................................................................. 24 2. OBREDNE PJESME............................................................................................. 26 KOLEDSKE (KOLEDARSKE) PJESME .......................................................... 27 JURJEVSKI OBREDI I PJESME ..................................................................... 33 LADARSKI OPHODI I PJESME ...................................................................... 37 KRALJIČKI OPHODI I PJESME ..................................................................... 44 DODOLSKI OPHODI ......................................................................................... 51 IVANJSKI OBREDI I PJESME ........................................................................ 56 3. POSLENIČKE PJESME ...................................................................................... 62 4. POVIJESNE PJESME .......................................................................................... 72 5. LJUBAVNE PJESME ........................................................................................... 79 NARICALJKE (TUŽBALICE, TUŽALJKE)..................................................... 99 RODOLJUBNE PJESME................................................................................. 102 6. ROMANCE .......................................................................................................... 103 7. BALADE............................................................................................................... 108 7.ŠALJIVE PJESME............................................................................................... 126 9. BEĆARAC, GANGA........................................................................................... 127 VJERSKA USMENA LIRIKA................................................................................... 128 1. ADVENTSKI I BOŽIĆNI OBIČAJI I PJESME.............................................. 129 BADNJAK .......................................................................................................... 138 BOŽIĆ................................................................................................................. 142 NOVA GODINA, MLADO LITO, POČELO ................................................... 147 SVETA TRI KRALJA ........................................................................................ 148 2. KORIZMENE I USKRSNE................................................................................ 151 POKLADNA NEDJELJA.................................................................................. 152 ČISTA SRIJEDA ............................................................................................... 153 KORIZMA .......................................................................................................... 153 SVETI GRGUR ČUDOTVORAC (GRGUREVO, 12. ožujka)....................... 154

3

SVETI JOSIP ..................................................................................................... 155 KRIŽIĆANJE..................................................................................................... 156 CVJETNICA ...................................................................................................... 157 VELIKI ČETVRTAK ......................................................................................... 159 VELIKI PETAK ................................................................................................. 162 VELIKA (BIJELA) SUBOTA ........................................................................... 169 USKRS (VAZAM) .............................................................................................. 173 UZAŠAŠĆE (SPASOVDAN)............................................................................. 175 DUHOVI............................................................................................................. 176 3. MOLITVENE USMENE LIRSKE PJESME ................................................... 177 4. PRENJA (NADMETANJA) ............................................................................... 179 5. VERSIFICIRANE LEGENDE........................................................................... 182 6. ROMARSKE PJESME ....................................................................................... 194 IZVORI I LITERATURA........................................................................................... 196 II. EPSKA POEZIJA ................................................................................................... 204 SVJETSKA USMENA EPSKA POEZIJA................................................................ 205 HRVATSKE USMENE EPSKE PJESME U POVIJESNOM KONTEKSTU ..... 209 MARKO KRALJEVIĆ................................................................................. 213 JURAJ KASTRIOTIĆ (SKENDERBEG, IVANBEG)................................. 213 BUGARŠĆICE......................................................................................................... 234 TAMNOVANJE VOJEVODE SIBINJANIN JANKA .................................... 235 MAJKA MARGARITA ...................................................................................... 235 PREVOĐENJE USMENE POEZIJE NA STRANE JEZIKE ........................... 242 IZVORI I LITERATURA........................................................................................... 244 III. PRIČE (PRIPOVIJETKE)................................................................................... 248 NAZIVLJE.................................................................................................................... 249 SVJETSKE USMENE PRIČE.................................................................................... 249 HRVATSKE USMENE PRIČE.................................................................................. 253 MOTIVSKI SVIJET HRVATSKIH USMENIH PRIČA....................................... 258 1. BAJKA .................................................................................................................. 259 2. BASNA .................................................................................................................. 270 3. PREDAJA............................................................................................................. 272 POVIJESNE PREDAJE U POVIJESNOM KONTEKSTU ............................... 274 DREVNI GRCI ........................................................................................... 274 ILIRSKO I RIMSKO DOBA ....................................................................... 275 Gaj Aurelije Valerije Dioklecijan .................................................. 287 SVETI VLAHO (BLAŽ), ZAŠTITNIK DUBROVNIKA.................................... 293 PRENOŠENJE MOĆI SVETOGA DUJMA................................................... 293 STAROHRVATSKO DOBA ..................................................................... 298 Kraljica Buga ................................................................................... 298 Kraljica Tuga ................................................................................... 299

4

EPOHA OD UJEDNINJENJA HRVATSKE DO KRAJA VLADAVINE NARODNIH VLADARA (925.-1463.).............................................................. 300 SVETI DONAT ........................................................................................................ 301 KRALJ TOMISLAV .................................................................................... 301 SVETI IVAN TROGIRSKI .......................................................................... 303 DMITAR ZVONIMIR ................................................................................. 303 VLADIMIR.................................................................................................. 305 KRIVOVJERSTVO ..................................................................................... 307 MISIONARI ................................................................................................ 310 SVETI NIKOLA TAVELIĆ ......................................................................... 311 MLETAČKA OKUPACIJA HRVATSKE ................................................ 313 SREDNJOVJEKOVNI BOSANSKO-HUMSKI VLADARI................... 314 Kulin ban .......................................................................................... 314 Prijezda I., ban bosanski................................................................. 315 Stipan Tvrtko, kralj Bosne, Srbije i Zapadnih zemalja.............. 316 Dabišino proročanstvo .................................................................... 317 Hrvoje Vukčić Hrvatinić, vojvoda splitski i ban hrvatski i dalmatinski ....................................................................................... 318 HERCEG STIPAN VUKČIĆ KOSAČA...................................................... 320 Stećci, srednjovjekovni nadgrobni spomenici .............................. 321 OSMANSKA OKUPACIJA ...................................................................... 322

Radakova izdaja Bobovca ........................................323 Potjera za bosanskim kraljem ..................................324 Predaja kralja Stipana Tomaševića .........................324 Smaknuće kralja Stipana Tomaševića......................325 Pad Bosne.................................................................327
POSLJEDNJA BOSANSKA KRALJICA, KATARINA KOSAČA ........ 329 BORBE PROTIV OSMANSKE, MLETAČKE I UGARSKE OKUPACIJE.............................................................................................. 334 Legendarna obrana Đurđevca ....................................................... 339 Vođa Seljačke bune, Matija Gubec ............................................... 343 Petrica Kerempuh............................................................................ 345 Ivo Senjanin...................................................................................... 345 HAJDUCI I USKOCI................................................................................ 348 Mijat (Mihat, Mijovil) Tomić ......................................................... 351 Knezovi i vitezovi Vučkovići........................................................... 357 Obrana Splita ................................................................................... 358 Mila Gojsalić .................................................................................... 358 Stojan Janković ................................................................................ 361 EPOHA OSMANSKE VLADAVINE ............................................................... 363 PRAVO PRVE BRAČNE NOĆI I DRUGI TURSKI ZULUMI .................. 377 PORAZ OSMANSKE VOJSKE POD BEČOM 1683. G., OSLOBAĐANJE HRVATSKE................................................................. 393

Oslobođenje Poljica .................................................394 Oslobođenje Požege .................................................395 Oslobođenje Vrgorca ...............................................396 5

Oslobođenje Sinja ....................................................397
Roša harambaša............................................................................... 401 FRANCUSKA I AUSTRIJSKA OKUPACIJA HRVATSKE................. 406 Ban Josip Jelačić Bužimski............................................................. 409 Andrijica Šimić ................................................................................ 411 HERCEGOVAČKI USTANAK ................................................................ 414 ETIOLOŠKE PREDAJE................................................................................... 415 ESHATOLOŠKE PREDAJE ............................................................................ 426 MITSKE PREDAJE .......................................................................................... 429 DEMONOLOŠKE PREDAJE........................................................................... 436 PRIČANJA IZ ŽIVOTA .................................................................................... 444 4. LEGENDA............................................................................................................ 448 LEGENDA O GAVANOVIM DVORIMA........................................................ 448 SVETI VALENTIN............................................................................................ 455 5. NOVELA .............................................................................................................. 457 7. ANEGDOTA............................................................................................. 465 7. SITNI OBLICI (ŠALA I VIC) ............................................................................ 468 LITERATURA ............................................................................................................. 472 IV. DRAMA (FOLKLORNO KAZALIŠTE) .......................................................... 479 POVIJESNI PREGLED FOLKLORONOG KAZALIŠTA ................................... 480 KAZALIŠTE LUTAKA.......................................................................................... 484 SVADBENI OBIČAJI............................................................................................. 485 MASKIRNI OPHODI ............................................................................................. 488 LITERATURA ............................................................................................................. 501 V. RETORIČKI (GOVORNIČKI) OBLICI............................................................. 503 BASMA (BAJALICA, EGZORCIZAM, ZAKLINJANJE).................................... 504 2. ZDRAVICA............................................................................................................... 511 3. BROJALICA (BROJILICA, NABRAJALICA)................................................... 514 4. BRZALICA ............................................................................................................... 516 5. BLAGOSLOV/ MOLITVA..................................................................................... 517 6. KLETVA ................................................................................................................... 520 IZVORI I LITERATURA........................................................................................... 522 VI. MIKROSTRUKTURE (POSLOVICE, ZAGONETKE) .................................. 524 POSLOVICE................................................................................................................. 525 LITERATURA ............................................................................................................. 535 ZAGONETKE .............................................................................................................. 536 LITERATURA ............................................................................................................. 539 BILJEŠKA O AUTORU.............................................................................................. 553

6

Prema tome, dakle, braćo, budite postojani i držite predaje kojima smo vas poučili bilo usmeno, bilo pismom! Naređujemo vam, braćo, u ime Gospodina, Isusa Krista, da se klonite svakoga brata koji neuredno živi i ne drži se predaje koju ste od nas primili. SVETI PAVAO (2 Sol 2, 15) Priče su Ljudi. Zovite ih da žive s vama. Ako ćete biti dobar domaćin naučit će vas svemu što znaju. Dat će vam do znanja kada se spremaju otići. Tada ćete ih predati nekome drugome. PRIPOVJEDAČ IZ INDIJSKOG PLEMENA KRI Quid proficit in literis, et deficit in moribus plus deficit quam proficit. Tko napreduje u znanju (nauci), a nazaduje u običajima, više nazaduje nego napreduje. LATINSKA POSLOVICA Pjesme naše pjevaju junaštvo i ljubav, naravni duh u njima živi. Ne znadu zlatna pera onako pisati, kako javorove gusle gude . . . Ne leži naša vila u velikim posteljama, kod gospodskih trpeza ne sjedi: žedna i gladna trči kroz gore i što više trpi, sve ljepša postaje, i glas njezin puniji izlazi iz prsiju golih i hlepećih. Pjesme su povijest naša, u njima tražimo dobro i zlo svoje. Drugi puci štiju ih, prevode i čude se njima, a mi ih se sramimo i još ismijavamo svojim prosvijećenim barbarstvom. Pokupimo braćo, pokupimo svoje blago, prije nego ga vjetar vremena ne pogubi. Hljeb je iz zemlje, lijepost iz puka: puk nam je otac, a zemlja majka naša. NIKOLA TOMASSEO, ISKRICE III; XVIII. (ZLATNA KNJIGA HRVATSKE NARODNE LIRIKE, SASTAVIO KREŠIMIR MLAČ) 7

U puku stoji prava sila naroda, on je od svega naroda najviše spojen sa zemljom, a bude li u njega obrazovanja i samosvijesti, ni sve sile svijeta neće narod krenuti s puta kojim udariti mora; zaman su sve tuđe spletke, zaman su vanjski pokušaji da navuku narod na svoje – on stoji čvrsto kao dub, jer je dubu silan korijen, a taj korijen je puk. (…) al dobro je da narod sam zaviri u dušu, da otvori krvavu knjigu minulih dana, jer je prošlost vazda zrcalom sadanjeg doba. Dobro je da narod sazna gdje je zgriješio i posrnuo, gdje li se proslavio i podičio. To neka mu je naukom za buduća vremena. AUGUST ŠENOA, NAŠA KNJIŽEVNOST; SELJAČKA BUNA Bosanske kasabe i varoši pune su priča. U tim ponajčešće izmišljenim pričama krije se, pod vidom nevjerojatnih događaja i maskom često izmišljenih imena, stvarna i nepriznavana povijest toga kraja, živih ljudi i davno pomrlih naraštaja. To su one orijentalne laži za koje turska poslovica veli da su istinitije od svake istine. Te priče žive čudnim skrivenim životom. […] Za bosansko dijete mitovi i legende imaju moć majčinog mlijeka, nešto tajanstveno i stravično, što postojanje nosi sa sobom, ulazi u nas u obliku drevnih predaja. IVO ANDRIĆ NA DRINI ĆUPRIJA Legende izdržavaju probu vremena bolje nego prava povijest. RICHARD CAVENDISH Slušajući dalmatinske klape shvatio sam da hrvatski narod ima dušu koju treba znati pokazati svijetu.(...) PABLO COELHO

8

Poštovane studentice i studenti; čitateljice i čitatelji, Pred vama je dio duhovnosti naših davno upokojenih pramajki i praotaca kojima su mnoge devet stoljetne okupacijske vlasti htjele iskriviti i zatrti pamćenje i postojanje. Međutim, naši su hrabri predci kroz višestoljetne mnogobrojne progone, patnje i stradanja, stvarali svoju kulturu i usmenu književnost, pamtili je, brusili i, hrvatskim narodnim jezikom, s koljena na koljeno prepričavali svojemu potomstvu. Nijedna sila nije mogla uništiti narodno pamćenje i usmenom komunikacijom je velik broj pjesama, priča, drama, poslovica, zagonetaka, retoričkih oblika, običaja, ophoda i obreda sačuvan do naših dana. Mnoga sam kilometarska bespuća propješačio sa svećenicima ili uglednim ljudima. Naslušao sam se mnogih ljudskih sudbina, divio se plemenitosti, izdržljivosti, dostojanstvu, ponosu, vjeri i optimizmu sugovornika. Neke sam predaje dobio pismom poput onih od velikog autoriteta u Bosni i Hercegovini, dr. fra Ignacija Gavrana; neke faksom. Nekoliko su mi puta nepoznati ljudi u ured donijeli priče iz svoga kraja. U ovoj knjizi je stotinjak izvornih suvremenih zapisa, koji se prvi put publiciraju. (Osamdeset je tih zapisa iz Republike Hrvatske, dvadesetak iz Bosne i Hercegovine te šest iz Crne Gore.) To narodno blago prvi put se publicira u ovom udžbeniku. Zapisi su podjednako nastajali i u ruralnim i u urbanim krajevima, a među njezinim prenositeljima ima ih od bezpismenih do fakultetski obrazovanih, kao i poslovnih ljudi, uglednih umjetnika, svećenika, sveučilišnih profesora i dr. Različite su životne dobi i ima ih od malodobnih do stogodišnjih. Većina zapisa nastala od 2001. do 2008. g. To su zapisi koje smo bilježili ja i studenti kojima sam bio mentor pri pisanju seminarskih i diplomskih radova. Mnogo je tih zapisa snimljeno. Unatoč iznimnom bogatstvu, raznovrsnosti i višestrukim vrijednostima, hrvatska tradicijska kultura i književnost, nedostatno su istraženi. Razlozi tomu su višestruki: surove povijesne okolnosti, sustavno zatiranje i iskrivljivanje narodnoga pamćenja od devet stoljetnih okupacijskih vlasti, zabranjivanje vjere i svega što je činilo vjerski i nacionalni identitet, snažno upletanje komunističke ideologije na znanost i kulturu. Usmena književnost sadrži višestoljetne i višemilenijske pouke i poruke. Namjena usmene književnosti je utilitaristična, didaktična i edukativna. Njezine su estetske, edukativne i didaktične vrijednosti iznimne. Ta je književnost, dakle, općedruštveno korisna. Velik je značaj 9

hrvatske tradicijske kulture i književnosti u očuvanju nacionalnoga i vjerskoga identiteta Hrvata kao i poštivanja drugih naroda s kojima žive Hrvati. U ovim je vremenima najveća opasnost, po tradicijsku kulturu i usmenu književnost, potrošački mentalitet življenja. Zato je civilizacijski čin izvorno sakupljati i snimati usmeno-književne oblike i narodne običaje kako bismo ih oteli od zaborava i sačuvali za naše potomstvo. To je opći trend u razvijenom svijetu kojega smo dijelom. Neznanje je najveća opasnost po čovjeka, narod i čovječanstvo. Narod koji nema svoje tradicije i nije narod. Stoga, duhovnu i materijalnu baštinu treba poznavati i iz njih učiti. U toj su baštini naši korjeni i povijest naša, a narod koji ne poznaje svoju povijest osuđen je na njezino ponavljanje. *** Iskazujem zahvalnost svim mojim kazivačicama i kazivačima, od kojih mnogi nisu više među nama, a neki su bili prisiljeni napustiti pradjedovska ognjišta i raseliti se po svijetu. Mojim studenticama i studentima, njihovim kazivačicama i kazivačima izražavam najveću zahvalu. Velika zahvala pripada i mojim sponzorima, posebice, Optima I. D. Mostar. Neizmjerna zahvalnost pripada mojim profesorima: dr. Stipi Botici, pok. dr. Josipu Kekezu, dr. Anti Franiću i drugima. Posebnu zahvalnost iskazujem svojoj obitelji: supruzi Kati i djeci: Josipu, Heleni i Mariji. Svi su oni dionici ove duhovnosti.

U Mostaru, 23. kolovoza 2008. godine

prof. dr. sc. Marko Dragić

10

UVOD
Književnost svjedoči o životu ljudi, naroda i čovječanstva. Usmena je književnost najstarija i najdugotrajnija vrsta književnosti. Usmena lirika, epika, drama kao i poslovice i zagonetke postoje od agrafijske etape ljudske duhovnosti i tradicija su pisanoj književnosti. Renesansa je epoha u umjetnosti koja obnavlja vrijednosti antičke grčke i rimske civilizacije. Od humanizma i renesanse pozornost se pridaje i običnim ljudima. U renesansi se javlja velik ineteres za narodnom književnošću. Michel de Montaigne (1533.-1592.) bio je oduševljen narodnom poezijom. Od njegova je vremena naziv narodna književnost. Jak je utjecaj usmene književnosti i na renesansnu i baroknu književnost. Pisci su stvarali svoja djela po uzoru na usmenu književnost ili su u svoja djela inkorporirali usmenoknjiževne oblike. U XVIII. st. javlja se interes za sustavnijim sakupljanjem, zapisivanjem i proučavanjem usmene književnosti. Johan Gottfried Herder (1744.-1803.) objelodanio je 1778. g. svoje djelo Volkslieder (Narodne pjesme). Drugo izdanje toga djela objavljeno je u Leipzigu 1778./1779. pod naslovom Stimmen der Völker in Liedern (Glasovi naroda u pjesmama). Herder je u te svoje zbirke uvrstio Goetheov prijevod Hasanaginice kao i tri pjesme iz Razgovora ugodnoga naroda slovinskoga (1756., 1759.) fra Andrije Kačića Miošića. Od kraja 18. stoljeća u vrijeme uvođenja homerologije za usmenu književnost uvodi se naziv anonimna književnost. William Thomas 1846. godine sugerirao je naziv folklor – narodno znanje. Roman Jakobson i Petra Bogatirjeva u svom članku Folklor kao naročit oblik stvaralaštva usmenu književnost od pisane razlikuju upravo po postojanju folklora. U naše vrijeme naziv neofolkloristika poistovjećuje izvedbu i djelo. Mnogi povjesničari, filozofi, etnolozi i antropolozi navode da su Hrvati iz svoje izakarpatske prapostojbine u današnje domovine donijeli jedino svoju tradicijsku kulturu. Odjeci te kulture opažaju se u suvremenim zapisima obrednih lirskih pjesama koje su pjevale Kolede, Ladarice, Kraljice, Dodole (Prporuše, Preporuše) kao i u obrednim pjesmama koje su se izvodile uz Božić, Jurjevdan (23. travnja), Ivandan (24. lipnja) i dr. U Hrvatskoj se početkom 20. stoljeća, za vrijeme dominacije Seljačke stranke predvođene braćom Radić, usmena književnost nazivala 11

Višestruke su interferencije usmene i pisane književnosti. IV. V. također. a Stanko Vraz u Kolu 1842. Mikrostrukture (poslovice. Stotinjak 12 . U Hrvatskoj se naziv narodna književnost u službenoj uporabi zadržao do devedesetih godina dvadesetoga stoljeća. Epska poezija. teologija.seljačkom književnošću. Josip Kekez je ta pravila nazvao HektorovićVrazovim zakonom. drugi su se nadahnjivali usmenom književnošću i tako stvarali djela trajne umjetničke vrijednosti. a u Engleskoj folklorna književnost. Retorički (usmenogovornički) oblici. II. U naprednom svijetu tradicija se poštuje. treći su pisali po uzoru na usmenu književnost. Pomoćne su znanosti za proučavanje te vrste književnosti: etnologija. Do sada se uobičajilo misliti kako je usmena književnost nastajala u zabačenim ruralnim (htjelo se kazati zaostalim) mjestima. četvrti su izvorno zapisivali usmeno-književne primjere. posebice u poglavljima Usmene epske pjesme i Povijesne predaje. arheologija. Međutim. psihologija i dr. dolaziti do nužnih ponavljanja u različitim poglavljima. Drama (folklorno kazalište). piše da narodne usmene umotvorine treba zapisivati “onako kako izviru iz ustiuh naroda”. antropologija. g. Sustav usmene književnosti čine: I. VI. U Njemačkoj je i danas takav naziv. povijest. III. Priče (pripovijetke). Stoga će u ovom djelu. U uporabi je bio i naziv tradicionalna književnost. međusobno prepleću. sociologija. Najčešći su pristupi proučavanju usmene književnosti monogenetski i poligenetski. Neki su je povjesničari književnosti nazivali pučkom književnošću. radi lakšega snalaženja. zagonetke). Lirska poezija. njeguje i prezentira. Usmeno-književni sustavi se. Svaki taj sustav može se klasificirati na više vrsta i podvrsta. Jedni su pisci zapisivali usmeno-književne primjere i inkorporirali ih u svoja djela. Prvi hrvatski značajniji folklorist Petar Hektorović ukazao je na nužnost zapisivanja usmenoknjiževnih oblika. pučku i usmenu književnost treba razlikovati. Općenito se može reći da je osamostaljenjem Republike Hrvatske snažno porastao interes za tradicijskom kulturom i književnošću. čuva. Odnos spram tradicije civilizacijski je čin.

Najveći su velikani pisane književnosti stvorili djela trajne umjetničke vrijednosti nadahnuvši se na vrelu tradicijske kulture i književnosti. pripovijedana. koji se prvi put publiciraju u ovoj knjizi. zorno svjedoči vitalnost hrvatske usmene književnosti. Hrvatska usmena književnost. brušena i prenošena hrvatskim jezikom. stoljećima i milenijumima pamćena. Višestruke su interferencije usmene i pisane književnosti. Ta je književnost tradicija pisanoj književnosti. Hrvatska tradicijska kultura i književnost svjedoče četrnaest stoljetnu ukorijenjenost Hrvata u europskoj kulturi i civilazaciji. a o svemu navedenom zorno svjedoče sljedeće stranice. ima najveće zasluge za očuvanje hrvatskoga nacionalnoga i vjerskoga identiteta.izvornih suvremenih zapisa. 13 . bila u izvedbi.

I. LIRSKA POEZIJA 14 .

Obredne pjesme: Koledarske. Dodolske (preporuške). Bećarac. Zaruke. 2. Prvosvibanjske. 3. Versificirane legende. Romarske pjesme. Pjesma siročeta umrloj majci. Molitvene usmene pjesme. Poskočice i pjesme uz kolo. Ljubavne pjesme: Zagledanje. Adventske i božićne pjesme. Uspavanke. 3. 5. 5. Život u braku. Pjesme uz žrvanj (zorna). *** 15 . Korizmene i uskrsne pjesme. Mogu se klasificirati na: Svjetovna usmena lirika: 1. Povijesne pjesme. 4. pjesme uz kolijevku i druge pjesme maloj djeci. 6. 6. Prenja. Ašikovanje (ljubovanje). Svatovske. Kiridžijske. Mitske pjesme. Kosidbene.Vukarske. VRSTE USMENIH LIRSKIH PJESAMA Lirska je pjesma skupina umjetnički komponiranih lirskih slika kojima dominira osjećajnost. ganga. Kraljičke. natpjevavanja (dvostihovi). Putničke. Šaljive pjesme. Pastirske. Vjerska usmena lirika: 1. Ribarske. 8. Ivanjske. Napitnice vinske. Ladarske. Naricaljke (tužbalice). Žetelačke. Rodoljubne. Te pjesme prate čovjeka od rođenja (uspavanke) pa do smrti (naricaljke). Posleničke pjesme: Težačke. 4. Romance. Jurjevske. 9. a obuhvaćaju vjersku i svjetovnu liriku. 7. Balade. Lirske pjesme su najmnogobrojnija usmenoknjiževna vrsta.1. 2. Veselanje.

Primjerice. kineska i japanska književnost. Ljubavne su usmene lirske pjesme bile u usmenoj komunikaciji kod najstarijih civilizacija Bliskog i Dalekog istoka kojima pripadaju: sumerska. mezopotamska. roditelja i djece. a procvat joj je bio 2000. Lirska je poezija Sumera vjerska i svjetovna. 1 Marko Višić. pr. g. Blaženoj Djevici Mariji i svecima i sveticama Božijim. perzijska. Književnost drevnog Bliskog istoka. Šu i Tefnut – Vjenčanje u Ombosu. Te su pjesme imale kultni i obredni karakter. Zagreb 1993. poskočice u retoričke oblike i u ljubavne pjesme itd. sestre i brata. arapska. U tim himnama opjevane su pobjede i pothvati vladara kao i njihove svećeničke dužnosti. U lirskoj poeziji iznimno značajne bile su himne.(Neki žanrovi usmene lirike međusobno se prepleću. perzijska. arapska. Pjevaju te pjesme i o ljubavi prema prirodi i životinjama. a sumersku je književnost naslijedila asirsko-babilonska (akadska) književnost. Himna Inanni i dr. U sumerskoj lirici iznimno mjesto zauzimaju himne bogovima i vladarima. asirsko-babilonska (akadska). Poznate su sumerske lirske pjesme: Dumuz i Inanna – Ljubav u Giparu. Ljubavne pjesme pjevaju o ljubavi: dragoga i dragane.-1800. g. Mnogobrojne su ljubavne pjesme o Bogu.) SVJETSKA USMENA LIRSKA POEZIJA Starim književnostima Bliskog i Dalekog istoka pripadaju: sumerska. kineska i japanska književnost. muža i supruge. Dumuz i Inanna – Ljubavna ekstaza. Sumerske su himne: Himna boginji pravde Nanše. indijsko-sanskrtska. indijsko-sanskrtska. Početci sumerske književnosti sežu u 2600. staroegipatska. prije Kristova rođenja. hebrejska. Himna Nergalu. Drevni su Egipćani pjevali himne i vladarima jer su ih smatrali sinovima vrhovnoga božanstva. a među njima najljepša je i najslavnija babilonska Himna Šamašu – bogu sunca. asirsko-babilonska (akadska). Asirci i Babilonci su asimilirali Sumere. 16 . hebrejska. 7. prenja se mogu svrstati i u vjersku i u svjetovnu liriku. Kr. Himna Nilu i Himna Suncu.1 Među egipatskim himnama svojom ljepotom ističu se Velika himna Amonu u kojoj se slavi vrhovni staroegipatski bog Amon (Amon-Ra). staroegipatska. str. Naprijed. mezopotamska. Isusu Kristu. Inanna i kralj – Blagoslov za svadbenu noć.

liturgijskih. str. str. pr. ili VI. 17 . st. Pouka za Amen-em-opeta.4 Valja istaknuti i starozavjetne proročke biblijske knjige: Izaijine (VIII. pr. Kr. XVI. st. Takve su. Najstarija je i najopsežnija Rgveda (10 knjiga).) i Jeremijine (VII. tužbalica. konjem i gazelom”. U Bibliji (XIII.-970.Tako su stvarane himničke biografije. pr.). Biblijske psalme čini 150 pjesama (hvalospjeva. neuzvraćenoj ljubavi. Propast Ura. Kr. Kr. 4 Isto. pr. Najljepša ljubavna pjesma svih vremena. st. Akada – Ekur je osvećen. Antologijska je ljubavna Pjesma harfašu. Svjetovnu staroegipatsku lirsku poeziju čine mudrosne i ljubavne pjesme. Predaja ih pripisuje kralju Davidu (vladao oko 1010.) kojom faraon daje savjete sinu – nasljedniku kako će se ponašati prema podanicima i usput ga upoznaje sa stanjem u susjednim zemljama. Kr. Pouka vladara Akhtija sinu Merikaru (oko 2000. Psalmi (XI. Nevenka Košutić – Brozović.3 Pored himni Veda sadrži i tužaljke. 8-11. Ljubavne pjesme pjevaju o ljubavnoj čežnji. primjerice. Školska knjiga. o ljepoti dragane koju se “podsjeća na cvjetne livade. Krista) čine Rgveda. sina Ka-nakhtija (VII. primjerice. Neke su drevne egipatske mudrosne pjesme pripisane mudracima ili vladarima.) su najvažnije hebrejske vjerske pjesme. Kr. Značajan broj tih pjesama pripada usmenoj lirici. basme i druge usmenoknjiževne oblike.2 Staroegipatski zbornik ljubavnih pjesama Pjesme s rijeke (XV. pr. poučnih i proročkih pjesama).-IV. Takva je. Zagreb 1996. o ljepoti dragoga “koji se uspoređuje sa sokolom i labudom. g. po nekim povjesničarima književnosti.) kao i mudrosnu Knjigu o Jobu (V. Prokletstvo. st. U spomen na razaranje važnoga grada ili hrama stari su Egipćani pjevali himne – tužaljke (tužbalice). 50. zahvalnica te pokorničkih. st.-VI.) snažno je utjecao na kasniju liriku. pr.) 2 3 Isto. Krista) je. Brahname i Upanišade (Vedante).). (Starozavjetna Knjiga o Jobu napisana je stihovima i prozom. pr.-VI. Kr. Svetu staroindijsku knjigu Veda (Usmeno znanje. po Kristu) mnogo je usmenih lirskih pjesama trajne ljepote i vrijednosti. st. pr. Čitanka iz stranih književnosti I. st. pr. potoke i šumarke s pticama koje bijahu svjedoci njihove ljubavi”. U toj pjesmi opažaju se utjecaji sumerske i staroegipatske usmene lirike. zbirka usmenih ljubavnih pjesama.-IV. st. str. 19. hodočasničkih. Krista – I. Pjesma nad pjesmama (X.-XIV.) utjecala je na biblijske Mudre izreke. st. st. st. a u njoj se nalazi 1028 himni čiji su stihovi najstariji uzorci indoeuropskog stiha.

) objavio je zbornik engleskih usmenih pjesama pod naslovom Ostatci stare engleske poezije (1765. nakl. To su. Škotski pisac James Macpherson (1736. svadbene su pjesme bolje od Katulovih i Klaudianovih. Značajne su Kokinšu ili Kokinvakašu (Zbirka starog i novog pjesništva. Ši king (Knjiga pjesama. g. primjerice.-400. oda i balada.. 1445. Franjo Minucij je 4.-1811. izdanje. 1509. VI. Pjesme su uglavnom iz vremena dinastije Čou (1115. Najstariji zbornik japanske poezije Manjošu (Knjiga od 10 000 listova. st.-403. HRVATSKA USMENA LIRSKA POEZIJA U KONTEKSTU TRADICIJSKE KULTURE Zapisivanje hrvatskih usmenih lirskih pjesama počinje u drugoj polovici XV.-764. a neke potječu iz vremena dinastije Šang (oko 1300. ali ima i drugih pjesama (nagautu). na rubu oporuke Zadranina Trana zabilježio pjesmu Još pojdoh ravnim poljem.?) koji u 17 poglavlju svoga djela De situ Illyriae et civitate Sibenci (1487. uredio Antun Šoljan. 94. pr.-1796. g. g. – Šibenik. Zagreb. prenja i dr.) objavio je 1760. tj. 1995. tužaljke (lamentacije. 1300. zbirku usmenih lirskih pjesama Odlomci starih pjesama sakupljenih u brdovitim predjelima Škotske. pr. Zagreb 1972.U Bibliji se nalaze i drugi žanrovi usmene lirike.) sadrži 4 500 većinom lirskih pjesama. stoljeća. studenoga 1484.) u koji je uvrštena škotska balada Edward.6 Velik je utjecaj Ši kinga na kinesku i japansku poeziju.). oko 450. Biblija i hrvatska kulturna tradicija. tužbalice). osobito Jeremijine. početak X. 14. Thomas Percy (1729. Znanje.) piše O nekim šibenskim običajima ističući: da su tamošnje tužbalice dirljivije od tužbalica Tetide i majke Eurialove.). g. str. 18 . Kr. ljubavne su toliko lijepe da bi ih jedva mogli spjevati 5 6 Stipe Botica. pr. Vl. Krista) sadrži 305 usmenih pjesama među kojima je najviše lirskih pjesama. str.5 Zbornik najstarijih kineskih pjesama. Prve značajnije podatke o izvođenju usmene lirike dao je Juraj Šižgorić (Šibenik. Kr. 100 najvećih djela svjetske književnosti. g.).

Ferićev učenik Marko Bruerović (Lion. 1576. Hanibala Lucića (Hvar. Zlatna knjiga hrvatske narodne lirike.) koji se bavio proučavanjem Morlaka.) smatraju prvim značajnijim hrvatskim folkloristom (folklor = narodno znanje). dakle. Polovicom XVIII. – Split. oko 1770. a ekloge se doimlju da ih stvaraju Damet i Menak pred Palemonom. – Hvar.) i mnogih drugih. – Stari Grad. 1713. 7 19 . – 1803. zapisao pjesmu Sidila moma kraj mora. Više je njegovih zapisa u rukopisnoj zbirci Popievke Slovinske. Žumberak. 1461.). – Split. 7.) Mnogi povjesničari književnosti Petra Hektorovića (Stari Grad. Zagreb 1972. – Dubrovnik. . 1744. Pjesmu je na hrvatski jezik preveo pjesnik i prevoditelj Hugo Badalić (Brod na Savi. (Neki navode da je Bajamonti svoj zapis Hasanaginice dao Fortisu. tri počasnice i jednu baladu. str.) a prvi je objavio u svojoj Povijesti hrvatskoj Tadija Smičiklas (Reštovo kraj Sošica. oko 1485. 1820. 1553. sastavio Krešimir Mlač. 1501. Fortisov Put po Dalmaciji (1774. Nezaobilazan je Pavao Ritter Vitezović (Senj.) pisao je pjesme po ugledu na usmenu liriku. 1843. a o nekima će biti u daljnjem tekstu. povjesničar i vjerski pisac Josip Bedeković (? oko 1688. – Zagreb. Značajan doprinos hrvatskoj usmenoj književnosti dao je liječnik. Hektorović je u svomu Ribanju i ribarskom prigovaranju (1568. MH. Gal ili Sapfa.) koji je zapisao i na latinski jezik preveo pjesmu Crni Madžarić. – Dubrovnik.? 1777.) kao i djelo njegova osporavatelja Ivana Lovrića (Sinj. Mavra Vetranovića (Dubrovnik. a zapisao je nekoliko usmenih lirskih pjesama. (O nekima je već bilo riječi. 1823. 1851.) u Bosni je. 1739.) koji je na latinski jezik prevodio hrvatske pjesme. – Beč. koncem XVIII. Usmene lirske pjesme.).7 Džore Držić (Dubrovnik. vjerojatno u Travniku gdje je bio francuskim konzulom. 1450. mali grdni i odurni. – Dubrovnik.). 1524.) zabilježio dvije bugaršćice. 1487. – Cipar. oko 1754. 1914. str.Propercije.). 1572. st.) pisao je o međimurskim običajima i starohrvatskoj mitologiji navodeći ladarske pjesme. – Zagreb. priredo Stipe Botica. 1760. 1900. – Remete kraj Zagreba. 1482.) pomogao pri sakupljanju i zapisivanju hrvatske duhovnosti. Ti su zapisi izvorni i njima je Hektorović pokazao kako treba zapisivati usmeno-književne oblike. Veoma je zaslužan što je svom prijatelju Albertu Fortisu (1741. 1800. Vrijedan je hvale rad Đura Ferića Gvozdenice (Dubrovnik. MH. Golem je utjecaj usmene lirike na djela Marka Marulića (Split. st. 1652. Zagreb 1996. 19. glazbenik i pisac Julije Bajamonti (Split. SHK.) Dragocjen je.

g. g. g. a Književni krug Split 2007. Pravnik. Tanahna galija. g. 9 8 20 . Luka Marjanović (Zavalje kod Bihaća.) štokavske. poslovice i zagonetke. Oriovčanin je 1846. Književni krug Split. a razvrstane su na: I. – Zagreb. 49. 1752. – Zagreb. (br. Slavonske varoške pjesme sv. 1889.) iznimno je ime među hrvatskim etnografima. IV. Stipe Botica priredio je.) Don Mihovil Pavlinović (Podgora. – Podgora. Zbirka hrvatskih narodnih pjesama Tamburaši ilirski… sv. objavio knjigu Narodni slavonski običaji u kojoj su opisi narodnih običaja i 137 hrvatskih lirskih usmenih pjesama. priče. do 1875.. Zagreb 1986.) objavio 19 usmenih lirskih pjesama. sv. prikupljao je “književno-folklornu građu u Dalmaciji”. poboljšano izdanje. – Beč. st. U toj je knjizi 921 pjesma.9 Luka Ilić Oriovčanin (Oriovac. Hrvatsko zagorje.Zagrebački biskup Maksimilijan Vrhovac (Karlovac. 1887. povjesničar i političar Ivan Kukuljević Sakcinski (Varaždin.) u Kolu 1842. 58 i 63) obuhvaćaju 1653 pjesme iz Dalmacije. 1827. 177. III. Diklice. Tanja Perić Polonijo.) Okružnicom je 1813. Krajini i u Turskoj Hrvatskoj. potaknuo zapisivanje i sakupljanje usmene književnosti i starih rukopisa. 1920. str. Kamilo Blagajić izdao je u Zagrebu 1886. Izmajl Ivanovič Sreznjevski početkom četrdesetih godina XIX. Svatovske. i sv.) objelodanio je 1844. Književnik. tih pjesama. str. I. 1817. a 1847. i III.) objavio je u Zagrebu 1864. Hrvatske narodne pjesme što su se pjevale u Gornjoj Hrvatskoj. Vilinske. II. – Puhakovec. 1878. Hrvatske narodne pjesme i pripovijetke. Pobožne i usvjestne. 1831. Globus. g. III. Vraz je u Kolu (knj. – Novska. Godine 1877.8 Stanko Vraz (Cerovec kraj Ljutomera u Sloveniji.) u Kolu i Bosanskom prijatelju objavljivao je pjesme. I. 1844. godine objavio knjigu prvu Hrvatske narodne pjesme koje je zapisao Mihovil Pavlinović. (Marjanovićevi i Blagajićevi zapisi pripadaju bošnjačkoj tradicijskoj kulturi. 1816.) objavio je u svojim Pjesmama (1847. IV. Njegovi rukopisi od 1860. čakavske i 77 kajkavskih pjesama. Bosne i Hercegovine i drugih krajeva. II. piše da narodne usmene umotvorine treba zapisivati “onako kako izviru iz ustiuh naroda”. 1857. objavljena je u Osijeku 1842. Josip Kekez. Matica hrvatska uputila je Poziv za sabiranje hrvatskih narodnih pjesama. i IV. Fra Ivan Franjo Jukić (Banja Luka. 1818. 1851. 1843. 1810. g. godine. u: Škreb – Stamać Uvod u književnost. – Zagreb. g. Split 1996. I zbog njegova poticaja u Hrvatskom narodnom preporodu dolazi do procvata hrvatske usmene književnosti i u izvedbi i u zapisima. Usmena književnost.

Taj časopis ima golem značaj za očuvanje i promicanje hrvatske usmene književnosti kao i Napretkov Kalendar (Sarajevo). 1952. vršili preinake svojih zapisa. g.Svećenik Nikola Tordinac (Đakovo. Hrvatske narodne pjesme i pripovijedke. pomoćnog biskupa Vrhbosanskog (u vrijeme legendranog nadbiskupa Josipa Stadlera) i splitsko-makarskog nadbiskupa. sakupljača i zapisivača narodnoga blaga.) objavio je 1897.) predao je 1886. 1881. Matici hrvatskoj rukopis narodnih pjesama iz Luke na Šipanu. Nikola Tommaseo je sakupio 57 pjesama koje su ostale u rukopisu br. 10 21 . – Zagreb. – Mostar. Zagreb 1972. Ivan Zovko. Antun Radić (Trebarjevo kod Siska. 1858. Nikola Andrić (Vukovar. Tvorac je Zadružne teorije o nastanku usmene književZlatna knjiga hrvatske narodne lirike. 1867. g.). Franjo Miličević i neki drugi nisu navodili mjesto niti vrijeme nastanka zapisa kao ni kazivače. Šteta je što su Ivan Franjo Jukić. MH. godine.10 Među tim pjesmama je tisuću (hrvatskih i muhamedanskih) koje je sakupio i 1893. sabrala 157 zbornika s preko 24500 pjesama. – Zagreb. Svećenik Andro Murat (Šipan.. 1915. Neke od tih pjesama potječu iz Bosne i Hercegovine. Valja spomenuti svećenika. 1903. sastavio Krešimir Mlač. župnika u župi Ravno. Nikola Tordinac.) i Augusta Šenou (Zagreb. 1900. – Mostar. 1888. g. – Firenca. 1838. U toj je zbirci 69 epskih pjesama. – Đakovo. knj. Osnovu za sabiranje građe o narodnom životu. – Zagreb. g.) objavio je 1883. 2. g.). 32 poskočice i 48 zdravica koje je Andro Murat izvorno zapisao od svoje majke Kate. napisao djelo Ženidba (broćanska župa u Hercegovini) koje je posthumno objavljeno u Zborniku za narodni život i običaje Južnih Slavena (JAZU.. Antun Radić je bio urednik ZZNŽO JS (Zagreb). Matica hrvatska je do prosinca 1896. a objavila ga je MH u Zagrebu 1996.) Ivan Zovko (Mostar. 1942. 1835. 1868. Djelo uz svadbene običaje sadrži nekoliko usmenih lirskih pjesama. a objavila ga je MH u Mostaru 1998. Vinka Palunka. 1862.) Fra/don Franjo Miličević (Veliki Ograđenik kod Čitluka. g. Rukopis Andra Murata priredila je Tanja Perić Polonijo. XX. 34. str. g.) je 1870.) iznimno je ime u hrvatskoj kulturi. 1802. 11. Ivan Franjo Jukić. – Dubrovnik. (Vinko Palunko je ujak Andru Muratu. 1874. dostavio Matici hrvatskoj (rkp. Ivan Zovko i dr. Od mnogobrojnih pisaca koji su ukazivali na ljepotu i značaj usmene lirike spomenimo Nikolu Tommasea (Šibenik. sv.). 77. 1919. 1864.

1865. Klek. preko 600 svezaka). osnovao je i vodio Zabavnu biblioteku (1917. Buconjić navodi 61 usmenu lirsku svjetovnu pjesmu te nekoliko molitvenih pjesama. a objavila je Svjetlost Sarajevo 1984. godine.11 O 1000-godišnjici hrvatskog kraljevstva u Zagrebu su 1926.-1942. Zagreb. dopunio neobjavljenim pjesmama i dodao indekse Cvjetko Rihtman uz suradnju Ljube Simić. godine. Iste je godine u Zagrebu tiskana knjiga Razvoj hrvatskog narodnog pjesničtva (književno-poviestne razprave) Petra Grgeca (Kalinovec kraj Đurđevca. 1864. Pjesme i napjevi iz Bosne i Hercegovine. 1947. objavio svoje djelo Život i običaji Hrvata katoličke vjere u Bosni i Hercegovini.) koje sadrže 274 lirske pjesme. str. U drugoj polovici 20.). Čeh Ludvik Kuba je za svoj izniman doprinos višestruko nagrađivan: izabran je za člana JAZU u Zagrebu (1935. etnograf i povjesničar. – Zagreb. Kuba je Pjesme i napjeve iz BiH objavio u GZM BiH (god. romanopisac. Ludvik Kuba (1863. Drugo izdanje je pripremio. 12-13. jedan je od utemeljitelja zagrebačke Glumačke škole (1898.nosti. 1962. g. 1890.) Petar Grgec je objavio Hrvatske narodne pjesme. godine. objavljene Narodne pjesme (svezak II. U Mostaru je MH 1999.). Miroslave Furlanović – Šošić i Dunje Rihtman – Šotrić.) i osječkog HNK (1907. a nije navodio kazivače i vrijeme zapisivanja. za počasnog doktora Karlovog univerziteta u Pragu (1936. Nikola Buconjić (Neum. Sarajevo 1984. Pjesnik. st. Priredio je 6 svezaka Hrvatskih narodnih pjesama za ediciju Matice hrvatske. g. – Zadar. 1927.-XXII. – Sarajevo.1909. Golem je doprinos usmenoj lirici dao Vladimir (Vladoje) Bersa (Zadar.1956. Kuba je navodio mjesta zapisa. g.) boravio je u Bosni i Hercegovini u 14 navrata i zabilježio 1127 usmenih lirskih pjesama Hrvata.. najznačajniji su časopisi za tradicijsku kulturu: Narodna umjetnost (Institut za etnologiju i folkloristiku Zagreb) i Glasnik zemaljskog muzeja Bosne i Hercegovine (Sarajevo). Godinu dana ranije (1943. Bošnjaka i Srba. za redovitog člana Češke akademije znanosti i umjetnosti (1937. Bio je predsjednik MH i DHK. 1944. Ludvik Kuba. 11 22 .) u Sarajevu 1906.). za Narodnog umjetnika imenovan je 1945.).) koji je zapisao 476 primjera narodne glazbe iz srednje Dalmacije (Zbirka narodnih popjevaka iz Dalmacije. Svjetlost.). objavila pretisak toga djela.) u Sarajevu je 1908. Najznačajniji strani etnograf i melograf. prvi intendant). XIX.

) Ante Jurića Arambašića. st. Zagrebački rukopis i dr. kao i Molitvice (nabožne pjesme u selu Kijevu) (2001. Tuj tunja. *** Dubravko Jelčić. 2000. u ediciji PSHK Olinko Delorko (Split.) i Lijepa naša baština (1998. Zagreb 2004. Stipe Botica je u ediciji SHK priredio Usmene lirske pjesme.).Od vrednijih izdanja hrvatske usmene lirike spomenimo sljedeće: Godine 1963. i sadrži duhovne pjesme i desetak svjetovnih..).) te Oxfordskom zborniku (1486. Kotorski rukopis (XVII.)..12 Za povijest hrvatske usmene lirike izniman je Zbornik Nikše Ranjine (od 1507./XVIII. kao i u Rapskoj ili Picićevoj pjesmarici (1471. i 1998. g. Prekomurska pjesmarica (Mariborska pjesmarica) nastala je oko 1593. Pridodajmo tomu već spomenute. 1996. 1972. Anđelko Mijatović objavio je 3.). Knjiga sadrži 217 lirskih pjesama te melodije za nekoliko pjesama. Popievke Slovinske (1758. i Duša tilu besidila (hrvatske katoličke molitvene pjesme iz Bosne i Hercegovine) (1997. Krešimir Mlač sastavio je Zlatnu knjigu hrvatske narodne lirike. ima usmenih pjesama. st. g.) priredio je Narodne lirske pjesme knj. Požeški zbornik (Kraljevićev i Babukićev.). I.. 12 23 . Vinko Žganec je priredio lirske pjesme Jačkar (hrvatske narodne jačke iz Gradišća) koje je sabrao Martin Mešić. st. izdanje Ganga. Pavičić. st. 1910. (drugo znatno prošireno izdanje). 1798. u okolici Požege). ZBORNICI (RUKOPISNE ZBIRKE) U glagoljaškom Petrisovu zborniku XV.) Stipe Botice. tu jabuka (hrvatske narodne lirske pjesme iz Rame) (1995. 23. Povijest hrvatske književnosti.). Erlangenski rukopis (nastao oko 1720. 1796. antologiju usmene lirike iz Dalmacije Tanahna galija (1996) Tanje Perić Polonijo. Hrvatska usmenoknjiževna čitanka (1995.). Naklada P. Mnogobrojni su primjeri hrvatske usmene lirike zabilježeni u zbirkama: Rukopis Peraštanina Nikole Burovića (konac XVII. Krupan su doprinos hrvatskoj usmenoj lirici knjige: Biserno uresje (1990. 23. Godine 1964. – Zagreb. P.). 1994. Narodne pjesme iz luke na Šipanu (1996.) Marka Dragića. str.) priređivačice Tanje Perić Polonijo. i dalje). Bokeljski rukopis (prva polovica XVIII.). 1973. knjige Ramo moja (1992.

ljubičica plava. pticama. crna gora. murtelica drobna. bistro oko. nebeskim tijelima. nebeska rosica. vodica ladna. tanahna galija. zelena rozeta. žarko sunce. sinje more.) Mitski su elementi česti u obrednim. (O tim osobama više je riječi u poglavljima: Epska poezija i Povijesne predaje. mutno jezero. zlatna grana. povijesnim i epskim pjesmama. U hrvatskom usmenom pjesništvu česti su. U usmenoj su književnosti česti magični brojevi: tri (tri strane. Ivu Andrića. Novaka Simića. čobanice mlade. jabuka zelenika. mjesec žut. rumena jabuka. sivi soko. gorki čemer. drvo šimširovo. drvo javorovo. crna zemlja. prirodnim pojavama. deset (deseta sestra Marta). ostarjela majka. Antuna Branka Šimića. bila vila. čarna gora. Osijeku. kuga (morija) su antropomorfirani. rujno vino. mlađena divojka. Miroslava Krležu. ptice (soko. te povijesnim osobama kojima se pripisuju mitska obilježja. Mostaru. također. Silvija Strahimira Kranjčevića. Petra Gudelja i td. Božja rosica. Dubravka Horvatića. Mjesec. Mehmedaliju Maka Dizdara. zelenika trava. stalni epiteti: konji vrani. lagane šajke. ruse pletenice. troje ključe). čedo ponejako. sinja kukavica. posleničkim. Mijat Tomić.Iznimne su vrijednosti ovovremeni terenski zapisi u seminarskim i diplomskim radovima studenata filozofskih fakulteta u Zagrebu. rujna zora. MITSKE PJESME Mitske su pjesme nastale u drevnim mnogobožačkim vremenima. mila majka. bilo lice. Stojan Janković. Vladimira Nazora. bili grad. svitli obrazi. šenica bilica i dr. Cijela je plejada književnika koji su pisali svoju liriku po uzoru na usmene lirske pjesme ili su u svoja djela utkali svoje zapise usmenolirskih oblika. vjerna ljuba. U mitskim je pjesmama 24 . zemljica crna. ruse kose. Ivana Gundulića. čarne oči. rumeni obrazi. Pored navedenih spomenimo još: Marka Marulića. zemljica tavna. oko sokolovo. stara majka. 1. a pjevaju o: mitskim bićima. sjajan mjesec. previjerna ljuba. Rijeci i Splitu. Vjetar. crne oči. Sunce. Andrija Šimić i drugi. bili dvori. Hrvati u Bosni i Hercegovini i danas kazuju mitske pjesme o caru Dušanu i posestrimi vili. sveta zemljica. devet (devet braće). Vile su najčešća mitska bića. Janko Sibinjanin. bistar um. jarko sunce. Stjepana Džaltu. sinica i dr. Od povijesnih osoba najčešći su: Marko Kraljević.). vita jela.

U sljedećoj su pjesmi vile izliječile Ivana. U gradu su devet braće i deseta sestra Marta. oganj gori na jelovoj grani. a mjesec će kumovati. a od brata sedef i šargiju. baulice. OGANJ GORI Na vru gore oganj gori. Ko l’ ga loži. devet braće razgovara da li će seju dati Suncu ili Mjesecu te zaključuju da će je dati Suncu jer će ih ono grijati. a tri su kukavice (majka. na dvi strane jabučice. U sljedećoj pjesmi. a od seke ruse pletenice. brat i sestra vilama su dali otkup. Školska knjiga. ko l’ se kod njeg grije? Stipe Botica. od matere ruku iz ramena. str. Otac. sokol sjedi. majka. ali su od njega zatražile otkup: od babe nogu iz koljena. ali nije ljuba Ivanova. 13 25 . a Mjesec će kumovati. a na trećoj sokol sjedi. sokol sjedi i besjedi. Hrvatska usmenoknjiževna čitanka. Zato su vile umorile Ivana. pa sam našo zlatnu granu. da li suncu ili mjesecu? Bolje suncu neg mjesecu. NA VRU GORE. 34. ULICE BAULICE Oj ulice. Zagreb 1995. Svi se deset razgovara a kud ćemo sestro Marto? Kome ćemo seju dati.česta alegorija. primjerice. pa da vidim što j’ u gradu. a od ljube đerdan ispod vrata. OJ. sunce će nas ogrijati.13 (Drenje kod Đakova) Neke su mitske pjesme baladno intonirane. pa sam odn’o kulundžije da mi skuje troje ključe da otvorim bila grada. pa besjedi: – Jašio sam konja vrana. sestra i ljuba) zakukale.

14 26 . glazbu i ples. Što no kuka jutrom i večerom. str. dade majka ruku iz ramena. Ne da ljuba đerdan ispod vrata: “Nije mi ga Ivan ni kupio.” Kad su vile Ivu umorile. 55-56. a od seke ruse pletenice. priredio Marko Dragić. folklorno kazalište. retorika. a od ljube đerdan ispod vrata. treća kuka kad joj na um padne. ono jeste Ivanova ljuba. Što no kuka kad joj na um padne. Matica hrvatska i HKD Napredak. veliki su otkup zaiskale: Od babe su nogu iz koljena. zakukaše trije kukavice: Jedna kuka nikad ne prestaje. od svoje sam majke donijela. knjiga 4. Sarajevo 2006. Hrvatska usmena književnost Bosne i Hercegovine: lirika.Vile lože. Izvođenje tih pjesama sinkretizira više vrsta umjetnosti: književnost. Hrvatska književnost Bosne i Hercegovine u 100 knjiga. dade seka ruse pletenice. Dade babo nogu iz kolina. druga kuka jutrom i večerom. OBREDNE PJESME I obredne su pjesme po svom postanku veoma stare i sežu u pretkršćanska vremena.14 (Žepče) 2. dade brato sedef i šargiju. od matere ruku iz ramena. a Ivan se grije. epika. ono jeste Ivanova majka. ono jeste Ivanova seka. a od brata sedef i šargiju. Kad su vile Ivu izliječile. Što no kuka nikad ne prestaje.

Zagreb 1943. Karadžić. junaki i ditići kod gradišćanskih Hrvata. Kod gradišćanskih Hrvata koledati znači prositi (tražiti darove). U Rusiji se u 11. te kolojani (u Zlarinu kod Šibenika). 201. koleđani (kod Hrvata u Rumunjskoj. Hrvatski etimološki rječnik. U usmenom su diskursu i nazivi: kolenda. kolendaši. 1964. st. str. obred. božićna vatra. 18 Petar Grgec. nav. 21 Jačkar hrvatske narodne jačke iz Gradišća. koji su s došli u 17. redakcija i komentari Vinko Žganec. čestitanje.21 Alemko Gluhak. Belom na otoku Cresu). 151. Golden marketing. stoljeću s područja Crvenog Grma u Bosni i Hercegovini. pjevanje (kolendanje) mladića djevojci pod ponistrom. 328. August Cesarec. a u Gdinju na Hvaru ophod se zove koleđanje!17). božićni kruh. kolendraši. FF Split 2007. Hrvatskom primorju pa i Lici nazivaju se i fiole (prema pripjevu “fiole”). Rkp. sabrao Martin Meršić. skupio ga i na svijet izdao Vuk Stef. u Beču u štampariji jermenskoga namastira 1852. travnja) i na Ivandan (24. kolendra (u Splitu i okolici). 139. a nalazi se u Sinajskom trebniku u kojem se zabranjuje običaj “bivših poganih” da prvoga siječnja idu u koledu. g. 16 15 27 . dj. božićno darivanje. Slično je i kod drugih Slavena. istumačen njemačkijem i latinskijem riječima.20 Koledom su se nazivale obredne vatre koje su palili uskoci. reče se i sad kad ide mnogo ljudi zajedno”. Koleda znači i krijes koji se palio na Jurjevdan (23. str. str. 173-176.KOLEDSKE (KOLEDARSKE) PJESME Najstariji je spomen kolede kod Bugara u 9. Srpski rječnik. Njegov zaselak Visoku osnovali su obitelji Visković i Ćurin . koledva (u Dubrovniku i okolici. stoljeću.19 Koleda znači: skupno pjevanje muške djece. predaju da su u Gdinj na Hvaru prve obitelji došle iz Slavonije i Bosne. str. Badnji dan. ophod. 20 Ivan Lozica. 19 Milovan Gavazzi. str. Hrvatska državna tiskara. Zagreb 1993.16 Koleda je riječ mnogostrukoga značenja. Poganska baština. Hrvatske narodne pjesme.15 Vuk Stefanović Karadžić naveo je da se običaj koledanja kod pravoslavaca izgubio. 285. U Istri. Novinsko – izdavačko i štamparsko poduzeće Čakovec. božićna slama koja se na Badnju večer prostirala po sobi. lipnja) te krijes koji se palio za vrijeme biranja seoskih kraljeva. Nazivaju se još i koledvači18 i kolijani. Zagreb 2002. a da kod katolika još traje i dodaje da “čitava koleda. U Hrvatskoj se prvi put kolede spominju u dubrovačkom Statutu iz 1292. Novu godinu. mladića pa i odraslih ljudi. koledvaši. 17 Ivana Kardum zapisala je u svibnju 2007. a izvođači se nazivaju koledaši. godine. str. koledovanje smatralo običajem starih poganih i ističe se da “nije lijepo koledovati ni rusalije plesati”. pjesma.

. poljskom). Pokatkad su to bili samo odrasli ljudi. knjiga XI. a ponekad muška djeca (dječurlija). Na večer bi se sastali u skupine po tri – četiri i po dogovoru krenuli obilaziti selo. Zagreb 1906. Andriju (30.25 Koledarski ophodi izvodili su se u različitim krajevima u različito vrijeme: od Sv. Izdanja muzeja grada Zenice. str. Hod kroz godinu. Golden marketing. Boranić. dj. 26 Andrija Bortulin. str. Zagreb str. Tomu (21. slovenskom. Elementi naše mitologije u narodnim obredima uz igru. čestitaju imendan ili blagdan koji je toga dana te traže simbolične darove. 72. na Braču u adventu u onim kućama gdje je imenjakinja ili imenjak svetice ili sveca: na Sv. Strukturom su bliske zdravicama i blagoslovima. 137-138. Sv. Išli bi do kuća u kojima su znali da će dobiti darove te bi pokucali i svima čestitali Božić i predstojeće blagdane.O postojanju koleda kod drugih slavenskih naroda svjedoče i nazivi: koljada (u ruskom). siječnja).26 Premda se motivi u koledarskim pjesmama prepleću s motivima adventskih i božićnih usmenih lirskih vjerskih pjesama. Usp. Katu (25. na Božić (25. Povijest i historija usmene narodne književnosti. urednik dr. 23 Isto. studenoga) na Korčuli. Sv. 328. Martina (11. U Belom na otoku Cresu dječaci su od dvanaest – trinaest godina odmah nakon što bi povečerali na Badnju večer zapalili feratić. Sv. Sv. Božić. te su pjesme pretežito svjetovne. Zenica 1973. Golden Marketing. Sv. te na Sveta tri kralja (6. Jugoslavenska akademija znanosti i umjetnosti.22 Neki etnolozi i antropolozi navode da naziv koleda potječe od imena praslavenske i sveslavenske božice Kolede ili boga Koleda. Poganska baština. 24 Alemko Gluhak. sazivati. 28 . Sv. na Sv. studenoga). studenoga). Barbaru (4. 21. str. koledo. Koledarske je skupine najčešće činilo pet do sedam mladića. prosinca). sv. Stjepana (26. prosinca). Ivan Lozica. Zbornik za narodni život i običaje južnih Slavena. Radovi V. koleda (u srpskom. Većina je 22 Slobodan Zečević. nav. str. uoči i na Novu godinu. Kod gradišćanskih Hrvata koledarska je skupina brojala dvadesetak mladića. prosinca). D. uzeli vrećicu i otrčali iz kuće. 152-155. Koledari idu od kuće do kuće pjevaju. 178. 25 Tvrtko Čubelić. Zagreb.24 Neki znanstvenici smatraju da naziv koleda potječe od latinske riječi kalendae što znači prvi dan u mjesecu. češkom. Nikolu (6. Najčešće im svaki stih završava pripjevom koledo. prosinca). Vitomir Belaj. str.23 Koleda baštini naziv prema grčkom i latinskom glagolu caleo što znači zazivati. pozivati. prosinca). str. Ivana (27. prosinca). 21-26. bugarskom. Zagreb 1990. prosinca). na Badnjak (24. običaji u Belom na otoku Cresu. prosinca). 1. Koledare su ponekad činili momci i djevojke zajedno. Zagreb 1998. Luciju (13.

Koledari su u svojim pjesmama veličali domaćine i njihove dvore. a čestitalo bi se: Otac: Hvaljen Isus! / Dobro vam došla Badnja večer! / Ostali: I tebi! / Otac: Stipan dan! / Ostali: I tebi! / Otac: Ivan dan! / Ostali: I tebi! / Otac: Mladenci! (Nova godina)! / Ostali: I tebi! / Otac: Mlado lito! / Ostali: I tebi! / Otac: Vodokršće! / Ostali: I tebi! / Otac: Posve novo godišće! / Ostali: I tebi! Kad se sve to izgovorilo. ali i kletve ukoliko domaćin ne bi simbolično darovao koledare. Bije bi se pustilo da samo malo gore jer one su morale trajati do Nove godine. Najstariji muškarac u kući kojega su svi zvali otac stavljao je tri bije (badnjaka) na kamin. povijesne. mitske do vjerske tematike. 101. Na području nekadašnje Poljičke Republike kolenda se izvodila na Badnjak kada bi se svi ukućani skupili. Adventske i božićne pjesme pripadaju usmenim lirskim vjerskim pjesmama (molitvama) i njih vjernici mole pojedinačno. stavljalo i drvo za naložiti pa bi se vatra zapalila. na primjer: Pukla grana od orija. u Gornjem Selu na otoku Šolti. Kolede su s obzirom na tekst koji je pratio dionice ophoda imale tri dijela. U njima su često prisutne šale. kapijom ili vratima doma. a vatra se palila svake večeri. sv. primjerice na Dan Bezgrješnog začeća Blažene Djevice Marije (8. str. g. 27 29 . na poštena vrata došli. Na poštena ova vrata. često maslinova. Zapisala je Zrinka Matić 2006. u Gornjem Selu na Šolti). osim tri bije. Sadržaj je koledarskih pjesama raznovrstan i varira od ljubavne.antologičara adventske i božićne pjesme nazivala koledskim. na kamin bi se. a za darove nisu vele iskali. 2006. 1923. živahnoga ritma. Na vatru bi se posula pšenica i reklo: Rodilo na drvetu i kamenu i polju vinovu!27 Obred posipanja pšenice ima panspermijski karakter. a kazivao joj je Bogdan Jakovčević (rođ. Zato su bije morale biti velike. Priko svega sela prošli. a u Ante ka u brata. g. prosinca). 7-8. Rkp. a drugi i treći dio izvodili su se u domu domaćina. Bije su komadi grana drveta. FF Split. ili skupno kao na Badnju večer ili pak u crkvama za vrijeme svetih misa. faljen Isus i Marija. Koledarske su pjesme vesele. Prvi je dio činilo pjevanje pod prozorom. Uvod je činio pozdrav ukućanima.

29 Vidi: Stipe Botica. prošekom. str. domaćica. / na dobro vam Mlado lito dojde. Hrvatska usmenoknjiževna čitanka. Na Novu bi godinu pripjev glasio: Sada vazda i do lita ovde. sinovima. 46. crnim vinom i prošekom. Običaj je najprije se pravim imenom obratiti najstarijem i ujedno najuglednijem ukućaninu. baškotinama. orasima. Zagreb 1995. MH. Dvori su u tim pjesmama zlatni tori. sastavio Krešimir Mlač. / na dobro vam doša Božić. U središnjem su dijelu spominjani ukućani poimence. Pjesma šaljivo završava jer je kolendarima dosta jedan kolač od Božića i jedna noga od praščića. primjerice u Gornjem selu na otoku Šolti. vinom ili rakijom (na Šolti). Zagreb 1972. fritulama. smokava i oraha (u dubrovačkom kraju). nakon svake strofe slijedio bi pripjev ovisno o blagdanu na koji se koledalo: Za Božić bi pripjev glasio: U kući vam oštar nožić. zatim njegovoj ženi. Na kraju bi domaćini pozvali koledare u kuću i počastili ih. a u njima je golubica – domaćica koja će gosparu rijeti da oni nisu prokleti već su pravi dubrovački leri (pjevači. 127. str.28 Pelješki su kolendari kolendali gosparima koji su živjeli iza srebrom zalivenih i zlatom okovanih vrata. Školska knjiga. u Belom na otoku Cresu djevojka je koledare darivala smokvama. / izvadite botiljune. mindulama (bajamima). mali pinezni dar (u Gradišću i drugdje). / izvadite baškotine. svirači).29 Završni dio kolede sastojao se od rima kojima su koledari tražili darove: Otvorite škafetine. Dubrovački kolendari za darove nisu vele iskali: malo smokav i oraha jer je bura u njihovim smočnicama. a u “bolje stojećim kućama pojilo bi se i čakad boljega” komad mesa ili pršuta (u Zlarinu kod Šibenika). 28 30 . Vidi: Zlatna knjiga hrvatske narodne lirike. te rakijom. kćeri i snovi. / otvorite ormarune.Kod koledarskih pjesama. a njihovom vođi starcu dovoljna je mantalica (plećka). Hvaljeni su domaćin. str. Iskazivali su želje da Bog gosparu dade sina koji će se oženiti i od pira podijeliti bogatom i ubogom ali još više kolendarima. orasima i mlincima itd. Dubrovački su kolendari dolazili gosparima i njihovim dvorima hvale dati. primjerice: pršuratama. kćerima po uzrastu i mogućim gostima.

kruno od liposti. g. Gospojo i vilo. sv.Koledari bi. Rkp. projde Mlado lito. Vodokršće je. Dojmljivi su lirski efekti u toj pjesmi: mladić djevojku naziva dušom svojom. momak nema drugoga dara nego da joj dariva srce s ljubavlju. urešenje moje. da ti dara poda virna sluga tvoja. 67. Eni Buljubašić zapisala je u Žrnovnici kod Splita 2005. Oboje kazivača skoro cijeli život žive u Žrnovnici. zlatnom kitom. Mladić je virna sluga djevojke i došao je pod njezin prozor da joj uruči dar. kad ih ukućani ponude. urešenjem svojim. Evo nam projdoše od Božića blagdani. 7. cvite od slatkosti. 1934. u Gornjem Selu na Šolti). u Privoru – dijelu Žrnovnice). sv. a kazivao joj je Bogdan Jakovčević (rođ. cvitom od slatkosti. ali ne projde ljubav među nami. tri kralja. str. također. gospojom i vilom. str.4. g. moja zlatna kito. Bog da. draga dušo moja. krunom od liposti. te općem dobrom raspoloženju u vrijeme adventskih. Rkp.-8.. 1923. ja te ne darova. 2005.) i svoje bake Jozice Mihanović (rođ. ostali jesti i piti ili bi sa sobom odnijeli hranu u torbama. 101.30 Posjeti koledara smatrani su čašću i pridonosili su jačanju prijateljstva i boljem povezivanju mještana. 30 31 . 2006. g. FF Split. 31 Zapisala je Zrinka Matić 2006. Projdoše Božići. FF Split. božićnih i novogodišnjih blagdana. godine po kazivanju svoga djeda Pavla Mihanovića (rođ. g. Dobra večer. Međutim. 1941. 1. vrijeme kada se daruju među sobom dragi. Evo su nam došli Vodokršća kralji. u Gornjem Selu na otoku Šolti.31 U Kaštelu Starom koledanjem se zvalo pjevanje mladića pod prozorom dragane na blagdan Sv. Mladić izriče žal zato što su prošli božićni blagdani i Mlado lito ali on svoju zlatnu kitu nije darovao.

Drevni se običaji u novije vrijeme modificiraju. Desetogodišnja je koprivnička tradicija koledanje u humanitarne svrhe.kad se daruju među sobom dragi. veselo. Nikole do Sv. ja dara ne imam. 12. 12. Ali mu se ne nadamo. dušo moja. Vidi: Marko Dragić. Split 2007. str. veselo. a počinje na Badnjak u sedamnaest sati. Sveta tri kralja u hrvatskoj tradiciji. veselo. 1 (1192). zbogom. Zbogom. veselo. 96-117. U Dubrovniku se koledva ispred Vijećnice kad odzvoni podne. Crkva u svijetu br. veselo. 32 32 . MILO NAM JE Božić nam je. koledo. BOŽIĆ NAM JE. tri kralja idu kroz selo i traže darove. 2006. dušo moja. 33 TV Nova Dnevnik 24. Taj pripjev se u najvećem broju pjesama uzastopce iza svakoga drugoga stiha izmjenjuje pripjevom koledo. veselo. veselo. Katolički bogoslovni fakultet Sveučilišta u Splitu.45. 2006. Zbogom. nego da ti srce s ljubavlju darivam. vilo i gospojo.33 VESELANJE U jugoistočnoj Hercegovini se do danas sačuvao blijedi odsjaj negdašnjega veselenja pa ondje dječurlija od Sv. srce moje. 19. milo nam je. zbogom mi ostavaj.32 Narodni pjevač tugu mladića zbog rastanka od djevojke izriče anaforama: Zbogom. srce moje. Zbogom mi ostavaj. 20 i HTV Dnevnik 24. Neke od tih pjesama imaju pripjev veselo. Što Božić ne pjevamo. Moja dušo draga. 19.

Sarajevo 2006. veselo. priredio Marko Dragić. a na taj dan kitila se stoka biljem i cvijećem i palile očisne vatre. veselo.-68. veselo. JURJEVSKI OBREDI I PJESME Dan sv. veselo. dođi vamo. Mijoljdanak (29. 34 33 . veselo. veselo. Eto Bože preko vode. U drevnome Rimu dan pastira palije (palilije) slavio se 21. veselo. vjeru našu. vjeru našu katoličku. veselo. epika. veselo. veselo. veselo. širi tamo. Matica hrvatska i HKD Napredak. veselo. veselo. veselo. travanj) značio je svršetak zime i početak novoga boljega i ljepšega vremena. veselo.Oj brštane. Jure (23. Do danas je ostala uzrečica Jurjev danak hajdučki sastanak. 35 Na taj dan okupljali su se hajduci u planini. Hrvatska književnost Bosne i Hercegovine u 100 knjiga. veselo. veselo. Na dobro vam Božić došo. goro sveta.34 (Stolac) U navedenoj veselarskoj pjesmi mitski su motivi: Eto Bože preko vode / Nosi nama struk bosilja. U zdravlju nas Božo našo. veselo.35 Taj dan se obilježavao i kao dan pastira. 67. Nosi nama struk bosilja. a najviše na kršćane. str. retorika. veselo. veselo. šimširiću. U boljemu proslavili. Naš Božiću. veselo. veselo. travnja. Od toga dana se intenzivirala gospodarska godina. Širi Bože. rujna) hajdučki rastanak. Običaj ovjenčavanja stoke bio je Hrvatska usmena književnost Bosne i Hercegovine: lirika.

Vjerovalo se da to doprinosi zdravlju i ljepšem tenu. domovi. usjeva. a ponegdje i na Jurjevo palili krijesovi. uredio Anđelko Badurina. Na Jurjevo bi se prije izlaska sunca kupalo ili umivalo vodom u koju bi se stavljalo bilje ili omaja (pjenušava voda s mlinskoga kola). str. Vračari su također prije izlaska sunca brali trave kojima su vračali.. 39 Milovan Gavazzi. Dalmaciji. 37 36 34 . Tim apotropejskim obredom željeli su se otjerati demoni i pokvariti čini raznim vračarama. Zelenilo je boja proljeća i vegetacije i simbolizira nadu. Taj je obred istovjetan navedenom obredu kod uskrsnih krijesova i ima apotropejski karakter. moleći se.36 U narodnoj je tradiciji sv. Prije izlaska sunca travari su brali trave kojima su liječili ljude. pobjedu proljeća nad zimom. Jure se pojavljuje u zelenilu. bolesti i demona. U poganskim inicijacijama zelena je boja vode. nav. poškropio bi štalu i stoku kako bi cijelu godinu bila sačuvana od vukova.39 Milovan Gavazzi. dakle. Nekoć su se na Jurjevsko navečerje. Zagreb 1846. stoka. pobjedu života nad smrću. dj. Zeleno liturgijsko ruho simbolizira nadu i iščekivanje kraljevstva Božjega. konja i ostale stoke. Zelenilo.tradicionalan u sjeverozapadnim krajevima Hrvatske i koncem tridesetih godina dvadesetoga stoljeća. str. U rano Jurjevo jutro domaćin s vodokrsnom vodom. Vjerovalo se da će zelenilo odagnati demone. 127. 38 Luka Ilić Oriovčanin. str. dj. Po garištu tih krijesova pregonila se stoka. I taj je obred imao apotropejski karakter jer se vjerovalo da će se tim obredom predusresti bolesti. Jure zaštitnik ratara. U narodnom vjerovanju i sv.38 Među Hrvatima u Bosni i Hercegovini. 52. Zagreb 1990. vještica i drugih demona.-42. liturgike i simbolike zapadnog kršćanstva i Uvod u ikonologiju Radovana Ivančevića. Ivan Krstitelj ponekad je nosio zeleni ogrtač što simbolizira duhovnu inicijaciju krštenja na Jordanu. pastira. Stoka se udarala blagoslovljenom ili svježom zelenom grančicom i vjerovalo se da će se tako zaštiti od uroka.-57. 590. Kršćanska sadašnjost. prilazi u dvorišta. 41. Narodni slavonski običaji. zemlje.37 Na Jurjevo su se zelenilom kitili ljudi.. nav. Leksikon ikonografije. u narodnom vjerovanju ima apotropejsku moć. str. Panoniji i drugdje na Jurjevo su momci i ljudi obilazili sela trubeći u trubaljke (trubaljike) savijene od vrbove ili ljeskove kore. U dinarskim je krajevima kod Hrvata i muslimana bio običaj ljuljanja mladeži. štale. Temeljem te simbolike sv. zelenila.

40 U Lici je Jurjevo Dan pastira kad se pale vatre i oko njih igra kolo. g. Rkp. ošini po viški. livade od demonskih sila koje noću hodaju selom. vrtove. Nekoć se na taj dan u sjevernim hrvatskim krajevima moglo vidjeti dosta svijeta sa zelenom grančicom kao znakom da traže pastirsku službu.htm Pleteni dio vunene obuće koji se obuvao na čarape. (Dim u kršćanstvu simbolizira prolaznost života i uzaludno traženje zemaljske slave. višketini. je l k mesecu / je l k drobnim zvezdicama.Kao i drugi običaji i običaj Jurjeva se različito obilježavao u pojedinim mjestima. putem pjevajući: Ni o drvo. str. 42 Viške – vještice. (O vješticama je riječ u poglavlju Demonske predaje. Obred je 41 40 35 . dvorišta. Vjerovalo se da uoči Jurjeva viške jaše na metli i odlaze na Klek. ni o kamen. sv. Vjerovalo se da ugljevlje i pepeo od krijesa štite kuću.hr/kultura-obicaji.) Uoči Jurjeva ispred ulaza u dvorište kuće naložio bi se mali krijes. 2004. domovi. Kosinja i Perušića Lidija Đerek od svoje obitelji: bake. štale. 8. na području Gospića.-9. Na taj dan u vatru se bacaju stari obojci41 da bude što više gustog dima. štrige. a djeca lupaju štapovima po kamenju i kantama vičući Ošini. Taj obred ima apotropejski karakter jer se vjerovalo da će se tako izbjeći bolesti i demonske sile. U nekim drugim maruševačkim selima djevojke su oko krijesa plesale kolo. Čobani žele da se viške razbiju pa pjevaju: I o drvo i o kamen. stvari. mladež i stariji hodali su u krug po pepelu krijesa moleći tri puta Vjerovanje. Običaj je bio na taj dan prije izlaska sunca svetom (kršćenom) vodom poškropiti44 http//www. U Bikovecu kod Maruševca. coprnice. ujni i rođakinja. na “lesu” se stavljalo trnje “kako coprnice ne bi mogle dojti v hižu”. primjerice. štale.43 Vjerovalo se da će cijele godine biti lijen onaj koji ne ustane na Jurjevo i ne okiti kuću zelenilom. vrtovi i sl. Ljudi su i stoku vodili preko pepela krijesa. a u sredinu štale bi se stavilo uže u obliku kruga. 44. Prije izlaska sunca djeca. 44 Škropljenje je obred kojim se blagoslovljenom vodom prskaju osobe.marusevac. djeda. more. njive. a na glavi su imale koprive koje su poslije plesa bacale u vatru. 43 Zapisala je 2004.) Puca se preko štale. s namjerom da se očiste i da se odagnaju demoni. U krugu bi stajao gol muškarac da prestraši viške42. a djevojke su ga pjesmom zvale sebi kako bi s njim razgovarale i pitale ga komu će kćerku dati je l k suncu. Djevojke su uz zapaljeni krijes pjevale pjesme u kojima je personificirani sv. FF Split. stuhe. Vjerovalo se da će se tako zaštiti od bolesti. Također se vjerovalo da će ona djeca koja to jutro rano ustanu vidjeti sv. Juru na zelenom konju. Jure naložio krijes.

45 Kod mnogih je drevnih naroda zmija bila predmet kulta. / i ja ću plesat tenefe..”47 (Široki Brijeg) Anaforama: i ja ću s tobom za polje.kuće. 47 Vidi: Hrvatska usmena književnost Bosne i Hercegovine: lirika. / i ja ću orat dolove. 46 Leksikon ikonografije. primjerice. i ja ću orat dolove. priredio Marko Dragić. ja sam mjeseče! I ja ću s tobom za polje. Sarajevo. str. liturgike i simbolike zapadnog kršćanstva i Uvod u ikonologiju Radovana Ivančevića. str. Sarajevo 1969/1970. Po svom postanku su poput ostalih obrednih pjesama veoma stare. a oni leže cio dan. stoljeću. Narodni običaji stanovništva Lištice. / i ja ću drevnoga postanja i nalazi se u mnogim religijama (lustracija). Glasnik zemaljskog muzeja Bosne i Hercegovine. štale. jer je ona izvor svih nevolja na svijetu pa je zbog toga treba umilostiviti. 45 Radmila Kajmaković. retorika. ali su do naših dana u sebi sačuvale mitske elemente. dvorišta.46 Jurjevske su obrede pratile narodne igre i pjesme u kojima su raznovrsni mitski. ka ono junci kod tora? Što oni ne će u kolo? Danas je slavni Jurjevdan. epika. NS. bašte i njive kako ne bi zmije ujedale. XXIV/XXV. i ja ću vezat djevere. sv. I ja ću sijat konoplje. str. 309. Kršćanska sadašnjost. i ja ću hvatati volove. U Katoličku crkvu uveden je u 15. u sljedećoj pjesmi antropomorfirani sjajan Mjeseče i za njim zvijezda Danica: Isteče sjajan Mjeseče. Mjesecu zvijezda govori: “Polako. Ko ono leže kod kola. Etnologija. 36 . Tako su. Zagreb 1990. uredio Anđelko Badurina. Matica hrvatska i HKD Napredak. U kršćanskoj je simbolici zmija poistovjećena sa sotonom. za njim je zvijezda Danica. 69. / I ja ću sijat konoplje. ljubavni i vjerski lirski motivi. Hrvatska književnost Bosne i Hercegovine u 100 knjiga. 2006. 592. i ja ću plesat tenefe. / i ja ću hvatati volove.

145. u Češkoj su se u svadbama izvodile obredne pjesme u kojima je pripjev Lado. (O Zelenom Jurju bit će riječi u poglavlju Folklorno kazalište. Laduć. Ivo Pilar prisustvo božice Lade u slavenskoj mitologiji ilustrira toponimima Ladin Vrh kod Obrovca. i 16. Zagreb 1998. Ladovac. za ljetnih radova Podravki i Posavki. Karadžić. Zbornik za narodni život i običaje južnih Slavena. a mladež mu je obojega spola žrtve (aldove) prikazivala. Hod kroz godinu. mladosti. 247. Izdanja muzeja grada Zenice. Ladinec. istumačen njemačkijem i latinskijem riječima. godine. da bi se potom prekorile lijenčine koje leže kod kola kao junci kod tora.) LADARSKI OPHODI I PJESME Lado se prvi put spominje u poljskim Statuta provincialia nastalim oko 1420.48 U Poljskoj se u svadbenim pjesmama spominjao pripjev lado. str. Matija Petar Katančić piše da “odjek božanstva starih Panonaca. u okolici Karlovca) djevojke kršćanske nakićene vijencima idu po selima uoči Đurđeva dne. Erasmus naklada. U staročeškom lada znači djevojka. str. 51 Luka Ilić Oriovčanin. Zenica 1973. Elementi naše mitologije u narodnim obredima uz igru.. U Bugarskoj i Sloveniji su se na Ivandan izvodile pjesme u kojima je pripjev lado. st.-120. ljepote i plodnosti.-73. skupio ga i na svijet izdao Vuk Stef. str. Golden Marketing. 52 Srpski rječnik. Trag drevnosti naše popivke (…) prepoznaje se (…) u hrvatskom (kajkavskom) i bosanskom (slavonsko-ikavskom) narječju. 53 Ivo Pilar. O dualizmu u vjeri starih Slovjena i o njegovu podrijetlu i značenju. Narodni slavonski običaji. izbor iz djela.51 Vuk Stefanović Karadžić objašnjava riječ ladati “(u Hrv. navodi za bilo koje božanstvo. u Beču u štampariji jermenskoga namastira 1852. Ladovica. 72.49 Lado se spominje u proljetnim. Radovi V. Slobodan Zečević. boga Latobiusa jest božanstvo Lado koje se u pučkom pjevanju. Jugoslavenska akademija znanosti i 49 48 37 . U 15. Zagreb 2004.53 Vitomir Belaj. kao i toponimima Ladina. 320. Ladešići. priredio i predgovor napisao Stanislav Marijanović. a u varoši na Đurđev dan ujutru od kuće do kuće i pjevaju”. ljetnim i svadbenim pjesmama slavenskih i baltičkih naroda. str. 118.”50 Luka Ilić Oriovčanin navodi da su naši pređi Ladom ili Ljeljom nazivali boga ljubavi. str. 50 Matija Petar Katančić.vezat djevere / izriče se marljivost.52 Po ruskoj i poljskoj tradiciji Lada je bila božica proljeća. Zagreb 1846.

56 U Rječniku hrvatskoga jezika (2000.lado. 58 http://www. Boranić. str. Filipa i Jakova.55 Tvrtko Čubelić lade (ladarice) iz Hrvatskoga zagorja poistovjećuje s dodolama.anita.f2o. Jure. urednik dr. Na web stranici ansambla Lado prva je rečenica: “Lado je arhaična slavenska riječ često korištena kao pripjev u starim obrednim pjesmama sjeverozapadne Hrvatske. str.htm 59 http://www. Pilar navodi. 74. 57 Rječnik hrvatskoga jezika. Uz to vjerovanje veže se običaj kada na Ivanje djevojčice Ivančice u grupi od četiri ili osam s vjenčićima na glavi obilaze sela i pjevaju. a sinonim je riječima dobar. 54 Isto. U Poljskoj. Školska knjiga. sv. 56 Tvrtko Čubelić. g. Ivana (24. Zagreb. 527. Sv. 76. 779. glavni urednik Jure Šonje. Zagreb 1980. da su dalmatinski renesansni pisci uvijek navodili božanstvo Lelja kao sinonim za Amora ili Kupidona. str. Sv.54 U nekim je kraljičkim pjesmama pripjev ljeljo po kojemu su se te kraljice nazivale. Nakladni zavod MH. Povijest i historija usmene narodne književnosti. 72-73. Mazuri i Poljaci slavili su božanstva Ljelja i Poljelja.) ladarice su “djevojčice. lipnja) te za vrijeme sušnih proljetnih i ljetnih dana. 55 Bratoljub Klaić. Leksikografski zavod Miroslav Krleža. Nadbiskupska tiskara Zagreb. Zagreb 2000. Duhove.”58 Prema narodnim pričama ladarice hodaju svijetom od Jurjeva do Ivanja. drag.U slavenskoj je mitologiji Ladin sin Ljeljo – bog ljubavi. a Slobodan Zečević ga citira. te Ljeljen-brdo na razmeđu Dalmacije i Hercegovine. Ljeljen Glavica u Konavlima. Bratoljub Klaić navodi da je mišljenje o Ladi kao božanstvu znanstveno opovrgnuto. djevojke koje u svečanoj povorci obilaze seoske kuće za Duhove ili Jurjevo i pjevaju prigodne pjesme”.57 Međutim. knjiga XXVIII. mio. Rusiji i Litvi spominjao se i Ladin sin Poljeljo. Lelija Planina u Hercegovini. Rječnik stranih riječi.hr/lado.59 Temeljem relevantne literature i motiva u pjesmama koje su zapisane kao i onima koje informanti na terenu i danas kazuju može se ustvrditi da su se u Slavoniji i Hrvatskom zagorju ladarske pjesme izvodile na blagdane: Sv. D. d. 1. Prisustvo Ljelja u južnoslavenskoj mitologiji Pilar afirmira i višebrojnim nazivima planina Ljeljen u Bosni i Hercegovini.htm 38 . Ljeljen – vrh planine Visočica kod Konjica i t. str. Zagreb 1990.org/vile. str. Jurjevo je prije Duhova i takvo je objašnjenje invalidno. U tim je zemljama bio drevni običaj da od prve nedjelje po Uskrsu do Ivandana djevojke i žene u kolu pjevaju pjesme u čast Lade. umjetnosti.

broj. vrtu. Vidi: Milovan Gavazzi. kak naloži tak pogori. Vjerovalo se da pepeo od krijesa štiti kuću od demonskih sila koje noću hodaju selom. vjerujući da će tako odvratiti demonske sile. lade. Sve su vrtlarice dobivale grančicu iz kite ili koša i stavljale ih među zelje. kaj se bumo spominjali komu bumo kćerku dali je l k suncu.marusevac. oj zovu ladarice. vlasnik. knjiga. 62 Jurjaši su u svakom domu koji bi ih darovao ostavljali komadić zelenila koje su domaćini kasnije ostavljali u kući. 61 U sjeverozapadnom i središnjem dijelu Hrvatske mladići koji su sudjelovali u jurjevskim ophodima zvali su se jurjaši. str. dvojica su nosila kite brezovog granja.Dakle. a Zeleni Jure je bio u košu ispletenom od vrbe i jagnjeda. U Bikovecu kod Maruševca. Djevojke koje su uoči Jurjeva i na Jurjev išle po selima i varošima nazivane su krisnice. nav. Hodi Jura k nam k večeri. U nekim drugim maruševačkim selima djevojke su oko krijesa plesale kolo. Kao i drugi običaji i običaj Jurjeva se različito obilježavao u pojedinim mjestima. glavni i odgovorni urednik Dr. Vjerovalo se da će se tako zaštiti od bolesti. a na glavi su imale koprive koje su poslije plesa bacale u vatru. kelj ili korabicu da im bolje rodi. na “lesu” se stavljalo trnje “kako coprnice ne bi mogle dojti v hižu”. je l k mesecu je l k drobnim zvezdicama.60 U okolici Karlovca na Dan sv. polju i sl.62 a http//www.htm Vidi: Fredo Heffler. primjerice. Jure seoski su mladići pjevali po selu i gradu. X. Djevojke su uz zapaljeni krijes pjevale pjesmu: Sveti Jura kres naloži. Krisnice i Zeleni Jure u karlovačkoj okolici u XIX stoljeću. vremenski su skoro istovjetno izvođeni ladarski obredi u Hrvatskoj kao u Rusiji. Josip Matasović.-280. u: Narodna starina. Poljskoj i Litvi. Djevojke se po pripjevu u pjesmama oj Lado. Jedan je visoko nosio mladu zelenu brezu okićenu maramom i šarenim papirima. jurjevčani. Uoči Jurjeva ispred ulaza u dvorište kuće naložio bi se mali krijes. Zagreb 1931.hr/kultura-obicaji. dj. 278. 61 60 39 . štali. 26. 2.

Kod Hrvata je tradicija obilježavanja prvoga svibnja veoma stara. saopćava joj da bora nije našao i da njega uzme umjesto bora jer što će joj zelen bor koji vene od sunca. O boru! O jele! O duhu primili! Cviće nerazlično. 63 40 . Zagreb 1943. Pjesma alegorijski erotizira ljubav mladića prema djevojci – on traži zelen bor da joj ga usadi na njezin bili dvor.63 Prvi svibanj je Dan sv. 139. Đure. U Brusju na Hvaru pjevane su pjesme u kojima je svojevrsna invokacija kojom se kazuje da je u tomu mjestu pribivao običaj po kojemu bi dragi dragoj nazivao mjesec svibanj. ovo nazivanje prvi dan se čini. koj’ od sunca vene?64 (Brusje na Hvaru) I u Kaštelu Starom mladići su djevojkama prvoga svibnja pod prozor ili uz kuću stavljali neko stabalce i pjevali pjesme. Vidi: Petar Grgec. jelom. da ti ga usadim na tvoj pribili dvor za ljubav postavit. Nazivanje bi počelo prvoga svibnja prikazujuć voća u svojoj istini. što će ti zelen bor. Do naših je dana sačuvana pjesma o prvom svibnju kojem se vesele anđeli od raja. Isčući zelen bor. anđele moj mili! Bora nisam našo. da svaki dragi dragoj maž misec naziva. U starinskim usmenim lirskim pjesmama koje su se izvodile na taj dan prevladavale su obredne pjesme s mitskim motivima. Radi toga se taj dan obilježava kao Međunarodni praznik rada. sastavio Krešimir Mlač. đurđari. duhom premilim. U ovome mistu običaj pribiva. str. MH. anđelom milim. prikazujuć voća u svojoj istini. 154. 64 Zlatna knjiga hrvatske narodne lirike.djevojke koje su bile sudionicama u tim ophodima nazivane su jurjašicama. Dragi dragu gradacijski naziva borom. Od zelenila kojim je bio prekriven Zeleni Juraj bilo je dopušteno otkinuti dio grančice za koju se vjerovalo da će ukućane i njihovo imanje štititi od demona. uzmi za bor mene. str. ali će i povećavati plodnost. Hrvatska državna tiskara. Zagreb 1972. cvićem nerazličnim. Hrvatske narodne pjesme. Josipa radnika koji je zaštitnikom radnika. Pjesma je komponirana od devet šesteračkih katrena i po svojoj strukturi Ophođani su se nazivali jurjevčani.

rad ke sam se trudi po sva moja lita. O bore i jelo. prvi dan od maja. Međutim. Premda se mladić ne spominje u pjesmi. kome se vesele anđeli od raja. Bora nisam naša. anđele moj mili. javore premili. zenice pridraga od mojega oka. a iz lišca dragane izlazi zrak od sunašca. gradacijski svoju divojčicu naziva divojčicom mladom. javor kitnovasti. moja dušo draga. zenicom pridragom. Divojčice mlada i jelo visoka. o cvite razliki. ta je pjesma iznimno lirična. uvitu jelicu. Dobra večer. uzmi za bor mene.je bliska usmeno-retoričkim oblicima. Divojčice mlada i jelo uvita. ali nije našao ni bora niti jelene zelene te je umjesto toga nudio sebe. Bog da. Išćući zelen bor. kao i u prethodnoj pjesmi. jelom visokom. Iskao je zelen bor. Umilna je molba djevojci da nikada od ljubavi ne razdili dragog svoga jer ljubav izlazi iz srdaca. uvitu jelicu. razvidno je da on. javor kitnovasti za svoju deklicu. jelom uvitom radi koje se trudio sva svoja ljeta. 41 . za takvu deklicu. ni jelene zelene.

. Rkp. 29. 2006. 10. Kršćanska sadašnjost. Svećenici koji su štovali zmiju uhvatili su Filipa i pogubili ga. (Navodim prema: Leksikon ikonografije. Zapisala je 2006. sv.otok. zenice pridraga. rođ. Po predaji je propovijedao evanđelje među Skitima i ondje je vidio kako narod štuje neku golemu zmiju.) 67 www. Znaj. o sv. Jakovu str. a kazala joj je Srećka Puljas (djev. ). svibnja. 228. FF Split. jelo uvita. jelo visoka. Filipa i Jakova je 3. str. Puljas. Jakov Stariji. g. Filip se povezuje u izvještaju o čudesnom umnažanju kruha. od ljubavi tvoje.Ti me ne razdili. 66 Sv. anđeli nebeski bili ti u pomoć!65 (Kaštel Stari) Pored stilske figure gradacije u navedenoj je pjesmi cio niz epiteta: divojčice mlada. ljubav izlazi. a iza nje je ostao strašan smrad od kojega su mnogi umirali među kojima i kraljev sin. Filipu str. mrkla noć. liturgike i simbolike zapadnog kršćanstva i Uvod u ikonologiju Radovana Ivančevića. Zaštitnik je Španjolske. Zagreb 1990. Ovim te pozdravljam.hr 65 42 .66 Uz taj blagdan vezuju se ophodi filipovčica koje zahvaljuju slavonskoj šumi jer se svako proljeće ponovno zeleni i svojom ljepotom nadahnjuje:67 Blago tebi. o sv. nikad srce moje. a ja sada i više nikada. Ivana i u bliskom je srodstvu s Isusom. Blagdan sv. dušo iz srdaca. javor premili. 1935. javor kitnovasti. u Kaštel Starom Marina Žarković. a iz tvoga lišca zrak od sunašca. Križem je učinio da nestane zmije. zelena šumice! Ti se mladiš svake godinice. apostol brat je sv. ja ne ću od tebe. 292. g.. uredio Anđelko Badurina. Filip je uz pomoć križa mladića oživio. mirna ti mrkla noć. Po povratku u Judeju odrubljena mu je glava. Po predaji je Španjolsku oslobodio od Maura i ondje postavio temelje kršćanstva.

Ladarice. oj Lado. oj! Kupovati crne čizme. 69 Marko Dragić. str. str. 21. godišnjak za kulturno i povijesno nasljeđe br. Ladole mile. Lado. Jakobovo Ladole mile. Ladole mile. crven pojas sebi za pas. 76. U Slavoniji i Hrvatskom zagorju ladarice su se molile višnjem Bogu da udari rodna kiša i porosi polja i travicu i da se ugoje stada: Tvrtko Čubelić. oj Lado. oj Lado. oj! Crven pojas sebi za pas. oj Lado. oj! Otišo je u Ukovar.68 Sljedeća dijaloška filipovska pjesma može se svrstati u ladarske – filipovske. kao i druge obredne pjesme. metaforama i alegorijama.Obredi su filipovčica slični jurjevskim proljetnim ophodima. asonancijama. epitetima. aliteracijama. oj Lado oj! I maramu svilenicu. oj Lado. 68 43 . Ladole mile. Filipovo. oj! Jel’ Filip doma? Ladole mile. oj! kao i stilskim figurama: retoričkim pitanjima. Mostar 2007. oj Lado. Ladole mile. Zagreb 1990. U njoj filipvčice pitaju staru majku: Je li Filip doma? Stara majka odgovara da Filip nije doma. oj! Filipova stara majko. Povijest i historija usmene narodne književnosti. Magijski je efekt postignut pripjevima Ladole mile. Oj. Ladole mile. kraljice i dodole u hrvatskoj tradicijskoj kulturi i slavenskom kontekstu. već je otišao u Vukovar kupovati crne čizme i maramicu svilenicu. 282. Drevnoga su pretkršćanskoga podrijetla ophodi koji su se izvodili za vrijeme proljetnih i ljetnih sušnih dana.oj!69 (Vinkovci) Ta je pjesma. Hercegovina. Ladole mile. oj Lado oj! Nije doma draga dušo. komponirana tako da njezini stihovi proizvode magijsku moć.

Da udari rodna kiša. jedan Duh u Kristu”.Molimo se. Neki antropolozi smatraju da su u narodnoj mitologiji rusaljke nasljednice vila. također.71 Kraljice ljelje nazivaju se i rusaljkama. 63) Po Duhu Uskrsloga Gospodina “vjernici postaju jedno tijelo. Oj Lado. str. A – E. a tijelo ne koristi ništa”. 142. Ukrajinci i Bjelorusi duhovsku nedjelju nazivaju rusalnom nedjeljom. risalček. (O vilama će biti riječi u poglavlju Mitske predaje. Oj Lado. a risalčak. (Ivan. risaliček slovenski je naziv za svibanj.-245. Slovenci taj blagdan nazivaju Risale. Lado! Molimo se višnjem Bogu. Na taj je dan Isus Krist svojim učenicima podario Duha Svetoga i tako im dao moć govora na više jezika kako bi mogli po svijetu propovijedati Kristovu vjeru. 72 Spasoje Vasiljev.html#_Toc530384684 70 44 . oj! Da popuhne tihi vjetar. Lado. Slavenska mitologija. Kod Rusa su. Oj Lado. oj!70 (Šamac kraj Slavonskog Broda) KRALJIČKI OPHODI I PJESME Kraljičke pjesme izvodile su djevojke o Duhovima (Dovima). http://www. To je slavenski naziv za vodene vile. Slobodna Dalmacija. Oj Lado. 244. sastavio Krešimir Mlač. Po Ivanovu evanđelju “Duh je onaj koji oživljuje. priredili Michael Glazier i Monika K.) Po nekim drevnim predajama rano preminule djevojke i žene pretvarale su se u vodene vile . Zagreb 1972.rusaljke.rastko. Kod Čeha se taj praznik zvao Rusadle. 71 Suvremena katolička enciklopedija. rusalije vezane uz Duhove. MH. Ugoje se naša stada.72 U južnoj Dalmaciji Duhovi se nazivaju Rusalije.org.yu/ antropologija/ svasiljev mitologija. Srbobran 1928. a mjesec lipanj nazivan Zlatna knjiga hrvatske narodne lirike. Helwing. U Bugarskoj su se obredni igrači nazivali rusalije. oj! Da nam stada. Split 2005. 6. str. Duh Sveti je u središtu kršćanskoga postojanja. oj! Da porosi naša polja I travicu mekušicu.

je rusalski mjesec. U Rumunjskoj je narodni naziv za Duhove bio Rusali. U Makedoniji su se Duhovi nazivali Rusale.73

Dok etnolozi kraljičke ophode pripisuju praslavenskim mnogobožačkim vremenima u Đakovštini se i danas pripovijeda o nastanku kraljica: Stara predaja kaže da su Turci zarobili sve muškarce u selu, a njihove su se žene obukle u šarenu odjeću, na glave stavile muške šešire okićene umjetnim cvijećem i u ruke uzele srpove i kose, te tako obučene otišle pred turski tabor. Turci su pomislili da su došli duhovi, uplašili se i pobjegli. Tako su gorjanske žene oslobodile svoje muževe, očeve i braću. Od tada su se isto tako oblačile na blagdan Duhova, u spomen na taj dogadaj.74 Obično je kraljica bilo osam do deset, ali je bivalo i manje i više od toga. Dijelile su se u dvije skupine. Glavni su skup činile one djevojke koje su na glavama imale muške šešire okićene čapljinim ili paunovim
Dr. Slobodan Zečević, Elementi naše mitologije u narodnim obredima uz igru, Izdanja muzeja grada Zenice, Radovi V, Zenica 1973, 99.-100. 74 U Gorjanima kod Đakova zapisala je 2008. godine Zdravka Vranješ iz Osijeka koja pod mojim mentorstvom piše diplomski rad. Rkp. FF Mostar 2008, D.
73

45

perima te cvijećem, najčešće smiljem i koviljem. U toj su skupini posebice bile urešene jedna ili dvije djevojke koje su bile prvakinje. Na njihovim je klobucima sprijeda bilo ogledalo, a straga nekoliko obješenih šarenih vrpca. U rukama im je bio stari pravi ili drveni mač o kojem su bili obješeni šareni trakovi ili su bili zabodeni u jabuku, naranču ili limun. Među djevojkama se isticala kraljica ili kralj. U družbi su često bili i kralj i kraljica koja se još zvala mlada i imala je koprenu na glavi. Jedna ili dvije djevojke bile su barjaktar(i), a one su na štapu nosile šaren barjak. Polovicom 19. st. u Slavoniji jedna je djevojka bila barjaktar, a druga dvorkinja (služavka) kraljičina.75 U družbi su bili i diver i mlada koja je na glavi imala koprenu i vijenac, a razlikovala se od kraljice – mlade. Kraljički su ophodi u Đakovštini obnovljeni 2005. godine. Cijela se skupina ponegdje dijeli na kraljeve i kraljice, a jedna ili dvije su im prvaci i one s krunama na glavi. Među kraljicama su i djevojke ali i mladići sabirači darova prosjaci, torbonoše, sirgonja, kajmačar i sl. Kada bi kraljice došle pred kuću, dvorkinja postavi stolac na koji kraljica sjedne. Iza kraljice stane dvorkinja, a iza njih u obliku srpa kraljice – ljelje izvode pjesme uz pratnju gajdaša ili tamburaša.76 Osebujni su obredi i pjesme koje su do pedesetih godina 20. stoljeća izvodile kraljice u bunjevačkim77 krajevima.78 Bunjevački su Hrvati na taj dan Duhova ranim jutrom kitili prozore, kapije, te na salašima: volarice, kokošinjce, obore i čardake. Pripreme za obred kraljica počinjale su već od Uskrsa. Tada bi se mlade kraljice u dobi od deset do petnaest godina okupljale u dogovorenoj kući gdje ih je običaju i pjesmama podučavala žena koja je već bila kraljica. Dan prije Duhova kraljice su se sastajale u kraljičinoj kući i dogovorile bi kojim će putem ići, koje pjesme pjevati i kao će podijeliti
Luka Ilić Oriovčanin, Narodni slavonski običaji. Zagreb 1846, str. 145.-146. Milovan Gavazzi, nav. dj. str. 72.-74. Usp. Ivan Lozica, Poganska baština, Golden marketing, Zagreb 2002, str. 195.-196. 77 Bunjevci su 1687. g. od osmanskoga terora masovno pobjegli s područja Bune kod Mostara i nastanili današnje krajeve. Od 2007. g. taj egzodus obilježavaju pohodeći pradjedovska ognjišta. 78 Bunjevačke kraljičke običaje kao i pjesmu koračnicu navodim prema: mr Suzana Kujundžić Ostojić, Kraljičke pisme,; http://www.bunjevci.org.yu/site/narodna-knjizevnost/kraljicke-pisme/ mr Suzana Kujundžić-Ostojić, Kraljice, http://www.bunjevci. org.yu/site/bunjevacki-obicaji/kraljice/.
76 75

46

darove? Bile su obučene u bijelu šlingovanu bluzu i suknju. Nekoć su išle bose, a u kasnijim vremenima bile su u bijelim čarapama i crnim lakiranim cipelama. Na glavi su imale krune od cvijeća ukrašene perlicama, pantljikama i zrcalom preko kojega je bio đerdan. Kose su noć ranije upletale u pletenice, a kada su polazile u ophod rasplitale su ih. Obilazile su gušće naseljena mjesta. Kraljički su ophodi trajali najčešće prvi i drugi dan, a ponekad i treći dan Duhova. Kraljice u Subotici nisu nosile barjake ni mačeve. Išle su u paru po ustaljenom rasporedu: pridnjaci, sabljari, diver s kraljicom (koja je bila najmlađa od svih sudionica), a posljednji su par bili ban i banica. Putem su pjevale, “a na pripjev Ljeljo bi zastale, odigle se petama od zemlje i naklonile se”. To je davalo dojam da stalno pocupkuju, a đerdani su im lupkali o zrcala i proizvodili potmuo zvuk. Domaćice su bile počašćene posjetima kraljica te su ih darivale jajima, šunkom te novcima. Vjerovala se da će gadna nevolja stići onaj dom u kojem se ne bi primile i darovale kraljice. Vjerovalo se da proljeće ili ljeto nastaje kad kraljica pobijedi. (Po tome je nastanak proljeća ili ljeta ovisio da li su Duhovi početkom svibnja ili u lipnju.) Kraljice su izvodile obred tako da kraljica sjedi, a ostale oko nje bosonoge i raspletenih kosa igraju. Vjerovalo se da bosonoge kraljice svoju plodnost prenose na zemlju, a što tome obredu daje panspermijski karakter. Također se vjerovalo da bi upletena kosa usporavala ili čak zaustavila vegetaciju. Kraljičke su pjesme komponirane od šesteračkih stihova nepravilnih cezura. Dijele se na: koračnice, vesele i žalosne. Koračnice bi kraljice pjevale dok bi išle od kuće do kuće. Te su pjesme živahne, ritmične i jednostavne. Imale su i svoju praktičnu životnu funkciju jer su mlade kraljice idući od kuće do kuće mogle vidjeti buduće mladiće pa i svekra i svekrvu. Mi selu iđemo, selo od nas biži, a što od nas biži? Mi mu ne iđemo, da ga porobimo, već mi mu iđemo da ga veselimo. Vesele su se pjesme pjevale djeci i mladima. Karakterizira ih melodioznost, nježnost i blagost. U tu skupinu idu i šaljive kraljičke pjesme. Među tim pjesmama su i one alegorijske mitske pjesme u kojima kraljice

47

pjevaju o ljepoti svoje drúge pitajući: je li joj tato mladi mjesec bio, a nana žarko sunce bila: Oj ti naša drugo, Alaj si ti lipa, Ko da ti je tato Mladi misec bio, Ko da ti je nana žarko sunce bila! — Al ni mi je, druge, Tato misec bio, Al ni mi je nana žarko sunce bila, Već je mene riba U vodi rodila, žuna me je tica U kljunu iznela. Tica lastavica Bila j’ dadiljica, Rastova korica Bila j’ kolivčica.79 (Vancag) Kraljice su vesele pjesme pjevale u skupinama dvije po dvije okrenute jedna prema drugoj, lagano pocupkujući, a na pripjev Ljeljo odignu se petama od zemlje i lagano poklone. Žalosne su pjesme kraljice pjevale okrenute jedna prema drugoj, ali na pripjev Ljeljo ne bi pocupkivale nego bi se lagano njihale. Žalosne su kraljičke pjesme pjevale o vojnicima (katanama). U kraljičkim su pjesmama mnogobrojne narodne mudroslovice. Kraljice su pjevale pjesme o sudbinama u kojima se ogledala sudbina zajednice i naroda. Neke od tih pjesama imaju strukturu tužbalica: Oj borci, vojnici, Tužne majke sinci,
Zlatna knjiga hrvatske narodne lirike, sastavio Krešimir Mlač, MH, Zagreb 1972, str. 145.
79

48

Kako vam je stanje U polju bojnome, Tužnom ledenome? Strahotom vas bije, Krv se vaša lije I zelena trava Ostaje krvava. Zemlja vam je tvrda, Propast ne možete. Nebo je visoko, Popet s’ ne možete. Kad sunce ograne, Ogrije vam rane, Misec se promine I pokaže vrime, Da prolazu dani, Proć će i mejdani. Kad tako mislimo, S otim se tišimo.80 (Subotica) U repertoaru su kraljičkih pjesama i one pjesme koje imaju elemente vjerske usmene lirske pjesme: Gospodin plebanoš, ustaj, pa pošetaj, iz cele u celu, u baštu pod ružu, kud Gospodin hodi, za njim cviće rodi svakojake fele: modre i zelene, žute i crvene. ruža se razvila, u kalež savila, na oltar nošena, misa govorena.81
80

Isto, str. 144.-145.

49

Siroče je čest motiv u hrvatskoj tradicijskoj kulturi. I danas su mnoge usmene lirske pjesme i predaje koje kazivači kazuju o siročićima. Česta je narodna izreka Da nije siročadi ne bi ni Sunce grijalo. Te su pjesme pjevane i siročićima. I kraljice su pjevale žalosne pjesme siročićima. Sirotica Milka sjedila je u bašti, naletjela je ptica i krilima je udarila: Sirotica Milka, Sidila u bašći, Tica naletila, Krilim udarila, Kanda j’ tica znala, Da je sirotica. Kako j’ tici, nane, Letiti brez glave, Tako j’ Milki, nane, Brez njezine nane, Kako j’ tici, nane, Letiti brez oka, Tako j’ Milki nane, Brez njezinog oca. Kako j’ tici, nane, Letiti brez vrata, Tako j’ Milki, nane, Brez njezinih braća. Kako j’ tici, nane, Letiti brez perja, Tako j’ Milki, nane, Brez njezinih sela. Kako j’ tici, nane, Letiti brez repa, Tako j’ Milki, nane, Brez njezinih teta. Kako j’ tici, nane, Letiti brez noga, Tako j’ Milki, nane,
81

Mr Suzana Kujundžić-Ostojić, Kraljičke pisme, http://www.bunjevci.org.yu/site /narodna knjizevnost/ kraljicke-pisme/;

50

Brez njezina roda.82 (Tavankut kod Subotice) Navedena je pjesma komponirana retoričkim pitanjima i odgovorima: kako je ptici letiti bez glave, tako je Milki bez njezine nane; kako je ptici letiti bez vrata, tako je Milki bez njezine braće; kako je ptici bez perja, tako je Milki bez njezinih sela. (…) Retorička pitanja i odgovori na njih u pjesmi Sirotica Milka komponirani su narodnim mudroslovicama

DODOLSKI OPHODI Dodolske pjesme su, također, nastale u prastarim mnogobožačkim vremenima. Pjevale su ih djevojke prekrivene zelenilom u vrijeme proljetnih i ljetnih suša. Vuk Stefanović Karadžić dodole objašnjava kao skupinu djevojaka koje za vrijeme suše idu “po selu od kuće do kuće, te pjevaju i slute da udari kiša. Jedna se djevojka svuče do košulje sa svijem pa se onako gola uveže i obloži različnom travom i cvijećem i tako da se nigdje ne vidi ni malo, a to se zove dodola (…)”. Pred kućom dodola igra sama, a druge djevojke iz te skupine stanu u red i pjevaju različite pjesme. Potom

Zlatna knjiga hrvatske narodne lirike, sastavio Krešimir Mlač, MH, Zagreb 1972. str. 145.

82

51

domaćica ili netko drugi uzme pun kotao vode i izlije na dodolu koja se na to ne obazire nego i dalje igra.83 Slobodan Zečević navodi da se obred dodola izvodio i u sedamdesetim godinama 20. stoljeća. Dodola je djevojčica i glavna je u skupini. U davnim je vremenima bila naga i uvijena u zelenilo. Morala je biti uzorna ponašanja i seksualno čedna. U nekim je krajevima dodola bila siroče bez roditelja, a u nekim je bila posljednje dijete u majke - neporođena. Dok dodola igra, pjesmom je prate njezine pratilje. “Pred svakom kućom dodolu polijevaju vodom (…).”84 U Skopskoj Kotlini dodolski su ophodi bili u četvrtak po Uskrsu. Četvrtak je dan Peruna, vrhovnog slavenskog boga koji je slavljen i kao bog groma i kiše. Iz tih razloga u Mačvi od Velikoga Četvrtka do Spasovdana u sve četvrtke nitko nije smjeo orati, kopati, tkati, prati, tjerati kola.85 Bratoljub Klaić u svome Rječniku ne navodi dodole, a u Rječniku hrvatskoga jezika (2000.) dodole se objašnjavaju narodnim običajem magijskog prizivanja kiše u doba suše te mladićima i djevojkama koji okićeni cvijećem i zelenilom sudjeluju u obrednoj pjesmi zazivanja kiše.86 Matej Sova navodi da bi u Dalmaciji za vrijeme sušnih dana momci okićeni zelenim granama i cvijećem išli od kuće do kuće pjevajući i plešući. Momci su se nazivali prporuše a njihov kolovođa prpac.87 Djevojke su skladno poigravale pjevajući pjesme a domaćin ili domaćica polijevali su ih vodom vjerujući da će im se božanstvo smilovati i podariti kišu. Neke od tih pjesama imaju šaljiv karakter. Kultni su kiša i zelenilo u tim obredima. U Somaliji i nekim drugim zemljama sačuvao se obred u kojem za vrijeme suše najljepše djevojke gole gledajući prema nebu pjevaju magijske pjesme kako bi kiša udarila. Starozavjetna je Ilijina kiša koja je u zemlji kralja Ahaba pala po zagovoru proroka Ilije nakon tri godine suše u kojoj su istrijebljeni Baalovi svećenici.

Srpski rječnik, istumačen njemačkijem i latinskijem riječima, skupio ga i na svijet izdao Vuk Stef. Karadžić, u Beču u štampariji jermenskoga namastira 1852. str. 128. 84 Dr. Slobodan Zečević, Elementi naše mitologije u narodnim obredima uz igru. Izdanja muzeja grada Zenice, Radovi V, Zenica 1973, str. 125.-126. 85 Isto, str. 127.-128. 86 Rječnik hrvatskoga jezika, glavni urednik Jure Šonje, Leksikografski zavod Miroslav Krleža i Školska knjiga, Zagreb 2000. str. 194. 87 Matej Sova, Pregled narodne književnosti s primjerima i teorijom, Školska knjiga, Zagreb 1955., str. 43.

83

52

Djevojke u pjesmama pjevaju pripjev oj dodo, oj dodo, le pa se prema tome zovu dodole: Naša doda Boga moli, da udari rosna kiša. Oj dodo, oj dodo, le. Da pokisnu svi orači, svi orači i kopači, svi po kući poslovači. Oj dodo, oj dodo, le. 88 (Prisap pokraj Livna) Prastari običaj dodola zadržao se u Đakovštini, napose u Potnjanima i Gorjanima, do Drugog svjetskog rata. U Potnjanima je bilo jedno naselje Roma i oni su ostali posljednji koji su taj ophod obdržavali. Dodole ili dojdole (oba izraza se jednako koriste) je grupa mlađih djevojaka (od 14 – 15 god.) i poneki dječak koji za velikih suša obilaze selo i u kući pjevaju dodolske pjesme, zazivajući kišu i spas uroda. Obično je to 6 – 10 djevojaka i 2 – 3 dječaka. Dva dječaka su „prosjaci“, oni nose košaru u koju im domaćin nakon otpjevane pjesme stavlja darove (jaja, jabuke, slaninu i što se već nađe, ponekad i novac). Treći dječak obično bude doda ili dodola. Njega obaviju zelenilom od glave do pete od granja, najčešće abdovine i bazge. Taj zeleni oklop je u obliku stošca, pa da bi vidio vode ga dvije manje djevojčice. Djevojke su obučene u rubine, bosonoge su i raspletene kose. Oko glave imaju grube vijence od zelenila (prave hlad glavi na uzavrelom suncu) te oko pasa granje koje visi do zemlje (adbovina, bazga, vrba i dr.). Putem galame, sviraju u trube i svirale ili škrebeću kako bi ih domaćini čuli i dočekali. Kada uđu u dvorište, pozdrave tradicionalnim katoličkim pozdravom „Faljen Isus“ i počinju pjevati. Domaćin ili domaćica poliju vodom dodu, a ovaj se na riječi iz pjesme „Ajd poigraj dodole“, vrti, otresa vodu i imitira kišu. Nakon što im domaćin stavi dar u košaru odlaze u drugu kuću. 89
U Prisapu pokraj Livna 25. 09. 2004. g. studentici Fakulteta filozofsko-humanističkih znanosti Sveučilišta u Mostaru, Marini Maganić, kazao Jako Krole (rođ. 1937. g.). Rkp. FF Mostar, 2005., sv. 2., str. 5. Kazivači uvijek ne kazuju pripjev oj dodo, oj dodo, le. 89 O dodolama je 2008. g. Zdravki Vranješ kazivao Zvonko Vugrinović, rođen u Đakovu 1956. g. Bio je dugogodišnji direktor Turističke zajednice Grada Đakova. Dragovoljac je Domovinskog rata. Oženjen, otac dvoje djece. Sa suprugom Dubravkom suvlasnik je Turističke agencije Orion Turs i vlasnik Gastro-etno imanja „Slavonska kuća“. Rkp. FF
88

53

PREPERUŠKI OPHODI U JEZERIMA NA OTOKU MURTERU U Dalmaciji i Istri djevojke se zovu preporuše (prporuše, preporuče), a na otoku Murteru preperuše. Kazivači u Jezerima na otoku Murteru 2006. godine pripovijedaju “o puno staroj fandaniji (običaju) zvanja kiše” koji se održao do prije nekoliko godina. Običaj se sastojao u tome da bi djeca, a pokatkad momci i djevojke pa i ljudi ubirali grane tešara (biljke smrdljivice). Potom bi išli putem, mahali tim granama i dozivali kišu pjevajući: Preperuše odile, sve su Boga molile: “Daj nam, Bože, kišicu i nebesku rosicu, da urodi godina i šenica bilica i vinova lozica.” Niki sira, niki jaj, To je naman za ufar. Kada bi domaćice vidjele da idu preperuše dozivale bi: Oj dodole, moj dodole, Dojdi k meni zlato moje. Zatim bi preperuše polijevali vodom, a onaj koji bi ih polio trebao im je dati neki dar: “komad sira oli koje jaje. Na kraju bi se preperuše skupile na Koledišće užgale veliku koledu i podilile darove ča su skupile.”90 Prporuše hodile, kuda one hodile,
Mostar 2008, D. Vidi: Josip Vinkešević, 40. Đakovački vezovi, Jubilarna revija br. 36, Godina XXXVII., Gradsko poglavarstvo Grada Đakova. 90 Ivana Klarin zapisala je u studenom 2005. godine u Jezerima na otoku Murteru po kazivanju Konstantina (Ukasa) Klarina (rođ. 1938. g.) i Ante Klarina (rođ. 1934. g.). Kazivači su rođeni u Jezerima na Murteru. Rkp. FF Split, 2005, sv. 59. str. 6.

54

tuda Boga molile da nan Bog dâ dažda i crlena mazda, šenice bilice, sake dobre srićice. Šenica nan rodila, dičica prohodila, šenicu pojili dicu poženili. Skupi, Bože, oblake, struni Božju rosicu na ‘vu svetu zemljicu.91 (Okolica Pazina) U navedenom je primjeru zdravica: da nan Bog dâ dažda / i crlena mazda, / šenice bilice, / sake dobre srićice./ Šenica nan rodila, / dičica prohodila, / šenicu pojili / dicu poženili / te molitva: Skupi, Bože, oblake, / struni Božju rosicu / na ‘vu svetu zemljicu. U Gdinju na Hvaru molilo se za kišu: Križi gredu po nebu Križi gredu po nebu, Za njima djeva Marija, Svoga sina molila, Da nam poda lipi dažj, Bog je Petru ključe da, Da otvori slavni raj, Da očuva mornara na moru, Težaka na polju, Da nam da mučicu karščansku, Čini vitar, čini dažj, Ništa da nan ne istuče grad.92

Narodne lirske pjesme, priredio Olinko Delorko, Zora, Matica hrvatska, PSHK, knj. 23, Zagreb 1963., str. 91. 92 Ivana Kardum zapisala je u Gdinju na Hvaru 2007. godine, a kazala joj je Mande Visković, (djev. Visković, rođena 1932.). Rkp. FF Split, 2007, E, str. 8.

91

55

Ivana zapalio krijes oko kojeg bi se skupili djeca. 96 Jasna Čapo Žmegač. Kazivač je po zanimanju ribar. a sada je umirovljenik. 154. nav. 7. 215. Poljaka. zajednica. str. nav. Golden marketing. Korizmeno-uskrsni običaji hrvatskog puka u prvoj polovici XX. 17. g. Ivan veliki zaštitnik vrela voda. seoski čuvar u Brestu u Istri nekoliko dana prije Sv. Djevojke bi ubrale razno cvijeće od kojega bi isplele vijence te se njima kitile u ivanjsko navečerje i sutradan kada idu u crkvu. krisova).IVANJSKI OBREDI I PJESME Sv..-162. pučka pobožnost. Mladići su se s bakljama penjali po zidinama i stijenama. djevojke. 16. stave ih na kuće te ih na večer uoči Sv. Ivan nosi naziv Krstitelj jer je u rijeci Jordanu krstio Isusa. pištolji pucali. Čeha. Slovaka i dr. Vitomir Belaj. lipnja “uoči Ivanje žetvene” 94 vršilo se paljenje kolede. Običaj paljenja krijesova na taj dan bio je prisutan kod Rusa.93 U Bosni i Hercegovini te Dalmaciji svitnjak je sinonim za krijes. Uz blagdan rođenja sv. lipnja) vezuju se pretkršćanski kultni običaji paljenja krijesova (kresova. Ivana Krstitelja (24.96 U nekim je hrvatskim krajevima. 97 Luka Ilić Oriovčanin. 158. Oko krijesa bi se veselilo. primjerice u Velikoj kod Slavonske Požege.97 U živoj je narodnoj tradiciji sv.-17. Ivana pripreme baklje (lučevi). str. primjerice. Rkp. Buka.98 Kao i drugi obredi i ivanjski su raznovrsni. Mladići bi ta drva sabrali i donijeli na kraj sela. Ivana upale. 95 Luka Ilić Oriovčanin. mladići i stariji svijet. 94 93 56 . S tim bi se drvima na viliju (uoči) Sv. Hrvatski uskrsni običaji. Ti su se mladići nazivali bakljari. Zagreb 1997. str.95 Neki etnolozi paljenje ivanjskih krijesova interpretiraju kao ostatak Sunčeva kulta. Stara je hrvatska tradicija da se na izvorskoj vodi treba okupati prije izlaska sunca. str. dj.. dj. godine zapisala u Tisnom na Murteru po kazivanju Šime Grgurine rođ.. 214. Marina Lampalov u travnju 2006. dj. 2006.. svirali mjehovi (dude). str.. Najznamenitiji je cvijet u ivanjskim vijencima bio paprat. 98 Vitomir Belaj. stoljeća. Posljednji je starozavjetni prorok. sv. rođakinje Bogorodičine. Ivana obavještavao mladiće gdje ima suhih drva u šumi. galama te pokatkad pucanje iz pištolja imali su u narodnoj percepciji apotropejsku moć kojom su se tjerali demoni. FF Split. kolo igralo. nav. nav. bio običaj da muškarci nekoliko dana prije Sv. Tako je. 1930. U Tisnom na otoku Murteru 23. dj. str. Sin je starozavjetnog svećenika Zaharija i Elizabete.

vino i prošek. Ivan se osobito slavio u Gornjem Selu na Šolti. 278. Kad bi vatra jenjala.-280. nav. 148. Okićene bi djevojke išle po selu pjevajući pred pojedinim kućama i kiteći vratnice i prozore cvijećem. Po selima su išle po četiri djevojke u dobi od petnaest do osamnaest godina. 155. a gradske jedna iza druge. U pjesmi se traži od majke. Godišnji običaji (Brest u Istri)..Stariji i djeca bi se veselili do pola noći. osobito mladež. a sa strane im je visjela kesa od perlov. MH. str. 1. Tako je 1933. Djevojke su jedna drugoj tri puta preko vatre bacale povezane rukoveti cvijeća. To se cvijeće na Sv. a drugi onamo”. Djevojke i mladići ostajali su kod krijesa do zore. str.101 Djevojke su pjevale i dijaloške ivanjske pjesme u kojima je Ive krijes potpalio na Ivanjsko navečerje. Taj je obred imao apotropejski karakter te se vjerovalo da će tako godina biti rodnija sijenom. Boranić. na rukavima bijeli opšiv. 102 Zlatna knjiga hrvatske narodne lirike. str. brata. Zbornik za narodni život i običaje južnih Slavena. Razlikovale su se seoske i gradske krisnice. dj. D. Petra i Pavla te Sv. mladići su preskakali krijes “jedni ovamo. Ćirila i Metoda. sastavio Krešimir Mlač. urednik dr. Ivana stavljalo na strehu i u rupice u zidu. Spremalo se bolje jelo. U popodnevnim satima domaćini i gosti. očekivali su se gosti iz drugih sela. 101 Vidi: Petar Grgec. ali ga je na krijes dala njegova ljuba.99 U okolici Karlovca djevojke bi uoči blagdana Sv. U Istri su se krijesovi palili i na blagdane Sv.102 Sv. Knjiga XXIX. izlaze na određena Jakov Mikac. 99 57 . Oko pojasa su imale bijeli komot. dj. 100 Ferdo Heffler. godine u ZZNŽO JS pisao Jakov Mikac i ustvrdio “Kresovi su se u posljednje vrijeme prestali paliti”. Zagreb 1933. Zagreb. U nekim se selima taj obred vršio na samo Ivanje.. Skakali su vjerujući da im preko ljeta buhe ne će gristi noge. Pjesma je komponirana osmercima s cezurama iza četvrtoga sloga i bila je prikladna pri obredima koji su pratili paljenje krijesova. sv. Seljaci su uoči Sv. nav. Seoske su krisnice bile okrenute jedna prema drugoj. Ivana po poljima palili male krijesove vjerujući da će tako dozvati jaču sunčanu toplotu i da će im polje što bolje roditi. JAZU. 1972. a mogle su biti i mlađe.100 Neke Ivanjske pjesme pjevaju o vrijednim domaćinima i njihovoj vrijednoj djeci. a poslije toga su odlazili kućama. sestre da daju na krijes Ivana. Djevojke su se zvale krisnice. Seoske su krisnice nosile košare. Nitko od njih nije dao na krijes Ivana. 215-223. Ivana u polju nabrale puno ivančica i od njih plele vijenac. oca.Te je običaje cijelu noć pratila zvonjava crkvenih zvona.

Nije tić perutić.103 Običaj “paljenja svitnjaka” dugo se zadržao i u samom Splitu i bio je iznimno omiljen među djecom. Stari su govorili da u toj vatri trebaju sagorjeti sva zla koja su nas zadesila kroz proteklu godinu. a jedna od žena bi blagoslovila vatru. neg anđeo krilutić. 384. Ivana djeca bi po susjedstvu skupljala drva i sve ono što je od drveta. antitezom te višestrukim deminutivima spjevao ritmičnu lirsku vjersku pjesmu: Poleti tić perutić. Uvečer uoči Sv. mladima ali i starijima. U krizmici Marija. 104 Isto. a da je staro i da ljudima ne treba. grančice blagoslovljene masline ili ugljevlja što je preostalo od božićne vatre. str.okupljališta u selu na druženje i zabavu. od Ivanje do Petrove da nas vile ne pohode. str. Vidi: Marko Dragić. Taj se običaj u Splitu posljednjih godina gasi. djeca bi se zatrkivala i preskakala vatru jer se vjerovalo da će onaj koji preskoči vatru biti sretan i zdrav. Narodni je pjevač stilskom figurom. Sa zvonika se ispaljuju rokete. Croatica et slavica Iadertina. dotle je sljedeća u cijelosti kristijanizirana. gdje se skupljalo cijelo selo. Apotropejski obredi. običaji i ophodi u hrvatskoj tradicijskoj kulturi. ponajviše zbog urbanizacije grada. Ivana palili su vatru pred crkvom. kojoj bi dodavali malo blagoslovljena cvijeća. Kad bi se vatra rasplamsala. 385. Ivana Krstitelja Šoltani su kadili vinograde. Zadar 2007. Već poslije ručka dan uoči blagdana Sv. Također su se palile i manje vatre po vlastitim dvorištima koju su preskakivali i zabavljali se ukućani i susjedi. a ljudi su preskakivali vatru govoreći: Od Ivana do Ivana. Sutradan bi se pričalo u čijem je kvartu bio najbolji svitnjak. Pod krilima krizmica. 103 58 . Vatru su uglavnom preskakali dječaci i mladići dok bi ostali stajali okolo i uživali u tom prizoru. Sveučilište u Zadru. palili hrpe smilja i druge makije.104 Dok su neke ivanjske pjesme sačuvale mitske motive. Da me noge ne bole. Kad bi sve to sakupili s nestrpljenjem su očekivali mrak kada bi netko od starijih i iskusnijih muškaraca zapalio svitnjak. Od vode do vode. Zvona su zvonila cijelu noć. Dan prije Sv.

Voda je magijski izvor moći. ugljevlje od krijesa. čišćenje i nevinost. Pastiri su se natjecali tko će imati veći i bolji svitnjak. Vatra. a nakon toga se. a stariji su sjedili. Ivana. 385. Takva su primjerice: Jakovljevo vrelo kod Kreševa (Vrelo Jakova Markijskoga). također. zelenilo. Svrabivica u Perićima kod Prozora (Rama). izvorska voda. 105 Isto.105 (Ružić kod Drniša) U Bosni i Hercegovini se do naših dana sačuvao običaj paljenja svitnjka u sumrak prije blagdana Sv. str. U sve crkve zemaljske. Od osamdesetih godina dvadesetoga stoljeća nekoliko obitelji kod kuća zajednički zapale svitnjak.Šta j’ Boga rodila i Ivana krstila. vijenci od cvijeća u ivanjskim obredima imaju apotropejske karakteristike. Kada bi svitnjak dogorijevao i plamen mu se smanjio. 59 . mladići su ga preskakali. u anđele nebeske. Pepeo je u kršćanskoj simbolici znak pokore i obraćenja. Pepeo simbolizira smrt tijela i prolaznost ovozemaljskoga života. Do danas se sačuvao običaj da se ujutro prije izlaska sunca po pepelu svitnjaka hoda ukrug moleći tri puta Vjerovanje. Oko svitnjaka se okupljao mlađi i stariji svijet. Mrtvalj u Podmilačju kod Jajca. Vrilo u Knešpolju kod Širokoga Brijega i mnoga druga. Mnoga su kultna vrela diljem Bosne i Hercegovine kojima narod hodočasti i pripovijeda o čudotvornim izlječenjima na tim vrelima. a u kršćanstvu simbolizira pranje. prije sunca umiva i kupa na izvorskoj vodi. bradavice i kurije oči na nogama te da će se tako izliječiti i spriječiti kožne bolesti. Na Pepelnicu (Čistu srijedu) stavlja se pepeo na čelu što označava početak korizme koja počinje s tim danom. pepeo. Mlađi su se igrali oko svitnjaka. Vjeruje se da će se time spriječiti naboji. Krst’ Ivane i mene da virujem u tebe. Donedavno je bio običaj da se svitnjak pali kod svake kuće i da se na najuočljivijim mjestima pale veliki svitnjaci.

potancamo. vi nam dajte lipog Ivu. pod jabuku crljeniku. ako li nam niš ne date. izpeljajte pod jabuku. Stari ćaćke bud’te sinke. da mi s njim se poigramo. poigramo. da izrenu riđe vole. stare majke. da se sinki zorom staju. dajte. kris nalaže.*** Krijesovi su se palili i za Dan sv. i donesu bistre vode i naliju čiste lonce. Pavla (29. venac plete. nav. i napasu riđe vole i posiju belo žito. žute stole javorove.106 Neke Ivanjske pjesme pjevaju o vrijednim domaćinima i njihovoj vrijednoj djeci: LIPI IVE KRIS NALAŽE Lipi Ive kris nalaže. 85. str. i lipo ga nakitimo z rožicami ivanjskimi i k sebi ga odpeljamo. 95. Stare majke bud’te kćerke. Mi ćemo ga dobro ranit suvim sirom i pogačom. za Vidovdan (na sjevernom jadranskom području i Podravini). Ilindan (20. da počešu plave kose i umiju belo lice i pometu bele dvore.. Petra i sv. riđe vole u lugove. da se ćerke zorom staju. dj. dajte. 106 Milovan Gavazzi. 60 . bele dvore i komore i oriblju žute stole. lipnja) po jadranskom području i Bosni. srpnja) po Podravini.

http:www. Bože. dobro leto. Ajdmo sada.hr/dodatak2003. ivančice) bile su djevojčice koje su na blagdan Sv. krisnice. 41. Po poteku. 110 Zlatna knjiga hrvatske narodne lirike. ladanjke. 1988. Znesemo ga na vulicu. II priređeno izdanje. Vijence su po završetku ophoda djevojke bacale u tekuću vodu vjerujući da će se udati onamo kuda vijenac otplovi. Zagreb 1972. sastavio Krešimir Mlač. Zagreb 1995. Lado! Znesemo ga na vulico. dobro leto i proliće o Ivanju i Štefanju. Sve na slavu Ivaneka!110 (Okolica Koprivnice) 107 Stipe Botica. Školska knjiga. lipnja) u skupinama od četiri. Pak mu bomo ruže brale. lipi Ivo. str. Lado.108 Djevojke koje su izvodile ivanjske ophode nazivane su još ladekarice. Hod kroz godinu. MH. Zagreb 1998. Godinu dana hrvatskih narodnih običaja. 147. Na vulicu. 108 61 . str. kresovaljke. Golden Marketing. str.studio-tanay. Ivana (24. pod lipicu. a negdje od osam.belim mlikom i šećerom.html 109 Vitomir Belaj. Oj lepa Lado. ajdmo sada pjevajući: Daj nam. Hrvatska usmenoknjiževna čitanka. Milovan Gavazzi. Ivana ladarice su pjevale: Podajte nam Ivaneka. ovjenčane vijencima od cvijeća išle po selima i pred kućama izvodile kolo i pjevale pjesme hvaleći gazdu i gazdaricu. Kaj se bomo ž njem igrale. 215.109 Na Dan sv. Na vulico pod lipico.107 (Karlovačka okolica) Krijesovalje (ladarice. po praheku.

112 (Bučići kod Novog Travnika) Emocionalni je efekt u prethodnoj pjesmi postignut stilskim figurama: aliteracijom (ponavljanjem suglasnika r. Čaranje i gatanje. Knjiga XXIX. kao i suglasnika v). Te su pjesme pjevane za vrijeme predaha kod teškog težačkog posla oranja. Sarajevo 2006. (Ovo rade u prvom redu djevojke za udaju. str. retorika. 1. 112 Hrvatska usmena književnost Bosne i Hercegovine: lirika. metaforom (volovi mu sivi sokolovi). kome je badej bio namijenjen. 225. Macan. epika. ralo mu je drvo šimširovo. Zbornik za narodni život i običaje južnih Slavena. 3. 111 62 . Zagreb 1932. urednik dr. Hrvatska književnost Bosne i Hercegovine u 100 knjiga. jaram – drvo javorovo: TEŽAK ORE KRAJ ZELENE GORE Težak ore kraj zelene gore. jaram mu je drvo javorovo. str. koje hi je ubralo. priredio Marko Dragić. ralo – drvo šišmirovo. tu će poći ono čejade. kako ore ne vidi se gore. Težak ore kraj zelene gore. sv. udaće se za onega. U njima se pjeva o težaku koji ore kraj zelene gore. Matica hrvatska i HKD Napredak. JAZU. POSLENIČKE PJESME Nastanak posleničkih pjesama.)111 O vukarskim (vučarskim) ophodima i pjesmama riječ je u poglavlju Folklorno kazalište. D. Boranić. 83.U Blatu na otoku Mljetu na Svetoga Ivana uvečer bi se ubrala “tri badeja. Volovi mu sivi sokolovi. volovi su mu sivi sokolovi. također. pa hi se na ognju dobro popali i klade (stavi) pod tundjelu kad se ide spavati a svakoga od njih namijeniš na jedno čejade. seže u davna vremena. sivi Tomislav M. i koji od njih do jutra procvijeta. epitetima (zelene gore.

Žito bumo sejali. Zutra bumo orali. Družinu sezava: “Prizmi ti. čadonju.) Oranje ralom na vitlo Težačke pjesme pjevaju o marljivom domaćinu koji rano ustaje. Žito bumo sejali. To roginju. To je muški najem. Dva konjička naprv.sokolovi) i inverzijama (drvo šimširovo. drvo javorovo). (Šimšir i javor u narodnoj tradiciji imaju mitska obilježja. budi dječicu. a domaćica će pripremiti pečenku s lukom i gibanicu s kukom: MUŽEK RANO VSTAJE Mužek rano vstaje. Dečicu zbuđiva. družinu doziva da tjeraju volove u jaram i konje ispred njih jer će sutra orati i žito sijati. Jendrašina! Tiraj voli v jarem. Stani. 63 . Na sve strane zgleda. Đurina.

Zagreb 1972. A trećega nitko od nikuda. Najbolji je bio na čelu i zvao se kosibaša. Po tu tikvu vina! Zutra bumo orali. Drugog žali bratac i sestrica. Žito bumo sejali. Neke su težačke pjesme baladno intonirane: OTKIDE SE GRANA JORGOVANA Otkide se grana jorgovana I ubila tri čobana mlada. Kaj bude kovaču.Kaj smo lani vejali. sastavio Krešimir Mlač. str. 113 64 . Za vrijeme kosidbe i predaha u njoj pjevane su pjesme različite tematike. Rano zađe moje jarko sunce!”114 (Babina Greda) Zlatna knjiga hrvatske narodne lirike. Jendrašina. Okupilo bi se pet-šest i više kosaca koji su se natjecali koji će brže. 114 Isto. Poldan nam dohaja. Samo jedna sirota djevojka: “Suđeniče i nesuđeniče. Gibanica s kukom. bolje i ljepše kositi. Kaj smo lani vejali!”113 (Hum u Hrvatskom zagorju) Sve do sedamdesetih godina dvadesetoga stoljeća poseban je bio kosidbeni običaj. Žito bumo sejali. Nakon obavljenoga posla kosibaši je kao nagrada pripadala glava pečenoga jagnjeta ili ovna. Obed se zgotavlja: To pečenka z lukom. Ki spleplje oraču? Pojdi. MH. 115. Prvog žali i otac i majka. Sunce je visoko. 142. str. Polje je široko.-116.

” Bacio sam kosu. dolje kod Bregave. poljubit ću dragu. Bregavke garave. KOSIO SAM SIJENO Kosio sam sijeno. 2005. Bregava se koscu javila da mu dolje u ladu draga spava. Bregava mi šumi. g. što u ladu spava. 1959. g. sv.115 (Vrapčići kod Mostara) Marinu Škobiću u Vrapčićima kod Mostara 2005. 115 65 . u ladu zaspala. tiho progovara: “Eno dolje draga. R. Putem prolazile. 4. Vl.Pokatkad je i sam domaćin kosio svoju livadu. On baca kosu nek se trava suši i odlazi poljubiti dragu što u ladu spava. nek se suši trava.). rkp. kazao Veselko Sesar (rođ. str.

” To se niko dositio nije. zalivo ga od jabuke mlikom: cviće vene. o želji djevojke da joj to bude zadnja žetva kod roditelja i da to žito ne jela ona nego ga pozobali njezini svatovski konji i dr. ugledala jednog čobanina. jesi 1 bio kud smo jučer bili. 66 . Pjesme pjevaju o ljubavi. Tad zapiva seko Ivanova: “Oj Ivane. materin čobane. VAZDAN ŽELE MLADE ŽETALICE Vazdan žele mlade žetalice. str. dositi se ljuba Ivanova. U seke je čedo ponejako: da ga ne bi umorila mlado. Baška Voda 1995. 69.Žetelačke su pjesme pjevale žetelice žanjući žito. Mala nakladna kuća Sveti Jure. jesi 1 naše cviće nalazio?” Čoban dipli i kroz diple kaže: “Jesam bio kud smo jučer bili. jesam naše cviće nalazio. pa govori svom Ivanu mužu: “Šalji seku za goru na vodu. samo nije ljuba Ivanova. ne mere bez tebe. Kad je bilo ićindiji k mraku. vazdan pripivale.”116 (Prozor – Rama) 116 Marko Dragić. iđi za njom tio stranputice. vazdan žele. Tuj tunja tu jabuka.

Isusu. Te su pjesme dragom otkrivale gdje se nalazi njihova dragana. proplancima i poljima milozvučne pjesme pastirica. drugi otkos. Luki. niko nema od naših čobana. Pastiri su. zelenika trava. Mladići su se skladnim sviranjem na svirali (dvojnicama) javljali svojim djevojkama. treći otkos. Iliji. Grgi. šumama.Ovako se nekada vrhlo žito na gumnu Do sedamdesetih godina dvadesetog stoljeća odjekivale su po planinama. Pastiri su pjevali i molitvene pjesme svecima: Anti. Tomi. Svetoj Gospi. ČUVAM OVCE PO LIVADI SAMA Čuvam ovce po livadi sama. Dujmu. zelena rozeta. 67 . Pavlu. molili pjesme protiv groma. ljubičica plava. Prvi otkos. samo Rade što kosi livade i on ljubi čobanice mlade. također. Peri. oluje i nevremena. Vidu.

Ribari se. 110. izišla bi sad na vrata.118 (Komiža.-15.). str. Pjevušilo se i molilo za vrijeme rastiranja i skupljanja mreže. Matica hrvatska i HKD Napredak. Valja će ga rakamati svome dragom darivati. se goj.mila majko dobila si zeta! Mlada zeta od sedamnaest ljeta. 117 68 . oparčojte žene ruže. Goj. dok ne dojde vrime tvoje. cviće moje. Ipak se nalazilo vremena za pjesmu. Odgovor je tomu u viškoj ribarskoj poslovici: Kad je vrime veslonju / Nije misto kantonju. vidila bi svoju sriću. ki son brala al ga nison rakamala. dakle. epika. Vis) Hrvatska usmena književnost Bosne i Hercegovine: lirika. Drugi mi te trga. sv. str. mala moja cvit gizdavi. još se nije nagledao svijeta!117 (Čapljina) Najmanje je ribarskih pjesama koje su kazivači kazivali ili još uvijek kazuju. ili na vrata na ponistru. 118 Jeleni Marušić u Komiži na Visu 2006. Hrvatska književnost Bosne i Hercegovine u 100 knjiga. retorika. bere a jo pijen gorki čemer. suha zlata. g. svoju sriću ol ljubavi. Sarajevo 2006. za vrijeme velikih fešta i poznatih regata. uživat će sarce moje. u veslanju moraju stalno naprezati i boriti protiv vjetra i valova. 81. Da si o srebra. Uglavnom su pjevali mlađi ribari na poštama čekajući svićaricu. Rkp. 1947. 13. 2006. FF Split. Ki gariful. OTO MUŽI S PALAGRUŽE Oto muži s Palagruže. Petar je proveo 8 godina u Engleskoj gdje je završio Koledž za grafički dizajn. kazao Petar Mihovilović – Bejota (rođ. g. priredio Marko Dragić.

” „Ja ne mogu bosa. Ludvik Kuba. 97. Tim su pjesmama ili sviranjem na svirali davali do znanja svojim ukućanima da se vraćaju. OJ DJEVOJKO MOJA „Oj djevojko moja. obuj cipele. DEDER KUME DAJ DA ZAPIVAMO Deder kume daj da zapivamo. Nakon uspješno obavljenog posla preko polja bi pjevali pjesme i tako javljali obitelji da živo i zdravo idu svojim kućama. pala je rosa. ja ne mogu bosa.Ja ne mogu bosa. napoji mi konja. ako mogli i ako se dalo. napoji mi konja. kupi ć u ti postole. ne mogu sama. Svjetlost.” „Sazuj nalune.” 119 (Prozor) Kiridžije su ljudi koji su iz Duvna na zaprežnim kolima vozili sijeno. 119 69 .” . Pjesme i napjevi iz Bosne i Hercegovine. pala je rosa. str. dok i meni mili Bog pomogne. Sarajevo 1984. slamu i ostalu ljetinu i prodavali u Hercegovini ili Dalmaciji ili trampili za vino i rakiju i prodavali u Duvnu. „Oj djevojko moja. pala je slana.Putničke su pjesme pjevali putnici vraćajući se uveče svojim ukućanima nakon obavljenog putovanja ili nakon obavljenih težačkih poslova. pala je rosa.

neg’ li tim Već držalom motičim. priredio Marko Dragić. a spasenje da se ne gubimo. Matica hrvatska i HKD Napredak.ako bi nas grlo poslušalo. Zagreb 1972. Ne imo se čim pokriti. a po njemu ime Marijino. 120 70 . Bog te živio. epika. retorika. da nam Bog da zdravlje i veselje. Sarajevo 2006. MH. Sve u strahu Boga Velikoga.120 (Tomislavgrad) Žetelačke. Već te žena lupala. ni žene. Ni sebe. 87. A iz ove čaše Vince ispio! Ako ne ćeš sve popisti. braćo. Najsvetije ime Isusovo. Tug’ i žalost prođe. Napitnice vinske su pjesme koje se pjevaju uz vinograde i vino. str. putničke i kiridžijske pjesme pjevane su i na sijelima (prelima). str. pastirske. Tilu zdravlje da se veselimo. Dok ti duša ispala. a u njima su česti elementi šale. težačke. Bogu hvala i slava u vike. U poselničkim pjesmama nalaze se i elementi: mitskih. 121 Zlatna knjiga hrvatske narodne lirike. svatovskih i ljubavnih lirskih pjesama te usmenoretoričkih oblika. 180. Neg’ li čim. sastavio Krešimir Mlač. Kad se sastasmo. Kad se vidjesmo! Lijepo ime Ivo. BRAĆO Vesel’mo se.121 (Hvar ) Hrvatska usmena književnost Bosne i Hercegovine: lirika. Te pjesme su strukturom najbliže zdravicama. obrednih. Ni djeteta kraj sebe. Hrvatska književnost Bosne i Hercegovine u 100 knjiga. VESEL’MO SE.

kruh i gladnu dječicu. sv. One su malanom po taktu vrtjele gornji žrvanj koji se uz škripanje i posebni šum kotrljao po donjem nepomičnom kamenu i drobio zrnje koje se nalazilo između dva kamena. I speći ću bublice za svu braću i sestrice. zorna). pjevalo i natpjevavalo do zore. meji zarvanj moj. Za to su vrijeme pjevale kratke pjesme koje su tematikom bile vezane uz taj posao. kazao spomenuti Petar Mihovilović – Bejota (rođ. šalilo. farinu ću umisit lipe kruhe ucinit. 1947. (Nikakvih sijela nije smjelo biti za vrijeme Korizme. Različite su se vrste usmenih lirskih pjesama izvodile u tim prigodama. Vis) Mnogobrojni su drugi narodni običaji koje su pratile usmene lirske pjesme: Komušalje su donedavna bile običaj u kojem su se u rujanski ili listopadski sumrak skupljali mladići i djevojke i komušali kukuruz. 17. 122 71 . Vlačiljama i preljama bi kasnije dolazili mladići. Vlačilje su bile djevojke i žene koje su se skupljale u jesenji i zimski sumrak i vlačile vunu. Sijelilo bi se.122 (Komiža. Taj su posao obavljale žene ili djevojke. veselilo. g. Prelje su bile djevojke i žene koje su se okupljale u ranu jesenju i zimsku večer kako bi oprele vunu. 110. igralo. 2006. str. MEJI ZARVANJ MOJ Meji. Mnoge su obitelji imale svoj vlastiti žrvanj zavrvanj (pl. FF Split.U Bosni i Hercegovini nisu zabilježene napitnice vinske. U tim prigodama su se rađale prve ljubavi. Rkp.) Nabijalje su bile žene i djevojke koje su na stupici nabijale konoplju koja se tako nakon kiselenja (u močilima) i sušenja pripremala za daljnju obradu. Na Visu se u starim vremenima pšenica mjerila u žrvnjevima.). Jeleni Marušić u Komiži na Visu 2006. g. dok ti recen: zarvanj stoj! Kad samejem jo ću stat u posteju poću spat! Kad mi projde slatki san i ustanem sutra dan. MEJI.

padu bosanskoga kraljevstva. Zbog toga je kod Hrvata sve do devedesetih godina dvadesetoga stoljeća svaka vojska bila omražena. rezala stara odjeća te se kasnije pomiješana sa sintetikom tkala i tako su nastajale ponjave koje su služile kao “prostirka” (kao današnji tepisi). to ne mora značiti da ih ipak nigdje više nema. robinjicama koje su bile usužnjene jer nisu htjele prihvatiti islam. a odlasci u vojsku iznimno bolni: Komušalje. Andrijici Šimiću i dr. (Dakako. Stojanu Jankoviću. Zacijelo su ti običaji bili prisutni i u drugim krajevima.-1878. te o povijesnim osobama: Marku Kraljeviću. braći Morić. To sijelo nazivalo se rutalje.123 U Rami i Bosni se sedamdesetih godina 20. POVIJESNE PJESME Lirske povijesne pjesme pjevaju o: kralju Vladimiru. st. moji studenti i ja nismo zabilježili te običaje ni u Hrvatskoj ni u Bosni i Hercegovini. U mnogim su povijesnim pjesmama patnje i stradanja pod mletačkom. Mijatu Tomiću. Stoljećima su Hrvati služili tuđe vojske i bili se prisiljeni boriti za tuđe interese. Kaurima koji porobiše Livno. francuskom vlašću i drugim nenarodnim vlastima.) 123 72 . (O tome je više riječi poglavljima o usmenim epskim pjesmama te povijesnim predajama.) progonima i stradanjima Hrvata pod osmanskom vlašću. hercegu Stipanu Vukčiću Kosači. najviše je povijesnih pjesama o višestoljetnim (1463.Za razliku od prethodnih narodnih običaja u kojima je sudjelovalo po petnaest-dvadeset i više mladića i djevojaka tkalje su bile djevojke i žene koje su posao tkanja platna obavljale same pjevušeći ljubavne pjesme. g. vlačilje. Od 2000. ugarskom. 4. Međutim.) U povijesnim su pjesmama česti mitski motivi. prelje i nabijalje su običaji koji su se u Rami održali do sedamdesetih godina dvadesetoga stoljeća.

