P. 1
Poetika-i-povijest-hrvatske-usmene-književnosti

Poetika-i-povijest-hrvatske-usmene-književnosti

|Views: 452|Likes:
Published by Ni Na

More info:

Published by: Ni Na on Aug 18, 2013
Copyright:Attribution Non-commercial

Availability:

Read on Scribd mobile: iPhone, iPad and Android.
download as PDF, TXT or read online from Scribd
See more
See less

06/05/2014

pdf

text

original

Sections

  • UVOD
  • I. LIRSKA POEZIJA
  • 1. VRSTE USMENIH LIRSKIH PJESAMA
  • SVJETSKA USMENA LIRSKA POEZIJA
  • ZBORNICI (RUKOPISNE ZBIRKE)
  • 1. MITSKE PJESME
  • 2. OBREDNE PJESME
  • KOLEDSKE (KOLEDARSKE) PJESME
  • JURJEVSKI OBREDI I PJESME
  • LADARSKI OPHODI I PJESME
  • KRALJIČKI OPHODI I PJESME
  • DODOLSKI OPHODI
  • IVANJSKI OBREDI I PJESME
  • 3. POSLENIČKE PJESME
  • 4. POVIJESNE PJESME
  • 5. LJUBAVNE PJESME
  • NARICALJKE (TUŽBALICE, TUŽALJKE)
  • RODOLJUBNE PJESME
  • 6. ROMANCE
  • 7. BALADE
  • 7.ŠALJIVE PJESME
  • 9. BEĆARAC, GANGA
  • VJERSKA USMENA LIRIKA
  • 1. ADVENTSKI I BOŽIĆNI OBIČAJI I PJESME
  • BADNJAK
  • BOŽIĆ
  • NOVA GODINA, MLADO LITO, POČELO
  • SVETA TRI KRALJA
  • 2. KORIZMENE I USKRSNE
  • POKLADNA NEDJELJA
  • ČISTA SRIJEDA
  • KORIZMA
  • SVETI GRGUR ČUDOTVORAC (GRGUREVO, 12. OŽUJKA)
  • SVETI JOSIP
  • KRIŽIĆANJE
  • CVJETNICA
  • VELIKI ČETVRTAK
  • VELIKI PETAK
  • VELIKA (BIJELA) SUBOTA
  • USKRS (VAZAM)
  • UZAŠAŠĆE (SPASOVDAN)
  • DUHOVI
  • 3. MOLITVENE USMENE LIRSKE PJESME
  • 4. PRENJA (NADMETANJA)
  • 5. VERSIFICIRANE LEGENDE
  • 6. ROMARSKE PJESME
  • IZVORI I LITERATURA
  • II. EPSKA POEZIJA
  • SVJETSKA USMENA EPSKA POEZIJA
  • HRVATSKE USMENE EPSKE PJESME U POVIJESNOM KONTEKSTU
  • MARKO KRALJEVIĆ
  • JURAJ KASTRIOTIĆ (SKENDERBEG, IVANBEG)
  • BUGARŠĆICE
  • TAMNOVANJE VOJEVODE SIBINJANIN JANKA
  • MAJKA MARGARITA
  • PREVOĐENJE USMENE POEZIJE NA STRANE JEZIKE
  • III. PRIČE (PRIPOVIJETKE)
  • NAZIVLJE
  • SVJETSKE USMENE PRIČE
  • HRVATSKE USMENE PRIČE
  • MOTIVSKI SVIJET HRVATSKIH USMENIH PRIČA
  • 1. BAJKA
  • 2. BASNA
  • 3. PREDAJA
  • POVIJESNE PREDAJE U POVIJESNOM KONTEKSTU
  • DREVNI GRCI
  • ILIRSKO I RIMSKO DOBA
  • Gaj Aurelije Valerije Dioklecijan
  • SVETI VLAHO (BLAŽ), ZAŠTITNIK DUBROVNIKA
  • PRENOŠENJE MOĆI SVETOGA DUJMA
  • STAROHRVATSKO DOBA
  • Kraljica Buga
  • Kraljica Tuga
  • SVETI DONAT
  • KRALJ TOMISLAV
  • SVETI IVAN TROGIRSKI
  • DMITAR ZVONIMIR
  • VLADIMIR
  • KRIVOVJERSTVO
  • MISIONARI
  • SVETI NIKOLA TAVELIĆ
  • MLETAČKA OKUPACIJA HRVATSKE
  • SREDNJOVJEKOVNI BOSANSKO-HUMSKI VLADARI
  • Kulin ban
  • Prijezda I., ban bosanski
  • Stipan Tvrtko, kralj Bosne, Srbije i Zapadnih zemalja
  • Dabišino proročanstvo
  • HERCEG STIPAN VUKČIĆ KOSAČA
  • Stećci, srednjovjekovni nadgrobni spomenici
  • OSMANSKA OKUPACIJA
  • Radakova izdaja Bobovca
  • Potjera za bosanskim kraljem
  • Predaja kralja Stipana Tomaševića
  • Smaknuće kralja Stipana Tomaševića
  • Pad Bosne
  • POSLJEDNJA BOSANSKA KRALJICA, KATARINA KOSAČA
  • Legendarna obrana Đurđevca
  • Vođa Seljačke bune, Matija Gubec
  • Petrica Kerempuh
  • Ivo Senjanin
  • HAJDUCI I USKOCI
  • Mijat (Mihat, Mijovil) Tomić
  • Knezovi i vitezovi Vučkovići
  • Obrana Splita
  • Mila Gojsalić
  • Stojan Janković
  • EPOHA OSMANSKE VLADAVINE
  • PRAVO PRVE BRAČNE NOĆI I DRUGI TURSKI ZULUMI
  • Oslobođenje Poljica
  • Oslobođenje Požege
  • Oslobođenje Vrgorca
  • Oslobođenje Sinja
  • Roša harambaša
  • FRANCUSKA I AUSTRIJSKA OKUPACIJA HRVATSKE
  • Ban Josip Jelačić Bužimski
  • Andrijica Šimić
  • HERCEGOVAČKI USTANAK
  • ETIOLOŠKE PREDAJE
  • ESHATOLOŠKE PREDAJE
  • MITSKE PREDAJE
  • DEMONOLOŠKE PREDAJE
  • PRIČANJA IZ ŽIVOTA
  • 4. LEGENDA
  • LEGENDA O GAVANOVIM DVORIMA
  • SVETI VALENTIN
  • 5. NOVELA
  • 7. ANEGDOTA
  • 7. SITNI OBLICI (ŠALA I VIC)
  • LITERATURA
  • IV. DRAMA (FOLKLORNO KAZALIŠTE)
  • POVIJESNI PREGLED FOLKLORONOG KAZALIŠTA
  • KAZALIŠTE LUTAKA
  • SVADBENI OBIČAJI
  • MASKIRNI OPHODI
  • V. RETORIČKI (GOVORNIČKI) OBLICI
  • BASMA (BAJALICA, EGZORCIZAM, ZAKLINJANJE)
  • 2. ZDRAVICA
  • 3. BROJALICA (BROJILICA, NABRAJALICA)
  • 4. BRZALICA
  • 5. BLAGOSLOV/ MOLITVA
  • 6. KLETVA
  • VI. MIKROSTRUKTURE (POSLOVICE, ZAGONETKE)
  • POSLOVICE
  • ZAGONETKE
  • BILJEŠKA O AUTORU

MARKO DRAGIĆ

POETIKA I POVIJEST HRVATSKE USMENE KNJIŽEVNOSTI
(FAKULTETSKI UDŽBENIK)

AKADEMSKA GODINA 2007/08.

Izdavač: Filozofski fakultet, Sveučilišta u Splitu Sinjska 2, 21.000 Split, Republika Hrvatska Tel. 021 384 144, www.ffst.hr Predsjednik Povjerenstva za izdavačku djelatnost: Doc. dr. sc. Ivan J. Bošković Odgovorni urednik: prof. dr. Josip Milat Recenzenti: Prof. dr. sc. Stipe Botica Doc. dr. sc. Ivan Bošković Prof. dr. sc. Boris Škvorc Grafička obrada: Josip Dragić, dipl. iur., Jozo Kraljević, prof. Lektori: Jozo Kraljević, prof., Helena Dragić, prof. Datum postavljanja na mrežu: Podatak o izdanju: 1. izdanje Dostupno u računalnom katalogu Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu pod brojem:

ISBN-13: 978-953-7395-16-2

2

KAZALO
UVOD .............................................................................................................................. 11 I. LIRSKA POEZIJA..................................................................................................... 14 1. VRSTE USMENIH LIRSKIH PJESAMA.............................................................. 15 SVJETSKA USMENA LIRSKA POEZIJA................................................................ 16 HRVATSKA USMENA LIRSKA POEZIJA U KONTEKSTU TRADICIJSKE KULTURE ...................................................................................................................... 18 ZBORNICI (RUKOPISNE ZBIRKE)..................................................................... 23 1. MITSKE PJESME................................................................................................. 24 2. OBREDNE PJESME............................................................................................. 26 KOLEDSKE (KOLEDARSKE) PJESME .......................................................... 27 JURJEVSKI OBREDI I PJESME ..................................................................... 33 LADARSKI OPHODI I PJESME ...................................................................... 37 KRALJIČKI OPHODI I PJESME ..................................................................... 44 DODOLSKI OPHODI ......................................................................................... 51 IVANJSKI OBREDI I PJESME ........................................................................ 56 3. POSLENIČKE PJESME ...................................................................................... 62 4. POVIJESNE PJESME .......................................................................................... 72 5. LJUBAVNE PJESME ........................................................................................... 79 NARICALJKE (TUŽBALICE, TUŽALJKE)..................................................... 99 RODOLJUBNE PJESME................................................................................. 102 6. ROMANCE .......................................................................................................... 103 7. BALADE............................................................................................................... 108 7.ŠALJIVE PJESME............................................................................................... 126 9. BEĆARAC, GANGA........................................................................................... 127 VJERSKA USMENA LIRIKA................................................................................... 128 1. ADVENTSKI I BOŽIĆNI OBIČAJI I PJESME.............................................. 129 BADNJAK .......................................................................................................... 138 BOŽIĆ................................................................................................................. 142 NOVA GODINA, MLADO LITO, POČELO ................................................... 147 SVETA TRI KRALJA ........................................................................................ 148 2. KORIZMENE I USKRSNE................................................................................ 151 POKLADNA NEDJELJA.................................................................................. 152 ČISTA SRIJEDA ............................................................................................... 153 KORIZMA .......................................................................................................... 153 SVETI GRGUR ČUDOTVORAC (GRGUREVO, 12. ožujka)....................... 154

3

SVETI JOSIP ..................................................................................................... 155 KRIŽIĆANJE..................................................................................................... 156 CVJETNICA ...................................................................................................... 157 VELIKI ČETVRTAK ......................................................................................... 159 VELIKI PETAK ................................................................................................. 162 VELIKA (BIJELA) SUBOTA ........................................................................... 169 USKRS (VAZAM) .............................................................................................. 173 UZAŠAŠĆE (SPASOVDAN)............................................................................. 175 DUHOVI............................................................................................................. 176 3. MOLITVENE USMENE LIRSKE PJESME ................................................... 177 4. PRENJA (NADMETANJA) ............................................................................... 179 5. VERSIFICIRANE LEGENDE........................................................................... 182 6. ROMARSKE PJESME ....................................................................................... 194 IZVORI I LITERATURA........................................................................................... 196 II. EPSKA POEZIJA ................................................................................................... 204 SVJETSKA USMENA EPSKA POEZIJA................................................................ 205 HRVATSKE USMENE EPSKE PJESME U POVIJESNOM KONTEKSTU ..... 209 MARKO KRALJEVIĆ................................................................................. 213 JURAJ KASTRIOTIĆ (SKENDERBEG, IVANBEG)................................. 213 BUGARŠĆICE......................................................................................................... 234 TAMNOVANJE VOJEVODE SIBINJANIN JANKA .................................... 235 MAJKA MARGARITA ...................................................................................... 235 PREVOĐENJE USMENE POEZIJE NA STRANE JEZIKE ........................... 242 IZVORI I LITERATURA........................................................................................... 244 III. PRIČE (PRIPOVIJETKE)................................................................................... 248 NAZIVLJE.................................................................................................................... 249 SVJETSKE USMENE PRIČE.................................................................................... 249 HRVATSKE USMENE PRIČE.................................................................................. 253 MOTIVSKI SVIJET HRVATSKIH USMENIH PRIČA....................................... 258 1. BAJKA .................................................................................................................. 259 2. BASNA .................................................................................................................. 270 3. PREDAJA............................................................................................................. 272 POVIJESNE PREDAJE U POVIJESNOM KONTEKSTU ............................... 274 DREVNI GRCI ........................................................................................... 274 ILIRSKO I RIMSKO DOBA ....................................................................... 275 Gaj Aurelije Valerije Dioklecijan .................................................. 287 SVETI VLAHO (BLAŽ), ZAŠTITNIK DUBROVNIKA.................................... 293 PRENOŠENJE MOĆI SVETOGA DUJMA................................................... 293 STAROHRVATSKO DOBA ..................................................................... 298 Kraljica Buga ................................................................................... 298 Kraljica Tuga ................................................................................... 299

4

EPOHA OD UJEDNINJENJA HRVATSKE DO KRAJA VLADAVINE NARODNIH VLADARA (925.-1463.).............................................................. 300 SVETI DONAT ........................................................................................................ 301 KRALJ TOMISLAV .................................................................................... 301 SVETI IVAN TROGIRSKI .......................................................................... 303 DMITAR ZVONIMIR ................................................................................. 303 VLADIMIR.................................................................................................. 305 KRIVOVJERSTVO ..................................................................................... 307 MISIONARI ................................................................................................ 310 SVETI NIKOLA TAVELIĆ ......................................................................... 311 MLETAČKA OKUPACIJA HRVATSKE ................................................ 313 SREDNJOVJEKOVNI BOSANSKO-HUMSKI VLADARI................... 314 Kulin ban .......................................................................................... 314 Prijezda I., ban bosanski................................................................. 315 Stipan Tvrtko, kralj Bosne, Srbije i Zapadnih zemalja.............. 316 Dabišino proročanstvo .................................................................... 317 Hrvoje Vukčić Hrvatinić, vojvoda splitski i ban hrvatski i dalmatinski ....................................................................................... 318 HERCEG STIPAN VUKČIĆ KOSAČA...................................................... 320 Stećci, srednjovjekovni nadgrobni spomenici .............................. 321 OSMANSKA OKUPACIJA ...................................................................... 322

Radakova izdaja Bobovca ........................................323 Potjera za bosanskim kraljem ..................................324 Predaja kralja Stipana Tomaševića .........................324 Smaknuće kralja Stipana Tomaševića......................325 Pad Bosne.................................................................327
POSLJEDNJA BOSANSKA KRALJICA, KATARINA KOSAČA ........ 329 BORBE PROTIV OSMANSKE, MLETAČKE I UGARSKE OKUPACIJE.............................................................................................. 334 Legendarna obrana Đurđevca ....................................................... 339 Vođa Seljačke bune, Matija Gubec ............................................... 343 Petrica Kerempuh............................................................................ 345 Ivo Senjanin...................................................................................... 345 HAJDUCI I USKOCI................................................................................ 348 Mijat (Mihat, Mijovil) Tomić ......................................................... 351 Knezovi i vitezovi Vučkovići........................................................... 357 Obrana Splita ................................................................................... 358 Mila Gojsalić .................................................................................... 358 Stojan Janković ................................................................................ 361 EPOHA OSMANSKE VLADAVINE ............................................................... 363 PRAVO PRVE BRAČNE NOĆI I DRUGI TURSKI ZULUMI .................. 377 PORAZ OSMANSKE VOJSKE POD BEČOM 1683. G., OSLOBAĐANJE HRVATSKE................................................................. 393

Oslobođenje Poljica .................................................394 Oslobođenje Požege .................................................395 Oslobođenje Vrgorca ...............................................396 5

Oslobođenje Sinja ....................................................397
Roša harambaša............................................................................... 401 FRANCUSKA I AUSTRIJSKA OKUPACIJA HRVATSKE................. 406 Ban Josip Jelačić Bužimski............................................................. 409 Andrijica Šimić ................................................................................ 411 HERCEGOVAČKI USTANAK ................................................................ 414 ETIOLOŠKE PREDAJE................................................................................... 415 ESHATOLOŠKE PREDAJE ............................................................................ 426 MITSKE PREDAJE .......................................................................................... 429 DEMONOLOŠKE PREDAJE........................................................................... 436 PRIČANJA IZ ŽIVOTA .................................................................................... 444 4. LEGENDA............................................................................................................ 448 LEGENDA O GAVANOVIM DVORIMA........................................................ 448 SVETI VALENTIN............................................................................................ 455 5. NOVELA .............................................................................................................. 457 7. ANEGDOTA............................................................................................. 465 7. SITNI OBLICI (ŠALA I VIC) ............................................................................ 468 LITERATURA ............................................................................................................. 472 IV. DRAMA (FOLKLORNO KAZALIŠTE) .......................................................... 479 POVIJESNI PREGLED FOLKLORONOG KAZALIŠTA ................................... 480 KAZALIŠTE LUTAKA.......................................................................................... 484 SVADBENI OBIČAJI............................................................................................. 485 MASKIRNI OPHODI ............................................................................................. 488 LITERATURA ............................................................................................................. 501 V. RETORIČKI (GOVORNIČKI) OBLICI............................................................. 503 BASMA (BAJALICA, EGZORCIZAM, ZAKLINJANJE).................................... 504 2. ZDRAVICA............................................................................................................... 511 3. BROJALICA (BROJILICA, NABRAJALICA)................................................... 514 4. BRZALICA ............................................................................................................... 516 5. BLAGOSLOV/ MOLITVA..................................................................................... 517 6. KLETVA ................................................................................................................... 520 IZVORI I LITERATURA........................................................................................... 522 VI. MIKROSTRUKTURE (POSLOVICE, ZAGONETKE) .................................. 524 POSLOVICE................................................................................................................. 525 LITERATURA ............................................................................................................. 535 ZAGONETKE .............................................................................................................. 536 LITERATURA ............................................................................................................. 539 BILJEŠKA O AUTORU.............................................................................................. 553

6

Prema tome, dakle, braćo, budite postojani i držite predaje kojima smo vas poučili bilo usmeno, bilo pismom! Naređujemo vam, braćo, u ime Gospodina, Isusa Krista, da se klonite svakoga brata koji neuredno živi i ne drži se predaje koju ste od nas primili. SVETI PAVAO (2 Sol 2, 15) Priče su Ljudi. Zovite ih da žive s vama. Ako ćete biti dobar domaćin naučit će vas svemu što znaju. Dat će vam do znanja kada se spremaju otići. Tada ćete ih predati nekome drugome. PRIPOVJEDAČ IZ INDIJSKOG PLEMENA KRI Quid proficit in literis, et deficit in moribus plus deficit quam proficit. Tko napreduje u znanju (nauci), a nazaduje u običajima, više nazaduje nego napreduje. LATINSKA POSLOVICA Pjesme naše pjevaju junaštvo i ljubav, naravni duh u njima živi. Ne znadu zlatna pera onako pisati, kako javorove gusle gude . . . Ne leži naša vila u velikim posteljama, kod gospodskih trpeza ne sjedi: žedna i gladna trči kroz gore i što više trpi, sve ljepša postaje, i glas njezin puniji izlazi iz prsiju golih i hlepećih. Pjesme su povijest naša, u njima tražimo dobro i zlo svoje. Drugi puci štiju ih, prevode i čude se njima, a mi ih se sramimo i još ismijavamo svojim prosvijećenim barbarstvom. Pokupimo braćo, pokupimo svoje blago, prije nego ga vjetar vremena ne pogubi. Hljeb je iz zemlje, lijepost iz puka: puk nam je otac, a zemlja majka naša. NIKOLA TOMASSEO, ISKRICE III; XVIII. (ZLATNA KNJIGA HRVATSKE NARODNE LIRIKE, SASTAVIO KREŠIMIR MLAČ) 7

U puku stoji prava sila naroda, on je od svega naroda najviše spojen sa zemljom, a bude li u njega obrazovanja i samosvijesti, ni sve sile svijeta neće narod krenuti s puta kojim udariti mora; zaman su sve tuđe spletke, zaman su vanjski pokušaji da navuku narod na svoje – on stoji čvrsto kao dub, jer je dubu silan korijen, a taj korijen je puk. (…) al dobro je da narod sam zaviri u dušu, da otvori krvavu knjigu minulih dana, jer je prošlost vazda zrcalom sadanjeg doba. Dobro je da narod sazna gdje je zgriješio i posrnuo, gdje li se proslavio i podičio. To neka mu je naukom za buduća vremena. AUGUST ŠENOA, NAŠA KNJIŽEVNOST; SELJAČKA BUNA Bosanske kasabe i varoši pune su priča. U tim ponajčešće izmišljenim pričama krije se, pod vidom nevjerojatnih događaja i maskom često izmišljenih imena, stvarna i nepriznavana povijest toga kraja, živih ljudi i davno pomrlih naraštaja. To su one orijentalne laži za koje turska poslovica veli da su istinitije od svake istine. Te priče žive čudnim skrivenim životom. […] Za bosansko dijete mitovi i legende imaju moć majčinog mlijeka, nešto tajanstveno i stravično, što postojanje nosi sa sobom, ulazi u nas u obliku drevnih predaja. IVO ANDRIĆ NA DRINI ĆUPRIJA Legende izdržavaju probu vremena bolje nego prava povijest. RICHARD CAVENDISH Slušajući dalmatinske klape shvatio sam da hrvatski narod ima dušu koju treba znati pokazati svijetu.(...) PABLO COELHO

8

Poštovane studentice i studenti; čitateljice i čitatelji, Pred vama je dio duhovnosti naših davno upokojenih pramajki i praotaca kojima su mnoge devet stoljetne okupacijske vlasti htjele iskriviti i zatrti pamćenje i postojanje. Međutim, naši su hrabri predci kroz višestoljetne mnogobrojne progone, patnje i stradanja, stvarali svoju kulturu i usmenu književnost, pamtili je, brusili i, hrvatskim narodnim jezikom, s koljena na koljeno prepričavali svojemu potomstvu. Nijedna sila nije mogla uništiti narodno pamćenje i usmenom komunikacijom je velik broj pjesama, priča, drama, poslovica, zagonetaka, retoričkih oblika, običaja, ophoda i obreda sačuvan do naših dana. Mnoga sam kilometarska bespuća propješačio sa svećenicima ili uglednim ljudima. Naslušao sam se mnogih ljudskih sudbina, divio se plemenitosti, izdržljivosti, dostojanstvu, ponosu, vjeri i optimizmu sugovornika. Neke sam predaje dobio pismom poput onih od velikog autoriteta u Bosni i Hercegovini, dr. fra Ignacija Gavrana; neke faksom. Nekoliko su mi puta nepoznati ljudi u ured donijeli priče iz svoga kraja. U ovoj knjizi je stotinjak izvornih suvremenih zapisa, koji se prvi put publiciraju. (Osamdeset je tih zapisa iz Republike Hrvatske, dvadesetak iz Bosne i Hercegovine te šest iz Crne Gore.) To narodno blago prvi put se publicira u ovom udžbeniku. Zapisi su podjednako nastajali i u ruralnim i u urbanim krajevima, a među njezinim prenositeljima ima ih od bezpismenih do fakultetski obrazovanih, kao i poslovnih ljudi, uglednih umjetnika, svećenika, sveučilišnih profesora i dr. Različite su životne dobi i ima ih od malodobnih do stogodišnjih. Većina zapisa nastala od 2001. do 2008. g. To su zapisi koje smo bilježili ja i studenti kojima sam bio mentor pri pisanju seminarskih i diplomskih radova. Mnogo je tih zapisa snimljeno. Unatoč iznimnom bogatstvu, raznovrsnosti i višestrukim vrijednostima, hrvatska tradicijska kultura i književnost, nedostatno su istraženi. Razlozi tomu su višestruki: surove povijesne okolnosti, sustavno zatiranje i iskrivljivanje narodnoga pamćenja od devet stoljetnih okupacijskih vlasti, zabranjivanje vjere i svega što je činilo vjerski i nacionalni identitet, snažno upletanje komunističke ideologije na znanost i kulturu. Usmena književnost sadrži višestoljetne i višemilenijske pouke i poruke. Namjena usmene književnosti je utilitaristična, didaktična i edukativna. Njezine su estetske, edukativne i didaktične vrijednosti iznimne. Ta je književnost, dakle, općedruštveno korisna. Velik je značaj 9

hrvatske tradicijske kulture i književnosti u očuvanju nacionalnoga i vjerskoga identiteta Hrvata kao i poštivanja drugih naroda s kojima žive Hrvati. U ovim je vremenima najveća opasnost, po tradicijsku kulturu i usmenu književnost, potrošački mentalitet življenja. Zato je civilizacijski čin izvorno sakupljati i snimati usmeno-književne oblike i narodne običaje kako bismo ih oteli od zaborava i sačuvali za naše potomstvo. To je opći trend u razvijenom svijetu kojega smo dijelom. Neznanje je najveća opasnost po čovjeka, narod i čovječanstvo. Narod koji nema svoje tradicije i nije narod. Stoga, duhovnu i materijalnu baštinu treba poznavati i iz njih učiti. U toj su baštini naši korjeni i povijest naša, a narod koji ne poznaje svoju povijest osuđen je na njezino ponavljanje. *** Iskazujem zahvalnost svim mojim kazivačicama i kazivačima, od kojih mnogi nisu više među nama, a neki su bili prisiljeni napustiti pradjedovska ognjišta i raseliti se po svijetu. Mojim studenticama i studentima, njihovim kazivačicama i kazivačima izražavam najveću zahvalu. Velika zahvala pripada i mojim sponzorima, posebice, Optima I. D. Mostar. Neizmjerna zahvalnost pripada mojim profesorima: dr. Stipi Botici, pok. dr. Josipu Kekezu, dr. Anti Franiću i drugima. Posebnu zahvalnost iskazujem svojoj obitelji: supruzi Kati i djeci: Josipu, Heleni i Mariji. Svi su oni dionici ove duhovnosti.

U Mostaru, 23. kolovoza 2008. godine

prof. dr. sc. Marko Dragić

10

UVOD
Književnost svjedoči o životu ljudi, naroda i čovječanstva. Usmena je književnost najstarija i najdugotrajnija vrsta književnosti. Usmena lirika, epika, drama kao i poslovice i zagonetke postoje od agrafijske etape ljudske duhovnosti i tradicija su pisanoj književnosti. Renesansa je epoha u umjetnosti koja obnavlja vrijednosti antičke grčke i rimske civilizacije. Od humanizma i renesanse pozornost se pridaje i običnim ljudima. U renesansi se javlja velik ineteres za narodnom književnošću. Michel de Montaigne (1533.-1592.) bio je oduševljen narodnom poezijom. Od njegova je vremena naziv narodna književnost. Jak je utjecaj usmene književnosti i na renesansnu i baroknu književnost. Pisci su stvarali svoja djela po uzoru na usmenu književnost ili su u svoja djela inkorporirali usmenoknjiževne oblike. U XVIII. st. javlja se interes za sustavnijim sakupljanjem, zapisivanjem i proučavanjem usmene književnosti. Johan Gottfried Herder (1744.-1803.) objelodanio je 1778. g. svoje djelo Volkslieder (Narodne pjesme). Drugo izdanje toga djela objavljeno je u Leipzigu 1778./1779. pod naslovom Stimmen der Völker in Liedern (Glasovi naroda u pjesmama). Herder je u te svoje zbirke uvrstio Goetheov prijevod Hasanaginice kao i tri pjesme iz Razgovora ugodnoga naroda slovinskoga (1756., 1759.) fra Andrije Kačića Miošića. Od kraja 18. stoljeća u vrijeme uvođenja homerologije za usmenu književnost uvodi se naziv anonimna književnost. William Thomas 1846. godine sugerirao je naziv folklor – narodno znanje. Roman Jakobson i Petra Bogatirjeva u svom članku Folklor kao naročit oblik stvaralaštva usmenu književnost od pisane razlikuju upravo po postojanju folklora. U naše vrijeme naziv neofolkloristika poistovjećuje izvedbu i djelo. Mnogi povjesničari, filozofi, etnolozi i antropolozi navode da su Hrvati iz svoje izakarpatske prapostojbine u današnje domovine donijeli jedino svoju tradicijsku kulturu. Odjeci te kulture opažaju se u suvremenim zapisima obrednih lirskih pjesama koje su pjevale Kolede, Ladarice, Kraljice, Dodole (Prporuše, Preporuše) kao i u obrednim pjesmama koje su se izvodile uz Božić, Jurjevdan (23. travnja), Ivandan (24. lipnja) i dr. U Hrvatskoj se početkom 20. stoljeća, za vrijeme dominacije Seljačke stranke predvođene braćom Radić, usmena književnost nazivala 11

radi lakšega snalaženja. Jedni su pisci zapisivali usmeno-književne primjere i inkorporirali ih u svoja djela. Višestruke su interferencije usmene i pisane književnosti. međusobno prepleću. čuva. II. Usmeno-književni sustavi se. Stoga će u ovom djelu. arheologija. Pomoćne su znanosti za proučavanje te vrste književnosti: etnologija. teologija. Općenito se može reći da je osamostaljenjem Republike Hrvatske snažno porastao interes za tradicijskom kulturom i književnošću. drugi su se nadahnjivali usmenom književnošću i tako stvarali djela trajne umjetničke vrijednosti. treći su pisali po uzoru na usmenu književnost. IV. Do sada se uobičajilo misliti kako je usmena književnost nastajala u zabačenim ruralnim (htjelo se kazati zaostalim) mjestima. U Njemačkoj je i danas takav naziv. Priče (pripovijetke). Mikrostrukture (poslovice. Drama (folklorno kazalište). Retorički (usmenogovornički) oblici. Josip Kekez je ta pravila nazvao HektorovićVrazovim zakonom. VI. zagonetke). U Hrvatskoj se naziv narodna književnost u službenoj uporabi zadržao do devedesetih godina dvadesetoga stoljeća. posebice u poglavljima Usmene epske pjesme i Povijesne predaje. njeguje i prezentira. također. piše da narodne usmene umotvorine treba zapisivati “onako kako izviru iz ustiuh naroda”. g. Međutim. Epska poezija. U naprednom svijetu tradicija se poštuje. Odnos spram tradicije civilizacijski je čin. sociologija. Sustav usmene književnosti čine: I. V. Lirska poezija. Najčešći su pristupi proučavanju usmene književnosti monogenetski i poligenetski. Svaki taj sustav može se klasificirati na više vrsta i podvrsta. Stotinjak 12 . pučku i usmenu književnost treba razlikovati. Neki su je povjesničari književnosti nazivali pučkom književnošću. III. antropologija. U uporabi je bio i naziv tradicionalna književnost. psihologija i dr. Prvi hrvatski značajniji folklorist Petar Hektorović ukazao je na nužnost zapisivanja usmenoknjiževnih oblika. povijest. a u Engleskoj folklorna književnost.seljačkom književnošću. četvrti su izvorno zapisivali usmeno-književne primjere. dolaziti do nužnih ponavljanja u različitim poglavljima. a Stanko Vraz u Kolu 1842.

Hrvatska tradicijska kultura i književnost svjedoče četrnaest stoljetnu ukorijenjenost Hrvata u europskoj kulturi i civilazaciji. Hrvatska usmena književnost. 13 . a o svemu navedenom zorno svjedoče sljedeće stranice. pripovijedana. stoljećima i milenijumima pamćena. Višestruke su interferencije usmene i pisane književnosti. ima najveće zasluge za očuvanje hrvatskoga nacionalnoga i vjerskoga identiteta. Najveći su velikani pisane književnosti stvorili djela trajne umjetničke vrijednosti nadahnuvši se na vrelu tradicijske kulture i književnosti. brušena i prenošena hrvatskim jezikom.izvornih suvremenih zapisa. Ta je književnost tradicija pisanoj književnosti. koji se prvi put publiciraju u ovoj knjizi. bila u izvedbi. zorno svjedoči vitalnost hrvatske usmene književnosti.

I. LIRSKA POEZIJA 14 .

Ašikovanje (ljubovanje).1. 9. Pjesma siročeta umrloj majci. Napitnice vinske. Putničke. Ladarske. Veselanje. Naricaljke (tužbalice). Svatovske. 3. 4. Dodolske (preporuške). natpjevavanja (dvostihovi). Pjesme uz žrvanj (zorna). Prenja. Kraljičke. *** 15 . Jurjevske. Romarske pjesme. Uspavanke. Šaljive pjesme. Povijesne pjesme. Posleničke pjesme: Težačke. Molitvene usmene pjesme. Obredne pjesme: Koledarske. 6. Kiridžijske. Mitske pjesme. pjesme uz kolijevku i druge pjesme maloj djeci. VRSTE USMENIH LIRSKIH PJESAMA Lirska je pjesma skupina umjetnički komponiranih lirskih slika kojima dominira osjećajnost. Mogu se klasificirati na: Svjetovna usmena lirika: 1. Ljubavne pjesme: Zagledanje. Bećarac. Ivanjske. Korizmene i uskrsne pjesme. Te pjesme prate čovjeka od rođenja (uspavanke) pa do smrti (naricaljke). Zaruke. ganga. 2. Poskočice i pjesme uz kolo.Vukarske. Versificirane legende. 2. Prvosvibanjske. Ribarske. Lirske pjesme su najmnogobrojnija usmenoknjiževna vrsta. Adventske i božićne pjesme. 5. Vjerska usmena lirika: 1. Žetelačke. Pastirske. 8. Romance. 4. 6. 7. 5. Balade. Rodoljubne. a obuhvaćaju vjersku i svjetovnu liriku. 3. Kosidbene. Život u braku.

a procvat joj je bio 2000. kineska i japanska književnost. asirsko-babilonska (akadska). Početci sumerske književnosti sežu u 2600. roditelja i djece. Asirci i Babilonci su asimilirali Sumere. kineska i japanska književnost. U sumerskoj lirici iznimno mjesto zauzimaju himne bogovima i vladarima. indijsko-sanskrtska. U lirskoj poeziji iznimno značajne bile su himne. indijsko-sanskrtska. Zagreb 1993. hebrejska. Sumerske su himne: Himna boginji pravde Nanše. poskočice u retoričke oblike i u ljubavne pjesme itd. Himna Inanni i dr. U tim himnama opjevane su pobjede i pothvati vladara kao i njihove svećeničke dužnosti. 16 . Isusu Kristu. Kr. Blaženoj Djevici Mariji i svecima i sveticama Božijim. Pjevaju te pjesme i o ljubavi prema prirodi i životinjama. arapska. a među njima najljepša je i najslavnija babilonska Himna Šamašu – bogu sunca. Inanna i kralj – Blagoslov za svadbenu noć.(Neki žanrovi usmene lirike međusobno se prepleću. mezopotamska. prenja se mogu svrstati i u vjersku i u svjetovnu liriku. muža i supruge. Naprijed. Ljubavne pjesme pjevaju o ljubavi: dragoga i dragane. 1 Marko Višić. Mnogobrojne su ljubavne pjesme o Bogu. Šu i Tefnut – Vjenčanje u Ombosu. Ljubavne su usmene lirske pjesme bile u usmenoj komunikaciji kod najstarijih civilizacija Bliskog i Dalekog istoka kojima pripadaju: sumerska. Književnost drevnog Bliskog istoka. Himna Nergalu. Dumuz i Inanna – Ljubavna ekstaza. str. mezopotamska.) SVJETSKA USMENA LIRSKA POEZIJA Starim književnostima Bliskog i Dalekog istoka pripadaju: sumerska. pr. staroegipatska. Himna Nilu i Himna Suncu. perzijska. Primjerice. Te su pjesme imale kultni i obredni karakter. staroegipatska. asirsko-babilonska (akadska). g.-1800. hebrejska. g. Poznate su sumerske lirske pjesme: Dumuz i Inanna – Ljubav u Giparu. Drevni su Egipćani pjevali himne i vladarima jer su ih smatrali sinovima vrhovnoga božanstva. Lirska je poezija Sumera vjerska i svjetovna. 7. perzijska. arapska.1 Među egipatskim himnama svojom ljepotom ističu se Velika himna Amonu u kojoj se slavi vrhovni staroegipatski bog Amon (Amon-Ra). prije Kristova rođenja. sestre i brata. a sumersku je književnost naslijedila asirsko-babilonska (akadska) književnost.

pr. U toj pjesmi opažaju se utjecaji sumerske i staroegipatske usmene lirike. Ljubavne pjesme pjevaju o ljubavnoj čežnji. Neke su drevne egipatske mudrosne pjesme pripisane mudracima ili vladarima. Kr. Krista) je.). o ljepoti dragoga “koji se uspoređuje sa sokolom i labudom. pr. Takva je. primjerice. Biblijske psalme čini 150 pjesama (hvalospjeva. Kr. st.) kojom faraon daje savjete sinu – nasljedniku kako će se ponašati prema podanicima i usput ga upoznaje sa stanjem u susjednim zemljama.Tako su stvarane himničke biografije.-970. Najljepša ljubavna pjesma svih vremena. pr. st. st. Prokletstvo. str. st. 50. tužbalica.-XIV.) su najvažnije hebrejske vjerske pjesme. hodočasničkih.) snažno je utjecao na kasniju liriku. basme i druge usmenoknjiževne oblike. Antologijska je ljubavna Pjesma harfašu. pr. Nevenka Košutić – Brozović. Krista – I.-IV. Svjetovnu staroegipatsku lirsku poeziju čine mudrosne i ljubavne pjesme.-VI. pr. Pjesma nad pjesmama (X. st. Predaja ih pripisuje kralju Davidu (vladao oko 1010. Čitanka iz stranih književnosti I. str. Propast Ura. neuzvraćenoj ljubavi. Najstarija je i najopsežnija Rgveda (10 knjiga).4 Valja istaknuti i starozavjetne proročke biblijske knjige: Izaijine (VIII. Svetu staroindijsku knjigu Veda (Usmeno znanje. liturgijskih. st. ili VI. st. str.) i Jeremijine (VII. Psalmi (XI. potoke i šumarke s pticama koje bijahu svjedoci njihove ljubavi”. 4 Isto. zbirka usmenih ljubavnih pjesama. Kr.). pr. pr. a u njoj se nalazi 1028 himni čiji su stihovi najstariji uzorci indoeuropskog stiha. st. Zagreb 1996.) 2 3 Isto. Takve su. konjem i gazelom”. st. st. Brahname i Upanišade (Vedante).-IV. pr. XVI. pr. Pouka vladara Akhtija sinu Merikaru (oko 2000. 19. poučnih i proročkih pjesama). Kr. zahvalnica te pokorničkih. 17 . 8-11. sina Ka-nakhtija (VII. po nekim povjesničarima književnosti.3 Pored himni Veda sadrži i tužaljke. Krista) čine Rgveda. st.) utjecala je na biblijske Mudre izreke. o ljepoti dragane koju se “podsjeća na cvjetne livade. Značajan broj tih pjesama pripada usmenoj lirici. Pouka za Amen-em-opeta. po Kristu) mnogo je usmenih lirskih pjesama trajne ljepote i vrijednosti.-VI. (Starozavjetna Knjiga o Jobu napisana je stihovima i prozom. g. Školska knjiga. Kr. U Bibliji (XIII. Akada – Ekur je osvećen. primjerice.) kao i mudrosnu Knjigu o Jobu (V.2 Staroegipatski zbornik ljubavnih pjesama Pjesme s rijeke (XV. U spomen na razaranje važnoga grada ili hrama stari su Egipćani pjevali himne – tužaljke (tužbalice). Kr.

g. 100 najvećih djela svjetske književnosti. Prve značajnije podatke o izvođenju usmene lirike dao je Juraj Šižgorić (Šibenik.-400.-764. str. Zagreb 1972.-403. pr. 1300. izdanje. Biblija i hrvatska kulturna tradicija. Krista) sadrži 305 usmenih pjesama među kojima je najviše lirskih pjesama.). g. ljubavne su toliko lijepe da bi ih jedva mogli spjevati 5 6 Stipe Botica. Franjo Minucij je 4. studenoga 1484. Zagreb.) piše O nekim šibenskim običajima ističući: da su tamošnje tužbalice dirljivije od tužbalica Tetide i majke Eurialove.5 Zbornik najstarijih kineskih pjesama. Škotski pisac James Macpherson (1736.-1796. prenja i dr. Vl. 1509.). g. Značajne su Kokinšu ili Kokinvakašu (Zbirka starog i novog pjesništva.) objavio je zbornik engleskih usmenih pjesama pod naslovom Ostatci stare engleske poezije (1765. g. primjerice. Pjesme su uglavnom iz vremena dinastije Čou (1115. To su. uredio Antun Šoljan. na rubu oporuke Zadranina Trana zabilježio pjesmu Još pojdoh ravnim poljem. početak X.). HRVATSKA USMENA LIRSKA POEZIJA U KONTEKSTU TRADICIJSKE KULTURE Zapisivanje hrvatskih usmenih lirskih pjesama počinje u drugoj polovici XV. oko 450. Thomas Percy (1729. g. stoljeća.) sadrži 4 500 većinom lirskih pjesama. 14. – Šibenik. 1445. 94.) u koji je uvrštena škotska balada Edward. tužaljke (lamentacije. Kr. pr. osobito Jeremijine. zbirku usmenih lirskih pjesama Odlomci starih pjesama sakupljenih u brdovitim predjelima Škotske. st. 18 . Znanje. 1995.) objavio je 1760. svadbene su pjesme bolje od Katulovih i Klaudianovih. oda i balada.?) koji u 17 poglavlju svoga djela De situ Illyriae et civitate Sibenci (1487. VI. Najstariji zbornik japanske poezije Manjošu (Knjiga od 10 000 listova. a neke potječu iz vremena dinastije Šang (oko 1300. Kr.-1811.6 Velik je utjecaj Ši kinga na kinesku i japansku poeziju.. str. tj. ali ima i drugih pjesama (nagautu). tužbalice).U Bibliji se nalaze i drugi žanrovi usmene lirike. nakl. Ši king (Knjiga pjesama. pr.

1843. 1524. (Neki navode da je Bajamonti svoj zapis Hasanaginice dao Fortisu. oko 1485. – Zagreb.). MH. povjesničar i vjerski pisac Josip Bedeković (? oko 1688.) u Bosni je. mali grdni i odurni. – Hvar. a zapisao je nekoliko usmenih lirskih pjesama. MH.) koji je na latinski jezik prevodio hrvatske pjesme. Zagreb 1996. tri počasnice i jednu baladu. 1900. sastavio Krešimir Mlač. 1914. Ti su zapisi izvorni i njima je Hektorović pokazao kako treba zapisivati usmeno-književne oblike. Fortisov Put po Dalmaciji (1774. – Split. 1576. – Dubrovnik. 1461.) pomogao pri sakupljanju i zapisivanju hrvatske duhovnosti. Žumberak. – Stari Grad. 1823. – 1803. Pjesmu je na hrvatski jezik preveo pjesnik i prevoditelj Hugo Badalić (Brod na Savi. (O nekima je već bilo riječi. 1820.7 Džore Držić (Dubrovnik. Gal ili Sapfa. 1800. 1652.) zabilježio dvije bugaršćice. – Split. st. 1482. koncem XVIII.) Mnogi povjesničari književnosti Petra Hektorovića (Stari Grad. Veoma je zaslužan što je svom prijatelju Albertu Fortisu (1741.) a prvi je objavio u svojoj Povijesti hrvatskoj Tadija Smičiklas (Reštovo kraj Sošica. Značajan doprinos hrvatskoj usmenoj književnosti dao je liječnik. Više je njegovih zapisa u rukopisnoj zbirci Popievke Slovinske.) koji se bavio proučavanjem Morlaka. 1487. Usmene lirske pjesme.) i mnogih drugih. Polovicom XVIII. a ekloge se doimlju da ih stvaraju Damet i Menak pred Palemonom. Mavra Vetranovića (Dubrovnik.). priredo Stipe Botica. 1739. 1572. – Dubrovnik. 7. glazbenik i pisac Julije Bajamonti (Split. – Remete kraj Zagreba. – Zagreb. str. Zlatna knjiga hrvatske narodne lirike. vjerojatno u Travniku gdje je bio francuskim konzulom. SHK. 7 19 . – Dubrovnik.) koji je zapisao i na latinski jezik preveo pjesmu Crni Madžarić. 1713. 19. 1744. oko 1770.) pisao je pjesme po ugledu na usmenu liriku. oko 1754. Vrijedan je hvale rad Đura Ferića Gvozdenice (Dubrovnik. Hanibala Lucića (Hvar.? 1777. Zagreb 1972. Nezaobilazan je Pavao Ritter Vitezović (Senj. st. Ferićev učenik Marko Bruerović (Lion.) Dragocjen je. 1450. – Beč.). a o nekima će biti u daljnjem tekstu. 1760. zapisao pjesmu Sidila moma kraj mora. dakle.) smatraju prvim značajnijim hrvatskim folkloristom (folklor = narodno znanje). . str.) kao i djelo njegova osporavatelja Ivana Lovrića (Sinj.).) pisao je o međimurskim običajima i starohrvatskoj mitologiji navodeći ladarske pjesme. Golem je utjecaj usmene lirike na djela Marka Marulića (Split. Hektorović je u svomu Ribanju i ribarskom prigovaranju (1568. 1501. 1553. 1851. – Cipar.Propercije.

g. čakavske i 77 kajkavskih pjesama. a 1847. do 1875.) Okružnicom je 1813. – Beč. sv. g. poboljšano izdanje. 1887. 1889. Hrvatsko zagorje. objavljena je u Osijeku 1842.) iznimno je ime među hrvatskim etnografima. Josip Kekez. u: Škreb – Stamać Uvod u književnost. Slavonske varoške pjesme sv. 1752. Bosne i Hercegovine i drugih krajeva. Pravnik. Zbirka hrvatskih narodnih pjesama Tamburaši ilirski… sv. 177. Diklice. Matica hrvatska uputila je Poziv za sabiranje hrvatskih narodnih pjesama.) štokavske.) objavio je u Zagrebu 1864. prikupljao je “književno-folklornu građu u Dalmaciji”. Tanahna galija. 1920. I. Usmena književnost. 1831. godine. Izmajl Ivanovič Sreznjevski početkom četrdesetih godina XIX.. 1817. Globus. str. (Marjanovićevi i Blagajićevi zapisi pripadaju bošnjačkoj tradicijskoj kulturi. Književni krug Split.) Don Mihovil Pavlinović (Podgora. 9 8 20 . priče. 49. III. Zagreb 1986. II.8 Stanko Vraz (Cerovec kraj Ljutomera u Sloveniji. – Zagreb. 1843. a Književni krug Split 2007.) objavio 19 usmenih lirskih pjesama. – Novska. U toj je knjizi 921 pjesma. objavio knjigu Narodni slavonski običaji u kojoj su opisi narodnih običaja i 137 hrvatskih lirskih usmenih pjesama. Split 1996.) objavio je u svojim Pjesmama (1847. Kamilo Blagajić izdao je u Zagrebu 1886. g. g. g.Zagrebački biskup Maksimilijan Vrhovac (Karlovac. Vraz je u Kolu (knj. potaknuo zapisivanje i sakupljanje usmene književnosti i starih rukopisa. Luka Marjanović (Zavalje kod Bihaća. povjesničar i političar Ivan Kukuljević Sakcinski (Varaždin. Stipe Botica priredio je. Svatovske. I zbog njegova poticaja u Hrvatskom narodnom preporodu dolazi do procvata hrvatske usmene književnosti i u izvedbi i u zapisima. Oriovčanin je 1846. 1827. godine objavio knjigu prvu Hrvatske narodne pjesme koje je zapisao Mihovil Pavlinović. Njegovi rukopisi od 1860.) u Kolu 1842. IV.) objelodanio je 1844. g. 1816. Književnik. i IV. a razvrstane su na: I. I. Vilinske. Pobožne i usvjestne. Fra Ivan Franjo Jukić (Banja Luka. IV. i III.) u Kolu i Bosanskom prijatelju objavljivao je pjesme. 1818. g. poslovice i zagonetke. i sv. II.9 Luka Ilić Oriovčanin (Oriovac. – Podgora. 1851. Hrvatske narodne pjesme i pripovijetke. Krajini i u Turskoj Hrvatskoj. 1844. str. Godine 1877. (br. III. – Zagreb. piše da narodne usmene umotvorine treba zapisivati “onako kako izviru iz ustiuh naroda”. Hrvatske narodne pjesme što su se pjevale u Gornjoj Hrvatskoj. 58 i 63) obuhvaćaju 1653 pjesme iz Dalmacije. Tanja Perić Polonijo. 1810. st. 1878. – Zagreb. – Puhakovec. tih pjesama. 1857.

a objavila ga je MH u Zagrebu 1996. 2.. g. sabrala 157 zbornika s preko 24500 pjesama. Matica hrvatska je do prosinca 1896. godine. Valja spomenuti svećenika. Ivan Zovko i dr.10 Među tim pjesmama je tisuću (hrvatskih i muhamedanskih) koje je sakupio i 1893. 1864.) predao je 1886. 1862. 1900. Hrvatske narodne pjesme i pripovijedke. Neke od tih pjesama potječu iz Bosne i Hercegovine.) Fra/don Franjo Miličević (Veliki Ograđenik kod Čitluka. župnika u župi Ravno. 1835. Nikola Tordinac. XX. U toj je zbirci 69 epskih pjesama.) iznimno je ime u hrvatskoj kulturi. vršili preinake svojih zapisa. g. – Zagreb. sakupljača i zapisivača narodnoga blaga. – Mostar. Ivan Zovko. Taj časopis ima golem značaj za očuvanje i promicanje hrvatske usmene književnosti kao i Napretkov Kalendar (Sarajevo).) objavio je 1883. 1868. – Mostar. Nikola Tommaseo je sakupio 57 pjesama koje su ostale u rukopisu br. g. g. Antun Radić (Trebarjevo kod Siska. Od mnogobrojnih pisaca koji su ukazivali na ljepotu i značaj usmene lirike spomenimo Nikolu Tommasea (Šibenik.) Ivan Zovko (Mostar. (Vinko Palunko je ujak Andru Muratu. napisao djelo Ženidba (broćanska župa u Hercegovini) koje je posthumno objavljeno u Zborniku za narodni život i običaje Južnih Slavena (JAZU. Vinka Palunka. 34. 1915. – Dubrovnik. Nikola Andrić (Vukovar. Šteta je što su Ivan Franjo Jukić. Franjo Miličević i neki drugi nisu navodili mjesto niti vrijeme nastanka zapisa kao ni kazivače. sv. dostavio Matici hrvatskoj (rkp. 77.. Tvorac je Zadružne teorije o nastanku usmene književZlatna knjiga hrvatske narodne lirike. g. – Đakovo. a objavila ga je MH u Mostaru 1998.). 1838.Svećenik Nikola Tordinac (Đakovo. – Zagreb. 1802.) i Augusta Šenou (Zagreb. 11.). 1874. Rukopis Andra Murata priredila je Tanja Perić Polonijo. knj. Osnovu za sabiranje građe o narodnom životu.) objavio je 1897. 10 21 . 1881. 1867. g. – Firenca. 1942.) je 1870. 1952. str. g. Zagreb 1972. Matici hrvatskoj rukopis narodnih pjesama iz Luke na Šipanu. MH. Ivan Franjo Jukić. 1888. 1903. 32 poskočice i 48 zdravica koje je Andro Murat izvorno zapisao od svoje majke Kate. 1919.). pomoćnog biskupa Vrhbosanskog (u vrijeme legendranog nadbiskupa Josipa Stadlera) i splitsko-makarskog nadbiskupa. Djelo uz svadbene običaje sadrži nekoliko usmenih lirskih pjesama. sastavio Krešimir Mlač. Antun Radić je bio urednik ZZNŽO JS (Zagreb). 1858. Svećenik Andro Murat (Šipan. – Zagreb.

Bio je predsjednik MH i DHK.nosti. Najznačajniji strani etnograf i melograf. Drugo izdanje je pripremio. Svjetlost. 1944. romanopisac. Godinu dana ranije (1943. godine.). – Zagreb.) u Sarajevu 1906. 1865. 1864. U drugoj polovici 20. objavila pretisak toga djela. 11 22 .-1942. Priredio je 6 svezaka Hrvatskih narodnih pjesama za ediciju Matice hrvatske. – Sarajevo. preko 600 svezaka).1956. str. a objavila je Svjetlost Sarajevo 1984. g. Golem je doprinos usmenoj lirici dao Vladimir (Vladoje) Bersa (Zadar. 12-13.1909. Kuba je navodio mjesta zapisa.11 O 1000-godišnjici hrvatskog kraljevstva u Zagrebu su 1926. Čeh Ludvik Kuba je za svoj izniman doprinos višestruko nagrađivan: izabran je za člana JAZU u Zagrebu (1935. g.) i osječkog HNK (1907. Bošnjaka i Srba. Zagreb. Klek.) boravio je u Bosni i Hercegovini u 14 navrata i zabilježio 1127 usmenih lirskih pjesama Hrvata. za Narodnog umjetnika imenovan je 1945. Kuba je Pjesme i napjeve iz BiH objavio u GZM BiH (god. Buconjić navodi 61 usmenu lirsku svjetovnu pjesmu te nekoliko molitvenih pjesama. za počasnog doktora Karlovog univerziteta u Pragu (1936. 1927. etnograf i povjesničar.-XXII.) u Sarajevu je 1908. – Zadar. 1962. godine. U Mostaru je MH 1999. jedan je od utemeljitelja zagrebačke Glumačke škole (1898. godine. za redovitog člana Češke akademije znanosti i umjetnosti (1937. 1947. Ludvik Kuba.) koje sadrže 274 lirske pjesme. Nikola Buconjić (Neum. XIX. Sarajevo 1984. g. Pjesme i napjevi iz Bosne i Hercegovine.) koji je zapisao 476 primjera narodne glazbe iz srednje Dalmacije (Zbirka narodnih popjevaka iz Dalmacije. 1890. dopunio neobjavljenim pjesmama i dodao indekse Cvjetko Rihtman uz suradnju Ljube Simić.).). objavljene Narodne pjesme (svezak II. objavio svoje djelo Život i običaji Hrvata katoličke vjere u Bosni i Hercegovini.). Iste je godine u Zagrebu tiskana knjiga Razvoj hrvatskog narodnog pjesničtva (književno-poviestne razprave) Petra Grgeca (Kalinovec kraj Đurđevca. Ludvik Kuba (1863. a nije navodio kazivače i vrijeme zapisivanja. najznačajniji su časopisi za tradicijsku kulturu: Narodna umjetnost (Institut za etnologiju i folkloristiku Zagreb) i Glasnik zemaljskog muzeja Bosne i Hercegovine (Sarajevo)..). osnovao je i vodio Zabavnu biblioteku (1917. prvi intendant). st. Miroslave Furlanović – Šošić i Dunje Rihtman – Šotrić. Pjesnik.) Petar Grgec je objavio Hrvatske narodne pjesme.

P. st. st. 1973. knjige Ramo moja (1992. u okolici Požege). Bokeljski rukopis (prva polovica XVIII./XVIII. ZBORNICI (RUKOPISNE ZBIRKE) U glagoljaškom Petrisovu zborniku XV. ima usmenih pjesama. 23.).. 1972. i dalje).12 Za povijest hrvatske usmene lirike izniman je Zbornik Nikše Ranjine (od 1507. Zagreb 2004. kao i u Rapskoj ili Picićevoj pjesmarici (1471. – Zagreb. Naklada P. 2000.) i Lijepa naša baština (1998. kao i Molitvice (nabožne pjesme u selu Kijevu) (2001. str. 1796.). Erlangenski rukopis (nastao oko 1720. u ediciji PSHK Olinko Delorko (Split. Hrvatska usmenoknjiževna čitanka (1995. Knjiga sadrži 217 lirskih pjesama te melodije za nekoliko pjesama.) priredio je Narodne lirske pjesme knj. 1994. Pridodajmo tomu već spomenute.). Godine 1964. Zagrebački rukopis i dr. i 1998. antologiju usmene lirike iz Dalmacije Tanahna galija (1996) Tanje Perić Polonijo.) Stipe Botice. Krupan su doprinos hrvatskoj usmenoj lirici knjige: Biserno uresje (1990. Popievke Slovinske (1758. Stipe Botica je u ediciji SHK priredio Usmene lirske pjesme.). st. st. Vinko Žganec je priredio lirske pjesme Jačkar (hrvatske narodne jačke iz Gradišća) koje je sabrao Martin Mešić. Kotorski rukopis (XVII.). g.). g. Narodne pjesme iz luke na Šipanu (1996. i Duša tilu besidila (hrvatske katoličke molitvene pjesme iz Bosne i Hercegovine) (1997. Tuj tunja. Prekomurska pjesmarica (Mariborska pjesmarica) nastala je oko 1593.)..) Marka Dragića. 23.) Ante Jurića Arambašića.). i sadrži duhovne pjesme i desetak svjetovnih. tu jabuka (hrvatske narodne lirske pjesme iz Rame) (1995.) priređivačice Tanje Perić Polonijo. 1996.) te Oxfordskom zborniku (1486. Krešimir Mlač sastavio je Zlatnu knjigu hrvatske narodne lirike. I. Požeški zbornik (Kraljevićev i Babukićev.. Mnogobrojni su primjeri hrvatske usmene lirike zabilježeni u zbirkama: Rukopis Peraštanina Nikole Burovića (konac XVII.Od vrednijih izdanja hrvatske usmene lirike spomenimo sljedeće: Godine 1963. Povijest hrvatske književnosti. 1910. Anđelko Mijatović objavio je 3. (drugo znatno prošireno izdanje). *** Dubravko Jelčić.). Pavičić. 12 23 . 1798. izdanje Ganga.

zelena rozeta.) Mitski su elementi česti u obrednim. te povijesnim osobama kojima se pripisuju mitska obilježja. gorki čemer. jarko sunce. nebeskim tijelima.). Antuna Branka Šimića. (O tim osobama više je riječi u poglavljima: Epska poezija i Povijesne predaje. zlatna grana. svitli obrazi. sinica i dr. Vile su najčešća mitska bića. tanahna galija. crna gora. žarko sunce. ruse pletenice. Stjepana Džaltu. sivi soko. MITSKE PJESME Mitske su pjesme nastale u drevnim mnogobožačkim vremenima. ljubičica plava. Ivu Andrića. rujna zora. rujno vino. ostarjela majka. Mostaru. Mjesec. murtelica drobna. Mijat Tomić. čarna gora. sinja kukavica. ruse kose. mlađena divojka. lagane šajke. rumena jabuka.Iznimne su vrijednosti ovovremeni terenski zapisi u seminarskim i diplomskim radovima studenata filozofskih fakulteta u Zagrebu. Janko Sibinjanin. U mitskim je pjesmama 24 . Rijeci i Splitu. Cijela je plejada književnika koji su pisali svoju liriku po uzoru na usmene lirske pjesme ili su u svoja djela utkali svoje zapise usmenolirskih oblika. sinje more. stara majka. bilo lice. zelenika trava. oko sokolovo. Pored navedenih spomenimo još: Marka Marulića. Silvija Strahimira Kranjčevića. bili grad. mutno jezero. bila vila. bistro oko. posleničkim. čarne oči. vodica ladna. crna zemlja. zemljica tavna. Miroslava Krležu. mila majka. pticama. stalni epiteti: konji vrani. troje ključe). kuga (morija) su antropomorfirani. sjajan mjesec. U hrvatskom usmenom pjesništvu česti su. bili dvori. ptice (soko. Stojan Janković. nebeska rosica. također. crne oči. Vladimira Nazora. Vjetar. čobanice mlade. povijesnim i epskim pjesmama. sveta zemljica. Novaka Simića. jabuka zelenika. U usmenoj su književnosti česti magični brojevi: tri (tri strane. 1. vita jela. bistar um. Petra Gudelja i td. šenica bilica i dr. vjerna ljuba. Mehmedaliju Maka Dizdara. drvo šimširovo. deset (deseta sestra Marta). a pjevaju o: mitskim bićima. zemljica crna. Dubravka Horvatića. čedo ponejako. Hrvati u Bosni i Hercegovini i danas kazuju mitske pjesme o caru Dušanu i posestrimi vili. devet (devet braće). Od povijesnih osoba najčešći su: Marko Kraljević. Osijeku. Božja rosica. drvo javorovo. mjesec žut. rumeni obrazi. Andrija Šimić i drugi. Ivana Gundulića. prirodnim pojavama. Sunce. previjerna ljuba.

pa da vidim što j’ u gradu. OGANJ GORI Na vru gore oganj gori. 34. Svi se deset razgovara a kud ćemo sestro Marto? Kome ćemo seju dati. sunce će nas ogrijati. od matere ruku iz ramena. OJ. pa sam našo zlatnu granu. U gradu su devet braće i deseta sestra Marta. ko l’ se kod njeg grije? Stipe Botica. a Mjesec će kumovati. ULICE BAULICE Oj ulice. 13 25 . majka. sokol sjedi. str. a od ljube đerdan ispod vrata. Zagreb 1995. sokol sjedi i besjedi. Hrvatska usmenoknjiževna čitanka. brat i sestra vilama su dali otkup. a mjesec će kumovati. a tri su kukavice (majka. Ko l’ ga loži. devet braće razgovara da li će seju dati Suncu ili Mjesecu te zaključuju da će je dati Suncu jer će ih ono grijati. baulice. a od brata sedef i šargiju. da li suncu ili mjesecu? Bolje suncu neg mjesecu. U sljedećoj pjesmi. a od seke ruse pletenice. primjerice. ali su od njega zatražile otkup: od babe nogu iz koljena. ali nije ljuba Ivanova. NA VRU GORE. na dvi strane jabučice. pa sam odn’o kulundžije da mi skuje troje ključe da otvorim bila grada.13 (Drenje kod Đakova) Neke su mitske pjesme baladno intonirane. Otac. sestra i ljuba) zakukale. oganj gori na jelovoj grani. U sljedećoj su pjesmi vile izliječile Ivana. pa besjedi: – Jašio sam konja vrana. a na trećoj sokol sjedi.česta alegorija. Školska knjiga. Zato su vile umorile Ivana.

14 26 . od svoje sam majke donijela. 55-56. a Ivan se grije. Što no kuka jutrom i večerom. Izvođenje tih pjesama sinkretizira više vrsta umjetnosti: književnost. Dade babo nogu iz kolina. Kad su vile Ivu izliječile. OBREDNE PJESME I obredne su pjesme po svom postanku veoma stare i sežu u pretkršćanska vremena. dade seka ruse pletenice. ono jeste Ivanova seka. ono jeste Ivanova ljuba. Matica hrvatska i HKD Napredak. dade majka ruku iz ramena.Vile lože. str. treća kuka kad joj na um padne. retorika. ono jeste Ivanova majka. druga kuka jutrom i večerom. priredio Marko Dragić. Hrvatska književnost Bosne i Hercegovine u 100 knjiga. Sarajevo 2006. od matere ruku iz ramena. zakukaše trije kukavice: Jedna kuka nikad ne prestaje. dade brato sedef i šargiju. a od seke ruse pletenice. knjiga 4. Hrvatska usmena književnost Bosne i Hercegovine: lirika. Ne da ljuba đerdan ispod vrata: “Nije mi ga Ivan ni kupio.” Kad su vile Ivu umorile.14 (Žepče) 2. veliki su otkup zaiskale: Od babe su nogu iz koljena. glazbu i ples. a od ljube đerdan ispod vrata. Što no kuka nikad ne prestaje. a od brata sedef i šargiju. folklorno kazalište. epika. Što no kuka kad joj na um padne.

Novinsko – izdavačko i štamparsko poduzeće Čakovec. Koleda znači i krijes koji se palio na Jurjevdan (23. g. dj. a nalazi se u Sinajskom trebniku u kojem se zabranjuje običaj “bivših poganih” da prvoga siječnja idu u koledu. koledva (u Dubrovniku i okolici. koji su s došli u 17. nav.16 Koleda je riječ mnogostrukoga značenja. čestitanje. junaki i ditići kod gradišćanskih Hrvata. Hrvatske narodne pjesme. božićni kruh. U Istri. predaju da su u Gdinj na Hvaru prve obitelji došle iz Slavonije i Bosne. Poganska baština. 151. ophod.20 Koledom su se nazivale obredne vatre koje su palili uskoci. travnja) i na Ivandan (24. skupio ga i na svijet izdao Vuk Stef. kolendraši. U Rusiji se u 11. koledvaši. str. 20 Ivan Lozica. 285. te kolojani (u Zlarinu kod Šibenika). 21 Jačkar hrvatske narodne jačke iz Gradišća. st. Badnji dan. 16 15 27 . božićna vatra. Novu godinu. stoljeću s područja Crvenog Grma u Bosni i Hercegovini. kolendaši. Hrvatskom primorju pa i Lici nazivaju se i fiole (prema pripjevu “fiole”). istumačen njemačkijem i latinskijem riječima. 328. sabrao Martin Meršić. str. str. božićno darivanje. August Cesarec.KOLEDSKE (KOLEDARSKE) PJESME Najstariji je spomen kolede kod Bugara u 9. Slično je i kod drugih Slavena. stoljeću. koledovanje smatralo običajem starih poganih i ističe se da “nije lijepo koledovati ni rusalije plesati”. Zagreb 1943. Belom na otoku Cresu). kolendra (u Splitu i okolici). reče se i sad kad ide mnogo ljudi zajedno”. 18 Petar Grgec. 173-176. Hrvatska državna tiskara. u Beču u štampariji jermenskoga namastira 1852. 1964. 17 Ivana Kardum zapisala je u svibnju 2007. Kod gradišćanskih Hrvata koledati znači prositi (tražiti darove). str. redakcija i komentari Vinko Žganec. str. pjesma. Hrvatski etimološki rječnik. Golden marketing. U usmenom su diskursu i nazivi: kolenda.15 Vuk Stefanović Karadžić naveo je da se običaj koledanja kod pravoslavaca izgubio. Srpski rječnik. a izvođači se nazivaju koledaši. Rkp. božićna slama koja se na Badnju večer prostirala po sobi.21 Alemko Gluhak. lipnja) te krijes koji se palio za vrijeme biranja seoskih kraljeva. Zagreb 1993. a da kod katolika još traje i dodaje da “čitava koleda. mladića pa i odraslih ljudi. Nazivaju se još i koledvači18 i kolijani. godine. pjevanje (kolendanje) mladića djevojci pod ponistrom. Njegov zaselak Visoku osnovali su obitelji Visković i Ćurin . U Hrvatskoj se prvi put kolede spominju u dubrovačkom Statutu iz 1292. FF Split 2007. Karadžić. obred. a u Gdinju na Hvaru ophod se zove koleđanje!17). koleđani (kod Hrvata u Rumunjskoj.19 Koleda znači: skupno pjevanje muške djece. str. 19 Milovan Gavazzi. 139. 201. Zagreb 2002.

Sv.25 Koledarski ophodi izvodili su se u različitim krajevima u različito vrijeme: od Sv. dj. 26 Andrija Bortulin. Usp. Sv. na Badnjak (24. Zagreb 1990. Sv. 21-26. studenoga) na Korčuli. Boranić. Pokatkad su to bili samo odrasli ljudi. Najčešće im svaki stih završava pripjevom koledo. prosinca). a ponekad muška djeca (dječurlija).. Zbornik za narodni život i običaje južnih Slavena. na Braču u adventu u onim kućama gdje je imenjakinja ili imenjak svetice ili sveca: na Sv. Zagreb 1906. Kod gradišćanskih Hrvata koledarska je skupina brojala dvadesetak mladića. knjiga XI. 1. Martina (11. na Božić (25. Stjepana (26. Strukturom su bliske zdravicama i blagoslovima. Sv. 25 Tvrtko Čubelić. Golden marketing. 23 Isto. 328. prosinca). str. 24 Alemko Gluhak.24 Neki znanstvenici smatraju da naziv koleda potječe od latinske riječi kalendae što znači prvi dan u mjesecu.23 Koleda baštini naziv prema grčkom i latinskom glagolu caleo što znači zazivati. Izdanja muzeja grada Zenice.O postojanju koleda kod drugih slavenskih naroda svjedoče i nazivi: koljada (u ruskom). Većina je 22 Slobodan Zečević. siječnja). Sv. 137-138. str. prosinca).26 Premda se motivi u koledarskim pjesmama prepleću s motivima adventskih i božićnih usmenih lirskih vjerskih pjesama. nav. koledo. prosinca). uoči i na Novu godinu. čestitaju imendan ili blagdan koji je toga dana te traže simbolične darove. prosinca). Barbaru (4. 28 . Na večer bi se sastali u skupine po tri – četiri i po dogovoru krenuli obilaziti selo. uzeli vrećicu i otrčali iz kuće. Andriju (30. urednik dr. običaji u Belom na otoku Cresu. 152-155. bugarskom. str. Ivana (27. Božić. češkom. Poganska baština.22 Neki etnolozi i antropolozi navode da naziv koleda potječe od imena praslavenske i sveslavenske božice Kolede ili boga Koleda. 21. Hod kroz godinu. str. te na Sveta tri kralja (6. Elementi naše mitologije u narodnim obredima uz igru. Zagreb str. pozivati. na Sv. Nikolu (6. Ivan Lozica. Sv. 178. prosinca). Luciju (13. Katu (25. D. Koledarske je skupine najčešće činilo pet do sedam mladića. poljskom). Koledari idu od kuće do kuće pjevaju. prosinca). koleda (u srpskom. Tomu (21. te su pjesme pretežito svjetovne. U Belom na otoku Cresu dječaci su od dvanaest – trinaest godina odmah nakon što bi povečerali na Badnju večer zapalili feratić. Vitomir Belaj. Radovi V. Išli bi do kuća u kojima su znali da će dobiti darove te bi pokucali i svima čestitali Božić i predstojeće blagdane. Povijest i historija usmene narodne književnosti. Zagreb 1998. Jugoslavenska akademija znanosti i umjetnosti. Zenica 1973. str. sazivati. Golden Marketing. prosinca). 72. Koledare su ponekad činili momci i djevojke zajedno. studenoga). Zagreb. str. sv. slovenskom. studenoga).

a za darove nisu vele iskali. Rkp. povijesne. na primjer: Pukla grana od orija. prosinca). ili skupno kao na Badnju večer ili pak u crkvama za vrijeme svetih misa. Uvod je činio pozdrav ukućanima. a vatra se palila svake večeri. 2006. Koledari su u svojim pjesmama veličali domaćine i njihove dvore. Bije su komadi grana drveta. Kolede su s obzirom na tekst koji je pratio dionice ophoda imale tri dijela. Priko svega sela prošli. osim tri bije.antologičara adventske i božićne pjesme nazivala koledskim. Sadržaj je koledarskih pjesama raznovrstan i varira od ljubavne. a kazivao joj je Bogdan Jakovčević (rođ. a čestitalo bi se: Otac: Hvaljen Isus! / Dobro vam došla Badnja večer! / Ostali: I tebi! / Otac: Stipan dan! / Ostali: I tebi! / Otac: Ivan dan! / Ostali: I tebi! / Otac: Mladenci! (Nova godina)! / Ostali: I tebi! / Otac: Mlado lito! / Ostali: I tebi! / Otac: Vodokršće! / Ostali: I tebi! / Otac: Posve novo godišće! / Ostali: I tebi! Kad se sve to izgovorilo. u Gornjem Selu na otoku Šolti. 27 29 . Zato su bije morale biti velike. na poštena vrata došli. g. Zapisala je Zrinka Matić 2006. a u Ante ka u brata. 1923. mitske do vjerske tematike. sv. g. Adventske i božićne pjesme pripadaju usmenim lirskim vjerskim pjesmama (molitvama) i njih vjernici mole pojedinačno. a drugi i treći dio izvodili su se u domu domaćina. FF Split. Prvi je dio činilo pjevanje pod prozorom. u Gornjem Selu na Šolti). Najstariji muškarac u kući kojega su svi zvali otac stavljao je tri bije (badnjaka) na kamin. U njima su često prisutne šale. 101. često maslinova. str. Koledarske su pjesme vesele. Na poštena ova vrata. na kamin bi se. kapijom ili vratima doma. stavljalo i drvo za naložiti pa bi se vatra zapalila. Na području nekadašnje Poljičke Republike kolenda se izvodila na Badnjak kada bi se svi ukućani skupili. 7-8. živahnoga ritma. ali i kletve ukoliko domaćin ne bi simbolično darovao koledare. primjerice na Dan Bezgrješnog začeća Blažene Djevice Marije (8. Bije bi se pustilo da samo malo gore jer one su morale trajati do Nove godine. Na vatru bi se posula pšenica i reklo: Rodilo na drvetu i kamenu i polju vinovu!27 Obred posipanja pšenice ima panspermijski karakter. faljen Isus i Marija.

orasima. te rakijom. / izvadite botiljune. Vidi: Zlatna knjiga hrvatske narodne lirike. baškotinama. fritulama. nakon svake strofe slijedio bi pripjev ovisno o blagdanu na koji se koledalo: Za Božić bi pripjev glasio: U kući vam oštar nožić. sastavio Krešimir Mlač. / na dobro vam doša Božić. 46. Školska knjiga. prošekom. kćerima po uzrastu i mogućim gostima. vinom ili rakijom (na Šolti). MH.Kod koledarskih pjesama.28 Pelješki su kolendari kolendali gosparima koji su živjeli iza srebrom zalivenih i zlatom okovanih vrata. mindulama (bajamima). Na Novu bi godinu pripjev glasio: Sada vazda i do lita ovde. smokava i oraha (u dubrovačkom kraju). str. primjerice: pršuratama. Običaj je najprije se pravim imenom obratiti najstarijem i ujedno najuglednijem ukućaninu. orasima i mlincima itd. primjerice u Gornjem selu na otoku Šolti. domaćica. zatim njegovoj ženi.29 Završni dio kolede sastojao se od rima kojima su koledari tražili darove: Otvorite škafetine. Dubrovački su kolendari dolazili gosparima i njihovim dvorima hvale dati. / otvorite ormarune. Na kraju bi domaćini pozvali koledare u kuću i počastili ih. 28 30 . Hvaljeni su domaćin. Zagreb 1972. sinovima. 29 Vidi: Stipe Botica. str. U središnjem su dijelu spominjani ukućani poimence. u Belom na otoku Cresu djevojka je koledare darivala smokvama. Hrvatska usmenoknjiževna čitanka. 127. str. / izvadite baškotine. Dvori su u tim pjesmama zlatni tori. Iskazivali su želje da Bog gosparu dade sina koji će se oženiti i od pira podijeliti bogatom i ubogom ali još više kolendarima. a njihovom vođi starcu dovoljna je mantalica (plećka). / na dobro vam Mlado lito dojde. Zagreb 1995. crnim vinom i prošekom. Dubrovački kolendari za darove nisu vele iskali: malo smokav i oraha jer je bura u njihovim smočnicama. a u njima je golubica – domaćica koja će gosparu rijeti da oni nisu prokleti već su pravi dubrovački leri (pjevači. mali pinezni dar (u Gradišću i drugdje). a u “bolje stojećim kućama pojilo bi se i čakad boljega” komad mesa ili pršuta (u Zlarinu kod Šibenika). svirači). Pjesma šaljivo završava jer je kolendarima dosta jedan kolač od Božića i jedna noga od praščića. kćeri i snovi.

FF Split. u Gornjem Selu na otoku Šolti. sv. Dobra večer. Rkp. Međutim. Bog da.31 U Kaštelu Starom koledanjem se zvalo pjevanje mladića pod prozorom dragane na blagdan Sv. str. momak nema drugoga dara nego da joj dariva srce s ljubavlju. Rkp. Projdoše Božići. te općem dobrom raspoloženju u vrijeme adventskih. da ti dara poda virna sluga tvoja. godine po kazivanju svoga djeda Pavla Mihanovića (rođ. 1941.) i svoje bake Jozice Mihanović (rođ. kad ih ukućani ponude. 67. Vodokršće je. sv. 2005. 30 31 . Mladić je virna sluga djevojke i došao je pod njezin prozor da joj uruči dar. u Gornjem Selu na Šolti). Evo su nam došli Vodokršća kralji. Eni Buljubašić zapisala je u Žrnovnici kod Splita 2005. ostali jesti i piti ili bi sa sobom odnijeli hranu u torbama. moja zlatna kito. cvitom od slatkosti. Dojmljivi su lirski efekti u toj pjesmi: mladić djevojku naziva dušom svojom. urešenjem svojim. zlatnom kitom. Evo nam projdoše od Božića blagdani. str. 101.Koledari bi. 1. g. u Privoru – dijelu Žrnovnice). draga dušo moja. g. također. krunom od liposti. božićnih i novogodišnjih blagdana. vrijeme kada se daruju među sobom dragi. tri kralja. Mladić izriče žal zato što su prošli božićni blagdani i Mlado lito ali on svoju zlatnu kitu nije darovao. urešenje moje. projde Mlado lito. 31 Zapisala je Zrinka Matić 2006.4.30 Posjeti koledara smatrani su čašću i pridonosili su jačanju prijateljstva i boljem povezivanju mještana. 1934. 2006. g. Gospojo i vilo. Oboje kazivača skoro cijeli život žive u Žrnovnici. ali ne projde ljubav među nami. a kazivao joj je Bogdan Jakovčević (rođ. g.-8. 1923. ja te ne darova. kruno od liposti.. FF Split. gospojom i vilom. cvite od slatkosti. 7.

MILO NAM JE Božić nam je. 96-117. veselo. veselo. U Dubrovniku se koledva ispred Vijećnice kad odzvoni podne. veselo. Katolički bogoslovni fakultet Sveučilišta u Splitu. zbogom mi ostavaj. 20 i HTV Dnevnik 24. zbogom.45. dušo moja. 12. veselo. Vidi: Marko Dragić. 12. 19. srce moje. dušo moja. veselo. milo nam je. 1 (1192). vilo i gospojo. tri kralja idu kroz selo i traže darove. nego da ti srce s ljubavlju darivam. Drevni se običaji u novije vrijeme modificiraju.32 Narodni pjevač tugu mladića zbog rastanka od djevojke izriče anaforama: Zbogom.33 VESELANJE U jugoistočnoj Hercegovini se do danas sačuvao blijedi odsjaj negdašnjega veselenja pa ondje dječurlija od Sv. ja dara ne imam.kad se daruju među sobom dragi. Desetogodišnja je koprivnička tradicija koledanje u humanitarne svrhe. 32 32 . Taj pripjev se u najvećem broju pjesama uzastopce iza svakoga drugoga stiha izmjenjuje pripjevom koledo. veselo. Split 2007. Moja dušo draga. 33 TV Nova Dnevnik 24. Sveta tri kralja u hrvatskoj tradiciji. Nikole do Sv. str. koledo. 19. Ali mu se ne nadamo. 2006. veselo. Zbogom mi ostavaj. Što Božić ne pjevamo. srce moje. Zbogom. Crkva u svijetu br. Neke od tih pjesama imaju pripjev veselo. BOŽIĆ NAM JE. 2006. Zbogom. a počinje na Badnjak u sedamnaest sati.

Na dobro vam Božić došo. veselo. veselo. priredio Marko Dragić.-68. goro sveta.Oj brštane. Eto Bože preko vode. veselo. 34 33 . Matica hrvatska i HKD Napredak. veselo. Širi Bože. Nosi nama struk bosilja. veselo. rujna) hajdučki rastanak. Naš Božiću.34 (Stolac) U navedenoj veselarskoj pjesmi mitski su motivi: Eto Bože preko vode / Nosi nama struk bosilja. širi tamo. a najviše na kršćane. epika. veselo. veselo. veselo. Do danas je ostala uzrečica Jurjev danak hajdučki sastanak. JURJEVSKI OBREDI I PJESME Dan sv. 67. 35 Na taj dan okupljali su se hajduci u planini. travanj) značio je svršetak zime i početak novoga boljega i ljepšega vremena. dođi vamo. vjeru našu. Jure (23. veselo. veselo. veselo. Običaj ovjenčavanja stoke bio je Hrvatska usmena književnost Bosne i Hercegovine: lirika. Hrvatska književnost Bosne i Hercegovine u 100 knjiga. veselo. veselo. veselo. U boljemu proslavili. veselo. veselo. retorika. šimširiću. travnja. Mijoljdanak (29. U drevnome Rimu dan pastira palije (palilije) slavio se 21. veselo. str. a na taj dan kitila se stoka biljem i cvijećem i palile očisne vatre. veselo. veselo.35 Taj dan se obilježavao i kao dan pastira. veselo. vjeru našu katoličku. Od toga dana se intenzivirala gospodarska godina. Sarajevo 2006. veselo. U zdravlju nas Božo našo. veselo.

38 Među Hrvatima u Bosni i Hercegovini. U rano Jurjevo jutro domaćin s vodokrsnom vodom. 590. 38 Luka Ilić Oriovčanin. vještica i drugih demona. Panoniji i drugdje na Jurjevo su momci i ljudi obilazili sela trubeći u trubaljke (trubaljike) savijene od vrbove ili ljeskove kore. 52.. nav. U narodnom vjerovanju i sv. Dalmaciji. a ponegdje i na Jurjevo palili krijesovi. Zelenilo. zelenila. 127. str. prilazi u dvorišta.-57. Nekoć su se na Jurjevsko navečerje.39 Milovan Gavazzi. str. 37 36 34 . u narodnom vjerovanju ima apotropejsku moć.. Narodni slavonski običaji. 39 Milovan Gavazzi. Vračari su također prije izlaska sunca brali trave kojima su vračali. domovi. Zelenilo je boja proljeća i vegetacije i simbolizira nadu. Vjerovalo se da to doprinosi zdravlju i ljepšem tenu. Prije izlaska sunca travari su brali trave kojima su liječili ljude. Vjerovalo se da će zelenilo odagnati demone. zemlje. dj. uredio Anđelko Badurina.36 U narodnoj je tradiciji sv. 41. Tim apotropejskim obredom željeli su se otjerati demoni i pokvariti čini raznim vračarama. str. Temeljem te simbolike sv.tradicionalan u sjeverozapadnim krajevima Hrvatske i koncem tridesetih godina dvadesetoga stoljeća. moleći se. pobjedu života nad smrću. Jure se pojavljuje u zelenilu. pastira. bolesti i demona. U dinarskim je krajevima kod Hrvata i muslimana bio običaj ljuljanja mladeži. pobjedu proljeća nad zimom. U poganskim inicijacijama zelena je boja vode. Zagreb 1846.37 Na Jurjevo su se zelenilom kitili ljudi. Kršćanska sadašnjost. Stoka se udarala blagoslovljenom ili svježom zelenom grančicom i vjerovalo se da će se tako zaštiti od uroka. Zeleno liturgijsko ruho simbolizira nadu i iščekivanje kraljevstva Božjega. Ivan Krstitelj ponekad je nosio zeleni ogrtač što simbolizira duhovnu inicijaciju krštenja na Jordanu. dakle. štale. stoka. Zagreb 1990. I taj je obred imao apotropejski karakter jer se vjerovalo da će se tim obredom predusresti bolesti. Leksikon ikonografije.-42. Taj je obred istovjetan navedenom obredu kod uskrsnih krijesova i ima apotropejski karakter. liturgike i simbolike zapadnog kršćanstva i Uvod u ikonologiju Radovana Ivančevića. Na Jurjevo bi se prije izlaska sunca kupalo ili umivalo vodom u koju bi se stavljalo bilje ili omaja (pjenušava voda s mlinskoga kola). nav. poškropio bi štalu i stoku kako bi cijelu godinu bila sačuvana od vukova. dj. Po garištu tih krijesova pregonila se stoka. konja i ostale stoke. usjeva. Jure zaštitnik ratara. str.

) Puca se preko štale. vrtove. ošini po viški. 44 Škropljenje je obred kojim se blagoslovljenom vodom prskaju osobe. Običaj je bio na taj dan prije izlaska sunca svetom (kršćenom) vodom poškropiti44 http//www.-9. mladež i stariji hodali su u krug po pepelu krijesa moleći tri puta Vjerovanje. g. Juru na zelenom konju. štale. štale. FF Split. domovi. Također se vjerovalo da će ona djeca koja to jutro rano ustanu vidjeti sv. Vjerovalo se da ugljevlje i pepeo od krijesa štite kuću. a djeca lupaju štapovima po kamenju i kantama vičući Ošini. djeda. (Dim u kršćanstvu simbolizira prolaznost života i uzaludno traženje zemaljske slave. (O vješticama je riječ u poglavlju Demonske predaje. Djevojke su uz zapaljeni krijes pjevale pjesme u kojima je personificirani sv. 8.marusevac. Na taj dan u vatru se bacaju stari obojci41 da bude što više gustog dima. Prije izlaska sunca djeca. U Bikovecu kod Maruševca.) Uoči Jurjeva ispred ulaza u dvorište kuće naložio bi se mali krijes. Vjerovalo se da će se tako zaštiti od bolesti. 44. stuhe. s namjerom da se očiste i da se odagnaju demoni. U nekim drugim maruševačkim selima djevojke su oko krijesa plesale kolo. primjerice. Obred je 41 40 35 . dvorišta. na “lesu” se stavljalo trnje “kako coprnice ne bi mogle dojti v hižu”. 40 U Lici je Jurjevo Dan pastira kad se pale vatre i oko njih igra kolo.hr/kultura-obicaji. Vjerovalo se da uoči Jurjeva viške jaše na metli i odlaze na Klek. Jure naložio krijes. na području Gospića. vrtovi i sl. Rkp. Taj obred ima apotropejski karakter jer se vjerovalo da će se tako izbjeći bolesti i demonske sile. je l k mesecu / je l k drobnim zvezdicama. U krugu bi stajao gol muškarac da prestraši viške42. sv. a na glavi su imale koprive koje su poslije plesa bacale u vatru. ni o kamen.Kao i drugi običaji i običaj Jurjeva se različito obilježavao u pojedinim mjestima. višketini. a u sredinu štale bi se stavilo uže u obliku kruga. 2004. Nekoć se na taj dan u sjevernim hrvatskim krajevima moglo vidjeti dosta svijeta sa zelenom grančicom kao znakom da traže pastirsku službu. stvari.htm Pleteni dio vunene obuće koji se obuvao na čarape. Kosinja i Perušića Lidija Đerek od svoje obitelji: bake. livade od demonskih sila koje noću hodaju selom. Čobani žele da se viške razbiju pa pjevaju: I o drvo i o kamen. putem pjevajući: Ni o drvo. Ljudi su i stoku vodili preko pepela krijesa. coprnice. more. a djevojke su ga pjesmom zvale sebi kako bi s njim razgovarale i pitale ga komu će kćerku dati je l k suncu. štrige. ujni i rođakinja.43 Vjerovalo se da će cijele godine biti lijen onaj koji ne ustane na Jurjevo i ne okiti kuću zelenilom. 42 Viške – vještice. njive. str. 43 Zapisala je 2004.

ljubavni i vjerski lirski motivi. 592. 47 Vidi: Hrvatska usmena književnost Bosne i Hercegovine: lirika. 46 Leksikon ikonografije. retorika. U kršćanskoj je simbolici zmija poistovjećena sa sotonom. i ja ću plesat tenefe. jer je ona izvor svih nevolja na svijetu pa je zbog toga treba umilostiviti. NS. sv. i ja ću hvatati volove.”47 (Široki Brijeg) Anaforama: i ja ću s tobom za polje. i ja ću orat dolove. a oni leže cio dan. 36 . Po svom postanku su poput ostalih obrednih pjesama veoma stare. Zagreb 1990. 2006. primjerice. liturgike i simbolike zapadnog kršćanstva i Uvod u ikonologiju Radovana Ivančevića. 45 Radmila Kajmaković. Sarajevo. Matica hrvatska i HKD Napredak. U Katoličku crkvu uveden je u 15. dvorišta. bašte i njive kako ne bi zmije ujedale. str. / i ja ću drevnoga postanja i nalazi se u mnogim religijama (lustracija). Sarajevo 1969/1970. Narodni običaji stanovništva Lištice. 69. Tako su. stoljeću. / I ja ću sijat konoplje. / i ja ću hvatati volove. štale. str. I ja ću sijat konoplje. ja sam mjeseče! I ja ću s tobom za polje. i ja ću vezat djevere. / i ja ću orat dolove. Ko ono leže kod kola.45 Kod mnogih je drevnih naroda zmija bila predmet kulta.46 Jurjevske su obrede pratile narodne igre i pjesme u kojima su raznovrsni mitski. Glasnik zemaljskog muzeja Bosne i Hercegovine. / i ja ću plesat tenefe. Etnologija. u sljedećoj pjesmi antropomorfirani sjajan Mjeseče i za njim zvijezda Danica: Isteče sjajan Mjeseče. za njim je zvijezda Danica. uredio Anđelko Badurina. 309. Hrvatska književnost Bosne i Hercegovine u 100 knjiga. Mjesecu zvijezda govori: “Polako. XXIV/XXV. priredio Marko Dragić. ka ono junci kod tora? Što oni ne će u kolo? Danas je slavni Jurjevdan. ali su do naših dana u sebi sačuvale mitske elemente. str. Kršćanska sadašnjost. epika..kuće.

str. Ladovac. Golden Marketing. st. i 16. Matija Petar Katančić piše da “odjek božanstva starih Panonaca. 50 Matija Petar Katančić. Ladinec. 118.-120. Hod kroz godinu. skupio ga i na svijet izdao Vuk Stef. Zagreb 1998.vezat djevere / izriče se marljivost. u okolici Karlovca) djevojke kršćanske nakićene vijencima idu po selima uoči Đurđeva dne. Izdanja muzeja grada Zenice. u Beču u štampariji jermenskoga namastira 1852. mladosti. U 15. (O Zelenom Jurju bit će riječi u poglavlju Folklorno kazalište. Zbornik za narodni život i običaje južnih Slavena.51 Vuk Stefanović Karadžić objašnjava riječ ladati “(u Hrv. Elementi naše mitologije u narodnim obredima uz igru. Ivo Pilar prisustvo božice Lade u slavenskoj mitologiji ilustrira toponimima Ladin Vrh kod Obrovca. 72. kao i toponimima Ladina. Karadžić. ljepote i plodnosti. Trag drevnosti naše popivke (…) prepoznaje se (…) u hrvatskom (kajkavskom) i bosanskom (slavonsko-ikavskom) narječju. Ladovica. U Bugarskoj i Sloveniji su se na Ivandan izvodile pjesme u kojima je pripjev lado. Ladešići. str. boga Latobiusa jest božanstvo Lado koje se u pučkom pjevanju. ljetnim i svadbenim pjesmama slavenskih i baltičkih naroda. Laduć. Erasmus naklada.49 Lado se spominje u proljetnim. a u varoši na Đurđev dan ujutru od kuće do kuće i pjevaju”. a mladež mu je obojega spola žrtve (aldove) prikazivala. 145. O dualizmu u vjeri starih Slovjena i o njegovu podrijetlu i značenju. str. da bi se potom prekorile lijenčine koje leže kod kola kao junci kod tora. Zenica 1973.-73. 53 Ivo Pilar.”50 Luka Ilić Oriovčanin navodi da su naši pređi Ladom ili Ljeljom nazivali boga ljubavi. Jugoslavenska akademija znanosti i 49 48 37 . 51 Luka Ilić Oriovčanin. Zagreb 2004. godine.. priredio i predgovor napisao Stanislav Marijanović. Radovi V. Zagreb 1846. za ljetnih radova Podravki i Posavki. istumačen njemačkijem i latinskijem riječima.52 Po ruskoj i poljskoj tradiciji Lada je bila božica proljeća. Narodni slavonski običaji.48 U Poljskoj se u svadbenim pjesmama spominjao pripjev lado. u Češkoj su se u svadbama izvodile obredne pjesme u kojima je pripjev Lado. str. str. izbor iz djela. 247. 320.53 Vitomir Belaj. Slobodan Zečević. U staročeškom lada znači djevojka. 52 Srpski rječnik.) LADARSKI OPHODI I PJESME Lado se prvi put spominje u poljskim Statuta provincialia nastalim oko 1420. navodi za bilo koje božanstvo.

str. knjiga XXVIII. Boranić. Rusiji i Litvi spominjao se i Ladin sin Poljeljo. lipnja) te za vrijeme sušnih proljetnih i ljetnih dana. Povijest i historija usmene narodne književnosti. glavni urednik Jure Šonje.anita. Sv. Zagreb 2000.htm 59 http://www. 527. Leksikografski zavod Miroslav Krleža. Nakladni zavod MH. drag. djevojke koje u svečanoj povorci obilaze seoske kuće za Duhove ili Jurjevo i pjevaju prigodne pjesme”. 58 http://www. 55 Bratoljub Klaić. str. Jure.lado.”58 Prema narodnim pričama ladarice hodaju svijetom od Jurjeva do Ivanja. te Ljeljen-brdo na razmeđu Dalmacije i Hercegovine. Zagreb 1990.55 Tvrtko Čubelić lade (ladarice) iz Hrvatskoga zagorja poistovjećuje s dodolama. Na web stranici ansambla Lado prva je rečenica: “Lado je arhaična slavenska riječ često korištena kao pripjev u starim obrednim pjesmama sjeverozapadne Hrvatske. Prisustvo Ljelja u južnoslavenskoj mitologiji Pilar afirmira i višebrojnim nazivima planina Ljeljen u Bosni i Hercegovini. a sinonim je riječima dobar. Sv. Školska knjiga.htm 38 . da su dalmatinski renesansni pisci uvijek navodili božanstvo Lelja kao sinonim za Amora ili Kupidona. a Slobodan Zečević ga citira. str. Ljeljen – vrh planine Visočica kod Konjica i t. 76. mio. Lelija Planina u Hercegovini. str. g. Rječnik stranih riječi. Zagreb 1980. 1. Uz to vjerovanje veže se običaj kada na Ivanje djevojčice Ivančice u grupi od četiri ili osam s vjenčićima na glavi obilaze sela i pjevaju. 74.f2o. Ivana (24. Duhove.54 U nekim je kraljičkim pjesmama pripjev ljeljo po kojemu su se te kraljice nazivale. d. str. Mazuri i Poljaci slavili su božanstva Ljelja i Poljelja. 779.56 U Rječniku hrvatskoga jezika (2000. 56 Tvrtko Čubelić.hr/lado. Bratoljub Klaić navodi da je mišljenje o Ladi kao božanstvu znanstveno opovrgnuto. 54 Isto. sv. Ljeljen Glavica u Konavlima. Zagreb.59 Temeljem relevantne literature i motiva u pjesmama koje su zapisane kao i onima koje informanti na terenu i danas kazuju može se ustvrditi da su se u Slavoniji i Hrvatskom zagorju ladarske pjesme izvodile na blagdane: Sv. Jurjevo je prije Duhova i takvo je objašnjenje invalidno. U Poljskoj. urednik dr. 72-73.org/vile. U tim je zemljama bio drevni običaj da od prve nedjelje po Uskrsu do Ivandana djevojke i žene u kolu pjevaju pjesme u čast Lade. Pilar navodi. umjetnosti.57 Međutim.U slavenskoj je mitologiji Ladin sin Ljeljo – bog ljubavi. Filipa i Jakova. 57 Rječnik hrvatskoga jezika. Nadbiskupska tiskara Zagreb. D.) ladarice su “djevojčice.

lade. vlasnik. vremenski su skoro istovjetno izvođeni ladarski obredi u Hrvatskoj kao u Rusiji. kak naloži tak pogori. a Zeleni Jure je bio u košu ispletenom od vrbe i jagnjeda. a na glavi su imale koprive koje su poslije plesa bacale u vatru. Krisnice i Zeleni Jure u karlovačkoj okolici u XIX stoljeću. Josip Matasović.62 a http//www.Dakle. U nekim drugim maruševačkim selima djevojke su oko krijesa plesale kolo. X. 2. jurjevčani. 61 U sjeverozapadnom i središnjem dijelu Hrvatske mladići koji su sudjelovali u jurjevskim ophodima zvali su se jurjaši. knjiga. U Bikovecu kod Maruševca. nav. 26. dj. Vidi: Milovan Gavazzi. Uoči Jurjeva ispred ulaza u dvorište kuće naložio bi se mali krijes. Vjerovalo se da će se tako zaštiti od bolesti. str.60 U okolici Karlovca na Dan sv. Jedan je visoko nosio mladu zelenu brezu okićenu maramom i šarenim papirima. Zagreb 1931. Hodi Jura k nam k večeri. vrtu. broj. kaj se bumo spominjali komu bumo kćerku dali je l k suncu. Sve su vrtlarice dobivale grančicu iz kite ili koša i stavljale ih među zelje. Djevojke se po pripjevu u pjesmama oj Lado. polju i sl. Jure seoski su mladići pjevali po selu i gradu. 278. vjerujući da će tako odvratiti demonske sile. je l k mesecu je l k drobnim zvezdicama. štali. dvojica su nosila kite brezovog granja.-280. Poljskoj i Litvi.marusevac. na “lesu” se stavljalo trnje “kako coprnice ne bi mogle dojti v hižu”. primjerice. Djevojke su uz zapaljeni krijes pjevale pjesmu: Sveti Jura kres naloži.hr/kultura-obicaji.htm Vidi: Fredo Heffler. 61 60 39 . kelj ili korabicu da im bolje rodi. Kao i drugi običaji i običaj Jurjeva se različito obilježavao u pojedinim mjestima. oj zovu ladarice. u: Narodna starina. glavni i odgovorni urednik Dr. Djevojke koje su uoči Jurjeva i na Jurjev išle po selima i varošima nazivane su krisnice. 62 Jurjaši su u svakom domu koji bi ih darovao ostavljali komadić zelenila koje su domaćini kasnije ostavljali u kući. Vjerovalo se da pepeo od krijesa štiti kuću od demonskih sila koje noću hodaju selom.

Zagreb 1972. str.63 Prvi svibanj je Dan sv. Pjesma alegorijski erotizira ljubav mladića prema djevojci – on traži zelen bor da joj ga usadi na njezin bili dvor. O boru! O jele! O duhu primili! Cviće nerazlično. ali će i povećavati plodnost. Nazivanje bi počelo prvoga svibnja prikazujuć voća u svojoj istini. ovo nazivanje prvi dan se čini. U ovome mistu običaj pribiva. đurđari. saopćava joj da bora nije našao i da njega uzme umjesto bora jer što će joj zelen bor koji vene od sunca. Hrvatske narodne pjesme. Josipa radnika koji je zaštitnikom radnika. da svaki dragi dragoj maž misec naziva. 139. anđele moj mili! Bora nisam našo. da ti ga usadim na tvoj pribili dvor za ljubav postavit. sastavio Krešimir Mlač. jelom. Do naših je dana sačuvana pjesma o prvom svibnju kojem se vesele anđeli od raja. Dragi dragu gradacijski naziva borom. 64 Zlatna knjiga hrvatske narodne lirike. što će ti zelen bor. U starinskim usmenim lirskim pjesmama koje su se izvodile na taj dan prevladavale su obredne pjesme s mitskim motivima. 154. koj’ od sunca vene?64 (Brusje na Hvaru) I u Kaštelu Starom mladići su djevojkama prvoga svibnja pod prozor ili uz kuću stavljali neko stabalce i pjevali pjesme. Kod Hrvata je tradicija obilježavanja prvoga svibnja veoma stara. cvićem nerazličnim. Od zelenila kojim je bio prekriven Zeleni Juraj bilo je dopušteno otkinuti dio grančice za koju se vjerovalo da će ukućane i njihovo imanje štititi od demona. Isčući zelen bor. 63 40 . Pjesma je komponirana od devet šesteračkih katrena i po svojoj strukturi Ophođani su se nazivali jurjevčani. Zagreb 1943. uzmi za bor mene. Radi toga se taj dan obilježava kao Međunarodni praznik rada. anđelom milim.djevojke koje su bile sudionicama u tim ophodima nazivane su jurjašicama. Hrvatska državna tiskara. str. U Brusju na Hvaru pjevane su pjesme u kojima je svojevrsna invokacija kojom se kazuje da je u tomu mjestu pribivao običaj po kojemu bi dragi dragoj nazivao mjesec svibanj. Đure. MH. duhom premilim. prikazujuć voća u svojoj istini. Vidi: Petar Grgec.

Međutim. javore premili. rad ke sam se trudi po sva moja lita. ali nije našao ni bora niti jelene zelene te je umjesto toga nudio sebe. Divojčice mlada i jelo visoka. O bore i jelo. kome se vesele anđeli od raja. uvitu jelicu. javor kitnovasti. Iskao je zelen bor. jelom uvitom radi koje se trudio sva svoja ljeta. uzmi za bor mene. ni jelene zelene. za takvu deklicu. zenicom pridragom. jelom visokom. javor kitnovasti za svoju deklicu. Bora nisam naša. prvi dan od maja. ta je pjesma iznimno lirična. Premda se mladić ne spominje u pjesmi. Divojčice mlada i jelo uvita. uvitu jelicu. zenice pridraga od mojega oka. Išćući zelen bor. Umilna je molba djevojci da nikada od ljubavi ne razdili dragog svoga jer ljubav izlazi iz srdaca. anđele moj mili. moja dušo draga. a iz lišca dragane izlazi zrak od sunašca. Dobra večer. kao i u prethodnoj pjesmi. Bog da. razvidno je da on.je bliska usmeno-retoričkim oblicima. 41 . o cvite razliki. gradacijski svoju divojčicu naziva divojčicom mladom.

. FF Split. a kazala joj je Srećka Puljas (djev.66 Uz taj blagdan vezuju se ophodi filipovčica koje zahvaljuju slavonskoj šumi jer se svako proljeće ponovno zeleni i svojom ljepotom nadahnjuje:67 Blago tebi. g. o sv. 10. od ljubavi tvoje. liturgike i simbolike zapadnog kršćanstva i Uvod u ikonologiju Radovana Ivančevića. Ivana i u bliskom je srodstvu s Isusom. Zaštitnik je Španjolske. a ja sada i više nikada. Blagdan sv. apostol brat je sv. Po predaji je propovijedao evanđelje među Skitima i ondje je vidio kako narod štuje neku golemu zmiju. a iza nje je ostao strašan smrad od kojega su mnogi umirali među kojima i kraljev sin. Rkp. 2006. 29. Zapisala je 2006.hr 65 42 . Filipa i Jakova je 3. Zagreb 1990. ljubav izlazi. nikad srce moje.) 67 www. uredio Anđelko Badurina. Jakovu str. o sv.. Kršćanska sadašnjost. 228. Po predaji je Španjolsku oslobodio od Maura i ondje postavio temelje kršćanstva.Ti me ne razdili. sv. jelo uvita. javor kitnovasti. jelo visoka.otok. Po povratku u Judeju odrubljena mu je glava. dušo iz srdaca. Križem je učinio da nestane zmije. rođ. ). javor premili. mirna ti mrkla noć. ja ne ću od tebe. g. svibnja. Filip se povezuje u izvještaju o čudesnom umnažanju kruha. Filip je uz pomoć križa mladića oživio. u Kaštel Starom Marina Žarković. str. Znaj. 66 Sv. 292. a iz tvoga lišca zrak od sunašca. (Navodim prema: Leksikon ikonografije. Ovim te pozdravljam. Svećenici koji su štovali zmiju uhvatili su Filipa i pogubili ga. Jakov Stariji. mrkla noć. Puljas. zenice pridraga. zelena šumice! Ti se mladiš svake godinice. Filipu str. anđeli nebeski bili ti u pomoć!65 (Kaštel Stari) Pored stilske figure gradacije u navedenoj je pjesmi cio niz epiteta: divojčice mlada. 1935.

oj!69 (Vinkovci) Ta je pjesma. 282. oj Lado. Mostar 2007. već je otišao u Vukovar kupovati crne čizme i maramicu svilenicu. Filipovo. godišnjak za kulturno i povijesno nasljeđe br. oj! Filipova stara majko. str. crven pojas sebi za pas. U njoj filipvčice pitaju staru majku: Je li Filip doma? Stara majka odgovara da Filip nije doma. Ladole mile.68 Sljedeća dijaloška filipovska pjesma može se svrstati u ladarske – filipovske. Ladole mile. oj Lado. Ladole mile. Povijest i historija usmene narodne književnosti. oj Lado. oj! Kupovati crne čizme. oj! Otišo je u Ukovar. 21. Hercegovina. str. kraljice i dodole u hrvatskoj tradicijskoj kulturi i slavenskom kontekstu. oj Lado. 68 43 . aliteracijama. oj Lado oj! Nije doma draga dušo. oj! Jel’ Filip doma? Ladole mile. oj Lado oj! I maramu svilenicu. Ladole mile. U Slavoniji i Hrvatskom zagorju ladarice su se molile višnjem Bogu da udari rodna kiša i porosi polja i travicu i da se ugoje stada: Tvrtko Čubelić. Oj. Ladole mile. oj! kao i stilskim figurama: retoričkim pitanjima. oj Lado. 76. Ladarice. Jakobovo Ladole mile. oj! Crven pojas sebi za pas. kao i druge obredne pjesme. oj Lado. epitetima. Magijski je efekt postignut pripjevima Ladole mile.Obredi su filipovčica slični jurjevskim proljetnim ophodima. 69 Marko Dragić. Drevnoga su pretkršćanskoga podrijetla ophodi koji su se izvodili za vrijeme proljetnih i ljetnih sušnih dana. metaforama i alegorijama. asonancijama. Zagreb 1990. komponirana tako da njezini stihovi proizvode magijsku moć. Ladole mile. Lado.

To je slavenski naziv za vodene vile. također.-245. 142. Duh Sveti je u središtu kršćanskoga postojanja. Lado.71 Kraljice ljelje nazivaju se i rusaljkama. 63) Po Duhu Uskrsloga Gospodina “vjernici postaju jedno tijelo. Neki antropolozi smatraju da su u narodnoj mitologiji rusaljke nasljednice vila. a risalčak. oj! Da porosi naša polja I travicu mekušicu. Oj Lado. oj! Da popuhne tihi vjetar. (Ivan. A – E.rastko. str. Ugoje se naša stada.rusaljke. rusalije vezane uz Duhove. http://www. Lado! Molimo se višnjem Bogu. risalček.html#_Toc530384684 70 44 .72 U južnoj Dalmaciji Duhovi se nazivaju Rusalije.yu/ antropologija/ svasiljev mitologija. Oj Lado. Slobodna Dalmacija. (O vilama će biti riječi u poglavlju Mitske predaje. MH. Srbobran 1928. priredili Michael Glazier i Monika K. risaliček slovenski je naziv za svibanj. 244. oj!70 (Šamac kraj Slavonskog Broda) KRALJIČKI OPHODI I PJESME Kraljičke pjesme izvodile su djevojke o Duhovima (Dovima).org. Po Ivanovu evanđelju “Duh je onaj koji oživljuje. Kod Rusa su. Ukrajinci i Bjelorusi duhovsku nedjelju nazivaju rusalnom nedjeljom. 72 Spasoje Vasiljev. U Bugarskoj su se obredni igrači nazivali rusalije.) Po nekim drevnim predajama rano preminule djevojke i žene pretvarale su se u vodene vile . str. Oj Lado. Na taj je dan Isus Krist svojim učenicima podario Duha Svetoga i tako im dao moć govora na više jezika kako bi mogli po svijetu propovijedati Kristovu vjeru. 71 Suvremena katolička enciklopedija.Molimo se. Kod Čeha se taj praznik zvao Rusadle. oj! Da nam stada. a tijelo ne koristi ništa”. a mjesec lipanj nazivan Zlatna knjiga hrvatske narodne lirike. jedan Duh u Kristu”. Slovenci taj blagdan nazivaju Risale. Zagreb 1972. Da udari rodna kiša. Helwing. sastavio Krešimir Mlač. Oj Lado. Split 2005. Slavenska mitologija. 6.

je rusalski mjesec. U Rumunjskoj je narodni naziv za Duhove bio Rusali. U Makedoniji su se Duhovi nazivali Rusale.73

Dok etnolozi kraljičke ophode pripisuju praslavenskim mnogobožačkim vremenima u Đakovštini se i danas pripovijeda o nastanku kraljica: Stara predaja kaže da su Turci zarobili sve muškarce u selu, a njihove su se žene obukle u šarenu odjeću, na glave stavile muške šešire okićene umjetnim cvijećem i u ruke uzele srpove i kose, te tako obučene otišle pred turski tabor. Turci su pomislili da su došli duhovi, uplašili se i pobjegli. Tako su gorjanske žene oslobodile svoje muževe, očeve i braću. Od tada su se isto tako oblačile na blagdan Duhova, u spomen na taj dogadaj.74 Obično je kraljica bilo osam do deset, ali je bivalo i manje i više od toga. Dijelile su se u dvije skupine. Glavni su skup činile one djevojke koje su na glavama imale muške šešire okićene čapljinim ili paunovim
Dr. Slobodan Zečević, Elementi naše mitologije u narodnim obredima uz igru, Izdanja muzeja grada Zenice, Radovi V, Zenica 1973, 99.-100. 74 U Gorjanima kod Đakova zapisala je 2008. godine Zdravka Vranješ iz Osijeka koja pod mojim mentorstvom piše diplomski rad. Rkp. FF Mostar 2008, D.
73

45

perima te cvijećem, najčešće smiljem i koviljem. U toj su skupini posebice bile urešene jedna ili dvije djevojke koje su bile prvakinje. Na njihovim je klobucima sprijeda bilo ogledalo, a straga nekoliko obješenih šarenih vrpca. U rukama im je bio stari pravi ili drveni mač o kojem su bili obješeni šareni trakovi ili su bili zabodeni u jabuku, naranču ili limun. Među djevojkama se isticala kraljica ili kralj. U družbi su često bili i kralj i kraljica koja se još zvala mlada i imala je koprenu na glavi. Jedna ili dvije djevojke bile su barjaktar(i), a one su na štapu nosile šaren barjak. Polovicom 19. st. u Slavoniji jedna je djevojka bila barjaktar, a druga dvorkinja (služavka) kraljičina.75 U družbi su bili i diver i mlada koja je na glavi imala koprenu i vijenac, a razlikovala se od kraljice – mlade. Kraljički su ophodi u Đakovštini obnovljeni 2005. godine. Cijela se skupina ponegdje dijeli na kraljeve i kraljice, a jedna ili dvije su im prvaci i one s krunama na glavi. Među kraljicama su i djevojke ali i mladići sabirači darova prosjaci, torbonoše, sirgonja, kajmačar i sl. Kada bi kraljice došle pred kuću, dvorkinja postavi stolac na koji kraljica sjedne. Iza kraljice stane dvorkinja, a iza njih u obliku srpa kraljice – ljelje izvode pjesme uz pratnju gajdaša ili tamburaša.76 Osebujni su obredi i pjesme koje su do pedesetih godina 20. stoljeća izvodile kraljice u bunjevačkim77 krajevima.78 Bunjevački su Hrvati na taj dan Duhova ranim jutrom kitili prozore, kapije, te na salašima: volarice, kokošinjce, obore i čardake. Pripreme za obred kraljica počinjale su već od Uskrsa. Tada bi se mlade kraljice u dobi od deset do petnaest godina okupljale u dogovorenoj kući gdje ih je običaju i pjesmama podučavala žena koja je već bila kraljica. Dan prije Duhova kraljice su se sastajale u kraljičinoj kući i dogovorile bi kojim će putem ići, koje pjesme pjevati i kao će podijeliti
Luka Ilić Oriovčanin, Narodni slavonski običaji. Zagreb 1846, str. 145.-146. Milovan Gavazzi, nav. dj. str. 72.-74. Usp. Ivan Lozica, Poganska baština, Golden marketing, Zagreb 2002, str. 195.-196. 77 Bunjevci su 1687. g. od osmanskoga terora masovno pobjegli s područja Bune kod Mostara i nastanili današnje krajeve. Od 2007. g. taj egzodus obilježavaju pohodeći pradjedovska ognjišta. 78 Bunjevačke kraljičke običaje kao i pjesmu koračnicu navodim prema: mr Suzana Kujundžić Ostojić, Kraljičke pisme,; http://www.bunjevci.org.yu/site/narodna-knjizevnost/kraljicke-pisme/ mr Suzana Kujundžić-Ostojić, Kraljice, http://www.bunjevci. org.yu/site/bunjevacki-obicaji/kraljice/.
76 75

46

darove? Bile su obučene u bijelu šlingovanu bluzu i suknju. Nekoć su išle bose, a u kasnijim vremenima bile su u bijelim čarapama i crnim lakiranim cipelama. Na glavi su imale krune od cvijeća ukrašene perlicama, pantljikama i zrcalom preko kojega je bio đerdan. Kose su noć ranije upletale u pletenice, a kada su polazile u ophod rasplitale su ih. Obilazile su gušće naseljena mjesta. Kraljički su ophodi trajali najčešće prvi i drugi dan, a ponekad i treći dan Duhova. Kraljice u Subotici nisu nosile barjake ni mačeve. Išle su u paru po ustaljenom rasporedu: pridnjaci, sabljari, diver s kraljicom (koja je bila najmlađa od svih sudionica), a posljednji su par bili ban i banica. Putem su pjevale, “a na pripjev Ljeljo bi zastale, odigle se petama od zemlje i naklonile se”. To je davalo dojam da stalno pocupkuju, a đerdani su im lupkali o zrcala i proizvodili potmuo zvuk. Domaćice su bile počašćene posjetima kraljica te su ih darivale jajima, šunkom te novcima. Vjerovala se da će gadna nevolja stići onaj dom u kojem se ne bi primile i darovale kraljice. Vjerovalo se da proljeće ili ljeto nastaje kad kraljica pobijedi. (Po tome je nastanak proljeća ili ljeta ovisio da li su Duhovi početkom svibnja ili u lipnju.) Kraljice su izvodile obred tako da kraljica sjedi, a ostale oko nje bosonoge i raspletenih kosa igraju. Vjerovalo se da bosonoge kraljice svoju plodnost prenose na zemlju, a što tome obredu daje panspermijski karakter. Također se vjerovalo da bi upletena kosa usporavala ili čak zaustavila vegetaciju. Kraljičke su pjesme komponirane od šesteračkih stihova nepravilnih cezura. Dijele se na: koračnice, vesele i žalosne. Koračnice bi kraljice pjevale dok bi išle od kuće do kuće. Te su pjesme živahne, ritmične i jednostavne. Imale su i svoju praktičnu životnu funkciju jer su mlade kraljice idući od kuće do kuće mogle vidjeti buduće mladiće pa i svekra i svekrvu. Mi selu iđemo, selo od nas biži, a što od nas biži? Mi mu ne iđemo, da ga porobimo, već mi mu iđemo da ga veselimo. Vesele su se pjesme pjevale djeci i mladima. Karakterizira ih melodioznost, nježnost i blagost. U tu skupinu idu i šaljive kraljičke pjesme. Među tim pjesmama su i one alegorijske mitske pjesme u kojima kraljice

47

pjevaju o ljepoti svoje drúge pitajući: je li joj tato mladi mjesec bio, a nana žarko sunce bila: Oj ti naša drugo, Alaj si ti lipa, Ko da ti je tato Mladi misec bio, Ko da ti je nana žarko sunce bila! — Al ni mi je, druge, Tato misec bio, Al ni mi je nana žarko sunce bila, Već je mene riba U vodi rodila, žuna me je tica U kljunu iznela. Tica lastavica Bila j’ dadiljica, Rastova korica Bila j’ kolivčica.79 (Vancag) Kraljice su vesele pjesme pjevale u skupinama dvije po dvije okrenute jedna prema drugoj, lagano pocupkujući, a na pripjev Ljeljo odignu se petama od zemlje i lagano poklone. Žalosne su pjesme kraljice pjevale okrenute jedna prema drugoj, ali na pripjev Ljeljo ne bi pocupkivale nego bi se lagano njihale. Žalosne su kraljičke pjesme pjevale o vojnicima (katanama). U kraljičkim su pjesmama mnogobrojne narodne mudroslovice. Kraljice su pjevale pjesme o sudbinama u kojima se ogledala sudbina zajednice i naroda. Neke od tih pjesama imaju strukturu tužbalica: Oj borci, vojnici, Tužne majke sinci,
Zlatna knjiga hrvatske narodne lirike, sastavio Krešimir Mlač, MH, Zagreb 1972, str. 145.
79

48

Kako vam je stanje U polju bojnome, Tužnom ledenome? Strahotom vas bije, Krv se vaša lije I zelena trava Ostaje krvava. Zemlja vam je tvrda, Propast ne možete. Nebo je visoko, Popet s’ ne možete. Kad sunce ograne, Ogrije vam rane, Misec se promine I pokaže vrime, Da prolazu dani, Proć će i mejdani. Kad tako mislimo, S otim se tišimo.80 (Subotica) U repertoaru su kraljičkih pjesama i one pjesme koje imaju elemente vjerske usmene lirske pjesme: Gospodin plebanoš, ustaj, pa pošetaj, iz cele u celu, u baštu pod ružu, kud Gospodin hodi, za njim cviće rodi svakojake fele: modre i zelene, žute i crvene. ruža se razvila, u kalež savila, na oltar nošena, misa govorena.81
80

Isto, str. 144.-145.

49

Siroče je čest motiv u hrvatskoj tradicijskoj kulturi. I danas su mnoge usmene lirske pjesme i predaje koje kazivači kazuju o siročićima. Česta je narodna izreka Da nije siročadi ne bi ni Sunce grijalo. Te su pjesme pjevane i siročićima. I kraljice su pjevale žalosne pjesme siročićima. Sirotica Milka sjedila je u bašti, naletjela je ptica i krilima je udarila: Sirotica Milka, Sidila u bašći, Tica naletila, Krilim udarila, Kanda j’ tica znala, Da je sirotica. Kako j’ tici, nane, Letiti brez glave, Tako j’ Milki, nane, Brez njezine nane, Kako j’ tici, nane, Letiti brez oka, Tako j’ Milki nane, Brez njezinog oca. Kako j’ tici, nane, Letiti brez vrata, Tako j’ Milki, nane, Brez njezinih braća. Kako j’ tici, nane, Letiti brez perja, Tako j’ Milki, nane, Brez njezinih sela. Kako j’ tici, nane, Letiti brez repa, Tako j’ Milki, nane, Brez njezinih teta. Kako j’ tici, nane, Letiti brez noga, Tako j’ Milki, nane,
81

Mr Suzana Kujundžić-Ostojić, Kraljičke pisme, http://www.bunjevci.org.yu/site /narodna knjizevnost/ kraljicke-pisme/;

50

Brez njezina roda.82 (Tavankut kod Subotice) Navedena je pjesma komponirana retoričkim pitanjima i odgovorima: kako je ptici letiti bez glave, tako je Milki bez njezine nane; kako je ptici letiti bez vrata, tako je Milki bez njezine braće; kako je ptici bez perja, tako je Milki bez njezinih sela. (…) Retorička pitanja i odgovori na njih u pjesmi Sirotica Milka komponirani su narodnim mudroslovicama

DODOLSKI OPHODI Dodolske pjesme su, također, nastale u prastarim mnogobožačkim vremenima. Pjevale su ih djevojke prekrivene zelenilom u vrijeme proljetnih i ljetnih suša. Vuk Stefanović Karadžić dodole objašnjava kao skupinu djevojaka koje za vrijeme suše idu “po selu od kuće do kuće, te pjevaju i slute da udari kiša. Jedna se djevojka svuče do košulje sa svijem pa se onako gola uveže i obloži različnom travom i cvijećem i tako da se nigdje ne vidi ni malo, a to se zove dodola (…)”. Pred kućom dodola igra sama, a druge djevojke iz te skupine stanu u red i pjevaju različite pjesme. Potom

Zlatna knjiga hrvatske narodne lirike, sastavio Krešimir Mlač, MH, Zagreb 1972. str. 145.

82

51

domaćica ili netko drugi uzme pun kotao vode i izlije na dodolu koja se na to ne obazire nego i dalje igra.83 Slobodan Zečević navodi da se obred dodola izvodio i u sedamdesetim godinama 20. stoljeća. Dodola je djevojčica i glavna je u skupini. U davnim je vremenima bila naga i uvijena u zelenilo. Morala je biti uzorna ponašanja i seksualno čedna. U nekim je krajevima dodola bila siroče bez roditelja, a u nekim je bila posljednje dijete u majke - neporođena. Dok dodola igra, pjesmom je prate njezine pratilje. “Pred svakom kućom dodolu polijevaju vodom (…).”84 U Skopskoj Kotlini dodolski su ophodi bili u četvrtak po Uskrsu. Četvrtak je dan Peruna, vrhovnog slavenskog boga koji je slavljen i kao bog groma i kiše. Iz tih razloga u Mačvi od Velikoga Četvrtka do Spasovdana u sve četvrtke nitko nije smjeo orati, kopati, tkati, prati, tjerati kola.85 Bratoljub Klaić u svome Rječniku ne navodi dodole, a u Rječniku hrvatskoga jezika (2000.) dodole se objašnjavaju narodnim običajem magijskog prizivanja kiše u doba suše te mladićima i djevojkama koji okićeni cvijećem i zelenilom sudjeluju u obrednoj pjesmi zazivanja kiše.86 Matej Sova navodi da bi u Dalmaciji za vrijeme sušnih dana momci okićeni zelenim granama i cvijećem išli od kuće do kuće pjevajući i plešući. Momci su se nazivali prporuše a njihov kolovođa prpac.87 Djevojke su skladno poigravale pjevajući pjesme a domaćin ili domaćica polijevali su ih vodom vjerujući da će im se božanstvo smilovati i podariti kišu. Neke od tih pjesama imaju šaljiv karakter. Kultni su kiša i zelenilo u tim obredima. U Somaliji i nekim drugim zemljama sačuvao se obred u kojem za vrijeme suše najljepše djevojke gole gledajući prema nebu pjevaju magijske pjesme kako bi kiša udarila. Starozavjetna je Ilijina kiša koja je u zemlji kralja Ahaba pala po zagovoru proroka Ilije nakon tri godine suše u kojoj su istrijebljeni Baalovi svećenici.

Srpski rječnik, istumačen njemačkijem i latinskijem riječima, skupio ga i na svijet izdao Vuk Stef. Karadžić, u Beču u štampariji jermenskoga namastira 1852. str. 128. 84 Dr. Slobodan Zečević, Elementi naše mitologije u narodnim obredima uz igru. Izdanja muzeja grada Zenice, Radovi V, Zenica 1973, str. 125.-126. 85 Isto, str. 127.-128. 86 Rječnik hrvatskoga jezika, glavni urednik Jure Šonje, Leksikografski zavod Miroslav Krleža i Školska knjiga, Zagreb 2000. str. 194. 87 Matej Sova, Pregled narodne književnosti s primjerima i teorijom, Školska knjiga, Zagreb 1955., str. 43.

83

52

Djevojke u pjesmama pjevaju pripjev oj dodo, oj dodo, le pa se prema tome zovu dodole: Naša doda Boga moli, da udari rosna kiša. Oj dodo, oj dodo, le. Da pokisnu svi orači, svi orači i kopači, svi po kući poslovači. Oj dodo, oj dodo, le. 88 (Prisap pokraj Livna) Prastari običaj dodola zadržao se u Đakovštini, napose u Potnjanima i Gorjanima, do Drugog svjetskog rata. U Potnjanima je bilo jedno naselje Roma i oni su ostali posljednji koji su taj ophod obdržavali. Dodole ili dojdole (oba izraza se jednako koriste) je grupa mlađih djevojaka (od 14 – 15 god.) i poneki dječak koji za velikih suša obilaze selo i u kući pjevaju dodolske pjesme, zazivajući kišu i spas uroda. Obično je to 6 – 10 djevojaka i 2 – 3 dječaka. Dva dječaka su „prosjaci“, oni nose košaru u koju im domaćin nakon otpjevane pjesme stavlja darove (jaja, jabuke, slaninu i što se već nađe, ponekad i novac). Treći dječak obično bude doda ili dodola. Njega obaviju zelenilom od glave do pete od granja, najčešće abdovine i bazge. Taj zeleni oklop je u obliku stošca, pa da bi vidio vode ga dvije manje djevojčice. Djevojke su obučene u rubine, bosonoge su i raspletene kose. Oko glave imaju grube vijence od zelenila (prave hlad glavi na uzavrelom suncu) te oko pasa granje koje visi do zemlje (adbovina, bazga, vrba i dr.). Putem galame, sviraju u trube i svirale ili škrebeću kako bi ih domaćini čuli i dočekali. Kada uđu u dvorište, pozdrave tradicionalnim katoličkim pozdravom „Faljen Isus“ i počinju pjevati. Domaćin ili domaćica poliju vodom dodu, a ovaj se na riječi iz pjesme „Ajd poigraj dodole“, vrti, otresa vodu i imitira kišu. Nakon što im domaćin stavi dar u košaru odlaze u drugu kuću. 89
U Prisapu pokraj Livna 25. 09. 2004. g. studentici Fakulteta filozofsko-humanističkih znanosti Sveučilišta u Mostaru, Marini Maganić, kazao Jako Krole (rođ. 1937. g.). Rkp. FF Mostar, 2005., sv. 2., str. 5. Kazivači uvijek ne kazuju pripjev oj dodo, oj dodo, le. 89 O dodolama je 2008. g. Zdravki Vranješ kazivao Zvonko Vugrinović, rođen u Đakovu 1956. g. Bio je dugogodišnji direktor Turističke zajednice Grada Đakova. Dragovoljac je Domovinskog rata. Oženjen, otac dvoje djece. Sa suprugom Dubravkom suvlasnik je Turističke agencije Orion Turs i vlasnik Gastro-etno imanja „Slavonska kuća“. Rkp. FF
88

53

PREPERUŠKI OPHODI U JEZERIMA NA OTOKU MURTERU U Dalmaciji i Istri djevojke se zovu preporuše (prporuše, preporuče), a na otoku Murteru preperuše. Kazivači u Jezerima na otoku Murteru 2006. godine pripovijedaju “o puno staroj fandaniji (običaju) zvanja kiše” koji se održao do prije nekoliko godina. Običaj se sastojao u tome da bi djeca, a pokatkad momci i djevojke pa i ljudi ubirali grane tešara (biljke smrdljivice). Potom bi išli putem, mahali tim granama i dozivali kišu pjevajući: Preperuše odile, sve su Boga molile: “Daj nam, Bože, kišicu i nebesku rosicu, da urodi godina i šenica bilica i vinova lozica.” Niki sira, niki jaj, To je naman za ufar. Kada bi domaćice vidjele da idu preperuše dozivale bi: Oj dodole, moj dodole, Dojdi k meni zlato moje. Zatim bi preperuše polijevali vodom, a onaj koji bi ih polio trebao im je dati neki dar: “komad sira oli koje jaje. Na kraju bi se preperuše skupile na Koledišće užgale veliku koledu i podilile darove ča su skupile.”90 Prporuše hodile, kuda one hodile,
Mostar 2008, D. Vidi: Josip Vinkešević, 40. Đakovački vezovi, Jubilarna revija br. 36, Godina XXXVII., Gradsko poglavarstvo Grada Đakova. 90 Ivana Klarin zapisala je u studenom 2005. godine u Jezerima na otoku Murteru po kazivanju Konstantina (Ukasa) Klarina (rođ. 1938. g.) i Ante Klarina (rođ. 1934. g.). Kazivači su rođeni u Jezerima na Murteru. Rkp. FF Split, 2005, sv. 59. str. 6.

54

tuda Boga molile da nan Bog dâ dažda i crlena mazda, šenice bilice, sake dobre srićice. Šenica nan rodila, dičica prohodila, šenicu pojili dicu poženili. Skupi, Bože, oblake, struni Božju rosicu na ‘vu svetu zemljicu.91 (Okolica Pazina) U navedenom je primjeru zdravica: da nan Bog dâ dažda / i crlena mazda, / šenice bilice, / sake dobre srićice./ Šenica nan rodila, / dičica prohodila, / šenicu pojili / dicu poženili / te molitva: Skupi, Bože, oblake, / struni Božju rosicu / na ‘vu svetu zemljicu. U Gdinju na Hvaru molilo se za kišu: Križi gredu po nebu Križi gredu po nebu, Za njima djeva Marija, Svoga sina molila, Da nam poda lipi dažj, Bog je Petru ključe da, Da otvori slavni raj, Da očuva mornara na moru, Težaka na polju, Da nam da mučicu karščansku, Čini vitar, čini dažj, Ništa da nan ne istuče grad.92

Narodne lirske pjesme, priredio Olinko Delorko, Zora, Matica hrvatska, PSHK, knj. 23, Zagreb 1963., str. 91. 92 Ivana Kardum zapisala je u Gdinju na Hvaru 2007. godine, a kazala joj je Mande Visković, (djev. Visković, rođena 1932.). Rkp. FF Split, 2007, E, str. 8.

91

55

96 U nekim je hrvatskim krajevima. 16.IVANJSKI OBREDI I PJESME Sv. Ivana zapalio krijes oko kojeg bi se skupili djeca..-17. Korizmeno-uskrsni običaji hrvatskog puka u prvoj polovici XX. Najznamenitiji je cvijet u ivanjskim vijencima bio paprat. djevojke. 7. dj. Ivana pripreme baklje (lučevi). Ivana upale. Zagreb 1997.. Buka.. str. dj. str. U Tisnom na otoku Murteru 23. 97 Luka Ilić Oriovčanin. 214.. bio običaj da muškarci nekoliko dana prije Sv. nav. g.. Vitomir Belaj. lipnja) vezuju se pretkršćanski kultni običaji paljenja krijesova (kresova. Poljaka. str. Mladići su se s bakljama penjali po zidinama i stijenama. Marina Lampalov u travnju 2006.97 U živoj je narodnoj tradiciji sv. 154.98 Kao i drugi obredi i ivanjski su raznovrsni. pučka pobožnost. 2006. FF Split.95 Neki etnolozi paljenje ivanjskih krijesova interpretiraju kao ostatak Sunčeva kulta. Uz blagdan rođenja sv. Mladići bi ta drva sabrali i donijeli na kraj sela. S tim bi se drvima na viliju (uoči) Sv. Čeha. 215. krisova). sv. Oko krijesa bi se veselilo. nav. 1930. Rkp. primjerice. godine zapisala u Tisnom na Murteru po kazivanju Šime Grgurine rođ.-162. 158. str. 96 Jasna Čapo Žmegač. lipnja “uoči Ivanje žetvene” 94 vršilo se paljenje kolede. Običaj paljenja krijesova na taj dan bio je prisutan kod Rusa. Hrvatski uskrsni običaji. Sin je starozavjetnog svećenika Zaharija i Elizabete. Golden marketing. pištolji pucali. Posljednji je starozavjetni prorok. nav. Ivana Krstitelja (24. a sada je umirovljenik. str. Ivana obavještavao mladiće gdje ima suhih drva u šumi. svirali mjehovi (dude). stoljeća. 98 Vitomir Belaj. zajednica. rođakinje Bogorodičine. Ivan veliki zaštitnik vrela voda. seoski čuvar u Brestu u Istri nekoliko dana prije Sv. primjerice u Velikoj kod Slavonske Požege. Stara je hrvatska tradicija da se na izvorskoj vodi treba okupati prije izlaska sunca. mladići i stariji svijet.93 U Bosni i Hercegovini te Dalmaciji svitnjak je sinonim za krijes. Slovaka i dr. Kazivač je po zanimanju ribar. kolo igralo. Ti su se mladići nazivali bakljari. 95 Luka Ilić Oriovčanin. 94 93 56 . galama te pokatkad pucanje iz pištolja imali su u narodnoj percepciji apotropejsku moć kojom su se tjerali demoni. dj. Tako je. nav. 17. Ivan nosi naziv Krstitelj jer je u rijeci Jordanu krstio Isusa. str. Djevojke bi ubrale razno cvijeće od kojega bi isplele vijence te se njima kitile u ivanjsko navečerje i sutradan kada idu u crkvu. dj. stave ih na kuće te ih na večer uoči Sv.

Okićene bi djevojke išle po selu pjevajući pred pojedinim kućama i kiteći vratnice i prozore cvijećem. osobito mladež. nav. str. dj. Djevojke i mladići ostajali su kod krijesa do zore. JAZU. Razlikovale su se seoske i gradske krisnice. nav.99 U okolici Karlovca djevojke bi uoči blagdana Sv. U Istri su se krijesovi palili i na blagdane Sv. 1972. oca. Skakali su vjerujući da im preko ljeta buhe ne će gristi noge. Pjesma je komponirana osmercima s cezurama iza četvrtoga sloga i bila je prikladna pri obredima koji su pratili paljenje krijesova. 148. na rukavima bijeli opšiv. To se cvijeće na Sv. sastavio Krešimir Mlač. Spremalo se bolje jelo. Knjiga XXIX. brata. Seoske su krisnice nosile košare.101 Djevojke su pjevale i dijaloške ivanjske pjesme u kojima je Ive krijes potpalio na Ivanjsko navečerje. 100 Ferdo Heffler. 101 Vidi: Petar Grgec. godine u ZZNŽO JS pisao Jakov Mikac i ustvrdio “Kresovi su se u posljednje vrijeme prestali paliti”. 99 57 .102 Sv. a mogle su biti i mlađe. mladići su preskakali krijes “jedni ovamo. Ćirila i Metoda. U pjesmi se traži od majke. Seoske su krisnice bile okrenute jedna prema drugoj.Stariji i djeca bi se veselili do pola noći.100 Neke Ivanjske pjesme pjevaju o vrijednim domaćinima i njihovoj vrijednoj djeci. Ivan se osobito slavio u Gornjem Selu na Šolti.Te je običaje cijelu noć pratila zvonjava crkvenih zvona. Zagreb 1933. izlaze na određena Jakov Mikac. vino i prošek. Ivana stavljalo na strehu i u rupice u zidu. 1. U nekim se selima taj obred vršio na samo Ivanje. dj. 155. a gradske jedna iza druge. Taj je obred imao apotropejski karakter te se vjerovalo da će tako godina biti rodnija sijenom. Oko pojasa su imale bijeli komot.-280. Ivana po poljima palili male krijesove vjerujući da će tako dozvati jaču sunčanu toplotu i da će im polje što bolje roditi. 102 Zlatna knjiga hrvatske narodne lirike. sv. str. a sa strane im je visjela kesa od perlov. str. Nitko od njih nije dao na krijes Ivana. očekivali su se gosti iz drugih sela. Ivana u polju nabrale puno ivančica i od njih plele vijenac. a drugi onamo”. Djevojke su se zvale krisnice. 215-223. Godišnji običaji (Brest u Istri). ali ga je na krijes dala njegova ljuba. Seljaci su uoči Sv. Kad bi vatra jenjala. 278. sestre da daju na krijes Ivana.. Djevojke su jedna drugoj tri puta preko vatre bacale povezane rukoveti cvijeća. Po selima su išle po četiri djevojke u dobi od petnaest do osamnaest godina. Petra i Pavla te Sv. Boranić.. D. Zbornik za narodni život i običaje južnih Slavena. Tako je 1933. Zagreb. urednik dr. a poslije toga su odlazili kućama. U popodnevnim satima domaćini i gosti. MH.

Nije tić perutić.okupljališta u selu na druženje i zabavu. palili hrpe smilja i druge makije. Uvečer uoči Sv. Dan prije Sv. Sa zvonika se ispaljuju rokete. antitezom te višestrukim deminutivima spjevao ritmičnu lirsku vjersku pjesmu: Poleti tić perutić. 103 58 . grančice blagoslovljene masline ili ugljevlja što je preostalo od božićne vatre. a jedna od žena bi blagoslovila vatru. Narodni je pjevač stilskom figurom. Apotropejski obredi. djeca bi se zatrkivala i preskakala vatru jer se vjerovalo da će onaj koji preskoči vatru biti sretan i zdrav. gdje se skupljalo cijelo selo. 385. neg anđeo krilutić. 104 Isto. Zadar 2007. Već poslije ručka dan uoči blagdana Sv. Od vode do vode. ponajviše zbog urbanizacije grada. Vatru su uglavnom preskakali dječaci i mladići dok bi ostali stajali okolo i uživali u tom prizoru. mladima ali i starijima. str. a da je staro i da ljudima ne treba. Ivana djeca bi po susjedstvu skupljala drva i sve ono što je od drveta. Također su se palile i manje vatre po vlastitim dvorištima koju su preskakivali i zabavljali se ukućani i susjedi. 384. Da me noge ne bole.103 Običaj “paljenja svitnjaka” dugo se zadržao i u samom Splitu i bio je iznimno omiljen među djecom. Ivana Krstitelja Šoltani su kadili vinograde. Stari su govorili da u toj vatri trebaju sagorjeti sva zla koja su nas zadesila kroz proteklu godinu. a ljudi su preskakivali vatru govoreći: Od Ivana do Ivana. običaji i ophodi u hrvatskoj tradicijskoj kulturi. Kad bi se vatra rasplamsala. Zvona su zvonila cijelu noć. Croatica et slavica Iadertina. str. od Ivanje do Petrove da nas vile ne pohode. U krizmici Marija. Ivana palili su vatru pred crkvom. Sveučilište u Zadru. kojoj bi dodavali malo blagoslovljena cvijeća. dotle je sljedeća u cijelosti kristijanizirana. Vidi: Marko Dragić. Taj se običaj u Splitu posljednjih godina gasi. Kad bi sve to sakupili s nestrpljenjem su očekivali mrak kada bi netko od starijih i iskusnijih muškaraca zapalio svitnjak. Pod krilima krizmica.104 Dok su neke ivanjske pjesme sačuvale mitske motive. Sutradan bi se pričalo u čijem je kvartu bio najbolji svitnjak.

ugljevlje od krijesa. Krst’ Ivane i mene da virujem u tebe. Pastiri su se natjecali tko će imati veći i bolji svitnjak. Vatra. prije sunca umiva i kupa na izvorskoj vodi. str. 385. Voda je magijski izvor moći. Pepeo simbolizira smrt tijela i prolaznost ovozemaljskoga života. Na Pepelnicu (Čistu srijedu) stavlja se pepeo na čelu što označava početak korizme koja počinje s tim danom. Mnoga su kultna vrela diljem Bosne i Hercegovine kojima narod hodočasti i pripovijeda o čudotvornim izlječenjima na tim vrelima. 59 . mladići su ga preskakali. Svrabivica u Perićima kod Prozora (Rama). u anđele nebeske. vijenci od cvijeća u ivanjskim obredima imaju apotropejske karakteristike. Od osamdesetih godina dvadesetoga stoljeća nekoliko obitelji kod kuća zajednički zapale svitnjak. Mrtvalj u Podmilačju kod Jajca. bradavice i kurije oči na nogama te da će se tako izliječiti i spriječiti kožne bolesti. Do danas se sačuvao običaj da se ujutro prije izlaska sunca po pepelu svitnjaka hoda ukrug moleći tri puta Vjerovanje.Šta j’ Boga rodila i Ivana krstila. pepeo. Pepeo je u kršćanskoj simbolici znak pokore i obraćenja. U sve crkve zemaljske. Takva su primjerice: Jakovljevo vrelo kod Kreševa (Vrelo Jakova Markijskoga). Kada bi svitnjak dogorijevao i plamen mu se smanjio. također. čišćenje i nevinost. Mlađi su se igrali oko svitnjaka. Ivana. Vjeruje se da će se time spriječiti naboji. a nakon toga se. zelenilo. Donedavno je bio običaj da se svitnjak pali kod svake kuće i da se na najuočljivijim mjestima pale veliki svitnjaci. Vrilo u Knešpolju kod Širokoga Brijega i mnoga druga.105 (Ružić kod Drniša) U Bosni i Hercegovini se do naših dana sačuvao običaj paljenja svitnjka u sumrak prije blagdana Sv. 105 Isto. izvorska voda. Oko svitnjaka se okupljao mlađi i stariji svijet. a u kršćanstvu simbolizira pranje. a stariji su sjedili.

bele dvore i komore i oriblju žute stole.*** Krijesovi su se palili i za Dan sv. 106 Milovan Gavazzi. srpnja) po Podravini. i lipo ga nakitimo z rožicami ivanjskimi i k sebi ga odpeljamo.106 Neke Ivanjske pjesme pjevaju o vrijednim domaćinima i njihovoj vrijednoj djeci: LIPI IVE KRIS NALAŽE Lipi Ive kris nalaže. dajte. da se sinki zorom staju. da mi s njim se poigramo. dajte. 60 . i donesu bistre vode i naliju čiste lonce. vi nam dajte lipog Ivu. da počešu plave kose i umiju belo lice i pometu bele dvore. Stare majke bud’te kćerke. da izrenu riđe vole. za Vidovdan (na sjevernom jadranskom području i Podravini). Pavla (29. 85. kris nalaže.. stare majke. pod jabuku crljeniku. riđe vole u lugove. dj. da se ćerke zorom staju. Petra i sv. ako li nam niš ne date. poigramo. izpeljajte pod jabuku. i napasu riđe vole i posiju belo žito. lipnja) po jadranskom području i Bosni. Ilindan (20. žute stole javorove. Stari ćaćke bud’te sinke. Mi ćemo ga dobro ranit suvim sirom i pogačom. str. 95. potancamo. venac plete. nav.

1988. Školska knjiga.html 109 Vitomir Belaj. str. 41.belim mlikom i šećerom. sastavio Krešimir Mlač. Po poteku. II priređeno izdanje. 110 Zlatna knjiga hrvatske narodne lirike. po praheku. Bože. MH. Kaj se bomo ž njem igrale. 108 61 . Hod kroz godinu. lipnja) u skupinama od četiri. str. Sve na slavu Ivaneka!110 (Okolica Koprivnice) 107 Stipe Botica.studio-tanay. krisnice. kresovaljke. Vijence su po završetku ophoda djevojke bacale u tekuću vodu vjerujući da će se udati onamo kuda vijenac otplovi. Zagreb 1995. Lado! Znesemo ga na vulico.108 Djevojke koje su izvodile ivanjske ophode nazivane su još ladekarice. ajdmo sada pjevajući: Daj nam. ivančice) bile su djevojčice koje su na blagdan Sv. Zagreb 1972. Milovan Gavazzi. Zagreb 1998. pod lipicu.107 (Karlovačka okolica) Krijesovalje (ladarice. Ajdmo sada. dobro leto. 147. ovjenčane vijencima od cvijeća išle po selima i pred kućama izvodile kolo i pjevale pjesme hvaleći gazdu i gazdaricu. Oj lepa Lado. a negdje od osam. str. Lado.109 Na Dan sv. Golden Marketing. Na vulicu.hr/dodatak2003. Godinu dana hrvatskih narodnih običaja. 215. lipi Ivo. http:www. dobro leto i proliće o Ivanju i Štefanju. Na vulico pod lipico. Znesemo ga na vulicu. ladanjke. Ivana (24. Hrvatska usmenoknjiževna čitanka. Pak mu bomo ruže brale. Ivana ladarice su pjevale: Podajte nam Ivaneka.

U Blatu na otoku Mljetu na Svetoga Ivana uvečer bi se ubrala “tri badeja. kao i suglasnika v). jaram mu je drvo javorovo. Zagreb 1932. epitetima (zelene gore. volovi su mu sivi sokolovi. udaće se za onega. pa hi se na ognju dobro popali i klade (stavi) pod tundjelu kad se ide spavati a svakoga od njih namijeniš na jedno čejade. Matica hrvatska i HKD Napredak.)111 O vukarskim (vučarskim) ophodima i pjesmama riječ je u poglavlju Folklorno kazalište. također. jaram – drvo javorovo: TEŽAK ORE KRAJ ZELENE GORE Težak ore kraj zelene gore. str. kako ore ne vidi se gore. retorika. tu će poći ono čejade. Zbornik za narodni život i običaje južnih Slavena. D. Sarajevo 2006. urednik dr. str. metaforom (volovi mu sivi sokolovi). Boranić. 3. sv. Te su pjesme pjevane za vrijeme predaha kod teškog težačkog posla oranja. seže u davna vremena. POSLENIČKE PJESME Nastanak posleničkih pjesama. 83. Težak ore kraj zelene gore. JAZU. Macan. 111 62 . Hrvatska književnost Bosne i Hercegovine u 100 knjiga. ralo mu je drvo šimširovo. U njima se pjeva o težaku koji ore kraj zelene gore. priredio Marko Dragić. 1. sivi Tomislav M. kome je badej bio namijenjen. ralo – drvo šišmirovo. i koji od njih do jutra procvijeta. 112 Hrvatska usmena književnost Bosne i Hercegovine: lirika. Knjiga XXIX. Čaranje i gatanje. epika. Volovi mu sivi sokolovi.112 (Bučići kod Novog Travnika) Emocionalni je efekt u prethodnoj pjesmi postignut stilskim figurama: aliteracijom (ponavljanjem suglasnika r. (Ovo rade u prvom redu djevojke za udaju. 225. koje hi je ubralo.

budi dječicu. a domaćica će pripremiti pečenku s lukom i gibanicu s kukom: MUŽEK RANO VSTAJE Mužek rano vstaje. To je muški najem. (Šimšir i javor u narodnoj tradiciji imaju mitska obilježja. Žito bumo sejali.) Oranje ralom na vitlo Težačke pjesme pjevaju o marljivom domaćinu koji rano ustaje. Družinu sezava: “Prizmi ti. Dva konjička naprv. To roginju. Đurina. 63 . družinu doziva da tjeraju volove u jaram i konje ispred njih jer će sutra orati i žito sijati. Zutra bumo orali. Jendrašina! Tiraj voli v jarem. drvo javorovo). Na sve strane zgleda. čadonju. Stani.sokolovi) i inverzijama (drvo šimširovo. Žito bumo sejali. Dečicu zbuđiva.

Zagreb 1972. Obed se zgotavlja: To pečenka z lukom. 115. Žito bumo sejali.Kaj smo lani vejali. 114 Isto. Kaj smo lani vejali!”113 (Hum u Hrvatskom zagorju) Sve do sedamdesetih godina dvadesetoga stoljeća poseban je bio kosidbeni običaj. Okupilo bi se pet-šest i više kosaca koji su se natjecali koji će brže. bolje i ljepše kositi. Kaj bude kovaču. Poldan nam dohaja. Ki spleplje oraču? Pojdi. Sunce je visoko. Rano zađe moje jarko sunce!”114 (Babina Greda) Zlatna knjiga hrvatske narodne lirike. str. Jendrašina. Polje je široko. sastavio Krešimir Mlač. Prvog žali i otac i majka. str. Za vrijeme kosidbe i predaha u njoj pjevane su pjesme različite tematike. A trećega nitko od nikuda. Najbolji je bio na čelu i zvao se kosibaša. Gibanica s kukom. 142. Nakon obavljenoga posla kosibaši je kao nagrada pripadala glava pečenoga jagnjeta ili ovna. 113 64 . Drugog žali bratac i sestrica. MH. Žito bumo sejali. Neke su težačke pjesme baladno intonirane: OTKIDE SE GRANA JORGOVANA Otkide se grana jorgovana I ubila tri čobana mlada.-116. Samo jedna sirota djevojka: “Suđeniče i nesuđeniče. Po tu tikvu vina! Zutra bumo orali.

dolje kod Bregave. KOSIO SAM SIJENO Kosio sam sijeno. tiho progovara: “Eno dolje draga. Vl.). u ladu zaspala. što u ladu spava. kazao Veselko Sesar (rođ. R.Pokatkad je i sam domaćin kosio svoju livadu. 1959. Bregavke garave. sv. Bregava se koscu javila da mu dolje u ladu draga spava. On baca kosu nek se trava suši i odlazi poljubiti dragu što u ladu spava. 2005.115 (Vrapčići kod Mostara) Marinu Škobiću u Vrapčićima kod Mostara 2005. Bregava mi šumi.” Bacio sam kosu. Putem prolazile. str. poljubit ću dragu. g. nek se suši trava. rkp. 4. g. 115 65 .

samo nije ljuba Ivanova. Tad zapiva seko Ivanova: “Oj Ivane. jesi 1 bio kud smo jučer bili. 69. jesi 1 naše cviće nalazio?” Čoban dipli i kroz diple kaže: “Jesam bio kud smo jučer bili. ne mere bez tebe. dositi se ljuba Ivanova. str. zalivo ga od jabuke mlikom: cviće vene. iđi za njom tio stranputice. ugledala jednog čobanina.” To se niko dositio nije. Mala nakladna kuća Sveti Jure.”116 (Prozor – Rama) 116 Marko Dragić.Žetelačke su pjesme pjevale žetelice žanjući žito. Kad je bilo ićindiji k mraku. VAZDAN ŽELE MLADE ŽETALICE Vazdan žele mlade žetalice. o želji djevojke da joj to bude zadnja žetva kod roditelja i da to žito ne jela ona nego ga pozobali njezini svatovski konji i dr. U seke je čedo ponejako: da ga ne bi umorila mlado. vazdan pripivale. 66 . vazdan žele. Pjesme pjevaju o ljubavi. pa govori svom Ivanu mužu: “Šalji seku za goru na vodu. Baška Voda 1995. jesam naše cviće nalazio. Tuj tunja tu jabuka. materin čobane.

niko nema od naših čobana. zelena rozeta. također. Prvi otkos. Pavlu. samo Rade što kosi livade i on ljubi čobanice mlade. Luki. Vidu. proplancima i poljima milozvučne pjesme pastirica. Peri. ČUVAM OVCE PO LIVADI SAMA Čuvam ovce po livadi sama. 67 . Pastiri su pjevali i molitvene pjesme svecima: Anti. Grgi. Tomi. Svetoj Gospi. šumama. Dujmu. Pastiri su. molili pjesme protiv groma. Isusu. ljubičica plava. Mladići su se skladnim sviranjem na svirali (dvojnicama) javljali svojim djevojkama. drugi otkos. treći otkos. Iliji. zelenika trava. Te su pjesme dragom otkrivale gdje se nalazi njihova dragana. oluje i nevremena.Ovako se nekada vrhlo žito na gumnu Do sedamdesetih godina dvadesetog stoljeća odjekivale su po planinama.

se goj. priredio Marko Dragić. g. Petar je proveo 8 godina u Engleskoj gdje je završio Koledž za grafički dizajn. Odgovor je tomu u viškoj ribarskoj poslovici: Kad je vrime veslonju / Nije misto kantonju. cviće moje. Sarajevo 2006.). Uglavnom su pjevali mlađi ribari na poštama čekajući svićaricu. bere a jo pijen gorki čemer. Ipak se nalazilo vremena za pjesmu. još se nije nagledao svijeta!117 (Čapljina) Najmanje je ribarskih pjesama koje su kazivači kazivali ili još uvijek kazuju. FF Split. Drugi mi te trga. ki son brala al ga nison rakamala. Rkp. Pjevušilo se i molilo za vrijeme rastiranja i skupljanja mreže. 13. Vis) Hrvatska usmena književnost Bosne i Hercegovine: lirika. Da si o srebra. 81. uživat će sarce moje. svoju sriću ol ljubavi.-15. Valja će ga rakamati svome dragom darivati. Matica hrvatska i HKD Napredak. 118 Jeleni Marušić u Komiži na Visu 2006. vidila bi svoju sriću.mila majko dobila si zeta! Mlada zeta od sedamnaest ljeta. OTO MUŽI S PALAGRUŽE Oto muži s Palagruže. Ribari se. str. ili na vrata na ponistru. kazao Petar Mihovilović – Bejota (rođ. 2006. mala moja cvit gizdavi. 110. Ki gariful. 117 68 . retorika. izišla bi sad na vrata. u veslanju moraju stalno naprezati i boriti protiv vjetra i valova. Goj. epika. dakle. sv. suha zlata. za vrijeme velikih fešta i poznatih regata.118 (Komiža. Hrvatska književnost Bosne i Hercegovine u 100 knjiga. str. g. oparčojte žene ruže. dok ne dojde vrime tvoje. 1947.

