MARKO DRAGIĆ

POETIKA I POVIJEST HRVATSKE USMENE KNJIŽEVNOSTI
(FAKULTETSKI UDŽBENIK)

AKADEMSKA GODINA 2007/08.

Izdavač: Filozofski fakultet, Sveučilišta u Splitu Sinjska 2, 21.000 Split, Republika Hrvatska Tel. 021 384 144, www.ffst.hr Predsjednik Povjerenstva za izdavačku djelatnost: Doc. dr. sc. Ivan J. Bošković Odgovorni urednik: prof. dr. Josip Milat Recenzenti: Prof. dr. sc. Stipe Botica Doc. dr. sc. Ivan Bošković Prof. dr. sc. Boris Škvorc Grafička obrada: Josip Dragić, dipl. iur., Jozo Kraljević, prof. Lektori: Jozo Kraljević, prof., Helena Dragić, prof. Datum postavljanja na mrežu: Podatak o izdanju: 1. izdanje Dostupno u računalnom katalogu Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu pod brojem:

ISBN-13: 978-953-7395-16-2

2

KAZALO
UVOD .............................................................................................................................. 11 I. LIRSKA POEZIJA..................................................................................................... 14 1. VRSTE USMENIH LIRSKIH PJESAMA.............................................................. 15 SVJETSKA USMENA LIRSKA POEZIJA................................................................ 16 HRVATSKA USMENA LIRSKA POEZIJA U KONTEKSTU TRADICIJSKE KULTURE ...................................................................................................................... 18 ZBORNICI (RUKOPISNE ZBIRKE)..................................................................... 23 1. MITSKE PJESME................................................................................................. 24 2. OBREDNE PJESME............................................................................................. 26 KOLEDSKE (KOLEDARSKE) PJESME .......................................................... 27 JURJEVSKI OBREDI I PJESME ..................................................................... 33 LADARSKI OPHODI I PJESME ...................................................................... 37 KRALJIČKI OPHODI I PJESME ..................................................................... 44 DODOLSKI OPHODI ......................................................................................... 51 IVANJSKI OBREDI I PJESME ........................................................................ 56 3. POSLENIČKE PJESME ...................................................................................... 62 4. POVIJESNE PJESME .......................................................................................... 72 5. LJUBAVNE PJESME ........................................................................................... 79 NARICALJKE (TUŽBALICE, TUŽALJKE)..................................................... 99 RODOLJUBNE PJESME................................................................................. 102 6. ROMANCE .......................................................................................................... 103 7. BALADE............................................................................................................... 108 7.ŠALJIVE PJESME............................................................................................... 126 9. BEĆARAC, GANGA........................................................................................... 127 VJERSKA USMENA LIRIKA................................................................................... 128 1. ADVENTSKI I BOŽIĆNI OBIČAJI I PJESME.............................................. 129 BADNJAK .......................................................................................................... 138 BOŽIĆ................................................................................................................. 142 NOVA GODINA, MLADO LITO, POČELO ................................................... 147 SVETA TRI KRALJA ........................................................................................ 148 2. KORIZMENE I USKRSNE................................................................................ 151 POKLADNA NEDJELJA.................................................................................. 152 ČISTA SRIJEDA ............................................................................................... 153 KORIZMA .......................................................................................................... 153 SVETI GRGUR ČUDOTVORAC (GRGUREVO, 12. ožujka)....................... 154

3

SVETI JOSIP ..................................................................................................... 155 KRIŽIĆANJE..................................................................................................... 156 CVJETNICA ...................................................................................................... 157 VELIKI ČETVRTAK ......................................................................................... 159 VELIKI PETAK ................................................................................................. 162 VELIKA (BIJELA) SUBOTA ........................................................................... 169 USKRS (VAZAM) .............................................................................................. 173 UZAŠAŠĆE (SPASOVDAN)............................................................................. 175 DUHOVI............................................................................................................. 176 3. MOLITVENE USMENE LIRSKE PJESME ................................................... 177 4. PRENJA (NADMETANJA) ............................................................................... 179 5. VERSIFICIRANE LEGENDE........................................................................... 182 6. ROMARSKE PJESME ....................................................................................... 194 IZVORI I LITERATURA........................................................................................... 196 II. EPSKA POEZIJA ................................................................................................... 204 SVJETSKA USMENA EPSKA POEZIJA................................................................ 205 HRVATSKE USMENE EPSKE PJESME U POVIJESNOM KONTEKSTU ..... 209 MARKO KRALJEVIĆ................................................................................. 213 JURAJ KASTRIOTIĆ (SKENDERBEG, IVANBEG)................................. 213 BUGARŠĆICE......................................................................................................... 234 TAMNOVANJE VOJEVODE SIBINJANIN JANKA .................................... 235 MAJKA MARGARITA ...................................................................................... 235 PREVOĐENJE USMENE POEZIJE NA STRANE JEZIKE ........................... 242 IZVORI I LITERATURA........................................................................................... 244 III. PRIČE (PRIPOVIJETKE)................................................................................... 248 NAZIVLJE.................................................................................................................... 249 SVJETSKE USMENE PRIČE.................................................................................... 249 HRVATSKE USMENE PRIČE.................................................................................. 253 MOTIVSKI SVIJET HRVATSKIH USMENIH PRIČA....................................... 258 1. BAJKA .................................................................................................................. 259 2. BASNA .................................................................................................................. 270 3. PREDAJA............................................................................................................. 272 POVIJESNE PREDAJE U POVIJESNOM KONTEKSTU ............................... 274 DREVNI GRCI ........................................................................................... 274 ILIRSKO I RIMSKO DOBA ....................................................................... 275 Gaj Aurelije Valerije Dioklecijan .................................................. 287 SVETI VLAHO (BLAŽ), ZAŠTITNIK DUBROVNIKA.................................... 293 PRENOŠENJE MOĆI SVETOGA DUJMA................................................... 293 STAROHRVATSKO DOBA ..................................................................... 298 Kraljica Buga ................................................................................... 298 Kraljica Tuga ................................................................................... 299

4

EPOHA OD UJEDNINJENJA HRVATSKE DO KRAJA VLADAVINE NARODNIH VLADARA (925.-1463.).............................................................. 300 SVETI DONAT ........................................................................................................ 301 KRALJ TOMISLAV .................................................................................... 301 SVETI IVAN TROGIRSKI .......................................................................... 303 DMITAR ZVONIMIR ................................................................................. 303 VLADIMIR.................................................................................................. 305 KRIVOVJERSTVO ..................................................................................... 307 MISIONARI ................................................................................................ 310 SVETI NIKOLA TAVELIĆ ......................................................................... 311 MLETAČKA OKUPACIJA HRVATSKE ................................................ 313 SREDNJOVJEKOVNI BOSANSKO-HUMSKI VLADARI................... 314 Kulin ban .......................................................................................... 314 Prijezda I., ban bosanski................................................................. 315 Stipan Tvrtko, kralj Bosne, Srbije i Zapadnih zemalja.............. 316 Dabišino proročanstvo .................................................................... 317 Hrvoje Vukčić Hrvatinić, vojvoda splitski i ban hrvatski i dalmatinski ....................................................................................... 318 HERCEG STIPAN VUKČIĆ KOSAČA...................................................... 320 Stećci, srednjovjekovni nadgrobni spomenici .............................. 321 OSMANSKA OKUPACIJA ...................................................................... 322

Radakova izdaja Bobovca ........................................323 Potjera za bosanskim kraljem ..................................324 Predaja kralja Stipana Tomaševića .........................324 Smaknuće kralja Stipana Tomaševića......................325 Pad Bosne.................................................................327
POSLJEDNJA BOSANSKA KRALJICA, KATARINA KOSAČA ........ 329 BORBE PROTIV OSMANSKE, MLETAČKE I UGARSKE OKUPACIJE.............................................................................................. 334 Legendarna obrana Đurđevca ....................................................... 339 Vođa Seljačke bune, Matija Gubec ............................................... 343 Petrica Kerempuh............................................................................ 345 Ivo Senjanin...................................................................................... 345 HAJDUCI I USKOCI................................................................................ 348 Mijat (Mihat, Mijovil) Tomić ......................................................... 351 Knezovi i vitezovi Vučkovići........................................................... 357 Obrana Splita ................................................................................... 358 Mila Gojsalić .................................................................................... 358 Stojan Janković ................................................................................ 361 EPOHA OSMANSKE VLADAVINE ............................................................... 363 PRAVO PRVE BRAČNE NOĆI I DRUGI TURSKI ZULUMI .................. 377 PORAZ OSMANSKE VOJSKE POD BEČOM 1683. G., OSLOBAĐANJE HRVATSKE................................................................. 393

Oslobođenje Poljica .................................................394 Oslobođenje Požege .................................................395 Oslobođenje Vrgorca ...............................................396 5

Oslobođenje Sinja ....................................................397
Roša harambaša............................................................................... 401 FRANCUSKA I AUSTRIJSKA OKUPACIJA HRVATSKE................. 406 Ban Josip Jelačić Bužimski............................................................. 409 Andrijica Šimić ................................................................................ 411 HERCEGOVAČKI USTANAK ................................................................ 414 ETIOLOŠKE PREDAJE................................................................................... 415 ESHATOLOŠKE PREDAJE ............................................................................ 426 MITSKE PREDAJE .......................................................................................... 429 DEMONOLOŠKE PREDAJE........................................................................... 436 PRIČANJA IZ ŽIVOTA .................................................................................... 444 4. LEGENDA............................................................................................................ 448 LEGENDA O GAVANOVIM DVORIMA........................................................ 448 SVETI VALENTIN............................................................................................ 455 5. NOVELA .............................................................................................................. 457 7. ANEGDOTA............................................................................................. 465 7. SITNI OBLICI (ŠALA I VIC) ............................................................................ 468 LITERATURA ............................................................................................................. 472 IV. DRAMA (FOLKLORNO KAZALIŠTE) .......................................................... 479 POVIJESNI PREGLED FOLKLORONOG KAZALIŠTA ................................... 480 KAZALIŠTE LUTAKA.......................................................................................... 484 SVADBENI OBIČAJI............................................................................................. 485 MASKIRNI OPHODI ............................................................................................. 488 LITERATURA ............................................................................................................. 501 V. RETORIČKI (GOVORNIČKI) OBLICI............................................................. 503 BASMA (BAJALICA, EGZORCIZAM, ZAKLINJANJE).................................... 504 2. ZDRAVICA............................................................................................................... 511 3. BROJALICA (BROJILICA, NABRAJALICA)................................................... 514 4. BRZALICA ............................................................................................................... 516 5. BLAGOSLOV/ MOLITVA..................................................................................... 517 6. KLETVA ................................................................................................................... 520 IZVORI I LITERATURA........................................................................................... 522 VI. MIKROSTRUKTURE (POSLOVICE, ZAGONETKE) .................................. 524 POSLOVICE................................................................................................................. 525 LITERATURA ............................................................................................................. 535 ZAGONETKE .............................................................................................................. 536 LITERATURA ............................................................................................................. 539 BILJEŠKA O AUTORU.............................................................................................. 553

6

Prema tome, dakle, braćo, budite postojani i držite predaje kojima smo vas poučili bilo usmeno, bilo pismom! Naređujemo vam, braćo, u ime Gospodina, Isusa Krista, da se klonite svakoga brata koji neuredno živi i ne drži se predaje koju ste od nas primili. SVETI PAVAO (2 Sol 2, 15) Priče su Ljudi. Zovite ih da žive s vama. Ako ćete biti dobar domaćin naučit će vas svemu što znaju. Dat će vam do znanja kada se spremaju otići. Tada ćete ih predati nekome drugome. PRIPOVJEDAČ IZ INDIJSKOG PLEMENA KRI Quid proficit in literis, et deficit in moribus plus deficit quam proficit. Tko napreduje u znanju (nauci), a nazaduje u običajima, više nazaduje nego napreduje. LATINSKA POSLOVICA Pjesme naše pjevaju junaštvo i ljubav, naravni duh u njima živi. Ne znadu zlatna pera onako pisati, kako javorove gusle gude . . . Ne leži naša vila u velikim posteljama, kod gospodskih trpeza ne sjedi: žedna i gladna trči kroz gore i što više trpi, sve ljepša postaje, i glas njezin puniji izlazi iz prsiju golih i hlepećih. Pjesme su povijest naša, u njima tražimo dobro i zlo svoje. Drugi puci štiju ih, prevode i čude se njima, a mi ih se sramimo i još ismijavamo svojim prosvijećenim barbarstvom. Pokupimo braćo, pokupimo svoje blago, prije nego ga vjetar vremena ne pogubi. Hljeb je iz zemlje, lijepost iz puka: puk nam je otac, a zemlja majka naša. NIKOLA TOMASSEO, ISKRICE III; XVIII. (ZLATNA KNJIGA HRVATSKE NARODNE LIRIKE, SASTAVIO KREŠIMIR MLAČ) 7

U puku stoji prava sila naroda, on je od svega naroda najviše spojen sa zemljom, a bude li u njega obrazovanja i samosvijesti, ni sve sile svijeta neće narod krenuti s puta kojim udariti mora; zaman su sve tuđe spletke, zaman su vanjski pokušaji da navuku narod na svoje – on stoji čvrsto kao dub, jer je dubu silan korijen, a taj korijen je puk. (…) al dobro je da narod sam zaviri u dušu, da otvori krvavu knjigu minulih dana, jer je prošlost vazda zrcalom sadanjeg doba. Dobro je da narod sazna gdje je zgriješio i posrnuo, gdje li se proslavio i podičio. To neka mu je naukom za buduća vremena. AUGUST ŠENOA, NAŠA KNJIŽEVNOST; SELJAČKA BUNA Bosanske kasabe i varoši pune su priča. U tim ponajčešće izmišljenim pričama krije se, pod vidom nevjerojatnih događaja i maskom često izmišljenih imena, stvarna i nepriznavana povijest toga kraja, živih ljudi i davno pomrlih naraštaja. To su one orijentalne laži za koje turska poslovica veli da su istinitije od svake istine. Te priče žive čudnim skrivenim životom. […] Za bosansko dijete mitovi i legende imaju moć majčinog mlijeka, nešto tajanstveno i stravično, što postojanje nosi sa sobom, ulazi u nas u obliku drevnih predaja. IVO ANDRIĆ NA DRINI ĆUPRIJA Legende izdržavaju probu vremena bolje nego prava povijest. RICHARD CAVENDISH Slušajući dalmatinske klape shvatio sam da hrvatski narod ima dušu koju treba znati pokazati svijetu.(...) PABLO COELHO

8

Poštovane studentice i studenti; čitateljice i čitatelji, Pred vama je dio duhovnosti naših davno upokojenih pramajki i praotaca kojima su mnoge devet stoljetne okupacijske vlasti htjele iskriviti i zatrti pamćenje i postojanje. Međutim, naši su hrabri predci kroz višestoljetne mnogobrojne progone, patnje i stradanja, stvarali svoju kulturu i usmenu književnost, pamtili je, brusili i, hrvatskim narodnim jezikom, s koljena na koljeno prepričavali svojemu potomstvu. Nijedna sila nije mogla uništiti narodno pamćenje i usmenom komunikacijom je velik broj pjesama, priča, drama, poslovica, zagonetaka, retoričkih oblika, običaja, ophoda i obreda sačuvan do naših dana. Mnoga sam kilometarska bespuća propješačio sa svećenicima ili uglednim ljudima. Naslušao sam se mnogih ljudskih sudbina, divio se plemenitosti, izdržljivosti, dostojanstvu, ponosu, vjeri i optimizmu sugovornika. Neke sam predaje dobio pismom poput onih od velikog autoriteta u Bosni i Hercegovini, dr. fra Ignacija Gavrana; neke faksom. Nekoliko su mi puta nepoznati ljudi u ured donijeli priče iz svoga kraja. U ovoj knjizi je stotinjak izvornih suvremenih zapisa, koji se prvi put publiciraju. (Osamdeset je tih zapisa iz Republike Hrvatske, dvadesetak iz Bosne i Hercegovine te šest iz Crne Gore.) To narodno blago prvi put se publicira u ovom udžbeniku. Zapisi su podjednako nastajali i u ruralnim i u urbanim krajevima, a među njezinim prenositeljima ima ih od bezpismenih do fakultetski obrazovanih, kao i poslovnih ljudi, uglednih umjetnika, svećenika, sveučilišnih profesora i dr. Različite su životne dobi i ima ih od malodobnih do stogodišnjih. Većina zapisa nastala od 2001. do 2008. g. To su zapisi koje smo bilježili ja i studenti kojima sam bio mentor pri pisanju seminarskih i diplomskih radova. Mnogo je tih zapisa snimljeno. Unatoč iznimnom bogatstvu, raznovrsnosti i višestrukim vrijednostima, hrvatska tradicijska kultura i književnost, nedostatno su istraženi. Razlozi tomu su višestruki: surove povijesne okolnosti, sustavno zatiranje i iskrivljivanje narodnoga pamćenja od devet stoljetnih okupacijskih vlasti, zabranjivanje vjere i svega što je činilo vjerski i nacionalni identitet, snažno upletanje komunističke ideologije na znanost i kulturu. Usmena književnost sadrži višestoljetne i višemilenijske pouke i poruke. Namjena usmene književnosti je utilitaristična, didaktična i edukativna. Njezine su estetske, edukativne i didaktične vrijednosti iznimne. Ta je književnost, dakle, općedruštveno korisna. Velik je značaj 9

hrvatske tradicijske kulture i književnosti u očuvanju nacionalnoga i vjerskoga identiteta Hrvata kao i poštivanja drugih naroda s kojima žive Hrvati. U ovim je vremenima najveća opasnost, po tradicijsku kulturu i usmenu književnost, potrošački mentalitet življenja. Zato je civilizacijski čin izvorno sakupljati i snimati usmeno-književne oblike i narodne običaje kako bismo ih oteli od zaborava i sačuvali za naše potomstvo. To je opći trend u razvijenom svijetu kojega smo dijelom. Neznanje je najveća opasnost po čovjeka, narod i čovječanstvo. Narod koji nema svoje tradicije i nije narod. Stoga, duhovnu i materijalnu baštinu treba poznavati i iz njih učiti. U toj su baštini naši korjeni i povijest naša, a narod koji ne poznaje svoju povijest osuđen je na njezino ponavljanje. *** Iskazujem zahvalnost svim mojim kazivačicama i kazivačima, od kojih mnogi nisu više među nama, a neki su bili prisiljeni napustiti pradjedovska ognjišta i raseliti se po svijetu. Mojim studenticama i studentima, njihovim kazivačicama i kazivačima izražavam najveću zahvalu. Velika zahvala pripada i mojim sponzorima, posebice, Optima I. D. Mostar. Neizmjerna zahvalnost pripada mojim profesorima: dr. Stipi Botici, pok. dr. Josipu Kekezu, dr. Anti Franiću i drugima. Posebnu zahvalnost iskazujem svojoj obitelji: supruzi Kati i djeci: Josipu, Heleni i Mariji. Svi su oni dionici ove duhovnosti.

U Mostaru, 23. kolovoza 2008. godine

prof. dr. sc. Marko Dragić

10

UVOD
Književnost svjedoči o životu ljudi, naroda i čovječanstva. Usmena je književnost najstarija i najdugotrajnija vrsta književnosti. Usmena lirika, epika, drama kao i poslovice i zagonetke postoje od agrafijske etape ljudske duhovnosti i tradicija su pisanoj književnosti. Renesansa je epoha u umjetnosti koja obnavlja vrijednosti antičke grčke i rimske civilizacije. Od humanizma i renesanse pozornost se pridaje i običnim ljudima. U renesansi se javlja velik ineteres za narodnom književnošću. Michel de Montaigne (1533.-1592.) bio je oduševljen narodnom poezijom. Od njegova je vremena naziv narodna književnost. Jak je utjecaj usmene književnosti i na renesansnu i baroknu književnost. Pisci su stvarali svoja djela po uzoru na usmenu književnost ili su u svoja djela inkorporirali usmenoknjiževne oblike. U XVIII. st. javlja se interes za sustavnijim sakupljanjem, zapisivanjem i proučavanjem usmene književnosti. Johan Gottfried Herder (1744.-1803.) objelodanio je 1778. g. svoje djelo Volkslieder (Narodne pjesme). Drugo izdanje toga djela objavljeno je u Leipzigu 1778./1779. pod naslovom Stimmen der Völker in Liedern (Glasovi naroda u pjesmama). Herder je u te svoje zbirke uvrstio Goetheov prijevod Hasanaginice kao i tri pjesme iz Razgovora ugodnoga naroda slovinskoga (1756., 1759.) fra Andrije Kačića Miošića. Od kraja 18. stoljeća u vrijeme uvođenja homerologije za usmenu književnost uvodi se naziv anonimna književnost. William Thomas 1846. godine sugerirao je naziv folklor – narodno znanje. Roman Jakobson i Petra Bogatirjeva u svom članku Folklor kao naročit oblik stvaralaštva usmenu književnost od pisane razlikuju upravo po postojanju folklora. U naše vrijeme naziv neofolkloristika poistovjećuje izvedbu i djelo. Mnogi povjesničari, filozofi, etnolozi i antropolozi navode da su Hrvati iz svoje izakarpatske prapostojbine u današnje domovine donijeli jedino svoju tradicijsku kulturu. Odjeci te kulture opažaju se u suvremenim zapisima obrednih lirskih pjesama koje su pjevale Kolede, Ladarice, Kraljice, Dodole (Prporuše, Preporuše) kao i u obrednim pjesmama koje su se izvodile uz Božić, Jurjevdan (23. travnja), Ivandan (24. lipnja) i dr. U Hrvatskoj se početkom 20. stoljeća, za vrijeme dominacije Seljačke stranke predvođene braćom Radić, usmena književnost nazivala 11

Međutim.seljačkom književnošću. Višestruke su interferencije usmene i pisane književnosti. U Njemačkoj je i danas takav naziv. psihologija i dr. Drama (folklorno kazalište). teologija. drugi su se nadahnjivali usmenom književnošću i tako stvarali djela trajne umjetničke vrijednosti. čuva. treći su pisali po uzoru na usmenu književnost. g. Odnos spram tradicije civilizacijski je čin. Prvi hrvatski značajniji folklorist Petar Hektorović ukazao je na nužnost zapisivanja usmenoknjiževnih oblika. U uporabi je bio i naziv tradicionalna književnost. zagonetke). Jedni su pisci zapisivali usmeno-književne primjere i inkorporirali ih u svoja djela. Lirska poezija. Pomoćne su znanosti za proučavanje te vrste književnosti: etnologija. Mikrostrukture (poslovice. Stoga će u ovom djelu. Usmeno-književni sustavi se. Epska poezija. pučku i usmenu književnost treba razlikovati. Priče (pripovijetke). povijest. njeguje i prezentira. piše da narodne usmene umotvorine treba zapisivati “onako kako izviru iz ustiuh naroda”. Do sada se uobičajilo misliti kako je usmena književnost nastajala u zabačenim ruralnim (htjelo se kazati zaostalim) mjestima. Općenito se može reći da je osamostaljenjem Republike Hrvatske snažno porastao interes za tradicijskom kulturom i književnošću. također. posebice u poglavljima Usmene epske pjesme i Povijesne predaje. dolaziti do nužnih ponavljanja u različitim poglavljima. Najčešći su pristupi proučavanju usmene književnosti monogenetski i poligenetski. a u Engleskoj folklorna književnost. U Hrvatskoj se naziv narodna književnost u službenoj uporabi zadržao do devedesetih godina dvadesetoga stoljeća. VI. Retorički (usmenogovornički) oblici. Josip Kekez je ta pravila nazvao HektorovićVrazovim zakonom. arheologija. a Stanko Vraz u Kolu 1842. IV. III. Neki su je povjesničari književnosti nazivali pučkom književnošću. V. radi lakšega snalaženja. Svaki taj sustav može se klasificirati na više vrsta i podvrsta. četvrti su izvorno zapisivali usmeno-književne primjere. II. međusobno prepleću. sociologija. antropologija. Sustav usmene književnosti čine: I. U naprednom svijetu tradicija se poštuje. Stotinjak 12 .

izvornih suvremenih zapisa. Višestruke su interferencije usmene i pisane književnosti. Najveći su velikani pisane književnosti stvorili djela trajne umjetničke vrijednosti nadahnuvši se na vrelu tradicijske kulture i književnosti. brušena i prenošena hrvatskim jezikom. Ta je književnost tradicija pisanoj književnosti. 13 . Hrvatska tradicijska kultura i književnost svjedoče četrnaest stoljetnu ukorijenjenost Hrvata u europskoj kulturi i civilazaciji. zorno svjedoči vitalnost hrvatske usmene književnosti. a o svemu navedenom zorno svjedoče sljedeće stranice. ima najveće zasluge za očuvanje hrvatskoga nacionalnoga i vjerskoga identiteta. bila u izvedbi. pripovijedana. stoljećima i milenijumima pamćena. koji se prvi put publiciraju u ovoj knjizi. Hrvatska usmena književnost.

LIRSKA POEZIJA 14 .I.

Ladarske. Šaljive pjesme. Pjesme uz žrvanj (zorna). VRSTE USMENIH LIRSKIH PJESAMA Lirska je pjesma skupina umjetnički komponiranih lirskih slika kojima dominira osjećajnost. Ljubavne pjesme: Zagledanje. 4. Jurjevske. Obredne pjesme: Koledarske. natpjevavanja (dvostihovi). Mitske pjesme. Pjesma siročeta umrloj majci. Zaruke. Uspavanke. Dodolske (preporuške). Kiridžijske. 4. Lirske pjesme su najmnogobrojnija usmenoknjiževna vrsta. Korizmene i uskrsne pjesme. 3. Te pjesme prate čovjeka od rođenja (uspavanke) pa do smrti (naricaljke). Naricaljke (tužbalice). a obuhvaćaju vjersku i svjetovnu liriku. Prvosvibanjske. 2. Vjerska usmena lirika: 1. pjesme uz kolijevku i druge pjesme maloj djeci. 8. 6.Vukarske. Versificirane legende. Kosidbene. Poskočice i pjesme uz kolo. Putničke. Ivanjske. Mogu se klasificirati na: Svjetovna usmena lirika: 1. Romance. Kraljičke. Balade. Ribarske. Povijesne pjesme.1. 7. 5. Pastirske. Veselanje. 5. Žetelačke. Posleničke pjesme: Težačke. Romarske pjesme. Ašikovanje (ljubovanje). ganga. 3. Molitvene usmene pjesme. Svatovske. 9. Rodoljubne. 2. Prenja. Adventske i božićne pjesme. Život u braku. Bećarac. 6. *** 15 . Napitnice vinske.

(Neki žanrovi usmene lirike međusobno se prepleću. Te su pjesme imale kultni i obredni karakter. a među njima najljepša je i najslavnija babilonska Himna Šamašu – bogu sunca. Asirci i Babilonci su asimilirali Sumere. Poznate su sumerske lirske pjesme: Dumuz i Inanna – Ljubav u Giparu. Blaženoj Djevici Mariji i svecima i sveticama Božijim. U tim himnama opjevane su pobjede i pothvati vladara kao i njihove svećeničke dužnosti. arapska. g. str. Inanna i kralj – Blagoslov za svadbenu noć. kineska i japanska književnost. Isusu Kristu.1 Među egipatskim himnama svojom ljepotom ističu se Velika himna Amonu u kojoj se slavi vrhovni staroegipatski bog Amon (Amon-Ra). g. Zagreb 1993. Pjevaju te pjesme i o ljubavi prema prirodi i životinjama. staroegipatska. Himna Inanni i dr. Primjerice. a procvat joj je bio 2000. Šu i Tefnut – Vjenčanje u Ombosu. asirsko-babilonska (akadska). perzijska. muža i supruge. Ljubavne pjesme pjevaju o ljubavi: dragoga i dragane. Himna Nilu i Himna Suncu. 1 Marko Višić. U lirskoj poeziji iznimno značajne bile su himne. Početci sumerske književnosti sežu u 2600. hebrejska. Sumerske su himne: Himna boginji pravde Nanše. arapska. 7. 16 . mezopotamska. Ljubavne su usmene lirske pjesme bile u usmenoj komunikaciji kod najstarijih civilizacija Bliskog i Dalekog istoka kojima pripadaju: sumerska. staroegipatska. asirsko-babilonska (akadska). U sumerskoj lirici iznimno mjesto zauzimaju himne bogovima i vladarima. indijsko-sanskrtska. sestre i brata. Drevni su Egipćani pjevali himne i vladarima jer su ih smatrali sinovima vrhovnoga božanstva. Mnogobrojne su ljubavne pjesme o Bogu.) SVJETSKA USMENA LIRSKA POEZIJA Starim književnostima Bliskog i Dalekog istoka pripadaju: sumerska. Himna Nergalu. prije Kristova rođenja. kineska i japanska književnost. mezopotamska. Književnost drevnog Bliskog istoka. prenja se mogu svrstati i u vjersku i u svjetovnu liriku. poskočice u retoričke oblike i u ljubavne pjesme itd. perzijska. Lirska je poezija Sumera vjerska i svjetovna. a sumersku je književnost naslijedila asirsko-babilonska (akadska) književnost. Naprijed. pr.-1800. Kr. Dumuz i Inanna – Ljubavna ekstaza. hebrejska. indijsko-sanskrtska. roditelja i djece.

po nekim povjesničarima književnosti. Značajan broj tih pjesama pripada usmenoj lirici. Pouka za Amen-em-opeta. Krista) čine Rgveda. st. po Kristu) mnogo je usmenih lirskih pjesama trajne ljepote i vrijednosti. Krista) je. pr. 8-11. pr. Svjetovnu staroegipatsku lirsku poeziju čine mudrosne i ljubavne pjesme. st.) utjecala je na biblijske Mudre izreke. poučnih i proročkih pjesama). st.-XIV.4 Valja istaknuti i starozavjetne proročke biblijske knjige: Izaijine (VIII. Psalmi (XI. Prokletstvo. Zagreb 1996.) snažno je utjecao na kasniju liriku. pr.) kojom faraon daje savjete sinu – nasljedniku kako će se ponašati prema podanicima i usput ga upoznaje sa stanjem u susjednim zemljama. Kr. o ljepoti dragane koju se “podsjeća na cvjetne livade.) 2 3 Isto.-IV. U Bibliji (XIII. Neke su drevne egipatske mudrosne pjesme pripisane mudracima ili vladarima. st. Predaja ih pripisuje kralju Davidu (vladao oko 1010. Školska knjiga. st. U toj pjesmi opažaju se utjecaji sumerske i staroegipatske usmene lirike. a u njoj se nalazi 1028 himni čiji su stihovi najstariji uzorci indoeuropskog stiha. Takve su. 19. 4 Isto. pr. primjerice. Biblijske psalme čini 150 pjesama (hvalospjeva.) i Jeremijine (VII. st. konjem i gazelom”. Ljubavne pjesme pjevaju o ljubavnoj čežnji. str. Pjesma nad pjesmama (X. potoke i šumarke s pticama koje bijahu svjedoci njihove ljubavi”. st. Čitanka iz stranih književnosti I. g. Akada – Ekur je osvećen. (Starozavjetna Knjiga o Jobu napisana je stihovima i prozom. Krista – I. Kr. tužbalica. st. st. zahvalnica te pokorničkih. zbirka usmenih ljubavnih pjesama. pr. Najstarija je i najopsežnija Rgveda (10 knjiga). Takva je. XVI. liturgijskih. st.-VI. st.3 Pored himni Veda sadrži i tužaljke. hodočasničkih. Brahname i Upanišade (Vedante).-VI. o ljepoti dragoga “koji se uspoređuje sa sokolom i labudom.-IV.2 Staroegipatski zbornik ljubavnih pjesama Pjesme s rijeke (XV. primjerice. Kr. pr.) su najvažnije hebrejske vjerske pjesme.Tako su stvarane himničke biografije. pr. Kr. Nevenka Košutić – Brozović.) kao i mudrosnu Knjigu o Jobu (V. Najljepša ljubavna pjesma svih vremena.-970. sina Ka-nakhtija (VII. pr. Pouka vladara Akhtija sinu Merikaru (oko 2000. pr.).). Svetu staroindijsku knjigu Veda (Usmeno znanje. basme i druge usmenoknjiževne oblike. ili VI. neuzvraćenoj ljubavi. Kr. 17 . 50. str. Antologijska je ljubavna Pjesma harfašu. Propast Ura. U spomen na razaranje važnoga grada ili hrama stari su Egipćani pjevali himne – tužaljke (tužbalice). str. Kr.

studenoga 1484. 1445.. Najstariji zbornik japanske poezije Manjošu (Knjiga od 10 000 listova. Zagreb 1972. a neke potječu iz vremena dinastije Šang (oko 1300. nakl.U Bibliji se nalaze i drugi žanrovi usmene lirike. Škotski pisac James Macpherson (1736. primjerice. osobito Jeremijine. st. VI. 1300. tužbalice). Franjo Minucij je 4. Zagreb.-1796.) objavio je zbornik engleskih usmenih pjesama pod naslovom Ostatci stare engleske poezije (1765. tj.). Vl.-400. ali ima i drugih pjesama (nagautu). 18 . Biblija i hrvatska kulturna tradicija. Pjesme su uglavnom iz vremena dinastije Čou (1115. tužaljke (lamentacije. str. Znanje. g. oda i balada.?) koji u 17 poglavlju svoga djela De situ Illyriae et civitate Sibenci (1487. uredio Antun Šoljan. pr. 1995. početak X. Kr. 94.) u koji je uvrštena škotska balada Edward. g. oko 450. Thomas Percy (1729.) objavio je 1760.-1811. g. svadbene su pjesme bolje od Katulovih i Klaudianovih.). g. na rubu oporuke Zadranina Trana zabilježio pjesmu Još pojdoh ravnim poljem. pr.-403. HRVATSKA USMENA LIRSKA POEZIJA U KONTEKSTU TRADICIJSKE KULTURE Zapisivanje hrvatskih usmenih lirskih pjesama počinje u drugoj polovici XV.-764.5 Zbornik najstarijih kineskih pjesama. Kr. To su. Značajne su Kokinšu ili Kokinvakašu (Zbirka starog i novog pjesništva.6 Velik je utjecaj Ši kinga na kinesku i japansku poeziju. Ši king (Knjiga pjesama. zbirku usmenih lirskih pjesama Odlomci starih pjesama sakupljenih u brdovitim predjelima Škotske. prenja i dr. 100 najvećih djela svjetske književnosti. ljubavne su toliko lijepe da bi ih jedva mogli spjevati 5 6 Stipe Botica.) piše O nekim šibenskim običajima ističući: da su tamošnje tužbalice dirljivije od tužbalica Tetide i majke Eurialove. 14. 1509. Krista) sadrži 305 usmenih pjesama među kojima je najviše lirskih pjesama.). – Šibenik. str. g. Prve značajnije podatke o izvođenju usmene lirike dao je Juraj Šižgorić (Šibenik. stoljeća.) sadrži 4 500 većinom lirskih pjesama. pr. izdanje.

Hanibala Lucića (Hvar. 1652. str. Pjesmu je na hrvatski jezik preveo pjesnik i prevoditelj Hugo Badalić (Brod na Savi. 1914. 1576. glazbenik i pisac Julije Bajamonti (Split. (O nekima je već bilo riječi. a o nekima će biti u daljnjem tekstu. st. – Split. oko 1754.) pisao je pjesme po ugledu na usmenu liriku. vjerojatno u Travniku gdje je bio francuskim konzulom.) koji je na latinski jezik prevodio hrvatske pjesme. 1553. – Beč. 1482. – Zagreb.) u Bosni je. 1572. MH. Mavra Vetranovića (Dubrovnik. povjesničar i vjerski pisac Josip Bedeković (? oko 1688. (Neki navode da je Bajamonti svoj zapis Hasanaginice dao Fortisu.).) zabilježio dvije bugaršćice.) pisao je o međimurskim običajima i starohrvatskoj mitologiji navodeći ladarske pjesme. 1461. – Dubrovnik. Fortisov Put po Dalmaciji (1774. 1823. – Zagreb.) pomogao pri sakupljanju i zapisivanju hrvatske duhovnosti. – 1803. tri počasnice i jednu baladu. MH. Zlatna knjiga hrvatske narodne lirike. oko 1770. a ekloge se doimlju da ih stvaraju Damet i Menak pred Palemonom. Usmene lirske pjesme. mali grdni i odurni.) Mnogi povjesničari književnosti Petra Hektorovića (Stari Grad.) a prvi je objavio u svojoj Povijesti hrvatskoj Tadija Smičiklas (Reštovo kraj Sošica. Zagreb 1972. koncem XVIII. zapisao pjesmu Sidila moma kraj mora.) kao i djelo njegova osporavatelja Ivana Lovrića (Sinj. Ti su zapisi izvorni i njima je Hektorović pokazao kako treba zapisivati usmeno-književne oblike. 1739. 1450. – Dubrovnik. 1524. SHK. str.Propercije. dakle.) i mnogih drugih.) koji se bavio proučavanjem Morlaka. 1501.) Dragocjen je. Više je njegovih zapisa u rukopisnoj zbirci Popievke Slovinske. . 1843. Zagreb 1996. oko 1485. – Dubrovnik.) koji je zapisao i na latinski jezik preveo pjesmu Crni Madžarić. – Stari Grad. priredo Stipe Botica. Golem je utjecaj usmene lirike na djela Marka Marulića (Split.). Žumberak. 1900. – Split. sastavio Krešimir Mlač. Nezaobilazan je Pavao Ritter Vitezović (Senj. Hektorović je u svomu Ribanju i ribarskom prigovaranju (1568. – Remete kraj Zagreba. st. 1760.) smatraju prvim značajnijim hrvatskim folkloristom (folklor = narodno znanje). 1744. 7. 1487. 1851. a zapisao je nekoliko usmenih lirskih pjesama. – Cipar.7 Džore Držić (Dubrovnik. 1820. Ferićev učenik Marko Bruerović (Lion. 1713. Gal ili Sapfa. – Hvar. Veoma je zaslužan što je svom prijatelju Albertu Fortisu (1741. 19. 7 19 .).? 1777. Polovicom XVIII. 1800. Vrijedan je hvale rad Đura Ferića Gvozdenice (Dubrovnik.). Značajan doprinos hrvatskoj usmenoj književnosti dao je liječnik.

a razvrstane su na: I. 1817. a Književni krug Split 2007. 177. Svatovske. Luka Marjanović (Zavalje kod Bihaća. IV. g. g. (Marjanovićevi i Blagajićevi zapisi pripadaju bošnjačkoj tradicijskoj kulturi. 1827. 1844. – Zagreb. – Beč. 49. Izmajl Ivanovič Sreznjevski početkom četrdesetih godina XIX. – Podgora. I. objavio knjigu Narodni slavonski običaji u kojoj su opisi narodnih običaja i 137 hrvatskih lirskih usmenih pjesama. 1857. III. Split 1996. Pobožne i usvjestne. IV. Tanahna galija. Pravnik. povjesničar i političar Ivan Kukuljević Sakcinski (Varaždin. poboljšano izdanje. Fra Ivan Franjo Jukić (Banja Luka. III. objavljena je u Osijeku 1842.) u Kolu 1842.) Don Mihovil Pavlinović (Podgora. Zagreb 1986. 1920. prikupljao je “književno-folklornu građu u Dalmaciji”. a 1847. Usmena književnost. – Novska. – Zagreb.Zagrebački biskup Maksimilijan Vrhovac (Karlovac. I. 58 i 63) obuhvaćaju 1653 pjesme iz Dalmacije.) objavio je u svojim Pjesmama (1847.) objavio 19 usmenih lirskih pjesama. priče. čakavske i 77 kajkavskih pjesama. 9 8 20 . g. (br. Godine 1877.8 Stanko Vraz (Cerovec kraj Ljutomera u Sloveniji.) štokavske. Matica hrvatska uputila je Poziv za sabiranje hrvatskih narodnih pjesama. Kamilo Blagajić izdao je u Zagrebu 1886. 1851. Hrvatske narodne pjesme što su se pjevale u Gornjoj Hrvatskoj. Vilinske. godine. Bosne i Hercegovine i drugih krajeva. g. 1752.) objelodanio je 1844. tih pjesama. 1887. u: Škreb – Stamać Uvod u književnost. 1889. Vraz je u Kolu (knj.) iznimno je ime među hrvatskim etnografima. II. Stipe Botica priredio je.9 Luka Ilić Oriovčanin (Oriovac. st. do 1875. i sv. str. Književnik. piše da narodne usmene umotvorine treba zapisivati “onako kako izviru iz ustiuh naroda”. Njegovi rukopisi od 1860. 1831. Oriovčanin je 1846. i IV.) Okružnicom je 1813. poslovice i zagonetke. 1878. Globus.) objavio je u Zagrebu 1864. II. Hrvatsko zagorje. Krajini i u Turskoj Hrvatskoj. Zbirka hrvatskih narodnih pjesama Tamburaši ilirski… sv. Hrvatske narodne pjesme i pripovijetke. potaknuo zapisivanje i sakupljanje usmene književnosti i starih rukopisa. g. Diklice. Tanja Perić Polonijo. I zbog njegova poticaja u Hrvatskom narodnom preporodu dolazi do procvata hrvatske usmene književnosti i u izvedbi i u zapisima. g. 1816. sv. U toj je knjizi 921 pjesma. – Zagreb. 1843. Književni krug Split. 1810. 1818. – Puhakovec.. g. Slavonske varoške pjesme sv. godine objavio knjigu prvu Hrvatske narodne pjesme koje je zapisao Mihovil Pavlinović.) u Kolu i Bosanskom prijatelju objavljivao je pjesme. str. i III. Josip Kekez.

– Zagreb. župnika u župi Ravno. Zagreb 1972. Valja spomenuti svećenika. Rukopis Andra Murata priredila je Tanja Perić Polonijo. Matica hrvatska je do prosinca 1896. Ivan Zovko.) objavio je 1883. 1802. Ivan Zovko i dr. 34. – Mostar. napisao djelo Ženidba (broćanska župa u Hercegovini) koje je posthumno objavljeno u Zborniku za narodni život i običaje Južnih Slavena (JAZU. 1867. Antun Radić (Trebarjevo kod Siska. 2. Osnovu za sabiranje građe o narodnom životu. sabrala 157 zbornika s preko 24500 pjesama. sastavio Krešimir Mlač. Neke od tih pjesama potječu iz Bosne i Hercegovine. – Dubrovnik. 77. Matici hrvatskoj rukopis narodnih pjesama iz Luke na Šipanu. 1919. 1903. 1874. Svećenik Andro Murat (Šipan. 1900. dostavio Matici hrvatskoj (rkp. g. 1862.) Fra/don Franjo Miličević (Veliki Ograđenik kod Čitluka. – Firenca.) Ivan Zovko (Mostar.10 Među tim pjesmama je tisuću (hrvatskih i muhamedanskih) koje je sakupio i 1893. 1868. 1915. g. a objavila ga je MH u Mostaru 1998. Tvorac je Zadružne teorije o nastanku usmene književZlatna knjiga hrvatske narodne lirike.. a objavila ga je MH u Zagrebu 1996. pomoćnog biskupa Vrhbosanskog (u vrijeme legendranog nadbiskupa Josipa Stadlera) i splitsko-makarskog nadbiskupa.) objavio je 1897. Ivan Franjo Jukić. g.Svećenik Nikola Tordinac (Đakovo.) i Augusta Šenou (Zagreb. 1888. U toj je zbirci 69 epskih pjesama. godine. – Đakovo.). Franjo Miličević i neki drugi nisu navodili mjesto niti vrijeme nastanka zapisa kao ni kazivače. Nikola Tordinac. Vinka Palunka.) predao je 1886. g. Taj časopis ima golem značaj za očuvanje i promicanje hrvatske usmene književnosti kao i Napretkov Kalendar (Sarajevo). g.). 32 poskočice i 48 zdravica koje je Andro Murat izvorno zapisao od svoje majke Kate. 1942. Nikola Tommaseo je sakupio 57 pjesama koje su ostale u rukopisu br. 1858. g.. MH. – Zagreb. 1864. Od mnogobrojnih pisaca koji su ukazivali na ljepotu i značaj usmene lirike spomenimo Nikolu Tommasea (Šibenik. XX. Antun Radić je bio urednik ZZNŽO JS (Zagreb).). – Zagreb. Djelo uz svadbene običaje sadrži nekoliko usmenih lirskih pjesama. Hrvatske narodne pjesme i pripovijedke. knj. str. Nikola Andrić (Vukovar. 1838. sakupljača i zapisivača narodnoga blaga.) iznimno je ime u hrvatskoj kulturi. 1952. g. – Mostar. Šteta je što su Ivan Franjo Jukić.) je 1870. 1881. (Vinko Palunko je ujak Andru Muratu. sv. 11. 10 21 . 1835. vršili preinake svojih zapisa.

Bošnjaka i Srba. Bio je predsjednik MH i DHK.).) Petar Grgec je objavio Hrvatske narodne pjesme.-1942. objavio svoje djelo Život i običaji Hrvata katoličke vjere u Bosni i Hercegovini. Čeh Ludvik Kuba je za svoj izniman doprinos višestruko nagrađivan: izabran je za člana JAZU u Zagrebu (1935.) i osječkog HNK (1907. Nikola Buconjić (Neum. godine. preko 600 svezaka). dopunio neobjavljenim pjesmama i dodao indekse Cvjetko Rihtman uz suradnju Ljube Simić. XIX. 1927. 1864.1956. osnovao je i vodio Zabavnu biblioteku (1917. str. 1890. etnograf i povjesničar. Miroslave Furlanović – Šošić i Dunje Rihtman – Šotrić.). romanopisac. najznačajniji su časopisi za tradicijsku kulturu: Narodna umjetnost (Institut za etnologiju i folkloristiku Zagreb) i Glasnik zemaljskog muzeja Bosne i Hercegovine (Sarajevo). 12-13. Iste je godine u Zagrebu tiskana knjiga Razvoj hrvatskog narodnog pjesničtva (književno-poviestne razprave) Petra Grgeca (Kalinovec kraj Đurđevca. – Zagreb. 1947. Priredio je 6 svezaka Hrvatskih narodnih pjesama za ediciju Matice hrvatske. godine. godine. U drugoj polovici 20. g.nosti. Drugo izdanje je pripremio. Pjesnik.1909. Godinu dana ranije (1943. Ludvik Kuba. objavljene Narodne pjesme (svezak II. g. Pjesme i napjevi iz Bosne i Hercegovine. Najznačajniji strani etnograf i melograf. – Sarajevo. U Mostaru je MH 1999.).11 O 1000-godišnjici hrvatskog kraljevstva u Zagrebu su 1926. Kuba je navodio mjesta zapisa. – Zadar.) u Sarajevu je 1908. jedan je od utemeljitelja zagrebačke Glumačke škole (1898. Sarajevo 1984. za počasnog doktora Karlovog univerziteta u Pragu (1936. Klek. a nije navodio kazivače i vrijeme zapisivanja.) koje sadrže 274 lirske pjesme.). Svjetlost. g. objavila pretisak toga djela. 1962. za redovitog člana Češke akademije znanosti i umjetnosti (1937.-XXII. Ludvik Kuba (1863. 11 22 . prvi intendant). za Narodnog umjetnika imenovan je 1945.).) koji je zapisao 476 primjera narodne glazbe iz srednje Dalmacije (Zbirka narodnih popjevaka iz Dalmacije. Kuba je Pjesme i napjeve iz BiH objavio u GZM BiH (god. 1944. Golem je doprinos usmenoj lirici dao Vladimir (Vladoje) Bersa (Zadar. Zagreb.) u Sarajevu 1906. 1865. st.. a objavila je Svjetlost Sarajevo 1984.) boravio je u Bosni i Hercegovini u 14 navrata i zabilježio 1127 usmenih lirskih pjesama Hrvata. Buconjić navodi 61 usmenu lirsku svjetovnu pjesmu te nekoliko molitvenih pjesama.

i dalje). Krupan su doprinos hrvatskoj usmenoj lirici knjige: Biserno uresje (1990. tu jabuka (hrvatske narodne lirske pjesme iz Rame) (1995. Narodne pjesme iz luke na Šipanu (1996. Anđelko Mijatović objavio je 3. 23..). i sadrži duhovne pjesme i desetak svjetovnih. 1973. 1798. Popievke Slovinske (1758. Pridodajmo tomu već spomenute.Od vrednijih izdanja hrvatske usmene lirike spomenimo sljedeće: Godine 1963. Mnogobrojni su primjeri hrvatske usmene lirike zabilježeni u zbirkama: Rukopis Peraštanina Nikole Burovića (konac XVII.). 12 23 .) te Oxfordskom zborniku (1486. *** Dubravko Jelčić. 23. st.) Ante Jurića Arambašića. g.). P. kao i u Rapskoj ili Picićevoj pjesmarici (1471.) Stipe Botice. Zagrebački rukopis i dr. 1796. 2000.). st. Kotorski rukopis (XVII. st. izdanje Ganga. Prekomurska pjesmarica (Mariborska pjesmarica) nastala je oko 1593. 1972. Hrvatska usmenoknjiževna čitanka (1995...). Naklada P. ZBORNICI (RUKOPISNE ZBIRKE) U glagoljaškom Petrisovu zborniku XV. Knjiga sadrži 217 lirskih pjesama te melodije za nekoliko pjesama. Stipe Botica je u ediciji SHK priredio Usmene lirske pjesme. Erlangenski rukopis (nastao oko 1720. (drugo znatno prošireno izdanje).). knjige Ramo moja (1992. Povijest hrvatske književnosti.) priredio je Narodne lirske pjesme knj. kao i Molitvice (nabožne pjesme u selu Kijevu) (2001. g./XVIII. str. Vinko Žganec je priredio lirske pjesme Jačkar (hrvatske narodne jačke iz Gradišća) koje je sabrao Martin Mešić. Godine 1964.).). I. i Duša tilu besidila (hrvatske katoličke molitvene pjesme iz Bosne i Hercegovine) (1997. 1910.) Marka Dragića.12 Za povijest hrvatske usmene lirike izniman je Zbornik Nikše Ranjine (od 1507.) i Lijepa naša baština (1998. Bokeljski rukopis (prva polovica XVIII. u okolici Požege). ima usmenih pjesama. Zagreb 2004. 1996. – Zagreb.). Požeški zbornik (Kraljevićev i Babukićev. u ediciji PSHK Olinko Delorko (Split.) priređivačice Tanje Perić Polonijo. i 1998. st. Krešimir Mlač sastavio je Zlatnu knjigu hrvatske narodne lirike. 1994. Pavičić. antologiju usmene lirike iz Dalmacije Tanahna galija (1996) Tanje Perić Polonijo. Tuj tunja.

svitli obrazi. bili grad. Osijeku. murtelica drobna. 1. Petra Gudelja i td. bistro oko. bili dvori. čarna gora. jarko sunce. te povijesnim osobama kojima se pripisuju mitska obilježja. Stojan Janković. Mijat Tomić. zemljica crna. jabuka zelenika. nebeskim tijelima. sjajan mjesec. sivi soko. sinja kukavica. Ivana Gundulića.) Mitski su elementi česti u obrednim. zemljica tavna. šenica bilica i dr. stara majka. Vile su najčešća mitska bića. bistar um. mlađena divojka. zelenika trava. Mjesec. također. Antuna Branka Šimića. devet (devet braće). previjerna ljuba. Pored navedenih spomenimo još: Marka Marulića. Cijela je plejada književnika koji su pisali svoju liriku po uzoru na usmene lirske pjesme ili su u svoja djela utkali svoje zapise usmenolirskih oblika. Andrija Šimić i drugi. posleničkim. Hrvati u Bosni i Hercegovini i danas kazuju mitske pjesme o caru Dušanu i posestrimi vili. ljubičica plava. Sunce. U mitskim je pjesmama 24 . ruse kose. crna zemlja. Mostaru. Janko Sibinjanin. žarko sunce. Vladimira Nazora. Božja rosica. Od povijesnih osoba najčešći su: Marko Kraljević. tanahna galija. rumeni obrazi. deset (deseta sestra Marta).). Dubravka Horvatića. a pjevaju o: mitskim bićima. zelena rozeta. drvo javorovo. vodica ladna. čedo ponejako. Novaka Simića. Vjetar. Miroslava Krležu. lagane šajke. U usmenoj su književnosti česti magični brojevi: tri (tri strane. mjesec žut. prirodnim pojavama. sinje more. nebeska rosica. mila majka. ruse pletenice. bilo lice. gorki čemer. pticama. crne oči. čobanice mlade. čarne oči. oko sokolovo. bila vila. rumena jabuka. MITSKE PJESME Mitske su pjesme nastale u drevnim mnogobožačkim vremenima. vjerna ljuba. sinica i dr. U hrvatskom usmenom pjesništvu česti su. kuga (morija) su antropomorfirani. (O tim osobama više je riječi u poglavljima: Epska poezija i Povijesne predaje. ostarjela majka. sveta zemljica.Iznimne su vrijednosti ovovremeni terenski zapisi u seminarskim i diplomskim radovima studenata filozofskih fakulteta u Zagrebu. povijesnim i epskim pjesmama. stalni epiteti: konji vrani. Silvija Strahimira Kranjčevića. mutno jezero. Rijeci i Splitu. drvo šimširovo. rujna zora. Ivu Andrića. crna gora. ptice (soko. rujno vino. Stjepana Džaltu. vita jela. troje ključe). zlatna grana. Mehmedaliju Maka Dizdara.

pa da vidim što j’ u gradu. Hrvatska usmenoknjiževna čitanka. ali su od njega zatražile otkup: od babe nogu iz koljena. Zagreb 1995. 13 25 . a mjesec će kumovati. baulice. oganj gori na jelovoj grani. a od brata sedef i šargiju. OJ. a od seke ruse pletenice. a tri su kukavice (majka. a Mjesec će kumovati. U sljedećoj su pjesmi vile izliječile Ivana. primjerice. str. Školska knjiga. ko l’ se kod njeg grije? Stipe Botica. pa sam našo zlatnu granu.česta alegorija. ULICE BAULICE Oj ulice. NA VRU GORE. U gradu su devet braće i deseta sestra Marta. sokol sjedi. na dvi strane jabučice. brat i sestra vilama su dali otkup.13 (Drenje kod Đakova) Neke su mitske pjesme baladno intonirane. da li suncu ili mjesecu? Bolje suncu neg mjesecu. OGANJ GORI Na vru gore oganj gori. Zato su vile umorile Ivana. 34. pa sam odn’o kulundžije da mi skuje troje ključe da otvorim bila grada. majka. Svi se deset razgovara a kud ćemo sestro Marto? Kome ćemo seju dati. Otac. od matere ruku iz ramena. Ko l’ ga loži. sokol sjedi i besjedi. pa besjedi: – Jašio sam konja vrana. sunce će nas ogrijati. ali nije ljuba Ivanova. devet braće razgovara da li će seju dati Suncu ili Mjesecu te zaključuju da će je dati Suncu jer će ih ono grijati. a od ljube đerdan ispod vrata. a na trećoj sokol sjedi. U sljedećoj pjesmi. sestra i ljuba) zakukale.

str. a od brata sedef i šargiju. folklorno kazalište. Kad su vile Ivu izliječile. retorika. Što no kuka kad joj na um padne. Matica hrvatska i HKD Napredak. priredio Marko Dragić. Hrvatska književnost Bosne i Hercegovine u 100 knjiga.” Kad su vile Ivu umorile. Izvođenje tih pjesama sinkretizira više vrsta umjetnosti: književnost. epika. Što no kuka jutrom i večerom. 14 26 . OBREDNE PJESME I obredne su pjesme po svom postanku veoma stare i sežu u pretkršćanska vremena. dade brato sedef i šargiju. od svoje sam majke donijela. dade seka ruse pletenice. ono jeste Ivanova seka. Ne da ljuba đerdan ispod vrata: “Nije mi ga Ivan ni kupio. zakukaše trije kukavice: Jedna kuka nikad ne prestaje. glazbu i ples. a od ljube đerdan ispod vrata. Što no kuka nikad ne prestaje. 55-56.14 (Žepče) 2. Sarajevo 2006. knjiga 4. veliki su otkup zaiskale: Od babe su nogu iz koljena. ono jeste Ivanova majka. Hrvatska usmena književnost Bosne i Hercegovine: lirika.Vile lože. Dade babo nogu iz kolina. a od seke ruse pletenice. druga kuka jutrom i večerom. a Ivan se grije. treća kuka kad joj na um padne. ono jeste Ivanova ljuba. dade majka ruku iz ramena. od matere ruku iz ramena.

17 Ivana Kardum zapisala je u svibnju 2007. koledvaši. Srpski rječnik. lipnja) te krijes koji se palio za vrijeme biranja seoskih kraljeva. božićna vatra. 285. junaki i ditići kod gradišćanskih Hrvata. u Beču u štampariji jermenskoga namastira 1852. a nalazi se u Sinajskom trebniku u kojem se zabranjuje običaj “bivših poganih” da prvoga siječnja idu u koledu. Zagreb 1993. Kod gradišćanskih Hrvata koledati znači prositi (tražiti darove). a izvođači se nazivaju koledaši. dj. Hrvatskom primorju pa i Lici nazivaju se i fiole (prema pripjevu “fiole”). Zagreb 2002. kolendraši. U usmenom su diskursu i nazivi: kolenda. Badnji dan. a u Gdinju na Hvaru ophod se zove koleđanje!17). 151. mladića pa i odraslih ljudi.KOLEDSKE (KOLEDARSKE) PJESME Najstariji je spomen kolede kod Bugara u 9. kolendra (u Splitu i okolici). koledovanje smatralo običajem starih poganih i ističe se da “nije lijepo koledovati ni rusalije plesati”. 21 Jačkar hrvatske narodne jačke iz Gradišća. Belom na otoku Cresu). st. 19 Milovan Gavazzi. koleđani (kod Hrvata u Rumunjskoj. Karadžić. Hrvatska državna tiskara. 201.21 Alemko Gluhak. str. str. travnja) i na Ivandan (24. Slično je i kod drugih Slavena. str. a da kod katolika još traje i dodaje da “čitava koleda. Hrvatske narodne pjesme. str. sabrao Martin Meršić. 20 Ivan Lozica. U Rusiji se u 11. g. 139. Njegov zaselak Visoku osnovali su obitelji Visković i Ćurin . str. 16 15 27 . nav. U Istri. božićni kruh. 1964. božićno darivanje. 18 Petar Grgec. skupio ga i na svijet izdao Vuk Stef. Nazivaju se još i koledvači18 i kolijani. reče se i sad kad ide mnogo ljudi zajedno”. božićna slama koja se na Badnju večer prostirala po sobi. koledva (u Dubrovniku i okolici.16 Koleda je riječ mnogostrukoga značenja. ophod. redakcija i komentari Vinko Žganec. U Hrvatskoj se prvi put kolede spominju u dubrovačkom Statutu iz 1292. Novu godinu. 173-176. kolendaši. te kolojani (u Zlarinu kod Šibenika). Rkp. FF Split 2007. predaju da su u Gdinj na Hvaru prve obitelji došle iz Slavonije i Bosne. August Cesarec. stoljeću s područja Crvenog Grma u Bosni i Hercegovini. Novinsko – izdavačko i štamparsko poduzeće Čakovec. Hrvatski etimološki rječnik. stoljeću.19 Koleda znači: skupno pjevanje muške djece. obred. godine. pjevanje (kolendanje) mladića djevojci pod ponistrom.20 Koledom su se nazivale obredne vatre koje su palili uskoci. Zagreb 1943. koji su s došli u 17. 328. istumačen njemačkijem i latinskijem riječima. pjesma. Poganska baština. str. Golden marketing.15 Vuk Stefanović Karadžić naveo je da se običaj koledanja kod pravoslavaca izgubio. Koleda znači i krijes koji se palio na Jurjevdan (23. čestitanje.

328. na Sv. uzeli vrećicu i otrčali iz kuće. str. Stjepana (26. Zagreb 1990.24 Neki znanstvenici smatraju da naziv koleda potječe od latinske riječi kalendae što znači prvi dan u mjesecu. Hod kroz godinu. 72. prosinca). Sv. Nikolu (6. 26 Andrija Bortulin. 1.22 Neki etnolozi i antropolozi navode da naziv koleda potječe od imena praslavenske i sveslavenske božice Kolede ili boga Koleda. Boranić. 21. 28 . studenoga).26 Premda se motivi u koledarskim pjesmama prepleću s motivima adventskih i božićnih usmenih lirskih vjerskih pjesama. prosinca). str. Strukturom su bliske zdravicama i blagoslovima. Sv. Zbornik za narodni život i običaje južnih Slavena. koledo. sazivati. 21-26. Išli bi do kuća u kojima su znali da će dobiti darove te bi pokucali i svima čestitali Božić i predstojeće blagdane. prosinca). urednik dr. na Božić (25. uoči i na Novu godinu. Na večer bi se sastali u skupine po tri – četiri i po dogovoru krenuli obilaziti selo. sv. te na Sveta tri kralja (6. bugarskom. Kod gradišćanskih Hrvata koledarska je skupina brojala dvadesetak mladića. poljskom). Golden Marketing. koleda (u srpskom. Sv. Usp.O postojanju koleda kod drugih slavenskih naroda svjedoče i nazivi: koljada (u ruskom). str. Sv. Katu (25. Zagreb str. siječnja). 152-155. Vitomir Belaj. Pokatkad su to bili samo odrasli ljudi. 178. studenoga). Zagreb 1906. D. str. prosinca). Izdanja muzeja grada Zenice. Koledare su ponekad činili momci i djevojke zajedno. Golden marketing. U Belom na otoku Cresu dječaci su od dvanaest – trinaest godina odmah nakon što bi povečerali na Badnju večer zapalili feratić. Najčešće im svaki stih završava pripjevom koledo. str. pozivati. Elementi naše mitologije u narodnim obredima uz igru. Ivana (27. Zagreb 1998. prosinca). str. Radovi V. a ponekad muška djeca (dječurlija). Martina (11. Sv. čestitaju imendan ili blagdan koji je toga dana te traže simbolične darove. prosinca). 23 Isto. Zagreb. 25 Tvrtko Čubelić. Sv.. Poganska baština. Andriju (30. češkom. slovenskom. prosinca). Većina je 22 Slobodan Zečević. Ivan Lozica. Tomu (21. na Badnjak (24. Koledarske je skupine najčešće činilo pet do sedam mladića. Jugoslavenska akademija znanosti i umjetnosti. te su pjesme pretežito svjetovne.25 Koledarski ophodi izvodili su se u različitim krajevima u različito vrijeme: od Sv. Barbaru (4. nav. studenoga) na Korčuli. običaji u Belom na otoku Cresu.23 Koleda baštini naziv prema grčkom i latinskom glagolu caleo što znači zazivati. knjiga XI. 24 Alemko Gluhak. Božić. na Braču u adventu u onim kućama gdje je imenjakinja ili imenjak svetice ili sveca: na Sv. dj. Koledari idu od kuće do kuće pjevaju. 137-138. Zenica 1973. Luciju (13. Povijest i historija usmene narodne književnosti. prosinca).

U njima su često prisutne šale. Priko svega sela prošli. Koledari su u svojim pjesmama veličali domaćine i njihove dvore. u Gornjem Selu na otoku Šolti. a drugi i treći dio izvodili su se u domu domaćina. 101. Na vatru bi se posula pšenica i reklo: Rodilo na drvetu i kamenu i polju vinovu!27 Obred posipanja pšenice ima panspermijski karakter. osim tri bije. Kolede su s obzirom na tekst koji je pratio dionice ophoda imale tri dijela. na poštena vrata došli. na primjer: Pukla grana od orija. Rkp. ili skupno kao na Badnju večer ili pak u crkvama za vrijeme svetih misa. Sadržaj je koledarskih pjesama raznovrstan i varira od ljubavne. a za darove nisu vele iskali. Bije bi se pustilo da samo malo gore jer one su morale trajati do Nove godine. Najstariji muškarac u kući kojega su svi zvali otac stavljao je tri bije (badnjaka) na kamin. FF Split. 2006. 7-8. Adventske i božićne pjesme pripadaju usmenim lirskim vjerskim pjesmama (molitvama) i njih vjernici mole pojedinačno. Uvod je činio pozdrav ukućanima. prosinca). često maslinova. kapijom ili vratima doma. Na poštena ova vrata. g. g. a vatra se palila svake večeri. sv. a u Ante ka u brata.antologičara adventske i božićne pjesme nazivala koledskim. 27 29 . Prvi je dio činilo pjevanje pod prozorom. Bije su komadi grana drveta. na kamin bi se. faljen Isus i Marija. stavljalo i drvo za naložiti pa bi se vatra zapalila. Zato su bije morale biti velike. a čestitalo bi se: Otac: Hvaljen Isus! / Dobro vam došla Badnja večer! / Ostali: I tebi! / Otac: Stipan dan! / Ostali: I tebi! / Otac: Ivan dan! / Ostali: I tebi! / Otac: Mladenci! (Nova godina)! / Ostali: I tebi! / Otac: Mlado lito! / Ostali: I tebi! / Otac: Vodokršće! / Ostali: I tebi! / Otac: Posve novo godišće! / Ostali: I tebi! Kad se sve to izgovorilo. primjerice na Dan Bezgrješnog začeća Blažene Djevice Marije (8. u Gornjem Selu na Šolti). Koledarske su pjesme vesele. živahnoga ritma. str. povijesne. a kazivao joj je Bogdan Jakovčević (rođ. Zapisala je Zrinka Matić 2006. Na području nekadašnje Poljičke Republike kolenda se izvodila na Badnjak kada bi se svi ukućani skupili. 1923. mitske do vjerske tematike. ali i kletve ukoliko domaćin ne bi simbolično darovao koledare.

Zagreb 1995. Dubrovački kolendari za darove nisu vele iskali: malo smokav i oraha jer je bura u njihovim smočnicama. sastavio Krešimir Mlač. Dvori su u tim pjesmama zlatni tori. / na dobro vam Mlado lito dojde. Zagreb 1972. 29 Vidi: Stipe Botica. mali pinezni dar (u Gradišću i drugdje). Hrvatska usmenoknjiževna čitanka. domaćica. a njihovom vođi starcu dovoljna je mantalica (plećka). Iskazivali su želje da Bog gosparu dade sina koji će se oženiti i od pira podijeliti bogatom i ubogom ali još više kolendarima. 127. 46. crnim vinom i prošekom. zatim njegovoj ženi. smokava i oraha (u dubrovačkom kraju). orasima. prošekom. 28 30 . sinovima. Dubrovački su kolendari dolazili gosparima i njihovim dvorima hvale dati.Kod koledarskih pjesama. kćeri i snovi. str. U središnjem su dijelu spominjani ukućani poimence. Običaj je najprije se pravim imenom obratiti najstarijem i ujedno najuglednijem ukućaninu. u Belom na otoku Cresu djevojka je koledare darivala smokvama. Školska knjiga. Vidi: Zlatna knjiga hrvatske narodne lirike.28 Pelješki su kolendari kolendali gosparima koji su živjeli iza srebrom zalivenih i zlatom okovanih vrata. a u njima je golubica – domaćica koja će gosparu rijeti da oni nisu prokleti već su pravi dubrovački leri (pjevači. vinom ili rakijom (na Šolti). mindulama (bajamima). a u “bolje stojećim kućama pojilo bi se i čakad boljega” komad mesa ili pršuta (u Zlarinu kod Šibenika).29 Završni dio kolede sastojao se od rima kojima su koledari tražili darove: Otvorite škafetine. kćerima po uzrastu i mogućim gostima. svirači). Na Novu bi godinu pripjev glasio: Sada vazda i do lita ovde. / izvadite botiljune. orasima i mlincima itd. Na kraju bi domaćini pozvali koledare u kuću i počastili ih. fritulama. te rakijom. / izvadite baškotine. / otvorite ormarune. str. / na dobro vam doša Božić. primjerice u Gornjem selu na otoku Šolti. primjerice: pršuratama. str. Hvaljeni su domaćin. Pjesma šaljivo završava jer je kolendarima dosta jedan kolač od Božića i jedna noga od praščića. nakon svake strofe slijedio bi pripjev ovisno o blagdanu na koji se koledalo: Za Božić bi pripjev glasio: U kući vam oštar nožić. MH. baškotinama.

sv.4. g. 1934. također. Međutim. Rkp.30 Posjeti koledara smatrani su čašću i pridonosili su jačanju prijateljstva i boljem povezivanju mještana. Bog da. u Gornjem Selu na otoku Šolti. Eni Buljubašić zapisala je u Žrnovnici kod Splita 2005. Mladić izriče žal zato što su prošli božićni blagdani i Mlado lito ali on svoju zlatnu kitu nije darovao. 1. urešenjem svojim. g. str. draga dušo moja. 7. kruno od liposti. str. Evo su nam došli Vodokršća kralji.31 U Kaštelu Starom koledanjem se zvalo pjevanje mladića pod prozorom dragane na blagdan Sv. ostali jesti i piti ili bi sa sobom odnijeli hranu u torbama. sv. g. Dobra večer. 101. Dojmljivi su lirski efekti u toj pjesmi: mladić djevojku naziva dušom svojom. krunom od liposti. ali ne projde ljubav među nami. 31 Zapisala je Zrinka Matić 2006. zlatnom kitom. 2006. g.) i svoje bake Jozice Mihanović (rođ. Projdoše Božići. FF Split. Gospojo i vilo. u Privoru – dijelu Žrnovnice). 30 31 . moja zlatna kito. FF Split. te općem dobrom raspoloženju u vrijeme adventskih. projde Mlado lito. urešenje moje. 2005. vrijeme kada se daruju među sobom dragi.Koledari bi. da ti dara poda virna sluga tvoja. momak nema drugoga dara nego da joj dariva srce s ljubavlju. godine po kazivanju svoga djeda Pavla Mihanovića (rođ. a kazivao joj je Bogdan Jakovčević (rođ. ja te ne darova. 1941. 67. Oboje kazivača skoro cijeli život žive u Žrnovnici. cvite od slatkosti. kad ih ukućani ponude. 1923. Vodokršće je. tri kralja. Evo nam projdoše od Božića blagdani. gospojom i vilom. božićnih i novogodišnjih blagdana.-8.. u Gornjem Selu na Šolti). cvitom od slatkosti. Mladić je virna sluga djevojke i došao je pod njezin prozor da joj uruči dar. Rkp.

dušo moja. veselo.33 VESELANJE U jugoistočnoj Hercegovini se do danas sačuvao blijedi odsjaj negdašnjega veselenja pa ondje dječurlija od Sv. Taj pripjev se u najvećem broju pjesama uzastopce iza svakoga drugoga stiha izmjenjuje pripjevom koledo.32 Narodni pjevač tugu mladića zbog rastanka od djevojke izriče anaforama: Zbogom. U Dubrovniku se koledva ispred Vijećnice kad odzvoni podne. veselo. Zbogom. milo nam je. vilo i gospojo. veselo. 2006. Neke od tih pjesama imaju pripjev veselo. Sveta tri kralja u hrvatskoj tradiciji. Zbogom. 1 (1192). 33 TV Nova Dnevnik 24. Crkva u svijetu br. veselo. 19. 32 32 . a počinje na Badnjak u sedamnaest sati. Katolički bogoslovni fakultet Sveučilišta u Splitu. 12. nego da ti srce s ljubavlju darivam. Zbogom mi ostavaj. Split 2007. MILO NAM JE Božić nam je. srce moje. ja dara ne imam. koledo. BOŽIĆ NAM JE.kad se daruju među sobom dragi. Vidi: Marko Dragić. 12. veselo.45. veselo. Drevni se običaji u novije vrijeme modificiraju. str. 20 i HTV Dnevnik 24. zbogom. 96-117. Što Božić ne pjevamo. Nikole do Sv. veselo. zbogom mi ostavaj. srce moje. Moja dušo draga. tri kralja idu kroz selo i traže darove. 19. Desetogodišnja je koprivnička tradicija koledanje u humanitarne svrhe. 2006. dušo moja. Ali mu se ne nadamo.

veselo. šimširiću. retorika. 34 33 . veselo. str. Sarajevo 2006.34 (Stolac) U navedenoj veselarskoj pjesmi mitski su motivi: Eto Bože preko vode / Nosi nama struk bosilja. vjeru našu. veselo. travnja. Naš Božiću. veselo. Od toga dana se intenzivirala gospodarska godina. Jure (23. Do danas je ostala uzrečica Jurjev danak hajdučki sastanak. veselo. Na dobro vam Božić došo.35 Taj dan se obilježavao i kao dan pastira. U zdravlju nas Božo našo. 35 Na taj dan okupljali su se hajduci u planini. U boljemu proslavili. priredio Marko Dragić. a najviše na kršćane. JURJEVSKI OBREDI I PJESME Dan sv. Mijoljdanak (29. dođi vamo. veselo. Nosi nama struk bosilja. veselo. Širi Bože. veselo. širi tamo. veselo. veselo. veselo. veselo.-68. vjeru našu katoličku. veselo.Oj brštane. goro sveta. Matica hrvatska i HKD Napredak. travanj) značio je svršetak zime i početak novoga boljega i ljepšega vremena. veselo. Eto Bože preko vode. veselo. veselo. Običaj ovjenčavanja stoke bio je Hrvatska usmena književnost Bosne i Hercegovine: lirika. U drevnome Rimu dan pastira palije (palilije) slavio se 21. veselo. epika. 67. veselo. veselo. a na taj dan kitila se stoka biljem i cvijećem i palile očisne vatre. rujna) hajdučki rastanak. veselo. veselo. Hrvatska književnost Bosne i Hercegovine u 100 knjiga. veselo.

Vjerovalo se da to doprinosi zdravlju i ljepšem tenu. Nekoć su se na Jurjevsko navečerje. vještica i drugih demona. str. Taj je obred istovjetan navedenom obredu kod uskrsnih krijesova i ima apotropejski karakter. Vjerovalo se da će zelenilo odagnati demone. U poganskim inicijacijama zelena je boja vode. nav. pobjedu proljeća nad zimom. Prije izlaska sunca travari su brali trave kojima su liječili ljude.36 U narodnoj je tradiciji sv. I taj je obred imao apotropejski karakter jer se vjerovalo da će se tim obredom predusresti bolesti. Jure se pojavljuje u zelenilu. zelenila. poškropio bi štalu i stoku kako bi cijelu godinu bila sačuvana od vukova. 127. Jure zaštitnik ratara. Zagreb 1990. Zelenilo. Narodni slavonski običaji. 39 Milovan Gavazzi. nav.38 Među Hrvatima u Bosni i Hercegovini. zemlje. Stoka se udarala blagoslovljenom ili svježom zelenom grančicom i vjerovalo se da će se tako zaštiti od uroka. prilazi u dvorišta.. štale. dakle. str. str. domovi. Temeljem te simbolike sv. 37 36 34 .39 Milovan Gavazzi. Vračari su također prije izlaska sunca brali trave kojima su vračali. usjeva. konja i ostale stoke.tradicionalan u sjeverozapadnim krajevima Hrvatske i koncem tridesetih godina dvadesetoga stoljeća. Zelenilo je boja proljeća i vegetacije i simbolizira nadu. 38 Luka Ilić Oriovčanin. Zeleno liturgijsko ruho simbolizira nadu i iščekivanje kraljevstva Božjega. Panoniji i drugdje na Jurjevo su momci i ljudi obilazili sela trubeći u trubaljke (trubaljike) savijene od vrbove ili ljeskove kore.. 52. str. uredio Anđelko Badurina. U rano Jurjevo jutro domaćin s vodokrsnom vodom. Leksikon ikonografije. moleći se. stoka. 41. u narodnom vjerovanju ima apotropejsku moć. Zagreb 1846. a ponegdje i na Jurjevo palili krijesovi. dj.-42. dj.-57. Po garištu tih krijesova pregonila se stoka. Ivan Krstitelj ponekad je nosio zeleni ogrtač što simbolizira duhovnu inicijaciju krštenja na Jordanu. pobjedu života nad smrću. Na Jurjevo bi se prije izlaska sunca kupalo ili umivalo vodom u koju bi se stavljalo bilje ili omaja (pjenušava voda s mlinskoga kola).37 Na Jurjevo su se zelenilom kitili ljudi. bolesti i demona. U dinarskim je krajevima kod Hrvata i muslimana bio običaj ljuljanja mladeži. U narodnom vjerovanju i sv. 590. pastira. Kršćanska sadašnjost. liturgike i simbolike zapadnog kršćanstva i Uvod u ikonologiju Radovana Ivančevića. Tim apotropejskim obredom željeli su se otjerati demoni i pokvariti čini raznim vračarama. Dalmaciji.

a u sredinu štale bi se stavilo uže u obliku kruga. a djeca lupaju štapovima po kamenju i kantama vičući Ošini. Juru na zelenom konju. a djevojke su ga pjesmom zvale sebi kako bi s njim razgovarale i pitale ga komu će kćerku dati je l k suncu. mladež i stariji hodali su u krug po pepelu krijesa moleći tri puta Vjerovanje. Običaj je bio na taj dan prije izlaska sunca svetom (kršćenom) vodom poškropiti44 http//www. njive.-9. 40 U Lici je Jurjevo Dan pastira kad se pale vatre i oko njih igra kolo. štale. djeda. višketini. Na taj dan u vatru se bacaju stari obojci41 da bude što više gustog dima. sv. U Bikovecu kod Maruševca. 43 Zapisala je 2004. more.) Uoči Jurjeva ispred ulaza u dvorište kuće naložio bi se mali krijes. domovi. 2004. Taj obred ima apotropejski karakter jer se vjerovalo da će se tako izbjeći bolesti i demonske sile. 44. 42 Viške – vještice. Čobani žele da se viške razbiju pa pjevaju: I o drvo i o kamen. dvorišta.Kao i drugi običaji i običaj Jurjeva se različito obilježavao u pojedinim mjestima. štrige. Vjerovalo se da će se tako zaštiti od bolesti. Obred je 41 40 35 . ujni i rođakinja. Ljudi su i stoku vodili preko pepela krijesa. na “lesu” se stavljalo trnje “kako coprnice ne bi mogle dojti v hižu”. Prije izlaska sunca djeca.hr/kultura-obicaji. a na glavi su imale koprive koje su poslije plesa bacale u vatru. Rkp. primjerice. Nekoć se na taj dan u sjevernim hrvatskim krajevima moglo vidjeti dosta svijeta sa zelenom grančicom kao znakom da traže pastirsku službu. g. (Dim u kršćanstvu simbolizira prolaznost života i uzaludno traženje zemaljske slave. Kosinja i Perušića Lidija Đerek od svoje obitelji: bake. Djevojke su uz zapaljeni krijes pjevale pjesme u kojima je personificirani sv. str. U krugu bi stajao gol muškarac da prestraši viške42. na području Gospića. ošini po viški. Jure naložio krijes. Vjerovalo se da uoči Jurjeva viške jaše na metli i odlaze na Klek.htm Pleteni dio vunene obuće koji se obuvao na čarape. Vjerovalo se da ugljevlje i pepeo od krijesa štite kuću. vrtovi i sl. (O vješticama je riječ u poglavlju Demonske predaje. štale. je l k mesecu / je l k drobnim zvezdicama. 44 Škropljenje je obred kojim se blagoslovljenom vodom prskaju osobe. vrtove. stvari. FF Split. livade od demonskih sila koje noću hodaju selom. putem pjevajući: Ni o drvo. ni o kamen.marusevac. s namjerom da se očiste i da se odagnaju demoni. Također se vjerovalo da će ona djeca koja to jutro rano ustanu vidjeti sv.43 Vjerovalo se da će cijele godine biti lijen onaj koji ne ustane na Jurjevo i ne okiti kuću zelenilom.) Puca se preko štale. stuhe. 8. U nekim drugim maruševačkim selima djevojke su oko krijesa plesale kolo. coprnice.

str. Glasnik zemaljskog muzeja Bosne i Hercegovine. 2006. ljubavni i vjerski lirski motivi. XXIV/XXV. Ko ono leže kod kola. str. Mjesecu zvijezda govori: “Polako. u sljedećoj pjesmi antropomorfirani sjajan Mjeseče i za njim zvijezda Danica: Isteče sjajan Mjeseče. / i ja ću drevnoga postanja i nalazi se u mnogim religijama (lustracija). str. Sarajevo 1969/1970. 69. Kršćanska sadašnjost. priredio Marko Dragić.kuće. bašte i njive kako ne bi zmije ujedale. štale. ja sam mjeseče! I ja ću s tobom za polje. Tako su. jer je ona izvor svih nevolja na svijetu pa je zbog toga treba umilostiviti. Matica hrvatska i HKD Napredak. sv. 47 Vidi: Hrvatska usmena književnost Bosne i Hercegovine: lirika.”47 (Široki Brijeg) Anaforama: i ja ću s tobom za polje. / I ja ću sijat konoplje. / i ja ću hvatati volove. / i ja ću plesat tenefe. 45 Radmila Kajmaković. ali su do naših dana u sebi sačuvale mitske elemente. i ja ću vezat djevere. NS. i ja ću plesat tenefe. U kršćanskoj je simbolici zmija poistovjećena sa sotonom. 309. 592. / i ja ću orat dolove. epika. i ja ću orat dolove. Etnologija. U Katoličku crkvu uveden je u 15. dvorišta. i ja ću hvatati volove. 46 Leksikon ikonografije.46 Jurjevske su obrede pratile narodne igre i pjesme u kojima su raznovrsni mitski.45 Kod mnogih je drevnih naroda zmija bila predmet kulta. Zagreb 1990. retorika.. uredio Anđelko Badurina. Narodni običaji stanovništva Lištice. I ja ću sijat konoplje. Po svom postanku su poput ostalih obrednih pjesama veoma stare. liturgike i simbolike zapadnog kršćanstva i Uvod u ikonologiju Radovana Ivančevića. Sarajevo. a oni leže cio dan. ka ono junci kod tora? Što oni ne će u kolo? Danas je slavni Jurjevdan. Hrvatska književnost Bosne i Hercegovine u 100 knjiga. stoljeću. primjerice. 36 . za njim je zvijezda Danica.

i 16. str. Elementi naše mitologije u narodnim obredima uz igru. Ladovac. kao i toponimima Ladina. Jugoslavenska akademija znanosti i 49 48 37 . Karadžić.-73. U Bugarskoj i Sloveniji su se na Ivandan izvodile pjesme u kojima je pripjev lado. skupio ga i na svijet izdao Vuk Stef. ljetnim i svadbenim pjesmama slavenskih i baltičkih naroda.”50 Luka Ilić Oriovčanin navodi da su naši pređi Ladom ili Ljeljom nazivali boga ljubavi. Zagreb 1998. Matija Petar Katančić piše da “odjek božanstva starih Panonaca. Erasmus naklada. u okolici Karlovca) djevojke kršćanske nakićene vijencima idu po selima uoči Đurđeva dne. Slobodan Zečević. Ladovica.48 U Poljskoj se u svadbenim pjesmama spominjao pripjev lado.. a u varoši na Đurđev dan ujutru od kuće do kuće i pjevaju”. str. U 15. Zbornik za narodni život i običaje južnih Slavena. 53 Ivo Pilar. 72. navodi za bilo koje božanstvo. a mladež mu je obojega spola žrtve (aldove) prikazivala. 52 Srpski rječnik. Ivo Pilar prisustvo božice Lade u slavenskoj mitologiji ilustrira toponimima Ladin Vrh kod Obrovca. u Češkoj su se u svadbama izvodile obredne pjesme u kojima je pripjev Lado. st.51 Vuk Stefanović Karadžić objašnjava riječ ladati “(u Hrv. 118. Radovi V. (O Zelenom Jurju bit će riječi u poglavlju Folklorno kazalište. str. Zenica 1973. 50 Matija Petar Katančić. str. izbor iz djela. da bi se potom prekorile lijenčine koje leže kod kola kao junci kod tora. mladosti. O dualizmu u vjeri starih Slovjena i o njegovu podrijetlu i značenju.53 Vitomir Belaj. Zagreb 2004. Zagreb 1846. 145.) LADARSKI OPHODI I PJESME Lado se prvi put spominje u poljskim Statuta provincialia nastalim oko 1420. 247. 320. godine. Ladinec. Hod kroz godinu. str. boga Latobiusa jest božanstvo Lado koje se u pučkom pjevanju. Izdanja muzeja grada Zenice. 51 Luka Ilić Oriovčanin. U staročeškom lada znači djevojka. u Beču u štampariji jermenskoga namastira 1852. Ladešići. Laduć. priredio i predgovor napisao Stanislav Marijanović.vezat djevere / izriče se marljivost. Narodni slavonski običaji. istumačen njemačkijem i latinskijem riječima. za ljetnih radova Podravki i Posavki.-120. ljepote i plodnosti. Trag drevnosti naše popivke (…) prepoznaje se (…) u hrvatskom (kajkavskom) i bosanskom (slavonsko-ikavskom) narječju.52 Po ruskoj i poljskoj tradiciji Lada je bila božica proljeća.49 Lado se spominje u proljetnim. Golden Marketing.

str. djevojke koje u svečanoj povorci obilaze seoske kuće za Duhove ili Jurjevo i pjevaju prigodne pjesme”. str.hr/lado. 76. str. knjiga XXVIII. str. Na web stranici ansambla Lado prva je rečenica: “Lado je arhaična slavenska riječ često korištena kao pripjev u starim obrednim pjesmama sjeverozapadne Hrvatske.f2o. d.54 U nekim je kraljičkim pjesmama pripjev ljeljo po kojemu su se te kraljice nazivale.U slavenskoj je mitologiji Ladin sin Ljeljo – bog ljubavi.) ladarice su “djevojčice.htm 38 . Bratoljub Klaić navodi da je mišljenje o Ladi kao božanstvu znanstveno opovrgnuto. te Ljeljen-brdo na razmeđu Dalmacije i Hercegovine. Uz to vjerovanje veže se običaj kada na Ivanje djevojčice Ivančice u grupi od četiri ili osam s vjenčićima na glavi obilaze sela i pjevaju. Zagreb. 527. sv. Jurjevo je prije Duhova i takvo je objašnjenje invalidno. 58 http://www. Rusiji i Litvi spominjao se i Ladin sin Poljeljo. 779. str. Školska knjiga. Duhove. Leksikografski zavod Miroslav Krleža. Zagreb 1990. Povijest i historija usmene narodne književnosti. Ljeljen Glavica u Konavlima. U tim je zemljama bio drevni običaj da od prve nedjelje po Uskrsu do Ivandana djevojke i žene u kolu pjevaju pjesme u čast Lade. 56 Tvrtko Čubelić.htm 59 http://www. a sinonim je riječima dobar. 54 Isto. Sv. Filipa i Jakova.59 Temeljem relevantne literature i motiva u pjesmama koje su zapisane kao i onima koje informanti na terenu i danas kazuju može se ustvrditi da su se u Slavoniji i Hrvatskom zagorju ladarske pjesme izvodile na blagdane: Sv.57 Međutim. mio. 74. Sv. a Slobodan Zečević ga citira. drag.”58 Prema narodnim pričama ladarice hodaju svijetom od Jurjeva do Ivanja. U Poljskoj. umjetnosti. 1. Boranić. lipnja) te za vrijeme sušnih proljetnih i ljetnih dana. Ivana (24. Zagreb 2000. Jure. Mazuri i Poljaci slavili su božanstva Ljelja i Poljelja. Ljeljen – vrh planine Visočica kod Konjica i t. Zagreb 1980. Prisustvo Ljelja u južnoslavenskoj mitologiji Pilar afirmira i višebrojnim nazivima planina Ljeljen u Bosni i Hercegovini. g. da su dalmatinski renesansni pisci uvijek navodili božanstvo Lelja kao sinonim za Amora ili Kupidona.lado.anita. urednik dr.56 U Rječniku hrvatskoga jezika (2000. 72-73. glavni urednik Jure Šonje.org/vile. Rječnik stranih riječi. 57 Rječnik hrvatskoga jezika. Nakladni zavod MH. Pilar navodi. D. 55 Bratoljub Klaić. Nadbiskupska tiskara Zagreb.55 Tvrtko Čubelić lade (ladarice) iz Hrvatskoga zagorja poistovjećuje s dodolama. Lelija Planina u Hercegovini.

glavni i odgovorni urednik Dr. Vidi: Milovan Gavazzi. Vjerovalo se da će se tako zaštiti od bolesti. Sve su vrtlarice dobivale grančicu iz kite ili koša i stavljale ih među zelje. str. a na glavi su imale koprive koje su poslije plesa bacale u vatru. Poljskoj i Litvi. vremenski su skoro istovjetno izvođeni ladarski obredi u Hrvatskoj kao u Rusiji. Jedan je visoko nosio mladu zelenu brezu okićenu maramom i šarenim papirima. knjiga. nav. je l k mesecu je l k drobnim zvezdicama. na “lesu” se stavljalo trnje “kako coprnice ne bi mogle dojti v hižu”. 278. Vjerovalo se da pepeo od krijesa štiti kuću od demonskih sila koje noću hodaju selom. dvojica su nosila kite brezovog granja.62 a http//www. u: Narodna starina. kaj se bumo spominjali komu bumo kćerku dali je l k suncu.Dakle. U Bikovecu kod Maruševca. kak naloži tak pogori. vrtu. Krisnice i Zeleni Jure u karlovačkoj okolici u XIX stoljeću. 26. 62 Jurjaši su u svakom domu koji bi ih darovao ostavljali komadić zelenila koje su domaćini kasnije ostavljali u kući. U nekim drugim maruševačkim selima djevojke su oko krijesa plesale kolo. vlasnik. Djevojke su uz zapaljeni krijes pjevale pjesmu: Sveti Jura kres naloži. kelj ili korabicu da im bolje rodi.-280.htm Vidi: Fredo Heffler. primjerice. Djevojke se po pripjevu u pjesmama oj Lado. 2. X. 61 U sjeverozapadnom i središnjem dijelu Hrvatske mladići koji su sudjelovali u jurjevskim ophodima zvali su se jurjaši. Zagreb 1931. Kao i drugi običaji i običaj Jurjeva se različito obilježavao u pojedinim mjestima. dj. 61 60 39 . a Zeleni Jure je bio u košu ispletenom od vrbe i jagnjeda. jurjevčani. štali. Uoči Jurjeva ispred ulaza u dvorište kuće naložio bi se mali krijes. broj.60 U okolici Karlovca na Dan sv. vjerujući da će tako odvratiti demonske sile. Djevojke koje su uoči Jurjeva i na Jurjev išle po selima i varošima nazivane su krisnice. polju i sl. Jure seoski su mladići pjevali po selu i gradu. Hodi Jura k nam k večeri. lade.marusevac. Josip Matasović.hr/kultura-obicaji. oj zovu ladarice.

uzmi za bor mene. Vidi: Petar Grgec. đurđari. 63 40 . 154. str. Josipa radnika koji je zaštitnikom radnika. koj’ od sunca vene?64 (Brusje na Hvaru) I u Kaštelu Starom mladići su djevojkama prvoga svibnja pod prozor ili uz kuću stavljali neko stabalce i pjevali pjesme. Zagreb 1972. cvićem nerazličnim. MH. Isčući zelen bor. Do naših je dana sačuvana pjesma o prvom svibnju kojem se vesele anđeli od raja. Hrvatska državna tiskara. Pjesma je komponirana od devet šesteračkih katrena i po svojoj strukturi Ophođani su se nazivali jurjevčani. O boru! O jele! O duhu primili! Cviće nerazlično.63 Prvi svibanj je Dan sv. saopćava joj da bora nije našao i da njega uzme umjesto bora jer što će joj zelen bor koji vene od sunca. str. Nazivanje bi počelo prvoga svibnja prikazujuć voća u svojoj istini. što će ti zelen bor. Radi toga se taj dan obilježava kao Međunarodni praznik rada. sastavio Krešimir Mlač. U Brusju na Hvaru pjevane su pjesme u kojima je svojevrsna invokacija kojom se kazuje da je u tomu mjestu pribivao običaj po kojemu bi dragi dragoj nazivao mjesec svibanj. 139. da svaki dragi dragoj maž misec naziva. ali će i povećavati plodnost. anđele moj mili! Bora nisam našo. U starinskim usmenim lirskim pjesmama koje su se izvodile na taj dan prevladavale su obredne pjesme s mitskim motivima. ovo nazivanje prvi dan se čini. Hrvatske narodne pjesme.djevojke koje su bile sudionicama u tim ophodima nazivane su jurjašicama. Od zelenila kojim je bio prekriven Zeleni Juraj bilo je dopušteno otkinuti dio grančice za koju se vjerovalo da će ukućane i njihovo imanje štititi od demona. Pjesma alegorijski erotizira ljubav mladića prema djevojci – on traži zelen bor da joj ga usadi na njezin bili dvor. prikazujuć voća u svojoj istini. U ovome mistu običaj pribiva. Dragi dragu gradacijski naziva borom. Kod Hrvata je tradicija obilježavanja prvoga svibnja veoma stara. Zagreb 1943. duhom premilim. 64 Zlatna knjiga hrvatske narodne lirike. da ti ga usadim na tvoj pribili dvor za ljubav postavit. jelom. Đure. anđelom milim.

Bog da. Međutim. zenicom pridragom. Bora nisam naša. za takvu deklicu. Dobra večer. ta je pjesma iznimno lirična. Umilna je molba djevojci da nikada od ljubavi ne razdili dragog svoga jer ljubav izlazi iz srdaca. uvitu jelicu. uzmi za bor mene. jelom visokom. javor kitnovasti. javore premili. jelom uvitom radi koje se trudio sva svoja ljeta. razvidno je da on. Iskao je zelen bor. Divojčice mlada i jelo uvita. a iz lišca dragane izlazi zrak od sunašca. gradacijski svoju divojčicu naziva divojčicom mladom. prvi dan od maja. Premda se mladić ne spominje u pjesmi. uvitu jelicu. Divojčice mlada i jelo visoka. anđele moj mili. zenice pridraga od mojega oka. O bore i jelo. moja dušo draga. javor kitnovasti za svoju deklicu. ni jelene zelene. rad ke sam se trudi po sva moja lita.je bliska usmeno-retoričkim oblicima. kao i u prethodnoj pjesmi. o cvite razliki. ali nije našao ni bora niti jelene zelene te je umjesto toga nudio sebe. kome se vesele anđeli od raja. 41 . Išćući zelen bor.

Zapisala je 2006. 292. o sv. u Kaštel Starom Marina Žarković. liturgike i simbolike zapadnog kršćanstva i Uvod u ikonologiju Radovana Ivančevića. jelo visoka. Zaštitnik je Španjolske. o sv.. a iz tvoga lišca zrak od sunašca. Zagreb 1990. Svećenici koji su štovali zmiju uhvatili su Filipa i pogubili ga. Po predaji je Španjolsku oslobodio od Maura i ondje postavio temelje kršćanstva.hr 65 42 . Jakovu str.. mirna ti mrkla noć. Blagdan sv. Ovim te pozdravljam. 29. Ivana i u bliskom je srodstvu s Isusom.) 67 www. Po povratku u Judeju odrubljena mu je glava. 2006. dušo iz srdaca. nikad srce moje. Filip je uz pomoć križa mladića oživio. Rkp. (Navodim prema: Leksikon ikonografije.Ti me ne razdili. ). Znaj. svibnja.otok. apostol brat je sv. a iza nje je ostao strašan smrad od kojega su mnogi umirali među kojima i kraljev sin. ja ne ću od tebe.66 Uz taj blagdan vezuju se ophodi filipovčica koje zahvaljuju slavonskoj šumi jer se svako proljeće ponovno zeleni i svojom ljepotom nadahnjuje:67 Blago tebi. str. Po predaji je propovijedao evanđelje među Skitima i ondje je vidio kako narod štuje neku golemu zmiju. a ja sada i više nikada. 66 Sv. Filipa i Jakova je 3. 10. Puljas. od ljubavi tvoje. g. zelena šumice! Ti se mladiš svake godinice. anđeli nebeski bili ti u pomoć!65 (Kaštel Stari) Pored stilske figure gradacije u navedenoj je pjesmi cio niz epiteta: divojčice mlada. Filipu str. ljubav izlazi. javor kitnovasti. zenice pridraga. rođ. mrkla noć. javor premili. Filip se povezuje u izvještaju o čudesnom umnažanju kruha. FF Split. Kršćanska sadašnjost. 1935. sv. uredio Anđelko Badurina. 228. jelo uvita. Križem je učinio da nestane zmije. a kazala joj je Srećka Puljas (djev. g. Jakov Stariji.

U Slavoniji i Hrvatskom zagorju ladarice su se molile višnjem Bogu da udari rodna kiša i porosi polja i travicu i da se ugoje stada: Tvrtko Čubelić. asonancijama. Ladole mile. kraljice i dodole u hrvatskoj tradicijskoj kulturi i slavenskom kontekstu. oj Lado. str. epitetima. Ladole mile. Magijski je efekt postignut pripjevima Ladole mile.68 Sljedeća dijaloška filipovska pjesma može se svrstati u ladarske – filipovske. oj Lado. već je otišao u Vukovar kupovati crne čizme i maramicu svilenicu. aliteracijama. Ladole mile. metaforama i alegorijama. Ladole mile. Jakobovo Ladole mile. Ladole mile. 68 43 . oj! Crven pojas sebi za pas. str. Mostar 2007. Povijest i historija usmene narodne književnosti. 21. 69 Marko Dragić. Drevnoga su pretkršćanskoga podrijetla ophodi koji su se izvodili za vrijeme proljetnih i ljetnih sušnih dana. oj! Filipova stara majko. Ladarice. 76. Zagreb 1990. Hercegovina. oj! kao i stilskim figurama: retoričkim pitanjima. oj Lado oj! I maramu svilenicu. oj! Kupovati crne čizme. oj Lado oj! Nije doma draga dušo. oj Lado. oj! Otišo je u Ukovar. 282.oj!69 (Vinkovci) Ta je pjesma.Obredi su filipovčica slični jurjevskim proljetnim ophodima. oj Lado. Lado. Oj. kao i druge obredne pjesme. komponirana tako da njezini stihovi proizvode magijsku moć. oj Lado. oj! Jel’ Filip doma? Ladole mile. U njoj filipvčice pitaju staru majku: Je li Filip doma? Stara majka odgovara da Filip nije doma. Filipovo. Ladole mile. oj Lado. crven pojas sebi za pas. godišnjak za kulturno i povijesno nasljeđe br.

a risalčak. Po Ivanovu evanđelju “Duh je onaj koji oživljuje. 63) Po Duhu Uskrsloga Gospodina “vjernici postaju jedno tijelo. oj! Da nam stada.yu/ antropologija/ svasiljev mitologija. Da udari rodna kiša.-245. Oj Lado.rastko. priredili Michael Glazier i Monika K. 71 Suvremena katolička enciklopedija. oj! Da popuhne tihi vjetar. 244. Oj Lado. Kod Čeha se taj praznik zvao Rusadle. a tijelo ne koristi ništa”. MH. oj!70 (Šamac kraj Slavonskog Broda) KRALJIČKI OPHODI I PJESME Kraljičke pjesme izvodile su djevojke o Duhovima (Dovima). (O vilama će biti riječi u poglavlju Mitske predaje.rusaljke. 72 Spasoje Vasiljev. A – E. Slobodna Dalmacija.) Po nekim drevnim predajama rano preminule djevojke i žene pretvarale su se u vodene vile . Lado. http://www. Split 2005. Ukrajinci i Bjelorusi duhovsku nedjelju nazivaju rusalnom nedjeljom. Helwing.72 U južnoj Dalmaciji Duhovi se nazivaju Rusalije. Zagreb 1972. 142.71 Kraljice ljelje nazivaju se i rusaljkama. risalček. rusalije vezane uz Duhove. str. Slovenci taj blagdan nazivaju Risale. Oj Lado. sastavio Krešimir Mlač. Oj Lado. također. Na taj je dan Isus Krist svojim učenicima podario Duha Svetoga i tako im dao moć govora na više jezika kako bi mogli po svijetu propovijedati Kristovu vjeru. (Ivan.Molimo se.org. str.html#_Toc530384684 70 44 . Kod Rusa su. jedan Duh u Kristu”. Srbobran 1928. risaliček slovenski je naziv za svibanj. a mjesec lipanj nazivan Zlatna knjiga hrvatske narodne lirike. To je slavenski naziv za vodene vile. Lado! Molimo se višnjem Bogu. Ugoje se naša stada. Duh Sveti je u središtu kršćanskoga postojanja. 6. U Bugarskoj su se obredni igrači nazivali rusalije. oj! Da porosi naša polja I travicu mekušicu. Neki antropolozi smatraju da su u narodnoj mitologiji rusaljke nasljednice vila. Slavenska mitologija.

je rusalski mjesec. U Rumunjskoj je narodni naziv za Duhove bio Rusali. U Makedoniji su se Duhovi nazivali Rusale.73

Dok etnolozi kraljičke ophode pripisuju praslavenskim mnogobožačkim vremenima u Đakovštini se i danas pripovijeda o nastanku kraljica: Stara predaja kaže da su Turci zarobili sve muškarce u selu, a njihove su se žene obukle u šarenu odjeću, na glave stavile muške šešire okićene umjetnim cvijećem i u ruke uzele srpove i kose, te tako obučene otišle pred turski tabor. Turci su pomislili da su došli duhovi, uplašili se i pobjegli. Tako su gorjanske žene oslobodile svoje muževe, očeve i braću. Od tada su se isto tako oblačile na blagdan Duhova, u spomen na taj dogadaj.74 Obično je kraljica bilo osam do deset, ali je bivalo i manje i više od toga. Dijelile su se u dvije skupine. Glavni su skup činile one djevojke koje su na glavama imale muške šešire okićene čapljinim ili paunovim
Dr. Slobodan Zečević, Elementi naše mitologije u narodnim obredima uz igru, Izdanja muzeja grada Zenice, Radovi V, Zenica 1973, 99.-100. 74 U Gorjanima kod Đakova zapisala je 2008. godine Zdravka Vranješ iz Osijeka koja pod mojim mentorstvom piše diplomski rad. Rkp. FF Mostar 2008, D.
73

45

perima te cvijećem, najčešće smiljem i koviljem. U toj su skupini posebice bile urešene jedna ili dvije djevojke koje su bile prvakinje. Na njihovim je klobucima sprijeda bilo ogledalo, a straga nekoliko obješenih šarenih vrpca. U rukama im je bio stari pravi ili drveni mač o kojem su bili obješeni šareni trakovi ili su bili zabodeni u jabuku, naranču ili limun. Među djevojkama se isticala kraljica ili kralj. U družbi su često bili i kralj i kraljica koja se još zvala mlada i imala je koprenu na glavi. Jedna ili dvije djevojke bile su barjaktar(i), a one su na štapu nosile šaren barjak. Polovicom 19. st. u Slavoniji jedna je djevojka bila barjaktar, a druga dvorkinja (služavka) kraljičina.75 U družbi su bili i diver i mlada koja je na glavi imala koprenu i vijenac, a razlikovala se od kraljice – mlade. Kraljički su ophodi u Đakovštini obnovljeni 2005. godine. Cijela se skupina ponegdje dijeli na kraljeve i kraljice, a jedna ili dvije su im prvaci i one s krunama na glavi. Među kraljicama su i djevojke ali i mladići sabirači darova prosjaci, torbonoše, sirgonja, kajmačar i sl. Kada bi kraljice došle pred kuću, dvorkinja postavi stolac na koji kraljica sjedne. Iza kraljice stane dvorkinja, a iza njih u obliku srpa kraljice – ljelje izvode pjesme uz pratnju gajdaša ili tamburaša.76 Osebujni su obredi i pjesme koje su do pedesetih godina 20. stoljeća izvodile kraljice u bunjevačkim77 krajevima.78 Bunjevački su Hrvati na taj dan Duhova ranim jutrom kitili prozore, kapije, te na salašima: volarice, kokošinjce, obore i čardake. Pripreme za obred kraljica počinjale su već od Uskrsa. Tada bi se mlade kraljice u dobi od deset do petnaest godina okupljale u dogovorenoj kući gdje ih je običaju i pjesmama podučavala žena koja je već bila kraljica. Dan prije Duhova kraljice su se sastajale u kraljičinoj kući i dogovorile bi kojim će putem ići, koje pjesme pjevati i kao će podijeliti
Luka Ilić Oriovčanin, Narodni slavonski običaji. Zagreb 1846, str. 145.-146. Milovan Gavazzi, nav. dj. str. 72.-74. Usp. Ivan Lozica, Poganska baština, Golden marketing, Zagreb 2002, str. 195.-196. 77 Bunjevci su 1687. g. od osmanskoga terora masovno pobjegli s područja Bune kod Mostara i nastanili današnje krajeve. Od 2007. g. taj egzodus obilježavaju pohodeći pradjedovska ognjišta. 78 Bunjevačke kraljičke običaje kao i pjesmu koračnicu navodim prema: mr Suzana Kujundžić Ostojić, Kraljičke pisme,; http://www.bunjevci.org.yu/site/narodna-knjizevnost/kraljicke-pisme/ mr Suzana Kujundžić-Ostojić, Kraljice, http://www.bunjevci. org.yu/site/bunjevacki-obicaji/kraljice/.
76 75

46

darove? Bile su obučene u bijelu šlingovanu bluzu i suknju. Nekoć su išle bose, a u kasnijim vremenima bile su u bijelim čarapama i crnim lakiranim cipelama. Na glavi su imale krune od cvijeća ukrašene perlicama, pantljikama i zrcalom preko kojega je bio đerdan. Kose su noć ranije upletale u pletenice, a kada su polazile u ophod rasplitale su ih. Obilazile su gušće naseljena mjesta. Kraljički su ophodi trajali najčešće prvi i drugi dan, a ponekad i treći dan Duhova. Kraljice u Subotici nisu nosile barjake ni mačeve. Išle su u paru po ustaljenom rasporedu: pridnjaci, sabljari, diver s kraljicom (koja je bila najmlađa od svih sudionica), a posljednji su par bili ban i banica. Putem su pjevale, “a na pripjev Ljeljo bi zastale, odigle se petama od zemlje i naklonile se”. To je davalo dojam da stalno pocupkuju, a đerdani su im lupkali o zrcala i proizvodili potmuo zvuk. Domaćice su bile počašćene posjetima kraljica te su ih darivale jajima, šunkom te novcima. Vjerovala se da će gadna nevolja stići onaj dom u kojem se ne bi primile i darovale kraljice. Vjerovalo se da proljeće ili ljeto nastaje kad kraljica pobijedi. (Po tome je nastanak proljeća ili ljeta ovisio da li su Duhovi početkom svibnja ili u lipnju.) Kraljice su izvodile obred tako da kraljica sjedi, a ostale oko nje bosonoge i raspletenih kosa igraju. Vjerovalo se da bosonoge kraljice svoju plodnost prenose na zemlju, a što tome obredu daje panspermijski karakter. Također se vjerovalo da bi upletena kosa usporavala ili čak zaustavila vegetaciju. Kraljičke su pjesme komponirane od šesteračkih stihova nepravilnih cezura. Dijele se na: koračnice, vesele i žalosne. Koračnice bi kraljice pjevale dok bi išle od kuće do kuće. Te su pjesme živahne, ritmične i jednostavne. Imale su i svoju praktičnu životnu funkciju jer su mlade kraljice idući od kuće do kuće mogle vidjeti buduće mladiće pa i svekra i svekrvu. Mi selu iđemo, selo od nas biži, a što od nas biži? Mi mu ne iđemo, da ga porobimo, već mi mu iđemo da ga veselimo. Vesele su se pjesme pjevale djeci i mladima. Karakterizira ih melodioznost, nježnost i blagost. U tu skupinu idu i šaljive kraljičke pjesme. Među tim pjesmama su i one alegorijske mitske pjesme u kojima kraljice

47

pjevaju o ljepoti svoje drúge pitajući: je li joj tato mladi mjesec bio, a nana žarko sunce bila: Oj ti naša drugo, Alaj si ti lipa, Ko da ti je tato Mladi misec bio, Ko da ti je nana žarko sunce bila! — Al ni mi je, druge, Tato misec bio, Al ni mi je nana žarko sunce bila, Već je mene riba U vodi rodila, žuna me je tica U kljunu iznela. Tica lastavica Bila j’ dadiljica, Rastova korica Bila j’ kolivčica.79 (Vancag) Kraljice su vesele pjesme pjevale u skupinama dvije po dvije okrenute jedna prema drugoj, lagano pocupkujući, a na pripjev Ljeljo odignu se petama od zemlje i lagano poklone. Žalosne su pjesme kraljice pjevale okrenute jedna prema drugoj, ali na pripjev Ljeljo ne bi pocupkivale nego bi se lagano njihale. Žalosne su kraljičke pjesme pjevale o vojnicima (katanama). U kraljičkim su pjesmama mnogobrojne narodne mudroslovice. Kraljice su pjevale pjesme o sudbinama u kojima se ogledala sudbina zajednice i naroda. Neke od tih pjesama imaju strukturu tužbalica: Oj borci, vojnici, Tužne majke sinci,
Zlatna knjiga hrvatske narodne lirike, sastavio Krešimir Mlač, MH, Zagreb 1972, str. 145.
79

48

Kako vam je stanje U polju bojnome, Tužnom ledenome? Strahotom vas bije, Krv se vaša lije I zelena trava Ostaje krvava. Zemlja vam je tvrda, Propast ne možete. Nebo je visoko, Popet s’ ne možete. Kad sunce ograne, Ogrije vam rane, Misec se promine I pokaže vrime, Da prolazu dani, Proć će i mejdani. Kad tako mislimo, S otim se tišimo.80 (Subotica) U repertoaru su kraljičkih pjesama i one pjesme koje imaju elemente vjerske usmene lirske pjesme: Gospodin plebanoš, ustaj, pa pošetaj, iz cele u celu, u baštu pod ružu, kud Gospodin hodi, za njim cviće rodi svakojake fele: modre i zelene, žute i crvene. ruža se razvila, u kalež savila, na oltar nošena, misa govorena.81
80

Isto, str. 144.-145.

49

Siroče je čest motiv u hrvatskoj tradicijskoj kulturi. I danas su mnoge usmene lirske pjesme i predaje koje kazivači kazuju o siročićima. Česta je narodna izreka Da nije siročadi ne bi ni Sunce grijalo. Te su pjesme pjevane i siročićima. I kraljice su pjevale žalosne pjesme siročićima. Sirotica Milka sjedila je u bašti, naletjela je ptica i krilima je udarila: Sirotica Milka, Sidila u bašći, Tica naletila, Krilim udarila, Kanda j’ tica znala, Da je sirotica. Kako j’ tici, nane, Letiti brez glave, Tako j’ Milki, nane, Brez njezine nane, Kako j’ tici, nane, Letiti brez oka, Tako j’ Milki nane, Brez njezinog oca. Kako j’ tici, nane, Letiti brez vrata, Tako j’ Milki, nane, Brez njezinih braća. Kako j’ tici, nane, Letiti brez perja, Tako j’ Milki, nane, Brez njezinih sela. Kako j’ tici, nane, Letiti brez repa, Tako j’ Milki, nane, Brez njezinih teta. Kako j’ tici, nane, Letiti brez noga, Tako j’ Milki, nane,
81

Mr Suzana Kujundžić-Ostojić, Kraljičke pisme, http://www.bunjevci.org.yu/site /narodna knjizevnost/ kraljicke-pisme/;

50

Brez njezina roda.82 (Tavankut kod Subotice) Navedena je pjesma komponirana retoričkim pitanjima i odgovorima: kako je ptici letiti bez glave, tako je Milki bez njezine nane; kako je ptici letiti bez vrata, tako je Milki bez njezine braće; kako je ptici bez perja, tako je Milki bez njezinih sela. (…) Retorička pitanja i odgovori na njih u pjesmi Sirotica Milka komponirani su narodnim mudroslovicama

DODOLSKI OPHODI Dodolske pjesme su, također, nastale u prastarim mnogobožačkim vremenima. Pjevale su ih djevojke prekrivene zelenilom u vrijeme proljetnih i ljetnih suša. Vuk Stefanović Karadžić dodole objašnjava kao skupinu djevojaka koje za vrijeme suše idu “po selu od kuće do kuće, te pjevaju i slute da udari kiša. Jedna se djevojka svuče do košulje sa svijem pa se onako gola uveže i obloži različnom travom i cvijećem i tako da se nigdje ne vidi ni malo, a to se zove dodola (…)”. Pred kućom dodola igra sama, a druge djevojke iz te skupine stanu u red i pjevaju različite pjesme. Potom

Zlatna knjiga hrvatske narodne lirike, sastavio Krešimir Mlač, MH, Zagreb 1972. str. 145.

82

51

domaćica ili netko drugi uzme pun kotao vode i izlije na dodolu koja se na to ne obazire nego i dalje igra.83 Slobodan Zečević navodi da se obred dodola izvodio i u sedamdesetim godinama 20. stoljeća. Dodola je djevojčica i glavna je u skupini. U davnim je vremenima bila naga i uvijena u zelenilo. Morala je biti uzorna ponašanja i seksualno čedna. U nekim je krajevima dodola bila siroče bez roditelja, a u nekim je bila posljednje dijete u majke - neporođena. Dok dodola igra, pjesmom je prate njezine pratilje. “Pred svakom kućom dodolu polijevaju vodom (…).”84 U Skopskoj Kotlini dodolski su ophodi bili u četvrtak po Uskrsu. Četvrtak je dan Peruna, vrhovnog slavenskog boga koji je slavljen i kao bog groma i kiše. Iz tih razloga u Mačvi od Velikoga Četvrtka do Spasovdana u sve četvrtke nitko nije smjeo orati, kopati, tkati, prati, tjerati kola.85 Bratoljub Klaić u svome Rječniku ne navodi dodole, a u Rječniku hrvatskoga jezika (2000.) dodole se objašnjavaju narodnim običajem magijskog prizivanja kiše u doba suše te mladićima i djevojkama koji okićeni cvijećem i zelenilom sudjeluju u obrednoj pjesmi zazivanja kiše.86 Matej Sova navodi da bi u Dalmaciji za vrijeme sušnih dana momci okićeni zelenim granama i cvijećem išli od kuće do kuće pjevajući i plešući. Momci su se nazivali prporuše a njihov kolovođa prpac.87 Djevojke su skladno poigravale pjevajući pjesme a domaćin ili domaćica polijevali su ih vodom vjerujući da će im se božanstvo smilovati i podariti kišu. Neke od tih pjesama imaju šaljiv karakter. Kultni su kiša i zelenilo u tim obredima. U Somaliji i nekim drugim zemljama sačuvao se obred u kojem za vrijeme suše najljepše djevojke gole gledajući prema nebu pjevaju magijske pjesme kako bi kiša udarila. Starozavjetna je Ilijina kiša koja je u zemlji kralja Ahaba pala po zagovoru proroka Ilije nakon tri godine suše u kojoj su istrijebljeni Baalovi svećenici.

Srpski rječnik, istumačen njemačkijem i latinskijem riječima, skupio ga i na svijet izdao Vuk Stef. Karadžić, u Beču u štampariji jermenskoga namastira 1852. str. 128. 84 Dr. Slobodan Zečević, Elementi naše mitologije u narodnim obredima uz igru. Izdanja muzeja grada Zenice, Radovi V, Zenica 1973, str. 125.-126. 85 Isto, str. 127.-128. 86 Rječnik hrvatskoga jezika, glavni urednik Jure Šonje, Leksikografski zavod Miroslav Krleža i Školska knjiga, Zagreb 2000. str. 194. 87 Matej Sova, Pregled narodne književnosti s primjerima i teorijom, Školska knjiga, Zagreb 1955., str. 43.

83

52

Djevojke u pjesmama pjevaju pripjev oj dodo, oj dodo, le pa se prema tome zovu dodole: Naša doda Boga moli, da udari rosna kiša. Oj dodo, oj dodo, le. Da pokisnu svi orači, svi orači i kopači, svi po kući poslovači. Oj dodo, oj dodo, le. 88 (Prisap pokraj Livna) Prastari običaj dodola zadržao se u Đakovštini, napose u Potnjanima i Gorjanima, do Drugog svjetskog rata. U Potnjanima je bilo jedno naselje Roma i oni su ostali posljednji koji su taj ophod obdržavali. Dodole ili dojdole (oba izraza se jednako koriste) je grupa mlađih djevojaka (od 14 – 15 god.) i poneki dječak koji za velikih suša obilaze selo i u kući pjevaju dodolske pjesme, zazivajući kišu i spas uroda. Obično je to 6 – 10 djevojaka i 2 – 3 dječaka. Dva dječaka su „prosjaci“, oni nose košaru u koju im domaćin nakon otpjevane pjesme stavlja darove (jaja, jabuke, slaninu i što se već nađe, ponekad i novac). Treći dječak obično bude doda ili dodola. Njega obaviju zelenilom od glave do pete od granja, najčešće abdovine i bazge. Taj zeleni oklop je u obliku stošca, pa da bi vidio vode ga dvije manje djevojčice. Djevojke su obučene u rubine, bosonoge su i raspletene kose. Oko glave imaju grube vijence od zelenila (prave hlad glavi na uzavrelom suncu) te oko pasa granje koje visi do zemlje (adbovina, bazga, vrba i dr.). Putem galame, sviraju u trube i svirale ili škrebeću kako bi ih domaćini čuli i dočekali. Kada uđu u dvorište, pozdrave tradicionalnim katoličkim pozdravom „Faljen Isus“ i počinju pjevati. Domaćin ili domaćica poliju vodom dodu, a ovaj se na riječi iz pjesme „Ajd poigraj dodole“, vrti, otresa vodu i imitira kišu. Nakon što im domaćin stavi dar u košaru odlaze u drugu kuću. 89
U Prisapu pokraj Livna 25. 09. 2004. g. studentici Fakulteta filozofsko-humanističkih znanosti Sveučilišta u Mostaru, Marini Maganić, kazao Jako Krole (rođ. 1937. g.). Rkp. FF Mostar, 2005., sv. 2., str. 5. Kazivači uvijek ne kazuju pripjev oj dodo, oj dodo, le. 89 O dodolama je 2008. g. Zdravki Vranješ kazivao Zvonko Vugrinović, rođen u Đakovu 1956. g. Bio je dugogodišnji direktor Turističke zajednice Grada Đakova. Dragovoljac je Domovinskog rata. Oženjen, otac dvoje djece. Sa suprugom Dubravkom suvlasnik je Turističke agencije Orion Turs i vlasnik Gastro-etno imanja „Slavonska kuća“. Rkp. FF
88

53

PREPERUŠKI OPHODI U JEZERIMA NA OTOKU MURTERU U Dalmaciji i Istri djevojke se zovu preporuše (prporuše, preporuče), a na otoku Murteru preperuše. Kazivači u Jezerima na otoku Murteru 2006. godine pripovijedaju “o puno staroj fandaniji (običaju) zvanja kiše” koji se održao do prije nekoliko godina. Običaj se sastojao u tome da bi djeca, a pokatkad momci i djevojke pa i ljudi ubirali grane tešara (biljke smrdljivice). Potom bi išli putem, mahali tim granama i dozivali kišu pjevajući: Preperuše odile, sve su Boga molile: “Daj nam, Bože, kišicu i nebesku rosicu, da urodi godina i šenica bilica i vinova lozica.” Niki sira, niki jaj, To je naman za ufar. Kada bi domaćice vidjele da idu preperuše dozivale bi: Oj dodole, moj dodole, Dojdi k meni zlato moje. Zatim bi preperuše polijevali vodom, a onaj koji bi ih polio trebao im je dati neki dar: “komad sira oli koje jaje. Na kraju bi se preperuše skupile na Koledišće užgale veliku koledu i podilile darove ča su skupile.”90 Prporuše hodile, kuda one hodile,
Mostar 2008, D. Vidi: Josip Vinkešević, 40. Đakovački vezovi, Jubilarna revija br. 36, Godina XXXVII., Gradsko poglavarstvo Grada Đakova. 90 Ivana Klarin zapisala je u studenom 2005. godine u Jezerima na otoku Murteru po kazivanju Konstantina (Ukasa) Klarina (rođ. 1938. g.) i Ante Klarina (rođ. 1934. g.). Kazivači su rođeni u Jezerima na Murteru. Rkp. FF Split, 2005, sv. 59. str. 6.

54

tuda Boga molile da nan Bog dâ dažda i crlena mazda, šenice bilice, sake dobre srićice. Šenica nan rodila, dičica prohodila, šenicu pojili dicu poženili. Skupi, Bože, oblake, struni Božju rosicu na ‘vu svetu zemljicu.91 (Okolica Pazina) U navedenom je primjeru zdravica: da nan Bog dâ dažda / i crlena mazda, / šenice bilice, / sake dobre srićice./ Šenica nan rodila, / dičica prohodila, / šenicu pojili / dicu poženili / te molitva: Skupi, Bože, oblake, / struni Božju rosicu / na ‘vu svetu zemljicu. U Gdinju na Hvaru molilo se za kišu: Križi gredu po nebu Križi gredu po nebu, Za njima djeva Marija, Svoga sina molila, Da nam poda lipi dažj, Bog je Petru ključe da, Da otvori slavni raj, Da očuva mornara na moru, Težaka na polju, Da nam da mučicu karščansku, Čini vitar, čini dažj, Ništa da nan ne istuče grad.92

Narodne lirske pjesme, priredio Olinko Delorko, Zora, Matica hrvatska, PSHK, knj. 23, Zagreb 1963., str. 91. 92 Ivana Kardum zapisala je u Gdinju na Hvaru 2007. godine, a kazala joj je Mande Visković, (djev. Visković, rođena 1932.). Rkp. FF Split, 2007, E, str. 8.

91

55

97 Luka Ilić Oriovčanin. stave ih na kuće te ih na večer uoči Sv. Ivan nosi naziv Krstitelj jer je u rijeci Jordanu krstio Isusa. lipnja) vezuju se pretkršćanski kultni običaji paljenja krijesova (kresova.95 Neki etnolozi paljenje ivanjskih krijesova interpretiraju kao ostatak Sunčeva kulta. pučka pobožnost. Ivana pripreme baklje (lučevi). Ivana Krstitelja (24.97 U živoj je narodnoj tradiciji sv. lipnja “uoči Ivanje žetvene” 94 vršilo se paljenje kolede. Ivana zapalio krijes oko kojeg bi se skupili djeca. Korizmeno-uskrsni običaji hrvatskog puka u prvoj polovici XX.98 Kao i drugi obredi i ivanjski su raznovrsni. nav. primjerice u Velikoj kod Slavonske Požege.-162. zajednica. Sin je starozavjetnog svećenika Zaharija i Elizabete. g. dj. nav. Poljaka. 1930. pištolji pucali. Rkp.. str. godine zapisala u Tisnom na Murteru po kazivanju Šime Grgurine rođ.96 U nekim je hrvatskim krajevima. 16.93 U Bosni i Hercegovini te Dalmaciji svitnjak je sinonim za krijes. Golden marketing. Djevojke bi ubrale razno cvijeće od kojega bi isplele vijence te se njima kitile u ivanjsko navečerje i sutradan kada idu u crkvu.-17. kolo igralo. Ivana upale.. Kazivač je po zanimanju ribar. sv. str. Slovaka i dr. Čeha. svirali mjehovi (dude). Posljednji je starozavjetni prorok. galama te pokatkad pucanje iz pištolja imali su u narodnoj percepciji apotropejsku moć kojom su se tjerali demoni. seoski čuvar u Brestu u Istri nekoliko dana prije Sv. Buka. 215. Hrvatski uskrsni običaji. bio običaj da muškarci nekoliko dana prije Sv. Oko krijesa bi se veselilo.IVANJSKI OBREDI I PJESME Sv. str. str. FF Split. Mladići bi ta drva sabrali i donijeli na kraj sela. 17. 94 93 56 . S tim bi se drvima na viliju (uoči) Sv. Tako je. djevojke. dj. Mladići su se s bakljama penjali po zidinama i stijenama. Najznamenitiji je cvijet u ivanjskim vijencima bio paprat.. krisova). rođakinje Bogorodičine. 158. 7. dj. str.. Marina Lampalov u travnju 2006. 154. mladići i stariji svijet. Ivan veliki zaštitnik vrela voda. primjerice. U Tisnom na otoku Murteru 23. stoljeća. 95 Luka Ilić Oriovčanin. a sada je umirovljenik. Vitomir Belaj. nav. 98 Vitomir Belaj. Stara je hrvatska tradicija da se na izvorskoj vodi treba okupati prije izlaska sunca. str. 2006. Običaj paljenja krijesova na taj dan bio je prisutan kod Rusa. Uz blagdan rođenja sv. Ivana obavještavao mladiće gdje ima suhih drva u šumi. 214. dj. 96 Jasna Čapo Žmegač. nav. Ti su se mladići nazivali bakljari. Zagreb 1997..

Okićene bi djevojke išle po selu pjevajući pred pojedinim kućama i kiteći vratnice i prozore cvijećem.-280. Djevojke su se zvale krisnice. Ćirila i Metoda. 215-223. Razlikovale su se seoske i gradske krisnice. mladići su preskakali krijes “jedni ovamo. Djevojke su jedna drugoj tri puta preko vatre bacale povezane rukoveti cvijeća. MH. 278. str. a gradske jedna iza druge. Zagreb. vino i prošek.Stariji i djeca bi se veselili do pola noći. a poslije toga su odlazili kućama. Pjesma je komponirana osmercima s cezurama iza četvrtoga sloga i bila je prikladna pri obredima koji su pratili paljenje krijesova. Ivana po poljima palili male krijesove vjerujući da će tako dozvati jaču sunčanu toplotu i da će im polje što bolje roditi. brata. izlaze na određena Jakov Mikac. Zagreb 1933. U Istri su se krijesovi palili i na blagdane Sv.100 Neke Ivanjske pjesme pjevaju o vrijednim domaćinima i njihovoj vrijednoj djeci. a drugi onamo”. Djevojke i mladići ostajali su kod krijesa do zore. U pjesmi se traži od majke. Taj je obred imao apotropejski karakter te se vjerovalo da će tako godina biti rodnija sijenom. Ivan se osobito slavio u Gornjem Selu na Šolti.Te je običaje cijelu noć pratila zvonjava crkvenih zvona. Tako je 1933. str. 1972. Seoske su krisnice nosile košare. osobito mladež. U nekim se selima taj obred vršio na samo Ivanje. str. Spremalo se bolje jelo. sestre da daju na krijes Ivana. a sa strane im je visjela kesa od perlov. 148. Ivana u polju nabrale puno ivančica i od njih plele vijenac. Seoske su krisnice bile okrenute jedna prema drugoj. dj.102 Sv. a mogle su biti i mlađe. 155. 100 Ferdo Heffler. Kad bi vatra jenjala. D. Knjiga XXIX. 99 57 . ali ga je na krijes dala njegova ljuba.99 U okolici Karlovca djevojke bi uoči blagdana Sv.. JAZU. Boranić. 102 Zlatna knjiga hrvatske narodne lirike. sastavio Krešimir Mlač. Oko pojasa su imale bijeli komot. Godišnji običaji (Brest u Istri). nav. oca. godine u ZZNŽO JS pisao Jakov Mikac i ustvrdio “Kresovi su se u posljednje vrijeme prestali paliti”. Seljaci su uoči Sv. Petra i Pavla te Sv.. U popodnevnim satima domaćini i gosti. nav. 1. Po selima su išle po četiri djevojke u dobi od petnaest do osamnaest godina. To se cvijeće na Sv. očekivali su se gosti iz drugih sela. dj. urednik dr.101 Djevojke su pjevale i dijaloške ivanjske pjesme u kojima je Ive krijes potpalio na Ivanjsko navečerje. 101 Vidi: Petar Grgec. na rukavima bijeli opšiv. Nitko od njih nije dao na krijes Ivana. sv. Skakali su vjerujući da im preko ljeta buhe ne će gristi noge. Zbornik za narodni život i običaje južnih Slavena. Ivana stavljalo na strehu i u rupice u zidu.

mladima ali i starijima. Zvona su zvonila cijelu noć. Kad bi se vatra rasplamsala.okupljališta u selu na druženje i zabavu. Vatru su uglavnom preskakali dječaci i mladići dok bi ostali stajali okolo i uživali u tom prizoru. djeca bi se zatrkivala i preskakala vatru jer se vjerovalo da će onaj koji preskoči vatru biti sretan i zdrav. str. Već poslije ručka dan uoči blagdana Sv. a ljudi su preskakivali vatru govoreći: Od Ivana do Ivana. Croatica et slavica Iadertina. Također su se palile i manje vatre po vlastitim dvorištima koju su preskakivali i zabavljali se ukućani i susjedi. Uvečer uoči Sv. od Ivanje do Petrove da nas vile ne pohode. Pod krilima krizmica. a da je staro i da ljudima ne treba. Ivana palili su vatru pred crkvom.104 Dok su neke ivanjske pjesme sačuvale mitske motive. Ivana Krstitelja Šoltani su kadili vinograde. gdje se skupljalo cijelo selo. antitezom te višestrukim deminutivima spjevao ritmičnu lirsku vjersku pjesmu: Poleti tić perutić. 104 Isto. a jedna od žena bi blagoslovila vatru. Taj se običaj u Splitu posljednjih godina gasi. neg anđeo krilutić. 103 58 . Kad bi sve to sakupili s nestrpljenjem su očekivali mrak kada bi netko od starijih i iskusnijih muškaraca zapalio svitnjak. Apotropejski obredi. Sutradan bi se pričalo u čijem je kvartu bio najbolji svitnjak. kojoj bi dodavali malo blagoslovljena cvijeća.103 Običaj “paljenja svitnjaka” dugo se zadržao i u samom Splitu i bio je iznimno omiljen među djecom. palili hrpe smilja i druge makije. Nije tić perutić. 385. Stari su govorili da u toj vatri trebaju sagorjeti sva zla koja su nas zadesila kroz proteklu godinu. 384. dotle je sljedeća u cijelosti kristijanizirana. običaji i ophodi u hrvatskoj tradicijskoj kulturi. Da me noge ne bole. str. Zadar 2007. Dan prije Sv. grančice blagoslovljene masline ili ugljevlja što je preostalo od božićne vatre. Sa zvonika se ispaljuju rokete. Od vode do vode. Vidi: Marko Dragić. Ivana djeca bi po susjedstvu skupljala drva i sve ono što je od drveta. Sveučilište u Zadru. ponajviše zbog urbanizacije grada. Narodni je pjevač stilskom figurom. U krizmici Marija.

Donedavno je bio običaj da se svitnjak pali kod svake kuće i da se na najuočljivijim mjestima pale veliki svitnjaci. ugljevlje od krijesa.Šta j’ Boga rodila i Ivana krstila. također. Od osamdesetih godina dvadesetoga stoljeća nekoliko obitelji kod kuća zajednički zapale svitnjak. 385. pepeo. 105 Isto. izvorska voda. a nakon toga se. prije sunca umiva i kupa na izvorskoj vodi. Vjeruje se da će se time spriječiti naboji. Vatra. Pastiri su se natjecali tko će imati veći i bolji svitnjak. Pepeo je u kršćanskoj simbolici znak pokore i obraćenja. U sve crkve zemaljske. Ivana. Oko svitnjaka se okupljao mlađi i stariji svijet. Svrabivica u Perićima kod Prozora (Rama). Mnoga su kultna vrela diljem Bosne i Hercegovine kojima narod hodočasti i pripovijeda o čudotvornim izlječenjima na tim vrelima. Mlađi su se igrali oko svitnjaka. Vrilo u Knešpolju kod Širokoga Brijega i mnoga druga. Mrtvalj u Podmilačju kod Jajca. bradavice i kurije oči na nogama te da će se tako izliječiti i spriječiti kožne bolesti.105 (Ružić kod Drniša) U Bosni i Hercegovini se do naših dana sačuvao običaj paljenja svitnjka u sumrak prije blagdana Sv. u anđele nebeske. Krst’ Ivane i mene da virujem u tebe. vijenci od cvijeća u ivanjskim obredima imaju apotropejske karakteristike. zelenilo. Voda je magijski izvor moći. mladići su ga preskakali. str. Na Pepelnicu (Čistu srijedu) stavlja se pepeo na čelu što označava početak korizme koja počinje s tim danom. Pepeo simbolizira smrt tijela i prolaznost ovozemaljskoga života. 59 . a stariji su sjedili. Takva su primjerice: Jakovljevo vrelo kod Kreševa (Vrelo Jakova Markijskoga). a u kršćanstvu simbolizira pranje. Do danas se sačuvao običaj da se ujutro prije izlaska sunca po pepelu svitnjaka hoda ukrug moleći tri puta Vjerovanje. Kada bi svitnjak dogorijevao i plamen mu se smanjio. čišćenje i nevinost.

kris nalaže. i lipo ga nakitimo z rožicami ivanjskimi i k sebi ga odpeljamo. 95. da se ćerke zorom staju. vi nam dajte lipog Ivu. potancamo. da počešu plave kose i umiju belo lice i pometu bele dvore. da mi s njim se poigramo. da izrenu riđe vole. Petra i sv. 106 Milovan Gavazzi. srpnja) po Podravini. za Vidovdan (na sjevernom jadranskom području i Podravini). i donesu bistre vode i naliju čiste lonce. nav. Mi ćemo ga dobro ranit suvim sirom i pogačom. dajte. Ilindan (20. stare majke.106 Neke Ivanjske pjesme pjevaju o vrijednim domaćinima i njihovoj vrijednoj djeci: LIPI IVE KRIS NALAŽE Lipi Ive kris nalaže. bele dvore i komore i oriblju žute stole. 85. Pavla (29. pod jabuku crljeniku. str. poigramo. Stari ćaćke bud’te sinke. lipnja) po jadranskom području i Bosni. dajte. ako li nam niš ne date. venac plete. da se sinki zorom staju. izpeljajte pod jabuku. riđe vole u lugove. žute stole javorove. Stare majke bud’te kćerke.*** Krijesovi su se palili i za Dan sv. dj. 60 .. i napasu riđe vole i posiju belo žito.

Milovan Gavazzi. ovjenčane vijencima od cvijeća išle po selima i pred kućama izvodile kolo i pjevale pjesme hvaleći gazdu i gazdaricu. Zagreb 1972. kresovaljke. pod lipicu. Sve na slavu Ivaneka!110 (Okolica Koprivnice) 107 Stipe Botica. 41. Vijence su po završetku ophoda djevojke bacale u tekuću vodu vjerujući da će se udati onamo kuda vijenac otplovi. lipi Ivo. Golden Marketing. Lado. Znesemo ga na vulicu. MH. II priređeno izdanje. Na vulicu. Zagreb 1998. str. 1988. Lado! Znesemo ga na vulico. dobro leto. 147. Oj lepa Lado.108 Djevojke koje su izvodile ivanjske ophode nazivane su još ladekarice.109 Na Dan sv. 108 61 . Po poteku. sastavio Krešimir Mlač. Godinu dana hrvatskih narodnih običaja. str. lipnja) u skupinama od četiri. Kaj se bomo ž njem igrale. Pak mu bomo ruže brale. Ivana (24. Hod kroz godinu.html 109 Vitomir Belaj.107 (Karlovačka okolica) Krijesovalje (ladarice. dobro leto i proliće o Ivanju i Štefanju. ivančice) bile su djevojčice koje su na blagdan Sv.studio-tanay. Školska knjiga. Hrvatska usmenoknjiževna čitanka. po praheku.belim mlikom i šećerom.hr/dodatak2003. 215. 110 Zlatna knjiga hrvatske narodne lirike. Bože. str. Ajdmo sada. Ivana ladarice su pjevale: Podajte nam Ivaneka. http:www. krisnice. Zagreb 1995. ajdmo sada pjevajući: Daj nam. a negdje od osam. Na vulico pod lipico. ladanjke.

Volovi mu sivi sokolovi. str. Knjiga XXIX. pa hi se na ognju dobro popali i klade (stavi) pod tundjelu kad se ide spavati a svakoga od njih namijeniš na jedno čejade. jaram mu je drvo javorovo.112 (Bučići kod Novog Travnika) Emocionalni je efekt u prethodnoj pjesmi postignut stilskim figurama: aliteracijom (ponavljanjem suglasnika r. ralo – drvo šišmirovo. jaram – drvo javorovo: TEŽAK ORE KRAJ ZELENE GORE Težak ore kraj zelene gore. volovi su mu sivi sokolovi. D. Boranić. JAZU. urednik dr. retorika. epitetima (zelene gore.U Blatu na otoku Mljetu na Svetoga Ivana uvečer bi se ubrala “tri badeja. U njima se pjeva o težaku koji ore kraj zelene gore. sv. 83. Zbornik za narodni život i običaje južnih Slavena. 1. (Ovo rade u prvom redu djevojke za udaju. udaće se za onega. Sarajevo 2006. kako ore ne vidi se gore. Hrvatska književnost Bosne i Hercegovine u 100 knjiga. ralo mu je drvo šimširovo. 3. POSLENIČKE PJESME Nastanak posleničkih pjesama. kome je badej bio namijenjen. metaforom (volovi mu sivi sokolovi). priredio Marko Dragić. 111 62 . Matica hrvatska i HKD Napredak. Macan. Čaranje i gatanje. Težak ore kraj zelene gore. Zagreb 1932. 112 Hrvatska usmena književnost Bosne i Hercegovine: lirika. str. seže u davna vremena. Te su pjesme pjevane za vrijeme predaha kod teškog težačkog posla oranja. također. koje hi je ubralo. sivi Tomislav M. 225. tu će poći ono čejade. epika.)111 O vukarskim (vučarskim) ophodima i pjesmama riječ je u poglavlju Folklorno kazalište. i koji od njih do jutra procvijeta. kao i suglasnika v).

To je muški najem. (Šimšir i javor u narodnoj tradiciji imaju mitska obilježja. Jendrašina! Tiraj voli v jarem.) Oranje ralom na vitlo Težačke pjesme pjevaju o marljivom domaćinu koji rano ustaje. družinu doziva da tjeraju volove u jaram i konje ispred njih jer će sutra orati i žito sijati. 63 . a domaćica će pripremiti pečenku s lukom i gibanicu s kukom: MUŽEK RANO VSTAJE Mužek rano vstaje. Na sve strane zgleda. Žito bumo sejali. Dva konjička naprv. čadonju. Zutra bumo orali. Žito bumo sejali. Družinu sezava: “Prizmi ti.sokolovi) i inverzijama (drvo šimširovo. budi dječicu. To roginju. drvo javorovo). Stani. Đurina. Dečicu zbuđiva.

Za vrijeme kosidbe i predaha u njoj pjevane su pjesme različite tematike. Poldan nam dohaja. str. 142.-116. Ki spleplje oraču? Pojdi. sastavio Krešimir Mlač. Gibanica s kukom. Okupilo bi se pet-šest i više kosaca koji su se natjecali koji će brže. A trećega nitko od nikuda. 113 64 . Obed se zgotavlja: To pečenka z lukom. Jendrašina. bolje i ljepše kositi. Žito bumo sejali. Kaj smo lani vejali!”113 (Hum u Hrvatskom zagorju) Sve do sedamdesetih godina dvadesetoga stoljeća poseban je bio kosidbeni običaj. 115. 114 Isto. Polje je široko. Nakon obavljenoga posla kosibaši je kao nagrada pripadala glava pečenoga jagnjeta ili ovna. Po tu tikvu vina! Zutra bumo orali. Drugog žali bratac i sestrica. Žito bumo sejali. Najbolji je bio na čelu i zvao se kosibaša. Samo jedna sirota djevojka: “Suđeniče i nesuđeniče. Kaj bude kovaču. str. Zagreb 1972. Sunce je visoko. Prvog žali i otac i majka. Rano zađe moje jarko sunce!”114 (Babina Greda) Zlatna knjiga hrvatske narodne lirike.Kaj smo lani vejali. MH. Neke su težačke pjesme baladno intonirane: OTKIDE SE GRANA JORGOVANA Otkide se grana jorgovana I ubila tri čobana mlada.

). Bregavke garave. 2005. On baca kosu nek se trava suši i odlazi poljubiti dragu što u ladu spava. 4. Vl. 1959. Putem prolazile. Bregava mi šumi. R. 115 65 . g. poljubit ću dragu. sv. Bregava se koscu javila da mu dolje u ladu draga spava. kazao Veselko Sesar (rođ. tiho progovara: “Eno dolje draga.115 (Vrapčići kod Mostara) Marinu Škobiću u Vrapčićima kod Mostara 2005. KOSIO SAM SIJENO Kosio sam sijeno. dolje kod Bregave. što u ladu spava. g.” Bacio sam kosu. rkp. nek se suši trava. str.Pokatkad je i sam domaćin kosio svoju livadu. u ladu zaspala.

Pjesme pjevaju o ljubavi.” To se niko dositio nije.”116 (Prozor – Rama) 116 Marko Dragić. samo nije ljuba Ivanova. Tuj tunja tu jabuka. zalivo ga od jabuke mlikom: cviće vene. Baška Voda 1995. Mala nakladna kuća Sveti Jure. VAZDAN ŽELE MLADE ŽETALICE Vazdan žele mlade žetalice. materin čobane. dositi se ljuba Ivanova. ugledala jednog čobanina. Kad je bilo ićindiji k mraku. o želji djevojke da joj to bude zadnja žetva kod roditelja i da to žito ne jela ona nego ga pozobali njezini svatovski konji i dr. jesi 1 bio kud smo jučer bili. vazdan žele. jesam naše cviće nalazio. 66 . U seke je čedo ponejako: da ga ne bi umorila mlado. str. ne mere bez tebe. iđi za njom tio stranputice. 69. pa govori svom Ivanu mužu: “Šalji seku za goru na vodu. vazdan pripivale.Žetelačke su pjesme pjevale žetelice žanjući žito. Tad zapiva seko Ivanova: “Oj Ivane. jesi 1 naše cviće nalazio?” Čoban dipli i kroz diple kaže: “Jesam bio kud smo jučer bili.

Dujmu. zelenika trava. oluje i nevremena. proplancima i poljima milozvučne pjesme pastirica. samo Rade što kosi livade i on ljubi čobanice mlade. Te su pjesme dragom otkrivale gdje se nalazi njihova dragana. Prvi otkos. Vidu. treći otkos. također. Iliji. Tomi. Pastiri su pjevali i molitvene pjesme svecima: Anti. drugi otkos. Luki. Grgi. Pavlu. 67 . Mladići su se skladnim sviranjem na svirali (dvojnicama) javljali svojim djevojkama. zelena rozeta. Pastiri su. šumama. Peri. Isusu. ljubičica plava. ČUVAM OVCE PO LIVADI SAMA Čuvam ovce po livadi sama. niko nema od naših čobana.Ovako se nekada vrhlo žito na gumnu Do sedamdesetih godina dvadesetog stoljeća odjekivale su po planinama. molili pjesme protiv groma. Svetoj Gospi.

Petar je proveo 8 godina u Engleskoj gdje je završio Koledž za grafički dizajn. 81. 118 Jeleni Marušić u Komiži na Visu 2006. Hrvatska književnost Bosne i Hercegovine u 100 knjiga. epika. FF Split. g. Ipak se nalazilo vremena za pjesmu.-15. dakle. str. str. Odgovor je tomu u viškoj ribarskoj poslovici: Kad je vrime veslonju / Nije misto kantonju.mila majko dobila si zeta! Mlada zeta od sedamnaest ljeta. cviće moje. Uglavnom su pjevali mlađi ribari na poštama čekajući svićaricu. Goj. još se nije nagledao svijeta!117 (Čapljina) Najmanje je ribarskih pjesama koje su kazivači kazivali ili još uvijek kazuju. Da si o srebra. g. svoju sriću ol ljubavi. OTO MUŽI S PALAGRUŽE Oto muži s Palagruže. oparčojte žene ruže. mala moja cvit gizdavi. Drugi mi te trga. Ribari se. sv. 2006. suha zlata. Ki gariful. Rkp. Sarajevo 2006. ili na vrata na ponistru. 110. izišla bi sad na vrata. priredio Marko Dragić. kazao Petar Mihovilović – Bejota (rođ. Matica hrvatska i HKD Napredak. 117 68 . ki son brala al ga nison rakamala. bere a jo pijen gorki čemer. vidila bi svoju sriću. u veslanju moraju stalno naprezati i boriti protiv vjetra i valova. 13. Pjevušilo se i molilo za vrijeme rastiranja i skupljanja mreže. 1947. za vrijeme velikih fešta i poznatih regata. Vis) Hrvatska usmena književnost Bosne i Hercegovine: lirika.). uživat će sarce moje.118 (Komiža. se goj. dok ne dojde vrime tvoje. retorika. Valja će ga rakamati svome dragom darivati.

pala je slana. str.” . ako mogli i ako se dalo. DEDER KUME DAJ DA ZAPIVAMO Deder kume daj da zapivamo.” 119 (Prozor) Kiridžije su ljudi koji su iz Duvna na zaprežnim kolima vozili sijeno. ne mogu sama. OJ DJEVOJKO MOJA „Oj djevojko moja. napoji mi konja.” „Sazuj nalune. Pjesme i napjevi iz Bosne i Hercegovine. pala je rosa. kupi ć u ti postole. Nakon uspješno obavljenog posla preko polja bi pjevali pjesme i tako javljali obitelji da živo i zdravo idu svojim kućama. pala je rosa.Ja ne mogu bosa. „Oj djevojko moja. Tim su pjesmama ili sviranjem na svirali davali do znanja svojim ukućanima da se vraćaju. slamu i ostalu ljetinu i prodavali u Hercegovini ili Dalmaciji ili trampili za vino i rakiju i prodavali u Duvnu.” „Ja ne mogu bosa. obuj cipele. pala je rosa. Sarajevo 1984.Putničke su pjesme pjevali putnici vraćajući se uveče svojim ukućanima nakon obavljenog putovanja ili nakon obavljenih težačkih poslova. dok i meni mili Bog pomogne. 119 69 . Ludvik Kuba. 97. napoji mi konja. Svjetlost. ja ne mogu bosa.

BRAĆO Vesel’mo se. MH. priredio Marko Dragić. Ni djeteta kraj sebe. neg’ li tim Već držalom motičim. Te pjesme su strukturom najbliže zdravicama. Kad se vidjesmo! Lijepo ime Ivo. Najsvetije ime Isusovo. 180. 120 70 . braćo. obrednih. Ne imo se čim pokriti. Sve u strahu Boga Velikoga. a u njima su česti elementi šale. Neg’ li čim. Bogu hvala i slava u vike. U poselničkim pjesmama nalaze se i elementi: mitskih. Ni sebe. Tug’ i žalost prođe. pastirske. sastavio Krešimir Mlač.121 (Hvar ) Hrvatska usmena književnost Bosne i Hercegovine: lirika. Kad se sastasmo. Bog te živio. str. retorika. 87. VESEL’MO SE. Tilu zdravlje da se veselimo. Zagreb 1972. epika. svatovskih i ljubavnih lirskih pjesama te usmenoretoričkih oblika. Već te žena lupala. 121 Zlatna knjiga hrvatske narodne lirike. Hrvatska književnost Bosne i Hercegovine u 100 knjiga. ni žene. Dok ti duša ispala.ako bi nas grlo poslušalo. Sarajevo 2006. Napitnice vinske su pjesme koje se pjevaju uz vinograde i vino. a spasenje da se ne gubimo. a po njemu ime Marijino. putničke i kiridžijske pjesme pjevane su i na sijelima (prelima). str.120 (Tomislavgrad) Žetelačke. Matica hrvatska i HKD Napredak. težačke. A iz ove čaše Vince ispio! Ako ne ćeš sve popisti. da nam Bog da zdravlje i veselje.

FF Split.U Bosni i Hercegovini nisu zabilježene napitnice vinske. 17. veselilo. g. dok ti recen: zarvanj stoj! Kad samejem jo ću stat u posteju poću spat! Kad mi projde slatki san i ustanem sutra dan. Sijelilo bi se. str. Mnoge su obitelji imale svoj vlastiti žrvanj zavrvanj (pl. Za to su vrijeme pjevale kratke pjesme koje su tematikom bile vezane uz taj posao. kruh i gladnu dječicu. Vis) Mnogobrojni su drugi narodni običaji koje su pratile usmene lirske pjesme: Komušalje su donedavna bile običaj u kojem su se u rujanski ili listopadski sumrak skupljali mladići i djevojke i komušali kukuruz. igralo. pjevalo i natpjevavalo do zore. One su malanom po taktu vrtjele gornji žrvanj koji se uz škripanje i posebni šum kotrljao po donjem nepomičnom kamenu i drobio zrnje koje se nalazilo između dva kamena. kazao spomenuti Petar Mihovilović – Bejota (rođ. Vlačiljama i preljama bi kasnije dolazili mladići.) Nabijalje su bile žene i djevojke koje su na stupici nabijale konoplju koja se tako nakon kiselenja (u močilima) i sušenja pripremala za daljnju obradu. 2006. meji zarvanj moj.). g. MEJI ZARVANJ MOJ Meji. I speći ću bublice za svu braću i sestrice. farinu ću umisit lipe kruhe ucinit.122 (Komiža. (Nikakvih sijela nije smjelo biti za vrijeme Korizme. Prelje su bile djevojke i žene koje su se okupljale u ranu jesenju i zimsku večer kako bi oprele vunu. zorna). Rkp. Na Visu se u starim vremenima pšenica mjerila u žrvnjevima. U tim prigodama su se rađale prve ljubavi. 122 71 . Taj su posao obavljale žene ili djevojke. 1947. Vlačilje su bile djevojke i žene koje su se skupljale u jesenji i zimski sumrak i vlačile vunu. Različite su se vrste usmenih lirskih pjesama izvodile u tim prigodama. 110. Jeleni Marušić u Komiži na Visu 2006. šalilo. sv. MEJI.

moji studenti i ja nismo zabilježili te običaje ni u Hrvatskoj ni u Bosni i Hercegovini. francuskom vlašću i drugim nenarodnim vlastima.Za razliku od prethodnih narodnih običaja u kojima je sudjelovalo po petnaest-dvadeset i više mladića i djevojaka tkalje su bile djevojke i žene koje su posao tkanja platna obavljale same pjevušeći ljubavne pjesme. rezala stara odjeća te se kasnije pomiješana sa sintetikom tkala i tako su nastajale ponjave koje su služile kao “prostirka” (kao današnji tepisi). hercegu Stipanu Vukčiću Kosači. Zbog toga je kod Hrvata sve do devedesetih godina dvadesetoga stoljeća svaka vojska bila omražena. Zacijelo su ti običaji bili prisutni i u drugim krajevima. g. (Dakako. Andrijici Šimiću i dr. to ne mora značiti da ih ipak nigdje više nema. To sijelo nazivalo se rutalje. robinjicama koje su bile usužnjene jer nisu htjele prihvatiti islam. vlačilje.-1878. ugarskom. padu bosanskoga kraljevstva. Mijatu Tomiću.) 123 72 .) U povijesnim su pjesmama česti mitski motivi. Međutim. (O tome je više riječi poglavljima o usmenim epskim pjesmama te povijesnim predajama. U mnogim su povijesnim pjesmama patnje i stradanja pod mletačkom. Stoljećima su Hrvati služili tuđe vojske i bili se prisiljeni boriti za tuđe interese. Stojanu Jankoviću. Od 2000. a odlasci u vojsku iznimno bolni: Komušalje.) progonima i stradanjima Hrvata pod osmanskom vlašću.123 U Rami i Bosni se sedamdesetih godina 20. braći Morić. POVIJESNE PJESME Lirske povijesne pjesme pjevaju o: kralju Vladimiru. st. te o povijesnim osobama: Marku Kraljeviću. 4. Kaurima koji porobiše Livno. najviše je povijesnih pjesama o višestoljetnim (1463. prelje i nabijalje su običaji koji su se u Rami održali do sedamdesetih godina dvadesetoga stoljeća.