Jidri. Dilit ću se.-278. 125 Isto. Zagreb 1972. 73 . dušo. Je li dojidrilo Drago mi doisto. U jutorak rano. Vi pošjite meni Moga draga doma. Viće ti je vrime. drago moje. MH. Moja juta rano? Majci al’ sestrici. Jesi l’ izjubio Zadarske divojke? Zadarske divojke.DOŠLI SU MI GLASI Došli su mi glasi Od principa moga. Jesi li obaša Sve mletačke rive. sastavio Krešimir Mlač. str. Sve mletačke rive I po Zadru porte. 278. str. Da se imam dilit Od Splita biloga. Komu ću t’ ostavit. 277.125 (Split ) 124 Zlatna knjiga hrvatske narodne lirike. Al u Pojišanu Mariji Divici?124 (Split) Dok su mladići služili tuđinske vojske njihove su ih djevojke iščekivale strepeći hoće li u tuđini izljubiti druge djevojke? POĆI ĆU NA MORE Poći ću na more Vidit je li bistro. Pobojte se Boga.

Etnička povijest Bosne i Hercegovine.127 Prema turskom defteru iz 1489. Toronto-Zürich-Chicago 1982. kada su razrušeni mnogi samostani i crkve. izdanje. Josip Butorac – A. 83. u toj je zemlji samo 23 000 Hrvata katolika. 127 126 74 . str.-116. Da si bumo dečicu hranili. 173. Ljubo Lucić. Povijest katoličke crkve među Hrvatima. str.128 Progoni Hrvata pojačani su 1524. To je najmanji broj Hrvata od kako su nastanili tu zemlju u sedmom stoljeću. 361. Baška VodaMostar-Zagreb 2001. Marko Dragić. Mnoge su hrvatske udovice ostajale same sa svojom siročadi. parec i pajdašec. PAREC I PAJDAŠEC S Bogom. Te pjesme imaju elemente naricaljki: S BOGOM. Godine 1723.129 Broj Hrvata se strahovito smanjivao. godine. Parec. Da se bumo mi rastali. str. u toj je zemlji živjelo 750 000 Hrvata katolika. Od Kozigrada do Zvonigrada. Zakaj si me ti prevari!. Mi smo lepo dokončali. 129 Usp. Deset kamenih mačeva. ZIRAL. godine ostaje samo 29 000 Hrvata. 130 Vidi o tomu više: Marko Dragić. u trenutku pada Bosne i Hercegovine pod osmansku vlast 1463. 128 Dobri pastir. 167. str. Samu s decom sad ostavil?126 (Stupnik kraj Zagreba) Prema turskim defterima i drugim povijesnim izvorima. Zagreb 1973. Sabrana djela 5. U posljednjim desetljećima XVII.-51.. Dominik Mandić. 21. str. Sarajevo 1990. 41. Ivandija. priredio dr. godine na islam je u Bosni bilo prešlo 38 000 bosanskih kršćana. u Bosni i Hercegovini 1699. S BOGOM. Nakon prodora Eugena Savojskoga i pustošenja Sarajeva. II. Baška Voda 1999. st. parec i pajdašec.Mnogi su hrvatski mladići izginuli po raznim ratištima. Gdo bu sada kaj preskrbel Dečici i mene? Nismo mi tak dokončali. g. s Bogom. str. Kalendar 1991.130 Isto. 80 000-90 000 krivovjeraca i 30 000 Srba pravoslavaca. u Bosni i Hercegovini ostaje 150 000 Hrvata katolika.

Pokatkad su svi ukućani bili prisiljeni prijeći na islam kako bi sačuvali život i imanje.” “Bogme neću. Nego trides’t dana ramazana. ali se grohotom smijala jer su joj od raja vrata otvorena. Već gledaju po nebu mjeseca Kano lovac po planini zeca. agom. Ni četvrte kvatre u godini. mila majko moja! U Turčina sveca ne imade. Međutim. Te su djevojke kazivale silovatelju za koga se trebaju udati. kad im koji dođe. a na vratima njezina seka Mara: POTURČI SE KUĆA BANOVIĆA Poturči se kuća Banovića I u kući trideset čeljadi. u narodnome su pamćenju djevojke koje su svoju vjeru zasvjedočile patnjom i mučeničkom smrću.” 75 . Mnogo je povijesnih predaja koje kazivači i danas o tome pripovijedaju. a ako bi ih odbio. Za Anicom pristavaše majka: “Poturči se. kćeri moja! Ne ćeš postit petka ni subote. Ana se razboljela. Takva je bila i Ana Banović. Dva bajrama u godini dana. Te ne znadu. Ni korizmom za sedam nedjelja.Najbolnije su patnje kršćana pod osmanskom vlašću bile Prava prve bračne noći po kojem su kršćanke svoju prvu bračnu noć morale provesti s begom. njihov odabranik morao je pobjeći ili bi bio pogubljen. Iznimno su bolna bila i nasilna prevođenja na islam. pašom ili drugim osmanskim vlastodršcima. Ane. Mnoge su kršćanke ostajale trudne te su nakon toga rađale djecu svojih krvnika silovatelja. Ali ne će Ane Banovića.

Pa me zove: “Hodi k meni. MH. a grotom se smiješ. A nekoga previjerna ljuba. Ja se smijem. (Emotivni je stav izražen epitetom . str. Car je pustio mila brata seki. Nekoga je pratio i otac i majka. 76 . Od raja mi otvorena vrata. Ane. A nekoga bratac i sestrica. a nekoga previjerna ljuba. Suzama je more zamutila A s jaukom šajke sustavila. U nedilju rano polazili. A na vratim moja seka Mare. Pratila ga sestrica Jelica. imam zašto. a dušu ispusti. zadugo ne bilo. Bol boluješ.” “Ne pitaj me.Malo bilo. Razboli se Banović Anica: Bol boluje. molili cara da pusti mila brata seki kako bi se sinje more izbistrilo i pokrenule šajke. Nekog prati i otac i majka.previjerna ljuba. Pa besjedi svojoj kćeri Ani: “A bora ti.) Nikolu nije imao tko pratiti osim sestrice Jelice koja ga pratila sve do sinjega mora koje je suzama zamutila.297. ostarjeli babo. A Nikole nitko ni odakle. 131 Zlatna knjiga hrvatske narodne lirike. kćeri moja. grohotom se smije.131 (Kozica kraj Makarske) Sve do devedesetih godina dvadesetoga stoljeća bolni su rastanci bili s mladićem koji je odlazio u vojsku. seko!” To izusti. nekoga bratac i sestrica. Više kćeri ostarjeli babo. U subotu vazdan se kupili. zato. Pratila ga do sinjega mora. Soldati su. Zagreb 1972. sastavio Krešimir Mlač. more se izbistrilo i lagane šajke pokrenule: SINOĆ PISMO U DUBICU DOĐE. Sinoć pismo u Dubicu dođe. babo. Da se kupe mlađani soldati.

care gospodine. da ne sjede. Da je ne ćeš ostaviti? Eto sada vjerom svrnu. da ne reče? Ma te moli kukavica: Ah. I lagane šajke pokrenule!” Kad to čuo care gospodine. Jutros si je zacrnio. Da je ne ćeš bandunati. Ni dječicu ludu svoju. Gdje bi pošla. Ni ostalu muku tvoju. I lagane šajke pokrenule. 302. da ne pođe.132 (Zrinj) Neke povijesne pjesme mogu se svrstati i u tužbalice. 132 Isto. Koji su te tatom zvali. 77 . nemoj me bandunati I za ljubav. Daj pusti-der mila brata seki. Ne bi l’ nam se more razbistrilo. Kojojzi si vjeru dao. Ali ima uzdanicu U tu tvoju mudru glavu. Hudo ime “udovica”! Gdje bi sjela. Nadjede joj hudo ime. Pustio je mila brata seki. Oni mole cara gospodina: “Bora tebi. Udovica kuka kao kukavica i obraća se poginulom mužu koji ju je ostavio sa sirotom dječicom koja su ga tatom zvala: ŠTO UČINJE VELE JADE Što učinje vele jade Mladoj tvojoj kukavici.Kad viđoše mlađani soldati. što imaste. Što bi rekla. Nama se je more razbistrilo. str.

a ne daju zvoniti niti groba škropiti. str.Kojuno si ti mučio Od djeteta malenoga. Ni sirotnu djecu tvoju Bez nastave i nauke. Bez celiva i grljenja I bez svakog dobra tvoga!133 (Kaštela u Dalmaciji) Narodna nošnja gornjih Kaštela Dirljiva je pjesma sina kojem je otac poginuo te ga u grob nose. Zato mu sin svojim pjesmama zvoni i suzama grob mu škropi: 133 Isto. 360-361. 78 .

srce moje još punije jada. Kad dojdoh na kopao. Pjesmu su pjevali “dubrovački vlasteličići” u svojim uredima krateći vrijeme: Sada sam ostavljen srid morske pučine valovi moćao bj`en daž` dojde s visine. Nit mu daju zvonit. godine. Povijest hrvatske književnosti u Dalmaciji i Dubrovniku. mnih da sam…135 Renesansa je imala svoj procvat u: Šibeniku. a prijateljice su im bile daleko: CRNA GORO.134 (Selnica u Hrvatskom zagorju) 5. 361. nikom ne kazujem. Nepunih stotinjak godina prije Montaignea Šibenčanin Juraj Šižgorić oduševljavao se hrvatskim narodnim običajima i književnošću. knj. Korčuli. MH. Splitu. Zadru. 135 134 79 . Isto. 1. i 1430. na grob ga peljaju.IŠEL SAM ČEZ GORU PO ZUBLJU VISOKEM Išel sam čez goru po zublju visokem. puna ti si lada. 123. Oček mi umira. str. Zagreb 1902. Dubrovniku. Jad jadujem. PUNA TI SI LADA Crna goro. Tužne i nesretne su bile one djevojke koje nisu imale ni majku ni sestre. Milorad Medini. Hvaru. Grobek mu škropite s mojimi suzami. Neg mu sad zvonite s mojimi pesmami. nit groba škropiti. str. U ljubavnim dvojbama i jadima djevojke su se povjerovale svojim majkama i sestrama. LJUBAVNE PJESME Koliko je do sada poznato najstariji zapis hrvatske svjetovne lirske ljubavne pjesme seže u period između 1421.

MH. 80 . da sam znala da ćeš mi umreti.-156. Gizdava je djevojka otišla mladome dućandžiji i zamolila najtanjega platna. SHK. Ona ide gori u dućane pa govori gizdava divojka: “Boraj tebi. Razbolio se i svojoj dragoj poslao pismo da mu pošalje pokrov bijeli.”137 (Vukovar) 136 137 Usmene lirske pjesme. str. da joj jade kažem. daj ti meni najtanjega platna da pokrijem svojeg milog dragog. str. knjigu štije grozne suze lije. osim drage. Zagreb 1995. Dok ja dojdem. Djevojka je imala dragoga koji je otišao na zanat. kući ić’ se mora.136 (Okolica Osijeka) Različite su ljudske sudbine. Pokrov šije gizdava divojka: “Da sam znala. Isto. mladi dućandžija. drago srce moje.” Knjigu štije gizdava divojka. Nit sestrice da joj se potužim. 155.majke nema. 155. svane zora. dala bi te na pargal izvesti. al je na daleko. On na svitu nigdi nikog nema samo jednu gizdavu divojku. pošalji mi jedan pokrov bili. izvezla bi mu gusto pamučno platno: ZAZVONILA ZVONA SEMERINSKA Zazvonila zvona semerinska da sve tutnji zemlja vukovarska jer umira momče na zanatu. Knjigu piše gizdavoj divojki: “Oj divojko draga dušo moja. već i zora svane. priredio Stipe Botica. Da je draga znala da će joj dragi umrijeti.

Zagreb 1972. Česte su. gledajući je. a djevojka je. Svu noć ja zaspat ne mogoh Od svoga jada golema Slušajuć kolo i pjesme. Već ti se vila i vila Pa u dnu pakla savila!”138 (Sarajevo) Ljubavne pjesme u vrijeme zagledanja pjevaju o ruži koja je procvjetala. U svakoj mene pripjeva: “Ah moje prvo gledanje! Ko nam se uzet ne dade? Ni s moje majke ni s tvoje. neka te. zbog toga. U tim je pjesmama mnogo tuge i kletava zbog neuzvraćenih simpatija i ljubavi.Mnoge su nesretne ljubavi bile zbog nerazumnih majki. U nekima od tih pjesama majka savjetuje kćerku da pazi koga će odabrati jer momci znadu privarit i ostavit. komšo. str. kletve u tim ljubavnim pjesmama: KOLKA JE NOĆCA NOĆAŠNJA Kolka je noćca noćašnja. zaplakala jer misli na blagi pogled svoga dragog.-197. U kolu moja djevojka Sve moje pjesme ispjeva. sastavio Krešimir Mlač. 138 Zlatna knjiga hrvatske narodne lirike. Nesretne su ljubavi pokatkad bile i zbog prvog komšije. Već s našeg prvog komšije. 196. MH. 81 . Duša ti u raj ne došla. LASNO TI JE POZNATI DIVOJKE Lasno ti je poznati divojke Koje ti su ljubljene u majke: Crne su im oči zamućene Kako voda u mutnu jezeru. Narodni pjevač po načelu dobro – loše komparacijom poučava kakve su razlike između ljubljenih i neljubljenih djevojaka (poštenih i nepoštenih). Neka te.

A nadasve lišce neljubljeno Kako zimi nebo po vedrini. Još je lašnje poznati divojke Koje nisu ljubljene u majke: Bistra im je od oka zenica Ko sunašce litno na istoku. 201.139 (Dubrovnik XVIII st. Zagreb 1963. pozdrav’ draga moga što je na timunu. str. 140 139 82 . ćerko. Zora. dom im je siva kabanica. priredio Olinko Delorko. Isto. PSHK. Matica hrvatska.Crne su im kose zamršene Kako svila u loša trgovca. knj. soldačkoga vina.”140 (Hrašće kraj Zagreba) U sljedećoj je pjesmi nekoliko lirskih slika koje jezičnim izrazom oslikavaju ljubav drage i dragoga. soldat bogec nede nikog nema.) Majke su svoje kćerke savjetovale da se ne zagledaju u vojnike jer su vojnici siromasi i nigdje nikoga nemaju. 23. MURTELICE DROBNA Murtelice drobna kâ si na balkunu. str. 188. Crne su im kose razglađene Kako perje u mlada sokola. a ormari – vojnički rukavi: MAJKA SVOJU JEDINICU KARA Majka svoju jedinicu kara: “Ne pij. Draga preko murtelice na balkonu pozdravlja dragoga na kormilu koji rukama jedra podvezuje. Narodne lirske pjesme. a crnim očima na nju pogleduje. hiža mu je siva kabanica a ormari – soldački rukavi.

a nastavio bi ašikovati onaj koji je odmaknuo suparnika. Književni krug Split. itd. Još od drevnih književnosti Bliskog i Dalekog istoka draga je nazivana golubicom. Momci su se odmicali kod djevojke ašikujući na sijelima. sokolom.biliman rukaman jedra podvezuje. spati mi se ne će Dok moj dragi. Djevojka ne može zaspati dok se njezin golub oko kuće šeta. a dragi golubom. Kad je malo usnila. srnom. idući od crkve do kuće ili idući od škole do kuće. sokolicom. košutom. ej golobek. 83 . str. kod kola. dremle. Dragi joj se u mislima javlja i dozivlje je da dođe kod njega ležati i da će ozdraviti. Momak bi rukom po ramenu dodirnuo onoga koji ašikuje s djevojkom i on bi se odmaknuo. a ona izriče svoj sinošnji san u kojem je sa svojim golubekom bila na rastanku: SAVILA SE TUGA OKO MENE Dremle mi se. pokraj hiže šeće. crniman očiman mene pogleduje. sanjala je da je bijelo tijelo dragog kraj njezinoga ležalo. Tanahna galija. 99. u svatovima. ali i patnje i kletve zbog neuzvraćene ljubavi. Pune su ljubavne čežnje. Pjesme za vrijeme ašikovanja su snažno emocionalne. Isto je i u hrvatskoj usmenoj književnosti.141 (Vis) Do sedamdesetih godina dvadesetoga stoljeća u Bosni i Hercegovini kod Hrvata je bio običaj da jedna djevojka ašikuje s više momaka. 141 Tanja Perić-Polonijo. Split 1996.

TU TRAVU ZELENU Vidi. Djevojku ne će ostaviti tuga dok dragi ne dođe do nje. MH. sastavio Krešimir Mlač. s tobom na rastanku. bodeš ozdravelal Snoćka sam ti. ej. SAVILA SE TUGA OKO MENE Savila se tuga oko mene Kao brštan oko vite jele. str. Ne će da se ostavi od jele Dokle god joj koren ne uvene. str. 84 . da si bita bila! Dojdi k meni. večer spat. str. tu travu zelenu. dragi. Tako i ja kad ne vidin tebe!143 (Murter) Tuga se savila oko djevojke kao brštan oko vite jele i ne će ostaviti jele dok joj korijen ne uvene. dragi. 212. Kako ona od sunajca vene. malo zasenjalo Da je tvoje belo telo kre mojeg ležalo Čul ja jesam. Tako ne će ni tuga od mene Dok moj dragi ne dojde do mene.142 (Okolica Koprivnice) Metafora je česta stilska figura u hrvatskom usmenom pjesništvu djevojka od ljubavnih jada vene kao pokošena trava na sunašcu: VIDI. 212. 212.Snoćka mi se malo. čitala čitanku Da sam bila. DRAGI. Pokošenu a ne pokupljenu. 143 Isto. Zagreb 1972. 144 Isto. ej golubek. draga.144 (Prvić Luka) Djever je često prisutan u hrvatskoj usmenoj lirici. To je brat ili najbliži rođak od djevojčina odabranika i bio je zadužen paziti djevojku u 142 Zlatna knjiga hrvatske narodne lirike.

str. navezla bi i obadva i na krilje i pod krilje. divojčico. da se viješ prid golubi kano misec prid zvizdama i Danica prid zorama!” 145 (Rekaš. Rumunjska) Djevojka je dragog tri puta prevarila i on je naziva kurvom: TRI PUTA ME PRIVARILA DRAGA Tri puta me privarila draga. ona kurva i došla i ošla.odsutnosti njezinog dragog. dragi. ja ću kolu kolovođa biti. ja ću biti ručni diver. 134. U usmenoj je hrvatskoj lirici djever . na vodicu ladnu. Zagreb 1995. dragi. Uzgovori siv golube: “Navez’ mene. Kad ja dojdo kolu velikomu.siv golub. kolu velikomu. navez’ mene desno krilo. VEZAK VEZLA DIVOJČICA Vezak vezla divojčica na sunašce prid pendžerom. da ćeš biti ručni diver. priredio Stipe Botica. MH. prvi me je privarila puta: Dojdi. da ja znadem. SHK. 85 . Kad ja dojdo na vodicu ladnu.” Uzgovori divojčica: “Da bi znala da ćeš biti. Drugi me je privarila puta: Dojdi. na bajeru cvita ostavila. da je dolazila. 145 Usmene lirske pjesme. Tud preleti siv golube.

Zaljubljeni mornar žali što svoju vilu još nije darovao. Najčešće je to bila fotografija ili neki sitan poklon. darovati I tvojoj te majki ostavljati. priredio Olinko Delorko. u večer pod pendžer. a mora je darovati i njezinoj majci ostavljati kako bi ga se sjetila hodeći u crkvu. med Ivanom i med Marijanom. Zagreb 1963. PSHK. Mornar će se svoje vile sjećati ploveći niz more i perući palubu: ZALJUBLJENI MORNAR Od Zirone pa do bila Visa.ona kurva med dva brata igra. Još te.146 (Otok kod Vinkovaca) Djevojka se u usmenoj književnosti često metaforično naziva vilom.) Kada je momak odlazio od kuće (u vojsku ili na rad ili na školovanje) svojoj djevojci je ostavljao poklon kako bi ga se ona sjećala i mislila na njega. dragi. a drugi joj bilo lice ljubi. vilo. Matica hrvatska. str. Kad ja dojdo u večer pod pendžer. Ja ću tebe niz more ploveći. knj. 183. ja darovâ nisan. (O vilama će biti riječi u poglavlju Usmene priče – mitske predaje. Treći me je privarila puta: Dojdi. Zora. Spomeni se mirlice pletući. Toka mi te. vilo. 147 146 86 . str. 23. 155. Narodne lirske pjesme. Ja ću tebe kuvertu perući!147 (Marina kraj Trogira) Isto. Pomeni me u crikvu odeći.

Zaruke su značile da su se djevojka i mladić odlučili na brak. Nakon zaruka djevojka i mladić nisu više smjeli ašikovati s drugim mladićima i djevojkama. st. stara? ! Ali za me. Nesretne djevojke. Oj divojko. “Za kog si je nakitila. Djevojka je rumena jabuka. ručnim satom ili verom (viticom). str. u životu nisu imali sreće i kroz život su ih pratile teške nevolje.Kada bi se mladić i djevojka nakon zagledanja i ašikovanja odlučili oženiti. što je njihov nesuđeni drugi odabrao drugu. ali je još ljepša djevojka u jesen. stara ju je majka nakitila i dala za njenog odabranika: LIPO TI JE CVIĆE U PROLIĆE Lipo ti je cviće u proliće! Još je lipša u jesen divojka. po narodnom vjerovanju. Kad bi se dogodilo da pogaze vjeru i ne ožene se jedno drugim. zaručili bi jedno drugo prigodnim darom: u starija vremena skromnim darovima. al za pobru moga?” Stara majka njemu odgovara: “Za kog htela mlađena divojka!”148 (Podgora u Dalmaciji) 148 Krešimir Mlač. Narodni pjesnik ističe da je lijepo cvijeće u proljeće. 233. a od šezdesetih godina XX. rumena jabuko! Stara te je nakitila majka. dj. nav. 87 . Zaruke su pratile pjesme koje su pjevale prijateljice zaručnice. U tim je pjesmama izražen žal što ih kolegica napušta i odlazi u novi dom. pjevale su djevojačke kletve.

NA VRHU MI SURLAJU Na vrhu mi surlaju. b) pjesme pri dolasku u djevojački dvor.Zaručnik je sretan sa svojom zaručnicom. trikrat tanjšu neg bratu. 233. c) pjesme u djevojačkom domu. 149 Isto. Trikrat tanjšu neg bratu. Ne vgrizi se za ruku. d) pjesme pri odlasku iz djevojačkog doma.” “Grizi. 88 . dala mu je kiticu. “Povij meni ti. Trikrat slajšu neg bratu. Trikrat lipšu neg bratu. Ko je tvoja zaručnja. mili. jabuku. e) pjesme na putu od djevojačkog doma do crkve i od crkve do mladoženjinog doma. U tu čast njemu sviraju i pjesme pjevaju. trikrat slajšu neg bratu. Dala mi je jabuku.” “Željna moja ručica! Željan sam te divojke. Lipe Jane u majke!”149 (Imed u Gradišću) Svatovske se pjesme mogu klasificirati na: a) pjesme pri odlasku po djevojku. mili. Vsimi piski piskaju. dala mu je i jabuku. a on ponosno kazuje da je njegova zaručnica iz sela Janica koja mu je dala: rubaču. f) pjesme pri dolasku u mladoženjin dom. Dala mi je kiticu. To je moja zaručnja.” “U selu je Janica. g) pjesme na piru. Dala mi je rubaču. str. trikrat lipšu neg bratu.

stara majka. Lirski efekt i poruka mladoženjenoj majci. 89 . STARA MAJKA Veseli se. Tu noć bi svatovi prenoćili u domu mlade kao i u bližnjim domovima. /I vu dolu čuvaricu. igralo i veselilo. O njima se pričalo i bili su vrlo cijenjeni. Djever i jenjga su najčešće bili mladoženjin mlađi brat i sestra ili najbliži rođaci (ako mladoženja nije imao brata i sestru). postignuti su anaforom “i vu” te ponavljanjima stihova I vu polju delaricu. a zvao se sudbeno vjenčanje. čauš. Svatovski običaji sinkretiziraju folklorno kazalište. Oni su bili ponosni. Vlasnik konja koji je pobijedio kao i najbrži trkač dobijali su za nagradu ručno tkani i vezeni peškir. /I vu dolu čuvaricu. jenjga. Srijedom je bio pir za mlade. Kada su mlada i mladoženja odlazili na počinak (najčešće u magazu). na konjima. Taj se čin nije svečano obilježavao. Pri dolasku pred novi dom mlada je ljubila mladoženjine roditelje i rodbinu te jabukama prebacivala kuću. Čauš je bio zadužen za zbivanje šala i za zabavu. Organizirane su konjske te pješačke utrke. Peljamo ti lefkotico. Ti mladići su se zvali vukovi. Četvrtkom je bio pir za odrasle. ljubavne i druge lirske pjesme. mladići su pred vratima pjevali erotizirane ljubavne pjesme. Na tomu ručku kupila se jabuka. Kum je najčešće bio mladoženjin zet. Stari svat je bio odgovoran za red. Dugo u noć se pjevalo. nazivan Veliki ručak. ali i ocu. ocu i majci pripomoć. Čauš je bio zadužen za komoru (djevojačko ruho) koje je nekoliko dana prije svadbe na konjima u baulama dotjerano iz djevojačke u mladoženjinu kuću.Do konca sedamdesetih godina dvadesetoga stoljeća svadbe su se održavale između Božićnih blagdana i Čiste Srijede. Mnoge su pjesme svatovi pjevali mladoženjinoj majci izričući u njima veselje što joj dovode kućnu pomoćnicu i u polju radnicu i u planini kopačicu i u polju čuvaricu. / I vu goru kopačicu. odlazili do djevojačkog doma. djever.) Iz crkve se veselo odlazilo mladoženjinom domu. (Vjenčanja kod matičara obavljana su prije svadbe. VESELI SE. Barjektar je na čelu svatova nosio barjak. Glavna im je zadaća bila čuvati nevjestu. barjektar. Lefkotico. stari svat. / I vu polju delaricu. Srijedom se išlo na vjenčanje u crkvu. Utorkom su svatovi oko dva do tri sata popodne. usmenoretoričke oblike (zdravice i blagoslove). pomočnico I vu polju delaricu. Glavni su svatovi bili: kum. /I vu goru kopačicu.

Isto.I vu polju delaricu. Djevojka je. Još pri svijeću dvore meti. te bele dvorove. str. A uzgrede kosu pleti. 249. str. a od pol noći snešica rumena. Lice vodon tek dodirni. OTPRETE NAM MAJKA TE BELE DVOROVE Otprete nam.151 (Koprivnica) MARI MAJKA VIJENAC MEĆE Mari majka vijenac meće. I vu goru kopačicu. majka. Od pol noći bode snešica rumena. 249. Do pol noći nam bo jagoda divojka. str. majka. rano volarico. Jagodo divojku. Bez žamora dvoron hodaj. ćeri moja. Vijenac meće i govori: “Budi dobra. 90 . 152 Isto. metaforično nazvana jagodom. 249. A s punim se brzo vraćaj. I vu dolu čuvaricu. I vu goru kopačicu. I vu dolu čuvaricu. Svog se posla žustro laćaj!”152 (Ston) 150 151 Isto. Rano rani. majki poleščicu. Pelamo vam. S praznim vjedron k vodi hitaj. jagodo divojku.150 (Hrvatsko Zagorje) Svatovi pjevaju mladoženjinoj majci da im otvori bijele dvore jer joj vode djevojku jagodu – ranu volaricu koja će do pol noći biti jagoda divojka. kasno lijegaj. dakle. Ocu.

kako. nego vas je celival vaš pridragi otac Blagoslov od fratra jeste vi prijali. svega roda diko svi se radujemo. veselju vašemu svi se radujemo. Mlada nevistice. Ter su nas jubili kako majka dite. poklon ti dajemo.PIRNA PJESMA Svima dobra večer ki ste u ovon piru vazda hvalte Boga i živte u miru. da su nas držaline umin reći. Celivat vas hoće vaš pridragi sluga. 91 . času. buduć tako i vili dostojne te dike. Od majke vas prosili a poštenjen tolikin ter su nas proveli s veseljen velikin. S veseljen velikin nas jesu svi tako. miru ovomu. Mlada nevistice.

god. od sarca dičice da biste imali. Rkp. kazala je pok. u Selcima don Stanko Jerčić. jubi ________ (ime) jabuko rumena! 153 Dijani Mišetić kazao je 21. A sal na diljenju dobar večer budi anjeli poslani za bit van u družbi. D. Na drugom rojenju mladoga mornara ki će van biti u starosti hrana. Don Stanku 1999. Mandina Vrsalović-Livaj. god. I još hoću reći maslina zelena. Na trećen rojenju popa redovnika koji će van biti u starosti dika. Da budu kuntenti veseli svej biti i takoj mladici svej se veseliti. veljače 2004. 153 92 . Povlja. U jubavi Božjoj vika uživali. Na prvom rojenju mladu nevisticu koja će van zibat svu ostalu dicu. 2008.u jubavi Božjoj vika uživali.

šargiji i od šezdesetih godina XX. Pokatkad su te pjesme svirane na glazbalima: fruli (ćurliku). zakaj sem pak tvoja. st. Ubila te žalost moja. Mlade su djevojke uz poskočice nasamo učile igrati kolo. Tako su se rađale mnoge ljubavi. 93 . a moj meni ne će. zakaj sem pak tvoja. Poskočice su svojom strukturom najbliže brojalicama. Ubila te žalost moja. Uz njih su se bez glazbene pratnje kola igrala. zakaj sem pak tvoja. S vaki svojoj pojas kupi. Ubila te žalost moja. SVAKI SVOJOJ BARŠUN KUPI Svaki svojoj baršun kupi. zakaj sem pak tvoja.To je najpoznatija bračka pirna pjesma koja se pjevala pred kućom u kojoj se pirovalo. a moj meni ne će. usnoj harmonici. U nekim od tih pjesama nalaze se i elementi šaljivih pjesama. Svaki svojoj prsten kupi a moj meni ne će. svirali (dvojnicama) diplama. Ubila te žalost moja. Poskočice karakterizira ritmičnost. Uz tu glazbu igrali su djevojke i mladići. Ubila te žalost moja. Svaki svojoj peču kupi. harmonici. Svaki svojoj čizme kupi a moj meni ne će. Uz kola su djevojke i mladići pjevali ljubavne pjesme. a moj meni ne će.

149.154 (Mikovac kod Križevaca) VINJANSKO KOLO Mara: Lipo ti je u mom kolu. knj. đel dušice đelema meni na ruku Ivan: Ja ću ti ga poljubiti đel divojko. đel dušice đelema meni na ruku Mara: Vid u mene lipa lica đel divojko. Matica hrvatska. đel dušice đelema meni na ruku Ivan: Evo mi ga i još lipšeg đel divojko. 154 94 . đel dušice đelema meni na ruku Narodne lirske pjesme.zakaj sem pak tvoja.-150. str. đel dušice đelema meni na ruku Mara: Vid u mene lipe kose đel divojko. Zagreb 1963. đel dušice đelema meni na ruku Ivan: Još je lipše oko kola đel divojko. đel dušice đelema meni na ruku Ivan: Ja ću ti je razmrsiti đel divojko. đel dušice đelema meni na ruku Mara: Vid u mene lipa oka đel divojko. 23. priredio Olinko Delorko. đel divojko. Zora. PSHK.

rođ. đel divojku. 21. ni vidio nisam! Vidio san tvoje konje vrane. Ivan priskoči kolo i poljubi Maru i njih dvoje ponovo povedu kolo i pjeva se: Priskočio. 2004. str. u dolami vezena marama!155 (Donji Vinjani) Studentici Filozofskoga fakulteta u Splitu. Antoneli Rebić. moje janje malo! Imaš. sv. u Vinjanima Donjim kod Imotskoga kazala Iva Rebić. đel dušicu… U Vinjanskom kolu prije svih ovih pjesama koje izvode plesači. đel dušice đelema mi na ruku Mara: Ne priskoči. đel dušicu đelema meni na ruku Ivan: Priskočio. divojko. na vrancu ti zelena dolama.Mara: U mene je čvrsta straža đel divojko. ja te. Rkp. poljubio. 13. đel dušicu đelema meni na ruku… Između posljednje dvije kitice kolo stane. MOJE JANJE MALO (ljubavna pjesma uz pratnju dipala) Oj. moje janje malo: OJ DIVOJKO. đel dušice đelema meni na ruku Ivan: Ja ću stražu preskočiti đel divojko. divojko. FF Split. Bušić 1919. gangaši u pratnji gangaju ljubavnu pjesmu Oj. poljubio đel divojku. digod u nedilju! U nedilju bija na livadu. moje janje malo! Oj da sam ja tvoje janje malo ti bi doša i janje obaša! Neman kada. ne poljubi đel divojku. janje. 155 95 . bolan.

Da su zmije. str. Ali vile. Nij’ je prala va sinjemu moru. 262. ĆA SE ONO USRID MORA BELI Ća se ono usrid mora beli. dirljive su pjesme supruge prema mužu koji je otišao u rat odakle se često nije živ vraćao. Žela j’.To je izvorno Vinjansko kolo koje se njeguje još od davnina i s kojim se i danas članovi HKUD-a “Seljačka sloga” iz Vinjana Donjih predstavlja na svim smotrama folklora diljem domovine. Međutim. Nij’ je prala majka ni sestrica. sastavio Krešimir Mlač. Već ju j’ prala v groznimi suzami A sušila na svojem srdašcu. Da su vali. Jesu l’ vali al mornari mladi. U patrijarhalnoj zajednici mladoženja i mlada su poštivali najstarije muško čeljade u kući. Nit sušila na žarkom sunašcu. va grmu bi bile. 156 96 . Da su vile. MH. va moru bi bili. Iznimno su emotivne pjesme žene koja ih u samoći pjeva čekajući da joj se muž vrati s privremenoga rada u inozemstvu. Zagreb 1972. žela dikla travu Zlatna knjiga hrvatske narodne lirike.156 (Novi Vinodolski) IŠLA J’ DIKLA PO TRAVICU Išla j’ dikla po travicu. dite mlado. Bilo je sramotno pokazivati ljubavne osjećaje muža i žene. Već ju j’ prala vijerna ljubčica. ali ljute zmije? Nit su vali nit mornari mladi. Na njemu se košuljica beli. Nit su vile niti ljute zmije. Vzela srpac i platnicu. Već je ono Ive. va gori bi bile.

Sama sebe ne pokvarim!” 157 (Čatar u Gradišću) Korjeni uspavanki sežu u prvobitne zajednice. Neke uspavanke imaju elemente romanci i brojalica. drugi pozlaćuje. Malom djetetu nad kolijevkom uspavanke pjevaju majke. 97 . Poznaju ih sve civilizacije. treći meće zlatne jabuke itd. Da si sinka ne zagnjavim. “Hodi. ni ga doma U poju je. to svezala. te bake i starija sestra ili brat. a iznad kolijevke na polukružni obruč nanizale bi razne predmete. na moru kovata. nani. Uz kolijevku se pjevaju i pjesme kojima majka budi svoje zlato jer je zora. Vu travicu na glavicu. Na miloga pogledala. Ća j’ nažela. Majka djetetu u kolijevci pjevuši najdraže i najslađe riječi dok ga njiše da ga uspava. mili. NANI. 262. Majke za svoju djecu podnose sve i obavljaju najteže zavjete. u Dalmaciji lijepe školjke koje su služile kao ukras i igračka djetetu. NI GA DOMA Nini. Čest je kršćanski motiv: anđeli ti na san dolazili. ali i kao predmet protiv uroka. primjerice. U nekim suvremenim zapisima uspavanki opažaju se mitski elementi: srmali beša. a bez njega je tužna zora. belom gradu.Pri Budimu. Uspavanke izražavaju snažnu majčinsku ljubav prema djetetu. Te pjesme najčešće imaju elemente romanci i brojalica. Maloj djeci se pjevaju pjesme dok su u krilu ili naručju majke. NINI. Majke su nekoć na dijete stavljale svete sličice i kipiće. pomozi mi. bere ruže Bere ruže i vijole Nabro jih je kanistricu i još druge polovicu Pak jih nosi prid kraljicu Kraljica se dobro zbrine Ča će malom darovati Daruje mu konja vrana i na konju divojčicu 157 Isto. rjeđe očevi. str. kovale je do tri kujundžije – prvi kuje.

Sarajevo 2006. iglicom kopalo. 13. u Bogomoljama na Hvaru kazala Anka Godinović. str. Kad je dite znalo. na grob istrčalo. naspavaj se u šimšir bešici. drugi pozlaćuje. prstićim po grobu: „Otvori se.159 (Trn kod Širokoga Brijega) Diljem Bosne i Hercegovine i Hrvatske Hrvatice kazuju potresnu pjesmu o siročetu koje je bez majke ostalo. a iz groba progovara: Studentici Filozofskoga fakulteta u Splitu. 158 98 .158 (Bogomolje na Hvaru) SPAVAJ. za nju dao dva tovara blaga. treći meće alem kamen dragi. Ljubici Rudan. 159 Hrvatska usmena književnost Bosne i Hercegovine: lirika. priredio Marko Dragić. ovd’e su mi mamu skrili!“ Grob se otvora. knjiga 4. 49. Beša ti je u moru kovana. epika. Matica hrvatska i HKD Napredak. str. Rkp. Trgovac je bešu donosio. pokraj kog se vidi večerati. sv. grobe mili. SPAVAJ ČEDO PRENEJAKO Spavaj. retorika. 142. 2004. Hrvatska književnost Bosne i Hercegovine u 100 knjiga. a dijete je žalilo da nije ono majka! JEDNO DITE MALO Jedno dite malo. kovale je četiri kujundžije: Jedan kuje. spavaj čedo prenejako. majku dozivalo. babo bešu sinu kupovao.Kako zlatnu jabučicu. Majka se djetetu iz groba javila i govorila da ide kući majci novoj. bez majke ostalo. a kad je dijeto saznalo na grob je kleknulo. FF Split. da se ljulja čedo prenejako. 2004.

94. sine. Zagreb 1995. a ti kad bi dala. str. Biblija i hrvatska kulturna tradicija. dj. godine: Jedno dite malo. Sarajevo 1992. 76. ti si sačuvala. Stipe Botica.Hrvatske narodne lirske pjesme iz Rame. Kad mi rublje pere. broji zalogaje.161 Naricaljke su pjesme koje se nariču nad pokojnim. nakl.-77. Iznimno tužan lirski efekt postiže se višestrukim upotrebama asonancija. tužbalice) su poznate još od najstarijih civilizacija. nav. 160 Po mnogim krajevima pjevane su slične pjesme. 161 Vidi: Marko Višić. prigodnih lirskih epiteta. 99 . Kad mi kruva daje. Drevni Egipćani i Mezopotamci pjevali su himne-tužaljke razorenom hramu ili gradu. Snažno su bolne ali i dostojanstvene. Franjevački samostan Rama Šćit i Matica hrvatska ogranak RamaProzor. Kad mi glavu kupa. / siroče ostalo. 162 Usp. a ti kad si prala. / di je moja mamica?” Marko Dragić. Ramo moja. / taticu pitalo: / “Tatice. Neke su hrvatske tužaljke biblijske provenijencije. / po selu skitalo. 9. str.. Namijenjene su oplakivanju pokojnice ili pokojnika u domu. a ti kad si prala. kao što si ti mi bila. tatice. str.“Iđi. ti bi medom namazala!”160 (Gmići kod Prozora) NARICALJKE (TUŽBALICE.” “Ta mi mama nije mila. na pogrebu i na grobu.162 Naricaljke su komponirane osmeračkim ili deseteračkim stihovima. ti si milovala. TUŽALJKE) Naricaljke (tužaljke. U zaleđu Zadra zapisao sam 1979. Vl. anafora. svome domu. svega ga podere. alegorija i drugih stilskih figura. tamo imaš mamu novu. od korito lupa. metafora.

divojke se udavati ne će. zlato. gdino nema gajdi i barjaka. još je rano svatove kupiti. srce. / što si tako ucvilio majku! / Tko će starog dadu zaminiti.Majka oplakuje svoga sina – jabuku zelenu koja nije dozoriti mogla. Majka nariče jer joj je sin sakupio sve svate žalosne / gdino nema gajdi i barjaka. Ti si mene. požurio. što odmami jedinka od majke! Oj težaku mile majke svoje. Iznimno su dirljiva i majčina pitanja sinu: Oj. poranio. jaoj moje momče neženjeno. sakupio sve svate žalosne. prosto ti ne bilo. moja jabuko zelena. što si tako ucvilio majku! 100 . drago srce moje. privario. jedinče. koje majka oženila nije! Crna zemljo. / već se ovdi i plače i cvili. / tko će dadi poslove raditi. Kroz cijelu je pjesmu majčin žal što nije dočekala da oženi momče neženjeno i proklinje crnu zemlju što odmami jedinka od majke. moja jabuko zelena. jedinče. već se ovdi i plače i cvili. vridno srce mile majke svoje. / tko će dadu do smrti braniti? Na koncu majka mrtvoga sina moli da se okrene ma na koju stranu i požali žalosnicu ucviljenu majku svoju: Jaoj. mile majke mili mladoženjo! Majka te je jedva dočekala. niti ima snaše odabrane. od svatova nisi sebi snašu odabrao. / tko će dadi konje dovoditi. drago srce moje. zlato. i sad si mi. A što si mi zlato požurio? Nije vrime. pa si rano. vridno srce i vridnoćo moja. / niti ima snaše odabrane. zlato. koja nisi ni dozriti mogla! Jaoj. koja nisi do vrimena došla. Oj.

163 (Otok kraj Vinkovaca) U nekim naricaljkama se preko pokojnika šalju poruke najdražima koji su prije upokojeni. Istu je naricaljku u Ogorju 2006. 1943. tko će dadu do smrti braniti? Ne brineš se. 96. Kako ti se sažalit ne more što te tvoja tako moli majka? Okreni se ma na koju stranu pa požali žalosnicu svoju. što si tako ucvilio majku.164 (Imotski) Vidi: Stipe Botica. Zagreb 1995.Tko će starog dadu zaminiti. Školska knjiga. kuće su se popravile i nanovo sagradile. ti si uvik dobra bila i mene si razumila. a kazala joj je Iva Šerić (rođ. i 2005. žalosnicu ucvilitu majku. g. seko moja. str. sv. g. zapisala Željana Rončević. str. seko moja: “Mlađarija podgojena i po svijetu rasturena. Ti odlaziš. 163 101 . On će tebe. Njegova se porušila i po njoj raste maovina. Sestra oplakuje umrlu sestru moleći je da joj pozdravi upokojenoga muža Matu i poruči mu da su mlađarija po svijetu rasturena.) Rkp. 8. drago srce moje. seko moja i pozdravi Matu moga. a njegova se kuća porušila i po njoj raste mahovina: Mila moja. godine zapisalo tu naricaljku. FF Split. tko će dadi konje dovoditi. 164 Nekoliko je studenata Filozofskoga fakulteta Split u Imotskomu 2004. Hrvatska usmenoknjiževna čitanka. 2006. seko pitat: “Šta je novo u Merčepin?” Ti mu kaži. Sve se kuće popravile i nanovo sagradile. tko će dadi poslove raditi. 97.

Tebe brate. 96. Gudelj. tugo moja. str. A moj grade razoreni! Evo iđu blagi danci.Do bola je dirljiva naricaljka sestre za mrtvim bratom kojega metaforično naziva borom povaljenim i gradom razorenim: A moj brate. 165 U Zmijavcima kod Imotskoga 2006.165 (Zmijavci kod Imotskog) Premda se kazivači prisjećaju da su nekoć kod Hrvata u Hercegovini postojale narikače. g. Rkp. FF Split. a kazala joj je Pavica Tonković (djev. diko moja. Imala sam muža i djevera. A moj brate. u Zmijavcima. sv. KAD SE SJETIM ČETRDESET PETE Kad se sjetim četrdeset pete. Jadna ti je sestra tvoja. same suze iz očiju lete. rođ. 102 . zapisala Tihana Cvitanušić. povaljeni. Skupljaju se u sastanke. Ni u tvome bilon dvoru. njihove naricaljke nisu zabiljžene. Ni u crkvi ni u kolu. 4. Oba mrtva ležaše na travi. RODOLJUBNE PJESME Zbog nenarodnih vlasti koje su represijom sprječavale nacionalni i vjerski ponos do naših je dana vrlo malo sačuvanih rodoljubnih pjesama. vidit nema. Te su pjesme iznimno potresne. Kad je borba na Odžaku bila i mene je tuga zadesila. g. 1934. Mladi momci i divojke. Gizdaju se mladi momci. 2006. obojica pala od gelera. Di je lipa mladost tvoja? A moj bore. gdje i danas živi).

a usmene romance ih vrlo rijetko imaju. sokolovi sivi. Neke od tih pjesama pripadaju usmenoj lirici. preko njega prebacio ruku. S. sa svojom se djecom razgovara: “Djeco moja. Djevera sam po ruci poznala. Kranjčević i drugi. Sarajevo 2006. 161-162. vidi moga Ilije i Luke. svekrvica mene mladu zove: “Odi nevo. G. Tema je romanci 166 Hrvatska usmena književnost Bosne i Hercegovine: lirika. Tri godine mučila sam muku. Romance su pisali mnogobrojni svjetski pjesnici. što miluju materine ruke!” To izusti i dušu ispusti. ROMANCE Nazvane su prema španjolskom el romance što je značilo španjolski narodni jezik za razliku od latinskoga. epika. Moj Ilija zagrlio Luku.) ide u najznačajnije zbirke svjetske usmene poezije.glave su im okrenute Savi. Matica hrvatska i HKD Napredak. priredio Marko Dragić. retorika. knjiga 4. Svake noći moja majka stara. Zbornik lirskih pjesama Carmina Burana (oko 1230. do koje sam u kolu igrala.) sadrži 250 latinskih i 50 njemačko–latinskih svjetovnih i religioznih pjesama. str. nikom ništa nisam kazivala.166 (Žepče) 6. Svojom sam ih rukom pokopala. Snažan je utjecaj toga zbornika na svjetsku poeziju. st. Hrvatska književnost Bosne i Hercegovine u 100 knjiga. S. 103 . Harambašić. spominjući Iliju i Luku. kao i hrvatski pjesnici među kojima su A. Lorca. Zbornik španjolskih usmenih pjesama Romancero (konac XIII. g. primjerice F. dođ’te majci ako ste mi živi. vidi djece moje.” Jedno jutro prije rane zore. Romance u pisanoj književnosti imaju epske elemente.

priredio Stipe Botica. 4. 43. 168 167 104 . 37. knj. Narodne lirske pjesme. leh černoga Morca ljubit. MH. Zagreb 1963. Matica hrvatska. dva Bakrana. Mnogobrojne romance raznovrsnih motiva kazivači i danas kazuju. 1995. njegova bim ljuba bila. i odnesal Mari krunu. str. SHK.167 (U Zadru.) MARINA KRUNA Popuhnul je hladan vetar. Sprogovara lipa Mare: “Ajme meni. PSHK. Zora. i govori lipa Mare: “Volila bim krunu zgubit. Našal ju je černi Moro. 1484. Zagreb. hladan vetar od Levanta. visoka. 23. ki bi meni krunu našal. Njihov je ritam ubrzan i vedar. Još mislit. neg ne bih. tanka boka. Zaš ja dam da m’ ju dadu? Pojdoh sam da se minem.” Šli je iskat dva Bakrana. ter pomislih: Bih liš bil za divojku? Bar sad bih. tri Rečana i još jedan černi Moro.”168 (Iz Istre) Usmene lirske pjesme. JOŠ POIDOH RAVNIM POLJOM Još poidoh ravnim poljom susrite me devojka.najčešće ljubavna. kruno moja. priredio Olinko Delorko. str. a na bili rumena. XI.

) 169 170 Isto.171 (Korčula. ćerce. MH. svojoj miloj majci govoraše: “Majko moja. Usmene lirske pjesme. 171 Isto. da te od draga žeja ne mori. crne oči tvoje!”170 (Kotor. djevojko. divojak željan. str. koprinom kose da ti od sunca biser ne puca. trudan junak kroz goricu prođe.” Majka ćerci tiho govoraše: “Crpni. Divojka ga s prozora gledaše. priredio Stipe Botica. 210. jada velikoga.” Ufatila u konderu vode. početkom XVIII. bijelo mu lice sagledala: “O junače. KOPRINOM KOSE Pokri. da ti od sunca ličce ne gori. od truda se na mač naslanjaše. junaku je na konju dodala. u konderu vode tere napoj trudahna junaka. Pavao Ritter Vitezović prvi se osvrnuo na pjesmu Marina kruna ukazujući na domoljublje u njoj jer Mara je Hrvatica. a černi Moro Mađar. st. ma mu nemoj lica sagledati. 105 . 78. str. a od sunca štitkom zaklanjaše.) POKRI. Zagreb 1995. vode žedan. a od sunca štitkom zaklanjaše. st. 78. početkom XVIII.Mnogi etnolozi Marinu krunu smatraju jednom od najljepših hrvatskih usmenih lirskih pjesama. str. SHK. DJEVOJKO.169 TRUDAN JUNAK KROZ GORICU PROĐE Trudan junak kroz goricu prođe od truda se na mač naslanjaše.

na vrane konje. da te ne bi bilo. jubavi. st. Petrova majka Boga molila da Petra konjic najbrži bude prid gospodinom. 106 . 119. Isto.) JUBAVI. Jubavi. vrag ti odni kosti. str. JUBAVI! Jubavi. moja bila vilo! Da nije jubavi ne bi sunce sjalo. Da nije jubavi ne bi svita bilo. jubavi. 78. ni tebe. početkom XVIII. str. meju družinom. ni tebe ni mene. moja bila vilo!173 (Split) 172 173 Isto.UTICALI SE GOSPODIČIĆI Uticali se gospodičići uz ravno poje. ni tebe ni mene ne bi ogrijalo.172 (Korčula. šta si mi skončala cvit moje mladosti. ni mene.

uredio Dr. I pravo je. Slađi je cjelov od meda. Krivo miri. I pravo je da ga je ubila. I pravo je. Svoje ore. 46. 175 Hrvatske narodne pjesme. 107 . Nikola Andrić. Pjesmu Sidila moma kraj mora navode mnogi antologičari. Knjiga peta. Što ubila na polju volara. koncem XVIII. Ribica momi govori: “Šire je nebo od mora.-20. ali tudje krade.) u Bosni.. MH. str. Ženske pjesme. da ga je ubila. Svoje pase. Draži je dragi od brata!”174 STRIJELE OSVETNICE Bilo vedro. Momica moru govori: “Je li što šire od mora. Treća ubi u gori čobana.). 1823. Iz oblaka tri strile puknule: Jedna bila na moru trgovca.SIDILA MOMA KRAJ MORA Sidila moma kraj mora. str. – Cipar. Je li što slađe od meda. da ga je ubila. Književni krug Split. a drago prodaje. knjiga prva. Botica (1996: 97. Sveska prva. Je li što draže od brata?” Ribica glavu promori. Druga tuče na polju volara. Što ti ubi u gori čobana. 19. Što je pukla na sinjemu moru. pak se naoblači. tudje preorava. Mlač (str. oko 1770. st. priredio Stipe Botica. Split 2007.175 (Šibenik) 174 Tu je pjesmu zapisao Ferićev učenik Marko Bruerović (Lion. primjerice K. S. Zagreb 1909. 104. Pjesma je objavljena i u: Hrvatske narodne pjesme. I ubila na moru trgovca. vjerojatno u Travniku gdje je bio francuskim konzulom. Mihovil Pavlinović.).

Hrvatska usmeno književna čitanka. BALADE Balade su nazivane prema provansalskom balar što znači plesati i prema keltskoj riječi balad koja znači usmena (narodna) pjesma. 89. Zagreb 1995.NA UMORU DJEVOJAČKA MAJKA N umoru djevojačka majka. Školska knjiga. ali njena kćerka govorila: “Mila majko. nemoj mi umrijeti. ko će mene sirotu uzeti.”176 (Ervenik Gornji kraj Knina) Pakovačka narodna nošnja 7. svak će reći ja sirotu neću. Ja sirota na ovome svijetu. str. U 176 Stipe Botica. nemoj mi umrijeti. svake ću ti ponude doniti: suvi šljiva sa sirovi grana. cukra. grožđe iz Mostara. 108 . nove ribe. Mila majko. kave iz svakog dućana.

Raznovrstan je tematski svijet balada. Rijetke epske epizode u funkciji su pojačavanja lirskoga tona. Pa dozivlje Sarajke djevojke: “Malo rad’te. ŠTO GLEDAŠ NE OSTAVLJAJ Leti vila priko Varadina.baladama su pretežito lirski ljubavni motivi. Već u bašču pod žutu naranču. Sve pomori i staro i mlado. nek ne ostavljaju. Ona zove svog jedinog sinka: “Je li tebi crna zemlja teška? Je li tebi tvrdo bez dušeka? Je li tebi nisko bez jastuka? Je li tebi zima bez jorgana?” Iz groblja joj nešto odgovara: “Nije meni crna zemlja teška. Velik je broj iznimno potresnih balada koje i danas kazivači kazuju. Maruša. nasilnim prelascima na islam. Marija). Rano rani jedinkova majka. o moriji (kugi) koja je pomorila Mostar. Najčešći su akteri u hrvatskim baladama Ivo i Anica (Ane. Jer su teške djevojačke kletve. Balade najčešće pjevaju o nesretnoj ljubavi čiju je tragiku izazvala mladićeva (ili suprugova) majka. Ne da majka u groblje kopati.) jedna je od najstarijih i najljepših balada. Nit je meni tvrdo bez dušeka. itd. Nit je meni nisko bez jastuka. puno ašikujte! U Stambol je kuga udarila. Ivo i Mara (Mare. U đulbašču pod žutu naranču. I sinoć je dvoje rastavila. smrtnom madežu. bratovim sirotama.-XIII. Ona iđe u zelenu bašču. Rastavila jedinka od majke. Završetak je balada tragičan. Već pozdravi sve moje jarane: Što gledaju. A rastavlja i milo i drago. Anuša). Nit je meni zima bez jorgana. Neke od njih pjevaju o: povijesnim osobama i događajima. 109 . Škotska balada Edward (XII. st.

visoku planinu. pod naslovom Djevojačke kletve objavljena i u: Hrvatske narodne pjesme.” Komšija se nazad povratio. 85-86. knjiga peta. pozdrav Božju njima je nazvao. Mihovil Pavlinović. Split 2007. Ivanovoj majci govorio: “Tvoj je Ivan tebi poručio da on Ane privariti ne će. uredio dr. od Anice i ruhom bogatija.”177 (Mostar) ČUVA OVCE IVO I ANICA Čuva ovce Ivo i Anica. knjiga prva. Tad govori komšija Ivanu: “Ajde. do Boga se čuje. Oni njemu pozdrav prifatili. u Kunari. ženske pjesme. Zagreb 1909. da ga majka ženi.Kad uzdahnu. da on saje. d.” Hrvatske narodne pjesme. Tiskara Hrvatske stranke prava d. majka ti je rekla. Nikola Andrić. dio drugi. kod Ivana. str.” Tada Ivo njemu progovara: “Uzalud je i lipša i viša i ruhom svojim bogatija. sveska prva. Pjesma je. Književni krug Split.-147. svog jedinog sina. Kad komšija kod Ive došao. Ivo. Majka sprema svog prvog komšiju u Kunaru. Ne dolaziše devet godin kući. skupila i izdala Matica hrvatska. Jedno drugom viru uložili da se nikad privariti ne će: tvrđa vira nego mramor stina. i divojku majka ti je našla: od Anice i lipša i viša i ruhom je od nje bogatija. pa mu našla Gabelku divojku: od Anice i lipša i viša. Za to čula Ivanova majka. 177 110 . priredio Stipe Botica. (romance i balade). str. visokoj planini. 146.

Ugledala svoga mrtvog sina 111 . Ivo. ona se je svom Ivanu uputila uz Kunaru. visoku planinu. sinu govoraše: “Ajde. moja majko. Tada doje majka da ga zove. sine. budit dok mi braća kavu ne popiju. ugazila u krv do kolina. ja Anicu privariti neću. Majka Anu s devet ključa zaključa. mliko materino!” Opet Ivo majku ne posluša. a seke mi kolo ne ufate!” Kad su došli da Ivana zovu. Tad govori Anica divojka: “Ajde. majci svojoj on je govorio: “Nemoj mene. majka da te ženi. Kad izašla. sine Ivane! Zar ti nije zlato omililo?” Kad je majka vrata otvorila. našla sam ti Gabelku divojku: od Anice i lipša i viša. Tada Ane odma za njim poje. vrata im se otvorit ne dadu. kad te majka zove!” Tada Ivo Anu poslušaše i Aninu košu obukaše.” Tada Ivan majci govoraše: “Uzalud je. moja mila majko. Ivo. od Anice ruhom bogatija. Ona budi svog Ivana sina: “Otvori mi. Kad se Ivo s vinčanja povratio.Kad je majka aber razumila. svojoj majci ona sritno doje i ispriča što se dogodilo: da je Ivo mladu privario. onu košu što je Ane vezla.” Tada majka Ivu zaklinjaše svojim mlikom kojim ga odgojila: “Ajde. da svatove Ivine ne gleda.

Baška Voda 1995. Ko je žedan. sprovod zaustavi. str. i Ivana spustiše na zemlju.i uz njega Gabelku divojku. Oba mlada. Mala nakladna kuća Sveti Jure. oba meni draga. neka vodu pije. nek nije ni mene!” Tad su braća za njim zaplakala. Bog joj dade grome i topove. Ko voli ružicu rumenu. tu jabuka. više ne ustade. nek se kiti a pokoj pridaje. Mrtva tila u greblje ponili.178 (Rumboci u Rami) ŠUJIĆKINA MARA Pasla ovce Šujićkinja Mara. 72. ne mogu vam obim biti ljuba! 178 Marko Dragić. Mara njima jeste besidila: “O bora vam. a seke su kolo zastavile. Svatri tila u greb ponesoše.-74. Ona pade po njegovu tilu. ispod nogu voda je provrla. Jer tih tila nikad ne će biti. Tuj tunja. Gabelka je pismo ostavila: “Kad je s mene. dva Jakšića mlada. u zemljicu svatri pokopaše. oba Mari draga. Povr glave ruža je procvala. ona razbi devetera vrata. oba mlada. a Anica Boga je molila: da joj dadne grome i topove. Pasla ih je ispod Malovana. da razbije devetera vrata. vodu pije a pokoj pridaje. 112 . Kad izašla. S njom pored dva Jakšića mlada. živa pade.

Tu su majke zakopale sinke. Obadva se pinom zapinila: Pero bilom. Kad ja manem vezenom maramom. Poletite dva Jakšića mlada. Tri žalosne zakukale majke. 113 . Kroza zemlju ruke sastavljali. Onoga je Šujićkinja Mara. Koji meni ponajprije dođe. nek nije ni mene!” Naletiše tri gavrana crna: Jedan nosi pera od Perine. Izletiše prid žalosne majke. Kad dođoše uvr Molovana. Kad su bili na po Malovana. Niko pade. pokojna mu duša! Vadi Mara nože okovane: “kad je s mene. Koji meni malo potlje dođe Onoga je vezena marama!” Kad ujutro malo osvitalo Mara krenu povr Malovana. Zakukala Nikolina majka: “Ovo jeste moga Nike burma!” Zavikala mladog Pere majka: “Ovo jeste mog Pere pero!” Izletila majka Marušina: “Ovo jesti Marina marama!” Trče gledat prižalosne majke.Okrećite bile ovce svoje. a Pero dopade. Među njima Šujićkinja Mara. Braća krenu podno Malovana. Gleda Mara u Perine oči: Umro Pero. Drugi nosi burmu od Nikole. pokojna mu duša! Pođe gledat u Nikine oči: Umro Niko. Sve troje ji bilo preminulo. Okrećite podno Malovana Ja ću kretat povr Malovana. Treći nosi vezenu maramu. Nikola krvavom.

Split 2007. 1927. Ganut tom tragedijom Dinko Bekavac spjevao je 941 stih: 180 Zapisala Josipa Bagarić 2004. Kada se vratio. knjiga prva. Godine 2008. Neka njima pokoja nazivlje!179 (Tomislavgrad) ROSANDA I MLADEN Desetine su studenata fragmentarno zapisali baladu o Rosandi Visković i Mladenu Andrijaškoviću. Nekoliko ljudi željelo je poslati poruku svim roditeljima kako se tragedija ne bi ponovila nikad više. Tragedija se dogodila 12. godine. Šinković zapisala ju je u Splitu 14. godine. On je otišao u vojsku. 378-381. Tko je žedan neka vodu pije. studentici Filozofskoga fakulteta Sveučilišta u Splitu 179 114 . u Tomislavgradu.). Toga dana je rekao težacima da mora obaviti važan posao. Književni krug Split. priredio Stipe Botica. Nakon smrti dvoje mladih ljudi iz pjesme. a Rose mu nije smjela pisati jer joj mater nije dala. 180 Tonka Bulić rođ. 2004. Na kraju majka proklinje sebe što se miješala u ljubav svoje kćeri. FF Mostar. Podace je obavila koprena tuge i žalosti. Rkp. rekao joj je da će se ubiti ako ona ne želi bit s njim.U rukama im zelene jabuke. selo Podaci. Usp. dala ju je Jeleni Markoti. Tko je željan neka voća jede. ali nije htjela jer je voljela Mladena. Kazala Ilka Križanac (rođ. Hrvatske narodne pjesme. Mihovil Pavlinović. veljače 1968. ožujka (na Grgurevo) 1939. Tako na kraju ubija sebe i nju. str. Rose i Mladen bili su iz Biokova. Oko nji su voće posadili. Rose se mogla udat u grad za poštara. Oko nji su vodu navratili.

Od kada su te tvoje visine. moj Mladene i srebro i zlato. kao kita iz pitara cvića. visoko se nad more nizilo.” Mlada cura sinpatično zbori. Od ljubavi ne razumin ništa. Te se desi dragi pobratime. neostala majka nevesela. na rastanku mladiću govori: “Što smo rekli misli samo na to. te se nije često sastajao. ispod tebe morske pučine i po tebi te visoke gore. da se s tobom ne pozdravim vruće. pođe da se javi zlatu svome: “Ti si Rose nevino za mene. a sad ju je majka izgubila.” Jer mladiću Mladen ime biješe. On bijaše rumenoga lica. te mu tako govori ozbiljno. Nemoj dušo da ti srce pati iz vojske ću ja tebi pisati. baš trideset devete godine. divnu ćerku Mara je gojila. Jer on misli to dite nevino. Viskovića Mara. Ante žena.Divno brdo Biokovo milo. mlado moče u vojsku se sprema. Ti ćeš momče poć u vojsku sada. vjeruj meni neću ti pobjeći. kad pomislim meni srce gine. Rosanda joj ime. kao sunce kad sja iza gore. U Podocima selu malenome Makarskom srezu velikome Na dvanaesti ožuljka mjeseca Slušaj dobro golema udesa. niz tebe to Jadransko more. u srcu se momku usidrile. Vjetrovi ih nebi odnosili. Ja ne mogu da pođem od kuće. kao što je ovoga vremena. al za tobom moje srce vene. Samo budi kao što sam i ja. Andrijašković se zovijaše. A i on se ozbiljno držao. Divnu ćerku. koju je ona navela u svome seminarskom radu iz predmeta Hrvatska usmena književnost. nemoj dati volju dušmanima. Svima momcim ona hvalu dala. dok se vratiš čekat ću te mlada. Nema mira on u srcu svome. jednome se mlada obećala. ja sam dite od petnest godina. a kamoli ljudi omrzili. S tebe divan pogled je na more. Rosi biše petnest godinica. Naokolo gradovi i sela. Imala je suviše mladića.” A mladiću ove riječi mile. Nije stalno već mu ona veli: “Poslušaj me mladiću veseli. Prolazeći dani i sedmice. ako si ti mladić od riječi. momče primi pismo do vojnice. Sad drugoga razgovora nema. 115 .

te se sjeti ti Rosande svoje. utjehu će tebi cvijeće dati. Mladen htjedne da neće primiti. “Oj Rosando jutarnja danico. s tobom se rastajem. Ali majka nije vjerovala. ovaj novac mali. Ti znaš dušo da sam prenejaka. Ni dan danas nisam je otkrila. divno ga je mlada darovala: “Mi ćemo se dragi sad rastati. otkrila se ljubav šta si krila. da je prošla cijela godinica. Rose ima osjećaj još više. Draga dušo kojeg si mi pisa. Čini mi se ne vidim tvog lica. te se sjeti kada sam ih dala. samo ne znam što ću tebi dati. Da ti meni sitno pismo pišeš s dana u dan na ljubav pristaješ.” Još mu Mare sto dinara daje. 116 . Ja sam išo preko sinjeg mora.” “Rose draga. Kitu cvijeća još ćeš ti primiti Koja će te dragi veseliti. tebe neću ostavit nikako.” Iz vojnice Mladen Rosi piše. naša ljubav da ostaje šala. Ako dragi ti za menom patiš. mnogo tebi hvala. u carevu vojsku odlazio. “Evo dragi tebi sto dinara. ovo cvijeće moraš pogledati. Sinoć dušo s tobom se rastao. već nad menom nadzora imala i jednoga me dana preobašla i sakrita pisma mi je našla. on Rosandi sitno pismo piše. srdačno se mladi pozdraviše.” “Te mi kaže nesretnice mila. Dugo imaš ti u vojsci stati. ti ostala kod majčina dvora. Ja sam majci odgovore dala.Rose prije neg se s njim rastala. u vojnicu kada si otiša. Primi pozdrav od odlaska moga. A Rosa stade govoriti: “Primi dragi.” Za bijele se ruke uhvatiše. sada Bogom. Još evo ti maramice ove. Na pismo mu cura odgovara: “Moj Mladene srce iz nidara. ja sam našu tajnu ljubav krila. novac dušo tebi će trebati. na darovim koje si mi dala. Ti ćeš dragi morem putovati. tebe ljubim i više nikoga. na rastanku desnu ruku dao. za tobom mi vene moje lice. te se sjeti ka smo se rastali. ja ti drugog ne imadem dara. ali mi je to doznala majka. Ali šta ću kada mora biti tako.” Od kuće se hladan uputio. Na ti dragi čarapa dva para. U svom srcu nema mira više.

da me više ne napada mati. 117 . Ja imadem dosta da ti pišem. ti se moja ćerka nećeš zvati. Al ću isto prvo poginuti. zlato. Moj Mladene. suzama ga Mladen okupao. sa knjižicom u dućan hoditi. Već oproštaj ja ti šaljem mili. da ti ljubiš jednoga težaka. nego poći drugu ja ljubiti. Tako Mladen sam sobom govori. Zašto sam te odgojila majka. šta volim ljubiti? “Oj Rosando. uze pero te rođaku piše: “Poslušaj me Slavko rodijače. proklet bio ko nam ljubav krati. a ti dušo imaš djevojaka. Dragi Bože.Rađe će te majka pokopati. Kad tvoja nemogu ostati. ćeri. hitno ga je mladić otvorio. dobro biti. kad ne mogu. moje srce bez prestanka plače. zašto ona našu ljubav krati. ti imadeš mladoga poštijera. sa poštom ga mlada opremila. šta će od nas. Pa se misli cura svakog dana. ne izgubi sreće. Ja se moram od tebe rastati. Ako hoćeš kćeri da se vjeraš. al na srcu ona nosi rane. a moje će uvenuti cvijeće. Boga moli za svoga dragana. Pismo Mladen kada je primio. Ti ćeš sa njim u gradu živiti. kako moje mlado srce gine. Pismo ode Rosanda ostane. Bože vidiš s velike visine. neg u polje da ideš sa britvicom. Ti se možeš za suca udati. Ali. srce iz nidara. Ako hoćeš Mladenu pisati. a nećeš se težakinja zvati. šta ću činiti. kad od tebe moram da se dilim. na te mislim te ne mogu više. željo srca moga.” Kad Rosanda pismo napisala. tvoja majka Mara? Bog jedini neka majci plati. Ja sam tvoja al mi neda majka. pismo čita te ga on zatvori”.” “Još suviše mene majka psuje. Do pola ga nije pročitao. Koji želi tebe oženiti. sve ne mogu da ti opisujem. nego ću te ja Mladenu dati. ja se mlada neću udavati. On ne misli tako ništa više. već on prati šta mu Rose piše. Bolje ti je u dućan sa knjižicom. Još mi srce u grudima preda. ja te ljubim a majka mi ne da. i s njim će ti. Na Rosandu on misli sve više. Rosanda te ljubi sve do groba. Nemoj dušo više mi pisati.

Već ne može da stoji od jada. te mladiću odgovor je dala: “Ima dušo nekoliko dana. Dragi rode. Rosanda te od srca pozdravlja. Prve riječi ti ćeš meni dati. mlado srce malo mu se smiri. najmiliji pozdrav tebi dava. psuje li te veće draga mati?” Suzicama Rose okupana. sve sam ti pisao. Niti ću ja veselja imati. jer ja znadem da ti nije žao. Mladen kralja vjerno oslužio i zdravo se kući povratio. u sakrito Rosi ga odnio. Istog dana kada kući dođe. iz sveg srca žalosno uzdiše. svom rođaku odgovor je dao.” Kada Mladen ovo pismo primi. tvoja ljubav Rose će se zvati. Rosu mi pozdravi i opširno pismo meni javi. On je vazda živio u nadi. Slavku mlada progovori tada: “Slavko moga Mladena pozdravi. te i druge prođe polovica. nema mira on do Rose pođe. I u pismu ovako mu piše: “Rode mili. Jer mi kaže Rose da ti javim. mlada će te Rosa čekat mirno. sve na veće da svoj život gubi. Zato Rosi neću pisat sada. a da ona mene isto ljubi. ne misli se više. Samu djevu u kući zateče: “Kako si mi golubice reče. zadnje pismo meni Rose piše da ja ne smim da je ljubim više. Slavko rode. Da od majke napadaj imade i da mene ljubit je ne dade.” Slavko mladu djevu poslušao. nek je majka veće ne napada. iz vojske će brzo Mladen doći. da ti pratiš da ne zaboraviš. Slavnog kralja da ti služiš virno. Kada bi ti drugu oženio. dok ti meni odgovor ne vratiš. da je meni rekla stara nona: Rose draga ti otvori oči. 118 . sama sebi smrt će zadati. kad on dođe da ćemo mi lako. ja radosti još nisam imao. da ga neću mlada zaboravit.” Slavko pismo kada je primio. Da nju neće drugi uživati. Vidi Rose što u njemu piše. kako je? I što mi je od Rosande moje. Dan za danom prođe godinica. Ako Bog da da se zdravo vratiš. a Rosandu mladu ostavio. Bože šta mi sada Rosanda radi. Kada pišeš javi mi. Nek on meni ne piše nikako.Od kada sam od kuće pošao.

ti mi slabo veliš. svojoj ćeri Mara progovara: “Kćeri mila nesrećo nejaka. pazi dobro što je majka rekla!” Rose mlada momku progovara. da se ona ostrani od svega. tvoja kćerka da je prenevina. Vrijeme svoje kad bude imati tada će je majka udavati. I mnogi su tako govorili.” Progovara sad Mladen polako: “Slušaj mene od Rosande majko. Svršila je sedamnest godina. Ti si Rose krasan život stekla. da do njega ona dođe mlada. ja ću ljubit što mi srce želi. Ko da joj je dvadeset godina i Rosa je za mene sudbina. Rose draga kad ti oćeš tako. Da vam vaša mladost tako pati i da će te sami smrt zadati. otplovit će preko sinjeg mora! Dragi otac Rosi piše sada. već našega neće biti lica. da ti pođeš iz mojega dvora.S njim se nemoj često sastajati ako majci želiš život dati. dok evo ti njena majka Mara. šta si svojoj majci obećala. samo ljubim ja Mladena moga. Rose slike napraviti mora. Srce naše ne može da pati. ti ne slušaš šta ti kaže majka.” Stara dragu ćerku razumila. ali nisu ništa učinili. moju Rosu ti nećeš ljubiti! Već te molim i to bi ti mora. sami sebi mi ćemo smrt dati. Kada ih je skupa ugledala. Dok je bolje to tvoje noselje. s njim se nećeš sastajat nikako. nego ja drugoga ljubila i najprje da će se desiti ne budem li moći ja njega ljubiti. Moja Rose još je prenejaka. Sa Mladenom ti si se sastala.” “Majko draga. a krasan je život odgojila. ja joj ne dam da postane majka. crna će nas uživat zemljica!” Na to se je Mare nasmijala i Mladenu odgovor je dala: “To su momče stare poslovice. nego none svoje majke mile. Na stranu mi ostavi svakoga. u Americi da dođe do njega. Tvoje srce nemoj da ti pati. ja Rosandu neću udavati. Mladenu je tada govorila: “Moj mladiću Rosu mi ostavi. da će vaše uvenuti lice. Nemoj momče o tom govoriti. drugu nađi te se s njom zabavi. Rado bi se majko utopila. što mi kažeš to nije istina.” 119 .

uredite prijatelji mili. od tebe sam ja novac primio. važan posa moram opremiti. neg će drugi Rosandu ljubiti!” Sa majkom je razgovor svršio. ove tamne noći kada prođe. Dan prolazi. Vi tad poso nastavite. Dođi draga do bijele crkvice.” Ove riječi Rose momku dala. ja odlazim sad od kuće tvoje. povedoše razgovore razne. da je mladić te noći pucao. te zapjeva on pjesmu veselo: “Tužni dani. Tako kao što smo pogodili. Putujući njima Mladen veli: “Čujte me. te čovjeku rađu uredite. Koju jesu bili pogodili. Pet hitaca u zrak upalio. Rosandi je mladić govorio: “Rose draga. a nisu je jošte dovršili. te se mlada od njega rastala. koja neće nikad nas rastaviti.” Rose momku odgovara na to: “Poslušaj me. Ja taj dan neću s vama biti.” Iz džepova lervorver trgao. Ode svoje prijatelje zvati. I rekla si ti. Na kog mislim imadem vremena i baš sutra taj posao opremam. moj Mladene. kad ćete mi proći. nediljica sveta kad će doći? Ljubav moju s Rosom da sastavi. neku zemlju da idu kopati. Što si rekla to nosim u glavi.Kad je Mladen staru razumio. crne moje oči. radnik posa mora da ostavlja. nikad neću ono zaboraviti. on se digne rano. Cijelog dana onu zemlju rade. ovako je njoj govorio: “Kad si znala da mi je neš dati. da će moja biti Rose mlada. 120 . prosto su se pucanju čudio. te sutradan. pjevajući iz njega je pucao. noć se pribilžava. dobri prijatelji. nedjelica sveti dan će doći. gospođo. al se je isto doznalo. Zašto si me pošla darivati? Znadeš kad sam u vojsku išao. milo moje zlato. bolno srce moje. Mladić dođe kući polagano. Tu pucnjavu ko je ućutio. u tome se mladić veselio. Mladen ode polako kroz selo. Ovi dani brzo će nam proći. Kada svane danak nediljice. Tako oni rađu ostaviše i svojoj se kući uputiše. tada. Rađe ću se smrti odlučiti. ja ću doći ako budem moći. ponedjeljak sretni dan će doći.

materino zlato. obasjava brda i doline. otiđoše do bijele crkvice. uz brda bi vodu okretala. al čekam na tebe. Pramen kose mlada raščešjava. Obasjava ona plavo more. odgovore ovome dadoše: “Prijatelju. Ovako je kako majka zbori. dan osvane svete nediljice. ti ne slušaj što Mladen govori!” Rose prije neg u crkvu dođe. Potpuno je kuću uredila. do rodice ona svoje pođe: “Oj Katice. Uze Rose studene vodice. Divnu svoju robu uzimala. obasjala mlade Rose dvore. bolje nego sjajno ogledalo. te Rosandi govorit stala: “Rose draga šta si odredila.” Djeve mlade. drugarice mila.” Sa Mladenom tu se rastadoše. Da su znali o čemu se radi. ide cura te se ogledava. tad u svoju sobu ulazila. pa umiva svoje bijelo lice. oni bi ga umirili mladi. jesi l mi se mlada opremila?” “Jesam Rose. 121 . Sad zbogom s vama se rastajem i srdačno pozdrav vama dajem. Sjajno lice Rosi je ostalo. zato momci za njoj ludovaše. ajd u crkvu te ne misli na to.Ne mogu vam taj posao kazati. obukla se kao gorska vila. na koji se on posao sprema. dvije drugarice. I ja ću mu mlada dozvoliti. kad si mi se tako uredila?” “Majko. Što suviše ugodna bijaše. Bože zdravlja vi će te ga znati. kamol ne bi momka prevarila. kad ne mogu ja njega ljubiti!” “Rose draga. Da vidite moja braćo mila. Bog ti sreću dao. ti ne misli radi svoj posao. drugarice mila. Sunce sine sa visoki planina. Majci Božjoj ti molitvu obrati. te se mlada obučivat stala. nije priša ti ćeš se udati. jer ne mogu da pođem bez tebe. znam da ti je dosadno živit. Mlada Rose rano se ustala. Po maslinama propjevale ptice. nemoj ništa govoriti. Katica je Rosi govorila: “Rose draga. kad ne možeš šta voliš ljubit. danas Mladen može me ubiti. Stara majka za njoj istrčala. Noćca tamna to je prolazila i bijela zora zarudila. svoju kuću opremat je stala.” U pameti jer ni jedan nema.

za mene suđeni. Zaboravi sve u kući svojoj. njih dvojicu mladih ostavila. sve je dobro što govoriš meni. imam tebi nešto kazivati. ne mogu ti ja pomoći mlada. Svako pismo bez marke je bilo. I još dragi. Kad bi ja sa tobom ostala. te u svetu crkvu uniđoše. samo mene. i meni bi to sramota bilo. rad ljubavi koju dušo nosim. dozvolu mi majka ne bi dala. pojedino sam pismo otkupio. tebe ću ljubiti. te mladiću govorit stade: “Moj Mladene. odgovor je ovaj njome dao: “Dan za danom smrt se približava. za tobom ću život izgubiti!” Kad je Mladen djevu saslušao. pod ruku se mlade uhvatile. narod ode svome zavičaju. kako god i znadeš. jer ni jedno potpisa nemade. Dvi rodice skupa hodale. ako nećeš ti mene ljubiti! Staru majku ti nemoj slušati. To bi bilo od Boga grehota. dolaze mi pisma sa svih strana. a od ljudi golema sramota. možeš doma poći. hodi sa mnom. Misa svrši po svom običaju. govorim ti milo. Ti Katice. Mladen reče: “Slušaj Rose sada. Kad bi s tobom sada pobjegnula.” Tako cure mlade putovaše. Putujući njih troje polako. naša ljubav vazda se sprečava. ja ću se ubiti. U putu ih Mladen dočekao i lijepi pozdrav njima dao. Čini dragi. Te bi rekli vidi cure nejake jer ne sluša riječi svoje majke. Moj Mladene. dokle mladić govori ovako: “Rose draga. Put ne vidim po kojem putujem. Ko mi piše to sam Bog znade. već ne mogu dalje da podnosim. razgovore velike imaše. Kad se poče misa govoriti. Razgovore cure prekiniše. da ti mene nećeš ljubit više. Njih dvojica sami biše tada. Zato Rose. Bože zdravlja i mi ćemo doći. malo ćeš ostati.” Katica je naprid odlazila. ne razumim šta mi to kazuješ. a majka mi nije dozvolila. 122 . a sa mnom ćeš mlada uživati. milo dobro moje!” Rosandi se od srca uzdane. Ima dušo već nekoliko dana. cure Bogu stale se moliti. ne ostavljaj mlade.Sve tajnosti tvoje Rose znadem. U svakome pismu meni piše.

Nemoj Rose.Ne možeš dalje podnositi.” Al pozadi jedan džep je stao. mrtvu djevu kraj sebe je gledao. jer ne slušaš što ja govorim. “Moj Mladene. On revorver upotrebi tada. On oružja ništa ne imade. Levorver ćeš. obojica od srca uzdahne. te i dalje Rosu kući zove. Obilazi mladiću džepove. vazda misli da ja ono šala. 123 . od Rosande preteče ih mati. Hitac puče i drugoga puta. činit svoju mati. nemoj mi se strašit. Ubojito oružje okači. da i sebe on pogibe mlada. nebrojno se puta poljubiše. Krasna djeva na zemljicu kleče.” Htjede majka da još nešto reče. Širom svijeta nek se spominje. na Rosandu on ga je pružio. ukaza se momku rana ljuta. da se moraš ti njegova zvati. Ona dođe da Rosandu traži. mira ne imade. nas dvojica mladi kad pogine. to izusti. reče. Oko vrata rukom se sklopiše. “Rose draga. Majka pođe njih dvoje ostane. Ako želiš našu smrt vidjeti. već ti možeš malo pričekati. Hoćeš dite. Bez pameti Mladen je ostao. a usto mu odgovor vratila: “Uživanja ja bez tebe nemam. Ali majka. nema sučim tebe pogubiti. Već on hoće silom napadati. Bogu dušu dade. hitac puče djevojke nestade. mene nema”. al joj Mladen riječ preteče: “Nemoj dalje na nas napadati. Te džepove majka ne obašla. Milog glasa djevojci nestade. već mladića obilazit stane. dragovoljno se u smrt spremam!” Još odgovor Rosanda ne vrati. sad vidjeti. Tad levorver Mladen izvadio. prisloni ga njoj na slipe oči. danas ćemo skupa poginuti. Cijelom svijetu da mi ugodimo i da našu ljubav sastavimo. da je znala bila bi ga našla.” Mlada Rose momka razumila. da majka obolim. da se budem vraćat tebe zvati. kako ćemo sada poginuti!” Nato se je stara nasmijala. koji će nas ovdje pogubiti. majka tebe traži. On oružju živi ogan dade. dušo. u kojem levorver počivao. koju ćemo danas sastaviti i narodu sjenu ostaviti. on te neće pogubiti mlade. “Di si Rose.

kako si mi danas poginila?” Ovdje mnogi ljudi dolazili. čudne smrti milostivi Bože. žalosti odviše. Njih dvojicu mladi preobašli. mrtva na ulici. mrtvu djevu sutradan digoše. ljubi majka rane joj na glavi. dvanestoga su se na smrt dali. nego da ću te ja mrtvu ljubit sada. Petnest dana prije su mislili. U tom pismu dobro se vidilo. skupa će nas zemljica uživati. nema živi više. cijelu noć je kod njih straža stala. mrtvo lice Rosandi umije. njih dvojice mladi. srce majke svoje. Sad ne mogu ništa učiniti. Ozovi se. Tu doleti njihova rodbina. “Rose draga. tebe majka zove! Mrtva joj se Rose ne oziva. nas dvojici kad mladi kod matere. na krilo joj pala. Njezinoj je kući odnesoše. prvo sam se ja smrti nadala. Ranjen mladić gledati ne može. Od Rosande dođu drugarice. prolivenu krvcu cjelivali. kako bi se na smrt odlučili. Što dolaze sve stadu plakati. i kod njih su jedno pismo našli. naplakano njihovo je lice. Komisiji jer su se volili. Iz Mladena crna krv se lije. te u plaču Mare progovara: “Oj prokleta bila svaka mati koja djeci u ljubavi krati. Na petoga su datuma pisali. Što mislili tako učinili. sestre braća i majka im mila. preko štampe naše slike dajte. Rose draga. moj cvit ubavi. mrtvu Rosu kad je ugledala. događaju vele se čudili. Rose draga. zadnju posjet drugarici dati. u vječnome ona snu počiva. 124 . jedno s drugim da se je volilo. moj narode. na Rosandu naslonija glavu. Ne može se perom opisati. Mrtvu djevu sa mnom uslikajte. Majka Mara u afan je pala. moja ćeri mila. Divna Rose. već ću ja života izgubiti. skupa nismo mogli ljubovati. sruši se na travu. Bože dragi strašna mi je miso. Krvavo joj lice ljubit stala. žalost dođe cijeloj porodici. Petnes sati mrtva je ležala. Neprestano tu oni plakali. Kad djevojku u kuću uniše. U posjeti rod nek ostane. kad pomislim ja na ovo pismo. majka Mara.Ranjen Mladen. cijeli slučaj o ovom kazati.

svakog dana što po moru idem. dok je živa to možete znati. Ja sam rodom iz sreza istoga. Evo slike od mrtve djevice. mrtvu djevu u vel obaviše. onda hoću da miran počivam. za tobom ću život izgubiti. kazat ću vam kako se ja zovem. na papir vam braćo upisujem. Događaj sam cijeli opisao. kako mi je narod kazivao. strašan slučaj meni kazivali. Seko Rose. kao bijelu nagorkinju vilu. Njima mladim spomen će ostati a i ja se hoću spominjati. Koju novost ja po svijetu čujem. Sine lica od mrtve djevice. sad su žarku sjajnost izgubile. Ja vam braćo nisam pjesnik bio. moj anđele mili. slika će vam svjedočit najviše. Niti sam ja zadovoljan bio. Šta ću tužna seko učiniti. kad su okupali. pogledajte sliku golubice. Mrtvo lice. Ja sam Rosu dobro poznavao. u životu nisam mir imao. gazim plačem i suze prolijevam. Ispod krune. niti sam koju pjesmu sastavio. U čistu je preobukli svilu. 125 . kao da je vjenčat imadu. zašto te je mladu pogubio. umivaju od Rosande lice. koju pozna ova okolica. vel bijeli stavjaše. Ja sam Dinko pjesnik pjesme ove. Oči tvoje sjajnije su bile. Krunu stavu. ja bez tebe živjet neću moći.Cure nosu studene vodice. umit se ne može. dok vam nisam pjesmu sastavio. iz Brala sam sela malenoga. Draga braćo. Kad je mrtva ovako pogledati. Ja pred tobom klečin na koljeno. koja će vam žalostiva biti. pjesmu kad izjavim. neprestano cvila. Ovu ću vam pjesmu sastaviti. I na glavi te strašne ranice. nek zna ko vam ovu pjesmu piva. Ja sam mornar jadranske plovidbe. mene vode do crne zemljice. Da je bila po izbor curica. istinu vam pišem. ah žalosti milostivi Bože. Krvca smrzla. Dok ne dođem svrha pjesme ove. po imenu Bekavac se zovem. seko Rose. Ljubim sada tvoje crne oči. na glavu joj mladu. Putujući sa mnom putovali. Bog Mladenu grijehe oprostio. Moj narode. Draga braćo i družino mila. te je mrtvu preoblačit stali. kao perje bijele golubice.

Na koji način poginili i svoj mladi život izgubili. Ali ima dosta djevojaka. Roditelji pameti imajte. Iz novina pjesmu sam spjevao. Cure mlade oči otvorite. Momci mladi. druga cura tebe jedva čeka. u ljubavi djeci ne smetajte. dino svekar i svekrva. Ja se vati u to kolo: kolo igra. dino diver i jetrva. a na ono dvoje pomislite. Svekrva me istirala. mužu. kolo piva. Braćo moja. a drugome na ljubav pristajale. pametni budite. Neke od tih pjesama kroz šalu poučavaju. novine sam taj dan primio. 7. U birtiji kolo igra. Karakterizira ih humor i ironija. djeveru. 126 . Ja se vrnu u birtiju. jetrvi. Pjevam pjesmu od prostoga mira. žalosne ih porodila majka. nisam lijepe znao.Ovaj slučaj kad se je desio. neg njihovu ljubav rastaviti. Na svršetku pozdravljam vas lijepo. kolo piva. Jednome se momku obećale. Prvo ćete djecu izgubiti. draga braćo. vi nam zdrava bila.ŠALJIVE PJESME Šaljive su se pjesme najčešće izvodile na sijelima (prelima) i u svatovima. Ne volite cura ti je rekla. zaovi. nisam nikog ništa uvrijedio. kolo igra. oko dvora optirala. Ako budem stoga pogriješio. One pjevaju o svekrvi. Čitaoci Bog vam sreću dao. dok ljubavi život ne gubite. sve po izbor i malo i veliko. evo sam vam pjesmu ispjevao. UDADE SE MLADA-LUDA Udade se mlada-luda: dino zava neudata.

kupaljkama govorila: “Ne kupajte vrilom vodom. da se koca ne dokopa. kolom pivam. a ne došla u te. SELO MOJE. rera. ALALIM TI PUTE Selo moje. Mala nakladna kuća Sveti Jure. bećarac. 181 127 . BEĆARAC. 63. Neki od dvostihova imaju iznimnu umjetničku i životnu funkciju. str. taj se uzet ne će: Marko Dragić Tuj tunja. ojkalice. umrla je majka naša!” Ja se zavi ne virujem: kolom igram. Baška Voda 1995. nevo naša. živa bila. nevo naša. da me mladu ne istuče!”181 (Gmići kod Prozora u Rami) 9. GANGA Bezbrojni su dvostihovi koje kazivači kazuju. a mnogi nemaju estetsku funkciju. Kad sam prid dvor dolazila. natpjevavanja u raznim prigodama. tu jabuka. da je vijor ne ponese. Otud iđe moj divere: “Ajde kući.Otud iđe zava moja: “Ajde kući. Mnogi od njih pripadaju pučkoj književnosti. Ko se voli. Pjevaju se kao ganga. da je dvoru ne donese!” A kopačim govorila: “Ne kopajte blizu plota. da se nije utajila!” Nosiocim govorila: “Ne dižte je povr sebe. alalim ti pute. umrla je majka naša!” Ja s diverom dvoru odo.

nadbiskupe. Te pjesme svjedoče o dubokoj religioznosti hrvatskoga katoličkog puka koji je svoju vjeru i običaje sačuvao kroz stoljeća i pod tuđinskom i pod nenarodnom vlašću. Isti se dvostihovi izvode diljem Bosne i Hercegovine i Hrvatske. košulja šarena: svaka šara po tri momka vara. 1582.to će biti . Ja se. prezbitere i đakone koji su pokrstili Hrvate.182 VJERSKA USMENA LIRIKA Vjersku usmenu liriku čine: molitvene pjesme. Ja malena. prihvatili kršćanstvo i europsku kulturu. Heraklije je iz Rima doveo svećenike i od njih proizveo biskupe. Oj ljubavi rano započeta. 75. 182 128 . arhivski i drugi izvori svjedoče da su Hrvati pod utjecajem Rimljana već u VII. pa ne mogu bez tebe minute. Navedeni su dvostihovi iz moje knjige Tuj tunja. ne na papir. prenja. do naših dana. zaljubila u te. Porfirogenetu. dragi. 1653. st.) zagovarao je duhovne pjesme. dragi.ja i moje cvijeće. – Zagreb. Ljubav. arheološki.-93. 1651. Moja lola nosi crnu mašnu: žali našu ljubav nekadašnju. st. Po Konstantinu VII. str. dragi. Hrvatska vjerska usmena lirika može se pratiti od XIII. samo doviđenja: osta naša ljubav neriješena. Nije. versificirane legende. Povijesni. Vjerski pisac i propovjednik Nikola Krajačević Sartorius (Sisak. ne mereš se zaboravit kleta. u srce se piše. jer se lako briše.) u svome djelu Szveti evangeliomi (Graz. tu jabuka.

Nedjelja koja je najbliža svetkovini Sv. stoljeća. b) Korizmene i uskrsne. (XV. 183 129 . str. Obredne. riječi adventus. Molitvene pjesme Mariji. pripremnog razdoblja pred Božić.183 1. tj. Zagreb 1996. Jure. potječe iz 4. Korizmu. Prigodne. Uskrs i Vrijeme kroz godinu molitvene pjesme mogu se klasificirati na: a) Adventske i božićne. što znači dolazak. st. Podrijetlo je riječi advent od lat. Baška Voda 1997. dohod. Na zornicama se molilo i pjevalo u čast Majke Marije. 184 Kombol – Novak. Advent se sastoji od četiri nedjelje koje prethode Božiću a simboliziraju četiri tisućljeća od stvaranja svijeta do dolaska Isusa Krista. c) Svetačke. st. stoljeća. Slavljenje adventa.). Božić. Općinske (priporuke). Hrvatska književnost do narodnog preporoda. Povjesničar književnosti Slobodan Prosperov Novak ustvrdio je da je božićna pjesma U se (=ovo) vrime godišća prevedena s latinskog jezika In hoc anni circulo.184 Slavljenje adventa potječe iz 4. ADVENTSKI I BOŽIĆNI OBIČAJI I PJESME Riječ advent dolazi od lat. 29. m.) i Va se vrime godišća. Te svete mise započinju obično u šest sati ujutro. dohod. riječi adventus.Budući se prema crkvenome učenju godišnje vrijeme dijeli na Advent. Jutarnje. Školska knjiga. početak. Ponedjeljkom iza toga dana u crkvi počinju zornice. stoljeće. Ta se pjesma usmenom komunikacijom sačuvala do naših dana. Večernje. Nedjelja koja Marko Dragić. Andrije prva je nedjelja adventa. što znači dolazak. Koliko je do sada poznato hrvatska vjerska lirska pjesma Narodil nam se kralj nebeski seže u XIII. kao i božićne pjesme: Bog se rodi u Vitliomi (XIV. -us. Duša tilu besidila (hrvatske pučke molitvene pjesme iz Bosne i Hercegovine) Mala nakladna kuća Sv. početak. Toj klasifikaciji mogu se dodati: Molitvene pjesme Isusu.

FF Split. Andrije održavala se Zavezanija ili Andrijinsko sijelo nakon kojeg su se zaustavljale sve slave preko cijeloga adventa do Božića. 1948. Naredio je da se uhvati Andrija i dadne svakakvim mukama. Andriji su dodijeljeni sjeverni krajevi sve do današnje Ukrajine. „Zavezati“ je značilo prestati sa zabavom i igrom. E 2008. Leksikon ikonografije. Budimir. djev. 186 U Lašvanskoj dolini. blizu Novog Travnika. 457. Iznimno se i tada moglo obaviti vjenčanje. 130 . Od dana sv. primjerice. na upoznavanju s djevojčinim roditeljima a u doba prije adventa. E. 2008. također.je najbliža svetkovini Sv. godine u selu Pećine. na Dan sv. godine u Turjacima. Split 1987. Rkp. i neobjavljena građa. ali ako bi se neko vjenčanje moralo obaviti. 188 Paprenik – vrst kolača pripravljenog u kalupu. str. 535. Frano Ivanišević. Zagreb 1990. str. molitve i svekolike priprave za doček Božića. svjetskog rata. Rođena je 1936. Na koncu ga je pribio na križ koji je po nekima bio u obliku znaka X. 186 Kristina Babić zapisala je 2008. Književni krug Split. U Benićima kod Vareša. bilo je bez svirke i slavlja. Tada se kolo 185 Sveti Andrija je brat Šimuna Petra. a o tomu svjedoči i izreka zapadnohercegovačkih Hrvata: Sveti Andrija svadbi zavezanija. studenoga kolom i šaljivim igrama s početkom u podne. U poljičkoj je tradiciji izreka: Sveti Andrija kroji kabanice ( red je zagrnit kabanice jer striže za ušima bura i led). godine. 114. Andrije185 prva je nedjelja Adventa (Došašća). pa se i vrijeme za vjenčanje biralo prema crkvenom kalendaru. dogovori i svadbe od Svete Kate do Svetog Andrije. Do II. Ivka Sekić. nije bilo vjenčanja. Prema predaji. Kršćanska sadašnjost. u Bosni. brak se sklapao isključivo u crkvi. 187 Ivana Valenta zapisala je 2008. priredio Anđelko Badurina. Sada živi u selu Rankovići u Novom Travniku. Rkp. Pošto se kroz Zavezanije do Božića nisu svadbe pravile jer je svako slavlje bilo zabranjeno pravile bi se prosidbe. Andrije prestaju svadbe. To je dan kad su djevojke običavale nagađati o budućem ženiku i uopće o budućnosti. narodni život i običaji. FF Split. Advent je vrijeme posta. str. kad su se apostoli razilazili i kad je svima određen jedan dio svijeta gdje će propovijedati Kristovu vjeru. Kazala joj je Anđelka Kovačević rođ. liturgike i simbolike zapadnog kršćanstva i Uvod u ikonologiju Radovana Ivančevića. Zavezanija se proslavljala svakoga 30. Crkva nije odobravala sklapanje braka u adventu i za vrijeme korizme. Djevojke su tada obično pjevale: Sveta Kato rastavi me s majkom / Da ne čekam ćelavog Andrije. Kazala joj je njezina baka. Bio je ribar u Betsaidu u Galileji i jedan od prvih Kristovih učenika. reprint izdanja JAZU iz 1906. od budućih punice i punca dobije paprenik188 koji ponese svojoj kući. ali u tom slučaju nije bilo pira – fešte. Običaj je bio u Varešu da mladić. Jedan je od glavnih zaštitnika Škotske. 187 U vareškom kraju. Poljica. Obratio je velik broj ljudi na kršćanstvo te se rimski upravitelj Patrasa u Grčkoj poplašio narodnoga ustanka.

str. U dugim zimskim noćima djevojke i žene su se skupljale na sijelima (prelima) i čijale perje. Igre su trajale sve do ponoći kada su crkvena zvona označavala prestanak zabave i svi su bez pogovora išli kućama jer je počeo Advent. Običaj je bio u stara vremena da se kroz Advent. Te svete mise započinju obično u šest sati ujutro. 1912. str. sv. krojile rute190 (u Bosni) i pripovijedale. a muškarci su igrali prstena i kartali. tko nađe dobije nagradu. vezle (u Slavoniji) vlačile i prele vunu. 593. u vrijeme Došašća. i sutradan se ujutro u pet sati išlo na ranu misu Zornicu. odjećom. FF Mostar. niti se «gizdalo». U adventu se nije pjevalo ni igralo. FF Mostar. str. 2008. Zavezanije podsjećaju i na poklade samo što nema toliko raskoši. 55. g. 2007. Zagreb 1990. a s početkom na Svetog Andriju. 192 Ivani Đimoti 2008.192 Ponedjeljkom iza toga dana u crkvi počinju zornice. Rkp. pale svijeće na prozorima i to je bio znak da su Zavezanije počele. 1929. priredio Anđelko Badurina.193 Došašće karakterizira pokora i priprava te radosno iščekivanje Gospodinova dolaska. Trebalo se iskolati189 da bude dosta za mjesec dana. Iznimka je bio blagdan Bezgrješnoga začeća Blažene Djevice Marije (8.: igra prstena u kojoj se prsten sakrije u jednu vunenu čarapu i onda se traži. hranom. Kršćanska sadašnjost. obućom. Na zornicama se molilo i pjevalo u čast Majke Marije. To je bio i znak da se ide na sijela kod „prijatelja“ na kojima se obično igrale igre kao na pr. Ovo sijelo je posebno odgovaralo djevojkama koje su pričale o momcima i savjetovale se i dogovarale koja će što pokloniti svom momku. st. ogrjevom pomagati i darivati one kojima je pomoć potrebita. U Rami i Bosni se sedamdesetih godina 20. 30. Zora je simbol Kristova dolaska. Taj dar naziva se božićnicom. 193 Leksikon ikonografije. Čitanja su u crkvama usredotočena “na mesijanska proročanstva Ivana Krstitelja i Izaije te na odlomke iz evanđelja koji Iskolati – naigrati kola. Rkp. 190 189 131 . rezala stara odjeća te se kasnije pomiješana sa sintetikom tkala i tako su nastajale ponjave koje su služile kao «prostirka» (kao današnji tepisi). prosinca). 191 Zapisala je Katarina Pejčinović u kolovozu 2007 godine od Serafine Pejčinović (rođ.igralo obično u nanulama pa čak i po snijegu. novcem. godine u Ljeskovici kod Požege kazao je Ivan Đimoti (rođ.191 U požeškom kraju je običaj.). 9. D 68. g). liturgike i simbolike zapadnog kršćanstva i Uvod u ikonologiju Radovana Ivančevića. a znakom je i Kristove prolivene krvi kojom je nadvladan grijeh i ostvaren vječni spas.

Turen bil bi iz samoga zlata. Na Dan svete Barbare (4.194 Svećenici u tom razdoblju nose ljubičaste misnice. Nutre budi oko leto dana. Kralj ju je utamničio. Zminulo je oko leto dana. A – E. a na treću nedjelju mogu upotrijebiti i ružičaste misnice čime se još više naglašava pokora. Šetala se Barbara divojka Gore dole po širokom polju. od dragoga kamena crkvu izgradila. a lošu bi djecu išibala. str. Vulovili Barbaru divojku. po tri bogcem razdeljala. Helwing. Ta bi osoba predstavljala Sv. Versificirana legenda o divojci Barbari pripovijeda kako je ona. govorila da bi. Saki dan bi k maše došetala.195 U narodu se treća nedjelja prije Božića naziva Ditići. a kažnjavala loša djeca. daruju. Djetići. Split 2005. kad se kralja ne bi bojala. Barbara se u nebo prošetala. 195 Isto. šetajući. Bi si dala cirkvu zazidati. 223. U Slavoniji se običavalo da na taj dan jedno čeljade ogrnuto plahtom do zemlje i sa šipkom u jednoj ruci a torbicom s darovima u drugoj ruci ide u one domove u kojima je bilo male djece. a posebno se naglašava uloga Majke Kristove. Našli su Barbarine kosti i na kostima golubicu bijelu. U adventsko vrijeme darivala su se dobra. Barbaru koja bi dobru djecu nagrađivala jabukama i orasima. 194 132 . da ih udobrovolje. prosinca) sijala se pšenica. Kraljeve sluge su je uhvatili. Po dva.” To začuli slugi i dvorjani. Stariji tada prijete djeci pa ih djeca. Slobodna Dalmacija. Po talera na oltar metala. str. Suvremena katolička enciklopedija. U kajkavskoj je Hrvatskoj pučki naziv za taj dan Barbarinje. priredili Michael Glazier i Monika K. U zadnjem se tjednu liturgija usmjerava na Kristovo rođenje. Cirkva bila b’ z dragoga kamena.prikazuju i opisuju Isusa kao ispunjenje tih proročanstava”. Ditinci. 223. Nakon godinu dana stražari su išli pogledati Barbaru divojku. Vergli su ju vu tamnu tamnicu. Šetjuć mi je rečku govorila: “Da bi mi se kralja ne bojati. Povedali kralju i kraljici.

Barbara ga je zibala. 197 Isto. Sveti Mikula tvrdo spi. Barbara je lijepa. I nek mi je Barbarna dušica. Barbare do Božića je dvadeset dva dana. Neg su našli Barbarine kosti. Zibli ga. I u lirskim pjesmama o sv. Dok sv. Radost dolaska Božića ogleda se i u barbarinjskim pjesmama. Miko. šalje u šumicu da odsiječe jelvicu i napravi zipčicu jer će Marija roditi našega Spasitelja. zibli. budi ga. Koja je Isusa rodila. K njemu angel doleti. Nek se ga zipka nazible. U narodu se taj svetac zove sv. 117. Zagreb 1972. Barbara. Nesu našli Barbare divojke. Na kosti je bela golubica. a još je ljepša Marija koja je Isusa rodila. Sv. Mikula tvrdo spava. Nek se ga ljudi naglede. Nikoli lajtmotiv je rođenje Spasitelja. prosinca). U Splitu se vjerovalo da sv.-117. 196 133 . Tog maloga našega Isusa!197 (Mraclin u Turopolju) U primorskim krajevima posebno se štovao zaštitnik pomoraca sv. ustaj. Barbara se v nebo prošetala. Nikola (6. “Ustaj. Mikola ili sv. str. A nek mi je Barbarne srdašce.Išli gledat Barbare divojke. 116. A još je ljepša Marija. Mikola bogatima donosi darove. Barbara je zibala – tog maloga našega Isusa: Lijepa je sveta Barbara. Zlatna knjiga hrvatske narodne lirike.196 (Hlašćina kraj Zagreba) Od Sv. Mikula ili sv. MH.. str. Mikula. njemu dolazi anđeo. sastavio Krešimir Mlač.

U narodnoj je percepciji Divica Marija vezak vezla u bašči pod žutom narančom. Nikoli. Na blagdan Bezgrješnog začeća. u susretu na Zlatnim vratima. Borovnica. a od 1708. Murter. Rkp. 1928. Blažena Djevica Marija u otajstvu Božića uz malog Isusa ima glavnu ulogu. FF Split.”198 (Süngel kod Mrkopolja) U zajedničkim (općinskim) molitvama Hrvati se preporučuju sv. Kazala joj je Ivanica Mudronja. na svoje mjesto. Mihovila. Gmići. primjerice. koje se na poseban način odražava u zornicama. Roditi će Marija Našega Spasitelja. u Španjolskoj. 1972. prosinca. Tog bi se dana održala procesija koja bi krenula iz župne crkve prema Hramini kako bi se uzeo kip sv. 117. D str.Pa ti ajde v šumicu I odseci jelvicu I napravi zipčicu. / za naše putnike i bolesnike koji putuju / da zdravo kući dolaze / koji boluju. i prenio u crkvu Sv. Nikole. 2008. (rođ. Nikole. FF Mostar. Kuraja. Zapovjednim je blagdanom od 1644. u općoj Crkvi. 199 Na Murteru se posebno slavio blagdan sv. Njojzi je dolazio stari svećeniče koji je obećao pobrinuti se o njoj te joj je našao pobožnog zaručnika koji je stidljiv od Isto.200 Izuzeće Bogorodice od istočnoga grijeha smatra se povlasticom i zahtjevom časti buduće Kristove majke. da im Bog / dadne lašćinu. postavljen u kapelici na uglu Malina. Moramo se pripravit Spasitelja pozdravit. g. Mirjana Ćališ zapisala je u ožujku 2008. 23. 2008. (Lašćina – olakšanje) 200 Ivona Tolić zapisala je na Murteru 2008. ranim jutarnjim misama na čast Majci Božjoj. Rkp. u kapelicu na Hramini. u Rami: Svetom Nikoli putniku. g. po kazivanju Lilje Zadrić. Slavi se 8. Kult Marijina bezgrješnoga začeća dobio je punu papinsku potvrdu 1477. 199 198 134 . 1906. godine. E. U ikonografiji istočne crkve (u početku i zapadne) bezgrješno začeće izražava se poljupcem Bogorodičinih roditelja Zaharija i Ane.). djev. čula od svoje bake Anđe Kuraja. godine. kip sv. Nikole vraćao se natrag. Zato joj pučka pobožnost u doba Došašća posvećuje osobito štovanje. također u procesiji. str.

priredio Marko Dragić. / čista. udaja mi nije na pameti. draža od anđela: Vezak vezla Divica Marija.” Marija je vezak odložila. lipša. otvorila dva nebeska oka. / udaja mi nije na pameti. čista. brate ko od majke. Matica hrvatska i HKD Napredak. retorika. Sarajevo. lipša. pa ti evo nađe zaručnika. a Jozip se javio. Divice Marijo. 294-295. Marija je vezak odložila.” Starac ode.201 (Bukovica kraj Tomislavgrada) 201 Hrvatska usmena književnost Bosne i Hercegovine: lirika.” Starac je otišao. a njemu je tio besidila: “Srce moje samo Bogu leti. stidljiv je od svake divojke. da bi mogli po volji Božanskoj u ljubavi živit divičanskoj. I vinčaše se dva ljiljana bila. vele meni da se s tobom ženim. Divice Marijo.” I vinčaše se dva ljiljana bila. str. baš u bašči pod žutom narančom. a Jozip se javi: “Sestro moja. pa je njemu tio besidila: “Srce moje samo Bogu leti. epika. draža od anđela. K njoj dolazi stari svećeniče.” Marija mu puna sriće vrati: “O Jozipe. otvorila dva nebeska oka.svake divojke. 135 . da Divicom vik ću vikovati. Amen. 2006. obećao sam s tobom pobrinuti. Pobožan je kao patrijar. nu milosti Boga velikoga i ja sam se njemu povirila. Eto sada on nas sastavijo. pa je njojzi tio besidio: “Dite moje. Hrvatska književnost Bosne i Hercegovine u 100 knjiga.

Rkp. 1935. šaleći se. 36. a kazali su joj Mila Krivić (rođ. a kazala mu je njegova baka Marica Vučica (rođ. Oci. Često se naziva nevjerni Toma jer nije htio vjerovati u Kristovo uskrsnuće dok se ne uvjeri svojim očima i rukama. str. dva ljiljana bila. g. To je naljutilo kralja te odluči osvetiti U Splitu 2006. Ujutro rano urane da oca uhvate u postelji te ga zavežu kako bi se morao otkupiti (ciniti. 2006. g. Antonija Vuletić. U hrvatskom Zagorju pučki je naziv za taj dan Lucinje. Prema predaji Toma je do Indije širio Kristovo evanđelje i ondje utemeljio Kristovu crkvu. simbol – ljiljani bijeli. djevojke i žene traže od muškaraca da se otkupe.. dva nebeska oka. str. g. prosinca) sije se pšenica za božićnu svijeću.). Očići. Oci nebeski obilježavaju se nedjelju dana prije Božića. U Dugobabama kod Splita djeca bi. usporedba – čista. Prema predaji nije vjerovao ni u Marijino uznesenje na nebo. Toma je bio hrabar. Materice.202 U nekim mjestima Bosne i Hercegovine (primjerice Stolac i Vitez) taj dan karakteriziraju maskirni ophodi. 202 136 . 203 Zapisala je u Slivnu 2006. preselila se u Split). U Splitu se vjerovalo da sv. 75. Isto su djeca činila očevima nedjelju dana kasnije na Očiće. primjerice: aliteracija – Vezak vezla divica Marija. epiteti – žutom narančom. Majka bi se iskupljivala tako što bi djeci dala slatkiše i voće. 2006. lipša. darovati). 1954.Nekoliko je stilskih figura u navedenoj pjesmi. FF Split. Majke darivaju djecu. stari svećeniče. Međutim. pripremila konop i prijetila majci da će je objesiti ako se ne iskupi. ali je on sav novac podijelio siromasima. FF Split. g. g. g.) i Milan Vuletić (rođ. 11. usprkos pogibeljnim prijetnjama Židova. draža od anđela. Majke nebeske obilježavaju se druge nedjelje prije Božića. a 1951. Indijski je kralj dao Tomi mnoštvo novaca da sebi sagradi palaču. Djeca. u Dugobabama. Lucija donosi darove siromašnima. Toma (21. zapisao Marijan Buljan. 4. sv. Krist je uvjerio Tomu da se uvjeri pozivajući ga da stavi svoju ruku u njegov bok.-12. 1916. sv. metafora – dva ljiljana bila. prosinca) bio je jedan od Kristovih učenika.203 Sv. a Marija ga je uvjerila bacivši mu s neba svoj pojas. Rkp. Na Dan svete Lucije (12. Kada se Krist htio vratiti u Judeju. Toma je pozvao ostale učenike da krenu i umru s Kristom. Muškarci tada ucjenjuju djevojke i žene i traže otkup. asonancija – divicom vik ću vikovati.

kićenjak. svatko se morao vratiti doma pa ma gdje bio. vilicom. bogatica. a kazala mu je Mira Jureta (djev. 126. primjerice u Kučinama kod Splita. djeteta u kolijevci i sl. str. 1941. primjerice. u Rujanima kod Livna. Kad je došao u nebo anđeli su ga upitali gdje bi htio živjeti. a što ima panspermijski karakter. česnica/časnica (Bosna i Hercegovina). FF Split. 207 Jerko Suton. badnjak. šareni kolač. Slavonija). Kad se Gad ukazao bratu Gondoforu i to mu rekao. božićnica (Žumberak. FF Mostar. str. badnjača (Vojvodina. krsnica (Bosna). Tada se ide na ispovijed i pričest te se kolje ono što je pripravljeno za Božić. ključem i td.-7. 137 . Toma označava početak prvih božićnih blagdana. zapisao je Ante Jureta u Rujanima kod Livna. čašom. priredio Anđelko Badurina.207 U narodu je. Anđeli su ga od toga odvratili rekavši mu da je palaču sagradio neki kršćanin za njegova brata Gondofora. križnica. 1.204 Sv. U Žumberku i Slavoniji 204 Leksikon ikonografije. Bosna). ubij prasca doma. kruvokriž. liturgike i simbolike zapadnog kršćanstva i Uvod u ikonologiju Radovana Ivančevića. 50. str. žitnica. bačve. Tada je Toma kralju «protumačio kako se vjerom i ljubavlju na ovom svijetu skuplja veliko blago na nebesima». U Bosni se ukrašava križem. bravarica (Dalmacija). U Zapadnoj Hrvatskoj pripravlja se krušnica u koju se utiskuje svakoga žita i klip kukuruza. svojevrsno natjecanje tko će bolji kruh pripraviti. božićna pogača (Bosna i Hercegovina). Božićna se peciva i kruhovi pomoću tijesta ukrašavaju motivima križa. Mostar 1968. a on je prstom pokazao na veličanstvenu palaču koja je ondje stajala. g. 115. Toma zove milivosija. i danas poznata izreka Sveti Toma. 3. Barun. str. božićni somun. čurek. zabilježila Stjepanka Čikeš. sv. 2007. Kršćanska sadašnjost. a o tomu svjedoči i izreka: Sveti Toma. krunicom. klasa. Zagreb 1990. fildžanom.205 Do toga blagdana. luk. U Merolinu u Slavoniji se na taj dan blagoslivljaju božićne svijeće. 2006. 567-568. 206 U lipnju 2007. kruvar. ljetnica. Višestruki su nazivi za božićni kruh: božićnjak. koladek (Hrvatsko Zagorje). U Bosni i Hercegovini domaćice spremaju kovrtanj i srićicu za pastire i obrede s ovcama. Ubrzo je umro kraljev brat Gad. a ondje se sv. Rkp. Vjerski život i običaji Zapadne Hercegovine. rođ. ptičica. g). dotraj mi sve doma. g.se Tomi. Rkp. U Bosni je. litnjak (južna Dalmacija).206 Do svetog Tome trebaju svi godišnji poslovi biti dovršeni. kralj je Tomu oslobodio. Na taj dan domaćice počinju pripravljati razne vrste peciva i kruha. janjeta. sv. 205 U Merolinu u Slavoniji 2006. koleda.

Tuči dan. Tome kolje se ono što je spremljeno za Božić. domova. 210 Vidi: Poslovice. maslinika. maslinika. 209 I uz taj dan se vezuje proricanja o budućem mladoženji. SHK. zdravlje i td.208 Žene su prije. štala. konjarica. Od kolača prave se vitice. najčešće bršljanovim i lovorovim grančicama: domova.. čestitanje. voćnjaka. str. Napeče ih se dovoljno za sve dane Božića jer nema nikakvog kuhanja u božićne dane. selo Drežnice. dvorova. iznimno je važno škropljenje blagoslovljenom vodom. Rkp. 1 (1-196). na blagdan sv. srpnja 2007. 125-126. božićne svijeće. domaćica ili drugi tko od ukućana 208 Milovan Gavazzi. FF Split. a i sada to neke rade. posipanje žitom badnjaka i onoga koji ga unosi211. badnje zdravice. a domaćin. božićni bor. kovrtnji. Karakteriziraju ga priprava hrane za Božić. badnje pucanje. 209 Gordani Vujica 5. 1936. 301-302. priredio Josip Kekez. pčelinjaka. groblja. Godina dana hrvatskih narodnih običaja. str. ptice koje su im se davale kao poklon. Djeci su se pravile tzv. D 69. Kreševo). Ponegdje se taj dan naziva Kokošiji badnjak. zanimljiva su djeci koja ih vole nabadati na prste. vrtova. Katolički bogoslovni fakultet Sveučilišta u Splitu. štala. Žene bi ih prije naredale po nekoliko u ostavama. Hrvatski Sabor kulture. Drvo badnjak u kršćanskoj tradicijskoj kulturi. Zagreb 1996. jer je blagoslovljena voda prvi sakramental kojemu se davala najveća zaštitna uloga protiv demonskih sila.pripravljao se kruh za stoku i pčele. Tusti dan. dvorova. Kao i na Dan sv. isijavale brašno za božićne kruhove koji se uvijek ranije prave. Split 2008. Škropljenje je obred kojim svećenik ili biskup škropilom. godine kazao je u Drežnici kod Kreševa Marko Đerek (rođ. 138 . ovčarica. njiva. 2007. III izdanje. Tome. badnjaka. str. To su okrugla peciva. Crkva u svijetu br. vrtova. njiva. str. BADNJAK U folklornom smislu Badnjak je najbogatiji i najraznovrsniji dan u kršćanskoj tradicijskoj kulturi.210 Dan prije Badnjaka u narodu je poznat kao Tuci dan. badnji ophodi. voćnjaka. škropljenje blagoslovljenom vodom: ukućana. zagonetke i govornički oblici. badnje koledanje. Dakle. božićne jaslice. stoke. 33. čekanje polnoćke. badnjaka. Zagreb 1991. pčelinjaka. kićenje zelenilom. badnji krijesovi. večernja molitva. badnji post i badnja večera. 67-91. a zvao se: volarica. slama. MH. 211 Vidi: Marko Dragić. čelarica.

Sinj 2000. 1. str.grančicom – na primjer. Treća je korist stvarna i propicijatorna jer po blagoslovljenoj vodi bolesnici primaju zdravlje. štale. Split 2007. domove. priredio Anđelko Badurina. Između zemlje i neba. godine predvidjela za sve nedjelje. stvari. (Vjera i moral u životu kršćana Sinjske krajine u 18. 1-192. južnoslavenski narodi. Sveta tri kralja u hrvatskoj tradiciji. a majkama je savjetovano da škrope djecu kako im ništa ne bi naškodilo. Zagreb 1990. Druga je korist od škropljenja ta što je od poškropljenih mjesta bježao đavao sa svojim djelima. br. te Englezi. hrasta. Leksikon ikonografije. a spominje pomorce koji na Badnjak donose i u vatru polažu panj te bi za to bili nagrađeni. ozdravljuju i živine. str. U kršćanskoj civilizaciji obred škropljenja u sakramentu krsta postoji od samih početaka.” Prva je korist što se vjernici čiste od lakih grijeha. godine). Francuzi. liturgike i simbolike zapadnog kršćanstva i Uvod u ikonologiju Radovana Ivančevića. Najstariji spomen paljenja badnjaka kod Hrvata nalazi se u dubrovačkom Statutu Liber statutorum ciuitatis Ragussi iz 1272. Kod gradišćanskih Hrvata badnjak se spominje već u 16. bora ili jele – prskaju blagoslovljenom vodom osobe. 212 139 . Prema navedenoj sinodi svećenici su pozivali narod da je koriste svakoga jutra i večeri kako bi Sotona ostao daleko. stoljeću. stoljeću) Knjižnica “Gospa Sinjska” knjiga br. Po “ondašnjem teološkom poimanju vjernici su imali trostruku korist od škropljenja blagoslovljenom vodom ako se upotrebljavala popraćena pravom vjerom u Boga i uvjerenjem da će Bog dati svoju pomoć zbog vjere svoje Crkve. Marko Dragić. godine. Usp. Osim sakramenta krsta u Katoličku crkvu obred je uveden preko galikanske Crkve u 15. vrtove i sl. koja ju blagosliva i daje na korištenje svojim vjernicima. 213 Fra Luka Tomašević. U drugoj polovici 17. Crkva u svijetu. Nijemci. Paljenje badnjaka spominje biskup Martin iz Bracare u Španjolskoj (umro 580. 6. Obred je drevnoga postanja i nalazi se u mnogim religijama (lustracija). st. dvorišta. Kršćanska sadašnjost. Od davnina su badnjak palili drevni Rimljani. 560). stoljeću. 131. Iochan Weichard Walvasor spominje paljenje i darivanje hranom badnjaka u Istri. Portugalci. 98-101. Letonci i dr. a zemlja postaje plodnijom. s namjerom da se očiste i da se od njih odagnaju demoni. 212 Radi toga sinoda ju je 1688.213 Od Badnjega jutra do odlaska na polnoćku u središtu je zbivanja drvo badnjak.

214 140 . kao i drvo na kojemu je Isus razapet bio. okrenuta prema istoku na zidu tri puta napravi krst. a sjekirom se zasijeca tri puta. te ih polijeva vinom. skupio ga i na svijet izdao Vuk Stef. a ako nema toga drveta onda se koristi drvo hrasta. U Risnu se badnjaci kićeni lovorikom. također. a pri tome ga neki muškarac iz kuće pospe žitom i govori: «Dao ti Bog sretnji i čestiti. Badnje drvo se najprije pospe žitom uz riječi «Dobro jutro i čestit ti Badnji dan».» Kad se badnjak stavi na vatru.Mnogobrojne su sličnosti katoličkih i pravoslavnih narodnih običaja:214 V. Iverom umočenim u tijesto za česnicu domaćica. Po nekim mjestima vršak od badnjaka korišten je umjesto vatralja. a ostatak kolača ostave na panj usječenoga badnjaka da ga životinje pojedu. godine napisao je: Kod Srba pravoslavaca badnjak je sirova cerova glavnja što se uoči Božića loži na vatru. u kuću ušao. ukrasnim trakama i sl. graba ili kojeg drugog tvrdoga drveta. Domaćica ih ukrasi mahovinom. Uvečer domaćin unosi badnjake u kuću govoreći: «Dobro veče i čestit vam badnji dan. Pravoslavci za badnjake koriste drvo cera. Srpski rječnik. a dva na Božić. Karadžić. Domaćin uvečer presječe badnjak na tri dijela i unosi ih u kuću te ih u dnevnom boravku složi po debljini. Domaćin kuće. Vino simbolizira Hristovu krv. S. koristeći se lučom zapaljenim u posudi koju bočno vrti u krug i tako osvjetljava put. 11-12. U novije vrijeme u urbanim sredinama pravoslavci na tržnicama kupuju grane cera jer s toga drveta ne opada lišće i koriste ih za badnjake. Badnjak od cera zove se veseljak. Tri su se badnjaka stavljala u vatru na Badnju večer. Drvo se siječe s njegove istočne strane. Dok se badnjaci unose u kuću netko od ukućana ih posipa pšenicom. Vjerovalo se da će kajmak biti onoliko debeo koliko je debeo iver. dokle god položajnik u kuću ne dođe. U Hercegovini gdje su velike kuće badnjake je dovlačilo šest ili osam volova. te se sječe samo s jedne strane. najčešće djed. Česnica je tradicionalna pogača u koju se stavlja novčić. Pri tome se odsiječe debela trijeska koju će unuk ponijeti baki da taj komad drveta (iverka. a s druge se zasječe samo jednom. a badnjake su ostavljali u kući. istumačen njemačkijem i latinskijem riječima. naš stari rođače. pomakne se tri puta unaprijed. u Crmnici onaj koji je unosio badnjake nazdravljao ih je milojkim vinom i pošto se napije. te ih tjerali da prođu kroz kuću. napoji i badnjake (polije ih vinom). (Tako se nekoć išlo na sijela i svadbe.) U nekim mjestima pri dolasku u šumu domaćin i unuci koji su s njim prekrste se. sa svojim unukom ili unucima u ranu zoru ide usjeći badnjak i pri tome nosi kolač koji je domaćica specijalno za tu priliku pripravila. Moraju biti dva do tri badnjaka i moraju se usjeći na Badnji dan prije sunca. Također su se čuvali badnjaci za Mali Božić (Pravoslavnu Novu godinu). a domaćica ga posipa pšenicom. Domaćin donese badnjak pred kuću.. pa onda domaćica na njega sveže povjesmo i baci ga pod strehu. str. Cerovo drvo simbolizira drvo kojim se novorođeni Isus grijao u pećini. iver) blagoslovi. Tim iverom se ukrašavala česnica koju domaćica priprema okrenuta prema istoku. Dobro nam došao. (1852) u Beču u štampariji jermenskoga namastira. Karadžić 1852. U nekim mjestima pri tome i domaćin domaćicu posipa pšenicom. Kad se dođe do drva koje će se usjeći za badnjak okrene se prema istoku drveta i tri puta prekrsti i pri tome se drvo posipa pšenicom te rekne: Dobro jutro badnjače. a kad pregori gornji kraj se dočeka u rukavicama pa se obnosio oko košinca i po tom ugasi te ostavljao na kakvu mladu šljivu ili jabuku. razlome kolač i po komad pojedu. grančicama cera s lišćem.

Siječe ga kum Badnjaka odjeven u narodnu nošnju. RTS 6. Domaćica ljubi badnjake i svaki put se prekrsti. te uz iskrice od badnjaka izražavaju želje u nadolazećoj godini. Čestitanje narod naziva mirobožanje. siječnja 2007. Hristos se rodi. Pripravljaju se posna jela: grah (najčešće bijeli). da bude janjaca. 13 h.40. (Na pr. također. pogača. za Badnjak poste.. 4.Domaćin vinom polijeva badnjake U novije vrijeme domaćin na štednjak po debljini s desna na lijevo poslaže badnjake koji su prethodno bili poslagani u dnevnom boravku. Tu čestitku ukućani izgovaraju ljubeći se. 23 h. a prevozi se do trga uz pratnju automobila. a domaćin odgovara Bog ti pomogo. Pravoslavci. 141 . BN TV 6. koliko iskri.) Badnjak se najprije čestita domaćinu riječima O domaćine Hristos se rodi. 15. Zatim se čestita drugim ukućanima uz riječi: Mir Božji. HTV Dnevnik 6. BN TV. Paljenje badnjaka na otvorenom narod naziva Badnje krijesnice. posna pita. siječnja 19. / od sada do vijeka. riba. U novije vrijeme u nekim mjestima pripravlja se središnji mjesni Badnjak. jaradi. Netko od ukućana otvara štednjak te raspiruje vatru. Nakon toga domaćin stavlja badnjake u štednjak. novaca. siječnja 2007. siječnja 2007.. / Poklanjam se Hristu / i Hristovom carstvu.

također. Lucije. Tradicionalna je hrvatska katolička čestitka Na dobro vam došo Božić. lovora. nemoćni i uopće oni kojima je pomoć potrebna. 216 Josip Barlek. Stipe. božikovine. strena. u srednjoeuropskim crkvama su se počele izrađivati jaslice. Hrvatska usmenoknjiževna čitanka. Jaslice svojom jednostavnošću približavaju vjernicima događaj Božića. i njegova ljubav prema ljudima. Zagreb 1944. Veljko Gortan. Vl... a u kućnoj su izradi prisutne dvjestotinjak godina. Za obiteljskim ručkom pale se božićne svijeće koje su postavljene u pšenicu posijanu u zdjelu na Dan sv. st. Botica. Hrana. Mala Nakladna kuća Sv. Lucije..hr/ 217 Usp. Zagreb 1979. ogrjevom. Darivanje je. str.cursor. HAZU. a zelenilo. dar o Novoj godini. Zagreb 1971. božićni kruh. Nakon polnoćke rodbina susjedi i prijatelji se božićaju ili mirobože. Sveto porođenje Isusovo. Matica hrvatska. Školska knjiga. Podrijetlo je takvih običaja u novogodišnjim okićenim granama. 10. Od 17. hrvatske pučke molitvene pjesme iz Bosne i Hercegovine.BOŽIĆ Božić u narodu označava početak nove godine. Izbor iz religioznog stvaralaštva – neke stare molitve. pri. Molitvice (nabožne pjesme u selu Kijevu) Ante Jurić Arambašić. 215 142 . http://www. Sveta baština. Na taj su se dan ukućani prisjećali svojih najmilijih koji nisu među njima pa bi se radi toga isplakali.. u: Marko Dragić. kadulje. U minulim je vremenima najčešći dar bio crvena jabuka. Neki vjerski običaji. u: Župa Tihaljina. 1995. nakl. npr. Stipe. Sjemenje. bolesni. strenama215 koje su drevni Rimljani davali najbližima za dar. Zagreb. Petar Gudelj. Taj se dar naziva božićnica.. sedmo izdanje. priredio Ivica Puljić. našega Spasitelja. Hutovo.. Baška Voda 1997. Zlatna knjiga hrvatskog pjesništva. zelene grančice: masline. po narodnom vjerovanju. a odgovara se I s tobom Bog dao zajedno. Hrvatska pučka molitvena pjesma. Duvno 1989. Botica. 2002. Božiću se raduju i mladi i stari. Latinsko hrvatski ili srpski rječnik. kob. 251.216 Blagdanskim raspoloženjem i prigodnim pjesmama217 izražava se radost što se po Isusovu rođenju očitovala dobrota Boga. obućom. Za Božić se novcem. Školska knjiga. Župni ured Kijevo. Zagreb. rođenja Isusova.. Zbirka narodnih popievaka. Fra Kamilo Milas. Vlatko Pavletić. -ae.. Jure. Biblija i hrvatska kulturna tradicija. pšenica posijana u posudu na Dan sv. zeleni bor. borovice koje su se stavljale iznad ulaznih kućnih vrata i kitili domovi i štale simboliziraju želju za blagostanjem u nadolazećoj godini. Mostar 1994. odgoni demonske sile. 02. hranom darivaju siromašni. f. Zagreb 2001. stara narodna tradicija. – znači znamenje. Lat. U Zagorju su najstariji primjeri jaslica u Hrvatskoj. 1995. i bogati i siromašni. Duša tilu besidila. jabuka. odjećom.: Vladoje Bersa.

užeži nam sviću. ali se iskazuje i briga jer je malom Isusu hladno. sastavio Krešimir Mlač. Među mnogobrojnim usmenim božićnim pjesmama nalaze se i uspavanke. na slami među marvalija! O blago Ditešce. malo Dite. godine morali pobjeći od osmanske odmazde. Narodni pjevač slika porođenje Isusovo u štalici među marvalija. što ćemo od zime u razdrtoj štali. Ko će nam pomoći. Da ne mre od zime Isus. Poznaju ih sve civilizacije. volari.Značajke jezika božićnih lirskih pjesama su: emocionalnost. u razdrtoj štali i moli Josipa da nam užeže svijeću da ne mre od zime Isus. ko li će nam doći. Harmoničnost stihova uspavljuje Isusa i daje mu nježnost i toplinu da ne drhti i leda se ne boji.218 (Bač) U svim je božićnim pjesmama iznimno snažan lirski efekt. tebe ugrijati? Josipe. Djetiću. Ove (2008. Spavaj. Korijeni uspavanki sežu u prvobitne zajednice. Na tin tvrdin jaslican. Odite. Narodni pjevač pjeva uspavanku nebeskom kraljiću. str. Majke za svoju djecu podnose sve i obavljaju najteže zavjete. 118. Zlatna knjiga hrvatske narodne lirike. Ti nebeski kraljiću. Majka djetetu u kolijevci pjevuši najdraže i najslađe riječi dok ga njiše da ga uspava. U tim pjesmama ogleda se veselje jer se rodio Spasitelj i Otkupitelj svijeta. Ko li će. moj Isuse mali. di je Isus mali. simboličnost. Bački Hrvati podrijetlom su s Gradovrha kod Soli (Tuzle) odakle su 1688. MH. na tvrdim jaslicama gdje ga je stavila Djevica. Volari. 218 143 .) godine na najvišoj razini obilježava se tristota obljetnica toga egzodusa. moj Sinko. Uspavanke izražavaju snažnu majčinsku ljubav prema djetetu. vidite. spavaj. slikovitost i konkretnost. premila majka. malo Dite: DIVICA MARIJA SINKA PORODILA Divica Marija Sinka porodila U štalici. stari gospodari. Zagreb 1972. Josipe.

Sarajevo 2006. zlatna kremešnica: Šta no na gori škripuće. str. Uskoplje – Gornji Vakuf) U sljedećoj se pjesmi s vjerskim motivima prepleću svjetovni motivi: u kućama je ružmarin. 144 . knjiga 4. Tople su rose padale. Spavaj. Oslik i volik dišejo. u zlatnoj kremešnici. Malo detešce grejejo.220 (Bistrica. str. Hrvatska usmena književnost Bosne i Hercegovine: lirika. 219 220 Isto.Gdje te stavi Djevica. Gospe sina ninuće. Hrvatska književnost Bosne i Hercegovine u 100 knjiga. otac reže slaninu. priredio Marko Dragić. epika. nemoj drćati Ni leda se bojati. u srebrenoj bešici. djevojčice se darivaju lijepim zelenim venčekom koji nam kazuju o božićnim običajima u Hrvatskom zagorju. Na moru je jaki brod. 118. gospodar. Matica hrvatska i HKD Napredak. pomogao nam dragi Bog. 291. retorika. Majka tvoja premila. Dobro vam večer. Da nam se sinek narodil. S tovarčićen grijati!219 (Grohote na otoku Šolti) U nekim suvremenim zapisima božićnih uspavanki opažaju se mitski elementi: srebrena bešika. Došlo je novo leto k nam! Novo se leto veseli. na more ga odnesoše. Gospe sina uzeše. Svetle su zvezde shajale Za one gore visoke. Jer volak će dihati.

sastavio Krešimir Mlač.Ke su to d’jete kupale. retorika. Hrvatska književnost Bosne i Hercegovine u 100 knjiga. 301. 221 145 . str. Vaši je ‘iži ružmarin. str. veselje. Devojčice mi darujemo Z lepim zelenim venčekom. Zagreb 1972. i vrućice vodice. 222 Hrvatska usmena književnost Bosne i Hercegovine: lirika. Jesi l’ dušo spasenje? Spasi Bože i mene. Tu budi sam Marijin sin. Matica hrvatska i HKD Napredak. Kad pogledam na nebo. ja vjerujem u tebe. Vaši je ‘iži zelenje. je li nebo ranjeno. epika. Japica po lotri smicajo Pa nam slanine cicajo.222 (Žepče) Zlatna knjiga hrvatske narodne lirike. da operem ručice. Malo detešce nunaju. 125. dej vam Bog zdravlje. Oslik i volik dišeju. MH.221 (Hrvatsko Zagorje) Snažna je lirska slika neba koje škripuće dok Gospa sina ninuće. Pomozi nas Djevo i Djevice Marijo. priredio Marko Dragić. Naši je pesmi konac kraj. Daj Bog dušicam svetli raj. knjiga 4.-126. Narodni pjevač moli pomoć Djevice Marije da pogleda u nebo i vidi je li nebo ranjeno i je li duša našla spasenje: Što no nebo škripuće. Gospa sina ninuće. Sarajevo 2006. Devojke po ‘iži kišejo Pa nam božićnice iščejo.

godine kazala Luca Šarić (djev. Rkp. rođena 1946. u Kljacima 2004. str. Sina svoga povijaše. na zlatnu stočiću. / i pogledajte gori-doli / kako j’ zemlja procvatila. Sarajevo 2006. epika. Hrvatska usmena književnost Bosne i Hercegovine: lirika. Gospa j’ sina porodila svemu svitu na veselje. Mariji Šarić. Isuse. Na tomu kamenu sjedi Divica. / i grišne duše oprašća. Matica hrvatska i HKD Napredak. sv. / na glavi joj krunica. dušam našim na spasenje. Bile ruke umiva i grišne duše oprašća. Na njem sidi Divica na glavi joj krunica. 140. jer je Gospa porodila Spasitelja i Otkupitelja: Vrije voda vrućica iz kamena vodušća. retorika.223 (Kljaci) Neke su božićne molitve tijekom cijele godine služile protiv nevremena: Sjedi Gospa u dočiću. Usp. 15. 290. FF Split 2004. priredio Marko Dragić. I vi bile ručice. i vi grišne dušice taknite se ramena za Isusa ranjena./ bile ruke umiva. zb. u Kljacima). tud zlo vrijeme ne mogaše. O. str. spasi duše naše! Sinu Božji budi ‘valjen po sve vike vika. knjiga 4. Kud povojom okretaše. i pogledajte gori-doli kako j’ zemlja procvatila.U božićnim je pjesmama čest motiv vode vrućice koja vrije iz kamena vodušća. Brković. Hrvatska književnost Bosne i Hercegovine u 100 knjiga. 223 146 . Narodni pjevač puku govori taknite se ramena / za Isusa ranjena. Amen.224 (Ravno) Studentici Filozofskoga fakulteta u Splitu. 224 Isto.

I na taj dan bi se stari svijet prisjetio svojih najmilijih te bi se rasplakao. Na taj dan bi se kuća pomela što se nije smjelo raditi na sam Božić ili Stipandan. sabrao Martin Meršić. najčešći je odgovor bio I s tobom Bog dao zajedno. POČELO Stara godina je završavala molitvama i škropljenjem čeljadi. kuće. igrale su zvezdice. misečina j’ svitlila. Mlado lito ili Počelo također je veliki blagdan. Iznosi se božićna slama. Čakovec 1964. orasima. Čestitalo se rukujući i ljubeći uz riječi Na dobro vam došla Nova godina. Stipanjdan. Ivanuš. a i drugdje kod Hrvata. Majke bi na taj dan išibale svoju dječicu kako bi se prisjećala onoga dana kada je Herod poubijao svu djecu misleći da će među njima ubiti i Isusa. 225 Jačkar (hrvatske narodne jačke iz Gradišća). Janušovo je treći dan Božića. a domaćice su ih darivale kolačima. blaga. (Stranica nije numerirarana). Tada su djeca obilazila kuće i pozdravljala ukućane riječima: “Na zdravlje vam došla nevina dica”. Stjepan zaštitnik konja. Ivanjdan. Treći dan od Božića blagdan je Nevina dječica. Ivandan. stavlja na voćke i pali se koleda. Nova godina. pri porodu Divice. MLADO LITO. U Bosni i Hercegovini. dvorišta i štale. jabukama. Štefanje je drugi dan Božića.225 Do danas je u Bosni i Hercegovini ostala uzrečica da nakon Božića dani postaju duži onoliko koliko pijevac skoči s kućnoga praga. Na taj su dan djeca dobivala jabuke u koje su stavljani novci. Tada se vrši blagoslov vina u crkvama. 138. Pjesmu je priređivač svrstao u kolede. Seljaci su se tada utrkivali konjima. Narod je taj dan posvećivao konjima jer je sv. Stipanje. NOVA GODINA. 147 . str.U Gradišću su Hrvati pjevali i lirsku minijaturu: Srićna noć je prispila. redakcija Vinko Žganec. lješnjacima.

SVETA TRI KRALJA Sveta Tri kralja. rijeke i otoke. U blagoslovu svećenik moli Boga da puk zaštiti od gladi i rata te mu dade zdravlja i radosti. bolesnike. Melkior i Baltazar). da digne svoju desnicu i brani Crkvu zaručnicu. mora. Tri kralja i nosio iz kuće te stavljao u tor u zid gdje su stale ovce jer su ljudi vjerovali da su tako ovce zaštićene od bilo kakvih bolesti. ujedini sve kršćane. vojvode. zrak i vjetar da ne čine puku škodu. pješake. župljani su se dobrovoljno javljali. Podil čine pršut i suho meso. nevoljne uboge. polja. zemlju. ili Vodokršće predstavljaju završetak božićnih blagdana. mornare i trgovce da pomognu uboge. Rkp. brda. navlastito. i služi kao zaštita od nevremena i za uspješniji rod. konjanike. U togirskom kraju badnjak se gasio na blagdan Sv. za sve svećenike i koludrice i ostale sve divice. 226 148 . tamničare. Svećenik moli blagoslov i za splitskoga biskupa. Ako bi župniku bilo potrebno što popraviti u kući.226 Na taj Zapisala 2006. 3. gore. 6. susjedima u božićno vrijeme i blagoslov vode na Bogojavljenje su kraj toplih. naš hrvatski narod cili.U župi Žeževici (kod Šestanovaca) se do naših dana sačuvao običaj blagoslova puka na Novu godinu. stoku i imanje. Blagoslovom svećenik moli Boga da ga usliši i blagoslovom sve utiši. FF Split. sve potoke. iz kuće se iznosi božićni bor. U crkvama se blagoslivlja voda koja će se do idućega Vodokršća čuvati u kućama i kojom će domaćin u određene dane i po potrebi škropiti ukućane. pokloni mu se i daruje ono što u srcu nosi. g. vojnike. Ivana Nevišćanin u selu Gustirni kod Trogira. Iznad ulaznih vrata napiše G + M + B (početna slova imena mudraca: Gašpar. pepeo i nedogorjeli badnjak i ostavlja u vinogradu ili voćnjaku ili masliniku i sl. poglavare. Taj blagdan se nekada zvao Tri mudraca od istoka. poticaj su da poput mudraca s Istoka svatko potraži Boga. sve ostale muške glave. Na taj dan se iznosi ugljen. grah i novci. Stari je običaj da se za ovu prigodu priprema podil za župnika. Posjeti obitelji. svu živinu i pčelice mlade. sv. putnike. vodu. vjerničkih dana.. Toga dana župnik blagoslivlja kuće. str. Taj blagoslov svećenik pjeva na kraju pučke mise na Novu godinu. težake. prijateljima. Ovi dani u srcima vjernika bude svijest o pripadanju Božjem narodu. ili Bogojavljenje. 2006.

Kazivači su bračni par Jozo (rođ. u Okrugu Gornjem). g. dobroga je roda U Okrugu Gornjem kod Trogira 2006. Pod njima su konji kano bile vile. Kraljevi od anđela upute dobiše. zlato i tamjan. Kad su došli u Jeruzalem pitali su vratara. zapisao Ivan Marić. Tri dara nosjahu: miris. a potom Iruda. drugi u crvenu. g. a treći sav u zlatu. to Isusa nađoše i njemu se klanjaše. kano bile vile. 1932. 227 149 . gdje se Isus rodi? Irud im je odgovorio da i on zna da se Isus rodio. s onih sunčanih stran. str. 18.blagdan pjevale su se pjesme o Tri kralja koji su plovili da bi Isusa vidjeli u Betlehemu te mu se poklonili i hvalu davali: Tri su kralja idrila. Prvi je u bijelu. 1936. 2006. Mnogu goru projdoše dok u Betlem dojdoše. Pod njima su konji. Kazivači već 30 godina žive u Okrugu Gornjem. Prvi je bijelu.. te je zatražio od kraljeva da i njemu glase donesu kada se budu vraćali od Isusa.227 (Okrug Gornji kod Trogira) Tri kralja jahahu i nosjahu darove: miris. FF Split. kao sunce sija. ali ne zna gdje. da b’ Isusa vidila. Prvi je Gašpar kralj. treći sav u zlatu. zlato i tamjan. 2. sv. Bogu hvalu davaše Sveton Divon Marijon. Rkp. drugi u crvenu. u Vinišću kod Trogira) i Zorka Marić (rođ. niti zobi zobju nit im žeđa priđe. Kraljevi su slutili da Irud želi ubiti Isusa. te se drugim putem vratiše: Tri kraja jahahu. Kad u Betlem dojdoše.

228 150 . Irude prehudi.i on želi vidit slavu Oca Boga. nosju. 1 (1192). “Irude prekruti. dobroga koljena i on želi vidit slavu Gospodina. Al od anđela upute dobiše. Katolički bogoslovni fakultet Sveučilišta u Splitu. te se drugim putem vratiše. 96-117. pitajuć za mjesto. gdje pastiri skaču. pred grad Jeruzalem. Rodi bi se u palaču. Sveta tri kralja u hrvatskoj tradiciji. dobroga roda i on želi vidit slavu Oca Boga. ako ga nađete. Krista hoćeš ubit to nam srce sluti”.228 (Pučišća na Braču) Pored ostaloga i arhaični oblici imperfekta jahahu. a Vidi: Marko Dragić. I tako dođoše. gdje se Isus rodi? Vratar odgovori: “Mi toga ne znamo i naš se kralj boji i mi svi priznamo da se On rodi. Treći je Baltazar. Crkva u svijetu br. Svake se godine na blagdan Sv. Drugi je Melkior. a ne na toj gori. Split 2007. Ivana Krstitelja u Postirama na Braču izvodi pjesma Kad se Bog čovik učini. str. zobju svjedoče o starini te pjesme. Tri kralja u crkvi Sv. natrag se vratite i meni Irudu glase donesite”.

st. padnu na koljena te svaki od njih Božjeg sina nadari. anđeli s neba sletiše. Zvijezda je tri kralja dovela do spilice i ondje je zvijezda iskricam kapala./ Irude. Spremili su vojsku i službu. Na svijetlom istoku zvijezda se ukazaše i kad je vidješe tri kralja: Gašpar. KORIZMENE I USKRSNE Srednjovjekovne su vjerske pjesme: Muka Isusova i Gospin plač. Sveta tri kralja u hrvatskoj tradiciji. kralji s glave skinuše predragocjene te krune. jasno je sunce zasjalo. / da se porodit imaše.). Zatim je Irud uputio kralje u Betlehem jer će ondje Isusa naći. koji će s nami vladati. 1192. Irud sazva sve svoje zbore da vidi što mudraci govore gdi će se Isus roditi. a Bog im objavi da se ne vraćaju istim putem. Narodni je pjevač u pedeset katrena opjevao dolazak Stvoritelja i Otkupitelja svijeta. Pred kućicom Svet Osib (Josip) šetaše i s trudom drva beraše. a đavolu je snaga izginula. Na vjersku je liriku utjecala Šibenska molitva (krajem XIV. ali da mu na povratku kažu gdje je Isus.231 230 Vidi: Marko Dragić. i dobre konje vrh svega. Ponovno je zasjala zvijezda koja je od kraljeva pobjegla kada se pojavio Irud. Za dolazak kraljeva čuo je srditi Irud.229 2. ti ne čudi se/ jer pisma tako tumače. Osib drhćući otvori vrata. jer bihu dnevi studeni. a tamnost noćna pobjegla. Snažne su lirske slike koje taj najradosniji čin u kršćanstvu oslikavaju mnogim čudesima koja se dogodiše: noć se u dan promijeni. 229 151 .kazivačica navodi da je pjesma stara pet stoljeća. Kada Osib ugleda mnoštvo od straha tužan uspreda. Katolički bogoslovni fakultet Sveučilišta u Splitu. hitro je krenuo prema njima te ih pitao kamo su pošli? Saznavši od kraljeva da se rodio Isus. str. živine su Stvoritelja poznale. Kralj ga je Baltazar tješio i molio da su s najboljom namjerom prišli da od nebeskoga poroda prime blagu utjehu. recitativnoj prozi”. Split 2007. Mariju brzo zazove da sinka probudi i sakrije. kraljevi su pitali građane: u ke se rodi Bog strane / i k stanu put im da kažu. Pjesma završava molitvom upućenom Isusu da nama grijehe oprosti i neka se duša napuni njegvom blagom milosti. Isus tada kraljevima udijeli blagoslove. Crkva u svijetu br. Melkior i Baltazar se vele čudiše. “pisana u ritmičkoj. U Betlem odgovoriše. a zvijezda im je bila u družbi. Kraljevi su shvatili da se kraljić porodi. 96-117. Kad su stigli u Jeruzalem. 1.

Korizma obuhvaća četrdeset dana prije Uskrsa. to je utorak pred Čistu srijedu. rkp. Odrasli pripadnici za krštenje. Nakon mise slijedi obvezno kolo ispred župne crkve. a oni koji imaju mogućnost dolaze u kočijama. POKLADNA NEDJELJA Pokladna nedjelja posebno značenje ima u mjestu Gromiljak kod Kiseljaka. nakon čega ‘povorka’ kreće dalje. str. slušanjem i čitanjem Božje riječi te dobrim djelima. kroz cijeli grad do nekog od okolnih mjesta. MH.org/wiki/Korizma"Kategorija: Kršćanski blagdani 233 Gordana Vujica zapisala je 2. 27. Ivo Frangeš. Sve kočije krenu dalje do obližnjeg Kiseljaka gdje se pomole na gradskom trgu ispred spomenika poginulim braniteljima. Na misu dolaze mnogi vjernici u narodnim nošnjama i iz mnogih drugih mjesta i župa. U korizmi. 18. četvrta Sredoposna. a počinje na Čistu srijedu i završava na Veliki petak. str. da pomireni s Bogom i ljudima radosnije mogu slaviti Uskrs. svijet se najede mrsna do grla. priredio Stipe Botica. Na zadnji dan. Unutar korizme ima šest nedjelja i svaka ima svoje ime. u Vidovicama kod Orašja. a šesta je Nedjelja muke Gospodnje ili Cvjetnica. postom. Zagreb 1996. rođen 1938. 2007. Pokladni utorak Usmene lirske pjesme. a kazao joj je don Marko Perić. 232 "http://hr. 231 230 152 . u Gromiljaku kod Kiseljaka. druga je Pačista. te se i tu nerijetko poigra kolo. Put se potom nastavlja dalje. Tu se već više od deset godina ovaj blagdan slavi na nešto drugačiji način. treća Bezimena.wikipedia. Povijest hrvatske književnosti. a sutra je korizma i više se ne smije jesti. D. Vl. gdje se obično unaprijed organizira proslava za sve uključene. Prva korizmena nedjelja zove se Čista.232 Korizmene i uskrsne molitvene pjesme molile su se od Čiste srijede do Uskrsa. To je vrijeme kada katolici posebno skrušeno žive i pripravljaju se za najveći blagdan – Uskrs. Također se maloj djeci oblače narodne nošnje. kršćani pristupaju sakramentu ispovijedi. župnik župe Gromiljak. katekumeni imaju u korizmi završne pripreme za svoje krštenje u uskrsnoj noći. peta Gluha (Glušna).233 U Poljičkoj krajini poklade su ludo pijano vrime. Zagreb – Ljubljana 1987. Mnogobrojne su starinske molitve koje kazivači i danas kazuju. sv. SHK. 69. jer grjehota je da propadne. srpnja 2007. Kršćani se pripremaju za slavljenje Uskrsa molitvom.

podaj onima koji nemaju. ponekad izgubi svoju prvotnu svrhu. sv.234 ČISTA SRIJEDA To je početak korizme. 64/07.” Taj dan je obvezan post i nemrs. 234 153 . svatko sebi odredi dane koje će postiti. rujna 2007. na ovim darovima. kako u njemu ne bi ostao mrs jer se u korizmi jela samo posna hrana. rođen 1954. valja “očistit criva”. a završavaju: “Hvala ti. Rkp.” U korizmi posti kad god tko može. sin Matije. po mogućnosti jede se samo kruh i pije voda. nažalost. Taj dan započinje korizmeni post. ispričao je Ivan Gojsalić. g. “Govori se da iđu tirat krnju.’' Do odstupanja od Miji Gojsalić 11. Starija čeljad. pogotovo žene. Korizma je vrijeme duhovne obnove čovjeka kada se ne pije. cigareta i ostalih poroka što. ništa mrsno staviti u usta. Zato se i kaže ‘Proljetna mlada i jesensko šćene na istoj deredži. kad se vjernici posipaju pepelom uz riječi “Sjeti se čovječe da si prah i da ćeš se u prah vratiti. KORIZMA U Lepeničkom kraju nekoć se prije korizme otkuhavalo i pralo sve suđe. Molitve su obvezne uz jelo. Za Uskrs priprave počinju već blagdanom Pepelnice ili Čiste srijede.su prave poklade ili krnjeval. Govorilo se: “Nema. dok se petkom obvezno posti i ide na Put križa. ne će ni u radne dane ni u blagdane (svece). ja se neću omrsit”. 9. Ljudi se obično odriču alkohola. ne prave igranke ni bilo kakva druga veselja. Bože. dok ne zaviče aleluja. Također svatko nastoji odreći se nečega što jako voli kao žrtvu u spomen na ono što je Isus pretrpio za nas. FF Split. str. O pokladin se vrigaju ušćipci”. “Nema ženidbe za vrijeme korizme i uopće u to proljetno vrijeme oko Uskrsa. (E).