97. ja ne mogu bosa. dok i meni mili Bog pomogne. Nakon uspješno obavljenog posla preko polja bi pjevali pjesme i tako javljali obitelji da živo i zdravo idu svojim kućama. Pjesme i napjevi iz Bosne i Hercegovine. OJ DJEVOJKO MOJA „Oj djevojko moja.Ja ne mogu bosa. obuj cipele. napoji mi konja. ako mogli i ako se dalo. slamu i ostalu ljetinu i prodavali u Hercegovini ili Dalmaciji ili trampili za vino i rakiju i prodavali u Duvnu. ne mogu sama.Putničke su pjesme pjevali putnici vraćajući se uveče svojim ukućanima nakon obavljenog putovanja ili nakon obavljenih težačkih poslova.” „Sazuj nalune. Svjetlost. napoji mi konja.” „Ja ne mogu bosa. Sarajevo 1984. Ludvik Kuba. kupi ć u ti postole.” 119 (Prozor) Kiridžije su ljudi koji su iz Duvna na zaprežnim kolima vozili sijeno. pala je rosa.” . pala je rosa. pala je rosa. 119 69 . str. Tim su pjesmama ili sviranjem na svirali davali do znanja svojim ukućanima da se vraćaju. pala je slana. „Oj djevojko moja. DEDER KUME DAJ DA ZAPIVAMO Deder kume daj da zapivamo.

a po njemu ime Marijino. Najsvetije ime Isusovo. A iz ove čaše Vince ispio! Ako ne ćeš sve popisti. putničke i kiridžijske pjesme pjevane su i na sijelima (prelima). Bogu hvala i slava u vike. MH. Kad se sastasmo. VESEL’MO SE. da nam Bog da zdravlje i veselje. Neg’ li čim. Sarajevo 2006. Sve u strahu Boga Velikoga. svatovskih i ljubavnih lirskih pjesama te usmenoretoričkih oblika. str. 120 70 . 87. epika. obrednih. pastirske. Napitnice vinske su pjesme koje se pjevaju uz vinograde i vino. Već te žena lupala. 180.ako bi nas grlo poslušalo. Bog te živio. 121 Zlatna knjiga hrvatske narodne lirike. Tug’ i žalost prođe. neg’ li tim Već držalom motičim. Ni djeteta kraj sebe. Dok ti duša ispala. U poselničkim pjesmama nalaze se i elementi: mitskih. Ne imo se čim pokriti. Matica hrvatska i HKD Napredak. sastavio Krešimir Mlač. BRAĆO Vesel’mo se. ni žene. braćo. Tilu zdravlje da se veselimo. Hrvatska književnost Bosne i Hercegovine u 100 knjiga. Ni sebe. priredio Marko Dragić. a spasenje da se ne gubimo. a u njima su česti elementi šale. Zagreb 1972. retorika. Kad se vidjesmo! Lijepo ime Ivo.121 (Hvar ) Hrvatska usmena književnost Bosne i Hercegovine: lirika. str.120 (Tomislavgrad) Žetelačke. težačke. Te pjesme su strukturom najbliže zdravicama.

One su malanom po taktu vrtjele gornji žrvanj koji se uz škripanje i posebni šum kotrljao po donjem nepomičnom kamenu i drobio zrnje koje se nalazilo između dva kamena. Vis) Mnogobrojni su drugi narodni običaji koje su pratile usmene lirske pjesme: Komušalje su donedavna bile običaj u kojem su se u rujanski ili listopadski sumrak skupljali mladići i djevojke i komušali kukuruz. meji zarvanj moj. Različite su se vrste usmenih lirskih pjesama izvodile u tim prigodama. 1947. kruh i gladnu dječicu. zorna). g. Na Visu se u starim vremenima pšenica mjerila u žrvnjevima. igralo. I speći ću bublice za svu braću i sestrice. šalilo. MEJI ZARVANJ MOJ Meji. Vlačilje su bile djevojke i žene koje su se skupljale u jesenji i zimski sumrak i vlačile vunu.) Nabijalje su bile žene i djevojke koje su na stupici nabijale konoplju koja se tako nakon kiselenja (u močilima) i sušenja pripremala za daljnju obradu.122 (Komiža. str. Prelje su bile djevojke i žene koje su se okupljale u ranu jesenju i zimsku večer kako bi oprele vunu. 2006. Taj su posao obavljale žene ili djevojke. g. kazao spomenuti Petar Mihovilović – Bejota (rođ. Za to su vrijeme pjevale kratke pjesme koje su tematikom bile vezane uz taj posao. farinu ću umisit lipe kruhe ucinit. MEJI. (Nikakvih sijela nije smjelo biti za vrijeme Korizme. FF Split. veselilo. 17. dok ti recen: zarvanj stoj! Kad samejem jo ću stat u posteju poću spat! Kad mi projde slatki san i ustanem sutra dan. U tim prigodama su se rađale prve ljubavi. sv. Sijelilo bi se. Rkp. 110. Jeleni Marušić u Komiži na Visu 2006. Vlačiljama i preljama bi kasnije dolazili mladići.U Bosni i Hercegovini nisu zabilježene napitnice vinske. Mnoge su obitelji imale svoj vlastiti žrvanj zavrvanj (pl. pjevalo i natpjevavalo do zore. 122 71 .).

(O tome je više riječi poglavljima o usmenim epskim pjesmama te povijesnim predajama. Zbog toga je kod Hrvata sve do devedesetih godina dvadesetoga stoljeća svaka vojska bila omražena. Međutim. U mnogim su povijesnim pjesmama patnje i stradanja pod mletačkom.) 123 72 . Mijatu Tomiću.) U povijesnim su pjesmama česti mitski motivi. 4. st. ugarskom. hercegu Stipanu Vukčiću Kosači. najviše je povijesnih pjesama o višestoljetnim (1463. Stojanu Jankoviću. g. Zacijelo su ti običaji bili prisutni i u drugim krajevima.Za razliku od prethodnih narodnih običaja u kojima je sudjelovalo po petnaest-dvadeset i više mladića i djevojaka tkalje su bile djevojke i žene koje su posao tkanja platna obavljale same pjevušeći ljubavne pjesme. To sijelo nazivalo se rutalje. Andrijici Šimiću i dr. to ne mora značiti da ih ipak nigdje više nema. francuskom vlašću i drugim nenarodnim vlastima. moji studenti i ja nismo zabilježili te običaje ni u Hrvatskoj ni u Bosni i Hercegovini.123 U Rami i Bosni se sedamdesetih godina 20.-1878. braći Morić. Stoljećima su Hrvati služili tuđe vojske i bili se prisiljeni boriti za tuđe interese. te o povijesnim osobama: Marku Kraljeviću. prelje i nabijalje su običaji koji su se u Rami održali do sedamdesetih godina dvadesetoga stoljeća.) progonima i stradanjima Hrvata pod osmanskom vlašću. robinjicama koje su bile usužnjene jer nisu htjele prihvatiti islam. a odlasci u vojsku iznimno bolni: Komušalje. vlačilje. padu bosanskoga kraljevstva. Od 2000. POVIJESNE PJESME Lirske povijesne pjesme pjevaju o: kralju Vladimiru. Kaurima koji porobiše Livno. (Dakako. rezala stara odjeća te se kasnije pomiješana sa sintetikom tkala i tako su nastajale ponjave koje su služile kao “prostirka” (kao današnji tepisi).

Moja juta rano? Majci al’ sestrici. MH. sastavio Krešimir Mlač. 73 . str. Da se imam dilit Od Splita biloga. 278. Pobojte se Boga. Sve mletačke rive I po Zadru porte. drago moje. 125 Isto. Jidri. str. U jutorak rano. Al u Pojišanu Mariji Divici?124 (Split) Dok su mladići služili tuđinske vojske njihove su ih djevojke iščekivale strepeći hoće li u tuđini izljubiti druge djevojke? POĆI ĆU NA MORE Poći ću na more Vidit je li bistro. Viće ti je vrime. Jesi li obaša Sve mletačke rive. 277. dušo. Dilit ću se. Komu ću t’ ostavit. Je li dojidrilo Drago mi doisto. Vi pošjite meni Moga draga doma. Zagreb 1972.DOŠLI SU MI GLASI Došli su mi glasi Od principa moga.-278.125 (Split ) 124 Zlatna knjiga hrvatske narodne lirike. Jesi l’ izjubio Zadarske divojke? Zadarske divojke.

Samu s decom sad ostavil?126 (Stupnik kraj Zagreba) Prema turskim defterima i drugim povijesnim izvorima. Ljubo Lucić. 130 Vidi o tomu više: Marko Dragić. u Bosni i Hercegovini ostaje 150 000 Hrvata katolika. u trenutku pada Bosne i Hercegovine pod osmansku vlast 1463. 127 126 74 . Godine 1723. Deset kamenih mačeva.130 Isto. priredio dr. st. 129 Usp. str. Te pjesme imaju elemente naricaljki: S BOGOM. Parec. Marko Dragić. 41. Baška Voda 1999. Zagreb 1973. Etnička povijest Bosne i Hercegovine. 128 Dobri pastir. II. Zakaj si me ti prevari!. str. Nakon prodora Eugena Savojskoga i pustošenja Sarajeva. Josip Butorac – A. S BOGOM. godine ostaje samo 29 000 Hrvata. 83. Mi smo lepo dokončali. 361. Od Kozigrada do Zvonigrada. kada su razrušeni mnogi samostani i crkve.128 Progoni Hrvata pojačani su 1524.Mnogi su hrvatski mladići izginuli po raznim ratištima. 80 000-90 000 krivovjeraca i 30 000 Srba pravoslavaca. 173. izdanje. godine na islam je u Bosni bilo prešlo 38 000 bosanskih kršćana. Sarajevo 1990. str. g. ZIRAL. To je najmanji broj Hrvata od kako su nastanili tu zemlju u sedmom stoljeću. u toj je zemlji samo 23 000 Hrvata katolika. Ivandija.. Kalendar 1991. PAREC I PAJDAŠEC S Bogom. Mnoge su hrvatske udovice ostajale same sa svojom siročadi. Da se bumo mi rastali.127 Prema turskom defteru iz 1489.129 Broj Hrvata se strahovito smanjivao. parec i pajdašec.-116. U posljednjim desetljećima XVII. s Bogom. u toj je zemlji živjelo 750 000 Hrvata katolika. Toronto-Zürich-Chicago 1982. str. Sabrana djela 5. Povijest katoličke crkve među Hrvatima. parec i pajdašec. Da si bumo dečicu hranili. str. u Bosni i Hercegovini 1699. 21. Gdo bu sada kaj preskrbel Dečici i mene? Nismo mi tak dokončali. str. 167. Dominik Mandić. godine.-51. Baška VodaMostar-Zagreb 2001.

a ako bi ih odbio. kćeri moja! Ne ćeš postit petka ni subote. Te ne znadu. Međutim. Ni korizmom za sedam nedjelja. Ali ne će Ane Banovića. Ane.” 75 .” “Bogme neću. u narodnome su pamćenju djevojke koje su svoju vjeru zasvjedočile patnjom i mučeničkom smrću. Već gledaju po nebu mjeseca Kano lovac po planini zeca. njihov odabranik morao je pobjeći ili bi bio pogubljen. Ni četvrte kvatre u godini. Nego trides’t dana ramazana. Pokatkad su svi ukućani bili prisiljeni prijeći na islam kako bi sačuvali život i imanje. Iznimno su bolna bila i nasilna prevođenja na islam. kad im koji dođe. Takva je bila i Ana Banović. a na vratima njezina seka Mara: POTURČI SE KUĆA BANOVIĆA Poturči se kuća Banovića I u kući trideset čeljadi. pašom ili drugim osmanskim vlastodršcima. Ana se razboljela. agom.Najbolnije su patnje kršćana pod osmanskom vlašću bile Prava prve bračne noći po kojem su kršćanke svoju prvu bračnu noć morale provesti s begom. Mnogo je povijesnih predaja koje kazivači i danas o tome pripovijedaju. Za Anicom pristavaše majka: “Poturči se. Dva bajrama u godini dana. mila majko moja! U Turčina sveca ne imade. Mnoge su kršćanke ostajale trudne te su nakon toga rađale djecu svojih krvnika silovatelja. Te su djevojke kazivale silovatelju za koga se trebaju udati. ali se grohotom smijala jer su joj od raja vrata otvorena.

A Nikole nitko ni odakle.297.previjerna ljuba. Pratila ga do sinjega mora. Car je pustio mila brata seki. Nekog prati i otac i majka. seko!” To izusti.) Nikolu nije imao tko pratiti osim sestrice Jelice koja ga pratila sve do sinjega mora koje je suzama zamutila. A nekoga bratac i sestrica. MH. Nekoga je pratio i otac i majka.131 (Kozica kraj Makarske) Sve do devedesetih godina dvadesetoga stoljeća bolni su rastanci bili s mladićem koji je odlazio u vojsku. babo. A na vratim moja seka Mare. molili cara da pusti mila brata seki kako bi se sinje more izbistrilo i pokrenule šajke. 131 Zlatna knjiga hrvatske narodne lirike. U subotu vazdan se kupili. zato. Razboli se Banović Anica: Bol boluje. A nekoga previjerna ljuba. Od raja mi otvorena vrata. U nedilju rano polazili. Pa me zove: “Hodi k meni. 76 . zadugo ne bilo. sastavio Krešimir Mlač. (Emotivni je stav izražen epitetom . Ja se smijem. Zagreb 1972. ostarjeli babo. Bol boluješ. imam zašto. Soldati su. nekoga bratac i sestrica. Pa besjedi svojoj kćeri Ani: “A bora ti. Sinoć pismo u Dubicu dođe. Ane. kćeri moja. Da se kupe mlađani soldati. str. Pratila ga sestrica Jelica. a grotom se smiješ. Suzama je more zamutila A s jaukom šajke sustavila. Više kćeri ostarjeli babo. grohotom se smije. more se izbistrilo i lagane šajke pokrenule: SINOĆ PISMO U DUBICU DOĐE. a nekoga previjerna ljuba. a dušu ispusti.Malo bilo.” “Ne pitaj me.

Ni ostalu muku tvoju. što imaste. Oni mole cara gospodina: “Bora tebi. da ne reče? Ma te moli kukavica: Ah. Koji su te tatom zvali. 132 Isto. I lagane šajke pokrenule.Kad viđoše mlađani soldati. Nadjede joj hudo ime. da ne pođe. 77 . Ne bi l’ nam se more razbistrilo. Što bi rekla. Pustio je mila brata seki. da ne sjede. str.132 (Zrinj) Neke povijesne pjesme mogu se svrstati i u tužbalice. Ali ima uzdanicu U tu tvoju mudru glavu. I lagane šajke pokrenule!” Kad to čuo care gospodine. Jutros si je zacrnio. Da je ne ćeš bandunati. Da je ne ćeš ostaviti? Eto sada vjerom svrnu. care gospodine. Gdje bi pošla. Udovica kuka kao kukavica i obraća se poginulom mužu koji ju je ostavio sa sirotom dječicom koja su ga tatom zvala: ŠTO UČINJE VELE JADE Što učinje vele jade Mladoj tvojoj kukavici. 302. Nama se je more razbistrilo. Daj pusti-der mila brata seki. Ni dječicu ludu svoju. nemoj me bandunati I za ljubav. Hudo ime “udovica”! Gdje bi sjela. Kojojzi si vjeru dao.

78 . 360-361. Ni sirotnu djecu tvoju Bez nastave i nauke.Kojuno si ti mučio Od djeteta malenoga. a ne daju zvoniti niti groba škropiti. Bez celiva i grljenja I bez svakog dobra tvoga!133 (Kaštela u Dalmaciji) Narodna nošnja gornjih Kaštela Dirljiva je pjesma sina kojem je otac poginuo te ga u grob nose. str. Zato mu sin svojim pjesmama zvoni i suzama grob mu škropi: 133 Isto.

Nit mu daju zvonit. Grobek mu škropite s mojimi suzami. Zagreb 1902. nikom ne kazujem. Korčuli. 135 134 79 . str. Milorad Medini. Dubrovniku. Hvaru. Splitu. str. Neg mu sad zvonite s mojimi pesmami. Nepunih stotinjak godina prije Montaignea Šibenčanin Juraj Šižgorić oduševljavao se hrvatskim narodnim običajima i književnošću. srce moje još punije jada. 1. LJUBAVNE PJESME Koliko je do sada poznato najstariji zapis hrvatske svjetovne lirske ljubavne pjesme seže u period između 1421. U ljubavnim dvojbama i jadima djevojke su se povjerovale svojim majkama i sestrama. knj. a prijateljice su im bile daleko: CRNA GORO.134 (Selnica u Hrvatskom zagorju) 5. MH. puna ti si lada. PUNA TI SI LADA Crna goro. Jad jadujem. 361. Isto. Oček mi umira. mnih da sam…135 Renesansa je imala svoj procvat u: Šibeniku. 123. Kad dojdoh na kopao. Tužne i nesretne su bile one djevojke koje nisu imale ni majku ni sestre. i 1430. na grob ga peljaju. Zadru. Pjesmu su pjevali “dubrovački vlasteličići” u svojim uredima krateći vrijeme: Sada sam ostavljen srid morske pučine valovi moćao bj`en daž` dojde s visine.IŠEL SAM ČEZ GORU PO ZUBLJU VISOKEM Išel sam čez goru po zublju visokem. nit groba škropiti. godine. Povijest hrvatske književnosti u Dalmaciji i Dubrovniku.

Pokrov šije gizdava divojka: “Da sam znala. Djevojka je imala dragoga koji je otišao na zanat. da joj jade kažem.majke nema. dala bi te na pargal izvesti. 155. Razbolio se i svojoj dragoj poslao pismo da mu pošalje pokrov bijeli. str.-156. 80 . daj ti meni najtanjega platna da pokrijem svojeg milog dragog. već i zora svane. SHK. On na svitu nigdi nikog nema samo jednu gizdavu divojku. Nit sestrice da joj se potužim. MH. Ona ide gori u dućane pa govori gizdava divojka: “Boraj tebi. 155. knjigu štije grozne suze lije.136 (Okolica Osijeka) Različite su ljudske sudbine.”137 (Vukovar) 136 137 Usmene lirske pjesme. Gizdava je djevojka otišla mladome dućandžiji i zamolila najtanjega platna. Knjigu piše gizdavoj divojki: “Oj divojko draga dušo moja. str. svane zora. mladi dućandžija. Da je draga znala da će joj dragi umrijeti. Dok ja dojdem. izvezla bi mu gusto pamučno platno: ZAZVONILA ZVONA SEMERINSKA Zazvonila zvona semerinska da sve tutnji zemlja vukovarska jer umira momče na zanatu.” Knjigu štije gizdava divojka. Isto. pošalji mi jedan pokrov bili. osim drage. kući ić’ se mora. al je na daleko. Zagreb 1995. drago srce moje. priredio Stipe Botica. da sam znala da ćeš mi umreti.

U tim je pjesmama mnogo tuge i kletava zbog neuzvraćenih simpatija i ljubavi. Već ti se vila i vila Pa u dnu pakla savila!”138 (Sarajevo) Ljubavne pjesme u vrijeme zagledanja pjevaju o ruži koja je procvjetala. gledajući je. Neka te. zbog toga. Svu noć ja zaspat ne mogoh Od svoga jada golema Slušajuć kolo i pjesme. LASNO TI JE POZNATI DIVOJKE Lasno ti je poznati divojke Koje ti su ljubljene u majke: Crne su im oči zamućene Kako voda u mutnu jezeru. str. neka te. Nesretne su ljubavi pokatkad bile i zbog prvog komšije. MH. U kolu moja djevojka Sve moje pjesme ispjeva. kletve u tim ljubavnim pjesmama: KOLKA JE NOĆCA NOĆAŠNJA Kolka je noćca noćašnja. U svakoj mene pripjeva: “Ah moje prvo gledanje! Ko nam se uzet ne dade? Ni s moje majke ni s tvoje. sastavio Krešimir Mlač. U nekima od tih pjesama majka savjetuje kćerku da pazi koga će odabrati jer momci znadu privarit i ostavit. a djevojka je. 138 Zlatna knjiga hrvatske narodne lirike. 196.-197. Česte su. komšo.Mnoge su nesretne ljubavi bile zbog nerazumnih majki. Već s našeg prvog komšije. Zagreb 1972. Duša ti u raj ne došla. zaplakala jer misli na blagi pogled svoga dragog. 81 . Narodni pjevač po načelu dobro – loše komparacijom poučava kakve su razlike između ljubljenih i neljubljenih djevojaka (poštenih i nepoštenih).

Još je lašnje poznati divojke Koje nisu ljubljene u majke: Bistra im je od oka zenica Ko sunašce litno na istoku. pozdrav’ draga moga što je na timunu. Draga preko murtelice na balkonu pozdravlja dragoga na kormilu koji rukama jedra podvezuje.”140 (Hrašće kraj Zagreba) U sljedećoj je pjesmi nekoliko lirskih slika koje jezičnim izrazom oslikavaju ljubav drage i dragoga. 188. A nadasve lišce neljubljeno Kako zimi nebo po vedrini. priredio Olinko Delorko. Zora. Isto. 23.Crne su im kose zamršene Kako svila u loša trgovca. hiža mu je siva kabanica a ormari – soldački rukavi. str. 201. Matica hrvatska. soldačkoga vina. PSHK. str. dom im je siva kabanica. 140 139 82 . Zagreb 1963. ćerko. knj. MURTELICE DROBNA Murtelice drobna kâ si na balkunu. a ormari – vojnički rukavi: MAJKA SVOJU JEDINICU KARA Majka svoju jedinicu kara: “Ne pij.) Majke su svoje kćerke savjetovale da se ne zagledaju u vojnike jer su vojnici siromasi i nigdje nikoga nemaju. Crne su im kose razglađene Kako perje u mlada sokola. Narodne lirske pjesme. a crnim očima na nju pogleduje.139 (Dubrovnik XVIII st. soldat bogec nede nikog nema.

83 . Pune su ljubavne čežnje. spati mi se ne će Dok moj dragi. itd. str. sanjala je da je bijelo tijelo dragog kraj njezinoga ležalo. 99.biliman rukaman jedra podvezuje. sokolom. srnom. Djevojka ne može zaspati dok se njezin golub oko kuće šeta. košutom. Kad je malo usnila. Isto je i u hrvatskoj usmenoj književnosti. Tanahna galija. Momak bi rukom po ramenu dodirnuo onoga koji ašikuje s djevojkom i on bi se odmaknuo. a dragi golubom. Momci su se odmicali kod djevojke ašikujući na sijelima. a ona izriče svoj sinošnji san u kojem je sa svojim golubekom bila na rastanku: SAVILA SE TUGA OKO MENE Dremle mi se. dremle. kod kola. u svatovima. ej golobek. Književni krug Split. Split 1996. Pjesme za vrijeme ašikovanja su snažno emocionalne. Dragi joj se u mislima javlja i dozivlje je da dođe kod njega ležati i da će ozdraviti. 141 Tanja Perić-Polonijo. pokraj hiže šeće. a nastavio bi ašikovati onaj koji je odmaknuo suparnika. ali i patnje i kletve zbog neuzvraćene ljubavi. Još od drevnih književnosti Bliskog i Dalekog istoka draga je nazivana golubicom. crniman očiman mene pogleduje.141 (Vis) Do sedamdesetih godina dvadesetoga stoljeća u Bosni i Hercegovini kod Hrvata je bio običaj da jedna djevojka ašikuje s više momaka. idući od crkve do kuće ili idući od škole do kuće. sokolicom.

Ne će da se ostavi od jele Dokle god joj koren ne uvene. str. malo zasenjalo Da je tvoje belo telo kre mojeg ležalo Čul ja jesam. ej golubek. Tako ne će ni tuga od mene Dok moj dragi ne dojde do mene. MH. 143 Isto. str. To je brat ili najbliži rođak od djevojčina odabranika i bio je zadužen paziti djevojku u 142 Zlatna knjiga hrvatske narodne lirike. 212. bodeš ozdravelal Snoćka sam ti. DRAGI. draga. Kako ona od sunajca vene. tu travu zelenu. čitala čitanku Da sam bila. 144 Isto.144 (Prvić Luka) Djever je često prisutan u hrvatskoj usmenoj lirici. Zagreb 1972. Pokošenu a ne pokupljenu. ej. dragi. dragi. str.Snoćka mi se malo. večer spat. 212. sastavio Krešimir Mlač. SAVILA SE TUGA OKO MENE Savila se tuga oko mene Kao brštan oko vite jele. s tobom na rastanku. Tako i ja kad ne vidin tebe!143 (Murter) Tuga se savila oko djevojke kao brštan oko vite jele i ne će ostaviti jele dok joj korijen ne uvene. 84 . Djevojku ne će ostaviti tuga dok dragi ne dođe do nje. 212. TU TRAVU ZELENU Vidi. da si bita bila! Dojdi k meni.142 (Okolica Koprivnice) Metafora je česta stilska figura u hrvatskom usmenom pjesništvu djevojka od ljubavnih jada vene kao pokošena trava na sunašcu: VIDI.

” Uzgovori divojčica: “Da bi znala da ćeš biti. da ćeš biti ručni diver. MH. 145 Usmene lirske pjesme. str. da je dolazila. divojčico. Kad ja dojdo na vodicu ladnu. Tud preleti siv golube. 134.odsutnosti njezinog dragog. U usmenoj je hrvatskoj lirici djever . dragi. dragi.siv golub. na vodicu ladnu. na bajeru cvita ostavila. priredio Stipe Botica. ja ću biti ručni diver. ona kurva i došla i ošla. prvi me je privarila puta: Dojdi. kolu velikomu. Kad ja dojdo kolu velikomu. da se viješ prid golubi kano misec prid zvizdama i Danica prid zorama!” 145 (Rekaš. Uzgovori siv golube: “Navez’ mene. navez’ mene desno krilo. SHK. ja ću kolu kolovođa biti. Drugi me je privarila puta: Dojdi. da ja znadem. VEZAK VEZLA DIVOJČICA Vezak vezla divojčica na sunašce prid pendžerom. Zagreb 1995. Rumunjska) Djevojka je dragog tri puta prevarila i on je naziva kurvom: TRI PUTA ME PRIVARILA DRAGA Tri puta me privarila draga. 85 . navezla bi i obadva i na krilje i pod krilje.

darovati I tvojoj te majki ostavljati.ona kurva med dva brata igra.) Kada je momak odlazio od kuće (u vojsku ili na rad ili na školovanje) svojoj djevojci je ostavljao poklon kako bi ga se ona sjećala i mislila na njega. Pomeni me u crikvu odeći. Toka mi te. 23. vilo. Kad ja dojdo u večer pod pendžer. Ja ću tebe niz more ploveći. PSHK. 155. Matica hrvatska. dragi. Narodne lirske pjesme. u večer pod pendžer. Spomeni se mirlice pletući. Mornar će se svoje vile sjećati ploveći niz more i perući palubu: ZALJUBLJENI MORNAR Od Zirone pa do bila Visa. 183. Zora. Zagreb 1963. a mora je darovati i njezinoj majci ostavljati kako bi ga se sjetila hodeći u crkvu. 147 146 86 . priredio Olinko Delorko. med Ivanom i med Marijanom. knj. a drugi joj bilo lice ljubi. Najčešće je to bila fotografija ili neki sitan poklon. str. Još te. ja darovâ nisan. Zaljubljeni mornar žali što svoju vilu još nije darovao. Treći me je privarila puta: Dojdi. vilo. Ja ću tebe kuvertu perući!147 (Marina kraj Trogira) Isto. str.146 (Otok kod Vinkovaca) Djevojka se u usmenoj književnosti često metaforično naziva vilom. (O vilama će biti riječi u poglavlju Usmene priče – mitske predaje.

Kad bi se dogodilo da pogaze vjeru i ne ožene se jedno drugim. “Za kog si je nakitila. Nakon zaruka djevojka i mladić nisu više smjeli ašikovati s drugim mladićima i djevojkama. što je njihov nesuđeni drugi odabrao drugu. U tim je pjesmama izražen žal što ih kolegica napušta i odlazi u novi dom. u životu nisu imali sreće i kroz život su ih pratile teške nevolje. stara ju je majka nakitila i dala za njenog odabranika: LIPO TI JE CVIĆE U PROLIĆE Lipo ti je cviće u proliće! Još je lipša u jesen divojka. pjevale su djevojačke kletve. zaručili bi jedno drugo prigodnim darom: u starija vremena skromnim darovima. nav. al za pobru moga?” Stara majka njemu odgovara: “Za kog htela mlađena divojka!”148 (Podgora u Dalmaciji) 148 Krešimir Mlač. ručnim satom ili verom (viticom). Zaruke su značile da su se djevojka i mladić odlučili na brak. Narodni pjesnik ističe da je lijepo cvijeće u proljeće. str. a od šezdesetih godina XX. dj. st. Nesretne djevojke. Djevojka je rumena jabuka. Zaruke su pratile pjesme koje su pjevale prijateljice zaručnice. stara? ! Ali za me. rumena jabuko! Stara te je nakitila majka. 233. ali je još ljepša djevojka u jesen. po narodnom vjerovanju.Kada bi se mladić i djevojka nakon zagledanja i ašikovanja odlučili oženiti. Oj divojko. 87 .

” “U selu je Janica. Ne vgrizi se za ruku. e) pjesme na putu od djevojačkog doma do crkve i od crkve do mladoženjinog doma. Lipe Jane u majke!”149 (Imed u Gradišću) Svatovske se pjesme mogu klasificirati na: a) pjesme pri odlasku po djevojku. a on ponosno kazuje da je njegova zaručnica iz sela Janica koja mu je dala: rubaču. Ko je tvoja zaručnja. b) pjesme pri dolasku u djevojački dvor. trikrat lipšu neg bratu. Dala mi je kiticu. dala mu je i jabuku. “Povij meni ti. Trikrat lipšu neg bratu. Dala mi je jabuku. d) pjesme pri odlasku iz djevojačkog doma. g) pjesme na piru. Trikrat slajšu neg bratu. trikrat tanjšu neg bratu.” “Grizi. To je moja zaručnja. U tu čast njemu sviraju i pjesme pjevaju.Zaručnik je sretan sa svojom zaručnicom. NA VRHU MI SURLAJU Na vrhu mi surlaju.” “Željna moja ručica! Željan sam te divojke. jabuku. Trikrat tanjšu neg bratu. Dala mi je rubaču. trikrat slajšu neg bratu. str. mili. mili. c) pjesme u djevojačkom domu. 149 Isto. f) pjesme pri dolasku u mladoženjin dom. 233. 88 . Vsimi piski piskaju. dala mu je kiticu.

O njima se pričalo i bili su vrlo cijenjeni. Lirski efekt i poruka mladoženjenoj majci. / I vu polju delaricu. /I vu dolu čuvaricu. Čauš je bio zadužen za zbivanje šala i za zabavu. mladići su pred vratima pjevali erotizirane ljubavne pjesme. Mnoge su pjesme svatovi pjevali mladoženjinoj majci izričući u njima veselje što joj dovode kućnu pomoćnicu i u polju radnicu i u planini kopačicu i u polju čuvaricu. a zvao se sudbeno vjenčanje. (Vjenčanja kod matičara obavljana su prije svadbe. Tu noć bi svatovi prenoćili u domu mlade kao i u bližnjim domovima. Glavni su svatovi bili: kum. ocu i majci pripomoć. Na tomu ručku kupila se jabuka. postignuti su anaforom “i vu” te ponavljanjima stihova I vu polju delaricu. Kada su mlada i mladoženja odlazili na počinak (najčešće u magazu). Srijedom je bio pir za mlade. čauš. /I vu goru kopačicu. stara majka. Djever i jenjga su najčešće bili mladoženjin mlađi brat i sestra ili najbliži rođaci (ako mladoženja nije imao brata i sestru). Svatovski običaji sinkretiziraju folklorno kazalište. Utorkom su svatovi oko dva do tri sata popodne. / I vu goru kopačicu. Pri dolasku pred novi dom mlada je ljubila mladoženjine roditelje i rodbinu te jabukama prebacivala kuću. ljubavne i druge lirske pjesme. igralo i veselilo. 89 . stari svat.Do konca sedamdesetih godina dvadesetoga stoljeća svadbe su se održavale između Božićnih blagdana i Čiste Srijede. Oni su bili ponosni. /I vu dolu čuvaricu.) Iz crkve se veselo odlazilo mladoženjinom domu. usmenoretoričke oblike (zdravice i blagoslove). odlazili do djevojačkog doma. nazivan Veliki ručak. Organizirane su konjske te pješačke utrke. Stari svat je bio odgovoran za red. jenjga. Glavna im je zadaća bila čuvati nevjestu. Srijedom se išlo na vjenčanje u crkvu. Peljamo ti lefkotico. STARA MAJKA Veseli se. Čauš je bio zadužen za komoru (djevojačko ruho) koje je nekoliko dana prije svadbe na konjima u baulama dotjerano iz djevojačke u mladoženjinu kuću. VESELI SE. na konjima. pomočnico I vu polju delaricu. ali i ocu. barjektar. Vlasnik konja koji je pobijedio kao i najbrži trkač dobijali su za nagradu ručno tkani i vezeni peškir. djever. Četvrtkom je bio pir za odrasle. Dugo u noć se pjevalo. Barjektar je na čelu svatova nosio barjak. Ti mladići su se zvali vukovi. Lefkotico. Taj se čin nije svečano obilježavao. Kum je najčešće bio mladoženjin zet.

Isto. Od pol noći bode snešica rumena. rano volarico. te bele dvorove. I vu dolu čuvaricu. metaforično nazvana jagodom. majki poleščicu. majka. a od pol noći snešica rumena. OTPRETE NAM MAJKA TE BELE DVOROVE Otprete nam. 249. Još pri svijeću dvore meti. kasno lijegaj.I vu polju delaricu. Svog se posla žustro laćaj!”152 (Ston) 150 151 Isto. 152 Isto. I vu dolu čuvaricu.151 (Koprivnica) MARI MAJKA VIJENAC MEĆE Mari majka vijenac meće. str. Pelamo vam. I vu goru kopačicu. 90 . str. jagodo divojku. S praznim vjedron k vodi hitaj. Rano rani. Bez žamora dvoron hodaj.150 (Hrvatsko Zagorje) Svatovi pjevaju mladoženjinoj majci da im otvori bijele dvore jer joj vode djevojku jagodu – ranu volaricu koja će do pol noći biti jagoda divojka. ćeri moja. str. Ocu. Djevojka je. dakle. Do pol noći nam bo jagoda divojka. majka. Vijenac meće i govori: “Budi dobra. 249. I vu goru kopačicu. Jagodo divojku. A s punim se brzo vraćaj. 249. Lice vodon tek dodirni. A uzgrede kosu pleti.

Od majke vas prosili a poštenjen tolikin ter su nas proveli s veseljen velikin. Mlada nevistice. Celivat vas hoće vaš pridragi sluga. miru ovomu. buduć tako i vili dostojne te dike.PIRNA PJESMA Svima dobra večer ki ste u ovon piru vazda hvalte Boga i živte u miru. poklon ti dajemo. 91 . času. nego vas je celival vaš pridragi otac Blagoslov od fratra jeste vi prijali. da su nas držaline umin reći. svega roda diko svi se radujemo. veselju vašemu svi se radujemo. Mlada nevistice. S veseljen velikin nas jesu svi tako. kako. Ter su nas jubili kako majka dite.

Na prvom rojenju mladu nevisticu koja će van zibat svu ostalu dicu. god. Rkp. od sarca dičice da biste imali. Don Stanku 1999. u Selcima don Stanko Jerčić. veljače 2004. I još hoću reći maslina zelena. god. Da budu kuntenti veseli svej biti i takoj mladici svej se veseliti. Mandina Vrsalović-Livaj.u jubavi Božjoj vika uživali. Na drugom rojenju mladoga mornara ki će van biti u starosti hrana. 153 92 . kazala je pok. Na trećen rojenju popa redovnika koji će van biti u starosti dika. U jubavi Božjoj vika uživali. A sal na diljenju dobar večer budi anjeli poslani za bit van u družbi. jubi ________ (ime) jabuko rumena! 153 Dijani Mišetić kazao je 21. D. Povlja. 2008.

Ubila te žalost moja. svirali (dvojnicama) diplama. Ubila te žalost moja. zakaj sem pak tvoja. Uz tu glazbu igrali su djevojke i mladići. Pokatkad su te pjesme svirane na glazbalima: fruli (ćurliku). zakaj sem pak tvoja. zakaj sem pak tvoja. Poskočice karakterizira ritmičnost. SVAKI SVOJOJ BARŠUN KUPI Svaki svojoj baršun kupi. Mlade su djevojke uz poskočice nasamo učile igrati kolo. Tako su se rađale mnoge ljubavi. Uz kola su djevojke i mladići pjevali ljubavne pjesme. šargiji i od šezdesetih godina XX. Svaki svojoj peču kupi. Ubila te žalost moja. a moj meni ne će. 93 . Svaki svojoj čizme kupi a moj meni ne će. Poskočice su svojom strukturom najbliže brojalicama. harmonici. zakaj sem pak tvoja. U nekim od tih pjesama nalaze se i elementi šaljivih pjesama. Svaki svojoj prsten kupi a moj meni ne će. usnoj harmonici.To je najpoznatija bračka pirna pjesma koja se pjevala pred kućom u kojoj se pirovalo. a moj meni ne će. S vaki svojoj pojas kupi. st. Ubila te žalost moja. Ubila te žalost moja. Uz njih su se bez glazbene pratnje kola igrala. a moj meni ne će.

Zagreb 1963. đel dušice đelema meni na ruku Ivan: Ja ću ti ga poljubiti đel divojko. 23.154 (Mikovac kod Križevaca) VINJANSKO KOLO Mara: Lipo ti je u mom kolu. PSHK. knj. đel dušice đelema meni na ruku Mara: Vid u mene lipe kose đel divojko. 149. đel dušice đelema meni na ruku Narodne lirske pjesme. đel dušice đelema meni na ruku Ivan: Još je lipše oko kola đel divojko. đel dušice đelema meni na ruku Ivan: Evo mi ga i još lipšeg đel divojko.-150. Zora. str.zakaj sem pak tvoja. 154 94 . đel dušice đelema meni na ruku Mara: Vid u mene lipa lica đel divojko. đel divojko. đel dušice đelema meni na ruku Mara: Vid u mene lipa oka đel divojko. priredio Olinko Delorko. Matica hrvatska. đel dušice đelema meni na ruku Ivan: Ja ću ti je razmrsiti đel divojko.

Antoneli Rebić. na vrancu ti zelena dolama. MOJE JANJE MALO (ljubavna pjesma uz pratnju dipala) Oj. đel dušice đelema mi na ruku Mara: Ne priskoči. moje janje malo! Imaš. 2004. Bušić 1919. digod u nedilju! U nedilju bija na livadu. đel dušicu đelema meni na ruku… Između posljednje dvije kitice kolo stane. u dolami vezena marama!155 (Donji Vinjani) Studentici Filozofskoga fakulteta u Splitu. janje. poljubio đel divojku. ja te. moje janje malo! Oj da sam ja tvoje janje malo ti bi doša i janje obaša! Neman kada. rođ. moje janje malo: OJ DIVOJKO. u Vinjanima Donjim kod Imotskoga kazala Iva Rebić. Ivan priskoči kolo i poljubi Maru i njih dvoje ponovo povedu kolo i pjeva se: Priskočio. sv. ne poljubi đel divojku. ni vidio nisam! Vidio san tvoje konje vrane. đel divojku. 13. đel dušicu đelema meni na ruku Ivan: Priskočio. 155 95 . 21.Mara: U mene je čvrsta straža đel divojko. poljubio. bolan. FF Split. gangaši u pratnji gangaju ljubavnu pjesmu Oj. đel dušice đelema meni na ruku Ivan: Ja ću stražu preskočiti đel divojko. Rkp. đel dušicu… U Vinjanskom kolu prije svih ovih pjesama koje izvode plesači. divojko. divojko. str.

Ali vile. Međutim. dite mlado. 262. sastavio Krešimir Mlač. Već ju j’ prala vijerna ljubčica. Zagreb 1972. Nit su vile niti ljute zmije. Jesu l’ vali al mornari mladi. 156 96 . Žela j’.To je izvorno Vinjansko kolo koje se njeguje još od davnina i s kojim se i danas članovi HKUD-a “Seljačka sloga” iz Vinjana Donjih predstavlja na svim smotrama folklora diljem domovine. Vzela srpac i platnicu. va grmu bi bile. Da su zmije. ali ljute zmije? Nit su vali nit mornari mladi. U patrijarhalnoj zajednici mladoženja i mlada su poštivali najstarije muško čeljade u kući. Iznimno su emotivne pjesme žene koja ih u samoći pjeva čekajući da joj se muž vrati s privremenoga rada u inozemstvu. Da su vile. Na njemu se košuljica beli. va moru bi bili. Nij’ je prala va sinjemu moru. Već ju j’ prala v groznimi suzami A sušila na svojem srdašcu. Da su vali. MH. ĆA SE ONO USRID MORA BELI Ća se ono usrid mora beli. Bilo je sramotno pokazivati ljubavne osjećaje muža i žene. str. žela dikla travu Zlatna knjiga hrvatske narodne lirike. Već je ono Ive. Nit sušila na žarkom sunašcu. va gori bi bile.156 (Novi Vinodolski) IŠLA J’ DIKLA PO TRAVICU Išla j’ dikla po travicu. Nij’ je prala majka ni sestrica. dirljive su pjesme supruge prema mužu koji je otišao u rat odakle se često nije živ vraćao.

Malom djetetu nad kolijevkom uspavanke pjevaju majke. Ća j’ nažela. pomozi mi. Sama sebe ne pokvarim!” 157 (Čatar u Gradišću) Korjeni uspavanki sežu u prvobitne zajednice. Majke su nekoć na dijete stavljale svete sličice i kipiće. ali i kao predmet protiv uroka. Te pjesme najčešće imaju elemente romanci i brojalica. Uz kolijevku se pjevaju i pjesme kojima majka budi svoje zlato jer je zora. mili. Na miloga pogledala. to svezala. drugi pozlaćuje. kovale je do tri kujundžije – prvi kuje. NANI. Čest je kršćanski motiv: anđeli ti na san dolazili. 262. “Hodi. Poznaju ih sve civilizacije.Pri Budimu. treći meće zlatne jabuke itd. ni ga doma U poju je. a iznad kolijevke na polukružni obruč nanizale bi razne predmete. Majka djetetu u kolijevci pjevuši najdraže i najslađe riječi dok ga njiše da ga uspava. Uspavanke izražavaju snažnu majčinsku ljubav prema djetetu. rjeđe očevi. bere ruže Bere ruže i vijole Nabro jih je kanistricu i još druge polovicu Pak jih nosi prid kraljicu Kraljica se dobro zbrine Ča će malom darovati Daruje mu konja vrana i na konju divojčicu 157 Isto. nani. NI GA DOMA Nini. u Dalmaciji lijepe školjke koje su služile kao ukras i igračka djetetu. 97 . na moru kovata. Neke uspavanke imaju elemente romanci i brojalica. U nekim suvremenim zapisima uspavanki opažaju se mitski elementi: srmali beša. belom gradu. primjerice. NINI. Majke za svoju djecu podnose sve i obavljaju najteže zavjete. Maloj djeci se pjevaju pjesme dok su u krilu ili naručju majke. te bake i starija sestra ili brat. str. a bez njega je tužna zora. Da si sinka ne zagnjavim. Vu travicu na glavicu.

Rkp. bez majke ostalo. 13. Trgovac je bešu donosio. majku dozivalo. 142. str. Kad je dite znalo. 159 Hrvatska usmena književnost Bosne i Hercegovine: lirika. FF Split. retorika.159 (Trn kod Širokoga Brijega) Diljem Bosne i Hercegovine i Hrvatske Hrvatice kazuju potresnu pjesmu o siročetu koje je bez majke ostalo. SPAVAJ ČEDO PRENEJAKO Spavaj. Hrvatska književnost Bosne i Hercegovine u 100 knjiga. 49. 158 98 . Sarajevo 2006. drugi pozlaćuje. knjiga 4. treći meće alem kamen dragi.158 (Bogomolje na Hvaru) SPAVAJ. pokraj kog se vidi večerati. a dijete je žalilo da nije ono majka! JEDNO DITE MALO Jedno dite malo. grobe mili. u Bogomoljama na Hvaru kazala Anka Godinović. babo bešu sinu kupovao. naspavaj se u šimšir bešici. a iz groba progovara: Studentici Filozofskoga fakulteta u Splitu. str.Kako zlatnu jabučicu. Ljubici Rudan. da se ljulja čedo prenejako. za nju dao dva tovara blaga. iglicom kopalo. prstićim po grobu: „Otvori se. 2004. spavaj čedo prenejako. na grob istrčalo. Matica hrvatska i HKD Napredak. sv. a kad je dijeto saznalo na grob je kleknulo. ovd’e su mi mamu skrili!“ Grob se otvora. 2004. Beša ti je u moru kovana. Majka se djetetu iz groba javila i govorila da ide kući majci novoj. epika. kovale je četiri kujundžije: Jedan kuje. priredio Marko Dragić.

tamo imaš mamu novu. 160 Po mnogim krajevima pjevane su slične pjesme. 99 . broji zalogaje. godine: Jedno dite malo. dj. Iznimno tužan lirski efekt postiže se višestrukim upotrebama asonancija. ti bi medom namazala!”160 (Gmići kod Prozora) NARICALJKE (TUŽBALICE. Biblija i hrvatska kulturna tradicija. tužbalice) su poznate još od najstarijih civilizacija. Snažno su bolne ali i dostojanstvene. Vl. TUŽALJKE) Naricaljke (tužaljke. 76. U zaleđu Zadra zapisao sam 1979. sine. / po selu skitalo.161 Naricaljke su pjesme koje se nariču nad pokojnim. a ti kad si prala. metafora.” “Ta mi mama nije mila. 94. a ti kad bi dala.Hrvatske narodne lirske pjesme iz Rame. tatice. nav.“Iđi. kao što si ti mi bila. od korito lupa. ti si milovala. Stipe Botica. / taticu pitalo: / “Tatice. na pogrebu i na grobu. str. a ti kad si prala. str. Drevni Egipćani i Mezopotamci pjevali su himne-tužaljke razorenom hramu ili gradu. 162 Usp. / di je moja mamica?” Marko Dragić. Zagreb 1995. 161 Vidi: Marko Višić.. Franjevački samostan Rama Šćit i Matica hrvatska ogranak RamaProzor.162 Naricaljke su komponirane osmeračkim ili deseteračkim stihovima. / siroče ostalo. Kad mi kruva daje. ti si sačuvala. Ramo moja. svome domu. Kad mi rublje pere. anafora. prigodnih lirskih epiteta. Kad mi glavu kupa. Neke su hrvatske tužaljke biblijske provenijencije.-77. svega ga podere. Sarajevo 1992. str. Namijenjene su oplakivanju pokojnice ili pokojnika u domu. alegorija i drugih stilskih figura. nakl. 9.

privario. A što si mi zlato požurio? Nije vrime. koje majka oženila nije! Crna zemljo. jaoj moje momče neženjeno. jedinče. vridno srce i vridnoćo moja. prosto ti ne bilo. Kroz cijelu je pjesmu majčin žal što nije dočekala da oženi momče neženjeno i proklinje crnu zemlju što odmami jedinka od majke. koja nisi do vrimena došla. od svatova nisi sebi snašu odabrao. / što si tako ucvilio majku! / Tko će starog dadu zaminiti. / već se ovdi i plače i cvili. još je rano svatove kupiti. jedinče. niti ima snaše odabrane.Majka oplakuje svoga sina – jabuku zelenu koja nije dozoriti mogla. Iznimno su dirljiva i majčina pitanja sinu: Oj. srce. gdino nema gajdi i barjaka. zlato. pa si rano. / tko će dadi konje dovoditi. što si tako ucvilio majku! 100 . koja nisi ni dozriti mogla! Jaoj. vridno srce mile majke svoje. / tko će dadu do smrti braniti? Na koncu majka mrtvoga sina moli da se okrene ma na koju stranu i požali žalosnicu ucviljenu majku svoju: Jaoj. zlato. poranio. i sad si mi. već se ovdi i plače i cvili. drago srce moje. što odmami jedinka od majke! Oj težaku mile majke svoje. / niti ima snaše odabrane. zlato. mile majke mili mladoženjo! Majka te je jedva dočekala. Majka nariče jer joj je sin sakupio sve svate žalosne / gdino nema gajdi i barjaka. sakupio sve svate žalosne. divojke se udavati ne će. drago srce moje. Ti si mene. moja jabuko zelena. požurio. Oj. moja jabuko zelena. / tko će dadi poslove raditi.

godine zapisalo tu naricaljku. a njegova se kuća porušila i po njoj raste mahovina: Mila moja. tko će dadu do smrti braniti? Ne brineš se.Tko će starog dadu zaminiti. Školska knjiga.) Rkp. ti si uvik dobra bila i mene si razumila. žalosnicu ucvilitu majku. Njegova se porušila i po njoj raste maovina. sv. str. 97.163 (Otok kraj Vinkovaca) U nekim naricaljkama se preko pokojnika šalju poruke najdražima koji su prije upokojeni. 1943. i 2005. a kazala joj je Iva Šerić (rođ. Hrvatska usmenoknjiževna čitanka.164 (Imotski) Vidi: Stipe Botica. 2006. tko će dadi poslove raditi. str. 96. Sestra oplakuje umrlu sestru moleći je da joj pozdravi upokojenoga muža Matu i poruči mu da su mlađarija po svijetu rasturena. Ti odlaziš. seko moja. seko pitat: “Šta je novo u Merčepin?” Ti mu kaži. Zagreb 1995. kuće su se popravile i nanovo sagradile. 164 Nekoliko je studenata Filozofskoga fakulteta Split u Imotskomu 2004. 163 101 . g. što si tako ucvilio majku. seko moja i pozdravi Matu moga. On će tebe. g. Sve se kuće popravile i nanovo sagradile. zapisala Željana Rončević. seko moja: “Mlađarija podgojena i po svijetu rasturena. Istu je naricaljku u Ogorju 2006. drago srce moje. Kako ti se sažalit ne more što te tvoja tako moli majka? Okreni se ma na koju stranu pa požali žalosnicu svoju. FF Split. 8. tko će dadi konje dovoditi.

FF Split. a kazala joj je Pavica Tonković (djev. Gudelj. diko moja. Mladi momci i divojke. vidit nema. gdje i danas živi). tugo moja. Di je lipa mladost tvoja? A moj bore. g. KAD SE SJETIM ČETRDESET PETE Kad se sjetim četrdeset pete. povaljeni. Imala sam muža i djevera. u Zmijavcima. Gizdaju se mladi momci. Tebe brate. obojica pala od gelera. Ni u crkvi ni u kolu.Do bola je dirljiva naricaljka sestre za mrtvim bratom kojega metaforično naziva borom povaljenim i gradom razorenim: A moj brate. Ni u tvome bilon dvoru. 165 U Zmijavcima kod Imotskoga 2006. sv. 102 . zapisala Tihana Cvitanušić. 4. Rkp. same suze iz očiju lete.165 (Zmijavci kod Imotskog) Premda se kazivači prisjećaju da su nekoć kod Hrvata u Hercegovini postojale narikače. Te su pjesme iznimno potresne. g. Kad je borba na Odžaku bila i mene je tuga zadesila. Skupljaju se u sastanke. RODOLJUBNE PJESME Zbog nenarodnih vlasti koje su represijom sprječavale nacionalni i vjerski ponos do naših je dana vrlo malo sačuvanih rodoljubnih pjesama. 2006. 96. A moj brate. Jadna ti je sestra tvoja. A moj grade razoreni! Evo iđu blagi danci. str. 1934. njihove naricaljke nisu zabiljžene. Oba mrtva ležaše na travi. rođ.

Neke od tih pjesama pripadaju usmenoj lirici. dođ’te majci ako ste mi živi. Svojom sam ih rukom pokopala. Tema je romanci 166 Hrvatska usmena književnost Bosne i Hercegovine: lirika. do koje sam u kolu igrala. spominjući Iliju i Luku. str. g. preko njega prebacio ruku. Moj Ilija zagrlio Luku. Sarajevo 2006.) sadrži 250 latinskih i 50 njemačko–latinskih svjetovnih i religioznih pjesama. svekrvica mene mladu zove: “Odi nevo. sokolovi sivi. Romance su pisali mnogobrojni svjetski pjesnici. primjerice F.” Jedno jutro prije rane zore. a usmene romance ih vrlo rijetko imaju. nikom ništa nisam kazivala. knjiga 4. Snažan je utjecaj toga zbornika na svjetsku poeziju. kao i hrvatski pjesnici među kojima su A. Hrvatska književnost Bosne i Hercegovine u 100 knjiga. 161-162. Svake noći moja majka stara. Lorca.166 (Žepče) 6. što miluju materine ruke!” To izusti i dušu ispusti. Harambašić. Zbornik španjolskih usmenih pjesama Romancero (konac XIII. st. Matica hrvatska i HKD Napredak. Tri godine mučila sam muku. S. priredio Marko Dragić. ROMANCE Nazvane su prema španjolskom el romance što je značilo španjolski narodni jezik za razliku od latinskoga. retorika. vidi djece moje. Djevera sam po ruci poznala. vidi moga Ilije i Luke.glave su im okrenute Savi. Kranjčević i drugi. sa svojom se djecom razgovara: “Djeco moja. 103 .) ide u najznačajnije zbirke svjetske usmene poezije. Zbornik lirskih pjesama Carmina Burana (oko 1230. G. Romance u pisanoj književnosti imaju epske elemente. S. epika.

priredio Olinko Delorko. 168 167 104 . SHK. priredio Stipe Botica. visoka. JOŠ POIDOH RAVNIM POLJOM Još poidoh ravnim poljom susrite me devojka. tri Rečana i još jedan černi Moro. Zagreb 1963. str. Sprogovara lipa Mare: “Ajme meni. Narodne lirske pjesme.”168 (Iz Istre) Usmene lirske pjesme. hladan vetar od Levanta. PSHK. ki bi meni krunu našal. MH.najčešće ljubavna. Još mislit. tanka boka.) MARINA KRUNA Popuhnul je hladan vetar. a na bili rumena. 37. i odnesal Mari krunu. Zagreb. njegova bim ljuba bila. 43. Mnogobrojne romance raznovrsnih motiva kazivači i danas kazuju. leh černoga Morca ljubit. Zaš ja dam da m’ ju dadu? Pojdoh sam da se minem. knj. 1484. Matica hrvatska. Našal ju je černi Moro.” Šli je iskat dva Bakrana. kruno moja. Njihov je ritam ubrzan i vedar. 23. 1995. str.167 (U Zadru. ter pomislih: Bih liš bil za divojku? Bar sad bih. neg ne bih. Zora. i govori lipa Mare: “Volila bim krunu zgubit. dva Bakrana. 4. XI.

Mnogi etnolozi Marinu krunu smatraju jednom od najljepših hrvatskih usmenih lirskih pjesama. da ti od sunca ličce ne gori. 78. SHK. DJEVOJKO. KOPRINOM KOSE Pokri. 105 . priredio Stipe Botica. str. a od sunca štitkom zaklanjaše. ćerce.” Ufatila u konderu vode. junaku je na konju dodala. svojoj miloj majci govoraše: “Majko moja. Zagreb 1995. vode žedan. koprinom kose da ti od sunca biser ne puca. bijelo mu lice sagledala: “O junače.) 169 170 Isto. str.169 TRUDAN JUNAK KROZ GORICU PROĐE Trudan junak kroz goricu prođe od truda se na mač naslanjaše. crne oči tvoje!”170 (Kotor. 210. a od sunca štitkom zaklanjaše. st. 78. Divojka ga s prozora gledaše. od truda se na mač naslanjaše. u konderu vode tere napoj trudahna junaka. divojak željan. ma mu nemoj lica sagledati. trudan junak kroz goricu prođe. a černi Moro Mađar. MH.) POKRI. 171 Isto.171 (Korčula. Pavao Ritter Vitezović prvi se osvrnuo na pjesmu Marina kruna ukazujući na domoljublje u njoj jer Mara je Hrvatica. str. početkom XVIII. djevojko.” Majka ćerci tiho govoraše: “Crpni. st. jada velikoga. da te od draga žeja ne mori. Usmene lirske pjesme. početkom XVIII.

str. da te ne bi bilo. ni mene.UTICALI SE GOSPODIČIĆI Uticali se gospodičići uz ravno poje. jubavi. st. na vrane konje. 78. Isto. Petrova majka Boga molila da Petra konjic najbrži bude prid gospodinom. ni tebe. meju družinom. str. ni tebe ni mene. moja bila vilo! Da nije jubavi ne bi sunce sjalo. moja bila vilo!173 (Split) 172 173 Isto. 106 .) JUBAVI. 119. Da nije jubavi ne bi svita bilo.172 (Korčula. početkom XVIII. ni tebe ni mene ne bi ogrijalo. Jubavi. šta si mi skončala cvit moje mladosti. jubavi. vrag ti odni kosti. JUBAVI! Jubavi.

19. Svoje ore. Je li što draže od brata?” Ribica glavu promori. MH. I pravo je da ga je ubila. Krivo miri. da ga je ubila.-20. Je li što slađe od meda. vjerojatno u Travniku gdje je bio francuskim konzulom. a drago prodaje. Ribica momi govori: “Šire je nebo od mora.). 107 . I ubila na moru trgovca. Sveska prva. oko 1770. – Cipar. Momica moru govori: “Je li što šire od mora. Svoje pase. str. tudje preorava. da ga je ubila.) u Bosni. I pravo je. Draži je dragi od brata!”174 STRIJELE OSVETNICE Bilo vedro. primjerice K. 104. 1823.175 (Šibenik) 174 Tu je pjesmu zapisao Ferićev učenik Marko Bruerović (Lion. knjiga prva.). Slađi je cjelov od meda. I pravo je. Što ubila na polju volara. priredio Stipe Botica..SIDILA MOMA KRAJ MORA Sidila moma kraj mora. Mihovil Pavlinović. Druga tuče na polju volara. Pjesma je objavljena i u: Hrvatske narodne pjesme. Knjiga peta. ali tudje krade. Iz oblaka tri strile puknule: Jedna bila na moru trgovca. Što je pukla na sinjemu moru. Ženske pjesme. Botica (1996: 97. Nikola Andrić. S. uredio Dr. 175 Hrvatske narodne pjesme. Zagreb 1909. koncem XVIII. Pjesmu Sidila moma kraj mora navode mnogi antologičari. Što ti ubi u gori čobana. 46. st. pak se naoblači. Mlač (str. Split 2007. Književni krug Split. str. Treća ubi u gori čobana.

svake ću ti ponude doniti: suvi šljiva sa sirovi grana. BALADE Balade su nazivane prema provansalskom balar što znači plesati i prema keltskoj riječi balad koja znači usmena (narodna) pjesma.NA UMORU DJEVOJAČKA MAJKA N umoru djevojačka majka. nemoj mi umrijeti. kave iz svakog dućana. Ja sirota na ovome svijetu. Školska knjiga. svak će reći ja sirotu neću. Zagreb 1995. U 176 Stipe Botica. nemoj mi umrijeti. cukra. grožđe iz Mostara. ali njena kćerka govorila: “Mila majko. Hrvatska usmeno književna čitanka. nove ribe.”176 (Ervenik Gornji kraj Knina) Pakovačka narodna nošnja 7. 108 . Mila majko. 89. str. ko će mene sirotu uzeti.

Škotska balada Edward (XII. Velik je broj iznimno potresnih balada koje i danas kazivači kazuju. I sinoć je dvoje rastavila. Pa dozivlje Sarajke djevojke: “Malo rad’te. Ona iđe u zelenu bašču. Neke od njih pjevaju o: povijesnim osobama i događajima. Jer su teške djevojačke kletve. nek ne ostavljaju. A rastavlja i milo i drago. Ona zove svog jedinog sinka: “Je li tebi crna zemlja teška? Je li tebi tvrdo bez dušeka? Je li tebi nisko bez jastuka? Je li tebi zima bez jorgana?” Iz groblja joj nešto odgovara: “Nije meni crna zemlja teška. bratovim sirotama. 109 . Anuša). Ivo i Mara (Mare.) jedna je od najstarijih i najljepših balada. ŠTO GLEDAŠ NE OSTAVLJAJ Leti vila priko Varadina. nasilnim prelascima na islam. st. Najčešći su akteri u hrvatskim baladama Ivo i Anica (Ane. Marija). Rano rani jedinkova majka. Rastavila jedinka od majke.baladama su pretežito lirski ljubavni motivi. Raznovrstan je tematski svijet balada. U đulbašču pod žutu naranču. Nit je meni zima bez jorgana. Završetak je balada tragičan. Sve pomori i staro i mlado. itd. Balade najčešće pjevaju o nesretnoj ljubavi čiju je tragiku izazvala mladićeva (ili suprugova) majka. Rijetke epske epizode u funkciji su pojačavanja lirskoga tona. Maruša. Već u bašču pod žutu naranču. smrtnom madežu.-XIII. puno ašikujte! U Stambol je kuga udarila. Nit je meni tvrdo bez dušeka. Već pozdravi sve moje jarane: Što gledaju. Ne da majka u groblje kopati. Nit je meni nisko bez jastuka. o moriji (kugi) koja je pomorila Mostar.

u Kunari. Zagreb 1909. pozdrav Božju njima je nazvao. Tad govori komšija Ivanu: “Ajde. knjiga prva. Mihovil Pavlinović. Jedno drugom viru uložili da se nikad privariti ne će: tvrđa vira nego mramor stina.Kad uzdahnu. Nikola Andrić. Tiskara Hrvatske stranke prava d. priredio Stipe Botica.” Tada Ivo njemu progovara: “Uzalud je i lipša i viša i ruhom svojim bogatija. majka ti je rekla. Ivo. pa mu našla Gabelku divojku: od Anice i lipša i viša.” Hrvatske narodne pjesme. pod naslovom Djevojačke kletve objavljena i u: Hrvatske narodne pjesme. knjiga peta. uredio dr. kod Ivana. Ivanovoj majci govorio: “Tvoj je Ivan tebi poručio da on Ane privariti ne će. Ne dolaziše devet godin kući.” Komšija se nazad povratio. Za to čula Ivanova majka. 146. Književni krug Split. Pjesma je. dio drugi. da ga majka ženi. da on saje. (romance i balade). sveska prva.-147. ženske pjesme. visoku planinu. do Boga se čuje. visokoj planini. str. 177 110 . str. Kad komšija kod Ive došao. svog jedinog sina. od Anice i ruhom bogatija. i divojku majka ti je našla: od Anice i lipša i viša i ruhom je od nje bogatija.”177 (Mostar) ČUVA OVCE IVO I ANICA Čuva ovce Ivo i Anica. skupila i izdala Matica hrvatska. d. 85-86. Majka sprema svog prvog komšiju u Kunaru. Split 2007. Oni njemu pozdrav prifatili.

a seke mi kolo ne ufate!” Kad su došli da Ivana zovu. Ugledala svoga mrtvog sina 111 . sine Ivane! Zar ti nije zlato omililo?” Kad je majka vrata otvorila. Ivo. ugazila u krv do kolina. sine. majci svojoj on je govorio: “Nemoj mene. Majka Anu s devet ključa zaključa. Kad izašla. ona se je svom Ivanu uputila uz Kunaru. moja majko. Tada Ane odma za njim poje. Ona budi svog Ivana sina: “Otvori mi. Kad se Ivo s vinčanja povratio.” Tada Ivan majci govoraše: “Uzalud je. Tad govori Anica divojka: “Ajde. da svatove Ivine ne gleda.Kad je majka aber razumila. moja mila majko. ja Anicu privariti neću. mliko materino!” Opet Ivo majku ne posluša. majka da te ženi. svojoj majci ona sritno doje i ispriča što se dogodilo: da je Ivo mladu privario. od Anice ruhom bogatija. kad te majka zove!” Tada Ivo Anu poslušaše i Aninu košu obukaše. našla sam ti Gabelku divojku: od Anice i lipša i viša. Ivo. Tada doje majka da ga zove. visoku planinu.” Tada majka Ivu zaklinjaše svojim mlikom kojim ga odgojila: “Ajde. budit dok mi braća kavu ne popiju. onu košu što je Ane vezla. vrata im se otvorit ne dadu. sinu govoraše: “Ajde.

Ona pade po njegovu tilu. Ko voli ružicu rumenu. vodu pije a pokoj pridaje. 72. oba mlada. neka vodu pije.i uz njega Gabelku divojku. str. Mara njima jeste besidila: “O bora vam. da razbije devetera vrata. živa pade. dva Jakšića mlada. tu jabuka. Jer tih tila nikad ne će biti. ne mogu vam obim biti ljuba! 178 Marko Dragić. oba Mari draga. Baška Voda 1995. Oba mlada. sprovod zaustavi. Bog joj dade grome i topove. nek nije ni mene!” Tad su braća za njim zaplakala. više ne ustade. 112 . Pasla ih je ispod Malovana. Mala nakladna kuća Sveti Jure. Povr glave ruža je procvala. i Ivana spustiše na zemlju. a seke su kolo zastavile. Mrtva tila u greblje ponili.178 (Rumboci u Rami) ŠUJIĆKINA MARA Pasla ovce Šujićkinja Mara. u zemljicu svatri pokopaše. Ko je žedan. nek se kiti a pokoj pridaje. Gabelka je pismo ostavila: “Kad je s mene.-74. a Anica Boga je molila: da joj dadne grome i topove. Svatri tila u greb ponesoše. S njom pored dva Jakšića mlada. Kad izašla. Tuj tunja. ispod nogu voda je provrla. ona razbi devetera vrata. oba meni draga.

Okrećite podno Malovana Ja ću kretat povr Malovana. Sve troje ji bilo preminulo. Onoga je Šujićkinja Mara. Kroza zemlju ruke sastavljali. Gleda Mara u Perine oči: Umro Pero. nek nije ni mene!” Naletiše tri gavrana crna: Jedan nosi pera od Perine. Kad su bili na po Malovana. pokojna mu duša! Pođe gledat u Nikine oči: Umro Niko. Nikola krvavom. Tu su majke zakopale sinke. Braća krenu podno Malovana. Među njima Šujićkinja Mara. Treći nosi vezenu maramu.Okrećite bile ovce svoje. Kad dođoše uvr Molovana. Koji meni malo potlje dođe Onoga je vezena marama!” Kad ujutro malo osvitalo Mara krenu povr Malovana. 113 . Drugi nosi burmu od Nikole. Zakukala Nikolina majka: “Ovo jeste moga Nike burma!” Zavikala mladog Pere majka: “Ovo jeste mog Pere pero!” Izletila majka Marušina: “Ovo jesti Marina marama!” Trče gledat prižalosne majke. Koji meni ponajprije dođe. Poletite dva Jakšića mlada. Niko pade. a Pero dopade. Kad ja manem vezenom maramom. Obadva se pinom zapinila: Pero bilom. pokojna mu duša! Vadi Mara nože okovane: “kad je s mene. Tri žalosne zakukale majke. Izletiše prid žalosne majke.

rekao joj je da će se ubiti ako ona ne želi bit s njim. 180 Tonka Bulić rođ. Tko je željan neka voća jede. Podace je obavila koprena tuge i žalosti. Tko je žedan neka vodu pije. godine. Oko nji su vodu navratili. Nekoliko ljudi željelo je poslati poruku svim roditeljima kako se tragedija ne bi ponovila nikad više. Ganut tom tragedijom Dinko Bekavac spjevao je 941 stih: 180 Zapisala Josipa Bagarić 2004. FF Mostar. Kada se vratio. Književni krug Split. Oko nji su voće posadili. 1927. Tragedija se dogodila 12. ožujka (na Grgurevo) 1939. Neka njima pokoja nazivlje!179 (Tomislavgrad) ROSANDA I MLADEN Desetine su studenata fragmentarno zapisali baladu o Rosandi Visković i Mladenu Andrijaškoviću. 378-381. priredio Stipe Botica. godine. Šinković zapisala ju je u Splitu 14. a Rose mu nije smjela pisati jer joj mater nije dala. Na kraju majka proklinje sebe što se miješala u ljubav svoje kćeri. Nakon smrti dvoje mladih ljudi iz pjesme. studentici Filozofskoga fakulteta Sveučilišta u Splitu 179 114 . Mihovil Pavlinović. Split 2007. selo Podaci. Hrvatske narodne pjesme. Rose se mogla udat u grad za poštara. Toga dana je rekao težacima da mora obaviti važan posao. Tako na kraju ubija sebe i nju. Godine 2008. str. ali nije htjela jer je voljela Mladena. Kazala Ilka Križanac (rođ. Rose i Mladen bili su iz Biokova. veljače 1968. 2004.). knjiga prva. dala ju je Jeleni Markoti. u Tomislavgradu. Rkp.U rukama im zelene jabuke. On je otišao u vojsku. Usp.

baš trideset devete godine.” Jer mladiću Mladen ime biješe. Ja ne mogu da pođem od kuće. al za tobom moje srce vene. dok se vratiš čekat ću te mlada. momče primi pismo do vojnice.” A mladiću ove riječi mile. u srcu se momku usidrile. mlado moče u vojsku se sprema. nemoj dati volju dušmanima. niz tebe to Jadransko more. Sad drugoga razgovora nema. neostala majka nevesela. da se s tobom ne pozdravim vruće. Prolazeći dani i sedmice. visoko se nad more nizilo. Svima momcim ona hvalu dala. te mu tako govori ozbiljno. ja sam dite od petnest godina. koju je ona navela u svome seminarskom radu iz predmeta Hrvatska usmena književnost. Vjetrovi ih nebi odnosili. Naokolo gradovi i sela. Nemoj dušo da ti srce pati iz vojske ću ja tebi pisati. na rastanku mladiću govori: “Što smo rekli misli samo na to. Nije stalno već mu ona veli: “Poslušaj me mladiću veseli. a sad ju je majka izgubila. S tebe divan pogled je na more. kao što je ovoga vremena. Divnu ćerku. Te se desi dragi pobratime. Viskovića Mara. Samo budi kao što sam i ja. divnu ćerku Mara je gojila. Ante žena. a kamoli ljudi omrzili. 115 . te se nije često sastajao. Imala je suviše mladića. Od ljubavi ne razumin ništa. Jer on misli to dite nevino. moj Mladene i srebro i zlato. pođe da se javi zlatu svome: “Ti si Rose nevino za mene. kao sunce kad sja iza gore. kao kita iz pitara cvića. Ti ćeš momče poć u vojsku sada. Rosi biše petnest godinica. A i on se ozbiljno držao. ispod tebe morske pučine i po tebi te visoke gore. Nema mira on u srcu svome. vjeruj meni neću ti pobjeći. U Podocima selu malenome Makarskom srezu velikome Na dvanaesti ožuljka mjeseca Slušaj dobro golema udesa.Divno brdo Biokovo milo. Rosanda joj ime. jednome se mlada obećala. ako si ti mladić od riječi. kad pomislim meni srce gine.” Mlada cura sinpatično zbori. Od kada su te tvoje visine. Andrijašković se zovijaše. On bijaše rumenoga lica.

u carevu vojsku odlazio. Primi pozdrav od odlaska moga.” Od kuće se hladan uputio. Ali majka nije vjerovala. u vojnicu kada si otiša.” Iz vojnice Mladen Rosi piše. na rastanku desnu ruku dao. Kitu cvijeća još ćeš ti primiti Koja će te dragi veseliti. Ni dan danas nisam je otkrila. Ako dragi ti za menom patiš. mnogo tebi hvala. Sinoć dušo s tobom se rastao. novac dušo tebi će trebati. već nad menom nadzora imala i jednoga me dana preobašla i sakrita pisma mi je našla.Rose prije neg se s njim rastala. ovo cvijeće moraš pogledati. “Oj Rosando jutarnja danico. da je prošla cijela godinica. tebe neću ostavit nikako. samo ne znam što ću tebi dati. te se sjeti ka smo se rastali. te se sjeti ti Rosande svoje. Ja sam majci odgovore dala. srdačno se mladi pozdraviše. Još evo ti maramice ove. Mladen htjedne da neće primiti. 116 .” “Te mi kaže nesretnice mila. Ti ćeš dragi morem putovati.” “Rose draga. “Evo dragi tebi sto dinara. Čini mi se ne vidim tvog lica. U svom srcu nema mira više.” Za bijele se ruke uhvatiše. on Rosandi sitno pismo piše. s tobom se rastajem. divno ga je mlada darovala: “Mi ćemo se dragi sad rastati. na darovim koje si mi dala. Da ti meni sitno pismo pišeš s dana u dan na ljubav pristaješ. Dugo imaš ti u vojsci stati. otkrila se ljubav šta si krila. Ja sam išo preko sinjeg mora. naša ljubav da ostaje šala. Draga dušo kojeg si mi pisa. ovaj novac mali. Ali šta ću kada mora biti tako. tebe ljubim i više nikoga. A Rosa stade govoriti: “Primi dragi. za tobom mi vene moje lice. ti ostala kod majčina dvora. ja ti drugog ne imadem dara. ja sam našu tajnu ljubav krila. te se sjeti kada sam ih dala. ali mi je to doznala majka. Rose ima osjećaj još više. Na pismo mu cura odgovara: “Moj Mladene srce iz nidara.” Još mu Mare sto dinara daje. Na ti dragi čarapa dva para. utjehu će tebi cvijeće dati. sada Bogom. Ti znaš dušo da sam prenejaka.

Pismo Mladen kada je primio. već on prati šta mu Rose piše. kad ne mogu. Nemoj dušo više mi pisati. neg u polje da ideš sa britvicom. tvoja majka Mara? Bog jedini neka majci plati. ja se mlada neću udavati. Tako Mladen sam sobom govori. zlato. Ako hoćeš kćeri da se vjeraš. Ja sam tvoja al mi neda majka. Na Rosandu on misli sve više. nego poći drugu ja ljubiti. zašto ona našu ljubav krati. kako moje mlado srce gine. na te mislim te ne mogu više. nego ću te ja Mladenu dati. a nećeš se težakinja zvati.” Kad Rosanda pismo napisala. šta ću činiti. al na srcu ona nosi rane. uze pero te rođaku piše: “Poslušaj me Slavko rodijače. Kad tvoja nemogu ostati. Ako hoćeš Mladenu pisati. šta volim ljubiti? “Oj Rosando. sa poštom ga mlada opremila. dobro biti. ti se moja ćerka nećeš zvati. hitno ga je mladić otvorio. Pa se misli cura svakog dana. Do pola ga nije pročitao. šta će od nas. ćeri. Koji želi tebe oženiti. Al ću isto prvo poginuti. Ali. Ti ćeš sa njim u gradu živiti. Zašto sam te odgojila majka. suzama ga Mladen okupao. da me više ne napada mati. proklet bio ko nam ljubav krati. ne izgubi sreće.Rađe će te majka pokopati. 117 . Ti se možeš za suca udati. moje srce bez prestanka plače. željo srca moga. Boga moli za svoga dragana. sve ne mogu da ti opisujem.” “Još suviše mene majka psuje. sa knjižicom u dućan hoditi. kad od tebe moram da se dilim. da ti ljubiš jednoga težaka. Ja se moram od tebe rastati. On ne misli tako ništa više. a ti dušo imaš djevojaka. Moj Mladene. ti imadeš mladoga poštijera. Dragi Bože. Pismo ode Rosanda ostane. pismo čita te ga on zatvori”. Već oproštaj ja ti šaljem mili. a moje će uvenuti cvijeće. i s njim će ti. Još mi srce u grudima preda. srce iz nidara. Bože vidiš s velike visine. Bolje ti je u dućan sa knjižicom. Rosanda te ljubi sve do groba. ja te ljubim a majka mi ne da. Ja imadem dosta da ti pišem.

tvoja ljubav Rose će se zvati. Slavko rode. psuje li te veće draga mati?” Suzicama Rose okupana. a da ona mene isto ljubi. Samu djevu u kući zateče: “Kako si mi golubice reče. u sakrito Rosi ga odnio. iz vojske će brzo Mladen doći. Jer mi kaže Rose da ti javim. kad on dođe da ćemo mi lako. zadnje pismo meni Rose piše da ja ne smim da je ljubim više. ne misli se više. ja radosti još nisam imao. Prve riječi ti ćeš meni dati. Zato Rosi neću pisat sada. Kada pišeš javi mi. Nek on meni ne piše nikako. Vidi Rose što u njemu piše. Već ne može da stoji od jada. da je meni rekla stara nona: Rose draga ti otvori oči. nema mira on do Rose pođe. Mladen kralja vjerno oslužio i zdravo se kući povratio. Slavnog kralja da ti služiš virno.” Slavko pismo kada je primio. Da od majke napadaj imade i da mene ljubit je ne dade. I u pismu ovako mu piše: “Rode mili. Istog dana kada kući dođe. da ti pratiš da ne zaboraviš. 118 . On je vazda živio u nadi. Kada bi ti drugu oženio. jer ja znadem da ti nije žao. da ga neću mlada zaboravit. te i druge prođe polovica.” Kada Mladen ovo pismo primi.” Slavko mladu djevu poslušao. Dragi rode. sve sam ti pisao. sve na veće da svoj život gubi. najmiliji pozdrav tebi dava. nek je majka veće ne napada. Slavku mlada progovori tada: “Slavko moga Mladena pozdravi. Rosu mi pozdravi i opširno pismo meni javi. Ako Bog da da se zdravo vratiš. te mladiću odgovor je dala: “Ima dušo nekoliko dana. dok ti meni odgovor ne vratiš. a Rosandu mladu ostavio. Rosanda te od srca pozdravlja. Bože šta mi sada Rosanda radi. svom rođaku odgovor je dao. mlado srce malo mu se smiri. Dan za danom prođe godinica. mlada će te Rosa čekat mirno. Da nju neće drugi uživati. iz sveg srca žalosno uzdiše. kako je? I što mi je od Rosande moje.Od kada sam od kuće pošao. Niti ću ja veselja imati. sama sebi smrt će zadati.

da ti pođeš iz mojega dvora. da se ona ostrani od svega. ja joj ne dam da postane majka. Sa Mladenom ti si se sastala. svojoj ćeri Mara progovara: “Kćeri mila nesrećo nejaka. ti ne slušaš šta ti kaže majka.” 119 . tvoja kćerka da je prenevina. u Americi da dođe do njega. Moja Rose još je prenejaka. drugu nađi te se s njom zabavi. ali nisu ništa učinili. Mladenu je tada govorila: “Moj mladiću Rosu mi ostavi. Rado bi se majko utopila. Svršila je sedamnest godina.” Progovara sad Mladen polako: “Slušaj mene od Rosande majko.” “Majko draga. Ko da joj je dvadeset godina i Rosa je za mene sudbina. da do njega ona dođe mlada. ti mi slabo veliš. Rose draga kad ti oćeš tako. a krasan je život odgojila. ja ću ljubit što mi srce želi. Kada ih je skupa ugledala. moju Rosu ti nećeš ljubiti! Već te molim i to bi ti mora. otplovit će preko sinjeg mora! Dragi otac Rosi piše sada. Srce naše ne može da pati. što mi kažeš to nije istina. nego none svoje majke mile. Dok je bolje to tvoje noselje. nego ja drugoga ljubila i najprje da će se desiti ne budem li moći ja njega ljubiti. pazi dobro što je majka rekla!” Rose mlada momku progovara. da će vaše uvenuti lice. dok evo ti njena majka Mara. Tvoje srce nemoj da ti pati.” Stara dragu ćerku razumila. Rose slike napraviti mora. Vrijeme svoje kad bude imati tada će je majka udavati.S njim se nemoj često sastajati ako majci želiš život dati. s njim se nećeš sastajat nikako. Na stranu mi ostavi svakoga. sami sebi mi ćemo smrt dati. crna će nas uživat zemljica!” Na to se je Mare nasmijala i Mladenu odgovor je dala: “To su momče stare poslovice. ja Rosandu neću udavati. Ti si Rose krasan život stekla. I mnogi su tako govorili. šta si svojoj majci obećala. već našega neće biti lica. samo ljubim ja Mladena moga. Da vam vaša mladost tako pati i da će te sami smrt zadati. Nemoj momče o tom govoriti.

on se digne rano. Tako kao što smo pogodili. uredite prijatelji mili. Koju jesu bili pogodili. Cijelog dana onu zemlju rade. te čovjeku rađu uredite. neg će drugi Rosandu ljubiti!” Sa majkom je razgovor svršio. Što si rekla to nosim u glavi. 120 . Ovi dani brzo će nam proći. a nisu je jošte dovršili. ja odlazim sad od kuće tvoje. tada. bolno srce moje. nediljica sveta kad će doći? Ljubav moju s Rosom da sastavi. Rosandi je mladić govorio: “Rose draga. ponedjeljak sretni dan će doći. Ja taj dan neću s vama biti. Tu pucnjavu ko je ućutio. Ode svoje prijatelje zvati.Kad je Mladen staru razumio. pjevajući iz njega je pucao. nikad neću ono zaboraviti. crne moje oči. te se mlada od njega rastala. radnik posa mora da ostavlja. važan posa moram opremiti. Putujući njima Mladen veli: “Čujte me. u tome se mladić veselio. gospođo. koja neće nikad nas rastaviti. kad ćete mi proći. povedoše razgovore razne. od tebe sam ja novac primio. noć se pribilžava. ja ću doći ako budem moći. neku zemlju da idu kopati. Na kog mislim imadem vremena i baš sutra taj posao opremam. dobri prijatelji. Dođi draga do bijele crkvice. ovako je njoj govorio: “Kad si znala da mi je neš dati. Kada svane danak nediljice. nedjelica sveti dan će doći.” Iz džepova lervorver trgao. milo moje zlato. prosto su se pucanju čudio. Rađe ću se smrti odlučiti. Zašto si me pošla darivati? Znadeš kad sam u vojsku išao. moj Mladene. Vi tad poso nastavite. Tako oni rađu ostaviše i svojoj se kući uputiše. I rekla si ti. al se je isto doznalo.” Ove riječi Rose momku dala. Mladen ode polako kroz selo. ove tamne noći kada prođe. Dan prolazi.” Rose momku odgovara na to: “Poslušaj me. Mladić dođe kući polagano. te zapjeva on pjesmu veselo: “Tužni dani. da je mladić te noći pucao. Pet hitaca u zrak upalio. te sutradan. da će moja biti Rose mlada.

do rodice ona svoje pođe: “Oj Katice. pa umiva svoje bijelo lice. znam da ti je dosadno živit. Divnu svoju robu uzimala. al čekam na tebe. tad u svoju sobu ulazila. ajd u crkvu te ne misli na to. Ovako je kako majka zbori. I ja ću mu mlada dozvoliti. oni bi ga umirili mladi.” U pameti jer ni jedan nema. Da su znali o čemu se radi. drugarice mila. Po maslinama propjevale ptice. nemoj ništa govoriti. kamol ne bi momka prevarila. Bog ti sreću dao. Što suviše ugodna bijaše. Stara majka za njoj istrčala. Potpuno je kuću uredila. materino zlato. obasjava brda i doline. drugarice mila. Pramen kose mlada raščešjava. odgovore ovome dadoše: “Prijatelju. ide cura te se ogledava. kad ne možeš šta voliš ljubit. bolje nego sjajno ogledalo. jesi l mi se mlada opremila?” “Jesam Rose. Uze Rose studene vodice. kad si mi se tako uredila?” “Majko. Noćca tamna to je prolazila i bijela zora zarudila. Sad zbogom s vama se rastajem i srdačno pozdrav vama dajem. Katica je Rosi govorila: “Rose draga. uz brda bi vodu okretala. kad ne mogu ja njega ljubiti!” “Rose draga. Obasjava ona plavo more. danas Mladen može me ubiti. 121 . jer ne mogu da pođem bez tebe. nije priša ti ćeš se udati. Sunce sine sa visoki planina. ti ne slušaj što Mladen govori!” Rose prije neg u crkvu dođe. Mlada Rose rano se ustala. zato momci za njoj ludovaše. te se mlada obučivat stala. otiđoše do bijele crkvice.” Djeve mlade. Majci Božjoj ti molitvu obrati. dvije drugarice. te Rosandi govorit stala: “Rose draga šta si odredila. Sjajno lice Rosi je ostalo. obukla se kao gorska vila.” Sa Mladenom tu se rastadoše. svoju kuću opremat je stala.Ne mogu vam taj posao kazati. na koji se on posao sprema. dan osvane svete nediljice. ti ne misli radi svoj posao. obasjala mlade Rose dvore. Bože zdravlja vi će te ga znati. Da vidite moja braćo mila.

dozvolu mi majka ne bi dala. sve je dobro što govoriš meni. Ko mi piše to sam Bog znade. samo mene. Dvi rodice skupa hodale. ja ću se ubiti. Čini dragi. U svakome pismu meni piše. jer ni jedno potpisa nemade. te mladiću govorit stade: “Moj Mladene. To bi bilo od Boga grehota. Put ne vidim po kojem putujem. njih dvojicu mladih ostavila. već ne mogu dalje da podnosim. Putujući njih troje polako. malo ćeš ostati.” Katica je naprid odlazila. ako nećeš ti mene ljubiti! Staru majku ti nemoj slušati. Ti Katice. možeš doma poći. Misa svrši po svom običaju. Zaboravi sve u kući svojoj. za mene suđeni. a od ljudi golema sramota. dokle mladić govori ovako: “Rose draga. Razgovore cure prekiniše. Moj Mladene. razgovore velike imaše. Svako pismo bez marke je bilo. ne razumim šta mi to kazuješ. a sa mnom ćeš mlada uživati. Bože zdravlja i mi ćemo doći. dolaze mi pisma sa svih strana. milo dobro moje!” Rosandi se od srca uzdane. i meni bi to sramota bilo. ne mogu ti ja pomoći mlada. hodi sa mnom. pojedino sam pismo otkupio. cure Bogu stale se moliti. kako god i znadeš. Te bi rekli vidi cure nejake jer ne sluša riječi svoje majke. Ima dušo već nekoliko dana. pod ruku se mlade uhvatile. narod ode svome zavičaju. Zato Rose. 122 . te u svetu crkvu uniđoše. rad ljubavi koju dušo nosim. odgovor je ovaj njome dao: “Dan za danom smrt se približava.” Tako cure mlade putovaše. ne ostavljaj mlade. naša ljubav vazda se sprečava. da ti mene nećeš ljubit više. Mladen reče: “Slušaj Rose sada. tebe ću ljubiti. za tobom ću život izgubiti!” Kad je Mladen djevu saslušao.Sve tajnosti tvoje Rose znadem. Kad bi s tobom sada pobjegnula. Njih dvojica sami biše tada. govorim ti milo. I još dragi. a majka mi nije dozvolila. Kad se poče misa govoriti. imam tebi nešto kazivati. Kad bi ja sa tobom ostala. U putu ih Mladen dočekao i lijepi pozdrav njima dao.

koji će nas ovdje pogubiti. da se moraš ti njegova zvati.” Al pozadi jedan džep je stao. nemoj mi se strašit. Širom svijeta nek se spominje. Bez pameti Mladen je ostao. reče. dušo. prisloni ga njoj na slipe oči. činit svoju mati. Krasna djeva na zemljicu kleče. vazda misli da ja ono šala. već ti možeš malo pričekati.Ne možeš dalje podnositi.” Htjede majka da još nešto reče. mene nema”. “Rose draga. mrtvu djevu kraj sebe je gledao. ukaza se momku rana ljuta. Hitac puče i drugoga puta. u kojem levorver počivao. Ubojito oružje okači. nas dvojica mladi kad pogine. Hoćeš dite. sad vidjeti. već mladića obilazit stane. Već on hoće silom napadati. danas ćemo skupa poginuti. Nemoj Rose. da majka obolim. “Moj Mladene. Obilazi mladiću džepove. Ali majka. dragovoljno se u smrt spremam!” Još odgovor Rosanda ne vrati. “Di si Rose. al joj Mladen riječ preteče: “Nemoj dalje na nas napadati. na Rosandu on ga je pružio. Bogu dušu dade. majka tebe traži. te i dalje Rosu kući zove. On oružju živi ogan dade. Oko vrata rukom se sklopiše. Te džepove majka ne obašla. Ona dođe da Rosandu traži.” Mlada Rose momka razumila. On revorver upotrebi tada. Tad levorver Mladen izvadio. mira ne imade. Levorver ćeš. da se budem vraćat tebe zvati. Milog glasa djevojci nestade. Majka pođe njih dvoje ostane. nebrojno se puta poljubiše. da i sebe on pogibe mlada. a usto mu odgovor vratila: “Uživanja ja bez tebe nemam. Ako želiš našu smrt vidjeti. od Rosande preteče ih mati. 123 . On oružja ništa ne imade. kako ćemo sada poginuti!” Nato se je stara nasmijala. koju ćemo danas sastaviti i narodu sjenu ostaviti. jer ne slušaš što ja govorim. on te neće pogubiti mlade. Cijelom svijetu da mi ugodimo i da našu ljubav sastavimo. nema sučim tebe pogubiti. da je znala bila bi ga našla. to izusti. hitac puče djevojke nestade. obojica od srca uzdahne.

srce majke svoje. preko štampe naše slike dajte. Na petoga su datuma pisali. kako si mi danas poginila?” Ovdje mnogi ljudi dolazili. nego da ću te ja mrtvu ljubit sada. Rose draga. već ću ja života izgubiti. Ranjen mladić gledati ne može. prvo sam se ja smrti nadala. Što mislili tako učinili. te u plaču Mare progovara: “Oj prokleta bila svaka mati koja djeci u ljubavi krati. Majka Mara u afan je pala. Kad djevojku u kuću uniše. sestre braća i majka im mila.Ranjen Mladen. mrtva na ulici. na krilo joj pala. Tu doleti njihova rodbina. Sad ne mogu ništa učiniti. nas dvojici kad mladi kod matere. cijelu noć je kod njih straža stala. Divna Rose. Ne može se perom opisati. Rose draga. Mrtvu djevu sa mnom uslikajte. moj narode. kad pomislim ja na ovo pismo. na Rosandu naslonija glavu. 124 . Njezinoj je kući odnesoše. dvanestoga su se na smrt dali. “Rose draga. Bože dragi strašna mi je miso. sruši se na travu. Iz Mladena crna krv se lije. Krvavo joj lice ljubit stala. Petnes sati mrtva je ležala. moj cvit ubavi. događaju vele se čudili. majka Mara. žalosti odviše. Njih dvojicu mladi preobašli. prolivenu krvcu cjelivali. mrtvu djevu sutradan digoše. cijeli slučaj o ovom kazati. nema živi više. naplakano njihovo je lice. mrtvo lice Rosandi umije. žalost dođe cijeloj porodici. Komisiji jer su se volili. skupa nismo mogli ljubovati. zadnju posjet drugarici dati. mrtvu Rosu kad je ugledala. moja ćeri mila. kako bi se na smrt odlučili. tebe majka zove! Mrtva joj se Rose ne oziva. Što dolaze sve stadu plakati. Ozovi se. u vječnome ona snu počiva. U tom pismu dobro se vidilo. čudne smrti milostivi Bože. skupa će nas zemljica uživati. Od Rosande dođu drugarice. U posjeti rod nek ostane. Neprestano tu oni plakali. i kod njih su jedno pismo našli. Petnest dana prije su mislili. jedno s drugim da se je volilo. njih dvojice mladi. ljubi majka rane joj na glavi.

zašto te je mladu pogubio. za tobom ću život izgubiti. Krvca smrzla. Dok ne dođem svrha pjesme ove. koju pozna ova okolica. Šta ću tužna seko učiniti. neprestano cvila. Draga braćo. Putujući sa mnom putovali. kao bijelu nagorkinju vilu. seko Rose. strašan slučaj meni kazivali. umit se ne može. kao perje bijele golubice. Ja sam Dinko pjesnik pjesme ove. koja će vam žalostiva biti. Kad je mrtva ovako pogledati. Njima mladim spomen će ostati a i ja se hoću spominjati. Ja sam rodom iz sreza istoga. dok vam nisam pjesmu sastavio. onda hoću da miran počivam. ja bez tebe živjet neću moći. Ovu ću vam pjesmu sastaviti. vel bijeli stavjaše. Mrtvo lice. Ja pred tobom klečin na koljeno.Cure nosu studene vodice. Događaj sam cijeli opisao. niti sam koju pjesmu sastavio. gazim plačem i suze prolijevam. Niti sam ja zadovoljan bio. moj anđele mili. Koju novost ja po svijetu čujem. Ja sam mornar jadranske plovidbe. slika će vam svjedočit najviše. te je mrtvu preoblačit stali. Krunu stavu. dok je živa to možete znati. ah žalosti milostivi Bože. Moj narode. Seko Rose. nek zna ko vam ovu pjesmu piva. pogledajte sliku golubice. Sine lica od mrtve djevice. umivaju od Rosande lice. Ja vam braćo nisam pjesnik bio. Draga braćo i družino mila. kako mi je narod kazivao. iz Brala sam sela malenoga. mene vode do crne zemljice. kao da je vjenčat imadu. istinu vam pišem. kazat ću vam kako se ja zovem. Da je bila po izbor curica. Bog Mladenu grijehe oprostio. Ispod krune. na papir vam braćo upisujem. svakog dana što po moru idem. sad su žarku sjajnost izgubile. Ljubim sada tvoje crne oči. u životu nisam mir imao. 125 . Ja sam Rosu dobro poznavao. mrtvu djevu u vel obaviše. Oči tvoje sjajnije su bile. Evo slike od mrtve djevice. pjesmu kad izjavim. kad su okupali. na glavu joj mladu. U čistu je preobukli svilu. I na glavi te strašne ranice. po imenu Bekavac se zovem.

7. kolo igra. One pjevaju o svekrvi. Cure mlade oči otvorite. Prvo ćete djecu izgubiti. oko dvora optirala. Neke od tih pjesama kroz šalu poučavaju. Ja se vati u to kolo: kolo igra. Ne volite cura ti je rekla. Roditelji pameti imajte. Čitaoci Bog vam sreću dao. novine sam taj dan primio. kolo piva. a drugome na ljubav pristajale. u ljubavi djeci ne smetajte. mužu. nisam nikog ništa uvrijedio. Ali ima dosta djevojaka.ŠALJIVE PJESME Šaljive su se pjesme najčešće izvodile na sijelima (prelima) i u svatovima. druga cura tebe jedva čeka. Momci mladi. sve po izbor i malo i veliko. dino svekar i svekrva. Braćo moja. Na koji način poginili i svoj mladi život izgubili. Pjevam pjesmu od prostoga mira. Iz novina pjesmu sam spjevao. UDADE SE MLADA-LUDA Udade se mlada-luda: dino zava neudata. 126 . Na svršetku pozdravljam vas lijepo. djeveru. žalosne ih porodila majka. evo sam vam pjesmu ispjevao. jetrvi. zaovi. dok ljubavi život ne gubite. Ja se vrnu u birtiju. Ako budem stoga pogriješio. Svekrva me istirala. vi nam zdrava bila. Jednome se momku obećale. nisam lijepe znao. Karakterizira ih humor i ironija. dino diver i jetrva. neg njihovu ljubav rastaviti.Ovaj slučaj kad se je desio. U birtiji kolo igra. pametni budite. draga braćo. kolo piva. a na ono dvoje pomislite.

kolom pivam. živa bila. nevo naša. umrla je majka naša!” Ja s diverom dvoru odo. umrla je majka naša!” Ja se zavi ne virujem: kolom igram. tu jabuka. Kad sam prid dvor dolazila. SELO MOJE. da se nije utajila!” Nosiocim govorila: “Ne dižte je povr sebe. da je vijor ne ponese. taj se uzet ne će: Marko Dragić Tuj tunja. nevo naša. ALALIM TI PUTE Selo moje. alalim ti pute. Mala nakladna kuća Sveti Jure. Pjevaju se kao ganga. da je dvoru ne donese!” A kopačim govorila: “Ne kopajte blizu plota. Baška Voda 1995.Otud iđe zava moja: “Ajde kući. Otud iđe moj divere: “Ajde kući. da me mladu ne istuče!”181 (Gmići kod Prozora u Rami) 9. 63. Ko se voli. GANGA Bezbrojni su dvostihovi koje kazivači kazuju. a mnogi nemaju estetsku funkciju. str. natpjevavanja u raznim prigodama. 181 127 . kupaljkama govorila: “Ne kupajte vrilom vodom. da se koca ne dokopa. rera. a ne došla u te. Neki od dvostihova imaju iznimnu umjetničku i životnu funkciju. bećarac. BEĆARAC. ojkalice. Mnogi od njih pripadaju pučkoj književnosti.

Nije. košulja šarena: svaka šara po tri momka vara. Ja malena. Oj ljubavi rano započeta. 1651. – Zagreb. samo doviđenja: osta naša ljubav neriješena. str. Moja lola nosi crnu mašnu: žali našu ljubav nekadašnju.to će biti . 1582.182 VJERSKA USMENA LIRIKA Vjersku usmenu liriku čine: molitvene pjesme. Povijesni. Ja se.-93.ja i moje cvijeće. jer se lako briše.) zagovarao je duhovne pjesme. tu jabuka. 1653. prihvatili kršćanstvo i europsku kulturu. Heraklije je iz Rima doveo svećenike i od njih proizveo biskupe. dragi. arheološki. versificirane legende. Porfirogenetu. Navedeni su dvostihovi iz moje knjige Tuj tunja. ne mereš se zaboravit kleta. dragi. prenja.) u svome djelu Szveti evangeliomi (Graz. Ljubav. zaljubila u te. Vjerski pisac i propovjednik Nikola Krajačević Sartorius (Sisak. pa ne mogu bez tebe minute. st. u srce se piše. Hrvatska vjerska usmena lirika može se pratiti od XIII. nadbiskupe. 75. do naših dana. st. dragi. ne na papir. Te pjesme svjedoče o dubokoj religioznosti hrvatskoga katoličkog puka koji je svoju vjeru i običaje sačuvao kroz stoljeća i pod tuđinskom i pod nenarodnom vlašću. prezbitere i đakone koji su pokrstili Hrvate. 182 128 . arhivski i drugi izvori svjedoče da su Hrvati pod utjecajem Rimljana već u VII. Po Konstantinu VII. Isti se dvostihovi izvode diljem Bosne i Hercegovine i Hrvatske.

Ta se pjesma usmenom komunikacijom sačuvala do naših dana. Slavljenje adventa. Koliko je do sada poznato hrvatska vjerska lirska pjesma Narodil nam se kralj nebeski seže u XIII.). Toj klasifikaciji mogu se dodati: Molitvene pjesme Isusu. Božić. Podrijetlo je riječi advent od lat. Večernje.) i Va se vrime godišća. što znači dolazak. st. m. (XV. što znači dolazak. stoljeća. Školska knjiga. 184 Kombol – Novak. Prigodne. Baška Voda 1997. Povjesničar književnosti Slobodan Prosperov Novak ustvrdio je da je božićna pjesma U se (=ovo) vrime godišća prevedena s latinskog jezika In hoc anni circulo. Duša tilu besidila (hrvatske pučke molitvene pjesme iz Bosne i Hercegovine) Mala nakladna kuća Sv. Uskrs i Vrijeme kroz godinu molitvene pjesme mogu se klasificirati na: a) Adventske i božićne. Korizmu. c) Svetačke. Na zornicama se molilo i pjevalo u čast Majke Marije. pripremnog razdoblja pred Božić. -us. stoljeće.Budući se prema crkvenome učenju godišnje vrijeme dijeli na Advent. dohod. Andrije prva je nedjelja adventa. početak. st. Advent se sastoji od četiri nedjelje koje prethode Božiću a simboliziraju četiri tisućljeća od stvaranja svijeta do dolaska Isusa Krista. riječi adventus. Općinske (priporuke).183 1. Jure. Ponedjeljkom iza toga dana u crkvi počinju zornice. Te svete mise započinju obično u šest sati ujutro. 29. Molitvene pjesme Mariji. Obredne. riječi adventus. str. 183 129 . Nedjelja koja Marko Dragić. stoljeća. Nedjelja koja je najbliža svetkovini Sv. ADVENTSKI I BOŽIĆNI OBIČAJI I PJESME Riječ advent dolazi od lat. kao i božićne pjesme: Bog se rodi u Vitliomi (XIV. Jutarnje. potječe iz 4. Hrvatska književnost do narodnog preporoda. dohod. Zagreb 1996. b) Korizmene i uskrsne. početak. tj.184 Slavljenje adventa potječe iz 4.

na upoznavanju s djevojčinim roditeljima a u doba prije adventa. Ivka Sekić. dogovori i svadbe od Svete Kate do Svetog Andrije. Kazala joj je Anđelka Kovačević rođ. na Dan sv. Advent je vrijeme posta. Crkva nije odobravala sklapanje braka u adventu i za vrijeme korizme. liturgike i simbolike zapadnog kršćanstva i Uvod u ikonologiju Radovana Ivančevića. Jedan je od glavnih zaštitnika Škotske. godine u Turjacima. Običaj je bio u Varešu da mladić. godine. E 2008. a o tomu svjedoči i izreka zapadnohercegovačkih Hrvata: Sveti Andrija svadbi zavezanija. 186 U Lašvanskoj dolini. Obratio je velik broj ljudi na kršćanstvo te se rimski upravitelj Patrasa u Grčkoj poplašio narodnoga ustanka. ali u tom slučaju nije bilo pira – fešte. str. Andrije održavala se Zavezanija ili Andrijinsko sijelo nakon kojeg su se zaustavljale sve slave preko cijeloga adventa do Božića. Kazala joj je njezina baka. Iznimno se i tada moglo obaviti vjenčanje. priredio Anđelko Badurina. Andriji su dodijeljeni sjeverni krajevi sve do današnje Ukrajine. 187 U vareškom kraju. Rođena je 1936. 535. također. FF Split. brak se sklapao isključivo u crkvi. narodni život i običaji. bilo je bez svirke i slavlja. Do II. pa se i vrijeme za vjenčanje biralo prema crkvenom kalendaru. Budimir. godine u selu Pećine. Od dana sv. To je dan kad su djevojke običavale nagađati o budućem ženiku i uopće o budućnosti. Sada živi u selu Rankovići u Novom Travniku. i neobjavljena građa. ali ako bi se neko vjenčanje moralo obaviti. Split 1987. kad su se apostoli razilazili i kad je svima određen jedan dio svijeta gdje će propovijedati Kristovu vjeru. Književni krug Split. Tada se kolo 185 Sveti Andrija je brat Šimuna Petra. Leksikon ikonografije. Rkp. reprint izdanja JAZU iz 1906. 188 Paprenik – vrst kolača pripravljenog u kalupu. Rkp. studenoga kolom i šaljivim igrama s početkom u podne. djev. 130 . Prema predaji. str. od budućih punice i punca dobije paprenik188 koji ponese svojoj kući. 186 Kristina Babić zapisala je 2008. Naredio je da se uhvati Andrija i dadne svakakvim mukama. svjetskog rata. U poljičkoj je tradiciji izreka: Sveti Andrija kroji kabanice ( red je zagrnit kabanice jer striže za ušima bura i led). primjerice. 1948. u Bosni. str. FF Split. Pošto se kroz Zavezanije do Božića nisu svadbe pravile jer je svako slavlje bilo zabranjeno pravile bi se prosidbe.je najbliža svetkovini Sv. 457. Frano Ivanišević. „Zavezati“ je značilo prestati sa zabavom i igrom. 114. Kršćanska sadašnjost. U Benićima kod Vareša. Andrije185 prva je nedjelja Adventa (Došašća). molitve i svekolike priprave za doček Božića. blizu Novog Travnika. Zavezanija se proslavljala svakoga 30. nije bilo vjenčanja. 2008. 187 Ivana Valenta zapisala je 2008. Bio je ribar u Betsaidu u Galileji i jedan od prvih Kristovih učenika. Djevojke su tada obično pjevale: Sveta Kato rastavi me s majkom / Da ne čekam ćelavog Andrije. E. Na koncu ga je pribio na križ koji je po nekima bio u obliku znaka X. Poljica. Andrije prestaju svadbe. Zagreb 1990.

ogrjevom pomagati i darivati one kojima je pomoć potrebita. a s početkom na Svetog Andriju. 192 Ivani Đimoti 2008. obućom. sv. 2008. Zora je simbol Kristova dolaska. Igre su trajale sve do ponoći kada su crkvena zvona označavala prestanak zabave i svi su bez pogovora išli kućama jer je počeo Advent. novcem. liturgike i simbolike zapadnog kršćanstva i Uvod u ikonologiju Radovana Ivančevića. 55. str. vezle (u Slavoniji) vlačile i prele vunu. rezala stara odjeća te se kasnije pomiješana sa sintetikom tkala i tako su nastajale ponjave koje su služile kao «prostirka» (kao današnji tepisi). pale svijeće na prozorima i to je bio znak da su Zavezanije počele. Na zornicama se molilo i pjevalo u čast Majke Marije. str. Rkp. Kršćanska sadašnjost. Zagreb 1990. i sutradan se ujutro u pet sati išlo na ranu misu Zornicu. a muškarci su igrali prstena i kartali. 193 Leksikon ikonografije.igralo obično u nanulama pa čak i po snijegu. godine u Ljeskovici kod Požege kazao je Ivan Đimoti (rođ. FF Mostar. Zavezanije podsjećaju i na poklade samo što nema toliko raskoši. str. Trebalo se iskolati189 da bude dosta za mjesec dana. 191 Zapisala je Katarina Pejčinović u kolovozu 2007 godine od Serafine Pejčinović (rođ. a znakom je i Kristove prolivene krvi kojom je nadvladan grijeh i ostvaren vječni spas. 30.). 2007. g). tko nađe dobije nagradu. odjećom. U adventu se nije pjevalo ni igralo.191 U požeškom kraju je običaj. 9. To je bio i znak da se ide na sijela kod „prijatelja“ na kojima se obično igrale igre kao na pr. 1929. 1912.193 Došašće karakterizira pokora i priprava te radosno iščekivanje Gospodinova dolaska. Rkp. U Rami i Bosni se sedamdesetih godina 20. Običaj je bio u stara vremena da se kroz Advent. FF Mostar. 593. priredio Anđelko Badurina. U dugim zimskim noćima djevojke i žene su se skupljale na sijelima (prelima) i čijale perje. st.192 Ponedjeljkom iza toga dana u crkvi počinju zornice. krojile rute190 (u Bosni) i pripovijedale. prosinca).: igra prstena u kojoj se prsten sakrije u jednu vunenu čarapu i onda se traži. Taj dar naziva se božićnicom. Čitanja su u crkvama usredotočena “na mesijanska proročanstva Ivana Krstitelja i Izaije te na odlomke iz evanđelja koji Iskolati – naigrati kola. 190 189 131 . g. niti se «gizdalo». Ovo sijelo je posebno odgovaralo djevojkama koje su pričale o momcima i savjetovale se i dogovarale koja će što pokloniti svom momku. hranom. u vrijeme Došašća. Te svete mise započinju obično u šest sati ujutro. D 68. Iznimka je bio blagdan Bezgrješnoga začeća Blažene Djevice Marije (8.

a kažnjavala loša djeca. Na Dan svete Barbare (4. govorila da bi. Po dva. Kraljeve sluge su je uhvatili. Kralj ju je utamničio. priredili Michael Glazier i Monika K. Barbara se u nebo prošetala. Ditinci. U zadnjem se tjednu liturgija usmjerava na Kristovo rođenje. Split 2005. str. Našli su Barbarine kosti i na kostima golubicu bijelu. Nakon godinu dana stražari su išli pogledati Barbaru divojku. Bi si dala cirkvu zazidati. Šetjuć mi je rečku govorila: “Da bi mi se kralja ne bojati. str. U Slavoniji se običavalo da na taj dan jedno čeljade ogrnuto plahtom do zemlje i sa šipkom u jednoj ruci a torbicom s darovima u drugoj ruci ide u one domove u kojima je bilo male djece. 223.prikazuju i opisuju Isusa kao ispunjenje tih proročanstava”. a lošu bi djecu išibala. Saki dan bi k maše došetala. Stariji tada prijete djeci pa ih djeca. 194 132 .195 U narodu se treća nedjelja prije Božića naziva Ditići. Zminulo je oko leto dana. U adventsko vrijeme darivala su se dobra. Po talera na oltar metala. Barbaru koja bi dobru djecu nagrađivala jabukama i orasima.” To začuli slugi i dvorjani.194 Svećenici u tom razdoblju nose ljubičaste misnice. 195 Isto. Vulovili Barbaru divojku. A – E. kad se kralja ne bi bojala. Cirkva bila b’ z dragoga kamena. 223. Turen bil bi iz samoga zlata. a posebno se naglašava uloga Majke Kristove. Povedali kralju i kraljici. po tri bogcem razdeljala. Ta bi osoba predstavljala Sv. Suvremena katolička enciklopedija. prosinca) sijala se pšenica. Nutre budi oko leto dana. Šetala se Barbara divojka Gore dole po širokom polju. šetajući. da ih udobrovolje. U kajkavskoj je Hrvatskoj pučki naziv za taj dan Barbarinje. Djetići. Vergli su ju vu tamnu tamnicu. a na treću nedjelju mogu upotrijebiti i ružičaste misnice čime se još više naglašava pokora. od dragoga kamena crkvu izgradila. daruju. Slobodna Dalmacija. Versificirana legenda o divojci Barbari pripovijeda kako je ona. Helwing.

U narodu se taj svetac zove sv. Nikola (6. Mikola ili sv. Sveti Mikula tvrdo spi. Mikula ili sv. Barbara je lijepa.196 (Hlašćina kraj Zagreba) Od Sv. I u lirskim pjesmama o sv. 117. Dok sv. ustaj. Neg su našli Barbarine kosti. Mikula tvrdo spava. K njemu angel doleti. Radost dolaska Božića ogleda se i u barbarinjskim pjesmama. U Splitu se vjerovalo da sv. “Ustaj. Barbara ga je zibala. zibli. str. Barbara. a još je ljepša Marija koja je Isusa rodila. str. 196 133 . Mikula. A još je ljepša Marija. 116. Barbare do Božića je dvadeset dva dana.-117.. I nek mi je Barbarna dušica. Zibli ga. Koja je Isusa rodila. sastavio Krešimir Mlač. 197 Isto.Išli gledat Barbare divojke. Sv. Mikola bogatima donosi darove. Tog maloga našega Isusa!197 (Mraclin u Turopolju) U primorskim krajevima posebno se štovao zaštitnik pomoraca sv. šalje u šumicu da odsiječe jelvicu i napravi zipčicu jer će Marija roditi našega Spasitelja. A nek mi je Barbarne srdašce. Nesu našli Barbare divojke. Zagreb 1972. Barbara se v nebo prošetala. Nikoli lajtmotiv je rođenje Spasitelja. MH. prosinca). Miko. Nek se ga ljudi naglede. Na kosti je bela golubica. budi ga. Barbara je zibala – tog maloga našega Isusa: Lijepa je sveta Barbara. njemu dolazi anđeo. Zlatna knjiga hrvatske narodne lirike. Nek se ga zipka nazible.

također u procesiji. 1906. 117. g. 1972. da im Bog / dadne lašćinu. Zapovjednim je blagdanom od 1644. u susretu na Zlatnim vratima.”198 (Süngel kod Mrkopolja) U zajedničkim (općinskim) molitvama Hrvati se preporučuju sv. u općoj Crkvi. koje se na poseban način odražava u zornicama. Mihovila. po kazivanju Lilje Zadrić. u kapelicu na Hramini. Nikole vraćao se natrag. čula od svoje bake Anđe Kuraja. kip sv. 199 Na Murteru se posebno slavio blagdan sv. Mirjana Ćališ zapisala je u ožujku 2008. prosinca. 23. godine. djev. 2008. Njojzi je dolazio stari svećeniče koji je obećao pobrinuti se o njoj te joj je našao pobožnog zaručnika koji je stidljiv od Isto.). Rkp.200 Izuzeće Bogorodice od istočnoga grijeha smatra se povlasticom i zahtjevom časti buduće Kristove majke. U narodnoj je percepciji Divica Marija vezak vezla u bašči pod žutom narančom. FF Split. (rođ. FF Mostar. Gmići. Rkp. Roditi će Marija Našega Spasitelja. Nikole. i prenio u crkvu Sv. D str. 1928. (Lašćina – olakšanje) 200 Ivona Tolić zapisala je na Murteru 2008. godine. u Španjolskoj. g. Nikoli. Tog bi se dana održala procesija koja bi krenula iz župne crkve prema Hramini kako bi se uzeo kip sv. postavljen u kapelici na uglu Malina. Kazala joj je Ivanica Mudronja. 199 198 134 . E. ranim jutarnjim misama na čast Majci Božjoj. Blažena Djevica Marija u otajstvu Božića uz malog Isusa ima glavnu ulogu. / za naše putnike i bolesnike koji putuju / da zdravo kući dolaze / koji boluju. Nikole. Kuraja. Na blagdan Bezgrješnog začeća. Kult Marijina bezgrješnoga začeća dobio je punu papinsku potvrdu 1477.Pa ti ajde v šumicu I odseci jelvicu I napravi zipčicu. na svoje mjesto. Murter. 2008. a od 1708. U ikonografiji istočne crkve (u početku i zapadne) bezgrješno začeće izražava se poljupcem Bogorodičinih roditelja Zaharija i Ane. str. primjerice. Moramo se pripravit Spasitelja pozdravit. Borovnica. Zato joj pučka pobožnost u doba Došašća posvećuje osobito štovanje. u Rami: Svetom Nikoli putniku. Slavi se 8.

/ udaja mi nije na pameti. Amen. vele meni da se s tobom ženim. a njemu je tio besidila: “Srce moje samo Bogu leti. da bi mogli po volji Božanskoj u ljubavi živit divičanskoj. pa je njojzi tio besidio: “Dite moje.” Starac je otišao. 135 . Sarajevo.201 (Bukovica kraj Tomislavgrada) 201 Hrvatska usmena književnost Bosne i Hercegovine: lirika. otvorila dva nebeska oka.” Marija je vezak odložila. otvorila dva nebeska oka. a Jozip se javi: “Sestro moja.” I vinčaše se dva ljiljana bila. brate ko od majke. pa je njemu tio besidila: “Srce moje samo Bogu leti. / čista. Divice Marijo. pa ti evo nađe zaručnika. lipša. da Divicom vik ću vikovati. a Jozip se javio. lipša. baš u bašči pod žutom narančom.” Starac ode. epika. nu milosti Boga velikoga i ja sam se njemu povirila. draža od anđela. I vinčaše se dva ljiljana bila.” Marija mu puna sriće vrati: “O Jozipe. Eto sada on nas sastavijo. obećao sam s tobom pobrinuti. draža od anđela: Vezak vezla Divica Marija.svake divojke. str. čista. Matica hrvatska i HKD Napredak. Divice Marijo. Pobožan je kao patrijar. priredio Marko Dragić. 2006. K njoj dolazi stari svećeniče. udaja mi nije na pameti. stidljiv je od svake divojke. retorika. Hrvatska književnost Bosne i Hercegovine u 100 knjiga. 294-295. Marija je vezak odložila.

g. sv. str. Lucija donosi darove siromašnima. Prema predaji nije vjerovao ni u Marijino uznesenje na nebo. a Marija ga je uvjerila bacivši mu s neba svoj pojas. asonancija – divicom vik ću vikovati. Prema predaji Toma je do Indije širio Kristovo evanđelje i ondje utemeljio Kristovu crkvu. 75. preselila se u Split). Toma je pozvao ostale učenike da krenu i umru s Kristom. Rkp. 11. str. g. 36. primjerice: aliteracija – Vezak vezla divica Marija. FF Split. Na Dan svete Lucije (12. Toma je bio hrabar. Često se naziva nevjerni Toma jer nije htio vjerovati u Kristovo uskrsnuće dok se ne uvjeri svojim očima i rukama. Indijski je kralj dao Tomi mnoštvo novaca da sebi sagradi palaču. zapisao Marijan Buljan. usprkos pogibeljnim prijetnjama Židova. 2006.203 Sv. Majka bi se iskupljivala tako što bi djeci dala slatkiše i voće. Djeca. u Dugobabama. usporedba – čista. djevojke i žene traže od muškaraca da se otkupe. prosinca) sije se pšenica za božićnu svijeću. Isto su djeca činila očevima nedjelju dana kasnije na Očiće.Nekoliko je stilskih figura u navedenoj pjesmi. dva nebeska oka. Kada se Krist htio vratiti u Judeju. 1954. 2006. draža od anđela. 202 136 . a kazala mu je njegova baka Marica Vučica (rođ. Očići. 1935. U hrvatskom Zagorju pučki je naziv za taj dan Lucinje. Majke darivaju djecu. stari svećeniče. Toma (21.-12. Rkp. g. epiteti – žutom narančom. To je naljutilo kralja te odluči osvetiti U Splitu 2006. ali je on sav novac podijelio siromasima. Ujutro rano urane da oca uhvate u postelji te ga zavežu kako bi se morao otkupiti (ciniti. g. FF Split. g. g. Muškarci tada ucjenjuju djevojke i žene i traže otkup. sv. darovati). pripremila konop i prijetila majci da će je objesiti ako se ne iskupi. Antonija Vuletić. 4. dva ljiljana bila. simbol – ljiljani bijeli.. Oci. prosinca) bio je jedan od Kristovih učenika.). a kazali su joj Mila Krivić (rođ. 203 Zapisala je u Slivnu 2006. Materice. a 1951.) i Milan Vuletić (rođ. 1916. U Dugobabama kod Splita djeca bi. lipša. Krist je uvjerio Tomu da se uvjeri pozivajući ga da stavi svoju ruku u njegov bok. šaleći se. Međutim. U Splitu se vjerovalo da sv. Majke nebeske obilježavaju se druge nedjelje prije Božića. metafora – dva ljiljana bila.202 U nekim mjestima Bosne i Hercegovine (primjerice Stolac i Vitez) taj dan karakteriziraju maskirni ophodi. Oci nebeski obilježavaju se nedjelju dana prije Božića.

sv. 115. FF Mostar. vilicom. U Žumberku i Slavoniji 204 Leksikon ikonografije. Kad je došao u nebo anđeli su ga upitali gdje bi htio živjeti. kićenjak. šareni kolač. U Bosni se ukrašava križem. 1. Kad se Gad ukazao bratu Gondoforu i to mu rekao. rođ. kruvokriž. 137 . zapisao je Ante Jureta u Rujanima kod Livna. sv. str. zabilježila Stjepanka Čikeš. bačve. Rkp. u Rujanima kod Livna. 207 Jerko Suton. primjerice. Toma označava početak prvih božićnih blagdana. Slavonija). U Bosni i Hercegovini domaćice spremaju kovrtanj i srićicu za pastire i obrede s ovcama. 1941. U Zapadnoj Hrvatskoj pripravlja se krušnica u koju se utiskuje svakoga žita i klip kukuruza. a što ima panspermijski karakter. Na taj dan domaćice počinju pripravljati razne vrste peciva i kruha. svojevrsno natjecanje tko će bolji kruh pripraviti. Ubrzo je umro kraljev brat Gad. a kazala mu je Mira Jureta (djev. 205 U Merolinu u Slavoniji 2006. a o tomu svjedoči i izreka: Sveti Toma. g. 2006. čašom. česnica/časnica (Bosna i Hercegovina). Kršćanska sadašnjost. ljetnica. primjerice u Kučinama kod Splita. Božićna se peciva i kruhovi pomoću tijesta ukrašavaju motivima križa. janjeta. Toma zove milivosija. koladek (Hrvatsko Zagorje).se Tomi. krunicom. g). badnjača (Vojvodina.204 Sv. ptičica. Bosna). Tada se ide na ispovijed i pričest te se kolje ono što je pripravljeno za Božić. kralj je Tomu oslobodio. djeteta u kolijevci i sl. Višestruki su nazivi za božićni kruh: božićnjak. koleda. 3. Tada je Toma kralju «protumačio kako se vjerom i ljubavlju na ovom svijetu skuplja veliko blago na nebesima». božićnica (Žumberak. križnica.207 U narodu je. litnjak (južna Dalmacija). i danas poznata izreka Sveti Toma. 206 U lipnju 2007. Zagreb 1990. svatko se morao vratiti doma pa ma gdje bio. božićna pogača (Bosna i Hercegovina). liturgike i simbolike zapadnog kršćanstva i Uvod u ikonologiju Radovana Ivančevića. 50. U Merolinu u Slavoniji se na taj dan blagoslivljaju božićne svijeće. str. a ondje se sv. klasa. dotraj mi sve doma. badnjak. Anđeli su ga od toga odvratili rekavši mu da je palaču sagradio neki kršćanin za njegova brata Gondofora. 567-568. 126. čurek. priredio Anđelko Badurina.206 Do svetog Tome trebaju svi godišnji poslovi biti dovršeni. Mostar 1968. Barun.205 Do toga blagdana. božićni somun. krsnica (Bosna). bogatica. fildžanom. luk. str. g. ubij prasca doma. ključem i td. a on je prstom pokazao na veličanstvenu palaču koja je ondje stajala. 2007. kruvar. Rkp. bravarica (Dalmacija). str. Vjerski život i običaji Zapadne Hercegovine. FF Split. U Bosni je. žitnica.-7.

Tome. Kreševo). Rkp. 210 Vidi: Poslovice. Drvo badnjak u kršćanskoj tradicijskoj kulturi. voćnjaka. Dakle. badnje koledanje.. 209 I uz taj dan se vezuje proricanja o budućem mladoženji. Tuči dan. zdravlje i td. 209 Gordani Vujica 5. Katolički bogoslovni fakultet Sveučilišta u Splitu. srpnja 2007. dvorova. maslinika. Djeci su se pravile tzv. D 69. Kao i na Dan sv. badnjaka. kovrtnji. Žene bi ih prije naredale po nekoliko u ostavama. 125-126. 1 (1-196). čestitanje. čekanje polnoćke. selo Drežnice. štala. ptice koje su im se davale kao poklon. Godina dana hrvatskih narodnih običaja. Napeče ih se dovoljno za sve dane Božića jer nema nikakvog kuhanja u božićne dane. str. 67-91. čelarica. Ponegdje se taj dan naziva Kokošiji badnjak. na blagdan sv. ovčarica. posipanje žitom badnjaka i onoga koji ga unosi211. zagonetke i govornički oblici. vrtova. str. maslinika. Od kolača prave se vitice. pčelinjaka. badnjaka. badnji krijesovi. godine kazao je u Drežnici kod Kreševa Marko Đerek (rođ. njiva. Crkva u svijetu br. slama. 211 Vidi: Marko Dragić. vrtova. kićenje zelenilom. badnje zdravice. zanimljiva su djeci koja ih vole nabadati na prste.210 Dan prije Badnjaka u narodu je poznat kao Tuci dan. Karakteriziraju ga priprava hrane za Božić. škropljenje blagoslovljenom vodom: ukućana. njiva. božićni bor.208 Žene su prije. Tusti dan. pčelinjaka. voćnjaka. str. Zagreb 1996. a zvao se: volarica. iznimno je važno škropljenje blagoslovljenom vodom. badnji ophodi. isijavale brašno za božićne kruhove koji se uvijek ranije prave. dvorova. a i sada to neke rade. božićne svijeće. a domaćin. konjarica. 1936. domaćica ili drugi tko od ukućana 208 Milovan Gavazzi. MH. To su okrugla peciva. groblja. 33. večernja molitva. Hrvatski Sabor kulture. 2007.pripravljao se kruh za stoku i pčele. stoke. Zagreb 1991. Škropljenje je obred kojim svećenik ili biskup škropilom. domova. božićne jaslice. najčešće bršljanovim i lovorovim grančicama: domova. štala. SHK. Tome kolje se ono što je spremljeno za Božić. jer je blagoslovljena voda prvi sakramental kojemu se davala najveća zaštitna uloga protiv demonskih sila. III izdanje. priredio Josip Kekez. str. Split 2008. badnje pucanje. 301-302. 138 . BADNJAK U folklornom smislu Badnjak je najbogatiji i najraznovrsniji dan u kršćanskoj tradicijskoj kulturi. FF Split. badnji post i badnja večera.

U kršćanskoj civilizaciji obred škropljenja u sakramentu krsta postoji od samih početaka.grančicom – na primjer.213 Od Badnjega jutra do odlaska na polnoćku u središtu je zbivanja drvo badnjak. stvari. hrasta. a spominje pomorce koji na Badnjak donose i u vatru polažu panj te bi za to bili nagrađeni. dvorišta. 1. 6. Iochan Weichard Walvasor spominje paljenje i darivanje hranom badnjaka u Istri. Druga je korist od škropljenja ta što je od poškropljenih mjesta bježao đavao sa svojim djelima. 213 Fra Luka Tomašević. Po “ondašnjem teološkom poimanju vjernici su imali trostruku korist od škropljenja blagoslovljenom vodom ako se upotrebljavala popraćena pravom vjerom u Boga i uvjerenjem da će Bog dati svoju pomoć zbog vjere svoje Crkve. Zagreb 1990. godine predvidjela za sve nedjelje. Između zemlje i neba. te Englezi. južnoslavenski narodi. Treća je korist stvarna i propicijatorna jer po blagoslovljenoj vodi bolesnici primaju zdravlje. štale. (Vjera i moral u životu kršćana Sinjske krajine u 18. godine. koja ju blagosliva i daje na korištenje svojim vjernicima. Letonci i dr. Usp. a zemlja postaje plodnijom. Portugalci. Obred je drevnoga postanja i nalazi se u mnogim religijama (lustracija). Nijemci. 98-101.” Prva je korist što se vjernici čiste od lakih grijeha. Francuzi. U drugoj polovici 17. 131. domove. Od davnina su badnjak palili drevni Rimljani. Najstariji spomen paljenja badnjaka kod Hrvata nalazi se u dubrovačkom Statutu Liber statutorum ciuitatis Ragussi iz 1272. st. s namjerom da se očiste i da se od njih odagnaju demoni. vrtove i sl. Prema navedenoj sinodi svećenici su pozivali narod da je koriste svakoga jutra i večeri kako bi Sotona ostao daleko. ozdravljuju i živine. Leksikon ikonografije. Crkva u svijetu. a majkama je savjetovano da škrope djecu kako im ništa ne bi naškodilo. br. Osim sakramenta krsta u Katoličku crkvu obred je uveden preko galikanske Crkve u 15. 212 Radi toga sinoda ju je 1688. str. str. stoljeću) Knjižnica “Gospa Sinjska” knjiga br. priredio Anđelko Badurina. liturgike i simbolike zapadnog kršćanstva i Uvod u ikonologiju Radovana Ivančevića. Sveta tri kralja u hrvatskoj tradiciji. stoljeću. Paljenje badnjaka spominje biskup Martin iz Bracare u Španjolskoj (umro 580. Split 2007. Kršćanska sadašnjost. 1-192. Marko Dragić. stoljeću. bora ili jele – prskaju blagoslovljenom vodom osobe. godine). 560). Sinj 2000. Kod gradišćanskih Hrvata badnjak se spominje već u 16. 212 139 .

Uvečer domaćin unosi badnjake u kuću govoreći: «Dobro veče i čestit vam badnji dan.» Kad se badnjak stavi na vatru. Domaćin uvečer presječe badnjak na tri dijela i unosi ih u kuću te ih u dnevnom boravku složi po debljini. Badnjak od cera zove se veseljak. razlome kolač i po komad pojedu. napoji i badnjake (polije ih vinom). a pri tome ga neki muškarac iz kuće pospe žitom i govori: «Dao ti Bog sretnji i čestiti. u Crmnici onaj koji je unosio badnjake nazdravljao ih je milojkim vinom i pošto se napije. Pri tome se odsiječe debela trijeska koju će unuk ponijeti baki da taj komad drveta (iverka. Također su se čuvali badnjaci za Mali Božić (Pravoslavnu Novu godinu). U nekim mjestima pri tome i domaćin domaćicu posipa pšenicom. naš stari rođače. Vino simbolizira Hristovu krv. Vjerovalo se da će kajmak biti onoliko debeo koliko je debeo iver. U Hercegovini gdje su velike kuće badnjake je dovlačilo šest ili osam volova. Domaćin kuće. a ostatak kolača ostave na panj usječenoga badnjaka da ga životinje pojedu. a badnjake su ostavljali u kući. a kad pregori gornji kraj se dočeka u rukavicama pa se obnosio oko košinca i po tom ugasi te ostavljao na kakvu mladu šljivu ili jabuku. iver) blagoslovi. Tri su se badnjaka stavljala u vatru na Badnju večer.) U nekim mjestima pri dolasku u šumu domaćin i unuci koji su s njim prekrste se. te ih polijeva vinom. Srpski rječnik. Tim iverom se ukrašavala česnica koju domaćica priprema okrenuta prema istoku. također. str. u kuću ušao. (Tako se nekoć išlo na sijela i svadbe. Dok se badnjaci unose u kuću netko od ukućana ih posipa pšenicom. U novije vrijeme u urbanim sredinama pravoslavci na tržnicama kupuju grane cera jer s toga drveta ne opada lišće i koriste ih za badnjake. Iverom umočenim u tijesto za česnicu domaćica. a sjekirom se zasijeca tri puta. sa svojim unukom ili unucima u ranu zoru ide usjeći badnjak i pri tome nosi kolač koji je domaćica specijalno za tu priliku pripravila. koristeći se lučom zapaljenim u posudi koju bočno vrti u krug i tako osvjetljava put. Česnica je tradicionalna pogača u koju se stavlja novčić.Mnogobrojne su sličnosti katoličkih i pravoslavnih narodnih običaja:214 V. pomakne se tri puta unaprijed. te ih tjerali da prođu kroz kuću. Badnje drvo se najprije pospe žitom uz riječi «Dobro jutro i čestit ti Badnji dan». S. Domaćin donese badnjak pred kuću. grančicama cera s lišćem. istumačen njemačkijem i latinskijem riječima. Pravoslavci za badnjake koriste drvo cera. godine napisao je: Kod Srba pravoslavaca badnjak je sirova cerova glavnja što se uoči Božića loži na vatru. 11-12. dokle god položajnik u kuću ne dođe. kao i drvo na kojemu je Isus razapet bio. Domaćica ih ukrasi mahovinom. te se sječe samo s jedne strane. okrenuta prema istoku na zidu tri puta napravi krst. a dva na Božić. Karadžić. (1852) u Beču u štampariji jermenskoga namastira. Karadžić 1852. pa onda domaćica na njega sveže povjesmo i baci ga pod strehu. graba ili kojeg drugog tvrdoga drveta. Po nekim mjestima vršak od badnjaka korišten je umjesto vatralja. skupio ga i na svijet izdao Vuk Stef. a s druge se zasječe samo jednom. a ako nema toga drveta onda se koristi drvo hrasta. Kad se dođe do drva koje će se usjeći za badnjak okrene se prema istoku drveta i tri puta prekrsti i pri tome se drvo posipa pšenicom te rekne: Dobro jutro badnjače. Drvo se siječe s njegove istočne strane. ukrasnim trakama i sl. U Risnu se badnjaci kićeni lovorikom. Dobro nam došao. 214 140 .. a domaćica ga posipa pšenicom. najčešće djed. Moraju biti dva do tri badnjaka i moraju se usjeći na Badnji dan prije sunca. Cerovo drvo simbolizira drvo kojim se novorođeni Isus grijao u pećini.

koliko iskri. BN TV. posna pita. 4.Domaćin vinom polijeva badnjake U novije vrijeme domaćin na štednjak po debljini s desna na lijevo poslaže badnjake koji su prethodno bili poslagani u dnevnom boravku. Paljenje badnjaka na otvorenom narod naziva Badnje krijesnice. / Poklanjam se Hristu / i Hristovom carstvu. za Badnjak poste.) Badnjak se najprije čestita domaćinu riječima O domaćine Hristos se rodi. U novije vrijeme u nekim mjestima pripravlja se središnji mjesni Badnjak. RTS 6. jaradi. HTV Dnevnik 6. Pravoslavci. 15. BN TV 6. a domaćin odgovara Bog ti pomogo. 141 . riba. Pripravljaju se posna jela: grah (najčešće bijeli). Nakon toga domaćin stavlja badnjake u štednjak.. Domaćica ljubi badnjake i svaki put se prekrsti. novaca. siječnja 2007. Čestitanje narod naziva mirobožanje. 13 h. 23 h.40. te uz iskrice od badnjaka izražavaju želje u nadolazećoj godini. / od sada do vijeka. siječnja 19. Netko od ukućana otvara štednjak te raspiruje vatru. Tu čestitku ukućani izgovaraju ljubeći se. također. pogača. a prevozi se do trga uz pratnju automobila. Zatim se čestita drugim ukućanima uz riječi: Mir Božji.. siječnja 2007. da bude janjaca. Siječe ga kum Badnjaka odjeven u narodnu nošnju. (Na pr. siječnja 2007. Hristos se rodi.

strena. Zagreb. Vlatko Pavletić. Jure. Školska knjiga. u srednjoeuropskim crkvama su se počele izrađivati jaslice. Zagreb 1979.. Hrvatska pučka molitvena pjesma. Stipe.. Nakon polnoćke rodbina susjedi i prijatelji se božićaju ili mirobože. Hrvatska usmenoknjiževna čitanka. lovora. 2002. 1995. kadulje. Petar Gudelj. st. 251. Veljko Gortan. Za obiteljskim ručkom pale se božićne svijeće koje su postavljene u pšenicu posijanu u zdjelu na Dan sv. pri. borovice koje su se stavljale iznad ulaznih kućnih vrata i kitili domovi i štale simboliziraju želju za blagostanjem u nadolazećoj godini. božikovine. u: Župa Tihaljina.. Školska knjiga. Darivanje je. božićni kruh. našega Spasitelja. kob. bolesni. Matica hrvatska. odjećom. sedmo izdanje. zeleni bor. Mostar 1994. Župni ured Kijevo. jabuka. Zagreb 1944. Lat. i njegova ljubav prema ljudima. Sveto porođenje Isusovo. Jaslice svojom jednostavnošću približavaju vjernicima događaj Božića. Vl. Mala Nakladna kuća Sv. 215 142 . Zagreb 2001.. Hutovo. HAZU. Lucije. Lucije. dar o Novoj godini. po narodnom vjerovanju.hr/ 217 Usp. Neki vjerski običaji. također. Hrana. 02.cursor. hranom darivaju siromašni. Botica. Zbirka narodnih popievaka. nemoćni i uopće oni kojima je pomoć potrebna. odgoni demonske sile. 216 Josip Barlek. rođenja Isusova. Zagreb 1971. Podrijetlo je takvih običaja u novogodišnjim okićenim granama. Duša tilu besidila. Zlatna knjiga hrvatskog pjesništva.. – znači znamenje. Od 17. Taj se dar naziva božićnica. Latinsko hrvatski ili srpski rječnik. 10. hrvatske pučke molitvene pjesme iz Bosne i Hercegovine. 1995. i bogati i siromašni. Za Božić se novcem. obućom.. ogrjevom.216 Blagdanskim raspoloženjem i prigodnim pjesmama217 izražava se radost što se po Isusovu rođenju očitovala dobrota Boga. u: Marko Dragić. Stipe.. nakl. Molitvice (nabožne pjesme u selu Kijevu) Ante Jurić Arambašić. Izbor iz religioznog stvaralaštva – neke stare molitve. Tradicionalna je hrvatska katolička čestitka Na dobro vam došo Božić.: Vladoje Bersa. priredio Ivica Puljić. Sjemenje.BOŽIĆ Božić u narodu označava početak nove godine.. a zelenilo. Duvno 1989. http://www. Botica. Fra Kamilo Milas. str. -ae. Sveta baština. zelene grančice: masline. a odgovara se I s tobom Bog dao zajedno. strenama215 koje su drevni Rimljani davali najbližima za dar. Biblija i hrvatska kulturna tradicija. a u kućnoj su izradi prisutne dvjestotinjak godina. Na taj su se dan ukućani prisjećali svojih najmilijih koji nisu među njima pa bi se radi toga isplakali. Zagreb. f. pšenica posijana u posudu na Dan sv. stara narodna tradicija. U minulim je vremenima najčešći dar bio crvena jabuka. U Zagorju su najstariji primjeri jaslica u Hrvatskoj. Baška Voda 1997. npr. Božiću se raduju i mladi i stari.

Ko li će. Ko će nam pomoći. Ove (2008. Harmoničnost stihova uspavljuje Isusa i daje mu nježnost i toplinu da ne drhti i leda se ne boji. Poznaju ih sve civilizacije. Bački Hrvati podrijetlom su s Gradovrha kod Soli (Tuzle) odakle su 1688. di je Isus mali. Josipe. užeži nam sviću. Zagreb 1972. u razdrtoj štali i moli Josipa da nam užeže svijeću da ne mre od zime Isus. Narodni pjevač pjeva uspavanku nebeskom kraljiću. ali se iskazuje i briga jer je malom Isusu hladno.) godine na najvišoj razini obilježava se tristota obljetnica toga egzodusa. MH.218 (Bač) U svim je božićnim pjesmama iznimno snažan lirski efekt. godine morali pobjeći od osmanske odmazde. malo Dite: DIVICA MARIJA SINKA PORODILA Divica Marija Sinka porodila U štalici. tebe ugrijati? Josipe. Uspavanke izražavaju snažnu majčinsku ljubav prema djetetu. str. što ćemo od zime u razdrtoj štali. stari gospodari. premila majka. 118. U tim pjesmama ogleda se veselje jer se rodio Spasitelj i Otkupitelj svijeta. spavaj. na tvrdim jaslicama gdje ga je stavila Djevica. moj Sinko. simboličnost. Spavaj. moj Isuse mali. Djetiću. Volari. Korijeni uspavanki sežu u prvobitne zajednice. malo Dite. Da ne mre od zime Isus. ko li će nam doći. Ti nebeski kraljiću. vidite. Među mnogobrojnim usmenim božićnim pjesmama nalaze se i uspavanke. Na tin tvrdin jaslican. 218 143 . volari. na slami među marvalija! O blago Ditešce. Majka djetetu u kolijevci pjevuši najdraže i najslađe riječi dok ga njiše da ga uspava. Majke za svoju djecu podnose sve i obavljaju najteže zavjete. slikovitost i konkretnost. sastavio Krešimir Mlač. Narodni pjevač slika porođenje Isusovo u štalici među marvalija.Značajke jezika božićnih lirskih pjesama su: emocionalnost. Zlatna knjiga hrvatske narodne lirike. Odite.

Da nam se sinek narodil. Na moru je jaki brod. Matica hrvatska i HKD Napredak. 144 .Gdje te stavi Djevica. Hrvatska usmena književnost Bosne i Hercegovine: lirika. retorika. Došlo je novo leto k nam! Novo se leto veseli. 291. knjiga 4. Hrvatska književnost Bosne i Hercegovine u 100 knjiga. Tople su rose padale. gospodar. 219 220 Isto. str. Dobro vam večer. Gospe sina uzeše. priredio Marko Dragić. zlatna kremešnica: Šta no na gori škripuće. u zlatnoj kremešnici. nemoj drćati Ni leda se bojati. Oslik i volik dišejo. S tovarčićen grijati!219 (Grohote na otoku Šolti) U nekim suvremenim zapisima božićnih uspavanki opažaju se mitski elementi: srebrena bešika. otac reže slaninu. Majka tvoja premila. djevojčice se darivaju lijepim zelenim venčekom koji nam kazuju o božićnim običajima u Hrvatskom zagorju. 118. Jer volak će dihati. Gospe sina ninuće. Spavaj. u srebrenoj bešici. epika. pomogao nam dragi Bog. Svetle su zvezde shajale Za one gore visoke. Sarajevo 2006. na more ga odnesoše.220 (Bistrica. Malo detešce grejejo. str. Uskoplje – Gornji Vakuf) U sljedećoj se pjesmi s vjerskim motivima prepleću svjetovni motivi: u kućama je ružmarin.

221 (Hrvatsko Zagorje) Snažna je lirska slika neba koje škripuće dok Gospa sina ninuće. MH. Zagreb 1972. Naši je pesmi konac kraj. Vaši je ‘iži ružmarin. ja vjerujem u tebe. dej vam Bog zdravlje. veselje. retorika. Japica po lotri smicajo Pa nam slanine cicajo. Vaši je ‘iži zelenje. Hrvatska književnost Bosne i Hercegovine u 100 knjiga. 301. 222 Hrvatska usmena književnost Bosne i Hercegovine: lirika. Tu budi sam Marijin sin. da operem ručice. Oslik i volik dišeju. Gospa sina ninuće. i vrućice vodice. 125. Daj Bog dušicam svetli raj. str. Jesi l’ dušo spasenje? Spasi Bože i mene. je li nebo ranjeno. str. sastavio Krešimir Mlač. Kad pogledam na nebo. epika. 221 145 . priredio Marko Dragić.222 (Žepče) Zlatna knjiga hrvatske narodne lirike.Ke su to d’jete kupale.-126. Pomozi nas Djevo i Djevice Marijo. Narodni pjevač moli pomoć Djevice Marije da pogleda u nebo i vidi je li nebo ranjeno i je li duša našla spasenje: Što no nebo škripuće. knjiga 4. Sarajevo 2006. Devojke po ‘iži kišejo Pa nam božićnice iščejo. Devojčice mi darujemo Z lepim zelenim venčekom. Matica hrvatska i HKD Napredak. Malo detešce nunaju.

Amen. 223 146 . rođena 1946. / na glavi joj krunica. u Kljacima). / i pogledajte gori-doli / kako j’ zemlja procvatila. Rkp. Na tomu kamenu sjedi Divica. godine kazala Luca Šarić (djev. Brković. Kud povojom okretaše. Gospa j’ sina porodila svemu svitu na veselje. dušam našim na spasenje. jer je Gospa porodila Spasitelja i Otkupitelja: Vrije voda vrućica iz kamena vodušća. retorika. spasi duše naše! Sinu Božji budi ‘valjen po sve vike vika. 140. Usp. na zlatnu stočiću. 15. knjiga 4. priredio Marko Dragić. Narodni pjevač puku govori taknite se ramena / za Isusa ranjena. zb. 224 Isto. Isuse./ bile ruke umiva. i vi grišne dušice taknite se ramena za Isusa ranjena. epika. Matica hrvatska i HKD Napredak. Bile ruke umiva i grišne duše oprašća. sv.224 (Ravno) Studentici Filozofskoga fakulteta u Splitu.U božićnim je pjesmama čest motiv vode vrućice koja vrije iz kamena vodušća. O. I vi bile ručice. Hrvatska književnost Bosne i Hercegovine u 100 knjiga. / i grišne duše oprašća. 290. u Kljacima 2004. Hrvatska usmena književnost Bosne i Hercegovine: lirika. Sina svoga povijaše. Na njem sidi Divica na glavi joj krunica. str. FF Split 2004. Mariji Šarić.223 (Kljaci) Neke su božićne molitve tijekom cijele godine služile protiv nevremena: Sjedi Gospa u dočiću. tud zlo vrijeme ne mogaše. i pogledajte gori-doli kako j’ zemlja procvatila. str. Sarajevo 2006.

Stjepan zaštitnik konja. U Bosni i Hercegovini. Janušovo je treći dan Božića. a i drugdje kod Hrvata. pri porodu Divice. najčešći je odgovor bio I s tobom Bog dao zajedno. I na taj dan bi se stari svijet prisjetio svojih najmilijih te bi se rasplakao. Ivanuš. Ivanjdan. Stipanje. Ivandan. Tada su djeca obilazila kuće i pozdravljala ukućane riječima: “Na zdravlje vam došla nevina dica”. orasima. Čestitalo se rukujući i ljubeći uz riječi Na dobro vam došla Nova godina. Čakovec 1964. Na taj dan bi se kuća pomela što se nije smjelo raditi na sam Božić ili Stipandan. Štefanje je drugi dan Božića. (Stranica nije numerirarana). str. igrale su zvezdice. 225 Jačkar (hrvatske narodne jačke iz Gradišća). MLADO LITO. Pjesmu je priređivač svrstao u kolede. Stipanjdan. 138. kuće. sabrao Martin Meršić. Majke bi na taj dan išibale svoju dječicu kako bi se prisjećala onoga dana kada je Herod poubijao svu djecu misleći da će među njima ubiti i Isusa.U Gradišću su Hrvati pjevali i lirsku minijaturu: Srićna noć je prispila. blaga. redakcija Vinko Žganec. 147 .225 Do danas je u Bosni i Hercegovini ostala uzrečica da nakon Božića dani postaju duži onoliko koliko pijevac skoči s kućnoga praga. Treći dan od Božića blagdan je Nevina dječica. dvorišta i štale. Nova godina. lješnjacima. misečina j’ svitlila. a domaćice su ih darivale kolačima. Seljaci su se tada utrkivali konjima. Na taj su dan djeca dobivala jabuke u koje su stavljani novci. Mlado lito ili Počelo također je veliki blagdan. stavlja na voćke i pali se koleda. Iznosi se božićna slama. Narod je taj dan posvećivao konjima jer je sv. POČELO Stara godina je završavala molitvama i škropljenjem čeljadi. NOVA GODINA. Tada se vrši blagoslov vina u crkvama. jabukama.

poglavare. župljani su se dobrovoljno javljali. Rkp. gore. Ovi dani u srcima vjernika bude svijest o pripadanju Božjem narodu. susjedima u božićno vrijeme i blagoslov vode na Bogojavljenje su kraj toplih. Taj blagdan se nekada zvao Tri mudraca od istoka. Podil čine pršut i suho meso. vodu. U crkvama se blagoslivlja voda koja će se do idućega Vodokršća čuvati u kućama i kojom će domaćin u određene dane i po potrebi škropiti ukućane. vojnike. zemlju. Taj blagoslov svećenik pjeva na kraju pučke mise na Novu godinu. sve ostale muške glave. svu živinu i pčelice mlade. U blagoslovu svećenik moli Boga da puk zaštiti od gladi i rata te mu dade zdravlja i radosti. da digne svoju desnicu i brani Crkvu zaručnicu. mora. Iznad ulaznih vrata napiše G + M + B (početna slova imena mudraca: Gašpar. konjanike. Ako bi župniku bilo potrebno što popraviti u kući. Ivana Nevišćanin u selu Gustirni kod Trogira. ujedini sve kršćane. za sve svećenike i koludrice i ostale sve divice. polja. ili Bogojavljenje. putnike. prijateljima. vjerničkih dana. Blagoslovom svećenik moli Boga da ga usliši i blagoslovom sve utiši. 6. stoku i imanje. tamničare. U togirskom kraju badnjak se gasio na blagdan Sv. Na taj dan se iznosi ugljen. bolesnike. Posjeti obitelji. brda. pokloni mu se i daruje ono što u srcu nosi. SVETA TRI KRALJA Sveta Tri kralja. i služi kao zaštita od nevremena i za uspješniji rod. Svećenik moli blagoslov i za splitskoga biskupa. Toga dana župnik blagoslivlja kuće. vojvode. ili Vodokršće predstavljaju završetak božićnih blagdana. iz kuće se iznosi božićni bor. naš hrvatski narod cili. 3. pješake. navlastito. 2006. rijeke i otoke. sv. Stari je običaj da se za ovu prigodu priprema podil za župnika. FF Split.. sve potoke. pepeo i nedogorjeli badnjak i ostavlja u vinogradu ili voćnjaku ili masliniku i sl. grah i novci. mornare i trgovce da pomognu uboge. str. poticaj su da poput mudraca s Istoka svatko potraži Boga. Tri kralja i nosio iz kuće te stavljao u tor u zid gdje su stale ovce jer su ljudi vjerovali da su tako ovce zaštićene od bilo kakvih bolesti. težake. 226 148 .U župi Žeževici (kod Šestanovaca) se do naših dana sačuvao običaj blagoslova puka na Novu godinu. zrak i vjetar da ne čine puku škodu. g. Melkior i Baltazar).226 Na taj Zapisala 2006. nevoljne uboge.