125 Isto. Jesi l’ izjubio Zadarske divojke? Zadarske divojke. U jutorak rano. Al u Pojišanu Mariji Divici?124 (Split) Dok su mladići služili tuđinske vojske njihove su ih djevojke iščekivale strepeći hoće li u tuđini izljubiti druge djevojke? POĆI ĆU NA MORE Poći ću na more Vidit je li bistro. str. drago moje. 73 . Vi pošjite meni Moga draga doma. Sve mletačke rive I po Zadru porte. Viće ti je vrime. Je li dojidrilo Drago mi doisto. dušo. Zagreb 1972. Pobojte se Boga. Jidri. Da se imam dilit Od Splita biloga. Jesi li obaša Sve mletačke rive. sastavio Krešimir Mlač. 277. Komu ću t’ ostavit. MH.DOŠLI SU MI GLASI Došli su mi glasi Od principa moga. str.125 (Split ) 124 Zlatna knjiga hrvatske narodne lirike. 278. Dilit ću se.-278. Moja juta rano? Majci al’ sestrici.

80 000-90 000 krivovjeraca i 30 000 Srba pravoslavaca. u toj je zemlji živjelo 750 000 Hrvata katolika. u Bosni i Hercegovini ostaje 150 000 Hrvata katolika. u Bosni i Hercegovini 1699. Baška Voda 1999. Godine 1723.128 Progoni Hrvata pojačani su 1524. izdanje. godine na islam je u Bosni bilo prešlo 38 000 bosanskih kršćana. Mnoge su hrvatske udovice ostajale same sa svojom siročadi. Sarajevo 1990. Te pjesme imaju elemente naricaljki: S BOGOM. U posljednjim desetljećima XVII.-116. Dominik Mandić. Toronto-Zürich-Chicago 1982. To je najmanji broj Hrvata od kako su nastanili tu zemlju u sedmom stoljeću. Josip Butorac – A. PAREC I PAJDAŠEC S Bogom. 130 Vidi o tomu više: Marko Dragić. g. 83. ZIRAL. str. 21. str. kada su razrušeni mnogi samostani i crkve. 41. Sabrana djela 5. Zagreb 1973. S BOGOM. Ivandija. u trenutku pada Bosne i Hercegovine pod osmansku vlast 1463.-51. Ljubo Lucić. Zakaj si me ti prevari!. Mi smo lepo dokončali. godine ostaje samo 29 000 Hrvata.Mnogi su hrvatski mladići izginuli po raznim ratištima. s Bogom. priredio dr. 173. 127 126 74 . str. str.130 Isto. godine. 129 Usp. Samu s decom sad ostavil?126 (Stupnik kraj Zagreba) Prema turskim defterima i drugim povijesnim izvorima. Baška VodaMostar-Zagreb 2001. 361. 167. u toj je zemlji samo 23 000 Hrvata katolika. str. Deset kamenih mačeva. Povijest katoličke crkve među Hrvatima. Da se bumo mi rastali.127 Prema turskom defteru iz 1489. Kalendar 1991. str. II. parec i pajdašec. Da si bumo dečicu hranili. Od Kozigrada do Zvonigrada. st. Marko Dragić. parec i pajdašec. Parec. Etnička povijest Bosne i Hercegovine. 128 Dobri pastir. Gdo bu sada kaj preskrbel Dečici i mene? Nismo mi tak dokončali..129 Broj Hrvata se strahovito smanjivao. Nakon prodora Eugena Savojskoga i pustošenja Sarajeva.

Ni korizmom za sedam nedjelja. Ali ne će Ane Banovića. Mnoge su kršćanke ostajale trudne te su nakon toga rađale djecu svojih krvnika silovatelja. Nego trides’t dana ramazana. Međutim. pašom ili drugim osmanskim vlastodršcima. Pokatkad su svi ukućani bili prisiljeni prijeći na islam kako bi sačuvali život i imanje. Već gledaju po nebu mjeseca Kano lovac po planini zeca.” 75 . Ni četvrte kvatre u godini. Mnogo je povijesnih predaja koje kazivači i danas o tome pripovijedaju. mila majko moja! U Turčina sveca ne imade. a na vratima njezina seka Mara: POTURČI SE KUĆA BANOVIĆA Poturči se kuća Banovića I u kući trideset čeljadi. Te su djevojke kazivale silovatelju za koga se trebaju udati. agom. Takva je bila i Ana Banović. Ana se razboljela. Iznimno su bolna bila i nasilna prevođenja na islam. kćeri moja! Ne ćeš postit petka ni subote. ali se grohotom smijala jer su joj od raja vrata otvorena.” “Bogme neću. kad im koji dođe. njihov odabranik morao je pobjeći ili bi bio pogubljen. a ako bi ih odbio. Dva bajrama u godini dana. Za Anicom pristavaše majka: “Poturči se. u narodnome su pamćenju djevojke koje su svoju vjeru zasvjedočile patnjom i mučeničkom smrću.Najbolnije su patnje kršćana pod osmanskom vlašću bile Prava prve bračne noći po kojem su kršćanke svoju prvu bračnu noć morale provesti s begom. Ane. Te ne znadu.

Sinoć pismo u Dubicu dođe. Zagreb 1972. Bol boluješ. str. Da se kupe mlađani soldati. A nekoga previjerna ljuba. Ja se smijem.) Nikolu nije imao tko pratiti osim sestrice Jelice koja ga pratila sve do sinjega mora koje je suzama zamutila. Više kćeri ostarjeli babo. Pratila ga sestrica Jelica. a nekoga previjerna ljuba.297. ostarjeli babo. U subotu vazdan se kupili. Soldati su. Razboli se Banović Anica: Bol boluje. Car je pustio mila brata seki. Nekog prati i otac i majka. imam zašto. molili cara da pusti mila brata seki kako bi se sinje more izbistrilo i pokrenule šajke.previjerna ljuba. A nekoga bratac i sestrica.131 (Kozica kraj Makarske) Sve do devedesetih godina dvadesetoga stoljeća bolni su rastanci bili s mladićem koji je odlazio u vojsku. 76 . nekoga bratac i sestrica. 131 Zlatna knjiga hrvatske narodne lirike. Od raja mi otvorena vrata. more se izbistrilo i lagane šajke pokrenule: SINOĆ PISMO U DUBICU DOĐE. Suzama je more zamutila A s jaukom šajke sustavila. kćeri moja. Pa me zove: “Hodi k meni. A na vratim moja seka Mare.” “Ne pitaj me. sastavio Krešimir Mlač. (Emotivni je stav izražen epitetom .Malo bilo. A Nikole nitko ni odakle. a grotom se smiješ. zato. a dušu ispusti. Ane. MH. Pratila ga do sinjega mora. babo. Pa besjedi svojoj kćeri Ani: “A bora ti. seko!” To izusti. grohotom se smije. zadugo ne bilo. U nedilju rano polazili. Nekoga je pratio i otac i majka.

Daj pusti-der mila brata seki. Nadjede joj hudo ime. Što bi rekla.132 (Zrinj) Neke povijesne pjesme mogu se svrstati i u tužbalice. Ne bi l’ nam se more razbistrilo. I lagane šajke pokrenule!” Kad to čuo care gospodine. 132 Isto. Da je ne ćeš ostaviti? Eto sada vjerom svrnu. što imaste. Udovica kuka kao kukavica i obraća se poginulom mužu koji ju je ostavio sa sirotom dječicom koja su ga tatom zvala: ŠTO UČINJE VELE JADE Što učinje vele jade Mladoj tvojoj kukavici. Ni dječicu ludu svoju. da ne pođe. 302. Oni mole cara gospodina: “Bora tebi. da ne sjede. Pustio je mila brata seki. str. Ni ostalu muku tvoju. Gdje bi pošla.Kad viđoše mlađani soldati. Ali ima uzdanicu U tu tvoju mudru glavu. 77 . Nama se je more razbistrilo. care gospodine. Kojojzi si vjeru dao. Hudo ime “udovica”! Gdje bi sjela. Koji su te tatom zvali. Da je ne ćeš bandunati. I lagane šajke pokrenule. da ne reče? Ma te moli kukavica: Ah. Jutros si je zacrnio. nemoj me bandunati I za ljubav.

Zato mu sin svojim pjesmama zvoni i suzama grob mu škropi: 133 Isto. a ne daju zvoniti niti groba škropiti. Bez celiva i grljenja I bez svakog dobra tvoga!133 (Kaštela u Dalmaciji) Narodna nošnja gornjih Kaštela Dirljiva je pjesma sina kojem je otac poginuo te ga u grob nose. Ni sirotnu djecu tvoju Bez nastave i nauke. 78 . str. 360-361.Kojuno si ti mučio Od djeteta malenoga.

Kad dojdoh na kopao. Splitu. Nepunih stotinjak godina prije Montaignea Šibenčanin Juraj Šižgorić oduševljavao se hrvatskim narodnim običajima i književnošću. 1. Isto. Zagreb 1902. 135 134 79 . Grobek mu škropite s mojimi suzami. Nit mu daju zvonit. mnih da sam…135 Renesansa je imala svoj procvat u: Šibeniku. srce moje još punije jada. Dubrovniku. PUNA TI SI LADA Crna goro. 361. godine. Tužne i nesretne su bile one djevojke koje nisu imale ni majku ni sestre. puna ti si lada. nit groba škropiti. na grob ga peljaju. 123. knj. Neg mu sad zvonite s mojimi pesmami. Oček mi umira.134 (Selnica u Hrvatskom zagorju) 5. Zadru. Jad jadujem. nikom ne kazujem. LJUBAVNE PJESME Koliko je do sada poznato najstariji zapis hrvatske svjetovne lirske ljubavne pjesme seže u period između 1421. Milorad Medini. U ljubavnim dvojbama i jadima djevojke su se povjerovale svojim majkama i sestrama. Hvaru. str.IŠEL SAM ČEZ GORU PO ZUBLJU VISOKEM Išel sam čez goru po zublju visokem. a prijateljice su im bile daleko: CRNA GORO. Povijest hrvatske književnosti u Dalmaciji i Dubrovniku. str. MH. Pjesmu su pjevali “dubrovački vlasteličići” u svojim uredima krateći vrijeme: Sada sam ostavljen srid morske pučine valovi moćao bj`en daž` dojde s visine. i 1430. Korčuli.

izvezla bi mu gusto pamučno platno: ZAZVONILA ZVONA SEMERINSKA Zazvonila zvona semerinska da sve tutnji zemlja vukovarska jer umira momče na zanatu.majke nema. priredio Stipe Botica. str. 155. 155. Knjigu piše gizdavoj divojki: “Oj divojko draga dušo moja. Da je draga znala da će joj dragi umrijeti. Isto. da joj jade kažem. Zagreb 1995. svane zora. al je na daleko. Ona ide gori u dućane pa govori gizdava divojka: “Boraj tebi.136 (Okolica Osijeka) Različite su ljudske sudbine. osim drage. već i zora svane.-156. Dok ja dojdem. da sam znala da ćeš mi umreti. knjigu štije grozne suze lije. On na svitu nigdi nikog nema samo jednu gizdavu divojku. dala bi te na pargal izvesti. 80 . drago srce moje. Gizdava je djevojka otišla mladome dućandžiji i zamolila najtanjega platna. str.”137 (Vukovar) 136 137 Usmene lirske pjesme. Djevojka je imala dragoga koji je otišao na zanat. MH.” Knjigu štije gizdava divojka. daj ti meni najtanjega platna da pokrijem svojeg milog dragog. mladi dućandžija. Nit sestrice da joj se potužim. Razbolio se i svojoj dragoj poslao pismo da mu pošalje pokrov bijeli. pošalji mi jedan pokrov bili. kući ić’ se mora. SHK. Pokrov šije gizdava divojka: “Da sam znala.

138 Zlatna knjiga hrvatske narodne lirike. a djevojka je. U nekima od tih pjesama majka savjetuje kćerku da pazi koga će odabrati jer momci znadu privarit i ostavit. 196. Svu noć ja zaspat ne mogoh Od svoga jada golema Slušajuć kolo i pjesme. U tim je pjesmama mnogo tuge i kletava zbog neuzvraćenih simpatija i ljubavi. str. komšo. Česte su. Duša ti u raj ne došla.Mnoge su nesretne ljubavi bile zbog nerazumnih majki.-197. Već ti se vila i vila Pa u dnu pakla savila!”138 (Sarajevo) Ljubavne pjesme u vrijeme zagledanja pjevaju o ruži koja je procvjetala. 81 . neka te. Nesretne su ljubavi pokatkad bile i zbog prvog komšije. sastavio Krešimir Mlač. gledajući je. LASNO TI JE POZNATI DIVOJKE Lasno ti je poznati divojke Koje ti su ljubljene u majke: Crne su im oči zamućene Kako voda u mutnu jezeru. MH. zbog toga. kletve u tim ljubavnim pjesmama: KOLKA JE NOĆCA NOĆAŠNJA Kolka je noćca noćašnja. zaplakala jer misli na blagi pogled svoga dragog. U kolu moja djevojka Sve moje pjesme ispjeva. Već s našeg prvog komšije. U svakoj mene pripjeva: “Ah moje prvo gledanje! Ko nam se uzet ne dade? Ni s moje majke ni s tvoje. Neka te. Narodni pjevač po načelu dobro – loše komparacijom poučava kakve su razlike između ljubljenih i neljubljenih djevojaka (poštenih i nepoštenih). Zagreb 1972.

ćerko. soldačkoga vina. Matica hrvatska.139 (Dubrovnik XVIII st. A nadasve lišce neljubljeno Kako zimi nebo po vedrini. MURTELICE DROBNA Murtelice drobna kâ si na balkunu. priredio Olinko Delorko. PSHK. soldat bogec nede nikog nema. Crne su im kose razglađene Kako perje u mlada sokola. Zagreb 1963. Draga preko murtelice na balkonu pozdravlja dragoga na kormilu koji rukama jedra podvezuje. pozdrav’ draga moga što je na timunu. 23. 201.) Majke su svoje kćerke savjetovale da se ne zagledaju u vojnike jer su vojnici siromasi i nigdje nikoga nemaju. str. 140 139 82 . a ormari – vojnički rukavi: MAJKA SVOJU JEDINICU KARA Majka svoju jedinicu kara: “Ne pij.”140 (Hrašće kraj Zagreba) U sljedećoj je pjesmi nekoliko lirskih slika koje jezičnim izrazom oslikavaju ljubav drage i dragoga. str. hiža mu je siva kabanica a ormari – soldački rukavi. dom im je siva kabanica. knj. Narodne lirske pjesme. a crnim očima na nju pogleduje. Zora. Isto. Još je lašnje poznati divojke Koje nisu ljubljene u majke: Bistra im je od oka zenica Ko sunašce litno na istoku. 188.Crne su im kose zamršene Kako svila u loša trgovca.

srnom. kod kola. Momak bi rukom po ramenu dodirnuo onoga koji ašikuje s djevojkom i on bi se odmaknuo. spati mi se ne će Dok moj dragi. košutom. Kad je malo usnila. pokraj hiže šeće. Dragi joj se u mislima javlja i dozivlje je da dođe kod njega ležati i da će ozdraviti. ali i patnje i kletve zbog neuzvraćene ljubavi. crniman očiman mene pogleduje. Djevojka ne može zaspati dok se njezin golub oko kuće šeta. Pjesme za vrijeme ašikovanja su snažno emocionalne. Isto je i u hrvatskoj usmenoj književnosti.141 (Vis) Do sedamdesetih godina dvadesetoga stoljeća u Bosni i Hercegovini kod Hrvata je bio običaj da jedna djevojka ašikuje s više momaka. Još od drevnih književnosti Bliskog i Dalekog istoka draga je nazivana golubicom. 141 Tanja Perić-Polonijo. Književni krug Split. dremle. itd. 99. ej golobek. Tanahna galija. a ona izriče svoj sinošnji san u kojem je sa svojim golubekom bila na rastanku: SAVILA SE TUGA OKO MENE Dremle mi se.biliman rukaman jedra podvezuje. u svatovima. sokolicom. Split 1996. a dragi golubom. Pune su ljubavne čežnje. a nastavio bi ašikovati onaj koji je odmaknuo suparnika. str. sanjala je da je bijelo tijelo dragog kraj njezinoga ležalo. idući od crkve do kuće ili idući od škole do kuće. sokolom. Momci su se odmicali kod djevojke ašikujući na sijelima. 83 .

Kako ona od sunajca vene. str. str. str. To je brat ili najbliži rođak od djevojčina odabranika i bio je zadužen paziti djevojku u 142 Zlatna knjiga hrvatske narodne lirike. DRAGI. 84 . bodeš ozdravelal Snoćka sam ti. SAVILA SE TUGA OKO MENE Savila se tuga oko mene Kao brštan oko vite jele. ej. dragi. večer spat. malo zasenjalo Da je tvoje belo telo kre mojeg ležalo Čul ja jesam. Djevojku ne će ostaviti tuga dok dragi ne dođe do nje. draga. sastavio Krešimir Mlač.142 (Okolica Koprivnice) Metafora je česta stilska figura u hrvatskom usmenom pjesništvu djevojka od ljubavnih jada vene kao pokošena trava na sunašcu: VIDI. 212. dragi. Tako ne će ni tuga od mene Dok moj dragi ne dojde do mene.Snoćka mi se malo. 144 Isto. s tobom na rastanku. Ne će da se ostavi od jele Dokle god joj koren ne uvene. Pokošenu a ne pokupljenu. ej golubek. da si bita bila! Dojdi k meni. 143 Isto.144 (Prvić Luka) Djever je često prisutan u hrvatskoj usmenoj lirici. Tako i ja kad ne vidin tebe!143 (Murter) Tuga se savila oko djevojke kao brštan oko vite jele i ne će ostaviti jele dok joj korijen ne uvene. 212. tu travu zelenu. 212. TU TRAVU ZELENU Vidi. Zagreb 1972. čitala čitanku Da sam bila. MH.

siv golub.” Uzgovori divojčica: “Da bi znala da ćeš biti. prvi me je privarila puta: Dojdi. ja ću biti ručni diver. kolu velikomu.odsutnosti njezinog dragog. Kad ja dojdo na vodicu ladnu. priredio Stipe Botica. Zagreb 1995. na bajeru cvita ostavila. navezla bi i obadva i na krilje i pod krilje. SHK. Uzgovori siv golube: “Navez’ mene. da ćeš biti ručni diver. 85 . divojčico. da ja znadem. Drugi me je privarila puta: Dojdi. 145 Usmene lirske pjesme. Rumunjska) Djevojka je dragog tri puta prevarila i on je naziva kurvom: TRI PUTA ME PRIVARILA DRAGA Tri puta me privarila draga. ona kurva i došla i ošla. da se viješ prid golubi kano misec prid zvizdama i Danica prid zorama!” 145 (Rekaš. dragi. U usmenoj je hrvatskoj lirici djever . 134. Kad ja dojdo kolu velikomu. dragi. str. navez’ mene desno krilo. MH. ja ću kolu kolovođa biti. VEZAK VEZLA DIVOJČICA Vezak vezla divojčica na sunašce prid pendžerom. da je dolazila. Tud preleti siv golube. na vodicu ladnu.

med Ivanom i med Marijanom. 147 146 86 . Matica hrvatska. vilo. (O vilama će biti riječi u poglavlju Usmene priče – mitske predaje. PSHK. str. Spomeni se mirlice pletući. vilo. knj. Kad ja dojdo u večer pod pendžer. Zagreb 1963. darovati I tvojoj te majki ostavljati. 183. a drugi joj bilo lice ljubi. Narodne lirske pjesme. ja darovâ nisan. Zora.ona kurva med dva brata igra. Najčešće je to bila fotografija ili neki sitan poklon. Još te. 23. Treći me je privarila puta: Dojdi. priredio Olinko Delorko. u večer pod pendžer. Mornar će se svoje vile sjećati ploveći niz more i perući palubu: ZALJUBLJENI MORNAR Od Zirone pa do bila Visa. a mora je darovati i njezinoj majci ostavljati kako bi ga se sjetila hodeći u crkvu. 155. Zaljubljeni mornar žali što svoju vilu još nije darovao. Ja ću tebe niz more ploveći. Toka mi te. dragi. Ja ću tebe kuvertu perući!147 (Marina kraj Trogira) Isto. Pomeni me u crikvu odeći.146 (Otok kod Vinkovaca) Djevojka se u usmenoj književnosti često metaforično naziva vilom. str.) Kada je momak odlazio od kuće (u vojsku ili na rad ili na školovanje) svojoj djevojci je ostavljao poklon kako bi ga se ona sjećala i mislila na njega.

po narodnom vjerovanju. Zaruke su pratile pjesme koje su pjevale prijateljice zaručnice. str. Nesretne djevojke. ali je još ljepša djevojka u jesen. što je njihov nesuđeni drugi odabrao drugu. U tim je pjesmama izražen žal što ih kolegica napušta i odlazi u novi dom. 233. al za pobru moga?” Stara majka njemu odgovara: “Za kog htela mlađena divojka!”148 (Podgora u Dalmaciji) 148 Krešimir Mlač.Kada bi se mladić i djevojka nakon zagledanja i ašikovanja odlučili oženiti. a od šezdesetih godina XX. “Za kog si je nakitila. rumena jabuko! Stara te je nakitila majka. 87 . Djevojka je rumena jabuka. pjevale su djevojačke kletve. nav. stara? ! Ali za me. Nakon zaruka djevojka i mladić nisu više smjeli ašikovati s drugim mladićima i djevojkama. stara ju je majka nakitila i dala za njenog odabranika: LIPO TI JE CVIĆE U PROLIĆE Lipo ti je cviće u proliće! Još je lipša u jesen divojka. Oj divojko. st. Zaruke su značile da su se djevojka i mladić odlučili na brak. dj. Narodni pjesnik ističe da je lijepo cvijeće u proljeće. ručnim satom ili verom (viticom). Kad bi se dogodilo da pogaze vjeru i ne ožene se jedno drugim. zaručili bi jedno drugo prigodnim darom: u starija vremena skromnim darovima. u životu nisu imali sreće i kroz život su ih pratile teške nevolje.

Dala mi je kiticu.” “U selu je Janica. Trikrat slajšu neg bratu. Lipe Jane u majke!”149 (Imed u Gradišću) Svatovske se pjesme mogu klasificirati na: a) pjesme pri odlasku po djevojku. jabuku. Ne vgrizi se za ruku. f) pjesme pri dolasku u mladoženjin dom. e) pjesme na putu od djevojačkog doma do crkve i od crkve do mladoženjinog doma. U tu čast njemu sviraju i pjesme pjevaju.” “Grizi. g) pjesme na piru. 88 . dala mu je i jabuku. c) pjesme u djevojačkom domu. “Povij meni ti.” “Željna moja ručica! Željan sam te divojke. trikrat slajšu neg bratu. Trikrat tanjšu neg bratu. Dala mi je jabuku. trikrat tanjšu neg bratu. Ko je tvoja zaručnja.Zaručnik je sretan sa svojom zaručnicom. 149 Isto. Dala mi je rubaču. dala mu je kiticu. Trikrat lipšu neg bratu. Vsimi piski piskaju. str. trikrat lipšu neg bratu. b) pjesme pri dolasku u djevojački dvor. mili. d) pjesme pri odlasku iz djevojačkog doma. NA VRHU MI SURLAJU Na vrhu mi surlaju. a on ponosno kazuje da je njegova zaručnica iz sela Janica koja mu je dala: rubaču. 233. To je moja zaručnja. mili.

Svatovski običaji sinkretiziraju folklorno kazalište. barjektar. a zvao se sudbeno vjenčanje.) Iz crkve se veselo odlazilo mladoženjinom domu.Do konca sedamdesetih godina dvadesetoga stoljeća svadbe su se održavale između Božićnih blagdana i Čiste Srijede. ljubavne i druge lirske pjesme. Mnoge su pjesme svatovi pjevali mladoženjinoj majci izričući u njima veselje što joj dovode kućnu pomoćnicu i u polju radnicu i u planini kopačicu i u polju čuvaricu. Utorkom su svatovi oko dva do tri sata popodne. igralo i veselilo. / I vu polju delaricu. Barjektar je na čelu svatova nosio barjak. Glavna im je zadaća bila čuvati nevjestu. stari svat. nazivan Veliki ručak. pomočnico I vu polju delaricu. jenjga. /I vu dolu čuvaricu. Glavni su svatovi bili: kum. Lirski efekt i poruka mladoženjenoj majci. (Vjenčanja kod matičara obavljana su prije svadbe. Lefkotico. Dugo u noć se pjevalo. Čauš je bio zadužen za zbivanje šala i za zabavu. mladići su pred vratima pjevali erotizirane ljubavne pjesme. Srijedom se išlo na vjenčanje u crkvu. Oni su bili ponosni. ali i ocu. Kada su mlada i mladoženja odlazili na počinak (najčešće u magazu). Peljamo ti lefkotico. / I vu goru kopačicu. na konjima. Četvrtkom je bio pir za odrasle. Srijedom je bio pir za mlade. 89 . odlazili do djevojačkog doma. ocu i majci pripomoć. /I vu goru kopačicu. Taj se čin nije svečano obilježavao. Organizirane su konjske te pješačke utrke. STARA MAJKA Veseli se. djever. /I vu dolu čuvaricu. Stari svat je bio odgovoran za red. O njima se pričalo i bili su vrlo cijenjeni. Vlasnik konja koji je pobijedio kao i najbrži trkač dobijali su za nagradu ručno tkani i vezeni peškir. stara majka. Na tomu ručku kupila se jabuka. Tu noć bi svatovi prenoćili u domu mlade kao i u bližnjim domovima. Čauš je bio zadužen za komoru (djevojačko ruho) koje je nekoliko dana prije svadbe na konjima u baulama dotjerano iz djevojačke u mladoženjinu kuću. Pri dolasku pred novi dom mlada je ljubila mladoženjine roditelje i rodbinu te jabukama prebacivala kuću. postignuti su anaforom “i vu” te ponavljanjima stihova I vu polju delaricu. usmenoretoričke oblike (zdravice i blagoslove). VESELI SE. čauš. Ti mladići su se zvali vukovi. Djever i jenjga su najčešće bili mladoženjin mlađi brat i sestra ili najbliži rođaci (ako mladoženja nije imao brata i sestru). Kum je najčešće bio mladoženjin zet.

Djevojka je. ćeri moja. majka. Bez žamora dvoron hodaj. str. I vu dolu čuvaricu. Pelamo vam. Do pol noći nam bo jagoda divojka. S praznim vjedron k vodi hitaj. majka. a od pol noći snešica rumena.150 (Hrvatsko Zagorje) Svatovi pjevaju mladoženjinoj majci da im otvori bijele dvore jer joj vode djevojku jagodu – ranu volaricu koja će do pol noći biti jagoda divojka. OTPRETE NAM MAJKA TE BELE DVOROVE Otprete nam. te bele dvorove. I vu goru kopačicu. majki poleščicu. Isto. str. Lice vodon tek dodirni. A s punim se brzo vraćaj. 249. str. metaforično nazvana jagodom. 249. 90 . A uzgrede kosu pleti. Jagodo divojku. dakle.I vu polju delaricu. 152 Isto. I vu dolu čuvaricu. rano volarico. Rano rani. kasno lijegaj. Vijenac meće i govori: “Budi dobra. Svog se posla žustro laćaj!”152 (Ston) 150 151 Isto. Ocu.151 (Koprivnica) MARI MAJKA VIJENAC MEĆE Mari majka vijenac meće. jagodo divojku. 249. Od pol noći bode snešica rumena. Još pri svijeću dvore meti. I vu goru kopačicu.

miru ovomu. Celivat vas hoće vaš pridragi sluga. kako. S veseljen velikin nas jesu svi tako. da su nas držaline umin reći. Mlada nevistice. času. Mlada nevistice. poklon ti dajemo. veselju vašemu svi se radujemo. buduć tako i vili dostojne te dike. svega roda diko svi se radujemo.PIRNA PJESMA Svima dobra večer ki ste u ovon piru vazda hvalte Boga i živte u miru. nego vas je celival vaš pridragi otac Blagoslov od fratra jeste vi prijali. Od majke vas prosili a poštenjen tolikin ter su nas proveli s veseljen velikin. 91 . Ter su nas jubili kako majka dite.

god. Na drugom rojenju mladoga mornara ki će van biti u starosti hrana. Povlja. U jubavi Božjoj vika uživali. jubi ________ (ime) jabuko rumena! 153 Dijani Mišetić kazao je 21. Na trećen rojenju popa redovnika koji će van biti u starosti dika. Mandina Vrsalović-Livaj. Rkp. 2008. Don Stanku 1999. D. I još hoću reći maslina zelena. kazala je pok.u jubavi Božjoj vika uživali. od sarca dičice da biste imali. Na prvom rojenju mladu nevisticu koja će van zibat svu ostalu dicu. Da budu kuntenti veseli svej biti i takoj mladici svej se veseliti. god. 153 92 . veljače 2004. A sal na diljenju dobar večer budi anjeli poslani za bit van u družbi. u Selcima don Stanko Jerčić.

Pokatkad su te pjesme svirane na glazbalima: fruli (ćurliku). Poskočice su svojom strukturom najbliže brojalicama. Svaki svojoj peču kupi. U nekim od tih pjesama nalaze se i elementi šaljivih pjesama. Ubila te žalost moja. Svaki svojoj prsten kupi a moj meni ne će. Ubila te žalost moja.To je najpoznatija bračka pirna pjesma koja se pjevala pred kućom u kojoj se pirovalo. a moj meni ne će. zakaj sem pak tvoja. Uz kola su djevojke i mladići pjevali ljubavne pjesme. zakaj sem pak tvoja. zakaj sem pak tvoja. Ubila te žalost moja. zakaj sem pak tvoja. st. svirali (dvojnicama) diplama. a moj meni ne će. Poskočice karakterizira ritmičnost. SVAKI SVOJOJ BARŠUN KUPI Svaki svojoj baršun kupi. usnoj harmonici. 93 . Svaki svojoj čizme kupi a moj meni ne će. harmonici. Mlade su djevojke uz poskočice nasamo učile igrati kolo. Ubila te žalost moja. šargiji i od šezdesetih godina XX. Ubila te žalost moja. S vaki svojoj pojas kupi. a moj meni ne će. Uz tu glazbu igrali su djevojke i mladići. Tako su se rađale mnoge ljubavi. Uz njih su se bez glazbene pratnje kola igrala.

đel dušice đelema meni na ruku Ivan: Ja ću ti je razmrsiti đel divojko. đel dušice đelema meni na ruku Mara: Vid u mene lipa oka đel divojko. 149. knj. đel dušice đelema meni na ruku Ivan: Ja ću ti ga poljubiti đel divojko. đel dušice đelema meni na ruku Narodne lirske pjesme. Zora. str. PSHK. đel dušice đelema meni na ruku Mara: Vid u mene lipa lica đel divojko.-150. đel divojko.zakaj sem pak tvoja. 23. đel dušice đelema meni na ruku Mara: Vid u mene lipe kose đel divojko. đel dušice đelema meni na ruku Ivan: Evo mi ga i još lipšeg đel divojko. Zagreb 1963. đel dušice đelema meni na ruku Ivan: Još je lipše oko kola đel divojko. 154 94 . Matica hrvatska.154 (Mikovac kod Križevaca) VINJANSKO KOLO Mara: Lipo ti je u mom kolu. priredio Olinko Delorko.

21. na vrancu ti zelena dolama. 13. bolan. FF Split. divojko. đel dušice đelema meni na ruku Ivan: Ja ću stražu preskočiti đel divojko. đel dušicu đelema meni na ruku Ivan: Priskočio. moje janje malo! Imaš.Mara: U mene je čvrsta straža đel divojko. u dolami vezena marama!155 (Donji Vinjani) Studentici Filozofskoga fakulteta u Splitu. 2004. gangaši u pratnji gangaju ljubavnu pjesmu Oj. u Vinjanima Donjim kod Imotskoga kazala Iva Rebić. divojko. MOJE JANJE MALO (ljubavna pjesma uz pratnju dipala) Oj. Ivan priskoči kolo i poljubi Maru i njih dvoje ponovo povedu kolo i pjeva se: Priskočio. rođ. sv. digod u nedilju! U nedilju bija na livadu. str. poljubio đel divojku. moje janje malo! Oj da sam ja tvoje janje malo ti bi doša i janje obaša! Neman kada. đel dušicu đelema meni na ruku… Između posljednje dvije kitice kolo stane. đel divojku. ne poljubi đel divojku. ja te. Antoneli Rebić. 155 95 . ni vidio nisam! Vidio san tvoje konje vrane. Bušić 1919. moje janje malo: OJ DIVOJKO. janje. Rkp. đel dušice đelema mi na ruku Mara: Ne priskoči. poljubio. đel dušicu… U Vinjanskom kolu prije svih ovih pjesama koje izvode plesači.

Na njemu se košuljica beli. Da su zmije. va gori bi bile. Nij’ je prala majka ni sestrica. ali ljute zmije? Nit su vali nit mornari mladi. MH. Ali vile. sastavio Krešimir Mlač. Da su vile. Nit su vile niti ljute zmije.156 (Novi Vinodolski) IŠLA J’ DIKLA PO TRAVICU Išla j’ dikla po travicu. Nit sušila na žarkom sunašcu. va moru bi bili. va grmu bi bile. Jesu l’ vali al mornari mladi. Međutim.To je izvorno Vinjansko kolo koje se njeguje još od davnina i s kojim se i danas članovi HKUD-a “Seljačka sloga” iz Vinjana Donjih predstavlja na svim smotrama folklora diljem domovine. Nij’ je prala va sinjemu moru. Žela j’. Da su vali. Bilo je sramotno pokazivati ljubavne osjećaje muža i žene. žela dikla travu Zlatna knjiga hrvatske narodne lirike. Već ju j’ prala vijerna ljubčica. Zagreb 1972. dirljive su pjesme supruge prema mužu koji je otišao u rat odakle se često nije živ vraćao. 156 96 . dite mlado. str. Vzela srpac i platnicu. 262. ĆA SE ONO USRID MORA BELI Ća se ono usrid mora beli. Iznimno su emotivne pjesme žene koja ih u samoći pjeva čekajući da joj se muž vrati s privremenoga rada u inozemstvu. Već je ono Ive. Već ju j’ prala v groznimi suzami A sušila na svojem srdašcu. U patrijarhalnoj zajednici mladoženja i mlada su poštivali najstarije muško čeljade u kući.

bere ruže Bere ruže i vijole Nabro jih je kanistricu i još druge polovicu Pak jih nosi prid kraljicu Kraljica se dobro zbrine Ča će malom darovati Daruje mu konja vrana i na konju divojčicu 157 Isto. Majke su nekoć na dijete stavljale svete sličice i kipiće. Na miloga pogledala. ali i kao predmet protiv uroka. na moru kovata. U nekim suvremenim zapisima uspavanki opažaju se mitski elementi: srmali beša. primjerice. nani. te bake i starija sestra ili brat. Da si sinka ne zagnjavim. Neke uspavanke imaju elemente romanci i brojalica. Vu travicu na glavicu. kovale je do tri kujundžije – prvi kuje. a bez njega je tužna zora. Majka djetetu u kolijevci pjevuši najdraže i najslađe riječi dok ga njiše da ga uspava.Pri Budimu. Uz kolijevku se pjevaju i pjesme kojima majka budi svoje zlato jer je zora. Malom djetetu nad kolijevkom uspavanke pjevaju majke. u Dalmaciji lijepe školjke koje su služile kao ukras i igračka djetetu. a iznad kolijevke na polukružni obruč nanizale bi razne predmete. Sama sebe ne pokvarim!” 157 (Čatar u Gradišću) Korjeni uspavanki sežu u prvobitne zajednice. Maloj djeci se pjevaju pjesme dok su u krilu ili naručju majke. mili. NINI. pomozi mi. belom gradu. ni ga doma U poju je. 262. treći meće zlatne jabuke itd. “Hodi. rjeđe očevi. Čest je kršćanski motiv: anđeli ti na san dolazili. Te pjesme najčešće imaju elemente romanci i brojalica. drugi pozlaćuje. NANI. to svezala. NI GA DOMA Nini. Poznaju ih sve civilizacije. 97 . str. Majke za svoju djecu podnose sve i obavljaju najteže zavjete. Uspavanke izražavaju snažnu majčinsku ljubav prema djetetu. Ća j’ nažela.

Majka se djetetu iz groba javila i govorila da ide kući majci novoj. grobe mili. Kad je dite znalo. SPAVAJ ČEDO PRENEJAKO Spavaj. spavaj čedo prenejako. Hrvatska književnost Bosne i Hercegovine u 100 knjiga. babo bešu sinu kupovao. 159 Hrvatska usmena književnost Bosne i Hercegovine: lirika. str. treći meće alem kamen dragi. naspavaj se u šimšir bešici.158 (Bogomolje na Hvaru) SPAVAJ. majku dozivalo. knjiga 4. Matica hrvatska i HKD Napredak. kovale je četiri kujundžije: Jedan kuje. 49. ovd’e su mi mamu skrili!“ Grob se otvora. Sarajevo 2006. sv. drugi pozlaćuje. a iz groba progovara: Studentici Filozofskoga fakulteta u Splitu. u Bogomoljama na Hvaru kazala Anka Godinović.159 (Trn kod Širokoga Brijega) Diljem Bosne i Hercegovine i Hrvatske Hrvatice kazuju potresnu pjesmu o siročetu koje je bez majke ostalo. da se ljulja čedo prenejako. 142. 2004. retorika. za nju dao dva tovara blaga. Rkp. FF Split. Ljubici Rudan. na grob istrčalo. str. Trgovac je bešu donosio. a dijete je žalilo da nije ono majka! JEDNO DITE MALO Jedno dite malo. bez majke ostalo. prstićim po grobu: „Otvori se. epika. a kad je dijeto saznalo na grob je kleknulo. Beša ti je u moru kovana. iglicom kopalo. 158 98 . pokraj kog se vidi večerati. 2004.Kako zlatnu jabučicu. priredio Marko Dragić. 13.

Kad mi glavu kupa. ti si sačuvala. Iznimno tužan lirski efekt postiže se višestrukim upotrebama asonancija. svega ga podere. 162 Usp.-77. ti si milovala. ti bi medom namazala!”160 (Gmići kod Prozora) NARICALJKE (TUŽBALICE. kao što si ti mi bila. str. svome domu. Biblija i hrvatska kulturna tradicija. / taticu pitalo: / “Tatice. str. od korito lupa. Kad mi rublje pere. 99 .161 Naricaljke su pjesme koje se nariču nad pokojnim. prigodnih lirskih epiteta. str. broji zalogaje. nav. dj. 160 Po mnogim krajevima pjevane su slične pjesme. Vl. a ti kad si prala. Neke su hrvatske tužaljke biblijske provenijencije. tužbalice) su poznate još od najstarijih civilizacija. alegorija i drugih stilskih figura. / po selu skitalo.162 Naricaljke su komponirane osmeračkim ili deseteračkim stihovima. Ramo moja. Kad mi kruva daje. 94. Franjevački samostan Rama Šćit i Matica hrvatska ogranak RamaProzor. na pogrebu i na grobu. Zagreb 1995. godine: Jedno dite malo.Hrvatske narodne lirske pjesme iz Rame. TUŽALJKE) Naricaljke (tužaljke. sine.” “Ta mi mama nije mila. anafora. metafora.“Iđi. nakl. a ti kad bi dala. 9.. / siroče ostalo. Sarajevo 1992. 161 Vidi: Marko Višić. a ti kad si prala. Snažno su bolne ali i dostojanstvene. Drevni Egipćani i Mezopotamci pjevali su himne-tužaljke razorenom hramu ili gradu. Namijenjene su oplakivanju pokojnice ili pokojnika u domu. tatice. 76. / di je moja mamica?” Marko Dragić. Stipe Botica. U zaleđu Zadra zapisao sam 1979. tamo imaš mamu novu.

/ tko će dadi poslove raditi. koja nisi ni dozriti mogla! Jaoj. drago srce moje. moja jabuko zelena. Kroz cijelu je pjesmu majčin žal što nije dočekala da oženi momče neženjeno i proklinje crnu zemlju što odmami jedinka od majke. koje majka oženila nije! Crna zemljo. privario. zlato. pa si rano. već se ovdi i plače i cvili. drago srce moje.Majka oplakuje svoga sina – jabuku zelenu koja nije dozoriti mogla. požurio. mile majke mili mladoženjo! Majka te je jedva dočekala. / već se ovdi i plače i cvili. Ti si mene. / tko će dadu do smrti braniti? Na koncu majka mrtvoga sina moli da se okrene ma na koju stranu i požali žalosnicu ucviljenu majku svoju: Jaoj. jaoj moje momče neženjeno. što odmami jedinka od majke! Oj težaku mile majke svoje. jedinče. divojke se udavati ne će. / tko će dadi konje dovoditi. prosto ti ne bilo. poranio. srce. od svatova nisi sebi snašu odabrao. što si tako ucvilio majku! 100 . Iznimno su dirljiva i majčina pitanja sinu: Oj. / niti ima snaše odabrane. Oj. Majka nariče jer joj je sin sakupio sve svate žalosne / gdino nema gajdi i barjaka. još je rano svatove kupiti. A što si mi zlato požurio? Nije vrime. vridno srce i vridnoćo moja. i sad si mi. sakupio sve svate žalosne. niti ima snaše odabrane. gdino nema gajdi i barjaka. jedinče. zlato. koja nisi do vrimena došla. moja jabuko zelena. zlato. vridno srce mile majke svoje. / što si tako ucvilio majku! / Tko će starog dadu zaminiti.

1943. On će tebe. str. 97. FF Split. 8. 164 Nekoliko je studenata Filozofskoga fakulteta Split u Imotskomu 2004. seko moja i pozdravi Matu moga. g. str. tko će dadu do smrti braniti? Ne brineš se. Sestra oplakuje umrlu sestru moleći je da joj pozdravi upokojenoga muža Matu i poruči mu da su mlađarija po svijetu rasturena.Tko će starog dadu zaminiti. Zagreb 1995. Njegova se porušila i po njoj raste maovina. g.) Rkp. što si tako ucvilio majku.163 (Otok kraj Vinkovaca) U nekim naricaljkama se preko pokojnika šalju poruke najdražima koji su prije upokojeni. Ti odlaziš. Sve se kuće popravile i nanovo sagradile. 96. godine zapisalo tu naricaljku. i 2005. drago srce moje. seko pitat: “Šta je novo u Merčepin?” Ti mu kaži. a kazala joj je Iva Šerić (rođ. Kako ti se sažalit ne more što te tvoja tako moli majka? Okreni se ma na koju stranu pa požali žalosnicu svoju. Istu je naricaljku u Ogorju 2006. kuće su se popravile i nanovo sagradile. sv. zapisala Željana Rončević. ti si uvik dobra bila i mene si razumila.164 (Imotski) Vidi: Stipe Botica. Hrvatska usmenoknjiževna čitanka. 2006. tko će dadi konje dovoditi. tko će dadi poslove raditi. žalosnicu ucvilitu majku. Školska knjiga. seko moja. seko moja: “Mlađarija podgojena i po svijetu rasturena. a njegova se kuća porušila i po njoj raste mahovina: Mila moja. 163 101 .

2006. Skupljaju se u sastanke. sv. g. 4. 102 . FF Split. Ni u tvome bilon dvoru. Mladi momci i divojke. 96. gdje i danas živi). povaljeni. Imala sam muža i djevera. Gudelj. RODOLJUBNE PJESME Zbog nenarodnih vlasti koje su represijom sprječavale nacionalni i vjerski ponos do naših je dana vrlo malo sačuvanih rodoljubnih pjesama. KAD SE SJETIM ČETRDESET PETE Kad se sjetim četrdeset pete. Di je lipa mladost tvoja? A moj bore. Gizdaju se mladi momci. Rkp. vidit nema. zapisala Tihana Cvitanušić. a kazala joj je Pavica Tonković (djev. rođ. g. diko moja. u Zmijavcima. str. Oba mrtva ležaše na travi.165 (Zmijavci kod Imotskog) Premda se kazivači prisjećaju da su nekoć kod Hrvata u Hercegovini postojale narikače. same suze iz očiju lete. A moj grade razoreni! Evo iđu blagi danci. Ni u crkvi ni u kolu. 165 U Zmijavcima kod Imotskoga 2006. tugo moja. 1934. Te su pjesme iznimno potresne. A moj brate.Do bola je dirljiva naricaljka sestre za mrtvim bratom kojega metaforično naziva borom povaljenim i gradom razorenim: A moj brate. Jadna ti je sestra tvoja. Kad je borba na Odžaku bila i mene je tuga zadesila. obojica pala od gelera. njihove naricaljke nisu zabiljžene. Tebe brate.

Lorca. Svojom sam ih rukom pokopala. Svake noći moja majka stara. 103 . G. S. a usmene romance ih vrlo rijetko imaju. retorika. Zbornik lirskih pjesama Carmina Burana (oko 1230. kao i hrvatski pjesnici među kojima su A.glave su im okrenute Savi. priredio Marko Dragić. str.166 (Žepče) 6. Sarajevo 2006.) ide u najznačajnije zbirke svjetske usmene poezije. vidi djece moje. spominjući Iliju i Luku. dođ’te majci ako ste mi živi. Kranjčević i drugi. knjiga 4.) sadrži 250 latinskih i 50 njemačko–latinskih svjetovnih i religioznih pjesama. Harambašić. Djevera sam po ruci poznala. nikom ništa nisam kazivala. Hrvatska književnost Bosne i Hercegovine u 100 knjiga. sokolovi sivi. svekrvica mene mladu zove: “Odi nevo. sa svojom se djecom razgovara: “Djeco moja. do koje sam u kolu igrala. ROMANCE Nazvane su prema španjolskom el romance što je značilo španjolski narodni jezik za razliku od latinskoga. Snažan je utjecaj toga zbornika na svjetsku poeziju. Romance u pisanoj književnosti imaju epske elemente. Moj Ilija zagrlio Luku. g. epika. preko njega prebacio ruku. Neke od tih pjesama pripadaju usmenoj lirici. Zbornik španjolskih usmenih pjesama Romancero (konac XIII. Matica hrvatska i HKD Napredak. što miluju materine ruke!” To izusti i dušu ispusti. 161-162. Tri godine mučila sam muku.” Jedno jutro prije rane zore. Tema je romanci 166 Hrvatska usmena književnost Bosne i Hercegovine: lirika. Romance su pisali mnogobrojni svjetski pjesnici. S. vidi moga Ilije i Luke. primjerice F. st.

1484. Zagreb. priredio Stipe Botica. i odnesal Mari krunu. Zaš ja dam da m’ ju dadu? Pojdoh sam da se minem. Zagreb 1963. 37.) MARINA KRUNA Popuhnul je hladan vetar. Matica hrvatska. dva Bakrana. kruno moja. Narodne lirske pjesme. hladan vetar od Levanta. MH. SHK. PSHK. XI. Još mislit.najčešće ljubavna. leh černoga Morca ljubit. JOŠ POIDOH RAVNIM POLJOM Još poidoh ravnim poljom susrite me devojka.167 (U Zadru. njegova bim ljuba bila. 23. tanka boka. Mnogobrojne romance raznovrsnih motiva kazivači i danas kazuju. neg ne bih.”168 (Iz Istre) Usmene lirske pjesme. 4. Njihov je ritam ubrzan i vedar. i govori lipa Mare: “Volila bim krunu zgubit. Našal ju je černi Moro. Zora.” Šli je iskat dva Bakrana. tri Rečana i još jedan černi Moro. str. knj. Sprogovara lipa Mare: “Ajme meni. a na bili rumena. ki bi meni krunu našal. visoka. 43. 168 167 104 . 1995. priredio Olinko Delorko. str. ter pomislih: Bih liš bil za divojku? Bar sad bih.

) POKRI. st. priredio Stipe Botica. str. početkom XVIII.Mnogi etnolozi Marinu krunu smatraju jednom od najljepših hrvatskih usmenih lirskih pjesama. koprinom kose da ti od sunca biser ne puca. početkom XVIII. crne oči tvoje!”170 (Kotor. st. od truda se na mač naslanjaše. u konderu vode tere napoj trudahna junaka. trudan junak kroz goricu prođe. MH. 171 Isto.171 (Korčula. ma mu nemoj lica sagledati. DJEVOJKO.) 169 170 Isto. KOPRINOM KOSE Pokri. 78. 105 . a černi Moro Mađar. SHK. 78.169 TRUDAN JUNAK KROZ GORICU PROĐE Trudan junak kroz goricu prođe od truda se na mač naslanjaše. svojoj miloj majci govoraše: “Majko moja. junaku je na konju dodala. djevojko.” Ufatila u konderu vode. da ti od sunca ličce ne gori. ćerce. str. Pavao Ritter Vitezović prvi se osvrnuo na pjesmu Marina kruna ukazujući na domoljublje u njoj jer Mara je Hrvatica. Divojka ga s prozora gledaše. da te od draga žeja ne mori. Usmene lirske pjesme. vode žedan.” Majka ćerci tiho govoraše: “Crpni. 210. a od sunca štitkom zaklanjaše. str. a od sunca štitkom zaklanjaše. divojak željan. Zagreb 1995. jada velikoga. bijelo mu lice sagledala: “O junače.

vrag ti odni kosti. Petrova majka Boga molila da Petra konjic najbrži bude prid gospodinom. Da nije jubavi ne bi svita bilo. jubavi. jubavi. moja bila vilo! Da nije jubavi ne bi sunce sjalo.172 (Korčula.) JUBAVI. JUBAVI! Jubavi. str. 78. ni tebe. ni tebe ni mene. Jubavi. 119.UTICALI SE GOSPODIČIĆI Uticali se gospodičići uz ravno poje. ni mene. st. početkom XVIII. 106 . str. meju družinom. moja bila vilo!173 (Split) 172 173 Isto. šta si mi skončala cvit moje mladosti. ni tebe ni mene ne bi ogrijalo. Isto. da te ne bi bilo. na vrane konje.

Je li što slađe od meda. a drago prodaje. Krivo miri. Sveska prva. da ga je ubila. oko 1770. Književni krug Split. 104. I ubila na moru trgovca. Knjiga peta. str. priredio Stipe Botica. 107 . str. Mlač (str. st. Svoje ore. Pjesmu Sidila moma kraj mora navode mnogi antologičari. pak se naoblači.175 (Šibenik) 174 Tu je pjesmu zapisao Ferićev učenik Marko Bruerović (Lion. Je li što draže od brata?” Ribica glavu promori. vjerojatno u Travniku gdje je bio francuskim konzulom. da ga je ubila. – Cipar.). I pravo je da ga je ubila. 175 Hrvatske narodne pjesme. 46.).SIDILA MOMA KRAJ MORA Sidila moma kraj mora. Draži je dragi od brata!”174 STRIJELE OSVETNICE Bilo vedro. tudje preorava.-20. S. I pravo je. ali tudje krade. Nikola Andrić. Svoje pase. Momica moru govori: “Je li što šire od mora. koncem XVIII. uredio Dr. Zagreb 1909. Što ti ubi u gori čobana. Pjesma je objavljena i u: Hrvatske narodne pjesme. 1823. Ribica momi govori: “Šire je nebo od mora. Iz oblaka tri strile puknule: Jedna bila na moru trgovca. I pravo je. Druga tuče na polju volara.. Split 2007. primjerice K. Mihovil Pavlinović. Ženske pjesme. Slađi je cjelov od meda. Treća ubi u gori čobana. Što je pukla na sinjemu moru. Što ubila na polju volara. knjiga prva. MH.) u Bosni. Botica (1996: 97. 19.

ko će mene sirotu uzeti. svak će reći ja sirotu neću. nemoj mi umrijeti. Hrvatska usmeno književna čitanka. str. Školska knjiga. nemoj mi umrijeti.NA UMORU DJEVOJAČKA MAJKA N umoru djevojačka majka. Mila majko. U 176 Stipe Botica. 108 . Zagreb 1995. cukra. kave iz svakog dućana. svake ću ti ponude doniti: suvi šljiva sa sirovi grana. ali njena kćerka govorila: “Mila majko. BALADE Balade su nazivane prema provansalskom balar što znači plesati i prema keltskoj riječi balad koja znači usmena (narodna) pjesma. nove ribe. Ja sirota na ovome svijetu. grožđe iz Mostara. 89.”176 (Ervenik Gornji kraj Knina) Pakovačka narodna nošnja 7.

st. Škotska balada Edward (XII. Nit je meni tvrdo bez dušeka. A rastavlja i milo i drago. 109 . nasilnim prelascima na islam. o moriji (kugi) koja je pomorila Mostar.) jedna je od najstarijih i najljepših balada. Jer su teške djevojačke kletve. ŠTO GLEDAŠ NE OSTAVLJAJ Leti vila priko Varadina. Ona iđe u zelenu bašču. Ne da majka u groblje kopati. Nit je meni zima bez jorgana. puno ašikujte! U Stambol je kuga udarila. itd. Nit je meni nisko bez jastuka. Ona zove svog jedinog sinka: “Je li tebi crna zemlja teška? Je li tebi tvrdo bez dušeka? Je li tebi nisko bez jastuka? Je li tebi zima bez jorgana?” Iz groblja joj nešto odgovara: “Nije meni crna zemlja teška. Neke od njih pjevaju o: povijesnim osobama i događajima. Balade najčešće pjevaju o nesretnoj ljubavi čiju je tragiku izazvala mladićeva (ili suprugova) majka. Maruša. Rijetke epske epizode u funkciji su pojačavanja lirskoga tona. Marija). Raznovrstan je tematski svijet balada. Već u bašču pod žutu naranču. Ivo i Mara (Mare. bratovim sirotama. Rastavila jedinka od majke. Velik je broj iznimno potresnih balada koje i danas kazivači kazuju. nek ne ostavljaju.-XIII. Pa dozivlje Sarajke djevojke: “Malo rad’te.baladama su pretežito lirski ljubavni motivi. Sve pomori i staro i mlado. smrtnom madežu. U đulbašču pod žutu naranču. Već pozdravi sve moje jarane: Što gledaju. I sinoć je dvoje rastavila. Najčešći su akteri u hrvatskim baladama Ivo i Anica (Ane. Rano rani jedinkova majka. Anuša). Završetak je balada tragičan.

Književni krug Split. i divojku majka ti je našla: od Anice i lipša i viša i ruhom je od nje bogatija. str. dio drugi. str. Zagreb 1909. 85-86. svog jedinog sina. d. sveska prva. pod naslovom Djevojačke kletve objavljena i u: Hrvatske narodne pjesme. 177 110 . visokoj planini. 146.” Hrvatske narodne pjesme.” Komšija se nazad povratio. skupila i izdala Matica hrvatska. ženske pjesme. Ne dolaziše devet godin kući. Za to čula Ivanova majka. majka ti je rekla.Kad uzdahnu. knjiga peta. priredio Stipe Botica. uredio dr. Tiskara Hrvatske stranke prava d. visoku planinu. knjiga prva. da on saje. Oni njemu pozdrav prifatili. kod Ivana. u Kunari. od Anice i ruhom bogatija. Ivo. pa mu našla Gabelku divojku: od Anice i lipša i viša. Nikola Andrić. (romance i balade). Kad komšija kod Ive došao. Mihovil Pavlinović. pozdrav Božju njima je nazvao. Tad govori komšija Ivanu: “Ajde. da ga majka ženi.-147. Jedno drugom viru uložili da se nikad privariti ne će: tvrđa vira nego mramor stina. do Boga se čuje.” Tada Ivo njemu progovara: “Uzalud je i lipša i viša i ruhom svojim bogatija. Ivanovoj majci govorio: “Tvoj je Ivan tebi poručio da on Ane privariti ne će. Pjesma je. Split 2007. Majka sprema svog prvog komšiju u Kunaru.”177 (Mostar) ČUVA OVCE IVO I ANICA Čuva ovce Ivo i Anica.

majka da te ženi. ugazila u krv do kolina. majci svojoj on je govorio: “Nemoj mene. da svatove Ivine ne gleda. našla sam ti Gabelku divojku: od Anice i lipša i viša. Majka Anu s devet ključa zaključa. Ivo. vrata im se otvorit ne dadu. Ivo. od Anice ruhom bogatija. Kad se Ivo s vinčanja povratio. visoku planinu. Kad izašla.” Tada Ivan majci govoraše: “Uzalud je. a seke mi kolo ne ufate!” Kad su došli da Ivana zovu. ona se je svom Ivanu uputila uz Kunaru. Tada Ane odma za njim poje. Ugledala svoga mrtvog sina 111 . sine Ivane! Zar ti nije zlato omililo?” Kad je majka vrata otvorila. Tada doje majka da ga zove. budit dok mi braća kavu ne popiju. moja majko. moja mila majko. kad te majka zove!” Tada Ivo Anu poslušaše i Aninu košu obukaše. onu košu što je Ane vezla. sinu govoraše: “Ajde.Kad je majka aber razumila. Tad govori Anica divojka: “Ajde. svojoj majci ona sritno doje i ispriča što se dogodilo: da je Ivo mladu privario. ja Anicu privariti neću. Ona budi svog Ivana sina: “Otvori mi. sine. mliko materino!” Opet Ivo majku ne posluša.” Tada majka Ivu zaklinjaše svojim mlikom kojim ga odgojila: “Ajde.

Kad izašla.i uz njega Gabelku divojku. str. a Anica Boga je molila: da joj dadne grome i topove. živa pade. oba meni draga. ispod nogu voda je provrla. ne mogu vam obim biti ljuba! 178 Marko Dragić. Svatri tila u greb ponesoše. Ko je žedan. Pasla ih je ispod Malovana. više ne ustade.-74. vodu pije a pokoj pridaje. u zemljicu svatri pokopaše. a seke su kolo zastavile. da razbije devetera vrata. Jer tih tila nikad ne će biti. Ko voli ružicu rumenu. Ona pade po njegovu tilu. Oba mlada. ona razbi devetera vrata. Gabelka je pismo ostavila: “Kad je s mene. i Ivana spustiše na zemlju. Bog joj dade grome i topove. nek se kiti a pokoj pridaje. 112 . Tuj tunja.178 (Rumboci u Rami) ŠUJIĆKINA MARA Pasla ovce Šujićkinja Mara. Mala nakladna kuća Sveti Jure. Baška Voda 1995. nek nije ni mene!” Tad su braća za njim zaplakala. tu jabuka. oba Mari draga. sprovod zaustavi. S njom pored dva Jakšića mlada. dva Jakšića mlada. Mrtva tila u greblje ponili. Mara njima jeste besidila: “O bora vam. oba mlada. Povr glave ruža je procvala. neka vodu pije. 72.

nek nije ni mene!” Naletiše tri gavrana crna: Jedan nosi pera od Perine. Poletite dva Jakšića mlada. pokojna mu duša! Vadi Mara nože okovane: “kad je s mene. Tu su majke zakopale sinke. Braća krenu podno Malovana. Koji meni ponajprije dođe.Okrećite bile ovce svoje. Kad su bili na po Malovana. Kroza zemlju ruke sastavljali. a Pero dopade. Tri žalosne zakukale majke. Među njima Šujićkinja Mara. Kad ja manem vezenom maramom. 113 . Zakukala Nikolina majka: “Ovo jeste moga Nike burma!” Zavikala mladog Pere majka: “Ovo jeste mog Pere pero!” Izletila majka Marušina: “Ovo jesti Marina marama!” Trče gledat prižalosne majke. Niko pade. pokojna mu duša! Pođe gledat u Nikine oči: Umro Niko. Treći nosi vezenu maramu. Obadva se pinom zapinila: Pero bilom. Onoga je Šujićkinja Mara. Drugi nosi burmu od Nikole. Okrećite podno Malovana Ja ću kretat povr Malovana. Koji meni malo potlje dođe Onoga je vezena marama!” Kad ujutro malo osvitalo Mara krenu povr Malovana. Sve troje ji bilo preminulo. Nikola krvavom. Gleda Mara u Perine oči: Umro Pero. Kad dođoše uvr Molovana. Izletiše prid žalosne majke.

priredio Stipe Botica. a Rose mu nije smjela pisati jer joj mater nije dala. ožujka (na Grgurevo) 1939. Šinković zapisala ju je u Splitu 14. str. FF Mostar. 378-381.U rukama im zelene jabuke. rekao joj je da će se ubiti ako ona ne želi bit s njim. Oko nji su voće posadili. On je otišao u vojsku. Rose se mogla udat u grad za poštara. 1927.). Književni krug Split. 180 Tonka Bulić rođ. Nekoliko ljudi željelo je poslati poruku svim roditeljima kako se tragedija ne bi ponovila nikad više. Tko je željan neka voća jede. Kazala Ilka Križanac (rođ. Kada se vratio. veljače 1968. godine. u Tomislavgradu. Godine 2008. Rose i Mladen bili su iz Biokova. dala ju je Jeleni Markoti. Tako na kraju ubija sebe i nju. Split 2007. studentici Filozofskoga fakulteta Sveučilišta u Splitu 179 114 . Oko nji su vodu navratili. Podace je obavila koprena tuge i žalosti. Nakon smrti dvoje mladih ljudi iz pjesme. 2004. Tko je žedan neka vodu pije. Toga dana je rekao težacima da mora obaviti važan posao. Hrvatske narodne pjesme. Na kraju majka proklinje sebe što se miješala u ljubav svoje kćeri. ali nije htjela jer je voljela Mladena. Ganut tom tragedijom Dinko Bekavac spjevao je 941 stih: 180 Zapisala Josipa Bagarić 2004. knjiga prva. Usp. godine. Neka njima pokoja nazivlje!179 (Tomislavgrad) ROSANDA I MLADEN Desetine su studenata fragmentarno zapisali baladu o Rosandi Visković i Mladenu Andrijaškoviću. Rkp. Mihovil Pavlinović. selo Podaci. Tragedija se dogodila 12.

te se nije često sastajao. Viskovića Mara. pođe da se javi zlatu svome: “Ti si Rose nevino za mene. koju je ona navela u svome seminarskom radu iz predmeta Hrvatska usmena književnost. Ja ne mogu da pođem od kuće. kao sunce kad sja iza gore.” Jer mladiću Mladen ime biješe. Od ljubavi ne razumin ništa. nemoj dati volju dušmanima. S tebe divan pogled je na more. niz tebe to Jadransko more. On bijaše rumenoga lica.Divno brdo Biokovo milo. Vjetrovi ih nebi odnosili. mlado moče u vojsku se sprema. a sad ju je majka izgubila. Od kada su te tvoje visine. a kamoli ljudi omrzili. Prolazeći dani i sedmice. u srcu se momku usidrile. Sad drugoga razgovora nema. neostala majka nevesela. al za tobom moje srce vene. da se s tobom ne pozdravim vruće. vjeruj meni neću ti pobjeći. kad pomislim meni srce gine. ja sam dite od petnest godina. U Podocima selu malenome Makarskom srezu velikome Na dvanaesti ožuljka mjeseca Slušaj dobro golema udesa. na rastanku mladiću govori: “Što smo rekli misli samo na to. te mu tako govori ozbiljno. Nije stalno već mu ona veli: “Poslušaj me mladiću veseli. moj Mladene i srebro i zlato. visoko se nad more nizilo. ako si ti mladić od riječi. Svima momcim ona hvalu dala. Ante žena. divnu ćerku Mara je gojila. jednome se mlada obećala. Te se desi dragi pobratime. A i on se ozbiljno držao. kao kita iz pitara cvića. Samo budi kao što sam i ja. 115 . Divnu ćerku. dok se vratiš čekat ću te mlada. Rosanda joj ime. ispod tebe morske pučine i po tebi te visoke gore. momče primi pismo do vojnice. baš trideset devete godine. kao što je ovoga vremena. Rosi biše petnest godinica.” A mladiću ove riječi mile.” Mlada cura sinpatično zbori. Naokolo gradovi i sela. Jer on misli to dite nevino. Nemoj dušo da ti srce pati iz vojske ću ja tebi pisati. Andrijašković se zovijaše. Ti ćeš momče poć u vojsku sada. Imala je suviše mladića. Nema mira on u srcu svome.

ja sam našu tajnu ljubav krila. Dugo imaš ti u vojsci stati. Još evo ti maramice ove. Kitu cvijeća još ćeš ti primiti Koja će te dragi veseliti. te se sjeti ti Rosande svoje. ja ti drugog ne imadem dara. sada Bogom. “Oj Rosando jutarnja danico.Rose prije neg se s njim rastala. Rose ima osjećaj još više. te se sjeti ka smo se rastali. Primi pozdrav od odlaska moga. na rastanku desnu ruku dao. utjehu će tebi cvijeće dati. ovo cvijeće moraš pogledati.” Iz vojnice Mladen Rosi piše.” Od kuće se hladan uputio. u carevu vojsku odlazio. mnogo tebi hvala. tebe ljubim i više nikoga. ali mi je to doznala majka. Ti ćeš dragi morem putovati. 116 . na darovim koje si mi dala.” Još mu Mare sto dinara daje. Na ti dragi čarapa dva para. Draga dušo kojeg si mi pisa. otkrila se ljubav šta si krila. novac dušo tebi će trebati. te se sjeti kada sam ih dala. u vojnicu kada si otiša. s tobom se rastajem. Ti znaš dušo da sam prenejaka.” “Rose draga. za tobom mi vene moje lice. tebe neću ostavit nikako. Ja sam išo preko sinjeg mora. U svom srcu nema mira više. naša ljubav da ostaje šala. Ali šta ću kada mora biti tako. Sinoć dušo s tobom se rastao. divno ga je mlada darovala: “Mi ćemo se dragi sad rastati. srdačno se mladi pozdraviše.” Za bijele se ruke uhvatiše.” “Te mi kaže nesretnice mila. Ako dragi ti za menom patiš. već nad menom nadzora imala i jednoga me dana preobašla i sakrita pisma mi je našla. Mladen htjedne da neće primiti. Ali majka nije vjerovala. Da ti meni sitno pismo pišeš s dana u dan na ljubav pristaješ. Ni dan danas nisam je otkrila. on Rosandi sitno pismo piše. Čini mi se ne vidim tvog lica. A Rosa stade govoriti: “Primi dragi. samo ne znam što ću tebi dati. Na pismo mu cura odgovara: “Moj Mladene srce iz nidara. da je prošla cijela godinica. Ja sam majci odgovore dala. “Evo dragi tebi sto dinara. ti ostala kod majčina dvora. ovaj novac mali.

Nemoj dušo više mi pisati. Na Rosandu on misli sve više. hitno ga je mladić otvorio. a nećeš se težakinja zvati. Ako hoćeš kćeri da se vjeraš. Još mi srce u grudima preda. na te mislim te ne mogu više. šta ću činiti.Rađe će te majka pokopati. Ali. al na srcu ona nosi rane. kad ne mogu. šta volim ljubiti? “Oj Rosando. sa poštom ga mlada opremila. ti imadeš mladoga poštijera. zlato. Kad tvoja nemogu ostati. Moj Mladene. Tako Mladen sam sobom govori. uze pero te rođaku piše: “Poslušaj me Slavko rodijače. a moje će uvenuti cvijeće. a ti dušo imaš djevojaka. Boga moli za svoga dragana. Koji želi tebe oženiti. pismo čita te ga on zatvori”. Bolje ti je u dućan sa knjižicom. ja se mlada neću udavati. Do pola ga nije pročitao. suzama ga Mladen okupao. moje srce bez prestanka plače. da ti ljubiš jednoga težaka.” Kad Rosanda pismo napisala. srce iz nidara. kad od tebe moram da se dilim. nego poći drugu ja ljubiti. Al ću isto prvo poginuti. nego ću te ja Mladenu dati. proklet bio ko nam ljubav krati. tvoja majka Mara? Bog jedini neka majci plati. Dragi Bože. Pismo Mladen kada je primio. Rosanda te ljubi sve do groba. ne izgubi sreće. Već oproštaj ja ti šaljem mili. Zašto sam te odgojila majka. sa knjižicom u dućan hoditi. ja te ljubim a majka mi ne da. ćeri. sve ne mogu da ti opisujem.” “Još suviše mene majka psuje. Ja sam tvoja al mi neda majka. zašto ona našu ljubav krati. šta će od nas. Ja se moram od tebe rastati. i s njim će ti. kako moje mlado srce gine. već on prati šta mu Rose piše. Ti se možeš za suca udati. neg u polje da ideš sa britvicom. Ja imadem dosta da ti pišem. 117 . Pismo ode Rosanda ostane. ti se moja ćerka nećeš zvati. Pa se misli cura svakog dana. Ti ćeš sa njim u gradu živiti. dobro biti. Bože vidiš s velike visine. da me više ne napada mati. željo srca moga. Ako hoćeš Mladenu pisati. On ne misli tako ništa više.

jer ja znadem da ti nije žao. Jer mi kaže Rose da ti javim.” Slavko pismo kada je primio. da ga neću mlada zaboravit. Mladen kralja vjerno oslužio i zdravo se kući povratio. nek je majka veće ne napada. u sakrito Rosi ga odnio. Slavku mlada progovori tada: “Slavko moga Mladena pozdravi. Kada pišeš javi mi. sama sebi smrt će zadati. iz sveg srca žalosno uzdiše. 118 . dok ti meni odgovor ne vratiš. psuje li te veće draga mati?” Suzicama Rose okupana. Dan za danom prođe godinica. ja radosti još nisam imao. nema mira on do Rose pođe. Već ne može da stoji od jada. Rosu mi pozdravi i opširno pismo meni javi. Da od majke napadaj imade i da mene ljubit je ne dade. sve sam ti pisao. da je meni rekla stara nona: Rose draga ti otvori oči. Dragi rode. I u pismu ovako mu piše: “Rode mili. tvoja ljubav Rose će se zvati. svom rođaku odgovor je dao. Kada bi ti drugu oženio. mlado srce malo mu se smiri. Ako Bog da da se zdravo vratiš. Niti ću ja veselja imati. Zato Rosi neću pisat sada. mlada će te Rosa čekat mirno. Prve riječi ti ćeš meni dati. kad on dođe da ćemo mi lako. Vidi Rose što u njemu piše.Od kada sam od kuće pošao. te i druge prođe polovica. Istog dana kada kući dođe. sve na veće da svoj život gubi. a Rosandu mladu ostavio. On je vazda živio u nadi. ne misli se više. a da ona mene isto ljubi. da ti pratiš da ne zaboraviš. zadnje pismo meni Rose piše da ja ne smim da je ljubim više. Rosanda te od srca pozdravlja.” Kada Mladen ovo pismo primi. te mladiću odgovor je dala: “Ima dušo nekoliko dana. iz vojske će brzo Mladen doći. Da nju neće drugi uživati. Slavko rode.” Slavko mladu djevu poslušao. Nek on meni ne piše nikako. kako je? I što mi je od Rosande moje. Slavnog kralja da ti služiš virno. Bože šta mi sada Rosanda radi. najmiliji pozdrav tebi dava. Samu djevu u kući zateče: “Kako si mi golubice reče.

Tvoje srce nemoj da ti pati. već našega neće biti lica.” “Majko draga. što mi kažeš to nije istina. nego ja drugoga ljubila i najprje da će se desiti ne budem li moći ja njega ljubiti. pazi dobro što je majka rekla!” Rose mlada momku progovara. a krasan je život odgojila. ti mi slabo veliš. Ko da joj je dvadeset godina i Rosa je za mene sudbina. otplovit će preko sinjeg mora! Dragi otac Rosi piše sada. da do njega ona dođe mlada. dok evo ti njena majka Mara. Svršila je sedamnest godina. ja joj ne dam da postane majka. ti ne slušaš šta ti kaže majka. Nemoj momče o tom govoriti. šta si svojoj majci obećala. Rose slike napraviti mora.” Stara dragu ćerku razumila. da ti pođeš iz mojega dvora.” Progovara sad Mladen polako: “Slušaj mene od Rosande majko. da će vaše uvenuti lice. tvoja kćerka da je prenevina. s njim se nećeš sastajat nikako. ali nisu ništa učinili. nego none svoje majke mile. I mnogi su tako govorili. samo ljubim ja Mladena moga. Vrijeme svoje kad bude imati tada će je majka udavati. ja ću ljubit što mi srce želi. Mladenu je tada govorila: “Moj mladiću Rosu mi ostavi. crna će nas uživat zemljica!” Na to se je Mare nasmijala i Mladenu odgovor je dala: “To su momče stare poslovice. da se ona ostrani od svega. sami sebi mi ćemo smrt dati. u Americi da dođe do njega. Rose draga kad ti oćeš tako. Dok je bolje to tvoje noselje. Ti si Rose krasan život stekla.S njim se nemoj često sastajati ako majci želiš život dati. Srce naše ne može da pati. Rado bi se majko utopila. svojoj ćeri Mara progovara: “Kćeri mila nesrećo nejaka. Na stranu mi ostavi svakoga. drugu nađi te se s njom zabavi. Kada ih je skupa ugledala. Sa Mladenom ti si se sastala. Da vam vaša mladost tako pati i da će te sami smrt zadati. Moja Rose još je prenejaka.” 119 . moju Rosu ti nećeš ljubiti! Već te molim i to bi ti mora. ja Rosandu neću udavati.

Pet hitaca u zrak upalio. Što si rekla to nosim u glavi. I rekla si ti.” Iz džepova lervorver trgao. ja ću doći ako budem moći. nikad neću ono zaboraviti. Tu pucnjavu ko je ućutio. Mladić dođe kući polagano. a nisu je jošte dovršili. ove tamne noći kada prođe. radnik posa mora da ostavlja. Putujući njima Mladen veli: “Čujte me. važan posa moram opremiti. povedoše razgovore razne. tada. Mladen ode polako kroz selo. Zašto si me pošla darivati? Znadeš kad sam u vojsku išao. Ode svoje prijatelje zvati. ovako je njoj govorio: “Kad si znala da mi je neš dati. Cijelog dana onu zemlju rade.” Ove riječi Rose momku dala. crne moje oči. Rosandi je mladić govorio: “Rose draga. milo moje zlato. Na kog mislim imadem vremena i baš sutra taj posao opremam.” Rose momku odgovara na to: “Poslušaj me. neku zemlju da idu kopati. Ovi dani brzo će nam proći. Dođi draga do bijele crkvice. Vi tad poso nastavite. bolno srce moje. nedjelica sveti dan će doći. uredite prijatelji mili.Kad je Mladen staru razumio. u tome se mladić veselio. te čovjeku rađu uredite. od tebe sam ja novac primio. Dan prolazi. pjevajući iz njega je pucao. prosto su se pucanju čudio. gospođo. ponedjeljak sretni dan će doći. neg će drugi Rosandu ljubiti!” Sa majkom je razgovor svršio. Tako oni rađu ostaviše i svojoj se kući uputiše. Ja taj dan neću s vama biti. te zapjeva on pjesmu veselo: “Tužni dani. kad ćete mi proći. te se mlada od njega rastala. Koju jesu bili pogodili. nediljica sveta kad će doći? Ljubav moju s Rosom da sastavi. Rađe ću se smrti odlučiti. on se digne rano. al se je isto doznalo. da je mladić te noći pucao. ja odlazim sad od kuće tvoje. Tako kao što smo pogodili. da će moja biti Rose mlada. Kada svane danak nediljice. dobri prijatelji. moj Mladene. koja neće nikad nas rastaviti. 120 . te sutradan. noć se pribilžava.

ti ne slušaj što Mladen govori!” Rose prije neg u crkvu dođe. odgovore ovome dadoše: “Prijatelju.” Sa Mladenom tu se rastadoše. Sunce sine sa visoki planina. znam da ti je dosadno živit. Noćca tamna to je prolazila i bijela zora zarudila. jesi l mi se mlada opremila?” “Jesam Rose. 121 . te se mlada obučivat stala.” Djeve mlade. ti ne misli radi svoj posao. uz brda bi vodu okretala. kad ne mogu ja njega ljubiti!” “Rose draga. Po maslinama propjevale ptice. svoju kuću opremat je stala.” U pameti jer ni jedan nema. na koji se on posao sprema. jer ne mogu da pođem bez tebe. pa umiva svoje bijelo lice. Sad zbogom s vama se rastajem i srdačno pozdrav vama dajem. Bog ti sreću dao. ajd u crkvu te ne misli na to. al čekam na tebe. kad si mi se tako uredila?” “Majko. te Rosandi govorit stala: “Rose draga šta si odredila. Katica je Rosi govorila: “Rose draga.Ne mogu vam taj posao kazati. ide cura te se ogledava. otiđoše do bijele crkvice. kad ne možeš šta voliš ljubit. dvije drugarice. do rodice ona svoje pođe: “Oj Katice. bolje nego sjajno ogledalo. dan osvane svete nediljice. Divnu svoju robu uzimala. zato momci za njoj ludovaše. materino zlato. Ovako je kako majka zbori. tad u svoju sobu ulazila. Mlada Rose rano se ustala. oni bi ga umirili mladi. Što suviše ugodna bijaše. Sjajno lice Rosi je ostalo. Da su znali o čemu se radi. Bože zdravlja vi će te ga znati. obasjava brda i doline. danas Mladen može me ubiti. Da vidite moja braćo mila. obukla se kao gorska vila. obasjala mlade Rose dvore. kamol ne bi momka prevarila. nemoj ništa govoriti. I ja ću mu mlada dozvoliti. nije priša ti ćeš se udati. drugarice mila. Uze Rose studene vodice. drugarice mila. Stara majka za njoj istrčala. Potpuno je kuću uredila. Obasjava ona plavo more. Pramen kose mlada raščešjava. Majci Božjoj ti molitvu obrati.

ne mogu ti ja pomoći mlada. Zaboravi sve u kući svojoj. Mladen reče: “Slušaj Rose sada. Bože zdravlja i mi ćemo doći. Čini dragi. Kad bi s tobom sada pobjegnula. milo dobro moje!” Rosandi se od srca uzdane. jer ni jedno potpisa nemade. dozvolu mi majka ne bi dala.” Katica je naprid odlazila. Te bi rekli vidi cure nejake jer ne sluša riječi svoje majke. To bi bilo od Boga grehota. ako nećeš ti mene ljubiti! Staru majku ti nemoj slušati. Ti Katice. narod ode svome zavičaju. za mene suđeni. tebe ću ljubiti. ne razumim šta mi to kazuješ. Put ne vidim po kojem putujem. Ko mi piše to sam Bog znade. pojedino sam pismo otkupio. da ti mene nećeš ljubit više. cure Bogu stale se moliti. Ima dušo već nekoliko dana. i meni bi to sramota bilo. razgovore velike imaše. Kad bi ja sa tobom ostala. već ne mogu dalje da podnosim. rad ljubavi koju dušo nosim. samo mene. dolaze mi pisma sa svih strana. Putujući njih troje polako. a od ljudi golema sramota. Zato Rose. ja ću se ubiti. Dvi rodice skupa hodale. ne ostavljaj mlade. I još dragi. U putu ih Mladen dočekao i lijepi pozdrav njima dao. imam tebi nešto kazivati. Razgovore cure prekiniše. pod ruku se mlade uhvatile. Misa svrši po svom običaju. govorim ti milo. njih dvojicu mladih ostavila. hodi sa mnom. naša ljubav vazda se sprečava. možeš doma poći. te u svetu crkvu uniđoše. kako god i znadeš. U svakome pismu meni piše. sve je dobro što govoriš meni. te mladiću govorit stade: “Moj Mladene. odgovor je ovaj njome dao: “Dan za danom smrt se približava. za tobom ću život izgubiti!” Kad je Mladen djevu saslušao.Sve tajnosti tvoje Rose znadem. a sa mnom ćeš mlada uživati. a majka mi nije dozvolila. dokle mladić govori ovako: “Rose draga. Njih dvojica sami biše tada. Moj Mladene.” Tako cure mlade putovaše. 122 . malo ćeš ostati. Svako pismo bez marke je bilo. Kad se poče misa govoriti.

danas ćemo skupa poginuti. činit svoju mati. dušo. mira ne imade. on te neće pogubiti mlade. Ali majka. Hitac puče i drugoga puta. On oružja ništa ne imade. Te džepove majka ne obašla. majka tebe traži. hitac puče djevojke nestade. al joj Mladen riječ preteče: “Nemoj dalje na nas napadati. sad vidjeti. nebrojno se puta poljubiše. a usto mu odgovor vratila: “Uživanja ja bez tebe nemam. mrtvu djevu kraj sebe je gledao. nas dvojica mladi kad pogine. nemoj mi se strašit. On oružju živi ogan dade. Bogu dušu dade. 123 . koji će nas ovdje pogubiti. na Rosandu on ga je pružio. te i dalje Rosu kući zove. jer ne slušaš što ja govorim. koju ćemo danas sastaviti i narodu sjenu ostaviti. prisloni ga njoj na slipe oči. to izusti. Ona dođe da Rosandu traži. Obilazi mladiću džepove. dragovoljno se u smrt spremam!” Još odgovor Rosanda ne vrati. već ti možeš malo pričekati. od Rosande preteče ih mati. Hoćeš dite. Ubojito oružje okači. vazda misli da ja ono šala. da se moraš ti njegova zvati. nema sučim tebe pogubiti. kako ćemo sada poginuti!” Nato se je stara nasmijala. ukaza se momku rana ljuta. “Di si Rose. Levorver ćeš.” Htjede majka da još nešto reče. Milog glasa djevojci nestade. Ako želiš našu smrt vidjeti. da i sebe on pogibe mlada. da majka obolim. Nemoj Rose. “Rose draga. reče. On revorver upotrebi tada. da se budem vraćat tebe zvati.Ne možeš dalje podnositi. Već on hoće silom napadati. Cijelom svijetu da mi ugodimo i da našu ljubav sastavimo. već mladića obilazit stane. Bez pameti Mladen je ostao. Širom svijeta nek se spominje. “Moj Mladene.” Al pozadi jedan džep je stao. u kojem levorver počivao. Majka pođe njih dvoje ostane. Krasna djeva na zemljicu kleče. obojica od srca uzdahne. mene nema”.” Mlada Rose momka razumila. da je znala bila bi ga našla. Tad levorver Mladen izvadio. Oko vrata rukom se sklopiše.

Komisiji jer su se volili. Petnest dana prije su mislili. Što mislili tako učinili. Bože dragi strašna mi je miso. nema živi više. Kad djevojku u kuću uniše. Majka Mara u afan je pala. moja ćeri mila. 124 . nas dvojici kad mladi kod matere. Rose draga. Ranjen mladić gledati ne može. ljubi majka rane joj na glavi. Neprestano tu oni plakali. događaju vele se čudili. Sad ne mogu ništa učiniti. njih dvojice mladi. majka Mara. te u plaču Mare progovara: “Oj prokleta bila svaka mati koja djeci u ljubavi krati. Ne može se perom opisati. jedno s drugim da se je volilo. Tu doleti njihova rodbina. srce majke svoje. U tom pismu dobro se vidilo. Petnes sati mrtva je ležala. preko štampe naše slike dajte. prolivenu krvcu cjelivali. mrtvo lice Rosandi umije. Rose draga. Njih dvojicu mladi preobašli. Od Rosande dođu drugarice. žalosti odviše. kako si mi danas poginila?” Ovdje mnogi ljudi dolazili. kad pomislim ja na ovo pismo. i kod njih su jedno pismo našli. mrtvu djevu sutradan digoše. tebe majka zove! Mrtva joj se Rose ne oziva. Na petoga su datuma pisali. već ću ja života izgubiti. Njezinoj je kući odnesoše. kako bi se na smrt odlučili. cijelu noć je kod njih straža stala. mrtva na ulici. sestre braća i majka im mila. Divna Rose. u vječnome ona snu počiva. “Rose draga. na Rosandu naslonija glavu. U posjeti rod nek ostane. skupa nismo mogli ljubovati. naplakano njihovo je lice.Ranjen Mladen. sruši se na travu. Iz Mladena crna krv se lije. zadnju posjet drugarici dati. na krilo joj pala. mrtvu Rosu kad je ugledala. žalost dođe cijeloj porodici. čudne smrti milostivi Bože. skupa će nas zemljica uživati. Ozovi se. moj narode. Mrtvu djevu sa mnom uslikajte. dvanestoga su se na smrt dali. prvo sam se ja smrti nadala. Krvavo joj lice ljubit stala. nego da ću te ja mrtvu ljubit sada. Što dolaze sve stadu plakati. moj cvit ubavi. cijeli slučaj o ovom kazati.

za tobom ću život izgubiti. Događaj sam cijeli opisao. gazim plačem i suze prolijevam. Oči tvoje sjajnije su bile. na papir vam braćo upisujem. ja bez tebe živjet neću moći. Ja sam Dinko pjesnik pjesme ove. Draga braćo i družino mila. Dok ne dođem svrha pjesme ove. Putujući sa mnom putovali. vel bijeli stavjaše. Njima mladim spomen će ostati a i ja se hoću spominjati. Mrtvo lice. kako mi je narod kazivao. Kad je mrtva ovako pogledati. koju pozna ova okolica. Ja pred tobom klečin na koljeno. mrtvu djevu u vel obaviše. Ja vam braćo nisam pjesnik bio. moj anđele mili. Bog Mladenu grijehe oprostio. Ispod krune. Šta ću tužna seko učiniti. sad su žarku sjajnost izgubile. 125 . Niti sam ja zadovoljan bio. Sine lica od mrtve djevice. Krunu stavu. dok vam nisam pjesmu sastavio. pogledajte sliku golubice. I na glavi te strašne ranice. Ovu ću vam pjesmu sastaviti. mene vode do crne zemljice. na glavu joj mladu. dok je živa to možete znati. zašto te je mladu pogubio. niti sam koju pjesmu sastavio. umivaju od Rosande lice. iz Brala sam sela malenoga. koja će vam žalostiva biti. ah žalosti milostivi Bože. nek zna ko vam ovu pjesmu piva. Ja sam rodom iz sreza istoga. kazat ću vam kako se ja zovem. umit se ne može. kao perje bijele golubice. po imenu Bekavac se zovem. strašan slučaj meni kazivali. u životu nisam mir imao. svakog dana što po moru idem. Krvca smrzla. Moj narode. Seko Rose. Evo slike od mrtve djevice. Koju novost ja po svijetu čujem. seko Rose. te je mrtvu preoblačit stali. Ja sam mornar jadranske plovidbe. pjesmu kad izjavim. Da je bila po izbor curica. Draga braćo. kad su okupali. Ljubim sada tvoje crne oči. istinu vam pišem. neprestano cvila. kao da je vjenčat imadu. kao bijelu nagorkinju vilu. onda hoću da miran počivam.Cure nosu studene vodice. Ja sam Rosu dobro poznavao. U čistu je preobukli svilu. slika će vam svjedočit najviše.

Braćo moja.ŠALJIVE PJESME Šaljive su se pjesme najčešće izvodile na sijelima (prelima) i u svatovima. kolo igra. u ljubavi djeci ne smetajte. dino diver i jetrva. sve po izbor i malo i veliko. kolo piva. druga cura tebe jedva čeka. evo sam vam pjesmu ispjevao. dino svekar i svekrva. Jednome se momku obećale. Ja se vati u to kolo: kolo igra. Pjevam pjesmu od prostoga mira. draga braćo. UDADE SE MLADA-LUDA Udade se mlada-luda: dino zava neudata. a drugome na ljubav pristajale. Svekrva me istirala. nisam nikog ništa uvrijedio. pametni budite. Cure mlade oči otvorite. djeveru. Ja se vrnu u birtiju. Na svršetku pozdravljam vas lijepo. dok ljubavi život ne gubite. 126 . jetrvi. kolo piva. mužu. Na koji način poginili i svoj mladi život izgubili. Ako budem stoga pogriješio. One pjevaju o svekrvi.Ovaj slučaj kad se je desio. a na ono dvoje pomislite. novine sam taj dan primio. Iz novina pjesmu sam spjevao. neg njihovu ljubav rastaviti. U birtiji kolo igra. Roditelji pameti imajte. Prvo ćete djecu izgubiti. 7. Ne volite cura ti je rekla. žalosne ih porodila majka. vi nam zdrava bila. Momci mladi. Čitaoci Bog vam sreću dao. zaovi. nisam lijepe znao. Karakterizira ih humor i ironija. Ali ima dosta djevojaka. Neke od tih pjesama kroz šalu poučavaju. oko dvora optirala.

da me mladu ne istuče!”181 (Gmići kod Prozora u Rami) 9. str. Neki od dvostihova imaju iznimnu umjetničku i životnu funkciju. Otud iđe moj divere: “Ajde kući. Pjevaju se kao ganga. ALALIM TI PUTE Selo moje. nevo naša. 63. umrla je majka naša!” Ja s diverom dvoru odo. alalim ti pute. GANGA Bezbrojni su dvostihovi koje kazivači kazuju. Baška Voda 1995. SELO MOJE. a mnogi nemaju estetsku funkciju. da se koca ne dokopa. da se nije utajila!” Nosiocim govorila: “Ne dižte je povr sebe. a ne došla u te. rera. da je vijor ne ponese. natpjevavanja u raznim prigodama. BEĆARAC. živa bila. bećarac. Kad sam prid dvor dolazila. Mala nakladna kuća Sveti Jure. da je dvoru ne donese!” A kopačim govorila: “Ne kopajte blizu plota.Otud iđe zava moja: “Ajde kući. 181 127 . umrla je majka naša!” Ja se zavi ne virujem: kolom igram. Mnogi od njih pripadaju pučkoj književnosti. nevo naša. kolom pivam. Ko se voli. taj se uzet ne će: Marko Dragić Tuj tunja. tu jabuka. kupaljkama govorila: “Ne kupajte vrilom vodom. ojkalice.

ja i moje cvijeće. arhivski i drugi izvori svjedoče da su Hrvati pod utjecajem Rimljana već u VII. dragi. Vjerski pisac i propovjednik Nikola Krajačević Sartorius (Sisak. Porfirogenetu. – Zagreb.) zagovarao je duhovne pjesme. 182 128 . samo doviđenja: osta naša ljubav neriješena. Moja lola nosi crnu mašnu: žali našu ljubav nekadašnju. Ljubav. 1651. Te pjesme svjedoče o dubokoj religioznosti hrvatskoga katoličkog puka koji je svoju vjeru i običaje sačuvao kroz stoljeća i pod tuđinskom i pod nenarodnom vlašću. str. Ja se. Isti se dvostihovi izvode diljem Bosne i Hercegovine i Hrvatske. arheološki. dragi. prihvatili kršćanstvo i europsku kulturu. jer se lako briše. Ja malena.) u svome djelu Szveti evangeliomi (Graz.to će biti . tu jabuka. prenja. 75. st. nadbiskupe. u srce se piše. Povijesni. Navedeni su dvostihovi iz moje knjige Tuj tunja.-93. Hrvatska vjerska usmena lirika može se pratiti od XIII. prezbitere i đakone koji su pokrstili Hrvate. Heraklije je iz Rima doveo svećenike i od njih proizveo biskupe. ne na papir. dragi. st. pa ne mogu bez tebe minute. do naših dana. versificirane legende. 1653. Nije.182 VJERSKA USMENA LIRIKA Vjersku usmenu liriku čine: molitvene pjesme. košulja šarena: svaka šara po tri momka vara. Po Konstantinu VII. zaljubila u te. ne mereš se zaboravit kleta. 1582. Oj ljubavi rano započeta.

dohod. početak. Andrije prva je nedjelja adventa. Ta se pjesma usmenom komunikacijom sačuvala do naših dana. 29. Obredne. Na zornicama se molilo i pjevalo u čast Majke Marije. riječi adventus.183 1. c) Svetačke. Koliko je do sada poznato hrvatska vjerska lirska pjesma Narodil nam se kralj nebeski seže u XIII. kao i božićne pjesme: Bog se rodi u Vitliomi (XIV. Općinske (priporuke). st. st. Toj klasifikaciji mogu se dodati: Molitvene pjesme Isusu. Te svete mise započinju obično u šest sati ujutro. str. stoljeća. potječe iz 4. stoljeće.) i Va se vrime godišća. b) Korizmene i uskrsne. Molitvene pjesme Mariji. Školska knjiga. 183 129 . Povjesničar književnosti Slobodan Prosperov Novak ustvrdio je da je božićna pjesma U se (=ovo) vrime godišća prevedena s latinskog jezika In hoc anni circulo.Budući se prema crkvenome učenju godišnje vrijeme dijeli na Advent. pripremnog razdoblja pred Božić. što znači dolazak. Nedjelja koja je najbliža svetkovini Sv. što znači dolazak. Jutarnje. Duša tilu besidila (hrvatske pučke molitvene pjesme iz Bosne i Hercegovine) Mala nakladna kuća Sv. Baška Voda 1997.). (XV. početak. ADVENTSKI I BOŽIĆNI OBIČAJI I PJESME Riječ advent dolazi od lat. Hrvatska književnost do narodnog preporoda. -us. dohod. Jure. Korizmu. 184 Kombol – Novak. stoljeća.184 Slavljenje adventa potječe iz 4. Advent se sastoji od četiri nedjelje koje prethode Božiću a simboliziraju četiri tisućljeća od stvaranja svijeta do dolaska Isusa Krista. Zagreb 1996. Večernje. Podrijetlo je riječi advent od lat. m. tj. Nedjelja koja Marko Dragić. riječi adventus. Prigodne. Ponedjeljkom iza toga dana u crkvi počinju zornice. Božić. Slavljenje adventa. Uskrs i Vrijeme kroz godinu molitvene pjesme mogu se klasificirati na: a) Adventske i božićne.

godine u Turjacima. 186 U Lašvanskoj dolini. godine. reprint izdanja JAZU iz 1906. također. E 2008. na Dan sv. kad su se apostoli razilazili i kad je svima određen jedan dio svijeta gdje će propovijedati Kristovu vjeru. Andrije održavala se Zavezanija ili Andrijinsko sijelo nakon kojeg su se zaustavljale sve slave preko cijeloga adventa do Božića. liturgike i simbolike zapadnog kršćanstva i Uvod u ikonologiju Radovana Ivančevića. u Bosni. djev. 187 U vareškom kraju. Pošto se kroz Zavezanije do Božića nisu svadbe pravile jer je svako slavlje bilo zabranjeno pravile bi se prosidbe. str. Književni krug Split. Ivka Sekić. studenoga kolom i šaljivim igrama s početkom u podne. Advent je vrijeme posta. Andriji su dodijeljeni sjeverni krajevi sve do današnje Ukrajine. Rkp. Običaj je bio u Varešu da mladić. To je dan kad su djevojke običavale nagađati o budućem ženiku i uopće o budućnosti. Budimir. ali ako bi se neko vjenčanje moralo obaviti. FF Split. Frano Ivanišević. Rođena je 1936. ali u tom slučaju nije bilo pira – fešte. 457. i neobjavljena građa. 187 Ivana Valenta zapisala je 2008. Kazala joj je Anđelka Kovačević rođ. Andrije prestaju svadbe. svjetskog rata. brak se sklapao isključivo u crkvi. nije bilo vjenčanja. pa se i vrijeme za vjenčanje biralo prema crkvenom kalendaru. bilo je bez svirke i slavlja. str. blizu Novog Travnika. Leksikon ikonografije. Naredio je da se uhvati Andrija i dadne svakakvim mukama. U Benićima kod Vareša. Jedan je od glavnih zaštitnika Škotske. 2008. Od dana sv. Split 1987. 188 Paprenik – vrst kolača pripravljenog u kalupu. FF Split. Iznimno se i tada moglo obaviti vjenčanje. Bio je ribar u Betsaidu u Galileji i jedan od prvih Kristovih učenika. 114. dogovori i svadbe od Svete Kate do Svetog Andrije. Andrije185 prva je nedjelja Adventa (Došašća). „Zavezati“ je značilo prestati sa zabavom i igrom. Zavezanija se proslavljala svakoga 30. Poljica. Sada živi u selu Rankovići u Novom Travniku. Prema predaji. 535. Rkp. molitve i svekolike priprave za doček Božića. narodni život i običaji. godine u selu Pećine. Zagreb 1990. 186 Kristina Babić zapisala je 2008. na upoznavanju s djevojčinim roditeljima a u doba prije adventa. Djevojke su tada obično pjevale: Sveta Kato rastavi me s majkom / Da ne čekam ćelavog Andrije. Crkva nije odobravala sklapanje braka u adventu i za vrijeme korizme. Na koncu ga je pribio na križ koji je po nekima bio u obliku znaka X. Tada se kolo 185 Sveti Andrija je brat Šimuna Petra.je najbliža svetkovini Sv. 1948. Kršćanska sadašnjost. Do II. Kazala joj je njezina baka. Obratio je velik broj ljudi na kršćanstvo te se rimski upravitelj Patrasa u Grčkoj poplašio narodnoga ustanka. od budućih punice i punca dobije paprenik188 koji ponese svojoj kući. a o tomu svjedoči i izreka zapadnohercegovačkih Hrvata: Sveti Andrija svadbi zavezanija. str. primjerice. priredio Anđelko Badurina. U poljičkoj je tradiciji izreka: Sveti Andrija kroji kabanice ( red je zagrnit kabanice jer striže za ušima bura i led). 130 . E.

). sv. priredio Anđelko Badurina. Iznimka je bio blagdan Bezgrješnoga začeća Blažene Djevice Marije (8. U dugim zimskim noćima djevojke i žene su se skupljale na sijelima (prelima) i čijale perje.igralo obično u nanulama pa čak i po snijegu. Ovo sijelo je posebno odgovaralo djevojkama koje su pričale o momcima i savjetovale se i dogovarale koja će što pokloniti svom momku.: igra prstena u kojoj se prsten sakrije u jednu vunenu čarapu i onda se traži. Običaj je bio u stara vremena da se kroz Advent. obućom. 593. 55. 2007. U Rami i Bosni se sedamdesetih godina 20. pale svijeće na prozorima i to je bio znak da su Zavezanije počele. Na zornicama se molilo i pjevalo u čast Majke Marije. tko nađe dobije nagradu. novcem. Te svete mise započinju obično u šest sati ujutro. FF Mostar. 1929. Zavezanije podsjećaju i na poklade samo što nema toliko raskoši. U adventu se nije pjevalo ni igralo. Igre su trajale sve do ponoći kada su crkvena zvona označavala prestanak zabave i svi su bez pogovora išli kućama jer je počeo Advent. str. Trebalo se iskolati189 da bude dosta za mjesec dana. FF Mostar. str. 192 Ivani Đimoti 2008.192 Ponedjeljkom iza toga dana u crkvi počinju zornice. i sutradan se ujutro u pet sati išlo na ranu misu Zornicu. ogrjevom pomagati i darivati one kojima je pomoć potrebita. Zora je simbol Kristova dolaska. liturgike i simbolike zapadnog kršćanstva i Uvod u ikonologiju Radovana Ivančevića. 9. Rkp. Čitanja su u crkvama usredotočena “na mesijanska proročanstva Ivana Krstitelja i Izaije te na odlomke iz evanđelja koji Iskolati – naigrati kola. 2008. Kršćanska sadašnjost. krojile rute190 (u Bosni) i pripovijedale.191 U požeškom kraju je običaj. 193 Leksikon ikonografije. 1912. g). prosinca). str. niti se «gizdalo». To je bio i znak da se ide na sijela kod „prijatelja“ na kojima se obično igrale igre kao na pr. odjećom. u vrijeme Došašća. godine u Ljeskovici kod Požege kazao je Ivan Đimoti (rođ. Rkp. 191 Zapisala je Katarina Pejčinović u kolovozu 2007 godine od Serafine Pejčinović (rođ. a muškarci su igrali prstena i kartali. a s početkom na Svetog Andriju. hranom. Zagreb 1990. a znakom je i Kristove prolivene krvi kojom je nadvladan grijeh i ostvaren vječni spas. rezala stara odjeća te se kasnije pomiješana sa sintetikom tkala i tako su nastajale ponjave koje su služile kao «prostirka» (kao današnji tepisi). Taj dar naziva se božićnicom. D 68. st.193 Došašće karakterizira pokora i priprava te radosno iščekivanje Gospodinova dolaska. vezle (u Slavoniji) vlačile i prele vunu. 190 189 131 . 30. g.

str.195 U narodu se treća nedjelja prije Božića naziva Ditići. Nakon godinu dana stražari su išli pogledati Barbaru divojku. Na Dan svete Barbare (4. priredili Michael Glazier i Monika K. U zadnjem se tjednu liturgija usmjerava na Kristovo rođenje. 195 Isto.” To začuli slugi i dvorjani. Po talera na oltar metala. Saki dan bi k maše došetala. U Slavoniji se običavalo da na taj dan jedno čeljade ogrnuto plahtom do zemlje i sa šipkom u jednoj ruci a torbicom s darovima u drugoj ruci ide u one domove u kojima je bilo male djece. od dragoga kamena crkvu izgradila. Barbaru koja bi dobru djecu nagrađivala jabukama i orasima. Vergli su ju vu tamnu tamnicu. Kralj ju je utamničio. prosinca) sijala se pšenica. Nutre budi oko leto dana.prikazuju i opisuju Isusa kao ispunjenje tih proročanstava”. po tri bogcem razdeljala. Split 2005. Bi si dala cirkvu zazidati. 223. a na treću nedjelju mogu upotrijebiti i ružičaste misnice čime se još više naglašava pokora. Turen bil bi iz samoga zlata. a posebno se naglašava uloga Majke Kristove. U adventsko vrijeme darivala su se dobra. Barbara se u nebo prošetala. Suvremena katolička enciklopedija. Helwing. Stariji tada prijete djeci pa ih djeca. kad se kralja ne bi bojala. Našli su Barbarine kosti i na kostima golubicu bijelu. govorila da bi. Cirkva bila b’ z dragoga kamena. Šetala se Barbara divojka Gore dole po širokom polju. Kraljeve sluge su je uhvatili. 223. Djetići. Vulovili Barbaru divojku. Ditinci. Po dva. A – E.194 Svećenici u tom razdoblju nose ljubičaste misnice. U kajkavskoj je Hrvatskoj pučki naziv za taj dan Barbarinje. a kažnjavala loša djeca. Zminulo je oko leto dana. da ih udobrovolje. Ta bi osoba predstavljala Sv. str. Slobodna Dalmacija. Povedali kralju i kraljici. Šetjuć mi je rečku govorila: “Da bi mi se kralja ne bojati. a lošu bi djecu išibala. šetajući. daruju. 194 132 . Versificirana legenda o divojci Barbari pripovijeda kako je ona.

ustaj. Mikula tvrdo spava. Zibli ga.Išli gledat Barbare divojke. Sveti Mikula tvrdo spi. šalje u šumicu da odsiječe jelvicu i napravi zipčicu jer će Marija roditi našega Spasitelja. K njemu angel doleti. str.-117. Nikoli lajtmotiv je rođenje Spasitelja. 196 133 . U narodu se taj svetac zove sv. Radost dolaska Božića ogleda se i u barbarinjskim pjesmama. njemu dolazi anđeo. U Splitu se vjerovalo da sv. Zlatna knjiga hrvatske narodne lirike. str. “Ustaj. Nesu našli Barbare divojke. A još je ljepša Marija. Barbara je zibala – tog maloga našega Isusa: Lijepa je sveta Barbara. 116. zibli. Koja je Isusa rodila. budi ga.196 (Hlašćina kraj Zagreba) Od Sv. a još je ljepša Marija koja je Isusa rodila. Tog maloga našega Isusa!197 (Mraclin u Turopolju) U primorskim krajevima posebno se štovao zaštitnik pomoraca sv. I u lirskim pjesmama o sv. Dok sv. Mikula. Nek se ga zipka nazible. Sv. Barbare do Božića je dvadeset dva dana. 197 Isto. Mikula ili sv. Miko. Mikola bogatima donosi darove. Nikola (6. prosinca). Na kosti je bela golubica. sastavio Krešimir Mlač.. Mikola ili sv. I nek mi je Barbarna dušica. MH. 117. Nek se ga ljudi naglede. Zagreb 1972. Barbara se v nebo prošetala. Neg su našli Barbarine kosti. Barbara ga je zibala. Barbara. A nek mi je Barbarne srdašce. Barbara je lijepa.

”198 (Süngel kod Mrkopolja) U zajedničkim (općinskim) molitvama Hrvati se preporučuju sv. po kazivanju Lilje Zadrić.200 Izuzeće Bogorodice od istočnoga grijeha smatra se povlasticom i zahtjevom časti buduće Kristove majke. u kapelicu na Hramini. koje se na poseban način odražava u zornicama. 1972. godine.). Blažena Djevica Marija u otajstvu Božića uz malog Isusa ima glavnu ulogu. U ikonografiji istočne crkve (u početku i zapadne) bezgrješno začeće izražava se poljupcem Bogorodičinih roditelja Zaharija i Ane. Njojzi je dolazio stari svećeniče koji je obećao pobrinuti se o njoj te joj je našao pobožnog zaručnika koji je stidljiv od Isto. Murter. / za naše putnike i bolesnike koji putuju / da zdravo kući dolaze / koji boluju. ranim jutarnjim misama na čast Majci Božjoj. 1928. U narodnoj je percepciji Divica Marija vezak vezla u bašči pod žutom narančom. 2008. (Lašćina – olakšanje) 200 Ivona Tolić zapisala je na Murteru 2008. na svoje mjesto. 1906. čula od svoje bake Anđe Kuraja. Borovnica. Mirjana Ćališ zapisala je u ožujku 2008. 199 Na Murteru se posebno slavio blagdan sv. postavljen u kapelici na uglu Malina. Gmići. u Španjolskoj. da im Bog / dadne lašćinu. Nikole. (rođ. Nikole. godine. Tog bi se dana održala procesija koja bi krenula iz župne crkve prema Hramini kako bi se uzeo kip sv. 199 198 134 . 23. Slavi se 8. Nikoli. 117. Mihovila. Kult Marijina bezgrješnoga začeća dobio je punu papinsku potvrdu 1477. djev. Kazala joj je Ivanica Mudronja. D str. g. Rkp. Rkp. FF Mostar. u općoj Crkvi. kip sv. primjerice. FF Split. Roditi će Marija Našega Spasitelja. 2008. g. Zapovjednim je blagdanom od 1644. E. također u procesiji. i prenio u crkvu Sv. Moramo se pripravit Spasitelja pozdravit. Na blagdan Bezgrješnog začeća.Pa ti ajde v šumicu I odseci jelvicu I napravi zipčicu. prosinca. Zato joj pučka pobožnost u doba Došašća posvećuje osobito štovanje. u susretu na Zlatnim vratima. Nikole vraćao se natrag. Kuraja. str. u Rami: Svetom Nikoli putniku. a od 1708.

otvorila dva nebeska oka. Divice Marijo. retorika. Eto sada on nas sastavijo. lipša. Sarajevo.svake divojke. a Jozip se javio. pa je njemu tio besidila: “Srce moje samo Bogu leti. 294-295. pa je njojzi tio besidio: “Dite moje. Pobožan je kao patrijar. a njemu je tio besidila: “Srce moje samo Bogu leti. K njoj dolazi stari svećeniče. 2006. nu milosti Boga velikoga i ja sam se njemu povirila. str. Marija je vezak odložila. vele meni da se s tobom ženim. 135 .” Starac ode. / čista. I vinčaše se dva ljiljana bila.” Marija mu puna sriće vrati: “O Jozipe. lipša. priredio Marko Dragić. da bi mogli po volji Božanskoj u ljubavi živit divičanskoj. Divice Marijo.” Marija je vezak odložila. baš u bašči pod žutom narančom. čista. brate ko od majke. stidljiv je od svake divojke. Hrvatska književnost Bosne i Hercegovine u 100 knjiga. pa ti evo nađe zaručnika. Matica hrvatska i HKD Napredak. da Divicom vik ću vikovati. obećao sam s tobom pobrinuti. draža od anđela. otvorila dva nebeska oka.” Starac je otišao. udaja mi nije na pameti. / udaja mi nije na pameti.” I vinčaše se dva ljiljana bila. a Jozip se javi: “Sestro moja. draža od anđela: Vezak vezla Divica Marija. epika.201 (Bukovica kraj Tomislavgrada) 201 Hrvatska usmena književnost Bosne i Hercegovine: lirika. Amen.

Majke nebeske obilježavaju se druge nedjelje prije Božića. a Marija ga je uvjerila bacivši mu s neba svoj pojas. Na Dan svete Lucije (12. 1954. Djeca. Isto su djeca činila očevima nedjelju dana kasnije na Očiće. To je naljutilo kralja te odluči osvetiti U Splitu 2006. 11. prosinca) bio je jedan od Kristovih učenika. pripremila konop i prijetila majci da će je objesiti ako se ne iskupi. Lucija donosi darove siromašnima. Toma je pozvao ostale učenike da krenu i umru s Kristom. FF Split. usporedba – čista.203 Sv. g.) i Milan Vuletić (rođ. stari svećeniče. 4. g. Toma (21. g. Prema predaji Toma je do Indije širio Kristovo evanđelje i ondje utemeljio Kristovu crkvu. metafora – dva ljiljana bila. U Dugobabama kod Splita djeca bi.202 U nekim mjestima Bosne i Hercegovine (primjerice Stolac i Vitez) taj dan karakteriziraju maskirni ophodi.). 36. 2006. ali je on sav novac podijelio siromasima. Materice. 202 136 . Često se naziva nevjerni Toma jer nije htio vjerovati u Kristovo uskrsnuće dok se ne uvjeri svojim očima i rukama. Antonija Vuletić. Majka bi se iskupljivala tako što bi djeci dala slatkiše i voće. a 1951.Nekoliko je stilskih figura u navedenoj pjesmi. U hrvatskom Zagorju pučki je naziv za taj dan Lucinje. preselila se u Split). dva nebeska oka.-12. Toma je bio hrabar. asonancija – divicom vik ću vikovati. šaleći se. Krist je uvjerio Tomu da se uvjeri pozivajući ga da stavi svoju ruku u njegov bok. simbol – ljiljani bijeli. Oci. usprkos pogibeljnim prijetnjama Židova. lipša. Međutim. Očići. Prema predaji nije vjerovao ni u Marijino uznesenje na nebo. g. zapisao Marijan Buljan. 1935. str. Indijski je kralj dao Tomi mnoštvo novaca da sebi sagradi palaču. a kazala mu je njegova baka Marica Vučica (rođ. djevojke i žene traže od muškaraca da se otkupe. draža od anđela. Majke darivaju djecu. U Splitu se vjerovalo da sv. sv. 1916. g. epiteti – žutom narančom. u Dugobabama. darovati). prosinca) sije se pšenica za božićnu svijeću. g. 75. 203 Zapisala je u Slivnu 2006. str. sv. Ujutro rano urane da oca uhvate u postelji te ga zavežu kako bi se morao otkupiti (ciniti. dva ljiljana bila. 2006. primjerice: aliteracija – Vezak vezla divica Marija. Muškarci tada ucjenjuju djevojke i žene i traže otkup. Rkp. Kada se Krist htio vratiti u Judeju.. Rkp. Oci nebeski obilježavaju se nedjelju dana prije Božića. a kazali su joj Mila Krivić (rođ. FF Split.

ljetnica. Kad se Gad ukazao bratu Gondoforu i to mu rekao. česnica/časnica (Bosna i Hercegovina). ptičica.206 Do svetog Tome trebaju svi godišnji poslovi biti dovršeni. Vjerski život i običaji Zapadne Hercegovine. U Žumberku i Slavoniji 204 Leksikon ikonografije. Barun. ključem i td. zapisao je Ante Jureta u Rujanima kod Livna. svojevrsno natjecanje tko će bolji kruh pripraviti. 126. Tada je Toma kralju «protumačio kako se vjerom i ljubavlju na ovom svijetu skuplja veliko blago na nebesima». a o tomu svjedoči i izreka: Sveti Toma. zabilježila Stjepanka Čikeš. g. djeteta u kolijevci i sl. žitnica. janjeta. 3. svatko se morao vratiti doma pa ma gdje bio. Zagreb 1990. U Zapadnoj Hrvatskoj pripravlja se krušnica u koju se utiskuje svakoga žita i klip kukuruza. koleda. božićni somun. Kad je došao u nebo anđeli su ga upitali gdje bi htio živjeti. 2007. 207 Jerko Suton. u Rujanima kod Livna. Tada se ide na ispovijed i pričest te se kolje ono što je pripravljeno za Božić. koladek (Hrvatsko Zagorje). ubij prasca doma. Toma označava početak prvih božićnih blagdana. božićnica (Žumberak. Anđeli su ga od toga odvratili rekavši mu da je palaču sagradio neki kršćanin za njegova brata Gondofora. Višestruki su nazivi za božićni kruh: božićnjak. vilicom. str. kruvokriž.-7.se Tomi. 1941. sv. litnjak (južna Dalmacija). U Merolinu u Slavoniji se na taj dan blagoslivljaju božićne svijeće. a on je prstom pokazao na veličanstvenu palaču koja je ondje stajala.205 Do toga blagdana. a što ima panspermijski karakter. FF Mostar. fildžanom. šareni kolač. str. a kazala mu je Mira Jureta (djev. U Bosni i Hercegovini domaćice spremaju kovrtanj i srićicu za pastire i obrede s ovcama.204 Sv. a ondje se sv. krunicom. Božićna se peciva i kruhovi pomoću tijesta ukrašavaju motivima križa. kralj je Tomu oslobodio. Toma zove milivosija. 115. primjerice u Kučinama kod Splita. klasa. čašom. 205 U Merolinu u Slavoniji 2006. kićenjak.207 U narodu je. badnjača (Vojvodina. 50. primjerice. 2006. g). Rkp. badnjak. 1. kruvar. liturgike i simbolike zapadnog kršćanstva i Uvod u ikonologiju Radovana Ivančevića. g. U Bosni se ukrašava križem. FF Split. priredio Anđelko Badurina. čurek. krsnica (Bosna). božićna pogača (Bosna i Hercegovina). bogatica. rođ. str. bravarica (Dalmacija). križnica. sv. Na taj dan domaćice počinju pripravljati razne vrste peciva i kruha. 567-568. bačve. dotraj mi sve doma. str. Rkp. Ubrzo je umro kraljev brat Gad. luk. i danas poznata izreka Sveti Toma. 137 . Mostar 1968. U Bosni je. 206 U lipnju 2007. Kršćanska sadašnjost. Slavonija). Bosna).

badnjaka. 1936. dvorova. ptice koje su im se davale kao poklon. božićne jaslice. str. groblja. jer je blagoslovljena voda prvi sakramental kojemu se davala najveća zaštitna uloga protiv demonskih sila. čelarica. domova. Žene bi ih prije naredale po nekoliko u ostavama. badnji ophodi. badnje koledanje. a domaćin. FF Split. zdravlje i td. domaćica ili drugi tko od ukućana 208 Milovan Gavazzi. BADNJAK U folklornom smislu Badnjak je najbogatiji i najraznovrsniji dan u kršćanskoj tradicijskoj kulturi. Crkva u svijetu br. badnjaka. str. selo Drežnice. pčelinjaka. iznimno je važno škropljenje blagoslovljenom vodom. Hrvatski Sabor kulture. Tuči dan. 67-91. Split 2008. zanimljiva su djeci koja ih vole nabadati na prste. Napeče ih se dovoljno za sve dane Božića jer nema nikakvog kuhanja u božićne dane. To su okrugla peciva. maslinika. kićenje zelenilom. MH. Drvo badnjak u kršćanskoj tradicijskoj kulturi. badnje zdravice.210 Dan prije Badnjaka u narodu je poznat kao Tuci dan. božićni bor. D 69. a zvao se: volarica. njiva. škropljenje blagoslovljenom vodom: ukućana. vrtova. Karakteriziraju ga priprava hrane za Božić. stoke. voćnjaka.208 Žene su prije. SHK. večernja molitva. konjarica. Kao i na Dan sv. posipanje žitom badnjaka i onoga koji ga unosi211. čestitanje. Kreševo). 301-302. božićne svijeće. Od kolača prave se vitice. voćnjaka.. 2007. Rkp. Tome. 1 (1-196). ovčarica. str. Godina dana hrvatskih narodnih običaja. Zagreb 1996. štala. čekanje polnoćke. na blagdan sv. vrtova. Škropljenje je obred kojim svećenik ili biskup škropilom. a i sada to neke rade. slama. 211 Vidi: Marko Dragić. badnje pucanje. str. zagonetke i govornički oblici. 33. njiva. godine kazao je u Drežnici kod Kreševa Marko Đerek (rođ. isijavale brašno za božićne kruhove koji se uvijek ranije prave. badnji krijesovi. III izdanje.pripravljao se kruh za stoku i pčele. 125-126. 138 . Ponegdje se taj dan naziva Kokošiji badnjak. dvorova. najčešće bršljanovim i lovorovim grančicama: domova. Zagreb 1991. Dakle. Katolički bogoslovni fakultet Sveučilišta u Splitu. 209 Gordani Vujica 5. srpnja 2007. Tome kolje se ono što je spremljeno za Božić. štala. 209 I uz taj dan se vezuje proricanja o budućem mladoženji. Djeci su se pravile tzv. pčelinjaka. priredio Josip Kekez. Tusti dan. 210 Vidi: Poslovice. kovrtnji. maslinika. badnji post i badnja večera.

212 Radi toga sinoda ju je 1688. bora ili jele – prskaju blagoslovljenom vodom osobe. Paljenje badnjaka spominje biskup Martin iz Bracare u Španjolskoj (umro 580. Leksikon ikonografije. domove. Između zemlje i neba. s namjerom da se očiste i da se od njih odagnaju demoni. a spominje pomorce koji na Badnjak donose i u vatru polažu panj te bi za to bili nagrađeni.grančicom – na primjer. stoljeću. Prema navedenoj sinodi svećenici su pozivali narod da je koriste svakoga jutra i večeri kako bi Sotona ostao daleko. 213 Fra Luka Tomašević. Letonci i dr. štale. godine. U drugoj polovici 17. U kršćanskoj civilizaciji obred škropljenja u sakramentu krsta postoji od samih početaka. Kršćanska sadašnjost. te Englezi. stvari. godine predvidjela za sve nedjelje. Marko Dragić. br. Obred je drevnoga postanja i nalazi se u mnogim religijama (lustracija). priredio Anđelko Badurina. Francuzi. koja ju blagosliva i daje na korištenje svojim vjernicima. Zagreb 1990. Split 2007. Treća je korist stvarna i propicijatorna jer po blagoslovljenoj vodi bolesnici primaju zdravlje. Portugalci. Sveta tri kralja u hrvatskoj tradiciji. 6. Najstariji spomen paljenja badnjaka kod Hrvata nalazi se u dubrovačkom Statutu Liber statutorum ciuitatis Ragussi iz 1272.213 Od Badnjega jutra do odlaska na polnoćku u središtu je zbivanja drvo badnjak. 560). Sinj 2000. str. a majkama je savjetovano da škrope djecu kako im ništa ne bi naškodilo. st. 131. južnoslavenski narodi. 1. stoljeću) Knjižnica “Gospa Sinjska” knjiga br.” Prva je korist što se vjernici čiste od lakih grijeha. godine). liturgike i simbolike zapadnog kršćanstva i Uvod u ikonologiju Radovana Ivančevića. Nijemci. Druga je korist od škropljenja ta što je od poškropljenih mjesta bježao đavao sa svojim djelima. 1-192. Usp. str. a zemlja postaje plodnijom. 98-101. 212 139 . Od davnina su badnjak palili drevni Rimljani. (Vjera i moral u životu kršćana Sinjske krajine u 18. stoljeću. Po “ondašnjem teološkom poimanju vjernici su imali trostruku korist od škropljenja blagoslovljenom vodom ako se upotrebljavala popraćena pravom vjerom u Boga i uvjerenjem da će Bog dati svoju pomoć zbog vjere svoje Crkve. Osim sakramenta krsta u Katoličku crkvu obred je uveden preko galikanske Crkve u 15. dvorišta. ozdravljuju i živine. Kod gradišćanskih Hrvata badnjak se spominje već u 16. Iochan Weichard Walvasor spominje paljenje i darivanje hranom badnjaka u Istri. vrtove i sl. Crkva u svijetu. hrasta.

kao i drvo na kojemu je Isus razapet bio. Srpski rječnik. a s druge se zasječe samo jednom. U Risnu se badnjaci kićeni lovorikom. pomakne se tri puta unaprijed. 11-12. najčešće djed. S. a ako nema toga drveta onda se koristi drvo hrasta.Mnogobrojne su sličnosti katoličkih i pravoslavnih narodnih običaja:214 V.. (1852) u Beču u štampariji jermenskoga namastira. a ostatak kolača ostave na panj usječenoga badnjaka da ga životinje pojedu. napoji i badnjake (polije ih vinom). razlome kolač i po komad pojedu. ukrasnim trakama i sl. Tim iverom se ukrašavala česnica koju domaćica priprema okrenuta prema istoku. a kad pregori gornji kraj se dočeka u rukavicama pa se obnosio oko košinca i po tom ugasi te ostavljao na kakvu mladu šljivu ili jabuku. Domaćin uvečer presječe badnjak na tri dijela i unosi ih u kuću te ih u dnevnom boravku složi po debljini. 214 140 . graba ili kojeg drugog tvrdoga drveta. te ih polijeva vinom. naš stari rođače. Dobro nam došao. U novije vrijeme u urbanim sredinama pravoslavci na tržnicama kupuju grane cera jer s toga drveta ne opada lišće i koriste ih za badnjake. Badnjak od cera zove se veseljak. Tri su se badnjaka stavljala u vatru na Badnju večer.» Kad se badnjak stavi na vatru. a dva na Božić. godine napisao je: Kod Srba pravoslavaca badnjak je sirova cerova glavnja što se uoči Božića loži na vatru.) U nekim mjestima pri dolasku u šumu domaćin i unuci koji su s njim prekrste se. a sjekirom se zasijeca tri puta. a pri tome ga neki muškarac iz kuće pospe žitom i govori: «Dao ti Bog sretnji i čestiti. Vino simbolizira Hristovu krv. okrenuta prema istoku na zidu tri puta napravi krst. str. te se sječe samo s jedne strane. Karadžić. Vjerovalo se da će kajmak biti onoliko debeo koliko je debeo iver. Uvečer domaćin unosi badnjake u kuću govoreći: «Dobro veče i čestit vam badnji dan. skupio ga i na svijet izdao Vuk Stef. Domaćin kuće. iver) blagoslovi. Pri tome se odsiječe debela trijeska koju će unuk ponijeti baki da taj komad drveta (iverka. Kad se dođe do drva koje će se usjeći za badnjak okrene se prema istoku drveta i tri puta prekrsti i pri tome se drvo posipa pšenicom te rekne: Dobro jutro badnjače. U Hercegovini gdje su velike kuće badnjake je dovlačilo šest ili osam volova. U nekim mjestima pri tome i domaćin domaćicu posipa pšenicom. istumačen njemačkijem i latinskijem riječima. te ih tjerali da prođu kroz kuću. Drvo se siječe s njegove istočne strane. Po nekim mjestima vršak od badnjaka korišten je umjesto vatralja. Moraju biti dva do tri badnjaka i moraju se usjeći na Badnji dan prije sunca. a domaćica ga posipa pšenicom. Badnje drvo se najprije pospe žitom uz riječi «Dobro jutro i čestit ti Badnji dan». Domaćica ih ukrasi mahovinom. Dok se badnjaci unose u kuću netko od ukućana ih posipa pšenicom. Također su se čuvali badnjaci za Mali Božić (Pravoslavnu Novu godinu). sa svojim unukom ili unucima u ranu zoru ide usjeći badnjak i pri tome nosi kolač koji je domaćica specijalno za tu priliku pripravila. Karadžić 1852. Cerovo drvo simbolizira drvo kojim se novorođeni Isus grijao u pećini. u kuću ušao. pa onda domaćica na njega sveže povjesmo i baci ga pod strehu. (Tako se nekoć išlo na sijela i svadbe. Domaćin donese badnjak pred kuću. grančicama cera s lišćem. također. u Crmnici onaj koji je unosio badnjake nazdravljao ih je milojkim vinom i pošto se napije. Česnica je tradicionalna pogača u koju se stavlja novčić. dokle god položajnik u kuću ne dođe. Iverom umočenim u tijesto za česnicu domaćica. Pravoslavci za badnjake koriste drvo cera. koristeći se lučom zapaljenim u posudi koju bočno vrti u krug i tako osvjetljava put. a badnjake su ostavljali u kući.

Domaćin vinom polijeva badnjake U novije vrijeme domaćin na štednjak po debljini s desna na lijevo poslaže badnjake koji su prethodno bili poslagani u dnevnom boravku. U novije vrijeme u nekim mjestima pripravlja se središnji mjesni Badnjak.. 15. Domaćica ljubi badnjake i svaki put se prekrsti. posna pita. 4. koliko iskri. Zatim se čestita drugim ukućanima uz riječi: Mir Božji. pogača. / Poklanjam se Hristu / i Hristovom carstvu. 141 . riba. te uz iskrice od badnjaka izražavaju želje u nadolazećoj godini. / od sada do vijeka. (Na pr. također. Nakon toga domaćin stavlja badnjake u štednjak.) Badnjak se najprije čestita domaćinu riječima O domaćine Hristos se rodi. za Badnjak poste. 23 h. Tu čestitku ukućani izgovaraju ljubeći se.40. Paljenje badnjaka na otvorenom narod naziva Badnje krijesnice. siječnja 19. BN TV 6. Pripravljaju se posna jela: grah (najčešće bijeli). BN TV. a domaćin odgovara Bog ti pomogo. da bude janjaca. Siječe ga kum Badnjaka odjeven u narodnu nošnju. Netko od ukućana otvara štednjak te raspiruje vatru. siječnja 2007. Čestitanje narod naziva mirobožanje.. Pravoslavci. Hristos se rodi. siječnja 2007. RTS 6. novaca. HTV Dnevnik 6. siječnja 2007. jaradi. a prevozi se do trga uz pratnju automobila. 13 h.

lovora. f. Jaslice svojom jednostavnošću približavaju vjernicima događaj Božića. 251.hr/ 217 Usp.cursor. u srednjoeuropskim crkvama su se počele izrađivati jaslice. Zagreb 1971. Botica.216 Blagdanskim raspoloženjem i prigodnim pjesmama217 izražava se radost što se po Isusovu rođenju očitovala dobrota Boga. pšenica posijana u posudu na Dan sv. Sjemenje. Mostar 1994. Hrana. Darivanje je. Lat. HAZU. Baška Voda 1997. rođenja Isusova. kadulje. Zagreb 1944. ogrjevom. Jure.. Stipe. u: Župa Tihaljina. dar o Novoj godini. nakl. jabuka. Školska knjiga. Školska knjiga. a u kućnoj su izradi prisutne dvjestotinjak godina. Vlatko Pavletić. strena. priredio Ivica Puljić. Hrvatska usmenoknjiževna čitanka. odgoni demonske sile. 215 142 . u: Marko Dragić. sedmo izdanje. Stipe. Za obiteljskim ručkom pale se božićne svijeće koje su postavljene u pšenicu posijanu u zdjelu na Dan sv. Župni ured Kijevo.. Biblija i hrvatska kulturna tradicija. Vl. Neki vjerski običaji. Latinsko hrvatski ili srpski rječnik. također. Božiću se raduju i mladi i stari.. 2002.. strenama215 koje su drevni Rimljani davali najbližima za dar.BOŽIĆ Božić u narodu označava početak nove godine. 1995. Mala Nakladna kuća Sv. Zagreb 2001. hranom darivaju siromašni. našega Spasitelja.: Vladoje Bersa. Od 17. Na taj su se dan ukućani prisjećali svojih najmilijih koji nisu među njima pa bi se radi toga isplakali. Molitvice (nabožne pjesme u selu Kijevu) Ante Jurić Arambašić. stara narodna tradicija. nemoćni i uopće oni kojima je pomoć potrebna. Hutovo. božićni kruh. U minulim je vremenima najčešći dar bio crvena jabuka. po narodnom vjerovanju. Matica hrvatska.. božikovine. zelene grančice: masline. Podrijetlo je takvih običaja u novogodišnjim okićenim granama. i bogati i siromašni. obućom. st. Zlatna knjiga hrvatskog pjesništva. Izbor iz religioznog stvaralaštva – neke stare molitve.. str. odjećom. Duša tilu besidila. -ae. 02. a zelenilo. Botica. Tradicionalna je hrvatska katolička čestitka Na dobro vam došo Božić.. 10. Nakon polnoćke rodbina susjedi i prijatelji se božićaju ili mirobože. 1995. Sveto porođenje Isusovo. Za Božić se novcem. Hrvatska pučka molitvena pjesma. a odgovara se I s tobom Bog dao zajedno. Lucije. 216 Josip Barlek. Zbirka narodnih popievaka. bolesni. i njegova ljubav prema ljudima. Fra Kamilo Milas. Sveta baština. kob. Zagreb 1979. – znači znamenje. Lucije. pri. hrvatske pučke molitvene pjesme iz Bosne i Hercegovine. Zagreb. zeleni bor. Duvno 1989. Zagreb. npr. http://www. Petar Gudelj. borovice koje su se stavljale iznad ulaznih kućnih vrata i kitili domovi i štale simboliziraju želju za blagostanjem u nadolazećoj godini.. U Zagorju su najstariji primjeri jaslica u Hrvatskoj. Veljko Gortan. Taj se dar naziva božićnica.

Zlatna knjiga hrvatske narodne lirike. MH. Ove (2008. simboličnost. Uspavanke izražavaju snažnu majčinsku ljubav prema djetetu. premila majka. tebe ugrijati? Josipe. Majka djetetu u kolijevci pjevuši najdraže i najslađe riječi dok ga njiše da ga uspava. malo Dite.) godine na najvišoj razini obilježava se tristota obljetnica toga egzodusa. Ko li će. malo Dite: DIVICA MARIJA SINKA PORODILA Divica Marija Sinka porodila U štalici.Značajke jezika božićnih lirskih pjesama su: emocionalnost. Zagreb 1972. na slami među marvalija! O blago Ditešce. di je Isus mali.218 (Bač) U svim je božićnim pjesmama iznimno snažan lirski efekt. Da ne mre od zime Isus. 218 143 . Ko će nam pomoći. ko li će nam doći. Majke za svoju djecu podnose sve i obavljaju najteže zavjete. sastavio Krešimir Mlač. moj Sinko. volari. Spavaj. Na tin tvrdin jaslican. 118. Korijeni uspavanki sežu u prvobitne zajednice. str. spavaj. U tim pjesmama ogleda se veselje jer se rodio Spasitelj i Otkupitelj svijeta. Harmoničnost stihova uspavljuje Isusa i daje mu nježnost i toplinu da ne drhti i leda se ne boji. Među mnogobrojnim usmenim božićnim pjesmama nalaze se i uspavanke. Ti nebeski kraljiću. Djetiću. Josipe. Narodni pjevač pjeva uspavanku nebeskom kraljiću. ali se iskazuje i briga jer je malom Isusu hladno. Narodni pjevač slika porođenje Isusovo u štalici među marvalija. Odite. vidite. na tvrdim jaslicama gdje ga je stavila Djevica. moj Isuse mali. Bački Hrvati podrijetlom su s Gradovrha kod Soli (Tuzle) odakle su 1688. u razdrtoj štali i moli Josipa da nam užeže svijeću da ne mre od zime Isus. što ćemo od zime u razdrtoj štali. Volari. užeži nam sviću. Poznaju ih sve civilizacije. slikovitost i konkretnost. stari gospodari. godine morali pobjeći od osmanske odmazde.

djevojčice se darivaju lijepim zelenim venčekom koji nam kazuju o božićnim običajima u Hrvatskom zagorju. gospodar. retorika. epika. Jer volak će dihati. na more ga odnesoše. 144 .220 (Bistrica. u srebrenoj bešici. Na moru je jaki brod. zlatna kremešnica: Šta no na gori škripuće. Hrvatska književnost Bosne i Hercegovine u 100 knjiga. Spavaj. str. Uskoplje – Gornji Vakuf) U sljedećoj se pjesmi s vjerskim motivima prepleću svjetovni motivi: u kućama je ružmarin. Svetle su zvezde shajale Za one gore visoke. Da nam se sinek narodil. Matica hrvatska i HKD Napredak.Gdje te stavi Djevica. Hrvatska usmena književnost Bosne i Hercegovine: lirika. Dobro vam večer. str. priredio Marko Dragić. u zlatnoj kremešnici. otac reže slaninu. Majka tvoja premila. Gospe sina uzeše. 291. Malo detešce grejejo. 219 220 Isto. pomogao nam dragi Bog. Gospe sina ninuće. Sarajevo 2006. S tovarčićen grijati!219 (Grohote na otoku Šolti) U nekim suvremenim zapisima božićnih uspavanki opažaju se mitski elementi: srebrena bešika. knjiga 4. nemoj drćati Ni leda se bojati. Oslik i volik dišejo. Tople su rose padale. 118. Došlo je novo leto k nam! Novo se leto veseli.

Jesi l’ dušo spasenje? Spasi Bože i mene. str. Kad pogledam na nebo. 222 Hrvatska usmena književnost Bosne i Hercegovine: lirika.-126. priredio Marko Dragić. epika. Naši je pesmi konac kraj. Vaši je ‘iži ružmarin. str. je li nebo ranjeno. knjiga 4. Japica po lotri smicajo Pa nam slanine cicajo. ja vjerujem u tebe. Hrvatska književnost Bosne i Hercegovine u 100 knjiga.221 (Hrvatsko Zagorje) Snažna je lirska slika neba koje škripuće dok Gospa sina ninuće. Devojčice mi darujemo Z lepim zelenim venčekom. Vaši je ‘iži zelenje. i vrućice vodice. MH. 301.222 (Žepče) Zlatna knjiga hrvatske narodne lirike. Malo detešce nunaju. Matica hrvatska i HKD Napredak. Daj Bog dušicam svetli raj. 221 145 . 125. da operem ručice. sastavio Krešimir Mlač. Sarajevo 2006. Pomozi nas Djevo i Djevice Marijo. dej vam Bog zdravlje. Tu budi sam Marijin sin. Devojke po ‘iži kišejo Pa nam božićnice iščejo. Oslik i volik dišeju. Zagreb 1972. Narodni pjevač moli pomoć Djevice Marije da pogleda u nebo i vidi je li nebo ranjeno i je li duša našla spasenje: Što no nebo škripuće.Ke su to d’jete kupale. Gospa sina ninuće. retorika. veselje.

Brković. u Kljacima). 15. Mariji Šarić. sv. Matica hrvatska i HKD Napredak. knjiga 4. 290. priredio Marko Dragić. Narodni pjevač puku govori taknite se ramena / za Isusa ranjena. i pogledajte gori-doli kako j’ zemlja procvatila. Hrvatska književnost Bosne i Hercegovine u 100 knjiga. retorika. Amen. I vi bile ručice. spasi duše naše! Sinu Božji budi ‘valjen po sve vike vika. rođena 1946. dušam našim na spasenje. / i grišne duše oprašća. Gospa j’ sina porodila svemu svitu na veselje. u Kljacima 2004. O./ bile ruke umiva. tud zlo vrijeme ne mogaše. / i pogledajte gori-doli / kako j’ zemlja procvatila.224 (Ravno) Studentici Filozofskoga fakulteta u Splitu. Kud povojom okretaše. FF Split 2004. godine kazala Luca Šarić (djev. str. Na tomu kamenu sjedi Divica. Rkp.U božićnim je pjesmama čest motiv vode vrućice koja vrije iz kamena vodušća. zb. epika. 140.223 (Kljaci) Neke su božićne molitve tijekom cijele godine služile protiv nevremena: Sjedi Gospa u dočiću. Bile ruke umiva i grišne duše oprašća. Isuse. Sarajevo 2006. / na glavi joj krunica. 224 Isto. Hrvatska usmena književnost Bosne i Hercegovine: lirika. 223 146 . na zlatnu stočiću. Na njem sidi Divica na glavi joj krunica. Sina svoga povijaše. str. jer je Gospa porodila Spasitelja i Otkupitelja: Vrije voda vrućica iz kamena vodušća. i vi grišne dušice taknite se ramena za Isusa ranjena. Usp.

POČELO Stara godina je završavala molitvama i škropljenjem čeljadi. Na taj dan bi se kuća pomela što se nije smjelo raditi na sam Božić ili Stipandan. I na taj dan bi se stari svijet prisjetio svojih najmilijih te bi se rasplakao. Na taj su dan djeca dobivala jabuke u koje su stavljani novci. Čestitalo se rukujući i ljubeći uz riječi Na dobro vam došla Nova godina. NOVA GODINA. najčešći je odgovor bio I s tobom Bog dao zajedno. 225 Jačkar (hrvatske narodne jačke iz Gradišća). Nova godina. Ivanjdan. Janušovo je treći dan Božića. jabukama. redakcija Vinko Žganec.U Gradišću su Hrvati pjevali i lirsku minijaturu: Srićna noć je prispila. Majke bi na taj dan išibale svoju dječicu kako bi se prisjećala onoga dana kada je Herod poubijao svu djecu misleći da će među njima ubiti i Isusa. orasima. a i drugdje kod Hrvata. str. Stjepan zaštitnik konja. Stipanje. Iznosi se božićna slama. Ivandan. blaga. Treći dan od Božića blagdan je Nevina dječica. Tada se vrši blagoslov vina u crkvama. dvorišta i štale. kuće. Tada su djeca obilazila kuće i pozdravljala ukućane riječima: “Na zdravlje vam došla nevina dica”. igrale su zvezdice. Čakovec 1964. (Stranica nije numerirarana). 138. a domaćice su ih darivale kolačima. lješnjacima. sabrao Martin Meršić. pri porodu Divice. misečina j’ svitlila. Ivanuš. Pjesmu je priređivač svrstao u kolede. Štefanje je drugi dan Božića. stavlja na voćke i pali se koleda. Narod je taj dan posvećivao konjima jer je sv. Seljaci su se tada utrkivali konjima. MLADO LITO. U Bosni i Hercegovini. Mlado lito ili Počelo također je veliki blagdan.225 Do danas je u Bosni i Hercegovini ostala uzrečica da nakon Božića dani postaju duži onoliko koliko pijevac skoči s kućnoga praga. 147 . Stipanjdan.

iz kuće se iznosi božićni bor. Ako bi župniku bilo potrebno što popraviti u kući. zrak i vjetar da ne čine puku škodu. tamničare. 3. vjerničkih dana. Taj blagoslov svećenik pjeva na kraju pučke mise na Novu godinu. Ivana Nevišćanin u selu Gustirni kod Trogira. 2006. konjanike. pepeo i nedogorjeli badnjak i ostavlja u vinogradu ili voćnjaku ili masliniku i sl. stoku i imanje. ili Bogojavljenje. poticaj su da poput mudraca s Istoka svatko potraži Boga. Melkior i Baltazar). gore. Toga dana župnik blagoslivlja kuće. 226 148 .. U togirskom kraju badnjak se gasio na blagdan Sv. Ovi dani u srcima vjernika bude svijest o pripadanju Božjem narodu. navlastito.226 Na taj Zapisala 2006. župljani su se dobrovoljno javljali. str. Svećenik moli blagoslov i za splitskoga biskupa.U župi Žeževici (kod Šestanovaca) se do naših dana sačuvao običaj blagoslova puka na Novu godinu. ili Vodokršće predstavljaju završetak božićnih blagdana. sv. Rkp. U crkvama se blagoslivlja voda koja će se do idućega Vodokršća čuvati u kućama i kojom će domaćin u određene dane i po potrebi škropiti ukućane. susjedima u božićno vrijeme i blagoslov vode na Bogojavljenje su kraj toplih. Taj blagdan se nekada zvao Tri mudraca od istoka. Podil čine pršut i suho meso. vodu. Stari je običaj da se za ovu prigodu priprema podil za župnika. sve ostale muške glave. težake. da digne svoju desnicu i brani Crkvu zaručnicu. grah i novci. pješake. Posjeti obitelji. SVETA TRI KRALJA Sveta Tri kralja. U blagoslovu svećenik moli Boga da puk zaštiti od gladi i rata te mu dade zdravlja i radosti. mornare i trgovce da pomognu uboge. poglavare. i služi kao zaštita od nevremena i za uspješniji rod. naš hrvatski narod cili. za sve svećenike i koludrice i ostale sve divice. ujedini sve kršćane. nevoljne uboge. Tri kralja i nosio iz kuće te stavljao u tor u zid gdje su stale ovce jer su ljudi vjerovali da su tako ovce zaštićene od bilo kakvih bolesti. Iznad ulaznih vrata napiše G + M + B (početna slova imena mudraca: Gašpar. sve potoke. brda. bolesnike. mora. vojnike. vojvode. rijeke i otoke. Blagoslovom svećenik moli Boga da ga usliši i blagoslovom sve utiši. pokloni mu se i daruje ono što u srcu nosi. 6. prijateljima. zemlju. g. polja. FF Split. svu živinu i pčelice mlade. putnike. Na taj dan se iznosi ugljen.

ali ne zna gdje. Kazivači su bračni par Jozo (rođ. Kad u Betlem dojdoše. kano bile vile. Prvi je Gašpar kralj. niti zobi zobju nit im žeđa priđe. 2. g. Prvi je u bijelu. da b’ Isusa vidila. Pod njima su konji. treći sav u zlatu. g. FF Split. a potom Iruda. to Isusa nađoše i njemu se klanjaše. 2006. u Okrugu Gornjem). Tri dara nosjahu: miris. dobroga je roda U Okrugu Gornjem kod Trogira 2006. 1936. Pod njima su konji kano bile vile. Kraljevi su slutili da Irud želi ubiti Isusa. zlato i tamjan. Mnogu goru projdoše dok u Betlem dojdoše. Kazivači već 30 godina žive u Okrugu Gornjem.blagdan pjevale su se pjesme o Tri kralja koji su plovili da bi Isusa vidjeli u Betlehemu te mu se poklonili i hvalu davali: Tri su kralja idrila. te je zatražio od kraljeva da i njemu glase donesu kada se budu vraćali od Isusa. 1932. Kraljevi od anđela upute dobiše. zlato i tamjan. Rkp. Kad su došli u Jeruzalem pitali su vratara. drugi u crvenu. 227 149 .227 (Okrug Gornji kod Trogira) Tri kralja jahahu i nosjahu darove: miris. a treći sav u zlatu. drugi u crvenu. Bogu hvalu davaše Sveton Divon Marijon.. gdje se Isus rodi? Irud im je odgovorio da i on zna da se Isus rodio. te se drugim putem vratiše: Tri kraja jahahu. sv. zapisao Ivan Marić. kao sunce sija. str. s onih sunčanih stran. 18. u Vinišću kod Trogira) i Zorka Marić (rođ. Prvi je bijelu.

Katolički bogoslovni fakultet Sveučilišta u Splitu. nosju. dobroga roda i on želi vidit slavu Oca Boga. ako ga nađete. Tri kralja u crkvi Sv. a Vidi: Marko Dragić.228 (Pučišća na Braču) Pored ostaloga i arhaični oblici imperfekta jahahu. dobroga koljena i on želi vidit slavu Gospodina. Sveta tri kralja u hrvatskoj tradiciji. gdje se Isus rodi? Vratar odgovori: “Mi toga ne znamo i naš se kralj boji i mi svi priznamo da se On rodi. Rodi bi se u palaču. Irude prehudi. 228 150 . te se drugim putem vratiše. pitajuć za mjesto. gdje pastiri skaču. I tako dođoše. a ne na toj gori. Crkva u svijetu br. Ivana Krstitelja u Postirama na Braču izvodi pjesma Kad se Bog čovik učini. zobju svjedoče o starini te pjesme. “Irude prekruti.i on želi vidit slavu Oca Boga. Split 2007. pred grad Jeruzalem. Al od anđela upute dobiše. Treći je Baltazar. str. Svake se godine na blagdan Sv. 1 (1192). Krista hoćeš ubit to nam srce sluti”. 96-117. natrag se vratite i meni Irudu glase donesite”. Drugi je Melkior.

hitro je krenuo prema njima te ih pitao kamo su pošli? Saznavši od kraljeva da se rodio Isus. kralji s glave skinuše predragocjene te krune. Katolički bogoslovni fakultet Sveučilišta u Splitu. padnu na koljena te svaki od njih Božjeg sina nadari. Pred kućicom Svet Osib (Josip) šetaše i s trudom drva beraše. Kralj ga je Baltazar tješio i molio da su s najboljom namjerom prišli da od nebeskoga poroda prime blagu utjehu. 1192. 96-117. 229 151 . Snažne su lirske slike koje taj najradosniji čin u kršćanstvu oslikavaju mnogim čudesima koja se dogodiše: noć se u dan promijeni.kazivačica navodi da je pjesma stara pet stoljeća. Zvijezda je tri kralja dovela do spilice i ondje je zvijezda iskricam kapala. U Betlem odgovoriše. Pjesma završava molitvom upućenom Isusu da nama grijehe oprosti i neka se duša napuni njegvom blagom milosti. Ponovno je zasjala zvijezda koja je od kraljeva pobjegla kada se pojavio Irud. / da se porodit imaše. živine su Stvoritelja poznale. recitativnoj prozi”. KORIZMENE I USKRSNE Srednjovjekovne su vjerske pjesme: Muka Isusova i Gospin plač. “pisana u ritmičkoj. i dobre konje vrh svega. ti ne čudi se/ jer pisma tako tumače. Isus tada kraljevima udijeli blagoslove. 1. Split 2007. Za dolazak kraljeva čuo je srditi Irud. Kad su stigli u Jeruzalem. Sveta tri kralja u hrvatskoj tradiciji. anđeli s neba sletiše. a đavolu je snaga izginula.). str. Kraljevi su shvatili da se kraljić porodi. jer bihu dnevi studeni. st. Na vjersku je liriku utjecala Šibenska molitva (krajem XIV. Crkva u svijetu br.231 230 Vidi: Marko Dragić. Na svijetlom istoku zvijezda se ukazaše i kad je vidješe tri kralja: Gašpar. a tamnost noćna pobjegla. Narodni je pjevač u pedeset katrena opjevao dolazak Stvoritelja i Otkupitelja svijeta. Kada Osib ugleda mnoštvo od straha tužan uspreda.229 2./ Irude. jasno je sunce zasjalo. koji će s nami vladati. Zatim je Irud uputio kralje u Betlehem jer će ondje Isusa naći. Mariju brzo zazove da sinka probudi i sakrije. kraljevi su pitali građane: u ke se rodi Bog strane / i k stanu put im da kažu. Melkior i Baltazar se vele čudiše. a zvijezda im je bila u družbi. Irud sazva sve svoje zbore da vidi što mudraci govore gdi će se Isus roditi. a Bog im objavi da se ne vraćaju istim putem. Osib drhćući otvori vrata. ali da mu na povratku kažu gdje je Isus. Spremili su vojsku i službu.

u Vidovicama kod Orašja. U korizmi. kroz cijeli grad do nekog od okolnih mjesta. SHK. Zagreb 1996. Unutar korizme ima šest nedjelja i svaka ima svoje ime. peta Gluha (Glušna). katekumeni imaju u korizmi završne pripreme za svoje krštenje u uskrsnoj noći. Kršćani se pripremaju za slavljenje Uskrsa molitvom.232 Korizmene i uskrsne molitvene pjesme molile su se od Čiste srijede do Uskrsa.wikipedia. 27.org/wiki/Korizma"Kategorija: Kršćanski blagdani 233 Gordana Vujica zapisala je 2. rkp. Na zadnji dan. POKLADNA NEDJELJA Pokladna nedjelja posebno značenje ima u mjestu Gromiljak kod Kiseljaka. rođen 1938. a oni koji imaju mogućnost dolaze u kočijama. treća Bezimena. Pokladni utorak Usmene lirske pjesme. jer grjehota je da propadne. Zagreb – Ljubljana 1987. Sve kočije krenu dalje do obližnjeg Kiseljaka gdje se pomole na gradskom trgu ispred spomenika poginulim braniteljima. svijet se najede mrsna do grla. str. a sutra je korizma i više se ne smije jesti. Nakon mise slijedi obvezno kolo ispred župne crkve. str. Tu se već više od deset godina ovaj blagdan slavi na nešto drugačiji način. Odrasli pripadnici za krštenje. Vl. a kazao joj je don Marko Perić. slušanjem i čitanjem Božje riječi te dobrim djelima. Na misu dolaze mnogi vjernici u narodnim nošnjama i iz mnogih drugih mjesta i župa. priredio Stipe Botica. postom. župnik župe Gromiljak. to je utorak pred Čistu srijedu. nakon čega ‘povorka’ kreće dalje. te se i tu nerijetko poigra kolo. 2007. gdje se obično unaprijed organizira proslava za sve uključene. Povijest hrvatske književnosti. Put se potom nastavlja dalje. MH. Također se maloj djeci oblače narodne nošnje. To je vrijeme kada katolici posebno skrušeno žive i pripravljaju se za najveći blagdan – Uskrs. a počinje na Čistu srijedu i završava na Veliki petak. D. srpnja 2007. a šesta je Nedjelja muke Gospodnje ili Cvjetnica. kršćani pristupaju sakramentu ispovijedi. 69. 232 "http://hr. sv. da pomireni s Bogom i ljudima radosnije mogu slaviti Uskrs. 231 230 152 .233 U Poljičkoj krajini poklade su ludo pijano vrime. Prva korizmena nedjelja zove se Čista. druga je Pačista. Ivo Frangeš. Mnogobrojne su starinske molitve koje kazivači i danas kazuju. u Gromiljaku kod Kiseljaka. 18. četvrta Sredoposna.Korizma obuhvaća četrdeset dana prije Uskrsa.