Ratovao je s Dubrovčanima i Hrvojem Vukčićem Hrvatinićem.237 (O Grgurevu bit će riječi i u poglavlju Povijesne predaje. kralj Ostoja je svoju ružnu kraljicu Kujavu otjerao i za ženu uzeo Jelicu. godine umro.) 237 Leksikon ikonografije. Drugi Ostojin sin. Od Kozigrada do Zvonigrada. Kada je Hrvoje 1416. nezakoniti sin kralja Tvrtka I. Ostoja je svrgnuo kralja Tvrtka II. Hrvojevu udovicu. kad se obično onaj koji se nečega odrekao. rođen 1955. Kiseljak. selo Podastinje. OŽUJKA) Sveti Grgur Čudotvorac rođen je oko 213.236 a na zamolbu zadnjega bosanskoga kralja Stipana Tomaševića 7. umro od groznice. godine kralj Ostoja je. “koju bijaše skrivila njegova neutaživa pohota”. Preobratio se na kršćanstvo i postao biskupom rodnoga grada koji je tijekom svoga biskupovanja pokrstio do svoje smrti (270. uredio Anđelko Badurina. Tada je kralj Ostoja pobjegao u Bobovac i molio od Turaka pomoć za preuzimanje kraljevstva. proglasio ga je patronom Bosanskoga kraljevstva.) Gordani Vujica kazao je Ratko Raguž. Kršćanska sadašnjost. godine nastojao zagospodariti Šibenikom. str. (Vidi: Marko Dragić. Mala nakladna kuća sveti Jure i Zajednica izdanja ranjeni labud ZIRAL. Kralj Ostoja je živio raskalašenim životom ne prežući ni od silovanja plemkinja. Krajem ožujka ili početkom travnja 1418. Nalazi se na novcu kralja Stipana Ostoje. 69.). obećavši im plaćanje godišnjeg danka od dvadeset tisuća škuda i svoga sina Radivoja za taoca. godine pobuniše i istjeraše ga iz kraljevstva. 12. godine u poganskoj obitelji u Neocezareji (današnji Niksar u Pontu) u Maloj Aziji. Godine 1408. nepoznata podrijetla.235 SVETI GRGUR ČUDOTVORAC (GRGUREVO.. g. Zagreb 1990. Stipan Ostoja. Nadimak Čudotvorac baštini po mnogobrojnim iznimnim čudesima. može omrsiti. Bio je patronom bosanskih kraljeva Kotromanića. Sačuvani su njegovi mnogobrojni spisi.svega dolazi samo na Dan sv. Josipa. str. Ostoja. Uzalud je 1415. Prva žena kralja Ostoje bila je Vitača. 236 235 154 . i ponovno postao bosanskim kraljem. vjerojatno u Bišću. Baška VodaMostar-Zagreb 2001. izabran je za bosanskoga kralja 1398. ne zna se iz kojega braka. kralj bosanski. 246-247. druga Kujava iz vlastelinske obitelji Jablanovića-Radinovića. među kojima je i prva kršćanska autobiografija. studenoga papa Pio II. godine. liturgike i simbolike zapadnog kršćanstva i Uvod u ikonologiju Radovana Ivančevića. bio je Stipan Tomaš. te se puk i plemstvo 1404.

Pred ljudima je Isus bio njegov. da se vrati u Nazaret kad je ta opasnost prošla. 155 . čovjek vjere i poslušnosti. Evanđelja ne navode niti jednu njegovu riječ. U prosincu 1870. čovjek dobra srca. U tim prigodama Josipu se uglavnom javlja u snu anđeo da mu dadne potrebne naputke: da se ne boji uzeti Mariju za ženu. Josip zaštitnik bolesnika i umirućih i uzor obiteljskog života te kako se služi Bogu. Vodi svoju zaručnicu Mariju na popis stanovništva iz Nazareta u Betlehem kojom se prilikom rodio Isus. Dodajmo još da je sv. i za njega je on odgovarao. ožujka). Potomak je kralja Davida kome Bog obeća da će od njega poteći Mesija. godine papa Pio IX. muž Marijin zakonski je iako ne i naravni otac Isusov. Sv.SVETI JOSIP Sv. a ono što znamo o njemu sadržano je uglavnom u dva prva poglavlja Matejeva i Lukina evanđelja. Josip je tiha svetačka veličina. Bio je pravedan muž. Po zanimanju je bio stolar. Josip (19. a time i cijelog hrvatskog naroda. jer “što je u njoj začeto. Dostojan je velike časti. Josipa zaštitnikom Hrvatskog kraljevstva. Josipa zaštitnikom sveopće Crkve. da bježi u Egipat pred Herodom koji želi ubiti Isusa. Velika je snaga njegova zagovora kod Boga. traži s Marijom Isusa koji je ostao u hramu u Jeruzalemu. proglasio je sv. jer mu je takvu čast ukazao sam Bog odabravši ga za brižnog čuvara i skrbnika najsvetije obitelji. Hrvatski sabor je 1687. godine proglasio sv. Nakon ove zgode s Isusom u hramu Josip se više ne spominje pa se pretpostavlja da je umro prije Isusova javnog nastupa. doista je od Duha Svetoga”.

238 156 . Otac nije smio odbiti bega pa mu je rekao da dođe nakon mjesec dana kad sve bude spremno za svadbu. D 60. Oni bi vršili razne zulume te bi. Postupak se ponavljao i nekoliko puta dok bi ta crna smjesa ostala plavkasta na koži. Todorić. a prenijela joj je majka Ana Tomas (djev. Otada su sve cincarske djevojke tetovirale križ na čelu i na rukama. onda su ponovno manjom iglom bockale to ucrtano mjesto. jedini način je bio da se na rukama utetovira više manjih križića. na kojima bi bio još veći križ. S tim se križevima i umiralo i svaka od njih je vjerovala da ju je samo Bog tako zaštitio od napasnika. Rkp. Kad bi se pomiješao s medom. Tako od nekog bogatog Cincara beg zatraži kćerku za ženu. Ta smjesa ulazila je pod kožu. između ostalog. Na Dan svetoga Josipa djevojke i mladići u dobi od trinaest do šesnaest godina križićali. žene su vjerovale da ih samo Bog može u tome sačuvati. rođ. Kad bi ih nacrtale. godine). a na prsima malo veći križ. Znalo se da Turci bježe od križa i da se nikada ne bi dotakli rukom ruke kršćanke na kojoj bi ugledali križ. u dane Velikoga tjedna i na Ivandan. Ranice bi zarasle i crteži križa ostajali su za cijeli život. Zato su još od rane mladosti crtale križeve po rukama. ili prsiju. FF Mostar. lovili kršćanske djevojke i žene te ih silovali. kad su age i turski gospodari bili strah i trepet katoličkom pučanstvu. 41. Čak su i majke Katarina Tomas zapisala je 2007. Djevojci su istetovirali križ na čelu pa je beg nije mogao uzeti za ženu. U Imotskoj krajini tetoviranje je uzelo maha za vrijeme turskih provala. Da bi se to nasilje spriječilo. Tada su bake i mlade žene iglom zamočenom u tu smjesu crtale križeve po rukama.simbol krštene duše. g. Prah je trebao biti sitan. Sam postupak tetoviranja je bio slijedeći: oštrom iglom bi se bockala koža pa se u ranice ubrizgavala boja da se na koži trajno vidi križ . 1949. Ti križići su ostali kao podsjetnik na vrijeme osmanskoga terora. Pored blagdana Svetoga Josipa križićalo se i na Blagovijest. U jednoj zdjelici zamiješao bi se med i usitnjeni ugalj od izgorenog drveta. Cvjetnicu.KRIŽIĆANJE Poznata je predaja kako su Turci upadali u cincarska sela i otimali djecu. dobivala bi se crna smjesa.238 U Imotskoj krajini još uvijek se na rukama starica može vidjeti tetoviran jedan veći ili više manjih križića. U tursko doba. uglavnom žensku. str. Vjerovalo se da ih ti križevi štite od napasnika. Čuvalo se poštenje i ponos. posebno ženskom stanovništvu.

zbog običaja nošenja dugih rukava. i Ivan 12:12-19). Mise. Drijen je u narodu metafora za zdravlje. E str. u livanjskom kraju.wikipedia. U spomen na to.org/wiki/Korizma"Kategorija: Kršćanski blagdani 239 157 . čita izvještaj o Isusovoj muci. Oltari su u crkvi pokriveni.239 Glušna nedjelja u kršćanskoj tradicijskoj kulturi javlja žalosne dane. na Cvjetnicu se obavljaju procesije s blagoslovljenim palminim i maslinovim grančicama. Na Cvjetnicu se. i to obavezno na šaci jer je to bilo jedino uvijek vidljivo mjesto na koži. 240 "http://hr. Matej 21:1-11. 313. 2008. ni od krvi ni od puka. već začet po Duvu svetom. Luka 19:28-44. moli i sljedeća molitva: CVITNA MOLITVICA U nedilju bio cvitak. U nekim se mjestima umivalo vodom u koju su stavljene grančice bršljana. Petričević. primiče se dan muke Gospodinove. rođ. Rkp. na vratima Gospa kleči i u rukam knjige drži Ines Ivelja zapisala je 2008. godine i Marija Klarić (djev. Ponegdje se umivalo izvorskom vodom u koju se stavljala grančica drijenka. mašući palminim i maslinovim grančicama i rasprostirući svoje haljine. 1953. godine). opisan u sva četiri Evanđelja (Marko 11:1-11. ponegdje i na Veliku subotu mladež se umivala izvorskom vodom u koju se dan ranije stavljalo tek ubrano cvijeće ljubičice. Na njemu su zlatna vrata. Kazali su joj Ante Juričić Zele. Vjerovalo se da time donose zdravlje i ljepotu lica. Narod je dočekao Isusa. FF Split.svoje mlade kćeri tetovirale. Na taj dan se slavi Isusov trijumfalni ulazak u Jeruzalem u dane prije Pashe. 240 Na Cvjetnicu. Također se za vrijeme sv. CVJETNICA Cvjetnica ili Nedjelja Muke Gospodnje je kršćanska svetkovina koja se slavi u nedjelju prije Uskrsa i uvod je u Veliki tjedan. rođen 1951. jagorčevine i drugog proljetnoga cvijeća. putem kojim je Isus išao jašući na magarcu. godine u Prološcu Donjem kod Imotskoga.

Veseli se Gospe lipa. knjiga 4. 305. na dobro joj dan Cvitnice. Neka lipost nju odiva. rajskim cvićem od liposti. O Isuse. nje lipota privelika. pošlji meni zgor s nebesa.241 (Doli u Vidoši kod Livna) U Kaštelu Starom na Cvitnicu bi mladići djevojkama posipali dvore cvijećem i pjevali: Evo anđel pred očiman. 241 Hrvatska usmena književnost Bosne i Hercegovine: lirika. ovoj lipoj mojoj vili. svojom majkom uvik. sjajniji je od miseca. neka kitu moj deklicu. u nje lipi cvit mladosti. Sarajevo 2006. nek nakiti lipo lišce. cvit anđelski od uresa. 158 . Amen. jest moj anđel znam doisto.i u knjige Boga moli. svitle zvizde. On je bilji od sunašca. Neka misec. veseli se Gospe zdrava. cvitak nosi za prsiman. budi faljen. str. priredio Marko Dragić. Matica hrvatska i HKD Napredak. s kojim kaže mlado lito. kad osvane na Cvitnicu. Hrvatska književnost Bosne i Hercegovine u 100 knjiga. i lipotu nje nagizde. Od ljubavi Bože mili. među ostale divojčice. retorika. Nek izajde nakićena. epika. Evo tebi dvanest apoštola i četiri vanđelista i prid njimi bili čovo. Svim deklicam nek je dika.

o lipoto meni mila. S njim ti dajem srce moje. E. urešeni žilju bili. Ter s njim drago moj’ žuđeno na Cvitnicu okiti se. te ustanovio svetu misu. 2007. sv. da g’ uživaš ma gospojo. primi na dar ljubav moju. dragi moj pokoju. Na Veliki četvrtak je Isus sa svojim učenicima proslavio posljednji put židovski blagdan Pashe i to jedan dan prije samog blagdana. ter prem’ srcu njega stavi. po kojoj se kršćani osobito prepoznaju. Peran. rođena 1967). moj’ danice. dok ti svane dan Cvitnice. zbogom bila golubice.Kako žarko sunce siva. Ti si dika moj’ i slava. ev’ izberi cviće milo. Katolička crkva ulazi u sveto trodnevlje i sprema se na slavljenje Uskrsa. Uzmi cvitak ma ljubavi. nad sve vile ke mi omili. teb’ ga daje drago tvoje za obiližje od ljubavi. str. zbogom bila golubice. Znak svoje prisutnosti Krist je ostavio Crkvi i svijetu u kruhu i vinu. FF Split. 242 159 . Rkp. golubice ma gizdava. koj’ ugodno tebi vilo. ovo cviće moj’ rumeno tebi vilo.242 VELIKI ČETVRTAK Veliki ili Sveti četvrtak je dan Isusove posljednje večere. svitla moja o danice. 57. na nebu su sve zvizdice. Ja ostavljam tvoje lišce. godine u Kaštel Starom Ivana Penga (djev. Mili. predavši tako Mariji Lučić kazala 2007. da počivaš u radosti.

te se od očaja objesio.Crkvi i čovječanstvu svoje ljudsko tijelo i svoju krv.php?action=c_vidi&id=990 Miji Gojsalić 11. Tomislav Ivančić http://www. u koju sada odlazi. 2007. FF Split. nečeg nadonosnog u zraku. Josip Miletić. sc. (E). smrću. Zvona su zavezana do na Bilu subotu. Vanda Babić i mr.244 Na otocima Ugljanu i Pašmanu kod Zadra početak svete mise na Veliki četvrtak. stotinu Zdravi’ Marija i deset Slava Ocu na čast muke Isusove i na oprošćenje grija. što simbolizira gostoprimstvo. Isus dakle želi reći da kroz njegovu smrt. Zbornik studentskih radova. predao Učitelja iz Nazareta u smrt za trideset srebrnika. Na taj je dan Isus izrekao najhumanije riječi apostolima i svijetu. rođen 1954. i kroz skoro uskrsnuće. Mnogo čeljadi moli stotinu Očenaša. zlom i tamom. Toga je dana bio izdan.org/duhovnost. čudesno je molio za nas i obećao svog Duha protiv duha zloće. “Sveta misa je predokus i nada da smo djeca Božja i baštinici neba. U svetoj misi postajemo jedno s Isusom. “šutnje zvona sve do Uskrsa. 9. sc. uhićen i cijelu noć sudski ispitivan. Ali. Odjel za kroatistiku i slavistiku. dr. na taj dan je milosrđe jače od krivice. jer se mrak čovjekove duše pokazao najgušćim. Rkp. Juda je otišao u mrak. “Ovo je krv koja se prolijeva za vas i za sve ljude na oproštenje grijeha”. u koje nas poziva kao svoje uzvanike.245 Slično je i u drugim Dr. U dvorani posljednje večere Isus je oprao učenicima noge. kada se proslavi uskrsnuće Gospodinovo. da naučimo biti ljudi i dobri jedni drugima”. 244 243 160 . Veliki petak i Veliku subotu umjesto crkvenih zvona najavljivala je skupina od pedesetero do stotinu djece koja su tri puta prolazila oko mjesta stvarajući buku krčalima (drvenim glazbalima ručne izrade) načinjenim od nazubljenog koluta koji se okreće i drvene letvice koja udara o zupce koluta i izaziva klaparanje. priredili doc. 18. 245 Vidi: Hrvatski običaji. U Poljičkoj krajini “učini se grob Gospodinov” i čuva se preko dana. krivicom. pakost čovjeka pretvorena je u pokajanje. zrakom nade pobijedio je mrak. Sveučilišta u Zadru. sin Matije. spušta se otajstvo čovjekova pada i uzvišenje među nas. a čovjek pao u bezdan zavisti i mržnje na Boga. kao polog i jamstvo pobjede nad: patnjom.243 Na Veliki četvrtak zavežu se crkvena zvona.katolici. g. Zadar 2006. Isus je svojom krvlju ustanovio novi i vječni savez između Boga i ljudskog roda govoreći: “Ovo je moje tijelo koje se za vas predaje”. rujna 2007. nehumanosti i razaranja. on otvara svoje nebeske dvorane. dobrota je pobijedila zloću. 26. str. str. on postaje naš brat i učitelj”. U tajnovitosti liturgijskih slavlja na Veliki četvrtak. ispričao je Ivan Gojsalić.

Lici. Zagreb 1997. na Veliki četvrtak. Golden marketing. amen!247 (Svib) O tome više: Jasna Čapo Žmegač.246 Ta buka upućuje na galamu i klepetanje kojim su džudije pratile Isusa dok je nosio križ prema brdu Glavica na Kalvariji. 246 161 . sv. Korizmeno-uskrsni običaji hrvatskog puka u prvoj polovici XX. Božja jesan. g. Slavoniji i Srijemu. Konavlima. Rkp. Margiti Čondić Bijader. zajednica. uskin klancin. stoljeća. središnjoj Hrvatskoj. 69. Diljem Hrvatske i Bosne i Hercegovine mladi kazivači i danas kazuju molitvu koju mole na Veliki četvrtak: DUŠICE GRIŠNA Dušice grišna.-71. u Svibu kazao Ilija Čondić Bijader. Kada budeš putovati dugin putin. 247 Studentici Filozofskoga fakulteta u Splitu. 4.mjestima u Dalmaciji. budi u viri kripna. Hrvatski uskrsni običaji. To je molitvena pjesma koju su najčešće kazivale kazivačice i kazivači diljem Bosne i Hercegovine i Hrvatske. 2004. susrist će te duv nečisti. pučka pobožnost. sto amena. Kad san bila na onom svitu. na pribilomu cvitu. FF Split. Pitat će te duv nečisti: Jesi l’ moja il’ si Božja? Ti ćeš reći: Tvoja nisan. str. Ujmoca i Sina i Duva svetoga. sto se puta prikrstila na blag danak. 2004. izmolila san sto križića.

Petar odsječe uho Malku a svi apostoli pobjegoše i ostaviše njega samoga. 9. 7 h: Isusa svezaše. sin Matije. Slijede ga Petar i Ivan. rođen 1954. Na Veliki petak. a svatko posti suho. Petar ga zataji tri puta a na posljednje zatajenje zapjeva pijevac kako je i rekao Isus.VELIKI PETAK Veliki petak je kršćanski spomendan Isusove muke i smrti. što simbolizira Isusovu muku i smrt.” Ivan pita – tko? 3 h: Juda izlazi van izdati Isukrsta. Blaguje janjca vazmenoga s učenicima. 2 h: Govori: “Jedan će me od vas izdati. Zajedno s Velikim četvrtkom i Velikom subotom čini Vazmeno trodnevlje. 9 h: Osuđuju ga na smrt i tuku. Veliki petak je dan žalovanja. Isus mu govori da će ga 3 puta izdati. FF Split. nego svak za se. Ne moli čeljad zajedno u kućama. Od velike tuge krvavim se znojem znoji. rujna 2007. Isus hrabri učenike. Povedoše ga u Kaifinu kuću koji ga upita je li on sin Gospodnji. pjeva se Muka Gospodinova. 64/07. Isus pogleda Petra koji se pokaja. ljubi se raspelo i kupi lemozina. svijećnjaka. umiva noge apostolima i Judi. ne slavi se euharistijsko (misno) slavlje. (E). str. 5 h: Isus čini molitvu i budi učenike da i oni mole. bijući i tukući ga vode Jerusalemu. Rkp. Moli se sto pedeset Zdravi’ Marija i sto pedeset Slava Ocu. 248 162 . sv. Slavi se u petak prije Uskrsa. nitko ne pjeva. iziđe vani i gorko zaplaka. Miji Gojsalić 11. Oltar je bez križa. godine u Mlecima je objavio djelo Zrcalo od ispovijesti u kojemu opisuje život Isusa Krista od 1 sata poslije ponoći na Veliki četvrtak do 12 sati na Veliku subotu: Od 1 h od noći na Veliki četvrtak: Isus šalje Petra i Ivana napraviti gdje imaše večerati. cvijeća i oltarnika. 8 h: Isus je poveden u kuću Ane gdje mu jedan sluga udari zaušnicu.248 Aleksandar Komulović 1704. 4 h: Petar obećava slijediti ga do smrti. Sve zamre. ispričao je Ivan Gojsalić. 6 h: Juda ga poljubcem izdaje. Veći dio dana stoji se u crkvi. g. Narodno je vjerovanje da se vino popijeno na taj dan pretvara u krv. Vraća se učenicima i govori da Juda vodi oružnike koji će ga uhititi. Anđeo s neba krijepi ga i tješi.

Daju mu pit žuč i ocat. Staviše ga u grob u vrtu blizu mjesta gdje je raspet. Isukrstu probodoše prsa. Dižu križ. 8 h Vapi da je žedan. Skidaju ga s križa.” Ispusti dušu i glava mu klone. Žene za njim plaču a on im govori da ne plaču radi njega nego radi sebe i svojih sinova. a iz njih izađe krv i voda. 3 h:Pilat traži način da oslobodi Isusa i pita žudije hoće li osloboditi Isusa ili Barabu. 4 h Pilat izvodi Isusa pred svjetinu. Bože moj zašto si me ostavio?” 9 h Preporučuje dušu ocu govoreći: “Oče u ruke tvoje preporučujem dušu svoju. Mater svoju preporučuje Ivanu. Juda se na tu uru objesi. krv teče iz rana i postavljaju ga između dva lupeža. Džudije ga psuju i proklinju zajedno s lupežom. Zemlja se potrese. Svi govoraše: “Ovo biše pravi sin Božji. Sunce se pomrači i nasta tmina. kamenja se raspukoše. Bože moj. a drugi mu se lupež preporučuje i Isus mu obeća raj. Na prvu uru Pilat pita Isusa je li on Kralj a Isus mu reče da nije njegovo kraljevstvo od ovoga svijeta. 163 . 11 h: Isus je u velikim mukama. Svi odgovoriše Barabu. 7 h Igraju se i njegove haljine dijele na četiri dijela. 11 h Majka Marija prima ga u krilo. Pilat čini izbičevati Isusa na kamenom stupu ne bi li tako zasitio židovski gnjev.” 10 h Razbiše noge lupežu. 5 h Svukoše mu crvenu a obukoše njegovu haljinu. Mažu ga mašću koju je donijeo Nikodemo i zaviju ga u bijelo čisto platno. 12 h: Svezanoga Isukrsta vode u Pilatovu kuću.10 h: Isusa strašno tuku. Pilatova žena šalje Pilatu znake da oslobodi Isusa. Raspinju ga i čavlima pribijaju na križ. Svi zaviču: Raspni ga. 2 h: Pilat Isukrsta šalje Irudu koji mu se naruga i obuče ga u bijelo. Oružnice ga okrune trnovom krunom i obuku u crveno. Reče Isus: “Svršeno je. 6 h Dođoše do Kalvarije i dadoše mu piti vino pomiješano. Pilat umiva ruke da osudi Isusa. Nosi križ padajući. Djevica Marija ga slijedi do gore Kalvarije.

Izranivši tako Gospodina našega a zbog grijeha i opačina naših. Pilat je pitao Isusa: Odakle si ti? Isus mu nije odgovorio te Pilat nastavi: „Meni ne odgovaraš ti? Ne znaš li da ja imam vlast prikovat te na križ? Isus mu odgovori da on (Pilat) ne bi imao nikakvu vlast da mu nije dana odozgora. Žena mu je pripovijedala da je u snu radi njega pretrpila strašna prikazanja. 250 Bartol Kašić. šamarajući ga.” Kažu da je na Isusu bilo pet tisuća udaraca. Zora i Matica hrvatska Zagreb 1972. križu ga pribij!” Čuvši to. Šalju oružnike da čuvaju grob. Zrcalo od ispovijest. Zora i Matica hrvatska Zagreb str. Najprije je bio udaran šibama od drače te bičevima od konopca koji na kraju imahu zvizde gvozdene i na kraju verigama od gvožđa.249 Bartol Kašić o Muci Gospodina našega Isusa Krista napisao je u Rimu 1638. priredio Jakša Ravlić. u: Zbornik proze XVI. a da bi utažio jadovita i gnjevna srca židovska. Život Gospodina našega Isukrsta. str. slijepi puk prevaren od Skriba i Farizeja tražio je da se na križ razapne Stvoritelj od života i tako bi pušten baraba. stoljeća. kakono rika. krvnici ga pregrnuše starom odrpanom kraljevskom haljinom i nabiše trnovu krunu do moždana. godine: Poznaše Pilat da je Gospodin čist i pravedan i da je lažno radi zavisti optužen te ga htijaše osloboditi (bijaše običaj na Vazmeni dan osloboditi jednoga tamničara). Pilat je Aleksandar Komulović. oprostivši ga. PSHK. 249 Muke Jakša XVII.”250 Svjetina je i dalje vikala: „Križu ga pribij. knjiga 11. u: Zbornik proze XVI. Poslije toga Pilat je nastojao osloboditi Isusa. knjiga 11. i stoljeća. 202. Kad su to začuli Židovi vikali su ako ga oslobodi bit će neprijatelj ćesaru. i XVII. 164 . 137.-147. Pilat ga je izveo pred svjetinu i kazao da u njemu ne vidi nijednu krivicu radi koje zaslužuje smrt: „Dostojno je dakle da se na njega smilujete. Međutim. Pitao je svjetinu: Koga hoćete da vam oslobodim – ili barabu ili Isusa? Mislio je da će svjetina tražiti da se kazni baraba jer je mnoga zlodjela počinio. 1972. PSHK. (1704). Vidjevši Pilat da nije uspio osloboditi Isusa smisli da Isusa bičevima izudaraju šestorica koji ga svukoše i privezaše na stup. krv božanstvena i neprociniva. Udarali su ga i svega izranjavali “izlivaše se oda svih strana. Ženu svoju Pilat ne htjede slušati da oslobodi Isusa. Postavljaju Isusa u grob koji zatvoriše kamenom i zapečatiše ga. priredio Ravlić. Razmišljanja od Gospodinove poglavlje XII.12 h Žudije traže od Pilata da se grob čuva jer je Isus rekao da će uskrsnuti. Pilat reče svjetini (pučini) da ga oni uzmu i prikuju na križ.

počni prolivati i ti riku od suza i očiju tvojih i ne pristani”. Došavši na Glavicu (tj. 206. Kad je Bogorodica Djevica Marija saznala da joj sina vođahu. Budući se razbojnicima žurilo Isusu su dali Šimuna Cirenca da mu pomogne nositi križ. Među tim ženama bila je i Veronika koja je rubac s glave dala Isusu da otare s lica znoj i krv. Život Gospodina našega Isukrsta. Taj se rubac tijekom godine više puta pokaže svemu puku u crkvi Sv. Po tragu kapljica krvavih.251 POĐE GOSPE TUŽNIM PUTEM Pođe Gospe tužnim putem Zagrnu se crnim skutem i ugleda drven križ. Petra. Isus s križa progovara: O Marijo. “O grišniče. moja mati. Krvnici su Gospodinu našemu dali da se napije vina pomješanog sa žuči. stoljeća. Isus je to učinio i na rubcu ostavio svoju priliku zapečaćenu i svoju krv. Na tome je mjestu Abraham od svoga sina Izaka htio učiniti posvetilište. i XVII. Teže mi je uzdisanje Tvoje neg na križu rane moje. gdje se imaše posvetilište učiniti Bogu). Tu je Isus pribijen na križu ostao do smrti. knjiga 11. a on ga ne htjede ni okusiti. ne velem ti da si moja već ti velim da si Božja. 251 165 . s velikom je žurbom krenula. razgledaj raspetoga Isukrsta čestokrat i s pomilovanjem kajući se od griha tvojih. str. Zora i Matica hrvatska Zagreb 1972. u: Zbornik proze XVI. Isus je osuđen i naprćen teškim križom.sjedio i umio ruke (po židovskom običaju kako bi ukazao da on nije kriv za Isusovu smrt). Isus im je rekao da ne oplakuju njega nego sebe i svoje sinove. Isusa je slijedilo veliko mnoštvo koje je molilo i plakalo. priredio Jakša Ravlić. duševni raj Bartol Kašić. glasovima od trubalja i galami mnoštva slijedila je put. ko god ovu pjesmu zna na blagdanak na Veliki petak Bog mu dao. PSHK. glave mrtvačke.

Za Križiće su znali gotovo svi kazivači. Sami Jezuš misu služi. Sam’ se vrata otvaraše. Ljudi bi se zavjetovali da je izmole pedeset puta do podne. Sami zvoni zazvonili. Kad su došli na pol puta. pa je to i tema ove pjesme. 252 Mirjana Ćališ zapisala je u siječnju 2008. Veliki petak je dan smrti i muke Isusove. Rkp.na umrli dan. na Ustirami u Rami. 166 . Kraj je također karakterističan za pjesme ove vrste – obećava se spas onome tko bude molio ovu molitvu na Veliki petak. Crni skut iz drugoga stiha otkriva nam Gospinu tugu i bol. diljem Hrvatske i Bosne i Hercegovine. a on joj se obraća. Na Kalvari otpeljali. Prvi stih: Pođe Gospe tužnim putem vjerojatno govori o Gospinom hodu za Isusom za vrijeme njegovoga križnog puta. Među molitvama koje su se šaputale na Veliki petak jesu i ove: IŠLI JESU TRI PUTNIKA Išli jesu tri putnika K Majke Božje na Bistricu. majke. Čula ju je od svoje pok. rođ. 1959. Našli jesu malo dete. Molitva je slična Križićima koji su se molili na Veliki četvrtak sto puta. Sljedeći stihovi imaju dramske elemente kao i većina ovakvih pjesama. ne svojom. Malo dete Bog-Jezuša. a ovu molitvenu pjesmu znala je jedino Ruža Džalto koja ju je naučila od svoje pokojne majke. žali zbog njezine patnje više nego zbog rana koje su Mu zadali. Anđel nosi tužne glasi: “Sinka su ti ulovili. Naziva je. nego Božjom Majkom. po kazivanju Ruže Džalto. FF MO 2008.252 (Ustirama u Rami) Tu pjesmu je ramski puk molio na Veliki petak. Jedan veli: “Nosimo ga!” Drugi veli: “Ne ćemo ga!” Treći muči pa ga nosi. Kad su došli bliz’ Bistrice. D. Gospa dolazi do Isusova križa. Gospa češlja zlatne vlasi.

sve su križim prikrižene. svega svita ponajvišeg. str. Teret križa sam si nosi. Progovara sveti Pero: “Što ti Gospe tude klečiš. Svoje grozne suze roni. sveta. ti si sveta i presveta. 253 167 . Njoj dolazi sveti Pero. lijepe crkve sagrađene. sveta. Zagreb 1972. svega svita ponajlipšeg. Zločinci mi dolaziše.Po kamenu hodit mora. U tebi su lijepe crkve.” 253 (Žumberak) OJ NEDILJO TI SI SVETA Oj nediljo ti si sveta. svoje grozne suze ronit. Tude slavna Gospa kleči. jednog sinka ko jedinka. sveti Niko. svetom Peri odgovara: “Kako neću ovdje klečat. slavna prsa lomi. sveta slavna prsa lomit. 160. Isusa mi odvedoše Zlatna knjiga hrvatske narodne lirike. iza svega srca ječat. MH. slavna prsa lomiš?” Slavna Gospa progovara. svoje grozne suze roniš. prigrađene. Sagrađene. iza svega srca ječiš. iza svega srca ječi. sveti Pero. sastavio Krešimir Mlač. svetim uljem pomazane. Ja imadoh jednog sinka.

anđeli se pokloniše. Božja zvona zazvoniše. slavna Gospa govoraše: “Ko bi moju molitvicu. Zlatnu krunu odvijaše. Tude sam Bog sidijaše. svakog petka po pet puta. sve su čavlim probodene. nebesa se rastvoriše. Naviše je sa svih strana. Anđeo s neba silazio u kitice ukitio. Tu je raslo lipo cviće. na nebesa odnosio. 168 . a trnovu navijaše. Isusova slavna glava. prije smrti petnest dana i ljudima govorila: “S anđelima ćeš putovati. Isusove slavne ruke. dok mu dođe do moždana. ovih dana korizmenih. po križu su razapete. Sveta krvca udarila i po ploči kapijala. Isusova slavna prsa. lipa ruža.” Gospa bi se ukazala. sukijom su probodena. Sva se ploča raspadala od mirisa Isusova. u subotu sedam puta. gdje mu kruna slavna stala. u vinčiće uvijao. sve su čavlim probodene.i na križ ga pripetoše. a u nedilju devet puta.” Isusove slavne noge. niz križ drvo položene. lipo cviće. volio govoriti.

Matica hrvatska i HKD Napredak. a ukoliko netko ne bi imao tu vodu valjalo se umiti na vrelima.256 Na otoku Ugljanu kod Zadra na nekom većem prostoru sličnom trgu palila se od smilja i suhih drva uskrsna vatra – koleda. rijekama. Hrvatska usmena književnost Bosne i Hercegovine: lirika. koju su momci i djevojke preskakali “u želji za ženidbom odnosno udajom. str. U jutro toga dana svećenik je pred crkvom blagoslivljao vatru. iz suhe mladice daje da nikne novi život. str. 19. retorika. 34. po sve vike vikova.” O Isuse budi faljen. moru. Blagoslivlja se vatra izvan crkve. priredio Marko Dragić.255 Veliku subotu je karakterizirao obred obnove kućne vatre. 256 Milovan Gavazzi. potocima. 257 Hrvatski običaji. dj. Hrvatska književnost Bosne i Hercegovine u 100 knjiga.”257 U kasnim večernjim satima u crkvama počinje vazmeno bdijenje. Garištu iza tih krjesova pripisivala su se apotropejska svojstva: preko njega pregonila stoka kako bi bila zdrava. Pastiri su za taj dan pripravljali krjesove budno motreći cijelu noć da im tko ne bi prije vremena potpalio krijes. str.s apostolim vikovati.254 (Hamzići kod Čitluka) VELIKA (BIJELA) SUBOTA Velika subota dan je šutnje i ozbiljnosti. 74. u procesiji. majka cijele kršćanske liturgije koja završava svečanom euharistijom koja označava Kristovu pobjedu nad smrću i u kojoj se odražava snaga Božje ljubavi koja od mrtvog čini živa. Vjernici posjećuju Božji grob. na njoj se pali uskrsna svijeća koja simbolizira Isusa Krista uskrsloga .-76. Taj je običaj bio posebno raširen u sjeverozapadnoj Hrvatskoj. epika. slika te šutnje je odsutnost euharistije i ogoljeni oltar.-36. Uskrsni krijes palio se i u noći s Velike subote na Uskrs ili oko tri-četiri sata predu samu zoru. ugarci s zgarišta stavljani su u njive i vrtove kako bi plodnost bila bolja. nav. dj. Svijeća se. Sarajevo 2006. str. unosi u župnu crkvu koja je u mraku.-299..svijetlo. U svim je hrvatskim krajevima na Veliku (Bilu) subotu bio običaj umivanja vodom koja je netom blagoslovljena u crkvama. 255 Isto. nav. Bdijenje počinje lucenarijem ili službom svijetla. vjerovalo se da vještice i drugi demoni ne će imati vlast dokle dopre svjetlost i dim uskrsnih krjesova. 297. 254 169 . amen.

To simbolizira pobjedu nad grijehom i smrću. FF Split. Po starom običaju zvona bi se zavezala na Veliki Četvrtak u podne. Rkp. Stražar može biti tko je hoće uz uvjet da je doličnoga ponašanja i da živi ili da je podrijetlom iz te župe. a danas se mijenjaju svakih petnaest minuta. blagoslivlja se voda za krštenje. obično ih svake godine ima između trideset i šezdeset. Ujutru je o ručku blagoslov ognja. Stopanjica kuha pogaču i vari jaja za blagoslov. Broj stražara je neograničen. Vazmeno bdijenje završava euharistijom. ali ni to nije bilo duga vika.258 Na Bijelu subotu je početak vazmenog veselja. pogleda lijevo i desno http://www. pjevanje psalama. a kršćani se pozivaju na radosno slavljenje Gospodina. sluša se Božja riječ o stvaranju. U svakoj straži nastupaju po dva stražara koja su se u stara vremena mijenjala svako pola sata. krste se katekumeni. ali ima i starijih. str. 9. bere zelje i blitvu. pale i vjernici svoje svijeće i pale se sva svjetla. Čitanja završavaju svečanom pjesmom Slava Bogu na visini i tada se oglase orgulje. Gospodinov grob se jedno kraće vrijeme čuvao sjedeći. Drugi dio bdijenja je Služba riječi. i tada je nastupala prva straža. 259 258 170 .Unosom uskrsne svijeće u crkvu. rujna 2007. rođen 1954.org/kolumne.katolici. ispričao je Ivan Gojsalić. razvodnik straže dovodi drugu dvojicu stražara. Tko se odluči čuvati Gospodinov grob. nakon čega slijedi svečani pjevani hvalospjev uskrsnoj svijeći. priprema večeru dok zvona slave uskrsnuće Gospodinovo. kroz psalme hvali se i slavi Gospodina i njegova djela. tako mirno da ne bi okom trepnuli. ali nitko sa sigurnošću ne zna kad je točno počeo. pale svijeće na oltaru.php?action=c_vidi&id=9425 Miji Gojsalić 11. Gospodinov se grob uvijek čuva stojeći.259 ČUVARI GOSPODINOVA GROBA Običaj čuvanja Gospodinova groba u župi Radobilja star je najmanje dvjesta pedeset – trista godina. sva zvona na crkvama. Poslije Službe riječi slijedi krsna služba. Većinom su mladi. (E). Kad je smjena. Jedno je vrijeme bio običaj pranja nogu na Veliki Četvrtak. a među njima i velik broj onih koji su čuvali grob po dvadeset i više godina. Stražari stoje jedan nasuprot drugomu u stavu mirno. 64/07. treba se najprije zavjetovati i pridbilužit kod župnika. postavlja ih paralelno s prvom dvojicom. Čitanja svetopisamskih tekstova. g. U Poljičkoj krajini kažu da odmah počnu ptice pjevati. sin Matije.

kojeg bi nekoliko stražara pripremalo. a jedan je stražar bio zadužen za njih. Na vratima crkve stražarima bi se davala uskrsna jaja jer je toga dana bio blagoslov hrane i pića. Za vrijeme Plača. jer je to znak da čuvaju Isusa iz Nazareta. Kasnije se i taj običaj ukinuo. uvjeti stražarenja su znatno poboljšani i stražari imaju svoju prostoriju na koru crkve. 171 . Tada prva dvojica idu korak unatrag. a i stara je crkva bila puno manja nego ova današnja. Za vrijeme obreda bi bilo toliko svijeta da bi po nekoliko stražara moralo praviti red u crkvi. godine otvorena nova crkva. Kako bi počela straža. jeo se bakalar. a nova dvojica. pa dok bi završila. koji je počinje Gospinim plačom popodne u tri sata. kada bi zazvonio Slava Vični. jedan lijevo a drugi desno. Nakon toga razvodnik straže vodi prvu dvojicu na mjesto gdje straža boravi . a otkako je u kolovozu 1970. Isto je tako bio običaj da onaj tko prvi put čuva Gospodinov grob dade nešto simbolično. Uskrsna misa bi počela već u osam navečer i trajala bi do deset. Na Bilu Subotu straža je također počinjala ujutro.je li sve u redu. riba. dolaze na njihovo mjesto. ušćipci i prisnac. jer je tada župa bila još naseljenija. branimo Gospodina!". i zatim udari kundakom puške o pod. U naše vrijeme. i zato su djeca jedva čekala Veliki Petak da ih isprobaju. Djeca su živjela za taj dan. oko sedam sati. Za vrijeme straže uvijek se postilo. kao i danas. nikad nije bilo ni najmanjih izgreda jer se čuvanje Gospodinova groba uvijek smatralo najvećim zavjetom na svijetu.to bi prije obično bilo u mrtvačnici. Tako je po starom običaju proslava Uskrsa započinjala već u subotu. čisti bakalar i krumpire i cijepa drva. i tu se okupljaju i borave kada nisu na dužnosti. a onda bi svi išli kući na spavanje. Djeca bi jedva dočekala Veliki Petak jer bi ponijela škrgajice. Stražari su nosili kapu s frontinom. i trajala cijeli dan do navečer oko devet sati. Po iskazima stražara. a na lijevoj strani kape svaki je stražar imao po maslinovu grančicu. kad bi župnik rekao: "Udrimo Barabana. narod bi stao udarati po zidovima šibama koje su se donosile od kuće. Na Veliki Četvrtak se stražarilo navečer za vrijeme obreda. takmičili bi se čije su škrgajice bolje. Straža je opet počinjala na Veliki Petak ujutro. Svi su bili radoznali i svatko je htio vidjeti svoga kako stražari pa bi se stvorila velika gužva. stražari nastupaju na Veliki Petak uvečer oko devet sati i čuva se cijelu noć. I crkva je imala svoje škrgajice. kojima bi onda škrgajala do mile volje. i tada stražari padaju i već se slavi Uskrs. dok bi završio obred Velikog Petka.

zdesna i slijeva.Čuvari Kristova groba u staroj crkvi u Katunima Na Bilu Subotu čuva se cijeli dan. padala bi dva stražara. dakle četiri stražara. kada zvoni Slava Vični i stražari padaju. Sam događaj padanja izgleda ovako: u ponoć manje pet minuta dolazi dupla straža. i kada on zapjeva Slava Vični. svaki red sa po jedne strane oltara. Tu čestitaju jedan drugome Uskrs i vraćaju se u crkvu u dva reda slušati svetu misu. pri tome su praćeni znatiželjnim pogledima velikoga broja nazočnih vjernika. Tada dolazi svećenik. okrenuti jedni prema drugima. i time započinje proslava Uskrsa. a po 172 . Zatim u crkvu dolazi razvodnik straže s dva stražara i budi one stražare koji su popadali: Stražari Gospodinova groba. po starom običaju. Ranije. četiri stražara koja su na straži padaju i ostaju ležati nekoliko minuta. zašto spavate? Ustanite! A oni odgovaraju: Ne spavamo. sve do ponoći. prestrašili smo se! Uskrsao je! Zatim se dižu i ponizno izlaze iz crkve u njihovu prostoriju na koru crkve. Svi ostali stražari se poredaju po sredini crkve. praćeni ostalim stražarima.

godine. Kako bi se približavao pad stražara. Ni to danas više nije običaj. Uvijek. Šest godina je djelovao u Australiji. u Slimenu. Vodicama. čuva se s drvenim puškama. župnik bi davao hranu i piće. Prvotno se Uskrs slavio svake nedjelje. Danas se osim u Katunima. običaj se nije ukinuo i održao se sve do današnjih dana. Posebno je bilo teško u poslijeratnim godinama. a također bi i novčano pomogao kako bi se održao taj drevni običaj. pa sve do naših dana. a već 28 godina je župnik u župi Uznesenja Blažene Djevice Marije u Katunima. Omiljen je među župljanima. Grob se čuvao s pravim lovačkim puškama do 1953. ali čak ni u najtežim trenucima nije se posustalo. rujna 1936.) USKRS (VAZAM) Uskrs je najveći kršćanski blagdan jer je Isus Krist svojim uskrsnućem spasio i otkupio Svijet. E. Za divno čudo. Također. Od tada. Svećenikom postaje 1963. Baškoj Vodi. Metkoviću i dr. vlasti tada nisu zadavale velike probleme. Podrijetlo mu je u židovskom blagdanu Pashe. koje je izradio pokojni Špiro Zečić. kada je došla UDBA i uz velike probleme pokupila sve puške. Židovi su Pashom slavili čudesna Božja djela koja je on Kristini Matić kazao je u Katunima 2008. to jest Slava Vični. (O tome će još biti riječi i u poglavlju Folklorno kazalište. a od 2. ožujka i 25. jer je to bila velika čast koga bi zapalo da padne. 260 173 . a nakon toga završava Teološki fakultet u Zagrebu. stanovnik Blata na Cetini.novom padaju četiri – to se običava od 1952. kada su komunisti na sve načine to pokušavali iskorijeniti. travnja. Važno je napomenuti da su mnogi župljani dolazili iz Europe kao i iz prekomorskih zemalja kako bi izvršili taj veliki zavjet. U Splitu stječe osmogodišnju naobrazbu u Klasičnoj gimnaziji (sjemeništu). 260 Uskrsno scensko prikazanje Čuvanje Gospodinova groba srednjovjekovnoga je podrijetla. FF Split 2008. Rođen 28. Al uvijek je sve išlo pravim redom i padali su oni što su i bili na redu za padanje. godine župnik don Većeslav Šupuk. Rkp. između 21. iako je bilo sitnih provokacija na račun čuvanja. godine. a posebice za gladnih godina. nekoliko sati unaprijed bi se znalo koje su smjene na redu za padanje. Vrlici. godine. u ta starija vremena narod je sa sobom u crkvu donosio malo vode kojom bi se umio kad župnik zapjeva Slava Vični. stoljeća slavi se jedanput godišnje nakon prvog proljetnog punog mjeseca. Neki su stražari onima što su bili na redu za padanje nudili po sto litara vina i dva pečena janjca da im prepuste svoje mjesto.

262 Žudije su mladići koji glume rimske vojnike koji su čuvali Kristov grob.) U Poljskoj. 174 . Tvoj je sinak uskrsnuo na današnji dan Blažena Gospe. 262 Ove je godine (2008. a ljudi se sastaju lijepo obučeni. Uz blagdan Uskrsa vezani su u Hrvata mnogi drevni pučki običaji. ti nam ga daj 261 To je službeni blagdan u gotovo svim europskim zemljama. te Kanadi. sirnice. Za ručak se jede blagoslov. Velika je misa pred podne. mlade ljutike. Na Festivalu je sudjelovalo oko četiri stotine žudija iz dvadeset dvije župe u Republici Hrvatskoj te iz Vareša u Bosni i Hercegovini. a mladići i domaćini nose na blagoslov u vrču vina.261 Na taj dan u crkvama se spominje put uskrsloga Isusa Krista u Emaus s dvojicom učenika koji su ga prepoznali tek kada je lomio kruh. Sljedeća molitvena pjesma molila se na sam Uskrs trideset i tri puta: GOSPE MOJA Gospe moja. a smotru je izvršio jedini preživjeli iz kornatske tragedije Frano Lučić. (O tome je riječ u poglavlju Folklorno kazalište. Festival je posvećen vatrogascima poginulim na Kornatima. slavi se samo dan poslije Uskrsa . Djevojke i domaćice u crkvu na blagoslov nose jaja.) održan 8. Nekada se Uskrs slavio tjedan dana. mlada sira. festival u Šipurinama na otoku Prviću kod Vodica. kao i u nekim afričkim i srednjoameričkim državama. Čileu. a ne smije se ni dati živini. soli. ja ću tebi lip glas. Poslije uskršnjega objeda mladež se veseli igrajući i pjevajući. Kršćanska se vjera usredotočuje na Isusovo Uskrsnuće. Svako dijete hoće da mu se obuče najljepša roba. a od 19. Argentini. Australiji. Novom Zelandu. ti meni daj lip dar. Sljedeće godine (2009) domaćin ta manifestacija bit će Kninu. Na taj dan tradicionalno se održava Festival žudija.Uskrsni ponedjeljak. Ne smije se ništa baciti da se ne poljubi prije.pokazao posebno izlaskom Izraelaca iz egipatskoga ropstva. Češkoj i Slovačkoj tradicija je da mladići na Uskrsni ponedjeljak probude djevojke prskajući ih svetom vodom koja je blagoslovljena na Uskrs. odnosno prijelaz iz smrti u život. st.

uši bi im se zarezivale makazama kako tko hoće.na umrli dan. uskrsnulo tijelo tvoje na jutrašnji dan. 28. 263 175 . FF Mostar. o Isuse Isukrste. Ali nikakva slavlja u kući nema. Pazin) rođ. komu je priteklo. Spasovdan) je blagdan koji je četrdeset dana nakon Uskrsa. 265 Mariji Brać ispričala je na Dubravama kod Stolca Cvija Brać (djev. ovaca. smiluj nam se. 1942.264 Mali Uskrs je tjedan dana iza Uskrsa. D. Rkp. 264 Isto. ni velike spreme. Onda ti ima nekavije običaja koji su više Srbi čvarovali ali su i neki naši uz nji prifatili.263 O ISUSE. i na taj dan bi se janjci bilježili. UZAŠAŠĆE (SPASOVDAN) Uzašašće (Spasovo. čula od svoje pok. U stolačkom kraju taj se blagdan nekoć obilježavao: Prije je bio običaj da se na Spasovdan kolje nešto živo. Jedu se jaja. a slavi Kristov uzlazak u nebo. Ustirama. D str.. 1959. (To je na neki način bio zavjet ili možda čak i žrtva. To su ko radili ako su se bojali vukova ili bolesti pa bi čvarovali u to. Tako bi ko je imo puno tog živa. Isuse. po kazivanju Ruže Džalto. 2007. odredio jedan dan u sedmici kad se ne bi ni klale ovce nit bi se ispod nji' đubre izbacalo. uskrsnula duša naša na današnji dan. ISUKRSTE O Isuse Isukrste. majke.) 265 Zapisala je Mirjana Ćališ u siječnju 2008.

Pokazali su se razdijeljeni jezici kao od vatre i na svakog od njih sišao je po jedan. Budući su Židovi toga dana obilježavali Pedesetnicu u Jeruzalemu je bilo mnoštvo naroda različitih narodnosti. Navečer bi dotjerali nazad u selo tako nakićenu stoku. Petar je rekao Izraelcima da je Isusa. 267 Taj blagdan nema određen datum. str. završavaju se uskršnji blagdani. D. “kao što svi vi vidite i čujete (…)”. Tada ih se tri tisuće pokrstilo i to je bio rođendan Kristove Crkve. 268 Janko Oberški. 266 176 . Na taj su dan svi Isusovi učenici bili zajedno. Rkp. kravama i volovim' oko rogova a ovcama oko vrata. Neki su se podrugivali govoreći da su se apostoli ponapijali. igrali se pastirskih igara i ručavali. od prvoga proljetnog cvijeća naprave vjenčiće koje su stavljali na stoku. Split 2005. FF Mostar. i napunio svu kuću u kojoj su apostoli sjedili. 266 DUHOVI Tim pomičnim267 blagdanom. koji su gonili stoku na pašu u okolna brda u šumu. kojega su oni razapeli. S neba se začuo šum. Bog oživio od mrtvih i uzdignuo na nebesa gdje je primio Duha Svetoga i izlio ga.-207.268 Katarina Pejčinović zapisala je u srpnju 2007 godine od Jelene Rodić i Kazimira Džoje. Mnoštvo je bilo zbunjeno kada su čuli apostole kako govore njihovim jezicima. kao što nema ni Uskrs. Marjan tisak. Sutradan bi na Spasovo nosili u šumu dobar ručak. Napunili su se Duha Svetoga i počeli govoriti tuđim jezicima “kako im je Duh Sveti davao govoriti”. Biblijska povijest Staroga i Novoga zavjeta. kao kad se digne silan vjetar. Potom bi pomuzli krave i međusobno se polijevali mlijekom i moli se Bogu da tako bude i dogodine. 57. 2007. Zbunjeno je mnoštvo pitalo što im je činiti. str. 206. primjerice.KIĆENJE STOKE U vareškom je kraju. a Petar im je rekao da čine pokoru i pokrste se jer će tako primiti Duha Svetoga i spasiti se. koji je pedeset dana nakon Uskrsa. Petar je među apostolima ustao i rekao da se ispunilo obećanje proroka Joela: “Izlit ću duha svojega na svako tijelo”. bio običaj uoči Spasova da pastiri.

Isukrston. vruće čavle pronesoše. blagoslov. da je zvizda uvaćena.3. Teže su mi suze tvoje neg na križu muke moje. otolen se j’ podizala: “Ajme sinko. ajme diko!” “Biž otolen. Bole li te tvoje rane? “Ne bole me moje rane. KATARINO Sveta. u tamnicu postavljena. Te se molitve upućuju svecima i sveticama Božjim kao molbe za zdravlje. Isus gleda i pogleda ne bi l’ koga svog ugleda. nit je blizu ni daleko. dosad si mi sluga bija. ti Ivo. oslen si mi bratac mija. uspjeh. sreću. Tužno plačuć kroz gradove nać ćeš Divu pokraj grada di raspravlja duge vlase i kaži joj tužne glase. Nikog svoga ne ugleda nego Ivu slugu svoga. Katarino. tuga mi je oko srca za Isuson. Sinoć jesan ja vidila čudnim puton proletiše. MOLITVENE USMENE LIRSKE PJESME Mnogobrojne su molitvene pjesme koje i danas kazivači kazuju. ti otiđi tamo doli. slugo moja. Božja ženo. Tute j’ Diva k zemlji pala. kao preporuka. Oj. SVETA. kao zahvala za uslišane molitve. KATO. Kato. na putu ga uvatiše na križ gori razapeše. Teže mi je tvoje uzdisanje 177 . za ne reći moja mati.

Rok je molio za to mjesto i otjerao bolest. rođena 1924. u Pučišći na Braču).10. 270 Studentici Filozofskoga fakulteta u Splitu. U tom mjestu je tada izbila kuga. godine kazala Nekić (djev. Kazivačica je šezdesetih godina 20. st. izbila je kuga. Pjesme je uglavnom naučila od svoje majke. 15. 1. Roka i donosio mu hranu. Branki Ćićerić. Katarini Nekić. Bog ti hoće milost dati Sve od kuge ozdravljati Moli za nas sveti Roče Po velikoj tvojoj milosti Amen. sv. 2004. Vlasnik je zapovjedio slugama da slijede psa i otkrili su gdje se skrivao sv. Propovijedao je po gradovima riječ Božju. godine u zaseoku Zelenikovac pokraj Jasenica). FF Split. Otada se štuje kao zaštitnik od kuge. *** U knjizi Duša tilu besidila 120 je suvremenih zapisa starinskih usmenih molitvenih pjesama iz Bosne i Hercegovine.neg na križu moje umiranje. Rkp. Sakrio se u drugom gradu gdje je živio jedan bogati čovjek. u Pučišću na Braču 2005. u Zadru 2004. Rok. Studentici Filozofskoga fakulteta u Splitu. na seoskim prelima i čuvajući ovce. 269 178 . U knjizi Molitvice Ante Jurić Arambašić navodi molitvene pjesme iz Kijeva i uspoređuje ih s molitvama iz knjige Duša tilu besidila. 11. sv. Baričević. god. te je bio potjeran iz grada. Njegov pas je pronašao sklonište sv. U jednom gradu u kojem je bio..”269 (Zadar) ZDRAVO ROKO PRIČESTI Zdravo Roko pričesti. Rkp. godine kazala Tonka Martinić (rođ. s.270 (Pučišće na Braču) Sveti Rok je bio bogat i svoje bogatstvo je dijelio sa siromašnima.1919. 2005. č. od koje je i on obolio. Sv. preselila u Zadar. FF Split.

pr. Kr.) nalazi se pjesma Kako se tuži duša svrhu tila. Duša tijelo upozorava da smrt nema milosti i da drage rastavlja u žalosti. tisućljetna je sumerska civilizacija nestala pod naletom Amorićana. U toj pjesmi duša upozorava i prekorava tijelo da će brzo iz njega ići te mora ispovjediti grijehe jer je uživalo u strastima. Didaktička sumerska poezija ogleda se u prenjima Emeš i Enten.4. (Velik je broj suvremenih zapisa hrvatskih prenja o razgovoru čovjeka i njegove duše. st. str. Odjek sumerske pjesme Čovjek i njegov bog opaža se u biblijskoj knjizi o pravednom Jobu.-VIII.). pr. a od refleksivnih pjesama poemu Hvalit ću Gospoda mudrosti. 3-4. g. 179 . g. Pronalazak i posvećenje trnokopa i dr. pr. sva lipost odbjegla. Duša savjetuje tijelo da se odluči pokoriti i da se ne goji jer će u smrdećem grobu u smradu izgnjiti. Početci staroegipatske književnosti vezuju se uz Staro kraljevstvo. 10-12. Zagreb 1996. Školska knjiga. Smrt ga je zatekla. Kr. Procvat je te književnosti bio od 2300. Antologijski je primjer staroegipatskog prenja Razgovor čovjeka i njegove razočarane duše (oko 2250. 271 Nevenka Košutić Brozović. g. g. PRENJA (NADMETANJA) Prenja su moralno-didaktička nadmetanja. gdje su mu stanja i imanja. U Osorsko-hvarskoj pjesmarici je i pjesma Tužen´je zločestoga tila ko preminuje [s] sega svita u kojoj tijelo govori da će pribivati u zemlji do Sudnjega dana. Inanna odabira zemljoradnika. a grob će tijelu biti svo stanje i imanje. Kr. druzi dok je ono u tuzi. pr. Čitanka iz stranih književnosti I. gdje su mu mladost i jakost. st. Babilonska Pripovijest o siromahu iz Nipura (XIII. Čovjek se u toj pjesmi razočarao nepravdama i sudbinom te je priželjkivao smrt. Kr. Kr.) je jedna od najstarijih humoristično-satiričnih pjesama u svjetskoj književnosti. 272 Isto. Razočarani je čovjek odabrao smrt. g. a na dušu nije mislilo. Oko 1600. Pjesma je dvodijelna i napisana je osmeričkim dvostihovima i zasigurno je nastala davno prije XVI.). palače i postelje. pr. Tijelo se tuži gdje mu je: ljepota i mladost. a poznavale su ih najstarije civilizacije. dika i užitak. do 2100. blago koje ljubi vele drago.272 U Osorsko-hvarskoj pjesmarici (oko 1530.) Od asirsko-babilonskih prenja valja istaknuti Razgovor tamarisa i palme.271 Istovjetno je intonirana mezopotamska pjesma Razgovor gospodara i sluge (oko 1000. Uzalud ga je duša odvraćala. Sumerska je književnost trajala koliko i Sumerani.

str. Zagreb 1969. DI SE DUŠA S TILON KARA Brnjada spašen biše. Jure. Povijest hrvatske književnosti do preporoda. 180 . 414. U tome prenju đavao nije mogao slušati Isusove riječi te je sa svojom vojskom navalio na Isusa koji je zapovjedio da se oblak spusti na zemlju. suvom žeđom. 273 Prenje đavla s Isusom (Kako se je prel đaval s gospodinom Isuhristom) razgovor je između Isusa i đavola. Duša tilu besidila (hrvatske pučke molitvene pjesme iz Bosne i Hercegovine) Mala nakladna kuća Sv. Zagreb 2001. Župni ured Kijevo. što me nisi pridisalo.-420. ……………………………… Suvremeni zapis prenja Oj divice.. Zagreb 1945. Novo greblje načinjeno. zahvati đavola “i objesi ga glavom dolje”. Anica Nazor i Marija Pantelić. 13. čistim postom. MH. žive ljude pritresalo. na molitvi svetoj staše. skoro tilo pokopano. 274 Mihovil Kombol. PSHK. sebi Boga otijaše. priredio Vjekoslav Štefanić i suradnici Biserka Grabar. 1997..274 Velik je broj prenja koja se i danas kazuju. Za drugim si mramoralo. sveta slavna čini 113 stihova. MH. 275 Vidi: Marko Dragić.275 U suvremenim zapisima duša (umirućem) tilu besidi: ……………………………… “Ej ti tilo. str. 1. Tu se dara naslušalo. i: Molitvice (nabožne pjesme u selu Kijevu) Ante Jurić Arambašić.Tijelo nastavlja tuženje i obraća se družbi miloj i upozorava žive da će i oni umrijeti. gnjilo bilo. knj. Zora. di se duša s tilon kara: “Kam’ ti sada amir konja? Kam’ ti sada plug volova? Kam’ ti sada krd ovaca? 273 Hrvatska književnost srednjega vijeka. Baška Voda.

majko moja. Kad se kune mukan mojin. jadnu dušu poljamiše. mene muke uzimaše. da je primiš gori k sebi. nije duša naka bila. Maglica se sva stiskaše. rogi su in ko u magarca. Crne kite ogrizoše. goli šljuci ostadoše. ispod sela zalazio. di gori vatra i žerava. duša gori k nebu gleda. da te vitar ne zapune. krivo klela ranan mojin. moli ti se jedna duša. zemlja. krivo klela mukan mojin. iz zemlje iznikoše.” Isus tada ‘vako reče: “Oj Marijo. crnu zemlju pritiskaše. kad je na onom svitu bila. nit će moći izgoriti. da te sunce ne ograne. Kad se kune dragin Bogom. Prostiću joj tamo doli. 181 . kad si k misi polazio. Nit će moći prigoriti. mene rane povriđuju. sve se trese nebo. Kad se kune ranan mojin. s kutju se zanosio. Gospa kleče na kolina prid Isusa Gospodina: “Oj Isuse lipi sine. Strašni đadri doletiše. krivo klela dragin Bogom. Već se duša krivo klela.Kam’ ti žena uzorita? Kam’ ti dica plemenita? Čime si se ponosio.

Sarajevo 2006. Hrvatska usmena književnost Bosne i Hercegovine: lirika. Genove. Barcelone. Iznimno je štovan svetac kod mnogih naroda. Hrvatska književnost Bosne i Hercegovine u 100 knjiga. Lucićevu Vrtalu. Od srednjega su vijeka u usmenoj komunikaciji legende o Svetom Juri. Izvorni pučki napjev Gospinog plača prvi je put izveden na Hvaru 1510.). kao i o kralju Vladimiru. I. Do naših dana sačuvao se običaj kantanja Muke Isusove na Veliki petak. Senja. Naklada P. Juru posebno štuju. ožujka 2005. st.-313. Budljanskoj pjesmarici i dr. Poljičke Republike. Lovrana. knjiga 4. godine. priredio Marko Dragić. Juri posvećena je i crkva u Podbrežju kod Zenice za vrijeme Kulina bana (1193.već će nako potamnit zauvike. Sv. Engleske. a o tome svjedoči i gradnja crkve u čast toga sveca u Putalju kod Solina već u IX. 276 182 . Portugala. dramatizirana je srednjovjekovna vjerska dijaloška pjesma Muka Isusova. 06. 12 sati.. str. 23. 278 HTV. Pokopan je u Palestini u Lidu. Hrvati sv. Sv. Jure je bio zaštitnik srednjovjekovnoga bosanskog kraljevstva. godine za vrijeme Dioklecijanova progona kršćana. travnja 303. Pavičić.277 U drugoj polovici XV. Zagreb 2004. Visa. SVETI JURAJ Po tradiciji je sveti Jure bio rimski časnik. velevlasti. g. retorika. Armenije. P. Povijest hrvatske književnosti. stoljeću.276 (Polog kod Širokoga Brijega) Dijaloške su pjesme vezane i uz pasionsku tradiciju.278 5. epika. (drugo znatno prošireno izdanje). Matica hrvatska i HKD Napredak. a nalaze se u Trogirskoj pjesmarici. VERSIFICIRANE LEGENDE Kroz minula stoljeća do naših su dana u usmenoj komunikaciji sačuvane versificirane legende: Sveti Jure i zmaj ognjeni i Sveta Kate. 277 Dubravko Jelčić. Dnevnik. Na njegovom je grobu izgrađena katedrala. 312. str. Pjesmarici Miše Vrančića. Mučen je i pogubljen u Kapadociji (Mala Azija) 23. Gruzije i td.

pripovijeda se o čudesima koja su se dogodila po zagovoru sv.) navodi da se pokatkad običavalo prije svete mise u “Jurjevoj crkvi u Kaštel Sućurcu recitirati vrlo zbijenom mnoštvu s povišenog mjesta (…) ugodnim ritmom hrvatski pisanu povijest o životu i mučeništvu sv. Daniele Farlati (1690. od staroga fakta i zemana. Juri koji je kopljem probo zmaja i tako spasio Širin grad. 13.-VIII. st. a od tada do danas u usmenoj je komunikaciji motiv sv. Diljem književne baštine. uredio Anđelko Badurina. Diljem Bosne i Hercegovine i Hrvatske Hrvati i danas kazuju (prozne i stihovane) legende o sv. Ta je pjesma “transkribirana i objavljena početkom” XX. tu zeleno jezero bijaše. Zagreb 1990. Versificirana legenda o sv.) u djelu Illyricum sacrum (sv.279 Godine 1380. Jure u njegovim svetištima. Juraja. Juri. 1751. 308. Jure. str.-14. legende pripovijedaju o njegovoj mučeničkoj smrti. 5.Od 6. I. str. Mostar 1996. nastala je prva hrvatska lirska pjesmarica. Sveučilište u Mostaru. 279 183 . tiha rosa zeleni livada i još će ti ljepša radost doći. 10. st. koju će ti Jurjevdan donijeti. st. Kod Širen grada bjeloga. 280 Miroslav Palameta. Venecija. među kojima je i ova: SVETI JURE I ZMAJ NEMILI Oćemo li jednu zapjevati. Leksikon ikonografije. Jure koji je kopljem proboo zmaja. pridodana je Kačićevu Razgovoru ugodnomu. st.– 1733. Kršćanska sadašnjost. koju će ti Jurjevdan donijeti. koja si no na glasu odavna. Veseli se Bosno slavna.-310. liturgike i simbolike zapadnog kršćanstva i Uvod u ikonologiju Radovana Ivančevića. a u njoj je prva pjesma Pisan svetoga Jurja. Od 12. o glasovitoj njegovoj pobjedi u kojoj je ubio zmaja”. Tebi nosi ugodne darove.280 Ta se legenda kod Dalmatinaca skoro od VII. običavala izvoditi svake godine na Dan sv. Eto tebi lijepo proljeće. Jurjev danak iđe i još će ti ljepša radost doći.–1819.

al’ od tuge i nevolje one. on skakaše gradu na bedeme 25. ne boj se. Buduć Jure. koja tješe biti za kraljicu. ne gledajuć ucviljenu majku.” I još joj reče vojvoda Jurko: “Oćeš moju viru virovati. Djevojka je i od sebe lipa. pa će t’ sa mnom prožderat zajedno.” Govori joj vojvoda Jurko: 50. ja ću tvoga zmaja pogubiti. gizdava djevojko. da on dade ćercu jedinicu. Od naglosti pram gradu iđaše. Božju je pomoć zazivao: “Božja pomoć. neznani junače. 184 . pa je redak kralju dolazio. što pogubi zmaja ognjenoga. roda viteškoga. iz onog zelenog jezera. Pa padaju mrtve na stotine. iskakaše gradu na bedeme. pa gospoda natrag pobjegoše. tu se grozno skupa naplakaše. 30. da je vode preko bila grada. Kad se kralj dobro naplakao. 20. Ako njemu mita ne dadoše. lijepo svoju ćercu obukao i dao joj širensku gospodu.15. mlađena je i visoka lipa. “Bjež odatle. 40. sad će izać zmaj proždera. i padaju mrtve na stotine. mojim se krstom pokrstiti. tu nemili zmaj prebivaše.” Ona njemu rukama odgovara: 45. a djevojku cvileć ostaviše. gizdava djevojko. “Muč. grad mu dade mita i darove: Na dan ovcu i mladu djevojku. Kad su bili nasred polja ravna. Sav se Širen redom obredio. 35.

Oćeš moju viru virovati i mojim se krstom pokrstiti. 185 . 85. Kad su preko polja išli. a Jure viče tanko glasovito: “Pokrsti se. Sve se krsti što u gradu biše i pravom se Bogu pokloniše. priznaj kripost Boga istinoga. A da vidiš vojvode Jurke. ljuta zmaja da vodi u ruci. ne izmiče junačkoga oda. 65. neka bude zaručnica tvoja. pa je tude on zmaja svezao. ranjen zmaj zviždi straovito. mala plaća dostojanstva tvoga. I evo ti draga ćerca moja. Bojnim kopljem zmaja ubio. 70. 90.” “Vidim Jure tvoje hrabrosti 80.” I krsti se nasrid bila grada i s njim vojske dvadeset iljada. pa povika Isus i Marija. pristojan je te desnice tvoje.” “Kad su tebi to dala nebesa. da mu dadne velike darove. o Širen kralju i prevari akarona svoga. u naglosti prema njima iđe. pa je svilen pas otpasao. Kralj ga vodi u svoje dvorove. I evo ti pola kraljevstva moga. Al’ mu Jure dara ne htjedoše.” Istom oni u riječi biše. kad moreš činiti takva čudesa.” Al’ mu Jure dara ne htjedoše. 60. “Dajem ti prsten s ruke svoje. 75.55. Pojas dade gizdavoj djevojci. zmaj nemili jezero zamuti. ja ću tebe od njeg izbaviti. ja ću tvoju viru virovati i tvojim se krstom pokrstiti. i da imaš nebeske kriposti.

retorika.45.95. Kad se probudila. pa sagradi crkve i oltare. primjerice. Aleksandru rimskom cesaricu 105. sve idole stare. Tere Jure u Perziju ode i on mnoge obrati narode i obrati gospoju kraljicu. 2004. knjiga 4. Muslimani su posebno štovali sv. da pjevamo. priredio Marko Dragić. U Bosni i Hercegovini sv. Djevica je zamolila Isusa da uzme Katarinu za svoju službenicu. Sarajevo 2006. 186 . A ja iđem od mista do mista. na daleko bila poznata po svojoj ljepoti i učenosti. 281 Hrvatska usmena književnost Bosne i Hercegovine: lirika.281 (Majdan kod Mrkonjićgrada) Neki toponimi baštine ime po sv. IV.-324. st. Potječe iz plemićke obitelji koja je kraljevskoga podrijetla. već mu Jure vako govorio: “Ti obori. Nakon krštenja Krist joj se ponovno pokazao u snu. da se veselimo. Juri bit će još riječi u ovoj knjizi. sve u strahu Boga velikoga. vidjela je prsten na svojoj ruci i nosila ga je do kraja života. stavio joj prsten na ruku i uzeo je za svoju nebesku zaručnicu. Juri. Juru (Đurđa) štuju Srbi. Hrvatska književnost Bosne i Hercegovine u 100 knjiga. Tako. 282 (O sv. 321. 9. Katarina je.” 100. Kad se Katarina probudila. međutim. epika.) SVETA KATARINA Sveta Katarina Aleksandrijska rođena je u 3. 282 FTV. 12. Juru. u Aleksandriji u Egiptu. i krv proli za svog Isukrsta i podnese vele muke dosta A mi da smo zdravo i veselo. vrh Biokova zove se Sveti Jure i td. kod Kraljeve Sutjeske (stolnoga mjesta srednjovjekovnih bosanskih kraljeva) nalazi se Jurjevo vrelo. Prema legendi Katarina je prije krštenja u snu vidjela Djevicu Mariju kako u naručju drži dijete Isusa. Matica hrvatska i HKD Napredak. pitala se kako bi se svidjela malome Isusu i do krštenja se nije smirila. ali je dijete okrenulo glavu rekavši da ona nije dosta lijepa. str. propovidat viru Isukrsta.

Car je naredio da se filozofi pobiju. Katarini kojoj je otac. st. Zagreb. Uzalud je car glađu pokušavao na pokornost prisiliti Katarinu. Versificirane legende o sv. Katarina s knjigom koja predstavlja njezinu učenost..U to je vrijeme car Maksimin II. koja predstavlja kraljevsko podrijetlo. Htio je Katarinu dovesti u svoj dvor. 1. st. snažan je plamen s neba uništio kotače. Katarine i Krista. priredio Vjekoslav Štefanić i suradnici Biserka Grabar. Međutim. U Katarinu se zaljubio poganski kralj. Katarina je radije odabrala smrt i kralj je naredio da joj odrube glavu. Katarina ih je zasjenila. rano umro. 283 187 . a Katarina utamniči. 274. a ona je carevu ženu s pratnjom obratila na kršćanstvo. Katarini nalaze se u Korčulanskoj pjesmarici (XV.284 U kršćanskoj je tradiciji sveta Katarina zaštitnica djevojaka. Iznenađeni car pozvao je najučenije filozofe da pobiju vjeru. Kršćanska sadašnjost. 324-325. dok se presuda izvršavala. 284 Hrvatska književnost srednjega vijeka. Zagreb 1990. Razjareni car je tada donio smrtnu presudu za sve kršćane osim Katarine. Katarini potječe iz latiničnog rukopisa časnih sestara Sv. Anica Nazor i Marija Pantelić. Zanesen njezinom ljepotom ponudio joj je brak. mnoge Hrvatice u Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini kazuju lirske pjesme o starokršćanskoj mučenici sv. a tada: Divičanska krv se lila. Očajnički je naredio da je svežu između četiri kotača optočena oštricama. liturgike i simbolike zapadnog kršćanstva i Uvod u ikonologiju Radovana Ivančevića. st.) i u Budljanskoj pjesmarici (XVII. ali je ona to s gnušanjem odbila. Leksikon ikonografije. Anđeli su joj donosili hranu. U nekim je slikama sv. Odlučio je iskorijeniti sve kršćane. st. Rumene su ruže cvale. u ruže pritvorila. s palmom koja simbolizira pobjedu te s mačem koji simbolizira mučeništvo i pobjedu. Marije u Zadru s konca XV. Katarina je odlučila posjetiti cara i odvratiti ga od njegove odluke. te su se obratili na kršćanstvo. Tu su legendu zadarske redovnice u koru recitirale na Dan Sv. te da je tako iskidaju na komade. str. Tada su Katarini odrubili glavu. Početkom 21. Mnoge slike prikazuju zaruke sv.283 Zapis legende o sv.). ali pod uvjetom da ona napusti Kristovu vjeru. priredio Anđelko Badurina.277. Katarine. knj. izabrao Aleksandriju za glavni grad svoga dijela carstva. 1969. U kršćanskoj ikonografiji sveta Katarina se obično prikazuje s krunom na glavi. PSHK. str. kralj.

285 ………………………. sveta bila pa se ne ti udavati. retorika. Mene j’ Gospa zaručila. Sarajevo 2006. odšetajte One kosti izvadite. A Isus mi prsten dava Da ga nosim u raspašću. odšetajte I kola naperite. Hrvatska književnost Bosne i Hercegovine u 100 knjiga. Ceciliji i dr. Neka tavni devet ravni.) SVETA KAJA. I Kaju na ustre raznesite. epika. ni za grije poznavati. knjiga 4. I ustre naoštrite.” Kad se navršilo devet godinica ravni: “Ajte. sluge. Seser prosi na sve strane od otalen Irudane.” Kad je kralj razumija On je slugan naredija: “Ajte. str. (Danas u Dalmaciji kazivačice kazuju i stihovane legende o sv.-326. Nikoli Taveliću. I u tavnicu je stavite.” “Volim ode vaik stati neg’ se tvoja žena zvati. sluge. 188 . Matica hrvatska i HKD Napredak. Nek’ se sunca nasunčaju I miseca nagledaju. 285 Hrvatska usmena književnost Bosne i Hercegovine: lirika.cilom svitu mirisale. priredio Marko Dragić. SVETA BILA Sveta Kaja. “Vidiš tute vaik stati neg se moja žena zvati.” Kad su sluge došle prid tavnicu Sva j’ tavnica ka danica. sv. 324.

Kaja Boga zavapija: “Bože mili. godine. Rkp. zvizdon kapu napuljala. 286 189 . ako gine tilo moje Nek’ ne gine duša moja. 2004. Prid njon puna trpezica Kruva pribiloga i mesa debeloga. Amen. Misecon se opasala. A oko nje se anđeli savijaše Na nebesa je odnesoše. zvizdon kapu napuljala. Kazala joj je Marija Brković rođ. gospodaru. rođena 1921. Anđeli joj svićon svitle. Misecon se opasala.U njoj sidi Kaja ka divica. Sinu Božji budi ‘valjen Po sve vika. Al’ ti pusti tio rosu Da zaladi oganj vatre. sluge. moj kralju. Da ti kažem jedno čudo.” Kad joj ništa ne mogaše U more je uvališe.” Kad je kralj razumija on je slugan naredija: “Ajte. u Zadru 2004. “A. Kad smo došli prid tavnicu sva tavnica ka danica u njoj Kaja ko divica. A ona bile knjige štije.” Kad to Kaja oču. odšetajte I vi peć ugrijte Kaju u peć zaprećite. Kad su tako opazile one natrag usprednile. Anđeli joj svićon svitle. Perković. FF Split. godine.286 (Zadar) Zapisala je Katarina Nekić.

Od lipote Kata cvala. Kata mora prije zore. Osta Kata sirotica. da se njome namažemo i za grijehe pokajemo. u matere jedinica. u Isusa zaručnica. Livom rukom prstenova. velevlasti i oblasti. a prsten joj srcem sjaje. daj i nama svete masti. u lipoti i kriposti. bile dvore obasjala. bile dvore očarala. VELEVLASTI Sveta Kate. Sveti znamen čar joj daje.SVETA KATE. velevlasti. Da mi bile dvore krasi i milinom srdžbu gasi.” Virne sluge potekoše Katu u dvor dovedoše. Kralj poganski za nju čuje. Umri Kati. otac kralj. desnom rukom znamenova. Od mudrosti Kata sjala. na blag danak u nedilju. Isus ju je zaručio. pa slugama poručuje: “Brzo na put požurite i ni časa ne kasnite. doć u moje bile dvore. pogodi je kao malj. Kralj joj tada progovara i pogodbu strogu stvara: 190 . Kata cvita u milosti.

O Isuse budi valjen. po sve vike vikov. ja ću tebe pogubiti. tvoju slavu oblatiti.-326. Sarajevo 2006. priredio Marko Dragić. retorika. Hrvatska književnost Bosne i Hercegovine u 100 knjiga. str.” Na to Kata progovara kralju vako odgovara: “Ni za slavu. tvoju glavu odrubiti. cilom dvoru bit ćeš dika. da bi mogla slavna biti. pokraj Krista zaručnika. epika. knjiga 4. ni za glavu.” Kada kralju biše jasno. imat Krista zaručnika. u ruže pritvorila.“Moraš Krista ostaviti. Radije ću mrtva biti. Ako ne će tako biti. 191 . nego Krista ostaviti. Anđeli se okupili. u raj Katu tad odnili. Rumene su ruže cvale. Divičanska krv se lila. Božja dika. cilom svitu mirisale. Matica hrvatska i HKD Napredak. on je dade pogubiti i glavu joj odrubiti.287 (Dragićina kod Gruda) 287 Hrvatska usmena književnost Bosne i Hercegovine: lirika. da će Kata umrit časno. Najveća je moja dika. Amen. Blista Kata. 324. neću gazit viru pravu. Kad ostaviš zaručnika.

cmili teško i nevolja mu je. Od tega mi ni na pamet nije. nisam vidi’ mile majke moje. a na viru opet ću mu doći. a sužanj sam starca babe tvoga Samojila. ponizno govoriš. tiho zboriš.” Besidi mu Kosara divojka: “Spovidi se. da ga bor ubije! Na božju me viru privario. Ona mu je besidila mlada: “Što ti mi je. ja se nisam junak oženio. nego sam se majke uželio i mojega dvora bijeloga. ža’ ti joj je bilo. i njemu je tiho besidila: 192 .” Kad to čula Kosara divojka. Začula ga Kosara divojka. moj sužnji nevojni. da me pusti do dvora mojega. mili Bože. neg sam sinac kraja slovinskoga. u tamnicu mene postavio. Moli babu tvoga velikoga. i šeta se babi u kamari. rek bi da si roda gosposkoga?” Govori joj sužanj Vladimire: “Ma ja nisam roda gosposkoga. moj sužnji nevojni? Što niz obraz grozne suze roniš? Oli ti je stanje dodijalo u tamnici lošoj kući mojoj?” Odgovara sužanj Vladimire: “Duše moja. stanje mi je dodijalo teško u tamnici lošoj kući tvojoj. Jur je ovo devet godinica.VLADIMIR I KOSARA Procmili’ je sužanj Vladimire u tamnici krája bugarskoga. Kosara divojka. lipa ćerca kraja bugarskoga.

Žuta mu je do pojasa brada. žuti su mu brci do za uho. moj sužnji nevojni. i otari grozne suze tvoje. u tamnicu nogom udarila: “Ustani se. kako da ne čuje. za mojega draga zaručnika!” -“Vele luda Kosara divojko.“O moj babo. a drugi ga striže.“O tako ti. i izajdi tamnici na vrata. svi ti sužnji u tamnici cmile. a za nje je draga virenika. i pusti mi sužnja do jednoga ma ne sužnja moga Vladimira!” . jedan brije. velo dobro moje. velika ti hvala. ti vazimaj ključe od tamnice. kraj mu dava ćercu jedinicu za njegovu dragu zaručnicu. neg mi pusti sužnja Vladimira za mojega draga virenika!” Više mu se s manjim ne mogaše. i vodi ga u kamare svoje. da pušćiva sužnja Vladimira. Opet mu je mlada govorila: “Ustani se.” Kad izajde tamnici na vrata. jer te draga zaručnica zove!” Muči sužanj. on joj dade ključe od tamnice. ma najveće sužanj Vladimire. babo dobro moje. jer te zove Kosara divojka. a treći mu nojte obrižuje. hitila ga za bijele ruke. jer se babi vije o grjavce. Mili Bože. Ona pojde tamnici na vrata. lipa ćerca kraja bugarskoga. ja ti ne ću od krajestva ništa. 193 . babo dobro moje. Pusti mi ga. tri barbira ona nahodila. sužanj Vladimire.

Vesela bodi Maria. Zagreb 1978. 288 (Smokvica. Hrvatska usmenoknjiževna čitanka. (Nema podataka da li je pjesma o kralju Vladimiru bila u usmenoj komunikaciji prije Kačića. Liber. oslobađanje Vladimira i njegovu ženidbu s Kosarom. Legendu o kralju Vladimiru fra Andrija Kačić Miošić u Razgovoru ugodnomu navodi i u proznom i versificiranom obliku (150 stihova). Stipe Botica.) Vjerojatno je Kačićeva pjesma prešla u usmenu komunikaciju. Usmenu legendu o kralju Vladimiru. Mladost. prvi je zapisao pop Dukljanin. Školska knjiga. 1914. str. prelepa vinska jagoda pred Majkom Božjom Bistričkom. ROMARSKE PJESME Romarske su vjerske pjesme koje su pjevale skupine hodočasnika. knj. VI. Zagreb 1995 str.) 6. knj. Stihovane legende o kralju Vladimiru obuhvaćaju epizode: usužnjenoga Vladimira. skoro upola manje od Kačićeve pjesme. g. susreta s Kosarom. 72.289 (O kralju Vladimiru bit će još riječi u poglavlju Povijesne predaje. Korčula) *** Usmeno-književni žanrovi se pokatkad preoblikuju. 1. Ta pjesma ima 81 stih. Ta je legenda nadahnula Kačića Miošića da narodnim stilom spjeva Pismu od kralja Vladimira. Navedena lirska pjesma Vladimir i Kosara nalazi se u Hrvatskim narodnim pjesmama. 289 Povijest hrvatske književnosti. pa ga šaje dvoru bijelomu. * Višestruke su interferencije usmene i pisane književnosti. ZACVELA VINSKA JAGODA Zacvela vinska jagoda.I dava mu po krajestva svoga. 288 194 . napisale Maja Bošković – Stulli i Divna Zečević. 119-120. dakle. dakle. da pozdravi milu majku svoju.

Hrvatska usmenoknjiževna čitanka. Školska knjiga. Vesela bodi Maria Majka Božja Bistrička.veseli tvoji romari. str. Bronzin na kominu Vidi: Stipe Botica. veselo k tebi odiju. 290 195 . grešna tela napajaju. 27.290 (Zbelava) U Bosni i Hercegovini nisu zabilježeni primjeri romarskih pjesama. Majku Božju Bistričku. prelepe žute križece. Jezuša mi darujemo z lepimi žutimi križeci. Mariu mi darujemo z jednom zelenom kiticom: Mariu mi darujemo z lepimi drobnimi čiselci. Pred njom cvete jagoda s kem se meše služiju. Ponizite se vse gore kaj bomo vidli Zagorje. Prelepo drobno čiselce. Zagreb 1995. vesele dare nosiju.

Delorko. Zagreb 1996. Petar. Zagreb 1995. Andrija Kačić Miošić. Bortulin. D. 12.. 1. Školska knjiga. Stipe. 14. Institut za narodnu umjetnost. Zagreb. Istarske narodne pjesme. Andrija. Tvrtko. Stipe. Botica. Split 1961. Filozofski fakultet Zagreb. drugo izmjenjeno i dopunjeno izdanje. Zagreb 1978.IZVORI I LITERATURA 1. Maja. Čapo-Žmegač. Biserno uresje (izbor hrvatske usmene ljubavne poezije). Školska knjiga. izdanje. knjiga II. Narodna književnost. 15. 8.. Čubelić. Zagreb 2003. Botica. 2. F. urednik dr. Jasna. Olinko. 10. 16. 7.. Čubelić. 11. Sveučilišna naklada. Zagreb 1906. Sarajevo. običaji u Belom na otoku Cresu. Golden marketing. Urednik I. 1972. Biblija i hrvatska kulturna tradicija. stoljeća. Povijest i historija usmene narodne književnosti. pučka pobožnost. dr. sv. Jugoslavenska akademija znanosti i umjetnosti. knjiga XI. Vl. 1984. Znanje. Lirske narodne pjesme. Zagreb 1963. MH. Zagreb. Tvrtko. izdanje. Bosanski prijatelj. uredio Antun Šoljan. 100 najvećih djela svjetske književnosti. 4. Lirske narodne pjesme (Antologija) IV. Zagreb 1997. Usmene lirske pjesme. Jukić. Zagreb 1990. Tvrtko. Zbornik Kačić. Botica. izdanje. Hrvatska usmenoknjiževna čitanka. Čubelić. Zagreb 1960. Botica. Božić. Školske novine d. Stipe.o Zagreb 1994. SHK. Bosansko-hercegovačka književna hrestomatija. Zagreb 1861. Botica. Bakotić. 6. 9. Zagreb 1972. zajednica. Školska knjiga. Zavod za izdavanje udžbenika. Lijepa naša baština (književno-antropološke teme). Stipe. 5. Stipe. Hrvatski uskrsni običaji. Stipe. Đenana Butorović. Hatidža Krnjević. 196 . Korizmeno-uskrsni običaji hrvatskog puka u prvoj polovici XX. Zbornik za narodni život i običaje južnih Slavena. dr. VI. 13. Bošković-Stulli. Zagreb 1995. Boranić. Botica. 3. Pogled na ideologiju narodne poezije. sv. 17. Matica ilirska. V.o. nakl. Usmeno pjesništvo u obzorju književnosti. Ljubomir Zuković. Zagreb 1998. III.

Dr. 19. 96-117. II. 23. Dragić. Dragić. MH. MH. Delorko. Mostar 2007.18. kraljice i dodole u hrvatskoj tradicijskoj kulturi i slavenskom kontekstu. Zagreb 1988. Zagreb 1908.. Marko. 29. 25. br. 21. Marko. br. 3. Univerzitetska riječ. Dragić. Mala nakladna kuća Sveti Jure. Hercegovina. 20. Povijest književnosti hrvatske i srpske.-12. Zora. Olinko. Ljuba Ivanova. Olinko. Šurmin. 26. Jure. Narodna umjetnost. str. Dragić. knjiga 4. godišnjak za kulturno i povijesno naslijeđe br. Olinko. 31. Split 1969. Delorko. Sjećanja. 33. 27. Đuro. Marko Sveta tri kralja u hrvatskoj tradiciji. Nikšić 1987. Drvo badnjak u kršćanskoj tradicijskoj kulturi. 30. Delorko. 21. br. Osvrti). MH. 32. Olinko. Zanemareno blago. Narodna umjetnost. Mala nakladna kuća Sv. Hrvatske narodne balade i romance. Marko. Ladarice. 24. Odjel za kroatistiku i slavistiku. Matica hrvatska i HKD Napredak. str. Dragić. 369-390. Zagreb 1979. Otimanja zaboravu (Dojmovi. str. Zadar 2007. Čakavski sabor. Dragić. 67-91. Marko. Sarajevo 2006. 1 (1-192). epika. knjiga. Erlangenski rukopis (Zbornik starih srpskohrvatskih narodnih pesama). Olinko. Delorko. 275-296. Zlatna jabuka. Narodne pjesme s otoka Zlarin. Hrvatska književnost Bosne i Hercegovine u 100 knjiga. retorika. Apotropejski obredi. 197 . Katolički bogoslovni fakultet Sveučilišta u Splitu. 28. Hrvatske starinske narodne pjesme sakupljene u naše dane po Dalmaciji. Narodne pjesme otoka Hvara (prema zapisima osmorice sabirača Matice hrvatske u devetnaestom stoljeću). Narodne pjesme s otoka Brača. Crkva u svijetu br. str. običaji i ophodi u hrvatskoj tradicijskoj kulturi. Zagreb 1975. Tuj tunja tu jabuka (Hrvatske narodne lirske pjesme iz Rame). Baška Voda 1995. Hrvatska usmena književnost Bosne i Hercegovine: lirika. Marko. Duša tilu besidila (hrvatske pučke molitvene pjesme iz Bosne i Hercegovine). Zagreb 1980. Dragić. Olinko. Delorko. Split 2007. Baška Voda 1997. 11. Katolički bogoslovni fakultet Sveučilišta u Splitu. Sveučilište u Zadru. Crkva u svijetu br. 1 (1-196). Zagreb 1956. Delorko. Split 2008. Split 1976. Olinko. Delorko. 22. Croatica et Slavica Iadertina.. Marko. priredili Radoslav Medenica i Dobrilo Aranitović. 17.

Povijest hrvatske književnosti. 50. Hrvatske narodne pjesme. s francuskoga preveo Goran Rukavina. Zagreb 1909. 1. Gerard. sc. knjiga druga. Glazier. priredio Vjekoslav Štefanić i suradnici Biserka Grabar. uredio Olinko Delorko. Razvoj hrvatskog narodnog pjesničtva. Zagreb – Ljubljana 1987. 40. 45. 46. III izdanje. 41. knjiga peta. Milovan Godinu dana hrvatskih narodnih običaja. K. Alemko. 35. 51. Nikola Andrić. 2. Nikola Andrić. broj. Luka. Vanda Babić i mr. 49. Sveučilišta u Zadru. priredili doc. 278-280. Monika Suvremena katolička enciklopedija. Jačkar hrvatske narodne jačke iz Gradišća. 44. Josip Matasović. Split 2005. knjiga. Zadar 2006. Aron. Ceres. AGM. August Cesarec. Zora. 38. Ferdo. str. Petar. Hrvatski običaji. Josip Miletić. Zagreb 1931. Zagreb 2003. Zagreb 1914. 39. Zagreb 1991. Zagreb 1951. Helwing. Odio drugi. Gurevič. Heffler. Eric A. sabrao Martin Meršić. Split 2008. Ženske pjesme. 36. Fikcija i dikcija. A – E. Krisnice i Zeleni Jure u karlovačkoj okolici u XIX stoljeću. dr. 42. Hrvatske narodne pjesme. 43. 47. Novinsko-izdavačko i štamparsko poduzeće Čakovec 1964. Grgec. Hrvatska književnost srednjega vijeka. (romance i balade). PSHK.34. Problemi narodne kulture u srednjem veku. Hrvatske narodne pjesme. Knjiga šesta. Ivo. uredio dr. Zbornik studentskih radova. Anica Nazor i Marija Pantelić. redakcija i komentari Vinko Žganec. Zagreb 1943. MH. (Pričalice i lakrdije). Grafos. Hrvatski sabor kulture. Zagreb 1993. Split 2007. Havelock. priredio Stipe Botica. Hrvatske narodne pjesme. Književni krug Split. uredio dr. Beograd 1987. Hrvatski etimološki rječnik. Književni krug Split. Gavazzi. Gluhak. Ilić Oriovčanin. Zagreb 1944. Genette. priredio Stipe Botica. knj. Muza uči pisati. Sveska druga. Frangeš. 26.. Zagreb 1846. Petar Hrvatske narodne pjesme. Razmišljanja o usmenosti i pismenosti od antike do danas. Grgec. sc. glavni i odgovorni urednik Dr. Zagreb 2002. (ženske pjesme). Zagreb 1969. 198 . Michael. s ruskog prevela Lidija Subotin. Odjel za kroatistiku i slavistiku. knjiga prva. Hrvatske narodne balade i romance. Narodni slavonski običaj. Slobodna Dalmacija. Narodna starina. 48.. 37. Hrvatska državna tiskara. MH. vlasnik. sveska prva. MH. X.

IV. Košutić-Brozović. Bratoljub. 56. Glasnik zemaljskog muzeja Bosne i Hercegovine. Kuba. knj. Jelčić. Josip. P. Kekez. 229-231. od 1842. Vuk.-IX. Milan Strašek. Nevenka. Klaić. do 1953. SV. I. Rječnik stranih riječi. Radmila. str.. Zagreb 1925. Beč u štampariji jermenskoga namastira. Kekez. I. 53. (1704). 63. Stef. knjiga 11. Karaman. III. 68. Aleksandar Zrcalo od ispovijest. Zagreb 1977. Povijest hrvatske književnosti. Organizator. i XVII. Dubravko. 67. Košutić – Brozović. Glasnik zemaljskog muzeja. Sarajevo 1984. knjiga 11. izdanje. PSHK. Pjesme i napjevi iz Bosne i Hercegovine. NS. Povijest hrvatske književnosti do preporoda. priredio Jakša Ravlić. Kombol. Globus. 1852. Kolo (Almanah). 58. Čitanka iz stranih književnosti 1. Junačke narodne pjesme (hrvatske i srpske). Zagreb 2004. Srpski rječnik. Školska knjiga. u: Škreb – Stamać Uvod u književnost. 299-318. Čitanka iz stranih književnosti 2. 199 . Hatidža. i XVII. (drugo znatno prošireno izdanje). V. neizmjenjeno izdanje. XXIV/XXV. Zagreb. Kajmaković. Ludvik. Usmena književnost. Mihovil. Zagreb 1986. Zagreb 1996.. Školska knjiga. Narodni običaji stanovništva Lištice. 66. Antologija narodnih balada. u: Zbornik proze XVI. 65. Etnologija. Svjetlost. priredio Jakša Ravlić. 60. Etnologija. 59. sv.52. XV-XVI. 69. Split 1889. MH. Zora i Matica hrvatska Zagreb 1972. u: Zbornik proze XVI. 62. Kajmaković. Beograd 1978. Radmila. Srpska književna zadruga. Komulović. NS. Maskirani ophodi. stoljeća. Bartol Život Gospodina našega Isukrsta. Zagreb 1996. priredio dr. Sarajevo 1969/1970.1996. Marjanska vila ili Zbirka narodnih pjesama sakupljenih u Spljetu. Zora i Matica hrvatska Zagreb 1972. Dujam Srećko. Zagreb. Izdanje hrvatskih srednjoškolskih profesora. Nakladni zavod MH. Kombol – Novak. Krnjević. stoljeća. PSHK. str. Naklada P. Razmišljanja od Muke Gospodinove poglavlje XII. Josip. Hrvatska književnost do narodnog preporoda. Kašić. Nevenka. Pavičić. 61. istumačen njemačkijem i latinskijem riječima. poboljšano izdanje. Sarajevo 1961. Zagreb 1980. Zagreb 1945. 55. Karadžić. Školska knjiga. 64. Bugaršćice. 54. 57.

Mijatović. sv.). 74. Povijest hrvatske književnosti u Dalmaciji i Dubrovniku. liturgike i simbolike zapadnog kršćanstva i Uvod u ikonologiju Radovana Ivančevića. Duvno 1973. Kulišić. Folklorno kazalište. PSHK. Gorica 1925. 23. str. Društvo Sv. 224-234. 86. 1924. 81. priredili dr. 215-223. Poganska baština. 85. Uredio Anđelko Badurina. Katančić. Macan. II. 1. Zagreb. Gange. Zbornik za narodni život i običaje južnih Slavena. Sarajevo 1979. 78. Stjepan. Zagreb 1902. Lahner. Marjanović. Narodne pjesme srpsko-hrvatske.. 76. knjiga 23. Zbornik za narodni život i običaje južnih Slavena. Matija Petar izbor iz djela. pripremio Branko Vodnik. 1973. MH. 87. knjiga 9. Jakov. III. Hrvatske narodne pjesme. 80. Anđelko. 88. Knjiga XXIX. Mikac. Školska knjiga. Lozica. Zora. 79. Vlajko Palavestra. Hrvatska istarska pjesmarica. D. Juraj. Stara Slavenska religija u svjetlu novijih istraživanja posebno balkanoloških. Zagreb. autor koncepcije Krešimir Nemec. Tomislav. Stanislav. Mažuranić. Hrvatske narodne pobožne pjesme. Ivan. Zagreb 1932. Golden marketing. M. Godišnjak.70. MH. Zagreb 1990. Lozica. Milanović. Značaj slovensko-balkanske i kavkaske tradicije u pručavanju stare slovenske religije. Zagreb 2004. 75. D. Špiro. Medini. 77. izdanje. Zagreb 1926. 82. Boranić. i 25. Narodna književnost (izbor studija i članaka o narodnoj književnosti). Božo. JAZU. Župni ured Kijevo. III. Crikvenica 1907. MH. Zagreb 1933. Erasmus naklada. 200 . Čaranje i gatanje. Narodne pjesme (O 1000-godišnjici kraljevstva hrvatskog 925. IV. 72. izdanje. lirske. 1. 83. Knjiga XXIX. Zagreb 2002. Kulišić. 1963. str. izdanje. Špiro. str. Milorad. Leksikon ikonografije. Mohora za Istru. Kršćanska sadašnjost.1925. Zagreb 2000. Boranić. 71. Knjiga XI. Svjetlost. knj. Sarajevo. Narodne lirske pjesme. Ivan. 109-184. knj. Sarajevo 1974. 84. Jeronimska knjižnica. Godišnji običaji (Brest u Istri). sv. 1. urednik dr. Zagreb 1996. urednik dr. Zagreb 1926. Leksikon hrvatskih pisaca. Molitvice (nabožne pjesme u selu Kijevu) Ante Jurić Arambašić. JAZU. Centar ZA balkanološka ispitivanja. Zagreb 2001. Đenana Buturović i dr. priredio Olinko Delorko. 73.

) 104. Fran. Oberški. Split 1996. Perić-Polonijo. Tanahna galija. “Istra kroz stoljeća”. Palameta. Zagreb 1999. Primjerak se nalazi u Franjevačkoj knjižnici Mostar. Božić i božićni običaji u hrvatskoj narodnoj kulturi. Golden marketing. u Zagrebu i na Rijeci. u: Uvod u književnost (urednici Fran Petre i Zdenko Škreb). 96. Miroslav. Zagreb 1931. (Umnožen rukopis. Knjiga o Božiću. knj.. Janko Biblijska povijest Staroga i Novoga zavjeta. 105. Ogledi iz usmene književnosti. urednik dr. Tanja. Šenoa. 102. Zagreb 1978. Šum šumi. inv. 95. Milivoj. A – E. Ivo. 103. D. Školska knjiga. Zagreb 1995. knjiga XXVIII. Diljem književne baštine. Hrvatske narodne pjesme Istre i Kvarnerskih otoka. Suton. Suvremena katolička enciklopedija. 1-86. Helwing. 39. 201 . Povijest hrvatske književnosti. 92. 93. Sveučilište u Mostaru. Nadbiskupska tiskara Zagreb. Univerzal. Izbor iz usmene poezije. Boranić. izdanje. 91. Sova. Orbini. Slobodna Dalmacija. napisale Maja Bošković – Stulli i Divna Zečević. Skupio ih po Boki Kotorskoj. 21. br. Jugoslavenska akademija znanosti i umjetnosti. od 1852. grm grmi. Zagreb 1961. Pilar. Ive. O dualizmu u vjeri starih Slovjena i o njegovu podrijetlu i značenju. Zbornik za narodni život i običaje južnih Slavena. do 1858. Dunja. Crnoj Gori. Liber. Mavro Kraljevstvo Slavena. Pregled narodne književnosti s primjerima i teorijom. 1. Vuk vitez Vrčević. Split 2005. Zagreb 1955. priredili Michael Glazier i Monika K. 97. Matej. 90. Petre. sign. Zagreb1876. Rudan. Školska knjiga. Dubrovnik 1888. Perić-Polonijo. 3912. 99. Mostar. 100. Antologija pjesničtva hrvatskoga i srbskoga narodnoga i umjetnoga sa uvodom o poetici. Dalmaciji a najviše po Hercegovini. 94. Marjan tisak. Izvori europske književnosti. sv. 1. Jerko. (priredio Franjo Šanjek). Zagreb 1986. Rihtman-Auguštin. Narodne satirično-zanimiljive Podrugačice. Vjerski život i običaji Zapadne Hercegovine. August. Pula-Rijeka 1983. II. Književni krug Split. Tanja. 98. Znanje. Tuzla 1991. Mladost.89. Mostar 1968. str. 1996. Rodić. 101. Split 2005. knj. Neven (časopis).

Zagreb 1938. 107. Globus. fra Mato Ramske starine. FF Mostar. 202 . (Vlastita rukopisna zbirka. Hrvatske pučke popijevke iz Međimurja.) Te su rukopisne zbirke nastale kao rezultat izvornih terenskih zapisa studenata kojima sam bio mentorom pri izradi golemoga broja seminarskih i diplomskih radova iz Hrvatske usmene književnosti. MH. Zenica 1973. II. 1972. Mate. fra Mato. Zima. Vl. izdanje. sakupio ih. Luka. Knjiga prva. Nikola. Hrvatske narodne pjesme kajkavske. Žerar. Rkp. Marko. Izdanja muzeja grada Zenice. Rama – Sarajevo 2005. Zagreb 1993. 114. Zagreb. 109.. *** 1. Hrvatske narodne pjesme i pripovijetke iz Bosne. Filozofskoga fakulteta Sveučilišta u Splitu) 2. Zbornik jugoslavenskih pučkih popjevaka. rkp. knj. Žganec. Zbirka narodnih popievaka (iz Dalmacije). Slobodan. (Rukopisne zbirke Katedre za Hrvatsku usmenu književnost. Hrvatska narodna pjesmarica. Vinko. Žganec. zapisao napjev i tekst Vladoje Bersa. Vukovar 1883. Franjevački samostan Rama – Šćit. 111. Svjetlo riječi Sarajevo. MH. 118. Ženet. I. 115. Ujević. Rkp. JAZU. Beograd 1985. Topić. Književnost drevnog Bliskog istoka. Franjevački samostan Rama – Šćit. stoljeću) Knjižnica “Gospa Sinjska” knjiga br. Figure u našem narodnom pjesništvu. 117. Gornja Rama. 116. Zečević. 110. fra Luka. 108. Topić. Višić.106. Filozofskoga fakulteta Sveučilišta u Mostaru) 3. odabrala i prevela Mirjana Miočinović. Rama i Ramljaci u zavičaju i iseljeništvu. Vinko. HAZU. 6. 113. Sinj 2000. Zagreb 1924. Radovi V. FF Split. Tordinac. 112. Zagreb 1950. Figure. Između zemlje i neba. (Rukopisne zbirke Katedre za Hrvatsku usmenu književnost. Zlatna knjiga hrvatske narodne lirike. sastavio Krešimir Mlač. Zagreb 1988. Zagreb 1944. Naprijed. Šćit 2007. Elementi naše mitologije u narodnim obredima uz igru. Tomašević. (Vjera i moral u životu kršćana Sinjske krajine u 18.

) 1.marusevac.lado.hr/kultura-obicaji. http//www.htm 203 . oznaka E znači da je rukopis u elektroničkom obliku.(Oznaka D znači diplomski rad. Rukopisne zbirke nalaze se kod mene. http://www.hr/lado.htm 2.

II. EPSKA POEZIJA .

). Drevni su Sumerani. 2 1 205 .) Ep o Gilgamešu je zapisan na dvanaest ploča. str. g. 5. Školska knjiga. U prvom dijelu (1. Ep o boginji Agušaji. g. Ep o Gilgamešu sadrži motive koji se nalaze u Bibliji (čovjek napravljen od gline. čovjek pretvoren u prah. Ep o stvaranju svijeta.)”. najviše pjeva o znamenitim junacima i sudbonosnim povijesnim događajima. Naprijed. Procvat je te književnosti bio od 2300. kao i mitske epove: Lahar i Ašnan. datirajući ga u XX. Čitanka iz stranih književnosti 1. Procvat je te književnosti bio od 2000. Babilonci i Asirci u epskim pjesmama opjevali svoje junake božanskoga ili ljudskoga podrijetla. Korijeni sumerske književnosti sežu u 2600.-630.-6. Nevenka Košutić – Brozović.-1200. g. Što su epske pjesme starije. Marko Višić.SVJETSKA USMENA EPSKA POEZIJA Epska pjesma epskom tehnikom pripovijeda ili opisuje sudbonosne pojave. zmija koja je ukrala besmrtnost. a “pronađen je u biblioteci asirskog cara Asurbanipala (668. do 2100. pr. prije Krista. Zagreb 1996. str. Postanje i posvećenje trnokopa. dakle. Ep o bogu Erri. st.). Gilgameš i Agga od Kiša. Odnos usmene epike i zbilje je objektivan. do 1800. Drugi dio epa (8. g. Zagreb 1993. silazak u podzemlje – pakao i dr. događaje i osobe. Kr. prije Krista.-7.-12. čovjeka iznimne snage koji je odrastao među divljim životinjama u prirodi. opći potop. 10. stvorivši tako nacionalne epove: Enmerkar i gospodar Arate. a njezin vrhunac bio je za vrijeme Osamnaeste i Devetnaeste dinastije (1567. Enkidu i donji svijet. g.1 Najznačajniji je sumeranski Ep o Gilgamešu (oko 1700. Usmena epska poezija razvijala se (s oscilacijama) od najstarijih civilizacija do danas. ploča) pripovijeda o Gilgamešovoj tuzi i strahu od smrti nakon Enkiduove smrti. ili XVIII. Književnost drevnog Bliskog istoka. prije Krista. ploča) ep govori o prijateljevanju sumersko-babilonsko-asirskoga kralja Gilgameša i Enkidua. U hrvatskoj se usmenoj epici od konca 15.2 Početci staroegipatske književnosti vezuju se uz Staro kraljevstvo. U usmenoj se epici zrcali život ljudi. g. naroda i čovječanstva. (Neki povjesničari književnosti pripisuju taj ep Babiloncima i Asircima. Poema o potopu i druge.). st. u vrijeme procvata sumeranske civilizacije. u njima je jače izražen mitski svijet. prije Krista.

pokušavaju rasvijetliti trilemu oko nastanka Ilijade (15 696 heksametara) i Odiseje (12 110 heksametara).Mezopotamska epska poezija pripovijeda “o uređenju Zemlje i utemeljenju civiliziranog života na njoj” čemu su posvećeni mitovi En-lil i Nin-lil. nav. silazio je u podzemlje.). En-Ki i Sumer i dr. Susreo se s Didonom. Mezopotamci su u epskim pjesmama opjevali svoje mitsko viđenje zagrobnoga života.4 *** U nekim sumersko-akadskim. Eneja je pobjegao iz uništene Troje. a ona prokune njega i njegove potomke i ubije se. kraljicom Kartage. pr. bio je preodređen da osnuje rimsku državu. Eneja u pripremljenoj bitci ubije Turna i zasnuje grad nazvavši ga prema supruzi Marko Višić. Isto.. bivšeg Lavinijina udvarača da se tomu usprotivi. kao i pobjednička pjesma Bitka kod Kadeša (13. Razmišljanja o usmenosti i pismenosti od antike do danas. Enejida je junački nacionalni ep Rimljana. st. i Eneje te nagovori Turna. Eneja se iskrca na ušću Tibera i ondje se zaljubi u kraljevu kćer Laviniju. 4 3 206 . Po jednima je slijepac Demodok kazivač tih epova. 6. dj. st.-19.”3 Staroegipatske epske pjesme spjevane su u čast najboljih vladara i njihovih podviga. Muza uči pisati. g..). a drugi završio epove. Zagreb 2003. primjerice: Pobjednička pjesma faraona Tutmesa (Tutmozisa) Trećeg iz 15. Krista.5 U duhu usmene klasične epske poezije nastala je Enejida Publija Vergilija Marona (70. Havelock. Takav je “mit o bogovima donjeg svijeta nazvan Nergal i Ereš-ki-gal.. AGM. Pothvati i djela boga Ninurte. po drugima ih je Homer napisao (zapisao). st. pr.) koju neki egiptolozi smatraju egipatskim nacionalnim epom. Antička grčka književnost počinje s glasovitim epovima Ilijada i Odiseja koji se pripisuju Homeru (oko 800. str. Božica Junona je neprijateljica Trojanaca. st. dakle. Uzalud homerolozi od konca XVIII. napušta je. pr. 6. 40. 5 Eric A. Uz pomoć epigrafije ustvrđeno je da je grčko društvo Homerova doba bilo potpuno usmeno. str. Ilijada i Odiseja pjevaju o trojanskom ratu iz XII. Takve su. staroegipatskim i mezopotamskim himnama epskom su naracijom opjevani vladari i njihove pobjede. Kr. str. a po trećima su bila dva Homera od kojih je jedan započeo. Kr.

Epika i epske pjesme..). Kr. a nakon Enejine smrti njegovi potomci odsele u Albu Longu gdje se rodiše Romul i Rem.) u priči o Samsonu (Knjiga o sucima. Predaja Ramajanu (Ramin udes) pripisuje Valmikiju. 56. st. – IV. XVI. Ostatci starohebrejskih junačkih pjesama nalaze se u Bibliji (XIII. prije Krista) nalaze se i epske pjesme. pr. Kr. Biblija i hrvatska kulturna tradicija. – I. Pjesan o Cidu.) obuhvaća preko 200 000 stihova u 18 knjiga i najopsežnije je djelo u svjetskoj književnosti. Zagreb 2003. Vl.. po. Kr. pr. st.. Edda. osnivači Rima. pr. Povijest svjetske književnosti (kratak pregled).-48. 87. st. zajedničkom predku “obiju vladarskih kuća u zapadnoindijskom plemenu Bharata. Najznačajniji su srednjovjekovni epovi: Beowulf. Kr. Zagreb 1995. i Mate Zorić. “npr. Slovo o vojni Igorevoj i Pjesan o Nibelunzima.Laviniji. U 48 000 stihova opjevani su doživljaji idealiziranog kraljevskog para Rame i Site. dj. str.) najstariji je zbornik usmenih kineskih pjesama koji sadrži 305 pretežito lirskih pjesama.-106. 56. 10 Vladimir Vratović. Pjesan o Rolandu.)”10 i dr. po. a obrađuje anglosaksonsku predaju o gotskom junaku Beowulfu iz VI. Po predaji. Golden marketing.. Kr.11 Ši king (Knjiga pjesama. nakl. st. 17. st. 5. 412. str. Staroindijski ep Mahābhārata (IV. 7 Nevenka Košutić – Brozović. Mahabharata se pripisuje slijepcu Vjasu (Vyâs). str. st.-88. Kr. Zagreb 1961.6 U svetoj staroindijskoj knjizi Veda (Usmeno znanje. Ep je bajkovit i basnovit. – II. u priči o Davidu i Golijatu (Prva knjiga Samuelova. 6 Milivoj Solar. u početku je opisan kao ljudski junak. Rama je pobijedio uz pomoć majmunskog kralja. st.8 Ramajana (IV. 95.”7 Ep pripovijeda o ratu među Bharatama. gl. 11 Vidi: Stipe Botica.-VI. 8 Isto.) drugi je znameniti indijski ep. Kr. str. gl. 47.. str. nav. reinkarniran je u boga Višnu9 itd. 9 Milivoj Solar. U Mahabharati je mnogo umetnutih epova među kojima se ističe Pjesma o kralju Nalu koja se nalazi u trećoj knjizi a obuhvaća 26 pjevanja ispjevanih u šesnaesteračkim dvostihovima. 207 . gl. pr. 1300. Walter snažne ruke. nav. str. 13.-16. u: Uvod u književnost (uredili Fran Petre i Zdenko Škreb).). Beowulf je staroengleski junački ep koji vjerojatno potječe iz VIII. Vladao je tri godine. ali ima i mitsko-povijesnih epova kao i dužih moralno-refleksivnih pjesama. st. dj. u Deborinoj pjesmi (Knjiga o sucima. po. Znanje.-500.

) koja u 4 000 stihova kazuje o napadu Baska na vojsku Karla Velikoga koji se 778.) je najstarije književno djelo na španjolskom jeziku.. 1532. st. 208 . Ep je podijeljen u tri dijela i sadrži 3 730 stihova koji pripovijedaju o junaku zvanom Cid (oko 1040. st. st. 218. Ep pripovijeda o životu. vraćao iz Španjolske. a obrađuju nibelunske predaje koje će u XII. Ep je nadahnuo mnoge književnike među kojima je i Pierre Corneille (1606.) Njemački nacionali ep Pjesma o Nibelunzima (oko 1200.-1533.”12 Iz X. Starija Edda sadrži nordijske junačke i mitske epske pjesme koje su nastale od IX.) Lodovica Ariosta (1474. Finski svojevrsni nacionali ep Kalevala (nastao pretežito u XII.). Radnja epa odvija se u Danskoj i južnoj Švedskoj. 214. st. Neki povjesničari književnosti taj ep smatraju najstarijim spomenikom ruske pisane književnosti.) Snažan je utjecaj usmene epike na epove: Bijesni Orlando (1516.13 Neki povjesničari književnosti Pjesmu o Cidu pripisuju nepoznatom kastiljanskom pjesniku. Edda (IX.) obrađuje mitsku i povijesnu tematiku germanskog plemena Burgunda.st. nav.) koji je 1636. st. st. Narodna ga je tradicija idealizirala i od njega stvorila “savršenog kršćanskog viteza”. dj.) koji je bio hrabar ali prevrtljiv feudalac. običajima. Mlađa Edda je “prozni priručnik nordijske mitologije i poetike (…). Epska Pjesma o Cidu (oko 1140. (Neki povjesničari književnosti smatraju da je Kalevala zbornik finskih usmenih pjesama.-1099.) je zajednički naslov za dva staroislandska zbornika pjesama. g. (I taj ep neki povjesničari književnosti pripisuju pisanoj književnosti.).. biti u starogermanskoj Pjesmi o Nibelunzima. napisao tragikomediju Cid.) kazuje o neuspjelom pohodu novgorodsko-severskog kneza Igora na Polovce (1185.-1684. u Norveškoj i Islandu. do XIII. str. g. potječe germanska junačka pjesma Walter snažne ruke. a pripovijeda o surovom životu germanskih plemena. Najpoznatija starofrancuska junačka epopeja je Pjesan o Rolandu (XII. Ep je komponiran od 39 pjevanja pisanih parno rimovanim katrenima. Oslobođeni Jerusalem (1575.) 12 13 Nevenka Košutić – Brozović. mitologiji i pretkršćanskom vjerovanju Finaca. st. Isto. str.) u 50 pjevanja s 23 000 osmeraca pjeva o borbama Finaca s Laponcima. Staroruski ep Slovo o vojni Igorevoj (kraj XII. Roland je carev nećak i simbol je srednjovjekovnoga viteštva.-XIII.

) i Temora (1763..-1595.-15. putopisu Itinerarium. Spomenimo. 1865. Zagreb 1867. str. priredio dr.. Te su pjesme s oduševljenjem primljene u Engleskoj i Europi.-1796. Juri ima elemente epske poezije. 14 209 .Torquata Tassa (1544. Značajnije podatke o hrvatskoj usmenoj epskoj poeziji 1531.14 HRVATSKE USMENE EPSKE PJESME U POVIJESNOM KONTEKSTU Vatroslav Jagić je ustvrdio da je Kronika dukljanska nastala na narodnoj poeziji. Tada su europski književnici tražili uzore u usmenoj književnosti. MH. str.-1580. – Sarajevo. Versificirana legenda o sv. Usmena je književnost doživjela svoj procvat u vrijeme romantizma. u Predgovoru k Homeru ustvrdio da su Ilijada i Odiseja zbirke usmenih pjesama. Njemački je znanstvenik F.15 Ostatci srednjovjekovne usmene epske poezije opažaju se u natpisima na stećcima. Luzitanci (1572. priredio Davor Dukić. Izdanje društva srednjoškolskih profesora. 1638. 15 Vatroslav Jagić. str.) Ivan Gundulić (Dubrovnik. A.). Staro doba. B. Kuripešič je zapisao da Hrvati u Bosni i Hercegovini mnogo pjevaju o Junačke narodne pjesme (hrvatske i srpske). Zagreb 1925.) koji je svoje prvo djelo naslovio Bugarkinje (Senj.) u svojim djelima često spominje bugarkinje. Milan Strašek. g. Usmene epske pjesme I.). Njemački pjesnik Klopstock građu za svoje drame uzima iz germanske usmene epske poezije. SHK. knjiga prva. Macpherson te epove pripisuje keltskom narodnom slijepom pjevaču Ossianu koji je bio Fingalov sin. Zagreb 2004.) svojim epovima Fingal (1762. primjerice. a ne u antičkoj grčkoj i rimskoj književnosti kao do tada. g. Historija književnosti naroda hrvatskoga i srbskoga. Zanimanju za usmenu poeziju znatno je doprinio škotski pisac James Macpherson (1736. 1908. navodi Slovenac Benedikt Kuripešič u svom. 14. Silvija Strahimira Kranjčevića (Senj. 113.).16 (O toj pjesmi bilo je riječi u poglavlju o usmenoj lirici.. V. 1885. Wolf 1795.. – Dubrovnik. Isto čine i mnogi drugi. 1589.) i dr.) Luisa Vaza de Camoesa (1524. Romantičari su usmenu poeziju smatrali najboljim odrazom narodne duše. 16 Usp.

1800. Izniman je doprinos hrvatskoj tradicijskoj kulturi fra Matije Petra Katančića (Valpovo. 1744. – Budim. – ? 1777. Neki smatraju da su Kačićeve: Pisma od vojvode Janka.) sakupljao je usmenu poeziju. u Dubrovniku koje sadrže 38 bugaršćica i 46 drugih uglavnom deseteračkih pjesama. Rezultat njihova rada je zbirka Popijevke slovinske skupljene 1758. 1704. danas Davor. Dubrovnik. otok Šipan. Izabrane narodne pjesme. str. oko 1754. priredio dr. 1759. g.). 1764. SHK. Kobiloviću).) svoje djelo Satir iliti divji čovik (1762. vojvodi Janku i Vuku despotu.) pri sakupljanju i zapisivanju hrvatske duhovnosti.). Ivan Matijašević i dr. – Split. str.-1803. zamjerao narodu što je pjevao o osmanskom vazalu Marku Kraljeviću.) napisavši svoj Razgovor ugodni naroda slovinskoga (1756. a David Bogdanović navodi da je u usmenoj komunikaciji bila tridesetih godina XX. hrvatske i srpske. 1728. 4. spominje se da je neki slijepac u Splitu pjevao pjesme o Marku Kraljeviću a narod ga je pratio. Reljković je. 1670. Fortisov Put po Dalmaciji (1774.17 Oko 1720. 1760. 1750. Matija Antun Reljković (Svinjar. st. kao prosvjetitelj.) piše kako narod pjeva o banu Derenčinu.18 Neizmjeran je doprinos usmenoj epskoj poeziji dao fra Andrija Kačić Miošić (Brist kraj Makarske.. Zagreb 2004. 35. Zagreb 1930. David Bogdanović. MH. Nastanak te pjesme datira se u XV. Filolog Đuro de Matei Matijašević (Dubrovnik.junacima: Radosavu Pavloviću. Dragocjen je.. st. Njegov rad nastavili su Josip Betondić (Suđurad.) pisao je narodnim desetercem.) u stilu usmene poezije. Hanibal Lucić u svojoj drami Robinji (koja je izvedena vjerojatno prije 1530. dakle. 17 210 . 18 Usmene epske pjesme.).) kao i djelo njegova osporavatelja Ivana Lovrića (Sinj.. 1732. U izvješću grada Splita mletačkom senatu 1547. – Vinkovci.. – Zaostrog. zapisao je usmenu pjesmu Jakšići kušaju ljube. Pisma od Sekule i Pisma od grada Zadvarja izvorne usmene epske pjesme. Zbirku je otkrio Nijemac Gerhard Gesemann u njemačkom gradu Erlangenu. godine u okolici Požege nastao je Erlangenski rukopis koji sadrži 217 uglavnom lirskih i epskih pjesama. priredio Davor Dukić. 1825. 1798.) koji se bavio proučavanjem Morlaka i pomagao je Albertu Fortisu (1741. Nezaobilazan je rad Julija Bajmontija (Split. Malkošiću i Milošu Obiliću (Kobiliću. – Rim.

O don Mihovilu Pavlinoviću. – Puhakovec. Andru Muratu. Augusta Šenou. 1878. O Okružnici zagrebačkoga biskupa Maksimilijana Vrhovca kao i Pozivu Matice hrvatske već je bilo riječi u poglavlju “Usmene lirske pjesme”. g. 1857. Stjepan Banović i dr. 1818. Stjepan Banović je u zaostroškom Brdu od Mate Banovića Trliša zapisao najdulju hrvatsku usmenu epsku pjesmu (1635 stihova) Kako je Ilija Primorac postrijeljao ženine prosce. i unuk Miroslav. Hrvatsko zagorje. g. Grgu Martića (Ljubomira Hercegovca). O Nikoli Andriću i Petru Grgecu također je bilo riječi u prethodnom poglavlju ove knjige.) Luke Ilića Oriovčanina (Oriovac. F. u Bosni i Hercegovini su usmene pjesme prikupljali fra Ivan Franjo Jukić (Banja Luka. Godine 1867. Godinu dana nakon smrti I. st. Spomenimo Mirka Bogovića. 1816. *** Najveći su hrvatski pjesnici XIX. Jukić i G. Intenzivnije zapisivanje epske poezije započinje polovicom 19. g.) ima nekoliko epskih pjesama. Taj časopis ima golem značaj za očuvanje i promicanje hrvatske usmene književnosti kao i Napretkov Kalendar (Sarajevo) i dr. – Novska.) i fra Marijan Šunjić (Bučići kraj Travnika.) u kojem se nalaze i epske pjesme. Vinku Palunku i Antunu Radiću već je bilo riječi u prethodnom poglavlju. st.). nastao je Požeški zbornik (Kraljevićev 1796. 1798. – Beč. Josipa Eugena Tomića.) ima 13 epskih (junačkih) pjesama. 1905. Ivana Mažuranića. 1817. F. fra Grgo Martić (Rastovača kod Posušja. 1860. U Danici ilirskoj 1836. 1889. Tomo Maretić. Silvija Strahimira Kranjčevića itd. U Narodnim slavonskim običajima (1846. U ožujku 1999. osnovana je u Zagrebu Jugoslavenska akademija znanosti i umjetnosti te su u njezinim publikacijama objavljivali ugledni znanstvenici: Vatroslav Jagić. Polovicom XIX.U rujnu 1912. st. g. 1822. U Makarskom primorju epsku poeziju i balade zapisivali su: Ante Franjin Alačević te njegovi sinovi Frane i Jerko.Koncem XVIII. Martić. st. i 1846. Petar Gudelj je tu pjesmu nadahnuto 211 . tiskano je desetak zapisa usmene epske poezije. i Babukićev 1798. objavljeno je više usmenih epskih pjesama koje su zapisivali Hvaranin Šime Ljubić i dr. Luku Botića. svoju epsku poeziju pisali po uzoru na usmenu epiku. Jukića objavljena je zbirka epskih usmenih pjesama Narodne pjesme bosanske i hercegovačke koje su prikupili I. – Beč. – Kreševo. Franjo Rački. I u pretežito lirskoj zbirci Pesme Ivana Kukuljevića Sakcinskog (Varaždin.) te ih objavljivali u Kolu i Bosanskom prijatelju. U Zori dalmatinskoj 1845.

25.) u Zagrebu je 1924. st. u Zagrebu objelodanila Knjižara Kraljevskog sveučilišta Jugoslavenske akademije. g. objavila je Matica hrvatska u edicijama Pet stoljeća hrvatske književnosti i Stoljeća hrvatske književnosti. više puta boravio u središnjoj Hrvatskoj i Dalmaciji i fonografski snimao epske pjesme. Slovenac Matija Murko. bila. (Uz MH i Zora je nakladnica za PSHK. g. otisnute Narodne pjesme (herojske) koje sadrže 48 usmenih epskih pjesama. Antologija usmene epike iz Dalmacije koju je 212 . Među najvećim terenskim istraživačima hrvatske i srpske usmene epike je profesor praškog sveučilišta. 1879. objavio djelo Zmaj.) Olinko Delorko (Split. Milan Strašek. – Zagreb. dio junačke pjesme.) priredila Narodne epske pjesme II. Nepotpisani je priređivač uvrstio najviše pjesama o Marku Kraljeviću. do 1932. – Zagreb. Povjesničar književnosti David Bogdanović (Brod na Savi. Maja Bošković – Stulli je iste godine i u istoj ediciji (knj.) u PSHK knj. 2000. 1922. u Zagrebu priredio Narodne pjesme o Mijatu Tomiću. a objavilo je 1925. Grčić zapisao tridesetak tisuća stihova i nekoliko priča. 1944. Godine 1975. Povodom tisućite godišnjice kraljevstva Hrvatske u Zagrebu su 1926. g. g. Književni krug u Splitu je objavio je 1990. Golem je doprinos zapisivača Stjepana Grčića (Sinj – Podvaroš. g. 24. g.popratio predgovorom i u reprezentativnom izdanju objavio naslovivši je Hrvatska Odiseja. g. Zlopolje kod Muća. izdanje I.). – Potravlje. Junačke narodne pjesme (hrvatske i srpske) priredio je dr. g. 1879. 1926. Epske pjesme Bože Domnjaka priređivača Ivana Mimice.) priredio je Izabrane narodne pjesme hrvatske i srpske koje je 1930. Taj je rad rezultirao dvotomnim djelom Tragom srpsko-hrvatske narodne epike (1951. Od njega je S. 1844. junak. Najvažnija izdanja usmenih epskih pjesama u drugoj polovici 20. u Zagrebu “Društvo hrvatskih srednjoškolskih profesora”. Narodne epske pjesme I. priredio je 1964. 1910.). 1869. g. koji je od 1909. Anđelko Mijatović je 1969.) i Silvestra Kutleše kao i kazivača Bože Domnjaka (Potravlje kod Sinja. g. Isti je izdavač 1992. u Zagrebu su objavljenje Narodne pjesme iz Hercegovine i duvanjsko-livanjskog kraja koje je priredio Anđelko Mijatović. – Zagreb. Njegov su rad nastavili Millman Parry i Albert Bates Lord. Branko Vodnik (Drechsler) (Varaždin. 1932. priredio Narodne pjesme (srpsko-hrvatske) IV. – Radunić.

Književna i povijesna zbilja.) te kralj (1377. Skender-beg. Nakon Vukašina za kralja Srbije. Osijeku i Rijeci koji su zapisali mnogobrojne usmene epske pjesme. godine zapisao je 22 pjesme od kojih je 4 naznačio nedovršenima. Među tim pjesmama je i Pogibija Nakića svatova (586 stihova) zapisana u Vinovu Gornjem 2004. Juraj Kastriotić je pobjegao od Osmanlija. JURAJ KASTRIOTIĆ (SKENDERBEG. str. g. Marko Kraljević poginuo je na Rovinama 1395.). objavljena su 2 sv. Znameniti arheolog Pavao Anđelić (Sultići kraj Konjica. IVANBEG) Juraj (Đurad. a priredili su je mr. sc.) sin je srpskoga kralja Vukašina kojega je na vrelu. 1920..odabrao i uredio Davor Dukić. Mostaru. Dragić. Za vrijeme ugarskoga rata protiv Osmanlija koji je 1443. O njemu pjeva i Andrija Kačić Miošić u Ta je zbirka objavljena 2006. 19 213 . 1985.232. g. – Sultići. koji je kao talac turskog cara u Carigradu islamiziran. albanski knez./1958. godine. umorio njegov sluga kako bi se dokopao zlatnoga lančića koji je kralju visio o vratu. 20 Vidi: Marko. boreći se na strani Osmanlija protiv vlaškog (rumunjskog) vojvode Mirče. U ediciji SHK 2004.-1391. sc. Tomislav Anđelić i dr. Istaknuo se u borbama protiv Osmanlija te je omilio narodu koji i danas o njemu pjeva i pripovijeda.-1468. Splitu.). Usmenih epskih pjesma koje je priredio Davor Dukić. uskoci. ban (1353. 214. 1395. Bosne i Zapadnih strana okrunjen je Tvrtko Kotromanić. vodio Janos Hunyadi (Janko Sibinjanin). Ivan-beg) Kastriotić (1405. hajduci. Marko Dragić. vladari. dok je pio vodu.-1377. Juraj (Skenderbeg) Kastriotić. Split 2005. Napredak.20 U hrvatskoj usmenoj epskoj poeziji opjevani su najznačajnije povijesne osobe među kojima su: Marko Kraljević. godine.19 * Hvale je vrijedan terensko-istraživački rad studenata kroatistike filozofskih fakulteta u Zagrebu. MARKO KRALJEVIĆ Marko Kraljević (? – Rovine. g.) u rodnomu mjestu 1957.

Već podiže svoju tevabiju. Te pogubi dv’je paše bosanske. 15. Sehidiji care govorio: “Sehidijo. Jer na Bosni dv’je paše imadu: Na Saraj’vu paša Smahilpaša. 30. Spahijama potvrdi berate. Ti ćeš mojom Bosnom upraviti!” A veli mu paša Sahidija: “Čestit care. paša.) SMRT MIJATA TOMIĆA Divan čini care u Stambolu. Na Gorici pope čadorove. Pa doziva mlade Sarajlije: 214 . Ondi kažu Mihat harambašu. iza gore sunce! Bogu fala a i tebi fala! Nemoj mene Bosni kalovitoj. Govori mu care gospodine: “Sahidija. Dođe paša šeher Sarajevu. Hajde paša na Bosnu ponosnu. A na ravnom Duvnu i Lijevnu.” 20. Ode vezir na Bosnu ponosnu. (O povijesnim osobama bit će riječi i u poglavlju Povijesne predaje.Razgovoru ugodnomu naroda slovinskoga. Dan po danak. Care daje agam agaluke A pašama d’jeli pašaluke. b’jeloj Bosni dođe. Valja t’ sići na Bosnu ponosnu.” Al’ se paši na ino ne može. 10. sve moje uzdanje! Der podigni svoju tevabiju. Sve mu lale po divanu stale. A evo ti dva katal fermana. moja lalo mila! Digni. 25. Ne mogu ti Bosnom upraviti. 5. svoju tevabiju. Veće prođe šeher Sarajevo. Ne htje paša past u Sarajevo.

A kavazi jedan na drugoga. Pa odoše šeher Sarajevu. 70. Koji dođe prodat Bosnu ravnu. Pod čadorom misto namistio.35.” 65. Pa zaziva pašu Smahilpašu. 50. Uze svoga sina nejakoga. Jeste 1’ mukti Bogu velikomu I carevom bijelom fermanu?” Rekoše mu mlade Sarajlije: “Gospodine. eglenišu l’jepo. eglenišu l’jepo. L’jepo ga je vezir dočekao. Zagrnu im ćurke i binjiše. sivi sokolovi! 40. paša gospodine. To se čudo po Saraj’vu čulo. 55. Sahidiji vrlo mučno bilo. L’jepo ih je paša dočekao. Smahilpaša na Goricu dođe. Pa namače očim na kavaze. paša Sahidija Mi smo mukti Bogu velikomu 45. Kavu piju. “Ja sam mukti Bogu velikomu I carevu bijelu fermanu. od po godinice. Nejakoga. To začula Smahilpašinica. A i tebi.” Sahidiji vrlo milo bilo. Onda reče vezir Sahidija: “Smahilpaša od sve Bosne glavo! Jesi l’ mukti Bogu velikomu I carevom bijelom fermanu?” A veli mu paša Smahilpaša: 60. Reče njima paša Sahidija: “Sarajlije. I carevom bijelom fermanu. Pod čadorom misto načinio. Te veziru na Goricu dođe. 215 . Smahilpaši glavu odsikoše. Pokriše ga divan kabanicom. Ha! prodati Bosnu u kaure. Kavu piju. Al’ nijesam takom murtatinu.

Zgubiše ga tvoje Sarajlije Hrzeći ga bijelu Stambolu 85. pope čadorove Pa doziva duvanjske knezove. Molit ću se caru čestitomu. 100. A drugi je konak učinio U Kruščici. I on ode Duvnu širokomu. Mal će tvomu pokloniti sinu. “Rajo prava. A govori vezir Sahidija: “Ja. u Abihodžića. Pa govori paši Sahidiji: “Sahidijo. Paša dođe Duvnu bijelomu. 110. Sina hrani i oda zla brani!” Pa s’ odatle vezir podignuo 95. Dođoše mu duvanjski knezovi Pa je paša njima govorio: 105.75. Pa se maši rukom pod serdžadu. 216 . Pa ti ga je devlet pogubio. Izvadi joj stotinu dukata: “Haj kaduno. Tomiću Mijate. Brže da si u Duvnu b’jelomu! Tebe ište paša Sahidija. Ja će otić vaša za njegovu!” Kad vidiše duvanjski knezovi. gorska haramijo! Što pogubi Smahilpašu moga? Tko će moga othraniti sina Nejakoga od po godinice?” 80. Onda bilu knjigu nakitiše Pa je šalju Mihi u planinu: “Harambaša.” 90. od Duvna knezovi! Brže da ste Tomić Mihovila Ja njegovu glavu odsičenu. Paša prvi konak učinio U Crnićim kod hana novoga. Smahilpašinice! Nijesam ti paše pogubio. kaduno. Kada dođe. Sve u devlet caru čestitomu. Smahilpašinice. I mal mu je begluk okrenuo.

Popunjene zlatom žeženijem. Oprem’te se. Jali mene. Nije pravo. “Hej družino. Mene ište paša Sahidija. Već hajdete pred pećinu donju. Sve od srme. A ni tkane. Niz njih puca s obadvije strane 145. U svakoga kovče i čakšire: Više im je pod kolinom zlata Nego im je čohe od pojasa! 150. Jali tebe. moja braćo draga. A na njima pleteni opanci. dico u svatove!” To družina Mihu poslušala I siđoše pred pećinu donju.115. kako guje ljute. U kog dvoje. A po tokam morkaste dolame. Jal’ odoše sve naše za tvoju. da ginu pravi siromasi. 217 . draga braćo moja! Pijte vino ne opijajte se. Pa će otić sve njihove glave A za moju glavu sa ramena. Knjigu gleda Tomić Mihovile Pa družini svojoj govorio: 120.” A kad Mihi tanka knjiga dođe. u kog troje toke. ni predane kose Od bijele svile opletene. Na nogama hrvatski čorapi. Sve oblače svilene košulje. Oni vade đuzel đeisiju. Oko pasa nozi i sindžiri A za njima sv’jetli vedenici. Pa po njima čohane ječerme. jali tvoju glavu. Svaki svoj je sepet otvorio. Oh. što ljepše možete. Iz njih vise zlatni sindžirići. Sve podveze. Valja ići Duvnu bijelomu. zlatom ožežene. 140. 125. Ko da ćete. Povezo je duvanjske knezove. 130. 135. jali moju glavu.

I siđoše na Ljubušu ravnu. Pa pođoše niz Vran. Prema žarkim odgovara suncem. 190. Iz poša se čisto zlato sjaše. gorska haramijo!” 218 .” Tude Mijat društvo zastavio. 180. Svi pješice. Barem mene mrtva osvetiti.155. Paša njemu pomoć prifatio: “Bog t’ u pomoć. niz planinu. To je Mijat sa družinom svojom. Na duge se puške naslonite A metnite ruke na balčake. Sve se sjaju kako misečina. Dugačkom se zametnuo šarom. Radite vi čador pogaziti. 185. Vi stanite okolo čadora. 165. Ugleda ih paša Sahidija 170. 160. I veziru ruku poljubiti. Pa govori duvanjskim knezovim: “Rajo prava. Paši Mijat Božju pomoć viče. Oko glave poše zamotali. Među njima pale zakovane Sve u srmu i u zlato suho. paša Sahidija! Nisu ono kićeni svatovi. A na pogled Duvnu bijelomu. Valja meni pod čador unići. Eno za njim četres i dva druga. od Duvna knezovi! Čij’ su ono kićeni svatovi. Sjaše mu se kano sunce žarko. vrlo odiveni?” Govore mu duvanjski knezovi: 175.” Pa dođoše pašinu čadoru. Pred njima je Tomić Mihovile. Zavrgli su dugim granalijam. Četrdeset i dva druga više. “Gospodine. Ako meni do nevolje bude. draga braćo moja! Kad budemo pašinu čadoru. Tude Mijat društvu govorio: “Hej družino.

Da ti ljubiš lijepe divojke I neviste skoro dovedene A po Duvnu i okolo Duvna?” “Lažu. Obadvoje dadoh u kaure. Mijate. čašu potkučio. bolan. Na duge se puške naslonila. Kafedžija kafu iznosio. Tako reče paša Sahidija: 215. haran harambaša! 230. paša. Kafu piju. Miho. paša. viru ti zadajem! Kad se bijah ja jako odbio O. što mi ljudi kažu. viru ti zadajem! 219 . odbio. u hajduke. što mi kažu ljudi. Mijat meće a na prsa ruke: “Fala tebi.” Al’ govori paša Sahidija: “Ja. promini nam kafu!” Pa im zdravu kafu donosio. Potle nisam nikad nikadare Ni vlaškoga a ni turskog sina. 200. paša. 205. Kafedžiji vezir govorio: “Kahfedžija. mili gospodine. Prije tebe. paša. haran harambaša! Je 1’ istina. Sjede Mijo pod tijem čadorom A družina čador opkolila. A metnuli ruke na balčake. Da ti fataš tursku dicu. 225. Bijah se ja zurđut dogodio Te ufatih dvoje Cigančadi. Bogu fala a i tebi fala. u kaure?” A veli mu Tomić Mihovile: 220. eglenišu l’jepo. gospodine. Je 1’ istina. Mijate. Neću kafe najpri. 210. Najprije bih tebi nazdravio Pa ti. Te prodaješ. Kraj sebe mu misto načinijo. Pa je daje Tomić Mihovilu. “Ja. “Lažu. paša Sahidija! Da ti meni u pećinu dođeš.195.

Pa sam Turke sudit naučio. Trgovačko da otimaš blago?” 240. 220 . ni umorna nisu. tako bio zdravo. Da razbijaš bale i tovare. “Istina je. paša gospodine. ne kopamo. 260. “Čestit paša mili gospodine. paša. Toga. šta doma nemaju. Što s’ povezo duvanjske knezove? Mrve im je muke i nevolje. paša.” Opet paša Miju zapituje: 245. Mlada dica. Neka dvore i tebe i mene. Sa šta ti se odbi u hajduke?” A veli mu Tomić Mihovile: “To ti. paša Sahidijo. nek ti se odmori!” 265. ne traže junaci. 270. paša.” Opet paša Miji govorio: “Je 1’ istina. Triput iđoh do turskoga suda. Nitko nama pomoć ne imade! Ja imado l’jepe podvornice I livadu zelenu Jabuku. Hranimo se i od’jevamo se.” Opet paša Miji govorio: “Reci društvu. Trgovačko blago otimamo. Kad im i ja na užinu dođem A sa svoja četres i dva druga! Valja tražit. Bog visoko a car je daleko. i sam znati možeš! Turski zulum kad dotešča raji: 250. što mi kažu ljudi. Sve mi ote od Duvna kadija.235. 255. Ponajbolje Suzicu kadiju.” Pa je Mijo paši govorio: “Gospodine. “Kaži pravo. Sve je meni uzaludu b’ilo Vlaška vira ne prije Turčina: Pa ja odoh potražiti pravdu U bogaze i tijesne klance. Ne oremo. Gdino sude gorske kosovice.

gdi dohodi Mijo. Jer svak znaše. te se napij vina Sa družinom gdjegod u mehani. Ode Mijat u Vran u planinu. Tko b’ otiša u Vran u planinu Te donio glavu Mijatovu. 285. Jer ja znadem. Pusti vezir po šehru telala: “Nije 1’ majka rodila junaka 290. Pak ja odoh u šeher Saraj’vo. 221 . Odveži ih ljeba ti careva!” Zapovidi paša pašalijam. Kad četvrta nastade nedilja. Sve ja znadem. Tu se nađe Klišanin Arape I on ide carevu veziru. staze i bogaze I jatake.” Telal vika tri pune nedilje. Muškijem ga pasom opasala. Ja doveo rukuh svezanijeh? 295. Jer sam bio devet godin dana U hajduštvu s Tomića Mijatom. Koj’ će otić u Vran u planinu Te doniti glavu Mijatovu. paša gospodine. Evo tebi Duvno i Lijevno!” Ode vezir k šeher Sarajevu. Pa govori Klišanin Arape: “Gospodine. “Na. Pa se maši rukom pod serdžadu. Jal’ sekuna brata odnijala. Izvadi mu pedeset dukata: 280. Evo majka rodila junaka I sekuna brata odnijala. Odvezaše duvanjske knezove. Dao bi mu punu kulu blaga A iz hasne cara čestitoga. Kako se je saćin učinio. Mijate. Da se junak naći ne mogaše. paša Sahidija! 305. 310. Kako vezir u Saraj’vo dođe.275. tko Tomić bijaše! 300. Ja dovesti ruku svezanijeh.

u Doljane dođe Ka bijelu dvoru Bobovčevu. Htijaše me Mijat obisiti Pa ne dade ostala družina. “O moj kume. Ja svedemo ruku svezanijeh. Nejman puno vina i rakije. Da nosimo glavu u Saraj’vo. Knjigu gleda a na nju se smije. Već onako mene otisnula. I daj meni dvanaest delija” Vezir dade ne reče ni rječi. Hodi siđi u selo Doljane. “Žeravico. Već daj meni jednu čizmu blaga 320. Kad siđemo u šeher Saraj’vo. Zastavi mu ralo i volove: “Bogom brate.315. Otle Arap društvo podignuo. 345. Al’ ne vodi ti puno družine. Pa Iliju na oranju nađe. ujede ga guja On zastavi ralo i volove Pak otiđe dvoru bijelomu Te je bilu knjigu nakitio: 340. Da okumim d’jete Bobovčevo S nama hoće Mali Marijane” 222 . 330. A evo ti puna čizma blaga. moja vjerna slugo. Pa govori Vidu Žeravici: 350. Pa mu bijah nešto sakrivio. Prevari se Bobovac Ilija. Opremi se što god lipše moreš: Hajdemo mi u selo Doljane.” Kad Mijatu tako knjiga dođe. Dan po danak. Taman mi je d’jete za kumljenja. Prevari se. Okumi mi sina i trećega. Tomić Mihovile! Dva si meni okumio sina. Bolje će nas vezir darovati. 325.” 335. Dat će nama punu kulu blaga. Bobovac Ilija! Daj mi izdaj Tomić Mihovila.

Kose mu je zlatom pozlatio. Da ne bude kakva prijevara!” Na to mu se Mijat razljutio. od Boga mu bilo! Na pendžer je pušku naslonio I dobro je pušku napunio. Na odaji pendžer prorezao. Na bašču mu čedo iznosio. Što se moja kuma pomamila. Iznosi mu b’jela boščaluka Te darova Tomića Mijata 375. Pogodi ga u grlo bijelo. 223 . Poče junak čašom nazdravljati. 385. Daruje ga ljuba Bobovčeva. Ama Arap. Na bašči mu vatru naložio. I obadva zrna na sindžiru. Već premišlja misli svakojake: 380. Boščalukom krvlju pokapanim. Te mi staje nogom po nogama? Pa siđoše hladno piti vino. Te mu Mijo čedo okumio. 360.355. Bijelomu dvoru Bobovčevu. Tomić Mijovile. Poče Mijat hladno piti vino. U odaju Klišanin Arapa Zatvorio Bobovac Ilija I još s njime dvanaest delija. Ode s njime u selo Doljane. Uze Mijo čašu od biljura. Mijo brez družine. 390. Al’ se Mijat ositit ne može. Ne bi li se Mijat ositio. jedno za drugijem. L’jepo ga je kume dočekao. Ne idi ti. 370. A veli mu Tomica hajduče: “Ja moj striče. A staje mu nogom po nogama. Po dva drama praha latinskoga. Samo uze Malog Marijana. 365. Pušci Arap vatru dobavio I pogodi Tomić Mihovila. A dva zrna.

Znadijaše stazu naprečicu A uzjaha debela jagaza I dostiže Malog Marijana Pa se za njim buzdovanom baci I u zlo ga misto pogodio. Pa digavši Bobovac Iliju I odoše šeher Sarajevu. Pa ga uze Mali Marijane. Pa otišli u selo Doljane. 224 . A. Da okumi d’jete Bobovčevo. od Boga mu bilo! 405. Marijane! 400. I dadoše paši Sehidiji. vilo. Pod koljeno u nogu lijevu. A sve krije suze od družine. Kad Mijata puška udarila. cvijeliti neću. Jedno jutro Toma uranio Pa cvijeli pod omarom vitom. 410. Mijata i s njim Marijana. Ama Arap. Marijanu on saveza ruke. Što cvijeliš. Marijane. 415. Pokloniše glavu Mijatovu. Kad imadoh dva najbolja druga. Bježi s njime momak uz planinu. “Kako. A da vidiš Tomice hajduka! Sve cvijeli po gori zelenoj A ne smije u selo Doljane. A četvrto: Biži. Marijana ruku svezanijeh 420. Jednoć reče: Jezus i Marija! Drugoč reče: Pomozi mi Bože! Treće reče: Drž’ me.395. Kad su bili u šeher Saraj’vo. Mar’jan pade a Arap dopade Mijatovu odsiječe glavu. Pa ga vrati u selo Doljane. Njemu dođe vila Prigorkinja: “Ja bora ti. Njega baca na pleća široka. 425. Tomica hajduče. Zaklaše ga dva sindžirli zrna. muka koja ti je? 430.

Pa ih nejma. iz gore hajduče. Da me. Tomica. vilo posestrimo! Ne možeš mi kakav haber kazat?” A veli mu vila Prigorkinja: “Ja. Bezerdžane i trgovce mlade. ostaviti neću. Pita paša Malog Marijana: ‘Otkud tebi takvo odijelo?’ 450. A Marjan mu riječ progovara: ‘Gospodine. 440. Vidjela sam svojijem očima: Mijatovu glavu pronesoše. Al’ ne mogu. Bog ubio mlade Sarajlije. Dadoše ih paši Sehidiji. bolan.435. Ja sam vila u planini bila U Igmanu niže Sarajeva. veće kakono je. Cvili junak kao guja ljuta. A veli mu Mali Marijane: I sam znadeš. Da mi hoćeš viru založiti. Onda Toma društvu govorio: “Ja. draga braćo moja!. Dovedoše u šeher Saraj’vo. Tvoju bih ti glavu poklonio!’ 460. ja tvoga. milom Bogu fala. 225 . Kad je Toma vilu razumio. Otkud meni ovo odijelo: S takih sadro a na se nadero.’ I pušća ga paša Sehidija. družino. A evo ti tvrdu viru dajem. Marijana živa provedoše. Dovijeka ja svoga. paša Sehidija. 445. dragi pobratime! Rada bih ti dobar haber kazat. Tebe pašo. Marijane. Hajdemo mi u selo Doljane.” Njemu paša opet besidio: 455. Pokloni mi moju rusu glavu. 465. Dovijeka ja moga. ja tvoga.” 470. ne ćeš ostaviti. Ubiše ga iz ruku kamenjem.