1932. Mnogu goru projdoše dok u Betlem dojdoše. 1936. zlato i tamjan. Kad u Betlem dojdoše. kao sunce sija. Prvi je bijelu. Prvi je Gašpar kralj. Pod njima su konji. Tri dara nosjahu: miris. Bogu hvalu davaše Sveton Divon Marijon. Kazivači već 30 godina žive u Okrugu Gornjem. u Okrugu Gornjem).blagdan pjevale su se pjesme o Tri kralja koji su plovili da bi Isusa vidjeli u Betlehemu te mu se poklonili i hvalu davali: Tri su kralja idrila.. Kraljevi su slutili da Irud želi ubiti Isusa. a potom Iruda. to Isusa nađoše i njemu se klanjaše. da b’ Isusa vidila. Kraljevi od anđela upute dobiše.227 (Okrug Gornji kod Trogira) Tri kralja jahahu i nosjahu darove: miris. Kazivači su bračni par Jozo (rođ. zlato i tamjan. Prvi je u bijelu. sv. gdje se Isus rodi? Irud im je odgovorio da i on zna da se Isus rodio. u Vinišću kod Trogira) i Zorka Marić (rođ. zapisao Ivan Marić. FF Split. te je zatražio od kraljeva da i njemu glase donesu kada se budu vraćali od Isusa. Rkp. a treći sav u zlatu. 2006. str. drugi u crvenu. ali ne zna gdje. Pod njima su konji kano bile vile. 227 149 . g. te se drugim putem vratiše: Tri kraja jahahu. 18. Kad su došli u Jeruzalem pitali su vratara. niti zobi zobju nit im žeđa priđe. drugi u crvenu. kano bile vile. g. 2. s onih sunčanih stran. treći sav u zlatu. dobroga je roda U Okrugu Gornjem kod Trogira 2006.

228 150 . Svake se godine na blagdan Sv. Split 2007.i on želi vidit slavu Oca Boga. natrag se vratite i meni Irudu glase donesite”. 96-117. I tako dođoše. Tri kralja u crkvi Sv. dobroga roda i on želi vidit slavu Oca Boga. gdje pastiri skaču. Ivana Krstitelja u Postirama na Braču izvodi pjesma Kad se Bog čovik učini. Katolički bogoslovni fakultet Sveučilišta u Splitu. pred grad Jeruzalem. str. Irude prehudi. Krista hoćeš ubit to nam srce sluti”. Drugi je Melkior. pitajuć za mjesto. ako ga nađete. zobju svjedoče o starini te pjesme. dobroga koljena i on želi vidit slavu Gospodina. 1 (1192). gdje se Isus rodi? Vratar odgovori: “Mi toga ne znamo i naš se kralj boji i mi svi priznamo da se On rodi. Sveta tri kralja u hrvatskoj tradiciji. Rodi bi se u palaču. a ne na toj gori. te se drugim putem vratiše. Al od anđela upute dobiše. Treći je Baltazar. nosju. a Vidi: Marko Dragić. Crkva u svijetu br.228 (Pučišća na Braču) Pored ostaloga i arhaični oblici imperfekta jahahu. “Irude prekruti.

jasno je sunce zasjalo. koji će s nami vladati. Pred kućicom Svet Osib (Josip) šetaše i s trudom drva beraše. Kada Osib ugleda mnoštvo od straha tužan uspreda.231 230 Vidi: Marko Dragić. Na svijetlom istoku zvijezda se ukazaše i kad je vidješe tri kralja: Gašpar. 229 151 . ti ne čudi se/ jer pisma tako tumače. Narodni je pjevač u pedeset katrena opjevao dolazak Stvoritelja i Otkupitelja svijeta. st. Split 2007. Spremili su vojsku i službu. Mariju brzo zazove da sinka probudi i sakrije. kralji s glave skinuše predragocjene te krune.kazivačica navodi da je pjesma stara pet stoljeća. Crkva u svijetu br. Osib drhćući otvori vrata. ali da mu na povratku kažu gdje je Isus. Na vjersku je liriku utjecala Šibenska molitva (krajem XIV. Kraljevi su shvatili da se kraljić porodi.). jer bihu dnevi studeni. i dobre konje vrh svega. recitativnoj prozi”. živine su Stvoritelja poznale. padnu na koljena te svaki od njih Božjeg sina nadari. 1192. a đavolu je snaga izginula. Zvijezda je tri kralja dovela do spilice i ondje je zvijezda iskricam kapala. kraljevi su pitali građane: u ke se rodi Bog strane / i k stanu put im da kažu. a Bog im objavi da se ne vraćaju istim putem. U Betlem odgovoriše. / da se porodit imaše. Sveta tri kralja u hrvatskoj tradiciji. Pjesma završava molitvom upućenom Isusu da nama grijehe oprosti i neka se duša napuni njegvom blagom milosti. Kad su stigli u Jeruzalem. Ponovno je zasjala zvijezda koja je od kraljeva pobjegla kada se pojavio Irud. Zatim je Irud uputio kralje u Betlehem jer će ondje Isusa naći. Isus tada kraljevima udijeli blagoslove. str. 1. Katolički bogoslovni fakultet Sveučilišta u Splitu. anđeli s neba sletiše. KORIZMENE I USKRSNE Srednjovjekovne su vjerske pjesme: Muka Isusova i Gospin plač./ Irude. 96-117. Melkior i Baltazar se vele čudiše.229 2. “pisana u ritmičkoj. Irud sazva sve svoje zbore da vidi što mudraci govore gdi će se Isus roditi. Kralj ga je Baltazar tješio i molio da su s najboljom namjerom prišli da od nebeskoga poroda prime blagu utjehu. hitro je krenuo prema njima te ih pitao kamo su pošli? Saznavši od kraljeva da se rodio Isus. Za dolazak kraljeva čuo je srditi Irud. Snažne su lirske slike koje taj najradosniji čin u kršćanstvu oslikavaju mnogim čudesima koja se dogodiše: noć se u dan promijeni. a tamnost noćna pobjegla. a zvijezda im je bila u družbi.

Na misu dolaze mnogi vjernici u narodnim nošnjama i iz mnogih drugih mjesta i župa. župnik župe Gromiljak.232 Korizmene i uskrsne molitvene pjesme molile su se od Čiste srijede do Uskrsa. Povijest hrvatske književnosti. 69. to je utorak pred Čistu srijedu. jer grjehota je da propadne.Korizma obuhvaća četrdeset dana prije Uskrsa. 232 "http://hr. a sutra je korizma i više se ne smije jesti. katekumeni imaju u korizmi završne pripreme za svoje krštenje u uskrsnoj noći. treća Bezimena. svijet se najede mrsna do grla. D. 27. 2007. kršćani pristupaju sakramentu ispovijedi. srpnja 2007. u Gromiljaku kod Kiseljaka. Tu se već više od deset godina ovaj blagdan slavi na nešto drugačiji način. u Vidovicama kod Orašja. POKLADNA NEDJELJA Pokladna nedjelja posebno značenje ima u mjestu Gromiljak kod Kiseljaka. Zagreb – Ljubljana 1987. a oni koji imaju mogućnost dolaze u kočijama. priredio Stipe Botica. kroz cijeli grad do nekog od okolnih mjesta. rođen 1938. da pomireni s Bogom i ljudima radosnije mogu slaviti Uskrs. To je vrijeme kada katolici posebno skrušeno žive i pripravljaju se za najveći blagdan – Uskrs.wikipedia. MH. Također se maloj djeci oblače narodne nošnje. 231 230 152 . Put se potom nastavlja dalje. a kazao joj je don Marko Perić. Nakon mise slijedi obvezno kolo ispred župne crkve. Pokladni utorak Usmene lirske pjesme. U korizmi. Sve kočije krenu dalje do obližnjeg Kiseljaka gdje se pomole na gradskom trgu ispred spomenika poginulim braniteljima. Vl. Zagreb 1996. peta Gluha (Glušna).233 U Poljičkoj krajini poklade su ludo pijano vrime. postom. slušanjem i čitanjem Božje riječi te dobrim djelima. Unutar korizme ima šest nedjelja i svaka ima svoje ime.org/wiki/Korizma"Kategorija: Kršćanski blagdani 233 Gordana Vujica zapisala je 2. SHK. rkp. str. str. Kršćani se pripremaju za slavljenje Uskrsa molitvom. a počinje na Čistu srijedu i završava na Veliki petak. Prva korizmena nedjelja zove se Čista. druga je Pačista. četvrta Sredoposna. Odrasli pripadnici za krštenje. nakon čega ‘povorka’ kreće dalje. Ivo Frangeš. te se i tu nerijetko poigra kolo. sv. Na zadnji dan. 18. Mnogobrojne su starinske molitve koje kazivači i danas kazuju. a šesta je Nedjelja muke Gospodnje ili Cvjetnica. gdje se obično unaprijed organizira proslava za sve uključene.

ne će ni u radne dane ni u blagdane (svece). cigareta i ostalih poroka što. nažalost. Starija čeljad. po mogućnosti jede se samo kruh i pije voda. podaj onima koji nemaju. na ovim darovima. rujna 2007. Za Uskrs priprave počinju već blagdanom Pepelnice ili Čiste srijede. Zato se i kaže ‘Proljetna mlada i jesensko šćene na istoj deredži. sin Matije. Govorilo se: “Nema. ne prave igranke ni bilo kakva druga veselja. svatko sebi odredi dane koje će postiti. “Nema ženidbe za vrijeme korizme i uopće u to proljetno vrijeme oko Uskrsa. kad se vjernici posipaju pepelom uz riječi “Sjeti se čovječe da si prah i da ćeš se u prah vratiti. sv. 64/07. rođen 1954. FF Split. ništa mrsno staviti u usta. pogotovo žene. (E). a završavaju: “Hvala ti.” U korizmi posti kad god tko može. 9.” Taj dan je obvezan post i nemrs. ispričao je Ivan Gojsalić.su prave poklade ili krnjeval. str. dok ne zaviče aleluja. “Govori se da iđu tirat krnju. Bože. O pokladin se vrigaju ušćipci”. dok se petkom obvezno posti i ide na Put križa. KORIZMA U Lepeničkom kraju nekoć se prije korizme otkuhavalo i pralo sve suđe. Taj dan započinje korizmeni post. Također svatko nastoji odreći se nečega što jako voli kao žrtvu u spomen na ono što je Isus pretrpio za nas. Korizma je vrijeme duhovne obnove čovjeka kada se ne pije. kako u njemu ne bi ostao mrs jer se u korizmi jela samo posna hrana.234 ČISTA SRIJEDA To je početak korizme. valja “očistit criva”. Molitve su obvezne uz jelo. ponekad izgubi svoju prvotnu svrhu. Rkp. 234 153 . g.’' Do odstupanja od Miji Gojsalić 11. ja se neću omrsit”. Ljudi se obično odriču alkohola.

godine pobuniše i istjeraše ga iz kraljevstva. selo Podastinje. nezakoniti sin kralja Tvrtka I. te se puk i plemstvo 1404. liturgike i simbolike zapadnog kršćanstva i Uvod u ikonologiju Radovana Ivančevića. Josipa. Kiseljak.237 (O Grgurevu bit će riječi i u poglavlju Povijesne predaje. ne zna se iz kojega braka. godine. Tada je kralj Ostoja pobjegao u Bobovac i molio od Turaka pomoć za preuzimanje kraljevstva. Nadimak Čudotvorac baštini po mnogobrojnim iznimnim čudesima.).. izabran je za bosanskoga kralja 1398. Ostoja. nepoznata podrijetla. 236 235 154 .236 a na zamolbu zadnjega bosanskoga kralja Stipana Tomaševića 7. Krajem ožujka ili početkom travnja 1418. Preobratio se na kršćanstvo i postao biskupom rodnoga grada koji je tijekom svoga biskupovanja pokrstio do svoje smrti (270. bio je Stipan Tomaš. Prva žena kralja Ostoje bila je Vitača. Sačuvani su njegovi mnogobrojni spisi. Godine 1408.) Gordani Vujica kazao je Ratko Raguž. rođen 1955. godine u poganskoj obitelji u Neocezareji (današnji Niksar u Pontu) u Maloj Aziji. kad se obično onaj koji se nečega odrekao. Nalazi se na novcu kralja Stipana Ostoje. godine kralj Ostoja je. Kralj Ostoja je živio raskalašenim životom ne prežući ni od silovanja plemkinja. g. 69. 246-247. i ponovno postao bosanskim kraljem. među kojima je i prva kršćanska autobiografija. može omrsiti. uredio Anđelko Badurina. Kršćanska sadašnjost.svega dolazi samo na Dan sv. Kada je Hrvoje 1416. druga Kujava iz vlastelinske obitelji Jablanovića-Radinovića.) 237 Leksikon ikonografije. str. godine umro. “koju bijaše skrivila njegova neutaživa pohota”. OŽUJKA) Sveti Grgur Čudotvorac rođen je oko 213. Bio je patronom bosanskih kraljeva Kotromanića.235 SVETI GRGUR ČUDOTVORAC (GRGUREVO. Ostoja je svrgnuo kralja Tvrtka II. 12. studenoga papa Pio II. Drugi Ostojin sin. Od Kozigrada do Zvonigrada. kralj Ostoja je svoju ružnu kraljicu Kujavu otjerao i za ženu uzeo Jelicu. Hrvojevu udovicu. Stipan Ostoja. godine nastojao zagospodariti Šibenikom. Mala nakladna kuća sveti Jure i Zajednica izdanja ranjeni labud ZIRAL. umro od groznice. kralj bosanski. proglasio ga je patronom Bosanskoga kraljevstva. Baška VodaMostar-Zagreb 2001. Ratovao je s Dubrovčanima i Hrvojem Vukčićem Hrvatinićem. Zagreb 1990. obećavši im plaćanje godišnjeg danka od dvadeset tisuća škuda i svoga sina Radivoja za taoca. (Vidi: Marko Dragić. Uzalud je 1415. vjerojatno u Bišću. str.

Dodajmo još da je sv. Josip je tiha svetačka veličina. U tim prigodama Josipu se uglavnom javlja u snu anđeo da mu dadne potrebne naputke: da se ne boji uzeti Mariju za ženu. muž Marijin zakonski je iako ne i naravni otac Isusov.SVETI JOSIP Sv. da bježi u Egipat pred Herodom koji želi ubiti Isusa. Josipa zaštitnikom sveopće Crkve. Vodi svoju zaručnicu Mariju na popis stanovništva iz Nazareta u Betlehem kojom se prilikom rodio Isus. i za njega je on odgovarao. Hrvatski sabor je 1687. Potomak je kralja Davida kome Bog obeća da će od njega poteći Mesija. Josip (19. Bio je pravedan muž. a ono što znamo o njemu sadržano je uglavnom u dva prva poglavlja Matejeva i Lukina evanđelja. čovjek vjere i poslušnosti. Pred ljudima je Isus bio njegov. 155 . da se vrati u Nazaret kad je ta opasnost prošla. Josipa zaštitnikom Hrvatskog kraljevstva. Po zanimanju je bio stolar. jer “što je u njoj začeto. traži s Marijom Isusa koji je ostao u hramu u Jeruzalemu. Dostojan je velike časti. godine papa Pio IX. proglasio je sv. ožujka). Nakon ove zgode s Isusom u hramu Josip se više ne spominje pa se pretpostavlja da je umro prije Isusova javnog nastupa. čovjek dobra srca. a time i cijelog hrvatskog naroda. godine proglasio sv. doista je od Duha Svetoga”. Velika je snaga njegova zagovora kod Boga. jer mu je takvu čast ukazao sam Bog odabravši ga za brižnog čuvara i skrbnika najsvetije obitelji. U prosincu 1870. Josip zaštitnik bolesnika i umirućih i uzor obiteljskog života te kako se služi Bogu. Evanđelja ne navode niti jednu njegovu riječ. Sv.

Prah je trebao biti sitan. onda su ponovno manjom iglom bockale to ucrtano mjesto. između ostalog. Kad bi se pomiješao s medom. Rkp. uglavnom žensku. Čuvalo se poštenje i ponos. kad su age i turski gospodari bili strah i trepet katoličkom pučanstvu. Oni bi vršili razne zulume te bi. ili prsiju. U tursko doba. Čak su i majke Katarina Tomas zapisala je 2007.KRIŽIĆANJE Poznata je predaja kako su Turci upadali u cincarska sela i otimali djecu. g. rođ. S tim se križevima i umiralo i svaka od njih je vjerovala da ju je samo Bog tako zaštitio od napasnika. Djevojci su istetovirali križ na čelu pa je beg nije mogao uzeti za ženu. Pored blagdana Svetoga Josipa križićalo se i na Blagovijest.238 U Imotskoj krajini još uvijek se na rukama starica može vidjeti tetoviran jedan veći ili više manjih križića. godine). U jednoj zdjelici zamiješao bi se med i usitnjeni ugalj od izgorenog drveta. Otac nije smio odbiti bega pa mu je rekao da dođe nakon mjesec dana kad sve bude spremno za svadbu. Postupak se ponavljao i nekoliko puta dok bi ta crna smjesa ostala plavkasta na koži. Tako od nekog bogatog Cincara beg zatraži kćerku za ženu. Znalo se da Turci bježe od križa i da se nikada ne bi dotakli rukom ruke kršćanke na kojoj bi ugledali križ. u dane Velikoga tjedna i na Ivandan. Todorić. Ta smjesa ulazila je pod kožu. str. a na prsima malo veći križ. Da bi se to nasilje spriječilo. Vjerovalo se da ih ti križevi štite od napasnika. Tada su bake i mlade žene iglom zamočenom u tu smjesu crtale križeve po rukama. žene su vjerovale da ih samo Bog može u tome sačuvati. Ti križići su ostali kao podsjetnik na vrijeme osmanskoga terora. Otada su sve cincarske djevojke tetovirale križ na čelu i na rukama. a prenijela joj je majka Ana Tomas (djev. Cvjetnicu. D 60. 1949.simbol krštene duše. 238 156 . Kad bi ih nacrtale. jedini način je bio da se na rukama utetovira više manjih križića. Sam postupak tetoviranja je bio slijedeći: oštrom iglom bi se bockala koža pa se u ranice ubrizgavala boja da se na koži trajno vidi križ . Zato su još od rane mladosti crtale križeve po rukama. lovili kršćanske djevojke i žene te ih silovali. Ranice bi zarasle i crteži križa ostajali su za cijeli život. Na Dan svetoga Josipa djevojke i mladići u dobi od trinaest do šesnaest godina križićali. posebno ženskom stanovništvu. 41. na kojima bi bio još veći križ. dobivala bi se crna smjesa. FF Mostar. U Imotskoj krajini tetoviranje je uzelo maha za vrijeme turskih provala.

Rkp. 313. godine). Luka 19:28-44. Petričević. Na taj dan se slavi Isusov trijumfalni ulazak u Jeruzalem u dane prije Pashe. Mise. ni od krvi ni od puka. Oltari su u crkvi pokriveni. godine i Marija Klarić (djev. i Ivan 12:12-19). čita izvještaj o Isusovoj muci. zbog običaja nošenja dugih rukava. Također se za vrijeme sv. Ponegdje se umivalo izvorskom vodom u koju se stavljala grančica drijenka. U spomen na to. Vjerovalo se da time donose zdravlje i ljepotu lica. mašući palminim i maslinovim grančicama i rasprostirući svoje haljine. Na Cvjetnicu se. u livanjskom kraju. jagorčevine i drugog proljetnoga cvijeća. U nekim se mjestima umivalo vodom u koju su stavljene grančice bršljana. na vratima Gospa kleči i u rukam knjige drži Ines Ivelja zapisala je 2008. Kazali su joj Ante Juričić Zele. 1953.svoje mlade kćeri tetovirale. 240 "http://hr. Drijen je u narodu metafora za zdravlje. primiče se dan muke Gospodinove. godine u Prološcu Donjem kod Imotskoga. 2008. rođen 1951. 240 Na Cvjetnicu. putem kojim je Isus išao jašući na magarcu.org/wiki/Korizma"Kategorija: Kršćanski blagdani 239 157 . na Cvjetnicu se obavljaju procesije s blagoslovljenim palminim i maslinovim grančicama. moli i sljedeća molitva: CVITNA MOLITVICA U nedilju bio cvitak. E str. Na njemu su zlatna vrata. ponegdje i na Veliku subotu mladež se umivala izvorskom vodom u koju se dan ranije stavljalo tek ubrano cvijeće ljubičice. Narod je dočekao Isusa. FF Split. opisan u sva četiri Evanđelja (Marko 11:1-11. i to obavezno na šaci jer je to bilo jedino uvijek vidljivo mjesto na koži. rođ. Matej 21:1-11. CVJETNICA Cvjetnica ili Nedjelja Muke Gospodnje je kršćanska svetkovina koja se slavi u nedjelju prije Uskrsa i uvod je u Veliki tjedan.239 Glušna nedjelja u kršćanskoj tradicijskoj kulturi javlja žalosne dane. već začet po Duvu svetom.wikipedia.

Veseli se Gospe lipa. str. O Isuse. Nek izajde nakićena. i lipotu nje nagizde. Svim deklicam nek je dika. epika. 305. jest moj anđel znam doisto.241 (Doli u Vidoši kod Livna) U Kaštelu Starom na Cvitnicu bi mladići djevojkama posipali dvore cvijećem i pjevali: Evo anđel pred očiman. nje lipota privelika. knjiga 4. na dobro joj dan Cvitnice. priredio Marko Dragić. Sarajevo 2006. među ostale divojčice. retorika. neka kitu moj deklicu. Hrvatska književnost Bosne i Hercegovine u 100 knjiga. nek nakiti lipo lišce. On je bilji od sunašca. sjajniji je od miseca. Matica hrvatska i HKD Napredak. 158 . Amen. kad osvane na Cvitnicu. budi faljen. cvitak nosi za prsiman. ovoj lipoj mojoj vili. veseli se Gospe zdrava. Neka misec. Evo tebi dvanest apoštola i četiri vanđelista i prid njimi bili čovo. svojom majkom uvik. rajskim cvićem od liposti. s kojim kaže mlado lito. cvit anđelski od uresa. pošlji meni zgor s nebesa. 241 Hrvatska usmena književnost Bosne i Hercegovine: lirika. Neka lipost nju odiva. u nje lipi cvit mladosti. Od ljubavi Bože mili. svitle zvizde.i u knjige Boga moli.

Znak svoje prisutnosti Krist je ostavio Crkvi i svijetu u kruhu i vinu. Peran. Rkp. E. Ja ostavljam tvoje lišce. po kojoj se kršćani osobito prepoznaju. sv. o lipoto meni mila. da počivaš u radosti. Ti si dika moj’ i slava. godine u Kaštel Starom Ivana Penga (djev. str. ovo cviće moj’ rumeno tebi vilo. Katolička crkva ulazi u sveto trodnevlje i sprema se na slavljenje Uskrsa. Na Veliki četvrtak je Isus sa svojim učenicima proslavio posljednji put židovski blagdan Pashe i to jedan dan prije samog blagdana. predavši tako Mariji Lučić kazala 2007. FF Split. rođena 1967). Ter s njim drago moj’ žuđeno na Cvitnicu okiti se. nad sve vile ke mi omili. svitla moja o danice. da g’ uživaš ma gospojo. ter prem’ srcu njega stavi. Mili. koj’ ugodno tebi vilo. Uzmi cvitak ma ljubavi. te ustanovio svetu misu. 2007. urešeni žilju bili. S njim ti dajem srce moje. dragi moj pokoju. 57. dok ti svane dan Cvitnice. primi na dar ljubav moju. moj’ danice. golubice ma gizdava. zbogom bila golubice.242 VELIKI ČETVRTAK Veliki ili Sveti četvrtak je dan Isusove posljednje večere.Kako žarko sunce siva. zbogom bila golubice. na nebu su sve zvizdice. teb’ ga daje drago tvoje za obiližje od ljubavi. ev’ izberi cviće milo. 242 159 .

g. 26. sc. zlom i tamom. da naučimo biti ljudi i dobri jedni drugima”. Rkp. pakost čovjeka pretvorena je u pokajanje. u koje nas poziva kao svoje uzvanike. FF Split. krivicom. Ali. Toga je dana bio izdan. ispričao je Ivan Gojsalić. on otvara svoje nebeske dvorane. U svetoj misi postajemo jedno s Isusom. U dvorani posljednje večere Isus je oprao učenicima noge. kao polog i jamstvo pobjede nad: patnjom. a čovjek pao u bezdan zavisti i mržnje na Boga. sc. rođen 1954. 2007. Juda je otišao u mrak. U Poljičkoj krajini “učini se grob Gospodinov” i čuva se preko dana. str. Zbornik studentskih radova. spušta se otajstvo čovjekova pada i uzvišenje među nas. i kroz skoro uskrsnuće. dobrota je pobijedila zloću. Tomislav Ivančić http://www. sin Matije. Isus je svojom krvlju ustanovio novi i vječni savez između Boga i ljudskog roda govoreći: “Ovo je moje tijelo koje se za vas predaje”. predao Učitelja iz Nazareta u smrt za trideset srebrnika. uhićen i cijelu noć sudski ispitivan. što simbolizira gostoprimstvo.245 Slično je i u drugim Dr. kada se proslavi uskrsnuće Gospodinovo.php?action=c_vidi&id=990 Miji Gojsalić 11.katolici. on postaje naš brat i učitelj”. str. čudesno je molio za nas i obećao svog Duha protiv duha zloće. Mnogo čeljadi moli stotinu Očenaša. Zadar 2006. 18. nečeg nadonosnog u zraku. te se od očaja objesio. rujna 2007.org/duhovnost. “šutnje zvona sve do Uskrsa.244 Na otocima Ugljanu i Pašmanu kod Zadra početak svete mise na Veliki četvrtak. Sveučilišta u Zadru. 245 Vidi: Hrvatski običaji. Veliki petak i Veliku subotu umjesto crkvenih zvona najavljivala je skupina od pedesetero do stotinu djece koja su tri puta prolazila oko mjesta stvarajući buku krčalima (drvenim glazbalima ručne izrade) načinjenim od nazubljenog koluta koji se okreće i drvene letvice koja udara o zupce koluta i izaziva klaparanje.Crkvi i čovječanstvu svoje ljudsko tijelo i svoju krv. zrakom nade pobijedio je mrak. na taj dan je milosrđe jače od krivice. “Sveta misa je predokus i nada da smo djeca Božja i baštinici neba. smrću. jer se mrak čovjekove duše pokazao najgušćim. Odjel za kroatistiku i slavistiku. u koju sada odlazi. 244 243 160 . 9. nehumanosti i razaranja. Na taj je dan Isus izrekao najhumanije riječi apostolima i svijetu. Zvona su zavezana do na Bilu subotu. Isus dakle želi reći da kroz njegovu smrt. stotinu Zdravi’ Marija i deset Slava Ocu na čast muke Isusove i na oprošćenje grija. Vanda Babić i mr.243 Na Veliki četvrtak zavežu se crkvena zvona. U tajnovitosti liturgijskih slavlja na Veliki četvrtak. Josip Miletić. (E). priredili doc. “Ovo je krv koja se prolijeva za vas i za sve ljude na oproštenje grijeha”. dr.

Pitat će te duv nečisti: Jesi l’ moja il’ si Božja? Ti ćeš reći: Tvoja nisan. sto amena. 246 161 . stoljeća. 2004.246 Ta buka upućuje na galamu i klepetanje kojim su džudije pratile Isusa dok je nosio križ prema brdu Glavica na Kalvariji. FF Split. sv. Zagreb 1997. Slavoniji i Srijemu. u Svibu kazao Ilija Čondić Bijader. Konavlima. sto se puta prikrstila na blag danak. Kada budeš putovati dugin putin. 247 Studentici Filozofskoga fakulteta u Splitu. Ujmoca i Sina i Duva svetoga. Božja jesan. amen!247 (Svib) O tome više: Jasna Čapo Žmegač. uskin klancin. 4. pučka pobožnost. budi u viri kripna.mjestima u Dalmaciji. na Veliki četvrtak. Lici. Kad san bila na onom svitu. susrist će te duv nečisti. izmolila san sto križića. g. To je molitvena pjesma koju su najčešće kazivale kazivačice i kazivači diljem Bosne i Hercegovine i Hrvatske. Golden marketing.-71. središnjoj Hrvatskoj. Korizmeno-uskrsni običaji hrvatskog puka u prvoj polovici XX. na pribilomu cvitu. Rkp. Hrvatski uskrsni običaji. Margiti Čondić Bijader. 2004. Diljem Hrvatske i Bosne i Hercegovine mladi kazivači i danas kazuju molitvu koju mole na Veliki četvrtak: DUŠICE GRIŠNA Dušice grišna. zajednica. 69. str.

rođen 1954. umiva noge apostolima i Judi. Sve zamre. 2 h: Govori: “Jedan će me od vas izdati. Od velike tuge krvavim se znojem znoji. 4 h: Petar obećava slijediti ga do smrti. Narodno je vjerovanje da se vino popijeno na taj dan pretvara u krv. Vraća se učenicima i govori da Juda vodi oružnike koji će ga uhititi. godine u Mlecima je objavio djelo Zrcalo od ispovijesti u kojemu opisuje život Isusa Krista od 1 sata poslije ponoći na Veliki četvrtak do 12 sati na Veliku subotu: Od 1 h od noći na Veliki četvrtak: Isus šalje Petra i Ivana napraviti gdje imaše večerati. Povedoše ga u Kaifinu kuću koji ga upita je li on sin Gospodnji. 248 162 . Zajedno s Velikim četvrtkom i Velikom subotom čini Vazmeno trodnevlje. Ne moli čeljad zajedno u kućama. 9 h: Osuđuju ga na smrt i tuku. pjeva se Muka Gospodinova. Rkp. svijećnjaka. 9. Blaguje janjca vazmenoga s učenicima. (E). Veliki petak je dan žalovanja. Oltar je bez križa. rujna 2007. Moli se sto pedeset Zdravi’ Marija i sto pedeset Slava Ocu. Isus hrabri učenike. 6 h: Juda ga poljubcem izdaje. Miji Gojsalić 11. ljubi se raspelo i kupi lemozina. nego svak za se. sin Matije. str. g. nitko ne pjeva. a svatko posti suho. Isus pogleda Petra koji se pokaja.248 Aleksandar Komulović 1704. Veći dio dana stoji se u crkvi.VELIKI PETAK Veliki petak je kršćanski spomendan Isusove muke i smrti. Slavi se u petak prije Uskrsa. Anđeo s neba krijepi ga i tješi. 64/07. ne slavi se euharistijsko (misno) slavlje. FF Split. što simbolizira Isusovu muku i smrt. iziđe vani i gorko zaplaka. Na Veliki petak. sv. 5 h: Isus čini molitvu i budi učenike da i oni mole. 7 h: Isusa svezaše. Isus mu govori da će ga 3 puta izdati. cvijeća i oltarnika. 8 h: Isus je poveden u kuću Ane gdje mu jedan sluga udari zaušnicu. Petar ga zataji tri puta a na posljednje zatajenje zapjeva pijevac kako je i rekao Isus. Slijede ga Petar i Ivan. bijući i tukući ga vode Jerusalemu.” Ivan pita – tko? 3 h: Juda izlazi van izdati Isukrsta. Petar odsječe uho Malku a svi apostoli pobjegoše i ostaviše njega samoga. ispričao je Ivan Gojsalić.

Svi odgovoriše Barabu. 3 h:Pilat traži način da oslobodi Isusa i pita žudije hoće li osloboditi Isusa ili Barabu.” Ispusti dušu i glava mu klone. Pilat čini izbičevati Isusa na kamenom stupu ne bi li tako zasitio židovski gnjev. Žene za njim plaču a on im govori da ne plaču radi njega nego radi sebe i svojih sinova. 4 h Pilat izvodi Isusa pred svjetinu. Oružnice ga okrune trnovom krunom i obuku u crveno. Bože moj. Staviše ga u grob u vrtu blizu mjesta gdje je raspet. 11 h Majka Marija prima ga u krilo. 163 . Juda se na tu uru objesi. Bože moj zašto si me ostavio?” 9 h Preporučuje dušu ocu govoreći: “Oče u ruke tvoje preporučujem dušu svoju. Svi govoraše: “Ovo biše pravi sin Božji. Nosi križ padajući.10 h: Isusa strašno tuku. 7 h Igraju se i njegove haljine dijele na četiri dijela. Pilatova žena šalje Pilatu znake da oslobodi Isusa. Dižu križ. Mažu ga mašću koju je donijeo Nikodemo i zaviju ga u bijelo čisto platno. 6 h Dođoše do Kalvarije i dadoše mu piti vino pomiješano. Raspinju ga i čavlima pribijaju na križ. a drugi mu se lupež preporučuje i Isus mu obeća raj. 5 h Svukoše mu crvenu a obukoše njegovu haljinu. Sunce se pomrači i nasta tmina. Djevica Marija ga slijedi do gore Kalvarije. krv teče iz rana i postavljaju ga između dva lupeža. 2 h: Pilat Isukrsta šalje Irudu koji mu se naruga i obuče ga u bijelo. Reče Isus: “Svršeno je. Zemlja se potrese. Džudije ga psuju i proklinju zajedno s lupežom. Na prvu uru Pilat pita Isusa je li on Kralj a Isus mu reče da nije njegovo kraljevstvo od ovoga svijeta. Daju mu pit žuč i ocat. a iz njih izađe krv i voda.” 10 h Razbiše noge lupežu. 8 h Vapi da je žedan. Skidaju ga s križa. Pilat umiva ruke da osudi Isusa. Svi zaviču: Raspni ga. kamenja se raspukoše. Mater svoju preporučuje Ivanu. 12 h: Svezanoga Isukrsta vode u Pilatovu kuću. 11 h: Isus je u velikim mukama. Isukrstu probodoše prsa.

u: Zbornik proze XVI. 249 Muke Jakša XVII.”250 Svjetina je i dalje vikala: „Križu ga pribij. Šalju oružnike da čuvaju grob. PSHK. krvnici ga pregrnuše starom odrpanom kraljevskom haljinom i nabiše trnovu krunu do moždana. priredio Ravlić.” Kažu da je na Isusu bilo pet tisuća udaraca. Najprije je bio udaran šibama od drače te bičevima od konopca koji na kraju imahu zvizde gvozdene i na kraju verigama od gvožđa. Razmišljanja od Gospodinove poglavlje XII. Zrcalo od ispovijest. Zora i Matica hrvatska Zagreb 1972. Izranivši tako Gospodina našega a zbog grijeha i opačina naših.249 Bartol Kašić o Muci Gospodina našega Isusa Krista napisao je u Rimu 1638. Vidjevši Pilat da nije uspio osloboditi Isusa smisli da Isusa bičevima izudaraju šestorica koji ga svukoše i privezaše na stup. Pilat ga je izveo pred svjetinu i kazao da u njemu ne vidi nijednu krivicu radi koje zaslužuje smrt: „Dostojno je dakle da se na njega smilujete. Pilat reče svjetini (pučini) da ga oni uzmu i prikuju na križ. (1704). Život Gospodina našega Isukrsta. stoljeća. u: Zbornik proze XVI. 137. 202. kakono rika. slijepi puk prevaren od Skriba i Farizeja tražio je da se na križ razapne Stvoritelj od života i tako bi pušten baraba. priredio Jakša Ravlić. krv božanstvena i neprociniva. Pitao je svjetinu: Koga hoćete da vam oslobodim – ili barabu ili Isusa? Mislio je da će svjetina tražiti da se kazni baraba jer je mnoga zlodjela počinio. Poslije toga Pilat je nastojao osloboditi Isusa. oprostivši ga. knjiga 11.-147.12 h Žudije traže od Pilata da se grob čuva jer je Isus rekao da će uskrsnuti. Udarali su ga i svega izranjavali “izlivaše se oda svih strana. Međutim. Zora i Matica hrvatska Zagreb str. 250 Bartol Kašić. 164 . križu ga pribij!” Čuvši to. a da bi utažio jadovita i gnjevna srca židovska. knjiga 11. i XVII. Pilat je pitao Isusa: Odakle si ti? Isus mu nije odgovorio te Pilat nastavi: „Meni ne odgovaraš ti? Ne znaš li da ja imam vlast prikovat te na križ? Isus mu odgovori da on (Pilat) ne bi imao nikakvu vlast da mu nije dana odozgora. 1972. Ženu svoju Pilat ne htjede slušati da oslobodi Isusa. i stoljeća. godine: Poznaše Pilat da je Gospodin čist i pravedan i da je lažno radi zavisti optužen te ga htijaše osloboditi (bijaše običaj na Vazmeni dan osloboditi jednoga tamničara). PSHK. Pilat je Aleksandar Komulović. Kad su to začuli Židovi vikali su ako ga oslobodi bit će neprijatelj ćesaru. Žena mu je pripovijedala da je u snu radi njega pretrpila strašna prikazanja. str. Postavljaju Isusa u grob koji zatvoriše kamenom i zapečatiše ga. šamarajući ga.

i XVII. Zora i Matica hrvatska Zagreb 1972. moja mati. Budući se razbojnicima žurilo Isusu su dali Šimuna Cirenca da mu pomogne nositi križ. Došavši na Glavicu (tj. str. glave mrtvačke. Teže mi je uzdisanje Tvoje neg na križu rane moje. Među tim ženama bila je i Veronika koja je rubac s glave dala Isusu da otare s lica znoj i krv. PSHK.251 POĐE GOSPE TUŽNIM PUTEM Pođe Gospe tužnim putem Zagrnu se crnim skutem i ugleda drven križ. Isus je to učinio i na rubcu ostavio svoju priliku zapečaćenu i svoju krv. Petra. s velikom je žurbom krenula. Krvnici su Gospodinu našemu dali da se napije vina pomješanog sa žuči. Isus im je rekao da ne oplakuju njega nego sebe i svoje sinove. ne velem ti da si moja već ti velim da si Božja. Isus je osuđen i naprćen teškim križom. Kad je Bogorodica Djevica Marija saznala da joj sina vođahu. gdje se imaše posvetilište učiniti Bogu). Tu je Isus pribijen na križu ostao do smrti. 251 165 . 206. Na tome je mjestu Abraham od svoga sina Izaka htio učiniti posvetilište. duševni raj Bartol Kašić. u: Zbornik proze XVI.sjedio i umio ruke (po židovskom običaju kako bi ukazao da on nije kriv za Isusovu smrt). glasovima od trubalja i galami mnoštva slijedila je put. stoljeća. Život Gospodina našega Isukrsta. ko god ovu pjesmu zna na blagdanak na Veliki petak Bog mu dao. razgledaj raspetoga Isukrsta čestokrat i s pomilovanjem kajući se od griha tvojih. priredio Jakša Ravlić. Isus s križa progovara: O Marijo. Taj se rubac tijekom godine više puta pokaže svemu puku u crkvi Sv. “O grišniče. Isusa je slijedilo veliko mnoštvo koje je molilo i plakalo. počni prolivati i ti riku od suza i očiju tvojih i ne pristani”. a on ga ne htjede ni okusiti. Po tragu kapljica krvavih. knjiga 11.

Crni skut iz drugoga stiha otkriva nam Gospinu tugu i bol. Veliki petak je dan smrti i muke Isusove. Ljudi bi se zavjetovali da je izmole pedeset puta do podne. pa je to i tema ove pjesme. diljem Hrvatske i Bosne i Hercegovine. Anđel nosi tužne glasi: “Sinka su ti ulovili. Malo dete Bog-Jezuša. majke.252 (Ustirama u Rami) Tu pjesmu je ramski puk molio na Veliki petak. Na Kalvari otpeljali. Jedan veli: “Nosimo ga!” Drugi veli: “Ne ćemo ga!” Treći muči pa ga nosi. Gospa češlja zlatne vlasi. 1959. Prvi stih: Pođe Gospe tužnim putem vjerojatno govori o Gospinom hodu za Isusom za vrijeme njegovoga križnog puta. D. ne svojom. Molitva je slična Križićima koji su se molili na Veliki četvrtak sto puta. Sami zvoni zazvonili. po kazivanju Ruže Džalto. Sam’ se vrata otvaraše. rođ. Sljedeći stihovi imaju dramske elemente kao i većina ovakvih pjesama. Gospa dolazi do Isusova križa. Čula ju je od svoje pok.na umrli dan. Za Križiće su znali gotovo svi kazivači. Našli jesu malo dete. Naziva je. žali zbog njezine patnje više nego zbog rana koje su Mu zadali. 166 . a ovu molitvenu pjesmu znala je jedino Ruža Džalto koja ju je naučila od svoje pokojne majke. a on joj se obraća. nego Božjom Majkom. FF MO 2008. Rkp. Kraj je također karakterističan za pjesme ove vrste – obećava se spas onome tko bude molio ovu molitvu na Veliki petak. Sami Jezuš misu služi. Kad su došli bliz’ Bistrice. Kad su došli na pol puta. na Ustirami u Rami. Među molitvama koje su se šaputale na Veliki petak jesu i ove: IŠLI JESU TRI PUTNIKA Išli jesu tri putnika K Majke Božje na Bistricu. 252 Mirjana Ćališ zapisala je u siječnju 2008.

” 253 (Žumberak) OJ NEDILJO TI SI SVETA Oj nediljo ti si sveta. Teret križa sam si nosi. sveta. svoje grozne suze roniš. iza svega srca ječi. lijepe crkve sagrađene. Progovara sveti Pero: “Što ti Gospe tude klečiš. jednog sinka ko jedinka. svega svita ponajvišeg. Isusa mi odvedoše Zlatna knjiga hrvatske narodne lirike. slavna prsa lomi. svetom Peri odgovara: “Kako neću ovdje klečat. Sagrađene.Po kamenu hodit mora. Tude slavna Gospa kleči. Svoje grozne suze roni. sveti Pero. U tebi su lijepe crkve. svoje grozne suze ronit. 253 167 . sveta. prigrađene. str. Njoj dolazi sveti Pero. svetim uljem pomazane. sveta slavna prsa lomit. 160. iza svega srca ječat. ti si sveta i presveta. slavna prsa lomiš?” Slavna Gospa progovara. Zagreb 1972. sastavio Krešimir Mlač. Zločinci mi dolaziše. MH. iza svega srca ječiš. sve su križim prikrižene. svega svita ponajlipšeg. Ja imadoh jednog sinka. sveti Niko.

niz križ drvo položene. gdje mu kruna slavna stala. slavna Gospa govoraše: “Ko bi moju molitvicu. ovih dana korizmenih. Tude sam Bog sidijaše. Božja zvona zazvoniše. nebesa se rastvoriše. Isusova slavna prsa. anđeli se pokloniše. Isusove slavne ruke. Isusova slavna glava. Sveta krvca udarila i po ploči kapijala.” Gospa bi se ukazala. sve su čavlim probodene. po križu su razapete. sukijom su probodena. Zlatnu krunu odvijaše. svakog petka po pet puta. lipa ruža. sve su čavlim probodene. volio govoriti. 168 . na nebesa odnosio. Naviše je sa svih strana.i na križ ga pripetoše. u vinčiće uvijao. Sva se ploča raspadala od mirisa Isusova.” Isusove slavne noge. prije smrti petnest dana i ljudima govorila: “S anđelima ćeš putovati. dok mu dođe do moždana. lipo cviće. Anđeo s neba silazio u kitice ukitio. a u nedilju devet puta. Tu je raslo lipo cviće. a trnovu navijaše. u subotu sedam puta.

amen. 34. str. a ukoliko netko ne bi imao tu vodu valjalo se umiti na vrelima. moru. str. Matica hrvatska i HKD Napredak. koju su momci i djevojke preskakali “u želji za ženidbom odnosno udajom. Hrvatska usmena književnost Bosne i Hercegovine: lirika. nav.255 Veliku subotu je karakterizirao obred obnove kućne vatre. slika te šutnje je odsutnost euharistije i ogoljeni oltar. majka cijele kršćanske liturgije koja završava svečanom euharistijom koja označava Kristovu pobjedu nad smrću i u kojoj se odražava snaga Božje ljubavi koja od mrtvog čini živa. Uskrsni krijes palio se i u noći s Velike subote na Uskrs ili oko tri-četiri sata predu samu zoru. str. Blagoslivlja se vatra izvan crkve. str. iz suhe mladice daje da nikne novi život. na njoj se pali uskrsna svijeća koja simbolizira Isusa Krista uskrsloga . po sve vike vikova. epika. Taj je običaj bio posebno raširen u sjeverozapadnoj Hrvatskoj. Vjernici posjećuju Božji grob. Svijeća se.. nav. 74.”257 U kasnim večernjim satima u crkvama počinje vazmeno bdijenje. potocima.” O Isuse budi faljen.256 Na otoku Ugljanu kod Zadra na nekom većem prostoru sličnom trgu palila se od smilja i suhih drva uskrsna vatra – koleda. Sarajevo 2006. 256 Milovan Gavazzi.s apostolim vikovati. rijekama. vjerovalo se da vještice i drugi demoni ne će imati vlast dokle dopre svjetlost i dim uskrsnih krjesova. 257 Hrvatski običaji. Bdijenje počinje lucenarijem ili službom svijetla. u procesiji. U svim je hrvatskim krajevima na Veliku (Bilu) subotu bio običaj umivanja vodom koja je netom blagoslovljena u crkvama. dj. priredio Marko Dragić.254 (Hamzići kod Čitluka) VELIKA (BIJELA) SUBOTA Velika subota dan je šutnje i ozbiljnosti.-76. dj. Pastiri su za taj dan pripravljali krjesove budno motreći cijelu noć da im tko ne bi prije vremena potpalio krijes. 19. U jutro toga dana svećenik je pred crkvom blagoslivljao vatru. Hrvatska književnost Bosne i Hercegovine u 100 knjiga. 297. unosi u župnu crkvu koja je u mraku.-36. ugarci s zgarišta stavljani su u njive i vrtove kako bi plodnost bila bolja. 254 169 . Garištu iza tih krjesova pripisivala su se apotropejska svojstva: preko njega pregonila stoka kako bi bila zdrava. retorika. 255 Isto.svijetlo.-299.

Gospodinov grob se jedno kraće vrijeme čuvao sjedeći. sluša se Božja riječ o stvaranju.org/kolumne. Stražar može biti tko je hoće uz uvjet da je doličnoga ponašanja i da živi ili da je podrijetlom iz te župe. rujna 2007. a među njima i velik broj onih koji su čuvali grob po dvadeset i više godina. U svakoj straži nastupaju po dva stražara koja su se u stara vremena mijenjala svako pola sata. obično ih svake godine ima između trideset i šezdeset. Stopanjica kuha pogaču i vari jaja za blagoslov. Vazmeno bdijenje završava euharistijom. pjevanje psalama. ispričao je Ivan Gojsalić. razvodnik straže dovodi drugu dvojicu stražara. kroz psalme hvali se i slavi Gospodina i njegova djela. str. pogleda lijevo i desno http://www. (E). pale svijeće na oltaru. bere zelje i blitvu. Čitanja završavaju svečanom pjesmom Slava Bogu na visini i tada se oglase orgulje.259 ČUVARI GOSPODINOVA GROBA Običaj čuvanja Gospodinova groba u župi Radobilja star je najmanje dvjesta pedeset – trista godina. Drugi dio bdijenja je Služba riječi. Gospodinov se grob uvijek čuva stojeći. Većinom su mladi. blagoslivlja se voda za krštenje. priprema večeru dok zvona slave uskrsnuće Gospodinovo. 259 258 170 . a kršćani se pozivaju na radosno slavljenje Gospodina. sva zvona na crkvama. U Poljičkoj krajini kažu da odmah počnu ptice pjevati.php?action=c_vidi&id=9425 Miji Gojsalić 11. a danas se mijenjaju svakih petnaest minuta. nakon čega slijedi svečani pjevani hvalospjev uskrsnoj svijeći. Kad je smjena. ali ni to nije bilo duga vika. krste se katekumeni. FF Split.258 Na Bijelu subotu je početak vazmenog veselja.katolici. 9. Rkp. Čitanja svetopisamskih tekstova. ali nitko sa sigurnošću ne zna kad je točno počeo. Poslije Službe riječi slijedi krsna služba. Ujutru je o ručku blagoslov ognja. To simbolizira pobjedu nad grijehom i smrću. Po starom običaju zvona bi se zavezala na Veliki Četvrtak u podne. sin Matije. pale i vjernici svoje svijeće i pale se sva svjetla. tako mirno da ne bi okom trepnuli. Broj stražara je neograničen. rođen 1954. postavlja ih paralelno s prvom dvojicom. ali ima i starijih. Tko se odluči čuvati Gospodinov grob. treba se najprije zavjetovati i pridbilužit kod župnika. i tada je nastupala prva straža. Stražari stoje jedan nasuprot drugomu u stavu mirno.Unosom uskrsne svijeće u crkvu. Jedno je vrijeme bio običaj pranja nogu na Veliki Četvrtak. 64/07. g.

ušćipci i prisnac. Tada prva dvojica idu korak unatrag. kojeg bi nekoliko stražara pripremalo. kojima bi onda škrgajala do mile volje. nikad nije bilo ni najmanjih izgreda jer se čuvanje Gospodinova groba uvijek smatralo najvećim zavjetom na svijetu. a onda bi svi išli kući na spavanje. a nova dvojica.to bi prije obično bilo u mrtvačnici. pa dok bi završila. dok bi završio obred Velikog Petka. Uskrsna misa bi počela već u osam navečer i trajala bi do deset. Djeca su živjela za taj dan. jer je tada župa bila još naseljenija. branimo Gospodina!". jer je to znak da čuvaju Isusa iz Nazareta. a otkako je u kolovozu 1970. kada bi zazvonio Slava Vični. i tada stražari padaju i već se slavi Uskrs. i zatim udari kundakom puške o pod. Na vratima crkve stražarima bi se davala uskrsna jaja jer je toga dana bio blagoslov hrane i pića. a i stara je crkva bila puno manja nego ova današnja. stražari nastupaju na Veliki Petak uvečer oko devet sati i čuva se cijelu noć. Za vrijeme obreda bi bilo toliko svijeta da bi po nekoliko stražara moralo praviti red u crkvi. Tako je po starom običaju proslava Uskrsa započinjala već u subotu. dolaze na njihovo mjesto. Na Bilu Subotu straža je također počinjala ujutro. takmičili bi se čije su škrgajice bolje.je li sve u redu. uvjeti stražarenja su znatno poboljšani i stražari imaju svoju prostoriju na koru crkve. Kako bi počela straža. oko sedam sati. i trajala cijeli dan do navečer oko devet sati. narod bi stao udarati po zidovima šibama koje su se donosile od kuće. Na Veliki Četvrtak se stražarilo navečer za vrijeme obreda. i tu se okupljaju i borave kada nisu na dužnosti. Djeca bi jedva dočekala Veliki Petak jer bi ponijela škrgajice. čisti bakalar i krumpire i cijepa drva. jeo se bakalar. Stražari su nosili kapu s frontinom. U naše vrijeme. kad bi župnik rekao: "Udrimo Barabana. I crkva je imala svoje škrgajice. koji je počinje Gospinim plačom popodne u tri sata. a na lijevoj strani kape svaki je stražar imao po maslinovu grančicu. Za vrijeme straže uvijek se postilo. riba. Nakon toga razvodnik straže vodi prvu dvojicu na mjesto gdje straža boravi . Kasnije se i taj običaj ukinuo. a jedan je stražar bio zadužen za njih. jedan lijevo a drugi desno. Isto je tako bio običaj da onaj tko prvi put čuva Gospodinov grob dade nešto simbolično. Po iskazima stražara. Za vrijeme Plača. godine otvorena nova crkva. kao i danas. 171 . Straža je opet počinjala na Veliki Petak ujutro. i zato su djeca jedva čekala Veliki Petak da ih isprobaju. Svi su bili radoznali i svatko je htio vidjeti svoga kako stražari pa bi se stvorila velika gužva.

Zatim u crkvu dolazi razvodnik straže s dva stražara i budi one stražare koji su popadali: Stražari Gospodinova groba. svaki red sa po jedne strane oltara. i kada on zapjeva Slava Vični. i time započinje proslava Uskrsa. praćeni ostalim stražarima. Tada dolazi svećenik. sve do ponoći. Ranije. prestrašili smo se! Uskrsao je! Zatim se dižu i ponizno izlaze iz crkve u njihovu prostoriju na koru crkve. dakle četiri stražara. padala bi dva stražara. Sam događaj padanja izgleda ovako: u ponoć manje pet minuta dolazi dupla straža. Tu čestitaju jedan drugome Uskrs i vraćaju se u crkvu u dva reda slušati svetu misu. po starom običaju. pri tome su praćeni znatiželjnim pogledima velikoga broja nazočnih vjernika. zašto spavate? Ustanite! A oni odgovaraju: Ne spavamo. okrenuti jedni prema drugima. Svi ostali stražari se poredaju po sredini crkve. a po 172 . četiri stražara koja su na straži padaju i ostaju ležati nekoliko minuta. zdesna i slijeva.Čuvari Kristova groba u staroj crkvi u Katunima Na Bilu Subotu čuva se cijeli dan. kada zvoni Slava Vični i stražari padaju.

260 Uskrsno scensko prikazanje Čuvanje Gospodinova groba srednjovjekovnoga je podrijetla. stanovnik Blata na Cetini. čuva se s drvenim puškama. u Slimenu. jer je to bila velika čast koga bi zapalo da padne. Važno je napomenuti da su mnogi župljani dolazili iz Europe kao i iz prekomorskih zemalja kako bi izvršili taj veliki zavjet. kada su komunisti na sve načine to pokušavali iskorijeniti. stoljeća slavi se jedanput godišnje nakon prvog proljetnog punog mjeseca. koje je izradio pokojni Špiro Zečić. Ni to danas više nije običaj. Rođen 28. (O tome će još biti riječi i u poglavlju Folklorno kazalište. Podrijetlo mu je u židovskom blagdanu Pashe. 260 173 . običaj se nije ukinuo i održao se sve do današnjih dana. Za divno čudo. a nakon toga završava Teološki fakultet u Zagrebu. Uvijek. župnik bi davao hranu i piće. Al uvijek je sve išlo pravim redom i padali su oni što su i bili na redu za padanje.novom padaju četiri – to se običava od 1952. ožujka i 25. U Splitu stječe osmogodišnju naobrazbu u Klasičnoj gimnaziji (sjemeništu). travnja. Židovi su Pashom slavili čudesna Božja djela koja je on Kristini Matić kazao je u Katunima 2008. Neki su stražari onima što su bili na redu za padanje nudili po sto litara vina i dva pečena janjca da im prepuste svoje mjesto. Baškoj Vodi. nekoliko sati unaprijed bi se znalo koje su smjene na redu za padanje. Metkoviću i dr. Vrlici. Od tada. godine. Danas se osim u Katunima. iako je bilo sitnih provokacija na račun čuvanja. Posebno je bilo teško u poslijeratnim godinama. Prvotno se Uskrs slavio svake nedjelje. Svećenikom postaje 1963. u ta starija vremena narod je sa sobom u crkvu donosio malo vode kojom bi se umio kad župnik zapjeva Slava Vični. Omiljen je među župljanima. a od 2. Grob se čuvao s pravim lovačkim puškama do 1953. godine župnik don Većeslav Šupuk. godine. a posebice za gladnih godina. E. a već 28 godina je župnik u župi Uznesenja Blažene Djevice Marije u Katunima. rujna 1936. između 21.) USKRS (VAZAM) Uskrs je najveći kršćanski blagdan jer je Isus Krist svojim uskrsnućem spasio i otkupio Svijet. Vodicama. Kako bi se približavao pad stražara. Također. pa sve do naših dana. to jest Slava Vični. kada je došla UDBA i uz velike probleme pokupila sve puške. godine. ali čak ni u najtežim trenucima nije se posustalo. Šest godina je djelovao u Australiji. vlasti tada nisu zadavale velike probleme. Rkp. a također bi i novčano pomogao kako bi se održao taj drevni običaj. FF Split 2008.

Na Festivalu je sudjelovalo oko četiri stotine žudija iz dvadeset dvije župe u Republici Hrvatskoj te iz Vareša u Bosni i Hercegovini. a od 19. Festival je posvećen vatrogascima poginulim na Kornatima. Čileu. mlade ljutike. a ne smije se ni dati živini. odnosno prijelaz iz smrti u život. a smotru je izvršio jedini preživjeli iz kornatske tragedije Frano Lučić. festival u Šipurinama na otoku Prviću kod Vodica. Poslije uskršnjega objeda mladež se veseli igrajući i pjevajući. Sljedeća molitvena pjesma molila se na sam Uskrs trideset i tri puta: GOSPE MOJA Gospe moja. Svako dijete hoće da mu se obuče najljepša roba. ti nam ga daj 261 To je službeni blagdan u gotovo svim europskim zemljama. Sljedeće godine (2009) domaćin ta manifestacija bit će Kninu. sirnice.262 Žudije su mladići koji glume rimske vojnike koji su čuvali Kristov grob. Kršćanska se vjera usredotočuje na Isusovo Uskrsnuće. Za ručak se jede blagoslov. a mladići i domaćini nose na blagoslov u vrču vina. kao i u nekim afričkim i srednjoameričkim državama.) U Poljskoj. a ljudi se sastaju lijepo obučeni. ja ću tebi lip glas. Tvoj je sinak uskrsnuo na današnji dan Blažena Gospe. Uz blagdan Uskrsa vezani su u Hrvata mnogi drevni pučki običaji. mlada sira. Djevojke i domaćice u crkvu na blagoslov nose jaja. Novom Zelandu. Češkoj i Slovačkoj tradicija je da mladići na Uskrsni ponedjeljak probude djevojke prskajući ih svetom vodom koja je blagoslovljena na Uskrs. Australiji. slavi se samo dan poslije Uskrsa . ti meni daj lip dar. Ne smije se ništa baciti da se ne poljubi prije.261 Na taj dan u crkvama se spominje put uskrsloga Isusa Krista u Emaus s dvojicom učenika koji su ga prepoznali tek kada je lomio kruh. Velika je misa pred podne.Uskrsni ponedjeljak. st. Argentini. Na taj dan tradicionalno se održava Festival žudija. (O tome je riječ u poglavlju Folklorno kazalište. te Kanadi. 174 . soli. Nekada se Uskrs slavio tjedan dana.pokazao posebno izlaskom Izraelaca iz egipatskoga ropstva.) održan 8. 262 Ove je godine (2008.

(To je na neki način bio zavjet ili možda čak i žrtva. smiluj nam se. i na taj dan bi se janjci bilježili. 263 175 . To su ko radili ako su se bojali vukova ili bolesti pa bi čvarovali u to. po kazivanju Ruže Džalto. D. FF Mostar. D str. 264 Isto. 28. Isuse. ni velike spreme.. Pazin) rođ. Jedu se jaja. Spasovdan) je blagdan koji je četrdeset dana nakon Uskrsa. ISUKRSTE O Isuse Isukrste.) 265 Zapisala je Mirjana Ćališ u siječnju 2008. Tako bi ko je imo puno tog živa. Rkp. o Isuse Isukrste. komu je priteklo.na umrli dan. uši bi im se zarezivale makazama kako tko hoće. Ali nikakva slavlja u kući nema. Onda ti ima nekavije običaja koji su više Srbi čvarovali ali su i neki naši uz nji prifatili. 1959. 1942. Ustirama. U stolačkom kraju taj se blagdan nekoć obilježavao: Prije je bio običaj da se na Spasovdan kolje nešto živo. uskrsnulo tijelo tvoje na jutrašnji dan. UZAŠAŠĆE (SPASOVDAN) Uzašašće (Spasovo.263 O ISUSE. 265 Mariji Brać ispričala je na Dubravama kod Stolca Cvija Brać (djev.264 Mali Uskrs je tjedan dana iza Uskrsa. ovaca. čula od svoje pok. a slavi Kristov uzlazak u nebo. 2007. odredio jedan dan u sedmici kad se ne bi ni klale ovce nit bi se ispod nji' đubre izbacalo. uskrsnula duša naša na današnji dan. majke.

Napunili su se Duha Svetoga i počeli govoriti tuđim jezicima “kako im je Duh Sveti davao govoriti”. i napunio svu kuću u kojoj su apostoli sjedili. “kao što svi vi vidite i čujete (…)”. Bog oživio od mrtvih i uzdignuo na nebesa gdje je primio Duha Svetoga i izlio ga. Split 2005. D. Mnoštvo je bilo zbunjeno kada su čuli apostole kako govore njihovim jezicima. bio običaj uoči Spasova da pastiri. 57. 2007. Pokazali su se razdijeljeni jezici kao od vatre i na svakog od njih sišao je po jedan. primjerice. 206. igrali se pastirskih igara i ručavali. kravama i volovim' oko rogova a ovcama oko vrata. 266 176 . od prvoga proljetnog cvijeća naprave vjenčiće koje su stavljali na stoku. Biblijska povijest Staroga i Novoga zavjeta.-207.KIĆENJE STOKE U vareškom je kraju. str. Rkp. Sutradan bi na Spasovo nosili u šumu dobar ručak. koji je pedeset dana nakon Uskrsa. kao što nema ni Uskrs. kojega su oni razapeli. Petar je među apostolima ustao i rekao da se ispunilo obećanje proroka Joela: “Izlit ću duha svojega na svako tijelo”. Petar je rekao Izraelcima da je Isusa. 266 DUHOVI Tim pomičnim267 blagdanom.268 Katarina Pejčinović zapisala je u srpnju 2007 godine od Jelene Rodić i Kazimira Džoje. Marjan tisak. Na taj su dan svi Isusovi učenici bili zajedno. Tada ih se tri tisuće pokrstilo i to je bio rođendan Kristove Crkve. str. Navečer bi dotjerali nazad u selo tako nakićenu stoku. FF Mostar. 268 Janko Oberški. koji su gonili stoku na pašu u okolna brda u šumu. Zbunjeno je mnoštvo pitalo što im je činiti. S neba se začuo šum. kao kad se digne silan vjetar. Neki su se podrugivali govoreći da su se apostoli ponapijali. Potom bi pomuzli krave i međusobno se polijevali mlijekom i moli se Bogu da tako bude i dogodine. 267 Taj blagdan nema određen datum. a Petar im je rekao da čine pokoru i pokrste se jer će tako primiti Duha Svetoga i spasiti se. završavaju se uskršnji blagdani. Budući su Židovi toga dana obilježavali Pedesetnicu u Jeruzalemu je bilo mnoštvo naroda različitih narodnosti.

Nikog svoga ne ugleda nego Ivu slugu svoga. Teže su mi suze tvoje neg na križu muke moje. u tamnicu postavljena. Te se molitve upućuju svecima i sveticama Božjim kao molbe za zdravlje. Oj. MOLITVENE USMENE LIRSKE PJESME Mnogobrojne su molitvene pjesme koje i danas kazivači kazuju. Kato. Katarino.3. Isukrston. Bole li te tvoje rane? “Ne bole me moje rane. tuga mi je oko srca za Isuson. ajme diko!” “Biž otolen. na putu ga uvatiše na križ gori razapeše. Sinoć jesan ja vidila čudnim puton proletiše. Božja ženo. SVETA. KATO. za ne reći moja mati. Teže mi je tvoje uzdisanje 177 . kao preporuka. dosad si mi sluga bija. nit je blizu ni daleko. blagoslov. uspjeh. slugo moja. ti Ivo. vruće čavle pronesoše. oslen si mi bratac mija. otolen se j’ podizala: “Ajme sinko. da je zvizda uvaćena. kao zahvala za uslišane molitve. KATARINO Sveta. sreću. ti otiđi tamo doli. Isus gleda i pogleda ne bi l’ koga svog ugleda. Tute j’ Diva k zemlji pala. Tužno plačuć kroz gradove nać ćeš Divu pokraj grada di raspravlja duge vlase i kaži joj tužne glase.

269 178 . FF Split. Katarini Nekić. U tom mjestu je tada izbila kuga. U jednom gradu u kojem je bio. Bog ti hoće milost dati Sve od kuge ozdravljati Moli za nas sveti Roče Po velikoj tvojoj milosti Amen.10. 1. od koje je i on obolio. Roka i donosio mu hranu. izbila je kuga. Branki Ćićerić. č. Rkp. 15. sv.270 (Pučišće na Braču) Sveti Rok je bio bogat i svoje bogatstvo je dijelio sa siromašnima. 2004. preselila u Zadar. 11. u Pučišći na Braču). sv. U knjizi Molitvice Ante Jurić Arambašić navodi molitvene pjesme iz Kijeva i uspoređuje ih s molitvama iz knjige Duša tilu besidila. Rok je molio za to mjesto i otjerao bolest. te je bio potjeran iz grada. Njegov pas je pronašao sklonište sv. Baričević. godine kazala Tonka Martinić (rođ. Vlasnik je zapovjedio slugama da slijede psa i otkrili su gdje se skrivao sv.1919.”269 (Zadar) ZDRAVO ROKO PRIČESTI Zdravo Roko pričesti. godine u zaseoku Zelenikovac pokraj Jasenica). Otada se štuje kao zaštitnik od kuge. Kazivačica je šezdesetih godina 20. rođena 1924. Rok. god. FF Split. st. Propovijedao je po gradovima riječ Božju. s. Studentici Filozofskoga fakulteta u Splitu. 2005. Sv. u Pučišću na Braču 2005. Rkp.. Pjesme je uglavnom naučila od svoje majke. 270 Studentici Filozofskoga fakulteta u Splitu. godine kazala Nekić (djev. Sakrio se u drugom gradu gdje je živio jedan bogati čovjek. u Zadru 2004. na seoskim prelima i čuvajući ovce. *** U knjizi Duša tilu besidila 120 je suvremenih zapisa starinskih usmenih molitvenih pjesama iz Bosne i Hercegovine.neg na križu moje umiranje.

Čovjek se u toj pjesmi razočarao nepravdama i sudbinom te je priželjkivao smrt. Smrt ga je zatekla.) je jedna od najstarijih humoristično-satiričnih pjesama u svjetskoj književnosti. Uzalud ga je duša odvraćala. Kr. a grob će tijelu biti svo stanje i imanje.4.271 Istovjetno je intonirana mezopotamska pjesma Razgovor gospodara i sluge (oko 1000. a od refleksivnih pjesama poemu Hvalit ću Gospoda mudrosti.) Od asirsko-babilonskih prenja valja istaknuti Razgovor tamarisa i palme. 3-4. (Velik je broj suvremenih zapisa hrvatskih prenja o razgovoru čovjeka i njegove duše. st. pr. g. g. tisućljetna je sumerska civilizacija nestala pod naletom Amorićana. Kr. druzi dok je ono u tuzi. dika i užitak. g.) nalazi se pjesma Kako se tuži duša svrhu tila. 272 Isto. Kr.-VIII. Duša savjetuje tijelo da se odluči pokoriti i da se ne goji jer će u smrdećem grobu u smradu izgnjiti. Odjek sumerske pjesme Čovjek i njegov bog opaža se u biblijskoj knjizi o pravednom Jobu. Inanna odabira zemljoradnika. U Osorsko-hvarskoj pjesmarici je i pjesma Tužen´je zločestoga tila ko preminuje [s] sega svita u kojoj tijelo govori da će pribivati u zemlji do Sudnjega dana. Antologijski je primjer staroegipatskog prenja Razgovor čovjeka i njegove razočarane duše (oko 2250. Duša tijelo upozorava da smrt nema milosti i da drage rastavlja u žalosti. Kr. PRENJA (NADMETANJA) Prenja su moralno-didaktička nadmetanja.). gdje su mu stanja i imanja. pr. 271 Nevenka Košutić Brozović. g. do 2100. U toj pjesmi duša upozorava i prekorava tijelo da će brzo iz njega ići te mora ispovjediti grijehe jer je uživalo u strastima. Razočarani je čovjek odabrao smrt. Čitanka iz stranih književnosti I. palače i postelje. Sumerska je književnost trajala koliko i Sumerani. sva lipost odbjegla. 179 . pr.). g. Babilonska Pripovijest o siromahu iz Nipura (XIII. gdje su mu mladost i jakost. 10-12. Početci staroegipatske književnosti vezuju se uz Staro kraljevstvo. blago koje ljubi vele drago. Zagreb 1996. pr. Kr. pr. a poznavale su ih najstarije civilizacije. str. st. Procvat je te književnosti bio od 2300. Pronalazak i posvećenje trnokopa i dr.272 U Osorsko-hvarskoj pjesmarici (oko 1530. Didaktička sumerska poezija ogleda se u prenjima Emeš i Enten. Tijelo se tuži gdje mu je: ljepota i mladost. Oko 1600. Pjesma je dvodijelna i napisana je osmeričkim dvostihovima i zasigurno je nastala davno prije XVI. Školska knjiga. a na dušu nije mislilo.

13. Novo greblje načinjeno. Anica Nazor i Marija Pantelić. Povijest hrvatske književnosti do preporoda. 180 . 1997. priredio Vjekoslav Štefanić i suradnici Biserka Grabar. MH. na molitvi svetoj staše. Župni ured Kijevo. 273 Prenje đavla s Isusom (Kako se je prel đaval s gospodinom Isuhristom) razgovor je između Isusa i đavola.Tijelo nastavlja tuženje i obraća se družbi miloj i upozorava žive da će i oni umrijeti. Tu se dara naslušalo. sveta slavna čini 113 stihova. skoro tilo pokopano. Za drugim si mramoralo. PSHK. str. 414. Zagreb 2001. čistim postom. gnjilo bilo.. Zagreb 1969. žive ljude pritresalo.275 U suvremenim zapisima duša (umirućem) tilu besidi: ……………………………… “Ej ti tilo. i: Molitvice (nabožne pjesme u selu Kijevu) Ante Jurić Arambašić. U tome prenju đavao nije mogao slušati Isusove riječi te je sa svojom vojskom navalio na Isusa koji je zapovjedio da se oblak spusti na zemlju. Zora. str. MH.274 Velik je broj prenja koja se i danas kazuju. Jure.-420. 274 Mihovil Kombol.. Zagreb 1945. Baška Voda. zahvati đavola “i objesi ga glavom dolje”. 275 Vidi: Marko Dragić. sebi Boga otijaše. ……………………………… Suvremeni zapis prenja Oj divice. di se duša s tilon kara: “Kam’ ti sada amir konja? Kam’ ti sada plug volova? Kam’ ti sada krd ovaca? 273 Hrvatska književnost srednjega vijeka. knj. 1. Duša tilu besidila (hrvatske pučke molitvene pjesme iz Bosne i Hercegovine) Mala nakladna kuća Sv. što me nisi pridisalo. suvom žeđom. DI SE DUŠA S TILON KARA Brnjada spašen biše.

da te sunce ne ograne. iz zemlje iznikoše. mene muke uzimaše. kad je na onom svitu bila. di gori vatra i žerava.” Isus tada ‘vako reče: “Oj Marijo. Gospa kleče na kolina prid Isusa Gospodina: “Oj Isuse lipi sine. sve se trese nebo. 181 . duša gori k nebu gleda. da je primiš gori k sebi. rogi su in ko u magarca. Kad se kune dragin Bogom. mene rane povriđuju. jadnu dušu poljamiše. ispod sela zalazio. krivo klela ranan mojin. goli šljuci ostadoše. Kad se kune ranan mojin. Maglica se sva stiskaše. Crne kite ogrizoše. nit će moći izgoriti. majko moja. nije duša naka bila.Kam’ ti žena uzorita? Kam’ ti dica plemenita? Čime si se ponosio. moli ti se jedna duša. kad si k misi polazio. da te vitar ne zapune. zemlja. Kad se kune mukan mojin. Već se duša krivo klela. crnu zemlju pritiskaše. s kutju se zanosio. krivo klela dragin Bogom. Nit će moći prigoriti. krivo klela mukan mojin. Strašni đadri doletiše. Prostiću joj tamo doli.

Dnevnik. 06. Hrvati sv. SVETI JURAJ Po tradiciji je sveti Jure bio rimski časnik. Genove. Poljičke Republike. retorika. Jure je bio zaštitnik srednjovjekovnoga bosanskog kraljevstva. Naklada P. kao i o kralju Vladimiru. 277 Dubravko Jelčić. priredio Marko Dragić. Senja. Gruzije i td. Mučen je i pogubljen u Kapadociji (Mala Azija) 23. dramatizirana je srednjovjekovna vjerska dijaloška pjesma Muka Isusova. str. Hrvatska usmena književnost Bosne i Hercegovine: lirika. Matica hrvatska i HKD Napredak. 12 sati. Armenije. Lucićevu Vrtalu. str. Na njegovom je grobu izgrađena katedrala. 278 HTV. Budljanskoj pjesmarici i dr. velevlasti. I. Portugala. Pavičić. Pokopan je u Palestini u Lidu. P. ožujka 2005. Engleske.. a o tome svjedoči i gradnja crkve u čast toga sveca u Putalju kod Solina već u IX. Povijest hrvatske književnosti.već će nako potamnit zauvike. godine za vrijeme Dioklecijanova progona kršćana. knjiga 4. st. travnja 303.278 5.-313.276 (Polog kod Širokoga Brijega) Dijaloške su pjesme vezane i uz pasionsku tradiciju. Izvorni pučki napjev Gospinog plača prvi je put izveden na Hvaru 1510. a nalaze se u Trogirskoj pjesmarici.). g. Sv. Od srednjega su vijeka u usmenoj komunikaciji legende o Svetom Juri. 276 182 .277 U drugoj polovici XV. Visa. Lovrana. Juru posebno štuju. Barcelone. (drugo znatno prošireno izdanje). godine. Sv. 312. Juri posvećena je i crkva u Podbrežju kod Zenice za vrijeme Kulina bana (1193. Do naših dana sačuvao se običaj kantanja Muke Isusove na Veliki petak. Sarajevo 2006. 23. Zagreb 2004. Pjesmarici Miše Vrančića. stoljeću. epika. VERSIFICIRANE LEGENDE Kroz minula stoljeća do naših su dana u usmenoj komunikaciji sačuvane versificirane legende: Sveti Jure i zmaj ognjeni i Sveta Kate. Iznimno je štovan svetac kod mnogih naroda. Hrvatska književnost Bosne i Hercegovine u 100 knjiga.

Eto tebi lijepo proljeće. Daniele Farlati (1690. Mostar 1996. 5. I. Leksikon ikonografije. pridodana je Kačićevu Razgovoru ugodnomu.279 Godine 1380. Ta je pjesma “transkribirana i objavljena početkom” XX. Veseli se Bosno slavna. Jure. str. Juri koji je kopljem probo zmaja i tako spasio Širin grad.-VIII. običavala izvoditi svake godine na Dan sv.– 1733. nastala je prva hrvatska lirska pjesmarica. koju će ti Jurjevdan donijeti. o glasovitoj njegovoj pobjedi u kojoj je ubio zmaja”. Juri.) navodi da se pokatkad običavalo prije svete mise u “Jurjevoj crkvi u Kaštel Sućurcu recitirati vrlo zbijenom mnoštvu s povišenog mjesta (…) ugodnim ritmom hrvatski pisanu povijest o životu i mučeništvu sv. a u njoj je prva pjesma Pisan svetoga Jurja. Jurjev danak iđe i još će ti ljepša radost doći. Versificirana legenda o sv.280 Ta se legenda kod Dalmatinaca skoro od VII. od staroga fakta i zemana. Kod Širen grada bjeloga. koju će ti Jurjevdan donijeti. Venecija. Kršćanska sadašnjost. pripovijeda se o čudesima koja su se dogodila po zagovoru sv.-14. legende pripovijedaju o njegovoj mučeničkoj smrti. Jure koji je kopljem proboo zmaja.–1819.Od 6. st. 308. st. tiha rosa zeleni livada i još će ti ljepša radost doći. Diljem Bosne i Hercegovine i Hrvatske Hrvati i danas kazuju (prozne i stihovane) legende o sv.) u djelu Illyricum sacrum (sv. a od tada do danas u usmenoj je komunikaciji motiv sv. među kojima je i ova: SVETI JURE I ZMAJ NEMILI Oćemo li jednu zapjevati. 279 183 . 280 Miroslav Palameta. str. tu zeleno jezero bijaše. Tebi nosi ugodne darove. liturgike i simbolike zapadnog kršćanstva i Uvod u ikonologiju Radovana Ivančevića. 10. Od 12. Sveučilište u Mostaru. st. koja si no na glasu odavna. st. Jure u njegovim svetištima. Juraja. Zagreb 1990. Diljem književne baštine. 13.-310. uredio Anđelko Badurina. 1751.

Sav se Širen redom obredio. ja ću tvoga zmaja pogubiti. 30.” Ona njemu rukama odgovara: 45. 35. iz onog zelenog jezera. 184 . gizdava djevojko. tu se grozno skupa naplakaše. Božju je pomoć zazivao: “Božja pomoć.15.” I još joj reče vojvoda Jurko: “Oćeš moju viru virovati. lijepo svoju ćercu obukao i dao joj širensku gospodu. roda viteškoga. pa gospoda natrag pobjegoše. Od naglosti pram gradu iđaše. sad će izać zmaj proždera.” Govori joj vojvoda Jurko: 50. “Muč. pa je redak kralju dolazio. gizdava djevojko. pa će t’ sa mnom prožderat zajedno. iskakaše gradu na bedeme. da on dade ćercu jedinicu. koja tješe biti za kraljicu. 20. tu nemili zmaj prebivaše. al’ od tuge i nevolje one. Kad su bili nasred polja ravna. mojim se krstom pokrstiti. Djevojka je i od sebe lipa. on skakaše gradu na bedeme 25. i padaju mrtve na stotine. ne boj se. da je vode preko bila grada. Buduć Jure. što pogubi zmaja ognjenoga. mlađena je i visoka lipa. 40. “Bjež odatle. grad mu dade mita i darove: Na dan ovcu i mladu djevojku. ne gledajuć ucviljenu majku. Pa padaju mrtve na stotine. a djevojku cvileć ostaviše. neznani junače. Kad se kralj dobro naplakao. Ako njemu mita ne dadoše.

Sve se krsti što u gradu biše i pravom se Bogu pokloniše.” “Vidim Jure tvoje hrabrosti 80. ranjen zmaj zviždi straovito. ja ću tvoju viru virovati i tvojim se krstom pokrstiti. priznaj kripost Boga istinoga. ne izmiče junačkoga oda. 70. 85. Pojas dade gizdavoj djevojci. pristojan je te desnice tvoje.” Istom oni u riječi biše.” I krsti se nasrid bila grada i s njim vojske dvadeset iljada. 185 . o Širen kralju i prevari akarona svoga. ja ću tebe od njeg izbaviti. I evo ti pola kraljevstva moga.” “Kad su tebi to dala nebesa. I evo ti draga ćerca moja. neka bude zaručnica tvoja. 60. zmaj nemili jezero zamuti. da mu dadne velike darove. 90. pa je svilen pas otpasao. kad moreš činiti takva čudesa. pa je tude on zmaja svezao. u naglosti prema njima iđe. a Jure viče tanko glasovito: “Pokrsti se. pa povika Isus i Marija.55. mala plaća dostojanstva tvoga. Al’ mu Jure dara ne htjedoše. “Dajem ti prsten s ruke svoje. Bojnim kopljem zmaja ubio. A da vidiš vojvode Jurke. ljuta zmaja da vodi u ruci. 65.” Al’ mu Jure dara ne htjedoše. Kralj ga vodi u svoje dvorove. 75. i da imaš nebeske kriposti. Oćeš moju viru virovati i mojim se krstom pokrstiti. Kad su preko polja išli.

321. stavio joj prsten na ruku i uzeo je za svoju nebesku zaručnicu.95. sve idole stare. Juru (Đurđa) štuju Srbi. Matica hrvatska i HKD Napredak. vrh Biokova zove se Sveti Jure i td. Djevica je zamolila Isusa da uzme Katarinu za svoju službenicu.281 (Majdan kod Mrkonjićgrada) Neki toponimi baštine ime po sv. sve u strahu Boga velikoga. Prema legendi Katarina je prije krštenja u snu vidjela Djevicu Mariju kako u naručju drži dijete Isusa. kod Kraljeve Sutjeske (stolnoga mjesta srednjovjekovnih bosanskih kraljeva) nalazi se Jurjevo vrelo. 281 Hrvatska usmena književnost Bosne i Hercegovine: lirika. Tako.45. A ja iđem od mista do mista. 2004. da pjevamo. na daleko bila poznata po svojoj ljepoti i učenosti. Kad se probudila. st. Aleksandru rimskom cesaricu 105. vidjela je prsten na svojoj ruci i nosila ga je do kraja života. Juri bit će još riječi u ovoj knjizi. već mu Jure vako govorio: “Ti obori. u Aleksandriji u Egiptu. str. Sarajevo 2006. retorika. IV. 282 FTV. epika. pitala se kako bi se svidjela malome Isusu i do krštenja se nije smirila.” 100. Katarina je. pa sagradi crkve i oltare. Juru. primjerice. Potječe iz plemićke obitelji koja je kraljevskoga podrijetla. U Bosni i Hercegovini sv. priredio Marko Dragić. 186 . Hrvatska književnost Bosne i Hercegovine u 100 knjiga. Muslimani su posebno štovali sv. međutim. knjiga 4. da se veselimo. i krv proli za svog Isukrsta i podnese vele muke dosta A mi da smo zdravo i veselo. 282 (O sv.-324. Juri. ali je dijete okrenulo glavu rekavši da ona nije dosta lijepa. Tere Jure u Perziju ode i on mnoge obrati narode i obrati gospoju kraljicu. Kad se Katarina probudila. 9.) SVETA KATARINA Sveta Katarina Aleksandrijska rođena je u 3. 12. Nakon krštenja Krist joj se ponovno pokazao u snu. propovidat viru Isukrsta.

te da je tako iskidaju na komade.U to je vrijeme car Maksimin II. U Katarinu se zaljubio poganski kralj. Katarina s knjigom koja predstavlja njezinu učenost. knj. Kršćanska sadašnjost. Katarina je odlučila posjetiti cara i odvratiti ga od njegove odluke. Zanesen njezinom ljepotom ponudio joj je brak. Zagreb. ali pod uvjetom da ona napusti Kristovu vjeru.284 U kršćanskoj je tradiciji sveta Katarina zaštitnica djevojaka.) i u Budljanskoj pjesmarici (XVII. Međutim. rano umro. liturgike i simbolike zapadnog kršćanstva i Uvod u ikonologiju Radovana Ivančevića. snažan je plamen s neba uništio kotače. Katarine i Krista.). kralj.277. st. Iznenađeni car pozvao je najučenije filozofe da pobiju vjeru. Tada su Katarini odrubili glavu. Mnoge slike prikazuju zaruke sv. Uzalud je car glađu pokušavao na pokornost prisiliti Katarinu. U nekim je slikama sv. Katarina je radije odabrala smrt i kralj je naredio da joj odrube glavu. 324-325. U kršćanskoj ikonografiji sveta Katarina se obično prikazuje s krunom na glavi. st. str. s palmom koja simbolizira pobjedu te s mačem koji simbolizira mučeništvo i pobjedu. Versificirane legende o sv. dok se presuda izvršavala. 283 187 . Početkom 21. a Katarina utamniči. priredio Anđelko Badurina. ali je ona to s gnušanjem odbila. Katarine. mnoge Hrvatice u Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini kazuju lirske pjesme o starokršćanskoj mučenici sv. Katarini potječe iz latiničnog rukopisa časnih sestara Sv. Marije u Zadru s konca XV. Leksikon ikonografije. Htio je Katarinu dovesti u svoj dvor. 1. Očajnički je naredio da je svežu između četiri kotača optočena oštricama. 274. priredio Vjekoslav Štefanić i suradnici Biserka Grabar. Anica Nazor i Marija Pantelić. 284 Hrvatska književnost srednjega vijeka. st. Anđeli su joj donosili hranu. izabrao Aleksandriju za glavni grad svoga dijela carstva. Tu su legendu zadarske redovnice u koru recitirale na Dan Sv. PSHK.283 Zapis legende o sv. te su se obratili na kršćanstvo. Odlučio je iskorijeniti sve kršćane. Razjareni car je tada donio smrtnu presudu za sve kršćane osim Katarine.. Katarini kojoj je otac. a tada: Divičanska krv se lila. str. Katarini nalaze se u Korčulanskoj pjesmarici (XV. u ruže pritvorila. Katarina ih je zasjenila. Car je naredio da se filozofi pobiju. Zagreb 1990. 1969. st. Rumene su ruže cvale. koja predstavlja kraljevsko podrijetlo. a ona je carevu ženu s pratnjom obratila na kršćanstvo.

sv. Mene j’ Gospa zaručila.) SVETA KAJA. 324.285 ………………………. knjiga 4. odšetajte One kosti izvadite. epika.” Kad se navršilo devet godinica ravni: “Ajte. str.” Kad je kralj razumija On je slugan naredija: “Ajte. I Kaju na ustre raznesite.cilom svitu mirisale. A Isus mi prsten dava Da ga nosim u raspašću. retorika. Matica hrvatska i HKD Napredak. odšetajte I kola naperite. I ustre naoštrite. Nikoli Taveliću. priredio Marko Dragić. Hrvatska književnost Bosne i Hercegovine u 100 knjiga. Seser prosi na sve strane od otalen Irudane. Neka tavni devet ravni. sluge. SVETA BILA Sveta Kaja. Nek’ se sunca nasunčaju I miseca nagledaju. Ceciliji i dr. Sarajevo 2006. sveta bila pa se ne ti udavati. 285 Hrvatska usmena književnost Bosne i Hercegovine: lirika. ni za grije poznavati. sluge.” Kad su sluge došle prid tavnicu Sva j’ tavnica ka danica.” “Volim ode vaik stati neg’ se tvoja žena zvati.-326. (Danas u Dalmaciji kazivačice kazuju i stihovane legende o sv. I u tavnicu je stavite. “Vidiš tute vaik stati neg se moja žena zvati. 188 .

rođena 1921. Misecon se opasala. Perković. Kazala joj je Marija Brković rođ. ako gine tilo moje Nek’ ne gine duša moja. moj kralju. Misecon se opasala. Da ti kažem jedno čudo. u Zadru 2004. 2004. Sinu Božji budi ‘valjen Po sve vika. godine.U njoj sidi Kaja ka divica. Rkp. 286 189 . Prid njon puna trpezica Kruva pribiloga i mesa debeloga. FF Split. odšetajte I vi peć ugrijte Kaju u peć zaprećite. sluge. zvizdon kapu napuljala.” Kad je kralj razumija on je slugan naredija: “Ajte.286 (Zadar) Zapisala je Katarina Nekić. Kad su tako opazile one natrag usprednile. zvizdon kapu napuljala. Al’ ti pusti tio rosu Da zaladi oganj vatre. gospodaru. Anđeli joj svićon svitle.” Kad to Kaja oču. A oko nje se anđeli savijaše Na nebesa je odnesoše. Anđeli joj svićon svitle. godine. Kaja Boga zavapija: “Bože mili.” Kad joj ništa ne mogaše U more je uvališe. “A. A ona bile knjige štije. Amen. Kad smo došli prid tavnicu sva tavnica ka danica u njoj Kaja ko divica.

pa slugama poručuje: “Brzo na put požurite i ni časa ne kasnite.SVETA KATE.” Virne sluge potekoše Katu u dvor dovedoše. Isus ju je zaručio. doć u moje bile dvore. u matere jedinica. Kralj joj tada progovara i pogodbu strogu stvara: 190 . u lipoti i kriposti. u Isusa zaručnica. Kata cvita u milosti. bile dvore očarala. bile dvore obasjala. Livom rukom prstenova. Da mi bile dvore krasi i milinom srdžbu gasi. daj i nama svete masti. desnom rukom znamenova. da se njome namažemo i za grijehe pokajemo. na blag danak u nedilju. Od mudrosti Kata sjala. a prsten joj srcem sjaje. Od lipote Kata cvala. Sveti znamen čar joj daje. Kata mora prije zore. VELEVLASTI Sveta Kate. otac kralj. Kralj poganski za nju čuje. pogodi je kao malj. Osta Kata sirotica. velevlasti. velevlasti i oblasti. Umri Kati.

nego Krista ostaviti. Amen. retorika. priredio Marko Dragić. ni za glavu. Anđeli se okupili. Kad ostaviš zaručnika. str. cilom svitu mirisale. knjiga 4. neću gazit viru pravu. Ako ne će tako biti. Matica hrvatska i HKD Napredak. Divičanska krv se lila. 191 . Najveća je moja dika. Božja dika.“Moraš Krista ostaviti. 324. cilom dvoru bit ćeš dika.” Kada kralju biše jasno. u ruže pritvorila. O Isuse budi valjen. on je dade pogubiti i glavu joj odrubiti. tvoju slavu oblatiti. ja ću tebe pogubiti. Radije ću mrtva biti. Blista Kata. po sve vike vikov. da bi mogla slavna biti.-326. da će Kata umrit časno. Sarajevo 2006. u raj Katu tad odnili. epika. imat Krista zaručnika. pokraj Krista zaručnika. Rumene su ruže cvale. Hrvatska književnost Bosne i Hercegovine u 100 knjiga.287 (Dragićina kod Gruda) 287 Hrvatska usmena književnost Bosne i Hercegovine: lirika. tvoju glavu odrubiti.” Na to Kata progovara kralju vako odgovara: “Ni za slavu.

mili Bože. cmili teško i nevolja mu je. a sužanj sam starca babe tvoga Samojila. Ona mu je besidila mlada: “Što ti mi je. nisam vidi’ mile majke moje. moj sužnji nevojni? Što niz obraz grozne suze roniš? Oli ti je stanje dodijalo u tamnici lošoj kući mojoj?” Odgovara sužanj Vladimire: “Duše moja. Jur je ovo devet godinica. tiho zboriš. nego sam se majke uželio i mojega dvora bijeloga. i njemu je tiho besidila: 192 . neg sam sinac kraja slovinskoga. da me pusti do dvora mojega. ponizno govoriš. Kosara divojka. stanje mi je dodijalo teško u tamnici lošoj kući tvojoj. lipa ćerca kraja bugarskoga. moj sužnji nevojni. a na viru opet ću mu doći.” Kad to čula Kosara divojka. Začula ga Kosara divojka. ja se nisam junak oženio.VLADIMIR I KOSARA Procmili’ je sužanj Vladimire u tamnici krája bugarskoga. i šeta se babi u kamari.” Besidi mu Kosara divojka: “Spovidi se. da ga bor ubije! Na božju me viru privario. Od tega mi ni na pamet nije. Moli babu tvoga velikoga. ža’ ti joj je bilo. u tamnicu mene postavio. rek bi da si roda gosposkoga?” Govori joj sužanj Vladimire: “Ma ja nisam roda gosposkoga.

“O moj babo. kako da ne čuje. moj sužnji nevojni. sužanj Vladimire. kraj mu dava ćercu jedinicu za njegovu dragu zaručnicu. da pušćiva sužnja Vladimira. velo dobro moje. ja ti ne ću od krajestva ništa.“O tako ti. lipa ćerca kraja bugarskoga. za mojega draga zaručnika!” -“Vele luda Kosara divojko.” Kad izajde tamnici na vrata. 193 . jer se babi vije o grjavce. ma najveće sužanj Vladimire. neg mi pusti sužnja Vladimira za mojega draga virenika!” Više mu se s manjim ne mogaše. a treći mu nojte obrižuje. i pusti mi sužnja do jednoga ma ne sužnja moga Vladimira!” . i vodi ga u kamare svoje. tri barbira ona nahodila. babo dobro moje. velika ti hvala. u tamnicu nogom udarila: “Ustani se. babo dobro moje. svi ti sužnji u tamnici cmile. Opet mu je mlada govorila: “Ustani se. i otari grozne suze tvoje. jer te zove Kosara divojka. Ona pojde tamnici na vrata. a za nje je draga virenika. jer te draga zaručnica zove!” Muči sužanj. Pusti mi ga. a drugi ga striže. ti vazimaj ključe od tamnice. on joj dade ključe od tamnice. Žuta mu je do pojasa brada. Mili Bože. jedan brije. hitila ga za bijele ruke. žuti su mu brci do za uho. i izajdi tamnici na vrata.

dakle. skoro upola manje od Kačićeve pjesme. Mladost.289 (O kralju Vladimiru bit će još riječi u poglavlju Povijesne predaje. prelepa vinska jagoda pred Majkom Božjom Bistričkom. Usmenu legendu o kralju Vladimiru.) 6. Stihovane legende o kralju Vladimiru obuhvaćaju epizode: usužnjenoga Vladimira. Legendu o kralju Vladimiru fra Andrija Kačić Miošić u Razgovoru ugodnomu navodi i u proznom i versificiranom obliku (150 stihova). knj. Zagreb 1995 str. prvi je zapisao pop Dukljanin. Stipe Botica. oslobađanje Vladimira i njegovu ženidbu s Kosarom. 119-120. dakle. knj. 1. g.I dava mu po krajestva svoga. str. Hrvatska usmenoknjiževna čitanka. ROMARSKE PJESME Romarske su vjerske pjesme koje su pjevale skupine hodočasnika. susreta s Kosarom. ZACVELA VINSKA JAGODA Zacvela vinska jagoda. napisale Maja Bošković – Stulli i Divna Zečević. (Nema podataka da li je pjesma o kralju Vladimiru bila u usmenoj komunikaciji prije Kačića. pa ga šaje dvoru bijelomu. Navedena lirska pjesma Vladimir i Kosara nalazi se u Hrvatskim narodnim pjesmama. Liber. Ta pjesma ima 81 stih. Korčula) *** Usmeno-književni žanrovi se pokatkad preoblikuju. Vesela bodi Maria. Školska knjiga. da pozdravi milu majku svoju. * Višestruke su interferencije usmene i pisane književnosti. VI. 288 194 . 289 Povijest hrvatske književnosti. Ta je legenda nadahnula Kačića Miošića da narodnim stilom spjeva Pismu od kralja Vladimira.) Vjerojatno je Kačićeva pjesma prešla u usmenu komunikaciju. 72. 1914. 288 (Smokvica. Zagreb 1978.

prelepe žute križece. Majku Božju Bistričku. Školska knjiga. Zagreb 1995. Vesela bodi Maria Majka Božja Bistrička. vesele dare nosiju. Mariu mi darujemo z jednom zelenom kiticom: Mariu mi darujemo z lepimi drobnimi čiselci.veseli tvoji romari. Ponizite se vse gore kaj bomo vidli Zagorje. Bronzin na kominu Vidi: Stipe Botica. grešna tela napajaju. Pred njom cvete jagoda s kem se meše služiju. 290 195 . Jezuša mi darujemo z lepimi žutimi križeci. Prelepo drobno čiselce. 27. veselo k tebi odiju.290 (Zbelava) U Bosni i Hercegovini nisu zabilježeni primjeri romarskih pjesama. str. Hrvatska usmenoknjiževna čitanka.

Botica. Čubelić. D. uredio Antun Šoljan. F. 12. Znanje. Botica. 1. 10. sv. Zagreb. 1972. 2. 11. Hatidža Krnjević. Zagreb 1996. Delorko. Urednik I. Zavod za izdavanje udžbenika. Školska knjiga. MH. 9. dr. Lirske narodne pjesme (Antologija) IV. Zagreb. Zagreb 1906. Povijest i historija usmene narodne književnosti. Stipe. Stipe. 3. 196 . Tvrtko. Zagreb 1960. zajednica.o. Usmeno pjesništvo u obzorju književnosti. Andrija. Lirske narodne pjesme. Stipe. Sveučilišna naklada. Biblija i hrvatska kulturna tradicija. Vl. Pogled na ideologiju narodne poezije. Botica. 4. sv. izdanje. izdanje. Botica. Matica ilirska. Đenana Butorović. V. Zagreb 2003.IZVORI I LITERATURA 1. III. Narodna književnost. Istarske narodne pjesme. Zagreb 1997.. Lijepa naša baština (književno-antropološke teme). urednik dr. 7. 15. Korizmeno-uskrsni običaji hrvatskog puka u prvoj polovici XX. Zagreb 1998. Školska knjiga. Zagreb 1963. Filozofski fakultet Zagreb. knjiga II. Čubelić. Bosansko-hercegovačka književna hrestomatija.. Usmene lirske pjesme. Bosanski prijatelj. nakl. Školske novine d. pučka pobožnost. stoljeća. Olinko. Hrvatska usmenoknjiževna čitanka. VI. 5.o Zagreb 1994. drugo izmjenjeno i dopunjeno izdanje. dr. Stipe. Stipe. Petar. Sarajevo. Maja. 16. Institut za narodnu umjetnost. 6. Boranić. Zbornik za narodni život i običaje južnih Slavena. Zagreb 1995. Božić. Hrvatski uskrsni običaji. Zbornik Kačić. 1984. 8. običaji u Belom na otoku Cresu. 17. Zagreb 1990. Golden marketing. 100 najvećih djela svjetske književnosti. Split 1961. knjiga XI. SHK. Biserno uresje (izbor hrvatske usmene ljubavne poezije). Jukić. Bakotić. Zagreb 1861. Školska knjiga. Botica. Jasna. Čapo-Žmegač. Tvrtko. izdanje. Čubelić. Zagreb 1978. 14. Botica. Ljubomir Zuković. 13. Andrija Kačić Miošić. Zagreb 1972.. Stipe. Tvrtko. Jugoslavenska akademija znanosti i umjetnosti. Bošković-Stulli. Zagreb 1995. Bortulin.

priredili Radoslav Medenica i Dobrilo Aranitović. Univerzitetska riječ. Narodne pjesme s otoka Zlarin. Delorko. Split 2008. knjiga 4. Mala nakladna kuća Sv. Narodne pjesme otoka Hvara (prema zapisima osmorice sabirača Matice hrvatske u devetnaestom stoljeću). Dragić. Hrvatske narodne balade i romance. br. 3. Narodna umjetnost. br. Dragić. Baška Voda 1995. 24. Delorko. Zagreb 1979. 96-117. Zlatna jabuka. str. Delorko. 32. 197 . godišnjak za kulturno i povijesno naslijeđe br. običaji i ophodi u hrvatskoj tradicijskoj kulturi. 22. epika. Olinko. Tuj tunja tu jabuka (Hrvatske narodne lirske pjesme iz Rame). Ladarice. 31. 21. Šurmin. br. 1 (1-196). 275-296. Drvo badnjak u kršćanskoj tradicijskoj kulturi. Olinko. Zagreb 1908.. II. 26. knjiga. Zagreb 1956. Jure. 25. Narodne pjesme s otoka Brača. MH. str. MH. 28. Marko. Zagreb 1980. Nikšić 1987. 67-91. Dragić. 20. Marko. Delorko. 29. Duša tilu besidila (hrvatske pučke molitvene pjesme iz Bosne i Hercegovine). 369-390. Croatica et Slavica Iadertina. Dr. Osvrti).-12. Olinko. kraljice i dodole u hrvatskoj tradicijskoj kulturi i slavenskom kontekstu. Baška Voda 1997. Hrvatska usmena književnost Bosne i Hercegovine: lirika. retorika. Delorko. Marko. Delorko. Katolički bogoslovni fakultet Sveučilišta u Splitu. 21. Hrvatske starinske narodne pjesme sakupljene u naše dane po Dalmaciji. Crkva u svijetu br. Marko Sveta tri kralja u hrvatskoj tradiciji. 1 (1-192). Marko. Dragić. Katolički bogoslovni fakultet Sveučilišta u Splitu. Dragić. str. Zora. Hrvatska književnost Bosne i Hercegovine u 100 knjiga. Matica hrvatska i HKD Napredak. Povijest književnosti hrvatske i srpske. Erlangenski rukopis (Zbornik starih srpskohrvatskih narodnih pesama). Split 1969.. Delorko. Olinko. Mostar 2007. 17. Apotropejski obredi. 30. Marko. Ljuba Ivanova. Dragić. Mala nakladna kuća Sveti Jure. Olinko. Čakavski sabor. Đuro. Split 2007. Odjel za kroatistiku i slavistiku. Zagreb 1975.18. 19. Split 1976. 11. 33. Otimanja zaboravu (Dojmovi. str. Olinko. Sarajevo 2006. Sjećanja. MH. Zagreb 1988. Marko. Dragić. Hercegovina. 23. Zadar 2007. 27. Narodna umjetnost. Sveučilište u Zadru. Olinko. Crkva u svijetu br. Zanemareno blago.

Hrvatski sabor kulture. Zagreb – Ljubljana 1987. Grgec. priredio Vjekoslav Štefanić i suradnici Biserka Grabar. Vanda Babić i mr. Hrvatski etimološki rječnik. knjiga prva. PSHK. Grafos. (Pričalice i lakrdije). 47. Zagreb 1951. 26. Nikola Andrić. sabrao Martin Meršić. Zora. Helwing. Split 2005.. Zagreb 1943. Milovan Godinu dana hrvatskih narodnih običaja. K. Hrvatske narodne pjesme. Beograd 1987. 48. Split 2007. AGM. Luka. s francuskoga preveo Goran Rukavina. Sveučilišta u Zadru. Odio drugi. sveska prva.34. Eric A. Zagreb 1944. Aron. Glazier. X. 42. Narodni slavonski običaj. 51. Gavazzi. Zagreb 2002. Anica Nazor i Marija Pantelić. MH. Zagreb 1991. Razmišljanja o usmenosti i pismenosti od antike do danas. 2. 1. Zagreb 1846. vlasnik. Ilić Oriovčanin. knjiga. 278-280. Heffler. Zadar 2006. Hrvatski običaji. Hrvatske narodne balade i romance. Havelock. 49. Problemi narodne kulture u srednjem veku. Alemko. sc. 45. Muza uči pisati. Novinsko-izdavačko i štamparsko poduzeće Čakovec 1964. Hrvatska književnost srednjega vijeka. Josip Miletić. Monika Suvremena katolička enciklopedija. uredio dr. (ženske pjesme). Split 2008. MH. Gerard. Zagreb 1909. s ruskog prevela Lidija Subotin. Ženske pjesme. Petar. 38. 39. Zagreb 1993. Odjel za kroatistiku i slavistiku. MH. Genette. Književni krug Split. A – E. Josip Matasović. uredio Olinko Delorko. uredio dr.. Hrvatske narodne pjesme. Hrvatske narodne pjesme. Razvoj hrvatskog narodnog pjesničtva. 44. Gurevič. 43. Hrvatske narodne pjesme. Frangeš. August Cesarec. broj. Grgec. priredili doc. 37. Ivo. priredio Stipe Botica. Zbornik studentskih radova. 46. Michael. 50. 41. Zagreb 1969. 35. Ceres. Književni krug Split. redakcija i komentari Vinko Žganec. Hrvatska državna tiskara. Zagreb 1914. 36. Zagreb 2003. Narodna starina. 40. Sveska druga. Jačkar hrvatske narodne jačke iz Gradišća. (romance i balade). knj. Nikola Andrić. str. Ferdo. Gluhak. sc. priredio Stipe Botica. knjiga peta. Zagreb 1931. Krisnice i Zeleni Jure u karlovačkoj okolici u XIX stoljeću. Knjiga šesta. glavni i odgovorni urednik Dr. III izdanje. Fikcija i dikcija. 198 . knjiga druga. dr. Povijest hrvatske književnosti. Slobodna Dalmacija. Petar Hrvatske narodne pjesme.

od 1842. Etnologija. priredio Jakša Ravlić. Izdanje hrvatskih srednjoškolskih profesora. Kekez. Etnologija. IV. NS. Sarajevo 1969/1970. 229-231. Školska knjiga. Zagreb 1986. priredio Jakša Ravlić. sv. Kuba. u: Škreb – Stamać Uvod u književnost. Pjesme i napjevi iz Bosne i Hercegovine. 299-318. knj. Kekez. Srpski rječnik. 199 . Junačke narodne pjesme (hrvatske i srpske). Antologija narodnih balada. Bratoljub. Mihovil. Povijest hrvatske književnosti do preporoda. SV. Bugaršćice. str. str. Split 1889. Stef. izdanje. Srpska književna zadruga. Zagreb 1925. 54. V. Sarajevo 1984. Kombol. P. Klaić. Radmila. PSHK. Košutić-Brozović. Dujam Srećko. Razmišljanja od Muke Gospodinove poglavlje XII. 59. knjiga 11. Nevenka. i XVII. Naklada P. 66. XV-XVI. Narodni običaji stanovništva Lištice. 64. Organizator. Zora i Matica hrvatska Zagreb 1972. Zagreb. 63. (drugo znatno prošireno izdanje). Aleksandar Zrcalo od ispovijest. Pavičić. stoljeća. Milan Strašek. Čitanka iz stranih književnosti 1. 60.52. Ludvik. 57. Čitanka iz stranih književnosti 2. Košutić – Brozović. Kajmaković. poboljšano izdanje. Zagreb 1977. Vuk. Glasnik zemaljskog muzeja Bosne i Hercegovine. Marjanska vila ili Zbirka narodnih pjesama sakupljenih u Spljetu. 1852. Jelčić. Rječnik stranih riječi. Radmila. stoljeća. 67. I. Zagreb 1980. Kajmaković..-IX. XXIV/XXV. Krnjević. u: Zbornik proze XVI. knjiga 11. 56. 53. istumačen njemačkijem i latinskijem riječima.. Povijest hrvatske književnosti. 55. 62. NS. 68. Globus. Kolo (Almanah). 69. III. do 1953. I.1996. 65. (1704). Hatidža. Školska knjiga. Nevenka. Beograd 1978. priredio dr. Zagreb. Kombol – Novak. Josip. 61. Hrvatska književnost do narodnog preporoda. Školska knjiga. Karadžić. Glasnik zemaljskog muzeja. Beč u štampariji jermenskoga namastira. u: Zbornik proze XVI. Svjetlost. Sarajevo 1961. Josip. Komulović. MH. Usmena književnost. Nakladni zavod MH. Zagreb 1996. Bartol Život Gospodina našega Isukrsta. i XVII. Dubravko. 58. Karaman. Zagreb 1945. Maskirani ophodi. Kašić. neizmjenjeno izdanje. PSHK. Zagreb 1996. Zora i Matica hrvatska Zagreb 1972. Zagreb 2004.

D. Hrvatske narodne pobožne pjesme. 82. Folklorno kazalište. Lahner. Ivan. Sarajevo 1979. Tomislav. 79. Sarajevo. MH. MH. izdanje. Stara Slavenska religija u svjetlu novijih istraživanja posebno balkanoloških. Matija Petar izbor iz djela. Boranić. Špiro. Zbornik za narodni život i običaje južnih Slavena. Narodne pjesme srpsko-hrvatske. Vlajko Palavestra. 1. Leksikon hrvatskih pisaca. Uredio Anđelko Badurina. Zagreb 1902. sv. 215-223. priredili dr. 88. Narodna književnost (izbor studija i članaka o narodnoj književnosti). Macan. Zagreb 1932. liturgike i simbolike zapadnog kršćanstva i Uvod u ikonologiju Radovana Ivančevića. 71. Stanislav. Mikac. Zagreb 1933. Lozica. III.1925. III. MH. 72. D. Narodne lirske pjesme. 81. priredio Olinko Delorko. Zagreb. Molitvice (nabožne pjesme u selu Kijevu) Ante Jurić Arambašić. Svjetlost.). 200 . 78. Katančić. Leksikon ikonografije. II. Duvno 1973. urednik dr. Zagreb. Poganska baština. 109-184. Zagreb 2002. Povijest hrvatske književnosti u Dalmaciji i Dubrovniku. Zagreb 2000. Zagreb 2001. Golden marketing. Mijatović. Božo. Špiro. Zagreb 1926. Jakov. Kršćanska sadašnjost. 84. str. knj. Zagreb 1996. izdanje. 224-234. IV. knjiga 23. Knjiga XXIX. Godišnji običaji (Brest u Istri). pripremio Branko Vodnik. M. Hrvatske narodne pjesme. 75. Zagreb 1990. Jeronimska knjižnica. 1973. Kulišić.70. Gorica 1925. Milorad. Narodne pjesme (O 1000-godišnjici kraljevstva hrvatskog 925. 1. PSHK.. autor koncepcije Krešimir Nemec. sv. Zora. 74. Anđelko. 80. Medini. Stjepan. JAZU. Boranić. Erasmus naklada. 73. Društvo Sv. Lozica. Školska knjiga. Ivan. Mažuranić. Zbornik za narodni život i običaje južnih Slavena. 23. knjiga 9. 1. urednik dr. Knjiga XI. Mohora za Istru. Župni ured Kijevo. JAZU. 87. 86. 83. izdanje. Gange. Godišnjak. Marjanović. Sarajevo 1974. Milanović. 76. 1963. knj. Zagreb 2004. 77. i 25. Juraj. Centar ZA balkanološka ispitivanja. 85. lirske. Čaranje i gatanje. Hrvatska istarska pjesmarica. str. Đenana Buturović i dr. Zagreb 1926. Knjiga XXIX. str. Značaj slovensko-balkanske i kavkaske tradicije u pručavanju stare slovenske religije. Crikvenica 1907. 1924. Kulišić.

1-86. Liber. Golden marketing. 3912.. D. Neven (časopis). Miroslav. izdanje. Perić-Polonijo. sv. knjiga XXVIII. Rudan. August. Tanahna galija. Crnoj Gori. Izbor iz usmene poezije. knj. Izvori europske književnosti. 105. Univerzal. 1. Matej. (Umnožen rukopis. 1996. Zbornik za narodni život i običaje južnih Slavena. Mavro Kraljevstvo Slavena. II. Primjerak se nalazi u Franjevačkoj knjižnici Mostar.) 104. Pregled narodne književnosti s primjerima i teorijom. 201 . 93. Povijest hrvatske književnosti. Mladost. napisale Maja Bošković – Stulli i Divna Zečević. Fran. Split 2005. (priredio Franjo Šanjek). 90. Ivo. Palameta. Pilar. Knjiga o Božiću. A – E. Diljem književne baštine. “Istra kroz stoljeća”. 97. sign. Tanja. u: Uvod u književnost (urednici Fran Petre i Zdenko Škreb). Zagreb 1986. Pula-Rijeka 1983.89. grm grmi. 91. Skupio ih po Boki Kotorskoj. Orbini. Petre. Božić i božićni običaji u hrvatskoj narodnoj kulturi. Rihtman-Auguštin. Nadbiskupska tiskara Zagreb. Suton. do 1858. Zagreb 1978. 94. Narodne satirično-zanimiljive Podrugačice. Rodić. Jerko. Sveučilište u Mostaru. urednik dr. Ogledi iz usmene književnosti. str. Oberški. Zagreb1876. Vjerski život i običaji Zapadne Hercegovine. Šenoa. Zagreb 1995. 98. Split 1996. 96. Janko Biblijska povijest Staroga i Novoga zavjeta. Zagreb 1955. Helwing. Zagreb 1999. Jugoslavenska akademija znanosti i umjetnosti. Milivoj. knj. Zagreb 1961. Ive. Marjan tisak. Zagreb 1931. 95. Suvremena katolička enciklopedija. Sova. 103. Tanja. Znanje. inv. Mostar. O dualizmu u vjeri starih Slovjena i o njegovu podrijetlu i značenju. 39. Split 2005. Školska knjiga. Perić-Polonijo. Slobodna Dalmacija. 100. 1. 99. Boranić. 21. Šum šumi. priredili Michael Glazier i Monika K. Dunja. 102. Vuk vitez Vrčević. od 1852. u Zagrebu i na Rijeci. Književni krug Split. Hrvatske narodne pjesme Istre i Kvarnerskih otoka. Mostar 1968. 92. Antologija pjesničtva hrvatskoga i srbskoga narodnoga i umjetnoga sa uvodom o poetici. Dalmaciji a najviše po Hercegovini. br. 101. Školska knjiga. Dubrovnik 1888. Tuzla 1991.

Figure. Vinko. Hrvatske narodne pjesme i pripovijetke iz Bosne.. Nikola. Zečević. Naprijed. stoljeću) Knjižnica “Gospa Sinjska” knjiga br. Književnost drevnog Bliskog istoka. Žganec. Zlatna knjiga hrvatske narodne lirike. Žganec. Zbirka narodnih popievaka (iz Dalmacije). Mate. 107. Knjiga prva. *** 1. Zagreb 1938. Šćit 2007. 108. Ujević. Marko. (Vjera i moral u životu kršćana Sinjske krajine u 18. Hrvatska narodna pjesmarica. Zagreb 1988. Filozofskoga fakulteta Sveučilišta u Mostaru) 3. izdanje. sakupio ih. II. MH. JAZU. Izdanja muzeja grada Zenice. Rkp. (Rukopisne zbirke Katedre za Hrvatsku usmenu književnost. FF Mostar. 118. Topić. HAZU. zapisao napjev i tekst Vladoje Bersa. 114. Zagreb 1993. (Rukopisne zbirke Katedre za Hrvatsku usmenu književnost. Franjevački samostan Rama – Šćit. Žerar. Tordinac. Filozofskoga fakulteta Sveučilišta u Splitu) 2. (Vlastita rukopisna zbirka. odabrala i prevela Mirjana Miočinović.) Te su rukopisne zbirke nastale kao rezultat izvornih terenskih zapisa studenata kojima sam bio mentorom pri izradi golemoga broja seminarskih i diplomskih radova iz Hrvatske usmene književnosti. Zbornik jugoslavenskih pučkih popjevaka. Zagreb 1950. Zagreb 1924. Hrvatske pučke popijevke iz Međimurja. Višić. Hrvatske narodne pjesme kajkavske. Zagreb 1944. 113. Radovi V. sastavio Krešimir Mlač. Elementi naše mitologije u narodnim obredima uz igru. Zagreb. Zenica 1973. 111.106. Topić. knj. Svjetlo riječi Sarajevo. I. FF Split. Gornja Rama. 110. 116. Sinj 2000. Tomašević. 115. 6. Zima. Rama – Sarajevo 2005. 1972. 202 . MH. fra Mato. 112. fra Luka. Globus. Vl. Luka. Vinko. Slobodan. 117. rkp. Figure u našem narodnom pjesništvu. Između zemlje i neba. fra Mato Ramske starine. 109. Franjevački samostan Rama – Šćit. Beograd 1985. Ženet. Vukovar 1883. Rkp. Rama i Ramljaci u zavičaju i iseljeništvu.

(Oznaka D znači diplomski rad. oznaka E znači da je rukopis u elektroničkom obliku.hr/kultura-obicaji.hr/lado. http//www.htm 203 .) 1. http://www.marusevac. Rukopisne zbirke nalaze se kod mene.lado.htm 2.

EPSKA POEZIJA .II.

Gilgameš i Agga od Kiša. Školska knjiga.-6. Postanje i posvećenje trnokopa.1 Najznačajniji je sumeranski Ep o Gilgamešu (oko 1700. U prvom dijelu (1.-12. Enkidu i donji svijet. str. datirajući ga u XX.SVJETSKA USMENA EPSKA POEZIJA Epska pjesma epskom tehnikom pripovijeda ili opisuje sudbonosne pojave. najviše pjeva o znamenitim junacima i sudbonosnim povijesnim događajima. Čitanka iz stranih književnosti 1. a njezin vrhunac bio je za vrijeme Osamnaeste i Devetnaeste dinastije (1567. do 1800.). 10. u vrijeme procvata sumeranske civilizacije. Zagreb 1996.2 Početci staroegipatske književnosti vezuju se uz Staro kraljevstvo. g.-7. Odnos usmene epike i zbilje je objektivan. Nevenka Košutić – Brozović. a “pronađen je u biblioteci asirskog cara Asurbanipala (668. prije Krista. u njima je jače izražen mitski svijet. stvorivši tako nacionalne epove: Enmerkar i gospodar Arate. 2 1 205 . prije Krista. U usmenoj se epici zrcali život ljudi. ploča) pripovijeda o Gilgamešovoj tuzi i strahu od smrti nakon Enkiduove smrti. Drugi dio epa (8. ili XVIII. Književnost drevnog Bliskog istoka. g. Korijeni sumerske književnosti sežu u 2600. Što su epske pjesme starije.). g. Procvat je te književnosti bio od 2000. st. Procvat je te književnosti bio od 2300. prije Krista. događaje i osobe. do 2100. g. opći potop. dakle. Usmena epska poezija razvijala se (s oscilacijama) od najstarijih civilizacija do danas. čovjek pretvoren u prah. silazak u podzemlje – pakao i dr. Ep o boginji Agušaji. Poema o potopu i druge.-1200. Kr. Zagreb 1993. 5. Babilonci i Asirci u epskim pjesmama opjevali svoje junake božanskoga ili ljudskoga podrijetla. kao i mitske epove: Lahar i Ašnan. st. pr. naroda i čovječanstva. Naprijed. Ep o bogu Erri. Ep o Gilgamešu sadrži motive koji se nalaze u Bibliji (čovjek napravljen od gline. str. zmija koja je ukrala besmrtnost. čovjeka iznimne snage koji je odrastao među divljim životinjama u prirodi. g. U hrvatskoj se usmenoj epici od konca 15.) Ep o Gilgamešu je zapisan na dvanaest ploča.)”. Drevni su Sumerani. prije Krista.-630. ploča) ep govori o prijateljevanju sumersko-babilonsko-asirskoga kralja Gilgameša i Enkidua. Marko Višić. (Neki povjesničari književnosti pripisuju taj ep Babiloncima i Asircima.). Ep o stvaranju svijeta. g.

). AGM. pr.”3 Staroegipatske epske pjesme spjevane su u čast najboljih vladara i njihovih podviga. pr. dj. dakle. silazio je u podzemlje. Havelock. a po trećima su bila dva Homera od kojih je jedan započeo. Ilijada i Odiseja pjevaju o trojanskom ratu iz XII. Eneja u pripremljenoj bitci ubije Turna i zasnuje grad nazvavši ga prema supruzi Marko Višić. g. 6. En-Ki i Sumer i dr. str. Mezopotamci su u epskim pjesmama opjevali svoje mitsko viđenje zagrobnoga života.4 *** U nekim sumersko-akadskim.) koju neki egiptolozi smatraju egipatskim nacionalnim epom. pr. Muza uči pisati. kraljicom Kartage. str. 40. Zagreb 2003. st. st. Eneja se iskrca na ušću Tibera i ondje se zaljubi u kraljevu kćer Laviniju. pokušavaju rasvijetliti trilemu oko nastanka Ilijade (15 696 heksametara) i Odiseje (12 110 heksametara). Pothvati i djela boga Ninurte. Takve su. 6. Susreo se s Didonom. 5 Eric A. nav. Uzalud homerolozi od konca XVIII. a ona prokune njega i njegove potomke i ubije se.. kao i pobjednička pjesma Bitka kod Kadeša (13. staroegipatskim i mezopotamskim himnama epskom su naracijom opjevani vladari i njihove pobjede. Enejida je junački nacionalni ep Rimljana. a drugi završio epove. str. Takav je “mit o bogovima donjeg svijeta nazvan Nergal i Ereš-ki-gal.-19. Antička grčka književnost počinje s glasovitim epovima Ilijada i Odiseja koji se pripisuju Homeru (oko 800. i Eneje te nagovori Turna. po drugima ih je Homer napisao (zapisao). bivšeg Lavinijina udvarača da se tomu usprotivi.Mezopotamska epska poezija pripovijeda “o uređenju Zemlje i utemeljenju civiliziranog života na njoj” čemu su posvećeni mitovi En-lil i Nin-lil.. napušta je.. bio je preodređen da osnuje rimsku državu. Kr. st. Razmišljanja o usmenosti i pismenosti od antike do danas.). Po jednima je slijepac Demodok kazivač tih epova. Božica Junona je neprijateljica Trojanaca.5 U duhu usmene klasične epske poezije nastala je Enejida Publija Vergilija Marona (70. primjerice: Pobjednička pjesma faraona Tutmesa (Tutmozisa) Trećeg iz 15. Krista. st. Isto. Uz pomoć epigrafije ustvrđeno je da je grčko društvo Homerova doba bilo potpuno usmeno. Eneja je pobjegao iz uništene Troje. Kr. 4 3 206 .

Kr. reinkarniran je u boga Višnu9 itd. u priči o Davidu i Golijatu (Prva knjiga Samuelova..-VI. 5.) obuhvaća preko 200 000 stihova u 18 knjiga i najopsežnije je djelo u svjetskoj književnosti. prije Krista) nalaze se i epske pjesme. zajedničkom predku “obiju vladarskih kuća u zapadnoindijskom plemenu Bharata. str. 10 Vladimir Vratović. pr.-500. str.). Beowulf je staroengleski junački ep koji vjerojatno potječe iz VIII. 47. pr. Najznačajniji su srednjovjekovni epovi: Beowulf. Po predaji. 8 Isto. a nakon Enejine smrti njegovi potomci odsele u Albu Longu gdje se rodiše Romul i Rem. pr. 207 . 412. Staroindijski ep Mahābhārata (IV. gl. Vladao je tri godine. 13. po. Rama je pobijedio uz pomoć majmunskog kralja. ali ima i mitsko-povijesnih epova kao i dužih moralno-refleksivnih pjesama. st. str. st. U 48 000 stihova opjevani su doživljaji idealiziranog kraljevskog para Rame i Site. Pjesan o Cidu. po.Laviniji. str. Kr. Zagreb 2003. st. – IV. Znanje. XVI. 6 Milivoj Solar.-48. Slovo o vojni Igorevoj i Pjesan o Nibelunzima. i Mate Zorić. u: Uvod u književnost (uredili Fran Petre i Zdenko Škreb). 87. Zagreb 1995. a obrađuje anglosaksonsku predaju o gotskom junaku Beowulfu iz VI. Povijest svjetske književnosti (kratak pregled). Walter snažne ruke. st.. gl. Epika i epske pjesme.11 Ši king (Knjiga pjesama. 95. Mahabharata se pripisuje slijepcu Vjasu (Vyâs). nav. Kr. nav. u početku je opisan kao ljudski junak. Kr. Kr. Edda. po. st.-106. u Deborinoj pjesmi (Knjiga o sucima. 56. pr.) najstariji je zbornik usmenih kineskih pjesama koji sadrži 305 pretežito lirskih pjesama. gl. “npr. Ep je bajkovit i basnovit.) u priči o Samsonu (Knjiga o sucima. Kr. Vl. 7 Nevenka Košutić – Brozović.).) drugi je znameniti indijski ep..8 Ramajana (IV. Kr. – II.. 11 Vidi: Stipe Botica. dj. Pjesan o Rolandu. U Mahabharati je mnogo umetnutih epova među kojima se ističe Pjesma o kralju Nalu koja se nalazi u trećoj knjizi a obuhvaća 26 pjevanja ispjevanih u šesnaesteračkim dvostihovima. dj..”7 Ep pripovijeda o ratu među Bharatama. – I. nakl. Golden marketing. Ostatci starohebrejskih junačkih pjesama nalaze se u Bibliji (XIII. 17. st. str. st.6 U svetoj staroindijskoj knjizi Veda (Usmeno znanje. Biblija i hrvatska kulturna tradicija. 56. Zagreb 1961.)”10 i dr. str. 9 Milivoj Solar.-16.-88. osnivači Rima. Predaja Ramajanu (Ramin udes) pripisuje Valmikiju. 1300. st.

Isto. st. Starija Edda sadrži nordijske junačke i mitske epske pjesme koje su nastale od IX. a obrađuju nibelunske predaje koje će u XII. st. Finski svojevrsni nacionali ep Kalevala (nastao pretežito u XII. napisao tragikomediju Cid. u Norveškoj i Islandu.) Snažan je utjecaj usmene epike na epove: Bijesni Orlando (1516. 214.) je zajednički naslov za dva staroislandska zbornika pjesama.). nav. st.-1533. običajima.) je najstarije književno djelo na španjolskom jeziku..). g. Ep je nadahnuo mnoge književnike među kojima je i Pierre Corneille (1606.-1684. Roland je carev nećak i simbol je srednjovjekovnoga viteštva. 218. Narodna ga je tradicija idealizirala i od njega stvorila “savršenog kršćanskog viteza”.) koji je bio hrabar ali prevrtljiv feudalac. Ep je podijeljen u tri dijela i sadrži 3 730 stihova koji pripovijedaju o junaku zvanom Cid (oko 1040. a pripovijeda o surovom životu germanskih plemena. Oslobođeni Jerusalem (1575.) kazuje o neuspjelom pohodu novgorodsko-severskog kneza Igora na Polovce (1185.-XIII. dj. 1532. st. Radnja epa odvija se u Danskoj i južnoj Švedskoj. mitologiji i pretkršćanskom vjerovanju Finaca. (I taj ep neki povjesničari književnosti pripisuju pisanoj književnosti. Najpoznatija starofrancuska junačka epopeja je Pjesan o Rolandu (XII.) Lodovica Ariosta (1474. Ep pripovijeda o životu. str.) 12 13 Nevenka Košutić – Brozović.”12 Iz X.) obrađuje mitsku i povijesnu tematiku germanskog plemena Burgunda. vraćao iz Španjolske. g.. do XIII.st. Neki povjesničari književnosti taj ep smatraju najstarijim spomenikom ruske pisane književnosti.) koja u 4 000 stihova kazuje o napadu Baska na vojsku Karla Velikoga koji se 778. 208 . st.13 Neki povjesničari književnosti Pjesmu o Cidu pripisuju nepoznatom kastiljanskom pjesniku. biti u starogermanskoj Pjesmi o Nibelunzima.) u 50 pjevanja s 23 000 osmeraca pjeva o borbama Finaca s Laponcima. (Neki povjesničari književnosti smatraju da je Kalevala zbornik finskih usmenih pjesama. Epska Pjesma o Cidu (oko 1140. Mlađa Edda je “prozni priručnik nordijske mitologije i poetike (…). st. Ep je komponiran od 39 pjevanja pisanih parno rimovanim katrenima.) Njemački nacionali ep Pjesma o Nibelunzima (oko 1200.-1099. Staroruski ep Slovo o vojni Igorevoj (kraj XII. str.) koji je 1636. Edda (IX. st. potječe germanska junačka pjesma Walter snažne ruke.

Isto čine i mnogi drugi.).-1580. Romantičari su usmenu poeziju smatrali najboljim odrazom narodne duše.) Ivan Gundulić (Dubrovnik.) i Temora (1763. g.) u svojim djelima često spominje bugarkinje. Luzitanci (1572. putopisu Itinerarium. Njemački je znanstvenik F. Macpherson te epove pripisuje keltskom narodnom slijepom pjevaču Ossianu koji je bio Fingalov sin. 15 Vatroslav Jagić. Historija književnosti naroda hrvatskoga i srbskoga.) koji je svoje prvo djelo naslovio Bugarkinje (Senj. priredio Davor Dukić. – Sarajevo.-15. Njemački pjesnik Klopstock građu za svoje drame uzima iz germanske usmene epske poezije.. Silvija Strahimira Kranjčevića (Senj.) Luisa Vaza de Camoesa (1524. Kuripešič je zapisao da Hrvati u Bosni i Hercegovini mnogo pjevaju o Junačke narodne pjesme (hrvatske i srpske). 1589. a ne u antičkoj grčkoj i rimskoj književnosti kao do tada. Versificirana legenda o sv. 14 209 . u Predgovoru k Homeru ustvrdio da su Ilijada i Odiseja zbirke usmenih pjesama. 14. Zanimanju za usmenu poeziju znatno je doprinio škotski pisac James Macpherson (1736. Zagreb 1867. 1908.) i dr.). Izdanje društva srednjoškolskih profesora. 1638. navodi Slovenac Benedikt Kuripešič u svom. 16 Usp. A.. B. str. Usmene epske pjesme I. Juri ima elemente epske poezije.-1595. Te su pjesme s oduševljenjem primljene u Engleskoj i Europi..-1796.) svojim epovima Fingal (1762.. str. Značajnije podatke o hrvatskoj usmenoj epskoj poeziji 1531. 113. Zagreb 2004. Spomenimo. Usmena je književnost doživjela svoj procvat u vrijeme romantizma. – Dubrovnik.15 Ostatci srednjovjekovne usmene epske poezije opažaju se u natpisima na stećcima.).Torquata Tassa (1544. knjiga prva.16 (O toj pjesmi bilo je riječi u poglavlju o usmenoj lirici. priredio dr.14 HRVATSKE USMENE EPSKE PJESME U POVIJESNOM KONTEKSTU Vatroslav Jagić je ustvrdio da je Kronika dukljanska nastala na narodnoj poeziji. Milan Strašek. Tada su europski književnici tražili uzore u usmenoj književnosti. MH. SHK. g. primjerice. Zagreb 1925. V. Staro doba. str. 1865. 1885. Wolf 1795.

1760. Fortisov Put po Dalmaciji (1774. Pisma od Sekule i Pisma od grada Zadvarja izvorne usmene epske pjesme. Njegov rad nastavili su Josip Betondić (Suđurad. 4. – Rim. zamjerao narodu što je pjevao o osmanskom vazalu Marku Kraljeviću. 1704. – Split. zapisao je usmenu pjesmu Jakšići kušaju ljube. Zagreb 2004.) pri sakupljanju i zapisivanju hrvatske duhovnosti. a David Bogdanović navodi da je u usmenoj komunikaciji bila tridesetih godina XX..). 1764. Rezultat njihova rada je zbirka Popijevke slovinske skupljene 1758.. 1728.junacima: Radosavu Pavloviću. godine u okolici Požege nastao je Erlangenski rukopis koji sadrži 217 uglavnom lirskih i epskih pjesama.) u stilu usmene poezije. Izabrane narodne pjesme. 35. str. Matija Antun Reljković (Svinjar. dakle. Hanibal Lucić u svojoj drami Robinji (koja je izvedena vjerojatno prije 1530.-1803. spominje se da je neki slijepac u Splitu pjevao pjesme o Marku Kraljeviću a narod ga je pratio. u Dubrovniku koje sadrže 38 bugaršćica i 46 drugih uglavnom deseteračkih pjesama. 1750. – Vinkovci.) svoje djelo Satir iliti divji čovik (1762. 17 210 . st. MH. Reljković je. 1825. SHK..) kao i djelo njegova osporavatelja Ivana Lovrića (Sinj. Kobiloviću).) sakupljao je usmenu poeziju.) pisao je narodnim desetercem. vojvodi Janku i Vuku despotu. Dubrovnik.) piše kako narod pjeva o banu Derenčinu. 1800. hrvatske i srpske. 1670. 1759. – ? 1777. U izvješću grada Splita mletačkom senatu 1547. Filolog Đuro de Matei Matijašević (Dubrovnik. Dragocjen je. 1744.) napisavši svoj Razgovor ugodni naroda slovinskoga (1756. – Zaostrog. Malkošiću i Milošu Obiliću (Kobiliću. Nastanak te pjesme datira se u XV. kao prosvjetitelj.. Ivan Matijašević i dr. 1732. Zbirku je otkrio Nijemac Gerhard Gesemann u njemačkom gradu Erlangenu. – Budim. David Bogdanović. 1798.17 Oko 1720. st. danas Davor.).18 Neizmjeran je doprinos usmenoj epskoj poeziji dao fra Andrija Kačić Miošić (Brist kraj Makarske. Zagreb 1930. priredio Davor Dukić.). Izniman je doprinos hrvatskoj tradicijskoj kulturi fra Matije Petra Katančića (Valpovo. g. priredio dr. Neki smatraju da su Kačićeve: Pisma od vojvode Janka. 18 Usmene epske pjesme. Nezaobilazan je rad Julija Bajmontija (Split. otok Šipan.) koji se bavio proučavanjem Morlaka i pomagao je Albertu Fortisu (1741. oko 1754. str.

– Kreševo. Silvija Strahimira Kranjčevića itd. F. – Puhakovec. Stjepan Banović je u zaostroškom Brdu od Mate Banovića Trliša zapisao najdulju hrvatsku usmenu epsku pjesmu (1635 stihova) Kako je Ilija Primorac postrijeljao ženine prosce.) u kojem se nalaze i epske pjesme. *** Najveći su hrvatski pjesnici XIX. st. st. U Makarskom primorju epsku poeziju i balade zapisivali su: Ante Franjin Alačević te njegovi sinovi Frane i Jerko. 1905.U rujnu 1912. 1818. Josipa Eugena Tomića. 1878. Stjepan Banović i dr. nastao je Požeški zbornik (Kraljevićev 1796. O Okružnici zagrebačkoga biskupa Maksimilijana Vrhovca kao i Pozivu Matice hrvatske već je bilo riječi u poglavlju “Usmene lirske pjesme”. g.) i fra Marijan Šunjić (Bučići kraj Travnika. 1816.Koncem XVIII. 1822. U ožujku 1999. fra Grgo Martić (Rastovača kod Posušja. – Beč.) ima 13 epskih (junačkih) pjesama. Grgu Martića (Ljubomira Hercegovca). O don Mihovilu Pavlinoviću. osnovana je u Zagrebu Jugoslavenska akademija znanosti i umjetnosti te su u njezinim publikacijama objavljivali ugledni znanstvenici: Vatroslav Jagić. Martić. Polovicom XIX. tiskano je desetak zapisa usmene epske poezije. Hrvatsko zagorje. st. g. O Nikoli Andriću i Petru Grgecu također je bilo riječi u prethodnom poglavlju ove knjige. i 1846. st. Franjo Rački. F. objavljeno je više usmenih epskih pjesama koje su zapisivali Hvaranin Šime Ljubić i dr. Luku Botića. 1817. Tomo Maretić. Petar Gudelj je tu pjesmu nadahnuto 211 . Augusta Šenou.) ima nekoliko epskih pjesama. g. – Novska. Intenzivnije zapisivanje epske poezije započinje polovicom 19. i unuk Miroslav.) te ih objavljivali u Kolu i Bosanskom prijatelju. Ivana Mažuranića. U Zori dalmatinskoj 1845. 1889. – Beč. i Babukićev 1798. 1860. g.). 1798. Vinku Palunku i Antunu Radiću već je bilo riječi u prethodnom poglavlju. Jukića objavljena je zbirka epskih usmenih pjesama Narodne pjesme bosanske i hercegovačke koje su prikupili I. Godinu dana nakon smrti I. I u pretežito lirskoj zbirci Pesme Ivana Kukuljevića Sakcinskog (Varaždin. svoju epsku poeziju pisali po uzoru na usmenu epiku. Spomenimo Mirka Bogovića. Godine 1867. Taj časopis ima golem značaj za očuvanje i promicanje hrvatske usmene književnosti kao i Napretkov Kalendar (Sarajevo) i dr. U Narodnim slavonskim običajima (1846. Andru Muratu. 1857. u Bosni i Hercegovini su usmene pjesme prikupljali fra Ivan Franjo Jukić (Banja Luka.) Luke Ilića Oriovčanina (Oriovac. U Danici ilirskoj 1836. Jukić i G.

1879. – Zagreb. koji je od 1909. u Zagrebu su objavljenje Narodne pjesme iz Hercegovine i duvanjsko-livanjskog kraja koje je priredio Anđelko Mijatović. 1869. dio junačke pjesme. Povodom tisućite godišnjice kraljevstva Hrvatske u Zagrebu su 1926. Među najvećim terenskim istraživačima hrvatske i srpske usmene epike je profesor praškog sveučilišta. Epske pjesme Bože Domnjaka priređivača Ivana Mimice. Godine 1975. Narodne epske pjesme I. Golem je doprinos zapisivača Stjepana Grčića (Sinj – Podvaroš. – Potravlje. Zlopolje kod Muća. 1879. objavio djelo Zmaj.) priredila Narodne epske pjesme II. objavila je Matica hrvatska u edicijama Pet stoljeća hrvatske književnosti i Stoljeća hrvatske književnosti. 1910. 1844. Od njega je S. g. Grčić zapisao tridesetak tisuća stihova i nekoliko priča. Književni krug u Splitu je objavio je 1990. bila. Slovenac Matija Murko.). Nepotpisani je priređivač uvrstio najviše pjesama o Marku Kraljeviću. g. g. više puta boravio u središnjoj Hrvatskoj i Dalmaciji i fonografski snimao epske pjesme. Anđelko Mijatović je 1969.) priredio je Izabrane narodne pjesme hrvatske i srpske koje je 1930. Najvažnija izdanja usmenih epskih pjesama u drugoj polovici 20. g. Maja Bošković – Stulli je iste godine i u istoj ediciji (knj. st. izdanje I. u Zagrebu objelodanila Knjižara Kraljevskog sveučilišta Jugoslavenske akademije. Branko Vodnik (Drechsler) (Varaždin. u Zagrebu priredio Narodne pjesme o Mijatu Tomiću. do 1932.) Olinko Delorko (Split. u Zagrebu “Društvo hrvatskih srednjoškolskih profesora”. g. 1922. 1944. otisnute Narodne pjesme (herojske) koje sadrže 48 usmenih epskih pjesama. g. Njegov su rad nastavili Millman Parry i Albert Bates Lord.) u PSHK knj. (Uz MH i Zora je nakladnica za PSHK. 1932.popratio predgovorom i u reprezentativnom izdanju objavio naslovivši je Hrvatska Odiseja. priredio je 1964. g. Junačke narodne pjesme (hrvatske i srpske) priredio je dr. priredio Narodne pjesme (srpsko-hrvatske) IV. g. – Zagreb. Povjesničar književnosti David Bogdanović (Brod na Savi. g. Milan Strašek. 1926. junak. – Radunić. 2000. a objavilo je 1925.). 24. 25. Taj je rad rezultirao dvotomnim djelom Tragom srpsko-hrvatske narodne epike (1951.) i Silvestra Kutleše kao i kazivača Bože Domnjaka (Potravlje kod Sinja.) u Zagrebu je 1924. Antologija usmene epike iz Dalmacije koju je 212 . – Zagreb. Isti je izdavač 1992. g.

umorio njegov sluga kako bi se dokopao zlatnoga lančića koji je kralju visio o vratu. Mostaru. Skender-beg. godine. godine zapisao je 22 pjesme od kojih je 4 naznačio nedovršenima.-1391. objavljena su 2 sv. koji je kao talac turskog cara u Carigradu islamiziran. g. vladari. 1395.) u rodnomu mjestu 1957. Nakon Vukašina za kralja Srbije. 1985. ban (1353. Među tim pjesmama je i Pogibija Nakića svatova (586 stihova) zapisana u Vinovu Gornjem 2004. Usmenih epskih pjesma koje je priredio Davor Dukić.20 U hrvatskoj usmenoj epskoj poeziji opjevani su najznačajnije povijesne osobe među kojima su: Marko Kraljević. Juraj Kastriotić je pobjegao od Osmanlija. U ediciji SHK 2004. Marko Kraljević poginuo je na Rovinama 1395. JURAJ KASTRIOTIĆ (SKENDERBEG. Književna i povijesna zbilja. hajduci.-1377. O njemu pjeva i Andrija Kačić Miošić u Ta je zbirka objavljena 2006. 19 213 . g.). dok je pio vodu. 20 Vidi: Marko. Osijeku i Rijeci koji su zapisali mnogobrojne usmene epske pjesme. Za vrijeme ugarskoga rata protiv Osmanlija koji je 1443.19 * Hvale je vrijedan terensko-istraživački rad studenata kroatistike filozofskih fakulteta u Zagrebu. vodio Janos Hunyadi (Janko Sibinjanin).232.-1468. IVANBEG) Juraj (Đurad. Istaknuo se u borbama protiv Osmanlija te je omilio narodu koji i danas o njemu pjeva i pripovijeda.). Juraj (Skenderbeg) Kastriotić. Splitu./1958. Split 2005. sc. Marko Dragić. – Sultići. g. Dragić. MARKO KRALJEVIĆ Marko Kraljević (? – Rovine. a priredili su je mr. Bosne i Zapadnih strana okrunjen je Tvrtko Kotromanić.) te kralj (1377. Napredak. uskoci. Tomislav Anđelić i dr. Ivan-beg) Kastriotić (1405. 214. Znameniti arheolog Pavao Anđelić (Sultići kraj Konjica..) sin je srpskoga kralja Vukašina kojega je na vrelu. boreći se na strani Osmanlija protiv vlaškog (rumunjskog) vojvode Mirče. str. godine. sc. 1920.odabrao i uredio Davor Dukić. albanski knez.

Već podiže svoju tevabiju. 25. Pa doziva mlade Sarajlije: 214 . Valja t’ sići na Bosnu ponosnu. 15. Veće prođe šeher Sarajevo. Spahijama potvrdi berate. Dođe paša šeher Sarajevu. A evo ti dva katal fermana. Sehidiji care govorio: “Sehidijo. Ondi kažu Mihat harambašu. Govori mu care gospodine: “Sahidija. A na ravnom Duvnu i Lijevnu. Ne htje paša past u Sarajevo. iza gore sunce! Bogu fala a i tebi fala! Nemoj mene Bosni kalovitoj. b’jeloj Bosni dođe.) SMRT MIJATA TOMIĆA Divan čini care u Stambolu. sve moje uzdanje! Der podigni svoju tevabiju. Ne mogu ti Bosnom upraviti. Na Gorici pope čadorove. 10.” Al’ se paši na ino ne može. Jer na Bosni dv’je paše imadu: Na Saraj’vu paša Smahilpaša. Sve mu lale po divanu stale. Ti ćeš mojom Bosnom upraviti!” A veli mu paša Sahidija: “Čestit care. svoju tevabiju. Dan po danak. Care daje agam agaluke A pašama d’jeli pašaluke. Te pogubi dv’je paše bosanske.Razgovoru ugodnomu naroda slovinskoga. paša. (O povijesnim osobama bit će riječi i u poglavlju Povijesne predaje. 5. 30. Ode vezir na Bosnu ponosnu.” 20. Hajde paša na Bosnu ponosnu. moja lalo mila! Digni.

eglenišu l’jepo. Pa zaziva pašu Smahilpašu. To se čudo po Saraj’vu čulo. Kavu piju. Jeste 1’ mukti Bogu velikomu I carevom bijelom fermanu?” Rekoše mu mlade Sarajlije: “Gospodine. Pod čadorom misto namistio.” Sahidiji vrlo milo bilo. Pod čadorom misto načinio. Smahilpaša na Goricu dođe. eglenišu l’jepo. 215 . od po godinice. paša gospodine. Kavu piju. 50. Al’ nijesam takom murtatinu. 70. Nejakoga. Ha! prodati Bosnu u kaure. Te veziru na Goricu dođe. 55.” 65. L’jepo ga je vezir dočekao. Sahidiji vrlo mučno bilo. Pokriše ga divan kabanicom. To začula Smahilpašinica. A i tebi. A kavazi jedan na drugoga. L’jepo ih je paša dočekao. paša Sahidija Mi smo mukti Bogu velikomu 45. Uze svoga sina nejakoga. Zagrnu im ćurke i binjiše. Reče njima paša Sahidija: “Sarajlije. sivi sokolovi! 40. Smahilpaši glavu odsikoše. Pa namače očim na kavaze. Koji dođe prodat Bosnu ravnu. Pa odoše šeher Sarajevu.35. Onda reče vezir Sahidija: “Smahilpaša od sve Bosne glavo! Jesi l’ mukti Bogu velikomu I carevom bijelom fermanu?” A veli mu paša Smahilpaša: 60. I carevom bijelom fermanu. “Ja sam mukti Bogu velikomu I carevu bijelu fermanu.

Sina hrani i oda zla brani!” Pa s’ odatle vezir podignuo 95. 110. Tomiću Mijate. u Abihodžića. Onda bilu knjigu nakitiše Pa je šalju Mihi u planinu: “Harambaša. Molit ću se caru čestitomu. Brže da si u Duvnu b’jelomu! Tebe ište paša Sahidija. Kada dođe. I on ode Duvnu širokomu. Ja će otić vaša za njegovu!” Kad vidiše duvanjski knezovi. Pa se maši rukom pod serdžadu. gorska haramijo! Što pogubi Smahilpašu moga? Tko će moga othraniti sina Nejakoga od po godinice?” 80. Smahilpašinice. 216 . Zgubiše ga tvoje Sarajlije Hrzeći ga bijelu Stambolu 85. Mal će tvomu pokloniti sinu. kaduno. Sve u devlet caru čestitomu. A drugi je konak učinio U Kruščici. Izvadi joj stotinu dukata: “Haj kaduno. Paša dođe Duvnu bijelomu. Smahilpašinice! Nijesam ti paše pogubio. Paša prvi konak učinio U Crnićim kod hana novoga. I mal mu je begluk okrenuo. Dođoše mu duvanjski knezovi Pa je paša njima govorio: 105. Pa ti ga je devlet pogubio. od Duvna knezovi! Brže da ste Tomić Mihovila Ja njegovu glavu odsičenu.” 90.75. pope čadorove Pa doziva duvanjske knezove. 100. Pa govori paši Sahidiji: “Sahidijo. A govori vezir Sahidija: “Ja. “Rajo prava.

Knjigu gleda Tomić Mihovile Pa družini svojoj govorio: 120. jali moju glavu. Jal’ odoše sve naše za tvoju. Valja ići Duvnu bijelomu. 125. Sve oblače svilene košulje. dico u svatove!” To družina Mihu poslušala I siđoše pred pećinu donju. moja braćo draga. 130. Povezo je duvanjske knezove. Pa će otić sve njihove glave A za moju glavu sa ramena. 217 . A ni tkane. Jali mene. Oprem’te se. Iz njih vise zlatni sindžirići. U svakoga kovče i čakšire: Više im je pod kolinom zlata Nego im je čohe od pojasa! 150. U kog dvoje. Nije pravo. Oko pasa nozi i sindžiri A za njima sv’jetli vedenici. Oni vade đuzel đeisiju. 140. draga braćo moja! Pijte vino ne opijajte se. Svaki svoj je sepet otvorio.” A kad Mihi tanka knjiga dođe. Popunjene zlatom žeženijem. Jali tebe. A na njima pleteni opanci. Oh. jali tvoju glavu. Sve od srme. Niz njih puca s obadvije strane 145. Ko da ćete. Sve podveze. da ginu pravi siromasi.115. u kog troje toke. A po tokam morkaste dolame. 135. “Hej družino. Pa po njima čohane ječerme. zlatom ožežene. kako guje ljute. Mene ište paša Sahidija. ni predane kose Od bijele svile opletene. Na nogama hrvatski čorapi. Već hajdete pred pećinu donju. što ljepše možete.

Četrdeset i dva druga više. Tude Mijat društvu govorio: “Hej družino. Valja meni pod čador unići. Zavrgli su dugim granalijam. Ako meni do nevolje bude. vrlo odiveni?” Govore mu duvanjski knezovi: 175. od Duvna knezovi! Čij’ su ono kićeni svatovi. 165. Barem mene mrtva osvetiti. I veziru ruku poljubiti. Na duge se puške naslonite A metnite ruke na balčake. Pa pođoše niz Vran. 185. Ugleda ih paša Sahidija 170. 180. “Gospodine. draga braćo moja! Kad budemo pašinu čadoru. I siđoše na Ljubušu ravnu. 160. gorska haramijo!” 218 . Prema žarkim odgovara suncem. Paši Mijat Božju pomoć viče. 190. Sjaše mu se kano sunce žarko.” Pa dođoše pašinu čadoru. Oko glave poše zamotali. Iz poša se čisto zlato sjaše. Vi stanite okolo čadora. Dugačkom se zametnuo šarom. Radite vi čador pogaziti. A na pogled Duvnu bijelomu. To je Mijat sa družinom svojom. Pa govori duvanjskim knezovim: “Rajo prava. Pred njima je Tomić Mihovile.155. paša Sahidija! Nisu ono kićeni svatovi. Paša njemu pomoć prifatio: “Bog t’ u pomoć. Eno za njim četres i dva druga. niz planinu. Među njima pale zakovane Sve u srmu i u zlato suho. Svi pješice.” Tude Mijat društvo zastavio. Sve se sjaju kako misečina.

195. Pa je daje Tomić Mihovilu. Bogu fala a i tebi fala. Sjede Mijo pod tijem čadorom A družina čador opkolila. paša. odbio. 205.” Al’ govori paša Sahidija: “Ja. Je 1’ istina. promini nam kafu!” Pa im zdravu kafu donosio. Miho. Da ti ljubiš lijepe divojke I neviste skoro dovedene A po Duvnu i okolo Duvna?” “Lažu. 225. Kafu piju. Bijah se ja zurđut dogodio Te ufatih dvoje Cigančadi. Najprije bih tebi nazdravio Pa ti. viru ti zadajem! Kad se bijah ja jako odbio O. u hajduke. mili gospodine. Mijat meće a na prsa ruke: “Fala tebi. “Lažu. Mijate. Kafedžiji vezir govorio: “Kahfedžija. haran harambaša! Je 1’ istina. paša Sahidija! Da ti meni u pećinu dođeš. “Ja. Kraj sebe mu misto načinijo. bolan. paša. što mi ljudi kažu. 200. Neću kafe najpri. Da ti fataš tursku dicu. što mi kažu ljudi. gospodine. Prije tebe. paša. A metnuli ruke na balčake. Tako reče paša Sahidija: 215. Obadvoje dadoh u kaure. u kaure?” A veli mu Tomić Mihovile: 220. Te prodaješ. Na duge se puške naslonila. 210. eglenišu l’jepo. Kafedžija kafu iznosio. viru ti zadajem! 219 . Potle nisam nikad nikadare Ni vlaškoga a ni turskog sina. Mijate. haran harambaša! 230. paša. čašu potkučio.

“Istina je. 255. 220 . Ne oremo.” Pa je Mijo paši govorio: “Gospodine. šta doma nemaju. Mlada dica. Bog visoko a car je daleko. ni umorna nisu. 270. i sam znati možeš! Turski zulum kad dotešča raji: 250. Toga. Nitko nama pomoć ne imade! Ja imado l’jepe podvornice I livadu zelenu Jabuku. tako bio zdravo. “Čestit paša mili gospodine. Pa sam Turke sudit naučio. Kad im i ja na užinu dođem A sa svoja četres i dva druga! Valja tražit. Da razbijaš bale i tovare. Gdino sude gorske kosovice. Ponajbolje Suzicu kadiju. Trgovačko blago otimamo. “Kaži pravo. Što s’ povezo duvanjske knezove? Mrve im je muke i nevolje. paša. paša gospodine. nek ti se odmori!” 265.” Opet paša Miji govorio: “Reci društvu. Trgovačko da otimaš blago?” 240. paša Sahidijo. Neka dvore i tebe i mene. Sve mi ote od Duvna kadija. Sa šta ti se odbi u hajduke?” A veli mu Tomić Mihovile: “To ti. 260. ne traže junaci.” Opet paša Miji govorio: “Je 1’ istina. Hranimo se i od’jevamo se.235. što mi kažu ljudi. paša. Triput iđoh do turskoga suda.” Opet paša Miju zapituje: 245. paša. ne kopamo. Sve je meni uzaludu b’ilo Vlaška vira ne prije Turčina: Pa ja odoh potražiti pravdu U bogaze i tijesne klance.