“Nema ženidbe za vrijeme korizme i uopće u to proljetno vrijeme oko Uskrsa. g. nažalost. sin Matije. FF Split.su prave poklade ili krnjeval.234 ČISTA SRIJEDA To je početak korizme. Za Uskrs priprave počinju već blagdanom Pepelnice ili Čiste srijede. 9. Molitve su obvezne uz jelo. ništa mrsno staviti u usta. 234 153 . kako u njemu ne bi ostao mrs jer se u korizmi jela samo posna hrana. na ovim darovima. podaj onima koji nemaju. ponekad izgubi svoju prvotnu svrhu. str. valja “očistit criva”. “Govori se da iđu tirat krnju. ne prave igranke ni bilo kakva druga veselja. O pokladin se vrigaju ušćipci”. KORIZMA U Lepeničkom kraju nekoć se prije korizme otkuhavalo i pralo sve suđe. sv. Rkp. dok se petkom obvezno posti i ide na Put križa. kad se vjernici posipaju pepelom uz riječi “Sjeti se čovječe da si prah i da ćeš se u prah vratiti.” U korizmi posti kad god tko može. (E). Zato se i kaže ‘Proljetna mlada i jesensko šćene na istoj deredži.” Taj dan je obvezan post i nemrs. Bože. Starija čeljad. ispričao je Ivan Gojsalić. 64/07. rujna 2007. dok ne zaviče aleluja. Govorilo se: “Nema. a završavaju: “Hvala ti. rođen 1954. Ljudi se obično odriču alkohola. Također svatko nastoji odreći se nečega što jako voli kao žrtvu u spomen na ono što je Isus pretrpio za nas. ja se neću omrsit”.’' Do odstupanja od Miji Gojsalić 11. pogotovo žene. ne će ni u radne dane ni u blagdane (svece). cigareta i ostalih poroka što. Taj dan započinje korizmeni post. svatko sebi odredi dane koje će postiti. po mogućnosti jede se samo kruh i pije voda. Korizma je vrijeme duhovne obnove čovjeka kada se ne pije.

kad se obično onaj koji se nečega odrekao.svega dolazi samo na Dan sv. “koju bijaše skrivila njegova neutaživa pohota”. druga Kujava iz vlastelinske obitelji Jablanovića-Radinovića. Josipa. g. Tada je kralj Ostoja pobjegao u Bobovac i molio od Turaka pomoć za preuzimanje kraljevstva. Ostoja. Mala nakladna kuća sveti Jure i Zajednica izdanja ranjeni labud ZIRAL. studenoga papa Pio II. godine pobuniše i istjeraše ga iz kraljevstva. obećavši im plaćanje godišnjeg danka od dvadeset tisuća škuda i svoga sina Radivoja za taoca. rođen 1955. 12. str. str. Nadimak Čudotvorac baštini po mnogobrojnim iznimnim čudesima. ne zna se iz kojega braka.) Gordani Vujica kazao je Ratko Raguž. Kršćanska sadašnjost. nezakoniti sin kralja Tvrtka I.235 SVETI GRGUR ČUDOTVORAC (GRGUREVO. može omrsiti. 69. proglasio ga je patronom Bosanskoga kraljevstva. Hrvojevu udovicu. vjerojatno u Bišću. Ratovao je s Dubrovčanima i Hrvojem Vukčićem Hrvatinićem. Od Kozigrada do Zvonigrada. 246-247. Preobratio se na kršćanstvo i postao biskupom rodnoga grada koji je tijekom svoga biskupovanja pokrstio do svoje smrti (270. Zagreb 1990. nepoznata podrijetla. godine u poganskoj obitelji u Neocezareji (današnji Niksar u Pontu) u Maloj Aziji. (Vidi: Marko Dragić.) 237 Leksikon ikonografije.). Kralj Ostoja je živio raskalašenim životom ne prežući ni od silovanja plemkinja. Baška VodaMostar-Zagreb 2001.236 a na zamolbu zadnjega bosanskoga kralja Stipana Tomaševića 7. kralj Ostoja je svoju ružnu kraljicu Kujavu otjerao i za ženu uzeo Jelicu. Uzalud je 1415. Bio je patronom bosanskih kraljeva Kotromanića. izabran je za bosanskoga kralja 1398. umro od groznice.237 (O Grgurevu bit će riječi i u poglavlju Povijesne predaje. među kojima je i prva kršćanska autobiografija. godine kralj Ostoja je. Krajem ožujka ili početkom travnja 1418.. Nalazi se na novcu kralja Stipana Ostoje. kralj bosanski. 236 235 154 . uredio Anđelko Badurina. liturgike i simbolike zapadnog kršćanstva i Uvod u ikonologiju Radovana Ivančevića. i ponovno postao bosanskim kraljem. Prva žena kralja Ostoje bila je Vitača. godine nastojao zagospodariti Šibenikom. godine umro. Godine 1408. Ostoja je svrgnuo kralja Tvrtka II. Sačuvani su njegovi mnogobrojni spisi. OŽUJKA) Sveti Grgur Čudotvorac rođen je oko 213. Stipan Ostoja. Kiseljak. Drugi Ostojin sin. godine. te se puk i plemstvo 1404. bio je Stipan Tomaš. selo Podastinje. Kada je Hrvoje 1416.

Bio je pravedan muž. a time i cijelog hrvatskog naroda. doista je od Duha Svetoga”. U prosincu 1870. Josipa zaštitnikom Hrvatskog kraljevstva. Josipa zaštitnikom sveopće Crkve. muž Marijin zakonski je iako ne i naravni otac Isusov. U tim prigodama Josipu se uglavnom javlja u snu anđeo da mu dadne potrebne naputke: da se ne boji uzeti Mariju za ženu. čovjek vjere i poslušnosti. Evanđelja ne navode niti jednu njegovu riječ. Velika je snaga njegova zagovora kod Boga. Dostojan je velike časti. Nakon ove zgode s Isusom u hramu Josip se više ne spominje pa se pretpostavlja da je umro prije Isusova javnog nastupa. a ono što znamo o njemu sadržano je uglavnom u dva prva poglavlja Matejeva i Lukina evanđelja. Dodajmo još da je sv. Josip zaštitnik bolesnika i umirućih i uzor obiteljskog života te kako se služi Bogu. Pred ljudima je Isus bio njegov. 155 . godine papa Pio IX. traži s Marijom Isusa koji je ostao u hramu u Jeruzalemu. proglasio je sv. Josip je tiha svetačka veličina. Hrvatski sabor je 1687. čovjek dobra srca. Po zanimanju je bio stolar. Vodi svoju zaručnicu Mariju na popis stanovništva iz Nazareta u Betlehem kojom se prilikom rodio Isus. Sv. da se vrati u Nazaret kad je ta opasnost prošla. i za njega je on odgovarao. Josip (19. Potomak je kralja Davida kome Bog obeća da će od njega poteći Mesija. jer “što je u njoj začeto. godine proglasio sv.SVETI JOSIP Sv. jer mu je takvu čast ukazao sam Bog odabravši ga za brižnog čuvara i skrbnika najsvetije obitelji. ožujka). da bježi u Egipat pred Herodom koji želi ubiti Isusa.

U tursko doba. Rkp. U jednoj zdjelici zamiješao bi se med i usitnjeni ugalj od izgorenog drveta. Otac nije smio odbiti bega pa mu je rekao da dođe nakon mjesec dana kad sve bude spremno za svadbu. Čak su i majke Katarina Tomas zapisala je 2007. Ti križići su ostali kao podsjetnik na vrijeme osmanskoga terora. jedini način je bio da se na rukama utetovira više manjih križića. S tim se križevima i umiralo i svaka od njih je vjerovala da ju je samo Bog tako zaštitio od napasnika. Oni bi vršili razne zulume te bi. Znalo se da Turci bježe od križa i da se nikada ne bi dotakli rukom ruke kršćanke na kojoj bi ugledali križ. Čuvalo se poštenje i ponos.simbol krštene duše. str. Tada su bake i mlade žene iglom zamočenom u tu smjesu crtale križeve po rukama. Ta smjesa ulazila je pod kožu. žene su vjerovale da ih samo Bog može u tome sačuvati. U Imotskoj krajini tetoviranje je uzelo maha za vrijeme turskih provala. g. u dane Velikoga tjedna i na Ivandan. lovili kršćanske djevojke i žene te ih silovali. Na Dan svetoga Josipa djevojke i mladići u dobi od trinaest do šesnaest godina križićali. Djevojci su istetovirali križ na čelu pa je beg nije mogao uzeti za ženu. ili prsiju. D 60. kad su age i turski gospodari bili strah i trepet katoličkom pučanstvu. Cvjetnicu. Prah je trebao biti sitan. a prenijela joj je majka Ana Tomas (djev. Tako od nekog bogatog Cincara beg zatraži kćerku za ženu. a na prsima malo veći križ. Ranice bi zarasle i crteži križa ostajali su za cijeli život. Kad bi ih nacrtale. Otada su sve cincarske djevojke tetovirale križ na čelu i na rukama. Sam postupak tetoviranja je bio slijedeći: oštrom iglom bi se bockala koža pa se u ranice ubrizgavala boja da se na koži trajno vidi križ . posebno ženskom stanovništvu. Vjerovalo se da ih ti križevi štite od napasnika. Da bi se to nasilje spriječilo. Todorić. između ostalog. na kojima bi bio još veći križ. uglavnom žensku. 1949. Zato su još od rane mladosti crtale križeve po rukama. 238 156 . godine). onda su ponovno manjom iglom bockale to ucrtano mjesto.KRIŽIĆANJE Poznata je predaja kako su Turci upadali u cincarska sela i otimali djecu. Postupak se ponavljao i nekoliko puta dok bi ta crna smjesa ostala plavkasta na koži. FF Mostar.238 U Imotskoj krajini još uvijek se na rukama starica može vidjeti tetoviran jedan veći ili više manjih križića. Kad bi se pomiješao s medom. dobivala bi se crna smjesa. 41. rođ. Pored blagdana Svetoga Josipa križićalo se i na Blagovijest.

U spomen na to. Drijen je u narodu metafora za zdravlje. opisan u sva četiri Evanđelja (Marko 11:1-11. čita izvještaj o Isusovoj muci. Narod je dočekao Isusa. već začet po Duvu svetom. i to obavezno na šaci jer je to bilo jedino uvijek vidljivo mjesto na koži. ponegdje i na Veliku subotu mladež se umivala izvorskom vodom u koju se dan ranije stavljalo tek ubrano cvijeće ljubičice. Rkp. Na Cvjetnicu se. primiče se dan muke Gospodinove. mašući palminim i maslinovim grančicama i rasprostirući svoje haljine.239 Glušna nedjelja u kršćanskoj tradicijskoj kulturi javlja žalosne dane.svoje mlade kćeri tetovirale. Na njemu su zlatna vrata. na Cvjetnicu se obavljaju procesije s blagoslovljenim palminim i maslinovim grančicama. godine u Prološcu Donjem kod Imotskoga. Matej 21:1-11. E str.org/wiki/Korizma"Kategorija: Kršćanski blagdani 239 157 . Na taj dan se slavi Isusov trijumfalni ulazak u Jeruzalem u dane prije Pashe. CVJETNICA Cvjetnica ili Nedjelja Muke Gospodnje je kršćanska svetkovina koja se slavi u nedjelju prije Uskrsa i uvod je u Veliki tjedan. FF Split.wikipedia. rođ. putem kojim je Isus išao jašući na magarcu. Oltari su u crkvi pokriveni. Ponegdje se umivalo izvorskom vodom u koju se stavljala grančica drijenka. jagorčevine i drugog proljetnoga cvijeća. 240 "http://hr. godine). Luka 19:28-44. rođen 1951. 240 Na Cvjetnicu. 2008. 1953. zbog običaja nošenja dugih rukava. i Ivan 12:12-19). u livanjskom kraju. godine i Marija Klarić (djev. na vratima Gospa kleči i u rukam knjige drži Ines Ivelja zapisala je 2008. ni od krvi ni od puka. Mise. moli i sljedeća molitva: CVITNA MOLITVICA U nedilju bio cvitak. Vjerovalo se da time donose zdravlje i ljepotu lica. 313. Također se za vrijeme sv. Petričević. U nekim se mjestima umivalo vodom u koju su stavljene grančice bršljana. Kazali su joj Ante Juričić Zele.

str. knjiga 4. Neka lipost nju odiva. ovoj lipoj mojoj vili.241 (Doli u Vidoši kod Livna) U Kaštelu Starom na Cvitnicu bi mladići djevojkama posipali dvore cvijećem i pjevali: Evo anđel pred očiman. On je bilji od sunašca.i u knjige Boga moli. 241 Hrvatska usmena književnost Bosne i Hercegovine: lirika. retorika. jest moj anđel znam doisto. Evo tebi dvanest apoštola i četiri vanđelista i prid njimi bili čovo. Veseli se Gospe lipa. svojom majkom uvik. svitle zvizde. nje lipota privelika. 158 . budi faljen. Hrvatska književnost Bosne i Hercegovine u 100 knjiga. epika. Sarajevo 2006. cvitak nosi za prsiman. nek nakiti lipo lišce. Matica hrvatska i HKD Napredak. Svim deklicam nek je dika. Nek izajde nakićena. Neka misec. 305. O Isuse. rajskim cvićem od liposti. s kojim kaže mlado lito. priredio Marko Dragić. među ostale divojčice. kad osvane na Cvitnicu. Od ljubavi Bože mili. cvit anđelski od uresa. u nje lipi cvit mladosti. na dobro joj dan Cvitnice. Amen. i lipotu nje nagizde. veseli se Gospe zdrava. sjajniji je od miseca. pošlji meni zgor s nebesa. neka kitu moj deklicu.

ovo cviće moj’ rumeno tebi vilo. moj’ danice. urešeni žilju bili. te ustanovio svetu misu. primi na dar ljubav moju. 242 159 . Ter s njim drago moj’ žuđeno na Cvitnicu okiti se. E. S njim ti dajem srce moje. Na Veliki četvrtak je Isus sa svojim učenicima proslavio posljednji put židovski blagdan Pashe i to jedan dan prije samog blagdana. zbogom bila golubice. nad sve vile ke mi omili. sv. Ti si dika moj’ i slava. svitla moja o danice. Rkp. na nebu su sve zvizdice. predavši tako Mariji Lučić kazala 2007. o lipoto meni mila. koj’ ugodno tebi vilo. po kojoj se kršćani osobito prepoznaju. da počivaš u radosti. Peran. Ja ostavljam tvoje lišce. da g’ uživaš ma gospojo. ter prem’ srcu njega stavi. zbogom bila golubice. str. dok ti svane dan Cvitnice.Kako žarko sunce siva. golubice ma gizdava. 2007. FF Split.242 VELIKI ČETVRTAK Veliki ili Sveti četvrtak je dan Isusove posljednje večere. Uzmi cvitak ma ljubavi. godine u Kaštel Starom Ivana Penga (djev. dragi moj pokoju. Katolička crkva ulazi u sveto trodnevlje i sprema se na slavljenje Uskrsa. Znak svoje prisutnosti Krist je ostavio Crkvi i svijetu u kruhu i vinu. rođena 1967). ev’ izberi cviće milo. teb’ ga daje drago tvoje za obiližje od ljubavi. Mili. 57.

FF Split. Vanda Babić i mr. priredili doc.243 Na Veliki četvrtak zavežu se crkvena zvona. 244 243 160 . sc.Crkvi i čovječanstvu svoje ljudsko tijelo i svoju krv.org/duhovnost. u koju sada odlazi. U tajnovitosti liturgijskih slavlja na Veliki četvrtak. nehumanosti i razaranja. i kroz skoro uskrsnuće. spušta se otajstvo čovjekova pada i uzvišenje među nas. stotinu Zdravi’ Marija i deset Slava Ocu na čast muke Isusove i na oprošćenje grija. U dvorani posljednje večere Isus je oprao učenicima noge.katolici. Isus dakle želi reći da kroz njegovu smrt. rujna 2007. “Ovo je krv koja se prolijeva za vas i za sve ljude na oproštenje grijeha”.php?action=c_vidi&id=990 Miji Gojsalić 11.245 Slično je i u drugim Dr. Mnogo čeljadi moli stotinu Očenaša. Toga je dana bio izdan. zrakom nade pobijedio je mrak. uhićen i cijelu noć sudski ispitivan. Rkp. “šutnje zvona sve do Uskrsa. Veliki petak i Veliku subotu umjesto crkvenih zvona najavljivala je skupina od pedesetero do stotinu djece koja su tri puta prolazila oko mjesta stvarajući buku krčalima (drvenim glazbalima ručne izrade) načinjenim od nazubljenog koluta koji se okreće i drvene letvice koja udara o zupce koluta i izaziva klaparanje. kada se proslavi uskrsnuće Gospodinovo. Tomislav Ivančić http://www. U Poljičkoj krajini “učini se grob Gospodinov” i čuva se preko dana. sc. u koje nas poziva kao svoje uzvanike. ispričao je Ivan Gojsalić. na taj dan je milosrđe jače od krivice. 26. “Sveta misa je predokus i nada da smo djeca Božja i baštinici neba. pakost čovjeka pretvorena je u pokajanje. da naučimo biti ljudi i dobri jedni drugima”. Zvona su zavezana do na Bilu subotu. dobrota je pobijedila zloću. on postaje naš brat i učitelj”. jer se mrak čovjekove duše pokazao najgušćim. Odjel za kroatistiku i slavistiku. dr.244 Na otocima Ugljanu i Pašmanu kod Zadra početak svete mise na Veliki četvrtak. zlom i tamom. (E). 2007. Josip Miletić. te se od očaja objesio. Isus je svojom krvlju ustanovio novi i vječni savez između Boga i ljudskog roda govoreći: “Ovo je moje tijelo koje se za vas predaje”. smrću. krivicom. str. g. Zadar 2006. Ali. Juda je otišao u mrak. str. predao Učitelja iz Nazareta u smrt za trideset srebrnika. 245 Vidi: Hrvatski običaji. 9. Zbornik studentskih radova. čudesno je molio za nas i obećao svog Duha protiv duha zloće. on otvara svoje nebeske dvorane. rođen 1954. kao polog i jamstvo pobjede nad: patnjom. što simbolizira gostoprimstvo. Na taj je dan Isus izrekao najhumanije riječi apostolima i svijetu. Sveučilišta u Zadru. sin Matije. 18. U svetoj misi postajemo jedno s Isusom. a čovjek pao u bezdan zavisti i mržnje na Boga. nečeg nadonosnog u zraku.

pučka pobožnost. str. na pribilomu cvitu. Pitat će te duv nečisti: Jesi l’ moja il’ si Božja? Ti ćeš reći: Tvoja nisan. 247 Studentici Filozofskoga fakulteta u Splitu.mjestima u Dalmaciji. Kada budeš putovati dugin putin. Golden marketing. središnjoj Hrvatskoj. budi u viri kripna. amen!247 (Svib) O tome više: Jasna Čapo Žmegač. Kad san bila na onom svitu. Slavoniji i Srijemu. g. Ujmoca i Sina i Duva svetoga. 2004. 4. na Veliki četvrtak. sto amena. u Svibu kazao Ilija Čondić Bijader. uskin klancin. To je molitvena pjesma koju su najčešće kazivale kazivačice i kazivači diljem Bosne i Hercegovine i Hrvatske. stoljeća. Korizmeno-uskrsni običaji hrvatskog puka u prvoj polovici XX. Božja jesan. sto se puta prikrstila na blag danak. Zagreb 1997. sv. 2004. susrist će te duv nečisti. Diljem Hrvatske i Bosne i Hercegovine mladi kazivači i danas kazuju molitvu koju mole na Veliki četvrtak: DUŠICE GRIŠNA Dušice grišna. zajednica. FF Split. Lici. Rkp. izmolila san sto križića.-71. Hrvatski uskrsni običaji.246 Ta buka upućuje na galamu i klepetanje kojim su džudije pratile Isusa dok je nosio križ prema brdu Glavica na Kalvariji. 246 161 . Margiti Čondić Bijader. Konavlima. 69.

VELIKI PETAK Veliki petak je kršćanski spomendan Isusove muke i smrti. nitko ne pjeva. (E). Petar ga zataji tri puta a na posljednje zatajenje zapjeva pijevac kako je i rekao Isus. iziđe vani i gorko zaplaka. ispričao je Ivan Gojsalić. sv. godine u Mlecima je objavio djelo Zrcalo od ispovijesti u kojemu opisuje život Isusa Krista od 1 sata poslije ponoći na Veliki četvrtak do 12 sati na Veliku subotu: Od 1 h od noći na Veliki četvrtak: Isus šalje Petra i Ivana napraviti gdje imaše večerati. str. 8 h: Isus je poveden u kuću Ane gdje mu jedan sluga udari zaušnicu.248 Aleksandar Komulović 1704. Petar odsječe uho Malku a svi apostoli pobjegoše i ostaviše njega samoga. Isus mu govori da će ga 3 puta izdati. svijećnjaka. bijući i tukući ga vode Jerusalemu. Veliki petak je dan žalovanja. Ne moli čeljad zajedno u kućama. rođen 1954. pjeva se Muka Gospodinova. 64/07. nego svak za se. Narodno je vjerovanje da se vino popijeno na taj dan pretvara u krv. Od velike tuge krvavim se znojem znoji. 248 162 . cvijeća i oltarnika. 9 h: Osuđuju ga na smrt i tuku. 7 h: Isusa svezaše. Rkp. a svatko posti suho. Na Veliki petak. Slijede ga Petar i Ivan. g. 2 h: Govori: “Jedan će me od vas izdati. 6 h: Juda ga poljubcem izdaje. Isus hrabri učenike. Isus pogleda Petra koji se pokaja. Povedoše ga u Kaifinu kuću koji ga upita je li on sin Gospodnji. sin Matije. Anđeo s neba krijepi ga i tješi. rujna 2007. ljubi se raspelo i kupi lemozina. Blaguje janjca vazmenoga s učenicima. Oltar je bez križa. Slavi se u petak prije Uskrsa. 5 h: Isus čini molitvu i budi učenike da i oni mole. Moli se sto pedeset Zdravi’ Marija i sto pedeset Slava Ocu. ne slavi se euharistijsko (misno) slavlje.” Ivan pita – tko? 3 h: Juda izlazi van izdati Isukrsta. 9. FF Split. Zajedno s Velikim četvrtkom i Velikom subotom čini Vazmeno trodnevlje. što simbolizira Isusovu muku i smrt. Veći dio dana stoji se u crkvi. umiva noge apostolima i Judi. Sve zamre. 4 h: Petar obećava slijediti ga do smrti. Vraća se učenicima i govori da Juda vodi oružnike koji će ga uhititi. Miji Gojsalić 11.

10 h: Isusa strašno tuku. Nosi križ padajući. 11 h Majka Marija prima ga u krilo. Dižu križ. 3 h:Pilat traži način da oslobodi Isusa i pita žudije hoće li osloboditi Isusa ili Barabu. Sunce se pomrači i nasta tmina. 2 h: Pilat Isukrsta šalje Irudu koji mu se naruga i obuče ga u bijelo. Žene za njim plaču a on im govori da ne plaču radi njega nego radi sebe i svojih sinova.” 10 h Razbiše noge lupežu. Reče Isus: “Svršeno je. a iz njih izađe krv i voda. krv teče iz rana i postavljaju ga između dva lupeža. 6 h Dođoše do Kalvarije i dadoše mu piti vino pomiješano. Pilat umiva ruke da osudi Isusa. Raspinju ga i čavlima pribijaju na križ. Bože moj. Svi govoraše: “Ovo biše pravi sin Božji. Pilatova žena šalje Pilatu znake da oslobodi Isusa.” Ispusti dušu i glava mu klone. Skidaju ga s križa. Mažu ga mašću koju je donijeo Nikodemo i zaviju ga u bijelo čisto platno. 163 . 8 h Vapi da je žedan. 12 h: Svezanoga Isukrsta vode u Pilatovu kuću. Pilat čini izbičevati Isusa na kamenom stupu ne bi li tako zasitio židovski gnjev. kamenja se raspukoše. Djevica Marija ga slijedi do gore Kalvarije. Daju mu pit žuč i ocat. Svi odgovoriše Barabu. Juda se na tu uru objesi. Svi zaviču: Raspni ga. 11 h: Isus je u velikim mukama. a drugi mu se lupež preporučuje i Isus mu obeća raj. Džudije ga psuju i proklinju zajedno s lupežom. 7 h Igraju se i njegove haljine dijele na četiri dijela. Oružnice ga okrune trnovom krunom i obuku u crveno. Bože moj zašto si me ostavio?” 9 h Preporučuje dušu ocu govoreći: “Oče u ruke tvoje preporučujem dušu svoju. Isukrstu probodoše prsa. 4 h Pilat izvodi Isusa pred svjetinu. Na prvu uru Pilat pita Isusa je li on Kralj a Isus mu reče da nije njegovo kraljevstvo od ovoga svijeta. Zemlja se potrese. 5 h Svukoše mu crvenu a obukoše njegovu haljinu. Staviše ga u grob u vrtu blizu mjesta gdje je raspet. Mater svoju preporučuje Ivanu.

” Kažu da je na Isusu bilo pet tisuća udaraca. (1704). Postavljaju Isusa u grob koji zatvoriše kamenom i zapečatiše ga. PSHK. 202. Kad su to začuli Židovi vikali su ako ga oslobodi bit će neprijatelj ćesaru. Vidjevši Pilat da nije uspio osloboditi Isusa smisli da Isusa bičevima izudaraju šestorica koji ga svukoše i privezaše na stup. krv božanstvena i neprociniva. Izranivši tako Gospodina našega a zbog grijeha i opačina naših. krvnici ga pregrnuše starom odrpanom kraljevskom haljinom i nabiše trnovu krunu do moždana. knjiga 11.”250 Svjetina je i dalje vikala: „Križu ga pribij. Pilat je pitao Isusa: Odakle si ti? Isus mu nije odgovorio te Pilat nastavi: „Meni ne odgovaraš ti? Ne znaš li da ja imam vlast prikovat te na križ? Isus mu odgovori da on (Pilat) ne bi imao nikakvu vlast da mu nije dana odozgora. Zora i Matica hrvatska Zagreb str. Udarali su ga i svega izranjavali “izlivaše se oda svih strana. Život Gospodina našega Isukrsta. knjiga 11. i XVII. Pilat reče svjetini (pučini) da ga oni uzmu i prikuju na križ.249 Bartol Kašić o Muci Gospodina našega Isusa Krista napisao je u Rimu 1638. godine: Poznaše Pilat da je Gospodin čist i pravedan i da je lažno radi zavisti optužen te ga htijaše osloboditi (bijaše običaj na Vazmeni dan osloboditi jednoga tamničara). Najprije je bio udaran šibama od drače te bičevima od konopca koji na kraju imahu zvizde gvozdene i na kraju verigama od gvožđa. 250 Bartol Kašić. priredio Ravlić.-147. Pilat ga je izveo pred svjetinu i kazao da u njemu ne vidi nijednu krivicu radi koje zaslužuje smrt: „Dostojno je dakle da se na njega smilujete. Žena mu je pripovijedala da je u snu radi njega pretrpila strašna prikazanja. Pilat je Aleksandar Komulović. Zora i Matica hrvatska Zagreb 1972. u: Zbornik proze XVI. 137. i stoljeća. PSHK. Ženu svoju Pilat ne htjede slušati da oslobodi Isusa. 164 .12 h Žudije traže od Pilata da se grob čuva jer je Isus rekao da će uskrsnuti. križu ga pribij!” Čuvši to. stoljeća. Zrcalo od ispovijest. 1972. a da bi utažio jadovita i gnjevna srca židovska. Međutim. šamarajući ga. kakono rika. 249 Muke Jakša XVII. Šalju oružnike da čuvaju grob. Pitao je svjetinu: Koga hoćete da vam oslobodim – ili barabu ili Isusa? Mislio je da će svjetina tražiti da se kazni baraba jer je mnoga zlodjela počinio. Poslije toga Pilat je nastojao osloboditi Isusa. oprostivši ga. Razmišljanja od Gospodinove poglavlje XII. priredio Jakša Ravlić. slijepi puk prevaren od Skriba i Farizeja tražio je da se na križ razapne Stvoritelj od života i tako bi pušten baraba. str. u: Zbornik proze XVI.

gdje se imaše posvetilište učiniti Bogu). str. Život Gospodina našega Isukrsta. u: Zbornik proze XVI. Zora i Matica hrvatska Zagreb 1972. Teže mi je uzdisanje Tvoje neg na križu rane moje. 251 165 . Kad je Bogorodica Djevica Marija saznala da joj sina vođahu. Isusa je slijedilo veliko mnoštvo koje je molilo i plakalo. Isus im je rekao da ne oplakuju njega nego sebe i svoje sinove. Među tim ženama bila je i Veronika koja je rubac s glave dala Isusu da otare s lica znoj i krv. duševni raj Bartol Kašić. glasovima od trubalja i galami mnoštva slijedila je put. Isus s križa progovara: O Marijo. Tu je Isus pribijen na križu ostao do smrti. počni prolivati i ti riku od suza i očiju tvojih i ne pristani”. razgledaj raspetoga Isukrsta čestokrat i s pomilovanjem kajući se od griha tvojih. PSHK. knjiga 11. Petra. ne velem ti da si moja već ti velim da si Božja. moja mati. stoljeća. Na tome je mjestu Abraham od svoga sina Izaka htio učiniti posvetilište. 206. priredio Jakša Ravlić. Došavši na Glavicu (tj. a on ga ne htjede ni okusiti.sjedio i umio ruke (po židovskom običaju kako bi ukazao da on nije kriv za Isusovu smrt). Budući se razbojnicima žurilo Isusu su dali Šimuna Cirenca da mu pomogne nositi križ. Po tragu kapljica krvavih. Isus je to učinio i na rubcu ostavio svoju priliku zapečaćenu i svoju krv.251 POĐE GOSPE TUŽNIM PUTEM Pođe Gospe tužnim putem Zagrnu se crnim skutem i ugleda drven križ. glave mrtvačke. i XVII. “O grišniče. Taj se rubac tijekom godine više puta pokaže svemu puku u crkvi Sv. s velikom je žurbom krenula. Krvnici su Gospodinu našemu dali da se napije vina pomješanog sa žuči. ko god ovu pjesmu zna na blagdanak na Veliki petak Bog mu dao. Isus je osuđen i naprćen teškim križom.

po kazivanju Ruže Džalto. Našli jesu malo dete. Anđel nosi tužne glasi: “Sinka su ti ulovili. a on joj se obraća. Veliki petak je dan smrti i muke Isusove. Čula ju je od svoje pok. Molitva je slična Križićima koji su se molili na Veliki četvrtak sto puta. 252 Mirjana Ćališ zapisala je u siječnju 2008. Među molitvama koje su se šaputale na Veliki petak jesu i ove: IŠLI JESU TRI PUTNIKA Išli jesu tri putnika K Majke Božje na Bistricu. Prvi stih: Pođe Gospe tužnim putem vjerojatno govori o Gospinom hodu za Isusom za vrijeme njegovoga križnog puta. Ljudi bi se zavjetovali da je izmole pedeset puta do podne. rođ. Sljedeći stihovi imaju dramske elemente kao i većina ovakvih pjesama. Gospa češlja zlatne vlasi. Na Kalvari otpeljali. Kraj je također karakterističan za pjesme ove vrste – obećava se spas onome tko bude molio ovu molitvu na Veliki petak. Gospa dolazi do Isusova križa. na Ustirami u Rami. a ovu molitvenu pjesmu znala je jedino Ruža Džalto koja ju je naučila od svoje pokojne majke.252 (Ustirama u Rami) Tu pjesmu je ramski puk molio na Veliki petak. Kad su došli na pol puta.na umrli dan. Jedan veli: “Nosimo ga!” Drugi veli: “Ne ćemo ga!” Treći muči pa ga nosi. Sami zvoni zazvonili. majke. 166 . nego Božjom Majkom. Malo dete Bog-Jezuša. žali zbog njezine patnje više nego zbog rana koje su Mu zadali. Crni skut iz drugoga stiha otkriva nam Gospinu tugu i bol. 1959. pa je to i tema ove pjesme. ne svojom. Kad su došli bliz’ Bistrice. Sam’ se vrata otvaraše. D. Naziva je. diljem Hrvatske i Bosne i Hercegovine. FF MO 2008. Sami Jezuš misu služi. Rkp. Za Križiće su znali gotovo svi kazivači.

Ja imadoh jednog sinka. sveta. Zločinci mi dolaziše.Po kamenu hodit mora. 160. ti si sveta i presveta. lijepe crkve sagrađene. svoje grozne suze roniš. U tebi su lijepe crkve. slavna prsa lomi. Tude slavna Gospa kleči. sveti Niko. svetim uljem pomazane. sveta slavna prsa lomit. Sagrađene. svega svita ponajvišeg. svoje grozne suze ronit. prigrađene. Teret križa sam si nosi. Isusa mi odvedoše Zlatna knjiga hrvatske narodne lirike. sastavio Krešimir Mlač. svega svita ponajlipšeg. sveta. Svoje grozne suze roni. Zagreb 1972. svetom Peri odgovara: “Kako neću ovdje klečat.” 253 (Žumberak) OJ NEDILJO TI SI SVETA Oj nediljo ti si sveta. sveti Pero. MH. sve su križim prikrižene. Njoj dolazi sveti Pero. iza svega srca ječi. iza svega srca ječat. jednog sinka ko jedinka. iza svega srca ječiš. slavna prsa lomiš?” Slavna Gospa progovara. str. 253 167 . Progovara sveti Pero: “Što ti Gospe tude klečiš.

i na križ ga pripetoše. po križu su razapete. svakog petka po pet puta. niz križ drvo položene. Sveta krvca udarila i po ploči kapijala. na nebesa odnosio. sukijom su probodena. Isusova slavna glava. sve su čavlim probodene. Sva se ploča raspadala od mirisa Isusova. nebesa se rastvoriše. u subotu sedam puta. prije smrti petnest dana i ljudima govorila: “S anđelima ćeš putovati. dok mu dođe do moždana. gdje mu kruna slavna stala. Anđeo s neba silazio u kitice ukitio. 168 . lipo cviće. sve su čavlim probodene. u vinčiće uvijao. a trnovu navijaše. slavna Gospa govoraše: “Ko bi moju molitvicu. Isusove slavne ruke.” Isusove slavne noge. a u nedilju devet puta. Zlatnu krunu odvijaše. Tu je raslo lipo cviće. anđeli se pokloniše.” Gospa bi se ukazala. Božja zvona zazvoniše. Tude sam Bog sidijaše. lipa ruža. volio govoriti. ovih dana korizmenih. Naviše je sa svih strana. Isusova slavna prsa.

str. Garištu iza tih krjesova pripisivala su se apotropejska svojstva: preko njega pregonila stoka kako bi bila zdrava. 297. nav.-36. str. potocima. a ukoliko netko ne bi imao tu vodu valjalo se umiti na vrelima.254 (Hamzići kod Čitluka) VELIKA (BIJELA) SUBOTA Velika subota dan je šutnje i ozbiljnosti. u procesiji. koju su momci i djevojke preskakali “u želji za ženidbom odnosno udajom. rijekama..255 Veliku subotu je karakterizirao obred obnove kućne vatre. str.s apostolim vikovati. iz suhe mladice daje da nikne novi život. Hrvatska usmena književnost Bosne i Hercegovine: lirika. na njoj se pali uskrsna svijeća koja simbolizira Isusa Krista uskrsloga . U jutro toga dana svećenik je pred crkvom blagoslivljao vatru. nav. Matica hrvatska i HKD Napredak. Uskrsni krijes palio se i u noći s Velike subote na Uskrs ili oko tri-četiri sata predu samu zoru. po sve vike vikova. Hrvatska književnost Bosne i Hercegovine u 100 knjiga. epika. 256 Milovan Gavazzi. Taj je običaj bio posebno raširen u sjeverozapadnoj Hrvatskoj. str.svijetlo. Pastiri su za taj dan pripravljali krjesove budno motreći cijelu noć da im tko ne bi prije vremena potpalio krijes.-76. priredio Marko Dragić. dj. Blagoslivlja se vatra izvan crkve. majka cijele kršćanske liturgije koja završava svečanom euharistijom koja označava Kristovu pobjedu nad smrću i u kojoj se odražava snaga Božje ljubavi koja od mrtvog čini živa. ugarci s zgarišta stavljani su u njive i vrtove kako bi plodnost bila bolja. amen. 34. 19. 257 Hrvatski običaji. dj. Svijeća se. slika te šutnje je odsutnost euharistije i ogoljeni oltar. retorika. unosi u župnu crkvu koja je u mraku. Vjernici posjećuju Božji grob.”257 U kasnim večernjim satima u crkvama počinje vazmeno bdijenje. Sarajevo 2006. Bdijenje počinje lucenarijem ili službom svijetla. 74.-299. U svim je hrvatskim krajevima na Veliku (Bilu) subotu bio običaj umivanja vodom koja je netom blagoslovljena u crkvama.” O Isuse budi faljen. moru. 255 Isto.256 Na otoku Ugljanu kod Zadra na nekom većem prostoru sličnom trgu palila se od smilja i suhih drva uskrsna vatra – koleda. vjerovalo se da vještice i drugi demoni ne će imati vlast dokle dopre svjetlost i dim uskrsnih krjesova. 254 169 .

U svakoj straži nastupaju po dva stražara koja su se u stara vremena mijenjala svako pola sata. Po starom običaju zvona bi se zavezala na Veliki Četvrtak u podne. postavlja ih paralelno s prvom dvojicom. 259 258 170 . 9. a kršćani se pozivaju na radosno slavljenje Gospodina. Stražar može biti tko je hoće uz uvjet da je doličnoga ponašanja i da živi ili da je podrijetlom iz te župe. Većinom su mladi.katolici. Gospodinov se grob uvijek čuva stojeći. Čitanja završavaju svečanom pjesmom Slava Bogu na visini i tada se oglase orgulje. blagoslivlja se voda za krštenje. Poslije Službe riječi slijedi krsna služba. Gospodinov grob se jedno kraće vrijeme čuvao sjedeći. ali ni to nije bilo duga vika. kroz psalme hvali se i slavi Gospodina i njegova djela. rujna 2007. rođen 1954. pjevanje psalama. Vazmeno bdijenje završava euharistijom. Broj stražara je neograničen. Jedno je vrijeme bio običaj pranja nogu na Veliki Četvrtak.Unosom uskrsne svijeće u crkvu. To simbolizira pobjedu nad grijehom i smrću. Tko se odluči čuvati Gospodinov grob. ali nitko sa sigurnošću ne zna kad je točno počeo. obično ih svake godine ima između trideset i šezdeset. g.258 Na Bijelu subotu je početak vazmenog veselja. krste se katekumeni. priprema večeru dok zvona slave uskrsnuće Gospodinovo. Ujutru je o ručku blagoslov ognja. ali ima i starijih. str. treba se najprije zavjetovati i pridbilužit kod župnika. Drugi dio bdijenja je Služba riječi. i tada je nastupala prva straža.php?action=c_vidi&id=9425 Miji Gojsalić 11. U Poljičkoj krajini kažu da odmah počnu ptice pjevati. 64/07. pale i vjernici svoje svijeće i pale se sva svjetla. ispričao je Ivan Gojsalić.259 ČUVARI GOSPODINOVA GROBA Običaj čuvanja Gospodinova groba u župi Radobilja star je najmanje dvjesta pedeset – trista godina. pale svijeće na oltaru. pogleda lijevo i desno http://www. sin Matije. Kad je smjena. razvodnik straže dovodi drugu dvojicu stražara. FF Split. sluša se Božja riječ o stvaranju. nakon čega slijedi svečani pjevani hvalospjev uskrsnoj svijeći. Čitanja svetopisamskih tekstova. Stopanjica kuha pogaču i vari jaja za blagoslov. sva zvona na crkvama. (E). a danas se mijenjaju svakih petnaest minuta. bere zelje i blitvu. a među njima i velik broj onih koji su čuvali grob po dvadeset i više godina.org/kolumne. Stražari stoje jedan nasuprot drugomu u stavu mirno. Rkp. tako mirno da ne bi okom trepnuli.

je li sve u redu. a i stara je crkva bila puno manja nego ova današnja. Isto je tako bio običaj da onaj tko prvi put čuva Gospodinov grob dade nešto simbolično. a nova dvojica. i tu se okupljaju i borave kada nisu na dužnosti. Za vrijeme obreda bi bilo toliko svijeta da bi po nekoliko stražara moralo praviti red u crkvi. a na lijevoj strani kape svaki je stražar imao po maslinovu grančicu. jer je tada župa bila još naseljenija. i zatim udari kundakom puške o pod. 171 . dok bi završio obred Velikog Petka. jeo se bakalar. pa dok bi završila. Na Veliki Četvrtak se stražarilo navečer za vrijeme obreda.to bi prije obično bilo u mrtvačnici. kojima bi onda škrgajala do mile volje. U naše vrijeme. Kasnije se i taj običaj ukinuo. Uskrsna misa bi počela već u osam navečer i trajala bi do deset. a jedan je stražar bio zadužen za njih. i trajala cijeli dan do navečer oko devet sati. i zato su djeca jedva čekala Veliki Petak da ih isprobaju. Djeca bi jedva dočekala Veliki Petak jer bi ponijela škrgajice. Po iskazima stražara. Nakon toga razvodnik straže vodi prvu dvojicu na mjesto gdje straža boravi . kao i danas. kada bi zazvonio Slava Vični. oko sedam sati. branimo Gospodina!". Stražari su nosili kapu s frontinom. uvjeti stražarenja su znatno poboljšani i stražari imaju svoju prostoriju na koru crkve. i tada stražari padaju i već se slavi Uskrs. Za vrijeme Plača. kad bi župnik rekao: "Udrimo Barabana. a otkako je u kolovozu 1970. Na vratima crkve stražarima bi se davala uskrsna jaja jer je toga dana bio blagoslov hrane i pića. nikad nije bilo ni najmanjih izgreda jer se čuvanje Gospodinova groba uvijek smatralo najvećim zavjetom na svijetu. takmičili bi se čije su škrgajice bolje. jer je to znak da čuvaju Isusa iz Nazareta. stražari nastupaju na Veliki Petak uvečer oko devet sati i čuva se cijelu noć. ušćipci i prisnac. Na Bilu Subotu straža je također počinjala ujutro. dolaze na njihovo mjesto. narod bi stao udarati po zidovima šibama koje su se donosile od kuće. I crkva je imala svoje škrgajice. Djeca su živjela za taj dan. Svi su bili radoznali i svatko je htio vidjeti svoga kako stražari pa bi se stvorila velika gužva. godine otvorena nova crkva. kojeg bi nekoliko stražara pripremalo. Kako bi počela straža. Za vrijeme straže uvijek se postilo. jedan lijevo a drugi desno. koji je počinje Gospinim plačom popodne u tri sata. Tako je po starom običaju proslava Uskrsa započinjala već u subotu. a onda bi svi išli kući na spavanje. Tada prva dvojica idu korak unatrag. riba. čisti bakalar i krumpire i cijepa drva. Straža je opet počinjala na Veliki Petak ujutro.

padala bi dva stražara. praćeni ostalim stražarima. zdesna i slijeva. Ranije. Svi ostali stražari se poredaju po sredini crkve. svaki red sa po jedne strane oltara. po starom običaju. Zatim u crkvu dolazi razvodnik straže s dva stražara i budi one stražare koji su popadali: Stražari Gospodinova groba. Tu čestitaju jedan drugome Uskrs i vraćaju se u crkvu u dva reda slušati svetu misu. i time započinje proslava Uskrsa. okrenuti jedni prema drugima. zašto spavate? Ustanite! A oni odgovaraju: Ne spavamo. dakle četiri stražara.Čuvari Kristova groba u staroj crkvi u Katunima Na Bilu Subotu čuva se cijeli dan. i kada on zapjeva Slava Vični. Sam događaj padanja izgleda ovako: u ponoć manje pet minuta dolazi dupla straža. pri tome su praćeni znatiželjnim pogledima velikoga broja nazočnih vjernika. kada zvoni Slava Vični i stražari padaju. sve do ponoći. a po 172 . Tada dolazi svećenik. četiri stražara koja su na straži padaju i ostaju ležati nekoliko minuta. prestrašili smo se! Uskrsao je! Zatim se dižu i ponizno izlaze iz crkve u njihovu prostoriju na koru crkve.

a također bi i novčano pomogao kako bi se održao taj drevni običaj. koje je izradio pokojni Špiro Zečić. u ta starija vremena narod je sa sobom u crkvu donosio malo vode kojom bi se umio kad župnik zapjeva Slava Vični. a od 2. Neki su stražari onima što su bili na redu za padanje nudili po sto litara vina i dva pečena janjca da im prepuste svoje mjesto. Rkp. godine župnik don Većeslav Šupuk. E. ožujka i 25. Od tada. Vodicama. FF Split 2008. pa sve do naših dana. Vrlici. to jest Slava Vični. stoljeća slavi se jedanput godišnje nakon prvog proljetnog punog mjeseca. Također. ali čak ni u najtežim trenucima nije se posustalo. a već 28 godina je župnik u župi Uznesenja Blažene Djevice Marije u Katunima. običaj se nije ukinuo i održao se sve do današnjih dana. Za divno čudo. nekoliko sati unaprijed bi se znalo koje su smjene na redu za padanje. jer je to bila velika čast koga bi zapalo da padne.) USKRS (VAZAM) Uskrs je najveći kršćanski blagdan jer je Isus Krist svojim uskrsnućem spasio i otkupio Svijet. U Splitu stječe osmogodišnju naobrazbu u Klasičnoj gimnaziji (sjemeništu). Grob se čuvao s pravim lovačkim puškama do 1953. travnja. Šest godina je djelovao u Australiji. Svećenikom postaje 1963. Al uvijek je sve išlo pravim redom i padali su oni što su i bili na redu za padanje. 260 173 . Kako bi se približavao pad stražara. 260 Uskrsno scensko prikazanje Čuvanje Gospodinova groba srednjovjekovnoga je podrijetla. Danas se osim u Katunima. godine. iako je bilo sitnih provokacija na račun čuvanja. Posebno je bilo teško u poslijeratnim godinama. Židovi su Pashom slavili čudesna Božja djela koja je on Kristini Matić kazao je u Katunima 2008. kada su komunisti na sve načine to pokušavali iskorijeniti. Podrijetlo mu je u židovskom blagdanu Pashe. Ni to danas više nije običaj. Baškoj Vodi. a posebice za gladnih godina. između 21.novom padaju četiri – to se običava od 1952. čuva se s drvenim puškama. Rođen 28. a nakon toga završava Teološki fakultet u Zagrebu. godine. Metkoviću i dr. Važno je napomenuti da su mnogi župljani dolazili iz Europe kao i iz prekomorskih zemalja kako bi izvršili taj veliki zavjet. u Slimenu. godine. rujna 1936. vlasti tada nisu zadavale velike probleme. župnik bi davao hranu i piće. kada je došla UDBA i uz velike probleme pokupila sve puške. Uvijek. (O tome će još biti riječi i u poglavlju Folklorno kazalište. Omiljen je među župljanima. Prvotno se Uskrs slavio svake nedjelje. stanovnik Blata na Cetini.

261 Na taj dan u crkvama se spominje put uskrsloga Isusa Krista u Emaus s dvojicom učenika koji su ga prepoznali tek kada je lomio kruh. Svako dijete hoće da mu se obuče najljepša roba. mlade ljutike. a ne smije se ni dati živini. Festival je posvećen vatrogascima poginulim na Kornatima. ti meni daj lip dar. Velika je misa pred podne. Nekada se Uskrs slavio tjedan dana. Argentini. Australiji.262 Žudije su mladići koji glume rimske vojnike koji su čuvali Kristov grob. mlada sira. Kršćanska se vjera usredotočuje na Isusovo Uskrsnuće. Tvoj je sinak uskrsnuo na današnji dan Blažena Gospe. Novom Zelandu. sirnice. a smotru je izvršio jedini preživjeli iz kornatske tragedije Frano Lučić. te Kanadi. Na taj dan tradicionalno se održava Festival žudija.) održan 8. ja ću tebi lip glas. 174 . odnosno prijelaz iz smrti u život. kao i u nekim afričkim i srednjoameričkim državama. soli.) U Poljskoj.pokazao posebno izlaskom Izraelaca iz egipatskoga ropstva. ti nam ga daj 261 To je službeni blagdan u gotovo svim europskim zemljama. Na Festivalu je sudjelovalo oko četiri stotine žudija iz dvadeset dvije župe u Republici Hrvatskoj te iz Vareša u Bosni i Hercegovini. festival u Šipurinama na otoku Prviću kod Vodica. a ljudi se sastaju lijepo obučeni. Ne smije se ništa baciti da se ne poljubi prije. Poslije uskršnjega objeda mladež se veseli igrajući i pjevajući. Uz blagdan Uskrsa vezani su u Hrvata mnogi drevni pučki običaji. 262 Ove je godine (2008. a od 19. Za ručak se jede blagoslov. st. Češkoj i Slovačkoj tradicija je da mladići na Uskrsni ponedjeljak probude djevojke prskajući ih svetom vodom koja je blagoslovljena na Uskrs. slavi se samo dan poslije Uskrsa . (O tome je riječ u poglavlju Folklorno kazalište. Sljedeća molitvena pjesma molila se na sam Uskrs trideset i tri puta: GOSPE MOJA Gospe moja.Uskrsni ponedjeljak. Djevojke i domaćice u crkvu na blagoslov nose jaja. Čileu. a mladići i domaćini nose na blagoslov u vrču vina. Sljedeće godine (2009) domaćin ta manifestacija bit će Kninu.

Onda ti ima nekavije običaja koji su više Srbi čvarovali ali su i neki naši uz nji prifatili. Isuse. ni velike spreme. D str. Pazin) rođ. uskrsnulo tijelo tvoje na jutrašnji dan. komu je priteklo. D. 2007. 265 Mariji Brać ispričala je na Dubravama kod Stolca Cvija Brać (djev. Rkp.na umrli dan. To su ko radili ako su se bojali vukova ili bolesti pa bi čvarovali u to.263 O ISUSE. Tako bi ko je imo puno tog živa. FF Mostar. (To je na neki način bio zavjet ili možda čak i žrtva.264 Mali Uskrs je tjedan dana iza Uskrsa. 264 Isto. uskrsnula duša naša na današnji dan. Ustirama. i na taj dan bi se janjci bilježili. ISUKRSTE O Isuse Isukrste. a slavi Kristov uzlazak u nebo. UZAŠAŠĆE (SPASOVDAN) Uzašašće (Spasovo. U stolačkom kraju taj se blagdan nekoć obilježavao: Prije je bio običaj da se na Spasovdan kolje nešto živo. Ali nikakva slavlja u kući nema. 1959. 263 175 . smiluj nam se.) 265 Zapisala je Mirjana Ćališ u siječnju 2008. o Isuse Isukrste. Spasovdan) je blagdan koji je četrdeset dana nakon Uskrsa. čula od svoje pok. Jedu se jaja. ovaca. uši bi im se zarezivale makazama kako tko hoće. po kazivanju Ruže Džalto.. odredio jedan dan u sedmici kad se ne bi ni klale ovce nit bi se ispod nji' đubre izbacalo. majke. 1942. 28.

i napunio svu kuću u kojoj su apostoli sjedili. Navečer bi dotjerali nazad u selo tako nakićenu stoku. od prvoga proljetnog cvijeća naprave vjenčiće koje su stavljali na stoku. Zbunjeno je mnoštvo pitalo što im je činiti. Potom bi pomuzli krave i međusobno se polijevali mlijekom i moli se Bogu da tako bude i dogodine. primjerice. 57. završavaju se uskršnji blagdani. Pokazali su se razdijeljeni jezici kao od vatre i na svakog od njih sišao je po jedan. Napunili su se Duha Svetoga i počeli govoriti tuđim jezicima “kako im je Duh Sveti davao govoriti”. FF Mostar. 266 176 . str. S neba se začuo šum. a Petar im je rekao da čine pokoru i pokrste se jer će tako primiti Duha Svetoga i spasiti se. Budući su Židovi toga dana obilježavali Pedesetnicu u Jeruzalemu je bilo mnoštvo naroda različitih narodnosti. igrali se pastirskih igara i ručavali. koji je pedeset dana nakon Uskrsa. Tada ih se tri tisuće pokrstilo i to je bio rođendan Kristove Crkve. 267 Taj blagdan nema određen datum. 268 Janko Oberški.KIĆENJE STOKE U vareškom je kraju. Sutradan bi na Spasovo nosili u šumu dobar ručak. kojega su oni razapeli. Marjan tisak. kao kad se digne silan vjetar. kravama i volovim' oko rogova a ovcama oko vrata. koji su gonili stoku na pašu u okolna brda u šumu. str.268 Katarina Pejčinović zapisala je u srpnju 2007 godine od Jelene Rodić i Kazimira Džoje. 266 DUHOVI Tim pomičnim267 blagdanom. Petar je među apostolima ustao i rekao da se ispunilo obećanje proroka Joela: “Izlit ću duha svojega na svako tijelo”. Na taj su dan svi Isusovi učenici bili zajedno. bio običaj uoči Spasova da pastiri. Petar je rekao Izraelcima da je Isusa. Biblijska povijest Staroga i Novoga zavjeta. Mnoštvo je bilo zbunjeno kada su čuli apostole kako govore njihovim jezicima. “kao što svi vi vidite i čujete (…)”. Neki su se podrugivali govoreći da su se apostoli ponapijali.-207. Rkp. 206. kao što nema ni Uskrs. D. Bog oživio od mrtvih i uzdignuo na nebesa gdje je primio Duha Svetoga i izlio ga. 2007. Split 2005.

Isukrston. za ne reći moja mati. Nikog svoga ne ugleda nego Ivu slugu svoga. u tamnicu postavljena. Isus gleda i pogleda ne bi l’ koga svog ugleda. Sinoć jesan ja vidila čudnim puton proletiše. kao preporuka. blagoslov. slugo moja. Te se molitve upućuju svecima i sveticama Božjim kao molbe za zdravlje. ti otiđi tamo doli. oslen si mi bratac mija. Tute j’ Diva k zemlji pala. dosad si mi sluga bija. Oj. MOLITVENE USMENE LIRSKE PJESME Mnogobrojne su molitvene pjesme koje i danas kazivači kazuju. Kato. KATO. Teže mi je tvoje uzdisanje 177 . vruće čavle pronesoše. ti Ivo. uspjeh. Božja ženo. ajme diko!” “Biž otolen. Katarino. na putu ga uvatiše na križ gori razapeše. Tužno plačuć kroz gradove nać ćeš Divu pokraj grada di raspravlja duge vlase i kaži joj tužne glase. otolen se j’ podizala: “Ajme sinko. Teže su mi suze tvoje neg na križu muke moje.3. sreću. SVETA. nit je blizu ni daleko. tuga mi je oko srca za Isuson. da je zvizda uvaćena. KATARINO Sveta. Bole li te tvoje rane? “Ne bole me moje rane. kao zahvala za uslišane molitve.

2004. U knjizi Molitvice Ante Jurić Arambašić navodi molitvene pjesme iz Kijeva i uspoređuje ih s molitvama iz knjige Duša tilu besidila. Njegov pas je pronašao sklonište sv. godine kazala Tonka Martinić (rođ. *** U knjizi Duša tilu besidila 120 je suvremenih zapisa starinskih usmenih molitvenih pjesama iz Bosne i Hercegovine. od koje je i on obolio. u Zadru 2004. Sakrio se u drugom gradu gdje je živio jedan bogati čovjek. sv. u Pučišću na Braču 2005. 1. Roka i donosio mu hranu. 15. Baričević.1919. 270 Studentici Filozofskoga fakulteta u Splitu. 269 178 . s. č. Pjesme je uglavnom naučila od svoje majke. Studentici Filozofskoga fakulteta u Splitu. Rok je molio za to mjesto i otjerao bolest.270 (Pučišće na Braču) Sveti Rok je bio bogat i svoje bogatstvo je dijelio sa siromašnima. Kazivačica je šezdesetih godina 20. te je bio potjeran iz grada. Katarini Nekić. Bog ti hoće milost dati Sve od kuge ozdravljati Moli za nas sveti Roče Po velikoj tvojoj milosti Amen. godine u zaseoku Zelenikovac pokraj Jasenica). Otada se štuje kao zaštitnik od kuge. Propovijedao je po gradovima riječ Božju.. st. rođena 1924. Rok. u Pučišći na Braču). Branki Ćićerić. preselila u Zadar. Vlasnik je zapovjedio slugama da slijede psa i otkrili su gdje se skrivao sv. Rkp. izbila je kuga. sv.neg na križu moje umiranje. Rkp.10. 2005. U jednom gradu u kojem je bio. god. Sv.”269 (Zadar) ZDRAVO ROKO PRIČESTI Zdravo Roko pričesti. godine kazala Nekić (djev. 11. na seoskim prelima i čuvajući ovce. U tom mjestu je tada izbila kuga. FF Split. FF Split.

a grob će tijelu biti svo stanje i imanje. Procvat je te književnosti bio od 2300. pr. pr. 271 Nevenka Košutić Brozović. pr. Uzalud ga je duša odvraćala. Tijelo se tuži gdje mu je: ljepota i mladost. Školska knjiga. Duša savjetuje tijelo da se odluči pokoriti i da se ne goji jer će u smrdećem grobu u smradu izgnjiti. (Velik je broj suvremenih zapisa hrvatskih prenja o razgovoru čovjeka i njegove duše. a na dušu nije mislilo. druzi dok je ono u tuzi. do 2100. Kr. Babilonska Pripovijest o siromahu iz Nipura (XIII. Kr. U Osorsko-hvarskoj pjesmarici je i pjesma Tužen´je zločestoga tila ko preminuje [s] sega svita u kojoj tijelo govori da će pribivati u zemlji do Sudnjega dana. Kr. Zagreb 1996. Čitanka iz stranih književnosti I.). Inanna odabira zemljoradnika. gdje su mu mladost i jakost. g.272 U Osorsko-hvarskoj pjesmarici (oko 1530. 10-12. Kr.) je jedna od najstarijih humoristično-satiričnih pjesama u svjetskoj književnosti.) Od asirsko-babilonskih prenja valja istaknuti Razgovor tamarisa i palme. dika i užitak.). Odjek sumerske pjesme Čovjek i njegov bog opaža se u biblijskoj knjizi o pravednom Jobu.4. Čovjek se u toj pjesmi razočarao nepravdama i sudbinom te je priželjkivao smrt. Pronalazak i posvećenje trnokopa i dr.) nalazi se pjesma Kako se tuži duša svrhu tila. PRENJA (NADMETANJA) Prenja su moralno-didaktička nadmetanja. st. Početci staroegipatske književnosti vezuju se uz Staro kraljevstvo. g. Smrt ga je zatekla. pr. U toj pjesmi duša upozorava i prekorava tijelo da će brzo iz njega ići te mora ispovjediti grijehe jer je uživalo u strastima. 3-4. Antologijski je primjer staroegipatskog prenja Razgovor čovjeka i njegove razočarane duše (oko 2250. g.-VIII. str. a poznavale su ih najstarije civilizacije. g.271 Istovjetno je intonirana mezopotamska pjesma Razgovor gospodara i sluge (oko 1000. Razočarani je čovjek odabrao smrt. gdje su mu stanja i imanja. 272 Isto. tisućljetna je sumerska civilizacija nestala pod naletom Amorićana. g. a od refleksivnih pjesama poemu Hvalit ću Gospoda mudrosti. sva lipost odbjegla. Oko 1600. Duša tijelo upozorava da smrt nema milosti i da drage rastavlja u žalosti. Kr. Didaktička sumerska poezija ogleda se u prenjima Emeš i Enten. pr. Sumerska je književnost trajala koliko i Sumerani. palače i postelje. Pjesma je dvodijelna i napisana je osmeričkim dvostihovima i zasigurno je nastala davno prije XVI. 179 . blago koje ljubi vele drago. st.

180 . Za drugim si mramoralo. Jure. suvom žeđom. knj. zahvati đavola “i objesi ga glavom dolje”..274 Velik je broj prenja koja se i danas kazuju. 273 Prenje đavla s Isusom (Kako se je prel đaval s gospodinom Isuhristom) razgovor je između Isusa i đavola. na molitvi svetoj staše. 1. Zagreb 1945. Povijest hrvatske književnosti do preporoda. što me nisi pridisalo.-420. 1997. Zagreb 2001. sebi Boga otijaše. čistim postom. priredio Vjekoslav Štefanić i suradnici Biserka Grabar. str.. Zagreb 1969. Anica Nazor i Marija Pantelić. Tu se dara naslušalo. Župni ured Kijevo. Duša tilu besidila (hrvatske pučke molitvene pjesme iz Bosne i Hercegovine) Mala nakladna kuća Sv. str. sveta slavna čini 113 stihova. MH. 274 Mihovil Kombol. PSHK. Zora. Baška Voda. gnjilo bilo. skoro tilo pokopano. DI SE DUŠA S TILON KARA Brnjada spašen biše.275 U suvremenim zapisima duša (umirućem) tilu besidi: ……………………………… “Ej ti tilo. 13. ……………………………… Suvremeni zapis prenja Oj divice. 414. Novo greblje načinjeno. MH. 275 Vidi: Marko Dragić. di se duša s tilon kara: “Kam’ ti sada amir konja? Kam’ ti sada plug volova? Kam’ ti sada krd ovaca? 273 Hrvatska književnost srednjega vijeka. U tome prenju đavao nije mogao slušati Isusove riječi te je sa svojom vojskom navalio na Isusa koji je zapovjedio da se oblak spusti na zemlju. žive ljude pritresalo.Tijelo nastavlja tuženje i obraća se družbi miloj i upozorava žive da će i oni umrijeti. i: Molitvice (nabožne pjesme u selu Kijevu) Ante Jurić Arambašić.

Već se duša krivo klela. mene muke uzimaše. nit će moći izgoriti. krivo klela mukan mojin. goli šljuci ostadoše. zemlja. rogi su in ko u magarca. da je primiš gori k sebi. di gori vatra i žerava. ispod sela zalazio. majko moja. s kutju se zanosio. krivo klela ranan mojin. Kad se kune dragin Bogom. iz zemlje iznikoše.Kam’ ti žena uzorita? Kam’ ti dica plemenita? Čime si se ponosio. Gospa kleče na kolina prid Isusa Gospodina: “Oj Isuse lipi sine. sve se trese nebo. Strašni đadri doletiše. krivo klela dragin Bogom. nije duša naka bila. moli ti se jedna duša. Maglica se sva stiskaše. duša gori k nebu gleda. Kad se kune ranan mojin. kad si k misi polazio. Crne kite ogrizoše. da te sunce ne ograne. Kad se kune mukan mojin. Prostiću joj tamo doli. Nit će moći prigoriti. jadnu dušu poljamiše. crnu zemlju pritiskaše. kad je na onom svitu bila.” Isus tada ‘vako reče: “Oj Marijo. 181 . mene rane povriđuju. da te vitar ne zapune.

312. kao i o kralju Vladimiru. godine za vrijeme Dioklecijanova progona kršćana. Senja.276 (Polog kod Širokoga Brijega) Dijaloške su pjesme vezane i uz pasionsku tradiciju. SVETI JURAJ Po tradiciji je sveti Jure bio rimski časnik. Visa.). Pavičić. Sv. stoljeću. Mučen je i pogubljen u Kapadociji (Mala Azija) 23. Od srednjega su vijeka u usmenoj komunikaciji legende o Svetom Juri. Sv. godine. retorika. Engleske. Jure je bio zaštitnik srednjovjekovnoga bosanskog kraljevstva. Hrvatska usmena književnost Bosne i Hercegovine: lirika. Na njegovom je grobu izgrađena katedrala. Genove. (drugo znatno prošireno izdanje). ožujka 2005. 276 182 . priredio Marko Dragić. Izvorni pučki napjev Gospinog plača prvi je put izveden na Hvaru 1510.277 U drugoj polovici XV. epika.. a o tome svjedoči i gradnja crkve u čast toga sveca u Putalju kod Solina već u IX. knjiga 4. velevlasti. str. Hrvati sv.već će nako potamnit zauvike. Budljanskoj pjesmarici i dr. 06. Lucićevu Vrtalu. Pokopan je u Palestini u Lidu. Matica hrvatska i HKD Napredak. a nalaze se u Trogirskoj pjesmarici. Dnevnik. 277 Dubravko Jelčić. Povijest hrvatske književnosti.278 5. P. travnja 303. dramatizirana je srednjovjekovna vjerska dijaloška pjesma Muka Isusova. Pjesmarici Miše Vrančića. g. 278 HTV. st. Do naših dana sačuvao se običaj kantanja Muke Isusove na Veliki petak. Juru posebno štuju. Poljičke Republike. VERSIFICIRANE LEGENDE Kroz minula stoljeća do naših su dana u usmenoj komunikaciji sačuvane versificirane legende: Sveti Jure i zmaj ognjeni i Sveta Kate.-313. Lovrana. Gruzije i td. Sarajevo 2006. Naklada P. Portugala. I. str. Hrvatska književnost Bosne i Hercegovine u 100 knjiga. Barcelone. Iznimno je štovan svetac kod mnogih naroda. Zagreb 2004. Armenije. Juri posvećena je i crkva u Podbrežju kod Zenice za vrijeme Kulina bana (1193. 12 sati. 23.

Juraja. str. Diljem Bosne i Hercegovine i Hrvatske Hrvati i danas kazuju (prozne i stihovane) legende o sv. a od tada do danas u usmenoj je komunikaciji motiv sv. običavala izvoditi svake godine na Dan sv. 5. a u njoj je prva pjesma Pisan svetoga Jurja. legende pripovijedaju o njegovoj mučeničkoj smrti. tu zeleno jezero bijaše. Juri. Tebi nosi ugodne darove. Ta je pjesma “transkribirana i objavljena početkom” XX. Diljem književne baštine.– 1733.280 Ta se legenda kod Dalmatinaca skoro od VII. Venecija. o glasovitoj njegovoj pobjedi u kojoj je ubio zmaja”. uredio Anđelko Badurina. str. Jure koji je kopljem proboo zmaja. koja si no na glasu odavna. nastala je prva hrvatska lirska pjesmarica. Jure u njegovim svetištima. Kod Širen grada bjeloga.) navodi da se pokatkad običavalo prije svete mise u “Jurjevoj crkvi u Kaštel Sućurcu recitirati vrlo zbijenom mnoštvu s povišenog mjesta (…) ugodnim ritmom hrvatski pisanu povijest o životu i mučeništvu sv.Od 6. Daniele Farlati (1690. st. Eto tebi lijepo proljeće. Leksikon ikonografije. Versificirana legenda o sv. 280 Miroslav Palameta. st. Juri koji je kopljem probo zmaja i tako spasio Širin grad.) u djelu Illyricum sacrum (sv.-VIII. 10.-14. st. pripovijeda se o čudesima koja su se dogodila po zagovoru sv. tiha rosa zeleni livada i još će ti ljepša radost doći. koju će ti Jurjevdan donijeti. pridodana je Kačićevu Razgovoru ugodnomu. Mostar 1996. Jurjev danak iđe i još će ti ljepša radost doći. od staroga fakta i zemana. 1751. Sveučilište u Mostaru. Kršćanska sadašnjost. koju će ti Jurjevdan donijeti. 308. Od 12. st. 279 183 . Jure. liturgike i simbolike zapadnog kršćanstva i Uvod u ikonologiju Radovana Ivančevića. Veseli se Bosno slavna. među kojima je i ova: SVETI JURE I ZMAJ NEMILI Oćemo li jednu zapjevati. 13.–1819.279 Godine 1380. Zagreb 1990.-310. I.

Djevojka je i od sebe lipa. ja ću tvoga zmaja pogubiti.” Ona njemu rukama odgovara: 45.” Govori joj vojvoda Jurko: 50. koja tješe biti za kraljicu.15. mlađena je i visoka lipa. što pogubi zmaja ognjenoga. grad mu dade mita i darove: Na dan ovcu i mladu djevojku. Pa padaju mrtve na stotine. 35. on skakaše gradu na bedeme 25. “Muč. Sav se Širen redom obredio. roda viteškoga. mojim se krstom pokrstiti. Božju je pomoć zazivao: “Božja pomoć. 40. neznani junače. lijepo svoju ćercu obukao i dao joj širensku gospodu. 184 . iz onog zelenog jezera.” I još joj reče vojvoda Jurko: “Oćeš moju viru virovati. da on dade ćercu jedinicu. Kad se kralj dobro naplakao. 30. gizdava djevojko. “Bjež odatle. a djevojku cvileć ostaviše. Buduć Jure. gizdava djevojko. Ako njemu mita ne dadoše. tu se grozno skupa naplakaše. al’ od tuge i nevolje one. iskakaše gradu na bedeme. pa će t’ sa mnom prožderat zajedno. Od naglosti pram gradu iđaše. pa je redak kralju dolazio. tu nemili zmaj prebivaše. ne gledajuć ucviljenu majku. 20. ne boj se. sad će izać zmaj proždera. Kad su bili nasred polja ravna. i padaju mrtve na stotine. pa gospoda natrag pobjegoše. da je vode preko bila grada.

I evo ti draga ćerca moja. Bojnim kopljem zmaja ubio. 60. pa je tude on zmaja svezao. u naglosti prema njima iđe. pa povika Isus i Marija. 185 . I evo ti pola kraljevstva moga. Pojas dade gizdavoj djevojci. A da vidiš vojvode Jurke.” I krsti se nasrid bila grada i s njim vojske dvadeset iljada. 75. zmaj nemili jezero zamuti.” “Kad su tebi to dala nebesa.” Istom oni u riječi biše. mala plaća dostojanstva tvoga. Oćeš moju viru virovati i mojim se krstom pokrstiti. ja ću tebe od njeg izbaviti. pa je svilen pas otpasao. Kralj ga vodi u svoje dvorove. 90. kad moreš činiti takva čudesa. i da imaš nebeske kriposti. ja ću tvoju viru virovati i tvojim se krstom pokrstiti. pristojan je te desnice tvoje.” Al’ mu Jure dara ne htjedoše. o Širen kralju i prevari akarona svoga. priznaj kripost Boga istinoga. Al’ mu Jure dara ne htjedoše. da mu dadne velike darove. ranjen zmaj zviždi straovito. Kad su preko polja išli. neka bude zaručnica tvoja. ljuta zmaja da vodi u ruci. 70. 85. “Dajem ti prsten s ruke svoje. ne izmiče junačkoga oda.55. 65. Sve se krsti što u gradu biše i pravom se Bogu pokloniše. a Jure viče tanko glasovito: “Pokrsti se.” “Vidim Jure tvoje hrabrosti 80.

95. Tere Jure u Perziju ode i on mnoge obrati narode i obrati gospoju kraljicu. Muslimani su posebno štovali sv. 281 Hrvatska usmena književnost Bosne i Hercegovine: lirika. sve idole stare. stavio joj prsten na ruku i uzeo je za svoju nebesku zaručnicu. Juri bit će još riječi u ovoj knjizi. Juru (Đurđa) štuju Srbi. primjerice.-324. str.281 (Majdan kod Mrkonjićgrada) Neki toponimi baštine ime po sv. da pjevamo. i krv proli za svog Isukrsta i podnese vele muke dosta A mi da smo zdravo i veselo. da se veselimo. Aleksandru rimskom cesaricu 105. Katarina je. pa sagradi crkve i oltare. 186 . Nakon krštenja Krist joj se ponovno pokazao u snu. 12. 282 (O sv. IV. kod Kraljeve Sutjeske (stolnoga mjesta srednjovjekovnih bosanskih kraljeva) nalazi se Jurjevo vrelo. Kad se probudila. Potječe iz plemićke obitelji koja je kraljevskoga podrijetla. Sarajevo 2006. propovidat viru Isukrsta. na daleko bila poznata po svojoj ljepoti i učenosti. knjiga 4.) SVETA KATARINA Sveta Katarina Aleksandrijska rođena je u 3. Matica hrvatska i HKD Napredak. sve u strahu Boga velikoga. vrh Biokova zove se Sveti Jure i td. A ja iđem od mista do mista. pitala se kako bi se svidjela malome Isusu i do krštenja se nije smirila. u Aleksandriji u Egiptu. Kad se Katarina probudila. Juri. epika. U Bosni i Hercegovini sv. već mu Jure vako govorio: “Ti obori. međutim. Prema legendi Katarina je prije krštenja u snu vidjela Djevicu Mariju kako u naručju drži dijete Isusa. 9. 2004. Juru. Hrvatska književnost Bosne i Hercegovine u 100 knjiga. Tako. Djevica je zamolila Isusa da uzme Katarinu za svoju službenicu. ali je dijete okrenulo glavu rekavši da ona nije dosta lijepa.45. 321. priredio Marko Dragić. retorika. vidjela je prsten na svojoj ruci i nosila ga je do kraja života.” 100. st. 282 FTV.

Razjareni car je tada donio smrtnu presudu za sve kršćane osim Katarine.. 283 187 . Mnoge slike prikazuju zaruke sv. Zagreb 1990. Zagreb. U Katarinu se zaljubio poganski kralj. U kršćanskoj ikonografiji sveta Katarina se obično prikazuje s krunom na glavi. st. kralj. st. str.284 U kršćanskoj je tradiciji sveta Katarina zaštitnica djevojaka. 1. rano umro. Katarina je odlučila posjetiti cara i odvratiti ga od njegove odluke. st. Car je naredio da se filozofi pobiju. te su se obratili na kršćanstvo. 284 Hrvatska književnost srednjega vijeka. priredio Vjekoslav Štefanić i suradnici Biserka Grabar. 1969. ali pod uvjetom da ona napusti Kristovu vjeru. ali je ona to s gnušanjem odbila. Anica Nazor i Marija Pantelić. priredio Anđelko Badurina. izabrao Aleksandriju za glavni grad svoga dijela carstva. Katarina ih je zasjenila. Rumene su ruže cvale. snažan je plamen s neba uništio kotače. Tada su Katarini odrubili glavu. Katarini nalaze se u Korčulanskoj pjesmarici (XV. te da je tako iskidaju na komade.). Versificirane legende o sv. Katarina je radije odabrala smrt i kralj je naredio da joj odrube glavu. PSHK. Odlučio je iskorijeniti sve kršćane. Uzalud je car glađu pokušavao na pokornost prisiliti Katarinu.283 Zapis legende o sv. knj. Katarina s knjigom koja predstavlja njezinu učenost. mnoge Hrvatice u Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini kazuju lirske pjesme o starokršćanskoj mučenici sv. Leksikon ikonografije. a ona je carevu ženu s pratnjom obratila na kršćanstvo. Međutim. Anđeli su joj donosili hranu. a tada: Divičanska krv se lila.U to je vrijeme car Maksimin II. Očajnički je naredio da je svežu između četiri kotača optočena oštricama. 324-325. u ruže pritvorila. Marije u Zadru s konca XV. Katarine i Krista. Iznenađeni car pozvao je najučenije filozofe da pobiju vjeru. Katarine. dok se presuda izvršavala. Tu su legendu zadarske redovnice u koru recitirale na Dan Sv. s palmom koja simbolizira pobjedu te s mačem koji simbolizira mučeništvo i pobjedu. st. 274. Katarini kojoj je otac.) i u Budljanskoj pjesmarici (XVII. Kršćanska sadašnjost. Početkom 21. U nekim je slikama sv. Htio je Katarinu dovesti u svoj dvor. Katarini potječe iz latiničnog rukopisa časnih sestara Sv. str. Zanesen njezinom ljepotom ponudio joj je brak.277. liturgike i simbolike zapadnog kršćanstva i Uvod u ikonologiju Radovana Ivančevića. a Katarina utamniči. koja predstavlja kraljevsko podrijetlo.

I ustre naoštrite. Neka tavni devet ravni.) SVETA KAJA. knjiga 4.cilom svitu mirisale. A Isus mi prsten dava Da ga nosim u raspašću. 285 Hrvatska usmena književnost Bosne i Hercegovine: lirika. odšetajte One kosti izvadite.” Kad se navršilo devet godinica ravni: “Ajte. 324. “Vidiš tute vaik stati neg se moja žena zvati.” Kad su sluge došle prid tavnicu Sva j’ tavnica ka danica. ni za grije poznavati. epika.-326. priredio Marko Dragić. Seser prosi na sve strane od otalen Irudane. I u tavnicu je stavite. Hrvatska književnost Bosne i Hercegovine u 100 knjiga. sluge. sluge. retorika. sv. Nikoli Taveliću. Mene j’ Gospa zaručila.285 ………………………. (Danas u Dalmaciji kazivačice kazuju i stihovane legende o sv. 188 . Nek’ se sunca nasunčaju I miseca nagledaju. Matica hrvatska i HKD Napredak. sveta bila pa se ne ti udavati. SVETA BILA Sveta Kaja. Ceciliji i dr. I Kaju na ustre raznesite. odšetajte I kola naperite.” “Volim ode vaik stati neg’ se tvoja žena zvati. str.” Kad je kralj razumija On je slugan naredija: “Ajte. Sarajevo 2006.

A ona bile knjige štije.286 (Zadar) Zapisala je Katarina Nekić. Perković. “A. odšetajte I vi peć ugrijte Kaju u peć zaprećite.U njoj sidi Kaja ka divica. Kazala joj je Marija Brković rođ. godine. Kad su tako opazile one natrag usprednile. Anđeli joj svićon svitle. A oko nje se anđeli savijaše Na nebesa je odnesoše. godine. Misecon se opasala. moj kralju. Anđeli joj svićon svitle.” Kad je kralj razumija on je slugan naredija: “Ajte. ako gine tilo moje Nek’ ne gine duša moja. 286 189 . Amen. sluge. Rkp. Al’ ti pusti tio rosu Da zaladi oganj vatre. Prid njon puna trpezica Kruva pribiloga i mesa debeloga. rođena 1921. gospodaru. Sinu Božji budi ‘valjen Po sve vika.” Kad joj ništa ne mogaše U more je uvališe. FF Split. u Zadru 2004. zvizdon kapu napuljala. Da ti kažem jedno čudo.” Kad to Kaja oču. 2004. Kaja Boga zavapija: “Bože mili. Misecon se opasala. zvizdon kapu napuljala. Kad smo došli prid tavnicu sva tavnica ka danica u njoj Kaja ko divica.

da se njome namažemo i za grijehe pokajemo. VELEVLASTI Sveta Kate. Umri Kati. velevlasti i oblasti. bile dvore obasjala. Da mi bile dvore krasi i milinom srdžbu gasi. pa slugama poručuje: “Brzo na put požurite i ni časa ne kasnite. Kata mora prije zore. pogodi je kao malj. Kata cvita u milosti. Sveti znamen čar joj daje. bile dvore očarala. daj i nama svete masti.SVETA KATE. na blag danak u nedilju. a prsten joj srcem sjaje. doć u moje bile dvore. desnom rukom znamenova. Od lipote Kata cvala. Od mudrosti Kata sjala. u Isusa zaručnica. velevlasti. Kralj poganski za nju čuje. u lipoti i kriposti. Kralj joj tada progovara i pogodbu strogu stvara: 190 . Osta Kata sirotica. otac kralj.” Virne sluge potekoše Katu u dvor dovedoše. Livom rukom prstenova. u matere jedinica. Isus ju je zaručio.

Divičanska krv se lila. O Isuse budi valjen. Blista Kata. tvoju glavu odrubiti. cilom svitu mirisale. priredio Marko Dragić. u raj Katu tad odnili. retorika.-326.“Moraš Krista ostaviti. Kad ostaviš zaručnika. po sve vike vikov. pokraj Krista zaručnika. Amen. ni za glavu. Ako ne će tako biti. Najveća je moja dika.” Kada kralju biše jasno. 191 . Božja dika. 324. cilom dvoru bit ćeš dika. on je dade pogubiti i glavu joj odrubiti. da bi mogla slavna biti. str. epika. ja ću tebe pogubiti. knjiga 4. imat Krista zaručnika. u ruže pritvorila. tvoju slavu oblatiti. nego Krista ostaviti. Hrvatska književnost Bosne i Hercegovine u 100 knjiga.287 (Dragićina kod Gruda) 287 Hrvatska usmena književnost Bosne i Hercegovine: lirika. Rumene su ruže cvale. Anđeli se okupili. da će Kata umrit časno.” Na to Kata progovara kralju vako odgovara: “Ni za slavu. neću gazit viru pravu. Matica hrvatska i HKD Napredak. Sarajevo 2006. Radije ću mrtva biti.

Moli babu tvoga velikoga. ža’ ti joj je bilo. ponizno govoriš.” Kad to čula Kosara divojka. u tamnicu mene postavio. stanje mi je dodijalo teško u tamnici lošoj kući tvojoj. neg sam sinac kraja slovinskoga. Jur je ovo devet godinica. a na viru opet ću mu doći. lipa ćerca kraja bugarskoga. Ona mu je besidila mlada: “Što ti mi je. Začula ga Kosara divojka. i šeta se babi u kamari. moj sužnji nevojni? Što niz obraz grozne suze roniš? Oli ti je stanje dodijalo u tamnici lošoj kući mojoj?” Odgovara sužanj Vladimire: “Duše moja. cmili teško i nevolja mu je. mili Bože. tiho zboriš. Od tega mi ni na pamet nije. nisam vidi’ mile majke moje. moj sužnji nevojni.” Besidi mu Kosara divojka: “Spovidi se. rek bi da si roda gosposkoga?” Govori joj sužanj Vladimire: “Ma ja nisam roda gosposkoga. nego sam se majke uželio i mojega dvora bijeloga. da ga bor ubije! Na božju me viru privario. ja se nisam junak oženio. i njemu je tiho besidila: 192 .VLADIMIR I KOSARA Procmili’ je sužanj Vladimire u tamnici krája bugarskoga. a sužanj sam starca babe tvoga Samojila. da me pusti do dvora mojega. Kosara divojka.

hitila ga za bijele ruke. kako da ne čuje. ja ti ne ću od krajestva ništa. Ona pojde tamnici na vrata. a drugi ga striže. i otari grozne suze tvoje. a za nje je draga virenika. jer te draga zaručnica zove!” Muči sužanj. i vodi ga u kamare svoje. tri barbira ona nahodila. za mojega draga zaručnika!” -“Vele luda Kosara divojko. jer se babi vije o grjavce.“O moj babo. a treći mu nojte obrižuje. sužanj Vladimire.” Kad izajde tamnici na vrata. i izajdi tamnici na vrata. Žuta mu je do pojasa brada. Pusti mi ga. 193 . u tamnicu nogom udarila: “Ustani se. on joj dade ključe od tamnice. Opet mu je mlada govorila: “Ustani se. kraj mu dava ćercu jedinicu za njegovu dragu zaručnicu. babo dobro moje. ma najveće sužanj Vladimire. babo dobro moje. svi ti sužnji u tamnici cmile. lipa ćerca kraja bugarskoga. velo dobro moje.“O tako ti. da pušćiva sužnja Vladimira. i pusti mi sužnja do jednoga ma ne sužnja moga Vladimira!” . velika ti hvala. moj sužnji nevojni. jedan brije. neg mi pusti sužnja Vladimira za mojega draga virenika!” Više mu se s manjim ne mogaše. jer te zove Kosara divojka. ti vazimaj ključe od tamnice. žuti su mu brci do za uho. Mili Bože.

susreta s Kosarom. VI. (Nema podataka da li je pjesma o kralju Vladimiru bila u usmenoj komunikaciji prije Kačića. pa ga šaje dvoru bijelomu. 1. Usmenu legendu o kralju Vladimiru. da pozdravi milu majku svoju. skoro upola manje od Kačićeve pjesme. ROMARSKE PJESME Romarske su vjerske pjesme koje su pjevale skupine hodočasnika. Zagreb 1995 str. dakle. prvi je zapisao pop Dukljanin. Hrvatska usmenoknjiževna čitanka. Liber. Mladost. napisale Maja Bošković – Stulli i Divna Zečević. Stipe Botica. Školska knjiga.289 (O kralju Vladimiru bit će još riječi u poglavlju Povijesne predaje. knj. Ta je legenda nadahnula Kačića Miošića da narodnim stilom spjeva Pismu od kralja Vladimira. knj. Navedena lirska pjesma Vladimir i Kosara nalazi se u Hrvatskim narodnim pjesmama.) 6. Zagreb 1978.) Vjerojatno je Kačićeva pjesma prešla u usmenu komunikaciju. 288 194 . 1914. 72. * Višestruke su interferencije usmene i pisane književnosti. ZACVELA VINSKA JAGODA Zacvela vinska jagoda. 288 (Smokvica. Vesela bodi Maria. prelepa vinska jagoda pred Majkom Božjom Bistričkom.I dava mu po krajestva svoga. Legendu o kralju Vladimiru fra Andrija Kačić Miošić u Razgovoru ugodnomu navodi i u proznom i versificiranom obliku (150 stihova). str. dakle. g. 289 Povijest hrvatske književnosti. 119-120. Stihovane legende o kralju Vladimiru obuhvaćaju epizode: usužnjenoga Vladimira. Korčula) *** Usmeno-književni žanrovi se pokatkad preoblikuju. oslobađanje Vladimira i njegovu ženidbu s Kosarom. Ta pjesma ima 81 stih.

Zagreb 1995. Ponizite se vse gore kaj bomo vidli Zagorje. Mariu mi darujemo z jednom zelenom kiticom: Mariu mi darujemo z lepimi drobnimi čiselci.veseli tvoji romari. Prelepo drobno čiselce. 27. str.290 (Zbelava) U Bosni i Hercegovini nisu zabilježeni primjeri romarskih pjesama. Vesela bodi Maria Majka Božja Bistrička. Jezuša mi darujemo z lepimi žutimi križeci. Pred njom cvete jagoda s kem se meše služiju. prelepe žute križece. grešna tela napajaju. Bronzin na kominu Vidi: Stipe Botica. vesele dare nosiju. veselo k tebi odiju. Školska knjiga. Hrvatska usmenoknjiževna čitanka. 290 195 . Majku Božju Bistričku.

Lirske narodne pjesme. 10. Botica.. Đenana Butorović. Stipe. 3. Bosanski prijatelj. 9. 1. Zagreb 1990. Zbornik za narodni život i običaje južnih Slavena. Lijepa naša baština (književno-antropološke teme). Botica. Ljubomir Zuković. Hrvatski uskrsni običaji. Stipe. Boranić. Stipe. SHK. Tvrtko. 14. sv. Školska knjiga. zajednica. Bošković-Stulli. Zagreb 1963.IZVORI I LITERATURA 1. Botica. 6. Zavod za izdavanje udžbenika. Zagreb 1997. 15. 11.. 196 . izdanje. 4. Matica ilirska. Čapo-Žmegač. Školska knjiga. Bakotić. Olinko. 7. Zagreb 1996. Jukić. Bortulin. Znanje. Božić. Sarajevo. pučka pobožnost. Biserno uresje (izbor hrvatske usmene ljubavne poezije). Split 1961. Zagreb 1906. Stipe. 5. Zagreb. Povijest i historija usmene narodne književnosti. Botica. 1972. Urednik I. Tvrtko. D.o Zagreb 1994. Botica. Bosansko-hercegovačka književna hrestomatija. Usmene lirske pjesme. III. Školska knjiga. knjiga II. izdanje. Zagreb 1960. običaji u Belom na otoku Cresu. Golden marketing. Zagreb 1995.o. Čubelić. Maja. uredio Antun Šoljan. Zbornik Kačić. 100 najvećih djela svjetske književnosti. Stipe. Hrvatska usmenoknjiževna čitanka. sv. Biblija i hrvatska kulturna tradicija. knjiga XI. drugo izmjenjeno i dopunjeno izdanje. Tvrtko. Vl. Školske novine d. Pogled na ideologiju narodne poezije. Petar. Čubelić. F. Čubelić. 13. Zagreb 1978. 16. nakl. urednik dr. Zagreb. dr. Korizmeno-uskrsni običaji hrvatskog puka u prvoj polovici XX. VI. 8. Lirske narodne pjesme (Antologija) IV. Stipe. Zagreb 1972. Institut za narodnu umjetnost. 2. stoljeća. Andrija. Andrija Kačić Miošić. Botica.. 1984. Zagreb 1995. Filozofski fakultet Zagreb. Istarske narodne pjesme. Zagreb 2003. Delorko. 12. Jugoslavenska akademija znanosti i umjetnosti. Sveučilišna naklada. Zagreb 1998. Hatidža Krnjević. dr. MH. izdanje. Zagreb 1861. V. Usmeno pjesništvo u obzorju književnosti. Jasna. Narodna književnost. 17.

Čakavski sabor. 30. 197 . 32. Narodne pjesme s otoka Brača. Split 1969. Mostar 2007. Nikšić 1987. 21. Delorko. 67-91. Crkva u svijetu br. br. Narodna umjetnost. 26. Sjećanja. Marko. Zagreb 1975. Drvo badnjak u kršćanskoj tradicijskoj kulturi. Marko Sveta tri kralja u hrvatskoj tradiciji. Marko. Katolički bogoslovni fakultet Sveučilišta u Splitu. Delorko. Hrvatska književnost Bosne i Hercegovine u 100 knjiga. 22. Šurmin. str. str. Marko. II. Zanemareno blago. priredili Radoslav Medenica i Dobrilo Aranitović. 369-390. Narodna umjetnost. br. knjiga 4. Narodne pjesme s otoka Zlarin. Marko. Delorko.. Odjel za kroatistiku i slavistiku. Split 1976. Hrvatske narodne balade i romance. Marko. 20. Dragić. Olinko. Baška Voda 1997. 24. Hercegovina. Dragić. Apotropejski obredi. Katolički bogoslovni fakultet Sveučilišta u Splitu. MH. retorika. Zagreb 1908. 25. Zagreb 1988. Zagreb 1956. 33. Delorko. 21. 275-296.18. Univerzitetska riječ. 1 (1-192). Osvrti). br. Hrvatska usmena književnost Bosne i Hercegovine: lirika. Croatica et Slavica Iadertina. Olinko. Marko. str. Zadar 2007. Tuj tunja tu jabuka (Hrvatske narodne lirske pjesme iz Rame). knjiga. Dragić. 28. Jure. Olinko. Mala nakladna kuća Sveti Jure. Narodne pjesme otoka Hvara (prema zapisima osmorice sabirača Matice hrvatske u devetnaestom stoljeću). Povijest književnosti hrvatske i srpske. Delorko. Dr. Dragić. 11. godišnjak za kulturno i povijesno naslijeđe br. Split 2008. 1 (1-196). Zlatna jabuka. Olinko. Olinko. Olinko. Baška Voda 1995. Zagreb 1980. Delorko. Sveučilište u Zadru. Sarajevo 2006. Split 2007. Ljuba Ivanova. str. 29. 17. 27. 3. običaji i ophodi u hrvatskoj tradicijskoj kulturi. epika. 31. 23. Crkva u svijetu br. Hrvatske starinske narodne pjesme sakupljene u naše dane po Dalmaciji. Mala nakladna kuća Sv. Delorko. Olinko. Matica hrvatska i HKD Napredak. Zagreb 1979. Zora. Ladarice. Erlangenski rukopis (Zbornik starih srpskohrvatskih narodnih pesama). Dragić. Duša tilu besidila (hrvatske pučke molitvene pjesme iz Bosne i Hercegovine). 19. 96-117. Đuro. Otimanja zaboravu (Dojmovi. Dragić. MH. kraljice i dodole u hrvatskoj tradicijskoj kulturi i slavenskom kontekstu. Dragić..-12. MH.

Ceres. Split 2008. Grafos. Hrvatska književnost srednjega vijeka. knjiga prva. Michael. Gavazzi. 51. 43. Sveska druga. 2. Zagreb 1943. 198 . Zagreb 1909. Zagreb 1944. 278-280. Novinsko-izdavačko i štamparsko poduzeće Čakovec 1964. s ruskog prevela Lidija Subotin. vlasnik. (Pričalice i lakrdije). August Cesarec. Nikola Andrić. sc. 41. Zagreb 2003. Knjiga šesta. Josip Matasović. Alemko. Odio drugi. sveska prva.. Hrvatske narodne balade i romance. 49. Petar Hrvatske narodne pjesme. 48. K. Hrvatski običaji. Odjel za kroatistiku i slavistiku. Ivo. 45. Fikcija i dikcija. 38. Hrvatske narodne pjesme. priredio Stipe Botica. Književni krug Split. 42. Monika Suvremena katolička enciklopedija. Milovan Godinu dana hrvatskih narodnih običaja. Ilić Oriovčanin. uredio dr. AGM. Split 2007. Zadar 2006. 35. Grgec. Split 2005. Zagreb – Ljubljana 1987. 36. Beograd 1987. glavni i odgovorni urednik Dr. Zagreb 1951. Anica Nazor i Marija Pantelić. Gurevič. broj. Josip Miletić. Havelock. priredili doc. Narodni slavonski običaj. Sveučilišta u Zadru. III izdanje. Problemi narodne kulture u srednjem veku. Zbornik studentskih radova. Zagreb 1969. str. uredio dr. Razmišljanja o usmenosti i pismenosti od antike do danas. Hrvatska državna tiskara. Hrvatske narodne pjesme. s francuskoga preveo Goran Rukavina. Narodna starina. MH. MH. Krisnice i Zeleni Jure u karlovačkoj okolici u XIX stoljeću. 26.. knjiga peta. Zora. Hrvatski etimološki rječnik. Slobodna Dalmacija. 47. (romance i balade). MH. Glazier. Nikola Andrić. 37. priredio Vjekoslav Štefanić i suradnici Biserka Grabar. Frangeš. Zagreb 1914. knjiga druga. 44. X. 46. Zagreb 1991. knjiga. Genette. (ženske pjesme). Eric A. Zagreb 1993. sc. Muza uči pisati. 1. Gerard.34. redakcija i komentari Vinko Žganec. Zagreb 1931. 39. Zagreb 2002. Aron. Povijest hrvatske književnosti. knj. Heffler. PSHK. Hrvatski sabor kulture. Vanda Babić i mr. Gluhak. Jačkar hrvatske narodne jačke iz Gradišća. priredio Stipe Botica. Književni krug Split. 40. sabrao Martin Meršić. Petar. Helwing. Razvoj hrvatskog narodnog pjesničtva. dr. Hrvatske narodne pjesme. Ženske pjesme. A – E. Zagreb 1846. uredio Olinko Delorko. 50. Grgec. Ferdo. Hrvatske narodne pjesme. Luka.

Košutić – Brozović. PSHK. 67. str. Dubravko. Zora i Matica hrvatska Zagreb 1972. Usmena književnost. str. Glasnik zemaljskog muzeja. Etnologija. Čitanka iz stranih književnosti 2. 229-231. Narodni običaji stanovništva Lištice. 56. Kašić. Etnologija. 60. 199 . neizmjenjeno izdanje. Sarajevo 1969/1970. Vuk. istumačen njemačkijem i latinskijem riječima. Zagreb 2004. Zagreb 1925. III. Organizator. Ludvik. Zagreb 1986. NS. Maskirani ophodi. stoljeća. priredio dr. u: Škreb – Stamać Uvod u književnost. 58. SV. 53. 54. PSHK. Nevenka. Karaman. Marjanska vila ili Zbirka narodnih pjesama sakupljenih u Spljetu. 68. Zagreb 1980. 57. Kajmaković. Svjetlost. 1852. Povijest hrvatske književnosti do preporoda. Naklada P. Bartol Život Gospodina našega Isukrsta. V. 59. od 1842. MH. Razmišljanja od Muke Gospodinove poglavlje XII.52. Kombol – Novak. Zagreb. Globus. 299-318. Sarajevo 1984. Zagreb 1996. XV-XVI. Srpska književna zadruga. knj. Stef. Povijest hrvatske književnosti. Zora i Matica hrvatska Zagreb 1972. Rječnik stranih riječi. IV. Kajmaković. 65. Čitanka iz stranih književnosti 1. u: Zbornik proze XVI. Bratoljub. Radmila. 64. knjiga 11. Jelčić. Karadžić. 66. i XVII. izdanje. Beograd 1978. Kolo (Almanah). u: Zbornik proze XVI. Hrvatska književnost do narodnog preporoda. Sarajevo 1961. stoljeća. Dujam Srećko. Pjesme i napjevi iz Bosne i Hercegovine. Školska knjiga. Klaić. Nevenka. do 1953. Školska knjiga. Antologija narodnih balada.. Košutić-Brozović. priredio Jakša Ravlić. Milan Strašek. XXIV/XXV. Bugaršćice. P. Josip. Kekez. Josip. (1704). 69. Školska knjiga. Pavičić. I. 61. Zagreb 1945. Beč u štampariji jermenskoga namastira. 63. Krnjević. Zagreb 1977. poboljšano izdanje. Split 1889. I. Izdanje hrvatskih srednjoškolskih profesora.. sv. Junačke narodne pjesme (hrvatske i srpske). Kombol. Mihovil. Nakladni zavod MH. Komulović. knjiga 11. 62. Zagreb 1996. Zagreb. (drugo znatno prošireno izdanje). Glasnik zemaljskog muzeja Bosne i Hercegovine. Hatidža. Aleksandar Zrcalo od ispovijest. Kuba. NS. priredio Jakša Ravlić. Srpski rječnik.-IX. Radmila.1996. Kekez. i XVII. 55.

215-223. Zagreb 1932. Ivan. Stanislav. Sarajevo. Župni ured Kijevo. sv. knj. Jeronimska knjižnica. izdanje. Knjiga XXIX. autor koncepcije Krešimir Nemec.). 71. 1963. Katančić. Zbornik za narodni život i običaje južnih Slavena. Sarajevo 1974. Špiro. Leksikon hrvatskih pisaca. Macan. Juraj. 86. Mijatović. JAZU. Narodne lirske pjesme. Zagreb 2001. Značaj slovensko-balkanske i kavkaske tradicije u pručavanju stare slovenske religije. Narodna književnost (izbor studija i članaka o narodnoj književnosti). Lahner. Milorad. Društvo Sv. 1. Crikvenica 1907. Stara Slavenska religija u svjetlu novijih istraživanja posebno balkanoloških. izdanje. i 25. Mikac. Kulišić. D. Zagreb 1996. Kulišić. Stjepan. Gorica 1925. 87. Zagreb 2002. 88. Lozica. urednik dr. IV. 80. Hrvatska istarska pjesmarica. Povijest hrvatske književnosti u Dalmaciji i Dubrovniku. lirske. 77. 72. Jakov. Leksikon ikonografije. Godišnji običaji (Brest u Istri). 1. Poganska baština. Milanović. Školska knjiga. liturgike i simbolike zapadnog kršćanstva i Uvod u ikonologiju Radovana Ivančevića. Hrvatske narodne pjesme. Gange. 75. Matija Petar izbor iz djela. PSHK. Zbornik za narodni život i običaje južnih Slavena. III. Špiro. urednik dr. Zagreb. MH.1925. Centar ZA balkanološka ispitivanja. Tomislav. Đenana Buturović i dr. Zora. Medini. Narodne pjesme srpsko-hrvatske. Folklorno kazalište. Golden marketing. Narodne pjesme (O 1000-godišnjici kraljevstva hrvatskog 925. 200 . Čaranje i gatanje. Svjetlost. Zagreb 2004. sv. Zagreb 1902. Uredio Anđelko Badurina. Zagreb 1933. str. M. 85. Sarajevo 1979. 224-234. III. MH. Mažuranić. 109-184. pripremio Branko Vodnik.. Boranić. Zagreb. D. 74. 79. 1924. 1973. Molitvice (nabožne pjesme u selu Kijevu) Ante Jurić Arambašić. str. Hrvatske narodne pobožne pjesme. Ivan.70. Knjiga XXIX. 73. II. Vlajko Palavestra. Zagreb 2000. Kršćanska sadašnjost. Zagreb 1926. Duvno 1973. knjiga 9. 78. Anđelko. Lozica. Zagreb 1926. 1. str. Božo. 23. 83. JAZU. Erasmus naklada. Marjanović. 76. Boranić. priredio Olinko Delorko. izdanje. Godišnjak. Zagreb 1990. 81. Knjiga XI. Mohora za Istru. 84. knj. MH. knjiga 23. priredili dr. 82.

D. II. Janko Biblijska povijest Staroga i Novoga zavjeta. Književni krug Split.. br. 99. od 1852. (Umnožen rukopis. u Zagrebu i na Rijeci. Jerko. Pula-Rijeka 1983. Slobodna Dalmacija. (priredio Franjo Šanjek). 201 . str. Primjerak se nalazi u Franjevačkoj knjižnici Mostar. 96. 102. 105. 103. Oberški. grm grmi. Božić i božićni običaji u hrvatskoj narodnoj kulturi. Tanahna galija. 21. 93. 91. 98. Perić-Polonijo. Split 1996. Zagreb1876. Jugoslavenska akademija znanosti i umjetnosti. Povijest hrvatske književnosti. Pilar. Boranić. Školska knjiga. Liber. Miroslav. Diljem književne baštine. izdanje. knjiga XXVIII. 94. 97. Mostar 1968. Mavro Kraljevstvo Slavena. Mostar. Sveučilište u Mostaru. Orbini. 101. Skupio ih po Boki Kotorskoj. Zagreb 1961. Izvori europske književnosti. Znanje. knj. Zagreb 1995. Neven (časopis). Tanja. Suvremena katolička enciklopedija. Zagreb 1978. Pregled narodne književnosti s primjerima i teorijom. 39. Perić-Polonijo. Zagreb 1986. sign. Matej. Knjiga o Božiću. August. Mladost. Split 2005. Vuk vitez Vrčević. Dalmaciji a najviše po Hercegovini. knj. Školska knjiga. Vjerski život i običaji Zapadne Hercegovine. Izbor iz usmene poezije. Hrvatske narodne pjesme Istre i Kvarnerskih otoka. u: Uvod u književnost (urednici Fran Petre i Zdenko Škreb). Fran. Antologija pjesničtva hrvatskoga i srbskoga narodnoga i umjetnoga sa uvodom o poetici. Dubrovnik 1888. Marjan tisak. 1. napisale Maja Bošković – Stulli i Divna Zečević. urednik dr. inv. Suton. “Istra kroz stoljeća”. Šum šumi. 100. priredili Michael Glazier i Monika K. 1-86. 90. Zagreb 1931. Nadbiskupska tiskara Zagreb.89.) 104. Zagreb 1955. do 1858. Petre. Ive. Dunja. 95. 3912. Narodne satirično-zanimiljive Podrugačice. Ogledi iz usmene književnosti. O dualizmu u vjeri starih Slovjena i o njegovu podrijetlu i značenju. Rodić. Zagreb 1999. Šenoa. sv. Ivo. Helwing. 1. 1996. Tuzla 1991. Tanja. Rudan. Rihtman-Auguštin. Sova. Milivoj. 92. Golden marketing. Zbornik za narodni život i običaje južnih Slavena. Split 2005. A – E. Univerzal. Crnoj Gori. Palameta.

fra Luka. MH. 6. Šćit 2007. JAZU. izdanje. Rama i Ramljaci u zavičaju i iseljeništvu. Tomašević. Žerar. knj. 116.106. fra Mato. Žganec. Između zemlje i neba. rkp. 111. Franjevački samostan Rama – Šćit. Hrvatska narodna pjesmarica. Književnost drevnog Bliskog istoka. 202 . stoljeću) Knjižnica “Gospa Sinjska” knjiga br. Izdanja muzeja grada Zenice. Tordinac. 115. Svjetlo riječi Sarajevo. Figure u našem narodnom pjesništvu. Zbirka narodnih popievaka (iz Dalmacije). Hrvatske narodne pjesme i pripovijetke iz Bosne. (Rukopisne zbirke Katedre za Hrvatsku usmenu književnost. Vinko. 110. Rama – Sarajevo 2005. (Vjera i moral u životu kršćana Sinjske krajine u 18. 118. Gornja Rama. 114. Filozofskoga fakulteta Sveučilišta u Mostaru) 3. 107. Elementi naše mitologije u narodnim obredima uz igru. Vinko. Zagreb 1944. Ženet. Beograd 1985. Vl. Topić. HAZU. FF Split. Zagreb 1988.. Hrvatske pučke popijevke iz Međimurja. 1972. Žganec. Višić. Franjevački samostan Rama – Šćit. Zbornik jugoslavenskih pučkih popjevaka. 112. Zagreb 1950. (Vlastita rukopisna zbirka. Rkp. *** 1. 108. fra Mato Ramske starine. Zagreb 1938. 117. Sinj 2000. Ujević. zapisao napjev i tekst Vladoje Bersa. Filozofskoga fakulteta Sveučilišta u Splitu) 2. (Rukopisne zbirke Katedre za Hrvatsku usmenu književnost. Mate. Figure. 113. Zlatna knjiga hrvatske narodne lirike. Zagreb 1993. sakupio ih. 109. Rkp. Nikola. Vukovar 1883. Zečević. Zenica 1973. odabrala i prevela Mirjana Miočinović. MH. Slobodan. Naprijed. Zima. Hrvatske narodne pjesme kajkavske. Topić. Radovi V. Zagreb 1924.) Te su rukopisne zbirke nastale kao rezultat izvornih terenskih zapisa studenata kojima sam bio mentorom pri izradi golemoga broja seminarskih i diplomskih radova iz Hrvatske usmene književnosti. FF Mostar. Marko. Luka. Globus. Zagreb. Knjiga prva. I. sastavio Krešimir Mlač. II.

marusevac.lado. http//www.) 1.hr/lado.htm 203 .hr/kultura-obicaji. oznaka E znači da je rukopis u elektroničkom obliku. Rukopisne zbirke nalaze se kod mene.htm 2.(Oznaka D znači diplomski rad. http://www.

II. EPSKA POEZIJA .

g. Školska knjiga. g.2 Početci staroegipatske književnosti vezuju se uz Staro kraljevstvo. Enkidu i donji svijet. najviše pjeva o znamenitim junacima i sudbonosnim povijesnim događajima. Ep o Gilgamešu sadrži motive koji se nalaze u Bibliji (čovjek napravljen od gline. 10. Što su epske pjesme starije. g. a “pronađen je u biblioteci asirskog cara Asurbanipala (668.).-7. U prvom dijelu (1. Zagreb 1993. Postanje i posvećenje trnokopa. st. str. Kr. Gilgameš i Agga od Kiša. Usmena epska poezija razvijala se (s oscilacijama) od najstarijih civilizacija do danas.). ploča) ep govori o prijateljevanju sumersko-babilonsko-asirskoga kralja Gilgameša i Enkidua. str. Čitanka iz stranih književnosti 1. čovjeka iznimne snage koji je odrastao među divljim životinjama u prirodi.) Ep o Gilgamešu je zapisan na dvanaest ploča.). Marko Višić. naroda i čovječanstva. do 2100. do 1800. Zagreb 1996. u njima je jače izražen mitski svijet. prije Krista.SVJETSKA USMENA EPSKA POEZIJA Epska pjesma epskom tehnikom pripovijeda ili opisuje sudbonosne pojave. ploča) pripovijeda o Gilgamešovoj tuzi i strahu od smrti nakon Enkiduove smrti. Drevni su Sumerani. a njezin vrhunac bio je za vrijeme Osamnaeste i Devetnaeste dinastije (1567.-6. Poema o potopu i druge. Odnos usmene epike i zbilje je objektivan. kao i mitske epove: Lahar i Ašnan. čovjek pretvoren u prah.)”. g. Procvat je te književnosti bio od 2300. Drugi dio epa (8. Nevenka Košutić – Brozović. događaje i osobe. ili XVIII. Ep o stvaranju svijeta. U usmenoj se epici zrcali život ljudi. prije Krista. opći potop. silazak u podzemlje – pakao i dr. U hrvatskoj se usmenoj epici od konca 15. prije Krista. Procvat je te književnosti bio od 2000. (Neki povjesničari književnosti pripisuju taj ep Babiloncima i Asircima. Babilonci i Asirci u epskim pjesmama opjevali svoje junake božanskoga ili ljudskoga podrijetla. stvorivši tako nacionalne epove: Enmerkar i gospodar Arate. Korijeni sumerske književnosti sežu u 2600. g. 5. prije Krista.-630. u vrijeme procvata sumeranske civilizacije. Književnost drevnog Bliskog istoka. Ep o bogu Erri.-12. Ep o boginji Agušaji. Naprijed.1 Najznačajniji je sumeranski Ep o Gilgamešu (oko 1700. g. zmija koja je ukrala besmrtnost. pr. dakle.-1200. st. 2 1 205 . datirajući ga u XX.

dj. kraljicom Kartage. Po jednima je slijepac Demodok kazivač tih epova. g. En-Ki i Sumer i dr. Enejida je junački nacionalni ep Rimljana. Takav je “mit o bogovima donjeg svijeta nazvan Nergal i Ereš-ki-gal.”3 Staroegipatske epske pjesme spjevane su u čast najboljih vladara i njihovih podviga. primjerice: Pobjednička pjesma faraona Tutmesa (Tutmozisa) Trećeg iz 15. Takve su. str. AGM. Havelock. Eneja u pripremljenoj bitci ubije Turna i zasnuje grad nazvavši ga prema supruzi Marko Višić. st. Eneja se iskrca na ušću Tibera i ondje se zaljubi u kraljevu kćer Laviniju. 6. pr. 4 3 206 . i Eneje te nagovori Turna. st. nav. str.) koju neki egiptolozi smatraju egipatskim nacionalnim epom. staroegipatskim i mezopotamskim himnama epskom su naracijom opjevani vladari i njihove pobjede. Zagreb 2003.. pr. napušta je.. bio je preodređen da osnuje rimsku državu. Uz pomoć epigrafije ustvrđeno je da je grčko društvo Homerova doba bilo potpuno usmeno. Kr. Krista. Susreo se s Didonom. dakle. Antička grčka književnost počinje s glasovitim epovima Ilijada i Odiseja koji se pripisuju Homeru (oko 800. Ilijada i Odiseja pjevaju o trojanskom ratu iz XII. st.). pokušavaju rasvijetliti trilemu oko nastanka Ilijade (15 696 heksametara) i Odiseje (12 110 heksametara). Uzalud homerolozi od konca XVIII.). Razmišljanja o usmenosti i pismenosti od antike do danas. a ona prokune njega i njegove potomke i ubije se. 6. Muza uči pisati.-19. 40. 5 Eric A. kao i pobjednička pjesma Bitka kod Kadeša (13. Mezopotamci su u epskim pjesmama opjevali svoje mitsko viđenje zagrobnoga života. Pothvati i djela boga Ninurte. silazio je u podzemlje. pr.. a drugi završio epove.4 *** U nekim sumersko-akadskim. Eneja je pobjegao iz uništene Troje. a po trećima su bila dva Homera od kojih je jedan započeo.5 U duhu usmene klasične epske poezije nastala je Enejida Publija Vergilija Marona (70. str. bivšeg Lavinijina udvarača da se tomu usprotivi. st. po drugima ih je Homer napisao (zapisao). Isto. Kr. Božica Junona je neprijateljica Trojanaca.Mezopotamska epska poezija pripovijeda “o uređenju Zemlje i utemeljenju civiliziranog života na njoj” čemu su posvećeni mitovi En-lil i Nin-lil.

Zagreb 2003. gl. Vladao je tri godine. pr. st. st. Ostatci starohebrejskih junačkih pjesama nalaze se u Bibliji (XIII. po. 7 Nevenka Košutić – Brozović. – I.) u priči o Samsonu (Knjiga o sucima. Ep je bajkovit i basnovit. str.-88. po. i Mate Zorić. Najznačajniji su srednjovjekovni epovi: Beowulf. 56. pr. Kr. str.11 Ši king (Knjiga pjesama. U 48 000 stihova opjevani su doživljaji idealiziranog kraljevskog para Rame i Site. 87. Edda. 8 Isto.6 U svetoj staroindijskoj knjizi Veda (Usmeno znanje. U Mahabharati je mnogo umetnutih epova među kojima se ističe Pjesma o kralju Nalu koja se nalazi u trećoj knjizi a obuhvaća 26 pjevanja ispjevanih u šesnaesteračkim dvostihovima.. Znanje. st. Kr.8 Ramajana (IV. 9 Milivoj Solar. a nakon Enejine smrti njegovi potomci odsele u Albu Longu gdje se rodiše Romul i Rem. Pjesan o Rolandu. 47. Kr.”7 Ep pripovijeda o ratu među Bharatama. – IV. Beowulf je staroengleski junački ep koji vjerojatno potječe iz VIII. a obrađuje anglosaksonsku predaju o gotskom junaku Beowulfu iz VI. st. u priči o Davidu i Golijatu (Prva knjiga Samuelova.-48. Po predaji. – II. Kr. Rama je pobijedio uz pomoć majmunskog kralja. Vl. 207 . ali ima i mitsko-povijesnih epova kao i dužih moralno-refleksivnih pjesama. st. str.-500. 412. pr.. Kr.-VI. st. Zagreb 1995. Staroindijski ep Mahābhārata (IV. 17. st. dj. str. u početku je opisan kao ljudski junak. 95. Predaja Ramajanu (Ramin udes) pripisuje Valmikiju. u: Uvod u književnost (uredili Fran Petre i Zdenko Škreb). 56. gl. str. str. 1300. nav.. 5.) obuhvaća preko 200 000 stihova u 18 knjiga i najopsežnije je djelo u svjetskoj književnosti.Laviniji. Povijest svjetske književnosti (kratak pregled). 10 Vladimir Vratović. Epika i epske pjesme.-16. dj. “npr. po. reinkarniran je u boga Višnu9 itd.) najstariji je zbornik usmenih kineskih pjesama koji sadrži 305 pretežito lirskih pjesama.) drugi je znameniti indijski ep.). st. 11 Vidi: Stipe Botica. pr.)”10 i dr.). prije Krista) nalaze se i epske pjesme. u Deborinoj pjesmi (Knjiga o sucima. osnivači Rima. 13. 6 Milivoj Solar. gl. Walter snažne ruke.-106. Kr.. Kr.. zajedničkom predku “obiju vladarskih kuća u zapadnoindijskom plemenu Bharata. Mahabharata se pripisuje slijepcu Vjasu (Vyâs). Golden marketing. Biblija i hrvatska kulturna tradicija. XVI. Zagreb 1961. nakl. Pjesan o Cidu. nav. Slovo o vojni Igorevoj i Pjesan o Nibelunzima.

Edda (IX. Mlađa Edda je “prozni priručnik nordijske mitologije i poetike (…). (I taj ep neki povjesničari književnosti pripisuju pisanoj književnosti.) koji je 1636. 208 .) Njemački nacionali ep Pjesma o Nibelunzima (oko 1200. Starija Edda sadrži nordijske junačke i mitske epske pjesme koje su nastale od IX. Najpoznatija starofrancuska junačka epopeja je Pjesan o Rolandu (XII. str. str. Neki povjesničari književnosti taj ep smatraju najstarijim spomenikom ruske pisane književnosti. u Norveškoj i Islandu. vraćao iz Španjolske.) je zajednički naslov za dva staroislandska zbornika pjesama. Epska Pjesma o Cidu (oko 1140. Staroruski ep Slovo o vojni Igorevoj (kraj XII.. st. Roland je carev nećak i simbol je srednjovjekovnoga viteštva. st. Finski svojevrsni nacionali ep Kalevala (nastao pretežito u XII. Ep pripovijeda o životu. (Neki povjesničari književnosti smatraju da je Kalevala zbornik finskih usmenih pjesama.). Radnja epa odvija se u Danskoj i južnoj Švedskoj. dj. 1532.) Lodovica Ariosta (1474.13 Neki povjesničari književnosti Pjesmu o Cidu pripisuju nepoznatom kastiljanskom pjesniku.) obrađuje mitsku i povijesnu tematiku germanskog plemena Burgunda. napisao tragikomediju Cid.st. st. st. običajima. Ep je komponiran od 39 pjevanja pisanih parno rimovanim katrenima.-1533. Isto. mitologiji i pretkršćanskom vjerovanju Finaca. biti u starogermanskoj Pjesmi o Nibelunzima.-XIII. a obrađuju nibelunske predaje koje će u XII.) je najstarije književno djelo na španjolskom jeziku.) koji je bio hrabar ali prevrtljiv feudalac.) Snažan je utjecaj usmene epike na epove: Bijesni Orlando (1516.) u 50 pjevanja s 23 000 osmeraca pjeva o borbama Finaca s Laponcima. potječe germanska junačka pjesma Walter snažne ruke.. Oslobođeni Jerusalem (1575.-1684. a pripovijeda o surovom životu germanskih plemena. Ep je podijeljen u tri dijela i sadrži 3 730 stihova koji pripovijedaju o junaku zvanom Cid (oko 1040. nav. st. g.-1099.”12 Iz X. Narodna ga je tradicija idealizirala i od njega stvorila “savršenog kršćanskog viteza”. g.) koja u 4 000 stihova kazuje o napadu Baska na vojsku Karla Velikoga koji se 778.) kazuje o neuspjelom pohodu novgorodsko-severskog kneza Igora na Polovce (1185. Ep je nadahnuo mnoge književnike među kojima je i Pierre Corneille (1606. st. 218.) 12 13 Nevenka Košutić – Brozović. 214. do XIII.). st.

.-15.. Luzitanci (1572. Zagreb 1925. Izdanje društva srednjoškolskih profesora. A.-1595. B. 16 Usp. Usmena je književnost doživjela svoj procvat u vrijeme romantizma. Njemački je znanstvenik F. g. Te su pjesme s oduševljenjem primljene u Engleskoj i Europi. 1885.) u svojim djelima često spominje bugarkinje.) koji je svoje prvo djelo naslovio Bugarkinje (Senj. priredio dr. Tada su europski književnici tražili uzore u usmenoj književnosti. navodi Slovenac Benedikt Kuripešič u svom. – Dubrovnik. Isto čine i mnogi drugi. str. Zanimanju za usmenu poeziju znatno je doprinio škotski pisac James Macpherson (1736. priredio Davor Dukić.-1796. Zagreb 2004.) i Temora (1763. 1865.16 (O toj pjesmi bilo je riječi u poglavlju o usmenoj lirici. Wolf 1795. Zagreb 1867. 14. str. primjerice.. Macpherson te epove pripisuje keltskom narodnom slijepom pjevaču Ossianu koji je bio Fingalov sin.) svojim epovima Fingal (1762. 15 Vatroslav Jagić.Torquata Tassa (1544. 1589.15 Ostatci srednjovjekovne usmene epske poezije opažaju se u natpisima na stećcima. putopisu Itinerarium. Historija književnosti naroda hrvatskoga i srbskoga.) Luisa Vaza de Camoesa (1524. str.14 HRVATSKE USMENE EPSKE PJESME U POVIJESNOM KONTEKSTU Vatroslav Jagić je ustvrdio da je Kronika dukljanska nastala na narodnoj poeziji. g. Kuripešič je zapisao da Hrvati u Bosni i Hercegovini mnogo pjevaju o Junačke narodne pjesme (hrvatske i srpske). 14 209 . Silvija Strahimira Kranjčevića (Senj. 1908.).) i dr. Milan Strašek. Spomenimo. Romantičari su usmenu poeziju smatrali najboljim odrazom narodne duše.).-1580. V. Značajnije podatke o hrvatskoj usmenoj epskoj poeziji 1531. 1638. – Sarajevo.. Versificirana legenda o sv. 113. MH. Juri ima elemente epske poezije. Staro doba. a ne u antičkoj grčkoj i rimskoj književnosti kao do tada. Usmene epske pjesme I.) Ivan Gundulić (Dubrovnik. Njemački pjesnik Klopstock građu za svoje drame uzima iz germanske usmene epske poezije. u Predgovoru k Homeru ustvrdio da su Ilijada i Odiseja zbirke usmenih pjesama.). knjiga prva. SHK.

) pri sakupljanju i zapisivanju hrvatske duhovnosti..) kao i djelo njegova osporavatelja Ivana Lovrića (Sinj. zamjerao narodu što je pjevao o osmanskom vazalu Marku Kraljeviću.. zapisao je usmenu pjesmu Jakšići kušaju ljube.). Rezultat njihova rada je zbirka Popijevke slovinske skupljene 1758. 1798.). Matija Antun Reljković (Svinjar. g. Reljković je. 1732. danas Davor. Fortisov Put po Dalmaciji (1774. 1750.-1803.) svoje djelo Satir iliti divji čovik (1762. 18 Usmene epske pjesme. str. Filolog Đuro de Matei Matijašević (Dubrovnik. kao prosvjetitelj. spominje se da je neki slijepac u Splitu pjevao pjesme o Marku Kraljeviću a narod ga je pratio. 1825. 4.) sakupljao je usmenu poeziju. str.) koji se bavio proučavanjem Morlaka i pomagao je Albertu Fortisu (1741. vojvodi Janku i Vuku despotu. 1704. Ivan Matijašević i dr. SHK.) u stilu usmene poezije. MH. 35. Kobiloviću). – Split. Nastanak te pjesme datira se u XV. 17 210 . Neki smatraju da su Kačićeve: Pisma od vojvode Janka.. Izabrane narodne pjesme. st. u Dubrovniku koje sadrže 38 bugaršćica i 46 drugih uglavnom deseteračkih pjesama. 1670. – Budim. hrvatske i srpske. Njegov rad nastavili su Josip Betondić (Suđurad. – Rim. 1800. 1759. Dubrovnik. priredio dr. Nezaobilazan je rad Julija Bajmontija (Split. Dragocjen je. godine u okolici Požege nastao je Erlangenski rukopis koji sadrži 217 uglavnom lirskih i epskih pjesama.junacima: Radosavu Pavloviću.).18 Neizmjeran je doprinos usmenoj epskoj poeziji dao fra Andrija Kačić Miošić (Brist kraj Makarske. 1760. Zagreb 1930..) piše kako narod pjeva o banu Derenčinu. Zagreb 2004. U izvješću grada Splita mletačkom senatu 1547. Hanibal Lucić u svojoj drami Robinji (koja je izvedena vjerojatno prije 1530. a David Bogdanović navodi da je u usmenoj komunikaciji bila tridesetih godina XX. st. David Bogdanović. dakle. Pisma od Sekule i Pisma od grada Zadvarja izvorne usmene epske pjesme. Zbirku je otkrio Nijemac Gerhard Gesemann u njemačkom gradu Erlangenu. – Zaostrog. – ? 1777. Izniman je doprinos hrvatskoj tradicijskoj kulturi fra Matije Petra Katančića (Valpovo. 1728. 1744. 1764.) napisavši svoj Razgovor ugodni naroda slovinskoga (1756. otok Šipan. oko 1754.17 Oko 1720. Malkošiću i Milošu Obiliću (Kobiliću. – Vinkovci.) pisao je narodnim desetercem. priredio Davor Dukić.

st. Luku Botića. st. – Kreševo. i Babukićev 1798. Martić.) u kojem se nalaze i epske pjesme. I u pretežito lirskoj zbirci Pesme Ivana Kukuljevića Sakcinskog (Varaždin. nastao je Požeški zbornik (Kraljevićev 1796. 1878. U Danici ilirskoj 1836. g. i unuk Miroslav. tiskano je desetak zapisa usmene epske poezije. Petar Gudelj je tu pjesmu nadahnuto 211 . Jukića objavljena je zbirka epskih usmenih pjesama Narodne pjesme bosanske i hercegovačke koje su prikupili I. *** Najveći su hrvatski pjesnici XIX. svoju epsku poeziju pisali po uzoru na usmenu epiku. Ivana Mažuranića. – Beč. g. Godine 1867. Jukić i G. st. 1857. g. F. – Beč. Augusta Šenou. Josipa Eugena Tomića.) te ih objavljivali u Kolu i Bosanskom prijatelju. Andru Muratu. objavljeno je više usmenih epskih pjesama koje su zapisivali Hvaranin Šime Ljubić i dr. Vinku Palunku i Antunu Radiću već je bilo riječi u prethodnom poglavlju.) ima 13 epskih (junačkih) pjesama. 1817. i 1846.) Luke Ilića Oriovčanina (Oriovac.). 1816. U Zori dalmatinskoj 1845. 1818. Tomo Maretić. U Makarskom primorju epsku poeziju i balade zapisivali su: Ante Franjin Alačević te njegovi sinovi Frane i Jerko. Spomenimo Mirka Bogovića. Intenzivnije zapisivanje epske poezije započinje polovicom 19. – Puhakovec. 1889. Stjepan Banović je u zaostroškom Brdu od Mate Banovića Trliša zapisao najdulju hrvatsku usmenu epsku pjesmu (1635 stihova) Kako je Ilija Primorac postrijeljao ženine prosce. osnovana je u Zagrebu Jugoslavenska akademija znanosti i umjetnosti te su u njezinim publikacijama objavljivali ugledni znanstvenici: Vatroslav Jagić. Godinu dana nakon smrti I. O Okružnici zagrebačkoga biskupa Maksimilijana Vrhovca kao i Pozivu Matice hrvatske već je bilo riječi u poglavlju “Usmene lirske pjesme”. O don Mihovilu Pavlinoviću. u Bosni i Hercegovini su usmene pjesme prikupljali fra Ivan Franjo Jukić (Banja Luka. Silvija Strahimira Kranjčevića itd. fra Grgo Martić (Rastovača kod Posušja. 1822. Grgu Martića (Ljubomira Hercegovca). O Nikoli Andriću i Petru Grgecu također je bilo riječi u prethodnom poglavlju ove knjige.) ima nekoliko epskih pjesama. 1798. g. U ožujku 1999.Koncem XVIII. st.) i fra Marijan Šunjić (Bučići kraj Travnika. 1905.U rujnu 1912. 1860. F. U Narodnim slavonskim običajima (1846. – Novska. Taj časopis ima golem značaj za očuvanje i promicanje hrvatske usmene književnosti kao i Napretkov Kalendar (Sarajevo) i dr. Hrvatsko zagorje. Franjo Rački. Polovicom XIX. Stjepan Banović i dr.

g. objavila je Matica hrvatska u edicijama Pet stoljeća hrvatske književnosti i Stoljeća hrvatske književnosti. Golem je doprinos zapisivača Stjepana Grčića (Sinj – Podvaroš. a objavilo je 1925. Nepotpisani je priređivač uvrstio najviše pjesama o Marku Kraljeviću. – Zagreb. Narodne epske pjesme I. Slovenac Matija Murko.) priredio je Izabrane narodne pjesme hrvatske i srpske koje je 1930. (Uz MH i Zora je nakladnica za PSHK.). dio junačke pjesme. Najvažnija izdanja usmenih epskih pjesama u drugoj polovici 20. st. g. 1926.popratio predgovorom i u reprezentativnom izdanju objavio naslovivši je Hrvatska Odiseja. priredio Narodne pjesme (srpsko-hrvatske) IV. g. Branko Vodnik (Drechsler) (Varaždin. 1944. g. Milan Strašek.). g. Anđelko Mijatović je 1969. – Potravlje. Među najvećim terenskim istraživačima hrvatske i srpske usmene epike je profesor praškog sveučilišta. bila. 1879. Njegov su rad nastavili Millman Parry i Albert Bates Lord. otisnute Narodne pjesme (herojske) koje sadrže 48 usmenih epskih pjesama. 1910. priredio je 1964. Maja Bošković – Stulli je iste godine i u istoj ediciji (knj. g. 1932. u Zagrebu priredio Narodne pjesme o Mijatu Tomiću. objavio djelo Zmaj. – Zagreb. u Zagrebu objelodanila Knjižara Kraljevskog sveučilišta Jugoslavenske akademije. u Zagrebu su objavljenje Narodne pjesme iz Hercegovine i duvanjsko-livanjskog kraja koje je priredio Anđelko Mijatović. – Radunić. – Zagreb. junak.) u PSHK knj. Epske pjesme Bože Domnjaka priređivača Ivana Mimice. Isti je izdavač 1992. izdanje I. Godine 1975. u Zagrebu “Društvo hrvatskih srednjoškolskih profesora”. 24. 1844. 2000. Od njega je S. do 1932. 1869.) Olinko Delorko (Split. 1879.) u Zagrebu je 1924. koji je od 1909. 1922. Grčić zapisao tridesetak tisuća stihova i nekoliko priča. Taj je rad rezultirao dvotomnim djelom Tragom srpsko-hrvatske narodne epike (1951. Povodom tisućite godišnjice kraljevstva Hrvatske u Zagrebu su 1926. Povjesničar književnosti David Bogdanović (Brod na Savi. g. g. više puta boravio u središnjoj Hrvatskoj i Dalmaciji i fonografski snimao epske pjesme. g. Književni krug u Splitu je objavio je 1990.) priredila Narodne epske pjesme II. Junačke narodne pjesme (hrvatske i srpske) priredio je dr.) i Silvestra Kutleše kao i kazivača Bože Domnjaka (Potravlje kod Sinja. g. Antologija usmene epike iz Dalmacije koju je 212 . 25. Zlopolje kod Muća.

1920. MARKO KRALJEVIĆ Marko Kraljević (? – Rovine. a priredili su je mr. Književna i povijesna zbilja. Splitu. dok je pio vodu.). koji je kao talac turskog cara u Carigradu islamiziran. Osijeku i Rijeci koji su zapisali mnogobrojne usmene epske pjesme. Juraj (Skenderbeg) Kastriotić.-1391. Istaknuo se u borbama protiv Osmanlija te je omilio narodu koji i danas o njemu pjeva i pripovijeda. godine zapisao je 22 pjesme od kojih je 4 naznačio nedovršenima. Za vrijeme ugarskoga rata protiv Osmanlija koji je 1443. ban (1353. O njemu pjeva i Andrija Kačić Miošić u Ta je zbirka objavljena 2006. Juraj Kastriotić je pobjegao od Osmanlija.19 * Hvale je vrijedan terensko-istraživački rad studenata kroatistike filozofskih fakulteta u Zagrebu. Skender-beg. boreći se na strani Osmanlija protiv vlaškog (rumunjskog) vojvode Mirče.. Ivan-beg) Kastriotić (1405. Mostaru. g. Usmenih epskih pjesma koje je priredio Davor Dukić. g.20 U hrvatskoj usmenoj epskoj poeziji opjevani su najznačajnije povijesne osobe među kojima su: Marko Kraljević. Marko Dragić.) u rodnomu mjestu 1957. 1985.-1468. 1395. sc. vladari.232. Tomislav Anđelić i dr. 19 213 . Split 2005. U ediciji SHK 2004. Dragić. godine. sc./1958. JURAJ KASTRIOTIĆ (SKENDERBEG. 214.odabrao i uredio Davor Dukić. Znameniti arheolog Pavao Anđelić (Sultići kraj Konjica.) sin je srpskoga kralja Vukašina kojega je na vrelu. umorio njegov sluga kako bi se dokopao zlatnoga lančića koji je kralju visio o vratu. hajduci. Nakon Vukašina za kralja Srbije. objavljena su 2 sv. godine. str. vodio Janos Hunyadi (Janko Sibinjanin). IVANBEG) Juraj (Đurad. Marko Kraljević poginuo je na Rovinama 1395. Bosne i Zapadnih strana okrunjen je Tvrtko Kotromanić.) te kralj (1377. – Sultići.). 20 Vidi: Marko. g. uskoci. Napredak.-1377. albanski knez. Među tim pjesmama je i Pogibija Nakića svatova (586 stihova) zapisana u Vinovu Gornjem 2004.

Govori mu care gospodine: “Sahidija. Ti ćeš mojom Bosnom upraviti!” A veli mu paša Sahidija: “Čestit care. Spahijama potvrdi berate. Dan po danak. A evo ti dva katal fermana. 10. 5. 15. Hajde paša na Bosnu ponosnu. Te pogubi dv’je paše bosanske. Na Gorici pope čadorove. Veće prođe šeher Sarajevo. Ne mogu ti Bosnom upraviti. Ne htje paša past u Sarajevo. Ode vezir na Bosnu ponosnu. Dođe paša šeher Sarajevu. sve moje uzdanje! Der podigni svoju tevabiju. A na ravnom Duvnu i Lijevnu. (O povijesnim osobama bit će riječi i u poglavlju Povijesne predaje. Valja t’ sići na Bosnu ponosnu. Care daje agam agaluke A pašama d’jeli pašaluke. iza gore sunce! Bogu fala a i tebi fala! Nemoj mene Bosni kalovitoj.” 20. moja lalo mila! Digni. 30. Sehidiji care govorio: “Sehidijo. Već podiže svoju tevabiju.) SMRT MIJATA TOMIĆA Divan čini care u Stambolu.Razgovoru ugodnomu naroda slovinskoga. Pa doziva mlade Sarajlije: 214 . 25. b’jeloj Bosni dođe. Ondi kažu Mihat harambašu. paša.” Al’ se paši na ino ne može. svoju tevabiju. Sve mu lale po divanu stale. Jer na Bosni dv’je paše imadu: Na Saraj’vu paša Smahilpaša.

Pokriše ga divan kabanicom. Pod čadorom misto načinio. “Ja sam mukti Bogu velikomu I carevu bijelu fermanu. Sahidiji vrlo mučno bilo. Onda reče vezir Sahidija: “Smahilpaša od sve Bosne glavo! Jesi l’ mukti Bogu velikomu I carevom bijelom fermanu?” A veli mu paša Smahilpaša: 60. Smahilpaši glavu odsikoše. To začula Smahilpašinica. A i tebi. Pod čadorom misto namistio. Ha! prodati Bosnu u kaure. paša gospodine.” 65. Smahilpaša na Goricu dođe. Koji dođe prodat Bosnu ravnu.35. Pa odoše šeher Sarajevu.” Sahidiji vrlo milo bilo. Uze svoga sina nejakoga. paša Sahidija Mi smo mukti Bogu velikomu 45. To se čudo po Saraj’vu čulo. Jeste 1’ mukti Bogu velikomu I carevom bijelom fermanu?” Rekoše mu mlade Sarajlije: “Gospodine. L’jepo ga je vezir dočekao. od po godinice. Al’ nijesam takom murtatinu. 55. 215 . Te veziru na Goricu dođe. Kavu piju. Nejakoga. sivi sokolovi! 40. eglenišu l’jepo. 50. 70. I carevom bijelom fermanu. Zagrnu im ćurke i binjiše. Pa zaziva pašu Smahilpašu. A kavazi jedan na drugoga. Reče njima paša Sahidija: “Sarajlije. L’jepo ih je paša dočekao. eglenišu l’jepo. Pa namače očim na kavaze. Kavu piju.

Pa ti ga je devlet pogubio. Tomiću Mijate.” 90. Smahilpašinice. Dođoše mu duvanjski knezovi Pa je paša njima govorio: 105. A govori vezir Sahidija: “Ja. Ja će otić vaša za njegovu!” Kad vidiše duvanjski knezovi. 216 . A drugi je konak učinio U Kruščici. gorska haramijo! Što pogubi Smahilpašu moga? Tko će moga othraniti sina Nejakoga od po godinice?” 80.75. u Abihodžića. Paša dođe Duvnu bijelomu. 100. Izvadi joj stotinu dukata: “Haj kaduno. Brže da si u Duvnu b’jelomu! Tebe ište paša Sahidija. I on ode Duvnu širokomu. Molit ću se caru čestitomu. Onda bilu knjigu nakitiše Pa je šalju Mihi u planinu: “Harambaša. Mal će tvomu pokloniti sinu. Pa se maši rukom pod serdžadu. kaduno. Pa govori paši Sahidiji: “Sahidijo. Sina hrani i oda zla brani!” Pa s’ odatle vezir podignuo 95. “Rajo prava. 110. Paša prvi konak učinio U Crnićim kod hana novoga. Kada dođe. Sve u devlet caru čestitomu. I mal mu je begluk okrenuo. Smahilpašinice! Nijesam ti paše pogubio. od Duvna knezovi! Brže da ste Tomić Mihovila Ja njegovu glavu odsičenu. Zgubiše ga tvoje Sarajlije Hrzeći ga bijelu Stambolu 85. pope čadorove Pa doziva duvanjske knezove.

zlatom ožežene. U svakoga kovče i čakšire: Više im je pod kolinom zlata Nego im je čohe od pojasa! 150. dico u svatove!” To družina Mihu poslušala I siđoše pred pećinu donju. Knjigu gleda Tomić Mihovile Pa družini svojoj govorio: 120. 135. Mene ište paša Sahidija. Već hajdete pred pećinu donju. Niz njih puca s obadvije strane 145. Jali mene. U kog dvoje. A na njima pleteni opanci. Oni vade đuzel đeisiju. A po tokam morkaste dolame. Sve oblače svilene košulje. ni predane kose Od bijele svile opletene. kako guje ljute. Oh. Nije pravo. Sve podveze. Popunjene zlatom žeženijem. 130. Pa će otić sve njihove glave A za moju glavu sa ramena. jali moju glavu. Na nogama hrvatski čorapi. Sve od srme. Jali tebe. što ljepše možete. Povezo je duvanjske knezove. Ko da ćete. Pa po njima čohane ječerme. Jal’ odoše sve naše za tvoju. Oprem’te se. Iz njih vise zlatni sindžirići. “Hej družino.115. A ni tkane. jali tvoju glavu. 140. moja braćo draga. Oko pasa nozi i sindžiri A za njima sv’jetli vedenici. 217 . draga braćo moja! Pijte vino ne opijajte se. Valja ići Duvnu bijelomu. Svaki svoj je sepet otvorio. u kog troje toke.” A kad Mihi tanka knjiga dođe. 125. da ginu pravi siromasi.

Valja meni pod čador unići. Među njima pale zakovane Sve u srmu i u zlato suho. paša Sahidija! Nisu ono kićeni svatovi. Sve se sjaju kako misečina. 160. Ugleda ih paša Sahidija 170. 185.” Pa dođoše pašinu čadoru. 180. Prema žarkim odgovara suncem. draga braćo moja! Kad budemo pašinu čadoru. Pa govori duvanjskim knezovim: “Rajo prava. od Duvna knezovi! Čij’ su ono kićeni svatovi. Dugačkom se zametnuo šarom. I siđoše na Ljubušu ravnu. 190. Barem mene mrtva osvetiti. Sjaše mu se kano sunce žarko. Iz poša se čisto zlato sjaše. Radite vi čador pogaziti. Eno za njim četres i dva druga. Na duge se puške naslonite A metnite ruke na balčake. Paša njemu pomoć prifatio: “Bog t’ u pomoć. Pa pođoše niz Vran. Zavrgli su dugim granalijam. Tude Mijat društvu govorio: “Hej družino. 165. Ako meni do nevolje bude. gorska haramijo!” 218 . I veziru ruku poljubiti.155. Četrdeset i dva druga više. Pred njima je Tomić Mihovile. Oko glave poše zamotali.” Tude Mijat društvo zastavio. “Gospodine. Paši Mijat Božju pomoć viče. Svi pješice. A na pogled Duvnu bijelomu. To je Mijat sa družinom svojom. vrlo odiveni?” Govore mu duvanjski knezovi: 175. Vi stanite okolo čadora. niz planinu.

Mijate. 225. paša. čašu potkučio. Potle nisam nikad nikadare Ni vlaškoga a ni turskog sina. Kafu piju. Je 1’ istina. paša. A metnuli ruke na balčake. Da ti fataš tursku dicu. Mijate. što mi kažu ljudi. Sjede Mijo pod tijem čadorom A družina čador opkolila. paša. Bogu fala a i tebi fala. “Lažu. 210. odbio. Prije tebe. viru ti zadajem! Kad se bijah ja jako odbio O. eglenišu l’jepo. gospodine. Da ti ljubiš lijepe divojke I neviste skoro dovedene A po Duvnu i okolo Duvna?” “Lažu. u kaure?” A veli mu Tomić Mihovile: 220. Te prodaješ. u hajduke. mili gospodine. bolan. Kafedžija kafu iznosio. “Ja. haran harambaša! 230. Miho. 205. promini nam kafu!” Pa im zdravu kafu donosio. Obadvoje dadoh u kaure.” Al’ govori paša Sahidija: “Ja. viru ti zadajem! 219 . Tako reče paša Sahidija: 215. što mi ljudi kažu. paša. Kafedžiji vezir govorio: “Kahfedžija. Najprije bih tebi nazdravio Pa ti. 200. Pa je daje Tomić Mihovilu. Mijat meće a na prsa ruke: “Fala tebi. Kraj sebe mu misto načinijo. haran harambaša! Je 1’ istina. Bijah se ja zurđut dogodio Te ufatih dvoje Cigančadi. Na duge se puške naslonila. Neću kafe najpri. paša Sahidija! Da ti meni u pećinu dođeš.195.

260. paša. 270. Neka dvore i tebe i mene. 220 . Bog visoko a car je daleko. Mlada dica. Ne oremo.” Opet paša Miju zapituje: 245. Sve mi ote od Duvna kadija. šta doma nemaju. paša.” Opet paša Miji govorio: “Reci društvu. Da razbijaš bale i tovare. Hranimo se i od’jevamo se. Gdino sude gorske kosovice. Kad im i ja na užinu dođem A sa svoja četres i dva druga! Valja tražit.235. Triput iđoh do turskoga suda. Sa šta ti se odbi u hajduke?” A veli mu Tomić Mihovile: “To ti. tako bio zdravo. Što s’ povezo duvanjske knezove? Mrve im je muke i nevolje. nek ti se odmori!” 265. paša.” Opet paša Miji govorio: “Je 1’ istina. “Čestit paša mili gospodine. Toga. i sam znati možeš! Turski zulum kad dotešča raji: 250. Nitko nama pomoć ne imade! Ja imado l’jepe podvornice I livadu zelenu Jabuku. paša Sahidijo. Pa sam Turke sudit naučio. Ponajbolje Suzicu kadiju. “Kaži pravo. ne kopamo.” Pa je Mijo paši govorio: “Gospodine. Trgovačko blago otimamo. što mi kažu ljudi. Sve je meni uzaludu b’ilo Vlaška vira ne prije Turčina: Pa ja odoh potražiti pravdu U bogaze i tijesne klance. ne traže junaci. paša gospodine. ni umorna nisu. “Istina je. 255. Trgovačko da otimaš blago?” 240.

staze i bogaze I jatake. Kako vezir u Saraj’vo dođe. Muškijem ga pasom opasala. Tko b’ otiša u Vran u planinu Te donio glavu Mijatovu. Jer sam bio devet godin dana U hajduštvu s Tomića Mijatom. gdi dohodi Mijo. Da se junak naći ne mogaše. 221 . Evo majka rodila junaka I sekuna brata odnijala. 285. Tu se nađe Klišanin Arape I on ide carevu veziru. Kako se je saćin učinio. te se napij vina Sa družinom gdjegod u mehani. Evo tebi Duvno i Lijevno!” Ode vezir k šeher Sarajevu. Pak ja odoh u šeher Saraj’vo. Kad četvrta nastade nedilja.275. Sve ja znadem.” Telal vika tri pune nedilje. Mijate. Jer ja znadem. Odveži ih ljeba ti careva!” Zapovidi paša pašalijam. Jer svak znaše. Ja dovesti ruku svezanijeh. Pa se maši rukom pod serdžadu. Pusti vezir po šehru telala: “Nije 1’ majka rodila junaka 290. 310. Pa govori Klišanin Arape: “Gospodine. “Na. paša gospodine. paša Sahidija! 305. Odvezaše duvanjske knezove. Jal’ sekuna brata odnijala. Izvadi mu pedeset dukata: 280. Dao bi mu punu kulu blaga A iz hasne cara čestitoga. tko Tomić bijaše! 300. Ja doveo rukuh svezanijeh? 295. Ode Mijat u Vran u planinu. Koj’ će otić u Vran u planinu Te doniti glavu Mijatovu.

Htijaše me Mijat obisiti Pa ne dade ostala družina. Već onako mene otisnula. Tomić Mihovile! Dva si meni okumio sina. Prevari se. Otle Arap društvo podignuo.315.” Kad Mijatu tako knjiga dođe. moja vjerna slugo. Pa mu bijah nešto sakrivio. A evo ti puna čizma blaga. Dan po danak. Da okumim d’jete Bobovčevo S nama hoće Mali Marijane” 222 . Prevari se Bobovac Ilija. Zastavi mu ralo i volove: “Bogom brate. Taman mi je d’jete za kumljenja. u Doljane dođe Ka bijelu dvoru Bobovčevu. Dat će nama punu kulu blaga. Pa Iliju na oranju nađe. Pa govori Vidu Žeravici: 350. 330.” 335. Knjigu gleda a na nju se smije. Opremi se što god lipše moreš: Hajdemo mi u selo Doljane. Al’ ne vodi ti puno družine. Da nosimo glavu u Saraj’vo. Nejman puno vina i rakije. ujede ga guja On zastavi ralo i volove Pak otiđe dvoru bijelomu Te je bilu knjigu nakitio: 340. Bobovac Ilija! Daj mi izdaj Tomić Mihovila. Ja svedemo ruku svezanijeh. Kad siđemo u šeher Saraj’vo. “O moj kume. Okumi mi sina i trećega. I daj meni dvanaest delija” Vezir dade ne reče ni rječi. “Žeravico. Bolje će nas vezir darovati. Hodi siđi u selo Doljane. 325. Već daj meni jednu čizmu blaga 320. 345.

A staje mu nogom po nogama. Tomić Mijovile. Ode s njime u selo Doljane. Ne idi ti. Na odaji pendžer prorezao. Pušci Arap vatru dobavio I pogodi Tomić Mihovila. Već premišlja misli svakojake: 380. I obadva zrna na sindžiru. Na bašču mu čedo iznosio. Kose mu je zlatom pozlatio. Al’ se Mijat ositit ne može. Ama Arap. A veli mu Tomica hajduče: “Ja moj striče. jedno za drugijem. Mijo brez družine. Na bašči mu vatru naložio. 385.355. Iznosi mu b’jela boščaluka Te darova Tomića Mijata 375. 223 . Što se moja kuma pomamila. Poče Mijat hladno piti vino. Samo uze Malog Marijana. 390. Po dva drama praha latinskoga. od Boga mu bilo! Na pendžer je pušku naslonio I dobro je pušku napunio. U odaju Klišanin Arapa Zatvorio Bobovac Ilija I još s njime dvanaest delija. Pogodi ga u grlo bijelo. Ne bi li se Mijat ositio. Te mi staje nogom po nogama? Pa siđoše hladno piti vino. Boščalukom krvlju pokapanim. Bijelomu dvoru Bobovčevu. Uze Mijo čašu od biljura. Poče junak čašom nazdravljati. 370. Da ne bude kakva prijevara!” Na to mu se Mijat razljutio. 365. 360. L’jepo ga je kume dočekao. A dva zrna. Te mu Mijo čedo okumio. Daruje ga ljuba Bobovčeva.

Tomica hajduče. Marijanu on saveza ruke. Kad Mijata puška udarila. Mar’jan pade a Arap dopade Mijatovu odsiječe glavu. Marijane! 400. Njemu dođe vila Prigorkinja: “Ja bora ti. muka koja ti je? 430. 410. 425. Mijata i s njim Marijana. Bježi s njime momak uz planinu. A četvrto: Biži. Njega baca na pleća široka. “Kako. Jedno jutro Toma uranio Pa cvijeli pod omarom vitom. A sve krije suze od družine. Znadijaše stazu naprečicu A uzjaha debela jagaza I dostiže Malog Marijana Pa se za njim buzdovanom baci I u zlo ga misto pogodio. Pokloniše glavu Mijatovu. 415. A da vidiš Tomice hajduka! Sve cvijeli po gori zelenoj A ne smije u selo Doljane. Kad imadoh dva najbolja druga. Kad su bili u šeher Saraj’vo. A. Što cvijeliš. I dadoše paši Sehidiji.395. Ama Arap. Pod koljeno u nogu lijevu. Zaklaše ga dva sindžirli zrna. Pa digavši Bobovac Iliju I odoše šeher Sarajevu. Marijane. Pa ga vrati u selo Doljane. Pa ga uze Mali Marijane. Marijana ruku svezanijeh 420. 224 . vilo. cvijeliti neću. od Boga mu bilo! 405. Pa otišli u selo Doljane. Jednoć reče: Jezus i Marija! Drugoč reče: Pomozi mi Bože! Treće reče: Drž’ me. Da okumi d’jete Bobovčevo.

ne ćeš ostaviti. bolan. Bog ubio mlade Sarajlije. Dovijeka ja svoga. Otkud meni ovo odijelo: S takih sadro a na se nadero. Pokloni mi moju rusu glavu. Dovedoše u šeher Saraj’vo. Onda Toma društvu govorio: “Ja. 225 . Vidjela sam svojijem očima: Mijatovu glavu pronesoše. Tebe pašo. A Marjan mu riječ progovara: ‘Gospodine. 440. Bezerdžane i trgovce mlade.” 470. A veli mu Mali Marijane: I sam znadeš. Hajdemo mi u selo Doljane. A evo ti tvrdu viru dajem. Ubiše ga iz ruku kamenjem. Al’ ne mogu. Da me.’ I pušća ga paša Sehidija. Cvili junak kao guja ljuta. Marijane.” Njemu paša opet besidio: 455. iz gore hajduče. 445. Kad je Toma vilu razumio.435. vilo posestrimo! Ne možeš mi kakav haber kazat?” A veli mu vila Prigorkinja: “Ja. ja tvoga. ostaviti neću. draga braćo moja!. milom Bogu fala. Da mi hoćeš viru založiti. Ja sam vila u planini bila U Igmanu niže Sarajeva. veće kakono je. ja tvoga. Pa ih nejma. Marijana živa provedoše. družino. Tvoju bih ti glavu poklonio!’ 460. Pita paša Malog Marijana: ‘Otkud tebi takvo odijelo?’ 450. 465. dragi pobratime! Rada bih ti dobar haber kazat. Dovijeka ja moga. Tomica. paša Sehidija. Dadoše ih paši Sehidiji.