226 . 490. Dobavi nam Mijatovo društvo!” Zove paša Klišanin Arapa I pobru mu Bobovca Iliju: 495. Veće mu se ne zna ni za društvo.475. 485. Što je bilo. paša Sehidija. Osto ti je Tomica hajduče S Mijatovih druga četrdeset. društva Mijatova?” A govore babe ostarile: “Kako nam je Mijat poginuo. Al’ da vidiš mlade Sarajlije. Pa odoše u Vran u planinu. što 1’ se dogodilo. vatru živu. Desile se babe na stanovam Pa pitaju bake na stanovma: “Jeda. Gdino gori oganj na Ljubuši. Ostala je guja u kamenu. Sve on gleda iz Vrana planine. A sve gleda Tomica hajduče. Zaludu si zmaja pogubio. Sve im kaže ljuba Bobovčeva 480.” Tu se oni rahat učiniše I golemu vatru naložiše. 500. Jadne babe masnu prevrtušu. Al’ se Arap hasi učinio U Saraj’vu hladno pije vino Po Varoši i po Latinluku. Bezerđane i trgovce mlade Gdje odoše paši Sehidiji: “Gospodaru. Dan po danak na Ljubišu b’jelu. 505. Vino piju a pripiču janjce. Da mi naše kume upitamo. “Brže da ste Mijatovo društvo Pa se oni na noge skočili I uzeše šezdeset delija I pođoše u Vran u planinu. Kad se tamna ufatila noćca On ugleda oganj. babe. 510.” Pa odoše u selo Doljane Bijelomu dvoru Bobovčevu.

braćo. Golem gori oganj na Ljubuši. 550. Mi nijesmo ništa zadobili. I siđoše na ravnu Ljubušu Al’ se oganj vatra potrnula A pospale mlade pašalije. vatri živoj. A Arapu ruke savezaše I điđi Bobovcu Iliji. odoh na Ljubušu. 520. Primače se ognju. jedan za drugijem. Al’ kod vatre Klišanin Arape I kod njega Bobovac Ilija. Vino piju. Osvetiti Mijat harambašu I našega Malog Marijana!” Skočiše se na noge lagane. 525. Četrdeset. jali su trgovci! Vi sjedite pred pećinom st’jenom A ja. Hajduk brže na Ljubušu siđe. 530. Sve družini po istini kaže: “Već hajdemo. Da ja vidim ko j’ kod vatre žive. Već on diže pušku sa stijene Pa se vrati hajduk uz planinu. Da b’ ubio Klišanin Arapa. Pa goleme ražnje donesoše. Napadoše gorske haramije. na Ljubušu. a janjce pripiču. 545. Položio po studenoj stini. Uteče mi Bobovac Ilija. Biše Toma pušku položio. A oko njih mlade pašalije. Isikoše šezdeset delija.515. Pa družini svojoj govorio: “Hej družino. Jal’ su svati.” Uze dugu po srijedi pušku. braćo. Obadva ih na ražnje nadiše. 227 . Pred pećinu do družine dođe. Na Arapu nišan sastavio: Pa se misli Tomica hajduče: 535. draga braćo moja: Kako nam je Mijat poginuo. 540.

LVIII. F.21 21 Anđelko Mijatović. 42. br. (priredio Davor Dukić) SHK. O posebnom metku “koji jedini može ubiti junaka” pjeva i pjesma br. Od Arapa odrezuju meso Te pitaju Bobovac Iliju. Hercegovac (fra Grgo Martić ) 1858. Obadva ih žive ispekoše.. Zagreb 2004. 377. 77. str.Usmene epske pjesme I. u: Usmena književnost kao umjetnost riječi.555. str. 565. Oganj živu vatru potakoše. Ni danas se nisu načinili! I tako ti Miju osvetili I svojega Malog Marijana. Od Ilije meso odrezuju Te ga daju Klišanin Arapu. O tomu vidi: Marko Dragić.-91. piše da je pjesma navedena prema I. str. te da je varijanta te pjesme objavljena u HNP VIII. 200.215. Kako su ti onda izgorili. Bobovčeve dvore zapališe. Pa ih ognju živom primakoše. Na živu ih ognju ispekoše Pa odoše u selo Doljane. Ta je motiv i danas prisutan u povijesnim predajama o pogibiji harambaše Mijata Tomića..391. Dukić na 406. Baška Voda – Mostar – Zagreb 2001. 560. br. 2 u Hörmannovoj zbirci kao i u članku Maje Bošković Stulli Postojanost epskog modela u dvije pjesme iz dubrovačke okolice. MH. Jukić i Lj. Zagreb 1975. str. Narodne pjesme o Mijatu Tomiću. knj. 50. Od Kozigrada do Zvonigrada. 228 . Sinj – Duvno 1985.

I junaka pod svitlim oružjem. Kad je Janko četu opazio. I livanjsko polje do Grahova. Hoću tebe čirak učiniti! Svoju ću ti ćordu pokloniti. A do kule Stojan Jankovića. Ona siče pancir po junacim. pa srića donese. Sve do kule Jusuf Begovića. Ako Bog da. Ako zdravo bilom Livnu sajdem. Koja jeste u Mlecim kovana 25.PISMA O SMRTI STOJANA JANKOVIĆA Vino pije Stojan Jankoviću u Kotarim u pjanoj mehani. I kopile Bojčić Delaliju. I još ćemo porobiti Livno 15. 30. 35. Trim kovačim za pun misec dana. A ufatim Bajagić Aliju 20. Po Kotaru i oko Kotara: Jednu četu pet stotin drugova. Onda Stojan besidio riči: “Moj Tintore. Do njeg sidi Tintor barjaktare. Da idemo u tursku krajinu. A do njega trideset serdara. Pod pancirom šipke od čelika. Ravno ćemo porobiti Duvno. Dok obučem svijetlo odilo!” 229 . Dovede ih do oblice kule. sve moje uzdanje. 5. On sakupi pet stotin junaka. pa ufatim setru Atlagića. Ama brate Duvnu u ravnine.” Kad to čuje Tintor barjaktare. Barjaktare. Kupi junak četu po Kotaru. 10. Ona valja trista mađarija. daj nam skupi četu u kotaru. On dozivlje Pavla barjaktara: “Opremi mi mog dobrog putalja. vrstan barjaktare.

Eto Janka niz bojali kulu Pripaso je okovanu ćordu. Poje vodom sve konje hatove. 230 . Tude Janka noćca ufatila. Priđe Janko vodu na Kosincu. Bratac Jankov povede putalja. A za njime Tintor barjaktare. Čudno jesu plina zadobili. 45. 55. Svu je četu otle podignuo. ljuto oružanu Zdravo sađe Duvnu u ravnine. Zdrav u Buško blato dohodio. Na njeg meće puške s kuburama. A još više roblja zarobili: Udovica. mladih divojaka. Robi. Svojom četo nočcu prinoćio 65.A da vidiš Pavla barjaktara! 40. Istire ga pamukli-čaršafom. Sve do kule Jusuf Begovića. Zauzda ga rešmalijom uzdom. Priteže mu četiri kolana. Sva se sjaje kako ledenica. pali sela i varoše 70. 60. Po ćebetu sedlo sedefliju. Tu je četa noćcu prenoćila Svi u jutro rano podraniše. Janko dobra uzjaši putalja. Izvodi ga na mermer avliju. Na njega je ćebe nabacio. 50. Po kolinim pucaju putalja. A za njime četa plemenita. Svu spremljenu. Zdravo dođe do vode Kosinca. krstaš barjak nosi u desnici. Sađe junak do konja putalja Hladnom vodom i raki-safunom. A na sedlo zlatnu abaiju. Sve su iz nje kite udarile. Ran ujutro Janko podranio. Svu je svoju četu privodio. 75. I nevista skoro dovedenih.

105. čuda velikoga. On se plesnu rukom po kolinu: “Ajme. Pa posiče strahovitu guju. brate poplašio biše. Jal’ od puške jal’ od sablje britke. Tu se turčin prigodio biše. tu je i nesrića. 231 . Pa s’ uvuče u grivu putalju. 80. Pa s’ uvlači u grivu putalju. grdna rano moja! 110. Kaca krvca niz dobra putalja. 95. Prigoda se prigodila tude. Da će guja ujesti putalja. Saliva se konju niz kopite Studene ga vode napojio. Vilu moju. moju posestrinu. Danas ću ti junak poginuti.” Kad je Janko razumio riči. Jankov bratac opazio biše. 100. Otišće se krvca niz putalja. Di s’ izvlači zmija iz kubura. Ma da vidiš čuda velikoga. Na perčin mu naslonila glavu. Guja grli plemića putalja. Posiko sam strahovitu guju. koja mi je u pomoći bila. 115. Zaskače se na dobra putalja. Pa posiko guju strahovitu. Na perčin mu naslonila glavu.” Di je srića. Sad si meni odlomio krila. 85. Zagrli ga oko svega vrata. Izvuče se iz tvojih kubura. brate. Pa se junak poplašio biše. Bratu Janku imenom kaziva: “Ne znaš brate. brate. Sve se sliva konju niz kopite. To si meni pogubio. Povrati ga i metnu mu zobi.Da mu dade studene vodice. Svu mi uze sriću i junaštvo. Ja se. 90. On poteže mača zelenoga.

120. Ak’ doznadu krajišnici turci. Svrće svoju do akšama vojsku. A pripinje Jankovića krilo. A obuče njegovo odilo. 125. Donese mu vode u maštrafi. Biži turčin glavom bez obzira. 155. Svi hoćete izginuti listom. Dok se mrkla ne ufati noćca. Di je srića tu je i nesrića. Pogodi ga u prsa junačka. 140. Njegova ga puška pogodila. Od’ uzjaši mog junaka putalja. Svoju četu natrag povratio. moje sjajno krilo. Pa dozivlje barjaktara svoga: “Moj Tintore. Priko sebe od stra’ izbacio. Zadij. Ne daj nikom na juriš otići. 145. Potira ga Stojan Jankoviću. kamenu Kotaru. Moje svitlo obuci odilo. Dok se Janko napio vodice. Dino Janku melem ne trebuje. Da sam junak dopanuo rana. Do svoje ga čete dogonio. 135.” A da vidiš Tintor barjaktara! Di uzjaha Jankova putalja. brate. Svrćaj četu do mrkloga mraka. Janko konja obrnu putalja. 232 . 150. Nosi dugu pušku o ramenu. Svitlu mu je pripasao ćordu. Ne daj glasa društvu ni četici. Sašlo ture kupit desetinu. Onde Janko vode zaiskao. 130. Pa uzjaši mog dobrog putalja. Biži. brate. Od puške sam ranu prifatio. Di junaku melem ne tribuje. Zdravo dojde do vode Žbanice.Baš iz Prusca Nadžaković Mujo. Tu odleti Tintor barjaktare. vrstan barjaktare.

U čitlučkom kraju kazivači kazuju pučku epsku pjesmu o pogibiji svatova Ivana Rozića. Zdravo došo Tintor barjaktare. Kod turčina Nadžaković Muje. a u onima koje su se izvodile prevladavaju mitski elementi i Josip Broz Tito. U epohi SFRJ represivnim mjerama sprječavalo se nacionalno i vjersko dostojanstvo. i saveo četu u Kotare. Tu ukopa pokojnoga Janka. u Mirčetu kod Glamoča. Sarajevo 1925. izdanje. a razvija se pučka usmena poezija. kadno se činilo. Narodne junačke pjesme iz Bosne i Hercegovine. 160. godine. Da ne biše Tintor barjaktara. d. str. Udovice po pjanim mehanam. 69. Tu se piva i govore ljudi. Iz tog perioda zabilježena je 2004. Umre Janko. Kad serdari čaše ispijaju. veljače 1938. Zdravo došli Jankovića kuli. pokojna mu duša! Nestalo mu sile i junaštva. A u crkvi svetoga Stipana. II. A divojke po mladim junacim. Epske pjesme se sve manje pjevaju. travnja 1945. skupio fra Marijan Šunjić. Neka služe i dodaju vino. Onda bilo. g. A da vidiš Tintor barjaktara! Sve ti plino po družini dili.Namah svijet junak prominio. izdao Zbor franjevačkih bosanskih bogoslova “JUKIĆ”. A kako je poginuo Janko.22 U razdoblju između dva Svjetska rata stagnira usmena epska poezija. Svatovi su izgorjeli u požaru 10. 175. 180. 170. 165. g. Mnogo plina zarobio biše I doveo roblje i robinje. Ostalo bi Jankovića krilo. Odnese mu tilo u Kotare.. u Stepenu kod Tomislavgrada epska pučka pjesma koja opisuje pogibiju Ivana Dodiga i Ante Bagarića 23.-73. Hrvatska tiskara d. 22 233 .

Znanstveni interes za bugaršćice potaknuo je 1851. U narodnoj je uporabi u Rami i drugdje glagol bugariti a znači kroz plač govoriti. jadikovati. Franz Miklošič objavivši Popevku od Svilojevića.Buđenjem nacionalne svijesti devedesetih godina XX. st. ponajviše u priobalnim krajevima.) objavio Hvaranin Petar Hektorović. Zagreb 2005. 1937. Neke su bugaršćice lirske pjesme a neke se mogu promatrati kao lirsko-epske pjesme. Najviše je bugaršćica koje pripadaju epskoj poeziji. Stojan Novaković.) i Maja Bošković Stulli (Osijek. Te su pjesme specificum Croaticum. st. st. bugaršćicama se bavio i Miroslav Pantić. a od zaslužnijih za to valja istaknuti guslara Željka Šimića iz Gruda. 2003. doprinos izučavanju bugaršćica dali su još Valtazar Bogišić.). Bugaršćice (bugarštice) u povijesti književnosti su se nazivale i pjesmama dugog stiha. – Zagreb. g. 5. 1922.-65. U ovom vremenu cvjeta pučka usmena epika. Zapisivane su kod Hrvata. U XIX. Konzor. BUGARŠĆICE Bugaršćice su starinske pjesme. 23 234 . tražiti pomoć. str. Burna je povijest Hrvata uzrokom što je najstariji zapis bugaršćice nastao u Molissama u Italiji kod Hrvata koji su onde našli utočište bježeći od Osmanlija iz Bosne i Hercegovine. Prve je tri bugaršćice zapisao i u svom Ribanju i ribarskom prigovaranju (1586. Od bugarštice do svakidašnjice. dolazi do velikoga interesa za tradicijsku kulturu.23 Najveći znanstveni doprinos u proučavanju bugaršćica dali su Josip Kekez (Katuni iznad Omiša. Karakteriziraju ih dugi stih (dvanaesterac – šesnaesterac) i tugaljiv ton. tražiti milost i sl. Mnogo je riječi napisano o podrijetlu naziva bugaršćica. O tome više: Maja Bošković – Stulli. žaliti se. Armin Pavić i dr. U drugoj polovici XX.

Sljedeće su godine (1501. beloga tela viteškoga. godine Beograd i 11. prodro je na Kosovo. a 1500. 26 U Mletačko-turskom ratu od 1499. 69. sidi malo niže da s tobome progovoru. godine osvojili Makarsku i luku Busoljinu kraj Trogira. nego Janko vojvoda govoraše iz tamnice: .) jednom od najistaknutijih i najuspješnijih boraca protiv Osmanlija. kod Hrvata u Molissama u Italiji. Obranio je 1456. pođi do smederevske gospode da s` mole slavnomu despotu da m` otpusti iz tamnice smederevske. g. Zagreb 2000. najčešće naslovljena Tamnovanje vojevode Sibinjanin Janka. 25 Isto. godine Turci (Osmanlije) su opustošili splitsko. te godine umro. ja te ću napitati črvene krvce turečke. 1497. VIII. Premda se ne spominje da su Margaritini sin i brat otišli u rat protiv osmanske vojske slijedom tih povijesnih događaja kao i stih ako bi ti oba dva turske uze dopadnuli upućuju na to da su otišli boriti se protiv osmanske vojske. ali je izdajom raškoga despota Đurđa Brankovića usužnjen. Majku Josip Kekez.) osvojili trogirsko i šibensko područje. 1456. Godine 1448.-1503. Erdelj. Omiljen je kod Hrvata i Srba koji i danas o njemu pripovijedaju. Bugaršćice.25 (Mollisse.26 Poginuli su. orle. I ako mi Bog pomože i slavni dispot pusti iz smederevske tamnice. Hunyad. 1387.71.) MAJKA MARGARITA Bugaršćica Majka Margarita pjeva o majci Margariti kojoj su sin Ivan i brat Petar otišli u borbu protiv Osmanlija.TAMNOVANJE VOJEVODE SIBINJANIN JANKA Bugaršćica. Kandijski rat (1645. Pjesmu je zapisao Ruggero de Pazienza 1. III. pjeva o Janku Sibinjaninu (Janošu Hunyadiu. – Zemun. 69.Molim ti se. Nitkore ne ćaše s njime govoriti. Bogom te brata zimaju. (četvrtkom) u mjestu Gioia del Colle nedaleko od Barija. Italija. str. g. Oslobođen je uz veliku otkupninu. VI. str. 1497. lipnja 1497. Plešući su je pjevali prognani Hrvati iz Bosne i Hercegovine u čast kraljice Izabele del Bolzo. Otac je ugarskoga kralja Matije Korvina. O njemu pjeva najstarija bugaršćica zapisana 1. Organizator.) 24 235 .24 Ora` vija` se nad gradom Smederevom.-1669. Izmijenjeno izdanje. šibensko i zadarsko područje.

Novigrad. Njezina sudbina reprezentira četrnaeststoljetne sudbine neizbrojivih znanih i neznanih Hrvatica.) pjeva o majci Margariti.) objavio i svoju bugaršćicu Majka Margarita. g. Izmijenjeno izdanje. Ona cvilu cviljaše Zadru gradu na pridvratju. Venecija 1647. ona mala ptica. 236 . Skladatelj Krsto Odak (Siverić kraj Drniša. Biše mi se cvileći drobna ptica zakasnila. ter ju biše pustilo žarko sunce na zapadu. biše mi se cvileći drobna ptica zakasnila. Organizator. ona cvilu cviljaše Zadru gradu na pridvratju. Milković i Janković. 1949. poduzima napad na Turke i zauzima Zemunik. Glavni junak najdulje hrvatske usmene epske pjesme Ilija Primorac bio je zarobljen u tom ratu. Mandušić. rujna 1669. započet je turskim napadom na mletački otok Kandiju (Kretu). g. a biše ju zaskočio sjajni misec na istoku. Solina i šibensko-zadarskog zaleđa. Vladimir Nazor (Postire na Braču. 1628. Vranu. Majka Margarita nadahnula je grandioznog slikara i kipara Ivana Meštrovića koji ju je naslikao u svojoj Povijesti Hrvata. Turska vojska se iskrcala na otok ali je mletačka vojska blokirala Dardanel i tako spriječila opskrbu te je Kandija kapitulirala 6. ona mala ptica. 82.) i ukomponirao u svoju Vilu Slovinku. U tom ratu istaknuli su se zapovjednici: Sorić. 4. ona mala ptica. U pjesmi Plač Margarite mletački pjesnik Zuan Polo Lionpardi (1541. studenoga 1965). str. Zagreb 2000. MAJKA MARGARITA Cvilu to mi cviljaše drobna ptica lastovica. III. U tursko – mletačkom Kandijskom ratu Osmanlije su potisnuti iz Makarskoga primorja. 27 Josip Kekez. Obrovac i Skradin a turski napad na Šibenik propada. skladao je (1952/53) radijsku operu Majka Margarita. ožujka 1888. 1876. cvijetu slavenske zemlje. – Zagreb. Klisa. Turci 1646. zauzimaju Novigrad i napadaju područje od Zadra do Šibenika. – Zadar. Majka Margarita je simbol hrvatske žene – supruge.) u svojim je Pjesmama u šikari. žene – majke. iz močvare i nad usjevima (1931. Poljica. 1548. 20.Margaritu tješila je vila. Bugaršćice. onu malu pticu.27 Bugaršćicu Majku Margaritu zapisao je Juraj Baraković (Plemići kraj Zadra. Na stranu Mlečana prelaze Poljica i niz hercegovačkih plemena. g. Miljanići. ter ju biše pustilo žarko sunce na zapadu. žene – sestre. cvilu to mi cviljaše drobna ptica lastovica. – Zagreb.

onu malu pticu. neg mi ono biše stara majka Ivanova. ali ono ne biše drobna ptica lastovica. jadovi. planinkinjo vilo! Obe su mi. majka Margarita. ali ono ne biše drobna ptica lastovica. obe su mi. Na nju mi je našetala bila vila planinkinja. ona majka klikovaše sinka svoga i brajenka. dvi su meni ljute rane na mojemu željnom srcu. a biše ju zaskočio sjajni misec na istoku. jadi te se ostavili. bila vilo. ljute rane otrovane. jadovi. majka Margarita. ona bila vila. stara majko Ivanova. jadna majka. bila vilo. majka Margarita! Ona majka klikovaše sinka svoga i brajenka. i ovo ih ne mogu. posestrino vilo! I ovo ih ne mogu. Koja ti je nevolja grozne suze prolivati? majko Margarito? Koja ti je nevolja grozne suze prolivati?' side to mi stara majka biloj vili besiditi. neg mi ono biše stara majka Ivanova. ter mi side bila vila staroj majci besiditi: “Ča mi tako cviluješ. majci Margariti. planinkinjo vilo! Ostaf me se. jadi te se ostavili. side to mi stara majka biloj vili besiditi: “Ostaf me se. ona mala ptica. ter mi side bila vila staroj majci besiditi. 237 . majko Margarito? Ča mi tako cviluješ. planinkinjo vilo! Dvi su meni ljute rane na mojemu željnom srcu. priboliti. a ove su ljute rane na mojemu željnom srcu. nikakore priboliti. ljute rane otrovane. Na nju mi je našetala bila vila planinkinja. stara majko Ivanova.

ukazali. te bilige do istine. od srdašca. 238 . da li evo ne znadem za njih smrti ni života. mila sinka. ja t’ sam majka imila mlada Petra bratca moga. majka Margarita. mila sinka. a bihu mu crna pera sva od krvi ustrapana. a ja ti se. jadna majka. virom mojom obituju. obih sam ih. jedno malo dite. svitloj zori otpravila. gavrane. onu kobnu pticu. ukazali. jadni majci. ptice zlokobnice. jadna majka. te bilige do istine. kumiti i bratimiti. gdi se gavran vijaše nad merli od Zadra grada. svitloj zori otpravila. i kad sam ih jadna bila do viteštva dohranila. A Ivana hranila. onoj črnoj ptici. kumiti i bratimiti: “Kaži meni.posestrino vilo! A ove su ljute rane na mojemu željnom srcu. sila sam ga. posestrino vilo! I kad sam ih jadna bila do viteštva dohranila. ona črna ptica. vilo posestrino! Da li evo ne znadem za njih smrti ni života. jadna majka. neg su mi se zli bilizi. Kaži meni. sila sam ga. Obih sam ih. jadna majka. jadna majka. A bihu mu crna pera sva od krvi ustrapana. moj črni gavranče. a ja ti se. jadni majci. gavranče. od srdašca. posestrino vilo! Ja t’ sam majka imila mlada Petra bratca moga a Ivana hranila. da ti hoću trudna pera sva suzami prehladiti. virom mojom obituju. posestrino vilo! Po njih mi je svitla zora od istoka poručila. majci Margariti: Neg su mi se zli bilizi. po njih mi je svitla zora od istoka poručila. jadna majka. gdi se gavran vijaše nad merli od Zadra grada.

za to mlado dite!” A za sinka Ivana živim ognjem izgoriti. iz tamnice iskupiti. ako bi ti oba dva turske uze dopadnuli kojom bi jih ti spenzom iz tamnice iskupila? majko Margarito. side to mi bila vila staroj majci besiditi: “Ovo ću te. majko Margarito. ostavi grozne suze prolijući. nego to mi odleti u planinu črnu goru. kojom bi jih ti spenzom iz tamnice iskupila?” Side to mi stara majka biloj vili besiditi. posestrino vilo. majku. ako su mi. radi boga uprašati.ptice zlokobnice. mene. lasno ću ih. ostavi grozne suze prolijući. majci Margariti. ona huda ptica. stara majko. planinkinja vila. stara majko. jadna majka. majku Margaritu!” Mene. da li ne hti na mene huda ptica ni gledati. sila mi je bila vila staroj majci besiditi: “Nisu ti jih. bila vilo. jadna majka. majku. lasno ću ih. da li ne hti na mene huda ptica ni gledati. 239 . za bratca ću mojega dati moju rusu glavu. nego to mi odleti u planinu črnu goru. bila vilo. posestrino vilo. turske uze dostignuli. iz tamnice iskupiti: za bratca ću mojega dati moju rusu glavu. turske uze dostignuli. Da ti hoću trudna pera sva suzami prehladiti. side to mi stara majka biloj vili besiditi: “Ako su mi. turske uze dopadnule. majka Margarita. a za sinka Ivana živim ognjem izgoriti. posestrino vilo. sila mi je bila vila staroj majci besiditi. side to mi bila vila staroj majci besiditi. ona huda ptica.

sestre svoje. 240 . ona venac vijaše od primoga vilovita. ne spomene. biše mi ga lipa Cvite onim vencem okrunila. jadna majko. na njega se namiri lipa Cvite Primorkinja. na to mlado dite. onda se je u tebi srdašce okamenilo. jer kada mi on dojde u Primorje valovito. majko Margarito. povidati. da se nigdar od tebe. da li ću ti istinu. ona venac vijaše od primoga vilovita. mlada Primorkinja. ono mlado dite. a kada si od sebe sinka svoga otpravila. ono mlado dite. bratca ti je obljubila mlada moma Grkinjica. stara majko. očima sagledali a srdašci saljubili. povidati: bratca ti je obljubila mlada moma Grkinjica. starice nebogo. Jer kada mi on dojde u Primorje valovito. turske uze dopadnule. da se nigdar od tebe. ondi mi se oni bihu očicami sagledali. Očicami sagledali a srdašci saljubili. ono mlado dite. starice nebogo. biše mi ga lipa Cvite onim vencem okrunila. a kada si od sebe sinka svoga otpravila. ne spomene. ter ti ga je napojila mrzle vode zabitljive. sestre svoje. mladi i gizdavi. onda se je u tebi srdašce okamenilo. jadna majko. majko Margarito. Na njega se namiri lipa Cvite Primorkinja. ter ti ga je napojila mrzle vode zabitljive. da li ću ti istinu.starice nebogo! Nisu ti jih. da se nigdar nikadare k tebi majci ne zavrati. starice nebogo. ondi mi se oni bihu očicami sagledali. mladi i gizdavi.

majko. 76-83. Organizator. starice nebogo!” Nit ćeš bratca dozvati. I Svilojević i Zrinski su bili usužnjeni. Izmijenjeno izdanje. od suz' lišca ne osuše. str. majko Margarito! Cvili. nit ćeš sinka dočekati. majko Margarito! I da ti se nikadare. Zrinski je sa svojim šurjakom Krstom Frankopanom pogubljen 30. Maja Bošković – Stulli je s pravom ustvrdila da su sudbine Svilojevića i Zrinskoga slične. 1621. i žali i prolivaj grozne suze. majko. (O tome će biti riječi u poglavlju Povijesne predaje. 1671. nit ćeš sinka dočekati!28 U rukopisnoj je ostavštini Petra Zrinskoga (Vrbovec. Zagreb 2000. godine. cvili.) Kuće u Poljicima za vrijeme Turaka Vidi: Josip Kekez.starice nebogo! Da se nigdar nikadare k tebi majci ne zavrati. Bugaršćice. Svilojević je oslobođen. od suz' lišca ne osuše. travnja 1671. i da ti se nikadare. 28 241 . i žali i prolivaj grozne suze. godine. – Bečko Novo Mjesto. nit ćeš bratca dozvati.) nađena i bugaršćica Popivka od Svilojevića koja je vjerojatno zapisana u sjevernoj Hrvatskoj 1663. III.

str. 1825. U Njemačkoj su nakon Goethea prevodili Johanes von Müller.).). 31 Stipe Botica. braća Jakob i Wilhelm Grimm. str. Imao je svoje pristaše u Hrvatskoj među kojima su Matija Ban (1818.-1938.PREVOĐENJE USMENE POEZIJE NA STRANE JEZIKE Početkom XX. Dao je golem doprinos reformi srpskoga jezika. Zagreb 1925. Sukladno tomu on je i hrvatske usmene pjesme podvodio pod srpske. Već smo kazali da je J. Andrija Kačić Miošić. VIII. Baladu o Hasanaginici najprije je na njemački jezik preveo Johann Wolfgang von Goethe (1749. Zbornik Kačić. Izdanje hrvatskih srednjoškolskih profesora. i 1779. Međutim. Već je kazano da je Đuro Ferić Gvozdenica hrvatske usmene pjesme prevodio na latinski jezik. Zagreb 1908. str. povjesničar književnosti dr. U filološkom pogledu Karadžićev je sljednik i Tomo Maretić (1854. II.-1870.31 Francuski pjesnik.).) nadahnut junaštvom Stojana Jankovića napisao je svoje djelo La Chute Dr. 19. st. Povijest književnosti hrvatske i srpske. njegova krilatica Srbi svi i svuda predvodila je velikosrpsku ideologiju po kojoj su Hrvati – Srbi katoličke vjere.-1882. Đuro Šurmin.).). priredio dr. Školska knjiga. Junačke narodne pjesme (hrvatske i srpske).) (Gusle).-1832. 30 29 242 . Alphonse de Lamartine (1790. 118. Zagreb 2003.29 Sustavnije prevođenje hrvatskih kao i srpskih i bošnjačkih pjesama počinje s Albertom Fortisom i njegovim djelom Put po Dalmaciji (1774. a W.-1869.1923. Po Goetheovom nagovoru Therese Albertine Luise von Jakob pod pseudonimom Talvj prevela je i objavila Vukove pjesme pod naslovom Volkslieder der Serben (I. Od tada se naše usmene pjesme prevode najprije u Francuskoj a potom u mnogim drugim zemljama. G. Ivo Ćipiko (1863..30 (Vuk Stefanović Karadžić je bio kontroverzna osoba. Prosper Mérimée (1803.). političar i povjesničar.) iz Herderova je Volksliedera preveo na francuski jezik Kačićevu pjesmu o Milošu Kobiliću i objavio u svom djelu La Guzla (1840. Srba i Bošnjaka.).) uvrstio Goetheov prijevod Žalosne pjesamce o Asanagici kao i tri pjesme iz Kačićeva razgovora ugodnoga. Filozofski fakultet Zagreb. Gerhard je objavio zbirku usmenih pjesama Hrvata. ali se divi nježnim ženskim pjesmama.-1903. Medo Pucić (1821. Herder (1744.-1803. Đuro Šurmin ustvrdio je da se svijet zanosi našom narodnom epikom. Milan Strašek.) u svoj Volkslieder (1778. 1826. Fortisov Put po Dalmaciji nakon Goetheova prijevoda preveden je na francuski jezik.

U XX.-1837. Šveđani i dr. Mnogi su Poljaci prevodili našu poeziju. 33 Bosansko – hercegovačka književna hrestomatija. Puškin se divio junaštvu harambaše Stanka Sočivice iz Imotskoga. dr. Zagreb 1990.-1823.-124. izdao na hrvatskom (i srpskom) i engleskom jeziku zbirku naše usmene poezije. st. Mađari. st. a poslije II.32 A. Slovaci. 123. Vostokov i dr. str. g.). U Padovi je 1949. B. Nakon Puškina na ruski su jezik prevodili naše pjesme Berg. 9.d’un Ange (Pad anđela).-1855. str. Rumunji. Zavod za izdavanje udžbenika.) u Parizu je predavao o našim narodnim pjesmama. Tommaseo je hrvatske lirske pjesme prevodio na talijanski jezik. Na engleski je jezik prevodio i John Bowring. Lord je s prekidima. Ljubomir Zuković. objelodanjena zbirka naših narodnih pjesama koju je uredio Arturo Cronia. dr. svjetskog rata objavili su zbirku naših narodnih pjesama. Na ruski jezik prvi je prevodio Aleksandar Sergejevič Puškin (1799. 32 243 . golem doprinos našoj usmenoj poeziji dali su Millman Parry i Albert Bates Lord koji je 1953. Poljak Adam Mickiewicz (1798. Povijest i historija usmene narodne književnosti.) je prema Goetheovu prijevodu na engleski jezik preveo Asanaginicu..33 Najveći dio podataka o prevođenju usmene poezije na strane jezike navodim prema: Tvrtko Čubelić. Naše su usmene pjesme prevodili i Česi. Hatidža Krnjević. knjiga II. Đenana Butorović. Sarajevo 1972. Narodna književnost. prikupljao i izučavao usmene pjesme u Bosni i Hercegovini i u 70-tim godinama XX. Walter Scott (1771.

12. Dragić.. Zagreb 1965. knj. Hrvatska školska knjižica. Stipe. Split 1990. Povijest hrvatske književnosti. Petar. Biblija i hrvatska kulturna tradicija. Zagreb 1972. Razvoj hrvatskog narodnog pjesničtva. Šoljan. Sarajevo 1972. Thema I. Epske pjesme Bože Domnjaka Bojana. . Grgec. Narodna književnost. Marko.. Epske narodne pjesme. Petar. 7. Jukić. Matica hrvatska i HKD Napredak. Kad je živio Mijat Tomić. 15. Zagreb 1944. Matica ilirska. Hatidža Krnjević. Hrvatske narodne pjesme. Čubelić. Hrvatska usmena književnost Bosne i Hercegovine: lirika. Tvrtko. 11. knjiga II. Maja. Zbornik Kačić.. F. 13. Stjepan. Banović. dr. Zagreb 4. Književna i povijesna zbilja. Tvrtko Čubelić. priredio Ivan Mimica. Bosansko-hercegovačka književna hrestomatija. Botica.. 1. Vl. 6. III. Split 2005. Školska knjiga. (Izbor). priredio dr. sv. Zadar 2004. Zagreb 1938. Zagreb – Ljubljana 1987. Od bugarštice do svakidašnjice. Napredak. sv. 1861. Hrvatska državna tiskara. Marko. Zagreb 2005. Ljubomir Zuković. 4. Grgec. 14. 8. knjiga 3. izdanje. Dukić. 244 XXIX. Konzor. Andrija Kačić Miošić. Frangeš. 16.IZVORI I LITERATURA 1. uredio Antun 2. Filozofski fakultet Zagreb. Davor. Botica. Ivo. priredio Hrvatska književnost Bosne i Hercegovine u 100 knjiga. Zagreb 1943. 9. retorika. 10. Zagreb 2003. Zavod za izdavanje udžbenika. Književni krug Split. Zagreb 1990. VI. Znanje. Sarajevo 2006. Stipe. Zagreb 1995. ZZNŽO JS. epika. Đenana Butorović.D. Školska knjiga. 100 najvećih djela svjetske književnosti. Dragić. Bosanski prijatelj. peto prošireno izdanje. Sultanova djeca (Predodžbe Turaka u hrvatskoj književnosti ranog novovjekovlja). Urednik I. Bošković-Stulli. Povijest i historija usmene narodne književnosti. 5. MH. dr. nakl.

Zagreb 1930. Staro doba. 29. Pavičić. Zagreb 1996.. uredili dr. Jačkar hrvatske narodne jačke iz Gradišća. Mala nakladna kuća Sveti Jure. MH.. Zagreb 2004. knjiga prva. 32. knjiga druga. 31. Jagić. 27. Zagreb 1939. I. sv. hrvatske i srpske. Zagreb 1969. Bugaršćice. priredio dr. 23. 30. Izdanje društva srednjoškolskih profesora. knjiga deveta. Matica hrvatska. PSHK. David Bogdanović. Vatroslav. Odio prvi. Izabrane narodne pjesme. Anica Nazor i Marija Pantelić. Odio prvi. Naklada P. 1964. Ivan Broz i dr. Muza uči pisati. III. Milan Strašek. smislio. Povijest hrvatske književnosti. sabrao Martin Meršić. 22. Josip. uredio dr. Hrvatska književnost Bosne i Hercegovine u 100 knjiga. i II. Naklada Leksikon. Organizator. Historija književnosti naroda hrvatskoga i srbskoga. Odio prvi. Zagreb 1925. Zagreb 1896. Zagreb 1867. 21. Junačke pjesme. priredio dr. 19. uredio dr. Jelčić. P. Baška Voda 1999. 26. Novinsko-izdavačko i štamparsko poduzeće Čakovec. epika. Hrvatske narodne pjesme. knj. Nikola Andrić. retorika. Zagreb 1940. Havelock. AGM. Uredio dr. priredio Marko Dragić. Eric A. 28. Nikola Andrić. Hrvatska usmena književnost Bosne i Hercegovine: lirika. Kekez. Zagreb 2003. Hrvatske narodne pjesme. MH. knjiga prva. Odio prvi. HKD Napredak.17. priredio dr. 1. Razmišljanja o usmenosti i 18. knjiga osma. knj. Hrvatski leksikon. Hrvatska odiseja. 20. Izdanje “Društva hrvatskih srednjoškolskih profesora”. Stjepan Bosanac. 24. Zagreb 1925. sveska peta (Uskočke i hajdučke pjesme). Junačke pjesme. redakcija i komentari Vinko Žganec. Hrvatske narodne pjesme. 25. priredio i uredio Petar Gudelj. (drugo znatno prošireno izdanje). MH. priredio Vjekoslav Štefanić i suradnici Biserka Grabar. Dubravko. Sarajevo 2006. krajiške i uskočke pjesme). pismenosti od antike do danas. 4. Hrvatska književnost srednjega vijeka. izdanje. Hrvatske narodne pjesme. Zagreb 1897. Stjepan Bosanac. MH. 245 . sveska šesta (historijske.. Milan Strašek. Junačke narodne pjesme (hrvatske i srpske). Zagreb 1996. Junačke narodne pjesme (hrvatske i srpske). I.

Narodne pjesme o Mijatu Tomiću. Zagreb 1902. 43. poboljšano izdanje. . 36. Ivan. Školska knjiga. Zagreb 1945. IV.33. Zora. listopada 1994. Split 1996. Naša narodna epika. Molinie. MH. nakl. Maretić. Zbornik radova sa znanstvenog skupa održanog 30.. Književni krug Split. Vl. Iz riznice hrvatske povijesti i kulture. 42. 35. Milas. Košutić – Brozović. Mihovil. Narodne epske pjesme. MH. književnost. MH. Zagreb 1909. knjiga 24. 39. Filip Kunić Kupriješanin. izdao o. s francuskoga preveo Goran Rukavina. Zagreb 1964. izdanje. 246 45. Anđelko. 49. JAZU. Zagreb 2002. 1. PSHK.. svezak pervi. PSHK. MH. Leksikon hrvatskih pisaca.d. Čitanka iz stranih književnosti 1. 37. 47. Narodne epske pjesme. Školska knjiga. knj. Zagreb 1996. Split 1996. 40. Kombol. Narodne junačke pjesme iz Bosne i Hercegovine. Ivan. Globus. Mijatović. Logos. knjiga 25. Usmena književnost. skupio Ivan Franjo Jukić Banjolučanin i Ljubomir Hercegovac (fra Grgo Martić). Georges. Zora. Mjesto Julija Bajamontija u hrvatskoj usmenoj književnosti-Splitski polihistor Julije Bajamonti. u: Škreb – Stamać Uvod u 34. 50. Anđelko. Hrvatska tiskara d. Milorad. Kombol – Novak. Hrvatski narodni junak (drugo prošireno izdanje). Mijo. Zagreb 1996. Nevenka. autor koncepcije Krešimir Nemec. 44. Školska knjiga. Split 1988. Osiek 1858. Medini. Mijatović. Povijest hrvatske književnosti do preporoda. Josip. Zagreb 2000. II. Školska knjiga. Sinj-Duvno 1985. Zagreb 2000. Leksikon hrvatskih pisaca. Zagreb 1996. priredio Olinko Delorko.. Zagreb 1986. 41. Hrvatska književnost do narodnog preporoda. Tomo. 48. Mimica. Povijest hrvatske književnosti u Dalmaciji i Dubrovniku. Piesme junačke. Školska knjiga. 46. priredila Maja Bošković-Stulli. godine u Splitu. Mimica. Život i epski svijet Bože Domnjaka. Narodne piesme bosanske i hercegovačke. skupio fra Marijan Šunjić. Ceres. Kekez. 1925. Sarajevo. 38. Zagreb 1964. I. Stilistika. autor koncepcije Krešimir Nemec. II.

52. Usmene epske pjesme I. Zima. 67. priredio dr.51. izdanje. s njihovom teorijom. herojske. Luka. Zagreb 1972. Narodne pjesme (srpsko-hrvatske) I. dio. 247 . 62. Globus. 53. 55. Split 2005. Logos-tours. Zagreb 2004. Naprijed. 1882. knj. Zagreb 1924.) Pave Anđelića. Rukopisna zbirka (1957. Jeronim. 1. Narodne pjesme iz Luke na Šipanu. Ivan. Sedam pristupa pjesmi. Branko Vodnik. Zagreb 1926.. Vladimir i Zorić. Zagreb 1880.) I. Marko./58. SHK. priredila Tanja Perić Polonijo. Figure u našem narodnom pjesničtvu. uredio prof. 60. MH. MH. HKD Napredak. 65. Povijest hrvatske književnosti. izdanje. Zbornik radova Andrija Šimić izuzetna pojava među hajducima. 54. IV. Milivoj. Liber. Mladost. Rijeka 1986. Zagreb. reprint MH ogranak “Rama” Prozor. uredili Mijo Milas i Ivan Mimica. Pregled hrvatske tradicionalne književnosti. priredio Davor Dukić. i II. Dunja. 63. Ivan. Vladić. Zagreb 1993. Zagreb 1961. Zagreb 1978.1925. 56. Narodne pjesme o 1000-godišnjici kraljevstva hrvatskoga (925. Rihtman Auguštin. Vratović. Mate. Povijest svjetske književnosti (kratak pregled). 66. 64. Epika i epske pjesme. Junačke pjesme IV. Ivan Renđeo. zapisao Andro Murat. Višić. 61. 57. Sarajevo 1931. 58. Izdanje profesorskog društva sekcije Zagreb. Etnologija i etnomit. sastavio Krešimir Mlač. Zagreb 2001. JAZU. Zlatna knjiga hrvatske narodne lirike. Zagreb 1986. Književnost drevnog Bliskog istoka. napisale Maja Bošković – Stulli i Divna Zečević. Slaming. Radetić. Uspomene o Rami i ramskom franjevačkom samostanu. Znanje.. MH. Narodne pjesme o Mijatu Tomiću. Golden marketing. 1991. Solar. 59. Zagreb 1996. u: Uvod u književnost (uredili Fran Petre i Zdenko Škreb). Zagreb 2003.

III. PRIČE (PRIPOVIJETKE) .

Ima ih istinitih i izmišljenih. U hrvatskom jeziku poznati su nazivi: priča. Sumersko-babilonsko1 Tvrtko Čubelić. str. bajka. Legenda je latinska riječ i znači ono što valja čitati. Sage. basne. Trajne su antologijske vrijednosti staroegipatske usmene priče: Sinuheova priča.1 Usmene priče se. ono što treba čitati. Legende. historia.) Narod usmenu prozu naziva: priče. latinskom fabula. izmišljeni junaci i izmišljene priče o njima itd. Unamunovo putovanje u Fenikiju. primjerice. predaje. pripovijetka. pripovijest. a kada se. lenda. to jest. Legenda o faraonu Khufu (Keopsu). šale i legende. engleskom story. novele.NAZIVLJE Usmene priče obuhvaćaju: bajke. 249 . onda se kaže da su to samo legende. legende. 209. kako su to već rekli veliki filološki autoriteti. caso itd. Kada je netko u nečemu iznimno dobar i zaslužan. apologos (novela). U starogrčkom mit. Schwank. Raznovrsnost usmenih priča svjedoče i njihovi nazivi na raznim jezicima. Na našim prostorima rijetko se koja riječ toliko suprotno tumačila kao riječ legenda. slovačkom. beside. njemačkom Märchen. Dva brata. Povijest i historija usmene narodne književnosti. a književnosti nije da pripovijeda o onome što se dogodilo. Zanimljivo je da su se usmene priče u slovenskom. basna. primjerice. SVJETSKE USMENE PRIČE Svaka je kultura na sebi svojstvene načine oblikovala bitne motive koji su postali (usmeno) književni. Bajka o ukletom kraljeviću. već o onom što bi se moglo tipski dogoditi. Nipošto se ovim ne želi reći da su sve legende i druge vrste priča istinite. Istrebljenje ljudskoga roda. američkoj filologiji nazivaju legendama. Zagreb 1990. legend. Usmene su priče književnost. vjerovanja. U minulim ideološko-tendecioznim sustavima pod tom riječju podrazumjevalo se nešto što je izmišljeno i što je lažno. kazavica (kazalica). bugarskom jeziku nazivale povesti. češkom. Istovremeno se za mnoge velikane govorilo da su ušli u legendu i da su otišli u legendu. naziva ga se živom legendom. U portugalskom jeziku se zovu: fabula. engleskoj.-210. anegdote. u talijanskoj. (Kazavicom ili kazalicom nazivane su i epske pjesme. govori o hajducima. Novelle.

Stjecanje prijatelja. U Pančatantri se nalaze i motivi iz Mahabharate (IV. Čitanka iz stranih književnosti I. oko 460. Aurea legenda Jakoba Voragine.) pripovijeda o mudroj i lijepoj Šahrazadi. spominje Platon (IV. Zagreb 1996. prije Krista). st. Krista umro oko 396. pr. pr. Za oblikovanje hrvatske usmene proze iznimno su važna djela: Fiore di virtu. Arapski zbornik priča Tisuću i jedna noć (IX. Kr. st. pr.asirske predaje (mitovi) su: Lahar i Ašnan. 2 250 . godine sadrži usmene priče i anegdote. (U to doba i riječ historija znači priča). st. a njegov i Zenonov učenik Aristotel (384. Kr. po Kr. među ostalima. U tome je djelu više priča o Aleksandru Velikom Makedonskom (IV. – IV. En-Ki i Nin-mah.-XIV. st. Djelo Gesta Romanorum (Junačka djela Rimljana) nastalo oko 1300. st. prije Krista). Snažan je utjecaj toga zbornika na svjetsku književnost. prije Krista). pr. Usmenim pričama bavio se i Ciceron (I. Školska knjiga. po Kr. st. st.-322. Neki povjesničari književnosti završetak nastanka toga najopsežnijega djela u svjetskoj književnosti /215 000. U njoj se priča o glupim sinovima kralja Amarašaktija koje mudrac Višnušarman pomoću priča uči umjetnosti vladanja. Gubitak stečenoga i Nepromišljeno djelovanje.-61. Grčki povjesničar i vojskovođa iz Atene. 18 knjiga/ nastajanje toga djela lociraju u IV. prije Krista). Sastavljena je od pet knjiga: Razdvajanje prijatelja.-180. Sermones discipuli Nevenka Košutić-Brozović. prije Krista) istaknuo je da je poezija (podrazumijevajući pod tim nazivom književnost) istinitija i povjesnija od povijesti i da je treba ozbiljnije shvatiti od povijesti. 60. Apulej (oko 125. u svom djelu Spis o ratu Peloponežana i Atenjana (8 knjiga) navodi velik broj usmenih priča koje je zabilježio kod zaraćenih strana. bajke i basne prožete didaktičkim stihovima. st. Tukidid (r. Krista). str.) u svoj fantastično-satirički roman Metamorfoze ili Zlatni magarac inkorporirao je bajke i predaje među kojima je najpopularnija Priča o Amoru i Psihi.) Pančatantra je jedna od najvažnijih zbirka svjetske usmene književnosti a motivi iz nje nalaze se i u hrvatskim usmenim pričama. U zbirci su priče.-II. En-lil i Nin-lil. Usmene priče. Vrane i sove.2 Na značaj usmenih priča ukazivao je najstariji grčki povjesničar Herodot (V. st. st. Pored Veda iznimne je vrijednosti indijska zbirka Pančatantra (III. prije Krista).

Daniele Farlati (1690.).). Palagruže. Raba. Od velike je važnosti njegova Geografska karta Hrvatske (1688.Ivana Herolta te srednjovjekovne hagiografije i legende. otoka Visa.) kao i u vojnim pohodima Nikole Zrinskoga u Slavoniji. Braća Jakob i Wilhelm Grimm započinju novo razdoblje u teoriji usmenih priča. MH.-1616.) u djelu Illyricum sacrum (sv. 1693. Njegovi zapisi iz Hrvatske govore o narodnim vjerovanjima. st. bilježi legendu o sv. I. U romantizmu se javlja interes i za narodno pripovijedanje. Francuz Charles Perrault (1628. Brača.-1664. a Aleksandar Sergejevič Puškin (1799. Fortis piše o običajima. U romantizmu je općenito snažan interes za usmenu književnost. Tomu je mnogo doprinio Johann Wolfgang von Goethe (1749. Juri. treći svezak). 3 Narodna šala. Trogira. uredio Josip Pasarić.) Alberta Fortisa (1741. Cetinskoga kraja. Oni su u tri sveska objavili Dječje bajke (1812. 251 . o usmenim pričama piše Jean la Fontaine (1621.VIII. prvi.)3 U XVII. Miguel Cervantes (1547. Nijemac iz Slovenije Johann Weichard Valvasor (Ljubljana. Njegove informacije o Morlacima utemeljene su i na usmenim pričama.). 1815. primorja. (O tim djelima bit će više riječi u daljnjem tekstu. Zagreb 1923. sv. Kvarnera. Splita. Polazište braće Grimm je odnos između bajke (Märchen) i predaje (Sage). primjerice.-1837. Perraultov sunarodnjak Antoine Galland (1646.-1616.) Mnogi su renesansni i barokni književnici veliku pozornost davali usmenoj prozi i stvarali svoja djela uzimajući građu iz usmene proze. pričama iz okolice: Zadra. IX. Jukić i objavio u Vrazovom Kolu. Takvi su. god.). Šibenika.1695. pričama. Venecija 1751-1819).-1803. 1641. Skradina. Goethe spominje pripovijedanje svoje majke. Od velikoga je značaja Put po Dalmaciji (1774. prvi. vjerovanjima.-1773.-1703.) skrenuo je veliku pozornost pripovijetkama iz zbirke Tisuću i jedna noć. između ostaloga.-1715. Hvara.) i William Shakespeare (1564.) sudjelovao je u Austro-turskom ratu (1663.) spominje svoju dadilju Arinu Rodonovu od koje je čuo bajke i pjesme.).) postigao je velik uspjeh zbirkom priča koje je zabilježio ili sam izmislio. (Dva stoljeća nakon Shakespearea zapisao ju je I. Shakespeare je dramu Mletački trgovac napisao na temelju priče Dram jezika koja je poznata i kod Hrvata u BiH.-1832. Paga. – Krško. folklornom kazalištu. drugi i 1822. U klasicizmu su mnogi pisci značajnu pozornost pridavali usmenim pričama. F.

g. g. Beograd 1984. st. Švicarac rumunjskoga podrijetla Andre Jolles 1929. Povijest i historija usmene narodne književnosti. Tvrtko Čubelić.-212. Nakon braće Grimm najznačajniji doprinos u proučavanju usmene proze dao je Vladimir Jakovljevič Propp (1895. str. Ti su znanstvenici utvrđivali nastanak i migraciju bajki. str. 1968. Finske škole koju su utemeljili Kaarle Krohn i Antti Aarne. predaje i legende. Ono plašljivo zrno ostalo je u zemlji. Njima se koriste najveći menadžeri i motivatori. Zagreb 1990. Usmena književnost. jedan od najbogatijih ljudi i jedan od najvećih motivatora Zig Ziglar u svojoj knjizi Pogled s vrha (2000.) knjigom Morfologija bajke.) navodi basnu koja govori o dva zrna koja su se našla u zemlji i razgovaraju. i kasnije. str.7 (Slično je i u filologijama drugih naroda. primjerice.Veliki znanstveni interes za usmene priče pobudio je Nijemac Theodor Benfey 1858. u: Zdenko Škreb-Ante Stamać Uvod u književnost.6 Američki filolog Richard Cavendish u djelu Legende svijeta pod pojmom legende podrazumijeva usmene priče i ističe da legende izdržavaju probu vremena bolje nego prava povijest. 9. Zagreb 1986. 5 Josip Kekez. 210. Tom su se problematikom najviše bavili Erich Strassner (Schwank. petosveščanim prijevodom staroindijskih priča.) i Max Lüthi. 151.4 U komparativnom pristupu proučavanja usmenih priča značajna je zemljopisno-povijesna metoda tzv. Ptica ga je pozobala.) Usmene priče često se koriste i u druge neknjiževne svrhe. Tako. a drugo je naraslo u prekrasnu biljku. godine u Jednostavne oblike pogrešno uvodi i manjkavo tumači bajke. taj katalog ima manjkavosti. Jedno zrno se uplašilo i nije smjelo izniknuti. To je djelo nastavio Johannes Hertel 1909. 7 Richard Cavendish.5 Međutim. Sljedbenik Finske škole Amerikanac Stith Thompson je sa suradnicima sastavio katalog u kojemu su pripovijetke razvrstane po tematskom i motivskom indeksu.-1970. a najveća je što se u njemu ne vide osobitosti nacionalnih kultura. Legende sveta. str. Tridesetih godina XX. 4 252 . u usmenu prozu uvodi se termin švank kojim su se označavale šaljive priče. 6 Isto. Stuttgart. 187.

) objavio je sa zbirkom pripovijesti o čudima Presvijetle Djevice Marije (Sto čudesa aliti znamenja blažene i slavne Bogorodice. Po tim legendama Gavanovi dvori su se nalazili na mjestu: Boračkoga jezera kod Konjica. brevijarima i misalima. Plitvičkih jezera. hagiografija. st.) u Dundu Maroju navodi izreku Šaptom Bosna poginu koja je do danas sačuvana u izričaju Bosna šaptom pade. g. Veliki 1611. počeo sastavljati Nikša Ranjina. Hutova blata u Trebimlji. Za hrvatske usmene priče iznimno su važne bosanske fratarske knjige mada nemaju izvornih narodnih priča. do 2005. te jezera kod Pleternice i Vinkovaca. divice Marije) prevedenom iz popularne zbirke Ivana Herolta Sermones discipuli de tempore et de sanctis (1476. ostavio je najdublji trag u hrvatskoj književnosti i povijesti. Dubrovačke priče nalaze se u anonimnoj Kronici. među kojima je i inačica Posvetilišta Abramova Mavra Vetranovića. Libru od mnozijeh razloga (1520. a nalaze se u glagoljskim knjigama. Kreševu.8 Divković je građu crpio iz legenda.HRVATSKE USMENE PRIČE Usmene su priče poslužile piscima i propovjednicima. Usmene su priče parafrazirane i u Hektorovićevom Ribanju i ribarskom prigovaranju (1568. Školovao se u Italiji. Bio je franjevac u Sarajevu. Svoj prvi katekizam Nauk karstjanski (tzv. Zborniku koji je 1507. 1631. 1531. – Olovo.). između ostaloga.) dominikanca Serafina Razzia (Firenca. Krajem XIV. 1611. Miloševa jezera ispod Krinja u Hrvacama kod Sinja. Od 1996.). 1508. Prukljanskog jezera kod Šibenika. Crvenog i Plavog jezera kod Imotskoga. godine sa studentima sam zapisao pedesetak legenda o propasti Gavanovih dvora.). 253 . – Mleci. Usmene su priče temelj Besida (1616.) osim katehetičkog dijela. 1567. nastao je Cvet vsake mudrosti u kojem se. U tomu djelu zapisana je legenda o propasti Sodome i Gomore.) i Zoranićevim Planinama (1569. Njegova su djela vjerskodidaktičkoga karaktera. jezera Kuti kod Neuma. Nauk karstjanski doživio je 10 izdanja. u drugom su dijelu knjige stare hrvatske vjerske pjesme i dramski tekstovi. U Malom katekizmu (1616. o lukavoj lisici koja se pretvara mrtvom kako bi pohvatala ptice. spominju kazivanja o vili morskoj. U Mađarskoj se pripovijeda da je tako nastalo Blatno jezero (Balaton).). – Firenca. Marin Držić (Dubrovnik. jezera u Rijeci Dubrovačkoj.) te Povijesti Dubrovnika (1595.) fra Matije Divkovića (Jelaške kod Olova. Sramotan pad Bosanskoga kraljevstva krajem svibnja 1463. 1563. usmenih 8 Matija Divković u franjevački je red stupio najvjerojatnije u Olovu. i početkom XV. Olovu. a namijenjena su narodu. g.

tko je i što ište? Redovnik mu reče da je izišao iz tog samostana.predaja i legenda koje je čuo od naroda kao i iz Heroltovih Sermones discipuli (Odgovori učenika) te iz Gesta Romanorum (Junačka djela Rimljana). Osnova njegovog jezika bio je štokavski ijekavski-ikavski narodni jezik. Sva je djela objavio u Veneciji. Bio je vrstan propovjednik i veoma popularan narodni pisac. Split 2006. žedan.ffst. Vidi: Marko Dragić. a tada fratri shvate da je on iz tog samostana izišao prije 340. Od slatkosti pjevanja ptičice nije se ničeg sjećao. svet. www. Filozofski fakultet Sveučilišta u Splitu. Poče kucati i dođe vratar da mu otvori te ga poče pitati: odakle je. Kad dođe vidje da su stara vrata zazidana a nova sagrađena na drugom mjestu. godine: KAKO SU SLATKE PJESNI NEBESKE Bijaše jedan redovnik dobra i sveta života i moljaše Gospodina Boga da bi mu očitovao kojugod slast nebeske slave. Stadoše se čuditi da je toliko živio gladan. slovinskim. g. našim. Svoj jezik zvao je bosanskim. Neki povjesničari književnosti ističu da ga je jedino nadmašio Andrija Kačić Miošić. Hrvatska književnost katoličke obnove i prvoga prosvjetiteljstva (Hrvatska barokna književnost). Fakultetski priručnik. st. na vrućini. Redovnik ispriča. Redovnik je pod drvetom stajao i slušao pticu a kad ona odletje vrati se u samostan. blažena Gospa i svekoliko mnoštvo svetaca Božjih koji slave Gospodina dan i noć govoreći: Svet. Smatra se ocem bosanske književnosti (hrvatske književnosti u Bosni i Hercegovini). Njegov je rad pridonio širenju štokavštine.hr str. naškim. 254 . Prvi je bosansko-hercegovački Hrvat koji je pisao narodnim jezikom. Divkovićeva Rajska ptica nalazi se u glagoljskom rukopisu popa Mihovila iz 1558. 74-77. bos i gol. i 16. Djela je tiskao bosančicom (zapadnom inačicom ćirilice). Ako je tolika ljepota i razgovor jednog anđela.) prijevodi su i kompilacije iz nekoliko latinskih autora 15. Starješina pitaše redovnika tko je i povede ga drugim fratrima te ga pitaše tko je starješina bio kad je on izišao vani. Vratar se vrati i sve ispriča starješini. na hladnoći. Kad je redovnik bio na molitvi pred njim zapjeva jedna ptičica i on je pokuša uhvatiti te ona pred njim pobježe u gaj koji bijaše blizu samostana. zaustavi se na jednom drvu i nastavi pjevati. svet Gospodin Bog Sabaot! *** Divkovića Besjede svarhu evanđelja nedjeljnih priko svega godišta (1616. kolika je radost i veselje i koliko uživanje biti u kraljevstvu nebeskome u kojem je devet kora anđeoskih.

Usmene su priče i u Pripovidanju nauka krstjanskoga u tri knjige (1750) fra Jeronima Filipovića (Rama.) Djela fra Filipa Lastrića (Oćevija.) koji se bavio proučavanjem Morlaka i veoma je zaslužan što je svom prijatelju Albertu Fortisu pomagao pri sabiranju i zapisivanju hrvatske duhovne kulture. Nagnanović je pisao o stradanjima bosanskih samostana.) te rukopisi vrsnog propovjednika Stjepana Margitića Markovca (Jajce. svećenik Juraj Habdelić (Staro Čiče u Turopolju. – Split.). – Kraljeva Sutjeska. U Narodnom je preporodu i romantizmu velik interes za sve vrste usmenih 255 . Vrata nebeska i xivot viečni (1678. oko 1600. 1717. Fortisov Put po Dalmaciji. 1624. pogibeljima svećenstva i njihova puka.) i Prvi oca našega Adama grijeh (1674.Narodno je pripovijedanje i u bosanskim fratarskim knjigama: Cvit od kriposti iz 1647.). st.). su važna za širenje usmenih priča. 1651. dragocjene su u XVIII. (Lašvanin je umro od kuge.? – Sinj. – Ancona. Ispovid krstjanska (1710.) Ivana Ančića (Lipa kod Duvna. g. – Šćit u Rami. došli u današnje krajeve predvođeni petoricom braće i dvjema sestrama. 1730. Pored navedenih bosanskih fratarskih knjiga iz XVII. 1700.).). 1750. 1609. leksikograf. 1685. Pisac.) (koji je građu crpio i iz Gesta Romanorum). 1783.) Nediljnik dvostruk (1766.) također. dakle. – Jajce.) koristio je i usmene priče. – Zagreb. O značaju Okružnice koju je uputio zagrebački biskup Maksimilijan Vrhovac. govornik.) u svom Ljetopisu bilježi više priča a među njima i spomenutu Porfirogenetovu o Hrvatima koji su. kao i djelo njegova osporavatelja Ivana Lovrića (Sinj. Svietlost karstianska i naslagenye duovno (1679. 1703. st. 1744. latinskim jezikom pisana Kratka povijest Bosne srebrne fra Bernardina Nagnanovića (Brotnjo-Čitluk u zadnjem kvartalu XVII.: Prilike (1701. – ? 1777. Značajan doprinos hrvatskoj usmenoj književnosti dao je liječnik.).) fra Stipana Jajčanina. st. 1800. o mučenicima za vrijeme osmanske vlasti. Fra Nikola Lašvanin (Dolac kod Travnika.) i Svetinjak (1766. oko 1754.) u svojim religiozno-moralnim djelima Zrcalo Marijansko (1662. 1688. kao i o Stanku Vrazu već je bilo riječi. 1678. iza Babinih gora. Dragocjen je.) sadrži u sebi više usmenih priča preuzetih od Orbinija i iz naroda. 1650. – Fojnica. – Zaostrog. 1765. fra Pavla Posilovića (Glamoč. glazbenik i pisac Julije Bajamonti (Split. Fala od svetih (1708. Među mnogobrojnim predajama u Lašvaninovu Ljetopisu je i demonološka predaja o kugi.

1923. Jukićevi zapisi poslovica i zagonetki. Priče su zapisane u Varaždinu i okolici. g. Fra Ivan Franjo Jukić (Banja Luka. 1857. 1881. 1887. Kamilo Blagajić objavio je zbirku bošnjačkih priča. – Beč. knj. pjesme i pripovijetke iz Pećuha. a nije navodio mjesto. (Na tome je mjestu Sv. 1858. – Zagreb. 1. August Šenoa (Zagreb. a taj korijen je puk. – Đakovo. 1831. on je od svega naroda najviše spojen sa zemljom. on u svom djelu Puti navodi i etiološku predaju o kultnom mjestu Petričevac u Banjoj Luci. 10 9 256 . Jagić je skrenuo pozornost na bosanske fratarske knjige. 46. PSHK. ni sve sile svijeta ne će narod krenuti s puta kojim udariti mora. – Podgora.) prvi se sustavnije bavi interferencijama hrvatske usmene i pisane književnosti. Zora.) u Kolu i Bosanskom prijatelju objavljuje priče iz Bosne (Jukić je prepravljao priče. str. PSHK. Prvu je pravu zbirku narodnih usmenih priča objelodanio Matija Valjevac 1858. jer je puku silan korijen. 26.) do danas jedina prava zbirka usmenih priča bosansko-hercegovačkih Hrvata. str. Svećenik Nikola Tordinac (Đakovo. Mnogobrojni su se hrvatski književnici i u predrealizmu i realizmu nadahnjivali usmenim pričama.9 Premda je don Mihovil Pavlinović (Podgora. njegova je zbirka (62 str. Iako je Tordinac vršio manje jezične preinake. August Šenoa I priredio Šime Vučetić. g. Bosanske narodne pripovijetke. Zagreb 1963. Narodne pripovijetke. međutim. – Beč. Filolog Vatroslav Jagić (Varaždin.) ističe snagu i važnost narodnoga duha: “U puku stoji prava sila naroda. Hrvatske narodne piesme i pripoviedke iz Bosne. socijalnu i književno-kritičku dimenziju. 11. 1838. vrijeme zapisa i kazivače). Predaju su mu kazali muslimani koji su iznimno štovali to sveto mjesto. 59. knj. objavio sv. otac Ivan Pavao II. 1888.priča.) objavio je 1883. Tordinac je zabilježio i hrvatske narodne običaje. Matica hrvatska. 1838. a bude li u njega obrazovanja i samosvijesti.”10 Trajno su poticajna Šenoina načela po kojima književnost mora imati nacionalnu. 1818. 2003. Maja Bošković-Stulli. zaman su sve tuđe spletke. Dragocjeni su. beatificirao Ivana Merza).) u svojoj Historiji naroda hrvatskoga i srpskoga (1867. zaman svi vanjski pokušaji da navuku narod na svoje – on stoji tvrdo kao dub. Zbor redovničke omladine sakupio je i 1870. Zagreb 1964.) u svom paradigmatskom članku Naša književnost (1865.) uglavnom zapisivao i sabirao usmenu poeziju.

Gospa Sinjska. 1860. Izdavač je te monografije Školska knjiga. Ivo Andrić. Dobri pastir. Vladimir Nazor. na svijet izdao Cvet vsake mudrosti. ravnatelj Klasične gimnazije u Zagrebu. Narodna umjetnost (Institut za etnologiju i folkloristiku Zagreb) i Glasnik zemaljskoga muzeja Bosne i Hercegovine (Sarajevo). godine objelodanio je Hrvatske legende. nadahnut hrvatskim predajama i legendama. napisao trideset sedam predaja i legenda među kojima su: Dolazak Hrvata. *** Goleme su vrijednosti terenski zapisi u seminarskim i diplomskim radovima studenata filozofskih fakulteta u Zagrebu. Trenkova djeca i dr. Osijeku. Nikola Šop. 1856. Zvonimirova kletva.). g. Crkva na kamenu (Mostar) i Naša ognjišta (Tomislavgrad). Božo Lovrić. Mila Gojsalić. U istom smislu važni su časopisi Matice Hrvatske u BiH: Motrišta (Mostar) i Hrvatska misao (Sarajevo). – Zagreb.). 1942. a od 1906. 1951. 1936. Milutin Cihlar Nehajev. 1845. Strohal je 1916. Crna kraljica. Ante. Narodno je blago i u katoličkoj periodici: Svjetlo riječi. Mostaru./XX. Hrvatske narodne šale (sv.. 1937. 1914. – Zagreb. sljedbenik “zdravog realizma” Franje Markovića (Križevci.) objavio je tri zbirke usmenih Bunjevačkih pripovijedaka (Subotica. Ivan Raos.) koje je započeo Nikola Andrić (Vukovar.Filolog i književnik Rudolf Strohal (Lokve. 1. Balint Vujkov (Subotica. U 20. Dubravko 257 . objavio je 1923. – Zagreb. Bosna Franciscana (Sarajevo). Majka Božja Bistrička.) književni kritičar.) objavljuje u tri sveska kajkavske i čakavske priče (XIX. a u njoj je Hitrec.. Miljenko i Dobrila. Miroslav Krleža. st. profesor u Zagrebu i Osijeku. O značaju Antuna Radića i Nikole Andrića već je bilo riječi.). anegdote i viceve). Mehmedalija Mak Dizdar. 1912. Splitu. Pored spomenutih navodimo i sljedeće: Dinko Šimunović. Ramska kraljica. *** Cijela je plejada velikana pisane riječi koji su u svoja djela utkali usmene priče ili pak pisali o usmenoj književnosti. Rijeci. – Zagreb. Kalendar Sv. st. Josip Pasarić (Pušća. prva). g. Novak Simić. iznimnu su ulogu u očuvanju hrvatske tradicijske kulture imali časopisi Zbornik za narodni život i običaje južnih Slavena kao i Napretkov Kalendar (Sarajevo) u kojem nalazimo i dokonice (šale. Gorski Kotar. 1867. knj. Hrvoje Hitrec 2007.

fantastične). Miroslav Džaja. Jozo Vrkić. Ferdo Šišić. Novela. anegdote. 3. Mitske predaje. Vjekoslav Klaić. viceve i legende. Najveći doprinos do sada u zapisivanju i izučavanju usmene proze Hrvata Bosne i Hercegovine dao je Vlajko Palavestra. Vrijedi spomenuti i Irmu Čremošnik. 1937. Bajka. 1913. Etiološke predaje. Petar Gudelj i mnogi drugi. Radmilu Fabijanić i Nadu Milošević Đorđević. Milenko S. MOTIVSKI SVIJET HRVATSKIH USMENIH PRIČA Usmena proza obuhvaća vrste priča: bajke. Stipe Botica. Hašim Šerić. Estela Banov Deppope. Filipović. Ivan Aralica. mistične. 1995. Predaja: Povijesne predaje. šale. 2003. Demonske predaje. basne.). Među mnogima povjesničarima i arheolozima u čijim djelima nalazimo usmenu prozu jesu: Tadija Smičiklas. temama i oblicima. Legenda. Ivan Mimica. 4. Ignacije Gavran. Usmena proza može se razvrstati prema motivima. – Zagreb. Basna. Eshatološke predaje. Krunoslav Draganović. Pričanja iz života. Usmene priče mogu se razvrstati i prema njihovom odnosu prema zbilji. Marko Perojević. zapisivanju i izučavanju hrvatskih usmenih priča imaju: Maja Bošković-Stulli. – Zagreb. Huseina Đogu. Po toj klasifikaciji priče bi bile: zbiljske (realistične) i fikcijske (izmišljene. 2. Tvrtko Ćubelić (Bihać. Pavao Anđelić. predaje. (Relevantna djela za ovaj rad spomenutih autora kao i djela iz navedene periodike bit će navedena u bilješkama i literaturi). Julijan Jelenić.Horvatić. Franjo Šanjek i drugi. novele. 5.) Josip Kekez (Katuni. Stjepan Džalto. Najveći doprinos u sakupljanju. 258 . Nikola Bilogrivić. Ćiro Truhelka. Andrija Nikić. Žanrovi usmenih priča: 1. Ljubo Lucić.

Va je bila ljepša od njene ćeri. BAJKA Bajka je najdulja usmeno-prozna vrsta. Mislio on da će se ona brinit za njegovu curicu. Valjda on mislio da će nadoknadit djetetu mater pa je to i uradio. PASTORKA Prije je to bilo – tako sam ja čula – da je živila neka sretna porodica. Dobro uvijek pobjeđuje zlo. Za to vrime postali su oni dobri drugovi. a on bio cili u čirovim. pa radi toga. al nije znala puta. Kad su njia dvoje dobili svoje dite. Sitni oblici: Šala. Pastorka se puno uplašila – mače znala je da ju je ona ostavila samu. Čudesno u bajkama sudjeluje i rješava nerješivo. Tjela se ta maćuha otarasit nje pa je tak dugo vremena ona mislila šta će napravit. Rekla joj je da će je odvest na njeko fino mjesto pa se pastorka obradovala. Tjela se ona vratit kući. Tako je tome čoiku bilo žao njegove male. ostali sami i nisu se nikako mogli utješiti. Genus specificum bajke je fantastično ili čudesno. pa se on onda priženio. Bili to čovik i žena i njihova mala curica. Uhvatila nju neka teška bolest i nije joj se mogla sakriti. al se prevario. Ona je ageografična i ahistorična te se u njezinom izučavanju koristi monogenetski pristup. Vic. Tak je ona njemu pomogla i živila u njegovoj kolibi par dana. Ivo i Marica.6. Puno su oni patili za njom. Anegdota. Ona se sažali na njega pa se približi i pita ga da mu pomogne. i sakrila se iza njekog drveta pa pobjegla kući. al eto. Ona je njemu pričala što joj se 259 . ona je pastorku zamrzila još više. pa je zbog toga nije nikako voljela. mada je mala bila dobra. Lipo su oni živili i bili radosni dok se jednog dana nije razboljela ta žena. Ona se još više uplašila pa tjela pobjeć. Tak je ona odala po toj šumi i odjednoč ugleđe ona njeku kolibu pa potrči. Najpoznatije su bajke Pepeljuga. U šumi se nekako maćuha odvojila od ove. Tako je ležala neko vrime dok nije pripočinila. Jednog je dana maćuha spremila pastorku i odvela je u šumu. Kad su curice obadvi narasle i postale cure. Uniđe unutra i ugleđe njekog starog djeda. Otac i ta ći. Ta je bila ohola i ona je njega htjela samo radi para. Ma. Onda zastane na vrata pa je i primjetila da je djed gleda al ništa ne govori. zamrzila maćuha pastorku još više. 1. 7. bio on bogat.

Unutra bilo sve samo zlato. Odma su iskočile iz kofera i ujele njia dvi. Stari joj je rekao da sebi kao nagradu što ga je njegovala uzme jedan od kofera.desilo. knj. Onda je ona htjela poslat svoju ći da i ta dobije zlata od djeda. koji god izabere. jer je puno voljela oca i falio joj. 11 260 . Ći i otac su nastavili lipo živit u zadovoljštini. Kakoćemo ga proslaviti? A žena mu reče: – E moj čovječe. MH. koji oće. On joj se baš smučio. al se zbog zlata napravila dobra pa ga pitala da mu pomogne. Čim su stigle u kuću. pa iziđe nekuda van. drama i mikrostrukture. Nije unutra bilo zlata. Bile one baš zadovoljne jer su mislile da su se obogatile. U šumi ju je mater već čekala. Jedamput reče čovjek ženi: – Ženo. Maćuhu je puno zanimo ti mali kofer. 2005. Djed joj je reko da slobodno sebi uzme jedan od kofera. kad ni ja ne znam kako? Potom čovjek zakalal. Svi su se iznenadili kad su je vidjeli. i nijesu nigdje ništa imali osim jednog djeteta. Tako se pozdravila sa tim starcem i krenila. Već sutra. pa je pitala odkud joj i šta ima u njemu. 5. Onda joj je pastorka sve ispričala i rekla je da je to ko biva njeki dar jer je pomogla tome djedu. Jedva su njia dvi donile ti kofer. Onda je maćuha uzela ti kofer pa ga otvorila. i idući putem pomisli u sebi: Hrvatska usmena književnost Bosne i Hercegovine: proza. a ona je uzela najmanji pa je pošla kući. Tako je ta mala ušla u kolibu i vidila toga djeda. dovede ona svoju ći na to mjesto u šumi. što ću ti ja.11 (Brčko) ZLATNA LAĐA Tako su bili čovjek i žena jako siromašni. Kad je djedu bilo bolje. ali joj je rekla da uzme što more veći kofer. a on njoj o svom teškom životu i kako je dobio te čireve. Na mjestu su i usmrtile jer su bile otrovne. HKD Napredak. str. koliko je on bio težak. evo nam sad ide krsno ime. pa je rano ujitra krenila. pa joj je došla pomoć nosit ti teret. Hrvatska književnost Bosne i Hercegovine u 100 knjiga. pa kad je curica došla do kolibe. ali iznenadile se one samo tak. Sarajevo. mater se odma vrati nazad. Jedva je ta izdržala i jenu noć tode. On je imo puno ti njeki lipi kofera. odma su one to otvorile. 59-61. ali ne zna ona šta je unutra. ona se htjela vratit kući. Jedva njekako ona je našla put i došla kući. a mi nemamo nigdje ništa. rano jutrom. priredio Marko Dragić. Tako je ona uzela onaj najveći i jedva š njim izišla na vrata. već dvi velike guje – ma goleme su one bile.

što je moja volja? Mi ć emo lijepo dati našu k ć er zaDragana. Čovjek otide. a starac mu reče: Dat ćeš mi forint. al pred njega iziđe star čovjek. Samo šta išteš za njega? A šta ćeš mi dati? Dat ću ti forinti. a taj car nije imao muška djeteta. pabih služio krsno ime. te starac otide. nego samo jedno žensko. vide ga car. – odgovori starac. pa udari preko careva dvora. ja ću ga kupiti. A kad ga starac i po treći put upita. Car reče: Daj ga amo. Pa bi li ti to prodao? – pita car dalje.pa bih poslužio svoje krsno ime. ja bi ga prodao. da bih ga prodao. neka bude. ja ne znam. – odgovori on. pa ga pita: Šta si ti sad divanio!? Nijesam ništa. pa ga upita: Šta ti to nosiš stari? Evo nosim dijete. reče car carici: – Znaš ti. Ma jesi nešto. da imam ikome dijete prodati. reče car carici: Kako ćemo mi sad nadjesti ime onome našem sinu? E. a starac još reče: Za taj ćeš forint sve kupiti i platiti što ti god treba.– Bože moj. da sad imam ikome ono dijete prodati. Potom on njemu dade forint. pa kupi sve. Bih. što mu je trebalo. A carica reče: – Bome je to i moja volja. kako bi bilo najbolje. – reče starac. kako je trebalo. 261 . – reče starac. Kad je starac nosio dijete ispod careva dvora. Starac odnese dijete. – njih su se dvoje još od prije zavoljeli. I tako ostane Dragan. – reče opet ovaj. a car mu dadeplatu. pa uprti dijete i odnese. On pristane. pa skupi goste i proslavi krsno ime onako. dalje. Pa šta išteš za njega? – pita car opet. – Car reče: Hajde da mu damo ime Dragan. Kad je Dragan već bio narastao. a on će ti vavijek udžepu biti. Kad je starac otišao. Ali nijesam. – reče starac. – A carica reče: Pa slobodno. On nije nego tako pomislio. pa će nam sve naše dobro ostati skupa. A starac mu reče: Pa daj ga meni. što sam i ja dao.reče on: Ma rekao sam. – I on donese dijete i preda ga caru.

Ali Dragan reče: – A moj djedo. – da tržim. a tebi evo sedmora. Car pristane. Kad oni tako dosude. pa ako se igda vidimo. pa još ništanijesam vidio. sad se uprav na silu rastati moramo. moj sine. sudili onamo. a ti ćeš sa mnom ratovati. da je ne da. dobro. kad je careva kći do udaje dorasla. pa mu reče: – Vidiš. pa će mi to biti dosta. pa komu dosude.Kad to čuju carevi ministri. pa koji više istrži za tri godine. i gledaj.Ali.A ona reče: Evo ti moga prstena s ruke. da njih dva idu u trgovinu. zaprosi je drugoga cara sin. nego ti meni daj samo onaj forint za koji sime kupio. i bogzna hoćemo li se igda vidjeti. A on mu reče: – Na ne ću toliko novaca. pa hajde i ti. piši mi. pa joj reče: Ja sad moram otići. i tu nađe jednoga starca. – reče Dragan. patrži. pa sjednu suditi. i onuze još komadić kruha. neka onome bude. pa da nas štoujede? Ali starac reče: – Ne boj se ti ovdje ništa. Onaj jedognao šestora kola novaca. Sjedi tu. Kad sudili ovamo. Onda Dragan otide k djevojci. da više od njega istržiš. reče mu: Pomozi Bog. A otkud ti ovamo? Idem po svijetu. reknu caru: Mora vijeće suditi. Kad to car čuje. gdje sjedi i loška vatru. te samo pogađaj i kapariši. javi mu: E pa dobro. bar ću te poprstenu poznati. da micar dade svoju kćer. Kad je ujutro svanulo. ali ovaj car reče. dade onaj car svome sinu šestora kola novaca i pošalje ga u svijet. ne bih li što dobio. a kad omrkne. dođe u jednu planinu. a ovaj dozove svoga Dragana. Ja ovuda hodam. dade mu forint. A starac mu reče: – Dobro sinko. legnu oni i prespavaju. kako bi mi spavali ovdje u planini. Kad onaj to čuje. bome dosude. pa ćemo spavati. Idući on tako. paako ti pofali novaca. i tako se skupe ministri. Potom mali Dragan sjede. hodam. reče mu car: – Evo ti sedam kola blaga. Kad Dragan pođe. onome neka bude. pa otide. Kad on dođe k njemu. pa hajde. poslat ću ti koliko budeš trebao. djedo! Bog pomogao! – reče mu starac. reče mu starac: 262 .

263 . neka ti preveze lađu. Onamo preko vode vidjet ćeš careva krmara. On otide. onda dođi k meni i dovedi da i ja vidim. da prijeđem tamo. – reče onaj. onda nemoj više nikoga. neka ti preveze unamjerice lađu. sinko. – reče starac. možda ćešda što iskopaš. a kad prospavaš. Kad Dragan to čuje. pa onda izliječi i cara. kad al iskopa rukavicu masti. A kad prijeđe preko planine. pa ga samo pomaži po čelu i on će biti zdrav. šta sam našao. A kad cara izliječiš. jer smo mi svi gubavi. a on ga pita: Bi li to prodao? Bih. jer je ono gubava zemlja. On mu izvadi onaj forint i dade i uzme ćenu te se vrati nazad starcu pa mu reče: Evo. dok ne prospava. On onda dođe k starcu i kaže mu: Ma. te tu opetnoći. pa pogleda onamo i vidi careva krmara. Sad uzmi tu mast. Kad kupiš. reče mu starac: Hajde. Potom Dragan ode uz planinu. djedo. pa hajde preko te planine. pa štogod prvo sretneš. a ti ne smiješ amo. pa ćeš doći do jedne velike vode. grdne kao more. reče mu: – Daj mi tu lađu prevezi amo. a on će ti reći da ne more. Dobro si to kupio. uzme je. djedo. da ne bi bilo ništa? Hajde. Kad ujutru svane. A stari mu reče: Dobro je to sve. pa ga zovi. pahodi amo k vatri. pa otide od staroga. vidi šta si kupio. sinko. pa odnese starom. šta ti ono radi. pa da ćeš ga sretna načiniti. pa će te onda odvesti k caru. pa sjede. A kad Dragan tamo. i car je gubav. zakala. pa grebenaj ondje. jer te ne vidim. srete ga čovjek i vodi crna ćenu.– Sad ti hajde preko one planine u grad. pa mu reče: Evo djedo. dođe do one rijeke. pa ću te sretna načiniti. a ti onda uzmi te masti. a kad ga dozove. a kad bio na vrh planine. al ćene nema. što sam kupio. Dat ćeš mi forint. jer da ne vidi. Pa šta išteš za njega? – pita on dalje. pa začeprka noktima. Kako to. pa ga stane zvati. Ali ti njemu reci. On će tebi pregnati lađu. On priveže ćenu i dođe k starcu. – reče ovaj. – samo ga priveži tu za taj trnić. Ali mu on reče: – Ja ti ne mogu lađe prevesti. kupiga. pa ću ti jošnešto kazati. onda ćeš pola sna i platu primiti. nema ondje ništa. a i da ti ne smiješ onamo.

dok ne prospavam. pa se vrati k caru. Car mu to dopusti. ja ću za njega platiti. štogod zaišteš. da ga je on izliječio. a kad tamo. da mu car načini zlatnu lađu. onda ću tizemlju izliječiti. reče mu: Hajde liječi moju družinu. te ga zato optuže. Kad car to čuje. Dragan pita dalje. Dragan stane liječiti. a u njoj piše. Kad Dragan dođe tamo. da ga vidim. On tako uradi: najprije izliječi zlatare. pa ga pomaže po čelu. pa evo došao do vješanja. reče mu: – Hajde mene izliječi. Kad car vidi. neka kuju lađu. i da će izliječiti svu carevinu. pa hajde. ja ću učiniti. pa će mu ondaizliječiti zemlju. Ovi na to pristanu. Kad ovaj to vidi. zakupio silno blago. a Dragan onda uzme one masti.Ali mu dragan kaže: Ne mogu. On kad čuje. Dragan sjede u lađu. evo ti zlatne lađe. On onda reče carevu sinu: 264 . a kad odspava i ustane.Ali mu Dragan reče: – Ma daj ti meni prevezi lađu. da je zdrav. pa ćeš progledati. i onda liječi nasdruge. a oni mu rekoše: – Eno uhvatili nekakva trgovca. pa pomaže cara po čelu. Kad to krmar čuje. al to onaj carev sin. pa nije imao čim isplatiti. kad mu pomoći ne možeš. pa došao i nakupovao silno blago. jer sam trudan. i za mjesec dana izliječi svu carevinu. i ona pođe. Ali on svejedno ode. aon otide i leže. Car mu reče: – Hoću. pa mu kaže. Dragan uze one masti. pa nema čim daisplati. i on progleda. Idući tako dođe u jedan grad. na đ e pod uzglava č omknjižicu. Car mu reče: Jesi li gotov? Jesam. te će ga sad objesiti. odvede ga k caru. i on odmah progleda. a oni onda uzmu kovati lađu. šta to tamo galame. Kad on tamo.Ali mu oni rekoše: A šta bi imao. koja će ići posuhu. reče im: – Dajte ga meni. Dobro. preveze mu lađu. On sada reče caru: Ako ćeš mi dati zlatnu lađu i u nju četiri zlatna soldata. dat ću ti. al se u gradu čuje velika graja. samo najprije izliječi zlatare. reče: Idem ja sad. i da mu dade u la đ u četiri zlatna soldata.

jer ti si mi otac. Sluga otide. pa on zakala te na koljenima klečeći ode k njemu i reče mu: Ako si sveti čovjek. Dragan reče: – Odmah me objesite. pa kaže tako i ocu one cure i one mu teskere pomoli. eto mu moga prstena na ruci! Kad svatovi to čuju. dade mu svoju kćer. klekne. I tako se skupi svadba. da je vidi. Najposlije dadu onome jednom slugi novaca. da te ja popipam po leđima. Oni otidu brže po nju pa je dovedu. a car zakala. i to se sve dobro pozna. dok ne dođe djevojka. i oni mu povjeruju. da on njega ispod vješanja otkupljuje. a ti ondahajde kući. Ali onaj đuvegija reče.– Daj ti. to je naš Dragan. pa onijem prstenom pritisne kod onoga pisanja. ali on reče da ne će ništa. car te moli. pa otiđe kući.kao da je s neba sašlo. šta je ovaj rekao. vidi prsten. doći ću ja. a on im reče: ja sam taj i taj. pa sude. sastavi nekako što kakve teskere i napiše. pa su svatovi. pa ću onda doći. pa pročitajte šta piše na njima i ako ovijem prstenom ne bude pečatudaren. te kaže caru. i pije. kao da je na njegovoj koži izraslo. pa mu kaže: – Junaci. da dođeš k njemu dvor. pa pokaže one teskere. Ja ne ću kući nigda doći. a od lađe udari svjetlosti. da će ga objesiti. a Dragan sjede u svoju lađu (kad je platio za njega dug). iziđu van pa gledaju. kad to vidi. Potom dođe Dragan u zlatnoj lađi. Kad to oni čuju. Kad onaj dođe kući. a on ne će k njima. Kad dođe gore. ali mu Dragan reče: Nemoj ti ići klečeći k meni. uđe u sobu pa sjede do đuvegije i metne ruku na sto tako. hajde. kako će careva kći moći poznati prsten. a on zakala. pa se ženi. Potom ovaj zakala. pa hajde lagaško. A car. il će biti posve dobro il posve zlo: evo nešto u polju sja se. ali niko ne smije k Draganu. pa dođe. da on laže. Ali to car ne razumije. a ona kako uđe. ali samo neka on pokaže svoja leđ a. pa pođe k njemu. 265 .A on reče: – Neka car dođe po mene. onda me objesite. van ga stane zvati. Onda carev sin podigne košulju. da se je sve okolo sjajilo. pa za njim. a Dragan mu zapiše. pa vikne: – Ma. Potom car otide. Kad i on blizu dođe. Oni ga stanu nuditi da jede. pa ću sve za te platiti. da je taj Dragan obješen. Najedamput uđe u dvor među svatove jedan sluga carev.A Dragan ga pita: A šta je to u dvoru? Sluga mu odgovori: Careva se kći udaje. pitaju ga otkuda je.A on mu reče: Hajde ti. pa stane u polje niže dvora.

Kralju nije bilo jasno zašto to rade pa mu oni reknu da to čine kako bi bob izniknija. Kralj mu onda da zadatak da odnese ćeri tri svitka pamuka i da mu ona od toga oplete sve konope za brod i sva jedra. drama i mikrostrukture. samo neka ide van. HKD Napredak.tribala je doć k njemu ni gola ni obučena. uvijek kuvani bob. Sve je bilo dobro dok ona jedan dan ne ode u kraljevu tamnicu di je sve bilo puno zatvorenika. nek mu odgovori da je jednako nemoguće kao i od tri svitčića napraviti svu opravu za brod. bacali ga kroz prozor. Njoj ih bilo žaj pa im odluči dat savjet kako će se izbavit. a oni joj odgovore da ih tako kralj tjera da mu vrate dugove. Tako su oni svaki put kad bi dobili hranu. uze konja za povodac i pusti da je vuče za sobom. MH. Kad im je on reka Hrvatska usmena književnost Bosne i Hercegovine: proza. Tako i ova ćer ubere u polju jedan cvit od pšenice. priredio Marko Dragić. knj. i on skine košulju. a kad ga on upita kako je to moguće.Đuvegija se stane nećkati. a onda pročitaju svi i vide prsten i dosude da njega treba objesti.12 (Mostar) MUDRA ŽENA Bio je ćaća koji je ima ćer. Kad je kralj vidija takvu uzme je za ženu i da joj na znanje da nikome nesmi odat svoju mudrost. I svi tako tražili i birali koji bi cvit moga bit najlipši. Kralj ga pohvali da je najpametniji na svitu jer takve cvitove niko nema. Jednog dana dođe kraljev glas da će nagradit onoga ko donese tri najlipša cvita. a vi svatovi ostanite pa budite moji svatovi. Upita ih zašto su zatvoreni. 5. Sarajevo 2005. 12 266 . onda cvit od masline i cvit od loze. ali svi navale na njega. str. On mu odgovori da je to njegova ćer poslala. a on se vjenča s carevom kćeri. Bilo je tako kako je ona rekla. Ali im Dragan reče: – Ja ga ni sad ne dam vješati. Oni tako učine i njega išćeraju. Sad je kralj da novi zadatak . Na to ćer da to ćaći i reče da vrati to kralju i nek joj on izdjelje vreteno i držač za igle. ni na konju ni bez konja. Hrvatska književnost Bosne i Hercegovine u 100 knjiga. 61-67. Donese to cviće ćaći i kaže mu da ode s tim na kraljev dvor. Ona se skine gola i stavi mrižu priko sebe. pa tako s jednim forintom ostane sretan.

oni mu uzvrate da je nemoguće da i oni njemu vrate dugove u uzdama. Kad je vidi ona krava. ne idi mi doveče kući. Kraljica se složi s tim i on ih pusti. šta je ona bila ljepša od njezine kćeri: zabranjivala joj je da se umiva. koja je dio života provela u Splitu. Jednom joj dade u jutru punu torbu kudjelje. Djevojka sirota idući za govedima prela je koliko je mogla. Ujutro kad se probudija nije mu bilo jasno di je i ona mu reče da joj je reka da uzme najdraže iz dvorca i da je ona zato uzela njega. g. gdje plače. a sad živi u Zagrebu. koja je bila najljepša između njih. što je i kako je. str. Ovo rekavši starac otide. stane plakati. A kad na podne goveda poliježu u plandištu. zapita je. čudeći se njegovijem riječima prikuče se jami još bliže i stanu se u nju nadvirivati i razgledati je. da uzme sa sobom najdraže iz dvorca i ode. a dođe nekakav starac bijele brade do pojasa. Kad ona u veče dođe kući. 1987. jer da kojoj od vas upadne vreteno u nju. Na toj gozbi ga napije i kad je zaspa odvede ga u kočiji sebi na selo. da je kara i muči. al čim je stiga doma reče kraljici da može ić ća jer je izdala svoju mudrost. pa im reče: – Djevojke! Čuvajte se vi te jame. rođ. što joj je. Opet se uvjerija kakva je mudrica i oni se skupa vrate u dvorac. 2007. a djevojke onda. i svakojako je tražila uzroke. Po tom ona stane ovu kravu goniti na pašu s ostalijem govedima. 98. da se za to ne brine ni malo: 13 Ivoni Šabić 2007.13 (Hvar) PEPELJUGA Prele djevojke kod goveda oko jedne duboke jame. one bi se mati odmah pretvorila u kravu. pa joj rekne: – Ako ovo sve danas ne opredeš i u kokošku ne smotaš. ubit ću te. E. izmakne vreteno iz ruke i padne u jamu.da je nemoguće da kuhani bob iznikne. godine kazala Anita Matić. koja dovede jednu svoju kćer. FF Split. što joj je bila mati. Maćeha stane odmah mrziti na svoju pastorku osobito za to. Ona ga zamoli da samo pripreme gozbu za oproštaj jer su puno skupa živili. ona videći da se na kudjelji ne poznaje. a to joj se mati pretvorila u kravu i stoji pred kućom. Onda krava tješeći je rekne joj. dok se jednoj. Poslije nekoga vremena otac se ove djevojke oženi udovicom. Rkp. 267 . a ona joj kaže sve redom. češlja i preoblači. što je oprela. u Hvaru.

Po tom maćeha navali na svog muža. pa ih zakopa. da nije gladna i da ne može. – veli. šta da vidi! Na grobu stoji velikački sanduk otvoren pun 268 . prala sudove. Tako i učine: krava stane kudjelju u usta uzimati i žvatati. Kad pastorka za to dozna. ali ko će toliko proso pokupiti! U tom joj padne na um. da gleda. da to njoj pomažu njezine drugarice. pa kad ti bude kaka nevolja. što joj je krava rekla. Kad djevojka u veče maćesi da veliku kokošku. kad se žena nije šćela okaniti. Kad kravu zakolju i meso joj stanu jesti. a ti je uhvati pa odmah motaj na kokošku. ko to njoj pomaže presti i motati. Kad se ova poslana djevojka privuče. prozovu je maćeha i njezina kći Pepeljugom. a kad ona i ovo oprede i smota kao i ono prije i u veče donese kokošku gotovu. maćeha joj se vrlo začudi. nego pokupi sve njezine kosti. ubit ću te. i kaže joj. pristane i on na to. – kudjelju uzimati u usta i žvatati. a djevojka na uho njezino žicu izvlačiti i motati. da ne jedeš od mene mesa. prospe po kući punu kopanju prosa. Pošto one otiđu u crkvu. pa joj sjutridan da još više kudjelje. a kad je krava zapita. već kosti moje pokupiš. pa reče pastorci: – Ti pepeljugo! Ako ovo sve proso ne pokupiš i ručak ne zgotoviš. pa da ih za kućom pod tijem i pod tijem kamenom zakopaš u zemlju. ako kad bude u nevolji. Kad tamo. djevojka sirota stane plakati govoreći u sebi: – Za ručak mi nije brige. gotovila jelo. već kad mene zakolju. da ide na njezin grob i da će naći pomoć. ona stane jednako plakati. Jednom u nedjelju maćeha. a pastorka na njezino uho pređu mota. zašto plače.– Ja ću. ne plači. dok mi iz crkve dođemo. ali. ali kako je poslije toga najviše radila i slušala u kući: nosila vodu. reče joj krava: – Muči ti. pa joj treći dan da još više kudjelje. dođi na moj grob i naći ćeš pomoć. ona se vrati kući kaže sve materi svojoj. Ali kradom pošalje za njom i svoju kćer. djevojka nije šćela okusiti izgovarajući se. te vidi kako krava kudjelju uzima i žvače. ali najposlije. opremivši se sa svojom kćeri u crkvu. da se krava zakolje. i kako se tako najviše oko vatre nalazila. Djevojci je ovoj bilo ime Mara. mela kuću i radila sve ostale kućevne poslove. đe joj je krava kazala. Muž je iznajprije ženu od toga odvraćao. pa otrči odmah onamo. i ona joj kaže sve što je i kako je. da će je u taj i taj dan zaklati. i odmah budu gotove. ona pomisli u sebi. pa će se na moje uho pomoliti žica. lasno ću ga zgotoviti.

pak se obuče i otide u crkvu. ručak gotov i ostalo sve uređeno. te bježi kući. pa joj reknu: – Maro! Uzmi iz sanduka haljine. kuda će. a mi ćemo proso pokupiti i ostalo sve urediti. al’ eto ti joj maćehe sa kćerju svojom iz crkve. U crkvi joj se opet začudi sve još više nego prije. U crkvi sve se. kad tamo. pak se brže bolje svuče i haljine ostavi u sanduk. pastorka odmah k materinu grobu i nađe opet sanduk otvoren i na zaklopcu dva bijela goluba. Onda ona uzme iz sanduka haljine sve od suha zlata. pa joj reknu: – Obuci se ti. pastorka odmah k materinu grobu. Malo postoji. pa kaže pastorki kao i prije: – Ako to sve proso ne pokupiš i ručak ne zgotoviš i ostalo sve ne urediš. koji joj reknu. a na zaklopcu njegovu dva bijela goluba. ona se između naroda nekako ukrade. one se opet spreme u crkvu. a to proso pokupljeno. dok mi dođemo iz crkve. pa k vatri. a mi ćemo proso pokupiti i ostalo sve urediti. i nikako se nijesu mogle dočuditi. dok mi dođemo iz crkve. i žensko i muško. koji se ondje desio. a carev sin bio namislio da je ne pušta kao i prije. ubit ću te. i sve uređeno. pa se obuci i idi u crkvu. začude njezinoj ljepoti i njezinijem haljinama. Pošto one otidu iz kuće.svakojakijeh dragocjenijeh haljina. i vrlo se začude. kad tamo. a carev sin očiju ne smetaše s nje. a da se ne brine ni za što u kući. a osobito joj se začudi i oko na nju baci carski sin. koje hoćeš. još većma se začude kad vide proso pokupljeno. Ona brže k vatri. Kad joj maćeha sa svojom kćerju dođe iz crkve. a on se sam zatvori i nestane ga. Onda ona uzme iz sanduka haljine sve od čistoga srebra. što niko nije znao. Kad bude u drugu nedjelju. da se obuče i da ide u crkvu. pak se obuče i otide u crkvu. ko je ona i otkuda je. 269 . pa idi u crkvu. a najviše. pa svukavši svoje haljine ostavi ih u sanduk. ručak gotov. a to sanduk opet otvoren kao i prije i na zaklopcu stoje dva bijela goluba. već da je čuva da vidi. Kad bude ispred svršetka leturđije. pak se obuče i otide u crkvu. kad vide sve uređeno. Ona veselo uzme prve haljine s vrha sve od same svile. ona se iz crkve iskrade pa bježi kući. pa i proso pokupljeno. pa na pohodu maćeha prospe još više prosa po kući i kaže pastorci kao i prije: – Ako ovo proso sve ne pokupiš. U crkvi joj se svi začude još većma. Kad bude u treću nedjelju. ubit ću te. Ali kad bude ispred svršetka leturđije. ručak ne zgotoviš i ostalo sve ne urediš. Pošto njih dvije otiđu u crkvu. Maro. maćeha se sa svojom kćerju opet spremi u crkvu i na pohodu prospe još više prosa po kući.

– Dubrovnik. da nemaju više nikake. a to pod njim ona ista djevojka. imaju li u kući još kaku djevojku. ali kojoj duga. Dijalog joj je glavno sredstvo. samo bez papuče na desnoj nozi. da će carev sin doći i njihovoj kući da traži onu djevojku. a carev sin uzme joj papuču. te ona pođe da ide. prije Krista) imenom do naših je dana došlo 400 basni. ne imajući kad tražiti je. Novele o životinjama mogu se svrstati kao podvrsta basni. dođe i kući njezina oca. i videći. BASNA Basna je vrsta priče u kojoj životinje. kojoj uska. pobjegne bosonoga. pa odmah k vatri kao i prije. orao te odnio! Carev sin čuvši to potrči brže bolje ka koritu. pak zapjeva: – Kukurijeku! Evo je pod koritom! Maćeha poviče: – Iš. 270 . kad tamo. E. godine kazala je u Zagrebu Jadranka Živković. ona nju pred kućom sakrije pod korito. U tom pijevac skoči na korito.Kad bude ispred svršetka leturđije. 85-87. I tako ona između naroda provlačeći se i bježeći. imaju li kaku djevojku u kući. a carev sin za njom ustopice. Došavši ona kući svuče se i haljine ostavi u sanduk. 1944. Onda carev sin zapita. ta ga digne. Maćeha njezina.) u svoja je djela uvrstio mnoge 14 Tini Marasović 2007. ne može ni jednoj da pristane. u kojijem je treći put bila. 2007. Kad joj papuču on ogleda na nogu. 1739. rođ. st. što joj je na lijevoj nozi odvede je svome dvoru i oženi se njome. i ona. I tako idući od kuće do kuće. 1820. ali joj papuča ne može ni na prste da se navuče. FF Split. biljke ili stvari govore o ljudskim osobinama. nekako joj spadne papuča s desne noge. str. kad je vidjela. Carev sin po tom zađe s onom papučom njezinom. Pod Ezopovim (VI. da je traži po svemu carstvu ogledajući svakoj djevojci papuču na nogu. kojoj kratka. 14 (Zagreb) 2. ona mu kaže da imaju i izvede mu svoju kćer. Đuro Ferić Gvozdenica (Dubrovnik. Kad je carev sin ugleda. a ona mu kaže. što je bila u crkvi i u onijem istim haljinama. da joj je ne samo taman na nogu nego da je upravo i onaka kao i ona. pa joj brže bolje papuču nazuje na desnu nogu. kojoj široka. on se gotovo obeznani od radosti. Kad carev sin dođe s papučom i zapita. Rkp.

što si se izbavila iz gvožđa. On putujući nekoliko. već kad on počme gvožđa zapinjati. da se tvoja pamet i mudrost pripovieda i u pjesmah kiti po cielom svietu. napotekne za njim i lisica. s kojim bi se. tri i to sasvim dobre. brate mili. obazre se i vidi. pusti ju i zapne gvožđe. On misleći. da si ti toliko pametna i mudra. rekne lisica. odgovori jazvo.” “Pa kaži ti meni. pak se opet natrag povrati. preskače preko puta tamo amo. dok se jednom ne strpa u gvožđe. već što ću sada raditi. JAZAVAC I LISICA Sastanu se jednoč jazavac i lisica na putu. ako kad dopadnem nevolje. pak će teti: “Taman sam i tražio tebe. kaži mi kako ću se izbaviti. pak ne će biti fajde. a lisica dade vatru nogama pak u šumu. “opet sam upala u gvožđa. nego popoiđi za njim nekoliko. odmah se počmi umiljavat i propinjati uz njega. vavjek svoje provodi. da je pitoma. on će misliti da si ti pitoma. odgovori lija. evo ja dopadoh nevolje. pa kad vidiš zgodu podaj vatru tabanima. pak će te on od sebe baciti. daj između tvojih mudrolija kaži jednu. ne budi te tvoj belaj tamo nositi. već te molim da mi kažeš od one dvie mudrolije jednu i da se izbavim. kad dođe onaj čovjek. al ne ćeš više.” Onda će jazvo: “Znaš teto. eto ti čovjeka gdje ide. rekne jazvo. međutim nemoj odmah bježati. pa počme misliti šta će učiniti. ti imaš devet. Dok dođe onaj čovjek čija su gvožđa. pak ćemo se moći od svake nevolje izbaviti. a za naslove svojih latinskih basni uzimao je hrvatske poslovice.narodne basne. Ali ti nemoj odmah bježati. da mi bude do pomoći. da se nismo sjaranili. pak će iz gvožđa jazvi: “Ej jazvo. koliko imaš ti načina i mušterija. već kaži mi teto. ako bi gdjegod u nevolju pao.” Lisica bavrljajuć po šumi tamo amo.” A teta će: “Bolan jazvo. već da se sjaranimo. ne bi se izbavila zla. dobro”. Jazvo dok ugleda čovu. ne bi te izbavio. Kad dođe čovjek odmah se poče lisica propinjati i umiljavati oko njega.” “E. da nema lisice pak će: “Uteče jednoč. jer će te pripamarit čim. onda se ti učini kao mrtva. A jazavac poskoči od dragosti. Dok oni razgovarali. s kojim bi se mogla kotarisat nevolje? “Imam devet” odgovori teta. izbaviti mogao?” Imam ja.” Dobro. pak upita lisica jazavca: “Kud ćeš ti jazvo?” A jazavac će: “Idem tražiti koga pametna i mudra. odgovori jazvo. premeće se. Al eto ti jazavca i zapita ju: “Što je to teto?” “Evo pobratime”. Već ja sam teto čuo. pak će te pustiti. dok te pusti. al eto za staro jaranstvo kazat ću ti. a ja tri.” “Neću teto. opet u ista gvožđa upade. Kad pođe kući. koliko ti imaš mušterija. a ti 271 . đisa. al kad bude blizu šumice. i upute se u društvu dalje. upita teta jazvu. Kud godi ide lisica. a teta ostade u gvožđu. po Bogu brate. nemoj tako već kad znaš. ta u šišljagu.

Do malo vremena. Golem je broj usmeno-proznih oblika u svetim knjigama.” Pridržavši jazvo tetu. Poslie nekoliko vremena. Na značaj i ulogu usmene predaje. eto čovjeka.” To čuvši jazavac. i dok jazvo dopade nevolje. a lisici izbroji sjekirom na glavi devet mudrolija i načina. a ja ću sebi svoju mudrost ostaviti za posljedku. a ti si gledo. kad se obazre. 15 272 . i kad dodje. do VI. kad vidi tetu. preda mu je. st. jazvo. a jazvo kao pomaman zgrabi liju i pritisne ju uza se. daj od devet mudrolija i načina. st. eto mi je drago. čovjek kad zapne gvožđa ode kući. nanese ga. st. primjerice. Zahvaljujući usmenoj predaji u Indiji i danas živi sveto pleme Veda.15 3. starozavjetni su pisci više puta ukazivali i poticali njegovanje vjerne usmene predaje. jedan meni i izbavi me od ovoga zla. Skupio N(ikola) Tordinac. ona izlit. pa se prikući jazvi. te i on upadne u ista gvožđa. a Hrvatske narodne pjesme i pripovijetke iz Bosne. 38-40. potresna priča Judita (II. Takva je. a sve teta gledi iza grma. a lisica skoči. dok ja dođem.onda. prije Krista. sada se ti pati i mudruj. prije Krista). poslije Krista) je mnogo usmenih predaja i legendi. sreća il nesreća jazvina. samo odmane glavom i smrmlja nešto u sebi. Tisak i naklada ERN Jančika. dok on dođe. te on njega izpusti iz gvoždja. što se čini.” Lisica vavjek o nevjeri radeć i tude kao preko sjekire odgovori: “E. ja već vidim. vidi u gvođju mrtvu lisicu.-I. ako možeš u noge se pouzdati. ta i zaviče: “Drži. jer me je već dva put prevarila. Vukovar 1883. što znaš. On počme gvožđa zapinjati. pak odapne gvoždja i baci je daleko od sebe. st. ja sam se prije mučila i patila. Vede (usmeno znanje) je sveta staroindijsko-sanskrtska sveta knjiga a nastajala je od XVI. str. bježi. Međutim. od koga se lija izmakla dvaput i dok vidi šta se radi. PREDAJA Predaja je vrsta priče koja se temelji na vjerovanju u istinitost njezina sadržaja. a on ništa drugo ne znajuć što će. pak put pod noge. kao žalostan rekne teti: “A ti posestrimo hodi barem da se oprostimo. a jazvo sve gleda ispod brežuljka. a lija struže uz brdo. a s njom ću račune polagati. U Bibliji (XIII.” Prevari se lija. prije Krista – I. Jazvo sjeroma. pak ću tebe pustiti. počme moliti i kumiti: “Posestrimo ako Boga znadeš. U taj čas se pokaže onaj isti čovjek. da me svakako nije. Drugo popravljeno izdanje.

Zagreb 1975. pr.uzorno je Pavlovo učenje: “Prema tome. bilo pismom!” (2 Sol 2. po predaji. Temeljem dosadašnje relevantne literature i posebice terenskoistraživačkoga rada predaje ću klasificirati na: 1. Pričanja iz života.)16 Sveti Pavao nastavlja “Naređujemo vam. etiološke predaje (rasskazy). legende (religiozne) i 5.18 Ta klasifikacija ima svojih manjkavosti: 1. Mladost. 3. nedostaju demonske predaje. 5. 128. 17 Isto. 2. 4. 2. Tipitaka (tri košare) sveta je knjiga budizma koji je utemeljio Gautama Buddha (563. Ta knjiga sadrži Budine govore. povijesne predaje. Povijesne predaje. 2.) su.). U poetici književnosti najčešće se prihvaća Proppova tematska podjela na pet vrsta: 1. Isusa Krista. str. komentare. Novi zavjet. str.”17 Usmena proza nalazi se i u Talmudu (usmenoj znanosti) sastavljenom na temelju židovskoga tumačenja Staroga zavjeta. braćo. dakle.-653. ZIRAL. 3. funkcionalna i druga. Eshatološke predaje. Demonološka bića su uvijek zla i razlikuju se od eshatoloških kao i od mitskih koja su uglavnom dobra i rijetko čine zlo. Zagreb 2000. mitološke predaje (byval’ščine. U Kur’anu (612. 15. budite postojani i držite predaje kojima smo vas poučili bilo usmeno. legende su zasebna vrsta priča. prisutne usmene priče. byličke). Eshatološke predaje ne mogu se svrstati u mitološke (mitske) predaje jer su se eshatološka bića. 3. Kr. Mostar. Hrvatsko ekumensko biblijsko društvo. 18 Maja Bošković-Stulli. nedostaju eshatološke predaje. 4. 616. Mitske (mitološke) predaje. braćo. u ime Gospodina. 6. 615.-483. Žanrovi predaja Mjerila po kojima se predaje klasificiraju su motivska. filozofsko-religijske traktate i lirsku poeziju. Usmena književnost kao umjetnost riječi. također. da se klonite svakoga brata koji neuredno živi i ne drži se predaje koju ste od nas primili. Demonske (demonološke) predaje. Etiološke predaje. 16 273 . tematska. str. pričanja iz života (skazi). iz groba ustajala kako bi ukazala na zločin počinjen na njima.

Ja sam tamo bio. godine. 7.). U mnogim je epskim pjesmama i predajama prisutna mitska tematika iz agrafijske i pretkršćanske etape. a na drugom nije ništa. Kad su oni te kamenice odvalili i onda otvorili taj grob. Epoha SFRJ (1945. 4. Ilirsko i rimsko doba. DREVNI GRCI Opće je narodno mišljenje da su na ovim prostorima najprije živjeli Grci i da su bili goleme veličine. Period od konca 19. Epoha osmanske vladavine (1463.-1463. Starohrvatsko doba. 3. Doba drevnih Grka. I bila su dva mašeta i na jednom konjska ploča utisnuta. 5. 6. 2. epske pjesme i povijesne predaje mogu se klasificirati na: Agrafijsku epohu.-1878.).-1990. Period od osamostaljenja Republike Hrvatske i Bosne i Hercegovine (1990.-1990. kad su Švabe štangle radili i tamo se zvala mašeta. 10. (Tu je štanga dvojstruka). Razdoblje između dva Svjetska rata (Jugoslavija 1918. POVIJESNE PREDAJE U POVIJESNOM KONTEKSTU Epske su pjesme opjevale sudbonosne povijesne događaje i osobe. brte.). 8.-).). 9.Legende ćemo promatrati kao zasebnu vrstu usmene priče. Po nekim pričama bili su toliko veliki da nisu cijeli mogli leći u kuću te im je za vrijeme spavanja pola tijela bilo u kući a pola vani: A jesu. I glava čoeka. 1. do 1914. 274 . Prema povijesnome slijedu hrvatske povijesne pjesme. Epoha od ujedinjenja Hrvatske do kraja vladavine narodnih vladara (925. bili krupni ti ljudi. st.

Ardidejci. Japigi i dr. te vjerojatno Histri u Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini. Međusobno su ratovali. pr. Smatra se da Ilirima pripadaju: Taulanti. Enheleji. Ratovali i s Grcima. Pharos). Zbog zemljopisne udaljenosti i vanjskih utjecaja ilirska su plemena razvila različite kulture. Labeati i dr. Šematizam hercegovačke franjevačke provincije. Delmati. ILIRSKO I RIMSKO DOBA Iliri su indoeuropski narod.). a ovde mu moreš lišnjak metnuti.20 Od tada su Delmati bili skoro stalno u ratu protiv Rimljana sve do općega ustanka protiv Ilira (6. st. Delminij je spaljen 156. i Marko Dragić Zakopano zvono. Mala nakladna kuća Sv. Enheleji su stvorili moćnu državu u južnoj Iliriji koja je na vrhuncu moći bila u 8.samo jedan zub kraj nje ispo. Državu su stvorili i Taulanti i Dardanci. Najžešći otpor pružili su Delmati i Japodi. str. st. priredio Marko Dragić. Dauni. Makedoncima i Rimljanima. knj. Govorili su sličnim jezicima. 1996. HKD Napredak. Peligni. 19 275 . 20 Usp. Mezeji. izdanje) i 1997. (2. – 9. di je jagodica. Grci su u 8. prije Krista osnovali su kolonije na istočnoj Jadranskoj obali (Issa. Japodi. Dokleati u Crnoj Gori. str. Mostar 1977. izdanje). također. Autarijanci. prije Krista. g. godine prije Krista. str.19 (Gorica u Rami) Po pričanju žestoka je zima trajala sedam godina te su Grci izumrli ili napustili Bosnu i Hercegovinu. 103. 5. prije Krista) Iliri su nastanjivali područja iznad Makedonije i Tracije do Dunava. prije Krista osnovali svoje kolonije na ilirskoj obali (Epidamnos). Ilirska su plemena. Daorsi.g. u Albaniji. drama i mikrostrukture. Sarajevo 2005. Liburni. Breuci. Vjerovali su u različite bogove. a u 4. Brojne su grandiozne ilirske gradine do naših dana nijemi Hrvatska usmena književnost Bosne i Hercegovine: proza. koji su s Balkana doselili u Italiju. Kr. Taj je ustanak surovo ugušen. 99. Kolapijani. Česti su ratovi uništili moćnu ilirsku državu 168. Najveći su utjecaj na Ilire imali Kelti i Grci. Jure Baška Voda (1. Iliri su bili razjedinjeni. Hrvatska književnost Bosne i Hercegovine u 100 knjiga./7. MH. st. Dardanci. 164. st. U prapovijesnoj i antičkoj epohi živjeli su na zapadnomu Balkanu. Prema rimskom povjesničaru Apijanu (2. Nakon toga stvorena je moćna ilirska država koja se prostirala od srednjodalmatinskih otoka na sjeveru do Epira na jugu te Dardanije i Makedonije na istoku.

495. Jerolim se odluči slijediti ih. rukom ih svojom ispisa. Papa Damaso naredio mu je da dođe k njemu te mu je dodijelio jednu parokinju i zato se Jerolim piše kardinalom. Naklada Leksikon d. Četrdeset godina je ondje u pokori živio. Jeronimu. Navodim prema: Bartul Kašić. Jerolim se odluči u svijet krenuti. 21 276 . Zora i Matica hrvatska. Dioklecijan. Konstantin. Kao mladić uputio se na školovanje u Rim te ubrzo svojim znanjem postade govornik da mišljaše da u njemu Ciceron uskrsnu. Jeronimu.21 Sveti Jeronim je Ilirac iz Stridona. rujna 422. Jeronima piše to zvjerinje. a on ga izliječi. Odatle ode u Treveru i našavši neke knjige Sv.svjedoci ilirske materijalne kulture. S Pavlinom i Bonoziom ode u Francu i u mjestu Concordie od Friula (odmori se) počinu neko vrijeme i odatle posla život prvog pustinjaka Sv. Njih dvojica postadoše fratri.U to je vrijeme puna Sirija bila pokornika pustinjaka. kruna redovnikov i dika slovinskoga jezika. urednik Antun Vujić. 1. str. On posla đavola da djevojku osvoji ali se đavao kričeći vrati govoreći da ga je Sv. Bibliju je preveo iz židovskoga a Novi zavjet iz grčkoga. Zemlja gola bila mu je postelja. Hilarija. Prob. Život S. Potom je prošao gore koje dijele latinsku zemlju od Panonije ili Banovine dođe na svoju djedovinu i ondje svoju sestru preporuči nekim ženama jer mu otac i majka bjehu umrli. Mnogi su mu vladari slali pisma da ih tumači. 22 Slavni Jeronim (oko 347. gdje s Svetim Agariom ostade neko vrijeme. Mjesto pohoditi gdje nauči židovsko pismo. o. Kasnije prenesen u Rim i po njemu Bog mnoga čudesa učini. U djevojku se zaljubio neki mladić ali ju nije mogao pridobiti te ode Negromantu da on djevojku smuti nekim čarolijama. Zato se kod Sv. 213. nebo pokrivalo. zvjerinje i škorpioni bjehu njegova družba. Zagreb 1996. A-K. stoljeća. vrati se i dođe u Aquileju. Jeronima naučitelja crkve. Ponovno ode u Jerusalem te pored jasala gdje se Isus rodio ozida jedan Kloštar i ondje nastavi činiti pokoru. PSHK. Mnogo je još napisao navlastito maternjim jezikom. Ilirskoga su podrijetla rimski carevi.-216. rodi se u Stridonu. – 422. U Rimu je ostao tri godine propovijedajući i pišući ondje. priredio Jakša Ravlić.-496. sv. primjerice: Aurelijan. Nakon četiri godine poželi Sv. o. crkve naučitelj. Sv. Zagreb 1972.). Jerolimu.22 KRALJICA TEUTA U POVIJESNIM IZVORIMA Nedostatni su povijesni podatci o podrijetlu najljepše kraljice Teute. Vidjevši to mladić i čarobnjak (Negromant) i djevojka udruže se i zavjetuju Sv. Uputi se prema Grčkoj i Siriji te uđe u Antiochiju. Umro je u osamdeset šestoj godini života 30. i XVII. i bi pokopan pored Gospodinovih jasala. vjere branitelj. Najviše je podataka o Ilircima navedeno prema: Hrvatski leksikon. Sve je nevjernike zbunio i hrabro protjerao. a djevojka časna sestra (koludrica). Jednom mu je lav došao te nogu u koju se trn zabio pokaza sv. Četiri ljeta ostao je u pustinji hraneći se biljkama i korijenjem. Jeronim istepao. blizu rijeke Drave od poštenih roditelja. PRILIKA: Djevojka neka zavjetovala se Sv. str. Pavla. u: Zbornik proze XVI. Pozvao ga je biskup carigradski Grgur koji je Jeronimu bio učitelj.

g. Povukla se u Rhizon (Risan. Po drugim predajama Teuta je bila kćerka kralja Agrona kojom se on oženio jer su kraljevi kod Ilira kao i kod drugih civilizacija od sumerske. Krista. SAT RT CG. urednik Antun Vujić. Kr. ožujka 2005. MH. 24 23 277 . Zaljubio se. mjesto u današnjoj Crnoj Gori) i bila prisiljena plaćati ratnu odštetu i danak te ograničiti kretanje naoružanih brodova.15. ljepoticu Teutu. akadske. Po povijesnim izvorima kraljica Teuta vladala je u ime svoga malodobnoga pastorka Pinesa.Teuta je stupila na prijestolje 231. pr. Hrvatski leksikon.23 Rimljanima je pripao prostor do ušća Drima. Radoslav Katičić navodi da je Teuta bila Agronova kćerka. str. g. pr. L-Ž. smatrani božjim potomcima te im je bilo sve dopušteno.15. Po nekim suvremenim predajama u Boko-kotorskom zaljevu Agrona je otrovao njegov vojskovođa Demetrije Hvaranin koji mu je u znak dobrodošlice nakon izvršene pobjedonosne vojne akcije dao da ispije vrč s vinom u koje je usuo otrov. 565. 2.o. 25 SAT RT CG. sv. 42.). Litterarum studia. 01. Poražena je u tomu ratu (229. str.24 Umrla je na otoku u Jonskom moru. Zagreb 1998. kralj Agron razbolio se na sajmu i došao toj ljekaruši vidjevši njezinu kćerku. a Hvarom i susjednim otocima zavladao je rimski vazal a Teutin nekadašnji vojskovođa Demetrije Hvaranin. Za vrijeme sajma ilirski ujedinitelj. književnost i naobrazba ranoga hrvatskog srednjovjekovlja. Kr. U Risnu je pravila brodove. prije Krista nakon smrti supruga Agrona. 17. pr. Nakon pokušaja da zavlada Visom zaratila je s Grcima koji su u pomoć pozvali Rimljane 229. Zagreb 1996. isprosio je i oženio.o. ožujka 2005. 01. – 228. U to vrijeme moćna Ilirska država prostirala se od lijeve obale Neretve do Epira obuhvaćajući sve otoke osim Visa. staroegipatske i druge.25 PODRIJETLO KRALJICE TEUTE Po nekim predajama bila je kćerka ljekaruše iz Metkovića. Naklada Leksikon d.26 Po narodnom pripovijedanju ne zna se je li Teuta ime ili je kraljevsko ime kod Ilira. 26 Radoslav Katičić. 17.

Po kotorskim predajama ilirski su bogovi preklinjali Agrona da ne oženi Teutu: “Lijepa jeste. u raskošnim kočijama”. 27 278 .27 *** Hrvati iz Crne Gore u svojim predajama zamjeraju Teuti jer je i ona bila u svečanoj povorci kada joj je muž otrovan. Odlučio je vratiti se i osobno ustvrditi što je istina. Bio je mrtav. Tako je jedan od uglednih Agronovih vojskovođa usmrtio kralja i preuzeo zapovjedništvo nad ilirskom flotom i vojskom. a u njenu utrobu propao je tek izgrađeni Agronium. Stvorili su moćnu državu. (Kazivačica je Hrvatica. Sudjelovala je Teuta s Agronom u mnogim ratovima. Pripovijeda se i da je Posejdon nije htio kazniti zbog njezine iznimne ljepote. Napravio je nekoliko koraka i pao na tepih prostrt njemu u čast. Umoran od dugoga putovanja i zadovoljan razvojem događaja Agron je ispio tečnost na iskap. Grad je opasan bedemima.AGRONIUM Ilirski grad Agronium nazvan je po kralju Agronu. Počelo je strašno kažnjavanje. darivao poklonima i počastima. Zbog toga umorstva bog Posejdon je naredio da se iz grada sklone robovi i sirotinja. Kraljica ga je dočekala na pristaništu “u svoj svojoj ljepoti. Agronu je stigla vijest da mu supruga Teuta živi raskalašenim životom. U gradu su izgrađeni cvjetni trgovi i arene. Prišla je kralju i u znak dobrodošlice ponudila mu pehar da ispije. vodio sa sobom. Izgrađeno je i pristanište u kojem je “planirano da prvi privezani jedrenjak bude onaj koji će Agrona dovesti kada ovaj dođe na proslavu otvaranja grada”.) Kazivačica ističe da je ova predaja po svome nastanku najstarija predaja koja govori o postanku Kotora. no je i zlokobnica koja će sigurno donijeti nesreću cijelom kraljevstvu.” Agron je postupio suprotno volji svemogućih. Potom je Agron sagradio prelijepi grad Agronium u kojem će stolovati njegova supruga. godine snimila Iva Brguljan u Kotoru od tamošnje nastavnice koja je želila ostati nepoznata. Oženio je Teutu. Hrvati joj nisu Predaju je 2006. Po predajama Teuta nije bila kažnjena jer nije znala da se pripremalo ubojstvo njezinoga supruga. Već u godinama ali vrele krvi. Zemlja se otvorila. isticali su. Volio ju je. Zatim je morski val za sva vremena sakrio nekadašnju ilirsku prijestolnicu.

615. kandidat za zagrebačkog biskupa. Uz bana Ivana Draškovića te Petra Zrinskoga i Krstu Frankopana ratovao protiv Turaka te u Češkoj. 45. g. 29 SAT RT CG. Bolestan od kostobolje umro je 1666. gdje ju je on i dalje posjećivao. Školska knjiga Zagreb 2000. a u njihovom su vlasništvu bila i imanja u varaždinskoj i zagrebačkoj županiji. godine prije Krista31 umro nakon nekoliko dana zbog pretjeranog slavlja i pijančevanja i kraljevstvo ostavio na upravljanje svojoj ženi Teuti. od Tomislava Grgurevića. 1666. 28 279 . 17. 31 Svi drugi povijesni izvori navode da je kralj Agron umro 231. svršava knjigu zemljopisnim opisom Hrvatske i Slavonije svoga vremena. urednici: Dunja Fališevac (Starija hrvatska književnost).). Rad je obranila 19. zagrebački kanonik. 30 Juraj Rattkay (Velikotaborski) (Veliki Tabor. – Zagreb. Iva je pod mojim mentorstvom napisala diplomski rad Suvremene povijesne i etiološke predaje. Ta mu je knjiga donijela dosta neprijatelja i stvorila zavist i pakost kod protivnika te je lišen kanoničkog čina. ožujka 2005. Kad mu nije pošlo za rukom postati zagrebačkim biskupom. (…) Navodim prema: Juraj Rattkay. I dalje je ratovao protiv Turaka. pr. a ona je preselila u Krško. Poslije je posrijedi bila neka druga žena. Kr. Predaje iz kotorskoga kraja snimila je na diktafon studentica Fakulteta filozofskohumanističkih znanosti Sveučilišta u Mostaru Iva Brguljan i dala ih meni. Podijeljeno je u šest knjiga. Njoj je pisao pisma koja su došla u ruke biskupu. Ipak je dobio novu župu u Novoj Vesi. Bio je isusovac. u: Leksikon hrvatskih pisaca. legende. Rattkayevo djelo Memoria regum Regnorum Dalmatiae. Povod za to bila je jedna žena s kojom je živio i od koje se morao odvojiti. Krešimir Nemec (Novija hrvatska književnost). imao je problema s izabranim biskupom Petrom Petretićem.oprostili ni njezin kukavičluk jer “je bila jedna obična gubitnica koja je u Risan došla skloniti glavu a ne imati prestolnicu”. autor koncepcije Krešimir Nemec. i braći Nikoli i Petru Zrinskom.29 AGRON I TEUTA U RATTKAYEVU SPOMENU NA KRALJEVE I BANOVE Juraj Rattkay30 piše da je kralj Agron nakon uspješno svršenog rata s Etolcima 221. paremiografija i običaji u kotorskom kraju. Crnogorci i danas mnogo pripovijedaju o kraljici Teuti mistificirajući i glorificirajući je. svibnja 2006. U prvoj počinje općim potopom. što će opisati u Memoria regum. i da ga je te godine naslijedila njegova žena Teuta. Iva Brguljan zapisala 2005 god. 1612. godine i pokopan kao kanonik. pa ide do rimskih bojeva s Teutom. Darko Novaković (Hrvatski latinizam). str.) iz velikaške je barunske obitelji mađarskog podrijetla kojoj je pripadao posjed Veliki Tabor.28 Međutim. Croatiae et Slavonije posvećeno je Ferdinandu IV. 1. Saskoj i Türginiji protiv Šveda. godine. tako da je izgubio sve časti i crkvene prihode (1664. V(ladimir) R(ezar). tajnik biskupov.

ali je obećala da Iliri više ne će činiti nepravde i dodala da se nikome ne može priječiti da iz mora izvlači korist. Iako je namjeravao isploviti čim se nevrijeme stiša. Rattkay piše da je Teuta umrla 179. u njegovom srcu pojavila se. Uplovio je u Crnoduboku rijeku da bi se zaštitio od velikog nevremena koje je bjesnilo Adriaticom. Zagreb 2000. 130. ova Juraj Rattkay. koji se nakon Agronove smrti bojao kraljice jer su ga pred njom optuživali. godine prije Krista. Kada je ovdje došao. Mladog pomorca zavoljela je ilirska kraljica Teuta koja je stolovala u Risnu. Za vrijeme njihova govora Teuta je prkosila. Naslijedivši veliko blago svoga supruga Agrona. Kad je to vidio Demetrije. Horacija je voljela i Teuta.Zbog velike pobjede Teuta se ponašala oholo te je svojima dopustila da gusare na štetu Grka i Rimljana i plijene njihove lađe i flote. jedna druga oluja.131. Jednog dana dođe u Rizinium. svojom galijom mladi i naočiti kapetan Horacije. 32 280 . Vile su najčešća mitska bića. prevela Zrinka Blažević. gdje je stolovala ilirska kraljica Teuta. ovoga puta ljubavna. sasvim iznenadno. Spomen na kraljeve i banove Kraljevstava Dalmacije. ostao je mnogo duže. Dok je Teuta opsjedala Issu. a neki da su ubijena obojica s cijelom pratnjom. Hrvatski institut za povijest. Ali. sjekirom je poubijao sve dalmatinske prvake kako bi pružio zadovoljštinu Rimljanima zbog njihovih ubijenih poslanika.32 PROPAST RIZINIUMA Što su stariji usmeno-književni oblici. Tada je Teuta poslala poslanike Rimljanima i s njima sklopila mir obećavši im plaćati danak koji oni odrede te da će se povući iz Ilirika osim iz nekoliko mjesta. u njima je element mitskoga izraženiji.) Usmenom je komunikacijom do naših dana u kotorskom kraju u Crnoj Gori sačuvana predaja o vili koja je voljela rimskoga kapetana Horacija. stigli su Rimljani kako bi s njom razgovarali o nanesenim nepravdama. Neki tvrde da je ubijen jedan poslanik. (O vilama je riječ u poglavlju Mitske predaje. Kraljica je prezrela tu opomenu i poslala neke svoje da sjekirom ubiju rimskoga poslanika koji je izrekao opomenu. Hrvatske i Slavonije. To je naljutilo najmlađeg rimskog poslanika koji joj je rekao da je rimski običaj kažnjavati one koji čine nepravde i pomagati onima kojima se čine nepravde. str.

jednom preletje preko zidina Riziniuma i preko bedema kraljičinog dvorca i uputi se u njenu ložnicu.žena izuzetne ljepote provodila je svoj život na način koji ne dolikuje kraljici. I danas ona obilazi ruševine potonulog grada i ne da nikome da tamo zađe plašeći se da ne uznemire njenog (Prčanj kod Kotora) dragog. Rizina je bila blagovremeno obavještavana od svoga prijatelja boga Nedaurusa. Saznavši da ima konkurenciju. FF-PRESS. Gruvali su gromovi i zapomagali nesretni žitelji Riziniuma. prestala je sudbonosna nepogoda. 153171. Zagreb. 33 281 . Ostao je u gradu koji se preselio pod more.Te noći nestao je i lijepi kapetan Horacije. poče tutnjati zemlja i otvarati se njena utroba. Sveučilište u Zagrebu Filozofski fakultet. Ostavi se Horacija! Ako to ne učiniš. više nikada nije vratila u svoje dvore na Krivošije. Narednog jutra sve je bilo mirno. Na zaprepašćenje ljudi. rođendana akademika Miroslava Šicela. Nije birala sredstva kako da dođe do muškarca koji bi joj se svidio. Kada su vili dojadile sve spletke razuzdane kraljice. dolje u zalivu nije bilo grada. Smatrala je da će lako izaći na kraj sa ljubomornom vilom. jer je ova žena-ratnik uspješno odolijevala svim velikim opasnostima. koji su živjeli na okolnim brdima i odozgo posmatrali. pa i napadima rimskih legija i ostalih neprijatelja. Vinko Brešić. kako se ne stidiš. Teuta je u više navrata pokušala ukloniti vilu s ljubavne scene. počeše sijevati munje. 2007. ovoga puta njene procjene bile su pogrešne. Uskoro. Bijesno je prekori: “Kraljice. izmoliću bogove da ti grad prekrije more!” Teuta nije ozbiljno shvatila upozorenje. imaš sina Parisa. Jedne noći.33 Vidi: Marko Dragić. str. Od tada se vila Rizina. Ilirske teme u suvremenom narodnome pripovijedanju u: "Osmišljavanja" Zbornik u čast 80. Čulo se i zapomaganje građana dok su kapetani jedrenjaka pokušavali da na brzinu isplove. Zaljubila se na prvi pogled što joj se rijetko dešavalo. Na Horacijevu nesreću u mladog pomorca se zaljubila i jedna vila koja je u Krivošijama imala dvorac od slonove kosti. ur. Čim je vidjela kapetana Horacija. iz vedrog neba. Tog trenutka počelo je nadmetanje dvije suparnice: kraljice i vile za ljubav Horacija. koja je izbliza pratila nestajanje grada. Međutim. Tako je propao Rizinium. Međutim. sakriven u stoljetnoj šumi. koji je zapovijedao pristajanjem jedrenjaka u risansku luku. Spustila se u morske dubine da traži mladog pomorca. Vili Rizini svidje se došljak na prvi pogled. njeno srce je jače zakucalo. koji ti je mlađi od ljubavnika.

35 TEUTINO BLAGO Postoje i mnoge predaje vezane za Teutino blago koje govore kako je ono sakriveno iznad Morinja. 45-. postoji stijena za koju se vjeruje da se s nje sunovratila ilirska kraljica Teuta. Po narodnom vjerovanju Pines je blago sakrio i ostavio poruku ispisanu 34 35 Isto.” Zatim su počele sijevati munje i udarati gromovi.” Vjetar je odnio.. Kad je opkoljena kraljica vidjela da joj spasa nema sazvala je svoje zapovjednike i rekla im: “Radije ću u smrt nego u ložnice komandanata rimskih legionara.262.34 Crnogorci su u svojim pričama kraljici Teuti pripisali osobine svetice. koja se danas zove Stijena kraljice Teute. 282 . Kad je nevrijeme prestalo Teute više nije bilo među Ilirima. Rimljani su gledali kako oluja nosi ženu u bijelom. Teuta se spustila na vrh stijene. Rizinium je predat bez borbe. kako ne bi pala u ruke Rimljanima koji su bili opkolili Rizinium. Po tim je pričama kraljica Teuta sa stijene. Nastala je potraga za dva blaga: za dragocjenostima i za tijelom kraljice Teute. Mitologija.36 Po nekim predajama Rimljani su u Risnu našli mrtvo tijelo kraljice Teute. 1. Uliks. na padinama Orjena. Bio je to dan kada je prestala postojati moćna ilirska država. Kraljice Teute više nije bilo. na nadmorskoj visini od oko 5000 metara.STIJENA KRALJICE TEUTE Iznad Risna. 2003. ali nisu našli njezinoga sina Pinesa niti pet galija s blagom. Sunovratila se niz liticu i nestala. SAT RT CG. 17. lovci u trku i lađe s razapetim jedrima. u pećini Lipcima. ožujka 2005. a Rimljani su začuli odjek kraljičine odluke: “Ja ću kako moram!” Vjetar je stao i nebo se razvedrilo. Kotor. koje se strmo spuštaju u more. uzletjela na nebo. str. na čijim stijenama i danas stoje crteži stari nekoliko milenija: jeleni. do jedne stijene iznad grada. 36 Vidi o tomu više: Miraš Martinović. suglasno njezinoj želji.

sv. na Carine. 17. Ispod risanskih planina postoji sedam podzemnih jezera. Vl.) Kazivačica ističe da je ova predaja po svome nastanku najstarija predaja koja govori o postanku Kotora.38 O Teutinim suzama pripovijedaju i Crnogorci. D. a pripadajuće mu polje nosi ime Vidovo Polje. Mnogi su uzaludno pokušavali razriješiti taj rebus. 1935. 1. to su ti suze kraljice Teute. Narod vjeruje da će blago nekada moćne kraljevine pripasti onomu koji razriješi “svojevrsni Pinesov rebus”. bio je strašan potres i mnoge rijeke koje su tad tekle njegovim kraljevstvom postale su ponornice zauvijek. godine). 2006. To ti ona plače za vojnicima poginulim protiv Rimljana. vrelo koje se javlja samo dva puta godišnje. D. 37. Rkp. rkp. 2006. MO.39 Hrvati u Tivtu pripovijedaju da je taj grad dobio ime po Teuti. sve do danas blago nije pronađeno. čiji su ostatci i danas vidljivi. godine zapisala u Prčnju kod Kotora po kazivanju Sonje Nikolić (djev. (Kazivačica je Hrvatica. 37 283 . a nad njim stoljećima bdiju velike zmije otrovnice koje se nalaze na ulazu u veliku riznicu na kojoj su petora vrata.“čudnim znacima”. 37. Nikolić. 38 Iva Brguljan 2001. FF Mostar.-11. Taj bujni izvor koji je doduše kratkoga vijeka od svega par dana.” Kako bogovi nisu zainteresirani za zemaljske blagodati. Teutino blago nalazi se na sigurnome mjestu. ILIRSKA KRALJICA VIDA U STOLAČKOJ TRADICIJI Ilirska kraljica Vida stolovala je na Daorsonu. 10. Kad je Agron umro. 45. Predaju je 2006. godine snimila Iva Brguljan u Kotoru od tamošnje nastavnice koja je želila ostati nepoznata. Poznata narodna predaja spominje kraljicu Vidu od Stoca po kojoj dobi ime Vidoštak. rođ. ožujka 2005. Niti jedna od rijeka nije još izbila na površinu a to će se desit jedino kada žena slične božanske ljepote bude stolovala u Risan. str. sv. Za protekla dva milenija i dvije stotine godina još ga nitko nije riješio. “Pines se želio osvetiti onima koji su žudjeli za blagom te je tako postavio težak zadatak da ga mogu razriješiti samo bogovi.37 TEUTINE SUZE U Boko-kotorskom kraju mnogi toponimi i danas u svom nazivu imaju Teutino ime kao što je Teutina pećina. 39 SAT RT CG. odakle izvire Sopot.

BRAĆA KRALJICE VIDE Kraljica Vida imala je nekoliko braće. Crkvu na Rivinama ljudi su od milja prozvali Crkvica. Vjeruje se da će jednoga dana proći tuda djevojka. Demil. 284 . kao i u cijeloj Hercegovini. u selu Rivine. Jasenko se zvao. Jedan od braće se zvao Livor. Na mjestu njihove pogibije podignuti su križevi. Sva su braća poginuli kao svatovi. Po nekim drugim predajama postojala su još dva brata. Priča kaže kako na mjestu zakopanog kazana viri kazanska ručka. zapet će nogom za žilu i to će biti znak da se na tom mjestu nalazi kazan sa zakopanim blagom. a mjesto gdje se to dogodilo dobi ime Demilov krst. Sazidana od kamena. CRKVA I BLAGO KRALJICE VIDE Po narodnoj predaji crkvu na Vlaci kod Rivina napravila je kraljica Vida koja je živjela na gradu iznad kanjona rijeke Radimlje. I šesti brat poginu. Naime. Naime. a mjesto se prozva Jasena. Na Popratima se nalazi rijeka Radimlja. Šćepan Krst dobi ime po bratu Šćepi koji tu u svatovima poginu. ali blago je sačuvano. Grdijevci su dobili ime po Vidinom bratu Grdanu. od Popova prema Planini (Morine). izvana je izgledala skromno ali je njena unutrašnjost blistala od raskoši svakojakog blaga i dragocjenosti. dolaskom Turaka srušene su mnoge vrednote za koje trenutno zna malo ljudi. a mjesto gdje je poginuo danas se zove Livorska prodo. prije pogibelji stari pričaju. Drugi brat. Ručka svojim izgledom podsjeća na žilu. župnik je uspio svo blago sakriti u veliki kazan i zakopati duboko u zemlju. a grobovi su im pored puta. Svakog proljeća okupljala bi kraljica Vida narod ispred crkve i tu bi donosila važne odluke. Tu poginu četvrti brat što se zvao Radovan i po njemu Radimlja dobi ime. Turci su dolaskom u Hercegovinu rušili sve pa i crkve. Dolaskom osvajača crkva je srušena. poginu također u nekim svatovima. Svitavko po kome dobi ime Svitava i Doman po kome ime dobiše Domanovići. Za tu crkvu vezana je još jedna priča.

Osim tih vrela. Dio plemena Škare povukao se živjeti u Biorine. Na tom prostoru i najviše na Čiovu nalazili su se pašnjaci gdje su ova tri plemena vodila svoje ovce na ispašu. 40 O POSTANKU PREZIMENA ŠKARE. Postali su poznati po ovčarstvu (mesu i vuni) i ubrzo su dobili imena ovisno o radovima koje je obavljalo neko pleme. FF Mostar 2006. Škare i Strizirep bila su dakle domorodačka plemena ovih prostora. po kraljici Vidi nosila je ime i rijeka Bregava (Vidoštica) i Vidovo Polje. južno od Splita) pa do otoka Čiova. Treći dio plemena otišao je u Liku. Danas još postoji mjesto podno Gospića (ucrtano i na zemljovidu Predaje o kraljici Vidi zapisala je Danijela Bošković 2006. Drugo pleme je postalo poznato pod imenom Strizirep i oni su rezali i podrezivali repove ovaca. Na području današnje Dalmacije obitavala su višebrojna ilirska i ostala domorodačka plemena. gdje su sagradili kuće i ostali pod prezimenom Škare. pokrstili su se i prezime im dobiva nastavak –ić. godine u Stocu po kazivanju više kazivača. a ova tri plemena su išla pretežito na istok. Danas te obitelji žive pod prezimenom Škarić. Jedno pleme je prozvano Vatavuk čiji je zadatak bio tjerati vukove i ostale zvijeri od ovaca te ih čuvati na ispaši. Plemena Vatavuk. No nakon nekog vremena nastupilo je teško razdoblje ovčje kuge. Naša je i Vesna Škare Ožbolt. VATAVUK I STRIZIREP Iz drevnih su ilirskih vremena do naših dana obiteljskom tradicijom sačuvane predaje o nastanku prezimena Škare. također s nepromjenjenim prezimenom Škare. Vatavuk i Strizirep. Treće je pleme šišalo vunu s ovaca i bavilo se općenito s vunom i njihovo je ime bilo Škare.TOPONIMI NAZVANI PO KRALJICI VIDI Kraljica Vida bila je vlasnik dva bunara na kojima su se njeni podanici skrbili vodom iz živih vrela. 40 285 . Rkp. Područje na kojem su ta tri plemena živjela protezalo se od današnje Podstarne (mjesto danas. Vrela su nazvana po njoj. Plemena su živjela zajedno i pritom obavljala različite zadatke. Tri veća plemena bavila su se uzgojem ovaca. Drugi dio plemena ostao je na području Splita. D. Vidoštak u Popratima i Vidoljub na Rivinama. Stada ovaca su umirala.

str. do koje su plivali. (Split) “Ako prošetate starim Varošem. 2007. tamo gdje počinju nizovi starih sazidanih kuća. Vinko Brešić.Hrvatske) koje se zove Škare. počeli su hvatati ribu i napravili su par koliba. Sagradili su niz kamenih. prvi. FF-PRESS. Oni koji su se uspjeli spasiti. a nalazi se podno samog Varoša. Četvrti dio plemena otišao je dublje u prostore današnje BiH. a dio ovih istih prešao je na pravoslavnu ispovijest . našli su se ubrzo na obali. 41 286 . Peti dio došao je u Slavoniju i oni se zovu Škoro. Zagreb. ur. Danas je Varoš najstariji. Ilirske teme u suvremenom narodnome pripovijedanju u: "Osmišljavanja" Zbornik u čast 80.41 (Split) POSTANAK SPLITSKOGA VAROŠA U predaji o postanku splitskoga drevnog naselja Varoš prepleću se antički grčki i ilirski događaji. 153171. naići ćete zasigurno na kamenu klesanu ploču koja je postavljena u spomen grčkih trgovaca pomoraca. Ženili su se ženama iz prisutnih okolnih plemena. Naš je također i Miroslav Škoro. No s vremenom nisu htjeli otići iz pitome zavale. današnji Split imao je svoje živo srce. počeli su se baviti ribolovom i živjeti i zarađivati od njega. skoro pa ruševni. i jedini…” Mnogo prije nego što je car Dioklecijan i kročio na splitsko tlo. današnje Jadransko more bila je veća trgovačka zona i poznata ruta grčkih trgovaca. nevrijeme je zahvatilo nekolicinu plovećih grčkih trgovačkih brodova i oni su doživjeli brodolom.neki žive na području današnje Srbije i prezivaju se Škare. i tako tvorili prvo stanovništvo grada Splita i prve autentične Splićane.”42 Vidi: Marko Dragić. uvučenih u uzvisinu – da im more ne bi ponovno potopilo život. i uvijek su prepoznatljive i specifične fizičke građe. Da bi preživjeli od gladi i sklonili se. Sveučilište u Zagrebu Filozofski fakultet. dio grada Splita. S plemenima Vatavuk i Strizirep dogodila se slična sudbina. rođendana akademika Miroslava Šicela. no davno je bio najljepši. 42 Isto. Međutim. Pripadnici ovih plemena (i danas) uvijek imaju krvnu grupu 0. danas dobro poznati Varoš. nižih i spojenih kuća. najstariju. “Još prije nego je sagrađena Dioklecijanova palača.

a Gaja Galerija Valerija Maksimijana Jupiterova pod njegovim izravnim zapovjedništvom.Gaj Aurelije Valerije Dioklecijan Gaj Aurelije Valerije Dioklecijan bio je jedan od naosebujnijih vladara u povijesti Europe.5. godine.-7. Svoga prijatelja Maksimijana proglasio je cezarom. dakle niža od augusta. Dioklecijan je ostao carem Istoka i vladarem čitavoga carstva. Podrijetlom je iz Dalmacije. 43 Jesus Pordo. 287 . prevela Linda Palameta.43 DIOKLECIJANOVA KĆER U narodnoj je živoj tradiciji predaja o Dioklecijanovoj kćeri koja je bila naklonjena kršćanima i nije htjela dopustiti da joj otac ubije pet stotina kršćanske djece. str. Bio je obični vojnik te zapovjednik straže cara Numerijana. dakle podcarem i nasljednikom. ali Dioklecijan im je bio poglavar. a vlast su ostavili Galeriju i Konstanciju. veliki poraz cara koji je progonio kršćane. Nakon osam godina ratovanja i upravljanja carstvom shvatio je da je golemom Rimskom Carstvu potrebno više vladara te je ustanovio tetrarhiju po kojoj su četiri cara vladali podjednakim dijelovima carstva. Dioklecijan i Maksimijan povukli su se nakon dvadeset godina vladavine. Pro arte papiri. Svaki je cezar oženio kćerku svoga augusta i tako su se stvorile vladajuće dinastije. Mater se pripala pa je malome od svog mlika napravila kolač i dala mu da ga ponese. Dioklecijan. Oba su podcara imali naslov cezara. Car Zapadnoga carstva bio je Maksimijan kojemu je Dioklecijan dodijelio naslov augusta. Dioklecijanova zamisao o upravljanju carstvom srušena je građanskim ratovima nakon 305. a uzroci su bili u pohlepi vladara i ambicijama da sami vladaju. Zbog toga ju je prokleo i ona otada dva puta godišnje u sablasnoj kočiji obilazi Solin i traži nekoga da joj pomogne i da je spasi. proglašen je carem. pod Maksimijanom. Split 2005. Mater i dite pozva car Dioklecijan. a Maksimijana sinom Herkula davši mu ime Marko Aurelije Valerije Maksimijan Dioklecijan je potom imenovao i dva podcara i nasljednika: Flavija Valerija Konstancija Herkulova (zvanoga Klor “blijedi”) na Zapadu. Sebe je urbi et orbi proglasio sinom Jupitera. Godine 285. a to je značilo da se više dite ne će vratiti.

a otac ju bješe obećao jednom kraljeviću. Sveučilište u Zagrebu Filozofski fakultet. Za nju su se mnogi jagmili. ur. i ona nije tila dopustit svom ocu da pogubi svu tu dicu. Ali ona nije htila poć ni za nj ni za nikoga. I on je sve to izdrža. tako da još i danas ta kočija obilazi Solin u nadi da će biti spašena. I pusti ga tako da se vrati doma materi. ali da nikom ne kaže ništa. Legenda kaže da dvaput godišnje sablasna kočija obiđe Solin. Vinko Brešić. svake godine izlazila iz tamnice jedanput na 288 . To Dioklecijanova kćer traži nekog da joj pomogne i da je spasi.44 (Kaštel Gomilica) Ta se predaja donekle razlikuje od Priče o Dioklecijanovoj kćeri45 koju je polovicom 19. i taman prid zoru vidija je svoja crijeva kako ispadaju iz utrobe. Car Dioklecijan je to čuo i naredio da se pobije pesto dice u Šelima (tu je bija amfiteatar). FF-PRESS. Kad je kočija došla triba je uhvatit i nije je smija pustit do zore. rođendana akademika Miroslava Šicela. To je čula Dioklecijanova kćerka koja je bila naklonjena kršćanima.I tako joj je sin otiša caru Dioklecijanu koji ga je onda posla da ga se pogubi. i pošto je car pojeo komadić. koziji rozi i magareće uši!” Na tom mistu izrasla je zovina (trstika) i dica su od toga napravila svirala i ona su svirala ono šta je dječak bija reka. vitrovi su ga nosali. Onda ga je car pita šta mu je to. Zagreb. Mali mu je reka da je od materinog mlika i tada je car reka da ga je dječak privarija jer da ga sad ne može ubit. str. zmije su ga grizle. I kad je rekla car joj je tad uzvratija: “Đava te nosa!” I tad je doša vitar i odnija mu ćer skupa sa kočijom i ona se nikad više nije vratila. žačudi se okusu i pita ga od čega je spravljen. stoljeća zapisao Josip Ceresatti i u Vjesniku 44 Vidi: Marko Dragić. I još mu je reka da ako ne može izdržat da nikom ne kaže da prišaplje zemlji. Ilirske teme u suvremenom narodnome pripovijedanju u: "Osmišljavanja" Zbornik u čast 80. I dite je tako i napravilo. Ipak bi ona. pa je napokon baci u tamnicu u Splitu pokraj mora. On je prije svoje smrti poželija samo da pojede kolač kojeg mu je mater pripremila. dopušćenjem Božjim. I jedan od mnogih koji su je pokušali spasit skoro je i uspija. pripa se i zgrabija ih obima rukama. Zato je otac stao proganjati. di je bilo puno vlage i vode. a dječak ga ponudi da proba. I pustija je kočiju. 153171. 2007. 45 Car Dioklecijan imao je jedinu kćer. Otiša je iza kuće i prišaplja travi: “U cara Dioklecijana praseća glava. a to nije lako jer tada su ga napadali vrazi.