Pak ja odoh u šeher Saraj’vo. Izvadi mu pedeset dukata: 280. “Na. Jer sam bio devet godin dana U hajduštvu s Tomića Mijatom. Mijate. Pa se maši rukom pod serdžadu.275. Kako vezir u Saraj’vo dođe. 221 . Kad četvrta nastade nedilja.” Telal vika tri pune nedilje. Tu se nađe Klišanin Arape I on ide carevu veziru. 310. staze i bogaze I jatake. tko Tomić bijaše! 300. Dao bi mu punu kulu blaga A iz hasne cara čestitoga. paša Sahidija! 305. Pusti vezir po šehru telala: “Nije 1’ majka rodila junaka 290. Muškijem ga pasom opasala. Ja dovesti ruku svezanijeh. Odvezaše duvanjske knezove. gdi dohodi Mijo. Sve ja znadem. Jer svak znaše. Koj’ će otić u Vran u planinu Te doniti glavu Mijatovu. Odveži ih ljeba ti careva!” Zapovidi paša pašalijam. te se napij vina Sa družinom gdjegod u mehani. Kako se je saćin učinio. paša gospodine. Jer ja znadem. Ode Mijat u Vran u planinu. Tko b’ otiša u Vran u planinu Te donio glavu Mijatovu. Pa govori Klišanin Arape: “Gospodine. Evo majka rodila junaka I sekuna brata odnijala. 285. Jal’ sekuna brata odnijala. Da se junak naći ne mogaše. Evo tebi Duvno i Lijevno!” Ode vezir k šeher Sarajevu. Ja doveo rukuh svezanijeh? 295.

Pa mu bijah nešto sakrivio. 325. Prevari se Bobovac Ilija. Ja svedemo ruku svezanijeh. ujede ga guja On zastavi ralo i volove Pak otiđe dvoru bijelomu Te je bilu knjigu nakitio: 340. Opremi se što god lipše moreš: Hajdemo mi u selo Doljane.315. Al’ ne vodi ti puno družine. 330.” 335.” Kad Mijatu tako knjiga dođe. Da nosimo glavu u Saraj’vo. Okumi mi sina i trećega. “O moj kume. Hodi siđi u selo Doljane. Već daj meni jednu čizmu blaga 320. Zastavi mu ralo i volove: “Bogom brate. Knjigu gleda a na nju se smije. moja vjerna slugo. Bolje će nas vezir darovati. Htijaše me Mijat obisiti Pa ne dade ostala družina. Već onako mene otisnula. 345. Kad siđemo u šeher Saraj’vo. A evo ti puna čizma blaga. Da okumim d’jete Bobovčevo S nama hoće Mali Marijane” 222 . u Doljane dođe Ka bijelu dvoru Bobovčevu. Tomić Mihovile! Dva si meni okumio sina. “Žeravico. Otle Arap društvo podignuo. Pa govori Vidu Žeravici: 350. Pa Iliju na oranju nađe. Dan po danak. I daj meni dvanaest delija” Vezir dade ne reče ni rječi. Prevari se. Dat će nama punu kulu blaga. Nejman puno vina i rakije. Bobovac Ilija! Daj mi izdaj Tomić Mihovila. Taman mi je d’jete za kumljenja.

385. Pogodi ga u grlo bijelo. Uze Mijo čašu od biljura. Boščalukom krvlju pokapanim.355. Na bašči mu vatru naložio. Na bašču mu čedo iznosio. Ne idi ti. Što se moja kuma pomamila. Daruje ga ljuba Bobovčeva. L’jepo ga je kume dočekao. A dva zrna. I obadva zrna na sindžiru. Da ne bude kakva prijevara!” Na to mu se Mijat razljutio. Ne bi li se Mijat ositio. jedno za drugijem. Na odaji pendžer prorezao. Poče Mijat hladno piti vino. Iznosi mu b’jela boščaluka Te darova Tomića Mijata 375. U odaju Klišanin Arapa Zatvorio Bobovac Ilija I još s njime dvanaest delija. Po dva drama praha latinskoga. A staje mu nogom po nogama. od Boga mu bilo! Na pendžer je pušku naslonio I dobro je pušku napunio. 370. Ode s njime u selo Doljane. Kose mu je zlatom pozlatio. Te mi staje nogom po nogama? Pa siđoše hladno piti vino. 390. Pušci Arap vatru dobavio I pogodi Tomić Mihovila. Poče junak čašom nazdravljati. Samo uze Malog Marijana. Te mu Mijo čedo okumio. 360. A veli mu Tomica hajduče: “Ja moj striče. Ama Arap. Bijelomu dvoru Bobovčevu. 223 . Al’ se Mijat ositit ne može. Tomić Mijovile. Mijo brez družine. 365. Već premišlja misli svakojake: 380.

395. I dadoše paši Sehidiji. Pa ga uze Mali Marijane. Marijane. Njemu dođe vila Prigorkinja: “Ja bora ti. Bježi s njime momak uz planinu. Pokloniše glavu Mijatovu. Mijata i s njim Marijana. Što cvijeliš. od Boga mu bilo! 405. Marijana ruku svezanijeh 420. Jednoć reče: Jezus i Marija! Drugoč reče: Pomozi mi Bože! Treće reče: Drž’ me. Jedno jutro Toma uranio Pa cvijeli pod omarom vitom. Marijanu on saveza ruke. 410. Kad imadoh dva najbolja druga. Pa otišli u selo Doljane. Znadijaše stazu naprečicu A uzjaha debela jagaza I dostiže Malog Marijana Pa se za njim buzdovanom baci I u zlo ga misto pogodio. Kad Mijata puška udarila. Pa digavši Bobovac Iliju I odoše šeher Sarajevu. A sve krije suze od družine. A četvrto: Biži. A. muka koja ti je? 430. vilo. 224 . Kad su bili u šeher Saraj’vo. Zaklaše ga dva sindžirli zrna. Mar’jan pade a Arap dopade Mijatovu odsiječe glavu. cvijeliti neću. Pa ga vrati u selo Doljane. Marijane! 400. 425. A da vidiš Tomice hajduka! Sve cvijeli po gori zelenoj A ne smije u selo Doljane. Ama Arap. Da okumi d’jete Bobovčevo. Tomica hajduče. Pod koljeno u nogu lijevu. “Kako. 415. Njega baca na pleća široka.

225 . Vidjela sam svojijem očima: Mijatovu glavu pronesoše. 445. 440. Otkud meni ovo odijelo: S takih sadro a na se nadero. A Marjan mu riječ progovara: ‘Gospodine. družino. iz gore hajduče. ostaviti neću. paša Sehidija.’ I pušća ga paša Sehidija. Dovijeka ja svoga. Da mi hoćeš viru založiti. Pa ih nejma.” Njemu paša opet besidio: 455.435. Onda Toma društvu govorio: “Ja. Dovijeka ja moga.” 470. veće kakono je. ja tvoga. 465. Pokloni mi moju rusu glavu. Bog ubio mlade Sarajlije. Marijana živa provedoše. Al’ ne mogu. Kad je Toma vilu razumio. Bezerdžane i trgovce mlade. Dovedoše u šeher Saraj’vo. Ubiše ga iz ruku kamenjem. Da me. A veli mu Mali Marijane: I sam znadeš. Tebe pašo. vilo posestrimo! Ne možeš mi kakav haber kazat?” A veli mu vila Prigorkinja: “Ja. dragi pobratime! Rada bih ti dobar haber kazat. draga braćo moja!. Tvoju bih ti glavu poklonio!’ 460. Tomica. Dadoše ih paši Sehidiji. bolan. Hajdemo mi u selo Doljane. Ja sam vila u planini bila U Igmanu niže Sarajeva. ja tvoga. milom Bogu fala. Marijane. ne ćeš ostaviti. A evo ti tvrdu viru dajem. Pita paša Malog Marijana: ‘Otkud tebi takvo odijelo?’ 450. Cvili junak kao guja ljuta.

Da mi naše kume upitamo. Ostala je guja u kamenu. Pa odoše u Vran u planinu. Sve im kaže ljuba Bobovčeva 480. Dobavi nam Mijatovo društvo!” Zove paša Klišanin Arapa I pobru mu Bobovca Iliju: 495.475.” Pa odoše u selo Doljane Bijelomu dvoru Bobovčevu. Jadne babe masnu prevrtušu. paša Sehidija.” Tu se oni rahat učiniše I golemu vatru naložiše. Desile se babe na stanovam Pa pitaju bake na stanovma: “Jeda. 485. A sve gleda Tomica hajduče. vatru živu. 505. babe. Veće mu se ne zna ni za društvo. Al’ se Arap hasi učinio U Saraj’vu hladno pije vino Po Varoši i po Latinluku. 500. Al’ da vidiš mlade Sarajlije. društva Mijatova?” A govore babe ostarile: “Kako nam je Mijat poginuo. Što je bilo. 490. što 1’ se dogodilo. Gdino gori oganj na Ljubuši. “Brže da ste Mijatovo društvo Pa se oni na noge skočili I uzeše šezdeset delija I pođoše u Vran u planinu. Sve on gleda iz Vrana planine. 226 . Osto ti je Tomica hajduče S Mijatovih druga četrdeset. Dan po danak na Ljubišu b’jelu. Zaludu si zmaja pogubio. Kad se tamna ufatila noćca On ugleda oganj. 510. Vino piju a pripiču janjce. Bezerđane i trgovce mlade Gdje odoše paši Sehidiji: “Gospodaru.

a janjce pripiču. Hajduk brže na Ljubušu siđe. Vino piju. I siđoše na ravnu Ljubušu Al’ se oganj vatra potrnula A pospale mlade pašalije. Primače se ognju. jedan za drugijem. Već on diže pušku sa stijene Pa se vrati hajduk uz planinu. Sve družini po istini kaže: “Već hajdemo. A oko njih mlade pašalije. draga braćo moja: Kako nam je Mijat poginuo. 520. Golem gori oganj na Ljubuši. jali su trgovci! Vi sjedite pred pećinom st’jenom A ja. Pa družini svojoj govorio: “Hej družino. Biše Toma pušku položio. 525.515. Obadva ih na ražnje nadiše. 550. Osvetiti Mijat harambašu I našega Malog Marijana!” Skočiše se na noge lagane. A Arapu ruke savezaše I điđi Bobovcu Iliji. Četrdeset. Pred pećinu do družine dođe.” Uze dugu po srijedi pušku. Uteče mi Bobovac Ilija. odoh na Ljubušu. Napadoše gorske haramije. braćo. 545. Na Arapu nišan sastavio: Pa se misli Tomica hajduče: 535. Jal’ su svati. 530. braćo. na Ljubušu. Pa goleme ražnje donesoše. Da ja vidim ko j’ kod vatre žive. Al’ kod vatre Klišanin Arape I kod njega Bobovac Ilija. Mi nijesmo ništa zadobili. Položio po studenoj stini. 227 . Da b’ ubio Klišanin Arapa. Isikoše šezdeset delija. 540. vatri živoj.

F. 77. knj. LVIII. 42. Zagreb 2004. str.-91. 200. Kako su ti onda izgorili. Pa ih ognju živom primakoše. Dukić na 406. te da je varijanta te pjesme objavljena u HNP VIII. Od Arapa odrezuju meso Te pitaju Bobovac Iliju. Hercegovac (fra Grgo Martić ) 1858. 2 u Hörmannovoj zbirci kao i u članku Maje Bošković Stulli Postojanost epskog modela u dvije pjesme iz dubrovačke okolice. Oganj živu vatru potakoše. Ni danas se nisu načinili! I tako ti Miju osvetili I svojega Malog Marijana. MH. O posebnom metku “koji jedini može ubiti junaka” pjeva i pjesma br. (priredio Davor Dukić) SHK. Od Kozigrada do Zvonigrada. u: Usmena književnost kao umjetnost riječi. 377. 228 . 560. Zagreb 1975. piše da je pjesma navedena prema I. Na živu ih ognju ispekoše Pa odoše u selo Doljane. Bobovčeve dvore zapališe.Usmene epske pjesme I.391. 565. br..555. Sinj – Duvno 1985. Od Ilije meso odrezuju Te ga daju Klišanin Arapu.215.21 21 Anđelko Mijatović. Obadva ih žive ispekoše. str. 50. Jukić i Lj. br. str.. O tomu vidi: Marko Dragić. Baška Voda – Mostar – Zagreb 2001. Ta je motiv i danas prisutan u povijesnim predajama o pogibiji harambaše Mijata Tomića. Narodne pjesme o Mijatu Tomiću. str.

Ona siče pancir po junacim. Ama brate Duvnu u ravnine. A ufatim Bajagić Aliju 20. Do njeg sidi Tintor barjaktare. pa srića donese. A do kule Stojan Jankovića. Kupi junak četu po Kotaru. 35. Koja jeste u Mlecim kovana 25. Trim kovačim za pun misec dana. I još ćemo porobiti Livno 15. Ona valja trista mađarija. Dovede ih do oblice kule. On dozivlje Pavla barjaktara: “Opremi mi mog dobrog putalja. A do njega trideset serdara. Ako Bog da. 5. I livanjsko polje do Grahova. pa ufatim setru Atlagića. Hoću tebe čirak učiniti! Svoju ću ti ćordu pokloniti. daj nam skupi četu u kotaru. Kad je Janko četu opazio. vrstan barjaktare. I kopile Bojčić Delaliju. Barjaktare. 10.” Kad to čuje Tintor barjaktare. I junaka pod svitlim oružjem. Ako zdravo bilom Livnu sajdem. sve moje uzdanje. Pod pancirom šipke od čelika. On sakupi pet stotin junaka.PISMA O SMRTI STOJANA JANKOVIĆA Vino pije Stojan Jankoviću u Kotarim u pjanoj mehani. Sve do kule Jusuf Begovića. Po Kotaru i oko Kotara: Jednu četu pet stotin drugova. 30. Da idemo u tursku krajinu. Ravno ćemo porobiti Duvno. Dok obučem svijetlo odilo!” 229 . Onda Stojan besidio riči: “Moj Tintore.

Sve do kule Jusuf Begovića. Zdravo dođe do vode Kosinca. Na njeg meće puške s kuburama. A za njime Tintor barjaktare. 45. Priteže mu četiri kolana. Izvodi ga na mermer avliju. Svu je svoju četu privodio.A da vidiš Pavla barjaktara! 40. ljuto oružanu Zdravo sađe Duvnu u ravnine. Sva se sjaje kako ledenica. Eto Janka niz bojali kulu Pripaso je okovanu ćordu. Svojom četo nočcu prinoćio 65. A za njime četa plemenita. Čudno jesu plina zadobili. Sve su iz nje kite udarile. krstaš barjak nosi u desnici. Bratac Jankov povede putalja. Priđe Janko vodu na Kosincu. I nevista skoro dovedenih. 230 . Tu je četa noćcu prenoćila Svi u jutro rano podraniše. Ran ujutro Janko podranio. Zdrav u Buško blato dohodio. A još više roblja zarobili: Udovica. 75. Po ćebetu sedlo sedefliju. Na njega je ćebe nabacio. Robi. 50. Janko dobra uzjaši putalja. Tude Janka noćca ufatila. Istire ga pamukli-čaršafom. Svu spremljenu. A na sedlo zlatnu abaiju. 60. Svu je četu otle podignuo. Po kolinim pucaju putalja. Sađe junak do konja putalja Hladnom vodom i raki-safunom. Zauzda ga rešmalijom uzdom. mladih divojaka. Poje vodom sve konje hatove. 55. pali sela i varoše 70.

90. koja mi je u pomoći bila. 80. 115. Zagrli ga oko svega vrata. Pa s’ uvuče u grivu putalju. Da će guja ujesti putalja. tu je i nesrića. Prigoda se prigodila tude. To si meni pogubio. Svu mi uze sriću i junaštvo. moju posestrinu. 100.Da mu dade studene vodice. 95. Izvuče se iz tvojih kubura. brate. Guja grli plemića putalja. Tu se turčin prigodio biše. 231 . Na perčin mu naslonila glavu. Pa posiko guju strahovitu. Sad si meni odlomio krila. Ja se. Saliva se konju niz kopite Studene ga vode napojio. Jankov bratac opazio biše. Di s’ izvlači zmija iz kubura. Povrati ga i metnu mu zobi. Ma da vidiš čuda velikoga. Otišće se krvca niz putalja. Pa posiče strahovitu guju.” Di je srića. On poteže mača zelenoga. Bratu Janku imenom kaziva: “Ne znaš brate. On se plesnu rukom po kolinu: “Ajme. grdna rano moja! 110. čuda velikoga. Kaca krvca niz dobra putalja. Danas ću ti junak poginuti. Vilu moju. 105. Pa s’ uvlači u grivu putalju. Zaskače se na dobra putalja. brate poplašio biše. Na perčin mu naslonila glavu. Pa se junak poplašio biše. 85.” Kad je Janko razumio riči. Sve se sliva konju niz kopite. Posiko sam strahovitu guju. Jal’ od puške jal’ od sablje britke. brate.

Zdravo dojde do vode Žbanice. Svoju četu natrag povratio. 135. brate. A obuče njegovo odilo. Dok se mrkla ne ufati noćca. Svrćaj četu do mrkloga mraka. Janko konja obrnu putalja. Di je srića tu je i nesrića. Svi hoćete izginuti listom. Ne daj nikom na juriš otići.” A da vidiš Tintor barjaktara! Di uzjaha Jankova putalja. Sašlo ture kupit desetinu. A pripinje Jankovića krilo. 140. Od’ uzjaši mog junaka putalja. 145. Tu odleti Tintor barjaktare. Donese mu vode u maštrafi. 232 . 130. 120. Pogodi ga u prsa junačka. Biži. Pa uzjaši mog dobrog putalja. Biži turčin glavom bez obzira. 155. Do svoje ga čete dogonio. brate. Svitlu mu je pripasao ćordu. Onde Janko vode zaiskao. Ak’ doznadu krajišnici turci. 150. Od puške sam ranu prifatio. Nosi dugu pušku o ramenu. Pa dozivlje barjaktara svoga: “Moj Tintore. Potira ga Stojan Jankoviću. Dino Janku melem ne trebuje. Svrće svoju do akšama vojsku. Da sam junak dopanuo rana. vrstan barjaktare. moje sjajno krilo. kamenu Kotaru. Moje svitlo obuci odilo. Njegova ga puška pogodila.Baš iz Prusca Nadžaković Mujo. Di junaku melem ne tribuje. Ne daj glasa društvu ni četici. Priko sebe od stra’ izbacio. 125. Zadij. Dok se Janko napio vodice.

g. kadno se činilo. A kako je poginuo Janko. u Mirčetu kod Glamoča. izdao Zbor franjevačkih bosanskih bogoslova “JUKIĆ”. Iz tog perioda zabilježena je 2004. Zdravo došli Jankovića kuli. Hrvatska tiskara d. veljače 1938.22 U razdoblju između dva Svjetska rata stagnira usmena epska poezija. 170. u Stepenu kod Tomislavgrada epska pučka pjesma koja opisuje pogibiju Ivana Dodiga i Ante Bagarića 23. izdanje. pokojna mu duša! Nestalo mu sile i junaštva. A divojke po mladim junacim. II.-73..Namah svijet junak prominio. 69. Narodne junačke pjesme iz Bosne i Hercegovine. Da ne biše Tintor barjaktara. d. a razvija se pučka usmena poezija. Zdravo došo Tintor barjaktare. Mnogo plina zarobio biše I doveo roblje i robinje. Svatovi su izgorjeli u požaru 10. godine. Neka služe i dodaju vino. g. Onda bilo. str. Umre Janko. skupio fra Marijan Šunjić. Udovice po pjanim mehanam. Tu se piva i govore ljudi. Tu ukopa pokojnoga Janka. U epohi SFRJ represivnim mjerama sprječavalo se nacionalno i vjersko dostojanstvo. Epske pjesme se sve manje pjevaju. A u crkvi svetoga Stipana. Odnese mu tilo u Kotare. Sarajevo 1925. 160. Ostalo bi Jankovića krilo. A da vidiš Tintor barjaktara! Sve ti plino po družini dili. Kad serdari čaše ispijaju. 22 233 . 175. Kod turčina Nadžaković Muje. 180. i saveo četu u Kotare. a u onima koje su se izvodile prevladavaju mitski elementi i Josip Broz Tito. U čitlučkom kraju kazivači kazuju pučku epsku pjesmu o pogibiji svatova Ivana Rozića. travnja 1945. 165.

U XIX. ponajviše u priobalnim krajevima. jadikovati. Karakteriziraju ih dugi stih (dvanaesterac – šesnaesterac) i tugaljiv ton. Armin Pavić i dr.Buđenjem nacionalne svijesti devedesetih godina XX. Stojan Novaković. bugaršćicama se bavio i Miroslav Pantić.) objavio Hvaranin Petar Hektorović.23 Najveći znanstveni doprinos u proučavanju bugaršćica dali su Josip Kekez (Katuni iznad Omiša. Zagreb 2005. tražiti milost i sl. Zapisivane su kod Hrvata.-65. st. Prve je tri bugaršćice zapisao i u svom Ribanju i ribarskom prigovaranju (1586. Znanstveni interes za bugaršćice potaknuo je 1851.). U narodnoj je uporabi u Rami i drugdje glagol bugariti a znači kroz plač govoriti. a od zaslužnijih za to valja istaknuti guslara Željka Šimića iz Gruda. žaliti se. BUGARŠĆICE Bugaršćice su starinske pjesme. Mnogo je riječi napisano o podrijetlu naziva bugaršćica. tražiti pomoć. O tome više: Maja Bošković – Stulli. 5. 1922. st. Od bugarštice do svakidašnjice. Konzor. U drugoj polovici XX. Te su pjesme specificum Croaticum. dolazi do velikoga interesa za tradicijsku kulturu. U ovom vremenu cvjeta pučka usmena epika. Bugaršćice (bugarštice) u povijesti književnosti su se nazivale i pjesmama dugog stiha. g. Franz Miklošič objavivši Popevku od Svilojevića. str.) i Maja Bošković Stulli (Osijek. – Zagreb. Burna je povijest Hrvata uzrokom što je najstariji zapis bugaršćice nastao u Molissama u Italiji kod Hrvata koji su onde našli utočište bježeći od Osmanlija iz Bosne i Hercegovine. 2003. Neke su bugaršćice lirske pjesme a neke se mogu promatrati kao lirsko-epske pjesme. doprinos izučavanju bugaršćica dali su još Valtazar Bogišić. st. 23 234 . Najviše je bugaršćica koje pripadaju epskoj poeziji. 1937.

ja te ću napitati črvene krvce turečke.-1669. Obranio je 1456. str. VI. g. lipnja 1497. pjeva o Janku Sibinjaninu (Janošu Hunyadiu. O njemu pjeva najstarija bugaršćica zapisana 1. Otac je ugarskoga kralja Matije Korvina. 69. najčešće naslovljena Tamnovanje vojevode Sibinjanin Janka. 1456. Bugaršćice. str. g.25 (Mollisse. godine osvojili Makarsku i luku Busoljinu kraj Trogira.) jednom od najistaknutijih i najuspješnijih boraca protiv Osmanlija.26 Poginuli su. sidi malo niže da s tobome progovoru. pođi do smederevske gospode da s` mole slavnomu despotu da m` otpusti iz tamnice smederevske. godine Turci (Osmanlije) su opustošili splitsko. godine Beograd i 11. 25 Isto. Oslobođen je uz veliku otkupninu. Erdelj. a 1500. te godine umro.-1503. nego Janko vojvoda govoraše iz tamnice: . Hunyad.) MAJKA MARGARITA Bugaršćica Majka Margarita pjeva o majci Margariti kojoj su sin Ivan i brat Petar otišli u borbu protiv Osmanlija. 26 U Mletačko-turskom ratu od 1499. – Zemun. I ako mi Bog pomože i slavni dispot pusti iz smederevske tamnice. ali je izdajom raškoga despota Đurđa Brankovića usužnjen. Pjesmu je zapisao Ruggero de Pazienza 1.Molim ti se. Nitkore ne ćaše s njime govoriti. beloga tela viteškoga. VIII. kod Hrvata u Molissama u Italiji. prodro je na Kosovo. Zagreb 2000.24 Ora` vija` se nad gradom Smederevom. III. Kandijski rat (1645.71. Organizator. Sljedeće su godine (1501. Godine 1448. Plešući su je pjevali prognani Hrvati iz Bosne i Hercegovine u čast kraljice Izabele del Bolzo. Omiljen je kod Hrvata i Srba koji i danas o njemu pripovijedaju. 69.) 24 235 . Izmijenjeno izdanje. 1497.TAMNOVANJE VOJEVODE SIBINJANIN JANKA Bugaršćica. orle. Bogom te brata zimaju. (četvrtkom) u mjestu Gioia del Colle nedaleko od Barija. 1387. Premda se ne spominje da su Margaritini sin i brat otišli u rat protiv osmanske vojske slijedom tih povijesnih događaja kao i stih ako bi ti oba dva turske uze dopadnuli upućuju na to da su otišli boriti se protiv osmanske vojske. Italija.) osvojili trogirsko i šibensko područje. 1497. šibensko i zadarsko područje. Majku Josip Kekez.

236 . Turska vojska se iskrcala na otok ali je mletačka vojska blokirala Dardanel i tako spriječila opskrbu te je Kandija kapitulirala 6.) pjeva o majci Margariti. Milković i Janković. žene – sestre. Obrovac i Skradin a turski napad na Šibenik propada. cvilu to mi cviljaše drobna ptica lastovica. U tursko – mletačkom Kandijskom ratu Osmanlije su potisnuti iz Makarskoga primorja. Zagreb 2000. poduzima napad na Turke i zauzima Zemunik. str. g. ona mala ptica. Bugaršćice. ožujka 1888. 4. onu malu pticu. Skladatelj Krsto Odak (Siverić kraj Drniša. 27 Josip Kekez. III. Na stranu Mlečana prelaze Poljica i niz hercegovačkih plemena. – Zagreb. Njezina sudbina reprezentira četrnaeststoljetne sudbine neizbrojivih znanih i neznanih Hrvatica. U tom ratu istaknuli su se zapovjednici: Sorić. MAJKA MARGARITA Cvilu to mi cviljaše drobna ptica lastovica.Margaritu tješila je vila.) i ukomponirao u svoju Vilu Slovinku. – Zadar. ter ju biše pustilo žarko sunce na zapadu. Vranu. Majka Margarita je simbol hrvatske žene – supruge. ona cvilu cviljaše Zadru gradu na pridvratju. skladao je (1952/53) radijsku operu Majka Margarita. Novigrad. Izmijenjeno izdanje.27 Bugaršćicu Majku Margaritu zapisao je Juraj Baraković (Plemići kraj Zadra. rujna 1669. Biše mi se cvileći drobna ptica zakasnila. Glavni junak najdulje hrvatske usmene epske pjesme Ilija Primorac bio je zarobljen u tom ratu.) u svojim je Pjesmama u šikari. ona mala ptica. 1628. iz močvare i nad usjevima (1931. Mandušić. 82. Venecija 1647. cvijetu slavenske zemlje. a biše ju zaskočio sjajni misec na istoku. Ona cvilu cviljaše Zadru gradu na pridvratju. 1548. Klisa. g. žene – majke. – Zagreb. ona mala ptica. 1949. Majka Margarita nadahnula je grandioznog slikara i kipara Ivana Meštrovića koji ju je naslikao u svojoj Povijesti Hrvata. Organizator. 1876. Poljica. biše mi se cvileći drobna ptica zakasnila. ter ju biše pustilo žarko sunce na zapadu. započet je turskim napadom na mletački otok Kandiju (Kretu). g. Solina i šibensko-zadarskog zaleđa. U pjesmi Plač Margarite mletački pjesnik Zuan Polo Lionpardi (1541. Miljanići. 20.) objavio i svoju bugaršćicu Majka Margarita. studenoga 1965). Turci 1646. zauzimaju Novigrad i napadaju područje od Zadra do Šibenika. Vladimir Nazor (Postire na Braču.

stara majko Ivanova. bila vilo. neg mi ono biše stara majka Ivanova. ali ono ne biše drobna ptica lastovica. jadovi. priboliti. ali ono ne biše drobna ptica lastovica. jadna majka. posestrino vilo! I ovo ih ne mogu. ter mi side bila vila staroj majci besiditi. 237 . Na nju mi je našetala bila vila planinkinja. neg mi ono biše stara majka Ivanova. jadovi. majka Margarita. Koja ti je nevolja grozne suze prolivati? majko Margarito? Koja ti je nevolja grozne suze prolivati?' side to mi stara majka biloj vili besiditi. planinkinjo vilo! Obe su mi. a ove su ljute rane na mojemu željnom srcu. obe su mi. ona bila vila. ljute rane otrovane. ljute rane otrovane. majko Margarito? Ča mi tako cviluješ. planinkinjo vilo! Ostaf me se. majka Margarita! Ona majka klikovaše sinka svoga i brajenka. ona majka klikovaše sinka svoga i brajenka. jadi te se ostavili. majci Margariti. bila vilo. ona mala ptica. nikakore priboliti. i ovo ih ne mogu. jadi te se ostavili. Na nju mi je našetala bila vila planinkinja. ter mi side bila vila staroj majci besiditi: “Ča mi tako cviluješ. planinkinjo vilo! Dvi su meni ljute rane na mojemu željnom srcu. side to mi stara majka biloj vili besiditi: “Ostaf me se. dvi su meni ljute rane na mojemu željnom srcu. majka Margarita.onu malu pticu. a biše ju zaskočio sjajni misec na istoku. stara majko Ivanova.

po njih mi je svitla zora od istoka poručila. posestrino vilo! Po njih mi je svitla zora od istoka poručila. od srdašca. ukazali. Obih sam ih. mila sinka. gavrane. sila sam ga. posestrino vilo! I kad sam ih jadna bila do viteštva dohranila. jadna majka. te bilige do istine. svitloj zori otpravila. a bihu mu crna pera sva od krvi ustrapana. A bihu mu crna pera sva od krvi ustrapana. kumiti i bratimiti. te bilige do istine. virom mojom obituju. a ja ti se. jadni majci.posestrino vilo! A ove su ljute rane na mojemu željnom srcu. kumiti i bratimiti: “Kaži meni. jadna majka. majka Margarita. vilo posestrino! Da li evo ne znadem za njih smrti ni života. onoj črnoj ptici. gdi se gavran vijaše nad merli od Zadra grada. jadna majka. Kaži meni. ptice zlokobnice. i kad sam ih jadna bila do viteštva dohranila. da li evo ne znadem za njih smrti ni života. gavranče. jadni majci. a ja ti se. ja t’ sam majka imila mlada Petra bratca moga. ukazali. majci Margariti: Neg su mi se zli bilizi. gdi se gavran vijaše nad merli od Zadra grada. mila sinka. jedno malo dite. jadna majka. svitloj zori otpravila. jadna majka. neg su mi se zli bilizi. A Ivana hranila. sila sam ga. onu kobnu pticu. moj črni gavranče. jadna majka. posestrino vilo! Ja t’ sam majka imila mlada Petra bratca moga a Ivana hranila. 238 . da ti hoću trudna pera sva suzami prehladiti. od srdašca. ona črna ptica. obih sam ih. virom mojom obituju.

posestrino vilo. za bratca ću mojega dati moju rusu glavu. side to mi bila vila staroj majci besiditi: “Ovo ću te. a za sinka Ivana živim ognjem izgoriti. stara majko. ostavi grozne suze prolijući. mene. planinkinja vila. posestrino vilo. Da ti hoću trudna pera sva suzami prehladiti. bila vilo. jadna majka. ona huda ptica. stara majko.ptice zlokobnice. da li ne hti na mene huda ptica ni gledati. za to mlado dite!” A za sinka Ivana živim ognjem izgoriti. sila mi je bila vila staroj majci besiditi. nego to mi odleti u planinu črnu goru. jadna majka. side to mi bila vila staroj majci besiditi. majku Margaritu!” Mene. majku. kojom bi jih ti spenzom iz tamnice iskupila?” Side to mi stara majka biloj vili besiditi. bila vilo. ona huda ptica. iz tamnice iskupiti: za bratca ću mojega dati moju rusu glavu. turske uze dostignuli. iz tamnice iskupiti. posestrino vilo. majku. majka Margarita. ako su mi. majci Margariti. majko Margarito. ako bi ti oba dva turske uze dopadnuli kojom bi jih ti spenzom iz tamnice iskupila? majko Margarito. da li ne hti na mene huda ptica ni gledati. lasno ću ih. nego to mi odleti u planinu črnu goru. turske uze dostignuli. side to mi stara majka biloj vili besiditi: “Ako su mi. sila mi je bila vila staroj majci besiditi: “Nisu ti jih. lasno ću ih. 239 . radi boga uprašati. turske uze dopadnule. ostavi grozne suze prolijući.

bratca ti je obljubila mlada moma Grkinjica. turske uze dopadnule. a kada si od sebe sinka svoga otpravila. onda se je u tebi srdašce okamenilo. da li ću ti istinu. mladi i gizdavi. mlada Primorkinja. ter ti ga je napojila mrzle vode zabitljive. jer kada mi on dojde u Primorje valovito. starice nebogo. ona venac vijaše od primoga vilovita. da se nigdar nikadare k tebi majci ne zavrati.starice nebogo! Nisu ti jih. ono mlado dite. da se nigdar od tebe. sestre svoje. na njega se namiri lipa Cvite Primorkinja. mladi i gizdavi. jadna majko. starice nebogo. ter ti ga je napojila mrzle vode zabitljive. ne spomene. Na njega se namiri lipa Cvite Primorkinja. starice nebogo. a kada si od sebe sinka svoga otpravila. jadna majko. ne spomene. povidati. da se nigdar od tebe. Jer kada mi on dojde u Primorje valovito. ondi mi se oni bihu očicami sagledali. da li ću ti istinu. onda se je u tebi srdašce okamenilo. na to mlado dite. ono mlado dite. povidati: bratca ti je obljubila mlada moma Grkinjica. ondi mi se oni bihu očicami sagledali. ona venac vijaše od primoga vilovita. očima sagledali a srdašci saljubili. Očicami sagledali a srdašci saljubili. biše mi ga lipa Cvite onim vencem okrunila. majko Margarito. stara majko. majko Margarito. ono mlado dite. sestre svoje. 240 . biše mi ga lipa Cvite onim vencem okrunila.

majko. Organizator. godine. Izmijenjeno izdanje. (O tome će biti riječi u poglavlju Povijesne predaje. 76-83. travnja 1671. majko Margarito! I da ti se nikadare. III. 1671. i da ti se nikadare. Zagreb 2000.) Kuće u Poljicima za vrijeme Turaka Vidi: Josip Kekez. od suz' lišca ne osuše. nit ćeš sinka dočekati!28 U rukopisnoj je ostavštini Petra Zrinskoga (Vrbovec. – Bečko Novo Mjesto.) nađena i bugaršćica Popivka od Svilojevića koja je vjerojatno zapisana u sjevernoj Hrvatskoj 1663. majko. str. nit ćeš sinka dočekati. cvili. i žali i prolivaj grozne suze. nit ćeš bratca dozvati. i žali i prolivaj grozne suze. Zrinski je sa svojim šurjakom Krstom Frankopanom pogubljen 30. Svilojević je oslobođen. godine. 1621. od suz' lišca ne osuše. I Svilojević i Zrinski su bili usužnjeni.starice nebogo! Da se nigdar nikadare k tebi majci ne zavrati. starice nebogo!” Nit ćeš bratca dozvati. 28 241 . Bugaršćice. majko Margarito! Cvili. Maja Bošković – Stulli je s pravom ustvrdila da su sudbine Svilojevića i Zrinskoga slične.

-1882. braća Jakob i Wilhelm Grimm.) uvrstio Goetheov prijevod Žalosne pjesamce o Asanagici kao i tri pjesme iz Kačićeva razgovora ugodnoga. str. 31 Stipe Botica. str.). Već je kazano da je Đuro Ferić Gvozdenica hrvatske usmene pjesme prevodio na latinski jezik.). a W. Zbornik Kačić.) (Gusle). njegova krilatica Srbi svi i svuda predvodila je velikosrpsku ideologiju po kojoj su Hrvati – Srbi katoličke vjere. Prosper Mérimée (1803.-1832.-1869. Školska knjiga. Zagreb 1925.30 (Vuk Stefanović Karadžić je bio kontroverzna osoba. Milan Strašek. str.). Andrija Kačić Miošić. Od tada se naše usmene pjesme prevode najprije u Francuskoj a potom u mnogim drugim zemljama. 1825. Međutim. Alphonse de Lamartine (1790.-1870.). Herder (1744.1923.-1938. U filološkom pogledu Karadžićev je sljednik i Tomo Maretić (1854. 30 29 242 . Ivo Ćipiko (1863. Imao je svoje pristaše u Hrvatskoj među kojima su Matija Ban (1818. VIII.) nadahnut junaštvom Stojana Jankovića napisao je svoje djelo La Chute Dr. Već smo kazali da je J. Filozofski fakultet Zagreb. Medo Pucić (1821. U Njemačkoj su nakon Goethea prevodili Johanes von Müller.).29 Sustavnije prevođenje hrvatskih kao i srpskih i bošnjačkih pjesama počinje s Albertom Fortisom i njegovim djelom Put po Dalmaciji (1774. i 1779. Srba i Bošnjaka. Fortisov Put po Dalmaciji nakon Goetheova prijevoda preveden je na francuski jezik. Povijest književnosti hrvatske i srpske.) u svoj Volkslieder (1778. 1826. 118. političar i povjesničar. Đuro Šurmin ustvrdio je da se svijet zanosi našom narodnom epikom. povjesničar književnosti dr. G. Izdanje hrvatskih srednjoškolskih profesora. Zagreb 2003.). II. Baladu o Hasanaginici najprije je na njemački jezik preveo Johann Wolfgang von Goethe (1749.) iz Herderova je Volksliedera preveo na francuski jezik Kačićevu pjesmu o Milošu Kobiliću i objavio u svom djelu La Guzla (1840. st. 19.). Po Goetheovom nagovoru Therese Albertine Luise von Jakob pod pseudonimom Talvj prevela je i objavila Vukove pjesme pod naslovom Volkslieder der Serben (I. Junačke narodne pjesme (hrvatske i srpske). ali se divi nježnim ženskim pjesmama. Gerhard je objavio zbirku usmenih pjesama Hrvata. priredio dr. Zagreb 1908. Dao je golem doprinos reformi srpskoga jezika. Sukladno tomu on je i hrvatske usmene pjesme podvodio pod srpske.PREVOĐENJE USMENE POEZIJE NA STRANE JEZIKE Početkom XX.-1803. Đuro Šurmin..-1903.31 Francuski pjesnik.

Narodna književnost. 33 Bosansko – hercegovačka književna hrestomatija.-1823. Povijest i historija usmene narodne književnosti. Naše su usmene pjesme prevodili i Česi. U Padovi je 1949. 9. objelodanjena zbirka naših narodnih pjesama koju je uredio Arturo Cronia. str.33 Najveći dio podataka o prevođenju usmene poezije na strane jezike navodim prema: Tvrtko Čubelić. st. a poslije II. izdao na hrvatskom (i srpskom) i engleskom jeziku zbirku naše usmene poezije.) u Parizu je predavao o našim narodnim pjesmama.-1837.) je prema Goetheovu prijevodu na engleski jezik preveo Asanaginicu. Na ruski jezik prvi je prevodio Aleksandar Sergejevič Puškin (1799. Mađari. str.. U XX. Sarajevo 1972. 32 243 . g. Rumunji. Slovaci. golem doprinos našoj usmenoj poeziji dali su Millman Parry i Albert Bates Lord koji je 1953. Poljak Adam Mickiewicz (1798. Tommaseo je hrvatske lirske pjesme prevodio na talijanski jezik. Đenana Butorović. knjiga II. Hatidža Krnjević. dr.32 A. Zavod za izdavanje udžbenika. 123.). dr. Zagreb 1990. svjetskog rata objavili su zbirku naših narodnih pjesama. Vostokov i dr. Na engleski je jezik prevodio i John Bowring. B. st. Šveđani i dr.-1855. prikupljao i izučavao usmene pjesme u Bosni i Hercegovini i u 70-tim godinama XX. Puškin se divio junaštvu harambaše Stanka Sočivice iz Imotskoga. Nakon Puškina na ruski su jezik prevodili naše pjesme Berg. Lord je s prekidima.d’un Ange (Pad anđela). Mnogi su Poljaci prevodili našu poeziju. Walter Scott (1771. Ljubomir Zuković.-124.

Zagreb 2005. Dragić. Grgec. Zagreb 1995. 13. Zavod za izdavanje udžbenika. Bosansko-hercegovačka književna hrestomatija.. 16. Sarajevo 1972. 244 XXIX. nakl. Maja. Zagreb – Ljubljana 1987. Napredak. retorika. Matica ilirska. Zagreb 4. Zagreb 1965. Čubelić. Ivo. F. Povijest i historija usmene narodne književnosti. Konzor. 100 najvećih djela svjetske književnosti. priredio Ivan Mimica. Stjepan. 1.. Hatidža Krnjević. sv. priredio Hrvatska književnost Bosne i Hercegovine u 100 knjiga. Jukić. Stipe. Hrvatske narodne pjesme. priredio dr. III. Zadar 2004. Zagreb 1943.D. Davor. knjiga 3. epika. Kad je živio Mijat Tomić. 14. Zagreb 2003. Zagreb 1972. Andrija Kačić Miošić. knjiga II. uredio Antun 2. Bosanski prijatelj. 5. Hrvatska školska knjižica. 10. Vl. 11. Književna i povijesna zbilja. izdanje. Zagreb 1944. Banović. Razvoj hrvatskog narodnog pjesničtva. (Izbor). dr. 7. Od bugarštice do svakidašnjice. Zagreb 1990. Epske pjesme Bože Domnjaka Bojana.. Zagreb 1938. Školska knjiga. Ljubomir Zuković. knj. Urednik I. ZZNŽO JS. Školska knjiga.. 1861. Tvrtko. sv. MH. Znanje. peto prošireno izdanje. 12. Stipe. Marko. Epske narodne pjesme. Hrvatska usmena književnost Bosne i Hercegovine: lirika. Marko. VI. Petar. Thema I. Botica. 15. . Split 2005. Sarajevo 2006. 8. dr. Sultanova djeca (Predodžbe Turaka u hrvatskoj književnosti ranog novovjekovlja). Hrvatska državna tiskara. Povijest hrvatske književnosti. Filozofski fakultet Zagreb. Frangeš. Biblija i hrvatska kulturna tradicija. Grgec. Zbornik Kačić. Dragić. 4. Narodna književnost. Matica hrvatska i HKD Napredak. Bošković-Stulli. Tvrtko Čubelić. Đenana Butorović. 9.IZVORI I LITERATURA 1. 6. Petar. Književni krug Split. Split 1990. Šoljan. Dukić. Botica.

knjiga druga. Izdanje “Društva hrvatskih srednjoškolskih profesora”. Eric A. priredio Vjekoslav Štefanić i suradnici Biserka Grabar. Jelčić. AGM. uredili dr. 245 . krajiške i uskočke pjesme). sveska peta (Uskočke i hajdučke pjesme). priredio Marko Dragić. 22. Zagreb 1897. 1964. smislio. Zagreb 1930. knjiga osma.. David Bogdanović. Zagreb 1996. I. Sarajevo 2006. Povijest hrvatske književnosti. Zagreb 2004. Stjepan Bosanac. Hrvatske narodne pjesme. Hrvatska usmena književnost Bosne i Hercegovine: lirika. Zagreb 1925. Zagreb 1896. Izabrane narodne pjesme. priredio dr. Milan Strašek. III. Zagreb 2003. Zagreb 1925. 28. Zagreb 1940. knj. Junačke narodne pjesme (hrvatske i srpske). (drugo znatno prošireno izdanje). 20. Odio prvi. Hrvatska književnost srednjega vijeka. 29. Havelock. Bugaršćice. uredio dr. Junačke pjesme. Razmišljanja o usmenosti i 18. epika. Zagreb 1969. Izdanje društva srednjoškolskih profesora. knj. sabrao Martin Meršić. 21. Muza uči pisati. Mala nakladna kuća Sveti Jure. 4. Naklada P. sv. retorika. Odio prvi. 31. pismenosti od antike do danas. Hrvatski leksikon. MH. 1. Odio prvi. Ivan Broz i dr. Stjepan Bosanac. Pavičić. 19. 25. Matica hrvatska. Milan Strašek. Zagreb 1939. redakcija i komentari Vinko Žganec. Dubravko.. Odio prvi. MH. priredio dr. Organizator. Jagić. Hrvatska književnost Bosne i Hercegovine u 100 knjiga. Uredio dr.. Kekez. izdanje. PSHK. Zagreb 1867. MH. 27. uredio dr. priredio dr. knjiga prva. Josip. Anica Nazor i Marija Pantelić. MH. Vatroslav. Nikola Andrić. Nikola Andrić. Jačkar hrvatske narodne jačke iz Gradišća. P. Staro doba. Hrvatske narodne pjesme.17. 26. Hrvatske narodne pjesme. knjiga deveta. Novinsko-izdavačko i štamparsko poduzeće Čakovec. hrvatske i srpske. 23. priredio i uredio Petar Gudelj. 32. I. Hrvatska odiseja. 24. 30. Naklada Leksikon. knjiga prva. Baška Voda 1999. Junačke narodne pjesme (hrvatske i srpske). Historija književnosti naroda hrvatskoga i srbskoga. sveska šesta (historijske. i II. Hrvatske narodne pjesme. Zagreb 1996. HKD Napredak. Junačke pjesme.

Zagreb 1964. Leksikon hrvatskih pisaca. priredila Maja Bošković-Stulli. Globus. knjiga 24. JAZU. Povijest hrvatske književnosti do preporoda. Zagreb 1909. Josip. II.. Mimica.. skupio fra Marijan Šunjić. godine u Splitu. skupio Ivan Franjo Jukić Banjolučanin i Ljubomir Hercegovac (fra Grgo Martić). Zagreb 2002. Georges. Filip Kunić Kupriješanin. Ivan. MH. 46. Mimica. MH. Narodne epske pjesme. Split 1996. autor koncepcije Krešimir Nemec. Hrvatski narodni junak (drugo prošireno izdanje). Hrvatska tiskara d. Književni krug Split. knjiga 25. 38. knj. Zagreb 2000. Školska knjiga.. izdao o. Mijatović. 35. 50. Zagreb 1964. IV. Osiek 1858. Narodne piesme bosanske i hercegovačke. Narodne epske pjesme. Hrvatska književnost do narodnog preporoda. Zora. priredio Olinko Delorko. nakl. Anđelko. Split 1996. Zagreb 1945. 47. Sinj-Duvno 1985. 44. 42. Školska knjiga. Košutić – Brozović. Stilistika. Kekez. PSHK. autor koncepcije Krešimir Nemec. . 246 45. Maretić. 48. Školska knjiga. Milas. 37. Iz riznice hrvatske povijesti i kulture. Zagreb 1996. MH. Leksikon hrvatskih pisaca. 41. Zagreb 1996. Zora. 43. II. Logos. Narodne pjesme o Mijatu Tomiću. 1925.d. Mijo. I. Mihovil. Zagreb 1902. Sarajevo. 1. Usmena književnost. 39. Ceres. Medini. svezak pervi. 36. Zbornik radova sa znanstvenog skupa održanog 30. Vl. Anđelko. Mijatović. Naša narodna epika. Život i epski svijet Bože Domnjaka. PSHK. Školska knjiga. književnost. Nevenka. Zagreb 1996. Kombol – Novak. Zagreb 2000. Molinie. Ivan. izdanje. MH. Povijest hrvatske književnosti u Dalmaciji i Dubrovniku. Split 1988. Kombol. Milorad. Narodne junačke pjesme iz Bosne i Hercegovine. Piesme junačke. u: Škreb – Stamać Uvod u 34. listopada 1994. Čitanka iz stranih književnosti 1. poboljšano izdanje. 49. Tomo. Mjesto Julija Bajamontija u hrvatskoj usmenoj književnosti-Splitski polihistor Julije Bajamonti. s francuskoga preveo Goran Rukavina. Zagreb 1986. 40. Školska knjiga.33.

53. 54. 247 . izdanje. sastavio Krešimir Mlač. priredio dr. JAZU. Ivan Renđeo. Vladimir i Zorić. Split 2005. herojske. napisale Maja Bošković – Stulli i Divna Zečević. 65. priredio Davor Dukić. Zagreb 2003. Zagreb 1986. SHK. Zagreb 1926. 57. Naprijed. Ivan.) Pave Anđelića. Zagreb 1978. Jeronim. Solar. Mate. Izdanje profesorskog društva sekcije Zagreb. Slaming. dio. Figure u našem narodnom pjesničtvu. Liber. Narodne pjesme (srpsko-hrvatske) I. Zagreb 2001. Zagreb 1880. 1882. Višić. Zagreb. 56. Zima. Radetić. Golden marketing. Logos-tours. uredio prof. Rijeka 1986. Uspomene o Rami i ramskom franjevačkom samostanu. Globus..51. Zagreb 1972. Zagreb 2004. Luka. 59. Marko. Junačke pjesme IV. 63. izdanje.. Pregled hrvatske tradicionalne književnosti. Zagreb 1961. 67. 58. Ivan. 1. Rihtman Auguštin. Narodne pjesme iz Luke na Šipanu. 52. Književnost drevnog Bliskog istoka. Mladost. Zagreb 1996. MH. u: Uvod u književnost (uredili Fran Petre i Zdenko Škreb). uredili Mijo Milas i Ivan Mimica. IV. Rukopisna zbirka (1957./58. Vladić. Narodne pjesme o Mijatu Tomiću. 66. Milivoj. MH. 62. Zbornik radova Andrija Šimić izuzetna pojava među hajducima. MH. 61. Zlatna knjiga hrvatske narodne lirike. Sedam pristupa pjesmi. Povijest hrvatske književnosti. Narodne pjesme o 1000-godišnjici kraljevstva hrvatskoga (925. s njihovom teorijom. reprint MH ogranak “Rama” Prozor.) I. Zagreb 1924. Vratović. Zagreb 1993. i II. 64. HKD Napredak. Epika i epske pjesme. Branko Vodnik. Povijest svjetske književnosti (kratak pregled). 60. Sarajevo 1931. 1991. Usmene epske pjesme I. Etnologija i etnomit. priredila Tanja Perić Polonijo. 55. zapisao Andro Murat. Znanje.1925. Dunja. knj.

III. PRIČE (PRIPOVIJETKE) .

Legenda je latinska riječ i znači ono što valja čitati. američkoj filologiji nazivaju legendama. bajka. U minulim ideološko-tendecioznim sustavima pod tom riječju podrazumjevalo se nešto što je izmišljeno i što je lažno. U hrvatskom jeziku poznati su nazivi: priča. Ima ih istinitih i izmišljenih.-210. onda se kaže da su to samo legende. naziva ga se živom legendom. apologos (novela). već o onom što bi se moglo tipski dogoditi.NAZIVLJE Usmene priče obuhvaćaju: bajke.) Narod usmenu prozu naziva: priče. Sage. Povijest i historija usmene narodne književnosti. lenda. engleskom story. bugarskom jeziku nazivale povesti. historia. a književnosti nije da pripovijeda o onome što se dogodilo. SVJETSKE USMENE PRIČE Svaka je kultura na sebi svojstvene načine oblikovala bitne motive koji su postali (usmeno) književni. Schwank. češkom. str. Kada je netko u nečemu iznimno dobar i zaslužan. predaje. pripovijetka.1 Usmene priče se. 209. 249 . pripovijest. basna. caso itd. primjerice. govori o hajducima. Unamunovo putovanje u Fenikiju. kazavica (kazalica). šale i legende. U starogrčkom mit. Legenda o faraonu Khufu (Keopsu). Bajka o ukletom kraljeviću. Raznovrsnost usmenih priča svjedoče i njihovi nazivi na raznim jezicima. anegdote. U portugalskom jeziku se zovu: fabula. izmišljeni junaci i izmišljene priče o njima itd. u talijanskoj. primjerice. Usmene su priče književnost. novele. engleskoj. Sumersko-babilonsko1 Tvrtko Čubelić. a kada se. Istrebljenje ljudskoga roda. Nipošto se ovim ne želi reći da su sve legende i druge vrste priča istinite. (Kazavicom ili kazalicom nazivane su i epske pjesme. to jest. Trajne su antologijske vrijednosti staroegipatske usmene priče: Sinuheova priča. Zagreb 1990. legende. Legende. Na našim prostorima rijetko se koja riječ toliko suprotno tumačila kao riječ legenda. beside. slovačkom. latinskom fabula. Zanimljivo je da su se usmene priče u slovenskom. kako su to već rekli veliki filološki autoriteti. vjerovanja. Dva brata. Istovremeno se za mnoge velikane govorilo da su ušli u legendu i da su otišli u legendu. legend. basne. Novelle. ono što treba čitati. njemačkom Märchen.

spominje Platon (IV. 2 250 . st. pr. prije Krista). st. Kr. Apulej (oko 125.2 Na značaj usmenih priča ukazivao je najstariji grčki povjesničar Herodot (V. a njegov i Zenonov učenik Aristotel (384. prije Krista). Stjecanje prijatelja.-180.) Pančatantra je jedna od najvažnijih zbirka svjetske usmene književnosti a motivi iz nje nalaze se i u hrvatskim usmenim pričama. Školska knjiga. st. st. En-lil i Nin-lil. Krista). Vrane i sove. po Kr. U tome je djelu više priča o Aleksandru Velikom Makedonskom (IV. U zbirci su priče. st. En-Ki i Nin-mah. Krista umro oko 396. u svom djelu Spis o ratu Peloponežana i Atenjana (8 knjiga) navodi velik broj usmenih priča koje je zabilježio kod zaraćenih strana.-XIV.-322. prije Krista).-61. pr. Gubitak stečenoga i Nepromišljeno djelovanje.) u svoj fantastično-satirički roman Metamorfoze ili Zlatni magarac inkorporirao je bajke i predaje među kojima je najpopularnija Priča o Amoru i Psihi. (U to doba i riječ historija znači priča). 18 knjiga/ nastajanje toga djela lociraju u IV. Za oblikovanje hrvatske usmene proze iznimno su važna djela: Fiore di virtu. prije Krista). bajke i basne prožete didaktičkim stihovima.) pripovijeda o mudroj i lijepoj Šahrazadi. prije Krista). str. U njoj se priča o glupim sinovima kralja Amarašaktija koje mudrac Višnušarman pomoću priča uči umjetnosti vladanja.asirske predaje (mitovi) su: Lahar i Ašnan. Usmenim pričama bavio se i Ciceron (I. Sermones discipuli Nevenka Košutić-Brozović. Pored Veda iznimne je vrijednosti indijska zbirka Pančatantra (III. pr. po Kr. 60. st. st. Djelo Gesta Romanorum (Junačka djela Rimljana) nastalo oko 1300. Snažan je utjecaj toga zbornika na svjetsku književnost. Arapski zbornik priča Tisuću i jedna noć (IX. st. Kr. st. Aurea legenda Jakoba Voragine. – IV. prije Krista) istaknuo je da je poezija (podrazumijevajući pod tim nazivom književnost) istinitija i povjesnija od povijesti i da je treba ozbiljnije shvatiti od povijesti. U Pančatantri se nalaze i motivi iz Mahabharate (IV. Čitanka iz stranih književnosti I. godine sadrži usmene priče i anegdote. Zagreb 1996. Neki povjesničari književnosti završetak nastanka toga najopsežnijega djela u svjetskoj književnosti /215 000. Tukidid (r. Usmene priče. Sastavljena je od pet knjiga: Razdvajanje prijatelja.-II. među ostalima. st. Grčki povjesničar i vojskovođa iz Atene. oko 460. pr.

Od velikoga je značaja Put po Dalmaciji (1774.-1664. Francuz Charles Perrault (1628. Miguel Cervantes (1547. primorja. U klasicizmu su mnogi pisci značajnu pozornost pridavali usmenim pričama. pričama. pričama iz okolice: Zadra.)3 U XVII.) Alberta Fortisa (1741.-1837. vjerovanjima. st. Trogira. Venecija 1751-1819). Od velike je važnosti njegova Geografska karta Hrvatske (1688. Shakespeare je dramu Mletački trgovac napisao na temelju priče Dram jezika koja je poznata i kod Hrvata u BiH. – Krško. Daniele Farlati (1690. (Dva stoljeća nakon Shakespearea zapisao ju je I. 1815. 3 Narodna šala. Paga.-1803. Cetinskoga kraja. Njegove informacije o Morlacima utemeljene su i na usmenim pričama.). Juri. Takvi su. Šibenika. drugi i 1822. sv. Braća Jakob i Wilhelm Grimm započinju novo razdoblje u teoriji usmenih priča. IX. a Aleksandar Sergejevič Puškin (1799. Brača.) skrenuo je veliku pozornost pripovijetkama iz zbirke Tisuću i jedna noć. treći svezak). otoka Visa. Perraultov sunarodnjak Antoine Galland (1646. između ostaloga.-1773. Zagreb 1923. F.) spominje svoju dadilju Arinu Rodonovu od koje je čuo bajke i pjesme.). uredio Josip Pasarić.-1616.). prvi.-1616. bilježi legendu o sv.). Njegovi zapisi iz Hrvatske govore o narodnim vjerovanjima. U romantizmu se javlja interes i za narodno pripovijedanje.Ivana Herolta te srednjovjekovne hagiografije i legende.-1832. Splita. 1641. 251 . primjerice. Nijemac iz Slovenije Johann Weichard Valvasor (Ljubljana. 1693. Kvarnera.) postigao je velik uspjeh zbirkom priča koje je zabilježio ili sam izmislio. Jukić i objavio u Vrazovom Kolu. prvi. Fortis piše o običajima.-1715. U romantizmu je općenito snažan interes za usmenu književnost.VIII. Palagruže. Raba. Goethe spominje pripovijedanje svoje majke.1695.) u djelu Illyricum sacrum (sv. I. Polazište braće Grimm je odnos između bajke (Märchen) i predaje (Sage). MH.). Skradina.) kao i u vojnim pohodima Nikole Zrinskoga u Slavoniji. folklornom kazalištu.) sudjelovao je u Austro-turskom ratu (1663. Oni su u tri sveska objavili Dječje bajke (1812. o usmenim pričama piše Jean la Fontaine (1621. Tomu je mnogo doprinio Johann Wolfgang von Goethe (1749. Hvara. (O tim djelima bit će više riječi u daljnjem tekstu. god.) Mnogi su renesansni i barokni književnici veliku pozornost davali usmenoj prozi i stvarali svoja djela uzimajući građu iz usmene proze.-1703.) i William Shakespeare (1564.

a drugo je naraslo u prekrasnu biljku. Zagreb 1990. st.) navodi basnu koja govori o dva zrna koja su se našla u zemlji i razgovaraju.6 Američki filolog Richard Cavendish u djelu Legende svijeta pod pojmom legende podrazumijeva usmene priče i ističe da legende izdržavaju probu vremena bolje nego prava povijest. 7 Richard Cavendish.) i Max Lüthi. 1968. Švicarac rumunjskoga podrijetla Andre Jolles 1929. primjerice. Stuttgart. str. 4 252 .) Usmene priče često se koriste i u druge neknjiževne svrhe. Tridesetih godina XX. 6 Isto. petosveščanim prijevodom staroindijskih priča. Jedno zrno se uplašilo i nije smjelo izniknuti. 9.4 U komparativnom pristupu proučavanja usmenih priča značajna je zemljopisno-povijesna metoda tzv. 5 Josip Kekez. godine u Jednostavne oblike pogrešno uvodi i manjkavo tumači bajke. Ono plašljivo zrno ostalo je u zemlji. g. str. Tako. str. g.) knjigom Morfologija bajke. u: Zdenko Škreb-Ante Stamać Uvod u književnost. taj katalog ima manjkavosti. Ti su znanstvenici utvrđivali nastanak i migraciju bajki. i kasnije. a najveća je što se u njemu ne vide osobitosti nacionalnih kultura. 151. Ptica ga je pozobala. Povijest i historija usmene narodne književnosti. u usmenu prozu uvodi se termin švank kojim su se označavale šaljive priče. 210.-1970. predaje i legende. Usmena književnost. To je djelo nastavio Johannes Hertel 1909. Beograd 1984.7 (Slično je i u filologijama drugih naroda. Njima se koriste najveći menadžeri i motivatori.-212.Veliki znanstveni interes za usmene priče pobudio je Nijemac Theodor Benfey 1858.5 Međutim. Finske škole koju su utemeljili Kaarle Krohn i Antti Aarne. Sljedbenik Finske škole Amerikanac Stith Thompson je sa suradnicima sastavio katalog u kojemu su pripovijetke razvrstane po tematskom i motivskom indeksu. Tvrtko Čubelić. jedan od najbogatijih ljudi i jedan od najvećih motivatora Zig Ziglar u svojoj knjizi Pogled s vrha (2000. Legende sveta. 187. Nakon braće Grimm najznačajniji doprinos u proučavanju usmene proze dao je Vladimir Jakovljevič Propp (1895. str. Zagreb 1986. Tom su se problematikom najviše bavili Erich Strassner (Schwank.

Usmene su priče parafrazirane i u Hektorovićevom Ribanju i ribarskom prigovaranju (1568. u drugom su dijelu knjige stare hrvatske vjerske pjesme i dramski tekstovi. U tomu djelu zapisana je legenda o propasti Sodome i Gomore. st.8 Divković je građu crpio iz legenda.).) dominikanca Serafina Razzia (Firenca. Kreševu. Njegova su djela vjerskodidaktičkoga karaktera. U Malom katekizmu (1616. jezera Kuti kod Neuma.) fra Matije Divkovića (Jelaške kod Olova. Prukljanskog jezera kod Šibenika. Sramotan pad Bosanskoga kraljevstva krajem svibnja 1463. nastao je Cvet vsake mudrosti u kojem se.). Za hrvatske usmene priče iznimno su važne bosanske fratarske knjige mada nemaju izvornih narodnih priča. Hutova blata u Trebimlji.) i Zoranićevim Planinama (1569. a namijenjena su narodu. Olovu. 1563. 1611. ostavio je najdublji trag u hrvatskoj književnosti i povijesti. među kojima je i inačica Posvetilišta Abramova Mavra Vetranovića. 1567. brevijarima i misalima. – Mleci. o lukavoj lisici koja se pretvara mrtvom kako bi pohvatala ptice. Dubrovačke priče nalaze se u anonimnoj Kronici.). te jezera kod Pleternice i Vinkovaca. Od 1996. Usmene su priče temelj Besida (1616. g. između ostaloga. Libru od mnozijeh razloga (1520. a nalaze se u glagoljskim knjigama. divice Marije) prevedenom iz popularne zbirke Ivana Herolta Sermones discipuli de tempore et de sanctis (1476.) objavio je sa zbirkom pripovijesti o čudima Presvijetle Djevice Marije (Sto čudesa aliti znamenja blažene i slavne Bogorodice. i početkom XV. U Mađarskoj se pripovijeda da je tako nastalo Blatno jezero (Balaton). 1531. Crvenog i Plavog jezera kod Imotskoga. spominju kazivanja o vili morskoj.). – Olovo. Nauk karstjanski doživio je 10 izdanja. Po tim legendama Gavanovi dvori su se nalazili na mjestu: Boračkoga jezera kod Konjica. godine sa studentima sam zapisao pedesetak legenda o propasti Gavanovih dvora.) u Dundu Maroju navodi izreku Šaptom Bosna poginu koja je do danas sačuvana u izričaju Bosna šaptom pade. 253 . g. – Firenca. jezera u Rijeci Dubrovačkoj.) te Povijesti Dubrovnika (1595.HRVATSKE USMENE PRIČE Usmene su priče poslužile piscima i propovjednicima. 1508. Veliki 1611. Svoj prvi katekizam Nauk karstjanski (tzv. 1631. usmenih 8 Matija Divković u franjevački je red stupio najvjerojatnije u Olovu. Plitvičkih jezera. do 2005. Školovao se u Italiji. Krajem XIV. Zborniku koji je 1507. Bio je franjevac u Sarajevu.) osim katehetičkog dijela. hagiografija. počeo sastavljati Nikša Ranjina. Marin Držić (Dubrovnik. Miloševa jezera ispod Krinja u Hrvacama kod Sinja.

Vidi: Marko Dragić. Kad dođe vidje da su stara vrata zazidana a nova sagrađena na drugom mjestu. svet Gospodin Bog Sabaot! *** Divkovića Besjede svarhu evanđelja nedjeljnih priko svega godišta (1616. Stadoše se čuditi da je toliko živio gladan. Od slatkosti pjevanja ptičice nije se ničeg sjećao.hr str. žedan.) prijevodi su i kompilacije iz nekoliko latinskih autora 15. naškim. Split 2006. g. st. Kad je redovnik bio na molitvi pred njim zapjeva jedna ptičica i on je pokuša uhvatiti te ona pred njim pobježe u gaj koji bijaše blizu samostana. na vrućini. Njegov je rad pridonio širenju štokavštine. 74-77. zaustavi se na jednom drvu i nastavi pjevati. Osnova njegovog jezika bio je štokavski ijekavski-ikavski narodni jezik. našim. na hladnoći. Smatra se ocem bosanske književnosti (hrvatske književnosti u Bosni i Hercegovini). Sva je djela objavio u Veneciji. Svoj jezik zvao je bosanskim. i 16. Poče kucati i dođe vratar da mu otvori te ga poče pitati: odakle je. Fakultetski priručnik. kolika je radost i veselje i koliko uživanje biti u kraljevstvu nebeskome u kojem je devet kora anđeoskih. Divkovićeva Rajska ptica nalazi se u glagoljskom rukopisu popa Mihovila iz 1558. svet. 254 . slovinskim.predaja i legenda koje je čuo od naroda kao i iz Heroltovih Sermones discipuli (Odgovori učenika) te iz Gesta Romanorum (Junačka djela Rimljana).ffst. bos i gol. tko je i što ište? Redovnik mu reče da je izišao iz tog samostana. Djela je tiskao bosančicom (zapadnom inačicom ćirilice). Redovnik ispriča. a tada fratri shvate da je on iz tog samostana izišao prije 340. Prvi je bosansko-hercegovački Hrvat koji je pisao narodnim jezikom. Redovnik je pod drvetom stajao i slušao pticu a kad ona odletje vrati se u samostan. Vratar se vrati i sve ispriča starješini. www. Hrvatska književnost katoličke obnove i prvoga prosvjetiteljstva (Hrvatska barokna književnost). blažena Gospa i svekoliko mnoštvo svetaca Božjih koji slave Gospodina dan i noć govoreći: Svet. Starješina pitaše redovnika tko je i povede ga drugim fratrima te ga pitaše tko je starješina bio kad je on izišao vani. Filozofski fakultet Sveučilišta u Splitu. Bio je vrstan propovjednik i veoma popularan narodni pisac. Ako je tolika ljepota i razgovor jednog anđela. Neki povjesničari književnosti ističu da ga je jedino nadmašio Andrija Kačić Miošić. godine: KAKO SU SLATKE PJESNI NEBESKE Bijaše jedan redovnik dobra i sveta života i moljaše Gospodina Boga da bi mu očitovao kojugod slast nebeske slave.

– Zagreb. – Fojnica.). – Split. – Zaostrog. iza Babinih gora. – ? 1777. – Jajce. 1624. 1685. Nagnanović je pisao o stradanjima bosanskih samostana. Vrata nebeska i xivot viečni (1678.) (koji je građu crpio i iz Gesta Romanorum).Narodno je pripovijedanje i u bosanskim fratarskim knjigama: Cvit od kriposti iz 1647.) te rukopisi vrsnog propovjednika Stjepana Margitića Markovca (Jajce.? – Sinj. 1700. došli u današnje krajeve predvođeni petoricom braće i dvjema sestrama. Fortisov Put po Dalmaciji.). Pored navedenih bosanskih fratarskih knjiga iz XVII. – Kraljeva Sutjeska. – Ancona. Fra Nikola Lašvanin (Dolac kod Travnika. st. Usmene su priče i u Pripovidanju nauka krstjanskoga u tri knjige (1750) fra Jeronima Filipovića (Rama.) Nediljnik dvostruk (1766. st.) sadrži u sebi više usmenih priča preuzetih od Orbinija i iz naroda. 1765. 1750. O značaju Okružnice koju je uputio zagrebački biskup Maksimilijan Vrhovac. dakle.) također. 1717.) u svojim religiozno-moralnim djelima Zrcalo Marijansko (1662. oko 1754. 1783.) u svom Ljetopisu bilježi više priča a među njima i spomenutu Porfirogenetovu o Hrvatima koji su. Svietlost karstianska i naslagenye duovno (1679. (Lašvanin je umro od kuge. svećenik Juraj Habdelić (Staro Čiče u Turopolju. 1650. Fala od svetih (1708. leksikograf.).) Djela fra Filipa Lastrića (Oćevija. 1703.). fra Pavla Posilovića (Glamoč. Pisac.) i Prvi oca našega Adama grijeh (1674. dragocjene su u XVIII. glazbenik i pisac Julije Bajamonti (Split. 1688. 1609. pogibeljima svećenstva i njihova puka. – Šćit u Rami. kao i o Stanku Vrazu već je bilo riječi.) koristio je i usmene priče. 1744. 1730. 1678. Ispovid krstjanska (1710. 1651. latinskim jezikom pisana Kratka povijest Bosne srebrne fra Bernardina Nagnanovića (Brotnjo-Čitluk u zadnjem kvartalu XVII. g. govornik.) Ivana Ančića (Lipa kod Duvna.) koji se bavio proučavanjem Morlaka i veoma je zaslužan što je svom prijatelju Albertu Fortisu pomagao pri sabiranju i zapisivanju hrvatske duhovne kulture. 1800. kao i djelo njegova osporavatelja Ivana Lovrića (Sinj. Dragocjen je.) fra Stipana Jajčanina. o mučenicima za vrijeme osmanske vlasti. su važna za širenje usmenih priča.). oko 1600.: Prilike (1701. U Narodnom je preporodu i romantizmu velik interes za sve vrste usmenih 255 . Među mnogobrojnim predajama u Lašvaninovu Ljetopisu je i demonološka predaja o kugi.).) i Svetinjak (1766. st. Značajan doprinos hrvatskoj usmenoj književnosti dao je liječnik.

(Na tome je mjestu Sv. a bude li u njega obrazovanja i samosvijesti. PSHK.9 Premda je don Mihovil Pavlinović (Podgora. 1838. beatificirao Ivana Merza). pjesme i pripovijetke iz Pećuha. Mnogobrojni su se hrvatski književnici i u predrealizmu i realizmu nadahnjivali usmenim pričama. 1887. Zagreb 1964. – Beč.) uglavnom zapisivao i sabirao usmenu poeziju. – Podgora. Hrvatske narodne piesme i pripoviedke iz Bosne. Fra Ivan Franjo Jukić (Banja Luka. str. 1923. str. g. Kamilo Blagajić objavio je zbirku bošnjačkih priča. 1881. objavio sv. 1838. 1. vrijeme zapisa i kazivače). Dragocjeni su. 1818. ni sve sile svijeta ne će narod krenuti s puta kojim udariti mora. – Zagreb. 1831. Narodne pripovijetke. 1888. – Beč. August Šenoa I priredio Šime Vučetić.) ističe snagu i važnost narodnoga duha: “U puku stoji prava sila naroda. Matica hrvatska. PSHK. Jukićevi zapisi poslovica i zagonetki. zaman su sve tuđe spletke. Svećenik Nikola Tordinac (Đakovo. Prvu je pravu zbirku narodnih usmenih priča objelodanio Matija Valjevac 1858. Tordinac je zabilježio i hrvatske narodne običaje. August Šenoa (Zagreb. njegova je zbirka (62 str. a nije navodio mjesto.priča.) objavio je 1883. Priče su zapisane u Varaždinu i okolici. Jagić je skrenuo pozornost na bosanske fratarske knjige. g. zaman svi vanjski pokušaji da navuku narod na svoje – on stoji tvrdo kao dub. Bosanske narodne pripovijetke. knj. – Đakovo. 11. knj. Maja Bošković-Stulli. Zagreb 1963. Zora.) do danas jedina prava zbirka usmenih priča bosansko-hercegovačkih Hrvata. 46. otac Ivan Pavao II. 26.) u svom paradigmatskom članku Naša književnost (1865. 10 9 256 . socijalnu i književno-kritičku dimenziju. 2003.) prvi se sustavnije bavi interferencijama hrvatske usmene i pisane književnosti. jer je puku silan korijen. a taj korijen je puk. on u svom djelu Puti navodi i etiološku predaju o kultnom mjestu Petričevac u Banjoj Luci. 1857. međutim.) u Kolu i Bosanskom prijatelju objavljuje priče iz Bosne (Jukić je prepravljao priče.”10 Trajno su poticajna Šenoina načela po kojima književnost mora imati nacionalnu. 59. 1858. Filolog Vatroslav Jagić (Varaždin. Predaju su mu kazali muslimani koji su iznimno štovali to sveto mjesto. Zbor redovničke omladine sakupio je i 1870. on je od svega naroda najviše spojen sa zemljom. Iako je Tordinac vršio manje jezične preinake.) u svojoj Historiji naroda hrvatskoga i srpskoga (1867.

Gorski Kotar. 1951. godine objelodanio je Hrvatske legende. anegdote i viceve). Vladimir Nazor. prva). ravnatelj Klasične gimnazije u Zagrebu. Izdavač je te monografije Školska knjiga. Crkva na kamenu (Mostar) i Naša ognjišta (Tomislavgrad). Ramska kraljica. iznimnu su ulogu u očuvanju hrvatske tradicijske kulture imali časopisi Zbornik za narodni život i običaje južnih Slavena kao i Napretkov Kalendar (Sarajevo) u kojem nalazimo i dokonice (šale. Dubravko 257 .) književni kritičar. *** Goleme su vrijednosti terenski zapisi u seminarskim i diplomskim radovima studenata filozofskih fakulteta u Zagrebu. 1856. Nikola Šop. Dobri pastir. – Zagreb. knj. Balint Vujkov (Subotica. napisao trideset sedam predaja i legenda među kojima su: Dolazak Hrvata. a od 1906.). – Zagreb. 1860. st. g. 1867. Ivo Andrić. Crna kraljica. Splitu.).. na svijet izdao Cvet vsake mudrosti. – Zagreb. Narodno je blago i u katoličkoj periodici: Svjetlo riječi.) objavljuje u tri sveska kajkavske i čakavske priče (XIX. Novak Simić. U 20. Osijeku. Josip Pasarić (Pušća. *** Cijela je plejada velikana pisane riječi koji su u svoja djela utkali usmene priče ili pak pisali o usmenoj književnosti. Hrvatske narodne šale (sv. – Zagreb. st. nadahnut hrvatskim predajama i legendama. Majka Božja Bistrička. 1912. sljedbenik “zdravog realizma” Franje Markovića (Križevci. O značaju Antuna Radića i Nikole Andrića već je bilo riječi. a u njoj je Hitrec. Gospa Sinjska. Miroslav Krleža. g. Strohal je 1916. Ivan Raos. 1914. Bosna Franciscana (Sarajevo).). Mehmedalija Mak Dizdar. profesor u Zagrebu i Osijeku. Narodna umjetnost (Institut za etnologiju i folkloristiku Zagreb) i Glasnik zemaljskoga muzeja Bosne i Hercegovine (Sarajevo).) koje je započeo Nikola Andrić (Vukovar.. Kalendar Sv.Filolog i književnik Rudolf Strohal (Lokve. Trenkova djeca i dr. Zvonimirova kletva./XX. Mila Gojsalić. 1937. 1936. Pored spomenutih navodimo i sljedeće: Dinko Šimunović.) objavio je tri zbirke usmenih Bunjevačkih pripovijedaka (Subotica. objavio je 1923. Miljenko i Dobrila. Hrvoje Hitrec 2007. Mostaru. 1942. 1. Rijeci. Ante. Milutin Cihlar Nehajev. 1845. U istom smislu važni su časopisi Matice Hrvatske u BiH: Motrišta (Mostar) i Hrvatska misao (Sarajevo). Božo Lovrić.

2003. – Zagreb. Ferdo Šišić. Etiološke predaje. 1937. Ćiro Truhelka. 258 . Novela. Pričanja iz života. Ivan Mimica. Estela Banov Deppope. Ignacije Gavran. Marko Perojević. Pavao Anđelić. Stipe Botica.). Mitske predaje. Žanrovi usmenih priča: 1. Filipović. Petar Gudelj i mnogi drugi. Milenko S. Bajka. Tvrtko Ćubelić (Bihać. Julijan Jelenić. Eshatološke predaje. 4. Vrijedi spomenuti i Irmu Čremošnik. Jozo Vrkić. 1913. Ljubo Lucić. viceve i legende. Krunoslav Draganović. temama i oblicima. 2. Miroslav Džaja. 3. Franjo Šanjek i drugi. Stjepan Džalto. Predaja: Povijesne predaje. novele. anegdote. Usmena proza može se razvrstati prema motivima. predaje. Ivan Aralica. Radmilu Fabijanić i Nadu Milošević Đorđević.) Josip Kekez (Katuni. Hašim Šerić. 5. šale. mistične. Najveći doprinos u sakupljanju. zapisivanju i izučavanju hrvatskih usmenih priča imaju: Maja Bošković-Stulli. MOTIVSKI SVIJET HRVATSKIH USMENIH PRIČA Usmena proza obuhvaća vrste priča: bajke. Usmene priče mogu se razvrstati i prema njihovom odnosu prema zbilji. Po toj klasifikaciji priče bi bile: zbiljske (realistične) i fikcijske (izmišljene. 1995. Demonske predaje. – Zagreb. Vjekoslav Klaić.Horvatić. Legenda. Huseina Đogu. fantastične). Najveći doprinos do sada u zapisivanju i izučavanju usmene proze Hrvata Bosne i Hercegovine dao je Vlajko Palavestra. Andrija Nikić. Među mnogima povjesničarima i arheolozima u čijim djelima nalazimo usmenu prozu jesu: Tadija Smičiklas. Basna. (Relevantna djela za ovaj rad spomenutih autora kao i djela iz navedene periodike bit će navedena u bilješkama i literaturi). basne. Nikola Bilogrivić.

Ona se još više uplašila pa tjela pobjeć. ostali sami i nisu se nikako mogli utješiti. Anegdota. 1. Dobro uvijek pobjeđuje zlo. pa se on onda priženio. U šumi se nekako maćuha odvojila od ove. Jednog je dana maćuha spremila pastorku i odvela je u šumu. BAJKA Bajka je najdulja usmeno-prozna vrsta. Tjela se ona vratit kući.6. Najpoznatije su bajke Pepeljuga. Ivo i Marica. Onda zastane na vrata pa je i primjetila da je djed gleda al ništa ne govori. Ona se sažali na njega pa se približi i pita ga da mu pomogne. al se prevario. zamrzila maćuha pastorku još više. i sakrila se iza njekog drveta pa pobjegla kući. Tak je ona njemu pomogla i živila u njegovoj kolibi par dana. ona je pastorku zamrzila još više. pa je zbog toga nije nikako voljela. a on bio cili u čirovim. Lipo su oni živili i bili radosni dok se jednog dana nije razboljela ta žena. Otac i ta ći. pa radi toga. Za to vrime postali su oni dobri drugovi. Sitni oblici: Šala. Va je bila ljepša od njene ćeri. PASTORKA Prije je to bilo – tako sam ja čula – da je živila neka sretna porodica. mada je mala bila dobra. Kad su njia dvoje dobili svoje dite. Ma. Pastorka se puno uplašila – mače znala je da ju je ona ostavila samu. Kad su curice obadvi narasle i postale cure. Ta je bila ohola i ona je njega htjela samo radi para. Puno su oni patili za njom. al eto. Bili to čovik i žena i njihova mala curica. Ona je njemu pričala što joj se 259 . Tak je ona odala po toj šumi i odjednoč ugleđe ona njeku kolibu pa potrči. Čudesno u bajkama sudjeluje i rješava nerješivo. Tjela se ta maćuha otarasit nje pa je tak dugo vremena ona mislila šta će napravit. Tako je tome čoiku bilo žao njegove male. Uhvatila nju neka teška bolest i nije joj se mogla sakriti. Genus specificum bajke je fantastično ili čudesno. Tako je ležala neko vrime dok nije pripočinila. Ona je ageografična i ahistorična te se u njezinom izučavanju koristi monogenetski pristup. Vic. Uniđe unutra i ugleđe njekog starog djeda. 7. Mislio on da će se ona brinit za njegovu curicu. Rekla joj je da će je odvest na njeko fino mjesto pa se pastorka obradovala. bio on bogat. al nije znala puta. Valjda on mislio da će nadoknadit djetetu mater pa je to i uradio.

koliko je on bio težak. pa je rano ujitra krenila. dovede ona svoju ći na to mjesto u šumi. U šumi ju je mater već čekala. rano jutrom. Jedva je ta izdržala i jenu noć tode. priredio Marko Dragić. 5. Kad je djedu bilo bolje. HKD Napredak. On joj se baš smučio. ali iznenadile se one samo tak. što ću ti ja. drama i mikrostrukture.11 (Brčko) ZLATNA LAĐA Tako su bili čovjek i žena jako siromašni. str. Čim su stigle u kuću. On je imo puno ti njeki lipi kofera. MH. Onda joj je pastorka sve ispričala i rekla je da je to ko biva njeki dar jer je pomogla tome djedu. jer je puno voljela oca i falio joj. Tako se pozdravila sa tim starcem i krenila. Sarajevo. Onda je ona htjela poslat svoju ći da i ta dobije zlata od djeda. pa iziđe nekuda van. al se zbog zlata napravila dobra pa ga pitala da mu pomogne. knj. a mi nemamo nigdje ništa. kad ni ja ne znam kako? Potom čovjek zakalal. već dvi velike guje – ma goleme su one bile. ona se htjela vratit kući. pa kad je curica došla do kolibe. Onda je maćuha uzela ti kofer pa ga otvorila. 59-61. evo nam sad ide krsno ime. pa je pitala odkud joj i šta ima u njemu. Djed joj je reko da slobodno sebi uzme jedan od kofera. Jedva su njia dvi donile ti kofer. koji god izabere. Unutra bilo sve samo zlato. Svi su se iznenadili kad su je vidjeli. Jedva njekako ona je našla put i došla kući. Nije unutra bilo zlata. koji oće. ali ne zna ona šta je unutra. 2005. Na mjestu su i usmrtile jer su bile otrovne. Tako je ta mala ušla u kolibu i vidila toga djeda. ali joj je rekla da uzme što more veći kofer. i idući putem pomisli u sebi: Hrvatska usmena književnost Bosne i Hercegovine: proza. odma su one to otvorile. pa joj je došla pomoć nosit ti teret. i nijesu nigdje ništa imali osim jednog djeteta. Maćuhu je puno zanimo ti mali kofer. Tako je ona uzela onaj najveći i jedva š njim izišla na vrata. Već sutra. Bile one baš zadovoljne jer su mislile da su se obogatile.desilo. Hrvatska književnost Bosne i Hercegovine u 100 knjiga. Odma su iskočile iz kofera i ujele njia dvi. 11 260 . Stari joj je rekao da sebi kao nagradu što ga je njegovala uzme jedan od kofera. mater se odma vrati nazad. a ona je uzela najmanji pa je pošla kući. a on njoj o svom teškom životu i kako je dobio te čireve. Kakoćemo ga proslaviti? A žena mu reče: – E moj čovječe. Jedamput reče čovjek ženi: – Ženo. Ći i otac su nastavili lipo živit u zadovoljštini.

Bih. nego samo jedno žensko. Čovjek otide. reče car carici: – Znaš ti. pa ga pita: Šta si ti sad divanio!? Nijesam ništa. A starac mu reče: Pa daj ga meni. – A carica reče: Pa slobodno. reče car carici: Kako ćemo mi sad nadjesti ime onome našem sinu? E. da sad imam ikome ono dijete prodati. – I on donese dijete i preda ga caru. – reče starac. pa uprti dijete i odnese. pa skupi goste i proslavi krsno ime onako. al pred njega iziđe star čovjek. Car reče: Daj ga amo. On nije nego tako pomislio. a taj car nije imao muška djeteta. – Car reče: Hajde da mu damo ime Dragan. a starac mu reče: Dat ćeš mi forint. Kad je Dragan već bio narastao. pa će nam sve naše dobro ostati skupa. Starac odnese dijete. pa ga upita: Šta ti to nosiš stari? Evo nosim dijete. što mu je trebalo.pa bih poslužio svoje krsno ime. pa kupi sve. ja ću ga kupiti. On pristane. Kad je starac otišao. – njih su se dvoje još od prije zavoljeli. ja bi ga prodao. – reče opet ovaj. Pa šta išteš za njega? – pita car opet. kako je trebalo. Ali nijesam. što je moja volja? Mi ć emo lijepo dati našu k ć er zaDragana. a on će ti vavijek udžepu biti. što sam i ja dao. da bih ga prodao. te starac otide. da imam ikome dijete prodati. Potom on njemu dade forint.reče on: Ma rekao sam. pa udari preko careva dvora. vide ga car. – reče starac. I tako ostane Dragan. 261 .– Bože moj. neka bude. Pa bi li ti to prodao? – pita car dalje. Samo šta išteš za njega? A šta ćeš mi dati? Dat ću ti forinti. Kad je starac nosio dijete ispod careva dvora. kako bi bilo najbolje. dalje. – odgovori starac. Ma jesi nešto. – odgovori on. A kad ga starac i po treći put upita. A carica reče: – Bome je to i moja volja. a car mu dadeplatu. – reče starac. pabih služio krsno ime. ja ne znam. a starac još reče: Za taj ćeš forint sve kupiti i platiti što ti god treba.

A otkud ti ovamo? Idem po svijetu. pa hajde i ti. djedo! Bog pomogao! – reče mu starac. legnu oni i prespavaju. onome neka bude. Potom mali Dragan sjede. da je ne da. moj sine. reče mu starac: 262 . a ti ćeš sa mnom ratovati. pa će mi to biti dosta.Kad to čuju carevi ministri. i tako se skupe ministri. da njih dva idu u trgovinu. Car pristane. a kad omrkne. reknu caru: Mora vijeće suditi. ali ovaj car reče. Sjedi tu. A on mu reče: – Na ne ću toliko novaca. javi mu: E pa dobro. Ali Dragan reče: – A moj djedo. reče mu car: – Evo ti sedam kola blaga. i gledaj. Kad sudili ovamo. da više od njega istržiš. pa koji više istrži za tri godine. patrži. A starac mu reče: – Dobro sinko. a tebi evo sedmora. reče mu: Pomozi Bog.A ona reče: Evo ti moga prstena s ruke. kako bi mi spavali ovdje u planini. sad se uprav na silu rastati moramo. Kad to car čuje. pa hajde. Onda Dragan otide k djevojci. te samo pogađaj i kapariši. pa sjednu suditi. Kad je ujutro svanulo. dođe u jednu planinu. Kad on dođe k njemu. Kad onaj to čuje. i bogzna hoćemo li se igda vidjeti. i onuze još komadić kruha. gdje sjedi i loška vatru. – reče Dragan. pa joj reče: Ja sad moram otići. hodam. pa mu reče: – Vidiš. Kad Dragan pođe. i tu nađe jednoga starca. pa ćemo spavati. pa otide. pa ako se igda vidimo. pa još ništanijesam vidio. zaprosi je drugoga cara sin. poslat ću ti koliko budeš trebao.Ali. – da tržim. da micar dade svoju kćer. nego ti meni daj samo onaj forint za koji sime kupio. dobro. ne bih li što dobio. kad je careva kći do udaje dorasla. bome dosude. dade mu forint. bar ću te poprstenu poznati. Idući on tako. neka onome bude. a ovaj dozove svoga Dragana. piši mi. Ja ovuda hodam. dade onaj car svome sinu šestora kola novaca i pošalje ga u svijet. paako ti pofali novaca. pa komu dosude. pa da nas štoujede? Ali starac reče: – Ne boj se ti ovdje ništa. Onaj jedognao šestora kola novaca. Kad oni tako dosude. sudili onamo.

pa otide od staroga. pa sjede. On onda dođe k starcu i kaže mu: Ma. – reče ovaj. onda dođi k meni i dovedi da i ja vidim. sinko. al ćene nema.– Sad ti hajde preko one planine u grad. i car je gubav. šta ti ono radi. A kad Dragan tamo. neka ti preveze lađu. grdne kao more. zakala. neka ti preveze unamjerice lađu. Kako to. On otide. reče mu: – Daj mi tu lađu prevezi amo. pa mu reče: Evo djedo. pa će te onda odvesti k caru. a kad ga dozove. pa ćeš doći do jedne velike vode. djedo. jer je ono gubava zemlja. sinko. – samo ga priveži tu za taj trnić. 263 . Kad kupiš. pa štogod prvo sretneš. pa ga stane zvati. On priveže ćenu i dođe k starcu. – reče onaj. – reče starac. srete ga čovjek i vodi crna ćenu. da prijeđem tamo. On mu izvadi onaj forint i dade i uzme ćenu te se vrati nazad starcu pa mu reče: Evo. reče mu starac: Hajde. pa ću te sretna načiniti. pahodi amo k vatri. pa ga zovi. Ali ti njemu reci. a on će ti reći da ne more. A kad prijeđe preko planine. pa ću ti jošnešto kazati. da ne bi bilo ništa? Hajde. jer da ne vidi. kupiga. kad al iskopa rukavicu masti. djedo. možda ćešda što iskopaš. On će tebi pregnati lađu. onda ćeš pola sna i platu primiti. a kad prospavaš. pa ga samo pomaži po čelu i on će biti zdrav. dođe do one rijeke. te tu opetnoći. onda nemoj više nikoga. pa grebenaj ondje. A kad cara izliječiš. šta sam našao. Kad ujutru svane. Potom Dragan ode uz planinu. a ti onda uzmi te masti. pa hajde preko te planine. pa odnese starom. pa onda izliječi i cara. uzme je. jer te ne vidim. pa pogleda onamo i vidi careva krmara. Dat ćeš mi forint. Onamo preko vode vidjet ćeš careva krmara. Dobro si to kupio. vidi šta si kupio. nema ondje ništa. jer smo mi svi gubavi. A stari mu reče: Dobro je to sve. a ti ne smiješ amo. a i da ti ne smiješ onamo. a kad bio na vrh planine. Ali mu on reče: – Ja ti ne mogu lađe prevesti. Pa šta išteš za njega? – pita on dalje. dok ne prospava. pa začeprka noktima. što sam kupio. Sad uzmi tu mast. pa da ćeš ga sretna načiniti. a on ga pita: Bi li to prodao? Bih. Kad Dragan to čuje.

Kad Dragan dođe tamo. On tako uradi: najprije izliječi zlatare. a u njoj piše. Kad on tamo. reče im: – Dajte ga meni. Dragan sjede u lađu. pa nije imao čim isplatiti. Kad car vidi. a kad tamo. i da mu dade u la đ u četiri zlatna soldata. štogod zaišteš.Ali mu dragan kaže: Ne mogu. reče mu: – Hajde mene izliječi. a Dragan onda uzme one masti. aon otide i leže. pa će mu ondaizliječiti zemlju. preveze mu lađu. i za mjesec dana izliječi svu carevinu. Ali on svejedno ode. ja ću za njega platiti. Car mu reče: – Hoću. i on progleda. reče: Idem ja sad. i da će izliječiti svu carevinu.Ali mu oni rekoše: A šta bi imao. onda ću tizemlju izliječiti. a kad odspava i ustane. na đ e pod uzglava č omknjižicu. i ona pođe. pa ga pomaže po čelu. i on odmah progleda. da ga vidim. šta to tamo galame. Kad ovaj to vidi. On kad čuje. al se u gradu čuje velika graja. pa nema čim daisplati. da je zdrav. al to onaj carev sin. pa mu kaže. Car mu to dopusti. i onda liječi nasdruge. te će ga sad objesiti. jer sam trudan. zakupio silno blago. dok ne prospavam. pa ćeš progledati. On sada reče caru: Ako ćeš mi dati zlatnu lađu i u nju četiri zlatna soldata. pa evo došao do vješanja. neka kuju lađu. pa došao i nakupovao silno blago. On onda reče carevu sinu: 264 . odvede ga k caru.Ali mu Dragan reče: – Ma daj ti meni prevezi lađu. evo ti zlatne lađe. da mu car načini zlatnu lađu. ja ću učiniti. kad mu pomoći ne možeš. a oni mu rekoše: – Eno uhvatili nekakva trgovca. da ga je on izliječio. Dragan pita dalje. samo najprije izliječi zlatare. dat ću ti. Kad car to čuje. pa pomaže cara po čelu. pa se vrati k caru. Dragan stane liječiti. Dobro. reče mu: Hajde liječi moju družinu. Dragan uze one masti. a oni onda uzmu kovati lađu. te ga zato optuže. pa hajde. Car mu reče: Jesi li gotov? Jesam. Idući tako dođe u jedan grad. Ovi na to pristanu. koja će ići posuhu. Kad to krmar čuje.

te kaže caru. doći ću ja. A car. pa sude. kako će careva kći moći poznati prsten. a od lađe udari svjetlosti. pa pođe k njemu. a on zakala. Kad to oni čuju.A Dragan ga pita: A šta je to u dvoru? Sluga mu odgovori: Careva se kći udaje. ali mu Dragan reče: Nemoj ti ići klečeći k meni. pa mu kaže: – Junaci. Ja ne ću kući nigda doći. Kad i on blizu dođe. pa kaže tako i ocu one cure i one mu teskere pomoli. a Dragan sjede u svoju lađu (kad je platio za njega dug). da on laže. Oni otidu brže po nju pa je dovedu. dok ne dođe djevojka. kao da je na njegovoj koži izraslo. i oni mu povjeruju. pa on zakala te na koljenima klečeći ode k njemu i reče mu: Ako si sveti čovjek. ali samo neka on pokaže svoja leđ a. Najposlije dadu onome jednom slugi novaca. Potom dođe Dragan u zlatnoj lađi. Dragan reče: – Odmah me objesite. da će ga objesiti. pa za njim. to je naš Dragan.– Daj ti. a ona kako uđe. da je taj Dragan obješen. sastavi nekako što kakve teskere i napiše. da on njega ispod vješanja otkupljuje. da se je sve okolo sjajilo. pa su svatovi. van ga stane zvati. 265 . Kad dođe gore. a car zakala. vidi prsten. ali on reče da ne će ništa. a on ne će k njima. il će biti posve dobro il posve zlo: evo nešto u polju sja se. da te ja popipam po leđima. Kad onaj dođe kući. pa ću onda doći. a ti ondahajde kući. kad to vidi. pa vikne: – Ma. pa pokaže one teskere. a Dragan mu zapiše. klekne. Potom ovaj zakala. Najedamput uđe u dvor među svatove jedan sluga carev. i pije. pa dođe.A on reče: – Neka car dođe po mene. Ali to car ne razumije. uđe u sobu pa sjede do đuvegije i metne ruku na sto tako. dade mu svoju kćer. hajde. jer ti si mi otac. pitaju ga otkuda je. da je vidi. a on im reče: ja sam taj i taj. pa pročitajte šta piše na njima i ako ovijem prstenom ne bude pečatudaren. pa otiđe kući.A on mu reče: Hajde ti. Potom car otide. Ali onaj đuvegija reče.kao da je s neba sašlo. pa stane u polje niže dvora. ali niko ne smije k Draganu. pa se ženi. car te moli. pa onijem prstenom pritisne kod onoga pisanja. da dođeš k njemu dvor. šta je ovaj rekao. pa hajde lagaško. Sluga otide. Oni ga stanu nuditi da jede. I tako se skupi svadba. pa ću sve za te platiti. onda me objesite. iziđu van pa gledaju. Onda carev sin podigne košulju. i to se sve dobro pozna. eto mu moga prstena na ruci! Kad svatovi to čuju.

samo neka ide van. uvijek kuvani bob. Na to ćer da to ćaći i reče da vrati to kralju i nek joj on izdjelje vreteno i držač za igle. i on skine košulju. Kralj mu onda da zadatak da odnese ćeri tri svitka pamuka i da mu ona od toga oplete sve konope za brod i sva jedra. MH. a oni joj odgovore da ih tako kralj tjera da mu vrate dugove. a onda pročitaju svi i vide prsten i dosude da njega treba objesti. bacali ga kroz prozor. HKD Napredak. Hrvatska književnost Bosne i Hercegovine u 100 knjiga.12 (Mostar) MUDRA ŽENA Bio je ćaća koji je ima ćer. I svi tako tražili i birali koji bi cvit moga bit najlipši. Kralju nije bilo jasno zašto to rade pa mu oni reknu da to čine kako bi bob izniknija. 61-67. Kad je kralj vidija takvu uzme je za ženu i da joj na znanje da nikome nesmi odat svoju mudrost. 5. ali svi navale na njega. uze konja za povodac i pusti da je vuče za sobom. Tako i ova ćer ubere u polju jedan cvit od pšenice. a on se vjenča s carevom kćeri. Sad je kralj da novi zadatak . a kad ga on upita kako je to moguće. knj.tribala je doć k njemu ni gola ni obučena. priredio Marko Dragić. Kralj ga pohvali da je najpametniji na svitu jer takve cvitove niko nema. Oni tako učine i njega išćeraju. Tako su oni svaki put kad bi dobili hranu. Jednog dana dođe kraljev glas da će nagradit onoga ko donese tri najlipša cvita. Sarajevo 2005. nek mu odgovori da je jednako nemoguće kao i od tri svitčića napraviti svu opravu za brod. a vi svatovi ostanite pa budite moji svatovi. Donese to cviće ćaći i kaže mu da ode s tim na kraljev dvor. Upita ih zašto su zatvoreni. Sve je bilo dobro dok ona jedan dan ne ode u kraljevu tamnicu di je sve bilo puno zatvorenika. ni na konju ni bez konja. Ona se skine gola i stavi mrižu priko sebe. Kad im je on reka Hrvatska usmena književnost Bosne i Hercegovine: proza. str. pa tako s jednim forintom ostane sretan. 12 266 . On mu odgovori da je to njegova ćer poslala. onda cvit od masline i cvit od loze. Bilo je tako kako je ona rekla.Đuvegija se stane nećkati. drama i mikrostrukture. Ali im Dragan reče: – Ja ga ni sad ne dam vješati. Njoj ih bilo žaj pa im odluči dat savjet kako će se izbavit.

Ona ga zamoli da samo pripreme gozbu za oproštaj jer su puno skupa živili. a sad živi u Zagrebu.13 (Hvar) PEPELJUGA Prele djevojke kod goveda oko jedne duboke jame. Onda krava tješeći je rekne joj. A kad na podne goveda poliježu u plandištu. zapita je. E. Maćeha stane odmah mrziti na svoju pastorku osobito za to. Ujutro kad se probudija nije mu bilo jasno di je i ona mu reče da joj je reka da uzme najdraže iz dvorca i da je ona zato uzela njega. ona videći da se na kudjelji ne poznaje. izmakne vreteno iz ruke i padne u jamu. u Hvaru. pa im reče: – Djevojke! Čuvajte se vi te jame. gdje plače. da uzme sa sobom najdraže iz dvorca i ode. rođ. Jednom joj dade u jutru punu torbu kudjelje. koja dovede jednu svoju kćer. FF Split. Rkp. što je i kako je. Kraljica se složi s tim i on ih pusti. ne idi mi doveče kući. Ovo rekavši starac otide. 98. Djevojka sirota idući za govedima prela je koliko je mogla. str. one bi se mati odmah pretvorila u kravu. stane plakati. Kad je vidi ona krava. što joj je bila mati. čudeći se njegovijem riječima prikuče se jami još bliže i stanu se u nju nadvirivati i razgledati je. a dođe nekakav starac bijele brade do pojasa. oni mu uzvrate da je nemoguće da i oni njemu vrate dugove u uzdama. što je oprela. pa joj rekne: – Ako ovo sve danas ne opredeš i u kokošku ne smotaš.da je nemoguće da kuhani bob iznikne. al čim je stiga doma reče kraljici da može ić ća jer je izdala svoju mudrost. a to joj se mati pretvorila u kravu i stoji pred kućom. da se za to ne brine ni malo: 13 Ivoni Šabić 2007. Na toj gozbi ga napije i kad je zaspa odvede ga u kočiji sebi na selo. godine kazala Anita Matić. Poslije nekoga vremena otac se ove djevojke oženi udovicom. i svakojako je tražila uzroke. a djevojke onda. dok se jednoj. ubit ću te. 1987. koja je bila najljepša između njih. Po tom ona stane ovu kravu goniti na pašu s ostalijem govedima. češlja i preoblači. što joj je. g. 267 . Opet se uvjerija kakva je mudrica i oni se skupa vrate u dvorac. jer da kojoj od vas upadne vreteno u nju. Kad ona u veče dođe kući. da je kara i muči. koja je dio života provela u Splitu. šta je ona bila ljepša od njezine kćeri: zabranjivala joj je da se umiva. a ona joj kaže sve redom. 2007.

Kad se ova poslana djevojka privuče. đe joj je krava kazala. dok mi iz crkve dođemo. djevojka nije šćela okusiti izgovarajući se. pa reče pastorci: – Ti pepeljugo! Ako ovo sve proso ne pokupiš i ručak ne zgotoviš. Jednom u nedjelju maćeha. nego pokupi sve njezine kosti. Kad djevojka u veče maćesi da veliku kokošku. prozovu je maćeha i njezina kći Pepeljugom. Djevojci je ovoj bilo ime Mara. da nije gladna i da ne može. Ali kradom pošalje za njom i svoju kćer. ali. Tako i učine: krava stane kudjelju u usta uzimati i žvatati. ko to njoj pomaže presti i motati. Muž je iznajprije ženu od toga odvraćao. da gleda. a djevojka na uho njezino žicu izvlačiti i motati. djevojka sirota stane plakati govoreći u sebi: – Za ručak mi nije brige. i odmah budu gotove. da će je u taj i taj dan zaklati. ubit ću te.– Ja ću. da se krava zakolje. zašto plače. pristane i on na to. pa joj sjutridan da još više kudjelje. prala sudove. već kosti moje pokupiš. da ne jedeš od mene mesa. i kako se tako najviše oko vatre nalazila. te vidi kako krava kudjelju uzima i žvače. Kad kravu zakolju i meso joj stanu jesti. ali ko će toliko proso pokupiti! U tom joj padne na um. i ona joj kaže sve što je i kako je. Po tom maćeha navali na svog muža. ako kad bude u nevolji. već kad mene zakolju. pa će se na moje uho pomoliti žica. lasno ću ga zgotoviti. ali najposlije. reče joj krava: – Muči ti. pa joj treći dan da još više kudjelje. opremivši se sa svojom kćeri u crkvu. gotovila jelo. što joj je krava rekla. kad se žena nije šćela okaniti. ne plači. prospe po kući punu kopanju prosa. pa da ih za kućom pod tijem i pod tijem kamenom zakopaš u zemlju. Pošto one otiđu u crkvu. maćeha joj se vrlo začudi. a kad je krava zapita. a ti je uhvati pa odmah motaj na kokošku. Kad tamo. – veli. pa kad ti bude kaka nevolja. Kad pastorka za to dozna. šta da vidi! Na grobu stoji velikački sanduk otvoren pun 268 . da to njoj pomažu njezine drugarice. i kaže joj. pa ih zakopa. a kad ona i ovo oprede i smota kao i ono prije i u veče donese kokošku gotovu. ona se vrati kući kaže sve materi svojoj. a pastorka na njezino uho pređu mota. ona pomisli u sebi. – kudjelju uzimati u usta i žvatati. dođi na moj grob i naći ćeš pomoć. pa otrči odmah onamo. ona stane jednako plakati. mela kuću i radila sve ostale kućevne poslove. ali kako je poslije toga najviše radila i slušala u kući: nosila vodu. da ide na njezin grob i da će naći pomoć.

koji joj reknu. pak se brže bolje svuče i haljine ostavi u sanduk. Kad bude ispred svršetka leturđije. kad tamo. Ali kad bude ispred svršetka leturđije. i sve uređeno. a to proso pokupljeno. pa kaže pastorki kao i prije: – Ako to sve proso ne pokupiš i ručak ne zgotoviš i ostalo sve ne urediš. i nikako se nijesu mogle dočuditi. Ona brže k vatri. još većma se začude kad vide proso pokupljeno. ona se između naroda nekako ukrade. Kad bude u drugu nedjelju. pa joj reknu: – Maro! Uzmi iz sanduka haljine. Pošto one otidu iz kuće. a na zaklopcu njegovu dva bijela goluba. ubit ću te. ko je ona i otkuda je. dok mi dođemo iz crkve. ručak ne zgotoviš i ostalo sve ne urediš. ručak gotov i ostalo sve uređeno. pak se obuče i otide u crkvu. a to sanduk opet otvoren kao i prije i na zaklopcu stoje dva bijela goluba. kuda će. pak se obuče i otide u crkvu. Pošto njih dvije otiđu u crkvu. a mi ćemo proso pokupiti i ostalo sve urediti. 269 . da se obuče i da ide u crkvu. pa k vatri. Onda ona uzme iz sanduka haljine sve od suha zlata. Kad bude u treću nedjelju. pa se obuci i idi u crkvu. pa svukavši svoje haljine ostavi ih u sanduk. i vrlo se začude. one se opet spreme u crkvu. Onda ona uzme iz sanduka haljine sve od čistoga srebra. te bježi kući. U crkvi sve se. pa i proso pokupljeno. već da je čuva da vidi. kad tamo. začude njezinoj ljepoti i njezinijem haljinama. a carev sin očiju ne smetaše s nje. a najviše. dok mi dođemo iz crkve. i žensko i muško. što niko nije znao. U crkvi joj se svi začude još većma. Kad joj maćeha sa svojom kćerju dođe iz crkve. koji se ondje desio. maćeha se sa svojom kćerju opet spremi u crkvu i na pohodu prospe još više prosa po kući. a carev sin bio namislio da je ne pušta kao i prije. a osobito joj se začudi i oko na nju baci carski sin. al’ eto ti joj maćehe sa kćerju svojom iz crkve. a on se sam zatvori i nestane ga. pa na pohodu maćeha prospe još više prosa po kući i kaže pastorci kao i prije: – Ako ovo proso sve ne pokupiš. a da se ne brine ni za što u kući. ručak gotov. pa idi u crkvu.svakojakijeh dragocjenijeh haljina. pak se obuče i otide u crkvu. Maro. pastorka odmah k materinu grobu. pa joj reknu: – Obuci se ti. ona se iz crkve iskrade pa bježi kući. koje hoćeš. Malo postoji. Ona veselo uzme prve haljine s vrha sve od same svile. U crkvi joj se opet začudi sve još više nego prije. kad vide sve uređeno. a mi ćemo proso pokupiti i ostalo sve urediti. ubit ću te. pastorka odmah k materinu grobu i nađe opet sanduk otvoren i na zaklopcu dva bijela goluba.

ta ga digne.Kad bude ispred svršetka leturđije. biljke ili stvari govore o ljudskim osobinama. a to pod njim ona ista djevojka. godine kazala je u Zagrebu Jadranka Živković. BASNA Basna je vrsta priče u kojoj životinje. Kad joj papuču on ogleda na nogu. E. pa joj brže bolje papuču nazuje na desnu nogu. 1739. pobjegne bosonoga. kojoj kratka. da joj je ne samo taman na nogu nego da je upravo i onaka kao i ona. i videći. Došavši ona kući svuče se i haljine ostavi u sanduk. samo bez papuče na desnoj nozi. str. Đuro Ferić Gvozdenica (Dubrovnik. ona mu kaže da imaju i izvede mu svoju kćer. FF Split. a ona mu kaže. 85-87. prije Krista) imenom do naših je dana došlo 400 basni. ne imajući kad tražiti je. Rkp. ne može ni jednoj da pristane. Maćeha njezina. da je traži po svemu carstvu ogledajući svakoj djevojci papuču na nogu. dođe i kući njezina oca. on se gotovo obeznani od radosti. I tako idući od kuće do kuće. 1820. kad je vidjela. da će carev sin doći i njihovoj kući da traži onu djevojku.) u svoja je djela uvrstio mnoge 14 Tini Marasović 2007. I tako ona između naroda provlačeći se i bježeći. Kad carev sin dođe s papučom i zapita. da nemaju više nikake. Dijalog joj je glavno sredstvo. rođ. i ona. kad tamo. st. Onda carev sin zapita. 270 . te ona pođe da ide. imaju li kaku djevojku u kući. 1944. 14 (Zagreb) 2. ali joj papuča ne može ni na prste da se navuče. a carev sin uzme joj papuču. pak zapjeva: – Kukurijeku! Evo je pod koritom! Maćeha poviče: – Iš. nekako joj spadne papuča s desne noge. pa odmah k vatri kao i prije. orao te odnio! Carev sin čuvši to potrči brže bolje ka koritu. 2007. U tom pijevac skoči na korito. u kojijem je treći put bila. Kad je carev sin ugleda. ali kojoj duga. što joj je na lijevoj nozi odvede je svome dvoru i oženi se njome. imaju li u kući još kaku djevojku. – Dubrovnik. kojoj uska. Novele o životinjama mogu se svrstati kao podvrsta basni. Pod Ezopovim (VI. a carev sin za njom ustopice. što je bila u crkvi i u onijem istim haljinama. kojoj široka. Carev sin po tom zađe s onom papučom njezinom. ona nju pred kućom sakrije pod korito.

tri i to sasvim dobre.” Onda će jazvo: “Znaš teto. brate mili. a lisica dade vatru nogama pak u šumu.” Dobro. koliko imaš ti načina i mušterija. vavjek svoje provodi. Dok dođe onaj čovjek čija su gvožđa. pak će iz gvožđa jazvi: “Ej jazvo. kaži mi kako ću se izbaviti. pak će te on od sebe baciti. a ti 271 . i upute se u društvu dalje. odgovori jazvo.narodne basne. Kud godi ide lisica. već što ću sada raditi. onda se ti učini kao mrtva. obazre se i vidi. da si ti toliko pametna i mudra. al eto za staro jaranstvo kazat ću ti. On putujući nekoliko. ako kad dopadnem nevolje. pak upita lisica jazavca: “Kud ćeš ti jazvo?” A jazavac će: “Idem tražiti koga pametna i mudra. pak će te pustiti. Al eto ti jazavca i zapita ju: “Što je to teto?” “Evo pobratime”. pa počme misliti šta će učiniti. međutim nemoj odmah bježati. već da se sjaranimo. već kad on počme gvožđa zapinjati. izbaviti mogao?” Imam ja. dobro”. ne budi te tvoj belaj tamo nositi. ako bi gdjegod u nevolju pao. daj između tvojih mudrolija kaži jednu. što si se izbavila iz gvožđa.” “Neću teto. al kad bude blizu šumice. koliko ti imaš mušterija. dok se jednom ne strpa u gvožđe. rekne lisica. a za naslove svojih latinskih basni uzimao je hrvatske poslovice. eto ti čovjeka gdje ide. ta u šišljagu. pak se opet natrag povrati. Već ja sam teto čuo. pusti ju i zapne gvožđe. jer će te pripamarit čim. rekne jazvo. ne bi se izbavila zla. odgovori jazvo. premeće se. pak će teti: “Taman sam i tražio tebe. napotekne za njim i lisica. da mi bude do pomoći. pa kad vidiš zgodu podaj vatru tabanima. Kad pođe kući. JAZAVAC I LISICA Sastanu se jednoč jazavac i lisica na putu.” “E. dok te pusti. A jazavac poskoči od dragosti. s kojim bi se. “opet sam upala u gvožđa. da se nismo sjaranili. pak ne će biti fajde. pak ćemo se moći od svake nevolje izbaviti. opet u ista gvožđa upade. odgovori lija. al ne ćeš više.” A teta će: “Bolan jazvo. ne bi te izbavio. da nema lisice pak će: “Uteče jednoč. Jazvo dok ugleda čovu.” “Pa kaži ti meni. Ali ti nemoj odmah bježati. da se tvoja pamet i mudrost pripovieda i u pjesmah kiti po cielom svietu. već te molim da mi kažeš od one dvie mudrolije jednu i da se izbavim. nemoj tako već kad znaš. upita teta jazvu. s kojim bi se mogla kotarisat nevolje? “Imam devet” odgovori teta.” Lisica bavrljajuć po šumi tamo amo. preskače preko puta tamo amo. a ja tri. da je pitoma. kad dođe onaj čovjek. po Bogu brate. a teta ostade u gvožđu. on će misliti da si ti pitoma. Kad dođe čovjek odmah se poče lisica propinjati i umiljavati oko njega. Dok oni razgovarali. ti imaš devet. već kaži mi teto. evo ja dopadoh nevolje. nego popoiđi za njim nekoliko. On misleći. odmah se počmi umiljavat i propinjati uz njega. đisa.

primjerice. jedan meni i izbavi me od ovoga zla. a ja ću sebi svoju mudrost ostaviti za posljedku. ja sam se prije mučila i patila. ja već vidim. PREDAJA Predaja je vrsta priče koja se temelji na vjerovanju u istinitost njezina sadržaja. do VI. prije Krista – I. On počme gvožđa zapinjati. a ti si gledo. sreća il nesreća jazvina. eto mi je drago. a s njom ću račune polagati.” Pridržavši jazvo tetu. Vede (usmeno znanje) je sveta staroindijsko-sanskrtska sveta knjiga a nastajala je od XVI. vidi u gvođju mrtvu lisicu. sada se ti pati i mudruj. Jazvo sjeroma.” Prevari se lija. i dok jazvo dopade nevolje. jazvo. od koga se lija izmakla dvaput i dok vidi šta se radi. st. samo odmane glavom i smrmlja nešto u sebi. ta i zaviče: “Drži. potresna priča Judita (II. dok on dođe. kao žalostan rekne teti: “A ti posestrimo hodi barem da se oprostimo. st.onda. prije Krista). Drugo popravljeno izdanje. Do malo vremena. a Hrvatske narodne pjesme i pripovijetke iz Bosne. 15 272 . Tisak i naklada ERN Jančika. i kad dodje. te on njega izpusti iz gvoždja. Takva je. počme moliti i kumiti: “Posestrimo ako Boga znadeš. kad se obazre. kad vidi tetu. Vukovar 1883. poslije Krista) je mnogo usmenih predaja i legendi. Skupio N(ikola) Tordinac. Zahvaljujući usmenoj predaji u Indiji i danas živi sveto pleme Veda. što se čini. a lisica skoči. daj od devet mudrolija i načina. ako možeš u noge se pouzdati. a lija struže uz brdo. čovjek kad zapne gvožđa ode kući. Međutim. te i on upadne u ista gvožđa.15 3. a on ništa drugo ne znajuć što će.-I. a sve teta gledi iza grma. što znaš. eto čovjeka. st. dok ja dođem. pak ću tebe pustiti.” Lisica vavjek o nevjeri radeć i tude kao preko sjekire odgovori: “E. nanese ga. Poslie nekoliko vremena. preda mu je. a lisici izbroji sjekirom na glavi devet mudrolija i načina. pak put pod noge. pa se prikući jazvi.” To čuvši jazavac. bježi. pak odapne gvoždja i baci je daleko od sebe. prije Krista. Golem je broj usmeno-proznih oblika u svetim knjigama. starozavjetni su pisci više puta ukazivali i poticali njegovanje vjerne usmene predaje. ona izlit. st. str. da me svakako nije. a jazvo kao pomaman zgrabi liju i pritisne ju uza se. U Bibliji (XIII. U taj čas se pokaže onaj isti čovjek. 38-40. Na značaj i ulogu usmene predaje. jer me je već dva put prevarila. a jazvo sve gleda ispod brežuljka.

5. Pričanja iz života. prisutne usmene priče. etiološke predaje (rasskazy). bilo pismom!” (2 Sol 2.)16 Sveti Pavao nastavlja “Naređujemo vam. Zagreb 2000. 2. Eshatološke predaje. legende su zasebna vrsta priča. Demonske (demonološke) predaje. pr.”17 Usmena proza nalazi se i u Talmudu (usmenoj znanosti) sastavljenom na temelju židovskoga tumačenja Staroga zavjeta. Kr. mitološke predaje (byval’ščine. braćo. tematska. legende (religiozne) i 5. Temeljem dosadašnje relevantne literature i posebice terenskoistraživačkoga rada predaje ću klasificirati na: 1. Mostar. Tipitaka (tri košare) sveta je knjiga budizma koji je utemeljio Gautama Buddha (563. u ime Gospodina. Mitske (mitološke) predaje. Eshatološke predaje ne mogu se svrstati u mitološke (mitske) predaje jer su se eshatološka bića. 4. Žanrovi predaja Mjerila po kojima se predaje klasificiraju su motivska. 2. 6. dakle. 16 273 . iz groba ustajala kako bi ukazala na zločin počinjen na njima.uzorno je Pavlovo učenje: “Prema tome.18 Ta klasifikacija ima svojih manjkavosti: 1. 2. Ta knjiga sadrži Budine govore. 15. 3. U poetici književnosti najčešće se prihvaća Proppova tematska podjela na pet vrsta: 1. str. pričanja iz života (skazi). U Kur’anu (612. Demonološka bića su uvijek zla i razlikuju se od eshatoloških kao i od mitskih koja su uglavnom dobra i rijetko čine zlo. nedostaju demonske predaje. da se klonite svakoga brata koji neuredno živi i ne drži se predaje koju ste od nas primili. 615. Novi zavjet. 128. ZIRAL. byličke). 17 Isto. Zagreb 1975. filozofsko-religijske traktate i lirsku poeziju. Isusa Krista. braćo. 3. nedostaju eshatološke predaje. Povijesne predaje. funkcionalna i druga. 616. Usmena književnost kao umjetnost riječi. komentare.-653. povijesne predaje. 18 Maja Bošković-Stulli.-483. budite postojani i držite predaje kojima smo vas poučili bilo usmeno. 4. str. Hrvatsko ekumensko biblijsko društvo. također. Mladost.).) su. po predaji. str. Etiološke predaje. 3.

3. bili krupni ti ljudi. U mnogim je epskim pjesmama i predajama prisutna mitska tematika iz agrafijske i pretkršćanske etape. Epoha osmanske vladavine (1463. kad su Švabe štangle radili i tamo se zvala mašeta. Ilirsko i rimsko doba. (Tu je štanga dvojstruka). st. 8. Razdoblje između dva Svjetska rata (Jugoslavija 1918. godine.). brte. 9. Period od osamostaljenja Republike Hrvatske i Bosne i Hercegovine (1990. do 1914. I bila su dva mašeta i na jednom konjska ploča utisnuta.).-1463. 274 . 1. Epoha od ujedinjenja Hrvatske do kraja vladavine narodnih vladara (925. DREVNI GRCI Opće je narodno mišljenje da su na ovim prostorima najprije živjeli Grci i da su bili goleme veličine. epske pjesme i povijesne predaje mogu se klasificirati na: Agrafijsku epohu.). Doba drevnih Grka. 10. I glava čoeka. 5. a na drugom nije ništa.-).-1878.-1990. Kad su oni te kamenice odvalili i onda otvorili taj grob. Period od konca 19. Ja sam tamo bio. Epoha SFRJ (1945. Starohrvatsko doba.). 6. POVIJESNE PREDAJE U POVIJESNOM KONTEKSTU Epske su pjesme opjevale sudbonosne povijesne događaje i osobe. 4.-1990. Prema povijesnome slijedu hrvatske povijesne pjesme. 2.Legende ćemo promatrati kao zasebnu vrstu usmene priče. 7. Po nekim pričama bili su toliko veliki da nisu cijeli mogli leći u kuću te im je za vrijeme spavanja pola tijela bilo u kući a pola vani: A jesu.

prije Krista osnovali svoje kolonije na ilirskoj obali (Epidamnos). Dokleati u Crnoj Gori. ILIRSKO I RIMSKO DOBA Iliri su indoeuropski narod. Sarajevo 2005. Peligni. Delminij je spaljen 156. drama i mikrostrukture. Govorili su sličnim jezicima. g. izdanje) i 1997. 103.19 (Gorica u Rami) Po pričanju žestoka je zima trajala sedam godina te su Grci izumrli ili napustili Bosnu i Hercegovinu. 20 Usp. (2. prije Krista) Iliri su nastanjivali područja iznad Makedonije i Tracije do Dunava. Smatra se da Ilirima pripadaju: Taulanti. Zbog zemljopisne udaljenosti i vanjskih utjecaja ilirska su plemena razvila različite kulture. Hrvatska književnost Bosne i Hercegovine u 100 knjiga. di je jagodica. Taj je ustanak surovo ugušen. 5./7. – 9. st. st. Međusobno su ratovali. str. Dardanci. Makedoncima i Rimljanima. Dauni. a ovde mu moreš lišnjak metnuti. Jure Baška Voda (1. Enheleji. također. Breuci. prije Krista. str. Autarijanci. knj.). Ratovali i s Grcima. Delmati. koji su s Balkana doselili u Italiju. te vjerojatno Histri u Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini. 1996. Mostar 1977. Najžešći otpor pružili su Delmati i Japodi. pr. u Albaniji. Japodi. Nakon toga stvorena je moćna ilirska država koja se prostirala od srednjodalmatinskih otoka na sjeveru do Epira na jugu te Dardanije i Makedonije na istoku. Japigi i dr. Državu su stvorili i Taulanti i Dardanci. Grci su u 8. Liburni. Pharos). Kr. Česti su ratovi uništili moćnu ilirsku državu 168. i Marko Dragić Zakopano zvono. Mezeji. Kolapijani. Vjerovali su u različite bogove. 164. Mala nakladna kuća Sv.20 Od tada su Delmati bili skoro stalno u ratu protiv Rimljana sve do općega ustanka protiv Ilira (6. str. HKD Napredak. MH. Ilirska su plemena. prije Krista osnovali su kolonije na istočnoj Jadranskoj obali (Issa. Ardidejci. U prapovijesnoj i antičkoj epohi živjeli su na zapadnomu Balkanu. a u 4. priredio Marko Dragić. Šematizam hercegovačke franjevačke provincije. st. Najveći su utjecaj na Ilire imali Kelti i Grci. 99. 19 275 . izdanje). Labeati i dr. Brojne su grandiozne ilirske gradine do naših dana nijemi Hrvatska usmena književnost Bosne i Hercegovine: proza. godine prije Krista. Daorsi.g. st. Prema rimskom povjesničaru Apijanu (2.samo jedan zub kraj nje ispo. Iliri su bili razjedinjeni. Enheleji su stvorili moćnu državu u južnoj Iliriji koja je na vrhuncu moći bila u 8.

Zora i Matica hrvatska. Najviše je podataka o Ilircima navedeno prema: Hrvatski leksikon. o. primjerice: Aurelijan. stoljeća. PSHK. Zato se kod Sv. Jerolim se odluči u svijet krenuti. Jerolimu. blizu rijeke Drave od poštenih roditelja. PRILIKA: Djevojka neka zavjetovala se Sv. Sve je nevjernike zbunio i hrabro protjerao. U Rimu je ostao tri godine propovijedajući i pišući ondje. Mnogi su mu vladari slali pisma da ih tumači. Mnogo je još napisao navlastito maternjim jezikom. Jerolim se odluči slijediti ih. priredio Jakša Ravlić. 495.22 KRALJICA TEUTA U POVIJESNIM IZVORIMA Nedostatni su povijesni podatci o podrijetlu najljepše kraljice Teute. Jednom mu je lav došao te nogu u koju se trn zabio pokaza sv. a on ga izliječi. Zagreb 1996. i bi pokopan pored Gospodinovih jasala. – 422.21 Sveti Jeronim je Ilirac iz Stridona. rodi se u Stridonu. On posla đavola da djevojku osvoji ali se đavao kričeći vrati govoreći da ga je Sv.-496. Naklada Leksikon d. Njih dvojica postadoše fratri. Nakon četiri godine poželi Sv. Jeronimu. Prob. vrati se i dođe u Aquileju. Navodim prema: Bartul Kašić. str. Ponovno ode u Jerusalem te pored jasala gdje se Isus rodio ozida jedan Kloštar i ondje nastavi činiti pokoru.). Bibliju je preveo iz židovskoga a Novi zavjet iz grčkoga.-216. a djevojka časna sestra (koludrica). Kao mladić uputio se na školovanje u Rim te ubrzo svojim znanjem postade govornik da mišljaše da u njemu Ciceron uskrsnu. Papa Damaso naredio mu je da dođe k njemu te mu je dodijelio jednu parokinju i zato se Jerolim piše kardinalom. vjere branitelj. Život S. o. Mjesto pohoditi gdje nauči židovsko pismo. zvjerinje i škorpioni bjehu njegova družba. kruna redovnikov i dika slovinskoga jezika. Jeronimu. Jeronima naučitelja crkve. Umro je u osamdeset šestoj godini života 30. rukom ih svojom ispisa. Pozvao ga je biskup carigradski Grgur koji je Jeronimu bio učitelj. 22 Slavni Jeronim (oko 347. Dioklecijan.svjedoci ilirske materijalne kulture. str. Jeronim istepao. Ilirskoga su podrijetla rimski carevi. sv.U to je vrijeme puna Sirija bila pokornika pustinjaka. Hilarija. Pavla. Sv. rujna 422. Potom je prošao gore koje dijele latinsku zemlju od Panonije ili Banovine dođe na svoju djedovinu i ondje svoju sestru preporuči nekim ženama jer mu otac i majka bjehu umrli. Kasnije prenesen u Rim i po njemu Bog mnoga čudesa učini. Konstantin. 213. gdje s Svetim Agariom ostade neko vrijeme. crkve naučitelj. Zagreb 1972. S Pavlinom i Bonoziom ode u Francu i u mjestu Concordie od Friula (odmori se) počinu neko vrijeme i odatle posla život prvog pustinjaka Sv. urednik Antun Vujić. Četrdeset godina je ondje u pokori živio. Zemlja gola bila mu je postelja. Odatle ode u Treveru i našavši neke knjige Sv. nebo pokrivalo. A-K. Četiri ljeta ostao je u pustinji hraneći se biljkama i korijenjem. Uputi se prema Grčkoj i Siriji te uđe u Antiochiju. 21 276 . 1. Vidjevši to mladić i čarobnjak (Negromant) i djevojka udruže se i zavjetuju Sv. U djevojku se zaljubio neki mladić ali ju nije mogao pridobiti te ode Negromantu da on djevojku smuti nekim čarolijama. u: Zbornik proze XVI. i XVII. Jeronima piše to zvjerinje.

01. 2.15. U Risnu je pravila brodove. U to vrijeme moćna Ilirska država prostirala se od lijeve obale Neretve do Epira obuhvaćajući sve otoke osim Visa. Kr. L-Ž.g. 565. a Hvarom i susjednim otocima zavladao je rimski vazal a Teutin nekadašnji vojskovođa Demetrije Hvaranin. isprosio je i oženio.15. Radoslav Katičić navodi da je Teuta bila Agronova kćerka.25 PODRIJETLO KRALJICE TEUTE Po nekim predajama bila je kćerka ljekaruše iz Metkovića. Za vrijeme sajma ilirski ujedinitelj. ožujka 2005.26 Po narodnom pripovijedanju ne zna se je li Teuta ime ili je kraljevsko ime kod Ilira. Zaljubio se. 17. 42. Krista. 17. Litterarum studia. ljepoticu Teutu. 01. Zagreb 1998. MH.24 Umrla je na otoku u Jonskom moru. Nakon pokušaja da zavlada Visom zaratila je s Grcima koji su u pomoć pozvali Rimljane 229. akadske.). str. Po drugim predajama Teuta je bila kćerka kralja Agrona kojom se on oženio jer su kraljevi kod Ilira kao i kod drugih civilizacija od sumerske. Naklada Leksikon d. mjesto u današnjoj Crnoj Gori) i bila prisiljena plaćati ratnu odštetu i danak te ograničiti kretanje naoružanih brodova.Teuta je stupila na prijestolje 231. Poražena je u tomu ratu (229. Po nekim suvremenim predajama u Boko-kotorskom zaljevu Agrona je otrovao njegov vojskovođa Demetrije Hvaranin koji mu je u znak dobrodošlice nakon izvršene pobjedonosne vojne akcije dao da ispije vrč s vinom u koje je usuo otrov. Zagreb 1996. Povukla se u Rhizon (Risan. smatrani božjim potomcima te im je bilo sve dopušteno. Po povijesnim izvorima kraljica Teuta vladala je u ime svoga malodobnoga pastorka Pinesa. 26 Radoslav Katičić. ožujka 2005.o. književnost i naobrazba ranoga hrvatskog srednjovjekovlja. urednik Antun Vujić. pr. Kr.o. Hrvatski leksikon. prije Krista nakon smrti supruga Agrona. pr. staroegipatske i druge. SAT RT CG. kralj Agron razbolio se na sajmu i došao toj ljekaruši vidjevši njezinu kćerku. – 228. sv. pr.23 Rimljanima je pripao prostor do ušća Drima. g. 24 23 277 . str. 25 SAT RT CG.

Prišla je kralju i u znak dobrodošlice ponudila mu pehar da ispije. Po kotorskim predajama ilirski su bogovi preklinjali Agrona da ne oženi Teutu: “Lijepa jeste. Po predajama Teuta nije bila kažnjena jer nije znala da se pripremalo ubojstvo njezinoga supruga. Grad je opasan bedemima. Pripovijeda se i da je Posejdon nije htio kazniti zbog njezine iznimne ljepote. Agronu je stigla vijest da mu supruga Teuta živi raskalašenim životom. Sudjelovala je Teuta s Agronom u mnogim ratovima. darivao poklonima i počastima. Zatim je morski val za sva vremena sakrio nekadašnju ilirsku prijestolnicu.27 *** Hrvati iz Crne Gore u svojim predajama zamjeraju Teuti jer je i ona bila u svečanoj povorci kada joj je muž otrovan. Zemlja se otvorila. Oženio je Teutu. Počelo je strašno kažnjavanje. Izgrađeno je i pristanište u kojem je “planirano da prvi privezani jedrenjak bude onaj koji će Agrona dovesti kada ovaj dođe na proslavu otvaranja grada”. vodio sa sobom. Bio je mrtav. Kraljica ga je dočekala na pristaništu “u svoj svojoj ljepoti. Već u godinama ali vrele krvi. Zbog toga umorstva bog Posejdon je naredio da se iz grada sklone robovi i sirotinja. Napravio je nekoliko koraka i pao na tepih prostrt njemu u čast. Volio ju je. Umoran od dugoga putovanja i zadovoljan razvojem događaja Agron je ispio tečnost na iskap. Tako je jedan od uglednih Agronovih vojskovođa usmrtio kralja i preuzeo zapovjedništvo nad ilirskom flotom i vojskom. no je i zlokobnica koja će sigurno donijeti nesreću cijelom kraljevstvu. isticali su. Hrvati joj nisu Predaju je 2006. 27 278 .” Agron je postupio suprotno volji svemogućih. u raskošnim kočijama”. U gradu su izgrađeni cvjetni trgovi i arene. Odlučio je vratiti se i osobno ustvrditi što je istina. (Kazivačica je Hrvatica.AGRONIUM Ilirski grad Agronium nazvan je po kralju Agronu. a u njenu utrobu propao je tek izgrađeni Agronium.) Kazivačica ističe da je ova predaja po svome nastanku najstarija predaja koja govori o postanku Kotora. Potom je Agron sagradio prelijepi grad Agronium u kojem će stolovati njegova supruga. godine snimila Iva Brguljan u Kotoru od tamošnje nastavnice koja je želila ostati nepoznata. Stvorili su moćnu državu.

1666. str.29 AGRON I TEUTA U RATTKAYEVU SPOMENU NA KRALJEVE I BANOVE Juraj Rattkay30 piše da je kralj Agron nakon uspješno svršenog rata s Etolcima 221. Rattkayevo djelo Memoria regum Regnorum Dalmatiae. tajnik biskupov. paremiografija i običaji u kotorskom kraju. zagrebački kanonik. Rad je obranila 19. autor koncepcije Krešimir Nemec. ožujka 2005. tako da je izgubio sve časti i crkvene prihode (1664. Poslije je posrijedi bila neka druga žena. kandidat za zagrebačkog biskupa. Iva Brguljan zapisala 2005 god. V(ladimir) R(ezar). 29 SAT RT CG. urednici: Dunja Fališevac (Starija hrvatska književnost). Školska knjiga Zagreb 2000. godine prije Krista31 umro nakon nekoliko dana zbog pretjeranog slavlja i pijančevanja i kraljevstvo ostavio na upravljanje svojoj ženi Teuti. Povod za to bila je jedna žena s kojom je živio i od koje se morao odvojiti. pa ide do rimskih bojeva s Teutom. Kr. 45. Krešimir Nemec (Novija hrvatska književnost). svibnja 2006.). 31 Svi drugi povijesni izvori navode da je kralj Agron umro 231. 28 279 . 1612. a ona je preselila u Krško. Ipak je dobio novu župu u Novoj Vesi. Bolestan od kostobolje umro je 1666.oprostili ni njezin kukavičluk jer “je bila jedna obična gubitnica koja je u Risan došla skloniti glavu a ne imati prestolnicu”. 30 Juraj Rattkay (Velikotaborski) (Veliki Tabor. što će opisati u Memoria regum. imao je problema s izabranim biskupom Petrom Petretićem. I dalje je ratovao protiv Turaka. Njoj je pisao pisma koja su došla u ruke biskupu. Predaje iz kotorskoga kraja snimila je na diktafon studentica Fakulteta filozofskohumanističkih znanosti Sveučilišta u Mostaru Iva Brguljan i dala ih meni. Iva je pod mojim mentorstvom napisala diplomski rad Suvremene povijesne i etiološke predaje. U prvoj počinje općim potopom. od Tomislava Grgurevića. gdje ju je on i dalje posjećivao. godine. svršava knjigu zemljopisnim opisom Hrvatske i Slavonije svoga vremena. Podijeljeno je u šest knjiga. Darko Novaković (Hrvatski latinizam). u: Leksikon hrvatskih pisaca. i braći Nikoli i Petru Zrinskom. Ta mu je knjiga donijela dosta neprijatelja i stvorila zavist i pakost kod protivnika te je lišen kanoničkog čina. pr. godine i pokopan kao kanonik. Crnogorci i danas mnogo pripovijedaju o kraljici Teuti mistificirajući i glorificirajući je. 17. – Zagreb.28 Međutim. i da ga je te godine naslijedila njegova žena Teuta. g. Saskoj i Türginiji protiv Šveda.) iz velikaške je barunske obitelji mađarskog podrijetla kojoj je pripadao posjed Veliki Tabor. Croatiae et Slavonije posvećeno je Ferdinandu IV. Uz bana Ivana Draškovića te Petra Zrinskoga i Krstu Frankopana ratovao protiv Turaka te u Češkoj. 1. Kad mu nije pošlo za rukom postati zagrebačkim biskupom. 615. Bio je isusovac. legende. (…) Navodim prema: Juraj Rattkay. a u njihovom su vlasništvu bila i imanja u varaždinskoj i zagrebačkoj županiji.

Uplovio je u Crnoduboku rijeku da bi se zaštitio od velikog nevremena koje je bjesnilo Adriaticom.) Usmenom je komunikacijom do naših dana u kotorskom kraju u Crnoj Gori sačuvana predaja o vili koja je voljela rimskoga kapetana Horacija. ovoga puta ljubavna. a neki da su ubijena obojica s cijelom pratnjom. Mladog pomorca zavoljela je ilirska kraljica Teuta koja je stolovala u Risnu. stigli su Rimljani kako bi s njom razgovarali o nanesenim nepravdama. Kraljica je prezrela tu opomenu i poslala neke svoje da sjekirom ubiju rimskoga poslanika koji je izrekao opomenu. godine prije Krista. Iako je namjeravao isploviti čim se nevrijeme stiša. gdje je stolovala ilirska kraljica Teuta. str. Naslijedivši veliko blago svoga supruga Agrona.32 PROPAST RIZINIUMA Što su stariji usmeno-književni oblici. koji se nakon Agronove smrti bojao kraljice jer su ga pred njom optuživali. svojom galijom mladi i naočiti kapetan Horacije.Zbog velike pobjede Teuta se ponašala oholo te je svojima dopustila da gusare na štetu Grka i Rimljana i plijene njihove lađe i flote. Hrvatske i Slavonije. Tada je Teuta poslala poslanike Rimljanima i s njima sklopila mir obećavši im plaćati danak koji oni odrede te da će se povući iz Ilirika osim iz nekoliko mjesta. Kad je to vidio Demetrije. Kada je ovdje došao. Hrvatski institut za povijest. Vile su najčešća mitska bića. Za vrijeme njihova govora Teuta je prkosila. prevela Zrinka Blažević. 130. u njima je element mitskoga izraženiji. ostao je mnogo duže. Jednog dana dođe u Rizinium. To je naljutilo najmlađeg rimskog poslanika koji joj je rekao da je rimski običaj kažnjavati one koji čine nepravde i pomagati onima kojima se čine nepravde. Horacija je voljela i Teuta. (O vilama je riječ u poglavlju Mitske predaje. Rattkay piše da je Teuta umrla 179. Dok je Teuta opsjedala Issu. Ali.131. Spomen na kraljeve i banove Kraljevstava Dalmacije. Zagreb 2000. jedna druga oluja. ova Juraj Rattkay. 32 280 . u njegovom srcu pojavila se. ali je obećala da Iliri više ne će činiti nepravde i dodala da se nikome ne može priječiti da iz mora izvlači korist. Neki tvrde da je ubijen jedan poslanik. sjekirom je poubijao sve dalmatinske prvake kako bi pružio zadovoljštinu Rimljanima zbog njihovih ubijenih poslanika. sasvim iznenadno.

kako se ne stidiš.Te noći nestao je i lijepi kapetan Horacije. Ostavi se Horacija! Ako to ne učiniš. prestala je sudbonosna nepogoda. Ilirske teme u suvremenom narodnome pripovijedanju u: "Osmišljavanja" Zbornik u čast 80. Zagreb. Od tada se vila Rizina. Čulo se i zapomaganje građana dok su kapetani jedrenjaka pokušavali da na brzinu isplove. ovoga puta njene procjene bile su pogrešne. Na zaprepašćenje ljudi. više nikada nije vratila u svoje dvore na Krivošije. njeno srce je jače zakucalo. Čim je vidjela kapetana Horacija. Međutim.žena izuzetne ljepote provodila je svoj život na način koji ne dolikuje kraljici. Narednog jutra sve je bilo mirno. Na Horacijevu nesreću u mladog pomorca se zaljubila i jedna vila koja je u Krivošijama imala dvorac od slonove kosti. Rizina je bila blagovremeno obavještavana od svoga prijatelja boga Nedaurusa. Zaljubila se na prvi pogled što joj se rijetko dešavalo. koji ti je mlađi od ljubavnika. koja je izbliza pratila nestajanje grada. Vinko Brešić. Spustila se u morske dubine da traži mladog pomorca.33 Vidi: Marko Dragić. imaš sina Parisa. dolje u zalivu nije bilo grada. Bijesno je prekori: “Kraljice. Gruvali su gromovi i zapomagali nesretni žitelji Riziniuma. 153171. ur. poče tutnjati zemlja i otvarati se njena utroba. Teuta je u više navrata pokušala ukloniti vilu s ljubavne scene. FF-PRESS. koji su živjeli na okolnim brdima i odozgo posmatrali. rođendana akademika Miroslava Šicela. 33 281 . Nije birala sredstva kako da dođe do muškarca koji bi joj se svidio. Međutim. izmoliću bogove da ti grad prekrije more!” Teuta nije ozbiljno shvatila upozorenje. Saznavši da ima konkurenciju. Jedne noći. str. Tog trenutka počelo je nadmetanje dvije suparnice: kraljice i vile za ljubav Horacija. Uskoro. Kada su vili dojadile sve spletke razuzdane kraljice. jer je ova žena-ratnik uspješno odolijevala svim velikim opasnostima. Tako je propao Rizinium. I danas ona obilazi ruševine potonulog grada i ne da nikome da tamo zađe plašeći se da ne uznemire njenog (Prčanj kod Kotora) dragog. jednom preletje preko zidina Riziniuma i preko bedema kraljičinog dvorca i uputi se u njenu ložnicu. koji je zapovijedao pristajanjem jedrenjaka u risansku luku. pa i napadima rimskih legija i ostalih neprijatelja. Smatrala je da će lako izaći na kraj sa ljubomornom vilom. iz vedrog neba. Vili Rizini svidje se došljak na prvi pogled. sakriven u stoljetnoj šumi. 2007. Ostao je u gradu koji se preselio pod more. Sveučilište u Zagrebu Filozofski fakultet. počeše sijevati munje.

282 .36 Po nekim predajama Rimljani su u Risnu našli mrtvo tijelo kraljice Teute. kako ne bi pala u ruke Rimljanima koji su bili opkolili Rizinium.STIJENA KRALJICE TEUTE Iznad Risna. u pećini Lipcima. koja se danas zove Stijena kraljice Teute. 45-. lovci u trku i lađe s razapetim jedrima. suglasno njezinoj želji. Rimljani su gledali kako oluja nosi ženu u bijelom.35 TEUTINO BLAGO Postoje i mnoge predaje vezane za Teutino blago koje govore kako je ono sakriveno iznad Morinja. SAT RT CG. ožujka 2005. Mitologija. uzletjela na nebo.. do jedne stijene iznad grada.” Zatim su počele sijevati munje i udarati gromovi. Kotor. postoji stijena za koju se vjeruje da se s nje sunovratila ilirska kraljica Teuta. Nastala je potraga za dva blaga: za dragocjenostima i za tijelom kraljice Teute. Teuta se spustila na vrh stijene. Bio je to dan kada je prestala postojati moćna ilirska država. na čijim stijenama i danas stoje crteži stari nekoliko milenija: jeleni. Rizinium je predat bez borbe. 17. na padinama Orjena. Sunovratila se niz liticu i nestala. Kraljice Teute više nije bilo. Kad je nevrijeme prestalo Teute više nije bilo među Ilirima. koje se strmo spuštaju u more. 1. str. ali nisu našli njezinoga sina Pinesa niti pet galija s blagom. Po narodnom vjerovanju Pines je blago sakrio i ostavio poruku ispisanu 34 35 Isto. 2003. 36 Vidi o tomu više: Miraš Martinović. Kad je opkoljena kraljica vidjela da joj spasa nema sazvala je svoje zapovjednike i rekla im: “Radije ću u smrt nego u ložnice komandanata rimskih legionara.262. a Rimljani su začuli odjek kraljičine odluke: “Ja ću kako moram!” Vjetar je stao i nebo se razvedrilo. na nadmorskoj visini od oko 5000 metara. Uliks.” Vjetar je odnio.34 Crnogorci su u svojim pričama kraljici Teuti pripisali osobine svetice. Po tim je pričama kraljica Teuta sa stijene.

Nikolić. na Carine. sv. rkp.37 TEUTINE SUZE U Boko-kotorskom kraju mnogi toponimi i danas u svom nazivu imaju Teutino ime kao što je Teutina pećina. Predaju je 2006. to su ti suze kraljice Teute.-11. (Kazivačica je Hrvatica. vrelo koje se javlja samo dva puta godišnje. FF Mostar. D. 38 Iva Brguljan 2001. 2006. odakle izvire Sopot. Poznata narodna predaja spominje kraljicu Vidu od Stoca po kojoj dobi ime Vidoštak.38 O Teutinim suzama pripovijedaju i Crnogorci. D. 17. ILIRSKA KRALJICA VIDA U STOLAČKOJ TRADICIJI Ilirska kraljica Vida stolovala je na Daorsonu. 1935. sve do danas blago nije pronađeno. To ti ona plače za vojnicima poginulim protiv Rimljana.“čudnim znacima”. 37 283 . 1. godine zapisala u Prčnju kod Kotora po kazivanju Sonje Nikolić (djev. čiji su ostatci i danas vidljivi. godine). Teutino blago nalazi se na sigurnome mjestu.39 Hrvati u Tivtu pripovijedaju da je taj grad dobio ime po Teuti. Taj bujni izvor koji je doduše kratkoga vijeka od svega par dana. 37. Ispod risanskih planina postoji sedam podzemnih jezera. Niti jedna od rijeka nije još izbila na površinu a to će se desit jedino kada žena slične božanske ljepote bude stolovala u Risan. Vl. 39 SAT RT CG. 45. Za protekla dva milenija i dvije stotine godina još ga nitko nije riješio. a pripadajuće mu polje nosi ime Vidovo Polje. bio je strašan potres i mnoge rijeke koje su tad tekle njegovim kraljevstvom postale su ponornice zauvijek. rođ. a nad njim stoljećima bdiju velike zmije otrovnice koje se nalaze na ulazu u veliku riznicu na kojoj su petora vrata. ožujka 2005. 37. MO. “Pines se želio osvetiti onima koji su žudjeli za blagom te je tako postavio težak zadatak da ga mogu razriješiti samo bogovi. Kad je Agron umro. 2006.” Kako bogovi nisu zainteresirani za zemaljske blagodati. 10. str. sv. Mnogi su uzaludno pokušavali razriješiti taj rebus. Narod vjeruje da će blago nekada moćne kraljevine pripasti onomu koji razriješi “svojevrsni Pinesov rebus”.) Kazivačica ističe da je ova predaja po svome nastanku najstarija predaja koja govori o postanku Kotora. godine snimila Iva Brguljan u Kotoru od tamošnje nastavnice koja je želila ostati nepoznata. Rkp.

Na Popratima se nalazi rijeka Radimlja. dolaskom Turaka srušene su mnoge vrednote za koje trenutno zna malo ljudi. CRKVA I BLAGO KRALJICE VIDE Po narodnoj predaji crkvu na Vlaci kod Rivina napravila je kraljica Vida koja je živjela na gradu iznad kanjona rijeke Radimlje. I šesti brat poginu. Demil. Grdijevci su dobili ime po Vidinom bratu Grdanu. a grobovi su im pored puta. Na mjestu njihove pogibije podignuti su križevi. a mjesto gdje je poginuo danas se zove Livorska prodo. kao i u cijeloj Hercegovini. u selu Rivine. župnik je uspio svo blago sakriti u veliki kazan i zakopati duboko u zemlju. Jedan od braće se zvao Livor. Svitavko po kome dobi ime Svitava i Doman po kome ime dobiše Domanovići. Crkvu na Rivinama ljudi su od milja prozvali Crkvica. Vjeruje se da će jednoga dana proći tuda djevojka. Po nekim drugim predajama postojala su još dva brata. Za tu crkvu vezana je još jedna priča.BRAĆA KRALJICE VIDE Kraljica Vida imala je nekoliko braće. 284 . Ručka svojim izgledom podsjeća na žilu. Jasenko se zvao. Svakog proljeća okupljala bi kraljica Vida narod ispred crkve i tu bi donosila važne odluke. prije pogibelji stari pričaju. Naime. Sazidana od kamena. Drugi brat. a mjesto se prozva Jasena. od Popova prema Planini (Morine). Priča kaže kako na mjestu zakopanog kazana viri kazanska ručka. zapet će nogom za žilu i to će biti znak da se na tom mjestu nalazi kazan sa zakopanim blagom. Naime. poginu također u nekim svatovima. izvana je izgledala skromno ali je njena unutrašnjost blistala od raskoši svakojakog blaga i dragocjenosti. Šćepan Krst dobi ime po bratu Šćepi koji tu u svatovima poginu. ali blago je sačuvano. Sva su braća poginuli kao svatovi. Dolaskom osvajača crkva je srušena. Tu poginu četvrti brat što se zvao Radovan i po njemu Radimlja dobi ime. a mjesto gdje se to dogodilo dobi ime Demilov krst. Turci su dolaskom u Hercegovinu rušili sve pa i crkve.

Na tom prostoru i najviše na Čiovu nalazili su se pašnjaci gdje su ova tri plemena vodila svoje ovce na ispašu. 40 O POSTANKU PREZIMENA ŠKARE. Treće je pleme šišalo vunu s ovaca i bavilo se općenito s vunom i njihovo je ime bilo Škare. Plemena Vatavuk. Tri veća plemena bavila su se uzgojem ovaca.TOPONIMI NAZVANI PO KRALJICI VIDI Kraljica Vida bila je vlasnik dva bunara na kojima su se njeni podanici skrbili vodom iz živih vrela. Rkp. Danas te obitelji žive pod prezimenom Škarić. FF Mostar 2006. Drugi dio plemena ostao je na području Splita. Vrela su nazvana po njoj. Na području današnje Dalmacije obitavala su višebrojna ilirska i ostala domorodačka plemena. Naša je i Vesna Škare Ožbolt. Plemena su živjela zajedno i pritom obavljala različite zadatke. Drugo pleme je postalo poznato pod imenom Strizirep i oni su rezali i podrezivali repove ovaca. također s nepromjenjenim prezimenom Škare. Škare i Strizirep bila su dakle domorodačka plemena ovih prostora. No nakon nekog vremena nastupilo je teško razdoblje ovčje kuge. D. pokrstili su se i prezime im dobiva nastavak –ić. južno od Splita) pa do otoka Čiova. Vatavuk i Strizirep. a ova tri plemena su išla pretežito na istok. Vidoštak u Popratima i Vidoljub na Rivinama. Stada ovaca su umirala. Osim tih vrela. godine u Stocu po kazivanju više kazivača. Treći dio plemena otišao je u Liku. po kraljici Vidi nosila je ime i rijeka Bregava (Vidoštica) i Vidovo Polje. Danas još postoji mjesto podno Gospića (ucrtano i na zemljovidu Predaje o kraljici Vidi zapisala je Danijela Bošković 2006. Dio plemena Škare povukao se živjeti u Biorine. Postali su poznati po ovčarstvu (mesu i vuni) i ubrzo su dobili imena ovisno o radovima koje je obavljalo neko pleme. gdje su sagradili kuće i ostali pod prezimenom Škare. Jedno pleme je prozvano Vatavuk čiji je zadatak bio tjerati vukove i ostale zvijeri od ovaca te ih čuvati na ispaši. Područje na kojem su ta tri plemena živjela protezalo se od današnje Podstarne (mjesto danas. 40 285 . VATAVUK I STRIZIREP Iz drevnih su ilirskih vremena do naših dana obiteljskom tradicijom sačuvane predaje o nastanku prezimena Škare.