Sve im kaže ljuba Bobovčeva 480. Dobavi nam Mijatovo društvo!” Zove paša Klišanin Arapa I pobru mu Bobovca Iliju: 495. 490. vatru živu. Al’ da vidiš mlade Sarajlije.” Pa odoše u selo Doljane Bijelomu dvoru Bobovčevu. Desile se babe na stanovam Pa pitaju bake na stanovma: “Jeda. “Brže da ste Mijatovo društvo Pa se oni na noge skočili I uzeše šezdeset delija I pođoše u Vran u planinu. paša Sehidija. A sve gleda Tomica hajduče. 510. Bezerđane i trgovce mlade Gdje odoše paši Sehidiji: “Gospodaru. 226 . Kad se tamna ufatila noćca On ugleda oganj. Zaludu si zmaja pogubio. babe. društva Mijatova?” A govore babe ostarile: “Kako nam je Mijat poginuo. Ostala je guja u kamenu. Da mi naše kume upitamo. 505. Sve on gleda iz Vrana planine. 485.475. Vino piju a pripiču janjce. Jadne babe masnu prevrtušu. Što je bilo. što 1’ se dogodilo. Gdino gori oganj na Ljubuši. 500. Osto ti je Tomica hajduče S Mijatovih druga četrdeset. Al’ se Arap hasi učinio U Saraj’vu hladno pije vino Po Varoši i po Latinluku. Pa odoše u Vran u planinu. Dan po danak na Ljubišu b’jelu.” Tu se oni rahat učiniše I golemu vatru naložiše. Veće mu se ne zna ni za društvo.

550. braćo. Al’ kod vatre Klišanin Arape I kod njega Bobovac Ilija. Golem gori oganj na Ljubuši. Jal’ su svati. A Arapu ruke savezaše I điđi Bobovcu Iliji. braćo. Četrdeset. Primače se ognju. 540. Pa goleme ražnje donesoše. na Ljubušu. Obadva ih na ražnje nadiše. Mi nijesmo ništa zadobili. vatri živoj. 545.515. jedan za drugijem. odoh na Ljubušu. draga braćo moja: Kako nam je Mijat poginuo. Hajduk brže na Ljubušu siđe. 525. A oko njih mlade pašalije. 227 . Pred pećinu do družine dođe. Isikoše šezdeset delija. Sve družini po istini kaže: “Već hajdemo. Vino piju. a janjce pripiču. jali su trgovci! Vi sjedite pred pećinom st’jenom A ja. Napadoše gorske haramije. Da ja vidim ko j’ kod vatre žive. Osvetiti Mijat harambašu I našega Malog Marijana!” Skočiše se na noge lagane. Pa družini svojoj govorio: “Hej družino. Položio po studenoj stini. I siđoše na ravnu Ljubušu Al’ se oganj vatra potrnula A pospale mlade pašalije. Na Arapu nišan sastavio: Pa se misli Tomica hajduče: 535.” Uze dugu po srijedi pušku. Već on diže pušku sa stijene Pa se vrati hajduk uz planinu. 520. Uteče mi Bobovac Ilija. 530. Da b’ ubio Klišanin Arapa. Biše Toma pušku položio.

Na živu ih ognju ispekoše Pa odoše u selo Doljane. Obadva ih žive ispekoše. br. (priredio Davor Dukić) SHK. Ni danas se nisu načinili! I tako ti Miju osvetili I svojega Malog Marijana.215. Zagreb 2004. 560. 50. MH. Dukić na 406. str. 2 u Hörmannovoj zbirci kao i u članku Maje Bošković Stulli Postojanost epskog modela u dvije pjesme iz dubrovačke okolice. 200. 77.Usmene epske pjesme I. Jukić i Lj. u: Usmena književnost kao umjetnost riječi. Ta je motiv i danas prisutan u povijesnim predajama o pogibiji harambaše Mijata Tomića. str. str. LVIII. knj. str. te da je varijanta te pjesme objavljena u HNP VIII. Od Kozigrada do Zvonigrada. O tomu vidi: Marko Dragić. Hercegovac (fra Grgo Martić ) 1858. 42. 228 . Baška Voda – Mostar – Zagreb 2001.-91. br.21 21 Anđelko Mijatović. O posebnom metku “koji jedini može ubiti junaka” pjeva i pjesma br. Zagreb 1975.. F. piše da je pjesma navedena prema I. Pa ih ognju živom primakoše. Oganj živu vatru potakoše.555. Od Ilije meso odrezuju Te ga daju Klišanin Arapu. Kako su ti onda izgorili. Sinj – Duvno 1985. Bobovčeve dvore zapališe. Od Arapa odrezuju meso Te pitaju Bobovac Iliju. Narodne pjesme o Mijatu Tomiću.. 565. 377.391.

Do njeg sidi Tintor barjaktare. 30. A do njega trideset serdara. sve moje uzdanje. Po Kotaru i oko Kotara: Jednu četu pet stotin drugova. Da idemo u tursku krajinu. A do kule Stojan Jankovića. Kad je Janko četu opazio. Ona valja trista mađarija. pa ufatim setru Atlagića. Pod pancirom šipke od čelika. Ama brate Duvnu u ravnine. Ako Bog da. Dovede ih do oblice kule. daj nam skupi četu u kotaru. I junaka pod svitlim oružjem.PISMA O SMRTI STOJANA JANKOVIĆA Vino pije Stojan Jankoviću u Kotarim u pjanoj mehani. Onda Stojan besidio riči: “Moj Tintore. Koja jeste u Mlecim kovana 25. Ako zdravo bilom Livnu sajdem. Ravno ćemo porobiti Duvno. vrstan barjaktare. I još ćemo porobiti Livno 15. Dok obučem svijetlo odilo!” 229 . Hoću tebe čirak učiniti! Svoju ću ti ćordu pokloniti. On dozivlje Pavla barjaktara: “Opremi mi mog dobrog putalja. I kopile Bojčić Delaliju. A ufatim Bajagić Aliju 20. Sve do kule Jusuf Begovića. Trim kovačim za pun misec dana. I livanjsko polje do Grahova.” Kad to čuje Tintor barjaktare. On sakupi pet stotin junaka. pa srića donese. 5. Kupi junak četu po Kotaru. Ona siče pancir po junacim. Barjaktare. 35. 10.

krstaš barjak nosi u desnici. Istire ga pamukli-čaršafom. Tu je četa noćcu prenoćila Svi u jutro rano podraniše. Svu je svoju četu privodio. 45. Zdravo dođe do vode Kosinca. Na njeg meće puške s kuburama. 230 . Sve do kule Jusuf Begovića. Priđe Janko vodu na Kosincu. Zdrav u Buško blato dohodio. I nevista skoro dovedenih. 50. Priteže mu četiri kolana. A za njime Tintor barjaktare. Sva se sjaje kako ledenica. Čudno jesu plina zadobili. Po kolinim pucaju putalja. Ran ujutro Janko podranio.A da vidiš Pavla barjaktara! 40. Tude Janka noćca ufatila. A za njime četa plemenita. 60. Svojom četo nočcu prinoćio 65. Sve su iz nje kite udarile. A još više roblja zarobili: Udovica. Svu spremljenu. pali sela i varoše 70. Sađe junak do konja putalja Hladnom vodom i raki-safunom. Eto Janka niz bojali kulu Pripaso je okovanu ćordu. mladih divojaka. A na sedlo zlatnu abaiju. ljuto oružanu Zdravo sađe Duvnu u ravnine. Bratac Jankov povede putalja. Po ćebetu sedlo sedefliju. Robi. Izvodi ga na mermer avliju. Janko dobra uzjaši putalja. 55. Svu je četu otle podignuo. Na njega je ćebe nabacio. 75. Poje vodom sve konje hatove. Zauzda ga rešmalijom uzdom.

Tu se turčin prigodio biše. On poteže mača zelenoga. moju posestrinu. Sad si meni odlomio krila. Jankov bratac opazio biše. Pa s’ uvuče u grivu putalju. Bratu Janku imenom kaziva: “Ne znaš brate. brate. Jal’ od puške jal’ od sablje britke. Di s’ izvlači zmija iz kubura. 100. Pa posiko guju strahovitu.” Kad je Janko razumio riči. Posiko sam strahovitu guju. 115. brate poplašio biše. Danas ću ti junak poginuti. čuda velikoga. Vilu moju. Ja se. Saliva se konju niz kopite Studene ga vode napojio. 90. 231 . Sve se sliva konju niz kopite. Svu mi uze sriću i junaštvo. 95. 85. Pa s’ uvlači u grivu putalju. Ma da vidiš čuda velikoga. Zagrli ga oko svega vrata. Otišće se krvca niz putalja. Povrati ga i metnu mu zobi. tu je i nesrića. 105. 80. Na perčin mu naslonila glavu. Da će guja ujesti putalja.Da mu dade studene vodice. On se plesnu rukom po kolinu: “Ajme.” Di je srića. Pa posiče strahovitu guju. Kaca krvca niz dobra putalja. Izvuče se iz tvojih kubura. koja mi je u pomoći bila. Guja grli plemića putalja. To si meni pogubio. grdna rano moja! 110. brate. Pa se junak poplašio biše. Zaskače se na dobra putalja. Prigoda se prigodila tude. Na perčin mu naslonila glavu.

Zadij.Baš iz Prusca Nadžaković Mujo.” A da vidiš Tintor barjaktara! Di uzjaha Jankova putalja. 125. Priko sebe od stra’ izbacio. Pogodi ga u prsa junačka. Moje svitlo obuci odilo. Potira ga Stojan Jankoviću. 140. Donese mu vode u maštrafi. Pa uzjaši mog dobrog putalja. Nosi dugu pušku o ramenu. Od’ uzjaši mog junaka putalja. Onde Janko vode zaiskao. 135. 155. moje sjajno krilo. 130. vrstan barjaktare. 145. Biži turčin glavom bez obzira. Di junaku melem ne tribuje. A obuče njegovo odilo. brate. Svrćaj četu do mrkloga mraka. Ne daj glasa društvu ni četici. Od puške sam ranu prifatio. Sašlo ture kupit desetinu. Njegova ga puška pogodila. Da sam junak dopanuo rana. brate. Dok se Janko napio vodice. Biži. Ne daj nikom na juriš otići. 150. Do svoje ga čete dogonio. Dok se mrkla ne ufati noćca. Pa dozivlje barjaktara svoga: “Moj Tintore. Janko konja obrnu putalja. Svitlu mu je pripasao ćordu. kamenu Kotaru. Svoju četu natrag povratio. Dino Janku melem ne trebuje. 232 . Di je srića tu je i nesrića. Svrće svoju do akšama vojsku. Zdravo dojde do vode Žbanice. 120. Tu odleti Tintor barjaktare. A pripinje Jankovića krilo. Svi hoćete izginuti listom. Ak’ doznadu krajišnici turci.

Iz tog perioda zabilježena je 2004. U čitlučkom kraju kazivači kazuju pučku epsku pjesmu o pogibiji svatova Ivana Rozića. Epske pjesme se sve manje pjevaju. Tu ukopa pokojnoga Janka. 69. pokojna mu duša! Nestalo mu sile i junaštva. Sarajevo 1925. 170.-73. izdao Zbor franjevačkih bosanskih bogoslova “JUKIĆ”. g. A kako je poginuo Janko. Zdravo došli Jankovića kuli.22 U razdoblju između dva Svjetska rata stagnira usmena epska poezija. Kad serdari čaše ispijaju. Kod turčina Nadžaković Muje. str. a u onima koje su se izvodile prevladavaju mitski elementi i Josip Broz Tito.Namah svijet junak prominio. i saveo četu u Kotare. Da ne biše Tintor barjaktara. Neka služe i dodaju vino. Hrvatska tiskara d. izdanje. Mnogo plina zarobio biše I doveo roblje i robinje. a razvija se pučka usmena poezija. Narodne junačke pjesme iz Bosne i Hercegovine. II. U epohi SFRJ represivnim mjerama sprječavalo se nacionalno i vjersko dostojanstvo. u Stepenu kod Tomislavgrada epska pučka pjesma koja opisuje pogibiju Ivana Dodiga i Ante Bagarića 23. 165.. veljače 1938. Tu se piva i govore ljudi. 22 233 . Svatovi su izgorjeli u požaru 10. A u crkvi svetoga Stipana. Umre Janko. d. Ostalo bi Jankovića krilo. A divojke po mladim junacim. g. Odnese mu tilo u Kotare. godine. 180. 175. skupio fra Marijan Šunjić. Zdravo došo Tintor barjaktare. Udovice po pjanim mehanam. 160. travnja 1945. Onda bilo. kadno se činilo. u Mirčetu kod Glamoča. A da vidiš Tintor barjaktara! Sve ti plino po družini dili.

1937. Neke su bugaršćice lirske pjesme a neke se mogu promatrati kao lirsko-epske pjesme.-65. str. Franz Miklošič objavivši Popevku od Svilojevića. Te su pjesme specificum Croaticum.23 Najveći znanstveni doprinos u proučavanju bugaršćica dali su Josip Kekez (Katuni iznad Omiša. 2003. 5. Od bugarštice do svakidašnjice. bugaršćicama se bavio i Miroslav Pantić. Konzor. Burna je povijest Hrvata uzrokom što je najstariji zapis bugaršćice nastao u Molissama u Italiji kod Hrvata koji su onde našli utočište bježeći od Osmanlija iz Bosne i Hercegovine. U XIX. O tome više: Maja Bošković – Stulli.) objavio Hvaranin Petar Hektorović. U drugoj polovici XX.) i Maja Bošković Stulli (Osijek.). 23 234 . a od zaslužnijih za to valja istaknuti guslara Željka Šimića iz Gruda. žaliti se. – Zagreb. jadikovati. Zagreb 2005. Karakteriziraju ih dugi stih (dvanaesterac – šesnaesterac) i tugaljiv ton. st. Armin Pavić i dr. Zapisivane su kod Hrvata. ponajviše u priobalnim krajevima. st. Znanstveni interes za bugaršćice potaknuo je 1851. BUGARŠĆICE Bugaršćice su starinske pjesme. Bugaršćice (bugarštice) u povijesti književnosti su se nazivale i pjesmama dugog stiha. st. Mnogo je riječi napisano o podrijetlu naziva bugaršćica. Najviše je bugaršćica koje pripadaju epskoj poeziji. Stojan Novaković. Prve je tri bugaršćice zapisao i u svom Ribanju i ribarskom prigovaranju (1586. tražiti pomoć. U narodnoj je uporabi u Rami i drugdje glagol bugariti a znači kroz plač govoriti. g. 1922. doprinos izučavanju bugaršćica dali su još Valtazar Bogišić. U ovom vremenu cvjeta pučka usmena epika. tražiti milost i sl. dolazi do velikoga interesa za tradicijsku kulturu.Buđenjem nacionalne svijesti devedesetih godina XX.

1456. Italija.TAMNOVANJE VOJEVODE SIBINJANIN JANKA Bugaršćica. VIII. str. str. (četvrtkom) u mjestu Gioia del Colle nedaleko od Barija.-1669. 1387. Sljedeće su godine (1501. pođi do smederevske gospode da s` mole slavnomu despotu da m` otpusti iz tamnice smederevske. Obranio je 1456. g. Zagreb 2000. I ako mi Bog pomože i slavni dispot pusti iz smederevske tamnice.) 24 235 .-1503. pjeva o Janku Sibinjaninu (Janošu Hunyadiu.24 Ora` vija` se nad gradom Smederevom. Majku Josip Kekez. Izmijenjeno izdanje.25 (Mollisse. godine Beograd i 11. godine Turci (Osmanlije) su opustošili splitsko. a 1500. kod Hrvata u Molissama u Italiji. Omiljen je kod Hrvata i Srba koji i danas o njemu pripovijedaju. Organizator. godine osvojili Makarsku i luku Busoljinu kraj Trogira. nego Janko vojvoda govoraše iz tamnice: . Hunyad.) MAJKA MARGARITA Bugaršćica Majka Margarita pjeva o majci Margariti kojoj su sin Ivan i brat Petar otišli u borbu protiv Osmanlija. 26 U Mletačko-turskom ratu od 1499. 1497. 25 Isto. Plešući su je pjevali prognani Hrvati iz Bosne i Hercegovine u čast kraljice Izabele del Bolzo. prodro je na Kosovo. – Zemun. ja te ću napitati črvene krvce turečke. Premda se ne spominje da su Margaritini sin i brat otišli u rat protiv osmanske vojske slijedom tih povijesnih događaja kao i stih ako bi ti oba dva turske uze dopadnuli upućuju na to da su otišli boriti se protiv osmanske vojske. sidi malo niže da s tobome progovoru. beloga tela viteškoga. g.26 Poginuli su. Bugaršćice. Bogom te brata zimaju. III. Kandijski rat (1645.) osvojili trogirsko i šibensko područje. VI. te godine umro. Oslobođen je uz veliku otkupninu. ali je izdajom raškoga despota Đurđa Brankovića usužnjen. najčešće naslovljena Tamnovanje vojevode Sibinjanin Janka. Otac je ugarskoga kralja Matije Korvina.71. Erdelj. šibensko i zadarsko područje. O njemu pjeva najstarija bugaršćica zapisana 1.) jednom od najistaknutijih i najuspješnijih boraca protiv Osmanlija. 69. 69. Godine 1448. Nitkore ne ćaše s njime govoriti. 1497. lipnja 1497. Pjesmu je zapisao Ruggero de Pazienza 1. orle.Molim ti se.

U tom ratu istaknuli su se zapovjednici: Sorić. ona mala ptica. Milković i Janković.) objavio i svoju bugaršćicu Majka Margarita. g. Glavni junak najdulje hrvatske usmene epske pjesme Ilija Primorac bio je zarobljen u tom ratu. ter ju biše pustilo žarko sunce na zapadu. MAJKA MARGARITA Cvilu to mi cviljaše drobna ptica lastovica. Turska vojska se iskrcala na otok ali je mletačka vojska blokirala Dardanel i tako spriječila opskrbu te je Kandija kapitulirala 6. započet je turskim napadom na mletački otok Kandiju (Kretu).27 Bugaršćicu Majku Margaritu zapisao je Juraj Baraković (Plemići kraj Zadra. Bugaršćice. poduzima napad na Turke i zauzima Zemunik. Klisa. Zagreb 2000. Majka Margarita je simbol hrvatske žene – supruge. cvilu to mi cviljaše drobna ptica lastovica. onu malu pticu. 82. Turci 1646. a biše ju zaskočio sjajni misec na istoku. 1628. Vladimir Nazor (Postire na Braču. III. Na stranu Mlečana prelaze Poljica i niz hercegovačkih plemena. žene – majke. ona cvilu cviljaše Zadru gradu na pridvratju. ona mala ptica. rujna 1669.) u svojim je Pjesmama u šikari. U pjesmi Plač Margarite mletački pjesnik Zuan Polo Lionpardi (1541. Ona cvilu cviljaše Zadru gradu na pridvratju. Vranu. Venecija 1647. 27 Josip Kekez. cvijetu slavenske zemlje. ožujka 1888. Poljica. žene – sestre. Majka Margarita nadahnula je grandioznog slikara i kipara Ivana Meštrovića koji ju je naslikao u svojoj Povijesti Hrvata. – Zadar. Njezina sudbina reprezentira četrnaeststoljetne sudbine neizbrojivih znanih i neznanih Hrvatica. studenoga 1965). – Zagreb. str. Miljanići. 1548. skladao je (1952/53) radijsku operu Majka Margarita. Obrovac i Skradin a turski napad na Šibenik propada. Organizator.Margaritu tješila je vila. Novigrad. iz močvare i nad usjevima (1931. ona mala ptica. zauzimaju Novigrad i napadaju područje od Zadra do Šibenika. – Zagreb. Skladatelj Krsto Odak (Siverić kraj Drniša. 1949. U tursko – mletačkom Kandijskom ratu Osmanlije su potisnuti iz Makarskoga primorja. 1876. 20. 236 . g. Biše mi se cvileći drobna ptica zakasnila. biše mi se cvileći drobna ptica zakasnila.) i ukomponirao u svoju Vilu Slovinku. Solina i šibensko-zadarskog zaleđa. Izmijenjeno izdanje.) pjeva o majci Margariti. 4. Mandušić. g. ter ju biše pustilo žarko sunce na zapadu.

nikakore priboliti. ali ono ne biše drobna ptica lastovica. a biše ju zaskočio sjajni misec na istoku. bila vilo. ona majka klikovaše sinka svoga i brajenka.onu malu pticu. dvi su meni ljute rane na mojemu željnom srcu. ter mi side bila vila staroj majci besiditi. planinkinjo vilo! Dvi su meni ljute rane na mojemu željnom srcu. majka Margarita! Ona majka klikovaše sinka svoga i brajenka. ona mala ptica. ter mi side bila vila staroj majci besiditi: “Ča mi tako cviluješ. jadovi. i ovo ih ne mogu. majka Margarita. ljute rane otrovane. jadovi. Na nju mi je našetala bila vila planinkinja. planinkinjo vilo! Ostaf me se. Koja ti je nevolja grozne suze prolivati? majko Margarito? Koja ti je nevolja grozne suze prolivati?' side to mi stara majka biloj vili besiditi. posestrino vilo! I ovo ih ne mogu. jadi te se ostavili. neg mi ono biše stara majka Ivanova. side to mi stara majka biloj vili besiditi: “Ostaf me se. 237 . obe su mi. neg mi ono biše stara majka Ivanova. ali ono ne biše drobna ptica lastovica. Na nju mi je našetala bila vila planinkinja. majci Margariti. stara majko Ivanova. priboliti. jadna majka. a ove su ljute rane na mojemu željnom srcu. ljute rane otrovane. majka Margarita. jadi te se ostavili. planinkinjo vilo! Obe su mi. ona bila vila. majko Margarito? Ča mi tako cviluješ. stara majko Ivanova. bila vilo.

ukazali. da ti hoću trudna pera sva suzami prehladiti. a bihu mu crna pera sva od krvi ustrapana. Kaži meni. mila sinka. neg su mi se zli bilizi. a ja ti se. ptice zlokobnice. gavrane. od srdašca. majci Margariti: Neg su mi se zli bilizi. jadna majka. 238 . jadni majci. kumiti i bratimiti: “Kaži meni. jadna majka. po njih mi je svitla zora od istoka poručila. posestrino vilo! Po njih mi je svitla zora od istoka poručila. moj črni gavranče.posestrino vilo! A ove su ljute rane na mojemu željnom srcu. onoj črnoj ptici. jadna majka. kumiti i bratimiti. posestrino vilo! I kad sam ih jadna bila do viteštva dohranila. jadni majci. od srdašca. jadna majka. ona črna ptica. Obih sam ih. virom mojom obituju. A bihu mu crna pera sva od krvi ustrapana. jadna majka. A Ivana hranila. vilo posestrino! Da li evo ne znadem za njih smrti ni života. jadna majka. i kad sam ih jadna bila do viteštva dohranila. jedno malo dite. te bilige do istine. gdi se gavran vijaše nad merli od Zadra grada. sila sam ga. gavranče. obih sam ih. svitloj zori otpravila. a ja ti se. sila sam ga. majka Margarita. svitloj zori otpravila. ja t’ sam majka imila mlada Petra bratca moga. posestrino vilo! Ja t’ sam majka imila mlada Petra bratca moga a Ivana hranila. onu kobnu pticu. mila sinka. da li evo ne znadem za njih smrti ni života. gdi se gavran vijaše nad merli od Zadra grada. te bilige do istine. ukazali. virom mojom obituju.

turske uze dopadnule. nego to mi odleti u planinu črnu goru. a za sinka Ivana živim ognjem izgoriti. posestrino vilo. bila vilo. majku. majku. da li ne hti na mene huda ptica ni gledati. ona huda ptica. ako bi ti oba dva turske uze dopadnuli kojom bi jih ti spenzom iz tamnice iskupila? majko Margarito. turske uze dostignuli. Da ti hoću trudna pera sva suzami prehladiti.ptice zlokobnice. sila mi je bila vila staroj majci besiditi. ona huda ptica. 239 . turske uze dostignuli. side to mi bila vila staroj majci besiditi. posestrino vilo. ako su mi. stara majko. za bratca ću mojega dati moju rusu glavu. side to mi bila vila staroj majci besiditi: “Ovo ću te. radi boga uprašati. bila vilo. mene. jadna majka. posestrino vilo. majku Margaritu!” Mene. ostavi grozne suze prolijući. side to mi stara majka biloj vili besiditi: “Ako su mi. sila mi je bila vila staroj majci besiditi: “Nisu ti jih. majci Margariti. stara majko. planinkinja vila. majka Margarita. majko Margarito. ostavi grozne suze prolijući. lasno ću ih. iz tamnice iskupiti: za bratca ću mojega dati moju rusu glavu. nego to mi odleti u planinu črnu goru. iz tamnice iskupiti. lasno ću ih. da li ne hti na mene huda ptica ni gledati. jadna majka. za to mlado dite!” A za sinka Ivana živim ognjem izgoriti. kojom bi jih ti spenzom iz tamnice iskupila?” Side to mi stara majka biloj vili besiditi.

da se nigdar od tebe. a kada si od sebe sinka svoga otpravila. Jer kada mi on dojde u Primorje valovito. jadna majko. da li ću ti istinu. da li ću ti istinu. jadna majko. ne spomene. mladi i gizdavi. Očicami sagledali a srdašci saljubili. na to mlado dite. ter ti ga je napojila mrzle vode zabitljive.starice nebogo! Nisu ti jih. majko Margarito. ono mlado dite. jer kada mi on dojde u Primorje valovito. mladi i gizdavi. onda se je u tebi srdašce okamenilo. ono mlado dite. biše mi ga lipa Cvite onim vencem okrunila. povidati: bratca ti je obljubila mlada moma Grkinjica. očima sagledali a srdašci saljubili. ona venac vijaše od primoga vilovita. ondi mi se oni bihu očicami sagledali. a kada si od sebe sinka svoga otpravila. na njega se namiri lipa Cvite Primorkinja. da se nigdar nikadare k tebi majci ne zavrati. ona venac vijaše od primoga vilovita. povidati. majko Margarito. ne spomene. da se nigdar od tebe. ondi mi se oni bihu očicami sagledali. ono mlado dite. mlada Primorkinja. 240 . sestre svoje. stara majko. Na njega se namiri lipa Cvite Primorkinja. biše mi ga lipa Cvite onim vencem okrunila. ter ti ga je napojila mrzle vode zabitljive. starice nebogo. sestre svoje. turske uze dopadnule. starice nebogo. bratca ti je obljubila mlada moma Grkinjica. starice nebogo. onda se je u tebi srdašce okamenilo.

Izmijenjeno izdanje. od suz' lišca ne osuše. Bugaršćice. 76-83. i žali i prolivaj grozne suze.starice nebogo! Da se nigdar nikadare k tebi majci ne zavrati. majko. nit ćeš sinka dočekati. travnja 1671. majko. Zagreb 2000. majko Margarito! Cvili. starice nebogo!” Nit ćeš bratca dozvati. cvili. I Svilojević i Zrinski su bili usužnjeni. (O tome će biti riječi u poglavlju Povijesne predaje. – Bečko Novo Mjesto. i žali i prolivaj grozne suze. Organizator. Maja Bošković – Stulli je s pravom ustvrdila da su sudbine Svilojevića i Zrinskoga slične. Svilojević je oslobođen. nit ćeš sinka dočekati!28 U rukopisnoj je ostavštini Petra Zrinskoga (Vrbovec. od suz' lišca ne osuše. i da ti se nikadare. godine. nit ćeš bratca dozvati. str. godine. majko Margarito! I da ti se nikadare. 1621.) Kuće u Poljicima za vrijeme Turaka Vidi: Josip Kekez.) nađena i bugaršćica Popivka od Svilojevića koja je vjerojatno zapisana u sjevernoj Hrvatskoj 1663. III. Zrinski je sa svojim šurjakom Krstom Frankopanom pogubljen 30. 1671. 28 241 .

Ivo Ćipiko (1863.). 30 29 242 .30 (Vuk Stefanović Karadžić je bio kontroverzna osoba. 19. Po Goetheovom nagovoru Therese Albertine Luise von Jakob pod pseudonimom Talvj prevela je i objavila Vukove pjesme pod naslovom Volkslieder der Serben (I.). Povijest književnosti hrvatske i srpske. Zagreb 1925.-1832. Junačke narodne pjesme (hrvatske i srpske). Međutim. II.). st. Imao je svoje pristaše u Hrvatskoj među kojima su Matija Ban (1818. Fortisov Put po Dalmaciji nakon Goetheova prijevoda preveden je na francuski jezik. ali se divi nježnim ženskim pjesmama.-1803. Milan Strašek.) nadahnut junaštvom Stojana Jankovića napisao je svoje djelo La Chute Dr. Đuro Šurmin ustvrdio je da se svijet zanosi našom narodnom epikom. G. Zbornik Kačić..PREVOĐENJE USMENE POEZIJE NA STRANE JEZIKE Početkom XX. njegova krilatica Srbi svi i svuda predvodila je velikosrpsku ideologiju po kojoj su Hrvati – Srbi katoličke vjere.-1938.). Izdanje hrvatskih srednjoškolskih profesora.) iz Herderova je Volksliedera preveo na francuski jezik Kačićevu pjesmu o Milošu Kobiliću i objavio u svom djelu La Guzla (1840. str.31 Francuski pjesnik.) u svoj Volkslieder (1778. braća Jakob i Wilhelm Grimm. VIII. Zagreb 1908. Alphonse de Lamartine (1790. str.1923. 118. Već smo kazali da je J. Dao je golem doprinos reformi srpskoga jezika.-1882.-1870. U filološkom pogledu Karadžićev je sljednik i Tomo Maretić (1854. 1826. Srba i Bošnjaka. Već je kazano da je Đuro Ferić Gvozdenica hrvatske usmene pjesme prevodio na latinski jezik.29 Sustavnije prevođenje hrvatskih kao i srpskih i bošnjačkih pjesama počinje s Albertom Fortisom i njegovim djelom Put po Dalmaciji (1774. Đuro Šurmin.). a W.) (Gusle). priredio dr. U Njemačkoj su nakon Goethea prevodili Johanes von Müller. Medo Pucić (1821. Gerhard je objavio zbirku usmenih pjesama Hrvata.) uvrstio Goetheov prijevod Žalosne pjesamce o Asanagici kao i tri pjesme iz Kačićeva razgovora ugodnoga. Zagreb 2003. i 1779.-1869. Školska knjiga. Filozofski fakultet Zagreb. Sukladno tomu on je i hrvatske usmene pjesme podvodio pod srpske.). Prosper Mérimée (1803. 1825. Od tada se naše usmene pjesme prevode najprije u Francuskoj a potom u mnogim drugim zemljama. 31 Stipe Botica. Herder (1744. povjesničar književnosti dr. političar i povjesničar. str. Andrija Kačić Miošić.-1903. Baladu o Hasanaginici najprije je na njemački jezik preveo Johann Wolfgang von Goethe (1749.).

knjiga II. Poljak Adam Mickiewicz (1798. str. st. 32 243 . dr. izdao na hrvatskom (i srpskom) i engleskom jeziku zbirku naše usmene poezije. golem doprinos našoj usmenoj poeziji dali su Millman Parry i Albert Bates Lord koji je 1953. Šveđani i dr. B. 33 Bosansko – hercegovačka književna hrestomatija. Naše su usmene pjesme prevodili i Česi. Slovaci.) u Parizu je predavao o našim narodnim pjesmama. st. Zavod za izdavanje udžbenika. Lord je s prekidima.) je prema Goetheovu prijevodu na engleski jezik preveo Asanaginicu. Hatidža Krnjević. objelodanjena zbirka naših narodnih pjesama koju je uredio Arturo Cronia.32 A. Ljubomir Zuković. 9. 123. Walter Scott (1771. Nakon Puškina na ruski su jezik prevodili naše pjesme Berg. U Padovi je 1949.). Rumunji. Sarajevo 1972. Puškin se divio junaštvu harambaše Stanka Sočivice iz Imotskoga. a poslije II. g. Mađari. Tommaseo je hrvatske lirske pjesme prevodio na talijanski jezik.-1823. Đenana Butorović. Zagreb 1990. prikupljao i izučavao usmene pjesme u Bosni i Hercegovini i u 70-tim godinama XX.d’un Ange (Pad anđela). Na ruski jezik prvi je prevodio Aleksandar Sergejevič Puškin (1799. str.-124. Vostokov i dr. U XX.. Mnogi su Poljaci prevodili našu poeziju. dr. svjetskog rata objavili su zbirku naših narodnih pjesama.-1837.-1855. Povijest i historija usmene narodne književnosti.33 Najveći dio podataka o prevođenju usmene poezije na strane jezike navodim prema: Tvrtko Čubelić. Narodna književnost. Na engleski je jezik prevodio i John Bowring.

Čubelić. Zagreb 1995. dr. 9. Epske pjesme Bože Domnjaka Bojana. knj. Filozofski fakultet Zagreb. 10. Hrvatske narodne pjesme. (Izbor). Maja. Ljubomir Zuković. Sultanova djeca (Predodžbe Turaka u hrvatskoj književnosti ranog novovjekovlja). Zagreb 1943. Od bugarštice do svakidašnjice.IZVORI I LITERATURA 1. priredio dr. Hatidža Krnjević. Đenana Butorović. ZZNŽO JS. 1861. Matica ilirska. Zagreb 1965. Tvrtko. Zagreb 1944. Petar. Zadar 2004. Zagreb 1972. 12. 100 najvećih djela svjetske književnosti. . Ivo. sv.D. 4. Povijest i historija usmene narodne književnosti. Razvoj hrvatskog narodnog pjesničtva. 16. Hrvatska usmena književnost Bosne i Hercegovine: lirika. Šoljan. priredio Hrvatska književnost Bosne i Hercegovine u 100 knjiga. Sarajevo 2006. Narodna književnost. Zagreb 1990. Dragić. dr. Epske narodne pjesme. epika. 15. 7. III. 5. Thema I. Dragić. Hrvatska školska knjižica. Književna i povijesna zbilja. VI. Marko. Konzor. 1. Kad je živio Mijat Tomić. Zagreb – Ljubljana 1987.. Zagreb 1938. uredio Antun 2.. Urednik I. MH.. Školska knjiga. Botica. 8. Vl. Dukić. retorika. Grgec. Grgec. knjiga II. sv. F. Bosanski prijatelj. Školska knjiga. knjiga 3. Petar. Split 2005. Napredak. Znanje. 14. priredio Ivan Mimica. Marko. Split 1990. Zagreb 2003. Književni krug Split. Jukić. 244 XXIX. Hrvatska državna tiskara. peto prošireno izdanje. Matica hrvatska i HKD Napredak. 6. Andrija Kačić Miošić. 11.. Stipe. Bošković-Stulli. nakl. izdanje. Stjepan. Biblija i hrvatska kulturna tradicija. Frangeš. Zavod za izdavanje udžbenika. 13. Tvrtko Čubelić. Davor. Povijest hrvatske književnosti. Banović. Zbornik Kačić. Bosansko-hercegovačka književna hrestomatija. Zagreb 4. Botica. Stipe. Sarajevo 1972. Zagreb 2005.

Odio prvi. Zagreb 2004. knj. 245 . 27. retorika. redakcija i komentari Vinko Žganec. Dubravko. I.. 21. Hrvatska odiseja. Matica hrvatska. 1. 19. izdanje. Zagreb 1996.17. priredio Marko Dragić. priredio dr. smislio. uredili dr. Eric A. Nikola Andrić. Historija književnosti naroda hrvatskoga i srbskoga. Jagić. 29. 26. Izdanje društva srednjoškolskih profesora. Zagreb 1969. Nikola Andrić.. Uredio dr. PSHK. Odio prvi. Hrvatske narodne pjesme. Zagreb 1897. priredio dr. Zagreb 2003. Hrvatske narodne pjesme. 22. knjiga deveta. Povijest hrvatske književnosti. knjiga druga. hrvatske i srpske. 4. priredio dr. David Bogdanović. Stjepan Bosanac. HKD Napredak. Razmišljanja o usmenosti i 18. Izabrane narodne pjesme. krajiške i uskočke pjesme). knjiga prva. Hrvatska književnost srednjega vijeka. Ivan Broz i dr. 32. knjiga prva. Odio prvi. P. Zagreb 1867. Odio prvi. MH. MH. Zagreb 1925. Milan Strašek. sabrao Martin Meršić. Stjepan Bosanac. Junačke pjesme. III. Junačke narodne pjesme (hrvatske i srpske). Izdanje “Društva hrvatskih srednjoškolskih profesora”. Zagreb 1939. 25. 31. Mala nakladna kuća Sveti Jure. Zagreb 1996. Josip. Hrvatske narodne pjesme. priredio i uredio Petar Gudelj. 20. sveska peta (Uskočke i hajdučke pjesme). Organizator. 1964. sv. Hrvatske narodne pjesme. Naklada P. Vatroslav. Kekez. Junačke narodne pjesme (hrvatske i srpske). MH. Bugaršćice. Muza uči pisati. Staro doba. epika. Milan Strašek. i II. 23. uredio dr. Sarajevo 2006. (drugo znatno prošireno izdanje). Zagreb 1940. MH. pismenosti od antike do danas. knjiga osma. Zagreb 1925. Havelock. Anica Nazor i Marija Pantelić. Zagreb 1930. Hrvatska usmena književnost Bosne i Hercegovine: lirika. I. uredio dr. sveska šesta (historijske. 24. 28. Baška Voda 1999. Jelčić. 30.. Jačkar hrvatske narodne jačke iz Gradišća. Junačke pjesme. Novinsko-izdavačko i štamparsko poduzeće Čakovec. knj. Zagreb 1896. Naklada Leksikon. Hrvatski leksikon. Pavičić. Hrvatska književnost Bosne i Hercegovine u 100 knjiga. priredio Vjekoslav Štefanić i suradnici Biserka Grabar. AGM.

knjiga 25. Narodne junačke pjesme iz Bosne i Hercegovine. Ivan. II. Anđelko. PSHK. Naša narodna epika. Život i epski svijet Bože Domnjaka. 36. Ceres. Narodne epske pjesme. Zagreb 1909. Mihovil. . 43.d. 50. 49. MH. Leksikon hrvatskih pisaca. 40. Piesme junačke. Školska knjiga. Stilistika.33. Školska knjiga. Zagreb 2002. izdanje. Zagreb 2000. MH. Mijo. Književni krug Split. Mimica. 44. Medini. nakl. Vl. Povijest hrvatske književnosti do preporoda. 1925. Zagreb 1996. Molinie. Kekez. Zagreb 1964. svezak pervi. Narodne piesme bosanske i hercegovačke. Anđelko. Narodne pjesme o Mijatu Tomiću. PSHK. Iz riznice hrvatske povijesti i kulture. 42. I. godine u Splitu. Sinj-Duvno 1985. skupio Ivan Franjo Jukić Banjolučanin i Ljubomir Hercegovac (fra Grgo Martić). Usmena književnost. s francuskoga preveo Goran Rukavina. 39. izdao o. Ivan. Zagreb 1996. u: Škreb – Stamać Uvod u 34. 47. Kombol. Osiek 1858. Georges. Split 1996. 38. 46. priredila Maja Bošković-Stulli. Josip.. 246 45. književnost. Leksikon hrvatskih pisaca. Sarajevo. Zagreb 1996. Milorad. knjiga 24. Maretić. Zbornik radova sa znanstvenog skupa održanog 30. autor koncepcije Krešimir Nemec. 41. 48. Zagreb 1945. Mijatović. Zagreb 2000. Kombol – Novak. Hrvatska tiskara d. Split 1996. knj. MH. Mjesto Julija Bajamontija u hrvatskoj usmenoj književnosti-Splitski polihistor Julije Bajamonti. IV. Hrvatski narodni junak (drugo prošireno izdanje). Nevenka.. Milas. Filip Kunić Kupriješanin.. Narodne epske pjesme. Logos. Mijatović. Zagreb 1964. Čitanka iz stranih književnosti 1. listopada 1994. Košutić – Brozović. Zagreb 1902. MH. 1. poboljšano izdanje. Mimica. autor koncepcije Krešimir Nemec. skupio fra Marijan Šunjić. Školska knjiga. priredio Olinko Delorko. Split 1988. Školska knjiga. Zora. JAZU. Globus. Povijest hrvatske književnosti u Dalmaciji i Dubrovniku. Tomo. Hrvatska književnost do narodnog preporoda. 37. 35. Školska knjiga. Zagreb 1986. II. Zora.

izdanje. 1. herojske. 56. Jeronim. Zagreb 1972. Golden marketing. Usmene epske pjesme I. Povijest svjetske književnosti (kratak pregled).51. 58. zapisao Andro Murat. MH. 65. Branko Vodnik. Zagreb 1978. 1991. Sedam pristupa pjesmi.) Pave Anđelića. Junačke pjesme IV. Radetić. 61. Zagreb 2001. priredila Tanja Perić Polonijo. 54. sastavio Krešimir Mlač. Zagreb 1880. 247 . Izdanje profesorskog društva sekcije Zagreb. uredio prof. HKD Napredak. Narodne pjesme o Mijatu Tomiću. Zagreb 1993. Mladost. izdanje. Figure u našem narodnom pjesničtvu.. Rijeka 1986. Globus. Etnologija i etnomit. u: Uvod u književnost (uredili Fran Petre i Zdenko Škreb). Liber. Vladić. Zagreb 1996. Mate. Dunja. s njihovom teorijom. Marko. 64. priredio Davor Dukić. Naprijed.1925.. MH. IV. Slaming. Ivan Renđeo. Narodne pjesme iz Luke na Šipanu. Višić. uredili Mijo Milas i Ivan Mimica. Split 2005. 60. Rihtman Auguštin. 67. Luka. 57. Zima. Sarajevo 1931. Zagreb 1924. JAZU. Zagreb.) I. Zagreb 2004. reprint MH ogranak “Rama” Prozor. Vladimir i Zorić. i II. Epika i epske pjesme./58. Narodne pjesme (srpsko-hrvatske) I. 52. dio. Ivan. Zagreb 1986. Zlatna knjiga hrvatske narodne lirike. Rukopisna zbirka (1957. 63. MH. napisale Maja Bošković – Stulli i Divna Zečević. 53. Vratović. Narodne pjesme o 1000-godišnjici kraljevstva hrvatskoga (925. Milivoj. priredio dr. Pregled hrvatske tradicionalne književnosti. 66. Zagreb 2003. Zbornik radova Andrija Šimić izuzetna pojava među hajducima. Logos-tours. Zagreb 1926. 59. knj. SHK. Ivan. 1882. Solar. Povijest hrvatske književnosti. 55. Uspomene o Rami i ramskom franjevačkom samostanu. 62. Zagreb 1961. Znanje. Književnost drevnog Bliskog istoka.

III. PRIČE (PRIPOVIJETKE) .

lenda. češkom. vjerovanja. U starogrčkom mit. pripovijetka. engleskom story. slovačkom. basna. Istovremeno se za mnoge velikane govorilo da su ušli u legendu i da su otišli u legendu. šale i legende. engleskoj. primjerice. Zanimljivo je da su se usmene priče u slovenskom. U hrvatskom jeziku poznati su nazivi: priča. legende.-210. primjerice. Povijest i historija usmene narodne književnosti. to jest. Legende. Novelle. onda se kaže da su to samo legende. Legenda o faraonu Khufu (Keopsu). SVJETSKE USMENE PRIČE Svaka je kultura na sebi svojstvene načine oblikovala bitne motive koji su postali (usmeno) književni. U portugalskom jeziku se zovu: fabula. Zagreb 1990. 209. apologos (novela). kazavica (kazalica). kako su to već rekli veliki filološki autoriteti. Istrebljenje ljudskoga roda. caso itd. legend. Schwank. novele. Kada je netko u nečemu iznimno dobar i zaslužan.) Narod usmenu prozu naziva: priče. ono što treba čitati. beside. a književnosti nije da pripovijeda o onome što se dogodilo. Bajka o ukletom kraljeviću. izmišljeni junaci i izmišljene priče o njima itd. 249 .NAZIVLJE Usmene priče obuhvaćaju: bajke. a kada se. govori o hajducima. (Kazavicom ili kazalicom nazivane su i epske pjesme. u talijanskoj. pripovijest. Ima ih istinitih i izmišljenih. Nipošto se ovim ne želi reći da su sve legende i druge vrste priča istinite. Sumersko-babilonsko1 Tvrtko Čubelić. U minulim ideološko-tendecioznim sustavima pod tom riječju podrazumjevalo se nešto što je izmišljeno i što je lažno. njemačkom Märchen. Unamunovo putovanje u Fenikiju. Na našim prostorima rijetko se koja riječ toliko suprotno tumačila kao riječ legenda. naziva ga se živom legendom. latinskom fabula. predaje. bajka. historia. basne. Raznovrsnost usmenih priča svjedoče i njihovi nazivi na raznim jezicima. Dva brata. Usmene su priče književnost. Sage. anegdote. već o onom što bi se moglo tipski dogoditi. američkoj filologiji nazivaju legendama. str. Trajne su antologijske vrijednosti staroegipatske usmene priče: Sinuheova priča. bugarskom jeziku nazivale povesti. Legenda je latinska riječ i znači ono što valja čitati.1 Usmene priče se.

) pripovijeda o mudroj i lijepoj Šahrazadi. – IV. 18 knjiga/ nastajanje toga djela lociraju u IV. pr. u svom djelu Spis o ratu Peloponežana i Atenjana (8 knjiga) navodi velik broj usmenih priča koje je zabilježio kod zaraćenih strana. st. 60. En-Ki i Nin-mah. prije Krista). Vrane i sove. Sastavljena je od pet knjiga: Razdvajanje prijatelja. U zbirci su priče. st. st. U tome je djelu više priča o Aleksandru Velikom Makedonskom (IV. Grčki povjesničar i vojskovođa iz Atene.-II.-180. En-lil i Nin-lil. pr.-61. Za oblikovanje hrvatske usmene proze iznimno su važna djela: Fiore di virtu. 2 250 . st. oko 460. po Kr. (U to doba i riječ historija znači priča). po Kr.-322. Gubitak stečenoga i Nepromišljeno djelovanje. Apulej (oko 125. Pored Veda iznimne je vrijednosti indijska zbirka Pančatantra (III. U njoj se priča o glupim sinovima kralja Amarašaktija koje mudrac Višnušarman pomoću priča uči umjetnosti vladanja. Neki povjesničari književnosti završetak nastanka toga najopsežnijega djela u svjetskoj književnosti /215 000. str. prije Krista) istaknuo je da je poezija (podrazumijevajući pod tim nazivom književnost) istinitija i povjesnija od povijesti i da je treba ozbiljnije shvatiti od povijesti. među ostalima. prije Krista). Školska knjiga. st.) u svoj fantastično-satirički roman Metamorfoze ili Zlatni magarac inkorporirao je bajke i predaje među kojima je najpopularnija Priča o Amoru i Psihi. st. prije Krista). godine sadrži usmene priče i anegdote. prije Krista).) Pančatantra je jedna od najvažnijih zbirka svjetske usmene književnosti a motivi iz nje nalaze se i u hrvatskim usmenim pričama. prije Krista). st. Arapski zbornik priča Tisuću i jedna noć (IX. Djelo Gesta Romanorum (Junačka djela Rimljana) nastalo oko 1300. Aurea legenda Jakoba Voragine. Tukidid (r.2 Na značaj usmenih priča ukazivao je najstariji grčki povjesničar Herodot (V. Krista umro oko 396. Čitanka iz stranih književnosti I. Krista).asirske predaje (mitovi) su: Lahar i Ašnan. bajke i basne prožete didaktičkim stihovima. Stjecanje prijatelja. pr. Kr. st. spominje Platon (IV. U Pančatantri se nalaze i motivi iz Mahabharate (IV. Zagreb 1996.-XIV. Kr. pr. Usmene priče. st. Snažan je utjecaj toga zbornika na svjetsku književnost. st. Usmenim pričama bavio se i Ciceron (I. a njegov i Zenonov učenik Aristotel (384. Sermones discipuli Nevenka Košutić-Brozović.

Jukić i objavio u Vrazovom Kolu. 251 .).). Od velike je važnosti njegova Geografska karta Hrvatske (1688. Trogira. 1815. Skradina. Cetinskoga kraja.).-1703. Juri. Njegovi zapisi iz Hrvatske govore o narodnim vjerovanjima. treći svezak). Njegove informacije o Morlacima utemeljene su i na usmenim pričama. I. Brača.-1616. između ostaloga. Takvi su. vjerovanjima. Palagruže. bilježi legendu o sv. Polazište braće Grimm je odnos između bajke (Märchen) i predaje (Sage).) sudjelovao je u Austro-turskom ratu (1663.) postigao je velik uspjeh zbirkom priča koje je zabilježio ili sam izmislio. pričama.1695. Daniele Farlati (1690.) i William Shakespeare (1564. Nijemac iz Slovenije Johann Weichard Valvasor (Ljubljana. Tomu je mnogo doprinio Johann Wolfgang von Goethe (1749. Venecija 1751-1819). Goethe spominje pripovijedanje svoje majke. IX. Fortis piše o običajima. o usmenim pričama piše Jean la Fontaine (1621. primjerice.) spominje svoju dadilju Arinu Rodonovu od koje je čuo bajke i pjesme. Shakespeare je dramu Mletački trgovac napisao na temelju priče Dram jezika koja je poznata i kod Hrvata u BiH. U klasicizmu su mnogi pisci značajnu pozornost pridavali usmenim pričama. – Krško. 1693. god.VIII.-1832. Braća Jakob i Wilhelm Grimm započinju novo razdoblje u teoriji usmenih priča.-1616. Splita. 1641.-1837. (Dva stoljeća nakon Shakespearea zapisao ju je I. otoka Visa.) u djelu Illyricum sacrum (sv. prvi. F. sv.-1664. Miguel Cervantes (1547. uredio Josip Pasarić.) Mnogi su renesansni i barokni književnici veliku pozornost davali usmenoj prozi i stvarali svoja djela uzimajući građu iz usmene proze.). Paga. Perraultov sunarodnjak Antoine Galland (1646. Kvarnera. st.)3 U XVII.) Alberta Fortisa (1741.Ivana Herolta te srednjovjekovne hagiografije i legende.) kao i u vojnim pohodima Nikole Zrinskoga u Slavoniji.) skrenuo je veliku pozornost pripovijetkama iz zbirke Tisuću i jedna noć. (O tim djelima bit će više riječi u daljnjem tekstu.). Francuz Charles Perrault (1628.-1803. 3 Narodna šala.-1773. MH.-1715. U romantizmu je općenito snažan interes za usmenu književnost. Zagreb 1923. a Aleksandar Sergejevič Puškin (1799. folklornom kazalištu. Šibenika. Raba. drugi i 1822. pričama iz okolice: Zadra. primorja. Od velikoga je značaja Put po Dalmaciji (1774. Oni su u tri sveska objavili Dječje bajke (1812. prvi. U romantizmu se javlja interes i za narodno pripovijedanje. Hvara.

) i Max Lüthi. Povijest i historija usmene narodne književnosti. u usmenu prozu uvodi se termin švank kojim su se označavale šaljive priče. str. Švicarac rumunjskoga podrijetla Andre Jolles 1929. 187. Tvrtko Čubelić. jedan od najbogatijih ljudi i jedan od najvećih motivatora Zig Ziglar u svojoj knjizi Pogled s vrha (2000.-212. a drugo je naraslo u prekrasnu biljku.5 Međutim. petosveščanim prijevodom staroindijskih priča.Veliki znanstveni interes za usmene priče pobudio je Nijemac Theodor Benfey 1858. 9. Stuttgart. 7 Richard Cavendish.7 (Slično je i u filologijama drugih naroda. Beograd 1984. 210. Nakon braće Grimm najznačajniji doprinos u proučavanju usmene proze dao je Vladimir Jakovljevič Propp (1895. g. primjerice.) Usmene priče često se koriste i u druge neknjiževne svrhe. st. Ptica ga je pozobala. Jedno zrno se uplašilo i nije smjelo izniknuti. 1968. a najveća je što se u njemu ne vide osobitosti nacionalnih kultura.) navodi basnu koja govori o dva zrna koja su se našla u zemlji i razgovaraju. Tom su se problematikom najviše bavili Erich Strassner (Schwank. 151. Zagreb 1986. Ti su znanstvenici utvrđivali nastanak i migraciju bajki. str. 4 252 . Zagreb 1990.6 Američki filolog Richard Cavendish u djelu Legende svijeta pod pojmom legende podrazumijeva usmene priče i ističe da legende izdržavaju probu vremena bolje nego prava povijest. Legende sveta. g.) knjigom Morfologija bajke. u: Zdenko Škreb-Ante Stamać Uvod u književnost. 6 Isto. Finske škole koju su utemeljili Kaarle Krohn i Antti Aarne. predaje i legende. i kasnije. str. Ono plašljivo zrno ostalo je u zemlji. Tako. str. taj katalog ima manjkavosti. Sljedbenik Finske škole Amerikanac Stith Thompson je sa suradnicima sastavio katalog u kojemu su pripovijetke razvrstane po tematskom i motivskom indeksu. To je djelo nastavio Johannes Hertel 1909. Usmena književnost. Njima se koriste najveći menadžeri i motivatori.-1970. godine u Jednostavne oblike pogrešno uvodi i manjkavo tumači bajke. 5 Josip Kekez. Tridesetih godina XX.4 U komparativnom pristupu proučavanja usmenih priča značajna je zemljopisno-povijesna metoda tzv.

g. 1611. g. počeo sastavljati Nikša Ranjina. U Malom katekizmu (1616.) te Povijesti Dubrovnika (1595. Nauk karstjanski doživio je 10 izdanja. do 2005. među kojima je i inačica Posvetilišta Abramova Mavra Vetranovića.) u Dundu Maroju navodi izreku Šaptom Bosna poginu koja je do danas sačuvana u izričaju Bosna šaptom pade. usmenih 8 Matija Divković u franjevački je red stupio najvjerojatnije u Olovu. godine sa studentima sam zapisao pedesetak legenda o propasti Gavanovih dvora.) dominikanca Serafina Razzia (Firenca. te jezera kod Pleternice i Vinkovaca. Od 1996.) i Zoranićevim Planinama (1569. U tomu djelu zapisana je legenda o propasti Sodome i Gomore. – Mleci. Krajem XIV. Dubrovačke priče nalaze se u anonimnoj Kronici. Prukljanskog jezera kod Šibenika.) objavio je sa zbirkom pripovijesti o čudima Presvijetle Djevice Marije (Sto čudesa aliti znamenja blažene i slavne Bogorodice. hagiografija. Zborniku koji je 1507.). Usmene su priče temelj Besida (1616. 1531. Hutova blata u Trebimlji. 1567. Školovao se u Italiji. Marin Držić (Dubrovnik. između ostaloga. a namijenjena su narodu. Miloševa jezera ispod Krinja u Hrvacama kod Sinja.HRVATSKE USMENE PRIČE Usmene su priče poslužile piscima i propovjednicima. Plitvičkih jezera. ostavio je najdublji trag u hrvatskoj književnosti i povijesti. i početkom XV. st. 1508.) osim katehetičkog dijela. u drugom su dijelu knjige stare hrvatske vjerske pjesme i dramski tekstovi.).). Po tim legendama Gavanovi dvori su se nalazili na mjestu: Boračkoga jezera kod Konjica. a nalaze se u glagoljskim knjigama. spominju kazivanja o vili morskoj. 1563. Libru od mnozijeh razloga (1520. – Olovo. Bio je franjevac u Sarajevu.) fra Matije Divkovića (Jelaške kod Olova. Njegova su djela vjerskodidaktičkoga karaktera. 1631.8 Divković je građu crpio iz legenda. Sramotan pad Bosanskoga kraljevstva krajem svibnja 1463.). Za hrvatske usmene priče iznimno su važne bosanske fratarske knjige mada nemaju izvornih narodnih priča. brevijarima i misalima. Kreševu. Usmene su priče parafrazirane i u Hektorovićevom Ribanju i ribarskom prigovaranju (1568. Crvenog i Plavog jezera kod Imotskoga. Veliki 1611. jezera u Rijeci Dubrovačkoj. divice Marije) prevedenom iz popularne zbirke Ivana Herolta Sermones discipuli de tempore et de sanctis (1476. o lukavoj lisici koja se pretvara mrtvom kako bi pohvatala ptice. – Firenca. jezera Kuti kod Neuma. Svoj prvi katekizam Nauk karstjanski (tzv. nastao je Cvet vsake mudrosti u kojem se. Olovu. 253 . U Mađarskoj se pripovijeda da je tako nastalo Blatno jezero (Balaton).

na vrućini. Poče kucati i dođe vratar da mu otvori te ga poče pitati: odakle je. Osnova njegovog jezika bio je štokavski ijekavski-ikavski narodni jezik. žedan. Vidi: Marko Dragić. Split 2006. našim. Vratar se vrati i sve ispriča starješini. Neki povjesničari književnosti ističu da ga je jedino nadmašio Andrija Kačić Miošić. Ako je tolika ljepota i razgovor jednog anđela. Hrvatska književnost katoličke obnove i prvoga prosvjetiteljstva (Hrvatska barokna književnost). godine: KAKO SU SLATKE PJESNI NEBESKE Bijaše jedan redovnik dobra i sveta života i moljaše Gospodina Boga da bi mu očitovao kojugod slast nebeske slave. Fakultetski priručnik. Stadoše se čuditi da je toliko živio gladan. Prvi je bosansko-hercegovački Hrvat koji je pisao narodnim jezikom. 254 . 74-77. g. Filozofski fakultet Sveučilišta u Splitu. st. Redovnik ispriča. Kad je redovnik bio na molitvi pred njim zapjeva jedna ptičica i on je pokuša uhvatiti te ona pred njim pobježe u gaj koji bijaše blizu samostana. svet.predaja i legenda koje je čuo od naroda kao i iz Heroltovih Sermones discipuli (Odgovori učenika) te iz Gesta Romanorum (Junačka djela Rimljana). Kad dođe vidje da su stara vrata zazidana a nova sagrađena na drugom mjestu. Smatra se ocem bosanske književnosti (hrvatske književnosti u Bosni i Hercegovini). Redovnik je pod drvetom stajao i slušao pticu a kad ona odletje vrati se u samostan. Sva je djela objavio u Veneciji. bos i gol. Bio je vrstan propovjednik i veoma popularan narodni pisac. Od slatkosti pjevanja ptičice nije se ničeg sjećao. Svoj jezik zvao je bosanskim. svet Gospodin Bog Sabaot! *** Divkovića Besjede svarhu evanđelja nedjeljnih priko svega godišta (1616. www. zaustavi se na jednom drvu i nastavi pjevati. Njegov je rad pridonio širenju štokavštine. blažena Gospa i svekoliko mnoštvo svetaca Božjih koji slave Gospodina dan i noć govoreći: Svet.ffst. tko je i što ište? Redovnik mu reče da je izišao iz tog samostana. a tada fratri shvate da je on iz tog samostana izišao prije 340. na hladnoći. Starješina pitaše redovnika tko je i povede ga drugim fratrima te ga pitaše tko je starješina bio kad je on izišao vani. naškim.) prijevodi su i kompilacije iz nekoliko latinskih autora 15. kolika je radost i veselje i koliko uživanje biti u kraljevstvu nebeskome u kojem je devet kora anđeoskih. Divkovićeva Rajska ptica nalazi se u glagoljskom rukopisu popa Mihovila iz 1558.hr str. i 16. slovinskim. Djela je tiskao bosančicom (zapadnom inačicom ćirilice).

dragocjene su u XVIII. Svietlost karstianska i naslagenye duovno (1679. – Jajce.) u svojim religiozno-moralnim djelima Zrcalo Marijansko (1662. pogibeljima svećenstva i njihova puka.). 1609.? – Sinj. O značaju Okružnice koju je uputio zagrebački biskup Maksimilijan Vrhovac. – ? 1777.) sadrži u sebi više usmenih priča preuzetih od Orbinija i iz naroda. 1717. iza Babinih gora. – Zaostrog. 1685. 1624. – Kraljeva Sutjeska. oko 1600. fra Pavla Posilovića (Glamoč. g. 1700. kao i o Stanku Vrazu već je bilo riječi. – Split. Nagnanović je pisao o stradanjima bosanskih samostana. dakle.).). leksikograf. glazbenik i pisac Julije Bajamonti (Split. st.) također. st. 1783. Fortisov Put po Dalmaciji.) te rukopisi vrsnog propovjednika Stjepana Margitića Markovca (Jajce. Pisac. su važna za širenje usmenih priča. Dragocjen je. o mučenicima za vrijeme osmanske vlasti. latinskim jezikom pisana Kratka povijest Bosne srebrne fra Bernardina Nagnanovića (Brotnjo-Čitluk u zadnjem kvartalu XVII. – Šćit u Rami.) koji se bavio proučavanjem Morlaka i veoma je zaslužan što je svom prijatelju Albertu Fortisu pomagao pri sabiranju i zapisivanju hrvatske duhovne kulture. Ispovid krstjanska (1710. Fra Nikola Lašvanin (Dolac kod Travnika. st.).) u svom Ljetopisu bilježi više priča a među njima i spomenutu Porfirogenetovu o Hrvatima koji su.) Nediljnik dvostruk (1766. 1730. – Ancona.) Ivana Ančića (Lipa kod Duvna.). oko 1754. (Lašvanin je umro od kuge. Fala od svetih (1708. 1688. kao i djelo njegova osporavatelja Ivana Lovrića (Sinj.) i Prvi oca našega Adama grijeh (1674. U Narodnom je preporodu i romantizmu velik interes za sve vrste usmenih 255 . svećenik Juraj Habdelić (Staro Čiče u Turopolju.) Djela fra Filipa Lastrića (Oćevija. 1678. Usmene su priče i u Pripovidanju nauka krstjanskoga u tri knjige (1750) fra Jeronima Filipovića (Rama. 1800.: Prilike (1701. Među mnogobrojnim predajama u Lašvaninovu Ljetopisu je i demonološka predaja o kugi.) fra Stipana Jajčanina. 1765. 1651. – Zagreb. Pored navedenih bosanskih fratarskih knjiga iz XVII. došli u današnje krajeve predvođeni petoricom braće i dvjema sestrama.Narodno je pripovijedanje i u bosanskim fratarskim knjigama: Cvit od kriposti iz 1647. govornik.) koristio je i usmene priče. 1650.). 1750. Značajan doprinos hrvatskoj usmenoj književnosti dao je liječnik. 1744.) (koji je građu crpio i iz Gesta Romanorum). Vrata nebeska i xivot viečni (1678.) i Svetinjak (1766. – Fojnica. 1703.

1838.) prvi se sustavnije bavi interferencijama hrvatske usmene i pisane književnosti.) ističe snagu i važnost narodnoga duha: “U puku stoji prava sila naroda.”10 Trajno su poticajna Šenoina načela po kojima književnost mora imati nacionalnu. pjesme i pripovijetke iz Pećuha. Jagić je skrenuo pozornost na bosanske fratarske knjige. vrijeme zapisa i kazivače). 46. a bude li u njega obrazovanja i samosvijesti. Hrvatske narodne piesme i pripoviedke iz Bosne. međutim. otac Ivan Pavao II. – Beč.) objavio je 1883. (Na tome je mjestu Sv.) u svom paradigmatskom članku Naša književnost (1865. Prvu je pravu zbirku narodnih usmenih priča objelodanio Matija Valjevac 1858. – Podgora. on je od svega naroda najviše spojen sa zemljom. g. a nije navodio mjesto. beatificirao Ivana Merza). zaman su sve tuđe spletke.9 Premda je don Mihovil Pavlinović (Podgora. Mnogobrojni su se hrvatski književnici i u predrealizmu i realizmu nadahnjivali usmenim pričama. 1818. Dragocjeni su.) uglavnom zapisivao i sabirao usmenu poeziju. 1923. ni sve sile svijeta ne će narod krenuti s puta kojim udariti mora. – Zagreb. 26. PSHK. Zora. Jukićevi zapisi poslovica i zagonetki. objavio sv. Zagreb 1963. 1831. njegova je zbirka (62 str. str. 1838. Kamilo Blagajić objavio je zbirku bošnjačkih priča. Matica hrvatska. Maja Bošković-Stulli. zaman svi vanjski pokušaji da navuku narod na svoje – on stoji tvrdo kao dub. PSHK. Narodne pripovijetke. a taj korijen je puk. 1. 1857. – Beč.priča. str. 1858. August Šenoa (Zagreb. Zbor redovničke omladine sakupio je i 1870. 1881. jer je puku silan korijen. 1887.) u Kolu i Bosanskom prijatelju objavljuje priče iz Bosne (Jukić je prepravljao priče. Fra Ivan Franjo Jukić (Banja Luka. Svećenik Nikola Tordinac (Đakovo.) do danas jedina prava zbirka usmenih priča bosansko-hercegovačkih Hrvata. 2003. Bosanske narodne pripovijetke. knj. Predaju su mu kazali muslimani koji su iznimno štovali to sveto mjesto. 59. Tordinac je zabilježio i hrvatske narodne običaje. – Đakovo. knj. August Šenoa I priredio Šime Vučetić.) u svojoj Historiji naroda hrvatskoga i srpskoga (1867. Iako je Tordinac vršio manje jezične preinake. Zagreb 1964. Priče su zapisane u Varaždinu i okolici. on u svom djelu Puti navodi i etiološku predaju o kultnom mjestu Petričevac u Banjoj Luci. 1888. 10 9 256 . g. Filolog Vatroslav Jagić (Varaždin. 11. socijalnu i književno-kritičku dimenziju.

ravnatelj Klasične gimnazije u Zagrebu. godine objelodanio je Hrvatske legende. Hrvoje Hitrec 2007.) objavljuje u tri sveska kajkavske i čakavske priče (XIX. 1860. iznimnu su ulogu u očuvanju hrvatske tradicijske kulture imali časopisi Zbornik za narodni život i običaje južnih Slavena kao i Napretkov Kalendar (Sarajevo) u kojem nalazimo i dokonice (šale. Ramska kraljica. nadahnut hrvatskim predajama i legendama. Gospa Sinjska. Dubravko 257 . Crna kraljica. Mila Gojsalić. g. Božo Lovrić. Narodna umjetnost (Institut za etnologiju i folkloristiku Zagreb) i Glasnik zemaljskoga muzeja Bosne i Hercegovine (Sarajevo). Kalendar Sv. Balint Vujkov (Subotica.Filolog i književnik Rudolf Strohal (Lokve. Milutin Cihlar Nehajev. Narodno je blago i u katoličkoj periodici: Svjetlo riječi./XX. Ivan Raos. sljedbenik “zdravog realizma” Franje Markovića (Križevci. – Zagreb. Mehmedalija Mak Dizdar. 1936. 1867. a u njoj je Hitrec. Pored spomenutih navodimo i sljedeće: Dinko Šimunović. Nikola Šop. *** Cijela je plejada velikana pisane riječi koji su u svoja djela utkali usmene priče ili pak pisali o usmenoj književnosti. Miljenko i Dobrila. Ivo Andrić. objavio je 1923.. *** Goleme su vrijednosti terenski zapisi u seminarskim i diplomskim radovima studenata filozofskih fakulteta u Zagrebu. na svijet izdao Cvet vsake mudrosti. 1937. Dobri pastir. 1856. st. 1914. 1. Izdavač je te monografije Školska knjiga. – Zagreb.). O značaju Antuna Radića i Nikole Andrića već je bilo riječi. Vladimir Nazor.). Mostaru. profesor u Zagrebu i Osijeku. st. Zvonimirova kletva. Majka Božja Bistrička. U istom smislu važni su časopisi Matice Hrvatske u BiH: Motrišta (Mostar) i Hrvatska misao (Sarajevo). Rijeci. – Zagreb. Trenkova djeca i dr.) koje je započeo Nikola Andrić (Vukovar. 1845. 1912. U 20. Hrvatske narodne šale (sv. Strohal je 1916. Osijeku.) objavio je tri zbirke usmenih Bunjevačkih pripovijedaka (Subotica. g. Miroslav Krleža. napisao trideset sedam predaja i legenda među kojima su: Dolazak Hrvata. Ante.) književni kritičar. Gorski Kotar.). anegdote i viceve). – Zagreb. Splitu.. 1942. Bosna Franciscana (Sarajevo). knj. 1951. a od 1906. prva). Novak Simić. Crkva na kamenu (Mostar) i Naša ognjišta (Tomislavgrad). Josip Pasarić (Pušća.

1995. Mitske predaje. Ivan Mimica. Novela. (Relevantna djela za ovaj rad spomenutih autora kao i djela iz navedene periodike bit će navedena u bilješkama i literaturi). Milenko S. Pričanja iz života. Ferdo Šišić. mistične. Vjekoslav Klaić. 4. Julijan Jelenić. šale. Predaja: Povijesne predaje. Andrija Nikić. Nikola Bilogrivić. 1913.) Josip Kekez (Katuni. Ljubo Lucić. novele. – Zagreb. Stjepan Džalto. Ćiro Truhelka. Jozo Vrkić. Ignacije Gavran. Franjo Šanjek i drugi. temama i oblicima.Horvatić. Estela Banov Deppope. Ivan Aralica. Filipović. Žanrovi usmenih priča: 1. basne. 3. Eshatološke predaje. Najveći doprinos do sada u zapisivanju i izučavanju usmene proze Hrvata Bosne i Hercegovine dao je Vlajko Palavestra. fantastične). 1937. Legenda. – Zagreb. Radmilu Fabijanić i Nadu Milošević Đorđević. Krunoslav Draganović. predaje. Miroslav Džaja. Basna. Usmena proza može se razvrstati prema motivima. Huseina Đogu. anegdote. Hašim Šerić. 2003. Marko Perojević. Među mnogima povjesničarima i arheolozima u čijim djelima nalazimo usmenu prozu jesu: Tadija Smičiklas. 258 . Petar Gudelj i mnogi drugi. Pavao Anđelić. Bajka. 2. Vrijedi spomenuti i Irmu Čremošnik. Etiološke predaje. Tvrtko Ćubelić (Bihać. viceve i legende. zapisivanju i izučavanju hrvatskih usmenih priča imaju: Maja Bošković-Stulli. Stipe Botica. Demonske predaje. MOTIVSKI SVIJET HRVATSKIH USMENIH PRIČA Usmena proza obuhvaća vrste priča: bajke. Po toj klasifikaciji priče bi bile: zbiljske (realistične) i fikcijske (izmišljene.). Usmene priče mogu se razvrstati i prema njihovom odnosu prema zbilji. Najveći doprinos u sakupljanju. 5.

Lipo su oni živili i bili radosni dok se jednog dana nije razboljela ta žena. al se prevario. Kad su njia dvoje dobili svoje dite. ona je pastorku zamrzila još više. BAJKA Bajka je najdulja usmeno-prozna vrsta. Jednog je dana maćuha spremila pastorku i odvela je u šumu. Ivo i Marica. Pastorka se puno uplašila – mače znala je da ju je ona ostavila samu. ostali sami i nisu se nikako mogli utješiti. Anegdota. Ona se još više uplašila pa tjela pobjeć. a on bio cili u čirovim. Puno su oni patili za njom. Tak je ona odala po toj šumi i odjednoč ugleđe ona njeku kolibu pa potrči. Uniđe unutra i ugleđe njekog starog djeda. Otac i ta ći. Rekla joj je da će je odvest na njeko fino mjesto pa se pastorka obradovala. Ta je bila ohola i ona je njega htjela samo radi para. Najpoznatije su bajke Pepeljuga. Va je bila ljepša od njene ćeri. Genus specificum bajke je fantastično ili čudesno. zamrzila maćuha pastorku još više. U šumi se nekako maćuha odvojila od ove. PASTORKA Prije je to bilo – tako sam ja čula – da je živila neka sretna porodica. Za to vrime postali su oni dobri drugovi. pa se on onda priženio. pa je zbog toga nije nikako voljela. Kad su curice obadvi narasle i postale cure. al nije znala puta. Tako je tome čoiku bilo žao njegove male. Čudesno u bajkama sudjeluje i rješava nerješivo. 1. al eto. Tjela se ta maćuha otarasit nje pa je tak dugo vremena ona mislila šta će napravit. i sakrila se iza njekog drveta pa pobjegla kući. Sitni oblici: Šala. Valjda on mislio da će nadoknadit djetetu mater pa je to i uradio. 7. Onda zastane na vrata pa je i primjetila da je djed gleda al ništa ne govori. Ona je njemu pričala što joj se 259 . Bili to čovik i žena i njihova mala curica. Tako je ležala neko vrime dok nije pripočinila. Tjela se ona vratit kući.6. Vic. Tak je ona njemu pomogla i živila u njegovoj kolibi par dana. bio on bogat. Ma. Dobro uvijek pobjeđuje zlo. pa radi toga. Ona se sažali na njega pa se približi i pita ga da mu pomogne. Ona je ageografična i ahistorična te se u njezinom izučavanju koristi monogenetski pristup. Uhvatila nju neka teška bolest i nije joj se mogla sakriti. mada je mala bila dobra. Mislio on da će se ona brinit za njegovu curicu.

On je imo puno ti njeki lipi kofera. Čim su stigle u kuću. Na mjestu su i usmrtile jer su bile otrovne. U šumi ju je mater već čekala. koliko je on bio težak. Odma su iskočile iz kofera i ujele njia dvi.desilo. Hrvatska književnost Bosne i Hercegovine u 100 knjiga. Maćuhu je puno zanimo ti mali kofer. ona se htjela vratit kući. ali iznenadile se one samo tak.11 (Brčko) ZLATNA LAĐA Tako su bili čovjek i žena jako siromašni. već dvi velike guje – ma goleme su one bile. Već sutra. pa kad je curica došla do kolibe. a mi nemamo nigdje ništa. pa iziđe nekuda van. 11 260 . ali joj je rekla da uzme što more veći kofer. Unutra bilo sve samo zlato. On joj se baš smučio. Jedva su njia dvi donile ti kofer. Svi su se iznenadili kad su je vidjeli. 2005. Stari joj je rekao da sebi kao nagradu što ga je njegovala uzme jedan od kofera. Jedva njekako ona je našla put i došla kući. 59-61. Jedamput reče čovjek ženi: – Ženo. Onda je maćuha uzela ti kofer pa ga otvorila. i nijesu nigdje ništa imali osim jednog djeteta. Kakoćemo ga proslaviti? A žena mu reče: – E moj čovječe. koji oće. Onda joj je pastorka sve ispričala i rekla je da je to ko biva njeki dar jer je pomogla tome djedu. mater se odma vrati nazad. str. ali ne zna ona šta je unutra. a ona je uzela najmanji pa je pošla kući. Tako se pozdravila sa tim starcem i krenila. i idući putem pomisli u sebi: Hrvatska usmena književnost Bosne i Hercegovine: proza. Nije unutra bilo zlata. pa joj je došla pomoć nosit ti teret. al se zbog zlata napravila dobra pa ga pitala da mu pomogne. odma su one to otvorile. Onda je ona htjela poslat svoju ći da i ta dobije zlata od djeda. Kad je djedu bilo bolje. što ću ti ja. Djed joj je reko da slobodno sebi uzme jedan od kofera. Jedva je ta izdržala i jenu noć tode. koji god izabere. a on njoj o svom teškom životu i kako je dobio te čireve. drama i mikrostrukture. dovede ona svoju ći na to mjesto u šumi. priredio Marko Dragić. Sarajevo. kad ni ja ne znam kako? Potom čovjek zakalal. evo nam sad ide krsno ime. MH. rano jutrom. knj. 5. pa je pitala odkud joj i šta ima u njemu. Ći i otac su nastavili lipo živit u zadovoljštini. Tako je ona uzela onaj najveći i jedva š njim izišla na vrata. pa je rano ujitra krenila. Bile one baš zadovoljne jer su mislile da su se obogatile. HKD Napredak. jer je puno voljela oca i falio joj. Tako je ta mala ušla u kolibu i vidila toga djeda.

ja ću ga kupiti. da imam ikome dijete prodati. Car reče: Daj ga amo. On nije nego tako pomislio. – reče starac. Ali nijesam. a starac još reče: Za taj ćeš forint sve kupiti i platiti što ti god treba. – reče starac. te starac otide. Čovjek otide. Ma jesi nešto. pa udari preko careva dvora. – I on donese dijete i preda ga caru. pa ga pita: Šta si ti sad divanio!? Nijesam ništa. al pred njega iziđe star čovjek. pa ga upita: Šta ti to nosiš stari? Evo nosim dijete. – reče starac. a on će ti vavijek udžepu biti.– Bože moj. A kad ga starac i po treći put upita. Bih. da sad imam ikome ono dijete prodati.reče on: Ma rekao sam. ja ne znam. – A carica reče: Pa slobodno. a starac mu reče: Dat ćeš mi forint. A carica reče: – Bome je to i moja volja. Kad je starac otišao. Starac odnese dijete. što sam i ja dao. ja bi ga prodao. pa kupi sve. pa skupi goste i proslavi krsno ime onako. – Car reče: Hajde da mu damo ime Dragan. pabih služio krsno ime. vide ga car. Samo šta išteš za njega? A šta ćeš mi dati? Dat ću ti forinti. On pristane. a taj car nije imao muška djeteta. da bih ga prodao. pa uprti dijete i odnese. a car mu dadeplatu. što je moja volja? Mi ć emo lijepo dati našu k ć er zaDragana. dalje. reče car carici: – Znaš ti.pa bih poslužio svoje krsno ime. neka bude. Kad je Dragan već bio narastao. kako je trebalo. Pa bi li ti to prodao? – pita car dalje. pa će nam sve naše dobro ostati skupa. A starac mu reče: Pa daj ga meni. Potom on njemu dade forint. kako bi bilo najbolje. Pa šta išteš za njega? – pita car opet. – odgovori on. I tako ostane Dragan. nego samo jedno žensko. reče car carici: Kako ćemo mi sad nadjesti ime onome našem sinu? E. – njih su se dvoje još od prije zavoljeli. – reče opet ovaj. što mu je trebalo. – odgovori starac. Kad je starac nosio dijete ispod careva dvora. 261 .

piši mi. pa joj reče: Ja sad moram otići. Car pristane. i tu nađe jednoga starca. bome dosude. pa ako se igda vidimo. i tako se skupe ministri. javi mu: E pa dobro. Ali Dragan reče: – A moj djedo. hodam. Kad sudili ovamo. Onaj jedognao šestora kola novaca. pa će mi to biti dosta. a kad omrkne. pa sjednu suditi. A starac mu reče: – Dobro sinko. gdje sjedi i loška vatru. reče mu starac: 262 . bar ću te poprstenu poznati. kad je careva kći do udaje dorasla. pa ćemo spavati. dobro. pa hajde. a ti ćeš sa mnom ratovati.Ali. patrži. pa mu reče: – Vidiš. a tebi evo sedmora. Kad je ujutro svanulo. – da tržim. da micar dade svoju kćer. da njih dva idu u trgovinu. da je ne da. pa otide. onome neka bude. sad se uprav na silu rastati moramo. poslat ću ti koliko budeš trebao. dade onaj car svome sinu šestora kola novaca i pošalje ga u svijet. reče mu: Pomozi Bog.Kad to čuju carevi ministri. te samo pogađaj i kapariši. paako ti pofali novaca. a ovaj dozove svoga Dragana. Kad Dragan pođe. pa hajde i ti. reče mu car: – Evo ti sedam kola blaga. i onuze još komadić kruha. Kad onaj to čuje. dade mu forint. pa još ništanijesam vidio. – reče Dragan. Sjedi tu. sudili onamo. Ja ovuda hodam. ali ovaj car reče. A otkud ti ovamo? Idem po svijetu. nego ti meni daj samo onaj forint za koji sime kupio. Kad oni tako dosude. i bogzna hoćemo li se igda vidjeti. Onda Dragan otide k djevojci. neka onome bude. djedo! Bog pomogao! – reče mu starac. da više od njega istržiš. moj sine. Kad to car čuje. i gledaj. pa komu dosude. dođe u jednu planinu. Kad on dođe k njemu.A ona reče: Evo ti moga prstena s ruke. ne bih li što dobio. A on mu reče: – Na ne ću toliko novaca. legnu oni i prespavaju. reknu caru: Mora vijeće suditi. zaprosi je drugoga cara sin. Potom mali Dragan sjede. pa koji više istrži za tri godine. Idući on tako. kako bi mi spavali ovdje u planini. pa da nas štoujede? Ali starac reče: – Ne boj se ti ovdje ništa.

pa začeprka noktima. djedo. pa ću ti jošnešto kazati. Dat ćeš mi forint. a ti ne smiješ amo. pa pogleda onamo i vidi careva krmara. pa hajde preko te planine. da prijeđem tamo. pa ću te sretna načiniti. Sad uzmi tu mast. a kad prospavaš.– Sad ti hajde preko one planine u grad. pa da ćeš ga sretna načiniti. pa ga stane zvati. Ali mu on reče: – Ja ti ne mogu lađe prevesti. On priveže ćenu i dođe k starcu. Ali ti njemu reci. A stari mu reče: Dobro je to sve. nema ondje ništa. a kad bio na vrh planine. A kad Dragan tamo. – reče starac. Onamo preko vode vidjet ćeš careva krmara. – reče onaj. pa ga zovi. pa otide od staroga. dok ne prospava. jer je ono gubava zemlja. reče mu starac: Hajde. neka ti preveze lađu. – reče ovaj. vidi šta si kupio. Kad kupiš. što sam kupio. šta ti ono radi. Pa šta išteš za njega? – pita on dalje. sinko. al ćene nema. On će tebi pregnati lađu. A kad prijeđe preko planine. djedo. a i da ti ne smiješ onamo. pa odnese starom. da ne bi bilo ništa? Hajde. On otide. a ti onda uzmi te masti. pa ćeš doći do jedne velike vode. neka ti preveze unamjerice lađu. jer smo mi svi gubavi. srete ga čovjek i vodi crna ćenu. Kad Dragan to čuje. On onda dođe k starcu i kaže mu: Ma. pa štogod prvo sretneš. pahodi amo k vatri. zakala. pa će te onda odvesti k caru. a on ga pita: Bi li to prodao? Bih. sinko. kad al iskopa rukavicu masti. On mu izvadi onaj forint i dade i uzme ćenu te se vrati nazad starcu pa mu reče: Evo. A kad cara izliječiš. pa grebenaj ondje. Dobro si to kupio. reče mu: – Daj mi tu lađu prevezi amo. pa sjede. dođe do one rijeke. a kad ga dozove. pa ga samo pomaži po čelu i on će biti zdrav. i car je gubav. Kako to. onda dođi k meni i dovedi da i ja vidim. onda nemoj više nikoga. šta sam našao. jer te ne vidim. 263 . – samo ga priveži tu za taj trnić. uzme je. onda ćeš pola sna i platu primiti. Kad ujutru svane. možda ćešda što iskopaš. te tu opetnoći. Potom Dragan ode uz planinu. jer da ne vidi. kupiga. grdne kao more. pa mu reče: Evo djedo. a on će ti reći da ne more. pa onda izliječi i cara.

pa evo došao do vješanja. šta to tamo galame. jer sam trudan. Kad ovaj to vidi. pa pomaže cara po čelu. Dobro.Ali mu oni rekoše: A šta bi imao. pa hajde. Dragan pita dalje. a u njoj piše. te ga zato optuže. ja ću za njega platiti. Ovi na to pristanu. na đ e pod uzglava č omknjižicu. Car mu reče: Jesi li gotov? Jesam. da mu car načini zlatnu lađu. i on progleda. Dragan stane liječiti. Kad car vidi. i za mjesec dana izliječi svu carevinu. neka kuju lađu. On tako uradi: najprije izliječi zlatare. onda ću tizemlju izliječiti. al to onaj carev sin. On kad čuje. a kad odspava i ustane. dat ću ti. samo najprije izliječi zlatare. pa mu kaže. pa nije imao čim isplatiti. Car mu to dopusti. Car mu reče: – Hoću. pa nema čim daisplati. da je zdrav. pa došao i nakupovao silno blago. a oni mu rekoše: – Eno uhvatili nekakva trgovca. i ona pođe. On onda reče carevu sinu: 264 . al se u gradu čuje velika graja. reče mu: – Hajde mene izliječi. a oni onda uzmu kovati lađu. pa ga pomaže po čelu. i da će izliječiti svu carevinu. da ga vidim. štogod zaišteš. a kad tamo.Ali mu Dragan reče: – Ma daj ti meni prevezi lađu. zakupio silno blago. te će ga sad objesiti. a Dragan onda uzme one masti. Kad car to čuje. pa će mu ondaizliječiti zemlju. pa se vrati k caru. i on odmah progleda. kad mu pomoći ne možeš. evo ti zlatne lađe. aon otide i leže. i onda liječi nasdruge. Kad on tamo. pa ćeš progledati.Ali mu dragan kaže: Ne mogu. Idući tako dođe u jedan grad. On sada reče caru: Ako ćeš mi dati zlatnu lađu i u nju četiri zlatna soldata. Dragan sjede u lađu. Kad to krmar čuje. da ga je on izliječio. preveze mu lađu. koja će ići posuhu. reče im: – Dajte ga meni. i da mu dade u la đ u četiri zlatna soldata. reče mu: Hajde liječi moju družinu. ja ću učiniti. Kad Dragan dođe tamo. reče: Idem ja sad. Dragan uze one masti. dok ne prospavam. odvede ga k caru. Ali on svejedno ode.

pa onijem prstenom pritisne kod onoga pisanja. pa hajde lagaško. hajde. a on ne će k njima. doći ću ja. a ti ondahajde kući. pa on zakala te na koljenima klečeći ode k njemu i reče mu: Ako si sveti čovjek. I tako se skupi svadba. pa ću onda doći. Oni otidu brže po nju pa je dovedu. i oni mu povjeruju. 265 . pa pročitajte šta piše na njima i ako ovijem prstenom ne bude pečatudaren. da on njega ispod vješanja otkupljuje. eto mu moga prstena na ruci! Kad svatovi to čuju. ali mu Dragan reče: Nemoj ti ići klečeći k meni. da te ja popipam po leđima.A on reče: – Neka car dođe po mene. pa se ženi. ali niko ne smije k Draganu. Najposlije dadu onome jednom slugi novaca. Potom dođe Dragan u zlatnoj lađi. dok ne dođe djevojka. klekne. ali on reče da ne će ništa. jer ti si mi otac. dade mu svoju kćer. šta je ovaj rekao. iziđu van pa gledaju. pa otiđe kući. Kad to oni čuju. Potom car otide.A Dragan ga pita: A šta je to u dvoru? Sluga mu odgovori: Careva se kći udaje. a on zakala. Kad i on blizu dođe. a car zakala. da se je sve okolo sjajilo.– Daj ti. Dragan reče: – Odmah me objesite. a on im reče: ja sam taj i taj. pa ću sve za te platiti. car te moli. Onda carev sin podigne košulju. da će ga objesiti. Oni ga stanu nuditi da jede. sastavi nekako što kakve teskere i napiše. Kad dođe gore. vidi prsten. Najedamput uđe u dvor među svatove jedan sluga carev. Potom ovaj zakala. Sluga otide. il će biti posve dobro il posve zlo: evo nešto u polju sja se. Kad onaj dođe kući. da dođeš k njemu dvor. kako će careva kći moći poznati prsten. A car. pa dođe. te kaže caru. ali samo neka on pokaže svoja leđ a. onda me objesite. pitaju ga otkuda je. pa mu kaže: – Junaci. pa pokaže one teskere. i to se sve dobro pozna. a Dragan mu zapiše. i pije. Ja ne ću kući nigda doći. da on laže. pa vikne: – Ma. pa sude. uđe u sobu pa sjede do đuvegije i metne ruku na sto tako. van ga stane zvati.A on mu reče: Hajde ti. da je vidi. pa kaže tako i ocu one cure i one mu teskere pomoli. pa pođe k njemu. kad to vidi. da je taj Dragan obješen. kao da je na njegovoj koži izraslo. Ali to car ne razumije. to je naš Dragan. a od lađe udari svjetlosti. a Dragan sjede u svoju lađu (kad je platio za njega dug). pa su svatovi. Ali onaj đuvegija reče. pa za njim. a ona kako uđe. pa stane u polje niže dvora.kao da je s neba sašlo.

onda cvit od masline i cvit od loze. knj. a kad ga on upita kako je to moguće.12 (Mostar) MUDRA ŽENA Bio je ćaća koji je ima ćer. HKD Napredak. uvijek kuvani bob. Kralj mu onda da zadatak da odnese ćeri tri svitka pamuka i da mu ona od toga oplete sve konope za brod i sva jedra. samo neka ide van.Đuvegija se stane nećkati. Tako su oni svaki put kad bi dobili hranu. a onda pročitaju svi i vide prsten i dosude da njega treba objesti. str. Sad je kralj da novi zadatak . ni na konju ni bez konja. a vi svatovi ostanite pa budite moji svatovi. pa tako s jednim forintom ostane sretan. uze konja za povodac i pusti da je vuče za sobom. ali svi navale na njega. drama i mikrostrukture. Hrvatska književnost Bosne i Hercegovine u 100 knjiga. a on se vjenča s carevom kćeri. Ona se skine gola i stavi mrižu priko sebe. MH. Kad je kralj vidija takvu uzme je za ženu i da joj na znanje da nikome nesmi odat svoju mudrost. Ali im Dragan reče: – Ja ga ni sad ne dam vješati. Sve je bilo dobro dok ona jedan dan ne ode u kraljevu tamnicu di je sve bilo puno zatvorenika. I svi tako tražili i birali koji bi cvit moga bit najlipši. bacali ga kroz prozor. i on skine košulju. nek mu odgovori da je jednako nemoguće kao i od tri svitčića napraviti svu opravu za brod. Tako i ova ćer ubere u polju jedan cvit od pšenice. Kralju nije bilo jasno zašto to rade pa mu oni reknu da to čine kako bi bob izniknija. 12 266 . Kralj ga pohvali da je najpametniji na svitu jer takve cvitove niko nema. Upita ih zašto su zatvoreni. Na to ćer da to ćaći i reče da vrati to kralju i nek joj on izdjelje vreteno i držač za igle. Donese to cviće ćaći i kaže mu da ode s tim na kraljev dvor. On mu odgovori da je to njegova ćer poslala. Njoj ih bilo žaj pa im odluči dat savjet kako će se izbavit. Kad im je on reka Hrvatska usmena književnost Bosne i Hercegovine: proza. Bilo je tako kako je ona rekla. a oni joj odgovore da ih tako kralj tjera da mu vrate dugove. Sarajevo 2005. priredio Marko Dragić. Jednog dana dođe kraljev glas da će nagradit onoga ko donese tri najlipša cvita. 5. 61-67.tribala je doć k njemu ni gola ni obučena. Oni tako učine i njega išćeraju.

a ona joj kaže sve redom. Opet se uvjerija kakva je mudrica i oni se skupa vrate u dvorac. 267 . pa im reče: – Djevojke! Čuvajte se vi te jame. jer da kojoj od vas upadne vreteno u nju. Maćeha stane odmah mrziti na svoju pastorku osobito za to. 2007. gdje plače. Kad ona u veče dođe kući. a to joj se mati pretvorila u kravu i stoji pred kućom. pa joj rekne: – Ako ovo sve danas ne opredeš i u kokošku ne smotaš. oni mu uzvrate da je nemoguće da i oni njemu vrate dugove u uzdama. str. rođ. A kad na podne goveda poliježu u plandištu. g. Na toj gozbi ga napije i kad je zaspa odvede ga u kočiji sebi na selo. što joj je. da je kara i muči. dok se jednoj. FF Split. u Hvaru. Djevojka sirota idući za govedima prela je koliko je mogla. one bi se mati odmah pretvorila u kravu. koja je bila najljepša između njih. koja dovede jednu svoju kćer. što je oprela. a dođe nekakav starac bijele brade do pojasa. al čim je stiga doma reče kraljici da može ić ća jer je izdala svoju mudrost.13 (Hvar) PEPELJUGA Prele djevojke kod goveda oko jedne duboke jame. i svakojako je tražila uzroke. godine kazala Anita Matić. 98. Ujutro kad se probudija nije mu bilo jasno di je i ona mu reče da joj je reka da uzme najdraže iz dvorca i da je ona zato uzela njega. što joj je bila mati. Po tom ona stane ovu kravu goniti na pašu s ostalijem govedima. Poslije nekoga vremena otac se ove djevojke oženi udovicom. čudeći se njegovijem riječima prikuče se jami još bliže i stanu se u nju nadvirivati i razgledati je. Kad je vidi ona krava. Onda krava tješeći je rekne joj. stane plakati. izmakne vreteno iz ruke i padne u jamu. Ovo rekavši starac otide. Ona ga zamoli da samo pripreme gozbu za oproštaj jer su puno skupa živili. šta je ona bila ljepša od njezine kćeri: zabranjivala joj je da se umiva. 1987. da se za to ne brine ni malo: 13 Ivoni Šabić 2007. Rkp. E. Kraljica se složi s tim i on ih pusti. što je i kako je. a sad živi u Zagrebu.da je nemoguće da kuhani bob iznikne. češlja i preoblači. Jednom joj dade u jutru punu torbu kudjelje. da uzme sa sobom najdraže iz dvorca i ode. ona videći da se na kudjelji ne poznaje. koja je dio života provela u Splitu. zapita je. a djevojke onda. ubit ću te. ne idi mi doveče kući.

Kad tamo. ubit ću te. ali kako je poslije toga najviše radila i slušala u kući: nosila vodu. da će je u taj i taj dan zaklati. đe joj je krava kazala. reče joj krava: – Muči ti. prala sudove. već kad mene zakolju. lasno ću ga zgotoviti. Kad djevojka u veče maćesi da veliku kokošku. zašto plače. i kako se tako najviše oko vatre nalazila. maćeha joj se vrlo začudi. ne plači. – veli. Tako i učine: krava stane kudjelju u usta uzimati i žvatati. djevojka nije šćela okusiti izgovarajući se. mela kuću i radila sve ostale kućevne poslove. pa otrči odmah onamo. da to njoj pomažu njezine drugarice.– Ja ću. djevojka sirota stane plakati govoreći u sebi: – Za ručak mi nije brige. i odmah budu gotove. a kad je krava zapita. a djevojka na uho njezino žicu izvlačiti i motati. pristane i on na to. te vidi kako krava kudjelju uzima i žvače. pa da ih za kućom pod tijem i pod tijem kamenom zakopaš u zemlju. ali ko će toliko proso pokupiti! U tom joj padne na um. Pošto one otiđu u crkvu. Ali kradom pošalje za njom i svoju kćer. a pastorka na njezino uho pređu mota. šta da vidi! Na grobu stoji velikački sanduk otvoren pun 268 . pa kad ti bude kaka nevolja. a ti je uhvati pa odmah motaj na kokošku. i kaže joj. da gleda. – kudjelju uzimati u usta i žvatati. pa reče pastorci: – Ti pepeljugo! Ako ovo sve proso ne pokupiš i ručak ne zgotoviš. da nije gladna i da ne može. ako kad bude u nevolji. ali. pa ih zakopa. ko to njoj pomaže presti i motati. Jednom u nedjelju maćeha. što joj je krava rekla. pa joj sjutridan da još više kudjelje. da ne jedeš od mene mesa. da se krava zakolje. prospe po kući punu kopanju prosa. Kad kravu zakolju i meso joj stanu jesti. nego pokupi sve njezine kosti. ona se vrati kući kaže sve materi svojoj. opremivši se sa svojom kćeri u crkvu. već kosti moje pokupiš. a kad ona i ovo oprede i smota kao i ono prije i u veče donese kokošku gotovu. Djevojci je ovoj bilo ime Mara. da ide na njezin grob i da će naći pomoć. pa će se na moje uho pomoliti žica. gotovila jelo. dođi na moj grob i naći ćeš pomoć. Po tom maćeha navali na svog muža. ona stane jednako plakati. Kad pastorka za to dozna. i ona joj kaže sve što je i kako je. ona pomisli u sebi. Kad se ova poslana djevojka privuče. prozovu je maćeha i njezina kći Pepeljugom. kad se žena nije šćela okaniti. pa joj treći dan da još više kudjelje. Muž je iznajprije ženu od toga odvraćao. dok mi iz crkve dođemo. ali najposlije.

pa joj reknu: – Maro! Uzmi iz sanduka haljine. Kad joj maćeha sa svojom kćerju dođe iz crkve. kad tamo. Malo postoji. Ali kad bude ispred svršetka leturđije. pak se brže bolje svuče i haljine ostavi u sanduk. Pošto one otidu iz kuće. pastorka odmah k materinu grobu. pa kaže pastorki kao i prije: – Ako to sve proso ne pokupiš i ručak ne zgotoviš i ostalo sve ne urediš. te bježi kući. 269 . a to sanduk opet otvoren kao i prije i na zaklopcu stoje dva bijela goluba. Pošto njih dvije otiđu u crkvu. pak se obuče i otide u crkvu. koje hoćeš. i žensko i muško. a mi ćemo proso pokupiti i ostalo sve urediti. pastorka odmah k materinu grobu i nađe opet sanduk otvoren i na zaklopcu dva bijela goluba. Ona veselo uzme prve haljine s vrha sve od same svile. da se obuče i da ide u crkvu. Kad bude ispred svršetka leturđije. one se opet spreme u crkvu. U crkvi joj se opet začudi sve još više nego prije. koji se ondje desio. pa idi u crkvu. maćeha se sa svojom kćerju opet spremi u crkvu i na pohodu prospe još više prosa po kući. pa na pohodu maćeha prospe još više prosa po kući i kaže pastorci kao i prije: – Ako ovo proso sve ne pokupiš. a mi ćemo proso pokupiti i ostalo sve urediti. a najviše. još većma se začude kad vide proso pokupljeno. ona se između naroda nekako ukrade. a na zaklopcu njegovu dva bijela goluba. pa svukavši svoje haljine ostavi ih u sanduk. pa i proso pokupljeno. a on se sam zatvori i nestane ga. ubit ću te. ubit ću te. a to proso pokupljeno. pa joj reknu: – Obuci se ti. začude njezinoj ljepoti i njezinijem haljinama. ko je ona i otkuda je. što niko nije znao. dok mi dođemo iz crkve. al’ eto ti joj maćehe sa kćerju svojom iz crkve.svakojakijeh dragocjenijeh haljina. ručak ne zgotoviš i ostalo sve ne urediš. pa se obuci i idi u crkvu. koji joj reknu. U crkvi joj se svi začude još većma. U crkvi sve se. kad vide sve uređeno. Maro. Onda ona uzme iz sanduka haljine sve od čistoga srebra. pak se obuče i otide u crkvu. a osobito joj se začudi i oko na nju baci carski sin. ona se iz crkve iskrade pa bježi kući. pa k vatri. i sve uređeno. ručak gotov i ostalo sve uređeno. Ona brže k vatri. kuda će. a da se ne brine ni za što u kući. i vrlo se začude. dok mi dođemo iz crkve. Kad bude u treću nedjelju. već da je čuva da vidi. a carev sin očiju ne smetaše s nje. pak se obuče i otide u crkvu. kad tamo. Onda ona uzme iz sanduka haljine sve od suha zlata. ručak gotov. a carev sin bio namislio da je ne pušta kao i prije. Kad bude u drugu nedjelju. i nikako se nijesu mogle dočuditi.

da će carev sin doći i njihovoj kući da traži onu djevojku. ali kojoj duga. – Dubrovnik. Maćeha njezina. ali joj papuča ne može ni na prste da se navuče. str. biljke ili stvari govore o ljudskim osobinama. te ona pođe da ide. imaju li u kući još kaku djevojku. da nemaju više nikake. pa joj brže bolje papuču nazuje na desnu nogu. E. samo bez papuče na desnoj nozi. Kad je carev sin ugleda. U tom pijevac skoči na korito. a ona mu kaže. i ona. I tako idući od kuće do kuće. Kad joj papuču on ogleda na nogu. on se gotovo obeznani od radosti. kojoj uska. kojoj kratka. pak zapjeva: – Kukurijeku! Evo je pod koritom! Maćeha poviče: – Iš. što joj je na lijevoj nozi odvede je svome dvoru i oženi se njome. BASNA Basna je vrsta priče u kojoj životinje. ona nju pred kućom sakrije pod korito. pa odmah k vatri kao i prije. a to pod njim ona ista djevojka. Novele o životinjama mogu se svrstati kao podvrsta basni. kad je vidjela. da joj je ne samo taman na nogu nego da je upravo i onaka kao i ona. godine kazala je u Zagrebu Jadranka Živković. Rkp. 1944. 85-87. kad tamo. st. kojoj široka. ona mu kaže da imaju i izvede mu svoju kćer. prije Krista) imenom do naših je dana došlo 400 basni. što je bila u crkvi i u onijem istim haljinama. Došavši ona kući svuče se i haljine ostavi u sanduk. ne imajući kad tražiti je. 2007. Carev sin po tom zađe s onom papučom njezinom. ne može ni jednoj da pristane. da je traži po svemu carstvu ogledajući svakoj djevojci papuču na nogu.) u svoja je djela uvrstio mnoge 14 Tini Marasović 2007. Pod Ezopovim (VI. u kojijem je treći put bila. 270 . Kad carev sin dođe s papučom i zapita. 1739. imaju li kaku djevojku u kući. rođ. 1820. I tako ona između naroda provlačeći se i bježeći. Dijalog joj je glavno sredstvo. a carev sin uzme joj papuču. a carev sin za njom ustopice. FF Split.Kad bude ispred svršetka leturđije. orao te odnio! Carev sin čuvši to potrči brže bolje ka koritu. nekako joj spadne papuča s desne noge. i videći. ta ga digne. pobjegne bosonoga. dođe i kući njezina oca. 14 (Zagreb) 2. Đuro Ferić Gvozdenica (Dubrovnik. Onda carev sin zapita.

da se nismo sjaranili. dobro”. jer će te pripamarit čim. po Bogu brate. s kojim bi se. Dok oni razgovarali. onda se ti učini kao mrtva. da mi bude do pomoći. Već ja sam teto čuo. a ja tri. pak upita lisica jazavca: “Kud ćeš ti jazvo?” A jazavac će: “Idem tražiti koga pametna i mudra. Jazvo dok ugleda čovu. ti imaš devet. napotekne za njim i lisica. al kad bude blizu šumice. koliko ti imaš mušterija. pusti ju i zapne gvožđe. koliko imaš ti načina i mušterija. ne bi se izbavila zla. kad dođe onaj čovjek. dok te pusti. odgovori jazvo. eto ti čovjeka gdje ide. a ti 271 . a lisica dade vatru nogama pak u šumu. premeće se. već što ću sada raditi. pak će iz gvožđa jazvi: “Ej jazvo. nego popoiđi za njim nekoliko. pak ne će biti fajde. vavjek svoje provodi. s kojim bi se mogla kotarisat nevolje? “Imam devet” odgovori teta. On misleći. daj između tvojih mudrolija kaži jednu. Dok dođe onaj čovjek čija su gvožđa. da si ti toliko pametna i mudra. rekne lisica. brate mili. već kad on počme gvožđa zapinjati. a za naslove svojih latinskih basni uzimao je hrvatske poslovice. on će misliti da si ti pitoma.” Dobro. pak će teti: “Taman sam i tražio tebe. da se tvoja pamet i mudrost pripovieda i u pjesmah kiti po cielom svietu. JAZAVAC I LISICA Sastanu se jednoč jazavac i lisica na putu. izbaviti mogao?” Imam ja. ne budi te tvoj belaj tamo nositi. On putujući nekoliko.” “Neću teto. đisa. upita teta jazvu. opet u ista gvožđa upade. ne bi te izbavio. i upute se u društvu dalje. evo ja dopadoh nevolje. pak ćemo se moći od svake nevolje izbaviti. A jazavac poskoči od dragosti. pa kad vidiš zgodu podaj vatru tabanima. već te molim da mi kažeš od one dvie mudrolije jednu i da se izbavim.” Lisica bavrljajuć po šumi tamo amo.” “Pa kaži ti meni. obazre se i vidi. Kad dođe čovjek odmah se poče lisica propinjati i umiljavati oko njega. ako kad dopadnem nevolje.” Onda će jazvo: “Znaš teto. ako bi gdjegod u nevolju pao. Ali ti nemoj odmah bježati. pak će te pustiti. al eto za staro jaranstvo kazat ću ti. pak će te on od sebe baciti. preskače preko puta tamo amo. da je pitoma. al ne ćeš više. dok se jednom ne strpa u gvožđe.” A teta će: “Bolan jazvo. kaži mi kako ću se izbaviti.” “E.narodne basne. pak se opet natrag povrati. već da se sjaranimo. nemoj tako već kad znaš. međutim nemoj odmah bježati. a teta ostade u gvožđu. “opet sam upala u gvožđa. Kud godi ide lisica. odgovori lija. što si se izbavila iz gvožđa. odmah se počmi umiljavat i propinjati uz njega. ta u šišljagu. već kaži mi teto. Al eto ti jazavca i zapita ju: “Što je to teto?” “Evo pobratime”. Kad pođe kući. tri i to sasvim dobre. rekne jazvo. da nema lisice pak će: “Uteče jednoč. pa počme misliti šta će učiniti. odgovori jazvo.

pak put pod noge. Na značaj i ulogu usmene predaje. nanese ga.15 3. Zahvaljujući usmenoj predaji u Indiji i danas živi sveto pleme Veda. sada se ti pati i mudruj. preda mu je. samo odmane glavom i smrmlja nešto u sebi. čovjek kad zapne gvožđa ode kući. kad se obazre. Tisak i naklada ERN Jančika.” Pridržavši jazvo tetu. st. što se čini. On počme gvožđa zapinjati. od koga se lija izmakla dvaput i dok vidi šta se radi. Takva je. Drugo popravljeno izdanje. prije Krista. a on ništa drugo ne znajuć što će. ta i zaviče: “Drži.” Prevari se lija. a lisica skoči. Vede (usmeno znanje) je sveta staroindijsko-sanskrtska sveta knjiga a nastajala je od XVI. eto mi je drago. a jazvo sve gleda ispod brežuljka. ona izlit. 15 272 . Skupio N(ikola) Tordinac. Golem je broj usmeno-proznih oblika u svetim knjigama. i dok jazvo dopade nevolje. PREDAJA Predaja je vrsta priče koja se temelji na vjerovanju u istinitost njezina sadržaja. počme moliti i kumiti: “Posestrimo ako Boga znadeš. Međutim. Vukovar 1883. pa se prikući jazvi. ja sam se prije mučila i patila. prije Krista – I. a lisici izbroji sjekirom na glavi devet mudrolija i načina. a Hrvatske narodne pjesme i pripovijetke iz Bosne. da me svakako nije. i kad dodje. st. ja već vidim. a jazvo kao pomaman zgrabi liju i pritisne ju uza se. pak ću tebe pustiti. a sve teta gledi iza grma.onda. jazvo. Poslie nekoliko vremena. pak odapne gvoždja i baci je daleko od sebe. a ti si gledo. ako možeš u noge se pouzdati. bježi. do VI. jer me je već dva put prevarila. primjerice.” Lisica vavjek o nevjeri radeć i tude kao preko sjekire odgovori: “E. U Bibliji (XIII. što znaš. starozavjetni su pisci više puta ukazivali i poticali njegovanje vjerne usmene predaje. st. kad vidi tetu.” To čuvši jazavac. str. 38-40. dok ja dođem. kao žalostan rekne teti: “A ti posestrimo hodi barem da se oprostimo. vidi u gvođju mrtvu lisicu. dok on dođe. te on njega izpusti iz gvoždja. st. poslije Krista) je mnogo usmenih predaja i legendi. eto čovjeka. sreća il nesreća jazvina. a s njom ću račune polagati. potresna priča Judita (II. daj od devet mudrolija i načina. te i on upadne u ista gvožđa. a lija struže uz brdo. a ja ću sebi svoju mudrost ostaviti za posljedku. Do malo vremena. prije Krista). U taj čas se pokaže onaj isti čovjek.-I. jedan meni i izbavi me od ovoga zla. Jazvo sjeroma.

-483. Zagreb 2000. 4. 2. ZIRAL. Tipitaka (tri košare) sveta je knjiga budizma koji je utemeljio Gautama Buddha (563. Eshatološke predaje ne mogu se svrstati u mitološke (mitske) predaje jer su se eshatološka bića. 6. U Kur’anu (612. Kr. 615. da se klonite svakoga brata koji neuredno živi i ne drži se predaje koju ste od nas primili. Pričanja iz života. 3. Ta knjiga sadrži Budine govore. Povijesne predaje. nedostaju eshatološke predaje. nedostaju demonske predaje. str. U poetici književnosti najčešće se prihvaća Proppova tematska podjela na pet vrsta: 1. legende (religiozne) i 5. 16 273 . str. 17 Isto. 5. braćo. 128. 15. Eshatološke predaje. prisutne usmene priče. u ime Gospodina.uzorno je Pavlovo učenje: “Prema tome. 3. po predaji. 18 Maja Bošković-Stulli. 3. pr. 4.) su. Temeljem dosadašnje relevantne literature i posebice terenskoistraživačkoga rada predaje ću klasificirati na: 1. iz groba ustajala kako bi ukazala na zločin počinjen na njima. pričanja iz života (skazi). Isusa Krista. Novi zavjet.-653.)16 Sveti Pavao nastavlja “Naređujemo vam. 616. Demonološka bića su uvijek zla i razlikuju se od eshatoloških kao i od mitskih koja su uglavnom dobra i rijetko čine zlo. mitološke predaje (byval’ščine. Hrvatsko ekumensko biblijsko društvo. komentare. dakle. Etiološke predaje. byličke). funkcionalna i druga. Žanrovi predaja Mjerila po kojima se predaje klasificiraju su motivska. budite postojani i držite predaje kojima smo vas poučili bilo usmeno. Mladost. Mostar. braćo. Zagreb 1975. legende su zasebna vrsta priča. Demonske (demonološke) predaje. filozofsko-religijske traktate i lirsku poeziju. povijesne predaje. bilo pismom!” (2 Sol 2.”17 Usmena proza nalazi se i u Talmudu (usmenoj znanosti) sastavljenom na temelju židovskoga tumačenja Staroga zavjeta.). Mitske (mitološke) predaje.18 Ta klasifikacija ima svojih manjkavosti: 1. Usmena književnost kao umjetnost riječi. tematska. str. etiološke predaje (rasskazy). 2. također. 2.

bili krupni ti ljudi. Epoha SFRJ (1945. U mnogim je epskim pjesmama i predajama prisutna mitska tematika iz agrafijske i pretkršćanske etape.-1463.-1878. POVIJESNE PREDAJE U POVIJESNOM KONTEKSTU Epske su pjesme opjevale sudbonosne povijesne događaje i osobe. 8. I bila su dva mašeta i na jednom konjska ploča utisnuta. kad su Švabe štangle radili i tamo se zvala mašeta. Period od konca 19.Legende ćemo promatrati kao zasebnu vrstu usmene priče. 5. Doba drevnih Grka. Prema povijesnome slijedu hrvatske povijesne pjesme. do 1914. 6. Ilirsko i rimsko doba. epske pjesme i povijesne predaje mogu se klasificirati na: Agrafijsku epohu.-1990. 7. 10. 1. I glava čoeka. Ja sam tamo bio. (Tu je štanga dvojstruka). Kad su oni te kamenice odvalili i onda otvorili taj grob. Razdoblje između dva Svjetska rata (Jugoslavija 1918. Epoha od ujedinjenja Hrvatske do kraja vladavine narodnih vladara (925.). DREVNI GRCI Opće je narodno mišljenje da su na ovim prostorima najprije živjeli Grci i da su bili goleme veličine. Period od osamostaljenja Republike Hrvatske i Bosne i Hercegovine (1990. 3.). 274 . 2.). brte.). 9. Starohrvatsko doba. st. Po nekim pričama bili su toliko veliki da nisu cijeli mogli leći u kuću te im je za vrijeme spavanja pola tijela bilo u kući a pola vani: A jesu. Epoha osmanske vladavine (1463.-). 4.-1990. a na drugom nije ništa. godine.

knj. izdanje) i 1997. prije Krista osnovali svoje kolonije na ilirskoj obali (Epidamnos). Peligni. Japodi. 19 275 . 103. Vjerovali su u različite bogove. Hrvatska književnost Bosne i Hercegovine u 100 knjiga. Državu su stvorili i Taulanti i Dardanci. Taj je ustanak surovo ugušen. a ovde mu moreš lišnjak metnuti. Liburni.19 (Gorica u Rami) Po pričanju žestoka je zima trajala sedam godina te su Grci izumrli ili napustili Bosnu i Hercegovinu. st. Dardanci. MH. a u 4. (2. Ratovali i s Grcima. 5. Najveći su utjecaj na Ilire imali Kelti i Grci. priredio Marko Dragić. Jure Baška Voda (1. Najžešći otpor pružili su Delmati i Japodi. Zbog zemljopisne udaljenosti i vanjskih utjecaja ilirska su plemena razvila različite kulture. pr. Ilirska su plemena./7.g. 20 Usp. Japigi i dr. – 9. U prapovijesnoj i antičkoj epohi živjeli su na zapadnomu Balkanu.20 Od tada su Delmati bili skoro stalno u ratu protiv Rimljana sve do općega ustanka protiv Ilira (6. Delmati. također. Pharos). Delminij je spaljen 156. Makedoncima i Rimljanima. u Albaniji. Autarijanci. Mala nakladna kuća Sv. Enheleji su stvorili moćnu državu u južnoj Iliriji koja je na vrhuncu moći bila u 8. Govorili su sličnim jezicima. Dokleati u Crnoj Gori. prije Krista. i Marko Dragić Zakopano zvono. ILIRSKO I RIMSKO DOBA Iliri su indoeuropski narod. Mostar 1977. Breuci. prije Krista) Iliri su nastanjivali područja iznad Makedonije i Tracije do Dunava. prije Krista osnovali su kolonije na istočnoj Jadranskoj obali (Issa.samo jedan zub kraj nje ispo. Brojne su grandiozne ilirske gradine do naših dana nijemi Hrvatska usmena književnost Bosne i Hercegovine: proza. Nakon toga stvorena je moćna ilirska država koja se prostirala od srednjodalmatinskih otoka na sjeveru do Epira na jugu te Dardanije i Makedonije na istoku. str. st. HKD Napredak. drama i mikrostrukture. st. Kr. Međusobno su ratovali. 1996. di je jagodica. g. str. Smatra se da Ilirima pripadaju: Taulanti. izdanje). 99. Mezeji. 164. Česti su ratovi uništili moćnu ilirsku državu 168. Kolapijani. Dauni. Ardidejci. Iliri su bili razjedinjeni. Prema rimskom povjesničaru Apijanu (2. Grci su u 8. koji su s Balkana doselili u Italiju. Enheleji. godine prije Krista. Sarajevo 2005. Šematizam hercegovačke franjevačke provincije. Labeati i dr. st. te vjerojatno Histri u Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini.). Daorsi. str.

o. Pozvao ga je biskup carigradski Grgur koji je Jeronimu bio učitelj. Zagreb 1996. Četiri ljeta ostao je u pustinji hraneći se biljkama i korijenjem. rodi se u Stridonu. Pavla. u: Zbornik proze XVI. str. PRILIKA: Djevojka neka zavjetovala se Sv. Kasnije prenesen u Rim i po njemu Bog mnoga čudesa učini. Zora i Matica hrvatska. Konstantin. Najviše je podataka o Ilircima navedeno prema: Hrvatski leksikon. Njih dvojica postadoše fratri. rukom ih svojom ispisa. crkve naučitelj.-496. Četrdeset godina je ondje u pokori živio. Jeronim istepao. On posla đavola da djevojku osvoji ali se đavao kričeći vrati govoreći da ga je Sv. Potom je prošao gore koje dijele latinsku zemlju od Panonije ili Banovine dođe na svoju djedovinu i ondje svoju sestru preporuči nekim ženama jer mu otac i majka bjehu umrli. Sv. Prob. i XVII. Ilirskoga su podrijetla rimski carevi. 1.22 KRALJICA TEUTA U POVIJESNIM IZVORIMA Nedostatni su povijesni podatci o podrijetlu najljepše kraljice Teute. Jednom mu je lav došao te nogu u koju se trn zabio pokaza sv. o. gdje s Svetim Agariom ostade neko vrijeme. Mnogi su mu vladari slali pisma da ih tumači.-216. 22 Slavni Jeronim (oko 347. Život S. primjerice: Aurelijan. Umro je u osamdeset šestoj godini života 30. Naklada Leksikon d. Zemlja gola bila mu je postelja. nebo pokrivalo. Jeronima naučitelja crkve. 495. kruna redovnikov i dika slovinskoga jezika. 21 276 . Zagreb 1972. sv. Dioklecijan. Mnogo je još napisao navlastito maternjim jezikom. Navodim prema: Bartul Kašić. a djevojka časna sestra (koludrica). PSHK. vrati se i dođe u Aquileju. Jerolim se odluči slijediti ih. str. Zato se kod Sv. Sve je nevjernike zbunio i hrabro protjerao. priredio Jakša Ravlić. blizu rijeke Drave od poštenih roditelja. Jerolimu. Jeronima piše to zvjerinje. Odatle ode u Treveru i našavši neke knjige Sv. rujna 422.21 Sveti Jeronim je Ilirac iz Stridona. i bi pokopan pored Gospodinovih jasala. Mjesto pohoditi gdje nauči židovsko pismo. 213. Uputi se prema Grčkoj i Siriji te uđe u Antiochiju. – 422. a on ga izliječi. U djevojku se zaljubio neki mladić ali ju nije mogao pridobiti te ode Negromantu da on djevojku smuti nekim čarolijama.U to je vrijeme puna Sirija bila pokornika pustinjaka. urednik Antun Vujić. A-K. Kao mladić uputio se na školovanje u Rim te ubrzo svojim znanjem postade govornik da mišljaše da u njemu Ciceron uskrsnu. Hilarija. Papa Damaso naredio mu je da dođe k njemu te mu je dodijelio jednu parokinju i zato se Jerolim piše kardinalom. Bibliju je preveo iz židovskoga a Novi zavjet iz grčkoga. Ponovno ode u Jerusalem te pored jasala gdje se Isus rodio ozida jedan Kloštar i ondje nastavi činiti pokoru. Nakon četiri godine poželi Sv.). zvjerinje i škorpioni bjehu njegova družba. Jeronimu. Jerolim se odluči u svijet krenuti. S Pavlinom i Bonoziom ode u Francu i u mjestu Concordie od Friula (odmori se) počinu neko vrijeme i odatle posla život prvog pustinjaka Sv.svjedoci ilirske materijalne kulture. U Rimu je ostao tri godine propovijedajući i pišući ondje. Jeronimu. vjere branitelj. Vidjevši to mladić i čarobnjak (Negromant) i djevojka udruže se i zavjetuju Sv. stoljeća.

15. sv.15. U Risnu je pravila brodove. urednik Antun Vujić.25 PODRIJETLO KRALJICE TEUTE Po nekim predajama bila je kćerka ljekaruše iz Metkovića. ožujka 2005. Naklada Leksikon d. akadske. mjesto u današnjoj Crnoj Gori) i bila prisiljena plaćati ratnu odštetu i danak te ograničiti kretanje naoružanih brodova. Nakon pokušaja da zavlada Visom zaratila je s Grcima koji su u pomoć pozvali Rimljane 229.Teuta je stupila na prijestolje 231. ljepoticu Teutu. 25 SAT RT CG. Zagreb 1998. 565. 2. 01. isprosio je i oženio. str. pr.).o. 26 Radoslav Katičić.g. Po drugim predajama Teuta je bila kćerka kralja Agrona kojom se on oženio jer su kraljevi kod Ilira kao i kod drugih civilizacija od sumerske. pr. Radoslav Katičić navodi da je Teuta bila Agronova kćerka.23 Rimljanima je pripao prostor do ušća Drima.o. str.26 Po narodnom pripovijedanju ne zna se je li Teuta ime ili je kraljevsko ime kod Ilira. pr. Za vrijeme sajma ilirski ujedinitelj. MH. Poražena je u tomu ratu (229. Kr. staroegipatske i druge. a Hvarom i susjednim otocima zavladao je rimski vazal a Teutin nekadašnji vojskovođa Demetrije Hvaranin. Kr. kralj Agron razbolio se na sajmu i došao toj ljekaruši vidjevši njezinu kćerku. 01. g. 17. Po nekim suvremenim predajama u Boko-kotorskom zaljevu Agrona je otrovao njegov vojskovođa Demetrije Hvaranin koji mu je u znak dobrodošlice nakon izvršene pobjedonosne vojne akcije dao da ispije vrč s vinom u koje je usuo otrov. Zaljubio se. L-Ž.24 Umrla je na otoku u Jonskom moru. ožujka 2005. U to vrijeme moćna Ilirska država prostirala se od lijeve obale Neretve do Epira obuhvaćajući sve otoke osim Visa. prije Krista nakon smrti supruga Agrona. književnost i naobrazba ranoga hrvatskog srednjovjekovlja. – 228. 17. SAT RT CG. 24 23 277 . Zagreb 1996. Litterarum studia. Hrvatski leksikon. 42. Povukla se u Rhizon (Risan. Po povijesnim izvorima kraljica Teuta vladala je u ime svoga malodobnoga pastorka Pinesa. Krista. smatrani božjim potomcima te im je bilo sve dopušteno.

darivao poklonima i počastima. Kraljica ga je dočekala na pristaništu “u svoj svojoj ljepoti. Već u godinama ali vrele krvi. Prišla je kralju i u znak dobrodošlice ponudila mu pehar da ispije.27 *** Hrvati iz Crne Gore u svojim predajama zamjeraju Teuti jer je i ona bila u svečanoj povorci kada joj je muž otrovan. Grad je opasan bedemima. U gradu su izgrađeni cvjetni trgovi i arene. Volio ju je. Hrvati joj nisu Predaju je 2006. u raskošnim kočijama”.) Kazivačica ističe da je ova predaja po svome nastanku najstarija predaja koja govori o postanku Kotora. Zatim je morski val za sva vremena sakrio nekadašnju ilirsku prijestolnicu. Izgrađeno je i pristanište u kojem je “planirano da prvi privezani jedrenjak bude onaj koji će Agrona dovesti kada ovaj dođe na proslavu otvaranja grada”. Po kotorskim predajama ilirski su bogovi preklinjali Agrona da ne oženi Teutu: “Lijepa jeste.” Agron je postupio suprotno volji svemogućih. Zemlja se otvorila. Po predajama Teuta nije bila kažnjena jer nije znala da se pripremalo ubojstvo njezinoga supruga. Bio je mrtav. Napravio je nekoliko koraka i pao na tepih prostrt njemu u čast. Agronu je stigla vijest da mu supruga Teuta živi raskalašenim životom. Potom je Agron sagradio prelijepi grad Agronium u kojem će stolovati njegova supruga. Umoran od dugoga putovanja i zadovoljan razvojem događaja Agron je ispio tečnost na iskap. godine snimila Iva Brguljan u Kotoru od tamošnje nastavnice koja je želila ostati nepoznata. Odlučio je vratiti se i osobno ustvrditi što je istina. Pripovijeda se i da je Posejdon nije htio kazniti zbog njezine iznimne ljepote.AGRONIUM Ilirski grad Agronium nazvan je po kralju Agronu. Stvorili su moćnu državu. isticali su. a u njenu utrobu propao je tek izgrađeni Agronium. (Kazivačica je Hrvatica. Oženio je Teutu. no je i zlokobnica koja će sigurno donijeti nesreću cijelom kraljevstvu. 27 278 . Počelo je strašno kažnjavanje. Sudjelovala je Teuta s Agronom u mnogim ratovima. Zbog toga umorstva bog Posejdon je naredio da se iz grada sklone robovi i sirotinja. Tako je jedan od uglednih Agronovih vojskovođa usmrtio kralja i preuzeo zapovjedništvo nad ilirskom flotom i vojskom. vodio sa sobom.

Povod za to bila je jedna žena s kojom je živio i od koje se morao odvojiti. paremiografija i običaji u kotorskom kraju. Darko Novaković (Hrvatski latinizam). 45. Predaje iz kotorskoga kraja snimila je na diktafon studentica Fakulteta filozofskohumanističkih znanosti Sveučilišta u Mostaru Iva Brguljan i dala ih meni. a u njihovom su vlasništvu bila i imanja u varaždinskoj i zagrebačkoj županiji. U prvoj počinje općim potopom. str. Croatiae et Slavonije posvećeno je Ferdinandu IV. 615. Bolestan od kostobolje umro je 1666. 31 Svi drugi povijesni izvori navode da je kralj Agron umro 231. Saskoj i Türginiji protiv Šveda. Rattkayevo djelo Memoria regum Regnorum Dalmatiae. I dalje je ratovao protiv Turaka. Crnogorci i danas mnogo pripovijedaju o kraljici Teuti mistificirajući i glorificirajući je. gdje ju je on i dalje posjećivao. a ona je preselila u Krško.29 AGRON I TEUTA U RATTKAYEVU SPOMENU NA KRALJEVE I BANOVE Juraj Rattkay30 piše da je kralj Agron nakon uspješno svršenog rata s Etolcima 221. Njoj je pisao pisma koja su došla u ruke biskupu. tako da je izgubio sve časti i crkvene prihode (1664. Bio je isusovac. pr. – Zagreb. V(ladimir) R(ezar). g. Kr. Ipak je dobio novu župu u Novoj Vesi. u: Leksikon hrvatskih pisaca. Kad mu nije pošlo za rukom postati zagrebačkim biskupom. Podijeljeno je u šest knjiga. godine prije Krista31 umro nakon nekoliko dana zbog pretjeranog slavlja i pijančevanja i kraljevstvo ostavio na upravljanje svojoj ženi Teuti. legende. tajnik biskupov. Iva Brguljan zapisala 2005 god. autor koncepcije Krešimir Nemec. i braći Nikoli i Petru Zrinskom. pa ide do rimskih bojeva s Teutom. 1666. Rad je obranila 19. Uz bana Ivana Draškovića te Petra Zrinskoga i Krstu Frankopana ratovao protiv Turaka te u Češkoj. kandidat za zagrebačkog biskupa.). godine i pokopan kao kanonik. 17. godine. 1612.) iz velikaške je barunske obitelji mađarskog podrijetla kojoj je pripadao posjed Veliki Tabor. što će opisati u Memoria regum.28 Međutim. Iva je pod mojim mentorstvom napisala diplomski rad Suvremene povijesne i etiološke predaje. Ta mu je knjiga donijela dosta neprijatelja i stvorila zavist i pakost kod protivnika te je lišen kanoničkog čina. Poslije je posrijedi bila neka druga žena. urednici: Dunja Fališevac (Starija hrvatska književnost). 28 279 . imao je problema s izabranim biskupom Petrom Petretićem. 30 Juraj Rattkay (Velikotaborski) (Veliki Tabor. ožujka 2005. svršava knjigu zemljopisnim opisom Hrvatske i Slavonije svoga vremena.oprostili ni njezin kukavičluk jer “je bila jedna obična gubitnica koja je u Risan došla skloniti glavu a ne imati prestolnicu”. i da ga je te godine naslijedila njegova žena Teuta. od Tomislava Grgurevića. svibnja 2006. Krešimir Nemec (Novija hrvatska književnost). (…) Navodim prema: Juraj Rattkay. Školska knjiga Zagreb 2000. 1. 29 SAT RT CG. zagrebački kanonik.

str. Mladog pomorca zavoljela je ilirska kraljica Teuta koja je stolovala u Risnu. Hrvatske i Slavonije. Zagreb 2000. Naslijedivši veliko blago svoga supruga Agrona. sjekirom je poubijao sve dalmatinske prvake kako bi pružio zadovoljštinu Rimljanima zbog njihovih ubijenih poslanika. Tada je Teuta poslala poslanike Rimljanima i s njima sklopila mir obećavši im plaćati danak koji oni odrede te da će se povući iz Ilirika osim iz nekoliko mjesta.131. godine prije Krista. ova Juraj Rattkay. Kada je ovdje došao. Vile su najčešća mitska bića. ovoga puta ljubavna. svojom galijom mladi i naočiti kapetan Horacije. To je naljutilo najmlađeg rimskog poslanika koji joj je rekao da je rimski običaj kažnjavati one koji čine nepravde i pomagati onima kojima se čine nepravde. 32 280 . gdje je stolovala ilirska kraljica Teuta. u njegovom srcu pojavila se. Ali. 130. Za vrijeme njihova govora Teuta je prkosila. jedna druga oluja. Horacija je voljela i Teuta. Spomen na kraljeve i banove Kraljevstava Dalmacije. Hrvatski institut za povijest.32 PROPAST RIZINIUMA Što su stariji usmeno-književni oblici. Kad je to vidio Demetrije. koji se nakon Agronove smrti bojao kraljice jer su ga pred njom optuživali. Kraljica je prezrela tu opomenu i poslala neke svoje da sjekirom ubiju rimskoga poslanika koji je izrekao opomenu. Jednog dana dođe u Rizinium. stigli su Rimljani kako bi s njom razgovarali o nanesenim nepravdama. u njima je element mitskoga izraženiji. Iako je namjeravao isploviti čim se nevrijeme stiša. sasvim iznenadno. Dok je Teuta opsjedala Issu. ali je obećala da Iliri više ne će činiti nepravde i dodala da se nikome ne može priječiti da iz mora izvlači korist. ostao je mnogo duže. a neki da su ubijena obojica s cijelom pratnjom. Rattkay piše da je Teuta umrla 179. prevela Zrinka Blažević.Zbog velike pobjede Teuta se ponašala oholo te je svojima dopustila da gusare na štetu Grka i Rimljana i plijene njihove lađe i flote. (O vilama je riječ u poglavlju Mitske predaje. Uplovio je u Crnoduboku rijeku da bi se zaštitio od velikog nevremena koje je bjesnilo Adriaticom.) Usmenom je komunikacijom do naših dana u kotorskom kraju u Crnoj Gori sačuvana predaja o vili koja je voljela rimskoga kapetana Horacija. Neki tvrde da je ubijen jedan poslanik.

Nije birala sredstva kako da dođe do muškarca koji bi joj se svidio. jednom preletje preko zidina Riziniuma i preko bedema kraljičinog dvorca i uputi se u njenu ložnicu. dolje u zalivu nije bilo grada. 2007. Ostao je u gradu koji se preselio pod more. sakriven u stoljetnoj šumi. Zaljubila se na prvi pogled što joj se rijetko dešavalo. Teuta je u više navrata pokušala ukloniti vilu s ljubavne scene. Na zaprepašćenje ljudi. koji je zapovijedao pristajanjem jedrenjaka u risansku luku. Smatrala je da će lako izaći na kraj sa ljubomornom vilom. Od tada se vila Rizina. 33 281 .Te noći nestao je i lijepi kapetan Horacije. Kada su vili dojadile sve spletke razuzdane kraljice. Tog trenutka počelo je nadmetanje dvije suparnice: kraljice i vile za ljubav Horacija. Bijesno je prekori: “Kraljice. kako se ne stidiš. Rizina je bila blagovremeno obavještavana od svoga prijatelja boga Nedaurusa. Tako je propao Rizinium. Uskoro. 153171. Jedne noći. prestala je sudbonosna nepogoda. rođendana akademika Miroslava Šicela. izmoliću bogove da ti grad prekrije more!” Teuta nije ozbiljno shvatila upozorenje. koja je izbliza pratila nestajanje grada. Na Horacijevu nesreću u mladog pomorca se zaljubila i jedna vila koja je u Krivošijama imala dvorac od slonove kosti. Narednog jutra sve je bilo mirno. str. poče tutnjati zemlja i otvarati se njena utroba. Ostavi se Horacija! Ako to ne učiniš. Spustila se u morske dubine da traži mladog pomorca. Vinko Brešić. Vili Rizini svidje se došljak na prvi pogled. Gruvali su gromovi i zapomagali nesretni žitelji Riziniuma. Čulo se i zapomaganje građana dok su kapetani jedrenjaka pokušavali da na brzinu isplove. Zagreb.žena izuzetne ljepote provodila je svoj život na način koji ne dolikuje kraljici. Međutim. koji su živjeli na okolnim brdima i odozgo posmatrali. I danas ona obilazi ruševine potonulog grada i ne da nikome da tamo zađe plašeći se da ne uznemire njenog (Prčanj kod Kotora) dragog. jer je ova žena-ratnik uspješno odolijevala svim velikim opasnostima. više nikada nije vratila u svoje dvore na Krivošije. ur. koji ti je mlađi od ljubavnika. Sveučilište u Zagrebu Filozofski fakultet. iz vedrog neba. počeše sijevati munje. pa i napadima rimskih legija i ostalih neprijatelja. njeno srce je jače zakucalo. Saznavši da ima konkurenciju.33 Vidi: Marko Dragić. Čim je vidjela kapetana Horacija. ovoga puta njene procjene bile su pogrešne. imaš sina Parisa. Međutim. Ilirske teme u suvremenom narodnome pripovijedanju u: "Osmišljavanja" Zbornik u čast 80. FF-PRESS.

koja se danas zove Stijena kraljice Teute. SAT RT CG. Po narodnom vjerovanju Pines je blago sakrio i ostavio poruku ispisanu 34 35 Isto. na čijim stijenama i danas stoje crteži stari nekoliko milenija: jeleni. Bio je to dan kada je prestala postojati moćna ilirska država. 2003. lovci u trku i lađe s razapetim jedrima. Teuta se spustila na vrh stijene. kako ne bi pala u ruke Rimljanima koji su bili opkolili Rizinium.. 36 Vidi o tomu više: Miraš Martinović. koje se strmo spuštaju u more. na nadmorskoj visini od oko 5000 metara. str. Rimljani su gledali kako oluja nosi ženu u bijelom. a Rimljani su začuli odjek kraljičine odluke: “Ja ću kako moram!” Vjetar je stao i nebo se razvedrilo. suglasno njezinoj želji. u pećini Lipcima. 17. Sunovratila se niz liticu i nestala. Uliks.35 TEUTINO BLAGO Postoje i mnoge predaje vezane za Teutino blago koje govore kako je ono sakriveno iznad Morinja.36 Po nekim predajama Rimljani su u Risnu našli mrtvo tijelo kraljice Teute. na padinama Orjena. Kad je opkoljena kraljica vidjela da joj spasa nema sazvala je svoje zapovjednike i rekla im: “Radije ću u smrt nego u ložnice komandanata rimskih legionara. Nastala je potraga za dva blaga: za dragocjenostima i za tijelom kraljice Teute. 45-. Mitologija. ali nisu našli njezinoga sina Pinesa niti pet galija s blagom. Kad je nevrijeme prestalo Teute više nije bilo među Ilirima.” Zatim su počele sijevati munje i udarati gromovi. postoji stijena za koju se vjeruje da se s nje sunovratila ilirska kraljica Teuta.STIJENA KRALJICE TEUTE Iznad Risna. do jedne stijene iznad grada. Kraljice Teute više nije bilo. 1.” Vjetar je odnio.262. uzletjela na nebo. Rizinium je predat bez borbe.34 Crnogorci su u svojim pričama kraljici Teuti pripisali osobine svetice. Po tim je pričama kraljica Teuta sa stijene. Kotor. ožujka 2005. 282 .

sve do danas blago nije pronađeno. Predaju je 2006. 45. rkp. godine snimila Iva Brguljan u Kotoru od tamošnje nastavnice koja je želila ostati nepoznata. Teutino blago nalazi se na sigurnome mjestu. Rkp. 37. 37 283 .39 Hrvati u Tivtu pripovijedaju da je taj grad dobio ime po Teuti. Poznata narodna predaja spominje kraljicu Vidu od Stoca po kojoj dobi ime Vidoštak. vrelo koje se javlja samo dva puta godišnje. čiji su ostatci i danas vidljivi. Niti jedna od rijeka nije još izbila na površinu a to će se desit jedino kada žena slične božanske ljepote bude stolovala u Risan.38 O Teutinim suzama pripovijedaju i Crnogorci. bio je strašan potres i mnoge rijeke koje su tad tekle njegovim kraljevstvom postale su ponornice zauvijek. 1.“čudnim znacima”. 17. rođ. Kad je Agron umro.” Kako bogovi nisu zainteresirani za zemaljske blagodati. Narod vjeruje da će blago nekada moćne kraljevine pripasti onomu koji razriješi “svojevrsni Pinesov rebus”. 37. sv. “Pines se želio osvetiti onima koji su žudjeli za blagom te je tako postavio težak zadatak da ga mogu razriješiti samo bogovi. Vl.-11. Mnogi su uzaludno pokušavali razriješiti taj rebus. 38 Iva Brguljan 2001. 10.) Kazivačica ističe da je ova predaja po svome nastanku najstarija predaja koja govori o postanku Kotora. MO. str. a pripadajuće mu polje nosi ime Vidovo Polje. 1935. FF Mostar. sv. D. Taj bujni izvor koji je doduše kratkoga vijeka od svega par dana. Za protekla dva milenija i dvije stotine godina još ga nitko nije riješio. 2006. Nikolić.37 TEUTINE SUZE U Boko-kotorskom kraju mnogi toponimi i danas u svom nazivu imaju Teutino ime kao što je Teutina pećina. ILIRSKA KRALJICA VIDA U STOLAČKOJ TRADICIJI Ilirska kraljica Vida stolovala je na Daorsonu. (Kazivačica je Hrvatica. godine zapisala u Prčnju kod Kotora po kazivanju Sonje Nikolić (djev. a nad njim stoljećima bdiju velike zmije otrovnice koje se nalaze na ulazu u veliku riznicu na kojoj su petora vrata. godine). ožujka 2005. to su ti suze kraljice Teute. na Carine. 2006. Ispod risanskih planina postoji sedam podzemnih jezera. To ti ona plače za vojnicima poginulim protiv Rimljana. odakle izvire Sopot. D. 39 SAT RT CG.

Na Popratima se nalazi rijeka Radimlja. Jedan od braće se zvao Livor. izvana je izgledala skromno ali je njena unutrašnjost blistala od raskoši svakojakog blaga i dragocjenosti. Priča kaže kako na mjestu zakopanog kazana viri kazanska ručka. zapet će nogom za žilu i to će biti znak da se na tom mjestu nalazi kazan sa zakopanim blagom. Tu poginu četvrti brat što se zvao Radovan i po njemu Radimlja dobi ime. a grobovi su im pored puta. Ručka svojim izgledom podsjeća na žilu. u selu Rivine. Turci su dolaskom u Hercegovinu rušili sve pa i crkve. Crkvu na Rivinama ljudi su od milja prozvali Crkvica. poginu također u nekim svatovima. Sva su braća poginuli kao svatovi. Drugi brat. od Popova prema Planini (Morine). Za tu crkvu vezana je još jedna priča. Dolaskom osvajača crkva je srušena. Na mjestu njihove pogibije podignuti su križevi. Po nekim drugim predajama postojala su još dva brata.BRAĆA KRALJICE VIDE Kraljica Vida imala je nekoliko braće. Sazidana od kamena. a mjesto gdje se to dogodilo dobi ime Demilov krst. kao i u cijeloj Hercegovini. Šćepan Krst dobi ime po bratu Šćepi koji tu u svatovima poginu. Svakog proljeća okupljala bi kraljica Vida narod ispred crkve i tu bi donosila važne odluke. 284 . Grdijevci su dobili ime po Vidinom bratu Grdanu. Naime. prije pogibelji stari pričaju. ali blago je sačuvano. Svitavko po kome dobi ime Svitava i Doman po kome ime dobiše Domanovići. a mjesto gdje je poginuo danas se zove Livorska prodo. Demil. Vjeruje se da će jednoga dana proći tuda djevojka. Jasenko se zvao. dolaskom Turaka srušene su mnoge vrednote za koje trenutno zna malo ljudi. Naime. župnik je uspio svo blago sakriti u veliki kazan i zakopati duboko u zemlju. a mjesto se prozva Jasena. CRKVA I BLAGO KRALJICE VIDE Po narodnoj predaji crkvu na Vlaci kod Rivina napravila je kraljica Vida koja je živjela na gradu iznad kanjona rijeke Radimlje. I šesti brat poginu.

Jedno pleme je prozvano Vatavuk čiji je zadatak bio tjerati vukove i ostale zvijeri od ovaca te ih čuvati na ispaši. Postali su poznati po ovčarstvu (mesu i vuni) i ubrzo su dobili imena ovisno o radovima koje je obavljalo neko pleme. 40 O POSTANKU PREZIMENA ŠKARE. Škare i Strizirep bila su dakle domorodačka plemena ovih prostora. Na području današnje Dalmacije obitavala su višebrojna ilirska i ostala domorodačka plemena. Na tom prostoru i najviše na Čiovu nalazili su se pašnjaci gdje su ova tri plemena vodila svoje ovce na ispašu. Danas još postoji mjesto podno Gospića (ucrtano i na zemljovidu Predaje o kraljici Vidi zapisala je Danijela Bošković 2006. južno od Splita) pa do otoka Čiova. Drugo pleme je postalo poznato pod imenom Strizirep i oni su rezali i podrezivali repove ovaca. FF Mostar 2006. Plemena su živjela zajedno i pritom obavljala različite zadatke. VATAVUK I STRIZIREP Iz drevnih su ilirskih vremena do naših dana obiteljskom tradicijom sačuvane predaje o nastanku prezimena Škare. također s nepromjenjenim prezimenom Škare. No nakon nekog vremena nastupilo je teško razdoblje ovčje kuge. po kraljici Vidi nosila je ime i rijeka Bregava (Vidoštica) i Vidovo Polje. Dio plemena Škare povukao se živjeti u Biorine. Stada ovaca su umirala. Vidoštak u Popratima i Vidoljub na Rivinama. Tri veća plemena bavila su se uzgojem ovaca.TOPONIMI NAZVANI PO KRALJICI VIDI Kraljica Vida bila je vlasnik dva bunara na kojima su se njeni podanici skrbili vodom iz živih vrela. pokrstili su se i prezime im dobiva nastavak –ić. D. Područje na kojem su ta tri plemena živjela protezalo se od današnje Podstarne (mjesto danas. Danas te obitelji žive pod prezimenom Škarić. Drugi dio plemena ostao je na području Splita. Plemena Vatavuk. a ova tri plemena su išla pretežito na istok. 40 285 . gdje su sagradili kuće i ostali pod prezimenom Škare. godine u Stocu po kazivanju više kazivača. Treće je pleme šišalo vunu s ovaca i bavilo se općenito s vunom i njihovo je ime bilo Škare. Naša je i Vesna Škare Ožbolt. Rkp. Osim tih vrela. Treći dio plemena otišao je u Liku. Vrela su nazvana po njoj. Vatavuk i Strizirep.

Četvrti dio plemena otišao je dublje u prostore današnje BiH. Naš je također i Miroslav Škoro. do koje su plivali. a dio ovih istih prešao je na pravoslavnu ispovijest . Oni koji su se uspjeli spasiti. počeli su se baviti ribolovom i živjeti i zarađivati od njega. počeli su hvatati ribu i napravili su par koliba. današnje Jadransko more bila je veća trgovačka zona i poznata ruta grčkih trgovaca. naići ćete zasigurno na kamenu klesanu ploču koja je postavljena u spomen grčkih trgovaca pomoraca. danas dobro poznati Varoš. Sagradili su niz kamenih. 153171. S plemenima Vatavuk i Strizirep dogodila se slična sudbina. uvučenih u uzvisinu – da im more ne bi ponovno potopilo život. Danas je Varoš najstariji. i uvijek su prepoznatljive i specifične fizičke građe. str. FF-PRESS. 41 286 . 2007. najstariju. nevrijeme je zahvatilo nekolicinu plovećih grčkih trgovačkih brodova i oni su doživjeli brodolom. Da bi preživjeli od gladi i sklonili se. Peti dio došao je u Slavoniju i oni se zovu Škoro. Zagreb. Ženili su se ženama iz prisutnih okolnih plemena. Pripadnici ovih plemena (i danas) uvijek imaju krvnu grupu 0. 42 Isto. Međutim. a nalazi se podno samog Varoša. našli su se ubrzo na obali. “Još prije nego je sagrađena Dioklecijanova palača. No s vremenom nisu htjeli otići iz pitome zavale. današnji Split imao je svoje živo srce. (Split) “Ako prošetate starim Varošem. skoro pa ruševni. rođendana akademika Miroslava Šicela. ur. i jedini…” Mnogo prije nego što je car Dioklecijan i kročio na splitsko tlo. prvi. no davno je bio najljepši.41 (Split) POSTANAK SPLITSKOGA VAROŠA U predaji o postanku splitskoga drevnog naselja Varoš prepleću se antički grčki i ilirski događaji.Hrvatske) koje se zove Škare. Sveučilište u Zagrebu Filozofski fakultet. nižih i spojenih kuća. tamo gdje počinju nizovi starih sazidanih kuća.neki žive na području današnje Srbije i prezivaju se Škare. i tako tvorili prvo stanovništvo grada Splita i prve autentične Splićane. Vinko Brešić. Ilirske teme u suvremenom narodnome pripovijedanju u: "Osmišljavanja" Zbornik u čast 80.”42 Vidi: Marko Dragić. dio grada Splita.

Dioklecijan i Maksimijan povukli su se nakon dvadeset godina vladavine. veliki poraz cara koji je progonio kršćane. dakle podcarem i nasljednikom. dakle niža od augusta. Mater se pripala pa je malome od svog mlika napravila kolač i dala mu da ga ponese.43 DIOKLECIJANOVA KĆER U narodnoj je živoj tradiciji predaja o Dioklecijanovoj kćeri koja je bila naklonjena kršćanima i nije htjela dopustiti da joj otac ubije pet stotina kršćanske djece. Zbog toga ju je prokleo i ona otada dva puta godišnje u sablasnoj kočiji obilazi Solin i traži nekoga da joj pomogne i da je spasi. Pro arte papiri.-7. Bio je obični vojnik te zapovjednik straže cara Numerijana. Godine 285. a Maksimijana sinom Herkula davši mu ime Marko Aurelije Valerije Maksimijan Dioklecijan je potom imenovao i dva podcara i nasljednika: Flavija Valerija Konstancija Herkulova (zvanoga Klor “blijedi”) na Zapadu. Split 2005. Nakon osam godina ratovanja i upravljanja carstvom shvatio je da je golemom Rimskom Carstvu potrebno više vladara te je ustanovio tetrarhiju po kojoj su četiri cara vladali podjednakim dijelovima carstva. ali Dioklecijan im je bio poglavar. Dioklecijanova zamisao o upravljanju carstvom srušena je građanskim ratovima nakon 305. Oba su podcara imali naslov cezara. 43 Jesus Pordo. Svoga prijatelja Maksimijana proglasio je cezarom. Mater i dite pozva car Dioklecijan. Sebe je urbi et orbi proglasio sinom Jupitera. Dioklecijan. a vlast su ostavili Galeriju i Konstanciju. a uzroci su bili u pohlepi vladara i ambicijama da sami vladaju. godine. 287 . Dioklecijan je ostao carem Istoka i vladarem čitavoga carstva. Svaki je cezar oženio kćerku svoga augusta i tako su se stvorile vladajuće dinastije. Car Zapadnoga carstva bio je Maksimijan kojemu je Dioklecijan dodijelio naslov augusta. prevela Linda Palameta. Podrijetlom je iz Dalmacije. a Gaja Galerija Valerija Maksimijana Jupiterova pod njegovim izravnim zapovjedništvom.Gaj Aurelije Valerije Dioklecijan Gaj Aurelije Valerije Dioklecijan bio je jedan od naosebujnijih vladara u povijesti Europe. str.5. proglašen je carem. pod Maksimijanom. a to je značilo da se više dite ne će vratiti.