U istoj zlatnoj karoci pojavljuje se svakih tisuću godina i to u Splitu i Solinu. Pripovijedalo se da ona u Srinjinama traži jednu ženu koja je nju jako voljela i zato je bila proganjana od Dioklecijana. To nije odgovaralo Dioklecijanu pa je naredio slugama da po gradu čine veliku grmljavinu i tako zastraše sve kako se ne bi približavali njegovoj kćeri. str. pa zaustavi konje i karocu i nju poljubi.Ona još ni danas nije umrla. i to u Splitu i Solinu. Ko nju i sada vidi. naredio svojim slugam da s latom čine po gradu naokolo veliku grmljavinu. Vidi se da mu nije bilo dano da je poljubi pa da bude čestit za vavik. ufati konje za uzde.ovo mi je kaziva moj pokojni otac . problidi i onesvisti.46 Po toj predaji car Dioklecijan utamničio je u Splitu blizu mora svoju jedinicu kćerku jer je odbila ispuniti očevu želju i udati se za jednoga kraljevića. pa bi zato. 46 Isto. lipa ka ružica. SHK. da da. ostao bi čestit za vavik. da je se ne mogu dva oka nagledati od velike plemenitosti. str. taj bi zauvijek ostao sretan. U nas u Srinjinam dolazi “ pod Baščom” gdi je bio Dioklecijanov ribnjak. (Srinjine kraj Splita) Navodim prema: Usmene pripovijetke i predaje. kad bi ona izišla iz tamnice. najedanput nestane nje iz tamnice. gdi je kupina. brate. Predaju je kazao Mato Čović. stasita ko jela. Sva u sjaju i zlatu kao zvizda Danica. pa šta Bog da. Pripovidali su stari ljudi da ona traži u Mravinskom polju jednu ženu koja ju je puno ljubila i bila je zato progonjena od Dioklecijana. u zlatnoj karoci sa vilovitim konjima. Ode zato u Split. on se pripade. 345-346. Bijaše se našao jedan naš Srinjanin od srca . konji upropanj. neka bi se pripao svaki oni koji bi pokušao nju zaustavit i poljubit. Napokon to je više bilo dodijalo Dioklecijanu. Kad je on to bio odlučio. Ona je bila ošinula konje samo da njega kuša. bio bi čestit za vavik. Vrati se natrag da će kući u Srinjine. jer je ona puno dobra. a još se nije bilo svanulo. To Dioklecijanu nije bilo drago. Vjerovalo se da je mogu zaustaviti i godinu i to sva u zlatu i sjaju u zlatnoj karoci sa vilovitim konjima. ali se nije na nju namirio. Ne bi ga bili konji satrli. Po toj predaji ona ni danas nije umrla. MH. Kćerka je Božjom voljom iz tamnice izlazila jednom godišnje i to sva u zlatu i sjaju u zlatnoj karoci sa vilovitim konjima.pa je odlučija pokušati sriću. Skoči on prida nju. ka vila. 289 . u Mravinskom polju pod Kamen i u Srinjinam “pod Baščom”. pa je odluči smaknuti. u Mravinskom polju pod Kamen i u nas u Srinjinam “pod Baščom”. 454. a leti. godine objavio Fr(ano) Bulić. Vjerovalo se: tko bi tada mogao susresti nju i poljubiti je. kad eto ti nje pod Kamen. Caru je sve to dodijalo i odlučio je smaknuti kćer. Nju je sigurno moga zaustavit i poljubit pokojni don Nikola Mužinić. Najedanput nestane nje iz tamnice. Ko bi tada moga nju susrist pa zaustavit konje i nju poljubit. ali je nije naša. Ona se prikazuje i sada svaki hiljadu godina isto u zlatnoj karoci. a ona pobiže.arheološkoga društva 1919. priredila Maja Bošković Stulli. Zagreb 1997. ali ona ošine konje. a ona se tu igrala kad je bila malena i bacala ribicam mrvice od kruva i mesa.

stoljeća do Drugog svjetskog rata vršena su ispitivanja tih tajnih podruma i katakombi. Kad mu je vojnik rekao da je od majčinoga mlijeka. 48 47 290 . str. Cara su vojnici po redu išli brijati. car je uzviknuo: “Ta mi smo braća kad od iste matere uživamo mliko”. Vidi: Stipe Botica. Kazala joj je Božica Hrga (djev. Govori se da su te katakombe i podrumi puni zamki – koplja koja probadaju. u Koprnom). MH. zamolio ga je da pojede kolač. 454.47 U Priči o Dioklecijanu i njegovoj kćeri biblijski je motiv ptice koja samo jednom u tisuću godina dotakne zemlju. str. godine.poljubiti samo dobri ljudi kakav je u to vrijeme bio župnik don Nikola Mužinić (umro 1856.”49 DIOKLECIJANOVI PODRUMI U Splitu i okolici u usmenoj su komunikaciji i predaje o Dioklecijanovim podrumima. Kad je taj vojnik obrijao cara. g. Usmene pripovijetke i predaje. ploče koje se okreću i tako gutaju sve koji se usude tuda Isto. Vojnik je od štapića napravio sviru koja je svirala: “U cara Kliktijana kozja brada i praseća glava. Car mu je dopustio i zamolio ga da i on uzme kolača. Tridesetih godina 19. *** Motiv praseće glave i tajne koja se ne može sakriti nalazi se i u priči o kralju Norunu48 i kralju Trajanu. i tim tunelima i podrumima služili su se vojnici i sam car. Car mu je dao štapić i pustio ga. 336-337. Rkp. Školska knjiga. u Koprnom (Dalmatinska zagora). FF Split. sve do palače. Zagreb 1997. SHK. 194. priredila Maja Bošković Stulli. Jednom je vojniku majka svojim mlijekom ukuvala kolač. Hrvatska usmenoknjiževna čitanka. Sinj i Split. U Kistanju (Dalmatinska zagora) pripovijeda se o caru Kliktijanu koji je imao kozju bradu i praseću glavu. str. 2006. str. I svi istraživači. 1925. 45. 49 Ivana Hrga zapisala svibnja 2006. rođ.). g. 15. Nedavno su otkrili da jedan od njih poveziva Solin. Kolač mu se dopao te je upitao vojnika od čega je tako sladak. Zagreb 1995. Rajčić. ali se od njega nijedan nije vraćao. sv. svi oni koji su sudjelovali u tim ekspedicijama nisu se vratili živi.

sv. g. g. Tuden su Rimljani boj bojevali i zato se i zovu Bojčuše. Rkp. Sveučilište u Zagrebu Filozofski fakultet. kosti koje su se ondje izoravale i živa predaja: U nas u Letki imaju njive i zovu se Bojčuše. 2005. 6. 52. Delmati su. Takvi prolazi postoje i na Pagu: Po jednoj priči. Jedan dil gre do kneževog dvora. ti prolazi greju od kule Skrivanat. odman spram gradine.prolazit. a kazao joj je Jure Kaurloto. Ilirske teme u suvremenom narodnome pripovijedanju u: "Osmišljavanja" Zbornik u čast 80. Jedna je ekspedicija pošla sa arijom kako bi se mogli čut sa drugim članovima na površini. FF Split. Zagreb.50 (Kaštel Gomilica) PODZEMNI PROLAZI Razne su vlasti na području Hrvatske gradile tajne podzemne prolaze koji su služili za komunikaciju i za bijeg u slučaju potrebe. 51 Na Pagu 2005. Po drugoj priči. a drugi do Župnog dvora. 50 291 . ispod Benediktinskog samostana do Zborne crikve Marijina Uznesenja. 2007. rođendana akademika Miroslava Šicela. S Vidi: Marko Dragić. sredina tih podzemnih prolaza je na pijaci. također. Od tada više nije poznato da je neko iša istraživat te podrume i katakombe. prije Krista. ali i oni su se u jednom trenu prestali javljat. FF-PRESS. pljačkali i uznemiravali grčko-rimska naselja i trgovce na obalama. str. zapisala je Petra Jakovčević. str. Rimljani su zauzeli i spalili Delminium 156. odakle se putevi dile prema Župnom dvoru i Dominikanskom samostanu. Uspomenu na žestoki duvanjsko-rimski boj čuvaju: povijest.51 (Kaštel Gomilica) BOJČUŠE Duvno je dugo bilo središte otpora protiv Rimljana. svi nestanu u bezdan. ur. toponim Bojčuše. Vinko Brešić. Eno ji doli. 153171. prema palači Matasović i Zbornoj crikvi Marija Uznesenja i dalje prema kuli Skrivanat.

Duvno je se i u rimsko doba nalazilo na raskrižju cesta. Staža. 53 Predaju je zapisala Tatjana Čuić po kazivanju Dragice Ćurić rođene 1931. U 5. u Letki 2003. di je njijov. uz baziliku svetoga Dimitrija. (Korita kod Tomislavgrada) *** SVETA ANASTAZIJA (STOŠIJA) Sveta Anastazija u narodu je poznata kao Stošija. Kao i danas. god. Tragovi tih rimskih cesta mogu se vidjeti i u polju i po okolnim brdima. 52 292 . Nastavila je slijediti svete mučenike idući u Sirmij. D. 2004. rimski put bijo. godine kazao Danijeli Ančić. rkp. 30. Put je bijo sve od gradine pa amo. Usužnjenu ju je tješio sveti Krizogon (hrv.52 (Letka kod Tomislavgrada) RIMSKI PUT Mnogobrojni ostatci Rimskih puteva i priče o njima i danas svjedoče moć toga carstva. Nakon Publijeve smrti pratila je Krševana u Akvileju i ondje prisustvovala njegovoj mučeničkoj smrti. str. žito je uvik slabije. Stajka. Nasta. godine dobio je te Marko Radoš. Zadarski biskup. godine. Bila je srijemska mučenica (djevica) ili udovica patricija Publija koji ju je radi njezine želje za djevičanstvom zatvorio u kućnu tamnicu. 1933. stoljeću njezine relikvije su prenesene u Carigrad. Stažija. Staza. Svake godine oruć stine izvaljujem. Krševan). FF Mostar 2003. prosinca 304. Stoja. Stana. 2. Pokopana je u vlastitoj bazilici. zb. Rkp. kažu rimski. rođ. sveti Donat oko 804. Vl. godine spaljena na lomači. sv. u Koritim. Solun i ponovno u Sirmij gdje je 25. Od gradine priko njiva Mukišnica do Lužina ima konjski put.onu stranu. to su sve stine ko kaldrmane bile priko polja i vidile se vazda dok 53 nisu potopoli polje. d.

2006. Božjom pomoću zacijelile su mu rane te je hodao po vodi propovijedajući mnoštvu. jer je prema legendi spasio dijete koje se gušilo progutavši riblju kost. FF Split. Zaštitnikom je divljih životinja. Kad je doveden pred Licinija. Sjale su poput zlata. str. priredio Anđelko Badurina. 211. 56 Anđela Gilić zapisala je 2006.relikvije i pohranio ih u crkvi svetoga Petra koja se od tada naziva Sveta Stošija. Otkrili su ga kraljevi lovci te su ga. liturgike i simbolike zapadnog kršćanstva i Uvod u ikonologiju Radovana Ivančevića. pomislivši da je vrač. str. ZAŠTITNIK DUBROVNIKA Sveti Blaž bio je biskupom Sebaste u Armeniji u 3.56 Kao zaštitnik Dubrovnika u ruci drži model grada. 1979. 46/06. 54 293 . priredio Anđelko Badurina. liturgike i simbolike zapadnog kršćanstva i Uvod u ikonologiju Radovana Ivančevića. Zagreb 1990. čuvari su dali znak za uzbunu. već su ga mirno susretale i mazile se uz njega. 55 O svetome Vlahu Hrvati i danas pripovijedaju: Jednom davno su pred grad Dubrovnik doplutale vlasi svetoga Vlaha. prof. Na koncu mu je odrubljena glava. te mu ranjene i bolesne dolazile. 57 Leksikon ikonografije.112-113. 55 Isto. sv.). Znali su da su to svetačke vlasi pa su ih odnijeli u Crkvu. povijesti i diplomirani etnolog (rođ. Kršćanska sadašnjost. Kazala joj je Ivana Radovani. Nadaren božanskim nadahnućem povukao se u pećinu i ondje živio među divljim životinjama koje ga nisu napadale. stoljeću. on je naredio da ga raskidaju željeznim grebenima i bace ga u jezero. Po zanimanju je bio liječnikom. godine u Splitu. Zavjetuje mu se za ozdravljenje grla.54 SVETI VLAHO (BLAŽ). str. 161. Opazivši ih. Kršćanska sadašnjost. zarobili. 57 PRENOŠENJE MOĆI SVETOGA DUJMA Solinski biskup i mučenik sveti Dujam živio je u 3. Sveca čije su vlasi bile nazvali su Vlaho i uzeli ga da im bude parac (zaštitnik). 4. Splitska predaja ga stavlja u prvo stoljeće. Prema toj predaji podrijetlom Leksikon ikonografije. str. Zagreb 1990. g. Neki su se barkom odveslali i izvadili vlasi iz mora. Rkp. stoljeću. Pučani su potrčali prema obali da vide čudo.

da se odmore. a kad tamo ni oni ne mogoše. Školski vjesnik. Ondje je osnovao crkvenu zajednicu i mnoge obratio na kršćanstvo radi čega je podnio mučeničku smrt. sjedoše kraj ceste. To se baš desilo na području naše planine Zvijezde. No pošto je velika vrućina bila. Kad je zvijezda stala na tom mjestu. a pod njom je izvor bistre i hladne vode.59 ILIRI OSNOVALI VAREŠ I VISOKO Prema kazivanjima naših starih djedova i pradjedova prostor Vareša prije nije bio nastanjen a 'vamo na drugoj strani je postojalo jedno pleme Ilira koje je u bijegu pred kugom i raznim nedaćama krenulo u potragu za boljim mjestom. po tom' je ona i dobila ime. Sarajevo. kad bi zvijezda stala. Bio je učenik svetoga Petra. 211. jer djeca nisu grješna. pomoliše se svecu i u taj čas izbi iz zemlje lijepa hladna voda. VIII. tad' su se odmarali i dok je išla zvijezda toliko su i oni putovali. 452-453. gdje je voda izbila. sagradiše Spljećani kapelicu. a o tome se pripovijedalo: Kad se svijet. koja je. Stjepan Štrodl-Srijemac. sakupio da ga prenose. Oni su otad' vjerovali u taj kamen. kojega je s Pankracijem i Apolinarom pratio u Rim. od nje se otkinuo jedan dio koji je sjao a njeg' je uzeo kralj tog plemena. stali bi i oni. stoljeću prenio moći Svetoga Dujma iz Solina u Split.. str. I zaista čim se djeca prihvatiše. ožednješe djeca. i ljekovita. izabraše nekoliko ljudi. Đački izlet u Bosnu. koji ponosno pristupiše i htjedoše ga podići. vjerovali da će im bit' dobro sve dok njega imaju. ali pošto ih žeđ žestoko morila. Narod mišljaše . a i drugi pratioci. a oni se napiše i pođoše dalje. 1901. a Dujam u Salonu. podigoše i ponesoše sveca. pa pred Spljetom. vele. Neko napokon smisli. Svetom Dujmu je odrubljena glava. da izaberu nevinu djecu da ona pokušaju nositi. koja i danas stoji. nisu putovali danju. preobratio se na kršćanstvo i krstio u Antiohiji. i putovali su samo noću.je iz Sirije. Pankracije je krenuo na Siciliju. str..58 Ivan Ravenjanin je u 7. Dalmaciju i Hercegovinu za jedanaest dana. Apolinar u Ravennu. pa povjeriše taj časni posao svećenicima. Napredovali su jer sve što im je trebalo kralj bi poželi i zazivaj uz pomoć Isto. 59 58 294 . Prije njega ubijeno je četrdeset pet mučenika. Tako su oni išli za jednom zvijezdom. da se svetac ne da od grješnih ljudi nositi. ali ni maći s mjesta. Na tom mjestu.

). zvao se Zvjezdan-grad. Uputi se prema Grčkoj i Siriji te uđe u Antiochiju. Odatle ode u Treveru i našavši neke knjige Sv. A ustvari su oni imali i jednu zlatnu jabuku koju su stavili na vrh kule pa im je ona služila k'o putokaz jer je davala odsjaj od sunca po danu i od mjeseca u noći. Sv. Hilarija. Potom je prošao gore koje dijele latinsku zemlju od Panonije ili Banovine dođe na svoju djedovinu i ondje svoju sestru preporuči nekim ženama jer mu otac i majka bjehu umrli. 295 . Kao mladić uputio se na školovanje u Rim te ubrzo svojim znanjem postade govornik da mišljaše da u njemu Ciceron uskrsnu. Jerolim se odluči u svijet krenuti. Al' zbog zavisti i ljubomore mitsko biće Huri koje je živjelo pod zemljom. – 422. Zemlja gola bila mu je postelja. FF Mostar. vrati se i dođe u Aquileju. vjere branitelj. 2007. kruna redovnikov i dika slovinskoga jezika. mogla se obrađivati. jer se Huri krio s kamenom od kralja i da bi bio sigurniji zavi on Zvijezdu u snijeg. Nije se moglo sijat' više jer je bila velika studen pa su oni morali pobjeć' i selit se jer nisu imali više šta jest'. g. Kralj je otiš'o u Visoko a neki su se samo spustili u Vareš 'dje su isto tražili tog Hurija i kopali zemlju i tako otkrili golema rudna bogatstva. Četiri ljeta ostao je u pustinji hraneći se biljkama i korijenjem. rodi se u Stridonu. U to je vrijeme puna Sirija bila pokornika pustinjaka. ljudi su mogli od svoga rada tu živjeti pa su tu napravili i grad. Kako su silazili s Zvijezde tako su nastanjivali Vareš i Visoko. blizu rijeke Drave od poštenih roditelja. nebo pokrivalo. godine od Liljane Grgić (domaćica. Kralj naravno naredi da se kamen nađe ali pošto Huri pusti gustu maglu u podnožje Zvijezde. pusti jak vjetar koji istrgnu od kralja taj kamen te on pade u podnožje planine. 60 Katarina Pejčinović zapisala je u Varešu kolovoza 2007. rođena 1953 god. rukom ih svojom ispisa. Jerolim se odluči slijediti ih. S Pavlinom i Bonoziom ode u Francu i u mjestu Concordie od Friula (odmori se) počinu neko vrijeme i odatle posla život prvog pustinjaka Sv. Tu je zemlja bila plodna. D. gdje s Svetim Agariom ostade neko vrijeme. 60 SVETI JERONIM Slavni Jeronim (oko 347.) Rkp. nisu ga mogli naći pa ga je odnio sa sobom pod zemlju i došlo je do nji'ove propasti a legenda kaže da je tada nastala nekakva kletva.tog kamena koji je svijetlio. Pavla. crkve naučitelj. zvjerinje i škorpioni bjehu njegova družba.

Ponovno ode u Jerusalem te pored jasala gdje se Isus rodio ozida jedan Kloštar i ondje nastavi činiti pokoru. Andrija Kačić Miošić i drugi. Došli su u Moravsku kojom upravljahu Slaveni. Papa Damaso naredio mu je da dođe k njemu te mu je dodijelio jednu parokinju i zato se Jerolim piše kardinalom. Pozvao ga je biskup carigradski Grgur koji je Jeronimu bio učitelj. Orbinija su koristili Pavao Ritter Vitezović. Bibliju je preveo iz židovskoga. Filip Grabovac. PRIČA O ČEHU. Mjesto pohoditi gdje nauči židovsko pismo. Vrati se u polje svojima i reče im da ondje sagrade kuće i počnu obrađivati zemlju. st. Kasnije bi prenesen u Rim i po njemu Bog mnoga čudesa učini. Ljudi su vidjeli da su Čeh i njegovi ljudi iste narodnosti te se pozdraviše i izgrliše dajući Čehu poklone: meso. Četrdeset godina je ondje u pokori živio. i bi pokopan pored Gospodinovih jasala. a Novi zavjet iz grčkoga. također slavenskog roda. Čehu se ondje svidjelo. U 18.) objavio je 1601. Jeronima piše to zvjerinje. Jeronimu. Sve je nevjernike zbunio i hrabro protjerao. To je djelo napisano na temelju Ljetopisa popa Dukljanina. Mnogo je još napisao navlastito maternjim jezikom. To je djelo bitno utjecalo na početke srpske i bugarske historiografije. Moravci im kazaše da je Bohemija prazna i da je u njoj tek šačica Vandala. slugama i drugim ljudima.Nakon četiri godine poželi Sv. Hrvati bjehu vješti gradnji i 296 . prijateljima. LEHU I MEHU Mavro Orbini (Dubrovnik. godine Kraljevstvo Slavena. povijesnih izvora i usmenih predaja. st. Jednom mu je lav došao te nogu u koju se trn zabio pokaza Sv. ondje zatekne više ovaca i goveda nego ljudi. Mnogi su mu vladari slali pisma da ih tumači. te se popeo na planinu i ondje ubi žrtve i prinese bogovima. Čeh Hrvat nehotice ili hotimice ubije jednog od svojih čovjeka velikoga ugleda. Mavro Orbini u svom djelu piše i o braći Čehu i Lehu. 1611. Zbog toga ga optužiše i htjedoše ga osuditi te on pobjegne zajedno s bratom Lehom i mnogobrojnom rodbinom. – Dubrovnik. Ljudi su bili zapušteni dugih kosa mahom pastiri. U Rimu je ostao tri godine propovijedajući i pišući ondje. Zato se kod Sv. je prevedeno i na ruski jezik. rujna 422. vjerojatno pol. a Meha ne spominje. a on ga izliječi. Ivan Gundulić. Junije Palmotić. Kada je Čeh stigao u Bohemiju. XVI. Umro je u osamdeset šestoj godini života 30. mlijeko i sir.

Lehu i Mehu: U zemlji Hrvatskoj kako kažu stari kroničari. bojeći se za nj. Dražen Kovačević je na temelju starijih zapisa (ili priča koje je slušao) kao pripovjedač 1993. – Zagreb. str. Lehu i Mehu koji su stolovali u Krapini. godine objelodanio dvije stotine hrvatskih predaja i legenda među kojima je i ova o Čehu. odlučili su zbaciti rimski jaram. str. Česi se pokazaše hrabrim ljudima i vrsnim strijelcima. Golden marketing Zagreb. prevela Snježana Husić. Njihova sestra Vilina bila je zaljubljena u rimskoga namjesnika i izdala mu je braću. te kći po imenu Vilina. 62 Dražen Kovačević. Kada im je otac umro.62 Mavro Orbini. braća je uzidaju živu u toranj krapinskog grada kojeg i danas nazivaju Vilinim tornjem. Čeh. Narodne novine Zagreb 1999. priredio i napisao uvodnu studiju Franjo Šanjek.) zabilježio je predaju o braći Čehu. U dubokoj starosti umre knez i ostavi za sobom tri sina: Čeha. Leh osnuje Poljsku. Kraljevstvo Slavena. Valaska sedam godina vladaše Češkom nakon što je poubijala 7 protivnika. Knezom im bijaše Hrvat stolujući u starom gradu Krapini. 1809. 9. Leh napušta brata i osniva Lešku (Poljsku). 110. Zagreb 1993. Sinovi uz Krapinu sagrade još dva grada – Psari i Šabac i vladaše njima. a Meh Rusiju.-114. 61 Ljudevit Gaj (Krapina.ratarstvu. Doznavši sestrinu izdaju. Krenuše braća preko triju rijeka. put sjevera: Čeh utemelji Češku. Dalmatinci su pristizali u Bohemiju. Bili su ratoborni. ispriča što braća snuju. živjelo nekad davno svo plemstvo slavensko. 61 297 . Leha i Meha. bijaše češkog roda. Papa Pio II. kazna im je bila gubitak djevičanstva. Pokoravao se on rimskom caru i njegovom namjesniku u Hrvatskoj. Njihova se sestra zagledala u rimskog namjesnika te mu. Leh i Meh zazidali su sestru u toranj koji se i danas zove Vilin toranj. Braća su pobjegla na sjever i tako je Čeh osnovao Češku. odluče braća poći na sjever. Uvidjevši da se ne će moći obraniti od rimskog cara. Doskora dozlogrdilo braći rimsko godpodarstvo pa odluče rimski jaram zbaciti. Kad to ne bi učinile. Legende i predaje Hrvata. Leh Lešku (Poljsku) a Meh Mešku (Rusiju). Starije su žene ranjavale neprijatelje a djevojke ih gađahu lukom i strijelom. 1872.

svjedoče bazilike u Zenici. Prid ovim bijaše pet bratje: Kluka. fra Ignacije Gavran). (U isto su se vrijeme Englezi nastanili u Engleskoj. Lepnici. 63 298 . Ljetopis.). 64 Nikola Lašvanin. IRO “Veselin Masleša”. (priredio dr. hrvatsko ime prija. stoljeća. I od njih Dalmacija. STAROHRVATSKO DOBA Hrvati su današnje krajeve nastanili od 610.Radnja predaje dogodila se u vrijeme Ilira i Rimljana. Vrlo rano su primili kršćanstvo o čemu. Sarajevo 1981. Bužani. a ne kako je navedeno u predaji.) Hrvati su došli iza Babinih gora iza Karpata. Poljaci i Česi ilirskoga podrijetla. Dojdoše iz priko Babinih gora Hervati najprvo u Dalmaciju i ove sadanje hrvatske i slovinske strane. Doboju kod Kaknja. Blagaju na Sani. Srđu. u: Kršćanstvo srednjovjekovne Bosne.63 Već je kazano da je Konstantin VII. – Upade u turske ruke Peršija. 67. bila je gospodarica. g. koja je od mora do Dunava dosegla. radovi simpozija povodom 9 stoljeća spominjanja bosanske biskupije (1089. Majdanu kod Mrkonjić Grada. s mlogim bojem istiravši Abare. ovdi se nastaniše. mi ovde. u Prisoju. Sarajevo 1991. Kožočeš. Porfirogenet u svomu djelu De administrando imperio (O upravljanju carstvom) prvi naveo povijesne predaje o dolasku Hrvata u današnje krajeve koje su predvodili petorica braće i dvije sestre. Komjenovcima (Jabuci) kod Ustikoline na Drini i drugdje. *** U vrijeme romantizma bilo je rasprostranjeno vjerovanje da su Rusi. Turci se odvojiše od oblasti rimskih cesara. Tu u jezeru ima neka Đuro Basler. Brezi. str. 3. str. između ostalog. Klobej. i zove se do današnjega dneva. Šuici. neka Buga i po njoj je nazvano Buško jezero i narod.-1989. Vrhbosanska visoka teološka škola. Duvnu.64 Kraljica Buga U Dučiću. Marindvoru u Sarajevu. Hrvat i dvi sestre: Tuga i Buga. Muklo. Arheološki spomenici kršćanstva u Bosni i Hercegovini do XV. Ričici kod Kaknja. do 630.

To se gorje zove Karpati.66 Kraljica Tuga Daleko. Naši su pradidovi čuli kako je toplo u krajevima blizu sinjih vali. Govorilo se da je biloj vili druga. di su u davna vrimena stolovali naši pradidovi. Svi su radili. Bilo je dvanaest plemena. ravnicu podno Mosora – Poljica. MH. BiH. str. Svi su živili u jubavi. (Po narodnom kazivanju priopćio Ivan Zovko). Hrvatska književnost Bosne i Hercegovine u 100 knjiga. stoljeća zapisao da je prezime Bužana uvijek u ženskom rodu. (Korita kod Tomislavgrada) Uspomenu na gospodaricu Bugu čuvaju etiološke predaje i toponimi Bužana grad. priredio Marko Dragić. nalaze se visoke gore. a oko njena dvora plemići su sagradili palače. Onda im je bilo lakše putovati kroz šume i nizine. daleko odakle pušu ladni vitrovi i snig vije. Veliki je to bijo grad i tu je bilo groblje. 100. Sarajevo 2005. Hrvat je ka najstariji brat bija snažan i jak i duž puta je branija svoj narod od zviri i neprijatelja. Jedan od braće. 66 GZM. Ona je svake večeri i jutra uveseljavala ljude svojom pismom. Ona i danas zna. Kad je sušna godina dobro se vidi. trudili se i punu su kuću svega imali. HKD Napredak. za misečine. knj. Ivan Zovko je koncem 19. ni svađat ili štogod jedno drugom uzet. ali sad se ne vidi. 5. svi su za njon plakali i nisu je Poljičani ni dan danas zaboravili. To je bila njihova nova domovina koju podilili među sobon. a sestre su bile Tuga i Buga. I Tuga je dobila lip kraj. U Policin se nije smilo govorit ružno. 65 299 . u biloj haljini i duge Hrvatska usmena književnost Bosne i Hercegovine: proza. Tuga je bila divojka duge zlatne kose i crnih očiju. najprije da je rimska. drama i mikrostrukture. str. Buško jezero i prezime Bužana. a danas se zovu Tugari. najstariji zva se Hrvat. Bila je Tuga pobožna i dobra i činila svima lipega. pa su pod vodstvom petero braće i dvi sestre krenili na dalek put. dok nisu napokon ugledali more. sićam se da sam 65 jednom vidila kad su te mrtve iskapali. Sarajevo 1892. Ona je tu sagradila svoje dvore.gradina. I tako je nasta gradić koji su zvali Tugini dvori. A kad je Tuga umrla. 455.

Marku Kraljeviću. u Selcima na Braču kazala Doris Bošković (rođ. sv. hercegu Stipanu Vukčiću Kosači. Rkp. Sardiniju i Kalabriju. pa su utekli. živi i radi u Selcima na otoku Braču. Po zanimanju učiteljica. godine u Sumpetru (Jesenicama) kazao je Jure Klarić. srpnja 1965. HKD Napredak. g. Dijani Mišetić. knjiga 5. puno veću od njihove. Rkp. sv. str. 97. i: Marko 300 .-172.67 U livanjskom kraju i danas pripovijedao da je planina Tušnica nazvana po kraljici Tugi koja je ondje dolazila u posjete svojoj sestri Bugi. str. 31. Janku Sibinjaninu.).-1463. na pamet je pala izvrsna ideja. ali postoji legenda o njihovome napadu na Pražnice. priredio Marko Dragić. 68 Studentici Filozofskoga fakulteta u Splitu. Hrvatska književnost Bosne i Hercegovine u 100 knjiga. te se učvrstili u Ulcinju. SARACENI U PRAŽNICAN Saraceni je bizantski i latinski naziv kojim su u ranom rednjovjekovlju nazivani sredozemni arapski islamizirani narodi. 27.plave kose proći priko ruševina svoga dvora u Tugarima bdijući nad Pojičanima i Pojicama. MH. Sarajevo 2005. ča je Bračanima savršeno odgovaralo zbog položaja sunca. 2006. ali onima ča su bili.. 69 Vidi o tome: Hrvatska usmena književnost Bosne i Hercegovine: proza. 4. Logično je da su to bile baš Pražnice. 67 Mirni Trgo 2006. Da se spase. Iz sjeverne Afrike su prodrli i osvojili: Maltu. 2004. a mista u sredini otoka su nastala puno pri onih uz more. jerbo su one na samom vrhu Brača. Skender-begu. Kako je ti loj bliska na suncu.) U usmenoj su komunikaciji do naših dana sačuvane povijesne predaje69 i pjesme o: kralju Tomislavu. Saracenima se pričinilo da vide ogromnu vojsku.68 (Selca na Braču) EPOHA OD UJEDNINJENJA HRVATSKE DO KRAJA VLADAVINE NARODNIH VLADARA (925. Korziku. FF Split. FF Split. Siciliju. pobrali su duge šibe od jasena i primazali ih lojem. Ni bilo puno Bračana za obranit misto. Borba je bila u cik zore. 39. u Splitu. U narodnom je pamćenju Bračana i danas predaja: Ne znam kako su Saraceni došli do Brača. drama i mikrostrukture.

sin Mutimirov kojega je naslijedio oko 910. 2002. Dok se bugarski car Simeon borio s Grcima. vjerojatno. najvjerojatnije u blizini planine Liba. 70 Leksikon ikonografije. prema kojem se na Duvanjskom polju za kralja okrunio Tomislav godine 925.-93. Tomislavgrad – Zagreb. Kršćanska sadašnjost. Dominik Mandić drži da se taj događaj zbio godine 753. str.. 71 Robert Jolić. godine koja se spominje u Kronici. Ponijeo je sa sobom moći svete Stošije i kuda god se kretao mnoštvo naroda je ozdravljalo. Benenato je htio Stošijine relikvije ponijeti u Mletke.SVETI DONAT Donat je. g. Tomislav je otkazao poslušnost Grcima i Hrvatsku učinio samostalnom. gdje su nekoć i Delmati imali svoj glavni grad. Ako je kralj Budimir kraljevao 40 godina i preminuo 917. Bio je jak. ali se pojavila silna oluja. Tada je Donat upriličio svečani prijenos Stošijinih kostiju u biskupsku crkvu svetoga Petra. Htijući spriječiti sukobe između carstava krenuo je s mletačkim duždem Benenatom u Carigrad. dao je izraditi kameni sarkofag i oltar i crkvu je posvetio svetoj Stošiji. Podrijetlom je bio iz ugledne zadarske obitelji. Ondje je otkrio posmrtne ostatke svete Stošije. za vrijeme kralja Karla Velikoga na Zapadu i Nicefora na Istoku. i da se okrunjeni kralj zvao Budimir. ili otprilike tada. liturgike i simbolike zapadnog kršćanstva i Uvod u ikonologiju Radovana Ivančevića.71 Tomislav je. Baška Voda-Mostar-Zagreb 2001. Duvnjaci vjeruju da Tomislavgrad baštini ime po kralju Tomislavu.). prvi hrvatski kralj okrunjen je na Duvanjskom polju. 493. Od Kozigrada do Zvonigrada (hrvatske povijesne predaje iz Bosne i Hercegovine) Mala nakladna kuća Sv. Jure i Ziral. 57. oslobodio je Posavsku Hrvatsku među Dravom i Savom. bio zadarski biskup (9. st. Duvno kroz stoljeća. hrabar i vrlo poduzetan. U narodu je najraširenije i najprihvaćenije mišljenje Kukuljevićevo i Klaićevo. str. str. znači da je krunjen godine 877. Kad je proglašen knezom. Zagreb 1990. 209. Grgur Dragić. 301 .70 KRALJ TOMISLAV Prema izvješću u Hrvatskoj kronici. stoljeću. Neki drugi povjesnici drže da se krunidba zbila krajem 9. priredio Anđelko Badurina. Naša ognjišta. Zauzeo je nakon toga Bosnu i Hum.

Tomislav. A njegova žena je bila rodom iz Zauma. Potukao je vojsku bugarskoga cara Simeona dočekavši ga sa 100 000 pješaka. Zagreb 1998.72 CRKVA U KOJOJ SE VJENČAO KRALJ TOMISLAV Legenda kaže da je na Gradini poviš Petrovića bila crkva koja se zvala Ružica. Hrvatska književnost Bosne i Hercegovine u 100 knjiga.Ninski ga je zlatnom krunom ovjenčao na Duvanjskom polju između 920. I danas se to misto zove Crkvina. g. vinča kralj Tomislav. Ne zna se kada i gdje je umro kralj Tomislav niti gdje počiva. Sarajevo 2005. To je sveto misto i ne smi se dirat u grebove. ustanovio je 15 točaka kojima se moralo srediti stanje u državi. kada je u stara vrimena vlado Rvackom. Stari su naši pripovidali da je naroda bilo za vrime krunisanja Tomislava tri i po milijuna i od Stržnja do Sovićki vrata ispod kapka mogo si proć da čovik pokiso ne bi. 60 000 konjanika te 80 velikih i više malih brodova. Najprvo je na cilom svitu od svih svitskih vladara onoga staroga vakta. 101. HKD Napredak. str. a i danas se zna gdje je bila crkva u kojoj se Tomislav krunio. 72 302 . 5. i 925. bio je krunisan u Kongori pod čvorovim rastom. str.74 (Stepen kod Tomislavgrada) Vjekoslav Klaić. g. KRUNIDBA KRALJA TOMISLAVA Kraljo Tomislavo. kazivali su brte stari. 73 Hrvatska usmena književnost Bosne i Hercegovine: proza. ukopan je Tomislav na Jabuci njivi (na Čondraku) i pored Tomislava ukopana su još tri poglavita rvacka kralja. Narodni sabor i krunisanje kralja na Duvanjskom polju u: Zbornik. u susret trećem tisućljeću. 101. Kako stari ljudi pamte i pripovidaju. Prvi hrvatski kralj. priredio Marko Dragić. MH. 74 Isto.73 (Stepen kod Tomislavgrada) CRKVA U KOJOJ SE POSVETIO KRALJ TOMISLAV U Mesijovini se nalazi Gradina i tu je bila crkva Sv. 71. str. Ilije i kazivali su da je se tu kralj Tomislav doša posvetit poslje krunisanja. U toj se crkvi. drama i mikrostrukture. Tu su nađeni neki grebovi i kaže se ako se kopa po strani od Duvna da odma počme nevrime. knj. Na Splitskom saboru oko 925. najprvo je Tomislav okrunjen.

Pripadao je dinastiji Svetoslavića. Prvi put se spominje kao ban u slavonskom dukatu šezdesetih godina 11. predaju o umorstvu kralja Zvonimira i poslao je povjesničaru Ferdi Šišiću (Vinkovci. Kršćanska sadašnjost. liturgike i simbolike zapadnog kršćanstva i Uvod u ikonologiju Radovana Ivančevića. O njemu postoji više legendi: Po jednoj od njih biskupu Ivanu je za vrijeme mise s neba sletjela golubica na glavu kao znak Duha svetoga i njegova mirotvorstva. uoči godišnjice njegove smrti ruka je zrakom došla i spustila se na svečev grob. godine kod Rotne gomile. st. st.75 DMITAR ZVONIMIR Dmitar Zvonimir kraljevao je od 1075-1089. 1869.SVETI IVAN TROGIRSKI Sveti Ivan Trogirski podrijetlom je iz plemićke rimske obitelji Orsini (11. str. Međutim.). zapisana je predaja o silovitom umorstvu najboljega hrvatskog kralja Dmitra Zvonimira. Riješio je spor između Zadrana i kralja Kolomana. Provodio je pokornički život. ističući se miroljubivošću. blagošću i pomirljivošću. Prema trećoj legendi Ivan je za vrijeme oluje putovao u Šibenik doživješi brodolom kod rta Planke. između Drniša i Muća. godine. U XIV. a Ivan je naredio da se ono malo preostaloga grožđa stavi u tijesak iz kojega je potekla golema količina mošta. Poslije Ivanove smrti Mlečani su htjeli njegovu ruku prenijeti u Mletke. U nerazjašnjenim okolnostima naslijedio je kralja Petra Krešimira IV. Papinski legat Gebizon okrunio ga je kraljevskom krunom u bazilici Svetoga Petra u Solinu. Arheolog i povjesničar Frane Bulić (Vranjic kraj Splita. Ime kralja Zvonimira zabilježeno je na Baščanskoj ploči. 284. Za vrijeme kralja Krešimira IV. stoljeća. priredio Anđelko Badurina. 1934. – Zagreb. 303 . Ivan je hodao po valovima i po njegovom je zagovoru spašeni su mornari i teret. Za njegova kraljevanja hrvatski narod je živio u blagostanju. Papa ga je poslao u Trogir i u tom je mjestu izabran za biskupa.) zabilježio je u rujnu 1886. – 75 Leksikon ikonografije. 1846. Zagreb 1990. Druga legenda kazuje kako je jednom tuča uništila vinograde.

1928. Prema predaji umoren je od svojih podanika na Saboru u Kninu. svezak. Po nekim izvorima ta je kletva trebala trajati devet stotina godina do 1989.) ZVONIMIROVA KLETVA Prema predaji zadnje su Zvonimirove riječi upućene Hrvatima: nigdar ne imali gospodina od svoga jazika. 1849. sredinom 1089. Zagreb 1997. Povijest Hrvata. 1940. dakle i ostvarilo.78 76 77 Ferdo Šišić. g. II. prije Krista noževima izboli najboljega imperatora i prijatelja Cezara.). što se. 144. str. na lokalitetu Pet crkava. o. 724. Zagreb 1974. Kralj se zvao Rotando. (Takvih je zločina bilo i kod drugih naroda. a od puste krvi prolivene nedaleko ove gomile pocrvenila je zemlja i zato se zove Crljenica. Zagreb 1990. Kralj već ranjen bježao sa Kosova polja. i svaki je vojnik na mrtvo tijelo bacio po kamen. Povijest Hrvata u vrijeme narodnih vladara. Po drugoj verziji Zvomirova je kletva glasila: Dabogda nad vama tisuću godina vladao tuđi jezik. MH. Vjekoslav Klaić.77 Talijanaši su to umorstvo zlorabili tvrdeći da Hrvati nisu u stanju vladati sobom jer su ubili najboljega kralja zaboravljajući pri tom da su Brut i Kasije 6. str. o. Tu ga je izmrcvarila i ubila. 304 . godine. knjiga prva. ožujka 44. nego vazda tuju jaziku podložni bili. L –Ž. Na Kosovu polju kninskom zavadio se neki kralj s vojskom te se pognali. str. 78 Hrvatski leksikon. glavni urednik Antun Vujić. Vojska se potom pobila između sebe i izmrcvarila. – Zagreb. a vojska ga stigla gdje je sada Rotna gomila. godine.Zagreb.). Naklada Leksikon d. 587.76 Istinitost te predaje negira povjesničar Vjekoslav Klaić (Garčin kraj Slavonskog Broda.

Za njegove vladavine u Dalmaciju prodre bugarski car Samuilo (oko 938. Katolički biskup iz Bara. mudar i svet.) u Životu i mučeništvu Sv.) Stolovao je u Krajini kod crkve Prečiste Krajinske. počne nagovarati Vladimira da ode k Samuilu. pop Dukljanin. 1611. 1652. Kad Vladimir to ne prihvati. 1704.Crkva svetoga Jure u Poljicima VLADIMIR Sveti Ivan Vladimir. st. Vladimir se molitvom obrati Bogu da ga oslobodi od zmija. u svomu je Ljetopisu (XII. hrvatskoga kralja (1705. mučenik. Bog usliša njegovu molitvu.) u Razgovoru ugodnomu naroda slovinskoga (1756.-1016. kojega je Samuilo obećao nagraditi. jedan njegov župan. – Dubrovnik.)..) u Kraljevstvu Slavena (1601. – Zaostrog. Tu legendu navode Mavro Orbini (Dubrovnik. st. Samuilo uvidi da se ne može domaći Vladimira te ga počne mamiti da dođe do njega i da mu ne će naškoditi. sredina XVI. 1760. bio je dukljanskim knezom.? – 1014. 1713. 1759. (Duklja se u vrijeme popa Dukljanina zvala Crvenom Hrvatskom. Vladimir se s vojskom povuče na planinu Oblik na kojoj su zmije otrovnice ubijale ljude i životinje. potom Zetom. Želeći sačuvati vojsku.). Fra Andrija Kačić Miošić (Brist kraj Makarske. Vladimiru bude žao vojske te se uputi Samuilu koji pak pogazi obećanje 305 .) navodi proznu i versificiranu legendu o kralju Vladimiru: Vladimir bijaše lijep. na zapadnoj obali Skadarskoga jezera. kralju Crvene Hrvatske.).) i Pavao Ritter Vitezović (Senj. – Beč. Vladimira. te Crnom Gorom.) zabilježio legendu o Vladimiru (oko 978.

zašto me izdaste? Što vas je nagnalo da prisegnete nad križem Gospodnjim. kći kralja Samuila. Vladimir sretno stigne u Preslav Vladislavu koji je bio za objedom. naljuti se i naredi da mu odrube glavu. 288289. Kad su k Vladimiru došli biskupi i pustinjak. Car Bazilije Radomirovu bratiću obeća dati veliku nagradu ako ubije Radomira i tako osveti smrt svoga oca i strica koje je dao ubiti Samuilo. milinu riječi i razboritost Vladimirovu. vidjevši anđele Božje. Kosara (oko 978. Vladislav ostane zgranut i dopusti Kosari da muža danonoćno oplaMavro Orbini. Samuilo oslobodi Vladimira. str. Kraljevstvo Slavena. okrene se biskupima i reče: “O časni ljudi. Vladimir povjeruje. Vidjevši ljepotu. . Samuilo umre i naslijedi ga Radomir koji zauze sve grčke zemlje do Konstantinopola. a na grobu njegovu mnogi bolesni ozdraviše. Kosara zamoli oca da oslobodi Vladimira iz tamnice. ali ga ne uspije ubiti. da će ga Gospodin izbaviti iz zatočeništva i da će mu mučeništvo osigurati kraljevstvo nebesko. Kad to vidje Vladimir. Vladislav misli kako njegovo kraljevstvo ne će biti mirno dok je Radomirov svak (zet) Vladimir živ te ga počne mamiti sebi. pobjegoše. Naime. 79 306 . svibnja 1016. oni koje je Vladislav poslao da ubiju Vladimira vidješe da je uz njega mnoštvo vojske s krilima i kopljem u ruci. ali zatraži da mu Radomir pošalje drveni križ i da nad križem prisegne da mu ne će učiniti nikakvo zlo. Vidjevši to.” Rekavši to iziđe iz crkve i preda se svom krvniku. Vidjevši da Vladimir nije ubijen. što ga donijeste sa sobom. skromnost. Samuilo nastavi harati Dalmacijom i pohara je sve do Zadra. (priredio Franjo Šanjek).te ga utamniči u Prespu kod Ohrida. Oni koji su poslani da ubiju Vladimira. Vladislav u lovu ubije Radomira. Kosara ne dopusti Vladimiru da ide Vladislavu te ona ode vidjeti kakve su mu namjere. Zagreb 1999. Vladimir ishodi pričest prije nego mu odrube glavu. da mi nećete nanijeti nikakva zla?” Biskupi su stajali pognute glave. Vladislav posla svoje ljude sa zlatnim križem kunući se da mu ne će naškoditi. zatraži od oca dopuštenje da zatočenicima opere noge. Biskupi mu tijelo pokopaše u crkvi.?). Bijahu to anđeli. zagrne ga kraljevskom odorom i dade mu za ženu Kosaru i povrati mu kraljevstvo kojemu pridoda Drač. Poljubi križ rekavši: “Prečasni ovaj križ nek’ mi zajedno s vama bude svjedokom u ovaj dan Gospodnji da ću umrijeti nevin.79 Pred crkvom mu je 22. U tamnici se Vladimiru ukaže anđeo i navijesti mu da će biti oslobođen. Vladislav je dočeka sa svim počastima. godine javno odrubljena glava. Vladimir sa šačicom svojih ljudi krene Vladislavu koji mu je putem bio postavio zasjede.

papa šalje misionare dominikance kako bi krivovjerce preobratili na katoličanstvo. KRIVOVJERSTVO Oduvijek su prelasci na drugu vjeru bili sudbonosni za Bosnu i Hercegovinu. Pod otomanskom vladavinom događaju se mnogobrojni prelasci na islam i malobrojni prelasci na kršćanstvo. godine na katoličanstvo se preobratilo 500. Vjerojatno je bogumilstvo bilo karika u lancu pokreta koji su se u XII. U X. patareni (krstjani bosanske crkve) i manihejci. godine šalje franjevce kako bi nastavili misionarski rad. U trenutku pada Bosne i Hercegovine pod Osmanlije u njoj je bilo 80. Do 1404. nastanivši tu zemlju. katari.80 Ivo Andrić. Ona ga prenese u Krajinu i pokopa ga u crkvi Svete Marije. 21. Nazvano je prema utemeljitelju popu Bogumilu. Čini se vjerojatnim da su u Bosni i Hercegovini živjeli bogumili. no anđeo ga udari i on ostane mrtav. Vladislav zauze Vladimirovo kraljevstvo. Najtajnovitije i najzamršenije mjesto u bosanskohercegovačkoj povijesti je krivovjerje. vrlo rano primili kršćanstvo. stoljeću za vrijeme vladavine cara Nikole.000 krivovjeraca. Razvoj duhovnog života u Bosni pod uticajem turske vladavine (doktorska disertacija). str. Njegovo tijelo je i dandanas neraspadnuto i iz njega isparava blag miris. koje je bizantijska vlast protjerala iz Male Azije i kolonizirala u okolicu Plovdiva. Kosara se u toj crkvi zaredi. albigenzi. Vladislav se poplaši. kada su se u toj zemlji nastanili mnogi pavličani i masalijanci. 80 307 . Beograd 1997. stoljeću razvili do sjeverne Italije i južne Francuske (patareni. Godine 1227. Na dan njegova blagdana mnoštvo hodočasnika hodočasti njegovom grobu. stoljeću u toj zemlji se širi krivovjerstvo. BOGUMILI Bogumilstvo je nastalo u Bugarskoj u X. Papa 1291.).kuje i da ga pokopa gdje god hoće. boni homines. stane dozivati vojsku.000 – 90. pojavi se pred njim čovjek nalik Vladimiru i s mačem u ruci. Hrvati su.000 krivovjeraca. tiseranci itd./1232. Dok je jedne noći objedovao za stolom. a u rukama drži onaj križ koji mu bješe poslao bugarski car.

patrijarsi i proroci kao i svi drugi koji su postojali prije Krista.-299. str. osim Psalama. Osuđeni su svi oci iz Staroga zavjeta.-202. također. Vjerovali su da je Lucifer uzletio na nebo i pobunio anđele. Sve su grijehe smatrali smrtnim grijesima i smatrali kako nijedan od tih grijeha ne će biti oprošten. Govorili su da se svatko tko griješi mora ponovno krstiti. sir. Bogumili su se u Bosni voljeli nazivati bosanskom crkvom. str. gdje ih je Lucifer zatvorio u ljudska tijela. Ivan Krstitelj je smatran prokletim. Krist je imao nestvarno tijelo u obliku zraka. Govorili su kako se ne treba zaklinjati ni u istinu ni u neistinu. svetu tajnu ispovijedi i posljednje pomazanje.) 82 81 308 . zbog snage Nemanjića. te bi tako u jednom ili više tijela okajali grijehe i vraćali se na nebo.).Bogumilstvo se. stoljeća (Franjo Šanjek. svete slike. koji je stvorio sve što je duhovno i nevidljivo. kipove i križeve. te po njihovu učenju nije stradao. Zabranjivali su davanje milostinje smatrajući kako nije nikakva zasluga ako se daje milostinja. 28. Blažena Djevica Marija je bila anđeo.-31. Također su sačuvane legende: Kako je satana stvorio ovaj svijet (druga polovica 12. 201. osuđivali materijalnu crkvu. Blagodat i istina i Početje svijeta (Mak Dizdar. O vjeri kršćana bosanske crkve sačuvana je legenda o postanku svijeta iz 14. svetu tajnu braka. Burna povijesna događanja u Bosni i Hercegovini uništila su bogumilske knjige pa se njihov život može jedino rekonstruirati na temelju protivničkih spisa. Jedno je veće božanstvo Isus Krist. Antologija starih bosnaskih tekstova. Za sebe su tvrdili da su Kristova crkva i potomci apostola te da u svojoj sredini imaju Kristova namjesnika i nasljednika sv. Odbacili su Stari zavjet. nije moglo ukorijeniti u Srbiji pa je zahvatilo Bosnu i Hercegovinu i u njoj se razvilo.82 Bogumili su.81 Prema tim spisima bogumili su vjerovali u dva božanstva. str. Osuđivali su duhovnjačko sudstvo i kazne tjelesne i duhovne ne dopuštajući da se tko kazni. Nisu vjerovali u uskrsnuće. Sarajevo 1997. Odbacivali su. krizmu. Prezirali su Mojsijev zakon kao i Rimsku crkvu. 211. 19. ubije ili progoni. pa su svi sišli na zemlju.. umro i uskrsnuo. Ubijanje životinja smatrali su smrtnim grijehom. a drugo je manje božanstvo Lucifer. Osuđivali su i proklinjali sve one koji su jeli meso. Isto. 296. str. Kršćanstvo na hrvatskom prostoru. Učili su kako nema čistilišta. stoljeća). jaja ili slično. Petra. koji je stvorio sve što je tjelesno i vidljivo..-26. Odbacivali su krštenje vodom i tvrdili da djeca prije zrelosti ne mogu steći blaženstvo. str. također. svetu pričest. Zagreb 1996.

kipova. nedaleko od Nikopolja. kada su. 413.-1998. U drugoj skupini je bila većina običnih vjernika (credentes). Manju skupinu su činili savršeni (perfecti. bez prinošenja žrtve i bez svećenstva. 83 309 . koji su se smjeli ženiti. u javnoj ispovijedi. jesti kako žele. Tako pišu Rački. voditi ratove itd.. Andrić i drugi.Vjernici su bili podijeljeni u dvije skupine. 85 Isto. bez ukrasa. gdje su se neki od njih zadržali. magistri. Na čelu bosanske crkve nalazio se djed (senior. 1349. vidjevši da ih kršćani napadaju i odvode u zarobljeništvo kao da su Turci. 767-793. Petru. nav. Jedino su javnom ispovijedi morali priznati svoje grijehe i morali su makar pred smrt prijeći u redove savršenih. primanju novih vjernika i posvećivanju strojnika. Nazivali su se patarenima. odlučili istinski prigrliti kršćansko bogoštovlje. Nisu pristupali krštenju i zazirali su od križa. prema sv. electi) koji su se strogo pridržavali svih propisa svoje vjere. U svojoj su vjeri ustrajali do posljednjeg rata između cara Transilvanaca i Turaka. Bosanska Narodna (Patarenska) crkva. učitelji.83 PATARENI (KRŠĆANI BOSANSKE CRKVE) Orbini piše da “krivovjerje bosanskih patarena (kako piše Pietro Livio iz Verone) potječe od Rimljanina Paterna koji je sa svojim sljedbenicima bio protjeran iz Rima i čitave Italije. a drugi su nastavili put i nastanili se na obalama Dunava. stjecati bogatstvo. Sarajevo 1942. Ne mogavši naći utočišta. a nazivali su se kršćanima. zvona i svete vode. među njima i fra Pelegrina i fra Ivana iz kraljevine Aragona. Ćiro Truhelka. njemu je bilo potčinjeno dvanaest strojnika među kojima su bili: redari.”85 Usp. Živjeli su bez sakramenata. stigli su u Bosnu.84 Orbini piše da je papa Klement VI skupinu Male braće “ljudi sveta života”. str. str. 414. Bogosluženje se sastojalo u molenju Očenaša i čitanju Svetog pisma. anzianus). križeva.. Napredak. posteći petkom i štujući svetu nedjelju kao i sve ostale kršćanske blagdane. godine poslao u Bosnu kako bi oni iskorijenili tu “krivovjernu kugu. dj. str. 84 Mavro Orbini.-1991. slika. Ćiro Truhelka to negira tvrdeći da su u Bosni i Hercegovini živjeli patareni (krstjani bosanske crkve) i da su stećci njihovi nadgrobni spomenici. u: Povijest Bosne i Hercegovine. Crkve su bile jednostavne kuće.

godine. 415. Njihov bi svećenik. Hrvatska usmena književnost Bosne i Hercegovine: proza. Gotovo u isto vrijeme kada je albanićanski biskup Belesmemca uspostavio u Bosni bogumilsku crkvenu organizaciju s djedom Rastudijem na čelu. da bi zatim dodao: ‘Prelomit ću ga’. drama i mikrostrukture. N./32. zatim bi tim kruhom pričestio puk u crkvi. Opata samostana su zvali djed. 5. Hrvatska književnost Bosne i Hercegovine u 100 knjiga. Pfeiffer. ulazeći u crkvu. ispod Kalavure prema Mečetu. pisac kritičke povijesti početaka ugarskih dominikanaca. povijesti te se u novije vrijeme zlorabi. Matinu gradu do Crvenički parnica.”86 BOGUMILSKI PUT Ispod Kalavure se nalazi Bogumilski put koji su pravili Bogumili. Taj put iđe od Blazina. a puk bi mu odgovorio: ‘Blagoslovi ga’. Bogumilstvo je najzamršenije i najtajnovitije područje bh. iza vrtla. stavlja njihov dolazak u 1226. a puk odgovorio: ‘Prelomite ga’.-416. nailazi kraj 87 Stepenjskog greblja. 129. Povijesni dokaz tome imamo u pismu pape Isto. knj. okrenuo prema puku i uglas izgovorio: ‘Blagoslovit ću ga’. str. uzeo kruh u ruku. a priora strojnik. A ima još jedan put koji iđe kroz Crkvinu. Orbini piše: “Ovi posljednji (kako izvješćuju Voloterano i Sabellico) nastanjivali su samostane smještene u dolinama i drugim udaljenim mjestima. Sarajevo 2005. str. u Bosnu dolaze misionari dominikanskoga reda. priredio Marko Dragić.MANIHEJCI U Bosni su pored bogumila i patarena bili i krivovjerci manihejci. MH. Krivovjerci manihejci su potrajali do 1520. između Mujinovca i Ploča. 87 86 310 . HKD Napredak. kako bi žene koje su ozdravile od kakve bolesti običavale na zavjet otići služiti na određeno vrijeme. (Stepen kod Tomislavgrada) MISIONARI Veliki broj starokršćanskih bazilika i starokršćanskih crkava u Bosni i Hercegovini dokaz je da je kršćanstvo na ovim prostorima bili vrlo rano prisutno i da su Hrvati u ovim krajevima vrlo rano primili kršćanstvo. prebivajući s redovnicima (krivovjercima).

str.88 Na molbu mačvansko-bosanskoga vojvode Stjepana Dragutina.. Dalmaciju.) javio je papi Bonifaciju IX. S dvadeset pet godina postao je franjevcem. Pratarska šuma.fra Petrom iz Narbone i fra Stjepanom iz Turellija. Iz Bosne je fra Nikola zajedno s Deodatom otišao je 1387. 23. Bogumilska crkva bosanskih krstjana. 91 Isto. da su franjevci do te godine obratili ili pokrstili u Bosni oko 500.-1383. i od 1378. str.91 Od tada do danas narod pripovijeda o svojim ujacima (fratrima). upravio “braći bosanskim propovjednicima”. ZIRAL 1979. Rašku. Pratarska čatrnja. – 1408. a u njemu su se našli najbolji propovjednici iz europskih zemalja.Grgura IX. pismom od 29. godine u Svetu zemlju kako bi ondje bio misionar.). a s trideset godina došao je za misionara u Bosnu. fra Bartul iz Alverne (u Bosni boravio od 1366.89 To je obnovio papa Bonifacije VIII. listopada 1233. S fra Nikolom je u Bosnu došao i fra Deodat iz Ruticinija (Rodeza). U Bosni je dvanaest godina obraćao na vjeru katoličku poglavito krivovjerce. – 1375. travnja 1298. 311 . 89 Isto. povjerio franjevcima skrb za Svetu zemlju. Hrvatsku. gdje se povezao s još dvojicom braće . koje je 10. 2. Istru i Slavoniju. Zato je povelik broj mjesta koja su po fratrima dobila imena: Pratrovac. među kojima je bio i sveti Nikola Tavelić (1372. 214. Pratarska cesta. Godine 1402. godine službeno je povjerio dvojici franjevaca hrvatske provincije dužnost istražitelja krivovjerja i pobijanje bogumilskih zabluda u Bosni. ožujka 1291. 213.) Postojala su dva samostana u Jeruzalemu: jedan kod Isusova groba i drugi na brdu Sionu. str. 182. Njih su se četvorica zanosili idejom 88 Dominik Mandić. Bosnu. 203.( Papa je 1342. papa Nikola IV. 90 Isto. osnovan je bosanski vikarijat. SVETI NIKOLA TAVELIĆ Nikola Tavelić potječe iz šibenske plemićke obitelji. Nikola je s Deodatom bio smješten u Sionski samostan.90 Franjevci su tada imali u svojemu vikarijatu više od 40 samostana s 500 članova.-183. izdanje. Sabrana djela 4. te od Jadranskoga mora do Drine na istoku i Drave na sjeveru. od Novoga u Boki Kotorskoj do Omiša na Cetini. proširivši djelokrug franjevačkih istražitelja na Srbiju.000 bogumila. str. Godine 1339. Jedno je vrijeme boravio u samostanu u Bribiru.

kadija ih je dao svezati i držati tako do pola noći. tvrdeći kako mu žele reći nešto “vrlo korisno i spasonosno za njegovu dušu”. podvrgnuvši ih ponovno mukama: gole su ih privezali uz stupove i udarali. godine slavili četvrti dan Kurban-bajrama. Kada ih je primio oni su pročitali svoj govor kojim su prisutne pozvali da se obrate na kršćanstvo. 56. 92 Nikola i njegova subraća odlučili su početi svoje misionarsko djelovanje među Saracenima i obratiti ih na kršćanstvo. 58. vrlo strogi u životu.mučeničkog svjedočanstva za Kristovu vjeru.”93 Osuđene fratre na smrt svjetina je izudarala sve dok nisu izgubili svijest. Svojim uzornim životom željeli su privući pozornost arapskog stanovništva u Palestini. pitajući ih hoće li opozvati sve što su rekli. Kada su nakon sat vremena mučenici došli svijesti i progovorili. ili ih je poslao papa ili neki kršćanski vladar kako bi izazvali rat. Kalendar 1991. poslušni starješinama. 92 93 Dobri pastir. str. molitve i savjetovanja. nego ih je poslao Bog. Tri su dana bili okovani u tamnici neprestano moleći i tješeći se. nakon dugoga razmišljanja. odlučili su se “uvjeriti” jeruzalemskog kadiju da se mora obratiti na kršćanstvo ako želi spasiti dušu. za katoličku vjeru. Sarajevo 1990. odveli su ih njegovoj kući. Kada su muslimani 11. Kako kadija nije bio u džamiji. čvrsto je braneći. posebice u Jeruzalemu. 312 . str.000) tražeći da se izazivači ubiju. Na to su fra Nikola i njegova subraća odgovorili kako ih nije poslao nikakav čovjek. Jeruzalem je bio pun Arapa pa su Nikola i braća iskoristili prisutnost mnoštva kako bi im se obratili. Kadija je fratre osudio na smrt. ali im je pružio mogućnost da sačuvaju glavu. Dokument koji je napisao gvardijan fra Gerald Calveti govori o njima kao o ljudima “posebno ukrašenim krepostima” jer su bili “vrlo odani Bogu. uzor puku. Kadija je pred gvardijanom i drugim franjevcima upitao fra Nikolu i njegovu braću jesu li oni svoj govor izrekli kao normalni i razboriti ljudi ili kao luđaci. Fratri su ostali pri izrečenom: “Spremni smo radije umrijeti za ovu istinu. U međuvremenu se skupilo mnoštvo muslimana (kažu da ih je bilo oko 30. Kad im se to učinilo presporo. Čuvši to kadija je pozvao starješinu Sionskoga samostana i njegovu braću. Isto. Pojavili se u devet sati ujutro pred veličanstvenom Omarovom džamijom (sagrađenom na mjestu Salamonova hrama!) tražeći kadiju i predstavnika mjesne vlasti. prokušani i savršeni u svakoj kreposti”. studenoga 1391.

st. Arapi su potajno zakopali zemne ostatke mučenika. st. godine stupila u državnu zajednicu s Ugarskom. Tada su se mletački duždevi titulirali i kao dux Dalmatiae. Mlečani su ovladali teritorijem od Istre do Albanije osim Dubrovačke Republike. a među njima i dvanaestorica franjevaca čija se imena spominju u izvješću što ga je gvardijan Sionskog samostana u Jeruzalemu poslao na neke samostane franjevačkog reda.000 stanovnika. U tome su kršćani vidjeli znak da je Bog primio žrtvu umorene braće kao svjedočanstvo za vjeru. 840. Proglašenje svetim Nikole Tavelića trebalo je biti o proslavi tisuću tristote obljetnice veze Hrvata sa Svetom Stolicom. Od tada do XV. papa Pavao VI. gdje se i danas čuva. Umag. Tek je 21. To je prvi kanonizirani Hrvat svetac. Okupljeno je mnoštvo s isukanim mačevima i noževima navalilo na fratre kako bi ih potpuno iskomadali. Da ne bi ostavili traga svoje okrutnosti i mogućnosti kršćanima da štuju ostatke mučenika. a jedan je prijepis stigao i u Šibenik. Izmrcvarena tjelesa bacili su u veliku vatru koja je gorjela na trgu. Sveti Lovreć. ali tjelesa su ostala neizgorena. MLETAČKA OKUPACIJA HRVATSKE U IX. Motovun i Rovinj. tri puta je paljen sve veći oganj. i obnovio sudski proces na glavnom trgu.000 žitelja. Split. U XV.500. godine Mlečani su plaćali Hrvatima danak kako bi slobodno plovili Jadranskim morem. Međutim.. godine Mlečani su zauzeli: Zadar. upravitelj pokrajine.. Korčulu i Lastovo. Nakon neuspješnih mletačkih prodora 839. Od 991. Trogir. 865. U to je vrijeme Mletačka Republika brojila 200. 1941. Osor. st. U drugoj polovici XIII. godine. mletačku vlast priznaju: Poreč. kod Makarske 887. do 1009. Novigrad.Iz Gaze je 14. Sve je dirnula činjenica što oganj nije htio progutati tjelesa mučenika. I X. ali su ratne prilike spriječile tu svečanost. Krk. stoljeću bili su mnogobrojni sukobi Mlečana s hrvatskim vladarima. Dubrovnik. Rab. proglasio Nikolu Tavelića i njegovu subraću svetima. Emir je potvrdio smrtnu kaznu. a vladali su nad 2. 313 . lipnja 1970. bili su neprestani sukobi Mlečana i hrvatsko-ugarskih vladara. Hrvatska je 1102. Odvažno svjedočanstvo promatrali su muslimani ali i kršćani. studenoga došao Emir. i pogibije dužda Petra Candiana I.

velikom bosanskom banu”. na Bilinom polju kod Zenice skupio “prvake — priore bosanskih krstjana” koji su prisegnuli na pravovjernost. Sarajevo-Mostar. tada je (1200.000 u Bosni i možda toliko u Hercegovini. . Od tada se često spominju “krstjani crkve bosanske” ili. Nepoznata je podrijetla. str. pak.1204. ban je u travnju 1203. 94 314 . dr. Jedan je od najlegendarnijih bosanskih banova. Prema invokaciji toga dokumenta razvidno je da je Kulin ban bio katolik. pisane latinskim i hrvatskim jezikom). kršćani bosanske crkve94 koje će mnogi proglasiti hereticima. U vrijeme njegova banovanja nastaju prvi sačuvani pisani spomenici (tri primjerka njegove povelje 29. II. Chicago-Roma-Zürich-Toronto 1979. Kršćani bosanske crkve. 42. Papa Aleksandar III. Sabrana djela 4. Optužbe iz inozemstva uveličavale su “krivovjerje” bosanskih krstjana i njihov broj. 95 Dominik Mandić. pisao je: “Kulinu. Kada je. Do danas je u narodu sačuvano mišljenje kako je u vrijeme njegove vladavine bilo blagostanje. 1999. Kulin je pisao papi kako se radi o pravim katolicima. Protiv njih su vođeni križarski ratovi. Kada su Kulin ban i bosanski kršćani bili osumnjičeni da su krivovjernici. Tom ispravom Kulin ban je sklopio mir i prijateljstvo s Dubrovčanima dajući im povlastice. Kulin ban u svoju zemlju primio heretike koje je iz Splita i Trogira protjerao biskup Bernard. slobodu kretanja i boravka u Bosni. VIII. izdanje. a njih je pri kraju bosanske samostalnosti moglo biti najviše 40. tražio od ugarskoga kralja Emerika da povede križarski rat protiv Kulina. 1189. zbog njih su se sporili bosanski velikaši. Uzroke tomu je moguće tražiti u ugarskim pretenzijama na Bosnu. Bogumilska crkva bosanskih krstjana. fra Leon Petrović.95 Usp. godine) papa Inocent III. godine. drugo izdanje. Od tada je često Kulin ban nazivan kršćaninom bosanske crkve. Međutim. ali o njima se vrlo malo zna.SREDNJOVJEKOVNI BOSANSKO-HUMSKI VLADARI Kulin ban Kulin je bio ban Bosne od 1180. Ziral. pak.

prosinca 1355). bosanski ban (1254. preneseni su mu zemni ostatci u crkvu Svetoga Marka u Beogradu.. Kotromanića (1284. Pa dozivlje sebi vilu. kada je knez Lazar izgubio boj na Kosovu. Među prvim europskim vladarima ukazivao je na opasnost od osmanske najezde te je omilio narodu koji i danas o njemu pripovijeda. posestrimu nekad milu: «Kaži der mi.» 315 . Te naloži ko i prije. Pokopan je u svojoj zadužbini manastiru Svetih Arhanđela kod Prizrena. Srpski kralj (1331-1345) i prvi srpski car (1346-1355). što je moje.). ban bosanski Prijezda I.Prijezda I. kojom im daruje župu Zemljenik. potom. *** CAR DUŠAN I POSESTRIMA VILA Sin kralja Stefana Dečanskog.).-1310. Po nekim je izvorima pao u osmansko ropstvo i ondje umro. Godine 1927. Prijezdu II. sve ostalo. naslijedio je bana Ninoslava.). Poznat je po svojoj povelji knezovima Babonićima. (– 1287. Imao je tri sina: Stipana I. propalo je..20. –) te jednu kćer koja se udala za Stipana Vodičkog. promijenilo se ništa nije. pa mu veli posestrime: «Obiđosmo carstvo tvoje.-1287. U ponoćno jedno doba. a Srbija pala u osmansko ropstvo. Njegovi su potomci kraljevi bosanski. (1287. što od carstva propalo je?» Razumi ga posestrima.–) i Vuka (– 1287. Dušan Nemanjić (oko 1308 . Stefan Uroš IV. za desnu ga ruku prima i obiđe grob sa njime. Prokletstvo se ostvarilo na njegovom unuku Urošu koji je izgubio kraljevstvo i. Po predaji ubio ga je sin te je on prokleo sina i njegovo potomstvo. Dušan car se riješi groba. Bio je ugarski vazal u središnjoj Bosni.

a unuk Stipana I. Međutim. kada se Tvrtko htio vratiti u Bosnu. Majka mu je bila razborita žena i on ju je poštivao i slušao. da bi htio oživjeti. Nit ga želja više sjeti. Leopold Bogdan Mandić. godine zidao je grad Novi (Herceg Novi). Tvrtko se vrati u Bosnu. su se odmetnuli jer nisu mogli podnijeti da ih vodi neiskusan mladić i još k tomu što sluša majku. str. godine u crkvi franjevačkog samostana sv. Hrvatska usmena književnost Bosne i Hercegovine: lirika. Nikole u mjestu Mile kod Visokoga. a majku mu protjerali iz Bosne. vratio se u Bosnu. Pavle Kulušić je tako zauzeo Usoru i proglasio se banom. kralj mu to ne dozvoli dok mu ne prepusti Hum od Neretve do Cetine kao i gradove Imotski i Novi. retorika. ali uvidjevši njegovu mudrost i dobrotu. od žalosti u grob pane. poštovaše ga i slušaše. Matica hrvatska i HKD Napredak. Tri godine kasnije raškoga kralja Vukašina umori njegov sluga kako bi se domogao zlatnoga križa koji je visio kralju na prsima. Tvrtko. listopada 1377. ban bosanski. Poslije toga Tvrtko odlazi u Ugarsku. 96 316 .96 (Široki Brijeg) *** Stipan Tvrtko. gospodara Neretve. Tvrko je zavladao 1353. godine u petnaestoj godini života. U početku mu se nisu pokoravali u svemu. kćeri kralja Dragutina. Srbije i Zapadnih zemalja Stipan Tvrtko je sin Vladislava Kotromanića i Jelene Šubić. Tada je kralj potvrdio Tvrtkovu vlast u Bosni. 1373. Tek kada je to učinio. Čuvši za to. uhvati i oslijepi Vladislava Dabišića. bosanski plemići su se pobunili te za bana izabrali Tvrtkova mlađega brata Vukića. gdje ga kralj ljubazno primi. kralj Bosne. epika. u kojemu je rođen sv. Kotromanića i Elizabete. Okrunjen je kraljevskom krunom Bosne. porazi brata. 60. priredio Marko Dragić. neki bosanski plemići. Kada je Tvrtko ponovno otišao u Ugarsku i ostavio majku da upravlja zemljom. Srbije i Zapadnih strana 26. Poslije Vukašinove smrti Tvrtko Stipan postade bosanskim kraljem.Zapanji se care Dušane. Međutim. Hrvatska književnost Bosne i Hercegovine u 100 knjiga. Sarajevo 2006. Tvrtko ga s vojskom porazi i zatvori u tamnicu u kojoj Kulušić umre. Tvrtkovi rođaci.

s drugim odmetnicima ugarskoga kraljevstva. Dabišino proročanstvo Kralja Tvrtka I. 99 Kralja Tvrtka je iste godine naslijedio Dabiša. Sukobe se na Rudinama a zatim u Bileći i sasjeku i poraze tursku vojsku uz neznatne vlastite gubitke. Orbini i Lašvanin pišu da kralj Tvrtko ni s drugom ženom Jelicom nije imao poroda. godine. Kralj Tvrtko je proširio svoje kraljevstvo do Save. a zatim mu usijanim kliještima kidali meso. 349. Ban je pobjegao u Bosnu. raščetvorili ga i objesili na četvera vrata grada Pelengera. Tvrtko. Kada je ban Ivaniš. 423. Kralj Tvrtko mu nije mogao dati dostatnu zaštitu pa su ugarski vojnici zarobili Ivaniša. Stipan Dabiša99. Sarajevo 1942. Umrla je skoro istodobno kad i majka kralja Tvrtka. Oženio se Hrvaticom Cvjeticom. On se potom oženio bosanskom plemkinjom Jelicom. Poslije toga poraza Turci se nisu usuđivali napadati Tvrtkovu zemlju. iz plemićke kuće grofova Nelipića. Kralj Stjepan II. kćerku umrloga kralja Ludovika. nav. rujna 1395.97 Tada je kralj Tvrtko stupio u savez s napuljskim kraljem Karlom. Šibenik i Split su se predali kralju Tvrtku. Marko Perojević. a na jugu je posjedovao Kotorski zaljev. zarobio kraljicu Mariju i pogubio njezinu majku Elizabetu. u: Povijest Bosne i Hercegovine. Vezali su ga konju o rep i tako uokolo vukli. Kad je 98 97 317 .Prije krunidbe Tvrtko se oženio Dorotejom. nezakoniti sin Ninoslavov. ne rodivši mu djece. ožujka 1391. najvjerojatnije Vladislava koji se oženio Jelenom. nezakonito dijete. naslijedio je 1391. kćerkom vidinskoga cara Stracimira. napali su ga sin i rođaci ugarskoga nadvornika. te da je imao nezakonitog sina Tvrtka kojega mu rodi bosanska plemkinja Vukosava.. kćeri Jurja Šubića. koja je bila dvorska dama ugarske kraljice. g. str. Na molbe i preklinjanja svoje majke kralj Tvrtko je vratio svoga brata Vukića iz Ugarske i oprostio mu. Orbini piše da je vrlo kratko živjela s mužem. Umro je 8. Tvrtkove vojskovođe Vlatko Vuković i Radić Sanković sa sedam tisuća vojnika ustanu u obranu zemlje. Naslijedila ga je na prijestolju njegova žena Jelena Gruba.98 Kralj Tvrtko je umro 10. dj. a protiv Ugara..–1991. g. Perojević piše da je kralj Tvrtko imao zakonitoga sina Tvrtka i nezakonite Ostoju i Vuka. Želio je zagospodariti Dubrovnikom. Znakovito je Dabišino proročanstvo: Mavro Orbini. str. Za vrijeme Tvrtkova kraljevanja u Bosnu prodre turski vojskovođa Šain s osamnaest tisuća vojnika i navale pustošiti zemlju.–1998.

U drugoj predaji se kaže da su se ovdje u vrijeme Hrvoja legli sokolovi. Potom se kralj Dabiša vrati u Bosnu. a njegova žena se povuče u samostan i tamo dočeka smrt. Svjetlo riječi. nadimkom Gruba. od koje nakon samo nekoliko dana napusti ovaj svijet 8. Preko svoje žene Jelice dobio njegovim šurjacima Grguru i Vladislavu Kurjakoviću zaprijetila opasnost. Zagreb. dok se nisu raselili. Kalendar sv. Hrvoje je htio Hrvatsku i Dalmaciju pridružiti Bosni. dodijelivši mu Split. U narodu do današnjih dana živi predaja kako je Hrvoje skočio na svome vrancu čak s Ravnog Čepka preko Jakotine “do svojih dvorova i pokazuje se na otiske konjskih kopita utisnute u tvrdom kamenu. 100 Rattkay dodaje: “A zbog toga ovo naše doba uistinu lije suze. koji su lovili ribu po jezerima od Ohrida do Plitvica. Spomen na kraljeve i banove kraljevstva Dalmacije. godine bez potomaka. Kralj Ladislav Napuljski imenovao je njega i brata Vukca banovima Hrvatske i Dalmacije. Ante 1994. 101 Anto S. godine imenovao ga je vojvodom bosanskim.”101 Kralj Stipan Tvrtko I. str. prekasno. Stanojević. Ćirković i dr. pišu da je Dabiša najvjerojatnije nezakoniti sin Ninoslavov i da mu se žena zvala Jelena.).100 Hrvoje Vukčić Hrvatinić. Brač. 107. dvadesetak minuta hoda daleko od grada. Povjesničar Ferdo Šišić smatra da se Hrvoje Vukčić Hrvatinić rodio u Kotoru (Kotor Varoš) i da je ondje često boravio u svom tvrdom Bobasu. Tako pišu Orbini. U zemlji punoj povijesti. Šišić. 2001. Imao je veliki ugled na dvoru bosanskih kraljeva Tvrtka I. čije zidine još i danas strše iznad Jakotine. rujna 1395. Sarajevo 1993. Ivan Franjo Jukić i dr. Klaić.-1416. ” Juraj Rattkay.. sapeti svojim nevoljama. dok Rački. 318 . nisu u prikladno vrijeme pritekli u dužnu pomoć Bosancima u nevolji.Doći će vrijeme kad će kršćanske vladare mučiti silna tuga što. napadnut groznicom. 1380. oni se skloniše u Bosnu. vojvoda splitski i ban hrvatski i dalmatinski Hrvoje Vukčić Hrvatinić (1350. Perojević. a kralj Dabiša s vojskom krenu u Hrvatsku i razruši nekoliko utvrda koje su pripadale naprijateljima njegovih šurjaka. Hrvatske i Slavonije. sin je Vukca Hrvatinića i dubrovačke plemkinje iz kuće Lukarić. a u njihova se gnijezda uselile vrane. Kralj Ladislav mu je dao titulu hercega splitskog. Kovačević. Dabiše i Tvrtka II. I to jao! Kolike: No poput Trojanaca.. Hvar i Korčulu.

426. Hrvoje je zbog toga bio uvrijeđen.. Mavro Orbini. nav. str. “obasipajući ga pogrdama i govoreći mu: Vi. 106 Isto.-?). pozdravivši ga volovskim mukanjem da se naruga njegovu hrapavu i krupnom grlu”. a tada su se Hrvojevi vojnici popeli na obližnja brda i vikali kako bježi ugarska vojska. MH. To je izazvalo pomutnju među Ugrima pa su povjerovavši Hrvojevim vojnicima počeli bježati. 319 . ne mogavši to podnositi. Hrvoje naredi da Čupora zašiju u goveđu kožu. Zagreb 1974. umro je od očaja107 u travnju 1416. kojega je ubio Nikola Slaven po nalogu cara Žigmunda.-427. str. To je bio prvi pristup Turaka u Bosnu. 79. Kada je Hrvoje vidio da su ga Turci izdali. 105 Isto. 426. Tada je Mehmed prvi put postavio svog sandžaka u gornjoj Bosni.102 Hrvoje je imao silnu moć pa su ga zvali neokrunjenim kraljem.je i Omiš. ugarski plemići Ivan Gorjanski. Povijest Hrvata (knjiga treća).106 Utopio ga je vezana u rijeci. godine. Hrvoje je bio prijatelj s kraljem Žigmundom. Tako Hrvoje pobijedi i zarobi mnogo plijena i plemića. 284. Oko Omiša i Krajine u 102 103 Znameniti i zaslužni Hrvati. Ivan Morović i Pavao Čupor s vojskom krenu na Hrvoja. Hrvoje je za sobom ostavio udovicu Jelenu. dj. ali je s njim ušao u rat jer ga je ugarski ban Pavao Čupor na Žigmundovu dvoru pozdravio mukanjem. 427.103 Vjekoslav Klaić navodi predaju prema kojoj je “Pavao Čupor jednom na kraljevskom dvoru hercega Hrvoja ljuto uvrijedio. Isaka. Hrvoje je s prijestolja skinuo kralja Ostoju i postavio na prijesto Stipana Tvrtka II. i sina Balšu (1400. koji ste u ljudskom obličju oponašali glas goveda. Tada je u pomoć pozvao tursku vojsku i s njom poharao Bosnu. 107 Isto. sad isti taj glas zaodjenite u obličje i kožu njegovu”. koji bijaše uzrok tome ratu. str. a među njima i Pavla Čupora. Zagreb 1925.104 Klaić također navodi predaju da je Pavao Čupor “nekom zgodom Hrvoja pogrdio ovim riječima: ‘Slovinac nije čovjek. Ugarska vojska je nanosila goleme gubitke Hrvojevoj i turskoj vojsci. sestru cetinskoga kneza Ivaniša Nelipića. Balša se prozvao Hercegović naslijedivši bosanske oblasti i gradove s Jajcem. Tvrtkovića. pobuni protiv Ugara. str. 104 Vjekoslav Klaić. pa je Hrvoje postao predmetom ismijavanja. Ugarski se kralj u to vrijeme nalazio u Konstanzu kako bi iskorijenio husitsko krivovjerje. str. str. Kažu da je Hrvoje bio i “izgledom i ponašanjem nalik biku”.”105 To se razglasilo po dvoru. Vidjevši kako Hrvoje s turskom vojskom hara Bosnu. 79. te se. pogača nije kruh’.

Još uvijek je u narodnom je pamćenju priča o hercegovom blagu. Prešao s bogumilstva na katoličanstvo. g. dio Zete. Međutim. Turci su u Kotor Varoš smjestili svoju posadu koja je tu ostala sve do 1838. Dubrovčana. 1405. kći Balše III. Stipan (Ahmet) Hercegović bio je sedam godina veliki vezir.) naslijedio je 1435. a do tada je bio u sastavu Jajačke banovine. Podrinje. str. udovica Jelena je predala Omiš svome bratu Ivanišu Nelipiću i tako je Omiš s Krajinom pripao Hrvatskoj i rodu Nelipića. osnovane s nakanom da se zaustavi prodor Turaka prema zapadu. U prvom je braku imao kćeri Katarinu. Povijest Hrvata (knjiga treća). – Herceg Novi. g. godine.Hrvatskoj nastala je “prava jagma” između Mlečana. g. Krajinu (Makarsku) i Poljica. a treća Cecilija iz Senja. Treći sin Stipan rođen je u braku s Barbarom de Raugo. 320 . Ženio se tri puta. 108 Vjekoslav Klaić. Za vrijeme turske okupacije Kotor Varoš pripada jajačkom kadiluku. Zagreb 1974. buduću bosansku kraljicu. Stipan je nakon očeve smrti iz nepoznatih razloga prešao na islam i ostvario blistavu karijeru. godine.108 Jelena se dva-tri mjeseca nakon smrti Hrvoja udala za kralja Ostoju. O hercegu Stipanu Vukčiću Kosači ispjevane su lirske i epske pjesme. i Maru. HERCEG STIPAN VUKČIĆ KOSAČA Herceg Stipan Vukčić Kosača (Kosača kod Foče. 1466. se prozvao hercegom i od tada se Hum zove Hercegovina. obljubio sinovu nevjestu zbog čega je sin (Vladislav) zaratio protiv njega. Turci su Kotor Varoš zaposjeli 1519. MH. 1450. od svog strica Sandalja Hranića Hum. 93. Prva mu je žena Jelena. O njemu narod i danas pripovijeda. a vojnički kobaškoj kapetaniji. Živio je razuzdanim životom: Doveo u dvor pohotnu Firetinku zbog koje ga je napustila žena Jelena. Hrvoje Vukčić Hrvatinić ostavio nam je znamenita djela Hrvojev misal i Hvalov zbornik. te sinove Vladislava (Ladislava) i Vlatka. Splićana i Trogirana. druga je bila parmska plemkinja Barbara de Raugo. Herceg Stipan 1448. zaratio je s Dubrovčanima.

106. I oni su ujtili tu ženu i to dite. i Ignjat Đurđević u Marunkovim suzama. 110 (Proboj kod Ljubuškoga) Hercegovo blago spominje.) Motiv potkivanja konja naopako bilježimo u predajama o bježanju kraljice Katarine. zaziđali u zid. ali zlato su prisvojili Dubrovčani i napisali na ulazu u grad: ″Doša Stjepan i dotjera zlato″. primjerice. jer vazda je se sorila. Bespotrebne se polemike vode oko srednjovjekovnih nadgrobnih spomenika – stećaka. I kula se više nije rušila. drama i mikrostrukture. MH. Kada je Stjepan uvidio da mora napustiti grad on utovari sedam mazgi zlata. mislili su ga po tragu uvatit. HKD Napredak. srednjovjekovni nadgrobni spomenici U naše se vrijeme u Bosni i Hercegovini politizira. jer je konja naopako potkova i nisu ga našli. Sarajevo 2005. i to muško dite. 107.109 (Crveni Grm kod Ljubuškoga) HERCEGOVO BLAGO Dok je Stjepan vlada Hercegovinom njegov mlađi sin se s njim svadi. Hrvatska usmena književnost Bosne i Hercegovine: proza. snjig je bija. I oni će po tragu. str. Predaju je magnetofonski snimila i Maja Bošković – Stulli (1963: 303. knj. 110 109 321 . I oni su nju zaziđali odvojeno od diteta. pobjegne u Dubrovnik. ode u Bosnu i iskupi vojsku. Htjede kasnije Stjepan uzeti svoje zlato da ode u Herceg Novi. str. priredio Marko Dragić. I kroz taj zid njoj je iz prsiju proteklo. 5. Stećci. Priča se da su herceg Stjepana tražili Turci. Hrvatska književnost Bosne i Hercegovine u 100 djela. ona se sorije. živu. mliko. a na izlazu: ″Proša Stjepan i otjera zlato″ . mudri Stjepan ostavlja je krive tragove. Nedvojbeno je da pod tim monumentalnim nadgrobnim spomenicima Isto. Čim je oziđu. baba je u Drežnici i Rami nagovorila Turke da konje potkuju naopako i tako zavaraju domaće i poraze ih. Ali.KULA HERCEG STIPANA Kulu Herceg Stjepana ziđali su Turci i to puno puta. I undana su ti oni čuli da trebaju ujtit mladu katolkinju sa diteton i da je zazidaju u tu kulu i da se ta kula ne će više sorit. ali ga nisu mogli naći jer on je svoga konja naopako potkova. te objavi Stjepanu rat. kažu.

godine.počivaju srednjovjekovni kršćani . Kamen je vuklo sto volova. Predaje Predaju Kako su stećci navučeni kazao mi je Pero Ćurdo na Gorici 1997. Ja ne znam. Kaže neko da je bila voda pa i’ vodom navuklo. To je sve kamen krečnjak. stradanjima. Vl. O tomu svjedoče mnogobrojni povijesni i arheološki izvori.Hrvati. 1997. z. Sestra Marta vuče stećak za brata Marka. kako je one stećke navuklo i na čemu i’ je navuklo. Neko kaže da su i’ žene na leđima navukle. progonima i pogibeljima kršćana i uništavanju njihovih crkava i samostana. a miseca veljače. priko polja Svinjače.111 (Bukovica kod Tomislavgrada) Nekropola na Radimlji kod Stolca OSMANSKA OKUPACIJA Mnogo je povijesnih izvora i predaja o sramotnome padu moćnoga Bosanskoga kraljevstva pod osmanlijsku vlast. a. i sam se mislim. a sestra Marta zakla sto ovnova. 111 322 .

Nekim grobovima i crkvama hodočaste i muslimani i pravoslavci. a potom i rijeku Bosnu. g. Njihovim grobovima narod stoljećima hodočasti. Ta je stijena ime dobila prema predaji o izdajstvu vojvode Radaka rad' kojeg je pao grad Bobovac. skupocjene tkanine i dr. do 1391. mostovima. izgrađen na strmini s tvrdim bedemima. zove se Radakova stijena i iz nje izvire voda koja se isto zove Radakova voda a drvenim je olucima odvedena na grad Bobovac. Sve to dovelo je do sramotnoga pada nekoć moćnoga Bosanskoga kraljevstva (koje se za vrijeme bana te kralja Tvrtka od 1353. napadnuvši Bobovac. Da nije Radaka i 323 . Zato postoji i sad stijena malo dalje od naše crkve. srebra. jedanaest kula. ali ga nije mogao osvojiti. Sukobi su se događali i u samim obiteljima vladara poput onih između hercega Stipana Vukčića Kosače i njegovog najstarijeg sina Vladislava 1450. tamo. o domaćim muslimanima koji su pomagali kršćanima. Tada je poglavar Bobovca Radič (Radak). Među predajama su i one koje govore o prelascima na islam. prostiralo na sjeveru do Save. čatrnjama i blagu. Inače ne bi nikad bio osvojen jer je bio što'no kažu neosvojiv. Dugo ga je tukao. g.) i slabile su moć domaćih banova i kraljeva. zna se kako je on završio. kojega je sultan podmitio. Osmanlije su koncem svibnja 1463. Zanimljiva su pripovijedanja o tvrđavama. Za razumijevanje povijesnih predaja i etioloških predaja koje su nastale na povijesnoj razini važno je uz ukratko izložiti i sljedeće: Stalne su bile pretenzije Ugarske i Turske na Bosnu i Hercegovinu zbog njezinoga bogatstva (olova. godine. a na jugu od Herceg Novoga do Ravnih Kotara). g. osim pješaštva. Ugari su zbog toga kod papa optuživali domaće vladare da u Bosni i Hercegovini kriju i šire krivovjerstvo.kazuju o mnogobrojnim mučenicima i mučenicama. Radakova izdaja Bobovca Radakova izdaja je jedna od najfatalnijih izdaja u povijesti a o njoj se i danas pripovijeda: Bosanski kralj. koja je brojala sto pedeset tisuća konjanika. izdao taj grad. prešao Drinu bez ikakva otpora. Mehmed je s vojskom. To je dovelo do velikih svađa i obračuna između vladara. izd'o ga neki vojvoda Radak. za tjedan dana pokorili Bosnu.

krenula prema Dubrovniku. po savjetu svojega muža. Osmanlije su mu dopustili i potom ga odveli na stijenu iz koje izvire ta voda. Rkp. žena kralja Stipana. Sultan je ostao u Jajcu vidjeti kako će se razvijati događaji u Bosni. grad mu se predao nagodbom prema kojoj je domaćinima dozvoljeno da gradom upravljaju na domaći način. ovaj mu je dao odrubit' glavu na nekoj stijeni koja je po tom' dobila ime Radakova stijena. FF Mostar 2007. Predaja kralja Stipana Tomaševića Muhamed je opsjedao Ključ paležom strašeći njegove građane i vojsku. Katarina Pejčinović zapisala je u srpnju 2007. potvrđene zakletvom. Rekavši mu: Kad si izdao svoje izdat ćeš i nas. Tako je zarobljen zadnji bosanski kralj Stipan Tomašević i stric mu Radivoj. Muhamed je s vojskom savladao Sanu. Potjera za bosanskim kraljem Kada je osvojio Bobovac. 112 324 . O tome je s Turcima sklopljen ugovor i sačinjene isprave. zarobili su ga. da krene u potjeru za odbjeglim kraljem. A kad je predao ključeve caru. Tada je Marija. odrubili mu glavu i strmoglavili ga niz liticu. Od tada se vrelo zove Radakovo vrelo. Mehmed je saznao da s bosanskim kraljem boravi spomenuti Radivoj koji se s njim ponovno sprijateljio posredstvom modruškog biskupa. a oni su uvidjeli da se ne mogu dugo odupirati turskoj sili. pa su molili milost za kralja nudeći njegovu i svoju predaju. u Varešu od Kazimira Džoje. Radak je imao posebnu želju napiti se vode s vrela s kojega je često pio vodu. D.njegovog izdajstva nikad Bobovac pao ne bi. Predaja kaže kako je prije bijega ostavio dvojici svojih povjerinika krunu koju po njegovoj zapovijedi morahu sakriti negdje oko jezgre starog grada. Nakon predaje Jajca sultan Mehmed zapovjedi Muhamedu. Čim je sultan stigao u Jajce. a stijena Radakova stijena. Mehmed je zapovjedio Muhamedu da krene u potjeru za bosanskim kraljem koji je već bio pobjegao u Klaviju (Ključ). vođi janjičara. 112 Kad su osmanlije obmanom od Radaka dobili ključeve Bobovca.

168. Mala nakladna kuća Sv. dj.. 207. Kralj je shvatio da ga ne zove od naklonosti te je stupio pred njega. Mehmed je provalio u Hercegovinu i strahovito je opustošio. S brda su navaljivali na tursku vojsku. Neki od njih predali su sebe i svoju zemlju u ropstvo. Vojnici hercega Stipana Kosače zaposjeli su gorske vrhunce. Ubrzo ga Muhamed predade svom učitelju Perzijancu da ga ubije. Usp. a kako je ondje nisu našli. a sa zarobljenim kraljem Muhamed je obilazio gradove u Bosni i Hercegovini podlažući ih pod tursku vlast. da su ga privezana uz stablo ubili strjelicama. Baška Voda 1999. 114 113 325 .Radivoju su Turci odsjekli glavu. pak. Deset kamenih mačeva. zavedeni tim prijedlogom. nav. držeći u ruci pismo u kojemu je bila Muhamedova zakletva. Mehmed je poslao izaslanike Dubrovčanima tražeći ženu bosanskoga kralja. – 170. Mehmed je podignuo tabor i okružio tvrđavu Blagaj. poglavar Tesalije. Uz Muhameda u osvajanju Bosne isticao se i Omer. a drugi. međutim kada su otišli na sultanovu portu. Jure. Iz toga tabora poslao je “glasnike obližnjim knezovima i plemićima s naredbom da svaki preda svoju zemlju sultanu pa će od njega u Europi dobiti drugu”. str. a neki su okrutno smaknuti.114 Nikola Lašvanin. Predaja kazuje kako je sultanov kuhar kralja oderao živa pa su od kože napravljeni bubnjevi u koje su udarali dok su ga nosili pokopati. čak su provalili i u turski tabor. nanosili su poraze Turcima pa se povlačili na brda. Proklinjao je tursku nevjeru. neki bijahu bačeni u okove i odvedeni u Bizant. Neki kažu da je Stipanu odsječena glava.113 Smaknuće kralja Stipana Tomaševića Muhamed nije uspijevao osvojiti Blagaj pa je pozvao kralja Stipana preda se. odlučan prihvatiti smrt hrabrije nego što je branio kraljevstvo i slobodu. Marko Dragić. str.

Sve bi bilo dobro kad se čovjek ne bi patio. Onda su ga odlučili pokopat tamo gore iznad borova oklen se ne vidi Jajce tako da mu to bude kazna. 1936. Lijevo stegno pokazivaše tragove. Od priloga se našao komad gvožđa nalik na polukružnu kuku. tako da je lice gledalo prema izlazećem suncu. Lubanja bijaše odijeljena od trupa. Kosti ležahu na sloju ilovače. rođ. što ju je kišnica iz gornjih slojeva splavila. a noge ispružene. godine kazao Stipo Crnkić. godine pretražio grob i zabilježio: „U dubini od 88 centimetara naišlo se pod slojem crnice na sloj krupnog kamenja. Pokoj mu duši al se napatio. jer nije ležala na vratnim kralješcima nego na desnoj strani grudnih kostiju. a odozgor ne moš Jajce. Ruke kostura bijahu na prsima prekršćene. U tom sloju bila je položena lešina. te se ovdje slegla na dno. D. Al su ti Turci bili životinje. godine. Mrtvac bijaše okrenut smjerom zapada prema istoku. kako služe kao zapon katanaca ili možda kao kuke na negvama. Rkp. koji je i onako istruli kostur mjestimice zdrobio. oni su ti tog kralja mučenički ubili.115 Predaju je Katici Lozić Radielović u Jajcu travnja 2007. da je prelomljeno. a oba prelomljena kraja nisu ležala jedan tik do drugoga u istom pravcu nego u razmaku kakvih 8 cm razdaleko. Ko ono odavle grob moš vidit.Grob posljednjega bosanskoga kralja Stipana Tomaševića U jajačkom kraju i danas se pripovijeda o smaknuću Stipana Tomaševića: A znaš. FF Mostar 2007. Dr. Kuća u selu Šibenica mu je srušena i sad živi u Jajcu. Ufatili ga kod Ključa. Kažu da gore smrti nije bilo. Onda su ti ga posuli sa soli i nabili na kolac. Kažu da su mu oderali kožu i od nje napravili bubnjeve. Nije lako ni umrit. a osim toga i dva mala srebrena ugarska 115 326 . Ćiro Truhelka je 1888. doveli vamo.

Sarajevo. 1904. g. Povijest Hrvata (knjiga četvrta). Rumunjsku i drugdje. Ove novce možemo smatrati kao neku vrstu obola. 116 Nikola Lašvanin.) Kostur. dvoraca i utvrda. nav. koji je iz groba izvađen bi sastavljen. Bezbrojni ljudski plijen odveli su u barbarske krajeve – Trakiju i Aziju – da odsele rađa Turke. (.-1463. oskvrnjene bogoštovne zgrade. ZIRAL. Zarobljeno je i u hareme i janjičare odvedeno 100 000 kršćanskih djevojaka i mladića. djelo.117 Od Osmanlija je pobjeglo 400 000 Hrvata a od toga ih je 200 000 izginulo i pomrlo bježeći u Hrvatsku. kojeg pokopaše u vrijeme koje je slijedilo vladi Ljudevita Velikoga. MH. Odijelu i što bi k njemu spadalo kao pucetima.. str..”116 Velik broj Hrvata iz Bosne i Hercegovine spasio se bježeći u kršćanske zemlje Hrvatsku. str. Iz ovih opažanja slijedi da je tu bila sahranjena lešina. Studničke I druga. Turci su zarobili sto tisuća kršćana. u Trsat. Dr. a trideset tisuća mladića učinili janjičarima. Kraljevski grad Jajce. posvećen štovanju Blažene Djevice Marije. 58. 118 Dominik Mandić Sabrana djela 5. U Bilaju pod Ključem koncem svibnja 1463.).Pad Bosne U roku od osam dana turski car Mehmed pokorio je sto sedamnaest gradova.J. “Tada su silovane čiste gospođe. posvećeni muževi ili mačem pobijeni ili osramoćeni. sasječena i izmučena čovjeka.118 SMRT KĆERKI BANA RADIVOJA Ban Radivoj je brat kralja Tomaša (1443. Toronto-Zürich-Roma-Chicago 1982. pretopljena zlata u vrijednosti više od milijun dukata. poklani časni starci. Etnička povijest Bosne i Hercegovine. Italiju i Ugarsku. 327 . 208. str: 14. Turci su ga na prevaru zarobili novca iz dobe Ljudevita Velikoga. povijest i znamenitost. Neki su ponijeli sa sobom veliki drveni kip.) i stric zadnjega bosanskoga kralja Stipana Tomaševića (1461. str. Ćiro Truhelka. Italiju (Molisse). Austriju (Gradišće).. nevina djeca nogama pogažena. dok su još njegovi novci Bosnom kolali. obeščašćene djevice. 117 Vjekoslav Klaić. 173. domogao se bosanskoga kraljevstva i kraljevskih riznica. što ga u srednjem vijeku davahu pokojniku kao poputbinu na drugi svijet.običaj koji je po Bosni bio vrlo raširen. kopčama i dr. vatrom nagrđeni oltari.. Zagreb 1974. koliko je bilo moguće te pohranjen u staklenom lijesu u samostanskoj crkvi u Jajcu. nije u tom grobu bilo ni traga.-1461.

Narod i dan danas priča da se od tad sa te stine širi miris ruža. a sa Stipanom su obilazili gradove u Bosni kako bi kralj naredio predaju bez otpora.119 OBRANA KREŠEVA Kraljica Katarina se jedno vrijeme krila od Turaka na Bedemu. sakri ih on u jednu pećinu ispod koje bijaše veliki i duboki ponor. 1996. Al kako su Turci sve više jačali i jurišali naprid. uvatiše kralja a s njim i bana Radivoja.zajedno sa kraljem Stipanom Tomaševićem. MH. da su rađe sačuvale svoje poštenje i čist obraz nego pustile da ih Turska ruka obeščasti. drama i mikrostrukture. Katarina Kosača. Tu je predaju zapisao Ćiro Truhelka: Ban Radivoj sakrio je svoje kćeri. Kada ga sa kraljem uhvatiše. 17. knj. Nakladna knjižara J. jednom mjestu na brdu poviš Kreševa.). skoče sa stine u ponor. Sarajevo 2005. HKD Napredak. Djevojke. Kad je ban Radivoj krenuo u bijeg s kraljem Tomaševićem sakrio je svoje kćeri u jednu pećinu kako bi ih sačuvao od osmanskih napasnika: U onaj vakat. 5. uz kralja Stipana u gradu je bio i ban Radivoj. prije nego što su Turci došli do njih i rasula se. priredio Marko Dragić. Bojeći se silno da Turci ne bi učinili kakvo zlo njegovim lipim ćerama. nadajuć se da ih tu niko ne će nać. Hrvatska književnost Bosne i Hercegovine u 100 knjiga. te tako svoje volje poginuše.119 Ćiro Truhelka Kraljevski grad Jajce. a od ovoga se vremena još i danas širi oko pećine i ponora miomiris ruža. 119 328 . Hrvatska usmena književnost Bosne i Hercegovine: proza. kćerka i sin nakupili su riže u mješine (žake) i ozgor su zavaljali riže niz brijeg. skočiše u ponor. kad je Turčin navaljivo sa svi strana da zauzme Jajce. Riža je sletila niz cestu. te ujdoše u trag njegovim ćerima i najdoše pećinu. (Pretisak Općinsko poglavarstvo Jajce. Nakon toga su kralja Stipana okrutno ubili u Jajcu. a kad su Turci saznali gdje se nalazi krenuli su prema Bedemu. ne tijuć bit sužnjevi Osmanlijama i osramotit se prid Bogom i svitom. 171. povijest i znamenitosti. Studeničke i Druga u Sarajevu 1904. uđoše Turci skrovištu djevojaka i htijahu ih uhvatiti. Bile su tolko čedne i bogobojazne. jer nadaleko se pričalo o njihovoj nemilosti prema ženskoj čeljadi. str. da se izbave turskog sužanjstva i sramote. Krila se gore sa kćerkom i sinom. Banu Radivoju su Turci u Bilaju odsjekli glavu. Tili ih oni uvatit i povest sa sobom al divojke. da ih sačuva od ratne nepogode u jednu pećinu. str. pod kojom bijaše duboki ponor.

Ona ih je svemu podučavala. 1940. kraljica bosanska.” Također su mi pripovijedali: “Naše su žene veoma mnogo nju cijenile. a kraljica je prešla u vječnu predaju što je pripovijedaju njezini zemljaci. 2004. str. nav. Prešla je s bogumilstva na katoličanstvo i postala franjevkom Trećega reda. KATARINA KOSAČA Posljednja bosanska kraljica Katarina.) Rkp. kvadratična svilena vrećica. Ona je naše žene odavde podučavala vest. U znak poštovanja prema kraljici i zbog žalosti. u Kreševu kazala Ana Topić (rođ.” Onda su Turci pobjegli. godine u Blagaju kod Mostara.. svileni ubrus. daleko od domovine i svoje djece koju su Turci odveli u ropstvo u Carigrad. U lipnju 1995. dj. 3. g. sv..120 POSLJEDNJA BOSANSKA KRALJICA. 120 329 . U sutješkome samostanu su sačuvani plašt. Do pada Bosne pod Turke ova je kraljica izgradila šest samostana i crkava. 49.” Te žene nazivaju se Katarinke. uškrobljeni rubac za misu i jedan dio misnice. one i dan-danas nose crne marame na glavi. Ona je bila Kosača. 96.Turci su tad rekli: “Kad imaju toliko riže a što još ne imaju.”122 BIJEG IZ BOSNE U fojničkome kraju predaje o kraljici Katarini kazuju: Tanji Topić 2004. plesti – sve domaćinske radove koji su se obavljali u kući. stola. “Sve je to izrađeno i satkano najčišćim zlatom po cijeloj površini.121 Doživjela je tužnu i tragičnu sudbinu i umrla u izgnanstvu. na divan frizijski način. a Katarina Kosača i njena djeca ostala su na sigurnom. rođena je 1424. godine otkopani su i vide se i danas. Grob kraljice Katarine u Crkvi Araceli u Rimu Hrvati obilaze više od pet stoljeća. Trajna predaja tvrdi da je te stvari izradila blažena Katarina. 122 Bono Benić. str. godine boravio sam u Kraljevoj Sutjesci i slušao više kazivačica i kazivača koji su mi kazivali kako je: “U gradu Bobovcu živila kraljica Katarina. kćerka hercega Stipana Kosače. 121 Temelji crkve koju je kraljica sagradila u Otinovcima kod Kupresa 1447. FF Mostar.

dao joj je dozvolu da može sebi izabrati dva kapelana među bosanskim franjevcima. Te se noći tako brzo i naporno radilo da je 77 trudnih žena pobacilo djecu i 77 se kobila oždrijebilo. Turci opkole grad. Pavao Ritter Vitezović u svome djelu Bosna captiva piše da je kraljica Katarina napustila utvrdu Kozo u Fojnici i pobjegla u Konjic. Nastao je za jednu noć sa svrhom da od turskih topova. novi kralj Stipan Tomašević priznao je Katarinu kraljicom majkom. te konje potkuju naopako. “V. natovari blago i pobjegne. i sljedeća predaja: “Priča se da je Katarina bježeći od Turaka. pa im je presijecite. bježala iz Jajca. naredi kraljica.124 Postoji. Pripovijedaju da je pri toj prilici ubila kraljica sa Kozograda iz topa turskog zapovjednika spram sebe u Ostružnici. Povijesno jezgro te predaje sastoji se u činjenici da je cijeli sjeverni dio grada izgrađen silovito. ali mu tvrđi ne mognu za dugo vremena ništa učiniti. 125 Isto. 146. također. koja je ostala udovica s dvoje nejake djece – Sigismundom i Katarinom. na Milodražu. 139. s dugim bedemima i brojnim kulama.126 Nakon smrti Stipana Tomaša 1461. udala za kralja Stipana Tomaša.-1478. Kad vodu presiječete. bio velik teret za okolno stanovništvo. Pošto su se na sve načine uzalud mučili. Katarina Vukčić Kosača (1424. 126 Bazilije Pandžić. str. “Zvonigrad” i “Gradina” u kotaru fojničkom. Bobovac i Kraljeva Sutjeska. koji su tukli s Meteriza. str. Kad se nisu mogli obraniti.Pripovijeda se da su Turci ovaj grad (Kozograd) najposlije osvojili i da je ispred njih potonja kraljica pobjegla otalen.123 Predaja kaže da je brdo Vis s kulom i sjevernim bedemima grada u cjelini umjetni nasip. Verlag Köln-Weimar-Wien 1995. 4 sata daleko. 123 330 .. Malo iza vjenčanja. Luka Grđić. Sarajevo 1973. pod Kozogradom. Kada zapovjednika svukoše da ga okupaju.) Bosna Argentina. preko brda u Varoš. “Kozigrad”. potkovali sve konje naopako i jednu noć iščezli. Böhlau. grad će se predati. i da je to. 121. Kada u gradu nestane vode. Livno i Duvno. 124 Pavao Anđelić. 91. str.”125 Povijesni izvori kazuju da se kraljica Katarina godine 1446. Sarajevo 1892. Masleša”. zaštiti kraljicu u glavnoj kuli – dvoru. prebjegli u Dalmaciju. str. a onda ga puštajte i dobro gledajte gdje će zakopati nogom! Ondje kopajte pa ćete naći vodu što ide u grad. GZM IV. papa Eugen IV. bez sumnje.’ Tako oni i urade. vidješe da je žensko. reći će im jedna baba: ‘Zatvorite konja pastuha pa mu ne dajte za tri dana vode.

doputovao u Ankonu. Ona je mislila da svoju kraljevinu ostavi djeci.128 Tom prigodom kraljica je u Dubrovniku ostavila mač kralja Tomaša s nakanom da bi se on dao njezinu sinu ako se oslobodi iz turskog ropstva. bila na Lopudu. te je vjerojatno da se s Piom II. i Siksta IV. najavio kršćanskom svijetu da je odlučio staviti se na čelo križarske vojne protiv Turaka i pozvao da se u lipnju 1464. i tu su naše cure poslije vjenčanja išle spavat s begom prvu bračnu noć. pa se spuštali na Komotin. 1464.. U Melni je bila kula za vrijeme Turaka. pismom Ezechielis prophetae. dj. iz Viskokog u Rim. 128 127 331 . Poznato je da je papa Pio II. 129 U RIMU Kako bi i sama poradila na oslobođenju svoga kraljevstva. dj. Tu je provela neko vrijeme. Tada su došli na opštine na Ranče. Kad je naša kraljica Katarina viđala da će Turci napast na Jajce ona je svoju vojsku nared'la da potkuju konje naobratno i ona je pobjegla na Sutjesku. Katarina je iz Dubrovnika otišla papi u Rim. listopada 1463. FF Mostar 2007.Odatle je pješice stigla u Ston. prema kraljici Katarini nisu pokazivali sklonost jer su se bojali turske osvete. kolovoza 1464. str. Rkp.) nagovarao sve kršćanske vladare da zajedničkim silama protjeraju Turke iz Europe. okupe u Ankoni. u kojem je Pio II. (1456. godine. u selu Barevu kazao Jure Crnoja. rođen 1932. 129 Predaju je Katici Lozić Radielović 2007. ali ga je tri dana kasnije zadesila smrt te se odustalo od oslobađanja Bosne i Hercegovine. str. 203. selo Barevo. u području Dubrovačke Republike.127 Nemamo povijesnih dokaza da je kraljica Katarina bježala preko Fojnice kako to predaja kazuje. Poznato je kako je kraljica Katarina već u srpnju 1463. Pad Bosne i umorstvo njezinog kralja rezultirali su 21.. odakle se lađom prevezla u Dubrovnik. Nikola Lašvanin. 140. Kraljica Katarina u oporuci spominje samo Pavla II. U jajačkom je kraju o kraljičinu bijegu živa tradicija: Turci su najprije došli na Suhi vrh u Pougarju. Papa je 12. a potom prešla u Rim. ali se djeca nisu vratila i ona je poklonila Papi svoju kraljevinu. D. Iako joj je Dubrovački senat dopustio doći u Dubrovnik. a dvoje su joj djece oteli Turci. Sa Sutjeske u Visoko. nav. nav. nije srela.. I tu su deset kula napravili od katoličkih glava. g. Bazilije Pandžić.

78 m) s krunom na glavi. franjevci su odlučili popraviti oltar i pomaknuti ga naprijed.U Rimu je Katarina dobivala izdašnu pomoć kako bi mogla živjeti prema svom kraljevskom dostojanstvu. a ako Sigismund ne bi ponovno postao kršćaninom. Pretpostavlja se da je taj stan pripadao hrvatskoj Bratovštini sv. Uzalud je Katarina više puta činila sve kako bi svoju djecu oslobodila iz ropstva. koja za života postade uzor kršćanskog 130 Bazilije Pandžić. pak. Ta se kuća nalazila u gradskom predjelu Pigna u blizini crkve sv. U svojoj oporuci “imenovala je papu Siksta IV. a potom je prešla u drugu kuću gdje je živjela do smrti i gdje je sastavila oporuku. Nadgrobna ploča bila je urešena reljefnim kipom kraljice u naravnoj veličini (1. kako bi kor oltara bio viši. str. OPORUKA Kraljica Katarina je svoju oporuku sastavila u nazočnosti sedam svjedoka od kojih je šest bilo franjevaca. 144. Sveta Stolica postaje vlasnica bosanskog kraljevstva i o njemu može odlučivati prema svojoj uviđavnosti. Ako bi. nav. dj. oboje ustrajalo u muslimanskoj vjeri. ako se vrati na kršćanstvo. Katarina je najprije stanovala u kući građanina Jakova Mentebona. S jedne i druge strane glave urezan je po jedan grb. Njezina mjesečna pomoć iznosila je 100 dukata i još 20 dukata mjesečno za stan. Zbog toga je kraljičin grob morao biti premješten. da kraljevstvo predaju njezinoj kćeri Katarini. bude li se ona ponovno vratila na kršćansku vjeru. Grob joj je bio postavljen pred glavnim oltarom crkve. Zato je skinuta nadgrobna ploča i stavljena na najbliži stup. Na tom je mjestu Katarinin grob ostao više od 100 godina. listopada 1478.) kraljica Katarina je umrla.. Marka. kraljevski bosanski i obitelji Kosača. Oko godine 1590. i njegove zakonite nasljednike baštinicima bosanskog kraljevstva i zamolila ih da ga u potpunosti predadu njezinu sinu Sigismundu. Pokopana je po vlastitoj želji u franjevačkoj crkvi Araceli.” 130 GROB Pet dana poslije sastavljanja oporuke (25. Otada franjevci posjetiteljima svoje crkve pripovijedaju burnu povijest kraljice Katarine. Ispod nadgrobne ploče bio je postavljen i natpis bosančicom. 332 . Jeronima.

petak 25.131 Sigismund je poznat kao Ashak Kral Oglu – Isak Kraljević. 131 Mladen Anto Molinar. kad stražari zaspu.' Turci su tako i uradili. vidio je da po Sveći odaju turski konji i njiove zaptije. SUDBINA DJECE Kraljičinu djecu Sigismunda (12-14 godina) i Katarinu (10 godina) oteli su Turci na vrelu rijeke Bosne. Kad je izašo Petar i sa brda pogledo doli. jedan s gornje. PAD DREŽNICE Čuvari su vazda dolazili i čuvali Drežnicu. a drugi s donje strane. Njezina sudbina reprezentira sudbinu mnogobrojnih bosanko-hercegovačkih kršćanki i kršćana. *** Kraljica Katarina je naomiljenija žena kod Hrvata u Bosni i Hercegovini i šire. str. borila se za slobodu svoga kraljevstva itd. a stražari će mislit da su konji iz Drežnice izašli. Petar je od muke na mistu crko. Djeca su tom prigodom ubrala cvijeće i igrala se. gdje se kraljica zaustavila da još jednom vidi to vrelo na kojemu su se zaustavili i njezini svatovi dok ju je kralj vodio u Sutisku. srpnja 2008. Hrvatsko slovo. Tada su Turci oteli kraljičinu djecu odveli ih u Carigrad i islamizirali. Izgradila je šest crkava.življenja. Pokopana je u Skopju (Makedonija) gdje se dugo pokazivalo na njezino turbe kao mjesto počinka bosanskog kraljevskog potomka. 333 . pomagala je sirotinji i ženama. U čekanju oporuke (Istina o kraljici Katarini Kotromanić Kosači). Zagreb 2008. Turske zaptije su znali da je tuda nemoguće proći pa su pitali jednu babu: ‘Kako bi mi mogli proć u Drežnicu?’ Baba odgovori: ′To vam je sinko lako: potkujte konje naopako i u zoru. Nitko nije mogo proć pored stražara jer su bila dva ulazna bloka. prođite mimo stražara. Katarina se udala za turskog velikaša. Sunarodnjaci kraljice Katarine već pet stoljeća dolaze u crkvu Araceli kako bi pred grobom svoje kraljice iskazali duboku odanost i zahvalnost. 12-13.

(Mnogi povjesničari tu okupaciju datiraju u 1482. godine. 132 334 .-1503. .I danas se to misto na brdu zove po njemu Petralj. Slavoniji i Ugarskoj. rkp. rujna 1493. Nakon tri mjeseca sužanjstva ban Derenčin je od žalosti umro.). Sljedeće (1501.132 Osmanlije su 15. 2001. primjerice A. godine Osmanlije pustošili su splitsko.) osvojen je Beograd. godinu). Tako je osvajačima otvoren put prema Srijemu. sukobile su se s osmanlijskim snagama koje je predvodio Sandžak-beg Hadum Jakubpaša. Juraj Vlatković i dr. a Ivan Cetinski je predlagao da se presretnu na šumskim klancima. Hrvatske snage. izginulo je 13 000 Hrvata. Hrvatski ban Matija Gereb kod Zrinskog Broda na Uni 1483. Derenčin je uoči bitke zagovarao da se Osmanlije dočekaju na polju. Osam godina kasnije (1521. Izginuo je “Cvijet hrvatskoga plemstva” (Ivan Cetinski. šibensko i zadarsko područje. a 1500.133 Veliko je hrvatsko stratište na Krbavskom polju pokraj Udbine. g. nespremno i strateški nesložno. Prema Juraju Rattkayu na Krbavskom je polju izginulo 5 077 Hrvata. prosinca 1481. Mijatoviću. BORBE PROTIV OSMANSKE. str. Do okršaja je došlo na otvorenom polju. Bernardin Frankapan se spasio. Školska knjiga. a prema drugim povjesničarima. Zagreb 1996. 133 Anđelko Mijatović. a ona je predaju čula od Zvonka Čarapine iz Vrdi kod Mostara.) godine Osmanlije su osvojili trogirsko i šibensko područje. a i dan danas se priča da je Drežnica pala zbog jedne babe. 9. studentica Pedagoškog fakulteta u Mostaru. godine porazio je osmanlijsku vojsku koja se s 10 000 zarobljenika vraćala iz Kranjske i Koruške. MLETAČKE I UGARSKE OKUPACIJE U Mletačko-turskom ratu od 1499. Zarobljeni su Karlo Gusić i ban Derenčin koji je usužnjen u Carigradu. godine Helena Čarapina. predvođene jajačkim banom Emerikom Derenčinom. Kazala mi je 2001. 1953. godine. Vl. godine zauzeli posljednji slobodan hercegovački teritoriji (Herceg) Novi. rođ. 137. Čačvinu i Nutijak u Cetinskoj krajini Osmanlije su osvojili 1513. godine osvojili su Makarsku i luku Busoljinu kraj Trogira. Iz riznice hrvatske povijesti i kulture.

oni ga pitali što je napravije. On unda dobro rastegne mišinu i dade krojaču što god moga tanje da iskroji. Pita ga Ivan da što je doša. za što je zalagao i svoje posjede. 356. SHK. I osta njegov Karlovac. Ivan Karlović bije je spaija u Kumiću. 134 335 . sad ćemo polovicu. Kad on vide da onizi nema. uša. vrag ga zatra! Unda s mu kmetovi davali trećinu od svega. da im bude što bolje. – Dobro – on reka. Oni se dogovore nji sedam da će ić k njemu žalit se. Veli: – Od stra nisam zna što ć u. U epskoj poeziji opjevani su Karlovića dvori. U narodnoj je tradiciji hrvatski vitez. on od stra reka.134 (Vranik kraj Lovinca u Lici) Usmene pripovijetke i predaje. hrvatsko-slavonsko-dalmatinski ban (? 1485Medvegrad 1531). manj od stra reka da ć emo davat polovicu. Kad oni doša tamo. To njim bilo teško. str. priredila Maja Bošković Stulli. nije zna što će. nis mogli izlazit nikako kraju. a oni utekli svi. vratije se kući. Cijeli je život posvetio borbi protiv Turaka. A kad došli oni na vrata. bije mudar. A Ivan onda kad vide da je sve opustilo. Onda kad tamo on veli: – Potpisali ste da šte mi dat Karlovca kolko svati mišina bivolska. posljednji je potomak Kurjakovića. on pristaje na to. A uni unda prikonoć popale sve kuće i sve što nis mogli ponit ono popalili i izbigli u svit. onda oni najprvi stoje bije do vrata. nije više ima o čem živit. unda j doša u Karlovac pa pita oće 1 mu dat Karlovca kolko bivolska mišina svati. MH. a un unda s onom oputom oko svega Karlovca opaše. on se onda uplaši.IVAN KARLOVIĆ I KMETOVI Ivan Karlović. pa reka: – Dosad smo davali trećinu. Zagreb 1997.

Oslobodio je Solin 1532. g. ožujka 1537) postao je kliškim kapetanom 1520. senjskim kapetanom. Kod stola kad su svi veseli bili. najviše pako oko Lukavca grada u kojem je njihov vođa obitavao. za nedjelju danah moj će parip na žartveniku Svetoga Kralja u Zagrebu zob zobati! Tek što zadnju riječ poče izgovarati. a 1523. basa uzdigne se. Nadut ovom vještinom. nije poznati bilo je li kopun prije porezan bio ali ne. SHK. U to vrijeme bila su užasna stradanja Hrvata u Bosni i Hercegovini. 12. i doveo pomoć okupiranom Jajcu. 352. I tako domovinu od turske okrutnosti izbaviše. Pobijedio je Turke kod Klisa 1524. OBRANA KLISA POD ZAPOVJEDNIŠTVOM PETRA KRUŽIĆA Od 5. a za njimi onda svikolici karstjani pohite. To Turci videc’i i za zlu kob uvažavajući. daržeći u rukuh kopuna. Petar Kružić (? – Solin. godine. osvojeni su Sinj i Ostrovica kraj Bribira. Poginuo je braneći Klis od Turaka. dao je varhovni vođa veliku čast u gradu na koju je odličnije pozvao. preobladavši naše. Ratovao je i na moru protiv Mlečana i Turaka. a 1522. nut zaruži nekaki gromoviti glas. ožujka do 10. g. str. Četiri godine kasnije (1529) odrekao se dužnosti senjskoga kapetana i posvetio se obrani Klisa. dadu se kud koji u bijeg. travnja Osmanlije su jurišali na Klis ali su ih porazili branitelji predvođeni Petrom Kružićem i Grgurom Orlovčićem. i kod Senja 1525.. 135 336 . kog svega na drobne komadiće razmarvi. Zagreb 1997.135 *** Knin i Skradin su osvojeni 1522. MH. pukne top u Medvedgradu i tane udari u kopuna. priredila Maja Bošković Stulli.MEDVEDGRADSKI TOP Prigodom jedne s Turci bitke pripetilo se je. nut što se dogodi! Basa donesenog preda nj pečenog kopuna tak je lijepo i vješto porezao da kad bi sve falate skup opet spravio i složio. Usmene pripovijetke i predaje. doparli čak do Save i tamoka se naselili. koji sjekirom koji baltom. rekne: – Kao što ja sad ovog kopuna u ruci daržim. kad su naime Turci. koji vilami.

dok su Turci tili osvojit Klis. a zva se Petar Kružić. tako i protiv Mlečana. ovako. Kružić je od njega dobio Lupoglav. i odma to nije ona ista sila koje su se prije Turci bojali. ali o njima se ne zna nešto puno. pao u mletačko zarobljeništvo. a to da su uskoci bili razbojnici. On je bio od Zvečaja. kod Solina pobjedio Turke i onda im je kralj obojici na poklon dao Brezovicu da ih nagradi. samo kako to uvik ide. ništa od tog obećanog nije ostvario. i tada je Petar Kružić zajedno sa drugim senjskim kapetanom Grgurom Orlovčićem. Ima je i ženu i sina. pa je tražio pomoć od kralja jer su spali na prosjački štap. a valjda kako ko na to gleda. a u Klisu je bio kaštelan i kapetan. a za to su imali uskoke. kako protiv Turaka. to je. I onda je Petar Kružić doša u takvu situaciju da on i njegovi ljudi nisu imali od čega živit. ali se brzo oslobodio zahvaljujući nekom prijatelju. pa čak i tisućama! A cilo to vrime borio se Krugić. A nije samo s njime Kružić surađiva. nakon toga. kad je doša Ferdinand Habsburški na vlast. Tako je on jednom prilikom. bar ja ne znam to. A kralj bi obeća. a to ti je gori u okolici Karlovca. Sad se nama čini nevjerojatno to 337 . Jedan od. toliko o kraljevoj pomoći. ne zna se kako. braneći Klis sa četrdeset konjanika i četrdeset pješaka. pa su on i uskoci bili prisiljeni živit od onoga što bi neprijatelju oteli.. i onda je zbog toga Klis spa na samo pedeset uskoka. dok se ovaj borio s Turcima. Pomaga je on i Krsti Frankopanu. O njemu se i danas pripovijeda: Tamo negdi u pentaestom-šesnaestom stoljeću. Onda. Kralj je bio neki od Jagelovića. a i od pape bi ponešto dobili. Kružić je vodio opskrbu hranom i oružjem. bio je jedan uskok koji je branio naročito Klis i Senj. Eto. poznatijih Turskih napada na Klis bio je onaj 1523. ali znam da se nakon toga borio protiv Turaka i posta kliški knez. gle. Onda je još. i kad god bi Turci napali Klis on je uvik sudjelova u njegovoj obrani. jer je i u njihovom interesu bilo da se Turke što dalje od njih zadrži.Jedan je od najvećih hrvatskih ratnika protiv osmanske vojske. ali se kralj nije baš iskaza po pitanju pomoći njemu i njegovim uskocima. Oni su tribali dobivat od kralja plaću. kako je i od pape pomoć rijetko kad pristizala. ni kako se izbavio. jer su i oni tili osvojit dio našeg mora. kad su Turci napadali Jajce. Bio je pao u tursko ropstvo. posta i senjski kapetan. dok su se turske vojske brojale u stotinama. a kako su živili u lošim uvjetima i broj uskoka se smanjio.

1530. pa su Turci u Solinu sagradili dvi kule da im je lakše nadgledat Kliško područje. a kad su je njegovi ljudi vidili i sami su se predali. Turci su napali Klis i Kružić je doša s tri broda vojske koju mu je papa posla da ga oslobodi. Tako da je Kružić napa njihove tri utvrde u Solinu. Tražio je on bio pomoć i od pape. Računa se da je Klis pao 12. Magdalena se zvala.1537. Turci su mu odrubili glavu. I onda je on. Kružićeva vojska počela povlačit prema moru. di je on sagradio za zavjet crkvu Blažene Djevice Marije u kojoj je na kraju i pokopan. Ljudi su se manje i bojali ić u rat. Onda su 1533. I eto. to je bio slavni uskok Petar Kružić! A imaš i Klišku kulu. Ivana Vukadin zapisala je 2008. a kršćani koji bi pali u turske ruke bili bi ili ubijeni ili prodani u roblje. g. budući da je kopno bilo ili pod Turcima ili pod Mlečanima. sa dvjesto tisuća vojnika i tri stotine topova osvojili Srijem i Osijek. Njegovo tijelo je onda prevezeno u Senj. Onda. i to od toliko moćnijeg neprijatelja ka šta su Turci bili. Rkp. to se zna. Kazao joj je Marko Sabljić (1958. ali to je tako tada bilo. kako su Turci još uvik imali njegovu glavu.kako su oni morali otimat da bi preživili.03. potuka Turke u Bosni i uništio turske utvrde u Solinu. su tridesetsedam puta navaljivali na nj da će ga osvojit!i ta je opsada tako trajala par godina. Nakon toga znam da je iša u Lorett.136 *** Osmanlije su 1526. i u Ankoni. na dan kad je sam Petar Kružić poginuo. Turci opet opčeli napadat na Klis. jer nije se branila samo zemlja. onda je njegova sestra Jelena otkupila njegovu glavu za sto dukata. godine u Klisu. na lađe. Živi u Klisu. a u njoj se rodila ćer Bele četvrtog. a tada je Klis napala turska vojska od deset tisuća. i u Rimu je bio di je od pape dobio potporu. kad se vratia. koje su imali i to pomoću Ferdinandovih i papinih vojnika i svojih ljudi. tako da seon sad moga oslobodit samo s mora. Sabljići kod Imotskog). a odande u Trsat. kako se zavitova Gospi. Za to vrime su Turci i Mlečani na prijeveru zauzeli Klis. i na jednoj od tih lađa je on i poginia. a kako su Turci bili jači. a samo u proliće 1534. FF Split 2008. branilo se i kršćanstvo.. E. 136 338 .

138 Po Sanudu. 139 Isto. rujna 1529.djurdjevac.140 Anđelko Mijatović. godine.) junački se borio protiv Osmanlija. u Žumberak su se naseljavale prve skupine uskoka.000 vojnika. Pakrac i Petrovina 1543. g. Sulejman II.php?option=com_content&task=view&id=226&Itemid= 1– 137 339 . pred nekoliko tisuća gostiju iz Hrvatske i inozemstva. Po povijesnoj predaji. autoru Diaria. završeno je osvajanje Slavonije. Bijela Stijena. Like.000 započeo bitku s Osmanlijama ne čekajući glavninu hrvatske vojske koju je predvodio Krsto Frankopan. Stupčanica. starica je predložila da se posljednji zalogaj hrane. s oko 100 000 vojnika i 300 topova opkolio Beč. Kralj se utopio u potoku Čeleju.str. godine. g. u okolicu Beča. Turci su do 1533. koji oživljava silnika Ulama-bega. a više od 100 000 Hrvata zapadno od Vrbasa. Nikola Zrinski. godine.137 Jajce i Banja Luka su osvojeni 1528. godine. Oko 10 000 Hrvata iz Pokuplja odselilo je 1532. od 1968. g. 178. Orahovica. g. 138 Isto. g. Brezovica. topom ispuca u turski tabor silnika Ulama-bega kako bi ga se prividom izobilja prevarilo i prisililo da odustane od opsade đurđevačke utvrde. Kostajnica 1556. g. na Mohačkom polju s oko 30.com/index. je 29. U manifestaciji sudjeluje više od dvjesto pedeset amatera. Iz riznice hrvatske povijesti i kulture. 178.-1533. Manifestacija se održava u spomen na pobjedu nad osmanskom vojskom 1552. 140 www. *** Legendarna obrana Đurđevca U Đurđevcu se. Jedini su profesionalci redatelj i glumac. kolovoza 1526. Kralj nije čekao ni Erdeljsku vojsku pod zapovjedništvom Ivana Zapolje.Hrvatsko-ugarski kralj Ludovik II.-1556. g. mršavo pile-picok. Od 1530. Osvojeni su: Klis 1537. hrvatski ban (1543. Voćin. g. Valpovo. Našice 1541.139 Požega je osvojena 1536. U scenskoj izvedbi na livadama Picoki varaju i pobjeđuju veliku tursku vojsku predvođenu silnikom Ulama-begom. 167. str. koja se temelji na stvarnoj obrani Đurđevca 1552.. g. g. iz hrvatskih zemalja u ropstvo odveli 600 000 žitelja. Veličanstveni je 29. Školska knjiga. Krbave i zapadne Slavonije naselilo je oko 200 sela u Gradišću. str. do 1541. U okršaju je poginulo 22. Od 1536. godine tradicionalno održava Picokijada. Pounja. do 1537. Zagreb 1996.

aspx?idDocument=2545 – Potpredsjednik Vlade Damir Polančec je 2007. Boka je bila ugrožena. Nikola – Cres. *** Marko Horvat Stančić je sa svojom malobrojnom posadom 1556. oslobođeno je 12 000 robova i veslača. obranio iznimno važan grad Siget u jugozapadnoj Mađarskoj. Španjolska. pernati junaci. osvojili Klis. rujna zapalili utvrdu i skoro svi vojnici su izginuli. Lige činile su: Venecija. To je bila najveća pomorska bitka galija za Ciparskog rata. a Korčula i Hvar su napadani (1571. g. Osmanlije su 7. Mlečani su 1572. Uskrsli Isus – kulturniturizam. Budvu. Sultan Sulejman II. Solin je osvojen. i vezir Mehmed paša Sokolović početkom kolovoza 1566. g. što picekima bojeve bijete. Kao neku vrstu kletve. PORAZ OSMANLIJA KOD LEPANTA Bitka kod Lepanta 1571.) Osmanlije su osvojili Ulcinj. Kršćanska flota izgubila 15 galija i 10 000 ljudi. Tako i završava ova scenska igra: “A vi tamo. U sastavu mletačke flote borile su se galije hrvatskih gradova: Sv. Flotu sv.croatia. 141 340 . sa sto tisuća vojnika napali su Siget koji je sa dvije i pol tisuće vojnika. Ulama-beg odustaje od opsade i napušta bojište.). ime PICOKA dovijeka nosili! PICOKIMA vas djeca zvala. a zapovjednik joj je bio Don Juan Austrijski.-1573. Turci su izgubili 200 galija i oko 40 000 ljudi. g. a unuci vaši ostat će PICOKI!”141 Ta predaja svjedoči o hrabrosti i mudrosti Đurđevčana koji su stoga ponosni na svoju povijest i nadimak. branio Nikola Šubić Zrinski. zaustavila je Turke i oni više nisu bili pomorska velesila. godine na svečanom otvaranju predao je gradonačelniku Đurđevca Mladenu Roštanu rješenje Ministarstva kulture kojime je Legenda o Picokima dobila trajni status nematerijalnog kulturnog dobra Republike Hrvatske. Papinska država. Bar. g.hr/Home/Legende. Spič.Misleći da u utvrdi ima još toliko hrane da se njome oni iz grada mogu i razbacivati i na taj način izrugivati. To stratište opisao je sudionik Franjo Črnko. U Ciparskom ratu (1570. Zemunik i Makarsku. g. Malta. Ulama-beg Đurđevčane naziva “Picokima”. uglavnom Hrvata.

juče divojčicu. danas robinjicu. La Donna – Trogir (zapovjednik A. str. ali iako je bio još mlad. već je govorio da je samo izvršavao svoju dužnost prema kršćanstvu i rodnom mjestu. koji su bili silno ojačali na moru. istočno od Italije. sve zemlje oko Sredozemnoga mora. Cipiko teško ranjen). Zlatna knjiga hrvatske narodne lirike. Sirije i Egipta: TANAŠNA GALIJA Tanašna galija. 277.142 (Neviđeni na otoku Pašmanu kod Zadra) TRAGEDIJA MARINA KJUDUSA NAKON POVRATKA IZ LEVANTA Marin Kjudis se vratio u Trogir iz Levanta. Split 1996. po moru brodila. obale Male Azije. 1972. Tripun – Kotor (poginuo zapovjednik Bizanti). lipu divojčicu. str. Jerolim – Hvar. Levant je čest u usmenim lirskim povijesnim pjesmama. Zagreb. a označava Istok. jidra su joj bila od sunca gorila.-98. dakle. Sv. Dugo vremena se na Ćipikovoj galiji bio borio protiv Turaka. Književni krug Split.Krk. Ni nakon svečane pohvale zbog svojih junačkih djela se nije uzoholio. 97. sastavio Krešimir Mlač. Ivan – Rab. 341 . Tanahna galija. MH. Tek je bio navršio tridesetu. I mrko lice i snažno tijelo bili su mu prekriveni ožiljcima iz pomorskih okršaja. 142 Tanja Perć-Polonijo. koji put Levanta vodi svoje brode i u njima Anu. od sunca gorila i Nike vojvode. smatrao je da čovjek mora zatomiti vlastite osjećaje i potrebe kada treba braniti čast i slavu svoga grada. Sv. Sv.

lutao je ulicama grada i bičevao se. Nakon što mu je Marija umrla u naručju. gdje je u jami. ležalo i tijelo njegove Marije. Nije se prevario. gdje se nalazila crkvica Sv. ostavljajući grad bez obrane od Turaka. Kao da se smetnuo s uma. među stotinama drugih. dok se pjesma umirućeg Martina pretvarala u bolne krikove koji su čitav nesretni grad ispunjali stravom. Svi osim Marina. Sebastijana (zaštitnika od kuge). a ljudi se počnu kloniti kuće Jurjevih. u svojoj želji za plijenom. a njezino zadovoljstvo usrećivalo je Marina. E. Uskoro i on oboli. Neki pustinjak koji je tu prolazio se približi vidjevši vatru. napunio lađu drvima i u njoj otplovio do rta Sv. No. 342 .god. Mariji Jurjevoj. Ne mogavši naći mir. Nedaleko od crkvice nalazilo se Groblje kužnih. šapćući psalme. Marin naposlijetku ozdravi. Marija je bila izvan sebe od veselja i iznenađenja.) Rkp. godine u Vrsinama kod Trogira. Pade na koljena i stade moliti. u Seget Vranjici. a potom je. Često bi je dugo promatrao i sa zadovoljstvom razmišljao o njihovom budućem braku i potomstvu. koji su prijetili i s kopna i s mora. Zgrozi se nad strašnim prizorom. zapalio lomaču i popeo se na sam njen vrh. pomislivši da čovjek pred njim mora biti velik grešnik kad na takav način umire. a nakon što se osvijestio. FF Split. 2008. pjevajući sve glasnije. nisu obazirali na smrtonosnu bolest koja je harala gradom. Glas o tome se uskoro proširi po čitavom gradu. 143 (Vrsine kod Trogira) 143 Tereza Karabatić zapisala je 2008. odbijao je govoriti i jesti. ali ne i njegova duša: sebe je krivio za gubitak zaručnice i golemu nesreću koja je zadesila Trogir. pao je u nesvijest. usprkos zabrani gradskog vijeća. čitav imetak je ostavio crkvi Sv. Uživao je pri pomisli kako će se plavokosa Marija radovati svim haljinama koje joj je kupio na Kreti. Imućniji građani su. a kuga zahvati čitav grad. svakodnevno posjećivao zaručnicu ne bojeći se bolesti. Ciprijana. živi u Trogiru. Sami Turci se. On je. Kazala joj je Kaja Ćarija (rođena 1928.Sa Istoka je donio roditeljima i prijateljima mnogo skupocjenih darova. a gradski liječnik ustanovi da se radi o kugi (koju joj je Marin zacijelo prenio s darovima iz Krete). Drva iz svoje lađe Marin je složio u hrpu na hridini iznad jame s kužnima. stali bježati u okolicu Trogira. Marija uskoro oboli. Tome. gotovo lud od boli i grižnje savjesti. a najviše svojoj zaručnici.

etiološke i eshatološke predaje. soldat mu je rekao da ne će lako proći kao prethodne dvije nedjelje.144 U toj su predaji i motivi biblijske provenijencije (konac svijeta. g. Bio je to Matija Gubec. (O Matiji Gubecu August Šenoa piše u romanu Seljačka buna. eshatološki i povijesni motivi. Po toj je predaji jedan čovjek išao na Mladu nedjelju u šumu ubrati drva. Zagreb 1997.Vođa Seljačke bune. Čovjek je poslušao. pred njim se ukazao vojnik (soldat) koji je stajao kao da je na straži. Ponovno je vidio soldate na straži. Kad je došao treće nedjelje. priredila Maja Bošković Stulli. pa o njemu narod i u naše dane pripovijeda povijesne. godine. a bilo je vojnika “više nego crvi na siru”. U kući su bile tri hrpe zlata. Tada se dignuo onaj starac i umirio vojsku. nije mogao izaći jer bi se pred njim pojavila kuharica. 144 343 . Matija Gubec Matija Gubec (pravim imenom Ambroz) spominje se 1556. Čovjek je sa svake hrpe uzeo po jednu šaku zlata i vratio se natrag. staroga kako piše i uzeo po jednu šaku zlata sa svake hrpe.) Vidi: Usmene pripovijetke i predaje. Također se vjerovalo da će kralj Matija Gubec sa svojom vojskom izvesti pravi rat i da će se tada živi tući s mrtvima. Čovjek se uplašio. u selu Hižakovcu (Vrhovcu). Čovjek je nastavio dalje i došao u jedan grad te po soldatovim uputstvima našao jednu kuću u koju je ušao. Istvaffyju mučen užarenim kliještima. Kad se učinilo da će izići na treća vrata. stoljeća Nikola Bonifačić Rožin zapisao je predaju u kojoj se prepleću mitski. Zaista. 349. str. I taj je vojnik dao savjete čovjeku i uputio ga dalje. Vratio se i opet su mu soldati rekli da dođe i u treću nedjelju. pred njim se pojavila silna vojska. Dok je on sabirao drva. Uhićen je i odveden u Zagreb gdje je prema narodnoj tradiciji i M. živi i mrtvi – Sudnji dan). Šezdesetih godina 20. Matija Gubec je u hrvatskoj tradiciji simbol borbe za slobodu. a za stolom je sjedio sijedi starac i šuteći nešto pisao. kaže predaja. okrunjen užarenom željeznom krunom te raščetvoren. Bio je vođa Seljačke bune 1573. Vjerovalo se da će Matija Gubec sići na zemlju i da će tada biti zadnji rat i konac svijeta. SHK. a ona vojska bila je njegova zakleta vojska. mitske. MH.-350. ali ga je vojnik ohrabrio i rekao mu da ide naprijed po njegovim savjetima. kada je čovjek uzeo po šaku zlata i uputio se nazad. Čovjek je nastavio put i opet ugledao drugoga vojnika koji je također stajao kao da je na straži. Po povratku mu je soldat rekao da dođe i iduće nedjelje.

a uon je ziel uotku želieznu ča š njom plug pucuje. U Stubici je još velika lipa pod kojom je Gubec skupljal narod. Ta žije još koruna. kad su rodici povidali. tu glavu 145 Isto. kaj je štel da muži budu svoji gospodari. viećinom mama. A ja ću na želieznom plugi obiedvat. ali još će dojti stara pravica! Onda su Gupca osudili na smrt i vubili. ai tata. To ja znam od moje maljučkosti. njemu je siela na glavu. kot ti na stolu želieznom. Slovačka) O MATIJI GUPCU Matija Gubec je bil seljak iz Stubice. Govorili su da se je proglasil selja č kim kraljem. Pak da na njega je to išlo. tamo je bilo prijestolje Gupčevo.MATEJU SJELA KORUNA NA GLAVU No. to je hazburska koruna. to je bil Matej kralj. a ja ću si siest. A on je štimal da su to včele. A pak ti gospođini su si pripravili želiezne stole. to je pamietka. on je ta križ na toj koruni udril. ona je v Bieči v muzeome. Kad s tu uotku je udril. a je to jako vrcalo. A kad je uoral. Pokljem toga gospoda su napravili od kamena Gupčevu glavu i da mu se narugaju. tr je ga zugnul. str. To je bila ta koruna. On se sa seljaki spuntal na gospodu grofove.145 (Devinsko Novo Selo. on je bil siromak. Ali grofovi su seljake potukli. 350. Ale uov sedljak. Tam gde su oni kameni na sred trga. ta će bit kraljem. I ta križ je od toga časa zugnut na toj koruni. tr on je pak ostal Matej kraljem. je začel odganjat ovako z uotku. Je si obrnul plug želiezni i na njega se siel. komu će koruna na glavu upast. Ale pak najednuć je vidil da ruoj včel lieti. tr išal domuom. korunu na glavi je imal. a je mu to sjelo na glavu. 344 . On je pak naganja! da te včele kraju. on je rekel: – Sad ste okrunili mene i sa mnom sav narod. a najednuć je udril po tuom uotkom. kot pčele. A pak oni su tamo jili. pa su ga za kaznu okrunili užarenom krunom na Markovom trgu. Kad su ga okrunili. pak si je riekal: no. lebo ta koruna komu upadie na glavu. se odviezal. obiedvali tr su čekali tu korunu. Tako je se zibral. kralja su htili imat. a da pri želieznih stolah su se bavili. a Gupca su uhvatili i otpelali u Zagreb. to su bili gospođ ini. on je na lapti uoral.

iz narodne je predaje ušao u pisanu književnost i postao nadahnućem značajnih djela hrvatske umjetnosti. osvojen je Bihać. buntovnik i tribun. O njemu je sačuvana zbirka usmenih priča. Bosni i Hercegovini i Hrvatskoj. Uzalud je senjski kapetan svjedočio da mu je dao žito za njegove vojnike.-356. st. tiskanoj 1834.). Godine 1592. potisnuli Osmanlije iz Moslavine.VII. *** Godine 1577. Legendarna 146 Isto. Lik je iz hrvatske književnosti sličan pučkim likovima u europskoj književnoj tradiciji. dugo pokljem naši narodni ljudi tu Gupčevu glavu dignuli i stavili je više gore na onom vuglu. satiričar. poslije 24. pisali: Miroslav Krleža. a narod priča da če Matija Gubec još dojti. pučki šaljivac. Ivo Senjanin Ivo Senjanin (Ivan Vlatković). pored Lovrenčića.su stavili nuz zemlju na vugel Markovog trga i Gospodske vulice. da cucki na njega pišaju. Pomilovan je nakon pogubljenja. poput Tilla Eulenspiegela ili junaka pikarskih romana. Hrvati su 1591. Optužen za krađu žita i pogubljen. str.146 (Zagreb) Petrica Kerempuh Petrica Kerempuh.-1606.) U hrvatskoj su književnosti o Petrici Kerempuhu. Onda će bit pravice i kruha na zemlji.1612. Još i sada tamo stoji. Slavko Mihalić i dr. (Till Eulenspiegel bio je seljački sin iz sjeverne Njemačke koji je živio u 14. Ali su dugo. godine u Varaždinu. 345 . Prvi put se spominje u knjizi Jakoba Lovrenčića. posljednje hrvatsko uporište na Uni. g. 355. uskočki vojvoda (? – Karlovac. Kao kapetan ratovao po Albaniji.). Istaknuo se u borbama za Klis i Petrinju u Dugom ratu (1593. današnja Ćirilometodska. Osmanlije su osvojili mnoga mjesta u Bihaćkoj krajini.

g. g.je bila obrana Siska 1593.). od Međimurja do Primorja obuhvaćala samo 16 800 četvornih kilometara. Ivan Gundulić opjevao je taj događaj u povijesnom spjevu Osman. Uskoci su se povukli na uzvisinu i utaborili. Senjski uskoci su 18. napustili utvrdu. Zagreb 1980. MH. Mlečani su ih 23. Gundulić je to djelo pisao od 1621. a potom i osmansku vojsku.000 pretežito osmeračkih katrena abab. a na utvrdi ostavili štapove i kape kako bi zavarali Mlečane. godine. g. Noć. *** POGIBIJA SULTANA OSMANA U bitci kod Hoćima ubijen je (1622. Hrvati su 1595. prosinca napali kod Ugljana. i XV. Spjev je komponiran od 20 pjevanja s oko 11.) sultan Osman II. sve ćeš paka niže pasti. od Osmanlija oslobodili Klis ali su ga iste godine morali vratiti. 147 346 . Uzaludno su Mlečani jurišali misleći da su uskoci u utvrdi. sastavio Vlatko Pavletić. g. Gundulić spjev počinje stihovanim usmenim mudroslovicama: Ah. čiem si se zahvalila tašta ljucka oholasti ! sve što više stereš krila. 17. g. Epu su nedostajala XIV. privukli brodove. Hrvatska je 1594. i potukli osmanlijsku vojsku kod Čakovca. prosinca 1604. Vjekovite i bez svrhe 100 djela književnost jugoslavenskih naroda. Neki smatraju da je Gundulić i ta dva pjevanja završio ali da su se zagubila ili ih je pak Senat uništio bojeći se da će uvrijediti Turke. godine pa do svoje smrti. str. oslobodili Petrinju.147 Osman je nastao pod utjecajem Tassova Oslobođenog Jeruzalema (1575. Uskoci su od drveta i životinjske kože napravili stazu.-1648.) sudjelovalo je 30 000 Hrvata. Hrastovicu i Gore. a sutradan nevrijeme spriječili su Mlečane da napadnu uskoke. pjevanje koja je dopjevao Ivan Mažuranić. Senjski su uskoci uz pomoć vojske iz okolice Splita 1596. potukli mletačku. U tridesetogodišnjem protestantsko-katoličkom ratu (1618.