Ilirske teme u suvremenom narodnome pripovijedanju u: "Osmišljavanja" Zbornik u čast 80. tamo gdje počinju nizovi starih sazidanih kuća. i jedini…” Mnogo prije nego što je car Dioklecijan i kročio na splitsko tlo. a nalazi se podno samog Varoša. 2007. Da bi preživjeli od gladi i sklonili se. “Još prije nego je sagrađena Dioklecijanova palača. (Split) “Ako prošetate starim Varošem. 153171. a dio ovih istih prešao je na pravoslavnu ispovijest . Vinko Brešić. Oni koji su se uspjeli spasiti. dio grada Splita. 42 Isto.41 (Split) POSTANAK SPLITSKOGA VAROŠA U predaji o postanku splitskoga drevnog naselja Varoš prepleću se antički grčki i ilirski događaji. danas dobro poznati Varoš. str. najstariju. FF-PRESS. Zagreb. uvučenih u uzvisinu – da im more ne bi ponovno potopilo život. našli su se ubrzo na obali. naići ćete zasigurno na kamenu klesanu ploču koja je postavljena u spomen grčkih trgovaca pomoraca.Hrvatske) koje se zove Škare. Pripadnici ovih plemena (i danas) uvijek imaju krvnu grupu 0. Četvrti dio plemena otišao je dublje u prostore današnje BiH. ur. Međutim. Danas je Varoš najstariji. nižih i spojenih kuća. Ženili su se ženama iz prisutnih okolnih plemena. do koje su plivali. No s vremenom nisu htjeli otići iz pitome zavale. Naš je također i Miroslav Škoro. Peti dio došao je u Slavoniju i oni se zovu Škoro. današnji Split imao je svoje živo srce. no davno je bio najljepši. i uvijek su prepoznatljive i specifične fizičke građe.”42 Vidi: Marko Dragić.neki žive na području današnje Srbije i prezivaju se Škare. skoro pa ruševni. i tako tvorili prvo stanovništvo grada Splita i prve autentične Splićane. Sagradili su niz kamenih. počeli su se baviti ribolovom i živjeti i zarađivati od njega. Sveučilište u Zagrebu Filozofski fakultet. nevrijeme je zahvatilo nekolicinu plovećih grčkih trgovačkih brodova i oni su doživjeli brodolom. S plemenima Vatavuk i Strizirep dogodila se slična sudbina. rođendana akademika Miroslava Šicela. počeli su hvatati ribu i napravili su par koliba. današnje Jadransko more bila je veća trgovačka zona i poznata ruta grčkih trgovaca. prvi. 41 286 .

Split 2005.Gaj Aurelije Valerije Dioklecijan Gaj Aurelije Valerije Dioklecijan bio je jedan od naosebujnijih vladara u povijesti Europe. godine.5. pod Maksimijanom.43 DIOKLECIJANOVA KĆER U narodnoj je živoj tradiciji predaja o Dioklecijanovoj kćeri koja je bila naklonjena kršćanima i nije htjela dopustiti da joj otac ubije pet stotina kršćanske djece. Dioklecijanova zamisao o upravljanju carstvom srušena je građanskim ratovima nakon 305. Nakon osam godina ratovanja i upravljanja carstvom shvatio je da je golemom Rimskom Carstvu potrebno više vladara te je ustanovio tetrarhiju po kojoj su četiri cara vladali podjednakim dijelovima carstva. Dioklecijan je ostao carem Istoka i vladarem čitavoga carstva. str. Oba su podcara imali naslov cezara. ali Dioklecijan im je bio poglavar. Svoga prijatelja Maksimijana proglasio je cezarom. dakle niža od augusta. 43 Jesus Pordo. Car Zapadnoga carstva bio je Maksimijan kojemu je Dioklecijan dodijelio naslov augusta. Podrijetlom je iz Dalmacije. dakle podcarem i nasljednikom. veliki poraz cara koji je progonio kršćane. a Gaja Galerija Valerija Maksimijana Jupiterova pod njegovim izravnim zapovjedništvom. Zbog toga ju je prokleo i ona otada dva puta godišnje u sablasnoj kočiji obilazi Solin i traži nekoga da joj pomogne i da je spasi.-7. a vlast su ostavili Galeriju i Konstanciju. Mater se pripala pa je malome od svog mlika napravila kolač i dala mu da ga ponese. Godine 285. Bio je obični vojnik te zapovjednik straže cara Numerijana. 287 . Pro arte papiri. Dioklecijan. proglašen je carem. Sebe je urbi et orbi proglasio sinom Jupitera. prevela Linda Palameta. Svaki je cezar oženio kćerku svoga augusta i tako su se stvorile vladajuće dinastije. a Maksimijana sinom Herkula davši mu ime Marko Aurelije Valerije Maksimijan Dioklecijan je potom imenovao i dva podcara i nasljednika: Flavija Valerija Konstancija Herkulova (zvanoga Klor “blijedi”) na Zapadu. Dioklecijan i Maksimijan povukli su se nakon dvadeset godina vladavine. a uzroci su bili u pohlepi vladara i ambicijama da sami vladaju. a to je značilo da se više dite ne će vratiti. Mater i dite pozva car Dioklecijan.

44 (Kaštel Gomilica) Ta se predaja donekle razlikuje od Priče o Dioklecijanovoj kćeri45 koju je polovicom 19. To Dioklecijanova kćer traži nekog da joj pomogne i da je spasi. pripa se i zgrabija ih obima rukama. Otiša je iza kuće i prišaplja travi: “U cara Dioklecijana praseća glava. Ali ona nije htila poć ni za nj ni za nikoga. I on je sve to izdrža. pa je napokon baci u tamnicu u Splitu pokraj mora. Zagreb. FF-PRESS. Onda ga je car pita šta mu je to. i ona nije tila dopustit svom ocu da pogubi svu tu dicu.I tako joj je sin otiša caru Dioklecijanu koji ga je onda posla da ga se pogubi. I kad je rekla car joj je tad uzvratija: “Đava te nosa!” I tad je doša vitar i odnija mu ćer skupa sa kočijom i ona se nikad više nije vratila. Vinko Brešić. a dječak ga ponudi da proba. 153171. I još mu je reka da ako ne može izdržat da nikom ne kaže da prišaplje zemlji. Zato je otac stao proganjati. On je prije svoje smrti poželija samo da pojede kolač kojeg mu je mater pripremila. ali da nikom ne kaže ništa. di je bilo puno vlage i vode. dopušćenjem Božjim. Mali mu je reka da je od materinog mlika i tada je car reka da ga je dječak privarija jer da ga sad ne može ubit. To je čula Dioklecijanova kćerka koja je bila naklonjena kršćanima. Za nju su se mnogi jagmili. tako da još i danas ta kočija obilazi Solin u nadi da će biti spašena. Car Dioklecijan je to čuo i naredio da se pobije pesto dice u Šelima (tu je bija amfiteatar). Legenda kaže da dvaput godišnje sablasna kočija obiđe Solin. i pošto je car pojeo komadić. rođendana akademika Miroslava Šicela. a to nije lako jer tada su ga napadali vrazi. zmije su ga grizle. Sveučilište u Zagrebu Filozofski fakultet. a otac ju bješe obećao jednom kraljeviću. Kad je kočija došla triba je uhvatit i nije je smija pustit do zore. vitrovi su ga nosali. 45 Car Dioklecijan imao je jedinu kćer. žačudi se okusu i pita ga od čega je spravljen. 2007. I pusti ga tako da se vrati doma materi. I pustija je kočiju. Ilirske teme u suvremenom narodnome pripovijedanju u: "Osmišljavanja" Zbornik u čast 80. I dite je tako i napravilo. i taman prid zoru vidija je svoja crijeva kako ispadaju iz utrobe. stoljeća zapisao Josip Ceresatti i u Vjesniku 44 Vidi: Marko Dragić. str. koziji rozi i magareće uši!” Na tom mistu izrasla je zovina (trstika) i dica su od toga napravila svirala i ona su svirala ono šta je dječak bija reka. ur. svake godine izlazila iz tamnice jedanput na 288 . Ipak bi ona. I jedan od mnogih koji su je pokušali spasit skoro je i uspija.

Vrati se natrag da će kući u Srinjine. a leti. on se pripade. a još se nije bilo svanulo. Vjerovalo se: tko bi tada mogao susresti nju i poljubiti je. pa zaustavi konje i karocu i nju poljubi. konji upropanj. Ona je bila ošinula konje samo da njega kuša. MH. najedanput nestane nje iz tamnice. ostao bi čestit za vavik.pa je odlučija pokušati sriću. pa šta Bog da. Kad je on to bio odlučio. To Dioklecijanu nije bilo drago.arheološkoga društva 1919. str. godine objavio Fr(ano) Bulić. ka vila. Ne bi ga bili konji satrli. Zagreb 1997. ali ona ošine konje. 454. kad eto ti nje pod Kamen. Ko nju i sada vidi. Vjerovalo se da je mogu zaustaviti i godinu i to sva u zlatu i sjaju u zlatnoj karoci sa vilovitim konjima. ali je nije naša. taj bi zauvijek ostao sretan. Vidi se da mu nije bilo dano da je poljubi pa da bude čestit za vavik. da da. U istoj zlatnoj karoci pojavljuje se svakih tisuću godina i to u Splitu i Solinu.ovo mi je kaziva moj pokojni otac . a ona se tu igrala kad je bila malena i bacala ribicam mrvice od kruva i mesa. To nije odgovaralo Dioklecijanu pa je naredio slugama da po gradu čine veliku grmljavinu i tako zastraše sve kako se ne bi približavali njegovoj kćeri. u Mravinskom polju pod Kamen i u nas u Srinjinam “pod Baščom”. str. Ko bi tada moga nju susrist pa zaustavit konje i nju poljubit. ufati konje za uzde. pa je odluči smaknuti. Nju je sigurno moga zaustavit i poljubit pokojni don Nikola Mužinić. priredila Maja Bošković Stulli. Caru je sve to dodijalo i odlučio je smaknuti kćer. stasita ko jela. SHK. Pripovidali su stari ljudi da ona traži u Mravinskom polju jednu ženu koja ju je puno ljubila i bila je zato progonjena od Dioklecijana. da je se ne mogu dva oka nagledati od velike plemenitosti. 345-346. 46 Isto. Sva u sjaju i zlatu kao zvizda Danica. problidi i onesvisti. pa bi zato.Ona još ni danas nije umrla. Ona se prikazuje i sada svaki hiljadu godina isto u zlatnoj karoci. Bijaše se našao jedan naš Srinjanin od srca . i to u Splitu i Solinu. ali se nije na nju namirio. bio bi čestit za vavik. Kćerka je Božjom voljom iz tamnice izlazila jednom godišnje i to sva u zlatu i sjaju u zlatnoj karoci sa vilovitim konjima. jer je ona puno dobra. (Srinjine kraj Splita) Navodim prema: Usmene pripovijetke i predaje. Ode zato u Split. U nas u Srinjinam dolazi “ pod Baščom” gdi je bio Dioklecijanov ribnjak. u Mravinskom polju pod Kamen i u Srinjinam “pod Baščom”. Po toj predaji ona ni danas nije umrla. Pripovijedalo se da ona u Srinjinama traži jednu ženu koja je nju jako voljela i zato je bila proganjana od Dioklecijana. kad bi ona izišla iz tamnice.46 Po toj predaji car Dioklecijan utamničio je u Splitu blizu mora svoju jedinicu kćerku jer je odbila ispuniti očevu želju i udati se za jednoga kraljevića. gdi je kupina. 289 . Predaju je kazao Mato Čović. naredio svojim slugam da s latom čine po gradu naokolo veliku grmljavinu. a ona pobiže. brate. Napokon to je više bilo dodijalo Dioklecijanu. Najedanput nestane nje iz tamnice. Skoči on prida nju. lipa ka ružica. u zlatnoj karoci sa vilovitim konjima. neka bi se pripao svaki oni koji bi pokušao nju zaustavit i poljubit.

45. u Koprnom (Dalmatinska zagora). Zagreb 1997. str. 1925. Kazala joj je Božica Hrga (djev. Zagreb 1995. SHK. Vidi: Stipe Botica. sv. Cara su vojnici po redu išli brijati. 336-337. Car mu je dao štapić i pustio ga. zamolio ga je da pojede kolač. *** Motiv praseće glave i tajne koja se ne može sakriti nalazi se i u priči o kralju Norunu48 i kralju Trajanu. Kad mu je vojnik rekao da je od majčinoga mlijeka. Tridesetih godina 19. svi oni koji su sudjelovali u tim ekspedicijama nisu se vratili živi. godine. Jednom je vojniku majka svojim mlijekom ukuvala kolač. 454. i tim tunelima i podrumima služili su se vojnici i sam car. g. rođ. ali se od njega nijedan nije vraćao. 194. 2006. Car mu je dopustio i zamolio ga da i on uzme kolača. 48 47 290 . Rajčić. car je uzviknuo: “Ta mi smo braća kad od iste matere uživamo mliko”. FF Split. str. g.poljubiti samo dobri ljudi kakav je u to vrijeme bio župnik don Nikola Mužinić (umro 1856. sve do palače. Sinj i Split. Školska knjiga. str.). Nedavno su otkrili da jedan od njih poveziva Solin. str. stoljeća do Drugog svjetskog rata vršena su ispitivanja tih tajnih podruma i katakombi. ploče koje se okreću i tako gutaju sve koji se usude tuda Isto. U Kistanju (Dalmatinska zagora) pripovijeda se o caru Kliktijanu koji je imao kozju bradu i praseću glavu. Rkp. priredila Maja Bošković Stulli. 49 Ivana Hrga zapisala svibnja 2006. u Koprnom). MH. Kad je taj vojnik obrijao cara. Govori se da su te katakombe i podrumi puni zamki – koplja koja probadaju.47 U Priči o Dioklecijanu i njegovoj kćeri biblijski je motiv ptice koja samo jednom u tisuću godina dotakne zemlju. I svi istraživači. Hrvatska usmenoknjiževna čitanka. Usmene pripovijetke i predaje. Vojnik je od štapića napravio sviru koja je svirala: “U cara Kliktijana kozja brada i praseća glava.”49 DIOKLECIJANOVI PODRUMI U Splitu i okolici u usmenoj su komunikaciji i predaje o Dioklecijanovim podrumima. Kolač mu se dopao te je upitao vojnika od čega je tako sladak. 15.

str. ur. FF Split.50 (Kaštel Gomilica) PODZEMNI PROLAZI Razne su vlasti na području Hrvatske gradile tajne podzemne prolaze koji su služili za komunikaciju i za bijeg u slučaju potrebe. 52. g. zapisala je Petra Jakovčević. rođendana akademika Miroslava Šicela. Eno ji doli. Delmati su. sv. Zagreb. Rkp. S Vidi: Marko Dragić. kosti koje su se ondje izoravale i živa predaja: U nas u Letki imaju njive i zovu se Bojčuše. također. odakle se putevi dile prema Župnom dvoru i Dominikanskom samostanu.51 (Kaštel Gomilica) BOJČUŠE Duvno je dugo bilo središte otpora protiv Rimljana. str. prema palači Matasović i Zbornoj crikvi Marija Uznesenja i dalje prema kuli Skrivanat. a kazao joj je Jure Kaurloto. Jedna je ekspedicija pošla sa arijom kako bi se mogli čut sa drugim članovima na površini. pljačkali i uznemiravali grčko-rimska naselja i trgovce na obalama. g. a drugi do Župnog dvora. toponim Bojčuše. FF-PRESS. ti prolazi greju od kule Skrivanat. Uspomenu na žestoki duvanjsko-rimski boj čuvaju: povijest. Od tada više nije poznato da je neko iša istraživat te podrume i katakombe. sredina tih podzemnih prolaza je na pijaci. 2005. Rimljani su zauzeli i spalili Delminium 156. Po drugoj priči. 2007. odman spram gradine. Tuden su Rimljani boj bojevali i zato se i zovu Bojčuše. Vinko Brešić. 153171. Ilirske teme u suvremenom narodnome pripovijedanju u: "Osmišljavanja" Zbornik u čast 80. prije Krista. 6. ispod Benediktinskog samostana do Zborne crikve Marijina Uznesenja. 50 291 . ali i oni su se u jednom trenu prestali javljat. Takvi prolazi postoje i na Pagu: Po jednoj priči. 51 Na Pagu 2005.prolazit. Jedan dil gre do kneževog dvora. Sveučilište u Zagrebu Filozofski fakultet. svi nestanu u bezdan.

FF Mostar 2003. Nakon Publijeve smrti pratila je Krševana u Akvileju i ondje prisustvovala njegovoj mučeničkoj smrti. 1933. uz baziliku svetoga Dimitrija. D. rimski put bijo. rođ. 52 292 . rkp. žito je uvik slabije. Svake godine oruć stine izvaljujem. di je njijov. godine spaljena na lomači. Staza. Stažija. u Letki 2003. 2. 2004. godine kazao Danijeli Ančić. Tragovi tih rimskih cesta mogu se vidjeti i u polju i po okolnim brdima. Stana. Stajka. Duvno je se i u rimsko doba nalazilo na raskrižju cesta. stoljeću njezine relikvije su prenesene u Carigrad. Nastavila je slijediti svete mučenike idući u Sirmij. Zadarski biskup.52 (Letka kod Tomislavgrada) RIMSKI PUT Mnogobrojni ostatci Rimskih puteva i priče o njima i danas svjedoče moć toga carstva. Vl. to su sve stine ko kaldrmane bile priko polja i vidile se vazda dok 53 nisu potopoli polje. kažu rimski. sv. Od gradine priko njiva Mukišnica do Lužina ima konjski put. prosinca 304. Rkp. Put je bijo sve od gradine pa amo. Solun i ponovno u Sirmij gdje je 25. (Korita kod Tomislavgrada) *** SVETA ANASTAZIJA (STOŠIJA) Sveta Anastazija u narodu je poznata kao Stošija. Krševan). Staža. zb. 30. d. Bila je srijemska mučenica (djevica) ili udovica patricija Publija koji ju je radi njezine želje za djevičanstvom zatvorio u kućnu tamnicu. Stoja. godine dobio je te Marko Radoš. sveti Donat oko 804. godine. str. u Koritim. U 5. Pokopana je u vlastitoj bazilici. Kao i danas. god. 53 Predaju je zapisala Tatjana Čuić po kazivanju Dragice Ćurić rođene 1931. Usužnjenu ju je tješio sveti Krizogon (hrv. Nasta.onu stranu.

priredio Anđelko Badurina. Nadaren božanskim nadahnućem povukao se u pećinu i ondje živio među divljim životinjama koje ga nisu napadale. 211. Neki su se barkom odveslali i izvadili vlasi iz mora. 2006. Zavjetuje mu se za ozdravljenje grla. pomislivši da je vrač. Pučani su potrčali prema obali da vide čudo. 1979. Otkrili su ga kraljevi lovci te su ga. Splitska predaja ga stavlja u prvo stoljeće. FF Split. Zagreb 1990. g. Prema toj predaji podrijetlom Leksikon ikonografije. str. sv. 56 Anđela Gilić zapisala je 2006.56 Kao zaštitnik Dubrovnika u ruci drži model grada.relikvije i pohranio ih u crkvi svetoga Petra koja se od tada naziva Sveta Stošija.). str. 55 O svetome Vlahu Hrvati i danas pripovijedaju: Jednom davno su pred grad Dubrovnik doplutale vlasi svetoga Vlaha. liturgike i simbolike zapadnog kršćanstva i Uvod u ikonologiju Radovana Ivančevića. on je naredio da ga raskidaju željeznim grebenima i bace ga u jezero. Zaštitnikom je divljih životinja. 57 PRENOŠENJE MOĆI SVETOGA DUJMA Solinski biskup i mučenik sveti Dujam živio je u 3. Božjom pomoću zacijelile su mu rane te je hodao po vodi propovijedajući mnoštvu. Znali su da su to svetačke vlasi pa su ih odnijeli u Crkvu. 161. Sjale su poput zlata. već su ga mirno susretale i mazile se uz njega.54 SVETI VLAHO (BLAŽ). Kazala joj je Ivana Radovani. priredio Anđelko Badurina. liturgike i simbolike zapadnog kršćanstva i Uvod u ikonologiju Radovana Ivančevića. stoljeću. 55 Isto. Kršćanska sadašnjost.112-113. 54 293 . Na koncu mu je odrubljena glava. Rkp. Po zanimanju je bio liječnikom. zarobili. Sveca čije su vlasi bile nazvali su Vlaho i uzeli ga da im bude parac (zaštitnik). ZAŠTITNIK DUBROVNIKA Sveti Blaž bio je biskupom Sebaste u Armeniji u 3. 4. 57 Leksikon ikonografije. godine u Splitu. Kad je doveden pred Licinija. čuvari su dali znak za uzbunu. Kršćanska sadašnjost. prof. str. jer je prema legendi spasio dijete koje se gušilo progutavši riblju kost. Zagreb 1990. Opazivši ih. te mu ranjene i bolesne dolazile. 46/06. povijesti i diplomirani etnolog (rođ. stoljeću. str.

211. 1901. i putovali su samo noću. izabraše nekoliko ljudi. i ljekovita.58 Ivan Ravenjanin je u 7. 452-453. Oni su otad' vjerovali u taj kamen. a i drugi pratioci. Stjepan Štrodl-Srijemac. kad bi zvijezda stala. Dalmaciju i Hercegovinu za jedanaest dana. Školski vjesnik. da se odmore. 59 58 294 . sagradiše Spljećani kapelicu. VIII. po tom' je ona i dobila ime. koji ponosno pristupiše i htjedoše ga podići. ali pošto ih žeđ žestoko morila. koja i danas stoji. ali ni maći s mjesta. kojega je s Pankracijem i Apolinarom pratio u Rim. Prije njega ubijeno je četrdeset pet mučenika. nisu putovali danju. stoljeću prenio moći Svetoga Dujma iz Solina u Split.. Pankracije je krenuo na Siciliju. Kad je zvijezda stala na tom mjestu. da se svetac ne da od grješnih ljudi nositi. koja je. To se baš desilo na području naše planine Zvijezde. Apolinar u Ravennu. vjerovali da će im bit' dobro sve dok njega imaju. pomoliše se svecu i u taj čas izbi iz zemlje lijepa hladna voda. sakupio da ga prenose. Bio je učenik svetoga Petra. preobratio se na kršćanstvo i krstio u Antiohiji. Na tom mjestu. a pod njom je izvor bistre i hladne vode. Sarajevo. pa pred Spljetom. a o tome se pripovijedalo: Kad se svijet. a oni se napiše i pođoše dalje.59 ILIRI OSNOVALI VAREŠ I VISOKO Prema kazivanjima naših starih djedova i pradjedova prostor Vareša prije nije bio nastanjen a 'vamo na drugoj strani je postojalo jedno pleme Ilira koje je u bijegu pred kugom i raznim nedaćama krenulo u potragu za boljim mjestom. od nje se otkinuo jedan dio koji je sjao a njeg' je uzeo kralj tog plemena.je iz Sirije. Đački izlet u Bosnu. a kad tamo ni oni ne mogoše. str. vele. sjedoše kraj ceste. I zaista čim se djeca prihvatiše. Napredovali su jer sve što im je trebalo kralj bi poželi i zazivaj uz pomoć Isto. podigoše i ponesoše sveca. stali bi i oni. pa povjeriše taj časni posao svećenicima.. da izaberu nevinu djecu da ona pokušaju nositi. ožednješe djeca. Tako su oni išli za jednom zvijezdom. tad' su se odmarali i dok je išla zvijezda toliko su i oni putovali. a Dujam u Salonu. jer djeca nisu grješna. Narod mišljaše . Ondje je osnovao crkvenu zajednicu i mnoge obratio na kršćanstvo radi čega je podnio mučeničku smrt. str. gdje je voda izbila. Neko napokon smisli. No pošto je velika vrućina bila. Svetom Dujmu je odrubljena glava.

nebo pokrivalo.tog kamena koji je svijetlio. crkve naučitelj. A ustvari su oni imali i jednu zlatnu jabuku koju su stavili na vrh kule pa im je ona služila k'o putokaz jer je davala odsjaj od sunca po danu i od mjeseca u noći. g. pusti jak vjetar koji istrgnu od kralja taj kamen te on pade u podnožje planine. godine od Liljane Grgić (domaćica. zvao se Zvjezdan-grad. Hilarija. Jerolim se odluči slijediti ih. vjere branitelj. 60 SVETI JERONIM Slavni Jeronim (oko 347. zvjerinje i škorpioni bjehu njegova družba. Kako su silazili s Zvijezde tako su nastanjivali Vareš i Visoko. Kralj naravno naredi da se kamen nađe ali pošto Huri pusti gustu maglu u podnožje Zvijezde. 295 .). vrati se i dođe u Aquileju. D. mogla se obrađivati. U to je vrijeme puna Sirija bila pokornika pustinjaka. Potom je prošao gore koje dijele latinsku zemlju od Panonije ili Banovine dođe na svoju djedovinu i ondje svoju sestru preporuči nekim ženama jer mu otac i majka bjehu umrli. Jerolim se odluči u svijet krenuti. Tu je zemlja bila plodna. Kralj je otiš'o u Visoko a neki su se samo spustili u Vareš 'dje su isto tražili tog Hurija i kopali zemlju i tako otkrili golema rudna bogatstva. Kao mladić uputio se na školovanje u Rim te ubrzo svojim znanjem postade govornik da mišljaše da u njemu Ciceron uskrsnu. Četiri ljeta ostao je u pustinji hraneći se biljkama i korijenjem. FF Mostar. Pavla. kruna redovnikov i dika slovinskoga jezika. rukom ih svojom ispisa. Al' zbog zavisti i ljubomore mitsko biće Huri koje je živjelo pod zemljom. blizu rijeke Drave od poštenih roditelja. gdje s Svetim Agariom ostade neko vrijeme. – 422. jer se Huri krio s kamenom od kralja i da bi bio sigurniji zavi on Zvijezdu u snijeg. rođena 1953 god. Sv. Uputi se prema Grčkoj i Siriji te uđe u Antiochiju. 60 Katarina Pejčinović zapisala je u Varešu kolovoza 2007. S Pavlinom i Bonoziom ode u Francu i u mjestu Concordie od Friula (odmori se) počinu neko vrijeme i odatle posla život prvog pustinjaka Sv. Nije se moglo sijat' više jer je bila velika studen pa su oni morali pobjeć' i selit se jer nisu imali više šta jest'. ljudi su mogli od svoga rada tu živjeti pa su tu napravili i grad. Zemlja gola bila mu je postelja. 2007.) Rkp. rodi se u Stridonu. nisu ga mogli naći pa ga je odnio sa sobom pod zemlju i došlo je do nji'ove propasti a legenda kaže da je tada nastala nekakva kletva. Odatle ode u Treveru i našavši neke knjige Sv.

Junije Palmotić. Vrati se u polje svojima i reče im da ondje sagrade kuće i počnu obrađivati zemlju. Četrdeset godina je ondje u pokori živio. Ivan Gundulić. Došli su u Moravsku kojom upravljahu Slaveni. vjerojatno pol. Papa Damaso naredio mu je da dođe k njemu te mu je dodijelio jednu parokinju i zato se Jerolim piše kardinalom. Filip Grabovac. rujna 422. Jeronima piše to zvjerinje. Ponovno ode u Jerusalem te pored jasala gdje se Isus rodio ozida jedan Kloštar i ondje nastavi činiti pokoru. ondje zatekne više ovaca i goveda nego ljudi. Ljudi su vidjeli da su Čeh i njegovi ljudi iste narodnosti te se pozdraviše i izgrliše dajući Čehu poklone: meso. XVI. st. a on ga izliječi. Pozvao ga je biskup carigradski Grgur koji je Jeronimu bio učitelj. a Novi zavjet iz grčkoga. Mjesto pohoditi gdje nauči židovsko pismo. Bibliju je preveo iz židovskoga. Zato se kod Sv. U Rimu je ostao tri godine propovijedajući i pišući ondje. povijesnih izvora i usmenih predaja. Kada je Čeh stigao u Bohemiju. Jednom mu je lav došao te nogu u koju se trn zabio pokaza Sv. prijateljima. Andrija Kačić Miošić i drugi. Ljudi su bili zapušteni dugih kosa mahom pastiri. Orbinija su koristili Pavao Ritter Vitezović. Umro je u osamdeset šestoj godini života 30. Mnogo je još napisao navlastito maternjim jezikom. U 18. također slavenskog roda. PRIČA O ČEHU. Hrvati bjehu vješti gradnji i 296 . Jeronimu. To je djelo napisano na temelju Ljetopisa popa Dukljanina. a Meha ne spominje. st. te se popeo na planinu i ondje ubi žrtve i prinese bogovima. Mnogi su mu vladari slali pisma da ih tumači.) objavio je 1601. Kasnije bi prenesen u Rim i po njemu Bog mnoga čudesa učini. LEHU I MEHU Mavro Orbini (Dubrovnik. godine Kraljevstvo Slavena. Mavro Orbini u svom djelu piše i o braći Čehu i Lehu. Čehu se ondje svidjelo. slugama i drugim ljudima. i bi pokopan pored Gospodinovih jasala. To je djelo bitno utjecalo na početke srpske i bugarske historiografije.Nakon četiri godine poželi Sv. Sve je nevjernike zbunio i hrabro protjerao. Čeh Hrvat nehotice ili hotimice ubije jednog od svojih čovjeka velikoga ugleda. Moravci im kazaše da je Bohemija prazna i da je u njoj tek šačica Vandala. je prevedeno i na ruski jezik. Zbog toga ga optužiše i htjedoše ga osuditi te on pobjegne zajedno s bratom Lehom i mnogobrojnom rodbinom. – Dubrovnik. mlijeko i sir. 1611.

Doznavši sestrinu izdaju. 61 Ljudevit Gaj (Krapina. bijaše češkog roda. Braća su pobjegla na sjever i tako je Čeh osnovao Češku. Kraljevstvo Slavena. put sjevera: Čeh utemelji Češku. a Meh Rusiju. 61 297 . bojeći se za nj. živjelo nekad davno svo plemstvo slavensko. Starije su žene ranjavale neprijatelje a djevojke ih gađahu lukom i strijelom. Kada im je otac umro. braća je uzidaju živu u toranj krapinskog grada kojeg i danas nazivaju Vilinim tornjem. Legende i predaje Hrvata. 62 Dražen Kovačević. odluče braća poći na sjever. Leha i Meha. Kad to ne bi učinile. 9. te kći po imenu Vilina. Lehu i Mehu: U zemlji Hrvatskoj kako kažu stari kroničari. Narodne novine Zagreb 1999. Dalmatinci su pristizali u Bohemiju.ratarstvu. Krenuše braća preko triju rijeka. Leh Lešku (Poljsku) a Meh Mešku (Rusiju). ispriča što braća snuju. Bili su ratoborni. Papa Pio II. – Zagreb.) zabilježio je predaju o braći Čehu. str. U dubokoj starosti umre knez i ostavi za sobom tri sina: Čeha. priredio i napisao uvodnu studiju Franjo Šanjek. 110.62 Mavro Orbini. str. godine objelodanio dvije stotine hrvatskih predaja i legenda među kojima je i ova o Čehu. Pokoravao se on rimskom caru i njegovom namjesniku u Hrvatskoj. prevela Snježana Husić. Valaska sedam godina vladaše Češkom nakon što je poubijala 7 protivnika. Leh napušta brata i osniva Lešku (Poljsku). 1809. 1872.-114. Leh i Meh zazidali su sestru u toranj koji se i danas zove Vilin toranj. kazna im je bila gubitak djevičanstva. Uvidjevši da se ne će moći obraniti od rimskog cara. Njihova se sestra zagledala u rimskog namjesnika te mu. Njihova sestra Vilina bila je zaljubljena u rimskoga namjesnika i izdala mu je braću. Doskora dozlogrdilo braći rimsko godpodarstvo pa odluče rimski jaram zbaciti. Česi se pokazaše hrabrim ljudima i vrsnim strijelcima. Dražen Kovačević je na temelju starijih zapisa (ili priča koje je slušao) kao pripovjedač 1993. Sinovi uz Krapinu sagrade još dva grada – Psari i Šabac i vladaše njima. Čeh. Lehu i Mehu koji su stolovali u Krapini. odlučili su zbaciti rimski jaram. Zagreb 1993. Knezom im bijaše Hrvat stolujući u starom gradu Krapini. Golden marketing Zagreb. Leh osnuje Poljsku.

Arheološki spomenici kršćanstva u Bosni i Hercegovini do XV. bila je gospodarica. str. 3. Komjenovcima (Jabuci) kod Ustikoline na Drini i drugdje. u Prisoju. – Upade u turske ruke Peršija. Bužani. Blagaju na Sani. Dojdoše iz priko Babinih gora Hervati najprvo u Dalmaciju i ove sadanje hrvatske i slovinske strane. Srđu. hrvatsko ime prija. 64 Nikola Lašvanin. str. Vrlo rano su primili kršćanstvo o čemu. između ostalog. i zove se do današnjega dneva. fra Ignacije Gavran). do 630. *** U vrijeme romantizma bilo je rasprostranjeno vjerovanje da su Rusi. Porfirogenet u svomu djelu De administrando imperio (O upravljanju carstvom) prvi naveo povijesne predaje o dolasku Hrvata u današnje krajeve koje su predvodili petorica braće i dvije sestre. Ričici kod Kaknja. Klobej. (U isto su se vrijeme Englezi nastanili u Engleskoj. mi ovde. Ljetopis. 67. Duvnu. s mlogim bojem istiravši Abare. Sarajevo 1981.64 Kraljica Buga U Dučiću. Lepnici. Prid ovim bijaše pet bratje: Kluka. g. Brezi.) Hrvati su došli iza Babinih gora iza Karpata. Kožočeš. Poljaci i Česi ilirskoga podrijetla.Radnja predaje dogodila se u vrijeme Ilira i Rimljana. Tu u jezeru ima neka Đuro Basler. IRO “Veselin Masleša”. stoljeća. svjedoče bazilike u Zenici. 63 298 . Marindvoru u Sarajevu.-1989. Majdanu kod Mrkonjić Grada.). (priredio dr. Doboju kod Kaknja. u: Kršćanstvo srednjovjekovne Bosne. ovdi se nastaniše. Vrhbosanska visoka teološka škola. radovi simpozija povodom 9 stoljeća spominjanja bosanske biskupije (1089. Sarajevo 1991. neka Buga i po njoj je nazvano Buško jezero i narod.63 Već je kazano da je Konstantin VII. a ne kako je navedeno u predaji. Šuici. Turci se odvojiše od oblasti rimskih cesara. Hrvat i dvi sestre: Tuga i Buga. Muklo. STAROHRVATSKO DOBA Hrvati su današnje krajeve nastanili od 610. I od njih Dalmacija. koja je od mora do Dunava dosegla.

I tako je nasta gradić koji su zvali Tugini dvori. MH. a oko njena dvora plemići su sagradili palače. Naši su pradidovi čuli kako je toplo u krajevima blizu sinjih vali. sićam se da sam 65 jednom vidila kad su te mrtve iskapali. str. Bilo je dvanaest plemena. Govorilo se da je biloj vili druga. Svi su radili. najstariji zva se Hrvat. dok nisu napokon ugledali more. HKD Napredak. ravnicu podno Mosora – Poljica. 66 GZM. priredio Marko Dragić. Sarajevo 2005. Ona i danas zna.66 Kraljica Tuga Daleko. di su u davna vrimena stolovali naši pradidovi. svi su za njon plakali i nisu je Poljičani ni dan danas zaboravili. knj. Hrvatska književnost Bosne i Hercegovine u 100 knjiga. a sestre su bile Tuga i Buga. Ivan Zovko je koncem 19. A kad je Tuga umrla. (Po narodnom kazivanju priopćio Ivan Zovko).gradina. daleko odakle pušu ladni vitrovi i snig vije. drama i mikrostrukture. stoljeća zapisao da je prezime Bužana uvijek u ženskom rodu. Ona je tu sagradila svoje dvore. Svi su živili u jubavi. pa su pod vodstvom petero braće i dvi sestre krenili na dalek put. Hrvat je ka najstariji brat bija snažan i jak i duž puta je branija svoj narod od zviri i neprijatelja. najprije da je rimska. Onda im je bilo lakše putovati kroz šume i nizine. To se gorje zove Karpati. u biloj haljini i duge Hrvatska usmena književnost Bosne i Hercegovine: proza. To je bila njihova nova domovina koju podilili među sobon. trudili se i punu su kuću svega imali. BiH. 100. str. U Policin se nije smilo govorit ružno. Sarajevo 1892. Bila je Tuga pobožna i dobra i činila svima lipega. nalaze se visoke gore. ali sad se ne vidi. Kad je sušna godina dobro se vidi. 65 299 . Buško jezero i prezime Bužana. Veliki je to bijo grad i tu je bilo groblje. a danas se zovu Tugari. I Tuga je dobila lip kraj. Tuga je bila divojka duge zlatne kose i crnih očiju. Ona je svake večeri i jutra uveseljavala ljude svojom pismom. 5. Jedan od braće. (Korita kod Tomislavgrada) Uspomenu na gospodaricu Bugu čuvaju etiološke predaje i toponimi Bužana grad. 455. ni svađat ili štogod jedno drugom uzet. za misečine.

Borba je bila u cik zore. 69 Vidi o tome: Hrvatska usmena književnost Bosne i Hercegovine: proza. sv. Rkp. hercegu Stipanu Vukčiću Kosači. Logično je da su to bile baš Pražnice. godine u Sumpetru (Jesenicama) kazao je Jure Klarić. sv. Sarajevo 2005. Sardiniju i Kalabriju. HKD Napredak. puno veću od njihove. ali onima ča su bili. 2006. FF Split. a mista u sredini otoka su nastala puno pri onih uz more. 31. jerbo su one na samom vrhu Brača. knjiga 5. U narodnom je pamćenju Bračana i danas predaja: Ne znam kako su Saraceni došli do Brača. Marku Kraljeviću. živi i radi u Selcima na otoku Braču. SARACENI U PRAŽNICAN Saraceni je bizantski i latinski naziv kojim su u ranom rednjovjekovlju nazivani sredozemni arapski islamizirani narodi.-172. Janku Sibinjaninu.68 (Selca na Braču) EPOHA OD UJEDNINJENJA HRVATSKE DO KRAJA VLADAVINE NARODNIH VLADARA (925. pobrali su duge šibe od jasena i primazali ih lojem. Hrvatska književnost Bosne i Hercegovine u 100 knjiga.). 39. 97.-1463. 67 Mirni Trgo 2006. str. te se učvrstili u Ulcinju.. drama i mikrostrukture. u Selcima na Braču kazala Doris Bošković (rođ. priredio Marko Dragić.) U usmenoj su komunikaciji do naših dana sačuvane povijesne predaje69 i pjesme o: kralju Tomislavu. Dijani Mišetić. MH. 2004. Iz sjeverne Afrike su prodrli i osvojili: Maltu.67 U livanjskom kraju i danas pripovijedao da je planina Tušnica nazvana po kraljici Tugi koja je ondje dolazila u posjete svojoj sestri Bugi. Rkp. Saracenima se pričinilo da vide ogromnu vojsku. Da se spase. 27.plave kose proći priko ruševina svoga dvora u Tugarima bdijući nad Pojičanima i Pojicama. Ni bilo puno Bračana za obranit misto. i: Marko 300 . pa su utekli. u Splitu. 68 Studentici Filozofskoga fakulteta u Splitu. Skender-begu. g. FF Split. srpnja 1965. na pamet je pala izvrsna ideja. Siciliju. str. Kako je ti loj bliska na suncu. ali postoji legenda o njihovome napadu na Pražnice. Po zanimanju učiteljica. Korziku. 4. ča je Bračanima savršeno odgovaralo zbog položaja sunca.

SVETI DONAT Donat je. prema kojem se na Duvanjskom polju za kralja okrunio Tomislav godine 925. Htijući spriječiti sukobe između carstava krenuo je s mletačkim duždem Benenatom u Carigrad. Dok se bugarski car Simeon borio s Grcima. ili otprilike tada.-93. Dominik Mandić drži da se taj događaj zbio godine 753. Kršćanska sadašnjost. bio zadarski biskup (9. liturgike i simbolike zapadnog kršćanstva i Uvod u ikonologiju Radovana Ivančevića. Duvno kroz stoljeća. ali se pojavila silna oluja. g. Zagreb 1990. 70 Leksikon ikonografije. Ako je kralj Budimir kraljevao 40 godina i preminuo 917. Kad je proglašen knezom. stoljeću. 493. 57. Tada je Donat upriličio svečani prijenos Stošijinih kostiju u biskupsku crkvu svetoga Petra. Tomislav je otkazao poslušnost Grcima i Hrvatsku učinio samostalnom. za vrijeme kralja Karla Velikoga na Zapadu i Nicefora na Istoku. 71 Robert Jolić. najvjerojatnije u blizini planine Liba. Podrijetlom je bio iz ugledne zadarske obitelji.). dao je izraditi kameni sarkofag i oltar i crkvu je posvetio svetoj Stošiji. Tomislavgrad – Zagreb. i da se okrunjeni kralj zvao Budimir. st. Od Kozigrada do Zvonigrada (hrvatske povijesne predaje iz Bosne i Hercegovine) Mala nakladna kuća Sv. godine koja se spominje u Kronici. Neki drugi povjesnici drže da se krunidba zbila krajem 9. str.71 Tomislav je. Benenato je htio Stošijine relikvije ponijeti u Mletke. Ponijeo je sa sobom moći svete Stošije i kuda god se kretao mnoštvo naroda je ozdravljalo. Jure i Ziral. gdje su nekoć i Delmati imali svoj glavni grad. 209. znači da je krunjen godine 877. U narodu je najraširenije i najprihvaćenije mišljenje Kukuljevićevo i Klaićevo. hrabar i vrlo poduzetan. Naša ognjišta.70 KRALJ TOMISLAV Prema izvješću u Hrvatskoj kronici.. prvi hrvatski kralj okrunjen je na Duvanjskom polju. str. Zauzeo je nakon toga Bosnu i Hum. Ondje je otkrio posmrtne ostatke svete Stošije. Duvnjaci vjeruju da Tomislavgrad baštini ime po kralju Tomislavu. Bio je jak. 301 . priredio Anđelko Badurina. 2002. str. oslobodio je Posavsku Hrvatsku među Dravom i Savom. sin Mutimirov kojega je naslijedio oko 910. vjerojatno. Grgur Dragić. Baška Voda-Mostar-Zagreb 2001.

priredio Marko Dragić. Sarajevo 2005. g. KRUNIDBA KRALJA TOMISLAVA Kraljo Tomislavo.73 (Stepen kod Tomislavgrada) CRKVA U KOJOJ SE POSVETIO KRALJ TOMISLAV U Mesijovini se nalazi Gradina i tu je bila crkva Sv. Potukao je vojsku bugarskoga cara Simeona dočekavši ga sa 100 000 pješaka. A njegova žena je bila rodom iz Zauma. str. 5. 101. Ilije i kazivali su da je se tu kralj Tomislav doša posvetit poslje krunisanja. g.74 (Stepen kod Tomislavgrada) Vjekoslav Klaić. Najprvo je na cilom svitu od svih svitskih vladara onoga staroga vakta. 71. MH. Hrvatska književnost Bosne i Hercegovine u 100 knjiga. Tu su nađeni neki grebovi i kaže se ako se kopa po strani od Duvna da odma počme nevrime. Stari su naši pripovidali da je naroda bilo za vrime krunisanja Tomislava tri i po milijuna i od Stržnja do Sovićki vrata ispod kapka mogo si proć da čovik pokiso ne bi. Tomislav. najprvo je Tomislav okrunjen.72 CRKVA U KOJOJ SE VJENČAO KRALJ TOMISLAV Legenda kaže da je na Gradini poviš Petrovića bila crkva koja se zvala Ružica. ustanovio je 15 točaka kojima se moralo srediti stanje u državi. U toj se crkvi.Ninski ga je zlatnom krunom ovjenčao na Duvanjskom polju između 920. 60 000 konjanika te 80 velikih i više malih brodova. 101. 74 Isto. Ne zna se kada i gdje je umro kralj Tomislav niti gdje počiva. ukopan je Tomislav na Jabuci njivi (na Čondraku) i pored Tomislava ukopana su još tri poglavita rvacka kralja. Zagreb 1998. str. drama i mikrostrukture. I danas se to misto zove Crkvina. 72 302 . kazivali su brte stari. Prvi hrvatski kralj. bio je krunisan u Kongori pod čvorovim rastom. Narodni sabor i krunisanje kralja na Duvanjskom polju u: Zbornik. HKD Napredak. str. a i danas se zna gdje je bila crkva u kojoj se Tomislav krunio. vinča kralj Tomislav. knj. u susret trećem tisućljeću. Na Splitskom saboru oko 925. i 925. 73 Hrvatska usmena književnost Bosne i Hercegovine: proza. kada je u stara vrimena vlado Rvackom. Kako stari ljudi pamte i pripovidaju. To je sveto misto i ne smi se dirat u grebove.

st. 284. Riješio je spor između Zadrana i kralja Kolomana. zapisana je predaja o silovitom umorstvu najboljega hrvatskog kralja Dmitra Zvonimira. između Drniša i Muća. Papinski legat Gebizon okrunio ga je kraljevskom krunom u bazilici Svetoga Petra u Solinu. Ime kralja Zvonimira zabilježeno je na Baščanskoj ploči.75 DMITAR ZVONIMIR Dmitar Zvonimir kraljevao je od 1075-1089. Prvi put se spominje kao ban u slavonskom dukatu šezdesetih godina 11. Zagreb 1990. uoči godišnjice njegove smrti ruka je zrakom došla i spustila se na svečev grob. O njemu postoji više legendi: Po jednoj od njih biskupu Ivanu je za vrijeme mise s neba sletjela golubica na glavu kao znak Duha svetoga i njegova mirotvorstva. 1869. godine kod Rotne gomile. – Zagreb. ističući se miroljubivošću. a Ivan je naredio da se ono malo preostaloga grožđa stavi u tijesak iz kojega je potekla golema količina mošta. st.SVETI IVAN TROGIRSKI Sveti Ivan Trogirski podrijetlom je iz plemićke rimske obitelji Orsini (11. 1846. U nerazjašnjenim okolnostima naslijedio je kralja Petra Krešimira IV. Druga legenda kazuje kako je jednom tuča uništila vinograde. Za njegova kraljevanja hrvatski narod je živio u blagostanju. predaju o umorstvu kralja Zvonimira i poslao je povjesničaru Ferdi Šišiću (Vinkovci. liturgike i simbolike zapadnog kršćanstva i Uvod u ikonologiju Radovana Ivančevića. str.). stoljeća. Međutim. godine. Za vrijeme kralja Krešimira IV. Kršćanska sadašnjost. Poslije Ivanove smrti Mlečani su htjeli njegovu ruku prenijeti u Mletke. U XIV.) zabilježio je u rujnu 1886. blagošću i pomirljivošću. 303 . Provodio je pokornički život. Pripadao je dinastiji Svetoslavića. priredio Anđelko Badurina. Papa ga je poslao u Trogir i u tom je mjestu izabran za biskupa. Arheolog i povjesničar Frane Bulić (Vranjic kraj Splita. – 75 Leksikon ikonografije. Prema trećoj legendi Ivan je za vrijeme oluje putovao u Šibenik doživješi brodolom kod rta Planke. 1934. Ivan je hodao po valovima i po njegovom je zagovoru spašeni su mornari i teret.

godine. sredinom 1089. godine. o. Po drugoj verziji Zvomirova je kletva glasila: Dabogda nad vama tisuću godina vladao tuđi jezik. a vojska ga stigla gdje je sada Rotna gomila. a od puste krvi prolivene nedaleko ove gomile pocrvenila je zemlja i zato se zove Crljenica. g. 1849. svezak. Povijest Hrvata. 1940.). i svaki je vojnik na mrtvo tijelo bacio po kamen. str.76 Istinitost te predaje negira povjesničar Vjekoslav Klaić (Garčin kraj Slavonskog Broda. 1928. Prema predaji umoren je od svojih podanika na Saboru u Kninu. Kralj već ranjen bježao sa Kosova polja. ožujka 44. (Takvih je zločina bilo i kod drugih naroda. L –Ž. 587.). Po nekim izvorima ta je kletva trebala trajati devet stotina godina do 1989. – Zagreb.Zagreb. što se. 78 Hrvatski leksikon. Kralj se zvao Rotando. o. 304 . Na Kosovu polju kninskom zavadio se neki kralj s vojskom te se pognali. dakle i ostvarilo. Vojska se potom pobila između sebe i izmrcvarila. MH.77 Talijanaši su to umorstvo zlorabili tvrdeći da Hrvati nisu u stanju vladati sobom jer su ubili najboljega kralja zaboravljajući pri tom da su Brut i Kasije 6. str. 724. Vjekoslav Klaić. II. Tu ga je izmrcvarila i ubila. knjiga prva. glavni urednik Antun Vujić.) ZVONIMIROVA KLETVA Prema predaji zadnje su Zvonimirove riječi upućene Hrvatima: nigdar ne imali gospodina od svoga jazika.78 76 77 Ferdo Šišić. 144. Zagreb 1990. Zagreb 1997. str. nego vazda tuju jaziku podložni bili. Zagreb 1974. Naklada Leksikon d. Povijest Hrvata u vrijeme narodnih vladara. na lokalitetu Pet crkava. prije Krista noževima izboli najboljega imperatora i prijatelja Cezara.

Želeći sačuvati vojsku. Samuilo uvidi da se ne može domaći Vladimira te ga počne mamiti da dođe do njega i da mu ne će naškoditi. pop Dukljanin. st. 1611. – Zaostrog. na zapadnoj obali Skadarskoga jezera.-1016. Vladimiru bude žao vojske te se uputi Samuilu koji pak pogazi obećanje 305 . sredina XVI. 1759. kojega je Samuilo obećao nagraditi. mučenik.. bio je dukljanskim knezom. u svomu je Ljetopisu (XII. 1760. te Crnom Gorom.).) Stolovao je u Krajini kod crkve Prečiste Krajinske.) navodi proznu i versificiranu legendu o kralju Vladimiru: Vladimir bijaše lijep. Za njegove vladavine u Dalmaciju prodre bugarski car Samuilo (oko 938. Katolički biskup iz Bara. – Beč.Crkva svetoga Jure u Poljicima VLADIMIR Sveti Ivan Vladimir. jedan njegov župan. 1704. počne nagovarati Vladimira da ode k Samuilu.) zabilježio legendu o Vladimiru (oko 978.) u Kraljevstvu Slavena (1601. (Duklja se u vrijeme popa Dukljanina zvala Crvenom Hrvatskom. mudar i svet. – Dubrovnik. potom Zetom. hrvatskoga kralja (1705. 1713. kralju Crvene Hrvatske.). Tu legendu navode Mavro Orbini (Dubrovnik. st. Vladimir se s vojskom povuče na planinu Oblik na kojoj su zmije otrovnice ubijale ljude i životinje. Vladimira.) u Razgovoru ugodnomu naroda slovinskoga (1756. Bog usliša njegovu molitvu. 1652.) u Životu i mučeništvu Sv. Kad Vladimir to ne prihvati. Fra Andrija Kačić Miošić (Brist kraj Makarske.) i Pavao Ritter Vitezović (Senj.).? – 1014. Vladimir se molitvom obrati Bogu da ga oslobodi od zmija.

Kosara zamoli oca da oslobodi Vladimira iz tamnice. vidjevši anđele Božje. Kad su k Vladimiru došli biskupi i pustinjak. Vladimir sretno stigne u Preslav Vladislavu koji je bio za objedom.te ga utamniči u Prespu kod Ohrida. ali zatraži da mu Radomir pošalje drveni križ i da nad križem prisegne da mu ne će učiniti nikakvo zlo. Biskupi mu tijelo pokopaše u crkvi. Samuilo umre i naslijedi ga Radomir koji zauze sve grčke zemlje do Konstantinopola. Vladimir sa šačicom svojih ljudi krene Vladislavu koji mu je putem bio postavio zasjede. Samuilo oslobodi Vladimira. što ga donijeste sa sobom.79 Pred crkvom mu je 22. Naime. zatraži od oca dopuštenje da zatočenicima opere noge. milinu riječi i razboritost Vladimirovu. Vladislav posla svoje ljude sa zlatnim križem kunući se da mu ne će naškoditi. godine javno odrubljena glava. da mi nećete nanijeti nikakva zla?” Biskupi su stajali pognute glave. Bijahu to anđeli. svibnja 1016. Vladislav misli kako njegovo kraljevstvo ne će biti mirno dok je Radomirov svak (zet) Vladimir živ te ga počne mamiti sebi. skromnost. oni koje je Vladislav poslao da ubiju Vladimira vidješe da je uz njega mnoštvo vojske s krilima i kopljem u ruci. Vidjevši da Vladimir nije ubijen. ali ga ne uspije ubiti. 288289. Poljubi križ rekavši: “Prečasni ovaj križ nek’ mi zajedno s vama bude svjedokom u ovaj dan Gospodnji da ću umrijeti nevin.?). Car Bazilije Radomirovu bratiću obeća dati veliku nagradu ako ubije Radomira i tako osveti smrt svoga oca i strica koje je dao ubiti Samuilo. Kraljevstvo Slavena. Oni koji su poslani da ubiju Vladimira. U tamnici se Vladimiru ukaže anđeo i navijesti mu da će biti oslobođen. 79 306 . (priredio Franjo Šanjek). zagrne ga kraljevskom odorom i dade mu za ženu Kosaru i povrati mu kraljevstvo kojemu pridoda Drač. Kosara (oko 978. str. Kosara ne dopusti Vladimiru da ide Vladislavu te ona ode vidjeti kakve su mu namjere.” Rekavši to iziđe iz crkve i preda se svom krvniku. . Zagreb 1999. Vladislav je dočeka sa svim počastima. kći kralja Samuila. Kad to vidje Vladimir. Samuilo nastavi harati Dalmacijom i pohara je sve do Zadra. zašto me izdaste? Što vas je nagnalo da prisegnete nad križem Gospodnjim. Vladimir povjeruje. Vladimir ishodi pričest prije nego mu odrube glavu. Vladislav u lovu ubije Radomira. a na grobu njegovu mnogi bolesni ozdraviše. Vidjevši to. Vladislav ostane zgranut i dopusti Kosari da muža danonoćno oplaMavro Orbini. okrene se biskupima i reče: “O časni ljudi. naljuti se i naredi da mu odrube glavu. Vidjevši ljepotu. da će ga Gospodin izbaviti iz zatočeništva i da će mu mučeništvo osigurati kraljevstvo nebesko. pobjegoše.

80 Ivo Andrić. Vladislav zauze Vladimirovo kraljevstvo. Razvoj duhovnog života u Bosni pod uticajem turske vladavine (doktorska disertacija). U X. Beograd 1997. kada su se u toj zemlji nastanili mnogi pavličani i masalijanci. no anđeo ga udari i on ostane mrtav. Do 1404. Čini se vjerojatnim da su u Bosni i Hercegovini živjeli bogumili. Kosara se u toj crkvi zaredi. godine šalje franjevce kako bi nastavili misionarski rad. boni homines. Vjerojatno je bogumilstvo bilo karika u lancu pokreta koji su se u XII. a u rukama drži onaj križ koji mu bješe poslao bugarski car. Godine 1227. BOGUMILI Bogumilstvo je nastalo u Bugarskoj u X. albigenzi.000 krivovjeraca.kuje i da ga pokopa gdje god hoće. KRIVOVJERSTVO Oduvijek su prelasci na drugu vjeru bili sudbonosni za Bosnu i Hercegovinu. Na dan njegova blagdana mnoštvo hodočasnika hodočasti njegovom grobu. Vladislav se poplaši. 21. Nazvano je prema utemeljitelju popu Bogumilu. stoljeću za vrijeme vladavine cara Nikole. nastanivši tu zemlju.000 – 90. pojavi se pred njim čovjek nalik Vladimiru i s mačem u ruci.000 krivovjeraca. Njegovo tijelo je i dandanas neraspadnuto i iz njega isparava blag miris. stane dozivati vojsku. Papa 1291. 80 307 . papa šalje misionare dominikance kako bi krivovjerce preobratili na katoličanstvo. Najtajnovitije i najzamršenije mjesto u bosanskohercegovačkoj povijesti je krivovjerje. koje je bizantijska vlast protjerala iz Male Azije i kolonizirala u okolicu Plovdiva. Hrvati su. vrlo rano primili kršćanstvo. U trenutku pada Bosne i Hercegovine pod Osmanlije u njoj je bilo 80. katari.). Dok je jedne noći objedovao za stolom. godine na katoličanstvo se preobratilo 500. str. Pod otomanskom vladavinom događaju se mnogobrojni prelasci na islam i malobrojni prelasci na kršćanstvo. tiseranci itd./1232. stoljeću u toj zemlji se širi krivovjerstvo. patareni (krstjani bosanske crkve) i manihejci. stoljeću razvili do sjeverne Italije i južne Francuske (patareni. Ona ga prenese u Krajinu i pokopa ga u crkvi Svete Marije.

umro i uskrsnuo.. Bogumili su se u Bosni voljeli nazivati bosanskom crkvom. 28. Nisu vjerovali u uskrsnuće. Antologija starih bosnaskih tekstova. Jedno je veće božanstvo Isus Krist. zbog snage Nemanjića.). 211. gdje ih je Lucifer zatvorio u ljudska tijela. pa su svi sišli na zemlju. Blažena Djevica Marija je bila anđeo. Ivan Krstitelj je smatran prokletim. patrijarsi i proroci kao i svi drugi koji su postojali prije Krista.82 Bogumili su. str. str. stoljeća (Franjo Šanjek. Odbacili su Stari zavjet. jaja ili slično.-202. Odbacivali su krštenje vodom i tvrdili da djeca prije zrelosti ne mogu steći blaženstvo. Za sebe su tvrdili da su Kristova crkva i potomci apostola te da u svojoj sredini imaju Kristova namjesnika i nasljednika sv. kipove i križeve. O vjeri kršćana bosanske crkve sačuvana je legenda o postanku svijeta iz 14. Burna povijesna događanja u Bosni i Hercegovini uništila su bogumilske knjige pa se njihov život može jedino rekonstruirati na temelju protivničkih spisa. koji je stvorio sve što je duhovno i nevidljivo.Bogumilstvo se. Sarajevo 1997.-26. sir. Govorili su da se svatko tko griješi mora ponovno krstiti. svetu tajnu braka. te bi tako u jednom ili više tijela okajali grijehe i vraćali se na nebo. Krist je imao nestvarno tijelo u obliku zraka. Kršćanstvo na hrvatskom prostoru. Govorili su kako se ne treba zaklinjati ni u istinu ni u neistinu. Isto. Blagodat i istina i Početje svijeta (Mak Dizdar. također. krizmu.) 82 81 308 . ubije ili progoni. Odbacivali su. 201. Petra. Vjerovali su da je Lucifer uzletio na nebo i pobunio anđele. Prezirali su Mojsijev zakon kao i Rimsku crkvu. 19. Osuđivali su i proklinjali sve one koji su jeli meso. Zagreb 1996. str. te po njihovu učenju nije stradao. svetu tajnu ispovijedi i posljednje pomazanje. str. str. Ubijanje životinja smatrali su smrtnim grijehom. Učili su kako nema čistilišta. Osuđivali su duhovnjačko sudstvo i kazne tjelesne i duhovne ne dopuštajući da se tko kazni. također.81 Prema tim spisima bogumili su vjerovali u dva božanstva. osim Psalama. koji je stvorio sve što je tjelesno i vidljivo. svetu pričest. 296. stoljeća)..-31. nije moglo ukorijeniti u Srbiji pa je zahvatilo Bosnu i Hercegovinu i u njoj se razvilo. Također su sačuvane legende: Kako je satana stvorio ovaj svijet (druga polovica 12. Zabranjivali su davanje milostinje smatrajući kako nije nikakva zasluga ako se daje milostinja.-299. a drugo je manje božanstvo Lucifer. osuđivali materijalnu crkvu. Sve su grijehe smatrali smrtnim grijesima i smatrali kako nijedan od tih grijeha ne će biti oprošten. svete slike. Osuđeni su svi oci iz Staroga zavjeta.

nav. stjecati bogatstvo. primanju novih vjernika i posvećivanju strojnika. voditi ratove itd. 83 309 . posteći petkom i štujući svetu nedjelju kao i sve ostale kršćanske blagdane.”85 Usp. vidjevši da ih kršćani napadaju i odvode u zarobljeništvo kao da su Turci.. Napredak. 414.-1998. godine poslao u Bosnu kako bi oni iskorijenili tu “krivovjernu kugu. U svojoj su vjeri ustrajali do posljednjeg rata između cara Transilvanaca i Turaka. Crkve su bile jednostavne kuće. anzianus). Na čelu bosanske crkve nalazio se djed (senior. str. Jedino su javnom ispovijedi morali priznati svoje grijehe i morali su makar pred smrt prijeći u redove savršenih. Bogosluženje se sastojalo u molenju Očenaša i čitanju Svetog pisma. electi) koji su se strogo pridržavali svih propisa svoje vjere. 413. Ćiro Truhelka. odlučili istinski prigrliti kršćansko bogoštovlje. kada su. U drugoj skupini je bila većina običnih vjernika (credentes). dj. učitelji. Živjeli su bez sakramenata. bez prinošenja žrtve i bez svećenstva. među njima i fra Pelegrina i fra Ivana iz kraljevine Aragona. gdje su se neki od njih zadržali. Petru. magistri. stigli su u Bosnu. str. zvona i svete vode.83 PATARENI (KRŠĆANI BOSANSKE CRKVE) Orbini piše da “krivovjerje bosanskih patarena (kako piše Pietro Livio iz Verone) potječe od Rimljanina Paterna koji je sa svojim sljedbenicima bio protjeran iz Rima i čitave Italije. str. Tako pišu Rački. Manju skupinu su činili savršeni (perfecti. njemu je bilo potčinjeno dvanaest strojnika među kojima su bili: redari.. Andrić i drugi. križeva. bez ukrasa. Bosanska Narodna (Patarenska) crkva. slika. u: Povijest Bosne i Hercegovine. nedaleko od Nikopolja.Vjernici su bili podijeljeni u dvije skupine. Sarajevo 1942. prema sv.-1991. Nisu pristupali krštenju i zazirali su od križa. koji su se smjeli ženiti. a drugi su nastavili put i nastanili se na obalama Dunava. Ćiro Truhelka to negira tvrdeći da su u Bosni i Hercegovini živjeli patareni (krstjani bosanske crkve) i da su stećci njihovi nadgrobni spomenici. 85 Isto. 84 Mavro Orbini. a nazivali su se kršćanima. kipova. Ne mogavši naći utočišta. u javnoj ispovijedi. Nazivali su se patarenima. 1349.84 Orbini piše da je papa Klement VI skupinu Male braće “ljudi sveta života”. 767-793. jesti kako žele.

nailazi kraj 87 Stepenjskog greblja. pisac kritičke povijesti početaka ugarskih dominikanaca. ulazeći u crkvu. 129. N. 415. uzeo kruh u ruku. Povijesni dokaz tome imamo u pismu pape Isto. Gotovo u isto vrijeme kada je albanićanski biskup Belesmemca uspostavio u Bosni bogumilsku crkvenu organizaciju s djedom Rastudijem na čelu. godine. drama i mikrostrukture. priredio Marko Dragić. Opata samostana su zvali djed. a priora strojnik. Krivovjerci manihejci su potrajali do 1520. prebivajući s redovnicima (krivovjercima). ispod Kalavure prema Mečetu. str.MANIHEJCI U Bosni su pored bogumila i patarena bili i krivovjerci manihejci. iza vrtla.”86 BOGUMILSKI PUT Ispod Kalavure se nalazi Bogumilski put koji su pravili Bogumili. str. u Bosnu dolaze misionari dominikanskoga reda. kako bi žene koje su ozdravile od kakve bolesti običavale na zavjet otići služiti na određeno vrijeme. a puk bi mu odgovorio: ‘Blagoslovi ga’. Hrvatska usmena književnost Bosne i Hercegovine: proza. (Stepen kod Tomislavgrada) MISIONARI Veliki broj starokršćanskih bazilika i starokršćanskih crkava u Bosni i Hercegovini dokaz je da je kršćanstvo na ovim prostorima bili vrlo rano prisutno i da su Hrvati u ovim krajevima vrlo rano primili kršćanstvo. Orbini piše: “Ovi posljednji (kako izvješćuju Voloterano i Sabellico) nastanjivali su samostane smještene u dolinama i drugim udaljenim mjestima. stavlja njihov dolazak u 1226. 87 86 310 . MH.-416. Sarajevo 2005. zatim bi tim kruhom pričestio puk u crkvi. Hrvatska književnost Bosne i Hercegovine u 100 knjiga. Taj put iđe od Blazina. Matinu gradu do Crvenički parnica. Njihov bi svećenik. HKD Napredak. 5. a puk odgovorio: ‘Prelomite ga’. da bi zatim dodao: ‘Prelomit ću ga’. Pfeiffer. između Mujinovca i Ploča. okrenuo prema puku i uglas izgovorio: ‘Blagoslovit ću ga’. knj./32. Bogumilstvo je najzamršenije i najtajnovitije područje bh. povijesti te se u novije vrijeme zlorabi. A ima još jedan put koji iđe kroz Crkvinu.

– 1408. fra Bartul iz Alverne (u Bosni boravio od 1366. gdje se povezao s još dvojicom braće . str. U Bosni je dvanaest godina obraćao na vjeru katoličku poglavito krivovjerce. i od 1378. od Novoga u Boki Kotorskoj do Omiša na Cetini. da su franjevci do te godine obratili ili pokrstili u Bosni oko 500. Bosnu. Godine 1339. godine službeno je povjerio dvojici franjevaca hrvatske provincije dužnost istražitelja krivovjerja i pobijanje bogumilskih zabluda u Bosni. Dalmaciju. Godine 1402.000 bogumila. a u njemu su se našli najbolji propovjednici iz europskih zemalja. 214. papa Nikola IV. te od Jadranskoga mora do Drine na istoku i Drave na sjeveru. a s trideset godina došao je za misionara u Bosnu. Sabrana djela 4. 203. Rašku. 89 Isto. – 1375. Njih su se četvorica zanosili idejom 88 Dominik Mandić. str.90 Franjevci su tada imali u svojemu vikarijatu više od 40 samostana s 500 članova.. izdanje. Pratarska čatrnja.-1383. Pratarska šuma. str. Bogumilska crkva bosanskih krstjana.fra Petrom iz Narbone i fra Stjepanom iz Turellija.88 Na molbu mačvansko-bosanskoga vojvode Stjepana Dragutina. SVETI NIKOLA TAVELIĆ Nikola Tavelić potječe iz šibenske plemićke obitelji. 311 .91 Od tada do danas narod pripovijeda o svojim ujacima (fratrima). 91 Isto. među kojima je bio i sveti Nikola Tavelić (1372. upravio “braći bosanskim propovjednicima”.) Postojala su dva samostana u Jeruzalemu: jedan kod Isusova groba i drugi na brdu Sionu. Pratarska cesta. Hrvatsku.-183. listopada 1233.). koje je 10. travnja 1298. 2. Iz Bosne je fra Nikola zajedno s Deodatom otišao je 1387. Zato je povelik broj mjesta koja su po fratrima dobila imena: Pratrovac. 90 Isto.Grgura IX.89 To je obnovio papa Bonifacije VIII. 23. S dvadeset pet godina postao je franjevcem. osnovan je bosanski vikarijat. 213. proširivši djelokrug franjevačkih istražitelja na Srbiju. povjerio franjevcima skrb za Svetu zemlju. Istru i Slavoniju. godine u Svetu zemlju kako bi ondje bio misionar. S fra Nikolom je u Bosnu došao i fra Deodat iz Ruticinija (Rodeza). ZIRAL 1979. Nikola je s Deodatom bio smješten u Sionski samostan. pismom od 29. Jedno je vrijeme boravio u samostanu u Bribiru. 182.( Papa je 1342. ožujka 1291.) javio je papi Bonifaciju IX. str.

godine slavili četvrti dan Kurban-bajrama. ili ih je poslao papa ili neki kršćanski vladar kako bi izazvali rat. Tri su dana bili okovani u tamnici neprestano moleći i tješeći se. Kadija je pred gvardijanom i drugim franjevcima upitao fra Nikolu i njegovu braću jesu li oni svoj govor izrekli kao normalni i razboriti ljudi ili kao luđaci. Kako kadija nije bio u džamiji. poslušni starješinama. Kadija je fratre osudio na smrt. Jeruzalem je bio pun Arapa pa su Nikola i braća iskoristili prisutnost mnoštva kako bi im se obratili. 56. 58. vrlo strogi u životu. nakon dugoga razmišljanja. odlučili su se “uvjeriti” jeruzalemskog kadiju da se mora obratiti na kršćanstvo ako želi spasiti dušu. Sarajevo 1990. podvrgnuvši ih ponovno mukama: gole su ih privezali uz stupove i udarali. uzor puku. Na to su fra Nikola i njegova subraća odgovorili kako ih nije poslao nikakav čovjek. Isto. odveli su ih njegovoj kući. tvrdeći kako mu žele reći nešto “vrlo korisno i spasonosno za njegovu dušu”. U međuvremenu se skupilo mnoštvo muslimana (kažu da ih je bilo oko 30. Dokument koji je napisao gvardijan fra Gerald Calveti govori o njima kao o ljudima “posebno ukrašenim krepostima” jer su bili “vrlo odani Bogu. 92 Nikola i njegova subraća odlučili su početi svoje misionarsko djelovanje među Saracenima i obratiti ih na kršćanstvo. nego ih je poslao Bog. čvrsto je braneći. Kada su nakon sat vremena mučenici došli svijesti i progovorili. Čuvši to kadija je pozvao starješinu Sionskoga samostana i njegovu braću. kadija ih je dao svezati i držati tako do pola noći. Kalendar 1991.mučeničkog svjedočanstva za Kristovu vjeru. Kada ih je primio oni su pročitali svoj govor kojim su prisutne pozvali da se obrate na kršćanstvo. Fratri su ostali pri izrečenom: “Spremni smo radije umrijeti za ovu istinu. Kada su muslimani 11. posebice u Jeruzalemu. Kad im se to učinilo presporo. molitve i savjetovanja. za katoličku vjeru. Svojim uzornim životom željeli su privući pozornost arapskog stanovništva u Palestini.000) tražeći da se izazivači ubiju. 92 93 Dobri pastir.”93 Osuđene fratre na smrt svjetina je izudarala sve dok nisu izgubili svijest. str. str. ali im je pružio mogućnost da sačuvaju glavu. prokušani i savršeni u svakoj kreposti”. 312 . studenoga 1391. Pojavili se u devet sati ujutro pred veličanstvenom Omarovom džamijom (sagrađenom na mjestu Salamonova hrama!) tražeći kadiju i predstavnika mjesne vlasti. pitajući ih hoće li opozvati sve što su rekli.

Emir je potvrdio smrtnu kaznu. upravitelj pokrajine. proglasio Nikolu Tavelića i njegovu subraću svetima. 1941. Mlečani su ovladali teritorijem od Istre do Albanije osim Dubrovačke Republike. papa Pavao VI. ali su ratne prilike spriječile tu svečanost. Korčulu i Lastovo. To je prvi kanonizirani Hrvat svetac. 865. Dubrovnik. st. i obnovio sudski proces na glavnom trgu. Odvažno svjedočanstvo promatrali su muslimani ali i kršćani.. Arapi su potajno zakopali zemne ostatke mučenika. Od 991. Umag. Tek je 21. godine. Rab. ali tjelesa su ostala neizgorena. Proglašenje svetim Nikole Tavelića trebalo je biti o proslavi tisuću tristote obljetnice veze Hrvata sa Svetom Stolicom.000 žitelja. Trogir. Split. Motovun i Rovinj. Okupljeno je mnoštvo s isukanim mačevima i noževima navalilo na fratre kako bi ih potpuno iskomadali. Izmrcvarena tjelesa bacili su u veliku vatru koja je gorjela na trgu. U to je vrijeme Mletačka Republika brojila 200. i pogibije dužda Petra Candiana I. 840.000 stanovnika. U drugoj polovici XIII. Sveti Lovreć. tri puta je paljen sve veći oganj. MLETAČKA OKUPACIJA HRVATSKE U IX. Međutim. Nakon neuspješnih mletačkih prodora 839. I X. st. U XV. do 1009. Hrvatska je 1102. Da ne bi ostavili traga svoje okrutnosti i mogućnosti kršćanima da štuju ostatke mučenika. Krk. kod Makarske 887. Sve je dirnula činjenica što oganj nije htio progutati tjelesa mučenika. Tada su se mletački duždevi titulirali i kao dux Dalmatiae. stoljeću bili su mnogobrojni sukobi Mlečana s hrvatskim vladarima. 313 . st. Od tada do XV. godine Mlečani su zauzeli: Zadar. a vladali su nad 2. studenoga došao Emir. a među njima i dvanaestorica franjevaca čija se imena spominju u izvješću što ga je gvardijan Sionskog samostana u Jeruzalemu poslao na neke samostane franjevačkog reda.Iz Gaze je 14.. Novigrad. mletačku vlast priznaju: Poreč. U tome su kršćani vidjeli znak da je Bog primio žrtvu umorene braće kao svjedočanstvo za vjeru. bili su neprestani sukobi Mlečana i hrvatsko-ugarskih vladara. a jedan je prijepis stigao i u Šibenik. gdje se i danas čuva. Osor. godine Mlečani su plaćali Hrvatima danak kako bi slobodno plovili Jadranskim morem. lipnja 1970. godine stupila u državnu zajednicu s Ugarskom.500.

Kada su Kulin ban i bosanski kršćani bili osumnjičeni da su krivovjernici. Tom ispravom Kulin ban je sklopio mir i prijateljstvo s Dubrovčanima dajući im povlastice. Sarajevo-Mostar. pak. godine. II. drugo izdanje. ali o njima se vrlo malo zna. Prema invokaciji toga dokumenta razvidno je da je Kulin ban bio katolik. Kulin ban u svoju zemlju primio heretike koje je iz Splita i Trogira protjerao biskup Bernard. tražio od ugarskoga kralja Emerika da povede križarski rat protiv Kulina. Nepoznata je podrijetla. Od tada je često Kulin ban nazivan kršćaninom bosanske crkve. Sabrana djela 4. Međutim. Ziral. Kršćani bosanske crkve. a njih je pri kraju bosanske samostalnosti moglo biti najviše 40.000 u Bosni i možda toliko u Hercegovini. Kulin je pisao papi kako se radi o pravim katolicima. 1999. U vrijeme njegova banovanja nastaju prvi sačuvani pisani spomenici (tri primjerka njegove povelje 29. Bogumilska crkva bosanskih krstjana. pisao je: “Kulinu. 94 314 . Optužbe iz inozemstva uveličavale su “krivovjerje” bosanskih krstjana i njihov broj. Uzroke tomu je moguće tražiti u ugarskim pretenzijama na Bosnu. VIII. kršćani bosanske crkve94 koje će mnogi proglasiti hereticima.1204.SREDNJOVJEKOVNI BOSANSKO-HUMSKI VLADARI Kulin ban Kulin je bio ban Bosne od 1180. 95 Dominik Mandić. Od tada se često spominju “krstjani crkve bosanske” ili. Jedan je od najlegendarnijih bosanskih banova. dr. pak. fra Leon Petrović. str. na Bilinom polju kod Zenice skupio “prvake — priore bosanskih krstjana” koji su prisegnuli na pravovjernost. . Kada je. pisane latinskim i hrvatskim jezikom). Protiv njih su vođeni križarski ratovi. velikom bosanskom banu”.95 Usp. slobodu kretanja i boravka u Bosni. ban je u travnju 1203. zbog njih su se sporili bosanski velikaši. Chicago-Roma-Zürich-Toronto 1979. tada je (1200. 42. Papa Aleksandar III. izdanje. Do danas je u narodu sačuvano mišljenje kako je u vrijeme njegove vladavine bilo blagostanje. godine) papa Inocent III. 1189.

preneseni su mu zemni ostatci u crkvu Svetoga Marka u Beogradu.). ban bosanski Prijezda I. Bio je ugarski vazal u središnjoj Bosni. Pa dozivlje sebi vilu. (– 1287.). (1287.-1310.20.. propalo je.-1287. kada je knez Lazar izgubio boj na Kosovu. Među prvim europskim vladarima ukazivao je na opasnost od osmanske najezde te je omilio narodu koji i danas o njemu pripovijeda. Prokletstvo se ostvarilo na njegovom unuku Urošu koji je izgubio kraljevstvo i. potom.» 315 . Po predaji ubio ga je sin te je on prokleo sina i njegovo potomstvo. Te naloži ko i prije. za desnu ga ruku prima i obiđe grob sa njime. kojom im daruje župu Zemljenik. Prijezdu II. što od carstva propalo je?» Razumi ga posestrima.–) i Vuka (– 1287. Srpski kralj (1331-1345) i prvi srpski car (1346-1355). posestrimu nekad milu: «Kaži der mi. Kotromanića (1284. što je moje. U ponoćno jedno doba. Njegovi su potomci kraljevi bosanski. sve ostalo. bosanski ban (1254. –) te jednu kćer koja se udala za Stipana Vodičkog. Imao je tri sina: Stipana I. Dušan car se riješi groba. Pokopan je u svojoj zadužbini manastiru Svetih Arhanđela kod Prizrena. pa mu veli posestrime: «Obiđosmo carstvo tvoje. Stefan Uroš IV. promijenilo se ništa nije.). naslijedio je bana Ninoslava. Poznat je po svojoj povelji knezovima Babonićima. Dušan Nemanjić (oko 1308 .. a Srbija pala u osmansko ropstvo. prosinca 1355). *** CAR DUŠAN I POSESTRIMA VILA Sin kralja Stefana Dečanskog. Po nekim je izvorima pao u osmansko ropstvo i ondje umro. Godine 1927.Prijezda I.

Srbije i Zapadnih zemalja Stipan Tvrtko je sin Vladislava Kotromanića i Jelene Šubić. Tvrtkovi rođaci. 1373. su se odmetnuli jer nisu mogli podnijeti da ih vodi neiskusan mladić i još k tomu što sluša majku. Sarajevo 2006. Kotromanića i Elizabete. bosanski plemići su se pobunili te za bana izabrali Tvrtkova mlađega brata Vukića. 60. U početku mu se nisu pokoravali u svemu.Zapanji se care Dušane. Poslije Vukašinove smrti Tvrtko Stipan postade bosanskim kraljem. godine u petnaestoj godini života.96 (Široki Brijeg) *** Stipan Tvrtko. Tvrtko. Hrvatska usmena književnost Bosne i Hercegovine: lirika. kralj Bosne. Tada je kralj potvrdio Tvrtkovu vlast u Bosni. kralj mu to ne dozvoli dok mu ne prepusti Hum od Neretve do Cetine kao i gradove Imotski i Novi. Međutim. Nit ga želja više sjeti. godine u crkvi franjevačkog samostana sv. epika. Kada je Tvrtko ponovno otišao u Ugarsku i ostavio majku da upravlja zemljom. Pavle Kulušić je tako zauzeo Usoru i proglasio se banom. u kojemu je rođen sv. Matica hrvatska i HKD Napredak. neki bosanski plemići. Tek kada je to učinio. Leopold Bogdan Mandić. uhvati i oslijepi Vladislava Dabišića. da bi htio oživjeti. Srbije i Zapadnih strana 26. Međutim. Tvrtko ga s vojskom porazi i zatvori u tamnicu u kojoj Kulušić umre. Hrvatska književnost Bosne i Hercegovine u 100 knjiga. Poslije toga Tvrtko odlazi u Ugarsku. Tri godine kasnije raškoga kralja Vukašina umori njegov sluga kako bi se domogao zlatnoga križa koji je visio kralju na prsima. str. kćeri kralja Dragutina. ban bosanski. retorika. kada se Tvrtko htio vratiti u Bosnu. Tvrtko se vrati u Bosnu. porazi brata. a majku mu protjerali iz Bosne. gospodara Neretve. Nikole u mjestu Mile kod Visokoga. Čuvši za to. Okrunjen je kraljevskom krunom Bosne. vratio se u Bosnu. poštovaše ga i slušaše. a unuk Stipana I. od žalosti u grob pane. Majka mu je bila razborita žena i on ju je poštivao i slušao. Tvrko je zavladao 1353. 96 316 . godine zidao je grad Novi (Herceg Novi). priredio Marko Dragić. gdje ga kralj ljubazno primi. ali uvidjevši njegovu mudrost i dobrotu. listopada 1377.

kćerkom vidinskoga cara Stracimira. Umro je 8. Perojević piše da je kralj Tvrtko imao zakonitoga sina Tvrtka i nezakonite Ostoju i Vuka. Kralj Tvrtko je proširio svoje kraljevstvo do Save. Vezali su ga konju o rep i tako uokolo vukli. nezakoniti sin Ninoslavov. Kralj Tvrtko mu nije mogao dati dostatnu zaštitu pa su ugarski vojnici zarobili Ivaniša. kćeri Jurja Šubića. Sarajevo 1942. 99 Kralja Tvrtka je iste godine naslijedio Dabiša. Tvrtkove vojskovođe Vlatko Vuković i Radić Sanković sa sedam tisuća vojnika ustanu u obranu zemlje. Tvrtko. Dabišino proročanstvo Kralja Tvrtka I. ožujka 1391. a na jugu je posjedovao Kotorski zaljev. ne rodivši mu djece. koja je bila dvorska dama ugarske kraljice.–1998. najvjerojatnije Vladislava koji se oženio Jelenom. Orbini piše da je vrlo kratko živjela s mužem. Na molbe i preklinjanja svoje majke kralj Tvrtko je vratio svoga brata Vukića iz Ugarske i oprostio mu. Znakovito je Dabišino proročanstvo: Mavro Orbini. On se potom oženio bosanskom plemkinjom Jelicom. nav.Prije krunidbe Tvrtko se oženio Dorotejom. g. Kad je 98 97 317 . g. raščetvorili ga i objesili na četvera vrata grada Pelengera. u: Povijest Bosne i Hercegovine.–1991. godine. iz plemićke kuće grofova Nelipića. Umrla je skoro istodobno kad i majka kralja Tvrtka. nezakonito dijete. Želio je zagospodariti Dubrovnikom.. Stipan Dabiša99. s drugim odmetnicima ugarskoga kraljevstva. zarobio kraljicu Mariju i pogubio njezinu majku Elizabetu. a zatim mu usijanim kliještima kidali meso. Sukobe se na Rudinama a zatim u Bileći i sasjeku i poraze tursku vojsku uz neznatne vlastite gubitke. 349. kćerku umrloga kralja Ludovika. Ban je pobjegao u Bosnu. Šibenik i Split su se predali kralju Tvrtku. naslijedio je 1391. rujna 1395. str. Za vrijeme Tvrtkova kraljevanja u Bosnu prodre turski vojskovođa Šain s osamnaest tisuća vojnika i navale pustošiti zemlju. 423. Oženio se Hrvaticom Cvjeticom. Kralj Stjepan II. napali su ga sin i rođaci ugarskoga nadvornika.97 Tada je kralj Tvrtko stupio u savez s napuljskim kraljem Karlom. Marko Perojević.98 Kralj Tvrtko je umro 10. str. Kada je ban Ivaniš. Orbini i Lašvanin pišu da kralj Tvrtko ni s drugom ženom Jelicom nije imao poroda. te da je imao nezakonitog sina Tvrtka kojega mu rodi bosanska plemkinja Vukosava. Poslije toga poraza Turci se nisu usuđivali napadati Tvrtkovu zemlju. dj. Naslijedila ga je na prijestolju njegova žena Jelena Gruba.. a protiv Ugara.

Svjetlo riječi. Povjesničar Ferdo Šišić smatra da se Hrvoje Vukčić Hrvatinić rodio u Kotoru (Kotor Varoš) i da je ondje često boravio u svom tvrdom Bobasu. Zagreb. Tako pišu Orbini. od koje nakon samo nekoliko dana napusti ovaj svijet 8. I to jao! Kolike: No poput Trojanaca.. U narodu do današnjih dana živi predaja kako je Hrvoje skočio na svome vrancu čak s Ravnog Čepka preko Jakotine “do svojih dvorova i pokazuje se na otiske konjskih kopita utisnute u tvrdom kamenu. ” Juraj Rattkay. a u njihova se gnijezda uselile vrane. a kralj Dabiša s vojskom krenu u Hrvatsku i razruši nekoliko utvrda koje su pripadale naprijateljima njegovih šurjaka. čije zidine još i danas strše iznad Jakotine. Hrvatske i Slavonije. dodijelivši mu Split. rujna 1395. dok Rački. Dabiše i Tvrtka II. a njegova žena se povuče u samostan i tamo dočeka smrt. 2001. 101 Anto S. Kralj Ladislav Napuljski imenovao je njega i brata Vukca banovima Hrvatske i Dalmacije. Sarajevo 1993. vojvoda splitski i ban hrvatski i dalmatinski Hrvoje Vukčić Hrvatinić (1350. nisu u prikladno vrijeme pritekli u dužnu pomoć Bosancima u nevolji. Preko svoje žene Jelice dobio njegovim šurjacima Grguru i Vladislavu Kurjakoviću zaprijetila opasnost.Doći će vrijeme kad će kršćanske vladare mučiti silna tuga što. Kalendar sv. nadimkom Gruba. U zemlji punoj povijesti. Hrvoje je htio Hrvatsku i Dalmaciju pridružiti Bosni. godine bez potomaka. pišu da je Dabiša najvjerojatnije nezakoniti sin Ninoslavov i da mu se žena zvala Jelena. sapeti svojim nevoljama. U drugoj predaji se kaže da su se ovdje u vrijeme Hrvoja legli sokolovi. Hvar i Korčulu. 107.-1416.. napadnut groznicom. Potom se kralj Dabiša vrati u Bosnu.”101 Kralj Stipan Tvrtko I. koji su lovili ribu po jezerima od Ohrida do Plitvica. Imao je veliki ugled na dvoru bosanskih kraljeva Tvrtka I.). 318 . 1380. sin je Vukca Hrvatinića i dubrovačke plemkinje iz kuće Lukarić. godine imenovao ga je vojvodom bosanskim. Ante 1994. dvadesetak minuta hoda daleko od grada. Ćirković i dr. Šišić.100 Hrvoje Vukčić Hrvatinić. Brač. Spomen na kraljeve i banove kraljevstva Dalmacije. prekasno. Kovačević. Ivan Franjo Jukić i dr. Stanojević. dok se nisu raselili. Kralj Ladislav mu je dao titulu hercega splitskog. 100 Rattkay dodaje: “A zbog toga ovo naše doba uistinu lije suze. oni se skloniše u Bosnu. Klaić. Perojević. str.

426. “obasipajući ga pogrdama i govoreći mu: Vi. sestru cetinskoga kneza Ivaniša Nelipića. To je bio prvi pristup Turaka u Bosnu. Hrvoje je bio prijatelj s kraljem Žigmundom. Mavro Orbini. godine. Kažu da je Hrvoje bio i “izgledom i ponašanjem nalik biku”. Isaka. 426. To je izazvalo pomutnju među Ugrima pa su povjerovavši Hrvojevim vojnicima počeli bježati. ugarski plemići Ivan Gorjanski. koji ste u ljudskom obličju oponašali glas goveda.102 Hrvoje je imao silnu moć pa su ga zvali neokrunjenim kraljem. Hrvoje je s prijestolja skinuo kralja Ostoju i postavio na prijesto Stipana Tvrtka II. str.je i Omiš. Povijest Hrvata (knjiga treća). ali je s njim ušao u rat jer ga je ugarski ban Pavao Čupor na Žigmundovu dvoru pozdravio mukanjem. 79. pobuni protiv Ugara.-427.103 Vjekoslav Klaić navodi predaju prema kojoj je “Pavao Čupor jednom na kraljevskom dvoru hercega Hrvoja ljuto uvrijedio. sad isti taj glas zaodjenite u obličje i kožu njegovu”. ne mogavši to podnositi. Oko Omiša i Krajine u 102 103 Znameniti i zaslužni Hrvati.104 Klaić također navodi predaju da je Pavao Čupor “nekom zgodom Hrvoja pogrdio ovim riječima: ‘Slovinac nije čovjek.106 Utopio ga je vezana u rijeci. nav.. str. i sina Balšu (1400. Tada je Mehmed prvi put postavio svog sandžaka u gornjoj Bosni.”105 To se razglasilo po dvoru. Tvrtkovića. Kada je Hrvoje vidio da su ga Turci izdali. pogača nije kruh’. Vidjevši kako Hrvoje s turskom vojskom hara Bosnu. Ugarski se kralj u to vrijeme nalazio u Konstanzu kako bi iskorijenio husitsko krivovjerje. Hrvoje naredi da Čupora zašiju u goveđu kožu. kojega je ubio Nikola Slaven po nalogu cara Žigmunda. dj. Tada je u pomoć pozvao tursku vojsku i s njom poharao Bosnu. 106 Isto. koji bijaše uzrok tome ratu. 79. str. Hrvoje je za sobom ostavio udovicu Jelenu. Ivan Morović i Pavao Čupor s vojskom krenu na Hrvoja. 427. MH. Balša se prozvao Hercegović naslijedivši bosanske oblasti i gradove s Jajcem. Ugarska vojska je nanosila goleme gubitke Hrvojevoj i turskoj vojsci. pa je Hrvoje postao predmetom ismijavanja. 105 Isto. a tada su se Hrvojevi vojnici popeli na obližnja brda i vikali kako bježi ugarska vojska. str. 107 Isto. Zagreb 1925. Zagreb 1974. 319 . Tako Hrvoje pobijedi i zarobi mnogo plijena i plemića.-?). umro je od očaja107 u travnju 1416. te se. 284. a među njima i Pavla Čupora. str. Hrvoje je zbog toga bio uvrijeđen. pozdravivši ga volovskim mukanjem da se naruga njegovu hrapavu i krupnom grlu”. 104 Vjekoslav Klaić. str.

Povijest Hrvata (knjiga treća). se prozvao hercegom i od tada se Hum zove Hercegovina. O hercegu Stipanu Vukčiću Kosači ispjevane su lirske i epske pjesme. Živio je razuzdanim životom: Doveo u dvor pohotnu Firetinku zbog koje ga je napustila žena Jelena. kći Balše III. zaratio je s Dubrovčanima. Stipan je nakon očeve smrti iz nepoznatih razloga prešao na islam i ostvario blistavu karijeru. od svog strica Sandalja Hranića Hum. dio Zete. Dubrovčana. Podrinje. Turci su Kotor Varoš zaposjeli 1519. Hrvoje Vukčić Hrvatinić ostavio nam je znamenita djela Hrvojev misal i Hvalov zbornik. Prešao s bogumilstva na katoličanstvo. 93. 1405. obljubio sinovu nevjestu zbog čega je sin (Vladislav) zaratio protiv njega. HERCEG STIPAN VUKČIĆ KOSAČA Herceg Stipan Vukčić Kosača (Kosača kod Foče. godine. te sinove Vladislava (Ladislava) i Vlatka. 320 . U prvom je braku imao kćeri Katarinu. 1466. str. Zagreb 1974. osnovane s nakanom da se zaustavi prodor Turaka prema zapadu. Ženio se tri puta. g. g. Herceg Stipan 1448.Hrvatskoj nastala je “prava jagma” između Mlečana. Stipan (Ahmet) Hercegović bio je sedam godina veliki vezir. Međutim. udovica Jelena je predala Omiš svome bratu Ivanišu Nelipiću i tako je Omiš s Krajinom pripao Hrvatskoj i rodu Nelipića. Turci su u Kotor Varoš smjestili svoju posadu koja je tu ostala sve do 1838. Splićana i Trogirana. buduću bosansku kraljicu.) naslijedio je 1435. g. 1450. druga je bila parmska plemkinja Barbara de Raugo. – Herceg Novi. Krajinu (Makarsku) i Poljica. O njemu narod i danas pripovijeda.108 Jelena se dva-tri mjeseca nakon smrti Hrvoja udala za kralja Ostoju. MH. a do tada je bio u sastavu Jajačke banovine. Još uvijek je u narodnom je pamćenju priča o hercegovom blagu. a vojnički kobaškoj kapetaniji. Prva mu je žena Jelena. Za vrijeme turske okupacije Kotor Varoš pripada jajačkom kadiluku. godine. Treći sin Stipan rođen je u braku s Barbarom de Raugo. 108 Vjekoslav Klaić. a treća Cecilija iz Senja. i Maru.

5. i to muško dite. Hrvatska usmena književnost Bosne i Hercegovine: proza. priredio Marko Dragić. Bespotrebne se polemike vode oko srednjovjekovnih nadgrobnih spomenika – stećaka. 107. kažu. knj. ode u Bosnu i iskupi vojsku. I oni su nju zaziđali odvojeno od diteta. 110 (Proboj kod Ljubuškoga) Hercegovo blago spominje. primjerice. mislili su ga po tragu uvatit. jer je konja naopako potkova i nisu ga našli. Predaju je magnetofonski snimila i Maja Bošković – Stulli (1963: 303. jer vazda je se sorila. Čim je oziđu. pobjegne u Dubrovnik. MH. Stećci. živu. drama i mikrostrukture. Nedvojbeno je da pod tim monumentalnim nadgrobnim spomenicima Isto.109 (Crveni Grm kod Ljubuškoga) HERCEGOVO BLAGO Dok je Stjepan vlada Hercegovinom njegov mlađi sin se s njim svadi. Htjede kasnije Stjepan uzeti svoje zlato da ode u Herceg Novi.KULA HERCEG STIPANA Kulu Herceg Stjepana ziđali su Turci i to puno puta. mudri Stjepan ostavlja je krive tragove.) Motiv potkivanja konja naopako bilježimo u predajama o bježanju kraljice Katarine. ali ga nisu mogli naći jer on je svoga konja naopako potkova. ona se sorije. a na izlazu: ″Proša Stjepan i otjera zlato″ . Sarajevo 2005. baba je u Drežnici i Rami nagovorila Turke da konje potkuju naopako i tako zavaraju domaće i poraze ih. 110 109 321 . srednjovjekovni nadgrobni spomenici U naše se vrijeme u Bosni i Hercegovini politizira. ali zlato su prisvojili Dubrovčani i napisali na ulazu u grad: ″Doša Stjepan i dotjera zlato″. 106. I kula se više nije rušila. mliko. i Ignjat Đurđević u Marunkovim suzama. I oni će po tragu. Priča se da su herceg Stjepana tražili Turci. str. Hrvatska književnost Bosne i Hercegovine u 100 djela. snjig je bija. Ali. I kroz taj zid njoj je iz prsiju proteklo. Kada je Stjepan uvidio da mora napustiti grad on utovari sedam mazgi zlata. HKD Napredak. te objavi Stjepanu rat. zaziđali u zid. I oni su ujtili tu ženu i to dite. str. I undana su ti oni čuli da trebaju ujtit mladu katolkinju sa diteton i da je zazidaju u tu kulu i da se ta kula ne će više sorit.

Kaže neko da je bila voda pa i’ vodom navuklo. z. Vl.Hrvati. Predaje Predaju Kako su stećci navučeni kazao mi je Pero Ćurdo na Gorici 1997.111 (Bukovica kod Tomislavgrada) Nekropola na Radimlji kod Stolca OSMANSKA OKUPACIJA Mnogo je povijesnih izvora i predaja o sramotnome padu moćnoga Bosanskoga kraljevstva pod osmanlijsku vlast. Ja ne znam. Neko kaže da su i’ žene na leđima navukle. a sestra Marta zakla sto ovnova. a. stradanjima.počivaju srednjovjekovni kršćani . O tomu svjedoče mnogobrojni povijesni i arheološki izvori. godine. 111 322 . To je sve kamen krečnjak. i sam se mislim. Kamen je vuklo sto volova. kako je one stećke navuklo i na čemu i’ je navuklo. Sestra Marta vuče stećak za brata Marka. a miseca veljače. progonima i pogibeljima kršćana i uništavanju njihovih crkava i samostana. 1997. priko polja Svinjače.

) i slabile su moć domaćih banova i kraljeva. Za razumijevanje povijesnih predaja i etioloških predaja koje su nastale na povijesnoj razini važno je uz ukratko izložiti i sljedeće: Stalne su bile pretenzije Ugarske i Turske na Bosnu i Hercegovinu zbog njezinoga bogatstva (olova. zna se kako je on završio. g. Sukobi su se događali i u samim obiteljima vladara poput onih između hercega Stipana Vukčića Kosače i njegovog najstarijeg sina Vladislava 1450. prešao Drinu bez ikakva otpora. Među predajama su i one koje govore o prelascima na islam.kazuju o mnogobrojnim mučenicima i mučenicama. srebra. zove se Radakova stijena i iz nje izvire voda koja se isto zove Radakova voda a drvenim je olucima odvedena na grad Bobovac. Tada je poglavar Bobovca Radič (Radak). mostovima. napadnuvši Bobovac. Osmanlije su koncem svibnja 1463. godine. Njihovim grobovima narod stoljećima hodočasti. Da nije Radaka i 323 . prostiralo na sjeveru do Save. g. jedanaest kula. izd'o ga neki vojvoda Radak. To je dovelo do velikih svađa i obračuna između vladara. a na jugu od Herceg Novoga do Ravnih Kotara). tamo. Ugari su zbog toga kod papa optuživali domaće vladare da u Bosni i Hercegovini kriju i šire krivovjerstvo. do 1391. Zanimljiva su pripovijedanja o tvrđavama. Ta je stijena ime dobila prema predaji o izdajstvu vojvode Radaka rad' kojeg je pao grad Bobovac. Nekim grobovima i crkvama hodočaste i muslimani i pravoslavci. g. izdao taj grad. koja je brojala sto pedeset tisuća konjanika. Mehmed je s vojskom. Inače ne bi nikad bio osvojen jer je bio što'no kažu neosvojiv. Sve to dovelo je do sramotnoga pada nekoć moćnoga Bosanskoga kraljevstva (koje se za vrijeme bana te kralja Tvrtka od 1353. a potom i rijeku Bosnu. osim pješaštva. skupocjene tkanine i dr. kojega je sultan podmitio. ali ga nije mogao osvojiti. Dugo ga je tukao. Radakova izdaja Bobovca Radakova izdaja je jedna od najfatalnijih izdaja u povijesti a o njoj se i danas pripovijeda: Bosanski kralj. izgrađen na strmini s tvrdim bedemima. o domaćim muslimanima koji su pomagali kršćanima. Zato postoji i sad stijena malo dalje od naše crkve. čatrnjama i blagu. za tjedan dana pokorili Bosnu.

da krene u potjeru za odbjeglim kraljem. Nakon predaje Jajca sultan Mehmed zapovjedi Muhamedu. ovaj mu je dao odrubit' glavu na nekoj stijeni koja je po tom' dobila ime Radakova stijena. Potjera za bosanskim kraljem Kada je osvojio Bobovac. Radak je imao posebnu želju napiti se vode s vrela s kojega je često pio vodu. žena kralja Stipana. grad mu se predao nagodbom prema kojoj je domaćinima dozvoljeno da gradom upravljaju na domaći način. Mehmed je zapovjedio Muhamedu da krene u potjeru za bosanskim kraljem koji je već bio pobjegao u Klaviju (Ključ). Čim je sultan stigao u Jajce. krenula prema Dubrovniku. Osmanlije su mu dopustili i potom ga odveli na stijenu iz koje izvire ta voda. a stijena Radakova stijena. u Varešu od Kazimira Džoje. Rekavši mu: Kad si izdao svoje izdat ćeš i nas. a oni su uvidjeli da se ne mogu dugo odupirati turskoj sili. zarobili su ga. Tada je Marija. FF Mostar 2007. D. 112 Kad su osmanlije obmanom od Radaka dobili ključeve Bobovca. Predaja kralja Stipana Tomaševića Muhamed je opsjedao Ključ paležom strašeći njegove građane i vojsku. Katarina Pejčinović zapisala je u srpnju 2007. potvrđene zakletvom. Od tada se vrelo zove Radakovo vrelo. Rkp. Sultan je ostao u Jajcu vidjeti kako će se razvijati događaji u Bosni. 112 324 . pa su molili milost za kralja nudeći njegovu i svoju predaju. A kad je predao ključeve caru.njegovog izdajstva nikad Bobovac pao ne bi. Tako je zarobljen zadnji bosanski kralj Stipan Tomašević i stric mu Radivoj. vođi janjičara. po savjetu svojega muža. Mehmed je saznao da s bosanskim kraljem boravi spomenuti Radivoj koji se s njim ponovno sprijateljio posredstvom modruškog biskupa. Predaja kaže kako je prije bijega ostavio dvojici svojih povjerinika krunu koju po njegovoj zapovijedi morahu sakriti negdje oko jezgre starog grada. O tome je s Turcima sklopljen ugovor i sačinjene isprave. odrubili mu glavu i strmoglavili ga niz liticu. Muhamed je s vojskom savladao Sanu.

– 170. čak su provalili i u turski tabor. međutim kada su otišli na sultanovu portu. pak. Neki kažu da je Stipanu odsječena glava. nav. Mehmed je poslao izaslanike Dubrovčanima tražeći ženu bosanskoga kralja. a neki su okrutno smaknuti. str. Proklinjao je tursku nevjeru. 168. nanosili su poraze Turcima pa se povlačili na brda. Mala nakladna kuća Sv. Neki od njih predali su sebe i svoju zemlju u ropstvo.Radivoju su Turci odsjekli glavu. Uz Muhameda u osvajanju Bosne isticao se i Omer. a sa zarobljenim kraljem Muhamed je obilazio gradove u Bosni i Hercegovini podlažući ih pod tursku vlast. Vojnici hercega Stipana Kosače zaposjeli su gorske vrhunce. a drugi. držeći u ruci pismo u kojemu je bila Muhamedova zakletva. str. 207. Usp. poglavar Tesalije. S brda su navaljivali na tursku vojsku. Iz toga tabora poslao je “glasnike obližnjim knezovima i plemićima s naredbom da svaki preda svoju zemlju sultanu pa će od njega u Europi dobiti drugu”. Jure. neki bijahu bačeni u okove i odvedeni u Bizant. dj. Deset kamenih mačeva.114 Nikola Lašvanin. da su ga privezana uz stablo ubili strjelicama. zavedeni tim prijedlogom. Mehmed je podignuo tabor i okružio tvrđavu Blagaj. 114 113 325 .113 Smaknuće kralja Stipana Tomaševića Muhamed nije uspijevao osvojiti Blagaj pa je pozvao kralja Stipana preda se.. Mehmed je provalio u Hercegovinu i strahovito je opustošio. Marko Dragić. Kralj je shvatio da ga ne zove od naklonosti te je stupio pred njega. Baška Voda 1999. odlučan prihvatiti smrt hrabrije nego što je branio kraljevstvo i slobodu. Ubrzo ga Muhamed predade svom učitelju Perzijancu da ga ubije. a kako je ondje nisu našli. Predaja kazuje kako je sultanov kuhar kralja oderao živa pa su od kože napravljeni bubnjevi u koje su udarali dok su ga nosili pokopati.

jer nije ležala na vratnim kralješcima nego na desnoj strani grudnih kostiju. Mrtvac bijaše okrenut smjerom zapada prema istoku. a osim toga i dva mala srebrena ugarska 115 326 . Kuća u selu Šibenica mu je srušena i sad živi u Jajcu. kako služe kao zapon katanaca ili možda kao kuke na negvama. Rkp. Pokoj mu duši al se napatio. Onda su ga odlučili pokopat tamo gore iznad borova oklen se ne vidi Jajce tako da mu to bude kazna. a odozgor ne moš Jajce. godine pretražio grob i zabilježio: „U dubini od 88 centimetara naišlo se pod slojem crnice na sloj krupnog kamenja. a oba prelomljena kraja nisu ležala jedan tik do drugoga u istom pravcu nego u razmaku kakvih 8 cm razdaleko. doveli vamo. Sve bi bilo dobro kad se čovjek ne bi patio. Kosti ležahu na sloju ilovače. Ruke kostura bijahu na prsima prekršćene. te se ovdje slegla na dno. Kažu da su mu oderali kožu i od nje napravili bubnjeve. Lubanja bijaše odijeljena od trupa. Al su ti Turci bili životinje.Grob posljednjega bosanskoga kralja Stipana Tomaševića U jajačkom kraju i danas se pripovijeda o smaknuću Stipana Tomaševića: A znaš. rođ. da je prelomljeno. Onda su ti ga posuli sa soli i nabili na kolac. Dr. a noge ispružene. U tom sloju bila je položena lešina. Kažu da gore smrti nije bilo. što ju je kišnica iz gornjih slojeva splavila. godine kazao Stipo Crnkić. Od priloga se našao komad gvožđa nalik na polukružnu kuku. Nije lako ni umrit. Ćiro Truhelka je 1888. D. koji je i onako istruli kostur mjestimice zdrobio. godine. Ufatili ga kod Ključa. oni su ti tog kralja mučenički ubili.115 Predaju je Katici Lozić Radielović u Jajcu travnja 2007. Ko ono odavle grob moš vidit. FF Mostar 2007. Lijevo stegno pokazivaše tragove. 1936. tako da je lice gledalo prema izlazećem suncu.

) Kostur.-1463. (. što ga u srednjem vijeku davahu pokojniku kao poputbinu na drugi svijet. Turci su zarobili sto tisuća kršćana. koliko je bilo moguće te pohranjen u staklenom lijesu u samostanskoj crkvi u Jajcu. a trideset tisuća mladića učinili janjičarima. koji je iz groba izvađen bi sastavljen. posvećeni muževi ili mačem pobijeni ili osramoćeni. u Trsat.118 SMRT KĆERKI BANA RADIVOJA Ban Radivoj je brat kralja Tomaša (1443.Pad Bosne U roku od osam dana turski car Mehmed pokorio je sto sedamnaest gradova. 327 .-1461. Bezbrojni ljudski plijen odveli su u barbarske krajeve – Trakiju i Aziju – da odsele rađa Turke. Zarobljeno je i u hareme i janjičare odvedeno 100 000 kršćanskih djevojaka i mladića. str. Etnička povijest Bosne i Hercegovine. Povijest Hrvata (knjiga četvrta). obeščašćene djevice. Italiju i Ugarsku.J. poklani časni starci.običaj koji je po Bosni bio vrlo raširen. 117 Vjekoslav Klaić. Zagreb 1974. povijest i znamenitost. Austriju (Gradišće).. 208. str: 14. “Tada su silovane čiste gospođe. ZIRAL. 118 Dominik Mandić Sabrana djela 5. Neki su ponijeli sa sobom veliki drveni kip. Rumunjsku i drugdje.117 Od Osmanlija je pobjeglo 400 000 Hrvata a od toga ih je 200 000 izginulo i pomrlo bježeći u Hrvatsku. djelo. Iz ovih opažanja slijedi da je tu bila sahranjena lešina. dok su još njegovi novci Bosnom kolali. Odijelu i što bi k njemu spadalo kao pucetima. oskvrnjene bogoštovne zgrade. domogao se bosanskoga kraljevstva i kraljevskih riznica. Sarajevo.. str. Ove novce možemo smatrati kao neku vrstu obola. Turci su ga na prevaru zarobili novca iz dobe Ljudevita Velikoga. nevina djeca nogama pogažena. 58. kojeg pokopaše u vrijeme koje je slijedilo vladi Ljudevita Velikoga. Studničke I druga. pretopljena zlata u vrijednosti više od milijun dukata. vatrom nagrđeni oltari. Ćiro Truhelka.”116 Velik broj Hrvata iz Bosne i Hercegovine spasio se bježeći u kršćanske zemlje Hrvatsku.). 173. kopčama i dr. 1904. str. nije u tom grobu bilo ni traga. MH. U Bilaju pod Ključem koncem svibnja 1463.) i stric zadnjega bosanskoga kralja Stipana Tomaševića (1461. nav. sasječena i izmučena čovjeka. Italiju (Molisse). Kraljevski grad Jajce. Dr. Toronto-Zürich-Roma-Chicago 1982. posvećen štovanju Blažene Djevice Marije. 116 Nikola Lašvanin.. g. dvoraca i utvrda..

Studeničke i Druga u Sarajevu 1904. Al kako su Turci sve više jačali i jurišali naprid. 1996. Sarajevo 2005. Tili ih oni uvatit i povest sa sobom al divojke. da ih sačuva od ratne nepogode u jednu pećinu. uvatiše kralja a s njim i bana Radivoja. a od ovoga se vremena još i danas širi oko pećine i ponora miomiris ruža. Bojeći se silno da Turci ne bi učinili kakvo zlo njegovim lipim ćerama.zajedno sa kraljem Stipanom Tomaševićem. HKD Napredak. Djevojke. jer nadaleko se pričalo o njihovoj nemilosti prema ženskoj čeljadi. Tu je predaju zapisao Ćiro Truhelka: Ban Radivoj sakrio je svoje kćeri. Nakon toga su kralja Stipana okrutno ubili u Jajcu. Hrvatska usmena književnost Bosne i Hercegovine: proza. Riža je sletila niz cestu. Kada ga sa kraljem uhvatiše. kad je Turčin navaljivo sa svi strana da zauzme Jajce. Narod i dan danas priča da se od tad sa te stine širi miris ruža. 171. uđoše Turci skrovištu djevojaka i htijahu ih uhvatiti. 119 328 . pod kojom bijaše duboki ponor. skoče sa stine u ponor. Krila se gore sa kćerkom i sinom. te ujdoše u trag njegovim ćerima i najdoše pećinu. a sa Stipanom su obilazili gradove u Bosni kako bi kralj naredio predaju bez otpora.119 OBRANA KREŠEVA Kraljica Katarina se jedno vrijeme krila od Turaka na Bedemu.). Kad je ban Radivoj krenuo u bijeg s kraljem Tomaševićem sakrio je svoje kćeri u jednu pećinu kako bi ih sačuvao od osmanskih napasnika: U onaj vakat. Banu Radivoju su Turci u Bilaju odsjekli glavu. nadajuć se da ih tu niko ne će nać. MH. 17. 5. str. ne tijuć bit sužnjevi Osmanlijama i osramotit se prid Bogom i svitom. skočiše u ponor. priredio Marko Dragić. drama i mikrostrukture.119 Ćiro Truhelka Kraljevski grad Jajce. Bile su tolko čedne i bogobojazne. (Pretisak Općinsko poglavarstvo Jajce. a kad su Turci saznali gdje se nalazi krenuli su prema Bedemu. da se izbave turskog sužanjstva i sramote. Hrvatska književnost Bosne i Hercegovine u 100 knjiga. da su rađe sačuvale svoje poštenje i čist obraz nego pustile da ih Turska ruka obeščasti. sakri ih on u jednu pećinu ispod koje bijaše veliki i duboki ponor. te tako svoje volje poginuše. uz kralja Stipana u gradu je bio i ban Radivoj. jednom mjestu na brdu poviš Kreševa. kćerka i sin nakupili su riže u mješine (žake) i ozgor su zavaljali riže niz brijeg. prije nego što su Turci došli do njih i rasula se. Nakladna knjižara J. Katarina Kosača. povijest i znamenitosti. str. knj.

a Katarina Kosača i njena djeca ostala su na sigurnom. svileni ubrus. Trajna predaja tvrdi da je te stvari izradila blažena Katarina. Ona ih je svemu podučavala.” Te žene nazivaju se Katarinke. 96. nav. daleko od domovine i svoje djece koju su Turci odveli u ropstvo u Carigrad. Ona je naše žene odavde podučavala vest.. Grob kraljice Katarine u Crkvi Araceli u Rimu Hrvati obilaze više od pet stoljeća. g. godine boravio sam u Kraljevoj Sutjesci i slušao više kazivačica i kazivača koji su mi kazivali kako je: “U gradu Bobovcu živila kraljica Katarina.121 Doživjela je tužnu i tragičnu sudbinu i umrla u izgnanstvu. str. KATARINA KOSAČA Posljednja bosanska kraljica Katarina. sv. a kraljica je prešla u vječnu predaju što je pripovijedaju njezini zemljaci. one i dan-danas nose crne marame na glavi. Ona je bila Kosača.120 POSLJEDNJA BOSANSKA KRALJICA. 121 Temelji crkve koju je kraljica sagradila u Otinovcima kod Kupresa 1447. str. 2004. godine u Blagaju kod Mostara. FF Mostar. 120 329 . u Kreševu kazala Ana Topić (rođ.) Rkp.. Do pada Bosne pod Turke ova je kraljica izgradila šest samostana i crkava. U lipnju 1995. plesti – sve domaćinske radove koji su se obavljali u kući. 122 Bono Benić. kćerka hercega Stipana Kosače.Turci su tad rekli: “Kad imaju toliko riže a što još ne imaju. stola. na divan frizijski način. 49. Prešla je s bogumilstva na katoličanstvo i postala franjevkom Trećega reda.” Onda su Turci pobjegli. kvadratična svilena vrećica. kraljica bosanska. uškrobljeni rubac za misu i jedan dio misnice. U znak poštovanja prema kraljici i zbog žalosti. rođena je 1424. “Sve je to izrađeno i satkano najčišćim zlatom po cijeloj površini.”122 BIJEG IZ BOSNE U fojničkome kraju predaje o kraljici Katarini kazuju: Tanji Topić 2004. 1940.” Također su mi pripovijedali: “Naše su žene veoma mnogo nju cijenile. dj. U sutješkome samostanu su sačuvani plašt. 3. godine otkopani su i vide se i danas.

papa Eugen IV.124 Postoji. Katarina Vukčić Kosača (1424. Malo iza vjenčanja. novi kralj Stipan Tomašević priznao je Katarinu kraljicom majkom. 126 Bazilije Pandžić. Kada u gradu nestane vode. Kad vodu presiječete. GZM IV. pa im je presijecite.Pripovijeda se da su Turci ovaj grad (Kozograd) najposlije osvojili i da je ispred njih potonja kraljica pobjegla otalen. 125 Isto. bježala iz Jajca. Pavao Ritter Vitezović u svome djelu Bosna captiva piše da je kraljica Katarina napustila utvrdu Kozo u Fojnici i pobjegla u Konjic. str. 4 sata daleko. na Milodražu. Livno i Duvno. Verlag Köln-Weimar-Wien 1995.”125 Povijesni izvori kazuju da se kraljica Katarina godine 1446. Povijesno jezgro te predaje sastoji se u činjenici da je cijeli sjeverni dio grada izgrađen silovito. Sarajevo 1892. Te se noći tako brzo i naporno radilo da je 77 trudnih žena pobacilo djecu i 77 se kobila oždrijebilo. preko brda u Varoš. Kada zapovjednika svukoše da ga okupaju. natovari blago i pobjegne. vidješe da je žensko. bio velik teret za okolno stanovništvo. i sljedeća predaja: “Priča se da je Katarina bježeći od Turaka. i da je to. te konje potkuju naopako. prebjegli u Dalmaciju. str.-1478. naredi kraljica. “V. bez sumnje. također. ali mu tvrđi ne mognu za dugo vremena ništa učiniti. reći će im jedna baba: ‘Zatvorite konja pastuha pa mu ne dajte za tri dana vode. Turci opkole grad. 121. Masleša”. a onda ga puštajte i dobro gledajte gdje će zakopati nogom! Ondje kopajte pa ćete naći vodu što ide u grad. Kad se nisu mogli obraniti..126 Nakon smrti Stipana Tomaša 1461. str. Pripovijedaju da je pri toj prilici ubila kraljica sa Kozograda iz topa turskog zapovjednika spram sebe u Ostružnici. Böhlau. Bobovac i Kraljeva Sutjeska. s dugim bedemima i brojnim kulama. Luka Grđić. 123 330 . 139. zaštiti kraljicu u glavnoj kuli – dvoru. str.’ Tako oni i urade. grad će se predati. Pošto su se na sve načine uzalud mučili. dao joj je dozvolu da može sebi izabrati dva kapelana među bosanskim franjevcima. koja je ostala udovica s dvoje nejake djece – Sigismundom i Katarinom. koji su tukli s Meteriza. 91. “Kozigrad”. “Zvonigrad” i “Gradina” u kotaru fojničkom. udala za kralja Stipana Tomaša. Nastao je za jednu noć sa svrhom da od turskih topova. pod Kozogradom.) Bosna Argentina.123 Predaja kaže da je brdo Vis s kulom i sjevernim bedemima grada u cjelini umjetni nasip. Sarajevo 1973. 146. 124 Pavao Anđelić. potkovali sve konje naopako i jednu noć iščezli.

selo Barevo.. a dvoje su joj djece oteli Turci. g. Kad je naša kraljica Katarina viđala da će Turci napast na Jajce ona je svoju vojsku nared'la da potkuju konje naobratno i ona je pobjegla na Sutjesku.Odatle je pješice stigla u Ston. nav. najavio kršćanskom svijetu da je odlučio staviti se na čelo križarske vojne protiv Turaka i pozvao da se u lipnju 1464. str. 129 Predaju je Katici Lozić Radielović 2007. listopada 1463. ali se djeca nisu vratila i ona je poklonila Papi svoju kraljevinu.127 Nemamo povijesnih dokaza da je kraljica Katarina bježala preko Fojnice kako to predaja kazuje. Bazilije Pandžić. rođen 1932. FF Mostar 2007. kolovoza 1464. Katarina je iz Dubrovnika otišla papi u Rim. Kraljica Katarina u oporuci spominje samo Pavla II. 129 U RIMU Kako bi i sama poradila na oslobođenju svoga kraljevstva. Sa Sutjeske u Visoko.. pa se spuštali na Komotin. 140. Ona je mislila da svoju kraljevinu ostavi djeci. ali ga je tri dana kasnije zadesila smrt te se odustalo od oslobađanja Bosne i Hercegovine. u selu Barevu kazao Jure Crnoja. odakle se lađom prevezla u Dubrovnik. i tu su naše cure poslije vjenčanja išle spavat s begom prvu bračnu noć. i Siksta IV. prema kraljici Katarini nisu pokazivali sklonost jer su se bojali turske osvete. okupe u Ankoni. iz Viskokog u Rim. str. U jajačkom je kraju o kraljičinu bijegu živa tradicija: Turci su najprije došli na Suhi vrh u Pougarju. U Melni je bila kula za vrijeme Turaka. u području Dubrovačke Republike. Poznato je kako je kraljica Katarina već u srpnju 1463.) nagovarao sve kršćanske vladare da zajedničkim silama protjeraju Turke iz Europe.. I tu su deset kula napravili od katoličkih glava. Pad Bosne i umorstvo njezinog kralja rezultirali su 21. (1456. godine. Tu je provela neko vrijeme. Tada su došli na opštine na Ranče. Papa je 12. Rkp. dj. Nikola Lašvanin. Iako joj je Dubrovački senat dopustio doći u Dubrovnik. dj. 128 127 331 . te je vjerojatno da se s Piom II. bila na Lopudu. nav. pismom Ezechielis prophetae. u kojem je Pio II. a potom prešla u Rim. nije srela. 1464. Poznato je da je papa Pio II. doputovao u Ankonu.128 Tom prigodom kraljica je u Dubrovniku ostavila mač kralja Tomaša s nakanom da bi se on dao njezinu sinu ako se oslobodi iz turskog ropstva. 203. D.

Njezina mjesečna pomoć iznosila je 100 dukata i još 20 dukata mjesečno za stan. Oko godine 1590. Grob joj je bio postavljen pred glavnim oltarom crkve. koja za života postade uzor kršćanskog 130 Bazilije Pandžić. ako se vrati na kršćanstvo. Zato je skinuta nadgrobna ploča i stavljena na najbliži stup. franjevci su odlučili popraviti oltar i pomaknuti ga naprijed. Nadgrobna ploča bila je urešena reljefnim kipom kraljice u naravnoj veličini (1. U svojoj oporuci “imenovala je papu Siksta IV. Pokopana je po vlastitoj želji u franjevačkoj crkvi Araceli. a ako Sigismund ne bi ponovno postao kršćaninom.) kraljica Katarina je umrla.78 m) s krunom na glavi. oboje ustrajalo u muslimanskoj vjeri. pak. OPORUKA Kraljica Katarina je svoju oporuku sastavila u nazočnosti sedam svjedoka od kojih je šest bilo franjevaca. nav. S jedne i druge strane glave urezan je po jedan grb. kraljevski bosanski i obitelji Kosača. Katarina je najprije stanovala u kući građanina Jakova Mentebona. a potom je prešla u drugu kuću gdje je živjela do smrti i gdje je sastavila oporuku. Sveta Stolica postaje vlasnica bosanskog kraljevstva i o njemu može odlučivati prema svojoj uviđavnosti. 332 .” 130 GROB Pet dana poslije sastavljanja oporuke (25. Ta se kuća nalazila u gradskom predjelu Pigna u blizini crkve sv. Ako bi. listopada 1478. str. Marka.. Pretpostavlja se da je taj stan pripadao hrvatskoj Bratovštini sv. i njegove zakonite nasljednike baštinicima bosanskog kraljevstva i zamolila ih da ga u potpunosti predadu njezinu sinu Sigismundu. Uzalud je Katarina više puta činila sve kako bi svoju djecu oslobodila iz ropstva. kako bi kor oltara bio viši. Ispod nadgrobne ploče bio je postavljen i natpis bosančicom. Zbog toga je kraljičin grob morao biti premješten. Otada franjevci posjetiteljima svoje crkve pripovijedaju burnu povijest kraljice Katarine. 144.U Rimu je Katarina dobivala izdašnu pomoć kako bi mogla živjeti prema svom kraljevskom dostojanstvu. Na tom je mjestu Katarinin grob ostao više od 100 godina. dj. bude li se ona ponovno vratila na kršćansku vjeru. Jeronima. da kraljevstvo predaju njezinoj kćeri Katarini.

131 Sigismund je poznat kao Ashak Kral Oglu – Isak Kraljević. pomagala je sirotinji i ženama. Djeca su tom prigodom ubrala cvijeće i igrala se. Hrvatsko slovo. Katarina se udala za turskog velikaša.' Turci su tako i uradili. SUDBINA DJECE Kraljičinu djecu Sigismunda (12-14 godina) i Katarinu (10 godina) oteli su Turci na vrelu rijeke Bosne. petak 25. 333 . 12-13. Tada su Turci oteli kraljičinu djecu odveli ih u Carigrad i islamizirali. Zagreb 2008. Njezina sudbina reprezentira sudbinu mnogobrojnih bosanko-hercegovačkih kršćanki i kršćana. vidio je da po Sveći odaju turski konji i njiove zaptije. kad stražari zaspu. 131 Mladen Anto Molinar. gdje se kraljica zaustavila da još jednom vidi to vrelo na kojemu su se zaustavili i njezini svatovi dok ju je kralj vodio u Sutisku. jedan s gornje. Petar je od muke na mistu crko. PAD DREŽNICE Čuvari su vazda dolazili i čuvali Drežnicu. a stražari će mislit da su konji iz Drežnice izašli. srpnja 2008. Kad je izašo Petar i sa brda pogledo doli. borila se za slobodu svoga kraljevstva itd. str.življenja. a drugi s donje strane. prođite mimo stražara. Izgradila je šest crkava. Pokopana je u Skopju (Makedonija) gdje se dugo pokazivalo na njezino turbe kao mjesto počinka bosanskog kraljevskog potomka. Nitko nije mogo proć pored stražara jer su bila dva ulazna bloka. Sunarodnjaci kraljice Katarine već pet stoljeća dolaze u crkvu Araceli kako bi pred grobom svoje kraljice iskazali duboku odanost i zahvalnost. Turske zaptije su znali da je tuda nemoguće proći pa su pitali jednu babu: ‘Kako bi mi mogli proć u Drežnicu?’ Baba odgovori: ′To vam je sinko lako: potkujte konje naopako i u zoru. *** Kraljica Katarina je naomiljenija žena kod Hrvata u Bosni i Hercegovini i šire. U čekanju oporuke (Istina o kraljici Katarini Kotromanić Kosači).

Osam godina kasnije (1521. nespremno i strateški nesložno. izginulo je 13 000 Hrvata. Izginuo je “Cvijet hrvatskoga plemstva” (Ivan Cetinski. sukobile su se s osmanlijskim snagama koje je predvodio Sandžak-beg Hadum Jakubpaša.I danas se to misto na brdu zove po njemu Petralj. studentica Pedagoškog fakulteta u Mostaru.-1503.132 Osmanlije su 15. 137. (Mnogi povjesničari tu okupaciju datiraju u 1482. šibensko i zadarsko područje. Juraj Vlatković i dr. Zagreb 1996. Nakon tri mjeseca sužanjstva ban Derenčin je od žalosti umro. godine Osmanlije pustošili su splitsko. rujna 1493. Školska knjiga. predvođene jajačkim banom Emerikom Derenčinom. rođ. Slavoniji i Ugarskoj. 133 Anđelko Mijatović. Derenčin je uoči bitke zagovarao da se Osmanlije dočekaju na polju. primjerice A. Mijatoviću. Do okršaja je došlo na otvorenom polju. g. Kazala mi je 2001. MLETAČKE I UGARSKE OKUPACIJE U Mletačko-turskom ratu od 1499. prosinca 1481. Bernardin Frankapan se spasio. godine. 1953. godine porazio je osmanlijsku vojsku koja se s 10 000 zarobljenika vraćala iz Kranjske i Koruške. a Ivan Cetinski je predlagao da se presretnu na šumskim klancima. a 1500.) godine Osmanlije su osvojili trogirsko i šibensko područje. Iz riznice hrvatske povijesti i kulture. Vl. Tako je osvajačima otvoren put prema Srijemu. Hrvatske snage. a i dan danas se priča da je Drežnica pala zbog jedne babe.) osvojen je Beograd. a prema drugim povjesničarima. Čačvinu i Nutijak u Cetinskoj krajini Osmanlije su osvojili 1513. Zarobljeni su Karlo Gusić i ban Derenčin koji je usužnjen u Carigradu. rkp.). godine Helena Čarapina. 9.133 Veliko je hrvatsko stratište na Krbavskom polju pokraj Udbine. godine osvojili su Makarsku i luku Busoljinu kraj Trogira. . Prema Juraju Rattkayu na Krbavskom je polju izginulo 5 077 Hrvata. godine zauzeli posljednji slobodan hercegovački teritoriji (Herceg) Novi. godinu). 132 334 . 2001. godine. a ona je predaju čula od Zvonka Čarapine iz Vrdi kod Mostara. BORBE PROTIV OSMANSKE. Sljedeće (1501. str. Hrvatski ban Matija Gereb kod Zrinskog Broda na Uni 1483.

356. To njim bilo teško. str. nije više ima o čem živit. on pristaje na to. uša. sad ćemo polovicu. da im bude što bolje. On unda dobro rastegne mišinu i dade krojaču što god moga tanje da iskroji. MH. onda oni najprvi stoje bije do vrata. priredila Maja Bošković Stulli. Kad oni doša tamo. za što je zalagao i svoje posjede. A uni unda prikonoć popale sve kuće i sve što nis mogli ponit ono popalili i izbigli u svit. nije zna što će. Kad on vide da onizi nema. – Dobro – on reka. bije mudar. nis mogli izlazit nikako kraju. a un unda s onom oputom oko svega Karlovca opaše. oni ga pitali što je napravije. A kad došli oni na vrata.IVAN KARLOVIĆ I KMETOVI Ivan Karlović. 134 335 . on od stra reka. manj od stra reka da ć emo davat polovicu. Veli: – Od stra nisam zna što ć u. vratije se kući. on se onda uplaši. hrvatsko-slavonsko-dalmatinski ban (? 1485Medvegrad 1531). Cijeli je život posvetio borbi protiv Turaka. Oni se dogovore nji sedam da će ić k njemu žalit se. Pita ga Ivan da što je doša. Zagreb 1997. Onda kad tamo on veli: – Potpisali ste da šte mi dat Karlovca kolko svati mišina bivolska.134 (Vranik kraj Lovinca u Lici) Usmene pripovijetke i predaje. I osta njegov Karlovac. pa reka: – Dosad smo davali trećinu. posljednji je potomak Kurjakovića. U epskoj poeziji opjevani su Karlovića dvori. U narodnoj je tradiciji hrvatski vitez. a oni utekli svi. vrag ga zatra! Unda s mu kmetovi davali trećinu od svega. A Ivan onda kad vide da je sve opustilo. Ivan Karlović bije je spaija u Kumiću. SHK. unda j doša u Karlovac pa pita oće 1 mu dat Karlovca kolko bivolska mišina svati.

najviše pako oko Lukavca grada u kojem je njihov vođa obitavao. g.. daržeći u rukuh kopuna. 352. rekne: – Kao što ja sad ovog kopuna u ruci daržim. i doveo pomoć okupiranom Jajcu. a 1523. za nedjelju danah moj će parip na žartveniku Svetoga Kralja u Zagrebu zob zobati! Tek što zadnju riječ poče izgovarati.MEDVEDGRADSKI TOP Prigodom jedne s Turci bitke pripetilo se je. koji vilami. a za njimi onda svikolici karstjani pohite. ožujka do 10. Oslobodio je Solin 1532. Nadut ovom vještinom. senjskim kapetanom. str. doparli čak do Save i tamoka se naselili. Pobijedio je Turke kod Klisa 1524. g. Ratovao je i na moru protiv Mlečana i Turaka. I tako domovinu od turske okrutnosti izbaviše. Poginuo je braneći Klis od Turaka. nije poznati bilo je li kopun prije porezan bio ali ne. SHK. Kod stola kad su svi veseli bili. koji sjekirom koji baltom. travnja Osmanlije su jurišali na Klis ali su ih porazili branitelji predvođeni Petrom Kružićem i Grgurom Orlovčićem. OBRANA KLISA POD ZAPOVJEDNIŠTVOM PETRA KRUŽIĆA Od 5. Zagreb 1997. a 1522. pukne top u Medvedgradu i tane udari u kopuna. kad su naime Turci. basa uzdigne se. priredila Maja Bošković Stulli.135 *** Knin i Skradin su osvojeni 1522. i kod Senja 1525. osvojeni su Sinj i Ostrovica kraj Bribira. kog svega na drobne komadiće razmarvi. nut zaruži nekaki gromoviti glas. nut što se dogodi! Basa donesenog preda nj pečenog kopuna tak je lijepo i vješto porezao da kad bi sve falate skup opet spravio i složio. Četiri godine kasnije (1529) odrekao se dužnosti senjskoga kapetana i posvetio se obrani Klisa. dadu se kud koji u bijeg. Usmene pripovijetke i predaje. ožujka 1537) postao je kliškim kapetanom 1520. godine. 135 336 . U to vrijeme bila su užasna stradanja Hrvata u Bosni i Hercegovini. dao je varhovni vođa veliku čast u gradu na koju je odličnije pozvao. Petar Kružić (? – Solin. To Turci videc’i i za zlu kob uvažavajući. 12. MH. preobladavši naše.

bio je jedan uskok koji je branio naročito Klis i Senj. Jedan od. a to ti je gori u okolici Karlovca. Sad se nama čini nevjerojatno to 337 .Jedan je od najvećih hrvatskih ratnika protiv osmanske vojske. braneći Klis sa četrdeset konjanika i četrdeset pješaka. Oni su tribali dobivat od kralja plaću. poznatijih Turskih napada na Klis bio je onaj 1523. O njemu se i danas pripovijeda: Tamo negdi u pentaestom-šesnaestom stoljeću. i odma to nije ona ista sila koje su se prije Turci bojali. Ima je i ženu i sina. pao u mletačko zarobljeništvo. bar ja ne znam to. I onda je Petar Kružić doša u takvu situaciju da on i njegovi ljudi nisu imali od čega živit. ali se kralj nije baš iskaza po pitanju pomoći njemu i njegovim uskocima. toliko o kraljevoj pomoći. a to da su uskoci bili razbojnici. i kad god bi Turci napali Klis on je uvik sudjelova u njegovoj obrani. posta i senjski kapetan. Onda. tako i protiv Mlečana.. ne zna se kako. On je bio od Zvečaja. pa su on i uskoci bili prisiljeni živit od onoga što bi neprijatelju oteli. dok se ovaj borio s Turcima. kod Solina pobjedio Turke i onda im je kralj obojici na poklon dao Brezovicu da ih nagradi. i onda je zbog toga Klis spa na samo pedeset uskoka. kad je doša Ferdinand Habsburški na vlast. Kružić je od njega dobio Lupoglav. nakon toga. a u Klisu je bio kaštelan i kapetan. a i od pape bi ponešto dobili. Onda je još. samo kako to uvik ide. pa čak i tisućama! A cilo to vrime borio se Krugić. Kružić je vodio opskrbu hranom i oružjem. ali o njima se ne zna nešto puno. i tada je Petar Kružić zajedno sa drugim senjskim kapetanom Grgurom Orlovčićem. pa je tražio pomoć od kralja jer su spali na prosjački štap. Pomaga je on i Krsti Frankopanu. ali znam da se nakon toga borio protiv Turaka i posta kliški knez. kako protiv Turaka. Eto. a valjda kako ko na to gleda. jer su i oni tili osvojit dio našeg mora. ništa od tog obećanog nije ostvario. gle. ovako. jer je i u njihovom interesu bilo da se Turke što dalje od njih zadrži. Kralj je bio neki od Jagelovića. ali se brzo oslobodio zahvaljujući nekom prijatelju. A nije samo s njime Kružić surađiva. dok su Turci tili osvojit Klis. a za to su imali uskoke. kad su Turci napadali Jajce. Bio je pao u tursko ropstvo. ni kako se izbavio. kako je i od pape pomoć rijetko kad pristizala. A kralj bi obeća. dok su se turske vojske brojale u stotinama. a zva se Petar Kružić. a kako su živili u lošim uvjetima i broj uskoka se smanjio. to je. Tako je on jednom prilikom.

Računa se da je Klis pao 12. to se zna. 136 338 . pa su Turci u Solinu sagradili dvi kule da im je lakše nadgledat Kliško područje. Ljudi su se manje i bojali ić u rat. di je on sagradio za zavjet crkvu Blažene Djevice Marije u kojoj je na kraju i pokopan. onda je njegova sestra Jelena otkupila njegovu glavu za sto dukata. budući da je kopno bilo ili pod Turcima ili pod Mlečanima. kako su Turci još uvik imali njegovu glavu. Turci su napali Klis i Kružić je doša s tri broda vojske koju mu je papa posla da ga oslobodi. Kružićeva vojska počela povlačit prema moru. I onda je on. a u njoj se rodila ćer Bele četvrtog. i u Rimu je bio di je od pape dobio potporu.03. godine u Klisu. FF Split 2008.kako su oni morali otimat da bi preživili. Tražio je on bio pomoć i od pape. a kako su Turci bili jači. na dan kad je sam Petar Kružić poginuo.1537. Kazao joj je Marko Sabljić (1958. potuka Turke u Bosni i uništio turske utvrde u Solinu. Turci su mu odrubili glavu. i na jednoj od tih lađa je on i poginia. Sabljići kod Imotskog). a kad su je njegovi ljudi vidili i sami su se predali.. Rkp. a samo u proliće 1534. to je bio slavni uskok Petar Kružić! A imaš i Klišku kulu. a kršćani koji bi pali u turske ruke bili bi ili ubijeni ili prodani u roblje. su tridesetsedam puta navaljivali na nj da će ga osvojit!i ta je opsada tako trajala par godina. Živi u Klisu. E. na lađe. i u Ankoni. Turci opet opčeli napadat na Klis. sa dvjesto tisuća vojnika i tri stotine topova osvojili Srijem i Osijek. Tako da je Kružić napa njihove tri utvrde u Solinu. 1530. a tada je Klis napala turska vojska od deset tisuća. I eto. a odande u Trsat. Za to vrime su Turci i Mlečani na prijeveru zauzeli Klis. Nakon toga znam da je iša u Lorett. tako da seon sad moga oslobodit samo s mora. Njegovo tijelo je onda prevezeno u Senj. kako se zavitova Gospi. Ivana Vukadin zapisala je 2008. kad se vratia. ali to je tako tada bilo. branilo se i kršćanstvo. Onda su 1533. Magdalena se zvala. g. koje su imali i to pomoću Ferdinandovih i papinih vojnika i svojih ljudi. i to od toliko moćnijeg neprijatelja ka šta su Turci bili.136 *** Osmanlije su 1526. jer nije se branila samo zemlja. Onda.

g.000 započeo bitku s Osmanlijama ne čekajući glavninu hrvatske vojske koju je predvodio Krsto Frankopan. rujna 1529. do 1541. g.Hrvatsko-ugarski kralj Ludovik II. Školska knjiga. str.000 vojnika. Našice 1541. Orahovica.140 Anđelko Mijatović.-1533. g. u Žumberak su se naseljavale prve skupine uskoka. Like. do 1537.138 Po Sanudu.php?option=com_content&task=view&id=226&Itemid= 1– 137 339 . 139 Isto. U okršaju je poginulo 22. 178. Jedini su profesionalci redatelj i glumac. pred nekoliko tisuća gostiju iz Hrvatske i inozemstva. Nikola Zrinski.137 Jajce i Banja Luka su osvojeni 1528. Krbave i zapadne Slavonije naselilo je oko 200 sela u Gradišću.139 Požega je osvojena 1536.) junački se borio protiv Osmanlija. Kralj nije čekao ni Erdeljsku vojsku pod zapovjedništvom Ivana Zapolje. Stupčanica.. Manifestacija se održava u spomen na pobjedu nad osmanskom vojskom 1552. iz hrvatskih zemalja u ropstvo odveli 600 000 žitelja. Brezovica. koji oživljava silnika Ulama-bega. Od 1530. godine. Valpovo. a više od 100 000 Hrvata zapadno od Vrbasa. g. topom ispuca u turski tabor silnika Ulama-bega kako bi ga se prividom izobilja prevarilo i prisililo da odustane od opsade đurđevačke utvrde. g. 138 Isto. Kostajnica 1556.str. U scenskoj izvedbi na livadama Picoki varaju i pobjeđuju veliku tursku vojsku predvođenu silnikom Ulama-begom. godine. Veličanstveni je 29. Kralj se utopio u potoku Čeleju. s oko 100 000 vojnika i 300 topova opkolio Beč.com/index. u okolicu Beča. starica je predložila da se posljednji zalogaj hrane. kolovoza 1526. Pounja. Od 1536. godine. g. *** Legendarna obrana Đurđevca U Đurđevcu se. Sulejman II. 167. Osvojeni su: Klis 1537. mršavo pile-picok. Voćin. autoru Diaria. godine. je 29. završeno je osvajanje Slavonije. str. 178. g. g. Iz riznice hrvatske povijesti i kulture. koja se temelji na stvarnoj obrani Đurđevca 1552. na Mohačkom polju s oko 30. Pakrac i Petrovina 1543. Zagreb 1996. Turci su do 1533. g. od 1968.-1556. hrvatski ban (1543. U manifestaciji sudjeluje više od dvjesto pedeset amatera. godine tradicionalno održava Picokijada.djurdjevac. Oko 10 000 Hrvata iz Pokuplja odselilo je 1532. 140 www. g. Bijela Stijena. Po povijesnoj predaji.

što picekima bojeve bijete. Budvu. zaustavila je Turke i oni više nisu bili pomorska velesila. 141 340 . ime PICOKA dovijeka nosili! PICOKIMA vas djeca zvala. Kao neku vrstu kletve. Ulama-beg Đurđevčane naziva “Picokima”.) Osmanlije su osvojili Ulcinj. U Ciparskom ratu (1570. Lige činile su: Venecija. rujna zapalili utvrdu i skoro svi vojnici su izginuli. Mlečani su 1572. osvojili Klis. g. *** Marko Horvat Stančić je sa svojom malobrojnom posadom 1556. uglavnom Hrvata. Turci su izgubili 200 galija i oko 40 000 ljudi. Nikola – Cres. Solin je osvojen. branio Nikola Šubić Zrinski. g. Osmanlije su 7.). g.aspx?idDocument=2545 – Potpredsjednik Vlade Damir Polančec je 2007. g. Tako i završava ova scenska igra: “A vi tamo. Spič. Kršćanska flota izgubila 15 galija i 10 000 ljudi. To stratište opisao je sudionik Franjo Črnko. godine na svečanom otvaranju predao je gradonačelniku Đurđevca Mladenu Roštanu rješenje Ministarstva kulture kojime je Legenda o Picokima dobila trajni status nematerijalnog kulturnog dobra Republike Hrvatske. pernati junaci. Malta. Zemunik i Makarsku.-1573. oslobođeno je 12 000 robova i veslača. g. a Korčula i Hvar su napadani (1571. Ulama-beg odustaje od opsade i napušta bojište. sa sto tisuća vojnika napali su Siget koji je sa dvije i pol tisuće vojnika.Misleći da u utvrdi ima još toliko hrane da se njome oni iz grada mogu i razbacivati i na taj način izrugivati. Papinska država. Španjolska. i vezir Mehmed paša Sokolović početkom kolovoza 1566. Bar. Sultan Sulejman II.croatia. Flotu sv. obranio iznimno važan grad Siget u jugozapadnoj Mađarskoj. To je bila najveća pomorska bitka galija za Ciparskog rata. Boka je bila ugrožena. Uskrsli Isus – kulturniturizam. a zapovjednik joj je bio Don Juan Austrijski.hr/Home/Legende. PORAZ OSMANLIJA KOD LEPANTA Bitka kod Lepanta 1571. U sastavu mletačke flote borile su se galije hrvatskih gradova: Sv. a unuci vaši ostat će PICOKI!”141 Ta predaja svjedoči o hrabrosti i mudrosti Đurđevčana koji su stoga ponosni na svoju povijest i nadimak.

Sv. danas robinjicu. Tripun – Kotor (poginuo zapovjednik Bizanti). po moru brodila. Tek je bio navršio tridesetu. Levant je čest u usmenim lirskim povijesnim pjesmama. lipu divojčicu. MH. Sv. istočno od Italije. str. smatrao je da čovjek mora zatomiti vlastite osjećaje i potrebe kada treba braniti čast i slavu svoga grada. ali iako je bio još mlad. Dugo vremena se na Ćipikovoj galiji bio borio protiv Turaka. Zlatna knjiga hrvatske narodne lirike. str. Ni nakon svečane pohvale zbog svojih junačkih djela se nije uzoholio. od sunca gorila i Nike vojvode. Cipiko teško ranjen).142 (Neviđeni na otoku Pašmanu kod Zadra) TRAGEDIJA MARINA KJUDUSA NAKON POVRATKA IZ LEVANTA Marin Kjudis se vratio u Trogir iz Levanta. Jerolim – Hvar. 277. Split 1996.-98. 1972. sastavio Krešimir Mlač. Sirije i Egipta: TANAŠNA GALIJA Tanašna galija. La Donna – Trogir (zapovjednik A. I mrko lice i snažno tijelo bili su mu prekriveni ožiljcima iz pomorskih okršaja. već je govorio da je samo izvršavao svoju dužnost prema kršćanstvu i rodnom mjestu. Književni krug Split. juče divojčicu. 341 . 97. koji su bili silno ojačali na moru. obale Male Azije. Sv. Ivan – Rab. dakle. koji put Levanta vodi svoje brode i u njima Anu. sve zemlje oko Sredozemnoga mora. Tanahna galija.Krk. 142 Tanja Perć-Polonijo. jidra su joj bila od sunca gorila. a označava Istok. Zagreb.

342 . On je. No. gdje je u jami. a ljudi se počnu kloniti kuće Jurjevih. FF Split. Glas o tome se uskoro proširi po čitavom gradu. pjevajući sve glasnije. Marija je bila izvan sebe od veselja i iznenađenja. a njezino zadovoljstvo usrećivalo je Marina. svakodnevno posjećivao zaručnicu ne bojeći se bolesti. Uživao je pri pomisli kako će se plavokosa Marija radovati svim haljinama koje joj je kupio na Kreti. usprkos zabrani gradskog vijeća. Uskoro i on oboli.god. Mariji Jurjevoj. a nakon što se osvijestio. Sami Turci se. čitav imetak je ostavio crkvi Sv. 143 (Vrsine kod Trogira) 143 Tereza Karabatić zapisala je 2008. dok se pjesma umirućeg Martina pretvarala u bolne krikove koji su čitav nesretni grad ispunjali stravom. Kazala joj je Kaja Ćarija (rođena 1928. gotovo lud od boli i grižnje savjesti. Zgrozi se nad strašnim prizorom. Marin naposlijetku ozdravi. Ne mogavši naći mir. Često bi je dugo promatrao i sa zadovoljstvom razmišljao o njihovom budućem braku i potomstvu. odbijao je govoriti i jesti. Nije se prevario. Imućniji građani su. ali ne i njegova duša: sebe je krivio za gubitak zaručnice i golemu nesreću koja je zadesila Trogir. u Seget Vranjici. a najviše svojoj zaručnici. koji su prijetili i s kopna i s mora. pomislivši da čovjek pred njim mora biti velik grešnik kad na takav način umire. E.Sa Istoka je donio roditeljima i prijateljima mnogo skupocjenih darova. 2008. stali bježati u okolicu Trogira. ležalo i tijelo njegove Marije. Ciprijana. napunio lađu drvima i u njoj otplovio do rta Sv. u svojoj želji za plijenom. živi u Trogiru. a kuga zahvati čitav grad. Neki pustinjak koji je tu prolazio se približi vidjevši vatru. Sebastijana (zaštitnika od kuge). među stotinama drugih. gdje se nalazila crkvica Sv. godine u Vrsinama kod Trogira. Kao da se smetnuo s uma. Pade na koljena i stade moliti. nisu obazirali na smrtonosnu bolest koja je harala gradom. pao je u nesvijest. a gradski liječnik ustanovi da se radi o kugi (koju joj je Marin zacijelo prenio s darovima iz Krete).) Rkp. ostavljajući grad bez obrane od Turaka. Nakon što mu je Marija umrla u naručju. Nedaleko od crkvice nalazilo se Groblje kužnih. Marija uskoro oboli. Svi osim Marina. Drva iz svoje lađe Marin je složio u hrpu na hridini iznad jame s kužnima. zapalio lomaču i popeo se na sam njen vrh. lutao je ulicama grada i bičevao se. a potom je. šapćući psalme. Tome.

Vođa Seljačke bune. Kad se učinilo da će izići na treća vrata. Dok je on sabirao drva. kada je čovjek uzeo po šaku zlata i uputio se nazad. nije mogao izaći jer bi se pred njim pojavila kuharica. Ponovno je vidio soldate na straži. Zaista. Čovjek je nastavio put i opet ugledao drugoga vojnika koji je također stajao kao da je na straži. mitske. Šezdesetih godina 20. MH. Vjerovalo se da će Matija Gubec sići na zemlju i da će tada biti zadnji rat i konac svijeta. a ona vojska bila je njegova zakleta vojska.) Vidi: Usmene pripovijetke i predaje. priredila Maja Bošković Stulli. g. SHK. kaže predaja. str. I taj je vojnik dao savjete čovjeku i uputio ga dalje. 349. Bio je vođa Seljačke bune 1573. godine. Matija Gubec Matija Gubec (pravim imenom Ambroz) spominje se 1556. Čovjek je nastavio dalje i došao u jedan grad te po soldatovim uputstvima našao jednu kuću u koju je ušao. Također se vjerovalo da će kralj Matija Gubec sa svojom vojskom izvesti pravi rat i da će se tada živi tući s mrtvima.-350. pred njim se ukazao vojnik (soldat) koji je stajao kao da je na straži. pa o njemu narod i u naše dane pripovijeda povijesne. Istvaffyju mučen užarenim kliještima. Po povratku mu je soldat rekao da dođe i iduće nedjelje. (O Matiji Gubecu August Šenoa piše u romanu Seljačka buna. pred njim se pojavila silna vojska. Čovjek se uplašio. u selu Hižakovcu (Vrhovcu). Čovjek je sa svake hrpe uzeo po jednu šaku zlata i vratio se natrag. a bilo je vojnika “više nego crvi na siru”.144 U toj su predaji i motivi biblijske provenijencije (konac svijeta. Tada se dignuo onaj starac i umirio vojsku. Čovjek je poslušao. Matija Gubec je u hrvatskoj tradiciji simbol borbe za slobodu. Vratio se i opet su mu soldati rekli da dođe i u treću nedjelju. Po toj je predaji jedan čovjek išao na Mladu nedjelju u šumu ubrati drva. Zagreb 1997. etiološke i eshatološke predaje. stoljeća Nikola Bonifačić Rožin zapisao je predaju u kojoj se prepleću mitski. Kad je došao treće nedjelje. staroga kako piše i uzeo po jednu šaku zlata sa svake hrpe. okrunjen užarenom željeznom krunom te raščetvoren. a za stolom je sjedio sijedi starac i šuteći nešto pisao. soldat mu je rekao da ne će lako proći kao prethodne dvije nedjelje. Uhićen je i odveden u Zagreb gdje je prema narodnoj tradiciji i M. 144 343 . Bio je to Matija Gubec. živi i mrtvi – Sudnji dan). eshatološki i povijesni motivi. ali ga je vojnik ohrabrio i rekao mu da ide naprijed po njegovim savjetima. U kući su bile tri hrpe zlata.

kot ti na stolu želieznom. U Stubici je još velika lipa pod kojom je Gubec skupljal narod. Je si obrnul plug želiezni i na njega se siel. tamo je bilo prijestolje Gupčevo. Pak da na njega je to išlo. a najednuć je udril po tuom uotkom. tr išal domuom. kot pčele. pa su ga za kaznu okrunili užarenom krunom na Markovom trgu. kad su rodici povidali. Tako je se zibral. on je bil siromak. pak si je riekal: no. Govorili su da se je proglasil selja č kim kraljem. A pak oni su tamo jili. on je rekel: – Sad ste okrunili mene i sa mnom sav narod. a je mu to sjelo na glavu. je začel odganjat ovako z uotku. Ta žije još koruna. On je pak naganja! da te včele kraju. 344 . obiedvali tr su čekali tu korunu. korunu na glavi je imal. ai tata. Ali grofovi su seljake potukli. to je pamietka. ta će bit kraljem. on je na lapti uoral. A on je štimal da su to včele. a uon je ziel uotku želieznu ča š njom plug pucuje. To ja znam od moje maljučkosti. A pak ti gospođini su si pripravili želiezne stole. Ale pak najednuć je vidil da ruoj včel lieti. a ja ću si siest. Tam gde su oni kameni na sred trga. A ja ću na želieznom plugi obiedvat. a je to jako vrcalo. kaj je štel da muži budu svoji gospodari. to je bil Matej kralj. a da pri želieznih stolah su se bavili. kralja su htili imat. komu će koruna na glavu upast. Kad s tu uotku je udril. njemu je siela na glavu.MATEJU SJELA KORUNA NA GLAVU No. lebo ta koruna komu upadie na glavu. tr je ga zugnul. I ta križ je od toga časa zugnut na toj koruni. tu glavu 145 Isto. Slovačka) O MATIJI GUPCU Matija Gubec je bil seljak iz Stubice. on je ta križ na toj koruni udril. str. ali još će dojti stara pravica! Onda su Gupca osudili na smrt i vubili. To je bila ta koruna. tr on je pak ostal Matej kraljem. 350. to su bili gospođ ini. Kad su ga okrunili.145 (Devinsko Novo Selo. A kad je uoral. ona je v Bieči v muzeome. viećinom mama. Ale uov sedljak. se odviezal. a Gupca su uhvatili i otpelali u Zagreb. On se sa seljaki spuntal na gospodu grofove. Pokljem toga gospoda su napravili od kamena Gupčevu glavu i da mu se narugaju. to je hazburska koruna.