Ali ona nije htila poć ni za nj ni za nikoga. Zato je otac stao proganjati.44 (Kaštel Gomilica) Ta se predaja donekle razlikuje od Priče o Dioklecijanovoj kćeri45 koju je polovicom 19. str. pa je napokon baci u tamnicu u Splitu pokraj mora. Legenda kaže da dvaput godišnje sablasna kočija obiđe Solin. Car Dioklecijan je to čuo i naredio da se pobije pesto dice u Šelima (tu je bija amfiteatar). On je prije svoje smrti poželija samo da pojede kolač kojeg mu je mater pripremila. i taman prid zoru vidija je svoja crijeva kako ispadaju iz utrobe. pripa se i zgrabija ih obima rukama. Sveučilište u Zagrebu Filozofski fakultet. Ilirske teme u suvremenom narodnome pripovijedanju u: "Osmišljavanja" Zbornik u čast 80. di je bilo puno vlage i vode. dopušćenjem Božjim. i pošto je car pojeo komadić. To Dioklecijanova kćer traži nekog da joj pomogne i da je spasi. stoljeća zapisao Josip Ceresatti i u Vjesniku 44 Vidi: Marko Dragić. Za nju su se mnogi jagmili. Mali mu je reka da je od materinog mlika i tada je car reka da ga je dječak privarija jer da ga sad ne može ubit. svake godine izlazila iz tamnice jedanput na 288 . tako da još i danas ta kočija obilazi Solin u nadi da će biti spašena. zmije su ga grizle.I tako joj je sin otiša caru Dioklecijanu koji ga je onda posla da ga se pogubi. I pustija je kočiju. Otiša je iza kuće i prišaplja travi: “U cara Dioklecijana praseća glava. FF-PRESS. vitrovi su ga nosali. 45 Car Dioklecijan imao je jedinu kćer. a to nije lako jer tada su ga napadali vrazi. Kad je kočija došla triba je uhvatit i nije je smija pustit do zore. I još mu je reka da ako ne može izdržat da nikom ne kaže da prišaplje zemlji. I on je sve to izdrža. I kad je rekla car joj je tad uzvratija: “Đava te nosa!” I tad je doša vitar i odnija mu ćer skupa sa kočijom i ona se nikad više nije vratila. ali da nikom ne kaže ništa. a dječak ga ponudi da proba. I dite je tako i napravilo. 2007. i ona nije tila dopustit svom ocu da pogubi svu tu dicu. To je čula Dioklecijanova kćerka koja je bila naklonjena kršćanima. Onda ga je car pita šta mu je to. rođendana akademika Miroslava Šicela. Vinko Brešić. koziji rozi i magareće uši!” Na tom mistu izrasla je zovina (trstika) i dica su od toga napravila svirala i ona su svirala ono šta je dječak bija reka. Ipak bi ona. a otac ju bješe obećao jednom kraljeviću. ur. Zagreb. 153171. žačudi se okusu i pita ga od čega je spravljen. I pusti ga tako da se vrati doma materi. I jedan od mnogih koji su je pokušali spasit skoro je i uspija.

str. ali se nije na nju namirio. godine objavio Fr(ano) Bulić. neka bi se pripao svaki oni koji bi pokušao nju zaustavit i poljubit. stasita ko jela. Ona se prikazuje i sada svaki hiljadu godina isto u zlatnoj karoci. Ode zato u Split. kad eto ti nje pod Kamen. priredila Maja Bošković Stulli. (Srinjine kraj Splita) Navodim prema: Usmene pripovijetke i predaje. pa je odluči smaknuti. jer je ona puno dobra. To nije odgovaralo Dioklecijanu pa je naredio slugama da po gradu čine veliku grmljavinu i tako zastraše sve kako se ne bi približavali njegovoj kćeri. on se pripade. brate. Napokon to je više bilo dodijalo Dioklecijanu. Najedanput nestane nje iz tamnice. ostao bi čestit za vavik. gdi je kupina. Ne bi ga bili konji satrli. Sva u sjaju i zlatu kao zvizda Danica. Ko nju i sada vidi. Vjerovalo se: tko bi tada mogao susresti nju i poljubiti je. a ona se tu igrala kad je bila malena i bacala ribicam mrvice od kruva i mesa. MH.arheološkoga društva 1919. str. SHK. i to u Splitu i Solinu. u Mravinskom polju pod Kamen i u nas u Srinjinam “pod Baščom”. Vidi se da mu nije bilo dano da je poljubi pa da bude čestit za vavik. lipa ka ružica. bio bi čestit za vavik. naredio svojim slugam da s latom čine po gradu naokolo veliku grmljavinu. U nas u Srinjinam dolazi “ pod Baščom” gdi je bio Dioklecijanov ribnjak. Ko bi tada moga nju susrist pa zaustavit konje i nju poljubit. najedanput nestane nje iz tamnice. Po toj predaji ona ni danas nije umrla. ali je nije naša. pa zaustavi konje i karocu i nju poljubi. taj bi zauvijek ostao sretan.ovo mi je kaziva moj pokojni otac . u Mravinskom polju pod Kamen i u Srinjinam “pod Baščom”. 454. pa šta Bog da.pa je odlučija pokušati sriću.46 Po toj predaji car Dioklecijan utamničio je u Splitu blizu mora svoju jedinicu kćerku jer je odbila ispuniti očevu želju i udati se za jednoga kraljevića. Kad je on to bio odlučio. konji upropanj.Ona još ni danas nije umrla. 289 . u zlatnoj karoci sa vilovitim konjima. Pripovijedalo se da ona u Srinjinama traži jednu ženu koja je nju jako voljela i zato je bila proganjana od Dioklecijana. Skoči on prida nju. a ona pobiže. Vjerovalo se da je mogu zaustaviti i godinu i to sva u zlatu i sjaju u zlatnoj karoci sa vilovitim konjima. ufati konje za uzde. Nju je sigurno moga zaustavit i poljubit pokojni don Nikola Mužinić. problidi i onesvisti. Kćerka je Božjom voljom iz tamnice izlazila jednom godišnje i to sva u zlatu i sjaju u zlatnoj karoci sa vilovitim konjima. Caru je sve to dodijalo i odlučio je smaknuti kćer. 46 Isto. a još se nije bilo svanulo. Vrati se natrag da će kući u Srinjine. 345-346. pa bi zato. a leti. Pripovidali su stari ljudi da ona traži u Mravinskom polju jednu ženu koja ju je puno ljubila i bila je zato progonjena od Dioklecijana. Zagreb 1997. Predaju je kazao Mato Čović. Bijaše se našao jedan naš Srinjanin od srca . ka vila. kad bi ona izišla iz tamnice. da je se ne mogu dva oka nagledati od velike plemenitosti. To Dioklecijanu nije bilo drago. Ona je bila ošinula konje samo da njega kuša. ali ona ošine konje. da da. U istoj zlatnoj karoci pojavljuje se svakih tisuću godina i to u Splitu i Solinu.

*** Motiv praseće glave i tajne koja se ne može sakriti nalazi se i u priči o kralju Norunu48 i kralju Trajanu. svi oni koji su sudjelovali u tim ekspedicijama nisu se vratili živi. FF Split. I svi istraživači. SHK. u Koprnom). Usmene pripovijetke i predaje. Kolač mu se dopao te je upitao vojnika od čega je tako sladak. Car mu je dao štapić i pustio ga. Kad je taj vojnik obrijao cara. godine. Cara su vojnici po redu išli brijati. Govori se da su te katakombe i podrumi puni zamki – koplja koja probadaju. 1925. u Koprnom (Dalmatinska zagora). str. str. zamolio ga je da pojede kolač. MH. car je uzviknuo: “Ta mi smo braća kad od iste matere uživamo mliko”. g. Kad mu je vojnik rekao da je od majčinoga mlijeka. Car mu je dopustio i zamolio ga da i on uzme kolača. Rajčić. ploče koje se okreću i tako gutaju sve koji se usude tuda Isto. ali se od njega nijedan nije vraćao. i tim tunelima i podrumima služili su se vojnici i sam car. g. 454.). Vidi: Stipe Botica. sve do palače.”49 DIOKLECIJANOVI PODRUMI U Splitu i okolici u usmenoj su komunikaciji i predaje o Dioklecijanovim podrumima. Vojnik je od štapića napravio sviru koja je svirala: “U cara Kliktijana kozja brada i praseća glava. priredila Maja Bošković Stulli. stoljeća do Drugog svjetskog rata vršena su ispitivanja tih tajnih podruma i katakombi. 45. U Kistanju (Dalmatinska zagora) pripovijeda se o caru Kliktijanu koji je imao kozju bradu i praseću glavu. Rkp. 15. rođ. sv. 49 Ivana Hrga zapisala svibnja 2006. Nedavno su otkrili da jedan od njih poveziva Solin. Školska knjiga. 48 47 290 . 2006.poljubiti samo dobri ljudi kakav je u to vrijeme bio župnik don Nikola Mužinić (umro 1856. Sinj i Split. str. Tridesetih godina 19.47 U Priči o Dioklecijanu i njegovoj kćeri biblijski je motiv ptice koja samo jednom u tisuću godina dotakne zemlju. Zagreb 1995. Zagreb 1997. 336-337. str. 194. Jednom je vojniku majka svojim mlijekom ukuvala kolač. Hrvatska usmenoknjiževna čitanka. Kazala joj je Božica Hrga (djev.

kosti koje su se ondje izoravale i živa predaja: U nas u Letki imaju njive i zovu se Bojčuše. FF Split. zapisala je Petra Jakovčević. 51 Na Pagu 2005. Uspomenu na žestoki duvanjsko-rimski boj čuvaju: povijest. Eno ji doli. 2005. također. 52. ti prolazi greju od kule Skrivanat. S Vidi: Marko Dragić. ali i oni su se u jednom trenu prestali javljat. g. Delmati su. Ilirske teme u suvremenom narodnome pripovijedanju u: "Osmišljavanja" Zbornik u čast 80. svi nestanu u bezdan. odman spram gradine. ur. Tuden su Rimljani boj bojevali i zato se i zovu Bojčuše.51 (Kaštel Gomilica) BOJČUŠE Duvno je dugo bilo središte otpora protiv Rimljana.prolazit. odakle se putevi dile prema Župnom dvoru i Dominikanskom samostanu. rođendana akademika Miroslava Šicela. Sveučilište u Zagrebu Filozofski fakultet. Zagreb. str. Jedan dil gre do kneževog dvora. 50 291 . pljačkali i uznemiravali grčko-rimska naselja i trgovce na obalama. toponim Bojčuše. Od tada više nije poznato da je neko iša istraživat te podrume i katakombe. sredina tih podzemnih prolaza je na pijaci. Po drugoj priči. prije Krista. 153171. Takvi prolazi postoje i na Pagu: Po jednoj priči. Rkp.50 (Kaštel Gomilica) PODZEMNI PROLAZI Razne su vlasti na području Hrvatske gradile tajne podzemne prolaze koji su služili za komunikaciju i za bijeg u slučaju potrebe. Vinko Brešić. prema palači Matasović i Zbornoj crikvi Marija Uznesenja i dalje prema kuli Skrivanat. Rimljani su zauzeli i spalili Delminium 156. str. 6. sv. FF-PRESS. ispod Benediktinskog samostana do Zborne crikve Marijina Uznesenja. g. a kazao joj je Jure Kaurloto. 2007. a drugi do Župnog dvora. Jedna je ekspedicija pošla sa arijom kako bi se mogli čut sa drugim članovima na površini.

2. u Letki 2003. godine spaljena na lomači. 53 Predaju je zapisala Tatjana Čuić po kazivanju Dragice Ćurić rođene 1931. Rkp. d. Pokopana je u vlastitoj bazilici. Bila je srijemska mučenica (djevica) ili udovica patricija Publija koji ju je radi njezine želje za djevičanstvom zatvorio u kućnu tamnicu. Nasta. Stajka. Solun i ponovno u Sirmij gdje je 25. Nastavila je slijediti svete mučenike idući u Sirmij. kažu rimski. stoljeću njezine relikvije su prenesene u Carigrad. Stana. (Korita kod Tomislavgrada) *** SVETA ANASTAZIJA (STOŠIJA) Sveta Anastazija u narodu je poznata kao Stošija. Stažija. FF Mostar 2003. god. sv. Staza. 1933. Put je bijo sve od gradine pa amo. žito je uvik slabije. str. Krševan). di je njijov. 2004. U 5. Svake godine oruć stine izvaljujem. Kao i danas. Nakon Publijeve smrti pratila je Krševana u Akvileju i ondje prisustvovala njegovoj mučeničkoj smrti.52 (Letka kod Tomislavgrada) RIMSKI PUT Mnogobrojni ostatci Rimskih puteva i priče o njima i danas svjedoče moć toga carstva. Od gradine priko njiva Mukišnica do Lužina ima konjski put. godine. rimski put bijo. Zadarski biskup. u Koritim. prosinca 304. 30. Duvno je se i u rimsko doba nalazilo na raskrižju cesta. 52 292 . sveti Donat oko 804. Staža. rkp. godine kazao Danijeli Ančić. D. to su sve stine ko kaldrmane bile priko polja i vidile se vazda dok 53 nisu potopoli polje. Tragovi tih rimskih cesta mogu se vidjeti i u polju i po okolnim brdima. godine dobio je te Marko Radoš. Stoja. rođ. Vl. zb. Usužnjenu ju je tješio sveti Krizogon (hrv.onu stranu. uz baziliku svetoga Dimitrija.

Nadaren božanskim nadahnućem povukao se u pećinu i ondje živio među divljim životinjama koje ga nisu napadale. on je naredio da ga raskidaju željeznim grebenima i bace ga u jezero. već su ga mirno susretale i mazile se uz njega. liturgike i simbolike zapadnog kršćanstva i Uvod u ikonologiju Radovana Ivančevića. prof. povijesti i diplomirani etnolog (rođ. Zaštitnikom je divljih životinja.56 Kao zaštitnik Dubrovnika u ruci drži model grada. FF Split. Opazivši ih. Po zanimanju je bio liječnikom.). 55 Isto. čuvari su dali znak za uzbunu.112-113. ZAŠTITNIK DUBROVNIKA Sveti Blaž bio je biskupom Sebaste u Armeniji u 3. 54 293 . Zagreb 1990. str. Znali su da su to svetačke vlasi pa su ih odnijeli u Crkvu. stoljeću. 46/06. str. Pučani su potrčali prema obali da vide čudo.54 SVETI VLAHO (BLAŽ). g. 2006. Sveca čije su vlasi bile nazvali su Vlaho i uzeli ga da im bude parac (zaštitnik). Kršćanska sadašnjost.relikvije i pohranio ih u crkvi svetoga Petra koja se od tada naziva Sveta Stošija. 55 O svetome Vlahu Hrvati i danas pripovijedaju: Jednom davno su pred grad Dubrovnik doplutale vlasi svetoga Vlaha. Kršćanska sadašnjost. Sjale su poput zlata. Splitska predaja ga stavlja u prvo stoljeće. liturgike i simbolike zapadnog kršćanstva i Uvod u ikonologiju Radovana Ivančevića. 161. Zavjetuje mu se za ozdravljenje grla. pomislivši da je vrač. zarobili. priredio Anđelko Badurina. Prema toj predaji podrijetlom Leksikon ikonografije. 4. 56 Anđela Gilić zapisala je 2006. Kad je doveden pred Licinija. Zagreb 1990. Rkp. stoljeću. Neki su se barkom odveslali i izvadili vlasi iz mora. str. te mu ranjene i bolesne dolazile. 211. jer je prema legendi spasio dijete koje se gušilo progutavši riblju kost. str. 57 PRENOŠENJE MOĆI SVETOGA DUJMA Solinski biskup i mučenik sveti Dujam živio je u 3. sv. Kazala joj je Ivana Radovani. Na koncu mu je odrubljena glava. godine u Splitu. priredio Anđelko Badurina. Božjom pomoću zacijelile su mu rane te je hodao po vodi propovijedajući mnoštvu. 1979. Otkrili su ga kraljevi lovci te su ga. 57 Leksikon ikonografije.

Tako su oni išli za jednom zvijezdom. kad bi zvijezda stala. po tom' je ona i dobila ime.58 Ivan Ravenjanin je u 7.. gdje je voda izbila. pa povjeriše taj časni posao svećenicima. stoljeću prenio moći Svetoga Dujma iz Solina u Split. izabraše nekoliko ljudi. preobratio se na kršćanstvo i krstio u Antiohiji. Prije njega ubijeno je četrdeset pet mučenika. sjedoše kraj ceste. stali bi i oni. nisu putovali danju. a pod njom je izvor bistre i hladne vode. Ondje je osnovao crkvenu zajednicu i mnoge obratio na kršćanstvo radi čega je podnio mučeničku smrt. 59 58 294 . Stjepan Štrodl-Srijemac. sagradiše Spljećani kapelicu. Neko napokon smisli. Sarajevo. 452-453. jer djeca nisu grješna. Đački izlet u Bosnu. koji ponosno pristupiše i htjedoše ga podići. To se baš desilo na području naše planine Zvijezde. 1901. sakupio da ga prenose. kojega je s Pankracijem i Apolinarom pratio u Rim. ali ni maći s mjesta.je iz Sirije. VIII. vele. str. Dalmaciju i Hercegovinu za jedanaest dana. i putovali su samo noću. da se svetac ne da od grješnih ljudi nositi. a kad tamo ni oni ne mogoše. vjerovali da će im bit' dobro sve dok njega imaju. podigoše i ponesoše sveca. Pankracije je krenuo na Siciliju.59 ILIRI OSNOVALI VAREŠ I VISOKO Prema kazivanjima naših starih djedova i pradjedova prostor Vareša prije nije bio nastanjen a 'vamo na drugoj strani je postojalo jedno pleme Ilira koje je u bijegu pred kugom i raznim nedaćama krenulo u potragu za boljim mjestom. Na tom mjestu. tad' su se odmarali i dok je išla zvijezda toliko su i oni putovali. str. Bio je učenik svetoga Petra. No pošto je velika vrućina bila. a i drugi pratioci. koja i danas stoji. Napredovali su jer sve što im je trebalo kralj bi poželi i zazivaj uz pomoć Isto. a o tome se pripovijedalo: Kad se svijet. pomoliše se svecu i u taj čas izbi iz zemlje lijepa hladna voda. pa pred Spljetom.. od nje se otkinuo jedan dio koji je sjao a njeg' je uzeo kralj tog plemena. a oni se napiše i pođoše dalje. Kad je zvijezda stala na tom mjestu. Svetom Dujmu je odrubljena glava. 211. Narod mišljaše . Školski vjesnik. da se odmore. i ljekovita. a Dujam u Salonu. koja je. da izaberu nevinu djecu da ona pokušaju nositi. Apolinar u Ravennu. I zaista čim se djeca prihvatiše. ali pošto ih žeđ žestoko morila. Oni su otad' vjerovali u taj kamen. ožednješe djeca.

rukom ih svojom ispisa. pusti jak vjetar koji istrgnu od kralja taj kamen te on pade u podnožje planine. kruna redovnikov i dika slovinskoga jezika. nebo pokrivalo. D. rodi se u Stridonu. zvjerinje i škorpioni bjehu njegova družba. Uputi se prema Grčkoj i Siriji te uđe u Antiochiju. crkve naučitelj. 2007. 60 SVETI JERONIM Slavni Jeronim (oko 347. gdje s Svetim Agariom ostade neko vrijeme. g. rođena 1953 god. vjere branitelj. Kralj naravno naredi da se kamen nađe ali pošto Huri pusti gustu maglu u podnožje Zvijezde. blizu rijeke Drave od poštenih roditelja. zvao se Zvjezdan-grad. FF Mostar.) Rkp. jer se Huri krio s kamenom od kralja i da bi bio sigurniji zavi on Zvijezdu u snijeg. Pavla. Kako su silazili s Zvijezde tako su nastanjivali Vareš i Visoko. 60 Katarina Pejčinović zapisala je u Varešu kolovoza 2007. Jerolim se odluči slijediti ih. Kralj je otiš'o u Visoko a neki su se samo spustili u Vareš 'dje su isto tražili tog Hurija i kopali zemlju i tako otkrili golema rudna bogatstva. Potom je prošao gore koje dijele latinsku zemlju od Panonije ili Banovine dođe na svoju djedovinu i ondje svoju sestru preporuči nekim ženama jer mu otac i majka bjehu umrli. godine od Liljane Grgić (domaćica. Tu je zemlja bila plodna. mogla se obrađivati. Odatle ode u Treveru i našavši neke knjige Sv. Hilarija. Jerolim se odluči u svijet krenuti. S Pavlinom i Bonoziom ode u Francu i u mjestu Concordie od Friula (odmori se) počinu neko vrijeme i odatle posla život prvog pustinjaka Sv. Zemlja gola bila mu je postelja. U to je vrijeme puna Sirija bila pokornika pustinjaka.tog kamena koji je svijetlio. nisu ga mogli naći pa ga je odnio sa sobom pod zemlju i došlo je do nji'ove propasti a legenda kaže da je tada nastala nekakva kletva. Kao mladić uputio se na školovanje u Rim te ubrzo svojim znanjem postade govornik da mišljaše da u njemu Ciceron uskrsnu. Četiri ljeta ostao je u pustinji hraneći se biljkama i korijenjem. A ustvari su oni imali i jednu zlatnu jabuku koju su stavili na vrh kule pa im je ona služila k'o putokaz jer je davala odsjaj od sunca po danu i od mjeseca u noći. Al' zbog zavisti i ljubomore mitsko biće Huri koje je živjelo pod zemljom. – 422. ljudi su mogli od svoga rada tu živjeti pa su tu napravili i grad.). Nije se moglo sijat' više jer je bila velika studen pa su oni morali pobjeć' i selit se jer nisu imali više šta jest'. 295 . vrati se i dođe u Aquileju. Sv.

mlijeko i sir. Jednom mu je lav došao te nogu u koju se trn zabio pokaza Sv. Ponovno ode u Jerusalem te pored jasala gdje se Isus rodio ozida jedan Kloštar i ondje nastavi činiti pokoru. Moravci im kazaše da je Bohemija prazna i da je u njoj tek šačica Vandala. st. povijesnih izvora i usmenih predaja. LEHU I MEHU Mavro Orbini (Dubrovnik. Kasnije bi prenesen u Rim i po njemu Bog mnoga čudesa učini. Orbinija su koristili Pavao Ritter Vitezović. Čehu se ondje svidjelo. – Dubrovnik. Mnogo je još napisao navlastito maternjim jezikom. Umro je u osamdeset šestoj godini života 30. Došli su u Moravsku kojom upravljahu Slaveni. Ljudi su vidjeli da su Čeh i njegovi ljudi iste narodnosti te se pozdraviše i izgrliše dajući Čehu poklone: meso. Ljudi su bili zapušteni dugih kosa mahom pastiri. Papa Damaso naredio mu je da dođe k njemu te mu je dodijelio jednu parokinju i zato se Jerolim piše kardinalom. te se popeo na planinu i ondje ubi žrtve i prinese bogovima.) objavio je 1601. i bi pokopan pored Gospodinovih jasala. U Rimu je ostao tri godine propovijedajući i pišući ondje. Mjesto pohoditi gdje nauči židovsko pismo. To je djelo napisano na temelju Ljetopisa popa Dukljanina. Četrdeset godina je ondje u pokori živio. Jeronima piše to zvjerinje. a Meha ne spominje. je prevedeno i na ruski jezik. Zato se kod Sv. Filip Grabovac. Sve je nevjernike zbunio i hrabro protjerao. godine Kraljevstvo Slavena. st.Nakon četiri godine poželi Sv. Mnogi su mu vladari slali pisma da ih tumači. Bibliju je preveo iz židovskoga. Kada je Čeh stigao u Bohemiju. Pozvao ga je biskup carigradski Grgur koji je Jeronimu bio učitelj. Vrati se u polje svojima i reče im da ondje sagrade kuće i počnu obrađivati zemlju. U 18. Zbog toga ga optužiše i htjedoše ga osuditi te on pobjegne zajedno s bratom Lehom i mnogobrojnom rodbinom. Čeh Hrvat nehotice ili hotimice ubije jednog od svojih čovjeka velikoga ugleda. To je djelo bitno utjecalo na početke srpske i bugarske historiografije. prijateljima. Ivan Gundulić. Andrija Kačić Miošić i drugi. rujna 422. Junije Palmotić. Jeronimu. slugama i drugim ljudima. ondje zatekne više ovaca i goveda nego ljudi. također slavenskog roda. PRIČA O ČEHU. XVI. a Novi zavjet iz grčkoga. Hrvati bjehu vješti gradnji i 296 . 1611. vjerojatno pol. Mavro Orbini u svom djelu piše i o braći Čehu i Lehu. a on ga izliječi.

kazna im je bila gubitak djevičanstva. Čeh. Leh Lešku (Poljsku) a Meh Mešku (Rusiju). Golden marketing Zagreb. str. Starije su žene ranjavale neprijatelje a djevojke ih gađahu lukom i strijelom. 62 Dražen Kovačević. Lehu i Mehu: U zemlji Hrvatskoj kako kažu stari kroničari.-114. Česi se pokazaše hrabrim ljudima i vrsnim strijelcima. braća je uzidaju živu u toranj krapinskog grada kojeg i danas nazivaju Vilinim tornjem.) zabilježio je predaju o braći Čehu. Kraljevstvo Slavena. Dražen Kovačević je na temelju starijih zapisa (ili priča koje je slušao) kao pripovjedač 1993. Pokoravao se on rimskom caru i njegovom namjesniku u Hrvatskoj. Leha i Meha. ispriča što braća snuju. 9. Krenuše braća preko triju rijeka. bijaše češkog roda.ratarstvu. Bili su ratoborni. živjelo nekad davno svo plemstvo slavensko. Lehu i Mehu koji su stolovali u Krapini. priredio i napisao uvodnu studiju Franjo Šanjek. Kada im je otac umro.62 Mavro Orbini. 1809. 110. Knezom im bijaše Hrvat stolujući u starom gradu Krapini. Braća su pobjegla na sjever i tako je Čeh osnovao Češku. Njihova sestra Vilina bila je zaljubljena u rimskoga namjesnika i izdala mu je braću. Zagreb 1993. Uvidjevši da se ne će moći obraniti od rimskog cara. odluče braća poći na sjever. Doskora dozlogrdilo braći rimsko godpodarstvo pa odluče rimski jaram zbaciti. 61 Ljudevit Gaj (Krapina. a Meh Rusiju. te kći po imenu Vilina. Leh osnuje Poljsku. bojeći se za nj. Leh napušta brata i osniva Lešku (Poljsku). Njihova se sestra zagledala u rimskog namjesnika te mu. godine objelodanio dvije stotine hrvatskih predaja i legenda među kojima je i ova o Čehu. Sinovi uz Krapinu sagrade još dva grada – Psari i Šabac i vladaše njima. Leh i Meh zazidali su sestru u toranj koji se i danas zove Vilin toranj. put sjevera: Čeh utemelji Češku. Valaska sedam godina vladaše Češkom nakon što je poubijala 7 protivnika. Kad to ne bi učinile. odlučili su zbaciti rimski jaram. Narodne novine Zagreb 1999. 61 297 . 1872. U dubokoj starosti umre knez i ostavi za sobom tri sina: Čeha. str. – Zagreb. Legende i predaje Hrvata. Doznavši sestrinu izdaju. Papa Pio II. Dalmatinci su pristizali u Bohemiju. prevela Snježana Husić.

Sarajevo 1981. (priredio dr. i zove se do današnjega dneva. Bužani. Vrlo rano su primili kršćanstvo o čemu.) Hrvati su došli iza Babinih gora iza Karpata. Prid ovim bijaše pet bratje: Kluka. Majdanu kod Mrkonjić Grada. mi ovde. Lepnici. Srđu. Muklo. Turci se odvojiše od oblasti rimskih cesara. *** U vrijeme romantizma bilo je rasprostranjeno vjerovanje da su Rusi. str. Ljetopis. STAROHRVATSKO DOBA Hrvati su današnje krajeve nastanili od 610. str. stoljeća. Komjenovcima (Jabuci) kod Ustikoline na Drini i drugdje. 67. Arheološki spomenici kršćanstva u Bosni i Hercegovini do XV. Tu u jezeru ima neka Đuro Basler. I od njih Dalmacija. do 630.Radnja predaje dogodila se u vrijeme Ilira i Rimljana. s mlogim bojem istiravši Abare. ovdi se nastaniše. (U isto su se vrijeme Englezi nastanili u Engleskoj. 63 298 . Dojdoše iz priko Babinih gora Hervati najprvo u Dalmaciju i ove sadanje hrvatske i slovinske strane. Kožočeš. Doboju kod Kaknja. hrvatsko ime prija. IRO “Veselin Masleša”. koja je od mora do Dunava dosegla. Ričici kod Kaknja. u: Kršćanstvo srednjovjekovne Bosne.63 Već je kazano da je Konstantin VII. Hrvat i dvi sestre: Tuga i Buga.-1989.64 Kraljica Buga U Dučiću. između ostalog. bila je gospodarica. neka Buga i po njoj je nazvano Buško jezero i narod. Sarajevo 1991. fra Ignacije Gavran). radovi simpozija povodom 9 stoljeća spominjanja bosanske biskupije (1089. Vrhbosanska visoka teološka škola. svjedoče bazilike u Zenici. – Upade u turske ruke Peršija. 3. g. Duvnu. Poljaci i Česi ilirskoga podrijetla. Blagaju na Sani. Šuici. 64 Nikola Lašvanin. Marindvoru u Sarajevu. Brezi. Klobej. u Prisoju.). Porfirogenet u svomu djelu De administrando imperio (O upravljanju carstvom) prvi naveo povijesne predaje o dolasku Hrvata u današnje krajeve koje su predvodili petorica braće i dvije sestre. a ne kako je navedeno u predaji.

sićam se da sam 65 jednom vidila kad su te mrtve iskapali. Naši su pradidovi čuli kako je toplo u krajevima blizu sinjih vali. Tuga je bila divojka duge zlatne kose i crnih očiju. drama i mikrostrukture. 100. 66 GZM. U Policin se nije smilo govorit ružno. di su u davna vrimena stolovali naši pradidovi. nalaze se visoke gore. za misečine. trudili se i punu su kuću svega imali. str. Ivan Zovko je koncem 19. Buško jezero i prezime Bužana. Onda im je bilo lakše putovati kroz šume i nizine. Ona i danas zna. 65 299 . MH. HKD Napredak. Bilo je dvanaest plemena. najprije da je rimska. ravnicu podno Mosora – Poljica. To je bila njihova nova domovina koju podilili među sobon. Kad je sušna godina dobro se vidi. knj. Svi su živili u jubavi. To se gorje zove Karpati. Veliki je to bijo grad i tu je bilo groblje. 455. dok nisu napokon ugledali more. (Korita kod Tomislavgrada) Uspomenu na gospodaricu Bugu čuvaju etiološke predaje i toponimi Bužana grad. stoljeća zapisao da je prezime Bužana uvijek u ženskom rodu. pa su pod vodstvom petero braće i dvi sestre krenili na dalek put. Bila je Tuga pobožna i dobra i činila svima lipega. I Tuga je dobila lip kraj. (Po narodnom kazivanju priopćio Ivan Zovko). str.gradina. Hrvatska književnost Bosne i Hercegovine u 100 knjiga.66 Kraljica Tuga Daleko. daleko odakle pušu ladni vitrovi i snig vije. priredio Marko Dragić. svi su za njon plakali i nisu je Poljičani ni dan danas zaboravili. Jedan od braće. u biloj haljini i duge Hrvatska usmena književnost Bosne i Hercegovine: proza. a oko njena dvora plemići su sagradili palače. ni svađat ili štogod jedno drugom uzet. Sarajevo 1892. 5. Svi su radili. ali sad se ne vidi. BiH. najstariji zva se Hrvat. I tako je nasta gradić koji su zvali Tugini dvori. a danas se zovu Tugari. A kad je Tuga umrla. Ona je svake večeri i jutra uveseljavala ljude svojom pismom. Govorilo se da je biloj vili druga. Ona je tu sagradila svoje dvore. a sestre su bile Tuga i Buga. Hrvat je ka najstariji brat bija snažan i jak i duž puta je branija svoj narod od zviri i neprijatelja. Sarajevo 2005.

te se učvrstili u Ulcinju. drama i mikrostrukture. str. Borba je bila u cik zore.-1463. pobrali su duge šibe od jasena i primazali ih lojem..-172. MH. na pamet je pala izvrsna ideja. 2006. Logično je da su to bile baš Pražnice.68 (Selca na Braču) EPOHA OD UJEDNINJENJA HRVATSKE DO KRAJA VLADAVINE NARODNIH VLADARA (925. u Selcima na Braču kazala Doris Bošković (rođ. 97. Dijani Mišetić. str. Ni bilo puno Bračana za obranit misto. 67 Mirni Trgo 2006. 68 Studentici Filozofskoga fakulteta u Splitu. FF Split. Rkp.plave kose proći priko ruševina svoga dvora u Tugarima bdijući nad Pojičanima i Pojicama. i: Marko 300 . Saracenima se pričinilo da vide ogromnu vojsku. ali onima ča su bili. Po zanimanju učiteljica. Sarajevo 2005. knjiga 5. priredio Marko Dragić. SARACENI U PRAŽNICAN Saraceni je bizantski i latinski naziv kojim su u ranom rednjovjekovlju nazivani sredozemni arapski islamizirani narodi. Siciliju. puno veću od njihove. srpnja 1965. pa su utekli. HKD Napredak. u Splitu. jerbo su one na samom vrhu Brača. godine u Sumpetru (Jesenicama) kazao je Jure Klarić. ali postoji legenda o njihovome napadu na Pražnice. Kako je ti loj bliska na suncu. 31. FF Split. U narodnom je pamćenju Bračana i danas predaja: Ne znam kako su Saraceni došli do Brača. živi i radi u Selcima na otoku Braču. Da se spase.). sv. Rkp. Janku Sibinjaninu.) U usmenoj su komunikaciji do naših dana sačuvane povijesne predaje69 i pjesme o: kralju Tomislavu. g. Iz sjeverne Afrike su prodrli i osvojili: Maltu. sv. 69 Vidi o tome: Hrvatska usmena književnost Bosne i Hercegovine: proza. Korziku. Hrvatska književnost Bosne i Hercegovine u 100 knjiga. 2004.67 U livanjskom kraju i danas pripovijedao da je planina Tušnica nazvana po kraljici Tugi koja je ondje dolazila u posjete svojoj sestri Bugi. 27. 39. a mista u sredini otoka su nastala puno pri onih uz more. ča je Bračanima savršeno odgovaralo zbog položaja sunca. 4. Skender-begu. Sardiniju i Kalabriju. hercegu Stipanu Vukčiću Kosači. Marku Kraljeviću.

2002. ali se pojavila silna oluja. sin Mutimirov kojega je naslijedio oko 910. Duvnjaci vjeruju da Tomislavgrad baštini ime po kralju Tomislavu. Od Kozigrada do Zvonigrada (hrvatske povijesne predaje iz Bosne i Hercegovine) Mala nakladna kuća Sv. Neki drugi povjesnici drže da se krunidba zbila krajem 9. Zauzeo je nakon toga Bosnu i Hum.SVETI DONAT Donat je. najvjerojatnije u blizini planine Liba. oslobodio je Posavsku Hrvatsku među Dravom i Savom.. g. Dok se bugarski car Simeon borio s Grcima. Zagreb 1990. Benenato je htio Stošijine relikvije ponijeti u Mletke. Bio je jak. Naša ognjišta. prvi hrvatski kralj okrunjen je na Duvanjskom polju. 70 Leksikon ikonografije. Ponijeo je sa sobom moći svete Stošije i kuda god se kretao mnoštvo naroda je ozdravljalo. godine koja se spominje u Kronici. Baška Voda-Mostar-Zagreb 2001. stoljeću. gdje su nekoć i Delmati imali svoj glavni grad. bio zadarski biskup (9. Tomislav je otkazao poslušnost Grcima i Hrvatsku učinio samostalnom. Tada je Donat upriličio svečani prijenos Stošijinih kostiju u biskupsku crkvu svetoga Petra. str. str. Htijući spriječiti sukobe između carstava krenuo je s mletačkim duždem Benenatom u Carigrad. liturgike i simbolike zapadnog kršćanstva i Uvod u ikonologiju Radovana Ivančevića. priredio Anđelko Badurina. Kad je proglašen knezom. Podrijetlom je bio iz ugledne zadarske obitelji. prema kojem se na Duvanjskom polju za kralja okrunio Tomislav godine 925. Ondje je otkrio posmrtne ostatke svete Stošije. Duvno kroz stoljeća. 209. 301 . znači da je krunjen godine 877.). Jure i Ziral. 71 Robert Jolić. vjerojatno. Dominik Mandić drži da se taj događaj zbio godine 753.71 Tomislav je. Ako je kralj Budimir kraljevao 40 godina i preminuo 917.70 KRALJ TOMISLAV Prema izvješću u Hrvatskoj kronici. dao je izraditi kameni sarkofag i oltar i crkvu je posvetio svetoj Stošiji. 57. Tomislavgrad – Zagreb. za vrijeme kralja Karla Velikoga na Zapadu i Nicefora na Istoku. str. 493. U narodu je najraširenije i najprihvaćenije mišljenje Kukuljevićevo i Klaićevo. Grgur Dragić. Kršćanska sadašnjost.-93. ili otprilike tada. i da se okrunjeni kralj zvao Budimir. hrabar i vrlo poduzetan. st.

74 (Stepen kod Tomislavgrada) Vjekoslav Klaić. str. ustanovio je 15 točaka kojima se moralo srediti stanje u državi. Tomislav. 60 000 konjanika te 80 velikih i više malih brodova. str. najprvo je Tomislav okrunjen. Zagreb 1998. 74 Isto. a i danas se zna gdje je bila crkva u kojoj se Tomislav krunio. str. priredio Marko Dragić. U toj se crkvi. kada je u stara vrimena vlado Rvackom.72 CRKVA U KOJOJ SE VJENČAO KRALJ TOMISLAV Legenda kaže da je na Gradini poviš Petrovića bila crkva koja se zvala Ružica. Najprvo je na cilom svitu od svih svitskih vladara onoga staroga vakta. u susret trećem tisućljeću. KRUNIDBA KRALJA TOMISLAVA Kraljo Tomislavo. g. drama i mikrostrukture. I danas se to misto zove Crkvina.73 (Stepen kod Tomislavgrada) CRKVA U KOJOJ SE POSVETIO KRALJ TOMISLAV U Mesijovini se nalazi Gradina i tu je bila crkva Sv. Potukao je vojsku bugarskoga cara Simeona dočekavši ga sa 100 000 pješaka.Ninski ga je zlatnom krunom ovjenčao na Duvanjskom polju između 920. Stari su naši pripovidali da je naroda bilo za vrime krunisanja Tomislava tri i po milijuna i od Stržnja do Sovićki vrata ispod kapka mogo si proć da čovik pokiso ne bi. i 925. Narodni sabor i krunisanje kralja na Duvanjskom polju u: Zbornik. Sarajevo 2005. ukopan je Tomislav na Jabuci njivi (na Čondraku) i pored Tomislava ukopana su još tri poglavita rvacka kralja. HKD Napredak. 73 Hrvatska usmena književnost Bosne i Hercegovine: proza. Ilije i kazivali su da je se tu kralj Tomislav doša posvetit poslje krunisanja. Kako stari ljudi pamte i pripovidaju. To je sveto misto i ne smi se dirat u grebove. 5. Ne zna se kada i gdje je umro kralj Tomislav niti gdje počiva. 71. kazivali su brte stari. Na Splitskom saboru oko 925. Prvi hrvatski kralj. Tu su nađeni neki grebovi i kaže se ako se kopa po strani od Duvna da odma počme nevrime. knj. g. A njegova žena je bila rodom iz Zauma. Hrvatska književnost Bosne i Hercegovine u 100 knjiga. bio je krunisan u Kongori pod čvorovim rastom. 101. vinča kralj Tomislav. 101. MH. 72 302 .

). Za njegova kraljevanja hrvatski narod je živio u blagostanju. U XIV. – 75 Leksikon ikonografije. Poslije Ivanove smrti Mlečani su htjeli njegovu ruku prenijeti u Mletke. predaju o umorstvu kralja Zvonimira i poslao je povjesničaru Ferdi Šišiću (Vinkovci. Papinski legat Gebizon okrunio ga je kraljevskom krunom u bazilici Svetoga Petra u Solinu. Arheolog i povjesničar Frane Bulić (Vranjic kraj Splita. 1869. između Drniša i Muća. ističući se miroljubivošću.) zabilježio je u rujnu 1886. U nerazjašnjenim okolnostima naslijedio je kralja Petra Krešimira IV. blagošću i pomirljivošću. Provodio je pokornički život. 303 . Međutim. Druga legenda kazuje kako je jednom tuča uništila vinograde. liturgike i simbolike zapadnog kršćanstva i Uvod u ikonologiju Radovana Ivančevića. st. Pripadao je dinastiji Svetoslavića. – Zagreb. godine. godine kod Rotne gomile. Za vrijeme kralja Krešimira IV. Riješio je spor između Zadrana i kralja Kolomana. st. stoljeća. 284. 1934. Zagreb 1990.SVETI IVAN TROGIRSKI Sveti Ivan Trogirski podrijetlom je iz plemićke rimske obitelji Orsini (11. uoči godišnjice njegove smrti ruka je zrakom došla i spustila se na svečev grob. Prvi put se spominje kao ban u slavonskom dukatu šezdesetih godina 11. Papa ga je poslao u Trogir i u tom je mjestu izabran za biskupa. zapisana je predaja o silovitom umorstvu najboljega hrvatskog kralja Dmitra Zvonimira. Kršćanska sadašnjost. O njemu postoji više legendi: Po jednoj od njih biskupu Ivanu je za vrijeme mise s neba sletjela golubica na glavu kao znak Duha svetoga i njegova mirotvorstva. priredio Anđelko Badurina. Ivan je hodao po valovima i po njegovom je zagovoru spašeni su mornari i teret. Ime kralja Zvonimira zabilježeno je na Baščanskoj ploči. Prema trećoj legendi Ivan je za vrijeme oluje putovao u Šibenik doživješi brodolom kod rta Planke. 1846. a Ivan je naredio da se ono malo preostaloga grožđa stavi u tijesak iz kojega je potekla golema količina mošta. str.75 DMITAR ZVONIMIR Dmitar Zvonimir kraljevao je od 1075-1089.

Zagreb 1974. 1940. glavni urednik Antun Vujić. 144. knjiga prva. Vjekoslav Klaić. nego vazda tuju jaziku podložni bili. 1928. Vojska se potom pobila između sebe i izmrcvarila.) ZVONIMIROVA KLETVA Prema predaji zadnje su Zvonimirove riječi upućene Hrvatima: nigdar ne imali gospodina od svoga jazika.77 Talijanaši su to umorstvo zlorabili tvrdeći da Hrvati nisu u stanju vladati sobom jer su ubili najboljega kralja zaboravljajući pri tom da su Brut i Kasije 6. prije Krista noževima izboli najboljega imperatora i prijatelja Cezara. o. Povijest Hrvata. Kralj se zvao Rotando.76 Istinitost te predaje negira povjesničar Vjekoslav Klaić (Garčin kraj Slavonskog Broda. godine. II. na lokalitetu Pet crkava. (Takvih je zločina bilo i kod drugih naroda. MH. – Zagreb.). Po nekim izvorima ta je kletva trebala trajati devet stotina godina do 1989. a od puste krvi prolivene nedaleko ove gomile pocrvenila je zemlja i zato se zove Crljenica. ožujka 44. Tu ga je izmrcvarila i ubila. 78 Hrvatski leksikon. Zagreb 1990. L –Ž. a vojska ga stigla gdje je sada Rotna gomila. 304 . i svaki je vojnik na mrtvo tijelo bacio po kamen. Naklada Leksikon d.). svezak. str. Povijest Hrvata u vrijeme narodnih vladara. Kralj već ranjen bježao sa Kosova polja. o. sredinom 1089. dakle i ostvarilo. godine. 587.Zagreb. 724. što se. Na Kosovu polju kninskom zavadio se neki kralj s vojskom te se pognali. 1849. str. Po drugoj verziji Zvomirova je kletva glasila: Dabogda nad vama tisuću godina vladao tuđi jezik.78 76 77 Ferdo Šišić. g. Zagreb 1997. Prema predaji umoren je od svojih podanika na Saboru u Kninu. str.

– Zaostrog. Za njegove vladavine u Dalmaciju prodre bugarski car Samuilo (oko 938. na zapadnoj obali Skadarskoga jezera.). kojega je Samuilo obećao nagraditi. jedan njegov župan. Bog usliša njegovu molitvu.) navodi proznu i versificiranu legendu o kralju Vladimiru: Vladimir bijaše lijep. sredina XVI. Katolički biskup iz Bara. (Duklja se u vrijeme popa Dukljanina zvala Crvenom Hrvatskom. Samuilo uvidi da se ne može domaći Vladimira te ga počne mamiti da dođe do njega i da mu ne će naškoditi. Vladimiru bude žao vojske te se uputi Samuilu koji pak pogazi obećanje 305 . te Crnom Gorom. Kad Vladimir to ne prihvati. počne nagovarati Vladimira da ode k Samuilu. Fra Andrija Kačić Miošić (Brist kraj Makarske. st. – Dubrovnik.) u Razgovoru ugodnomu naroda slovinskoga (1756. pop Dukljanin. mudar i svet.Crkva svetoga Jure u Poljicima VLADIMIR Sveti Ivan Vladimir. Tu legendu navode Mavro Orbini (Dubrovnik. 1611.).. mučenik. kralju Crvene Hrvatske. 1713. 1704. Želeći sačuvati vojsku. potom Zetom. u svomu je Ljetopisu (XII. bio je dukljanskim knezom. hrvatskoga kralja (1705.-1016.) i Pavao Ritter Vitezović (Senj. Vladimir se molitvom obrati Bogu da ga oslobodi od zmija. – Beč.) u Kraljevstvu Slavena (1601.) Stolovao je u Krajini kod crkve Prečiste Krajinske.) u Životu i mučeništvu Sv.) zabilježio legendu o Vladimiru (oko 978. Vladimir se s vojskom povuče na planinu Oblik na kojoj su zmije otrovnice ubijale ljude i životinje. 1652. 1759. st. Vladimira.).? – 1014. 1760.

okrene se biskupima i reče: “O časni ljudi. kći kralja Samuila. Vladislav ostane zgranut i dopusti Kosari da muža danonoćno oplaMavro Orbini. Vidjevši da Vladimir nije ubijen. skromnost. a na grobu njegovu mnogi bolesni ozdraviše. Kosara zamoli oca da oslobodi Vladimira iz tamnice. Vladislav u lovu ubije Radomira. ali zatraži da mu Radomir pošalje drveni križ i da nad križem prisegne da mu ne će učiniti nikakvo zlo. Kad su k Vladimiru došli biskupi i pustinjak. Car Bazilije Radomirovu bratiću obeća dati veliku nagradu ako ubije Radomira i tako osveti smrt svoga oca i strica koje je dao ubiti Samuilo. Samuilo nastavi harati Dalmacijom i pohara je sve do Zadra. .te ga utamniči u Prespu kod Ohrida. vidjevši anđele Božje.” Rekavši to iziđe iz crkve i preda se svom krvniku. zašto me izdaste? Što vas je nagnalo da prisegnete nad križem Gospodnjim. Vladimir ishodi pričest prije nego mu odrube glavu. naljuti se i naredi da mu odrube glavu. (priredio Franjo Šanjek). Oni koji su poslani da ubiju Vladimira. Vladislav misli kako njegovo kraljevstvo ne će biti mirno dok je Radomirov svak (zet) Vladimir živ te ga počne mamiti sebi. Vladimir sa šačicom svojih ljudi krene Vladislavu koji mu je putem bio postavio zasjede. Vidjevši ljepotu. pobjegoše. oni koje je Vladislav poslao da ubiju Vladimira vidješe da je uz njega mnoštvo vojske s krilima i kopljem u ruci. svibnja 1016. da mi nećete nanijeti nikakva zla?” Biskupi su stajali pognute glave.79 Pred crkvom mu je 22.?). zagrne ga kraljevskom odorom i dade mu za ženu Kosaru i povrati mu kraljevstvo kojemu pridoda Drač. Samuilo umre i naslijedi ga Radomir koji zauze sve grčke zemlje do Konstantinopola. Vladimir povjeruje. što ga donijeste sa sobom. Bijahu to anđeli. Kosara ne dopusti Vladimiru da ide Vladislavu te ona ode vidjeti kakve su mu namjere. zatraži od oca dopuštenje da zatočenicima opere noge. milinu riječi i razboritost Vladimirovu. da će ga Gospodin izbaviti iz zatočeništva i da će mu mučeništvo osigurati kraljevstvo nebesko. 79 306 . Vladislav je dočeka sa svim počastima. Zagreb 1999. Kraljevstvo Slavena. Kad to vidje Vladimir. Samuilo oslobodi Vladimira. Poljubi križ rekavši: “Prečasni ovaj križ nek’ mi zajedno s vama bude svjedokom u ovaj dan Gospodnji da ću umrijeti nevin. ali ga ne uspije ubiti. U tamnici se Vladimiru ukaže anđeo i navijesti mu da će biti oslobođen. 288289. Vladimir sretno stigne u Preslav Vladislavu koji je bio za objedom. str. Vidjevši to. Biskupi mu tijelo pokopaše u crkvi. Naime. Kosara (oko 978. Vladislav posla svoje ljude sa zlatnim križem kunući se da mu ne će naškoditi. godine javno odrubljena glava.

Beograd 1997. Njegovo tijelo je i dandanas neraspadnuto i iz njega isparava blag miris. koje je bizantijska vlast protjerala iz Male Azije i kolonizirala u okolicu Plovdiva. albigenzi. pojavi se pred njim čovjek nalik Vladimiru i s mačem u ruci. Ona ga prenese u Krajinu i pokopa ga u crkvi Svete Marije. Vladislav zauze Vladimirovo kraljevstvo. Čini se vjerojatnim da su u Bosni i Hercegovini živjeli bogumili. Nazvano je prema utemeljitelju popu Bogumilu. U X. Godine 1227. patareni (krstjani bosanske crkve) i manihejci.000 krivovjeraca. stoljeću razvili do sjeverne Italije i južne Francuske (patareni. stane dozivati vojsku. 80 307 . tiseranci itd. vrlo rano primili kršćanstvo. Vjerojatno je bogumilstvo bilo karika u lancu pokreta koji su se u XII. Kosara se u toj crkvi zaredi. godine šalje franjevce kako bi nastavili misionarski rad. no anđeo ga udari i on ostane mrtav.). Najtajnovitije i najzamršenije mjesto u bosanskohercegovačkoj povijesti je krivovjerje. Do 1404. Pod otomanskom vladavinom događaju se mnogobrojni prelasci na islam i malobrojni prelasci na kršćanstvo. 21. Vladislav se poplaši. Razvoj duhovnog života u Bosni pod uticajem turske vladavine (doktorska disertacija). Dok je jedne noći objedovao za stolom. katari. Hrvati su. stoljeću u toj zemlji se širi krivovjerstvo. nastanivši tu zemlju.000 – 90. stoljeću za vrijeme vladavine cara Nikole. papa šalje misionare dominikance kako bi krivovjerce preobratili na katoličanstvo./1232.kuje i da ga pokopa gdje god hoće. boni homines. KRIVOVJERSTVO Oduvijek su prelasci na drugu vjeru bili sudbonosni za Bosnu i Hercegovinu.80 Ivo Andrić. BOGUMILI Bogumilstvo je nastalo u Bugarskoj u X. Papa 1291.000 krivovjeraca. U trenutku pada Bosne i Hercegovine pod Osmanlije u njoj je bilo 80. kada su se u toj zemlji nastanili mnogi pavličani i masalijanci. a u rukama drži onaj križ koji mu bješe poslao bugarski car. Na dan njegova blagdana mnoštvo hodočasnika hodočasti njegovom grobu. godine na katoličanstvo se preobratilo 500. str.

Govorili su da se svatko tko griješi mora ponovno krstiti. umro i uskrsnuo. Petra.) 82 81 308 . str. 201. Odbacili su Stari zavjet. Odbacivali su krštenje vodom i tvrdili da djeca prije zrelosti ne mogu steći blaženstvo.). sir. O vjeri kršćana bosanske crkve sačuvana je legenda o postanku svijeta iz 14.82 Bogumili su. str. Krist je imao nestvarno tijelo u obliku zraka. stoljeća (Franjo Šanjek..81 Prema tim spisima bogumili su vjerovali u dva božanstva. 28. također. gdje ih je Lucifer zatvorio u ljudska tijela. patrijarsi i proroci kao i svi drugi koji su postojali prije Krista. te bi tako u jednom ili više tijela okajali grijehe i vraćali se na nebo. Govorili su kako se ne treba zaklinjati ni u istinu ni u neistinu. Jedno je veće božanstvo Isus Krist. Odbacivali su. Sve su grijehe smatrali smrtnim grijesima i smatrali kako nijedan od tih grijeha ne će biti oprošten. Kršćanstvo na hrvatskom prostoru. Blagodat i istina i Početje svijeta (Mak Dizdar. osuđivali materijalnu crkvu. svetu tajnu braka. 211. Osuđeni su svi oci iz Staroga zavjeta. Učili su kako nema čistilišta. Blažena Djevica Marija je bila anđeo. str. Burna povijesna događanja u Bosni i Hercegovini uništila su bogumilske knjige pa se njihov život može jedino rekonstruirati na temelju protivničkih spisa. Osuđivali su duhovnjačko sudstvo i kazne tjelesne i duhovne ne dopuštajući da se tko kazni.-31. str. Ubijanje životinja smatrali su smrtnim grijehom. jaja ili slično. kipove i križeve. Isto. Antologija starih bosnaskih tekstova. a drugo je manje božanstvo Lucifer. također.Bogumilstvo se. Za sebe su tvrdili da su Kristova crkva i potomci apostola te da u svojoj sredini imaju Kristova namjesnika i nasljednika sv. 19. pa su svi sišli na zemlju. Bogumili su se u Bosni voljeli nazivati bosanskom crkvom. Osuđivali su i proklinjali sve one koji su jeli meso. Sarajevo 1997. osim Psalama. Prezirali su Mojsijev zakon kao i Rimsku crkvu. Vjerovali su da je Lucifer uzletio na nebo i pobunio anđele. stoljeća). nije moglo ukorijeniti u Srbiji pa je zahvatilo Bosnu i Hercegovinu i u njoj se razvilo. svete slike. 296. koji je stvorio sve što je duhovno i nevidljivo. svetu pričest. krizmu. Zabranjivali su davanje milostinje smatrajući kako nije nikakva zasluga ako se daje milostinja. Ivan Krstitelj je smatran prokletim. te po njihovu učenju nije stradao.-26. Zagreb 1996.-202. svetu tajnu ispovijedi i posljednje pomazanje.. Nisu vjerovali u uskrsnuće. Također su sačuvane legende: Kako je satana stvorio ovaj svijet (druga polovica 12. zbog snage Nemanjića.-299. str. ubije ili progoni. koji je stvorio sve što je tjelesno i vidljivo.

Bogosluženje se sastojalo u molenju Očenaša i čitanju Svetog pisma. odlučili istinski prigrliti kršćansko bogoštovlje. križeva. Bosanska Narodna (Patarenska) crkva. prema sv. vidjevši da ih kršćani napadaju i odvode u zarobljeništvo kao da su Turci. Sarajevo 1942.Vjernici su bili podijeljeni u dvije skupine. str. nav. 83 309 . 1349. a drugi su nastavili put i nastanili se na obalama Dunava. Tako pišu Rački. nedaleko od Nikopolja. voditi ratove itd. bez prinošenja žrtve i bez svećenstva. Ćiro Truhelka to negira tvrdeći da su u Bosni i Hercegovini živjeli patareni (krstjani bosanske crkve) i da su stećci njihovi nadgrobni spomenici. anzianus). Napredak. 414. Ćiro Truhelka. str.-1991. stjecati bogatstvo. U svojoj su vjeri ustrajali do posljednjeg rata između cara Transilvanaca i Turaka. godine poslao u Bosnu kako bi oni iskorijenili tu “krivovjernu kugu.. dj. electi) koji su se strogo pridržavali svih propisa svoje vjere. u javnoj ispovijedi. Andrić i drugi. Živjeli su bez sakramenata. gdje su se neki od njih zadržali. zvona i svete vode. slika. 767-793. 84 Mavro Orbini. kada su. Jedino su javnom ispovijedi morali priznati svoje grijehe i morali su makar pred smrt prijeći u redove savršenih. primanju novih vjernika i posvećivanju strojnika. Crkve su bile jednostavne kuće. Ne mogavši naći utočišta. Manju skupinu su činili savršeni (perfecti. među njima i fra Pelegrina i fra Ivana iz kraljevine Aragona. magistri. posteći petkom i štujući svetu nedjelju kao i sve ostale kršćanske blagdane.. a nazivali su se kršćanima. bez ukrasa. jesti kako žele. 413.”85 Usp. u: Povijest Bosne i Hercegovine. str. 85 Isto. njemu je bilo potčinjeno dvanaest strojnika među kojima su bili: redari.84 Orbini piše da je papa Klement VI skupinu Male braće “ljudi sveta života”. Nisu pristupali krštenju i zazirali su od križa.-1998. Nazivali su se patarenima. koji su se smjeli ženiti. Na čelu bosanske crkve nalazio se djed (senior.83 PATARENI (KRŠĆANI BOSANSKE CRKVE) Orbini piše da “krivovjerje bosanskih patarena (kako piše Pietro Livio iz Verone) potječe od Rimljanina Paterna koji je sa svojim sljedbenicima bio protjeran iz Rima i čitave Italije. kipova. učitelji. stigli su u Bosnu. U drugoj skupini je bila većina običnih vjernika (credentes). Petru.

Njihov bi svećenik. Hrvatska usmena književnost Bosne i Hercegovine: proza. godine. kako bi žene koje su ozdravile od kakve bolesti običavale na zavjet otići služiti na određeno vrijeme. A ima još jedan put koji iđe kroz Crkvinu. HKD Napredak.”86 BOGUMILSKI PUT Ispod Kalavure se nalazi Bogumilski put koji su pravili Bogumili. str. Povijesni dokaz tome imamo u pismu pape Isto. (Stepen kod Tomislavgrada) MISIONARI Veliki broj starokršćanskih bazilika i starokršćanskih crkava u Bosni i Hercegovini dokaz je da je kršćanstvo na ovim prostorima bili vrlo rano prisutno i da su Hrvati u ovim krajevima vrlo rano primili kršćanstvo. a priora strojnik. Krivovjerci manihejci su potrajali do 1520. priredio Marko Dragić. Opata samostana su zvali djed. str. nailazi kraj 87 Stepenjskog greblja. 129. prebivajući s redovnicima (krivovjercima). a puk bi mu odgovorio: ‘Blagoslovi ga’. 415. a puk odgovorio: ‘Prelomite ga’. ulazeći u crkvu. Gotovo u isto vrijeme kada je albanićanski biskup Belesmemca uspostavio u Bosni bogumilsku crkvenu organizaciju s djedom Rastudijem na čelu. knj./32. uzeo kruh u ruku. 87 86 310 .MANIHEJCI U Bosni su pored bogumila i patarena bili i krivovjerci manihejci. između Mujinovca i Ploča. iza vrtla. drama i mikrostrukture. Sarajevo 2005. Bogumilstvo je najzamršenije i najtajnovitije područje bh. Hrvatska književnost Bosne i Hercegovine u 100 knjiga. okrenuo prema puku i uglas izgovorio: ‘Blagoslovit ću ga’. pisac kritičke povijesti početaka ugarskih dominikanaca. 5. MH. Orbini piše: “Ovi posljednji (kako izvješćuju Voloterano i Sabellico) nastanjivali su samostane smještene u dolinama i drugim udaljenim mjestima. Pfeiffer. da bi zatim dodao: ‘Prelomit ću ga’. stavlja njihov dolazak u 1226. zatim bi tim kruhom pričestio puk u crkvi. u Bosnu dolaze misionari dominikanskoga reda. Matinu gradu do Crvenički parnica. Taj put iđe od Blazina. ispod Kalavure prema Mečetu. povijesti te se u novije vrijeme zlorabi.-416. N.

2. izdanje. godine u Svetu zemlju kako bi ondje bio misionar. te od Jadranskoga mora do Drine na istoku i Drave na sjeveru. proširivši djelokrug franjevačkih istražitelja na Srbiju. Sabrana djela 4.Grgura IX. papa Nikola IV. S fra Nikolom je u Bosnu došao i fra Deodat iz Ruticinija (Rodeza). 90 Isto. 91 Isto. str. 23. Hrvatsku. str. Bosnu. a u njemu su se našli najbolji propovjednici iz europskih zemalja.000 bogumila. 203. godine službeno je povjerio dvojici franjevaca hrvatske provincije dužnost istražitelja krivovjerja i pobijanje bogumilskih zabluda u Bosni. – 1408. gdje se povezao s još dvojicom braće . Jedno je vrijeme boravio u samostanu u Bribiru. – 1375. Rašku. S dvadeset pet godina postao je franjevcem.. Bogumilska crkva bosanskih krstjana. ožujka 1291. str. Pratarska šuma. osnovan je bosanski vikarijat.( Papa je 1342.). upravio “braći bosanskim propovjednicima”. Pratarska cesta. Godine 1402. 214.fra Petrom iz Narbone i fra Stjepanom iz Turellija. 182.88 Na molbu mačvansko-bosanskoga vojvode Stjepana Dragutina. travnja 1298. Godine 1339. fra Bartul iz Alverne (u Bosni boravio od 1366. i od 1378.-183. 89 Isto.91 Od tada do danas narod pripovijeda o svojim ujacima (fratrima). 311 . Zato je povelik broj mjesta koja su po fratrima dobila imena: Pratrovac.) Postojala su dva samostana u Jeruzalemu: jedan kod Isusova groba i drugi na brdu Sionu. povjerio franjevcima skrb za Svetu zemlju. koje je 10.) javio je papi Bonifaciju IX. str. Dalmaciju. Pratarska čatrnja. listopada 1233. od Novoga u Boki Kotorskoj do Omiša na Cetini.89 To je obnovio papa Bonifacije VIII. U Bosni je dvanaest godina obraćao na vjeru katoličku poglavito krivovjerce. ZIRAL 1979. da su franjevci do te godine obratili ili pokrstili u Bosni oko 500. pismom od 29. Iz Bosne je fra Nikola zajedno s Deodatom otišao je 1387. Njih su se četvorica zanosili idejom 88 Dominik Mandić. 213.-1383. Istru i Slavoniju.90 Franjevci su tada imali u svojemu vikarijatu više od 40 samostana s 500 članova. Nikola je s Deodatom bio smješten u Sionski samostan. SVETI NIKOLA TAVELIĆ Nikola Tavelić potječe iz šibenske plemićke obitelji. a s trideset godina došao je za misionara u Bosnu. među kojima je bio i sveti Nikola Tavelić (1372.

Jeruzalem je bio pun Arapa pa su Nikola i braća iskoristili prisutnost mnoštva kako bi im se obratili. uzor puku. 56. str. 92 93 Dobri pastir. Kada su nakon sat vremena mučenici došli svijesti i progovorili. odlučili su se “uvjeriti” jeruzalemskog kadiju da se mora obratiti na kršćanstvo ako želi spasiti dušu. podvrgnuvši ih ponovno mukama: gole su ih privezali uz stupove i udarali. Dokument koji je napisao gvardijan fra Gerald Calveti govori o njima kao o ljudima “posebno ukrašenim krepostima” jer su bili “vrlo odani Bogu. Kadija je fratre osudio na smrt. nakon dugoga razmišljanja. prokušani i savršeni u svakoj kreposti”. Fratri su ostali pri izrečenom: “Spremni smo radije umrijeti za ovu istinu. Kako kadija nije bio u džamiji. posebice u Jeruzalemu. odveli su ih njegovoj kući. U međuvremenu se skupilo mnoštvo muslimana (kažu da ih je bilo oko 30. 92 Nikola i njegova subraća odlučili su početi svoje misionarsko djelovanje među Saracenima i obratiti ih na kršćanstvo. čvrsto je braneći. Svojim uzornim životom željeli su privući pozornost arapskog stanovništva u Palestini. kadija ih je dao svezati i držati tako do pola noći. nego ih je poslao Bog. godine slavili četvrti dan Kurban-bajrama. 312 . pitajući ih hoće li opozvati sve što su rekli. Kad im se to učinilo presporo. Kada su muslimani 11. ali im je pružio mogućnost da sačuvaju glavu. molitve i savjetovanja. Kadija je pred gvardijanom i drugim franjevcima upitao fra Nikolu i njegovu braću jesu li oni svoj govor izrekli kao normalni i razboriti ljudi ili kao luđaci. Kada ih je primio oni su pročitali svoj govor kojim su prisutne pozvali da se obrate na kršćanstvo.000) tražeći da se izazivači ubiju. Čuvši to kadija je pozvao starješinu Sionskoga samostana i njegovu braću. za katoličku vjeru. str. poslušni starješinama. Kalendar 1991.”93 Osuđene fratre na smrt svjetina je izudarala sve dok nisu izgubili svijest. Isto. 58. tvrdeći kako mu žele reći nešto “vrlo korisno i spasonosno za njegovu dušu”. ili ih je poslao papa ili neki kršćanski vladar kako bi izazvali rat. Na to su fra Nikola i njegova subraća odgovorili kako ih nije poslao nikakav čovjek. studenoga 1391. Pojavili se u devet sati ujutro pred veličanstvenom Omarovom džamijom (sagrađenom na mjestu Salamonova hrama!) tražeći kadiju i predstavnika mjesne vlasti.mučeničkog svjedočanstva za Kristovu vjeru. Tri su dana bili okovani u tamnici neprestano moleći i tješeći se. vrlo strogi u životu. Sarajevo 1990.

MLETAČKA OKUPACIJA HRVATSKE U IX. Umag. Trogir. U drugoj polovici XIII. Rab. I X. Tada su se mletački duždevi titulirali i kao dux Dalmatiae. proglasio Nikolu Tavelića i njegovu subraću svetima. i pogibije dužda Petra Candiana I. Sve je dirnula činjenica što oganj nije htio progutati tjelesa mučenika. U tome su kršćani vidjeli znak da je Bog primio žrtvu umorene braće kao svjedočanstvo za vjeru. mletačku vlast priznaju: Poreč. 840. 865. lipnja 1970. Međutim. To je prvi kanonizirani Hrvat svetac. godine. st. kod Makarske 887. i obnovio sudski proces na glavnom trgu. Nakon neuspješnih mletačkih prodora 839.000 stanovnika.000 žitelja. godine Mlečani su zauzeli: Zadar. tri puta je paljen sve veći oganj. godine stupila u državnu zajednicu s Ugarskom. Tek je 21.500. st. Split. godine Mlečani su plaćali Hrvatima danak kako bi slobodno plovili Jadranskim morem. Proglašenje svetim Nikole Tavelića trebalo je biti o proslavi tisuću tristote obljetnice veze Hrvata sa Svetom Stolicom. Od 991. Sveti Lovreć. Mlečani su ovladali teritorijem od Istre do Albanije osim Dubrovačke Republike. Korčulu i Lastovo. U to je vrijeme Mletačka Republika brojila 200. stoljeću bili su mnogobrojni sukobi Mlečana s hrvatskim vladarima. do 1009. studenoga došao Emir. Da ne bi ostavili traga svoje okrutnosti i mogućnosti kršćanima da štuju ostatke mučenika.. 1941. ali tjelesa su ostala neizgorena. Okupljeno je mnoštvo s isukanim mačevima i noževima navalilo na fratre kako bi ih potpuno iskomadali. Odvažno svjedočanstvo promatrali su muslimani ali i kršćani. gdje se i danas čuva. upravitelj pokrajine. bili su neprestani sukobi Mlečana i hrvatsko-ugarskih vladara. Od tada do XV. U XV. st. Hrvatska je 1102. Motovun i Rovinj. Izmrcvarena tjelesa bacili su u veliku vatru koja je gorjela na trgu. ali su ratne prilike spriječile tu svečanost. 313 . Arapi su potajno zakopali zemne ostatke mučenika. Novigrad. a među njima i dvanaestorica franjevaca čija se imena spominju u izvješću što ga je gvardijan Sionskog samostana u Jeruzalemu poslao na neke samostane franjevačkog reda. a jedan je prijepis stigao i u Šibenik. a vladali su nad 2. papa Pavao VI. Dubrovnik. Krk. Emir je potvrdio smrtnu kaznu..Iz Gaze je 14. Osor.

Sabrana djela 4. Ziral. pak. . Od tada se često spominju “krstjani crkve bosanske” ili. izdanje. str. tada je (1200. kršćani bosanske crkve94 koje će mnogi proglasiti hereticima. Kulin ban u svoju zemlju primio heretike koje je iz Splita i Trogira protjerao biskup Bernard.SREDNJOVJEKOVNI BOSANSKO-HUMSKI VLADARI Kulin ban Kulin je bio ban Bosne od 1180. pisane latinskim i hrvatskim jezikom). fra Leon Petrović. 1189. Tom ispravom Kulin ban je sklopio mir i prijateljstvo s Dubrovčanima dajući im povlastice. Nepoznata je podrijetla.95 Usp. Do danas je u narodu sačuvano mišljenje kako je u vrijeme njegove vladavine bilo blagostanje. Uzroke tomu je moguće tražiti u ugarskim pretenzijama na Bosnu. Kada je. Papa Aleksandar III. Od tada je često Kulin ban nazivan kršćaninom bosanske crkve. U vrijeme njegova banovanja nastaju prvi sačuvani pisani spomenici (tri primjerka njegove povelje 29. godine) papa Inocent III. Jedan je od najlegendarnijih bosanskih banova.000 u Bosni i možda toliko u Hercegovini. na Bilinom polju kod Zenice skupio “prvake — priore bosanskih krstjana” koji su prisegnuli na pravovjernost. Kulin je pisao papi kako se radi o pravim katolicima. ban je u travnju 1203. 95 Dominik Mandić. godine.1204. pak. zbog njih su se sporili bosanski velikaši. VIII. a njih je pri kraju bosanske samostalnosti moglo biti najviše 40. Sarajevo-Mostar. Međutim. drugo izdanje. dr. Kršćani bosanske crkve. Optužbe iz inozemstva uveličavale su “krivovjerje” bosanskih krstjana i njihov broj. Chicago-Roma-Zürich-Toronto 1979. 1999. 94 314 . Prema invokaciji toga dokumenta razvidno je da je Kulin ban bio katolik. 42. slobodu kretanja i boravka u Bosni. II. pisao je: “Kulinu. velikom bosanskom banu”. tražio od ugarskoga kralja Emerika da povede križarski rat protiv Kulina. Bogumilska crkva bosanskih krstjana. Protiv njih su vođeni križarski ratovi. Kada su Kulin ban i bosanski kršćani bili osumnjičeni da su krivovjernici. ali o njima se vrlo malo zna.

što je moje.. Prokletstvo se ostvarilo na njegovom unuku Urošu koji je izgubio kraljevstvo i. –) te jednu kćer koja se udala za Stipana Vodičkog. za desnu ga ruku prima i obiđe grob sa njime. promijenilo se ništa nije. (– 1287.» 315 . sve ostalo. što od carstva propalo je?» Razumi ga posestrima. Kotromanića (1284. U ponoćno jedno doba. prosinca 1355). Po predaji ubio ga je sin te je on prokleo sina i njegovo potomstvo. Među prvim europskim vladarima ukazivao je na opasnost od osmanske najezde te je omilio narodu koji i danas o njemu pripovijeda. Te naloži ko i prije. pa mu veli posestrime: «Obiđosmo carstvo tvoje.). Dušan car se riješi groba. Srpski kralj (1331-1345) i prvi srpski car (1346-1355). Dušan Nemanjić (oko 1308 . posestrimu nekad milu: «Kaži der mi. bosanski ban (1254.).20. naslijedio je bana Ninoslava. (1287. ban bosanski Prijezda I. Bio je ugarski vazal u središnjoj Bosni.-1287. Njegovi su potomci kraljevi bosanski.). Imao je tri sina: Stipana I. Prijezdu II. a Srbija pala u osmansko ropstvo. kojom im daruje župu Zemljenik. propalo je. preneseni su mu zemni ostatci u crkvu Svetoga Marka u Beogradu. potom. Godine 1927. Po nekim je izvorima pao u osmansko ropstvo i ondje umro. kada je knez Lazar izgubio boj na Kosovu.–) i Vuka (– 1287.Prijezda I. Stefan Uroš IV. Pa dozivlje sebi vilu. Pokopan je u svojoj zadužbini manastiru Svetih Arhanđela kod Prizrena.. *** CAR DUŠAN I POSESTRIMA VILA Sin kralja Stefana Dečanskog. Poznat je po svojoj povelji knezovima Babonićima.-1310.

60. kćeri kralja Dragutina. godine u petnaestoj godini života. Tvrtko. Tada je kralj potvrdio Tvrtkovu vlast u Bosni. Nikole u mjestu Mile kod Visokoga. gospodara Neretve. Međutim. Tvrko je zavladao 1353. Tvrtko ga s vojskom porazi i zatvori u tamnicu u kojoj Kulušić umre. su se odmetnuli jer nisu mogli podnijeti da ih vodi neiskusan mladić i još k tomu što sluša majku. Tvrtko se vrati u Bosnu. od žalosti u grob pane. Okrunjen je kraljevskom krunom Bosne. 1373. Čuvši za to. Pavle Kulušić je tako zauzeo Usoru i proglasio se banom. bosanski plemići su se pobunili te za bana izabrali Tvrtkova mlađega brata Vukića. Sarajevo 2006. Majka mu je bila razborita žena i on ju je poštivao i slušao. Kotromanića i Elizabete. neki bosanski plemići. vratio se u Bosnu. U početku mu se nisu pokoravali u svemu. da bi htio oživjeti. priredio Marko Dragić. kralj Bosne. Srbije i Zapadnih strana 26.96 (Široki Brijeg) *** Stipan Tvrtko. Kada je Tvrtko ponovno otišao u Ugarsku i ostavio majku da upravlja zemljom. ban bosanski. uhvati i oslijepi Vladislava Dabišića. a majku mu protjerali iz Bosne. Leopold Bogdan Mandić. epika. godine zidao je grad Novi (Herceg Novi). gdje ga kralj ljubazno primi. str.Zapanji se care Dušane. 96 316 . Poslije toga Tvrtko odlazi u Ugarsku. Matica hrvatska i HKD Napredak. Međutim. Nit ga želja više sjeti. ali uvidjevši njegovu mudrost i dobrotu. kralj mu to ne dozvoli dok mu ne prepusti Hum od Neretve do Cetine kao i gradove Imotski i Novi. Tek kada je to učinio. retorika. u kojemu je rođen sv. Srbije i Zapadnih zemalja Stipan Tvrtko je sin Vladislava Kotromanića i Jelene Šubić. Hrvatska usmena književnost Bosne i Hercegovine: lirika. Poslije Vukašinove smrti Tvrtko Stipan postade bosanskim kraljem. godine u crkvi franjevačkog samostana sv. Hrvatska književnost Bosne i Hercegovine u 100 knjiga. a unuk Stipana I. kada se Tvrtko htio vratiti u Bosnu. porazi brata. poštovaše ga i slušaše. Tvrtkovi rođaci. Tri godine kasnije raškoga kralja Vukašina umori njegov sluga kako bi se domogao zlatnoga križa koji je visio kralju na prsima. listopada 1377.

. dj. 423.98 Kralj Tvrtko je umro 10. Šibenik i Split su se predali kralju Tvrtku. s drugim odmetnicima ugarskoga kraljevstva. Kralj Stjepan II.. rujna 1395. Kad je 98 97 317 . 99 Kralja Tvrtka je iste godine naslijedio Dabiša. a na jugu je posjedovao Kotorski zaljev. Marko Perojević. Umro je 8. Naslijedila ga je na prijestolju njegova žena Jelena Gruba. a protiv Ugara. str. iz plemićke kuće grofova Nelipića. Perojević piše da je kralj Tvrtko imao zakonitoga sina Tvrtka i nezakonite Ostoju i Vuka. Za vrijeme Tvrtkova kraljevanja u Bosnu prodre turski vojskovođa Šain s osamnaest tisuća vojnika i navale pustošiti zemlju. kćeri Jurja Šubića. Poslije toga poraza Turci se nisu usuđivali napadati Tvrtkovu zemlju. najvjerojatnije Vladislava koji se oženio Jelenom. 349. g. Na molbe i preklinjanja svoje majke kralj Tvrtko je vratio svoga brata Vukića iz Ugarske i oprostio mu. Želio je zagospodariti Dubrovnikom. Ban je pobjegao u Bosnu. napali su ga sin i rođaci ugarskoga nadvornika. a zatim mu usijanim kliještima kidali meso.Prije krunidbe Tvrtko se oženio Dorotejom. kćerku umrloga kralja Ludovika. Dabišino proročanstvo Kralja Tvrtka I. g. Orbini i Lašvanin pišu da kralj Tvrtko ni s drugom ženom Jelicom nije imao poroda. Kralj Tvrtko je proširio svoje kraljevstvo do Save. naslijedio je 1391. raščetvorili ga i objesili na četvera vrata grada Pelengera.–1998. ne rodivši mu djece. str. Oženio se Hrvaticom Cvjeticom. te da je imao nezakonitog sina Tvrtka kojega mu rodi bosanska plemkinja Vukosava. nezakonito dijete. Tvrtko. Kada je ban Ivaniš.–1991. nezakoniti sin Ninoslavov. Stipan Dabiša99. Sukobe se na Rudinama a zatim u Bileći i sasjeku i poraze tursku vojsku uz neznatne vlastite gubitke. Orbini piše da je vrlo kratko živjela s mužem. Vezali su ga konju o rep i tako uokolo vukli. u: Povijest Bosne i Hercegovine. zarobio kraljicu Mariju i pogubio njezinu majku Elizabetu. On se potom oženio bosanskom plemkinjom Jelicom. Kralj Tvrtko mu nije mogao dati dostatnu zaštitu pa su ugarski vojnici zarobili Ivaniša. Umrla je skoro istodobno kad i majka kralja Tvrtka. Znakovito je Dabišino proročanstvo: Mavro Orbini. Sarajevo 1942. koja je bila dvorska dama ugarske kraljice. godine. Tvrtkove vojskovođe Vlatko Vuković i Radić Sanković sa sedam tisuća vojnika ustanu u obranu zemlje. nav. kćerkom vidinskoga cara Stracimira.97 Tada je kralj Tvrtko stupio u savez s napuljskim kraljem Karlom. ožujka 1391.

dok Rački. U narodu do današnjih dana živi predaja kako je Hrvoje skočio na svome vrancu čak s Ravnog Čepka preko Jakotine “do svojih dvorova i pokazuje se na otiske konjskih kopita utisnute u tvrdom kamenu. Kalendar sv.-1416. Povjesničar Ferdo Šišić smatra da se Hrvoje Vukčić Hrvatinić rodio u Kotoru (Kotor Varoš) i da je ondje često boravio u svom tvrdom Bobasu. Sarajevo 1993. Hrvoje je htio Hrvatsku i Dalmaciju pridružiti Bosni. Kralj Ladislav Napuljski imenovao je njega i brata Vukca banovima Hrvatske i Dalmacije. oni se skloniše u Bosnu. nadimkom Gruba. Perojević.). pišu da je Dabiša najvjerojatnije nezakoniti sin Ninoslavov i da mu se žena zvala Jelena. str. a u njihova se gnijezda uselile vrane. Preko svoje žene Jelice dobio njegovim šurjacima Grguru i Vladislavu Kurjakoviću zaprijetila opasnost. Ćirković i dr. Stanojević. od koje nakon samo nekoliko dana napusti ovaj svijet 8.. ” Juraj Rattkay.100 Hrvoje Vukčić Hrvatinić. dok se nisu raselili. sin je Vukca Hrvatinića i dubrovačke plemkinje iz kuće Lukarić. 318 . Dabiše i Tvrtka II. prekasno. sapeti svojim nevoljama. Šišić. Ante 1994. godine bez potomaka. 101 Anto S. vojvoda splitski i ban hrvatski i dalmatinski Hrvoje Vukčić Hrvatinić (1350. rujna 1395. godine imenovao ga je vojvodom bosanskim. Spomen na kraljeve i banove kraljevstva Dalmacije. Zagreb. koji su lovili ribu po jezerima od Ohrida do Plitvica. 1380. Potom se kralj Dabiša vrati u Bosnu. Svjetlo riječi. nisu u prikladno vrijeme pritekli u dužnu pomoć Bosancima u nevolji. 100 Rattkay dodaje: “A zbog toga ovo naše doba uistinu lije suze. Brač. dvadesetak minuta hoda daleko od grada. 2001. a kralj Dabiša s vojskom krenu u Hrvatsku i razruši nekoliko utvrda koje su pripadale naprijateljima njegovih šurjaka. U drugoj predaji se kaže da su se ovdje u vrijeme Hrvoja legli sokolovi. Hrvatske i Slavonije. 107. Kovačević. Tako pišu Orbini. čije zidine još i danas strše iznad Jakotine.Doći će vrijeme kad će kršćanske vladare mučiti silna tuga što. U zemlji punoj povijesti.. a njegova žena se povuče u samostan i tamo dočeka smrt. Kralj Ladislav mu je dao titulu hercega splitskog. Hvar i Korčulu. Ivan Franjo Jukić i dr.”101 Kralj Stipan Tvrtko I. Imao je veliki ugled na dvoru bosanskih kraljeva Tvrtka I. Klaić. I to jao! Kolike: No poput Trojanaca. dodijelivši mu Split. napadnut groznicom.

Hrvoje je s prijestolja skinuo kralja Ostoju i postavio na prijesto Stipana Tvrtka II. 426. Ivan Morović i Pavao Čupor s vojskom krenu na Hrvoja. Tada je Mehmed prvi put postavio svog sandžaka u gornjoj Bosni. Kažu da je Hrvoje bio i “izgledom i ponašanjem nalik biku”.. 284. MH. ugarski plemići Ivan Gorjanski. 319 . i sina Balšu (1400. kojega je ubio Nikola Slaven po nalogu cara Žigmunda. pogača nije kruh’. pobuni protiv Ugara.-427. Zagreb 1974. 79. Ugarska vojska je nanosila goleme gubitke Hrvojevoj i turskoj vojsci. To je izazvalo pomutnju među Ugrima pa su povjerovavši Hrvojevim vojnicima počeli bježati. str. koji ste u ljudskom obličju oponašali glas goveda. Povijest Hrvata (knjiga treća). Kada je Hrvoje vidio da su ga Turci izdali. Isaka. str. pozdravivši ga volovskim mukanjem da se naruga njegovu hrapavu i krupnom grlu”.je i Omiš.103 Vjekoslav Klaić navodi predaju prema kojoj je “Pavao Čupor jednom na kraljevskom dvoru hercega Hrvoja ljuto uvrijedio.104 Klaić također navodi predaju da je Pavao Čupor “nekom zgodom Hrvoja pogrdio ovim riječima: ‘Slovinac nije čovjek. str. 105 Isto. pa je Hrvoje postao predmetom ismijavanja. umro je od očaja107 u travnju 1416. Tako Hrvoje pobijedi i zarobi mnogo plijena i plemića.-?). str. 427. 107 Isto. “obasipajući ga pogrdama i govoreći mu: Vi. To je bio prvi pristup Turaka u Bosnu. Tada je u pomoć pozvao tursku vojsku i s njom poharao Bosnu. ali je s njim ušao u rat jer ga je ugarski ban Pavao Čupor na Žigmundovu dvoru pozdravio mukanjem. 79. Oko Omiša i Krajine u 102 103 Znameniti i zaslužni Hrvati. Tvrtkovića.106 Utopio ga je vezana u rijeci. 426. godine. te se. sad isti taj glas zaodjenite u obličje i kožu njegovu”. dj. sestru cetinskoga kneza Ivaniša Nelipića. a među njima i Pavla Čupora. Balša se prozvao Hercegović naslijedivši bosanske oblasti i gradove s Jajcem. Vidjevši kako Hrvoje s turskom vojskom hara Bosnu. nav. str. Ugarski se kralj u to vrijeme nalazio u Konstanzu kako bi iskorijenio husitsko krivovjerje.102 Hrvoje je imao silnu moć pa su ga zvali neokrunjenim kraljem. str. Hrvoje naredi da Čupora zašiju u goveđu kožu. Hrvoje je za sobom ostavio udovicu Jelenu. Zagreb 1925. Hrvoje je zbog toga bio uvrijeđen.”105 To se razglasilo po dvoru. koji bijaše uzrok tome ratu. 106 Isto. Hrvoje je bio prijatelj s kraljem Žigmundom. 104 Vjekoslav Klaić. a tada su se Hrvojevi vojnici popeli na obližnja brda i vikali kako bježi ugarska vojska. ne mogavši to podnositi. Mavro Orbini.

Dubrovčana. 1450. kći Balše III. g. od svog strica Sandalja Hranića Hum. g. U prvom je braku imao kćeri Katarinu. Još uvijek je u narodnom je pamćenju priča o hercegovom blagu. 1466. HERCEG STIPAN VUKČIĆ KOSAČA Herceg Stipan Vukčić Kosača (Kosača kod Foče. dio Zete.) naslijedio je 1435. Hrvoje Vukčić Hrvatinić ostavio nam je znamenita djela Hrvojev misal i Hvalov zbornik. godine. Stipan je nakon očeve smrti iz nepoznatih razloga prešao na islam i ostvario blistavu karijeru.Hrvatskoj nastala je “prava jagma” između Mlečana. te sinove Vladislava (Ladislava) i Vlatka. udovica Jelena je predala Omiš svome bratu Ivanišu Nelipiću i tako je Omiš s Krajinom pripao Hrvatskoj i rodu Nelipića. druga je bila parmska plemkinja Barbara de Raugo. Prešao s bogumilstva na katoličanstvo. a vojnički kobaškoj kapetaniji. O hercegu Stipanu Vukčiću Kosači ispjevane su lirske i epske pjesme. 93. 108 Vjekoslav Klaić. obljubio sinovu nevjestu zbog čega je sin (Vladislav) zaratio protiv njega. Treći sin Stipan rođen je u braku s Barbarom de Raugo. zaratio je s Dubrovčanima. i Maru. Herceg Stipan 1448. Podrinje. Zagreb 1974. MH. godine.108 Jelena se dva-tri mjeseca nakon smrti Hrvoja udala za kralja Ostoju. se prozvao hercegom i od tada se Hum zove Hercegovina. a treća Cecilija iz Senja. Prva mu je žena Jelena. Stipan (Ahmet) Hercegović bio je sedam godina veliki vezir. O njemu narod i danas pripovijeda. osnovane s nakanom da se zaustavi prodor Turaka prema zapadu. buduću bosansku kraljicu. – Herceg Novi. Povijest Hrvata (knjiga treća). a do tada je bio u sastavu Jajačke banovine. Krajinu (Makarsku) i Poljica. Splićana i Trogirana. str. Međutim. Turci su u Kotor Varoš smjestili svoju posadu koja je tu ostala sve do 1838. g. Turci su Kotor Varoš zaposjeli 1519. 320 . 1405. Za vrijeme turske okupacije Kotor Varoš pripada jajačkom kadiluku. Živio je razuzdanim životom: Doveo u dvor pohotnu Firetinku zbog koje ga je napustila žena Jelena. Ženio se tri puta.

mudri Stjepan ostavlja je krive tragove. 110 109 321 . snjig je bija. I undana su ti oni čuli da trebaju ujtit mladu katolkinju sa diteton i da je zazidaju u tu kulu i da se ta kula ne će više sorit. str. primjerice. 5. baba je u Drežnici i Rami nagovorila Turke da konje potkuju naopako i tako zavaraju domaće i poraze ih. I oni su nju zaziđali odvojeno od diteta. Bespotrebne se polemike vode oko srednjovjekovnih nadgrobnih spomenika – stećaka. str. drama i mikrostrukture.109 (Crveni Grm kod Ljubuškoga) HERCEGOVO BLAGO Dok je Stjepan vlada Hercegovinom njegov mlađi sin se s njim svadi.) Motiv potkivanja konja naopako bilježimo u predajama o bježanju kraljice Katarine. ode u Bosnu i iskupi vojsku. mislili su ga po tragu uvatit. te objavi Stjepanu rat. mliko. knj. MH. I kula se više nije rušila. ona se sorije. 110 (Proboj kod Ljubuškoga) Hercegovo blago spominje. jer je konja naopako potkova i nisu ga našli. I kroz taj zid njoj je iz prsiju proteklo. 107. 106. pobjegne u Dubrovnik. Hrvatska usmena književnost Bosne i Hercegovine: proza. Nedvojbeno je da pod tim monumentalnim nadgrobnim spomenicima Isto. Predaju je magnetofonski snimila i Maja Bošković – Stulli (1963: 303. Htjede kasnije Stjepan uzeti svoje zlato da ode u Herceg Novi. a na izlazu: ″Proša Stjepan i otjera zlato″ . kažu. Sarajevo 2005. Hrvatska književnost Bosne i Hercegovine u 100 djela. srednjovjekovni nadgrobni spomenici U naše se vrijeme u Bosni i Hercegovini politizira. Čim je oziđu. živu. zaziđali u zid.KULA HERCEG STIPANA Kulu Herceg Stjepana ziđali su Turci i to puno puta. I oni su ujtili tu ženu i to dite. priredio Marko Dragić. I oni će po tragu. Stećci. Priča se da su herceg Stjepana tražili Turci. i to muško dite. HKD Napredak. ali zlato su prisvojili Dubrovčani i napisali na ulazu u grad: ″Doša Stjepan i dotjera zlato″. Ali. Kada je Stjepan uvidio da mora napustiti grad on utovari sedam mazgi zlata. jer vazda je se sorila. i Ignjat Đurđević u Marunkovim suzama. ali ga nisu mogli naći jer on je svoga konja naopako potkova.

Neko kaže da su i’ žene na leđima navukle. Predaje Predaju Kako su stećci navučeni kazao mi je Pero Ćurdo na Gorici 1997. Sestra Marta vuče stećak za brata Marka. progonima i pogibeljima kršćana i uništavanju njihovih crkava i samostana.Hrvati. z. kako je one stećke navuklo i na čemu i’ je navuklo. priko polja Svinjače. godine. Kamen je vuklo sto volova. Vl. stradanjima. a sestra Marta zakla sto ovnova. Kaže neko da je bila voda pa i’ vodom navuklo. i sam se mislim.počivaju srednjovjekovni kršćani . 111 322 . To je sve kamen krečnjak.111 (Bukovica kod Tomislavgrada) Nekropola na Radimlji kod Stolca OSMANSKA OKUPACIJA Mnogo je povijesnih izvora i predaja o sramotnome padu moćnoga Bosanskoga kraljevstva pod osmanlijsku vlast. 1997. O tomu svjedoče mnogobrojni povijesni i arheološki izvori. a miseca veljače. a. Ja ne znam.

prostiralo na sjeveru do Save. Dugo ga je tukao. zove se Radakova stijena i iz nje izvire voda koja se isto zove Radakova voda a drvenim je olucima odvedena na grad Bobovac. za tjedan dana pokorili Bosnu. g. To je dovelo do velikih svađa i obračuna između vladara. izd'o ga neki vojvoda Radak. zna se kako je on završio. Tada je poglavar Bobovca Radič (Radak). Nekim grobovima i crkvama hodočaste i muslimani i pravoslavci. Za razumijevanje povijesnih predaja i etioloških predaja koje su nastale na povijesnoj razini važno je uz ukratko izložiti i sljedeće: Stalne su bile pretenzije Ugarske i Turske na Bosnu i Hercegovinu zbog njezinoga bogatstva (olova. ali ga nije mogao osvojiti. skupocjene tkanine i dr. koja je brojala sto pedeset tisuća konjanika. Da nije Radaka i 323 .kazuju o mnogobrojnim mučenicima i mučenicama. srebra. Sukobi su se događali i u samim obiteljima vladara poput onih između hercega Stipana Vukčića Kosače i njegovog najstarijeg sina Vladislava 1450. Inače ne bi nikad bio osvojen jer je bio što'no kažu neosvojiv. jedanaest kula. Zato postoji i sad stijena malo dalje od naše crkve. godine. Sve to dovelo je do sramotnoga pada nekoć moćnoga Bosanskoga kraljevstva (koje se za vrijeme bana te kralja Tvrtka od 1353. tamo. napadnuvši Bobovac. do 1391. g. Osmanlije su koncem svibnja 1463. mostovima. izgrađen na strmini s tvrdim bedemima. izdao taj grad. Zanimljiva su pripovijedanja o tvrđavama. a na jugu od Herceg Novoga do Ravnih Kotara). Radakova izdaja Bobovca Radakova izdaja je jedna od najfatalnijih izdaja u povijesti a o njoj se i danas pripovijeda: Bosanski kralj. prešao Drinu bez ikakva otpora. čatrnjama i blagu. o domaćim muslimanima koji su pomagali kršćanima. Ugari su zbog toga kod papa optuživali domaće vladare da u Bosni i Hercegovini kriju i šire krivovjerstvo. kojega je sultan podmitio. g. Mehmed je s vojskom. osim pješaštva.) i slabile su moć domaćih banova i kraljeva. Njihovim grobovima narod stoljećima hodočasti. a potom i rijeku Bosnu. Ta je stijena ime dobila prema predaji o izdajstvu vojvode Radaka rad' kojeg je pao grad Bobovac. Među predajama su i one koje govore o prelascima na islam.

Tako je zarobljen zadnji bosanski kralj Stipan Tomašević i stric mu Radivoj. A kad je predao ključeve caru. a stijena Radakova stijena. Katarina Pejčinović zapisala je u srpnju 2007. Mehmed je saznao da s bosanskim kraljem boravi spomenuti Radivoj koji se s njim ponovno sprijateljio posredstvom modruškog biskupa. u Varešu od Kazimira Džoje. zarobili su ga. potvrđene zakletvom. Predaja kaže kako je prije bijega ostavio dvojici svojih povjerinika krunu koju po njegovoj zapovijedi morahu sakriti negdje oko jezgre starog grada. 112 Kad su osmanlije obmanom od Radaka dobili ključeve Bobovca. vođi janjičara. Mehmed je zapovjedio Muhamedu da krene u potjeru za bosanskim kraljem koji je već bio pobjegao u Klaviju (Ključ). Čim je sultan stigao u Jajce. Sultan je ostao u Jajcu vidjeti kako će se razvijati događaji u Bosni. O tome je s Turcima sklopljen ugovor i sačinjene isprave. Nakon predaje Jajca sultan Mehmed zapovjedi Muhamedu.njegovog izdajstva nikad Bobovac pao ne bi. odrubili mu glavu i strmoglavili ga niz liticu. da krene u potjeru za odbjeglim kraljem. Rkp. 112 324 . Potjera za bosanskim kraljem Kada je osvojio Bobovac. FF Mostar 2007. Muhamed je s vojskom savladao Sanu. Predaja kralja Stipana Tomaševića Muhamed je opsjedao Ključ paležom strašeći njegove građane i vojsku. Od tada se vrelo zove Radakovo vrelo. Rekavši mu: Kad si izdao svoje izdat ćeš i nas. žena kralja Stipana. ovaj mu je dao odrubit' glavu na nekoj stijeni koja je po tom' dobila ime Radakova stijena. krenula prema Dubrovniku. a oni su uvidjeli da se ne mogu dugo odupirati turskoj sili. grad mu se predao nagodbom prema kojoj je domaćinima dozvoljeno da gradom upravljaju na domaći način. Osmanlije su mu dopustili i potom ga odveli na stijenu iz koje izvire ta voda. pa su molili milost za kralja nudeći njegovu i svoju predaju. D. Radak je imao posebnu želju napiti se vode s vrela s kojega je često pio vodu. Tada je Marija. po savjetu svojega muža.

207.113 Smaknuće kralja Stipana Tomaševića Muhamed nije uspijevao osvojiti Blagaj pa je pozvao kralja Stipana preda se. a neki su okrutno smaknuti. Jure. Neki od njih predali su sebe i svoju zemlju u ropstvo. 168. zavedeni tim prijedlogom. S brda su navaljivali na tursku vojsku. str. Mehmed je provalio u Hercegovinu i strahovito je opustošio. Deset kamenih mačeva. 114 113 325 . poglavar Tesalije. – 170.Radivoju su Turci odsjekli glavu. str. Uz Muhameda u osvajanju Bosne isticao se i Omer. Ubrzo ga Muhamed predade svom učitelju Perzijancu da ga ubije. Proklinjao je tursku nevjeru. Baška Voda 1999. držeći u ruci pismo u kojemu je bila Muhamedova zakletva. odlučan prihvatiti smrt hrabrije nego što je branio kraljevstvo i slobodu. Usp. međutim kada su otišli na sultanovu portu. Vojnici hercega Stipana Kosače zaposjeli su gorske vrhunce. nanosili su poraze Turcima pa se povlačili na brda. Mehmed je podignuo tabor i okružio tvrđavu Blagaj. Predaja kazuje kako je sultanov kuhar kralja oderao živa pa su od kože napravljeni bubnjevi u koje su udarali dok su ga nosili pokopati. pak. Kralj je shvatio da ga ne zove od naklonosti te je stupio pred njega. Iz toga tabora poslao je “glasnike obližnjim knezovima i plemićima s naredbom da svaki preda svoju zemlju sultanu pa će od njega u Europi dobiti drugu”. a drugi. Marko Dragić. neki bijahu bačeni u okove i odvedeni u Bizant. dj.114 Nikola Lašvanin. da su ga privezana uz stablo ubili strjelicama. a kako je ondje nisu našli.. a sa zarobljenim kraljem Muhamed je obilazio gradove u Bosni i Hercegovini podlažući ih pod tursku vlast. čak su provalili i u turski tabor. nav. Neki kažu da je Stipanu odsječena glava. Mala nakladna kuća Sv. Mehmed je poslao izaslanike Dubrovčanima tražeći ženu bosanskoga kralja.

oni su ti tog kralja mučenički ubili. U tom sloju bila je položena lešina. Pokoj mu duši al se napatio. Lubanja bijaše odijeljena od trupa. Kosti ležahu na sloju ilovače. koji je i onako istruli kostur mjestimice zdrobio. D.Grob posljednjega bosanskoga kralja Stipana Tomaševića U jajačkom kraju i danas se pripovijeda o smaknuću Stipana Tomaševića: A znaš. Dr. doveli vamo. Mrtvac bijaše okrenut smjerom zapada prema istoku. Onda su ti ga posuli sa soli i nabili na kolac. Ko ono odavle grob moš vidit. Sve bi bilo dobro kad se čovjek ne bi patio. Ćiro Truhelka je 1888. jer nije ležala na vratnim kralješcima nego na desnoj strani grudnih kostiju. Al su ti Turci bili životinje.115 Predaju je Katici Lozić Radielović u Jajcu travnja 2007. Onda su ga odlučili pokopat tamo gore iznad borova oklen se ne vidi Jajce tako da mu to bude kazna. 1936. a oba prelomljena kraja nisu ležala jedan tik do drugoga u istom pravcu nego u razmaku kakvih 8 cm razdaleko. Lijevo stegno pokazivaše tragove. Ruke kostura bijahu na prsima prekršćene. a odozgor ne moš Jajce. Kažu da su mu oderali kožu i od nje napravili bubnjeve. Nije lako ni umrit. kako služe kao zapon katanaca ili možda kao kuke na negvama. te se ovdje slegla na dno. FF Mostar 2007. a noge ispružene. Ufatili ga kod Ključa. godine. što ju je kišnica iz gornjih slojeva splavila. a osim toga i dva mala srebrena ugarska 115 326 . tako da je lice gledalo prema izlazećem suncu. da je prelomljeno. godine pretražio grob i zabilježio: „U dubini od 88 centimetara naišlo se pod slojem crnice na sloj krupnog kamenja. Kuća u selu Šibenica mu je srušena i sad živi u Jajcu. rođ. Od priloga se našao komad gvožđa nalik na polukružnu kuku. Kažu da gore smrti nije bilo. Rkp. godine kazao Stipo Crnkić.

118 Dominik Mandić Sabrana djela 5. posvećeni muževi ili mačem pobijeni ili osramoćeni. sasječena i izmučena čovjeka. Ćiro Truhelka. Zagreb 1974. Sarajevo. Etnička povijest Bosne i Hercegovine. u Trsat. kojeg pokopaše u vrijeme koje je slijedilo vladi Ljudevita Velikoga.. str: 14. (. koji je iz groba izvađen bi sastavljen. 208. 116 Nikola Lašvanin.) i stric zadnjega bosanskoga kralja Stipana Tomaševića (1461. Turci su ga na prevaru zarobili novca iz dobe Ljudevita Velikoga. 173. str. 117 Vjekoslav Klaić. nije u tom grobu bilo ni traga.J. Zarobljeno je i u hareme i janjičare odvedeno 100 000 kršćanskih djevojaka i mladića. 58. Studničke I druga.. Kraljevski grad Jajce. 1904. Neki su ponijeli sa sobom veliki drveni kip.118 SMRT KĆERKI BANA RADIVOJA Ban Radivoj je brat kralja Tomaša (1443. što ga u srednjem vijeku davahu pokojniku kao poputbinu na drugi svijet. Bezbrojni ljudski plijen odveli su u barbarske krajeve – Trakiju i Aziju – da odsele rađa Turke.. ZIRAL.-1463. Odijelu i što bi k njemu spadalo kao pucetima. Italiju i Ugarsku. Povijest Hrvata (knjiga četvrta).117 Od Osmanlija je pobjeglo 400 000 Hrvata a od toga ih je 200 000 izginulo i pomrlo bježeći u Hrvatsku. povijest i znamenitost. Dr. “Tada su silovane čiste gospođe. U Bilaju pod Ključem koncem svibnja 1463. kopčama i dr.običaj koji je po Bosni bio vrlo raširen. Toronto-Zürich-Roma-Chicago 1982. g. Italiju (Molisse). koliko je bilo moguće te pohranjen u staklenom lijesu u samostanskoj crkvi u Jajcu. Austriju (Gradišće).”116 Velik broj Hrvata iz Bosne i Hercegovine spasio se bježeći u kršćanske zemlje Hrvatsku. domogao se bosanskoga kraljevstva i kraljevskih riznica. MH. Ove novce možemo smatrati kao neku vrstu obola.-1461.).) Kostur. vatrom nagrđeni oltari. poklani časni starci. nav. nevina djeca nogama pogažena. Turci su zarobili sto tisuća kršćana.. posvećen štovanju Blažene Djevice Marije. a trideset tisuća mladića učinili janjičarima. pretopljena zlata u vrijednosti više od milijun dukata. Rumunjsku i drugdje. str. oskvrnjene bogoštovne zgrade. 327 .Pad Bosne U roku od osam dana turski car Mehmed pokorio je sto sedamnaest gradova. Iz ovih opažanja slijedi da je tu bila sahranjena lešina. djelo. dok su još njegovi novci Bosnom kolali. dvoraca i utvrda. str. obeščašćene djevice.

knj. str. 119 328 . pod kojom bijaše duboki ponor. Tili ih oni uvatit i povest sa sobom al divojke. skoče sa stine u ponor. da su rađe sačuvale svoje poštenje i čist obraz nego pustile da ih Turska ruka obeščasti. Sarajevo 2005. Narod i dan danas priča da se od tad sa te stine širi miris ruža. prije nego što su Turci došli do njih i rasula se. ne tijuć bit sužnjevi Osmanlijama i osramotit se prid Bogom i svitom. MH.). Hrvatska književnost Bosne i Hercegovine u 100 knjiga. priredio Marko Dragić. str. a sa Stipanom su obilazili gradove u Bosni kako bi kralj naredio predaju bez otpora. Banu Radivoju su Turci u Bilaju odsjekli glavu. (Pretisak Općinsko poglavarstvo Jajce. nadajuć se da ih tu niko ne će nać. Kad je ban Radivoj krenuo u bijeg s kraljem Tomaševićem sakrio je svoje kćeri u jednu pećinu kako bi ih sačuvao od osmanskih napasnika: U onaj vakat. 5. uvatiše kralja a s njim i bana Radivoja. te ujdoše u trag njegovim ćerima i najdoše pećinu. jednom mjestu na brdu poviš Kreševa. uđoše Turci skrovištu djevojaka i htijahu ih uhvatiti. kćerka i sin nakupili su riže u mješine (žake) i ozgor su zavaljali riže niz brijeg. uz kralja Stipana u gradu je bio i ban Radivoj. Nakladna knjižara J. Hrvatska usmena književnost Bosne i Hercegovine: proza. povijest i znamenitosti.zajedno sa kraljem Stipanom Tomaševićem. a kad su Turci saznali gdje se nalazi krenuli su prema Bedemu. 171. jer nadaleko se pričalo o njihovoj nemilosti prema ženskoj čeljadi. Nakon toga su kralja Stipana okrutno ubili u Jajcu. skočiše u ponor. kad je Turčin navaljivo sa svi strana da zauzme Jajce. 17. Krila se gore sa kćerkom i sinom. Katarina Kosača. da se izbave turskog sužanjstva i sramote. Bojeći se silno da Turci ne bi učinili kakvo zlo njegovim lipim ćerama. Riža je sletila niz cestu.119 OBRANA KREŠEVA Kraljica Katarina se jedno vrijeme krila od Turaka na Bedemu. HKD Napredak. a od ovoga se vremena još i danas širi oko pećine i ponora miomiris ruža. Kada ga sa kraljem uhvatiše. 1996. te tako svoje volje poginuše. Djevojke. da ih sačuva od ratne nepogode u jednu pećinu. Bile su tolko čedne i bogobojazne. Tu je predaju zapisao Ćiro Truhelka: Ban Radivoj sakrio je svoje kćeri. Al kako su Turci sve više jačali i jurišali naprid. drama i mikrostrukture.119 Ćiro Truhelka Kraljevski grad Jajce. sakri ih on u jednu pećinu ispod koje bijaše veliki i duboki ponor. Studeničke i Druga u Sarajevu 1904.

”122 BIJEG IZ BOSNE U fojničkome kraju predaje o kraljici Katarini kazuju: Tanji Topić 2004. one i dan-danas nose crne marame na glavi. kraljica bosanska. a Katarina Kosača i njena djeca ostala su na sigurnom. Do pada Bosne pod Turke ova je kraljica izgradila šest samostana i crkava. Grob kraljice Katarine u Crkvi Araceli u Rimu Hrvati obilaze više od pet stoljeća. U lipnju 1995. sv. plesti – sve domaćinske radove koji su se obavljali u kući. u Kreševu kazala Ana Topić (rođ. dj. “Sve je to izrađeno i satkano najčišćim zlatom po cijeloj površini. 49. Ona ih je svemu podučavala. nav.) Rkp. U sutješkome samostanu su sačuvani plašt. kvadratična svilena vrećica. rođena je 1424.Turci su tad rekli: “Kad imaju toliko riže a što još ne imaju. 120 329 . godine otkopani su i vide se i danas. godine boravio sam u Kraljevoj Sutjesci i slušao više kazivačica i kazivača koji su mi kazivali kako je: “U gradu Bobovcu živila kraljica Katarina. na divan frizijski način.” Onda su Turci pobjegli. stola. KATARINA KOSAČA Posljednja bosanska kraljica Katarina. FF Mostar.120 POSLJEDNJA BOSANSKA KRALJICA. str.. g.121 Doživjela je tužnu i tragičnu sudbinu i umrla u izgnanstvu. 96. kćerka hercega Stipana Kosače. godine u Blagaju kod Mostara.” Također su mi pripovijedali: “Naše su žene veoma mnogo nju cijenile. 1940. svileni ubrus. Trajna predaja tvrdi da je te stvari izradila blažena Katarina. 122 Bono Benić. Ona je naše žene odavde podučavala vest. Ona je bila Kosača. uškrobljeni rubac za misu i jedan dio misnice.. Prešla je s bogumilstva na katoličanstvo i postala franjevkom Trećega reda. 2004. 3.” Te žene nazivaju se Katarinke. daleko od domovine i svoje djece koju su Turci odveli u ropstvo u Carigrad. a kraljica je prešla u vječnu predaju što je pripovijedaju njezini zemljaci. U znak poštovanja prema kraljici i zbog žalosti. str. 121 Temelji crkve koju je kraljica sagradila u Otinovcima kod Kupresa 1447.

123 330 . bježala iz Jajca.126 Nakon smrti Stipana Tomaša 1461. 146. 91. preko brda u Varoš. Te se noći tako brzo i naporno radilo da je 77 trudnih žena pobacilo djecu i 77 se kobila oždrijebilo. Böhlau. “Zvonigrad” i “Gradina” u kotaru fojničkom. potkovali sve konje naopako i jednu noć iščezli. 126 Bazilije Pandžić. “V. str. str. 4 sata daleko. pa im je presijecite. Bobovac i Kraljeva Sutjeska. novi kralj Stipan Tomašević priznao je Katarinu kraljicom majkom. Pripovijedaju da je pri toj prilici ubila kraljica sa Kozograda iz topa turskog zapovjednika spram sebe u Ostružnici.Pripovijeda se da su Turci ovaj grad (Kozograd) najposlije osvojili i da je ispred njih potonja kraljica pobjegla otalen. te konje potkuju naopako. Livno i Duvno. a onda ga puštajte i dobro gledajte gdje će zakopati nogom! Ondje kopajte pa ćete naći vodu što ide u grad. Kad vodu presiječete. Katarina Vukčić Kosača (1424. zaštiti kraljicu u glavnoj kuli – dvoru. Kada zapovjednika svukoše da ga okupaju. Luka Grđić. bez sumnje.’ Tako oni i urade..) Bosna Argentina. koji su tukli s Meteriza. 139. str. Malo iza vjenčanja. str. Verlag Köln-Weimar-Wien 1995. natovari blago i pobjegne. Kad se nisu mogli obraniti. 125 Isto. na Milodražu. 124 Pavao Anđelić.123 Predaja kaže da je brdo Vis s kulom i sjevernim bedemima grada u cjelini umjetni nasip. dao joj je dozvolu da može sebi izabrati dva kapelana među bosanskim franjevcima. reći će im jedna baba: ‘Zatvorite konja pastuha pa mu ne dajte za tri dana vode. s dugim bedemima i brojnim kulama. Masleša”. i sljedeća predaja: “Priča se da je Katarina bježeći od Turaka. Turci opkole grad. bio velik teret za okolno stanovništvo. grad će se predati. GZM IV. i da je to. također. 121. Nastao je za jednu noć sa svrhom da od turskih topova. Sarajevo 1892. udala za kralja Stipana Tomaša. Kada u gradu nestane vode. Povijesno jezgro te predaje sastoji se u činjenici da je cijeli sjeverni dio grada izgrađen silovito.”125 Povijesni izvori kazuju da se kraljica Katarina godine 1446. Sarajevo 1973. Pavao Ritter Vitezović u svome djelu Bosna captiva piše da je kraljica Katarina napustila utvrdu Kozo u Fojnici i pobjegla u Konjic.124 Postoji. papa Eugen IV. pod Kozogradom. naredi kraljica. vidješe da je žensko.-1478. prebjegli u Dalmaciju. koja je ostala udovica s dvoje nejake djece – Sigismundom i Katarinom. Pošto su se na sve načine uzalud mučili. ali mu tvrđi ne mognu za dugo vremena ništa učiniti. “Kozigrad”.

prema kraljici Katarini nisu pokazivali sklonost jer su se bojali turske osvete. Bazilije Pandžić. listopada 1463. 140. selo Barevo. bila na Lopudu. odakle se lađom prevezla u Dubrovnik. D. g. a dvoje su joj djece oteli Turci. najavio kršćanskom svijetu da je odlučio staviti se na čelo križarske vojne protiv Turaka i pozvao da se u lipnju 1464. okupe u Ankoni. dj. FF Mostar 2007. dj. U jajačkom je kraju o kraljičinu bijegu živa tradicija: Turci su najprije došli na Suhi vrh u Pougarju. Poznato je da je papa Pio II. nije srela.. 128 127 331 . ali ga je tri dana kasnije zadesila smrt te se odustalo od oslobađanja Bosne i Hercegovine. U Melni je bila kula za vrijeme Turaka. Tada su došli na opštine na Ranče. 129 Predaju je Katici Lozić Radielović 2007. u kojem je Pio II.Odatle je pješice stigla u Ston. Rkp. pismom Ezechielis prophetae. te je vjerojatno da se s Piom II. str. Sa Sutjeske u Visoko. Kraljica Katarina u oporuci spominje samo Pavla II. str.) nagovarao sve kršćanske vladare da zajedničkim silama protjeraju Turke iz Europe.. Kad je naša kraljica Katarina viđala da će Turci napast na Jajce ona je svoju vojsku nared'la da potkuju konje naobratno i ona je pobjegla na Sutjesku. rođen 1932. I tu su deset kula napravili od katoličkih glava. 1464. Poznato je kako je kraljica Katarina već u srpnju 1463. nav. Nikola Lašvanin. Ona je mislila da svoju kraljevinu ostavi djeci.128 Tom prigodom kraljica je u Dubrovniku ostavila mač kralja Tomaša s nakanom da bi se on dao njezinu sinu ako se oslobodi iz turskog ropstva. Iako joj je Dubrovački senat dopustio doći u Dubrovnik. nav.. (1456. Pad Bosne i umorstvo njezinog kralja rezultirali su 21. doputovao u Ankonu. iz Viskokog u Rim. 203. pa se spuštali na Komotin. 129 U RIMU Kako bi i sama poradila na oslobođenju svoga kraljevstva. u selu Barevu kazao Jure Crnoja.127 Nemamo povijesnih dokaza da je kraljica Katarina bježala preko Fojnice kako to predaja kazuje. godine. Tu je provela neko vrijeme. ali se djeca nisu vratila i ona je poklonila Papi svoju kraljevinu. a potom prešla u Rim. u području Dubrovačke Republike. Katarina je iz Dubrovnika otišla papi u Rim. i Siksta IV. kolovoza 1464. Papa je 12. i tu su naše cure poslije vjenčanja išle spavat s begom prvu bračnu noć.

Zato je skinuta nadgrobna ploča i stavljena na najbliži stup. Nadgrobna ploča bila je urešena reljefnim kipom kraljice u naravnoj veličini (1. Ako bi. Oko godine 1590. U svojoj oporuci “imenovala je papu Siksta IV.. Ispod nadgrobne ploče bio je postavljen i natpis bosančicom. Njezina mjesečna pomoć iznosila je 100 dukata i još 20 dukata mjesečno za stan. Marka. 144. Ta se kuća nalazila u gradskom predjelu Pigna u blizini crkve sv. str.) kraljica Katarina je umrla. da kraljevstvo predaju njezinoj kćeri Katarini. pak. kraljevski bosanski i obitelji Kosača. listopada 1478. koja za života postade uzor kršćanskog 130 Bazilije Pandžić. dj. oboje ustrajalo u muslimanskoj vjeri. S jedne i druge strane glave urezan je po jedan grb. Na tom je mjestu Katarinin grob ostao više od 100 godina. a potom je prešla u drugu kuću gdje je živjela do smrti i gdje je sastavila oporuku.U Rimu je Katarina dobivala izdašnu pomoć kako bi mogla živjeti prema svom kraljevskom dostojanstvu. nav. Sveta Stolica postaje vlasnica bosanskog kraljevstva i o njemu može odlučivati prema svojoj uviđavnosti. Pokopana je po vlastitoj želji u franjevačkoj crkvi Araceli. Otada franjevci posjetiteljima svoje crkve pripovijedaju burnu povijest kraljice Katarine. Katarina je najprije stanovala u kući građanina Jakova Mentebona. a ako Sigismund ne bi ponovno postao kršćaninom. Jeronima.78 m) s krunom na glavi. Grob joj je bio postavljen pred glavnim oltarom crkve. kako bi kor oltara bio viši. i njegove zakonite nasljednike baštinicima bosanskog kraljevstva i zamolila ih da ga u potpunosti predadu njezinu sinu Sigismundu. Pretpostavlja se da je taj stan pripadao hrvatskoj Bratovštini sv. ako se vrati na kršćanstvo. OPORUKA Kraljica Katarina je svoju oporuku sastavila u nazočnosti sedam svjedoka od kojih je šest bilo franjevaca. bude li se ona ponovno vratila na kršćansku vjeru. 332 . Zbog toga je kraljičin grob morao biti premješten. Uzalud je Katarina više puta činila sve kako bi svoju djecu oslobodila iz ropstva.” 130 GROB Pet dana poslije sastavljanja oporuke (25. franjevci su odlučili popraviti oltar i pomaknuti ga naprijed.

*** Kraljica Katarina je naomiljenija žena kod Hrvata u Bosni i Hercegovini i šire. Izgradila je šest crkava. gdje se kraljica zaustavila da još jednom vidi to vrelo na kojemu su se zaustavili i njezini svatovi dok ju je kralj vodio u Sutisku. Njezina sudbina reprezentira sudbinu mnogobrojnih bosanko-hercegovačkih kršćanki i kršćana.življenja. a stražari će mislit da su konji iz Drežnice izašli. 12-13.131 Sigismund je poznat kao Ashak Kral Oglu – Isak Kraljević. kad stražari zaspu. srpnja 2008. Katarina se udala za turskog velikaša. SUDBINA DJECE Kraljičinu djecu Sigismunda (12-14 godina) i Katarinu (10 godina) oteli su Turci na vrelu rijeke Bosne. Hrvatsko slovo. U čekanju oporuke (Istina o kraljici Katarini Kotromanić Kosači). Zagreb 2008. Djeca su tom prigodom ubrala cvijeće i igrala se. vidio je da po Sveći odaju turski konji i njiove zaptije. borila se za slobodu svoga kraljevstva itd. 131 Mladen Anto Molinar. Pokopana je u Skopju (Makedonija) gdje se dugo pokazivalo na njezino turbe kao mjesto počinka bosanskog kraljevskog potomka. Turske zaptije su znali da je tuda nemoguće proći pa su pitali jednu babu: ‘Kako bi mi mogli proć u Drežnicu?’ Baba odgovori: ′To vam je sinko lako: potkujte konje naopako i u zoru. Nitko nije mogo proć pored stražara jer su bila dva ulazna bloka. Kad je izašo Petar i sa brda pogledo doli. Sunarodnjaci kraljice Katarine već pet stoljeća dolaze u crkvu Araceli kako bi pred grobom svoje kraljice iskazali duboku odanost i zahvalnost.' Turci su tako i uradili. jedan s gornje. prođite mimo stražara. Tada su Turci oteli kraljičinu djecu odveli ih u Carigrad i islamizirali. a drugi s donje strane. str. 333 . petak 25. Petar je od muke na mistu crko. PAD DREŽNICE Čuvari su vazda dolazili i čuvali Drežnicu. pomagala je sirotinji i ženama.

a i dan danas se priča da je Drežnica pala zbog jedne babe. . godine Osmanlije pustošili su splitsko. Bernardin Frankapan se spasio. Čačvinu i Nutijak u Cetinskoj krajini Osmanlije su osvojili 1513. godine. Izginuo je “Cvijet hrvatskoga plemstva” (Ivan Cetinski. Zagreb 1996. prosinca 1481. godine osvojili su Makarsku i luku Busoljinu kraj Trogira. 2001. nespremno i strateški nesložno. Juraj Vlatković i dr. Do okršaja je došlo na otvorenom polju.I danas se to misto na brdu zove po njemu Petralj. a Ivan Cetinski je predlagao da se presretnu na šumskim klancima. 9. Prema Juraju Rattkayu na Krbavskom je polju izginulo 5 077 Hrvata. šibensko i zadarsko područje. sukobile su se s osmanlijskim snagama koje je predvodio Sandžak-beg Hadum Jakubpaša. 1953.) godine Osmanlije su osvojili trogirsko i šibensko područje. Sljedeće (1501. studentica Pedagoškog fakulteta u Mostaru. rkp. rođ. godine Helena Čarapina. Nakon tri mjeseca sužanjstva ban Derenčin je od žalosti umro. Derenčin je uoči bitke zagovarao da se Osmanlije dočekaju na polju. Iz riznice hrvatske povijesti i kulture. Zarobljeni su Karlo Gusić i ban Derenčin koji je usužnjen u Carigradu. Vl. Kazala mi je 2001. Školska knjiga. godine. izginulo je 13 000 Hrvata. 133 Anđelko Mijatović.-1503. MLETAČKE I UGARSKE OKUPACIJE U Mletačko-turskom ratu od 1499. a 1500. Hrvatski ban Matija Gereb kod Zrinskog Broda na Uni 1483.132 Osmanlije su 15. Slavoniji i Ugarskoj. primjerice A. 132 334 . BORBE PROTIV OSMANSKE. Mijatoviću.) osvojen je Beograd. a prema drugim povjesničarima. g. rujna 1493. a ona je predaju čula od Zvonka Čarapine iz Vrdi kod Mostara. Tako je osvajačima otvoren put prema Srijemu. (Mnogi povjesničari tu okupaciju datiraju u 1482.). godine porazio je osmanlijsku vojsku koja se s 10 000 zarobljenika vraćala iz Kranjske i Koruške. godinu). 137. Osam godina kasnije (1521. str. predvođene jajačkim banom Emerikom Derenčinom.133 Veliko je hrvatsko stratište na Krbavskom polju pokraj Udbine. Hrvatske snage. godine zauzeli posljednji slobodan hercegovački teritoriji (Herceg) Novi.

vrag ga zatra! Unda s mu kmetovi davali trećinu od svega. I osta njegov Karlovac. sad ćemo polovicu. nije više ima o čem živit. str. Oni se dogovore nji sedam da će ić k njemu žalit se. Pita ga Ivan da što je doša. posljednji je potomak Kurjakovića. On unda dobro rastegne mišinu i dade krojaču što god moga tanje da iskroji. unda j doša u Karlovac pa pita oće 1 mu dat Karlovca kolko bivolska mišina svati. hrvatsko-slavonsko-dalmatinski ban (? 1485Medvegrad 1531). za što je zalagao i svoje posjede.IVAN KARLOVIĆ I KMETOVI Ivan Karlović. onda oni najprvi stoje bije do vrata. U epskoj poeziji opjevani su Karlovića dvori. uša. manj od stra reka da ć emo davat polovicu.134 (Vranik kraj Lovinca u Lici) Usmene pripovijetke i predaje. da im bude što bolje. Veli: – Od stra nisam zna što ć u. 356. oni ga pitali što je napravije. Onda kad tamo on veli: – Potpisali ste da šte mi dat Karlovca kolko svati mišina bivolska. on pristaje na to. A kad došli oni na vrata. Kad on vide da onizi nema. a oni utekli svi. – Dobro – on reka. pa reka: – Dosad smo davali trećinu. Zagreb 1997. nije zna što će. a un unda s onom oputom oko svega Karlovca opaše. To njim bilo teško. 134 335 . U narodnoj je tradiciji hrvatski vitez. on se onda uplaši. Ivan Karlović bije je spaija u Kumiću. Cijeli je život posvetio borbi protiv Turaka. A Ivan onda kad vide da je sve opustilo. on od stra reka. Kad oni doša tamo. bije mudar. nis mogli izlazit nikako kraju. vratije se kući. MH. priredila Maja Bošković Stulli. SHK. A uni unda prikonoć popale sve kuće i sve što nis mogli ponit ono popalili i izbigli u svit.

osvojeni su Sinj i Ostrovica kraj Bribira. daržeći u rukuh kopuna. nut zaruži nekaki gromoviti glas. 352. koji vilami. dao je varhovni vođa veliku čast u gradu na koju je odličnije pozvao. Zagreb 1997. Ratovao je i na moru protiv Mlečana i Turaka. a za njimi onda svikolici karstjani pohite. ožujka 1537) postao je kliškim kapetanom 1520. Nadut ovom vještinom. U to vrijeme bila su užasna stradanja Hrvata u Bosni i Hercegovini. a 1523. Usmene pripovijetke i predaje.135 *** Knin i Skradin su osvojeni 1522. nut što se dogodi! Basa donesenog preda nj pečenog kopuna tak je lijepo i vješto porezao da kad bi sve falate skup opet spravio i složio. Kod stola kad su svi veseli bili. za nedjelju danah moj će parip na žartveniku Svetoga Kralja u Zagrebu zob zobati! Tek što zadnju riječ poče izgovarati. rekne: – Kao što ja sad ovog kopuna u ruci daržim. To Turci videc’i i za zlu kob uvažavajući. nije poznati bilo je li kopun prije porezan bio ali ne. OBRANA KLISA POD ZAPOVJEDNIŠTVOM PETRA KRUŽIĆA Od 5. senjskim kapetanom. g. 12. godine. koji sjekirom koji baltom. kog svega na drobne komadiće razmarvi. Poginuo je braneći Klis od Turaka. i kod Senja 1525. travnja Osmanlije su jurišali na Klis ali su ih porazili branitelji predvođeni Petrom Kružićem i Grgurom Orlovčićem. Četiri godine kasnije (1529) odrekao se dužnosti senjskoga kapetana i posvetio se obrani Klisa. MH. g. pukne top u Medvedgradu i tane udari u kopuna. SHK. a 1522. 135 336 . Oslobodio je Solin 1532. doparli čak do Save i tamoka se naselili. basa uzdigne se. preobladavši naše. Pobijedio je Turke kod Klisa 1524. priredila Maja Bošković Stulli.. kad su naime Turci.MEDVEDGRADSKI TOP Prigodom jedne s Turci bitke pripetilo se je. Petar Kružić (? – Solin. dadu se kud koji u bijeg. najviše pako oko Lukavca grada u kojem je njihov vođa obitavao. I tako domovinu od turske okrutnosti izbaviše. ožujka do 10. str. i doveo pomoć okupiranom Jajcu.

a u Klisu je bio kaštelan i kapetan. gle. ništa od tog obećanog nije ostvario. a to da su uskoci bili razbojnici. Kralj je bio neki od Jagelovića. braneći Klis sa četrdeset konjanika i četrdeset pješaka. kad je doša Ferdinand Habsburški na vlast. a za to su imali uskoke. jer je i u njihovom interesu bilo da se Turke što dalje od njih zadrži.Jedan je od najvećih hrvatskih ratnika protiv osmanske vojske. jer su i oni tili osvojit dio našeg mora. nakon toga. tako i protiv Mlečana.. dok se ovaj borio s Turcima. dok su Turci tili osvojit Klis. i kad god bi Turci napali Klis on je uvik sudjelova u njegovoj obrani. Oni su tribali dobivat od kralja plaću. ni kako se izbavio. Bio je pao u tursko ropstvo. samo kako to uvik ide. Eto. Onda je još. Onda. O njemu se i danas pripovijeda: Tamo negdi u pentaestom-šesnaestom stoljeću. to je. poznatijih Turskih napada na Klis bio je onaj 1523. bio je jedan uskok koji je branio naročito Klis i Senj. dok su se turske vojske brojale u stotinama. Ima je i ženu i sina. Jedan od. pa čak i tisućama! A cilo to vrime borio se Krugić. a zva se Petar Kružić. A nije samo s njime Kružić surađiva. Sad se nama čini nevjerojatno to 337 . toliko o kraljevoj pomoći. Tako je on jednom prilikom. A kralj bi obeća. ali se brzo oslobodio zahvaljujući nekom prijatelju. Kružić je vodio opskrbu hranom i oružjem. ali o njima se ne zna nešto puno. a valjda kako ko na to gleda. Pomaga je on i Krsti Frankopanu. ovako. kad su Turci napadali Jajce. i onda je zbog toga Klis spa na samo pedeset uskoka. On je bio od Zvečaja. pao u mletačko zarobljeništvo. i odma to nije ona ista sila koje su se prije Turci bojali. ali znam da se nakon toga borio protiv Turaka i posta kliški knez. pa su on i uskoci bili prisiljeni živit od onoga što bi neprijatelju oteli. kako je i od pape pomoć rijetko kad pristizala. pa je tražio pomoć od kralja jer su spali na prosjački štap. i tada je Petar Kružić zajedno sa drugim senjskim kapetanom Grgurom Orlovčićem. a kako su živili u lošim uvjetima i broj uskoka se smanjio. ne zna se kako. Kružić je od njega dobio Lupoglav. posta i senjski kapetan. a i od pape bi ponešto dobili. ali se kralj nije baš iskaza po pitanju pomoći njemu i njegovim uskocima. kako protiv Turaka. kod Solina pobjedio Turke i onda im je kralj obojici na poklon dao Brezovicu da ih nagradi. a to ti je gori u okolici Karlovca. I onda je Petar Kružić doša u takvu situaciju da on i njegovi ljudi nisu imali od čega živit. bar ja ne znam to.

su tridesetsedam puta navaljivali na nj da će ga osvojit!i ta je opsada tako trajala par godina. Turci opet opčeli napadat na Klis. Magdalena se zvala. Turci su mu odrubili glavu. FF Split 2008. jer nije se branila samo zemlja. sa dvjesto tisuća vojnika i tri stotine topova osvojili Srijem i Osijek. a kad su je njegovi ljudi vidili i sami su se predali. I onda je on. a u njoj se rodila ćer Bele četvrtog. di je on sagradio za zavjet crkvu Blažene Djevice Marije u kojoj je na kraju i pokopan.. Njegovo tijelo je onda prevezeno u Senj. na dan kad je sam Petar Kružić poginuo. Onda su 1533. kad se vratia. a kako su Turci bili jači. a tada je Klis napala turska vojska od deset tisuća. Tražio je on bio pomoć i od pape. Sabljići kod Imotskog). Za to vrime su Turci i Mlečani na prijeveru zauzeli Klis. Rkp. na lađe. Turci su napali Klis i Kružić je doša s tri broda vojske koju mu je papa posla da ga oslobodi. Živi u Klisu. I eto. Nakon toga znam da je iša u Lorett. tako da seon sad moga oslobodit samo s mora. budući da je kopno bilo ili pod Turcima ili pod Mlečanima. onda je njegova sestra Jelena otkupila njegovu glavu za sto dukata. to je bio slavni uskok Petar Kružić! A imaš i Klišku kulu.03. Kružićeva vojska počela povlačit prema moru. E. a samo u proliće 1534. g. Kazao joj je Marko Sabljić (1958. i na jednoj od tih lađa je on i poginia.1537. Onda.136 *** Osmanlije su 1526. Ivana Vukadin zapisala je 2008. godine u Klisu. a odande u Trsat. kako su Turci još uvik imali njegovu glavu. i u Rimu je bio di je od pape dobio potporu. branilo se i kršćanstvo. kako se zavitova Gospi. 1530. Računa se da je Klis pao 12. ali to je tako tada bilo. 136 338 . to se zna. Ljudi su se manje i bojali ić u rat.kako su oni morali otimat da bi preživili. i u Ankoni. koje su imali i to pomoću Ferdinandovih i papinih vojnika i svojih ljudi. a kršćani koji bi pali u turske ruke bili bi ili ubijeni ili prodani u roblje. i to od toliko moćnijeg neprijatelja ka šta su Turci bili. Tako da je Kružić napa njihove tri utvrde u Solinu. potuka Turke u Bosni i uništio turske utvrde u Solinu. pa su Turci u Solinu sagradili dvi kule da im je lakše nadgledat Kliško područje.

Oko 10 000 Hrvata iz Pokuplja odselilo je 1532. g. godine tradicionalno održava Picokijada.Hrvatsko-ugarski kralj Ludovik II. Školska knjiga. iz hrvatskih zemalja u ropstvo odveli 600 000 žitelja. mršavo pile-picok. Nikola Zrinski. g.str. pred nekoliko tisuća gostiju iz Hrvatske i inozemstva. Like. do 1537. Stupčanica. Jedini su profesionalci redatelj i glumac. g. g. koja se temelji na stvarnoj obrani Đurđevca 1552. Pakrac i Petrovina 1543. g.php?option=com_content&task=view&id=226&Itemid= 1– 137 339 . Orahovica. Po povijesnoj predaji.com/index. u Žumberak su se naseljavale prve skupine uskoka. U manifestaciji sudjeluje više od dvjesto pedeset amatera. 138 Isto. U scenskoj izvedbi na livadama Picoki varaju i pobjeđuju veliku tursku vojsku predvođenu silnikom Ulama-begom.-1533. 178.140 Anđelko Mijatović. 167. starica je predložila da se posljednji zalogaj hrane. *** Legendarna obrana Đurđevca U Đurđevcu se.-1556. autoru Diaria. Od 1530. Našice 1541. Pounja. je 29. a više od 100 000 Hrvata zapadno od Vrbasa. s oko 100 000 vojnika i 300 topova opkolio Beč. g. završeno je osvajanje Slavonije. godine. Valpovo. 140 www. Kralj nije čekao ni Erdeljsku vojsku pod zapovjedništvom Ivana Zapolje.000 započeo bitku s Osmanlijama ne čekajući glavninu hrvatske vojske koju je predvodio Krsto Frankopan. g.. Turci su do 1533. godine. rujna 1529. str. hrvatski ban (1543. od 1968. Osvojeni su: Klis 1537.139 Požega je osvojena 1536. U okršaju je poginulo 22. g. Kostajnica 1556.138 Po Sanudu. kolovoza 1526.000 vojnika. do 1541. Sulejman II. 139 Isto. u okolicu Beča. godine. Kralj se utopio u potoku Čeleju. godine. 178.) junački se borio protiv Osmanlija. Veličanstveni je 29. Brezovica. na Mohačkom polju s oko 30. Manifestacija se održava u spomen na pobjedu nad osmanskom vojskom 1552. g.137 Jajce i Banja Luka su osvojeni 1528. koji oživljava silnika Ulama-bega. topom ispuca u turski tabor silnika Ulama-bega kako bi ga se prividom izobilja prevarilo i prisililo da odustane od opsade đurđevačke utvrde. str. Krbave i zapadne Slavonije naselilo je oko 200 sela u Gradišću. Zagreb 1996. g. Bijela Stijena.djurdjevac. Voćin. Iz riznice hrvatske povijesti i kulture. Od 1536.

g.aspx?idDocument=2545 – Potpredsjednik Vlade Damir Polančec je 2007.croatia. g. ime PICOKA dovijeka nosili! PICOKIMA vas djeca zvala. PORAZ OSMANLIJA KOD LEPANTA Bitka kod Lepanta 1571. g. Kao neku vrstu kletve. pernati junaci. osvojili Klis. To je bila najveća pomorska bitka galija za Ciparskog rata. Spič. rujna zapalili utvrdu i skoro svi vojnici su izginuli. oslobođeno je 12 000 robova i veslača. što picekima bojeve bijete. godine na svečanom otvaranju predao je gradonačelniku Đurđevca Mladenu Roštanu rješenje Ministarstva kulture kojime je Legenda o Picokima dobila trajni status nematerijalnog kulturnog dobra Republike Hrvatske. Španjolska. Budvu. Flotu sv. Turci su izgubili 200 galija i oko 40 000 ljudi. Boka je bila ugrožena. U sastavu mletačke flote borile su se galije hrvatskih gradova: Sv. Mlečani su 1572. Ulama-beg Đurđevčane naziva “Picokima”. U Ciparskom ratu (1570. g. *** Marko Horvat Stančić je sa svojom malobrojnom posadom 1556. To stratište opisao je sudionik Franjo Črnko. Zemunik i Makarsku. 141 340 . Lige činile su: Venecija. g. Kršćanska flota izgubila 15 galija i 10 000 ljudi. Nikola – Cres. branio Nikola Šubić Zrinski.). Tako i završava ova scenska igra: “A vi tamo. i vezir Mehmed paša Sokolović početkom kolovoza 1566. Osmanlije su 7. Uskrsli Isus – kulturniturizam. Papinska država. a Korčula i Hvar su napadani (1571. Ulama-beg odustaje od opsade i napušta bojište. a zapovjednik joj je bio Don Juan Austrijski. sa sto tisuća vojnika napali su Siget koji je sa dvije i pol tisuće vojnika. Malta. obranio iznimno važan grad Siget u jugozapadnoj Mađarskoj. a unuci vaši ostat će PICOKI!”141 Ta predaja svjedoči o hrabrosti i mudrosti Đurđevčana koji su stoga ponosni na svoju povijest i nadimak.hr/Home/Legende. Solin je osvojen.-1573. Sultan Sulejman II. uglavnom Hrvata.Misleći da u utvrdi ima još toliko hrane da se njome oni iz grada mogu i razbacivati i na taj način izrugivati.) Osmanlije su osvojili Ulcinj. zaustavila je Turke i oni više nisu bili pomorska velesila. Bar.

Zlatna knjiga hrvatske narodne lirike. smatrao je da čovjek mora zatomiti vlastite osjećaje i potrebe kada treba braniti čast i slavu svoga grada. Levant je čest u usmenim lirskim povijesnim pjesmama. Cipiko teško ranjen). Tanahna galija. već je govorio da je samo izvršavao svoju dužnost prema kršćanstvu i rodnom mjestu. Književni krug Split. Ivan – Rab. lipu divojčicu. Sirije i Egipta: TANAŠNA GALIJA Tanašna galija.Krk. I mrko lice i snažno tijelo bili su mu prekriveni ožiljcima iz pomorskih okršaja. Sv. 97. dakle. obale Male Azije. Zagreb. ali iako je bio još mlad. Ni nakon svečane pohvale zbog svojih junačkih djela se nije uzoholio. sastavio Krešimir Mlač. danas robinjicu. Split 1996. MH.142 (Neviđeni na otoku Pašmanu kod Zadra) TRAGEDIJA MARINA KJUDUSA NAKON POVRATKA IZ LEVANTA Marin Kjudis se vratio u Trogir iz Levanta. str. Sv. od sunca gorila i Nike vojvode. La Donna – Trogir (zapovjednik A. 1972. Tripun – Kotor (poginuo zapovjednik Bizanti). po moru brodila. Sv. koji put Levanta vodi svoje brode i u njima Anu. sve zemlje oko Sredozemnoga mora. a označava Istok. 277. Jerolim – Hvar. str. Dugo vremena se na Ćipikovoj galiji bio borio protiv Turaka. juče divojčicu. Tek je bio navršio tridesetu. koji su bili silno ojačali na moru. istočno od Italije.-98. 341 . 142 Tanja Perć-Polonijo. jidra su joj bila od sunca gorila.

Sami Turci se. Uskoro i on oboli. pomislivši da čovjek pred njim mora biti velik grešnik kad na takav način umire. Pade na koljena i stade moliti. Ciprijana. Često bi je dugo promatrao i sa zadovoljstvom razmišljao o njihovom budućem braku i potomstvu. a najviše svojoj zaručnici. svakodnevno posjećivao zaručnicu ne bojeći se bolesti. gdje je u jami. a gradski liječnik ustanovi da se radi o kugi (koju joj je Marin zacijelo prenio s darovima iz Krete). Nije se prevario. ostavljajući grad bez obrane od Turaka. godine u Vrsinama kod Trogira. odbijao je govoriti i jesti. šapćući psalme. Marin naposlijetku ozdravi. čitav imetak je ostavio crkvi Sv. Drva iz svoje lađe Marin je složio u hrpu na hridini iznad jame s kužnima. Mariji Jurjevoj. Kazala joj je Kaja Ćarija (rođena 1928. ali ne i njegova duša: sebe je krivio za gubitak zaručnice i golemu nesreću koja je zadesila Trogir. koji su prijetili i s kopna i s mora. Sebastijana (zaštitnika od kuge). pao je u nesvijest. Svi osim Marina. Marija uskoro oboli. nisu obazirali na smrtonosnu bolest koja je harala gradom. a njezino zadovoljstvo usrećivalo je Marina. Nedaleko od crkvice nalazilo se Groblje kužnih.) Rkp. Zgrozi se nad strašnim prizorom. 143 (Vrsine kod Trogira) 143 Tereza Karabatić zapisala je 2008. On je. u svojoj želji za plijenom. a kuga zahvati čitav grad. u Seget Vranjici.Sa Istoka je donio roditeljima i prijateljima mnogo skupocjenih darova. Uživao je pri pomisli kako će se plavokosa Marija radovati svim haljinama koje joj je kupio na Kreti. 342 . Kao da se smetnuo s uma. zapalio lomaču i popeo se na sam njen vrh. ležalo i tijelo njegove Marije. FF Split. napunio lađu drvima i u njoj otplovio do rta Sv. a potom je. gdje se nalazila crkvica Sv. lutao je ulicama grada i bičevao se. Imućniji građani su. Neki pustinjak koji je tu prolazio se približi vidjevši vatru. živi u Trogiru. a ljudi se počnu kloniti kuće Jurjevih. Nakon što mu je Marija umrla u naručju. gotovo lud od boli i grižnje savjesti. među stotinama drugih. Glas o tome se uskoro proširi po čitavom gradu. E. Tome. a nakon što se osvijestio. Ne mogavši naći mir. dok se pjesma umirućeg Martina pretvarala u bolne krikove koji su čitav nesretni grad ispunjali stravom. Marija je bila izvan sebe od veselja i iznenađenja.god. 2008. pjevajući sve glasnije. stali bježati u okolicu Trogira. usprkos zabrani gradskog vijeća. No.

etiološke i eshatološke predaje. ali ga je vojnik ohrabrio i rekao mu da ide naprijed po njegovim savjetima. pred njim se pojavila silna vojska. mitske. Ponovno je vidio soldate na straži. g. kaže predaja. pa o njemu narod i u naše dane pripovijeda povijesne. Čovjek je nastavio dalje i došao u jedan grad te po soldatovim uputstvima našao jednu kuću u koju je ušao. eshatološki i povijesni motivi. Po povratku mu je soldat rekao da dođe i iduće nedjelje. soldat mu je rekao da ne će lako proći kao prethodne dvije nedjelje. Dok je on sabirao drva. staroga kako piše i uzeo po jednu šaku zlata sa svake hrpe. pred njim se ukazao vojnik (soldat) koji je stajao kao da je na straži.144 U toj su predaji i motivi biblijske provenijencije (konac svijeta. okrunjen užarenom željeznom krunom te raščetvoren. Vjerovalo se da će Matija Gubec sići na zemlju i da će tada biti zadnji rat i konac svijeta. nije mogao izaći jer bi se pred njim pojavila kuharica. str. Po toj je predaji jedan čovjek išao na Mladu nedjelju u šumu ubrati drva. Također se vjerovalo da će kralj Matija Gubec sa svojom vojskom izvesti pravi rat i da će se tada živi tući s mrtvima. stoljeća Nikola Bonifačić Rožin zapisao je predaju u kojoj se prepleću mitski. Kad je došao treće nedjelje.Vođa Seljačke bune. a ona vojska bila je njegova zakleta vojska. Istvaffyju mučen užarenim kliještima. Matija Gubec je u hrvatskoj tradiciji simbol borbe za slobodu. Čovjek se uplašio. godine. Čovjek je poslušao. MH. 144 343 . Uhićen je i odveden u Zagreb gdje je prema narodnoj tradiciji i M. Tada se dignuo onaj starac i umirio vojsku. SHK. Čovjek je nastavio put i opet ugledao drugoga vojnika koji je također stajao kao da je na straži. Matija Gubec Matija Gubec (pravim imenom Ambroz) spominje se 1556. Čovjek je sa svake hrpe uzeo po jednu šaku zlata i vratio se natrag. 349. Zagreb 1997. U kući su bile tri hrpe zlata. kada je čovjek uzeo po šaku zlata i uputio se nazad. I taj je vojnik dao savjete čovjeku i uputio ga dalje. Bio je vođa Seljačke bune 1573. a bilo je vojnika “više nego crvi na siru”. Zaista.) Vidi: Usmene pripovijetke i predaje. Bio je to Matija Gubec. Vratio se i opet su mu soldati rekli da dođe i u treću nedjelju. priredila Maja Bošković Stulli.-350. živi i mrtvi – Sudnji dan). Kad se učinilo da će izići na treća vrata. Šezdesetih godina 20. a za stolom je sjedio sijedi starac i šuteći nešto pisao. u selu Hižakovcu (Vrhovcu). (O Matiji Gubecu August Šenoa piše u romanu Seljačka buna.

To je bila ta koruna. a Gupca su uhvatili i otpelali u Zagreb. 344 . korunu na glavi je imal. tamo je bilo prijestolje Gupčevo. I ta križ je od toga časa zugnut na toj koruni. a ja ću si siest. Kad s tu uotku je udril. to je pamietka. tr je ga zugnul. on je rekel: – Sad ste okrunili mene i sa mnom sav narod. On je pak naganja! da te včele kraju. a je to jako vrcalo. lebo ta koruna komu upadie na glavu. Pak da na njega je to išlo. ali još će dojti stara pravica! Onda su Gupca osudili na smrt i vubili. A pak oni su tamo jili. To ja znam od moje maljučkosti. on je na lapti uoral. viećinom mama. kralja su htili imat. str.MATEJU SJELA KORUNA NA GLAVU No. kad su rodici povidali. se odviezal. Je si obrnul plug želiezni i na njega se siel. tr išal domuom.145 (Devinsko Novo Selo. pak si je riekal: no. Slovačka) O MATIJI GUPCU Matija Gubec je bil seljak iz Stubice. A kad je uoral. njemu je siela na glavu. pa su ga za kaznu okrunili užarenom krunom na Markovom trgu. komu će koruna na glavu upast. on je ta križ na toj koruni udril. on je bil siromak. kaj je štel da muži budu svoji gospodari. a je mu to sjelo na glavu. kot ti na stolu želieznom. tr on je pak ostal Matej kraljem. kot pčele. On se sa seljaki spuntal na gospodu grofove. Kad su ga okrunili. Ta žije još koruna. to je hazburska koruna. a uon je ziel uotku želieznu ča š njom plug pucuje. Pokljem toga gospoda su napravili od kamena Gupčevu glavu i da mu se narugaju. to su bili gospođ ini. a najednuć je udril po tuom uotkom. Tako je se zibral. Ale pak najednuć je vidil da ruoj včel lieti. Tam gde su oni kameni na sred trga. je začel odganjat ovako z uotku. obiedvali tr su čekali tu korunu. a da pri želieznih stolah su se bavili. Ale uov sedljak. A on je štimal da su to včele. ta će bit kraljem. ona je v Bieči v muzeome. U Stubici je još velika lipa pod kojom je Gubec skupljal narod. tu glavu 145 Isto. Ali grofovi su seljake potukli. A ja ću na želieznom plugi obiedvat. 350. to je bil Matej kralj. Govorili su da se je proglasil selja č kim kraljem. A pak ti gospođini su si pripravili želiezne stole. ai tata.

Onda će bit pravice i kruha na zemlji. *** Godine 1577. a narod priča da če Matija Gubec još dojti. Lik je iz hrvatske književnosti sličan pučkim likovima u europskoj književnoj tradiciji. satiričar. Uzalud je senjski kapetan svjedočio da mu je dao žito za njegove vojnike. potisnuli Osmanlije iz Moslavine.1612. Slavko Mihalić i dr. Pomilovan je nakon pogubljenja. Hrvati su 1591.su stavili nuz zemlju na vugel Markovog trga i Gospodske vulice. pored Lovrenčića.). st. tiskanoj 1834. pisali: Miroslav Krleža. (Till Eulenspiegel bio je seljački sin iz sjeverne Njemačke koji je živio u 14. iz narodne je predaje ušao u pisanu književnost i postao nadahnućem značajnih djela hrvatske umjetnosti. Prvi put se spominje u knjizi Jakoba Lovrenčića. Kao kapetan ratovao po Albaniji. Godine 1592. godine u Varaždinu. Istaknuo se u borbama za Klis i Petrinju u Dugom ratu (1593. poput Tilla Eulenspiegela ili junaka pikarskih romana. Osmanlije su osvojili mnoga mjesta u Bihaćkoj krajini. pučki šaljivac. str. uskočki vojvoda (? – Karlovac. posljednje hrvatsko uporište na Uni.). Ali su dugo. 345 .) U hrvatskoj su književnosti o Petrici Kerempuhu. g. Optužen za krađu žita i pogubljen. današnja Ćirilometodska. Ivo Senjanin Ivo Senjanin (Ivan Vlatković). Još i sada tamo stoji.-356.-1606. dugo pokljem naši narodni ljudi tu Gupčevu glavu dignuli i stavili je više gore na onom vuglu. buntovnik i tribun. O njemu je sačuvana zbirka usmenih priča. Bosni i Hercegovini i Hrvatskoj. poslije 24. osvojen je Bihać. 355.146 (Zagreb) Petrica Kerempuh Petrica Kerempuh.VII. da cucki na njega pišaju. Legendarna 146 Isto.

) sultan Osman II. godine pa do svoje smrti. potukli mletačku.147 Osman je nastao pod utjecajem Tassova Oslobođenog Jeruzalema (1575.000 pretežito osmeračkih katrena abab. g. a potom i osmansku vojsku. Senjski uskoci su 18. Spjev je komponiran od 20 pjevanja s oko 11. U tridesetogodišnjem protestantsko-katoličkom ratu (1618. *** POGIBIJA SULTANA OSMANA U bitci kod Hoćima ubijen je (1622. Uskoci su od drveta i životinjske kože napravili stazu. g. čiem si se zahvalila tašta ljucka oholasti ! sve što više stereš krila. Senjski su uskoci uz pomoć vojske iz okolice Splita 1596. privukli brodove. i potukli osmanlijsku vojsku kod Čakovca. Zagreb 1980. g.) sudjelovalo je 30 000 Hrvata. i XV. g. Hrastovicu i Gore. a sutradan nevrijeme spriječili su Mlečane da napadnu uskoke. 147 346 . napustili utvrdu. Ivan Gundulić opjevao je taj događaj u povijesnom spjevu Osman. Uskoci su se povukli na uzvisinu i utaborili. sve ćeš paka niže pasti.-1648. od Osmanlija oslobodili Klis ali su ga iste godine morali vratiti. sastavio Vlatko Pavletić. Gundulić je to djelo pisao od 1621. pjevanje koja je dopjevao Ivan Mažuranić.je bila obrana Siska 1593. Vjekovite i bez svrhe 100 djela književnost jugoslavenskih naroda. godine. prosinca 1604. str. MH. Uzaludno su Mlečani jurišali misleći da su uskoci u utvrdi. a na utvrdi ostavili štapove i kape kako bi zavarali Mlečane. g. Neki smatraju da je Gundulić i ta dva pjevanja završio ali da su se zagubila ili ih je pak Senat uništio bojeći se da će uvrijediti Turke. Noć. Mlečani su ih 23. Hrvatska je 1594. Hrvati su 1595. Epu su nedostajala XIV. 17. Gundulić spjev počinje stihovanim usmenim mudroslovicama: Ah. prosinca napali kod Ugljana. od Međimurja do Primorja obuhvaćala samo 16 800 četvornih kilometara.). oslobodili Petrinju.

Krunoslava je usužnjena i pogubljena zajedno s Korevskim. sad vrh sablje kruna pada. Djela Iva Frana Gundulića. zaručnicu turskoga sužnja Korevskog. To je na svoju ruku iz osvetničkih razloga učinio Rizvan-paša. kod kuće je Osman prihvatio da se oženi i sklopi primirje s Poljacima. satiru se sama u sebi silna carstva i moguća. sad na carstvo rob se uzvisi. godine porazila vojska poljskoga kraljevića Vladislava. 284. Vladislav je spasio život turskoj junakinji Sokolici koja je bila zaljubljena u Osmana. Osman je bio prisiljen bježati prema Istoku kako bi prikupio nove snage i s njima ponovno udario na kršćanski Zapad. Kolo od sreće u okoli vrteći se ne pristaje: tko bi gori.nie pod suncem krepke stvari. Njegovu je vojsku kod Hoćima 1621. U isto je vrijeme Kazlar-aga tragao za budućim Osmanovim ženama te je oteo lijepu Sunčanicu. Na pregovore je poslao Ali-pašu koji je susreo Krunoslavu. Stari pisci hrvatski.-285. Bez pomoći višnje s' nebi svieta je stavnos sviem bjeguća. Međutim. Na sviet izdala Jugoslavenska akademija znanosti i umjetnosti. gori ustaje. 148 347 . a tko doli. Krunoslava je odlučila obući se u ugarsko odijelo i poći u Carigrad kako bi oslobodila svoga zaručnika. a u visocieh gora vrhe najprie ognjeni tries udari. Sad vrh sablje kruna visi. a tko car bi rob je sada.148 U spjevu je opjevan događaj u vezi s turskim sultanom Osmanom. u Zagrebu 1877. eto je doli. Sokolica je obećala da se više ne će boriti protiv kršćana pa se vratila Osmanu u Carigrad kamo je stigao i Ali-paša s ugovorom o miru s Poljacima. str.