Krunoslava je odlučila obući se u ugarsko odijelo i poći u Carigrad kako bi oslobodila svoga zaručnika. sad na carstvo rob se uzvisi. Osman je bio prisiljen bježati prema Istoku kako bi prikupio nove snage i s njima ponovno udario na kršćanski Zapad. str.-285. Međutim. Djela Iva Frana Gundulića. To je na svoju ruku iz osvetničkih razloga učinio Rizvan-paša.148 U spjevu je opjevan događaj u vezi s turskim sultanom Osmanom. Sokolica je obećala da se više ne će boriti protiv kršćana pa se vratila Osmanu u Carigrad kamo je stigao i Ali-paša s ugovorom o miru s Poljacima. Na sviet izdala Jugoslavenska akademija znanosti i umjetnosti. u Zagrebu 1877. a tko doli. Kolo od sreće u okoli vrteći se ne pristaje: tko bi gori. 284. eto je doli. Na pregovore je poslao Ali-pašu koji je susreo Krunoslavu. kod kuće je Osman prihvatio da se oženi i sklopi primirje s Poljacima. Bez pomoći višnje s' nebi svieta je stavnos sviem bjeguća. Krunoslava je usužnjena i pogubljena zajedno s Korevskim. Stari pisci hrvatski. zaručnicu turskoga sužnja Korevskog. Sad vrh sablje kruna visi. Vladislav je spasio život turskoj junakinji Sokolici koja je bila zaljubljena u Osmana. a tko car bi rob je sada. U isto je vrijeme Kazlar-aga tragao za budućim Osmanovim ženama te je oteo lijepu Sunčanicu. 148 347 . satiru se sama u sebi silna carstva i moguća. sad vrh sablje kruna pada. godine porazila vojska poljskoga kraljevića Vladislava. Njegovu je vojsku kod Hoćima 1621. gori ustaje. a u visocieh gora vrhe najprie ognjeni tries udari.nie pod suncem krepke stvari.

a drugi ih mistificiraju i glorificiraju. Na poticaj Mlečana uskakali su u susjedne hrvatske krajeve i borili se protiv Osmanlija. Šeh Gaibija predvodio je “kupreške turske hajduke” koji su 4. str. u Rami zapalili i opljačkali samostan. Gundulić je imao prethodnika u Marku Maruliću.Trideset Vodičana i Vodičanki 1646. došlo do pobune u kojoj je svrgnut Osman i ponovno ustoličen sultan Mustafa. spominje putopisac Zeno. Uskoci su djelovali u skupinama na poticaj ili sa znanjem vlasti. sastavio Vlatko Pavletić. 100 djela književnost jugoslavenskih naroda.-1669. a franjevce pobili. odbili su napad Osmanlija na Vodice. U Carigradu je 1622. Vrhunac djelovanja uskoka i hajduka bio je za vrijeme Kandijskog rata (1645. a hajduci su bili samostalni. Sunčanica je uspjela pobjeći.149 U Osmanu se prepleću povijesni.Međutim. a Osman se oženio Sokolicom i još dvjema Turkinjama. siječnja 1557.). Hajdučiju i četovanje prvi put 1550. Oprečna su mišljenja o hajducima. Do suprotstavljenih mišljenja dolazi jer su postojale četiri kategorije hajduka: Hajduci zulumćari (turski hajduci) činili su strašna zlodjela nad kršćanima. MH. 97. HAJDUCI I USKOCI Padom Bosne i Hercegovine i Hrvatske u njoj se javljaju uskoci i hajduci. Uskoci su bili kršćani koji su iz Bosne i Hercegovine pobjegli od osmanske vlasti nastanivši se ponajviše u Dalmaciji. g. g. str. 150 Frangeš. Jedni ih smatraju razbojnicima. dj. mitski i eshatološki svijet. Zagreb 1980. od Osmanlija oslobodili Topusko. Osman je izvrgnut ruglu i zadavljen. pjevao je o neizbježnoj propasti turske tiranije a moglo se to primijeniti i na Austriju. oslobađanje Korevskoga bilo je uvjet za mir s Poljacima. g. Gundulićev je osjećaj barokne pravde i “suda općenoga” odgovarao potrebama ilirizma.150 *** Hrvati su 1638. g. 149 348 . 17. Ivo: nav.

Kad je trgovac Stipe pogled bacio na brdo Gradinu pred njim se ispriječio harambaša Nikola Maleta s trideset hajduka i zatražio od njega da mu dade vino i rakiju. silno volio Anđu i maštao da će je poturčiti i dovesti u svoj dvor. ture mlado i tješio ga da će na megdanu pogubiti Stipana Nakića. a kad ga je ona odbila. Svatovi su iz Livna putovali preko Buškoga Blata. Tada je trgovac kazao Maleti da su svatovi Stipana Nakića puni zlata. Maleta nije vidio stvora zgodnijega niti mu je srcu išta milije bilo od Anđe Bailove. Krstaš i Selinu. Svatova je bilo koliko je u godini dana. Okrene im barjak naopako. Puhnu vjetar s Velebita jako. a Anđinim roditeljima zahvalio je što su lijepo snahu odgojili. također. Svatovi Stipana Nakića i Anđe Bailove stigli su do vrela Vijanjac u Vinovu i odlučili ondje prenoćiti. Nešto im se loše predočilo. Kad su ugledali Šibenik i more: 353. To svatovim nije drago bilo. Aržanova. Pružila mu se prilika da je otme od svatova i tako ostvari prijetnju koju je izrekao Anđi. Roditelji blagoslove daju. 349 . primjerice. Mujo sluša kako Stipan s obadvije ruke siječe Turke a ruka mu je deblja u mišici nego ženska noga pri bedrici. Takav je. 335. on joj je zaprijetio da ne će ni drugoga ljubiti i da će je od svatova oteti. Sinjskoga polja. Starješina svatova zahvalio je na gostoprimstvu. nakita i para vode mladu od bosanskih strana.HARAMBAŠA MALETA. Zlo je nanijelo trgovca Stipu Tadina iznad Kambelovca koji je na dva konja u mješinama gonio vino i nastavio put kroz Petrovo polje. Delibaša Stipanu Nakiću pripisuje mitsku snagu i junaštvo i upozorava Muju da je pamet izgubio jer da znade Nakića Stjepana ne bi ima ni u glavi sana. Turčinu delibaši javio se Mujo. Bailovi su svatove častili nedjeljicu dana. bio harambaša Nikola Maleta koji je zaprosio Anđu Bailovu151 iz Livna. Radosnice niz lice padaju. 151 Ibro je. Turčin nadalje Muji besjedi o Stipanu koji je prije šest godina porazio dvanaest tisuća Turaka. POGUBIO SVATOVE STIPANA NAKIĆA Postojali su i hrvatski i srpski hajduci razbojnici.

Majka Anđi u pohode mora.” Djever je nevjestu poslušao pa joj sabljom glavu otkinuo. Za vrijeme pogibije svojih svatova Stjepan Nakić je bio u pivnici i pravio troškovnik. San sanjaju svati po ledini. Mislili su da su sigurni jer u blizini nije bilo Turaka. Od nevjeste tvoje Anđelije. Žali majka nariče u bolu. sve je došlo do sela Vinova. “Zaklinjem te mlijekom od matere. Kad je to čula nevjesta gizdava preklinjala je svoga djevera: 502. Maleta je prvi trgnuo zlatna jatagana. Stjepan je izbrojio dvije stotine trideset ubijenih svatova. 564. 350 . Najzdanje se pročuše kočije. a hajduci su skočili sa svih strana te su svatim sjekli glave po ledini. Iz Drniša i Polja Petrova. Odsijeci mi moju rusu glavu. 487. Jadne glave odsječene plaču. Volim časno ovdje poginuti. Djever i nevjesta su pobjegli s mjesta. Hajdučka se želja ispunila. Maleta je djevera rasjekao na dvije polovine i pobjegao u Moseć planinu. Pa je baci u zelenu travu. I proklinje Maleta Nikolu. Kada se taj zločin dogodio u Vinovom strašan potres bio. Svatovi su svladali hajduke i ubili ih dvadeset sedam.Svatovi su zaspali. Kad je očuo pucnjeve trčao je do svojih svatova. Mrtva tijela po ledini skaču. 479. Iz žalosnih Bajilovih dvora. Maleti se prilika pružila. Neg Maletu krvnika ljubiti. Cijela se Zagora u crno zavila. Crna krvca moja prosta ti je. Cvrčci cvrče u noćnoj tišini. a stražu nisu postavili. ali ih je sustigao Maleta i rekao Anđi da je prvoga pogubio Stjepana i da će ona biti njegova.

Književna i povijesna zbilja. snažni su bili muslimanski hajduci osvetnici. don Mijo Pavlinović u bilješci uz pjesmu o smrti Mijata Tomića piše: “Tomić Mihovio. koji i danas o njemu pjeva i priča. 152 *** Hajduci osvetnici borili su se protiv osmanske okupacije. str. Roši harambaši (Ivanu Bušiću) i Andrijici Šimiću. Narod plače i suze se liju. ovo je naš najglasovitiji junak u osamnaestom vieku.Kune majka tu hrđu gubavu. 575. olovo i opanke nabavljali. Najprije su pokopali mladu a zatim svatove i hajduke. Tko joj kćeri otkinuo glavu. g. Fratar ih je svetom vodicom natopio. odbio se u hajduke od turskog zuluma. Kad je majka Anđu ugledala. 195-198. On je imao svoje najvjernije jatake u Primorju u selu Drašnicama (kod Makarske). Stjepan Nakić je predložio da se kod Vijanjca. Mijat (Mihat. pravu četu… Hercegovinom i Primorjem mnogo se o Mihatu pjeva i pripovieda. 152 351 . koji su mu prah. Od XVII. str. Majka ljubi mrtvu Anđeliju. U tim su družinama bili zajedno Hrvati. Rame do Visokog) sa svojim hajducima napao karavanu trgovaca od 400 ljudi i ubio 19 trgovaca. 570.153 Hrvati i danas kazuju povijesne predaje i epske pjesme o uskocima: Ivi Senjaninu. Vidi: Marko Dragić. Rođen u Duvnu.-56. hladne vodice. iskopaju u zemlji grobnice. Srbi i Muslimani. Pita majka zelenu Dubravu. u Ravnom (na putu iz Splita preko Duvna. Stojanu Jankoviću. 54. st. Da mu sablja otkinula glavu. Od žalosti na zemljicu pala. vitezovima Vučkovićima te o hajducima Mijatu Tomiću. Harambaša Abdurahman je 1639. i obično stanovao u Vranić-planini više polja duvanjskoga. Split 2005. HKD Napredak. Mijovil) Tomić Od svih narodnih junaka Mijat (Mijovil) Tomić najomiljeniji je kod naroda. Objašnjavajući to. Imao je liepu kitu od četrest i dva druga. 153 Isto. 214-234.

1. Smrt Mihatova drugi nam je izgled. kao i u Cvitu razgovora naroda i jezika iliričkoga aliti rvackoga (Mleci.) od fra Filipa Grabovca. nav. str. – 1733. koje je on svojim prijateljima darivao.”155 Postoji mišljenje da je Mijata ubio azap (tur. str. tj.”154 Mijata Tomića nalazimo i u Erlangenskom rukopisu (1716. sv. do svoje junačke slobode. u Zbornik za narodni život i običaje južnih Slavena.). i on je najveće narodu omilio. lakomost nas izda Turčinu. kad su oni najokrutnije bjesnili po Bosni i po Hercegovini. U Orlacu (Raštanima donjim kod Mostara) nalazi se hajdučka pećina koju narod zove Pećina Mijata Tomića. 352 . kojemu ne ostaje zašteđena nikakva svetinja: pa ga je zato narod i obljubio. Rečeni poginu oko prvi(h) godina mira od Kandije. piše Grabovac ovo: “Samo ovo oću spomenuti: kako posli Tomića Mijata iz Duvna nije bilo već pravoga ajduka niti će već ni biti. Zagreb 1938. knjiga XXIX. da je i danas poslovica: tko te pita za Mihatove konake. pa otuda Arap. jer je bio od onih hajduka. kako da se sveti poganskom zulumćaru narod. 74. Na str. pa i danas pod njim drži njeke naše liepe pokrajine. koji ne imadu ništa hajdučkoga. JAZU. pa se podigao na Turke. žandar) pa je kod epskoga pjevača došlo do zamjene glasa z u r. Pogibe malo prije žetve. Mihat zakloni ženu u Primorje.. i tako ga je čuvao od svake izdaje.pa i dolazili u četu: i nema vele godina da su se posmicale crljene ječerme. Lakomost Ilije Bobovca izdade kuma svoga. 155 Citirano prema: Stjepan Banović.. 486. sapelo ga. Martić-Jukićeva pjesma Mijat Tomić i kadija tešanjski spominje kako je Mijat Tomić po raznim stranama Bosne i Hercegovine gradio česme za putnike i prolaznike. To potvrđuju predaje koje se i danas kazuju. – 75. čega se ima najviše bojati podjarmljeni narod: lakomosti za blagom i za gospodstvom. HAJDUKOVANJE U Hercegovini smatraju da je prezime Naletilić postalo tako što je nekoj djevojci “naletilo” Mijatovo dijete. njegov bi kum. Ne pitam te ja za Mihatove konake. Cio život hajduka Tomića Mihata bio je najsjajniji izgled. 81. za stvari. dj. 154 Stjepan Banović. (tko te pita za ono što se ne pristoji? Za ono što kazati nemaš? Za ono o čem nije govora?). 1747. Kad je živio Tomić Mijovil. o kojima nije govora. Izdade ga Bobovac Ilija od Doljana.

Zagreb 1933. ide umjesto svoga gospodara na mejdan zulumćaru Arapu. i zatim. ali ga ovaj ubije i. Ivan je imo na Duvanjskom polju kosnicu livadu. Na pleće mu pendže napravilo. a ti mi je danas oduzimlješ. žalosna ti majka dovijeka. Mijat Tomić bio je iz Duvna iz sela Kongore. gdje je već tri zime zimovao i gdje mu je lijepo bilo u pobratima i kod pomajke k’o u mile majke. a za pasom malu pušku.’ Ante Šimčik. Čim je ugledo Mijata. a da pred njima kosi Mijat Tomić. 1. jer mu je duvanjski kadija Suzica preoteo dio očevine. Livadu mu je pod turskim zulumom oteo Suzica kadija i naredio je Suzica kadija seljacima iz sela Kongore i drugih okolnih sela da kose livadu. kad mu se gospodar ženi iz kasabe (Duvna ili Županjca) nosi barjak u njegovim svatovima. Poleće mu ruka do silaja. sv.156 Mnoge pjesme u narodu su opisane o ajduku Mijatu Tomiću. hitar na nogama pa od sablje Mijat odskočio. a otac mu je bio Tomić Ivan. Jabuku livadu. ali je Mijat. pobjegne noću u planinu i postane hajduk. 57. 156 353 . kad su doveli djevojku u begovu kulu. mlado momče. Begovi Kopčići u: Zbornik za narodni život i običaje južnih Slavena. U hajduke je Tomić krenuo u Vran planinu.Pjesme i predaje kazuju kako je Mijat-harambaša zimovao kod svojega pobre Kopčić Džafer-bega. nego poteže sablju od pojasa. koji je ucijenio bio sve Duvno. Pade Murat na glavu u travu. str. Bio je mladić od dvadeset godina. pa i čukundjedovina. a uz njih je bio Murat. puče šarak ko nebesko vrime i u prsa pogodi murata. zašto kosiš moju livadu? Livada je moja babovina. to ugleda tridesetak kosaca iz ruku im ispadoše kose. Mijat je prid njega došo i reko mu: ‘Šta to radiš.’ A Murat mu ništa ne odgovori. jer ne nosi kosu na ramenu. moja djedovina. Po toj predaji Mijat čuva begove ovce do svoje dvadesete godine. Murate subaša. odmah ga je mislio prisić. JAZU. hitro manu i rukom i sabljom da prisiče Mijata Tomića. subaša Suzice kadije. Mijat nije htio nositi kose.. iz očiju suze udariše: ‘Šta uradi Tomiću Mijate. Nosio je na sebi bijele gaće i bijelu košulju. svi ćemo glave pogubiti. knjiga XXIX. Druga predaja dovodi odmetnuće Mijata Tomića u hajduke u svezu s njegovim gospodarom begom Kopčićem. Kad je došo. To je krivo Turcima svatovima i jedan od njih natjera konja na Mijata. vidio je da livadu kosi trideset kosaca.

Kad je Mijat nazdravio Bobovcu Iliji i počeo piti iz čaše vino. kad je nazdravljo. Ne bi Turci darivali kabanice da nije ajduk za jelom il’ za bukvom il’ za studenom stinom kamenitom. 2001. rođ. jedan drugom odsijecali glave. a kazao Franjo Tomić. I opet je uspio reći: ‘Jezus Marija. Budno prate kud prolaze trgovci i Turci i provode pljačku i zakone. drago dite moje. Rkp. Takav ultimatum Mijat Turčinu stavi. gdje se kopčaju panciri i tu ga je arap iz puške pogodio.157 Mijat Tomić spada među one plemenite hajduke koje je u planinu otjerao turski zulum. Kad mu je kuma krvav rubac pokazala da je izdaja. u Mostaru. Koji ne će u Vran u planinu da tražimo pravo od Turaka. ukazala mu se tad jabučica pod vratom. Ubio ga Klišanin Arap iz puške ispod krova kad je sjedio pred kulom Bobovac Ilije. Što mu se u kući rađalo sve manito bilo. Tada su Turci odnijeli Levantu u Sarajevo i tu mu se gubi svaki trag. drži me. Zatvori Turcima klance te napravi počivališta i odmarališta pokraj puta da se mogu ljudi odmarati i popušiti lulu duvana.’ Tako bi pobjego Marijan sa Mijatom da nije prijekim putem doletio Klišanin Arap i tu opalio iz puške i prisiko Marijanu nogu u koljenu. U njegovoj je družini bilo i muslimana i pravo- 157 U ožujku 2001. sin mu sina na mejdan pozivao. on je reko: ‘Ne boj se kumo ne more me sablja presicat nit puška probijat jer je na meni sedam pancira.‘Čujte me trideset kosaca povratka vam kući nema ni kućištu. ko prolazi mora ostaviti žute madžarije. Svakom Mijat novo ime daje. i biži. a u kući čedo ne plakalo. od rođene mu sestre sin. FF Mostar. To je bilo prvo društvo Mijatovo. osveti me. Marijane. Dvadeset godina je ajdukovo po planinama dok nije izdaja došla. onda ćemo Turke suditi i naučiti kako će se s nama ponašati. prid kućom mu stado ne blejalo. 354 . tako Mijat stvara četu i družinu. a u njoj mu pasja braća stala. Tute prostri divan kabanice. Od mene vam takav ultimatum. studentica kroatistike iz Mostara. kuća mu se kućetinom zvala. Prvi bijaše Leventa Marijan.’ Te Mijat u Vran okrenu u planinu. u Mostaru zapisala Ivana Kvesić.’ To je čuo Klišanin Arap i odma otkinuo pucu sa prsiju (zrno kositra) i pripunio pušku. samo me može probit zrno kositra. a Mijatov grob se tu nalazi i za njega se zna i dan današnji. Ne bi nikad Mijat pogino da sam sebe nije odo. 1941. A ko od vas u planinu ne će. dok ga nije izdo kum Bobovac Ilija.

na njivi Pošćeci. a desetak ih je tiskano i u 8. i 1659. subaša Suzice kadije. jer ne nosi kosu na ramenu. Narodne pjesme o Mijatu Tomiću. ali je Mijat izdahnuo pod Sovićkim vratima. Mijat Tomić bio je iz Duvna iz sela Kongore.slavaca. str. a da pred njima kosi Mijat Tomić. a poginuo je 1656. godine izdajom trostrukog kuma Ilije Bobovca iz Doljana kod Jablanice (za kojeg moji kazivači kažu da je bio pravoslavac) za vrijeme vladanja Seidin-paše. odmah ga je mislio prisić. Kad je došo. Pjesme o Mijatu Tomiću zapisane su u Bosni.159 Mnoge pjesme u narodu su opisane o ajduku Mijatu Tomiću. a otac mu je bio Tomić Ivan. Ubojica je bio Hadžizukićev rob (Arap) ili azap (žandar). vidio je da livadu kosi trideset kosaca. nalazi grob hajduka Mijata Tomića.’ 158 159 Ivan Rangjeo. Tu se. Sarajevo 1931. Anđelko Mijatović. Ivan Rangjeo je pomoću epskih narodnih pjesama pokušao rekonstruirati njegov životopis. 355 . Murate subaša. Nosio je na sebi bijele gaće i bijelu košulju.158 Nakon svega ovoga može se zaključiti: Mijat Tomić se rodio oko početka XVII. Mijat je prid njega došo i reko mu: ‘Šta to radiš. 31. godine ili svakako između 1656. a ubio ga neki Arapin. Narodne pjesme o Mijatu Tomiću. Predaje i pjesme kazuju zatim da je mali Marijan uspio osvetiti Mijata ubivši “Arapina” u duvanjskoj župi u mjestu Jankovac. Slavoniji. zašto kosiš moju livadu? Livada je moja babovina. Sinj-Duvno 1985. Dalmaciji. moja djedovina. Hercegovini. Čim je ugledo Mijata. a za pasom malu pušku. POGIBIJA MIJATA TOMIĆA Postoji 28 pjesama koje govore o smrti Mijata Tomića. Mijat nije htio nositi kose. pa i čukundjedovina. U 19 pjesama se govori da je Mijata izdao njegov kum Ilija Bobovac. Livadu mu je pod turskim zulumom oteo Suzica kadija i naredio je Suzica kadija seljacima iz sela Kongore i drugih okolnih sela da kose livadu. kažu. a ti mi je danas oduzimlješ. a uz njih je bio Murat. Ivan je imo na Duvanjskom polju kosnicu livadu. stoljeća u selu Brišniku kod Duvna. knjizi edicije Hrvatske narodne pjesme. Bio je mladić od dvadeset godina. Mijatov sestrić Marijan je ranjenoga Mijata pokušao odnijeti u Vran.

prid kućom mu stado ne blejalo. kad je nazdravljo. Ne bi Turci darivali kabanice da nije ajduk za jelom il’ za bukvom il’ za studenom stinom kamenitom.A Murat mu ništa ne odgovori. samo me može probit zrno kositra. ’‘Čujte me trideset kosaca povratka vam kući nema ni kućištu.’ To je čuo Klišanin Arap i odma otkinuo pucu sa prsiju (zrno kositra) i pripunio pušku. Na pleće mu pendže napravilo. a u kući čedo ne plakalo. osveti me. ali je Mijat. Prvi bijaše Leventa Marijan.’ Te Mijat u Vran okrenu u planinu. a u njoj mu pasja braća stala. ukazala mu se tad jabučica pod vratom. Ne bi nikad Mijat pogino da sam sebe nije odo. gdje se kopčaju panciri i tu ga je arap iz puške pogodio. I opet je uspio reći: ‘Jezus Marija. Što mu se u kući rađalo sve manito bilo. puče šarak ko nebesko vrime i u prsa pogodi murata. jedan drugom odsijecali glave. Kad mu je kuma krvav rubac pokazala da je izdaja. nego poteže sablju od pojasa. To je bilo prvo društvo Mijatovo. Ubio ga Klišanin Arap iz puške ispod krova kad je sjedio pred kulom Bobovac Ilije.’ Tako bi pobjego Marijan sa Mijatom da nije prijekim putem doletio Klišanin Arap i tu opalio iz puške i prisiko Marijanu nogu u 356 . iz očiju suze udariše: ‘Šta uradi Tomiću Mijate. hitar na nogama pa od sablje Mijat odskočio. Svakom Mijat novo ime daje. žalosna ti majka dovijeka. Dvadeset godina je ajdukovo po planinama dok nije izdaja došla. Takav ultimatum Mijat Turčinu stavi. dok ga nije izdo kum Bobovac Ilija. to ugleda tridesetak kosaca iz ruku im ispadoše kose. od rođene mu sestre sin. onda ćemo Turke suditi i naučiti kako će se s nama ponašati. Od mene vam takav ultimatum. sin mu sina na mejdan pozivao. drži me. mlado momče. kuća mu se kućetinom zvala. ko prolazi mora ostaviti žute madžarije. on je reko: ‘Ne boj se kumo ne more me sablja presicat nit puška probijat jer je na meni sedam pancira. drago dite moje. i biži. Pade Murat na glavu u travu. Tute prostri divan kabanice. svi ćemo glave pogubiti. Budno prate kud prolaze trgovci i Turci i provode pljačku i zakone. Kad je Mijat nazdravio Bobovcu Iliji i počeo piti iz čaše vino. Marijane. A ko od vas u planinu ne će. Koji ne će u Vran u planinu da tražimo pravo od Turaka. Poleće mu ruka do silaja. tako Mijat stvara četu i družinu. Zatvori Turcima klance te napravi počivališta i odmarališta pokraj puta da se mogu ljudi odmarati i popušiti lulu duvana. hitro manu i rukom i sabljom da prisiče Mijata Tomića.

kako bi ih spasio od osmanlijske odmazde nakon poraza pod Bečom 1684.160 *** U tursko-mletačkom Kandijskom ratu (1645.koljenu. Poljica. Reljković. a Mijatov grob se tu nalazi i za njega se zna i dan današnji. iz koje izađoše vrsni na oružju vitezovi”. Hrvatska književnost Bosne i Hercegovine u 100 djela. 162 Hercegovina prije 100 godina ili Šematizam fra Petra Bakule. silovito napali Šibenik i Split. Uz velike su gubitke odustali od Šibenika. g. Tada su Turci odnijeli Levantu u Sarajevo i tu mu se gubi svaki trag..) Osmanlije su potisnuti iz Makarskoga primorja. (O Mletačko-turskom ratu bilo je govora u poglavlju Povijesne pjesme.) Osmanlije su 1647. Sarajevo 2005. MH. 133. Mostar 1970. Milković i Janković. HKD Napredak. Matija Antun Satir iliti divji čovik (priredio Josip Vončina) Zagreb 1997. 522. drama i mikrostrukture. g. *** Knezovi i vitezovi Vučkovići Vučkovići su potomci duvanjske obitelji Nemanović. gdje su postali prvi mletački četovođe. priredio Marko Dragić. 160 357 . odbijeni su od Splita. a 1648. pa su poput pravih vukova junački tukli Turke u više od petnaest okršaja. Fra Pavao Vučković bio je jedan od Hrvatska usmena književnost Bosne i Hercegovine: proza. zajedno s mnogim kršćanima doveli “pridostojnu kuću Vučkovića. odbili su napad Osmanlija na Vodice. Miljanići. Trideset Vodičana i Vodičanki 1646. str. g. g.) koji je organizirao bijeg Ramljaka i Duvnjaka u Cetinsku krajinu i Dalmaciju 1687. knj. 161 Andrija Kačić Miošić.-1669. 5. Klisa.162 Potomak Vučkovića je i legendarni fra Pavao Vučković (1658. g.161 Petar Bakula piše da Vučkovići nisu mogli podnositi turski zulum pa su pribjegli u mjesta pod vlašću Mletačke republike. g. str. U tom ratu istaknuli su se zapovjednici: Sorić. Spominju se 1506.1735. 114. Razgovor ugodni naroda slovinskoga. Mandušić. str. Glavni junak najdulje hrvatske usmene epske pjesme Ilija Primorac bio je zarobljen u tom ratu. Solina i šibensko-zadarskog zaleđa. Andrija Kačić Miošić u Razgovoru ugodnomu navodi da su Nakići pod mletačko okrilje.

a 1648. g. naredija je da mu je dovedu. kada su malobrojni branitelji. 164 Mila Gojsalić Hrvatska heroina Mila Gojsalić 27. ožujka 1648. (Neki povjesničari taj događaj lociraju u 1530. ali ona je rekla da će doć i da joj je vrlo drago šta ju je ovi zva. godinu. 1901. silovito napali Šibenik i Split. došli su do pola puta u Split do 163 kule . Ona je ušla u njegov šator u kojem je bila i njihova sva municija i taj glavni Turčin. 164 Stjepan Štrodl-Srijemac.zapovjednika obrane Sinja 1715. Mile je uzela Hrvatska heroina Mila Gojsalić 27. g. zavela je Topal-pašu te zapalila barutanu žrtvujući svoj život za slobodu Poljica.) Mile Gojsalić je velika poljička junakinja. g. ožujka 1648. (O Vučkovićima će biti još riječi. U čast na tu pobjedu od tada se trči Sinjska alka. g. 163 358 . O Vučkovićima je i sada živa tradicija. Ovi od straha pred golemom turskom silom počeše se moliti svetom Dujmu i ostalim zaštitnicima grada Spljeta. Uz velike su gubitke odustali od Šibenika. u kojoj je bilo nešto malo kršćanskih branitelja. od Osmanlija herojski obranilo Marinu kod Trogira.) Obrana Splita Osmanlije su 1647. Sarajevo. O fra Pavlu Vučkoviću piše Ivan Aralica u romanu Put bez sna.. Školski vjesnik. str.) Trideset je žena 1657. zavela je Topal-pašu te zapalila barutanu žrtvujući svoj život za slobodu Poljica. VIII. g. Kada su Turci osvajali Solin. kad na jedan put pred kulom proviri ispod svakog kamena po kalpak kršćanskoga vojnika. (Neki povjesničari taj događaj lociraju u 1530. 452-453. obranili Sinj od mnogobrojnih osmanlijskih vojnika. Đački izlet u Bosnu. a Turci se poplaše i pobjegnu ne osvojivši Spljeta. odbijeni su od Splita. uz čudotvornu pomoć Gospe Sinjske. Kad su Turci osvojili Kostanje. g. Njena momak se bunija.. Dalmaciju i Hercegovinu za jedanaest dana. godinu. taj glavni Turčin je vidija Milu i kako je bila puno lipa.

FF Split.165 (Srijani) Trideset je žena 1657. PETAR ZRINSKI I FRAN KRSTO FRANKOPAN Petar Zrinski (Vrbovec. 2004. – Bečko Novo Mjesto. rođena 26. 1621.baklju i zapalila sve. g. sv. muž Katarine Frankopan. 165 359 . morali su pobić ća.1933. u Srijanima 2004.) posebno se istaknuo ban Nikola Zrinski. Spomenik Mili Gojsalić *** U Habsburško-turskom ratu (1663. 5. g. 1671. kazala Marija Ćurlin (djev. Sanji Markić. u Srijanima). Rkp.) potomak je “plemićke obitelji Šubić-Zrinski. Zajedno s bratom Nikolom školovao se kod gradačkih isusovaca” i u slovačkoj Trnavi. od Osmanlija herojski obranilo Marinu kod Trogira. ali i sebe je žrtvovala za Poljica. i šator i Turke i municiju. praunuk legendarnoga sigetskog branitelja Nikole Šubića Zrinskog. Kako se Turci nisu imali više s čim borit. polusestre Frana Krste Frankopana. a nakon očeve smrti Studentici Filozofskoga fakulteta u Splitu.-1664.09. Periš.

U tom smislu golem je doprinos dao zbirkom poslovica Sentencije vsakojaške i Jelčić. Francuzima. 1670. IV. krenuo u Beč kako bi od cara izmolili oprost. kojega je 1664. To je prigodna elegija o kipu Djevice Marije prenesenu s Trsata u Loreto. Petar Zrinski. Vjerojatno 1658.putovao je u Italiju. U savezništvu s Mlečanima istaknuo se u borbi protiv Turaka: u Dalmaciji 1654. Uhićeni su i osuđeni na smrt odsijecanjem glave što je izvršeno 30. Glavni je sadržaj toga povijesnoga epa u petnaest pjevanja Opsada sigecka. 1671. u: Leksikon hrvatskih pisaca. pjesnik. urednici: Dunja Fališevac (Starija hrvatska književnost). godine. Stolovao je u Ozalju. 807.). Zrinski je sa šurjakom Frankopanom 13. Godine 1664. autor koncepcije Krešimir Nemec. “Je li ta smrt namještena? Je li to političko ubojstvo smišljeno u Beču?”)166 Urotom se htjelo s Mlečanima. pristupio je protuhabsburškoj uroti koju je vodio Nikola Zrinski. Dubravko: nav.) djetinjstvo je proveo u Italiji. kod Jurjevih stijena. kod Perušića. Služio se čakavštinom u koju prodiru kajkavski i štokavski. To se Nikolino djelo smatra klasičnim djelom mađarske književnosti. krenuo u Beč kako bi od cara izmolili oprost. dj. Turci su prokazali urotu. Uhićeni su i osuđeni na smrt odsijecanjem glave što je izvršeno 1671. godine. U vojsci Petra Zrinskoga sudjelovao je u borbama protiv Turaka. dala papu Urbana VIII. Frankopan je sa zetom Petrom Zrinskim 13. godine oženio se Giuliom di Naro.. 167 Fran Krsto Frankopan (1643? – Bečko Novo Mjesto. Sudionik je urote. 1670. a u kojoj je sudjelovalo i nekoliko mađarskih plemića i crkvenih velikodostojnika. (Nikola Zrinski je poginuo u lovu na veprove kraj Čakovca. Velik je Frankopanov doprinos hrvatskoj usmenoj književnosti. Školska knjiga Zagreb 2000. 1663.). Najznačajnije mu je djelo Gartlic za čas kratiti (zbirka 18 vjerskih i 109 svjetovnih pjesama). nećakinjom kardinala Barberinija čija je obitelj u prvoj polovici XVII. J(osip) V(ončina) i D(unja) F(ališevac). 1655. izabran je iste godine za hrvatskoga bana. ogulinski kapetan. Bio je: plemić. Darko Novaković (Hrvatski latinizam). st. str. Prvo mu je poznato djelo Divoto pianito (1656. Krešimir Nemec (Novija hrvatska književnost). 107. Za Frankopanom su u Bečkom Novom Mjestu ostali brojni rukopisi. Dijačke junačke (8 usmenih epskih pjesama). 167 166 360 . IV. Nakon Nikoline pogibije. Poljacima i na kraju Turcima poraziti apsolutističkog austrijskog cara Leopolda I. travnja 1671. smrtno ranio vepar (divjak). str. g. Preveo je s mađarskog jezika djelo svoga brata Nikole Adrianskoga mora sirena (1651.

dospio je u tamnicu u kojoj ga posjećuje majka koja mu govori da hoće da ih satru. od cvijeta do cvijeta ići će tajanstveni šapat o veljim osnovama i pokopanim nadama i o jadu. Školska knjiga Zagreb 2000. da je spali i da onda dođe k Mostaru gdje Fran Krsto Frankopan. godine). 224. komu primjera nema . Pjesmom Ženidba Janković Stojana koristio se francuski pjesnik Lamartine u svojemu spjevu La Chute d’ un Ange. oteo je sa Smiljanićem Zvonigrad i Rakovnik. koji se istaknuo u Kandijskom ratu. protjerao je Turke iz Gračaca. Opjevan je u mnogim narodnim pjesmama. autor koncepcije Krešimir Nemec. U njegovoj je poeziji stih usmenih epskih pjesama (4+6).). Darko Novaković (Hrvatski latinizam). a s njima i Hrvatsku. Mletačka ga je vlast odlikovala naslovom “kavaliera” i dodijelila mu u feud imanje u Ravnim Kotarima. zarobljen je i odveden u Carigrad odakle nakon 14 mjeseci bježi..168 U Bečkom Novom Mjestu 30. travnja 1671. prodro u Liku do Ribnika i osvojio kulu u Lapcu. urednici: Dunja Fališevac (Starija hrvatska književnost). Pisao je i pjesme erotskog sadržaja.I naći će se. kad blagi mjesec po hrvatskim poljanama razlije svoje bajno svjetlo. 119.169 Sudjelovao je i u oslobađanju Sinja (1686.. Ivanu sinu Petra Zrinskoga koji je u Beču pokušao osvetiti oca. pogubljeni su Petar Zrinski i Franjo Krsto Frankopan. Jezik njegovih djela pripada jeziku Ozaljskoga kruga. Higin Dragošić u svojoj tragediji Posljednji Zrinski piše o posljednjem Zrinskom. Z(oran) K(ravar). 1925. Zagreb. g. tko će govor cvijeća razumjeti te priču tu ispričati narodu (…) Stojan Janković Ne zna se točno kada je rođen glasoviti uskok Stojan Janković. Prevodio je Moliérea. Predaja o tome uskoku govori kako “je poslao nekog Grgu Antunića s vojskom na Gabelu. Međutim. – 1925. Godine 1685. oslobodio Kotare od Turaka (1688. str.zbirkom zagonetaka Zganke u kojima se nalaze i one opscenog sadržaja. 168 361 . poslije vjekova možda. Pomažući carsku vojsku. Potresne su i vizionarske riječi njezine zadnje riječi: Za svake tihe noći. U Morejskom ratu uspješno je ratovao u Lici.. Krešimir Nemec (Novija hrvatska književnost). Godine 1666. u: Leksikon hrvatskih pisaca. 169 Znameniti i zaslužni Hrvati 925. str.

Tada je Mate kapetan pozvao u Sinj Stojana Jankovića iz Kotara. Stojan Janković je izvršio poznati pohod na Mostar. ali ga na putu dočekaše katolici Blaževići i Arapovići. Ne dočekavši Stojan. Sarajevo 1925. GZM BiH.će se ujediniti. str. te mu vojsku razbiše tako da se morao vratiti. a momak ga ubije. 170 362 . Pavlu Mandušiću je zapovjedio da ide uz Neretvu prema Konjicu i odatle prema samostanu na Šćitu. 171 Isto. kaže legenda. Dok ga je timario. krenuli prema Rami. Vlajko Palavestra.-79. te se vrati preko Goranaca kući u Kotare. 352. Čuvši Stojan da je zmijičak ubijen. II. 69. godine. i Ravnim Kotarima. poginuo 23. u pohodu za oslobađanje ramskoga naroda. Stojan Janković je zapovjedio Mati Daničiću da ide uz Neretvu pa preko Mostarskog blata i Rakitna prema samostanu u Rami na Šćitu. str.171 Godine 1687. Junačke pjesme iz Bosne. koji je već bio u Mostaru. dotle mu je momak timario konja. Antunića. Tako su od turske sablje spašeni ramski franjevci sa svojim pukom koji su bili prisiljeni napustiti stoljetna ognjišta naselivši se u Trilju. 173 Isto. kolovoza 1687. Dugo je narod u Hercegovini pripovijedao o pogibiji Stojana Jankovića: Došavši u Gorance. Spalivši Antunić Gabelu. ramski gvardijan Stjepan Matić zatražio je od sinjskog providura Mate kapetana da spasi ramske redovnike i puk. 172 Marijan Šunjić. Svaki je od njih skupio po tristo momaka te su. isječe pred džamijom četrdeset Turaka. ispade iz grive zmijičak. str. pa kada se Stojan probudio. NS. str. – 73.”170 U ljeto 1686. XXIV/XXV. krenuo je prema Mostaru. i dok je on počivao. Sinju. izd. sv.172 O tome je događaju spjevana epska pjesma (285 stihova). Matu Daničića iz Primorja i Pavla Mandušića iz Otoke.173 Pogibiju Stojana Jankovića opisao je Ivan Aralica u romanu Put bez sna. Sarajevo 1969. okupivši se u Sinju. reče mu što se dogodilo./1970. Sa sobom su ponijeli čudotvornu Gospinu sliku koja se od tada nalazi u Sinju (Čudotvorna Sinjska Gospa). 71. htjede Stojan malo otpočinuti. POGIBIJA STOJANA JANKOVIĆA Stojan Janković je. Pjesma o tome četovanju i pogibiji Stojana Jankovića pjeva o tome kako je Stojan poginuo upravo na Duvnu. 352.. Narodne pripovijetke i predanja u okolini Lištice. Stojan je krenuo prema Kupresu pa preko Uskoplja na Mejnik kod Uzdola i odatle prema samostanu.

Iz riznice hrvatske povijesti i kulture. Safvet-beg Bašagić. Šukrija Kurtović. dočeka ga Turčin te ga iz puške ubije. Ferdo Šišić. tako i bi.reče vojsci: “Ja ću poginuti. uništeno je oko 200 sakralnih objekata. kao da sam živ. Narodne pripovijetke i predanja u okolini Lištice. NS. kod Duvna. sv. U jesen 1463. 176 Anđelko Mijatović. Husein Đogo. Vjekoslav Klaić.. Mehmed Handžić. godine opustošili Turopolje i okolicu Križevaca a u ropstvo je odvedeno 14 000 stanovnika.174 EPOHA OSMANSKE VLADAVINE Nakon pada Bosanskoga kraljevstva nastupilo je 415 iznimno surovih godina osmanske vlasti. Nikola Lašvanin. GZM BiH. Gnusno je bilo tzv. Sarajevo 1969. kaže mitska predaja./XXV. Emile Haumant. Zagreb 1996. 132. Pravo prve bračne noći po kojem je kršćanka morala prvu bračnu noć provesti s begom. U Hercegovini je glavno hrvatsko uporište do 1471. Kasim Gujić. Osnovana je Jajačka banovina sa sjedištem u Jajcu i Srebrenička banovina sa sjedištem u Srebreniku. Adem Handžić. 175 O tomu u svojim djelima između ostalih pišu Pavao Ritter Vitezović. jer inače ne ćete živi kroz Livno proći. Korušku i Štajersku razarajući ih i odvodeći mladiće i djevojke u sužanjstvo. prođoše sretno kroz Livno. Bono Benić. Na Lipi. Herceg Novi je zadnje hercegovačko uporište. Školska knjiga. jer nitko ne smjede na vojsku udariti bojeći se Stojana. Osmanlije su 1474. 352. vršeno je nasilno islamiziranje./70. 174 363 . a drugovi mu privezavši ga na konja i pokrivši ga crvenom kabanicom. Kako Stojan reče. Hamid Dizdar. agom ili pašom. Franjo Šanjek i dr.175 Iznimno je težak bio i Danak u krvi – odvođenje kršćanskih djevojaka u hareme a mladića u janjičare. Hazim Šabanović. Martin Đurđević. str. Ivo Andrić.176 Vlajko Palavestra. str. Nedim Filipović. Nakon pada Bosanskoga kraljevstva Osmanlije često upadaju u hrvatske zemlje te Kranjsku. U prvim je godinama od zuluma osmanskoga u Hrvatsku i druge zapadnoeuropske zemlje izbjeglo oko 400 000 Hrvata katolika. nu čuvajte me dobro na konju. Jako Baltić. XXIV. godine ugarski kralj Matijaš Korvin (sin legendarnog Janka Sibinjanina / Janoša Hunyadia) sa sjevera i Vladislav Hercegović (sin hercega Stipana Vukčića Kosače) s juga izveli su protuudar na osmanlijske snage oslobodivši više gradova. Dominik Mandić. godine Počitelj.

Uz rušenja crkava uvijek su vezane patnje.”178 Život s Turcima i pod Turcima bio je glavna tema narodnim pričama. Zagreb 1996. proputovao Bosnom i između ostalog zapisao: “U spomenutom kraljevstvu Bosni rimo-kršćanske vjere. samostanima i župnim kućama. 175. str. ZIRAL. Školska knjiga. g. stradanja i progoni Hrvata. Ti naročito. taj će se broj znatno pomnožiti. Iz riznice hrvatske povijesti i kulture. o svećenicima.(…) Drugo su Srbi. ubijenim biskupima. kršćanskim podanicima. Kada se arheološki istraže mnogobrojne ‘crkvine’ po svoj zemlji.”177 STRADANJA SAKRALNIH OBJEKATA I PREDMETA Ostatci sakralnih objekata i predmeta do današnjih dana svjedoče o živom kršćanstvu na ovim prostorima još od starokršćanskoga doba. o civilnim objektima sazdanim od crkvenoga kamenja. svećenicima i časnim sestrama. (…) našli smo tri naroda i tri vjere. da je na prostoru današnje Bosne i Hercegovine prije turskoga osvojenja bilo podignuto preko 200 katoličkih crkava. biskupskih izvještaja i drugih pisanih izvora dade se utvrditi. 178 Dominik Mandić. zapisao je da je svojim očima gledao kako Turci otimaju djecu s majčinih grudi. Benedikt Kuripešič 1530. g. 177 364 .-176. “Na osnovi papinskih pisama. s velikim tiranstvom vladaju objema prije spomenutim narodima. o grobovima hrvatskih mučenika i mučenica. starce i starice. Toronto-Zürich-Roma-Chikago 1982. Anđelko Mijatović. str. ratnici i činovnici. o čudotvornim slikama i kipovima.*** Splitski nadbiskup Bernardo Zane 1512. Etnička povijest Bosne i Hercegovine. koji su Treći su narod pravi Turci. o džamijama na temeljima crkava. Sve to ostalo je i u pisanim dokumentima i u narodnom pamćenju. o crkvenim zvonima. koje oni zovu Vlasima. kao nepotreban plijen. Sabrana djela 5. ubijaju pred djecom i unučadima. siluju žene pred njihovim muževima. Prvo su starosjedioci Bošnjaci. Već pet i pol stoljeća žive predaje i legende o porušenim crkvama. služenju svetih misa. je u diplomatskoj misiji. o starim grobljima. 89.

Crkovište. Morali su izvaditi i sve brave na samostanu kojima su se vrata zaključavala i prodati ih. Uzrok ponovnom rušenju sutješkoga. crkveni namještaj. 21-116. Sagradili su ga ondašnji Hrvati katolici. Sutješki su ga franjevci ipak ponovno sagradili 1664. Svake je noći neki osmanski pojedinac. fojničkoga i konjičkoga samostana. Deset kamenih mačeva. Čitav sutješki samostan. godine Turci do temelja razorili “tako da na njemu nije ostao ni kamen na kamenu”. kao i samostanski namještaj i sve drugo što je vrijedilo. str. plativši 900 krunskih zlatnika turskim upravnicima. nastao je na samome početku provincije Bosne Srebrene. Godine 1596. kreševskoga. Nisu mogli uzdržati samostan i u njemu živjeti: nisu mogli odolijevati turskim globama. Crkvišta. Takvi su primjerice lokaliteti Crkvine. izuzevši crkvu. za koje predaje kažu kako se tu nekoć nalazila crkva. visočkoga. Velik je broj takvih lokaliteta na kojima su arheolozi nakon iskapanja našli ostatke negdašnje crkve. franjevci su. Samostan su 1524.Često su predaje poticale povjesničare i arheologe kako bi ispitivali određeni lokalitet. Crkvica. a tijekom vremena proširio kralj Tomaš. Baška Voda 1999. Crkva. U to vrijeme nastalo je silno progonstvo katolika Hrvata. sazidali na istome mjestu samostan s prvobitnim imenom. godine. 179 Sutješki samostan Samostan svetog Ivana Krstitelja u Kraljevoj Sutjesci ili Banovu Dvoru. Crkve. Tada su franjevci morali dati u zalog: sveto posuđe. niti napadima janjičara. 365 . Neki franjevci su pobijeni. Mala nakladna kuća Sveti Jure. ili nekoliko njih koji su prolazili ovuda 179 Vidi: Marko Dragić. po predaji i po sačuvanim rukopisima. Prema turskim izvorima sutješki je samostan zapao u najveću bijedu 1682. a neki su morali pobjeći. bio je u tome što starješine konjičkoga samostana nisu tadašnjem kadiji htjeli na dar dati pijetla ili neku ribu zvanu “glavatica”. godine. ponovno je stradao u požaru i bio sravnjen sa zemljom 1658. godine. Taj kadija je došao u Bosnu pa je turskom caru u Carigrad napisao pismo kako ga vodi revnost za Muhamedov zakon te kako muslimanska vjera u Bosni nikada ne će moći biti čvrsta i čista ako se spomenuti samostani ne poruše.

106. str. godine prema kazivanju Ambroze Kelave iz Vojkovića. Turci nekoliko puta razbijali križ. D. iako je bio prazan. Konačno su se vratili u njega.preko (Kraljeve) Sutjeske. Crkvu su Turci srušili. Rkp. međutim. Bono Benić. – 96. 181 Danijela Ančić zapisala je u Vojkovićima kod Tomislavgrada 2003. Sarajevo 1979. Nakon gotovo sedamnaest godina rata. Svim su se silama trudili otkupiti sveto posuđe i pribor. ali bi se on uvik ujutro pojavio isti i cil. IRO “Veselin Masleša”. Ilije s dosta velikim kamenim križem. oblačili su se u seljačka odijela. te idući od kuće do kuće pružali duhovnu pomoć svojim vjernicima. često ih tukući i kod samoga oltara. kada su krune sklopile mir i vremena se poboljšala a broj franjevaca povećao. 180 KRIŽ U ROŠKOM POLJU U Roškom Polju je bila crkva sv. Konačno su franjevci za novac dobili dopuštenje od bosanskoga paše da iziđu iz samostana. stalno zlostavljali. U samostanu je noću stražario neki svjetovnjak da ga neprijatelji ne bi zapalili. prenoćivao u samostanu čineći mnoge bezobrazluke i razna zlodjela. Kod križa postoji velika kamena 181 ploča. FF Mostar 2003. godine. Fratri su otišli stanovati u obližnja sela. Izišli su prema danoj dozvoli i za sobom zatvorili samostanska vrata i svuda uokolo podigli ogradu od visokog trnja te sa svih strana zagradili pristupe. 95. – 107. ali križu nisu nikada mogli nauditi. rođenog 1946. str. Sakupljali su milostinju i natjecali se tko će više pridonijeti radeći na toj zadaći. dobili su dopuštenje od paše da otvore samostan i crkvu. Ljetopis sutješkog samostana. 180 366 . Turci su ih. Kako bi se sačuvali od neprijatelja.

godine proglašena je spomenikom kulture i dana na čuvanje Zemaljskom muzeju u Sarajevu. Džamija je nekoliko puta gorjela. lipnja 1658. Posebno je stradala 15. Zemaljska je vlada ruševinu upisala u zemljišne knjige kao javno dobro pod pokroviteljstvom Zemaljskog muzeja. Izloženi čestim progonima i pogibeljima. ostadoše lokaliteti Zvonaruša. 182 367 . Sarajevo 1972. ili su. Luke pregradili u džamiju i otada je služila kao carska. Nakon konačnoga pada Jajca 1528. pa je car u Jajce poslao vojnike koju su se smjestili u njegovoj džamiji. godine ruševina je ostala bez vlasnika. kada je veliki požar uništio čitavo Jajce. Od tada do danas. pak. građani Jajca. Zakonom od 27. godine. godine. Osmanlije su ih nazivali šejtanskim spravama zabranjujući im da zvone i naređujući da se skinu. O njoj su se brinuli članovi obitelji Karahodžić iz Bulića koji su zbog toga dobili posjede u Bulićima i Podhumu. Dobri pastir. Zvonigrad. lipnja 1892. Hrvati. 280. U popravku džamije zazidani su stari prozori te je izgrađen novi mihrab. Austrijskom okupacijom 1878. osmanlije su Crkvu sv. a u imovinsko-pravnim odnosima kao posjed vakufa. 182 Juraj Kujundžić. pa su s prihodima od tih imanja održavali zgradu. nisu uspjeli u svojoj nakani da vrate ruševinu u nekadašnje franjevačko vlasništvo. Pretpostavlja se da su i ti posjedi prije Turaka bili franjevačko vlasništvo. po predaji. od kamena srušenih crkava gradili džamije i svoje utvrde. Srednjovjekovne crkve u Jajcu. Hrvati su skidali crkvena zvona i zakopavali ih u zemlju ili bacali u ponore kako ih Osmanlije ne bi našli i uništili. Zvonarevo i sl. Bilo je to u vrijeme pobune koju je vodio Husein Gradaščević protiv središnje vlasti u Carigradu. Crkvena zvona zauzimaju posebno mjesto kod Hrvata katolika. Ponovno je nastradala 1832. Nepažnjom tih vojnika došlo je do požara u kojemu su od zgrade ostali samo zidovi. godine. Hondavenkjarova džamija.CRKVA SVETOG LUKE U JAJCU PREGRAĐENA U CAREVU DŽAMIJU Velik broj katoličkih crkava Osmanlije su pretvorili u džamije. Tada se jajački kapetan stavio na stranu Huseina Gradaščevića. str.

Znanje.RASPELO U ZAHODU Diljem Bosne i Hercegovine katolički su svećenici još prije dolaska Osmanilija postavili mnoge znakove pored puta – križeve. 120. Zagreb 2002. jeste veliko junaštvo učinili. Nakon tri dana u strašnim je mukama ispustio dušu. str. Sarajevo 1990. godine najstrože je naređeno da se poruše svi križevi koji su postavljeni na putovima. Put bez sna. str. Biskup je uzeo k sebi obeščašćeni križ a Martinu dao drugi dragocjeniji. U narodnom su pamćenju ostala svetogrđa koja su Osmanlije činili s križevima bacajući ih u zahod. što ste mog i svog Stvoritelja ovako pogrdili… Martin je pobjegao s križem kući da izbjegne daljnje poruge. Kada su oni počeli čistiti. 20-22. 183 Ivan Aralica u romanu Put bez sna opisuje ponižavanje ramskoga svijeta prije njegova izgona iz Rame u Sinj (1687) navodeći kako dva kršćanina moraju čistiti turski zahod u kojem su našli bačen križ. Hasan se ubrzo razbolio. 368 . godinu. Kanun-namom – zakonskom odredbom iz 1516. Tom su svetištu stoljećima hodočastili katolici.184 ČUDOTVORNA GOSPINA SLIKA IZ OLOVSKOG GOSPINA SVETIŠTA Osmanlije su svetogrđe činili i s kipovima i čudotvornim Gospinim slikama. 183 184 Kalendar Dobri pastir za 1991. od muke se valjao po istom izmetu kamo je bacio križ. a onima koji su mu se smijali reče: Smijite se. skupila su se Hasanova i susjedska djeca da bi se smijali katolicima kada nađu križ. U Gospinom svetištu u Olovu nalazi se čudotvorna slika Blažene Djevice Marije. Vidi: Ivan Aralica. Fojnički ljetopisac zabilježio je kako je pred očima biskupa Dragičevića 1743. smijite. godine u Fojnici Hasan Skender bacio raspelo u zahodsku jamu te zovnuo Martina Čolića i još nekog katolika da čiste zahod. Martin je našao križ i počeo ga čistiti sa štovanjem.

101. Ljetopis sutješkog samostana. ipak (taj) zločinac nije mogao crknuti i svoj bijedni život svršiti. 101. Tek se na Veliku Gospu može vidjeti kako tradicija štovanja olovske Gospe nije zamrla u narodu. 185 369 . “I začetnik i izvršitelj ovoga paleža dugo su vremena bili nepoznati. Fra Bono Benić piše kako je Sefer paša 1703. Bugarske i drugih zemalja. Sarajevo 1990. divno svjetlo kako je odatle izišlo i kako je odmah poput munje. Ovo priznaju čak i sami Turci. prije nego što je – sasvim očajan – ispričao cijelu stvar – zločin i svoj i svojega naredbodavca – pred svima prisutnima. je ubacio baklju kroz prozor samostana i planuo je oganj. Sarajevo. godinu. Bono Benić. 120.”185 Dugo se nije znalo tko je i zašto zapalio slavno Gospino svetište. IRO “Veselin Masleša”. “Veselin Masleša”. Međutim kada je ciganin Kotoman. Očevidci su vidjeli neko sasvim posebno. str. Ciganin. – 102. ne mogavši umrijeti otkrio je kako je on zapalio svetište po nagovoru Sefer-paše. osnovali su samostan u Iloku i ondje čuvali Gospinu sliku i olovsku tradiciju. Olovo je dugo bilo bez katolika. 186 Bono Benić. odatle preletjelo prema zapadu. 187 Kalendar Dobri pastir za 1991. Ljetopis sutješkog samostana. ležao u strašnim mukama na samrti. godine dao nekom Ciganinu konja i dva zlatnika da zapali crkvu i samostan. 1979. Hrvatske. a i u novije vrijeme ima ih vrlo malo. – 102. O tome Benić piše: “Svi koji su naokolo stajali posve su sigurno vidjeli — s one strane gdje je bio oltar i slavna slika Djevice Marije. Kada su stanovnici Olova vidjeli vatru. 187 Franjevci koji su pobjegli u Slavoniju. gdje su u teškim trenutcima progona i beznađa nalazili nadu i utjehu. ležao golemu jamu. str. središte okupljanja vjernika. ali je čudesno spašena Gospina slika. Od nekada kršćanskog gradića. Sarajevo.”186 Tako je nestalo jedno od najznačajnijih svetišta na Balkanu. imenom Kotoman. Iako je nekoliko dana proveo u smrtnoj borbi i vlastitim nogama iskopao pod sobom u zemlji gdje je. sve do onoga trenutka kada se sam Kotoman počeo boriti sa smrću. bilo je već kasno. bijedan.muslimani i pravoslavci iz Bosne i Hercegovine. str. Izgorjelo je sve što je moglo gorjeti. 1979. da je ona jača od vremena i njegovih promjena.

svibnja 1999. postala je zvonarušom crkve olovske. U tamošnjemu samostanu nalazi se i danas čudotvorna Gospina slika. 48. Habena.189 Čudotvornost zvorničke Gospe u novome prebivalištu na Gradovrhu opisuje biskup Baličević 1598. POTAJNA SLUŽENJA SVETIH MISA Svećenici su bili prisiljeni bježati i skrivati se po zabitima i teško pristupačnim mjestima. Franjevci su 1688.” On piše kako u tu crkvu uz katolike hodočaste i muslimani i pravoslavci. Tamošnja prva susjeda upravitelja Svetišta fra Berislava Kalfića. Neki je Turčin presreo bjegunce i Bogorodičinu sliku proboo nožem ispod oka. godine rat bjesnio u Bosni i Hercegovini. godina XXIII. godine. SLIKA ČUDOTVORNE GOSPE IZ CRKVE SVETE MARIJE U ZVORNIKU Starija povijest slike Čudotvorne Gospe zavijena je u legendu koja opisuje propast samostana i bijeg franjevaca 1533.. sv.Prije prethodnoga rata sve je više oživljavalo obnovljeno olovsko svetište. potajno okupljajući svoje vjernike kako bi na Kada je 1992. kada su ovamo dolazili hodočasnici iz sve većih udaljenosti. godine na Gospojinu došli tamošnji muslimani na misu kako se višestoljetni slijed Gospinih slavlja ne bi prekinuo. ali crkveno zvono ni jednoga dana nije prestajalo zvoniti. Naila Salkanović. 3. str. godine protjerani iz Gradovrha pa su se.. Sarajevo 1973. sklonili u Bač. str. godine kada je pomoćni biskup vrhbosanski mons. 208. Turčin je zatim pao u Drinu i utopio se. Na kraju sv. 188 370 . Slobodna BiH.-IV. noseći sa sobom Gospinu sliku. ali je ona zbog prekida s tradicijom izgubila svoje štovatelje. Pero Sudar predvodio svečano euharistijsko slavlje. Crkva sv. Oživljeno Gospino svetište. Dobri pastir. svibnja 1999. hodočašća čudotvornoj Gospi Olovskoj silom prilika su prekinuta. a zatim na Gradovrh. Marije u Zvorniku. izrazivši posebnu zahvalnost kardinalu Vinku Puljiću za oživljavanje Svetišta. I. 188 Gospino svetište u Olovu oživljeno je 2. Bježeći iz Zvornika u Gornje Soli. godine. mise vjernicima se obratio i provincijal franjevačke provincije Bosne Srebrene fra Petar Anđelović. franjevci su ponijeli i ovu sliku. na što je na tome mjestu potekla krv. posebno na Veliku Gospu. Čak su usred najžešćih granatiranja Olova 1992. 189 Citirano prema: Juraj Kujundžić.

ponekad i nakon nekoliko stoljeća. Progonjeni. 371 . MISE U BRISTOVICI U stara vrimena. mučeni i ubijani. imao otvor širok jedan metar te ogromnu šupljinu u kojoj se okupljalo po tri stotine vjernika. 190 Predaju mi je kazivalo više ljudi u Lašvanskoj dolini krajem prosinca 1994. strepeći svakoga trenutka da će doći Turci i sasjeći ih. godine.ruševinama svojih crkava i po drugim skrovitim mjestima služili svetu misu. Postoji predaja o tome da je Mijat Tomić s obližnjega brda bacio štap iz kojega je narastao taj veliki hrast. Također govore kako je hrast star dvije tisuće godina. Zbog toga su se naši ljudi. Kada su pak vrlo rijetko. Branila im se vjera i pivanje vjerskih i hrvatskih pjesama. tada su Turci zabranjivali da se stavi križ na nju govoreći: “Ovo vaše /križ/ ne smije biti gore!” SVETE MISE U ŠUPLJEM HRASTU U RANKOVIĆIMA KOD NOVOG TRAVNIKA U mjestu Rankovići kod Novog Travnika ima stari hrast za koji tamošnji mještani pripovijedaju kako se narod u njegovoj šupljini potajno okupljao služeći svetu misu. po predaji. Hrvati katolici stoljećima su se morali potajno okupljati na zvuk roga. godine. Turci su prožimali svoj režim kroz vjeru našeg naroda. uspijevali izmoliti odobrenje da od drveta načine kapelicu. samostane i župne kuće. Ono malo puka što bi ostalo živjeti na pradjedovskim ognjištima. na zabitnim i skrovitim mjestima. Hrast je. vraćali pradjedovskim ognjištima i gradili svoje crkve. Do prije nekoliko godina u blizini je bilo vrelo. Na tome su mjestu tamošnji žitelji posadili novi hrast. dajući Turcima mnogo dukata.190 POTAJNO SLUŽENJE SV. Nisu dali narodu da ide u crkvu niti da se prekrste. potajno se okupljalo na tim ruševinama i sa svojim svećenicima služilo svetu misu. hrast se naglo počeo sušiti tako da se srušio 1998. klepet zvona. Hrvati su se. gdje su sa svojim svećenicima služili svete mise. trube. naš narod je bio u teškim vrimenima. Ali. Budući su tamošnji mještani vodu s toga vrela odveli u selo. dok još Turci držaše našu zemlju.

di su ga ubili. str. Tim brojem nije obuhvaćena Hercegovina niti Zvornički sandžakat. priredio Marko Dragić. 124. Hrvatska književnost Bosne i Hercegovine u 100 djela.192 PRELASCI NA ISLAM Već je kazano da je u trenutku pada pod osmansku vlast u Bosni i Hercegovini bilo 750 000 Hrvata katolika.koji su bili čvrsti u svojoj vjeri. Tu je se narod i pratar krijo od Turaka. unatoč tom. koje su učili kršćanstvu ne želeć da se pokolebaju i padnu pod turski režim. HKD Napredak. U Bosni je te godine (1489) bilo 24. Dakle. 192 Isto. a u 4. 5. Usađivali su tako svoju vjeru svojoj dici. odnosno neoženjeni).698 kršćana (80. onda je bilo 130. godine na islam je u Bosni bilo prešlo 38. odnosno neudate). Tu su se sastajali i pripovijedali Božiju riječ sve dok to Turci otkriše. 80 000 – 90 000 krivovjernika i 30 000 Srba pravoslavaca. 124. Danas je na tom mjestu podignut spomenik i mali oltar od kamena i jednom godišnje se održi velika misa u čast jake vjere našeg naroda koji nije poklekao ni pod velikim najezdama turskog 191 naroda.332 kuće bile su udovice. str.773 muslimana (19. Kad ih nađoše. Turci ga prisritnu i ubiju i njega i pratra š njim. MH. poubijaše dosta našeg naroda.348 bile su neudate. zove se Misni dolac. na kraju 15. knj. Ako se pretpostavi da je u jednoj kući bilo 5 osoba. Jedno od takvih skrovišta bješe stara ledina u brdu koja se zvala Bristovica. zove se Biskupov dolac. Toji dolac. jer je u tim krajevima kasnije počela islamizacija.485 (u 2.902 Hrvata i 38.000 Hrvata i 55.000 bili su neoženjeni.07 %) i 24. tada bi bilo 205. 191 372 . sastajali i održavali misu. Sarajevo 2005.000 muslimana. Muslimanskih je kuća iste godine bilo 4. Tuden je jedne godine biskup došo dilit krizmu. gdje je moglo biti 160. Tu. MISNI DOLAC Na Midenoj u Plandešiću se govorila misa. Prema turskom defteru iz 1489.000 stanovnika.93 %). stoljeća u čitavoj je Bosni moglo biti 360.068 hrvatskih kršćanskih kuća (u 1.000 Hrvatska usmena književnost Bosne i Hercegovine: proza.248 muslimana.000 Hrvata i do 20. Kad je se biskup vraćao kući. Ako je bilo prosječno 8 članova u obitelji. drama i mikrostrukture. di je se misa govorila.

i onda dođe oni redov. O ugledu i moći begova Kopčića svjedoči i njihov grb. Sarajevo 1990.Nije nijedan.1542. i ovi Kopčić bio pozvat u vojsku. neka dođe caru.i reče Kopčiću: Daj mi skut. I dođe jedan ko kazat ćemo kaplar. dođe caru i kaže: . Alija Ćatić je početkom 20.Ko te je ufatio? Je li ovaj?Nije. str. Ljubo Lucić). – Onda car pusti telala u vojsku. odriže od nje komad i dadne ovome. st. To tvrdi i Andrija Kačić Miošić u Razgovoru ugodnomu naroda slovinskoga “Kopčići od Rame sada su Turci”. patišahu. A oni kralj kaže: Pričekajde. (priredio dr. istaknuvši se vanrednim junaštvom na bojnom polju. 373 . koji ga je ufatio: .Ja mislim da jest. to će ti valjat.-84. što je uhvatio kneza Rakocija i živa ga doveo sultanu Sulejmanu II.To čuvaj. U ratišću došlo je do ruke ovome Kopčiću da ufati ovoga kralja. Prema tome sa sigurnošću možemo ustvrditi kako do konca 15. . Taj grb kojemu su podloga crveno-bijeli kvadrati. otme ga od ovoga. zapisao predaju prema kojoj je beg Kopčić doselio u Ramu “za vrijeme turskih navala na Ugarsku 1525. a kralj kaže: . a umro je 1541. 83. Kalendar 1991. što sam otkinuo od dolame! 193 Dobri pastir.Je li te ovi ufatio? – Kralj njemu: . Potomci mu vele da je tada bio vojskovođa.193 BEGOVI KOPČIĆI Kopčići su prije turskoga osvojenja Bosne i Hercegovine bili katolici.Ja sam ga ufatio. Jedna talijanska kronika u to vrijeme spominje Džafer-bega Kopčića koji je bio poslanik kod Mlečana. Uzme dolamu svoju. stoljeća u Bosni na islam nije prešlo više od 13 % stanovništva. stoljeća “imali vrlo ugledno mjesto među turskom vlastelom u Bosni”. godine. A car pita kralja: . Prema povijesnim izvorima begovi su Kopčići već u prvoj polovici 16. i oni svi po jedan dolazili.muslimana. koji ga otimali. godine.” Više je kazivača koji i danas pripovijedaju o begovima Kopčićima: Nekaki car ratovo. pa narednik od podnarednika. i tako redom ga otimala veća šarža. Opet pusti car telala u vojsku. ko ga je ufatio. svjedoči o njihovom hrvatskom podrijetlu. – Dođe podnarednik pa otme od kaplara. Car pita ovog kralja: . dok ga od paše otme onaj vojskovođa.

djev. da ne iđe preko one zemlje. išći drugo. di se kosilo i kupilo žito. šta on radi. A baba mu kaže: . I on konja napoji vodom i napije se kisela mlika i padnu obadva. što ćeš letiti. rođen je 1936. 1.194 I sada je na tome mjestu turbe. – Onda mu car dadne. što je htio. sv. rođ. Zagreb. FF Mostar. babu pito. godine u Vedašiću kod Tomislavgrada. nego su neki radije ostavljali svoju djedovinu i bježali u susjedne kršćanske zemlje. zapisala je Vinka Krezić..Čovjeku umornu lik je kisela mlika. Takav je bio i Andrijaš Kopčić od Pokupja koji se 1566. metne ga na dolamu. 2001. Sazidaju mu turbe izmeju Varvare i Rumboka koje niko nije srušijo ni u ovom sada ratu. što je lik umornu čoviku i konju. 1933. knjiga XXIX. . ovaj me je ufatio.A on kaže: .Ovaj izvadi onaj skut. nego mi podaj zemlje. D. Kovačević. JAZU. da iđu za njim kud god on iđe. godine zapisala Marija Musić po kazivanju Marka Papića. str. Rkp. a car dao nalog. .” U ožujku 2001. a u Rami je do naših dana sačuvana izreka Oblazi ko Kopčić oko Duvna. da ti dadnem? . U tome je djelu i grb bosanskih Kopčića Predaju je 2006. Onda umru obojica. Rkp. išći drugo.. I onda dođe u Kopčić i preko planine u Duvno.Onda car pita ovoga: . FF Mostar. 2006.. 195 Usp. patišahu. (I danas se pripovijeda predaja: “Begu Kopčiću obećali dati onoliko zemlje koliko za dan s konjem prije. . što ćeš letiti. Kad je došo u Varvaru selo. Duvno. a konju dade vode koliko oće.pošto je ona znala. . D. Jednu ženu upita šta bi bilo dobro umornu junaku i umornu konju. a kazala Mara Rajič iz Jablanice. On se napije ljuta mlika i legne u lad ispor oraja. Kaže mu sultan: . Njegov grb nalazi se u Siembacherovu Wappenbuchu IV. studentica kroatistike u Mostaru. On prije Livno. što oćeš. Rumboke.195 Međutim.Ja vala ne ću ništa.Evo. Zbornik za narodni život i običaje južnih Slavena. u Rumbocima u Rami. što ću ja na mome Mlikoti obletiti za dvaes četiri sata. BD 13. a konju vode koliko oće. Ante Šimčik. da je moje. godine spominje u Topuskom u Hrvatskoj. Zagreb. Izmeju Varvare i Rumboka stane da se odmori. 1923.Ništa nego to. 40. 194 374 . slaže se.Šta oćeš. On je iz torbe kruv baco za biljeg a za njim ko đendari išli i graničili. a težaci ga odbijali. a ona će: Umornu junaku ljuta mlika i leć u lad ispor oraja. Što ja obletim na Mlikoti.Budalo. koji je devet godina mliko dojio. ovaj uzo konja. ABTH Nürnberg 1899. često se događalo za vrijeme turskih osvajanja da svi članovi neke obitelji nisu primali islam.. a konju vode dat. Begovi Kopčići.

sv. u Vukovaru. Brzo je napredovao u osmanskoj vojsci pa je okrutno gušio pobune protiv reforme Porte (u Srbiji. 18. podrijetlom Srbin. 1871. II. IX. te veliki vezir (od 1565. IV. 1806.196 OMER PAŠA LATAS Omer-paša Latas. Albaniji. 375 .. Bošnjaci i Hercegovci u Turskoj carevini (Zagreb. Dok je on bio vezir.. beglerbeg Rumelije (od 1549. str. – 62. Zagreb. uništenu kod Lepanta. Gotovo je samostalno upravljao Carstvom. MEHMED PAŠA SOKOLOVIĆ Safvet-beg Bašagić u svojoj knjizi Znameniti Hrvati. godine u Sokolovićima kod Višegrada. Hrvatski leksikon sv. Bio je admiral osmanske mornarice (od 1546.). 1931. Planirao je prokopavanje Sueskog kanala. Jedna obitelj Kopčića nalazila se početkom 20. Mihajlo.). u Perziji. 8. Obnovio je tursku flotu. Dao je (1571. Proslavio se u mnogim ratovima (Austro-turskom. a hrvatski jezik je bio jedan od službenih. Školovao se u Gospiću i Banjoj Luci gdje prelazi na islam i odlazi u Carigrad. 1997. pa je ubijen 1579. u Carigradu kao žrtva urote. Pred kraj života je pao u nemilost. u Moslavini ima Kopčića brijeg. pa ih je i zbog toga 52 okrutno smaknuo.) piše o mnogobrojnim Hrvatima koji su odvedeni i islamizirani te su potom postigli blistavu karijeru. Sredozemlju itd. 1997.) sagraditi kamenu ćupriju u Višegradu. Zagreb.). Odveden je s drugom kršćanskom djecom (danak u krvi) u Drinopolje. Hrvatski leksikon.). U Bosni je krvavo ugušio bunu bosanskih feudalaca pogubivši njihovog vođu Ali-pašu. na Porti je bilo mnogo Hrvata. 1551. osmanlijskom državniku i vojskovođi..197 Predaja kazuje kako su begovi Omera-pašu potajno zvali Vlaše. st. godine.. – Carigrad. Promicao je književnost i umjetnost. Kavanjin u 12. 196 197 Sokolović. Mezopotamiji i dr. Kurdistanu. na Drini.po rukopisu Korjenića-Neorića od 1595. Mehmed-paša. Posebno mjesto među njima pripada Mehmed-paši Sokoloviću. 449. rođenom 1506.. Sudanu. II. a na Pelješcu i sada živi obitelj Kopčića. pjevanju svoje Velepiesni među slavnim obiteljima slovinskim spominje i Vladislava Kopčića. (Jasenica kraj Plaškog 24.). str.

Frano se vrati kući i 376 . U tom trenutku iz kuće izađe Frano i čuvši ženine riječi. dodijali su mi cigani po kući. kad ono na njemu čoha i kadifa. Kad’ je izašao iz sobe. Dođe to do Omer-paše Latasa. Od Tuzle dođe u Vareš do Janjušića kuće gdje sretne neke ljude i pozdravi: Dobar veče. kad’ ovaj opet traži ključ od odaje i štošta iz lonca za večeru jer je kako kaže pješe došo iz Tuzle. a ovaj već bio skino prljavu odjeću. Došavši u avliju Kneževićevu gdje se kuvala srnetina.O Omer-paši Latasu u Varešu pripovijedaju: Sada ću ispričati jednu zanimljivost koja se dogodila čukundjedu mojih prvih susjeda. Obuče on čađavu i prljavu odjeću. u Matijevićima kao i u čitavoj Bosni dojadile narodu sve te daće i nameti pa oni zatrliše trlu. Donese mu Frano večeru. U Varešu. točnije Frani Grgiću. jer iako nije znao da je to sam Omer-paša Latas. Ujutro Frano prosjaku donese doručak. ali šutke ga odvede u sobu. upravo onda kada je Omer Paša Latas posjetio Vareš da bi se uvjerio o prilikama u svom pašaluku. Tako i uradi Frano. Frano se ne može čudu načudit’. brže bolje reče: Lez’ kujo i dosad su noćali i sad će! Tako u kuću prime samog Omer-pašu Latasa i ne znajući da je to on. Došli su do Droškovca i prosjak se mane. odakle si putniče? On ne odgovori. nije imao dovoljno hrabrosti odbiti prosjakove naredbe. Tako i bi. reče on i krene dalje. a Frani naredi: Pratićeš’ me do izlaza iz Vareša. Paša će Frani: Bil’ ja mog’o dobit’ baška odaju? Frano se začudi zahtjevima prosjakovim. dobri ljudi! Dobar veče. ovaj se zahvali i ključ od odaje sebi stavi za pas. preda mu ključ. opet upita: Dobar veče. al’ ne uporedo sa mnom. vrati mu ključ i reče: Ispod jastuka ti je bakšiš (poklon) za konak! Zahvali se još jednom i krene dalje. a on čohu na sebi nosi. nego zapita: Morel’ se gdje noćit? Na to će oni: Slabo ćeš naći neg’ u Knežića! Hvala dobri ljudi. al’ ne smije ništa prozboriti. ljeskov šćap u ruku i pjehane po Bosni. pa on odluči da se preobuče u prosjaka i zađe po Bosni da vidi zašto se to raja buni. morel’ se ovdje prinoćit? Frane Grgića žena odgovori: Nemere. on će svojoj ženi: Ti kažeš cigan. jer su toga dana bili u lovu. Grgićima (koji su potomci kneza Andrije pa ih i sada zovu Knežićima).

Kada je stigao već je bilo puno naroda. Poslije nekoliko godina došao je poziv svima da se po cijelom pašaluku mora prijaviti oružje a tako i Frani. morala je mlada ići prvo spavati s tim njiovim starišinom. “Kad su se naši momci ženili. 199 Zapisao sam u lipnju 1995. Isti se ne smije javiti. Frano se ne može čudu načuditi i samo izusti: Ako ću stradat. pogleda pod jastuk. I odatle polazi predanje o Zapisala 2001. hajde svi ćemo se skupa jedan dan oženit. 198 377 . a tek onda svome mladoženji. pa ko strada – strada. godine u Kraljevoj Sutjesci. poče zafrkavati babu: Mal’ ja glavu ne izgubi zbog tvog jezika. Katarina Pejčinović.odmah ode u sobu. Ali znaš li me odnekle drugo? Ja sam onaj prosjak što si mu ti dopustio noćit kod sebe. Paša mu reče: Ovog mi prijatelja odvedi na moj ručak u aščinicu! Kada je jeo. Neki su mi kazivači navodili takve primjere. po kazivanju Jelene Rodić. stradat ću zbog ženina jezika! Paša plesnu triput rukama. kad ono bakšiša da se jedan čitav čifluk (imanje) more kupit. Rozalije Grgić i Tonia Petkovića. valjda se zvao aga. delija ga vrati pred pašu koji mu reče: Evo ti mazabata (dozvola) koliko god možeš ponijeti oružja. Tako su se naši ljudi snašli. Frano Grgiću? Znam svijetli paša. Jedan je tako lego s agom i probo ga je nožom. znam. FF Mostar 2001. vrata se otvoriše i uđe delija. On opremi konja i u Sarajevo. Rkp. Anice Grgić. Izađe delija pašin pred narod i pita za Franu Grgića. ali delija jače viknu i Frani ne preosta ništa drugo nego da se javi: Ja sam! Delija ga zdrpi pod ruku i reče: Traži te paša! Odvede ga pred pašu koji Franu upita: Znaš li ti mene. Kada se vratio kući. Čak je i to jedno vrijeme bilo dok se naši nisu snašli pa se jedan đuvegija (mladoženja) obuko u ženske aljine i nije dao svoju ženu. Zbog takvih zločina “mladići su se dosjetili.”199 Mnogo je Hrvatica tako ostajalo trudno te su tu djecu rađale u braku sa svojim mužem. u Varešu studentica kroatistike Pedagoškoga fakulteta u Mostaru.198 (Vareš) PRAVO PRVE BRAČNE NOĆI I DRUGI TURSKI ZULUMI Mnogi su mi kazivači diljem Bosne i Hercegovne pričali kako su Hrvatice morale prvu bračnu noć provesti s agom (turski dostojanstvenik) ili begom. toliko i nosi! Frano se brzo zahvali i izađe.

priredio Marko Dragić. 2007. 139. Turci su vazda vodili hrvatske djevojke na Hum i tamo ih silovali i maltretirali. kap po kap. Dođoše tako do kraja jednog od tunela gdje ugledaše mutnu Plivu. Tako mi je moja pokojna majka Cvita Dragić (1922. Tijelo svoje vodi dadoše. Kazivač Ivan Aljinović mi je kazao kako su 1941. Kazivači su mi rekli kako se taj običaj zadržao sve do 1963. MH. godine. godine u jednom danu vjenčana 53 para. HKD Napredak.”200 DVIJE SIROTICE Za vrijeme Turskih prodiranja bio u Jajcu jedan čoek koji je imo dvije 'ćeri. il' se Turku u ruke dat? Baciše se tako sirotice dvije. knj. već im je dolazio i obavještavo ih kakvo je stanje. u Rami bilo 16 vjenčanja. oće. Iste sam predaje slušao i u drugim krajevima u BiH. kazala je Manda Crnogorac.) kazala kako je 1940. FF Mostar. ruše i pale.zajedničkim svadbama u našem kraju. Bila je jedna djevojka. Nije im ćaća dao ni sunca vidit a ni miseca. D. Oće Turčin da i' siluje.201 DJEVOJAČKA SUZA To je bilo za vrime turske vlasti. godine u selu Brnjići. „ Bjež'te cure eno i' u gradu. Taj se kamen zove Djevojačka suza. drama i mikrostrukture. Pranjić. S dva sina živi u Jajcu. tako u tim mračnim tunelima danima. godine. općina Dobretići (Pougarje). Sarajevo 2005. Il' se bacit u vodu mutnu. Rkp. Od tada do danas s tojeg kamena teče voda. djev. koja nije dala na se pa je pobjegla.202 200 Također sam zapisao istoga dana u Kraljevoj Sutjesci. Hrvatska književnost Bosne i Hercegovine u 100 knjiga. str. kada se ona vjenčala. Bore se sirotice te se otrgnu i pođu bježat kroz katakombe. a one ne daju. 378 . kolju. Jednom tako umjesto ćaće uleti jedan mladić i reče. g. Znalo se za jedan dan vinčat po 60 parova. Bježuć i trčuć pala je priko jednog kamena i upala u provaliju gdje je poginula. rođena je 1935.-1991. siluju.-65. 201 Katici Lozić Radielović 2007. Skrivale se one sirotice. 202 Hrvatska usmena književnost Bosne i Hercegovine: proza. 5. Bjež'te ako Boga znate!“ Izbezumljene cure pođoše prema izlazu ćaću tražit kad i' na vratima dočeka Turčin. a provalija u kojoj je poginula zove se Djevojačka draga. katakombe. Vido on da su Turci navalili i odluči on skriti 'ćeri od Turčina u podzemne kanale.

Neki kazivači pripovijedaju da su svatove poubijali Turci. 140. Rkp. nalazila se pećina u kojoj je stanovala neka sirota Mara sa svoja dva sina i tude se ona krila od Turaka koji su joj ubili čovika na njezine oči. studentici Filozofskoga fakulteta u Splitu. str. jer tada nije bilo razni čuda ko sad već se radilo klinima i rukama. a da se Anka strmoglavila u jamu bezdanku. da ju je majka plačući dozivala sve do svoje smrti. Među radnicima je nastala pometnja jer je kamen bio tvrd i nisu nikako mogli ga pribit. 1919. Pripovijeda se. jadna tvoja majka! I po tomu događaju i kako je ona žalila nadjelo se ime.MOJANKA Narod u sinjskom kraju i danas pripovijeda potresni kronikat o nastanku lokaliteta Mojanka. na početku tog brda. 6.203 (Bitelić kod Sinja) MARINA PEĆINA Oko dvanaest kilometara niz dolinu kraj Rame radnici cara Franca Jozipa su probijali put prema Mostaru. kad se iđe iz Sinja prema Splitu na desnu ruku. Za Anku se ne zna šta je od nje bilo. Rama) Ana Buljan. on im je naredio da ne ruše tu pećinu vego da je zaobiđu. str. a dočekala ji neka jača sila i poubijala svatove i Anku odvela. prozvalo se imenom Mojanaka. Odmah do vode. ali jadna Mare nije ostala živa. u Biteliću kod Sinja 2004. ali se ne smi dirat pećina.) 204 Isto. cesta se mora probit za Mostar i more. 203 379 . A to se zove Mojanka što je nekad bila divojka Anka koju su svatovi vodili. djev. Bogdan (rođ. išla po Mojanki i tražila Anku među mrtvima i žalila je: “Anka moja. str. a mater njezina kad je za to čula. 11. Na nju i njenu djecu se namirili turski odmetnici te nju i sinove pobiju i bace ih u kanjon Rame. godine). također. kazala Ivani Grandić. 2004.204 (Gračanica. Franc Jozip nije tio prominit svoju odluku i reko im je: ako more kila zlata odbit kilu kamena. g. Predaju navodi i Maja Bošković-Stulli (1997. Uz veliki jad su probili tu cestu. moja Anka. FF Split. Kad je čuo car Jozip tu njenu priču od svoi radnika. Mojanka je misto na Kukuzovcu. sv. 336.

139. knj. Ako bi beg koju zabegeniso. stoljeća dr. kći jedinica Luke i Luce Grbavac. 205 380 . Anicinog oca svezaše konju za rep. Ta je predaja potkrijepljena i povijesnim činjenicama. Predaja kaže kako su djevojku Katu Turci rastrgali konjima prije dvjesto godina jer je branila svoju katoličku vjeru i nevinost. Ćiro Truhelka otvorio je Divin grob i ustvrdio da tu zaista leže kosti mlade djevojke. Utvrđeno je da je prije oko 150 godina u Varvari zaista živjela djevojka po imenu Diva. po kazivanju tamošnjih mještana. odvedoše ga i obisiše. rkp. MH. kolovoza) služeći svetu misu.KATIN GREB U Rakitnu kod Posušja nalazi se Katin greb. Nju je zabegeniso turski beg i jednog dana skupi svatove pa dođe po divojku. prve Predaju sam zapisao 1994. Hrvatska književnost Bosne i Hercegovine u 100 knjiga. str.206 (Gornji Vakuf – Uskoplje) DIVA GRABOVČEVA Najčuveniju ramsku predaju o Divi Grabovčevoj majke pričaju svojim kćerkama kad treba da postanu cure. morala je poć za njega i protiv svoje volje ili bi bila mrtva. 1994. ali i stariji ljudi. pitali su di je.205 ANICA IZ USKOPLJA Za vrime turske kod nas cure se nisu smile udat za koga su one tile. godine u Rakitnu. a u naše vrijeme i tisuće hodočasnika iz Bosne i Hercegovine i Hrvatske. Sarajevo 2005. Grob je ograđen i njemu mnoštvo vjernika sa svojim svećenicima hodočasti na blagdan Svetoga Roka (16. priredio Marko Dragić. Početkom 20. Anica ih ugleda i pobiže na druga vrata te ode do stine podno Kalina i baci se odozgora. Kad su Turci došli u kuću. Više od 150 godina na obljetnicu njezine pogibije mlade djevojke. Kad su turski svatovi došli blizu kuće. 5. a niko ne zna te uzeše oružje i pobiše svu čeljad. a Anice nije bilo. 206 Hrvatska usmena književnost Bosne i Hercegovine: proza. drama i mikrostrukture. Vl. HKD Napredak. Tako ti je bila dobra i lipa divojka Anica.

Ona jadno dite.nedjelje u srpnju hodočaste na Divin grob na lokalitetu Kedžara na planini Vranu. opet ja ode od naše priče). Ali zli duša ima svagdi. Nego. Od tad ti mlade cure iđu gori na zavit. Turci su ti onda bili ovde. to znaš. ali srićom čista i neiskvarena. pa rađe u smrt nego Turčinu. Moj sinko. Eto tako lipa da su svi momci oblićali oko nje. ne znam! Ali tako ti je beg znao di je sada Diva. kaže ti on našem Luki da on njemu dadne svoju Divu. Diš ženit. Eee. A imo ti Luka. I krene ti kum za begom i ufati ga. legenda nije. Vidili ti Divu drugi seljaci. kako mu je bilo ime. Tako Luka i uradi. Prosvitli ga Bog da zna kako je zlo zlo. ali i simbol cijele Rame. Turčin ili Vlah. lipše nije bilo. E! Pokopali Divu di je i umrla. a jadni ćaća ne zna šta bi. ne zna šta bi. tako je bilo ime Divinom ćaći. Pa. (Ne znam ti ja. beg izvadi nož i s njim u Divu. pa ko god ga napravio. Ja ti mogu ispričat ako oćeš. već je bilo kasno. fala Bogu. pametno čeljade. di će katolička cura za Turčina. Oblićali oni. Kad joj više ništa nije mogo. ali džaba. I da je bogdo svaka cura taka. nekog kuma Turčina. Kad je vidio šta je uradio. zagledo ti se u nju beg. Stigne je ufatit. pa poletili begu ne će li dobit štogod od njega. već istina. Je bio Turčin. A Diva se zvala. kako su meni moji pričali. Ali on oće pa oće. jadna ti majka. a ovaj ti je popadne i odvede u Vran. pa tako. E vako ti je to bilo. ali pošten čovik. Biž! Kad je stigo kum Arslanaga. oće da je ženi. na Kedžari. Probode kum njega baš ko on jadno dite. Zagledo ti se u nju i turski beg. Nego. sinko. Beg oće pa oće. ali džaba. Čuvala ti Diva gori ovce kumove i mislilo jadno dite da je pobigla begu. Tako ti našu Divu snaje nevolja. I et to ti je priča o našoj Divi. Mlati Diva i rukama i nogama da se ubrani. na Kedžaru. nikad veće žalosti nisi vidio u Rami. ko ni ona. A šta ćeš! Fala Bogu. beg put pod noge. i vidi. ma šta lipa. a jadno dite se brani. Jadna Diva kad ga ugleda biž. Diva umrla. živa istina. i u planini. Moli ćaću da je ne da. diki cile Rame. kažu. i put pod noge pa u Vran. Jesu li dobili. Znaš. Živila ti u Varvari lipa cura. godine idu. da i Bog pomogne 381 . Našo je kako čuva ovce. dušo moja. a od ove dobi čovik ne postaje pametniji. pa će je on sakrit. Pripala se jadna Diva. Znaš kako ti je. Mučenica Diva Grabovčeva postala je simbol djevičanstva. ali beg brži. On ti se zvao Arslanaga. Turci kažu i znaš kako je i svak bi volio sebi neg drugome. draga. pripala se jadna.

dao Bog. moga rođaka. što nije hotila poturčiti se divojka glavna god. uz sami okrajak šume Plazenice. spominje i “jezero više Osmanlija. MH. 217. knj. 237. Činjenica da joj se više od 200 godina čuva uspomena i hodočasti na grob. 1816. što je poginula”. 207 382 . Ante Lozića. Ova se djevojka prezivala Romić. 208 Miroslav Džaja – Krunoslav Draganović. Dakle. na vezira protiv kliškog muselima. drama i mikrostrukture. str.207 (Šlimac. jer u vrime bašaluka glavne cure turčili bi na silu. ali tko će ti znati. E. 144-145. Matasović bilježi pritužbu (arzeol) kršćana god. po predaji. proklete krvopije. 5. izdanje RKT Župni ured Otinovci-Kupres 1994. pastirica Iva pala žrtvom u obrani svojega djevičanstva od divljega nasrtaja. jasnim je dokazom kako je poginula mučeničkom smrću. Rama) IVIN GROB “Ivin grob” je u osami iznad sela Ratkovina. Hrvatska usmena književnost Bosne i Hercegovine: proza. Hrvatska književnost Bosne i Hercegovine u 100 knjiga.208 Iva je. kupreška je Marija Goretti 150 godina prije te svetice radije izgubila život nego djevičanstvo. dao Bog! Kod nas se priča da je bila od ovi naši Grbavaca iz Šlimca. Tu je. str. koji “goni kuprešku raju radi neke Ivke. 1866. i bacili sve komade tila u jezero. S kupreške visoravni. dakle. a ljudi toga prezimena i danas ima u Stražbenici.”209 Otada se to jezero zove Katino jezero. priredio Marko Dragić. kod koga su paše kupreške isikli živu na komade Katu ćer pok. Sarajevo 2005. GROB KATE LOZIĆ Fra Grgo Lozić u svojemu Adnotationes variae A. jer mu je pobjegao fratar na kojega je mislio svaliti krivicu kako bi ga oglobio. II.da budu ko ona. povijesna osoba. nešto sjeveroistočno ispod “Malih vrata”. str. HKD Napredak. 1762. pod planinom Grguljačom.. Dr. 209 Isto. gdje su doselili iz Duvna (Tomislavgrada).

Franjevački provincijal i bosanski biskup fra Marko Dobretić podigao je 1773. i posvoji ovo mjesto.KAMENI SVATOVI U BAREVU Za vrijeme Turaka. 211 Zapisao sam u Mostaru 2000. Došlo je do sukoba svatova i begovih podanika u kojem se stradali mlada i mladoženja i kumovi. i on hotijući je razveseliti. odabra drugo. jer ni jedna mlada nije više morala leć s agom. ako li ne. Jedna se mlada nije dala. FF Mostar 2007. opremi hitra Tatarina. godine spomenik na grobu Stjepana Dobrete. sv. Nakon toga počeli su se Hrvati ponovno naseljavati u Mostar i njegovu okolicu. Listovi o Bosni. Vl. Vidjevši šta se sprema. iz susjednog sela u selo Barevu. koliko može na konju za dan obaći. I dan danas postoje kameni grobovi koji svjedoče o tome.210 DJEVOJKA UBILA AGU Za vrijeme turske vlasti svaka mlada djevojka je morala leć s agom prije nego s mladoženjom. IV. koje se od njega tako i prozva. godine. već je zovnula agu da iđu u Mostar. Kažu da u selu Divičani postoji isto tako mjesto gdje su nekad stradali pa se sad tu nalaze kamenja koja su sveta. Turci su tražili svoj danak za bega na pravo prve bračne noći po njihovom zakonu. Svakim diranjem tih grobova nastala bi neka prirodna katastrofa na području Bareva. Ljiljanku jednom uhvate Turci i caru na dar dadu. 212 Ivan Franjo Jukić. rkp. godine.211 (Mostar) DOBRETIĆI Dobreja je imao kćeri Ljiljanku i Katku. godine doživjevši 98 ljeta. str. ako se poturči. a ona mu pravo kaza. D. Car je upita za roditelje. glavni svat je izvukao sablju i osjeko begu glavu. koji po naputku Ljiljankinu brzo nađe starca ćoru (Dobreju) i izruči mu milost carsku. 5964. g. 2000. Selo Dobretići “baštini ime od srednjovjekovne bosanske vlastelinske 210 383 . nakiti sitan ferman. Sjećanje na Dobretu živi i nakon pola tisućljeća u predaji i imenu sela. kao pravi katolik. U većini slučajeva veća klizanja tla. Sarajevo 1870. Mlada ga je ubila na Lučkom mostu i vratila se pješke u Dobriće. kazala je Marija Crnoja (rođena 1938. Aga je pristo. Bosanski prijatelj. selo Barevo kod Jajca) Rkp. Na spomeniku piše da je Dobreta umro 1472. vraćali su se svatovi. Dobreja.212 Katici Lozić Radielović 2007. daje mu vezirluk..

Pavi Pavlovići. koji se 1852. ele ti onaj Emin pođe u Carigrad da izvadi na svoju zemlju tapije. Sultan. kad su izišli iz džamije. str. HKD Napredak. Tu je. godine zarobljeno i u Carigrad odvedeno oko 30. naređuje da se izda ferman (dozvola) kojom se Stjepanu Dobreti daruje vlastelinstvo prije nazivano Zapadne Vrhovine. naprimjer). Daj i nama štogod. Ilija začuje da mu se kum sprema po tapije. kadija na Iliju: kada se je on dobavio turske zemlje i kako smi orat tursko i osudi ga na višala. Borme. dobro pomognuta stvarnim povijesnim osnovama. te to i on ponese kumu stare tapije i dadne da mu promine i donese nove. Ukopan je u selu Zapeće. Emin prišaplje nešto kadiji. Među njima je bila i Ljiljana. a gledali kako paša dili onom ono. Emin uzme. a Emin priuzme zemlju i od 213 onda se nazvalo Eminovo. 5. (Tomislavgrad) obitelji Dobretića. drama i mikrostrukture. godine prozvaše Zubovićima. a zemlju dade Eminu. Jednom se skumi s nekim Eminom Korićan. pa sve oni izmećari išli. a njima ama baš ništa. u to vrime počele izlazit neke nove tapije na zemlju. da će oni doći i dati mu tapije. i kad se vratio poruči kumu da zakolje nikoliko janjaci i pripravi ručak. lijepa kćerka Stjepana Dobrete. Hrvatska književnost Bosne i Hercegovine u 100 knjiga. 384 . krene Emin kumu i povede kadiju i nikoliko ljudi. U sultanovu haremu zamolila je sultana za pomoć. Sarajevo 2005. onom ono. onom ono. a i ozenđiko ne triba ti pitat. on je sa sobom vodio tri izmećara.) 213 Hrvatska usmena književnost Bosne i Hercegovine: proza. knj. Juri pripadoše Dobretići. MH. kad su stigli u Duvno reče Ilija: “Amo.000 bosanske mladeži. Ele. 131. Ilija zgotovi i sve naredi kako mu je kum poručio. Oko podne. pripovijeda kako je padom Bosne u Osmanlijske ruke 1463. a makar da su se ljudi iskupili.” Poslije Drugoga svjetskog rata neki neodgovorni državni činovnik prozvao je to mjesto Dobratići. Boji Bojtačići a Vlatku Vlatkovići.” Poslije smrti starine Dobrete razdijeliše njegovi sinovi golemo imanje. pokraj stijene na kojoj je u vrijeme prognanstva nalazio utočište. M. Iliju obise. 1991. Stjepan Dobreta i umro. da te i mi moremo spomenuti!” Paša mu dade sve selo i polje pod selom. s kojim se dobro pazio. ono sve što seže do duvanjski podvorica i jaučerica. umekšan umiljavanjima svoje robinje. te pošto jili. proživjevši dug i mukotrpan život s više obiteljskih tragedija (gubitak dviju kćeri. Još živa predaja. priredio Marko Dragić. Kad je neki paša išo i prigledo sela i gradove sultanove. (Karaula. te postavljo i dilio na agaluke. eto ti sve diliš onom ono. Ilija radio i upravljao svojom zemljom. dragi paša.. a nama ništa. te i danas.EMINOVO SELO Eminovo selo se po starini zvalo Ilijino dobro.

uroda nisu imali. Krenula ona pokopat ga na svojoj zemlji. Kad je došao beg da spava sa mladom. Došla prid vezira. stala. Ugleda di se nešto u ćošku skupilo pokriveno nekakvom rutom. str.” Dok je silazila doli. (Kupres) LETARIĆA GREBLJE U tom greblju je ukopan Marko Letarić s Lištice i njegova mater. pođe u Travnik. Ona je uspila pobići i trčala je priko polja i brda koje su nazvali Poganac pa sve do jednog sela. Uze svoje dite i stavi ga na konja alata. osvojijo je konak. naišao je na muškarca koji ga je zboo nožem. str. Jer je ugibala turska stoka. Skamenila se ona jadna. Niko se više nikad tu nije ukopo. Spusti sina na zemlju i zagleda se u nj. a njoj srce puče. Undan toji vezir poručijo njegovoj materi da donese pune bisage dukata i dat će joj sina. a ona gleda di je. / zakukala kono sina kukavica.215 (Tomislavgrad) 214 215 Isto. nije ni znala šta je čeka. Isto. a i zato što je beg 214 ubio drugog bega zbog katolkinje. I danas se Zlosela tako zovu. Poleti tamo i ugleda mrtva sina. 132. ali zamalo dođe sebi. Ali beg ju je uhvatio i vratio nazad. Vezir reče: „Iđi doli i vodi ga kući. Zbog ovoga događaja. nazvali Kukavice. Marko je bijo kršan momak. I konj vidi da nema gospodara. Neki čovik iz sela napravi križ i stavi ga na greb. Ima i sad pisma: Zakukala majka Letarića Marka.ZLOSELA Godinama poznato ime Novoselo izgubilo je svoju tradiciju kad je za vrijeme Turaka. ali i zbog toga što ništa tursko nije moglo opstati u Novoselu. Toji sluga vezirov otvori joj vrata. 385 . Turci ga uvatili i odveli u Travnik. Kad je došla u Bukovicu. koje su zbog njenog bijega. pravi ajduk. jedna djevojka odbila spavati sa turskim begom. sva skapala od gladi. odrizali mu glavu. Ljudi se skupili i pokopali ji. Otišao je i legao u ambar umjesto nje. i rukom pokazuje na bisage. Alat zarza. 137. oni su mu dali ime Zlosela. Žalosna djevojka je tu naišla na nekog dobrodušnog bega koji se dogovorio s njom. Kad je skupila sve. Nesritna žena počela prosit po selima od ljudi i od rodbine. / u srid sela Bukovica.

. Motivi i strukturalni elementi Kukavice u cijelosti odgovaraju navedenoj predaji. str. Također i danas golubovi i vrane ulaze u klisuru iz koje izvire Buna i dugo se ne vraćaju. No. PSHK. Šimunović taj grad naziva Gradinom.. i moj babo. kad je mjesto ovce ulovio mrtvoga sina. a tijelo baci u rijeku. str. svako pet-šest dana. i zbilja ovaj bude zatečen gdje je baš bacio ovcu u rijeku. vrane i druge ptice lepršali i krili se u pukotine hridi.217 Isti su prizori i danas iznad vrela Bune. a otac je dočekivao. Na tome je vrelu otac čekajući ovnove dočekao obezglavljeno sinovo tijelo. 217 Dinko Šimunović. Školski vjesnik. Orlovi se pojave i nestanu prema Stjepan-gradu. a osamnaest godina kasnije (1919. baci jednom svoju batinu u Zalomsku rijeku.) napisao Kukavicu. jedan put mu osvanu crni petak! Aga potplatio nekoga da pazi na pastira. 197. Aga mu dade odrubiti glavu. Otac pak njegov imao je što i vidjeti. Sarajevo 1901. Dalmaciju i Hercegovinu za jedanaest dana. 457. Tu zgodu obojica korisno upotrebiše. naime. Jedan pastir čuvajući ovce nekog age. Đački izlet u Bosnu. Šimunović je može biti predaju pročitao u Školskom vjesniku 1901.VRELO BUNE Vrelo Bune po mnogima spada među deset najjačih u Europi. VIII. s dana na dan sveđer jednako. Pastir se izgovarao na vukove. ovdje je uhvati pastirev otac koji je na Buni mlinar bio. Na ovo drugo upućuje Šimunovićev opis vrela: Orlovi krstaši vijali se povrh jezera i nestajali prema Gradini. svaki dan zaklao po jednu ovcu i bacio je u Zalomsku rijeku. a batina izbije u Blagaj.-199. iđaše puteljkom na ono vrelo. Vjerodostojno spominjanje puteljka koji vodi do vrela navodi na 216 Stjepan Štrodl-Srijemac. o zalazu Sunca. dok napokon agi ne udari u oči da mu stado sve manje biva. Pripovijeda se da to nije prvobitno vrelo Bune. 386 . Kukavica. Zagreb 1965. A može biti da je Šimunović boravio u Blagaju na vrelu Bune i sam čuo predaju. nego da ta rijeka izvire u Gatačkom polju te ponire i onda izvire u Blagaju. herceg Stipan Vukčić Kosača.(…) K tome mlazu podzemne vode usječen je kameni puteljak. a golubovi pećinari. Sin je. u kojem je stolovao vladar Hercegovine.216 Ta je predaja nadahnula Dinka Šimunovića da napiše pripovijest Kukavicu.

i pođi u miru Božjem. 206. Beg ga je ubio. Muljika. sinko. primjerice. Grmi i lijeva. a onda zarominja kiša. Bilo je to u prvom misecu a došli oni u jedan sat u pol noći na Tomina vrata pa traže da im žene odma skuvaju zeljak. kada su oni harali selima. a ne čusmo huke velikih im krila jer pod nama još jače šumila i ključala voda. pitu od zelja ili će ih sve poubijati. Nije se vratio. 2006. godine. R. I Toma ti za pušku.220 (Megdan kod Livna) Brešići i danas žive na selu pod Tušnicom u okolici Livna. Kukavica svoju priču završava: “Amin. Poslije toga svima bilo drago što su porazili Turke i odluče da se sad prozovu Brešićima za čast puški koja ih je spasila. ali se ne daj svakoj rđi!”219 KAKO SU MIKULIĆI POSTALI BREŠIĆI To je bilo još u vrijeme najezde Turaka. Selo se zove Megdan (što znači dvoboj). Toma je imo jednu pušku na kres(šta se napuni kresivom pa kad pukne sve odjekne) a ta se puška zvala Breša. str. pokrio suknom i otišao osvetiti sina. odnio ga u kuću. ali ništa vidjeti. a mi to jače piljimo u ono podzemno vrelo. lijeva i grmi. U to prestade kiša i vjetar. 387 . Srna. rkp. kao i katolička i pravoslavna crkva. Oni sliče na svoj kraj i imaju imena iz prirode. 220 Ivana Brešić zapisala je u Megdanu kod Livna 2006. a Šimunović ih točno locira. Vl. I tako ti dođu Turci u naše selo. pa izađe prid kuću i opali a Turci biž Bog te vidio! Svi pobigoše. Isto. Otac je uhvatio bezglavo Spasojevo tijelo.zaključak da je ondje Šimunović uistinu boravio.218 Priroda je tako najavila veliko zlo. što ne isključuje mogućnost da je selo 218 219 Isto. Golubovi pećinari i vrane smušeno lijetali povrh nas htijući se zakloniti u rupe one raspucane hridi. Vrijeme najavljuje zlu kob koja će zadesiti njegove junake: (…) Najprije zagrmi. Šimunovićevi su likovi srasli s prirodom. A ko će dat zelje u prvom misecu? Ali. ali se snoćalo te vrelo postane crno. sv. sve se više smrkava. Taj puteljak i sada postoji. str. A naši su pradjedovi bili rodom iz Imotskog i zvali smo se Mikulići. ali se plašili i opet orlovi krstaši. 203. a i sve drugo potamni (…).

dobilo ime upravo zbog borbe. Turci su poslije ručka nagradili Peragu tako da su mu opljačkali imanje i ubili sina jedinca. tj. ispod bivšeg grada Roga. U groblju sv. Peraga je bio dosta bogat domaćin pa je dočeka Turke čiji je pravac kretanja bio iz Ljubuškoga prema Livnu. U jugo-istočnoj Hercegovini i danas se pripovijeda o Hadži-begu Rizvanbegoviću koji je bio brat neprikosnovenoga vladara Hercegovine polovicom 19. Ivana postoji kameni križ. godine. od žalosti se ukočio i umro s rukam na bokovima. Peraga je kaza da bi on bez muke i bez ičije pomoći moga primiti i daleko više gosta i da svi budu zadovoljni. Mihajlo. stoljeća. Poslije dobra ručka Peragu je pita jedan od Turaka koliko je za ovaj doček mora pozajmiti od susjeda rane i ostaloga što je tribalo za doček gostiju.221 HADŽI-BEGOVI ZULUMI Razna su mučenja Osmanlije vršili nad kršćanskim svijetom.222 Danijela Ančić zapisala je 2003. Rkp. Kad je Peraga vidio mrtvog jedinca. i danas tu postoje njive zvane Peraguše. njegov brat Ali-paša naredio je da ga u Stocu ubiju. iz Karlovca u Hrvatskoj. rođenog 1946. Zbog velikih opačina koje je činio Hadži-beg. PERAGIN KRIŽ Peraga je živio ispod Zavelima. D. Peragin križ. godine ubio Omer-paša Latas koji je pak podrijetlom bio Srbin pravoslavac. FF Mostar 2003. Ali-pašu je 1851. On je dokaz kako Turci nisu mogli podniti bogata kmeta pa su ga kažnjavali najokrutnijom smrću. Križ potpočen rukama postoji i u Bukovici na lokalitetu Letarića groblje. 221 388 . dvoboja na brdu na kome su se nekada davno sukobile dvije strane. jedinstven u čitavom kraju. godine u Roškom Polju prema kazivanju Ambrozea Kelave iz Vojkovića.

A on je bio vamo. pa. jer im’o je brata u Stocu. Vamo se nije moglo. dobri’ dvanaest kilomentara. koliko je bio prefrigan. Onde su vatali ribu. pasji sine. I išo je narod na misu. pasji sine – kaže beg. Baška Voda-Mostar-Zagreb 2001. on kaže: – Đe si poš’o? – Poš’o sam. Vidi: Marko Dragić. A puni tabani drača. Mala nakladna kuća Sv. I kaže. a ovamo je Žaba. doli. k misi. ne smiš ‘ranit nego troje goveda. a ovi bio u dolini u Počitelju. Gori se nije moglo. samo na Hutovo nemojte. Kad ko naiđe. moj dragi. Kad naiđe neki. sve je to kupljeno od njega). I on. kad naiđe u Gradac. A ovaj naš moradne uhvatit za vrh. on je imao svu tu vojsku i tije. pa se kuća nije smjela nego toliko dizat. Moj đed meni prič’o. Onda bili tu veliki dubovi. Otale do u Gradac. đe te tvoji kazne. on bi rek’o: – Odi ‘vamo. i svezala do Metkovića. do tog i oko toga dana imaš da ogradiš sva ta brda! Pa naredi. Od Kozigrada do Zvonigrada. stoljeća. zakasnićeš. 97-105. Kaže: – Svukud me gonite. đe si poš’o. kad bi bilo to zabilježit. Hadži-beg. Jure i Zajednica izdanja ranjeni labud (ZIRAL). Ja sam to sve svatio kako je to moglo biti. On pusti stablo i ovaj naš klepne. a njemu njegova majka pričala. Bila je i tad župa. pasji sine? – pa kad ga dobro izbode drača iz sijena koje je morao uplastiti. (Dok dođe misa je završena. on naredi da prikuči stablo. str. odakle počima. beže. (Sva ova brda i sva ova imanja. pasji sine. I oni njemu kažu: – Baš ‘oćeš. Stocem su upravljali od konca 18. zove se Hadži-begov jaz. kako su kazivali begluci. kome je htio. Rizvanbegovići su podrijetlom Hrvati katolici Nikolići iz Trebinja. Tu je bio klanac. 222 389 . I kaže: – Pošto si kriv – kaže – gonićemo te nođe. Voda je svezala do Trebimlje. Iz Neuma i iz Dubrovnika išlo se konjma u Počitelj. – Poteci.Po predaji. A on. A onda. na Hutovo. kad su ga malo po nekakvoj kazni progonili u Istambulu. To je on stio.) – Poteci.

priredio Marko Dragić.224 (Služanj kod Čitluka) 223 Đurđević (str. grom udari u krov i spali ga. Aga ponovo dade pokriti kulu i ona do dana današnjeg stoji tu. I nestalo i njega i zuluma. a drugi svećenik dođe i krsti ga. sluge bi Hadži-begove odsjekle konopac naglo. da bi glava odletjela na jednu. te bi se hrast svom silom povratio u svoje prvašnje stanje. u Služnju je bio aga Ćerkić. U znak zahvalnosti aga Ćerkić. zaselak Rajići u Hutovu. ali nikada nisu uspjeli da odgoje ni jedno dijete. Sarajevo 2005. Kada je aga Ćerkić bio na samrti.I tako je radio te zulume. Biskup je poslao svoga zamjenika i aga je tražio da ga ispovjedi. Tek na kraju života rodio mu se jedan sin kojega je uspio odgojiti. 119. i kad je pokriše. a da nikad niko nije stanovao u njoj. 224 Hrvatska usmena književnost Bosne i Hercegovine: proza.) opisuje to mučenje: “Tako je on znao narediti da se skuči mlad hrast jakim konopcem sve do zemlje. a dok bi bio u zraku. zb. 22. smrači se nebo. drama i mikrostrukture. Vl. Zamolio je toga zamjenika da mu bude kum.223 (Donje Selo u Hutovu) KULA NA SLUŽNJU U tursko doba. Ovih dana neki potomci age Ćerkića traže povratak toga posjeda. MH. nasta neviđeno nevrijeme. 5. Naredi da treba porušiti crkvu u čitlučkom polju u blizini grada Čitluka. str. 390 . I tako se napravi velika četverospratna kula. pola svoga imetka darovao je crkvi. Isto tako naredi da kmetovi nose jedan po jedan kamen od srušene crkve do Služnja da bi se na njemu napravila kula. knj. a truplo na drugu stranu. povukao nesretnika u zrak tako jako. HKD Napredak. rođenog 1929. Kad bi to bilo gotovo. Poslao je slugu po biskupa da bi ga ispovjedio. pa bi dao privezati čovjeka za vrh hrasta uzicom oko vrata. koji je imao u svom posjedu polovicu Mostara. Hrvatska književnost Bosne i Hercegovine u 100 knjiga. a sigurno ne znaju na koji je način to zemljište pripalo Katoličkoj crkvi. Tako bi čovjek iz zraka naglo pao na kamenje i tu se sav zdrobio. 1997. padala bi kiša od mučeničke krvi!” Predaju Hadži-begovi zulumi zapisao sam 1997. Na tom darovanom prostoru napravljena je biskupska kuća. prije nego u nju useliše. grizla ga je savjest što je porušio crkvu. koja se i sada nalazi kod groblja Masline na ulazu u Mostar. godine po kazivanju Marka Rajića. u Donjem Selu. koji je nekada pripadao toj lozi. nije mogao da umre. Aga je imao devet žena i one su rađale djecu. Svećenik mu je rekao da se ne može ispovidit bez krštenja i aga prista.

fra Lovro Šitović (Ljubuški. pa je mali Hasan kao talac dospio u kuću vrgorskoga harambaše Šimuna Talajića Delije koji mu je zarobio oca. Venecija 1727. Zagreb 1913. kada bi nas od drugog snašla koja nemila potvora i prijetila nam ozbiljna pogibelj. Godine 1727. List nauka krstjanskoga. dotle je kažnjavana i najmanja sumnja ili kleveta da je netko nekoga pokrstio. Najvjerojatnije je bogosloviju svršio u Italiji. Iznimka je među njima bio Tahirbeg koji je krvnički ubio Divu 225 Mijo Batinić. Šibeniku. str. Kada se vratio u roditeljski dom. 1682. Pisma od pakla. a u Našicama stupio u novicijat i dobio ime fra Lovro. Venecija 1713.”225 Postoji više povijesnih izvora i predaja o čovječnosti begova Kopčića. 391 . tamnosti i vičnosti. – Šibenik. pokrstio se u sedamnaestoj godini i dobio ime Stjepan. imenovan je starješinom franjevačkog hospicija u Splitu. Predavao je filozofiju u Makarskoj. navlastito od paklenoga ognja. Splitu te ponovno u Makarskoj.). godine skupljao novac za svoj otkup iz zarobljeništva. pobjegao je. 51. O tome svjedoči pismo fojničkog i visočkog kadije prema kojemu su “franjevci svačiji dobročinitelji”. FRA LOVRO ŠITOVIĆ Vjerski pisac i epik. podrijetlom je musliman. Napisao je djela: Grammatica latino-illyrica. rođeno mu je ime Hasan.PRELASCI NA KRŠĆANSTVO Dok se na sve načine nastojalo islamizirati katolike. DOMAĆI MUSLIMANI I KRŠĆANI Postoji više predaja i povijesnih izvora o domaćim muslimanima koji su štitili kršćane. Venecija 1752. Fojnički samostan. Otac mu je za vrijeme Bečkoga rata 1690. Mijo Batinić piše kako je ta izjava lijepa i služi na čast “inovjercima” koji su se svladavali “u svojoj vjerskoj zanešenosti” i davali oduška “svojim čovjekoljubivim osjećajima prema nama. Školovao se u Zaostrogu. Tako je mali Šitović upoznao i zavolio kršćanstvo. 1729.

biskupa makarskog (1698. JAZU. tajnik Nikole Biancovicha. izražava pohvalu četvorici braće Kopčića.. 1933. dočekalo ga je oko pet stotina ljudi s konjima i isto toliko pješice. koje su donijele svoju djecu biskupu. izrazio se točno ovim riječima veleći: ‘da mnogi i veći od otomanskih mjesta bio bi razoren i pao u propast. godine s velikom opasnošću vizitirao Duvno i obližnje krajeve. A kad dojdoh. Mala nakladna kuća Sveti Jure. Maroli. fra Stipane. Tadašnji biskup bosanski Juraj Patačić. str. Deset kamenih mačeva. ističe kako su Kopčići “najčovječniji i najmilosrdniji” i da su očitovali svoje “čovještvo i ljubav” te prijaznost i ljubaznost prema kršćanskome svijetu.) koji je 1710. Baška Voda 1999. – 188. I reko mi je za života da od njegova najma ukopam ga u grebju krstjanskomu i da mu usadim križ od kamena i ogradim greb. Begovi Kopčići. kao pobožnost i odanost svećenicima i redovnicima “koje prizivaju u svim svojim potrebama. ubivši Tahirbega. Tu je ramsku ljepoticu i mučenicu osvetio njezin kum Arslanaga Zukić iz Varvare. reče: – Imam jednu oporuku na duši. govoreći: – Neka znaš. neka njegovo pri meni ništa ne ostaje.”227 Kopčići su pružili zaštitu biskupu kako bi bez smetnji obavio svoju misiju. str.Grabovčevu. 226 392 .”228 Nikola Lašvanin zabilježio je uz 1690. I to sam sve učinio. Kada je biskup Bianković stigao u Kongoru kod Duvna. zvan Ibrahim-beg.godinu: “(…) kuga prođe i ja odoh u Fojnicu ali posla po mene Arslan-beg Kopčić. sv. 50. kako bi prisustvovali svetoj misi i krizmi. 227 Ante Šimčik. O tome govori spomenuti Maroli koji u svome talijanski pisanom Diario II. kad ih molitve i žrtve svećenika Isukrstovih ne bi podržavale blažeći srdžbu Božju’. pa je taj apostolski put obavio šezdesetpetogodišnji Nikola Bianković. S katolicima je došlo “dosta Turaka i Turkinja. kojega narod štuje kao blaženoga. Imao sam momka krstjanina i umrije od kuge. 1. Zbornik za narodni život i običaje južnih Slavena. Al’ je još reko da mu činim reć misu – i dade mi naknadu za mise. da ih blagoslovi. Jedan od te braće. kao zagrebački kanonik nije mogao stupiti na bosansko tlo. Vidi: Marko Dragić. – 1730. Zagreb. knjiga XXIX. str.226 Veliko priznanje begovima Kopčićima odaje don Federico Maroli. 183. 50. 228 Isto. također.

I to zabiližih, za pogrdu onih krstjana koji su nepomljivi izvršiti oporuke njihovih mrtvih.”229 Sarajevski je mula 1. veljače 1781. godine poslao činovnika da s fojničkim kadijom “i s drugim Turcima izvide oni križ prid crkvenim vratim od kog prie prid vezira bi parnica”. Večer prije fratri se posavjetuju međusobno kao i “s istim susidnim poštenim Turcim” te se dogovore da po noći izvade križ kako bi se spasili od “veće napasti i mučenja”. Kada su kadija i mnoštvo Turaka vidjeli da nema križa, povukli su se u mešćemu (sudnicu) i sa sobom poveli gvardijana tražeći od njega 350 groša. Gvardijan ne htjede to platiti, odgovarajući da nije kriv, te ga zatvoriše s fra Jozom Tomićem u sarajevski zatvor. Ipak su morali nakon patnji platiti 400 groša, a gvardijanu je zabranjeno da se u pogrebu nosi kota i križ ispred pokojnika, te da pogreb ne ide preko čaršije “nego stranputicom pored rijeke”.230 PORAZ OSMANSKE VOJSKE POD BEČOM 1683. G., OSLOBAĐANJE HRVATSKE Pod Bečom je 12. rujna 1683. g. poraženo 250 000 osmanlijskih vojnika. U toj bitci iznimne zasluge pripadaju poljskome zapovjedniku Janu Sobjeskom (te godine pod Bečom gine hrvatski svećenik, otac ruskoga panslavizma, protureformator Juraj Križanić). Poraz Osmanlija pod Bečom bio je povod kršćanskim zemljama da se dignu na ustanak. U tom ratovanju oslobođeni su Lika, Slavonija do Une i Save te zapadni dio Srijema. Eugen Savojski je prodro do Sarajeva a u povlačenju je poveo Hrvate u Hrvatsku. Godine 1687. trideset pet ramskih franjevaca bježeći od osmanske odmazde, s katoličkim pučanstvom iz Rame, Kupresa, Glamoča, Duvna, Rakitna i Doljana, bježe u Cetinsku krajinu. U Sinju su sagradili franjevački samostan. Ramljaci su sa sobom ponijeli Gospinu sliku, danas Čudotvornu Gospu Sinjsku. U Srijemskim je Karlovcima 26. siječnja 1699. g. sklopljen Karlovački mir. Tada je Dubrovačka republika osigurala Turcima izlaz na Jadran u Kleku i Sutorini. Imotski je kraj oslobođen 1717. g.
229 230

Nikola Lašvanin, nav. dj., str. 165. – 166. Jako Baltić, nav. dj., str. 59.

393

Užasna je odmazda nad kršćanima nastupila nakon osmanskoga poraza pod Bečom 1683. g. Tada Hrvati masovno bježe iz Bosne i Hercegovine tako da ih 1723. u toj zemlji ostaje samo 23 000. Bosna i Hercegovina je pod osmanskom vlašću sve do 1878. g. kada tu zemlju anektira Austro-Ugarska. Najmanji je broj Hrvata u Bosni i Hercegovini zabilježen 1723. g. kada ih je bilo samo 25 000.231 Rijetke su zemlje gdje su se toliko ponavljali zločini u kojima su stradali njezini narodi Hrvati, Bošnjaci, Srbi i drugi.Tako je 1991. g. Hrvata u toj zemlji bilo 750 000, dakle, isto kao i 1463. g. U ratu 1992.-1995. g. izbjeglo je i protjerano 400 000 Hrvata kao i 1463. g. Danas prema crkvenim podatcima u Bosni i Hercegovini živi oko 450 000 Hrvata. Oslobođenje Poljica Don Juraj Pezelj poginuo je 1686. godine dok je predvodio vojsku u borbi protiv Turaka. Na samrti je hrabrio svoje suborce da nastave borbu: U tvrđavi Nučak u blizini sela Gardun iznad korita rijeke Cetine bili su janjičari, međutim popustila je disciplina i oni su počeli pit i više puta su se zaljetavali u Gornja Poljica, a tamo je don Jure Pezelj oformio ratnike da se suprotstave Turcima. Don Jure je ima najbržeg konja i bio je na čelu te potjere za Turcima. Ali neki Turčin je nasumce ispalio iz puške i pogodio don Pezelja u stomak. On je pao na pod i znao je da će umrit, ali kad su mu došli suborci on im je reka da mu se odrišio opanak i da oni krenu dalje za Turcima, jer mu je sloboda bila važnija od vlastite smrti. Oni su nastavili za Turcima do Bišćanske gore i vratili su se nazad i našli don Pezelja mrtvog. Na mjestu njegove smrti danas se nalazi križ “Pezeljev križ”.232 (Srijani) Njemu u čast, zbog tog hrabrog čina, Poljičani su u spomen na 300 godina od tog događaja podigli spomenik “navrh puta” (u početku je put bio napravljen samo djelomice i tu je stado prolazilo, a kasnije je
Franjo Šanjek, Kršćanstvo na hrvatskom prostoru, Kršćanska sadašnjost, Zagreb 1996, str. 317. 232 Sanji Markić, studentici Filozofskoga fakulteta u Splitu, 2004. g. u Srijanima kazao don Mirko Skejić, rođ. 17.01.1947. u Srijanima. Rkp. FF Split, 2004, sv. 5.
231

394

omogućen prolaz i vozilima) u Docu Donjem. Na spomeniku, urezano u kamen piše: (1686. godina) Sloga opća Poljička ovom pobjedom u Docu Tuđinca Turčina zauvijek protjera iz Poljica (1986. godina) u spomen don Jurju Pezelju knezu Ivanu Tomčiću i ostalim mučenicima .233 Oslobođenje Požege Grgurevo (12. ožujka) posebno se slavi na području požeškoga vinogorja, gdje ga vinogradari slave gromoglasno uz pucnjavu iz topova (mužara). Toga dana vinogradari sa svojim prijateljima odlaze u vinograde i ondje pripremaju tradicionalna jela, kušajući mlado vino i gotovo neprestano pucaju iz topova iz vinogradskih predjela Vranduka, preko Kamena sve do Sokolovca. Ta pucnjava simbolizira pobjedu nad Turcima 12. ožujka 1688. godine kada su hrabri Požežani predvođeni legendarnim fra Lukom Ibrašimovićem234 oslobodili svoj kraj, porazivši tri tisuće osmanskih ratnika na brdu Sokolovac. Požežanin Miroslav Ivković poklonio je požeškim vinogradarima veći top (mužar) koji je inače bivšem vlasniku služio za obranu od Turaka. Vinogradari su taj top okrstili imenom Grga, a topovski kum bio je Požežanin dr. Zoltan Bartaky. Međutim, osamdesetih godina dvadesetoga stoljeća top se rasprsnuo na tri dijela.235 Uz taj top vezuje se istinita anegdota: Jedan stariji vinogradar iscrpljen od ispijenoga vina pri odlasku kući pao je i polomio nekoliko rebara, a da bi svojoj supruzi objasnio ovaj nezgodan slučaj, svu krivicu pripisao je topu Grgi, rekavši da su mu rebra popucala od zračnoga pritiska koji je proizveo top.236 U novije vrijeme taj običaj poprima i novu dimenziju, te taj dan simbolizira buđenje prirode, početak značajnijih radova u vinogradima i završetak zime.
Ivana Stazić zapisala je 2008. godine od svoje bake Marije Stazić, djev. Bilić, rođ.1940.god. Rkp. FF Split, 2008, str. 60. 234 Svjedočanstvo toga junaštva nalazi se u u listini cara Leopolda I. u kojoj car slavi junaštvo kršćana, a fra Luku Ibrišimovića naziva Sokolom. O njemu se i danas kazuje epska pjesma. Od 1893. godine Požegu resi krasan spomenik podignut u slavu fra Luke Ibrišimovića. 235 Požeški pučki kalendar, 1990, I.R.O. «Požeški list», str. 99. 236 Ivani Đimoti 2008. godine u Požegi kazala je Helena Zima (rođ. 1943. g. u Kutini). Vl. rkp. 2008. sv. 30, str. 9.
233

395

Oslobođenje Vrgorca U raznim sukobima s Turcima, isticao se, posebno u toku Morejskoga rata (1684.-1699.) vrgorački fratar i serdar, muslimanskoga podrijetla, Rade Miletić, “koji je za svog života posmicao 99 Turaka”. Oslobodio je Vrgorac na Dan svete Kate (25. studenoga) 1690. godine. O njegovu junaštvu pjevaju Filip Grabovac (u Cvitu) i Andrija Kačić Miošić (u Korabljici i u Razgovoru ugodnomu naroda slovinskoga). Usmenom je komunikacijom do naših dana sačuvana predaja: Kao mali gradić, odmah uz granicu, Vrgorac je bio česta meta napada Turaka. Premda su stanovnici pokazivali veliku hrabrost u obrani grada, to nije bilo dovoljno zbog puno većeg broja i snage Turaka. Obrana je pošla za rukom Radi Miletiću kojem je na pamet pala izvrsna ideja. Ujedinio je sve jarce i koze iz grada i privezao im svijeće za rogove. Pustio ih je prema Turcima koji su, vidjevši toliko svijeća u noći, mislili da ljudi trče prema njima. Prepali su se i pobjegli. Rade Miletić je postao junak obranivši svoj grad na tako čudan način. Pa kakav je Miletiću Rade, na Riliću konje nagonio, na Matokit glavu naslonio, iz Vrgorca Turke izgonio. Ni dizdar ga smio dočekati nije. Od Vrgorca Franić Ulderika, bijaše vitez od vojnika dika, koja majka dalmatinska dade, boreći se ovdje slavno pade. 237 (Vrgorac) Fra Rade Miletić je jedina osoba koja je pokopana u vrgoračkoj crkvi. I danas se pripovijeda o oslobađanju Vrgorca u kojem posebne zaluge imaju zaostroški fratri, Pava Kačić, Gabro Staničić, Mate Bebić, don Nikola, Ivo Marinović. Sveta Kata je zaštitnica Vrgorca.

Dijani Mišetić kazala je Jolanda Mišetić (rođ. 12. listopada 1953. g. u Vrgorcu, profesorica u splitskoj Zubotehničkoj školi). Rkp. FF Split, 2004, sv. 31.

237

396

Oslobođenje Sinja Poraz pod Bečom 1683. godine naveo je Osmanlije na još veću okrutnost. Nakon povijesne obrane Beča uslijedio je rat između Turaka i Mlečana (1684.) u kojem su oslobođeni mnogi dalmatinski gradovi. Upadi kotarskih uskoka postaju svakodnevna briga turske vlasti. Sve je to potaklo Turke na nemilosrdne progone domaćih kršćana, a osobito franjevaca u pograničnim područjima (Duvnu, Livnu i Rami). Franjevci iz ramskog samostana u takvim okolnostima odlučiše se na bijeg. Bijeg fratara i njihova puka zbio se krajem listopada 1687. godine. Fratri, ponijevši sa sobom čudotvornu sliku Gospe ramske, pobjegoše preko Duvna u Dalmaciju. Bijeg je pripomogao sinjski kapetan Antonio Zeno, a organizirao ga je fra Pavao Vučković.238 Gvardijanu ramskoga samo-

O bijegu Ramljaka Ivan Aralica piše u romanima: Put bez sna i Duše robova. Usp. Dr. Anto Šoljić, Fra Pavao Vučković – pokretač seobe Ramljaka (U povodu 300. obljetnice s osloncem na romane I. Aralice) u: Selidba Ramljaka, Rama – Šćit 1687.1987., Sarajevo, 1988., str. 59. - 66. U duvanjskom selu Mokronogama postoji lokalitet, groblje, Vučkovine. Mještani pričaju kako je to mjesto na kojem su braća Vučkovići pobili Turke i otišli u Sinj. O tome se i danas pripovijeda: Potkraj turske vladavine između Mokronoga i Luga živilo je šestero braće sa svojim ženom, dicom i blagom: konjima, kravama i ovcama. Najmlađi brat bijaše neoženjen. Kad je našo sebi lipu i virnu curu, tide se ženiti. U to doba bio je u Turaka običaj da beg s nekoliko turski momaka dođe, kad se kršćanin ženi, i prispava s mladom prvu bračnu noć. Zbog toga je mladi Ivan Vučković odgađo svatove i zajedno s braćom domišljo kako će toji turski običaj izbić, a navrime se oženiti. Odlučili su toga dana kad se pođu vraćat iz crkve, koja se nalazi u Vašeru (Tomislavgrad) da njijove žene s dicom pobignu u kaure. Blago već prija otrali u kaure i ostavili kod svoji kumova. To pridvečerje braća Vučkovići vraćali se priko polja pivajuć i vrišćeć ko da i je pedeset. Mokronoški beg pošo s nekoliko Turaka da ostvari što je naumijo i noć provede s mladom. Kad je došo u kuću Vučkovića, braća ga lipo primila i privatila ko draga svata. Dok s zajedno ili i pili, beg je nekoliko puta pito: “Di je mlada, tijo bi je vidit.“, al najstariji brat odgovorio bi: „Brzo će nevista dok pomogne jetrvam ovce i krave pomust.“ Najstariji brat zapovidi svom mlađem bratu da ode i zovne mladu. Ustade on i ode. Izlazeć iz kuće, pogleda dobro di je straža turska. Vidi on da je samo jedan tu pa ga zbode nožom. Kad se vratijo u kuću zavika: „Dolazi nevista!“ Ustala se braća pa udri po Turcim, pobili Turke zajedno s begom. Osikli im glave i nabili na kolje oko tora i uzjahali na konje i pobigli u kaure. Uitra Turkinje pošle vidit što im se ljudi ne vraćaju kući, izdaleka vidile glave uokrug poredane te rekoše: „Eno naši kolo igraju.“ Primakoše se bliže i vidiše glave nabijene na kolac pa rekoše: „Sigurno vlasi nisu begu dali mlade pa i naši pobiše.“ Kad dođoše još bliže, pripoznaše Turkinje glave svoji ljudi pa počele plakat i nabrajat, čulo se u selo pa doletili vidit šta je bilo. Imaš šta vidit, Turci i beg nabijen na kolac. E, odma potira za braćom Vučkovića, ali kasno biše, Vučkovići već u kaurim. Nikad Turci ne stigoše Vučkoviće, a i danas se taj dio sela na kojem je groblje zovu

238

397

stana, fra Stjepanu Matiću, od žalosti se pomutio razum, te se vratio natrag i spalio netom obnovljeni samostan i crkvu da ih Turci ne bi oskvrnjivali. Fra Pavao Vučković (1658. – 1735.), brat serdara Tadije, 1687. godine organizirao je iseljenje Ramljaka239 i Duvnjaka u Cetinsku krajinu. Turci su ga u okršaju 1697. godine zarobili u kuli u Čitluku kod Sinja. Tamnovao je šest godina u Bagdadu i Carigradu odakle “junački uteče, dođe pod Sinj, načini manastir i crkvu pod Sinjem. Poče vojevati protiva neprijatelju i dosta mu zla učini (…) pomože uzimati gradove (…). Kad Sinj obsidoše Turci (1715. godine), zatvori se u grad, pomože ga braniti slobodeći junake i svaku jim pomoć dajući.” 240 O viteškoj obrani Sinja Kačić pjeva u 103. pjesmi str. 703. – 710. Čudotvorna je Gospa sinjska, koju su franjevci i puk odnijeli iz Rame, prema legendi spasila Sinj 15. kolovoza 1715. godine od silne osmanlijske vojske. O tome se i danas pripovijeda:

Vučkovine.“ (Predaju je zapisala Danijela Ančić 2004. godine, prema kazivanju Jele Budimir (djev. Križanac), rođene 1948. godine. Rkp. FF Mostar 2003, D.) Mjesto Vučkovine nazvano je po plemenitoj obitelji Nemanovići, kojoj je bio rođen sin Vučko (Vuk). Njegovi potomci su nazvani Vučkovići. Prema Bakuli je 1506. godine bilo više Vučkovića u Duvnu. Kako nisu više mogli podnositi turski zulum, prebjegli su u mjesta koja su bila pod vlašću Mletačke Republike, gdje su postali prvi mletački četovođe, pa su poput pravih vukova junački tukli Turke u više od petnaest okršaja. Andrija Kačić Miošić navodi da su Nakići pod mletačko okrilje, zajedno s mnogim kršćanima, doveli «pridostojnu kuću Vučkovića, iz koje izađoše vrsni na oružju vitezovi». (str. 522.) O «pridostojnoj i gospodskoj kući Vučkovića i njezinih vitezova» Kačić pjeva u 65. pjesmi. 239 O bijegu Ramljaka Ivan Aralica piše u romanima: Put bez sna (1982.) i Duše robova (1984.). Usp. Dr. Anto Šoljić, Fra Pavao Vučković – pokretač seoba Ramljaka (U povodu 300. obljetnice, s osloncem na romane Ivana Aralice), u: Selidba Ramljaka, Rama-Šćit 1687.-1987., Sarajevo 1988., str. 59.-66. Ivan Aralica piše da je fra Pavlova majka iz Kreševa, da mu je otac poginuo tri dana prije ženidbe te da se majka udala za nekoga siromaha na Orašcu u Rami. 240 Andrija Kačić Miošić, Razgovor ugodni naroda slovinskoga, Matija Antun Reljković Satir iliti divji čovik, (priredio Josip Vončina), Sveučilišna naklada Liber, Zagreb 1988, str. 538.

398

Kad se saznalo da prema Sinju dolaze Turci, fra Pava Vučković zovnio Livnjane i Duvnjane da se bore s naman. Jednu vojsku stavili na Han tako kad vide da Turci iđu priko Cetine da pucaju mačkule pa će Sinjani znat šta je i kako je. A bilo i' je svakakvi. Kida je jedan iz Sinja uteka tamo na ooke i u Italiju i pitaj Boga di nije. A onda opet, neki su se ostali borit jer su fra Pava Vučković i don Ivan Filipović Grčić hrabrili i govorili da će Bog pomoć. Ostalo ti od nemilog svita u tvrđavi sedansto junaka, a Turaka dolazi sto hiljada. Neko kaže da i' je bilo više, neko da i' je bilo manje, šezdeset hiljada, a ko će to znat. A sedan fratara šta je bilo, zatvorili se u crkvicu gori na Gradu i jedan ti izvadi iz nike skrinje Gospinu sliku šta su je donili iz Rame i obisi je na oltar svete Barbare. I molili se oni, moj sinko, a di ne će kod noliko dušmana. To je bilo na sedmi jula i poslin toga sedan dana Turci bili oko tvrđave. Kad došlo jutro na Gospin žežen, zora bila, a Turci ti nasrnili na jadnu tvrđavicu, prvo pješaci, onda konjanici a za njiman i pričuva šta su je imali. Primakli se tako blizu da su svoje barjake zadili blizon zidina. A svaki put kad se primaknu, Sinjani se na nji' obruše svin šta imadu. Najedanput, iz čista mira, stali Turci bižat glavon bez obzira, utekoše drito priko Cetine. Ostadoše mrtvi' deset hiljada a ostali utekli. Oko Sinja sve srušeno i spaljeno, nova crkva podno Kamička izgorila do temelja. A zašto su utekli. Vidili po bedemin oda žena cila u bilu. Navalila na nji' srdobolju. Kad se sve svršilo, časnici štano su branili Sinj skupiše osandeset cekina i dadoše Gospi napravit krunu da joj se slika okruni, a virnici Sinjani i Cetinjani dali svoga zlatnog nakita i šta su imali da se okiti Gospina slika. A kad su Sinjani tek donili iz Rame Gospu, oni bi je odnili u tvrđavu u crkvicu, a ona stalno bižala doli ispod Kamička u niku kupinicu. Oni je onda vrate, a ona ti opet u kupinicu. I tako stalno ona

399

bižala. A fratri onda nisu imali šta drugo već sagrade crkvu tuten di je bila ta kupinica. I tako je nastala naša crkva.241 Od tada se, kao spomen na tu pobjedu, svake godine prije Velike Gospe trči Sinjska alka.242 U čast Gospi što je obranila Sinj, podignuta je
Marina Gugić zapisala je 2008. godine u selu Radošiću kod Sinja. Kazao joj je Ivan Gugić (rođ.1933. rođen u selu Radošić). E str. 5-6. U Sinju se, također, pripovijeda: Godina 1715. povijesna je godina za Sinj i Sinjane, za cijelu Cetinsku krajinu, ali i za našu kulturnu baštinu.Te ti se godine dogodilo veliko čudo. Za vrijeme velike najezde Turaka u cilju širenja njihovog carstva, skupila se šačica hrabrih Sinjana da obrani svoj grad i u tome im je pomogla draga Gospa koju svi danas štujemo. Sinj je bio u plamenu, ljudi na izmaku snaga. Turčin je nadirao sve žešće, kad se odjednom na zidinama grada pojavi lik žene s kudljom u ruci. To ti je bila Gospa, Velika Gospa koja je na Turke poslala kugu i protjerala ih iz Sinja preko Cetine na istok. Mnogo se Turaka ugušilo u Cetini, mnogo ih je pomrlo od kuge, a dok su bježali otet im je konj glavnog sultanskog vojskovođe koji se zvao Edek. S konjem je stigla i cijela njegova oprema: sablja, štit i ukrasi na konju. (Edek ti je naziv za glavnu kariku koja se malazi u alci, koja se igra i u današnje vrijeme.) Martini Lovrić 2006. godine u Sinju kazao je Jakov Đipalo-Ban (rođ. 1952. g.). Rkp. FF Split, 2006, sv. 30/06, str. 12-13.
242 241

Obrani ga Marija Divica, kojano je sinjska pomoćnica. Koliko ji pod grad dolazaše, toliko ji mrtvi ostaviše. Bi u Sinju Gospina prilika koja čini čudesa velika: trikrat se je u gradu znjojila moleć sinka, koga je rodila, da pogleda na svoje stvorenje, koje nosi njegovo zlamanje: “Zarad, sinko, tvoje gorke muke ne daj puka u nevirne ruke! Tako t' moje velike žalosti, nu se smiluj ter grešnikom prosti: plačna gledat ja ne mogu puka ni slušati njiova jauka.” Ali Isus majci odgovara: “Njiova je opačina stara. Pusti mene, moja majko mila, da pokaram ja njiova dila!

Njiovi mi dodijaše grisi, nek jim sindžir oko vrata visi.” Trikrat majka moli sinka svoga da ne kara puka cetinskoga. Poslušajte veliki čudesa što će sada pasti iz nebesa! Na Turčina dođe srdebolja, teška bolest, velika nevolja. Po trista ji na dan umiraše, po toliko iz vojske bižaše, a uoči Gospojine slavne biže Turci iz Cetine ravne. Osta mrtvih trideset iljada turske vojske oko bila grada: što pogibe, što bolest umori, Gospe sinjska posve ji obori. Zafaljujte, od Sinja junaci, brez pristanka Isusovoj majci, kojano vas od Turak' obrani! I da ste mi zdravi, Cetinjani!

Andrija Kačić Miošić, nav. dj. str. 709. – 710.

400

crkvica na starom gradu, na utvrdi iznad Sinja opasanoj zidinama po kojima je hodala Gospa s kudljom u ruci. U Crkvi čudotvorne Gospe Sinjske podignut je oltar na kojem je Gospina slika. U znak zahvalnosti sinjski puk i puk Cetinske krajine okitio je Gospinu sliku mnoštvom zlatnih ukrasa. (Godine 1987. Čudotvorna Gospina slika, u znak sjećanja na tri stotine godina odlaska iz Rame, donesena je u Ramu za blagdan Male Gospe i ponovno vraćena u Sinj.) Dakle, Gospa i Alka zaštitni su znaci Sinja i Cetinske krajine. Alkar može biti samo onaj koji je rođen u Sinju. Najpoznatije je alkarsko prezime Vučković. (Vučković je zarobio Edeka.) Nakon stalnih osmanlijskih osveta, Bosna i Hercegovina bila je opustošena, a narod masovno prebjegao u Hrvatsku. Tako je 1723. godine u Bosni i Hercegovini ostalo samo 25 000 Hrvata.243 Koliko je poznato, to je najmanji broj Hrvata u toj zemlji od VII. stoljeća, kada su je nastanili. O bijegu Ramljaka i njihovih fratara Duvnjaci govore:

Na Privali, povri Prisoja, i sad se vidi kud je Gospa bižala iz Rame u Sinj, osto njezin put i trag od kola. Ljudi to i zovu Gospin put. Mnogi Duvnjaci kazuju predaje o bijegu Ramljaka i putu s tragovima Gospinih kola. Gospin put postoji i na Ljubuši iznad Mandina sela i Lipe. 244 Roša harambaša Roša-harambaša hajdučki je naziv za Ivana Bušića. Rođen je oko 1745. Premda G. Bujas u Makarskom ljetopisu od godine 1773. do 1794. piše da je Roša rođen u Gorici kod Gruda, vjerojatnije je mišljenje A. Ujevića koji u Imotskoj krajini (Split, 1953.) piše da je Roša rođen u Donjim Vinjanima kod Imotskoga. To potvrđuje i danas živa predaja u tome kraju.
Franjo Šanjek, nav. dj. str. 317. Danijela Ančić zapisala je u Lipi po kazivanju Vinka Rozića, rođenog 1938. godine. Rkp. FF Mostar, 2003., str. 23. D.
244 243

401

Prozvan je Roša jer imao crvenu kosu (tal. rosso = crven). Rano je ostao bez oca Jakova. Živio je na turskoj granici slušajući priče o turskim zulumima, pa se u njemu rano javlja strast da se osvećuje Turcima. Harambaša Sočivica (pravoslavac) primio je Rošu u svoju četu s nepunih petnaest godina. Velik je broj predaja koje kazuju o Rošinom hajdukovanju. Petar je Bakula u svome Šematizmu zabilježio predaju koja kazuje kako su babe zatvorile vrelo Turanj zbog Roše-harambaše koji je dolazio na to vrelo radi čega su ondje češće boravili Turci htijući uhvatiti toga hajduka. Roša je, kaže predaja, po narudžbi ubijao čas sina, čas oca koji su međusobno bili u svađi. Međutim, kada se Ali-beg Sukljašević izmirio sa svojim sinom Ahmedom, kojega je prethodno pobratimio sa Rošom, potkupili su šestoricu Vlaha da ubiju Rošu. Roša je upao u zasjedu u kojoj mu poginu brat i jedan pratilac, a onda je on sa svoja dva hajduka pobio napadače i oba Sukljaševića. Roša je hajdukovao od Imotskoga do Sarajeva. Priča se da je Roša bio i gusar odlazeći do Amerike i Indije. Benić piše da je Roša imao trideset tri druga i da je među njima bio musliman Mubašir “i nije bio loš čovik”.245 Predaja kazuje: “U početku je Roša živio u dobrim odnosima s pravoslavcima, a njegov prvi harambaša bio je pravoslavac Sočivica. Međutim, jedne su noći imotski kaluđeri zazvonili i skupili narod obukavši odeždu naopako i u litiji govoreći neka prokletstva okrenuvši naopako crne svijeće i tako ih pogasiše, a za njima i sav puk. Kada je čuo za to, Roša je pobjesnio pa je makarski ljetopisac zabilježio: ‘Niki arkaći od straha Rošina blagosivaše se i učiniše se katolici!’”246 Pisani dokumenti i predaje kazuju o Rošinom boravku u kreševskom kraju. “Turci su godine 1777. orobili kreševske franjevce za tisuću groša, jer se na Lopati kod ‘fratarskih štala’ primijetila Rošina četa. Te je, naime, godine Roša s 30 drugova na Lopati (lokalitet Korča) dočekao 12 trgovaca s robom. Ubili su trojicu, a ostali su pobjegli. Svu su robu hajduci raznijeli.”247 Roša je, također, boravio u okolici Tarčina, jer je preko toga mjesta prolazio važan srednjovjekovni put. Zato je u tom kraju poznata izreka: Ivan planina – hajdučka starina. U narodu Sarajevskog polja ostala je uspomena na Rošu, pa se nekome tko je nagal kaže da je “k’o Roša“.

245 246

Bono Benić, nav. dj., str. 260-261. Miroslav Džaja – Krunoslav Draganović, nav. dj., str. 96. 247 Isto, str. 96.

402

Rošinu smrt opisao je Ivo Andrić u pripovijesti Ispovijed.248 Andrić priča kako je Roša, hajdukujući po Dalmaciji, Hercegovini i Crnoj Gori, orobio francuskog emisara na putu u Carigrad. Progonjen od Turaka, bježi u Bosnu i tragično završava kod Kreševa. Hajdučki harambaša Ivan Bušić Roša, živijo ti je u Donjin Vinjanin. Nadimak je dobijo po crljenoj kosi. Ima je brata Mijata, a njega ti je ubijo Rošin pobratim Amet (Ahmet) Sukljažević iz Mostara. Ubijo ga je na kukavički način, iz zaside, dite. Roša se undan naosumio na pobratima i undan ubije njega i nikoliko njegovi ljudi. Poslen toga pobigne on u ajduke. Mostarci Turci su ti undan odlučili osvetit Ameta, pa puklo kud puklo. Undan se umišaju i livanjski Turci i odluče osvetit mostarske, ali ji Roša jopet ubije devet. Urotiše ti se tada svi Turci, al on, ko kad je bijo stoput pametniji od njizi sviju skupa zajedno, on ti lipo pobigne, u Taliju i vrati se za par godina. I dalje je ratova s Turcima, ali je napada i pljačka trgovce i putnike, a zavadija je se i s imockim pravoslavcima. Niki su ti o stra prišli na našu viru, pa ga zato nazvaše “ustaško-križarski preteča”. Posta je opasan i za mletačku i za tursku vlast, pa su činili svašta da ga maknu. Roša je nastavijo po svom, a kad mu je više dodija taj ajdučki život, on ti je tražijo pomilovanje. Nije ga dobijo, pa ti je unda jopet oša u Taliju i kašnje se vratijo u Dalmaciju. Svi su se bojali da će jopet izbit neredi, pa su ga ubili, osikli mu glavu, napunili je pamukon i undan su ti je nosali i š njome po turskim gradovima skupljali darove. Znaš ti, dite, Roša ti je meni bijo neki did, pradid, ali ono izvanjski. Ne znan točno po kome, al ja san ti se uvik ponosila s time, a je i moj ćaća. Uvik mi je priča o njemu i govorijo da neka se ponosin s timen. Neki ti njega fale, neki mu laju, al moj je ćaća, dobar ti je bijo, Bog mu da pokoj, uvik govorijo da je to dobro, da je bitno da je on za života ostavijo traga. Pa šta što mu laju, stara je narodna: “Dobar konj ima sto mana, a loš samo jednu-ne valja!” E, dite moje, nemoj se nikad stidit svoje krvi. I ti se tribaš ponosit š njimen, sa svojin Vinjanin. Nemoj to nikad zaboravit, ti si isto naše gore list! Rošini dvori ti se nalaze u Donjin Vinjanin, ispo crkve sv. Roka, blizu Crne Gore. Područje iznad kuće ti se zove Rošine livade. Tu ti je i njegovo guvno i njegov bunar i kamen na kojem ti je smijo sidit samo on i niko drugi. E, da mi nije ovi stari kostiju, pa da mogu trčat, a trčala san dok san cura bila, sad bi ja

248

Vidi: Ivo Andrić, Sabrana djela VI. Žeđ, Zagreb 1963, 35-54.

403

Mavro primijeti da glas pripada mladoj djevojci u crvenom prsluku. rascvale bademe i zelene brežuljke kojima je Trogir bio okružen. A eto. bio je ne samo mlad i zdrav. Ivan Vekić. bar vidi njegovu sliku. Bio bi i sretan. Iako je bio Mlečanin. činila mu se čistom i neiskvarenom poput vile. Roka. Već desetak godina je plovio između Trogira i Venecije. ispod crkve sv. godine nakon višegodišnjega izbivanja vratio u Dalmaciju i udružio se s trojicom drugova. već i bogat. 7. Stojeći iza čempresa. Mavro je sa zadovoljstvom promatrao svoju prelijepu. u Vinjanima Donjim kod Imotskoga kazala Iva Rebić. trogirsku luku. 249 404 . tek nedavno porinutu lađu. Bušić 1919.tebe odvela gori u Rošine livade. 13. a djevojka se skameni poput prestrašene ptice. Dok je tako u mislima računao koliko zlatnika bi mogao dobiti za konoplju i vino s Tetide (i na koje će venecijanske ljepotice te zlatnike potrošiti). a da ga nije primijetila. Studentici Filozofskoga fakulteta u Splitu. godine u uvalicu čiovskog škvera je pristala Tetida. FF Split. 2004. travnja 1783. pa se obrati plahoj djevojci i pokuša saznati ponešto o njoj. fabula Andrićeve priče ne odgovara stvarnoj smrti Roše harambaše. str. Na glavi je nosila vrč. izdao je i ubio Rošu 1. te stoljetne masline. Koračala je putem pjevajući. Mavro izađe pred nju. Uspinjući se prema samostanu Dridu. sv. jedan od te trojice drugova. tuten ti visi na zidu u ganjku!249 (Crna Gora u Vinjanima Donjim kod Imotskoga) Ivo Andrić u svojoj pripovijesti Ispovjed piše o Roši harambaši. a za prslukom zadjenutu grančicu punu bijelih latica. Mavro uvidi da je djevojka ne samo jako lijepa.) KAPETAN MAVRO U ožujku 1797. prenuo ga je nečiji predivni glas. Već od prvog trenutka Mavro je bio očaran njome. da nije njegove neutažive pohote. nego i vrlo mlada. da ti to vidiš.-8. lađa mletačkog kapetana Mavra. (Međutim. Mavro je zbog svog čestog boravka u Dalmaciji tečno govorio hrvatski. Mavro je bio osjetio potrebu za odlaskom do samostana i uživanjem u predivnom pogledu i svježem zraku nakon više tjedana života u škveru i udisanja katranskog dima. Antoneli Rebić. Crvenjevši se. Marija (tako se zvala) mu odgovori Crna Gora je područje. rođ. Roša se 1782. Rkp. Nakon što joj se približio. zaseok u Donjim Vinjanima.