-1606. buntovnik i tribun. Godine 1592. iz narodne je predaje ušao u pisanu književnost i postao nadahnućem značajnih djela hrvatske umjetnosti. Optužen za krađu žita i pogubljen. poput Tilla Eulenspiegela ili junaka pikarskih romana. (Till Eulenspiegel bio je seljački sin iz sjeverne Njemačke koji je živio u 14.146 (Zagreb) Petrica Kerempuh Petrica Kerempuh. g.VII. pored Lovrenčića. osvojen je Bihać. 355. O njemu je sačuvana zbirka usmenih priča. Kao kapetan ratovao po Albaniji. Bosni i Hercegovini i Hrvatskoj. Slavko Mihalić i dr. potisnuli Osmanlije iz Moslavine. Legendarna 146 Isto. Ivo Senjanin Ivo Senjanin (Ivan Vlatković). Uzalud je senjski kapetan svjedočio da mu je dao žito za njegove vojnike. poslije 24. pisali: Miroslav Krleža.).-356. uskočki vojvoda (? – Karlovac. Onda će bit pravice i kruha na zemlji. Osmanlije su osvojili mnoga mjesta u Bihaćkoj krajini.1612. posljednje hrvatsko uporište na Uni. dugo pokljem naši narodni ljudi tu Gupčevu glavu dignuli i stavili je više gore na onom vuglu.su stavili nuz zemlju na vugel Markovog trga i Gospodske vulice. godine u Varaždinu. *** Godine 1577. današnja Ćirilometodska. Pomilovan je nakon pogubljenja. Istaknuo se u borbama za Klis i Petrinju u Dugom ratu (1593. a narod priča da če Matija Gubec još dojti. Hrvati su 1591. Prvi put se spominje u knjizi Jakoba Lovrenčića.). tiskanoj 1834. satiričar. 345 . Ali su dugo. da cucki na njega pišaju.) U hrvatskoj su književnosti o Petrici Kerempuhu. st. Lik je iz hrvatske književnosti sličan pučkim likovima u europskoj književnoj tradiciji. Još i sada tamo stoji. str. pučki šaljivac.

pjevanje koja je dopjevao Ivan Mažuranić. str. 17. Hrvatska je 1594. napustili utvrdu. a sutradan nevrijeme spriječili su Mlečane da napadnu uskoke. Uzaludno su Mlečani jurišali misleći da su uskoci u utvrdi. Zagreb 1980. Hrastovicu i Gore.). čiem si se zahvalila tašta ljucka oholasti ! sve što više stereš krila. a na utvrdi ostavili štapove i kape kako bi zavarali Mlečane. privukli brodove. sve ćeš paka niže pasti. Epu su nedostajala XIV. oslobodili Petrinju. potukli mletačku. U tridesetogodišnjem protestantsko-katoličkom ratu (1618. g. g. Gundulić je to djelo pisao od 1621. prosinca 1604.) sultan Osman II.147 Osman je nastao pod utjecajem Tassova Oslobođenog Jeruzalema (1575. MH. Vjekovite i bez svrhe 100 djela književnost jugoslavenskih naroda.-1648. g. Noć. Hrvati su 1595. od Međimurja do Primorja obuhvaćala samo 16 800 četvornih kilometara. godine. Ivan Gundulić opjevao je taj događaj u povijesnom spjevu Osman. a potom i osmansku vojsku. g. i XV.000 pretežito osmeračkih katrena abab. Uskoci su od drveta i životinjske kože napravili stazu. g. i potukli osmanlijsku vojsku kod Čakovca. od Osmanlija oslobodili Klis ali su ga iste godine morali vratiti. 147 346 . Spjev je komponiran od 20 pjevanja s oko 11. *** POGIBIJA SULTANA OSMANA U bitci kod Hoćima ubijen je (1622.je bila obrana Siska 1593. Senjski uskoci su 18. Uskoci su se povukli na uzvisinu i utaborili. prosinca napali kod Ugljana. sastavio Vlatko Pavletić. Senjski su uskoci uz pomoć vojske iz okolice Splita 1596. Mlečani su ih 23. Gundulić spjev počinje stihovanim usmenim mudroslovicama: Ah. godine pa do svoje smrti. Neki smatraju da je Gundulić i ta dva pjevanja završio ali da su se zagubila ili ih je pak Senat uništio bojeći se da će uvrijediti Turke.) sudjelovalo je 30 000 Hrvata.

Vladislav je spasio život turskoj junakinji Sokolici koja je bila zaljubljena u Osmana. sad na carstvo rob se uzvisi.-285. U isto je vrijeme Kazlar-aga tragao za budućim Osmanovim ženama te je oteo lijepu Sunčanicu. gori ustaje. Krunoslava je usužnjena i pogubljena zajedno s Korevskim. Kolo od sreće u okoli vrteći se ne pristaje: tko bi gori. Osman je bio prisiljen bježati prema Istoku kako bi prikupio nove snage i s njima ponovno udario na kršćanski Zapad.nie pod suncem krepke stvari. godine porazila vojska poljskoga kraljevića Vladislava. satiru se sama u sebi silna carstva i moguća. Sokolica je obećala da se više ne će boriti protiv kršćana pa se vratila Osmanu u Carigrad kamo je stigao i Ali-paša s ugovorom o miru s Poljacima. 148 347 . Njegovu je vojsku kod Hoćima 1621. Bez pomoći višnje s' nebi svieta je stavnos sviem bjeguća. Djela Iva Frana Gundulića. Stari pisci hrvatski. str. sad vrh sablje kruna pada. a tko doli. a u visocieh gora vrhe najprie ognjeni tries udari. To je na svoju ruku iz osvetničkih razloga učinio Rizvan-paša. eto je doli. kod kuće je Osman prihvatio da se oženi i sklopi primirje s Poljacima. 284. Na pregovore je poslao Ali-pašu koji je susreo Krunoslavu.148 U spjevu je opjevan događaj u vezi s turskim sultanom Osmanom. Na sviet izdala Jugoslavenska akademija znanosti i umjetnosti. a tko car bi rob je sada. zaručnicu turskoga sužnja Korevskog. u Zagrebu 1877. Međutim. Sad vrh sablje kruna visi. Krunoslava je odlučila obući se u ugarsko odijelo i poći u Carigrad kako bi oslobodila svoga zaručnika.

Zagreb 1980. str. Uskoci su bili kršćani koji su iz Bosne i Hercegovine pobjegli od osmanske vlasti nastanivši se ponajviše u Dalmaciji. a drugi ih mistificiraju i glorificiraju. Oprečna su mišljenja o hajducima. a hajduci su bili samostalni. Do suprotstavljenih mišljenja dolazi jer su postojale četiri kategorije hajduka: Hajduci zulumćari (turski hajduci) činili su strašna zlodjela nad kršćanima. str. oslobađanje Korevskoga bilo je uvjet za mir s Poljacima. 149 348 . siječnja 1557. odbili su napad Osmanlija na Vodice. MH. Ivo: nav. g. 150 Frangeš. Na poticaj Mlečana uskakali su u susjedne hrvatske krajeve i borili se protiv Osmanlija. Hajdučiju i četovanje prvi put 1550. Gundulićev je osjećaj barokne pravde i “suda općenoga” odgovarao potrebama ilirizma.-1669. g. sastavio Vlatko Pavletić.). Osman je izvrgnut ruglu i zadavljen. a franjevce pobili. 100 djela književnost jugoslavenskih naroda.Trideset Vodičana i Vodičanki 1646. a Osman se oženio Sokolicom i još dvjema Turkinjama. Jedni ih smatraju razbojnicima. Sunčanica je uspjela pobjeći.149 U Osmanu se prepleću povijesni.150 *** Hrvati su 1638. 17. g. mitski i eshatološki svijet. g. spominje putopisac Zeno. u Rami zapalili i opljačkali samostan. pjevao je o neizbježnoj propasti turske tiranije a moglo se to primijeniti i na Austriju. Uskoci su djelovali u skupinama na poticaj ili sa znanjem vlasti. došlo do pobune u kojoj je svrgnut Osman i ponovno ustoličen sultan Mustafa.Međutim. Vrhunac djelovanja uskoka i hajduka bio je za vrijeme Kandijskog rata (1645. od Osmanlija oslobodili Topusko. 97. HAJDUCI I USKOCI Padom Bosne i Hercegovine i Hrvatske u njoj se javljaju uskoci i hajduci. Šeh Gaibija predvodio je “kupreške turske hajduke” koji su 4. U Carigradu je 1622. dj. Gundulić je imao prethodnika u Marku Maruliću.

primjerice. 335. Svatovi su iz Livna putovali preko Buškoga Blata. a kad ga je ona odbila. To svatovim nije drago bilo. Puhnu vjetar s Velebita jako. Bailovi su svatove častili nedjeljicu dana. 151 Ibro je. Krstaš i Selinu. bio harambaša Nikola Maleta koji je zaprosio Anđu Bailovu151 iz Livna. on joj je zaprijetio da ne će ni drugoga ljubiti i da će je od svatova oteti. Roditelji blagoslove daju.HARAMBAŠA MALETA. također. 349 . Tada je trgovac kazao Maleti da su svatovi Stipana Nakića puni zlata. Starješina svatova zahvalio je na gostoprimstvu. Zlo je nanijelo trgovca Stipu Tadina iznad Kambelovca koji je na dva konja u mješinama gonio vino i nastavio put kroz Petrovo polje. Maleta nije vidio stvora zgodnijega niti mu je srcu išta milije bilo od Anđe Bailove. Turčin nadalje Muji besjedi o Stipanu koji je prije šest godina porazio dvanaest tisuća Turaka. Delibaša Stipanu Nakiću pripisuje mitsku snagu i junaštvo i upozorava Muju da je pamet izgubio jer da znade Nakića Stjepana ne bi ima ni u glavi sana. silno volio Anđu i maštao da će je poturčiti i dovesti u svoj dvor. Turčinu delibaši javio se Mujo. a Anđinim roditeljima zahvalio je što su lijepo snahu odgojili. POGUBIO SVATOVE STIPANA NAKIĆA Postojali su i hrvatski i srpski hajduci razbojnici. nakita i para vode mladu od bosanskih strana. Aržanova. Kad je trgovac Stipe pogled bacio na brdo Gradinu pred njim se ispriječio harambaša Nikola Maleta s trideset hajduka i zatražio od njega da mu dade vino i rakiju. Radosnice niz lice padaju. Svatova je bilo koliko je u godini dana. Pružila mu se prilika da je otme od svatova i tako ostvari prijetnju koju je izrekao Anđi. Takav je. Kad su ugledali Šibenik i more: 353. Mujo sluša kako Stipan s obadvije ruke siječe Turke a ruka mu je deblja u mišici nego ženska noga pri bedrici. Svatovi Stipana Nakića i Anđe Bailove stigli su do vrela Vijanjac u Vinovu i odlučili ondje prenoćiti. Sinjskoga polja. Nešto im se loše predočilo. ture mlado i tješio ga da će na megdanu pogubiti Stipana Nakića. Okrene im barjak naopako.

Žali majka nariče u bolu. Od nevjeste tvoje Anđelije. Odsijeci mi moju rusu glavu. Pa je baci u zelenu travu. a hajduci su skočili sa svih strana te su svatim sjekli glave po ledini. 479. Mislili su da su sigurni jer u blizini nije bilo Turaka. Kad je to čula nevjesta gizdava preklinjala je svoga djevera: 502. Neg Maletu krvnika ljubiti. Iz žalosnih Bajilovih dvora. sve je došlo do sela Vinova. Jadne glave odsječene plaču. Cvrčci cvrče u noćnoj tišini. Stjepan je izbrojio dvije stotine trideset ubijenih svatova. Cijela se Zagora u crno zavila. Djever i nevjesta su pobjegli s mjesta. 350 . 564. Maleta je djevera rasjekao na dvije polovine i pobjegao u Moseć planinu. a stražu nisu postavili. Mrtva tijela po ledini skaču. Crna krvca moja prosta ti je. Maleti se prilika pružila. ali ih je sustigao Maleta i rekao Anđi da je prvoga pogubio Stjepana i da će ona biti njegova. Kad je očuo pucnjeve trčao je do svojih svatova. Najzdanje se pročuše kočije. Iz Drniša i Polja Petrova.Svatovi su zaspali. Hajdučka se želja ispunila. Maleta je prvi trgnuo zlatna jatagana. 487. “Zaklinjem te mlijekom od matere. Svatovi su svladali hajduke i ubili ih dvadeset sedam. Volim časno ovdje poginuti. I proklinje Maleta Nikolu. Za vrijeme pogibije svojih svatova Stjepan Nakić je bio u pivnici i pravio troškovnik. San sanjaju svati po ledini.” Djever je nevjestu poslušao pa joj sabljom glavu otkinuo. Kada se taj zločin dogodio u Vinovom strašan potres bio. Majka Anđi u pohode mora.

str. 575. iskopaju u zemlji grobnice. st. Imao je liepu kitu od četrest i dva druga. Da mu sablja otkinula glavu. Rame do Visokog) sa svojim hajducima napao karavanu trgovaca od 400 ljudi i ubio 19 trgovaca. 214-234. Pita majka zelenu Dubravu. u Ravnom (na putu iz Splita preko Duvna. Od žalosti na zemljicu pala. koji su mu prah. Od XVII. Vidi: Marko Dragić. Srbi i Muslimani.-56. Fratar ih je svetom vodicom natopio. 570. str. odbio se u hajduke od turskog zuluma. Roši harambaši (Ivanu Bušiću) i Andrijici Šimiću.153 Hrvati i danas kazuju povijesne predaje i epske pjesme o uskocima: Ivi Senjaninu. ovo je naš najglasovitiji junak u osamnaestom vieku. hladne vodice. Majka ljubi mrtvu Anđeliju. don Mijo Pavlinović u bilješci uz pjesmu o smrti Mijata Tomića piše: “Tomić Mihovio. Rođen u Duvnu. Mijat (Mihat.Kune majka tu hrđu gubavu. Objašnjavajući to. Narod plače i suze se liju. 152 *** Hajduci osvetnici borili su se protiv osmanske okupacije. Mijovil) Tomić Od svih narodnih junaka Mijat (Mijovil) Tomić najomiljeniji je kod naroda. HKD Napredak. olovo i opanke nabavljali. 195-198. i obično stanovao u Vranić-planini više polja duvanjskoga. koji i danas o njemu pjeva i priča. Stjepan Nakić je predložio da se kod Vijanjca. 152 351 . Najprije su pokopali mladu a zatim svatove i hajduke. g. On je imao svoje najvjernije jatake u Primorju u selu Drašnicama (kod Makarske). Harambaša Abdurahman je 1639. U tim su družinama bili zajedno Hrvati. 153 Isto. Kad je majka Anđu ugledala. 54. vitezovima Vučkovićima te o hajducima Mijatu Tomiću. Split 2005. Tko joj kćeri otkinuo glavu. snažni su bili muslimanski hajduci osvetnici. Stojanu Jankoviću. Književna i povijesna zbilja. pravu četu… Hercegovinom i Primorjem mnogo se o Mihatu pjeva i pripovieda.

str. u Zbornik za narodni život i običaje južnih Slavena.”155 Postoji mišljenje da je Mijata ubio azap (tur. Lakomost Ilije Bobovca izdade kuma svoga. 81. knjiga XXIX. kojemu ne ostaje zašteđena nikakva svetinja: pa ga je zato narod i obljubio. Zagreb 1938. 74. sapelo ga. pa se podigao na Turke.. kad su oni najokrutnije bjesnili po Bosni i po Hercegovini. – 75. da je i danas poslovica: tko te pita za Mihatove konake. do svoje junačke slobode. (tko te pita za ono što se ne pristoji? Za ono što kazati nemaš? Za ono o čem nije govora?). jer je bio od onih hajduka. Ne pitam te ja za Mihatove konake. pa otuda Arap. tj. 154 Stjepan Banović. piše Grabovac ovo: “Samo ovo oću spomenuti: kako posli Tomića Mijata iz Duvna nije bilo već pravoga ajduka niti će već ni biti. žandar) pa je kod epskoga pjevača došlo do zamjene glasa z u r. Pogibe malo prije žetve. 486. kao i u Cvitu razgovora naroda i jezika iliričkoga aliti rvackoga (Mleci. lakomost nas izda Turčinu. sv. njegov bi kum. o kojima nije govora. HAJDUKOVANJE U Hercegovini smatraju da je prezime Naletilić postalo tako što je nekoj djevojci “naletilo” Mijatovo dijete. dj. koji ne imadu ništa hajdučkoga. za stvari. koje je on svojim prijateljima darivao. To potvrđuju predaje koje se i danas kazuju. str. Kad je živio Tomić Mijovil. 352 . Mihat zakloni ženu u Primorje. Martić-Jukićeva pjesma Mijat Tomić i kadija tešanjski spominje kako je Mijat Tomić po raznim stranama Bosne i Hercegovine gradio česme za putnike i prolaznike.). Smrt Mihatova drugi nam je izgled. Cio život hajduka Tomića Mihata bio je najsjajniji izgled. Na str. 155 Citirano prema: Stjepan Banović. i on je najveće narodu omilio. Rečeni poginu oko prvi(h) godina mira od Kandije. i tako ga je čuvao od svake izdaje.) od fra Filipa Grabovca. kako da se sveti poganskom zulumćaru narod. – 1733. JAZU. nav..pa i dolazili u četu: i nema vele godina da su se posmicale crljene ječerme. 1747.”154 Mijata Tomića nalazimo i u Erlangenskom rukopisu (1716. 1. Izdade ga Bobovac Ilija od Doljana. U Orlacu (Raštanima donjim kod Mostara) nalazi se hajdučka pećina koju narod zove Pećina Mijata Tomića. pa i danas pod njim drži njeke naše liepe pokrajine. čega se ima najviše bojati podjarmljeni narod: lakomosti za blagom i za gospodstvom.

jer ne nosi kosu na ramenu. Murate subaša. iz očiju suze udariše: ‘Šta uradi Tomiću Mijate. Poleće mu ruka do silaja. Na pleće mu pendže napravilo. a da pred njima kosi Mijat Tomić. To je krivo Turcima svatovima i jedan od njih natjera konja na Mijata.156 Mnoge pjesme u narodu su opisane o ajduku Mijatu Tomiću. ali je Mijat. knjiga XXIX. zašto kosiš moju livadu? Livada je moja babovina.’ A Murat mu ništa ne odgovori. Jabuku livadu.. žalosna ti majka dovijeka. kad su doveli djevojku u begovu kulu. Mijat je prid njega došo i reko mu: ‘Šta to radiš. pobjegne noću u planinu i postane hajduk. Mijat Tomić bio je iz Duvna iz sela Kongore. JAZU. Kad je došo. 156 353 .Pjesme i predaje kazuju kako je Mijat-harambaša zimovao kod svojega pobre Kopčić Džafer-bega. Nosio je na sebi bijele gaće i bijelu košulju. hitro manu i rukom i sabljom da prisiče Mijata Tomića. nego poteže sablju od pojasa. U hajduke je Tomić krenuo u Vran planinu. a za pasom malu pušku. vidio je da livadu kosi trideset kosaca. a ti mi je danas oduzimlješ. Zagreb 1933. subaša Suzice kadije. odmah ga je mislio prisić. Mijat nije htio nositi kose. Pade Murat na glavu u travu. mlado momče. Bio je mladić od dvadeset godina. 57. Čim je ugledo Mijata. kad mu se gospodar ženi iz kasabe (Duvna ili Županjca) nosi barjak u njegovim svatovima. koji je ucijenio bio sve Duvno. Po toj predaji Mijat čuva begove ovce do svoje dvadesete godine. i zatim. puče šarak ko nebesko vrime i u prsa pogodi murata. jer mu je duvanjski kadija Suzica preoteo dio očevine. ali ga ovaj ubije i. str. 1. Livadu mu je pod turskim zulumom oteo Suzica kadija i naredio je Suzica kadija seljacima iz sela Kongore i drugih okolnih sela da kose livadu. sv. svi ćemo glave pogubiti. Begovi Kopčići u: Zbornik za narodni život i običaje južnih Slavena. a uz njih je bio Murat.’ Ante Šimčik. gdje je već tri zime zimovao i gdje mu je lijepo bilo u pobratima i kod pomajke k’o u mile majke. Ivan je imo na Duvanjskom polju kosnicu livadu. Druga predaja dovodi odmetnuće Mijata Tomića u hajduke u svezu s njegovim gospodarom begom Kopčićem. a otac mu je bio Tomić Ivan. moja djedovina. hitar na nogama pa od sablje Mijat odskočio. ide umjesto svoga gospodara na mejdan zulumćaru Arapu. to ugleda tridesetak kosaca iz ruku im ispadoše kose. pa i čukundjedovina.

drago dite moje.’ Tako bi pobjego Marijan sa Mijatom da nije prijekim putem doletio Klišanin Arap i tu opalio iz puške i prisiko Marijanu nogu u koljenu. Koji ne će u Vran u planinu da tražimo pravo od Turaka. To je bilo prvo društvo Mijatovo. Što mu se u kući rađalo sve manito bilo. a Mijatov grob se tu nalazi i za njega se zna i dan današnji. studentica kroatistike iz Mostara. rođ. prid kućom mu stado ne blejalo. ukazala mu se tad jabučica pod vratom. a kazao Franjo Tomić. u Mostaru.157 Mijat Tomić spada među one plemenite hajduke koje je u planinu otjerao turski zulum. Takav ultimatum Mijat Turčinu stavi. ko prolazi mora ostaviti žute madžarije. Ne bi nikad Mijat pogino da sam sebe nije odo. jedan drugom odsijecali glave.‘Čujte me trideset kosaca povratka vam kući nema ni kućištu. i biži. Ubio ga Klišanin Arap iz puške ispod krova kad je sjedio pred kulom Bobovac Ilije. kuća mu se kućetinom zvala. sin mu sina na mejdan pozivao. gdje se kopčaju panciri i tu ga je arap iz puške pogodio. dok ga nije izdo kum Bobovac Ilija. Zatvori Turcima klance te napravi počivališta i odmarališta pokraj puta da se mogu ljudi odmarati i popušiti lulu duvana. kad je nazdravljo. u Mostaru zapisala Ivana Kvesić. Prvi bijaše Leventa Marijan. a u kući čedo ne plakalo.’ Te Mijat u Vran okrenu u planinu. Ne bi Turci darivali kabanice da nije ajduk za jelom il’ za bukvom il’ za studenom stinom kamenitom. onda ćemo Turke suditi i naučiti kako će se s nama ponašati. 1941. A ko od vas u planinu ne će. FF Mostar. drži me. samo me može probit zrno kositra. Dvadeset godina je ajdukovo po planinama dok nije izdaja došla. Tada su Turci odnijeli Levantu u Sarajevo i tu mu se gubi svaki trag.’ To je čuo Klišanin Arap i odma otkinuo pucu sa prsiju (zrno kositra) i pripunio pušku. Tute prostri divan kabanice. Rkp. U njegovoj je družini bilo i muslimana i pravo- 157 U ožujku 2001. Svakom Mijat novo ime daje. Marijane. I opet je uspio reći: ‘Jezus Marija. Budno prate kud prolaze trgovci i Turci i provode pljačku i zakone. Od mene vam takav ultimatum. on je reko: ‘Ne boj se kumo ne more me sablja presicat nit puška probijat jer je na meni sedam pancira. od rođene mu sestre sin. 354 . Kad je Mijat nazdravio Bobovcu Iliji i počeo piti iz čaše vino. tako Mijat stvara četu i družinu. Kad mu je kuma krvav rubac pokazala da je izdaja. 2001. a u njoj mu pasja braća stala. osveti me.

a desetak ih je tiskano i u 8. i 1659.’ 158 159 Ivan Rangjeo.159 Mnoge pjesme u narodu su opisane o ajduku Mijatu Tomiću. ali je Mijat izdahnuo pod Sovićkim vratima. Hercegovini. Sinj-Duvno 1985. 355 . na njivi Pošćeci. a ubio ga neki Arapin. Dalmaciji. Kad je došo. U 19 pjesama se govori da je Mijata izdao njegov kum Ilija Bobovac. Tu se. Mijat nije htio nositi kose. Ivan je imo na Duvanjskom polju kosnicu livadu. Anđelko Mijatović.slavaca. a za pasom malu pušku. odmah ga je mislio prisić.158 Nakon svega ovoga može se zaključiti: Mijat Tomić se rodio oko početka XVII. pa i čukundjedovina. str. Mijat je prid njega došo i reko mu: ‘Šta to radiš. subaša Suzice kadije. a uz njih je bio Murat. godine izdajom trostrukog kuma Ilije Bobovca iz Doljana kod Jablanice (za kojeg moji kazivači kažu da je bio pravoslavac) za vrijeme vladanja Seidin-paše. stoljeća u selu Brišniku kod Duvna. knjizi edicije Hrvatske narodne pjesme. Čim je ugledo Mijata. Murate subaša. vidio je da livadu kosi trideset kosaca. POGIBIJA MIJATA TOMIĆA Postoji 28 pjesama koje govore o smrti Mijata Tomića. nalazi grob hajduka Mijata Tomića. Bio je mladić od dvadeset godina. Ubojica je bio Hadžizukićev rob (Arap) ili azap (žandar). Nosio je na sebi bijele gaće i bijelu košulju. a da pred njima kosi Mijat Tomić. kažu. Pjesme o Mijatu Tomiću zapisane su u Bosni. Predaje i pjesme kazuju zatim da je mali Marijan uspio osvetiti Mijata ubivši “Arapina” u duvanjskoj župi u mjestu Jankovac. Mijat Tomić bio je iz Duvna iz sela Kongore. godine ili svakako između 1656. a ti mi je danas oduzimlješ. Mijatov sestrić Marijan je ranjenoga Mijata pokušao odnijeti u Vran. Ivan Rangjeo je pomoću epskih narodnih pjesama pokušao rekonstruirati njegov životopis. Livadu mu je pod turskim zulumom oteo Suzica kadija i naredio je Suzica kadija seljacima iz sela Kongore i drugih okolnih sela da kose livadu. Narodne pjesme o Mijatu Tomiću. Slavoniji. a poginuo je 1656. moja djedovina. Sarajevo 1931. a otac mu je bio Tomić Ivan. 31. jer ne nosi kosu na ramenu. zašto kosiš moju livadu? Livada je moja babovina. Narodne pjesme o Mijatu Tomiću.

jedan drugom odsijecali glave. Što mu se u kući rađalo sve manito bilo. drago dite moje. iz očiju suze udariše: ‘Šta uradi Tomiću Mijate. Ubio ga Klišanin Arap iz puške ispod krova kad je sjedio pred kulom Bobovac Ilije. I opet je uspio reći: ‘Jezus Marija.A Murat mu ništa ne odgovori. hitro manu i rukom i sabljom da prisiče Mijata Tomića. Svakom Mijat novo ime daje. onda ćemo Turke suditi i naučiti kako će se s nama ponašati. mlado momče. od rođene mu sestre sin. to ugleda tridesetak kosaca iz ruku im ispadoše kose. žalosna ti majka dovijeka. kuća mu se kućetinom zvala. on je reko: ‘Ne boj se kumo ne more me sablja presicat nit puška probijat jer je na meni sedam pancira. Ne bi Turci darivali kabanice da nije ajduk za jelom il’ za bukvom il’ za studenom stinom kamenitom. samo me može probit zrno kositra. prid kućom mu stado ne blejalo. svi ćemo glave pogubiti. tako Mijat stvara četu i družinu. drži me. A ko od vas u planinu ne će. Poleće mu ruka do silaja. Budno prate kud prolaze trgovci i Turci i provode pljačku i zakone. Tute prostri divan kabanice. dok ga nije izdo kum Bobovac Ilija. a u njoj mu pasja braća stala. osveti me. To je bilo prvo društvo Mijatovo. Zatvori Turcima klance te napravi počivališta i odmarališta pokraj puta da se mogu ljudi odmarati i popušiti lulu duvana. Ne bi nikad Mijat pogino da sam sebe nije odo. ko prolazi mora ostaviti žute madžarije. Prvi bijaše Leventa Marijan. ’‘Čujte me trideset kosaca povratka vam kući nema ni kućištu. i biži. Koji ne će u Vran u planinu da tražimo pravo od Turaka. puče šarak ko nebesko vrime i u prsa pogodi murata.’ Te Mijat u Vran okrenu u planinu. Marijane. Dvadeset godina je ajdukovo po planinama dok nije izdaja došla.’ To je čuo Klišanin Arap i odma otkinuo pucu sa prsiju (zrno kositra) i pripunio pušku. ukazala mu se tad jabučica pod vratom. Kad je Mijat nazdravio Bobovcu Iliji i počeo piti iz čaše vino. Od mene vam takav ultimatum. sin mu sina na mejdan pozivao. nego poteže sablju od pojasa. kad je nazdravljo. hitar na nogama pa od sablje Mijat odskočio. gdje se kopčaju panciri i tu ga je arap iz puške pogodio. Kad mu je kuma krvav rubac pokazala da je izdaja. Pade Murat na glavu u travu. Na pleće mu pendže napravilo. Takav ultimatum Mijat Turčinu stavi. a u kući čedo ne plakalo. ali je Mijat.’ Tako bi pobjego Marijan sa Mijatom da nije prijekim putem doletio Klišanin Arap i tu opalio iz puške i prisiko Marijanu nogu u 356 .

-1669. silovito napali Šibenik i Split. MH.161 Petar Bakula piše da Vučkovići nisu mogli podnositi turski zulum pa su pribjegli u mjesta pod vlašću Mletačke republike.) Osmanlije su 1647. priredio Marko Dragić.160 *** U tursko-mletačkom Kandijskom ratu (1645. zajedno s mnogim kršćanima doveli “pridostojnu kuću Vučkovića. g. Mandušić. g. Razgovor ugodni naroda slovinskoga. gdje su postali prvi mletački četovođe. odbijeni su od Splita. *** Knezovi i vitezovi Vučkovići Vučkovići su potomci duvanjske obitelji Nemanović. 114. Miljanići. HKD Napredak. Fra Pavao Vučković bio je jedan od Hrvatska usmena književnost Bosne i Hercegovine: proza.1735. Andrija Kačić Miošić u Razgovoru ugodnomu navodi da su Nakići pod mletačko okrilje. g. iz koje izađoše vrsni na oružju vitezovi”.. 522. Trideset Vodičana i Vodičanki 1646. odbili su napad Osmanlija na Vodice. Poljica. Hrvatska književnost Bosne i Hercegovine u 100 djela. Matija Antun Satir iliti divji čovik (priredio Josip Vončina) Zagreb 1997.) Osmanlije su potisnuti iz Makarskoga primorja. g. Solina i šibensko-zadarskog zaleđa. drama i mikrostrukture. str. Tada su Turci odnijeli Levantu u Sarajevo i tu mu se gubi svaki trag. a Mijatov grob se tu nalazi i za njega se zna i dan današnji. 5. 133. g. kako bi ih spasio od osmanlijske odmazde nakon poraza pod Bečom 1684. knj. str. Glavni junak najdulje hrvatske usmene epske pjesme Ilija Primorac bio je zarobljen u tom ratu. Uz velike su gubitke odustali od Šibenika.koljenu. Sarajevo 2005.162 Potomak Vučkovića je i legendarni fra Pavao Vučković (1658. U tom ratu istaknuli su se zapovjednici: Sorić. Klisa. Milković i Janković. 162 Hercegovina prije 100 godina ili Šematizam fra Petra Bakule. g. Reljković. pa su poput pravih vukova junački tukli Turke u više od petnaest okršaja.) koji je organizirao bijeg Ramljaka i Duvnjaka u Cetinsku krajinu i Dalmaciju 1687. a 1648. str. 161 Andrija Kačić Miošić. (O Mletačko-turskom ratu bilo je govora u poglavlju Povijesne pjesme. 160 357 . Spominju se 1506. Mostar 1970.

godinu. Ona je ušla u njegov šator u kojem je bila i njihova sva municija i taj glavni Turčin.) Trideset je žena 1657. uz čudotvornu pomoć Gospe Sinjske. Đački izlet u Bosnu. Mile je uzela Hrvatska heroina Mila Gojsalić 27. (O Vučkovićima će biti još riječi. ožujka 1648.) Obrana Splita Osmanlije su 1647. 164 Mila Gojsalić Hrvatska heroina Mila Gojsalić 27. str. Njena momak se bunija. O Vučkovićima je i sada živa tradicija. Kad su Turci osvojili Kostanje.zapovjednika obrane Sinja 1715. zavela je Topal-pašu te zapalila barutanu žrtvujući svoj život za slobodu Poljica. g. ožujka 1648. u kojoj je bilo nešto malo kršćanskih branitelja. 1901. 452-453. Ovi od straha pred golemom turskom silom počeše se moliti svetom Dujmu i ostalim zaštitnicima grada Spljeta. Školski vjesnik. silovito napali Šibenik i Split. Dalmaciju i Hercegovinu za jedanaest dana. Kada su Turci osvajali Solin. g. a 1648. naredija je da mu je dovedu. kad na jedan put pred kulom proviri ispod svakog kamena po kalpak kršćanskoga vojnika. g. odbijeni su od Splita. g. 164 Stjepan Štrodl-Srijemac. došli su do pola puta u Split do 163 kule . g. godinu. taj glavni Turčin je vidija Milu i kako je bila puno lipa..) Mile Gojsalić je velika poljička junakinja. obranili Sinj od mnogobrojnih osmanlijskih vojnika. g. O fra Pavlu Vučkoviću piše Ivan Aralica u romanu Put bez sna. Uz velike su gubitke odustali od Šibenika. Sarajevo. VIII. a Turci se poplaše i pobjegnu ne osvojivši Spljeta. (Neki povjesničari taj događaj lociraju u 1530. 163 358 . U čast na tu pobjedu od tada se trči Sinjska alka.. kada su malobrojni branitelji. od Osmanlija herojski obranilo Marinu kod Trogira. (Neki povjesničari taj događaj lociraju u 1530. ali ona je rekla da će doć i da joj je vrlo drago šta ju je ovi zva. zavela je Topal-pašu te zapalila barutanu žrtvujući svoj život za slobodu Poljica.

ali i sebe je žrtvovala za Poljica. polusestre Frana Krste Frankopana. kazala Marija Ćurlin (djev. g.) posebno se istaknuo ban Nikola Zrinski. a nakon očeve smrti Studentici Filozofskoga fakulteta u Splitu. muž Katarine Frankopan. Sanji Markić. 1671.1933. u Srijanima). Periš. – Bečko Novo Mjesto. praunuk legendarnoga sigetskog branitelja Nikole Šubića Zrinskog. 2004. Spomenik Mili Gojsalić *** U Habsburško-turskom ratu (1663. u Srijanima 2004.09. sv. i šator i Turke i municiju.baklju i zapalila sve.-1664. 1621. Rkp. Kako se Turci nisu imali više s čim borit. rođena 26. morali su pobić ća.165 (Srijani) Trideset je žena 1657. PETAR ZRINSKI I FRAN KRSTO FRANKOPAN Petar Zrinski (Vrbovec. 5. g. Zajedno s bratom Nikolom školovao se kod gradačkih isusovaca” i u slovačkoj Trnavi. 165 359 . FF Split.) potomak je “plemićke obitelji Šubić-Zrinski. od Osmanlija herojski obranilo Marinu kod Trogira.

1655. Stolovao je u Ozalju. kojega je 1664. Preveo je s mađarskog jezika djelo svoga brata Nikole Adrianskoga mora sirena (1651. 1670. Frankopan je sa zetom Petrom Zrinskim 13. Poljacima i na kraju Turcima poraziti apsolutističkog austrijskog cara Leopolda I. Uhićeni su i osuđeni na smrt odsijecanjem glave što je izvršeno 30. dj. Vjerojatno 1658. pristupio je protuhabsburškoj uroti koju je vodio Nikola Zrinski. Bio je: plemić. Školska knjiga Zagreb 2000. IV. Godine 1664. Glavni je sadržaj toga povijesnoga epa u petnaest pjevanja Opsada sigecka. 107. Dubravko: nav.) djetinjstvo je proveo u Italiji. izabran je iste godine za hrvatskoga bana. pjesnik. 1671. u: Leksikon hrvatskih pisaca. str. smrtno ranio vepar (divjak). To je prigodna elegija o kipu Djevice Marije prenesenu s Trsata u Loreto. krenuo u Beč kako bi od cara izmolili oprost. U savezništvu s Mlečanima istaknuo se u borbi protiv Turaka: u Dalmaciji 1654. 807. Turci su prokazali urotu. Krešimir Nemec (Novija hrvatska književnost). urednici: Dunja Fališevac (Starija hrvatska književnost). str.. (Nikola Zrinski je poginuo u lovu na veprove kraj Čakovca. nećakinjom kardinala Barberinija čija je obitelj u prvoj polovici XVII. To se Nikolino djelo smatra klasičnim djelom mađarske književnosti. U vojsci Petra Zrinskoga sudjelovao je u borbama protiv Turaka. kod Perušića. 167 166 360 . “Je li ta smrt namještena? Je li to političko ubojstvo smišljeno u Beču?”)166 Urotom se htjelo s Mlečanima. 167 Fran Krsto Frankopan (1643? – Bečko Novo Mjesto.). st.). dala papu Urbana VIII. IV. godine oženio se Giuliom di Naro. Francuzima. Za Frankopanom su u Bečkom Novom Mjestu ostali brojni rukopisi. Nakon Nikoline pogibije. travnja 1671. godine. Dijačke junačke (8 usmenih epskih pjesama). U tom smislu golem je doprinos dao zbirkom poslovica Sentencije vsakojaške i Jelčić. godine. 1663. Sudionik je urote. krenuo u Beč kako bi od cara izmolili oprost.putovao je u Italiju. Služio se čakavštinom u koju prodiru kajkavski i štokavski. J(osip) V(ončina) i D(unja) F(ališevac). ogulinski kapetan. autor koncepcije Krešimir Nemec. Uhićeni su i osuđeni na smrt odsijecanjem glave što je izvršeno 1671. Petar Zrinski. kod Jurjevih stijena. Najznačajnije mu je djelo Gartlic za čas kratiti (zbirka 18 vjerskih i 109 svjetovnih pjesama). Velik je Frankopanov doprinos hrvatskoj usmenoj književnosti. g. 1670. Darko Novaković (Hrvatski latinizam). a u kojoj je sudjelovalo i nekoliko mađarskih plemića i crkvenih velikodostojnika. Zrinski je sa šurjakom Frankopanom 13. Prvo mu je poznato djelo Divoto pianito (1656.

168 361 . prodro u Liku do Ribnika i osvojio kulu u Lapcu. Međutim. Zagreb. od cvijeta do cvijeta ići će tajanstveni šapat o veljim osnovama i pokopanim nadama i o jadu. oteo je sa Smiljanićem Zvonigrad i Rakovnik.. Godine 1666. U njegovoj je poeziji stih usmenih epskih pjesama (4+6). tko će govor cvijeća razumjeti te priču tu ispričati narodu (…) Stojan Janković Ne zna se točno kada je rođen glasoviti uskok Stojan Janković.. Higin Dragošić u svojoj tragediji Posljednji Zrinski piše o posljednjem Zrinskom. Krešimir Nemec (Novija hrvatska književnost). Jezik njegovih djela pripada jeziku Ozaljskoga kruga.zbirkom zagonetaka Zganke u kojima se nalaze i one opscenog sadržaja. komu primjera nema . 169 Znameniti i zaslužni Hrvati 925. g. Školska knjiga Zagreb 2000. str. Z(oran) K(ravar). dospio je u tamnicu u kojoj ga posjećuje majka koja mu govori da hoće da ih satru. Predaja o tome uskoku govori kako “je poslao nekog Grgu Antunića s vojskom na Gabelu. oslobodio Kotare od Turaka (1688. Opjevan je u mnogim narodnim pjesmama. str. poslije vjekova možda. Ivanu sinu Petra Zrinskoga koji je u Beču pokušao osvetiti oca. Pjesmom Ženidba Janković Stojana koristio se francuski pjesnik Lamartine u svojemu spjevu La Chute d’ un Ange. kad blagi mjesec po hrvatskim poljanama razlije svoje bajno svjetlo. – 1925. da je spali i da onda dođe k Mostaru gdje Fran Krsto Frankopan. U Morejskom ratu uspješno je ratovao u Lici. Potresne su i vizionarske riječi njezine zadnje riječi: Za svake tihe noći. Godine 1685. 224. u: Leksikon hrvatskih pisaca. autor koncepcije Krešimir Nemec. protjerao je Turke iz Gračaca. 1925.). Mletačka ga je vlast odlikovala naslovom “kavaliera” i dodijelila mu u feud imanje u Ravnim Kotarima.. koji se istaknuo u Kandijskom ratu. pogubljeni su Petar Zrinski i Franjo Krsto Frankopan. godine). 119. Darko Novaković (Hrvatski latinizam). urednici: Dunja Fališevac (Starija hrvatska književnost). zarobljen je i odveden u Carigrad odakle nakon 14 mjeseci bježi.169 Sudjelovao je i u oslobađanju Sinja (1686. Pisao je i pjesme erotskog sadržaja. travnja 1671.I naći će se. Pomažući carsku vojsku. Prevodio je Moliérea.168 U Bečkom Novom Mjestu 30. a s njima i Hrvatsku.

-79. krenuo je prema Mostaru. dotle mu je momak timario konja. – 73. te mu vojsku razbiše tako da se morao vratiti. GZM BiH. Pavlu Mandušiću je zapovjedio da ide uz Neretvu prema Konjicu i odatle prema samostanu na Šćitu. 172 Marijan Šunjić. Sa sobom su ponijeli čudotvornu Gospinu sliku koja se od tada nalazi u Sinju (Čudotvorna Sinjska Gospa). 352. Sarajevo 1969. ramski gvardijan Stjepan Matić zatražio je od sinjskog providura Mate kapetana da spasi ramske redovnike i puk. kolovoza 1687. izd. u pohodu za oslobađanje ramskoga naroda. i Ravnim Kotarima. Dok ga je timario. te se vrati preko Goranaca kući u Kotare. str. Antunića./1970. Dugo je narod u Hercegovini pripovijedao o pogibiji Stojana Jankovića: Došavši u Gorance. II. Stojan Janković je izvršio poznati pohod na Mostar. htjede Stojan malo otpočinuti.171 Godine 1687. Tako su od turske sablje spašeni ramski franjevci sa svojim pukom koji su bili prisiljeni napustiti stoljetna ognjišta naselivši se u Trilju.”170 U ljeto 1686. Sinju.173 Pogibiju Stojana Jankovića opisao je Ivan Aralica u romanu Put bez sna.će se ujediniti. pa kada se Stojan probudio. NS. a momak ga ubije. 69.. reče mu što se dogodilo. 170 362 . str. Narodne pripovijetke i predanja u okolini Lištice. POGIBIJA STOJANA JANKOVIĆA Stojan Janković je. poginuo 23. Spalivši Antunić Gabelu. str. sv. Sarajevo 1925. koji je već bio u Mostaru. 71. Svaki je od njih skupio po tristo momaka te su. Vlajko Palavestra. kaže legenda. ispade iz grive zmijičak. 352. str. okupivši se u Sinju. XXIV/XXV. i dok je on počivao.172 O tome je događaju spjevana epska pjesma (285 stihova). godine. isječe pred džamijom četrdeset Turaka. krenuli prema Rami. Stojan je krenuo prema Kupresu pa preko Uskoplja na Mejnik kod Uzdola i odatle prema samostanu. 171 Isto. Matu Daničića iz Primorja i Pavla Mandušića iz Otoke. Junačke pjesme iz Bosne. Tada je Mate kapetan pozvao u Sinj Stojana Jankovića iz Kotara. Ne dočekavši Stojan. Stojan Janković je zapovjedio Mati Daničiću da ide uz Neretvu pa preko Mostarskog blata i Rakitna prema samostanu u Rami na Šćitu. 173 Isto. ali ga na putu dočekaše katolici Blaževići i Arapovići. Čuvši Stojan da je zmijičak ubijen. Pjesma o tome četovanju i pogibiji Stojana Jankovića pjeva o tome kako je Stojan poginuo upravo na Duvnu.

Safvet-beg Bašagić. Na Lipi. Ferdo Šišić. Nakon pada Bosanskoga kraljevstva Osmanlije često upadaju u hrvatske zemlje te Kranjsku. GZM BiH. U prvim je godinama od zuluma osmanskoga u Hrvatsku i druge zapadnoeuropske zemlje izbjeglo oko 400 000 Hrvata katolika. Dominik Mandić. Gnusno je bilo tzv. jer inače ne ćete živi kroz Livno proći. Nedim Filipović. vršeno je nasilno islamiziranje. godine opustošili Turopolje i okolicu Križevaca a u ropstvo je odvedeno 14 000 stanovnika. U Hercegovini je glavno hrvatsko uporište do 1471. kaže mitska predaja. Martin Đurđević. 176 Anđelko Mijatović. str. Hazim Šabanović. a drugovi mu privezavši ga na konja i pokrivši ga crvenom kabanicom. Ivo Andrić. kod Duvna. Herceg Novi je zadnje hercegovačko uporište.175 Iznimno je težak bio i Danak u krvi – odvođenje kršćanskih djevojaka u hareme a mladića u janjičare. NS. nu čuvajte me dobro na konju. Kako Stojan reče. 352. Emile Haumant. Pravo prve bračne noći po kojem je kršćanka morala prvu bračnu noć provesti s begom. 174 363 . Iz riznice hrvatske povijesti i kulture. tako i bi. Sarajevo 1969. Zagreb 1996. prođoše sretno kroz Livno. agom ili pašom. jer nitko ne smjede na vojsku udariti bojeći se Stojana. Husein Đogo. Franjo Šanjek i dr. godine ugarski kralj Matijaš Korvin (sin legendarnog Janka Sibinjanina / Janoša Hunyadia) sa sjevera i Vladislav Hercegović (sin hercega Stipana Vukčića Kosače) s juga izveli su protuudar na osmanlijske snage oslobodivši više gradova. godine Počitelj. uništeno je oko 200 sakralnih objekata. Vjekoslav Klaić. Školska knjiga. Bono Benić. kao da sam živ. Adem Handžić. Mehmed Handžić. Korušku i Štajersku razarajući ih i odvodeći mladiće i djevojke u sužanjstvo. Jako Baltić. Narodne pripovijetke i predanja u okolini Lištice.176 Vlajko Palavestra. str. Osmanlije su 1474. Nikola Lašvanin. XXIV. Kasim Gujić. Hamid Dizdar. 175 O tomu u svojim djelima između ostalih pišu Pavao Ritter Vitezović.reče vojsci: “Ja ću poginuti. sv. 132./70. dočeka ga Turčin te ga iz puške ubije. Šukrija Kurtović. Osnovana je Jajačka banovina sa sjedištem u Jajcu i Srebrenička banovina sa sjedištem u Srebreniku./XXV.174 EPOHA OSMANSKE VLADAVINE Nakon pada Bosanskoga kraljevstva nastupilo je 415 iznimno surovih godina osmanske vlasti. U jesen 1463..

ubijaju pred djecom i unučadima. o grobovima hrvatskih mučenika i mučenica. Prvo su starosjedioci Bošnjaci. zapisao je da je svojim očima gledao kako Turci otimaju djecu s majčinih grudi. samostanima i župnim kućama. kao nepotreban plijen. 175. o crkvenim zvonima. Već pet i pol stoljeća žive predaje i legende o porušenim crkvama. Zagreb 1996. Školska knjiga. Uz rušenja crkava uvijek su vezane patnje. Iz riznice hrvatske povijesti i kulture. Kada se arheološki istraže mnogobrojne ‘crkvine’ po svoj zemlji. kršćanskim podanicima. da je na prostoru današnje Bosne i Hercegovine prije turskoga osvojenja bilo podignuto preko 200 katoličkih crkava. Sabrana djela 5. služenju svetih misa. ratnici i činovnici. svećenicima i časnim sestrama. str. Etnička povijest Bosne i Hercegovine. g. koje oni zovu Vlasima. str.*** Splitski nadbiskup Bernardo Zane 1512.-176. biskupskih izvještaja i drugih pisanih izvora dade se utvrditi. Ti naročito. Anđelko Mijatović. “Na osnovi papinskih pisama. 178 Dominik Mandić.”177 STRADANJA SAKRALNIH OBJEKATA I PREDMETA Ostatci sakralnih objekata i predmeta do današnjih dana svjedoče o živom kršćanstvu na ovim prostorima još od starokršćanskoga doba. Benedikt Kuripešič 1530. stradanja i progoni Hrvata.”178 Život s Turcima i pod Turcima bio je glavna tema narodnim pričama. koji su Treći su narod pravi Turci. ubijenim biskupima. 177 364 . o svećenicima. Toronto-Zürich-Roma-Chikago 1982. je u diplomatskoj misiji. ZIRAL.(…) Drugo su Srbi. (…) našli smo tri naroda i tri vjere. Sve to ostalo je i u pisanim dokumentima i u narodnom pamćenju. o čudotvornim slikama i kipovima. g. proputovao Bosnom i između ostalog zapisao: “U spomenutom kraljevstvu Bosni rimo-kršćanske vjere. o starim grobljima. starce i starice. o džamijama na temeljima crkava. siluju žene pred njihovim muževima. o civilnim objektima sazdanim od crkvenoga kamenja. 89. taj će se broj znatno pomnožiti. s velikim tiranstvom vladaju objema prije spomenutim narodima.

179 Sutješki samostan Samostan svetog Ivana Krstitelja u Kraljevoj Sutjesci ili Banovu Dvoru. Čitav sutješki samostan. 365 .Često su predaje poticale povjesničare i arheologe kako bi ispitivali određeni lokalitet. Godine 1596. franjevci su. crkveni namještaj. a neki su morali pobjeći. ili nekoliko njih koji su prolazili ovuda 179 Vidi: Marko Dragić. kreševskoga. 21-116. Sagradili su ga ondašnji Hrvati katolici. po predaji i po sačuvanim rukopisima. godine. Crkve. Baška Voda 1999. Crkvica. za koje predaje kažu kako se tu nekoć nalazila crkva. godine. Deset kamenih mačeva. Prema turskim izvorima sutješki je samostan zapao u najveću bijedu 1682. Crkva. fojničkoga i konjičkoga samostana. Tada su franjevci morali dati u zalog: sveto posuđe. Takvi su primjerice lokaliteti Crkvine. Sutješki su ga franjevci ipak ponovno sagradili 1664. Samostan su 1524. Mala nakladna kuća Sveti Jure. izuzevši crkvu. plativši 900 krunskih zlatnika turskim upravnicima. str. Svake je noći neki osmanski pojedinac. Crkvišta. a tijekom vremena proširio kralj Tomaš. godine. sazidali na istome mjestu samostan s prvobitnim imenom. Nisu mogli uzdržati samostan i u njemu živjeti: nisu mogli odolijevati turskim globama. visočkoga. Taj kadija je došao u Bosnu pa je turskom caru u Carigrad napisao pismo kako ga vodi revnost za Muhamedov zakon te kako muslimanska vjera u Bosni nikada ne će moći biti čvrsta i čista ako se spomenuti samostani ne poruše. niti napadima janjičara. U to vrijeme nastalo je silno progonstvo katolika Hrvata. Neki franjevci su pobijeni. bio je u tome što starješine konjičkoga samostana nisu tadašnjem kadiji htjeli na dar dati pijetla ili neku ribu zvanu “glavatica”. ponovno je stradao u požaru i bio sravnjen sa zemljom 1658. nastao je na samome početku provincije Bosne Srebrene. godine Turci do temelja razorili “tako da na njemu nije ostao ni kamen na kamenu”. Velik je broj takvih lokaliteta na kojima su arheolozi nakon iskapanja našli ostatke negdašnje crkve. Uzrok ponovnom rušenju sutješkoga. Morali su izvaditi i sve brave na samostanu kojima su se vrata zaključavala i prodati ih. kao i samostanski namještaj i sve drugo što je vrijedilo. Crkovište.

iako je bio prazan. Sakupljali su milostinju i natjecali se tko će više pridonijeti radeći na toj zadaći. međutim. često ih tukući i kod samoga oltara. te idući od kuće do kuće pružali duhovnu pomoć svojim vjernicima. godine prema kazivanju Ambroze Kelave iz Vojkovića. Konačno su se vratili u njega. Izišli su prema danoj dozvoli i za sobom zatvorili samostanska vrata i svuda uokolo podigli ogradu od visokog trnja te sa svih strana zagradili pristupe. D.preko (Kraljeve) Sutjeske. Svim su se silama trudili otkupiti sveto posuđe i pribor. 180 366 . – 107. godine. kada su krune sklopile mir i vremena se poboljšala a broj franjevaca povećao. IRO “Veselin Masleša”. – 96. FF Mostar 2003. stalno zlostavljali. Rkp. Sarajevo 1979. str. Konačno su franjevci za novac dobili dopuštenje od bosanskoga paše da iziđu iz samostana. oblačili su se u seljačka odijela. prenoćivao u samostanu čineći mnoge bezobrazluke i razna zlodjela. U samostanu je noću stražario neki svjetovnjak da ga neprijatelji ne bi zapalili. str. ali križu nisu nikada mogli nauditi. ali bi se on uvik ujutro pojavio isti i cil. dobili su dopuštenje od paše da otvore samostan i crkvu. Ilije s dosta velikim kamenim križem. Crkvu su Turci srušili. Ljetopis sutješkog samostana. 181 Danijela Ančić zapisala je u Vojkovićima kod Tomislavgrada 2003. 106. Nakon gotovo sedamnaest godina rata. Turci su ih. Kako bi se sačuvali od neprijatelja. rođenog 1946. 180 KRIŽ U ROŠKOM POLJU U Roškom Polju je bila crkva sv. 95. Turci nekoliko puta razbijali križ. Bono Benić. Kod križa postoji velika kamena 181 ploča. Fratri su otišli stanovati u obližnja sela.

pa su s prihodima od tih imanja održavali zgradu.CRKVA SVETOG LUKE U JAJCU PREGRAĐENA U CAREVU DŽAMIJU Velik broj katoličkih crkava Osmanlije su pretvorili u džamije. godine. godine. a u imovinsko-pravnim odnosima kao posjed vakufa. ili su. Luke pregradili u džamiju i otada je služila kao carska. Zemaljska je vlada ruševinu upisala u zemljišne knjige kao javno dobro pod pokroviteljstvom Zemaljskog muzeja. pa je car u Jajce poslao vojnike koju su se smjestili u njegovoj džamiji. 182 Juraj Kujundžić. 182 367 . Pretpostavlja se da su i ti posjedi prije Turaka bili franjevačko vlasništvo. godine ruševina je ostala bez vlasnika. Crkvena zvona zauzimaju posebno mjesto kod Hrvata katolika. 280. lipnja 1892. Hondavenkjarova džamija. Zakonom od 27. nisu uspjeli u svojoj nakani da vrate ruševinu u nekadašnje franjevačko vlasništvo. lipnja 1658. Od tada do danas. kada je veliki požar uništio čitavo Jajce. Zvonarevo i sl. osmanlije su Crkvu sv. Sarajevo 1972. građani Jajca. Osmanlije su ih nazivali šejtanskim spravama zabranjujući im da zvone i naređujući da se skinu. Bilo je to u vrijeme pobune koju je vodio Husein Gradaščević protiv središnje vlasti u Carigradu. Tada se jajački kapetan stavio na stranu Huseina Gradaščevića. Austrijskom okupacijom 1878. po predaji. str. Izloženi čestim progonima i pogibeljima. ostadoše lokaliteti Zvonaruša. Hrvati su skidali crkvena zvona i zakopavali ih u zemlju ili bacali u ponore kako ih Osmanlije ne bi našli i uništili. godine proglašena je spomenikom kulture i dana na čuvanje Zemaljskom muzeju u Sarajevu. Nepažnjom tih vojnika došlo je do požara u kojemu su od zgrade ostali samo zidovi. Nakon konačnoga pada Jajca 1528. Džamija je nekoliko puta gorjela. Posebno je stradala 15. Dobri pastir. Ponovno je nastradala 1832. od kamena srušenih crkava gradili džamije i svoje utvrde. Zvonigrad. U popravku džamije zazidani su stari prozori te je izgrađen novi mihrab. godine. pak. O njoj su se brinuli članovi obitelji Karahodžić iz Bulića koji su zbog toga dobili posjede u Bulićima i Podhumu. Srednjovjekovne crkve u Jajcu. Hrvati.

Fojnički ljetopisac zabilježio je kako je pred očima biskupa Dragičevića 1743. od muke se valjao po istom izmetu kamo je bacio križ. godine u Fojnici Hasan Skender bacio raspelo u zahodsku jamu te zovnuo Martina Čolića i još nekog katolika da čiste zahod. Znanje. Sarajevo 1990. smijite. godinu. Zagreb 2002. a onima koji su mu se smijali reče: Smijite se. 20-22. Vidi: Ivan Aralica. godine najstrože je naređeno da se poruše svi križevi koji su postavljeni na putovima. Tom su svetištu stoljećima hodočastili katolici. Hasan se ubrzo razbolio. Martin je našao križ i počeo ga čistiti sa štovanjem. jeste veliko junaštvo učinili. str.184 ČUDOTVORNA GOSPINA SLIKA IZ OLOVSKOG GOSPINA SVETIŠTA Osmanlije su svetogrđe činili i s kipovima i čudotvornim Gospinim slikama. str. Put bez sna. Kanun-namom – zakonskom odredbom iz 1516. Biskup je uzeo k sebi obeščašćeni križ a Martinu dao drugi dragocjeniji. 120. Nakon tri dana u strašnim je mukama ispustio dušu. 183 184 Kalendar Dobri pastir za 1991. skupila su se Hasanova i susjedska djeca da bi se smijali katolicima kada nađu križ. što ste mog i svog Stvoritelja ovako pogrdili… Martin je pobjegao s križem kući da izbjegne daljnje poruge. 183 Ivan Aralica u romanu Put bez sna opisuje ponižavanje ramskoga svijeta prije njegova izgona iz Rame u Sinj (1687) navodeći kako dva kršćanina moraju čistiti turski zahod u kojem su našli bačen križ. 368 . Kada su oni počeli čistiti.RASPELO U ZAHODU Diljem Bosne i Hercegovine katolički su svećenici još prije dolaska Osmanilija postavili mnoge znakove pored puta – križeve. U Gospinom svetištu u Olovu nalazi se čudotvorna slika Blažene Djevice Marije. U narodnom su pamćenju ostala svetogrđa koja su Osmanlije činili s križevima bacajući ih u zahod.

ipak (taj) zločinac nije mogao crknuti i svoj bijedni život svršiti. da je ona jača od vremena i njegovih promjena. str. Ljetopis sutješkog samostana. 185 369 . ležao u strašnim mukama na samrti. 101. IRO “Veselin Masleša”. Očevidci su vidjeli neko sasvim posebno. Bono Benić.”185 Dugo se nije znalo tko je i zašto zapalio slavno Gospino svetište. – 102. Olovo je dugo bilo bez katolika. središte okupljanja vjernika. Sarajevo. Fra Bono Benić piše kako je Sefer paša 1703. je ubacio baklju kroz prozor samostana i planuo je oganj. “I začetnik i izvršitelj ovoga paleža dugo su vremena bili nepoznati. odatle preletjelo prema zapadu. “Veselin Masleša”. ležao golemu jamu. gdje su u teškim trenutcima progona i beznađa nalazili nadu i utjehu. godinu. bijedan. divno svjetlo kako je odatle izišlo i kako je odmah poput munje. Međutim kada je ciganin Kotoman. Ovo priznaju čak i sami Turci. 1979.muslimani i pravoslavci iz Bosne i Hercegovine. osnovali su samostan u Iloku i ondje čuvali Gospinu sliku i olovsku tradiciju. Iako je nekoliko dana proveo u smrtnoj borbi i vlastitim nogama iskopao pod sobom u zemlji gdje je. sve do onoga trenutka kada se sam Kotoman počeo boriti sa smrću. godine dao nekom Ciganinu konja i dva zlatnika da zapali crkvu i samostan. bilo je već kasno. str.”186 Tako je nestalo jedno od najznačajnijih svetišta na Balkanu. Tek se na Veliku Gospu može vidjeti kako tradicija štovanja olovske Gospe nije zamrla u narodu. 187 Franjevci koji su pobjegli u Slavoniju. 1979. Sarajevo. Od nekada kršćanskog gradića. Hrvatske. 186 Bono Benić. 101. a i u novije vrijeme ima ih vrlo malo. Bugarske i drugih zemalja. 187 Kalendar Dobri pastir za 1991. O tome Benić piše: “Svi koji su naokolo stajali posve su sigurno vidjeli — s one strane gdje je bio oltar i slavna slika Djevice Marije. Sarajevo 1990. ne mogavši umrijeti otkrio je kako je on zapalio svetište po nagovoru Sefer-paše. 120. Kada su stanovnici Olova vidjeli vatru. ali je čudesno spašena Gospina slika. Ciganin. imenom Kotoman. str. Izgorjelo je sve što je moglo gorjeti. prije nego što je – sasvim očajan – ispričao cijelu stvar – zločin i svoj i svojega naredbodavca – pred svima prisutnima. Ljetopis sutješkog samostana. – 102.

189 Citirano prema: Juraj Kujundžić.” On piše kako u tu crkvu uz katolike hodočaste i muslimani i pravoslavci. godine protjerani iz Gradovrha pa su se. 188 Gospino svetište u Olovu oživljeno je 2. mise vjernicima se obratio i provincijal franjevačke provincije Bosne Srebrene fra Petar Anđelović. 188 370 . postala je zvonarušom crkve olovske. godina XXIII.-IV. hodočašća čudotvornoj Gospi Olovskoj silom prilika su prekinuta. franjevci su ponijeli i ovu sliku. potajno okupljajući svoje vjernike kako bi na Kada je 1992. 48. Tamošnja prva susjeda upravitelja Svetišta fra Berislava Kalfića. 3. Naila Salkanović. Dobri pastir. godine kada je pomoćni biskup vrhbosanski mons.189 Čudotvornost zvorničke Gospe u novome prebivalištu na Gradovrhu opisuje biskup Baličević 1598. sv. svibnja 1999. godine. Na kraju sv. godine na Gospojinu došli tamošnji muslimani na misu kako se višestoljetni slijed Gospinih slavlja ne bi prekinuo. posebno na Veliku Gospu. Franjevci su 1688. Sarajevo 1973. kada su ovamo dolazili hodočasnici iz sve većih udaljenosti. Čak su usred najžešćih granatiranja Olova 1992. Turčin je zatim pao u Drinu i utopio se. 208. Marije u Zvorniku.. POTAJNA SLUŽENJA SVETIH MISA Svećenici su bili prisiljeni bježati i skrivati se po zabitima i teško pristupačnim mjestima. Bježeći iz Zvornika u Gornje Soli. a zatim na Gradovrh. str. Neki je Turčin presreo bjegunce i Bogorodičinu sliku proboo nožem ispod oka. sklonili u Bač. Crkva sv. noseći sa sobom Gospinu sliku.Prije prethodnoga rata sve je više oživljavalo obnovljeno olovsko svetište. svibnja 1999. Habena. Slobodna BiH. ali crkveno zvono ni jednoga dana nije prestajalo zvoniti. Oživljeno Gospino svetište. godine. I. str. ali je ona zbog prekida s tradicijom izgubila svoje štovatelje. godine rat bjesnio u Bosni i Hercegovini. U tamošnjemu samostanu nalazi se i danas čudotvorna Gospina slika. na što je na tome mjestu potekla krv. izrazivši posebnu zahvalnost kardinalu Vinku Puljiću za oživljavanje Svetišta. Pero Sudar predvodio svečano euharistijsko slavlje.. SLIKA ČUDOTVORNE GOSPE IZ CRKVE SVETE MARIJE U ZVORNIKU Starija povijest slike Čudotvorne Gospe zavijena je u legendu koja opisuje propast samostana i bijeg franjevaca 1533.

po predaji. klepet zvona. Progonjeni. ponekad i nakon nekoliko stoljeća.ruševinama svojih crkava i po drugim skrovitim mjestima služili svetu misu. Ali. 371 . mučeni i ubijani. tada su Turci zabranjivali da se stavi križ na nju govoreći: “Ovo vaše /križ/ ne smije biti gore!” SVETE MISE U ŠUPLJEM HRASTU U RANKOVIĆIMA KOD NOVOG TRAVNIKA U mjestu Rankovići kod Novog Travnika ima stari hrast za koji tamošnji mještani pripovijedaju kako se narod u njegovoj šupljini potajno okupljao služeći svetu misu.190 POTAJNO SLUŽENJE SV. samostane i župne kuće. dok još Turci držaše našu zemlju. Turci su prožimali svoj režim kroz vjeru našeg naroda. Zbog toga su se naši ljudi. gdje su sa svojim svećenicima služili svete mise. dajući Turcima mnogo dukata. Na tome su mjestu tamošnji žitelji posadili novi hrast. uspijevali izmoliti odobrenje da od drveta načine kapelicu. godine. Hrast je. potajno se okupljalo na tim ruševinama i sa svojim svećenicima služilo svetu misu. naš narod je bio u teškim vrimenima. hrast se naglo počeo sušiti tako da se srušio 1998. Hrvati su se. Do prije nekoliko godina u blizini je bilo vrelo. 190 Predaju mi je kazivalo više ljudi u Lašvanskoj dolini krajem prosinca 1994. MISE U BRISTOVICI U stara vrimena. vraćali pradjedovskim ognjištima i gradili svoje crkve. imao otvor širok jedan metar te ogromnu šupljinu u kojoj se okupljalo po tri stotine vjernika. Postoji predaja o tome da je Mijat Tomić s obližnjega brda bacio štap iz kojega je narastao taj veliki hrast. Budući su tamošnji mještani vodu s toga vrela odveli u selo. trube. Također govore kako je hrast star dvije tisuće godina. Nisu dali narodu da ide u crkvu niti da se prekrste. na zabitnim i skrovitim mjestima. godine. strepeći svakoga trenutka da će doći Turci i sasjeći ih. Hrvati katolici stoljećima su se morali potajno okupljati na zvuk roga. Kada su pak vrlo rijetko. Ono malo puka što bi ostalo živjeti na pradjedovskim ognjištima. Branila im se vjera i pivanje vjerskih i hrvatskih pjesama.

Jedno od takvih skrovišta bješe stara ledina u brdu koja se zvala Bristovica. Kad ih nađoše.902 Hrvata i 38. Hrvatska književnost Bosne i Hercegovine u 100 djela.000 muslimana.koji su bili čvrsti u svojoj vjeri. 80 000 – 90 000 krivovjernika i 30 000 Srba pravoslavaca. tada bi bilo 205.93 %).068 hrvatskih kršćanskih kuća (u 1. onda je bilo 130. Kad je se biskup vraćao kući. 5. Prema turskom defteru iz 1489. zove se Biskupov dolac. str.000 Hrvata i do 20.332 kuće bile su udovice. Muslimanskih je kuća iste godine bilo 4. Ako je bilo prosječno 8 članova u obitelji.348 bile su neudate. odnosno neoženjeni). unatoč tom. Tuden je jedne godine biskup došo dilit krizmu. odnosno neudate). a u 4. drama i mikrostrukture.192 PRELASCI NA ISLAM Već je kazano da je u trenutku pada pod osmansku vlast u Bosni i Hercegovini bilo 750 000 Hrvata katolika. Danas je na tom mjestu podignut spomenik i mali oltar od kamena i jednom godišnje se održi velika misa u čast jake vjere našeg naroda koji nije poklekao ni pod velikim najezdama turskog 191 naroda.698 kršćana (80. MISNI DOLAC Na Midenoj u Plandešiću se govorila misa. Ako se pretpostavi da je u jednoj kući bilo 5 osoba. Tim brojem nije obuhvaćena Hercegovina niti Zvornički sandžakat.773 muslimana (19. knj.248 muslimana. 192 Isto. Sarajevo 2005. Turci ga prisritnu i ubiju i njega i pratra š njim.000 stanovnika. Tu je se narod i pratar krijo od Turaka. gdje je moglo biti 160. MH. koje su učili kršćanstvu ne želeć da se pokolebaju i padnu pod turski režim. na kraju 15. godine na islam je u Bosni bilo prešlo 38. Usađivali su tako svoju vjeru svojoj dici. U Bosni je te godine (1489) bilo 24. zove se Misni dolac.07 %) i 24. Tu. 124. di je se misa govorila. poubijaše dosta našeg naroda. stoljeća u čitavoj je Bosni moglo biti 360. 191 372 .485 (u 2. Tu su se sastajali i pripovijedali Božiju riječ sve dok to Turci otkriše. sastajali i održavali misu. Toji dolac. HKD Napredak.000 bili su neoženjeni. Dakle. str. jer je u tim krajevima kasnije počela islamizacija. di su ga ubili.000 Hrvata i 55. 124.000 Hrvatska usmena književnost Bosne i Hercegovine: proza. priredio Marko Dragić.

O ugledu i moći begova Kopčića svjedoči i njihov grb. i onda dođe oni redov. godine. i tako redom ga otimala veća šarža.muslimana.Ja sam ga ufatio. otme ga od ovoga. Taj grb kojemu su podloga crveno-bijeli kvadrati. str. Kalendar 1991. 83.1542. dođe caru i kaže: . što sam otkinuo od dolame! 193 Dobri pastir. A car pita kralja: . st. i ovi Kopčić bio pozvat u vojsku. dok ga od paše otme onaj vojskovođa.i reče Kopčiću: Daj mi skut. ko ga je ufatio. a umro je 1541.-84.Je li te ovi ufatio? – Kralj njemu: . patišahu. stoljeća “imali vrlo ugledno mjesto među turskom vlastelom u Bosni”.To čuvaj. godine. Jedna talijanska kronika u to vrijeme spominje Džafer-bega Kopčića koji je bio poslanik kod Mlečana. I dođe jedan ko kazat ćemo kaplar. istaknuvši se vanrednim junaštvom na bojnom polju. koji ga je ufatio: .Nije nijedan. neka dođe caru. što je uhvatio kneza Rakocija i živa ga doveo sultanu Sulejmanu II. zapisao predaju prema kojoj je beg Kopčić doselio u Ramu “za vrijeme turskih navala na Ugarsku 1525. Potomci mu vele da je tada bio vojskovođa. stoljeća u Bosni na islam nije prešlo više od 13 % stanovništva. a kralj kaže: . U ratišću došlo je do ruke ovome Kopčiću da ufati ovoga kralja. (priredio dr.Ko te je ufatio? Je li ovaj?Nije. 373 . Alija Ćatić je početkom 20.Ja mislim da jest.193 BEGOVI KOPČIĆI Kopčići su prije turskoga osvojenja Bosne i Hercegovine bili katolici. Sarajevo 1990. – Dođe podnarednik pa otme od kaplara. odriže od nje komad i dadne ovome. – Onda car pusti telala u vojsku. Prema povijesnim izvorima begovi su Kopčići već u prvoj polovici 16. svjedoči o njihovom hrvatskom podrijetlu. Prema tome sa sigurnošću možemo ustvrditi kako do konca 15. To tvrdi i Andrija Kačić Miošić u Razgovoru ugodnomu naroda slovinskoga “Kopčići od Rame sada su Turci”. . Opet pusti car telala u vojsku. i oni svi po jedan dolazili.” Više je kazivača koji i danas pripovijedaju o begovima Kopčićima: Nekaki car ratovo. Ljubo Lucić). Car pita ovog kralja: . pa narednik od podnarednika. koji ga otimali. A oni kralj kaže: Pričekajde. to će ti valjat. Uzme dolamu svoju.

Kad je došo u Varvaru selo. JAZU. . On je iz torbe kruv baco za biljeg a za njim ko đendari išli i graničili. išći drugo.A on kaže: .Šta oćeš. a konju vode dat. nego su neki radije ostavljali svoju djedovinu i bježali u susjedne kršćanske zemlje. On prije Livno. a ona će: Umornu junaku ljuta mlika i leć u lad ispor oraja. što je htio.194 I sada je na tome mjestu turbe. Što ja obletim na Mlikoti. D. 40.Budalo. Kaže mu sultan: . da iđu za njim kud god on iđe. . 195 Usp. Njegov grb nalazi se u Siembacherovu Wappenbuchu IV.Ništa nego to. što ćeš letiti. 1923. godine zapisala Marija Musić po kazivanju Marka Papića. Kovačević. Zagreb. a u Rami je do naših dana sačuvana izreka Oblazi ko Kopčić oko Duvna.. Jednu ženu upita šta bi bilo dobro umornu junaku i umornu konju. Duvno. Onda umru obojica. 1933.Ja vala ne ću ništa. nego mi podaj zemlje. str. D. metne ga na dolamu. a konju vode koliko oće. ABTH Nürnberg 1899.Evo. Sazidaju mu turbe izmeju Varvare i Rumboka koje niko nije srušijo ni u ovom sada ratu. da ne iđe preko one zemlje. U tome je djelu i grb bosanskih Kopčića Predaju je 2006. a car dao nalog.” U ožujku 2001. šta on radi.Ovaj izvadi onaj skut. knjiga XXIX. djev. a konju dade vode koliko oće. a težaci ga odbijali. Zagreb. godine spominje u Topuskom u Hrvatskoj. što ćeš letiti. 2006. Ante Šimčik. da ti dadnem? . da je moje. FF Mostar. rođ..195 Međutim. Rkp. I on konja napoji vodom i napije se kisela mlika i padnu obadva. Zbornik za narodni život i običaje južnih Slavena. .. A baba mu kaže: . ovaj me je ufatio. di se kosilo i kupilo žito. a kazala Mara Rajič iz Jablanice. što je lik umornu čoviku i konju. ovaj uzo konja.Čovjeku umornu lik je kisela mlika.. Rumboke. često se događalo za vrijeme turskih osvajanja da svi članovi neke obitelji nisu primali islam.pošto je ona znala. Izmeju Varvare i Rumboka stane da se odmori. babu pito. išći drugo. 194 374 . godine u Vedašiću kod Tomislavgrada. On se napije ljuta mlika i legne u lad ispor oraja.Onda car pita ovoga: . – Onda mu car dadne. BD 13. Begovi Kopčići. (I danas se pripovijeda predaja: “Begu Kopčiću obećali dati onoliko zemlje koliko za dan s konjem prije. zapisala je Vinka Krezić. koji je devet godina mliko dojio. Rkp. rođen je 1936. patišahu. . I onda dođe u Kopčić i preko planine u Duvno. FF Mostar. slaže se. sv. što oćeš. u Rumbocima u Rami. Takav je bio i Andrijaš Kopčić od Pokupja koji se 1566. studentica kroatistike u Mostaru. što ću ja na mome Mlikoti obletiti za dvaes četiri sata. 1. 2001.

Zagreb. II. godine. Brzo je napredovao u osmanskoj vojsci pa je okrutno gušio pobune protiv reforme Porte (u Srbiji. u Vukovaru..) sagraditi kamenu ćupriju u Višegradu. Bio je admiral osmanske mornarice (od 1546. u Carigradu kao žrtva urote. Sudanu. 196 197 Sokolović. Hrvatski leksikon sv.. Mehmed-paša. Albaniji. 8.). pa je ubijen 1579. st. Obnovio je tursku flotu. Kurdistanu. 1806. Planirao je prokopavanje Sueskog kanala. Jedna obitelj Kopčića nalazila se početkom 20. Bošnjaci i Hercegovci u Turskoj carevini (Zagreb. Dok je on bio vezir. Gotovo je samostalno upravljao Carstvom. Zagreb.196 OMER PAŠA LATAS Omer-paša Latas. 1871. a na Pelješcu i sada živi obitelj Kopčića.). osmanlijskom državniku i vojskovođi. Pred kraj života je pao u nemilost.). U Bosni je krvavo ugušio bunu bosanskih feudalaca pogubivši njihovog vođu Ali-pašu. na Drini. str. Dao je (1571. uništenu kod Lepanta.po rukopisu Korjenića-Neorića od 1595. pa ih je i zbog toga 52 okrutno smaknuo.) piše o mnogobrojnim Hrvatima koji su odvedeni i islamizirani te su potom postigli blistavu karijeru. 1931. Proslavio se u mnogim ratovima (Austro-turskom. str. Posebno mjesto među njima pripada Mehmed-paši Sokoloviću.. Promicao je književnost i umjetnost. Mezopotamiji i dr. pjevanju svoje Velepiesni među slavnim obiteljima slovinskim spominje i Vladislava Kopčića. Mihajlo. podrijetlom Srbin. IX. II. 1997. godine u Sokolovićima kod Višegrada.. 449. a hrvatski jezik je bio jedan od službenih. sv. – 62. u Moslavini ima Kopčića brijeg. Hrvatski leksikon. – Carigrad. Školovao se u Gospiću i Banjoj Luci gdje prelazi na islam i odlazi u Carigrad. 1551. IV.. Kavanjin u 12.197 Predaja kazuje kako su begovi Omera-pašu potajno zvali Vlaše. Sredozemlju itd. 1997. te veliki vezir (od 1565. rođenom 1506. (Jasenica kraj Plaškog 24. 18. Odveden je s drugom kršćanskom djecom (danak u krvi) u Drinopolje.). MEHMED PAŠA SOKOLOVIĆ Safvet-beg Bašagić u svojoj knjizi Znameniti Hrvati. beglerbeg Rumelije (od 1549. na Porti je bilo mnogo Hrvata.). 375 . u Perziji.

opet upita: Dobar veče. Tako i uradi Frano. Došavši u avliju Kneževićevu gdje se kuvala srnetina. Paša će Frani: Bil’ ja mog’o dobit’ baška odaju? Frano se začudi zahtjevima prosjakovim. al’ ne uporedo sa mnom. Kad’ je izašao iz sobe. dobri ljudi! Dobar veče. Ujutro Frano prosjaku donese doručak. odakle si putniče? On ne odgovori. a ovaj već bio skino prljavu odjeću. ljeskov šćap u ruku i pjehane po Bosni. brže bolje reče: Lez’ kujo i dosad su noćali i sad će! Tako u kuću prime samog Omer-pašu Latasa i ne znajući da je to on. nego zapita: Morel’ se gdje noćit? Na to će oni: Slabo ćeš naći neg’ u Knežića! Hvala dobri ljudi. vrati mu ključ i reče: Ispod jastuka ti je bakšiš (poklon) za konak! Zahvali se još jednom i krene dalje. upravo onda kada je Omer Paša Latas posjetio Vareš da bi se uvjerio o prilikama u svom pašaluku. Došli su do Droškovca i prosjak se mane. dodijali su mi cigani po kući. morel’ se ovdje prinoćit? Frane Grgića žena odgovori: Nemere. u Matijevićima kao i u čitavoj Bosni dojadile narodu sve te daće i nameti pa oni zatrliše trlu. Dođe to do Omer-paše Latasa. jer iako nije znao da je to sam Omer-paša Latas. ovaj se zahvali i ključ od odaje sebi stavi za pas. kad’ ovaj opet traži ključ od odaje i štošta iz lonca za večeru jer je kako kaže pješe došo iz Tuzle. al’ ne smije ništa prozboriti. a on čohu na sebi nosi. Obuče on čađavu i prljavu odjeću. ali šutke ga odvede u sobu.O Omer-paši Latasu u Varešu pripovijedaju: Sada ću ispričati jednu zanimljivost koja se dogodila čukundjedu mojih prvih susjeda. nije imao dovoljno hrabrosti odbiti prosjakove naredbe. Donese mu Frano večeru. točnije Frani Grgiću. reče on i krene dalje. pa on odluči da se preobuče u prosjaka i zađe po Bosni da vidi zašto se to raja buni. Grgićima (koji su potomci kneza Andrije pa ih i sada zovu Knežićima). a Frani naredi: Pratićeš’ me do izlaza iz Vareša. U Varešu. jer su toga dana bili u lovu. Tako i bi. Frano se ne može čudu načudit’. Od Tuzle dođe u Vareš do Janjušića kuće gdje sretne neke ljude i pozdravi: Dobar veče. preda mu ključ. on će svojoj ženi: Ti kažeš cigan. U tom trenutku iz kuće izađe Frano i čuvši ženine riječi. Frano se vrati kući i 376 . kad ono na njemu čoha i kadifa.

kad ono bakšiša da se jedan čitav čifluk (imanje) more kupit. Zbog takvih zločina “mladići su se dosjetili. godine u Kraljevoj Sutjesci. pogleda pod jastuk. Čak je i to jedno vrijeme bilo dok se naši nisu snašli pa se jedan đuvegija (mladoženja) obuko u ženske aljine i nije dao svoju ženu. hajde svi ćemo se skupa jedan dan oženit. Frano Grgiću? Znam svijetli paša. Poslije nekoliko godina došao je poziv svima da se po cijelom pašaluku mora prijaviti oružje a tako i Frani. morala je mlada ići prvo spavati s tim njiovim starišinom. Isti se ne smije javiti. FF Mostar 2001. Rozalije Grgić i Tonia Petkovića.198 (Vareš) PRAVO PRVE BRAČNE NOĆI I DRUGI TURSKI ZULUMI Mnogi su mi kazivači diljem Bosne i Hercegovne pričali kako su Hrvatice morale prvu bračnu noć provesti s agom (turski dostojanstvenik) ili begom. Jedan je tako lego s agom i probo ga je nožom. Izađe delija pašin pred narod i pita za Franu Grgića.”199 Mnogo je Hrvatica tako ostajalo trudno te su tu djecu rađale u braku sa svojim mužem. Anice Grgić. poče zafrkavati babu: Mal’ ja glavu ne izgubi zbog tvog jezika. Neki su mi kazivači navodili takve primjere. toliko i nosi! Frano se brzo zahvali i izađe. Frano se ne može čudu načuditi i samo izusti: Ako ću stradat. ali delija jače viknu i Frani ne preosta ništa drugo nego da se javi: Ja sam! Delija ga zdrpi pod ruku i reče: Traži te paša! Odvede ga pred pašu koji Franu upita: Znaš li ti mene. vrata se otvoriše i uđe delija. Paša mu reče: Ovog mi prijatelja odvedi na moj ručak u aščinicu! Kada je jeo. Katarina Pejčinović. po kazivanju Jelene Rodić. a tek onda svome mladoženji. Kada je stigao već je bilo puno naroda. Rkp. stradat ću zbog ženina jezika! Paša plesnu triput rukama.odmah ode u sobu. Ali znaš li me odnekle drugo? Ja sam onaj prosjak što si mu ti dopustio noćit kod sebe. “Kad su se naši momci ženili. delija ga vrati pred pašu koji mu reče: Evo ti mazabata (dozvola) koliko god možeš ponijeti oružja. znam. Tako su se naši ljudi snašli. On opremi konja i u Sarajevo. 198 377 . valjda se zvao aga. pa ko strada – strada. Kada se vratio kući. I odatle polazi predanje o Zapisala 2001. u Varešu studentica kroatistike Pedagoškoga fakulteta u Mostaru. 199 Zapisao sam u lipnju 1995.

godine. Kazivači su mi rekli kako se taj običaj zadržao sve do 1963. Il' se bacit u vodu mutnu. djev.) kazala kako je 1940. knj. Pranjić. Vido on da su Turci navalili i odluči on skriti 'ćeri od Turčina u podzemne kanale. tako u tim mračnim tunelima danima. FF Mostar. kada se ona vjenčala. Kazivač Ivan Aljinović mi je kazao kako su 1941. oće. „ Bjež'te cure eno i' u gradu. il' se Turku u ruke dat? Baciše se tako sirotice dvije. Turci su vazda vodili hrvatske djevojke na Hum i tamo ih silovali i maltretirali. općina Dobretići (Pougarje). Taj se kamen zove Djevojačka suza. Bjež'te ako Boga znate!“ Izbezumljene cure pođoše prema izlazu ćaću tražit kad i' na vratima dočeka Turčin. Skrivale se one sirotice. kap po kap. 5.”200 DVIJE SIROTICE Za vrijeme Turskih prodiranja bio u Jajcu jedan čoek koji je imo dvije 'ćeri. Oće Turčin da i' siluje.zajedničkim svadbama u našem kraju. siluju. Sarajevo 2005. priredio Marko Dragić. koja nije dala na se pa je pobjegla. Nije im ćaća dao ni sunca vidit a ni miseca. godine u jednom danu vjenčana 53 para.201 DJEVOJAČKA SUZA To je bilo za vrime turske vlasti. Tijelo svoje vodi dadoše.-1991. Iste sam predaje slušao i u drugim krajevima u BiH. 139. D.-65. Hrvatska književnost Bosne i Hercegovine u 100 knjiga. katakombe. 378 . drama i mikrostrukture. Bježuć i trčuć pala je priko jednog kamena i upala u provaliju gdje je poginula. u Rami bilo 16 vjenčanja. kazala je Manda Crnogorac. ruše i pale. Od tada do danas s tojeg kamena teče voda. već im je dolazio i obavještavo ih kakvo je stanje. Rkp. Jednom tako umjesto ćaće uleti jedan mladić i reče. kolju. Tako mi je moja pokojna majka Cvita Dragić (1922. Bore se sirotice te se otrgnu i pođu bježat kroz katakombe. a provalija u kojoj je poginula zove se Djevojačka draga. Bila je jedna djevojka. 201 Katici Lozić Radielović 2007. 202 Hrvatska usmena književnost Bosne i Hercegovine: proza. godine u selu Brnjići. a one ne daju. Dođoše tako do kraja jednog od tunela gdje ugledaše mutnu Plivu. rođena je 1935. MH. g. str. HKD Napredak. Znalo se za jedan dan vinčat po 60 parova.202 200 Također sam zapisao istoga dana u Kraljevoj Sutjesci. godine. S dva sina živi u Jajcu. 2007.

2004. Među radnicima je nastala pometnja jer je kamen bio tvrd i nisu nikako mogli ga pribit. u Biteliću kod Sinja 2004. godine). djev. a dočekala ji neka jača sila i poubijala svatove i Anku odvela. str.203 (Bitelić kod Sinja) MARINA PEĆINA Oko dvanaest kilometara niz dolinu kraj Rame radnici cara Franca Jozipa su probijali put prema Mostaru. Kad je čuo car Jozip tu njenu priču od svoi radnika. Na nju i njenu djecu se namirili turski odmetnici te nju i sinove pobiju i bace ih u kanjon Rame. da ju je majka plačući dozivala sve do svoje smrti. 6. sv. 336. prozvalo se imenom Mojanaka. studentici Filozofskoga fakulteta u Splitu. FF Split. Mojanka je misto na Kukuzovcu. ali jadna Mare nije ostala živa. jer tada nije bilo razni čuda ko sad već se radilo klinima i rukama. 203 379 . A to se zove Mojanka što je nekad bila divojka Anka koju su svatovi vodili. Za Anku se ne zna šta je od nje bilo. cesta se mora probit za Mostar i more. na početku tog brda. 140. Franc Jozip nije tio prominit svoju odluku i reko im je: ako more kila zlata odbit kilu kamena. išla po Mojanki i tražila Anku među mrtvima i žalila je: “Anka moja. str. kazala Ivani Grandić. a da se Anka strmoglavila u jamu bezdanku. ali se ne smi dirat pećina. također. on im je naredio da ne ruše tu pećinu vego da je zaobiđu. Rkp. nalazila se pećina u kojoj je stanovala neka sirota Mara sa svoja dva sina i tude se ona krila od Turaka koji su joj ubili čovika na njezine oči.204 (Gračanica.) 204 Isto. Odmah do vode. a mater njezina kad je za to čula. Neki kazivači pripovijedaju da su svatove poubijali Turci. Predaju navodi i Maja Bošković-Stulli (1997. 1919. Rama) Ana Buljan. str. Uz veliki jad su probili tu cestu. jadna tvoja majka! I po tomu događaju i kako je ona žalila nadjelo se ime.MOJANKA Narod u sinjskom kraju i danas pripovijeda potresni kronikat o nastanku lokaliteta Mojanka. 11. kad se iđe iz Sinja prema Splitu na desnu ruku. Pripovijeda se. moja Anka. g. Bogdan (rođ.

Kad su turski svatovi došli blizu kuće. a niko ne zna te uzeše oružje i pobiše svu čeljad. str.206 (Gornji Vakuf – Uskoplje) DIVA GRABOVČEVA Najčuveniju ramsku predaju o Divi Grabovčevoj majke pričaju svojim kćerkama kad treba da postanu cure. kolovoza) služeći svetu misu. 206 Hrvatska usmena književnost Bosne i Hercegovine: proza. rkp. Kad su Turci došli u kuću. godine u Rakitnu. a u naše vrijeme i tisuće hodočasnika iz Bosne i Hercegovine i Hrvatske. pitali su di je. Ćiro Truhelka otvorio je Divin grob i ustvrdio da tu zaista leže kosti mlade djevojke. po kazivanju tamošnjih mještana. Utvrđeno je da je prije oko 150 godina u Varvari zaista živjela djevojka po imenu Diva. MH. Anica ih ugleda i pobiže na druga vrata te ode do stine podno Kalina i baci se odozgora. 1994. Grob je ograđen i njemu mnoštvo vjernika sa svojim svećenicima hodočasti na blagdan Svetoga Roka (16. 205 380 . Više od 150 godina na obljetnicu njezine pogibije mlade djevojke. Tako ti je bila dobra i lipa divojka Anica. ali i stariji ljudi. Hrvatska književnost Bosne i Hercegovine u 100 knjiga. Predaja kaže kako su djevojku Katu Turci rastrgali konjima prije dvjesto godina jer je branila svoju katoličku vjeru i nevinost. a Anice nije bilo. morala je poć za njega i protiv svoje volje ili bi bila mrtva. stoljeća dr. Nju je zabegeniso turski beg i jednog dana skupi svatove pa dođe po divojku. kći jedinica Luke i Luce Grbavac. 139. Sarajevo 2005. Vl. Anicinog oca svezaše konju za rep. 5. Ako bi beg koju zabegeniso. odvedoše ga i obisiše. priredio Marko Dragić. drama i mikrostrukture.KATIN GREB U Rakitnu kod Posušja nalazi se Katin greb.205 ANICA IZ USKOPLJA Za vrime turske kod nas cure se nisu smile udat za koga su one tile. knj. Ta je predaja potkrijepljena i povijesnim činjenicama. HKD Napredak. prve Predaju sam zapisao 1994. Početkom 20.

već istina. zagledo ti se u nju beg. ali džaba. ko ni ona. Prosvitli ga Bog da zna kako je zlo zlo. A šta ćeš! Fala Bogu. Diš ženit. Živila ti u Varvari lipa cura. pripala se jadna. draga. legenda nije. pa tako. diki cile Rame. E! Pokopali Divu di je i umrla. dušo moja. pa će je on sakrit. nekog kuma Turčina. Tako ti našu Divu snaje nevolja. Jadna Diva kad ga ugleda biž. oće da je ženi. Od tad ti mlade cure iđu gori na zavit. Diva umrla. Turci su ti onda bili ovde. beg izvadi nož i s njim u Divu. pametno čeljade. Moj sinko. Kad je vidio šta je uradio. Ali on oće pa oće. Eto tako lipa da su svi momci oblićali oko nje. pa rađe u smrt nego Turčinu. Turci kažu i znaš kako je i svak bi volio sebi neg drugome. Vidili ti Divu drugi seljaci. ali džaba. kako su meni moji pričali. ne zna šta bi. sinko. ma šta lipa. jadna ti majka. Ali zli duša ima svagdi. Našo je kako čuva ovce. Nego. Znaš. da i Bog pomogne 381 . Eee. ali pošten čovik. Tako Luka i uradi. Pripala se jadna Diva.nedjelje u srpnju hodočaste na Divin grob na lokalitetu Kedžara na planini Vranu. beg put pod noge. Probode kum njega baš ko on jadno dite. opet ja ode od naše priče). Mučenica Diva Grabovčeva postala je simbol djevičanstva. već je bilo kasno. fala Bogu. Zagledo ti se u nju i turski beg. Stigne je ufatit. živa istina. Pa. I da je bogdo svaka cura taka. pa ko god ga napravio. Nego. kažu. E vako ti je to bilo. lipše nije bilo. a ovaj ti je popadne i odvede u Vran. godine idu. Moli ćaću da je ne da. a jadni ćaća ne zna šta bi. ali srićom čista i neiskvarena. i put pod noge pa u Vran. I krene ti kum za begom i ufati ga. Turčin ili Vlah. Jesu li dobili. to znaš. (Ne znam ti ja. Mlati Diva i rukama i nogama da se ubrani. a jadno dite se brani. Je bio Turčin. ali beg brži. A imo ti Luka. nikad veće žalosti nisi vidio u Rami. A Diva se zvala. Znaš kako ti je. di će katolička cura za Turčina. na Kedžaru. On ti se zvao Arslanaga. kako mu je bilo ime. ali i simbol cijele Rame. Beg oće pa oće. na Kedžari. i vidi. pa poletili begu ne će li dobit štogod od njega. Kad joj više ništa nije mogo. kaže ti on našem Luki da on njemu dadne svoju Divu. Biž! Kad je stigo kum Arslanaga. Ona jadno dite. i u planini. Ja ti mogu ispričat ako oćeš. a od ove dobi čovik ne postaje pametniji. ne znam! Ali tako ti je beg znao di je sada Diva. Oblićali oni. I et to ti je priča o našoj Divi. tako je bilo ime Divinom ćaći. Čuvala ti Diva gori ovce kumove i mislilo jadno dite da je pobigla begu.

Tu je. drama i mikrostrukture.da budu ko ona. a ljudi toga prezimena i danas ima u Stražbenici. i bacili sve komade tila u jezero. pastirica Iva pala žrtvom u obrani svojega djevičanstva od divljega nasrtaja. dakle. knj. Ante Lozića. priredio Marko Dragić. Hrvatska usmena književnost Bosne i Hercegovine: proza. Sarajevo 2005. 1762. kupreška je Marija Goretti 150 godina prije te svetice radije izgubila život nego djevičanstvo. 207 382 . 237. Hrvatska književnost Bosne i Hercegovine u 100 knjiga. Dakle. S kupreške visoravni. dao Bog. povijesna osoba. po predaji. uz sami okrajak šume Plazenice.208 Iva je. 1866. proklete krvopije. kod koga su paše kupreške isikli živu na komade Katu ćer pok. na vezira protiv kliškog muselima.”209 Otada se to jezero zove Katino jezero. jasnim je dokazom kako je poginula mučeničkom smrću. pod planinom Grguljačom. II. gdje su doselili iz Duvna (Tomislavgrada). 1816. izdanje RKT Župni ured Otinovci-Kupres 1994. što je poginula”. Činjenica da joj se više od 200 godina čuva uspomena i hodočasti na grob. jer mu je pobjegao fratar na kojega je mislio svaliti krivicu kako bi ga oglobio. HKD Napredak. 5. Dr.. E. GROB KATE LOZIĆ Fra Grgo Lozić u svojemu Adnotationes variae A. Rama) IVIN GROB “Ivin grob” je u osami iznad sela Ratkovina. dao Bog! Kod nas se priča da je bila od ovi naši Grbavaca iz Šlimca. koji “goni kuprešku raju radi neke Ivke. str. ali tko će ti znati. što nije hotila poturčiti se divojka glavna god. moga rođaka. jer u vrime bašaluka glavne cure turčili bi na silu. str. 208 Miroslav Džaja – Krunoslav Draganović. nešto sjeveroistočno ispod “Malih vrata”. MH. Ova se djevojka prezivala Romić. 144-145. spominje i “jezero više Osmanlija.207 (Šlimac. 217. Matasović bilježi pritužbu (arzeol) kršćana god. str. 209 Isto.

D. Kažu da u selu Divičani postoji isto tako mjesto gdje su nekad stradali pa se sad tu nalaze kamenja koja su sveta. koje se od njega tako i prozva. 5964. ako li ne. Jedna se mlada nije dala.. Sarajevo 1870. nakiti sitan ferman. i posvoji ovo mjesto. odabra drugo. I dan danas postoje kameni grobovi koji svjedoče o tome. a ona mu pravo kaza. g. glavni svat je izvukao sablju i osjeko begu glavu. iz susjednog sela u selo Barevu. Ljiljanku jednom uhvate Turci i caru na dar dadu. Franjevački provincijal i bosanski biskup fra Marko Dobretić podigao je 1773. selo Barevo kod Jajca) Rkp. 211 Zapisao sam u Mostaru 2000. kazala je Marija Crnoja (rođena 1938. Nakon toga počeli su se Hrvati ponovno naseljavati u Mostar i njegovu okolicu. IV. Na spomeniku piše da je Dobreta umro 1472.KAMENI SVATOVI U BAREVU Za vrijeme Turaka.210 DJEVOJKA UBILA AGU Za vrijeme turske vlasti svaka mlada djevojka je morala leć s agom prije nego s mladoženjom. str. Turci su tražili svoj danak za bega na pravo prve bračne noći po njihovom zakonu. koliko može na konju za dan obaći. opremi hitra Tatarina. sv.212 Katici Lozić Radielović 2007. Bosanski prijatelj. Mlada ga je ubila na Lučkom mostu i vratila se pješke u Dobriće. Selo Dobretići “baštini ime od srednjovjekovne bosanske vlastelinske 210 383 . jer ni jedna mlada nije više morala leć s agom. rkp. godine spomenik na grobu Stjepana Dobrete. Sjećanje na Dobretu živi i nakon pola tisućljeća u predaji i imenu sela. vraćali su se svatovi. FF Mostar 2007. koji po naputku Ljiljankinu brzo nađe starca ćoru (Dobreju) i izruči mu milost carsku. godine. daje mu vezirluk.211 (Mostar) DOBRETIĆI Dobreja je imao kćeri Ljiljanku i Katku. Dobreja. Vidjevši šta se sprema. U većini slučajeva veća klizanja tla. i on hotijući je razveseliti. Došlo je do sukoba svatova i begovih podanika u kojem se stradali mlada i mladoženja i kumovi. godine. ako se poturči. Vl. kao pravi katolik. Svakim diranjem tih grobova nastala bi neka prirodna katastrofa na području Bareva. 2000. već je zovnula agu da iđu u Mostar. godine doživjevši 98 ljeta. Listovi o Bosni. Aga je pristo. Car je upita za roditelje. 212 Ivan Franjo Jukić.

drama i mikrostrukture. godine prozvaše Zubovićima. onom ono. dobro pomognuta stvarnim povijesnim osnovama. (Karaula. pa sve oni izmećari išli. i kad se vratio poruči kumu da zakolje nikoliko janjaci i pripravi ručak. on je sa sobom vodio tri izmećara. Sultan. da će oni doći i dati mu tapije. Još živa predaja. koji se 1852. onom ono. a Emin priuzme zemlju i od 213 onda se nazvalo Eminovo. knj. a njima ama baš ništa. a makar da su se ljudi iskupili. pripovijeda kako je padom Bosne u Osmanlijske ruke 1463. a gledali kako paša dili onom ono. Ilija zgotovi i sve naredi kako mu je kum poručio. Stjepan Dobreta i umro.. Juri pripadoše Dobretići. naprimjer). priredio Marko Dragić. godine zarobljeno i u Carigrad odvedeno oko 30. umekšan umiljavanjima svoje robinje. te pošto jili. proživjevši dug i mukotrpan život s više obiteljskih tragedija (gubitak dviju kćeri. kadija na Iliju: kada se je on dobavio turske zemlje i kako smi orat tursko i osudi ga na višala. te to i on ponese kumu stare tapije i dadne da mu promine i donese nove. Ilija začuje da mu se kum sprema po tapije. Među njima je bila i Ljiljana. U sultanovu haremu zamolila je sultana za pomoć. te postavljo i dilio na agaluke. da te i mi moremo spomenuti!” Paša mu dade sve selo i polje pod selom. Borme. (Tomislavgrad) obitelji Dobretića. kad su stigli u Duvno reče Ilija: “Amo. 5. a zemlju dade Eminu. lijepa kćerka Stjepana Dobrete. M. naređuje da se izda ferman (dozvola) kojom se Stjepanu Dobreti daruje vlastelinstvo prije nazivano Zapadne Vrhovine. 1991. str. 131. Emin uzme. Iliju obise. Tu je. pokraj stijene na kojoj je u vrijeme prognanstva nalazio utočište. kad su izišli iz džamije. Daj i nama štogod. s kojim se dobro pazio. Oko podne. u to vrime počele izlazit neke nove tapije na zemlju. Ilija radio i upravljao svojom zemljom. krene Emin kumu i povede kadiju i nikoliko ljudi. Ele.” Poslije Drugoga svjetskog rata neki neodgovorni državni činovnik prozvao je to mjesto Dobratići. a nama ništa. Boji Bojtačići a Vlatku Vlatkovići.” Poslije smrti starine Dobrete razdijeliše njegovi sinovi golemo imanje. a i ozenđiko ne triba ti pitat. ele ti onaj Emin pođe u Carigrad da izvadi na svoju zemlju tapije. Pavi Pavlovići. ono sve što seže do duvanjski podvorica i jaučerica. MH. Emin prišaplje nešto kadiji. Sarajevo 2005.000 bosanske mladeži. HKD Napredak. 384 . dragi paša.) 213 Hrvatska usmena književnost Bosne i Hercegovine: proza. Ukopan je u selu Zapeće. Hrvatska književnost Bosne i Hercegovine u 100 knjiga. te i danas. Kad je neki paša išo i prigledo sela i gradove sultanove.EMINOVO SELO Eminovo selo se po starini zvalo Ilijino dobro. eto ti sve diliš onom ono. Jednom se skumi s nekim Eminom Korićan.

” Dok je silazila doli. stala. Neki čovik iz sela napravi križ i stavi ga na greb. Spusti sina na zemlju i zagleda se u nj. Vezir reče: „Iđi doli i vodi ga kući. Ona je uspila pobići i trčala je priko polja i brda koje su nazvali Poganac pa sve do jednog sela. pravi ajduk. ali i zbog toga što ništa tursko nije moglo opstati u Novoselu. a njoj srce puče. Kad je skupila sve. koje su zbog njenog bijega. osvojijo je konak. Isto. 132. Undan toji vezir poručijo njegovoj materi da donese pune bisage dukata i dat će joj sina. str. Toji sluga vezirov otvori joj vrata. I konj vidi da nema gospodara. Jer je ugibala turska stoka. Otišao je i legao u ambar umjesto nje. naišao je na muškarca koji ga je zboo nožem. odrizali mu glavu. / u srid sela Bukovica. ali zamalo dođe sebi. Nesritna žena počela prosit po selima od ljudi i od rodbine. sva skapala od gladi. Došla prid vezira.ZLOSELA Godinama poznato ime Novoselo izgubilo je svoju tradiciju kad je za vrijeme Turaka. Ali beg ju je uhvatio i vratio nazad. Žalosna djevojka je tu naišla na nekog dobrodušnog bega koji se dogovorio s njom. a ona gleda di je. uroda nisu imali. Zbog ovoga događaja. Krenula ona pokopat ga na svojoj zemlji. / zakukala kono sina kukavica. Uze svoje dite i stavi ga na konja alata. nije ni znala šta je čeka. i rukom pokazuje na bisage.215 (Tomislavgrad) 214 215 Isto. str. Turci ga uvatili i odveli u Travnik. nazvali Kukavice. Poleti tamo i ugleda mrtva sina. a i zato što je beg 214 ubio drugog bega zbog katolkinje. Ima i sad pisma: Zakukala majka Letarića Marka. 137. Kad je došla u Bukovicu. Skamenila se ona jadna. Marko je bijo kršan momak. Ugleda di se nešto u ćošku skupilo pokriveno nekakvom rutom. Alat zarza. oni su mu dali ime Zlosela. Ljudi se skupili i pokopali ji. 385 . jedna djevojka odbila spavati sa turskim begom. I danas se Zlosela tako zovu. pođe u Travnik. Kad je došao beg da spava sa mladom. (Kupres) LETARIĆA GREBLJE U tom greblju je ukopan Marko Letarić s Lištice i njegova mater. Niko se više nikad tu nije ukopo.

s dana na dan sveđer jednako.216 Ta je predaja nadahnula Dinka Šimunovića da napiše pripovijest Kukavicu. str.-199. Šimunović je može biti predaju pročitao u Školskom vjesniku 1901.. Otac pak njegov imao je što i vidjeti.(…) K tome mlazu podzemne vode usječen je kameni puteljak. i moj babo. Kukavica. Također i danas golubovi i vrane ulaze u klisuru iz koje izvire Buna i dugo se ne vraćaju. 217 Dinko Šimunović. Vjerodostojno spominjanje puteljka koji vodi do vrela navodi na 216 Stjepan Štrodl-Srijemac. Pastir se izgovarao na vukove. naime. i zbilja ovaj bude zatečen gdje je baš bacio ovcu u rijeku. Sin je. svako pet-šest dana. jedan put mu osvanu crni petak! Aga potplatio nekoga da pazi na pastira. baci jednom svoju batinu u Zalomsku rijeku. u kojem je stolovao vladar Hercegovine. svaki dan zaklao po jednu ovcu i bacio je u Zalomsku rijeku. 197. herceg Stipan Vukčić Kosača. Tu zgodu obojica korisno upotrebiše.) napisao Kukavicu. Školski vjesnik. Dalmaciju i Hercegovinu za jedanaest dana. ovdje je uhvati pastirev otac koji je na Buni mlinar bio. a otac je dočekivao. a golubovi pećinari. Šimunović taj grad naziva Gradinom. Motivi i strukturalni elementi Kukavice u cijelosti odgovaraju navedenoj predaji. No. Zagreb 1965. Na ovo drugo upućuje Šimunovićev opis vrela: Orlovi krstaši vijali se povrh jezera i nestajali prema Gradini.. 457. o zalazu Sunca. Pripovijeda se da to nije prvobitno vrelo Bune. PSHK. a osamnaest godina kasnije (1919. Sarajevo 1901. kad je mjesto ovce ulovio mrtvoga sina. Na tome je vrelu otac čekajući ovnove dočekao obezglavljeno sinovo tijelo. a batina izbije u Blagaj. nego da ta rijeka izvire u Gatačkom polju te ponire i onda izvire u Blagaju. a tijelo baci u rijeku.217 Isti su prizori i danas iznad vrela Bune. str. VIII. Aga mu dade odrubiti glavu. Jedan pastir čuvajući ovce nekog age. vrane i druge ptice lepršali i krili se u pukotine hridi. Orlovi se pojave i nestanu prema Stjepan-gradu.VRELO BUNE Vrelo Bune po mnogima spada među deset najjačih u Europi. 386 . A može biti da je Šimunović boravio u Blagaju na vrelu Bune i sam čuo predaju. dok napokon agi ne udari u oči da mu stado sve manje biva. iđaše puteljkom na ono vrelo. Đački izlet u Bosnu.

Oni sliče na svoj kraj i imaju imena iz prirode. što ne isključuje mogućnost da je selo 218 219 Isto. Srna. Vrijeme najavljuje zlu kob koja će zadesiti njegove junake: (…) Najprije zagrmi.218 Priroda je tako najavila veliko zlo. R.220 (Megdan kod Livna) Brešići i danas žive na selu pod Tušnicom u okolici Livna. Selo se zove Megdan (što znači dvoboj). Šimunovićevi su likovi srasli s prirodom. U to prestade kiša i vjetar. sv. a mi to jače piljimo u ono podzemno vrelo. Kukavica svoju priču završava: “Amin. primjerice. sinko. pitu od zelja ili će ih sve poubijati.zaključak da je ondje Šimunović uistinu boravio. ali se plašili i opet orlovi krstaši. sve se više smrkava. 220 Ivana Brešić zapisala je u Megdanu kod Livna 2006. rkp. I Toma ti za pušku. Otac je uhvatio bezglavo Spasojevo tijelo. lijeva i grmi. Poslije toga svima bilo drago što su porazili Turke i odluče da se sad prozovu Brešićima za čast puški koja ih je spasila. a onda zarominja kiša. Golubovi pećinari i vrane smušeno lijetali povrh nas htijući se zakloniti u rupe one raspucane hridi. I tako ti dođu Turci u naše selo. odnio ga u kuću. Bilo je to u prvom misecu a došli oni u jedan sat u pol noći na Tomina vrata pa traže da im žene odma skuvaju zeljak. ali ništa vidjeti. ali se ne daj svakoj rđi!”219 KAKO SU MIKULIĆI POSTALI BREŠIĆI To je bilo još u vrijeme najezde Turaka. a ne čusmo huke velikih im krila jer pod nama još jače šumila i ključala voda. ali se snoćalo te vrelo postane crno. Toma je imo jednu pušku na kres(šta se napuni kresivom pa kad pukne sve odjekne) a ta se puška zvala Breša. Vl. str. godine. Muljika. A naši su pradjedovi bili rodom iz Imotskog i zvali smo se Mikulići. i pođi u miru Božjem. Taj puteljak i sada postoji. str. a Šimunović ih točno locira. Nije se vratio. A ko će dat zelje u prvom misecu? Ali. 2006. a i sve drugo potamni (…). Isto. kao i katolička i pravoslavna crkva. Grmi i lijeva. Beg ga je ubio. 387 . 206. pa izađe prid kuću i opali a Turci biž Bog te vidio! Svi pobigoše. kada su oni harali selima. 203. pokrio suknom i otišao osvetiti sina.

tj.222 Danijela Ančić zapisala je 2003. On je dokaz kako Turci nisu mogli podniti bogata kmeta pa su ga kažnjavali najokrutnijom smrću. iz Karlovca u Hrvatskoj. Peragin križ. 221 388 . Turci su poslije ručka nagradili Peragu tako da su mu opljačkali imanje i ubili sina jedinca. stoljeća.221 HADŽI-BEGOVI ZULUMI Razna su mučenja Osmanlije vršili nad kršćanskim svijetom. jedinstven u čitavom kraju. njegov brat Ali-paša naredio je da ga u Stocu ubiju. i danas tu postoje njive zvane Peraguše. Peraga je kaza da bi on bez muke i bez ičije pomoći moga primiti i daleko više gosta i da svi budu zadovoljni. Rkp. D. Zbog velikih opačina koje je činio Hadži-beg. FF Mostar 2003. U groblju sv. Peraga je bio dosta bogat domaćin pa je dočeka Turke čiji je pravac kretanja bio iz Ljubuškoga prema Livnu. ispod bivšeg grada Roga. PERAGIN KRIŽ Peraga je živio ispod Zavelima. U jugo-istočnoj Hercegovini i danas se pripovijeda o Hadži-begu Rizvanbegoviću koji je bio brat neprikosnovenoga vladara Hercegovine polovicom 19. godine. Ivana postoji kameni križ. od žalosti se ukočio i umro s rukam na bokovima.dobilo ime upravo zbog borbe. Križ potpočen rukama postoji i u Bukovici na lokalitetu Letarića groblje. Ali-pašu je 1851. Mihajlo. godine ubio Omer-paša Latas koji je pak podrijetlom bio Srbin pravoslavac. dvoboja na brdu na kome su se nekada davno sukobile dvije strane. Poslije dobra ručka Peragu je pita jedan od Turaka koliko je za ovaj doček mora pozajmiti od susjeda rane i ostaloga što je tribalo za doček gostiju. Kad je Peraga vidio mrtvog jedinca. godine u Roškom Polju prema kazivanju Ambrozea Kelave iz Vojkovića. rođenog 1946.

pa se kuća nije smjela nego toliko dizat. on naredi da prikuči stablo. A puni tabani drača. Tu je bio klanac. Vidi: Marko Dragić. pasji sine – kaže beg. A onda. on bi rek’o: – Odi ‘vamo. a njemu njegova majka pričala. I kaže: – Pošto si kriv – kaže – gonićemo te nođe. pasji sine? – pa kad ga dobro izbode drača iz sijena koje je morao uplastiti. na Hutovo. a ovi bio u dolini u Počitelju. 222 389 . pasji sine. beže.) – Poteci. Rizvanbegovići su podrijetlom Hrvati katolici Nikolići iz Trebinja. Otale do u Gradac. dobri’ dvanaest kilomentara. kako su kazivali begluci. Stocem su upravljali od konca 18. on je imao svu tu vojsku i tije. do tog i oko toga dana imaš da ogradiš sva ta brda! Pa naredi. doli. kome je htio. moj dragi. Od Kozigrada do Zvonigrada. Mala nakladna kuća Sv. I kaže.Po predaji. Iz Neuma i iz Dubrovnika išlo se konjma u Počitelj. (Sva ova brda i sva ova imanja. koliko je bio prefrigan. Onda bili tu veliki dubovi. I on. kad bi bilo to zabilježit. sve je to kupljeno od njega). jer im’o je brata u Stocu. A ovaj naš moradne uhvatit za vrh. Jure i Zajednica izdanja ranjeni labud (ZIRAL). Moj đed meni prič’o. ne smiš ‘ranit nego troje goveda. (Dok dođe misa je završena. Kad ko naiđe. kad su ga malo po nekakvoj kazni progonili u Istambulu. Baška Voda-Mostar-Zagreb 2001. On pusti stablo i ovaj naš klepne. stoljeća. zove se Hadži-begov jaz. A on je bio vamo. Voda je svezala do Trebimlje. samo na Hutovo nemojte. Bila je i tad župa. đe te tvoji kazne. Hadži-beg. str. pa. Onde su vatali ribu. I išo je narod na misu. I oni njemu kažu: – Baš ‘oćeš. Vamo se nije moglo. 97-105. A on. Kaže: – Svukud me gonite. kad naiđe u Gradac. To je on stio. đe si poš’o. pasji sine. Ja sam to sve svatio kako je to moglo biti. odakle počima. k misi. – Poteci. i svezala do Metkovića. zakasnićeš. on kaže: – Đe si poš’o? – Poš’o sam. a ovamo je Žaba. Kad naiđe neki. Gori se nije moglo.

Isto tako naredi da kmetovi nose jedan po jedan kamen od srušene crkve do Služnja da bi se na njemu napravila kula. prije nego u nju useliše. smrači se nebo. I tako se napravi velika četverospratna kula. Aga ponovo dade pokriti kulu i ona do dana današnjeg stoji tu. Biskup je poslao svoga zamjenika i aga je tražio da ga ispovjedi. str.I tako je radio te zulume. 119. koja se i sada nalazi kod groblja Masline na ulazu u Mostar. a truplo na drugu stranu. ali nikada nisu uspjeli da odgoje ni jedno dijete. Vl. pola svoga imetka darovao je crkvi. Tek na kraju života rodio mu se jedan sin kojega je uspio odgojiti. MH. Zamolio je toga zamjenika da mu bude kum. nije mogao da umre. te bi se hrast svom silom povratio u svoje prvašnje stanje. 390 . i kad je pokriše.223 (Donje Selo u Hutovu) KULA NA SLUŽNJU U tursko doba. koji je nekada pripadao toj lozi. Kada je aga Ćerkić bio na samrti.) opisuje to mučenje: “Tako je on znao narediti da se skuči mlad hrast jakim konopcem sve do zemlje. u Donjem Selu. Tako bi čovjek iz zraka naglo pao na kamenje i tu se sav zdrobio. godine po kazivanju Marka Rajića. padala bi kiša od mučeničke krvi!” Predaju Hadži-begovi zulumi zapisao sam 1997. U znak zahvalnosti aga Ćerkić. sluge bi Hadži-begove odsjekle konopac naglo. a drugi svećenik dođe i krsti ga. I nestalo i njega i zuluma. da bi glava odletjela na jednu. drama i mikrostrukture. pa bi dao privezati čovjeka za vrh hrasta uzicom oko vrata. HKD Napredak. Kad bi to bilo gotovo. a da nikad niko nije stanovao u njoj. Na tom darovanom prostoru napravljena je biskupska kuća. zb. Sarajevo 2005. koji je imao u svom posjedu polovicu Mostara. 5.224 (Služanj kod Čitluka) 223 Đurđević (str. 1997. 224 Hrvatska usmena književnost Bosne i Hercegovine: proza. grom udari u krov i spali ga. 22. povukao nesretnika u zrak tako jako. Poslao je slugu po biskupa da bi ga ispovjedio. Svećenik mu je rekao da se ne može ispovidit bez krštenja i aga prista. grizla ga je savjest što je porušio crkvu. u Služnju je bio aga Ćerkić. knj. Ovih dana neki potomci age Ćerkića traže povratak toga posjeda. zaselak Rajići u Hutovu. a dok bi bio u zraku. priredio Marko Dragić. a sigurno ne znaju na koji je način to zemljište pripalo Katoličkoj crkvi. Naredi da treba porušiti crkvu u čitlučkom polju u blizini grada Čitluka. Hrvatska književnost Bosne i Hercegovine u 100 knjiga. nasta neviđeno nevrijeme. Aga je imao devet žena i one su rađale djecu. rođenog 1929.

Pisma od pakla. 1682. a u Našicama stupio u novicijat i dobio ime fra Lovro. Tako je mali Šitović upoznao i zavolio kršćanstvo. dotle je kažnjavana i najmanja sumnja ili kleveta da je netko nekoga pokrstio. Splitu te ponovno u Makarskoj. pobjegao je. DOMAĆI MUSLIMANI I KRŠĆANI Postoji više predaja i povijesnih izvora o domaćim muslimanima koji su štitili kršćane. FRA LOVRO ŠITOVIĆ Vjerski pisac i epik. – Šibenik. 391 . Školovao se u Zaostrogu. pokrstio se u sedamnaestoj godini i dobio ime Stjepan. Šibeniku. rođeno mu je ime Hasan. fra Lovro Šitović (Ljubuški. Zagreb 1913. 1729. Predavao je filozofiju u Makarskoj. Kada se vratio u roditeljski dom.”225 Postoji više povijesnih izvora i predaja o čovječnosti begova Kopčića. podrijetlom je musliman. Otac mu je za vrijeme Bečkoga rata 1690. navlastito od paklenoga ognja. Mijo Batinić piše kako je ta izjava lijepa i služi na čast “inovjercima” koji su se svladavali “u svojoj vjerskoj zanešenosti” i davali oduška “svojim čovjekoljubivim osjećajima prema nama.). List nauka krstjanskoga. O tome svjedoči pismo fojničkog i visočkog kadije prema kojemu su “franjevci svačiji dobročinitelji”. Godine 1727. 51. Najvjerojatnije je bogosloviju svršio u Italiji. str. Iznimka je među njima bio Tahirbeg koji je krvnički ubio Divu 225 Mijo Batinić. imenovan je starješinom franjevačkog hospicija u Splitu. Napisao je djela: Grammatica latino-illyrica. Venecija 1713. kada bi nas od drugog snašla koja nemila potvora i prijetila nam ozbiljna pogibelj. godine skupljao novac za svoj otkup iz zarobljeništva.PRELASCI NA KRŠĆANSTVO Dok se na sve načine nastojalo islamizirati katolike. pa je mali Hasan kao talac dospio u kuću vrgorskoga harambaše Šimuna Talajića Delije koji mu je zarobio oca. Fojnički samostan. Venecija 1727. tamnosti i vičnosti. Venecija 1752.

S katolicima je došlo “dosta Turaka i Turkinja.Grabovčevu. sv. kao zagrebački kanonik nije mogao stupiti na bosansko tlo. 50. 228 Isto. biskupa makarskog (1698. ističe kako su Kopčići “najčovječniji i najmilosrdniji” i da su očitovali svoje “čovještvo i ljubav” te prijaznost i ljubaznost prema kršćanskome svijetu. knjiga XXIX. također. Tu je ramsku ljepoticu i mučenicu osvetio njezin kum Arslanaga Zukić iz Varvare. – 188. Baška Voda 1999. kojega narod štuje kao blaženoga. Imao sam momka krstjanina i umrije od kuge. tajnik Nikole Biancovicha. 50. – 1730. 226 392 . kako bi prisustvovali svetoj misi i krizmi. O tome govori spomenuti Maroli koji u svome talijanski pisanom Diario II.”228 Nikola Lašvanin zabilježio je uz 1690. Kada je biskup Bianković stigao u Kongoru kod Duvna. dočekalo ga je oko pet stotina ljudi s konjima i isto toliko pješice. fra Stipane. JAZU. str. zvan Ibrahim-beg. izrazio se točno ovim riječima veleći: ‘da mnogi i veći od otomanskih mjesta bio bi razoren i pao u propast.. da ih blagoslovi. izražava pohvalu četvorici braće Kopčića. 1.226 Veliko priznanje begovima Kopčićima odaje don Federico Maroli. I to sam sve učinio. neka njegovo pri meni ništa ne ostaje. Zbornik za narodni život i običaje južnih Slavena. Begovi Kopčići. 1933. govoreći: – Neka znaš. Vidi: Marko Dragić. pa je taj apostolski put obavio šezdesetpetogodišnji Nikola Bianković.”227 Kopčići su pružili zaštitu biskupu kako bi bez smetnji obavio svoju misiju. I reko mi je za života da od njegova najma ukopam ga u grebju krstjanskomu i da mu usadim križ od kamena i ogradim greb. ubivši Tahirbega.) koji je 1710. 227 Ante Šimčik. Deset kamenih mačeva. koje su donijele svoju djecu biskupu. Jedan od te braće. kad ih molitve i žrtve svećenika Isukrstovih ne bi podržavale blažeći srdžbu Božju’. str. Zagreb. str. kao pobožnost i odanost svećenicima i redovnicima “koje prizivaju u svim svojim potrebama. A kad dojdoh. Tadašnji biskup bosanski Juraj Patačić. Maroli. reče: – Imam jednu oporuku na duši. 183. Mala nakladna kuća Sveti Jure. Al’ je još reko da mu činim reć misu – i dade mi naknadu za mise.godinu: “(…) kuga prođe i ja odoh u Fojnicu ali posla po mene Arslan-beg Kopčić. godine s velikom opasnošću vizitirao Duvno i obližnje krajeve.

I to zabiližih, za pogrdu onih krstjana koji su nepomljivi izvršiti oporuke njihovih mrtvih.”229 Sarajevski je mula 1. veljače 1781. godine poslao činovnika da s fojničkim kadijom “i s drugim Turcima izvide oni križ prid crkvenim vratim od kog prie prid vezira bi parnica”. Večer prije fratri se posavjetuju međusobno kao i “s istim susidnim poštenim Turcim” te se dogovore da po noći izvade križ kako bi se spasili od “veće napasti i mučenja”. Kada su kadija i mnoštvo Turaka vidjeli da nema križa, povukli su se u mešćemu (sudnicu) i sa sobom poveli gvardijana tražeći od njega 350 groša. Gvardijan ne htjede to platiti, odgovarajući da nije kriv, te ga zatvoriše s fra Jozom Tomićem u sarajevski zatvor. Ipak su morali nakon patnji platiti 400 groša, a gvardijanu je zabranjeno da se u pogrebu nosi kota i križ ispred pokojnika, te da pogreb ne ide preko čaršije “nego stranputicom pored rijeke”.230 PORAZ OSMANSKE VOJSKE POD BEČOM 1683. G., OSLOBAĐANJE HRVATSKE Pod Bečom je 12. rujna 1683. g. poraženo 250 000 osmanlijskih vojnika. U toj bitci iznimne zasluge pripadaju poljskome zapovjedniku Janu Sobjeskom (te godine pod Bečom gine hrvatski svećenik, otac ruskoga panslavizma, protureformator Juraj Križanić). Poraz Osmanlija pod Bečom bio je povod kršćanskim zemljama da se dignu na ustanak. U tom ratovanju oslobođeni su Lika, Slavonija do Une i Save te zapadni dio Srijema. Eugen Savojski je prodro do Sarajeva a u povlačenju je poveo Hrvate u Hrvatsku. Godine 1687. trideset pet ramskih franjevaca bježeći od osmanske odmazde, s katoličkim pučanstvom iz Rame, Kupresa, Glamoča, Duvna, Rakitna i Doljana, bježe u Cetinsku krajinu. U Sinju su sagradili franjevački samostan. Ramljaci su sa sobom ponijeli Gospinu sliku, danas Čudotvornu Gospu Sinjsku. U Srijemskim je Karlovcima 26. siječnja 1699. g. sklopljen Karlovački mir. Tada je Dubrovačka republika osigurala Turcima izlaz na Jadran u Kleku i Sutorini. Imotski je kraj oslobođen 1717. g.
229 230

Nikola Lašvanin, nav. dj., str. 165. – 166. Jako Baltić, nav. dj., str. 59.

393

Užasna je odmazda nad kršćanima nastupila nakon osmanskoga poraza pod Bečom 1683. g. Tada Hrvati masovno bježe iz Bosne i Hercegovine tako da ih 1723. u toj zemlji ostaje samo 23 000. Bosna i Hercegovina je pod osmanskom vlašću sve do 1878. g. kada tu zemlju anektira Austro-Ugarska. Najmanji je broj Hrvata u Bosni i Hercegovini zabilježen 1723. g. kada ih je bilo samo 25 000.231 Rijetke su zemlje gdje su se toliko ponavljali zločini u kojima su stradali njezini narodi Hrvati, Bošnjaci, Srbi i drugi.Tako je 1991. g. Hrvata u toj zemlji bilo 750 000, dakle, isto kao i 1463. g. U ratu 1992.-1995. g. izbjeglo je i protjerano 400 000 Hrvata kao i 1463. g. Danas prema crkvenim podatcima u Bosni i Hercegovini živi oko 450 000 Hrvata. Oslobođenje Poljica Don Juraj Pezelj poginuo je 1686. godine dok je predvodio vojsku u borbi protiv Turaka. Na samrti je hrabrio svoje suborce da nastave borbu: U tvrđavi Nučak u blizini sela Gardun iznad korita rijeke Cetine bili su janjičari, međutim popustila je disciplina i oni su počeli pit i više puta su se zaljetavali u Gornja Poljica, a tamo je don Jure Pezelj oformio ratnike da se suprotstave Turcima. Don Jure je ima najbržeg konja i bio je na čelu te potjere za Turcima. Ali neki Turčin je nasumce ispalio iz puške i pogodio don Pezelja u stomak. On je pao na pod i znao je da će umrit, ali kad su mu došli suborci on im je reka da mu se odrišio opanak i da oni krenu dalje za Turcima, jer mu je sloboda bila važnija od vlastite smrti. Oni su nastavili za Turcima do Bišćanske gore i vratili su se nazad i našli don Pezelja mrtvog. Na mjestu njegove smrti danas se nalazi križ “Pezeljev križ”.232 (Srijani) Njemu u čast, zbog tog hrabrog čina, Poljičani su u spomen na 300 godina od tog događaja podigli spomenik “navrh puta” (u početku je put bio napravljen samo djelomice i tu je stado prolazilo, a kasnije je
Franjo Šanjek, Kršćanstvo na hrvatskom prostoru, Kršćanska sadašnjost, Zagreb 1996, str. 317. 232 Sanji Markić, studentici Filozofskoga fakulteta u Splitu, 2004. g. u Srijanima kazao don Mirko Skejić, rođ. 17.01.1947. u Srijanima. Rkp. FF Split, 2004, sv. 5.
231

394

omogućen prolaz i vozilima) u Docu Donjem. Na spomeniku, urezano u kamen piše: (1686. godina) Sloga opća Poljička ovom pobjedom u Docu Tuđinca Turčina zauvijek protjera iz Poljica (1986. godina) u spomen don Jurju Pezelju knezu Ivanu Tomčiću i ostalim mučenicima .233 Oslobođenje Požege Grgurevo (12. ožujka) posebno se slavi na području požeškoga vinogorja, gdje ga vinogradari slave gromoglasno uz pucnjavu iz topova (mužara). Toga dana vinogradari sa svojim prijateljima odlaze u vinograde i ondje pripremaju tradicionalna jela, kušajući mlado vino i gotovo neprestano pucaju iz topova iz vinogradskih predjela Vranduka, preko Kamena sve do Sokolovca. Ta pucnjava simbolizira pobjedu nad Turcima 12. ožujka 1688. godine kada su hrabri Požežani predvođeni legendarnim fra Lukom Ibrašimovićem234 oslobodili svoj kraj, porazivši tri tisuće osmanskih ratnika na brdu Sokolovac. Požežanin Miroslav Ivković poklonio je požeškim vinogradarima veći top (mužar) koji je inače bivšem vlasniku služio za obranu od Turaka. Vinogradari su taj top okrstili imenom Grga, a topovski kum bio je Požežanin dr. Zoltan Bartaky. Međutim, osamdesetih godina dvadesetoga stoljeća top se rasprsnuo na tri dijela.235 Uz taj top vezuje se istinita anegdota: Jedan stariji vinogradar iscrpljen od ispijenoga vina pri odlasku kući pao je i polomio nekoliko rebara, a da bi svojoj supruzi objasnio ovaj nezgodan slučaj, svu krivicu pripisao je topu Grgi, rekavši da su mu rebra popucala od zračnoga pritiska koji je proizveo top.236 U novije vrijeme taj običaj poprima i novu dimenziju, te taj dan simbolizira buđenje prirode, početak značajnijih radova u vinogradima i završetak zime.
Ivana Stazić zapisala je 2008. godine od svoje bake Marije Stazić, djev. Bilić, rođ.1940.god. Rkp. FF Split, 2008, str. 60. 234 Svjedočanstvo toga junaštva nalazi se u u listini cara Leopolda I. u kojoj car slavi junaštvo kršćana, a fra Luku Ibrišimovića naziva Sokolom. O njemu se i danas kazuje epska pjesma. Od 1893. godine Požegu resi krasan spomenik podignut u slavu fra Luke Ibrišimovića. 235 Požeški pučki kalendar, 1990, I.R.O. «Požeški list», str. 99. 236 Ivani Đimoti 2008. godine u Požegi kazala je Helena Zima (rođ. 1943. g. u Kutini). Vl. rkp. 2008. sv. 30, str. 9.
233

395

Oslobođenje Vrgorca U raznim sukobima s Turcima, isticao se, posebno u toku Morejskoga rata (1684.-1699.) vrgorački fratar i serdar, muslimanskoga podrijetla, Rade Miletić, “koji je za svog života posmicao 99 Turaka”. Oslobodio je Vrgorac na Dan svete Kate (25. studenoga) 1690. godine. O njegovu junaštvu pjevaju Filip Grabovac (u Cvitu) i Andrija Kačić Miošić (u Korabljici i u Razgovoru ugodnomu naroda slovinskoga). Usmenom je komunikacijom do naših dana sačuvana predaja: Kao mali gradić, odmah uz granicu, Vrgorac je bio česta meta napada Turaka. Premda su stanovnici pokazivali veliku hrabrost u obrani grada, to nije bilo dovoljno zbog puno većeg broja i snage Turaka. Obrana je pošla za rukom Radi Miletiću kojem je na pamet pala izvrsna ideja. Ujedinio je sve jarce i koze iz grada i privezao im svijeće za rogove. Pustio ih je prema Turcima koji su, vidjevši toliko svijeća u noći, mislili da ljudi trče prema njima. Prepali su se i pobjegli. Rade Miletić je postao junak obranivši svoj grad na tako čudan način. Pa kakav je Miletiću Rade, na Riliću konje nagonio, na Matokit glavu naslonio, iz Vrgorca Turke izgonio. Ni dizdar ga smio dočekati nije. Od Vrgorca Franić Ulderika, bijaše vitez od vojnika dika, koja majka dalmatinska dade, boreći se ovdje slavno pade. 237 (Vrgorac) Fra Rade Miletić je jedina osoba koja je pokopana u vrgoračkoj crkvi. I danas se pripovijeda o oslobađanju Vrgorca u kojem posebne zaluge imaju zaostroški fratri, Pava Kačić, Gabro Staničić, Mate Bebić, don Nikola, Ivo Marinović. Sveta Kata je zaštitnica Vrgorca.

Dijani Mišetić kazala je Jolanda Mišetić (rođ. 12. listopada 1953. g. u Vrgorcu, profesorica u splitskoj Zubotehničkoj školi). Rkp. FF Split, 2004, sv. 31.

237

396

Oslobođenje Sinja Poraz pod Bečom 1683. godine naveo je Osmanlije na još veću okrutnost. Nakon povijesne obrane Beča uslijedio je rat između Turaka i Mlečana (1684.) u kojem su oslobođeni mnogi dalmatinski gradovi. Upadi kotarskih uskoka postaju svakodnevna briga turske vlasti. Sve je to potaklo Turke na nemilosrdne progone domaćih kršćana, a osobito franjevaca u pograničnim područjima (Duvnu, Livnu i Rami). Franjevci iz ramskog samostana u takvim okolnostima odlučiše se na bijeg. Bijeg fratara i njihova puka zbio se krajem listopada 1687. godine. Fratri, ponijevši sa sobom čudotvornu sliku Gospe ramske, pobjegoše preko Duvna u Dalmaciju. Bijeg je pripomogao sinjski kapetan Antonio Zeno, a organizirao ga je fra Pavao Vučković.238 Gvardijanu ramskoga samo-

O bijegu Ramljaka Ivan Aralica piše u romanima: Put bez sna i Duše robova. Usp. Dr. Anto Šoljić, Fra Pavao Vučković – pokretač seobe Ramljaka (U povodu 300. obljetnice s osloncem na romane I. Aralice) u: Selidba Ramljaka, Rama – Šćit 1687.1987., Sarajevo, 1988., str. 59. - 66. U duvanjskom selu Mokronogama postoji lokalitet, groblje, Vučkovine. Mještani pričaju kako je to mjesto na kojem su braća Vučkovići pobili Turke i otišli u Sinj. O tome se i danas pripovijeda: Potkraj turske vladavine između Mokronoga i Luga živilo je šestero braće sa svojim ženom, dicom i blagom: konjima, kravama i ovcama. Najmlađi brat bijaše neoženjen. Kad je našo sebi lipu i virnu curu, tide se ženiti. U to doba bio je u Turaka običaj da beg s nekoliko turski momaka dođe, kad se kršćanin ženi, i prispava s mladom prvu bračnu noć. Zbog toga je mladi Ivan Vučković odgađo svatove i zajedno s braćom domišljo kako će toji turski običaj izbić, a navrime se oženiti. Odlučili su toga dana kad se pođu vraćat iz crkve, koja se nalazi u Vašeru (Tomislavgrad) da njijove žene s dicom pobignu u kaure. Blago već prija otrali u kaure i ostavili kod svoji kumova. To pridvečerje braća Vučkovići vraćali se priko polja pivajuć i vrišćeć ko da i je pedeset. Mokronoški beg pošo s nekoliko Turaka da ostvari što je naumijo i noć provede s mladom. Kad je došo u kuću Vučkovića, braća ga lipo primila i privatila ko draga svata. Dok s zajedno ili i pili, beg je nekoliko puta pito: “Di je mlada, tijo bi je vidit.“, al najstariji brat odgovorio bi: „Brzo će nevista dok pomogne jetrvam ovce i krave pomust.“ Najstariji brat zapovidi svom mlađem bratu da ode i zovne mladu. Ustade on i ode. Izlazeć iz kuće, pogleda dobro di je straža turska. Vidi on da je samo jedan tu pa ga zbode nožom. Kad se vratijo u kuću zavika: „Dolazi nevista!“ Ustala se braća pa udri po Turcim, pobili Turke zajedno s begom. Osikli im glave i nabili na kolje oko tora i uzjahali na konje i pobigli u kaure. Uitra Turkinje pošle vidit što im se ljudi ne vraćaju kući, izdaleka vidile glave uokrug poredane te rekoše: „Eno naši kolo igraju.“ Primakoše se bliže i vidiše glave nabijene na kolac pa rekoše: „Sigurno vlasi nisu begu dali mlade pa i naši pobiše.“ Kad dođoše još bliže, pripoznaše Turkinje glave svoji ljudi pa počele plakat i nabrajat, čulo se u selo pa doletili vidit šta je bilo. Imaš šta vidit, Turci i beg nabijen na kolac. E, odma potira za braćom Vučkovića, ali kasno biše, Vučkovići već u kaurim. Nikad Turci ne stigoše Vučkoviće, a i danas se taj dio sela na kojem je groblje zovu

238

397

stana, fra Stjepanu Matiću, od žalosti se pomutio razum, te se vratio natrag i spalio netom obnovljeni samostan i crkvu da ih Turci ne bi oskvrnjivali. Fra Pavao Vučković (1658. – 1735.), brat serdara Tadije, 1687. godine organizirao je iseljenje Ramljaka239 i Duvnjaka u Cetinsku krajinu. Turci su ga u okršaju 1697. godine zarobili u kuli u Čitluku kod Sinja. Tamnovao je šest godina u Bagdadu i Carigradu odakle “junački uteče, dođe pod Sinj, načini manastir i crkvu pod Sinjem. Poče vojevati protiva neprijatelju i dosta mu zla učini (…) pomože uzimati gradove (…). Kad Sinj obsidoše Turci (1715. godine), zatvori se u grad, pomože ga braniti slobodeći junake i svaku jim pomoć dajući.” 240 O viteškoj obrani Sinja Kačić pjeva u 103. pjesmi str. 703. – 710. Čudotvorna je Gospa sinjska, koju su franjevci i puk odnijeli iz Rame, prema legendi spasila Sinj 15. kolovoza 1715. godine od silne osmanlijske vojske. O tome se i danas pripovijeda:

Vučkovine.“ (Predaju je zapisala Danijela Ančić 2004. godine, prema kazivanju Jele Budimir (djev. Križanac), rođene 1948. godine. Rkp. FF Mostar 2003, D.) Mjesto Vučkovine nazvano je po plemenitoj obitelji Nemanovići, kojoj je bio rođen sin Vučko (Vuk). Njegovi potomci su nazvani Vučkovići. Prema Bakuli je 1506. godine bilo više Vučkovića u Duvnu. Kako nisu više mogli podnositi turski zulum, prebjegli su u mjesta koja su bila pod vlašću Mletačke Republike, gdje su postali prvi mletački četovođe, pa su poput pravih vukova junački tukli Turke u više od petnaest okršaja. Andrija Kačić Miošić navodi da su Nakići pod mletačko okrilje, zajedno s mnogim kršćanima, doveli «pridostojnu kuću Vučkovića, iz koje izađoše vrsni na oružju vitezovi». (str. 522.) O «pridostojnoj i gospodskoj kući Vučkovića i njezinih vitezova» Kačić pjeva u 65. pjesmi. 239 O bijegu Ramljaka Ivan Aralica piše u romanima: Put bez sna (1982.) i Duše robova (1984.). Usp. Dr. Anto Šoljić, Fra Pavao Vučković – pokretač seoba Ramljaka (U povodu 300. obljetnice, s osloncem na romane Ivana Aralice), u: Selidba Ramljaka, Rama-Šćit 1687.-1987., Sarajevo 1988., str. 59.-66. Ivan Aralica piše da je fra Pavlova majka iz Kreševa, da mu je otac poginuo tri dana prije ženidbe te da se majka udala za nekoga siromaha na Orašcu u Rami. 240 Andrija Kačić Miošić, Razgovor ugodni naroda slovinskoga, Matija Antun Reljković Satir iliti divji čovik, (priredio Josip Vončina), Sveučilišna naklada Liber, Zagreb 1988, str. 538.

398

Kad se saznalo da prema Sinju dolaze Turci, fra Pava Vučković zovnio Livnjane i Duvnjane da se bore s naman. Jednu vojsku stavili na Han tako kad vide da Turci iđu priko Cetine da pucaju mačkule pa će Sinjani znat šta je i kako je. A bilo i' je svakakvi. Kida je jedan iz Sinja uteka tamo na ooke i u Italiju i pitaj Boga di nije. A onda opet, neki su se ostali borit jer su fra Pava Vučković i don Ivan Filipović Grčić hrabrili i govorili da će Bog pomoć. Ostalo ti od nemilog svita u tvrđavi sedansto junaka, a Turaka dolazi sto hiljada. Neko kaže da i' je bilo više, neko da i' je bilo manje, šezdeset hiljada, a ko će to znat. A sedan fratara šta je bilo, zatvorili se u crkvicu gori na Gradu i jedan ti izvadi iz nike skrinje Gospinu sliku šta su je donili iz Rame i obisi je na oltar svete Barbare. I molili se oni, moj sinko, a di ne će kod noliko dušmana. To je bilo na sedmi jula i poslin toga sedan dana Turci bili oko tvrđave. Kad došlo jutro na Gospin žežen, zora bila, a Turci ti nasrnili na jadnu tvrđavicu, prvo pješaci, onda konjanici a za njiman i pričuva šta su je imali. Primakli se tako blizu da su svoje barjake zadili blizon zidina. A svaki put kad se primaknu, Sinjani se na nji' obruše svin šta imadu. Najedanput, iz čista mira, stali Turci bižat glavon bez obzira, utekoše drito priko Cetine. Ostadoše mrtvi' deset hiljada a ostali utekli. Oko Sinja sve srušeno i spaljeno, nova crkva podno Kamička izgorila do temelja. A zašto su utekli. Vidili po bedemin oda žena cila u bilu. Navalila na nji' srdobolju. Kad se sve svršilo, časnici štano su branili Sinj skupiše osandeset cekina i dadoše Gospi napravit krunu da joj se slika okruni, a virnici Sinjani i Cetinjani dali svoga zlatnog nakita i šta su imali da se okiti Gospina slika. A kad su Sinjani tek donili iz Rame Gospu, oni bi je odnili u tvrđavu u crkvicu, a ona stalno bižala doli ispod Kamička u niku kupinicu. Oni je onda vrate, a ona ti opet u kupinicu. I tako stalno ona

399

bižala. A fratri onda nisu imali šta drugo već sagrade crkvu tuten di je bila ta kupinica. I tako je nastala naša crkva.241 Od tada se, kao spomen na tu pobjedu, svake godine prije Velike Gospe trči Sinjska alka.242 U čast Gospi što je obranila Sinj, podignuta je
Marina Gugić zapisala je 2008. godine u selu Radošiću kod Sinja. Kazao joj je Ivan Gugić (rođ.1933. rođen u selu Radošić). E str. 5-6. U Sinju se, također, pripovijeda: Godina 1715. povijesna je godina za Sinj i Sinjane, za cijelu Cetinsku krajinu, ali i za našu kulturnu baštinu.Te ti se godine dogodilo veliko čudo. Za vrijeme velike najezde Turaka u cilju širenja njihovog carstva, skupila se šačica hrabrih Sinjana da obrani svoj grad i u tome im je pomogla draga Gospa koju svi danas štujemo. Sinj je bio u plamenu, ljudi na izmaku snaga. Turčin je nadirao sve žešće, kad se odjednom na zidinama grada pojavi lik žene s kudljom u ruci. To ti je bila Gospa, Velika Gospa koja je na Turke poslala kugu i protjerala ih iz Sinja preko Cetine na istok. Mnogo se Turaka ugušilo u Cetini, mnogo ih je pomrlo od kuge, a dok su bježali otet im je konj glavnog sultanskog vojskovođe koji se zvao Edek. S konjem je stigla i cijela njegova oprema: sablja, štit i ukrasi na konju. (Edek ti je naziv za glavnu kariku koja se malazi u alci, koja se igra i u današnje vrijeme.) Martini Lovrić 2006. godine u Sinju kazao je Jakov Đipalo-Ban (rođ. 1952. g.). Rkp. FF Split, 2006, sv. 30/06, str. 12-13.
242 241

Obrani ga Marija Divica, kojano je sinjska pomoćnica. Koliko ji pod grad dolazaše, toliko ji mrtvi ostaviše. Bi u Sinju Gospina prilika koja čini čudesa velika: trikrat se je u gradu znjojila moleć sinka, koga je rodila, da pogleda na svoje stvorenje, koje nosi njegovo zlamanje: “Zarad, sinko, tvoje gorke muke ne daj puka u nevirne ruke! Tako t' moje velike žalosti, nu se smiluj ter grešnikom prosti: plačna gledat ja ne mogu puka ni slušati njiova jauka.” Ali Isus majci odgovara: “Njiova je opačina stara. Pusti mene, moja majko mila, da pokaram ja njiova dila!

Njiovi mi dodijaše grisi, nek jim sindžir oko vrata visi.” Trikrat majka moli sinka svoga da ne kara puka cetinskoga. Poslušajte veliki čudesa što će sada pasti iz nebesa! Na Turčina dođe srdebolja, teška bolest, velika nevolja. Po trista ji na dan umiraše, po toliko iz vojske bižaše, a uoči Gospojine slavne biže Turci iz Cetine ravne. Osta mrtvih trideset iljada turske vojske oko bila grada: što pogibe, što bolest umori, Gospe sinjska posve ji obori. Zafaljujte, od Sinja junaci, brez pristanka Isusovoj majci, kojano vas od Turak' obrani! I da ste mi zdravi, Cetinjani!

Andrija Kačić Miošić, nav. dj. str. 709. – 710.

400

crkvica na starom gradu, na utvrdi iznad Sinja opasanoj zidinama po kojima je hodala Gospa s kudljom u ruci. U Crkvi čudotvorne Gospe Sinjske podignut je oltar na kojem je Gospina slika. U znak zahvalnosti sinjski puk i puk Cetinske krajine okitio je Gospinu sliku mnoštvom zlatnih ukrasa. (Godine 1987. Čudotvorna Gospina slika, u znak sjećanja na tri stotine godina odlaska iz Rame, donesena je u Ramu za blagdan Male Gospe i ponovno vraćena u Sinj.) Dakle, Gospa i Alka zaštitni su znaci Sinja i Cetinske krajine. Alkar može biti samo onaj koji je rođen u Sinju. Najpoznatije je alkarsko prezime Vučković. (Vučković je zarobio Edeka.) Nakon stalnih osmanlijskih osveta, Bosna i Hercegovina bila je opustošena, a narod masovno prebjegao u Hrvatsku. Tako je 1723. godine u Bosni i Hercegovini ostalo samo 25 000 Hrvata.243 Koliko je poznato, to je najmanji broj Hrvata u toj zemlji od VII. stoljeća, kada su je nastanili. O bijegu Ramljaka i njihovih fratara Duvnjaci govore:

Na Privali, povri Prisoja, i sad se vidi kud je Gospa bižala iz Rame u Sinj, osto njezin put i trag od kola. Ljudi to i zovu Gospin put. Mnogi Duvnjaci kazuju predaje o bijegu Ramljaka i putu s tragovima Gospinih kola. Gospin put postoji i na Ljubuši iznad Mandina sela i Lipe. 244 Roša harambaša Roša-harambaša hajdučki je naziv za Ivana Bušića. Rođen je oko 1745. Premda G. Bujas u Makarskom ljetopisu od godine 1773. do 1794. piše da je Roša rođen u Gorici kod Gruda, vjerojatnije je mišljenje A. Ujevića koji u Imotskoj krajini (Split, 1953.) piše da je Roša rođen u Donjim Vinjanima kod Imotskoga. To potvrđuje i danas živa predaja u tome kraju.
Franjo Šanjek, nav. dj. str. 317. Danijela Ančić zapisala je u Lipi po kazivanju Vinka Rozića, rođenog 1938. godine. Rkp. FF Mostar, 2003., str. 23. D.
244 243

401

Prozvan je Roša jer imao crvenu kosu (tal. rosso = crven). Rano je ostao bez oca Jakova. Živio je na turskoj granici slušajući priče o turskim zulumima, pa se u njemu rano javlja strast da se osvećuje Turcima. Harambaša Sočivica (pravoslavac) primio je Rošu u svoju četu s nepunih petnaest godina. Velik je broj predaja koje kazuju o Rošinom hajdukovanju. Petar je Bakula u svome Šematizmu zabilježio predaju koja kazuje kako su babe zatvorile vrelo Turanj zbog Roše-harambaše koji je dolazio na to vrelo radi čega su ondje češće boravili Turci htijući uhvatiti toga hajduka. Roša je, kaže predaja, po narudžbi ubijao čas sina, čas oca koji su međusobno bili u svađi. Međutim, kada se Ali-beg Sukljašević izmirio sa svojim sinom Ahmedom, kojega je prethodno pobratimio sa Rošom, potkupili su šestoricu Vlaha da ubiju Rošu. Roša je upao u zasjedu u kojoj mu poginu brat i jedan pratilac, a onda je on sa svoja dva hajduka pobio napadače i oba Sukljaševića. Roša je hajdukovao od Imotskoga do Sarajeva. Priča se da je Roša bio i gusar odlazeći do Amerike i Indije. Benić piše da je Roša imao trideset tri druga i da je među njima bio musliman Mubašir “i nije bio loš čovik”.245 Predaja kazuje: “U početku je Roša živio u dobrim odnosima s pravoslavcima, a njegov prvi harambaša bio je pravoslavac Sočivica. Međutim, jedne su noći imotski kaluđeri zazvonili i skupili narod obukavši odeždu naopako i u litiji govoreći neka prokletstva okrenuvši naopako crne svijeće i tako ih pogasiše, a za njima i sav puk. Kada je čuo za to, Roša je pobjesnio pa je makarski ljetopisac zabilježio: ‘Niki arkaći od straha Rošina blagosivaše se i učiniše se katolici!’”246 Pisani dokumenti i predaje kazuju o Rošinom boravku u kreševskom kraju. “Turci su godine 1777. orobili kreševske franjevce za tisuću groša, jer se na Lopati kod ‘fratarskih štala’ primijetila Rošina četa. Te je, naime, godine Roša s 30 drugova na Lopati (lokalitet Korča) dočekao 12 trgovaca s robom. Ubili su trojicu, a ostali su pobjegli. Svu su robu hajduci raznijeli.”247 Roša je, također, boravio u okolici Tarčina, jer je preko toga mjesta prolazio važan srednjovjekovni put. Zato je u tom kraju poznata izreka: Ivan planina – hajdučka starina. U narodu Sarajevskog polja ostala je uspomena na Rošu, pa se nekome tko je nagal kaže da je “k’o Roša“.