-1669. Ivo: nav. g. Do suprotstavljenih mišljenja dolazi jer su postojale četiri kategorije hajduka: Hajduci zulumćari (turski hajduci) činili su strašna zlodjela nad kršćanima. Uskoci su djelovali u skupinama na poticaj ili sa znanjem vlasti. Šeh Gaibija predvodio je “kupreške turske hajduke” koji su 4. 150 Frangeš. U Carigradu je 1622. siječnja 1557. pjevao je o neizbježnoj propasti turske tiranije a moglo se to primijeniti i na Austriju. došlo do pobune u kojoj je svrgnut Osman i ponovno ustoličen sultan Mustafa. oslobađanje Korevskoga bilo je uvjet za mir s Poljacima.Trideset Vodičana i Vodičanki 1646. 149 348 . Na poticaj Mlečana uskakali su u susjedne hrvatske krajeve i borili se protiv Osmanlija. a drugi ih mistificiraju i glorificiraju.Međutim. Zagreb 1980. Gundulićev je osjećaj barokne pravde i “suda općenoga” odgovarao potrebama ilirizma. 17. g. u Rami zapalili i opljačkali samostan. a hajduci su bili samostalni. spominje putopisac Zeno. Vrhunac djelovanja uskoka i hajduka bio je za vrijeme Kandijskog rata (1645. odbili su napad Osmanlija na Vodice.149 U Osmanu se prepleću povijesni. sastavio Vlatko Pavletić. HAJDUCI I USKOCI Padom Bosne i Hercegovine i Hrvatske u njoj se javljaju uskoci i hajduci. a franjevce pobili. 97. str. Oprečna su mišljenja o hajducima. a Osman se oženio Sokolicom i još dvjema Turkinjama. mitski i eshatološki svijet.150 *** Hrvati su 1638. dj. Uskoci su bili kršćani koji su iz Bosne i Hercegovine pobjegli od osmanske vlasti nastanivši se ponajviše u Dalmaciji. Sunčanica je uspjela pobjeći.). od Osmanlija oslobodili Topusko. g. 100 djela književnost jugoslavenskih naroda. Jedni ih smatraju razbojnicima. str. Gundulić je imao prethodnika u Marku Maruliću. Osman je izvrgnut ruglu i zadavljen. MH. g. Hajdučiju i četovanje prvi put 1550.

Kad su ugledali Šibenik i more: 353. nakita i para vode mladu od bosanskih strana. također. Starješina svatova zahvalio je na gostoprimstvu. To svatovim nije drago bilo. Svatovi su iz Livna putovali preko Buškoga Blata. Okrene im barjak naopako. Takav je. Zlo je nanijelo trgovca Stipu Tadina iznad Kambelovca koji je na dva konja u mješinama gonio vino i nastavio put kroz Petrovo polje. Aržanova. Krstaš i Selinu. 349 . Puhnu vjetar s Velebita jako. bio harambaša Nikola Maleta koji je zaprosio Anđu Bailovu151 iz Livna. ture mlado i tješio ga da će na megdanu pogubiti Stipana Nakića. Roditelji blagoslove daju. Mujo sluša kako Stipan s obadvije ruke siječe Turke a ruka mu je deblja u mišici nego ženska noga pri bedrici. Kad je trgovac Stipe pogled bacio na brdo Gradinu pred njim se ispriječio harambaša Nikola Maleta s trideset hajduka i zatražio od njega da mu dade vino i rakiju. Turčin nadalje Muji besjedi o Stipanu koji je prije šest godina porazio dvanaest tisuća Turaka. 151 Ibro je. 335. POGUBIO SVATOVE STIPANA NAKIĆA Postojali su i hrvatski i srpski hajduci razbojnici. Radosnice niz lice padaju. a Anđinim roditeljima zahvalio je što su lijepo snahu odgojili. Svatovi Stipana Nakića i Anđe Bailove stigli su do vrela Vijanjac u Vinovu i odlučili ondje prenoćiti.HARAMBAŠA MALETA. Bailovi su svatove častili nedjeljicu dana. Nešto im se loše predočilo. Delibaša Stipanu Nakiću pripisuje mitsku snagu i junaštvo i upozorava Muju da je pamet izgubio jer da znade Nakića Stjepana ne bi ima ni u glavi sana. primjerice. silno volio Anđu i maštao da će je poturčiti i dovesti u svoj dvor. Maleta nije vidio stvora zgodnijega niti mu je srcu išta milije bilo od Anđe Bailove. on joj je zaprijetio da ne će ni drugoga ljubiti i da će je od svatova oteti. Turčinu delibaši javio se Mujo. Pružila mu se prilika da je otme od svatova i tako ostvari prijetnju koju je izrekao Anđi. Svatova je bilo koliko je u godini dana. a kad ga je ona odbila. Sinjskoga polja. Tada je trgovac kazao Maleti da su svatovi Stipana Nakića puni zlata.

Kad je očuo pucnjeve trčao je do svojih svatova. Od nevjeste tvoje Anđelije. I proklinje Maleta Nikolu. Maleti se prilika pružila. a hajduci su skočili sa svih strana te su svatim sjekli glave po ledini. Mislili su da su sigurni jer u blizini nije bilo Turaka.” Djever je nevjestu poslušao pa joj sabljom glavu otkinuo. Mrtva tijela po ledini skaču. Cijela se Zagora u crno zavila. Odsijeci mi moju rusu glavu. San sanjaju svati po ledini. Iz žalosnih Bajilovih dvora. Stjepan je izbrojio dvije stotine trideset ubijenih svatova. Kad je to čula nevjesta gizdava preklinjala je svoga djevera: 502. ali ih je sustigao Maleta i rekao Anđi da je prvoga pogubio Stjepana i da će ona biti njegova. Za vrijeme pogibije svojih svatova Stjepan Nakić je bio u pivnici i pravio troškovnik. Cvrčci cvrče u noćnoj tišini. 564. Hajdučka se želja ispunila. Jadne glave odsječene plaču. Žali majka nariče u bolu. Kada se taj zločin dogodio u Vinovom strašan potres bio. Svatovi su svladali hajduke i ubili ih dvadeset sedam. 487. Maleta je djevera rasjekao na dvije polovine i pobjegao u Moseć planinu. Majka Anđi u pohode mora. Neg Maletu krvnika ljubiti. Volim časno ovdje poginuti. 350 . a stražu nisu postavili.Svatovi su zaspali. sve je došlo do sela Vinova. Crna krvca moja prosta ti je. Maleta je prvi trgnuo zlatna jatagana. Iz Drniša i Polja Petrova. “Zaklinjem te mlijekom od matere. 479. Pa je baci u zelenu travu. Najzdanje se pročuše kočije. Djever i nevjesta su pobjegli s mjesta.

str. Književna i povijesna zbilja. Stjepan Nakić je predložio da se kod Vijanjca. Stojanu Jankoviću. 195-198. 153 Isto. Fratar ih je svetom vodicom natopio. don Mijo Pavlinović u bilješci uz pjesmu o smrti Mijata Tomića piše: “Tomić Mihovio. Split 2005. Kad je majka Anđu ugledala. 152 *** Hajduci osvetnici borili su se protiv osmanske okupacije. st. Majka ljubi mrtvu Anđeliju. Srbi i Muslimani. olovo i opanke nabavljali. Objašnjavajući to. 152 351 . On je imao svoje najvjernije jatake u Primorju u selu Drašnicama (kod Makarske). 575. Mijat (Mihat. pravu četu… Hercegovinom i Primorjem mnogo se o Mihatu pjeva i pripovieda.-56. 570. Rame do Visokog) sa svojim hajducima napao karavanu trgovaca od 400 ljudi i ubio 19 trgovaca. 214-234. Mijovil) Tomić Od svih narodnih junaka Mijat (Mijovil) Tomić najomiljeniji je kod naroda. Vidi: Marko Dragić. Rođen u Duvnu.153 Hrvati i danas kazuju povijesne predaje i epske pjesme o uskocima: Ivi Senjaninu. Pita majka zelenu Dubravu. ovo je naš najglasovitiji junak u osamnaestom vieku. Tko joj kćeri otkinuo glavu. hladne vodice. odbio se u hajduke od turskog zuluma. Da mu sablja otkinula glavu. Narod plače i suze se liju. snažni su bili muslimanski hajduci osvetnici. U tim su družinama bili zajedno Hrvati. g. koji i danas o njemu pjeva i priča. Od XVII. Od žalosti na zemljicu pala. str. 54. u Ravnom (na putu iz Splita preko Duvna. i obično stanovao u Vranić-planini više polja duvanjskoga. iskopaju u zemlji grobnice. Roši harambaši (Ivanu Bušiću) i Andrijici Šimiću.Kune majka tu hrđu gubavu. koji su mu prah. Najprije su pokopali mladu a zatim svatove i hajduke. Harambaša Abdurahman je 1639. HKD Napredak. Imao je liepu kitu od četrest i dva druga. vitezovima Vučkovićima te o hajducima Mijatu Tomiću.

pa i dolazili u četu: i nema vele godina da su se posmicale crljene ječerme. pa se podigao na Turke. kako da se sveti poganskom zulumćaru narod. nav. dj. 486. Na str. žandar) pa je kod epskoga pjevača došlo do zamjene glasa z u r. lakomost nas izda Turčinu. u Zbornik za narodni život i običaje južnih Slavena. Kad je živio Tomić Mijovil.) od fra Filipa Grabovca. Smrt Mihatova drugi nam je izgled. tj.. 81. o kojima nije govora. 154 Stjepan Banović. Ne pitam te ja za Mihatove konake. Mihat zakloni ženu u Primorje. 74. kao i u Cvitu razgovora naroda i jezika iliričkoga aliti rvackoga (Mleci. 155 Citirano prema: Stjepan Banović. str. Martić-Jukićeva pjesma Mijat Tomić i kadija tešanjski spominje kako je Mijat Tomić po raznim stranama Bosne i Hercegovine gradio česme za putnike i prolaznike. piše Grabovac ovo: “Samo ovo oću spomenuti: kako posli Tomića Mijata iz Duvna nije bilo već pravoga ajduka niti će već ni biti. za stvari. koji ne imadu ništa hajdučkoga. jer je bio od onih hajduka. To potvrđuju predaje koje se i danas kazuju. Zagreb 1938. njegov bi kum. sv. (tko te pita za ono što se ne pristoji? Za ono što kazati nemaš? Za ono o čem nije govora?). čega se ima najviše bojati podjarmljeni narod: lakomosti za blagom i za gospodstvom. Rečeni poginu oko prvi(h) godina mira od Kandije.”155 Postoji mišljenje da je Mijata ubio azap (tur.”154 Mijata Tomića nalazimo i u Erlangenskom rukopisu (1716. JAZU. Pogibe malo prije žetve. HAJDUKOVANJE U Hercegovini smatraju da je prezime Naletilić postalo tako što je nekoj djevojci “naletilo” Mijatovo dijete. Cio život hajduka Tomića Mihata bio je najsjajniji izgled. da je i danas poslovica: tko te pita za Mihatove konake. koje je on svojim prijateljima darivao. 352 . Izdade ga Bobovac Ilija od Doljana. 1747. – 1733. kojemu ne ostaje zašteđena nikakva svetinja: pa ga je zato narod i obljubio. do svoje junačke slobode. Lakomost Ilije Bobovca izdade kuma svoga. knjiga XXIX.).. str. i on je najveće narodu omilio. pa otuda Arap. i tako ga je čuvao od svake izdaje. 1. – 75. kad su oni najokrutnije bjesnili po Bosni i po Hercegovini. sapelo ga. U Orlacu (Raštanima donjim kod Mostara) nalazi se hajdučka pećina koju narod zove Pećina Mijata Tomića. pa i danas pod njim drži njeke naše liepe pokrajine.

’ Ante Šimčik. puče šarak ko nebesko vrime i u prsa pogodi murata. Murate subaša. a ti mi je danas oduzimlješ. To je krivo Turcima svatovima i jedan od njih natjera konja na Mijata. pa i čukundjedovina.156 Mnoge pjesme u narodu su opisane o ajduku Mijatu Tomiću. str. to ugleda tridesetak kosaca iz ruku im ispadoše kose. Livadu mu je pod turskim zulumom oteo Suzica kadija i naredio je Suzica kadija seljacima iz sela Kongore i drugih okolnih sela da kose livadu. moja djedovina. pobjegne noću u planinu i postane hajduk. a uz njih je bio Murat. i zatim. nego poteže sablju od pojasa. hitar na nogama pa od sablje Mijat odskočio. koji je ucijenio bio sve Duvno. ide umjesto svoga gospodara na mejdan zulumćaru Arapu. 156 353 . U hajduke je Tomić krenuo u Vran planinu. kad su doveli djevojku u begovu kulu. Po toj predaji Mijat čuva begove ovce do svoje dvadesete godine. jer ne nosi kosu na ramenu. Mijat nije htio nositi kose. mlado momče. ali ga ovaj ubije i. Pade Murat na glavu u travu. gdje je već tri zime zimovao i gdje mu je lijepo bilo u pobratima i kod pomajke k’o u mile majke. sv. knjiga XXIX. Mijat Tomić bio je iz Duvna iz sela Kongore. a da pred njima kosi Mijat Tomić. 1. Mijat je prid njega došo i reko mu: ‘Šta to radiš. JAZU. iz očiju suze udariše: ‘Šta uradi Tomiću Mijate. Druga predaja dovodi odmetnuće Mijata Tomića u hajduke u svezu s njegovim gospodarom begom Kopčićem. zašto kosiš moju livadu? Livada je moja babovina.Pjesme i predaje kazuju kako je Mijat-harambaša zimovao kod svojega pobre Kopčić Džafer-bega. svi ćemo glave pogubiti. Ivan je imo na Duvanjskom polju kosnicu livadu. Nosio je na sebi bijele gaće i bijelu košulju. odmah ga je mislio prisić. Na pleće mu pendže napravilo. Čim je ugledo Mijata. Begovi Kopčići u: Zbornik za narodni život i običaje južnih Slavena. Zagreb 1933. subaša Suzice kadije. hitro manu i rukom i sabljom da prisiče Mijata Tomića. Poleće mu ruka do silaja. 57. a otac mu je bio Tomić Ivan.’ A Murat mu ništa ne odgovori. Jabuku livadu. Bio je mladić od dvadeset godina. a za pasom malu pušku. kad mu se gospodar ženi iz kasabe (Duvna ili Županjca) nosi barjak u njegovim svatovima. jer mu je duvanjski kadija Suzica preoteo dio očevine. Kad je došo. ali je Mijat. vidio je da livadu kosi trideset kosaca.. žalosna ti majka dovijeka.

od rođene mu sestre sin. prid kućom mu stado ne blejalo. Tute prostri divan kabanice. a kazao Franjo Tomić. FF Mostar. rođ. sin mu sina na mejdan pozivao. Kad je Mijat nazdravio Bobovcu Iliji i počeo piti iz čaše vino. Dvadeset godina je ajdukovo po planinama dok nije izdaja došla. a u njoj mu pasja braća stala. 354 . on je reko: ‘Ne boj se kumo ne more me sablja presicat nit puška probijat jer je na meni sedam pancira. samo me može probit zrno kositra. i biži. studentica kroatistike iz Mostara. jedan drugom odsijecali glave.’ To je čuo Klišanin Arap i odma otkinuo pucu sa prsiju (zrno kositra) i pripunio pušku. ko prolazi mora ostaviti žute madžarije. Tada su Turci odnijeli Levantu u Sarajevo i tu mu se gubi svaki trag. 2001. a Mijatov grob se tu nalazi i za njega se zna i dan današnji. Ne bi Turci darivali kabanice da nije ajduk za jelom il’ za bukvom il’ za studenom stinom kamenitom. onda ćemo Turke suditi i naučiti kako će se s nama ponašati. gdje se kopčaju panciri i tu ga je arap iz puške pogodio.’ Te Mijat u Vran okrenu u planinu. Rkp. drži me. Marijane. kuća mu se kućetinom zvala. Prvi bijaše Leventa Marijan.157 Mijat Tomić spada među one plemenite hajduke koje je u planinu otjerao turski zulum. Takav ultimatum Mijat Turčinu stavi. u Mostaru zapisala Ivana Kvesić. Budno prate kud prolaze trgovci i Turci i provode pljačku i zakone. Od mene vam takav ultimatum. To je bilo prvo društvo Mijatovo. dok ga nije izdo kum Bobovac Ilija. 1941. a u kući čedo ne plakalo. Kad mu je kuma krvav rubac pokazala da je izdaja. kad je nazdravljo.‘Čujte me trideset kosaca povratka vam kući nema ni kućištu. drago dite moje. Koji ne će u Vran u planinu da tražimo pravo od Turaka. I opet je uspio reći: ‘Jezus Marija.’ Tako bi pobjego Marijan sa Mijatom da nije prijekim putem doletio Klišanin Arap i tu opalio iz puške i prisiko Marijanu nogu u koljenu. Zatvori Turcima klance te napravi počivališta i odmarališta pokraj puta da se mogu ljudi odmarati i popušiti lulu duvana. Ubio ga Klišanin Arap iz puške ispod krova kad je sjedio pred kulom Bobovac Ilije. ukazala mu se tad jabučica pod vratom. A ko od vas u planinu ne će. tako Mijat stvara četu i družinu. osveti me. u Mostaru. Svakom Mijat novo ime daje. Što mu se u kući rađalo sve manito bilo. Ne bi nikad Mijat pogino da sam sebe nije odo. U njegovoj je družini bilo i muslimana i pravo- 157 U ožujku 2001.

Bio je mladić od dvadeset godina. a ti mi je danas oduzimlješ. 355 . a otac mu je bio Tomić Ivan. a uz njih je bio Murat. 31.158 Nakon svega ovoga može se zaključiti: Mijat Tomić se rodio oko početka XVII. str.slavaca. Narodne pjesme o Mijatu Tomiću. a poginuo je 1656. stoljeća u selu Brišniku kod Duvna. Sinj-Duvno 1985. Dalmaciji. odmah ga je mislio prisić. godine izdajom trostrukog kuma Ilije Bobovca iz Doljana kod Jablanice (za kojeg moji kazivači kažu da je bio pravoslavac) za vrijeme vladanja Seidin-paše. Čim je ugledo Mijata. U 19 pjesama se govori da je Mijata izdao njegov kum Ilija Bobovac. Murate subaša. kažu. Mijat nije htio nositi kose. knjizi edicije Hrvatske narodne pjesme. Tu se. Predaje i pjesme kazuju zatim da je mali Marijan uspio osvetiti Mijata ubivši “Arapina” u duvanjskoj župi u mjestu Jankovac. moja djedovina. Mijatov sestrić Marijan je ranjenoga Mijata pokušao odnijeti u Vran. na njivi Pošćeci. zašto kosiš moju livadu? Livada je moja babovina. POGIBIJA MIJATA TOMIĆA Postoji 28 pjesama koje govore o smrti Mijata Tomića. ali je Mijat izdahnuo pod Sovićkim vratima. i 1659. Mijat Tomić bio je iz Duvna iz sela Kongore. Anđelko Mijatović. nalazi grob hajduka Mijata Tomića. Kad je došo. Hercegovini.’ 158 159 Ivan Rangjeo. Ubojica je bio Hadžizukićev rob (Arap) ili azap (žandar). Ivan Rangjeo je pomoću epskih narodnih pjesama pokušao rekonstruirati njegov životopis. Livadu mu je pod turskim zulumom oteo Suzica kadija i naredio je Suzica kadija seljacima iz sela Kongore i drugih okolnih sela da kose livadu. a ubio ga neki Arapin. Slavoniji.159 Mnoge pjesme u narodu su opisane o ajduku Mijatu Tomiću. Nosio je na sebi bijele gaće i bijelu košulju. Ivan je imo na Duvanjskom polju kosnicu livadu. a za pasom malu pušku. Pjesme o Mijatu Tomiću zapisane su u Bosni. Narodne pjesme o Mijatu Tomiću. vidio je da livadu kosi trideset kosaca. godine ili svakako između 1656. a da pred njima kosi Mijat Tomić. Sarajevo 1931. jer ne nosi kosu na ramenu. pa i čukundjedovina. Mijat je prid njega došo i reko mu: ‘Šta to radiš. a desetak ih je tiskano i u 8. subaša Suzice kadije.

Na pleće mu pendže napravilo. To je bilo prvo društvo Mijatovo. nego poteže sablju od pojasa. samo me može probit zrno kositra. drži me. Ne bi nikad Mijat pogino da sam sebe nije odo. iz očiju suze udariše: ‘Šta uradi Tomiću Mijate. Kad je Mijat nazdravio Bobovcu Iliji i počeo piti iz čaše vino. kad je nazdravljo. Svakom Mijat novo ime daje. kuća mu se kućetinom zvala. gdje se kopčaju panciri i tu ga je arap iz puške pogodio. Takav ultimatum Mijat Turčinu stavi. I opet je uspio reći: ‘Jezus Marija.’ Tako bi pobjego Marijan sa Mijatom da nije prijekim putem doletio Klišanin Arap i tu opalio iz puške i prisiko Marijanu nogu u 356 . a u njoj mu pasja braća stala. i biži. to ugleda tridesetak kosaca iz ruku im ispadoše kose. a u kući čedo ne plakalo. Poleće mu ruka do silaja. Tute prostri divan kabanice. Prvi bijaše Leventa Marijan. A ko od vas u planinu ne će. Pade Murat na glavu u travu. onda ćemo Turke suditi i naučiti kako će se s nama ponašati. hitar na nogama pa od sablje Mijat odskočio. ukazala mu se tad jabučica pod vratom.A Murat mu ništa ne odgovori. ko prolazi mora ostaviti žute madžarije. prid kućom mu stado ne blejalo. Od mene vam takav ultimatum.’ Te Mijat u Vran okrenu u planinu. Dvadeset godina je ajdukovo po planinama dok nije izdaja došla. jedan drugom odsijecali glave. Ne bi Turci darivali kabanice da nije ajduk za jelom il’ za bukvom il’ za studenom stinom kamenitom. Koji ne će u Vran u planinu da tražimo pravo od Turaka. sin mu sina na mejdan pozivao. Marijane.’ To je čuo Klišanin Arap i odma otkinuo pucu sa prsiju (zrno kositra) i pripunio pušku. Zatvori Turcima klance te napravi počivališta i odmarališta pokraj puta da se mogu ljudi odmarati i popušiti lulu duvana. dok ga nije izdo kum Bobovac Ilija. puče šarak ko nebesko vrime i u prsa pogodi murata. tako Mijat stvara četu i družinu. ’‘Čujte me trideset kosaca povratka vam kući nema ni kućištu. Što mu se u kući rađalo sve manito bilo. mlado momče. Budno prate kud prolaze trgovci i Turci i provode pljačku i zakone. drago dite moje. hitro manu i rukom i sabljom da prisiče Mijata Tomića. osveti me. žalosna ti majka dovijeka. ali je Mijat. on je reko: ‘Ne boj se kumo ne more me sablja presicat nit puška probijat jer je na meni sedam pancira. Ubio ga Klišanin Arap iz puške ispod krova kad je sjedio pred kulom Bobovac Ilije. Kad mu je kuma krvav rubac pokazala da je izdaja. svi ćemo glave pogubiti. od rođene mu sestre sin.

silovito napali Šibenik i Split. 160 357 . g. Spominju se 1506..) koji je organizirao bijeg Ramljaka i Duvnjaka u Cetinsku krajinu i Dalmaciju 1687. *** Knezovi i vitezovi Vučkovići Vučkovići su potomci duvanjske obitelji Nemanović. zajedno s mnogim kršćanima doveli “pridostojnu kuću Vučkovića. g.koljenu. g. Solina i šibensko-zadarskog zaleđa. Reljković. Razgovor ugodni naroda slovinskoga.) Osmanlije su potisnuti iz Makarskoga primorja.160 *** U tursko-mletačkom Kandijskom ratu (1645. str.1735. Andrija Kačić Miošić u Razgovoru ugodnomu navodi da su Nakići pod mletačko okrilje. 162 Hercegovina prije 100 godina ili Šematizam fra Petra Bakule. 133. a 1648. Glavni junak najdulje hrvatske usmene epske pjesme Ilija Primorac bio je zarobljen u tom ratu. priredio Marko Dragić. Klisa. MH. str. Matija Antun Satir iliti divji čovik (priredio Josip Vončina) Zagreb 1997.162 Potomak Vučkovića je i legendarni fra Pavao Vučković (1658. Fra Pavao Vučković bio je jedan od Hrvatska usmena književnost Bosne i Hercegovine: proza. Poljica. 161 Andrija Kačić Miošić. Uz velike su gubitke odustali od Šibenika. 114. pa su poput pravih vukova junački tukli Turke u više od petnaest okršaja.161 Petar Bakula piše da Vučkovići nisu mogli podnositi turski zulum pa su pribjegli u mjesta pod vlašću Mletačke republike. Milković i Janković. str. Mandušić. kako bi ih spasio od osmanlijske odmazde nakon poraza pod Bečom 1684. U tom ratu istaknuli su se zapovjednici: Sorić. iz koje izađoše vrsni na oružju vitezovi”. drama i mikrostrukture.-1669. Mostar 1970. Sarajevo 2005. (O Mletačko-turskom ratu bilo je govora u poglavlju Povijesne pjesme. Hrvatska književnost Bosne i Hercegovine u 100 djela. g. Trideset Vodičana i Vodičanki 1646. g. 522. odbijeni su od Splita.) Osmanlije su 1647. 5. HKD Napredak. Miljanići. knj. gdje su postali prvi mletački četovođe. Tada su Turci odnijeli Levantu u Sarajevo i tu mu se gubi svaki trag. odbili su napad Osmanlija na Vodice. a Mijatov grob se tu nalazi i za njega se zna i dan današnji. g.

) Trideset je žena 1657. Uz velike su gubitke odustali od Šibenika. ožujka 1648. O fra Pavlu Vučkoviću piše Ivan Aralica u romanu Put bez sna. kada su malobrojni branitelji.zapovjednika obrane Sinja 1715. Đački izlet u Bosnu. taj glavni Turčin je vidija Milu i kako je bila puno lipa. silovito napali Šibenik i Split. Mile je uzela Hrvatska heroina Mila Gojsalić 27. VIII. g. odbijeni su od Splita. g. O Vučkovićima je i sada živa tradicija. Ovi od straha pred golemom turskom silom počeše se moliti svetom Dujmu i ostalim zaštitnicima grada Spljeta. Ona je ušla u njegov šator u kojem je bila i njihova sva municija i taj glavni Turčin. g. ožujka 1648. 163 358 . 452-453. (O Vučkovićima će biti još riječi. zavela je Topal-pašu te zapalila barutanu žrtvujući svoj život za slobodu Poljica. ali ona je rekla da će doć i da joj je vrlo drago šta ju je ovi zva. (Neki povjesničari taj događaj lociraju u 1530. (Neki povjesničari taj događaj lociraju u 1530. došli su do pola puta u Split do 163 kule . g.) Mile Gojsalić je velika poljička junakinja. 164 Mila Gojsalić Hrvatska heroina Mila Gojsalić 27. od Osmanlija herojski obranilo Marinu kod Trogira. g.) Obrana Splita Osmanlije su 1647. a Turci se poplaše i pobjegnu ne osvojivši Spljeta. kad na jedan put pred kulom proviri ispod svakog kamena po kalpak kršćanskoga vojnika. naredija je da mu je dovedu. Sarajevo. u kojoj je bilo nešto malo kršćanskih branitelja. Kad su Turci osvojili Kostanje. U čast na tu pobjedu od tada se trči Sinjska alka. uz čudotvornu pomoć Gospe Sinjske. Njena momak se bunija. godinu.. Dalmaciju i Hercegovinu za jedanaest dana. 164 Stjepan Štrodl-Srijemac. obranili Sinj od mnogobrojnih osmanlijskih vojnika. zavela je Topal-pašu te zapalila barutanu žrtvujući svoj život za slobodu Poljica. a 1648. g. godinu. 1901.. Školski vjesnik. str. Kada su Turci osvajali Solin.

Rkp. Sanji Markić.165 (Srijani) Trideset je žena 1657. kazala Marija Ćurlin (djev. muž Katarine Frankopan. 2004. Kako se Turci nisu imali više s čim borit. morali su pobić ća. 1671. 165 359 . 1621.baklju i zapalila sve. a nakon očeve smrti Studentici Filozofskoga fakulteta u Splitu. i šator i Turke i municiju. polusestre Frana Krste Frankopana. praunuk legendarnoga sigetskog branitelja Nikole Šubića Zrinskog. g. Periš.) potomak je “plemićke obitelji Šubić-Zrinski. 5.1933.09. od Osmanlija herojski obranilo Marinu kod Trogira. rođena 26.) posebno se istaknuo ban Nikola Zrinski. – Bečko Novo Mjesto.-1664. Spomenik Mili Gojsalić *** U Habsburško-turskom ratu (1663. Zajedno s bratom Nikolom školovao se kod gradačkih isusovaca” i u slovačkoj Trnavi. ali i sebe je žrtvovala za Poljica. u Srijanima 2004. u Srijanima). sv. g. PETAR ZRINSKI I FRAN KRSTO FRANKOPAN Petar Zrinski (Vrbovec. FF Split.

IV. g. J(osip) V(ončina) i D(unja) F(ališevac). To je prigodna elegija o kipu Djevice Marije prenesenu s Trsata u Loreto. Vjerojatno 1658. To se Nikolino djelo smatra klasičnim djelom mađarske književnosti. Krešimir Nemec (Novija hrvatska književnost). Frankopan je sa zetom Petrom Zrinskim 13. travnja 1671. pjesnik. krenuo u Beč kako bi od cara izmolili oprost. Velik je Frankopanov doprinos hrvatskoj usmenoj književnosti. godine. 1670. Sudionik je urote. a u kojoj je sudjelovalo i nekoliko mađarskih plemića i crkvenih velikodostojnika. 167 Fran Krsto Frankopan (1643? – Bečko Novo Mjesto. Prvo mu je poznato djelo Divoto pianito (1656. izabran je iste godine za hrvatskoga bana. dj.) djetinjstvo je proveo u Italiji. kod Perušića. autor koncepcije Krešimir Nemec. str. ogulinski kapetan. Preveo je s mađarskog jezika djelo svoga brata Nikole Adrianskoga mora sirena (1651. 1670.. 167 166 360 .putovao je u Italiju. Uhićeni su i osuđeni na smrt odsijecanjem glave što je izvršeno 1671. Služio se čakavštinom u koju prodiru kajkavski i štokavski. godine oženio se Giuliom di Naro. Dijačke junačke (8 usmenih epskih pjesama). Glavni je sadržaj toga povijesnoga epa u petnaest pjevanja Opsada sigecka. Najznačajnije mu je djelo Gartlic za čas kratiti (zbirka 18 vjerskih i 109 svjetovnih pjesama). pristupio je protuhabsburškoj uroti koju je vodio Nikola Zrinski. U vojsci Petra Zrinskoga sudjelovao je u borbama protiv Turaka. u: Leksikon hrvatskih pisaca. Poljacima i na kraju Turcima poraziti apsolutističkog austrijskog cara Leopolda I. Dubravko: nav. U tom smislu golem je doprinos dao zbirkom poslovica Sentencije vsakojaške i Jelčić. Za Frankopanom su u Bečkom Novom Mjestu ostali brojni rukopisi. smrtno ranio vepar (divjak). nećakinjom kardinala Barberinija čija je obitelj u prvoj polovici XVII. urednici: Dunja Fališevac (Starija hrvatska književnost). “Je li ta smrt namještena? Je li to političko ubojstvo smišljeno u Beču?”)166 Urotom se htjelo s Mlečanima. st. 807.). Nakon Nikoline pogibije. U savezništvu s Mlečanima istaknuo se u borbi protiv Turaka: u Dalmaciji 1654. str. Francuzima. (Nikola Zrinski je poginuo u lovu na veprove kraj Čakovca.). IV. 107. krenuo u Beč kako bi od cara izmolili oprost. 1671. Zrinski je sa šurjakom Frankopanom 13. Bio je: plemić. Uhićeni su i osuđeni na smrt odsijecanjem glave što je izvršeno 30. Darko Novaković (Hrvatski latinizam). 1655. Godine 1664. Petar Zrinski. Školska knjiga Zagreb 2000. kod Jurjevih stijena. godine. Stolovao je u Ozalju. 1663. dala papu Urbana VIII. kojega je 1664. Turci su prokazali urotu.

Pjesmom Ženidba Janković Stojana koristio se francuski pjesnik Lamartine u svojemu spjevu La Chute d’ un Ange. prodro u Liku do Ribnika i osvojio kulu u Lapcu. Mletačka ga je vlast odlikovala naslovom “kavaliera” i dodijelila mu u feud imanje u Ravnim Kotarima. poslije vjekova možda. Godine 1666.I naći će se. 1925. da je spali i da onda dođe k Mostaru gdje Fran Krsto Frankopan. – 1925. 224.). Z(oran) K(ravar). Zagreb. U njegovoj je poeziji stih usmenih epskih pjesama (4+6). Pomažući carsku vojsku. Jezik njegovih djela pripada jeziku Ozaljskoga kruga. Ivanu sinu Petra Zrinskoga koji je u Beču pokušao osvetiti oca.. 168 361 . koji se istaknuo u Kandijskom ratu. komu primjera nema . g. Potresne su i vizionarske riječi njezine zadnje riječi: Za svake tihe noći. 169 Znameniti i zaslužni Hrvati 925. Higin Dragošić u svojoj tragediji Posljednji Zrinski piše o posljednjem Zrinskom. Opjevan je u mnogim narodnim pjesmama. tko će govor cvijeća razumjeti te priču tu ispričati narodu (…) Stojan Janković Ne zna se točno kada je rođen glasoviti uskok Stojan Janković. zarobljen je i odveden u Carigrad odakle nakon 14 mjeseci bježi. autor koncepcije Krešimir Nemec. kad blagi mjesec po hrvatskim poljanama razlije svoje bajno svjetlo. Predaja o tome uskoku govori kako “je poslao nekog Grgu Antunića s vojskom na Gabelu.zbirkom zagonetaka Zganke u kojima se nalaze i one opscenog sadržaja. Međutim. godine). urednici: Dunja Fališevac (Starija hrvatska književnost).168 U Bečkom Novom Mjestu 30. a s njima i Hrvatsku. dospio je u tamnicu u kojoj ga posjećuje majka koja mu govori da hoće da ih satru.169 Sudjelovao je i u oslobađanju Sinja (1686. pogubljeni su Petar Zrinski i Franjo Krsto Frankopan. str. oslobodio Kotare od Turaka (1688.. Darko Novaković (Hrvatski latinizam). Školska knjiga Zagreb 2000. travnja 1671. Godine 1685. od cvijeta do cvijeta ići će tajanstveni šapat o veljim osnovama i pokopanim nadama i o jadu. Prevodio je Moliérea. Krešimir Nemec (Novija hrvatska književnost). U Morejskom ratu uspješno je ratovao u Lici. oteo je sa Smiljanićem Zvonigrad i Rakovnik. protjerao je Turke iz Gračaca. Pisao je i pjesme erotskog sadržaja. u: Leksikon hrvatskih pisaca. 119.. str.

te mu vojsku razbiše tako da se morao vratiti. htjede Stojan malo otpočinuti. 352. Dok ga je timario. dotle mu je momak timario konja. izd. Junačke pjesme iz Bosne. Pjesma o tome četovanju i pogibiji Stojana Jankovića pjeva o tome kako je Stojan poginuo upravo na Duvnu. te se vrati preko Goranaca kući u Kotare.”170 U ljeto 1686. NS. sv.će se ujediniti.-79. str. u pohodu za oslobađanje ramskoga naroda.172 O tome je događaju spjevana epska pjesma (285 stihova). Antunića. ramski gvardijan Stjepan Matić zatražio je od sinjskog providura Mate kapetana da spasi ramske redovnike i puk. koji je već bio u Mostaru. XXIV/XXV. Pavlu Mandušiću je zapovjedio da ide uz Neretvu prema Konjicu i odatle prema samostanu na Šćitu. Tada je Mate kapetan pozvao u Sinj Stojana Jankovića iz Kotara. 352. krenuli prema Rami. Tako su od turske sablje spašeni ramski franjevci sa svojim pukom koji su bili prisiljeni napustiti stoljetna ognjišta naselivši se u Trilju. GZM BiH. POGIBIJA STOJANA JANKOVIĆA Stojan Janković je. Vlajko Palavestra. 170 362 . 173 Isto. okupivši se u Sinju. Stojan Janković je izvršio poznati pohod na Mostar./1970. poginuo 23. Ne dočekavši Stojan. godine. reče mu što se dogodilo. ispade iz grive zmijičak. – 73. Čuvši Stojan da je zmijičak ubijen. str. 69. Spalivši Antunić Gabelu.173 Pogibiju Stojana Jankovića opisao je Ivan Aralica u romanu Put bez sna. isječe pred džamijom četrdeset Turaka. 172 Marijan Šunjić. 171 Isto. Stojan je krenuo prema Kupresu pa preko Uskoplja na Mejnik kod Uzdola i odatle prema samostanu. Matu Daničića iz Primorja i Pavla Mandušića iz Otoke.171 Godine 1687.. str. a momak ga ubije. Narodne pripovijetke i predanja u okolini Lištice. kolovoza 1687. i dok je on počivao. kaže legenda. str. Sarajevo 1969. pa kada se Stojan probudio. Stojan Janković je zapovjedio Mati Daničiću da ide uz Neretvu pa preko Mostarskog blata i Rakitna prema samostanu u Rami na Šćitu. 71. krenuo je prema Mostaru. Dugo je narod u Hercegovini pripovijedao o pogibiji Stojana Jankovića: Došavši u Gorance. Sa sobom su ponijeli čudotvornu Gospinu sliku koja se od tada nalazi u Sinju (Čudotvorna Sinjska Gospa). ali ga na putu dočekaše katolici Blaževići i Arapovići. Sinju. Sarajevo 1925. II. i Ravnim Kotarima. Svaki je od njih skupio po tristo momaka te su.

Franjo Šanjek i dr. Husein Đogo. Vjekoslav Klaić.176 Vlajko Palavestra. godine Počitelj. Nikola Lašvanin. Herceg Novi je zadnje hercegovačko uporište. Adem Handžić. Zagreb 1996. Osmanlije su 1474. Kasim Gujić. Kako Stojan reče. Šukrija Kurtović. agom ili pašom. sv. Nakon pada Bosanskoga kraljevstva Osmanlije često upadaju u hrvatske zemlje te Kranjsku. Safvet-beg Bašagić.reče vojsci: “Ja ću poginuti. Gnusno je bilo tzv. Martin Đurđević. 352. Sarajevo 1969. Hamid Dizdar. 176 Anđelko Mijatović. str. Nedim Filipović. Dominik Mandić. godine ugarski kralj Matijaš Korvin (sin legendarnog Janka Sibinjanina / Janoša Hunyadia) sa sjevera i Vladislav Hercegović (sin hercega Stipana Vukčića Kosače) s juga izveli su protuudar na osmanlijske snage oslobodivši više gradova. Emile Haumant. 175 O tomu u svojim djelima između ostalih pišu Pavao Ritter Vitezović. Narodne pripovijetke i predanja u okolini Lištice. Na Lipi. 174 363 . U jesen 1463. Mehmed Handžić. godine opustošili Turopolje i okolicu Križevaca a u ropstvo je odvedeno 14 000 stanovnika. Jako Baltić. Ferdo Šišić.174 EPOHA OSMANSKE VLADAVINE Nakon pada Bosanskoga kraljevstva nastupilo je 415 iznimno surovih godina osmanske vlasti. prođoše sretno kroz Livno. jer inače ne ćete živi kroz Livno proći.175 Iznimno je težak bio i Danak u krvi – odvođenje kršćanskih djevojaka u hareme a mladića u janjičare./70. GZM BiH. jer nitko ne smjede na vojsku udariti bojeći se Stojana. uništeno je oko 200 sakralnih objekata. XXIV. Bono Benić. Hazim Šabanović. NS. Korušku i Štajersku razarajući ih i odvodeći mladiće i djevojke u sužanjstvo. a drugovi mu privezavši ga na konja i pokrivši ga crvenom kabanicom. vršeno je nasilno islamiziranje. dočeka ga Turčin te ga iz puške ubije./XXV. Pravo prve bračne noći po kojem je kršćanka morala prvu bračnu noć provesti s begom. kao da sam živ. U prvim je godinama od zuluma osmanskoga u Hrvatsku i druge zapadnoeuropske zemlje izbjeglo oko 400 000 Hrvata katolika. str. Školska knjiga. Osnovana je Jajačka banovina sa sjedištem u Jajcu i Srebrenička banovina sa sjedištem u Srebreniku. Iz riznice hrvatske povijesti i kulture. 132. tako i bi. kaže mitska predaja. kod Duvna. Ivo Andrić. nu čuvajte me dobro na konju. U Hercegovini je glavno hrvatsko uporište do 1471..

g. Kada se arheološki istraže mnogobrojne ‘crkvine’ po svoj zemlji. ZIRAL.*** Splitski nadbiskup Bernardo Zane 1512. biskupskih izvještaja i drugih pisanih izvora dade se utvrditi. koji su Treći su narod pravi Turci. služenju svetih misa. je u diplomatskoj misiji. o svećenicima. Ti naročito. siluju žene pred njihovim muževima. 177 364 . str. (…) našli smo tri naroda i tri vjere. Etnička povijest Bosne i Hercegovine. kao nepotreban plijen. Zagreb 1996. 89. Sve to ostalo je i u pisanim dokumentima i u narodnom pamćenju. “Na osnovi papinskih pisama. s velikim tiranstvom vladaju objema prije spomenutim narodima.(…) Drugo su Srbi. ubijenim biskupima. starce i starice.”178 Život s Turcima i pod Turcima bio je glavna tema narodnim pričama. koje oni zovu Vlasima. o čudotvornim slikama i kipovima. Već pet i pol stoljeća žive predaje i legende o porušenim crkvama.”177 STRADANJA SAKRALNIH OBJEKATA I PREDMETA Ostatci sakralnih objekata i predmeta do današnjih dana svjedoče o živom kršćanstvu na ovim prostorima još od starokršćanskoga doba. 178 Dominik Mandić. Uz rušenja crkava uvijek su vezane patnje. Anđelko Mijatović. kršćanskim podanicima. Benedikt Kuripešič 1530. o crkvenim zvonima. o starim grobljima. o džamijama na temeljima crkava. 175. str. proputovao Bosnom i između ostalog zapisao: “U spomenutom kraljevstvu Bosni rimo-kršćanske vjere. ubijaju pred djecom i unučadima. Prvo su starosjedioci Bošnjaci. da je na prostoru današnje Bosne i Hercegovine prije turskoga osvojenja bilo podignuto preko 200 katoličkih crkava. g. Sabrana djela 5. samostanima i župnim kućama. Školska knjiga.-176. taj će se broj znatno pomnožiti. o grobovima hrvatskih mučenika i mučenica. Toronto-Zürich-Roma-Chikago 1982. o civilnim objektima sazdanim od crkvenoga kamenja. svećenicima i časnim sestrama. ratnici i činovnici. zapisao je da je svojim očima gledao kako Turci otimaju djecu s majčinih grudi. Iz riznice hrvatske povijesti i kulture. stradanja i progoni Hrvata.

Samostan su 1524. godine. Takvi su primjerice lokaliteti Crkvine. plativši 900 krunskih zlatnika turskim upravnicima. Tada su franjevci morali dati u zalog: sveto posuđe. Nisu mogli uzdržati samostan i u njemu živjeti: nisu mogli odolijevati turskim globama. str. Morali su izvaditi i sve brave na samostanu kojima su se vrata zaključavala i prodati ih. niti napadima janjičara. kao i samostanski namještaj i sve drugo što je vrijedilo. a tijekom vremena proširio kralj Tomaš. 365 .Često su predaje poticale povjesničare i arheologe kako bi ispitivali određeni lokalitet. godine Turci do temelja razorili “tako da na njemu nije ostao ni kamen na kamenu”. Sutješki su ga franjevci ipak ponovno sagradili 1664. 179 Sutješki samostan Samostan svetog Ivana Krstitelja u Kraljevoj Sutjesci ili Banovu Dvoru. izuzevši crkvu. Crkve. za koje predaje kažu kako se tu nekoć nalazila crkva. Velik je broj takvih lokaliteta na kojima su arheolozi nakon iskapanja našli ostatke negdašnje crkve. Deset kamenih mačeva. fojničkoga i konjičkoga samostana. godine. Crkvišta. Neki franjevci su pobijeni. crkveni namještaj. Crkovište. nastao je na samome početku provincije Bosne Srebrene. sazidali na istome mjestu samostan s prvobitnim imenom. U to vrijeme nastalo je silno progonstvo katolika Hrvata. Godine 1596. kreševskoga. Svake je noći neki osmanski pojedinac. Sagradili su ga ondašnji Hrvati katolici. godine. Crkva. Baška Voda 1999. a neki su morali pobjeći. Prema turskim izvorima sutješki je samostan zapao u najveću bijedu 1682. Taj kadija je došao u Bosnu pa je turskom caru u Carigrad napisao pismo kako ga vodi revnost za Muhamedov zakon te kako muslimanska vjera u Bosni nikada ne će moći biti čvrsta i čista ako se spomenuti samostani ne poruše. franjevci su. Čitav sutješki samostan. ponovno je stradao u požaru i bio sravnjen sa zemljom 1658. bio je u tome što starješine konjičkoga samostana nisu tadašnjem kadiji htjeli na dar dati pijetla ili neku ribu zvanu “glavatica”. ili nekoliko njih koji su prolazili ovuda 179 Vidi: Marko Dragić. Crkvica. po predaji i po sačuvanim rukopisima. Mala nakladna kuća Sveti Jure. 21-116. Uzrok ponovnom rušenju sutješkoga. visočkoga.

Rkp. Turci nekoliko puta razbijali križ. stalno zlostavljali. godine. prenoćivao u samostanu čineći mnoge bezobrazluke i razna zlodjela. rođenog 1946. 180 366 . D. te idući od kuće do kuće pružali duhovnu pomoć svojim vjernicima. str. Kod križa postoji velika kamena 181 ploča. – 96. U samostanu je noću stražario neki svjetovnjak da ga neprijatelji ne bi zapalili. Sarajevo 1979. dobili su dopuštenje od paše da otvore samostan i crkvu. Fratri su otišli stanovati u obližnja sela. Sakupljali su milostinju i natjecali se tko će više pridonijeti radeći na toj zadaći. međutim. Nakon gotovo sedamnaest godina rata. godine prema kazivanju Ambroze Kelave iz Vojkovića. – 107. ali križu nisu nikada mogli nauditi. FF Mostar 2003. Turci su ih. Konačno su franjevci za novac dobili dopuštenje od bosanskoga paše da iziđu iz samostana.preko (Kraljeve) Sutjeske. često ih tukući i kod samoga oltara. str. 181 Danijela Ančić zapisala je u Vojkovićima kod Tomislavgrada 2003. iako je bio prazan. Bono Benić. Kako bi se sačuvali od neprijatelja. Svim su se silama trudili otkupiti sveto posuđe i pribor. IRO “Veselin Masleša”. Izišli su prema danoj dozvoli i za sobom zatvorili samostanska vrata i svuda uokolo podigli ogradu od visokog trnja te sa svih strana zagradili pristupe. ali bi se on uvik ujutro pojavio isti i cil. Konačno su se vratili u njega. oblačili su se u seljačka odijela. Ljetopis sutješkog samostana. kada su krune sklopile mir i vremena se poboljšala a broj franjevaca povećao. Ilije s dosta velikim kamenim križem. 95. 106. Crkvu su Turci srušili. 180 KRIŽ U ROŠKOM POLJU U Roškom Polju je bila crkva sv.

Hrvati su skidali crkvena zvona i zakopavali ih u zemlju ili bacali u ponore kako ih Osmanlije ne bi našli i uništili. Luke pregradili u džamiju i otada je služila kao carska. str. Osmanlije su ih nazivali šejtanskim spravama zabranjujući im da zvone i naređujući da se skinu. Crkvena zvona zauzimaju posebno mjesto kod Hrvata katolika. od kamena srušenih crkava gradili džamije i svoje utvrde. godine ruševina je ostala bez vlasnika. Hondavenkjarova džamija. kada je veliki požar uništio čitavo Jajce. lipnja 1892. Nakon konačnoga pada Jajca 1528. Džamija je nekoliko puta gorjela. Hrvati. godine. O njoj su se brinuli članovi obitelji Karahodžić iz Bulića koji su zbog toga dobili posjede u Bulićima i Podhumu. Dobri pastir. pa su s prihodima od tih imanja održavali zgradu. godine. Izloženi čestim progonima i pogibeljima. Od tada do danas. građani Jajca. Srednjovjekovne crkve u Jajcu. U popravku džamije zazidani su stari prozori te je izgrađen novi mihrab. 280. Nepažnjom tih vojnika došlo je do požara u kojemu su od zgrade ostali samo zidovi. 182 367 . 182 Juraj Kujundžić. Zakonom od 27. Pretpostavlja se da su i ti posjedi prije Turaka bili franjevačko vlasništvo. osmanlije su Crkvu sv. Zvonigrad. Tada se jajački kapetan stavio na stranu Huseina Gradaščevića. lipnja 1658. pa je car u Jajce poslao vojnike koju su se smjestili u njegovoj džamiji. po predaji. a u imovinsko-pravnim odnosima kao posjed vakufa. Zvonarevo i sl. Austrijskom okupacijom 1878. Ponovno je nastradala 1832. nisu uspjeli u svojoj nakani da vrate ruševinu u nekadašnje franjevačko vlasništvo. Posebno je stradala 15. godine proglašena je spomenikom kulture i dana na čuvanje Zemaljskom muzeju u Sarajevu. Zemaljska je vlada ruševinu upisala u zemljišne knjige kao javno dobro pod pokroviteljstvom Zemaljskog muzeja. ili su. Sarajevo 1972. pak. Bilo je to u vrijeme pobune koju je vodio Husein Gradaščević protiv središnje vlasti u Carigradu.CRKVA SVETOG LUKE U JAJCU PREGRAĐENA U CAREVU DŽAMIJU Velik broj katoličkih crkava Osmanlije su pretvorili u džamije. godine. ostadoše lokaliteti Zvonaruša.

godine u Fojnici Hasan Skender bacio raspelo u zahodsku jamu te zovnuo Martina Čolića i još nekog katolika da čiste zahod. Fojnički ljetopisac zabilježio je kako je pred očima biskupa Dragičevića 1743.RASPELO U ZAHODU Diljem Bosne i Hercegovine katolički su svećenici još prije dolaska Osmanilija postavili mnoge znakove pored puta – križeve. Biskup je uzeo k sebi obeščašćeni križ a Martinu dao drugi dragocjeniji. str. od muke se valjao po istom izmetu kamo je bacio križ.184 ČUDOTVORNA GOSPINA SLIKA IZ OLOVSKOG GOSPINA SVETIŠTA Osmanlije su svetogrđe činili i s kipovima i čudotvornim Gospinim slikama. Nakon tri dana u strašnim je mukama ispustio dušu. godine najstrože je naređeno da se poruše svi križevi koji su postavljeni na putovima. 183 Ivan Aralica u romanu Put bez sna opisuje ponižavanje ramskoga svijeta prije njegova izgona iz Rame u Sinj (1687) navodeći kako dva kršćanina moraju čistiti turski zahod u kojem su našli bačen križ. U narodnom su pamćenju ostala svetogrđa koja su Osmanlije činili s križevima bacajući ih u zahod. godinu. Znanje. Martin je našao križ i počeo ga čistiti sa štovanjem. U Gospinom svetištu u Olovu nalazi se čudotvorna slika Blažene Djevice Marije. Zagreb 2002. 368 . str. Kanun-namom – zakonskom odredbom iz 1516. Put bez sna. skupila su se Hasanova i susjedska djeca da bi se smijali katolicima kada nađu križ. što ste mog i svog Stvoritelja ovako pogrdili… Martin je pobjegao s križem kući da izbjegne daljnje poruge. 20-22. Kada su oni počeli čistiti. 183 184 Kalendar Dobri pastir za 1991. smijite. 120. Hasan se ubrzo razbolio. Tom su svetištu stoljećima hodočastili katolici. Vidi: Ivan Aralica. jeste veliko junaštvo učinili. a onima koji su mu se smijali reče: Smijite se. Sarajevo 1990.

središte okupljanja vjernika. 120. 1979. imenom Kotoman. ležao golemu jamu. str. odatle preletjelo prema zapadu. Očevidci su vidjeli neko sasvim posebno. IRO “Veselin Masleša”. Sarajevo. bijedan. godinu. – 102. 1979. osnovali su samostan u Iloku i ondje čuvali Gospinu sliku i olovsku tradiciju. – 102. ipak (taj) zločinac nije mogao crknuti i svoj bijedni život svršiti. Iako je nekoliko dana proveo u smrtnoj borbi i vlastitim nogama iskopao pod sobom u zemlji gdje je. Ljetopis sutješkog samostana. 187 Franjevci koji su pobjegli u Slavoniju. 186 Bono Benić. Sarajevo. prije nego što je – sasvim očajan – ispričao cijelu stvar – zločin i svoj i svojega naredbodavca – pred svima prisutnima. 187 Kalendar Dobri pastir za 1991. ali je čudesno spašena Gospina slika. 101. Sarajevo 1990. str. je ubacio baklju kroz prozor samostana i planuo je oganj. gdje su u teškim trenutcima progona i beznađa nalazili nadu i utjehu. 101. str. Izgorjelo je sve što je moglo gorjeti.”186 Tako je nestalo jedno od najznačajnijih svetišta na Balkanu. ne mogavši umrijeti otkrio je kako je on zapalio svetište po nagovoru Sefer-paše.muslimani i pravoslavci iz Bosne i Hercegovine. Od nekada kršćanskog gradića. “Veselin Masleša”. “I začetnik i izvršitelj ovoga paleža dugo su vremena bili nepoznati. Fra Bono Benić piše kako je Sefer paša 1703. da je ona jača od vremena i njegovih promjena. Ovo priznaju čak i sami Turci. divno svjetlo kako je odatle izišlo i kako je odmah poput munje.”185 Dugo se nije znalo tko je i zašto zapalio slavno Gospino svetište. Međutim kada je ciganin Kotoman. Bugarske i drugih zemalja. 185 369 . sve do onoga trenutka kada se sam Kotoman počeo boriti sa smrću. Hrvatske. Olovo je dugo bilo bez katolika. O tome Benić piše: “Svi koji su naokolo stajali posve su sigurno vidjeli — s one strane gdje je bio oltar i slavna slika Djevice Marije. bilo je već kasno. ležao u strašnim mukama na samrti. Bono Benić. Kada su stanovnici Olova vidjeli vatru. a i u novije vrijeme ima ih vrlo malo. Ljetopis sutješkog samostana. Tek se na Veliku Gospu može vidjeti kako tradicija štovanja olovske Gospe nije zamrla u narodu. Ciganin. godine dao nekom Ciganinu konja i dva zlatnika da zapali crkvu i samostan.

Crkva sv. mise vjernicima se obratio i provincijal franjevačke provincije Bosne Srebrene fra Petar Anđelović. Neki je Turčin presreo bjegunce i Bogorodičinu sliku proboo nožem ispod oka. godina XXIII. 188 370 . hodočašća čudotvornoj Gospi Olovskoj silom prilika su prekinuta. godine. 3. godine rat bjesnio u Bosni i Hercegovini. noseći sa sobom Gospinu sliku. U tamošnjemu samostanu nalazi se i danas čudotvorna Gospina slika. 188 Gospino svetište u Olovu oživljeno je 2.. Tamošnja prva susjeda upravitelja Svetišta fra Berislava Kalfića. Turčin je zatim pao u Drinu i utopio se. Čak su usred najžešćih granatiranja Olova 1992. str. svibnja 1999. Dobri pastir. Oživljeno Gospino svetište. sklonili u Bač.Prije prethodnoga rata sve je više oživljavalo obnovljeno olovsko svetište. godine na Gospojinu došli tamošnji muslimani na misu kako se višestoljetni slijed Gospinih slavlja ne bi prekinuo. godine. 208. Marije u Zvorniku. Franjevci su 1688. sv. izrazivši posebnu zahvalnost kardinalu Vinku Puljiću za oživljavanje Svetišta. Habena. Bježeći iz Zvornika u Gornje Soli. Na kraju sv. potajno okupljajući svoje vjernike kako bi na Kada je 1992. svibnja 1999.189 Čudotvornost zvorničke Gospe u novome prebivalištu na Gradovrhu opisuje biskup Baličević 1598. 48. a zatim na Gradovrh. I. na što je na tome mjestu potekla krv.. ali je ona zbog prekida s tradicijom izgubila svoje štovatelje.” On piše kako u tu crkvu uz katolike hodočaste i muslimani i pravoslavci. SLIKA ČUDOTVORNE GOSPE IZ CRKVE SVETE MARIJE U ZVORNIKU Starija povijest slike Čudotvorne Gospe zavijena je u legendu koja opisuje propast samostana i bijeg franjevaca 1533.-IV. 189 Citirano prema: Juraj Kujundžić. godine protjerani iz Gradovrha pa su se. Naila Salkanović. postala je zvonarušom crkve olovske. franjevci su ponijeli i ovu sliku. godine kada je pomoćni biskup vrhbosanski mons. ali crkveno zvono ni jednoga dana nije prestajalo zvoniti. POTAJNA SLUŽENJA SVETIH MISA Svećenici su bili prisiljeni bježati i skrivati se po zabitima i teško pristupačnim mjestima. Sarajevo 1973. kada su ovamo dolazili hodočasnici iz sve većih udaljenosti. Slobodna BiH. Pero Sudar predvodio svečano euharistijsko slavlje. str. posebno na Veliku Gospu.

ruševinama svojih crkava i po drugim skrovitim mjestima služili svetu misu. Turci su prožimali svoj režim kroz vjeru našeg naroda. dok još Turci držaše našu zemlju. godine. Hrast je. Također govore kako je hrast star dvije tisuće godina. Ali. po predaji. hrast se naglo počeo sušiti tako da se srušio 1998. gdje su sa svojim svećenicima služili svete mise. trube. uspijevali izmoliti odobrenje da od drveta načine kapelicu. Budući su tamošnji mještani vodu s toga vrela odveli u selo. imao otvor širok jedan metar te ogromnu šupljinu u kojoj se okupljalo po tri stotine vjernika. Ono malo puka što bi ostalo živjeti na pradjedovskim ognjištima. Postoji predaja o tome da je Mijat Tomić s obližnjega brda bacio štap iz kojega je narastao taj veliki hrast. Do prije nekoliko godina u blizini je bilo vrelo. Kada su pak vrlo rijetko. potajno se okupljalo na tim ruševinama i sa svojim svećenicima služilo svetu misu. klepet zvona. dajući Turcima mnogo dukata. naš narod je bio u teškim vrimenima. MISE U BRISTOVICI U stara vrimena. strepeći svakoga trenutka da će doći Turci i sasjeći ih. godine. vraćali pradjedovskim ognjištima i gradili svoje crkve. na zabitnim i skrovitim mjestima. tada su Turci zabranjivali da se stavi križ na nju govoreći: “Ovo vaše /križ/ ne smije biti gore!” SVETE MISE U ŠUPLJEM HRASTU U RANKOVIĆIMA KOD NOVOG TRAVNIKA U mjestu Rankovići kod Novog Travnika ima stari hrast za koji tamošnji mještani pripovijedaju kako se narod u njegovoj šupljini potajno okupljao služeći svetu misu. Branila im se vjera i pivanje vjerskih i hrvatskih pjesama. Zbog toga su se naši ljudi. 371 . Hrvati su se. Progonjeni. Hrvati katolici stoljećima su se morali potajno okupljati na zvuk roga. Nisu dali narodu da ide u crkvu niti da se prekrste. ponekad i nakon nekoliko stoljeća. Na tome su mjestu tamošnji žitelji posadili novi hrast.190 POTAJNO SLUŽENJE SV. 190 Predaju mi je kazivalo više ljudi u Lašvanskoj dolini krajem prosinca 1994. samostane i župne kuće. mučeni i ubijani.

80 000 – 90 000 krivovjernika i 30 000 Srba pravoslavaca. di je se misa govorila.koji su bili čvrsti u svojoj vjeri.068 hrvatskih kršćanskih kuća (u 1. MISNI DOLAC Na Midenoj u Plandešiću se govorila misa.485 (u 2. Sarajevo 2005. tada bi bilo 205.000 muslimana.192 PRELASCI NA ISLAM Već je kazano da je u trenutku pada pod osmansku vlast u Bosni i Hercegovini bilo 750 000 Hrvata katolika. Jedno od takvih skrovišta bješe stara ledina u brdu koja se zvala Bristovica. Toji dolac.93 %).000 Hrvatska usmena književnost Bosne i Hercegovine: proza. unatoč tom. koje su učili kršćanstvu ne želeć da se pokolebaju i padnu pod turski režim. Muslimanskih je kuća iste godine bilo 4. Usađivali su tako svoju vjeru svojoj dici. odnosno neudate). Turci ga prisritnu i ubiju i njega i pratra š njim. 5. sastajali i održavali misu. Hrvatska književnost Bosne i Hercegovine u 100 djela. Tu je se narod i pratar krijo od Turaka. 124. onda je bilo 130. zove se Misni dolac. Tuden je jedne godine biskup došo dilit krizmu. Prema turskom defteru iz 1489. gdje je moglo biti 160.332 kuće bile su udovice.000 Hrvata i do 20. priredio Marko Dragić. MH.773 muslimana (19. jer je u tim krajevima kasnije počela islamizacija. Tu. knj. stoljeća u čitavoj je Bosni moglo biti 360.248 muslimana. str. 191 372 . HKD Napredak.07 %) i 24. Kad je se biskup vraćao kući. Ako je bilo prosječno 8 članova u obitelji.000 bili su neoženjeni.000 Hrvata i 55. godine na islam je u Bosni bilo prešlo 38. drama i mikrostrukture. na kraju 15. 192 Isto. a u 4. Kad ih nađoše. odnosno neoženjeni). Danas je na tom mjestu podignut spomenik i mali oltar od kamena i jednom godišnje se održi velika misa u čast jake vjere našeg naroda koji nije poklekao ni pod velikim najezdama turskog 191 naroda.000 stanovnika.902 Hrvata i 38. zove se Biskupov dolac.348 bile su neudate. Dakle. 124. str. Tim brojem nije obuhvaćena Hercegovina niti Zvornički sandžakat. Tu su se sastajali i pripovijedali Božiju riječ sve dok to Turci otkriše.698 kršćana (80. poubijaše dosta našeg naroda. U Bosni je te godine (1489) bilo 24. Ako se pretpostavi da je u jednoj kući bilo 5 osoba. di su ga ubili.

pa narednik od podnarednika. To tvrdi i Andrija Kačić Miošić u Razgovoru ugodnomu naroda slovinskoga “Kopčići od Rame sada su Turci”. Ljubo Lucić). dođe caru i kaže: . stoljeća u Bosni na islam nije prešlo više od 13 % stanovništva.i reče Kopčiću: Daj mi skut. i onda dođe oni redov. stoljeća “imali vrlo ugledno mjesto među turskom vlastelom u Bosni”. ko ga je ufatio. U ratišću došlo je do ruke ovome Kopčiću da ufati ovoga kralja. koji ga je ufatio: . A oni kralj kaže: Pričekajde.Ko te je ufatio? Je li ovaj?Nije. i oni svi po jedan dolazili. to će ti valjat. Kalendar 1991. Potomci mu vele da je tada bio vojskovođa. a kralj kaže: . . – Onda car pusti telala u vojsku.” Više je kazivača koji i danas pripovijedaju o begovima Kopčićima: Nekaki car ratovo.Ja mislim da jest. neka dođe caru. što sam otkinuo od dolame! 193 Dobri pastir. I dođe jedan ko kazat ćemo kaplar. O ugledu i moći begova Kopčića svjedoči i njihov grb. godine. – Dođe podnarednik pa otme od kaplara. Sarajevo 1990. i tako redom ga otimala veća šarža.muslimana. Prema tome sa sigurnošću možemo ustvrditi kako do konca 15.Ja sam ga ufatio. otme ga od ovoga.To čuvaj. A car pita kralja: . zapisao predaju prema kojoj je beg Kopčić doselio u Ramu “za vrijeme turskih navala na Ugarsku 1525. Jedna talijanska kronika u to vrijeme spominje Džafer-bega Kopčića koji je bio poslanik kod Mlečana.-84. Alija Ćatić je početkom 20.193 BEGOVI KOPČIĆI Kopčići su prije turskoga osvojenja Bosne i Hercegovine bili katolici. str. godine. 83.1542. koji ga otimali.Nije nijedan. dok ga od paše otme onaj vojskovođa. svjedoči o njihovom hrvatskom podrijetlu. Uzme dolamu svoju. 373 . što je uhvatio kneza Rakocija i živa ga doveo sultanu Sulejmanu II. (priredio dr. Taj grb kojemu su podloga crveno-bijeli kvadrati. Opet pusti car telala u vojsku. i ovi Kopčić bio pozvat u vojsku.Je li te ovi ufatio? – Kralj njemu: . odriže od nje komad i dadne ovome. istaknuvši se vanrednim junaštvom na bojnom polju. Prema povijesnim izvorima begovi su Kopčići već u prvoj polovici 16. Car pita ovog kralja: . patišahu. st. a umro je 1541.

A on kaže: .194 I sada je na tome mjestu turbe. da je moje. ovaj uzo konja. Njegov grb nalazi se u Siembacherovu Wappenbuchu IV. Takav je bio i Andrijaš Kopčić od Pokupja koji se 1566. nego mi podaj zemlje.Ništa nego to. godine spominje u Topuskom u Hrvatskoj.Čovjeku umornu lik je kisela mlika. što je htio.. Kaže mu sultan: . patišahu. što ću ja na mome Mlikoti obletiti za dvaes četiri sata. išći drugo. što je lik umornu čoviku i konju. str. (I danas se pripovijeda predaja: “Begu Kopčiću obećali dati onoliko zemlje koliko za dan s konjem prije.. 1923. djev. Zagreb. Rumboke. Zbornik za narodni život i običaje južnih Slavena. I on konja napoji vodom i napije se kisela mlika i padnu obadva. u Rumbocima u Rami. knjiga XXIX.195 Međutim. I onda dođe u Kopčić i preko planine u Duvno. a kazala Mara Rajič iz Jablanice. di se kosilo i kupilo žito. šta on radi. Rkp.Ja vala ne ću ništa. On se napije ljuta mlika i legne u lad ispor oraja. .Evo. Onda umru obojica. 195 Usp. 1. Zagreb. Rkp. FF Mostar. 2006.Onda car pita ovoga: . zapisala je Vinka Krezić. što oćeš. A baba mu kaže: . a ona će: Umornu junaku ljuta mlika i leć u lad ispor oraja..pošto je ona znala. godine zapisala Marija Musić po kazivanju Marka Papića. On je iz torbe kruv baco za biljeg a za njim ko đendari išli i graničili. studentica kroatistike u Mostaru. 194 374 . rođ.Šta oćeš. što ćeš letiti. da ne iđe preko one zemlje. Sazidaju mu turbe izmeju Varvare i Rumboka koje niko nije srušijo ni u ovom sada ratu. FF Mostar. sv. Kad je došo u Varvaru selo. D. Duvno. ovaj me je ufatio. JAZU. koji je devet godina mliko dojio. Izmeju Varvare i Rumboka stane da se odmori. a car dao nalog. Ante Šimčik. – Onda mu car dadne. a težaci ga odbijali. BD 13. godine u Vedašiću kod Tomislavgrada. Begovi Kopčići. često se događalo za vrijeme turskih osvajanja da svi članovi neke obitelji nisu primali islam.. 40. U tome je djelu i grb bosanskih Kopčića Predaju je 2006. . D. a konju dade vode koliko oće. metne ga na dolamu. a konju vode dat. babu pito.Budalo. a u Rami je do naših dana sačuvana izreka Oblazi ko Kopčić oko Duvna. ABTH Nürnberg 1899. da iđu za njim kud god on iđe. da ti dadnem? . . što ćeš letiti. a konju vode koliko oće. Što ja obletim na Mlikoti. 2001. Jednu ženu upita šta bi bilo dobro umornu junaku i umornu konju. .Ovaj izvadi onaj skut. išći drugo. nego su neki radije ostavljali svoju djedovinu i bježali u susjedne kršćanske zemlje. On prije Livno. 1933. slaže se. Kovačević.” U ožujku 2001. rođen je 1936.

Sudanu. godine. Kavanjin u 12.) sagraditi kamenu ćupriju u Višegradu. st. Dok je on bio vezir. 1871.. godine u Sokolovićima kod Višegrada.. 1551. Odveden je s drugom kršćanskom djecom (danak u krvi) u Drinopolje.. U Bosni je krvavo ugušio bunu bosanskih feudalaca pogubivši njihovog vođu Ali-pašu.).). 8. Pred kraj života je pao u nemilost. a hrvatski jezik je bio jedan od službenih. 1997. Kurdistanu. 18. pa ih je i zbog toga 52 okrutno smaknuo. a na Pelješcu i sada živi obitelj Kopčića. str. 1997. 1931. 196 197 Sokolović. Bio je admiral osmanske mornarice (od 1546. Brzo je napredovao u osmanskoj vojsci pa je okrutno gušio pobune protiv reforme Porte (u Srbiji. podrijetlom Srbin. (Jasenica kraj Plaškog 24. Mezopotamiji i dr.po rukopisu Korjenića-Neorića od 1595. Školovao se u Gospiću i Banjoj Luci gdje prelazi na islam i odlazi u Carigrad. IX. Gotovo je samostalno upravljao Carstvom. – 62.. II. beglerbeg Rumelije (od 1549. Mehmed-paša. 1806. MEHMED PAŠA SOKOLOVIĆ Safvet-beg Bašagić u svojoj knjizi Znameniti Hrvati. Dao je (1571. pjevanju svoje Velepiesni među slavnim obiteljima slovinskim spominje i Vladislava Kopčića.196 OMER PAŠA LATAS Omer-paša Latas. Bošnjaci i Hercegovci u Turskoj carevini (Zagreb. sv. Zagreb. Sredozemlju itd. 375 . na Porti je bilo mnogo Hrvata. Hrvatski leksikon.197 Predaja kazuje kako su begovi Omera-pašu potajno zvali Vlaše.). uništenu kod Lepanta. u Moslavini ima Kopčića brijeg. u Vukovaru. osmanlijskom državniku i vojskovođi. Jedna obitelj Kopčića nalazila se početkom 20.) piše o mnogobrojnim Hrvatima koji su odvedeni i islamizirani te su potom postigli blistavu karijeru. Mihajlo. Hrvatski leksikon sv. IV.). Promicao je književnost i umjetnost. Zagreb. rođenom 1506.). 449. te veliki vezir (od 1565. na Drini. pa je ubijen 1579. Obnovio je tursku flotu. II. Planirao je prokopavanje Sueskog kanala.. Proslavio se u mnogim ratovima (Austro-turskom. str. Albaniji. u Carigradu kao žrtva urote. u Perziji. Posebno mjesto među njima pripada Mehmed-paši Sokoloviću. – Carigrad.

a on čohu na sebi nosi. morel’ se ovdje prinoćit? Frane Grgića žena odgovori: Nemere. jer iako nije znao da je to sam Omer-paša Latas. Dođe to do Omer-paše Latasa. ali šutke ga odvede u sobu. upravo onda kada je Omer Paša Latas posjetio Vareš da bi se uvjerio o prilikama u svom pašaluku. Donese mu Frano večeru. dodijali su mi cigani po kući. al’ ne smije ništa prozboriti. Tako i bi. a ovaj već bio skino prljavu odjeću. kad ono na njemu čoha i kadifa. jer su toga dana bili u lovu. Obuče on čađavu i prljavu odjeću. Ujutro Frano prosjaku donese doručak. kad’ ovaj opet traži ključ od odaje i štošta iz lonca za večeru jer je kako kaže pješe došo iz Tuzle. on će svojoj ženi: Ti kažeš cigan. opet upita: Dobar veče. odakle si putniče? On ne odgovori. vrati mu ključ i reče: Ispod jastuka ti je bakšiš (poklon) za konak! Zahvali se još jednom i krene dalje. reče on i krene dalje. al’ ne uporedo sa mnom. točnije Frani Grgiću. Frano se ne može čudu načudit’. Grgićima (koji su potomci kneza Andrije pa ih i sada zovu Knežićima). u Matijevićima kao i u čitavoj Bosni dojadile narodu sve te daće i nameti pa oni zatrliše trlu. preda mu ključ. a Frani naredi: Pratićeš’ me do izlaza iz Vareša. U tom trenutku iz kuće izađe Frano i čuvši ženine riječi. nego zapita: Morel’ se gdje noćit? Na to će oni: Slabo ćeš naći neg’ u Knežića! Hvala dobri ljudi. Tako i uradi Frano. nije imao dovoljno hrabrosti odbiti prosjakove naredbe. Od Tuzle dođe u Vareš do Janjušića kuće gdje sretne neke ljude i pozdravi: Dobar veče. Došli su do Droškovca i prosjak se mane. ljeskov šćap u ruku i pjehane po Bosni. ovaj se zahvali i ključ od odaje sebi stavi za pas. Kad’ je izašao iz sobe. Frano se vrati kući i 376 . U Varešu. dobri ljudi! Dobar veče. brže bolje reče: Lez’ kujo i dosad su noćali i sad će! Tako u kuću prime samog Omer-pašu Latasa i ne znajući da je to on. pa on odluči da se preobuče u prosjaka i zađe po Bosni da vidi zašto se to raja buni.O Omer-paši Latasu u Varešu pripovijedaju: Sada ću ispričati jednu zanimljivost koja se dogodila čukundjedu mojih prvih susjeda. Paša će Frani: Bil’ ja mog’o dobit’ baška odaju? Frano se začudi zahtjevima prosjakovim. Došavši u avliju Kneževićevu gdje se kuvala srnetina.

morala je mlada ići prvo spavati s tim njiovim starišinom. valjda se zvao aga. Paša mu reče: Ovog mi prijatelja odvedi na moj ručak u aščinicu! Kada je jeo. pogleda pod jastuk. po kazivanju Jelene Rodić.”199 Mnogo je Hrvatica tako ostajalo trudno te su tu djecu rađale u braku sa svojim mužem. hajde svi ćemo se skupa jedan dan oženit. Tako su se naši ljudi snašli. poče zafrkavati babu: Mal’ ja glavu ne izgubi zbog tvog jezika. 199 Zapisao sam u lipnju 1995. Izađe delija pašin pred narod i pita za Franu Grgića. FF Mostar 2001. Zbog takvih zločina “mladići su se dosjetili. Jedan je tako lego s agom i probo ga je nožom. Čak je i to jedno vrijeme bilo dok se naši nisu snašli pa se jedan đuvegija (mladoženja) obuko u ženske aljine i nije dao svoju ženu.odmah ode u sobu. “Kad su se naši momci ženili. ali delija jače viknu i Frani ne preosta ništa drugo nego da se javi: Ja sam! Delija ga zdrpi pod ruku i reče: Traži te paša! Odvede ga pred pašu koji Franu upita: Znaš li ti mene.198 (Vareš) PRAVO PRVE BRAČNE NOĆI I DRUGI TURSKI ZULUMI Mnogi su mi kazivači diljem Bosne i Hercegovne pričali kako su Hrvatice morale prvu bračnu noć provesti s agom (turski dostojanstvenik) ili begom. stradat ću zbog ženina jezika! Paša plesnu triput rukama. Ali znaš li me odnekle drugo? Ja sam onaj prosjak što si mu ti dopustio noćit kod sebe. u Varešu studentica kroatistike Pedagoškoga fakulteta u Mostaru. znam. Rozalije Grgić i Tonia Petkovića. I odatle polazi predanje o Zapisala 2001. Neki su mi kazivači navodili takve primjere. Kada se vratio kući. On opremi konja i u Sarajevo. Katarina Pejčinović. kad ono bakšiša da se jedan čitav čifluk (imanje) more kupit. Poslije nekoliko godina došao je poziv svima da se po cijelom pašaluku mora prijaviti oružje a tako i Frani. vrata se otvoriše i uđe delija. Anice Grgić. Rkp. toliko i nosi! Frano se brzo zahvali i izađe. Frano Grgiću? Znam svijetli paša. Frano se ne može čudu načuditi i samo izusti: Ako ću stradat. 198 377 . Isti se ne smije javiti. delija ga vrati pred pašu koji mu reče: Evo ti mazabata (dozvola) koliko god možeš ponijeti oružja. Kada je stigao već je bilo puno naroda. pa ko strada – strada. a tek onda svome mladoženji. godine u Kraljevoj Sutjesci.

Jednom tako umjesto ćaće uleti jedan mladić i reče.202 200 Također sam zapisao istoga dana u Kraljevoj Sutjesci. godine. Kazivači su mi rekli kako se taj običaj zadržao sve do 1963. Bježuć i trčuć pala je priko jednog kamena i upala u provaliju gdje je poginula. 201 Katici Lozić Radielović 2007. a one ne daju. Skrivale se one sirotice. Kazivač Ivan Aljinović mi je kazao kako su 1941.201 DJEVOJAČKA SUZA To je bilo za vrime turske vlasti. siluju. kazala je Manda Crnogorac. kada se ona vjenčala. g. FF Mostar. 378 . ruše i pale. Bjež'te ako Boga znate!“ Izbezumljene cure pođoše prema izlazu ćaću tražit kad i' na vratima dočeka Turčin. 5. rođena je 1935. Nije im ćaća dao ni sunca vidit a ni miseca. 2007. Od tada do danas s tojeg kamena teče voda. kolju.) kazala kako je 1940. Rkp. il' se Turku u ruke dat? Baciše se tako sirotice dvije. Il' se bacit u vodu mutnu. Pranjić. koja nije dala na se pa je pobjegla. HKD Napredak. Bila je jedna djevojka. Iste sam predaje slušao i u drugim krajevima u BiH. Znalo se za jedan dan vinčat po 60 parova. Tako mi je moja pokojna majka Cvita Dragić (1922. 139. Hrvatska književnost Bosne i Hercegovine u 100 knjiga. Tijelo svoje vodi dadoše. djev. Oće Turčin da i' siluje.-65. str. godine. općina Dobretići (Pougarje).zajedničkim svadbama u našem kraju. Sarajevo 2005. Bore se sirotice te se otrgnu i pođu bježat kroz katakombe.-1991. kap po kap. Turci su vazda vodili hrvatske djevojke na Hum i tamo ih silovali i maltretirali. MH. „ Bjež'te cure eno i' u gradu. Vido on da su Turci navalili i odluči on skriti 'ćeri od Turčina u podzemne kanale. drama i mikrostrukture. a provalija u kojoj je poginula zove se Djevojačka draga. katakombe. Taj se kamen zove Djevojačka suza. godine u selu Brnjići. Dođoše tako do kraja jednog od tunela gdje ugledaše mutnu Plivu. S dva sina živi u Jajcu.”200 DVIJE SIROTICE Za vrijeme Turskih prodiranja bio u Jajcu jedan čoek koji je imo dvije 'ćeri. D. priredio Marko Dragić. godine u jednom danu vjenčana 53 para. u Rami bilo 16 vjenčanja. tako u tim mračnim tunelima danima. oće. 202 Hrvatska usmena književnost Bosne i Hercegovine: proza. knj. već im je dolazio i obavještavo ih kakvo je stanje.

203 (Bitelić kod Sinja) MARINA PEĆINA Oko dvanaest kilometara niz dolinu kraj Rame radnici cara Franca Jozipa su probijali put prema Mostaru. Franc Jozip nije tio prominit svoju odluku i reko im je: ako more kila zlata odbit kilu kamena.MOJANKA Narod u sinjskom kraju i danas pripovijeda potresni kronikat o nastanku lokaliteta Mojanka. Predaju navodi i Maja Bošković-Stulli (1997. str. prozvalo se imenom Mojanaka. on im je naredio da ne ruše tu pećinu vego da je zaobiđu. 2004. g. išla po Mojanki i tražila Anku među mrtvima i žalila je: “Anka moja. FF Split.204 (Gračanica. 11. da ju je majka plačući dozivala sve do svoje smrti. studentici Filozofskoga fakulteta u Splitu. u Biteliću kod Sinja 2004. 140. moja Anka. a da se Anka strmoglavila u jamu bezdanku. Bogdan (rođ. Rkp. sv. također. 1919. djev. Među radnicima je nastala pometnja jer je kamen bio tvrd i nisu nikako mogli ga pribit. Za Anku se ne zna šta je od nje bilo. Odmah do vode.) 204 Isto. ali se ne smi dirat pećina. godine). 203 379 . Mojanka je misto na Kukuzovcu. Na nju i njenu djecu se namirili turski odmetnici te nju i sinove pobiju i bace ih u kanjon Rame. A to se zove Mojanka što je nekad bila divojka Anka koju su svatovi vodili. str. cesta se mora probit za Mostar i more. str. nalazila se pećina u kojoj je stanovala neka sirota Mara sa svoja dva sina i tude se ona krila od Turaka koji su joj ubili čovika na njezine oči. Kad je čuo car Jozip tu njenu priču od svoi radnika. Pripovijeda se. kazala Ivani Grandić. ali jadna Mare nije ostala živa. kad se iđe iz Sinja prema Splitu na desnu ruku. a mater njezina kad je za to čula. jadna tvoja majka! I po tomu događaju i kako je ona žalila nadjelo se ime. Rama) Ana Buljan. 336. na početku tog brda. Neki kazivači pripovijedaju da su svatove poubijali Turci. Uz veliki jad su probili tu cestu. jer tada nije bilo razni čuda ko sad već se radilo klinima i rukama. a dočekala ji neka jača sila i poubijala svatove i Anku odvela. 6.

Vl. Kad su turski svatovi došli blizu kuće. priredio Marko Dragić. prve Predaju sam zapisao 1994. a Anice nije bilo. po kazivanju tamošnjih mještana. Predaja kaže kako su djevojku Katu Turci rastrgali konjima prije dvjesto godina jer je branila svoju katoličku vjeru i nevinost. Anicinog oca svezaše konju za rep. Nju je zabegeniso turski beg i jednog dana skupi svatove pa dođe po divojku. Početkom 20. Hrvatska književnost Bosne i Hercegovine u 100 knjiga. Sarajevo 2005. 206 Hrvatska usmena književnost Bosne i Hercegovine: proza. Grob je ograđen i njemu mnoštvo vjernika sa svojim svećenicima hodočasti na blagdan Svetoga Roka (16. godine u Rakitnu. Ćiro Truhelka otvorio je Divin grob i ustvrdio da tu zaista leže kosti mlade djevojke. a u naše vrijeme i tisuće hodočasnika iz Bosne i Hercegovine i Hrvatske. knj. rkp. 5. 139. odvedoše ga i obisiše.KATIN GREB U Rakitnu kod Posušja nalazi se Katin greb. ali i stariji ljudi. Ta je predaja potkrijepljena i povijesnim činjenicama. Kad su Turci došli u kuću. Anica ih ugleda i pobiže na druga vrata te ode do stine podno Kalina i baci se odozgora. Ako bi beg koju zabegeniso.205 ANICA IZ USKOPLJA Za vrime turske kod nas cure se nisu smile udat za koga su one tile. MH. 205 380 . Tako ti je bila dobra i lipa divojka Anica. pitali su di je. Utvrđeno je da je prije oko 150 godina u Varvari zaista živjela djevojka po imenu Diva. Više od 150 godina na obljetnicu njezine pogibije mlade djevojke. kolovoza) služeći svetu misu. 1994. str. HKD Napredak. a niko ne zna te uzeše oružje i pobiše svu čeljad. drama i mikrostrukture. stoljeća dr. morala je poć za njega i protiv svoje volje ili bi bila mrtva.206 (Gornji Vakuf – Uskoplje) DIVA GRABOVČEVA Najčuveniju ramsku predaju o Divi Grabovčevoj majke pričaju svojim kćerkama kad treba da postanu cure. kći jedinica Luke i Luce Grbavac.

opet ja ode od naše priče). Nego. Eto tako lipa da su svi momci oblićali oko nje. pa rađe u smrt nego Turčinu. Turci kažu i znaš kako je i svak bi volio sebi neg drugome. I et to ti je priča o našoj Divi. ali beg brži. ali i simbol cijele Rame. Probode kum njega baš ko on jadno dite. i vidi. (Ne znam ti ja. a jadni ćaća ne zna šta bi. Znaš. na Kedžaru. kako su meni moji pričali. Jadna Diva kad ga ugleda biž. diki cile Rame. Jesu li dobili. Znaš kako ti je. Je bio Turčin. Tako ti našu Divu snaje nevolja. Ali on oće pa oće. Beg oće pa oće. A Diva se zvala. na Kedžari. Kad joj više ništa nije mogo. Živila ti u Varvari lipa cura. oće da je ženi. a od ove dobi čovik ne postaje pametniji. pametno čeljade. Vidili ti Divu drugi seljaci. pa poletili begu ne će li dobit štogod od njega. Eee. ko ni ona. beg izvadi nož i s njim u Divu. već je bilo kasno. kažu. pa će je on sakrit. dušo moja. fala Bogu. ali džaba. tako je bilo ime Divinom ćaći. a ovaj ti je popadne i odvede u Vran. Oblićali oni. legenda nije. beg put pod noge. lipše nije bilo. nekog kuma Turčina. Zagledo ti se u nju i turski beg. ali pošten čovik. živa istina. Mlati Diva i rukama i nogama da se ubrani. kako mu je bilo ime. pa tako. Moli ćaću da je ne da. Moj sinko. kaže ti on našem Luki da on njemu dadne svoju Divu. pa ko god ga napravio. A imo ti Luka. I da je bogdo svaka cura taka. ali džaba. di će katolička cura za Turčina. A šta ćeš! Fala Bogu. godine idu. ne zna šta bi. Ali zli duša ima svagdi. Pa. Kad je vidio šta je uradio. sinko. draga. jadna ti majka. Ja ti mogu ispričat ako oćeš. On ti se zvao Arslanaga. nikad veće žalosti nisi vidio u Rami. E vako ti je to bilo. Stigne je ufatit. E! Pokopali Divu di je i umrla. već istina. da i Bog pomogne 381 . ali srićom čista i neiskvarena. Mučenica Diva Grabovčeva postala je simbol djevičanstva. Prosvitli ga Bog da zna kako je zlo zlo. a jadno dite se brani. Diš ženit. Biž! Kad je stigo kum Arslanaga. Čuvala ti Diva gori ovce kumove i mislilo jadno dite da je pobigla begu. i put pod noge pa u Vran. Tako Luka i uradi. Turci su ti onda bili ovde. Nego. i u planini. I krene ti kum za begom i ufati ga. Našo je kako čuva ovce. Diva umrla. Od tad ti mlade cure iđu gori na zavit. pripala se jadna. to znaš. Pripala se jadna Diva. zagledo ti se u nju beg.nedjelje u srpnju hodočaste na Divin grob na lokalitetu Kedžara na planini Vranu. ma šta lipa. ne znam! Ali tako ti je beg znao di je sada Diva. Ona jadno dite. Turčin ili Vlah.

208 Iva je. 1762. Matasović bilježi pritužbu (arzeol) kršćana god. moga rođaka. što nije hotila poturčiti se divojka glavna god. Činjenica da joj se više od 200 godina čuva uspomena i hodočasti na grob. 1816. 1866. 237. 208 Miroslav Džaja – Krunoslav Draganović. izdanje RKT Župni ured Otinovci-Kupres 1994. 5. Hrvatska usmena književnost Bosne i Hercegovine: proza. jer u vrime bašaluka glavne cure turčili bi na silu. dao Bog. II. što je poginula”. Dakle. knj. jer mu je pobjegao fratar na kojega je mislio svaliti krivicu kako bi ga oglobio. 144-145. kod koga su paše kupreške isikli živu na komade Katu ćer pok. ali tko će ti znati.. jasnim je dokazom kako je poginula mučeničkom smrću. Sarajevo 2005. Tu je. po predaji. nešto sjeveroistočno ispod “Malih vrata”. priredio Marko Dragić.207 (Šlimac. spominje i “jezero više Osmanlija. povijesna osoba. Ova se djevojka prezivala Romić. Hrvatska književnost Bosne i Hercegovine u 100 knjiga.”209 Otada se to jezero zove Katino jezero. gdje su doselili iz Duvna (Tomislavgrada). a ljudi toga prezimena i danas ima u Stražbenici. uz sami okrajak šume Plazenice. pastirica Iva pala žrtvom u obrani svojega djevičanstva od divljega nasrtaja. S kupreške visoravni.da budu ko ona. Dr. kupreška je Marija Goretti 150 godina prije te svetice radije izgubila život nego djevičanstvo. pod planinom Grguljačom. koji “goni kuprešku raju radi neke Ivke. 217. proklete krvopije. drama i mikrostrukture. str. 209 Isto. na vezira protiv kliškog muselima. i bacili sve komade tila u jezero. dakle. E. dao Bog! Kod nas se priča da je bila od ovi naši Grbavaca iz Šlimca. str. Ante Lozića. str. HKD Napredak. GROB KATE LOZIĆ Fra Grgo Lozić u svojemu Adnotationes variae A. Rama) IVIN GROB “Ivin grob” je u osami iznad sela Ratkovina. 207 382 . MH.

i on hotijući je razveseliti. ako se poturči. kao pravi katolik. koliko može na konju za dan obaći. Listovi o Bosni. godine. daje mu vezirluk. Car je upita za roditelje. I dan danas postoje kameni grobovi koji svjedoče o tome. 2000. Mlada ga je ubila na Lučkom mostu i vratila se pješke u Dobriće. str. jer ni jedna mlada nije više morala leć s agom. Došlo je do sukoba svatova i begovih podanika u kojem se stradali mlada i mladoženja i kumovi. Aga je pristo. godine.211 (Mostar) DOBRETIĆI Dobreja je imao kćeri Ljiljanku i Katku. U većini slučajeva veća klizanja tla. rkp. Bosanski prijatelj. g.KAMENI SVATOVI U BAREVU Za vrijeme Turaka. opremi hitra Tatarina. Svakim diranjem tih grobova nastala bi neka prirodna katastrofa na području Bareva. već je zovnula agu da iđu u Mostar. Dobreja. vraćali su se svatovi. a ona mu pravo kaza. 212 Ivan Franjo Jukić.212 Katici Lozić Radielović 2007. odabra drugo. Jedna se mlada nije dala. selo Barevo kod Jajca) Rkp. Na spomeniku piše da je Dobreta umro 1472. kazala je Marija Crnoja (rođena 1938. Ljiljanku jednom uhvate Turci i caru na dar dadu. godine doživjevši 98 ljeta. FF Mostar 2007. Selo Dobretići “baštini ime od srednjovjekovne bosanske vlastelinske 210 383 . Sarajevo 1870. nakiti sitan ferman. 5964. Sjećanje na Dobretu živi i nakon pola tisućljeća u predaji i imenu sela. i posvoji ovo mjesto. Franjevački provincijal i bosanski biskup fra Marko Dobretić podigao je 1773. ako li ne. Vidjevši šta se sprema. Nakon toga počeli su se Hrvati ponovno naseljavati u Mostar i njegovu okolicu. D. sv. iz susjednog sela u selo Barevu.210 DJEVOJKA UBILA AGU Za vrijeme turske vlasti svaka mlada djevojka je morala leć s agom prije nego s mladoženjom. koje se od njega tako i prozva. Kažu da u selu Divičani postoji isto tako mjesto gdje su nekad stradali pa se sad tu nalaze kamenja koja su sveta. 211 Zapisao sam u Mostaru 2000. Turci su tražili svoj danak za bega na pravo prve bračne noći po njihovom zakonu. Vl.. glavni svat je izvukao sablju i osjeko begu glavu. koji po naputku Ljiljankinu brzo nađe starca ćoru (Dobreju) i izruči mu milost carsku. IV. godine spomenik na grobu Stjepana Dobrete.

da će oni doći i dati mu tapije. godine prozvaše Zubovićima. U sultanovu haremu zamolila je sultana za pomoć. eto ti sve diliš onom ono. dobro pomognuta stvarnim povijesnim osnovama. a makar da su se ljudi iskupili. Emin prišaplje nešto kadiji. Sultan.) 213 Hrvatska usmena književnost Bosne i Hercegovine: proza. a njima ama baš ništa. 131. a gledali kako paša dili onom ono. ele ti onaj Emin pođe u Carigrad da izvadi na svoju zemlju tapije. kadija na Iliju: kada se je on dobavio turske zemlje i kako smi orat tursko i osudi ga na višala. pokraj stijene na kojoj je u vrijeme prognanstva nalazio utočište. a i ozenđiko ne triba ti pitat. a zemlju dade Eminu. Pavi Pavlovići. u to vrime počele izlazit neke nove tapije na zemlju. a Emin priuzme zemlju i od 213 onda se nazvalo Eminovo. umekšan umiljavanjima svoje robinje. (Tomislavgrad) obitelji Dobretića. a nama ništa. naređuje da se izda ferman (dozvola) kojom se Stjepanu Dobreti daruje vlastelinstvo prije nazivano Zapadne Vrhovine. 5. Oko podne.000 bosanske mladeži. Boji Bojtačići a Vlatku Vlatkovići. Daj i nama štogod. Emin uzme. onom ono. onom ono. Hrvatska književnost Bosne i Hercegovine u 100 knjiga. kad su izišli iz džamije. godine zarobljeno i u Carigrad odvedeno oko 30. Ilija začuje da mu se kum sprema po tapije. naprimjer). Među njima je bila i Ljiljana. Borme. Kad je neki paša išo i prigledo sela i gradove sultanove.” Poslije smrti starine Dobrete razdijeliše njegovi sinovi golemo imanje. knj.” Poslije Drugoga svjetskog rata neki neodgovorni državni činovnik prozvao je to mjesto Dobratići. Tu je. HKD Napredak. i kad se vratio poruči kumu da zakolje nikoliko janjaci i pripravi ručak. s kojim se dobro pazio. (Karaula.EMINOVO SELO Eminovo selo se po starini zvalo Ilijino dobro. 1991. Ilija zgotovi i sve naredi kako mu je kum poručio. Ele. MH. krene Emin kumu i povede kadiju i nikoliko ljudi. on je sa sobom vodio tri izmećara. drama i mikrostrukture. proživjevši dug i mukotrpan život s više obiteljskih tragedija (gubitak dviju kćeri. da te i mi moremo spomenuti!” Paša mu dade sve selo i polje pod selom. 384 . pa sve oni izmećari išli. pripovijeda kako je padom Bosne u Osmanlijske ruke 1463. Ukopan je u selu Zapeće. lijepa kćerka Stjepana Dobrete. te postavljo i dilio na agaluke. str. Ilija radio i upravljao svojom zemljom. dragi paša. Juri pripadoše Dobretići. te pošto jili. Jednom se skumi s nekim Eminom Korićan. Stjepan Dobreta i umro. Iliju obise. te to i on ponese kumu stare tapije i dadne da mu promine i donese nove. kad su stigli u Duvno reče Ilija: “Amo. M. ono sve što seže do duvanjski podvorica i jaučerica. Još živa predaja. Sarajevo 2005.. priredio Marko Dragić. koji se 1852. te i danas.

Ugleda di se nešto u ćošku skupilo pokriveno nekakvom rutom. Toji sluga vezirov otvori joj vrata. ali zamalo dođe sebi. Jer je ugibala turska stoka. pođe u Travnik.215 (Tomislavgrad) 214 215 Isto. sva skapala od gladi. i rukom pokazuje na bisage. osvojijo je konak. str. / u srid sela Bukovica. nije ni znala šta je čeka. uroda nisu imali. Ima i sad pisma: Zakukala majka Letarića Marka. (Kupres) LETARIĆA GREBLJE U tom greblju je ukopan Marko Letarić s Lištice i njegova mater. a njoj srce puče. Krenula ona pokopat ga na svojoj zemlji. Alat zarza.ZLOSELA Godinama poznato ime Novoselo izgubilo je svoju tradiciju kad je za vrijeme Turaka. Došla prid vezira. str. stala. Niko se više nikad tu nije ukopo. Skamenila se ona jadna. Poleti tamo i ugleda mrtva sina. 137. Zbog ovoga događaja. Nesritna žena počela prosit po selima od ljudi i od rodbine. Kad je došao beg da spava sa mladom. Undan toji vezir poručijo njegovoj materi da donese pune bisage dukata i dat će joj sina. naišao je na muškarca koji ga je zboo nožem. I danas se Zlosela tako zovu. Kad je skupila sve. a ona gleda di je. 385 . Neki čovik iz sela napravi križ i stavi ga na greb. / zakukala kono sina kukavica. Kad je došla u Bukovicu. odrizali mu glavu. Isto. Ljudi se skupili i pokopali ji. I konj vidi da nema gospodara. Turci ga uvatili i odveli u Travnik. Vezir reče: „Iđi doli i vodi ga kući. a i zato što je beg 214 ubio drugog bega zbog katolkinje. Spusti sina na zemlju i zagleda se u nj. Ali beg ju je uhvatio i vratio nazad. koje su zbog njenog bijega. Marko je bijo kršan momak. Žalosna djevojka je tu naišla na nekog dobrodušnog bega koji se dogovorio s njom. ali i zbog toga što ništa tursko nije moglo opstati u Novoselu. Uze svoje dite i stavi ga na konja alata.” Dok je silazila doli. Otišao je i legao u ambar umjesto nje. Ona je uspila pobići i trčala je priko polja i brda koje su nazvali Poganac pa sve do jednog sela. 132. pravi ajduk. jedna djevojka odbila spavati sa turskim begom. oni su mu dali ime Zlosela. nazvali Kukavice.

a batina izbije u Blagaj. Također i danas golubovi i vrane ulaze u klisuru iz koje izvire Buna i dugo se ne vraćaju.) napisao Kukavicu.. str. Jedan pastir čuvajući ovce nekog age. Tu zgodu obojica korisno upotrebiše.(…) K tome mlazu podzemne vode usječen je kameni puteljak. Pripovijeda se da to nije prvobitno vrelo Bune. Školski vjesnik. u kojem je stolovao vladar Hercegovine. a golubovi pećinari.217 Isti su prizori i danas iznad vrela Bune.-199. kad je mjesto ovce ulovio mrtvoga sina. 386 . a tijelo baci u rijeku. Dalmaciju i Hercegovinu za jedanaest dana. Zagreb 1965. svaki dan zaklao po jednu ovcu i bacio je u Zalomsku rijeku.. Motivi i strukturalni elementi Kukavice u cijelosti odgovaraju navedenoj predaji. jedan put mu osvanu crni petak! Aga potplatio nekoga da pazi na pastira. Vjerodostojno spominjanje puteljka koji vodi do vrela navodi na 216 Stjepan Štrodl-Srijemac. dok napokon agi ne udari u oči da mu stado sve manje biva. 217 Dinko Šimunović. s dana na dan sveđer jednako. Na ovo drugo upućuje Šimunovićev opis vrela: Orlovi krstaši vijali se povrh jezera i nestajali prema Gradini. Pastir se izgovarao na vukove. 457. Šimunović je može biti predaju pročitao u Školskom vjesniku 1901. naime. Na tome je vrelu otac čekajući ovnove dočekao obezglavljeno sinovo tijelo. str. a osamnaest godina kasnije (1919. a otac je dočekivao.VRELO BUNE Vrelo Bune po mnogima spada među deset najjačih u Europi. A može biti da je Šimunović boravio u Blagaju na vrelu Bune i sam čuo predaju. Šimunović taj grad naziva Gradinom. Sin je.216 Ta je predaja nadahnula Dinka Šimunovića da napiše pripovijest Kukavicu. i zbilja ovaj bude zatečen gdje je baš bacio ovcu u rijeku. nego da ta rijeka izvire u Gatačkom polju te ponire i onda izvire u Blagaju. ovdje je uhvati pastirev otac koji je na Buni mlinar bio. iđaše puteljkom na ono vrelo. o zalazu Sunca. Kukavica. Sarajevo 1901. herceg Stipan Vukčić Kosača. baci jednom svoju batinu u Zalomsku rijeku. svako pet-šest dana. VIII. No. i moj babo. Aga mu dade odrubiti glavu. vrane i druge ptice lepršali i krili se u pukotine hridi. Orlovi se pojave i nestanu prema Stjepan-gradu. PSHK. Otac pak njegov imao je što i vidjeti. 197. Đački izlet u Bosnu.

387 . pa izađe prid kuću i opali a Turci biž Bog te vidio! Svi pobigoše. i pođi u miru Božjem. kada su oni harali selima. a i sve drugo potamni (…). pitu od zelja ili će ih sve poubijati. Vrijeme najavljuje zlu kob koja će zadesiti njegove junake: (…) Najprije zagrmi. pokrio suknom i otišao osvetiti sina. ali se snoćalo te vrelo postane crno. Bilo je to u prvom misecu a došli oni u jedan sat u pol noći na Tomina vrata pa traže da im žene odma skuvaju zeljak. a onda zarominja kiša. 220 Ivana Brešić zapisala je u Megdanu kod Livna 2006. što ne isključuje mogućnost da je selo 218 219 Isto. Srna. A naši su pradjedovi bili rodom iz Imotskog i zvali smo se Mikulići. Beg ga je ubio. Isto. sve se više smrkava. ali se plašili i opet orlovi krstaši. a ne čusmo huke velikih im krila jer pod nama još jače šumila i ključala voda. odnio ga u kuću.220 (Megdan kod Livna) Brešići i danas žive na selu pod Tušnicom u okolici Livna. Taj puteljak i sada postoji. A ko će dat zelje u prvom misecu? Ali. Vl. rkp. kao i katolička i pravoslavna crkva. I Toma ti za pušku. 203.zaključak da je ondje Šimunović uistinu boravio.218 Priroda je tako najavila veliko zlo. Muljika. a Šimunović ih točno locira. godine. Golubovi pećinari i vrane smušeno lijetali povrh nas htijući se zakloniti u rupe one raspucane hridi. Toma je imo jednu pušku na kres(šta se napuni kresivom pa kad pukne sve odjekne) a ta se puška zvala Breša. 206. sinko. I tako ti dođu Turci u naše selo. ali se ne daj svakoj rđi!”219 KAKO SU MIKULIĆI POSTALI BREŠIĆI To je bilo još u vrijeme najezde Turaka. Nije se vratio. Oni sliče na svoj kraj i imaju imena iz prirode. Otac je uhvatio bezglavo Spasojevo tijelo. str. U to prestade kiša i vjetar. Kukavica svoju priču završava: “Amin. sv. ali ništa vidjeti. a mi to jače piljimo u ono podzemno vrelo. Šimunovićevi su likovi srasli s prirodom. primjerice. Grmi i lijeva. 2006. lijeva i grmi. Poslije toga svima bilo drago što su porazili Turke i odluče da se sad prozovu Brešićima za čast puški koja ih je spasila. R. str. Selo se zove Megdan (što znači dvoboj).

221 HADŽI-BEGOVI ZULUMI Razna su mučenja Osmanlije vršili nad kršćanskim svijetom. iz Karlovca u Hrvatskoj. Kad je Peraga vidio mrtvog jedinca. godine. PERAGIN KRIŽ Peraga je živio ispod Zavelima. Križ potpočen rukama postoji i u Bukovici na lokalitetu Letarića groblje. Turci su poslije ručka nagradili Peragu tako da su mu opljačkali imanje i ubili sina jedinca. rođenog 1946. ispod bivšeg grada Roga. U groblju sv. D. godine u Roškom Polju prema kazivanju Ambrozea Kelave iz Vojkovića. i danas tu postoje njive zvane Peraguše. od žalosti se ukočio i umro s rukam na bokovima. Rkp. Peraga je kaza da bi on bez muke i bez ičije pomoći moga primiti i daleko više gosta i da svi budu zadovoljni. stoljeća. Zbog velikih opačina koje je činio Hadži-beg.dobilo ime upravo zbog borbe. Mihajlo. godine ubio Omer-paša Latas koji je pak podrijetlom bio Srbin pravoslavac. FF Mostar 2003. Peraga je bio dosta bogat domaćin pa je dočeka Turke čiji je pravac kretanja bio iz Ljubuškoga prema Livnu. jedinstven u čitavom kraju. Poslije dobra ručka Peragu je pita jedan od Turaka koliko je za ovaj doček mora pozajmiti od susjeda rane i ostaloga što je tribalo za doček gostiju. On je dokaz kako Turci nisu mogli podniti bogata kmeta pa su ga kažnjavali najokrutnijom smrću. Peragin križ. 221 388 . U jugo-istočnoj Hercegovini i danas se pripovijeda o Hadži-begu Rizvanbegoviću koji je bio brat neprikosnovenoga vladara Hercegovine polovicom 19. dvoboja na brdu na kome su se nekada davno sukobile dvije strane. Ali-pašu je 1851. njegov brat Ali-paša naredio je da ga u Stocu ubiju. tj.222 Danijela Ančić zapisala je 2003. Ivana postoji kameni križ.

On pusti stablo i ovaj naš klepne. pasji sine – kaže beg. đe te tvoji kazne. a njemu njegova majka pričala. on naredi da prikuči stablo. moj dragi. pasji sine? – pa kad ga dobro izbode drača iz sijena koje je morao uplastiti. odakle počima. Otale do u Gradac. jer im’o je brata u Stocu. do tog i oko toga dana imaš da ogradiš sva ta brda! Pa naredi. A puni tabani drača. dobri’ dvanaest kilomentara. Hadži-beg. kako su kazivali begluci. Gori se nije moglo. zove se Hadži-begov jaz. I on. str. I kaže. kad su ga malo po nekakvoj kazni progonili u Istambulu. k misi. kome je htio. Kad naiđe neki. I išo je narod na misu. Onda bili tu veliki dubovi. pasji sine. kad bi bilo to zabilježit. Baška Voda-Mostar-Zagreb 2001. i svezala do Metkovića. Iz Neuma i iz Dubrovnika išlo se konjma u Počitelj. pasji sine. Onde su vatali ribu. Vamo se nije moglo. stoljeća. samo na Hutovo nemojte. Moj đed meni prič’o. A ovaj naš moradne uhvatit za vrh. Mala nakladna kuća Sv. đe si poš’o. To je on stio. a ovamo je Žaba. A on je bio vamo. (Sva ova brda i sva ova imanja. on je imao svu tu vojsku i tije. (Dok dođe misa je završena. koliko je bio prefrigan. ne smiš ‘ranit nego troje goveda. Tu je bio klanac. I oni njemu kažu: – Baš ‘oćeš. Bila je i tad župa. – Poteci. Jure i Zajednica izdanja ranjeni labud (ZIRAL). Stocem su upravljali od konca 18. I kaže: – Pošto si kriv – kaže – gonićemo te nođe. on kaže: – Đe si poš’o? – Poš’o sam. A on. na Hutovo. kad naiđe u Gradac. pa se kuća nije smjela nego toliko dizat. on bi rek’o: – Odi ‘vamo. zakasnićeš. 222 389 . beže. 97-105.Po predaji. Kad ko naiđe. Od Kozigrada do Zvonigrada. sve je to kupljeno od njega). a ovi bio u dolini u Počitelju. Vidi: Marko Dragić. Rizvanbegovići su podrijetlom Hrvati katolici Nikolići iz Trebinja. Ja sam to sve svatio kako je to moglo biti. doli. Kaže: – Svukud me gonite. A onda. Voda je svezala do Trebimlje.) – Poteci. pa.

i kad je pokriše. pa bi dao privezati čovjeka za vrh hrasta uzicom oko vrata. u Služnju je bio aga Ćerkić. Na tom darovanom prostoru napravljena je biskupska kuća. a truplo na drugu stranu. priredio Marko Dragić. grizla ga je savjest što je porušio crkvu. Sarajevo 2005. rođenog 1929. knj. drama i mikrostrukture. Vl. 1997.223 (Donje Selo u Hutovu) KULA NA SLUŽNJU U tursko doba. 119. 224 Hrvatska usmena književnost Bosne i Hercegovine: proza.) opisuje to mučenje: “Tako je on znao narediti da se skuči mlad hrast jakim konopcem sve do zemlje. zaselak Rajići u Hutovu. pola svoga imetka darovao je crkvi. Ovih dana neki potomci age Ćerkića traže povratak toga posjeda. Zamolio je toga zamjenika da mu bude kum.I tako je radio te zulume. koji je imao u svom posjedu polovicu Mostara. koji je nekada pripadao toj lozi. u Donjem Selu. nije mogao da umre. da bi glava odletjela na jednu.224 (Služanj kod Čitluka) 223 Đurđević (str. a sigurno ne znaju na koji je način to zemljište pripalo Katoličkoj crkvi. Aga je imao devet žena i one su rađale djecu. a drugi svećenik dođe i krsti ga. HKD Napredak. sluge bi Hadži-begove odsjekle konopac naglo. U znak zahvalnosti aga Ćerkić. nasta neviđeno nevrijeme. godine po kazivanju Marka Rajića. Kada je aga Ćerkić bio na samrti. a dok bi bio u zraku. zb. Aga ponovo dade pokriti kulu i ona do dana današnjeg stoji tu. Poslao je slugu po biskupa da bi ga ispovjedio. Kad bi to bilo gotovo. povukao nesretnika u zrak tako jako. padala bi kiša od mučeničke krvi!” Predaju Hadži-begovi zulumi zapisao sam 1997. Isto tako naredi da kmetovi nose jedan po jedan kamen od srušene crkve do Služnja da bi se na njemu napravila kula. 390 . prije nego u nju useliše. Naredi da treba porušiti crkvu u čitlučkom polju u blizini grada Čitluka. Tek na kraju života rodio mu se jedan sin kojega je uspio odgojiti. I nestalo i njega i zuluma. Tako bi čovjek iz zraka naglo pao na kamenje i tu se sav zdrobio. I tako se napravi velika četverospratna kula. smrači se nebo. ali nikada nisu uspjeli da odgoje ni jedno dijete. Biskup je poslao svoga zamjenika i aga je tražio da ga ispovjedi. a da nikad niko nije stanovao u njoj. koja se i sada nalazi kod groblja Masline na ulazu u Mostar. Hrvatska književnost Bosne i Hercegovine u 100 knjiga. str. te bi se hrast svom silom povratio u svoje prvašnje stanje. 5. 22. Svećenik mu je rekao da se ne može ispovidit bez krštenja i aga prista. grom udari u krov i spali ga. MH.

DOMAĆI MUSLIMANI I KRŠĆANI Postoji više predaja i povijesnih izvora o domaćim muslimanima koji su štitili kršćane. Venecija 1713.”225 Postoji više povijesnih izvora i predaja o čovječnosti begova Kopčića. pa je mali Hasan kao talac dospio u kuću vrgorskoga harambaše Šimuna Talajića Delije koji mu je zarobio oca. Otac mu je za vrijeme Bečkoga rata 1690. Predavao je filozofiju u Makarskoj. Tako je mali Šitović upoznao i zavolio kršćanstvo. 1729. Šibeniku. Fojnički samostan. kada bi nas od drugog snašla koja nemila potvora i prijetila nam ozbiljna pogibelj. 391 . tamnosti i vičnosti. pokrstio se u sedamnaestoj godini i dobio ime Stjepan. fra Lovro Šitović (Ljubuški. Najvjerojatnije je bogosloviju svršio u Italiji. Pisma od pakla. Mijo Batinić piše kako je ta izjava lijepa i služi na čast “inovjercima” koji su se svladavali “u svojoj vjerskoj zanešenosti” i davali oduška “svojim čovjekoljubivim osjećajima prema nama. godine skupljao novac za svoj otkup iz zarobljeništva. Venecija 1752. pobjegao je. navlastito od paklenoga ognja. a u Našicama stupio u novicijat i dobio ime fra Lovro. List nauka krstjanskoga. – Šibenik. 1682. Kada se vratio u roditeljski dom. Školovao se u Zaostrogu. 51. Iznimka je među njima bio Tahirbeg koji je krvnički ubio Divu 225 Mijo Batinić. FRA LOVRO ŠITOVIĆ Vjerski pisac i epik. rođeno mu je ime Hasan. podrijetlom je musliman.PRELASCI NA KRŠĆANSTVO Dok se na sve načine nastojalo islamizirati katolike. imenovan je starješinom franjevačkog hospicija u Splitu. str. Venecija 1727. dotle je kažnjavana i najmanja sumnja ili kleveta da je netko nekoga pokrstio. Napisao je djela: Grammatica latino-illyrica. Godine 1727. Zagreb 1913. O tome svjedoči pismo fojničkog i visočkog kadije prema kojemu su “franjevci svačiji dobročinitelji”. Splitu te ponovno u Makarskoj.).

O tome govori spomenuti Maroli koji u svome talijanski pisanom Diario II. – 188. zvan Ibrahim-beg. 1. izrazio se točno ovim riječima veleći: ‘da mnogi i veći od otomanskih mjesta bio bi razoren i pao u propast. kako bi prisustvovali svetoj misi i krizmi. da ih blagoslovi. kao pobožnost i odanost svećenicima i redovnicima “koje prizivaju u svim svojim potrebama. 1933. tajnik Nikole Biancovicha. str. Zbornik za narodni život i običaje južnih Slavena. knjiga XXIX. Al’ je još reko da mu činim reć misu – i dade mi naknadu za mise. str. Mala nakladna kuća Sveti Jure. I reko mi je za života da od njegova najma ukopam ga u grebju krstjanskomu i da mu usadim križ od kamena i ogradim greb. kojega narod štuje kao blaženoga. JAZU.. reče: – Imam jednu oporuku na duši. 50. A kad dojdoh. 50. biskupa makarskog (1698. ističe kako su Kopčići “najčovječniji i najmilosrdniji” i da su očitovali svoje “čovještvo i ljubav” te prijaznost i ljubaznost prema kršćanskome svijetu. 227 Ante Šimčik. koje su donijele svoju djecu biskupu. Tadašnji biskup bosanski Juraj Patačić. Kada je biskup Bianković stigao u Kongoru kod Duvna. Tu je ramsku ljepoticu i mučenicu osvetio njezin kum Arslanaga Zukić iz Varvare. Zagreb. 228 Isto. kad ih molitve i žrtve svećenika Isukrstovih ne bi podržavale blažeći srdžbu Božju’. neka njegovo pri meni ništa ne ostaje.226 Veliko priznanje begovima Kopčićima odaje don Federico Maroli. također. Begovi Kopčići. fra Stipane. 183. izražava pohvalu četvorici braće Kopčića.”227 Kopčići su pružili zaštitu biskupu kako bi bez smetnji obavio svoju misiju. godine s velikom opasnošću vizitirao Duvno i obližnje krajeve. 226 392 . – 1730. I to sam sve učinio.) koji je 1710. Jedan od te braće. govoreći: – Neka znaš. sv. pa je taj apostolski put obavio šezdesetpetogodišnji Nikola Bianković. Maroli.”228 Nikola Lašvanin zabilježio je uz 1690. str. Deset kamenih mačeva. dočekalo ga je oko pet stotina ljudi s konjima i isto toliko pješice.godinu: “(…) kuga prođe i ja odoh u Fojnicu ali posla po mene Arslan-beg Kopčić. S katolicima je došlo “dosta Turaka i Turkinja.Grabovčevu. Imao sam momka krstjanina i umrije od kuge. ubivši Tahirbega. kao zagrebački kanonik nije mogao stupiti na bosansko tlo. Baška Voda 1999. Vidi: Marko Dragić.

I to zabiližih, za pogrdu onih krstjana koji su nepomljivi izvršiti oporuke njihovih mrtvih.”229 Sarajevski je mula 1. veljače 1781. godine poslao činovnika da s fojničkim kadijom “i s drugim Turcima izvide oni križ prid crkvenim vratim od kog prie prid vezira bi parnica”. Večer prije fratri se posavjetuju međusobno kao i “s istim susidnim poštenim Turcim” te se dogovore da po noći izvade križ kako bi se spasili od “veće napasti i mučenja”. Kada su kadija i mnoštvo Turaka vidjeli da nema križa, povukli su se u mešćemu (sudnicu) i sa sobom poveli gvardijana tražeći od njega 350 groša. Gvardijan ne htjede to platiti, odgovarajući da nije kriv, te ga zatvoriše s fra Jozom Tomićem u sarajevski zatvor. Ipak su morali nakon patnji platiti 400 groša, a gvardijanu je zabranjeno da se u pogrebu nosi kota i križ ispred pokojnika, te da pogreb ne ide preko čaršije “nego stranputicom pored rijeke”.230 PORAZ OSMANSKE VOJSKE POD BEČOM 1683. G., OSLOBAĐANJE HRVATSKE Pod Bečom je 12. rujna 1683. g. poraženo 250 000 osmanlijskih vojnika. U toj bitci iznimne zasluge pripadaju poljskome zapovjedniku Janu Sobjeskom (te godine pod Bečom gine hrvatski svećenik, otac ruskoga panslavizma, protureformator Juraj Križanić). Poraz Osmanlija pod Bečom bio je povod kršćanskim zemljama da se dignu na ustanak. U tom ratovanju oslobođeni su Lika, Slavonija do Une i Save te zapadni dio Srijema. Eugen Savojski je prodro do Sarajeva a u povlačenju je poveo Hrvate u Hrvatsku. Godine 1687. trideset pet ramskih franjevaca bježeći od osmanske odmazde, s katoličkim pučanstvom iz Rame, Kupresa, Glamoča, Duvna, Rakitna i Doljana, bježe u Cetinsku krajinu. U Sinju su sagradili franjevački samostan. Ramljaci su sa sobom ponijeli Gospinu sliku, danas Čudotvornu Gospu Sinjsku. U Srijemskim je Karlovcima 26. siječnja 1699. g. sklopljen Karlovački mir. Tada je Dubrovačka republika osigurala Turcima izlaz na Jadran u Kleku i Sutorini. Imotski je kraj oslobođen 1717. g.
229 230

Nikola Lašvanin, nav. dj., str. 165. – 166. Jako Baltić, nav. dj., str. 59.

393

Užasna je odmazda nad kršćanima nastupila nakon osmanskoga poraza pod Bečom 1683. g. Tada Hrvati masovno bježe iz Bosne i Hercegovine tako da ih 1723. u toj zemlji ostaje samo 23 000. Bosna i Hercegovina je pod osmanskom vlašću sve do 1878. g. kada tu zemlju anektira Austro-Ugarska. Najmanji je broj Hrvata u Bosni i Hercegovini zabilježen 1723. g. kada ih je bilo samo 25 000.231 Rijetke su zemlje gdje su se toliko ponavljali zločini u kojima su stradali njezini narodi Hrvati, Bošnjaci, Srbi i drugi.Tako je 1991. g. Hrvata u toj zemlji bilo 750 000, dakle, isto kao i 1463. g. U ratu 1992.-1995. g. izbjeglo je i protjerano 400 000 Hrvata kao i 1463. g. Danas prema crkvenim podatcima u Bosni i Hercegovini živi oko 450 000 Hrvata. Oslobođenje Poljica Don Juraj Pezelj poginuo je 1686. godine dok je predvodio vojsku u borbi protiv Turaka. Na samrti je hrabrio svoje suborce da nastave borbu: U tvrđavi Nučak u blizini sela Gardun iznad korita rijeke Cetine bili su janjičari, međutim popustila je disciplina i oni su počeli pit i više puta su se zaljetavali u Gornja Poljica, a tamo je don Jure Pezelj oformio ratnike da se suprotstave Turcima. Don Jure je ima najbržeg konja i bio je na čelu te potjere za Turcima. Ali neki Turčin je nasumce ispalio iz puške i pogodio don Pezelja u stomak. On je pao na pod i znao je da će umrit, ali kad su mu došli suborci on im je reka da mu se odrišio opanak i da oni krenu dalje za Turcima, jer mu je sloboda bila važnija od vlastite smrti. Oni su nastavili za Turcima do Bišćanske gore i vratili su se nazad i našli don Pezelja mrtvog. Na mjestu njegove smrti danas se nalazi križ “Pezeljev križ”.232 (Srijani) Njemu u čast, zbog tog hrabrog čina, Poljičani su u spomen na 300 godina od tog događaja podigli spomenik “navrh puta” (u početku je put bio napravljen samo djelomice i tu je stado prolazilo, a kasnije je
Franjo Šanjek, Kršćanstvo na hrvatskom prostoru, Kršćanska sadašnjost, Zagreb 1996, str. 317. 232 Sanji Markić, studentici Filozofskoga fakulteta u Splitu, 2004. g. u Srijanima kazao don Mirko Skejić, rođ. 17.01.1947. u Srijanima. Rkp. FF Split, 2004, sv. 5.
231

394

omogućen prolaz i vozilima) u Docu Donjem. Na spomeniku, urezano u kamen piše: (1686. godina) Sloga opća Poljička ovom pobjedom u Docu Tuđinca Turčina zauvijek protjera iz Poljica (1986. godina) u spomen don Jurju Pezelju knezu Ivanu Tomčiću i ostalim mučenicima .233 Oslobođenje Požege Grgurevo (12. ožujka) posebno se slavi na području požeškoga vinogorja, gdje ga vinogradari slave gromoglasno uz pucnjavu iz topova (mužara). Toga dana vinogradari sa svojim prijateljima odlaze u vinograde i ondje pripremaju tradicionalna jela, kušajući mlado vino i gotovo neprestano pucaju iz topova iz vinogradskih predjela Vranduka, preko Kamena sve do Sokolovca. Ta pucnjava simbolizira pobjedu nad Turcima 12. ožujka 1688. godine kada su hrabri Požežani predvođeni legendarnim fra Lukom Ibrašimovićem234 oslobodili svoj kraj, porazivši tri tisuće osmanskih ratnika na brdu Sokolovac. Požežanin Miroslav Ivković poklonio je požeškim vinogradarima veći top (mužar) koji je inače bivšem vlasniku služio za obranu od Turaka. Vinogradari su taj top okrstili imenom Grga, a topovski kum bio je Požežanin dr. Zoltan Bartaky. Međutim, osamdesetih godina dvadesetoga stoljeća top se rasprsnuo na tri dijela.235 Uz taj top vezuje se istinita anegdota: Jedan stariji vinogradar iscrpljen od ispijenoga vina pri odlasku kući pao je i polomio nekoliko rebara, a da bi svojoj supruzi objasnio ovaj nezgodan slučaj, svu krivicu pripisao je topu Grgi, rekavši da su mu rebra popucala od zračnoga pritiska koji je proizveo top.236 U novije vrijeme taj običaj poprima i novu dimenziju, te taj dan simbolizira buđenje prirode, početak značajnijih radova u vinogradima i završetak zime.
Ivana Stazić zapisala je 2008. godine od svoje bake Marije Stazić, djev. Bilić, rođ.1940.god. Rkp. FF Split, 2008, str. 60. 234 Svjedočanstvo toga junaštva nalazi se u u listini cara Leopolda I. u kojoj car slavi junaštvo kršćana, a fra Luku Ibrišimovića naziva Sokolom. O njemu se i danas kazuje epska pjesma. Od 1893. godine Požegu resi krasan spomenik podignut u slavu fra Luke Ibrišimovića. 235 Požeški pučki kalendar, 1990, I.R.O. «Požeški list», str. 99. 236 Ivani Đimoti 2008. godine u Požegi kazala je Helena Zima (rođ. 1943. g. u Kutini). Vl. rkp. 2008. sv. 30, str. 9.
233

395

Oslobođenje Vrgorca U raznim sukobima s Turcima, isticao se, posebno u toku Morejskoga rata (1684.-1699.) vrgorački fratar i serdar, muslimanskoga podrijetla, Rade Miletić, “koji je za svog života posmicao 99 Turaka”. Oslobodio je Vrgorac na Dan svete Kate (25. studenoga) 1690. godine. O njegovu junaštvu pjevaju Filip Grabovac (u Cvitu) i Andrija Kačić Miošić (u Korabljici i u Razgovoru ugodnomu naroda slovinskoga). Usmenom je komunikacijom do naših dana sačuvana predaja: Kao mali gradić, odmah uz granicu, Vrgorac je bio česta meta napada Turaka. Premda su stanovnici pokazivali veliku hrabrost u obrani grada, to nije bilo dovoljno zbog puno većeg broja i snage Turaka. Obrana je pošla za rukom Radi Miletiću kojem je na pamet pala izvrsna ideja. Ujedinio je sve jarce i koze iz grada i privezao im svijeće za rogove. Pustio ih je prema Turcima koji su, vidjevši toliko svijeća u noći, mislili da ljudi trče prema njima. Prepali su se i pobjegli. Rade Miletić je postao junak obranivši svoj grad na tako čudan način. Pa kakav je Miletiću Rade, na Riliću konje nagonio, na Matokit glavu naslonio, iz Vrgorca Turke izgonio. Ni dizdar ga smio dočekati nije. Od Vrgorca Franić Ulderika, bijaše vitez od vojnika dika, koja majka dalmatinska dade, boreći se ovdje slavno pade. 237 (Vrgorac) Fra Rade Miletić je jedina osoba koja je pokopana u vrgoračkoj crkvi. I danas se pripovijeda o oslobađanju Vrgorca u kojem posebne zaluge imaju zaostroški fratri, Pava Kačić, Gabro Staničić, Mate Bebić, don Nikola, Ivo Marinović. Sveta Kata je zaštitnica Vrgorca.

Dijani Mišetić kazala je Jolanda Mišetić (rođ. 12. listopada 1953. g. u Vrgorcu, profesorica u splitskoj Zubotehničkoj školi). Rkp. FF Split, 2004, sv. 31.

237

396

Oslobođenje Sinja Poraz pod Bečom 1683. godine naveo je Osmanlije na još veću okrutnost. Nakon povijesne obrane Beča uslijedio je rat između Turaka i Mlečana (1684.) u kojem su oslobođeni mnogi dalmatinski gradovi. Upadi kotarskih uskoka postaju svakodnevna briga turske vlasti. Sve je to potaklo Turke na nemilosrdne progone domaćih kršćana, a osobito franjevaca u pograničnim područjima (Duvnu, Livnu i Rami). Franjevci iz ramskog samostana u takvim okolnostima odlučiše se na bijeg. Bijeg fratara i njihova puka zbio se krajem listopada 1687. godine. Fratri, ponijevši sa sobom čudotvornu sliku Gospe ramske, pobjegoše preko Duvna u Dalmaciju. Bijeg je pripomogao sinjski kapetan Antonio Zeno, a organizirao ga je fra Pavao Vučković.238 Gvardijanu ramskoga samo-

O bijegu Ramljaka Ivan Aralica piše u romanima: Put bez sna i Duše robova. Usp. Dr. Anto Šoljić, Fra Pavao Vučković – pokretač seobe Ramljaka (U povodu 300. obljetnice s osloncem na romane I. Aralice) u: Selidba Ramljaka, Rama – Šćit 1687.1987., Sarajevo, 1988., str. 59. - 66. U duvanjskom selu Mokronogama postoji lokalitet, groblje, Vučkovine. Mještani pričaju kako je to mjesto na kojem su braća Vučkovići pobili Turke i otišli u Sinj. O tome se i danas pripovijeda: Potkraj turske vladavine između Mokronoga i Luga živilo je šestero braće sa svojim ženom, dicom i blagom: konjima, kravama i ovcama. Najmlađi brat bijaše neoženjen. Kad je našo sebi lipu i virnu curu, tide se ženiti. U to doba bio je u Turaka običaj da beg s nekoliko turski momaka dođe, kad se kršćanin ženi, i prispava s mladom prvu bračnu noć. Zbog toga je mladi Ivan Vučković odgađo svatove i zajedno s braćom domišljo kako će toji turski običaj izbić, a navrime se oženiti. Odlučili su toga dana kad se pođu vraćat iz crkve, koja se nalazi u Vašeru (Tomislavgrad) da njijove žene s dicom pobignu u kaure. Blago već prija otrali u kaure i ostavili kod svoji kumova. To pridvečerje braća Vučkovići vraćali se priko polja pivajuć i vrišćeć ko da i je pedeset. Mokronoški beg pošo s nekoliko Turaka da ostvari što je naumijo i noć provede s mladom. Kad je došo u kuću Vučkovića, braća ga lipo primila i privatila ko draga svata. Dok s zajedno ili i pili, beg je nekoliko puta pito: “Di je mlada, tijo bi je vidit.“, al najstariji brat odgovorio bi: „Brzo će nevista dok pomogne jetrvam ovce i krave pomust.“ Najstariji brat zapovidi svom mlađem bratu da ode i zovne mladu. Ustade on i ode. Izlazeć iz kuće, pogleda dobro di je straža turska. Vidi on da je samo jedan tu pa ga zbode nožom. Kad se vratijo u kuću zavika: „Dolazi nevista!“ Ustala se braća pa udri po Turcim, pobili Turke zajedno s begom. Osikli im glave i nabili na kolje oko tora i uzjahali na konje i pobigli u kaure. Uitra Turkinje pošle vidit što im se ljudi ne vraćaju kući, izdaleka vidile glave uokrug poredane te rekoše: „Eno naši kolo igraju.“ Primakoše se bliže i vidiše glave nabijene na kolac pa rekoše: „Sigurno vlasi nisu begu dali mlade pa i naši pobiše.“ Kad dođoše još bliže, pripoznaše Turkinje glave svoji ljudi pa počele plakat i nabrajat, čulo se u selo pa doletili vidit šta je bilo. Imaš šta vidit, Turci i beg nabijen na kolac. E, odma potira za braćom Vučkovića, ali kasno biše, Vučkovići već u kaurim. Nikad Turci ne stigoše Vučkoviće, a i danas se taj dio sela na kojem je groblje zovu

238

397

stana, fra Stjepanu Matiću, od žalosti se pomutio razum, te se vratio natrag i spalio netom obnovljeni samostan i crkvu da ih Turci ne bi oskvrnjivali. Fra Pavao Vučković (1658. – 1735.), brat serdara Tadije, 1687. godine organizirao je iseljenje Ramljaka239 i Duvnjaka u Cetinsku krajinu. Turci su ga u okršaju 1697. godine zarobili u kuli u Čitluku kod Sinja. Tamnovao je šest godina u Bagdadu i Carigradu odakle “junački uteče, dođe pod Sinj, načini manastir i crkvu pod Sinjem. Poče vojevati protiva neprijatelju i dosta mu zla učini (…) pomože uzimati gradove (…). Kad Sinj obsidoše Turci (1715. godine), zatvori se u grad, pomože ga braniti slobodeći junake i svaku jim pomoć dajući.” 240 O viteškoj obrani Sinja Kačić pjeva u 103. pjesmi str. 703. – 710. Čudotvorna je Gospa sinjska, koju su franjevci i puk odnijeli iz Rame, prema legendi spasila Sinj 15. kolovoza 1715. godine od silne osmanlijske vojske. O tome se i danas pripovijeda:

Vučkovine.“ (Predaju je zapisala Danijela Ančić 2004. godine, prema kazivanju Jele Budimir (djev. Križanac), rođene 1948. godine. Rkp. FF Mostar 2003, D.) Mjesto Vučkovine nazvano je po plemenitoj obitelji Nemanovići, kojoj je bio rođen sin Vučko (Vuk). Njegovi potomci su nazvani Vučkovići. Prema Bakuli je 1506. godine bilo više Vučkovića u Duvnu. Kako nisu više mogli podnositi turski zulum, prebjegli su u mjesta koja su bila pod vlašću Mletačke Republike, gdje su postali prvi mletački četovođe, pa su poput pravih vukova junački tukli Turke u više od petnaest okršaja. Andrija Kačić Miošić navodi da su Nakići pod mletačko okrilje, zajedno s mnogim kršćanima, doveli «pridostojnu kuću Vučkovića, iz koje izađoše vrsni na oružju vitezovi». (str. 522.) O «pridostojnoj i gospodskoj kući Vučkovića i njezinih vitezova» Kačić pjeva u 65. pjesmi. 239 O bijegu Ramljaka Ivan Aralica piše u romanima: Put bez sna (1982.) i Duše robova (1984.). Usp. Dr. Anto Šoljić, Fra Pavao Vučković – pokretač seoba Ramljaka (U povodu 300. obljetnice, s osloncem na romane Ivana Aralice), u: Selidba Ramljaka, Rama-Šćit 1687.-1987., Sarajevo 1988., str. 59.-66. Ivan Aralica piše da je fra Pavlova majka iz Kreševa, da mu je otac poginuo tri dana prije ženidbe te da se majka udala za nekoga siromaha na Orašcu u Rami. 240 Andrija Kačić Miošić, Razgovor ugodni naroda slovinskoga, Matija Antun Reljković Satir iliti divji čovik, (priredio Josip Vončina), Sveučilišna naklada Liber, Zagreb 1988, str. 538.

398

Kad se saznalo da prema Sinju dolaze Turci, fra Pava Vučković zovnio Livnjane i Duvnjane da se bore s naman. Jednu vojsku stavili na Han tako kad vide da Turci iđu priko Cetine da pucaju mačkule pa će Sinjani znat šta je i kako je. A bilo i' je svakakvi. Kida je jedan iz Sinja uteka tamo na ooke i u Italiju i pitaj Boga di nije. A onda opet, neki su se ostali borit jer su fra Pava Vučković i don Ivan Filipović Grčić hrabrili i govorili da će Bog pomoć. Ostalo ti od nemilog svita u tvrđavi sedansto junaka, a Turaka dolazi sto hiljada. Neko kaže da i' je bilo više, neko da i' je bilo manje, šezdeset hiljada, a ko će to znat. A sedan fratara šta je bilo, zatvorili se u crkvicu gori na Gradu i jedan ti izvadi iz nike skrinje Gospinu sliku šta su je donili iz Rame i obisi je na oltar svete Barbare. I molili se oni, moj sinko, a di ne će kod noliko dušmana. To je bilo na sedmi jula i poslin toga sedan dana Turci bili oko tvrđave. Kad došlo jutro na Gospin žežen, zora bila, a Turci ti nasrnili na jadnu tvrđavicu, prvo pješaci, onda konjanici a za njiman i pričuva šta su je imali. Primakli se tako blizu da su svoje barjake zadili blizon zidina. A svaki put kad se primaknu, Sinjani se na nji' obruše svin šta imadu. Najedanput, iz čista mira, stali Turci bižat glavon bez obzira, utekoše drito priko Cetine. Ostadoše mrtvi' deset hiljada a ostali utekli. Oko Sinja sve srušeno i spaljeno, nova crkva podno Kamička izgorila do temelja. A zašto su utekli. Vidili po bedemin oda žena cila u bilu. Navalila na nji' srdobolju. Kad se sve svršilo, časnici štano su branili Sinj skupiše osandeset cekina i dadoše Gospi napravit krunu da joj se slika okruni, a virnici Sinjani i Cetinjani dali svoga zlatnog nakita i šta su imali da se okiti Gospina slika. A kad su Sinjani tek donili iz Rame Gospu, oni bi je odnili u tvrđavu u crkvicu, a ona stalno bižala doli ispod Kamička u niku kupinicu. Oni je onda vrate, a ona ti opet u kupinicu. I tako stalno ona

399

bižala. A fratri onda nisu imali šta drugo već sagrade crkvu tuten di je bila ta kupinica. I tako je nastala naša crkva.241 Od tada se, kao spomen na tu pobjedu, svake godine prije Velike Gospe trči Sinjska alka.242 U čast Gospi što je obranila Sinj, podignuta je
Marina Gugić zapisala je 2008. godine u selu Radošiću kod Sinja. Kazao joj je Ivan Gugić (rođ.1933. rođen u selu Radošić). E str. 5-6. U Sinju se, također, pripovijeda: Godina 1715. povijesna je godina za Sinj i Sinjane, za cijelu Cetinsku krajinu, ali i za našu kulturnu baštinu.Te ti se godine dogodilo veliko čudo. Za vrijeme velike najezde Turaka u cilju širenja njihovog carstva, skupila se šačica hrabrih Sinjana da obrani svoj grad i u tome im je pomogla draga Gospa koju svi danas štujemo. Sinj je bio u plamenu, ljudi na izmaku snaga. Turčin je nadirao sve žešće, kad se odjednom na zidinama grada pojavi lik žene s kudljom u ruci. To ti je bila Gospa, Velika Gospa koja je na Turke poslala kugu i protjerala ih iz Sinja preko Cetine na istok. Mnogo se Turaka ugušilo u Cetini, mnogo ih je pomrlo od kuge, a dok su bježali otet im je konj glavnog sultanskog vojskovođe koji se zvao Edek. S konjem je stigla i cijela njegova oprema: sablja, štit i ukrasi na konju. (Edek ti je naziv za glavnu kariku koja se malazi u alci, koja se igra i u današnje vrijeme.) Martini Lovrić 2006. godine u Sinju kazao je Jakov Đipalo-Ban (rođ. 1952. g.). Rkp. FF Split, 2006, sv. 30/06, str. 12-13.
242 241

Obrani ga Marija Divica, kojano je sinjska pomoćnica. Koliko ji pod grad dolazaše, toliko ji mrtvi ostaviše. Bi u Sinju Gospina prilika koja čini čudesa velika: trikrat se je u gradu znjojila moleć sinka, koga je rodila, da pogleda na svoje stvorenje, koje nosi njegovo zlamanje: “Zarad, sinko, tvoje gorke muke ne daj puka u nevirne ruke! Tako t' moje velike žalosti, nu se smiluj ter grešnikom prosti: plačna gledat ja ne mogu puka ni slušati njiova jauka.” Ali Isus majci odgovara: “Njiova je opačina stara. Pusti mene, moja majko mila, da pokaram ja njiova dila!

Njiovi mi dodijaše grisi, nek jim sindžir oko vrata visi.” Trikrat majka moli sinka svoga da ne kara puka cetinskoga. Poslušajte veliki čudesa što će sada pasti iz nebesa! Na Turčina dođe srdebolja, teška bolest, velika nevolja. Po trista ji na dan umiraše, po toliko iz vojske bižaše, a uoči Gospojine slavne biže Turci iz Cetine ravne. Osta mrtvih trideset iljada turske vojske oko bila grada: što pogibe, što bolest umori, Gospe sinjska posve ji obori. Zafaljujte, od Sinja junaci, brez pristanka Isusovoj majci, kojano vas od Turak' obrani! I da ste mi zdravi, Cetinjani!

Andrija Kačić Miošić, nav. dj. str. 709. – 710.

400

crkvica na starom gradu, na utvrdi iznad Sinja opasanoj zidinama po kojima je hodala Gospa s kudljom u ruci. U Crkvi čudotvorne Gospe Sinjske podignut je oltar na kojem je Gospina slika. U znak zahvalnosti sinjski puk i puk Cetinske krajine okitio je Gospinu sliku mnoštvom zlatnih ukrasa. (Godine 1987. Čudotvorna Gospina slika, u znak sjećanja na tri stotine godina odlaska iz Rame, donesena je u Ramu za blagdan Male Gospe i ponovno vraćena u Sinj.) Dakle, Gospa i Alka zaštitni su znaci Sinja i Cetinske krajine. Alkar može biti samo onaj koji je rođen u Sinju. Najpoznatije je alkarsko prezime Vučković. (Vučković je zarobio Edeka.) Nakon stalnih osmanlijskih osveta, Bosna i Hercegovina bila je opustošena, a narod masovno prebjegao u Hrvatsku. Tako je 1723. godine u Bosni i Hercegovini ostalo samo 25 000 Hrvata.243 Koliko je poznato, to je najmanji broj Hrvata u toj zemlji od VII. stoljeća, kada su je nastanili. O bijegu Ramljaka i njihovih fratara Duvnjaci govore:

Na Privali, povri Prisoja, i sad se vidi kud je Gospa bižala iz Rame u Sinj, osto njezin put i trag od kola. Ljudi to i zovu Gospin put. Mnogi Duvnjaci kazuju predaje o bijegu Ramljaka i putu s tragovima Gospinih kola. Gospin put postoji i na Ljubuši iznad Mandina sela i Lipe. 244 Roša harambaša Roša-harambaša hajdučki je naziv za Ivana Bušića. Rođen je oko 1745. Premda G. Bujas u Makarskom ljetopisu od godine 1773. do 1794. piše da je Roša rođen u Gorici kod Gruda, vjerojatnije je mišljenje A. Ujevića koji u Imotskoj krajini (Split, 1953.) piše da je Roša rođen u Donjim Vinjanima kod Imotskoga. To potvrđuje i danas živa predaja u tome kraju.
Franjo Šanjek, nav. dj. str. 317. Danijela Ančić zapisala je u Lipi po kazivanju Vinka Rozića, rođenog 1938. godine. Rkp. FF Mostar, 2003., str. 23. D.
244 243

401

Prozvan je Roša jer imao crvenu kosu (tal. rosso = crven). Rano je ostao bez oca Jakova. Živio je na turskoj granici slušajući priče o turskim zulumima, pa se u njemu rano javlja strast da se osvećuje Turcima. Harambaša Sočivica (pravoslavac) primio je Rošu u svoju četu s nepunih petnaest godina. Velik je broj predaja koje kazuju o Rošinom hajdukovanju. Petar je Bakula u svome Šematizmu zabilježio predaju koja kazuje kako su babe zatvorile vrelo Turanj zbog Roše-harambaše koji je dolazio na to vrelo radi čega su ondje češće boravili Turci htijući uhvatiti toga hajduka. Roša je, kaže predaja, po narudžbi ubijao čas sina, čas oca koji su međusobno bili u svađi. Međutim, kada se Ali-beg Sukljašević izmirio sa svojim sinom Ahmedom, kojega je prethodno pobratimio sa Rošom, potkupili su šestoricu Vlaha da ubiju Rošu. Roša je upao u zasjedu u kojoj mu poginu brat i jedan pratilac, a onda je on sa svoja dva hajduka pobio napadače i oba Sukljaševića. Roša je hajdukovao od Imotskoga do Sarajeva. Priča se da je Roša bio i gusar odlazeći do Amerike i Indije. Benić piše da je Roša imao trideset tri druga i da je među njima bio musliman Mubašir “i nije bio loš čovik”.245 Predaja kazuje: “U početku je Roša živio u dobrim odnosima s pravoslavcima, a njegov prvi harambaša bio je pravoslavac Sočivica. Međutim, jedne su noći imotski kaluđeri zazvonili i skupili narod obukavši odeždu naopako i u litiji govoreći neka prokletstva okrenuvši naopako crne svijeće i tako ih pogasiše, a za njima i sav puk. Kada je čuo za to, Roša je pobjesnio pa je makarski ljetopisac zabilježio: ‘Niki arkaći od straha Rošina blagosivaše se i učiniše se katolici!’”246 Pisani dokumenti i predaje kazuju o Rošinom boravku u kreševskom kraju. “Turci su godine 1777. orobili kreševske franjevce za tisuću groša, jer se na Lopati kod ‘fratarskih štala’ primijetila Rošina četa. Te je, naime, godine Roša s 30 drugova na Lopati (lokalitet Korča) dočekao 12 trgovaca s robom. Ubili su trojicu, a ostali su pobjegli. Svu su robu hajduci raznijeli.”247 Roša je, također, boravio u okolici Tarčina, jer je preko toga mjesta prolazio važan srednjovjekovni put. Zato je u tom kraju poznata izreka: Ivan planina – hajdučka starina. U narodu Sarajevskog polja ostala je uspomena na Rošu, pa se nekome tko je nagal kaže da je “k’o Roša“.

245 246

Bono Benić, nav. dj., str. 260-261. Miroslav Džaja – Krunoslav Draganović, nav. dj., str. 96. 247 Isto, str. 96.

402

Rošinu smrt opisao je Ivo Andrić u pripovijesti Ispovijed.248 Andrić priča kako je Roša, hajdukujući po Dalmaciji, Hercegovini i Crnoj Gori, orobio francuskog emisara na putu u Carigrad. Progonjen od Turaka, bježi u Bosnu i tragično završava kod Kreševa. Hajdučki harambaša Ivan Bušić Roša, živijo ti je u Donjin Vinjanin. Nadimak je dobijo po crljenoj kosi. Ima je brata Mijata, a njega ti je ubijo Rošin pobratim Amet (Ahmet) Sukljažević iz Mostara. Ubijo ga je na kukavički način, iz zaside, dite. Roša se undan naosumio na pobratima i undan ubije njega i nikoliko njegovi ljudi. Poslen toga pobigne on u ajduke. Mostarci Turci su ti undan odlučili osvetit Ameta, pa puklo kud puklo. Undan se umišaju i livanjski Turci i odluče osvetit mostarske, ali ji Roša jopet ubije devet. Urotiše ti se tada svi Turci, al on, ko kad je bijo stoput pametniji od njizi sviju skupa zajedno, on ti lipo pobigne, u Taliju i vrati se za par godina. I dalje je ratova s Turcima, ali je napada i pljačka trgovce i putnike, a zavadija je se i s imockim pravoslavcima. Niki su ti o stra prišli na našu viru, pa ga zato nazvaše “ustaško-križarski preteča”. Posta je opasan i za mletačku i za tursku vlast, pa su činili svašta da ga maknu. Roša je nastavijo po svom, a kad mu je više dodija taj ajdučki život, on ti je tražijo pomilovanje. Nije ga dobijo, pa ti je unda jopet oša u Taliju i kašnje se vratijo u Dalmaciju. Svi su se bojali da će jopet izbit neredi, pa su ga ubili, osikli mu glavu, napunili je pamukon i undan su ti je nosali i š njome po turskim gradovima skupljali darove. Znaš ti, dite, Roša ti je meni bijo neki did, pradid, ali ono izvanjski. Ne znan točno po kome, al ja san ti se uvik ponosila s time, a je i moj ćaća. Uvik mi je priča o njemu i govorijo da neka se ponosin s timen. Neki ti njega fale, neki mu laju, al moj je ćaća, dobar ti je bijo, Bog mu da pokoj, uvik govorijo da je to dobro, da je bitno da je on za života ostavijo traga. Pa šta što mu laju, stara je narodna: “Dobar konj ima sto mana, a loš samo jednu-ne valja!” E, dite moje, nemoj se nikad stidit svoje krvi. I ti se tribaš ponosit š njimen, sa svojin Vinjanin. Nemoj to nikad zaboravit, ti si isto naše gore list! Rošini dvori ti se nalaze u Donjin Vinjanin, ispo crkve sv. Roka, blizu Crne Gore. Područje iznad kuće ti se zove Rošine livade. Tu ti je i njegovo guvno i njegov bunar i kamen na kojem ti je smijo sidit samo on i niko drugi. E, da mi nije ovi stari kostiju, pa da mogu trčat, a trčala san dok san cura bila, sad bi ja

248

Vidi: Ivo Andrić, Sabrana djela VI. Žeđ, Zagreb 1963, 35-54.

403

da ti to vidiš. Studentici Filozofskoga fakulteta u Splitu. lađa mletačkog kapetana Mavra. zaseok u Donjim Vinjanima. fabula Andrićeve priče ne odgovara stvarnoj smrti Roše harambaše. Marija (tako se zvala) mu odgovori Crna Gora je područje. činila mu se čistom i neiskvarenom poput vile. sv. tek nedavno porinutu lađu. te stoljetne masline. a djevojka se skameni poput prestrašene ptice. u Vinjanima Donjim kod Imotskoga kazala Iva Rebić. prenuo ga je nečiji predivni glas. tuten ti visi na zidu u ganjku!249 (Crna Gora u Vinjanima Donjim kod Imotskoga) Ivo Andrić u svojoj pripovijesti Ispovjed piše o Roši harambaši. Roša se 1782. Stojeći iza čempresa. A eto. Crvenjevši se. rođ. bio je ne samo mlad i zdrav. Iako je bio Mlečanin. Bio bi i sretan. bar vidi njegovu sliku.-8. godine nakon višegodišnjega izbivanja vratio u Dalmaciju i udružio se s trojicom drugova. 13. Mavro uvidi da je djevojka ne samo jako lijepa. 7. pa se obrati plahoj djevojci i pokuša saznati ponešto o njoj.tebe odvela gori u Rošine livade. travnja 1783. (Međutim.) KAPETAN MAVRO U ožujku 1797. Bušić 1919. rascvale bademe i zelene brežuljke kojima je Trogir bio okružen. godine u uvalicu čiovskog škvera je pristala Tetida. Dok je tako u mislima računao koliko zlatnika bi mogao dobiti za konoplju i vino s Tetide (i na koje će venecijanske ljepotice te zlatnike potrošiti). Na glavi je nosila vrč. izdao je i ubio Rošu 1. trogirsku luku. Roka. Mavro je bio osjetio potrebu za odlaskom do samostana i uživanjem u predivnom pogledu i svježem zraku nakon više tjedana života u škveru i udisanja katranskog dima. 2004. Mavro izađe pred nju. Antoneli Rebić. Već od prvog trenutka Mavro je bio očaran njome. ispod crkve sv. Mavro primijeti da glas pripada mladoj djevojci u crvenom prsluku. Rkp. da nije njegove neutažive pohote. FF Split. Ivan Vekić. Nakon što joj se približio. Mavro je sa zadovoljstvom promatrao svoju prelijepu. Mavro je zbog svog čestog boravka u Dalmaciji tečno govorio hrvatski. Koračala je putem pjevajući. a da ga nije primijetila. 249 404 . nego i vrlo mlada. jedan od te trojice drugova. a za prslukom zadjenutu grančicu punu bijelih latica. Već desetak godina je plovio između Trogira i Venecije. Uspinjući se prema samostanu Dridu. već i bogat. str.