Njegova posada ga nije ni pokušala spasiti. misleći na bolesnu baku i ništa ne sumnjajući. budući da su i sami bili u smrtnoj opasnosti. veliki crni oblaci su nadvisili Tetidu. već je zadržala jedan. potrga joj cvijeće i oskvrne tijelo. Tako slomljena i oskvrnjena. te se onesvijesti i padne na pod kabine. Tetida je već bila nakrcana robom koju će prodati u Veneciji. Za manje od pola sata. koji su bili rezultat njegova iskustva kao pomorca i kapetana broda. no zbog jake oluje se uopće nije moglo upravljati brodom. ali nedovoljno da pobjegne ili se obrani. Nakon kraćeg vremena. Marija je. donijela i toga jutra mlijeko u Mavrinu kabinu. Marija se dovuče do samostana Drida i u suzama ispriča fra Andriji. Baš u tom trenutku ugledaju Mlečaninovu brodicu kako brzo plovi za Veneciju. pobrinuo se da nitko na brodu ne bude zao prema Mariji. nije dopuštao da joj itko kaže koju ružnu riječ. Na Mlečanina trave nisu djelovale.da prodaje mlijeko. Plaćao joj je u zlatu. Iako se trudio biti ravnodušan prema njoj. prepredeni Mavro nagovori Mariju da mu svako jutro donosi vrč svježeg mlijeka na brod. Mavro uskoro uvidi da ne može nastaviti po ovakvom vremenu. a upravo to je bilo ono što je Mavro želio. o nesreći koja ju je zadesila. svome zaštitniku. Nekoliko dana prije proljetnog ekvinocija. Ovog puta Mavro joj je dao nekoliko zlatnika. pa je kapetan zapovijedio da sve bude spremno za polazak. a Mavro skoči na nju poput pohlepne zvijeri. ni ne sluteći njegov zao naum. a nevina djevojka je. ometajući joj plovidbu. gonjena jakim vjetrom. a zatim je izbaci na obalu i otplovi. Fra Andrija zatim iznese iz crkve križ i počne se moliti. U tom trenutku osjeti nekakav mirisni dim kako je obavija. a na svijetu ima jedino baku (roditelji su joj bili mrtvi već duži niz godina). ali poštena djevojka ih nije htjela primiti. ali ne želeći se vratiti u Trogir zbog svog zlodjela. a ostalo mu vratila. Oluja se uskoro toliko pojačala da je brod odbacila sve do rta 405 . prihvatila. pokuša skrenuti prema uvali u Drveniku. Njene riječi su natjerale i svećenika u gorak plač. koje odbaci Mavra daleko u more. kao i inače. Djevojka se pomalo osvijesti. Odjednom jak nalet vjetra zahvati jedro. djevojka je stekla potpuno povjerenje u njega. budući da se on na njih davno bio priviknuo. Vidjevši priliku. ali je uspijevao ničim to ne pokazati – imao je nevjerojatnu snagu volje i strpljenje. Mavrina strast za Mariju je rasla iz dana u dan. a zapuhao je suprotni vjetar.

rodila se u 13. 2008. u Vrsinama). Nekada je bio od životne vrijednosti za stare Poljičane. lipnja 1807. a bili su u nešto povoljnijem položaju od ostalog pučanstva. koji je donosio zakone i običaje Republike. Za razliku od Dubrovačke Republike. ova je Republika bila seljačka. Tri godine kasnije (1808) i formalno je Napoleon ukinuo Dubrovačku Republiku. Na čelu je bio knez. Teritorij Mletačke Republike pripao je Francuskoj i Austriji. ožujka. Nakon tri dana. Temelj Poljičke Republike je bio Poljički statut. Godine 1745. od Žrnovnice do Blata na Cetini i Omiša. kraj Visa porazili Napoleonovu vojsku i utvrdili Vis. Ukinula procese protiv vještica. nakon šest stoljeća opstojnosti. PLANINA BLIZNA Marija Terezija (1717. na području zvanom Poljica. E. U svibnju 1797.000 hrvatskih vojnika uzaludno je branilo čast kolebljivih Mlečana. st. 406 . Bečkim kongresom 1815. FF Split. pisan bosančicom. a njegova vojska 1806. Kazao joj je Blaž Korčulanin (rođen 1937. Požešku i 250 Tereza Karabatić zapisala je 2008. odstupio je zadnji mletački dužd. leš kapetana Mavra je nađen na žalu blizu crkvice Gospe Pokraj Mora ispod Vilina Doca u okolici Trogira. (Propast Dubrovačke Republike opisuje Ivo Vojnović u Dubrovačkoj trilogiji. kojeg se biralo svake godine. a mornari su se jedva uspjeli spasiti. Tetida je bila potpuno uništena. 1811. st. Englezi su 13. sve do barbarskog upada Napoleonove sile početkom 19. hrvatska obala je ponovno dodijeljena Austriji. godine Austriji oduzima Dalmaciju.Cumbrijana. obnovila je Virovitičku. 250 FRANCUSKA I AUSTRIJSKA OKUPACIJA HRVATSKE Napoleonova osvajanja označila su kraj tisućljetne vladavine Mlečana. Slojevi plemstva su bili ugričići i didići. a 10. a ne aristokratska.god. godine. godine u Vrsinama kod Trogira. st. Nastojala je poboljšati položaj kmetova. Poljička Republika. Napoleon 1805.) provodila je politiku prosvijećenog apsolutizma. Rkp.-1780. ukinuta 10. dokument iz 1440. To je administrativno područje pod samoupravom puka Poljičke Republike koji je svoju samostalnost baštinio od 13. a danas je od povijesne vrijednosti za Hrvatsku. od mora do Zamosorja. 251 Na području istočno od Splita. ulazi u Dubrovnik.) Poljička Republika251 je.

HKD Napredak. policijski službenik u mjestu Blato na Cetini (Omiš). E. al' nije to moga napravit uz obalu jer su tamo bili Rusi nego je iša iza brda i planina. Znam samo da u nas bljuzak znači pljusak. al’ ne znam zašto. 253 Usmene pripovijetke i predaje. FF Split. str. 132. dolinom Cetine priko Sinja. na silu. mokar snijeg pa se sve raskaljuži i stopi i nema nigdje suva il’ u proljeće kad se ono snijeg otapa.252 (Žepče) KAD JE FRANCEZ PROBIJA CESTU Kad je Francez probija cestu od Pariza do Turiđa i ne potroši pare ni parića. knj. zato nije moga dobiti Francez ništa. MH.Srijemsku županiju i vratila u sklop Hrvatske. str. a bljuzgavicom zovu kad ono pada krupan. onda je podignuta kula norinska. 252 407 . da nije potrošio pare ni parića.254 Hrvatska usmena književnost Bosne i Hercegovine: proza. uposlia je i veći broj seljaka kojima je tako dava kruva i neki mali iznos. Kažu nju tako zovu jer je kraljica Marija Terezija kad je onuda prolazila bila trudna i konj pod njom poklekne i ona se porodi i rodi blizance. O Mariji Tereziji u Žepču se pripovijeda: Blizu Zavidovića ima planina Blizna. koje su još Turci u naše krajeve doveli. priredila Maja Bošković-Stulli SHK. Samo šta se u doba Turaka kulučilo besplatno. A nju još zovu Marija Bljuzga. tamo kod Turiđa. MH. Francez je pita da mu plati trošak za cestu. 254 Aniti Stanić 2007. drama i mikrostrukture.). Rkp. šta je njima odgovaralo jer se živilo u oskudici. Da bi šta brže to dovršia. ali kad su našli spomenik đe je upisano.253 MARMONTOVA CESTA Marmont je iša sagradit ceste koz našu zemlju. Sarajevo 2005. Kad je Austrija zauzela Dalmaciju. godine kazao je Ivanko Franić (1962. priredio Marko Dragić. Tako je ta cesta išla od Knina. a Francuzi su ipak te naše seljake kruvom naranili. kad je narod silom radija to. Hrvatska književnost Bosne i Hercegovine u 100 djela. 2007. Cesta se gradila po načelu kuluka. prišla je Cetinu kod Trilja i stigla do Neretve priko Turije. 5. 358. Zagreb 1997.

godine vladala velika Sućurcu šest pala ni kap svećenik Gospe na prenijeti u župnu crkvu u isprositi kišu. u Dalmaciji je suša. udarilo nekoliko gromova te je počela padati kiša cijeli taj dan i cijelu noć. U Kaštel mjeseci nije kiše. Tada je odlučio sliku Hladi procesiji u mjestu te tako Noć prije zvona su. Dan je bio vedar. po navješćivala svečani Zapovjednik francuske posade. a s njim cijela posada. sreo je skupinu mještana te ih namrgođen upitao čemu ta predugačka zvonjava. Marmonta vojska znamenitija Dalmaciji. procesije običaju. svladan od očevidnog čuda. šetajući rivom. nebo se odjednom zamračilo. Kaštel Sućurac ima pet crkava: župna crkva Sv. Na samom kraju procesije. posvećena je crkva na groblju u Kaštel Sućurcu. a najčešće njegovih generala. sutradan bosonog. pa Marmont je u Kaštelima. uz najveće slavlje povratiše sliku Majke Božje u njezino svetište. puk i sila naroda iz okolice.255 255 Čudotvornoj Gospi na Hladi. Jurja mučenika.GOSPA NA HLADI U doba francuska je zaposjela sva mjesta u tako i Kaštela. dugo sutrašnji ophod. Zapovjednik francuski. župna crkva u mjestu od koje 408 . Sutradan je bila procesija. nigdje ni jednog jedinog oblaka. kad je puk noseći sliku Majke Božje ulazio u crkvu. Kad su mu mještani rekli razlog zapovjednik se počeo podrugljivo smijati. volio ljetovati s njim je dolazilo i četrnaest 1810.

Nakon uspostavljanja austrijske vlasti odlikovan je. a nakon toga postao je potporučnikom u konjičkoj pukovniji u Galiciji. Nakon propasti Mletačke Republike 1797. u dijelu Vranji Ratac. Josip se školovao na Theresianumu u Beču. 256 Isto. i pokaza suprotni smjer od onega u kojen je zatin odjaha. prosinca 1943. profesor filozofije i prirodnih znanosti u Peruuggiji. 25. Jurja na Putalju). Povukao se iz politike i otišao u samostan u rodnom mjestu. Francuska vlast optužila ga je da je austrijski agent. – Sumaratin.) – Ivanko je moj djed. ali se razočarao jer Dalmacija nije pripojena Hrvatskoj. primiri se i pričini ka težak koji tu radi. 1837. crkvica Sv. Ivanko Sokol (1930. kazivač: pok.256 (Selca na Braču) Ban Josip Jelačić Bužimski Josip Jelačić Bužimski (Petrovaradin 1801 – Zagreb 1859) bio je grof. godine bombardirana od savezničke vojske pri čemu je poginuo velik broj mještana uključujući i svećenika. a francuska vlast ga je 1810. sjaši. Godine 1809. godine osudila na smrt u odsutnosti. te je putovao po Bosni. E. 10. Radi toga bio je prisiljen pobjeći u Bosnu i Slavoniju. Albaniji. i dok je stigla potjera. ban dalmatinsko-hrvatsko-slavonski. filozof i književnik. 409 . on je reka: “Evo. zasta je kraj kuće koja se i zove fra Andrijina kuća. stupio je u austrijske postrojbe. U Zagrebu je bio glavnim upraviteljem policijskoga ureda. baš je proša”. Po legendi je fra Andrija Dorotić biža isprid Francuza jer ga nisu volili ka borca za narodni jezik. Kad su ga ovi iz potjere pitali je vidi fra Andriju. godine vratio se u Dalmaciju i izdao proglas kojim je pozivao na ujedinjenje s Hrvatskom. zatim crkva Gospe na Hladi. Rimu i Veneciji. U narodu je ostalo sjećanje na fra Andriju Dorotića. Ivanko Sokol pok.) Bio je političar. Luke na Kozjaku te Sv. Otac mu Franjo bio je podmaršal.-2007. kad je vidi da in ne će uteć.FRA ANDRIJA DOROTIĆ Fra Andrija Dorotić (Sumartin na Braču. Potkapetanom imenoje ostao samo zvonik jer je 5. Rumeliji i Krfu. 1761.

rujna objavljuje rat Pešti i 11. lipnja 1848. Onda se puno ljudi sakupilo i išli su pred bana Jela čića u Zagreb. Time se htjelo simbolizirati jedinstvo Hrvata i Srba. da je malo prigovaral njima. godine proglasio Oktroirani ustav. Ban Jelačić 2. Od 8. g. Kad je klaka ukinuta. jednogodišnje kćerke Ane. Potpukovnikom 1. a dva dana nakon toga (25. na Gornji grad. koji je tajno uklonjen 1947. Silvestarski paket objavljen je 31. ožujka 1849. izašel je ban Jelačić na balkon. banske pukovnije u Glini postao je 1841. godina potaknuta je Ožujskim prevratom u Beču od 13. Car Franjo Josip je 4. g. graničarske pukovnije u Ogulinu s kojom je ratovao u Italiji i kod Velike Kladuše protiv Osmanlija. travnja 1848.” Ban 7. bana Jelačića. Bio je pristašom Hrvatskoga narodnoga preporoda. Bio je sklon savezu s Vojvodinom i Slovenijom. pa se danas to mesto zove Galženjak. a 1831. ožujka 1848. ožujka 1848. i dulje bolesti ban je umro u Zagrebu 1859. U svojem govoru ban je iskazao ponos “što ga je rodila hrvatska majka u hrvatskoj zemlji. A galge su bile na bregu blizu ovoga groblja. g. godine ban Jelačić je bio podmaršalom i vrhovnim zapovjednikom obiju banskih pukovnija. a ako je bil više kriv. Za života je postao simbolom hrvatstva te mu je 17. Patrijarh Stefan Rajačić ustoličio je 5. prosinca postaje guvernerom Rijeke i Dalmacije. Kad je tamo narod došel.. Revolucionarna 1848. do 15. I pita 410 . godine. majorom je pješačke pukovnije i pobočnikom dalmatinskoga guvernera. Ti su ljudi bili kmetovi grofovima. kapetanom 3. prosinca 1851. g.van je 1830. Ako su malo zakasnili na rad. onda je bil osuđen na galge. g. Od 1837. a 19. a Bach uspostavlja apsolutizam. Pokopan je na svome imanju Novi Dvori kod Zaprešića. g. posle klake još su ti grofovi tlačili. rujna prelazi Dravu i Hrvatskoj pripaja Međimurje.. godine postavljen spomenik na glavnom zagrebačkom trgu. a sljedeće godine pukovnikom i zapovjednikom te pukovnije. Nakon smrti jedinoga djeteta. Josip Jelačić Bužimski je 23. travnja ban prekida Uniju s Ugarskom. ožujka 1848) postavljena su Narodna zahtijevanja. izabran za bana. Pisao je pjesme na hrvatskom i njemačkom jeziku i objavljivao ih u Danici ilirskoj. onda su ih batinali. BAN JELAČIĆ UKIDA TLAKU Na Kamenjaku jedno mjesto se zove Groblje jer je tu bilo groblje onih koji su za vrijeme klake vešani. i ponovno vraćen 1990. godine. prosinca 1866..

I onda je zišel kralj van. Kad je klaka ukinuta. Glamoču i Vrlici. Narod ga opisuje kao branitelja sirotinje i zaštitnika potlačenih. I narod je pristal na to. te je izručen turskim vlastima. uspio je. Onda je kralj zvadil beli rupček i rekel je: – Od danas više nema klake. idem s vama u Beč pred cara i kralja Franju Josipa. Kupresu.1833. Zulum i nepravde otjeraše ga u planinu godine 1859. Zagreb 1997. Livnu i Ljubuškom. 258 Župa Tihaljina. priredila Maja Bošković Stulli. straža je javila kralju daje došel ban Jelačić s narodom iz Hrvatske.257 (Kamenjak) Andrijica Šimić Rodio se 2. u Alagovcu kod Gruda. Već u 10. pobjeći iz ljubuškog zatvora 1868. A tam su bili novinari i odmah dali u novine. Progonio je i bogatije kršćane. Ako se želite osigurati da ja nisam kriv. I kad su došli pred taj kraljevski dvor. Imotskom. Livnu. U okolici Livna ima nekoliko lokaliteta koji podsjećaju na njega. Hajdukovao je po Rakitnu. Oni su mislili daje ban Jelačić tomu kriv. A ban odgovori narodu: – Narode.10. nisam ja kriv. 357. godine. SHK. podigli su Stubi č ani križ na Galženjaku da bude uspomena na sve one koji su stradali za vreme klake. 257 411 . a narod za njim pešice. Doljanima. godine nakon čega se ponovno odmetnuo u hajduke. godini otišao je u Mostar agi Tikvini u službu i služio ga punih 10 godina. Putovali su četiri dana do Beča. I ban gaje pozdravil i rekel mu je da narod je došel k njemu u Zagreb na banovinu i zatražil da več ne more baviti klaku. Oteo je oružje nekom begu. Oni kažeju da više ne moreju baviti ovu klaku. On je bil ban hrvatski.narod kaj hoče. Sveta baština. 130. Duvnu. str. MH. opet na balkon. Duvno 1989. Ban Jelačić je išel na konju.258 Usmene pripovijetke i predaje. Nakon dvije godine tamnovanja u Splitu. Vratio se narod s Jelačićem u Zagreb i više ih nisu grofovi tlačili. kome je iznenada sasuo šaku prašine u oči. Imotskom. str. prepilivši okove. Andrijica Šimić uhićen je izdajom 1866.

/1982.261 (Drežnica kod Mostara) Usp. dj. GZM. Pitali banduri jednog Drežnjaka: ‘Što bi ti Šimiću Andriji uradio?’ A on rekao: ‘Ne bi mu ništa. 260 259 412 . GZM.HAJDUKOVANJE Godine 1869. u jednoj pojati doli. Narod u Drežnici kod Mostara o njemu još pripovijeda: “Hajduk Šimić Andrija je često dočiko trgovce u Raiča klancu. NS./1982. 261 Vlajko Palavestra. I slušao on što banduri pričaju. – 52.. Pripovijetke i predanja iz Drežnice. str.’ I tako Šimić Andrija nije nikada napao Drežnjake. a neke i danas žive u njegovu rodnom kraju. ali nikomu nije naudio ni za šibicu. Pitali banduri jednog Drežnjaka: ‘Što bi ti Šimiću Andriji uradio?’ A on rekao: ‘Ne bi mu ništa. ali nikomu nije naudio ni za šibicu. 51. a gori bio Šimić Andrija sa svojim drugom na sijenu. već da imam u torbi šta. 18.”260 BANDURI O ANDRIJICI ŠIMIĆU Hajduk Šimić Andrija je često dočiko trgovce u Raiča klancu. sv. a slazio je i u Drežnicu. dočekala je hajdučka družina Andrije Šimića. u jednoj pojati doli. Jednom banduri drežanski zanoćili u Konjskom. sio bi s njim i poio. studenoga. Vlajko Palavestra. NS. sv. ali i u drugim mjestima. a slazio je i u Drežnicu. Ante Šimčik.. Predaja i povijesni izvor kažu da je u svoj toj družini Šimić bio najčovječniji te ga Derviš-beg i Halil Muratbegović nisu htjeli optužiti pred okružnim sudom u Splitu.. već da imam u torbi šta. Jednom banduri drežanski zanoćili u Konjskom. 184.259 O tome poznatom hajduku i hajdučkome harambaši postoji više predaja. sio bi s njim i poio. str. u Karamanovcima Derviš-bega Huseinova Kopčića s njegovih 30 čivčija i Halila Osmanova Muratbegovića iz Žovnice i ogulila ih na putu. harambaše. a gori bio Šimić Andrija sa svojim drugom na sijenu. I slušao on što banduri pričaju. 184. 37.. Pripovijetke i predanja iz Drežnice. str. 37. nav.’ I tako Šimić Andrija nije nikada napao Drežnjake.

. a na nekim mjestima do pasa.40 fiorina i kupili nekoliko volova. prema kazivanju Zdravka Nikića iz Ružića kod Gruda. Je li vjera? Jest! Tu mi naložili vatru. što se nitko drugi nije usudio učiniti. U tom se probudim. Gazim ga do koljena. što vide jadne oči moje? Imade ih dvadeset oko mene. Stavio je na glavu naćve u kojima se kuha kruh. pa da ću skočiti. a on pobjegao u obližnju šumu i tako se spasio. u jednu ruku uzeo svojega vjernog “džeferdara” (pušku) te pucajući izjurio među Turke koji su se razbježali glavom bez obzira. s oštricom okrenutom prema gore.) 413 . pa me drže za ruke. To je Andrijica Šimić ispričao 2. Tako se u jednoj od njih govori kako su Turci Andrijicu opkolili u kući jednog njegova prijatelja i tražili da se preda. ali. ali su im pokrepali. pak. Tako propade Šimić na tvrdoj vjeri. Život mi je težak. stignem u selo Runović i pokucam na vrata u Garca. koji su se junačili. Založih. Za izdaju Garci su dobili 477. za noge i za trup. Sjeo je na pod. M.263 262 263 Predaju sam zapisao 1999. Svaka mi se noga čini kao greda. U snu vidim rieku Vrliku. pa se raspokojih. Prijetili su da će zapaliti kuću ako on ne iziđe iz nje. Iznemožen. i danas žive predaje o junaštvu i neustrašivosti toga hajduka. Obijem se na pomrki o drvlje i kamenje. Sami su u kući muž i žena. On im je odgovorio kako je sramota i grjehota tuđu kuću zapaliti. oko nje mnoštvo kokošiju. a kako bi onima mlađima od sebe.262 SAN ANDRIJICE ŠIMIĆA Snieg mete kao lopatom. pokazao što je pravo junaštvo. u jednom je “dućanu” u pod stavio nož. sa svojih šezdeset osam godina života još uvijek bio snažan. siječnja 1902. nego da će on uskoro sam pred njih izići. uhvatio se rukama za nožne palce i tako preskočio nož. u kojoj je odležao punih trideset godina i četrdeset dana. 1996: 58. Noge su mi izranjene i otekle. Primih se gore. novinaru Pučkoga lista Juraju Kapiću u Splitu.U Ružićima kod Gruda. pataka i pilića. g. napih se i zaspah kao zaklan na Garčevoj slamici. Nad njima se naviju orline. Druga predaja govori o tome kako je Andrijica nakon izlaska iz tamnice. te je preskakao magarca s mjesta. (Milas.

godine nedaleko od Imotskoga pao je u zasjedu. pomilovao ga je car Franjo Josip. godini života 16. koji je umro dva dana prije Andrije.SUŽANJSTVO U proljeće 1878. U snu ga sveza i predade austrijskim vlastima za ucjenu koja je raspisana za njegovu glavu. ali pogazio vjeru da ga ne će izdati. Međutim. Vidjevši da je prevaren Andrijica je kumu Anti Garcu izrekao kletvu: Dabogda moje noge nad tvojom glavom bile. veljače 1905. ustanici su bili oprezni i nisu htjeli doći u Mostar.-1878. Stigao je u Runoviće kod Imotskoga nekom Anti Garcu. naglo umre i to baš u kući svog izdajice Garca.264 Andrijičina kletva se ostvarila. Konzuli su upozorili kako ustanak nije opravdan i kako sultan ima silnu snagu i vojsku pa će ih sve smrviti. Ustanici su na to odgovorili: “Dugovječne mukotrpnje opravdavaju naš ustanak [. Kada su ih konzuli upitali zašto je vojska dovedena na vijećanje. HERCEGOVAČKI USTANAK Za vrijeme Hercegovačkog ustanka (1875. a Andrijičine noge su nad Garčevom glavom. 414 . U groblju u Runovićima počivaju Andrijica i njegov izdajnik.. pa evo nas još ima živih. bojeći se da će ih Turci pohvatati i poubijati.) konzuli su nastojali ishoditi mir pa su pozivali vođe ustanika u Mostar. Do sastanka je došlo na drugom mjestu na kojemu vođe dočekaše konzule s mnoštvom vojske. koji ga je okrijepio umorna. pa su obojica ukopana u isti grob.. Neki kažu da je NK Hajduk nazvan po njemu. (Rođak je Antunu Branku i Stanislavu Šimiću. Iste godine Andrijica Šimić osuđen je na doživotnu robiju. da krv do zadnje 264 Tu predaju i danas pripovijedaju u Grudama.) Slobode se nije nauživao. Odležao je nešto preko 29 godina u tamnici u Kopru. u kojoj mu je izginula sva družina. Mnoštvo naroda dočekalo ga je na Splitskoj rivi.] Mrvi nas i tare već od 500 godina. 5. vođe im odgovoriše kako nikome ne vjeruju. Dariju Šimiću. a on se jedva spasio. prosinca 1901. SMRT U 68.

-1878. – Zagreb. *** Povijesne predaje kazuju se kao kronikati (kratka priopćenja povijesnog sadržaja). prožvakao i progutao rekavši: “Evo ove Božje hrane neće nam nikad nestati. 2000. Baltazar Adam Krčelić (Šenkovec kod Zaprešića. 84. Najviše je povijesnih predaja koje kazuju o višestoljetnom ropstvu pod osmanskom vlašću. a nikada kao memorati (predaje koje kazuju o osobnim doživljajima). grobalja. str. Isto. Njive Bojčuše u selu Letki kod Tomislavgrada nazvane su tako jer su na tom mjestu izginuli mnogi Rimljani i Duvnjaci 155 g. legendnoj razini. str.) Krčelić navodi više priča. vidjevši taj prizor. 265 266 Martin Gjurgjević..kapi prolijemo za slobodu. lokaliteta. Težnja k objašnjavanju i tumačenju etioloških predaja stara je koliko i ono što one tumače. čatrnja. demonološkoj. U svojim Annuama (1748. 267 O tim predajama govori se u mojim knjigama Deset kamenih mačeva i Od Kozigrada do Zvonigrada. bunara. prije Krista. 1778. virova. prezimena. vrela. mitskoj. 415 . Etiološke predaje nastaju na povijesnoj. Neke su etiološke predaje nastale na temelju pričanja iz života poput one o Svekar-vodi.”265 Na to konzuli rekoše kako će pomrijeti kad pojedu malo kruha što ga nose u torbi. U tim su predajama sačuvana sjećanja na znamenite ljude i događaje iz najstarije povijesti. Memoari sa Balkana 1858.267 ETIOLOŠKE PREDAJE Etiološke predaje nastaju na temelju povijesnih događaja i osoba i iz ljudske potrebe za objašnjenjem uzroka i podrijetla nastanka naziva pokrajina. Uspomene na znamenite osobe i sudbonosne događaje čuvaju i mnogobrojni toponimi. 1715. Tada je Mijo Ljuban iz Sjekoša zgrabio šaku zemlje ispred sebe. nastanka i nestanka jezera. Stolac. ponora te uzroka različitih pojava u prirodi i među ljudima. Vatavuk i Strizirep. eshatološkoj.”266 Priča se da je engleski konzul Holmes zaplakao. mjesta. U Splitu je i danas u usmenoj komunikaciji etiološka predaja iz ilirskoga doba koja pripovijeda o nastanku prezimena: Škare. grobova. 84.) povjesničar i svećenik bilježi etiološku predaju o nastanku imena grada Zagreba. stavio u usta. rijetko kao fabulati (predaje koje imaju razvijenu fabulu).

– Sarajevo. među cvijeće uplela se trava. 416 . 1942. 1865. Često su predaje o lokalitetima i grobovima potaknule arheologe da ih istraže i uvjere se u istinitost priča. Crkvišta. ali ne osta zdrava. obrasla šumom ali naši preci su kazivali kako je Zvijezda prije bila puno drugačija to jest čista suprotnost Zvijezdi kakva je dan danas. Moja draga po teb' cvijeće brala. cvijeće brala pa ga mirisala. 1920.-1204. Pavao Anđelić (Sultići kraj Konjica. uplela se trava zaborava. u Prebilovcima kod Čapljine. Na mnogim lokalitetima zvanim Crkvine. U Stepenu kod Tomislavgrada postoji Bogumilski put. Cavtat. momačka te noga ne gazila što si mene s dragom rastavila. primjerice. 1985. u Koritima kod Tomislavgrada. neplodna. Buje i mnoge druge. Postoji tu jedna priča o Mari koja je pred udaju.U narodnom je pamćenju krunidba prvoga hrvatskoga kralja Tomislava. Ćelara (u Posavini) otkriveni su ostatci starih crkava. Crkovišta.). eto išla brat' cvijeće po Zvijezdi. Ćiro Truhelka (Osijek. – Sultići. Njen je dragan rad' toga gorke suze lio i Zvijezdu prokleo jer je takav otrov iznjedrila a pjesma kaže: Zvjezdan-goro. Velik je broj djevojačkih lokaliteta na kojima su stradale mučenice. Opće su poznate predaje o nastanku imena: Zagreb. Crkvica.) čuvaju predaje i lokaliteti Kuline u Uzarićima kod Širokoga Brijega. Tako je. Manduševac.) istražio je kraljevski grad Bobovac i okolicu Konjica. kažu da je dok je brala cvijeće. ubrala nekakav cvijet oko kojeg se bila oplela trava zaborava i mirisala ga pa se nikad jadna više nije mogla povratit' k' o što'no kažu u prisebno stanje. kao i ja teške suze lila .-1463. Crkve. – Zagreb. a u njegovu čast Duvno je prozvano Tomislavgrad. Kosti kralja prenesene su u samostansku crkvu u Jajcu gdje se i danas nalaze. TRAVA ZABORAVA Danas je naša planina Zvijezda nepristupačna. U tom smislu iznimne su zasluge Đure Baslera (Sijekovac kraj Slavonskoga Broda. kako je to običaj bio. 1917.) istražio Kraljev greb u Jajcu i ustvrdio da je ondje ukopan zadnji bosanski kralj Stipan Tomašević (1461.). 1990. Uspomenu na najlegendarnijega bosanskoga bana Kulina (1180. ti prokleta bila.

Ali ju je volija. 2004. ali nisu znali kako. Rkp. godine od Liljane Grgić (domaćica. Danas živi s mužem. zato je kažu. u najbogatijoj kući. a znala je da je naprid čeka smrt. da im tila nikad nisu našli. studen vjetar nek' ti lice reže. ona uteče sa svojin dragin. Tako se kažu i ostvarilo. u Bogomoljama na Hvaru 2004. D. ponor četrdeset metara dubok. priresta joj srcu jer je bio šestan. Već odavna niko ne zahodi tamo. I tili su pobić. Udala se s osamnaest godina. Ljubici Rudan. 1940. sv. A kako je njoj bilo vrime od udaje otac joj je naša bogata čovika puno starijega. FF Split. dah ledeni nek' ti dušu steže. U nju ti se zagleda momak iz sirotinjske fameje ni ima ništa svoga. ali kad su svatovi vidili da je mlada utekla. 269 Studentici Filozofskoga fakulteta u Splitu. zbog te kletve Zvijezda ovak'a kakva je danas. Litica se i sad zove Lucin ponor. Luce je tad sa svojin momkom došla do litice i znali su da se više nema di. sunčeva te svjetlost ne vidjela. I na dan kad su se tribali uzest. djevojačko prezime Godinović. Ali Luce ni tila nazad. A u vrime kad je od moje matere baba bila dite. Pobigli su na uranku. rođ. To je jedina obitelj u mistu koja ima troje male dice. 49. Ali znali su oni da jin nikad ne će dat da se uzmu jerbo kako bi ona gospojska cura za sirotinju pošla. FF Mostar. 268 LUCIN PONOR U mistu ima jedna stina. g. 'mjesto cvijeća po teb' rasle strijele. Čuli su da su im blizu. Sedam godin' u ledu živjela. 268 417 . tanki bori i visoke jele.. I on se njoj svidija. gusta i eto.Zbog te trave ti prokleta bila. ledenim se dahom okitila. a ljudi kažu da se prije virovalo da su im samo postoli bili u ponoru.) Rkp. sinom Zvonkom i njegovom obitelji. g. rođena 1953 god. 2007. 269 (Bogomolje na Hvaru) Katarina Pejčinović zapisala je u Varešu kolovoza 2007. kazala Jelena Rudan. Zajedno su skočili. svi svati su je pošli tražit. bila je divojka najlipša od svih. Snijeg se nije topio sedam debelih godina a kad se otopio po njoj izraste šuma.

LJUBAVNA STINA Prija ti, lipa moja, nije bilo da ti moreš, ko danas, ašikovat s kim ti hoćeš. Prije su ti ćaća i mater, ali oni iz bogatih kuća, čim se cura rodi, dogovarali udaju za momka iz druge bogate kuće. A kod onih siromašnih je već bilo drugačije, oni su se uzimali među sobom bez dogovaranja. Pa oni i nisu imali nikakve koristi od ženidbe. A ako bi se bogat momak zaljubio u siromašnu curu ili siromašan momak u bogatu curu, onda bi bilo svačega. Mater i ćaća onog što je bogat bi se bunili i branili im kako god bi znali. Bilo je toga prije puno. Tako ti se jednom momak lip ali siromah zagledo u ćer nekog bogatuna. Kažu da su bili s Pidriša oboje, a neki opet govore s Gmića, pa ti ja ne znam. I tako zaljubio se on u nju, a i ona, brate, u njega. I tila se dica uzimat, ali njezini ne daju ni da se priča o tomu, a kamoli da se uzmu. Tili nju dati za nekog bogatunčića, ali ona nije tila. Ona bi jadna volila siromaka pa makar s njim i prosila, nego s onim bogatunom pare brojala. Sastajali se oni gori na Makljenu. Gori, sad kad se iđe prema Sičajinim kućama, ima jedna velika stina, a iza nje put. Oni su se sastajali iznad te stine. Mislila dica uzimat se, ali stari ne daju, pa ne daju. Zakleli se njiju dvoje volit jedno drugo i radije u smrt nego da se rastanu. Kad više nisu znali šta bi, njezini već dogovorili svadbu, ufate se njih dvoje za ruke i skoče u provaliju iza stine. Oboje umru, a onda se ćaća i mater ufate za glavu što ih ne pustiše da se uzmu. Od tada su se i drugi mladi sastajali kod te stine i kleli jedni drugima, a možda se to i danas radi. Vi mladi to najbolje znate. Stinu od tada zovu Ljubavna stina.270 (Šlimac, Rama) KAMENI SVATOVI U naselju Gračanica, uz rječicu Buntu prema Kordićima, nalazi se jedno od najstarijih spominjanih naselja na ovim prostorima, Susid ili Susid-grad (koji se spominje 19. veljače 1442. g. u povelji aragonskog kralja Alfonsa V. koji je hercegu Stjepanu Vukčiću Kosači potvrdio taj posjed). Susid je po važnosti treća srednjovjekovna utvrda Uskoplja, a predaje ga povezuju uz kraljev dvor, uz kraljicu Katarinu, Jelenu…
270

Hrvatska usmena književnost Bosne i Hercegovine: proza, drama i mikrostrukture, priredio Marko Dragić, Hrvatska književnost Bosne i Hercegovine u 100 knjiga, knj. 5, MH, HKD Napredak, Sarajevo 2005, str. 142-143.

418

Predaja o kamenim svatovima je usko vezana uz kamene stupove u Susidu. Na udaljenosti od tri kilometra od Susida, iza velike krivine koju pravi rječica Bunta, na desnoj strani nalaze se monumentalni blokovi koji dominiraju cijelim krajolikom. Okamenjena kolona stoji zaustavljena usred uspona na brdo. Nijemo kamenje izaziva divljenje. Predaja kaže da se tada počeo raspadati i grad Susid. Stanovnici su bježali iz grada i raseljavali se po okolnim mjestima prepričavajući priču o nesreći. Danas, kameni stupovi, izbrazdani zubom vremena slušaju kletvu koju ponavlja Bunta. Često se pojavi, i u izrazito vedrom danu, koprena magle koja zastire kamene stupove. Zanimljivo je i to da stoka u velikom krugu zaobilazi ove stijene, a i lovački psi se uopće ne približavaju tom području. Žice dalekovoda iznad dijela kamene kolone sasvim drugačije zvone i nekako čudno trepere. Ptice na kamene gromade nikad ne slijeću, iako vrlo često kruže iznad i grakću kao da opominju. Jednog lijepog jutra listopada tisuću i neke skupiše se svatovi naočitog ženika Ante Bandulovića ispred bijele kule Susida i krenuše po lijepu Janju Grgurevićevu, krasoticu još ljepšeg grada Vesele straže. Konji bijesni, svati veseli, kod Čoban-kamena pregaziše rijeku Buntu. Mnogi svati Buntu mute, Buntu mute, a nesreću ni ne slute. Na Bunti je rublje prala, cura stara, oholica Mara. Mutnu vodu Mara gleda, a svate klete i proklinje: Dabogda vam puti bili pusti pratio vas vrag i mrak gusti Kud hodili, staze ne vidili u kamen se ladni pretvorili Kamenom se okamenili Tko meni vodu zamuti prokleti im bili puti Ljuto kune Mara, cura stara Žuboreći Bunta odgovara: Muč, ne kuni Mare oholice Zar ti, nije, Mare žao dice. I prošli su svatovi po lijepu Janju ništa ne sluteći. Veselo se svati kući vraćali s krasoticom mladom i stasitim ženikom. Kad su došli na Susid stranu i prvi jahači se spuštaše prema Bunti, nebo se zamrači i iznenada zapuha jak sjeverac Kalinjanin. Zavlada tama, a iz tame je 419

samo dopirao otegnut plač i jecaj koji je ledio krv u žilama. Kad se tama razišla, jeziv prizor iskrsnuo je pred očima. Kolona okamenjena, zaustavljeni bijesni konji s tužnim svatovima. U blistavom sjaju popodnevnog sunca treperila je kletva stare cure, a u blistavo plavo nebo dizao se plač, očaj koji je stezao srca okupljenih stanovnika Susida koji su čekali svatove. Od njihovih suza Bunta je nabujala, a stara cura Mara, kada je uvidjela koliko je zla učinila svojom kletvom, bacila se u mutnu Buntu i nestala u njoj. Njezino tijelo nikada nije pronađeno.271 (Bugojno) OLUJA OSTVARILA KLETVU Narod je vjerovao u moć kletve. Najviše se vjerovalo u moć majčine kletve i u moć kletve prevarene, obljubljene i ostavljene djevojke. U Brusju na Hvaru pripovijeda se o dvoje siromašnih mladih koji su se zaljubili. Mladić je uvijek obećavao djevojci da će se pobrinuti za njihovu budućnost. Djevojka je vjerovala mladiću i odbijala je sve druge mladiće. Zaljubljena je djevojka ostala trudna. Mladić je počeo razmišljati kako bi bilo bolje da nađe bogatiju djevojku i tako riješi budućnost. Našao je drugu djevojku kojoj je zanijekao dijete sa siromašnom djevojkom. Prevarena je djevojka proklela mladića: “Do Bog da se utopi prid mojim očima”. Jednoga je ljeta djevojka bila u polju sa svojim roditeljima. Počeo je puhati snažan vjetar, a na moru je bila oluja. Ostavljena je djevojka pogledala prema moru i vidjela veliki oblak koji se nadvio nad jednim brodom. Prepoznala je svojega bivšega mladića i vidjela je kako se brod izvrće i kako more guta taj brod i sve ljude u njemu. U toj predaji krajolik najavljuje ostvarenje kletve – bila je velika žega i strašno sunce; počeo je strašno puhati vjetar; na moru je bilo nevrijeme; a kad je djevojka pogledala prema moru, vidjela je veliki oblak koji se nadvio nad brodom; brod se izvrtao i more je progutalo brod i sve ljude u njemu. Na utjecaj krajolika na identitet, mentalitet pa i sudbinu ljudi prvi su ukazali irski kulturolozi početkom dvadesetoga stoljeća. Isto je i kod hrvatskih modernista, primjerice, Dinka Šimunovića, Ksavera Šandora Gjalskoga i mnogih drugih. Živa predaja i toponim Kleti Oblak čuvaju uspomenu o tragičnoj ljubavi vjerne djevojke i lakomislenoga mladića koji ju je obljubio i
Hrvatska usmena književnost Bosne i Hercegovine: proza, drama i mikrostrukture, priredio Marko Dragić, Hrvatska književnost Bosne i Hercegovine u 100 djela, knj. 5, MH, HKD Napredak, Sarajevo 2005, str. 148.
271

420

ostavio. Žanrovi usmenih priča se prepleću. Priča o Kletom Oblaku može se promatrati kao etiološka predaja i kao novela. Poanta te priče ističe njezinu didaktičnost – mladića je zbog njegovoga grijeha zauvijek progutalo more. KLETI OBLAK U selu Brusje bili su dvoje mlodih koji su se zajubili. Mladić je stalno divojci govori kako će je oženit i da je njegova jubov tolika da ih niko nikad ne će moć rastavit. I njih dvoje bili su kruto siromašni s velikon famejon, al mladić je uvik obećovo da će se pobrinit za njihovu budućnost i da će se skoro zaručit. Virujući njegovim obećanjima divojka je odbijala sve druge mladiće koji su joj mogli ponudit puno veće od njega. Uskoro je ta njihova jubov urodila plodon, divojka je ostala noseća. U njezinemu zaručniku probudile su se ambicije, poče je pensat o njihovemu siromaštvu, misli da je može noć divojku koja je bogatija i s kojom bi mu budućnost bila sigurija. Svojoj divojci i cilemu selu reko je da to dite ni njegovo i da nema čo činit s njon. Divojka je ostala u svojoj kući sa materon i ocen di se dite rodilo. Svojega bivšeg mladića uvik je proklinjala istom kletvom: “Do Bog da se utopi prid mojim očima.” Jednega lita bila je u poju sa svojim storima, bila je velika žega i strašno sunce kad je poče strašno puvat vitar, na moru je bilo nevrime. Kad je divojka pogledala pud mora vidila je jedon veliki oblak kako se nadvi nad jednin brodom. I ona je odma pripoznala brod svojeg bivšeg mladića, i vidila kako se izvarće i kako je more progutalo tin brod i sve jude u njemu. I tad njezina kletva se ostvorila; on se utopi prid njezinima očima. A danas se to misto di se ti brodovi izvarni zove ,,Kleti oblak”.272 (Brusje na Hvaru) PLANINE BABE Jedne godine nakon tvrde zime odmah prvih mjeseci nekim je babama nestalo sijena za stoku. U veljači se prohorilo (vrijeme je postalo ljepše) i babe su odlučile ranije nego obično potjerati stoku u
Zapisala je u Brusju na Hvaru 2006. g. Katarina Mišković, a kazala joj je Katica Hraste. Rkp. FF Split, 2006, sv. 1, str. 5.
272

421

planinu (obično se ovce gone u planinu početkom 6. mjeseca). Pošle su zadnja tri dana u veljači, a kako nisu mogle za to kratko vrijeme izaći na planinu, govori se da je veljača molila ožujak da se nastave lijepi dani: “Ožujače, po Bogu rođače daj mi zajmi dva-tri bijela dana da ispratim babe u planine.” Dok su babe gonile ovce pjevale su: Veljačo, veljačice, dok je mojih ovnova koloroščića i jarčića vitoroščića,ja se ne bojim tvoje oštre zime.” Taman babe izašle na planinu, zima se vratila. Od silne hladnoće babe su se jednoga jutra smrzle i pomrle. I danas postoje njihove figure u kamenu, likovi triju baba kako muzu ovce na strugi i uz njih stoje kablovi u koje su muzle mlijeko. Po tome se ta planina zove Babe. Postoji uzrečica u našem narodu koja se tiče velikog nevremena, a vezana je za taj događaj. Naime, kada počne kihati (padati snijeg) pri kraju veljače ili na početku ožujka kaže se: Danas su ti huke babe!273 (Stolac) ČIOVO Često su me judi pitali kako je naš otok dobia ime. Meni je moj dida kaza da kad se dilia Split i Trogir, osta je jedino naš otok. Nisu znali
Hrvatska usmena književnost Bosne i Hercegovine: proza, drama i mikrostrukture, priredio Marko Dragić, Hrvatska književnost Bosne i Hercegovine u 100 djela, knj. 5, MH, HKD Napredak, Sarajevo 2005, str. 166.
273

422

kome ćedu pripast pa su judi jedni druge pitali: “A čije je ovo?” Tako su onda nazvali naš otok Čiovo ili kako naši susidi Trogirani kažiju Ciovo.274 (Slatine) ŽRNOVNICA Žrnovnica je postala po Žrnjevim. U njoj nije bilo mlinova već samo žrnjeva. Žrnjevi su veliki kameni koji bi se vrtili rukom, pod njih bi stavili žitiju i tu bi ispadalo brašno. Prije je u Žrnovnici bilo puno žrnjeva.275 (Žrnovnica) BUJE Stari Slavinci su prišli tote kada ni bilo hiž. Bile su samo boški. Na brege poli Buj, kade zovemo Stare Buje, su se fermali i su rekli: — Tu će bit buje. Tamo su živeli. Nekad su tamo kmeti skopali kameni škaf, razbijeni lonci, stari šoldi. Naš slavinski svit je od vaik va Bujah. Samo poklin su napravili nove Buje.276 (Selo Bibala u Istri) O POSTANKU GRADA ZAGREBA Ljudi kazuju u Stupniku, da na mjestu, gdje je sada Zagreb, nije bilo nigdje vode ni zdenca. Jednog dana je onuda prošao neki biskup sa jednim svećenikom i slugom. Kad je putem ožednio, ne našav nigdje vode, dođe do mjesta, gdje je sada Jelačićev trg. Tu stane, udari biskupskim štapom po zemlji, i najedanput proključa voda. Tada reče svome slugi: zagrabi. Od toga doba zove se ono mjesto Zagreb. Onaj zdenac se zove Manduševac.277
Studentici Filozofskoga fakulteta u Splitu, Andrei Pavičin, 2004. godine u Slatinama kazala Ruža Nakir (rođ. 01.01.1930.g., u Slatinama). Rkp. FF Split, 2004, sv. 2. 275 Studentica Filozofskoga fakulteta u Splitu Luiza-Katica Bouharaoua zapisala 2004. godine po kazivanju Agate Blažević. Vl. rkp. ST, 2004, sv. 3. 276 Usmene pripovijetke i predaje, priredila Maja Bošković Stulli, SHK, MH, Zagreb 1997, str. 333. 277 Isto, str. 334.
274

423

(Zagreb) KAK SE PROZVALO VRAPČE Jednom je, vele, sv. Franjo, kad je putovao u Zagreb, projašio i kroz Vrapče. Tu su ga seoski derani nabacivali kamenjem, našto im je on viknuo: “Vrabec vas dal!” Otada da se selo prozvalo Vrapče.278 (Zagreb) CAVTAT Kako je bio porušen Epidaurus, nije nikoga bilo više tu, samo stijene, hridi, razvaline. U montanji, u brdima su neki ljudi bili ijedan čovjek je gledo dole i ugledo je drače, kapinike i kako neko gorsko cvijeće đe cavti u ruševini. I govori: — Gledaj kako cavti. I tako su prozvali to mjesto Cavtat.279 (Cavtat) IME SLANO Ja sam slušala da je došla kraljica neka na kobili tuj u Slano. Kobila bila žedna, pa je dovela kala mora, a kobila ne ćela pit. Ona provala rukon i rekla: – Slano je, ah što je slano! I tako se prozvalo Slano.280 (Slano) KUMOVA SLAMA U vedre noći priko ciloga nebavidi se navlaka koju narod zove Kumova slama. Ta Kumova slama nastala je poslin zvizda koje je Bog prije stvoria.
278 279

Isto, str. 335. Isto, str. 335. 280 Isto, str. 335.

424

Doli na zemlji bila su dva kuma, od kojih je jedan bia nepošten i zavidan onome drugome. Živili su na dva kraja sela i među njima je bilo veliko polje. Nepošteni kum je uvik po noći kra slamu iz plasta poštenoga kuma. Dok je prinaša slamu priko polja tako se ona za njin razasipala. Kako se odavna Zemlja zaklela Raju da se sve tajne doznaju, tako je Bog na nebu razasuja svitleću slamu. I svi sa Zemlje mogu vidit kako se nepoštenomkumu rasula slama po polju.281 (Otok kod Sinja) DUGA U davno doba Bog je učinija tu šaru na nebu da ostvari želju onima koji nisu zadovoljni onim šta su. Pa ako se koji muški želi pritvorit u žensko mora pribacit svoju kapu priko duge, protrkat ispod nje i na drugoj strani uvatit kapu. Ako bi pak koja ženska se tila pritvorit u muško mora svoj šudar pribacit priko duge i kad ga na drugoj strani privati odma muško postaje. Ali nikome to nije uspilo do danas, jer taman kad ti se učini da si poda njon i da je moš pribacit ona ode dalje od tebe i nikad je moš doseć.282 (Otok kod Sinja) SVATOVNA PEĆINA U dolnjem Zagorju, varh tako nazvanoga sela Jablanovca u župi bistranskoj, stoji jedna visoka klisura, o kojoj narod sledeca pripovijeda: U starodavno doba zaljubio se je njeki mladić u krasnu djevojku, želeći je, svim protimbam uparkos, za svoju suprugu uzeti. Ovoj namjeri
Marina Perojević svibnja 2006. g. zapisala u Otoku kod Sinja. Kazala joj je Mila Perković Tabak (rođ. 1968. g. u Rudi. Mila je tu i druge predaje upamtila od svoje bake Vinke Kamber (djev. Varvodić, rođ. 1925. g. u Rudi. Rkp. FF Split, 2006, sv. 46, str. 2. Predaju Kumova slama (zapisanu u Dalmaciji) navodi i Maja Bošković-Stulli u nav. dj. str. 330. 282 Isto, str. 1. Predaju Duga (zapisanu u Otoku i Brnazama kod Sinja) navodi i Maja Bošković-Stulli u nav. dj. str. 331.
281

425

protivljahu se roditelji njegovi, ali on, slijedeći nagon šarca, uze obljubljenu djevojku. Kada su mladići na gori varh rečenoga mjesta svadbu opslužavali, prokleo ih je otac mladoženje, sa svimi svatovi, djeveri, dodaši i ostalom družbom na što se svi na kamen obratiše i pećinom postadoše.283 (Jablanovac kod Bistrice) TRI SUNCA Uvik je baba govorila da je drijota ubit lastu, jer da nije lasta ne bi nas Sunce grijalo i uvik bi nan pripovidala kako je to bilo u davno doba kad se Zemlja tek stvorila. Prvo su bila tri sunca. Dva je zmija koja je bila sam đava popila. Treće sunce je lasta sa svojin krilima visoko na nebo podigla i otlen nas i danas grije.284 (Otok kod Sinja) *** Povijesne i etiološke predaje koje su nastale na povijesnoj razini isprepleću se s poviješću i teško ih je razlučiti. Te se predaje mogu nazvati usmenom poviješću, domaštanom poviješću, literariziranom poviješću. ESHATOLOŠKE PREDAJE Eshatološke predaje pripovijedaju o potresnom pojavljivanju ubijene tek rođene vanbračne djece, umrle nekrštene djece i ubijenih odraslih osoba. Ubijena i umrla nekrštena djeca pojavljivala su se noću, kriveći se u bijelim haljinicama sa svijećom u ruci. U zapadnoj Hercegovini tu djecu nazivaju krivljavcima, u istočnoj Hercegovini

Usmene pripovijetke i predaje, priredila Maja Bošković Stulli, SHK, MH, Zagreb 1997, str. 339-340. 284 Isto, str. 2. Predaju Tri sunca (zapisanu u Brnazama kod Sinja) navodi i Maja Bošković-Stulli u nav. dj. str. 330.

283

426

drekavcima, u dubrovačkom kraju tintilinićima ili tintama.285 U nekim mjestima u Dalmaciji i na otocima ta se djeca nazivaju macićima, a to dovodi do zabune jer se mačićima nazivaju demonska bića – đavao pretvoren u mačku koji noću sve do prvih pijetlova čini strašna zlodjela ljudima koje sretne na putu. Eshatološke predaje govore i o pokojnicima koji su se ustajali iz groba jer nisu ispovjedili sve grijehe. Te bi se osobe prikazivale samo svojim ukućanima i čim bi kazale neispovjeđeni grijeh, zauvijek bi nestajale. Te se predaje kazuju kao memorati. (Razlika je između eshatoloških i demonoloških bića, a o tomu će biti riječi i u daljnjem tekstu.) MÁŠKA U KAMPANEL U Postirama se pripovijeda o djevojci koja je prije dvije stotine godina u ljubavi zatrudnjela. Uz pomoć prijateljice rodila je, te prestrašena za svoju sudbinu, stavila dijete u košaru i odnijela ga u zvonik crkve. Od tada se ta predaja veže za Sutivanjane, a preoblikovana je i u izreku: “Máška van je u kampanel!”286 Pri’ dvisto godin’ u Sutivan je živila divojka jedinica u roditelja. Bilo je to vrime kada se puno vodilo računa o poštenju žene. Ona je u jubávi zatrudnila i sedam miseci to svima krila. Kada je rodila uz pomoć prijatéjice, bila je očajna i pristrõšena za svoju sudbinu. Tada su novorođeno dite stavile u košaru visoko u kampanel crỉkve. Ujutro kad se svit digo i ču’ plač, govorili su: “Máška u kampanel, odakle máška u kampanel? Kako se popela gori?” Kad se svit digo gori, vidili su da je to dite.287 (Postire na Braču) MALI S CRVENOM KAPICOM Išo neki čovjek putem i na križanju sreo malog s crvenom kapicom. Sustavi on čovjeka i rekne mu:
Nevjerojatno je koliko hrvatskih prodavaonica dječjom odjećom i obućom nosi takve nazive. 286 Zapisala je 2005., u Postirama na Braču Tea Fabris, a kazao joj je Ante Bižaca (rođ. 1954. g. u Postirama, po zanimanju elektrotehničar). Rkp. FF Split, 2005., sv. 77, str. 8. 287 Isto.
285

427

– Oćeš ti mene primiti k sebi? Dat ćeš mi jesti prosenu kašu, a ja ću tebi prenašati žito, pa buš bogat i prebogat. Uzeo čovjek malog k sebi i hranio ga kako su se dogovorili, a i mali se držo obećanja. Bilo navjek u kući kod njih žita a nitko nije znao otkud. I čovjek se bogatio sve dok nije neka baba vidla kako kroz travu iz susjedovog ambara putuje žito - zrno po zrno, ko mala stazica prst debela - pa ravno u ambar toga čovjeka. Baba digla viku, spuntala ljude i navalili oni na čovjeka da otjera malog. Nije se moglo drugačije i on ga potjera. Kako je mali otišo, prestalo žito dolaziti - a čovjek uskoro posto bogac kakav je i prije bio.288 (Grginac, Bilogora) TINTILINIĆ POD CRVENOM KAPICOM Pričala mi moja baba kako je jednom kad je bila u paši ugledala za ovcama jednog tintilinića, mali je bio pod crvenom kapicom. Ona je prišla, a tintilinić je vikao: – Daj mi vode, ni iz neba ni iz zemlje! Tako je išao dugo za njom, ali ona se pripala i pobjegla je ispred ovaca. Kad se približili selu, tintilinić je pobjego.289 (Ponikve na Pelješcu) GORI VATRA I DITE PLAČE U Filipovića je bila cura Pava. Kod nje na silo je dolazio Ante iz Osoja. Ante je iša na silo priko Dočića i niko nije zna za to jer prije se išlo krijomice na silo. Kad je Ante doša do Gradine, bilo mu je nešto čudno. Čujo je kako neko dite plače. Jadan on, nije mu se dalo ni naprid ni nazad. Pava se bila zabrinila, ali nije smila nikom reć da će on doć na silo. Kad je Ante otiša gori poviše, jopet je čujo dite kako plače. Kad je doša do Pave, reka joj je da posluša čuje li išta. Ona je isto čula taj plač. Kad se Ante vratijo kući, pita je babe šta je to. Baba mu je rekla da se uvik triba prikrstit i izmolit virovanje kad vidi tako nešto. Potlen ga triba pitat: “Ko si i šta oćeš?”
Usmene pripovijetke i predaje, priredila Maja Bošković Stulli, SHK, MH, Zagreb 1997, str. 370. 289 Isto, str. 415.
288

428

Ante je tako i uradio. Potlen deset dana, kad je jopet iša na silo, vidijo je nešto još gore. Gori kod Gradine gori vatra i dite plače. Ante se prikrstijo i izmolio virovanje i eto vatre nestade. Ante poša naprid, kad dite opet poče plakat. Kad je Ante upita diteta šta je, dite se ušutilo. Dite mu je reklo da je ono izgubljena duša. Mater ga je udavila i zato mu je vrat crven. Dite je reklo Anti da moli za njega i da svin curan i udovican i pratrin kaže da mole za nj. Ante ga je posluša. Potlen toga ni Ante ni niko drugi ništa slično nije vidijo.290 (Batin kod Posušja) MITSKE PREDAJE Mitske predaje pripovijedaju o vilama i povijesnim osobama kojima je narod pripisao nadnaravnu moć. Pomagale su junacima i samo noću dolazile u sela. Priča se da su zavodile mladiće javljajući im se u snu. Jedni pripovijedaju da su ih vile izliječile; drugi da su siromašnim djevojkama pomagale brže istkati ruho za udaju; treći da su pomagale nejakim pastirima; četvrti da su mlade prenijele preko jezera u planinu, a stare pred crkvu itd. Činile su zlo jedino ako bi im se tko zamjerio izdavši tajnu da im je jedna noga magareća, konjska ili kozja. U narodnoj percepciji vile su bajkovite ljepotice, gotovo uvijek u dugim bijelim, rjeđe plavim haljinama, dugih zlatnožutih počešljanih kosa, s modrim ili zelenim očima i imale su nadnaravnu moć. Narod pripovijeda i o vilenjacima i vilinčetu. Od povijesnih osoba kojima narod pripisuje mitsku moć najčešće su Marko Kraljević, Janko Sibinjanin, Stojan Janković, Mijat Tomić i Andrijica Šimić. Mitske predaje često imaju razrađenu fabulu, a pripovijedaju se kao memorati. Vile u VI. st. spominje bizantski pisac Prokopije iz Cezareje. Vile se spominju i u Zlatnoj legendi Ivana Zlatoustog s početka XII. st.291 Vraz u Kolu (br. 5., 1847.) piše o vilama. Ivan Kukuljević Sakcinski (Varaždin, 1816. – Puhakovec, Hrv. zagorje, 1889.) o vilama piše u

Hrvatska usmena književnost Bosne i Hercegovine: proza, drama i mikrostrukture, priredio Marko Dragić, Hrvatska književnost Bosne i Hercegovine u 100 knjiga, knj. 5, MH, HKD Napredak, Sarajevo 2005, str. 177. 291 Špiro Kulišić, Stara Slavenska religija u svjetlu novijih istraživanja posebno balkanoloških, Sarajevo 1979, str. 139.

290

429

Danici (1847.). Nekoliko je autora koji pišu o pričama svoga kraja (Lovreć, Makarska, Varaždin, Ivanić-grad, Karlovac, Lonja).292 VILE JEZERKINJE Nekad davno, u staro doba, u brzacima pored vodenica kupale su se vile jezerkinje. Kao i sve vile bile su lijepe i mlade. U jednu takvu, lijepu i mladu, zaljubio se jedan mlinar. Želeći stalno biti s njom, baci se on u brzace pod vodenicama. Nikad se više nije vratio niti su ga našli. Svi su znali koliko je mladi mlinar volio vilu, tako da nitko nije plakao niti je pisao osmrtnicu. Svi su znali da je otišao sastati se sa svojom dragom i da su sad sretni. 293 Predaje o vilama jezerkinjama nadahnule su su i Nikolu Šopa da napiše antologijsko djelo Božanski pastir. VILA I PASTIR U stara vrimena dica su uglavnom koja su bila nejaka da rade čuvala stoku po planinama i ledinama. Bio jednom jedan čoban kojeg su dica zvala Ćelo. On je bio mal i nejak i sva su ga druga dica zafrkavala i tukla. Ćelo jadan moro šutit i trpit, jer je bio nejači. Ali jednoga dana čuvo Ćelo stoku i vidio kako se u grmlju vila zapetljala. Ćelo bio onako strašljiv i nije znao što da uradi, al kako ga je vila sve više dozivala, otiđe on i otpetlja je. Kad je to uradio, reče mu vila da će mu ispunit jednu želju, on odma reče da bi tio bit najjači među svim čobanima. I ispuni vila njemu želju, a on šutio i čekao da ga netko
Usmene pripovijetke i predaje, priredila Maja Bošković Stulli, SHK, MH, Zagreb 1997, str. 27.-28. 293 Katica Lozić Radielović zapisala je 2007. g. u Jajcu 2007. g. Rkp. FF Mostar 2007, D.
292

430

napadne. Tako, jednom zgodom, djeca opet navališe na Ćelu, a on ih spreman dočeka i obrani se od njih nekoliko, a oni se razbježaše. Kad su ovi vidjeli da se nešto čudno s njim desilo, nikad ga više ne dirnuše, a čak ga se počeše i bojat.294 (Ustirama u Rami) MUDRI SALAMUN I SESTRA Salamun je bi mudri čovik i ima je sestru. Govoru da je bila lipa, lipa kako perla. Ali govorilo se i da ima noge o tovara. Tako su i mudrom Salamunu govorili da mu je sestra vila, bo ima noge o tovara; a un ni virova. Više su mu bili dodijali s otin govorenjem! Ča će učiniti da vidi je li oli ni istina? A un bi mudar i pametan, pa učini crikvu, pa je posaliža mramorun i učini kako marete, da se vidi kako da je voda. I kad mu je sestra čula da je je brat, mudri Salamun, učini novu crikvu, šla je viti otu lipotu kakove jošće ni bilo na svitu. Un, kaje vidi di ona gre i da će dojti u crikvu, un se hrani zada vrat. Ona gre i došla na vrata: pari da pliva voda. Unda je digla njevi abiti, da ih ne smoči. (Bila je sva u svili do tloha.) Ka je došla nutra - to ni voda nogo mramor. Ka je vidila da je mramor, pustila je abiti i rekla sama sobun: Di je mudrosti, tote j i ludosti. A mudri Salamun zada vrat govori: Di je liposti, tote j i sliposti. – I unda je se povidi.295 (Sali na Dugom Otoku) GRAD VID U Vidu se okrunilo devet krajeva. Tu je bija velki grad i, kako kažu, drugi odma iza Rima. Rim pa on bio, zvao se Vid. Tu se usio čitavi grad, samo mala crkvica je ostala. Kutije isto bija veliki grad. Usilo se istoga

294

Hrvatska usmena književnost Bosne i Hercegovine: proza, drama i mikrostrukture, priredio Marko Dragić, Hrvatska književnost Bosne i Hercegovine u 100 knjiga, knj. 5, MH, HKD Napredak, Sarajevo 2005, str. 184. Sličnu je predaju zapisala i Maja Bošković Stulli u Radešinama kod Sinja. 295 Isto, str. 224.

431

vremena kao i Vid i sada se vide u vodi razvaline, kupe na kućama, kad je čista voda i fino vrime. I unda bi se kladili monci, bili su vele silni ljudi: ko bi dojezdija iz Vida do Kuti na konju, a ne posrnut, onda bi onaj dobija neku nagradu. I kad bi od velike svoje sile, od oholosti, kad ne bi ništa mogli, unda bi skuhali pogaču za metu i u nju bi gađali. A kašnje se usilo sve.296 (Opuzen) VIDOVSKA KRALJICA Ima put Neuma jezero Kuti. Kažu da je govorila vidovska krajica: – Moji Kuti, moji zlatni skuti. Tako san ja čuja. U trupici danas kad se čovik vozi po tom jezeru Kuti, vidu se porušeni zidovi u dubini od nekadašnjeg grada. Od Kuti do Vida sve je bija grad. I ta krajica kad je išla kočijom od Vida do Kuti, zato bi ona rekla: – Jest Vid Vid, ali moji Kuti moji zlatni skuti. To sam čuja kad sam bija dite. * Druga žena dodaje: O, moj Vide, moj očinji vide, moji Kuti, moji zlatni skuti.297 (Opuzen) DIVOVI GRADE TORANJ Su bili neki veli i jaki judi. Kad su zidali turan u Mutunu i u Buzetu i crekvu pod grotu, da su si bat posujivali jedan drugomu. Jedan je bi u Mutunu, a drugi u Svetom Štefanu i su si preko drage davali bat. I žene su bile jake, pa su na glavi nosile kolonu od crikve, a na hrbatu otroka i još su po putu plele hlače.298 (Beletićev Brijeg u Istri)

Usmene pripovijetke i predaje, priredila Maja Bošković Stulli, SHK, MH, Zagreb 1997, str. 337. 297 Isto, str. 338. 298 Isto, str. 364.

296

432

Neki misle da je Crna kraljica udovica Ulricha Celjskoga. te da proglasit po celoj zemlji da keri ju triput oko nejnog grada odnese. 433 . Cez nejni grund nije nišče smel.299 (Loborika u Istri) ČRNA KRALJICA Mnoge su predaje zapisane o Crnoj kraljici. Ona opet i po drugi put veli: – Pukni. jer bi sakega kerega bi na svojem gruntu vlovila dala hititi pred lave kere je baš za t posel hranila. str. dam ti Medvedgrad i sebe! I zaistinu sad vrag pukne i potera Turčina iz Hrvatske. No kraljica je sad tela da se resi zakletve. Kad je peteh zakukurika. 365. vrag. Sad se ona i po trejti put zakune i veli: – Pukni. dam ti Medvedgrad i sve zlato . Te su predaje nadahnule Josipa Freudenreicha i Higina Dragošića da napišu istoimena djela. vrag. pa makar si noge do kolena znucal. ali mu onda mora dati bedenj od dvanajst veder pun zlata. Kad se je Turčin približaval k festungu.DIVIĆ Vile su sagradile arenu u Puli. No kad je Turčin haračil po hrvatskoj zemli. To čuje jen vuglenar i on otide k kraljici te se joj javi da ju bu on nosil triput okol grada. dam ti Medvedgrad — ali joj se ni nišče odzval. ali joj se ni ni jen odzval. Kraljica je bila sad vu nepriliki i pomisli si da se zakune vragu te veli: – Pukni.ali joj se opet ne javi. nije zabil ni na Medvedgrad vudriti. vrag. pa je prez krova. da mu bu dala bedenj dvanajst veder pun zlata. više nisu mogle dalje graditi. Stari su govorili da je to Divić. pozove kraljica svoje sluge vu festung da ga brane. Bila jena žena koja je bila jako zločesta svojim slugem. ili bi pak na njega napustila dva orle keri su bili tak izvežbani da bi mam čoveku iskopali oči. zvali su ju “crna kraljica”. drugoga sina hercega Stipana Vukčića Kosače koji je bio oženjen rođakinjom Ulricha Celjskoga. Kak se je navek nosila vu crnom rubju. Su nosile na glavi grote i prele. Kraljica je na to pristala i sad njemu veli: 299 Isto. a neki da je udovica Vlatka Hercegovića.

Kad je bil več prilično dalko. dojdu pred njega velike kace i ne puščaju ga naprvo. i kaj god buš videl i zestal. neg je bila još devet puti gorje zakleta. neg si nameće pune nadre srebrnih penez i odleti sav vesel vun. ali mu mora dati dvanajst veder zlata. Dojde ti on pred njejnu hižu gde je ona stanovala. Taki za nekuliko dan kak je kraljica vumrla dojde jen sluga k nje da ju prosi penez. vu drugem srebro. neg samo ujdi furt naprvo. ali kad dojde blizu. Vuglenar se još ne stavi. Kraljica ni niti sad bila spašena. Još je faljelo samo nekih par korakov da ju i po trejti put donese do meje. On na to otpre vrata i vidi gde kraljica mrtva leži. Kraljica se i zbilja pretvorila vu gavrana. No ne projde dugo cajta. da me gdoj ne vzeme. On otide vu hižu s penezi i tu ti najde tri bednja penez. ali več vidi gde stojiju kočije. neg ju je pri kraju hitil kak i vuglenar. ni niš videl. I zaistinu on jo je nosil tak kak i on vuglenar i se iste napasti su pred njega došle. več je samo čul kak juriju kočije. neg samo ide naprvo. kad je počel vaditi iz nedrih. no ali sad ni mirno išel. je oni tebi ne moreju nikaj napraviti.– Ja se bum. Sad se je zaistinu vuglenar preplašil. I tak ti kraljica vumre zakleta. naj se niš bojati. Ide on i po drugi put okol grada. Njemu je pak kraljica rekla: – Sad si mi petnajst put gorje napravil neg sem prije bila. ali sije mam vu sebi premislil da zakaj si ne bi on sam zel penez kad je več kraljica mrla i ni nikoga bilo pri hiže gde su bili penezi. ali ga kraljica prime za rukaf i veli mu: – Sad si mi još devet puti gorje napravil. dok ni došel i po drugi put na mejo. htel je ipak znati kulko sije zel i hoče da prebroji. ali ni on je ni donesel do meje. je su ga napali vukovi i lavovi. Kad je prvi put išel. a vu trejtem kufer. On bedenj z zlatom bil je čist v kutu i on hoče da ide po zlatne peneze. vu prvem bednju je bilo zlato. pretvorila vu gavrana. a kraj ne jena velika kaca. javi se jen razbojnik keri seje takaj polakomil za zlato i veli joj daju bu on nosil. Kraljica je na to pristala i rekla mu se isto kak i prvomu. a vuglenar ju zeme i dene vu nedre kak mu je kraljica naložila i otide okol grada. Dojde ti on prvi put na meju. vidi jeno veliku kacu kera leži na penezih i njega gledi. jer mu budu drugač deca pomrla od gladi. On se ni htel dirat vu t bedenj. ali se nišče ne javi. da me buš lakše nosil. On se vu prvi mah preplašil. On seje malko preplašil al je sejeno išel naprvo. Kad je krenul po trejti put okol grada. a ti me skri pod nadre od tvoje rubače. ali sad dojdu pred njega vragovi sa vilami te ih zapiknu pred njega i ne puščaju dalje. a to ti je se sam 434 . hiti kraljicu i hoče vujti. pokuči na vrata. a iz njih izlaziju sama velika gospoda se cilinderi na glavi.

i na sramotu ako ne ćeš na lijepo. legne kraj ognja. pa opet ploču na vrata privali. do jednog divljeg čovjeka s jednim okom navrh glave. al mi uteći ne ćeš. Bez izbora đak sjedne s njim. SHK. reče mu Divljan. Vatroslav Jagić. domisli se te oni šiljak zavrti Divljanu u oko i oslijepi ga. Divljan slijep skoči kao mahnit i đaku reče: “Neka. navrti na ražanj i stavi kraj ognja da se peče. Kad tamo ni ljudi ni ikog drugog. Divljan zatvori oko i zaspi. to ti ga kaca ne pusti v hižu. a đak počne diljati jedan mali šiljak. vidjevši da se sutra i njemu nožić pod grlo sprema. počne ih Divljan pipat iza vrata da vidi koji je pretiliji da ga zakolje i ispeče. Staro doba. 111. pa da ga je i sad ta volja dopala.” Jedi” stane vikati Divljan. Zagreb 1867. 300 435 . a đak stavlja u usta. kad ne umijeh ja tebi obadva. stanu gledati kroz planinu gdje bi prenoćili i ugledaju oganj daleko u jednoj pećini. digne ploču. I napipa popa pretilijega. Upita ga Divljan:” Šta diljaš taj šiljak?” Đak odgovori da se kod ovaca sjedeći besposleno naučio tako diljati. MH. a jadni đak ne htjede. spopane ga i ubije. Videći oni da već ne mogu taj dan prispjeti kuda su bili naumili. pusti ih unutra. A hoćeš. Divljan prokleti jede. pa opet baca u kraj. jer ću i tebe sutra ovako. Ali na vrata pećine bijaše privaljena velika ploča koju sto ljudi ne bi moglo pomaći. 353-355. Kad se pop ispekao.300 (Remete kraj Zagreba) DIVLJAN U sljedećoj je priči antički grčki motiv o Polyphemu:301 Pop i đak hodali kroz jednu veliku planinu pa ih ondje uhvati noć.vuglen. već mu odgovori da nije gladan. mislil si je da se je morti zabunil i otide da si i po drugi put nameće. str. Divljan ustane. ali bez penez. Kad ti on dojde pred vrata. knjiga prva. zovne Divljan đaka da s njim jede. a đak jadni. Historija naroda hrvatskoga Iisrbskoga. On ni htel verovati da su penezi bili. Pošto se malo zagriju. Zagreb 1997. priredila Maja Bošković Stulli.” Usmene pripovijetke i predaje. ali samoga zlata. Pošto se Divljan najede. I dandenešnji leži kaca pred vrati i ne pusti nikoga nutri. str. Kad to đak vidi dosjeti se svome jadu ali uteći iz pećine nikako nije mogao. Potakne im veliki oganj i oni se sjednu grijati. On se vrne domov. da je Bogu hvala! Izvadi ti meni ovo jedno oko. 301 Usp. Primaknu se oni blizu i povikaše da vide ima li tko tamo. Pitaju ga hoće li ih pustiti u kuću i on ih pusti.

194. napipa Divljan vrata od pećine i vidjevši da su zatvorena počne po pećini brbati tamo-amo da đaka uhvati. priredio Marko Dragić. Hrvatska književnost Bosne i Hercegovine u 100 knjiga. onako slijep. stane skakati oko Divljana. str. otvori vrata sasvim i pruži mu štap govoreći: “Kad si mi već utekao na ti ovaj štap da tjeraš stoku. padne mu na um britvica koju je pri sebi imao. tamo-amo da ga ne dohvati. primakne se uprav nad vodu. Đak u ovnovoj koži stade se s ovcama približavati ne bi li i njega izbacio i tako malo po malo primičući se. 5. đavao (vrag-crni ovan. Divljan. jer ti bez njega nijedna ne će krenuti. pa počne zviždjeti okolo njega rugajući mu se. 302 Hrvatska usmena književnost Bosne i Hercegovine: proza. Vidjevši da je poginuo. pa pođe na vrata od pećine pa otvori jedan kraj vrata i počne stoku vabiti da jedno po jedno izbaci. susret s demonološkim (onostranim) bićem. čaratani. pristane za njim. kudlaci.” Divljan kad vidi da mu je utekao. irudice. kozlaci). ali kako ga se prihvati. stuhe.Kad ujutru svane. vikne Divljanu: “Ne traži me više. primičući se malo po malo da bi ga uhvatio. ali ga ne mogne nikako naći . jer je imao u pećini mnogo stoke te se đak domisli i oguli jednog ovna. MH. Sarajevo 2005.” Đak nesretni prevari se i pođe da uzme štap. dođe do njega. HKD Napredak. a đak mu onda pritrča iza leđa i tisne ga u vodu. drama i mikrostrukture. Divljan ga uhvati i izbaci vani među ostale ovce. domisli se što će. izvadi je i odsječe oni prst što mu pri štapu prijanuo bio i uteče. Onda đak s mirom i Bogom otjera stoku i dođe zdravo kući. prijanu mu jedan prst pri njemu. U to. ali bez popa. knj. crni pas). pa se obuče u onu kožu i izmješa među ovce. Divljan već vidi da mu od mnoge stoke ne može ništa. kuga. te se Divljan utopi. vukodlaci (kodlaci. te tako dođu do jedne velike vode i đak vidi da će ga već moći u vodu utopiti. kučibabe.302 (Čitluk) DEMONOLOŠKE PREDAJE Demonološke (demonske) predaje u osnovi imaju osobni doživljaj. Divljan. Najčešći demoni u toj vrsti naših predaja su: vještice. Kad se đak dohvatio poljane i vidi svu stoku pred sobom. Onda se počne Divljanu rugati i smijati tjerajući pred sobom stoku. 436 . ja sam već napolju.

g. u Tuluzi. Od sakoga je zrna peska postal po jen sršen. 358. Zamišljane su kako jašu na metli s grbom na leđima i dugim nosom. Kad so ludi to naredili. I bež . priredila Maja Bošković Stulli.303 (Lupoglav kod Dugog Sela) Usmene pripovijetke i predaje. Razlikuju se vještice u bajkama i demonološkim predajama. gušile pri spavanju itd. SHK. Neki misle da je u tom razdoblju spaljeno do milijun vještica. u Posanu. U Hrvatskoj je spaljivanje vještica zabranila Marija Terezija 1758. spolno bludničile s đavolom. OD BABE KA JE COPRALA I POSLALA SRŠENE NA FRANCUZE Bili so negda v naše zemli Francuzi pak so štoli da pejo prek Turovoga pola na Zagreb.ki je kak i ki kam mogel. Onda je nekakva baba dala dovesti na pole dvanajst vaganov peska. štrige (štringe) coprnice. te razna plašila. g. bile je dobre bežati. Vještice se još nazivaju: more. babe. kukviža). a baba onda ne poslala na Francuza. 303 437 . mačić. Zagreb 1997. Vještica u bajci je bezimena i zla. Prva je vještica spaljena 1275. Konkretna ženska osoba bi đavlu prodala dušu. a u predaji je to stvarna osoba koja nanosi zlo. Vjerovalo se da ima i lijepih vještica jer i đavao voli što je lijepo. prikaze. MH. spremale masti za ljubavne napitke.orko. Ulazile su kroz ključanice. zloguke ptice (gavran. kad so sršeni počeli klati vojsko. More su po narodnom vjerovanju djevojke koje su se povještičile. a đavao bi njoj dao nadprirodne moći. a zadnja 1793. jele djecu. str. utvare. Majka Buža. VJEŠTICE Po narodnom vjerovanju vještice su stupile u savez s đavolom pogodbom koja se potpisivala krvlju. držale tajne sastanke. Copruvala ona morti jeno vuru kad ti najenpot z onoga peska počeli se sršeni leći. zišla ona gore i počela štrmenkuvati. E. izazivale razne bolesti i ludilo. Nigdar više neso odonda Francuzi bili v naše zemli. g.

U Stocu se vjerovalo da su se stuhe prikazivale u obliku vatre i plamena. tu su ih odmah sahranjivali. str. Svojim dodirom je izazivala smrt. 179. nožem ustruže malo klačarde s Gospina oltara. nit glasa dati. Kaziva ćaći. tare i mori mladost pri spavanju. smrtonosna je u 60 % slučajeva. Snažan je bio. Tu su kugari umirali i kako nisu mogli doći do groblja. Po narodnom vjerovanju postojali su i višci (vještci). zašije u krpu i metne na se. Nit je mogo čim krenuti. 2004. Ostale su molitve (basme) protiv njih. 10. Pričalo se da se nekog momka dovezala mora.304 U Bosni i Hercegovini mnogo je kužnih grebova i grebalja. Teletext. Kad ne more da se mladosti drukčije dočepa. Niko mu to nije virova.” Stuhe su slične vješticama. Pričalo se i o stuhaćima. U srednjem je vijeku od kuge u Europi umrla trećina pučanstva. HINA/AFP. a nestajala je u obliku vatre. Muško mori od želje. a ako se ne liječi. 2004. pokazivala kao kostur djevojčure u bijelim haljinama. kaziva materi. zaseok Podlice. Nikad više nije došla. Svaku noć dok on zaspi. svejedno. a žensko od zavisti. 179. Nestalo je priča o irudicama. KUGA Kuga se. “Mogu ga i posve izluditi. Ako se rano poduzme liječenje. Pane mu na pamet. moguće ju je brzo zaustaviti. 305 304 438 . da ode u crkvu.MORA Mora je cura zle krvi.305 KUŽNO GROBLJE U SELU MILE U selu Mile. I HINA/AFP. al opet nije je mogo nikako uvatit. al se od tad uvik pričalo o tome. po narodnom vjerovanju. Irudice su demonološka bića koja su predvodila olujno nevrijeme. Voli mladu mušku krv nego žensku. 10. postoji Kužno groblje. 28. Teletext. str. Po narodnomu vjerovanju štriguni ili čarobnjaci mogu začarati čovjeka i baciti na njega uroke. ona pritisni. željna mlade krvi. Bolest – kuga povremeno se pojavljuje u Kini i drugim dijelovima svijeta. metne u karticu. 28.

danas dan ima jedna kamena ploča u tom groblju. bunarima. Bože sačuvaj. i da je išla da će put Nerežišć. i da je pravila pomoritad. MH. I došla je do crikvice svetoga Roka. Zagreb 1997. str. bukadare. FF Mostar 2007. kao ženska neka. po narodnom vjerovanju. djev. iz Bogomolja. 306 439 . tražila da je prevezu na Pelješac. SHK. I eko la! (Pražnica na Braču) KUKUDARE. Svalina (rođena 1949. a kako mi je mama pripovijedala prije su ga ljudi čistili i održavali jer su se bojali da i oni ne bi dobili kugu. Da je bila kuga u Supetru i da je harala po Supetru. iskoveda je vrlo. 163). u to vrijeme neizlječivu bolest. godine.307 (Blace na Neretvi) Kučibabe (babaroge) su. I kad je ona s time bila gotova. čatrnjama i tamo odvlačile djecu koja bi se približila vodi. I kad je iz sela išla. 307 Usmene pripovijetke i predaje. priredila Maja Bošković Stulli. u Bogomolju nikadare. g. a ona se ope vratila pu Supetra i govori: – Šukadare. 384. selo Bulići) Živi u selu Mile. BUKUDARE Čuo sam priču od naših starih ljudi da je nekad bila došla u naše selo kuga. Onda je kazala: – Kukudare bukudare. kazala je Anđa Tokić. živjele u vodi. D. da je na velikoj stini slomila nogu.306 SVETI ROKO I KUGA O svetom Roku bilo je riječi u poglavlju Molitvene usmene lirske pjesme (str. a sveti Roko vaze šćop pok udri po njon. vej nikad u Nerežišća. U Hrvatskoj ta demonološka bića nazivaju se babaroge. Katici Lozić Radielović 2007. Sada je groblje zaraslo u šumicu. Rkp.

hodali noću (pogotvo kraj groblja). g. U Vinišću kod Trogira vjerovalo se u kodlake (vukodlake) koji su posebno mogli naškoditi djeci. 18. g. ali i pomoć u rasuđivanju pravih smjerova putovanja. a Zorka 1936. Za čovjeka nije dobro da se u to doba zatekne na putu jer bi mu se moglo dogoditi svakakvo zlo. Gospe za nan. tri mise Uskrsne. Jozo je rođen u Vinišćima 1932. tri mise Božićne. FF Split. U nekim krajevima (primjerice Hrvatskomu Zagorju) vjerovalo se da će se pokojnik povukodlačiti ako preko njega prijeđe mačka. travnja 2006.VUKODLACI Demonske predaje o vukodlacima pripovijedaju o mrtvacima koji su se zbog teških grijeha četrdeset dana nakon smrti ustajali iz groba. Kudlaci su zli i uvijek nastoje naškoditi čovjeku. pa kad bi djeca. Rkp. 440 . 2006. zapisao je po kazivanju bračnoga para Joze i Zorke Marić. Ako su za života bili pijanice. a i odrasli.308 (Vinišće kod Trogira) 308 Ivan Marić. pojavljivali su se u obliku mješine pune vodom. a ako nisu bili pijanice.. Zbog toga se na raskrižjima putova postavljalo raspelo kao obrana od zlih sila. Prema pričama oni se okupljaju na raskrižjima putova od dvadeset tri do dvadeset i četiri sata. slavno sveto Vodokršće. u Vinišću kod Trogira. 12. u Okrugu Gornjem. Marijino mliko. držali bi palac u ruci i tri puta izgovarali: Zapori kozlakov. Isus prid nan. Ili: Isusova brado. str. pojavljivali su se kao mješina puna vina. g. a često uzimaju različite životinjske oblike. sv. Nestajali bi kada bi bili probodeni glogovim kocem (ili sa sedam glogovih kolaca).

sve Vidi: Usmene pripovijetke i predaje. konda je grum puka u pećinu.Unda je očla š njime i doveja je u šumu u pećinu. a on nekvajik viče: Imam sve. DIVOJKA I VRAG Bila divojka nika već stara i roditelji nisu joj bili dobri. Taj lugar mislije da je tamo kuća di u šumi.jer su tu pune bačve dukata. Onda naša vrilce vode i snig je bije i naša trag di je boso čeljade dolazilo na vodu po snigu (nije je on obuva). Sedam godinaje š njim živila. mačku (mačić). str.” I sve je onda tako bilo i vrag onda puka od žalosti. I nju opazije kad je doša i začudije se: — Jes ti tute? Ona je bila već sva orepana. sve spalo š nje. da ne bi nik reka. crnoga ovna.ĐAVAO Đavao se po narodnom vjerovanju pretvarao u: magarca (orko. Ona je rekla da bi. Onda je rekla ona lugaru da nju vragodve tamo u pećinu i rekla je lugaru da što god vrag bude pitaima l on. Vrag će njega sve pitat. najčešće sve do prvih pijetlova. To rekla tak odnamirke. onda taj lugar zabasa kroz šumu. lip. maminjorga. podvlačili im se pod noge te kada bi ih ljudi bili prisiljeni uzjašiti.309 U nekim krajevima Dalmacije narod pod pojmom mačić (macić) podrazumijeva i ubijenu djecu koja su se noću pojavljivala. Unda ona rekla lugaru da nose dukata kolko god budu mogli ponit.bilo slabo vrime. priredila Maja Bošković Stulli. nije mislila da b to napravla. maminjorga. pakleni magarac. imam sve. bespućima. jer brag voli to. MH. U Istri se orko naziva mrak. On iša i iša njeznim tragom i doveja ga trag u pećinu. ništ već nema. nosali su ih po selima. Unda on njoj rekada bi l ona za nj. pakleni magarac).Una je rekla da je oće vrag. 309 441 . Iz njezinog sela bije lugar. da ne bi rekada nema. tamo nije tkala ni prela. Te su priče biblijske provenijencije. mačić po narodnom pričanju pojavljivali bi se pred ljudima noću. Ona očla donit vode na vrilo i našla momka kod vode. 410. psa i ljudima činio zlo. “Onda najzad će te – veli -upitat: Imaš li luga kolko? A ti reci: Imam više neg ti. un nek reče da ima. kad senije moga ništ koristit. Zagreb 1997. Orko. bija fin. da b očla za nj. SHK. planinama. nije znala da je un vrag.

312 Studentici Filozofskoga fakulteta u Splitu. 13. bio je malo i umoran. Rkp. I on uzjaši na nj. govori: “Da mi je sad đava.311 (Picuda u Istri) PAKLENI MAGARAC Jedan je iša iz gostionice kući.310 (Vranik kraj Lovrinca u Lici) POSTOLAR I ORKO Jen kaligar je dela cija dan i ga je uhitilo škuro za doć doma. godine kazao Marko Bazina (rođ. ćeš me pejat doma. jušto lipo. I kad je taj magarac doša. pola njemu ostalo. u Neoriću 2005. ma ne boš već. je sa u rucak i je uže šilo van i ga je poceja ubadat kadi je uhitija. kad su prvi pivci zapivali…onda moć ti mračni sila prestaje da važi. razmiš.312 (Neorić) MAČIĆ Mačić se pojavljivao na seoskim putevima u noći i ako bi sreo čovjeka. 411. FF Split. Onda s odnili dukata kolko s god više mogli. Čiča miča gotova priča. u nekon šumici. to je počelo se zdižat u visok. a čovjek bi na njemu nemoćno jahao i podizao se u visine. Kada bi dosegao kuće. 311 310 442 . da ide lakše. Isto. On je onda njoj da polak svoje obuće s nogu. I on ga zajaše.g. invece tovar je bija orko. I kad je iša. 2005. Tada bi mačić počeo rasti. I lipo kada je ša gori. sv. tako da je ipak došo kući.od nika.” Međutin. i inšoma ti tovar se je poceja nažad kolivat doli. ki šan trudan. Ga je razjaha i on je poceja teć tako do doma i je reka: – Orko. gonio ga je cilu noć. on je jednput osta na mistu…bio je malo dalje od kuće. eto jedan magarac kraj puta. si me kojina jen bot. nije on moga sać s njega! Tako da je on. nije stalo malo. ni zna ca. kroz duge im vire dukati. mačić bi ga zbacio na Isto. nojde jenega tovara i je reka: – A to si tovar. 1927. str.). uzjašio bi na nj. str. samo da dođen prije kući. Kaliger še je prestrasija. kako s duge rastrošne. nastojao bi da mu se podvuče pod noge tako da bi ga taj čovjek morao uzjahati. 183. Mariji Dukić. kad je on to reka. Po putu ki gre. Kad je taj prvi pivac zapiva oko tri i po sata.

314 313 Jelena Lijić siječnja 2006. Tada je prilika da mu ga se ukrade. 1932. malen. sv. Pojavit će se jedino ako peteh (pijetao) snese jaje iz kojeg bi se izlegao zmaj. onda se zna ljutiti i čovjeka navesti na krivi put. U takvim rupama odzvanja kada se u njih baca kamenje. koji bi ga imao. ne treba je ubijati. više nikada ne bi imao sreće. Dobrodošao je i rado će pomoći čovjeku u nevolji. Masmalić (malik) je. štrigama. Takav čovjek. 443 . Odjeven je u blavitene (plavkaste) bagešice (hlačice) i ima crvenu kapicu. Rkp. 314 Predaje o: štrigunima. sv.krov i pobjegao.-4. pećinama) u blizini naselja gdje su čekali žrtvu koju će pojesti. Ako se čovjeku dogodi da na putu sretne kušćericu (guštericu). g. Mrka gušterica po narodnom vjerovanju ima posebnu moć. Jaje pak valja odmah razbiti kako na svijetu ne bi bilo nesreća. kudlacima. str. Čovjek bi cijelu noć ostao tu dok netko po danu ne bi naišao i izbavio ga. 11.313 Zmajevi žive u škujinama (jamama. Gad skida taj dijamant samo onda kada se ide napiti vode u lokvu da ga slučajno ne bi progutao. Ispod jezika skriva vrlo lijep i velik dijamant koji ima takvu moć da čovjeku. Tu masmalić čuva veliko bogatstvo. 13. zmajevima. mrkoj gušterici. Iz usta su rigali vatru i pustošili ljudima polja te ih tjerali da im povremeno za hranu dovode lijepe djevojke. Najradije prebiva u gustoj šumi. zapisala u Kaštel Sućurcu po pripovijedanju Matije Vladović (djev. U šumi pokraj Belog ima nekoliko panjeva oko bijele stijene. 9. Carev. Ako mu netko baca kamenčiće u njegovu kuću. a kazivali su joj volonteri Eko centra caput insulae Beli na otoku Cresu. Na Cresu se običajilo govoriti za nekoga tko se obogati da ima masmalića na čufitu (u potkrovlju). ali samoga gada ne smije se ubijati jer bi dijamant izgubio moć. g. Rkp. 2006. FF Split. vrlo lijep čovjek. str. masmaliću i gadu zapisala je 2005. 2005. a ponajmanje onu koja ispod vrata ima čajevno (crveno) jer bi mogla prokleti toga čovjeka. Živi u škujinama (rupama) pod zemljom. rođ.). godine Tina Ivanišević. u narodnom vjerovanju. ST. Narod vjeruje da je to stol kojim se služe masmalići. FF Split. “Gad zes čavjenu rožu” je zmija koja se glasa poput pijetla. može sve želje ostvariti. Takvih stvorenja više nema. Zna lijepo pjevati i oponašati glasove. 1. po narodnom vjerovanju.

ona ih je savitovala: da svaki dan bacaju bob što su ga tribali obidovat. bi mu drago i on poruči starom da kaže svojoj kćeri da dođe na dvor ni gola ni obučena. metaforično pričanje. mačke i sl. A kralj je ima i zatvor. Kada se. ni na konju ni pješke. sablast. I dođe tako pri kralja. PRIČANJA IZ ŽIVOTA Pričanja iz života su najčešće kratke i podrugljive predaje u kojima se ismijavaju stanovnici pojedinih krajeva i sela. anegdotama. strašilo. policajci). isto tako ćemo ti mi zatvoreni vratit dugovanja. prikaza. malograđani) i zanimanja (činovnici. pripadnici određenih društvenih slojeva (seljaci. Kralj se obradova i uze je za ženu. * Demonske predaje plaše i upozoravaju slušatelje i čitatelje.” 444 . U pričanjima iz života nalaze se didaktička pričanja o ubijanju staraca. mindice) je po pučkom vjerovanju rugobno čudovište koje se čovjeku priviđa noću u obliku nakazne životinje: crnoga ovna. Na se stavi ribarske mreže. i kaže svom ocu da je veže za konja. levande. Po narodnom vjerovanju demonska su se bića pojavljivala u gluho doba noći između ponoći i tri – tri i po sata poslije ponoći.Zloguke ptice kukviža (sova ušara) i gavran po narodnom vjerovanju predskazuju tragediju ili smrt. šaljiva i druga pričanja. zeca. ali i objašnjavaju uzrok pojavljivanja demona. Zatvorio je tu mnoge ča mu nisu mogli platiti prinose. divojka je dugo pensala i dositi se. crnoga (ali i žutoga) psa. a kad ih kralj pita zač to rade samo nek mu odgovore: “A kako će skuvan bob rodit. Pritvara (utvara. Kad kraljica to vidi. avet. o sedam prutova. oko tri i pol sata poslije ponoći oglase prvi pijevci. šalama i vicevima. Isprepleću se novelama. I jedna divojka govorila svom ocu: Poj ti oče! I odnese mu tri cvita: masline. ružmarina. primjerice. I kad to ču. MUDRA DIVOJKA Bi jednom jedan kralj i zapovidi da mu se donesu tri najlipša cvita. Kad kralj vidi to. nestaju sva demonska bića.

pa je upita da di su? A ona će njemu: “Ti si mi reka da vazmem ča mi je najmilije. 10. djev. a na sebi je imao samo ribarsku mrežu. kazala je Tihana Rudan.. 315 445 . majka i kćerka. Rkp. FF Split.Kralj je zna da ih je kraljica savitovala. otac. otac je odluči da je vrime da ispravi ča je učini. Njih pusti. Ljubici Rudan Bogomolji 2004. i nikad ni ništa činila. 49. Bila je jedna bogata fameja. Živjeli su tako otac. Bogataš je tako kćerku udao za ribara koji se domogao velikoga bogatstva. Kćerka je počela raditi tek kad je ogladnjela. vazmi sa sobom ono ča ti je najmilije!” Tu su večer obidovali i vina pili.” Od tada su navik živili sritno. u blagostanju. g. Vidi svoju ženu. Zahtjev bogataša da će udati kćerku za onoga tko u njegovu kuću dođe ni gol ni obučen ima elemente bajke. Ona je bila strašno lina. Kćerka ništa nije htjela raditi te je otac njezinom budućem mužu rekao da joj ne će ništa dati od bogatstva sve dok ne počne raditi.315 (Bogomolje na Hvaru) NI GOL NI OBUČEN Književnost karakteriziraju didaktičnost i edukativnost. ali su kćerku pogrešno odgojili. NE LAVURO TIN NE JI KO Lijenost je čest motiv u hrvatskoj tradicijskoj kulturi i književnosti. Otac i majka su bili vrijedni i stekli su veliko bogatstvo. str. Međutim. Tiha rođ. Kad je kralj lega u odaje onako pijan. Didaktičnost je glavna karakteristika te priče. g. i kralj je sluša svoju mudru ženu. mat i ćer. Al ocu je uvik bilo krivo ča je ćer odgoji nopoko. Kad je došlo vrime da se udo. 2004. 1930. Njezinemu budućemu mužu je reka da joj ništa ne će ostavit ako ne počme lavurat. Obećao ju je udati za onoga tko dođe u njegovu kuću ni gol ni obučen misleći da se takav nikada ne će pojaviti. Neki bogataš nije htio udati svoju kćerku. Otac je cili život lavuro kako beštija tako je steko veliko bogatstvo. kraljica ga stavi na konja i odvede svojoj kući. Svega su imali i ničega njima ni falilo. Kad je sunce bilo još na uranku kralj se probudi. Ni zna di je ni ča mu se zbilo. sv. jednoga je dana u njegovu kuću došao ribar. a ogleda se i naslovom (paremiologizmom) Ne lavoro tin ne ji ko (Tko ne radi. a kraljici reče: “Hod ča od mene. taj ne jede). Rudan.

Jednom čovjeku to bude žao. NS. 1.317 *** Sinovi ponesu starog oca u šumu da ga ubiju. 280. str. XV. najvećeg prijatelja i neprijatelja. ona opet k njemu leti. 5. FF Split. sv.Kad se udola. sultan je Katica Hraste je u Brusju na Hvaru 2006. rano ujutro se ustala i došla pitat: “Ča je potriba lavurat ?”316 (Brusje na Hvaru) UBIJANJE STARACA Zakon je od vladara izišao da svaki sin svog oca ubije. Sarajevo 1961. GZM BiH. 317 Vlajko Palavestra. GZM BiH. kazala Katarini Mišković. 37. Narodne pripovijetke. kako je naučila tako je i nastavila. pa iskopa za ćaću rupu pod ognjištem i tu skloni ćaću.. Etnologija. 2006.173. bome jo i ti. I tako je to bilo dok jednega dona ni muža doša doma i pita mater: “Rec mi. Muž i njegova mater su po poju hodili i lavurali a ona ih je gledola. I on se zamisli što će. Kad su se jednom on i žena posvadili. I on ne htjedne. Narodne pripovjetke i predanja iz Drežnice. Sarajevo 1982. a otac mu rekao: ‘Ti mene ubi pa ti car ne će ništa’. po cili don ni ništa činila. ona rekla čovjeku: ‘Tu ti je ćaća!’ I on se ocu požalio kako ga je žena otkrila. 318 Vlajko Palavestra. str. NS sv. A žena mu sve to pratila.318 *** Za vrime turske vlasti došlo je naređenje od sultana da se ubiju svi ljudi stariji od pedeset godina. g. str. Car zovne čovjeka k sebi i zada mu dvi zadaće: da mu dozove najdraži i najgrđe. Kada su svi stari ljudi bili ubijeni. a žena se potuži caru. On ih zamoli da ga nose što dalje jer je on svog oca donio na ono mjesto gdje su njega donijeli. a otac mu savjetuje da povede kučku i ženu. ko je danas lavuro?” A ona mu je na to odgovorila: “A sine moj. I kad je pred carem udario kučku. Etnologija. a kad je udario ženu.. tj. svjesne ljude.. sv.. Jednom je sinu žao bilo ubit svog oca pa ga je sakrio u vinsku bačvu. 316 446 . ona caru sve kaže kako je oca sakrio. I car se onda uvjerio da ne treba ubijati starce. Rkp. ako je prešo pedeset godina. Sinovi ga vrate kući./XVI.” I tad je i kad nevista ni cili don okusila ništa.

Čudim se što ne možete pa to je tako lako reče otac. Sarajevo 2005. Ako nemaju kakva uzroka važna onda se svađaju oko sitnice. 5. priredio Marko Dragić. pa se prepiru i svađaju. jer će svi ostali gledat na istok. može slomiti i nejako dijete. Otac se njihov zabrine vidjevši da će sve biti zlo i naopako. knj. I sad se misle kako i šta. Sultan ga pito otkud je znao za to. te da mu je otac to reko. Ove je riječi njihov otac i htio čuti iz njihovih usta. str.320 Hrvatska usmena književnost Bosne i Hercegovine: proza. Oni se nasmijaše i rekoše pa tako smo i mi mogli. vi ste kao ovih sedam prutova.319 SEDAM PRUTOVA Imao otac sedam sinova. HKD Napredak. Eto vam djeco slike i prilike vaše. str. pito ga je kako da prvi ugleda Sunce. A otac mu odgovori: “Sine. Bilo je opakih susjeda koji se radovahu njihovu svađanju. ali pretežno gledaj na zapad da ostali ne primjete. jer mu ga je žao bilo ubit. Lako je grabiti ondje gdje nema tko čuvati. Malo po malo. bit ćete kao ovih sedam prutova. 219. sedam svađalica. Od tada sultan nije ubijo stare ljude. kad uđete u veliku dragu.” Oni svi gledaju istok. Kad je Sunce bacilo zrake na najvišu planinu. I kad Sunce baci zrake na najvišu planinu na zapadu. samo da ne bude Bogu lijepo i milo.naredio da tri čovika uđu u najdublju dragu i obećo da će onome koji prvi ugleda izlazak Sunca poklonit svoje kraljevstvo. 215. pa to može i nejako dijete. Jedan po jedan probaše ali nitko ne mogaše prelomiti štapove. a ovi se okreće i na istok i na zapad. Odrezao je udicu i prelomio štapove jedan po jedan. 319 447 . drama i mikrostrukture. Hrvatska književnost Bosne i Hercegovine u 100 knjiga. jer godine donose mudrost. ti ćeš ga prvi ugledat. on ga je prvi ugledo. 320 Isto. ko će prije ugledat! Ovi što je oca sakrio u bačvu. MH. Jednom prikupi sve sinove pa im dade sedam štapova svezanih u snop da ih prelome. Ako hoćete da vas drugi ne slomi opasite se uzicom sloge da vas Bog vidi ako ne ćete tako. a ovaj mu reče da je svog oca sakrio u bačvu. ti se okreni i tamo i vamo i istok i zapad. koji kao što sami rekoste.

ali je ipak element čuda njihov genus specificum što ih donekle izdvaja. Ksaver Šandor Đalski (Gredice kraj Zaboka. st. 1935. Hrvati najviše pripovijedaju spomenute legende o propasti Gavanovih dvora i o Isusu Kristu i sv. Božja i svetačka čuda ispravljaju nepravde. svetice. čudotvornim grobovima mučenika i mučenica.) Kačićevu je Razgovoru ugodnom pridodana versificirana legenda o sv. čudotvornim svetim slikama. 1854. 1887. Njihovo je izvorište u biblijskoj priči o propasti Sodome i 448 . Juri. a kažnjavajući zlo. Fra Jakov Baltić (Bukovica kod Travnika. Br. na Cresu je zapisana legenda po kojoj je na tom otoku Osorski biskup Gaudencije protjerao otrovne zmije. Petru kad su hodali po zemlji. sveci. Vladimir je od Boga izmolio milost i zmije više nisu mogle ujedati. Siročad su otišla u kraljevstvo Božije. mučenice i mučenici. Juri. Fra Andrija Kačić Miošić u Razgovoru ugodnom navodi legendu o kralju Vladimiru koji je s malo svoje vojske morao pobjeći u planinu jer je bugarski kralj Samuel zaratio protiv njega. kipovima. – Ovčarevo. a na mjestu njihove tragedije pojavila se crkva. Trogiru. crkveni dostojanstvenici. nagrađujući dobro. U planini je bilo mnogo otrovnih zmija koje su klale njegovu vojsku. LEGENDA Legenda je vrsta priče koja ima vjerski karakter. Metkoviću. Ta se legenda i 2006. te o Božjim i svetačkim čudesima. (Godine 2005. Širokom Brijegu i Jajcu. 1813.) ušutio žabe jer su ometale puk za vrijeme mise.) u svomu Godišnjaku navodi legendu o čudotvornom fojničkom križu. crkvama. kazuje u Sinju. Mnogo je proznih i versificiranih legenda o sv. Legende unose red i harmoniju u život. Legenda se dugo poimala kao pripovijest iz života svetaca.4. Legende su fakturom bliske predaji i katkad su teško odvojive od njih. Mjesto Tišina kod Bosanskog Šamca prema legendi baštini ime jer je ondje misionar fra Jakov Markijski (XV. U legendama su sudionici Isus Krist. – Gredice. križevima. utkao legendu o dvoje siročadi koji su se smrzli pored jezera u kojem se njihov otac utopio. 15. g. U njezin se sadržaj vjeruje.) u svoju je pripovijest Legenda iz K. LEGENDA O GAVANOVIM DVORIMA Hrvatske legende o propasti Gavanovih dvora biblijske su provenijencije.

rođendana. i svu onu ravnicu. Čije brdo? Gavanovo! Čije polje? Gavanovo! Ima je i kmeta i slugu. a po duši Gavan.-82.321 Bijo ti je u davna doba u Imockom. također. Žena je bila još gora od njega. oholost i nemilosrdnost.. na tavanu. i uništi one gradove. st. 24-26). zapisana je ova priča u glasovitom Fiore de virtu. nejako. O legendama o propasti Gavanovih dvora vidi više: Marko Dragić. jedan progovori: ‘Bježi da život spasiš! Ne obaziri se niti se igdje u ravnici ne zaustavljaj! Bježi u brdo da ne budeš zatrt!’ Jahve zapljušti s neba na Sodomu i Gomoru sumpornim ognjem. jerbo biše još o’olija.Gomore koje su stradale zbog opačina svojih žitelja. a prosjake protravala s vrata. iz mjesta izvedi! Jer ćemo mi zatrti ovo mjesto: vika je na njih pred Jahvom postala tolika da nas Jahve posla da ga uništimo. samo duše nije ima. Dođe k’o prosjak. Prid njijovim je dvorin proliveno vele sirotinjski suza. jedan bogati čovik zvan Gavan. Dođe Isus i pokuca sa svojin šćapićen njojzi na vrata. 69. Vatroslav Jagić. Dodijaše i Bogu ti pusti uzdasi i suze. siromaja. ma ima je i sedamdeset i sedam čobana. st. ma svakudan. Lajtmotiv legende je Gavanova škrtost. st. Legende o propasti Gavanovih dvora. Jednon Isus-milosnoga bila. Bijo je u liku čovika. Gavan je bijo u drugim dvorima. u: Zbornik Ivana Mimice u povodu 70. 12-13) “Kad ih izvedoše u polje. U legendi je ostala snažna slika da se nakon spaljivanja “dim diže nad zemljom kao dim kakve klačine (…) (a) Bog (…) zatirao gradove u ravnici u kojima je Lot boravio. Uz te Gavanove osobine uvijek je vezana propast njegovih dvora. Dočekalo ih je jedino Lotovo gostoprimstvo. pa priupita: “Dajder štogod prosjaku. sve koje imaš u gradu. Split 2003. Na značaj ovakvih priča ukazao je u XIX.’” (Post 19. A Lotova se žena obazre i pretvori se u stup soli.” (Post 19. drža ga je u soban. brojio pare.” (Post 19. Težake prezirala. sadrži legendu o propasti Gavanovih dvora. U dvorima bijaše samo žena. Opširniji rukopis iz XV. str. Još u XIV. 321 449 . prid istočne dvore Gavanove. dok su se ostali stanovnici htjeli iživljavati na njima. Ima je svega. Dva su anđela išla u Sodomu provjeriti ljudsku pobožnost i milosrđe. Anđeli su se zato Lotu odužili: “Onda ona dvojica upitaju Lota: ‘Koga još ovdje imaš: sinove i kćeri. I imaše i ženu i jedno muško dite. Bog ti da! Pogledaj na me. Bitan utjecaj na ove legende ima Isusova priča o siromašnome Lazaru. Para je ima da nije zna koliko. 28-29). sve žitelje gradske i sve raslinstvo na zemlji.

nako je i jezero okruglo. ne vidiš prst prid očima. zemlja će se trest.nako te Bog pogleda! Utiši. Kako su zidovi bili uokrug. Kako je sluga biža najprvo polju. ali oni trs što je uz put. Isus ne tide uzet ništa od njizi. a treći put prosiče se zemlja. Kad je lipo. on viruje samo u pare. i Gavan i sluge sve ode u crnu zemlju. zemlja se trese. Crne se oblačine spušćale do zemlje. donese joj sluga iz kuće koru kruva. Stvori se Crljeno Jezero. Dok je ta stravota se tu zbivala.” “Daj zalogaj kruva. utišijo tebe Bog!” Kad dodija Gavanovici. Od svi 77 sluga samo dva imadoše dušu i srce i žrtvovaše ono svoje malo sirotinje za prosjaka. pa onda na zapad. a Gavanovica s ditetom u istočnin dvorima. jer je njega najvolio od svega blaga Gavanova. uzme ono nejako dite iz bešike. Ali ništa od toga tebi ne će naškodit jerbo si pomoga čovika u nevolji!” Kad se prosjak oprostijo od sluge. nako te Bog dragi pomoga!” Ona naredi slugi da odriže trs kupusa. Al’ da ga se otarasi. a jezera otvarat. rođenoj 450 . a uto se i smračilo. nako se za njin otvarala zemlja i stvaralo jezero. gazdarice. nego nestade. jerbo se Boga boja. Potrese se zemlja dva puta. jerbo joj se činila sramota da mu dade rukan. Tako Gavan ostade na konaku u zapadnin dvorima. kad ti ga je Bog da u vrtlu. U elać! Ovo je prokleta kuća i prokleto misto!” Sluga. Sluga ode i odriza zdravi trs. gospodarice. Pomozi mi. Od Bijakove do Zavelina siva i grmi gromovi pozivlju Gavana zadnji put na obraćenje. vedro nebo i mirna voda. Prosjak šćapi i ode ća. iziđe ona na vrata i reče prosijaku: “Biž’ ća s moji vrata! Vi skitančine i linčine ne date mira ni meni ni mome ditetu. I dvori Gavanovi. ti se ničeg ne boj! Gromovi će pucat. Gavan nije ni gleda šta se dešava vanka. al’ prije toga reče slugi: “Noćas će biti svašta. prosijak (Isus) se ukaza onome slugi i reče mu: “Uzmi tu zobnicu što visi o gredi. što su se na nj ćukenja zapišala. metne joj na papuču od noge i ona nabije nogon onaj kruv prosjaku prid nos. stavi ga u naručaj i ponese sa sobon. Čin on izađe iz dvora. Kako je sluga s diteton biža. skupa sa Gavanovicom. Pod zemljon se začu tutnjavina. utonuše dvori i Gavanovica s njima skupa. obaša je sve Gavanove čobane i kmetove. I odma biži. prije nego pođe. zvano i Imocko i Gavanovo. u njoj ti je vas najam. “Šta će meni Bog tvoj dok je meni Gavan moj!” kaza njemu oštrokondža. i jedan trs kupusa. i vas novac. Prosjak jopet upita: “Daj mi. i dandanas moreš vidit obrise zidina dvorski. Bog ti da!” proslidi prosjak. Ali džabe. al’ Gavan jopet samo pare broji. gladne. ovo će sve otići u propuntu. Tako ti je nastalo Modro Jezero. Te iste noći propuntali se i istočni dvori.

a pokriva i danas. Kad je doša u Proložac. Iz te rastvorene zemlje udari velika voda. k’o što je misterija i Crljeno i Modro jezero. Tako ti nasta “Utopišće”. Rkp. 2004. I Krenice i Udovica nesritna su i prokleta mista. Krenice provriju svake godine i unda čine šćetu jadnim ljudima. Ta je manja kazna. Te strašne noći. budno prate poštenje svoji Imoćana. str. zovu i Krenice i Udovica. Svak znade nešto. Ta dva imocka oka bude znatiželju. 13. Ispod Donji Vinjana imadu dvi bare. između Modrog i Crljenog jezera. Imotski 1997. Vele su života nevini odnila jezera. ne žali diteta! Od zla roda nek’ nije poroda!” Poviše Gospine crkve u Prološcu imaju dva okrugla jezerca. jer su oni živi svidoci kako Bog pedipsaje olost i lakomost! Al’ to ti jopet nije sve. u Imotskome 2004. ma ji isto svaki Imoćanin voli. FF Split. Sluga se za ditetom raskaja. začuje glas iz oblaka: “Baci dite ako misliš svoju glavu iznit!” Sluga se ustavi i baci dite. ma’ovina i bršljan te zidine. zemlja proguca i voda pokri. a ne uokruga. Tu su ti bila dva Gavanova guvna. ne da mu se ni koraka naprid. Samo se zemlja nad njima propuntala. Tu se nisu otvorila jezera. prid Boga su manje krivi. Pogini tada i 75 Gavanovi sluga. štuje i s njiman se vali. Kako ga baci nako se zemlja otvori i proguta dite. Pokrila je kupina. Fra Silvestar Kutleša. 420-423.322 322 Studentici Filozofskoga fakulteta u Splitu. sve što je Gavan ima. godine kazao fra Vjeko Vrčić. al’ one su još uzgarite i ne daju se. Zovu i Grbavčeva jezera. stra’ i straopoštovanje. Tu su ti isto bila guvna Gavanova i pojate. al’ su se otvorili virovi i voda mu podušila svu marvu iz torova. U Prološkom Blatu tri su jezera: Provalija. Od svega blaga Gavanova ostadoše živi jedino kokoši i kokošinjac. A Udovica je dosta žena u crno zavila. al’ ji ne pokri voda. sv. Te iste noći i to ti se sve propuntalo. Ovden ti vas narod o Gavanu pripovida. Narod ji zove “Gavanov kokošinjac”.kući (jerbo se u Kamenjaku rodija). Antoneli Rebić. Ta dva imocka oka drže sve na mistu. Krenica i Postranjsko jezero. al’ niko ne zna sve i neće nikad ni znat! To će ti uvik bit misterija. Matica hrvatska ogranak Imotski. Usp. tako ti je se i jezero propuntalo u duljinu. Al’ unda oćuti glas iz oblaka: “Biži dalje. dite moje! 451 . Život i običaji u Imockoj krajini.

Anđeo je izveo Bonu iz grada i odveo je daleko na južni dio grada Paga. Bona je bila dobra te je anđeo po Božjoj zapovijedi upozori na ono što će slijediti. jak vjetar i potres 452 . Caska. Anđeo se u Caski osvjedočio o velikom grijehu koji se nastanio u tom gradu. ljudi su se s bogatstvom sve više udaljavali od Boga. a tada Bog spusti vatru. Našao je dvije sestre Bonu i Malu. u kojem su ljudi dobro živjeli. Radi toga je Bog poslao anđela prerušenoga u siromaha da vidi ima li u Caski poštenih ljudi.Modro jezero CASKA Na Pagu se pripovijeda da je na tome otoku bio bogat grad. Međutim.

Petra Jakovčević. a srednju tehničku u Puli. Njen proboj kroz krški kraj na kraju završava prekrasnim. gdje i danas živi. 1932. Caska je. u mjestu Pagu na otoku Pagu. 2005. Legenda govori da je Caska bila bogat grad u kojem su živili dobri ljudi. 323 453 . Naša je dvi sestre Bonu i Malu. kako se bogastvo povećalo. nalazi na dnu mora. Zajedno su osnovali grad Pag. 5. Ali. a š njom i sve zlato i dragulji koje su judi imali u izobilju. triba vidit ima li u Caskoj poštenih judi koje bi tribalo spasit od strašne smrti koja je pritila svim njenim judima. Nakon toga vratio se u Pag. anđel je izve Bonu iz grada i odve je daleko. Kao dijete često je od svojih roditelja slušao razne priče o Pagu i njegovim mještanima. Taj dan kad je Caska tribala bit kažnjena. 52. na južni dil otoka Paga. u ruševinama i plamenu potonula u dno mora. a neke je zapisao). Tu je završio osnovnu školu. Živio je veoma raskalašeno i bio je veliki proždrljivac. FF Split. slučajnog prolaznika. Anđel se. jak vitar i potres na Casku. Tad je Bog s neba spusti vatru. Na njezinu se toku nalazi veliki broj slapova i brzaca. Neke je priče zapamtio. nakon potresa. Rkp.na Casku koja u ruševinama i plamenu potonu u dno mora. Prema svima je bio veoma Zapisala je na Pagu 2005. a u književno-teorijskom pogledu završetak navedene legende ujedno je i etiološka predaja. prema toj legendi Pag su osnovali dobra sestra Bona i mladi čobanin za kojega se ona udala. osvjedoči o velikom grihu koji se nastani u tom gradu. Dakle. Nekad u davna vremena živio je bogati Gavan čije se nepregledno bogatstvo prostiralo ponad Kninskog polja. godine proglašena Nacionalnim parkom. a kazao joj je Jure Kaurloto (rođ. Danas se Caska. a i sam je bio svjedok nekih od njih. Posla je svog anđela koji je u obliku furešta. Sve zlato i dragulji s Caskom su potonuli na dno mora. Bona je na južnom dilu otoka našla mladega čobana za kega se i udala. g. Radi toga je Bog odluči kaznit Casku. Bona je bila jedina poštena i anđel ju je po Božjoj zapovidi upozori na ono ca se sprema. kad je doša u Casku. Roškim slapom i Skradinskim bukom. str. tako su se judi sve više udaljavali od Boga.323 (Pag) RIJEKA KRKA Krka je 1985. sv.

naprasit i nemilosrdan. trudna Gavanuša u posljednji trenutak odluči ih spriječiti. Prekrasni slapovi i sedrene barijere usjekli su rijeku Krku sa sedam pritoka. Kad mu je voda već bila toliko potrebna. Svi su redom bili veoma mršavi. iz Gavanovih mlina potekla je voda i natopila mu čitavo imanje. Takva osjećanja ona nije poznavala. za svako sirotičino dijete po jedan. a znala je da je Gavanovo sve dokle pogled seže. kao i on. nogom po podu. Popevši se na obližnji brežuljak. jer su im se usta od duga puta svima bila osušila. a siromašnima nikad nije pomagala. Nije se ona bila sažalila nad siromašnom ženom i njenom djecom. neka im ju je na izobilju. nije poznavao nevolju i njegova su vrata za sirotinju uvijek bila zatvorena. a kad bi ih otvorio. Gavanova djeca. ženu. opakija i lakomija. Bogatstvo stola kojim su se 454 . preklinjući Gavanušu Bogom. vičući kako za nju postoji samo jedan Bog. tjerajući ih pred vratima dvora kada bi se usudili zaprositi malo kruha ili vode. Ni oni nisu bili mnogo drugačiji od oca i majke. u dronjcima i vidno iscrpljeni dugim putom. Međutim. bili iznimno raskalašeni i proždrljivi. pa je zamolila malo te vode. djecu i sve prijatelje proždrljivce. Potom sirotica ponizno zamoli malo vode. Imao je ženu Gavanušu koja je bila još i gora. baci prokletstvo na njih. gromovi zatutnjili. otrčala su da ispune očevu naredbu. Ona nije znala za Boga. Za vrijeme te gozbe na vrata Gavanovih dvora je pokucala siromašna žena sa svoje sedmero djece. to bi bilo zato da ih se isprebija i otjera. Bila je trudna i bojala se da joj sirotica ne naškodi. osobito prema siromašnima. Ozarena od sreće sirotica taj komad kruha raspodijeli svojoj gladnoj djeci. Na Gavanovom posjedu nalazio se mlin. njen Gavan i da svoje bogatstvo ne želi uzaludno raspršivati na nezahvalne bijednike. zemlja se zatresla. U tom su trenutku munje proparale nebo. sva sretna. Tužna sirotica pokupi svoju djecu i ode iz Gavanovih dvora. Gavanuša se na to razbjesnila i zamahnula rukom prema siromašnoj ženi. gurnući ju prezrivo i sa gnušanjem. Potopila mu je dvor. Gavan je imao mnogo sinova i kćeri s kojima je uživao provoditi vrijeme i kojima je namjeravao ostaviti čitavo svoje bogatstvo. Sirotinju su izrugivali i ismijavali ih. Ugledavši siromahe u svome dvoru kako mu ometaju gozbu. Sa stola punog izobilja dala joj je koricu kruha. Jednog dana Gavan odluči napraviti veliku gozbu za svoje prijatelje koji su. bolesno u naručju. noseći najmlađe. Gavan se razbjesnio i naredio da se puste psi iz vežnje. njega.

Kad se žena vratila doma svoje je dite našla zdravo. FF Split.. priredio Anđelko Badurina. našla je zdravo dijete. a Gavanovi dvori i danas se vide potopljeni pod njenim bogatim slapovima. Zaštitnikom je očiju. Rkp.-6. Siromašno stanovništvo iz okolnih naselja počelo je naseljavati to područje formirajući staru Scardonu i Šibenik. Kazivači su bračni par od 1955. Mučen je (269/70) za vrijeme cara Klaudija II. a na vratima je željezna rešetka. Ozdravio je padavičavu djecu.324 SVETI VALENTIN Valentin je povijesna osoba o kojoj nema detaljnijih podataka. 2006. 2005. a kada je žena došla kući.proždrljivci gostili postalo je dijelom bogatstva Krke. Valentinu za ozdravljenje djeteta. Legenda govori o ženi. str. Zagreb 1990. 325 Leksikon ikonografije. u Gaćelezama) i Tereza Tabula (rođ. Rkp. Kršćanska sadašnjost. U njoj se nalazi mali Gospin kip. a kazao joj je Jure Kaurloto.stoka 455 . koja se molila svetom Valentinu prid njegovim oltarom u crkvi Marijinog Uznesenja. Blago .325 Mnogobrojna su mjesta kojima narod hodočasti tražeći u njima utjehe u svojoj tjelesnoj i duševnoj boli. 1937. Crkva se najednom napunila jakom svjetlošću. 52. Postoji još takvih štorija o mirakulu svetog Valentina pa mu se u čast danas čuva njegov kip u obliku diteta u toj crikvi gdje se žena molila za svoje dite. g. 1936. Brusan u Grabovcima). djev. g. sv. Prema legendi bio je svećenik. liturgike i simbolike zapadnog kršćanstva i Uvod u ikonologiju Radovana Ivančevića. godine. 5. Petra Jakovčević. str. Njegov je blagdan 14. Kazali su joj Jure Tabula (rođ. U jednom trenu cila se crikva napunila jakom svitlošću. te mu je atribut padavičar. g. godine u Šibeniku. FF Split.326 (Pag) GOSPE OD GORME U hridini s desne strane uvale Trstene iza Postira nalazi se stotinjak godina stara kapelica Gospe od gorme. Pripovijeda se da je kapelicu u stijeni 324 Marita Tabula zapisala je 2006. Otada je vode bilo za svakoga. Na Pagu se pripovijeda o jednoj ženi koja se u crkvi molila sv. za ozdravljenje svog bolesnog diteta.. 326 Zapisala je na Pagu 2005. Žive u Šibeniku. 580-581. veljače.

2005. a čobani za napojit svoje stoke. u hridi. Malo blato i Blato Rogoza. težaci su počeli uzimat vode za polivanje polja. a na otoku postoje čak tri jezera: Velo blato. ali je odjednom udario grom i s hridi je pao veliki kamen baš gdje je on netom bio. stoka i ljudi bili su u opasnosti. sv. Danas postoje toponimi koji potvrđuju da je vodeno bogatstvo za Pažane bilo iznimno važno: npr. FF Split. Jednog godišća u Pagu je bila velika suša.izdubio Stipan Biočina jer se ondje za vrijeme oluje sakrio i opazio neku svjetlost. Pažani su se molili Majki Božjoj u Starom Gradu. Stipan Biočina sakrì se ispod hridi za vrime jedne oluje. U Postirama na Braču 2005. Na cijelom području grada Paga. 11. Posli nekoliko dan molitvi i odricanja od jela. Bi je to jedino vrelo koje ni presušilo na otoku i judi su dolazili iz svih mista da bi se napili. Vodice. Lina Bižaca je kazala Tei Fabris. Pažani su se molili Majci Božjoj u Starom Gradu i nakon nekoliko dana molitve i posta samostanski se bunar napunio vodom do vrha. kad u isti moment. Vode u bunaru taman toliko da se ni prelivala priko korniža po samostanskom dvorištu. 327 456 . Misecima ni dažilo. Bez obzira koliko su judi uzimali vode. a i judi. samostanski bunar se napuni do vrha. I ta legenda u osnovi ima etiološku predaju jer pripovijeda o uzroku gradnje kapelice i nastanku njezinoga naziva Gospe od gorme. Vode se uzimalo stalno. 77. kapelicu. Iz zahvalnosti izdube u kamenu. visina vode u bunaru se ni smanjivala. postoje brojni izvori vode. a uvik je bilo dovoljno za sve. Rkp. Zbog nje je u opasnosti bilo sve ca su seljaci posadili. udre grom i s hridi pàde veliki kamen baš di je on malo pri’ bi’. Na Pagu je bila velika suša i sva ljetina. Približio se da vidi što je to. str. blago. Opázi je nikù svitlost. g. pa su u pojima prisušila sva vrela. Kod hrvatskoga je puka snažna vjera u moć molitve.327 (Postire na Braču) SAMOSTANSKI BUNAR Naziv Pag dolazi od grčke riječi “pege” koja znači izvor. Tako je bilo danima i nedijama. kao i na većem dijelu otoka. jedan dio paške uvale zove se Janjeće vode i slično. Priblížì se kako bi vidi če je to. vinova loza. Strahujuć od nedaće koja je zapritila zbog suše. Kad su se svi judi napili i doma odnili za napravit zalihe.

329 Legenda je zapisana 1994. NOVELA Novela je priča o običnim ljudima i njihovu životu. Didak. FF Split.) nalazi se ljubavna priča o Malgareti Spolatini koja je noću s Lopuda “plivala svome ljubavniku redovniku na Petri Jakovčević kazao je Jure Kaurloto na Pagu 2005. Prija se moglo vidit u nekim molitvenjacima slika anđela kako nose kapelu priko Vrbasa. kugom poharane. Karakterizira je realističan književni pristup. od koga je bila bašća. kad bi putnici okasnili. svraćo se u kapelu. kiša je pala i sva poljska vrela su se napunila. rkp. a jednu noć su anđeli prinili kapelu u njenu bašću. ona bi nju oprala i očistila i ne bi je dala prljati. str.329 5. Tu je bila pustika i kad bi bilo neko nevrime. Boccacio je u pisanoj književnosti afirmirao novelu. godine u Novoj Biloj. Prag je osto u Vrbasu i dan danas se more viditi kako voda iđe priko njega. rođ. 2005. eto. I di ko da je kasnio. U Straparolinoj talijanskoj zbirci novela Ugodne noći (XVI. a priča se da će tako i zavik ostat. samo se išlo konjima. godine po kazivanju Mare Kolende. I ona je mislila da Bog dâ da ozdravi. Rkp.. i da je onu kapelu u njenu bašću. st. 6. Firence. Bog je dao da ona ozdravi. Vl. godine pobjegli iz. a uz kapelu napravljena je crkva i tuda su se čudesa stvarala i bolesni se ličili do. ne bi imali di nego u kapelu. Voda u samostanskom bunaru se vratila na razinu na koju je uvik bila. dok je nisu srušili.328 (Pag) KAPELA U PODMILAČJU U Podmilačju bila kapela i uz kapelu pravila se crkva. On je još gori. g. ovog rata. sv. 52. To je bilo kada nikad nije bilo nikakvih vozila. 1923. je ćer obolila i odala je tuda po bašći i ona je gledala di se tu u kapelu sve svraća. 1994.Nekoliko nedija posli. A s druge strane Vrbasa bila je neka muslimanska bašća. Giovanni Boccacio (1313-1375) napisao je Dekameron koristeći priče sedam djevojaka i tri mladića koji su 1348. djev. 328 457 . U kući od jednog bega.

Od trenutka kada su roditelji saznali za njihovu vezu. priredila Maja Bošković-Stulli SHK. u plemićkoj obitelji Vitturi rođena je kći Dobrila. Kako bi je kaznio zbog sramote koju mu je nanijela. Braća je prevare zapaljenom svijećom na pogrešnom mjestu i ona se utopi. Dobrilin je otac. no nisu se smjeli viđati zbog neprijateljstva između svojih obitelji. MILJENKO I DOBRILA Tragična romansa veronskoga para Romea i Julije kojima roditelji nisu dozvoljavali da se viđaju poznata je u cijelom svijetu. a kako bi spriječio Miljenka da je pronađe. Takve situacije događaju se i danas. 24. Dobrilu je otac poslao u samostan u Trogir. i to baš u Hrvatskoj. a malo je onih koji znaju da se ista sudbina već dogodila. Tragičnu sudbinu istovjetnu talijanskoj nalazimo u Dalmaciji. Gotovo da i nema osobe koja nije čula za njihovu tragičnu sudbinu. godine obavljena vjenčana ceremonija. U drugoj polovini XVII. iz Usmene pripovijetke i predaje.330 U naše vrijeme Hrvati najčešće pripovijedaju didaktične. Pokušavajući pronaći Dobrilu. Miljenko je za to saznao i došao iz Venecije upravo u trenutku kada su mladenci izgovarali zavjete te je spriječio vjenčanje. Dvoje mladih zaljubilo se. a u obitelji Rušinić sin Miljenko. Nakon što je u kolovozu 1690. točnije u Kaštel Lukšiću. a Miljenka su roditelji poslali u Veneciju. Miljenko je došao u sukob sa zakonom i zbog toga su ga osudili na zatvor u Visovcu. Dobrila je bila pod strogim nadzorom. ne mogavši podnijeti da se njegova kći udala za Miljenka. 330 458 . Bijeg mladih natjerao je Dobriline roditelje na popuštanje te su im stoga poručili da se vrate u Kaštel Lukšić kako bi se obavilo vjenčanje. Također je pitanje postoji li sličan slučaj u još nekoj zemlji. no tragedija je rijetkost. Zagreb 1997. Dobrilin otac ugovorio je vjenčanje svoje kćeri sa starijim trogirskim plemićem. st. naručio je njegovo ubojstvo koje zbog Miljenkove domišljatosti (prerušio se u fratra) nije uspjelo. šaljive i baladne novele. Tako barem svi misle.otočiću Sveti Andrija” kod Dubrovnika. str. MH. Tamo je upoznao bolničarku preko koje je Dobrili slao poruke i ugovorio bijeg. No nije sve ostalo na tomu.

razboljela se i nedugo potom umrla.331 (Kaštel Lukšić) O sudbini dvoje mladih napisane su: novela. Posljednja želja bila joj je da bude pokopana zajedno s Miljenkom u crkvici Sv. plovili svim morskim putevima i pod starost se vraćali na otok. “Kad se vratim s ovog dugog putovanja” rekao joj je jednog dana prije odlaska – vjenčat ćemo se! “Zasadit ću vrt oko kuće. Poljubio je djevojku i otplovio. zemlje Dalekog istoka. jao onomu tko makne ove kosti”. visoko se diže Marinićev toranj. a muškarci su cijeli svoj život uglavnom živjeli na moru. ali nikada ne bi zaboravili pjesmu o otoku nalik raju i predaju vezanu za toretu na Silbi. (Ona je dio loze de Michelli Vitturi. U sredini Silbe. 1891. lijepa bila je njegova zaručnica Antonija Mauro. ako ih more prije toga ne bi progutalo. opera te kazališna predstava. a u Kaštel Lukšiću još uvijek postoje oba dvorca. smješten usred parka. hridi sjevernih mora. Dobrila je nakon toga izgubila zdrav razum. kaže priča. sv. obale Afrike i Australije. godine kazala teta Marija. Ivana u Kaštel Lukšiću nasuprot dvorca. I mlada. kapetan. još mornar. Poznavali su obje Amerike. starci i djeca bili uglavnom pastiri. Uz njega se vezuje priča o ljubavi jednog morskog vuka koji je za sobom ostavio kuću. uska kula na čiji vrh vode vanjske kamene stepenice. a dječji dom u Kaštel Lukšiću. i Vitturijev i Rušinićev. nosi naziv Miljenko i Dobrila. Studentici Filozofskoga fakulteta u Splitu. Toranj se visoko uzdiže i s njega se pruža prekrasan vidik. Bio je mlad. silbanski je spomenik jedne ljubavi koji je to mjesto učinio čuvenim. A taj toranj na vrhu sela. Vraćali bi se da umru. U prošlosti su na ovom otoku žene. 331 459 . Karmeni Carev. na istoimenom otoku. Na njihovu vječnom počivalištu zauvijek je uklesana poruka “Pokoj ljubovnicima”.osvete na mostu ispred dvorca ubio svojega zeta. Zovu je još i “Toranj ljubavi”. u Kaštelima 2005.) Rkp. 21. FF Split. To je okrugla. 2005. toranj i grob na kojemu je još za života dao uklesati natpis: “Petar Marinić. smješten nedaleko od njihova posljednjeg počivališta. TORANJ LJUBAVI Silba je jedino selo na otoku. a usred vrta sagradit ću tornjić s kojeg će se vidjeti cijeli otok i more”.

sv. poškropljen slanoćom mora koju vjetar nosi za olujnih dana. Petar Marinić joj se nasmiješi. dj. Pokatkad je motiv dva brata od kojih je jedan bio dobar. tvoje zaručnice. Djevojčica se također zove . u Ričinama kod Imotskoga). rkp. Taj je motiv i u glasovitom djelu Sermones discipuli Ivana Herolta kao i u djelima bosanskih franjevaca koji su djelovali u razdoblju katoličke obnove od kojih valja istaknuti Matiju Divkovića i njegovu besjedu o dvojici braće. on – trideset godina stariji.Dugo je plovio oceanima. 1938. Sagradio ga je od živog kamena i kamenim je zidom opasao vrt oko njega. Ti su motivi u usmenoj komunikaciji prisutni preko četiri tisuće godina. Jedan je brat našao komad drveta i na njega stavio svoga sina i gurnuo ga prema Jeleni Braović 2007. Usp. mnogo je djece dotrčalo na silbansko pristanište. još lijep u ozbiljnoj zrelosti svoga života. postat će to kći. 33. s vjenčanim prstenom na prstu. ali krepak.Antonija! Rastuži se pomorac. U suvremenoj hvarskoj noveli pripovijeda se o trojici braće. koja se udala za tvog prijatelja. Ušla je u tu ogradu njezina kći – s rukom u ruci kapetana Petra Marinića. na najvišoj uzvisini Silbe. Tomislav Đurić. Čekat ću dok se ovo dijete ne razvije u ženu”. Antonija Maruo nikada nije tamo zakoraknula. Pandžić. Vl. str. guste crne kose. uzme je u naručaj. I gledali su s tornja otok. s prorijeđenom kosom. Mještani ga zovu – Marinićeva toreta!332 (Silba) BRUŠKA GOJČICA U usmenim je pričama od drevnih staro-egipatskih vremena motiv tri brata. a drugi loš. 332 460 . Zadesilo ih je nevrijeme i bura je prevrnula njihov brod. uspravan. pomiluje je i upita ljude okupljene na pristaništu: – Čije je ovo dijete? – To je kći Antonije Maruo. Bio je uporan i čekao dugih dvadeset godina. E. Među njima je bila i jedna posebno ljupka djevojčica. 2007. brodove i more. Dvojica su braće bili vrijedni i sa svojim sinovima su išli na more ukrcati drva. Ona u cvijetu mladosti. rođ. velikih sjajnih očiju. godine kazala je Ruža Brnas (djev. nav. a treći je brat bio loš. Toranj na uzvisini vrta. ali ako majka nije mogla postati mojom ženom. zagrli djevojčicu i zakle se: “Antonija me nije čekala. Dao je sagraditi tornjić usred sela. stoji i danas kao spomenik ljubavi. U tim su pričama dva brata bila dobra. uz svoju kuće. a kada se konačno vratio.

treći brat se izvukao i doživio je preko stotinu godina. Međutim. U selu Brusje živili su tri brata. Tada su svi čuli ono što nitko nije mogao ni promisliti. išao je što dalje od sela i u nekom masliniku objesio je mazge i proboo ih kolcem. Spasilo se jedno dijete koje je otrčalo kući kazati što se dogodilo. Ostao je nepokretan i trpio je velike bolove. Harmonija je uspostavljena i zasluženom kaznom koju je doživio treći brat te je u strašnim mukama priznao svoj grijeh i molio da ga njišu na stolici privezanoj o stropnu gredu – jer je i on objesio mazge i njihao ih. 461 . Vrag trećemu bratu nije dao mira i odlučio je od nećakinja posuditi mazge i otići u polje. Sutradan je zamolio da ga privežu na jednu stolicu i nose kroz selo kako bi svi saznali za grozotu koju je učinio. Jedon od braće uspi je noć komad darva na kojega je stavi svojega sina pa ga je gurni prima kraju. Kad od bolova nije mogao zaspati zamolio je da stolicu privežu za stropnu gredu i njega stave na nju te ga njišu onako kako je i on njihao one mazge. Bura je bila sve jača i jača a brod se sve veće njiho te se na kraju privarni a dvo brata sa svojim sinovima su se nošli u moru. Novelom je uspostavljena harmonija jer su sirotice od nastradale braće bile vrijedne i svojim su trudom uspijevale živjeti bez oskudice.obali. začuo je vapaj svoga brata te se vratio kako bi ga spasio. Međutim. nevrime je bilo jače od njih i barzo ih je svih more progutalo. Od cijeloga imanja ostale su im dvije mazge. More ih je progutalo. Optuženi su krivi ljudi koji su poslani na galiju gdje su i smrt dočekali. Kući su ostali treći brat i njegove dvije nećakinje od nastradale braće. Treći je brat bio lijenčina i nikada ništa nije htio raditi i bio je ljubomoran na svoje nećakinje koje su bile vrijedne i nisu živjele u oskudici. Kad je htio izići. Jedina mu je želja bila ispričati zločin koji je počinio i potom umrijeti. Pravi krivac. kad je iti izoć iz mora spriči ga vapaj njegovega brata pa se vroti u more da bi sposi brata i njegoveg sina. Zločin koji je napravio stalno mu je bio pred očima i progonio ga je. Nevrijeme je bilo jače. ni to mu nije pomoglo da pođe s ovoga svijeta. Jednoga je dana pozvao svećenika i muža svoje nećakinje kako bi se ispovjedio i kazao svoju tajnu koju nije mogao u grob odnijeti. Al. dvojica braće sa sinovima išli su na more ukarcat darva u brod i u temu momentu čapilo ih je nevrime. U toj je noveli tragična sudbina dvojice braće i zloća njihovoga trećega brata.

Kako se u to vrime živilo od poja. Vroti se doma i reka zermonima da su mazge u njihovemu poju. probo kolcen i tamaliso sve dok nisu krepale. da bi prihronili fameju. To je teško pogodilo cilu fameju. a ono ča je napravi nikad ni zaboravi. droge voje su mu ih zojmile. Jedino ča su te dvi sestre imale bile su dvi mazge. tako da svi znaju koju grozotu je učini. dvi ženske. otkuda dolazi i prezime 333 462 . Nakon ča je pasalo pad don. Somo je želi umrit.Jedno dite ča se sposilo. Ostale su dvi sestre i brat koji je imao deset godišć. Al. Iskali su ih svukud i cilo selo je pomoglo. I tako je i bilo. Judi ka judi. al valo je hodit naprid. Niko ni moga virovat da jedon čovik to more napravit nikome ko ga je toliko voli. Iz dona u don budi se ogorčen ča je još živ. A sad kad njih već ni bilo. ni se moga pomitit s tin kako one. i onda da ga tamalisaju kako i on one mazge dok ne porti s ovega svita. Hraste. to ga je uvik progonilo i to mu je bila kazna za ono ča je napravi. A provi krivac se izvuka i duboku starost doživi. s njima su hodili u pašu i gonili. se 1929. Završila je osnovnu školu na Hvaru. al mazgih ni bilo nikud. Poslali su ih na galiju di su i smart dočekoli. cili život bi je linac i živi na račun svoja dvo brata. a kazala joj je Katica Hraste (djev. I tad su svi čuli ono ča nikad niko ni ni propenso. on je iša do svojih zermonih i pito ih bi mu one posudile te mazge za u poje.333 U Brusju na Hvaru zapisala je 2006. Sutradon je naredi da ga stavidu na jednu katridu i nosidu po cilemu selu. imaju a on ne. a ta žeja nikako da mu se ispuni. ča su se utopili nikad ni imo ništa. ni ga imo ko hronit poče je bit ljubomoran na svoje zermone. tarčalo je doma reć svoje dvi sestre koja dežgracija ih je strefila. Sutradon su one išle pud poja a tamo ničega. I tako je jednega dona odluči zvat popa i muža svoje zermone kako bi se ispovidi jer svoju tajnu nikako u greb ni moga odnit. Treći brat od dvo. barzo su nošli koga će okrivit. nepokretan je osto i velike bolove tarpi. Bi je stor. ni to mu ni pomoglo da porti s ovega svita. priko sto godišć je imo. zaželi je svoju zodnju želju da katridu privežedu za stropnu gredu i da njega stavidu sest na nju. odve ih je u niko poje maslinih i tamo ih je obisi na masline. a kako su ga one čudo volile. nošli su mazge obišene na maslinama. Blizu su bili niki judi iz drugega mista i oni su plotili za tuju zločin. g. u čudu su stale pensat di su njihove mazge. rođ. te dvi mazge su čudo vridile. S tima mazgama iša je ča daje od što daje od sela. Davno su u njenoj obitelji svi muškarci bili neobično snažni i visoki (kao hrast). Al trećem bratu vrog ni do mira. Katarina Mišković. Kad od bolovih ni moga već ni zaspat. g. u Brusju na otoku Hvaru gdje je provela cijeli život i gdje živi još i dan danas.

Dođe Kaja. Nek se ženi ženila ga mati. Bože je bio na izgled viđen i imućan momak pa se u njeg zagledale mnoge cure iz tog kraja. Bože je imo veliko stado ovaca što je u no vrime bilo veliko bogatstvo. 2. Priče koje su njoj prenijeli u nasljeđe njezini preci ona je uvijek rado prenosila drugima). Kao djevojčica slušala je od svoje bake Marije stare bruške pjesme od kojih je većinu zapamtila a neke i zapisala. BOŽO I KAJA Za mnoge novele pripovijedači kazuju da su istinite. I dalje se potajno viđao sa Kajom. od puste žalosti spjeva pjesmu. Skupiše se svi seljani i otpoče pjesma i kolo. Donila bi što bi kajder bila. Poslije vjenčanja vratiše se u Mlakvu i pozvaše sve selo na slavlje. 1. Da me oće u svate pozvati. a i Kaja u njega.. Nakon nekog vremena odluče da se vjenčaju. sv. FF Split. Zaljubi se Božo u nju. I dok je čuvo ovce spazi on Kaju iz susjednog sela koja je bila lipa ali iz siromašne kuće. Pošto je Kaja bila siromašna. ali Božini mater i ćaća ne dadoše o tom ni govoriti. Sastajali bi se oni svaki dan kod ovaca i ašikovali. oni su za Božu našli drugu curu koja je bila imućna. Jedan dan njegov ćaća otišo po curu Martu i doveo je u kuću. Svekru babi svilenu košulju.Emocionalni je efekt novele postignut lirskim slikama i lirskim tonom. Sidoše Božu i Martu u kola i vjenčaše ih u crkvi. Kad čude Kaja za to. Njegova obitelj odlučila ga na silu natrati da oženi Martu. Kao djevojka poslije mise nalazila se s drugim mladima iz Brusja ispred crkve kod starog bora. i odluči doći u kolo i zapivati. str. Bože je izbjegavao tu imućnu curu koja se zvala Marta. Svile mu se kosti od bolesti. Time su pojačane poanta i didaktičnost novele. Hraste koje je uzela ta obitelj. Rkp. 2006. ufati se do mladoženje u kolo i započe: Sinoć meni karli haber dođe Da mi je se dragi oženio. gdje su starim pričama kratili svoje vrijeme. 463 . Takva je i sljedeća: U malom selu Mlakvi živio je jedan momak koji se zvao Bože.

ćaća i braća ga opet prisile da se vrati kući. Jadni Božo se vratio svojoj kući. Bože se sakrio u njih. Kad je malo došla sebi. Božini roditelji. Oboje su plakali gromkim glasom. Diglo se cilo selo da ide u staju po Božu. ja ostajem sa Kajom. Kaja svojoj. Marta i ostali seljani zatekoše ih kako side zagrljeni. Kaja se vrati kući a svatovi se raziđoše. Kad su upali u štalu. Tu su ostali u sjenu skriveni tri dana. pripadoše se i izletiše iz staje. Treći dan on opet ode u iste staje i obisi se. Svekrvici crnu jameniju. Marta mu prva priđe i reče: “Ako ti Kaju voliš ja ću se vratit svojoj kući makar to bila velika sramota!” A na to Bože reče: “Ti slobodno ajde odakle si i došla. samo da to ne bude velika sramota za njihovu obitelj. U šumi su bile staje gdje su spraćali ovce. da ga vrate na silu kući. I Božina mater je plakala i kroz plač govorila: “Jadna ti sam do Boga svoga što uradi od diteta svoga?” Odgovor joj na to Kaja 464 . Kad je ušla mrtvac je bio donesen iz staje i položen na daske. Niko nije znao di je Bože otišo. jer su se tu i prije sastajali. od velike tuge i žalosti. vikala je iz sveg glasa ako je tu da se javi. Martu i njegove roditelje pogodi velika sramota zbog svega toga što se desi. Kad su čobani došli da sprate ovce. Kad je Kaja došla do staja pođe da traži Božu. Seljani se zagledaše na to. samo nju oću za svoju ženu pa makar prosjak posto!” Mater. Otišli su odma u selo da kažu kakvo se zlo dogodilo. Tražili su dan i noć ali nisu mogli ni slutiti da je Božo bio u stajama sakriven u sjenu. spremi se i krene Božinoj kući. a pogotovo sa Martom. Odluče da ga pođu tražit. Ona je prišla Boži. Kaja je naslućivala da bi on moga biti u stajama. pade odma u nesvist. Kad se vratio nije sa nikim pričo. jer ni njezina mater nije tila te sramote. Kad Kaja ču za to da se Božo obisio. Krenu ona prema tim stajama da vidi je li Božo tamo. zgledaše Božu kako visi.Ko no moje srce od žalosti. Ode on do Božine matere i ćaće pa im kaže da je vidio Božu i Kaju u staji. sve dok ih nije spazio jedan od čobana što je tu spraćo svoje ovce. a Bože okrenu u plač i pobježe iz kola prema šumi. Božo skoči s pojate pred Kaju i čvrsto je zagrli. Smrklo joj se a ne svanulo joj se. pala po njemu i počela nabrajati.

bio je teško ranjen i Hasan-aga Arapović. knj. sljedeći je. venecijanski opat Alberto Fortis. HKD Napredak. U anegdotama je humorističan i satiričan ton. spustio ga na zemlju zajedno sa 334 Hrvatska usmena književnost Bosne i Hercegovine: proza. priredio Marko Dragić. MH. osim te balade na hrvatskomu jeziku i u talijanskom prijevodu. Strukturom i tematikom bliska je nekim pričanjima iz života i šalama. Sarajevo 2005. čini mi se. gazda područja od Župe preko Grabovca do Zagvozda. VRGORČANIN UKRAO KOTAO U kandijskom ratu. neki siromah kupio kotao. Kod tog Pervana 1772. U svom putopisu Viaggio in Dalmazia (1744. koji je za svoga domaćina kazao da je “vrstan pjesnik odličnih lirskih i epskih pjesama”.dala: “Dabogda ti prokleta bila što si ovu ljubav uništila!” Sahraniše 334 Božu i završi se priča o tragičnoj Božinoj i Kajinoj ljubavi. (Kupres) 7. g. Između domišljatih i smionih poteza u prijevarama. ali u slučaju nužde. O tomu događaju predaja i danas postoji u Vrgoračkoj krajini. ne štede ni kršćane. a govori da je nesretna Hasanaginica na putu iz Ljubuškog za Imotski sa svadbenom pratnjom prošla kroz Vrgorac i prenoćila u kući predaka narodnog pjesnika i serdara (vojvode) Ante Pervana Prže u Kokorićima. što sam ih čuo pripovijedati o jednome od njih. kažu. Krađe Vrgorčana obično padaju na teret Turaka.) Fortis je. ANEGDOTA Anegdota je kratka priča koja najčešće na šaljiv način kazuje o određenim osobama. pa došavši blizu njega. drama i mikrostrukture. uz čije je ime vezan događaj opjevan u pjesmi o Hasanaginici. godine više dana je gostovao putopisac i prirodoslovac. 243-245. Lupež se nađe na sajmu. karakterističan. Hrvatska književnost Bosne i Hercegovine u 100 knjiga. str. Da li je Ante Pervan Žalosnu pjesmu o Asanaginici kazao svomu gostu Albertu Fortisu ili je Julije Bajamonti tu pjesmu zapisao i dao Fortisu – do danas se ne zna. 465 . navodi i anegdotu “Vrgorčanin i kotao”. vođenom i na vrgoračkom području. 5.