245 246

Bono Benić, nav. dj., str. 260-261. Miroslav Džaja – Krunoslav Draganović, nav. dj., str. 96. 247 Isto, str. 96.

402

Rošinu smrt opisao je Ivo Andrić u pripovijesti Ispovijed.248 Andrić priča kako je Roša, hajdukujući po Dalmaciji, Hercegovini i Crnoj Gori, orobio francuskog emisara na putu u Carigrad. Progonjen od Turaka, bježi u Bosnu i tragično završava kod Kreševa. Hajdučki harambaša Ivan Bušić Roša, živijo ti je u Donjin Vinjanin. Nadimak je dobijo po crljenoj kosi. Ima je brata Mijata, a njega ti je ubijo Rošin pobratim Amet (Ahmet) Sukljažević iz Mostara. Ubijo ga je na kukavički način, iz zaside, dite. Roša se undan naosumio na pobratima i undan ubije njega i nikoliko njegovi ljudi. Poslen toga pobigne on u ajduke. Mostarci Turci su ti undan odlučili osvetit Ameta, pa puklo kud puklo. Undan se umišaju i livanjski Turci i odluče osvetit mostarske, ali ji Roša jopet ubije devet. Urotiše ti se tada svi Turci, al on, ko kad je bijo stoput pametniji od njizi sviju skupa zajedno, on ti lipo pobigne, u Taliju i vrati se za par godina. I dalje je ratova s Turcima, ali je napada i pljačka trgovce i putnike, a zavadija je se i s imockim pravoslavcima. Niki su ti o stra prišli na našu viru, pa ga zato nazvaše “ustaško-križarski preteča”. Posta je opasan i za mletačku i za tursku vlast, pa su činili svašta da ga maknu. Roša je nastavijo po svom, a kad mu je više dodija taj ajdučki život, on ti je tražijo pomilovanje. Nije ga dobijo, pa ti je unda jopet oša u Taliju i kašnje se vratijo u Dalmaciju. Svi su se bojali da će jopet izbit neredi, pa su ga ubili, osikli mu glavu, napunili je pamukon i undan su ti je nosali i š njome po turskim gradovima skupljali darove. Znaš ti, dite, Roša ti je meni bijo neki did, pradid, ali ono izvanjski. Ne znan točno po kome, al ja san ti se uvik ponosila s time, a je i moj ćaća. Uvik mi je priča o njemu i govorijo da neka se ponosin s timen. Neki ti njega fale, neki mu laju, al moj je ćaća, dobar ti je bijo, Bog mu da pokoj, uvik govorijo da je to dobro, da je bitno da je on za života ostavijo traga. Pa šta što mu laju, stara je narodna: “Dobar konj ima sto mana, a loš samo jednu-ne valja!” E, dite moje, nemoj se nikad stidit svoje krvi. I ti se tribaš ponosit š njimen, sa svojin Vinjanin. Nemoj to nikad zaboravit, ti si isto naše gore list! Rošini dvori ti se nalaze u Donjin Vinjanin, ispo crkve sv. Roka, blizu Crne Gore. Područje iznad kuće ti se zove Rošine livade. Tu ti je i njegovo guvno i njegov bunar i kamen na kojem ti je smijo sidit samo on i niko drugi. E, da mi nije ovi stari kostiju, pa da mogu trčat, a trčala san dok san cura bila, sad bi ja

248

Vidi: Ivo Andrić, Sabrana djela VI. Žeđ, Zagreb 1963, 35-54.

403

prenuo ga je nečiji predivni glas. a za prslukom zadjenutu grančicu punu bijelih latica. a da ga nije primijetila. Mavro uvidi da je djevojka ne samo jako lijepa. već i bogat. izdao je i ubio Rošu 1. Mavro je zbog svog čestog boravka u Dalmaciji tečno govorio hrvatski. činila mu se čistom i neiskvarenom poput vile. Mavro izađe pred nju.-8. lađa mletačkog kapetana Mavra. u Vinjanima Donjim kod Imotskoga kazala Iva Rebić. jedan od te trojice drugova. Bio bi i sretan. Dok je tako u mislima računao koliko zlatnika bi mogao dobiti za konoplju i vino s Tetide (i na koje će venecijanske ljepotice te zlatnike potrošiti). fabula Andrićeve priče ne odgovara stvarnoj smrti Roše harambaše. ispod crkve sv. (Međutim. Uspinjući se prema samostanu Dridu. Bušić 1919. Roša se 1782. a djevojka se skameni poput prestrašene ptice. rascvale bademe i zelene brežuljke kojima je Trogir bio okružen. tuten ti visi na zidu u ganjku!249 (Crna Gora u Vinjanima Donjim kod Imotskoga) Ivo Andrić u svojoj pripovijesti Ispovjed piše o Roši harambaši. godine u uvalicu čiovskog škvera je pristala Tetida. da ti to vidiš. pa se obrati plahoj djevojci i pokuša saznati ponešto o njoj. Roka. Mavro je sa zadovoljstvom promatrao svoju prelijepu. rođ. bar vidi njegovu sliku. Iako je bio Mlečanin. te stoljetne masline. Ivan Vekić. Koračala je putem pjevajući. A eto. 7. Marija (tako se zvala) mu odgovori Crna Gora je područje. 2004. Antoneli Rebić. godine nakon višegodišnjega izbivanja vratio u Dalmaciju i udružio se s trojicom drugova. Stojeći iza čempresa. sv. nego i vrlo mlada.) KAPETAN MAVRO U ožujku 1797. Već desetak godina je plovio između Trogira i Venecije. travnja 1783. Studentici Filozofskoga fakulteta u Splitu. Mavro primijeti da glas pripada mladoj djevojci u crvenom prsluku. 249 404 . trogirsku luku. Nakon što joj se približio. Crvenjevši se. da nije njegove neutažive pohote. Mavro je bio osjetio potrebu za odlaskom do samostana i uživanjem u predivnom pogledu i svježem zraku nakon više tjedana života u škveru i udisanja katranskog dima. tek nedavno porinutu lađu. bio je ne samo mlad i zdrav. FF Split. Na glavi je nosila vrč. str. zaseok u Donjim Vinjanima. 13. Već od prvog trenutka Mavro je bio očaran njome.tebe odvela gori u Rošine livade. Rkp.

Fra Andrija zatim iznese iz crkve križ i počne se moliti. pa je kapetan zapovijedio da sve bude spremno za polazak. a zatim je izbaci na obalu i otplovi. svome zaštitniku. misleći na bolesnu baku i ništa ne sumnjajući. ali nedovoljno da pobjegne ili se obrani. Marija je. koji su bili rezultat njegova iskustva kao pomorca i kapetana broda. gonjena jakim vjetrom. Njene riječi su natjerale i svećenika u gorak plač. a nevina djevojka je. no zbog jake oluje se uopće nije moglo upravljati brodom. Vidjevši priliku. djevojka je stekla potpuno povjerenje u njega. a na svijetu ima jedino baku (roditelji su joj bili mrtvi već duži niz godina). te se onesvijesti i padne na pod kabine. Mavro uskoro uvidi da ne može nastaviti po ovakvom vremenu. a Mavro skoči na nju poput pohlepne zvijeri. ni ne sluteći njegov zao naum. pokuša skrenuti prema uvali u Drveniku. kao i inače. već je zadržala jedan. Na Mlečanina trave nisu djelovale. U tom trenutku osjeti nekakav mirisni dim kako je obavija. Odjednom jak nalet vjetra zahvati jedro. Za manje od pola sata. ali ne želeći se vratiti u Trogir zbog svog zlodjela. Baš u tom trenutku ugledaju Mlečaninovu brodicu kako brzo plovi za Veneciju. ali poštena djevojka ih nije htjela primiti. donijela i toga jutra mlijeko u Mavrinu kabinu. budući da su i sami bili u smrtnoj opasnosti. pobrinuo se da nitko na brodu ne bude zao prema Mariji.da prodaje mlijeko. koje odbaci Mavra daleko u more. veliki crni oblaci su nadvisili Tetidu. potrga joj cvijeće i oskvrne tijelo. o nesreći koja ju je zadesila. a ostalo mu vratila. a upravo to je bilo ono što je Mavro želio. Tako slomljena i oskvrnjena. Nakon kraćeg vremena. a zapuhao je suprotni vjetar. Plaćao joj je u zlatu. Tetida je već bila nakrcana robom koju će prodati u Veneciji. Djevojka se pomalo osvijesti. Njegova posada ga nije ni pokušala spasiti. ali je uspijevao ničim to ne pokazati – imao je nevjerojatnu snagu volje i strpljenje. Mavrina strast za Mariju je rasla iz dana u dan. Nekoliko dana prije proljetnog ekvinocija. prepredeni Mavro nagovori Mariju da mu svako jutro donosi vrč svježeg mlijeka na brod. prihvatila. Oluja se uskoro toliko pojačala da je brod odbacila sve do rta 405 . nije dopuštao da joj itko kaže koju ružnu riječ. budući da se on na njih davno bio priviknuo. Marija se dovuče do samostana Drida i u suzama ispriča fra Andriji. ometajući joj plovidbu. Iako se trudio biti ravnodušan prema njoj. Ovog puta Mavro joj je dao nekoliko zlatnika.

rodila se u 13. E. a 10. ožujka. odstupio je zadnji mletački dužd. Slojevi plemstva su bili ugričići i didići. Ukinula procese protiv vještica. 250 FRANCUSKA I AUSTRIJSKA OKUPACIJA HRVATSKE Napoleonova osvajanja označila su kraj tisućljetne vladavine Mlečana. Požešku i 250 Tereza Karabatić zapisala je 2008. lipnja 1807. ova je Republika bila seljačka. nakon šest stoljeća opstojnosti. st. st. Za razliku od Dubrovačke Republike. Tetida je bila potpuno uništena. 2008. Nakon tri dana. a danas je od povijesne vrijednosti za Hrvatsku. st. a mornari su se jedva uspjeli spasiti. kraj Visa porazili Napoleonovu vojsku i utvrdili Vis. a njegova vojska 1806. 406 . od mora do Zamosorja. 1811. kojeg se biralo svake godine. u Vrsinama).-1780. ukinuta 10. U svibnju 1797. FF Split. Rkp. obnovila je Virovitičku. Godine 1745. koji je donosio zakone i običaje Republike. Bečkim kongresom 1815. godine Austriji oduzima Dalmaciju. Kazao joj je Blaž Korčulanin (rođen 1937. hrvatska obala je ponovno dodijeljena Austriji.) Poljička Republika251 je. PLANINA BLIZNA Marija Terezija (1717. pisan bosančicom. Poljička Republika. godine u Vrsinama kod Trogira. ulazi u Dubrovnik. Nekada je bio od životne vrijednosti za stare Poljičane. Nastojala je poboljšati položaj kmetova. na području zvanom Poljica. Temelj Poljičke Republike je bio Poljički statut.000 hrvatskih vojnika uzaludno je branilo čast kolebljivih Mlečana. Tri godine kasnije (1808) i formalno je Napoleon ukinuo Dubrovačku Republiku. Teritorij Mletačke Republike pripao je Francuskoj i Austriji.god. Englezi su 13. 251 Na području istočno od Splita. a ne aristokratska. a bili su u nešto povoljnijem položaju od ostalog pučanstva. dokument iz 1440. Na čelu je bio knez. To je administrativno područje pod samoupravom puka Poljičke Republike koji je svoju samostalnost baštinio od 13.) provodila je politiku prosvijećenog apsolutizma. leš kapetana Mavra je nađen na žalu blizu crkvice Gospe Pokraj Mora ispod Vilina Doca u okolici Trogira.Cumbrijana. od Žrnovnice do Blata na Cetini i Omiša. Napoleon 1805. godine. sve do barbarskog upada Napoleonove sile početkom 19. (Propast Dubrovačke Republike opisuje Ivo Vojnović u Dubrovačkoj trilogiji.

132. priredila Maja Bošković-Stulli SHK. 253 Usmene pripovijetke i predaje. A nju još zovu Marija Bljuzga. Kažu nju tako zovu jer je kraljica Marija Terezija kad je onuda prolazila bila trudna i konj pod njom poklekne i ona se porodi i rodi blizance.254 Hrvatska usmena književnost Bosne i Hercegovine: proza. tamo kod Turiđa. 2007. Francez je pita da mu plati trošak za cestu. priredio Marko Dragić.252 (Žepče) KAD JE FRANCEZ PROBIJA CESTU Kad je Francez probija cestu od Pariza do Turiđa i ne potroši pare ni parića. 5. onda je podignuta kula norinska. dolinom Cetine priko Sinja. al' nije to moga napravit uz obalu jer su tamo bili Rusi nego je iša iza brda i planina. Samo šta se u doba Turaka kulučilo besplatno. MH. Sarajevo 2005. al’ ne znam zašto. da nije potrošio pare ni parića. str. godine kazao je Ivanko Franić (1962. Cesta se gradila po načelu kuluka. HKD Napredak. kad je narod silom radija to. šta je njima odgovaralo jer se živilo u oskudici. MH. Kad je Austrija zauzela Dalmaciju. policijski službenik u mjestu Blato na Cetini (Omiš). a Francuzi su ipak te naše seljake kruvom naranili. FF Split. mokar snijeg pa se sve raskaljuži i stopi i nema nigdje suva il’ u proljeće kad se ono snijeg otapa. Da bi šta brže to dovršia. E. a bljuzgavicom zovu kad ono pada krupan. uposlia je i veći broj seljaka kojima je tako dava kruva i neki mali iznos. zato nije moga dobiti Francez ništa.Srijemsku županiju i vratila u sklop Hrvatske. Tako je ta cesta išla od Knina. Rkp. koje su još Turci u naše krajeve doveli. str.). Hrvatska književnost Bosne i Hercegovine u 100 djela. Zagreb 1997. 254 Aniti Stanić 2007. knj. 358. drama i mikrostrukture. ali kad su našli spomenik đe je upisano. Znam samo da u nas bljuzak znači pljusak. 252 407 . na silu. O Mariji Tereziji u Žepču se pripovijeda: Blizu Zavidovića ima planina Blizna.253 MARMONTOVA CESTA Marmont je iša sagradit ceste koz našu zemlju. prišla je Cetinu kod Trilja i stigla do Neretve priko Turije.

svladan od očevidnog čuda. U Kaštel mjeseci nije kiše. uz najveće slavlje povratiše sliku Majke Božje u njezino svetište. procesije običaju. a s njim cijela posada. Marmonta vojska znamenitija Dalmaciji. a najčešće njegovih generala. Dan je bio vedar. nebo se odjednom zamračilo. Jurja mučenika. Kad su mu mještani rekli razlog zapovjednik se počeo podrugljivo smijati. Sutradan je bila procesija. župna crkva u mjestu od koje 408 . godine vladala velika Sućurcu šest pala ni kap svećenik Gospe na prenijeti u župnu crkvu u isprositi kišu. volio ljetovati s njim je dolazilo i četrnaest 1810. dugo sutrašnji ophod. puk i sila naroda iz okolice. nigdje ni jednog jedinog oblaka. udarilo nekoliko gromova te je počela padati kiša cijeli taj dan i cijelu noć. posvećena je crkva na groblju u Kaštel Sućurcu. pa Marmont je u Kaštelima. Na samom kraju procesije. u Dalmaciji je suša. Zapovjednik francuski.255 255 Čudotvornoj Gospi na Hladi. Kaštel Sućurac ima pet crkava: župna crkva Sv. Tada je odlučio sliku Hladi procesiji u mjestu te tako Noć prije zvona su.GOSPA NA HLADI U doba francuska je zaposjela sva mjesta u tako i Kaštela. kad je puk noseći sliku Majke Božje ulazio u crkvu. sreo je skupinu mještana te ih namrgođen upitao čemu ta predugačka zvonjava. šetajući rivom. sutradan bosonog. po navješćivala svečani Zapovjednik francuske posade.

409 .) Bio je političar. prosinca 1943. godine vratio se u Dalmaciju i izdao proglas kojim je pozivao na ujedinjenje s Hrvatskom. zatim crkva Gospe na Hladi. Nakon uspostavljanja austrijske vlasti odlikovan je. Potkapetanom imenoje ostao samo zvonik jer je 5. Jurja na Putalju). Ivanko Sokol (1930. Godine 1809. Josip se školovao na Theresianumu u Beču. 10. Albaniji. Radi toga bio je prisiljen pobjeći u Bosnu i Slavoniju. Po legendi je fra Andrija Dorotić biža isprid Francuza jer ga nisu volili ka borca za narodni jezik.) – Ivanko je moj djed. Nakon propasti Mletačke Republike 1797. a nakon toga postao je potporučnikom u konjičkoj pukovniji u Galiciji. E. kazivač: pok. 256 Isto. te je putovao po Bosni. i pokaza suprotni smjer od onega u kojen je zatin odjaha. 1761. Povukao se iz politike i otišao u samostan u rodnom mjestu.-2007. filozof i književnik. Rumeliji i Krfu. Francuska vlast optužila ga je da je austrijski agent. sjaši. baš je proša”. zasta je kraj kuće koja se i zove fra Andrijina kuća. Otac mu Franjo bio je podmaršal.256 (Selca na Braču) Ban Josip Jelačić Bužimski Josip Jelačić Bužimski (Petrovaradin 1801 – Zagreb 1859) bio je grof. Rimu i Veneciji. a francuska vlast ga je 1810. 1837. primiri se i pričini ka težak koji tu radi. stupio je u austrijske postrojbe. godine bombardirana od savezničke vojske pri čemu je poginuo velik broj mještana uključujući i svećenika.FRA ANDRIJA DOROTIĆ Fra Andrija Dorotić (Sumartin na Braču. profesor filozofije i prirodnih znanosti u Peruuggiji. ban dalmatinsko-hrvatsko-slavonski. godine osudila na smrt u odsutnosti. ali se razočarao jer Dalmacija nije pripojena Hrvatskoj. – Sumaratin. kad je vidi da in ne će uteć. Kad su ga ovi iz potjere pitali je vidi fra Andriju. on je reka: “Evo. U Zagrebu je bio glavnim upraviteljem policijskoga ureda. i dok je stigla potjera. 25. crkvica Sv. Ivanko Sokol pok. Luke na Kozjaku te Sv. U narodu je ostalo sjećanje na fra Andriju Dorotića. u dijelu Vranji Ratac.

da je malo prigovaral njima. Potpukovnikom 1. godine. Ti su ljudi bili kmetovi grofovima. Revolucionarna 1848.. pa se danas to mesto zove Galženjak. Pisao je pjesme na hrvatskom i njemačkom jeziku i objavljivao ih u Danici ilirskoj. lipnja 1848. Za života je postao simbolom hrvatstva te mu je 17. Kad je klaka ukinuta. kapetanom 3. na Gornji grad. g. Josip Jelačić Bužimski je 23. g. bana Jelačića. a 19. koji je tajno uklonjen 1947. izašel je ban Jelačić na balkon. prosinca 1866. Od 1837.van je 1830... prosinca postaje guvernerom Rijeke i Dalmacije. onda je bil osuđen na galge. Silvestarski paket objavljen je 31. rujna objavljuje rat Pešti i 11. godine postavljen spomenik na glavnom zagrebačkom trgu. travnja 1848. Kad je tamo narod došel. godine proglasio Oktroirani ustav. a 1831. Onda se puno ljudi sakupilo i išli su pred bana Jela čića u Zagreb. BAN JELAČIĆ UKIDA TLAKU Na Kamenjaku jedno mjesto se zove Groblje jer je tu bilo groblje onih koji su za vrijeme klake vešani. Ban Jelačić 2. godine. g. posle klake još su ti grofovi tlačili. do 15. jednogodišnje kćerke Ane. prosinca 1851. a sljedeće godine pukovnikom i zapovjednikom te pukovnije. Bio je pristašom Hrvatskoga narodnoga preporoda. I pita 410 . ožujka 1849. a Bach uspostavlja apsolutizam. A galge su bile na bregu blizu ovoga groblja. U svojem govoru ban je iskazao ponos “što ga je rodila hrvatska majka u hrvatskoj zemlji. Ako su malo zakasnili na rad. godine ban Jelačić je bio podmaršalom i vrhovnim zapovjednikom obiju banskih pukovnija. izabran za bana. majorom je pješačke pukovnije i pobočnikom dalmatinskoga guvernera. a ako je bil više kriv. i ponovno vraćen 1990. godina potaknuta je Ožujskim prevratom u Beču od 13. g. ožujka 1848. g. Bio je sklon savezu s Vojvodinom i Slovenijom. i dulje bolesti ban je umro u Zagrebu 1859. a dva dana nakon toga (25. Time se htjelo simbolizirati jedinstvo Hrvata i Srba. Pokopan je na svome imanju Novi Dvori kod Zaprešića. Od 8.” Ban 7. graničarske pukovnije u Ogulinu s kojom je ratovao u Italiji i kod Velike Kladuše protiv Osmanlija. travnja ban prekida Uniju s Ugarskom. ožujka 1848) postavljena su Narodna zahtijevanja. g. rujna prelazi Dravu i Hrvatskoj pripaja Međimurje. ožujka 1848. banske pukovnije u Glini postao je 1841. Nakon smrti jedinoga djeteta. Car Franjo Josip je 4. onda su ih batinali. Patrijarh Stefan Rajačić ustoličio je 5.

258 Župa Tihaljina. Imotskom. On je bil ban hrvatski.257 (Kamenjak) Andrijica Šimić Rodio se 2. u Alagovcu kod Gruda. Zulum i nepravde otjeraše ga u planinu godine 1859. priredila Maja Bošković Stulli. Livnu i Ljubuškom.10. I ban gaje pozdravil i rekel mu je da narod je došel k njemu u Zagreb na banovinu i zatražil da več ne more baviti klaku. godini otišao je u Mostar agi Tikvini u službu i služio ga punih 10 godina. Oni su mislili daje ban Jelačić tomu kriv. I onda je zišel kralj van. Glamoču i Vrlici. Ako se želite osigurati da ja nisam kriv. Ban Jelačić je išel na konju. Duvnu. Već u 10. str. Duvno 1989. te je izručen turskim vlastima. I kad su došli pred taj kraljevski dvor. SHK. U okolici Livna ima nekoliko lokaliteta koji podsjećaju na njega. Oteo je oružje nekom begu. a narod za njim pešice. godine nakon čega se ponovno odmetnuo u hajduke. Kad je klaka ukinuta. Imotskom. Zagreb 1997. Hajdukovao je po Rakitnu. opet na balkon. Oni kažeju da više ne moreju baviti ovu klaku. Onda je kralj zvadil beli rupček i rekel je: – Od danas više nema klake. idem s vama u Beč pred cara i kralja Franju Josipa. Sveta baština. 357. Andrijica Šimić uhićen je izdajom 1866. MH. Progonio je i bogatije kršćane. Kupresu. Vratio se narod s Jelačićem u Zagreb i više ih nisu grofovi tlačili. pobjeći iz ljubuškog zatvora 1868.1833.258 Usmene pripovijetke i predaje. 130. Putovali su četiri dana do Beča. kome je iznenada sasuo šaku prašine u oči. godine. prepilivši okove. uspio je. nisam ja kriv. straža je javila kralju daje došel ban Jelačić s narodom iz Hrvatske. Narod ga opisuje kao branitelja sirotinje i zaštitnika potlačenih. Nakon dvije godine tamnovanja u Splitu. A tam su bili novinari i odmah dali u novine. A ban odgovori narodu: – Narode.narod kaj hoče. I narod je pristal na to. str. podigli su Stubi č ani križ na Galženjaku da bude uspomena na sve one koji su stradali za vreme klake. Doljanima. 257 411 . Livnu.

Pitali banduri jednog Drežnjaka: ‘Što bi ti Šimiću Andriji uradio?’ A on rekao: ‘Ne bi mu ništa. Pripovijetke i predanja iz Drežnice. I slušao on što banduri pričaju. I slušao on što banduri pričaju. GZM./1982.”260 BANDURI O ANDRIJICI ŠIMIĆU Hajduk Šimić Andrija je često dočiko trgovce u Raiča klancu. 260 259 412 . 184. dočekala je hajdučka družina Andrije Šimića. a slazio je i u Drežnicu. studenoga. sio bi s njim i poio.. nav. 37. a gori bio Šimić Andrija sa svojim drugom na sijenu.261 (Drežnica kod Mostara) Usp. već da imam u torbi šta. u jednoj pojati doli..259 O tome poznatom hajduku i hajdučkome harambaši postoji više predaja. a neke i danas žive u njegovu rodnom kraju.. Ante Šimčik. sv.HAJDUKOVANJE Godine 1869. NS. str. Vlajko Palavestra. 184. Pripovijetke i predanja iz Drežnice. Jednom banduri drežanski zanoćili u Konjskom.. Pitali banduri jednog Drežnjaka: ‘Što bi ti Šimiću Andriji uradio?’ A on rekao: ‘Ne bi mu ništa. već da imam u torbi šta. 18.’ I tako Šimić Andrija nije nikada napao Drežnjake. Jednom banduri drežanski zanoćili u Konjskom. a slazio je i u Drežnicu. NS. Predaja i povijesni izvor kažu da je u svoj toj družini Šimić bio najčovječniji te ga Derviš-beg i Halil Muratbegović nisu htjeli optužiti pred okružnim sudom u Splitu. u Karamanovcima Derviš-bega Huseinova Kopčića s njegovih 30 čivčija i Halila Osmanova Muratbegovića iz Žovnice i ogulila ih na putu. Narod u Drežnici kod Mostara o njemu još pripovijeda: “Hajduk Šimić Andrija je često dočiko trgovce u Raiča klancu. str. ali nikomu nije naudio ni za šibicu. 51. ali i u drugim mjestima. str. harambaše. u jednoj pojati doli. a gori bio Šimić Andrija sa svojim drugom na sijenu. ali nikomu nije naudio ni za šibicu. – 52. sio bi s njim i poio.’ I tako Šimić Andrija nije nikada napao Drežnjake./1982. GZM. 261 Vlajko Palavestra. dj. sv. 37.

Tako se u jednoj od njih govori kako su Turci Andrijicu opkolili u kući jednog njegova prijatelja i tražili da se preda. ali su im pokrepali.40 fiorina i kupili nekoliko volova. Za izdaju Garci su dobili 477. pokazao što je pravo junaštvo. Život mi je težak. Iznemožen. Tako propade Šimić na tvrdoj vjeri. M. U snu vidim rieku Vrliku. g. Gazim ga do koljena. oko nje mnoštvo kokošiju. za noge i za trup. u jednu ruku uzeo svojega vjernog “džeferdara” (pušku) te pucajući izjurio među Turke koji su se razbježali glavom bez obzira. pa se raspokojih. i danas žive predaje o junaštvu i neustrašivosti toga hajduka. pataka i pilića.263 262 263 Predaju sam zapisao 1999. Prijetili su da će zapaliti kuću ako on ne iziđe iz nje.) 413 . pak. On im je odgovorio kako je sramota i grjehota tuđu kuću zapaliti. Stavio je na glavu naćve u kojima se kuha kruh. a kako bi onima mlađima od sebe. Sjeo je na pod. nego da će on uskoro sam pred njih izići. što vide jadne oči moje? Imade ih dvadeset oko mene. ali. siječnja 1902. stignem u selo Runović i pokucam na vrata u Garca. koji su se junačili. napih se i zaspah kao zaklan na Garčevoj slamici. te je preskakao magarca s mjesta. pa me drže za ruke. u jednom je “dućanu” u pod stavio nož. uhvatio se rukama za nožne palce i tako preskočio nož. prema kazivanju Zdravka Nikića iz Ružića kod Gruda. u kojoj je odležao punih trideset godina i četrdeset dana. s oštricom okrenutom prema gore. Noge su mi izranjene i otekle. Založih. U tom se probudim. pa da ću skočiti.262 SAN ANDRIJICE ŠIMIĆA Snieg mete kao lopatom. a on pobjegao u obližnju šumu i tako se spasio. Sami su u kući muž i žena. novinaru Pučkoga lista Juraju Kapiću u Splitu. a na nekim mjestima do pasa. Je li vjera? Jest! Tu mi naložili vatru..U Ružićima kod Gruda. Svaka mi se noga čini kao greda. (Milas. sa svojih šezdeset osam godina života još uvijek bio snažan. što se nitko drugi nije usudio učiniti. Primih se gore. 1996: 58. Obijem se na pomrki o drvlje i kamenje. Druga predaja govori o tome kako je Andrijica nakon izlaska iz tamnice. To je Andrijica Šimić ispričao 2. Nad njima se naviju orline.

SUŽANJSTVO U proljeće 1878.. HERCEGOVAČKI USTANAK Za vrijeme Hercegovačkog ustanka (1875. godine nedaleko od Imotskoga pao je u zasjedu. Iste godine Andrijica Šimić osuđen je na doživotnu robiju. Vidjevši da je prevaren Andrijica je kumu Anti Garcu izrekao kletvu: Dabogda moje noge nad tvojom glavom bile. a on se jedva spasio.] Mrvi nas i tare već od 500 godina. Dariju Šimiću. bojeći se da će ih Turci pohvatati i poubijati. U snu ga sveza i predade austrijskim vlastima za ucjenu koja je raspisana za njegovu glavu. Ustanici su na to odgovorili: “Dugovječne mukotrpnje opravdavaju naš ustanak [. (Rođak je Antunu Branku i Stanislavu Šimiću.. koji ga je okrijepio umorna. ali pogazio vjeru da ga ne će izdati. prosinca 1901.-1878. a Andrijičine noge su nad Garčevom glavom.) konzuli su nastojali ishoditi mir pa su pozivali vođe ustanika u Mostar. vođe im odgovoriše kako nikome ne vjeruju.) Slobode se nije nauživao. 414 . da krv do zadnje 264 Tu predaju i danas pripovijedaju u Grudama. 5. Odležao je nešto preko 29 godina u tamnici u Kopru. pa evo nas još ima živih. Kada su ih konzuli upitali zašto je vojska dovedena na vijećanje. veljače 1905. pomilovao ga je car Franjo Josip. U groblju u Runovićima počivaju Andrijica i njegov izdajnik. Konzuli su upozorili kako ustanak nije opravdan i kako sultan ima silnu snagu i vojsku pa će ih sve smrviti. godini života 16. pa su obojica ukopana u isti grob. naglo umre i to baš u kući svog izdajice Garca. koji je umro dva dana prije Andrije. Stigao je u Runoviće kod Imotskoga nekom Anti Garcu. SMRT U 68. Do sastanka je došlo na drugom mjestu na kojemu vođe dočekaše konzule s mnoštvom vojske. u kojoj mu je izginula sva družina. Neki kažu da je NK Hajduk nazvan po njemu. Međutim.264 Andrijičina kletva se ostvarila. ustanici su bili oprezni i nisu htjeli doći u Mostar. Mnoštvo naroda dočekalo ga je na Splitskoj rivi.

ponora te uzroka različitih pojava u prirodi i među ljudima. Etiološke predaje nastaju na povijesnoj. Uspomene na znamenite osobe i sudbonosne događaje čuvaju i mnogobrojni toponimi.) povjesničar i svećenik bilježi etiološku predaju o nastanku imena grada Zagreba. stavio u usta. Baltazar Adam Krčelić (Šenkovec kod Zaprešića. prožvakao i progutao rekavši: “Evo ove Božje hrane neće nam nikad nestati. U tim su predajama sačuvana sjećanja na znamenite ljude i događaje iz najstarije povijesti.-1878. str. demonološkoj.kapi prolijemo za slobodu. str. 267 O tim predajama govori se u mojim knjigama Deset kamenih mačeva i Od Kozigrada do Zvonigrada. a nikada kao memorati (predaje koje kazuju o osobnim doživljajima). 415 . U svojim Annuama (1748.. Njive Bojčuše u selu Letki kod Tomislavgrada nazvane su tako jer su na tom mjestu izginuli mnogi Rimljani i Duvnjaci 155 g. 265 266 Martin Gjurgjević.) Krčelić navodi više priča.267 ETIOLOŠKE PREDAJE Etiološke predaje nastaju na temelju povijesnih događaja i osoba i iz ljudske potrebe za objašnjenjem uzroka i podrijetla nastanka naziva pokrajina. prije Krista. virova. vrela. 1778. mitskoj. 1715. grobalja. lokaliteta.”266 Priča se da je engleski konzul Holmes zaplakao. Stolac. legendnoj razini. U Splitu je i danas u usmenoj komunikaciji etiološka predaja iz ilirskoga doba koja pripovijeda o nastanku prezimena: Škare. eshatološkoj. Vatavuk i Strizirep. vidjevši taj prizor. Tada je Mijo Ljuban iz Sjekoša zgrabio šaku zemlje ispred sebe. Memoari sa Balkana 1858. Neke su etiološke predaje nastale na temelju pričanja iz života poput one o Svekar-vodi. čatrnja. bunara. grobova. 84. Isto. rijetko kao fabulati (predaje koje imaju razvijenu fabulu). 2000. prezimena. nastanka i nestanka jezera. 84.”265 Na to konzuli rekoše kako će pomrijeti kad pojedu malo kruha što ga nose u torbi. *** Povijesne predaje kazuju se kao kronikati (kratka priopćenja povijesnog sadržaja). Najviše je povijesnih predaja koje kazuju o višestoljetnom ropstvu pod osmanskom vlašću. – Zagreb. mjesta. Težnja k objašnjavanju i tumačenju etioloških predaja stara je koliko i ono što one tumače.

Postoji tu jedna priča o Mari koja je pred udaju. Na mnogim lokalitetima zvanim Crkvine. U tom smislu iznimne su zasluge Đure Baslera (Sijekovac kraj Slavonskoga Broda. među cvijeće uplela se trava. TRAVA ZABORAVA Danas je naša planina Zvijezda nepristupačna. Crkve. ti prokleta bila. kako je to običaj bio. obrasla šumom ali naši preci su kazivali kako je Zvijezda prije bila puno drugačija to jest čista suprotnost Zvijezdi kakva je dan danas. ali ne osta zdrava. Ćiro Truhelka (Osijek. Tako je. eto išla brat' cvijeće po Zvijezdi. U Stepenu kod Tomislavgrada postoji Bogumilski put. 1920. 1990. cvijeće brala pa ga mirisala.) istražio je kraljevski grad Bobovac i okolicu Konjica. Često su predaje o lokalitetima i grobovima potaknule arheologe da ih istraže i uvjere se u istinitost priča. Crkvica.-1204. a u njegovu čast Duvno je prozvano Tomislavgrad. – Sarajevo. Opće su poznate predaje o nastanku imena: Zagreb. 416 . – Sultići. Moja draga po teb' cvijeće brala. primjerice. – Zagreb. ubrala nekakav cvijet oko kojeg se bila oplela trava zaborava i mirisala ga pa se nikad jadna više nije mogla povratit' k' o što'no kažu u prisebno stanje. kao i ja teške suze lila .) istražio Kraljev greb u Jajcu i ustvrdio da je ondje ukopan zadnji bosanski kralj Stipan Tomašević (1461. Pavao Anđelić (Sultići kraj Konjica. Crkovišta. 1865. kažu da je dok je brala cvijeće. momačka te noga ne gazila što si mene s dragom rastavila. Njen je dragan rad' toga gorke suze lio i Zvijezdu prokleo jer je takav otrov iznjedrila a pjesma kaže: Zvjezdan-goro.) čuvaju predaje i lokaliteti Kuline u Uzarićima kod Širokoga Brijega. u Prebilovcima kod Čapljine. Uspomenu na najlegendarnijega bosanskoga bana Kulina (1180.). Crkvišta.-1463. Ćelara (u Posavini) otkriveni su ostatci starih crkava. uplela se trava zaborava. Cavtat. neplodna. Buje i mnoge druge. Velik je broj djevojačkih lokaliteta na kojima su stradale mučenice.). Kosti kralja prenesene su u samostansku crkvu u Jajcu gdje se i danas nalaze. 1917.U narodnom je pamćenju krunidba prvoga hrvatskoga kralja Tomislava. Manduševac. 1942. u Koritima kod Tomislavgrada. 1985.

Tako se kažu i ostvarilo. ali nisu znali kako.Zbog te trave ti prokleta bila. g. 2004. Luce je tad sa svojin momkom došla do litice i znali su da se više nema di. kazala Jelena Rudan. priresta joj srcu jer je bio šestan. djevojačko prezime Godinović. I na dan kad su se tribali uzest. FF Split. bila je divojka najlipša od svih. A kako je njoj bilo vrime od udaje otac joj je naša bogata čovika puno starijega. ledenim se dahom okitila. U nju ti se zagleda momak iz sirotinjske fameje ni ima ništa svoga. A u vrime kad je od moje matere baba bila dite. zbog te kletve Zvijezda ovak'a kakva je danas. Ljubici Rudan. Ali znali su oni da jin nikad ne će dat da se uzmu jerbo kako bi ona gospojska cura za sirotinju pošla.. Danas živi s mužem. To je jedina obitelj u mistu koja ima troje male dice. a ljudi kažu da se prije virovalo da su im samo postoli bili u ponoru. Snijeg se nije topio sedam debelih godina a kad se otopio po njoj izraste šuma. tanki bori i visoke jele. Litica se i sad zove Lucin ponor. I on se njoj svidija. 269 Studentici Filozofskoga fakulteta u Splitu. u najbogatijoj kući. godine od Liljane Grgić (domaćica. gusta i eto. 268 LUCIN PONOR U mistu ima jedna stina. 268 417 . D. rođ. Već odavna niko ne zahodi tamo.) Rkp. 2007. rođena 1953 god. 'mjesto cvijeća po teb' rasle strijele. Ali Luce ni tila nazad. Udala se s osamnaest godina. I tili su pobić. Pobigli su na uranku. ponor četrdeset metara dubok. svi svati su je pošli tražit. Zajedno su skočili. 269 (Bogomolje na Hvaru) Katarina Pejčinović zapisala je u Varešu kolovoza 2007. Ali ju je volija. sunčeva te svjetlost ne vidjela. sv. FF Mostar. zato je kažu. a znala je da je naprid čeka smrt. da im tila nikad nisu našli. Rkp. 1940. 49. ali kad su svatovi vidili da je mlada utekla. studen vjetar nek' ti lice reže. sinom Zvonkom i njegovom obitelji. u Bogomoljama na Hvaru 2004. Čuli su da su im blizu. ona uteče sa svojin dragin. dah ledeni nek' ti dušu steže. g. Sedam godin' u ledu živjela.

LJUBAVNA STINA Prija ti, lipa moja, nije bilo da ti moreš, ko danas, ašikovat s kim ti hoćeš. Prije su ti ćaća i mater, ali oni iz bogatih kuća, čim se cura rodi, dogovarali udaju za momka iz druge bogate kuće. A kod onih siromašnih je već bilo drugačije, oni su se uzimali među sobom bez dogovaranja. Pa oni i nisu imali nikakve koristi od ženidbe. A ako bi se bogat momak zaljubio u siromašnu curu ili siromašan momak u bogatu curu, onda bi bilo svačega. Mater i ćaća onog što je bogat bi se bunili i branili im kako god bi znali. Bilo je toga prije puno. Tako ti se jednom momak lip ali siromah zagledo u ćer nekog bogatuna. Kažu da su bili s Pidriša oboje, a neki opet govore s Gmića, pa ti ja ne znam. I tako zaljubio se on u nju, a i ona, brate, u njega. I tila se dica uzimat, ali njezini ne daju ni da se priča o tomu, a kamoli da se uzmu. Tili nju dati za nekog bogatunčića, ali ona nije tila. Ona bi jadna volila siromaka pa makar s njim i prosila, nego s onim bogatunom pare brojala. Sastajali se oni gori na Makljenu. Gori, sad kad se iđe prema Sičajinim kućama, ima jedna velika stina, a iza nje put. Oni su se sastajali iznad te stine. Mislila dica uzimat se, ali stari ne daju, pa ne daju. Zakleli se njiju dvoje volit jedno drugo i radije u smrt nego da se rastanu. Kad više nisu znali šta bi, njezini već dogovorili svadbu, ufate se njih dvoje za ruke i skoče u provaliju iza stine. Oboje umru, a onda se ćaća i mater ufate za glavu što ih ne pustiše da se uzmu. Od tada su se i drugi mladi sastajali kod te stine i kleli jedni drugima, a možda se to i danas radi. Vi mladi to najbolje znate. Stinu od tada zovu Ljubavna stina.270 (Šlimac, Rama) KAMENI SVATOVI U naselju Gračanica, uz rječicu Buntu prema Kordićima, nalazi se jedno od najstarijih spominjanih naselja na ovim prostorima, Susid ili Susid-grad (koji se spominje 19. veljače 1442. g. u povelji aragonskog kralja Alfonsa V. koji je hercegu Stjepanu Vukčiću Kosači potvrdio taj posjed). Susid je po važnosti treća srednjovjekovna utvrda Uskoplja, a predaje ga povezuju uz kraljev dvor, uz kraljicu Katarinu, Jelenu…
270

Hrvatska usmena književnost Bosne i Hercegovine: proza, drama i mikrostrukture, priredio Marko Dragić, Hrvatska književnost Bosne i Hercegovine u 100 knjiga, knj. 5, MH, HKD Napredak, Sarajevo 2005, str. 142-143.

418

Predaja o kamenim svatovima je usko vezana uz kamene stupove u Susidu. Na udaljenosti od tri kilometra od Susida, iza velike krivine koju pravi rječica Bunta, na desnoj strani nalaze se monumentalni blokovi koji dominiraju cijelim krajolikom. Okamenjena kolona stoji zaustavljena usred uspona na brdo. Nijemo kamenje izaziva divljenje. Predaja kaže da se tada počeo raspadati i grad Susid. Stanovnici su bježali iz grada i raseljavali se po okolnim mjestima prepričavajući priču o nesreći. Danas, kameni stupovi, izbrazdani zubom vremena slušaju kletvu koju ponavlja Bunta. Često se pojavi, i u izrazito vedrom danu, koprena magle koja zastire kamene stupove. Zanimljivo je i to da stoka u velikom krugu zaobilazi ove stijene, a i lovački psi se uopće ne približavaju tom području. Žice dalekovoda iznad dijela kamene kolone sasvim drugačije zvone i nekako čudno trepere. Ptice na kamene gromade nikad ne slijeću, iako vrlo često kruže iznad i grakću kao da opominju. Jednog lijepog jutra listopada tisuću i neke skupiše se svatovi naočitog ženika Ante Bandulovića ispred bijele kule Susida i krenuše po lijepu Janju Grgurevićevu, krasoticu još ljepšeg grada Vesele straže. Konji bijesni, svati veseli, kod Čoban-kamena pregaziše rijeku Buntu. Mnogi svati Buntu mute, Buntu mute, a nesreću ni ne slute. Na Bunti je rublje prala, cura stara, oholica Mara. Mutnu vodu Mara gleda, a svate klete i proklinje: Dabogda vam puti bili pusti pratio vas vrag i mrak gusti Kud hodili, staze ne vidili u kamen se ladni pretvorili Kamenom se okamenili Tko meni vodu zamuti prokleti im bili puti Ljuto kune Mara, cura stara Žuboreći Bunta odgovara: Muč, ne kuni Mare oholice Zar ti, nije, Mare žao dice. I prošli su svatovi po lijepu Janju ništa ne sluteći. Veselo se svati kući vraćali s krasoticom mladom i stasitim ženikom. Kad su došli na Susid stranu i prvi jahači se spuštaše prema Bunti, nebo se zamrači i iznenada zapuha jak sjeverac Kalinjanin. Zavlada tama, a iz tame je 419

samo dopirao otegnut plač i jecaj koji je ledio krv u žilama. Kad se tama razišla, jeziv prizor iskrsnuo je pred očima. Kolona okamenjena, zaustavljeni bijesni konji s tužnim svatovima. U blistavom sjaju popodnevnog sunca treperila je kletva stare cure, a u blistavo plavo nebo dizao se plač, očaj koji je stezao srca okupljenih stanovnika Susida koji su čekali svatove. Od njihovih suza Bunta je nabujala, a stara cura Mara, kada je uvidjela koliko je zla učinila svojom kletvom, bacila se u mutnu Buntu i nestala u njoj. Njezino tijelo nikada nije pronađeno.271 (Bugojno) OLUJA OSTVARILA KLETVU Narod je vjerovao u moć kletve. Najviše se vjerovalo u moć majčine kletve i u moć kletve prevarene, obljubljene i ostavljene djevojke. U Brusju na Hvaru pripovijeda se o dvoje siromašnih mladih koji su se zaljubili. Mladić je uvijek obećavao djevojci da će se pobrinuti za njihovu budućnost. Djevojka je vjerovala mladiću i odbijala je sve druge mladiće. Zaljubljena je djevojka ostala trudna. Mladić je počeo razmišljati kako bi bilo bolje da nađe bogatiju djevojku i tako riješi budućnost. Našao je drugu djevojku kojoj je zanijekao dijete sa siromašnom djevojkom. Prevarena je djevojka proklela mladića: “Do Bog da se utopi prid mojim očima”. Jednoga je ljeta djevojka bila u polju sa svojim roditeljima. Počeo je puhati snažan vjetar, a na moru je bila oluja. Ostavljena je djevojka pogledala prema moru i vidjela veliki oblak koji se nadvio nad jednim brodom. Prepoznala je svojega bivšega mladića i vidjela je kako se brod izvrće i kako more guta taj brod i sve ljude u njemu. U toj predaji krajolik najavljuje ostvarenje kletve – bila je velika žega i strašno sunce; počeo je strašno puhati vjetar; na moru je bilo nevrijeme; a kad je djevojka pogledala prema moru, vidjela je veliki oblak koji se nadvio nad brodom; brod se izvrtao i more je progutalo brod i sve ljude u njemu. Na utjecaj krajolika na identitet, mentalitet pa i sudbinu ljudi prvi su ukazali irski kulturolozi početkom dvadesetoga stoljeća. Isto je i kod hrvatskih modernista, primjerice, Dinka Šimunovića, Ksavera Šandora Gjalskoga i mnogih drugih. Živa predaja i toponim Kleti Oblak čuvaju uspomenu o tragičnoj ljubavi vjerne djevojke i lakomislenoga mladića koji ju je obljubio i
Hrvatska usmena književnost Bosne i Hercegovine: proza, drama i mikrostrukture, priredio Marko Dragić, Hrvatska književnost Bosne i Hercegovine u 100 djela, knj. 5, MH, HKD Napredak, Sarajevo 2005, str. 148.
271

420

ostavio. Žanrovi usmenih priča se prepleću. Priča o Kletom Oblaku može se promatrati kao etiološka predaja i kao novela. Poanta te priče ističe njezinu didaktičnost – mladića je zbog njegovoga grijeha zauvijek progutalo more. KLETI OBLAK U selu Brusje bili su dvoje mlodih koji su se zajubili. Mladić je stalno divojci govori kako će je oženit i da je njegova jubov tolika da ih niko nikad ne će moć rastavit. I njih dvoje bili su kruto siromašni s velikon famejon, al mladić je uvik obećovo da će se pobrinit za njihovu budućnost i da će se skoro zaručit. Virujući njegovim obećanjima divojka je odbijala sve druge mladiće koji su joj mogli ponudit puno veće od njega. Uskoro je ta njihova jubov urodila plodon, divojka je ostala noseća. U njezinemu zaručniku probudile su se ambicije, poče je pensat o njihovemu siromaštvu, misli da je može noć divojku koja je bogatija i s kojom bi mu budućnost bila sigurija. Svojoj divojci i cilemu selu reko je da to dite ni njegovo i da nema čo činit s njon. Divojka je ostala u svojoj kući sa materon i ocen di se dite rodilo. Svojega bivšeg mladića uvik je proklinjala istom kletvom: “Do Bog da se utopi prid mojim očima.” Jednega lita bila je u poju sa svojim storima, bila je velika žega i strašno sunce kad je poče strašno puvat vitar, na moru je bilo nevrime. Kad je divojka pogledala pud mora vidila je jedon veliki oblak kako se nadvi nad jednin brodom. I ona je odma pripoznala brod svojeg bivšeg mladića, i vidila kako se izvarće i kako je more progutalo tin brod i sve jude u njemu. I tad njezina kletva se ostvorila; on se utopi prid njezinima očima. A danas se to misto di se ti brodovi izvarni zove ,,Kleti oblak”.272 (Brusje na Hvaru) PLANINE BABE Jedne godine nakon tvrde zime odmah prvih mjeseci nekim je babama nestalo sijena za stoku. U veljači se prohorilo (vrijeme je postalo ljepše) i babe su odlučile ranije nego obično potjerati stoku u
Zapisala je u Brusju na Hvaru 2006. g. Katarina Mišković, a kazala joj je Katica Hraste. Rkp. FF Split, 2006, sv. 1, str. 5.
272

421

planinu (obično se ovce gone u planinu početkom 6. mjeseca). Pošle su zadnja tri dana u veljači, a kako nisu mogle za to kratko vrijeme izaći na planinu, govori se da je veljača molila ožujak da se nastave lijepi dani: “Ožujače, po Bogu rođače daj mi zajmi dva-tri bijela dana da ispratim babe u planine.” Dok su babe gonile ovce pjevale su: Veljačo, veljačice, dok je mojih ovnova koloroščića i jarčića vitoroščića,ja se ne bojim tvoje oštre zime.” Taman babe izašle na planinu, zima se vratila. Od silne hladnoće babe su se jednoga jutra smrzle i pomrle. I danas postoje njihove figure u kamenu, likovi triju baba kako muzu ovce na strugi i uz njih stoje kablovi u koje su muzle mlijeko. Po tome se ta planina zove Babe. Postoji uzrečica u našem narodu koja se tiče velikog nevremena, a vezana je za taj događaj. Naime, kada počne kihati (padati snijeg) pri kraju veljače ili na početku ožujka kaže se: Danas su ti huke babe!273 (Stolac) ČIOVO Često su me judi pitali kako je naš otok dobia ime. Meni je moj dida kaza da kad se dilia Split i Trogir, osta je jedino naš otok. Nisu znali
Hrvatska usmena književnost Bosne i Hercegovine: proza, drama i mikrostrukture, priredio Marko Dragić, Hrvatska književnost Bosne i Hercegovine u 100 djela, knj. 5, MH, HKD Napredak, Sarajevo 2005, str. 166.
273

422

kome ćedu pripast pa su judi jedni druge pitali: “A čije je ovo?” Tako su onda nazvali naš otok Čiovo ili kako naši susidi Trogirani kažiju Ciovo.274 (Slatine) ŽRNOVNICA Žrnovnica je postala po Žrnjevim. U njoj nije bilo mlinova već samo žrnjeva. Žrnjevi su veliki kameni koji bi se vrtili rukom, pod njih bi stavili žitiju i tu bi ispadalo brašno. Prije je u Žrnovnici bilo puno žrnjeva.275 (Žrnovnica) BUJE Stari Slavinci su prišli tote kada ni bilo hiž. Bile su samo boški. Na brege poli Buj, kade zovemo Stare Buje, su se fermali i su rekli: — Tu će bit buje. Tamo su živeli. Nekad su tamo kmeti skopali kameni škaf, razbijeni lonci, stari šoldi. Naš slavinski svit je od vaik va Bujah. Samo poklin su napravili nove Buje.276 (Selo Bibala u Istri) O POSTANKU GRADA ZAGREBA Ljudi kazuju u Stupniku, da na mjestu, gdje je sada Zagreb, nije bilo nigdje vode ni zdenca. Jednog dana je onuda prošao neki biskup sa jednim svećenikom i slugom. Kad je putem ožednio, ne našav nigdje vode, dođe do mjesta, gdje je sada Jelačićev trg. Tu stane, udari biskupskim štapom po zemlji, i najedanput proključa voda. Tada reče svome slugi: zagrabi. Od toga doba zove se ono mjesto Zagreb. Onaj zdenac se zove Manduševac.277
Studentici Filozofskoga fakulteta u Splitu, Andrei Pavičin, 2004. godine u Slatinama kazala Ruža Nakir (rođ. 01.01.1930.g., u Slatinama). Rkp. FF Split, 2004, sv. 2. 275 Studentica Filozofskoga fakulteta u Splitu Luiza-Katica Bouharaoua zapisala 2004. godine po kazivanju Agate Blažević. Vl. rkp. ST, 2004, sv. 3. 276 Usmene pripovijetke i predaje, priredila Maja Bošković Stulli, SHK, MH, Zagreb 1997, str. 333. 277 Isto, str. 334.
274

423

(Zagreb) KAK SE PROZVALO VRAPČE Jednom je, vele, sv. Franjo, kad je putovao u Zagreb, projašio i kroz Vrapče. Tu su ga seoski derani nabacivali kamenjem, našto im je on viknuo: “Vrabec vas dal!” Otada da se selo prozvalo Vrapče.278 (Zagreb) CAVTAT Kako je bio porušen Epidaurus, nije nikoga bilo više tu, samo stijene, hridi, razvaline. U montanji, u brdima su neki ljudi bili ijedan čovjek je gledo dole i ugledo je drače, kapinike i kako neko gorsko cvijeće đe cavti u ruševini. I govori: — Gledaj kako cavti. I tako su prozvali to mjesto Cavtat.279 (Cavtat) IME SLANO Ja sam slušala da je došla kraljica neka na kobili tuj u Slano. Kobila bila žedna, pa je dovela kala mora, a kobila ne ćela pit. Ona provala rukon i rekla: – Slano je, ah što je slano! I tako se prozvalo Slano.280 (Slano) KUMOVA SLAMA U vedre noći priko ciloga nebavidi se navlaka koju narod zove Kumova slama. Ta Kumova slama nastala je poslin zvizda koje je Bog prije stvoria.
278 279

Isto, str. 335. Isto, str. 335. 280 Isto, str. 335.

424

Doli na zemlji bila su dva kuma, od kojih je jedan bia nepošten i zavidan onome drugome. Živili su na dva kraja sela i među njima je bilo veliko polje. Nepošteni kum je uvik po noći kra slamu iz plasta poštenoga kuma. Dok je prinaša slamu priko polja tako se ona za njin razasipala. Kako se odavna Zemlja zaklela Raju da se sve tajne doznaju, tako je Bog na nebu razasuja svitleću slamu. I svi sa Zemlje mogu vidit kako se nepoštenomkumu rasula slama po polju.281 (Otok kod Sinja) DUGA U davno doba Bog je učinija tu šaru na nebu da ostvari želju onima koji nisu zadovoljni onim šta su. Pa ako se koji muški želi pritvorit u žensko mora pribacit svoju kapu priko duge, protrkat ispod nje i na drugoj strani uvatit kapu. Ako bi pak koja ženska se tila pritvorit u muško mora svoj šudar pribacit priko duge i kad ga na drugoj strani privati odma muško postaje. Ali nikome to nije uspilo do danas, jer taman kad ti se učini da si poda njon i da je moš pribacit ona ode dalje od tebe i nikad je moš doseć.282 (Otok kod Sinja) SVATOVNA PEĆINA U dolnjem Zagorju, varh tako nazvanoga sela Jablanovca u župi bistranskoj, stoji jedna visoka klisura, o kojoj narod sledeca pripovijeda: U starodavno doba zaljubio se je njeki mladić u krasnu djevojku, želeći je, svim protimbam uparkos, za svoju suprugu uzeti. Ovoj namjeri
Marina Perojević svibnja 2006. g. zapisala u Otoku kod Sinja. Kazala joj je Mila Perković Tabak (rođ. 1968. g. u Rudi. Mila je tu i druge predaje upamtila od svoje bake Vinke Kamber (djev. Varvodić, rođ. 1925. g. u Rudi. Rkp. FF Split, 2006, sv. 46, str. 2. Predaju Kumova slama (zapisanu u Dalmaciji) navodi i Maja Bošković-Stulli u nav. dj. str. 330. 282 Isto, str. 1. Predaju Duga (zapisanu u Otoku i Brnazama kod Sinja) navodi i Maja Bošković-Stulli u nav. dj. str. 331.
281

425

protivljahu se roditelji njegovi, ali on, slijedeći nagon šarca, uze obljubljenu djevojku. Kada su mladići na gori varh rečenoga mjesta svadbu opslužavali, prokleo ih je otac mladoženje, sa svimi svatovi, djeveri, dodaši i ostalom družbom na što se svi na kamen obratiše i pećinom postadoše.283 (Jablanovac kod Bistrice) TRI SUNCA Uvik je baba govorila da je drijota ubit lastu, jer da nije lasta ne bi nas Sunce grijalo i uvik bi nan pripovidala kako je to bilo u davno doba kad se Zemlja tek stvorila. Prvo su bila tri sunca. Dva je zmija koja je bila sam đava popila. Treće sunce je lasta sa svojin krilima visoko na nebo podigla i otlen nas i danas grije.284 (Otok kod Sinja) *** Povijesne i etiološke predaje koje su nastale na povijesnoj razini isprepleću se s poviješću i teško ih je razlučiti. Te se predaje mogu nazvati usmenom poviješću, domaštanom poviješću, literariziranom poviješću. ESHATOLOŠKE PREDAJE Eshatološke predaje pripovijedaju o potresnom pojavljivanju ubijene tek rođene vanbračne djece, umrle nekrštene djece i ubijenih odraslih osoba. Ubijena i umrla nekrštena djeca pojavljivala su se noću, kriveći se u bijelim haljinicama sa svijećom u ruci. U zapadnoj Hercegovini tu djecu nazivaju krivljavcima, u istočnoj Hercegovini

Usmene pripovijetke i predaje, priredila Maja Bošković Stulli, SHK, MH, Zagreb 1997, str. 339-340. 284 Isto, str. 2. Predaju Tri sunca (zapisanu u Brnazama kod Sinja) navodi i Maja Bošković-Stulli u nav. dj. str. 330.

283

426

drekavcima, u dubrovačkom kraju tintilinićima ili tintama.285 U nekim mjestima u Dalmaciji i na otocima ta se djeca nazivaju macićima, a to dovodi do zabune jer se mačićima nazivaju demonska bića – đavao pretvoren u mačku koji noću sve do prvih pijetlova čini strašna zlodjela ljudima koje sretne na putu. Eshatološke predaje govore i o pokojnicima koji su se ustajali iz groba jer nisu ispovjedili sve grijehe. Te bi se osobe prikazivale samo svojim ukućanima i čim bi kazale neispovjeđeni grijeh, zauvijek bi nestajale. Te se predaje kazuju kao memorati. (Razlika je između eshatoloških i demonoloških bića, a o tomu će biti riječi i u daljnjem tekstu.) MÁŠKA U KAMPANEL U Postirama se pripovijeda o djevojci koja je prije dvije stotine godina u ljubavi zatrudnjela. Uz pomoć prijateljice rodila je, te prestrašena za svoju sudbinu, stavila dijete u košaru i odnijela ga u zvonik crkve. Od tada se ta predaja veže za Sutivanjane, a preoblikovana je i u izreku: “Máška van je u kampanel!”286 Pri’ dvisto godin’ u Sutivan je živila divojka jedinica u roditelja. Bilo je to vrime kada se puno vodilo računa o poštenju žene. Ona je u jubávi zatrudnila i sedam miseci to svima krila. Kada je rodila uz pomoć prijatéjice, bila je očajna i pristrõšena za svoju sudbinu. Tada su novorođeno dite stavile u košaru visoko u kampanel crỉkve. Ujutro kad se svit digo i ču’ plač, govorili su: “Máška u kampanel, odakle máška u kampanel? Kako se popela gori?” Kad se svit digo gori, vidili su da je to dite.287 (Postire na Braču) MALI S CRVENOM KAPICOM Išo neki čovjek putem i na križanju sreo malog s crvenom kapicom. Sustavi on čovjeka i rekne mu:
Nevjerojatno je koliko hrvatskih prodavaonica dječjom odjećom i obućom nosi takve nazive. 286 Zapisala je 2005., u Postirama na Braču Tea Fabris, a kazao joj je Ante Bižaca (rođ. 1954. g. u Postirama, po zanimanju elektrotehničar). Rkp. FF Split, 2005., sv. 77, str. 8. 287 Isto.
285

427

– Oćeš ti mene primiti k sebi? Dat ćeš mi jesti prosenu kašu, a ja ću tebi prenašati žito, pa buš bogat i prebogat. Uzeo čovjek malog k sebi i hranio ga kako su se dogovorili, a i mali se držo obećanja. Bilo navjek u kući kod njih žita a nitko nije znao otkud. I čovjek se bogatio sve dok nije neka baba vidla kako kroz travu iz susjedovog ambara putuje žito - zrno po zrno, ko mala stazica prst debela - pa ravno u ambar toga čovjeka. Baba digla viku, spuntala ljude i navalili oni na čovjeka da otjera malog. Nije se moglo drugačije i on ga potjera. Kako je mali otišo, prestalo žito dolaziti - a čovjek uskoro posto bogac kakav je i prije bio.288 (Grginac, Bilogora) TINTILINIĆ POD CRVENOM KAPICOM Pričala mi moja baba kako je jednom kad je bila u paši ugledala za ovcama jednog tintilinića, mali je bio pod crvenom kapicom. Ona je prišla, a tintilinić je vikao: – Daj mi vode, ni iz neba ni iz zemlje! Tako je išao dugo za njom, ali ona se pripala i pobjegla je ispred ovaca. Kad se približili selu, tintilinić je pobjego.289 (Ponikve na Pelješcu) GORI VATRA I DITE PLAČE U Filipovića je bila cura Pava. Kod nje na silo je dolazio Ante iz Osoja. Ante je iša na silo priko Dočića i niko nije zna za to jer prije se išlo krijomice na silo. Kad je Ante doša do Gradine, bilo mu je nešto čudno. Čujo je kako neko dite plače. Jadan on, nije mu se dalo ni naprid ni nazad. Pava se bila zabrinila, ali nije smila nikom reć da će on doć na silo. Kad je Ante otiša gori poviše, jopet je čujo dite kako plače. Kad je doša do Pave, reka joj je da posluša čuje li išta. Ona je isto čula taj plač. Kad se Ante vratijo kući, pita je babe šta je to. Baba mu je rekla da se uvik triba prikrstit i izmolit virovanje kad vidi tako nešto. Potlen ga triba pitat: “Ko si i šta oćeš?”
Usmene pripovijetke i predaje, priredila Maja Bošković Stulli, SHK, MH, Zagreb 1997, str. 370. 289 Isto, str. 415.
288

428

Ante je tako i uradio. Potlen deset dana, kad je jopet iša na silo, vidijo je nešto još gore. Gori kod Gradine gori vatra i dite plače. Ante se prikrstijo i izmolio virovanje i eto vatre nestade. Ante poša naprid, kad dite opet poče plakat. Kad je Ante upita diteta šta je, dite se ušutilo. Dite mu je reklo da je ono izgubljena duša. Mater ga je udavila i zato mu je vrat crven. Dite je reklo Anti da moli za njega i da svin curan i udovican i pratrin kaže da mole za nj. Ante ga je posluša. Potlen toga ni Ante ni niko drugi ništa slično nije vidijo.290 (Batin kod Posušja) MITSKE PREDAJE Mitske predaje pripovijedaju o vilama i povijesnim osobama kojima je narod pripisao nadnaravnu moć. Pomagale su junacima i samo noću dolazile u sela. Priča se da su zavodile mladiće javljajući im se u snu. Jedni pripovijedaju da su ih vile izliječile; drugi da su siromašnim djevojkama pomagale brže istkati ruho za udaju; treći da su pomagale nejakim pastirima; četvrti da su mlade prenijele preko jezera u planinu, a stare pred crkvu itd. Činile su zlo jedino ako bi im se tko zamjerio izdavši tajnu da im je jedna noga magareća, konjska ili kozja. U narodnoj percepciji vile su bajkovite ljepotice, gotovo uvijek u dugim bijelim, rjeđe plavim haljinama, dugih zlatnožutih počešljanih kosa, s modrim ili zelenim očima i imale su nadnaravnu moć. Narod pripovijeda i o vilenjacima i vilinčetu. Od povijesnih osoba kojima narod pripisuje mitsku moć najčešće su Marko Kraljević, Janko Sibinjanin, Stojan Janković, Mijat Tomić i Andrijica Šimić. Mitske predaje često imaju razrađenu fabulu, a pripovijedaju se kao memorati. Vile u VI. st. spominje bizantski pisac Prokopije iz Cezareje. Vile se spominju i u Zlatnoj legendi Ivana Zlatoustog s početka XII. st.291 Vraz u Kolu (br. 5., 1847.) piše o vilama. Ivan Kukuljević Sakcinski (Varaždin, 1816. – Puhakovec, Hrv. zagorje, 1889.) o vilama piše u

Hrvatska usmena književnost Bosne i Hercegovine: proza, drama i mikrostrukture, priredio Marko Dragić, Hrvatska književnost Bosne i Hercegovine u 100 knjiga, knj. 5, MH, HKD Napredak, Sarajevo 2005, str. 177. 291 Špiro Kulišić, Stara Slavenska religija u svjetlu novijih istraživanja posebno balkanoloških, Sarajevo 1979, str. 139.

290

429

Danici (1847.). Nekoliko je autora koji pišu o pričama svoga kraja (Lovreć, Makarska, Varaždin, Ivanić-grad, Karlovac, Lonja).292 VILE JEZERKINJE Nekad davno, u staro doba, u brzacima pored vodenica kupale su se vile jezerkinje. Kao i sve vile bile su lijepe i mlade. U jednu takvu, lijepu i mladu, zaljubio se jedan mlinar. Želeći stalno biti s njom, baci se on u brzace pod vodenicama. Nikad se više nije vratio niti su ga našli. Svi su znali koliko je mladi mlinar volio vilu, tako da nitko nije plakao niti je pisao osmrtnicu. Svi su znali da je otišao sastati se sa svojom dragom i da su sad sretni. 293 Predaje o vilama jezerkinjama nadahnule su su i Nikolu Šopa da napiše antologijsko djelo Božanski pastir. VILA I PASTIR U stara vrimena dica su uglavnom koja su bila nejaka da rade čuvala stoku po planinama i ledinama. Bio jednom jedan čoban kojeg su dica zvala Ćelo. On je bio mal i nejak i sva su ga druga dica zafrkavala i tukla. Ćelo jadan moro šutit i trpit, jer je bio nejači. Ali jednoga dana čuvo Ćelo stoku i vidio kako se u grmlju vila zapetljala. Ćelo bio onako strašljiv i nije znao što da uradi, al kako ga je vila sve više dozivala, otiđe on i otpetlja je. Kad je to uradio, reče mu vila da će mu ispunit jednu želju, on odma reče da bi tio bit najjači među svim čobanima. I ispuni vila njemu želju, a on šutio i čekao da ga netko
Usmene pripovijetke i predaje, priredila Maja Bošković Stulli, SHK, MH, Zagreb 1997, str. 27.-28. 293 Katica Lozić Radielović zapisala je 2007. g. u Jajcu 2007. g. Rkp. FF Mostar 2007, D.
292

430

napadne. Tako, jednom zgodom, djeca opet navališe na Ćelu, a on ih spreman dočeka i obrani se od njih nekoliko, a oni se razbježaše. Kad su ovi vidjeli da se nešto čudno s njim desilo, nikad ga više ne dirnuše, a čak ga se počeše i bojat.294 (Ustirama u Rami) MUDRI SALAMUN I SESTRA Salamun je bi mudri čovik i ima je sestru. Govoru da je bila lipa, lipa kako perla. Ali govorilo se i da ima noge o tovara. Tako su i mudrom Salamunu govorili da mu je sestra vila, bo ima noge o tovara; a un ni virova. Više su mu bili dodijali s otin govorenjem! Ča će učiniti da vidi je li oli ni istina? A un bi mudar i pametan, pa učini crikvu, pa je posaliža mramorun i učini kako marete, da se vidi kako da je voda. I kad mu je sestra čula da je je brat, mudri Salamun, učini novu crikvu, šla je viti otu lipotu kakove jošće ni bilo na svitu. Un, kaje vidi di ona gre i da će dojti u crikvu, un se hrani zada vrat. Ona gre i došla na vrata: pari da pliva voda. Unda je digla njevi abiti, da ih ne smoči. (Bila je sva u svili do tloha.) Ka je došla nutra - to ni voda nogo mramor. Ka je vidila da je mramor, pustila je abiti i rekla sama sobun: Di je mudrosti, tote j i ludosti. A mudri Salamun zada vrat govori: Di je liposti, tote j i sliposti. – I unda je se povidi.295 (Sali na Dugom Otoku) GRAD VID U Vidu se okrunilo devet krajeva. Tu je bija velki grad i, kako kažu, drugi odma iza Rima. Rim pa on bio, zvao se Vid. Tu se usio čitavi grad, samo mala crkvica je ostala. Kutije isto bija veliki grad. Usilo se istoga

294

Hrvatska usmena književnost Bosne i Hercegovine: proza, drama i mikrostrukture, priredio Marko Dragić, Hrvatska književnost Bosne i Hercegovine u 100 knjiga, knj. 5, MH, HKD Napredak, Sarajevo 2005, str. 184. Sličnu je predaju zapisala i Maja Bošković Stulli u Radešinama kod Sinja. 295 Isto, str. 224.

431

vremena kao i Vid i sada se vide u vodi razvaline, kupe na kućama, kad je čista voda i fino vrime. I unda bi se kladili monci, bili su vele silni ljudi: ko bi dojezdija iz Vida do Kuti na konju, a ne posrnut, onda bi onaj dobija neku nagradu. I kad bi od velike svoje sile, od oholosti, kad ne bi ništa mogli, unda bi skuhali pogaču za metu i u nju bi gađali. A kašnje se usilo sve.296 (Opuzen) VIDOVSKA KRALJICA Ima put Neuma jezero Kuti. Kažu da je govorila vidovska krajica: – Moji Kuti, moji zlatni skuti. Tako san ja čuja. U trupici danas kad se čovik vozi po tom jezeru Kuti, vidu se porušeni zidovi u dubini od nekadašnjeg grada. Od Kuti do Vida sve je bija grad. I ta krajica kad je išla kočijom od Vida do Kuti, zato bi ona rekla: – Jest Vid Vid, ali moji Kuti moji zlatni skuti. To sam čuja kad sam bija dite. * Druga žena dodaje: O, moj Vide, moj očinji vide, moji Kuti, moji zlatni skuti.297 (Opuzen) DIVOVI GRADE TORANJ Su bili neki veli i jaki judi. Kad su zidali turan u Mutunu i u Buzetu i crekvu pod grotu, da su si bat posujivali jedan drugomu. Jedan je bi u Mutunu, a drugi u Svetom Štefanu i su si preko drage davali bat. I žene su bile jake, pa su na glavi nosile kolonu od crikve, a na hrbatu otroka i još su po putu plele hlače.298 (Beletićev Brijeg u Istri)

Usmene pripovijetke i predaje, priredila Maja Bošković Stulli, SHK, MH, Zagreb 1997, str. 337. 297 Isto, str. 338. 298 Isto, str. 364.

296

432

Neki misle da je Crna kraljica udovica Ulricha Celjskoga. Ona opet i po drugi put veli: – Pukni. 433 . dam ti Medvedgrad — ali joj se ni nišče odzval. dam ti Medvedgrad i sebe! I zaistinu sad vrag pukne i potera Turčina iz Hrvatske. Kad se je Turčin približaval k festungu. vrag. vrag. dam ti Medvedgrad i sve zlato . Sad se ona i po trejti put zakune i veli: – Pukni. Su nosile na glavi grote i prele. No kraljica je sad tela da se resi zakletve. Bila jena žena koja je bila jako zločesta svojim slugem.299 (Loborika u Istri) ČRNA KRALJICA Mnoge su predaje zapisane o Crnoj kraljici. Cez nejni grund nije nišče smel. drugoga sina hercega Stipana Vukčića Kosače koji je bio oženjen rođakinjom Ulricha Celjskoga. Stari su govorili da je to Divić. Kak se je navek nosila vu crnom rubju. Kraljica je na to pristala i sad njemu veli: 299 Isto. nije zabil ni na Medvedgrad vudriti. 365. zvali su ju “crna kraljica”.ali joj se opet ne javi.DIVIĆ Vile su sagradile arenu u Puli. jer bi sakega kerega bi na svojem gruntu vlovila dala hititi pred lave kere je baš za t posel hranila. ali joj se ni ni jen odzval. da mu bu dala bedenj dvanajst veder pun zlata. ali mu onda mora dati bedenj od dvanajst veder pun zlata. Te su predaje nadahnule Josipa Freudenreicha i Higina Dragošića da napišu istoimena djela. ili bi pak na njega napustila dva orle keri su bili tak izvežbani da bi mam čoveku iskopali oči. str. Kad je peteh zakukurika. vrag. No kad je Turčin haračil po hrvatskoj zemli. a neki da je udovica Vlatka Hercegovića. pozove kraljica svoje sluge vu festung da ga brane. Kraljica je bila sad vu nepriliki i pomisli si da se zakune vragu te veli: – Pukni. pa je prez krova. To čuje jen vuglenar i on otide k kraljici te se joj javi da ju bu on nosil triput okol grada. više nisu mogle dalje graditi. te da proglasit po celoj zemlji da keri ju triput oko nejnog grada odnese. pa makar si noge do kolena znucal.

ali sad dojdu pred njega vragovi sa vilami te ih zapiknu pred njega i ne puščaju dalje. neg samo ide naprvo. Još je faljelo samo nekih par korakov da ju i po trejti put donese do meje. Njemu je pak kraljica rekla: – Sad si mi petnajst put gorje napravil neg sem prije bila. ni niš videl. no ali sad ni mirno išel. ali ni on je ni donesel do meje. dojdu pred njega velike kace i ne puščaju ga naprvo. neg si nameće pune nadre srebrnih penez i odleti sav vesel vun. i kaj god buš videl i zestal. ali več vidi gde stojiju kočije. htel je ipak znati kulko sije zel i hoče da prebroji. dok ni došel i po drugi put na mejo. On seje malko preplašil al je sejeno išel naprvo. a kraj ne jena velika kaca. I tak ti kraljica vumre zakleta. Vuglenar se još ne stavi. Dojde ti on pred njejnu hižu gde je ona stanovala. da me gdoj ne vzeme. vu drugem srebro. neg je bila još devet puti gorje zakleta. On otide vu hižu s penezi i tu ti najde tri bednja penez. ali ga kraljica prime za rukaf i veli mu: – Sad si mi još devet puti gorje napravil. a iz njih izlaziju sama velika gospoda se cilinderi na glavi. vu prvem bednju je bilo zlato. No ne projde dugo cajta. pretvorila vu gavrana. Kraljica ni niti sad bila spašena. ali se nišče ne javi. kad je počel vaditi iz nedrih. javi se jen razbojnik keri seje takaj polakomil za zlato i veli joj daju bu on nosil. hiti kraljicu i hoče vujti. vidi jeno veliku kacu kera leži na penezih i njega gledi.– Ja se bum. je oni tebi ne moreju nikaj napraviti. Kad je krenul po trejti put okol grada. On bedenj z zlatom bil je čist v kutu i on hoče da ide po zlatne peneze. Kraljica je na to pristala i rekla mu se isto kak i prvomu. a vu trejtem kufer. I zaistinu on jo je nosil tak kak i on vuglenar i se iste napasti su pred njega došle. On na to otpre vrata i vidi gde kraljica mrtva leži. a ti me skri pod nadre od tvoje rubače. pokuči na vrata. ali mu mora dati dvanajst veder zlata. ali sije mam vu sebi premislil da zakaj si ne bi on sam zel penez kad je več kraljica mrla i ni nikoga bilo pri hiže gde su bili penezi. ali kad dojde blizu. a vuglenar ju zeme i dene vu nedre kak mu je kraljica naložila i otide okol grada. Kad je prvi put išel. neg ju je pri kraju hitil kak i vuglenar. Taki za nekuliko dan kak je kraljica vumrla dojde jen sluga k nje da ju prosi penez. je su ga napali vukovi i lavovi. Sad se je zaistinu vuglenar preplašil. da me buš lakše nosil. naj se niš bojati. Ide on i po drugi put okol grada. Kad je bil več prilično dalko. Dojde ti on prvi put na meju. Kraljica se i zbilja pretvorila vu gavrana. neg samo ujdi furt naprvo. a to ti je se sam 434 . On se vu prvi mah preplašil. jer mu budu drugač deca pomrla od gladi. On se ni htel dirat vu t bedenj. več je samo čul kak juriju kočije.

Kad tamo ni ljudi ni ikog drugog. On ni htel verovati da su penezi bili. I dandenešnji leži kaca pred vrati i ne pusti nikoga nutri. Divljan ustane.” Jedi” stane vikati Divljan. to ti ga kaca ne pusti v hižu. priredila Maja Bošković Stulli. jer ću i tebe sutra ovako. Zagreb 1997. Kad ti on dojde pred vrata. ali samoga zlata. Videći oni da već ne mogu taj dan prispjeti kuda su bili naumili. Ali na vrata pećine bijaše privaljena velika ploča koju sto ljudi ne bi moglo pomaći. do jednog divljeg čovjeka s jednim okom navrh glave. Zagreb 1867. a đak stavlja u usta. I napipa popa pretilijega. navrti na ražanj i stavi kraj ognja da se peče. a đak počne diljati jedan mali šiljak. Upita ga Divljan:” Šta diljaš taj šiljak?” Đak odgovori da se kod ovaca sjedeći besposleno naučio tako diljati.300 (Remete kraj Zagreba) DIVLJAN U sljedećoj je priči antički grčki motiv o Polyphemu:301 Pop i đak hodali kroz jednu veliku planinu pa ih ondje uhvati noć. legne kraj ognja. i na sramotu ako ne ćeš na lijepo. SHK. Divljan prokleti jede. On se vrne domov. pusti ih unutra. već mu odgovori da nije gladan. pa da ga je i sad ta volja dopala. Bez izbora đak sjedne s njim. pa opet ploču na vrata privali. Divljan slijep skoči kao mahnit i đaku reče: “Neka. MH. Vatroslav Jagić. Kad to đak vidi dosjeti se svome jadu ali uteći iz pećine nikako nije mogao. mislil si je da se je morti zabunil i otide da si i po drugi put nameće. 301 Usp. Divljan zatvori oko i zaspi. str. zovne Divljan đaka da s njim jede. domisli se te oni šiljak zavrti Divljanu u oko i oslijepi ga. da je Bogu hvala! Izvadi ti meni ovo jedno oko. ali bez penez. kad ne umijeh ja tebi obadva. A hoćeš. digne ploču. pa opet baca u kraj.vuglen. str. 111. al mi uteći ne ćeš. a đak jadni. Kad se pop ispekao. stanu gledati kroz planinu gdje bi prenoćili i ugledaju oganj daleko u jednoj pećini. počne ih Divljan pipat iza vrata da vidi koji je pretiliji da ga zakolje i ispeče. Pošto se malo zagriju. a jadni đak ne htjede. Primaknu se oni blizu i povikaše da vide ima li tko tamo. Pitaju ga hoće li ih pustiti u kuću i on ih pusti. 353-355. Pošto se Divljan najede. vidjevši da se sutra i njemu nožić pod grlo sprema. knjiga prva. reče mu Divljan. Historija naroda hrvatskoga Iisrbskoga. spopane ga i ubije. 300 435 .” Usmene pripovijetke i predaje. Potakne im veliki oganj i oni se sjednu grijati. Staro doba.

susret s demonološkim (onostranim) bićem.” Divljan kad vidi da mu je utekao. Divljan. dođe do njega. Kad se đak dohvatio poljane i vidi svu stoku pred sobom. kudlaci. irudice. pa pođe na vrata od pećine pa otvori jedan kraj vrata i počne stoku vabiti da jedno po jedno izbaci. Onda se počne Divljanu rugati i smijati tjerajući pred sobom stoku. te tako dođu do jedne velike vode i đak vidi da će ga već moći u vodu utopiti. ali kako ga se prihvati. napipa Divljan vrata od pećine i vidjevši da su zatvorena počne po pećini brbati tamo-amo da đaka uhvati. ali bez popa. primičući se malo po malo da bi ga uhvatio. Divljan. te se Divljan utopi. str. Onda đak s mirom i Bogom otjera stoku i dođe zdravo kući.” Đak nesretni prevari se i pođe da uzme štap. Đak u ovnovoj koži stade se s ovcama približavati ne bi li i njega izbacio i tako malo po malo primičući se. kuga. pa se obuče u onu kožu i izmješa među ovce. vukodlaci (kodlaci. 5. pristane za njim.302 (Čitluk) DEMONOLOŠKE PREDAJE Demonološke (demonske) predaje u osnovi imaju osobni doživljaj. otvori vrata sasvim i pruži mu štap govoreći: “Kad si mi već utekao na ti ovaj štap da tjeraš stoku. HKD Napredak. priredio Marko Dragić. vikne Divljanu: “Ne traži me više. Vidjevši da je poginuo. čaratani. Sarajevo 2005. onako slijep. ali ga ne mogne nikako naći . knj. kozlaci). 302 Hrvatska usmena književnost Bosne i Hercegovine: proza. Divljan već vidi da mu od mnoge stoke ne može ništa. stuhe. 436 . Hrvatska književnost Bosne i Hercegovine u 100 knjiga. izvadi je i odsječe oni prst što mu pri štapu prijanuo bio i uteče. kučibabe. Divljan ga uhvati i izbaci vani među ostale ovce. jer ti bez njega nijedna ne će krenuti. padne mu na um britvica koju je pri sebi imao. Najčešći demoni u toj vrsti naših predaja su: vještice. đavao (vrag-crni ovan. jer je imao u pećini mnogo stoke te se đak domisli i oguli jednog ovna. crni pas). drama i mikrostrukture. MH.Kad ujutru svane. 194. ja sam već napolju. tamo-amo da ga ne dohvati. domisli se što će. U to. prijanu mu jedan prst pri njemu. a đak mu onda pritrča iza leđa i tisne ga u vodu. primakne se uprav nad vodu. stane skakati oko Divljana. pa počne zviždjeti okolo njega rugajući mu se.

kad so sršeni počeli klati vojsko. Neki misle da je u tom razdoblju spaljeno do milijun vještica. 303 437 . g. izazivale razne bolesti i ludilo. Zagreb 1997. gušile pri spavanju itd. g. a zadnja 1793. priredila Maja Bošković Stulli. OD BABE KA JE COPRALA I POSLALA SRŠENE NA FRANCUZE Bili so negda v naše zemli Francuzi pak so štoli da pejo prek Turovoga pola na Zagreb. Copruvala ona morti jeno vuru kad ti najenpot z onoga peska počeli se sršeni leći. Nigdar više neso odonda Francuzi bili v naše zemli. utvare. zloguke ptice (gavran. kukviža). štrige (štringe) coprnice. Zamišljane su kako jašu na metli s grbom na leđima i dugim nosom. Onda je nekakva baba dala dovesti na pole dvanajst vaganov peska. Kad so ludi to naredili. g. a baba onda ne poslala na Francuza. 358. Od sakoga je zrna peska postal po jen sršen. te razna plašila. mačić. MH. Konkretna ženska osoba bi đavlu prodala dušu. Majka Buža. More su po narodnom vjerovanju djevojke koje su se povještičile. jele djecu. babe. Vještice se još nazivaju: more. a đavao bi njoj dao nadprirodne moći. I bež . str.orko. bile je dobre bežati. u Posanu. Vještica u bajci je bezimena i zla. Ulazile su kroz ključanice. E. spolno bludničile s đavolom. spremale masti za ljubavne napitke. U Hrvatskoj je spaljivanje vještica zabranila Marija Terezija 1758. prikaze. držale tajne sastanke. u Tuluzi. Razlikuju se vještice u bajkama i demonološkim predajama.ki je kak i ki kam mogel. SHK. a u predaji je to stvarna osoba koja nanosi zlo. Prva je vještica spaljena 1275.303 (Lupoglav kod Dugog Sela) Usmene pripovijetke i predaje. zišla ona gore i počela štrmenkuvati. VJEŠTICE Po narodnom vjerovanju vještice su stupile u savez s đavolom pogodbom koja se potpisivala krvlju. Vjerovalo se da ima i lijepih vještica jer i đavao voli što je lijepo.

po narodnom vjerovanju.305 KUŽNO GROBLJE U SELU MILE U selu Mile. U srednjem je vijeku od kuge u Europi umrla trećina pučanstva. Pričalo se da se nekog momka dovezala mora. Ako se rano poduzme liječenje. Ostale su molitve (basme) protiv njih. 305 304 438 . 179.” Stuhe su slične vješticama. a ako se ne liječi. kaziva materi. Nestalo je priča o irudicama. Kaziva ćaći. postoji Kužno groblje. moguće ju je brzo zaustaviti. U Stocu se vjerovalo da su se stuhe prikazivale u obliku vatre i plamena. smrtonosna je u 60 % slučajeva. Snažan je bio. 10. Muško mori od želje. Pane mu na pamet.304 U Bosni i Hercegovini mnogo je kužnih grebova i grebalja. Niko mu to nije virova. I HINA/AFP. Kad ne more da se mladosti drukčije dočepa. al opet nije je mogo nikako uvatit.MORA Mora je cura zle krvi. 28. Svaku noć dok on zaspi. metne u karticu. Nikad više nije došla. Po narodnomu vjerovanju štriguni ili čarobnjaci mogu začarati čovjeka i baciti na njega uroke. svejedno. a nestajala je u obliku vatre. Voli mladu mušku krv nego žensku. KUGA Kuga se. zaseok Podlice. HINA/AFP. Svojim dodirom je izazivala smrt. tu su ih odmah sahranjivali. 2004. 179. Pričalo se i o stuhaćima. nit glasa dati. al se od tad uvik pričalo o tome. željna mlade krvi. Nit je mogo čim krenuti. Tu su kugari umirali i kako nisu mogli doći do groblja. Teletext. Teletext. pokazivala kao kostur djevojčure u bijelim haljinama. Po narodnom vjerovanju postojali su i višci (vještci). str. 28. Bolest – kuga povremeno se pojavljuje u Kini i drugim dijelovima svijeta. “Mogu ga i posve izluditi. tare i mori mladost pri spavanju. da ode u crkvu. str. a žensko od zavisti. ona pritisni. nožem ustruže malo klačarde s Gospina oltara. Irudice su demonološka bića koja su predvodila olujno nevrijeme. 2004. 10. zašije u krpu i metne na se.

g. 384. I kad je iz sela išla. a sveti Roko vaze šćop pok udri po njon. i da je išla da će put Nerežišć. a kako mi je mama pripovijedala prije su ga ljudi čistili i održavali jer su se bojali da i oni ne bi dobili kugu. i da je pravila pomoritad. priredila Maja Bošković Stulli. Onda je kazala: – Kukudare bukudare. 163). Bože sačuvaj. 307 Usmene pripovijetke i predaje. I kad je ona s time bila gotova. SHK. iskoveda je vrlo. 306 439 . djev. u to vrijeme neizlječivu bolest. iz Bogomolja. BUKUDARE Čuo sam priču od naših starih ljudi da je nekad bila došla u naše selo kuga. Svalina (rođena 1949. živjele u vodi. Rkp. čatrnjama i tamo odvlačile djecu koja bi se približila vodi. kazala je Anđa Tokić. tražila da je prevezu na Pelješac. I eko la! (Pražnica na Braču) KUKUDARE. I došla je do crikvice svetoga Roka. godine. da je na velikoj stini slomila nogu. po narodnom vjerovanju. MH. Da je bila kuga u Supetru i da je harala po Supetru. Zagreb 1997. vej nikad u Nerežišća. kao ženska neka. str. u Bogomolju nikadare.danas dan ima jedna kamena ploča u tom groblju. bunarima. selo Bulići) Živi u selu Mile. U Hrvatskoj ta demonološka bića nazivaju se babaroge.306 SVETI ROKO I KUGA O svetom Roku bilo je riječi u poglavlju Molitvene usmene lirske pjesme (str. D. Sada je groblje zaraslo u šumicu. bukadare. Katici Lozić Radielović 2007.307 (Blace na Neretvi) Kučibabe (babaroge) su. a ona se ope vratila pu Supetra i govori: – Šukadare. FF Mostar 2007.

g. Prema pričama oni se okupljaju na raskrižjima putova od dvadeset tri do dvadeset i četiri sata. Ako su za života bili pijanice. 12. Kudlaci su zli i uvijek nastoje naškoditi čovjeku. Jozo je rođen u Vinišćima 1932. sv. zapisao je po kazivanju bračnoga para Joze i Zorke Marić. držali bi palac u ruci i tri puta izgovarali: Zapori kozlakov. tri mise Uskrsne. a Zorka 1936. pojavljivali su se kao mješina puna vina. a ako nisu bili pijanice. FF Split. Marijino mliko. Ili: Isusova brado. U nekim krajevima (primjerice Hrvatskomu Zagorju) vjerovalo se da će se pokojnik povukodlačiti ako preko njega prijeđe mačka. slavno sveto Vodokršće. u Vinišću kod Trogira. 18. ali i pomoć u rasuđivanju pravih smjerova putovanja. Rkp.. Za čovjeka nije dobro da se u to doba zatekne na putu jer bi mu se moglo dogoditi svakakvo zlo. U Vinišću kod Trogira vjerovalo se u kodlake (vukodlake) koji su posebno mogli naškoditi djeci. Nestajali bi kada bi bili probodeni glogovim kocem (ili sa sedam glogovih kolaca). g.VUKODLACI Demonske predaje o vukodlacima pripovijedaju o mrtvacima koji su se zbog teških grijeha četrdeset dana nakon smrti ustajali iz groba. travnja 2006. str. Isus prid nan. tri mise Božićne. 2006.308 (Vinišće kod Trogira) 308 Ivan Marić. pa kad bi djeca. hodali noću (pogotvo kraj groblja). a i odrasli. a često uzimaju različite životinjske oblike. 440 . Zbog toga se na raskrižjima putova postavljalo raspelo kao obrana od zlih sila. Gospe za nan. u Okrugu Gornjem. pojavljivali su se u obliku mješine pune vodom. g.

sve spalo š nje. maminjorga. str. nosali su ih po selima.” I sve je onda tako bilo i vrag onda puka od žalosti.bilo slabo vrime.309 U nekim krajevima Dalmacije narod pod pojmom mačić (macić) podrazumijeva i ubijenu djecu koja su se noću pojavljivala.ĐAVAO Đavao se po narodnom vjerovanju pretvarao u: magarca (orko. priredila Maja Bošković Stulli. planinama. mačić po narodnom pričanju pojavljivali bi se pred ljudima noću. Ona je rekla da bi. Zagreb 1997. ništ već nema.Una je rekla da je oće vrag. To rekla tak odnamirke. a on nekvajik viče: Imam sve. un nek reče da ima. Orko. Iz njezinog sela bije lugar. nije mislila da b to napravla. da b očla za nj.jer su tu pune bačve dukata. da ne bi rekada nema. pakleni magarac). On iša i iša njeznim tragom i doveja ga trag u pećinu. I nju opazije kad je doša i začudije se: — Jes ti tute? Ona je bila već sva orepana. jer brag voli to. Onda je rekla ona lugaru da nju vragodve tamo u pećinu i rekla je lugaru da što god vrag bude pitaima l on. “Onda najzad će te – veli -upitat: Imaš li luga kolko? A ti reci: Imam više neg ti. pakleni magarac. Unda on njoj rekada bi l ona za nj. lip. psa i ljudima činio zlo. mačku (mačić). Sedam godinaje š njim živila. bija fin. maminjorga. podvlačili im se pod noge te kada bi ih ljudi bili prisiljeni uzjašiti. imam sve. Vrag će njega sve pitat. nije znala da je un vrag. sve Vidi: Usmene pripovijetke i predaje. tamo nije tkala ni prela. SHK.Unda je očla š njime i doveja je u šumu u pećinu. Onda naša vrilce vode i snig je bije i naša trag di je boso čeljade dolazilo na vodu po snigu (nije je on obuva). Taj lugar mislije da je tamo kuća di u šumi. U Istri se orko naziva mrak. Te su priče biblijske provenijencije. 309 441 . 410. kad senije moga ništ koristit. MH. najčešće sve do prvih pijetlova. DIVOJKA I VRAG Bila divojka nika već stara i roditelji nisu joj bili dobri. bespućima. da ne bi nik reka. crnoga ovna. konda je grum puka u pećinu. Ona očla donit vode na vrilo i našla momka kod vode. Unda ona rekla lugaru da nose dukata kolko god budu mogli ponit. onda taj lugar zabasa kroz šumu.

kad je on to reka. tako da je ipak došo kući. str. FF Split. razmiš. mačić bi ga zbacio na Isto. invece tovar je bija orko. Po putu ki gre. kroz duge im vire dukati. kako s duge rastrošne. ki šan trudan. govori: “Da mi je sad đava. nastojao bi da mu se podvuče pod noge tako da bi ga taj čovjek morao uzjahati. 1927. 13. nije stalo malo.od nika. I lipo kada je ša gori. a čovjek bi na njemu nemoćno jahao i podizao se u visine. jušto lipo. Isto.” Međutin. da ide lakše. eto jedan magarac kraj puta. ma ne boš već. u Neoriću 2005.311 (Picuda u Istri) PAKLENI MAGARAC Jedan je iša iz gostionice kući. 312 Studentici Filozofskoga fakulteta u Splitu. pola njemu ostalo. I on uzjaši na nj. 411. samo da dođen prije kući. sv. Čiča miča gotova priča. godine kazao Marko Bazina (rođ. Kada bi dosegao kuće. Kad je taj prvi pivac zapiva oko tri i po sata. I on ga zajaše. Onda s odnili dukata kolko s god više mogli. 183. u nekon šumici. kad su prvi pivci zapivali…onda moć ti mračni sila prestaje da važi. on je jednput osta na mistu…bio je malo dalje od kuće.). I kad je iša. nije on moga sać s njega! Tako da je on.310 (Vranik kraj Lovrinca u Lici) POSTOLAR I ORKO Jen kaligar je dela cija dan i ga je uhitilo škuro za doć doma. to je počelo se zdižat u visok. nojde jenega tovara i je reka: – A to si tovar.g. 2005. ćeš me pejat doma. Tada bi mačić počeo rasti. On je onda njoj da polak svoje obuće s nogu. str. bio je malo i umoran. i inšoma ti tovar se je poceja nažad kolivat doli. si me kojina jen bot. Mariji Dukić. ni zna ca. 311 310 442 .312 (Neorić) MAČIĆ Mačić se pojavljivao na seoskim putevima u noći i ako bi sreo čovjeka. Ga je razjaha i on je poceja teć tako do doma i je reka: – Orko. Kaliger še je prestrasija. je sa u rucak i je uže šilo van i ga je poceja ubadat kadi je uhitija. gonio ga je cilu noć. uzjašio bi na nj. I kad je taj magarac doša. Rkp.

2006. 11. Zna lijepo pjevati i oponašati glasove. “Gad zes čavjenu rožu” je zmija koja se glasa poput pijetla. 314 Predaje o: štrigunima. 2005. Čovjek bi cijelu noć ostao tu dok netko po danu ne bi naišao i izbavio ga. Dobrodošao je i rado će pomoći čovjeku u nevolji. Narod vjeruje da je to stol kojim se služe masmalići. str. Na Cresu se običajilo govoriti za nekoga tko se obogati da ima masmalića na čufitu (u potkrovlju). str.-4. Iz usta su rigali vatru i pustošili ljudima polja te ih tjerali da im povremeno za hranu dovode lijepe djevojke. Gad skida taj dijamant samo onda kada se ide napiti vode u lokvu da ga slučajno ne bi progutao. Carev. malen. Živi u škujinama (rupama) pod zemljom. FF Split. Tada je prilika da mu ga se ukrade. ST. Masmalić (malik) je. ali samoga gada ne smije se ubijati jer bi dijamant izgubio moć. mrkoj gušterici.). vrlo lijep čovjek. U takvim rupama odzvanja kada se u njih baca kamenje. Ako se čovjeku dogodi da na putu sretne kušćericu (guštericu). sv. kudlacima. po narodnom vjerovanju. a kazivali su joj volonteri Eko centra caput insulae Beli na otoku Cresu. Takav čovjek. Tu masmalić čuva veliko bogatstvo. Odjeven je u blavitene (plavkaste) bagešice (hlačice) i ima crvenu kapicu. štrigama. 1. pećinama) u blizini naselja gdje su čekali žrtvu koju će pojesti.313 Zmajevi žive u škujinama (jamama. može sve želje ostvariti.314 313 Jelena Lijić siječnja 2006. U šumi pokraj Belog ima nekoliko panjeva oko bijele stijene. Pojavit će se jedino ako peteh (pijetao) snese jaje iz kojeg bi se izlegao zmaj. više nikada ne bi imao sreće. godine Tina Ivanišević. Mrka gušterica po narodnom vjerovanju ima posebnu moć. sv.krov i pobjegao. 1932. zapisala u Kaštel Sućurcu po pripovijedanju Matije Vladović (djev. zmajevima. FF Split. Jaje pak valja odmah razbiti kako na svijetu ne bi bilo nesreća. koji bi ga imao. Ako mu netko baca kamenčiće u njegovu kuću. g. Ispod jezika skriva vrlo lijep i velik dijamant koji ima takvu moć da čovjeku. 13. u narodnom vjerovanju. Takvih stvorenja više nema. a ponajmanje onu koja ispod vrata ima čajevno (crveno) jer bi mogla prokleti toga čovjeka. 9. 443 . Rkp. onda se zna ljutiti i čovjeka navesti na krivi put. Najradije prebiva u gustoj šumi. Rkp. rođ. masmaliću i gadu zapisala je 2005. g. ne treba je ubijati.

a kad ih kralj pita zač to rade samo nek mu odgovore: “A kako će skuvan bob rodit.Zloguke ptice kukviža (sova ušara) i gavran po narodnom vjerovanju predskazuju tragediju ili smrt. i kaže svom ocu da je veže za konja. šaljiva i druga pričanja. Kada se. Zatvorio je tu mnoge ča mu nisu mogli platiti prinose.” 444 . U pričanjima iz života nalaze se didaktička pričanja o ubijanju staraca. šalama i vicevima. anegdotama. crnoga (ali i žutoga) psa. policajci). ona ih je savitovala: da svaki dan bacaju bob što su ga tribali obidovat. sablast. levande. avet. Kralj se obradova i uze je za ženu. A kralj je ima i zatvor. Pritvara (utvara. nestaju sva demonska bića. Isprepleću se novelama. o sedam prutova. mindice) je po pučkom vjerovanju rugobno čudovište koje se čovjeku priviđa noću u obliku nakazne životinje: crnoga ovna. bi mu drago i on poruči starom da kaže svojoj kćeri da dođe na dvor ni gola ni obučena. I dođe tako pri kralja. Kad kraljica to vidi. ni na konju ni pješke. MUDRA DIVOJKA Bi jednom jedan kralj i zapovidi da mu se donesu tri najlipša cvita. divojka je dugo pensala i dositi se. I jedna divojka govorila svom ocu: Poj ti oče! I odnese mu tri cvita: masline. oko tri i pol sata poslije ponoći oglase prvi pijevci. Po narodnom vjerovanju demonska su se bića pojavljivala u gluho doba noći između ponoći i tri – tri i po sata poslije ponoći. metaforično pričanje. primjerice. Kad kralj vidi to. Na se stavi ribarske mreže. I kad to ču. PRIČANJA IZ ŽIVOTA Pričanja iz života su najčešće kratke i podrugljive predaje u kojima se ismijavaju stanovnici pojedinih krajeva i sela. * Demonske predaje plaše i upozoravaju slušatelje i čitatelje. pripadnici određenih društvenih slojeva (seljaci. ružmarina. strašilo. ali i objašnjavaju uzrok pojavljivanja demona. malograđani) i zanimanja (činovnici. prikaza. isto tako ćemo ti mi zatvoreni vratit dugovanja. mačke i sl. zeca.

mat i ćer. majka i kćerka. Otac je cili život lavuro kako beštija tako je steko veliko bogatstvo. g. a ogleda se i naslovom (paremiologizmom) Ne lavoro tin ne ji ko (Tko ne radi. Rkp. kazala je Tihana Rudan. Al ocu je uvik bilo krivo ča je ćer odgoji nopoko. 2004.315 (Bogomolje na Hvaru) NI GOL NI OBUČEN Književnost karakteriziraju didaktičnost i edukativnost. Rudan. djev. g. u blagostanju. Otac i majka su bili vrijedni i stekli su veliko bogatstvo. Kad je kralj lega u odaje onako pijan. a kraljici reče: “Hod ča od mene. vazmi sa sobom ono ča ti je najmilije!” Tu su večer obidovali i vina pili. str. kraljica ga stavi na konja i odvede svojoj kući. pa je upita da di su? A ona će njemu: “Ti si mi reka da vazmem ča mi je najmilije. Kćerka je počela raditi tek kad je ogladnjela. Kćerka ništa nije htjela raditi te je otac njezinom budućem mužu rekao da joj ne će ništa dati od bogatstva sve dok ne počne raditi. a na sebi je imao samo ribarsku mrežu. FF Split. Obećao ju je udati za onoga tko dođe u njegovu kuću ni gol ni obučen misleći da se takav nikada ne će pojaviti. 10. Ona je bila strašno lina. Kad je došlo vrime da se udo. Bogataš je tako kćerku udao za ribara koji se domogao velikoga bogatstva. Njezinemu budućemu mužu je reka da joj ništa ne će ostavit ako ne počme lavurat. i kralj je sluša svoju mudru ženu. 315 445 . Tiha rođ. Njih pusti. Vidi svoju ženu. NE LAVURO TIN NE JI KO Lijenost je čest motiv u hrvatskoj tradicijskoj kulturi i književnosti. Ni zna di je ni ča mu se zbilo. Svega su imali i ničega njima ni falilo.Kralj je zna da ih je kraljica savitovala. Bila je jedna bogata fameja. sv. 49. Zahtjev bogataša da će udati kćerku za onoga tko u njegovu kuću dođe ni gol ni obučen ima elemente bajke. Međutim.. otac. Kad je sunce bilo još na uranku kralj se probudi. otac je odluči da je vrime da ispravi ča je učini. i nikad ni ništa činila. jednoga je dana u njegovu kuću došao ribar. Neki bogataš nije htio udati svoju kćerku. taj ne jede). Ljubici Rudan Bogomolji 2004. 1930. Živjeli su tako otac. Didaktičnost je glavna karakteristika te priče.” Od tada su navik živili sritno. ali su kćerku pogrešno odgojili.

ona caru sve kaže kako je oca sakrio. 316 446 . I tako je to bilo dok jednega dona ni muža doša doma i pita mater: “Rec mi.Kad se udola. sultan je Katica Hraste je u Brusju na Hvaru 2006. svjesne ljude. I on ne htjedne.. 5. 37. pa iskopa za ćaću rupu pod ognjištem i tu skloni ćaću. 1. GZM BiH. FF Split. sv. GZM BiH. a žena se potuži caru. Jednom je sinu žao bilo ubit svog oca pa ga je sakrio u vinsku bačvu. str. Sarajevo 1982. kako je naučila tako je i nastavila. Kada su svi stari ljudi bili ubijeni. Etnologija.. kazala Katarini Mišković. Rkp. Sarajevo 1961. I car se onda uvjerio da ne treba ubijati starce. po cili don ni ništa činila. NS. ona rekla čovjeku: ‘Tu ti je ćaća!’ I on se ocu požalio kako ga je žena otkrila.317 *** Sinovi ponesu starog oca u šumu da ga ubiju. bome jo i ti. Narodne pripovijetke.. Sinovi ga vrate kući. I kad je pred carem udario kučku. ona opet k njemu leti. g.. 317 Vlajko Palavestra. 2006. Kad su se jednom on i žena posvadili. Narodne pripovjetke i predanja iz Drežnice. XV. I on se zamisli što će.173. Car zovne čovjeka k sebi i zada mu dvi zadaće: da mu dozove najdraži i najgrđe. rano ujutro se ustala i došla pitat: “Ča je potriba lavurat ?”316 (Brusje na Hvaru) UBIJANJE STARACA Zakon je od vladara izišao da svaki sin svog oca ubije. A žena mu sve to pratila. 318 Vlajko Palavestra.318 *** Za vrime turske vlasti došlo je naređenje od sultana da se ubiju svi ljudi stariji od pedeset godina. a kad je udario ženu. Jednom čovjeku to bude žao. najvećeg prijatelja i neprijatelja. ako je prešo pedeset godina. Muž i njegova mater su po poju hodili i lavurali a ona ih je gledola. On ih zamoli da ga nose što dalje jer je on svog oca donio na ono mjesto gdje su njega donijeli. NS sv. a otac mu savjetuje da povede kučku i ženu.” I tad je i kad nevista ni cili don okusila ništa. sv. 280./XVI. a otac mu rekao: ‘Ti mene ubi pa ti car ne će ništa’. str. Etnologija. str. tj. ko je danas lavuro?” A ona mu je na to odgovorila: “A sine moj.

koji kao što sami rekoste. Kad je Sunce bacilo zrake na najvišu planinu. Odrezao je udicu i prelomio štapove jedan po jedan. Lako je grabiti ondje gdje nema tko čuvati. on ga je prvi ugledo. str. jer godine donose mudrost. jer mu ga je žao bilo ubit. te da mu je otac to reko. A otac mu odgovori: “Sine. priredio Marko Dragić. drama i mikrostrukture. Ako nemaju kakva uzroka važna onda se svađaju oko sitnice. Otac se njihov zabrine vidjevši da će sve biti zlo i naopako. I kad Sunce baci zrake na najvišu planinu na zapadu. 319 447 . str. Od tada sultan nije ubijo stare ljude. samo da ne bude Bogu lijepo i milo. HKD Napredak. ali pretežno gledaj na zapad da ostali ne primjete. Čudim se što ne možete pa to je tako lako reče otac. a ovaj mu reče da je svog oca sakrio u bačvu. Sultan ga pito otkud je znao za to. MH. vi ste kao ovih sedam prutova.” Oni svi gledaju istok. ti ćeš ga prvi ugledat. 320 Isto. 5. može slomiti i nejako dijete. pito ga je kako da prvi ugleda Sunce. ko će prije ugledat! Ovi što je oca sakrio u bačvu.naredio da tri čovika uđu u najdublju dragu i obećo da će onome koji prvi ugleda izlazak Sunca poklonit svoje kraljevstvo. Eto vam djeco slike i prilike vaše. Jednom prikupi sve sinove pa im dade sedam štapova svezanih u snop da ih prelome.319 SEDAM PRUTOVA Imao otac sedam sinova. a ovi se okreće i na istok i na zapad. Bilo je opakih susjeda koji se radovahu njihovu svađanju. pa to može i nejako dijete. 219. Ove je riječi njihov otac i htio čuti iz njihovih usta. 215. Jedan po jedan probaše ali nitko ne mogaše prelomiti štapove. I sad se misle kako i šta. jer će svi ostali gledat na istok. Hrvatska književnost Bosne i Hercegovine u 100 knjiga. sedam svađalica. Ako hoćete da vas drugi ne slomi opasite se uzicom sloge da vas Bog vidi ako ne ćete tako. knj. kad uđete u veliku dragu. Sarajevo 2005. Oni se nasmijaše i rekoše pa tako smo i mi mogli. pa se prepiru i svađaju. ti se okreni i tamo i vamo i istok i zapad. bit ćete kao ovih sedam prutova.320 Hrvatska usmena književnost Bosne i Hercegovine: proza. Malo po malo.

sveci. Mjesto Tišina kod Bosanskog Šamca prema legendi baštini ime jer je ondje misionar fra Jakov Markijski (XV. 1813. Ta se legenda i 2006. na Cresu je zapisana legenda po kojoj je na tom otoku Osorski biskup Gaudencije protjerao otrovne zmije. nagrađujući dobro.) Kačićevu je Razgovoru ugodnom pridodana versificirana legenda o sv. LEGENDA Legenda je vrsta priče koja ima vjerski karakter. križevima. Trogiru. Njihovo je izvorište u biblijskoj priči o propasti Sodome i 448 . čudotvornim grobovima mučenika i mučenica. Božja i svetačka čuda ispravljaju nepravde. – Gredice. U planini je bilo mnogo otrovnih zmija koje su klale njegovu vojsku. Legenda se dugo poimala kao pripovijest iz života svetaca. te o Božjim i svetačkim čudesima. Fra Andrija Kačić Miošić u Razgovoru ugodnom navodi legendu o kralju Vladimiru koji je s malo svoje vojske morao pobjeći u planinu jer je bugarski kralj Samuel zaratio protiv njega. utkao legendu o dvoje siročadi koji su se smrzli pored jezera u kojem se njihov otac utopio. Legende su fakturom bliske predaji i katkad su teško odvojive od njih. 1887. Juri. ali je ipak element čuda njihov genus specificum što ih donekle izdvaja. Legende unose red i harmoniju u život. kipovima. Mnogo je proznih i versificiranih legenda o sv. 1854. U njezin se sadržaj vjeruje.4. g. svetice. mučenice i mučenici. Juri. Petru kad su hodali po zemlji.) ušutio žabe jer su ometale puk za vrijeme mise. U legendama su sudionici Isus Krist. – Ovčarevo. crkvama. Ksaver Šandor Đalski (Gredice kraj Zaboka. Siročad su otišla u kraljevstvo Božije. 15.) u svoju je pripovijest Legenda iz K. kazuje u Sinju. LEGENDA O GAVANOVIM DVORIMA Hrvatske legende o propasti Gavanovih dvora biblijske su provenijencije. čudotvornim svetim slikama. a na mjestu njihove tragedije pojavila se crkva. crkveni dostojanstvenici. Metkoviću. Br. Fra Jakov Baltić (Bukovica kod Travnika. st. Vladimir je od Boga izmolio milost i zmije više nisu mogle ujedati. 1935. (Godine 2005. Širokom Brijegu i Jajcu. a kažnjavajući zlo.) u svomu Godišnjaku navodi legendu o čudotvornom fojničkom križu. Hrvati najviše pripovijedaju spomenute legende o propasti Gavanovih dvora i o Isusu Kristu i sv.

” (Post 19. ma ima je i sedamdeset i sedam čobana. prid istočne dvore Gavanove. U legendi je ostala snažna slika da se nakon spaljivanja “dim diže nad zemljom kao dim kakve klačine (…) (a) Bog (…) zatirao gradove u ravnici u kojima je Lot boravio. Split 2003. na tavanu. također. 69. i svu onu ravnicu. U dvorima bijaše samo žena. I imaše i ženu i jedno muško dite.Gomore koje su stradale zbog opačina svojih žitelja.321 Bijo ti je u davna doba u Imockom. drža ga je u soban.-82. brojio pare. 321 449 . A Lotova se žena obazre i pretvori se u stup soli. Vatroslav Jagić. i uništi one gradove. Žena je bila još gora od njega. Dočekalo ih je jedino Lotovo gostoprimstvo. a prosjake protravala s vrata. Jednon Isus-milosnoga bila. a po duši Gavan. Para je ima da nije zna koliko. nejako. Dva su anđela išla u Sodomu provjeriti ljudsku pobožnost i milosrđe. Bitan utjecaj na ove legende ima Isusova priča o siromašnome Lazaru. jedan progovori: ‘Bježi da život spasiš! Ne obaziri se niti se igdje u ravnici ne zaustavljaj! Bježi u brdo da ne budeš zatrt!’ Jahve zapljušti s neba na Sodomu i Gomoru sumpornim ognjem. jedan bogati čovik zvan Gavan. samo duše nije ima.’” (Post 19. Čije brdo? Gavanovo! Čije polje? Gavanovo! Ima je i kmeta i slugu. Ima je svega. Dodijaše i Bogu ti pusti uzdasi i suze. Dođe Isus i pokuca sa svojin šćapićen njojzi na vrata. oholost i nemilosrdnost.” (Post 19. Prid njijovim je dvorin proliveno vele sirotinjski suza. Težake prezirala. st. zapisana je ova priča u glasovitom Fiore de virtu. Još u XIV. sadrži legendu o propasti Gavanovih dvora. dok su se ostali stanovnici htjeli iživljavati na njima. str. Dođe k’o prosjak. Opširniji rukopis iz XV. iz mjesta izvedi! Jer ćemo mi zatrti ovo mjesto: vika je na njih pred Jahvom postala tolika da nas Jahve posla da ga uništimo. st. Gavan je bijo u drugim dvorima. ma svakudan. 28-29). st. sve žitelje gradske i sve raslinstvo na zemlji. Lajtmotiv legende je Gavanova škrtost. pa priupita: “Dajder štogod prosjaku. Bijo je u liku čovika. siromaja. jerbo biše još o’olija. Legende o propasti Gavanovih dvora. Bog ti da! Pogledaj na me. rođendana. u: Zbornik Ivana Mimice u povodu 70.. sve koje imaš u gradu. Anđeli su se zato Lotu odužili: “Onda ona dvojica upitaju Lota: ‘Koga još ovdje imaš: sinove i kćeri. Na značaj ovakvih priča ukazao je u XIX. Uz te Gavanove osobine uvijek je vezana propast njegovih dvora. 24-26). 12-13) “Kad ih izvedoše u polje. O legendama o propasti Gavanovih dvora vidi više: Marko Dragić.

” “Daj zalogaj kruva. Čin on izađe iz dvora. iziđe ona na vrata i reče prosijaku: “Biž’ ća s moji vrata! Vi skitančine i linčine ne date mira ni meni ni mome ditetu. I dvori Gavanovi. Prosjak šćapi i ode ća. Kako su zidovi bili uokrug. ti se ničeg ne boj! Gromovi će pucat. “Šta će meni Bog tvoj dok je meni Gavan moj!” kaza njemu oštrokondža. i jedan trs kupusa. Crne se oblačine spušćale do zemlje. a Gavanovica s ditetom u istočnin dvorima. jerbo joj se činila sramota da mu dade rukan. Potrese se zemlja dva puta. što su se na nj ćukenja zapišala. vedro nebo i mirna voda. pa onda na zapad. Kako je sluga s diteton biža. ali oni trs što je uz put. i Gavan i sluge sve ode u crnu zemlju.nako te Bog pogleda! Utiši. al’ prije toga reče slugi: “Noćas će biti svašta. nako je i jezero okruglo. nako se za njin otvarala zemlja i stvaralo jezero. skupa sa Gavanovicom. Isus ne tide uzet ništa od njizi. prosijak (Isus) se ukaza onome slugi i reče mu: “Uzmi tu zobnicu što visi o gredi. Kad je lipo. obaša je sve Gavanove čobane i kmetove. Sluga ode i odriza zdravi trs. nego nestade. a jezera otvarat. Dok je ta stravota se tu zbivala. uzme ono nejako dite iz bešike. Tako ti je nastalo Modro Jezero. u njoj ti je vas najam. zvano i Imocko i Gavanovo. a uto se i smračilo. Ali ništa od toga tebi ne će naškodit jerbo si pomoga čovika u nevolji!” Kad se prosjak oprostijo od sluge. i dandanas moreš vidit obrise zidina dvorski. stavi ga u naručaj i ponese sa sobon. on viruje samo u pare. metne joj na papuču od noge i ona nabije nogon onaj kruv prosjaku prid nos. gospodarice. I odma biži. Stvori se Crljeno Jezero. donese joj sluga iz kuće koru kruva. rođenoj 450 . a treći put prosiče se zemlja. nako te Bog dragi pomoga!” Ona naredi slugi da odriže trs kupusa. Od Bijakove do Zavelina siva i grmi gromovi pozivlju Gavana zadnji put na obraćenje. Pomozi mi. zemlja se trese. U elać! Ovo je prokleta kuća i prokleto misto!” Sluga. utišijo tebe Bog!” Kad dodija Gavanovici. Od svi 77 sluga samo dva imadoše dušu i srce i žrtvovaše ono svoje malo sirotinje za prosjaka. Kako je sluga biža najprvo polju. Te iste noći propuntali se i istočni dvori. Bog ti da!” proslidi prosjak. Ali džabe. jerbo se Boga boja. Pod zemljon se začu tutnjavina. zemlja će se trest. ne vidiš prst prid očima. utonuše dvori i Gavanovica s njima skupa. i vas novac. Al’ da ga se otarasi. gladne. Tako Gavan ostade na konaku u zapadnin dvorima. prije nego pođe. jer je njega najvolio od svega blaga Gavanova. Gavan nije ni gleda šta se dešava vanka. ovo će sve otići u propuntu. gazdarice. Prosjak jopet upita: “Daj mi. al’ Gavan jopet samo pare broji. kad ti ga je Bog da u vrtlu.

Al’ unda oćuti glas iz oblaka: “Biži dalje. ne da mu se ni koraka naprid. budno prate poštenje svoji Imoćana. zemlja proguca i voda pokri. ne žali diteta! Od zla roda nek’ nije poroda!” Poviše Gospine crkve u Prološcu imaju dva okrugla jezerca. Fra Silvestar Kutleša. Tu su ti isto bila guvna Gavanova i pojate. Tako ti nasta “Utopišće”. u Imotskome 2004. Imotski 1997. Život i običaji u Imockoj krajini. Ispod Donji Vinjana imadu dvi bare. Sluga se za ditetom raskaja.322 322 Studentici Filozofskoga fakulteta u Splitu. U Prološkom Blatu tri su jezera: Provalija. 420-423. Svak znade nešto. Ta dva imocka oka bude znatiželju. Ta dva imocka oka drže sve na mistu. Usp.kući (jerbo se u Kamenjaku rodija). Iz te rastvorene zemlje udari velika voda. jer su oni živi svidoci kako Bog pedipsaje olost i lakomost! Al’ to ti jopet nije sve. godine kazao fra Vjeko Vrčić. al’ su se otvorili virovi i voda mu podušila svu marvu iz torova. a pokriva i danas. Tu su ti bila dva Gavanova guvna. zovu i Krenice i Udovica. Kako ga baci nako se zemlja otvori i proguta dite. štuje i s njiman se vali. Kad je doša u Proložac. Pokrila je kupina. FF Split. stra’ i straopoštovanje. Vele su života nevini odnila jezera. prid Boga su manje krivi. al’ ji ne pokri voda. sve što je Gavan ima. Ovden ti vas narod o Gavanu pripovida. A Udovica je dosta žena u crno zavila. Ta je manja kazna. 13. dite moje! 451 . Te strašne noći. Narod ji zove “Gavanov kokošinjac”. Rkp. sv. Te iste noći i to ti se sve propuntalo. Tu se nisu otvorila jezera. al’ one su još uzgarite i ne daju se. Krenica i Postranjsko jezero. k’o što je misterija i Crljeno i Modro jezero. Od svega blaga Gavanova ostadoše živi jedino kokoši i kokošinjac. al’ niko ne zna sve i neće nikad ni znat! To će ti uvik bit misterija. str. tako ti je se i jezero propuntalo u duljinu. ma’ovina i bršljan te zidine. ma ji isto svaki Imoćanin voli. 2004. između Modrog i Crljenog jezera. Antoneli Rebić. Matica hrvatska ogranak Imotski. Krenice provriju svake godine i unda čine šćetu jadnim ljudima. a ne uokruga. Zovu i Grbavčeva jezera. I Krenice i Udovica nesritna su i prokleta mista. Pogini tada i 75 Gavanovi sluga. Samo se zemlja nad njima propuntala. začuje glas iz oblaka: “Baci dite ako misliš svoju glavu iznit!” Sluga se ustavi i baci dite.

Modro jezero CASKA Na Pagu se pripovijeda da je na tome otoku bio bogat grad. Anđeo je izveo Bonu iz grada i odveo je daleko na južni dio grada Paga. Bona je bila dobra te je anđeo po Božjoj zapovijedi upozori na ono što će slijediti. Međutim. jak vjetar i potres 452 . Anđeo se u Caski osvjedočio o velikom grijehu koji se nastanio u tom gradu. ljudi su se s bogatstvom sve više udaljavali od Boga. Našao je dvije sestre Bonu i Malu. Radi toga je Bog poslao anđela prerušenoga u siromaha da vidi ima li u Caski poštenih ljudi. u kojem su ljudi dobro živjeli. a tada Bog spusti vatru. Caska.

nakon potresa. godine proglašena Nacionalnim parkom. Rkp. Njen proboj kroz krški kraj na kraju završava prekrasnim. Tad je Bog s neba spusti vatru. Tu je završio osnovnu školu. Nakon toga vratio se u Pag. a š njom i sve zlato i dragulji koje su judi imali u izobilju. Radi toga je Bog odluči kaznit Casku. Dakle. prema toj legendi Pag su osnovali dobra sestra Bona i mladi čobanin za kojega se ona udala. Posla je svog anđela koji je u obliku furešta. u mjestu Pagu na otoku Pagu. kako se bogastvo povećalo. Petra Jakovčević. Naša je dvi sestre Bonu i Malu. a kazao joj je Jure Kaurloto (rođ. Prema svima je bio veoma Zapisala je na Pagu 2005. 323 453 . osvjedoči o velikom grihu koji se nastani u tom gradu. Anđel se. 5. Caska je. str. Živio je veoma raskalašeno i bio je veliki proždrljivac. a i sam je bio svjedok nekih od njih. a neke je zapisao). a u književno-teorijskom pogledu završetak navedene legende ujedno je i etiološka predaja. nalazi na dnu mora. tako su se judi sve više udaljavali od Boga. FF Split. sv.na Casku koja u ruševinama i plamenu potonu u dno mora. Ali. Bona je bila jedina poštena i anđel ju je po Božjoj zapovidi upozori na ono ca se sprema. Nekad u davna vremena živio je bogati Gavan čije se nepregledno bogatstvo prostiralo ponad Kninskog polja. 52. a srednju tehničku u Puli. Sve zlato i dragulji s Caskom su potonuli na dno mora. 2005. Taj dan kad je Caska tribala bit kažnjena. Bona je na južnom dilu otoka našla mladega čobana za kega se i udala. Na njezinu se toku nalazi veliki broj slapova i brzaca. Danas se Caska. triba vidit ima li u Caskoj poštenih judi koje bi tribalo spasit od strašne smrti koja je pritila svim njenim judima. anđel je izve Bonu iz grada i odve je daleko. Neke je priče zapamtio. jak vitar i potres na Casku. Zajedno su osnovali grad Pag. Kao dijete često je od svojih roditelja slušao razne priče o Pagu i njegovim mještanima. g. kad je doša u Casku.323 (Pag) RIJEKA KRKA Krka je 1985. na južni dil otoka Paga. u ruševinama i plamenu potonula u dno mora. slučajnog prolaznika. gdje i danas živi. Roškim slapom i Skradinskim bukom. Legenda govori da je Caska bila bogat grad u kojem su živili dobri ljudi. 1932.

kao i on. Tužna sirotica pokupi svoju djecu i ode iz Gavanovih dvora. U tom su trenutku munje proparale nebo. Jednog dana Gavan odluči napraviti veliku gozbu za svoje prijatelje koji su. sva sretna. gromovi zatutnjili. bili iznimno raskalašeni i proždrljivi. Bogatstvo stola kojim su se 454 . njen Gavan i da svoje bogatstvo ne želi uzaludno raspršivati na nezahvalne bijednike. Međutim. Bila je trudna i bojala se da joj sirotica ne naškodi. gurnući ju prezrivo i sa gnušanjem. Imao je ženu Gavanušu koja je bila još i gora. Prekrasni slapovi i sedrene barijere usjekli su rijeku Krku sa sedam pritoka. pa je zamolila malo te vode. Ozarena od sreće sirotica taj komad kruha raspodijeli svojoj gladnoj djeci. otrčala su da ispune očevu naredbu. Potopila mu je dvor. tjerajući ih pred vratima dvora kada bi se usudili zaprositi malo kruha ili vode. za svako sirotičino dijete po jedan. Sirotinju su izrugivali i ismijavali ih. osobito prema siromašnima. vičući kako za nju postoji samo jedan Bog. Za vrijeme te gozbe na vrata Gavanovih dvora je pokucala siromašna žena sa svoje sedmero djece. ženu. Ugledavši siromahe u svome dvoru kako mu ometaju gozbu. opakija i lakomija. Takva osjećanja ona nije poznavala. zemlja se zatresla. Potom sirotica ponizno zamoli malo vode. Ona nije znala za Boga. djecu i sve prijatelje proždrljivce. nije poznavao nevolju i njegova su vrata za sirotinju uvijek bila zatvorena. trudna Gavanuša u posljednji trenutak odluči ih spriječiti. a kad bi ih otvorio. Gavanova djeca. Popevši se na obližnji brežuljak. Gavan se razbjesnio i naredio da se puste psi iz vežnje.naprasit i nemilosrdan. njega. Na Gavanovom posjedu nalazio se mlin. nogom po podu. a siromašnima nikad nije pomagala. neka im ju je na izobilju. Sa stola punog izobilja dala joj je koricu kruha. to bi bilo zato da ih se isprebija i otjera. bolesno u naručju. Kad mu je voda već bila toliko potrebna. Gavan je imao mnogo sinova i kćeri s kojima je uživao provoditi vrijeme i kojima je namjeravao ostaviti čitavo svoje bogatstvo. u dronjcima i vidno iscrpljeni dugim putom. Gavanuša se na to razbjesnila i zamahnula rukom prema siromašnoj ženi. Svi su redom bili veoma mršavi. Nije se ona bila sažalila nad siromašnom ženom i njenom djecom. preklinjući Gavanušu Bogom. baci prokletstvo na njih. iz Gavanovih mlina potekla je voda i natopila mu čitavo imanje. a znala je da je Gavanovo sve dokle pogled seže. noseći najmlađe. Ni oni nisu bili mnogo drugačiji od oca i majke. jer su im se usta od duga puta svima bila osušila.

str. 2006. te mu je atribut padavičar. sv. g. Kršćanska sadašnjost. Otada je vode bilo za svakoga. 52. Siromašno stanovništvo iz okolnih naselja počelo je naseljavati to područje formirajući staru Scardonu i Šibenik. Petra Jakovčević. koja se molila svetom Valentinu prid njegovim oltarom u crkvi Marijinog Uznesenja. Brusan u Grabovcima). U njoj se nalazi mali Gospin kip. Prema legendi bio je svećenik. Na Pagu se pripovijeda o jednoj ženi koja se u crkvi molila sv. Mučen je (269/70) za vrijeme cara Klaudija II. veljače.. FF Split. 580-581. djev. za ozdravljenje svog bolesnog diteta. a na vratima je željezna rešetka. godine u Šibeniku. 5.325 Mnogobrojna su mjesta kojima narod hodočasti tražeći u njima utjehe u svojoj tjelesnoj i duševnoj boli. liturgike i simbolike zapadnog kršćanstva i Uvod u ikonologiju Radovana Ivančevića. Zaštitnikom je očiju. Rkp.stoka 455 . FF Split. 325 Leksikon ikonografije. 2005. Crkva se najednom napunila jakom svjetlošću. 1936. g. Rkp. a Gavanovi dvori i danas se vide potopljeni pod njenim bogatim slapovima. u Gaćelezama) i Tereza Tabula (rođ.324 SVETI VALENTIN Valentin je povijesna osoba o kojoj nema detaljnijih podataka. str. 326 Zapisala je na Pagu 2005.326 (Pag) GOSPE OD GORME U hridini s desne strane uvale Trstene iza Postira nalazi se stotinjak godina stara kapelica Gospe od gorme. Zagreb 1990. a kazao joj je Jure Kaurloto. Ozdravio je padavičavu djecu. Kazali su joj Jure Tabula (rođ. Postoji još takvih štorija o mirakulu svetog Valentina pa mu se u čast danas čuva njegov kip u obliku diteta u toj crikvi gdje se žena molila za svoje dite. priredio Anđelko Badurina. našla je zdravo dijete. Žive u Šibeniku.-6. g. Blago . Kad se žena vratila doma svoje je dite našla zdravo. 1937. Pripovijeda se da je kapelicu u stijeni 324 Marita Tabula zapisala je 2006. Valentinu za ozdravljenje djeteta.. Legenda govori o ženi. a kada je žena došla kući. Kazivači su bračni par od 1955.proždrljivci gostili postalo je dijelom bogatstva Krke. Njegov je blagdan 14. godine. U jednom trenu cila se crikva napunila jakom svitlošću.

Priblížì se kako bi vidi če je to. Danas postoje toponimi koji potvrđuju da je vodeno bogatstvo za Pažane bilo iznimno važno: npr. Na Pagu je bila velika suša i sva ljetina. Bez obzira koliko su judi uzimali vode. Jednog godišća u Pagu je bila velika suša. kapelicu. 2005. Pažani su se molili Majci Božjoj u Starom Gradu i nakon nekoliko dana molitve i posta samostanski se bunar napunio vodom do vrha. jedan dio paške uvale zove se Janjeće vode i slično. Opázi je nikù svitlost. a čobani za napojit svoje stoke. Pažani su se molili Majki Božjoj u Starom Gradu. Posli nekoliko dan molitvi i odricanja od jela. U Postirama na Braču 2005. FF Split. 11. str. Lina Bižaca je kazala Tei Fabris. u hridi. Kod hrvatskoga je puka snažna vjera u moć molitve. Strahujuć od nedaće koja je zapritila zbog suše. Bi je to jedino vrelo koje ni presušilo na otoku i judi su dolazili iz svih mista da bi se napili. Stipan Biočina sakrì se ispod hridi za vrime jedne oluje. Zbog nje je u opasnosti bilo sve ca su seljaci posadili. vinova loza. težaci su počeli uzimat vode za polivanje polja. pa su u pojima prisušila sva vrela. Kad su se svi judi napili i doma odnili za napravit zalihe. a i judi. a uvik je bilo dovoljno za sve. a na otoku postoje čak tri jezera: Velo blato. Tako je bilo danima i nedijama. Vode u bunaru taman toliko da se ni prelivala priko korniža po samostanskom dvorištu. Malo blato i Blato Rogoza. udre grom i s hridi pàde veliki kamen baš di je on malo pri’ bi’. kao i na većem dijelu otoka.327 (Postire na Braču) SAMOSTANSKI BUNAR Naziv Pag dolazi od grčke riječi “pege” koja znači izvor. 77. Vode se uzimalo stalno. g. Iz zahvalnosti izdube u kamenu. 327 456 . Vodice. Misecima ni dažilo. kad u isti moment. sv. samostanski bunar se napuni do vrha. I ta legenda u osnovi ima etiološku predaju jer pripovijeda o uzroku gradnje kapelice i nastanku njezinoga naziva Gospe od gorme. Rkp. visina vode u bunaru se ni smanjivala.izdubio Stipan Biočina jer se ondje za vrijeme oluje sakrio i opazio neku svjetlost. stoka i ljudi bili su u opasnosti. ali je odjednom udario grom i s hridi je pao veliki kamen baš gdje je on netom bio. Na cijelom području grada Paga. postoje brojni izvori vode. Približio se da vidi što je to. blago.

dok je nisu srušili. godine u Novoj Biloj.) nalazi se ljubavna priča o Malgareti Spolatini koja je noću s Lopuda “plivala svome ljubavniku redovniku na Petri Jakovčević kazao je Jure Kaurloto na Pagu 2005. samo se išlo konjima. od koga je bila bašća. kiša je pala i sva poljska vrela su se napunila. eto. djev.328 (Pag) KAPELA U PODMILAČJU U Podmilačju bila kapela i uz kapelu pravila se crkva. godine pobjegli iz. Firence. ne bi imali di nego u kapelu. svraćo se u kapelu. i da je onu kapelu u njenu bašću. kad bi putnici okasnili. U kući od jednog bega. A s druge strane Vrbasa bila je neka muslimanska bašća. a jednu noć su anđeli prinili kapelu u njenu bašću. g.329 5. rođ. I di ko da je kasnio. Didak. Voda u samostanskom bunaru se vratila na razinu na koju je uvik bila. NOVELA Novela je priča o običnim ljudima i njihovu životu. Prija se moglo vidit u nekim molitvenjacima slika anđela kako nose kapelu priko Vrbasa. Bog je dao da ona ozdravi. FF Split. kugom poharane. str. Boccacio je u pisanoj književnosti afirmirao novelu. U Straparolinoj talijanskoj zbirci novela Ugodne noći (XVI. Tu je bila pustika i kad bi bilo neko nevrime. 2005.Nekoliko nedija posli. a uz kapelu napravljena je crkva i tuda su se čudesa stvarala i bolesni se ličili do. Karakterizira je realističan književni pristup. rkp. godine po kazivanju Mare Kolende. 1923. 6.. Giovanni Boccacio (1313-1375) napisao je Dekameron koristeći priče sedam djevojaka i tri mladića koji su 1348. a priča se da će tako i zavik ostat. To je bilo kada nikad nije bilo nikakvih vozila. Prag je osto u Vrbasu i dan danas se more viditi kako voda iđe priko njega. I ona je mislila da Bog dâ da ozdravi. je ćer obolila i odala je tuda po bašći i ona je gledala di se tu u kapelu sve svraća. On je još gori. Vl. Rkp. ona bi nju oprala i očistila i ne bi je dala prljati. ovog rata. sv. 328 457 . st. 329 Legenda je zapisana 1994. 1994. 52.

a Miljenka su roditelji poslali u Veneciju. Nakon što je u kolovozu 1690. Dobrila je bila pod strogim nadzorom. No nije sve ostalo na tomu. Kako bi je kaznio zbog sramote koju mu je nanijela. u plemićkoj obitelji Vitturi rođena je kći Dobrila. Braća je prevare zapaljenom svijećom na pogrešnom mjestu i ona se utopi. str. i to baš u Hrvatskoj. Dobrilu je otac poslao u samostan u Trogir. Tamo je upoznao bolničarku preko koje je Dobrili slao poruke i ugovorio bijeg. MH. U drugoj polovini XVII. naručio je njegovo ubojstvo koje zbog Miljenkove domišljatosti (prerušio se u fratra) nije uspjelo. Miljenko je došao u sukob sa zakonom i zbog toga su ga osudili na zatvor u Visovcu. ne mogavši podnijeti da se njegova kći udala za Miljenka. a u obitelji Rušinić sin Miljenko. Dvoje mladih zaljubilo se. MILJENKO I DOBRILA Tragična romansa veronskoga para Romea i Julije kojima roditelji nisu dozvoljavali da se viđaju poznata je u cijelom svijetu. st. no nisu se smjeli viđati zbog neprijateljstva između svojih obitelji. Bijeg mladih natjerao je Dobriline roditelje na popuštanje te su im stoga poručili da se vrate u Kaštel Lukšić kako bi se obavilo vjenčanje. Gotovo da i nema osobe koja nije čula za njihovu tragičnu sudbinu. Od trenutka kada su roditelji saznali za njihovu vezu. a malo je onih koji znaju da se ista sudbina već dogodila. Takve situacije događaju se i danas. Dobrilin otac ugovorio je vjenčanje svoje kćeri sa starijim trogirskim plemićem. iz Usmene pripovijetke i predaje. godine obavljena vjenčana ceremonija. a kako bi spriječio Miljenka da je pronađe. Također je pitanje postoji li sličan slučaj u još nekoj zemlji. no tragedija je rijetkost. Tragičnu sudbinu istovjetnu talijanskoj nalazimo u Dalmaciji. Miljenko je za to saznao i došao iz Venecije upravo u trenutku kada su mladenci izgovarali zavjete te je spriječio vjenčanje. Zagreb 1997.otočiću Sveti Andrija” kod Dubrovnika. 330 458 . Tako barem svi misle. Pokušavajući pronaći Dobrilu. Dobrilin je otac. točnije u Kaštel Lukšiću.330 U naše vrijeme Hrvati najčešće pripovijedaju didaktične. šaljive i baladne novele. priredila Maja Bošković-Stulli SHK. 24.

331 (Kaštel Lukšić) O sudbini dvoje mladih napisane su: novela. A taj toranj na vrhu sela. razboljela se i nedugo potom umrla. a muškarci su cijeli svoj život uglavnom živjeli na moru. opera te kazališna predstava. Poljubio je djevojku i otplovio. I mlada. lijepa bila je njegova zaručnica Antonija Mauro. TORANJ LJUBAVI Silba je jedino selo na otoku. Vraćali bi se da umru. smješten nedaleko od njihova posljednjeg počivališta. 2005. ali nikada ne bi zaboravili pjesmu o otoku nalik raju i predaju vezanu za toretu na Silbi. 1891. Karmeni Carev. Na njihovu vječnom počivalištu zauvijek je uklesana poruka “Pokoj ljubovnicima”. (Ona je dio loze de Michelli Vitturi. To je okrugla. Bio je mlad. a dječji dom u Kaštel Lukšiću. Toranj se visoko uzdiže i s njega se pruža prekrasan vidik. u Kaštelima 2005. Poznavali su obje Amerike. 21. Posljednja želja bila joj je da bude pokopana zajedno s Miljenkom u crkvici Sv. godine kazala teta Marija.) Rkp. kaže priča. a usred vrta sagradit ću tornjić s kojeg će se vidjeti cijeli otok i more”. plovili svim morskim putevima i pod starost se vraćali na otok. FF Split. nosi naziv Miljenko i Dobrila. starci i djeca bili uglavnom pastiri. uska kula na čiji vrh vode vanjske kamene stepenice. jao onomu tko makne ove kosti”. još mornar. Dobrila je nakon toga izgubila zdrav razum. a u Kaštel Lukšiću još uvijek postoje oba dvorca. visoko se diže Marinićev toranj. Uz njega se vezuje priča o ljubavi jednog morskog vuka koji je za sobom ostavio kuću. U prošlosti su na ovom otoku žene. hridi sjevernih mora. zemlje Dalekog istoka. ako ih more prije toga ne bi progutalo. silbanski je spomenik jedne ljubavi koji je to mjesto učinio čuvenim.osvete na mostu ispred dvorca ubio svojega zeta. obale Afrike i Australije. toranj i grob na kojemu je još za života dao uklesati natpis: “Petar Marinić. na istoimenom otoku. Studentici Filozofskoga fakulteta u Splitu. i Vitturijev i Rušinićev. smješten usred parka. 331 459 . sv. Zovu je još i “Toranj ljubavi”. kapetan. U sredini Silbe. “Kad se vratim s ovog dugog putovanja” rekao joj je jednog dana prije odlaska – vjenčat ćemo se! “Zasadit ću vrt oko kuće. Ivana u Kaštel Lukšiću nasuprot dvorca.

dj. Pokatkad je motiv dva brata od kojih je jedan bio dobar. 2007. 1938. brodove i more. E. Ona u cvijetu mladosti. Usp. guste crne kose. a kada se konačno vratio. U tim su pričama dva brata bila dobra. mnogo je djece dotrčalo na silbansko pristanište. Jedan je brat našao komad drveta i na njega stavio svoga sina i gurnuo ga prema Jeleni Braović 2007. Sagradio ga je od živog kamena i kamenim je zidom opasao vrt oko njega. Toranj na uzvisini vrta. rođ. pomiluje je i upita ljude okupljene na pristaništu: – Čije je ovo dijete? – To je kći Antonije Maruo. str. tvoje zaručnice. s prorijeđenom kosom. godine kazala je Ruža Brnas (djev. Antonija Maruo nikada nije tamo zakoraknula. rkp.Antonija! Rastuži se pomorac. poškropljen slanoćom mora koju vjetar nosi za olujnih dana. a drugi loš. 33. Zadesilo ih je nevrijeme i bura je prevrnula njihov brod. on – trideset godina stariji. sv. Tomislav Đurić. stoji i danas kao spomenik ljubavi. Djevojčica se također zove . Vl.Dugo je plovio oceanima. Dvojica su braće bili vrijedni i sa svojim sinovima su išli na more ukrcati drva. Čekat ću dok se ovo dijete ne razvije u ženu”. zagrli djevojčicu i zakle se: “Antonija me nije čekala. Dao je sagraditi tornjić usred sela. koja se udala za tvog prijatelja. velikih sjajnih očiju. s vjenčanim prstenom na prstu. Među njima je bila i jedna posebno ljupka djevojčica. još lijep u ozbiljnoj zrelosti svoga života. Ušla je u tu ogradu njezina kći – s rukom u ruci kapetana Petra Marinića. u Ričinama kod Imotskoga). postat će to kći. Petar Marinić joj se nasmiješi. Mještani ga zovu – Marinićeva toreta!332 (Silba) BRUŠKA GOJČICA U usmenim je pričama od drevnih staro-egipatskih vremena motiv tri brata. I gledali su s tornja otok. Pandžić. uz svoju kuće. uspravan. Taj je motiv i u glasovitom djelu Sermones discipuli Ivana Herolta kao i u djelima bosanskih franjevaca koji su djelovali u razdoblju katoličke obnove od kojih valja istaknuti Matiju Divkovića i njegovu besjedu o dvojici braće. uzme je u naručaj. a treći je brat bio loš. na najvišoj uzvisini Silbe. Ti su motivi u usmenoj komunikaciji prisutni preko četiri tisuće godina. nav. Bio je uporan i čekao dugih dvadeset godina. ali krepak. ali ako majka nije mogla postati mojom ženom. 332 460 . U suvremenoj hvarskoj noveli pripovijeda se o trojici braće.

Bura je bila sve jača i jača a brod se sve veće njiho te se na kraju privarni a dvo brata sa svojim sinovima su se nošli u moru. kad je iti izoć iz mora spriči ga vapaj njegovega brata pa se vroti u more da bi sposi brata i njegoveg sina. Jedon od braće uspi je noć komad darva na kojega je stavi svojega sina pa ga je gurni prima kraju. treći brat se izvukao i doživio je preko stotinu godina. Sutradan je zamolio da ga privežu na jednu stolicu i nose kroz selo kako bi svi saznali za grozotu koju je učinio. More ih je progutalo. Kad je htio izići. Spasilo se jedno dijete koje je otrčalo kući kazati što se dogodilo. Kad od bolova nije mogao zaspati zamolio je da stolicu privežu za stropnu gredu i njega stave na nju te ga njišu onako kako je i on njihao one mazge. Nevrijeme je bilo jače. Međutim. Zločin koji je napravio stalno mu je bio pred očima i progonio ga je. začuo je vapaj svoga brata te se vratio kako bi ga spasio. Tada su svi čuli ono što nitko nije mogao ni promisliti. Optuženi su krivi ljudi koji su poslani na galiju gdje su i smrt dočekali. 461 . Pravi krivac. U toj je noveli tragična sudbina dvojice braće i zloća njihovoga trećega brata. Harmonija je uspostavljena i zasluženom kaznom koju je doživio treći brat te je u strašnim mukama priznao svoj grijeh i molio da ga njišu na stolici privezanoj o stropnu gredu – jer je i on objesio mazge i njihao ih. Treći je brat bio lijenčina i nikada ništa nije htio raditi i bio je ljubomoran na svoje nećakinje koje su bile vrijedne i nisu živjele u oskudici. Jedina mu je želja bila ispričati zločin koji je počinio i potom umrijeti. U selu Brusje živili su tri brata. dvojica braće sa sinovima išli su na more ukarcat darva u brod i u temu momentu čapilo ih je nevrime. Ostao je nepokretan i trpio je velike bolove. Vrag trećemu bratu nije dao mira i odlučio je od nećakinja posuditi mazge i otići u polje. Međutim. Kući su ostali treći brat i njegove dvije nećakinje od nastradale braće.obali. išao je što dalje od sela i u nekom masliniku objesio je mazge i proboo ih kolcem. nevrime je bilo jače od njih i barzo ih je svih more progutalo. Al. Novelom je uspostavljena harmonija jer su sirotice od nastradale braće bile vrijedne i svojim su trudom uspijevale živjeti bez oskudice. ni to mu nije pomoglo da pođe s ovoga svijeta. Jednoga je dana pozvao svećenika i muža svoje nećakinje kako bi se ispovjedio i kazao svoju tajnu koju nije mogao u grob odnijeti. Od cijeloga imanja ostale su im dvije mazge.

al mazgih ni bilo nikud. Al trećem bratu vrog ni do mira. imaju a on ne. Somo je želi umrit. Završila je osnovnu školu na Hvaru. to ga je uvik progonilo i to mu je bila kazna za ono ča je napravi. I tad su svi čuli ono ča nikad niko ni ni propenso. a ono ča je napravi nikad ni zaboravi. ni to mu ni pomoglo da porti s ovega svita. Judi ka judi. on je iša do svojih zermonih i pito ih bi mu one posudile te mazge za u poje. te dvi mazge su čudo vridile. zaželi je svoju zodnju želju da katridu privežedu za stropnu gredu i da njega stavidu sest na nju. rođ. I tako je i bilo. Vroti se doma i reka zermonima da su mazge u njihovemu poju. Iskali su ih svukud i cilo selo je pomoglo. Davno su u njenoj obitelji svi muškarci bili neobično snažni i visoki (kao hrast). ni ga imo ko hronit poče je bit ljubomoran na svoje zermone. i onda da ga tamalisaju kako i on one mazge dok ne porti s ovega svita. Blizu su bili niki judi iz drugega mista i oni su plotili za tuju zločin. a kazala joj je Katica Hraste (djev. tako da svi znaju koju grozotu je učini. a ta žeja nikako da mu se ispuni. Poslali su ih na galiju di su i smart dočekoli. odve ih je u niko poje maslinih i tamo ih je obisi na masline. A provi krivac se izvuka i duboku starost doživi. a kako su ga one čudo volile. u Brusju na otoku Hvaru gdje je provela cijeli život i gdje živi još i dan danas. u čudu su stale pensat di su njihove mazge. S tima mazgama iša je ča daje od što daje od sela. Katarina Mišković. cili život bi je linac i živi na račun svoja dvo brata. I tako je jednega dona odluči zvat popa i muža svoje zermone kako bi se ispovidi jer svoju tajnu nikako u greb ni moga odnit. ča su se utopili nikad ni imo ništa. al valo je hodit naprid. s njima su hodili u pašu i gonili. g. Nakon ča je pasalo pad don. ni se moga pomitit s tin kako one.Jedno dite ča se sposilo. Kako se u to vrime živilo od poja. Hraste. dvi ženske. Niko ni moga virovat da jedon čovik to more napravit nikome ko ga je toliko voli. To je teško pogodilo cilu fameju. Al. probo kolcen i tamaliso sve dok nisu krepale.333 U Brusju na Hvaru zapisala je 2006. priko sto godišć je imo. otkuda dolazi i prezime 333 462 . Bi je stor. Ostale su dvi sestre i brat koji je imao deset godišć. droge voje su mu ih zojmile. Kad od bolovih ni moga već ni zaspat. A sad kad njih već ni bilo. g. Iz dona u don budi se ogorčen ča je još živ. Sutradon je naredi da ga stavidu na jednu katridu i nosidu po cilemu selu. tarčalo je doma reć svoje dvi sestre koja dežgracija ih je strefila. Sutradon su one išle pud poja a tamo ničega. nepokretan je osto i velike bolove tarpi. barzo su nošli koga će okrivit. da bi prihronili fameju. Jedino ča su te dvi sestre imale bile su dvi mazge. se 1929. Treći brat od dvo. nošli su mazge obišene na maslinama.