U tom trenutku osjeti nekakav mirisni dim kako je obavija. o nesreći koja ju je zadesila. ali ne želeći se vratiti u Trogir zbog svog zlodjela.da prodaje mlijeko. koje odbaci Mavra daleko u more. a upravo to je bilo ono što je Mavro želio. pobrinuo se da nitko na brodu ne bude zao prema Mariji. Nakon kraćeg vremena. Tetida je već bila nakrcana robom koju će prodati u Veneciji. nije dopuštao da joj itko kaže koju ružnu riječ. ali poštena djevojka ih nije htjela primiti. budući da se on na njih davno bio priviknuo. Mavro uskoro uvidi da ne može nastaviti po ovakvom vremenu. a ostalo mu vratila. svome zaštitniku. ometajući joj plovidbu. prepredeni Mavro nagovori Mariju da mu svako jutro donosi vrč svježeg mlijeka na brod. djevojka je stekla potpuno povjerenje u njega. a na svijetu ima jedino baku (roditelji su joj bili mrtvi već duži niz godina). Vidjevši priliku. gonjena jakim vjetrom. prihvatila. Njene riječi su natjerale i svećenika u gorak plač. Plaćao joj je u zlatu. veliki crni oblaci su nadvisili Tetidu. donijela i toga jutra mlijeko u Mavrinu kabinu. Za manje od pola sata. Djevojka se pomalo osvijesti. Baš u tom trenutku ugledaju Mlečaninovu brodicu kako brzo plovi za Veneciju. Njegova posada ga nije ni pokušala spasiti. ali je uspijevao ničim to ne pokazati – imao je nevjerojatnu snagu volje i strpljenje. pokuša skrenuti prema uvali u Drveniku. Marija se dovuče do samostana Drida i u suzama ispriča fra Andriji. Nekoliko dana prije proljetnog ekvinocija. misleći na bolesnu baku i ništa ne sumnjajući. kao i inače. budući da su i sami bili u smrtnoj opasnosti. Marija je. Oluja se uskoro toliko pojačala da je brod odbacila sve do rta 405 . pa je kapetan zapovijedio da sve bude spremno za polazak. ni ne sluteći njegov zao naum. Fra Andrija zatim iznese iz crkve križ i počne se moliti. a zapuhao je suprotni vjetar. a zatim je izbaci na obalu i otplovi. no zbog jake oluje se uopće nije moglo upravljati brodom. Iako se trudio biti ravnodušan prema njoj. Na Mlečanina trave nisu djelovale. ali nedovoljno da pobjegne ili se obrani. a nevina djevojka je. Odjednom jak nalet vjetra zahvati jedro. te se onesvijesti i padne na pod kabine. već je zadržala jedan. a Mavro skoči na nju poput pohlepne zvijeri. koji su bili rezultat njegova iskustva kao pomorca i kapetana broda. potrga joj cvijeće i oskvrne tijelo. Ovog puta Mavro joj je dao nekoliko zlatnika. Mavrina strast za Mariju je rasla iz dana u dan. Tako slomljena i oskvrnjena.

u Vrsinama). kojeg se biralo svake godine. Nakon tri dana. Tri godine kasnije (1808) i formalno je Napoleon ukinuo Dubrovačku Republiku. a ne aristokratska. na području zvanom Poljica. ukinuta 10. st. (Propast Dubrovačke Republike opisuje Ivo Vojnović u Dubrovačkoj trilogiji. godine u Vrsinama kod Trogira.-1780. Rkp. nakon šest stoljeća opstojnosti. Poljička Republika.Cumbrijana. a bili su u nešto povoljnijem položaju od ostalog pučanstva. ulazi u Dubrovnik. 406 . Slojevi plemstva su bili ugričići i didići. a 10. godine. dokument iz 1440. a danas je od povijesne vrijednosti za Hrvatsku. U svibnju 1797. Nastojala je poboljšati položaj kmetova. hrvatska obala je ponovno dodijeljena Austriji. Englezi su 13. koji je donosio zakone i običaje Republike. rodila se u 13.) Poljička Republika251 je.god. a njegova vojska 1806. ožujka.000 hrvatskih vojnika uzaludno je branilo čast kolebljivih Mlečana. lipnja 1807. Požešku i 250 Tereza Karabatić zapisala je 2008. 1811. Za razliku od Dubrovačke Republike. FF Split. Ukinula procese protiv vještica. odstupio je zadnji mletački dužd. kraj Visa porazili Napoleonovu vojsku i utvrdili Vis. Bečkim kongresom 1815. st. 251 Na području istočno od Splita. od mora do Zamosorja. Napoleon 1805. Nekada je bio od životne vrijednosti za stare Poljičane. a mornari su se jedva uspjeli spasiti. ova je Republika bila seljačka. obnovila je Virovitičku. Na čelu je bio knez. od Žrnovnice do Blata na Cetini i Omiša. Godine 1745. To je administrativno područje pod samoupravom puka Poljičke Republike koji je svoju samostalnost baštinio od 13.) provodila je politiku prosvijećenog apsolutizma. Teritorij Mletačke Republike pripao je Francuskoj i Austriji. Temelj Poljičke Republike je bio Poljički statut. sve do barbarskog upada Napoleonove sile početkom 19. E. 2008. 250 FRANCUSKA I AUSTRIJSKA OKUPACIJA HRVATSKE Napoleonova osvajanja označila su kraj tisućljetne vladavine Mlečana. st. pisan bosančicom. leš kapetana Mavra je nađen na žalu blizu crkvice Gospe Pokraj Mora ispod Vilina Doca u okolici Trogira. Kazao joj je Blaž Korčulanin (rođen 1937. Tetida je bila potpuno uništena. PLANINA BLIZNA Marija Terezija (1717. godine Austriji oduzima Dalmaciju.

Cesta se gradila po načelu kuluka. godine kazao je Ivanko Franić (1962. Kad je Austrija zauzela Dalmaciju. a bljuzgavicom zovu kad ono pada krupan. knj. policijski službenik u mjestu Blato na Cetini (Omiš).Srijemsku županiju i vratila u sklop Hrvatske. MH. drama i mikrostrukture. a Francuzi su ipak te naše seljake kruvom naranili. kad je narod silom radija to. Sarajevo 2005. O Mariji Tereziji u Žepču se pripovijeda: Blizu Zavidovića ima planina Blizna. FF Split. dolinom Cetine priko Sinja. E. str.254 Hrvatska usmena književnost Bosne i Hercegovine: proza. 252 407 . priredila Maja Bošković-Stulli SHK. zato nije moga dobiti Francez ništa. 358. al’ ne znam zašto. str. 254 Aniti Stanić 2007.). koje su još Turci u naše krajeve doveli. al' nije to moga napravit uz obalu jer su tamo bili Rusi nego je iša iza brda i planina. Tako je ta cesta išla od Knina. tamo kod Turiđa. Kažu nju tako zovu jer je kraljica Marija Terezija kad je onuda prolazila bila trudna i konj pod njom poklekne i ona se porodi i rodi blizance.252 (Žepče) KAD JE FRANCEZ PROBIJA CESTU Kad je Francez probija cestu od Pariza do Turiđa i ne potroši pare ni parića. HKD Napredak. onda je podignuta kula norinska.253 MARMONTOVA CESTA Marmont je iša sagradit ceste koz našu zemlju. uposlia je i veći broj seljaka kojima je tako dava kruva i neki mali iznos. mokar snijeg pa se sve raskaljuži i stopi i nema nigdje suva il’ u proljeće kad se ono snijeg otapa. A nju još zovu Marija Bljuzga. Znam samo da u nas bljuzak znači pljusak. Samo šta se u doba Turaka kulučilo besplatno. Zagreb 1997. ali kad su našli spomenik đe je upisano. 253 Usmene pripovijetke i predaje. Francez je pita da mu plati trošak za cestu. prišla je Cetinu kod Trilja i stigla do Neretve priko Turije. Hrvatska književnost Bosne i Hercegovine u 100 djela. da nije potrošio pare ni parića. MH. 5. 132. Da bi šta brže to dovršia. šta je njima odgovaralo jer se živilo u oskudici. na silu. Rkp. priredio Marko Dragić. 2007.

Tada je odlučio sliku Hladi procesiji u mjestu te tako Noć prije zvona su. šetajući rivom. Jurja mučenika. nebo se odjednom zamračilo. sutradan bosonog. kad je puk noseći sliku Majke Božje ulazio u crkvu. župna crkva u mjestu od koje 408 . U Kaštel mjeseci nije kiše. Na samom kraju procesije. posvećena je crkva na groblju u Kaštel Sućurcu. po navješćivala svečani Zapovjednik francuske posade. udarilo nekoliko gromova te je počela padati kiša cijeli taj dan i cijelu noć. uz najveće slavlje povratiše sliku Majke Božje u njezino svetište. pa Marmont je u Kaštelima. u Dalmaciji je suša. Kad su mu mještani rekli razlog zapovjednik se počeo podrugljivo smijati. a s njim cijela posada. sreo je skupinu mještana te ih namrgođen upitao čemu ta predugačka zvonjava. svladan od očevidnog čuda. procesije običaju.255 255 Čudotvornoj Gospi na Hladi. Marmonta vojska znamenitija Dalmaciji. Kaštel Sućurac ima pet crkava: župna crkva Sv. Zapovjednik francuski. dugo sutrašnji ophod. godine vladala velika Sućurcu šest pala ni kap svećenik Gospe na prenijeti u župnu crkvu u isprositi kišu. a najčešće njegovih generala. Dan je bio vedar. Sutradan je bila procesija.GOSPA NA HLADI U doba francuska je zaposjela sva mjesta u tako i Kaštela. volio ljetovati s njim je dolazilo i četrnaest 1810. nigdje ni jednog jedinog oblaka. puk i sila naroda iz okolice.

Ivanko Sokol (1930. U Zagrebu je bio glavnim upraviteljem policijskoga ureda. crkvica Sv. Luke na Kozjaku te Sv.FRA ANDRIJA DOROTIĆ Fra Andrija Dorotić (Sumartin na Braču. U narodu je ostalo sjećanje na fra Andriju Dorotića. Kad su ga ovi iz potjere pitali je vidi fra Andriju. Nakon uspostavljanja austrijske vlasti odlikovan je. u dijelu Vranji Ratac. godine osudila na smrt u odsutnosti. 409 . a nakon toga postao je potporučnikom u konjičkoj pukovniji u Galiciji. i dok je stigla potjera. zasta je kraj kuće koja se i zove fra Andrijina kuća. Rumeliji i Krfu. baš je proša”. 256 Isto. Francuska vlast optužila ga je da je austrijski agent. 1837. E. filozof i književnik. on je reka: “Evo.-2007. Otac mu Franjo bio je podmaršal. profesor filozofije i prirodnih znanosti u Peruuggiji. – Sumaratin. 1761.256 (Selca na Braču) Ban Josip Jelačić Bužimski Josip Jelačić Bužimski (Petrovaradin 1801 – Zagreb 1859) bio je grof. i pokaza suprotni smjer od onega u kojen je zatin odjaha. ali se razočarao jer Dalmacija nije pripojena Hrvatskoj. sjaši. Josip se školovao na Theresianumu u Beču. Povukao se iz politike i otišao u samostan u rodnom mjestu. kazivač: pok. Potkapetanom imenoje ostao samo zvonik jer je 5. 25. Ivanko Sokol pok. zatim crkva Gospe na Hladi. kad je vidi da in ne će uteć. a francuska vlast ga je 1810. Albaniji. 10. te je putovao po Bosni. ban dalmatinsko-hrvatsko-slavonski. Jurja na Putalju). Po legendi je fra Andrija Dorotić biža isprid Francuza jer ga nisu volili ka borca za narodni jezik. prosinca 1943. Rimu i Veneciji. Radi toga bio je prisiljen pobjeći u Bosnu i Slavoniju. stupio je u austrijske postrojbe.) Bio je političar. primiri se i pričini ka težak koji tu radi.) – Ivanko je moj djed. Godine 1809. godine bombardirana od savezničke vojske pri čemu je poginuo velik broj mještana uključujući i svećenika. Nakon propasti Mletačke Republike 1797. godine vratio se u Dalmaciju i izdao proglas kojim je pozivao na ujedinjenje s Hrvatskom.

koji je tajno uklonjen 1947. Pokopan je na svome imanju Novi Dvori kod Zaprešića. posle klake još su ti grofovi tlačili. Pisao je pjesme na hrvatskom i njemačkom jeziku i objavljivao ih u Danici ilirskoj.van je 1830. Josip Jelačić Bužimski je 23. majorom je pješačke pukovnije i pobočnikom dalmatinskoga guvernera. izabran za bana. Ako su malo zakasnili na rad. U svojem govoru ban je iskazao ponos “što ga je rodila hrvatska majka u hrvatskoj zemlji. onda je bil osuđen na galge. g. Kad je klaka ukinuta. ožujka 1848.. Od 8. g. ožujka 1849. prosinca postaje guvernerom Rijeke i Dalmacije. i dulje bolesti ban je umro u Zagrebu 1859. godine postavljen spomenik na glavnom zagrebačkom trgu. prosinca 1866. graničarske pukovnije u Ogulinu s kojom je ratovao u Italiji i kod Velike Kladuše protiv Osmanlija. Potpukovnikom 1. godine.” Ban 7. travnja ban prekida Uniju s Ugarskom. bana Jelačića. a Bach uspostavlja apsolutizam. Silvestarski paket objavljen je 31. g. godina potaknuta je Ožujskim prevratom u Beču od 13. Za života je postao simbolom hrvatstva te mu je 17. Revolucionarna 1848. travnja 1848. banske pukovnije u Glini postao je 1841. Patrijarh Stefan Rajačić ustoličio je 5. Bio je pristašom Hrvatskoga narodnoga preporoda. A galge su bile na bregu blizu ovoga groblja. rujna prelazi Dravu i Hrvatskoj pripaja Međimurje. i ponovno vraćen 1990. izašel je ban Jelačić na balkon. ožujka 1848) postavljena su Narodna zahtijevanja. g. godine proglasio Oktroirani ustav. I pita 410 . lipnja 1848. Onda se puno ljudi sakupilo i išli su pred bana Jela čića u Zagreb. rujna objavljuje rat Pešti i 11. da je malo prigovaral njima. onda su ih batinali. Time se htjelo simbolizirati jedinstvo Hrvata i Srba. a dva dana nakon toga (25. Ti su ljudi bili kmetovi grofovima. Bio je sklon savezu s Vojvodinom i Slovenijom. a 1831. Od 1837. a 19. ožujka 1848. do 15. jednogodišnje kćerke Ane.. Car Franjo Josip je 4. na Gornji grad. g. Nakon smrti jedinoga djeteta. prosinca 1851. godine ban Jelačić je bio podmaršalom i vrhovnim zapovjednikom obiju banskih pukovnija. pa se danas to mesto zove Galženjak. Ban Jelačić 2. godine. kapetanom 3. Kad je tamo narod došel. g.. a sljedeće godine pukovnikom i zapovjednikom te pukovnije. BAN JELAČIĆ UKIDA TLAKU Na Kamenjaku jedno mjesto se zove Groblje jer je tu bilo groblje onih koji su za vrijeme klake vešani. a ako je bil više kriv.

podigli su Stubi č ani križ na Galženjaku da bude uspomena na sve one koji su stradali za vreme klake. nisam ja kriv.258 Usmene pripovijetke i predaje. a narod za njim pešice. Putovali su četiri dana do Beča. te je izručen turskim vlastima.narod kaj hoče. Imotskom. Kupresu. Zagreb 1997. straža je javila kralju daje došel ban Jelačić s narodom iz Hrvatske. Oni kažeju da više ne moreju baviti ovu klaku. 357. Duvnu. Progonio je i bogatije kršćane. Livnu. Glamoču i Vrlici. Oni su mislili daje ban Jelačić tomu kriv. Zulum i nepravde otjeraše ga u planinu godine 1859. uspio je. u Alagovcu kod Gruda.1833.10. I ban gaje pozdravil i rekel mu je da narod je došel k njemu u Zagreb na banovinu i zatražil da več ne more baviti klaku. str. priredila Maja Bošković Stulli. Hajdukovao je po Rakitnu. Sveta baština. opet na balkon. On je bil ban hrvatski. godine. prepilivši okove. Livnu i Ljubuškom. godine nakon čega se ponovno odmetnuo u hajduke. MH. kome je iznenada sasuo šaku prašine u oči. Imotskom. pobjeći iz ljubuškog zatvora 1868. Vratio se narod s Jelačićem u Zagreb i više ih nisu grofovi tlačili. Andrijica Šimić uhićen je izdajom 1866. I onda je zišel kralj van. A ban odgovori narodu: – Narode. U okolici Livna ima nekoliko lokaliteta koji podsjećaju na njega. I kad su došli pred taj kraljevski dvor. 130. Kad je klaka ukinuta. Narod ga opisuje kao branitelja sirotinje i zaštitnika potlačenih.257 (Kamenjak) Andrijica Šimić Rodio se 2. Nakon dvije godine tamnovanja u Splitu. SHK. Onda je kralj zvadil beli rupček i rekel je: – Od danas više nema klake. Već u 10. Oteo je oružje nekom begu. I narod je pristal na to. idem s vama u Beč pred cara i kralja Franju Josipa. Doljanima. str. Ban Jelačić je išel na konju. Duvno 1989. godini otišao je u Mostar agi Tikvini u službu i služio ga punih 10 godina. 258 Župa Tihaljina. 257 411 . Ako se želite osigurati da ja nisam kriv. A tam su bili novinari i odmah dali u novine.

261 Vlajko Palavestra. u jednoj pojati doli. 184. Pitali banduri jednog Drežnjaka: ‘Što bi ti Šimiću Andriji uradio?’ A on rekao: ‘Ne bi mu ništa. Ante Šimčik. dj. – 52. NS. a slazio je i u Drežnicu. I slušao on što banduri pričaju. dočekala je hajdučka družina Andrije Šimića..’ I tako Šimić Andrija nije nikada napao Drežnjake. ali nikomu nije naudio ni za šibicu. sio bi s njim i poio.’ I tako Šimić Andrija nije nikada napao Drežnjake. 51. Pripovijetke i predanja iz Drežnice. a gori bio Šimić Andrija sa svojim drugom na sijenu.HAJDUKOVANJE Godine 1869. 37. 18. u jednoj pojati doli. Vlajko Palavestra. u Karamanovcima Derviš-bega Huseinova Kopčića s njegovih 30 čivčija i Halila Osmanova Muratbegovića iz Žovnice i ogulila ih na putu. sio bi s njim i poio. nav. studenoga. harambaše. Pitali banduri jednog Drežnjaka: ‘Što bi ti Šimiću Andriji uradio?’ A on rekao: ‘Ne bi mu ništa. sv.”260 BANDURI O ANDRIJICI ŠIMIĆU Hajduk Šimić Andrija je često dočiko trgovce u Raiča klancu. 260 259 412 . 37. I slušao on što banduri pričaju. a slazio je i u Drežnicu. Jednom banduri drežanski zanoćili u Konjskom. Narod u Drežnici kod Mostara o njemu još pripovijeda: “Hajduk Šimić Andrija je često dočiko trgovce u Raiča klancu. NS. GZM. str. Jednom banduri drežanski zanoćili u Konjskom. ali i u drugim mjestima. ali nikomu nije naudio ni za šibicu./1982. a gori bio Šimić Andrija sa svojim drugom na sijenu. a neke i danas žive u njegovu rodnom kraju. 184. str.261 (Drežnica kod Mostara) Usp. Pripovijetke i predanja iz Drežnice. GZM.259 O tome poznatom hajduku i hajdučkome harambaši postoji više predaja. već da imam u torbi šta../1982. sv.. Predaja i povijesni izvor kažu da je u svoj toj družini Šimić bio najčovječniji te ga Derviš-beg i Halil Muratbegović nisu htjeli optužiti pred okružnim sudom u Splitu. već da imam u torbi šta.. str.

To je Andrijica Šimić ispričao 2. što vide jadne oči moje? Imade ih dvadeset oko mene. pa se raspokojih. siječnja 1902. Je li vjera? Jest! Tu mi naložili vatru. pokazao što je pravo junaštvo. Sjeo je na pod. Iznemožen. Za izdaju Garci su dobili 477. prema kazivanju Zdravka Nikića iz Ružića kod Gruda. Primih se gore. Obijem se na pomrki o drvlje i kamenje. M. uhvatio se rukama za nožne palce i tako preskočio nož. pak. Sami su u kući muž i žena. pa da ću skočiti.262 SAN ANDRIJICE ŠIMIĆA Snieg mete kao lopatom. Založih. ali. a on pobjegao u obližnju šumu i tako se spasio. nego da će on uskoro sam pred njih izići. u jednu ruku uzeo svojega vjernog “džeferdara” (pušku) te pucajući izjurio među Turke koji su se razbježali glavom bez obzira. pa me drže za ruke.U Ružićima kod Gruda. a kako bi onima mlađima od sebe. napih se i zaspah kao zaklan na Garčevoj slamici. On im je odgovorio kako je sramota i grjehota tuđu kuću zapaliti.. te je preskakao magarca s mjesta. Noge su mi izranjene i otekle. i danas žive predaje o junaštvu i neustrašivosti toga hajduka. s oštricom okrenutom prema gore. u kojoj je odležao punih trideset godina i četrdeset dana. pataka i pilića. Tako se u jednoj od njih govori kako su Turci Andrijicu opkolili u kući jednog njegova prijatelja i tražili da se preda. Gazim ga do koljena. Tako propade Šimić na tvrdoj vjeri. (Milas. što se nitko drugi nije usudio učiniti. U tom se probudim. koji su se junačili. a na nekim mjestima do pasa. stignem u selo Runović i pokucam na vrata u Garca.40 fiorina i kupili nekoliko volova. Druga predaja govori o tome kako je Andrijica nakon izlaska iz tamnice. Nad njima se naviju orline. ali su im pokrepali.) 413 . sa svojih šezdeset osam godina života još uvijek bio snažan. Prijetili su da će zapaliti kuću ako on ne iziđe iz nje. oko nje mnoštvo kokošiju. za noge i za trup. Život mi je težak. U snu vidim rieku Vrliku. g. Svaka mi se noga čini kao greda. novinaru Pučkoga lista Juraju Kapiću u Splitu. 1996: 58. Stavio je na glavu naćve u kojima se kuha kruh. u jednom je “dućanu” u pod stavio nož.263 262 263 Predaju sam zapisao 1999.

Kada su ih konzuli upitali zašto je vojska dovedena na vijećanje.) konzuli su nastojali ishoditi mir pa su pozivali vođe ustanika u Mostar. Neki kažu da je NK Hajduk nazvan po njemu. SMRT U 68. U groblju u Runovićima počivaju Andrijica i njegov izdajnik. a Andrijičine noge su nad Garčevom glavom. pomilovao ga je car Franjo Josip.) Slobode se nije nauživao. 5. godine nedaleko od Imotskoga pao je u zasjedu. Ustanici su na to odgovorili: “Dugovječne mukotrpnje opravdavaju naš ustanak [. u kojoj mu je izginula sva družina. Međutim. koji ga je okrijepio umorna. Odležao je nešto preko 29 godina u tamnici u Kopru. bojeći se da će ih Turci pohvatati i poubijati. vođe im odgovoriše kako nikome ne vjeruju. HERCEGOVAČKI USTANAK Za vrijeme Hercegovačkog ustanka (1875. koji je umro dva dana prije Andrije. a on se jedva spasio.. Konzuli su upozorili kako ustanak nije opravdan i kako sultan ima silnu snagu i vojsku pa će ih sve smrviti. Iste godine Andrijica Šimić osuđen je na doživotnu robiju. Dariju Šimiću. U snu ga sveza i predade austrijskim vlastima za ucjenu koja je raspisana za njegovu glavu.. godini života 16. 414 . naglo umre i to baš u kući svog izdajice Garca. Stigao je u Runoviće kod Imotskoga nekom Anti Garcu. pa su obojica ukopana u isti grob. da krv do zadnje 264 Tu predaju i danas pripovijedaju u Grudama.SUŽANJSTVO U proljeće 1878. veljače 1905. (Rođak je Antunu Branku i Stanislavu Šimiću. ali pogazio vjeru da ga ne će izdati. ustanici su bili oprezni i nisu htjeli doći u Mostar.-1878. Do sastanka je došlo na drugom mjestu na kojemu vođe dočekaše konzule s mnoštvom vojske. pa evo nas još ima živih. Vidjevši da je prevaren Andrijica je kumu Anti Garcu izrekao kletvu: Dabogda moje noge nad tvojom glavom bile. prosinca 1901. Mnoštvo naroda dočekalo ga je na Splitskoj rivi.] Mrvi nas i tare već od 500 godina.264 Andrijičina kletva se ostvarila.

”266 Priča se da je engleski konzul Holmes zaplakao. – Zagreb. eshatološkoj. 84. ponora te uzroka različitih pojava u prirodi i među ljudima. vidjevši taj prizor.kapi prolijemo za slobodu. mjesta. stavio u usta. rijetko kao fabulati (predaje koje imaju razvijenu fabulu). Težnja k objašnjavanju i tumačenju etioloških predaja stara je koliko i ono što one tumače. Njive Bojčuše u selu Letki kod Tomislavgrada nazvane su tako jer su na tom mjestu izginuli mnogi Rimljani i Duvnjaci 155 g. legendnoj razini. grobalja. Najviše je povijesnih predaja koje kazuju o višestoljetnom ropstvu pod osmanskom vlašću. prezimena.. lokaliteta.) Krčelić navodi više priča. grobova. U tim su predajama sačuvana sjećanja na znamenite ljude i događaje iz najstarije povijesti. Baltazar Adam Krčelić (Šenkovec kod Zaprešića. Stolac. U Splitu je i danas u usmenoj komunikaciji etiološka predaja iz ilirskoga doba koja pripovijeda o nastanku prezimena: Škare. mitskoj. demonološkoj. nastanka i nestanka jezera. čatrnja. vrela. Vatavuk i Strizirep.-1878. prožvakao i progutao rekavši: “Evo ove Božje hrane neće nam nikad nestati. Uspomene na znamenite osobe i sudbonosne događaje čuvaju i mnogobrojni toponimi. bunara. 1715. 1778. Tada je Mijo Ljuban iz Sjekoša zgrabio šaku zemlje ispred sebe. Isto. Memoari sa Balkana 1858. 267 O tim predajama govori se u mojim knjigama Deset kamenih mačeva i Od Kozigrada do Zvonigrada. 2000. U svojim Annuama (1748. 265 266 Martin Gjurgjević. *** Povijesne predaje kazuju se kao kronikati (kratka priopćenja povijesnog sadržaja). Etiološke predaje nastaju na povijesnoj. str. prije Krista. a nikada kao memorati (predaje koje kazuju o osobnim doživljajima). 415 . Neke su etiološke predaje nastale na temelju pričanja iz života poput one o Svekar-vodi.) povjesničar i svećenik bilježi etiološku predaju o nastanku imena grada Zagreba.267 ETIOLOŠKE PREDAJE Etiološke predaje nastaju na temelju povijesnih događaja i osoba i iz ljudske potrebe za objašnjenjem uzroka i podrijetla nastanka naziva pokrajina. str. 84.”265 Na to konzuli rekoše kako će pomrijeti kad pojedu malo kruha što ga nose u torbi. virova.

-1463. Postoji tu jedna priča o Mari koja je pred udaju. među cvijeće uplela se trava. ali ne osta zdrava. momačka te noga ne gazila što si mene s dragom rastavila. Buje i mnoge druge. U Stepenu kod Tomislavgrada postoji Bogumilski put. u Prebilovcima kod Čapljine. Ćiro Truhelka (Osijek. ubrala nekakav cvijet oko kojeg se bila oplela trava zaborava i mirisala ga pa se nikad jadna više nije mogla povratit' k' o što'no kažu u prisebno stanje. Opće su poznate predaje o nastanku imena: Zagreb. neplodna.). ti prokleta bila. Kosti kralja prenesene su u samostansku crkvu u Jajcu gdje se i danas nalaze. Cavtat. Ćelara (u Posavini) otkriveni su ostatci starih crkava.U narodnom je pamćenju krunidba prvoga hrvatskoga kralja Tomislava. Crkve. Često su predaje o lokalitetima i grobovima potaknule arheologe da ih istraže i uvjere se u istinitost priča. Velik je broj djevojačkih lokaliteta na kojima su stradale mučenice.) istražio je kraljevski grad Bobovac i okolicu Konjica. Crkvišta. Tako je. obrasla šumom ali naši preci su kazivali kako je Zvijezda prije bila puno drugačija to jest čista suprotnost Zvijezdi kakva je dan danas. Moja draga po teb' cvijeće brala. 1917. kao i ja teške suze lila . primjerice. Crkvica.). Njen je dragan rad' toga gorke suze lio i Zvijezdu prokleo jer je takav otrov iznjedrila a pjesma kaže: Zvjezdan-goro.) istražio Kraljev greb u Jajcu i ustvrdio da je ondje ukopan zadnji bosanski kralj Stipan Tomašević (1461. TRAVA ZABORAVA Danas je naša planina Zvijezda nepristupačna. Crkovišta. 1920. kako je to običaj bio. cvijeće brala pa ga mirisala. 1985. Pavao Anđelić (Sultići kraj Konjica. 1942. Manduševac. kažu da je dok je brala cvijeće. Uspomenu na najlegendarnijega bosanskoga bana Kulina (1180.) čuvaju predaje i lokaliteti Kuline u Uzarićima kod Širokoga Brijega. Na mnogim lokalitetima zvanim Crkvine. uplela se trava zaborava. – Sultići.-1204. eto išla brat' cvijeće po Zvijezdi. – Sarajevo. a u njegovu čast Duvno je prozvano Tomislavgrad. – Zagreb. 1865. 416 . U tom smislu iznimne su zasluge Đure Baslera (Sijekovac kraj Slavonskoga Broda. u Koritima kod Tomislavgrada. 1990.

FF Split. u najbogatijoj kući. dah ledeni nek' ti dušu steže. 2007. I tili su pobić. Već odavna niko ne zahodi tamo. priresta joj srcu jer je bio šestan. Sedam godin' u ledu živjela.Zbog te trave ti prokleta bila. Luce je tad sa svojin momkom došla do litice i znali su da se više nema di. sv. Rkp. Udala se s osamnaest godina. a znala je da je naprid čeka smrt. To je jedina obitelj u mistu koja ima troje male dice. Snijeg se nije topio sedam debelih godina a kad se otopio po njoj izraste šuma.. 269 (Bogomolje na Hvaru) Katarina Pejčinović zapisala je u Varešu kolovoza 2007. sunčeva te svjetlost ne vidjela. Ali znali su oni da jin nikad ne će dat da se uzmu jerbo kako bi ona gospojska cura za sirotinju pošla. Ljubici Rudan. Zajedno su skočili. U nju ti se zagleda momak iz sirotinjske fameje ni ima ništa svoga. 268 LUCIN PONOR U mistu ima jedna stina. 'mjesto cvijeća po teb' rasle strijele. bila je divojka najlipša od svih. g. kazala Jelena Rudan.) Rkp. ledenim se dahom okitila. ona uteče sa svojin dragin. 2004. Danas živi s mužem. svi svati su je pošli tražit. studen vjetar nek' ti lice reže. rođ. a ljudi kažu da se prije virovalo da su im samo postoli bili u ponoru. 268 417 . gusta i eto. Ali Luce ni tila nazad. 1940. g. I on se njoj svidija. Pobigli su na uranku. u Bogomoljama na Hvaru 2004. sinom Zvonkom i njegovom obitelji. D. A u vrime kad je od moje matere baba bila dite. godine od Liljane Grgić (domaćica. zato je kažu. Tako se kažu i ostvarilo. 269 Studentici Filozofskoga fakulteta u Splitu. Čuli su da su im blizu. rođena 1953 god. djevojačko prezime Godinović. A kako je njoj bilo vrime od udaje otac joj je naša bogata čovika puno starijega. Ali ju je volija. zbog te kletve Zvijezda ovak'a kakva je danas. 49. Litica se i sad zove Lucin ponor. I na dan kad su se tribali uzest. ali kad su svatovi vidili da je mlada utekla. tanki bori i visoke jele. FF Mostar. da im tila nikad nisu našli. ali nisu znali kako. ponor četrdeset metara dubok.

LJUBAVNA STINA Prija ti, lipa moja, nije bilo da ti moreš, ko danas, ašikovat s kim ti hoćeš. Prije su ti ćaća i mater, ali oni iz bogatih kuća, čim se cura rodi, dogovarali udaju za momka iz druge bogate kuće. A kod onih siromašnih je već bilo drugačije, oni su se uzimali među sobom bez dogovaranja. Pa oni i nisu imali nikakve koristi od ženidbe. A ako bi se bogat momak zaljubio u siromašnu curu ili siromašan momak u bogatu curu, onda bi bilo svačega. Mater i ćaća onog što je bogat bi se bunili i branili im kako god bi znali. Bilo je toga prije puno. Tako ti se jednom momak lip ali siromah zagledo u ćer nekog bogatuna. Kažu da su bili s Pidriša oboje, a neki opet govore s Gmića, pa ti ja ne znam. I tako zaljubio se on u nju, a i ona, brate, u njega. I tila se dica uzimat, ali njezini ne daju ni da se priča o tomu, a kamoli da se uzmu. Tili nju dati za nekog bogatunčića, ali ona nije tila. Ona bi jadna volila siromaka pa makar s njim i prosila, nego s onim bogatunom pare brojala. Sastajali se oni gori na Makljenu. Gori, sad kad se iđe prema Sičajinim kućama, ima jedna velika stina, a iza nje put. Oni su se sastajali iznad te stine. Mislila dica uzimat se, ali stari ne daju, pa ne daju. Zakleli se njiju dvoje volit jedno drugo i radije u smrt nego da se rastanu. Kad više nisu znali šta bi, njezini već dogovorili svadbu, ufate se njih dvoje za ruke i skoče u provaliju iza stine. Oboje umru, a onda se ćaća i mater ufate za glavu što ih ne pustiše da se uzmu. Od tada su se i drugi mladi sastajali kod te stine i kleli jedni drugima, a možda se to i danas radi. Vi mladi to najbolje znate. Stinu od tada zovu Ljubavna stina.270 (Šlimac, Rama) KAMENI SVATOVI U naselju Gračanica, uz rječicu Buntu prema Kordićima, nalazi se jedno od najstarijih spominjanih naselja na ovim prostorima, Susid ili Susid-grad (koji se spominje 19. veljače 1442. g. u povelji aragonskog kralja Alfonsa V. koji je hercegu Stjepanu Vukčiću Kosači potvrdio taj posjed). Susid je po važnosti treća srednjovjekovna utvrda Uskoplja, a predaje ga povezuju uz kraljev dvor, uz kraljicu Katarinu, Jelenu…
270

Hrvatska usmena književnost Bosne i Hercegovine: proza, drama i mikrostrukture, priredio Marko Dragić, Hrvatska književnost Bosne i Hercegovine u 100 knjiga, knj. 5, MH, HKD Napredak, Sarajevo 2005, str. 142-143.

418

Predaja o kamenim svatovima je usko vezana uz kamene stupove u Susidu. Na udaljenosti od tri kilometra od Susida, iza velike krivine koju pravi rječica Bunta, na desnoj strani nalaze se monumentalni blokovi koji dominiraju cijelim krajolikom. Okamenjena kolona stoji zaustavljena usred uspona na brdo. Nijemo kamenje izaziva divljenje. Predaja kaže da se tada počeo raspadati i grad Susid. Stanovnici su bježali iz grada i raseljavali se po okolnim mjestima prepričavajući priču o nesreći. Danas, kameni stupovi, izbrazdani zubom vremena slušaju kletvu koju ponavlja Bunta. Često se pojavi, i u izrazito vedrom danu, koprena magle koja zastire kamene stupove. Zanimljivo je i to da stoka u velikom krugu zaobilazi ove stijene, a i lovački psi se uopće ne približavaju tom području. Žice dalekovoda iznad dijela kamene kolone sasvim drugačije zvone i nekako čudno trepere. Ptice na kamene gromade nikad ne slijeću, iako vrlo često kruže iznad i grakću kao da opominju. Jednog lijepog jutra listopada tisuću i neke skupiše se svatovi naočitog ženika Ante Bandulovića ispred bijele kule Susida i krenuše po lijepu Janju Grgurevićevu, krasoticu još ljepšeg grada Vesele straže. Konji bijesni, svati veseli, kod Čoban-kamena pregaziše rijeku Buntu. Mnogi svati Buntu mute, Buntu mute, a nesreću ni ne slute. Na Bunti je rublje prala, cura stara, oholica Mara. Mutnu vodu Mara gleda, a svate klete i proklinje: Dabogda vam puti bili pusti pratio vas vrag i mrak gusti Kud hodili, staze ne vidili u kamen se ladni pretvorili Kamenom se okamenili Tko meni vodu zamuti prokleti im bili puti Ljuto kune Mara, cura stara Žuboreći Bunta odgovara: Muč, ne kuni Mare oholice Zar ti, nije, Mare žao dice. I prošli su svatovi po lijepu Janju ništa ne sluteći. Veselo se svati kući vraćali s krasoticom mladom i stasitim ženikom. Kad su došli na Susid stranu i prvi jahači se spuštaše prema Bunti, nebo se zamrači i iznenada zapuha jak sjeverac Kalinjanin. Zavlada tama, a iz tame je 419

samo dopirao otegnut plač i jecaj koji je ledio krv u žilama. Kad se tama razišla, jeziv prizor iskrsnuo je pred očima. Kolona okamenjena, zaustavljeni bijesni konji s tužnim svatovima. U blistavom sjaju popodnevnog sunca treperila je kletva stare cure, a u blistavo plavo nebo dizao se plač, očaj koji je stezao srca okupljenih stanovnika Susida koji su čekali svatove. Od njihovih suza Bunta je nabujala, a stara cura Mara, kada je uvidjela koliko je zla učinila svojom kletvom, bacila se u mutnu Buntu i nestala u njoj. Njezino tijelo nikada nije pronađeno.271 (Bugojno) OLUJA OSTVARILA KLETVU Narod je vjerovao u moć kletve. Najviše se vjerovalo u moć majčine kletve i u moć kletve prevarene, obljubljene i ostavljene djevojke. U Brusju na Hvaru pripovijeda se o dvoje siromašnih mladih koji su se zaljubili. Mladić je uvijek obećavao djevojci da će se pobrinuti za njihovu budućnost. Djevojka je vjerovala mladiću i odbijala je sve druge mladiće. Zaljubljena je djevojka ostala trudna. Mladić je počeo razmišljati kako bi bilo bolje da nađe bogatiju djevojku i tako riješi budućnost. Našao je drugu djevojku kojoj je zanijekao dijete sa siromašnom djevojkom. Prevarena je djevojka proklela mladića: “Do Bog da se utopi prid mojim očima”. Jednoga je ljeta djevojka bila u polju sa svojim roditeljima. Počeo je puhati snažan vjetar, a na moru je bila oluja. Ostavljena je djevojka pogledala prema moru i vidjela veliki oblak koji se nadvio nad jednim brodom. Prepoznala je svojega bivšega mladića i vidjela je kako se brod izvrće i kako more guta taj brod i sve ljude u njemu. U toj predaji krajolik najavljuje ostvarenje kletve – bila je velika žega i strašno sunce; počeo je strašno puhati vjetar; na moru je bilo nevrijeme; a kad je djevojka pogledala prema moru, vidjela je veliki oblak koji se nadvio nad brodom; brod se izvrtao i more je progutalo brod i sve ljude u njemu. Na utjecaj krajolika na identitet, mentalitet pa i sudbinu ljudi prvi su ukazali irski kulturolozi početkom dvadesetoga stoljeća. Isto je i kod hrvatskih modernista, primjerice, Dinka Šimunovića, Ksavera Šandora Gjalskoga i mnogih drugih. Živa predaja i toponim Kleti Oblak čuvaju uspomenu o tragičnoj ljubavi vjerne djevojke i lakomislenoga mladića koji ju je obljubio i
Hrvatska usmena književnost Bosne i Hercegovine: proza, drama i mikrostrukture, priredio Marko Dragić, Hrvatska književnost Bosne i Hercegovine u 100 djela, knj. 5, MH, HKD Napredak, Sarajevo 2005, str. 148.
271

420

ostavio. Žanrovi usmenih priča se prepleću. Priča o Kletom Oblaku može se promatrati kao etiološka predaja i kao novela. Poanta te priče ističe njezinu didaktičnost – mladića je zbog njegovoga grijeha zauvijek progutalo more. KLETI OBLAK U selu Brusje bili su dvoje mlodih koji su se zajubili. Mladić je stalno divojci govori kako će je oženit i da je njegova jubov tolika da ih niko nikad ne će moć rastavit. I njih dvoje bili su kruto siromašni s velikon famejon, al mladić je uvik obećovo da će se pobrinit za njihovu budućnost i da će se skoro zaručit. Virujući njegovim obećanjima divojka je odbijala sve druge mladiće koji su joj mogli ponudit puno veće od njega. Uskoro je ta njihova jubov urodila plodon, divojka je ostala noseća. U njezinemu zaručniku probudile su se ambicije, poče je pensat o njihovemu siromaštvu, misli da je može noć divojku koja je bogatija i s kojom bi mu budućnost bila sigurija. Svojoj divojci i cilemu selu reko je da to dite ni njegovo i da nema čo činit s njon. Divojka je ostala u svojoj kući sa materon i ocen di se dite rodilo. Svojega bivšeg mladića uvik je proklinjala istom kletvom: “Do Bog da se utopi prid mojim očima.” Jednega lita bila je u poju sa svojim storima, bila je velika žega i strašno sunce kad je poče strašno puvat vitar, na moru je bilo nevrime. Kad je divojka pogledala pud mora vidila je jedon veliki oblak kako se nadvi nad jednin brodom. I ona je odma pripoznala brod svojeg bivšeg mladića, i vidila kako se izvarće i kako je more progutalo tin brod i sve jude u njemu. I tad njezina kletva se ostvorila; on se utopi prid njezinima očima. A danas se to misto di se ti brodovi izvarni zove ,,Kleti oblak”.272 (Brusje na Hvaru) PLANINE BABE Jedne godine nakon tvrde zime odmah prvih mjeseci nekim je babama nestalo sijena za stoku. U veljači se prohorilo (vrijeme je postalo ljepše) i babe su odlučile ranije nego obično potjerati stoku u
Zapisala je u Brusju na Hvaru 2006. g. Katarina Mišković, a kazala joj je Katica Hraste. Rkp. FF Split, 2006, sv. 1, str. 5.
272

421

planinu (obično se ovce gone u planinu početkom 6. mjeseca). Pošle su zadnja tri dana u veljači, a kako nisu mogle za to kratko vrijeme izaći na planinu, govori se da je veljača molila ožujak da se nastave lijepi dani: “Ožujače, po Bogu rođače daj mi zajmi dva-tri bijela dana da ispratim babe u planine.” Dok su babe gonile ovce pjevale su: Veljačo, veljačice, dok je mojih ovnova koloroščića i jarčića vitoroščića,ja se ne bojim tvoje oštre zime.” Taman babe izašle na planinu, zima se vratila. Od silne hladnoće babe su se jednoga jutra smrzle i pomrle. I danas postoje njihove figure u kamenu, likovi triju baba kako muzu ovce na strugi i uz njih stoje kablovi u koje su muzle mlijeko. Po tome se ta planina zove Babe. Postoji uzrečica u našem narodu koja se tiče velikog nevremena, a vezana je za taj događaj. Naime, kada počne kihati (padati snijeg) pri kraju veljače ili na početku ožujka kaže se: Danas su ti huke babe!273 (Stolac) ČIOVO Često su me judi pitali kako je naš otok dobia ime. Meni je moj dida kaza da kad se dilia Split i Trogir, osta je jedino naš otok. Nisu znali
Hrvatska usmena književnost Bosne i Hercegovine: proza, drama i mikrostrukture, priredio Marko Dragić, Hrvatska književnost Bosne i Hercegovine u 100 djela, knj. 5, MH, HKD Napredak, Sarajevo 2005, str. 166.
273

422

kome ćedu pripast pa su judi jedni druge pitali: “A čije je ovo?” Tako su onda nazvali naš otok Čiovo ili kako naši susidi Trogirani kažiju Ciovo.274 (Slatine) ŽRNOVNICA Žrnovnica je postala po Žrnjevim. U njoj nije bilo mlinova već samo žrnjeva. Žrnjevi su veliki kameni koji bi se vrtili rukom, pod njih bi stavili žitiju i tu bi ispadalo brašno. Prije je u Žrnovnici bilo puno žrnjeva.275 (Žrnovnica) BUJE Stari Slavinci su prišli tote kada ni bilo hiž. Bile su samo boški. Na brege poli Buj, kade zovemo Stare Buje, su se fermali i su rekli: — Tu će bit buje. Tamo su živeli. Nekad su tamo kmeti skopali kameni škaf, razbijeni lonci, stari šoldi. Naš slavinski svit je od vaik va Bujah. Samo poklin su napravili nove Buje.276 (Selo Bibala u Istri) O POSTANKU GRADA ZAGREBA Ljudi kazuju u Stupniku, da na mjestu, gdje je sada Zagreb, nije bilo nigdje vode ni zdenca. Jednog dana je onuda prošao neki biskup sa jednim svećenikom i slugom. Kad je putem ožednio, ne našav nigdje vode, dođe do mjesta, gdje je sada Jelačićev trg. Tu stane, udari biskupskim štapom po zemlji, i najedanput proključa voda. Tada reče svome slugi: zagrabi. Od toga doba zove se ono mjesto Zagreb. Onaj zdenac se zove Manduševac.277
Studentici Filozofskoga fakulteta u Splitu, Andrei Pavičin, 2004. godine u Slatinama kazala Ruža Nakir (rođ. 01.01.1930.g., u Slatinama). Rkp. FF Split, 2004, sv. 2. 275 Studentica Filozofskoga fakulteta u Splitu Luiza-Katica Bouharaoua zapisala 2004. godine po kazivanju Agate Blažević. Vl. rkp. ST, 2004, sv. 3. 276 Usmene pripovijetke i predaje, priredila Maja Bošković Stulli, SHK, MH, Zagreb 1997, str. 333. 277 Isto, str. 334.
274

423

(Zagreb) KAK SE PROZVALO VRAPČE Jednom je, vele, sv. Franjo, kad je putovao u Zagreb, projašio i kroz Vrapče. Tu su ga seoski derani nabacivali kamenjem, našto im je on viknuo: “Vrabec vas dal!” Otada da se selo prozvalo Vrapče.278 (Zagreb) CAVTAT Kako je bio porušen Epidaurus, nije nikoga bilo više tu, samo stijene, hridi, razvaline. U montanji, u brdima su neki ljudi bili ijedan čovjek je gledo dole i ugledo je drače, kapinike i kako neko gorsko cvijeće đe cavti u ruševini. I govori: — Gledaj kako cavti. I tako su prozvali to mjesto Cavtat.279 (Cavtat) IME SLANO Ja sam slušala da je došla kraljica neka na kobili tuj u Slano. Kobila bila žedna, pa je dovela kala mora, a kobila ne ćela pit. Ona provala rukon i rekla: – Slano je, ah što je slano! I tako se prozvalo Slano.280 (Slano) KUMOVA SLAMA U vedre noći priko ciloga nebavidi se navlaka koju narod zove Kumova slama. Ta Kumova slama nastala je poslin zvizda koje je Bog prije stvoria.
278 279

Isto, str. 335. Isto, str. 335. 280 Isto, str. 335.

424

Doli na zemlji bila su dva kuma, od kojih je jedan bia nepošten i zavidan onome drugome. Živili su na dva kraja sela i među njima je bilo veliko polje. Nepošteni kum je uvik po noći kra slamu iz plasta poštenoga kuma. Dok je prinaša slamu priko polja tako se ona za njin razasipala. Kako se odavna Zemlja zaklela Raju da se sve tajne doznaju, tako je Bog na nebu razasuja svitleću slamu. I svi sa Zemlje mogu vidit kako se nepoštenomkumu rasula slama po polju.281 (Otok kod Sinja) DUGA U davno doba Bog je učinija tu šaru na nebu da ostvari želju onima koji nisu zadovoljni onim šta su. Pa ako se koji muški želi pritvorit u žensko mora pribacit svoju kapu priko duge, protrkat ispod nje i na drugoj strani uvatit kapu. Ako bi pak koja ženska se tila pritvorit u muško mora svoj šudar pribacit priko duge i kad ga na drugoj strani privati odma muško postaje. Ali nikome to nije uspilo do danas, jer taman kad ti se učini da si poda njon i da je moš pribacit ona ode dalje od tebe i nikad je moš doseć.282 (Otok kod Sinja) SVATOVNA PEĆINA U dolnjem Zagorju, varh tako nazvanoga sela Jablanovca u župi bistranskoj, stoji jedna visoka klisura, o kojoj narod sledeca pripovijeda: U starodavno doba zaljubio se je njeki mladić u krasnu djevojku, želeći je, svim protimbam uparkos, za svoju suprugu uzeti. Ovoj namjeri
Marina Perojević svibnja 2006. g. zapisala u Otoku kod Sinja. Kazala joj je Mila Perković Tabak (rođ. 1968. g. u Rudi. Mila je tu i druge predaje upamtila od svoje bake Vinke Kamber (djev. Varvodić, rođ. 1925. g. u Rudi. Rkp. FF Split, 2006, sv. 46, str. 2. Predaju Kumova slama (zapisanu u Dalmaciji) navodi i Maja Bošković-Stulli u nav. dj. str. 330. 282 Isto, str. 1. Predaju Duga (zapisanu u Otoku i Brnazama kod Sinja) navodi i Maja Bošković-Stulli u nav. dj. str. 331.
281

425

protivljahu se roditelji njegovi, ali on, slijedeći nagon šarca, uze obljubljenu djevojku. Kada su mladići na gori varh rečenoga mjesta svadbu opslužavali, prokleo ih je otac mladoženje, sa svimi svatovi, djeveri, dodaši i ostalom družbom na što se svi na kamen obratiše i pećinom postadoše.283 (Jablanovac kod Bistrice) TRI SUNCA Uvik je baba govorila da je drijota ubit lastu, jer da nije lasta ne bi nas Sunce grijalo i uvik bi nan pripovidala kako je to bilo u davno doba kad se Zemlja tek stvorila. Prvo su bila tri sunca. Dva je zmija koja je bila sam đava popila. Treće sunce je lasta sa svojin krilima visoko na nebo podigla i otlen nas i danas grije.284 (Otok kod Sinja) *** Povijesne i etiološke predaje koje su nastale na povijesnoj razini isprepleću se s poviješću i teško ih je razlučiti. Te se predaje mogu nazvati usmenom poviješću, domaštanom poviješću, literariziranom poviješću. ESHATOLOŠKE PREDAJE Eshatološke predaje pripovijedaju o potresnom pojavljivanju ubijene tek rođene vanbračne djece, umrle nekrštene djece i ubijenih odraslih osoba. Ubijena i umrla nekrštena djeca pojavljivala su se noću, kriveći se u bijelim haljinicama sa svijećom u ruci. U zapadnoj Hercegovini tu djecu nazivaju krivljavcima, u istočnoj Hercegovini

Usmene pripovijetke i predaje, priredila Maja Bošković Stulli, SHK, MH, Zagreb 1997, str. 339-340. 284 Isto, str. 2. Predaju Tri sunca (zapisanu u Brnazama kod Sinja) navodi i Maja Bošković-Stulli u nav. dj. str. 330.

283

426

drekavcima, u dubrovačkom kraju tintilinićima ili tintama.285 U nekim mjestima u Dalmaciji i na otocima ta se djeca nazivaju macićima, a to dovodi do zabune jer se mačićima nazivaju demonska bića – đavao pretvoren u mačku koji noću sve do prvih pijetlova čini strašna zlodjela ljudima koje sretne na putu. Eshatološke predaje govore i o pokojnicima koji su se ustajali iz groba jer nisu ispovjedili sve grijehe. Te bi se osobe prikazivale samo svojim ukućanima i čim bi kazale neispovjeđeni grijeh, zauvijek bi nestajale. Te se predaje kazuju kao memorati. (Razlika je između eshatoloških i demonoloških bića, a o tomu će biti riječi i u daljnjem tekstu.) MÁŠKA U KAMPANEL U Postirama se pripovijeda o djevojci koja je prije dvije stotine godina u ljubavi zatrudnjela. Uz pomoć prijateljice rodila je, te prestrašena za svoju sudbinu, stavila dijete u košaru i odnijela ga u zvonik crkve. Od tada se ta predaja veže za Sutivanjane, a preoblikovana je i u izreku: “Máška van je u kampanel!”286 Pri’ dvisto godin’ u Sutivan je živila divojka jedinica u roditelja. Bilo je to vrime kada se puno vodilo računa o poštenju žene. Ona je u jubávi zatrudnila i sedam miseci to svima krila. Kada je rodila uz pomoć prijatéjice, bila je očajna i pristrõšena za svoju sudbinu. Tada su novorođeno dite stavile u košaru visoko u kampanel crỉkve. Ujutro kad se svit digo i ču’ plač, govorili su: “Máška u kampanel, odakle máška u kampanel? Kako se popela gori?” Kad se svit digo gori, vidili su da je to dite.287 (Postire na Braču) MALI S CRVENOM KAPICOM Išo neki čovjek putem i na križanju sreo malog s crvenom kapicom. Sustavi on čovjeka i rekne mu:
Nevjerojatno je koliko hrvatskih prodavaonica dječjom odjećom i obućom nosi takve nazive. 286 Zapisala je 2005., u Postirama na Braču Tea Fabris, a kazao joj je Ante Bižaca (rođ. 1954. g. u Postirama, po zanimanju elektrotehničar). Rkp. FF Split, 2005., sv. 77, str. 8. 287 Isto.
285

427

– Oćeš ti mene primiti k sebi? Dat ćeš mi jesti prosenu kašu, a ja ću tebi prenašati žito, pa buš bogat i prebogat. Uzeo čovjek malog k sebi i hranio ga kako su se dogovorili, a i mali se držo obećanja. Bilo navjek u kući kod njih žita a nitko nije znao otkud. I čovjek se bogatio sve dok nije neka baba vidla kako kroz travu iz susjedovog ambara putuje žito - zrno po zrno, ko mala stazica prst debela - pa ravno u ambar toga čovjeka. Baba digla viku, spuntala ljude i navalili oni na čovjeka da otjera malog. Nije se moglo drugačije i on ga potjera. Kako je mali otišo, prestalo žito dolaziti - a čovjek uskoro posto bogac kakav je i prije bio.288 (Grginac, Bilogora) TINTILINIĆ POD CRVENOM KAPICOM Pričala mi moja baba kako je jednom kad je bila u paši ugledala za ovcama jednog tintilinića, mali je bio pod crvenom kapicom. Ona je prišla, a tintilinić je vikao: – Daj mi vode, ni iz neba ni iz zemlje! Tako je išao dugo za njom, ali ona se pripala i pobjegla je ispred ovaca. Kad se približili selu, tintilinić je pobjego.289 (Ponikve na Pelješcu) GORI VATRA I DITE PLAČE U Filipovića je bila cura Pava. Kod nje na silo je dolazio Ante iz Osoja. Ante je iša na silo priko Dočića i niko nije zna za to jer prije se išlo krijomice na silo. Kad je Ante doša do Gradine, bilo mu je nešto čudno. Čujo je kako neko dite plače. Jadan on, nije mu se dalo ni naprid ni nazad. Pava se bila zabrinila, ali nije smila nikom reć da će on doć na silo. Kad je Ante otiša gori poviše, jopet je čujo dite kako plače. Kad je doša do Pave, reka joj je da posluša čuje li išta. Ona je isto čula taj plač. Kad se Ante vratijo kući, pita je babe šta je to. Baba mu je rekla da se uvik triba prikrstit i izmolit virovanje kad vidi tako nešto. Potlen ga triba pitat: “Ko si i šta oćeš?”
Usmene pripovijetke i predaje, priredila Maja Bošković Stulli, SHK, MH, Zagreb 1997, str. 370. 289 Isto, str. 415.
288

428

Ante je tako i uradio. Potlen deset dana, kad je jopet iša na silo, vidijo je nešto još gore. Gori kod Gradine gori vatra i dite plače. Ante se prikrstijo i izmolio virovanje i eto vatre nestade. Ante poša naprid, kad dite opet poče plakat. Kad je Ante upita diteta šta je, dite se ušutilo. Dite mu je reklo da je ono izgubljena duša. Mater ga je udavila i zato mu je vrat crven. Dite je reklo Anti da moli za njega i da svin curan i udovican i pratrin kaže da mole za nj. Ante ga je posluša. Potlen toga ni Ante ni niko drugi ništa slično nije vidijo.290 (Batin kod Posušja) MITSKE PREDAJE Mitske predaje pripovijedaju o vilama i povijesnim osobama kojima je narod pripisao nadnaravnu moć. Pomagale su junacima i samo noću dolazile u sela. Priča se da su zavodile mladiće javljajući im se u snu. Jedni pripovijedaju da su ih vile izliječile; drugi da su siromašnim djevojkama pomagale brže istkati ruho za udaju; treći da su pomagale nejakim pastirima; četvrti da su mlade prenijele preko jezera u planinu, a stare pred crkvu itd. Činile su zlo jedino ako bi im se tko zamjerio izdavši tajnu da im je jedna noga magareća, konjska ili kozja. U narodnoj percepciji vile su bajkovite ljepotice, gotovo uvijek u dugim bijelim, rjeđe plavim haljinama, dugih zlatnožutih počešljanih kosa, s modrim ili zelenim očima i imale su nadnaravnu moć. Narod pripovijeda i o vilenjacima i vilinčetu. Od povijesnih osoba kojima narod pripisuje mitsku moć najčešće su Marko Kraljević, Janko Sibinjanin, Stojan Janković, Mijat Tomić i Andrijica Šimić. Mitske predaje često imaju razrađenu fabulu, a pripovijedaju se kao memorati. Vile u VI. st. spominje bizantski pisac Prokopije iz Cezareje. Vile se spominju i u Zlatnoj legendi Ivana Zlatoustog s početka XII. st.291 Vraz u Kolu (br. 5., 1847.) piše o vilama. Ivan Kukuljević Sakcinski (Varaždin, 1816. – Puhakovec, Hrv. zagorje, 1889.) o vilama piše u

Hrvatska usmena književnost Bosne i Hercegovine: proza, drama i mikrostrukture, priredio Marko Dragić, Hrvatska književnost Bosne i Hercegovine u 100 knjiga, knj. 5, MH, HKD Napredak, Sarajevo 2005, str. 177. 291 Špiro Kulišić, Stara Slavenska religija u svjetlu novijih istraživanja posebno balkanoloških, Sarajevo 1979, str. 139.

290

429

Danici (1847.). Nekoliko je autora koji pišu o pričama svoga kraja (Lovreć, Makarska, Varaždin, Ivanić-grad, Karlovac, Lonja).292 VILE JEZERKINJE Nekad davno, u staro doba, u brzacima pored vodenica kupale su se vile jezerkinje. Kao i sve vile bile su lijepe i mlade. U jednu takvu, lijepu i mladu, zaljubio se jedan mlinar. Želeći stalno biti s njom, baci se on u brzace pod vodenicama. Nikad se više nije vratio niti su ga našli. Svi su znali koliko je mladi mlinar volio vilu, tako da nitko nije plakao niti je pisao osmrtnicu. Svi su znali da je otišao sastati se sa svojom dragom i da su sad sretni. 293 Predaje o vilama jezerkinjama nadahnule su su i Nikolu Šopa da napiše antologijsko djelo Božanski pastir. VILA I PASTIR U stara vrimena dica su uglavnom koja su bila nejaka da rade čuvala stoku po planinama i ledinama. Bio jednom jedan čoban kojeg su dica zvala Ćelo. On je bio mal i nejak i sva su ga druga dica zafrkavala i tukla. Ćelo jadan moro šutit i trpit, jer je bio nejači. Ali jednoga dana čuvo Ćelo stoku i vidio kako se u grmlju vila zapetljala. Ćelo bio onako strašljiv i nije znao što da uradi, al kako ga je vila sve više dozivala, otiđe on i otpetlja je. Kad je to uradio, reče mu vila da će mu ispunit jednu želju, on odma reče da bi tio bit najjači među svim čobanima. I ispuni vila njemu želju, a on šutio i čekao da ga netko
Usmene pripovijetke i predaje, priredila Maja Bošković Stulli, SHK, MH, Zagreb 1997, str. 27.-28. 293 Katica Lozić Radielović zapisala je 2007. g. u Jajcu 2007. g. Rkp. FF Mostar 2007, D.
292

430

napadne. Tako, jednom zgodom, djeca opet navališe na Ćelu, a on ih spreman dočeka i obrani se od njih nekoliko, a oni se razbježaše. Kad su ovi vidjeli da se nešto čudno s njim desilo, nikad ga više ne dirnuše, a čak ga se počeše i bojat.294 (Ustirama u Rami) MUDRI SALAMUN I SESTRA Salamun je bi mudri čovik i ima je sestru. Govoru da je bila lipa, lipa kako perla. Ali govorilo se i da ima noge o tovara. Tako su i mudrom Salamunu govorili da mu je sestra vila, bo ima noge o tovara; a un ni virova. Više su mu bili dodijali s otin govorenjem! Ča će učiniti da vidi je li oli ni istina? A un bi mudar i pametan, pa učini crikvu, pa je posaliža mramorun i učini kako marete, da se vidi kako da je voda. I kad mu je sestra čula da je je brat, mudri Salamun, učini novu crikvu, šla je viti otu lipotu kakove jošće ni bilo na svitu. Un, kaje vidi di ona gre i da će dojti u crikvu, un se hrani zada vrat. Ona gre i došla na vrata: pari da pliva voda. Unda je digla njevi abiti, da ih ne smoči. (Bila je sva u svili do tloha.) Ka je došla nutra - to ni voda nogo mramor. Ka je vidila da je mramor, pustila je abiti i rekla sama sobun: Di je mudrosti, tote j i ludosti. A mudri Salamun zada vrat govori: Di je liposti, tote j i sliposti. – I unda je se povidi.295 (Sali na Dugom Otoku) GRAD VID U Vidu se okrunilo devet krajeva. Tu je bija velki grad i, kako kažu, drugi odma iza Rima. Rim pa on bio, zvao se Vid. Tu se usio čitavi grad, samo mala crkvica je ostala. Kutije isto bija veliki grad. Usilo se istoga

294

Hrvatska usmena književnost Bosne i Hercegovine: proza, drama i mikrostrukture, priredio Marko Dragić, Hrvatska književnost Bosne i Hercegovine u 100 knjiga, knj. 5, MH, HKD Napredak, Sarajevo 2005, str. 184. Sličnu je predaju zapisala i Maja Bošković Stulli u Radešinama kod Sinja. 295 Isto, str. 224.

431

vremena kao i Vid i sada se vide u vodi razvaline, kupe na kućama, kad je čista voda i fino vrime. I unda bi se kladili monci, bili su vele silni ljudi: ko bi dojezdija iz Vida do Kuti na konju, a ne posrnut, onda bi onaj dobija neku nagradu. I kad bi od velike svoje sile, od oholosti, kad ne bi ništa mogli, unda bi skuhali pogaču za metu i u nju bi gađali. A kašnje se usilo sve.296 (Opuzen) VIDOVSKA KRALJICA Ima put Neuma jezero Kuti. Kažu da je govorila vidovska krajica: – Moji Kuti, moji zlatni skuti. Tako san ja čuja. U trupici danas kad se čovik vozi po tom jezeru Kuti, vidu se porušeni zidovi u dubini od nekadašnjeg grada. Od Kuti do Vida sve je bija grad. I ta krajica kad je išla kočijom od Vida do Kuti, zato bi ona rekla: – Jest Vid Vid, ali moji Kuti moji zlatni skuti. To sam čuja kad sam bija dite. * Druga žena dodaje: O, moj Vide, moj očinji vide, moji Kuti, moji zlatni skuti.297 (Opuzen) DIVOVI GRADE TORANJ Su bili neki veli i jaki judi. Kad su zidali turan u Mutunu i u Buzetu i crekvu pod grotu, da su si bat posujivali jedan drugomu. Jedan je bi u Mutunu, a drugi u Svetom Štefanu i su si preko drage davali bat. I žene su bile jake, pa su na glavi nosile kolonu od crikve, a na hrbatu otroka i još su po putu plele hlače.298 (Beletićev Brijeg u Istri)

Usmene pripovijetke i predaje, priredila Maja Bošković Stulli, SHK, MH, Zagreb 1997, str. 337. 297 Isto, str. 338. 298 Isto, str. 364.

296

432

Kraljica je bila sad vu nepriliki i pomisli si da se zakune vragu te veli: – Pukni. te da proglasit po celoj zemlji da keri ju triput oko nejnog grada odnese. vrag. Kraljica je na to pristala i sad njemu veli: 299 Isto. Stari su govorili da je to Divić. a neki da je udovica Vlatka Hercegovića. dam ti Medvedgrad i sve zlato . drugoga sina hercega Stipana Vukčića Kosače koji je bio oženjen rođakinjom Ulricha Celjskoga.DIVIĆ Vile su sagradile arenu u Puli.ali joj se opet ne javi. To čuje jen vuglenar i on otide k kraljici te se joj javi da ju bu on nosil triput okol grada. dam ti Medvedgrad i sebe! I zaistinu sad vrag pukne i potera Turčina iz Hrvatske.299 (Loborika u Istri) ČRNA KRALJICA Mnoge su predaje zapisane o Crnoj kraljici. Neki misle da je Crna kraljica udovica Ulricha Celjskoga. ali joj se ni ni jen odzval. Kad se je Turčin približaval k festungu. No kad je Turčin haračil po hrvatskoj zemli. Te su predaje nadahnule Josipa Freudenreicha i Higina Dragošića da napišu istoimena djela. da mu bu dala bedenj dvanajst veder pun zlata. pa je prez krova. dam ti Medvedgrad — ali joj se ni nišče odzval. Bila jena žena koja je bila jako zločesta svojim slugem. zvali su ju “crna kraljica”. 365. pa makar si noge do kolena znucal. Su nosile na glavi grote i prele. Kak se je navek nosila vu crnom rubju. jer bi sakega kerega bi na svojem gruntu vlovila dala hititi pred lave kere je baš za t posel hranila. 433 . Sad se ona i po trejti put zakune i veli: – Pukni. više nisu mogle dalje graditi. str. vrag. pozove kraljica svoje sluge vu festung da ga brane. Ona opet i po drugi put veli: – Pukni. Kad je peteh zakukurika. vrag. Cez nejni grund nije nišče smel. nije zabil ni na Medvedgrad vudriti. ili bi pak na njega napustila dva orle keri su bili tak izvežbani da bi mam čoveku iskopali oči. ali mu onda mora dati bedenj od dvanajst veder pun zlata. No kraljica je sad tela da se resi zakletve.

vidi jeno veliku kacu kera leži na penezih i njega gledi. Vuglenar se još ne stavi. dojdu pred njega velike kace i ne puščaju ga naprvo. neg samo ide naprvo. On se vu prvi mah preplašil. Kad je krenul po trejti put okol grada. neg samo ujdi furt naprvo. pretvorila vu gavrana. i kaj god buš videl i zestal. no ali sad ni mirno išel. htel je ipak znati kulko sije zel i hoče da prebroji. Kad je prvi put išel. je su ga napali vukovi i lavovi. ali ga kraljica prime za rukaf i veli mu: – Sad si mi još devet puti gorje napravil. Kraljica se i zbilja pretvorila vu gavrana. Sad se je zaistinu vuglenar preplašil. vu drugem srebro. pokuči na vrata. jer mu budu drugač deca pomrla od gladi. kad je počel vaditi iz nedrih. Kraljica ni niti sad bila spašena. več je samo čul kak juriju kočije. a to ti je se sam 434 . On otide vu hižu s penezi i tu ti najde tri bednja penez. ni niš videl. Kraljica je na to pristala i rekla mu se isto kak i prvomu. Kad je bil več prilično dalko. On se ni htel dirat vu t bedenj. neg si nameće pune nadre srebrnih penez i odleti sav vesel vun. a vu trejtem kufer. Još je faljelo samo nekih par korakov da ju i po trejti put donese do meje. ali sad dojdu pred njega vragovi sa vilami te ih zapiknu pred njega i ne puščaju dalje. ali kad dojde blizu. dok ni došel i po drugi put na mejo. I zaistinu on jo je nosil tak kak i on vuglenar i se iste napasti su pred njega došle. ali sije mam vu sebi premislil da zakaj si ne bi on sam zel penez kad je več kraljica mrla i ni nikoga bilo pri hiže gde su bili penezi. Dojde ti on prvi put na meju. naj se niš bojati. je oni tebi ne moreju nikaj napraviti. a kraj ne jena velika kaca. vu prvem bednju je bilo zlato. ali ni on je ni donesel do meje. a iz njih izlaziju sama velika gospoda se cilinderi na glavi. I tak ti kraljica vumre zakleta. a vuglenar ju zeme i dene vu nedre kak mu je kraljica naložila i otide okol grada. Ide on i po drugi put okol grada. No ne projde dugo cajta. ali več vidi gde stojiju kočije. On seje malko preplašil al je sejeno išel naprvo. Taki za nekuliko dan kak je kraljica vumrla dojde jen sluga k nje da ju prosi penez. da me buš lakše nosil. da me gdoj ne vzeme. neg ju je pri kraju hitil kak i vuglenar. ali se nišče ne javi. On na to otpre vrata i vidi gde kraljica mrtva leži. a ti me skri pod nadre od tvoje rubače. Njemu je pak kraljica rekla: – Sad si mi petnajst put gorje napravil neg sem prije bila. hiti kraljicu i hoče vujti. On bedenj z zlatom bil je čist v kutu i on hoče da ide po zlatne peneze. javi se jen razbojnik keri seje takaj polakomil za zlato i veli joj daju bu on nosil. Dojde ti on pred njejnu hižu gde je ona stanovala. ali mu mora dati dvanajst veder zlata. neg je bila još devet puti gorje zakleta.– Ja se bum.

domisli se te oni šiljak zavrti Divljanu u oko i oslijepi ga.” Usmene pripovijetke i predaje. I dandenešnji leži kaca pred vrati i ne pusti nikoga nutri. to ti ga kaca ne pusti v hižu. ali samoga zlata. str.vuglen. Kad se pop ispekao. pa da ga je i sad ta volja dopala. pa opet ploču na vrata privali. kad ne umijeh ja tebi obadva. Historija naroda hrvatskoga Iisrbskoga. Zagreb 1867. legne kraj ognja. a jadni đak ne htjede. al mi uteći ne ćeš. Ali na vrata pećine bijaše privaljena velika ploča koju sto ljudi ne bi moglo pomaći. ali bez penez. Kad ti on dojde pred vrata. Potakne im veliki oganj i oni se sjednu grijati. stanu gledati kroz planinu gdje bi prenoćili i ugledaju oganj daleko u jednoj pećini. str. A hoćeš. Videći oni da već ne mogu taj dan prispjeti kuda su bili naumili. MH. On se vrne domov. i na sramotu ako ne ćeš na lijepo. reče mu Divljan. Bez izbora đak sjedne s njim. a đak počne diljati jedan mali šiljak. Staro doba. I napipa popa pretilijega. pa opet baca u kraj. već mu odgovori da nije gladan. Upita ga Divljan:” Šta diljaš taj šiljak?” Đak odgovori da se kod ovaca sjedeći besposleno naučio tako diljati. digne ploču. pusti ih unutra. knjiga prva. SHK. spopane ga i ubije. 301 Usp. 300 435 . Primaknu se oni blizu i povikaše da vide ima li tko tamo. On ni htel verovati da su penezi bili. da je Bogu hvala! Izvadi ti meni ovo jedno oko. 353-355. priredila Maja Bošković Stulli. Pitaju ga hoće li ih pustiti u kuću i on ih pusti. mislil si je da se je morti zabunil i otide da si i po drugi put nameće. Kad to đak vidi dosjeti se svome jadu ali uteći iz pećine nikako nije mogao. Divljan ustane.” Jedi” stane vikati Divljan.300 (Remete kraj Zagreba) DIVLJAN U sljedećoj je priči antički grčki motiv o Polyphemu:301 Pop i đak hodali kroz jednu veliku planinu pa ih ondje uhvati noć. zovne Divljan đaka da s njim jede. a đak stavlja u usta. Pošto se Divljan najede. do jednog divljeg čovjeka s jednim okom navrh glave. Divljan prokleti jede. 111. počne ih Divljan pipat iza vrata da vidi koji je pretiliji da ga zakolje i ispeče. Pošto se malo zagriju. vidjevši da se sutra i njemu nožić pod grlo sprema. Zagreb 1997. Vatroslav Jagić. Kad tamo ni ljudi ni ikog drugog. a đak jadni. Divljan slijep skoči kao mahnit i đaku reče: “Neka. jer ću i tebe sutra ovako. navrti na ražanj i stavi kraj ognja da se peče. Divljan zatvori oko i zaspi.

Onda đak s mirom i Bogom otjera stoku i dođe zdravo kući. Onda se počne Divljanu rugati i smijati tjerajući pred sobom stoku.” Đak nesretni prevari se i pođe da uzme štap. padne mu na um britvica koju je pri sebi imao. dođe do njega. Divljan. kuga. MH. HKD Napredak. pa se obuče u onu kožu i izmješa među ovce. ja sam već napolju. str. te se Divljan utopi. đavao (vrag-crni ovan. domisli se što će. kudlaci. Kad se đak dohvatio poljane i vidi svu stoku pred sobom. crni pas). otvori vrata sasvim i pruži mu štap govoreći: “Kad si mi već utekao na ti ovaj štap da tjeraš stoku. vikne Divljanu: “Ne traži me više. primičući se malo po malo da bi ga uhvatio. a đak mu onda pritrča iza leđa i tisne ga u vodu. stane skakati oko Divljana. Sarajevo 2005. susret s demonološkim (onostranim) bićem. kozlaci). izvadi je i odsječe oni prst što mu pri štapu prijanuo bio i uteče.Kad ujutru svane. Vidjevši da je poginuo. jer ti bez njega nijedna ne će krenuti. onako slijep. Najčešći demoni u toj vrsti naših predaja su: vještice. pristane za njim. napipa Divljan vrata od pećine i vidjevši da su zatvorena počne po pećini brbati tamo-amo da đaka uhvati.302 (Čitluk) DEMONOLOŠKE PREDAJE Demonološke (demonske) predaje u osnovi imaju osobni doživljaj. U to. ali ga ne mogne nikako naći . jer je imao u pećini mnogo stoke te se đak domisli i oguli jednog ovna. pa počne zviždjeti okolo njega rugajući mu se. 194. ali kako ga se prihvati. Hrvatska književnost Bosne i Hercegovine u 100 knjiga. 5. Divljan ga uhvati i izbaci vani među ostale ovce. te tako dođu do jedne velike vode i đak vidi da će ga već moći u vodu utopiti. ali bez popa. pa pođe na vrata od pećine pa otvori jedan kraj vrata i počne stoku vabiti da jedno po jedno izbaci. 436 . tamo-amo da ga ne dohvati. primakne se uprav nad vodu. Divljan. prijanu mu jedan prst pri njemu. drama i mikrostrukture. Divljan već vidi da mu od mnoge stoke ne može ništa. Đak u ovnovoj koži stade se s ovcama približavati ne bi li i njega izbacio i tako malo po malo primičući se. stuhe.” Divljan kad vidi da mu je utekao. knj. 302 Hrvatska usmena književnost Bosne i Hercegovine: proza. čaratani. irudice. kučibabe. priredio Marko Dragić. vukodlaci (kodlaci.

bile je dobre bežati. Copruvala ona morti jeno vuru kad ti najenpot z onoga peska počeli se sršeni leći. a zadnja 1793.303 (Lupoglav kod Dugog Sela) Usmene pripovijetke i predaje. kad so sršeni počeli klati vojsko.ki je kak i ki kam mogel. Zamišljane su kako jašu na metli s grbom na leđima i dugim nosom. MH.orko. 358. babe. VJEŠTICE Po narodnom vjerovanju vještice su stupile u savez s đavolom pogodbom koja se potpisivala krvlju. a baba onda ne poslala na Francuza. Nigdar više neso odonda Francuzi bili v naše zemli. mačić. Neki misle da je u tom razdoblju spaljeno do milijun vještica. Razlikuju se vještice u bajkama i demonološkim predajama. More su po narodnom vjerovanju djevojke koje su se povještičile. Kad so ludi to naredili. u Posanu. str. Od sakoga je zrna peska postal po jen sršen. spremale masti za ljubavne napitke. Majka Buža. SHK. Onda je nekakva baba dala dovesti na pole dvanajst vaganov peska. izazivale razne bolesti i ludilo. Prva je vještica spaljena 1275. zišla ona gore i počela štrmenkuvati. E. U Hrvatskoj je spaljivanje vještica zabranila Marija Terezija 1758. Vještica u bajci je bezimena i zla. OD BABE KA JE COPRALA I POSLALA SRŠENE NA FRANCUZE Bili so negda v naše zemli Francuzi pak so štoli da pejo prek Turovoga pola na Zagreb. Konkretna ženska osoba bi đavlu prodala dušu. štrige (štringe) coprnice. I bež . te razna plašila. 303 437 . kukviža). Ulazile su kroz ključanice. jele djecu. prikaze. zloguke ptice (gavran. utvare. priredila Maja Bošković Stulli. Vjerovalo se da ima i lijepih vještica jer i đavao voli što je lijepo. gušile pri spavanju itd. a u predaji je to stvarna osoba koja nanosi zlo. g. držale tajne sastanke. spolno bludničile s đavolom. u Tuluzi. Vještice se još nazivaju: more. Zagreb 1997. g. g. a đavao bi njoj dao nadprirodne moći.

al opet nije je mogo nikako uvatit. str. Voli mladu mušku krv nego žensku. Bolest – kuga povremeno se pojavljuje u Kini i drugim dijelovima svijeta. al se od tad uvik pričalo o tome. KUGA Kuga se. 28. Nit je mogo čim krenuti.” Stuhe su slične vješticama. a žensko od zavisti. ona pritisni. Po narodnomu vjerovanju štriguni ili čarobnjaci mogu začarati čovjeka i baciti na njega uroke. I HINA/AFP. nožem ustruže malo klačarde s Gospina oltara. 305 304 438 . svejedno. a ako se ne liječi.304 U Bosni i Hercegovini mnogo je kužnih grebova i grebalja. željna mlade krvi. tu su ih odmah sahranjivali. zaseok Podlice. Nikad više nije došla. Svaku noć dok on zaspi. 179. Niko mu to nije virova. Ostale su molitve (basme) protiv njih. Ako se rano poduzme liječenje. a nestajala je u obliku vatre. 2004. 10. Po narodnom vjerovanju postojali su i višci (vještci). po narodnom vjerovanju. da ode u crkvu. “Mogu ga i posve izluditi. Pričalo se i o stuhaćima. kaziva materi. Pane mu na pamet. Muško mori od želje. zašije u krpu i metne na se. Pričalo se da se nekog momka dovezala mora. 2004. Irudice su demonološka bića koja su predvodila olujno nevrijeme. nit glasa dati. smrtonosna je u 60 % slučajeva. Teletext.MORA Mora je cura zle krvi. 10. U srednjem je vijeku od kuge u Europi umrla trećina pučanstva. Svojim dodirom je izazivala smrt. str. 28. U Stocu se vjerovalo da su se stuhe prikazivale u obliku vatre i plamena. moguće ju je brzo zaustaviti. HINA/AFP. postoji Kužno groblje. Kaziva ćaći. Teletext. Kad ne more da se mladosti drukčije dočepa. pokazivala kao kostur djevojčure u bijelim haljinama. Snažan je bio. tare i mori mladost pri spavanju. Tu su kugari umirali i kako nisu mogli doći do groblja. 179. Nestalo je priča o irudicama.305 KUŽNO GROBLJE U SELU MILE U selu Mile. metne u karticu.

vej nikad u Nerežišća.306 SVETI ROKO I KUGA O svetom Roku bilo je riječi u poglavlju Molitvene usmene lirske pjesme (str. MH. Sada je groblje zaraslo u šumicu. Da je bila kuga u Supetru i da je harala po Supetru. I kad je ona s time bila gotova. SHK. u Bogomolju nikadare. str. I došla je do crikvice svetoga Roka. godine. čatrnjama i tamo odvlačile djecu koja bi se približila vodi. FF Mostar 2007. I eko la! (Pražnica na Braču) KUKUDARE. priredila Maja Bošković Stulli. selo Bulići) Živi u selu Mile. iskoveda je vrlo. D. BUKUDARE Čuo sam priču od naših starih ljudi da je nekad bila došla u naše selo kuga. tražila da je prevezu na Pelješac. kazala je Anđa Tokić. 163). Onda je kazala: – Kukudare bukudare. Bože sačuvaj. u to vrijeme neizlječivu bolest. i da je išla da će put Nerežišć. bukadare. iz Bogomolja. da je na velikoj stini slomila nogu. po narodnom vjerovanju. a kako mi je mama pripovijedala prije su ga ljudi čistili i održavali jer su se bojali da i oni ne bi dobili kugu. 384. kao ženska neka.danas dan ima jedna kamena ploča u tom groblju. g. Zagreb 1997. Rkp. 306 439 . a sveti Roko vaze šćop pok udri po njon. živjele u vodi. bunarima. djev. 307 Usmene pripovijetke i predaje.307 (Blace na Neretvi) Kučibabe (babaroge) su. I kad je iz sela išla. U Hrvatskoj ta demonološka bića nazivaju se babaroge. Katici Lozić Radielović 2007. i da je pravila pomoritad. Svalina (rođena 1949. a ona se ope vratila pu Supetra i govori: – Šukadare.

sv. g. slavno sveto Vodokršće. držali bi palac u ruci i tri puta izgovarali: Zapori kozlakov.. Ako su za života bili pijanice. u Vinišću kod Trogira. a često uzimaju različite životinjske oblike. g. tri mise Uskrsne. Nestajali bi kada bi bili probodeni glogovim kocem (ili sa sedam glogovih kolaca). pojavljivali su se u obliku mješine pune vodom. Za čovjeka nije dobro da se u to doba zatekne na putu jer bi mu se moglo dogoditi svakakvo zlo. ali i pomoć u rasuđivanju pravih smjerova putovanja. Prema pričama oni se okupljaju na raskrižjima putova od dvadeset tri do dvadeset i četiri sata. zapisao je po kazivanju bračnoga para Joze i Zorke Marić. Isus prid nan. travnja 2006. Ili: Isusova brado. FF Split. U nekim krajevima (primjerice Hrvatskomu Zagorju) vjerovalo se da će se pokojnik povukodlačiti ako preko njega prijeđe mačka. a i odrasli. pa kad bi djeca. Marijino mliko. Kudlaci su zli i uvijek nastoje naškoditi čovjeku.308 (Vinišće kod Trogira) 308 Ivan Marić. 440 . Rkp. U Vinišću kod Trogira vjerovalo se u kodlake (vukodlake) koji su posebno mogli naškoditi djeci. Jozo je rođen u Vinišćima 1932.VUKODLACI Demonske predaje o vukodlacima pripovijedaju o mrtvacima koji su se zbog teških grijeha četrdeset dana nakon smrti ustajali iz groba. u Okrugu Gornjem. 2006. 12. g. hodali noću (pogotvo kraj groblja). str. pojavljivali su se kao mješina puna vina. Gospe za nan. a ako nisu bili pijanice. tri mise Božićne. a Zorka 1936. 18. Zbog toga se na raskrižjima putova postavljalo raspelo kao obrana od zlih sila.

“Onda najzad će te – veli -upitat: Imaš li luga kolko? A ti reci: Imam više neg ti. Iz njezinog sela bije lugar. Taj lugar mislije da je tamo kuća di u šumi. priredila Maja Bošković Stulli. psa i ljudima činio zlo. kad senije moga ništ koristit. U Istri se orko naziva mrak. bespućima. crnoga ovna. Onda je rekla ona lugaru da nju vragodve tamo u pećinu i rekla je lugaru da što god vrag bude pitaima l on. da ne bi nik reka.Una je rekla da je oće vrag. MH. SHK. najčešće sve do prvih pijetlova. 309 441 . lip. Vrag će njega sve pitat. pakleni magarac). onda taj lugar zabasa kroz šumu. mačku (mačić). nije mislila da b to napravla. ništ već nema. DIVOJKA I VRAG Bila divojka nika već stara i roditelji nisu joj bili dobri.Unda je očla š njime i doveja je u šumu u pećinu. pakleni magarac.ĐAVAO Đavao se po narodnom vjerovanju pretvarao u: magarca (orko. da b očla za nj. Orko.jer su tu pune bačve dukata. un nek reče da ima. bija fin. mačić po narodnom pričanju pojavljivali bi se pred ljudima noću. konda je grum puka u pećinu. podvlačili im se pod noge te kada bi ih ljudi bili prisiljeni uzjašiti. sve spalo š nje. a on nekvajik viče: Imam sve. Zagreb 1997. imam sve. nije znala da je un vrag. Ona je rekla da bi. Unda on njoj rekada bi l ona za nj. Ona očla donit vode na vrilo i našla momka kod vode. On iša i iša njeznim tragom i doveja ga trag u pećinu. maminjorga. Onda naša vrilce vode i snig je bije i naša trag di je boso čeljade dolazilo na vodu po snigu (nije je on obuva). To rekla tak odnamirke. jer brag voli to.309 U nekim krajevima Dalmacije narod pod pojmom mačić (macić) podrazumijeva i ubijenu djecu koja su se noću pojavljivala. tamo nije tkala ni prela. Te su priče biblijske provenijencije. maminjorga. str.” I sve je onda tako bilo i vrag onda puka od žalosti.bilo slabo vrime. nosali su ih po selima. Sedam godinaje š njim živila. planinama. da ne bi rekada nema. sve Vidi: Usmene pripovijetke i predaje. I nju opazije kad je doša i začudije se: — Jes ti tute? Ona je bila već sva orepana. 410. Unda ona rekla lugaru da nose dukata kolko god budu mogli ponit.

je sa u rucak i je uže šilo van i ga je poceja ubadat kadi je uhitija. jušto lipo. 2005. Kaliger še je prestrasija. pola njemu ostalo. on je jednput osta na mistu…bio je malo dalje od kuće. bio je malo i umoran. eto jedan magarac kraj puta. nojde jenega tovara i je reka: – A to si tovar. 13. invece tovar je bija orko. razmiš. str.310 (Vranik kraj Lovrinca u Lici) POSTOLAR I ORKO Jen kaligar je dela cija dan i ga je uhitilo škuro za doć doma. 1927. 183. I kad je iša. to je počelo se zdižat u visok. Tada bi mačić počeo rasti. 312 Studentici Filozofskoga fakulteta u Splitu.” Međutin. ni zna ca.g.311 (Picuda u Istri) PAKLENI MAGARAC Jedan je iša iz gostionice kući. 311 310 442 . sv. Po putu ki gre. u nekon šumici. FF Split. kroz duge im vire dukati. kako s duge rastrošne. a čovjek bi na njemu nemoćno jahao i podizao se u visine. da ide lakše. str. Ga je razjaha i on je poceja teć tako do doma i je reka: – Orko. I kad je taj magarac doša. On je onda njoj da polak svoje obuće s nogu. samo da dođen prije kući. Kada bi dosegao kuće. gonio ga je cilu noć. Kad je taj prvi pivac zapiva oko tri i po sata. Čiča miča gotova priča. Mariji Dukić. I lipo kada je ša gori. godine kazao Marko Bazina (rođ. Onda s odnili dukata kolko s god više mogli.312 (Neorić) MAČIĆ Mačić se pojavljivao na seoskim putevima u noći i ako bi sreo čovjeka.). I on ga zajaše. I on uzjaši na nj. 411. si me kojina jen bot. Rkp. uzjašio bi na nj. i inšoma ti tovar se je poceja nažad kolivat doli. ki šan trudan. nastojao bi da mu se podvuče pod noge tako da bi ga taj čovjek morao uzjahati.od nika. ma ne boš već. tako da je ipak došo kući. ćeš me pejat doma. Isto. u Neoriću 2005. nije on moga sać s njega! Tako da je on. kad je on to reka. mačić bi ga zbacio na Isto. govori: “Da mi je sad đava. nije stalo malo. kad su prvi pivci zapivali…onda moć ti mračni sila prestaje da važi.

443 . Narod vjeruje da je to stol kojim se služe masmalići. štrigama. g.-4. Gad skida taj dijamant samo onda kada se ide napiti vode u lokvu da ga slučajno ne bi progutao.). Carev. ali samoga gada ne smije se ubijati jer bi dijamant izgubio moć. 1. 2006. može sve želje ostvariti. 13. FF Split. Dobrodošao je i rado će pomoći čovjeku u nevolji. Odjeven je u blavitene (plavkaste) bagešice (hlačice) i ima crvenu kapicu. masmaliću i gadu zapisala je 2005. kudlacima. a ponajmanje onu koja ispod vrata ima čajevno (crveno) jer bi mogla prokleti toga čovjeka. ne treba je ubijati. rođ. 9. 314 Predaje o: štrigunima. onda se zna ljutiti i čovjeka navesti na krivi put. sv. koji bi ga imao. Najradije prebiva u gustoj šumi. Takvih stvorenja više nema. Zna lijepo pjevati i oponašati glasove. 11. vrlo lijep čovjek. 2005. Mrka gušterica po narodnom vjerovanju ima posebnu moć. Tu masmalić čuva veliko bogatstvo. Živi u škujinama (rupama) pod zemljom. Ako se čovjeku dogodi da na putu sretne kušćericu (guštericu). a kazivali su joj volonteri Eko centra caput insulae Beli na otoku Cresu. zapisala u Kaštel Sućurcu po pripovijedanju Matije Vladović (djev. Ako mu netko baca kamenčiće u njegovu kuću. U šumi pokraj Belog ima nekoliko panjeva oko bijele stijene. Pojavit će se jedino ako peteh (pijetao) snese jaje iz kojeg bi se izlegao zmaj. Rkp. Tada je prilika da mu ga se ukrade. godine Tina Ivanišević. FF Split. malen. Iz usta su rigali vatru i pustošili ljudima polja te ih tjerali da im povremeno za hranu dovode lijepe djevojke. Rkp. g.krov i pobjegao. str. “Gad zes čavjenu rožu” je zmija koja se glasa poput pijetla. Masmalić (malik) je. Ispod jezika skriva vrlo lijep i velik dijamant koji ima takvu moć da čovjeku. mrkoj gušterici. više nikada ne bi imao sreće. sv. str.313 Zmajevi žive u škujinama (jamama. Jaje pak valja odmah razbiti kako na svijetu ne bi bilo nesreća. ST. 1932. U takvim rupama odzvanja kada se u njih baca kamenje. pećinama) u blizini naselja gdje su čekali žrtvu koju će pojesti. zmajevima. u narodnom vjerovanju. po narodnom vjerovanju. Na Cresu se običajilo govoriti za nekoga tko se obogati da ima masmalića na čufitu (u potkrovlju). Takav čovjek.314 313 Jelena Lijić siječnja 2006. Čovjek bi cijelu noć ostao tu dok netko po danu ne bi naišao i izbavio ga.

isto tako ćemo ti mi zatvoreni vratit dugovanja. Kad kralj vidi to. avet. ni na konju ni pješke. ružmarina. I jedna divojka govorila svom ocu: Poj ti oče! I odnese mu tri cvita: masline. Kad kraljica to vidi. a kad ih kralj pita zač to rade samo nek mu odgovore: “A kako će skuvan bob rodit. zeca. Po narodnom vjerovanju demonska su se bića pojavljivala u gluho doba noći između ponoći i tri – tri i po sata poslije ponoći. o sedam prutova.Zloguke ptice kukviža (sova ušara) i gavran po narodnom vjerovanju predskazuju tragediju ili smrt. ona ih je savitovala: da svaki dan bacaju bob što su ga tribali obidovat. šalama i vicevima. levande. šaljiva i druga pričanja. anegdotama. A kralj je ima i zatvor. Kada se. * Demonske predaje plaše i upozoravaju slušatelje i čitatelje. metaforično pričanje. MUDRA DIVOJKA Bi jednom jedan kralj i zapovidi da mu se donesu tri najlipša cvita. PRIČANJA IZ ŽIVOTA Pričanja iz života su najčešće kratke i podrugljive predaje u kojima se ismijavaju stanovnici pojedinih krajeva i sela. ali i objašnjavaju uzrok pojavljivanja demona. Kralj se obradova i uze je za ženu. Pritvara (utvara. i kaže svom ocu da je veže za konja. malograđani) i zanimanja (činovnici. Na se stavi ribarske mreže. prikaza. U pričanjima iz života nalaze se didaktička pričanja o ubijanju staraca. nestaju sva demonska bića. crnoga (ali i žutoga) psa. mačke i sl. bi mu drago i on poruči starom da kaže svojoj kćeri da dođe na dvor ni gola ni obučena. policajci). Isprepleću se novelama. Zatvorio je tu mnoge ča mu nisu mogli platiti prinose.” 444 . strašilo. sablast. I dođe tako pri kralja. pripadnici određenih društvenih slojeva (seljaci. primjerice. oko tri i pol sata poslije ponoći oglase prvi pijevci. I kad to ču. divojka je dugo pensala i dositi se. mindice) je po pučkom vjerovanju rugobno čudovište koje se čovjeku priviđa noću u obliku nakazne životinje: crnoga ovna.

10. kazala je Tihana Rudan. a ogleda se i naslovom (paremiologizmom) Ne lavoro tin ne ji ko (Tko ne radi. g. Rudan. Međutim. Vidi svoju ženu. sv.315 (Bogomolje na Hvaru) NI GOL NI OBUČEN Književnost karakteriziraju didaktičnost i edukativnost. Živjeli su tako otac. str. 1930. majka i kćerka. Bila je jedna bogata fameja. i nikad ni ništa činila. Kćerka ništa nije htjela raditi te je otac njezinom budućem mužu rekao da joj ne će ništa dati od bogatstva sve dok ne počne raditi. a na sebi je imao samo ribarsku mrežu. g. Tiha rođ. Ona je bila strašno lina. otac je odluči da je vrime da ispravi ča je učini. mat i ćer. Otac i majka su bili vrijedni i stekli su veliko bogatstvo. Rkp. Otac je cili život lavuro kako beštija tako je steko veliko bogatstvo. taj ne jede). Svega su imali i ničega njima ni falilo. i kralj je sluša svoju mudru ženu. Obećao ju je udati za onoga tko dođe u njegovu kuću ni gol ni obučen misleći da se takav nikada ne će pojaviti. djev. Neki bogataš nije htio udati svoju kćerku. vazmi sa sobom ono ča ti je najmilije!” Tu su večer obidovali i vina pili. Zahtjev bogataša da će udati kćerku za onoga tko u njegovu kuću dođe ni gol ni obučen ima elemente bajke. Al ocu je uvik bilo krivo ča je ćer odgoji nopoko. Ni zna di je ni ča mu se zbilo. Njezinemu budućemu mužu je reka da joj ništa ne će ostavit ako ne počme lavurat. a kraljici reče: “Hod ča od mene. Njih pusti. Kad je kralj lega u odaje onako pijan..Kralj je zna da ih je kraljica savitovala. u blagostanju. Kćerka je počela raditi tek kad je ogladnjela. FF Split. otac. 49. Didaktičnost je glavna karakteristika te priče. 2004. Kad je sunce bilo još na uranku kralj se probudi. Bogataš je tako kćerku udao za ribara koji se domogao velikoga bogatstva.” Od tada su navik živili sritno. ali su kćerku pogrešno odgojili. jednoga je dana u njegovu kuću došao ribar. pa je upita da di su? A ona će njemu: “Ti si mi reka da vazmem ča mi je najmilije. Ljubici Rudan Bogomolji 2004. NE LAVURO TIN NE JI KO Lijenost je čest motiv u hrvatskoj tradicijskoj kulturi i književnosti. 315 445 . kraljica ga stavi na konja i odvede svojoj kući. Kad je došlo vrime da se udo.

. 316 446 . Muž i njegova mater su po poju hodili i lavurali a ona ih je gledola. 5. bome jo i ti.318 *** Za vrime turske vlasti došlo je naređenje od sultana da se ubiju svi ljudi stariji od pedeset godina.. sultan je Katica Hraste je u Brusju na Hvaru 2006. a kad je udario ženu. str. a otac mu rekao: ‘Ti mene ubi pa ti car ne će ništa’. a otac mu savjetuje da povede kučku i ženu. kako je naučila tako je i nastavila. Car zovne čovjeka k sebi i zada mu dvi zadaće: da mu dozove najdraži i najgrđe. Kad su se jednom on i žena posvadili.” I tad je i kad nevista ni cili don okusila ništa. pa iskopa za ćaću rupu pod ognjištem i tu skloni ćaću. GZM BiH. ako je prešo pedeset godina. str. ona caru sve kaže kako je oca sakrio. 318 Vlajko Palavestra. FF Split. A žena mu sve to pratila. str. a žena se potuži caru. 37. rano ujutro se ustala i došla pitat: “Ča je potriba lavurat ?”316 (Brusje na Hvaru) UBIJANJE STARACA Zakon je od vladara izišao da svaki sin svog oca ubije. sv./XVI. sv. kazala Katarini Mišković. Jednom je sinu žao bilo ubit svog oca pa ga je sakrio u vinsku bačvu. I on se zamisli što će. XV. ona rekla čovjeku: ‘Tu ti je ćaća!’ I on se ocu požalio kako ga je žena otkrila. I on ne htjedne. Sinovi ga vrate kući. 1. ona opet k njemu leti. GZM BiH. 317 Vlajko Palavestra. NS.173. I kad je pred carem udario kučku.317 *** Sinovi ponesu starog oca u šumu da ga ubiju. Narodne pripovijetke. Etnologija. Narodne pripovjetke i predanja iz Drežnice. Sarajevo 1982. I car se onda uvjerio da ne treba ubijati starce. Kada su svi stari ljudi bili ubijeni. g.Kad se udola.. Etnologija. tj. ko je danas lavuro?” A ona mu je na to odgovorila: “A sine moj. po cili don ni ništa činila. I tako je to bilo dok jednega dona ni muža doša doma i pita mater: “Rec mi.. Rkp. NS sv. On ih zamoli da ga nose što dalje jer je on svog oca donio na ono mjesto gdje su njega donijeli. Jednom čovjeku to bude žao. svjesne ljude. 2006. 280. Sarajevo 1961. najvećeg prijatelja i neprijatelja.

215. a ovi se okreće i na istok i na zapad. Malo po malo. te da mu je otac to reko. ko će prije ugledat! Ovi što je oca sakrio u bačvu. jer godine donose mudrost. bit ćete kao ovih sedam prutova. Ako hoćete da vas drugi ne slomi opasite se uzicom sloge da vas Bog vidi ako ne ćete tako. Ako nemaju kakva uzroka važna onda se svađaju oko sitnice. on ga je prvi ugledo. I sad se misle kako i šta. str. jer mu ga je žao bilo ubit. jer će svi ostali gledat na istok. Čudim se što ne možete pa to je tako lako reče otac. ti ćeš ga prvi ugledat. sedam svađalica. 219. pa to može i nejako dijete.319 SEDAM PRUTOVA Imao otac sedam sinova. 320 Isto. Sultan ga pito otkud je znao za to. knj.naredio da tri čovika uđu u najdublju dragu i obećo da će onome koji prvi ugleda izlazak Sunca poklonit svoje kraljevstvo. Od tada sultan nije ubijo stare ljude.” Oni svi gledaju istok. Jedan po jedan probaše ali nitko ne mogaše prelomiti štapove. 5. drama i mikrostrukture. Bilo je opakih susjeda koji se radovahu njihovu svađanju. kad uđete u veliku dragu. Ove je riječi njihov otac i htio čuti iz njihovih usta. MH. pito ga je kako da prvi ugleda Sunce. A otac mu odgovori: “Sine. Jednom prikupi sve sinove pa im dade sedam štapova svezanih u snop da ih prelome. Hrvatska književnost Bosne i Hercegovine u 100 knjiga. Lako je grabiti ondje gdje nema tko čuvati. može slomiti i nejako dijete. a ovaj mu reče da je svog oca sakrio u bačvu. Eto vam djeco slike i prilike vaše.320 Hrvatska usmena književnost Bosne i Hercegovine: proza. samo da ne bude Bogu lijepo i milo. vi ste kao ovih sedam prutova. HKD Napredak. ti se okreni i tamo i vamo i istok i zapad. Odrezao je udicu i prelomio štapove jedan po jedan. pa se prepiru i svađaju. I kad Sunce baci zrake na najvišu planinu na zapadu. Otac se njihov zabrine vidjevši da će sve biti zlo i naopako. Kad je Sunce bacilo zrake na najvišu planinu. Oni se nasmijaše i rekoše pa tako smo i mi mogli. koji kao što sami rekoste. str. ali pretežno gledaj na zapad da ostali ne primjete. 319 447 . priredio Marko Dragić. Sarajevo 2005.

Širokom Brijegu i Jajcu. Br. st. a na mjestu njihove tragedije pojavila se crkva. kipovima.) ušutio žabe jer su ometale puk za vrijeme mise. 1854. Fra Jakov Baltić (Bukovica kod Travnika. (Godine 2005. kazuje u Sinju. te o Božjim i svetačkim čudesima. a kažnjavajući zlo. Mjesto Tišina kod Bosanskog Šamca prema legendi baštini ime jer je ondje misionar fra Jakov Markijski (XV.) u svoju je pripovijest Legenda iz K. sveci. čudotvornim grobovima mučenika i mučenica. Vladimir je od Boga izmolio milost i zmije više nisu mogle ujedati. LEGENDA Legenda je vrsta priče koja ima vjerski karakter. mučenice i mučenici. – Gredice. Božja i svetačka čuda ispravljaju nepravde. LEGENDA O GAVANOVIM DVORIMA Hrvatske legende o propasti Gavanovih dvora biblijske su provenijencije. Njihovo je izvorište u biblijskoj priči o propasti Sodome i 448 . 1887. Mnogo je proznih i versificiranih legenda o sv. Trogiru. Ta se legenda i 2006. Metkoviću. križevima. g. Legende unose red i harmoniju u život. na Cresu je zapisana legenda po kojoj je na tom otoku Osorski biskup Gaudencije protjerao otrovne zmije. Siročad su otišla u kraljevstvo Božije. svetice. Fra Andrija Kačić Miošić u Razgovoru ugodnom navodi legendu o kralju Vladimiru koji je s malo svoje vojske morao pobjeći u planinu jer je bugarski kralj Samuel zaratio protiv njega. 1813.) u svomu Godišnjaku navodi legendu o čudotvornom fojničkom križu. nagrađujući dobro. Ksaver Šandor Đalski (Gredice kraj Zaboka. 15. utkao legendu o dvoje siročadi koji su se smrzli pored jezera u kojem se njihov otac utopio.4. Juri. 1935. Legenda se dugo poimala kao pripovijest iz života svetaca.) Kačićevu je Razgovoru ugodnom pridodana versificirana legenda o sv. crkvama. U planini je bilo mnogo otrovnih zmija koje su klale njegovu vojsku. U njezin se sadržaj vjeruje. U legendama su sudionici Isus Krist. Legende su fakturom bliske predaji i katkad su teško odvojive od njih. čudotvornim svetim slikama. crkveni dostojanstvenici. Petru kad su hodali po zemlji. ali je ipak element čuda njihov genus specificum što ih donekle izdvaja. Hrvati najviše pripovijedaju spomenute legende o propasti Gavanovih dvora i o Isusu Kristu i sv. – Ovčarevo. Juri.

” (Post 19. Split 2003. 24-26). sve žitelje gradske i sve raslinstvo na zemlji. brojio pare. Dođe Isus i pokuca sa svojin šćapićen njojzi na vrata. zapisana je ova priča u glasovitom Fiore de virtu. Prid njijovim je dvorin proliveno vele sirotinjski suza. a prosjake protravala s vrata. U dvorima bijaše samo žena. Na značaj ovakvih priča ukazao je u XIX. Vatroslav Jagić. Ima je svega. nejako. Težake prezirala. drža ga je u soban. Bitan utjecaj na ove legende ima Isusova priča o siromašnome Lazaru. Anđeli su se zato Lotu odužili: “Onda ona dvojica upitaju Lota: ‘Koga još ovdje imaš: sinove i kćeri. 69. pa priupita: “Dajder štogod prosjaku. dok su se ostali stanovnici htjeli iživljavati na njima. samo duše nije ima. Čije brdo? Gavanovo! Čije polje? Gavanovo! Ima je i kmeta i slugu. također. Gavan je bijo u drugim dvorima. Jednon Isus-milosnoga bila. ma svakudan.-82. Još u XIV. str. st. i svu onu ravnicu. iz mjesta izvedi! Jer ćemo mi zatrti ovo mjesto: vika je na njih pred Jahvom postala tolika da nas Jahve posla da ga uništimo. ma ima je i sedamdeset i sedam čobana. st.Gomore koje su stradale zbog opačina svojih žitelja. Dodijaše i Bogu ti pusti uzdasi i suze. O legendama o propasti Gavanovih dvora vidi više: Marko Dragić. jedan bogati čovik zvan Gavan. Dođe k’o prosjak. jerbo biše još o’olija. 321 449 . I imaše i ženu i jedno muško dite. U legendi je ostala snažna slika da se nakon spaljivanja “dim diže nad zemljom kao dim kakve klačine (…) (a) Bog (…) zatirao gradove u ravnici u kojima je Lot boravio. u: Zbornik Ivana Mimice u povodu 70. Opširniji rukopis iz XV. na tavanu. a po duši Gavan. siromaja. rođendana. Dva su anđela išla u Sodomu provjeriti ljudsku pobožnost i milosrđe. sadrži legendu o propasti Gavanovih dvora. Lajtmotiv legende je Gavanova škrtost. Žena je bila još gora od njega. Para je ima da nije zna koliko. Dočekalo ih je jedino Lotovo gostoprimstvo. Bijo je u liku čovika. 12-13) “Kad ih izvedoše u polje. 28-29). Bog ti da! Pogledaj na me. sve koje imaš u gradu. oholost i nemilosrdnost. prid istočne dvore Gavanove. Uz te Gavanove osobine uvijek je vezana propast njegovih dvora..” (Post 19.321 Bijo ti je u davna doba u Imockom.’” (Post 19. Legende o propasti Gavanovih dvora. st. A Lotova se žena obazre i pretvori se u stup soli. i uništi one gradove. jedan progovori: ‘Bježi da život spasiš! Ne obaziri se niti se igdje u ravnici ne zaustavljaj! Bježi u brdo da ne budeš zatrt!’ Jahve zapljušti s neba na Sodomu i Gomoru sumpornim ognjem.

Od svi 77 sluga samo dva imadoše dušu i srce i žrtvovaše ono svoje malo sirotinje za prosjaka. Potrese se zemlja dva puta. gladne. I dvori Gavanovi. što su se na nj ćukenja zapišala. utišijo tebe Bog!” Kad dodija Gavanovici. “Šta će meni Bog tvoj dok je meni Gavan moj!” kaza njemu oštrokondža. Al’ da ga se otarasi. skupa sa Gavanovicom. jer je njega najvolio od svega blaga Gavanova. prije nego pođe. Ali ništa od toga tebi ne će naškodit jerbo si pomoga čovika u nevolji!” Kad se prosjak oprostijo od sluge. vedro nebo i mirna voda. Stvori se Crljeno Jezero. Od Bijakove do Zavelina siva i grmi gromovi pozivlju Gavana zadnji put na obraćenje.” “Daj zalogaj kruva. I odma biži. i dandanas moreš vidit obrise zidina dvorski. ovo će sve otići u propuntu. Pod zemljon se začu tutnjavina. kad ti ga je Bog da u vrtlu. u njoj ti je vas najam. donese joj sluga iz kuće koru kruva. on viruje samo u pare. i Gavan i sluge sve ode u crnu zemlju. zemlja će se trest. Sluga ode i odriza zdravi trs. Kako su zidovi bili uokrug. ali oni trs što je uz put. metne joj na papuču od noge i ona nabije nogon onaj kruv prosjaku prid nos. Te iste noći propuntali se i istočni dvori. jerbo joj se činila sramota da mu dade rukan. Gavan nije ni gleda šta se dešava vanka. gazdarice. prosijak (Isus) se ukaza onome slugi i reče mu: “Uzmi tu zobnicu što visi o gredi. obaša je sve Gavanove čobane i kmetove. Čin on izađe iz dvora. i vas novac. a Gavanovica s ditetom u istočnin dvorima. iziđe ona na vrata i reče prosijaku: “Biž’ ća s moji vrata! Vi skitančine i linčine ne date mira ni meni ni mome ditetu. jerbo se Boga boja. nako te Bog dragi pomoga!” Ona naredi slugi da odriže trs kupusa. pa onda na zapad. stavi ga u naručaj i ponese sa sobon. Pomozi mi. nako se za njin otvarala zemlja i stvaralo jezero. Tako Gavan ostade na konaku u zapadnin dvorima. Bog ti da!” proslidi prosjak. nako je i jezero okruglo. Kako je sluga biža najprvo polju. Crne se oblačine spušćale do zemlje. U elać! Ovo je prokleta kuća i prokleto misto!” Sluga. uzme ono nejako dite iz bešike. Tako ti je nastalo Modro Jezero. Ali džabe. rođenoj 450 . nego nestade. gospodarice. Kako je sluga s diteton biža. Prosjak jopet upita: “Daj mi. zvano i Imocko i Gavanovo. ti se ničeg ne boj! Gromovi će pucat. al’ Gavan jopet samo pare broji. Isus ne tide uzet ništa od njizi. utonuše dvori i Gavanovica s njima skupa. Dok je ta stravota se tu zbivala. Prosjak šćapi i ode ća.nako te Bog pogleda! Utiši. a treći put prosiče se zemlja. a uto se i smračilo. ne vidiš prst prid očima. a jezera otvarat. zemlja se trese. al’ prije toga reče slugi: “Noćas će biti svašta. i jedan trs kupusa. Kad je lipo.

zovu i Krenice i Udovica. I Krenice i Udovica nesritna su i prokleta mista. Pokrila je kupina. Tu se nisu otvorila jezera. str. ma’ovina i bršljan te zidine. A Udovica je dosta žena u crno zavila. Od svega blaga Gavanova ostadoše živi jedino kokoši i kokošinjac. Život i običaji u Imockoj krajini. ne žali diteta! Od zla roda nek’ nije poroda!” Poviše Gospine crkve u Prološcu imaju dva okrugla jezerca. Pogini tada i 75 Gavanovi sluga. Tu su ti bila dva Gavanova guvna. godine kazao fra Vjeko Vrčić.kući (jerbo se u Kamenjaku rodija). Narod ji zove “Gavanov kokošinjac”. a pokriva i danas. Imotski 1997. Svak znade nešto. Matica hrvatska ogranak Imotski. Ispod Donji Vinjana imadu dvi bare. začuje glas iz oblaka: “Baci dite ako misliš svoju glavu iznit!” Sluga se ustavi i baci dite. Antoneli Rebić. Ta je manja kazna. između Modrog i Crljenog jezera. dite moje! 451 . Samo se zemlja nad njima propuntala. Krenica i Postranjsko jezero. stra’ i straopoštovanje. Tu su ti isto bila guvna Gavanova i pojate. prid Boga su manje krivi. zemlja proguca i voda pokri. al’ su se otvorili virovi i voda mu podušila svu marvu iz torova. U Prološkom Blatu tri su jezera: Provalija. budno prate poštenje svoji Imoćana. Rkp. sv.322 322 Studentici Filozofskoga fakulteta u Splitu. 13. Kad je doša u Proložac. Iz te rastvorene zemlje udari velika voda. Te strašne noći. a ne uokruga. k’o što je misterija i Crljeno i Modro jezero. sve što je Gavan ima. ma ji isto svaki Imoćanin voli. Krenice provriju svake godine i unda čine šćetu jadnim ljudima. Te iste noći i to ti se sve propuntalo. al’ one su još uzgarite i ne daju se. Kako ga baci nako se zemlja otvori i proguta dite. u Imotskome 2004. FF Split. al’ ji ne pokri voda. Sluga se za ditetom raskaja. 2004. štuje i s njiman se vali. Al’ unda oćuti glas iz oblaka: “Biži dalje. Ovden ti vas narod o Gavanu pripovida. 420-423. Ta dva imocka oka bude znatiželju. Fra Silvestar Kutleša. jer su oni živi svidoci kako Bog pedipsaje olost i lakomost! Al’ to ti jopet nije sve. Ta dva imocka oka drže sve na mistu. Usp. Zovu i Grbavčeva jezera. tako ti je se i jezero propuntalo u duljinu. Tako ti nasta “Utopišće”. al’ niko ne zna sve i neće nikad ni znat! To će ti uvik bit misterija. ne da mu se ni koraka naprid. Vele su života nevini odnila jezera.

jak vjetar i potres 452 . u kojem su ljudi dobro živjeli. a tada Bog spusti vatru.Modro jezero CASKA Na Pagu se pripovijeda da je na tome otoku bio bogat grad. Našao je dvije sestre Bonu i Malu. Anđeo je izveo Bonu iz grada i odveo je daleko na južni dio grada Paga. Bona je bila dobra te je anđeo po Božjoj zapovijedi upozori na ono što će slijediti. Međutim. Caska. Anđeo se u Caski osvjedočio o velikom grijehu koji se nastanio u tom gradu. ljudi su se s bogatstvom sve više udaljavali od Boga. Radi toga je Bog poslao anđela prerušenoga u siromaha da vidi ima li u Caski poštenih ljudi.

Živio je veoma raskalašeno i bio je veliki proždrljivac. 52. Sve zlato i dragulji s Caskom su potonuli na dno mora. Legenda govori da je Caska bila bogat grad u kojem su živili dobri ljudi. prema toj legendi Pag su osnovali dobra sestra Bona i mladi čobanin za kojega se ona udala. u ruševinama i plamenu potonula u dno mora. Neke je priče zapamtio. slučajnog prolaznika. Bona je na južnom dilu otoka našla mladega čobana za kega se i udala.na Casku koja u ruševinama i plamenu potonu u dno mora. kako se bogastvo povećalo. Caska je. Nekad u davna vremena živio je bogati Gavan čije se nepregledno bogatstvo prostiralo ponad Kninskog polja. Rkp. Anđel se. a u književno-teorijskom pogledu završetak navedene legende ujedno je i etiološka predaja. nakon potresa. Bona je bila jedina poštena i anđel ju je po Božjoj zapovidi upozori na ono ca se sprema. 1932. Tad je Bog s neba spusti vatru. str. godine proglašena Nacionalnim parkom. a š njom i sve zlato i dragulji koje su judi imali u izobilju. gdje i danas živi. Posla je svog anđela koji je u obliku furešta. Tu je završio osnovnu školu. Nakon toga vratio se u Pag. a srednju tehničku u Puli. g. Prema svima je bio veoma Zapisala je na Pagu 2005. u mjestu Pagu na otoku Pagu. jak vitar i potres na Casku. osvjedoči o velikom grihu koji se nastani u tom gradu. 5. triba vidit ima li u Caskoj poštenih judi koje bi tribalo spasit od strašne smrti koja je pritila svim njenim judima. nalazi na dnu mora. Dakle. 2005. a neke je zapisao). 323 453 . Danas se Caska. na južni dil otoka Paga. FF Split. Naša je dvi sestre Bonu i Malu. Roškim slapom i Skradinskim bukom. Petra Jakovčević. kad je doša u Casku. tako su se judi sve više udaljavali od Boga. Taj dan kad je Caska tribala bit kažnjena. sv. Na njezinu se toku nalazi veliki broj slapova i brzaca. Kao dijete često je od svojih roditelja slušao razne priče o Pagu i njegovim mještanima. Zajedno su osnovali grad Pag. a kazao joj je Jure Kaurloto (rođ. Radi toga je Bog odluči kaznit Casku. Njen proboj kroz krški kraj na kraju završava prekrasnim. Ali. a i sam je bio svjedok nekih od njih. anđel je izve Bonu iz grada i odve je daleko.323 (Pag) RIJEKA KRKA Krka je 1985.

to bi bilo zato da ih se isprebija i otjera. Nije se ona bila sažalila nad siromašnom ženom i njenom djecom. osobito prema siromašnima. Bogatstvo stola kojim su se 454 . Takva osjećanja ona nije poznavala. Ni oni nisu bili mnogo drugačiji od oca i majke. Imao je ženu Gavanušu koja je bila još i gora. sva sretna. djecu i sve prijatelje proždrljivce. Gavanuša se na to razbjesnila i zamahnula rukom prema siromašnoj ženi. Ozarena od sreće sirotica taj komad kruha raspodijeli svojoj gladnoj djeci. trudna Gavanuša u posljednji trenutak odluči ih spriječiti. zemlja se zatresla. Tužna sirotica pokupi svoju djecu i ode iz Gavanovih dvora. a znala je da je Gavanovo sve dokle pogled seže. bolesno u naručju. iz Gavanovih mlina potekla je voda i natopila mu čitavo imanje. Svi su redom bili veoma mršavi. kao i on. a kad bi ih otvorio. U tom su trenutku munje proparale nebo. Potopila mu je dvor. Gavan je imao mnogo sinova i kćeri s kojima je uživao provoditi vrijeme i kojima je namjeravao ostaviti čitavo svoje bogatstvo. gromovi zatutnjili.naprasit i nemilosrdan. Sa stola punog izobilja dala joj je koricu kruha. neka im ju je na izobilju. ženu. a siromašnima nikad nije pomagala. opakija i lakomija. Gavan se razbjesnio i naredio da se puste psi iz vežnje. njega. Jednog dana Gavan odluči napraviti veliku gozbu za svoje prijatelje koji su. pa je zamolila malo te vode. njen Gavan i da svoje bogatstvo ne želi uzaludno raspršivati na nezahvalne bijednike. baci prokletstvo na njih. u dronjcima i vidno iscrpljeni dugim putom. tjerajući ih pred vratima dvora kada bi se usudili zaprositi malo kruha ili vode. Za vrijeme te gozbe na vrata Gavanovih dvora je pokucala siromašna žena sa svoje sedmero djece. Prekrasni slapovi i sedrene barijere usjekli su rijeku Krku sa sedam pritoka. Bila je trudna i bojala se da joj sirotica ne naškodi. Međutim. za svako sirotičino dijete po jedan. preklinjući Gavanušu Bogom. gurnući ju prezrivo i sa gnušanjem. nije poznavao nevolju i njegova su vrata za sirotinju uvijek bila zatvorena. jer su im se usta od duga puta svima bila osušila. bili iznimno raskalašeni i proždrljivi. Ona nije znala za Boga. noseći najmlađe. Sirotinju su izrugivali i ismijavali ih. Gavanova djeca. nogom po podu. otrčala su da ispune očevu naredbu. Potom sirotica ponizno zamoli malo vode. vičući kako za nju postoji samo jedan Bog. Popevši se na obližnji brežuljak. Kad mu je voda već bila toliko potrebna. Na Gavanovom posjedu nalazio se mlin. Ugledavši siromahe u svome dvoru kako mu ometaju gozbu.

FF Split. Rkp. Legenda govori o ženi. Žive u Šibeniku. 325 Leksikon ikonografije. str. Njegov je blagdan 14. 580-581. a kazao joj je Jure Kaurloto. 2006. Brusan u Grabovcima). liturgike i simbolike zapadnog kršćanstva i Uvod u ikonologiju Radovana Ivančevića. Siromašno stanovništvo iz okolnih naselja počelo je naseljavati to područje formirajući staru Scardonu i Šibenik. Kazivači su bračni par od 1955. te mu je atribut padavičar. godine.proždrljivci gostili postalo je dijelom bogatstva Krke. djev. godine u Šibeniku. u Gaćelezama) i Tereza Tabula (rođ.326 (Pag) GOSPE OD GORME U hridini s desne strane uvale Trstene iza Postira nalazi se stotinjak godina stara kapelica Gospe od gorme. U njoj se nalazi mali Gospin kip. 2005. Kazali su joj Jure Tabula (rođ. 1936. U jednom trenu cila se crikva napunila jakom svitlošću. veljače.324 SVETI VALENTIN Valentin je povijesna osoba o kojoj nema detaljnijih podataka. 326 Zapisala je na Pagu 2005. sv. g. koja se molila svetom Valentinu prid njegovim oltarom u crkvi Marijinog Uznesenja.. Mučen je (269/70) za vrijeme cara Klaudija II. a kada je žena došla kući. Otada je vode bilo za svakoga. našla je zdravo dijete.-6. Kad se žena vratila doma svoje je dite našla zdravo. za ozdravljenje svog bolesnog diteta. Ozdravio je padavičavu djecu. Blago . Kršćanska sadašnjost. FF Split. Rkp. priredio Anđelko Badurina.325 Mnogobrojna su mjesta kojima narod hodočasti tražeći u njima utjehe u svojoj tjelesnoj i duševnoj boli. 1937.stoka 455 . Pripovijeda se da je kapelicu u stijeni 324 Marita Tabula zapisala je 2006.. Na Pagu se pripovijeda o jednoj ženi koja se u crkvi molila sv. Crkva se najednom napunila jakom svjetlošću. g. a Gavanovi dvori i danas se vide potopljeni pod njenim bogatim slapovima. Postoji još takvih štorija o mirakulu svetog Valentina pa mu se u čast danas čuva njegov kip u obliku diteta u toj crikvi gdje se žena molila za svoje dite. Zaštitnikom je očiju. 5. Prema legendi bio je svećenik. Zagreb 1990. a na vratima je željezna rešetka. Petra Jakovčević. 52. str. Valentinu za ozdravljenje djeteta. g.

težaci su počeli uzimat vode za polivanje polja. Lina Bižaca je kazala Tei Fabris. pa su u pojima prisušila sva vrela. Kod hrvatskoga je puka snažna vjera u moć molitve. a na otoku postoje čak tri jezera: Velo blato. a i judi. Kad su se svi judi napili i doma odnili za napravit zalihe. Vode u bunaru taman toliko da se ni prelivala priko korniža po samostanskom dvorištu. FF Split. Približio se da vidi što je to. Vodice. Na cijelom području grada Paga. U Postirama na Braču 2005. kao i na većem dijelu otoka. Zbog nje je u opasnosti bilo sve ca su seljaci posadili. Rkp. ali je odjednom udario grom i s hridi je pao veliki kamen baš gdje je on netom bio. Jednog godišća u Pagu je bila velika suša. 11. str. samostanski bunar se napuni do vrha. visina vode u bunaru se ni smanjivala. Bez obzira koliko su judi uzimali vode. kad u isti moment. Iz zahvalnosti izdube u kamenu. Pažani su se molili Majci Božjoj u Starom Gradu i nakon nekoliko dana molitve i posta samostanski se bunar napunio vodom do vrha. I ta legenda u osnovi ima etiološku predaju jer pripovijeda o uzroku gradnje kapelice i nastanku njezinoga naziva Gospe od gorme. jedan dio paške uvale zove se Janjeće vode i slično. u hridi. vinova loza. udre grom i s hridi pàde veliki kamen baš di je on malo pri’ bi’. postoje brojni izvori vode. Tako je bilo danima i nedijama. Priblížì se kako bi vidi če je to. 2005. blago. a uvik je bilo dovoljno za sve. Vode se uzimalo stalno. Malo blato i Blato Rogoza. Bi je to jedino vrelo koje ni presušilo na otoku i judi su dolazili iz svih mista da bi se napili.izdubio Stipan Biočina jer se ondje za vrijeme oluje sakrio i opazio neku svjetlost. Stipan Biočina sakrì se ispod hridi za vrime jedne oluje. Pažani su se molili Majki Božjoj u Starom Gradu. a čobani za napojit svoje stoke. 77. Posli nekoliko dan molitvi i odricanja od jela. Opázi je nikù svitlost. Danas postoje toponimi koji potvrđuju da je vodeno bogatstvo za Pažane bilo iznimno važno: npr. kapelicu. g. 327 456 .327 (Postire na Braču) SAMOSTANSKI BUNAR Naziv Pag dolazi od grčke riječi “pege” koja znači izvor. Na Pagu je bila velika suša i sva ljetina. Misecima ni dažilo. stoka i ljudi bili su u opasnosti. Strahujuć od nedaće koja je zapritila zbog suše. sv.

I ona je mislila da Bog dâ da ozdravi. samo se išlo konjima. od koga je bila bašća.329 5. 1994.Nekoliko nedija posli. godine pobjegli iz. godine po kazivanju Mare Kolende. 52. U Straparolinoj talijanskoj zbirci novela Ugodne noći (XVI. ovog rata. ne bi imali di nego u kapelu. g. djev. a jednu noć su anđeli prinili kapelu u njenu bašću. 329 Legenda je zapisana 1994. kad bi putnici okasnili.328 (Pag) KAPELA U PODMILAČJU U Podmilačju bila kapela i uz kapelu pravila se crkva. kugom poharane. kiša je pala i sva poljska vrela su se napunila. svraćo se u kapelu. rođ. I di ko da je kasnio. eto. Boccacio je u pisanoj književnosti afirmirao novelu. godine u Novoj Biloj. Karakterizira je realističan književni pristup. 328 457 . To je bilo kada nikad nije bilo nikakvih vozila. st.. a uz kapelu napravljena je crkva i tuda su se čudesa stvarala i bolesni se ličili do. 1923.) nalazi se ljubavna priča o Malgareti Spolatini koja je noću s Lopuda “plivala svome ljubavniku redovniku na Petri Jakovčević kazao je Jure Kaurloto na Pagu 2005. U kući od jednog bega. NOVELA Novela je priča o običnim ljudima i njihovu životu. sv. 2005. Voda u samostanskom bunaru se vratila na razinu na koju je uvik bila. Prija se moglo vidit u nekim molitvenjacima slika anđela kako nose kapelu priko Vrbasa. je ćer obolila i odala je tuda po bašći i ona je gledala di se tu u kapelu sve svraća. Vl. str. Prag je osto u Vrbasu i dan danas se more viditi kako voda iđe priko njega. 6. Giovanni Boccacio (1313-1375) napisao je Dekameron koristeći priče sedam djevojaka i tri mladića koji su 1348. Bog je dao da ona ozdravi. dok je nisu srušili. ona bi nju oprala i očistila i ne bi je dala prljati. rkp. a priča se da će tako i zavik ostat. FF Split. Didak. Firence. Rkp. i da je onu kapelu u njenu bašću. Tu je bila pustika i kad bi bilo neko nevrime. A s druge strane Vrbasa bila je neka muslimanska bašća. On je još gori.

Dobrilin je otac. Braća je prevare zapaljenom svijećom na pogrešnom mjestu i ona se utopi. ne mogavši podnijeti da se njegova kći udala za Miljenka. Tamo je upoznao bolničarku preko koje je Dobrili slao poruke i ugovorio bijeg. godine obavljena vjenčana ceremonija. a Miljenka su roditelji poslali u Veneciju. 24. Gotovo da i nema osobe koja nije čula za njihovu tragičnu sudbinu. Takve situacije događaju se i danas. naručio je njegovo ubojstvo koje zbog Miljenkove domišljatosti (prerušio se u fratra) nije uspjelo. 330 458 .otočiću Sveti Andrija” kod Dubrovnika. str. U drugoj polovini XVII. priredila Maja Bošković-Stulli SHK. no tragedija je rijetkost. a u obitelji Rušinić sin Miljenko. Dobrilin otac ugovorio je vjenčanje svoje kćeri sa starijim trogirskim plemićem. Također je pitanje postoji li sličan slučaj u još nekoj zemlji. Miljenko je za to saznao i došao iz Venecije upravo u trenutku kada su mladenci izgovarali zavjete te je spriječio vjenčanje. MH. Dobrilu je otac poslao u samostan u Trogir. Tako barem svi misle. Nakon što je u kolovozu 1690. a kako bi spriječio Miljenka da je pronađe.330 U naše vrijeme Hrvati najčešće pripovijedaju didaktične. u plemićkoj obitelji Vitturi rođena je kći Dobrila. Dobrila je bila pod strogim nadzorom. Bijeg mladih natjerao je Dobriline roditelje na popuštanje te su im stoga poručili da se vrate u Kaštel Lukšić kako bi se obavilo vjenčanje. Zagreb 1997. MILJENKO I DOBRILA Tragična romansa veronskoga para Romea i Julije kojima roditelji nisu dozvoljavali da se viđaju poznata je u cijelom svijetu. Od trenutka kada su roditelji saznali za njihovu vezu. Kako bi je kaznio zbog sramote koju mu je nanijela. Dvoje mladih zaljubilo se. iz Usmene pripovijetke i predaje. Miljenko je došao u sukob sa zakonom i zbog toga su ga osudili na zatvor u Visovcu. No nije sve ostalo na tomu. st. no nisu se smjeli viđati zbog neprijateljstva između svojih obitelji. i to baš u Hrvatskoj. šaljive i baladne novele. a malo je onih koji znaju da se ista sudbina već dogodila. Pokušavajući pronaći Dobrilu. točnije u Kaštel Lukšiću. Tragičnu sudbinu istovjetnu talijanskoj nalazimo u Dalmaciji.

godine kazala teta Marija. Poljubio je djevojku i otplovio. smješten usred parka. To je okrugla. Posljednja želja bila joj je da bude pokopana zajedno s Miljenkom u crkvici Sv. 2005. 21. u Kaštelima 2005. opera te kazališna predstava. kapetan. a u Kaštel Lukšiću još uvijek postoje oba dvorca.osvete na mostu ispred dvorca ubio svojega zeta. 331 459 . hridi sjevernih mora. Na njihovu vječnom počivalištu zauvijek je uklesana poruka “Pokoj ljubovnicima”. U prošlosti su na ovom otoku žene.) Rkp. I mlada. TORANJ LJUBAVI Silba je jedino selo na otoku. FF Split. zemlje Dalekog istoka. na istoimenom otoku. smješten nedaleko od njihova posljednjeg počivališta. još mornar.331 (Kaštel Lukšić) O sudbini dvoje mladih napisane su: novela. uska kula na čiji vrh vode vanjske kamene stepenice. Poznavali su obje Amerike. razboljela se i nedugo potom umrla. silbanski je spomenik jedne ljubavi koji je to mjesto učinio čuvenim. 1891. lijepa bila je njegova zaručnica Antonija Mauro. sv. A taj toranj na vrhu sela. Zovu je još i “Toranj ljubavi”. toranj i grob na kojemu je još za života dao uklesati natpis: “Petar Marinić. Bio je mlad. obale Afrike i Australije. ako ih more prije toga ne bi progutalo. i Vitturijev i Rušinićev. Uz njega se vezuje priča o ljubavi jednog morskog vuka koji je za sobom ostavio kuću. jao onomu tko makne ove kosti”. plovili svim morskim putevima i pod starost se vraćali na otok. Karmeni Carev. “Kad se vratim s ovog dugog putovanja” rekao joj je jednog dana prije odlaska – vjenčat ćemo se! “Zasadit ću vrt oko kuće. a usred vrta sagradit ću tornjić s kojeg će se vidjeti cijeli otok i more”. starci i djeca bili uglavnom pastiri. Dobrila je nakon toga izgubila zdrav razum. Vraćali bi se da umru. Ivana u Kaštel Lukšiću nasuprot dvorca. U sredini Silbe. nosi naziv Miljenko i Dobrila. visoko se diže Marinićev toranj. (Ona je dio loze de Michelli Vitturi. a dječji dom u Kaštel Lukšiću. ali nikada ne bi zaboravili pjesmu o otoku nalik raju i predaju vezanu za toretu na Silbi. Studentici Filozofskoga fakulteta u Splitu. kaže priča. Toranj se visoko uzdiže i s njega se pruža prekrasan vidik. a muškarci su cijeli svoj život uglavnom živjeli na moru.

Vl. zagrli djevojčicu i zakle se: “Antonija me nije čekala. rođ. velikih sjajnih očiju. str. Usp. a kada se konačno vratio. s prorijeđenom kosom.Antonija! Rastuži se pomorac. Taj je motiv i u glasovitom djelu Sermones discipuli Ivana Herolta kao i u djelima bosanskih franjevaca koji su djelovali u razdoblju katoličke obnove od kojih valja istaknuti Matiju Divkovića i njegovu besjedu o dvojici braće. a drugi loš. Dvojica su braće bili vrijedni i sa svojim sinovima su išli na more ukrcati drva. uzme je u naručaj. ali ako majka nije mogla postati mojom ženom. rkp. godine kazala je Ruža Brnas (djev. Sagradio ga je od živog kamena i kamenim je zidom opasao vrt oko njega. nav. u Ričinama kod Imotskoga). koja se udala za tvog prijatelja.Dugo je plovio oceanima. Među njima je bila i jedna posebno ljupka djevojčica. on – trideset godina stariji. ali krepak. pomiluje je i upita ljude okupljene na pristaništu: – Čije je ovo dijete? – To je kći Antonije Maruo. 1938. Tomislav Đurić. 332 460 . Djevojčica se također zove . 33. uspravan. Ti su motivi u usmenoj komunikaciji prisutni preko četiri tisuće godina. a treći je brat bio loš. E. poškropljen slanoćom mora koju vjetar nosi za olujnih dana. I gledali su s tornja otok. guste crne kose. Pokatkad je motiv dva brata od kojih je jedan bio dobar. Mještani ga zovu – Marinićeva toreta!332 (Silba) BRUŠKA GOJČICA U usmenim je pričama od drevnih staro-egipatskih vremena motiv tri brata. stoji i danas kao spomenik ljubavi. Bio je uporan i čekao dugih dvadeset godina. Jedan je brat našao komad drveta i na njega stavio svoga sina i gurnuo ga prema Jeleni Braović 2007. Čekat ću dok se ovo dijete ne razvije u ženu”. sv. uz svoju kuće. Ušla je u tu ogradu njezina kći – s rukom u ruci kapetana Petra Marinića. postat će to kći. Toranj na uzvisini vrta. još lijep u ozbiljnoj zrelosti svoga života. na najvišoj uzvisini Silbe. Pandžić. Zadesilo ih je nevrijeme i bura je prevrnula njihov brod. dj. Antonija Maruo nikada nije tamo zakoraknula. Dao je sagraditi tornjić usred sela. Ona u cvijetu mladosti. Petar Marinić joj se nasmiješi. brodove i more. tvoje zaručnice. U tim su pričama dva brata bila dobra. U suvremenoj hvarskoj noveli pripovijeda se o trojici braće. 2007. mnogo je djece dotrčalo na silbansko pristanište. s vjenčanim prstenom na prstu.

U toj je noveli tragična sudbina dvojice braće i zloća njihovoga trećega brata. Vrag trećemu bratu nije dao mira i odlučio je od nećakinja posuditi mazge i otići u polje. Jednoga je dana pozvao svećenika i muža svoje nećakinje kako bi se ispovjedio i kazao svoju tajnu koju nije mogao u grob odnijeti. Kad je htio izići. Jedon od braće uspi je noć komad darva na kojega je stavi svojega sina pa ga je gurni prima kraju. Od cijeloga imanja ostale su im dvije mazge. ni to mu nije pomoglo da pođe s ovoga svijeta. U selu Brusje živili su tri brata. Međutim. Međutim. Pravi krivac. Harmonija je uspostavljena i zasluženom kaznom koju je doživio treći brat te je u strašnim mukama priznao svoj grijeh i molio da ga njišu na stolici privezanoj o stropnu gredu – jer je i on objesio mazge i njihao ih. kad je iti izoć iz mora spriči ga vapaj njegovega brata pa se vroti u more da bi sposi brata i njegoveg sina. Treći je brat bio lijenčina i nikada ništa nije htio raditi i bio je ljubomoran na svoje nećakinje koje su bile vrijedne i nisu živjele u oskudici. More ih je progutalo. Spasilo se jedno dijete koje je otrčalo kući kazati što se dogodilo. nevrime je bilo jače od njih i barzo ih je svih more progutalo. Optuženi su krivi ljudi koji su poslani na galiju gdje su i smrt dočekali. treći brat se izvukao i doživio je preko stotinu godina. Kući su ostali treći brat i njegove dvije nećakinje od nastradale braće. 461 . Bura je bila sve jača i jača a brod se sve veće njiho te se na kraju privarni a dvo brata sa svojim sinovima su se nošli u moru. Sutradan je zamolio da ga privežu na jednu stolicu i nose kroz selo kako bi svi saznali za grozotu koju je učinio. dvojica braće sa sinovima išli su na more ukarcat darva u brod i u temu momentu čapilo ih je nevrime. Jedina mu je želja bila ispričati zločin koji je počinio i potom umrijeti. Zločin koji je napravio stalno mu je bio pred očima i progonio ga je. išao je što dalje od sela i u nekom masliniku objesio je mazge i proboo ih kolcem. Al. Tada su svi čuli ono što nitko nije mogao ni promisliti. Novelom je uspostavljena harmonija jer su sirotice od nastradale braće bile vrijedne i svojim su trudom uspijevale živjeti bez oskudice. začuo je vapaj svoga brata te se vratio kako bi ga spasio. Nevrijeme je bilo jače. Kad od bolova nije mogao zaspati zamolio je da stolicu privežu za stropnu gredu i njega stave na nju te ga njišu onako kako je i on njihao one mazge. Ostao je nepokretan i trpio je velike bolove.obali.

ni ga imo ko hronit poče je bit ljubomoran na svoje zermone. a ta žeja nikako da mu se ispuni. otkuda dolazi i prezime 333 462 . A sad kad njih već ni bilo. te dvi mazge su čudo vridile. Poslali su ih na galiju di su i smart dočekoli. ni to mu ni pomoglo da porti s ovega svita. Jedino ča su te dvi sestre imale bile su dvi mazge. i onda da ga tamalisaju kako i on one mazge dok ne porti s ovega svita. ča su se utopili nikad ni imo ništa. Ostale su dvi sestre i brat koji je imao deset godišć. a kazala joj je Katica Hraste (djev. barzo su nošli koga će okrivit. S tima mazgama iša je ča daje od što daje od sela. odve ih je u niko poje maslinih i tamo ih je obisi na masline. to ga je uvik progonilo i to mu je bila kazna za ono ča je napravi. I tako je i bilo. g. zaželi je svoju zodnju želju da katridu privežedu za stropnu gredu i da njega stavidu sest na nju. Iz dona u don budi se ogorčen ča je još živ. Završila je osnovnu školu na Hvaru. u čudu su stale pensat di su njihove mazge. Sutradon je naredi da ga stavidu na jednu katridu i nosidu po cilemu selu. Kad od bolovih ni moga već ni zaspat. I tako je jednega dona odluči zvat popa i muža svoje zermone kako bi se ispovidi jer svoju tajnu nikako u greb ni moga odnit. Sutradon su one išle pud poja a tamo ničega. nošli su mazge obišene na maslinama.Jedno dite ča se sposilo. a kako su ga one čudo volile. Al trećem bratu vrog ni do mira. g. Bi je stor. ni se moga pomitit s tin kako one. droge voje su mu ih zojmile. Iskali su ih svukud i cilo selo je pomoglo. Kako se u to vrime živilo od poja. Niko ni moga virovat da jedon čovik to more napravit nikome ko ga je toliko voli. imaju a on ne. da bi prihronili fameju. Katarina Mišković. nepokretan je osto i velike bolove tarpi. I tad su svi čuli ono ča nikad niko ni ni propenso. al valo je hodit naprid. Treći brat od dvo. dvi ženske. al mazgih ni bilo nikud. probo kolcen i tamaliso sve dok nisu krepale. Somo je želi umrit. s njima su hodili u pašu i gonili. To je teško pogodilo cilu fameju.333 U Brusju na Hvaru zapisala je 2006. tarčalo je doma reć svoje dvi sestre koja dežgracija ih je strefila. se 1929. Blizu su bili niki judi iz drugega mista i oni su plotili za tuju zločin. Hraste. Al. on je iša do svojih zermonih i pito ih bi mu one posudile te mazge za u poje. a ono ča je napravi nikad ni zaboravi. A provi krivac se izvuka i duboku starost doživi. tako da svi znaju koju grozotu je učini. cili život bi je linac i živi na račun svoja dvo brata. Davno su u njenoj obitelji svi muškarci bili neobično snažni i visoki (kao hrast). Vroti se doma i reka zermonima da su mazge u njihovemu poju. rođ. Judi ka judi. Nakon ča je pasalo pad don. priko sto godišć je imo. u Brusju na otoku Hvaru gdje je provela cijeli život i gdje živi još i dan danas.

2. Svile mu se kosti od bolesti. Sastajali bi se oni svaki dan kod ovaca i ašikovali. Da me oće u svate pozvati. Jedan dan njegov ćaća otišo po curu Martu i doveo je u kuću. Sidoše Božu i Martu u kola i vjenčaše ih u crkvi. Bože je bio na izgled viđen i imućan momak pa se u njeg zagledale mnoge cure iz tog kraja. I dok je čuvo ovce spazi on Kaju iz susjednog sela koja je bila lipa ali iz siromašne kuće. Skupiše se svi seljani i otpoče pjesma i kolo. ufati se do mladoženje u kolo i započe: Sinoć meni karli haber dođe Da mi je se dragi oženio. Kad čude Kaja za to. ali Božini mater i ćaća ne dadoše o tom ni govoriti. Nakon nekog vremena odluče da se vjenčaju. I dalje se potajno viđao sa Kajom. Svekru babi svilenu košulju. sv.. Kao djevojka poslije mise nalazila se s drugim mladima iz Brusja ispred crkve kod starog bora. 1. 2006. oni su za Božu našli drugu curu koja je bila imućna. Priče koje su njoj prenijeli u nasljeđe njezini preci ona je uvijek rado prenosila drugima). Zaljubi se Božo u nju. FF Split. i odluči doći u kolo i zapivati. Bože je imo veliko stado ovaca što je u no vrime bilo veliko bogatstvo. Donila bi što bi kajder bila. Kao djevojčica slušala je od svoje bake Marije stare bruške pjesme od kojih je većinu zapamtila a neke i zapisala. 463 . Takva je i sljedeća: U malom selu Mlakvi živio je jedan momak koji se zvao Bože. Pošto je Kaja bila siromašna. Njegova obitelj odlučila ga na silu natrati da oženi Martu. od puste žalosti spjeva pjesmu. Time su pojačane poanta i didaktičnost novele. BOŽO I KAJA Za mnoge novele pripovijedači kazuju da su istinite. str. gdje su starim pričama kratili svoje vrijeme. Hraste koje je uzela ta obitelj. a i Kaja u njega. Nek se ženi ženila ga mati. Poslije vjenčanja vratiše se u Mlakvu i pozvaše sve selo na slavlje. Rkp. Dođe Kaja.Emocionalni je efekt novele postignut lirskim slikama i lirskim tonom. Bože je izbjegavao tu imućnu curu koja se zvala Marta.

a Bože okrenu u plač i pobježe iz kola prema šumi. Marta i ostali seljani zatekoše ih kako side zagrljeni. Krenu ona prema tim stajama da vidi je li Božo tamo. samo nju oću za svoju ženu pa makar prosjak posto!” Mater. pala po njemu i počela nabrajati. Kad Kaja ču za to da se Božo obisio. Kad je malo došla sebi. spremi se i krene Božinoj kući. od velike tuge i žalosti. Tu su ostali u sjenu skriveni tri dana. Jadni Božo se vratio svojoj kući. Ode on do Božine matere i ćaće pa im kaže da je vidio Božu i Kaju u staji. Treći dan on opet ode u iste staje i obisi se. Božini roditelji. Diglo se cilo selo da ide u staju po Božu. vikala je iz sveg glasa ako je tu da se javi. I Božina mater je plakala i kroz plač govorila: “Jadna ti sam do Boga svoga što uradi od diteta svoga?” Odgovor joj na to Kaja 464 . Bože se sakrio u njih. ćaća i braća ga opet prisile da se vrati kući. Kad je ušla mrtvac je bio donesen iz staje i položen na daske. Kad su upali u štalu. Svekrvici crnu jameniju. Smrklo joj se a ne svanulo joj se. jer su se tu i prije sastajali. Kaja svojoj. Ona je prišla Boži. Tražili su dan i noć ali nisu mogli ni slutiti da je Božo bio u stajama sakriven u sjenu. Otišli su odma u selo da kažu kakvo se zlo dogodilo. da ga vrate na silu kući. samo da to ne bude velika sramota za njihovu obitelj.Ko no moje srce od žalosti. Martu i njegove roditelje pogodi velika sramota zbog svega toga što se desi. U šumi su bile staje gdje su spraćali ovce. a pogotovo sa Martom. Kaja se vrati kući a svatovi se raziđoše. Božo skoči s pojate pred Kaju i čvrsto je zagrli. Marta mu prva priđe i reče: “Ako ti Kaju voliš ja ću se vratit svojoj kući makar to bila velika sramota!” A na to Bože reče: “Ti slobodno ajde odakle si i došla. pade odma u nesvist. Kad je Kaja došla do staja pođe da traži Božu. Seljani se zagledaše na to. pripadoše se i izletiše iz staje. ja ostajem sa Kajom. Niko nije znao di je Bože otišo. Kad se vratio nije sa nikim pričo. Oboje su plakali gromkim glasom. zgledaše Božu kako visi. Kad su čobani došli da sprate ovce. Odluče da ga pođu tražit. jer ni njezina mater nije tila te sramote. sve dok ih nije spazio jedan od čobana što je tu spraćo svoje ovce. Kaja je naslućivala da bi on moga biti u stajama.

str. g. Hrvatska književnost Bosne i Hercegovine u 100 knjiga. godine više dana je gostovao putopisac i prirodoslovac. uz čije je ime vezan događaj opjevan u pjesmi o Hasanaginici. ANEGDOTA Anegdota je kratka priča koja najčešće na šaljiv način kazuje o određenim osobama. Strukturom i tematikom bliska je nekim pričanjima iz života i šalama. ali u slučaju nužde. navodi i anegdotu “Vrgorčanin i kotao”. knj. neki siromah kupio kotao. U anegdotama je humorističan i satiričan ton. Kod tog Pervana 1772. čini mi se.) Fortis je. Krađe Vrgorčana obično padaju na teret Turaka. 5.dala: “Dabogda ti prokleta bila što si ovu ljubav uništila!” Sahraniše 334 Božu i završi se priča o tragičnoj Božinoj i Kajinoj ljubavi. gazda područja od Župe preko Grabovca do Zagvozda. Lupež se nađe na sajmu. priredio Marko Dragić. MH. venecijanski opat Alberto Fortis. kažu. (Kupres) 7. U svom putopisu Viaggio in Dalmazia (1744. 465 . VRGORČANIN UKRAO KOTAO U kandijskom ratu. ne štede ni kršćane. što sam ih čuo pripovijedati o jednome od njih. drama i mikrostrukture. vođenom i na vrgoračkom području. a govori da je nesretna Hasanaginica na putu iz Ljubuškog za Imotski sa svadbenom pratnjom prošla kroz Vrgorac i prenoćila u kući predaka narodnog pjesnika i serdara (vojvode) Ante Pervana Prže u Kokorićima. Sarajevo 2005. Između domišljatih i smionih poteza u prijevarama. Da li je Ante Pervan Žalosnu pjesmu o Asanaginici kazao svomu gostu Albertu Fortisu ili je Julije Bajamonti tu pjesmu zapisao i dao Fortisu – do danas se ne zna. spustio ga na zemlju zajedno sa 334 Hrvatska usmena književnost Bosne i Hercegovine: proza. 243-245. bio je teško ranjen i Hasan-aga Arapović. sljedeći je. O tomu događaju predaja i danas postoji u Vrgoračkoj krajini. HKD Napredak. koji je za svoga domaćina kazao da je “vrstan pjesnik odličnih lirskih i epskih pjesama”. pa došavši blizu njega. karakterističan. osim te balade na hrvatskomu jeziku i u talijanskom prijevodu.

” “Ovaj kad je to čuo. 31. u Vrgorcu. Vl. 336 Dijani Paponja ispričala Janja Buntić. a ona je kod svog ušća”. ondalen dino ima kameni most. je li vidio koga da mu gaje odnio. Jadan se mora vratit svom caru u Carigrad i kazat šta je bilo. okrenuo. to je mislio na Počitelj. pa ti ga ne bi ukrali. “ još jedna rijeka. Baba im kaže: – Ondalen di sunce tri puta zapne i tri puta odapne.. 19. 2004. str. zb. “najplodnija. (Čapljina) BABA IZ DOLJANA Turci ufatili neku babu i pitali je oklen je. rođ. d. 12. to je ko Krupa. upita upravo toga što ga je imao na glavi. Dalje reče: “Ima rijeka jedna koja pogodine teče uzvodno. Ona sedam puta ponire. pa sam šćeo” kaže. brate. pogodine nizvodno”. Rkp. djev. pa izranja tako i tako pravi plodnu zemlju. ne videći više kotla na njegovu mjestu. profesorica u splitskoj Zubotehničkoj školi). nije ga ubio. ko Trebižata.zavežljajem sa strane. Ovaj odgovori iskreno: – Nisam na to pazio. Turci vide da je baba iz Doljana. Sva mu vojska izginula. Kad se onaj drugi. završivši razgovor. tamo đe sam ja ratovo ima jedan grad u kojem šever puše s juga. jerbo tamo se sunce tri puta pojavljuje i tri puta nestaje za brdima i jerbo je tamo bio kameni most. “sudi. listopada 1953. 1. Dok je on s jednim svojim znancem nadugo i naširoko razgovarao o poslovima. kadli paša skoči i ovako reče caru: “Čestiti care. Car mu je trebo otkinut glavu. FF Split. 2004. živi u Čapljini.335 (Vrgorac) PAŠA I CAR Neki paša ratovo oda oko Čapljine. 1031. Vrgorčanin zgrabi kotao sa zemlje i metnu ga na glavu ne mijenjajući položaja. Sad mi” kaže. sv. pa izvire. rkp. ali morao si ga metnuti na glavu. Dijani Mišetić kazala je Jolanda Mišetić (rođ. “to sve imat za vas i tako sam svu voj336 sku izgubio. Brkić. sv. 335 466 . “A ima” kaže. g. a južina sa ševera”. kako sam ja učinio.

str. su ih prihvatili i pomogli im da se vrate u Englesku. pučani se dosjetiše da zakotrljaju velike kolutove sira na Turke. 1945. partizani. 339 Jelena Lijić zapisala je 2006. U povratku jedãn avion se pokvárì i pa’ na jedno brdo u unutrašnjosti Brõča.Tako Turci babu puste. júdi su navalili na avion ko mravi i skupili sve iz aviona (deke. FF Split. u Doljanima. 337 467 .-7. pa joj je sirac nepažnjom ispao iz ruke. 12. godine u Kuli kod Lovreća kazala Ana Mustapić (rođ. (Kula kod Lovreća) OBRANA KAŠTEL SUĆURCA Po predaji na jednoga Turčina pao je sirac koji je domaćica sušila na kućnom krovu. zvani avioni – tvrđave koji su odlazili u rat na Njemačku. 2004. g. 338 Studentici Filozofskoga fakulteta u Splitu. 9. Tamari Treskavici. a ona nije znala da su Turci opsjeli Kaštel. 1932. Na svu sriću svi Englezi iz aviona su ostali živi i zahvaljujući padobranima. Rkp. Kazala joj je Matija Vladović (djev. hranu.). Vl. sv. 2004. Carev. 1914. pribor za jelo). 338 Tako su pučani Liskavca izbjegli svoju propast. rođ. pa Zapisao sam u Doljanima kod Jablanice 1997. Rkp.). Kako je u to vrime vladala neimaština. svjetskog rata priko Brõča su prolazili engleski avioni.339 AVION – TVRĐAVA Za vrime II. zb.337 (Doljani kod Jablanice) OBRANA LISKAVCA OD TURAKA Kažu da je na brdu Liskavac nekad davno postojao grad. godine u Kaštel Sućurcu. str. Turci su zaključili da ih Sućurani sirom tuku i da imaju hrane u izobilju. 1997. 11/06. godine po kazivanju Jure Lebe rođ. došli su i do tog grada. FF Split. Tadašnja vojska na otoku. Kada su Turci vidjeli da ih narod gađa hranom. 6. pomisliše kako je imaju napretek i odustaše od svoje namjere. Vidjevši to. te ih gladom ne će prisiliti na predaju. Čekali su u docu da stanovnici grada ostanu bez hrane i sami se predaju. Kad su Turci zaposjeli cijelu Imotsku krajinu.

putovalo se brodovima u Ameriku. S trideset pet godina otišao je u Ohio gdje je doktorirao teologiju i ostao na službi u San Pedru u Californiji. maha i govori: “Pozdrav te mi svih doma!” Jadan je zajedno s brodom utònu u dubine oceana. Dok su prolazili kroz Gibraltarska vrata. str. jedan od njih. događajima i pojavama. otišo je u kabinu kako bi se odmòri. 1947. FF Split. dosjetka i smiješnica. 77. 340 468 . 10. 2005. a kazao joj je dr. Mogu se klasicificirati na: šaljive bajke. šaljive novele. Svi putnici su se uspili spasit osim jadnog Felicia koji ih je gleda bespomoćno kroz ponistru. dokonica. sv. te ju je usavršio na Oxfordu. Danas je župnik hrvatske župe Svetog Petra u Las Angelesu). Tako su se Postirani ukrcali u željezni brod i otplovili. ironičan i satiričan način kazuje o osobama. šaljive basne. igrali bi na karte. svećenik. šaljive predaje. Mate Bižaca (rođ. 2005. str. kako bi im brže prošlo vrime. ali i stihovima.. Akteri u šali mogu biti životinje i predmeti. imenom Felicio. g. sv. Lina Bižaca je kazala Tei Fabris.-11. Za vrime putovanja. 9.341 (Postire na Braču) 7. U hrvatskoj književnosti poznate su pod nazivima: rugalica. U Postirama na Braču 2005. SITNI OBLICI (ŠALA I VIC) Šala je vrsta usmene priče koja na humorističan. 341 U Postirama na Braču 2005. Ali. FF Split. I baš na stranu kabine u kojoj je spa’ Felicio. Diplomirao je i na području glazbe. Rkp. 77. taj drugi brod je olùpi vrata.340 (Postire na Braču) SUDBINA JEDNOG EMIGRANTA Tridesetih godina za vrime emigracije. Šale se ostvaruju prozom. Od šaljivih priča treba razlikovati kratke šale koje su strukturom i motivima bliske vicevima...čak kidali i komade aluminija od kojeg je bio sagrađen te ga iskoristili za razne potrepštine. udrì ih je jedãn brod. a kako su bila od željeza nisu se više mogla otvorit. Rkp. g. godine zapisala je Tea Fabris.