“ još jedna rijeka. nije ga ubio. 336 Dijani Paponja ispričala Janja Buntić. 1. kako sam ja učinio. Sva mu vojska izginula. 19. Dalje reče: “Ima rijeka jedna koja pogodine teče uzvodno. Brkić. sv. “A ima” kaže. zb. tamo đe sam ja ratovo ima jedan grad u kojem šever puše s juga. “to sve imat za vas i tako sam svu voj336 sku izgubio. Vrgorčanin zgrabi kotao sa zemlje i metnu ga na glavu ne mijenjajući položaja. pa izranja tako i tako pravi plodnu zemlju. Ovaj odgovori iskreno: – Nisam na to pazio. FF Split. Dok je on s jednim svojim znancem nadugo i naširoko razgovarao o poslovima. a južina sa ševera”. rkp.zavežljajem sa strane. Rkp.. upita upravo toga što ga je imao na glavi. Dijani Mišetić kazala je Jolanda Mišetić (rođ. Sad mi” kaže. g. završivši razgovor. Jadan se mora vratit svom caru u Carigrad i kazat šta je bilo. “sudi. 31. djev. je li vidio koga da mu gaje odnio. 12. listopada 1953. profesorica u splitskoj Zubotehničkoj školi). 1031. Ona sedam puta ponire. ko Trebižata.335 (Vrgorac) PAŠA I CAR Neki paša ratovo oda oko Čapljine. kadli paša skoči i ovako reče caru: “Čestiti care. pa ti ga ne bi ukrali. ali morao si ga metnuti na glavu. str. ne videći više kotla na njegovu mjestu. d. 335 466 . (Čapljina) BABA IZ DOLJANA Turci ufatili neku babu i pitali je oklen je. 2004. u Vrgorcu. 2004. rođ. to je mislio na Počitelj. Car mu je trebo otkinut glavu.” “Ovaj kad je to čuo. živi u Čapljini. jerbo tamo se sunce tri puta pojavljuje i tri puta nestaje za brdima i jerbo je tamo bio kameni most. ondalen dino ima kameni most. okrenuo. Vl. pa izvire. Baba im kaže: – Ondalen di sunce tri puta zapne i tri puta odapne. Turci vide da je baba iz Doljana. Kad se onaj drugi. to je ko Krupa. pa sam šćeo” kaže. a ona je kod svog ušća”. “najplodnija. pogodine nizvodno”. sv. brate.

godine po kazivanju Jure Lebe rođ. su ih prihvatili i pomogli im da se vrate u Englesku. 338 Studentici Filozofskoga fakulteta u Splitu.Tako Turci babu puste. Kazala joj je Matija Vladović (djev. Vidjevši to. júdi su navalili na avion ko mravi i skupili sve iz aviona (deke. godine u Kaštel Sućurcu. 11/06.). hranu. godine u Kuli kod Lovreća kazala Ana Mustapić (rođ. Kad su Turci zaposjeli cijelu Imotsku krajinu.-7. 6. pa joj je sirac nepažnjom ispao iz ruke.). Vl. a ona nije znala da su Turci opsjeli Kaštel. 338 Tako su pučani Liskavca izbjegli svoju propast. str. 1945. 9. pa Zapisao sam u Doljanima kod Jablanice 1997. svjetskog rata priko Brõča su prolazili engleski avioni. Tamari Treskavici. U povratku jedãn avion se pokvárì i pa’ na jedno brdo u unutrašnjosti Brõča. 337 467 . partizani. došli su i do tog grada.339 AVION – TVRĐAVA Za vrime II. pribor za jelo). 2004. 2004. Rkp. 1914. 1932. pomisliše kako je imaju napretek i odustaše od svoje namjere. Turci su zaključili da ih Sućurani sirom tuku i da imaju hrane u izobilju. Kako je u to vrime vladala neimaština. Carev. FF Split. rođ. u Doljanima. str. 1997. 12.337 (Doljani kod Jablanice) OBRANA LISKAVCA OD TURAKA Kažu da je na brdu Liskavac nekad davno postojao grad. sv. Čekali su u docu da stanovnici grada ostanu bez hrane i sami se predaju. Tadašnja vojska na otoku. g. Na svu sriću svi Englezi iz aviona su ostali živi i zahvaljujući padobranima. pučani se dosjetiše da zakotrljaju velike kolutove sira na Turke. FF Split. te ih gladom ne će prisiliti na predaju. Kada su Turci vidjeli da ih narod gađa hranom. Rkp. (Kula kod Lovreća) OBRANA KAŠTEL SUĆURCA Po predaji na jednoga Turčina pao je sirac koji je domaćica sušila na kućnom krovu. 339 Jelena Lijić zapisala je 2006. zvani avioni – tvrđave koji su odlazili u rat na Njemačku. zb.

a kako su bila od željeza nisu se više mogla otvorit. FF Split. 340 468 . Mogu se klasicificirati na: šaljive bajke. Rkp. šaljive basne. Rkp. Dok su prolazili kroz Gibraltarska vrata. I baš na stranu kabine u kojoj je spa’ Felicio. Tako su se Postirani ukrcali u željezni brod i otplovili. Svi putnici su se uspili spasit osim jadnog Felicia koji ih je gleda bespomoćno kroz ponistru. S trideset pet godina otišao je u Ohio gdje je doktorirao teologiju i ostao na službi u San Pedru u Californiji. ironičan i satiričan način kazuje o osobama.341 (Postire na Braču) 7. U Postirama na Braču 2005. putovalo se brodovima u Ameriku. svećenik. 1947. godine zapisala je Tea Fabris. Šale se ostvaruju prozom. Od šaljivih priča treba razlikovati kratke šale koje su strukturom i motivima bliske vicevima. otišo je u kabinu kako bi se odmòri.čak kidali i komade aluminija od kojeg je bio sagrađen te ga iskoristili za razne potrepštine. a kazao joj je dr. šaljive novele.. sv. ali i stihovima.340 (Postire na Braču) SUDBINA JEDNOG EMIGRANTA Tridesetih godina za vrime emigracije. kako bi im brže prošlo vrime.. događajima i pojavama. dosjetka i smiješnica. U hrvatskoj književnosti poznate su pod nazivima: rugalica. str. 9. Lina Bižaca je kazala Tei Fabris. Akteri u šali mogu biti životinje i predmeti. 10. šaljive predaje. 77. g.. g. jedan od njih. igrali bi na karte. Diplomirao je i na području glazbe. 2005. SITNI OBLICI (ŠALA I VIC) Šala je vrsta usmene priče koja na humorističan. udrì ih je jedãn brod. te ju je usavršio na Oxfordu. Mate Bižaca (rođ. 77.-11. 341 U Postirama na Braču 2005. dokonica. 2005. maha i govori: “Pozdrav te mi svih doma!” Jadan je zajedno s brodom utònu u dubine oceana. Danas je župnik hrvatske župe Svetog Petra u Las Angelesu). sv. taj drugi brod je olùpi vrata. imenom Felicio. Za vrime putovanja. Ali. str. FF Split.

Ma tko će s đavlom zaspati-ispovijedi se djevojka. kuma moja.PUTNIK Prolazio putnik namjernik kroz Knešpolje i kad je vidio natpis “Jare-sedam kilometara”.. Duše ti. velečasni. pa se obrati ocu: Meni se čini da je ovo dite tribalo puno ranije krstiti. Fratru se dijete učini priličito velikim. već brate da in nabavimo puške da se brane! *** Vic je kratka usmenoknjiževna tvorevina koja izaziva komičan dojam i smijeh. Kum: Hmm. pa ta lovac si. toga ti ja ne znam ništa drugo. pa donio lanjsko – odvrati čovjek. ISTOMIŠLJENICI O čemu to sad misliš?. SPAVANJE S ĐAVOLOM Jesi li spavala s momkom? upita fratar djevojku na ispovijedi. mislim o čemu i ti-odgovori sildžija. što je njemu u glavi. upita se: Kolika im je onda koza? LANJSKO DITE Donio čovjek deseto dijete na krštenje. Nuder ti.. a kuma se tuži: Moj kume jada u mene. KUM I KUMA Doša kum lovac u svoje kume. daj mi bolan kume. bi li ti moga pobit one šetke. Da se nisam usepetijo. ote se curi. šetke mi izidoše kokoši. 469 . upita cura momka koji joj je došao na silo.

MUŽ I ŽENA Idu muž i žena: žena neprestano govori dok muž nosi tešku vreću na leđima. služi za ventilaciju. svaka država ima svoj sat i kad netko ukrade u nekoj zemlji. Žena se primakne pogleda vreću i reče: pa zavezana je. Mužu dodijalo slušati priče pa joj reče: zaveži već jednom. a on će moj tata kad je juče jeo salatu. Pitao Mujo ali di je sat od BiH-e a ovaj mu odgovori: eno ga u drugoj sobi. LOŠE OCJENE Otac: Ne brini se sine previše. ČOKOLADNO MLIJEKO Zašto daješ čokoladu kravi? pita teta dječaka koji je došao iz grada. 470 . Tata mi je rekao da ne valja biti tužibaba. zemlja – upita učiteljica Juricu. Želim sutra imati čokoladno mlijeko odvrati dječak. kazaljke se pomaknu. UČITELJICA I IVICA Učiteljica: Tko je razbio kamene ploče na kojima je bilo napisano 10 Božijih zapovjedi? Ivica: Ja znam. MUJO I SAT Došo Mujo na nebo i ušo u jednu sobu kad u toj sobi sami satovi. Sin: Probao sam tata al’ su napisane kemijskom olovkom. ispravit ćeš ti već loše ocjene.UČITELJICA I JURICA Reci mi koji je veliki čovjek uzviknuo zemlja. ali ne želim reći.

342 Ostatci tvrđave Ključica Svi su vicevi navedeni iz moje knjige Hrvatska usmena književnost Bosne i Hercegovine: proza. je li znate gdje je Primorska ulica? A ovaj mu odgovori: znam i prođe.IZGUBLJEN ČOVJEK Ide izgubljen čovjek ulicom u nepoznatom gradu te upita prolaznika: oprostite. drama i mikrostrukture. 342 471 .

Ljetopis sutješkog samostana.). Zagreb 1978. Sarajevo 1991. Andrić. 1. Sarajevo 1991. 11. Maja. Zagreb 1963. Svjetlost/Prosveta. Na Drini ćuprija. 4. 6. 14. Ljetopis kreševskog samostana. sv. Marijan. Zemljopis i poviestnica Bosne. 5. Razvoj duhovnog života u Bosni pod uticajem turske vladavine (doktorska disertacija). Kad je živio Tomić Mijovil. Bošković-Stulli. Maja. Ispovijed. knjiga XXIX. Bošković-Stulli. Benić... Andrić. Znanje. 18. 10. Ivo. Zagreb 1984. Ivan. Zagreb 1975. Nakladni zavod Matice hrvatske. Zagreb 1967. 17. Maja. Zagreb 1938. Stjepan. Arheološki spomenici kršćanstva u Bosni i Hercegovini do XV. Andrija Zirdum) IRO “Veselin Masleša”. Bošković-Stulli. Sarajevo 1979. Zagreb 1963. “V. Andrić.. Beograd 1997. Narodna predaja o vladarevoj tajni. Bošnjaci i Hercegovci u Turskoj carevini. Narodne pripovijetke PSHK. Đuro. “Veselin Masleša”. Aralica.-1989. stoljeća. Bošković-Stulli. Maja. Ivo. Put bez sna. Vrhbosanska visoka teološka škola. Zagreb 1931. Znameniti Hrvati. fra Bono.LITERATURA 1. 15.-1882. 3. Sarajevo 1973. Banović. Basler. 1850. (priredio dr. Safvet-beg. JAZU. Slavoljub (Ivan Frano Jukić). Masleša”. Bošković-Stulli. 16. Stari i Novi zavjet. 26. Zagreb 1980. Ivo. Anđelić. Bogdanović. Godišnjak od događaja i promine vrimena u Bosni 1754. 8. Sarajevo 1989. Sarajevo 1984. 13. Zagreb 2002. u: Zbornik za narodni život i običaje južnih Slavena. 2. Usmena književnost. 12. (priredio dr. u PSHK. fra Jako. 9. fra Ignacije Gavran) IRO “Veselin Masleša”. knj. Bašagić. radovi simpozija povodom 9 stoljeća spominjanja bosanske biskupije (1089. Kršćanska sadašnjost. 472 .. Matica hrvatska. Bošnjak. Bobovac i Kraljeva Sutjeska. Usmeno pjesništvo u obzorju književnosti. 7. Mladost. u: Kršćanstvo srednjovjekovne Bosne. 1. Biblija. Baltić. Maja: Usmena književnost kao umjetnost riječi. Pavao. Sabrana djela.

izdanje 1997. Dragić.ffst. Marko Zakopano zvono. rođendana akademika Miroslava Šicela. Tvrtko. Botica. 30. 22. izdanje 1996. 24. 1985. Marko. Vlastita naklada. Sveučilište u Zagrebu Filozofski fakultet. Split 2006. 21. Prozor. br. Dragić. 33. Dizdar. Cavendish. Namik. Ilirske teme u suvremenom narodnome pripovijedanju u: “Osmišljavanja” Zbornik u čast 80. Jure. Čehić. izdanje RKT Župni ured Otinovci-Kupres 1994. Hrvatska književnost katoličke obnove i prvoga prosvjetiteljstva (Hrvatska barokna književnost). Mostar. Buturac Josip – Ivandija Antun. Baška Voda 1999. 153-171. Motrišta. Muslimani i kršćani pod turskom vlašću u Bosni i Hercegovini. Fakultetski priručnik. Kralj Tomislav u književnosti i umjetnosti u: Zbornik. Stipe. Hrvatska usmenoknjiževna čitanka. Josip. Vinko Brešić. Ćirković. 25. Sima. Marko Dragić. Mala nakladna kuća Sv. Školska knjiga. Beograd 1964. Biblija i hrvatska kulturna tradicija. ur. str. 16. II. Deset kamenih mačeva. Antologija starih bosanskih natpisa. Hamid.hr 32. 27. Sarajevo 1944. Jure i Zajednica izdanja ranjeni labud (ZIRAL). 23. Beograd 1984. Marko.19. 34. Zagreb 1990. Dragić. Zagreb 1995. 2007. Legende sveta. Hrvatska usmena književnost iz BiH u zapisima studenata kroatistike Pedagoškog fakulteta u Mostaru. Tomislav. Baška Voda – Mostar – Zagreb 2001. 2000. Krunoslav S kupreške visoravni. Zagreb 1973. Prozorski kraj u oslobodilačkom ratu i revoluciji. II. FF-PRESS. Botica. Stipe. Mak. Richard. Miroslav –Draganović. Prvi hrvatski kralj. 35. 473 . Mala naklada kuća Sveti Jure Baška Voda. Stipe. Mala nakladna kuća Sv. www. Zagreb 1998. Botica. Dizdar. Povijest Katoličke crkve među Hrvatima. Bratulić. Zagreb. Čubelić. u susret trećem tisućljeću. 28. Marko. Istorija srednjovjekovne bosanske države. Od Kozigrada do Zvonigrada. Sarajevo 1997. I. Zagreb 1995. 20. Dragić. 29. 31. Filozofski fakultet Sveučilišta u Splitu. 26. Džaja. Povijest i historija usmene narodne književnosti.

Tomislav. Ivo. Handžić. Gujić. Ignacije. Sarajevo. Grđić. Mehmed. Islamizacija Bosne i Hercegovine i porijeklo bosanskohercegovačkih Muslimana. Filipović. prvi hrvatski kralj. Tradicija o Mijat-harambaši. Memoari sa Balkana 1858. Tomislav.: Poreklo muslimanskog plemstva u BIH) 49. Sarajevo 1970. Nedim. V. Fehim. Sarajevo 1940. “Islamizacija Bosne”.-1878. Adem: O islamizaciji u sjeveroistočnoj Bosni u XV i XVI vijeku. Gavranić. LVIII/1968 (vanredan broj). Suputnici bosanske povijesti. Gjurgjević. 16-17/1966-67. Jedan prilog povijesti prvih dana širenja Islama u Bosni i Hercegovini. 2000. Prilozi IZI u Sarajevu. 47. Nedim. Zagreb-Ljubljana 1987. Centar za balkanološka ispitivanja. 3. 46. Sarajevo 1940. Sarajevo 1940. 53.. “Kozigrad”. “Zvonigrad” i “Gradina” u kotaru fojničkom. Sarajevo 1892. 37. Efendić. Frangeš. Handžić. GZM IV. Hrvatske legende. ANU BIH. 6/1938. u: Zbornik. Školska knjiga. 41. PzKJIF. 11-12/1975-76. 11-12/1975-76. 39. Sarajevo 1990. 43. Zagreb 2007. 44. 40.36. Zagreb 1998. Pregled. O islamizaciji. Obzor. Haumant. Razvitak. Martin. Handžić. Suljaga: Islamizacija Bosne). Filipović. Napomena o islamizaciji u Bosni i Hercegovini u XV vijeku. 5. Nedim O nastanku posjeda muslimanskog plemstva. (Osvrt na rad: Čubrilović. 45. Pregled. 5-49. 5. Narodna uzdanica-kalendar. Gavran. Husein. Stolac. 474 . Luka. 51. Petar. 185. u susret trećem tisućljeću. O podrijetlu muslimanskog plemstva u Bosni i Hercegovini. Hrvatska revizija. Kalendar. Emile. Gajret – kalendar. 76/1936. 386-393. 50. 84-86 (Kritički osvrt na raspravu: Salihagić. 274-283. Gaković. 54. Turski jaram i prelaženje u islam. Hrvoje. Prvi hrvatski kralj. Filipović. Đogo. Nedim: Specifičnosti islamizacije u Bosni. Kasim. O problemima društvenog i etničkog razvitka u doba osmanske vlasti (Problemi etničkog razvitka u BIH). 1941. knj. Kasim. Handžić. 8/1941. Napredak Sarajevo 1931. POF. 38. 64-78. 55. Filipović. 13/1940. Adem: O etničkim kretanjima u ranijem turskom periodu Prilozi IZI u Sarajevu. Postanak hrvatskih muslimana. 274-276. 52. Hitrec. 5/1953. 42. X2/1930. Mehmed. Gujić. 1970. (pretisak). 48. 287-289. 29-45. Pero. Povijest hrvatske književnosti. 165-175.

Zagreb. Usmeno-pisani književni suodnosi (Izbor rasprava i ogleda). Jablanović. 1994. Radoslav. 67. Kekez..56. Zagreb 1956. 1998. Zagreb. 71. Vrhbosna. Povijest Hrvata (knjiga prva. Hrvatska usmena književnost Bosne i Hercegovine: proza. (preveo Vencel Kosir) Mostar 1970. Vjekoslav: Narodni sabor i krunisanje kralja na Duvanjskom polju u: Zbornik. u susret trećem tisućljeću. 2002. Klaić. Povijest hrvatske književnosti. četvrta. Naša ognjišta. Posljedice islamizacije bogumila u Bosni. drama i mikrostrukture. sv. Razgovor ugodni. Ivan Franjo. Tisak dioničke tiskare. Zagreb 1961. Hrvatska narodna šala. druga. 1986. Zagreb 1867. 60. Josip. priredio Marko Dragić. Nikšić 1987. peta). 2-3. u: Zdenko Škreb-Ante Stamać Uvod u književnost. Andrija. 47-8/1933. Mostar. 74. Klaić. Nakladni zavod Matice hrvatske. Drugo popravljeno izdanje. Hrvatski leksikon. 69. Sarajevo 2005. Zagreb. 66. Robert. 1999. Hercegovina prije 100 godina ili Šematizam fra Petra Bakule. Maja – Oleg Mandić. Zagreb 1988. Zagreb 2004. Zagreb 1998. Staro doba. Svijet i život u legendama. Sabrana djela. Hrvatska književnost Bosne i Hercegovine u 100 knjiga. 2. 64. Sarajevo 1973. II. Josip. Jelčić. 59. 65. Zagreb. U svjetlu hercegovačkih legenda i predaja¸ Osvit. Kačić Miošić. treća. 70. Ivan. Zagreb. knj. prvi (uredio Josip Pasarić) Zagreb 1923. Koloman-Rukavina. Tomislav. Prvi hrvatski kralj. Litterarum studia. 1997. sv. 75. Tisak i naklada ERN Jančika. MH. Kekez. 1974. Usmena književnost. Dubravko. Josip. Kekez. Hrvatske narodne pjesme i pripovijetke iz Bosne. 62. 475 . Vjekoslav. Kekez. Jagić.. Hrvatske narodne pjesme i pripovijetke iz Bosne. Historija naroda hrvatskoga Iisrbskoga. 57. Jolić. Josip. Vatroslav. Tomislavgrad – Zagreb. Duvno kroz stoljeća. 72. 61. 58. 1. Sakupio i na svijet izdao Kamilo Blagajić. Vukovar 1883. 68.. 76. Zagreb 1886. 63. Katičić. Nada: Srednjovjekovna Bosna. 73. I. knjiga prva. Jukić. 5. Matica hrvatska. Znanje. Skupio N(ikola) Tordinac. Matica hrvatska i HKD Napredak. 191-194. Klaić. Prva hrvatska rečenica.

1974. Nikola. Mijatović. Dobri pastir. Narodna sloboda. Molinar. Lastrić. Školska knjiga. autor koncepcije Krešimir Nemec. Sarajevo 1979. Sinj-Duvno 1985. Zagreb 2008. Palavestra) Sarajevo. Narodna književnost (priredili dr. Stara Slavenska religija u svjetlu novijih istraživanja posebno balkanoloških. IP “Veselin Masleša”. urednici Dunja Fališevac (Starija hrvatska književnost). Sabrana djela 5. fra Dominik: Franjevačka Bosna. fra Dominik. Franjo. Juraj. dr. 86. fra Dominik. 35-44. 83. Leksikon hrvatskih pisaca. 476 . 87. Mladen Anto U čekanju oporuke (Istina o kraljici Katarini Kotromanić Kosači). 78. Zagreb 1985. Kurtović. ZIRAL 1979. Rim 1968. Mihovil. Đ. Mostar 1928. Ziral. 85-105. br. Razmatranja o porijeklu Muslimana u Bosni i Hercegovini. 93. Bogumilska crkva bosanskih krstjana. Mandić. Buturović. 92. Srednjovjekovne crkve u Jajcu. Krešimir Nemec (Novija hrvatska književnost). “Mladost”. 79. dr. Hrvatsko slovo. Špiro. Gajret (kalendar za 1940). 81. Toronto – Zürich – Rama – Chicago 1982. 85.S. Hrvati-katolici u Bosni i Hercegovini između 1463. Zagreb 1996. Kulišić. Etnička povijest Bosne i Hercegovine. Starinski opis ponora u Drinovačkom polju. 94. Zagreb. Pregled starina bosanske provincije. Špiro. dr. 2000. 145-158. godine. 82. N. srpnja 2008. Novi zavjet (s grčkog izvornika preveo Ljudevit Rupčić). Prahistorijske i sredovječne utvrde oko Travnika. fra Ignacije Gavran) IRO “Veselin Masleša”. Marić. Kulišić. Mandić. 89. Mandić. Sarajevo 1977. Darko Novaković (Hrvatski latinizam). Mandić. Narodne pjesme o Mijatu Tomiću. Katehetski salezijanski centar. 84. 90. Kujundžić. 12-13. 88. 38/1926. i 1995. Sarajevo 1972. (priredio dr. Šukrija. 7/1952. V. Tomislavgrad. Sarajevo 1981. GZM u Sarajevu. Anđelko. Ljetopis. Priredio Josip Kekez. Lašvanin. 80. petak 25. Sarajevo 1941. 91. 2. Naša ognjišta. Sabrana djela. GZM u BIH. Narodne propovijetke. Dominik.77. Filip. Mandić. Hrvatsko ekumensko biblijsko društvo. Zagreb 1998. izdanje. dr. “Poturči se plahi i lakomi”. 3.

NS. Mavro.– 1991. 97. Narodne pripovijetke. Zagreb 2001. Glasoviti Hrvati na visokoj porti. 103. 100. GZM. Zagreb 1999. 105. sv. Vlajko. 37. Šabanović. 108. Zagreb 1978. Sarajevo. GZM BiH. Palavestra. MajaZečević./70. sv. 98. Vlajko. Vlajko: Glasnik Zemaljskog muzeja BiH./ XXVIII. Šabanović.. GZM.-1478. Kršćani bosanske crkve. Širenje islama u Bosni i Hercegovini. 1968. Palavestra. Povijest Bosne i Hercegovine. Etnologija. Matej. sv. Sova. Sarajevo 1961. Katarina Vukčić Kosača (1424. 96. NS. Böhlau. Etnologija. Sarajevo 1942. Historijska predanja i toponomastika u Fojnici i okolini. Palavestra. Sarajevo1939. Narodne pripovijetke./73. Hazim. 23/1942. XV-XVI. Kraljevstvo Slavena (priredio Franjo Šanjek). Vlajko. Sarajevo – Mostar 1999. Pripovijetke i predanja iz Drežnice. NS. 754. Verlag Köln Weimar Wien 1995. NS. Palavestra. sv. Zbornik hrvatske omladine Herceg-Bosne. Rattkay.. 1938.. 109. 112. Vlajko./XXV. Juraj. Etnologija. Vlajko.) Bosna Argentina. 3/1938. Na sviet izdala Jugoslavenska akademija znanosti i umjetnosti.. XXIV. sv. Bare: Tužna povijest hercegove zemlje 1437. NS. Sarajevo 1962. Usmena i pučka književnost. knj. Gajretkalendar za 1940. Petrović. Zagreb 1955. Palavestra. Sarajevo 1969. 114. HKD Napredak. Leon. 101. Narodne pripovijetke. Popović. svezak XVII. Još jedan glasoviti Hrvat na visokoj porti u Carigradu (Ibrahim-paša Požeški. 477 . 68-82./70. NS. Pregled narodne književnosti s primjerima i teorijom. Vlajko.-1482. Hazim. 106. 107. Vladislav. Djela Iva Frana Gundulića. prva Bošković-Stulli.–1998. 29-33. 99. Bazilije. Zagreb 1942. 61-71. XXVII. i u: Hrvatsko kolo. 102. Sarajevo 1969/70. GZM. GZM BiH. 111. Povijest hrvatske književnosti. Vlajko. 110. Skarić. Hrvatske i Slavonije. NS svezak XXIV/XXV. Narodne pripovijetke i predanja u okolini Lištice. 113. Sarajevo 1972. Spomen na kraljeve i banove kraljevstava Dalmacije. XXIVXXV. Hrvatski dnevnik.95. XXIII. Pandžić dr. sv. Sarajevo 1969. Nekoliko nepoznatih stihova o hercegu Stjepanu. u Zagrebu 1877. GZM BiH./1982. 16. Divna.. Palavestra. GZM BiH. Palavestra. 104. veliki vezir Sulejman II). Stari pisci hrvatski. Orbini. Palavestra.

118.. 47-50. Ivan. 3. narod. rkp. sv. Zagreb. Zagreb 1925. 1. Kraljevski grad Jajce. Zagreb 1998. Truhelka. GZM BiH. Stjepan. XXIX. knj. Zagreb 1925. Kršćanska sadašnjost. Hazim. FF Split. (Vlastita rukopisna zbirka) 478 . Školski vjesnik. Šabanović. Zig. 121. 125. Štrodl-Srijemac. VIII. Franjo. Filozofskoga fakulteta Sveučilišta u Mostaru) Te su rukopisne zbirke nastale kao rezultat izvornih terenskih zapisa studenata kojima sam bio mentorom pri izradi golemoga broja seminarskih i diplomskih radova iz Hrvatske usmene književnosti. IV12/1942. Đački izlet u Bosnu. Rkp. Kraljica Buga.) Vl. Dalmaciju i Hercegovinu za jedanaest dana.–1925. 1996. Zbornik za narodni život i običaje južnih Slavena. 116. Jajce.115. Boris. Filozofskoga fakulteta Sveučilišta u Splitu) Rkp. muslimanski kalendar 1943. Šanjek. Usmene pripovijetke i predaje (priredila Maja Bošković-Stulli). Znameniti i zaslužni Hrvati 925. Ante: Begovi Kopčići. (Oznaka D znači diplomski rad. Hrvat. Zagreb 2000. Sarajevo 1892.. Šimčik. (Rukopisne zbirke Katedre za Hrvatsku usmenu književnost. Pogled s vrha (prevela Vesna Orsag). Teorija književnosti. 124. Tomaševski. Zagreb 1997. 123. 1996. Zagreb. Ćiro. Sarajevo 1904.. FF Mostar. povijest i znamenitosti. (pretisak Općinsko poglavarstvo. oznaka E znači da je rukopis u elektroničkom obliku. 1933. Naklada J. Zovko. Studeničke i Druga. Šišić. Zg. Najstarije veze islama sa Hrvatima. Ferdo. 1942. 119. JAZU. Ziglar. Sarajevo 1901.) 122. 120. SHK. (Rukopisne zbirke Katedre za Hrvatsku usmenu književnost. Kršćanstvo na hrvatskom prostoru. Povijest Hrvata u vrijeme narodnih vladara.. Hrv. Rukopisne zbirke nalaze se kod mene. 117.

DRAMA (FOLKLORNO KAZALIŠTE) .IV.

U drevnoj grčkoj mitologiji vrhovni bog Zeus. Erato-poezije. Dioniz se svakoga proljeća vraćao među žive. imali su devet kćeri-muza. Ako tekst koji glumci izgovaraju pripada usmenoj književnosti. Euterpa-glazbe i Terpsihora-plesa. u sebi sjedinjuje tri vrste umjetnosti: književnost. 1 Robert Grevs. Grčki mitovi. Beograd 1974. Klio-historije. Kada bi došlo vrijeme da Dioniz ponovno napusti žive. Talija je bila pokroviteljica (božica) komedije. u kazalištu. Zeus se pretvarao u zmiju i spavao s običnom ženom koja ga je prepoznala i otjerala. Mnoge su dramske strukture utemljene na narodnim pričama. Hermes šestomjesečni plod spasi i prišije ga Zeusu za bedro da doraste do devet mjeseci. Uranija-astronomije. Polihimnija-lirske poezije. Naljućen zbog toga Zeus se pojavi u obliku munje i groma i sažeže je. 480 .) Budući je Dioniz bio sin obične žene. pokroviteljica znanosti i umjetnosti. Antički teatar dao je djela trajne umjetničke vrijednosti. Grčko je kazalište vezano za mitski sloj kulture. Drama je najsloženiji rod književnosti. str. Veseli su ophodi (komosi) pjevali i slavili Dioniza. glumci su oblačili jareće kože i stavljali jareće brade. Kaliopa-deklamacije. a narod se veselio. Melpomena-tragedije. Do sada nema pouzdanih podataka o počecima svjetskog folklornog kazališta. i njegova žena Mnemosina. 56. bogovi su ga prokleli i on je umro. a gotovo sa sigurnošću se može pretpostaviti da se ta vrsta umjetnosti razvijala kod najstarijih civilizacija. Međutim. glazbu i glumu. božica pamćenja.1 (U ilirskoj su mitologiji mnoga božanstva zmijolika. (U slavenskoj mitologiji muze su vile. sina Zeusa i obične žene. koji je stolovao na Olimpu. Zato Dioniza zovu dva puta rođeni. onda se to kazalište naziva folklornim.) Nastanak komedije i tragedije u grčkoj mitologiji vezuje se uz Dioniza. Izvedba drame. Prema tomu (tragos-jarac) nastala je tragedija. Tako je po mitologiji stvorena komedija.POVIJESNI PREGLED FOLKLORONOG KAZALIŠTA Drama je u tradicionalnoj podjeli književnosti uz liriku i epiku njezin treći rod.

Godine 1926.-41. Kazivač je po zanimanju ribar. Zato ima malo podataka o folklornom kazalištu. Usmeni narodni teatar u Hercegovini. 7. str. Zagreb 1986. godine zapisala u Tisnom na Murteru po kazivanju Šime Grgurine rođ.3 U Tisnom na otoku Murteru na trgu “Bratska riva” birao se seoski kralj iz obitelji Meštrov (Meštrović) Baretin. a u XV. 3 2 481 . Mostar. st. kolovoza) dana je izjava da su posljednji kraljevi bili Stipan Lampalo(v) Ronkulo(v) i Ante Lordan. ili III. g. 4 Marina Lampalov u travnju 2006.4 Nekoliko je običaja o tome sačuvano na zadarskim otocima do danas. str. Ivan Lozica. 153. susjedi iz Mile Palameta. u slavu gradskoga patrona svetoga Vlaha Dubrovčani. a sada je umirovljenik. Kralj se birao svake godine uz veliko veselje i ručak na trgu. Predaja govori o izvođenju Vinodolskog mesopusta još prije Vinodolskog zakonika iz 1228. Rkp. O srednjovjekovnom folklornom kazalištu svjedoče i određene reljefne slike na stećcima poput onih o Kolu ljeljanovu čija se igra u Hercegovini zadržala do danas.. 1930. Usmena književnost u: Zdenko Škreb – Ante Stamać Uvod u književnost. Zagreb 2002. 17. u povijesti svjetske usmene književnosti pozornost se više pridavala lirici i epici nego dramskome tekstu.2 Najstariji pisani tragovi o hrvatskoj usmenoj drami sežu u 30.Srednjovjekovna crkvena prikazanja imaju obilježja folklornoga kazališta. 5 Josip Kekez. 37. Nedvojbeno je da se folklorno kazalište rađalo i razvijalo usporedo s usmenom lirikom. 1996. travanj 1272. Postojanje folklornoga kazališta u Hercegovini svjedoče arheološki nalazi kalupa za odlijevanje maski u Daorsonu kod Stoca (IV. Poganska baština.5 U Dubrovniku su u XIV. prije Krista). g. (31. godine. 2006. spominju maske Židovi i Turica. kada su Trogirani običavali birati kraljeve i gospodare i plesati s mačevima na Uskrs i iza blagdana nekoliko dana. U povijesti hrvatske usmene književnosti folklorno je kazalište zanemarivano sve do šezdesetih godina dvadesetoga stoljeća. FF Split. 100. Međutim. sv. str. str. st. epskim pjesmama i pričama.

– Novska. navodi prizor kad “svatovi traže mladenku. str. Rijeci itd. 1817. Domaćin im je donosio rakije i smokava kako bi ih umirio. Malo je vijeće dubrovačko u XV. 1693. st. književnik i etnolog Luka Ilić Oriovčanin (Oriovac. – Krško. Pagu. g.) u svom djelu Bilješke o putu po Dalmaciji piše o svatovskoj igri kadija koja se izvodi među Morlacima. oko 1754.) prikupio je mnogo tekstova usmenih pjesama. Ivan Lovrić (Sinj. stoljeća. Primjerak Mesopustove oporuke iz Dobrinje na Krku potječe iz 1718. Mavro Vetranović (Dubrovnik. spominje Pellizer iz Rovinja. 297. st. i XVI. Drame Marina Držića (Dubrovnik. 1641.). odlučivalo o maskiranju.7 Podaci o folklornom kazalištu i izdvebama u raznim prigodama nalaze se u časopisu Arkiv za povestnicu jugoslavensku koji je utemeljio Ivan Kukuljević Sakcinski (Varaždin. Hrvatsko zagorje. Dva rukopisa tradicionalne korčulanske Moreške datiraju iz XVIII. 1508. Hanibal Lucić dramatizirao je Robinju koja je srodna brojnim narodnim izvedbama na tu temu. 1567. U Dubrovniku se igrala alka i izvodila cingareska. Braču. a izvodi se do danas. Kralj se birao na Krku i Istri (Krnica i Marčana) sve do pred drugi svjetski rat. – Dubrovnik. godine. 19.) sadrže elemente usmene narodne drame primjerice brijanje drvom. Nezadovoljni bi svatovi uzeli kuma i smjestili na tačke te pod njim zapalili malo slame dok ih on ne bi umirio smokvama i rakijom. smiješno se međusobno boreći i brkajući oganj. 1889. spominje se Lastovski Poklad koji je i danas dio pokladnoga rituala. a ukućani im dovode staru babu sa sitom na glavi”. Svećenik. U XVII. 1576. – Mleci. 1816. Slovenac njemačkoga podrijetla Jakob Weichard Valvasor (Ljubljana.) opisujući običaje Hrvata u Istri. Povijest i historija usmene narodne književnosti. Tada bi se svi svatovi približili ognjištu mučući i urlikajući. Slične su pokladne izvedbe bile u Dubrovniku. – ? 1777. SHK. 1482. Zagreb 1990. str.) u svom djelu Posvetilište Abramovo koristi folklornu glumu. Biranje kralja u Krapnju 1640.6 U nekim krajevima svatovi su tražili mladenku. izvodili su vesele igre. Zagreb 1996. – Puhakovec. Hvaru. Korčuli. Folklorno kazalište. 6 482 . Tvrtko Čubelić. Lovrić piše i o svatovskom običaju Paljenja slame pod kumom koje se odvijalo kad bi kum i oba djevera ispratili mladence i vratili se u svatove.okolice i plaćenici iz susjednih zemalja. 1878. MH. ovcu. 7 Ivan Lozica. jarebicu.

). Kazalište se neprestano rađa i postoji kao prikazivanje (predstavljanje. Ističem ovdje paradigmatsko mišljenje Ivana Lozice glede povijesti te vrste umjetnosti: “Kazalište nije rođeno samo jednom. Ovdje valja spomenuti tekstove usmenih drama koje su zapisivali studenti pedagoških fakulteta u Mostaru. – Zagreb.”8 8 Isto. – Zagreb.). Posljednji Zrinski (1897.) i Gajuša (1973. 1844. Foklorno su kazalište u BiH istraživali Jelena Dopuđa i Đenana Buturović. 1957. str. Filozofskoga fakulteta u Zagrebu te Odijela za humanističke znanosti Sveučilišta u Splitu. 1908.) Zapisivanjem folklornih drama među Bunjevcima bavio se Milivoj Knežević (Kragujevac. sakupljač dijela hrvatskih usmenih drama. – Petrovaradin. 1873. 1973.).).) Marijana Derenčina (Rijeka. – Zagreb. – Varaždin. 1928.) Higina Dragošića (Varaždin. Elemente folklornoga kazališta sadrže i tekstovi pučkih igrokaza: Graničari (1857.) i Ladanjska opozicija (1917. 1916. literaturi). 1827. 1899.). poslovice i zagonetke (1963. 1995. 1926. – Kragujevac. 1881. Lajtmanuška deputacija (1911. 1836. 1827.) Josipa Freundereicha (Nova Gradiška. prezentacija) nasuprot kazivanju (naraciji. Rijeci. 1913. ? – Zagreb. – Zagreb. 21. U drugoj polovici XX. st.priča. Istraživanjem usmenoga narodnoga teatra u Hercegovini bavi se Mile Palameta. – Zagreb.). Najveći doprinos u proučavanju folklornoga kazališta u Hrvata dao je Ivan Lozica. 1897.) Marije Jurić Zagorke (Negovac kraj Vrbovca. 1871.). a nije rođeno ni samo dvaput. 1845. 483 . zdravica i drama i otisnuo ih u knjizi Narodni slavonski običaji (1846. Ladanjska opozicija (1908. značajan doprinos na sakupljanju i zapisivanju usmenih drama dao je Nikola Bonifačić Rožin s dvadesetak studija i članaka objavljivanih u Narodnoj umjetnosti i drugdje te dvjema knjigama Narodne drame.) Ilije Okrugića Srijemca (Srijemski Karlovci.) svojim člankom Osnovi za sabiranje i proučavanje građe o narodnom životu u Zborniku za narodni život i običaje Južnih Slavena.) Ferde Becića (Poljska. Saćurica i šubara (1864. Doprinos usmenoj narodnoj teatrologiji dao je Tvrtko Čubelić (Bihać.) Na Dramatske igre upozorio je Antun Radić (Trebarjevo Desno kraj Siska. Osijeku.

Folklorno kazalište može se klasificirati na više načina. Proljetni ophodi. farse. Maska koju glumac nosi ima najsnažnije sredstvo i ona spaja magiju i kazalište. nalazi se dobrim dijelom u narodnom životu i običajima. mjesto i kazivače usmenih drama te je nepouzdano baviti se tim zapisima. narodna teatrologija. To je nazivlje. Oko Božića. poluobrazina ili krinka. glazbom i pjevanjem. Najčešće su folklorne maske: obrazina.Folklorno kazalište Hrvata Bosne i Hercegovine nedostatno je istraženo. prema motivsko-tematskom načelu. Svadba. kao i uopće usmene književnosti. Folklorno kazalište. Sijelo i prelo. Navest ćemo samo pouzdane primjere koji su postojali ili još uvijek postoje kod Hrvata. narodna drama. može se razvrstati na: komedije. Folklorno kazalište se kroz povijest književnosti nazivalo: narodni teatar. satire. Uskrs. KAZALIŠTE LUTAKA Najrasprostranjenije lutkarsko folklorno kazalište kod Hrvata BiH je Igra s prstima dječje ruke. te Lutke i sjene. usmeni teatar. pučki igrokaz. usmena drama. pučki teatar. melodrame. Zbog toga ih nismo uzimali u obzir u ovom radu. Kazalište s lutkama u kojem je lutka nositeljica dramskih zbivanja. Neki istraživači nisu navodili vrijeme. Od Ivana do Martina. a za ovu potrebu poslužit ću se uobičajnom podjelom po kojoj se folklorno kazalište dijeli na: Kazalište sa sjenama u kojem je sjena na zidu nositelj i izvođač dramske radnje. pratilo nazive za usmenu književnost. Smrt. U pokretima sjene ogleda se scenski govor i odašilje poruka gledateljstvu. pučka drama. usmena teatrologija. Tematika folklornoga kazališta. Ivan Lozica folklorno kazalište klasificira prema datumu izvedbe na Godišnja doba: Poklade. Doba života: Dječje igre. Kazalište s maskama u kojem maska ima važnu ulogu. Folklorno kazalište se ostvaruje dramskim igrama i scenskoglazbenim igrama u kojima scensku i dramsku radnju izvode glumci praćeni plesom. 484 . dakle.

dijete s uzbuđenjem prati ovu igru i često traži da mu se još jedanput izvede” Originalnost je te igre što je istodobno jedna jedina osoba i pozornica i lutka i publika. zaova. a ako se vas dvoje slažete onda se tek ide kod roditelja i roditelja se pita jel se oni slažu. 69.“Netko od odraslih uzme otvorenu dječju šaku u svoju ruku. Odrasli koji komentira pokrete. str. tu bi bili i diver. kme…!” Po tekstu koji je neodvojiv od minijaturne scene. Kad treća napovid izađe onda se tek ženi. svekrva. 9 Mile Palameta. Dječji dlan je pozornica i njegovi prsti lutke. otvorenu prema gore i olabavljenu. Mladoženja je triba tražit mladu pa bi mu od mlađe brat izvođija curu i pita bi: “Jel ovo vaša ovca?” A mladoženja bi odgovorija: “Ne. Ako ima neko neku zapreku onda je dužan u to vrime to kazat.9 SVADBENI OBIČAJI SVADBENI OBIČAJI U OGORJU DONJEM Cure su se onda mlade udavale. Usmeni narodni teatar u Hercegovini. svaku nedilju po jedna napovid. nije to naša ovca”. Ako se oni slažu onda se napovidi u crkvi.-70. svekar. Onda bi se mlada zaključala u svoju kuću uz još desetak cura. kme. Tri napovidi tribaju izać za tri nedilje. 485 . Mostar 1996. Mladoženja nebi sam iša po mladu. (potrči za njima)!” Uzima srednjak: “Ovaj ga stiže!” Uzima prstenjak: “Ovaj ga udari!” Skačući i… Mali prst: “A ovaj. pokazuje kažiprstom na dječji dlan i govori: “Ovđe zeko pije vodu” Uzima palac: “Ovaj ga viđe!” Uzima kažiprst: “Ovaj ga pripuši. A kad bi te momak iša isprosit mora bi se prija s tobon dogovorit. njegovoj dinamici i napetosti koja kulminira u završnoj konstataciji praćenoj stiskanjem i trljanjem malog djetinjeg prsta.

Onda bi sili muško dite na te skrinje i ne bi dali te skrinje da ih potraju nego te skrinje bi tribalo platit. šta bilo. i treću. sašit. il košulju. E onda bi dovea mladu i mladoženja bi reka da to je njegova ovca a na to bi brat reka: “Ova je ovca učinila puno štete i mi je nemožemo dat. A to su bile skrinje dosta velike. kad bi darovala mladoženju.. veselilo. i bija bi običaj da se metne na prag od kuće neki komad robe. oplest pa joj darovat. samo izvolite uć u kuću”. A mladoženja bi najviše dobija. sve naokruga. ili perluke. I tu bi mlada kleknila i diver bi joj kleka. Posli se išlo do mladoženje a mater od mlađe bi joj spremila dvi skrinje i tu je sva njezina dota bila. Tu u kući se jelo. Najčešće bi mladoženja uša u kolo i igra. Mladenkin brat bi reka cijenu koju triba platit za njegovu ovcu. Onda bi mladoženja za nju da dinare i tek bi onda išla svome mužu. Mlada bi imala torbu u kojoj se pripremilo svega: bombona. Onda bi se mlađa poljubila sa svekrom i svekrvom i dala bi joj se jabuka. Poslin bi se izašlo prid kuću i ujitilo se šupljo kolo. A kad bi se vjenčali išlo bi se kod mlade i tu bi se ručalo i stalo do večere. ili čarape. pivalo. mladoženju i divera joj da tu sidu. On se nebi vidija od košulja. dok bi stari pripremali za večeru. Igralo se. Onda se znalo da se udaje ta i ta cura pa bi joj svak iz sela triba pripremit ponešto. Kar bi vozija mladence i uže svatove. bi nakitila barjak. peškira. Ako se jabuka vrati nazad onda nije dobro. Na barjak se mećalo smokve. bajama i onda bi to ona bacala a dica bi to kupila.. Oni bi kazali: “Bog ti oprostija. A mlada. jabuke. kod njegovih. pilo. Za ovu ovcu morate platit”.Onda bi izvea i drugu curu. I svak bi triba mladoženju darovat. a ovaj bi odgovorija šta i prije. Tu jabuku bi bacila priko kuće i ako jabuka ode dalje znači da će kasnije rodit dite. Onda bi se te skrinje otvorile i svi susidi bi vidili šta je mater svojoj ćeri spremila od dote. da mi sve grijehe oprostite”. kolko ih je moglo stat. Onda bi se došlo kod mladoženje. Onda bi se ukrcali na kar i vratila bi joj se sva njezina roba i svi bi je ispratili. 486 . U kući je bila spremljena veća klupa za sist za mladu. Onda bi mlada išla do svatova i svih bi poljubila.. Kar bi polako kaska a drugi svatovi iza njega. i pita ga isto. kocke šećera.. kocki šećera. Svekar il svekrva bi stali u kući a mlada bi in kazala: “Tražin oproštenje najprvo od Boga pa od vas roditelja.. Diver bi ih triba platit.

ti po blago. bi reka: “Vodimo jedno čeljade. nije imala slobode ka sada. Uveče bi se sastali kad bi se večeralo pa bi se dogovaralo šta se ima sutra radit. ti po drva. Momak bi curu dao prsten. Elez. ko bi je dovea đo mladoženje. Rkp. Onda ovi. Došli bi kod njenih a mladoženja naknadno iđe kod nje... onda bi najprija od momka roditelji isprosili curu od njenih. Nakon osan dana iđe se na mir kod svojih roditelja. Taki je bija običaj. Nedugo zatim su se preselili u Split i tu sagradili kuću. nije se dalo da se ide družit u selu. ti ćeš ovo. susidi bi je dolazili gledat i njoj bi se dala prešlica a ona je obavezna prest cili dan. a ona njemu vezenu maramu. se udala za pokojnog Matu Jukića iz sela Bračević koje se nalazi nedaleko Ogorja. A on bi kaza da može. 2005. Triba je neko odvest. 1953. A mlađa ne bi znala di će. onda bi išli i večer prija Ireni Vukčević ispričala je njezina baka. morala je stat pri kući uz svekra i svekrvu. 3-5. Mora je poljubit sve osim nje.Onda bi se kasnije pivale neke pisme neka iđe mladoženja leć. Onda bi se okupljali svatovi i ako su trebali ić na daleko. Nije bilo ka danas. 10 487 . ona bi njemu kucala na vrata i pitala jel može naprid. Ko će Šta radit? Ti ćeš to. naloži vatru i donese vučiju vode i iđe na bunar odnit jabuku da se vidi da je mlada najprva došla na bunar. nema di prispavat oćete li ga primit? A ujutra je bija običaj da se mlada prije svanuća digne. pa bi izaša nakon desetak dana kući. Poslije toga bi svećenik u crkvi iduće tri nedilje navješto njiovo vjenčanje tako da bi bilo vremena da se kaže ako neko ima nešto protiv. Rođena je 1933. I kad bi je neko dovea do mladoženje. str. FF Split. Onda kad bi mlada došla kući i kad se već svak diga. ti ćeš ić u sušanj.. Tada se puno tražilo od mlade. Kad bi on oša onda bi se i mladoj pripivalo. godine u selu Ogorje Donje koje se nalazi u podnožju planine Svilaje a udaljeno je 40ak kilometara od Splita. Kad bi muž iša radit u Split. Iđe joj svekar i diver.10 (Ogorje Gornje) SVATOVSKI OBIČAJI U BAKOVIĆIMA KOD FOJNICE Kad bi momak i cura odlučili da se žene. svit bi se ruga kad bi doša pa poljubija ženu. Stana Jukić rođ. onda bi se išlo u crkvu na prstenovanje.

sretno doma došli. popili i onda bi kum. Prvinac je predvodio svate. To se sijelo kod mlade zvalo plačipir. Kad su polazili od mlade svatovi bi pjevali: Zbogom ostaj. 3. Kad bi svati došli kod mladine kuće. djevojačka majko. krenula je u osnovnu školu.vjenčanja prenoćili kod mlade. Znalo se je desit da mu je i tri puta ukradu. svjetskog rata morala prekinuti školovanje pa je kasnije završila četverogodišnju večernju školu. osim prvinca i komordžije. a posebno u kolu. Ako je obitelj bila imućnija. 11 Studentici Odjela za humanističke znanosti Sveučilišta u Splitu. sv. a onda kod mladoženje na pir. zb. kazala Luca Bošnjak rođ. kum i kuma.tri žene stale na vrata i zapriječile im put naćvicama. Svatovi su nosili uza se i okićene ploske u kojima je bila zašećerena rakija. Sada živi u Bakovićima kraj Fojnice. Sva djeca su joj već odrasla i svi su vjenčani./ S Bogom pošli. Ani Marković. svatovi bi izjutra išli po mladu. str. rođena u mjestu Bakovićka Citonija./Fala tebi na lijepoj djevojci. 12. djever i djeveruša išli izvest mladu. djever i djeveruša i komordžija. Ako je mlada bila blizu. U mladosti je bila članica folklornog društva Matija Gubec iz Bakovića s kojima je odlazila na mnoge folklorne smotre u Zagreb i druge gradove. onda bi sjeli. pjevali bi: Veseli se kućni domaćine. 488 . onda bi im dvi./ Vodimo ti kićenu nevjestu. 2005. al ona se je pila tek kad dobiju svatovi mladu. U Hrvata su uz vuka vezani obredi: vukarski. Cvjetković. rkp. jeli. svatovi bi se onda udvostručili. Onda bi dobili pravu. kuma. Morali su platit prije već uđu. ali je za vrijeme II. Onda bi se od mladine kuće išlo u crkvu na vjenčanje. Djever je onda bio zadužen za čuvanje mlade sve dok su tu jer ako bi mu je ukrali. 1934. VUKARI Vuk je u tradiciji južnih Slavena i nekih drugih indoeuropskih naroda demonska životinja.11 MASKIRNI OPHODI VUČARI. I danas voli pjevati narodne pjesme i plesati. U tim svatima koji su išli po mladu bi bili prvinac. Vl. Kad su poslije vjenčanja dolazili na pir kod mladoženje. onda bi moro opet platit da mu je vrate. Tamo bi im opet žene podmećale neke druge cure sve dok ne bi dovoljno platili. A žene bi ih ispraćale pjesmom: S Bogom pošli kićeni svatovi. a komordžija je bio zadužen da prenese mladinu komoru u mladoženjinu kuću prije već što ona dođe. Kad bi ušli.

Znanstvenici ih. Zagreb 1943. str. Sarajevo 1969/1970. Glasnik zemaljskog muzeja Bosne i Hercegovine.14 Čubelić spominje vukare i o njima navodi dvije rečenice. Etnologija. str. Hrvatska državna tiskara. Ti su obredi i danas u narodnom pamćenju. 1998. 17 Radmila Kajmaković. Sv. U kršćanskoj je tradiciji legenda o sv. Radmila Kajmaković navodi da su vučarske obrede u livanjskom kraju u jesen izvodili Hrvati i Srbi17.-65. XV-XVI. Maskirani ophodi. nav.13 Nedostatni su podatci o tim običajima. stoljeća izvodili su se u jesensko i zimsko doba kada su vukovi napadali i blago i ljude. vunom i šarenim papirima – hodali po svom i susjednim selima glasno pjevajući i tražeći darove za ubijenoga vuka. te ih neki znanstvenici smatraju istim obredom. dj.-313. uglavnom. 230. Vučare su za ubijenoga vuka darivali slaninom. Vučari su maskirani ophodnici koji su u skupinama od tri do četiri čovjeka – nakon što su ubili vuka. i drugim prehrambenim proizvodima od kojih bi pravili gozbu na kraju ophoda. SV. NS. Hod kroz godinu.vučarski i vukovi. Glasnik zemaljskog muzeja. 13 Vitomir Belaj. uredio Anđelko Badurina. 588. Hrvatske narodne pjesme. str. Vučare spominje i Petar Grgec. Usmeni narodni teatar u Hercegovini. navodi da se taj običaj izgubio nakon 2. Ti su običaji veoma stari. Tada su počeli ophodi s ubijenom lisicom. navode usputno. sv. ali te obrede nisu pratile pjesme. 151. 18 Radmila Kajmaković. a u današnje vrijeme gotovo su iščezli. 77. Do pedesetih godina 20. svjetskoga rata kada je država počela isplaćivati nagrade za ubijenoga vuka. Etnologija. Golden Marketing. nataknuli je na kolac. str. 190. 15 Tvrtko Čubelić. Franji i vuku koji je činio mnoga zla u okolici Gubbija. Zagreb 1990. Narodni običaji stanovništva Lištice. 14 Petar Grgec. NS. 63. mesom.15 Ta činjenica kao i sami nazivi vukarski i vučarski izazivaju dodatne dvojbe oko tih obreda. Sarajevo 1961. liturgike i simbolike zapadnog kršćanstva i Uvod u ikonologiju Radovana Ivančevića. oderali mu kožu. Zagreb. Franjo je vuka nazvao bratom vukom i zauzeo se za njega kao Božje stvorenje koje ne zna bolje činiti te se angažirao da ga pripitomi. str. XXIV/XXV. str.18 Leksikon ikonografije. ali ništa o njima ne piše.12 Vitomir Belaj navodi da vukovi u hrvatskoj tradiciji pripadaju i sv. 312. Juri jer ih on može usmjeravati. Mostar 1996. 12 489 . napunili slamom i okitili je svilom.16 Tim ophodima željelo se “spriječiti” vuka da dolazi domovima i štalama. 16 Mile Palameta. a pišući o vučarima u širokobriješkom kraju. str. Kršćanska sadašnjost.

slanine kako ne bi silazio s planine jer nije dobar kod kuće. Varica21 se sprema od brašna svakoga žita ili se u nju stavlja po zrno svake žitarice te se njome posipaju ljudi. vunice. a kazao joj je Mijo Raić (rođ.22 Milovan Gavazzi navodi da su se vukarski obredi izvodili “u doba oko Božića pa do Poklada”. varice. nije dobar kod kuće.) podrijetlom iz Doljana (Zahumlja) a živi u Pločama. Na taj su način vučari od mještana tražili darove jer su ubili vuka i spasili im stada. ulišta i dr. rkp.20 Špiro Kulišić spominje izreku Podaj vuku varice. stoka. Centar ZA balkanološka ispitivanja. 220. Podajte mu slanine. Vl. a kazao joj je Ivo Matić (rođ. Značaj slovensko-balkanske i kavkaske tradicije u pručavanju stare slovenske religije. sv. str. Pjesmom se poziva domaćina da vuku poda sočice. 2006.. Vl. zapisala je Branka Despotušić. 22 Špiro Kulišić. 490 . priredio Marko Dragić. / dajte njemu svega dosta. Hrvatski sabor kulture. s planine. sjekirama i puškama organiziraju hajke na vukove. Knjiga XI. 20 Vidi: Hrvatska usmena književnost Bosne i Hercegovine: lirika. retorika. 6. Podajte mu šenice. 73. 1927. III izdanje. 8. 155. Ti su se ljudi nazivali vukari. brodovi. Zagreb 1991. 41. da ne kolje jarice i pri tome objašnjava panspermijsku karakteristiku varice koja se prinosila kao žrtva. junice. Tirajte ga od kuće. 21 U stolačkom je kraju varica naziv za koljivo (varivo od mesa zaklane stoke). 19 Zapisala je svibnja 2006. 1957. epika. knjiga 9. nakon što bi lovci u lovu ubili vuka pjevali su pjesmu: Evo vuka. str. g. a pjevali su vukarske pjesme kako bi od kuće i stada odagnali vuka: Domaćine od kuće. / Evo vuka preko mosta. g. sv. Sarajevo 2006. Hrvatska književnost Bosne i Hercegovine u 100 knjiga. g). da ne kolje ovčice. Marina Matić u Trbounju kod Drniša.U Vinjanima Donjim održavali su se vučarski ophodi.23 U Lici je bio običaj da ljudi naoružani vilama. 18. jarice.-9. da ne kolje telice. Sarajevo 1973. da ne silazi s planine. rkp. Matica hrvatska i HKD Napredak. Godišnjak. / dajte njemu slanine. Slična je i pjesma iz Trbounja kod Drniša: Domaćine od kuće. 23 Milovan Gavazzi Godinu dana hrvatskih narodnih običaja.19 Nabrajalice ili šaljive pjesmice koje su recitirali/pjevali vučari u tim ophodima nazivane su vučarske pjesme. Podajte mu zopčice. g. U Vinjanima Donjim kod Imotskoga u svibnju 2007. Namjera je toga obreda apotropejska i panspermijska. str. str. 2007. evo vuka kod kuće. str.

Podajte mu šenice. rođ. str. a kojo sestrica? Majka mi je gora i planina.Evo vuka kod kuće.-9. sv. 44. 8. te iz njihovih domova. Zapisala je 2004. str. 1927.26 Vukarske pjesme po svojoj poetici pripadaju bajalicama kojima se liječe ljudi.-9. ujni i rođakinja. o-o-o-o-oj! Tirajte ga od kuće. vuku vlasa. g. sugestivno odgovaraju da mu je majka gora i planina. g. 24 491 . Da t’ je ćerka lipšeg struka. Podajte mu suva mesa. Rkp.25 Tim su stihovima vukari uspostavili svojevrstan kontakt s vukom te mu nakon pitanja tko su mu majka i sestrica. FF Split. rkp. Podajte mu slanine. Dajte. Vl. planinu i maglicu. Kosinja i Perušića Lidija Đerek od svoje obitelji: bake. runo vune. kojo ti je majka. na području Gospića. Da ne kolje pasa. a sestrica po gori maglica. zapisala Marija Anić. 25 Zapisala je svibnja 2006. Kiti snašo. 3. 1929. sv.24 Vukari su i sljedećim magijskim katrenom odgonili vuka od kuće: Mrki vuče. Anić.. a kazala joj je Stana Anić (djev. životinje. da ne priđe preko mosta. A sestrica po gori maglica. Da vam tora ne pritresa. Podajte mu zobčice. Da ne kolje telice. g. Da ne slazi s planine. 26 U Kruševu kod Zadra 2006. FF Split. Kojo majka. svega dosta. 2004. a kazao joj je Ivo Matić (rođ. Da ne kolje ovčice. štala i imanja odgone demonske sile. g). djeda. sv. 41. 8. u Kruševu). 2006. da ne kolje ovce žune. 95. Rkp. Marina Matić u Trbounju kod Drniša. Tim su metaforičnim sugestijama vuka tjerali u goru. mrka vuka. Vukari su u Kruševu kod Zadra magijskim riječima u svojim pjesmama htjeli udobrovoljiti vuka tražeći od domaćina da vuku dade slanine. g. 2006. str.

a nitko im ne odbija dati otkup. Ljubo Lovrić. Obično im se daje pečenica. ona upravlja i zapovijeda ostalim vukovima pazeći da netko ne bi napustio kolonu. a na kraju je vuk. Svaka im kuća iznese nešto od hrane. Obučeni su u ovčju kožu.. zvani Ljubica.* Nameće se zaključak da su bila dva različita obreda vezana uz vuka. Rođen 1953. 28 Lepenički kraj obuhvaća Kiseljak. “Vukovi nisu isto što i mačkare ili čorjaci. pa se kum i jenga vrate među svatove.. Prvi „ vuk” se zove „vučica” ili „koja”. Pred vratima „podruma“ cure zapjevaju: „Lipi Ivo. rakija. koje jedan od njih skuplja u torbu. Domaćin im iznese rakiju i večeru nakon čega se raziđu”. Otac je troje djece. FF Mostar. DEŽEVIČKI VUKOVI Ne zna se pouzdano otkad traju Pokladni vukovi u Deževicama. I sam. prespavati luče. Na kraju Iza svatovske večere kum i jenga svode momka i curu u posebnu prostoriju koja se nalazi u prizemlju i obično je nazivaju podrum. ne daj Luci.. g. nose zvona. selo Carevo Polje kod Jajca. iza gore vuče. želi sačuvati „ono nešto od starine što se gubi”. Običaj hodanja vukova na pokladni utorak rijedak je u Hrvata. na čelu je vučica. D.27 Vukarskim obredom se išlo u hajke na vukove i pri tome su se pjevale vukarske pjesme.. Svrha i vukarskih i vučarskih obreda bila je tjeranje vukova od domova. godine.“ “Tad se pojave „vukovi“. Vukovi hodaju po selu. Vučica nosi štap. sv. Tu „škemću” i galame. lica zamaskiraju bojama. Vukovi hodaju selom zvoneći i glasajući se kao vukovi. piće. a u Lepeničkom kraju28 nisu se održavali samo za vrijeme Domovinskoga rata. Kad obiđu selo. štala. svi se prekrste. 2007. Mladoženje im iznese pitu. Fojnicu i Kreševo.” Zapravo je poželjno da maškare ne hodaju po selu tu posljednju pokladnu večer jer je ona rezervirana za vukove. Rkp. Katici Lozić kazao je 2007. kako kaže. Pred polazak momak i cura izljube svatove. Vukovi su organizirani tako da ne idu u koloni. Kum poškropi sobu svetom vodom. pasa. a „vukovi” za njom „škemču” (laju i zazivaju). a vučari su bili ophodnici koji su ubili vuka te kroz selo išli pjevajući i tražeći darove za ubijenoga vuka. 27 492 . dođu mladoženjinoj kući i idu pred vrata sobe gdje su mladenci svedeni. stoke. od kuće do kuće. Oni „proguraju” (projure) tri puta kroz kuću „tamo-vamo” i prevrću sve što im se nađe na putu. „Vučica viče: “Daj nam udili ovim našim šćenadima“. Zato su istovjetne vukarske i vučarske pjesme. a posljednji „stražnji” ili „ zadnji vuk“.

38. U Đakovu je 1994. Središnji je događaj velika pokladna povorka svih sudionika ulicama grada. Oni tu kao popadaju i onda ustaju i idu slaviti. siječnja) označavaju svršetak božićnih blagdana i od tada pa do Čiste srijede odvijali su se maskirani ophodi. zvonjava zvona privezanih na maškare (mačkare). (rođen 1951. str. U tom su se razdoblju održavale i svadbene svečanosti. Kreševo). ĐAKOVAČKI BUŠARI U pokladno vrijeme u đakovštinskom kraju maskirani bušari su obilazili po kućama i domaćinima izvodili kojekakve dosjetke i pjesme. godine u Deževicama kod Kreševa Ivica Barešić. šale i tako dalje. pjesme. a karakteriziraju ga: zastrašujuće maske i drugi odjevni rekviziti. D. 2007..29 MAČKARE (MAŠKARE) Sv. Vl. U nekoliko dana održavanja okupi se oko 2000 sudionika Gordani Vujica kazao je 8. 29 493 . selo Deževice. srpnja 2007. rkp. tri kralja (6. buka. Time se htjelo otjerati demone od domova i štala. Obično odu na neko već prije dogovoreno mjesto gdje se jede i pije ono što se prikupilo. galama. Ophod maškara najčešće se odvijao u utorak uoči Čiste srijede. ljudi i stoke. godine je osnovan karneval Đakovački bušari.hodanja je pucanj (obično se unaprijed s nekim dogovori) koji označava kraj obilaska. a što ophod maškara čini apotropejskim. a zauzvrat ih je domaćin kuće darivao.

Muškarci bi obično obukli žensku obuću i odjeću. Odjeća je najčešće stara i pokrpana kako bušare ne bi odala. Ja sam bježo kad sam bio mali (. To je bila obično skupina od tri do pet momaka i djevojaka koji se nastoje odjenuti tako da ih se ne prepozna. a na glavu bi stavile kapu ili šubaru.. a muškarci nastoje govoriti piskutavim glasom. manju 494 . U kuću bi bušari ulazi jako bučno kako bi skrenuli pozornost na svoj dolazak. a program prati desetak tisuća ljudi. Đakovački su bušari po broju sudionika i posjetitelja najveći karneval istočne Hrvatske i član su Saveza hrvatskih karnevalskih gradova. unatoč njihovoj umješnosti pretvaranja. a poznati su i stihovi iz sela Beravaca: Bješte dico evo su bušari. ali i prepirke.. Bušari u pravilu malo govore. Na odlasku im domaćica stavi u torbu čvaraka. U toj se prepirci koji gost i zamjeri bušarima. bušar sa štapom odalami tj. Jedan od bušara stavi preko ramena platnenu torbu u koju će im domaćica metnuti poputbinu. Nakon što bi se svinjokolja obavila uslijedila je bogata i obilna večera. (Danas se za bušare kaže da taj izvorni običaj nestaje. Lice namažu garom ili prekriju ženskom prozirnom čarapom. Poslije večere dolaze u kuću bušari. Ponekada koji od kožara obuče dugački kožuh s naopake strane tako da runo bude izvana. a veselje bi potrajalo duboko u noć. Snažno koračaju. Stoga ženske oponašaju muške. a na to pitanje bi bušari davali sasvim neuvjerljiv odgovor koji bi nerijetko izazivao rasprave. Netko bi uvijek od nazočnih upitao bušare tko su i odakle dolaze.) Ušavši u kuću pozdrave sve nazočne. No sve se to događa s namjerom da se gosti nasmiju i zabave. a glavu bi pokrili maramama.) Bušari su narodni običaji vezani uz klanje bravaca. Ženske bi pak obukle hlače i kratki kaputić.iz svih krajeva. ne zadržavaju se u kući dugo. a ponekad se zvonilo i klepkom (ovećim zvonom od lima što se nekada stavljalo oko vrata volovima prednjacima). a drugi uzme u ruku štap kojim će braniti bušare ako ih tko od nazočnih pokuša razotkriti. gromko lupaju na vrata. a domaćin ih nudi rakijom i vinom. Pjevale su se narodne pjesme. Ako pak koji radoznalac pokuša razotkriti bušara. a i prilikom govora nastoje što više izmijeniti glas kako ih nitko od prisutnih ne bi po njemu prepoznao. Naslute li bušari da bi ih se moglo prepoznati. odvrati toga znatiželjnika od njegove nakane. a ovi rado iskoriste priliku te o njemu iznesu i ono što nije zgodno da se javno kaže. Pjevalo se vrlo glasno. njihov duboki glas.

nekoliko krafni i salenjaka. Jedan rub ponjavca zavezali bi i prebacili preko glave kako bi rojte sakrivale lice da se ne bi vidjele i prepoznale osobe koje su bile bušari. Ponekad se u torbi nađe i kobasica ili krvavica ispunjena kukuruznim žgancima.kobasicu i krvavicu. To su „mali bušari“ koji su nastojali zabaviti domaćinove goste i na kraju bi se osladili pečenim kobasicama. U vrijeme bušara pjevalo se: Poklade su i ludi su dani. ponjavce (debele pokrivače vuneno tkane). Tako bi se na kraju u njihovoj torbi našla ukusna i dobra večera kojom se onda svi počaste. Pokatkad u kuću istovremeno dođu još neki bušari pa tako večer postane veselija i zabavnija. no oni se ne ljute jer znaju da je to sve za šalu. Bušari su se oblačili u tzv. 495 . načinjena upravo za bušare. Ako se toga dana kolju bravci i u kojoj drugoj kući. Danas ima i žena pijani. bušari odlaze i tamo. Ponjavci su na sebi imali rojte (rese). krvavicama i kolačima. Glumili bi mladu i mladoženju. U bušare su često išla i djeca od desetak godina.

2. 31 Neki kazivači smatraju da podrijetlo te igre seže u osmansko vrijeme kada žene nisu smjele igrati pa bi. prije Korizme. a mladoženja. Rkp. 30 496 . Sjećanja na te običaje žive danas samo kroz manifestacije zasnovane s ciljem promicanja narodnih običaja. Vratili bi se kući i pravili razna jela i jeli dok ne započne korizma. Zapisala je Suzana Parić 2007. odnosno vrijeme Korizme i slavlje se prekida. 2008. a danas živi u Đakovu. Ni najstariji stanovnici ne pamte od kada datira taj običaj31. 21. poput žabe. god. 2007. Ponedjeljkom i utorkom pjeva se i veseli cijeli dan do ponoći. Točno u 17:30 muškarci i žene u narodnim nošnjama polaze s mjesta zvanog Carina. FF Mostar. str. glumio je neki sitni mali muškarac. iskočile iz kuće. a kazao joj je Jozo Matić. koji bi trebao biti vitak snažan i jak. Običaj je bio da seljani obučeni u što starija i poderanija odijela hodaju po selu od kuće do kuće i pjevaju kroz selo pokladne pjesme.12. Na poklade su išli svi u narodnim nošnjama. Djeca su se bojala bušara jer su strašno izgledali pa bi bake zaklenile (zaključale ili zaringlale kapijicu (mala ograda kroz koju su ulazili u dvorište samo ljudi. pjesme i kola. Rkp. mrak. Tako hodajući dobivali bi namirnice kao darove. FF Mostar. Obzirom da bude velik snijeg. zima. Oženi se Ilija. pekle su se krafne i častilo vinom tzv. 30 POKLADNE PJESME Pokladne pjesme su se izvodile nedjeljom prije korizmenog vremena.. rođ. Igrale bi se: Žuta Žaba. Zdravki Vranješ kazivala je Evica Rack rođena u Budrovcima. ponovno uz igru i pjesmu do Carine. sv. Danas je u selima Đakovštine običaj bušara prošlost. u selu Vijaka-Vareš. poigrale malo i brzo se vratile u kuću. To je splet igara i kola koji se igra idući kroz selo i nastavlja poslije na igranci u Domu.Obično bi mlada bio visoki jaki debeli muškarac. za razliku od velike kapije kroz koju su prolazila zaprežna kola s konjima ). 1932. Nakon određenog vremena vraćaju se istim putem. Zatim se ulazi u Dom gdje se nastavlja dio igara. U poklade se išlo dva dana prije Čiste srijede. ali isključivo do ponoći kada nastaje Čista srijeda. 1945. D. D.-32. prethodno bi se naložile dvije velike vatre oko kojih bi povorka igrala i pjevala. g. Bog ubio đuđur popa. 31. tudumom. Narodna igra neobičnog naziva Žuta žaba igra se uvijek na pokladni utorak u Gornjoj Vijaci. a o njezinu početku nisu ništa znala ni prethodna pokoljenja. držeći se za ruke i pjevajući igraju kroz cijelo selo do mjesta zvanog Čaršija.

prsluka. Čudnu si mi sreću dala: nit’ u kući kućanica nit’ na njivi žetelica priko kuća priskakuša i na vrata izviruša a na ljude kezi zube! 497 . Vuneno sukno od kojeg su se izrađivale čakšire prethono se obrađivalo u jednoj od stupa na rijeci Tribiji. Za Žutu žabu bi se nosila narodna nošnja: muška narodna nošnja se sastojala od košulje. Hajd’ otale’ crni đavle. dosta sam ti osnovala. Ženska narodna nošnja se sastojala od košulje. Specijalni maljevi naizmjenično su udarali po suknu koje se stalno polijevalo vrelom vodom da ga omekša radi lakšeg izvlačenja rudeži. a bojenje bi trajalo četiri dana. crne fermene i čakšire. jasenove kore i zelene ljuske iz oćevskih majdana. teško je pogoditi. a uz to vunene čarape i kundure. žuta žabo. i još više kćerku dala. Ovaj iznimno vrijedni običaj bio je prekinut samo 1994. osnuj meni jedne gaće od tog platna bijeloga. godine. škuteljke i dimije. Za najmlađi uzrast nošnja je posebno izrađivana: djevojčice bi nosile košuljice. ali što. a nakon sušenja pristupalo se bojenju. ječermice i dimije i marame a dječaci bijele košuljice tzv. koparana. Ovaj proces bi trajao neprekidno 48 sati. čakšira i fesa. ŽUTA ŽABA “Platno bijeli žuta žaba u potoku na kamenu njoj dolazi rak na konju. fermena. fistančiće. Oj punice.Tim se pjesmama i igrom htjelo nešto reći. Boja se dobivala iz trava iz obližnje Kozjače. Osobito ako se poznaje izrazito zagonetan tekst Žute žabe.

ovu igru poigrušu. ovu igru popleskušu. BOG UBIO ĐUĐUR POPA “Ko zametnu ovu igru. nemoj. Mi igramo k’o djedovi naši. Ko zametnu ovu igru. Ovu igru poljubušu. gizda poče plakati. dirli. ništa nas ne plaši. ŠTO SI NAM SE ZAMRAČILA ZVIJEZDO “Što si nam se zamračila Zvijezdo. koja nema dimija. kako će se igrat Žuta Žaba. da po kući skakuće. ovu igru zagrljušu.dirlija. ‘oće gizda papuče. pomrčina. ja sam ti najmilija. poče gizdu tući. Moju babu naučila baba. Ko zametnu ovu igru. nemoj Ilija. Ovu igru povriskušu. dirli. Ko zametnu ovu igru. ovu igru poklekušu. naljuti se Ilija. i dovede gizdavu. Ai ja ću pored svake muke 498 . pa usjeće drenov ščap. Vijaka je od starina gnijezdo.OŽENI SE ILIJA “Oženi se Ilija.

ali za potrebe ovoga rada navodi se samo ono što je apotropejsko. 32 Katarina Pejčinović zapisala je u lipnju 2006 godine u Varešu od Ivanke Peštić. vjerujući da će tako odvratiti demonske sile. str. i Milovan Gavazzi Godinu dana hrvatskih narodnih običaj. jajce-dva. Zagreb 1991. “32 ZELENI JURAJ Tema Zeleni Juraj zahtijeva složenu interpretaciju. bukve i dr. III izdanje.33 Zeleni Jura bi plesao u krug. “poskakujući poput medvjeda”. 45.da naučim svoje unuke. štali. X. Mladići koji su sudjelovali u jurjevskim ophodima zvali su se jurjaši. blagdan koji je pedeset dana iza Uskrsa i označava svršetak uskrsnih blagdana. knjiga. a u drugoj ruci drveni mač.34 Od zelenila kojim je bio prekriven Zeleni Juraj bilo je dopušteno otkinuti dio grančice za koju se vjerovalo da ima apotropejske karakteristike te da će ukućane. a djevojke koje su bile sudionicama u tim ophodima nazivane su jurjašicama. FF Mostar. Rkp. Ponekad su Zelenoga Juru pratili tamburaši i s njim ulazili u dvorišta.. vlasnik. 2. Hrvatski sabor kulture. Zagreb 1943. sv. dvojaku apotropijsku ulogu: svojim je izgledom želio potaknuti vegetaciju. Josip Matasović. 26. polju i sl. Zeleni je Juraj imao. 33 Petar Grgec Hrvatske narodne pjesme. 34 Ferdo Heffler. Oko njega su plesali i mladići iz pratnje i pjevali da će polje roditi kuda Jure prođe. i njihovo imanje štititi od demona. vrtu. Zagreb 1931. u Hrvatskoj su se izvodili kraljički obredi. str. str. Jedan je mladić visoko nosio mladu zelenu brezu okićenu maramom i šarenim papirima. jurjevčani đurđari. str. Skupina mladića selom je pratila Zelenog Jurja. U okolici Karlovca na Dan sv. 154. ali i povećavati plodnost. Hrvatska državna tiskara. Za Duhove. 43-46. ali i odagnati zle duhove. sira. te od gazdarice tražili darove: dinar-dva. a preko njega je bilo poslagano brezovo kitje. dvojica su nosila kite brezovog granja. 2007. D. Jurjaši su u svakom domu koji bi ih darovao ostavljali komadić zelenila koje su domaćini kasnije ostavljali u kući. glavni i odgovorni urednik Dr. a Zeleni Jure je bio u košu ispletenom od prolistale vrbe. broj. uz paljenje duhovskih krijesova. Jure seoski su mladići pjevali po selu i gradu. 499 .-280. Krisnice i Zeleni Jure u karlovačkoj okolici u XIX stoljeću. Sve su vrtlarice dobivale grančicu iz kite ili koša i stavljale ih među zelje. 278. Narodna starina. kelj ili korabicu da im bolje rodi. najmanje. Đure.. Zeleni Jura je u jednoj ruci držao “veliku trnavku od šipka”. vino.

SHK.) (Reprezentativan je broj primjera folklornoga kazališta u knjizi Folklorno kazalište. priredio Ivan Lozica.) Đakovački vezovi 500 .(O ladarskim i kraljičkim ophodima bilo je riječi i u potpoglavlju Usmene lirske pjesme. Zagreb 1996. MH.

Zadar 2007. 7. godišnjak za kulturno i povijesno naslijeđe br. Josip Matasović. glavni i odgovorni urednik dr. Sveučilište u Zadru. Narodne drame. 4. Špiro. Zagreb 1996. Bonifačić. Stipe. Petar. Folklorno kazalište (priredio Ivan Lozica) SHK. knj. Hrvatska usmena književnost Bosne i Hercegovine: proza. priredio Marko Dragić. Beograd 1974. Hrvatske narodne pjesme. 8. Tvrtko. Knjiga XI. Sarajevo 1969/1970. 278. 21. 312. Dragić. Hercegovina. drama i mikrostrukture. 3. Krisnice i Zeleni Jure u karlovačkoj okolici u XIX stoljeću. br. Zagreb 1986. Narodni običaji stanovništva Lištice. Zagreb 1963. NS. knjiga. Sarajevo. 12. Hrvatska usmenoknjiževna čitanka. 6. Zagreb 1990. Centar ZA balkanološka ispitivanja. Botica. u: Zdenko Škreb-Ante Stamać. Matica hrvatska i HKD Napredak. sv. Josip. 2005. vlasnik. 13. Uvod u književnost. kraljice i dodole u hrvatskoj tradicijskoj kulturi i slavenskom kontekstu. 369-390.LITERATURA 1. Milovan. Zagreb 1931. Etnologija. Marko. Kajmaković. PSHK. broj. Godišnjak. poslovice i zagonetke. 14. III izdanje. Usmena književnost. Croatica et Slavica Iadertina. Robert. knjiga 9. Rožin Nikola. Čubelić. X. Čubelić. 5. 26. Zagreb 1995. 2. 15. Apotropejski obredi. Glasnik zemaljskog muzeja Bosne i Hercegovine. knj.-280. str. 27. Grčki mitovi. Grgec. Godina dana hrvatskih narodnih običaja. Povijest i historija usmene narodne književnosti. Ferdo. Kekez. Usmena narodna retorika i teatrologija. 10. 501 . Sarajevo 1973. Zagreb 1991. Hrvatski Sabor kulture. 275-296. Gavazzi. Hrvatska književnost Bosne i Hercegovine u 100 knjiga. običaji i ophodi u hrvatskoj tradicijskoj kulturi. Kulišić. 5. Marko. Radmila. Tvrtko. Hrvatska državna tiskara. Zagreb 1970. XXIV/XXV. 3. 2.-313. Grevs. Značaj slovensko-balkanske i kavkaske tradicije u pručavanju stare slovenske religije. 11. Heffler. Ladarice. Narodna starina. 9. Zagreb 1943. Mostar 2007. Dragić.

Rukopisne zbirke nalaze se kod mene. oznaka E znači da je rukopis u elektroničkom obliku. Lozica. FF Mostar. uredio Anđelko Badurina. (Vlastita rukopisna zbirka) 502 . Matica hrvatska. Filozofskoga fakulteta Sveučilišta u Mostaru) Te su rukopisne zbirke nastale kao rezultat izvornih terenskih zapisa studenata kojima sam bio mentorom pri izradi seminarskih i diplomskih radova iz Hrvatske usmene književnosti. 23. rkp. PSHK. Radovi V. (Rukopisne zbirke Katedre za Hrvatsku usmenu književnost. Izdanja muzeja grada Zenice. 17. Poganska baština. Leksikon ikonografije. Zagreb 2000. Srpski rječnik. Pregled narodne književnosti s primjerima i teorijom. Usmeni narodni teatar u Hercegovini. *** 1. Rkp. u Beču u štampariji jermenskoga namastira 1852. Leksikografski zavod Miroslav Krleža i Školska knjiga. Kršćanska sadašnjost. Zagreb 1955. Ivan. Elementi naše mitologije u narodnim obredima uz igru. 19. Mostar. glavni urednik Jure Šonje. Rječnik hrvatskoga jezika. knj. Matej. Sova. Slobodan. Školska knjiga. Zenica 1973. istumačen njemačkijem i latinskijem riječima. 1996.) Vl. FF Split. (Rukopisne zbirke Katedre za Hrvatsku usmenu književnost. Mile. (Oznaka D znači diplomski rad. Karadžić. Narodne lirske pjesme. Zagreb 2002. Filozofskoga fakulteta Sveučilišta u Splitu) 2. 18. 23. skupio ga i na svijet izdao Vuk Stef. priredio Olinko Delorko. Rkp. liturgike i simbolike zapadnog kršćanstva i Uvod u ikonologiju Radovana Ivančevića. Zečević. Zora. Zagreb 1963. Zagreb 1990. 20. Palameta. 22. 21.16.

RETORIČKI (GOVORNIČKI) OBLICI .V.

hrvatskim usmeno-retoričkim oblicima nije se pridavala dostatna pozornost sve do naših dana. st.”1 Aristotel u svomu Pjesničkom umijeću (IV.) Horacijeva i De institutione oratoria (koncem I. 2. ZAKLINJANJE) Basma je stručni naziv za usmeno-retorički oblik kojim se želi čovjeka. 107. Neki filolozi i 1 Tvrtko Čubelić.-370. 4. Prvi primjer hrvatskih retoričkih oblika zapisao je Hvaranin Petar Hektorović u svomu Ribanju i ribarskom prigovaranju (1568. U stručnoj su uporabi za basmu sinonimi egzorcizam i zaklinjanje. pr.-43. pr. 3. str. EGZORCIZAM. Antički grčki filozof Gorgija (493.). Kr. Kletve. U Bibliji je govorništvo dar Božji. 2 Stipe Botica. str. djela rimskih klasika: Ars poetica (konac I. Brzalice. pr. Krista) retoriku je okarakterizirao kao umijeće govorenja i umijeće uvjeravanja. 504 . Zagreb 1990. 6. Brojilice. Usmeno-retorički oblici mogu se klasificirati na: 1.2 Ponajbolji govornik svih vremena Marko Tulije Ciceron (106. a narodni su nazivi bajalica i bajavica. Značajna su također. Basme (bajalice. nakl. 280.Usmeno-retoričke oblike poznavale su najstarije civilizacije. Zagreb 1995. njegovu imovinu i stoku zaštititi ili osloboditi od bolesti i demonskih sila.) Kvintilijalova. Biblija i hrvatska kulturna tradicija. st. zaklinjanja). st. 5. egzorcizmi. BASMA (BAJALICA. Blagoslovi / molitve. Krista) otkrio je magijsku moć riječi proglasivši je vlastodršcem “koji najmanjim i najneupadljivijim organom postiže najčudesnija djela. Vl. pr. Međutim. Zdravice. Kr. Povijest i historija usmene narodne književnosti.) retoričke oblike tumači kao ukrašeni govor.

Zagreb 1996. Namjena i svrha basmi je apotropejska. Poganica (Sali u Dalmaciji). str. osobito dječije. Čitav život proživjela je u Makarskoj i vrlo dobro poznaje običaje vezane za Makarsku i njeno primorje. str. str. ili ako ga svjetlost vatre nije obasjala. odabrane i poštovane osobe. Rudolf Strohal. Bajalo se protiv bolesti ljudi.-380. Vjerovalo se da naudu noću može nametnuti neka nepoznata demonska sila i nije se smjelo dječju odjeću noću ostavljati izvan kuće. a nazivaju se mole. iz straha da ne ugine. Kazala joj je Vesna Parčina (baka). 6 Nevena Čović zapisala je u Makarskoj 2008. LII. ukiseliti. a na koncu obreda se prekriži. usiriti. U makarskom kraju uroci se nazivaju i naude.6 3 Vidi: Tvrtko Čubelić. 58. vračanju). rođena u Makarskoj. a muškarci vištac i mogli su. urednik dr. u ZNŽO JS navodi bajalicu protiv poganice i naziva je molitvom. Poslovice. te se štitilo stoku od bolesti i demonskih bića. oluje i nevremena. duševnih i tjelesnih bolesti: poganice. bogomolje. naime. B. kad se mlijeko ne bi dalo izmesti. zagonetke i govornički oblici. Boranić. 5 Usp. Bajanjem se htjelo udobrovoljiti božanstva da za vrijeme sušnih proljetnih i ljetnih dana daruju kišu. svojim pogledom poremetiti nečije zdravlje. knjiga XXV. 505 . 4 Rudolf Strohal. 282-283. ujeda zmija. te mu se branilo da ode djetetu. Leksikografski zavod Miroslav Krleža i Školska knjiga. Usmena narodna retorika i teatrologija. Mole su svojim molitvama (basmama) liječile ljude: od demonskih sila. 1942. bogomoljke. opsjednutosti i drugih bolesti. E. Ako bi odjeću uhvatio mrak vani nije ju se unosilo dok je sunce ne obasja. nesanice. Basme su kod Hrvata kristijanizirane te ih je narod nazivao molitvama. Zbornik za narodni život i običaje Južnih Slavena. str. godine. SHK. Zagreb 1924. privremeno ili trajno. Također se vjerovalo da i došljak u kuću noću unosi mrak. osim ako nije ušao s upaljenom lulom. Rkp.3 Basme se ostvaruju stihovima i prozom. dima. FF Split 2008. Zagreb 1970. groma. štringa ili vištica. Mola se na početku obreda prekriži i izmoli Vjerovanje. Bajalo se i protiv magle. primjerice. MH. priredio Josip Kekez.4 Nositelji tih narodnih usmeno-retoričkih magijskih tvorevina rijetke su. Što su basme starije u njima su mitski elementi izraženiji.leksikolozi smatraju da je basma čarobni tekst koji se izgovara pri bajanju (čaranju. trzavice.5 Bajalo se protiv uroka (urokli) i more. Mole su molile ne samo kad stoka oboli. godine. vrtoglavice. straha. već i kad se krava ne bi dala pomusti. U novijim basmama prepleću se mitski i vjerski elementi. moliboge. Jugoslavenska akademija znanosti i umjetnosti. stoke. I Rječnik hrvatskoga jezika. glavni urednik Jure Šonje. kad ne bi u mlijeku bilo masla. 379. Zagreb 2000. Žene s urokljivim okom nazivane su: čara.

Jedne su komponirane kao blagoslovi. ka pčele po cvatu. u ime Isusovo. djev. / Dje ždripci ne ržu. Sugestivnost. Dželalija. FF SPLIT 2008. Gospina majka. / Dje čedo ne plače. 1945.Molitva protiv uroka Prvo se triba prikrstit tri puta i tek onda počet molit sljedeće: Oj misusovo. godine u Nevestu. simboličnost. metaforičnost i alegoričnost najvažnije su stilske karakteristike basmi. u vištati di je lipo. 7 (Nevest kod Unešića) Raznovrsne su strukture basmi. E. sveta Ana. ka magla po planinama. urok i rokice. priko polja ravna. Dva urliču. druge kao brojalice. Ovako moli dvadeset puta i na kraju Virovanje. / Dje pivci ne pjevaju.! Kristina Babić zapisala je 2008. Gospina majka: Pokaži mi svu istinu bolesti i zdravlja i života (za koga moliš) Izmoli ovo tri puta i onda nastavi dalje: Šetala se sveta Ana. 7 506 . di je drago. / Dje se Bogu ne moli. Bajalicama su se bolest i demoni odgonili: U pustinju: / Dje sveti Ilija gromove odgoni. Rkp. slikovitost. g. Kazala joj je Ana Mrčela rođ. Raziđoše se urok i rokica po svitu. treće kao kletve. neke sadrže lirske minijature itd. Srila urok i rokicu: Di iđeš priko. općina Unešić. ka momci po rudinom. tri odriču Otac i Sin i Duh Sveti u pomoć bija Amen.

Pijetao se prikazuje i pored sv. oj. nemilice nemila. Ajde nesritna nesritnice. po morskim dubinama jer mjesto joj je u dubokom moru. po morskim dubinam’. oj. 5. svaki put moli se po jedno Vjerovanje. nesritnice nesritna. Petra dok plače. 9 Danka Ivić. izrodica ti majka.8 Među mnogobrojnim basmama kojima se bajalo je i sljedeća: Oj. Ajde nesritnice nesritna: U duboko more. u: Hercegovina. Leksikon ikonografije. Zagreb 1990. Mostar 1986. Petra da suzama opere grijeh. 148. ko što čelica po cvitu. Bajalice i bajanja kao dio etnotvorevine u Brotnju. 8 507 . nesritna izrodice u pustinju: Dje sveti Ilija gromove odgoni. dje pivci ne pjevaju. 459. razađide se po svitu. Pijetao simbolizira budnost i pripravnost. časopis za kulturno i istorijsko nasljeđe. iđi. U narodnoj percepciji s prvim kukurijekanjem pijetlova nestaju sva demonska bića.Nesritnica nesritna (poganica pogana) odgoni se po svitu. U kršćanskoj ikonografiji pijetao stoji pored sv. Petra i podsjeća na njegovu izdaju i kajanje i u tom smislu simbolizira i Kristovu muku.9 To se izgovara tri puta. str. po visokim planinama. Za uvike vikova amen. uredio Anđelko Badurina. a na kraju. dje se Bogu ne moli. dje ždripci ne ržu. str. te se preporuči za koga se moli. po visokim planinam’. liturgike i simbolike zapadnog kršćanstva i Uvod u ikonologiju Radovana Ivančevića. Tako pijetao opominje glavu Crkve sv. Kršćanska sadašnjost. dje čedo ne plače. tude ti je misto. Nesritna izrodice. poganice pogana.

morske dubine. nemilice nemila. težaci. npr. / oj.: križ ide po nebu. / oj. Petru ključeve dadne da otvori sveti raj gdje anđeli igraju. / dje pivci ne pjevaju. / dje ždripci ne ržu (u navedenim je stihovima stilska figura aliteracija i u ponavljanju suglasnika ž. pastiri. U dvadeset stihova navedene basme deset je anafora: Oj. gdje ždrijepci ne hržu – odgone je tamo gdje se Boga ne moli. također. nemilice nemila. / nesritnice nesritna. nemilice nemila (u navedenim se stihovima asonancija ogleda i u ponavljanju samoglasnika a kao i samoglasnika i. nesritnice nesritna. putnici. / dje čedo ne plače. 508 . asonancije: Oj. Velik je broj basmi kojima se bajalo protiv oluje i drugih vremenskih nepogoda. / oj. Pored navedenih stilskih figura u navedenoj su basmi: metafora: raziđe se po svitu. Svetom Petru ključe daj da otvori sveti raj di anđeli igraju. domaćini. poganice pogana. Česti su stalni epiteti poganice pogana. Sadržaj je tih basmi. držeći križ ili krunicu okrenutu prema mjestu odakle nevrijeme dolazi. gdje pijevci ne pjevaju. U sljedećim su stihovima epiteti: Oj. poganice pogana. za njim Djeva Marija sinka molila da sv. U navedenoj su basmi mnogobrojne i druge stilske figure npr. / dje se Bogu ne moli.Onaj tko baja vokativom se izravno obraća bolesti i sugestivno je tjera u visoke planine. gdje dijete ne plače. Slično je i u drugim basmama. za njim Diva Marija. / nemilice nemila. poganice pogana. / dje pivci ne pjevaju. jer se i stilskim figurama postiže efekt sugestivnosti. a zbog aktualnosti prigode u kojoj se izgovaraju uvijek se upotrebljava prezent. Sinku se je molila: “Daj mi sinko onu čast što si Bogu obeća. Hrvatske su basme komponirane vjerskim lirskim slikama. / oj. (…) po visokim planinam’. / po morskim dubinam’. Djeva je cvijeće nabrala i njime polje prekrila i dr. aliteracije: dje čedo ne plače. / dje ždripci ne ržu. / tude ti je misto. gdje dječica bacaju. (…) Dje sveti Ilija gromove odgoni. / ko što čelica po cvitu te alegorija: Ajde nesritnice nesritna: /U duboko more. Izgovarali su ih domaćice. kristijaniziran. / oj. nesritnice nesritna povezani anaforama oj. Gre križ po nebu.

udata za Antu. (Di te sveti Ivan dostigne.11 U nekim basmama. Irudice su nestale iz narodnoga pripovijedanja. / dje ždripci ne ržu. Bog proklinje. živi na Širokom Brijegu. Rkp. Zvona su se prvi put počela upotrjebljavati u Campaniji potkraj šestoga stoljeća. te se tjera u planinu: di se mise ne govore. Zagreb 1990. od svetog Ivana sapeta. uredio Anđelko Badurina. U širokobriješkom kraju irudica je prokleta. tu ti glavu okine. (…) po visokim planinam’. / dje pivci ne pjevaju. Rkp. koje kazivačice i danas kazuju. zemlju neznanu. 2004. dje brat sestru uzimlje. 19.1935.g. liturgike i simbolike zapadnog kršćanstva i Uvod u ikonologiju Radovana Ivančevića. / po morskim dubinam’. “Sveti Ilija odgoni gromove čak daleko u Indiju. Demonska bića se bajanjem tjeraju: Dje sveti Ilija gromove odgoni. FF Split 2004. / dje se Bogu ne moli. Sveti Ivan sapinje. od Boga prokleta. / di zvonce ne zveči.)10 (Slatine) Irudica je u narodnoj percepciji demonsko biće koje donosi olujno nevrijeme.di ditići bacaju. studentici Filozofskoga fakulteta u Splitu. FF Mostar.12 Kad bi grmjelo i sijevalo prekrižilo bi se i molilo: Andrei Pavičin.10.” Nabrala je Diva. Široki Brijeg (1953). sv. svetog Ive krvi sapeta. 2006. 11 Leksikon ikonografije. gdje zvona ne zvone. 10 509 . Biži. 2. koromačeva cvića. biži irudice. Kršćanska sadašnjost. Ostale su samo u basmama. str. / di Gospa ne kleči. 12 U listopadu 2006 kazala je Drina Marušić rođena Mandić. / di Isus muku ne trpi. u Slatinama kazala Marica Mauko (rođ. majka dvoje djece. s kim je polje pokrila od Zaloga lampa. 332. g. u Slatinama). dje se Bogu ne moli. U narodnom vjerovanju zvona simboliziraju magijsku moć tjeranja demonskih sila. / dje čedo ne plače. dje pjevac ne pjeva…”. a od sedmoga stoljeća i vjernika na molitvu. Prvotna im je namjena bila sazivanje svećenika.

koja su od Boga poslana. Kazala joj je Božica Hrga (rođ. Rkp. kad prva Mlada nediljica dođe štolu ću vam postaviti. iz raja ladne vodice. Među potonjim je književnik. krvcu od lozice. treći su pisali po uzoru na usmenu književnost. neg ona dva. četvrti su izvorno zapisivali usmeno-književne primjere. g. u Koprnu). pa nas zovu Jeruzalimu gradu: Di no sidi dvanaest apostola. drugi su se nadahnjivali usmenom književnošću i tako stvarali djela trajne umjetničke vrijednosti. koji biše i pribiše. Jedni su zapisivali usmeno-književne primjere i inkorporirali ih u svoja djela. u Koprnu (Dalmatinska zagora). FF Split 2006. str. sv. DHK RH. Dalmatinska zagora) *** Višestruke su interferencije usmene i pisane književnosti. za štitenje. mačem poraženje. 1925. Da nas uzmu. 13 510 . Amen. g. u noći nebeskoj. od Oca Boga blagoslova. Za branjenje. član HAZU-a. PEN-a. na svoje ruke. u danu vičnjem. Da se k nama nema niko približiti. 10. Veselko Koroman koji je od svoje majke zapisao: Ivana Hrga zapisala svibnja 2006.13 (Koprno. mir ću vam učiniti: Tilo od šenice.Koljabitavac sveti. 45.

godišnjice brakova. svete krizme. munja. Česte su zdravice i u raznim drugim veselim prigodama kao što su: imendani. Kraljević. neke zdravice imaju razrađenu fabulu.16 da anđeli poigraju. zapisao je akademik Veselko Koroman. g. 15 14 511 . goni grome do pozle17 gore. 1908. vitlaju. a kazala mu je njegova majka Matija Koroman (djev. lipnja 2007. svoga sina molila da učini pelin-prah. rođendani. Zdravice se izgovaraju veselim i svečanim ritmom. di no nema samo drvo i kamen. Krišta – krijesnica.18 2. majka ti je poganica. zli duhovi.14 krišta po nebu. Govori se najčešće u svadbama. krstitke. Po formi su zdravice češće minijaturne ( četiri-pet stihova). Sveti Ilija ognjeni koji grome odgoni. uspješan završetak poslova itd. irudice. Bog joj pelin-ključe da' da otvori svitli raj. Veleni – vilenjaci.Krišta. svete pričesti. Od Boga prokleta. sestra ti je otrovnica. da veleni15 ne balaju. 16 Balaju – plešu. Biži. godine. biži. gdje zvonce ne zveči. Od svetog Ilije sapeta.-1997. gdje Gospa ne kleči. ZDRAVICA Zdravica je po svom postanku veoma stara. skaču. 18 U Gornjim Radišićima kod Ljubuškoga 1996.) Veselko Koroman mi je tu basmu donio 12. ukleta. za njom Diva Marija. di Božji pivci ne pivaju. 17 Pozle – zla. Međutim.

Bijele ovce brda i doline. …………………… Kravice ti dvore zagrušale. Ovisno o prigodi u kojoj se izvode zdravice imaju elemente: blagoslova. SHK. šale. Zagreb 1996. U kutiji šibica spava. Zdravice sadrže mnoge sintagmatske i sintaktičke formule: …. Oranice luke i dubrave. blagoslovom. …………………… U svatovskim zdravicama domaćin svojom zdravicom uzvraća nazdravitelju. Da naplati dugove. Zdravicama se izriče želja za zdravljem. Neke zdravice sadržavaju u sebi kletve: ………………………. Dušmani ti hukali. Rodilo ti lito.19 ………………………… Poslovice. ………………………. srećom. A čelice sunce zaustavile. Ko mu loše mislio. slavljeniku ili nazočnima.One se upućuju domaćinu (gazdi). . 19 512 . Volovi ti bukali. blagostanjem itd. Ili: ………………. Koze bare zakrilile strane. MH. 283. Niti se kući povratio. Ćatom se pokriva. str. Otiša niz morske lugove. O koncu visio. zagonetke i govornički oblici. drugih usmeno-retoričkih oblika i usmene lirike. Namaklo ti lito. Niti dugove naplatio. priredio Josip Kekez..

Bog ti dao živit Sto godin u miru. te nas pozvao ovamo. pa će im sutra resiti stol – neka bude svega. nek se znade. Split 1996. makovnjače i druge kolače već su pospremile u izbu. te izabiru one. str. Bog ti dao ćerku Prvojedinicu.20 (Kaštel Novi) Gospodo! Sastasmo se eto u liepoj kiti kod vriednog domaćine.NEVISTICE MLADA Nevistice mlada. nek se znade. Nazdravičar i govornik za sve prilike života. 151. treće dopunjeno i popunjeno izdanje. Tanahna galija. da je blizu dan veselja i radosti! Gospodarice već očistiše odojke. ili od iskrica rumenoga vinca? Odgovor je sadržan u 20 21 Tanja Perić-Polonijo. Bog ti dao sina Od prvoga tira. te se pita što je uzrok tomu: da li je to zbog čarnih očiju ljubezne domaćice. str. da se s njime naužijemo svega obilja. da uzmognemo zajedno s njime još dugo hrliti k ponoćki i klicati: «Narodil nam se kralj nebeski. Gospodari ogledavaju svoje bačve u pivnicama. neka nam poživi kao sokol sivi još mnogo godinaca. Književni krug Split.» Amen!21 U slijedećoj zdravici nazdravičar ističe da su svuda okolo vesela i rumena lica. da veseli dočekamo dvanaesti sat. purane i guske. u kojih se starina valja. da ih probodu vinskom pipom: nek teče vince slatko u čiste «srabljivce» i flaše. sastavio Ivan Josipov Šarić. kad će se naroditi naš Spasitelj. Zagreb 1994. Svuda veselje danas vlada. Ti u ovon piru. koji je eto baš po starom hrvatskom običaju napunio svoju čvrstu trpezu. Koja će ti pazit Svu ostalu dicu. Golden marketing. pretisak. hajde da sada nazdravimo zdravicu našemu vriednomu domaćini. čija je kuća mastna! Orehnjače. ili zbog zadovoljstva domaćina.. 213. 513 . zato je Božić! Gospodo. da s njima družina omasti brade. ili zbog odsjeva kore s pečenoga purana.

koji se pred nama žari? Da. BROJALICA (BROJILICA.poanti – ali najvećim uzrokom radosti naše jest misao. Da ubije grlicu. žarke su? Možda nam razžariše lica traci iskrena zadovoljstva našeg domaćine. kad će se roditi naš Spasitelj. te kad ćemo veseli i radostni zapjevati divnu onu pjesmu: Narodil nam se kralj nebeski: Slavno društvo! Kuda god okom krenem. da se približuje čas. pretisak. …………………. svuda vidim vesela i rumena lica. Zagreb 1994. treće dopunjeno i popunjeno izdanje. koje tako gladko teče niz naša grla! Da divno je! I čarne oči i zadovoljstvo i žar putana i vatrene iskrice. zanimljiv je! Možda nas razpaljuju vatrene iskrice rumena vinca. 514 . Golden marketing. 151-152. koji nas tako veselo motri oko svoga stola? Da. narodi se kralj nebeski!» A zahvalit će se i taj član na zdravici onda. sastavio Ivan Josipov Šarić. str. Dadi Petru puščicu. kad će se roditi naš Spasitelj. A što je uzrok tomu veselju i rumenilu? Zar nas pali žar čarnih očiju naše ljubezne domaćice? Da. Petar konja trče. Neke su brojalice komponirane od mudroslovica: 22 Nazdravičar i govornik za sve prilike života. te nastavimo još koje vrieme ovdje naše veselje … Da Bog da sretno!22 3. te kad ćemo veseli i radostni zapjevati divnu onu pjesmu: Narodil nam se kralj nebeski! S toga ja nazdravljam zdravicu onomu članu našeg društva. sve nas to veseli i razblažuje. koji će prvi o ponoći viknuti: «Gospodo. ali najvećim uzrokom radosti naše jest misao. bit će i to! Ili doprinaša rumenilu našem odsjev kore s pečena purana. NABRAJALICA) Brojalica je pjesnička tvorevina kojom se stvara ritmički i glazbeni ugođaj: Grličica grče. da se priblužuje čas. polnoć je. kada se svi vratimo s polnoćke.

Teško zimi bez bure i momku bez cure. epika. 23 515 .23 (Bugojno) Hrvatska usmena književnost Bosne i Hercegovine: lirika. Teško plotu bez koca. Teško košuti bez gaja. Teško vjerniku bez mise. Teško vagi bez mjere i čovjeku bez vjere. Teško vrabcu bez kruške. str. ………………………… Nekim je brojalicama sekundarno značenje izgovorenih riječi. Teško vjerniku bez mise. duši bez raja. Liskove košulje. djetetu bez sise. …………………… TEŠKO MIŠU BEZ RUPE Teško mišu bez rupe i pratru bez župe. priredio Marko Dragić. Sarajevo 2006. 517-518. Djetetu bez sise. HKD Napredak. selu bez baba. Teško orlu bez oka i curi bez momka. Teško jezeru bez žaba. junaku bez puške. Teško košuti bez gaja I duši bez raja. retorika. knj. Radostan ti Ade.Teško mišu bez rupe I pratru bez župe. Čakaraske brade. Hrvatska književnost Bosne i Hercegovine u 100 knjiga. 4. MH. Kudikovih gaća. djetetu bez oca.

zabavljalo. idući od kuće do škole i od škole do kuće itd. Jegiga usred duba. Neke brzalice imaju elemente zagonetaka. Neke su brojalice izvođene laganijim ritmom i služile su kao uspavanke. zaketeri. BRZALICA Brzalica je usmeno-retorički oblik koji karakterizira ubrzano izgovaranje riječi. Petri pan. radnici. zavaljuška. petri puška. Jegiga niz dub. Djeca ih izvode igrajući se i zabavljajući. igralo. đaci izgovaraju ih na sijelima. težaci. rije zeri. Djevojke i mladići. obavljajući razne poslove. 516 . Brzalice koje izvode odrasli često su komponirane tako da su pogreškama izgovorene riječi dobivaju drugo. JEDAN GORI Jedan gori. Sadržaj izgovorenoga najčešće nema nikakvo značenje. Izvode ih djeca i odrasli. Brojalicama se uvježbavaju i provjeravaju govorničke osobine i moć memoriranja. 4. šalilo i odmaralo ali i povjeravalo govorničko umijeće. Takav je suvremeni zapis Deset Božjih zapovijedi. Brzalicama se dakle. Neke brojalice imaju i vjerski karakter. erotizirano značenje: ………………… Jegiga uz dub. najčešće. za vrijeme predaha.Brojalice se izvode i u stihu i u prozi. drugi doli. svadbama. idući na posao i vraćajući se s posla. pastiri.

25 Isto. GOSPODINE. 529. ti nas vodi i čuvaj od svakog zla i napasti. sve moje neprijatelje. rodbinu i domovinu itd. molim Te. MH. ja te molim Gospodine. str. 24 517 . Koza vrek. ti nas brani. sve ljude. Hrvatska književnost Bosne i Hercegovine u 100 knjiga. Hrvatska usmena književnost Bosne i Hercegovine: lirika. epika. Njima se izriču želje Bogu da blagoslovi: obitelj. ti nas štiti. 526. sve siromašne. priredio Marko Dragić. Sarajevo 2006. BLAGOSLOV/ MOLITVA Blagoslov je usmeno-retorički oblik vjerske provinijencije. retorika. moje roditelje. HKD Napredak.kokuruška. patnike. str.25 (Posušje) BLAGOSLIVLJAM MOJE RODITELJE Blagoslivljam moje roditelje. hranu i piće. MOLIM TE Gospodine. 4. Ti nas ljubi. blagoslovi moju obitelj. koje si mi dao Gospodine. Ti znaš sve njihove poteškoće i jade što ih prate kroz njihov život. biži zec. bolesnike i beskućnike. knj.24 (Stepen kod Tomislavgrada) 5.

koji imaju teške križeve. evo. a dobro ću ja činiti i pobožna uvijek biti. str. Falim tebe na nebesi. mene čuvo ove noći. I ovaj dan me na’rani i od svakog zla obrani. 26 27 Isto.Gospodine. hvala Ti za sve njihove poteškoće i istjeraj iz njih svako zlo i zaogrni ih u svoj blagoslov!26 (Posušje) BLAGOSLOVI GOSPODINE Blagoslovi Gospodine. 530. teb’ najprva mis’o budi. Ja s’ u tebi Bože budim. Što ti želiš u radosti. 518 . Bože ti si svojom moći.27 (Posušje) BOŽE BLAGOSLOVI OVAJ DAN Bože blagoslovi ovaj dan. 531-532. str. Blagoslovi sve njihove patnje i probleme. što nada mnom bio jesi. one koji su rastrešeni i nizašto ne mare. pa zato te. slavim. da ustanem s tijelom zdravim. one koji nemaju strpljenja i nikoga ne trpe. Isuse snagu za život mi daj. svoga života. Isto.

blagoslovi njima luge. 519 . širi ruke. mili Oče od ljubavi. Grijeh ću mrzit danak cijeli.uradit ću tvom milosti. otvori nebesa. kad počne da klije. str. Blagoslovi ovu moju njivu. nek’ s’ od mene zlo odijeli. prijatelje i rodbinu i svu milu domovinu. USNE MOJE Otvori. da slave sveto ime tvoje. str. Ti svemožni.28 (Rankovići pored Novog Travnika) OTVORI. 533. Isto. Blagoslovi sjeme ove njive. u meni čuvaj vjeru živu. Blagoslovi žuljeve ruke moje i znoj kojim se znoje. Kad se vihor sprema. Samo ti me ne ostavi. usne moje. Evo tvoje zovem ime. GOSPODINE.29 (Guča Gora kod Travnika) 28 29 Isto. Gospodine. pomozi mi Bože njime. 532. čuvaj mi ga. Bože. Čuvaj ga kad raste. čuvaj ga kad resa.

četri evanđelista. sam Bog na nebesim sidi ter kraljuje. Dvi daske Mojsine. Sedam radosti. Deset Božji zapovidi. tri trojstva. 5. šest kamenica. sam Bog na nebesim sidi ter kraljuje. Šest kamenica. 7. tri trojstva. osam blaženi. tri trojstva. Devet anđeoski kora. sam Bog na nebesim sidi ter kraljuje. Tri trojstva. dvi daske Mojsine. 10. devet anđeoski kora. četri evanđelista. osam blaženi. sedam radosti. Četri evanđelista.DESET BOŽJIH ZAPOVIDI 1. 8. Narod je dugo vjerovao u moć kletve. šest kamenica. Pet rana. pet rana. sedam radosti. sedam radosti. 6. dvi daske Mojsine. tri trojstva. sam Bog na nebesim sidi ter kraljuje. str. dvi daske Mojsine. 2. tri trojstva. dvi daske Mojsine. 9. sam Bog na nebesim sidi ter kraljuje. pet rana. tri trojstva. četri evanđelista. sam Bog na nebesim sidi ter blaguje. Posebice se vjerovalo u moć majčine 30 Isto. Formom je bliska poslovici. 3. dvi daske Mojsine.30 6. dvi daske Mojsine. KLETVA Kletva postoji onoliko koliko postoji i čovječanstvo. sam Bog na nebesim sidi ter kraljuje. To je najčešće mikrostrukturna književna tvorevina. 520-521. četri evanđelista. sam Bog na nebesim sidi ter kraljuje. 520 . šest kamenica. pet rana. šest kamenica. dvi daske Mojsine. Sam Bog na nebesim sidi ter kraljuje. četri evanđelista. sam Bog na nebesim sidi ter kraljuje. pet rana. dvi daske Mojsine. tri trojstva. četri evanđelista. 4. Osam blaženi. pet rana.

daboga mu zvonilo i tati. Vjekoslava Kaleba. Pored Šenoe spomenimo: Ivu Andrića. Da Bog da imao pa ne imao. dabogda ga živa ne zatekla. Ivana Raosa. Novaka Simića.32 Sjeta te ubila. Jeziv je sadržaj nekih kletvi. 167-169. drama i mikrostrukture. *** Mnogi su književnici u svoja djela ukomponirali usmenu retoriku. Ivana Aralicu. 5. str. 539. HKD Napredak. knj. Vidi: Hrvatska usmena književnost Bosne i Hercegovine: proza. str. MH. Petra Gudelja i mnoge druge. Maka Dizdara. (O djevojačkim i momačkim kletvama bilo je riječi u poglavlju o lirici. 32 Isto. Kaže dragi umrla mu mati. Mirka Božića. Sarajevo 2005. priredio Marko Dragić.kletve.) Imam svekra slušat sam ga rekla. Mnogobrojne etiološke predaje kazuju o okamanjenim kćerima koje su majke zbog neposluha proklele. Hrvatska književnost Bosne i Hercegovine u 100 knjiga. 31 521 .31 August Šenoa je napisao pjesmu Kameni svatovi koji su se okamenili jer je majka proklela sina koji se usprkos njezinom protivljenju odlučio oženiti siromašnom djevojkom Janjom.

Hrvatska narodna šala.IZVORI I LITERATURA 1. Školska knjiga. 2. Josip. Vl. Šum šumi. Križevci 1994. Hrvatske narodne pjesme. (Rukopisne zbirke Katedre za Hrvatsku usmenu književnost. Izbor iz usmene poezije. Split 1996. Zagreb. 12. 7. Stipe. priredio Josip Kekez. knjiga 4. Josip. Nikola Rožin. zagonetke i govornički oblici. (Rukopisne zbirke Katedre za Hrvatsku usmenu književnost. u : Uvod u književnost (priredili Zdenko Škreb i Ante Stamać). sv. Kekez. MH. IV. Zagreb 1923. Zagreb 1943. Tanja. 14. Prva hrvatska rečenica. Povijest i historija usmene narodne književnosti. nakl. grm grmi. 13. Zagreb 1986. 4. SHK. Perić-Polonijo. Zagreb 1994. Matica hrvatska i HKD Napredak. 8. Josip. Zagreb 1990. knj. Zagreb 1996. poslovice i zagonetke. Botica. Grgec. Poslovice. priredio Marko Dragić. epika. 10. retorika. FF Mostar. Zagreb 1963. Tvrtko. Gozbe i zdravice u hrvatskoj književnosti (priredio Stjepan Sučić). Književni krug Split. 9. Zagreb 1995. Pasarić. Zagreb 1988. Kekez. Narodne drame. 2. Nazdravičar i govornik za sve prilike života. Perić-Polonijo. Tanahna galija. 522 . ZZNŽOJS. O dječijim igrama. Fran. Usmena kniževnost. Čubelić. pretisak. 6. PSHK. Hrvatska usmena književnost Bosne i Hercegovine: lirika. treće dopunjeno i popunjeno izdanje. sastavio Ivan Josipov Šarić. 5. Tanja. Biblija i hrvatska kulturna tradicija. izdanje. Zagreb 1986. VII. Sarajevo 2006. knj. FF Split. Filozofskoga fakulteta Sveučilišta u Splitu) Rkp. 11. Ilešić. Hrvatska književnost Bosne i Hercegovine u 100 knjiga. Bonifačić. Filozofskoga fakulteta Sveučilišta u Mostaru) Te su rukopisne zbirke nastale kao rezultat studentskih izvornih terenskih zapisa kojima sam bio mentorom pri izradi golemoga broja seminarskih i diplomskih radova iz Hrvatske usmene književnosti. 1902. Rkp. Golden marketing. Petar. pogledi na suodnos usmene i pisane hrvatske književnosti. 3.

(Oznaka D znači diplomski rad. oznaka E znači da je rukopis u elektroničkom obliku.) Vl. Rukopisne zbirke nalaze se kod mene. rkp. (Vlastita rukopisna zbirka) Stap u kojem se melo mlijeko 523 .

MIKROSTRUKTURE (POSLOVICE.VI. ZAGONETKE) .

Cezar (I. st poslije Krista. prije Krista). Al ne širi svog srca zbog onoga šta sve znadeš. Antička Grčka civilizacija posebnu pozornost poklanjala je poslovicama koje su sakupljane u zbornike Gnomologije. Erazmo Rotterdamski (1467. g. st prije Krista. 1 525 .-653. U Kur’anu (612. To je djelo najvećim dijelom satkano od poslovica: Usavrši svoj govor. st. Poznati su srednjovjekovni zbornici poslovica Adagia i Dicteria.) u svomu djelu Pohvala gluposti koristio je i poslovice i krilatice. U Bibliji. Od neznalice uči kano i od mudraca Umijeću nisu postavljene međe.) se. Nema znalca što seže do punog savršenstva. Tu tradiciju nastavili su stari Rimljani. st. g. Školska knjiga. Nevenka Košutić-Brozović. vojskovođe i političari. Mnogo je poslovica u staroindijsko-sanskrtskoj svetoj knjizi Vede (usmeno znanje) koja je nastajala od XVI. st prije Krista do I. a nakon njih srednjovjekovne europske civilizacije. primjerice. koja je nastajala od XIII. Čitanka iz stranih književnosti. Staroegipatski zbornik Pjesme s rijeke (XV. na tisuće je poslovica a samo u Salomonovoj zbirci izreka ima ih više od šest stotina. str. nalaze mnoge poslovice. prije Krista) sadrži poslovice kao i sumeransko-babilonsko-asirski Ep o Gilgamešu (oko 1700.POSLOVICE Ptahotepove su Pouke mudrosti (oko 2400. također. – XIV. prije Krista) Alea iacta est (Kocka je bačena) i Etiam tu filii mi (Zar i ti sine moj). prije Krista) prvo veliko djelo staroegipatske književnosti. do VI.-1536. 3. Lijepa je miso skrita bolje no zelen dragulj.1 …………………………………………………………… Svaki je od navedenih stihova istovremeno i poslovica. svu pažnju ćeš svrnuti na se. Zagreb 1996. Aforizme i poslovice od najstarijih vremena koriste državnici. Poslovica je mnogo u Talmudu (usmenoj znanosti) sastavljenom na temelju židovskog tumačenja Starog zavjeta.

i XVII. U Hrvatskoj. – ? 1569. st. 1997. st.). 1713. st. a taj se trend nastavlja sve do naših dana. Mavro Veteranović (Dubrovnik. 1652. Mostar-Zagreb 1997. – Šibenik.) Ziga Ziglara.). 1607.2 Proširila se i uporaba poslovica pa se njome koriste propagandisti. 1527. jednog od najbogatijih ljudi današnjice. 1613. str.). Hrvatske poslovice nalaze se inkorporirane u srednjovjekovnim pisanim dokumentima. – Dubrovnik. 1638. imamo dvojicu vrsnih paremiologa dvije do tri decenije prije najvećega europskoga paremiologa Rotterdamskog. 1567. a nešto kasnije zapisivao ih je Juraj Šižgorić (Šibenik. Početkom XVIII. Pavao Ritter Vitezović (Senj. 1508. g. – Dubrovnik.). U XVIII. U XVII. – Beč.). Petar Zoranić (Zadar. g. mnogo poslovica u bestseleru otisnutom u dva i pol milijuna primjeraka Pogled s vrha (2000. 1457. navodi 124 definicije poslovica. Dominko Zlatarić (Dubrovnik. Glas tradicije. – Dubrovnik. 1508. 1576. oko 1400. 1509. -? oko 1468. Šiško Menčetić (Dubrovnik. dakle.). 1589. Dubrovčanin Stjepan Beneša Benešić sakuplja poslovice. a Basgoz 1990. 1482. navodi 143 definicije poslovica. – Dubrovnik.U XV. ZIRAL. državnici. poslovice su sakupljali Bernard Đurđević i leksikograf i pisac Ivan Belostenec (Varaždin.) u svojim djelima koristi na stotine poslovica i paremiologizama. stoljeću na cijelom europskom prostoru. političari. 1594. Poslovice su u svoja renesansna djela inkorporirali: Đore Držić (Dubrovnik.) nalaze se mnoge poslovice. Marin Držić (Dubrovnik. Dinko Ranjina (Dubrovnik.). – Dubrovnik. 1461. motivatori. Tako je. divi se poslovičnoj jasnoći i strukturi. primjerice. 526 . To se pojačalo u XVI.) objavio je zbirku poslovica Priričnik aliti razliko mudrosti cvitje u kojoj hvali i objašnjava poslovice. oko 1420. 1558. 2 Danica Škara. 1501. Benedikt (Benko) Kotruljević (Kotruljić) (Dubrovnik. – Dubrovnik. Potkraj XVI.) prvi je sakupljač i zapisivač poslovica u Hrvatskoj.). – Lepoglava. 1536. Champion 1938. stoljeću se tiskaju poslovice u brojnim knjigama i publikacijama. – Mleci. U djelima Ivana Gundulića (Dubrovnik. pa bi se iz njih mogao sastaviti opsežan gnomologij. stoljeću razvija se znanost Paremiologija koja se na temelju brojnih paremiografija bavila izučavanjem poslovica. 1675.

Narodne poslovice i zagonetke (…) (Senj. 1703.). – Beč. – Fojnica. 1889. Ivan Matija Matijašević (1714. 1768. Značajnija djela hrvatskih poslovica u XIX. 1785. – Kraljeva Sutjeska.). 1772. 1720.). – Zagreb. – Zagreb. 1750. – Jastrebarsko. 1816. – Zaostrog.) u Danici je objavio 1873.) objavio je zbirku hrvatskih poslovica Proričja slovinska.) Filipa Grabovca (Podosoje kod Vrlike? 1697. JAZU.) i Ksavera Šandora Đalskog (Gredice kraj Zaboka. 1873. 1918. 1854.) Ivana Radetića. jesu: Tumačenje narodnih frazah i poslovicah (Bosiljak. 1760. 1903. 1835.) Mijata Stojanovića (Babina Greda. 1749. – Rim. i Etički sadržaj narodnih poslovica (Rad. 1914.).). 1704. 1767.). Ivan Franjo Jukić (Banja Luka. Mnoštvo je poslovica u kronikama i ljetopisima bosanskih franjevaca Stjepana Margitića Markovca (Jajce. 1650. 1838. – Kreševo. g. – Santo Spirito kraj Venecije.).). 1833. 1935. Josip Stadler (Brod na Savi. Poslovice sadrži i Cvit (1747. – Sarajevo. ili 1698. 527 . 1813. – Zagreb. – Gredice.).) i Pismarica (1759.) u svom djelu Ženidba (Broćanska župa u Hercegovini) (1870. 1879. čija djela sadrže brojne narodne poslovice spomenimo Augusta Šenou (Zagreb. Zagreb. 1730.) navodi poslovice.) u Bosanskom prijatelju objavio je 863 poslovice. Polihistor i leksikograf Ivan Aletin Natali (Dubrovnik. 1893. Zagreb. 1868. st. Velik je broj mudroslovica zapisao fra Petar Bakula (Batin kraj Posušja. Filipa Lastrića (Oćevija. – Kraljeva Sutjeska. – Mostar. Narodne poslovice (Dragoljub. 1700. U djelu Pričice i prorečja slovenskije (1803.). – 1865. 1843. – Zagreb.) Ljudevita Vukotinovića (Zagreb.) Andrije Kačića Miošića (Brist kraj Makarske. 1670.) i drugih. 1818. Marijana Bogdanovića (Kreševo. 1670. Fra/don Franjo Miličević (Veliki Ograđenik kod Čitluka. Karizmatični Vrhbosanski nadbiskup dr. 1864. – Mostar. Nikole Lašvanina (Dolac kod Travnika. Zagreb. Od značajnijih književnika u XIX. 1728. Poslovice: pučka mudrost. 1743. 1857.) u svoju Gramatiku ilirskoga jezika uvrstio je mnoge poslovice. 1881. 1881. – Jajce. Zapisivanjem i sakupljanjem poslovica bavio se i Tomo Mikloušić (Jastrebarsko. – Dubrovnik.) Franje Markovića (Križevci. – Zadar.) Đuro Ferić Gvozdenica pored basni uvrštava i mnoge poslovice. 1783. Bone Benića (Ćatići kraj Kaknja. st.).). 1837. – 1791. 1708. 1818.Poslovice je sakupljao Đuro Matijašević (Dubrovnik. Francesco Maria Appendini (Torino.) u rukopisu je ostavio velik broj poslovica. 1845.

Mogu se tematski klasificirati. st. Josip Kekez (Katuni kod Omiša. 1906.). poslovice-anegdote ili poslovice-pričice i pareologizme (frazeologizme.). – Zagreb. objelodanjeno je 14. Ante Šimčik. Cijela je plejada književnika XX.Među najznačajnijim zapisivačima. Poslovice se mogu klasificirati na više načina. 1865. 1981.). velik doprinos paremiologiji dali su Nikola Bonifačić Rožin.). Među značajnijima su: Ivo Andrić (Dolac kraj Travnika. Karakter poslovica je utilitaristički i didaktički. 1838. 1884.). 1892. – Zagreb. 1981. 1937. Iznimno je značajna zbirka poslovica Hrvatske narodne poslovice Vicka Skarpe (Šibenik. Poslovicom se prenosi višestoljetno i višemilenijsko iskustvo koje jezgrovito tipizira osobe. koji su u svoja djela utkali poslovice. izreke. Miroslav Krleža (Zagreb. Filozofskoga fakulteta Sveučilišta u Zagrebu te Odjela za humanističke znanosti Sveučilišta u Splitu. – Zagreb. – Beč. 1919. a ti se ogrij Zbirka poslovica Bartula Matijace koju je priredio Stipe Botica. sentencije. 1909. Godine 2007. Novak Simić (Vareš. Mirko Božić (Sinj. 2003. 1947. 1975. Rijeci i Mostaru. metafore). Ivan Aralica (Promina kraj Knina. U drugoj polovici XX.).). gnomi. – Sarajevo. Nikola Buconjić (Neum. 1923. priričja. 1904. – Zagreb. bili su: Stjepan Ivšić (Orahovica. Poslovice imaju općenacionalni karakter. dijaloške poslovice ili poslovice-pitalice.). – Novi Vinodolski.) i mnogi drugi. Ivan Kasumović (Mezinovac kraj Perušića. 528 . Velik je broj zapisanih poslovica u seminarskim i diplomskim radovima studenata pedagoških fakulteta u Osijeku.) bilježi poslovice. 1893. st. 1962. Najčešće se svrstavaju po značenju. – Zagreb. priričak. sentence.). Zdenko Škreb (Zagreb. st.926 poslovica u knjizi Kad ti kuća gori. 1985. Vatroslav Jagić (Varaždin.). mudroslovice.) u djelu Život i običaji Hrvata katoličke vjere u Bosni i Hercegovini (1908. 1930. – Beograd. 1945. događaje i pojave. Česta je abecedna klasifikacija. Klek. Poslovica je najminijaturnije književno djelo. 1995. ali i po vremenu zapisivanja. – Zagreb. poredbe. U hrvatskoj povijesti književnosti poslovice su nazivane: proričja. sakupljačima te znanstvenicima koji su se bavili poslovicama u prvoj polovici XX. Josip Kekez ih tipski razvrstava na: izreke. pririč. 1872.

Murterska kala PRIMJERI 1. Ako znaš šta ti je bilo. i to njezinin manjin dilon. 4. 6. nemoj ni zlo. odmor i umjeren način života. ne znaš šta će ti biti. Ako putuješ sa čovikon pa te ponudi raskriženon jabukon. Ako nemaš ljekara. Ako ne moreš učinit dobro. 5. 2. nemoj mi odmagati. Bavi se svojim poslom. ne tujin. Ako mi ne možeš pomoći. 529 . 3. biži od njega! Nije pošten čovik. neka ti ljekar bude ovo troje: vedra duša.

Bolje je svašta jist vengo svašta govorit. Bolje da te zmija ujide nego marčano sunce ugrije. 16. I najmudriji da proda sve što ima. ili sviću razbit. s tim i klimam. Gdje brat brata ne voli. nego dobra maćeha. 23. 10. a slaje. 8. Gdje laž ruča. 13. 530 . 9. a bez zore ne može. Kad bi svaken vitru jidra otvara ko zna di bi doša. 17. tu ne večera. 29. Davat je božanski. Ča iman. Izreke su ukras govora. 28. I dva loša svladaše Miloša. Kada je netko sposoban onda bi i buhu potkovao. 33. 20. Kad se nauči maška sviću lizat. Kada bi se beside kupovale manje bi se trošile. ili mašku ubit. 22. a primat je juski. 27. daleko od srca. Boje dobrome služit vengo zlome zapovidit. Boje gruba zakrpa vengo lipa buža.7. 19. Il ne pokušavaj. Hrabar čovjek umire jedanput. 18. Di razum vlada. Daleko od očiju. Dobro se ne pozna dok se ne izgubi. Dobro dilo samo falu daje. il dovrši. Čovik je čoviku vuk. Bolje slaba mater. 26. a kukavica tisuću. 24. 21. Braća se dile kad se ombari isprazne. tu nema sreće. Bez pivca svane. 15. puno tega se svlada. 32. 12. 25. Boje manje. 11. dolikuje ti da se nadaš. 14. ne može da kupi sve što nema. 31. 30. Dok živiš.

Moli Boga ka da ćeš sutra umrit. Kad mačke nema. 43. Ko ljude ne sluša. Ko na vitar pjuje. Ljudi se gusto siju. 531 . Ko pjeva. stigne daleko. Ko se sam čuva i Bog ga čuva. Ko se dima ne nadimi. Ko liti laduje zimi gladuje. 47. 55. Mnogi ljudi su kao satovi. 38. na obraz mu pada. a otkucavaju drugo. Ko prati tuđi posao. 40. 58. Pokazuju jedno vrijeme. 49. 35. tako će ti se i vratit. 42. Ko vozi polako. 48. il mnogo zna ili mnogo laže. Ko dvaput slaže. 51. 45. vatre se ne ogrije. Ko mnogo zbori. Ko radi ne boji se gladi. miševi kolo vode. ti tabači. zlo ne misli. ni čovjek nije. 39. Kucaj. 57. otvorit će ti se. u drugega i gleda. Ko u drugoga radi. 50. Ko se posljednji smije . 44. Koga je zmija ujela i gušterice se boji. žanje oluju. 54. 37. Knjiga je čovjekov najbolji prijatel. 60. treći put mu se ne vjeruje. 56. radi ka da ćeš sto godin živit. 53. 59. Kako si zaja. Ko puno govori. 52. 36. najslađe se smije. Ko priši vrat lomi. malo ga se čuje. Lako je za tuđin nosilin plakat. 41. Ko sije vitar. ritko niču. Ko je jači. 46.34. Ko drugome jamu kopa sam u nju upada . svoj zaboravlja. pitaj da će ti se.

79. 68. već ko kazuje. ako nis bit ćeš. Nije siromah ko malo ima. 88. 67. Oči su ogledalo duše. Na ljutu ranu. takov si. 64.61. 83. 76. ako hoćeš da si poštovan. 87. 74. 69. Nije blago ni srebro ni zlato. Po jutru se dan poznaje. Pravde nije bilo. 72. Sit gladnu ne viruje. Pomozi sam sebi pa će ti i Bog pomoć. Opareni i na ladno puše. 75. Ovca koja bleji. nego zbog sebe. ljutu travu. Pametni ljudi uče na tuđim greškama. 82. Oteto. nikomu olova plivaju. 77. ako čeljad nije bisna. Nije grij ča u justa ulazi. 80. vengo ča izlazi. Od samoće ništa gore nema. 62. 71. 84. novac more vrtit. već ko mnogo želi. 66. Nije kuća tisna. Rđa se zlata ne hvata. nit će je biti. Ni pet prstiju na ruci nisu isti. Svak sa svojon vrićom u mline. Našla tikva čepinu. prokleto. 532 . Nije važno šta se kazuje. budale na vlastitim. 81. Poštuj. 85. već je blago što je srcu drago. 86. 63. S kin si. Ni u raju ne valja bit sam. Ne laje zbog sela. Ona ča botija ne more vrtit. 70. Nikomu pluta potonu. 78. Neka momak prvo napravi štalicu pa onda traži kravicu. 73. Riba ribi ni virovala dok na vruće gradele nije stala. 65. zalogaj gubi.

Velike misli dolazidu o srca. 103. obrok mu nestaje. ne kaži. 90. i na Božić je tužan. Više vridi znat nego jemat. Svaka vala ima svoga vitra i kuća svoga dima. 91. Što imaš. 99.. Vrati koke ča si pozobala. ma ne more šporki jezik. 109. a jedanput ne učini . ne traži. Tko je dužan. Teško onom po kome se svit uči. Tko će poplesti uzica za povezati svijetu gubica. a čovik za rič. Tko kasno ustaje. 111. U laži su kratke noge. (Vrati roditeljima ono što su ti dali. 101. 110. 100. 104. Voda sve opere. 93.89. Utopjenik se i za slamku vata. 92. 107. 3 3 Sve su navedene poslovice zapisane 2007. Učini čovjeku sto puta dobro. i 2008. 106. 105. Živina se veže na roge. 533 . 98. Svako je kovač svoje sreće. Vjeran sluga tuđoj kesi gospodar. 94. što izgubiš. to vaja primit. 95. Umiljato janje dvije sise sisa. 102.. 96.) Zaklela se zemlja raju da se sve tajne doznaju. neslogom se i najveće raspadaju. 108. Sve je zaboravljeno. Svako dilo dođe na vidilo. Šta Bog da. godine ponajviše u Dalmaciji. Sve se može kad se hoće. 97. Slogom rastu male stvari. Vesela mladost najveća je radost.

Negdašnji svakodnevni težački život 534 .

LITERATURA 1. Osijek 1990. 4. Zagreb 1996. Tvrtko. Zagreb. Zagreb 1996. poslovice i zagonetke. Čitanka iz stranih književnosti 1. zagonetke i govornički oblici (priredio Josip Kekez). Kekez. Svaki je kamen da se kuća gradi. (IV. Kad ti kuća gori. Zagreb 1986. 8. 15. a ti se ogrij. sv. 12. 1995.. Zig. Nikola. Košutić. priredio Stipe Botica. I. Hrvatska usmeno književna čitanka. 9. izdanje). Hrvatska književnost Bosne i Hercegovine u 100 knjiga. (2. MH. Škara. IV. 10. Hrvatske narodne poslovice. Poslovice. Zagreb 1963. Usmena književnost. knj. 535 . Kekez. 2. 14. Zagreb 2000 6. u: Z. Povijest i historija usmene narodne književnosti. Poslovice i njima srodni oblici. Hrvatska usmena književnost Bosne i Hercegovine: proza. Šibenik 1909. Albin. Sarajevo 2005. 13. 3. Mostar-Zagreb 1997. Pogled s vrha (s engleskoga prevela Vesna Orsag). Vilhar. 11. Vicko. Josip. SHK.. Narodne drame. P. Ćubelić. Jukić) sv. drama i mikrostrukture. Botica. III. Glas tradicije. Škreb-A. 5. P. 1861. Bonifačić Rožin. Zagreb. F. Latinski citati. Skarpa. priredio Marko Dragić. Josip. Bosanski prijatelj (urednik I. Ziglar. Stipe. Matica hrvatska i HKD Napredak. Brozović. Zagreb 1984. Danica. Josip. Zagreb 2007. Nevenka. Stamać Uvod u književnost. izdanje) Kekez. Zagreb 1870. 7. Novi Sad 1990. zbirka poslovica Bartula Matijace. Zagreb 1990. 5.

služile za zabavu i razonodu u raznim prigodama: na sijelima.) u književno znanstvenu problematiku ulazio je preko zagonetaka.) u Ribanju i ribarskom prigovaranju (1568. plemić i poliglota Fran Krsto Frankopan (1643? – Bečko Novo Mjesto. događajima. 1955. Zagonetke su binarna mikrostrukturna književna djela kojima se metaforično zagoneta o pojavama. zagonetali su i odgonetali pastiri. putnici. 1996: 174. Zagonetke se kazuju u prozi i stihovima.) u svomu Kalendaru tiska zagonetke. studenti itd. životinjama. U knjizi Poslovice. Sastoje se od pitalice (zagonetke. osobama i sl. Zagonetke se mogu različito klasificirati. Pisac. J. 1716. Antun Barac (Kamenjak kraj Crikvenice. odgonetljaja). – Budim. trgovci. 1780. 1894. Međutim. zagonetljaja) i odgovora (odgonetke. 1671. Rijetke se otisnute knjige narodnih zagonetaka. st. taj usmenoknjiževni fenomen nije dostatno istražen. U XVIII. za vrijeme predaha kod težačkih poslova. Poetski svijet zagonetaka je raznovrstan i obuhvaća velik broj motiva i tema. (Kekez. – Zagreb. 1572. Josip Kekez ih razvrstava na: zagonetke. svećenik i pisac Emerik Pavić (Budim. 536 . Najčešća je dijakronijska klasifikacija. Zagonetkama se provjeravala intelektualna zrelost mladeži. predmetima.) navodi zagonetke ribara Paskoja i Zeta. đaci. 1487. Ivan Franjo Jukić je u Bosanskom prijatelju objavio 329 zagonetaka. Pokatkad se abecedno razvrstavaju.) Josip Kekez objavio je 442 zagonetke.) Prvi hrvatski značajniji folklorist Petar Hektorović (Hvar. Korijeni hrvatskih zagonetaka nalaze se u srednjovjekovnom dramskom tekstu s otoka Krka Kolo od Buzović. objavio Zbirku zagonetaka. Zagonetke su. zagonetke-pitalice i računske zagonetke. također. Marijan Vuković je u Zagrebu 1890.ZAGONETKE Zagonetke su prisutne u usmenoj komunikaciji od najstarijih civilizacija do naših dana. – Stari Grad na Hvaru. zagonetke i govornički oblici (1996..) svoje djelo Zganke za vrime skratiti napisao je na temelju narodnih zagonetaka.

drugi pije. majka ne more. Svakoga vide.PRIMJERI ZAGONETLJAJI 1. Crno sjeme. a sebe ne vide. 3. 10. 6. Dvi grede usporedo stale.treći raste veselije. Jedan lije. dva sina i did pođu u lov. podile ih i svakoga zapadne po jedan zec. jedna drugu ne vidi. Sinci govore. Dvije vile povazdan vire. 2. 4. Po njem blago nebrojeno. Dva oca. Ko iđe na glavi ? 11. a četiri zaklopčića. ispod njega vatra nije 14. 9. 13. jedan drugog ne mogu da stignu. Dva lončića. 8. U njoj sjedi mali kneže. sinci gvozdeni. Mudar onaj tko ga sije. Majka kamena. maleno. 537 . a okrugla kao buća. Na polju lonac vrije. Nasred polja zlatna kuća. Crno. svu noć cara varalo. ubiju tri zeca. Bijelo polje. Četiri brata putem trče. Ko najprvi uđe u crkvu? 12. Po njoj rastu oštre drače. Dugo polje nemjereno. 5. Kako je to moguće? 7.

vukotići vuku. 20. a bez ruku grabi? 4 ODGONETLJAJI: 1. 18. (Ježeva kućica) 15. 16. Puna bačva dvoga vina. 19.Kad se kneže šeće. Što bez nogu bježi. a sa paša priko sebe baca. . (Ključ) 12. ne zna joj se čepa ni tapuna. i 2008. (Pisac. mjesec. jezik ) 19. (Mravinjak) 16. (Jež) 17. ( Zubi. Iz svake jele dvanaest ogranaka. (Mravinjak) 14. ( Jaje ) 18. trojica su. 17. (Zvonik i zvona) 13.) 9. Na srid polja lonac vrije. (Zvijezde) 5. 15.) 3. stablo) 10. a pod njim vatra nije. (Lako. (Oči) 8. tjedan i dani) 20. (Riba) 4 Sve su zagonetke zapisane 2007. ( Čava ) 11. Priđe ovca priko doca i prinese trista i tri koca. (Kiša. (Kotači) 4. (Godina. (Oči i kapci) 6. ruke. iz svake grančice po sedam listića. Tukotići tuku. (Oči. zemlja. godine u Dalmaciji. 538 .) 2.) 7. (Komarac. Raste jela nasred sela. kuća mu se kreće. iz svakog ogranka četiri grančice.

Zagreb 1963. knj. Bonifačić Rožin.LITERATURA 1. Zbirka zagonetaka. 7. drama i mikrostrukture. Zagreb 1990. 8. 4. Hrvatska usmenoknjiževna čitanka. Zagreb 1996. Sarajevo 2005. Zagreb 1861. 1870. zagonetke i govornički oblici (priredio Josip Kekez) SHK. Nikola. Stipe. Hrvatska književnost Bosne i Hercegovine u 100 knjiga. Vuković. MH. Zagreb 1890. Usmena književnost. poslovice i zagonetke. Josip. 3. 5. Poslovice. 2. Povijest i historija usmene narodne književnosti. Zagreb 1995. Marijan. 6. Kekez. Bosanski prijatelj (urednik Ivan Franjo Jukić). 5. u: Zdenko Škreb-Ante Stamać Uvod u književnost. Matica hrvatska i HKD Napredak. 539 . priredio Marko Dragić. Ćubelić. Hrvatska usmena književnost Bosne i Hercegovine: proza. Botica.. Narodne drame. Zagreb 1986. Tvrtko.

pasmine arar (harar) vreća od kostrijeti. 2. posjet porodilji s ponudama otac. imperf. crvenilo voditi ljubavni razgovor. belenzuk tur. stremen. oprostiti alaliti alat (halat) crveni konj tur. soba. braše. konj araps. muslimana prije molitve aber (haber) vijest. Ijubovati kućno dvorište ograđeno zidom aspa ašikovati avlija babine B veselje o porođaju. dužinu (između 65 i 75 cm) mjehurići na koži. ajvan (hajvan) turc. 540 . beštija čaše za žesticu bićerine sukneno pokrivalo u biljac lok. povelja berat tur. dio odjeće 1. blago sumrak akšam tur. starješina anđeo angel anterija tur. dvopek baškotine beaz anterija crna haljina tur. krevetu kristalan biljur tur. kola. uzengija (prvotno od bakra) skitnica. amir komandant. mangup baraba barzo brzo. obična zaprež. vrlo badava jevtino. u Rami i danas babo nevjeste svekra zovu babom besplatno. kukac baja bakračlije tur. mjera za aršin tur. griva. aleluja aleluj hambar: drveno ambar spremište za zrnastu hranu. kozje dlake ormar armerun lakat. rumenilo. araba tur. uzaludno buba. životinja.RJEČNIK A ritualno umivanje abdest (avdest) per. ajat pojata. alaj-barjak zastava jednog odreda tur. obavijest hajde aj’. od berijaše brati kolijevka bešika životinja. ostava haje od hajati = aje mariti stoka. ajd’ klijet. silos zapovjednik. izba. narukvica diploma. glas.

gospodičić. velika botiljun boca talijanska puška breša tal. čejad čelebija čelenka tur. neprohodan put siromah bogec bolje boje komad bokun bolesnik bonik dar koji se sastoji boščaluk od više odjevnih predmeta zamotanih u jedan komad platna boca boti(l)ja demižon. par. pamučno bumbužina (bumbažina) platno kutija. čirak tur. od glagola buditi tal. gostionica bogataš. od brat brtac budijaše buđaše. papir. pismo ćaća. riječ koja začuđuje Ć papir. če čehra tur. brojiti nešto dva po dva svijećnjak. mladić plemenita roda nakit u obliku perjanice. momak čislo. čuti čudna riječ. posudica busja birtija bogatun bogaza tur. imperf. izrađena u Bresci svetkovina. aor. srebrne. rjeđe zlatne gorka i otrovna trava čegrtaljka dvoje. tjesnac.pivnica. ču. od gl. otac osobito mlad ćage tur. veselje brgulja bršljan bršćan bratac. krunica drveni ili željezni klin čivijati = zakovati čavlima pastirica pastir čvrsto valjano sukno i odjeća od njega čovjek crniti čuh. lice. čemerika čevrtaljka čifta tur. cesarica cika cilo cmilje covik provi crljene cucak cvatijala ča čador C carica krupa. sluga. čovik črnit čude čudesnica uhvatilo svat koji zbija šalu u svatovima što je (ča + je). dem. izgled lica ljudi gospodin. čiselce čivija čivijajte čobanica čobanin čoha tur. ćale ćelebija 541 . tuča cijelo smilje pravi čovjek crvene pas cvjetala Č što šator čapalo čauš tur.

kutija s divit tur. lukavac. gospodičić kćer. poklon. raste brada. od gl. materin brat vrsta puške. dite vrsta sofe bez divan tur. brod đemija tur. odjeća dođi. aor. vrsta daniškinja (danickinja) revolvera drva darva kiša dažd kiša dažj djevojka deklica radnica delarica devlet (delvet) sultanova vlada. izvršitelj smrtne kazne židov. uzaludno krvnik. džudija Đ đadri (njavli) đavli lok. hajde đel (tur. tur. gospodin. ne prestajati DŽ ono što je besplatno dano. brod sitna drugoga šumica trpjeti. mudar D obećao brak da viru dajko. vezirsko vijeće.) lađa. trajati. dočekali dođe. tintom i kalemom (perom od trstike) djevojka divojka dobromu dobremu dočekoli doje doklen dolama donle doperaju doro. naslona tintarnica. car.(čelebija) tur. dorat doša dovnju drivce drobna drugega dubrava durati tur. svečana blagdanska đeisija tur. sultan. doći dokle starinska muška i ženska gornja haljina donde donesu konj crvenkastosmeđe dlake došao donju splav. izvezena granama i cvjetovima djecu dicu djevojka dikla gdje ono. gdjeno dino dijete. pogrdan naziv koji se ne odnosi na sve Židove već samo na mučitelje Isusa Krista džaba dželat tur. daidža ujak. blagostanje nevolja dežgracija gdje di teška svilena diba tkanina. 542 . sreća. ćer ćorda sablja čovjek kojem ne ćosa tur. zadovoljstvo.

blagdan. obavijest glavni dio konjske opreme za prezanje kola povorka razbojnik. dostojan eglenisati tur. fesić festung fešta finaci fistančić (fistan) tur. sposoban. zaručnik. pećina. hasi (has) tur. fol F korist. ehel) vrijedan. lijep. skladan E eer (tur. hitra strojna puška. strojnica pogled godina priča gore. svetkovina žandari vrsta suknje s naboranim donjim dijelom patrona. ham mađ. metak izmišljotina. fišek tur. bjelaš đuvegija tur. đogin bijelac. utvrda. đuzel tur. hrid grožđe kameno ograđeno dvorište straža. junak biser đinđur bjelkast konj.đerdan ogrlica. fumora gajde galge geletna gever-mašina gled godišć gojčica gorove gre greb greblje gri’. haramija tur. živahan đidija mladić. kradljivac zahvalan. zločinac. dobit vrijeme hvala hvaljen obitelj hvatite turska stožasta kapa tvrđava. haran grč. valjan vlasništvo rodbin a blagajnik. kula praznik. dežurstvo na brodu H glas. stremen engija. haznadar tur. razgovarati uzengija. laž haber tur. planine ide grob groblje grijeh grijehe gromovi špilja. prijevara. vijest. rizničar fajda fakat fala faljen fameja fatite fes. napinje platno za vezenje obješenjak. haspa (hasaba) tur. naboj. hamber tur. pošten. čestit. grij grije gromi grota grozje gumno gvardija dimnjak G puhaći instrument vješala poskočita. mladoženja krasan. 543 . ženski nakit koji se nosi o vratu okvir u koji se đerđef tur.

= ljudsko biće ispovijed ispovijedati ispričiti se = suprotstaviti se u tom htio pojede isprljano izvježban.liječnik hećim tur. turc. jafta tur. jednom uglu izvezen zlatom dem. rukopis tur. jaranica drugarica visok stup osobito jarbur lat. inočica irudica isan ispovid ispovidivat ispriči (se) istor iti izi izmaćano izmuštran njem. dio muške odjeće. draga. dođite već holte nahranit hronit hvajda (fajda) korist. rov. muštra njem. zaručnica jazia (jazija) pismo. J stranac. jarak. na brodu na koji se pripinju jedra sjeme slično ječmu jarik ili grahu jauklija tur. izobila lok. ićindija idra iđem iman injačica. duguljast rubac. dobit tur. na jagluk tur. vrsta marame. drug jaran prijateljica. kanal ječerma tur. papuča jer jerbo jede ji ljuti jidi jedra jidra njih jih otac jočko jaka joka opet jopet 544 . izodije izvarće izvid izviniše izvuko ‘iža I polovica vremena između podneva i zalaska sunca jedra idem imam druga muževljeva žena. etiketa jagaz (jagrz) bijel konj s riđastim pjegama tur. voljena djevojka. od otac japica prijatelj. preklopan prsluk jemenija tur. jazmak tur. dom jabandžija tur. vojnička vježba izobilja odjene (Da nas sunce izodije) prevrće iznad izviniti = plesti u vijenac izvukao kuća. odabranica. tuđinac izložen oglas. suparnica demonsko biće koje predvodi olujno nevrijeme insan.

sanduk ubojstvo katal tur. lapat lavuro lefkotica leri likarija lina linac L hvatati vladam lagati tanka duga palica o koju je privezano jedro njiva.K kabil (kabul) prihvaćanje. pristanak baršun. oranica radi ljepotica pjevači. vojnik. uzda postolar kaligar nož kojim se kalemi kalmteš zarezuju vojnička kapa s kalpak obodom od krzna zvonik crkve. narodn. zlatar višekatna kamena kula kuća besplatan rad bez kuluk izravne koristi. pliš. spremnica. kampanel uljanica. u kadifa tur. bakandže. tvrdoglavost. križić križak križevi križi drvena košara krto strašno kruto kuda kudan kujundžija tur. obijest vrst novčića karantan drug. prijatelj kardoš karščansku krščansku kašun kutija. turban kauk tur. svirači lijek lijena lijenac 545 . pojas od kajas tur. uljana kandilj svijeća pjevali kantali kapala kapijala kapaše kapijaše kapri