Svekru babi svilenu košulju. Bože je izbjegavao tu imućnu curu koja se zvala Marta. 2006. Bože je bio na izgled viđen i imućan momak pa se u njeg zagledale mnoge cure iz tog kraja. Sidoše Božu i Martu u kola i vjenčaše ih u crkvi. gdje su starim pričama kratili svoje vrijeme. i odluči doći u kolo i zapivati. Njegova obitelj odlučila ga na silu natrati da oženi Martu. a i Kaja u njega. Donila bi što bi kajder bila. Pošto je Kaja bila siromašna. Rkp. Svile mu se kosti od bolesti. 1.. Priče koje su njoj prenijeli u nasljeđe njezini preci ona je uvijek rado prenosila drugima). FF Split. Skupiše se svi seljani i otpoče pjesma i kolo. Nek se ženi ženila ga mati. Zaljubi se Božo u nju. Da me oće u svate pozvati. oni su za Božu našli drugu curu koja je bila imućna. ali Božini mater i ćaća ne dadoše o tom ni govoriti.Emocionalni je efekt novele postignut lirskim slikama i lirskim tonom. Jedan dan njegov ćaća otišo po curu Martu i doveo je u kuću. ufati se do mladoženje u kolo i započe: Sinoć meni karli haber dođe Da mi je se dragi oženio. Kad čude Kaja za to. od puste žalosti spjeva pjesmu. I dalje se potajno viđao sa Kajom. Bože je imo veliko stado ovaca što je u no vrime bilo veliko bogatstvo. Kao djevojka poslije mise nalazila se s drugim mladima iz Brusja ispred crkve kod starog bora. Kao djevojčica slušala je od svoje bake Marije stare bruške pjesme od kojih je većinu zapamtila a neke i zapisala. Time su pojačane poanta i didaktičnost novele. 2. Hraste koje je uzela ta obitelj. Sastajali bi se oni svaki dan kod ovaca i ašikovali. 463 . Poslije vjenčanja vratiše se u Mlakvu i pozvaše sve selo na slavlje. Nakon nekog vremena odluče da se vjenčaju. Dođe Kaja. I dok je čuvo ovce spazi on Kaju iz susjednog sela koja je bila lipa ali iz siromašne kuće. sv. Takva je i sljedeća: U malom selu Mlakvi živio je jedan momak koji se zvao Bože. str. BOŽO I KAJA Za mnoge novele pripovijedači kazuju da su istinite.

da ga vrate na silu kući. ćaća i braća ga opet prisile da se vrati kući. Treći dan on opet ode u iste staje i obisi se. Jadni Božo se vratio svojoj kući. vikala je iz sveg glasa ako je tu da se javi. Kad su čobani došli da sprate ovce. Božo skoči s pojate pred Kaju i čvrsto je zagrli. U šumi su bile staje gdje su spraćali ovce. Kaja se vrati kući a svatovi se raziđoše. Marta i ostali seljani zatekoše ih kako side zagrljeni. Kad je ušla mrtvac je bio donesen iz staje i položen na daske. Kad su upali u štalu. Odluče da ga pođu tražit. Seljani se zagledaše na to. Kad je Kaja došla do staja pođe da traži Božu. Diglo se cilo selo da ide u staju po Božu. pala po njemu i počela nabrajati. sve dok ih nije spazio jedan od čobana što je tu spraćo svoje ovce. Kaja je naslućivala da bi on moga biti u stajama. Božini roditelji. Svekrvici crnu jameniju. pripadoše se i izletiše iz staje. Krenu ona prema tim stajama da vidi je li Božo tamo. ja ostajem sa Kajom. od velike tuge i žalosti. a Bože okrenu u plač i pobježe iz kola prema šumi. Tražili su dan i noć ali nisu mogli ni slutiti da je Božo bio u stajama sakriven u sjenu. Marta mu prva priđe i reče: “Ako ti Kaju voliš ja ću se vratit svojoj kući makar to bila velika sramota!” A na to Bože reče: “Ti slobodno ajde odakle si i došla. Tu su ostali u sjenu skriveni tri dana. Kaja svojoj. jer su se tu i prije sastajali. spremi se i krene Božinoj kući. Oboje su plakali gromkim glasom. Smrklo joj se a ne svanulo joj se. a pogotovo sa Martom. zgledaše Božu kako visi. Bože se sakrio u njih. Kad Kaja ču za to da se Božo obisio. pade odma u nesvist. Otišli su odma u selo da kažu kakvo se zlo dogodilo. Niko nije znao di je Bože otišo. samo da to ne bude velika sramota za njihovu obitelj. Ona je prišla Boži. Martu i njegove roditelje pogodi velika sramota zbog svega toga što se desi.Ko no moje srce od žalosti. Ode on do Božine matere i ćaće pa im kaže da je vidio Božu i Kaju u staji. I Božina mater je plakala i kroz plač govorila: “Jadna ti sam do Boga svoga što uradi od diteta svoga?” Odgovor joj na to Kaja 464 . samo nju oću za svoju ženu pa makar prosjak posto!” Mater. jer ni njezina mater nije tila te sramote. Kad je malo došla sebi. Kad se vratio nije sa nikim pričo.

g.) Fortis je. Kod tog Pervana 1772. godine više dana je gostovao putopisac i prirodoslovac. MH. U svom putopisu Viaggio in Dalmazia (1744. Između domišljatih i smionih poteza u prijevarama. Da li je Ante Pervan Žalosnu pjesmu o Asanaginici kazao svomu gostu Albertu Fortisu ili je Julije Bajamonti tu pjesmu zapisao i dao Fortisu – do danas se ne zna. čini mi se. ne štede ni kršćane. Lupež se nađe na sajmu. HKD Napredak. O tomu događaju predaja i danas postoji u Vrgoračkoj krajini. VRGORČANIN UKRAO KOTAO U kandijskom ratu. bio je teško ranjen i Hasan-aga Arapović. vođenom i na vrgoračkom području. Krađe Vrgorčana obično padaju na teret Turaka. a govori da je nesretna Hasanaginica na putu iz Ljubuškog za Imotski sa svadbenom pratnjom prošla kroz Vrgorac i prenoćila u kući predaka narodnog pjesnika i serdara (vojvode) Ante Pervana Prže u Kokorićima. navodi i anegdotu “Vrgorčanin i kotao”. sljedeći je. uz čije je ime vezan događaj opjevan u pjesmi o Hasanaginici. što sam ih čuo pripovijedati o jednome od njih. gazda područja od Župe preko Grabovca do Zagvozda. Sarajevo 2005. (Kupres) 7. Hrvatska književnost Bosne i Hercegovine u 100 knjiga.dala: “Dabogda ti prokleta bila što si ovu ljubav uništila!” Sahraniše 334 Božu i završi se priča o tragičnoj Božinoj i Kajinoj ljubavi. osim te balade na hrvatskomu jeziku i u talijanskom prijevodu. 465 . spustio ga na zemlju zajedno sa 334 Hrvatska usmena književnost Bosne i Hercegovine: proza. neki siromah kupio kotao. U anegdotama je humorističan i satiričan ton. str. karakterističan. koji je za svoga domaćina kazao da je “vrstan pjesnik odličnih lirskih i epskih pjesama”. ali u slučaju nužde. 5. priredio Marko Dragić. ANEGDOTA Anegdota je kratka priča koja najčešće na šaljiv način kazuje o određenim osobama. kažu. pa došavši blizu njega. Strukturom i tematikom bliska je nekim pričanjima iz života i šalama. knj. venecijanski opat Alberto Fortis. drama i mikrostrukture. 243-245.

Vl. pogodine nizvodno”. Vrgorčanin zgrabi kotao sa zemlje i metnu ga na glavu ne mijenjajući položaja. “sudi. 335 466 . pa izranja tako i tako pravi plodnu zemlju. Dok je on s jednim svojim znancem nadugo i naširoko razgovarao o poslovima. pa izvire. ali morao si ga metnuti na glavu. listopada 1953. Rkp. ne videći više kotla na njegovu mjestu. ondalen dino ima kameni most. rođ. Jadan se mora vratit svom caru u Carigrad i kazat šta je bilo. profesorica u splitskoj Zubotehničkoj školi).zavežljajem sa strane. FF Split. to je ko Krupa. rkp.. Car mu je trebo otkinut glavu. 1. 31. Baba im kaže: – Ondalen di sunce tri puta zapne i tri puta odapne. pa ti ga ne bi ukrali. “to sve imat za vas i tako sam svu voj336 sku izgubio. 336 Dijani Paponja ispričala Janja Buntić. okrenuo. (Čapljina) BABA IZ DOLJANA Turci ufatili neku babu i pitali je oklen je. d. str. jerbo tamo se sunce tri puta pojavljuje i tri puta nestaje za brdima i jerbo je tamo bio kameni most. ko Trebižata. “najplodnija. završivši razgovor. Dalje reče: “Ima rijeka jedna koja pogodine teče uzvodno. upita upravo toga što ga je imao na glavi. to je mislio na Počitelj. Brkić. Kad se onaj drugi. a južina sa ševera”. tamo đe sam ja ratovo ima jedan grad u kojem šever puše s juga. živi u Čapljini. Sva mu vojska izginula. 19. sv.335 (Vrgorac) PAŠA I CAR Neki paša ratovo oda oko Čapljine. a ona je kod svog ušća”.” “Ovaj kad je to čuo. zb. “ još jedna rijeka. “A ima” kaže. Ovaj odgovori iskreno: – Nisam na to pazio. sv. g. kako sam ja učinio. u Vrgorcu. pa sam šćeo” kaže. 12. kadli paša skoči i ovako reče caru: “Čestiti care. nije ga ubio. je li vidio koga da mu gaje odnio. Ona sedam puta ponire. Sad mi” kaže. 2004. 2004. 1031. Dijani Mišetić kazala je Jolanda Mišetić (rođ. Turci vide da je baba iz Doljana. brate. djev.

). 338 Tako su pučani Liskavca izbjegli svoju propast. Vl.Tako Turci babu puste. te ih gladom ne će prisiliti na predaju. svjetskog rata priko Brõča su prolazili engleski avioni.-7. partizani. godine po kazivanju Jure Lebe rođ. Kazala joj je Matija Vladović (djev. godine u Kuli kod Lovreća kazala Ana Mustapić (rođ.). Rkp. pa joj je sirac nepažnjom ispao iz ruke. 1997. 12. Kad su Turci zaposjeli cijelu Imotsku krajinu. g. 1945. 2004. 11/06. Turci su zaključili da ih Sućurani sirom tuku i da imaju hrane u izobilju. Čekali su u docu da stanovnici grada ostanu bez hrane i sami se predaju. str. hranu. Rkp. pučani se dosjetiše da zakotrljaju velike kolutove sira na Turke. u Doljanima. godine u Kaštel Sućurcu. Kako je u to vrime vladala neimaština. su ih prihvatili i pomogli im da se vrate u Englesku. 339 Jelena Lijić zapisala je 2006. Vidjevši to. rođ. júdi su navalili na avion ko mravi i skupili sve iz aviona (deke. pribor za jelo). Na svu sriću svi Englezi iz aviona su ostali živi i zahvaljujući padobranima. pomisliše kako je imaju napretek i odustaše od svoje namjere. došli su i do tog grada. Carev. zvani avioni – tvrđave koji su odlazili u rat na Njemačku. zb. U povratku jedãn avion se pokvárì i pa’ na jedno brdo u unutrašnjosti Brõča. pa Zapisao sam u Doljanima kod Jablanice 1997. 338 Studentici Filozofskoga fakulteta u Splitu. (Kula kod Lovreća) OBRANA KAŠTEL SUĆURCA Po predaji na jednoga Turčina pao je sirac koji je domaćica sušila na kućnom krovu. 1914.339 AVION – TVRĐAVA Za vrime II. 337 467 . FF Split. FF Split.337 (Doljani kod Jablanice) OBRANA LISKAVCA OD TURAKA Kažu da je na brdu Liskavac nekad davno postojao grad. Tadašnja vojska na otoku. 1932. Kada su Turci vidjeli da ih narod gađa hranom. str. sv. 9. a ona nije znala da su Turci opsjeli Kaštel. 6. Tamari Treskavici. 2004.

g. U hrvatskoj književnosti poznate su pod nazivima: rugalica. 77. 9. Od šaljivih priča treba razlikovati kratke šale koje su strukturom i motivima bliske vicevima. Lina Bižaca je kazala Tei Fabris. te ju je usavršio na Oxfordu. šaljive basne. Rkp. dosjetka i smiješnica. 1947.. a kazao joj je dr.. putovalo se brodovima u Ameriku. I baš na stranu kabine u kojoj je spa’ Felicio. str. godine zapisala je Tea Fabris. šaljive predaje. FF Split. taj drugi brod je olùpi vrata. imenom Felicio. otišo je u kabinu kako bi se odmòri. FF Split. šaljive novele. Tako su se Postirani ukrcali u željezni brod i otplovili. Danas je župnik hrvatske župe Svetog Petra u Las Angelesu). kako bi im brže prošlo vrime. jedan od njih. svećenik. U Postirama na Braču 2005.340 (Postire na Braču) SUDBINA JEDNOG EMIGRANTA Tridesetih godina za vrime emigracije. Šale se ostvaruju prozom. ironičan i satiričan način kazuje o osobama. S trideset pet godina otišao je u Ohio gdje je doktorirao teologiju i ostao na službi u San Pedru u Californiji. 2005.-11. dokonica. a kako su bila od željeza nisu se više mogla otvorit. Ali. 77. SITNI OBLICI (ŠALA I VIC) Šala je vrsta usmene priče koja na humorističan. g. ali i stihovima. Za vrime putovanja. 340 468 . igrali bi na karte. Mate Bižaca (rođ. događajima i pojavama. 2005. Akteri u šali mogu biti životinje i predmeti. maha i govori: “Pozdrav te mi svih doma!” Jadan je zajedno s brodom utònu u dubine oceana. Dok su prolazili kroz Gibraltarska vrata. sv. Svi putnici su se uspili spasit osim jadnog Felicia koji ih je gleda bespomoćno kroz ponistru. Diplomirao je i na području glazbe. udrì ih je jedãn brod. sv. 341 U Postirama na Braču 2005. Mogu se klasicificirati na: šaljive bajke.341 (Postire na Braču) 7.. 10. Rkp. str.čak kidali i komade aluminija od kojeg je bio sagrađen te ga iskoristili za razne potrepštine.

Kum: Hmm. Nuder ti. SPAVANJE S ĐAVOLOM Jesi li spavala s momkom? upita fratar djevojku na ispovijedi. upita se: Kolika im je onda koza? LANJSKO DITE Donio čovjek deseto dijete na krštenje. mislim o čemu i ti-odgovori sildžija. Ma tko će s đavlom zaspati-ispovijedi se djevojka. kuma moja. a kuma se tuži: Moj kume jada u mene. ote se curi. 469 . ISTOMIŠLJENICI O čemu to sad misliš?. daj mi bolan kume.PUTNIK Prolazio putnik namjernik kroz Knešpolje i kad je vidio natpis “Jare-sedam kilometara”. upita cura momka koji joj je došao na silo.. velečasni. Duše ti. pa ta lovac si. Fratru se dijete učini priličito velikim. toga ti ja ne znam ništa drugo. šetke mi izidoše kokoši. pa donio lanjsko – odvrati čovjek.. bi li ti moga pobit one šetke. KUM I KUMA Doša kum lovac u svoje kume. Da se nisam usepetijo. pa se obrati ocu: Meni se čini da je ovo dite tribalo puno ranije krstiti. što je njemu u glavi. već brate da in nabavimo puške da se brane! *** Vic je kratka usmenoknjiževna tvorevina koja izaziva komičan dojam i smijeh.

kazaljke se pomaknu. a on će moj tata kad je juče jeo salatu. Žena se primakne pogleda vreću i reče: pa zavezana je. ispravit ćeš ti već loše ocjene. 470 . svaka država ima svoj sat i kad netko ukrade u nekoj zemlji. LOŠE OCJENE Otac: Ne brini se sine previše.UČITELJICA I JURICA Reci mi koji je veliki čovjek uzviknuo zemlja. služi za ventilaciju. Mužu dodijalo slušati priče pa joj reče: zaveži već jednom. UČITELJICA I IVICA Učiteljica: Tko je razbio kamene ploče na kojima je bilo napisano 10 Božijih zapovjedi? Ivica: Ja znam. zemlja – upita učiteljica Juricu. ali ne želim reći. Želim sutra imati čokoladno mlijeko odvrati dječak. Tata mi je rekao da ne valja biti tužibaba. ČOKOLADNO MLIJEKO Zašto daješ čokoladu kravi? pita teta dječaka koji je došao iz grada. MUJO I SAT Došo Mujo na nebo i ušo u jednu sobu kad u toj sobi sami satovi. Pitao Mujo ali di je sat od BiH-e a ovaj mu odgovori: eno ga u drugoj sobi. MUŽ I ŽENA Idu muž i žena: žena neprestano govori dok muž nosi tešku vreću na leđima. Sin: Probao sam tata al’ su napisane kemijskom olovkom.

drama i mikrostrukture. 342 Ostatci tvrđave Ključica Svi su vicevi navedeni iz moje knjige Hrvatska usmena književnost Bosne i Hercegovine: proza. je li znate gdje je Primorska ulica? A ovaj mu odgovori: znam i prođe. 342 471 .IZGUBLJEN ČOVJEK Ide izgubljen čovjek ulicom u nepoznatom gradu te upita prolaznika: oprostite.

Svjetlost/Prosveta. Zagreb 1980. Sabrana djela. Sarajevo 1991.. Ljetopis kreševskog samostana. Sarajevo 1989. 11. 9. Zagreb 2002. Sarajevo 1984..-1882. Bošković-Stulli. Slavoljub (Ivan Frano Jukić). Ispovijed. 1850.. 17. Stjepan. Bošnjaci i Hercegovci u Turskoj carevini. Usmeno pjesništvo u obzorju književnosti. Anđelić. Andrić. 13. Ivan. fra Jako. Godišnjak od događaja i promine vrimena u Bosni 1754. 3. Bošnjak. Baltić. Zagreb 1967. Bogdanović. “Veselin Masleša”. Andrija Zirdum) IRO “Veselin Masleša”. Narodna predaja o vladarevoj tajni. Usmena književnost. Masleša”. Kršćanska sadašnjost. Razvoj duhovnog života u Bosni pod uticajem turske vladavine (doktorska disertacija). 14. Mladost. Banović. Safvet-beg. 10. 1. Znameniti Hrvati. Zagreb 1975. Sarajevo 1979.LITERATURA 1. Đuro. Bošković-Stulli. Bašagić.-1989. u: Kršćanstvo srednjovjekovne Bosne. Beograd 1997. u: Zbornik za narodni život i običaje južnih Slavena. (priredio dr. Maja. 18. “V. sv. JAZU. Andrić. Zemljopis i poviestnica Bosne. Zagreb 1931. Narodne pripovijetke PSHK. Ljetopis sutješkog samostana. 26. Bošković-Stulli. Andrić. 2. fra Ignacije Gavran) IRO “Veselin Masleša”. Maja. Zagreb 1984. 8. Vrhbosanska visoka teološka škola. Benić. Ivo. 1. 12. Ivo.). Biblija. Maja: Usmena književnost kao umjetnost riječi. Zagreb 1938. Znanje. Zagreb 1978. Stari i Novi zavjet. Zagreb 1963. Nakladni zavod Matice hrvatske. Marijan. Maja. Matica hrvatska. Kad je živio Tomić Mijovil. (priredio dr. stoljeća. Pavao. Arheološki spomenici kršćanstva u Bosni i Hercegovini do XV. Basler. Bošković-Stulli. knj. fra Bono. Sarajevo 1991. knjiga XXIX. Sarajevo 1973. Na Drini ćuprija. 15. Ivo. Zagreb 1963. Bošković-Stulli. 6. Maja. radovi simpozija povodom 9 stoljeća spominjanja bosanske biskupije (1089. 4. u PSHK. 16. Bobovac i Kraljeva Sutjeska. Put bez sna. 5.. 7. 472 . Aralica.

Vlastita naklada. II. Vinko Brešić. Sarajevo 1997. 34. izdanje RKT Župni ured Otinovci-Kupres 1994. Jure. 35. Richard. Mala nakladna kuća Sv. Marko Zakopano zvono. II. Beograd 1984. 27. Prozorski kraj u oslobodilačkom ratu i revoluciji. 2007. Krunoslav S kupreške visoravni. str. Povijest i historija usmene narodne književnosti. Mala naklada kuća Sveti Jure Baška Voda. Džaja. 23. 22. Motrišta. Dizdar. Beograd 1964. Prvi hrvatski kralj. Tvrtko. FF-PRESS. 28. Kralj Tomislav u književnosti i umjetnosti u: Zbornik. Marko. Ilirske teme u suvremenom narodnome pripovijedanju u: “Osmišljavanja” Zbornik u čast 80. Marko. Marko. Filozofski fakultet Sveučilišta u Splitu. 33. Dragić. ur. Marko Dragić. Namik. 26. Mak. Školska knjiga. Hrvatska usmena književnost iz BiH u zapisima studenata kroatistike Pedagoškog fakulteta u Mostaru. 30. Dragić. 24. Tomislav. Zagreb 1998. Hrvatska književnost katoličke obnove i prvoga prosvjetiteljstva (Hrvatska barokna književnost). Sima. Zagreb 1995. 473 . Čehić. rođendana akademika Miroslava Šicela. 16. 20. Jure i Zajednica izdanja ranjeni labud (ZIRAL). 25. izdanje 1996. Zagreb 1973. Mostar. 31. Prozor. Cavendish. Hamid. Sarajevo 1944. Istorija srednjovjekovne bosanske države. Buturac Josip – Ivandija Antun. www. Povijest Katoličke crkve među Hrvatima. I. Legende sveta. Mala nakladna kuća Sv. Ćirković. Antologija starih bosanskih natpisa. Split 2006. Botica. 2000. Stipe. Botica. Josip. 1985. Zagreb 1995. Bratulić. Sveučilište u Zagrebu Filozofski fakultet. u susret trećem tisućljeću. 153-171.hr 32. Dragić. izdanje 1997. Hrvatska usmenoknjiževna čitanka. Stipe. Dizdar. Baška Voda – Mostar – Zagreb 2001. 29. Fakultetski priručnik. Dragić. Zagreb. Muslimani i kršćani pod turskom vlašću u Bosni i Hercegovini. Biblija i hrvatska kulturna tradicija. Miroslav –Draganović. Čubelić.19.ffst. Baška Voda 1999. Zagreb 1990. 21. Botica. Od Kozigrada do Zvonigrada. br. Stipe. Deset kamenih mačeva.

54. Petar. 39. 16-17/1966-67. Narodna uzdanica-kalendar. u susret trećem tisućljeću. Pero. Kalendar. 53. Emile. Gujić. Ignacije. 274-283. 8/1941. Gavran. Mehmed. (pretisak). Filipović. Filipović. 37. 47. 386-393. Povijest hrvatske književnosti. Centar za balkanološka ispitivanja. Haumant. Hrvatska revizija. 1941. Sarajevo 1970. Mehmed. Martin. Pregled. Islamizacija Bosne i Hercegovine i porijeklo bosanskohercegovačkih Muslimana. Handžić. Đogo. Tomislav. Prvi hrvatski kralj. Fehim. 165-175.-1878. Luka. 1970. Gujić. 5-49. 2000. Gajret – kalendar. prvi hrvatski kralj. 13/1940. Kasim. Pregled. Efendić. 6/1938.. Handžić. Turski jaram i prelaženje u islam. O islamizaciji. Nedim. PzKJIF. 51. 43. Suputnici bosanske povijesti. Sarajevo 1892. 5. 55. Suljaga: Islamizacija Bosne). 46. 3. 52. Napomena o islamizaciji u Bosni i Hercegovini u XV vijeku. Handžić. 5/1953. “Zvonigrad” i “Gradina” u kotaru fojničkom.: Poreklo muslimanskog plemstva u BIH) 49. Kasim. Adem: O islamizaciji u sjeveroistočnoj Bosni u XV i XVI vijeku. 287-289. knj. u: Zbornik. Prilozi IZI u Sarajevu. GZM IV. Obzor. ANU BIH. Jedan prilog povijesti prvih dana širenja Islama u Bosni i Hercegovini. 11-12/1975-76. Grđić. Sarajevo 1940. Filipović. 84-86 (Kritički osvrt na raspravu: Salihagić. Filipović. O problemima društvenog i etničkog razvitka u doba osmanske vlasti (Problemi etničkog razvitka u BIH). Sarajevo 1940. Stolac. Husein. 48. 64-78. Zagreb 1998. 11-12/1975-76. Nedim: Specifičnosti islamizacije u Bosni. 76/1936. Handžić. Memoari sa Balkana 1858. Hrvatske legende. Zagreb 2007. Gavranić. Hitrec. POF. 474 . Školska knjiga. 41. 44. O podrijetlu muslimanskog plemstva u Bosni i Hercegovini. 42. Postanak hrvatskih muslimana. (Osvrt na rad: Čubrilović. Sarajevo 1990. “Kozigrad”. Tradicija o Mijat-harambaši. LVIII/1968 (vanredan broj). 29-45. Hrvoje. Zagreb-Ljubljana 1987. Sarajevo 1940. 45. Tomislav. Nedim. Frangeš. Napredak Sarajevo 1931. Ivo. Gjurgjević. Razvitak. 38. Adem: O etničkim kretanjima u ranijem turskom periodu Prilozi IZI u Sarajevu. 5. V.36. “Islamizacija Bosne”. 185. Gaković. 50. Nedim O nastanku posjeda muslimanskog plemstva. X2/1930. Sarajevo. 40. 274-276.

Kekez. Vjekoslav: Narodni sabor i krunisanje kralja na Duvanjskom polju u: Zbornik. 47-8/1933. 62. Skupio N(ikola) Tordinac. 2002. 65. Josip. 2. Sarajevo 1973. Zagreb. Zagreb 1886. Prvi hrvatski kralj. Klaić. 69. 57. 61. Sarajevo 2005. Zagreb. Jolić. 68. Mostar. Kekez. Nakladni zavod Matice hrvatske. Sakupio i na svijet izdao Kamilo Blagajić. Kačić Miošić. Ivan Franjo. u: Zdenko Škreb-Ante Stamać Uvod u književnost. (preveo Vencel Kosir) Mostar 1970. 1994. 58. Kekez. 1997. Zagreb 2004. Vatroslav. 76. 74. Staro doba. prvi (uredio Josip Pasarić) Zagreb 1923. Usmena književnost. Zagreb 1956. Kekez. Vjekoslav. Tomislavgrad – Zagreb. Hrvatska usmena književnost Bosne i Hercegovine: proza.. 70. Matica hrvatska. Hrvatske narodne pjesme i pripovijetke iz Bosne. Hrvatska književnost Bosne i Hercegovine u 100 knjiga. sv. Klaić. U svjetlu hercegovačkih legenda i predaja¸ Osvit. 1974. 73. Nikšić 1987. Litterarum studia. 2-3. 72. Zagreb. Josip. knjiga prva. treća. 475 . Svijet i život u legendama. Historija naroda hrvatskoga Iisrbskoga. MH.. Posljedice islamizacije bogumila u Bosni. Robert. Dubravko. 66. 67. Jablanović. Klaić. Jagić.. Zagreb. priredio Marko Dragić. 64. sv. 71. 1. peta). 191-194. Ivan. Radoslav. Zagreb 1867. Naša ognjišta. Jelčić. Vukovar 1883. Koloman-Rukavina. 5. knj. Andrija. 1999. Matica hrvatska i HKD Napredak. II. 63. drama i mikrostrukture. Zagreb 1961. 75. Hrvatske narodne pjesme i pripovijetke iz Bosne. Jukić. Vrhbosna. Josip. Hercegovina prije 100 godina ili Šematizam fra Petra Bakule. Tisak i naklada ERN Jančika. u susret trećem tisućljeću. Usmeno-pisani književni suodnosi (Izbor rasprava i ogleda). Nada: Srednjovjekovna Bosna. Drugo popravljeno izdanje. Hrvatska narodna šala. 60. 1998. četvrta. Razgovor ugodni. Povijest Hrvata (knjiga prva. Katičić. Josip. Tomislav. Tisak dioničke tiskare. Zagreb 1998. 1986. Znanje. I. Zagreb 1988. Zagreb. 59. Maja – Oleg Mandić. druga.56. Hrvatski leksikon. Duvno kroz stoljeća. Sabrana djela. Povijest hrvatske književnosti. Prva hrvatska rečenica.

i 1995. Darko Novaković (Hrvatski latinizam). “Poturči se plahi i lakomi”. Špiro. dr.77. 91. fra Ignacije Gavran) IRO “Veselin Masleša”. srpnja 2008. Šukrija. Narodne pjesme o Mijatu Tomiću. 78. IP “Veselin Masleša”. dr. 7/1952. Sarajevo 1981. Sarajevo 1941. Mandić. izdanje. Sabrana djela. N. Lašvanin. Zagreb. Mandić. 81. Starinski opis ponora u Drinovačkom polju. Kulišić. 93. 12-13. 83. 89.S. Juraj. 38/1926. Marić. Sabrana djela 5. 88. 90. Zagreb 1985. Mihovil. Stara Slavenska religija u svjetlu novijih istraživanja posebno balkanoloških. Školska knjiga. Rim 1968. Filip. Mandić. Tomislavgrad. Priredio Josip Kekez. Novi zavjet (s grčkog izvornika preveo Ljudevit Rupčić). Prahistorijske i sredovječne utvrde oko Travnika. 87. Ziral. Mandić. Krešimir Nemec (Novija hrvatska književnost). Ljetopis. 82. 84. Mandić. petak 25. Zagreb 1996. fra Dominik. 3. Sarajevo 1977. Pregled starina bosanske provincije. br. dr. 85. fra Dominik. Mladen Anto U čekanju oporuke (Istina o kraljici Katarini Kotromanić Kosači). fra Dominik: Franjevačka Bosna. GZM u Sarajevu. Zagreb 1998. 92. Nikola. V. Hrvati-katolici u Bosni i Hercegovini između 1463. 85-105. Mijatović. Narodna književnost (priredili dr. GZM u BIH. Sarajevo 1979. 1974. Etnička povijest Bosne i Hercegovine. 86. Toronto – Zürich – Rama – Chicago 1982. Sarajevo 1972. Buturović. (priredio dr. 2. Srednjovjekovne crkve u Jajcu. Kujundžić. Špiro. Lastrić. dr. Gajret (kalendar za 1940). Anđelko. Sinj-Duvno 1985. Mostar 1928. Franjo. Narodna sloboda. Hrvatsko slovo. Razmatranja o porijeklu Muslimana u Bosni i Hercegovini. Narodne propovijetke. Katehetski salezijanski centar. ZIRAL 1979. 35-44. Kulišić. 79. “Mladost”. godine. Dobri pastir. Leksikon hrvatskih pisaca. 94. Molinar. Naša ognjišta. autor koncepcije Krešimir Nemec. 476 . Zagreb 2008. Dominik. Bogumilska crkva bosanskih krstjana. Kurtović. Hrvatsko ekumensko biblijsko društvo. 145-158. Đ. urednici Dunja Fališevac (Starija hrvatska književnost). Palavestra) Sarajevo. 80. 2000.

Vlajko: Glasnik Zemaljskog muzeja BiH. GZM. 112. Sarajevo 1962. 114. Hazim. Narodne pripovijetke. Vladislav.95. 103. sv. Sarajevo 1969. sv. 1968. 102. u Zagrebu 1877. Širenje islama u Bosni i Hercegovini. i u: Hrvatsko kolo. Glasoviti Hrvati na visokoj porti. sv. Palavestra. Gajretkalendar za 1940. XXVII. Povijest hrvatske književnosti. Zagreb 2001. Šabanović. Zbornik hrvatske omladine Herceg-Bosne.– 1991. Sarajevo 1972. GZM BiH. Narodne pripovijetke i predanja u okolini Lištice. Palavestra. 100. Böhlau. NS. Zagreb 1978. Vlajko. Popović. 108. Orbini. knj. 96. Sarajevo1939.–1998. Vlajko. 104. Sova. Rattkay. Zagreb 1999. 477 . NS. NS svezak XXIV/XXV. 754. 29-33. 101. Sarajevo 1969/70. Hrvatske i Slavonije. 1938. Vlajko. sv. Skarić. Sarajevo. 68-82. 97. Sarajevo 1969. Usmena i pučka književnost. Nekoliko nepoznatih stihova o hercegu Stjepanu. Vlajko. 99. Bazilije. Na sviet izdala Jugoslavenska akademija znanosti i umjetnosti. Etnologija. Palavestra. 105. NS. GZM BiH. Još jedan glasoviti Hrvat na visokoj porti u Carigradu (Ibrahim-paša Požeški. Zagreb 1942. 110. Verlag Köln Weimar Wien 1995. Palavestra. Juraj. Povijest Bosne i Hercegovine. prva Bošković-Stulli. MajaZečević. 107. svezak XVII. Matej. NS. Leon. Palavestra. 109./70. GZM BiH. XV-XVI.. Palavestra. GZM BiH. Šabanović./ XXVIII. Pandžić dr./70. Pregled narodne književnosti s primjerima i teorijom. Sarajevo – Mostar 1999. Vlajko.-1482. Sarajevo 1961. Palavestra. HKD Napredak.) Bosna Argentina. XXIV. Historijska predanja i toponomastika u Fojnici i okolini. 106. 61-71. Sarajevo 1942. XXIII. GZM.. XXIVXXV. Bare: Tužna povijest hercegove zemlje 1437. Petrović. Vlajko. NS. Narodne pripovijetke. Etnologija. 113. 37. 111. GZM. Vlajko. Palavestra. Zagreb 1955. veliki vezir Sulejman II).. Hazim. 98. Kršćani bosanske crkve. Kraljevstvo Slavena (priredio Franjo Šanjek). 3/1938. Katarina Vukčić Kosača (1424.-1478. sv. Djela Iva Frana Gundulića. Divna. 16. Mavro./XXV. NS.. Spomen na kraljeve i banove kraljevstava Dalmacije. Narodne pripovijetke. Etnologija./73./1982. Pripovijetke i predanja iz Drežnice. sv. 23/1942. Stari pisci hrvatski. Hrvatski dnevnik..

(Vlastita rukopisna zbirka) 478 . narod. Kršćanska sadašnjost. FF Mostar. (Rukopisne zbirke Katedre za Hrvatsku usmenu književnost.–1925. Ante: Begovi Kopčići. Zagreb 1997. Povijest Hrvata u vrijeme narodnih vladara. Zig. Zagreb 1998.. Filozofskoga fakulteta Sveučilišta u Mostaru) Te su rukopisne zbirke nastale kao rezultat izvornih terenskih zapisa studenata kojima sam bio mentorom pri izradi golemoga broja seminarskih i diplomskih radova iz Hrvatske usmene književnosti. Kršćanstvo na hrvatskom prostoru. 118. Đački izlet u Bosnu. 47-50. 1933. Boris. Šišić. 123. Zg.115. 124. XXIX. Zagreb 2000. Najstarije veze islama sa Hrvatima. 121. IV12/1942. Ćiro. Rukopisne zbirke nalaze se kod mene. Kraljevski grad Jajce. GZM BiH. muslimanski kalendar 1943. Hrv. Zbornik za narodni život i običaje južnih Slavena. Štrodl-Srijemac. Hazim. oznaka E znači da je rukopis u elektroničkom obliku. (pretisak Općinsko poglavarstvo. 3. Filozofskoga fakulteta Sveučilišta u Splitu) Rkp.. SHK.) Vl. Tomaševski. Šabanović.. 117. Franjo. 1. VIII. Šanjek. Zagreb. Teorija književnosti. 1942. knj. Hrvat. Sarajevo 1904. Zagreb 1925. JAZU. Dalmaciju i Hercegovinu za jedanaest dana. Zovko. povijest i znamenitosti. Zagreb 1925. Sarajevo 1892. Zagreb.. (Rukopisne zbirke Katedre za Hrvatsku usmenu književnost. Rkp. 116. sv. (Oznaka D znači diplomski rad. 1996. FF Split. Truhelka. Šimčik. Studeničke i Druga. Stjepan. Ziglar. Usmene pripovijetke i predaje (priredila Maja Bošković-Stulli). Školski vjesnik. 1996. Znameniti i zaslužni Hrvati 925. Naklada J. Ivan. Kraljica Buga. 125. Sarajevo 1901. 119. Jajce. Ferdo. Pogled s vrha (prevela Vesna Orsag). rkp.) 122. 120.

DRAMA (FOLKLORNO KAZALIŠTE) .IV.

Melpomena-tragedije. Kada bi došlo vrijeme da Dioniz ponovno napusti žive. Euterpa-glazbe i Terpsihora-plesa. Veseli su ophodi (komosi) pjevali i slavili Dioniza. Drama je najsloženiji rod književnosti. Grčki mitovi. Dioniz se svakoga proljeća vraćao među žive. Mnoge su dramske strukture utemljene na narodnim pričama. Izvedba drame. U drevnoj grčkoj mitologiji vrhovni bog Zeus. Kaliopa-deklamacije. Polihimnija-lirske poezije.POVIJESNI PREGLED FOLKLORONOG KAZALIŠTA Drama je u tradicionalnoj podjeli književnosti uz liriku i epiku njezin treći rod. Naljućen zbog toga Zeus se pojavi u obliku munje i groma i sažeže je. 480 . glazbu i glumu. Beograd 1974. Ako tekst koji glumci izgovaraju pripada usmenoj književnosti. 56. Hermes šestomjesečni plod spasi i prišije ga Zeusu za bedro da doraste do devet mjeseci. Antički teatar dao je djela trajne umjetničke vrijednosti. božica pamćenja. Grčko je kazalište vezano za mitski sloj kulture. Zato Dioniza zovu dva puta rođeni. imali su devet kćeri-muza. (U slavenskoj mitologiji muze su vile. pokroviteljica znanosti i umjetnosti. Prema tomu (tragos-jarac) nastala je tragedija. a narod se veselio. Zeus se pretvarao u zmiju i spavao s običnom ženom koja ga je prepoznala i otjerala. Erato-poezije. onda se to kazalište naziva folklornim. koji je stolovao na Olimpu. str. u sebi sjedinjuje tri vrste umjetnosti: književnost. i njegova žena Mnemosina. Tako je po mitologiji stvorena komedija. bogovi su ga prokleli i on je umro. 1 Robert Grevs. u kazalištu. Klio-historije. glumci su oblačili jareće kože i stavljali jareće brade.) Nastanak komedije i tragedije u grčkoj mitologiji vezuje se uz Dioniza. Uranija-astronomije. sina Zeusa i obične žene. Do sada nema pouzdanih podataka o počecima svjetskog folklornog kazališta. a gotovo sa sigurnošću se može pretpostaviti da se ta vrsta umjetnosti razvijala kod najstarijih civilizacija. Međutim. Talija je bila pokroviteljica (božica) komedije.1 (U ilirskoj su mitologiji mnoga božanstva zmijolika.) Budući je Dioniz bio sin obične žene.

2 Najstariji pisani tragovi o hrvatskoj usmenoj drami sežu u 30. Rkp. travanj 1272. 153. str. U povijesti hrvatske usmene književnosti folklorno je kazalište zanemarivano sve do šezdesetih godina dvadesetoga stoljeća. godine zapisala u Tisnom na Murteru po kazivanju Šime Grgurine rođ. u povijesti svjetske usmene književnosti pozornost se više pridavala lirici i epici nego dramskome tekstu. g. 2006. 37. godine.4 Nekoliko je običaja o tome sačuvano na zadarskim otocima do danas. FF Split. 17. 5 Josip Kekez. st. g. kolovoza) dana je izjava da su posljednji kraljevi bili Stipan Lampalo(v) Ronkulo(v) i Ante Lordan. 1996. (31. Međutim. Mostar. 7. u slavu gradskoga patrona svetoga Vlaha Dubrovčani. Poganska baština. str. Zagreb 1986.3 U Tisnom na otoku Murteru na trgu “Bratska riva” birao se seoski kralj iz obitelji Meštrov (Meštrović) Baretin. Zagreb 2002. Postojanje folklornoga kazališta u Hercegovini svjedoče arheološki nalazi kalupa za odlijevanje maski u Daorsonu kod Stoca (IV. ili III. Predaja govori o izvođenju Vinodolskog mesopusta još prije Vinodolskog zakonika iz 1228.5 U Dubrovniku su u XIV.-41. prije Krista). O srednjovjekovnom folklornom kazalištu svjedoče i određene reljefne slike na stećcima poput onih o Kolu ljeljanovu čija se igra u Hercegovini zadržala do danas. sv.. Kazivač je po zanimanju ribar. susjedi iz Mile Palameta. Godine 1926. Zato ima malo podataka o folklornom kazalištu. a sada je umirovljenik. str. kada su Trogirani običavali birati kraljeve i gospodare i plesati s mačevima na Uskrs i iza blagdana nekoliko dana. str.Srednjovjekovna crkvena prikazanja imaju obilježja folklornoga kazališta. 1930. st. 4 Marina Lampalov u travnju 2006. 100. spominju maske Židovi i Turica. a u XV. Kralj se birao svake godine uz veliko veselje i ručak na trgu. 3 2 481 . Usmena književnost u: Zdenko Škreb – Ante Stamać Uvod u književnost. Nedvojbeno je da se folklorno kazalište rađalo i razvijalo usporedo s usmenom lirikom. Usmeni narodni teatar u Hercegovini. Ivan Lozica. epskim pjesmama i pričama.

književnik i etnolog Luka Ilić Oriovčanin (Oriovac.okolice i plaćenici iz susjednih zemalja. Zagreb 1990. 297. Nezadovoljni bi svatovi uzeli kuma i smjestili na tačke te pod njim zapalili malo slame dok ih on ne bi umirio smokvama i rakijom. Domaćin im je donosio rakije i smokava kako bi ih umirio. st. Svećenik. Tada bi se svi svatovi približili ognjištu mučući i urlikajući. 1482. Slične su pokladne izvedbe bile u Dubrovniku. MH. 1567. U XVII.) opisujući običaje Hrvata u Istri. Povijest i historija usmene narodne književnosti. st. Folklorno kazalište. – Mleci. spominje Pellizer iz Rovinja. 19. 1817. 1508. Hrvatsko zagorje. – Novska. 1878. 1641. 7 Ivan Lozica. Biranje kralja u Krapnju 1640. a ukućani im dovode staru babu sa sitom na glavi”. – Puhakovec. Zagreb 1996. Braču. stoljeća. oko 1754.) prikupio je mnogo tekstova usmenih pjesama. a izvodi se do danas. Korčuli. spominje se Lastovski Poklad koji je i danas dio pokladnoga rituala. 6 482 . Slovenac njemačkoga podrijetla Jakob Weichard Valvasor (Ljubljana. 1576. Dva rukopisa tradicionalne korčulanske Moreške datiraju iz XVIII. ovcu. Rijeci itd. Drame Marina Držića (Dubrovnik. smiješno se međusobno boreći i brkajući oganj. g. 1889. str. jarebicu. navodi prizor kad “svatovi traže mladenku. Kralj se birao na Krku i Istri (Krnica i Marčana) sve do pred drugi svjetski rat.).) sadrže elemente usmene narodne drame primjerice brijanje drvom. Hanibal Lucić dramatizirao je Robinju koja je srodna brojnim narodnim izvedbama na tu temu. U Dubrovniku se igrala alka i izvodila cingareska. Ivan Lovrić (Sinj. – Dubrovnik.) u svom djelu Posvetilište Abramovo koristi folklornu glumu. Tvrtko Čubelić. 1816.7 Podaci o folklornom kazalištu i izdvebama u raznim prigodama nalaze se u časopisu Arkiv za povestnicu jugoslavensku koji je utemeljio Ivan Kukuljević Sakcinski (Varaždin. 1693. odlučivalo o maskiranju. SHK. Primjerak Mesopustove oporuke iz Dobrinje na Krku potječe iz 1718. godine. izvodili su vesele igre. Mavro Vetranović (Dubrovnik. str. – Krško. Lovrić piše i o svatovskom običaju Paljenja slame pod kumom koje se odvijalo kad bi kum i oba djevera ispratili mladence i vratili se u svatove. – ? 1777. Malo je vijeće dubrovačko u XV.6 U nekim krajevima svatovi su tražili mladenku. Hvaru. i XVI. Pagu.) u svom djelu Bilješke o putu po Dalmaciji piše o svatovskoj igri kadija koja se izvodi među Morlacima.

1928. sakupljač dijela hrvatskih usmenih drama. Saćurica i šubara (1864. literaturi).) Marije Jurić Zagorke (Negovac kraj Vrbovca. – Petrovaradin. Ovdje valja spomenuti tekstove usmenih drama koje su zapisivali studenti pedagoških fakulteta u Mostaru. str.) i Gajuša (1973. 1827.) Ilije Okrugića Srijemca (Srijemski Karlovci. U drugoj polovici XX. Lajtmanuška deputacija (1911. 1916. prezentacija) nasuprot kazivanju (naraciji.) Higina Dragošića (Varaždin.) Na Dramatske igre upozorio je Antun Radić (Trebarjevo Desno kraj Siska.) svojim člankom Osnovi za sabiranje i proučavanje građe o narodnom životu u Zborniku za narodni život i običaje Južnih Slavena. – Zagreb. 1908.priča. 483 . 1926. Najveći doprinos u proučavanju folklornoga kazališta u Hrvata dao je Ivan Lozica. Doprinos usmenoj narodnoj teatrologiji dao je Tvrtko Čubelić (Bihać. – Kragujevac. a nije rođeno ni samo dvaput. 1957. st. – Varaždin. – Zagreb. 1844. – Zagreb.). 1899. zdravica i drama i otisnuo ih u knjizi Narodni slavonski običaji (1846.”8 8 Isto.) Zapisivanjem folklornih drama među Bunjevcima bavio se Milivoj Knežević (Kragujevac. 1836. Elemente folklornoga kazališta sadrže i tekstovi pučkih igrokaza: Graničari (1857.). Foklorno su kazalište u BiH istraživali Jelena Dopuđa i Đenana Buturović. Istraživanjem usmenoga narodnoga teatra u Hercegovini bavi se Mile Palameta.) Ferde Becića (Poljska. – Zagreb.).).) Josipa Freundereicha (Nova Gradiška. Posljednji Zrinski (1897. Rijeci. 1897.). 1871. 1973.) i Ladanjska opozicija (1917. 1845. 1913. Filozofskoga fakulteta u Zagrebu te Odijela za humanističke znanosti Sveučilišta u Splitu.). 21.). 1873. Osijeku. Kazalište se neprestano rađa i postoji kao prikazivanje (predstavljanje. 1881. – Zagreb. 1995. 1827. Ističem ovdje paradigmatsko mišljenje Ivana Lozice glede povijesti te vrste umjetnosti: “Kazalište nije rođeno samo jednom. Ladanjska opozicija (1908.) Marijana Derenčina (Rijeka. poslovice i zagonetke (1963. ? – Zagreb. značajan doprinos na sakupljanju i zapisivanju usmenih drama dao je Nikola Bonifačić Rožin s dvadesetak studija i članaka objavljivanih u Narodnoj umjetnosti i drugdje te dvjema knjigama Narodne drame.

Folklorno kazalište može se klasificirati na više načina. usmeni teatar. Folklorno kazalište. Oko Božića. Navest ćemo samo pouzdane primjere koji su postojali ili još uvijek postoje kod Hrvata. Doba života: Dječje igre. Smrt. farse. usmena teatrologija. narodna drama. prema motivsko-tematskom načelu. 484 . glazbom i pjevanjem. Maska koju glumac nosi ima najsnažnije sredstvo i ona spaja magiju i kazalište.Folklorno kazalište Hrvata Bosne i Hercegovine nedostatno je istraženo. KAZALIŠTE LUTAKA Najrasprostranjenije lutkarsko folklorno kazalište kod Hrvata BiH je Igra s prstima dječje ruke. Folklorno kazalište se ostvaruje dramskim igrama i scenskoglazbenim igrama u kojima scensku i dramsku radnju izvode glumci praćeni plesom. Sijelo i prelo. pučki igrokaz. te Lutke i sjene. nalazi se dobrim dijelom u narodnom životu i običajima. Kazalište s maskama u kojem maska ima važnu ulogu. Tematika folklornoga kazališta. melodrame. kao i uopće usmene književnosti. Kazalište s lutkama u kojem je lutka nositeljica dramskih zbivanja. Uskrs. To je nazivlje. može se razvrstati na: komedije. Folklorno kazalište se kroz povijest književnosti nazivalo: narodni teatar. mjesto i kazivače usmenih drama te je nepouzdano baviti se tim zapisima. Od Ivana do Martina. pratilo nazive za usmenu književnost. Proljetni ophodi. Najčešće su folklorne maske: obrazina. satire. a za ovu potrebu poslužit ću se uobičajnom podjelom po kojoj se folklorno kazalište dijeli na: Kazalište sa sjenama u kojem je sjena na zidu nositelj i izvođač dramske radnje. pučki teatar. Svadba. usmena drama. U pokretima sjene ogleda se scenski govor i odašilje poruka gledateljstvu. poluobrazina ili krinka. Zbog toga ih nismo uzimali u obzir u ovom radu. narodna teatrologija. dakle. Neki istraživači nisu navodili vrijeme. Ivan Lozica folklorno kazalište klasificira prema datumu izvedbe na Godišnja doba: Poklade. pučka drama.

Ako ima neko neku zapreku onda je dužan u to vrime to kazat. Tri napovidi tribaju izać za tri nedilje. Ako se oni slažu onda se napovidi u crkvi. Usmeni narodni teatar u Hercegovini. Onda bi se mlada zaključala u svoju kuću uz još desetak cura. Kad treća napovid izađe onda se tek ženi. (potrči za njima)!” Uzima srednjak: “Ovaj ga stiže!” Uzima prstenjak: “Ovaj ga udari!” Skačući i… Mali prst: “A ovaj. 485 . njegovoj dinamici i napetosti koja kulminira u završnoj konstataciji praćenoj stiskanjem i trljanjem malog djetinjeg prsta. otvorenu prema gore i olabavljenu. Dječji dlan je pozornica i njegovi prsti lutke. kme. pokazuje kažiprstom na dječji dlan i govori: “Ovđe zeko pije vodu” Uzima palac: “Ovaj ga viđe!” Uzima kažiprst: “Ovaj ga pripuši. svekar. 69. nije to naša ovca”. str. svaku nedilju po jedna napovid. tu bi bili i diver. 9 Mile Palameta. A kad bi te momak iša isprosit mora bi se prija s tobon dogovorit.“Netko od odraslih uzme otvorenu dječju šaku u svoju ruku. Mladoženja je triba tražit mladu pa bi mu od mlađe brat izvođija curu i pita bi: “Jel ovo vaša ovca?” A mladoženja bi odgovorija: “Ne. kme…!” Po tekstu koji je neodvojiv od minijaturne scene.-70. dijete s uzbuđenjem prati ovu igru i često traži da mu se još jedanput izvede” Originalnost je te igre što je istodobno jedna jedina osoba i pozornica i lutka i publika. svekrva. Odrasli koji komentira pokrete. a ako se vas dvoje slažete onda se tek ide kod roditelja i roditelja se pita jel se oni slažu. zaova.9 SVADBENI OBIČAJI SVADBENI OBIČAJI U OGORJU DONJEM Cure su se onda mlade udavale. Mostar 1996. Mladoženja nebi sam iša po mladu.

I tu bi mlada kleknila i diver bi joj kleka. bi nakitila barjak. i bija bi običaj da se metne na prag od kuće neki komad robe. Posli se išlo do mladoženje a mater od mlađe bi joj spremila dvi skrinje i tu je sva njezina dota bila. pilo. On se nebi vidija od košulja. Poslin bi se izašlo prid kuću i ujitilo se šupljo kolo. samo izvolite uć u kuću”. da mi sve grijehe oprostite”.. Onda bi mladoženja za nju da dinare i tek bi onda išla svome mužu.. Onda bi se ukrcali na kar i vratila bi joj se sva njezina roba i svi bi je ispratili. šta bilo. A mladoženja bi najviše dobija. E onda bi dovea mladu i mladoženja bi reka da to je njegova ovca a na to bi brat reka: “Ova je ovca učinila puno štete i mi je nemožemo dat. Onda bi mlada išla do svatova i svih bi poljubila.. Za ovu ovcu morate platit”. Tu u kući se jelo. U kući je bila spremljena veća klupa za sist za mladu.. kad bi darovala mladoženju. kod njegovih. ili čarape. A mlada. Mlada bi imala torbu u kojoj se pripremilo svega: bombona. a ovaj bi odgovorija šta i prije. mladoženju i divera joj da tu sidu. Na barjak se mećalo smokve. Ako se jabuka vrati nazad onda nije dobro. bajama i onda bi to ona bacala a dica bi to kupila. A kad bi se vjenčali išlo bi se kod mlade i tu bi se ručalo i stalo do večere. Onda bi se mlađa poljubila sa svekrom i svekrvom i dala bi joj se jabuka. Diver bi ih triba platit. Mladenkin brat bi reka cijenu koju triba platit za njegovu ovcu. i treću. il košulju. Kar bi vozija mladence i uže svatove. Najčešće bi mladoženja uša u kolo i igra. Onda bi se došlo kod mladoženje. Oni bi kazali: “Bog ti oprostija. Onda bi sili muško dite na te skrinje i ne bi dali te skrinje da ih potraju nego te skrinje bi tribalo platit. dok bi stari pripremali za večeru. kolko ih je moglo stat. Tu jabuku bi bacila priko kuće i ako jabuka ode dalje znači da će kasnije rodit dite. Igralo se. Onda bi se te skrinje otvorile i svi susidi bi vidili šta je mater svojoj ćeri spremila od dote. i pita ga isto. veselilo. oplest pa joj darovat. kocki šećera. A to su bile skrinje dosta velike. 486 . I svak bi triba mladoženju darovat. sve naokruga. Kar bi polako kaska a drugi svatovi iza njega. ili perluke. kocke šećera. peškira. jabuke. sašit.Onda bi izvea i drugu curu. Svekar il svekrva bi stali u kući a mlada bi in kazala: “Tražin oproštenje najprvo od Boga pa od vas roditelja. pivalo.. Onda se znalo da se udaje ta i ta cura pa bi joj svak iz sela triba pripremit ponešto.

Nakon osan dana iđe se na mir kod svojih roditelja. Onda kad bi mlada došla kući i kad se već svak diga. bi reka: “Vodimo jedno čeljade. A mlađa ne bi znala di će. Rkp. nema di prispavat oćete li ga primit? A ujutra je bija običaj da se mlada prije svanuća digne. Kad bi on oša onda bi se i mladoj pripivalo. ti po drva. onda bi išli i večer prija Ireni Vukčević ispričala je njezina baka. godine u selu Ogorje Donje koje se nalazi u podnožju planine Svilaje a udaljeno je 40ak kilometara od Splita.10 (Ogorje Gornje) SVATOVSKI OBIČAJI U BAKOVIĆIMA KOD FOJNICE Kad bi momak i cura odlučili da se žene. morala je stat pri kući uz svekra i svekrvu. Taki je bija običaj. Uveče bi se sastali kad bi se večeralo pa bi se dogovaralo šta se ima sutra radit. Ko će Šta radit? Ti ćeš to. 2005. Tada se puno tražilo od mlade. Poslije toga bi svećenik u crkvi iduće tri nedilje navješto njiovo vjenčanje tako da bi bilo vremena da se kaže ako neko ima nešto protiv. nije imala slobode ka sada. str. 10 487 . nije se dalo da se ide družit u selu. Iđe joj svekar i diver. ti po blago. ti ćeš ić u sušanj. 1953. ti ćeš ovo. Momak bi curu dao prsten. Došli bi kod njenih a mladoženja naknadno iđe kod nje. naloži vatru i donese vučiju vode i iđe na bunar odnit jabuku da se vidi da je mlada najprva došla na bunar. 3-5. svit bi se ruga kad bi doša pa poljubija ženu.Onda bi se kasnije pivale neke pisme neka iđe mladoženja leć. pa bi izaša nakon desetak dana kući. onda bi najprija od momka roditelji isprosili curu od njenih. A on bi kaza da može. Onda bi se okupljali svatovi i ako su trebali ić na daleko.. I kad bi je neko dovea do mladoženje. ko bi je dovea đo mladoženje. Nije bilo ka danas. Elez. se udala za pokojnog Matu Jukića iz sela Bračević koje se nalazi nedaleko Ogorja. susidi bi je dolazili gledat i njoj bi se dala prešlica a ona je obavezna prest cili dan.. Onda ovi. a ona njemu vezenu maramu. FF Split. Rođena je 1933.. Kad bi muž iša radit u Split. Triba je neko odvest. Stana Jukić rođ. Nedugo zatim su se preselili u Split i tu sagradili kuću. Mora je poljubit sve osim nje. onda bi se išlo u crkvu na prstenovanje. ona bi njemu kucala na vrata i pitala jel može naprid.

ali je za vrijeme II. Onda bi dobili pravu. svatovi bi izjutra išli po mladu. U tim svatima koji su išli po mladu bi bili prvinac./ Vodimo ti kićenu nevjestu./ S Bogom pošli. 2005. 12. Onda bi se od mladine kuće išlo u crkvu na vjenčanje. Cvjetković. rođena u mjestu Bakovićka Citonija. A žene bi ih ispraćale pjesmom: S Bogom pošli kićeni svatovi. str. al ona se je pila tek kad dobiju svatovi mladu. onda bi sjeli. sv. Ani Marković. rkp. Sada živi u Bakovićima kraj Fojnice. sretno doma došli.tri žene stale na vrata i zapriječile im put naćvicama. kum i kuma. osim prvinca i komordžije. svatovi bi se onda udvostručili. Morali su platit prije već uđu. djever i djeveruša išli izvest mladu. To se sijelo kod mlade zvalo plačipir. 11 Studentici Odjela za humanističke znanosti Sveučilišta u Splitu. U Hrvata su uz vuka vezani obredi: vukarski. jeli.11 MASKIRNI OPHODI VUČARI. I danas voli pjevati narodne pjesme i plesati. a komordžija je bio zadužen da prenese mladinu komoru u mladoženjinu kuću prije već što ona dođe. Sva djeca su joj već odrasla i svi su vjenčani. popili i onda bi kum. Ako je obitelj bila imućnija. a posebno u kolu. pjevali bi: Veseli se kućni domaćine. Ako je mlada bila blizu. zb. onda bi moro opet platit da mu je vrate. Djever je onda bio zadužen za čuvanje mlade sve dok su tu jer ako bi mu je ukrali. Prvinac je predvodio svate. Vl. kuma. djevojačka majko. djever i djeveruša i komordžija./Fala tebi na lijepoj djevojci. Kad bi ušli. 1934. a onda kod mladoženje na pir. Kad su poslije vjenčanja dolazili na pir kod mladoženje. Znalo se je desit da mu je i tri puta ukradu. kazala Luca Bošnjak rođ.vjenčanja prenoćili kod mlade. svjetskog rata morala prekinuti školovanje pa je kasnije završila četverogodišnju večernju školu. Kad bi svati došli kod mladine kuće. VUKARI Vuk je u tradiciji južnih Slavena i nekih drugih indoeuropskih naroda demonska životinja. U mladosti je bila članica folklornog društva Matija Gubec iz Bakovića s kojima je odlazila na mnoge folklorne smotre u Zagreb i druge gradove. 3. onda bi im dvi. Kad su polazili od mlade svatovi bi pjevali: Zbogom ostaj. krenula je u osnovnu školu. 488 . Svatovi su nosili uza se i okićene ploske u kojima je bila zašećerena rakija. Tamo bi im opet žene podmećale neke druge cure sve dok ne bi dovoljno platili.

te ih neki znanstvenici smatraju istim obredom. 15 Tvrtko Čubelić. Zagreb. a pišući o vučarima u širokobriješkom kraju. str. 190. Zagreb 1990. Zagreb 1943.vučarski i vukovi. 588. Glasnik zemaljskog muzeja. SV. vunom i šarenim papirima – hodali po svom i susjednim selima glasno pjevajući i tražeći darove za ubijenoga vuka. Ti su običaji veoma stari. Vučare su za ubijenoga vuka darivali slaninom. nav. liturgike i simbolike zapadnog kršćanstva i Uvod u ikonologiju Radovana Ivančevića. 14 Petar Grgec. navodi da se taj običaj izgubio nakon 2. Tada su počeli ophodi s ubijenom lisicom. XXIV/XXV. NS. navode usputno. Vučare spominje i Petar Grgec. Vučari su maskirani ophodnici koji su u skupinama od tri do četiri čovjeka – nakon što su ubili vuka. i drugim prehrambenim proizvodima od kojih bi pravili gozbu na kraju ophoda. 12 489 . a u današnje vrijeme gotovo su iščezli. Narodni običaji stanovništva Lištice. NS. Juri jer ih on može usmjeravati. 312. dj. Do pedesetih godina 20. str. str. Sarajevo 1969/1970. Sarajevo 1961. 1998.-313. Znanstvenici ih. Etnologija. Franjo je vuka nazvao bratom vukom i zauzeo se za njega kao Božje stvorenje koje ne zna bolje činiti te se angažirao da ga pripitomi. 17 Radmila Kajmaković.12 Vitomir Belaj navodi da vukovi u hrvatskoj tradiciji pripadaju i sv.15 Ta činjenica kao i sami nazivi vukarski i vučarski izazivaju dodatne dvojbe oko tih obreda.-65. 18 Radmila Kajmaković. Maskirani ophodi.18 Leksikon ikonografije. Etnologija. Golden Marketing.13 Nedostatni su podatci o tim običajima. stoljeća izvodili su se u jesensko i zimsko doba kada su vukovi napadali i blago i ljude. uredio Anđelko Badurina. Franji i vuku koji je činio mnoga zla u okolici Gubbija. Usmeni narodni teatar u Hercegovini. ali te obrede nisu pratile pjesme. Hrvatska državna tiskara. 77. 63. mesom. U kršćanskoj je tradiciji legenda o sv. str. ali ništa o njima ne piše. str.14 Čubelić spominje vukare i o njima navodi dvije rečenice.16 Tim ophodima željelo se “spriječiti” vuka da dolazi domovima i štalama. napunili slamom i okitili je svilom. svjetskoga rata kada je država počela isplaćivati nagrade za ubijenoga vuka. 151. Glasnik zemaljskog muzeja Bosne i Hercegovine. 13 Vitomir Belaj. 230. Hrvatske narodne pjesme. sv. Hod kroz godinu. Kršćanska sadašnjost. 16 Mile Palameta. XV-XVI. Mostar 1996. str. str. uglavnom. Sv. oderali mu kožu. nataknuli je na kolac. Radmila Kajmaković navodi da su vučarske obrede u livanjskom kraju u jesen izvodili Hrvati i Srbi17. Ti su obredi i danas u narodnom pamćenju.

epika. 19 Zapisala je svibnja 2006. str. Namjera je toga obreda apotropejska i panspermijska.U Vinjanima Donjim održavali su se vučarski ophodi. retorika. 2007. junice. Vl. Ti su se ljudi nazivali vukari. 23 Milovan Gavazzi Godinu dana hrvatskih narodnih običaja. stoka. / Evo vuka preko mosta. evo vuka kod kuće. Slična je i pjesma iz Trbounja kod Drniša: Domaćine od kuće. Tirajte ga od kuće. str. da ne silazi s planine. Sarajevo 2006. Podajte mu zopčice.) podrijetlom iz Doljana (Zahumlja) a živi u Pločama. g. 20 Vidi: Hrvatska usmena književnost Bosne i Hercegovine: lirika. 155. varice. 22 Špiro Kulišić. Podajte mu šenice. priredio Marko Dragić. Podajte mu slanine.23 U Lici je bio običaj da ljudi naoružani vilama. Hrvatski sabor kulture. sv. III izdanje. nije dobar kod kuće. s planine. rkp. str. Značaj slovensko-balkanske i kavkaske tradicije u pručavanju stare slovenske religije. U Vinjanima Donjim kod Imotskoga u svibnju 2007. / dajte njemu slanine. 73. / dajte njemu svega dosta. zapisala je Branka Despotušić. 1957. 21 U stolačkom je kraju varica naziv za koljivo (varivo od mesa zaklane stoke). 220. Vl. da ne kolje telice. a kazao joj je Ivo Matić (rođ. vunice. Na taj su način vučari od mještana tražili darove jer su ubili vuka i spasili im stada. Godišnjak. 41. str. str. Matica hrvatska i HKD Napredak. g.. ulišta i dr.19 Nabrajalice ili šaljive pjesmice koje su recitirali/pjevali vučari u tim ophodima nazivane su vučarske pjesme. jarice. brodovi. Knjiga XI. da ne kolje jarice i pri tome objašnjava panspermijsku karakteristiku varice koja se prinosila kao žrtva. g).20 Špiro Kulišić spominje izreku Podaj vuku varice. rkp. da ne kolje ovčice. slanine kako ne bi silazio s planine jer nije dobar kod kuće. Zagreb 1991. a kazao joj je Mijo Raić (rođ. a pjevali su vukarske pjesme kako bi od kuće i stada odagnali vuka: Domaćine od kuće. 8. g.22 Milovan Gavazzi navodi da su se vukarski obredi izvodili “u doba oko Božića pa do Poklada”. sv. 2006. Sarajevo 1973. Marina Matić u Trbounju kod Drniša. 6. nakon što bi lovci u lovu ubili vuka pjevali su pjesmu: Evo vuka. Centar ZA balkanološka ispitivanja. 18. Varica21 se sprema od brašna svakoga žita ili se u nju stavlja po zrno svake žitarice te se njome posipaju ljudi. knjiga 9. Hrvatska književnost Bosne i Hercegovine u 100 knjiga. 1927.-9. Pjesmom se poziva domaćina da vuku poda sočice. 490 . sjekirama i puškama organiziraju hajke na vukove.

životinje. djeda. 8.-9. g. a sestrica po gori maglica. FF Split. a kojo sestrica? Majka mi je gora i planina. 8. Podajte mu slanine. o-o-o-o-oj! Tirajte ga od kuće. Podajte mu suva mesa. A sestrica po gori maglica. u Kruševu). Tim su metaforičnim sugestijama vuka tjerali u goru. zapisala Marija Anić. te iz njihovih domova. runo vune. Da ne kolje telice. Da ne kolje ovčice. 1927. Podajte mu šenice. Podajte mu zobčice. ujni i rođakinja.26 Vukarske pjesme po svojoj poetici pripadaju bajalicama kojima se liječe ljudi. Vl. 24 491 . 95. Da vam tora ne pritresa.24 Vukari su i sljedećim magijskim katrenom odgonili vuka od kuće: Mrki vuče.-9.25 Tim su stihovima vukari uspostavili svojevrstan kontakt s vukom te mu nakon pitanja tko su mu majka i sestrica. a kazao joj je Ivo Matić (rođ. sv. Da t’ je ćerka lipšeg struka. mrka vuka. Marina Matić u Trbounju kod Drniša. štala i imanja odgone demonske sile. a kazala joj je Stana Anić (djev. 26 U Kruševu kod Zadra 2006. sugestivno odgovaraju da mu je majka gora i planina. Vukari su u Kruševu kod Zadra magijskim riječima u svojim pjesmama htjeli udobrovoljiti vuka tražeći od domaćina da vuku dade slanine. g). 44. Rkp. da ne kolje ovce žune. kojo ti je majka. svega dosta. sv. 2006. g. Dajte. Kiti snašo. Anić.. Da ne kolje pasa. str. vuku vlasa. FF Split. 41. sv. 1929. str. 25 Zapisala je svibnja 2006. 2004. da ne priđe preko mosta. g. Kojo majka. g. planinu i maglicu. Da ne slazi s planine. Zapisala je 2004. rkp. na području Gospića. 3.Evo vuka kod kuće. Rkp. Kosinja i Perušića Lidija Đerek od svoje obitelji: bake. rođ. str. 2006.

koje jedan od njih skuplja u torbu. iza gore vuče. dođu mladoženjinoj kući i idu pred vrata sobe gdje su mladenci svedeni. stoke. Obično im se daje pečenica. „Vučica viče: “Daj nam udili ovim našim šćenadima“. 27 492 .. Prvi „ vuk” se zove „vučica” ili „koja”. Oni „proguraju” (projure) tri puta kroz kuću „tamo-vamo” i prevrću sve što im se nađe na putu. pasa. piće. Rkp. lica zamaskiraju bojama. kako kaže. g. pa se kum i jenga vrate među svatove. Svrha i vukarskih i vučarskih obreda bila je tjeranje vukova od domova. Vukovi hodaju po selu.27 Vukarskim obredom se išlo u hajke na vukove i pri tome su se pjevale vukarske pjesme. D. I sam. Običaj hodanja vukova na pokladni utorak rijedak je u Hrvata. Katici Lozić kazao je 2007. svi se prekrste. a posljednji „stražnji” ili „ zadnji vuk“. Rođen 1953. Kad obiđu selo. godine.“ “Tad se pojave „vukovi“. od kuće do kuće. Vukovi su organizirani tako da ne idu u koloni. želi sačuvati „ono nešto od starine što se gubi”. 2007. ne daj Luci.. rakija. prespavati luče. 28 Lepenički kraj obuhvaća Kiseljak. DEŽEVIČKI VUKOVI Ne zna se pouzdano otkad traju Pokladni vukovi u Deževicama. Svaka im kuća iznese nešto od hrane. a vučari su bili ophodnici koji su ubili vuka te kroz selo išli pjevajući i tražeći darove za ubijenoga vuka.* Nameće se zaključak da su bila dva različita obreda vezana uz vuka. zvani Ljubica. a u Lepeničkom kraju28 nisu se održavali samo za vrijeme Domovinskoga rata. a nitko im ne odbija dati otkup. a „vukovi” za njom „škemču” (laju i zazivaju). FF Mostar. selo Carevo Polje kod Jajca. Tu „škemću” i galame.” Zapravo je poželjno da maškare ne hodaju po selu tu posljednju pokladnu večer jer je ona rezervirana za vukove. štala. Na kraju Iza svatovske večere kum i jenga svode momka i curu u posebnu prostoriju koja se nalazi u prizemlju i obično je nazivaju podrum. Otac je troje djece. sv. Vučica nosi štap. a na kraju je vuk. Kum poškropi sobu svetom vodom. Zato su istovjetne vukarske i vučarske pjesme.. Domaćin im iznese rakiju i večeru nakon čega se raziđu”. nose zvona. Pred polazak momak i cura izljube svatove. Ljubo Lovrić. Fojnicu i Kreševo. Vukovi hodaju selom zvoneći i glasajući se kao vukovi. Mladoženje im iznese pitu.. na čelu je vučica. ona upravlja i zapovijeda ostalim vukovima pazeći da netko ne bi napustio kolonu. Pred vratima „podruma“ cure zapjevaju: „Lipi Ivo. Obučeni su u ovčju kožu. “Vukovi nisu isto što i mačkare ili čorjaci.

Kreševo). 38. pjesme. rkp. srpnja 2007. U nekoliko dana održavanja okupi se oko 2000 sudionika Gordani Vujica kazao je 8. šale i tako dalje. U tom su se razdoblju održavale i svadbene svečanosti. siječnja) označavaju svršetak božićnih blagdana i od tada pa do Čiste srijede odvijali su se maskirani ophodi. Ophod maškara najčešće se odvijao u utorak uoči Čiste srijede. zvonjava zvona privezanih na maškare (mačkare). buka..29 MAČKARE (MAŠKARE) Sv. 2007. galama. ljudi i stoke. godine je osnovan karneval Đakovački bušari. a karakteriziraju ga: zastrašujuće maske i drugi odjevni rekviziti. D. Oni tu kao popadaju i onda ustaju i idu slaviti. Time se htjelo otjerati demone od domova i štala. U Đakovu je 1994. a što ophod maškara čini apotropejskim. tri kralja (6. ĐAKOVAČKI BUŠARI U pokladno vrijeme u đakovštinskom kraju maskirani bušari su obilazili po kućama i domaćinima izvodili kojekakve dosjetke i pjesme. Središnji je događaj velika pokladna povorka svih sudionika ulicama grada. selo Deževice. a zauzvrat ih je domaćin kuće darivao. (rođen 1951. Obično odu na neko već prije dogovoreno mjesto gdje se jede i pije ono što se prikupilo. str. 29 493 . Vl.hodanja je pucanj (obično se unaprijed s nekim dogovori) koji označava kraj obilaska. godine u Deževicama kod Kreševa Ivica Barešić.

U toj se prepirci koji gost i zamjeri bušarima. a poznati su i stihovi iz sela Beravaca: Bješte dico evo su bušari.iz svih krajeva. Naslute li bušari da bi ih se moglo prepoznati. Pjevale su se narodne pjesme. Đakovački su bušari po broju sudionika i posjetitelja najveći karneval istočne Hrvatske i član su Saveza hrvatskih karnevalskih gradova. njihov duboki glas. Ženske bi pak obukle hlače i kratki kaputić. ne zadržavaju se u kući dugo. Na odlasku im domaćica stavi u torbu čvaraka. Ako pak koji radoznalac pokuša razotkriti bušara. manju 494 . Bušari u pravilu malo govore. Jedan od bušara stavi preko ramena platnenu torbu u koju će im domaćica metnuti poputbinu. a ovi rado iskoriste priliku te o njemu iznesu i ono što nije zgodno da se javno kaže. Poslije večere dolaze u kuću bušari. a veselje bi potrajalo duboko u noć. a i prilikom govora nastoje što više izmijeniti glas kako ih nitko od prisutnih ne bi po njemu prepoznao. Lice namažu garom ili prekriju ženskom prozirnom čarapom.. a glavu bi pokrili maramama. Ja sam bježo kad sam bio mali (. Snažno koračaju. No sve se to događa s namjerom da se gosti nasmiju i zabave. a na glavu bi stavile kapu ili šubaru. a program prati desetak tisuća ljudi. (Danas se za bušare kaže da taj izvorni običaj nestaje. a muškarci nastoje govoriti piskutavim glasom. odvrati toga znatiželjnika od njegove nakane. U kuću bi bušari ulazi jako bučno kako bi skrenuli pozornost na svoj dolazak. ali i prepirke. Netko bi uvijek od nazočnih upitao bušare tko su i odakle dolaze.) Bušari su narodni običaji vezani uz klanje bravaca. unatoč njihovoj umješnosti pretvaranja. gromko lupaju na vrata. a ponekad se zvonilo i klepkom (ovećim zvonom od lima što se nekada stavljalo oko vrata volovima prednjacima). a domaćin ih nudi rakijom i vinom. Odjeća je najčešće stara i pokrpana kako bušare ne bi odala. bušar sa štapom odalami tj.) Ušavši u kuću pozdrave sve nazočne. Ponekada koji od kožara obuče dugački kožuh s naopake strane tako da runo bude izvana.. Pjevalo se vrlo glasno. a na to pitanje bi bušari davali sasvim neuvjerljiv odgovor koji bi nerijetko izazivao rasprave. Stoga ženske oponašaju muške. a drugi uzme u ruku štap kojim će braniti bušare ako ih tko od nazočnih pokuša razotkriti. Nakon što bi se svinjokolja obavila uslijedila je bogata i obilna večera. To je bila obično skupina od tri do pet momaka i djevojaka koji se nastoje odjenuti tako da ih se ne prepozna. Muškarci bi obično obukli žensku obuću i odjeću.

U bušare su često išla i djeca od desetak godina. Danas ima i žena pijani. Ponjavci su na sebi imali rojte (rese). Pokatkad u kuću istovremeno dođu još neki bušari pa tako večer postane veselija i zabavnija. To su „mali bušari“ koji su nastojali zabaviti domaćinove goste i na kraju bi se osladili pečenim kobasicama.kobasicu i krvavicu. Ako se toga dana kolju bravci i u kojoj drugoj kući. U vrijeme bušara pjevalo se: Poklade su i ludi su dani. Tako bi se na kraju u njihovoj torbi našla ukusna i dobra večera kojom se onda svi počaste. Glumili bi mladu i mladoženju. načinjena upravo za bušare. no oni se ne ljute jer znaju da je to sve za šalu. krvavicama i kolačima. Jedan rub ponjavca zavezali bi i prebacili preko glave kako bi rojte sakrivale lice da se ne bi vidjele i prepoznale osobe koje su bile bušari. ponjavce (debele pokrivače vuneno tkane). Ponekad se u torbi nađe i kobasica ili krvavica ispunjena kukuruznim žgancima. nekoliko krafni i salenjaka. Bušari su se oblačili u tzv. bušari odlaze i tamo. 495 .

Obzirom da bude velik snijeg. prethodno bi se naložile dvije velike vatre oko kojih bi povorka igrala i pjevala. poigrale malo i brzo se vratile u kuću. FF Mostar.12. a o njezinu početku nisu ništa znala ni prethodna pokoljenja. Ni najstariji stanovnici ne pamte od kada datira taj običaj31. u selu Vijaka-Vareš. mrak. zima. rođ. Običaj je bio da seljani obučeni u što starija i poderanija odijela hodaju po selu od kuće do kuće i pjevaju kroz selo pokladne pjesme. god. Vratili bi se kući i pravili razna jela i jeli dok ne započne korizma. 2008. Sjećanja na te običaje žive danas samo kroz manifestacije zasnovane s ciljem promicanja narodnih običaja. To je splet igara i kola koji se igra idući kroz selo i nastavlja poslije na igranci u Domu. koji bi trebao biti vitak snažan i jak. Rkp. glumio je neki sitni mali muškarac. Djeca su se bojala bušara jer su strašno izgledali pa bi bake zaklenile (zaključale ili zaringlale kapijicu (mala ograda kroz koju su ulazili u dvorište samo ljudi. Tako hodajući dobivali bi namirnice kao darove. Zdravki Vranješ kazivala je Evica Rack rođena u Budrovcima. str. 2007. Oženi se Ilija. odnosno vrijeme Korizme i slavlje se prekida. za razliku od velike kapije kroz koju su prolazila zaprežna kola s konjima ). Ponedjeljkom i utorkom pjeva se i veseli cijeli dan do ponoći. FF Mostar. pekle su se krafne i častilo vinom tzv. Na poklade su išli svi u narodnim nošnjama. Zapisala je Suzana Parić 2007. 21.. 30 496 . Narodna igra neobičnog naziva Žuta žaba igra se uvijek na pokladni utorak u Gornjoj Vijaci. sv. Danas je u selima Đakovštine običaj bušara prošlost. ali isključivo do ponoći kada nastaje Čista srijeda. Rkp. 1945. 30 POKLADNE PJESME Pokladne pjesme su se izvodile nedjeljom prije korizmenog vremena. 1932. U poklade se išlo dva dana prije Čiste srijede. Bog ubio đuđur popa.Obično bi mlada bio visoki jaki debeli muškarac. poput žabe. Zatim se ulazi u Dom gdje se nastavlja dio igara. a danas živi u Đakovu. iskočile iz kuće.-32. g. 31 Neki kazivači smatraju da podrijetlo te igre seže u osmansko vrijeme kada žene nisu smjele igrati pa bi. 31. ponovno uz igru i pjesmu do Carine. držeći se za ruke i pjevajući igraju kroz cijelo selo do mjesta zvanog Čaršija. 2. a kazao joj je Jozo Matić. Nakon određenog vremena vraćaju se istim putem. Igrale bi se: Žuta Žaba. a mladoženja. pjesme i kola. D. tudumom. Točno u 17:30 muškarci i žene u narodnim nošnjama polaze s mjesta zvanog Carina. prije Korizme. D.

Za Žutu žabu bi se nosila narodna nošnja: muška narodna nošnja se sastojala od košulje. Osobito ako se poznaje izrazito zagonetan tekst Žute žabe. teško je pogoditi. dosta sam ti osnovala. crne fermene i čakšire. Ovaj proces bi trajao neprekidno 48 sati. prsluka. ŽUTA ŽABA “Platno bijeli žuta žaba u potoku na kamenu njoj dolazi rak na konju. Ovaj iznimno vrijedni običaj bio je prekinut samo 1994. fistančiće. Čudnu si mi sreću dala: nit’ u kući kućanica nit’ na njivi žetelica priko kuća priskakuša i na vrata izviruša a na ljude kezi zube! 497 . a bojenje bi trajalo četiri dana. koparana. i još više kćerku dala. a uz to vunene čarape i kundure. Ženska narodna nošnja se sastojala od košulje. Za najmlađi uzrast nošnja je posebno izrađivana: djevojčice bi nosile košuljice. Oj punice.Tim se pjesmama i igrom htjelo nešto reći. žuta žabo. fermena. a nakon sušenja pristupalo se bojenju. ali što. osnuj meni jedne gaće od tog platna bijeloga. godine. Boja se dobivala iz trava iz obližnje Kozjače. ječermice i dimije i marame a dječaci bijele košuljice tzv. Specijalni maljevi naizmjenično su udarali po suknu koje se stalno polijevalo vrelom vodom da ga omekša radi lakšeg izvlačenja rudeži. jasenove kore i zelene ljuske iz oćevskih majdana. čakšira i fesa. Vuneno sukno od kojeg su se izrađivale čakšire prethono se obrađivalo u jednoj od stupa na rijeci Tribiji. škuteljke i dimije. Hajd’ otale’ crni đavle.

‘oće gizda papuče. dirli. poče gizdu tući. nemoj Ilija. Mi igramo k’o djedovi naši. Ko zametnu ovu igru. ništa nas ne plaši. BOG UBIO ĐUĐUR POPA “Ko zametnu ovu igru. Ko zametnu ovu igru. Moju babu naučila baba. dirli. i dovede gizdavu.OŽENI SE ILIJA “Oženi se Ilija. da po kući skakuće. kako će se igrat Žuta Žaba. nemoj.dirlija. ŠTO SI NAM SE ZAMRAČILA ZVIJEZDO “Što si nam se zamračila Zvijezdo. ovu igru poklekušu. Ai ja ću pored svake muke 498 . gizda poče plakati. Ovu igru poljubušu. Ovu igru povriskušu. naljuti se Ilija. Vijaka je od starina gnijezdo. pomrčina. koja nema dimija. ovu igru poigrušu. pa usjeće drenov ščap. ja sam ti najmilija. Ko zametnu ovu igru. ovu igru zagrljušu. ovu igru popleskušu.

u Hrvatskoj su se izvodili kraljički obredi. bukve i dr. dvojaku apotropijsku ulogu: svojim je izgledom želio potaknuti vegetaciju. a u drugoj ruci drveni mač. Jedan je mladić visoko nosio mladu zelenu brezu okićenu maramom i šarenim papirima. 26. Hrvatska državna tiskara. “32 ZELENI JURAJ Tema Zeleni Juraj zahtijeva složenu interpretaciju. dvojica su nosila kite brezovog granja. vlasnik. ali za potrebe ovoga rada navodi se samo ono što je apotropejsko. blagdan koji je pedeset dana iza Uskrsa i označava svršetak uskrsnih blagdana. polju i sl. Josip Matasović. Jurjaši su u svakom domu koji bi ih darovao ostavljali komadić zelenila koje su domaćini kasnije ostavljali u kući. vjerujući da će tako odvratiti demonske sile. U okolici Karlovca na Dan sv. kelj ili korabicu da im bolje rodi.33 Zeleni Jura bi plesao u krug. Sve su vrtlarice dobivale grančicu iz kite ili koša i stavljale ih među zelje. str. knjiga. i Milovan Gavazzi Godinu dana hrvatskih narodnih običaj. Zagreb 1991.34 Od zelenila kojim je bio prekriven Zeleni Juraj bilo je dopušteno otkinuti dio grančice za koju se vjerovalo da ima apotropejske karakteristike te da će ukućane. glavni i odgovorni urednik Dr. vino. 33 Petar Grgec Hrvatske narodne pjesme. a preko njega je bilo poslagano brezovo kitje. 154. 499 . 2007. jajce-dva.. Ponekad su Zelenoga Juru pratili tamburaši i s njim ulazili u dvorišta. III izdanje. i njihovo imanje štititi od demona. Krisnice i Zeleni Jure u karlovačkoj okolici u XIX stoljeću. X. str. Zeleni je Juraj imao. uz paljenje duhovskih krijesova. sv. te od gazdarice tražili darove: dinar-dva. Zagreb 1943. vrtu. Jure seoski su mladići pjevali po selu i gradu. 32 Katarina Pejčinović zapisala je u lipnju 2006 godine u Varešu od Ivanke Peštić. ali i povećavati plodnost.. 43-46.da naučim svoje unuke. “poskakujući poput medvjeda”. štali. najmanje. Hrvatski sabor kulture. str.-280. a Zeleni Jure je bio u košu ispletenom od prolistale vrbe. broj. Zeleni Jura je u jednoj ruci držao “veliku trnavku od šipka”. Skupina mladića selom je pratila Zelenog Jurja. 2. sira. jurjevčani đurđari. Narodna starina. str. Mladići koji su sudjelovali u jurjevskim ophodima zvali su se jurjaši. Đure. D. 34 Ferdo Heffler. 45. 278. ali i odagnati zle duhove. Za Duhove. a djevojke koje su bile sudionicama u tim ophodima nazivane su jurjašicama. Oko njega su plesali i mladići iz pratnje i pjevali da će polje roditi kuda Jure prođe. Rkp. FF Mostar. Zagreb 1931.

) (Reprezentativan je broj primjera folklornoga kazališta u knjizi Folklorno kazalište.(O ladarskim i kraljičkim ophodima bilo je riječi i u potpoglavlju Usmene lirske pjesme. priredio Ivan Lozica. Zagreb 1996.) Đakovački vezovi 500 . MH. SHK.

312. sv. 11. Godina dana hrvatskih narodnih običaja. Grgec. Stipe. Radmila. Josip Matasović. str. Zagreb 1963. Apotropejski obredi. knjiga 9. Značaj slovensko-balkanske i kavkaske tradicije u pručavanju stare slovenske religije. 5. 278. običaji i ophodi u hrvatskoj tradicijskoj kulturi. Tvrtko. broj. Krisnice i Zeleni Jure u karlovačkoj okolici u XIX stoljeću. Kulišić. III izdanje. XXIV/XXV. Gavazzi. 369-390. Hrvatska usmenoknjiževna čitanka. godišnjak za kulturno i povijesno naslijeđe br. Glasnik zemaljskog muzeja Bosne i Hercegovine. 3. Zagreb 1995. Bonifačić. Uvod u književnost. poslovice i zagonetke. 2. 13. Marko. Sarajevo 1969/1970. Grčki mitovi. 3. Zagreb 1970. Kekez. knj. Folklorno kazalište (priredio Ivan Lozica) SHK. 8. Sarajevo 1973. 7. 9. 10.-313. Zagreb 1931.-280. 14. 21. br. Robert. Marko. Kajmaković.LITERATURA 1. Dragić. Milovan. Petar. Beograd 1974. priredio Marko Dragić. 275-296. Hrvatska usmena književnost Bosne i Hercegovine: proza. 501 . Mostar 2007. 2. Ferdo. glavni i odgovorni urednik dr. Usmena narodna retorika i teatrologija. 27. Sveučilište u Zadru. PSHK. Grevs. X. 5. 6. Knjiga XI. Croatica et Slavica Iadertina. Zagreb 1996. Zadar 2007. Etnologija. Centar ZA balkanološka ispitivanja. Hrvatska književnost Bosne i Hercegovine u 100 knjiga. Hercegovina. Tvrtko. Hrvatske narodne pjesme. Hrvatski Sabor kulture. Hrvatska državna tiskara. Matica hrvatska i HKD Napredak. Narodne drame. Ladarice. Heffler. Sarajevo. Zagreb 1986. 2005. Čubelić. Rožin Nikola. Zagreb 1943. drama i mikrostrukture. Čubelić. 4. NS. Špiro. Narodna starina. Dragić. 12. 15. knj. 26. knjiga. u: Zdenko Škreb-Ante Stamać. Josip. Botica. Usmena književnost. kraljice i dodole u hrvatskoj tradicijskoj kulturi i slavenskom kontekstu. vlasnik. Povijest i historija usmene narodne književnosti. Godišnjak. Zagreb 1991. Zagreb 1990. Narodni običaji stanovništva Lištice.

Kršćanska sadašnjost. (Rukopisne zbirke Katedre za Hrvatsku usmenu književnost. Karadžić. (Oznaka D znači diplomski rad. Lozica. knj. istumačen njemačkijem i latinskijem riječima. Radovi V. Leksikon ikonografije. Rkp. Matica hrvatska. 18. Mile. 22. Filozofskoga fakulteta Sveučilišta u Mostaru) Te su rukopisne zbirke nastale kao rezultat izvornih terenskih zapisa studenata kojima sam bio mentorom pri izradi seminarskih i diplomskih radova iz Hrvatske usmene književnosti. Filozofskoga fakulteta Sveučilišta u Splitu) 2. priredio Olinko Delorko. 1996.16. 23. Zagreb 1963. 19. FF Split. Zagreb 2002. Zagreb 2000. FF Mostar. Srpski rječnik. Zora. Poganska baština. Rukopisne zbirke nalaze se kod mene. Slobodan. u Beču u štampariji jermenskoga namastira 1852. Leksikografski zavod Miroslav Krleža i Školska knjiga. rkp. Rječnik hrvatskoga jezika. (Rukopisne zbirke Katedre za Hrvatsku usmenu književnost. oznaka E znači da je rukopis u elektroničkom obliku. (Vlastita rukopisna zbirka) 502 . *** 1. Zagreb 1990. Sova. 21. Pregled narodne književnosti s primjerima i teorijom. skupio ga i na svijet izdao Vuk Stef. 17. Mostar. Izdanja muzeja grada Zenice. Usmeni narodni teatar u Hercegovini. Zenica 1973. 20. PSHK. Narodne lirske pjesme. 23. Rkp. Školska knjiga.) Vl. Ivan. uredio Anđelko Badurina. Zečević. Palameta. Zagreb 1955. liturgike i simbolike zapadnog kršćanstva i Uvod u ikonologiju Radovana Ivančevića. glavni urednik Jure Šonje. Elementi naše mitologije u narodnim obredima uz igru. Matej.

RETORIČKI (GOVORNIČKI) OBLICI .V.

Kletve.-370. nakl. Zdravice. Zagreb 1995. djela rimskih klasika: Ars poetica (konac I.-43. st. pr. 3. 2. pr. 4. Basme (bajalice. BASMA (BAJALICA. Krista) otkrio je magijsku moć riječi proglasivši je vlastodršcem “koji najmanjim i najneupadljivijim organom postiže najčudesnija djela.) Horacijeva i De institutione oratoria (koncem I. st.2 Ponajbolji govornik svih vremena Marko Tulije Ciceron (106. 2 Stipe Botica. U stručnoj su uporabi za basmu sinonimi egzorcizam i zaklinjanje. ZAKLINJANJE) Basma je stručni naziv za usmeno-retorički oblik kojim se želi čovjeka. Krista) retoriku je okarakterizirao kao umijeće govorenja i umijeće uvjeravanja. Međutim. Prvi primjer hrvatskih retoričkih oblika zapisao je Hvaranin Petar Hektorović u svomu Ribanju i ribarskom prigovaranju (1568.”1 Aristotel u svomu Pjesničkom umijeću (IV. pr. Blagoslovi / molitve. Usmeno-retorički oblici mogu se klasificirati na: 1. Brzalice. 6. 107. str. njegovu imovinu i stoku zaštititi ili osloboditi od bolesti i demonskih sila. Neki filolozi i 1 Tvrtko Čubelić. pr. a narodni su nazivi bajalica i bajavica. 5.Usmeno-retoričke oblike poznavale su najstarije civilizacije. Vl. str. Biblija i hrvatska kulturna tradicija. Povijest i historija usmene narodne književnosti. hrvatskim usmeno-retoričkim oblicima nije se pridavala dostatna pozornost sve do naših dana. Brojilice. zaklinjanja).) retoričke oblike tumači kao ukrašeni govor. 504 . st.) Kvintilijalova. U Bibliji je govorništvo dar Božji. 280. Kr. EGZORCIZAM. Zagreb 1990. Antički grčki filozof Gorgija (493.). egzorcizmi. Kr. Značajna su također.

Rudolf Strohal. u ZNŽO JS navodi bajalicu protiv poganice i naziva je molitvom. usiriti. Usmena narodna retorika i teatrologija.5 Bajalo se protiv uroka (urokli) i more. te se štitilo stoku od bolesti i demonskih bića. duševnih i tjelesnih bolesti: poganice.4 Nositelji tih narodnih usmeno-retoričkih magijskih tvorevina rijetke su. Čitav život proživjela je u Makarskoj i vrlo dobro poznaje običaje vezane za Makarsku i njeno primorje. osobito dječije. Vjerovalo se da naudu noću može nametnuti neka nepoznata demonska sila i nije se smjelo dječju odjeću noću ostavljati izvan kuće. Kazala joj je Vesna Parčina (baka). urednik dr. 5 Usp. nesanice. ujeda zmija. bogomolje. 58. naime. Mole su svojim molitvama (basmama) liječile ljude: od demonskih sila. Bajalo se i protiv magle. Što su basme starije u njima su mitski elementi izraženiji. str. Žene s urokljivim okom nazivane su: čara. privremeno ili trajno. Boranić. priredio Josip Kekez.3 Basme se ostvaruju stihovima i prozom. 379. Zagreb 1924. moliboge. Ako bi odjeću uhvatio mrak vani nije ju se unosilo dok je sunce ne obasja. knjiga XXV. groma. str. trzavice. Basme su kod Hrvata kristijanizirane te ih je narod nazivao molitvama. osim ako nije ušao s upaljenom lulom. 505 . 4 Rudolf Strohal. str. ili ako ga svjetlost vatre nije obasjala. FF Split 2008. B. vračanju). U novijim basmama prepleću se mitski i vjerski elementi. zagonetke i govornički oblici. iz straha da ne ugine. 282-283. Bajalo se protiv bolesti ljudi. U makarskom kraju uroci se nazivaju i naude. oluje i nevremena. opsjednutosti i drugih bolesti. Zagreb 1996. a na koncu obreda se prekriži. štringa ili vištica. Bajanjem se htjelo udobrovoljiti božanstva da za vrijeme sušnih proljetnih i ljetnih dana daruju kišu. Namjena i svrha basmi je apotropejska. Poslovice. 1942. godine.6 3 Vidi: Tvrtko Čubelić. Poganica (Sali u Dalmaciji). bogomoljke. LII. dima. E. kad se mlijeko ne bi dalo izmesti. str. Leksikografski zavod Miroslav Krleža i Školska knjiga. primjerice. SHK. godine. Zbornik za narodni život i običaje Južnih Slavena. vrtoglavice. a muškarci vištac i mogli su. I Rječnik hrvatskoga jezika. glavni urednik Jure Šonje. svojim pogledom poremetiti nečije zdravlje. Zagreb 2000. rođena u Makarskoj. Mola se na početku obreda prekriži i izmoli Vjerovanje. straha. kad ne bi u mlijeku bilo masla. odabrane i poštovane osobe.-380. 6 Nevena Čović zapisala je u Makarskoj 2008. Jugoslavenska akademija znanosti i umjetnosti. Zagreb 1970. Također se vjerovalo da i došljak u kuću noću unosi mrak. Mole su molile ne samo kad stoka oboli. već i kad se krava ne bi dala pomusti. te mu se branilo da ode djetetu. ukiseliti. MH. Rkp.leksikolozi smatraju da je basma čarobni tekst koji se izgovara pri bajanju (čaranju. stoke. a nazivaju se mole.

Bajalicama su se bolest i demoni odgonili: U pustinju: / Dje sveti Ilija gromove odgoni. treće kao kletve. di je drago. FF SPLIT 2008. / Dje čedo ne plače. Jedne su komponirane kao blagoslovi. slikovitost. općina Unešić. tri odriču Otac i Sin i Duh Sveti u pomoć bija Amen. 1945. simboličnost. djev. g. Dva urliču. / Dje pivci ne pjevaju. urok i rokice. ka pčele po cvatu. 7 (Nevest kod Unešića) Raznovrsne su strukture basmi. ka momci po rudinom. druge kao brojalice. priko polja ravna. Gospina majka. neke sadrže lirske minijature itd. E. Sugestivnost. Srila urok i rokicu: Di iđeš priko. Gospina majka: Pokaži mi svu istinu bolesti i zdravlja i života (za koga moliš) Izmoli ovo tri puta i onda nastavi dalje: Šetala se sveta Ana.Molitva protiv uroka Prvo se triba prikrstit tri puta i tek onda počet molit sljedeće: Oj misusovo. 7 506 . metaforičnost i alegoričnost najvažnije su stilske karakteristike basmi. Rkp. Ovako moli dvadeset puta i na kraju Virovanje. sveta Ana. Dželalija.! Kristina Babić zapisala je 2008. godine u Nevestu. ka magla po planinama. u ime Isusovo. Kazala joj je Ana Mrčela rođ. / Dje se Bogu ne moli. u vištati di je lipo. Raziđoše se urok i rokica po svitu. / Dje ždripci ne ržu.

oj. Leksikon ikonografije.9 To se izgovara tri puta. Ajde nesritna nesritnice. poganice pogana. U kršćanskoj ikonografiji pijetao stoji pored sv. nesritnice nesritna. uredio Anđelko Badurina. Pijetao se prikazuje i pored sv. u: Hercegovina. po morskim dubinama jer mjesto joj je u dubokom moru. po visokim planinam’. Mostar 1986. časopis za kulturno i istorijsko nasljeđe. Petra i podsjeća na njegovu izdaju i kajanje i u tom smislu simbolizira i Kristovu muku. 8 507 . 9 Danka Ivić. Za uvike vikova amen. U narodnoj percepciji s prvim kukurijekanjem pijetlova nestaju sva demonska bića. dje pivci ne pjevaju.Nesritnica nesritna (poganica pogana) odgoni se po svitu. Bajalice i bajanja kao dio etnotvorevine u Brotnju. a na kraju. Tako pijetao opominje glavu Crkve sv. te se preporuči za koga se moli. po visokim planinama. izrodica ti majka. tude ti je misto. str. po morskim dubinam’. dje čedo ne plače. Petra da suzama opere grijeh. str. Petra dok plače. Pijetao simbolizira budnost i pripravnost. liturgike i simbolike zapadnog kršćanstva i Uvod u ikonologiju Radovana Ivančevića. Ajde nesritnice nesritna: U duboko more. svaki put moli se po jedno Vjerovanje. Kršćanska sadašnjost. Zagreb 1990. dje se Bogu ne moli. 148. dje ždripci ne ržu. 5.8 Među mnogobrojnim basmama kojima se bajalo je i sljedeća: Oj. ko što čelica po cvitu. 459. nemilice nemila. razađide se po svitu. iđi. oj. nesritna izrodice u pustinju: Dje sveti Ilija gromove odgoni. Nesritna izrodice.

(…) po visokim planinam’. Slično je i u drugim basmama. / oj. Hrvatske su basme komponirane vjerskim lirskim slikama. morske dubine. asonancije: Oj. Velik je broj basmi kojima se bajalo protiv oluje i drugih vremenskih nepogoda. / oj. pastiri. / oj. U sljedećim su stihovima epiteti: Oj. / dje čedo ne plače. Djeva je cvijeće nabrala i njime polje prekrila i dr. / nesritnice nesritna. gdje dječica bacaju. a zbog aktualnosti prigode u kojoj se izgovaraju uvijek se upotrebljava prezent. / dje ždripci ne ržu. Sadržaj je tih basmi. kristijaniziran.Onaj tko baja vokativom se izravno obraća bolesti i sugestivno je tjera u visoke planine. Gre križ po nebu. / dje pivci ne pjevaju. poganice pogana. / nemilice nemila. aliteracije: dje čedo ne plače. gdje pijevci ne pjevaju. držeći križ ili krunicu okrenutu prema mjestu odakle nevrijeme dolazi. Izgovarali su ih domaćice. gdje dijete ne plače. nemilice nemila. (…) Dje sveti Ilija gromove odgoni. Pored navedenih stilskih figura u navedenoj su basmi: metafora: raziđe se po svitu. nemilice nemila (u navedenim se stihovima asonancija ogleda i u ponavljanju samoglasnika a kao i samoglasnika i. Petru ključeve dadne da otvori sveti raj gdje anđeli igraju. / oj.: križ ide po nebu. nesritnice nesritna povezani anaforama oj. npr. / ko što čelica po cvitu te alegorija: Ajde nesritnice nesritna: /U duboko more. domaćini. za njim Djeva Marija sinka molila da sv. putnici. poganice pogana. Sinku se je molila: “Daj mi sinko onu čast što si Bogu obeća. jer se i stilskim figurama postiže efekt sugestivnosti. Česti su stalni epiteti poganice pogana. U dvadeset stihova navedene basme deset je anafora: Oj. / tude ti je misto. 508 . / dje pivci ne pjevaju. također. / dje ždripci ne ržu (u navedenim je stihovima stilska figura aliteracija i u ponavljanju suglasnika ž. nesritnice nesritna. nemilice nemila. za njim Diva Marija. U navedenoj su basmi mnogobrojne i druge stilske figure npr. / po morskim dubinam’. / oj. / dje se Bogu ne moli. gdje ždrijepci ne hržu – odgone je tamo gdje se Boga ne moli. težaci. poganice pogana. Svetom Petru ključe daj da otvori sveti raj di anđeli igraju.

12 Kad bi grmjelo i sijevalo prekrižilo bi se i molilo: Andrei Pavičin.di ditići bacaju. živi na Širokom Brijegu. od svetog Ivana sapeta. / dje čedo ne plače. Demonska bića se bajanjem tjeraju: Dje sveti Ilija gromove odgoni. / dje pivci ne pjevaju. 12 U listopadu 2006 kazala je Drina Marušić rođena Mandić.g. udata za Antu. g. 11 Leksikon ikonografije. gdje zvona ne zvone. u Slatinama). Široki Brijeg (1953). / di Isus muku ne trpi. Bog proklinje. 2. Rkp. uredio Anđelko Badurina. a od sedmoga stoljeća i vjernika na molitvu. FF Split 2004. Ostale su samo u basmama. te se tjera u planinu: di se mise ne govore. 10 509 . zemlju neznanu. Prvotna im je namjena bila sazivanje svećenika. biži irudice. U širokobriješkom kraju irudica je prokleta. koromačeva cvića. 332. / di zvonce ne zveči. dje brat sestru uzimlje. Rkp. liturgike i simbolike zapadnog kršćanstva i Uvod u ikonologiju Radovana Ivančevića.1935. Kršćanska sadašnjost. Sveti Ivan sapinje. od Boga prokleta. tu ti glavu okine.10. svetog Ive krvi sapeta. s kim je polje pokrila od Zaloga lampa.11 U nekim basmama. koje kazivačice i danas kazuju. 2004. / di Gospa ne kleči. str. u Slatinama kazala Marica Mauko (rođ. / dje se Bogu ne moli. Biži. (Di te sveti Ivan dostigne. 2006. (…) po visokim planinam’. sv. / po morskim dubinam’. Zagreb 1990. dje se Bogu ne moli. U narodnom vjerovanju zvona simboliziraju magijsku moć tjeranja demonskih sila. 19. majka dvoje djece.” Nabrala je Diva. Irudice su nestale iz narodnoga pripovijedanja. dje pjevac ne pjeva…”.)10 (Slatine) Irudica je u narodnoj percepciji demonsko biće koje donosi olujno nevrijeme. / dje ždripci ne ržu. studentici Filozofskoga fakulteta u Splitu. “Sveti Ilija odgoni gromove čak daleko u Indiju. FF Mostar. Zvona su se prvi put počela upotrjebljavati u Campaniji potkraj šestoga stoljeća.

mir ću vam učiniti: Tilo od šenice. u Koprnu). od Oca Boga blagoslova. Da se k nama nema niko približiti. u danu vičnjem. 10. Među potonjim je književnik. član HAZU-a. neg ona dva. Dalmatinska zagora) *** Višestruke su interferencije usmene i pisane književnosti. četvrti su izvorno zapisivali usmeno-književne primjere. 13 510 . Kazala joj je Božica Hrga (rođ.Koljabitavac sveti. Da nas uzmu. str. 45. sv. za štitenje. kad prva Mlada nediljica dođe štolu ću vam postaviti. pa nas zovu Jeruzalimu gradu: Di no sidi dvanaest apostola. krvcu od lozice.13 (Koprno. na svoje ruke. g. treći su pisali po uzoru na usmenu književnost. DHK RH. Rkp. Amen. Za branjenje. iz raja ladne vodice. drugi su se nadahnjivali usmenom književnošću i tako stvarali djela trajne umjetničke vrijednosti. koja su od Boga poslana. 1925. u noći nebeskoj. koji biše i pribiše. FF Split 2006. mačem poraženje. u Koprnu (Dalmatinska zagora). g. PEN-a. Jedni su zapisivali usmeno-književne primjere i inkorporirali ih u svoja djela. Veselko Koroman koji je od svoje majke zapisao: Ivana Hrga zapisala svibnja 2006.

Biži. 1908. gdje zvonce ne zveči. Česte su zdravice i u raznim drugim veselim prigodama kao što su: imendani. 16 Balaju – plešu.Krišta. Krišta – krijesnica. skaču. rođendani.18 2. Sveti Ilija ognjeni koji grome odgoni. irudice. svoga sina molila da učini pelin-prah. ZDRAVICA Zdravica je po svom postanku veoma stara.-1997. goni grome do pozle17 gore. lipnja 2007. g. svete pričesti. 17 Pozle – zla. godišnjice brakova. krstitke. Kraljević. godine. gdje Gospa ne kleči. ukleta. Od Boga prokleta. za njom Diva Marija. Veleni – vilenjaci. svete krizme. Po formi su zdravice češće minijaturne ( četiri-pet stihova). a kazala mu je njegova majka Matija Koroman (djev. da veleni15 ne balaju.14 krišta po nebu. Međutim. di Božji pivci ne pivaju. uspješan završetak poslova itd. Od svetog Ilije sapeta. majka ti je poganica. 15 14 511 . zapisao je akademik Veselko Koroman. biži. munja. 18 U Gornjim Radišićima kod Ljubuškoga 1996. zli duhovi.) Veselko Koroman mi je tu basmu donio 12. Zdravice se izgovaraju veselim i svečanim ritmom. sestra ti je otrovnica. di no nema samo drvo i kamen. Govori se najčešće u svadbama.16 da anđeli poigraju. vitlaju. Bog joj pelin-ključe da' da otvori svitli raj. neke zdravice imaju razrađenu fabulu.

O koncu visio. ……………………….One se upućuju domaćinu (gazdi). Neke zdravice sadržavaju u sebi kletve: ………………………. Ovisno o prigodi u kojoj se izvode zdravice imaju elemente: blagoslova. 283. Niti se kući povratio. slavljeniku ili nazočnima. SHK. Otiša niz morske lugove. Dušmani ti hukali. priredio Josip Kekez. Ili: ………………. Zdravicama se izriče želja za zdravljem. Volovi ti bukali. . blagostanjem itd.19 ………………………… Poslovice. Ćatom se pokriva. blagoslovom. MH. šale. Da naplati dugove. …………………… U svatovskim zdravicama domaćin svojom zdravicom uzvraća nazdravitelju. Ko mu loše mislio. Oranice luke i dubrave. Zdravice sadrže mnoge sintagmatske i sintaktičke formule: …. A čelice sunce zaustavile. zagonetke i govornički oblici. Namaklo ti lito. str. srećom. …………………… Kravice ti dvore zagrušale. U kutiji šibica spava. Bijele ovce brda i doline. Rodilo ti lito. Niti dugove naplatio.. drugih usmeno-retoričkih oblika i usmene lirike. Zagreb 1996. 19 512 . Koze bare zakrilile strane.

213. Gospodari ogledavaju svoje bačve u pivnicama. Bog ti dao živit Sto godin u miru. Split 1996. zato je Božić! Gospodo. neka nam poživi kao sokol sivi još mnogo godinaca. Tanahna galija. Svuda veselje danas vlada. te izabiru one. da je blizu dan veselja i radosti! Gospodarice već očistiše odojke. ili zbog zadovoljstva domaćina. Golden marketing. Književni krug Split. kad će se naroditi naš Spasitelj. makovnjače i druge kolače već su pospremile u izbu.. koji je eto baš po starom hrvatskom običaju napunio svoju čvrstu trpezu. da veseli dočekamo dvanaesti sat. Koja će ti pazit Svu ostalu dicu. ili od iskrica rumenoga vinca? Odgovor je sadržan u 20 21 Tanja Perić-Polonijo. treće dopunjeno i popunjeno izdanje. da s njima družina omasti brade. da uzmognemo zajedno s njime još dugo hrliti k ponoćki i klicati: «Narodil nam se kralj nebeski. hajde da sada nazdravimo zdravicu našemu vriednomu domaćini. te nas pozvao ovamo.NEVISTICE MLADA Nevistice mlada. sastavio Ivan Josipov Šarić. Ti u ovon piru. 513 . da ih probodu vinskom pipom: nek teče vince slatko u čiste «srabljivce» i flaše. u kojih se starina valja. 151. pretisak.20 (Kaštel Novi) Gospodo! Sastasmo se eto u liepoj kiti kod vriednog domaćine. nek se znade. čija je kuća mastna! Orehnjače. str. ili zbog odsjeva kore s pečenoga purana.» Amen!21 U slijedećoj zdravici nazdravičar ističe da su svuda okolo vesela i rumena lica. Bog ti dao sina Od prvoga tira. Zagreb 1994. str. nek se znade. Bog ti dao ćerku Prvojedinicu. pa će im sutra resiti stol – neka bude svega. da se s njime naužijemo svega obilja. te se pita što je uzrok tomu: da li je to zbog čarnih očiju ljubezne domaćice. Nazdravičar i govornik za sve prilike života. purane i guske.

Zagreb 1994. da se priblužuje čas.poanti – ali najvećim uzrokom radosti naše jest misao. zanimljiv je! Možda nas razpaljuju vatrene iskrice rumena vinca. str. Da ubije grlicu. koji se pred nama žari? Da. Neke su brojalice komponirane od mudroslovica: 22 Nazdravičar i govornik za sve prilike života. Dadi Petru puščicu. A što je uzrok tomu veselju i rumenilu? Zar nas pali žar čarnih očiju naše ljubezne domaćice? Da. Petar konja trče. narodi se kralj nebeski!» A zahvalit će se i taj član na zdravici onda. ali najvećim uzrokom radosti naše jest misao. koji nas tako veselo motri oko svoga stola? Da. sve nas to veseli i razblažuje. pretisak. NABRAJALICA) Brojalica je pjesnička tvorevina kojom se stvara ritmički i glazbeni ugođaj: Grličica grče. …………………. koji će prvi o ponoći viknuti: «Gospodo. svuda vidim vesela i rumena lica. Golden marketing. treće dopunjeno i popunjeno izdanje. 151-152. BROJALICA (BROJILICA. kad će se roditi naš Spasitelj. kada se svi vratimo s polnoćke. sastavio Ivan Josipov Šarić. te kad ćemo veseli i radostni zapjevati divnu onu pjesmu: Narodil nam se kralj nebeski: Slavno društvo! Kuda god okom krenem. 514 . kad će se roditi naš Spasitelj. te kad ćemo veseli i radostni zapjevati divnu onu pjesmu: Narodil nam se kralj nebeski! S toga ja nazdravljam zdravicu onomu članu našeg društva. koje tako gladko teče niz naša grla! Da divno je! I čarne oči i zadovoljstvo i žar putana i vatrene iskrice. te nastavimo još koje vrieme ovdje naše veselje … Da Bog da sretno!22 3. žarke su? Možda nam razžariše lica traci iskrena zadovoljstva našeg domaćine. da se približuje čas. polnoć je. bit će i to! Ili doprinaša rumenilu našem odsjev kore s pečena purana.

str. Teško plotu bez koca. Djetetu bez sise. Teško vrabcu bez kruške. 4. Hrvatska književnost Bosne i Hercegovine u 100 knjiga. Teško košuti bez gaja.Teško mišu bez rupe I pratru bez župe. 23 515 . MH. Teško košuti bez gaja I duši bez raja. junaku bez puške. djetetu bez sise. retorika. ………………………… Nekim je brojalicama sekundarno značenje izgovorenih riječi. Sarajevo 2006. Teško zimi bez bure i momku bez cure. Teško vagi bez mjere i čovjeku bez vjere. Radostan ti Ade. Čakaraske brade. selu bez baba. epika. Teško orlu bez oka i curi bez momka. knj. Liskove košulje. Teško vjerniku bez mise. Teško jezeru bez žaba. duši bez raja. 517-518. djetetu bez oca. Kudikovih gaća. HKD Napredak. priredio Marko Dragić. Teško vjerniku bez mise.23 (Bugojno) Hrvatska usmena književnost Bosne i Hercegovine: lirika. …………………… TEŠKO MIŠU BEZ RUPE Teško mišu bez rupe i pratru bez župe.

obavljajući razne poslove.Brojalice se izvode i u stihu i u prozi. radnici. 516 . Takav je suvremeni zapis Deset Božjih zapovijedi. idući na posao i vraćajući se s posla. zavaljuška. Jegiga usred duba. Djeca ih izvode igrajući se i zabavljajući. drugi doli. svadbama. Brojalicama se uvježbavaju i provjeravaju govorničke osobine i moć memoriranja. Neke brojalice imaju i vjerski karakter. Djevojke i mladići. igralo. Brzalice koje izvode odrasli često su komponirane tako da su pogreškama izgovorene riječi dobivaju drugo. Sadržaj izgovorenoga najčešće nema nikakvo značenje. Neke su brojalice izvođene laganijim ritmom i služile su kao uspavanke. Brzalicama se dakle. najčešće. petri puška. JEDAN GORI Jedan gori. BRZALICA Brzalica je usmeno-retorički oblik koji karakterizira ubrzano izgovaranje riječi. težaci. Petri pan. pastiri. rije zeri. zabavljalo. zaketeri. šalilo i odmaralo ali i povjeravalo govorničko umijeće. Neke brzalice imaju elemente zagonetaka. đaci izgovaraju ih na sijelima. idući od kuće do škole i od škole do kuće itd. Jegiga niz dub. 4. Izvode ih djeca i odrasli. erotizirano značenje: ………………… Jegiga uz dub. za vrijeme predaha.

HKD Napredak. 529. sve moje neprijatelje. ja te molim Gospodine. molim Te. MOLIM TE Gospodine. biži zec. Hrvatska književnost Bosne i Hercegovine u 100 knjiga. Koza vrek. patnike.24 (Stepen kod Tomislavgrada) 5. priredio Marko Dragić. str. GOSPODINE. MH. 25 Isto.kokuruška. 24 517 . Njima se izriču želje Bogu da blagoslovi: obitelj. hranu i piće. retorika. 526. Hrvatska usmena književnost Bosne i Hercegovine: lirika. sve ljude. sve siromašne. Sarajevo 2006. bolesnike i beskućnike. ti nas brani. ti nas vodi i čuvaj od svakog zla i napasti.25 (Posušje) BLAGOSLIVLJAM MOJE RODITELJE Blagoslivljam moje roditelje. moje roditelje. epika. BLAGOSLOV/ MOLITVA Blagoslov je usmeno-retorički oblik vjerske provinijencije. koje si mi dao Gospodine. knj. ti nas štiti. 4. rodbinu i domovinu itd. Ti nas ljubi. str. Ti znaš sve njihove poteškoće i jade što ih prate kroz njihov život. blagoslovi moju obitelj.

one koji nemaju strpljenja i nikoga ne trpe. što nada mnom bio jesi. Što ti želiš u radosti. 531-532. Isuse snagu za život mi daj. koji imaju teške križeve. evo. Blagoslovi sve njihove patnje i probleme. da ustanem s tijelom zdravim. Ja s’ u tebi Bože budim. hvala Ti za sve njihove poteškoće i istjeraj iz njih svako zlo i zaogrni ih u svoj blagoslov!26 (Posušje) BLAGOSLOVI GOSPODINE Blagoslovi Gospodine. mene čuvo ove noći. str.27 (Posušje) BOŽE BLAGOSLOVI OVAJ DAN Bože blagoslovi ovaj dan. Isto. 26 27 Isto. pa zato te. Bože ti si svojom moći. 530. 518 . svoga života. teb’ najprva mis’o budi. Falim tebe na nebesi. slavim. one koji su rastrešeni i nizašto ne mare. str. I ovaj dan me na’rani i od svakog zla obrani. a dobro ću ja činiti i pobožna uvijek biti.Gospodine.

28 (Rankovići pored Novog Travnika) OTVORI. Blagoslovi ovu moju njivu. 532. širi ruke. nek’ s’ od mene zlo odijeli. Čuvaj ga kad raste. Grijeh ću mrzit danak cijeli.uradit ću tvom milosti. GOSPODINE. pomozi mi Bože njime. otvori nebesa. da slave sveto ime tvoje. 519 . u meni čuvaj vjeru živu. str. Bože. 533. str. čuvaj mi ga. Evo tvoje zovem ime. blagoslovi njima luge. usne moje.29 (Guča Gora kod Travnika) 28 29 Isto. Samo ti me ne ostavi. Kad se vihor sprema. kad počne da klije. USNE MOJE Otvori. Blagoslovi žuljeve ruke moje i znoj kojim se znoje. Gospodine. mili Oče od ljubavi. prijatelje i rodbinu i svu milu domovinu. čuvaj ga kad resa. Ti svemožni. Isto. Blagoslovi sjeme ove njive.

devet anđeoski kora. pet rana. sam Bog na nebesim sidi ter kraljuje. tri trojstva. tri trojstva. četri evanđelista. sam Bog na nebesim sidi ter kraljuje. str. šest kamenica. sam Bog na nebesim sidi ter kraljuje.DESET BOŽJIH ZAPOVIDI 1. 10. sam Bog na nebesim sidi ter kraljuje. četri evanđelista. Dvi daske Mojsine. četri evanđelista. osam blaženi. 3.30 6. dvi daske Mojsine. dvi daske Mojsine. sedam radosti. 4. Formom je bliska poslovici. pet rana. pet rana. dvi daske Mojsine. Sam Bog na nebesim sidi ter kraljuje. Devet anđeoski kora. To je najčešće mikrostrukturna književna tvorevina. Deset Božji zapovidi. sedam radosti. pet rana. dvi daske Mojsine. 520 . Narod je dugo vjerovao u moć kletve. Četri evanđelista. 7. tri trojstva. 9. Sedam radosti. dvi daske Mojsine. sam Bog na nebesim sidi ter kraljuje. dvi daske Mojsine. Posebice se vjerovalo u moć majčine 30 Isto. tri trojstva. šest kamenica. šest kamenica. tri trojstva. tri trojstva. dvi daske Mojsine. Šest kamenica. šest kamenica. osam blaženi. 6. sedam radosti. Pet rana. Osam blaženi. KLETVA Kletva postoji onoliko koliko postoji i čovječanstvo. Tri trojstva. 8. 520-521. četri evanđelista. 2. sam Bog na nebesim sidi ter kraljuje. dvi daske Mojsine. tri trojstva. 5. pet rana. sam Bog na nebesim sidi ter kraljuje. sam Bog na nebesim sidi ter kraljuje. četri evanđelista. sam Bog na nebesim sidi ter blaguje. četri evanđelista.

Petra Gudelja i mnoge druge.32 Sjeta te ubila. HKD Napredak. 167-169. Sarajevo 2005. drama i mikrostrukture. str. (O djevojačkim i momačkim kletvama bilo je riječi u poglavlju o lirici. Jeziv je sadržaj nekih kletvi. MH. *** Mnogi su književnici u svoja djela ukomponirali usmenu retoriku. Vidi: Hrvatska usmena književnost Bosne i Hercegovine: proza. daboga mu zvonilo i tati. 31 521 .) Imam svekra slušat sam ga rekla. 5. knj. Pored Šenoe spomenimo: Ivu Andrića. dabogda ga živa ne zatekla. Maka Dizdara.kletve.31 August Šenoa je napisao pjesmu Kameni svatovi koji su se okamenili jer je majka proklela sina koji se usprkos njezinom protivljenju odlučio oženiti siromašnom djevojkom Janjom. Da Bog da imao pa ne imao. Vjekoslava Kaleba. 539. 32 Isto. Ivana Raosa. Hrvatska književnost Bosne i Hercegovine u 100 knjiga. Novaka Simića. Ivana Aralicu. Mnogobrojne etiološke predaje kazuju o okamanjenim kćerima koje su majke zbog neposluha proklele. str. Mirka Božića. priredio Marko Dragić. Kaže dragi umrla mu mati.

Split 1996. 10. 7. Usmena kniževnost. Zagreb 1988. SHK. Matica hrvatska i HKD Napredak. Prva hrvatska rečenica. Grgec. Narodne drame. PSHK. Tvrtko. priredio Marko Dragić. pretisak. 6. Hrvatska narodna šala. Zagreb 1994. Zagreb 1963. Bonifačić. Zagreb 1995. Poslovice. treće dopunjeno i popunjeno izdanje. Književni krug Split. 12. 4. knj. Sarajevo 2006. sv. O dječijim igrama. 11. 2. nakl. Vl. u : Uvod u književnost (priredili Zdenko Škreb i Ante Stamać). pogledi na suodnos usmene i pisane hrvatske književnosti. MH. Kekez.IZVORI I LITERATURA 1. VII. 3. IV. 9. 8. knjiga 4. Filozofskoga fakulteta Sveučilišta u Splitu) Rkp. retorika. Josip. Rkp. Izbor iz usmene poezije. Josip. Hrvatske narodne pjesme. Biblija i hrvatska kulturna tradicija. Tanahna galija. zagonetke i govornički oblici. Nazdravičar i govornik za sve prilike života. Zagreb 1996. Zagreb 1986. Zagreb 1943. Fran. priredio Josip Kekez. Perić-Polonijo. Kekez. Šum šumi. epika. FF Split. 522 . Čubelić. 2. Zagreb 1986. Petar. FF Mostar. Stipe. Hrvatska usmena književnost Bosne i Hercegovine: lirika. Tanja. Hrvatska književnost Bosne i Hercegovine u 100 knjiga. izdanje. 1902. (Rukopisne zbirke Katedre za Hrvatsku usmenu književnost. knj. (Rukopisne zbirke Katedre za Hrvatsku usmenu književnost. Filozofskoga fakulteta Sveučilišta u Mostaru) Te su rukopisne zbirke nastale kao rezultat studentskih izvornih terenskih zapisa kojima sam bio mentorom pri izradi golemoga broja seminarskih i diplomskih radova iz Hrvatske usmene književnosti. Križevci 1994. Tanja. Zagreb 1923. ZZNŽOJS. 14. Zagreb 1990. sastavio Ivan Josipov Šarić. 13. Pasarić. grm grmi. Nikola Rožin. Ilešić. Povijest i historija usmene narodne književnosti. 5. Perić-Polonijo. Gozbe i zdravice u hrvatskoj književnosti (priredio Stjepan Sučić). Botica. Josip. Zagreb. Golden marketing. Školska knjiga. poslovice i zagonetke.

(Oznaka D znači diplomski rad. rkp. Rukopisne zbirke nalaze se kod mene.) Vl. oznaka E znači da je rukopis u elektroničkom obliku. (Vlastita rukopisna zbirka) Stap u kojem se melo mlijeko 523 .

MIKROSTRUKTURE (POSLOVICE.VI. ZAGONETKE) .

primjerice. vojskovođe i političari. U Kur’anu (612. g.POSLOVICE Ptahotepove su Pouke mudrosti (oko 2400. Od neznalice uči kano i od mudraca Umijeću nisu postavljene međe. prije Krista) sadrži poslovice kao i sumeransko-babilonsko-asirski Ep o Gilgamešu (oko 1700. nalaze mnoge poslovice. Školska knjiga.-1536. Poznati su srednjovjekovni zbornici poslovica Adagia i Dicteria. Nema znalca što seže do punog savršenstva. st. prije Krista) Alea iacta est (Kocka je bačena) i Etiam tu filii mi (Zar i ti sine moj). Al ne širi svog srca zbog onoga šta sve znadeš. Lijepa je miso skrita bolje no zelen dragulj. koja je nastajala od XIII. Tu tradiciju nastavili su stari Rimljani. 1 525 . st prije Krista do I. Aforizme i poslovice od najstarijih vremena koriste državnici.1 …………………………………………………………… Svaki je od navedenih stihova istovremeno i poslovica. do VI.) se. st. Cezar (I. a nakon njih srednjovjekovne europske civilizacije. str. To je djelo najvećim dijelom satkano od poslovica: Usavrši svoj govor. Antička Grčka civilizacija posebnu pozornost poklanjala je poslovicama koje su sakupljane u zbornike Gnomologije. Staroegipatski zbornik Pjesme s rijeke (XV. Nevenka Košutić-Brozović. Erazmo Rotterdamski (1467. također.-653. st poslije Krista. g. 3. U Bibliji. Mnogo je poslovica u staroindijsko-sanskrtskoj svetoj knjizi Vede (usmeno znanje) koja je nastajala od XVI. svu pažnju ćeš svrnuti na se. na tisuće je poslovica a samo u Salomonovoj zbirci izreka ima ih više od šest stotina. prije Krista). Zagreb 1996. st prije Krista. Poslovica je mnogo u Talmudu (usmenoj znanosti) sastavljenom na temelju židovskog tumačenja Starog zavjeta. Čitanka iz stranih književnosti.) u svomu djelu Pohvala gluposti koristio je i poslovice i krilatice. – XIV. prije Krista) prvo veliko djelo staroegipatske književnosti.

1613. – Mleci. jednog od najbogatijih ljudi današnjice.) u svojim djelima koristi na stotine poslovica i paremiologizama. 526 .). i XVII. 1638. a nešto kasnije zapisivao ih je Juraj Šižgorić (Šibenik. 1652. – Dubrovnik. Tako je. – Lepoglava. – Dubrovnik. 1457. 1508. Dinko Ranjina (Dubrovnik. stoljeću razvija se znanost Paremiologija koja se na temelju brojnih paremiografija bavila izučavanjem poslovica. – Dubrovnik.) objavio je zbirku poslovica Priričnik aliti razliko mudrosti cvitje u kojoj hvali i objašnjava poslovice. 1461. – Šibenik. To se pojačalo u XVI. Poslovice su u svoja renesansna djela inkorporirali: Đore Držić (Dubrovnik. 1527. a Basgoz 1990.).). političari. g. 1501. pa bi se iz njih mogao sastaviti opsežan gnomologij. divi se poslovičnoj jasnoći i strukturi. Dominko Zlatarić (Dubrovnik. 2 Danica Škara.). Šiško Menčetić (Dubrovnik. 1482. Glas tradicije. 1576. 1567. Benedikt (Benko) Kotruljević (Kotruljić) (Dubrovnik. dakle. oko 1420.). – Dubrovnik.2 Proširila se i uporaba poslovica pa se njome koriste propagandisti. 1675. str. Mavro Veteranović (Dubrovnik. st.) nalaze se mnoge poslovice. 1589. -? oko 1468. – Dubrovnik. Hrvatske poslovice nalaze se inkorporirane u srednjovjekovnim pisanim dokumentima. Potkraj XVI. – ? 1569. mnogo poslovica u bestseleru otisnutom u dva i pol milijuna primjeraka Pogled s vrha (2000. Petar Zoranić (Zadar. Pavao Ritter Vitezović (Senj. 1509. U XVIII. stoljeću se tiskaju poslovice u brojnim knjigama i publikacijama. 1607. primjerice. Početkom XVIII. 1508. Mostar-Zagreb 1997. navodi 143 definicije poslovica.).). 1536.) Ziga Ziglara. Champion 1938. državnici. motivatori. imamo dvojicu vrsnih paremiologa dvije do tri decenije prije najvećega europskoga paremiologa Rotterdamskog.) prvi je sakupljač i zapisivač poslovica u Hrvatskoj. 1997.). 1713. U Hrvatskoj. 1594. ZIRAL. st. oko 1400. Marin Držić (Dubrovnik. stoljeću na cijelom europskom prostoru. navodi 124 definicije poslovica. – Dubrovnik. st. a taj se trend nastavlja sve do naših dana. – Beč. Dubrovčanin Stjepan Beneša Benešić sakuplja poslovice. poslovice su sakupljali Bernard Đurđević i leksikograf i pisac Ivan Belostenec (Varaždin.U XV. 1558. g. U XVII. U djelima Ivana Gundulića (Dubrovnik.

1879.). Zagreb.). 1854. st.) Ivana Radetića. g. Mnoštvo je poslovica u kronikama i ljetopisima bosanskih franjevaca Stjepana Margitića Markovca (Jajce.) u Danici je objavio 1873. 1700. – Fojnica.) u Bosanskom prijatelju objavio je 863 poslovice.). 1730. – Kraljeva Sutjeska. 1772. 1889. – Santo Spirito kraj Venecije. Francesco Maria Appendini (Torino. 1783. Poslovice: pučka mudrost.) Andrije Kačića Miošića (Brist kraj Makarske. Narodne poslovice (Dragoljub. – 1865.) i Ksavera Šandora Đalskog (Gredice kraj Zaboka. 1845.) Filipa Grabovca (Podosoje kod Vrlike? 1697. – Zadar. Značajnija djela hrvatskih poslovica u XIX. 1650.). 1835.). – Zagreb.). Velik je broj mudroslovica zapisao fra Petar Bakula (Batin kraj Posušja. – Gredice. 1728. Zagreb.) Franje Markovića (Križevci. – Beč. – Jajce. – Zagreb. U djelu Pričice i prorečja slovenskije (1803. Od značajnijih književnika u XIX. 1703. 1813. – Kreševo. 1670. Fra/don Franjo Miličević (Veliki Ograđenik kod Čitluka. – Zagreb. Ivan Matija Matijašević (1714. 527 .) objavio je zbirku hrvatskih poslovica Proričja slovinska. jesu: Tumačenje narodnih frazah i poslovicah (Bosiljak. 1918. 1914.) u svoju Gramatiku ilirskoga jezika uvrstio je mnoge poslovice. 1837.).) u rukopisu je ostavio velik broj poslovica. 1785.). JAZU. 1743. 1903. 1720. – Sarajevo. 1767.) Mijata Stojanovića (Babina Greda. – Rim. 1881. 1768. Josip Stadler (Brod na Savi. 1868. Filipa Lastrića (Oćevija. – Zaostrog.) i drugih. 1818. 1704. 1708.) Đuro Ferić Gvozdenica pored basni uvrštava i mnoge poslovice. – 1791. st. 1881. 1749. Zagreb. – Dubrovnik. Karizmatični Vrhbosanski nadbiskup dr. – Jastrebarsko. čija djela sadrže brojne narodne poslovice spomenimo Augusta Šenou (Zagreb. – Zagreb. 1750. Polihistor i leksikograf Ivan Aletin Natali (Dubrovnik. 1670.) i Pismarica (1759. 1857. 1864. 1818. 1816. ili 1698. Nikole Lašvanina (Dolac kod Travnika. – Kraljeva Sutjeska. i Etički sadržaj narodnih poslovica (Rad.). Bone Benića (Ćatići kraj Kaknja.).) navodi poslovice.) u svom djelu Ženidba (Broćanska župa u Hercegovini) (1870. Marijana Bogdanovića (Kreševo.). Zapisivanjem i sakupljanjem poslovica bavio se i Tomo Mikloušić (Jastrebarsko. Poslovice sadrži i Cvit (1747. 1843. 1838. 1935.). – Mostar.) Ljudevita Vukotinovića (Zagreb.Poslovice je sakupljao Đuro Matijašević (Dubrovnik. – Mostar. 1760. Ivan Franjo Jukić (Banja Luka. 1893. 1833. 1873. Narodne poslovice i zagonetke (…) (Senj.

). Mirko Božić (Sinj. objelodanjeno je 14.). – Beč. Josip Kekez (Katuni kod Omiša. Poslovice imaju općenacionalni karakter.) bilježi poslovice. 1975. Ivan Aralica (Promina kraj Knina. poredbe. Filozofskoga fakulteta Sveučilišta u Zagrebu te Odjela za humanističke znanosti Sveučilišta u Splitu. st. sakupljačima te znanstvenicima koji su se bavili poslovicama u prvoj polovici XX. Najčešće se svrstavaju po značenju.). Česta je abecedna klasifikacija. 2003. Karakter poslovica je utilitaristički i didaktički. priričja. Poslovice se mogu klasificirati na više načina. velik doprinos paremiologiji dali su Nikola Bonifačić Rožin. Novak Simić (Vareš. Poslovica je najminijaturnije književno djelo. Cijela je plejada književnika XX. 1995. 1884. Velik je broj zapisanih poslovica u seminarskim i diplomskim radovima studenata pedagoških fakulteta u Osijeku. 1906. 1962. Ante Šimčik. 1904. – Zagreb. Nikola Buconjić (Neum. Poslovicom se prenosi višestoljetno i višemilenijsko iskustvo koje jezgrovito tipizira osobe. dijaloške poslovice ili poslovice-pitalice. – Zagreb. st.).).). Miroslav Krleža (Zagreb.). bili su: Stjepan Ivšić (Orahovica. događaje i pojave. Među značajnijima su: Ivo Andrić (Dolac kraj Travnika. 1892. 1872. Mogu se tematski klasificirati. Rijeci i Mostaru. priričak. – Sarajevo.) i mnogi drugi. izreke.) u djelu Život i običaji Hrvata katoličke vjere u Bosni i Hercegovini (1908. Ivan Kasumović (Mezinovac kraj Perušića. Iznimno je značajna zbirka poslovica Hrvatske narodne poslovice Vicka Skarpe (Šibenik. poslovice-anegdote ili poslovice-pričice i pareologizme (frazeologizme. mudroslovice.). 1838. 1945. 1937. ali i po vremenu zapisivanja. 1981. 1985. metafore). Klek. Godine 2007. pririč. a ti se ogrij Zbirka poslovica Bartula Matijace koju je priredio Stipe Botica. Zdenko Škreb (Zagreb. 1930. 1865. 528 . – Zagreb. Josip Kekez ih tipski razvrstava na: izreke. 1919. koji su u svoja djela utkali poslovice.Među najznačajnijim zapisivačima. – Zagreb. 1893.). – Zagreb. 1947. 1981. – Zagreb. 1923.926 poslovica u knjizi Kad ti kuća gori. – Beograd. sentencije. – Novi Vinodolski. st. 1909. sentence. U drugoj polovici XX. Vatroslav Jagić (Varaždin. U hrvatskoj povijesti književnosti poslovice su nazivane: proričja. gnomi.).

ne tujin. nemoj mi odmagati. 5. 4. Ako putuješ sa čovikon pa te ponudi raskriženon jabukon. i to njezinin manjin dilon. Ako mi ne možeš pomoći. Ako ne moreš učinit dobro.Murterska kala PRIMJERI 1. Ako znaš šta ti je bilo. Bavi se svojim poslom. neka ti ljekar bude ovo troje: vedra duša. ne znaš šta će ti biti. biži od njega! Nije pošten čovik. 3. 2. nemoj ni zlo. 6. odmor i umjeren način života. 529 . Ako nemaš ljekara.

Daleko od očiju. ili sviću razbit. Kada bi se beside kupovale manje bi se trošile. nego dobra maćeha. 12. Čovik je čoviku vuk. 9. I najmudriji da proda sve što ima. 30. 32. Boje gruba zakrpa vengo lipa buža. 20. tu nema sreće. 8. I dva loša svladaše Miloša. 27. il dovrši. Kad se nauči maška sviću lizat. Izreke su ukras govora. 13. a slaje. Dok živiš. Dobro se ne pozna dok se ne izgubi. 17. 16. Boje dobrome služit vengo zlome zapovidit. 10. Di razum vlada. Il ne pokušavaj. 25. 530 . Kada je netko sposoban onda bi i buhu potkovao. Gdje laž ruča. a primat je juski. 22. Boje manje. Bolje da te zmija ujide nego marčano sunce ugrije. 29. 31. Kad bi svaken vitru jidra otvara ko zna di bi doša. a bez zore ne može. ili mašku ubit. Gdje brat brata ne voli. 24. 28. puno tega se svlada. Braća se dile kad se ombari isprazne. 15. 11. tu ne večera. 23. 19. dolikuje ti da se nadaš. Bolje je svašta jist vengo svašta govorit. 33. a kukavica tisuću. Bolje slaba mater. Hrabar čovjek umire jedanput. s tim i klimam. 14.7. ne može da kupi sve što nema. Dobro dilo samo falu daje. 26. 21. Ča iman. Davat je božanski. daleko od srca. 18. Bez pivca svane.

Ko pjeva. Ko mnogo zbori. 51. na obraz mu pada. vatre se ne ogrije. stigne daleko. 37.34. tako će ti se i vratit. 60. 35. Ko drugome jamu kopa sam u nju upada . 45. žanje oluju. svoj zaboravlja. treći put mu se ne vjeruje. Ko se dima ne nadimi. Pokazuju jedno vrijeme. Ko liti laduje zimi gladuje. 43. Ko dvaput slaže. 47. malo ga se čuje. 54. u drugega i gleda. 48. Lako je za tuđin nosilin plakat. 40. Ko se sam čuva i Bog ga čuva. miševi kolo vode. Ljudi se gusto siju. Kad mačke nema. il mnogo zna ili mnogo laže. Kako si zaja. 41. Ko u drugoga radi. 56. Mnogi ljudi su kao satovi. 36. Moli Boga ka da ćeš sutra umrit. ritko niču. Knjiga je čovjekov najbolji prijatel. najslađe se smije. Ko radi ne boji se gladi. ni čovjek nije. Ko priši vrat lomi. zlo ne misli. 53. otvorit će ti se. Ko se posljednji smije . radi ka da ćeš sto godin živit. 46. 44. 38. a otkucavaju drugo. 58. 531 . 50. ti tabači. Ko puno govori. Ko je jači. Ko vozi polako. 39. 49. Ko na vitar pjuje. 59. Kucaj. 52. pitaj da će ti se. Ko prati tuđi posao. 42. Koga je zmija ujela i gušterice se boji. Ko ljude ne sluša. Ko sije vitar. 55. 57.

Od samoće ništa gore nema. ako hoćeš da si poštovan. Ona ča botija ne more vrtit. 78. 64. Pomozi sam sebi pa će ti i Bog pomoć. 81. 532 . Nije važno šta se kazuje. Sit gladnu ne viruje. Rđa se zlata ne hvata. 75. vengo ča izlazi. Ovca koja bleji. 63. već ko kazuje. 71. Nije blago ni srebro ni zlato. takov si. Nije grij ča u justa ulazi. 68. Ne laje zbog sela. Nikomu pluta potonu. Oteto. Po jutru se dan poznaje. zalogaj gubi. 62. nit će je biti. Poštuj. Nije kuća tisna. ako čeljad nije bisna. Pravde nije bilo. 65. nego zbog sebe. 82. 69. Svak sa svojon vrićom u mline. Ni pet prstiju na ruci nisu isti. S kin si. Oči su ogledalo duše. Na ljutu ranu. 83. budale na vlastitim. ljutu travu. 86. prokleto. Riba ribi ni virovala dok na vruće gradele nije stala. 79. već ko mnogo želi. 76. 87. 70. ako nis bit ćeš. 72. nikomu olova plivaju. 77. Opareni i na ladno puše. već je blago što je srcu drago. 85. 66. 67. Ni u raju ne valja bit sam. 88. Našla tikva čepinu. 73. Neka momak prvo napravi štalicu pa onda traži kravicu.61. Pametni ljudi uče na tuđim greškama. 74. 84. 80. Nije siromah ko malo ima. novac more vrtit.

ne kaži. Što imaš. Svako dilo dođe na vidilo. 92. 533 . a jedanput ne učini . 102. Tko kasno ustaje. Umiljato janje dvije sise sisa. to vaja primit. 90. Slogom rastu male stvari. ne traži. 104. 95. a čovik za rič. obrok mu nestaje. Svaka vala ima svoga vitra i kuća svoga dima. (Vrati roditeljima ono što su ti dali. 109. 99. Velike misli dolazidu o srca. Sve je zaboravljeno. neslogom se i najveće raspadaju. i 2008. 94. 98. i na Božić je tužan. Šta Bog da. 111. Živina se veže na roge.. 105.. ma ne more šporki jezik. U laži su kratke noge. što izgubiš. Teško onom po kome se svit uči. 93. 106.) Zaklela se zemlja raju da se sve tajne doznaju. Voda sve opere. 100. 3 3 Sve su navedene poslovice zapisane 2007. Svako je kovač svoje sreće. Sve se može kad se hoće. Učini čovjeku sto puta dobro. Utopjenik se i za slamku vata. 91. 97. godine ponajviše u Dalmaciji. Vrati koke ča si pozobala. 103. Više vridi znat nego jemat. 96. 110.89. Tko je dužan. 107. 101. Vjeran sluga tuđoj kesi gospodar. Tko će poplesti uzica za povezati svijetu gubica. Vesela mladost najveća je radost. 108.

Negdašnji svakodnevni težački život 534 .

. 11. Zagreb 1963. Zig.. Zagreb 1870. P. Usmena književnost. 7. Zagreb. Škreb-A. I. 3. Nikola. sv. Kekez. 8. izdanje) Kekez. Zagreb 1990. izdanje). 535 . Osijek 1990. 10. Narodne drame. 13. Ziglar. Stamać Uvod u književnost. priredio Marko Dragić. Sarajevo 2005. Kekez. Čitanka iz stranih književnosti 1. 5. Zagreb 1996. 2. 9. Košutić. Vicko. Hrvatska književnost Bosne i Hercegovine u 100 knjiga. Šibenik 1909. Pogled s vrha (s engleskoga prevela Vesna Orsag). Poslovice. 5. Josip. zbirka poslovica Bartula Matijace. (2. Josip. Kad ti kuća gori. SHK. knj. a ti se ogrij. Zagreb 2007. P. Zagreb 1984. Albin. Matica hrvatska i HKD Napredak. Mostar-Zagreb 1997. Povijest i historija usmene narodne književnosti. zagonetke i govornički oblici (priredio Josip Kekez). Zagreb 1986. Stipe. III. Novi Sad 1990. Hrvatska usmeno književna čitanka. 14. IV. 1861. Jukić) sv. Škara. poslovice i zagonetke. Vilhar. u: Z. Hrvatska usmena književnost Bosne i Hercegovine: proza. Botica. drama i mikrostrukture.LITERATURA 1. 12. F. 1995. Zagreb 1996. Brozović. Svaki je kamen da se kuća gradi. Zagreb 2000 6. priredio Stipe Botica. Skarpa. Glas tradicije. Poslovice i njima srodni oblici. Latinski citati. Ćubelić. Bonifačić Rožin. Bosanski prijatelj (urednik I. Hrvatske narodne poslovice. Zagreb. MH. 4. Danica. Tvrtko. Nevenka. (IV. 15. Josip.

Rijetke se otisnute knjige narodnih zagonetaka. studenti itd.) u svomu Kalendaru tiska zagonetke. 536 . zagonetke-pitalice i računske zagonetke. objavio Zbirku zagonetaka. životinjama. Pokatkad se abecedno razvrstavaju. zagonetali su i odgonetali pastiri. Marijan Vuković je u Zagrebu 1890.) Josip Kekez objavio je 442 zagonetke. Zagonetke su. putnici.. za vrijeme predaha kod težačkih poslova. taj usmenoknjiževni fenomen nije dostatno istražen. svećenik i pisac Emerik Pavić (Budim. 1955. plemić i poliglota Fran Krsto Frankopan (1643? – Bečko Novo Mjesto. 1996: 174. – Stari Grad na Hvaru. Korijeni hrvatskih zagonetaka nalaze se u srednjovjekovnom dramskom tekstu s otoka Krka Kolo od Buzović.ZAGONETKE Zagonetke su prisutne u usmenoj komunikaciji od najstarijih civilizacija do naših dana. U XVIII. služile za zabavu i razonodu u raznim prigodama: na sijelima. Zagonetke se kazuju u prozi i stihovima. 1894. Najčešća je dijakronijska klasifikacija.) navodi zagonetke ribara Paskoja i Zeta.) Prvi hrvatski značajniji folklorist Petar Hektorović (Hvar. đaci. osobama i sl.) u književno znanstvenu problematiku ulazio je preko zagonetaka. Međutim. Sastoje se od pitalice (zagonetke. Poetski svijet zagonetaka je raznovrstan i obuhvaća velik broj motiva i tema. 1780. J. 1716. Zagonetkama se provjeravala intelektualna zrelost mladeži. Ivan Franjo Jukić je u Bosanskom prijatelju objavio 329 zagonetaka. – Zagreb. zagonetke i govornički oblici (1996. 1671. Antun Barac (Kamenjak kraj Crikvenice. odgonetljaja). trgovci. zagonetljaja) i odgovora (odgonetke. također. U knjizi Poslovice. (Kekez. – Budim.) svoje djelo Zganke za vrime skratiti napisao je na temelju narodnih zagonetaka. st.) u Ribanju i ribarskom prigovaranju (1568. 1572. Josip Kekez ih razvrstava na: zagonetke. Zagonetke se mogu različito klasificirati. Pisac. događajima. predmetima. 1487. Zagonetke su binarna mikrostrukturna književna djela kojima se metaforično zagoneta o pojavama.

2. Ko najprvi uđe u crkvu? 12. Dva oca. Dvije vile povazdan vire. podile ih i svakoga zapadne po jedan zec. Dva lončića. jedna drugu ne vidi. Sinci govore. U njoj sjedi mali kneže. 10. majka ne more. Nasred polja zlatna kuća. Crno sjeme. svu noć cara varalo. 9. ubiju tri zeca. Po njem blago nebrojeno. Svakoga vide. 13. sinci gvozdeni. a sebe ne vide. Četiri brata putem trče. 3. Dugo polje nemjereno. 537 . maleno. Bijelo polje. a četiri zaklopčića. a okrugla kao buća. jedan drugog ne mogu da stignu. Jedan lije.treći raste veselije. Mudar onaj tko ga sije. Na polju lonac vrije.PRIMJERI ZAGONETLJAJI 1. dva sina i did pođu u lov. Dvi grede usporedo stale. Ko iđe na glavi ? 11. 5. drugi pije. Majka kamena. Po njoj rastu oštre drače. 6. 4. ispod njega vatra nije 14. 8. Crno. Kako je to moguće? 7.

( Čava ) 11. iz svakog ogranka četiri grančice. (Kotači) 4. (Jež) 17. (Zvonik i zvona) 13. (Oči. 16. Priđe ovca priko doca i prinese trista i tri koca. (Zvijezde) 5. tjedan i dani) 20. Što bez nogu bježi. 15. Iz svake jele dvanaest ogranaka.Kad se kneže šeće. (Kiša. 17. (Komarac. godine u Dalmaciji. trojica su. (Godina. a bez ruku grabi? 4 ODGONETLJAJI: 1. Raste jela nasred sela.) 2. i 2008. (Lako. Tukotići tuku.) 3. vukotići vuku. 18. jezik ) 19. zemlja. mjesec. a pod njim vatra nije. stablo) 10. . ( Zubi. 19. (Mravinjak) 16. iz svake grančice po sedam listića. kuća mu se kreće. Na srid polja lonac vrije. (Pisac. (Ježeva kućica) 15. (Mravinjak) 14. (Oči i kapci) 6. 20. a sa paša priko sebe baca. (Ključ) 12. 538 .) 7. (Riba) 4 Sve su zagonetke zapisane 2007.) 9. ne zna joj se čepa ni tapuna. Puna bačva dvoga vina. (Oči) 8. ruke. ( Jaje ) 18.

1870. Botica. Hrvatska usmena književnost Bosne i Hercegovine: proza. 539 . Zbirka zagonetaka. Sarajevo 2005. poslovice i zagonetke. Zagreb 1986. 5. Zagreb 1996. 5. Hrvatska usmenoknjiževna čitanka. Narodne drame. priredio Marko Dragić. Kekez. Stipe. Zagreb 1890. 7. drama i mikrostrukture. u: Zdenko Škreb-Ante Stamać Uvod u književnost. Josip. Tvrtko. Bonifačić Rožin. Poslovice. Ćubelić. 8. zagonetke i govornički oblici (priredio Josip Kekez) SHK. Marijan. 2. Matica hrvatska i HKD Napredak. Zagreb 1990. 6. MH. Vuković. knj.. Zagreb 1995. 3. Hrvatska književnost Bosne i Hercegovine u 100 knjiga. 4. Zagreb 1963. Zagreb 1861. Usmena književnost. Nikola. Bosanski prijatelj (urednik Ivan Franjo Jukić).LITERATURA 1. Povijest i historija usmene narodne književnosti.

silos zapovjednik. soba. ajvan (hajvan) turc. crvenilo voditi ljubavni razgovor. braše. krevetu kristalan biljur tur. konj araps. pasmine arar (harar) vreća od kostrijeti. dio odjeće 1. obična zaprež. posjet porodilji s ponudama otac. izba. oprostiti alaliti alat (halat) crveni konj tur. griva. ajat pojata. beštija čaše za žesticu bićerine sukneno pokrivalo u biljac lok. glas. narukvica diploma. belenzuk tur. alaj-barjak zastava jednog odreda tur. 2. imperf. aleluja aleluj hambar: drveno ambar spremište za zrnastu hranu. muslimana prije molitve aber (haber) vijest. 540 . kozje dlake ormar armerun lakat. povelja berat tur. rumenilo. od berijaše brati kolijevka bešika životinja. araba tur. kukac baja bakračlije tur. vrlo badava jevtino. mangup baraba barzo brzo. ostava haje od hajati = aje mariti stoka. mjera za aršin tur. amir komandant. starješina anđeo angel anterija tur. Ijubovati kućno dvorište ograđeno zidom aspa ašikovati avlija babine B veselje o porođaju. blago sumrak akšam tur. u Rami i danas babo nevjeste svekra zovu babom besplatno. uzaludno buba. obavijest hajde aj’. stremen. dvopek baškotine beaz anterija crna haljina tur. životinja. kola. ajd’ klijet. uzengija (prvotno od bakra) skitnica.RJEČNIK A ritualno umivanje abdest (avdest) per. dužinu (između 65 i 75 cm) mjehurići na koži.

tjesnac. čiselce čivija čivijajte čobanica čobanin čoha tur. ču. od glagola buditi tal. papir. posudica busja birtija bogatun bogaza tur. čemerika čevrtaljka čifta tur.pivnica. par. pismo ćaća. aor. cesarica cika cilo cmilje covik provi crljene cucak cvatijala ča čador C carica krupa. čejad čelebija čelenka tur. čuti čudna riječ. tuča cijelo smilje pravi čovjek crvene pas cvjetala Č što šator čapalo čauš tur. čirak tur. izrađena u Bresci svetkovina. pamučno bumbužina (bumbažina) platno kutija. lice. imperf. brojiti nešto dva po dva svijećnjak. gostionica bogataš. dem. gospodičić. velika botiljun boca talijanska puška breša tal. izgled lica ljudi gospodin. od gl. momak čislo. sluga. neprohodan put siromah bogec bolje boje komad bokun bolesnik bonik dar koji se sastoji boščaluk od više odjevnih predmeta zamotanih u jedan komad platna boca boti(l)ja demižon. čovik črnit čude čudesnica uhvatilo svat koji zbija šalu u svatovima što je (ča + je). rjeđe zlatne gorka i otrovna trava čegrtaljka dvoje. riječ koja začuđuje Ć papir. otac osobito mlad ćage tur. veselje brgulja bršljan bršćan bratac. ćale ćelebija 541 . mladić plemenita roda nakit u obliku perjanice. srebrne. od brat brtac budijaše buđaše. krunica drveni ili željezni klin čivijati = zakovati čavlima pastirica pastir čvrsto valjano sukno i odjeća od njega čovjek crniti čuh. če čehra tur.

brod sitna drugoga šumica trpjeti. vezirsko vijeće. kutija s divit tur. izvezena granama i cvjetovima djecu dicu djevojka dikla gdje ono. raste brada. uzaludno krvnik. daidža ujak. mudar D obećao brak da viru dajko. sreća. car. gospodin. vrsta daniškinja (danickinja) revolvera