ISTOMIŠLJENICI O čemu to sad misliš?. Duše ti. 469 . KUM I KUMA Doša kum lovac u svoje kume.PUTNIK Prolazio putnik namjernik kroz Knešpolje i kad je vidio natpis “Jare-sedam kilometara”. upita se: Kolika im je onda koza? LANJSKO DITE Donio čovjek deseto dijete na krštenje. pa se obrati ocu: Meni se čini da je ovo dite tribalo puno ranije krstiti. šetke mi izidoše kokoši. a kuma se tuži: Moj kume jada u mene.. pa donio lanjsko – odvrati čovjek. što je njemu u glavi. daj mi bolan kume. Kum: Hmm. velečasni. upita cura momka koji joj je došao na silo. mislim o čemu i ti-odgovori sildžija. kuma moja. Nuder ti. već brate da in nabavimo puške da se brane! *** Vic je kratka usmenoknjiževna tvorevina koja izaziva komičan dojam i smijeh. ote se curi. pa ta lovac si. Fratru se dijete učini priličito velikim. bi li ti moga pobit one šetke. toga ti ja ne znam ništa drugo. Ma tko će s đavlom zaspati-ispovijedi se djevojka. Da se nisam usepetijo. SPAVANJE S ĐAVOLOM Jesi li spavala s momkom? upita fratar djevojku na ispovijedi..

MUŽ I ŽENA Idu muž i žena: žena neprestano govori dok muž nosi tešku vreću na leđima. UČITELJICA I IVICA Učiteljica: Tko je razbio kamene ploče na kojima je bilo napisano 10 Božijih zapovjedi? Ivica: Ja znam. LOŠE OCJENE Otac: Ne brini se sine previše. Želim sutra imati čokoladno mlijeko odvrati dječak. ali ne želim reći. a on će moj tata kad je juče jeo salatu. Sin: Probao sam tata al’ su napisane kemijskom olovkom. zemlja – upita učiteljica Juricu. svaka država ima svoj sat i kad netko ukrade u nekoj zemlji. MUJO I SAT Došo Mujo na nebo i ušo u jednu sobu kad u toj sobi sami satovi. služi za ventilaciju. Mužu dodijalo slušati priče pa joj reče: zaveži već jednom. Tata mi je rekao da ne valja biti tužibaba. ČOKOLADNO MLIJEKO Zašto daješ čokoladu kravi? pita teta dječaka koji je došao iz grada. kazaljke se pomaknu.UČITELJICA I JURICA Reci mi koji je veliki čovjek uzviknuo zemlja. Pitao Mujo ali di je sat od BiH-e a ovaj mu odgovori: eno ga u drugoj sobi. Žena se primakne pogleda vreću i reče: pa zavezana je. ispravit ćeš ti već loše ocjene. 470 .

342 Ostatci tvrđave Ključica Svi su vicevi navedeni iz moje knjige Hrvatska usmena književnost Bosne i Hercegovine: proza. 342 471 . je li znate gdje je Primorska ulica? A ovaj mu odgovori: znam i prođe.IZGUBLJEN ČOVJEK Ide izgubljen čovjek ulicom u nepoznatom gradu te upita prolaznika: oprostite. drama i mikrostrukture.

Bošnjak. radovi simpozija povodom 9 stoljeća spominjanja bosanske biskupije (1089. 1850. Mladost. Svjetlost/Prosveta. Sarajevo 1991. Zagreb 1931. Sabrana djela. 12. Maja. Anđelić. Zemljopis i poviestnica Bosne. Masleša”. Aralica.LITERATURA 1. Benić.. Zagreb 1984. Maja. Beograd 1997. Ivo. fra Bono. fra Jako. 5. Razvoj duhovnog života u Bosni pod uticajem turske vladavine (doktorska disertacija). Stjepan. Zagreb 1963. 2.). Bošković-Stulli. Na Drini ćuprija. fra Ignacije Gavran) IRO “Veselin Masleša”. Andrić. 3. 4. 8. Zagreb 1967. stoljeća. Bošnjaci i Hercegovci u Turskoj carevini. Đuro. 13. JAZU. Ivo. Bobovac i Kraljeva Sutjeska. Ivan. Sarajevo 1973. Zagreb 2002. Ljetopis sutješkog samostana. Ivo. Sarajevo 1989. Sarajevo 1991. Slavoljub (Ivan Frano Jukić). Matica hrvatska. Zagreb 1978. Usmeno pjesništvo u obzorju književnosti. 9. knjiga XXIX. 10. Bošković-Stulli. Ljetopis kreševskog samostana. 17. sv. knj. Stari i Novi zavjet. 1.. 6. Andrić. Zagreb 1980. Basler. u: Zbornik za narodni život i običaje južnih Slavena. Andrija Zirdum) IRO “Veselin Masleša”. 26. Bogdanović. Biblija. “Veselin Masleša”. Zagreb 1975. Bašagić. Baltić. Narodne pripovijetke PSHK. Safvet-beg. u PSHK. Bošković-Stulli. Andrić. (priredio dr.. Marijan. Maja: Usmena književnost kao umjetnost riječi.. 14. Znameniti Hrvati. u: Kršćanstvo srednjovjekovne Bosne. Banović. 16. Ispovijed. Sarajevo 1984. Usmena književnost. 7. Put bez sna. 11. 18. Bošković-Stulli. Maja. 1. Narodna predaja o vladarevoj tajni. Pavao. Znanje. 15. Kršćanska sadašnjost. Nakladni zavod Matice hrvatske.-1882. Godišnjak od događaja i promine vrimena u Bosni 1754. “V. Maja. Sarajevo 1979. Bošković-Stulli. Arheološki spomenici kršćanstva u Bosni i Hercegovini do XV. Zagreb 1963. Vrhbosanska visoka teološka škola.-1989. 472 . Kad je živio Tomić Mijovil. Zagreb 1938. (priredio dr.

II. Biblija i hrvatska kulturna tradicija. www. Kralj Tomislav u književnosti i umjetnosti u: Zbornik. Mala nakladna kuća Sv. Istorija srednjovjekovne bosanske države. Dragić. 25. Vlastita naklada. Deset kamenih mačeva. Tvrtko. Dizdar. Marko. Sarajevo 1944. Richard. Hrvatska usmena književnost iz BiH u zapisima studenata kroatistike Pedagoškog fakulteta u Mostaru. Antologija starih bosanskih natpisa. str. 26. Zagreb 1995. Cavendish. Džaja. 23. Vinko Brešić. 29. Jure i Zajednica izdanja ranjeni labud (ZIRAL). Baška Voda – Mostar – Zagreb 2001. FF-PRESS. Bratulić. Mala naklada kuća Sveti Jure Baška Voda. Namik. Mala nakladna kuća Sv. Tomislav. Čehić. Marko Dragić. Botica. Čubelić. 24.ffst. Školska knjiga. Marko. u susret trećem tisućljeću. Ćirković. Fakultetski priručnik. 20. Od Kozigrada do Zvonigrada. Mostar. Hrvatska književnost katoličke obnove i prvoga prosvjetiteljstva (Hrvatska barokna književnost).19. Botica. Split 2006. izdanje RKT Župni ured Otinovci-Kupres 1994. Buturac Josip – Ivandija Antun. izdanje 1996. Ilirske teme u suvremenom narodnome pripovijedanju u: “Osmišljavanja” Zbornik u čast 80. 28. Beograd 1984. Povijest Katoličke crkve među Hrvatima. 22. Legende sveta. Motrišta. Mak. 16. 2000. Marko Zakopano zvono. Zagreb 1973. 35. Prvi hrvatski kralj. 153-171. 1985. 21. II. Zagreb 1998. Dizdar. Prozor. Povijest i historija usmene narodne književnosti.hr 32. Stipe. 31. Sarajevo 1997. 2007. ur. br. 33. Dragić. Sveučilište u Zagrebu Filozofski fakultet. I. rođendana akademika Miroslava Šicela. Hamid. izdanje 1997. Stipe. Jure. Hrvatska usmenoknjiževna čitanka. Stipe. Marko. 473 . Zagreb. Beograd 1964. 27. Muslimani i kršćani pod turskom vlašću u Bosni i Hercegovini. Baška Voda 1999. Filozofski fakultet Sveučilišta u Splitu. Sima. Botica. 34. Miroslav –Draganović. Zagreb 1995. Zagreb 1990. Krunoslav S kupreške visoravni. Prozorski kraj u oslobodilačkom ratu i revoluciji. Dragić. Josip. 30. Dragić.

O problemima društvenog i etničkog razvitka u doba osmanske vlasti (Problemi etničkog razvitka u BIH). 16-17/1966-67. PzKJIF. Filipović.-1878. Narodna uzdanica-kalendar. Haumant. 13/1940. Tomislav. Ignacije. Pregled. Frangeš. 5. Mehmed. 47. 45. 52. 5-49. 51. Nedim. u: Zbornik. 40. Tradicija o Mijat-harambaši. Pregled. 185. (pretisak). 287-289. 42. 84-86 (Kritički osvrt na raspravu: Salihagić. Sarajevo 1940. 5. 5/1953. 41. 11-12/1975-76. 3. 1970. 274-283. Martin. Handžić. Efendić. Gujić. 274-276. Fehim. Sarajevo 1940. Hrvatske legende. Kalendar. O islamizaciji. Sarajevo 1940. Handžić. Gaković. prvi hrvatski kralj. X2/1930. Kasim. 8/1941. Mehmed. Povijest hrvatske književnosti. Zagreb 1998. Gavranić. Gujić. Zagreb-Ljubljana 1987. 11-12/1975-76. Emile. O podrijetlu muslimanskog plemstva u Bosni i Hercegovini. 386-393. 2000. Jedan prilog povijesti prvih dana širenja Islama u Bosni i Hercegovini. Obzor. Filipović. 64-78. 29-45.36. 1941. Kasim. Postanak hrvatskih muslimana. Luka. Handžić. Turski jaram i prelaženje u islam. Suljaga: Islamizacija Bosne). 76/1936. Centar za balkanološka ispitivanja. 55. 48. Adem: O etničkim kretanjima u ranijem turskom periodu Prilozi IZI u Sarajevu. Nedim O nastanku posjeda muslimanskog plemstva. Prilozi IZI u Sarajevu. Prvi hrvatski kralj. Školska knjiga.. 44. u susret trećem tisućljeću. Islamizacija Bosne i Hercegovine i porijeklo bosanskohercegovačkih Muslimana. Grđić. (Osvrt na rad: Čubrilović. Hitrec. ANU BIH. Tomislav. POF. Hrvatska revizija. Zagreb 2007. Đogo. Napredak Sarajevo 1931. Razvitak. 165-175. Gavran. Adem: O islamizaciji u sjeveroistočnoj Bosni u XV i XVI vijeku. Handžić. V. LVIII/1968 (vanredan broj). knj. Husein. Suputnici bosanske povijesti. 50. Sarajevo 1990. Ivo. Pero. 38. Sarajevo 1970. “Kozigrad”. “Islamizacija Bosne”. 43. Stolac. Nedim. 474 . Gajret – kalendar. Nedim: Specifičnosti islamizacije u Bosni. “Zvonigrad” i “Gradina” u kotaru fojničkom. 37. Petar. Sarajevo. 6/1938. 46. 54. Filipović. Sarajevo 1892.: Poreklo muslimanskog plemstva u BIH) 49. GZM IV. Memoari sa Balkana 1858. Filipović. 53. Gjurgjević. 39. Napomena o islamizaciji u Bosni i Hercegovini u XV vijeku. Hrvoje.

47-8/1933. Historija naroda hrvatskoga Iisrbskoga. Povijest Hrvata (knjiga prva. 58. Usmena književnost. Hrvatski leksikon. Zagreb. Zagreb. 63. 68. 1997. 76. Dubravko. Naša ognjišta. 1974. Zagreb 1867. Drugo popravljeno izdanje. u susret trećem tisućljeću. Vrhbosna. Razgovor ugodni. knjiga prva. Zagreb 1961. Povijest hrvatske književnosti. 1998. Kekez. prvi (uredio Josip Pasarić) Zagreb 1923. 5. Sarajevo 1973. Hrvatske narodne pjesme i pripovijetke iz Bosne. Staro doba. Skupio N(ikola) Tordinac. 70. Prva hrvatska rečenica. Svijet i život u legendama. Katičić. priredio Marko Dragić. Robert. Klaić. Nikšić 1987. Vukovar 1883. Jukić. Kekez. Zagreb 1886. 60. Sarajevo 2005. 74. Duvno kroz stoljeća. Jolić. Ivan Franjo. (preveo Vencel Kosir) Mostar 1970. Vatroslav. Klaić. Zagreb. Josip. Hrvatska narodna šala. Tomislav. Sabrana djela. 73. 67. Maja – Oleg Mandić. 1994.. Matica hrvatska. Prvi hrvatski kralj.. Kačić Miošić. 72. Tisak dioničke tiskare. u: Zdenko Škreb-Ante Stamać Uvod u književnost. drama i mikrostrukture. Ivan. MH. Posljedice islamizacije bogumila u Bosni. 191-194. četvrta. Zagreb. Znanje.56. 1. Nakladni zavod Matice hrvatske. 475 . druga. Zagreb 1998. Klaić. Hrvatska književnost Bosne i Hercegovine u 100 knjiga. Kekez. Josip. 1986. II. Litterarum studia. U svjetlu hercegovačkih legenda i predaja¸ Osvit. 59. Jablanović. Hrvatska usmena književnost Bosne i Hercegovine: proza. Hrvatske narodne pjesme i pripovijetke iz Bosne. sv. Josip. Radoslav. 61. Zagreb. peta). Vjekoslav. 1999. Zagreb 1956. Sakupio i na svijet izdao Kamilo Blagajić. sv. Matica hrvatska i HKD Napredak. 57. Zagreb 2004. Kekez. Tomislavgrad – Zagreb. 2002. Andrija. knj. treća. Jelčić. 64. Hercegovina prije 100 godina ili Šematizam fra Petra Bakule. Nada: Srednjovjekovna Bosna. 2. Josip.. Vjekoslav: Narodni sabor i krunisanje kralja na Duvanjskom polju u: Zbornik. 75. Koloman-Rukavina. 65. Zagreb 1988. Tisak i naklada ERN Jančika. I. Jagić. 2-3. 71. Usmeno-pisani književni suodnosi (Izbor rasprava i ogleda). Mostar. 69. 66. 62.

81. Dominik. Priredio Josip Kekez. petak 25. 80. srpnja 2008. Kujundžić. Franjo. 79. Mostar 1928. Ziral. N. Gajret (kalendar za 1940). Nikola. Zagreb 1998. Narodne pjesme o Mijatu Tomiću. Srednjovjekovne crkve u Jajcu. Mandić. Naša ognjišta. Narodne propovijetke. Juraj. ZIRAL 1979. 476 . dr. Starinski opis ponora u Drinovačkom polju. 12-13. Zagreb. GZM u Sarajevu. Molinar. Marić. 85. 2. fra Dominik: Franjevačka Bosna. Etnička povijest Bosne i Hercegovine. 83. 90. V. Mihovil. Zagreb 1996. Stara Slavenska religija u svjetlu novijih istraživanja posebno balkanoloških. Buturović. 84. Rim 1968.S. 86. Filip. autor koncepcije Krešimir Nemec. Kulišić. “Mladost”. Darko Novaković (Hrvatski latinizam). Dobri pastir. Sarajevo 1977. Kurtović. Toronto – Zürich – Rama – Chicago 1982. Sarajevo 1979. Mladen Anto U čekanju oporuke (Istina o kraljici Katarini Kotromanić Kosači). izdanje. Leksikon hrvatskih pisaca. Sabrana djela 5. Bogumilska crkva bosanskih krstjana. dr. 38/1926. Pregled starina bosanske provincije. fra Dominik. IP “Veselin Masleša”. urednici Dunja Fališevac (Starija hrvatska književnost). i 1995. Špiro. godine. 94. Kulišić. 88. Hrvati-katolici u Bosni i Hercegovini između 1463. 145-158. Mandić. (priredio dr. Mandić. Mijatović. Novi zavjet (s grčkog izvornika preveo Ljudevit Rupčić). Tomislavgrad. Sinj-Duvno 1985. Đ. 1974.77. Zagreb 2008. Mandić. Šukrija. 78. 3. Zagreb 1985. dr. Hrvatsko ekumensko biblijsko društvo. dr. “Poturči se plahi i lakomi”. Školska knjiga. Prahistorijske i sredovječne utvrde oko Travnika. 82. Mandić. Lašvanin. 92. Krešimir Nemec (Novija hrvatska književnost). Sarajevo 1941. 35-44. Sabrana djela. Narodna književnost (priredili dr. Sarajevo 1981. 7/1952. 87. fra Dominik. Narodna sloboda. Katehetski salezijanski centar. fra Ignacije Gavran) IRO “Veselin Masleša”. 89. br. 85-105. Anđelko. Hrvatsko slovo. GZM u BIH. 91. Špiro. Razmatranja o porijeklu Muslimana u Bosni i Hercegovini. Ljetopis. Lastrić. 2000. Palavestra) Sarajevo. Sarajevo 1972. 93.

Povijest hrvatske književnosti. veliki vezir Sulejman II). Etnologija. sv. Narodne pripovijetke. Usmena i pučka književnost. NS../70.-1482. GZM. Bare: Tužna povijest hercegove zemlje 1437. Stari pisci hrvatski. Leon. Vlajko. Zagreb 2001. Pripovijetke i predanja iz Drežnice. XXIV./XXV. Sarajevo 1961. Spomen na kraljeve i banove kraljevstava Dalmacije.. Hazim. 37. Glasoviti Hrvati na visokoj porti. Palavestra. Palavestra. NS. Vlajko. Povijest Bosne i Hercegovine. Orbini. 3/1938. 96. 754. Etnologija. Popović. sv. Vladislav.) Bosna Argentina. Bazilije. Gajretkalendar za 1940. Narodne pripovijetke i predanja u okolini Lištice. GZM BiH. Sarajevo1939. Još jedan glasoviti Hrvat na visokoj porti u Carigradu (Ibrahim-paša Požeški. 113. Palavestra. svezak XVII. Böhlau. MajaZečević. Petrović. GZM BiH. 100. Narodne pripovijetke. 99. GZM BiH. NS. Vlajko. 23/1942. 104. 477 . 105. Šabanović. Na sviet izdala Jugoslavenska akademija znanosti i umjetnosti. 102. Nekoliko nepoznatih stihova o hercegu Stjepanu. 109. 16. 61-71. Širenje islama u Bosni i Hercegovini.. Zagreb 1999. sv. Vlajko. Vlajko. Sova. Divna. Rattkay. Vlajko. 107. GZM BiH.–1998. u Zagrebu 1877. NS. 68-82. Pandžić dr. NS. Sarajevo 1969. Hrvatske i Slavonije. Zagreb 1942. sv. Sarajevo 1972. 1938. Palavestra./1982.95. Zagreb 1978. Mavro. Palavestra. Sarajevo 1969/70. 108. Kršćani bosanske crkve. Palavestra. Sarajevo 1969. XXIII. Etnologija. Katarina Vukčić Kosača (1424. Narodne pripovijetke.– 1991. Vlajko. 106. Pregled narodne književnosti s primjerima i teorijom. Palavestra. 97. XXIVXXV. NS.-1478. 114. NS svezak XXIV/XXV. Hrvatski dnevnik. sv. Sarajevo 1942. GZM. Djela Iva Frana Gundulića. 29-33. HKD Napredak./73. Hazim. Sarajevo./70. 112./ XXVIII. 101. Historijska predanja i toponomastika u Fojnici i okolini. knj. Zbornik hrvatske omladine Herceg-Bosne.. Kraljevstvo Slavena (priredio Franjo Šanjek). Zagreb 1955. Palavestra. GZM. XV-XVI. 1968. Sarajevo – Mostar 1999. 103. 111. Skarić.. XXVII. 110. 98. Verlag Köln Weimar Wien 1995. Šabanović. Juraj. prva Bošković-Stulli. sv. Matej. Vlajko: Glasnik Zemaljskog muzeja BiH. i u: Hrvatsko kolo. Sarajevo 1962.

Filozofskoga fakulteta Sveučilišta u Mostaru) Te su rukopisne zbirke nastale kao rezultat izvornih terenskih zapisa studenata kojima sam bio mentorom pri izradi golemoga broja seminarskih i diplomskih radova iz Hrvatske usmene književnosti. 119. Rkp.) 122. 1996. 121. Zagreb. Povijest Hrvata u vrijeme narodnih vladara. 120. (Rukopisne zbirke Katedre za Hrvatsku usmenu književnost. (Oznaka D znači diplomski rad. 125. Zagreb 1925.115. Naklada J. Hrv. Znameniti i zaslužni Hrvati 925. 117. Ivan.. 1996. Šanjek. VIII. narod. Šabanović. Studeničke i Druga. FF Split. povijest i znamenitosti. sv. JAZU. GZM BiH. SHK. 124. Zagreb 1997. Hazim. Štrodl-Srijemac. Tomaševski. oznaka E znači da je rukopis u elektroničkom obliku. Ante: Begovi Kopčići. Zagreb 1925. 116. Stjepan. Kraljevski grad Jajce. Sarajevo 1901. 1. Sarajevo 1892. Zovko. Zagreb. Dalmaciju i Hercegovinu za jedanaest dana. Jajce. Đački izlet u Bosnu.–1925. Kraljica Buga. FF Mostar. 1933. Šišić. IV12/1942. Najstarije veze islama sa Hrvatima. XXIX. Školski vjesnik. Sarajevo 1904. Ćiro. 123.. Franjo. Zg. Pogled s vrha (prevela Vesna Orsag). Hrvat. (pretisak Općinsko poglavarstvo. Ferdo.. Zbornik za narodni život i običaje južnih Slavena.. Kršćanstvo na hrvatskom prostoru. Ziglar. Šimčik. Boris. Rukopisne zbirke nalaze se kod mene. knj. Filozofskoga fakulteta Sveučilišta u Splitu) Rkp. Teorija književnosti. Zagreb 2000. 47-50. Usmene pripovijetke i predaje (priredila Maja Bošković-Stulli). Zagreb 1998. Truhelka. (Vlastita rukopisna zbirka) 478 . (Rukopisne zbirke Katedre za Hrvatsku usmenu književnost. rkp. Kršćanska sadašnjost. 118.) Vl. Zig. 3. muslimanski kalendar 1943. 1942.

IV. DRAMA (FOLKLORNO KAZALIŠTE) .

480 . imali su devet kćeri-muza. a gotovo sa sigurnošću se može pretpostaviti da se ta vrsta umjetnosti razvijala kod najstarijih civilizacija. 56. Kaliopa-deklamacije. Erato-poezije. Uranija-astronomije. pokroviteljica znanosti i umjetnosti. glazbu i glumu. Talija je bila pokroviteljica (božica) komedije. a narod se veselio. str. U drevnoj grčkoj mitologiji vrhovni bog Zeus. u kazalištu. Do sada nema pouzdanih podataka o počecima svjetskog folklornog kazališta. u sebi sjedinjuje tri vrste umjetnosti: književnost. Euterpa-glazbe i Terpsihora-plesa. i njegova žena Mnemosina. Kada bi došlo vrijeme da Dioniz ponovno napusti žive. Drama je najsloženiji rod književnosti.POVIJESNI PREGLED FOLKLORONOG KAZALIŠTA Drama je u tradicionalnoj podjeli književnosti uz liriku i epiku njezin treći rod. Veseli su ophodi (komosi) pjevali i slavili Dioniza. koji je stolovao na Olimpu. Melpomena-tragedije. Dioniz se svakoga proljeća vraćao među žive. onda se to kazalište naziva folklornim. (U slavenskoj mitologiji muze su vile.) Budući je Dioniz bio sin obične žene. Beograd 1974. Grčko je kazalište vezano za mitski sloj kulture. Klio-historije. glumci su oblačili jareće kože i stavljali jareće brade. Naljućen zbog toga Zeus se pojavi u obliku munje i groma i sažeže je. 1 Robert Grevs. Hermes šestomjesečni plod spasi i prišije ga Zeusu za bedro da doraste do devet mjeseci.) Nastanak komedije i tragedije u grčkoj mitologiji vezuje se uz Dioniza. Antički teatar dao je djela trajne umjetničke vrijednosti. sina Zeusa i obične žene. bogovi su ga prokleli i on je umro. Međutim. božica pamćenja. Grčki mitovi. Izvedba drame. Zeus se pretvarao u zmiju i spavao s običnom ženom koja ga je prepoznala i otjerala. Polihimnija-lirske poezije. Tako je po mitologiji stvorena komedija. Prema tomu (tragos-jarac) nastala je tragedija. Mnoge su dramske strukture utemljene na narodnim pričama. Zato Dioniza zovu dva puta rođeni. Ako tekst koji glumci izgovaraju pripada usmenoj književnosti.1 (U ilirskoj su mitologiji mnoga božanstva zmijolika.

3 2 481 . 17. (31. Ivan Lozica. Mostar. U povijesti hrvatske usmene književnosti folklorno je kazalište zanemarivano sve do šezdesetih godina dvadesetoga stoljeća. Poganska baština. 4 Marina Lampalov u travnju 2006. Kazivač je po zanimanju ribar. prije Krista). st. O srednjovjekovnom folklornom kazalištu svjedoče i određene reljefne slike na stećcima poput onih o Kolu ljeljanovu čija se igra u Hercegovini zadržala do danas. st. epskim pjesmama i pričama. godine. Zagreb 2002.4 Nekoliko je običaja o tome sačuvano na zadarskim otocima do danas. g. 100. str.2 Najstariji pisani tragovi o hrvatskoj usmenoj drami sežu u 30. a u XV. Godine 1926. Međutim. 1996. g. Zato ima malo podataka o folklornom kazalištu. 153.Srednjovjekovna crkvena prikazanja imaju obilježja folklornoga kazališta. ili III. a sada je umirovljenik. str.3 U Tisnom na otoku Murteru na trgu “Bratska riva” birao se seoski kralj iz obitelji Meštrov (Meštrović) Baretin. u slavu gradskoga patrona svetoga Vlaha Dubrovčani.5 U Dubrovniku su u XIV. Usmeni narodni teatar u Hercegovini. kolovoza) dana je izjava da su posljednji kraljevi bili Stipan Lampalo(v) Ronkulo(v) i Ante Lordan. Rkp. spominju maske Židovi i Turica. 1930. sv.. 5 Josip Kekez. susjedi iz Mile Palameta. 37. 7. godine zapisala u Tisnom na Murteru po kazivanju Šime Grgurine rođ. Postojanje folklornoga kazališta u Hercegovini svjedoče arheološki nalazi kalupa za odlijevanje maski u Daorsonu kod Stoca (IV. FF Split. u povijesti svjetske usmene književnosti pozornost se više pridavala lirici i epici nego dramskome tekstu. str. Zagreb 1986. Predaja govori o izvođenju Vinodolskog mesopusta još prije Vinodolskog zakonika iz 1228. Nedvojbeno je da se folklorno kazalište rađalo i razvijalo usporedo s usmenom lirikom. kada su Trogirani običavali birati kraljeve i gospodare i plesati s mačevima na Uskrs i iza blagdana nekoliko dana. str. 2006.-41. travanj 1272. Usmena književnost u: Zdenko Škreb – Ante Stamać Uvod u književnost. Kralj se birao svake godine uz veliko veselje i ručak na trgu.

1889. U Dubrovniku se igrala alka i izvodila cingareska. g. Svećenik. 1576. SHK. Nezadovoljni bi svatovi uzeli kuma i smjestili na tačke te pod njim zapalili malo slame dok ih on ne bi umirio smokvama i rakijom. odlučivalo o maskiranju. Slične su pokladne izvedbe bile u Dubrovniku.6 U nekim krajevima svatovi su tražili mladenku. spominje se Lastovski Poklad koji je i danas dio pokladnoga rituala. Biranje kralja u Krapnju 1640. – ? 1777.) opisujući običaje Hrvata u Istri. Hanibal Lucić dramatizirao je Robinju koja je srodna brojnim narodnim izvedbama na tu temu. Zagreb 1996. Tada bi se svi svatovi približili ognjištu mučući i urlikajući. godine.). Folklorno kazalište. Mavro Vetranović (Dubrovnik. spominje Pellizer iz Rovinja. 1641. i XVI. – Dubrovnik. MH. Pagu. Primjerak Mesopustove oporuke iz Dobrinje na Krku potječe iz 1718. 1508. Povijest i historija usmene narodne književnosti. str. 1878. Domaćin im je donosio rakije i smokava kako bi ih umirio.okolice i plaćenici iz susjednih zemalja. 6 482 .) sadrže elemente usmene narodne drame primjerice brijanje drvom.) prikupio je mnogo tekstova usmenih pjesama. izvodili su vesele igre. st. – Novska. književnik i etnolog Luka Ilić Oriovčanin (Oriovac. Hrvatsko zagorje.) u svom djelu Posvetilište Abramovo koristi folklornu glumu. U XVII. 1693. Korčuli. smiješno se međusobno boreći i brkajući oganj. Kralj se birao na Krku i Istri (Krnica i Marčana) sve do pred drugi svjetski rat. a ukućani im dovode staru babu sa sitom na glavi”. 1817. 19. Hvaru. str. – Krško. 297. Drame Marina Držića (Dubrovnik. 1567. Braču. 7 Ivan Lozica. 1482. Lovrić piše i o svatovskom običaju Paljenja slame pod kumom koje se odvijalo kad bi kum i oba djevera ispratili mladence i vratili se u svatove. – Puhakovec. 1816. a izvodi se do danas.) u svom djelu Bilješke o putu po Dalmaciji piše o svatovskoj igri kadija koja se izvodi među Morlacima. oko 1754. ovcu. Malo je vijeće dubrovačko u XV. navodi prizor kad “svatovi traže mladenku. Ivan Lovrić (Sinj. Slovenac njemačkoga podrijetla Jakob Weichard Valvasor (Ljubljana. Dva rukopisa tradicionalne korčulanske Moreške datiraju iz XVIII. st. stoljeća. – Mleci. Tvrtko Čubelić. Rijeci itd. Zagreb 1990.7 Podaci o folklornom kazalištu i izdvebama u raznim prigodama nalaze se u časopisu Arkiv za povestnicu jugoslavensku koji je utemeljio Ivan Kukuljević Sakcinski (Varaždin. jarebicu.

poslovice i zagonetke (1963.). a nije rođeno ni samo dvaput. 1827. 483 . Foklorno su kazalište u BiH istraživali Jelena Dopuđa i Đenana Buturović. st. 21. 1957. Elemente folklornoga kazališta sadrže i tekstovi pučkih igrokaza: Graničari (1857.) Marije Jurić Zagorke (Negovac kraj Vrbovca. – Petrovaradin. Filozofskoga fakulteta u Zagrebu te Odijela za humanističke znanosti Sveučilišta u Splitu. ? – Zagreb. literaturi). Istraživanjem usmenoga narodnoga teatra u Hercegovini bavi se Mile Palameta.). 1913. str. Osijeku.).”8 8 Isto.).) i Gajuša (1973. 1873.) Higina Dragošića (Varaždin. sakupljač dijela hrvatskih usmenih drama. – Zagreb. – Varaždin. Kazalište se neprestano rađa i postoji kao prikazivanje (predstavljanje. 1916. 1899. Lajtmanuška deputacija (1911. Rijeci.) i Ladanjska opozicija (1917.) svojim člankom Osnovi za sabiranje i proučavanje građe o narodnom životu u Zborniku za narodni život i običaje Južnih Slavena. 1897. – Zagreb. – Kragujevac. 1908. Najveći doprinos u proučavanju folklornoga kazališta u Hrvata dao je Ivan Lozica.). Ističem ovdje paradigmatsko mišljenje Ivana Lozice glede povijesti te vrste umjetnosti: “Kazalište nije rođeno samo jednom. 1881. – Zagreb. značajan doprinos na sakupljanju i zapisivanju usmenih drama dao je Nikola Bonifačić Rožin s dvadesetak studija i članaka objavljivanih u Narodnoj umjetnosti i drugdje te dvjema knjigama Narodne drame.). zdravica i drama i otisnuo ih u knjizi Narodni slavonski običaji (1846. U drugoj polovici XX. 1995. 1844. – Zagreb.) Zapisivanjem folklornih drama među Bunjevcima bavio se Milivoj Knežević (Kragujevac.) Ilije Okrugića Srijemca (Srijemski Karlovci. 1836. 1926.) Ferde Becića (Poljska.) Na Dramatske igre upozorio je Antun Radić (Trebarjevo Desno kraj Siska. Saćurica i šubara (1864.) Marijana Derenčina (Rijeka.) Josipa Freundereicha (Nova Gradiška. – Zagreb. 1871. Doprinos usmenoj narodnoj teatrologiji dao je Tvrtko Čubelić (Bihać. 1928.priča.). Ladanjska opozicija (1908. prezentacija) nasuprot kazivanju (naraciji. 1827. 1973. 1845. Ovdje valja spomenuti tekstove usmenih drama koje su zapisivali studenti pedagoških fakulteta u Mostaru. Posljednji Zrinski (1897.

narodna drama. usmeni teatar. Zbog toga ih nismo uzimali u obzir u ovom radu. kao i uopće usmene književnosti. Folklorno kazalište. Oko Božića. usmena drama. Maska koju glumac nosi ima najsnažnije sredstvo i ona spaja magiju i kazalište. Folklorno kazalište se kroz povijest književnosti nazivalo: narodni teatar. To je nazivlje. melodrame. Tematika folklornoga kazališta. a za ovu potrebu poslužit ću se uobičajnom podjelom po kojoj se folklorno kazalište dijeli na: Kazalište sa sjenama u kojem je sjena na zidu nositelj i izvođač dramske radnje. KAZALIŠTE LUTAKA Najrasprostranjenije lutkarsko folklorno kazalište kod Hrvata BiH je Igra s prstima dječje ruke. Kazalište s lutkama u kojem je lutka nositeljica dramskih zbivanja. Najčešće su folklorne maske: obrazina. Neki istraživači nisu navodili vrijeme. satire. pučki teatar. pučki igrokaz. Kazalište s maskama u kojem maska ima važnu ulogu. Sijelo i prelo. Navest ćemo samo pouzdane primjere koji su postojali ili još uvijek postoje kod Hrvata. pratilo nazive za usmenu književnost. farse. U pokretima sjene ogleda se scenski govor i odašilje poruka gledateljstvu. nalazi se dobrim dijelom u narodnom životu i običajima. Doba života: Dječje igre. mjesto i kazivače usmenih drama te je nepouzdano baviti se tim zapisima. glazbom i pjevanjem. poluobrazina ili krinka. Od Ivana do Martina. Folklorno kazalište se ostvaruje dramskim igrama i scenskoglazbenim igrama u kojima scensku i dramsku radnju izvode glumci praćeni plesom. Ivan Lozica folklorno kazalište klasificira prema datumu izvedbe na Godišnja doba: Poklade. Proljetni ophodi. dakle. Svadba. narodna teatrologija.Folklorno kazalište Hrvata Bosne i Hercegovine nedostatno je istraženo. prema motivsko-tematskom načelu. Folklorno kazalište može se klasificirati na više načina. pučka drama. Smrt. Uskrs. te Lutke i sjene. 484 . usmena teatrologija. može se razvrstati na: komedije.

Ako se oni slažu onda se napovidi u crkvi. (potrči za njima)!” Uzima srednjak: “Ovaj ga stiže!” Uzima prstenjak: “Ovaj ga udari!” Skačući i… Mali prst: “A ovaj. dijete s uzbuđenjem prati ovu igru i često traži da mu se još jedanput izvede” Originalnost je te igre što je istodobno jedna jedina osoba i pozornica i lutka i publika.9 SVADBENI OBIČAJI SVADBENI OBIČAJI U OGORJU DONJEM Cure su se onda mlade udavale. Dječji dlan je pozornica i njegovi prsti lutke. svekar. Mladoženja nebi sam iša po mladu. str. otvorenu prema gore i olabavljenu. a ako se vas dvoje slažete onda se tek ide kod roditelja i roditelja se pita jel se oni slažu. tu bi bili i diver. nije to naša ovca”. svaku nedilju po jedna napovid. Onda bi se mlada zaključala u svoju kuću uz još desetak cura. Kad treća napovid izađe onda se tek ženi. Mostar 1996. Tri napovidi tribaju izać za tri nedilje. 9 Mile Palameta. zaova.“Netko od odraslih uzme otvorenu dječju šaku u svoju ruku. Mladoženja je triba tražit mladu pa bi mu od mlađe brat izvođija curu i pita bi: “Jel ovo vaša ovca?” A mladoženja bi odgovorija: “Ne. pokazuje kažiprstom na dječji dlan i govori: “Ovđe zeko pije vodu” Uzima palac: “Ovaj ga viđe!” Uzima kažiprst: “Ovaj ga pripuši. Odrasli koji komentira pokrete. 69. Usmeni narodni teatar u Hercegovini. svekrva. kme. 485 . A kad bi te momak iša isprosit mora bi se prija s tobon dogovorit. njegovoj dinamici i napetosti koja kulminira u završnoj konstataciji praćenoj stiskanjem i trljanjem malog djetinjeg prsta. kme…!” Po tekstu koji je neodvojiv od minijaturne scene.-70. Ako ima neko neku zapreku onda je dužan u to vrime to kazat.

Na barjak se mećalo smokve. šta bilo. i treću.Onda bi izvea i drugu curu. Mladenkin brat bi reka cijenu koju triba platit za njegovu ovcu. A kad bi se vjenčali išlo bi se kod mlade i tu bi se ručalo i stalo do večere. I tu bi mlada kleknila i diver bi joj kleka. 486 . Ako se jabuka vrati nazad onda nije dobro. Oni bi kazali: “Bog ti oprostija. pilo. mladoženju i divera joj da tu sidu. Onda bi sili muško dite na te skrinje i ne bi dali te skrinje da ih potraju nego te skrinje bi tribalo platit. peškira. U kući je bila spremljena veća klupa za sist za mladu. il košulju.. Kar bi vozija mladence i uže svatove. A mladoženja bi najviše dobija. Tu jabuku bi bacila priko kuće i ako jabuka ode dalje znači da će kasnije rodit dite. kod njegovih.. kocke šećera. Za ovu ovcu morate platit”. ili čarape. veselilo. Igralo se. pivalo. Onda se znalo da se udaje ta i ta cura pa bi joj svak iz sela triba pripremit ponešto. bi nakitila barjak. Tu u kući se jelo. Onda bi mlada išla do svatova i svih bi poljubila. Diver bi ih triba platit. sve naokruga. Svekar il svekrva bi stali u kući a mlada bi in kazala: “Tražin oproštenje najprvo od Boga pa od vas roditelja. da mi sve grijehe oprostite”. Onda bi se ukrcali na kar i vratila bi joj se sva njezina roba i svi bi je ispratili. i pita ga isto. I svak bi triba mladoženju darovat.. kolko ih je moglo stat. sašit. ili perluke. oplest pa joj darovat. On se nebi vidija od košulja. dok bi stari pripremali za večeru. samo izvolite uć u kuću”. Onda bi se došlo kod mladoženje.. Onda bi se te skrinje otvorile i svi susidi bi vidili šta je mater svojoj ćeri spremila od dote. a ovaj bi odgovorija šta i prije. kocki šećera. A mlada. jabuke. Mlada bi imala torbu u kojoj se pripremilo svega: bombona. Onda bi mladoženja za nju da dinare i tek bi onda išla svome mužu. Poslin bi se izašlo prid kuću i ujitilo se šupljo kolo. Kar bi polako kaska a drugi svatovi iza njega. Onda bi se mlađa poljubila sa svekrom i svekrvom i dala bi joj se jabuka. Najčešće bi mladoženja uša u kolo i igra. bajama i onda bi to ona bacala a dica bi to kupila.. E onda bi dovea mladu i mladoženja bi reka da to je njegova ovca a na to bi brat reka: “Ova je ovca učinila puno štete i mi je nemožemo dat. kad bi darovala mladoženju. Posli se išlo do mladoženje a mater od mlađe bi joj spremila dvi skrinje i tu je sva njezina dota bila. A to su bile skrinje dosta velike. i bija bi običaj da se metne na prag od kuće neki komad robe.

Nije bilo ka danas. morala je stat pri kući uz svekra i svekrvu. nije se dalo da se ide družit u selu. Nedugo zatim su se preselili u Split i tu sagradili kuću. Ko će Šta radit? Ti ćeš to. Iđe joj svekar i diver.Onda bi se kasnije pivale neke pisme neka iđe mladoženja leć. Kad bi on oša onda bi se i mladoj pripivalo.10 (Ogorje Gornje) SVATOVSKI OBIČAJI U BAKOVIĆIMA KOD FOJNICE Kad bi momak i cura odlučili da se žene. nije imala slobode ka sada.. godine u selu Ogorje Donje koje se nalazi u podnožju planine Svilaje a udaljeno je 40ak kilometara od Splita. ti po blago. ti po drva. ti ćeš ić u sušanj. A mlađa ne bi znala di će. pa bi izaša nakon desetak dana kući. 1953. FF Split. se udala za pokojnog Matu Jukića iz sela Bračević koje se nalazi nedaleko Ogorja. a ona njemu vezenu maramu. Triba je neko odvest. Nakon osan dana iđe se na mir kod svojih roditelja. naloži vatru i donese vučiju vode i iđe na bunar odnit jabuku da se vidi da je mlada najprva došla na bunar. Momak bi curu dao prsten. Elez. Tada se puno tražilo od mlade. Došli bi kod njenih a mladoženja naknadno iđe kod nje. Kad bi muž iša radit u Split. ona bi njemu kucala na vrata i pitala jel može naprid.. Onda kad bi mlada došla kući i kad se već svak diga. 2005. nema di prispavat oćete li ga primit? A ujutra je bija običaj da se mlada prije svanuća digne. Poslije toga bi svećenik u crkvi iduće tri nedilje navješto njiovo vjenčanje tako da bi bilo vremena da se kaže ako neko ima nešto protiv. I kad bi je neko dovea do mladoženje. onda bi najprija od momka roditelji isprosili curu od njenih. ko bi je dovea đo mladoženje. str. susidi bi je dolazili gledat i njoj bi se dala prešlica a ona je obavezna prest cili dan. Mora je poljubit sve osim nje. Onda bi se okupljali svatovi i ako su trebali ić na daleko. Stana Jukić rođ. Onda ovi. svit bi se ruga kad bi doša pa poljubija ženu. 10 487 . onda bi išli i večer prija Ireni Vukčević ispričala je njezina baka. 3-5. Uveče bi se sastali kad bi se večeralo pa bi se dogovaralo šta se ima sutra radit.. A on bi kaza da može. ti ćeš ovo. bi reka: “Vodimo jedno čeljade. Rođena je 1933. Taki je bija običaj. Rkp. onda bi se išlo u crkvu na prstenovanje.

Kad bi ušli. Sva djeca su joj već odrasla i svi su vjenčani. Tamo bi im opet žene podmećale neke druge cure sve dok ne bi dovoljno platili. Kad su polazili od mlade svatovi bi pjevali: Zbogom ostaj. U mladosti je bila članica folklornog društva Matija Gubec iz Bakovića s kojima je odlazila na mnoge folklorne smotre u Zagreb i druge gradove. kum i kuma. 488 . Ani Marković. 12. str. Ako je obitelj bila imućnija. zb. I danas voli pjevati narodne pjesme i plesati. Cvjetković. a onda kod mladoženje na pir. U tim svatima koji su išli po mladu bi bili prvinac. kazala Luca Bošnjak rođ. Onda bi se od mladine kuće išlo u crkvu na vjenčanje. a posebno u kolu. To se sijelo kod mlade zvalo plačipir. djever i djeveruša i komordžija. Kad bi svati došli kod mladine kuće. Sada živi u Bakovićima kraj Fojnice. svatovi bi se onda udvostručili. a komordžija je bio zadužen da prenese mladinu komoru u mladoženjinu kuću prije već što ona dođe. jeli. Znalo se je desit da mu je i tri puta ukradu. 2005. al ona se je pila tek kad dobiju svatovi mladu. onda bi sjeli. Ako je mlada bila blizu. Djever je onda bio zadužen za čuvanje mlade sve dok su tu jer ako bi mu je ukrali. onda bi moro opet platit da mu je vrate. Svatovi su nosili uza se i okićene ploske u kojima je bila zašećerena rakija. rođena u mjestu Bakovićka Citonija. Kad su poslije vjenčanja dolazili na pir kod mladoženje. popili i onda bi kum. Prvinac je predvodio svate./ Vodimo ti kićenu nevjestu.11 MASKIRNI OPHODI VUČARI.vjenčanja prenoćili kod mlade. osim prvinca i komordžije./ S Bogom pošli. Onda bi dobili pravu.tri žene stale na vrata i zapriječile im put naćvicama. svjetskog rata morala prekinuti školovanje pa je kasnije završila četverogodišnju večernju školu. ali je za vrijeme II. A žene bi ih ispraćale pjesmom: S Bogom pošli kićeni svatovi. 3. kuma. Vl. sretno doma došli. 1934. Morali su platit prije već uđu. VUKARI Vuk je u tradiciji južnih Slavena i nekih drugih indoeuropskih naroda demonska životinja. djever i djeveruša išli izvest mladu. krenula je u osnovnu školu. U Hrvata su uz vuka vezani obredi: vukarski. rkp. djevojačka majko. 11 Studentici Odjela za humanističke znanosti Sveučilišta u Splitu./Fala tebi na lijepoj djevojci. onda bi im dvi. pjevali bi: Veseli se kućni domaćine. svatovi bi izjutra išli po mladu. sv.

a u današnje vrijeme gotovo su iščezli. 17 Radmila Kajmaković. napunili slamom i okitili je svilom. str. uglavnom. 190. svjetskoga rata kada je država počela isplaćivati nagrade za ubijenoga vuka. Sarajevo 1969/1970. NS. Kršćanska sadašnjost. nav. Vučari su maskirani ophodnici koji su u skupinama od tri do četiri čovjeka – nakon što su ubili vuka. oderali mu kožu. Maskirani ophodi. 18 Radmila Kajmaković. navodi da se taj običaj izgubio nakon 2. U kršćanskoj je tradiciji legenda o sv. liturgike i simbolike zapadnog kršćanstva i Uvod u ikonologiju Radovana Ivančevića. Etnologija. mesom. Zagreb. str. te ih neki znanstvenici smatraju istim obredom. Zagreb 1943. navode usputno. 13 Vitomir Belaj. Hod kroz godinu. str. str. SV. Do pedesetih godina 20. Ti su obredi i danas u narodnom pamćenju. Franjo je vuka nazvao bratom vukom i zauzeo se za njega kao Božje stvorenje koje ne zna bolje činiti te se angažirao da ga pripitomi. str. Golden Marketing.14 Čubelić spominje vukare i o njima navodi dvije rečenice. Franji i vuku koji je činio mnoga zla u okolici Gubbija. Tada su počeli ophodi s ubijenom lisicom. 14 Petar Grgec.15 Ta činjenica kao i sami nazivi vukarski i vučarski izazivaju dodatne dvojbe oko tih obreda. Hrvatske narodne pjesme.vučarski i vukovi. Znanstvenici ih. Mostar 1996. 63. 151. 12 489 . 16 Mile Palameta. 77. a pišući o vučarima u širokobriješkom kraju.18 Leksikon ikonografije. Vučare spominje i Petar Grgec. 230. Glasnik zemaljskog muzeja Bosne i Hercegovine. 312.13 Nedostatni su podatci o tim običajima. Radmila Kajmaković navodi da su vučarske obrede u livanjskom kraju u jesen izvodili Hrvati i Srbi17. Etnologija. nataknuli je na kolac. Sv. ali ništa o njima ne piše. ali te obrede nisu pratile pjesme. Juri jer ih on može usmjeravati. Usmeni narodni teatar u Hercegovini. uredio Anđelko Badurina. 588. Sarajevo 1961.-313.12 Vitomir Belaj navodi da vukovi u hrvatskoj tradiciji pripadaju i sv. XV-XVI. i drugim prehrambenim proizvodima od kojih bi pravili gozbu na kraju ophoda. 1998.16 Tim ophodima željelo se “spriječiti” vuka da dolazi domovima i štalama. vunom i šarenim papirima – hodali po svom i susjednim selima glasno pjevajući i tražeći darove za ubijenoga vuka. dj.-65. NS. str. Glasnik zemaljskog muzeja. Vučare su za ubijenoga vuka darivali slaninom. 15 Tvrtko Čubelić. str. stoljeća izvodili su se u jesensko i zimsko doba kada su vukovi napadali i blago i ljude. Ti su običaji veoma stari. Hrvatska državna tiskara. Zagreb 1990. sv. Narodni običaji stanovništva Lištice. XXIV/XXV.

g. 20 Vidi: Hrvatska usmena književnost Bosne i Hercegovine: lirika. sjekirama i puškama organiziraju hajke na vukove.U Vinjanima Donjim održavali su se vučarski ophodi. 2007. nije dobar kod kuće. Varica21 se sprema od brašna svakoga žita ili se u nju stavlja po zrno svake žitarice te se njome posipaju ljudi. str. nakon što bi lovci u lovu ubili vuka pjevali su pjesmu: Evo vuka.) podrijetlom iz Doljana (Zahumlja) a živi u Pločama. str. da ne silazi s planine. s planine. da ne kolje telice.20 Špiro Kulišić spominje izreku Podaj vuku varice. / Evo vuka preko mosta. Knjiga XI. sv. 73. Ti su se ljudi nazivali vukari. varice. vunice.22 Milovan Gavazzi navodi da su se vukarski obredi izvodili “u doba oko Božića pa do Poklada”. g. a kazao joj je Ivo Matić (rođ. Vl. 155. sv. Podajte mu šenice. priredio Marko Dragić. Hrvatska književnost Bosne i Hercegovine u 100 knjiga. Slična je i pjesma iz Trbounja kod Drniša: Domaćine od kuće. 6.19 Nabrajalice ili šaljive pjesmice koje su recitirali/pjevali vučari u tim ophodima nazivane su vučarske pjesme. Tirajte ga od kuće. Podajte mu zopčice. / dajte njemu svega dosta. Sarajevo 1973. da ne kolje ovčice. epika. Hrvatski sabor kulture. Namjera je toga obreda apotropejska i panspermijska. knjiga 9. 1927. Na taj su način vučari od mještana tražili darove jer su ubili vuka i spasili im stada. Godišnjak. 2006. rkp. 220.23 U Lici je bio običaj da ljudi naoružani vilama. 8. brodovi. Sarajevo 2006. / dajte njemu slanine. Matica hrvatska i HKD Napredak.. 41. str. da ne kolje jarice i pri tome objašnjava panspermijsku karakteristiku varice koja se prinosila kao žrtva. g. rkp. slanine kako ne bi silazio s planine jer nije dobar kod kuće. g). evo vuka kod kuće. str. a pjevali su vukarske pjesme kako bi od kuće i stada odagnali vuka: Domaćine od kuće. ulišta i dr. Značaj slovensko-balkanske i kavkaske tradicije u pručavanju stare slovenske religije. Pjesmom se poziva domaćina da vuku poda sočice. a kazao joj je Mijo Raić (rođ. Zagreb 1991. retorika. str. Centar ZA balkanološka ispitivanja. 1957. 23 Milovan Gavazzi Godinu dana hrvatskih narodnih običaja. zapisala je Branka Despotušić. 490 . U Vinjanima Donjim kod Imotskoga u svibnju 2007. Marina Matić u Trbounju kod Drniša.-9. 18. Podajte mu slanine. 19 Zapisala je svibnja 2006. stoka. 22 Špiro Kulišić. jarice. junice. 21 U stolačkom je kraju varica naziv za koljivo (varivo od mesa zaklane stoke). Vl. III izdanje.

44. 26 U Kruševu kod Zadra 2006. rkp. FF Split. mrka vuka. Anić. a kazala joj je Stana Anić (djev. FF Split.-9. rođ. zapisala Marija Anić.Evo vuka kod kuće. Da ne kolje telice. Kiti snašo. 3. 41. životinje. g. Da ne kolje ovčice. planinu i maglicu. a kazao joj je Ivo Matić (rođ. Rkp. te iz njihovih domova.24 Vukari su i sljedećim magijskim katrenom odgonili vuka od kuće: Mrki vuče. vuku vlasa. g. da ne priđe preko mosta. str. 95. 2006. sv. kojo ti je majka. 2006. Vukari su u Kruševu kod Zadra magijskim riječima u svojim pjesmama htjeli udobrovoljiti vuka tražeći od domaćina da vuku dade slanine. A sestrica po gori maglica.. g. djeda. da ne kolje ovce žune. Da vam tora ne pritresa. g. Da ne kolje pasa. Podajte mu suva mesa. na području Gospića. str.-9. 24 491 . Rkp. o-o-o-o-oj! Tirajte ga od kuće. a kojo sestrica? Majka mi je gora i planina.26 Vukarske pjesme po svojoj poetici pripadaju bajalicama kojima se liječe ljudi. 25 Zapisala je svibnja 2006. Dajte.25 Tim su stihovima vukari uspostavili svojevrstan kontakt s vukom te mu nakon pitanja tko su mu majka i sestrica. 8. 2004. štala i imanja odgone demonske sile. Vl. Tim su metaforičnim sugestijama vuka tjerali u goru. svega dosta. runo vune. sugestivno odgovaraju da mu je majka gora i planina. 8. g). Podajte mu zobčice. u Kruševu). Kojo majka. 1929. a sestrica po gori maglica. Kosinja i Perušića Lidija Đerek od svoje obitelji: bake. Da ne slazi s planine. Podajte mu slanine. Zapisala je 2004. Marina Matić u Trbounju kod Drniša. sv. 1927. Podajte mu šenice. str. Da t’ je ćerka lipšeg struka. sv. ujni i rođakinja.

a u Lepeničkom kraju28 nisu se održavali samo za vrijeme Domovinskoga rata. FF Mostar.. od kuće do kuće. a vučari su bili ophodnici koji su ubili vuka te kroz selo išli pjevajući i tražeći darove za ubijenoga vuka. stoke. Prvi „ vuk” se zove „vučica” ili „koja”. sv. „Vučica viče: “Daj nam udili ovim našim šćenadima“. a „vukovi” za njom „škemču” (laju i zazivaju). “Vukovi nisu isto što i mačkare ili čorjaci. Mladoženje im iznese pitu. Vukovi su organizirani tako da ne idu u koloni. Običaj hodanja vukova na pokladni utorak rijedak je u Hrvata. pasa. godine.. Fojnicu i Kreševo. Ljubo Lovrić.“ “Tad se pojave „vukovi“. pa se kum i jenga vrate među svatove. Obično im se daje pečenica. D. Otac je troje djece. 27 492 . Pred polazak momak i cura izljube svatove. Na kraju Iza svatovske večere kum i jenga svode momka i curu u posebnu prostoriju koja se nalazi u prizemlju i obično je nazivaju podrum. Katici Lozić kazao je 2007. Tu „škemću” i galame. na čelu je vučica. lica zamaskiraju bojama.27 Vukarskim obredom se išlo u hajke na vukove i pri tome su se pjevale vukarske pjesme. Vukovi hodaju selom zvoneći i glasajući se kao vukovi. g. Kum poškropi sobu svetom vodom. a na kraju je vuk. nose zvona. Rođen 1953. dođu mladoženjinoj kući i idu pred vrata sobe gdje su mladenci svedeni. želi sačuvati „ono nešto od starine što se gubi”. ona upravlja i zapovijeda ostalim vukovima pazeći da netko ne bi napustio kolonu. prespavati luče.. DEŽEVIČKI VUKOVI Ne zna se pouzdano otkad traju Pokladni vukovi u Deževicama. selo Carevo Polje kod Jajca. piće. Rkp. štala. 28 Lepenički kraj obuhvaća Kiseljak. a posljednji „stražnji” ili „ zadnji vuk“. Oni „proguraju” (projure) tri puta kroz kuću „tamo-vamo” i prevrću sve što im se nađe na putu. Svaka im kuća iznese nešto od hrane. svi se prekrste. Pred vratima „podruma“ cure zapjevaju: „Lipi Ivo. koje jedan od njih skuplja u torbu. Svrha i vukarskih i vučarskih obreda bila je tjeranje vukova od domova. ne daj Luci. Vukovi hodaju po selu. kako kaže. Vučica nosi štap.” Zapravo je poželjno da maškare ne hodaju po selu tu posljednju pokladnu večer jer je ona rezervirana za vukove. zvani Ljubica. I sam. Obučeni su u ovčju kožu.. Domaćin im iznese rakiju i večeru nakon čega se raziđu”. iza gore vuče. rakija. a nitko im ne odbija dati otkup. Kad obiđu selo.* Nameće se zaključak da su bila dva različita obreda vezana uz vuka. Zato su istovjetne vukarske i vučarske pjesme. 2007.

U tom su se razdoblju održavale i svadbene svečanosti. Ophod maškara najčešće se odvijao u utorak uoči Čiste srijede. Oni tu kao popadaju i onda ustaju i idu slaviti. U nekoliko dana održavanja okupi se oko 2000 sudionika Gordani Vujica kazao je 8. ljudi i stoke. rkp. selo Deževice. Kreševo). 2007..hodanja je pucanj (obično se unaprijed s nekim dogovori) koji označava kraj obilaska. srpnja 2007. godine je osnovan karneval Đakovački bušari. str. tri kralja (6. godine u Deževicama kod Kreševa Ivica Barešić.29 MAČKARE (MAŠKARE) Sv. U Đakovu je 1994. galama. 29 493 . a karakteriziraju ga: zastrašujuće maske i drugi odjevni rekviziti. a što ophod maškara čini apotropejskim. pjesme. zvonjava zvona privezanih na maškare (mačkare). Vl. 38. D. Središnji je događaj velika pokladna povorka svih sudionika ulicama grada. Time se htjelo otjerati demone od domova i štala. buka. (rođen 1951. a zauzvrat ih je domaćin kuće darivao. ĐAKOVAČKI BUŠARI U pokladno vrijeme u đakovštinskom kraju maskirani bušari su obilazili po kućama i domaćinima izvodili kojekakve dosjetke i pjesme. siječnja) označavaju svršetak božićnih blagdana i od tada pa do Čiste srijede odvijali su se maskirani ophodi. Obično odu na neko već prije dogovoreno mjesto gdje se jede i pije ono što se prikupilo. šale i tako dalje.

U kuću bi bušari ulazi jako bučno kako bi skrenuli pozornost na svoj dolazak. Đakovački su bušari po broju sudionika i posjetitelja najveći karneval istočne Hrvatske i član su Saveza hrvatskih karnevalskih gradova.) Ušavši u kuću pozdrave sve nazočne. Na odlasku im domaćica stavi u torbu čvaraka. a ovi rado iskoriste priliku te o njemu iznesu i ono što nije zgodno da se javno kaže. a veselje bi potrajalo duboko u noć. a na to pitanje bi bušari davali sasvim neuvjerljiv odgovor koji bi nerijetko izazivao rasprave. Snažno koračaju.iz svih krajeva. Pjevalo se vrlo glasno. Nakon što bi se svinjokolja obavila uslijedila je bogata i obilna večera. a muškarci nastoje govoriti piskutavim glasom. Lice namažu garom ili prekriju ženskom prozirnom čarapom. a domaćin ih nudi rakijom i vinom. Ponekada koji od kožara obuče dugački kožuh s naopake strane tako da runo bude izvana. No sve se to događa s namjerom da se gosti nasmiju i zabave. Pjevale su se narodne pjesme. Poslije večere dolaze u kuću bušari.. a poznati su i stihovi iz sela Beravaca: Bješte dico evo su bušari. a na glavu bi stavile kapu ili šubaru. Naslute li bušari da bi ih se moglo prepoznati. Ja sam bježo kad sam bio mali (. bušar sa štapom odalami tj.) Bušari su narodni običaji vezani uz klanje bravaca. Bušari u pravilu malo govore. odvrati toga znatiželjnika od njegove nakane. Jedan od bušara stavi preko ramena platnenu torbu u koju će im domaćica metnuti poputbinu. a ponekad se zvonilo i klepkom (ovećim zvonom od lima što se nekada stavljalo oko vrata volovima prednjacima). Netko bi uvijek od nazočnih upitao bušare tko su i odakle dolaze. ali i prepirke.. unatoč njihovoj umješnosti pretvaranja. (Danas se za bušare kaže da taj izvorni običaj nestaje. Muškarci bi obično obukli žensku obuću i odjeću. manju 494 . a program prati desetak tisuća ljudi. Ako pak koji radoznalac pokuša razotkriti bušara. ne zadržavaju se u kući dugo. Stoga ženske oponašaju muške. a drugi uzme u ruku štap kojim će braniti bušare ako ih tko od nazočnih pokuša razotkriti. a i prilikom govora nastoje što više izmijeniti glas kako ih nitko od prisutnih ne bi po njemu prepoznao. njihov duboki glas. gromko lupaju na vrata. To je bila obično skupina od tri do pet momaka i djevojaka koji se nastoje odjenuti tako da ih se ne prepozna. U toj se prepirci koji gost i zamjeri bušarima. Odjeća je najčešće stara i pokrpana kako bušare ne bi odala. Ženske bi pak obukle hlače i kratki kaputić. a glavu bi pokrili maramama.

načinjena upravo za bušare. To su „mali bušari“ koji su nastojali zabaviti domaćinove goste i na kraju bi se osladili pečenim kobasicama. Ponjavci su na sebi imali rojte (rese). U vrijeme bušara pjevalo se: Poklade su i ludi su dani. Bušari su se oblačili u tzv. Danas ima i žena pijani. Pokatkad u kuću istovremeno dođu još neki bušari pa tako večer postane veselija i zabavnija. Jedan rub ponjavca zavezali bi i prebacili preko glave kako bi rojte sakrivale lice da se ne bi vidjele i prepoznale osobe koje su bile bušari.kobasicu i krvavicu. bušari odlaze i tamo. U bušare su često išla i djeca od desetak godina. Ponekad se u torbi nađe i kobasica ili krvavica ispunjena kukuruznim žgancima. Tako bi se na kraju u njihovoj torbi našla ukusna i dobra večera kojom se onda svi počaste. krvavicama i kolačima. Glumili bi mladu i mladoženju. nekoliko krafni i salenjaka. Ako se toga dana kolju bravci i u kojoj drugoj kući. ponjavce (debele pokrivače vuneno tkane). 495 . no oni se ne ljute jer znaju da je to sve za šalu.

a mladoženja. držeći se za ruke i pjevajući igraju kroz cijelo selo do mjesta zvanog Čaršija. Bog ubio đuđur popa. a o njezinu početku nisu ništa znala ni prethodna pokoljenja. Ponedjeljkom i utorkom pjeva se i veseli cijeli dan do ponoći. Djeca su se bojala bušara jer su strašno izgledali pa bi bake zaklenile (zaključale ili zaringlale kapijicu (mala ograda kroz koju su ulazili u dvorište samo ljudi. FF Mostar. Zapisala je Suzana Parić 2007. Rkp.12..Obično bi mlada bio visoki jaki debeli muškarac. Igrale bi se: Žuta Žaba. Zatim se ulazi u Dom gdje se nastavlja dio igara. odnosno vrijeme Korizme i slavlje se prekida. str. 2008. iskočile iz kuće. U poklade se išlo dva dana prije Čiste srijede. mrak. 30 496 . 2. poput žabe. ponovno uz igru i pjesmu do Carine. 21. u selu Vijaka-Vareš. Zdravki Vranješ kazivala je Evica Rack rođena u Budrovcima. Vratili bi se kući i pravili razna jela i jeli dok ne započne korizma. Točno u 17:30 muškarci i žene u narodnim nošnjama polaze s mjesta zvanog Carina. glumio je neki sitni mali muškarac. pjesme i kola. tudumom. 2007. 31. Obzirom da bude velik snijeg. Danas je u selima Đakovštine običaj bušara prošlost. Rkp. D. za razliku od velike kapije kroz koju su prolazila zaprežna kola s konjima ).-32. prije Korizme. To je splet igara i kola koji se igra idući kroz selo i nastavlja poslije na igranci u Domu. Sjećanja na te običaje žive danas samo kroz manifestacije zasnovane s ciljem promicanja narodnih običaja. a danas živi u Đakovu. Tako hodajući dobivali bi namirnice kao darove. 30 POKLADNE PJESME Pokladne pjesme su se izvodile nedjeljom prije korizmenog vremena. koji bi trebao biti vitak snažan i jak. ali isključivo do ponoći kada nastaje Čista srijeda. 31 Neki kazivači smatraju da podrijetlo te igre seže u osmansko vrijeme kada žene nisu smjele igrati pa bi. poigrale malo i brzo se vratile u kuću. FF Mostar. pekle su se krafne i častilo vinom tzv. Ni najstariji stanovnici ne pamte od kada datira taj običaj31. prethodno bi se naložile dvije velike vatre oko kojih bi povorka igrala i pjevala. Narodna igra neobičnog naziva Žuta žaba igra se uvijek na pokladni utorak u Gornjoj Vijaci. sv. Oženi se Ilija. a kazao joj je Jozo Matić. D. zima. Nakon određenog vremena vraćaju se istim putem. god. 1932. g. rođ. 1945. Običaj je bio da seljani obučeni u što starija i poderanija odijela hodaju po selu od kuće do kuće i pjevaju kroz selo pokladne pjesme. Na poklade su išli svi u narodnim nošnjama.

Ovaj proces bi trajao neprekidno 48 sati. ječermice i dimije i marame a dječaci bijele košuljice tzv.Tim se pjesmama i igrom htjelo nešto reći. crne fermene i čakšire. Čudnu si mi sreću dala: nit’ u kući kućanica nit’ na njivi žetelica priko kuća priskakuša i na vrata izviruša a na ljude kezi zube! 497 . fermena. godine. Hajd’ otale’ crni đavle. a nakon sušenja pristupalo se bojenju. ŽUTA ŽABA “Platno bijeli žuta žaba u potoku na kamenu njoj dolazi rak na konju. fistančiće. Boja se dobivala iz trava iz obližnje Kozjače. prsluka. Oj punice. osnuj meni jedne gaće od tog platna bijeloga. i još više kćerku dala. Osobito ako se poznaje izrazito zagonetan tekst Žute žabe. ali što. škuteljke i dimije. Specijalni maljevi naizmjenično su udarali po suknu koje se stalno polijevalo vrelom vodom da ga omekša radi lakšeg izvlačenja rudeži. jasenove kore i zelene ljuske iz oćevskih majdana. a bojenje bi trajalo četiri dana. teško je pogoditi. žuta žabo. koparana. čakšira i fesa. Ovaj iznimno vrijedni običaj bio je prekinut samo 1994. Za Žutu žabu bi se nosila narodna nošnja: muška narodna nošnja se sastojala od košulje. Za najmlađi uzrast nošnja je posebno izrađivana: djevojčice bi nosile košuljice. a uz to vunene čarape i kundure. Vuneno sukno od kojeg su se izrađivale čakšire prethono se obrađivalo u jednoj od stupa na rijeci Tribiji. Ženska narodna nošnja se sastojala od košulje. dosta sam ti osnovala.

ovu igru zagrljušu. ovu igru poklekušu. Ovu igru poljubušu. Ko zametnu ovu igru. ja sam ti najmilija. dirli. Vijaka je od starina gnijezdo. Mi igramo k’o djedovi naši. ‘oće gizda papuče. Ko zametnu ovu igru. naljuti se Ilija.OŽENI SE ILIJA “Oženi se Ilija. ŠTO SI NAM SE ZAMRAČILA ZVIJEZDO “Što si nam se zamračila Zvijezdo. kako će se igrat Žuta Žaba. Ai ja ću pored svake muke 498 . BOG UBIO ĐUĐUR POPA “Ko zametnu ovu igru. pomrčina. koja nema dimija. pa usjeće drenov ščap. Ovu igru povriskušu. gizda poče plakati. nemoj Ilija. poče gizdu tući. nemoj. ovu igru poigrušu. ništa nas ne plaši. Ko zametnu ovu igru. da po kući skakuće. Moju babu naučila baba. dirli. ovu igru popleskušu. i dovede gizdavu.dirlija.

“32 ZELENI JURAJ Tema Zeleni Juraj zahtijeva složenu interpretaciju. 278. i njihovo imanje štititi od demona. Za Duhove. 2007. Zagreb 1943. str.-280. jurjevčani đurđari. Jurjaši su u svakom domu koji bi ih darovao ostavljali komadić zelenila koje su domaćini kasnije ostavljali u kući. str. X. 26. Jedan je mladić visoko nosio mladu zelenu brezu okićenu maramom i šarenim papirima. 2. 154.33 Zeleni Jura bi plesao u krug. ali i povećavati plodnost. dvojaku apotropijsku ulogu: svojim je izgledom želio potaknuti vegetaciju. Krisnice i Zeleni Jure u karlovačkoj okolici u XIX stoljeću. knjiga. a djevojke koje su bile sudionicama u tim ophodima nazivane su jurjašicama. str. Zeleni je Juraj imao.34 Od zelenila kojim je bio prekriven Zeleni Juraj bilo je dopušteno otkinuti dio grančice za koju se vjerovalo da ima apotropejske karakteristike te da će ukućane. i Milovan Gavazzi Godinu dana hrvatskih narodnih običaj. III izdanje. Mladići koji su sudjelovali u jurjevskim ophodima zvali su se jurjaši. Hrvatski sabor kulture. 499 . sv. štali. 33 Petar Grgec Hrvatske narodne pjesme. uz paljenje duhovskih krijesova. u Hrvatskoj su se izvodili kraljički obredi. jajce-dva. sira. glavni i odgovorni urednik Dr. Ponekad su Zelenoga Juru pratili tamburaši i s njim ulazili u dvorišta. vjerujući da će tako odvratiti demonske sile. Sve su vrtlarice dobivale grančicu iz kite ili koša i stavljale ih među zelje. najmanje. Đure. dvojica su nosila kite brezovog granja.. vino. Jure seoski su mladići pjevali po selu i gradu. U okolici Karlovca na Dan sv. bukve i dr. 45. D. a preko njega je bilo poslagano brezovo kitje. Skupina mladića selom je pratila Zelenog Jurja. Zeleni Jura je u jednoj ruci držao “veliku trnavku od šipka”. ali i odagnati zle duhove. polju i sl. “poskakujući poput medvjeda”. ali za potrebe ovoga rada navodi se samo ono što je apotropejsko. a Zeleni Jure je bio u košu ispletenom od prolistale vrbe. Oko njega su plesali i mladići iz pratnje i pjevali da će polje roditi kuda Jure prođe. 43-46. FF Mostar. blagdan koji je pedeset dana iza Uskrsa i označava svršetak uskrsnih blagdana. Josip Matasović. Rkp. Hrvatska državna tiskara. a u drugoj ruci drveni mač. 32 Katarina Pejčinović zapisala je u lipnju 2006 godine u Varešu od Ivanke Peštić. vrtu. broj. Zagreb 1991. Zagreb 1931.. 34 Ferdo Heffler. kelj ili korabicu da im bolje rodi. str. Narodna starina.da naučim svoje unuke. te od gazdarice tražili darove: dinar-dva. vlasnik.

) (Reprezentativan je broj primjera folklornoga kazališta u knjizi Folklorno kazalište. SHK.) Đakovački vezovi 500 . priredio Ivan Lozica.(O ladarskim i kraljičkim ophodima bilo je riječi i u potpoglavlju Usmene lirske pjesme. Zagreb 1996. MH.

Dragić. Hrvatska državna tiskara. 9. 312. Folklorno kazalište (priredio Ivan Lozica) SHK. Sveučilište u Zadru. XXIV/XXV. Zagreb 1943. Grgec. Croatica et Slavica Iadertina. vlasnik. Krisnice i Zeleni Jure u karlovačkoj okolici u XIX stoljeću. 10. 3. Rožin Nikola. Zagreb 1931. 27. Matica hrvatska i HKD Napredak. Dragić. 14. 21. Stipe. Zagreb 1970. Tvrtko.-280. Zagreb 1986. NS. Hrvatske narodne pjesme. Gavazzi. Bonifačić. III izdanje. u: Zdenko Škreb-Ante Stamać. sv. Sarajevo 1973. 26. priredio Marko Dragić. 13. Grevs. Josip Matasović.LITERATURA 1. Usmena narodna retorika i teatrologija. Zagreb 1990. knjiga. Marko. Zagreb 1996. 2005. Marko. 278. Hrvatska usmena književnost Bosne i Hercegovine: proza. Petar. godišnjak za kulturno i povijesno naslijeđe br. X. PSHK. Etnologija. Kajmaković. drama i mikrostrukture. 8. br. Godišnjak. Čubelić. 501 . Kulišić. Hrvatska usmenoknjiževna čitanka. broj. Sarajevo.-313. 6. Hrvatska književnost Bosne i Hercegovine u 100 knjiga. Godina dana hrvatskih narodnih običaja. Mostar 2007. Heffler. Uvod u književnost. Tvrtko. 4. 7. Ferdo. Špiro. knj. Knjiga XI. Hercegovina. Milovan. knjiga 9. Zagreb 1995. 5. Zagreb 1963. str. glavni i odgovorni urednik dr. 11. 5. Čubelić. 15. 2. Robert. 369-390. Narodna starina. Sarajevo 1969/1970. 3. Narodni običaji stanovništva Lištice. 275-296. 12. Narodne drame. Glasnik zemaljskog muzeja Bosne i Hercegovine. 2. Povijest i historija usmene narodne književnosti. Ladarice. običaji i ophodi u hrvatskoj tradicijskoj kulturi. Josip. Značaj slovensko-balkanske i kavkaske tradicije u pručavanju stare slovenske religije. Beograd 1974. Grčki mitovi. poslovice i zagonetke. Zadar 2007. Zagreb 1991. Apotropejski obredi. knj. Hrvatski Sabor kulture. kraljice i dodole u hrvatskoj tradicijskoj kulturi i slavenskom kontekstu. Centar ZA balkanološka ispitivanja. Botica. Kekez. Radmila. Usmena književnost.

Zora. Poganska baština. Školska knjiga. (Oznaka D znači diplomski rad. Zenica 1973. priredio Olinko Delorko. Zagreb 2002. Rukopisne zbirke nalaze se kod mene. 1996. Rkp. Zagreb 1955. Karadžić. Mile. Izdanja muzeja grada Zenice. Zagreb 1990. Lozica. 21. oznaka E znači da je rukopis u elektroničkom obliku. Slobodan. glavni urednik Jure Šonje. FF Split. Sova. uredio Anđelko Badurina. Narodne lirske pjesme. Radovi V. Leksikon ikonografije. Zagreb 2000. 18. Ivan. FF Mostar. istumačen njemačkijem i latinskijem riječima. 23. u Beču u štampariji jermenskoga namastira 1852. skupio ga i na svijet izdao Vuk Stef. 20. Filozofskoga fakulteta Sveučilišta u Splitu) 2. Palameta. (Rukopisne zbirke Katedre za Hrvatsku usmenu književnost. Srpski rječnik. Rječnik hrvatskoga jezika. (Rukopisne zbirke Katedre za Hrvatsku usmenu književnost. liturgike i simbolike zapadnog kršćanstva i Uvod u ikonologiju Radovana Ivančevića.16. Mostar. Zagreb 1963. 17.) Vl. *** 1. PSHK. Filozofskoga fakulteta Sveučilišta u Mostaru) Te su rukopisne zbirke nastale kao rezultat izvornih terenskih zapisa studenata kojima sam bio mentorom pri izradi seminarskih i diplomskih radova iz Hrvatske usmene književnosti. Rkp. 19. Zečević. Matej. Pregled narodne književnosti s primjerima i teorijom. Usmeni narodni teatar u Hercegovini. Kršćanska sadašnjost. 23. Leksikografski zavod Miroslav Krleža i Školska knjiga. (Vlastita rukopisna zbirka) 502 . knj. 22. Elementi naše mitologije u narodnim obredima uz igru. rkp. Matica hrvatska.

V. RETORIČKI (GOVORNIČKI) OBLICI .

-43. djela rimskih klasika: Ars poetica (konac I. U stručnoj su uporabi za basmu sinonimi egzorcizam i zaklinjanje. Antički grčki filozof Gorgija (493. njegovu imovinu i stoku zaštititi ili osloboditi od bolesti i demonskih sila. Biblija i hrvatska kulturna tradicija. 280.) retoričke oblike tumači kao ukrašeni govor. egzorcizmi. pr. 5. Brojilice. 2 Stipe Botica. hrvatskim usmeno-retoričkim oblicima nije se pridavala dostatna pozornost sve do naših dana. a narodni su nazivi bajalica i bajavica. Krista) otkrio je magijsku moć riječi proglasivši je vlastodršcem “koji najmanjim i najneupadljivijim organom postiže najčudesnija djela. zaklinjanja).) Horacijeva i De institutione oratoria (koncem I.Usmeno-retoričke oblike poznavale su najstarije civilizacije. Značajna su također. 107. pr. Vl. Zagreb 1995. Usmeno-retorički oblici mogu se klasificirati na: 1. str. Kr. pr.”1 Aristotel u svomu Pjesničkom umijeću (IV. Zdravice. Međutim. nakl.2 Ponajbolji govornik svih vremena Marko Tulije Ciceron (106. Brzalice. Neki filolozi i 1 Tvrtko Čubelić. U Bibliji je govorništvo dar Božji.-370. Prvi primjer hrvatskih retoričkih oblika zapisao je Hvaranin Petar Hektorović u svomu Ribanju i ribarskom prigovaranju (1568. Krista) retoriku je okarakterizirao kao umijeće govorenja i umijeće uvjeravanja. st. pr. Zagreb 1990. str. Basme (bajalice. Blagoslovi / molitve. EGZORCIZAM. Kr. Povijest i historija usmene narodne književnosti. 3. st. st.) Kvintilijalova. 6. 4.). BASMA (BAJALICA. Kletve. ZAKLINJANJE) Basma je stručni naziv za usmeno-retorički oblik kojim se želi čovjeka. 504 . 2.

LII. oluje i nevremena. bogomoljke. Poslovice. moliboge. Jugoslavenska akademija znanosti i umjetnosti. ujeda zmija. Bajanjem se htjelo udobrovoljiti božanstva da za vrijeme sušnih proljetnih i ljetnih dana daruju kišu. Ako bi odjeću uhvatio mrak vani nije ju se unosilo dok je sunce ne obasja. opsjednutosti i drugih bolesti. dima. Također se vjerovalo da i došljak u kuću noću unosi mrak. duševnih i tjelesnih bolesti: poganice. naime. str. Zagreb 1924. B. privremeno ili trajno. str. Mola se na početku obreda prekriži i izmoli Vjerovanje. zagonetke i govornički oblici. Rkp. priredio Josip Kekez. usiriti. E. Što su basme starije u njima su mitski elementi izraženiji. Rudolf Strohal. glavni urednik Jure Šonje. već i kad se krava ne bi dala pomusti. 4 Rudolf Strohal. urednik dr. osobito dječije. 6 Nevena Čović zapisala je u Makarskoj 2008. Zagreb 1970. kad se mlijeko ne bi dalo izmesti. Namjena i svrha basmi je apotropejska. ili ako ga svjetlost vatre nije obasjala. str. SHK. vrtoglavice. str. osim ako nije ušao s upaljenom lulom. te se štitilo stoku od bolesti i demonskih bića. rođena u Makarskoj. Mole su svojim molitvama (basmama) liječile ljude: od demonskih sila. Žene s urokljivim okom nazivane su: čara. Bajalo se i protiv magle. 5 Usp.6 3 Vidi: Tvrtko Čubelić. 379. Zagreb 2000. Leksikografski zavod Miroslav Krleža i Školska knjiga. Poganica (Sali u Dalmaciji). Čitav život proživjela je u Makarskoj i vrlo dobro poznaje običaje vezane za Makarsku i njeno primorje. nesanice. Usmena narodna retorika i teatrologija. stoke. iz straha da ne ugine. Vjerovalo se da naudu noću može nametnuti neka nepoznata demonska sila i nije se smjelo dječju odjeću noću ostavljati izvan kuće. Boranić. Kazala joj je Vesna Parčina (baka). a nazivaju se mole.-380. vračanju).leksikolozi smatraju da je basma čarobni tekst koji se izgovara pri bajanju (čaranju. u ZNŽO JS navodi bajalicu protiv poganice i naziva je molitvom. MH. štringa ili vištica.5 Bajalo se protiv uroka (urokli) i more. U makarskom kraju uroci se nazivaju i naude. groma. bogomolje. Bajalo se protiv bolesti ljudi. kad ne bi u mlijeku bilo masla. a muškarci vištac i mogli su. trzavice. te mu se branilo da ode djetetu. godine. U novijim basmama prepleću se mitski i vjerski elementi. I Rječnik hrvatskoga jezika. Mole su molile ne samo kad stoka oboli. ukiseliti. Zbornik za narodni život i običaje Južnih Slavena. odabrane i poštovane osobe. straha. 1942. knjiga XXV. svojim pogledom poremetiti nečije zdravlje. 282-283. Zagreb 1996. FF Split 2008. godine.3 Basme se ostvaruju stihovima i prozom.4 Nositelji tih narodnih usmeno-retoričkih magijskih tvorevina rijetke su. primjerice. 505 . Basme su kod Hrvata kristijanizirane te ih je narod nazivao molitvama. a na koncu obreda se prekriži. 58.

Srila urok i rokicu: Di iđeš priko. Dželalija. Ovako moli dvadeset puta i na kraju Virovanje. / Dje pivci ne pjevaju. neke sadrže lirske minijature itd. sveta Ana. metaforičnost i alegoričnost najvažnije su stilske karakteristike basmi. 7 (Nevest kod Unešića) Raznovrsne su strukture basmi. / Dje ždripci ne ržu. ka magla po planinama. slikovitost. treće kao kletve. g. / Dje se Bogu ne moli. Rkp. Bajalicama su se bolest i demoni odgonili: U pustinju: / Dje sveti Ilija gromove odgoni. u vištati di je lipo. simboličnost. 1945. općina Unešić. Raziđoše se urok i rokica po svitu. Sugestivnost. u ime Isusovo. / Dje čedo ne plače. ka pčele po cvatu. Gospina majka. E. djev. Dva urliču. di je drago. tri odriču Otac i Sin i Duh Sveti u pomoć bija Amen. Kazala joj je Ana Mrčela rođ. Jedne su komponirane kao blagoslovi. Gospina majka: Pokaži mi svu istinu bolesti i zdravlja i života (za koga moliš) Izmoli ovo tri puta i onda nastavi dalje: Šetala se sveta Ana. urok i rokice. 7 506 . ka momci po rudinom. godine u Nevestu. druge kao brojalice.! Kristina Babić zapisala je 2008. priko polja ravna.Molitva protiv uroka Prvo se triba prikrstit tri puta i tek onda počet molit sljedeće: Oj misusovo. FF SPLIT 2008.

Kršćanska sadašnjost. oj. Za uvike vikova amen. po morskim dubinam’. časopis za kulturno i istorijsko nasljeđe. liturgike i simbolike zapadnog kršćanstva i Uvod u ikonologiju Radovana Ivančevića. Ajde nesritnice nesritna: U duboko more. u: Hercegovina. Petra i podsjeća na njegovu izdaju i kajanje i u tom smislu simbolizira i Kristovu muku. oj.Nesritnica nesritna (poganica pogana) odgoni se po svitu. Ajde nesritna nesritnice. nesritnice nesritna. Pijetao se prikazuje i pored sv.9 To se izgovara tri puta. ko što čelica po cvitu. str. dje ždripci ne ržu. dje se Bogu ne moli. Petra da suzama opere grijeh. po visokim planinam’. Mostar 1986. Pijetao simbolizira budnost i pripravnost. 9 Danka Ivić. Tako pijetao opominje glavu Crkve sv. po morskim dubinama jer mjesto joj je u dubokom moru. te se preporuči za koga se moli. 8 507 . U narodnoj percepciji s prvim kukurijekanjem pijetlova nestaju sva demonska bića. tude ti je misto. 148. Leksikon ikonografije. izrodica ti majka. str. iđi. dje čedo ne plače. nemilice nemila. Petra dok plače. poganice pogana.8 Među mnogobrojnim basmama kojima se bajalo je i sljedeća: Oj. nesritna izrodice u pustinju: Dje sveti Ilija gromove odgoni. po visokim planinama. dje pivci ne pjevaju. razađide se po svitu. U kršćanskoj ikonografiji pijetao stoji pored sv. 459. Nesritna izrodice. Zagreb 1990. Bajalice i bajanja kao dio etnotvorevine u Brotnju. a na kraju. uredio Anđelko Badurina. svaki put moli se po jedno Vjerovanje. 5.

/ tude ti je misto. za njim Diva Marija. U sljedećim su stihovima epiteti: Oj. / po morskim dubinam’. jer se i stilskim figurama postiže efekt sugestivnosti. Svetom Petru ključe daj da otvori sveti raj di anđeli igraju. Gre križ po nebu. domaćini. gdje pijevci ne pjevaju. / ko što čelica po cvitu te alegorija: Ajde nesritnice nesritna: /U duboko more. Hrvatske su basme komponirane vjerskim lirskim slikama. U navedenoj su basmi mnogobrojne i druge stilske figure npr. gdje dječica bacaju. Česti su stalni epiteti poganice pogana. Velik je broj basmi kojima se bajalo protiv oluje i drugih vremenskih nepogoda. (…) Dje sveti Ilija gromove odgoni. Sinku se je molila: “Daj mi sinko onu čast što si Bogu obeća. / oj. putnici. asonancije: Oj. Djeva je cvijeće nabrala i njime polje prekrila i dr. / oj. / oj. kristijaniziran. / nesritnice nesritna. / dje ždripci ne ržu (u navedenim je stihovima stilska figura aliteracija i u ponavljanju suglasnika ž. / dje pivci ne pjevaju. nemilice nemila (u navedenim se stihovima asonancija ogleda i u ponavljanju samoglasnika a kao i samoglasnika i. / dje ždripci ne ržu. Pored navedenih stilskih figura u navedenoj su basmi: metafora: raziđe se po svitu. / dje pivci ne pjevaju. Sadržaj je tih basmi. nemilice nemila. za njim Djeva Marija sinka molila da sv. / dje čedo ne plače. a zbog aktualnosti prigode u kojoj se izgovaraju uvijek se upotrebljava prezent. gdje dijete ne plače. poganice pogana. nesritnice nesritna povezani anaforama oj.: križ ide po nebu. / nemilice nemila.Onaj tko baja vokativom se izravno obraća bolesti i sugestivno je tjera u visoke planine. poganice pogana. (…) po visokim planinam’. držeći križ ili krunicu okrenutu prema mjestu odakle nevrijeme dolazi. U dvadeset stihova navedene basme deset je anafora: Oj. / dje se Bogu ne moli. / oj. Petru ključeve dadne da otvori sveti raj gdje anđeli igraju. Izgovarali su ih domaćice. npr. 508 . gdje ždrijepci ne hržu – odgone je tamo gdje se Boga ne moli. težaci. također. / oj. nemilice nemila. morske dubine. nesritnice nesritna. Slično je i u drugim basmama. aliteracije: dje čedo ne plače. pastiri. poganice pogana.

Zvona su se prvi put počela upotrjebljavati u Campaniji potkraj šestoga stoljeća. biži irudice. Ostale su samo u basmama. Zagreb 1990. a od sedmoga stoljeća i vjernika na molitvu. str.g.)10 (Slatine) Irudica je u narodnoj percepciji demonsko biće koje donosi olujno nevrijeme. (Di te sveti Ivan dostigne. uredio Anđelko Badurina.11 U nekim basmama. Bog proklinje.10. (…) po visokim planinam’.di ditići bacaju. 2006. liturgike i simbolike zapadnog kršćanstva i Uvod u ikonologiju Radovana Ivančevića. / dje pivci ne pjevaju. koje kazivačice i danas kazuju. Kršćanska sadašnjost. / dje ždripci ne ržu. 11 Leksikon ikonografije. studentici Filozofskoga fakulteta u Splitu. u Slatinama). Irudice su nestale iz narodnoga pripovijedanja. 2004. te se tjera u planinu: di se mise ne govore. u Slatinama kazala Marica Mauko (rođ. od Boga prokleta.” Nabrala je Diva.12 Kad bi grmjelo i sijevalo prekrižilo bi se i molilo: Andrei Pavičin. tu ti glavu okine. udata za Antu. FF Split 2004. zemlju neznanu. od svetog Ivana sapeta. U širokobriješkom kraju irudica je prokleta. 2. Demonska bića se bajanjem tjeraju: Dje sveti Ilija gromove odgoni. gdje zvona ne zvone. / di Isus muku ne trpi. majka dvoje djece. dje brat sestru uzimlje. dje se Bogu ne moli. Sveti Ivan sapinje. 19. Prvotna im je namjena bila sazivanje svećenika. sv. / dje se Bogu ne moli. 332. Rkp. / po morskim dubinam’. koromačeva cvića. / di zvonce ne zveči. 10 509 . dje pjevac ne pjeva…”.1935. Rkp. “Sveti Ilija odgoni gromove čak daleko u Indiju. U narodnom vjerovanju zvona simboliziraju magijsku moć tjeranja demonskih sila. Široki Brijeg (1953). Biži. svetog Ive krvi sapeta. 12 U listopadu 2006 kazala je Drina Marušić rođena Mandić. živi na Širokom Brijegu. g. s kim je polje pokrila od Zaloga lampa. / dje čedo ne plače. / di Gospa ne kleči. FF Mostar.

13 510 . u danu vičnjem. mir ću vam učiniti: Tilo od šenice.Koljabitavac sveti. mačem poraženje. od Oca Boga blagoslova. u Koprnu (Dalmatinska zagora). Veselko Koroman koji je od svoje majke zapisao: Ivana Hrga zapisala svibnja 2006. Da nas uzmu. Za branjenje. 1925. DHK RH. PEN-a. Jedni su zapisivali usmeno-književne primjere i inkorporirali ih u svoja djela. koji biše i pribiše. 45. u noći nebeskoj. na svoje ruke. Da se k nama nema niko približiti. četvrti su izvorno zapisivali usmeno-književne primjere. krvcu od lozice. u Koprnu). za štitenje.13 (Koprno. Među potonjim je književnik. kad prva Mlada nediljica dođe štolu ću vam postaviti. drugi su se nadahnjivali usmenom književnošću i tako stvarali djela trajne umjetničke vrijednosti. FF Split 2006. 10. Dalmatinska zagora) *** Višestruke su interferencije usmene i pisane književnosti. koja su od Boga poslana. iz raja ladne vodice. član HAZU-a. neg ona dva. Amen. sv. Rkp. pa nas zovu Jeruzalimu gradu: Di no sidi dvanaest apostola. Kazala joj je Božica Hrga (rođ. g. str. treći su pisali po uzoru na usmenu književnost. g.

Krišta. gdje Gospa ne kleči. Zdravice se izgovaraju veselim i svečanim ritmom. majka ti je poganica. da veleni15 ne balaju. vitlaju. zapisao je akademik Veselko Koroman. a kazala mu je njegova majka Matija Koroman (djev. uspješan završetak poslova itd. Česte su zdravice i u raznim drugim veselim prigodama kao što su: imendani. neke zdravice imaju razrađenu fabulu. biži. di Božji pivci ne pivaju. 18 U Gornjim Radišićima kod Ljubuškoga 1996. zli duhovi.18 2. gdje zvonce ne zveči. irudice. skaču. svoga sina molila da učini pelin-prah. Krišta – krijesnica.14 krišta po nebu. sestra ti je otrovnica. krstitke. lipnja 2007. g. Od svetog Ilije sapeta. za njom Diva Marija. svete pričesti. Veleni – vilenjaci. Po formi su zdravice češće minijaturne ( četiri-pet stihova).) Veselko Koroman mi je tu basmu donio 12. godine. 1908.-1997. Međutim. Govori se najčešće u svadbama. rođendani. Bog joj pelin-ključe da' da otvori svitli raj. goni grome do pozle17 gore. Sveti Ilija ognjeni koji grome odgoni. ukleta. 16 Balaju – plešu. Kraljević. Biži. ZDRAVICA Zdravica je po svom postanku veoma stara. godišnjice brakova. Od Boga prokleta. svete krizme. 17 Pozle – zla.16 da anđeli poigraju. di no nema samo drvo i kamen. munja. 15 14 511 .

…………………… Kravice ti dvore zagrušale. slavljeniku ili nazočnima.. Niti dugove naplatio.19 ………………………… Poslovice. Dušmani ti hukali. šale. ………………………. zagonetke i govornički oblici. Ko mu loše mislio. SHK. srećom. 283. Ovisno o prigodi u kojoj se izvode zdravice imaju elemente: blagoslova. priredio Josip Kekez. Da naplati dugove. Zdravicama se izriče želja za zdravljem. Namaklo ti lito. Zdravice sadrže mnoge sintagmatske i sintaktičke formule: …. Bijele ovce brda i doline. Koze bare zakrilile strane. …………………… U svatovskim zdravicama domaćin svojom zdravicom uzvraća nazdravitelju. Niti se kući povratio. Ćatom se pokriva. str. Neke zdravice sadržavaju u sebi kletve: ………………………. Ili: ………………. Zagreb 1996. drugih usmeno-retoričkih oblika i usmene lirike. Volovi ti bukali. . U kutiji šibica spava. Oranice luke i dubrave. MH. 19 512 . blagoslovom. Rodilo ti lito. A čelice sunce zaustavile. Otiša niz morske lugove. O koncu visio. blagostanjem itd.One se upućuju domaćinu (gazdi).

hajde da sada nazdravimo zdravicu našemu vriednomu domaćini. da veseli dočekamo dvanaesti sat. te nas pozvao ovamo.. kad će se naroditi naš Spasitelj. koji je eto baš po starom hrvatskom običaju napunio svoju čvrstu trpezu. da je blizu dan veselja i radosti! Gospodarice već očistiše odojke. Bog ti dao sina Od prvoga tira. pretisak. da se s njime naužijemo svega obilja. neka nam poživi kao sokol sivi još mnogo godinaca.NEVISTICE MLADA Nevistice mlada. makovnjače i druge kolače već su pospremile u izbu. da ih probodu vinskom pipom: nek teče vince slatko u čiste «srabljivce» i flaše. da uzmognemo zajedno s njime još dugo hrliti k ponoćki i klicati: «Narodil nam se kralj nebeski. zato je Božić! Gospodo. nek se znade. ili zbog odsjeva kore s pečenoga purana. Gospodari ogledavaju svoje bačve u pivnicama.» Amen!21 U slijedećoj zdravici nazdravičar ističe da su svuda okolo vesela i rumena lica. 151. Zagreb 1994. Split 1996. sastavio Ivan Josipov Šarić. ili zbog zadovoljstva domaćina. u kojih se starina valja. čija je kuća mastna! Orehnjače. Ti u ovon piru. Nazdravičar i govornik za sve prilike života.20 (Kaštel Novi) Gospodo! Sastasmo se eto u liepoj kiti kod vriednog domaćine. Bog ti dao živit Sto godin u miru. Bog ti dao ćerku Prvojedinicu. treće dopunjeno i popunjeno izdanje. Svuda veselje danas vlada. str. Koja će ti pazit Svu ostalu dicu. ili od iskrica rumenoga vinca? Odgovor je sadržan u 20 21 Tanja Perić-Polonijo. Golden marketing. pa će im sutra resiti stol – neka bude svega. 213. 513 . purane i guske. nek se znade. te izabiru one. Književni krug Split. te se pita što je uzrok tomu: da li je to zbog čarnih očiju ljubezne domaćice. str. da s njima družina omasti brade. Tanahna galija.

narodi se kralj nebeski!» A zahvalit će se i taj član na zdravici onda. polnoć je. 151-152. koji nas tako veselo motri oko svoga stola? Da. treće dopunjeno i popunjeno izdanje. ali najvećim uzrokom radosti naše jest misao. da se priblužuje čas. koje tako gladko teče niz naša grla! Da divno je! I čarne oči i zadovoljstvo i žar putana i vatrene iskrice. te kad ćemo veseli i radostni zapjevati divnu onu pjesmu: Narodil nam se kralj nebeski! S toga ja nazdravljam zdravicu onomu članu našeg društva. str. te kad ćemo veseli i radostni zapjevati divnu onu pjesmu: Narodil nam se kralj nebeski: Slavno društvo! Kuda god okom krenem. pretisak. Dadi Petru puščicu. A što je uzrok tomu veselju i rumenilu? Zar nas pali žar čarnih očiju naše ljubezne domaćice? Da. BROJALICA (BROJILICA. Golden marketing. 514 .poanti – ali najvećim uzrokom radosti naše jest misao. kada se svi vratimo s polnoćke. koji se pred nama žari? Da. zanimljiv je! Možda nas razpaljuju vatrene iskrice rumena vinca. Neke su brojalice komponirane od mudroslovica: 22 Nazdravičar i govornik za sve prilike života. kad će se roditi naš Spasitelj. bit će i to! Ili doprinaša rumenilu našem odsjev kore s pečena purana. Zagreb 1994. žarke su? Možda nam razžariše lica traci iskrena zadovoljstva našeg domaćine. te nastavimo još koje vrieme ovdje naše veselje … Da Bog da sretno!22 3. Petar konja trče. da se približuje čas. sastavio Ivan Josipov Šarić. koji će prvi o ponoći viknuti: «Gospodo. Da ubije grlicu. sve nas to veseli i razblažuje. kad će se roditi naš Spasitelj. NABRAJALICA) Brojalica je pjesnička tvorevina kojom se stvara ritmički i glazbeni ugođaj: Grličica grče. …………………. svuda vidim vesela i rumena lica.

Kudikovih gaća. 23 515 . 4. djetetu bez oca. Liskove košulje. Teško košuti bez gaja I duši bez raja. Hrvatska književnost Bosne i Hercegovine u 100 knjiga. Teško zimi bez bure i momku bez cure. Djetetu bez sise. Teško plotu bez koca. knj. HKD Napredak. Teško vagi bez mjere i čovjeku bez vjere. Sarajevo 2006.23 (Bugojno) Hrvatska usmena književnost Bosne i Hercegovine: lirika. str. priredio Marko Dragić. selu bez baba. …………………… TEŠKO MIŠU BEZ RUPE Teško mišu bez rupe i pratru bez župe. Teško jezeru bez žaba. Teško vjerniku bez mise. 517-518. ………………………… Nekim je brojalicama sekundarno značenje izgovorenih riječi. Čakaraske brade. Teško košuti bez gaja. djetetu bez sise. Teško orlu bez oka i curi bez momka. Teško vjerniku bez mise. MH. retorika. junaku bez puške. epika. Radostan ti Ade.Teško mišu bez rupe I pratru bez župe. Teško vrabcu bez kruške. duši bez raja.

petri puška. Brojalicama se uvježbavaju i provjeravaju govorničke osobine i moć memoriranja. radnici. Djevojke i mladići. za vrijeme predaha. Jegiga niz dub. zabavljalo. Sadržaj izgovorenoga najčešće nema nikakvo značenje. zavaljuška. igralo. Jegiga usred duba. Brzalicama se dakle.Brojalice se izvode i u stihu i u prozi. BRZALICA Brzalica je usmeno-retorički oblik koji karakterizira ubrzano izgovaranje riječi. erotizirano značenje: ………………… Jegiga uz dub. đaci izgovaraju ih na sijelima. Neke brzalice imaju elemente zagonetaka. idući na posao i vraćajući se s posla. zaketeri. svadbama. rije zeri. idući od kuće do škole i od škole do kuće itd. Djeca ih izvode igrajući se i zabavljajući. Takav je suvremeni zapis Deset Božjih zapovijedi. šalilo i odmaralo ali i povjeravalo govorničko umijeće. 4. težaci. drugi doli. JEDAN GORI Jedan gori. 516 . pastiri. Petri pan. Neke brojalice imaju i vjerski karakter. Neke su brojalice izvođene laganijim ritmom i služile su kao uspavanke. Brzalice koje izvode odrasli često su komponirane tako da su pogreškama izgovorene riječi dobivaju drugo. najčešće. Izvode ih djeca i odrasli. obavljajući razne poslove.

str. MH. molim Te. biži zec. 529. Njima se izriču želje Bogu da blagoslovi: obitelj. ti nas vodi i čuvaj od svakog zla i napasti. Koza vrek. ti nas štiti. sve siromašne. priredio Marko Dragić. 4. Sarajevo 2006. 25 Isto. patnike. str. Ti nas ljubi. Hrvatska usmena književnost Bosne i Hercegovine: lirika. sve moje neprijatelje. ti nas brani. 526. moje roditelje. BLAGOSLOV/ MOLITVA Blagoslov je usmeno-retorički oblik vjerske provinijencije. 24 517 . Ti znaš sve njihove poteškoće i jade što ih prate kroz njihov život.24 (Stepen kod Tomislavgrada) 5.kokuruška. MOLIM TE Gospodine. hranu i piće. HKD Napredak. bolesnike i beskućnike. Hrvatska književnost Bosne i Hercegovine u 100 knjiga. epika. sve ljude. knj. blagoslovi moju obitelj. koje si mi dao Gospodine.25 (Posušje) BLAGOSLIVLJAM MOJE RODITELJE Blagoslivljam moje roditelje. ja te molim Gospodine. rodbinu i domovinu itd. GOSPODINE. retorika.

str. Blagoslovi sve njihove patnje i probleme. 26 27 Isto. I ovaj dan me na’rani i od svakog zla obrani. one koji su rastrešeni i nizašto ne mare. teb’ najprva mis’o budi. Falim tebe na nebesi. evo. svoga života.Gospodine. 531-532. pa zato te. što nada mnom bio jesi. one koji nemaju strpljenja i nikoga ne trpe. slavim. Ja s’ u tebi Bože budim. Što ti želiš u radosti. hvala Ti za sve njihove poteškoće i istjeraj iz njih svako zlo i zaogrni ih u svoj blagoslov!26 (Posušje) BLAGOSLOVI GOSPODINE Blagoslovi Gospodine. Bože ti si svojom moći. 530. koji imaju teške križeve. a dobro ću ja činiti i pobožna uvijek biti. Isto. mene čuvo ove noći. da ustanem s tijelom zdravim.27 (Posušje) BOŽE BLAGOSLOVI OVAJ DAN Bože blagoslovi ovaj dan. Isuse snagu za život mi daj. str. 518 .

532. Bože.28 (Rankovići pored Novog Travnika) OTVORI. širi ruke. pomozi mi Bože njime. kad počne da klije. Grijeh ću mrzit danak cijeli. nek’ s’ od mene zlo odijeli. str. Blagoslovi sjeme ove njive.29 (Guča Gora kod Travnika) 28 29 Isto. Samo ti me ne ostavi. str. mili Oče od ljubavi. GOSPODINE. USNE MOJE Otvori. Blagoslovi žuljeve ruke moje i znoj kojim se znoje. Gospodine. blagoslovi njima luge. Evo tvoje zovem ime. usne moje. 519 . 533. Kad se vihor sprema. čuvaj ga kad resa. Blagoslovi ovu moju njivu. Čuvaj ga kad raste. čuvaj mi ga. u meni čuvaj vjeru živu. Isto.uradit ću tvom milosti. Ti svemožni. da slave sveto ime tvoje. otvori nebesa. prijatelje i rodbinu i svu milu domovinu.

osam blaženi. sam Bog na nebesim sidi ter kraljuje. tri trojstva. Sam Bog na nebesim sidi ter kraljuje. šest kamenica. četri evanđelista. šest kamenica. tri trojstva. 9. str. dvi daske Mojsine. Šest kamenica. dvi daske Mojsine. Dvi daske Mojsine. pet rana. dvi daske Mojsine. 8. KLETVA Kletva postoji onoliko koliko postoji i čovječanstvo. Devet anđeoski kora. 520 . dvi daske Mojsine. sam Bog na nebesim sidi ter kraljuje.DESET BOŽJIH ZAPOVIDI 1. tri trojstva. dvi daske Mojsine. sam Bog na nebesim sidi ter kraljuje. četri evanđelista. To je najčešće mikrostrukturna književna tvorevina. devet anđeoski kora. dvi daske Mojsine. Osam blaženi. 520-521. pet rana. Sedam radosti. četri evanđelista. osam blaženi. Formom je bliska poslovici. tri trojstva. 5. pet rana. sedam radosti. pet rana. sedam radosti. šest kamenica.30 6. tri trojstva. Posebice se vjerovalo u moć majčine 30 Isto. Narod je dugo vjerovao u moć kletve. sam Bog na nebesim sidi ter kraljuje. sam Bog na nebesim sidi ter kraljuje. 4. četri evanđelista. sedam radosti. Tri trojstva. četri evanđelista. sam Bog na nebesim sidi ter kraljuje. Pet rana. 6. tri trojstva. pet rana. sam Bog na nebesim sidi ter kraljuje. 7. Deset Božji zapovidi. 2. 10. sam Bog na nebesim sidi ter kraljuje. šest kamenica. dvi daske Mojsine. tri trojstva. sam Bog na nebesim sidi ter blaguje. četri evanđelista. 3. Četri evanđelista. dvi daske Mojsine.

Sarajevo 2005. Pored Šenoe spomenimo: Ivu Andrića. Ivana Aralicu.kletve. Da Bog da imao pa ne imao. Ivana Raosa. *** Mnogi su književnici u svoja djela ukomponirali usmenu retoriku. drama i mikrostrukture.) Imam svekra slušat sam ga rekla. Vjekoslava Kaleba. 5. Jeziv je sadržaj nekih kletvi. 32 Isto. str. (O djevojačkim i momačkim kletvama bilo je riječi u poglavlju o lirici. Novaka Simića. knj.32 Sjeta te ubila.31 August Šenoa je napisao pjesmu Kameni svatovi koji su se okamenili jer je majka proklela sina koji se usprkos njezinom protivljenju odlučio oženiti siromašnom djevojkom Janjom. daboga mu zvonilo i tati. Mnogobrojne etiološke predaje kazuju o okamanjenim kćerima koje su majke zbog neposluha proklele. Vidi: Hrvatska usmena književnost Bosne i Hercegovine: proza. 31 521 . Maka Dizdara. Mirka Božića. Petra Gudelja i mnoge druge. str. Hrvatska književnost Bosne i Hercegovine u 100 knjiga. 167-169. priredio Marko Dragić. Kaže dragi umrla mu mati. dabogda ga živa ne zatekla. 539. MH. HKD Napredak.

ZZNŽOJS. 8. Hrvatske narodne pjesme. Zagreb. 9. knj. Biblija i hrvatska kulturna tradicija. VII. 7.IZVORI I LITERATURA 1. Golden marketing. Petar. 6. Zagreb 1923. Rkp. Vl. IV. Perić-Polonijo. priredio Marko Dragić. Josip. Nikola Rožin. Hrvatska usmena književnost Bosne i Hercegovine: lirika. Školska knjiga. SHK. knj. Kekez. 12. Hrvatska književnost Bosne i Hercegovine u 100 knjiga. treće dopunjeno i popunjeno izdanje. pretisak. Prva hrvatska rečenica. (Rukopisne zbirke Katedre za Hrvatsku usmenu književnost. Zagreb 1990. Usmena kniževnost. Zagreb 1988. zagonetke i govornički oblici. 1902. 5. grm grmi. Zagreb 1995. Zagreb 1994. Matica hrvatska i HKD Napredak. Josip. Tanahna galija. Sarajevo 2006. u : Uvod u književnost (priredili Zdenko Škreb i Ante Stamać). Tanja. O dječijim igrama. Nazdravičar i govornik za sve prilike života. Pasarić. Kekez. 3. 14. MH. Ilešić. Zagreb 1996. Filozofskoga fakulteta Sveučilišta u Splitu) Rkp. (Rukopisne zbirke Katedre za Hrvatsku usmenu književnost. priredio Josip Kekez. Gozbe i zdravice u hrvatskoj književnosti (priredio Stjepan Sučić). Tvrtko. Zagreb 1963. Stipe. Zagreb 1986. Izbor iz usmene poezije. Književni krug Split. Tanja. 10. izdanje. Filozofskoga fakulteta Sveučilišta u Mostaru) Te su rukopisne zbirke nastale kao rezultat studentskih izvornih terenskih zapisa kojima sam bio mentorom pri izradi golemoga broja seminarskih i diplomskih radova iz Hrvatske usmene književnosti. Hrvatska narodna šala. epika. 522 . 13. Split 1996. FF Split. Botica. Narodne drame. PSHK. Grgec. Fran. knjiga 4. 4. nakl. pogledi na suodnos usmene i pisane hrvatske književnosti. Šum šumi. 2. FF Mostar. Poslovice. retorika. Povijest i historija usmene narodne književnosti. sastavio Ivan Josipov Šarić. Perić-Polonijo. sv. 2. Križevci 1994. Zagreb 1943. Josip. Bonifačić. 11. Zagreb 1986. Čubelić. poslovice i zagonetke.

rkp.(Oznaka D znači diplomski rad. oznaka E znači da je rukopis u elektroničkom obliku. Rukopisne zbirke nalaze se kod mene.) Vl. (Vlastita rukopisna zbirka) Stap u kojem se melo mlijeko 523 .

MIKROSTRUKTURE (POSLOVICE. ZAGONETKE) .VI.

Poslovica je mnogo u Talmudu (usmenoj znanosti) sastavljenom na temelju židovskog tumačenja Starog zavjeta. Nema znalca što seže do punog savršenstva. također. prije Krista) sadrži poslovice kao i sumeransko-babilonsko-asirski Ep o Gilgamešu (oko 1700. Lijepa je miso skrita bolje no zelen dragulj.) u svomu djelu Pohvala gluposti koristio je i poslovice i krilatice. Tu tradiciju nastavili su stari Rimljani. To je djelo najvećim dijelom satkano od poslovica: Usavrši svoj govor. Mnogo je poslovica u staroindijsko-sanskrtskoj svetoj knjizi Vede (usmeno znanje) koja je nastajala od XVI. – XIV. Nevenka Košutić-Brozović. Poznati su srednjovjekovni zbornici poslovica Adagia i Dicteria. Antička Grčka civilizacija posebnu pozornost poklanjala je poslovicama koje su sakupljane u zbornike Gnomologije. st. a nakon njih srednjovjekovne europske civilizacije.1 …………………………………………………………… Svaki je od navedenih stihova istovremeno i poslovica. Cezar (I. st poslije Krista. Zagreb 1996. Od neznalice uči kano i od mudraca Umijeću nisu postavljene međe. Al ne širi svog srca zbog onoga šta sve znadeš. st. Školska knjiga. Čitanka iz stranih književnosti. str. U Kur’anu (612. vojskovođe i političari.POSLOVICE Ptahotepove su Pouke mudrosti (oko 2400. Erazmo Rotterdamski (1467. prije Krista). Aforizme i poslovice od najstarijih vremena koriste državnici. Staroegipatski zbornik Pjesme s rijeke (XV. g. U Bibliji.-1536. g. st prije Krista do I. prije Krista) prvo veliko djelo staroegipatske književnosti. koja je nastajala od XIII. prije Krista) Alea iacta est (Kocka je bačena) i Etiam tu filii mi (Zar i ti sine moj). primjerice. do VI. na tisuće je poslovica a samo u Salomonovoj zbirci izreka ima ih više od šest stotina.-653. 1 525 . nalaze mnoge poslovice. svu pažnju ćeš svrnuti na se. st prije Krista. 3.) se.

Poslovice su u svoja renesansna djela inkorporirali: Đore Držić (Dubrovnik. Tako je. – Dubrovnik. Champion 1938. ZIRAL. 1508. 1613. – ? 1569. Mostar-Zagreb 1997. 1508. 1461. 1589. – Dubrovnik. -? oko 1468. 1997. – Dubrovnik. Dinko Ranjina (Dubrovnik. navodi 124 definicije poslovica. političari. – Beč. državnici. 1607. Dominko Zlatarić (Dubrovnik.). Glas tradicije. str.).). a Basgoz 1990. Mavro Veteranović (Dubrovnik. oko 1420. g. Potkraj XVI. Benedikt (Benko) Kotruljević (Kotruljić) (Dubrovnik. Početkom XVIII. 1527. primjerice.) u svojim djelima koristi na stotine poslovica i paremiologizama. Dubrovčanin Stjepan Beneša Benešić sakuplja poslovice. a taj se trend nastavlja sve do naših dana.) objavio je zbirku poslovica Priričnik aliti razliko mudrosti cvitje u kojoj hvali i objašnjava poslovice. navodi 143 definicije poslovica. U XVII. mnogo poslovica u bestseleru otisnutom u dva i pol milijuna primjeraka Pogled s vrha (2000.) nalaze se mnoge poslovice. – Dubrovnik.) Ziga Ziglara. 526 . 1675. stoljeću razvija se znanost Paremiologija koja se na temelju brojnih paremiografija bavila izučavanjem poslovica. Hrvatske poslovice nalaze se inkorporirane u srednjovjekovnim pisanim dokumentima. – Dubrovnik. – Lepoglava. 1594.). To se pojačalo u XVI. imamo dvojicu vrsnih paremiologa dvije do tri decenije prije najvećega europskoga paremiologa Rotterdamskog. poslovice su sakupljali Bernard Đurđević i leksikograf i pisac Ivan Belostenec (Varaždin.).2 Proširila se i uporaba poslovica pa se njome koriste propagandisti. U Hrvatskoj. g. – Mleci. 1652. jednog od najbogatijih ljudi današnjice. a nešto kasnije zapisivao ih je Juraj Šižgorić (Šibenik. 1457. stoljeću se tiskaju poslovice u brojnim knjigama i publikacijama.) prvi je sakupljač i zapisivač poslovica u Hrvatskoj. 1501.U XV. – Dubrovnik.). dakle. Pavao Ritter Vitezović (Senj. – Šibenik. st. 1713. motivatori. Petar Zoranić (Zadar. 1558. 2 Danica Škara. 1482. U djelima Ivana Gundulića (Dubrovnik.). Marin Držić (Dubrovnik. st. 1536. oko 1400. U XVIII. 1576. 1509. pa bi se iz njih mogao sastaviti opsežan gnomologij. 1567. divi se poslovičnoj jasnoći i strukturi. 1638. st.). stoljeću na cijelom europskom prostoru. i XVII. Šiško Menčetić (Dubrovnik.

1835. 1918.) Andrije Kačića Miošića (Brist kraj Makarske. g. 1864. 1749. Mnoštvo je poslovica u kronikama i ljetopisima bosanskih franjevaca Stjepana Margitića Markovca (Jajce.) Mijata Stojanovića (Babina Greda. Fra/don Franjo Miličević (Veliki Ograđenik kod Čitluka. Marijana Bogdanovića (Kreševo. – Mostar. 1838.Poslovice je sakupljao Đuro Matijašević (Dubrovnik. Narodne poslovice i zagonetke (…) (Senj. – Jajce. – Zagreb.) u Bosanskom prijatelju objavio je 863 poslovice. – Gredice. 1813.) u svoju Gramatiku ilirskoga jezika uvrstio je mnoge poslovice. i Etički sadržaj narodnih poslovica (Rad. Polihistor i leksikograf Ivan Aletin Natali (Dubrovnik. – Fojnica. Ivan Franjo Jukić (Banja Luka.) Ivana Radetića.) Đuro Ferić Gvozdenica pored basni uvrštava i mnoge poslovice. – Kreševo. – Zagreb.) u Danici je objavio 1873. – 1791. 1854. 1889. Zagreb.) i drugih. 1857. – Sarajevo. – Zaostrog.) u rukopisu je ostavio velik broj poslovica. 1730. – Zadar. 1833. – Mostar. 1743.) Ljudevita Vukotinovića (Zagreb. 1837. jesu: Tumačenje narodnih frazah i poslovicah (Bosiljak.). Filipa Lastrića (Oćevija.). 1881. Francesco Maria Appendini (Torino.) Franje Markovića (Križevci. Poslovice: pučka mudrost. st. – Zagreb.).). 1816. 1767.) i Ksavera Šandora Đalskog (Gredice kraj Zaboka. – Kraljeva Sutjeska. Od značajnijih književnika u XIX. 1893. Velik je broj mudroslovica zapisao fra Petar Bakula (Batin kraj Posušja.). 1843. 1783. st. 1708. – Zagreb. 1750. 1785. 1818. 1728. 1703. 1881. 1879. 1845. 1760. – Kraljeva Sutjeska. čija djela sadrže brojne narodne poslovice spomenimo Augusta Šenou (Zagreb.). – Santo Spirito kraj Venecije.) objavio je zbirku hrvatskih poslovica Proričja slovinska.). Bone Benića (Ćatići kraj Kaknja. Zagreb. Josip Stadler (Brod na Savi.).). Nikole Lašvanina (Dolac kod Travnika. 1935. 1818. 1914. 527 . – Rim. 1720. Značajnija djela hrvatskih poslovica u XIX.) navodi poslovice. Zagreb. 1873. JAZU. 1868.). – Dubrovnik. Narodne poslovice (Dragoljub. 1650. 1903. 1768.). 1772. 1670.) i Pismarica (1759. Ivan Matija Matijašević (1714.). Poslovice sadrži i Cvit (1747. U djelu Pričice i prorečja slovenskije (1803. – Beč. – 1865. – Jastrebarsko. 1700.) Filipa Grabovca (Podosoje kod Vrlike? 1697.) u svom djelu Ženidba (Broćanska župa u Hercegovini) (1870. 1670. Karizmatični Vrhbosanski nadbiskup dr. Zapisivanjem i sakupljanjem poslovica bavio se i Tomo Mikloušić (Jastrebarsko. ili 1698. 1704.

Među značajnijima su: Ivo Andrić (Dolac kraj Travnika. Poslovica je najminijaturnije književno djelo. Novak Simić (Vareš. sentence. Karakter poslovica je utilitaristički i didaktički. poslovice-anegdote ili poslovice-pričice i pareologizme (frazeologizme. koji su u svoja djela utkali poslovice.). st.). Najčešće se svrstavaju po značenju. 1872. st. Josip Kekez ih tipski razvrstava na: izreke. poredbe. 1884. 1947.926 poslovica u knjizi Kad ti kuća gori. priričja. Česta je abecedna klasifikacija. – Zagreb. bili su: Stjepan Ivšić (Orahovica. dijaloške poslovice ili poslovice-pitalice. sakupljačima te znanstvenicima koji su se bavili poslovicama u prvoj polovici XX. pririč. 2003. – Zagreb. – Zagreb. Miroslav Krleža (Zagreb. 1981. – Zagreb. 1909. 1838.) u djelu Život i običaji Hrvata katoličke vjere u Bosni i Hercegovini (1908. st. – Novi Vinodolski. Ivan Kasumović (Mezinovac kraj Perušića.). 1975.).). Poslovicom se prenosi višestoljetno i višemilenijsko iskustvo koje jezgrovito tipizira osobe. Cijela je plejada književnika XX.) bilježi poslovice. – Zagreb. metafore). 1981. 1904. 528 . Zdenko Škreb (Zagreb. Poslovice se mogu klasificirati na više načina. 1985. Josip Kekez (Katuni kod Omiša. sentencije. 1892. Godine 2007.). Ivan Aralica (Promina kraj Knina.).Među najznačajnijim zapisivačima. 1962. 1906.). ali i po vremenu zapisivanja. gnomi. 1995. – Sarajevo. priričak. velik doprinos paremiologiji dali su Nikola Bonifačić Rožin. objelodanjeno je 14. Klek. a ti se ogrij Zbirka poslovica Bartula Matijace koju je priredio Stipe Botica.). Velik je broj zapisanih poslovica u seminarskim i diplomskim radovima studenata pedagoških fakulteta u Osijeku. 1923. – Zagreb. 1893. Ante Šimčik. Poslovice imaju općenacionalni karakter. 1865. mudroslovice. 1930. U drugoj polovici XX. 1919. Filozofskoga fakulteta Sveučilišta u Zagrebu te Odjela za humanističke znanosti Sveučilišta u Splitu. izreke. Rijeci i Mostaru.). 1945. Mogu se tematski klasificirati. U hrvatskoj povijesti književnosti poslovice su nazivane: proričja. 1937. Iznimno je značajna zbirka poslovica Hrvatske narodne poslovice Vicka Skarpe (Šibenik. Nikola Buconjić (Neum. događaje i pojave. – Beograd.) i mnogi drugi. Vatroslav Jagić (Varaždin. Mirko Božić (Sinj. – Beč.

neka ti ljekar bude ovo troje: vedra duša. odmor i umjeren način života. ne tujin. 5.Murterska kala PRIMJERI 1. Ako nemaš ljekara. 6. Ako putuješ sa čovikon pa te ponudi raskriženon jabukon. 3. Ako ne moreš učinit dobro. biži od njega! Nije pošten čovik. Ako znaš šta ti je bilo. 529 . nemoj mi odmagati. nemoj ni zlo. Ako mi ne možeš pomoći. i to njezinin manjin dilon. ne znaš šta će ti biti. Bavi se svojim poslom. 2. 4.

Bolje da te zmija ujide nego marčano sunce ugrije. a primat je juski. Gdje brat brata ne voli. 12. Davat je božanski. 19. ili sviću razbit. 13. nego dobra maćeha. ne može da kupi sve što nema. 31. 20. 11. 17. 29. Kada bi se beside kupovale manje bi se trošile. Dobro se ne pozna dok se ne izgubi. Dok živiš. a kukavica tisuću. 33. 25. I dva loša svladaše Miloša. il dovrši. Hrabar čovjek umire jedanput. Ča iman. 24. Boje gruba zakrpa vengo lipa buža. Gdje laž ruča. tu ne večera. Boje manje. 32. Kada je netko sposoban onda bi i buhu potkovao. Čovik je čoviku vuk. I najmudriji da proda sve što ima. Dobro dilo samo falu daje. Izreke su ukras govora. 26. Daleko od očiju. 14. tu nema sreće. Boje dobrome služit vengo zlome zapovidit. ili mašku ubit. Kad bi svaken vitru jidra otvara ko zna di bi doša. 9. 21. Bez pivca svane. dolikuje ti da se nadaš. 30. a bez zore ne može. s tim i klimam. 16.7. 530 . puno tega se svlada. 27. Braća se dile kad se ombari isprazne. 23. Bolje je svašta jist vengo svašta govorit. 28. daleko od srca. a slaje. 15. 8. Di razum vlada. Bolje slaba mater. Il ne pokušavaj. Kad se nauči maška sviću lizat. 22. 18. 10.

Pokazuju jedno vrijeme. radi ka da ćeš sto godin živit. Kako si zaja. 42. 60. Ko se sam čuva i Bog ga čuva. tako će ti se i vratit. Ko priši vrat lomi. 45. Moli Boga ka da ćeš sutra umrit. 55. 50. Kad mačke nema. pitaj da će ti se. Ko radi ne boji se gladi. Ko na vitar pjuje. 56. 38. treći put mu se ne vjeruje. Ko dvaput slaže. 53. 39. 36. 49. Ko se dima ne nadimi. Ko pjeva. Ko liti laduje zimi gladuje. u drugega i gleda. 58. 37. 46. ti tabači. Ko je jači. 40. vatre se ne ogrije. Ko u drugoga radi. na obraz mu pada.34. otvorit će ti se. 48. miševi kolo vode. Ko prati tuđi posao. Ko sije vitar. žanje oluju. ni čovjek nije. zlo ne misli. 57. 531 . najslađe se smije. Ko vozi polako. 52. a otkucavaju drugo. 47. Ko ljude ne sluša. 44. ritko niču. 35. 54. Koga je zmija ujela i gušterice se boji. Ljudi se gusto siju. 41. il mnogo zna ili mnogo laže. malo ga se čuje. Mnogi ljudi su kao satovi. 59. 51. Knjiga je čovjekov najbolji prijatel. Ko mnogo zbori. 43. stigne daleko. Ko se posljednji smije . Lako je za tuđin nosilin plakat. Ko puno govori. svoj zaboravlja. Ko drugome jamu kopa sam u nju upada . Kucaj.

Opareni i na ladno puše. Našla tikva čepinu. Poštuj. 88. 70. nit će je biti.61. Oči su ogledalo duše. ljutu travu. već ko mnogo želi. ako nis bit ćeš. Pametni ljudi uče na tuđim greškama. Ne laje zbog sela. 80. ako hoćeš da si poštovan. Ni u raju ne valja bit sam. 75. Pomozi sam sebi pa će ti i Bog pomoć. Nije blago ni srebro ni zlato. 77. 87. 79. Svak sa svojon vrićom u mline. 86. 72. vengo ča izlazi. 532 . 84. zalogaj gubi. takov si. 67. Od samoće ništa gore nema. 74. Na ljutu ranu. Ona ča botija ne more vrtit. ako čeljad nije bisna. 66. Neka momak prvo napravi štalicu pa onda traži kravicu. Riba ribi ni virovala dok na vruće gradele nije stala. Ovca koja bleji. nikomu olova plivaju. budale na vlastitim. 69. 85. 62. Nije grij ča u justa ulazi. Ni pet prstiju na ruci nisu isti. 82. 76. 71. Nikomu pluta potonu. 64. 68. Pravde nije bilo. 73. već ko kazuje. Oteto. Rđa se zlata ne hvata. 78. 65. nego zbog sebe. 63. Sit gladnu ne viruje. Nije kuća tisna. novac more vrtit. Po jutru se dan poznaje. Nije siromah ko malo ima. prokleto. 81. S kin si. Nije važno šta se kazuje. 83. već je blago što je srcu drago.

92. 109. Učini čovjeku sto puta dobro. a jedanput ne učini . Tko će poplesti uzica za povezati svijetu gubica. Više vridi znat nego jemat. Svako dilo dođe na vidilo. 98. Vesela mladost najveća je radost. Sve se može kad se hoće. a čovik za rič. Što imaš. 90. 91. ma ne more šporki jezik. 100. 99. neslogom se i najveće raspadaju. godine ponajviše u Dalmaciji. Tko kasno ustaje.89. što izgubiš. Svaka vala ima svoga vitra i kuća svoga dima.. 102. 101. ne traži. 106. Tko je dužan.. Sve je zaboravljeno. Umiljato janje dvije sise sisa. i 2008. 533 . 93. ne kaži. Živina se veže na roge. 104.) Zaklela se zemlja raju da se sve tajne doznaju. Vrati koke ča si pozobala. 110. obrok mu nestaje. 3 3 Sve su navedene poslovice zapisane 2007. 96. 95. U laži su kratke noge. Voda sve opere. to vaja primit. Vjeran sluga tuđoj kesi gospodar. 111. 97. Utopjenik se i za slamku vata. 107. i na Božić je tužan. Teško onom po kome se svit uči. Šta Bog da. 103. Svako je kovač svoje sreće. 94. Velike misli dolazidu o srca. 108. 105. (Vrati roditeljima ono što su ti dali. Slogom rastu male stvari.

Negdašnji svakodnevni težački život 534 .

Bonifačić Rožin. Novi Sad 1990. Stipe. poslovice i zagonetke. Latinski citati. Sarajevo 2005. Osijek 1990. (IV. Brozović. MH. 3. III. Josip. Ziglar. Zagreb.. 7. Zagreb 2000 6. 1861. Škara. Zagreb. 5. F. Mostar-Zagreb 1997. 5. Stamać Uvod u književnost. Zagreb 1996. Zagreb 1990. drama i mikrostrukture. Košutić. Matica hrvatska i HKD Napredak. zbirka poslovica Bartula Matijace. izdanje) Kekez. Svaki je kamen da se kuća gradi. 15. Zagreb 2007. 12. Kekez. Josip. 4. 13. 2. Povijest i historija usmene narodne književnosti. Nikola. Jukić) sv. P. priredio Marko Dragić. priredio Stipe Botica. Kekez. Ćubelić. knj. Zagreb 1996.LITERATURA 1. Usmena književnost. zagonetke i govornički oblici (priredio Josip Kekez). 10. Zagreb 1870. Bosanski prijatelj (urednik I. u: Z. 14. Botica. Zagreb 1963. Skarpa. Čitanka iz stranih književnosti 1. IV. Zagreb 1984. SHK. Zig. Hrvatska usmeno književna čitanka. Tvrtko. Zagreb 1986. a ti se ogrij. Danica. Nevenka. Šibenik 1909. Glas tradicije. 1995. Vicko. 535 . Poslovice. (2. I. P. Albin. 11. Josip. Škreb-A. Kad ti kuća gori.. izdanje). 9. sv. Hrvatska usmena književnost Bosne i Hercegovine: proza. Hrvatska književnost Bosne i Hercegovine u 100 knjiga. 8. Narodne drame. Pogled s vrha (s engleskoga prevela Vesna Orsag). Vilhar. Poslovice i njima srodni oblici. Hrvatske narodne poslovice.

Sastoje se od pitalice (zagonetke. Ivan Franjo Jukić je u Bosanskom prijatelju objavio 329 zagonetaka. 1996: 174.) u svomu Kalendaru tiska zagonetke. 1572. trgovci. za vrijeme predaha kod težačkih poslova. J. Pokatkad se abecedno razvrstavaju.. životinjama. – Budim.ZAGONETKE Zagonetke su prisutne u usmenoj komunikaciji od najstarijih civilizacija do naših dana. Zagonetke se kazuju u prozi i stihovima. Međutim.) navodi zagonetke ribara Paskoja i Zeta. taj usmenoknjiževni fenomen nije dostatno istražen. odgonetljaja).) u književno znanstvenu problematiku ulazio je preko zagonetaka. – Stari Grad na Hvaru. 1894. 536 . Korijeni hrvatskih zagonetaka nalaze se u srednjovjekovnom dramskom tekstu s otoka Krka Kolo od Buzović. U knjizi Poslovice. svećenik i pisac Emerik Pavić (Budim. zagonetljaja) i odgovora (odgonetke. st. osobama i sl. (Kekez. 1671. Poetski svijet zagonetaka je raznovrstan i obuhvaća velik broj motiva i tema. Zagonetke su. plemić i poliglota Fran Krsto Frankopan (1643? – Bečko Novo Mjesto. – Zagreb. Pisac.) svoje djelo Zganke za vrime skratiti napisao je na temelju narodnih zagonetaka.) Josip Kekez objavio je 442 zagonetke. Najčešća je dijakronijska klasifikacija. Josip Kekez ih razvrstava na: zagonetke. zagonetke i govornički oblici (1996. 1955. studenti itd. đaci. 1716. objavio Zbirku zagonetaka. U XVIII. događajima. 1487. putnici. predmetima. služile za zabavu i razonodu u raznim prigodama: na sijelima. Zagonetke su binarna mikrostrukturna književna djela kojima se metaforično zagoneta o pojavama. zagonetali su i odgonetali pastiri. Antun Barac (Kamenjak kraj Crikvenice. Rijetke se otisnute knjige narodnih zagonetaka.) Prvi hrvatski značajniji folklorist Petar Hektorović (Hvar. zagonetke-pitalice i računske zagonetke. Zagonetke se mogu različito klasificirati. također. 1780.) u Ribanju i ribarskom prigovaranju (1568. Zagonetkama se provjeravala intelektualna zrelost mladeži. Marijan Vuković je u Zagrebu 1890.

Bijelo polje. Po njoj rastu oštre drače. Mudar onaj tko ga sije. Na polju lonac vrije. Ko najprvi uđe u crkvu? 12. dva sina i did pođu u lov. Nasred polja zlatna kuća. Jedan lije. Ko iđe na glavi ? 11. jedna drugu ne vidi. Dva oca.PRIMJERI ZAGONETLJAJI 1. Dva lončića. Majka kamena. a sebe ne vide. podile ih i svakoga zapadne po jedan zec. 6. 10. 3. Dvije vile povazdan vire. 9. 4. 8. majka ne more. 537 . Crno. svu noć cara varalo. 2. Kako je to moguće? 7. Dugo polje nemjereno. U njoj sjedi mali kneže. Crno sjeme. 13. sinci gvozdeni. Sinci govore.treći raste veselije. ubiju tri zeca. jedan drugog ne mogu da stignu. a četiri zaklopčića. Dvi grede usporedo stale. maleno. Četiri brata putem trče. Svakoga vide. 5. ispod njega vatra nije 14. drugi pije. a okrugla kao buća. Po njem blago nebrojeno.

a sa paša priko sebe baca. ( Zubi. Iz svake jele dvanaest ogranaka. (Kiša. kuća mu se kreće. (Ježeva kućica) 15. godine u Dalmaciji. (Godina. ne zna joj se čepa ni tapuna. tjedan i dani) 20. vukotići vuku. 18. Što bez nogu bježi. (Oči) 8. trojica su. jezik ) 19.) 9. a bez ruku grabi? 4 ODGONETLJAJI: 1. Priđe ovca priko doca i prinese trista i tri koca. 538 . (Jež) 17. 15. (Ključ) 12. (Mravinjak) 14. Puna bačva dvoga vina. (Pisac. (Komarac. Na srid polja lonac vrije.) 2. ruke. 17. Raste jela nasred sela. zemlja. a pod njim vatra nije. 16. (Oči. (Lako. 19.Kad se kneže šeće. stablo) 10. (Kotači) 4. iz svakog ogranka četiri grančice. (Zvijezde) 5. . ( Jaje ) 18. ( Čava ) 11. iz svake grančice po sedam listića. (Zvonik i zvona) 13. (Mravinjak) 16. 20.) 7. Tukotići tuku.) 3. (Riba) 4 Sve su zagonetke zapisane 2007. (Oči i kapci) 6. mjesec. i 2008.

8. Zbirka zagonetaka. Vuković. Botica. Josip. Stipe. Sarajevo 2005. Usmena književnost. 5. Zagreb 1986. Tvrtko. Zagreb 1890. 5.. Nikola. Zagreb 1995. Narodne drame. 539 . Marijan. MH. u: Zdenko Škreb-Ante Stamać Uvod u književnost. Zagreb 1996. Hrvatska usmena književnost Bosne i Hercegovine: proza. 2. Povijest i historija usmene narodne književnosti. 3. poslovice i zagonetke. Zagreb 1963.LITERATURA 1. Hrvatska književnost Bosne i Hercegovine u 100 knjiga. Poslovice. 1870. Hrvatska usmenoknjiževna čitanka. Bosanski prijatelj (urednik Ivan Franjo Jukić). Kekez. zagonetke i govornički oblici (priredio Josip Kekez) SHK. drama i mikrostrukture. knj. Ćubelić. priredio Marko Dragić. Zagreb 1990. Matica hrvatska i HKD Napredak. Zagreb 1861. Bonifačić Rožin. 4. 6. 7.

stremen. silos zapovjednik. povelja berat tur. oprostiti alaliti alat (halat) crveni konj tur. konj araps. dio odjeće 1. 2. griva. starješina anđeo angel anterija tur. araba tur. aleluja aleluj hambar: drveno ambar spremište za zrnastu hranu. kola. izba. od berijaše brati kolijevka bešika životinja. životinja. pasmine arar (harar) vreća od kostrijeti. crvenilo voditi ljubavni razgovor. mjera za aršin tur. obična zaprež. kukac baja bakračlije tur. ajat pojata. braše. u Rami i danas babo nevjeste svekra zovu babom besplatno. amir komandant. obavijest hajde aj’. rumenilo. 540 . belenzuk tur. kozje dlake ormar armerun lakat. narukvica diploma. uzengija (prvotno od bakra) skitnica. alaj-barjak zastava jednog odreda tur. soba. glas. muslimana prije molitve aber (haber) vijest. ajvan (hajvan) turc. blago sumrak akšam tur. beštija čaše za žesticu bićerine sukneno pokrivalo u biljac lok. krevetu kristalan biljur tur. ajd’ klijet. ostava haje od hajati = aje mariti stoka. vrlo badava jevtino. posjet porodilji s ponudama otac. mangup baraba barzo brzo. dužinu (između 65 i 75 cm) mjehurići na koži. uzaludno buba. Ijubovati kućno dvorište ograđeno zidom aspa ašikovati avlija babine B veselje o porođaju. dvopek baškotine beaz anterija crna haljina tur. imperf.RJEČNIK A ritualno umivanje abdest (avdest) per.

papir. izrađena u Bresci svetkovina. lice. ćale ćelebija 541 . rjeđe zlatne gorka i otrovna trava čegrtaljka dvoje. sluga. od glagola buditi tal. srebrne. imperf. veselje brgulja bršljan bršćan bratac. gospodičić. dem. čirak tur. izgled lica ljudi gospodin. gostionica bogataš. neprohodan put siromah bogec bolje boje komad bokun bolesnik bonik dar koji se sastoji boščaluk od više odjevnih predmeta zamotanih u jedan komad platna boca boti(l)ja demižon. tjesnac. riječ koja začuđuje Ć papir. aor. čovik črnit čude čudesnica uhvatilo svat koji zbija šalu u svatovima što je (ča + je). od gl. pismo ćaća. posudica busja birtija bogatun bogaza tur. čuti čudna riječ. par. brojiti nešto dva po dva svijećnjak. če čehra tur. otac osobito mlad ćage tur. čemerika čevrtaljka čifta tur. ču. čiselce čivija čivijajte čobanica čobanin čoha tur. cesarica cika cilo cmilje covik provi crljene cucak cvatijala ča čador C carica krupa. krunica drveni ili željezni klin čivijati = zakovati čavlima pastirica pastir čvrsto valjano sukno i odjeća od njega čovjek crniti čuh. velika botiljun boca talijanska puška breša tal.pivnica. tuča cijelo smilje pravi čovjek crvene pas cvjetala Č što šator čapalo čauš tur. mladić plemenita roda nakit u obliku perjanice. momak čislo. pamučno bumbužina (bumbažina) platno kutija. čejad čelebija čelenka tur. od brat brtac budijaše buđaše.

doći dokle starinska muška i ženska gornja haljina donde donesu konj crvenkastosmeđe dlake došao donju splav. poklon. brod đemija tur. hajde đel (tur. daidža ujak.(čelebija) tur. dočekali dođe. uzaludno krvnik. tintom i kalemom (perom od trstike) djevojka divojka dobromu dobremu dočekoli doje doklen dolama donle doperaju doro. vrsta daniškinja (danickinja) revolvera drva darva kiša dažd kiša dažj djevojka deklica radnica delarica devlet (delvet) sultanova vlada. naslona tintarnica. gospodičić kćer. vezirsko vijeće. kutija s divit tur. izvezena granama i cvjetovima djecu dicu djevojka dikla gdje ono. brod sitna drugoga šumica trpjeti. džudija Đ đadri (njavli) đavli lok. blagostanje nevolja dežgracija gdje di teška svilena diba tkanina. gospodin. odjeća dođi. sultan. lukavac. trajati. dite vrsta sofe bez divan tur. mudar D obećao brak da viru dajko. 542 . pogrdan naziv koji se ne odnosi na sve Židove već samo na mučitelje Isusa Krista džaba dželat tur. ćer ćorda sablja čovjek kojem ne ćosa tur. sreća. tur. svečana blagdanska đeisija tur. od gl. zadovoljstvo. aor. izvršitelj smrtne kazne židov. materin brat vrsta puške. dorat doša dovnju drivce drobna drugega dubrava durati tur.) lađa. gdjeno dino dijete. car. raste brada. ne prestajati DŽ ono što je besplatno dano.

svetkovina žandari vrsta suknje s naboranim donjim dijelom patrona. dežurstvo na brodu H glas. čestit. pošten. hrid grožđe kameno ograđeno dvorište straža. metak izmišljotina. đuzel tur. mladoženja krasan. prijevara. fesić festung fešta finaci fistančić (fistan) tur. fišek tur. fumora gajde galge geletna gever-mašina gled godišć gojčica gorove gre greb greblje gri’. đogin bijelac. laž haber tur. stremen engija. blagdan. rizničar fajda fakat fala faljen fameja fatite fes. fol F korist. naboj. dobit vrijeme hvala hvaljen obitelj hvatite turska stožasta kapa tvrđava. grij grije gromi grota grozje gumno gvardija dimnjak G puhaći instrument vješala poskočita. živahan đidija mladić. ehel) vrijedan. haramija tur. haspa (hasaba) tur. hamber tur. ženski nakit koji se nosi o vratu okvir u koji se đerđef tur. dostojan eglenisati tur. sposoban. obavijest glavni dio konjske opreme za prezanje kola povorka razbojnik. 543 . skladan E eer (tur. pećina. utvrda. haznadar tur. zaručnik. bjelaš đuvegija tur. kradljivac zahvalan. razgovarati uzengija. napinje platno za vezenje obješenjak.đerdan ogrlica. ham mađ. strojnica pogled godina priča gore. lijep. vijest. valjan vlasništvo rodbin a blagajnik. haran grč. planine ide grob groblje grijeh grijehe gromovi špilja. hitra strojna puška. hasi (has) tur. junak biser đinđur bjelkast konj. kula praznik. zločinac.

jafta tur. papuča jer jerbo jede ji ljuti jidi jedra jidra njih jih otac jočko jaka joka opet jopet 544 . izobila lok. jazmak tur. muštra njem. drug jaran prijateljica. dio muške odjeće. dom jabandžija tur. dođite već holte nahranit hronit hvajda (fajda) korist. vrsta marame. preklopan prsluk jemenija tur. etiketa jagaz (jagrz) bijel konj s riđastim pjegama tur. ićindija idra iđem iman injačica. tuđinac izložen oglas. rukopis tur. inočica irudica isan ispovid ispovidivat ispriči (se) istor iti izi izmaćano izmuštran njem. jednom uglu izvezen zlatom dem. od otac japica prijatelj. draga. vojnička vježba izobilja odjene (Da nas sunce izodije) prevrće iznad izviniti = plesti u vijenac izvukao kuća. voljena djevojka. suparnica demonsko biće koje predvodi olujno nevrijeme insan. izodije izvarće izvid izviniše izvuko ‘iža I polovica vremena između podneva i zalaska sunca jedra idem imam druga muževljeva žena. turc. na brodu na koji se pripinju jedra sjeme slično ječmu jarik ili grahu jauklija tur. jaranica drugarica visok stup osobito jarbur lat. odabranica. rov.liječnik hećim tur. J stranac. duguljast rubac. zaručnica jazia (jazija) pismo. dobit tur. = ljudsko biće ispovijed ispovijedati ispričiti se = suprotstaviti se u tom htio pojede isprljano izvježban. kanal ječerma tur. na jagluk tur. jarak.

K kabil (kabul) prihvaćanje. vrsta cvijeća katmer stolica katrida čalma. križić križak križevi križi drvena košara krto strašno kruto kuda kudan kujundžija tur. pojas od kajas tur. kiljer ostava kim kin ključeve ključe tko ko kao što je ko je kao ono prostorija u kojoj se jede i kuha komšija susjed krčag. govoru: skupocjena tkanina lavor kadin remen. obijest vrst novčića karantan drug. bakandže. prijatelj kardoš karščansku krščansku kašun kutija. sanduk ubojstvo katal tur. spremnica. uzda postolar kaligar nož kojim se kalemi kalmteš zarezuju vojnička kapa s kalpak obodom od krzna zvonik crkve. zlatar višekatna kamena kula kuća besplatan rad bez kuluk izravne koristi. od križ. pliš. cokule. kampanel uljanica. tur. konjanik katan (katana) mađ. lapat lavuro lefkotica leri likarija lina linac L hvatati vladam lagati tanka duga palica o koju je privezano jedro njiva. svirači lijek lijena lijenac 545 . tko taj rad obavlja kundure tur. oranica radi ljepotica pjevači. vojnik. paluba coperta) ko no komina laćati ladam lagovati lantina tal. u kadifa tur. teške cipele ili čizme kuverta (tal. pehar konder kontentamo zadovoljimo kopao kopa kruna koruna krijeposna kripna dem. uljana kandilj svijeća pjevali kantali kapala kapijala kapaše kapijaše kapric hir. sablje. narodn. turban kauk tur. koji ki sobica. pristanak baršun. tvrdoglavost.

mejdan (megdan)tur. morija tal. gostionica meit (mejit) mrtvac. polje. nena N posebno najljepše prejeli. 1. mastilo. dvoboj među meju kamena međa meja vlaga. pomor. posuda. ogovarati mriže mreže besplatno.liska lola lolati se lotra lumbarda tal. tamnomodar uzvik. izdajica murtela (tal. mirušalo mišina sjedalica kod orijentalaca čipka miris mirisala. trg. plećka pečenoga mantalica janjeta stoka marva mačka maška maštraf tur. dragi skitati se ljestve starinski top kišobran velolučko LJ ljudi stari vrsta kapule M makaroni stoka. mirisalo makarune mal tur. nana. mamuz (mamuza) tur. vrč. merletto) miruha mirušala. mrča mortella) onaj koji nešto želi. raskrižje. blago ostruga mirlica (tal. limena zdjelica. mirta. imetak. 2. mor murećef tur. badava mukte tur. nagrada donosiocu dobre vijesti seljak muž nabaška tur. ljubičast mur. sećija. pokojnik tur. čaša svibanj maž mehana tur. odmetnik. najlipje nakrkali lok. blaže: dragoviću moj! morem. krčma. more mogu. može kuga. počivaljka i posuda izrađena od osušene jareće kože mladih mlodin mnogo mlogo podrum mogaza ljubičast. bojno polje. divan. crnilo murtatin tur. lumbrela luško ljudi stori ljutika varalica momak. mušterija kupac muštuluk tur. trulež memla (mema) tur slatkiš od bajama i mendulat šećera naušnice menđuše minderluk tur. prepili baba. psovka: more! glupane!. majka. epidemija mra(m)orati mrmljati. stara žena 546 . tinta. mor tur.

ljulja nisi naopako trudna našli pogledaj. 547 . odstupite se odtolen oduvik naprijed pogoditi se vok. poučavala. svitak pasam konca visoki paša dostojanstvenik u Turskoj Carevini. otkučim se odijelim se to oto odatle otolen otpočine otpočima otprete odvede P drug. bračni drug pargal (franc) vrsta gustoga pamučnoga platna konj. priđi učila. oklen okrćaše. odande. okrće okretati okruniše okrunitaše ondale odanle. otišla hoću hode. savjetovala njih O otkrivaš otkrila ručka oblila objesi. od nedjelja snaha nevjesta nevolji nije nicaše nekakvu njiše.naprid nasuliti nediljče nediljice nevista nevista nevoji ni nicijaše nikù ninuće nis nopoko noseća nošli nuder! nukovala njiju obadaš obadila obida obiljela (krv) obisi obojci očla oću ode ode odio odo odslen lok. nedjelja dem. odatle oproštenje oprošćenje orahu orihu oraha orija ormar ormarun odsijeku osiču ostao. general fitilj pavej pekšiš (peškiš) napojnica pajdaš pancir tal. idu ovdje hodio odoh od sada odstupite odatle oduvijek odakle okle. osto otale. od nedjeljak. prijatelj oklop za zaštitu vojnikova tijela parec (parek) par. otlen odatle oltare otare lok. pleteni dio vunene obuće koji se obuvao na čarape. pastuh parip fritule paršurati povijesmo. otiđi otiji skinem (skinuti san otkinem s očiju) rastavim se.

kaži. prebivam pred prihvataše nije se ništa našlo prehranili preko prema prije dogoditi se počine prijestup. peljamo pendžer pensat penjur perčin tur. turban. kika. nekršćanka poginula staja pođe pođi pjevaju pripomoć uhvatiše. platili poberu prijatelj opaka žena. grijeh prevrnuo privežu procesijom prođe promislio prosjek kroz bespuće potrese se pravi naslov poglavara zemlje u doba mletačke uprave nad Dalmacijom ručka prema. vrsta kravate na staroj narodnoj nošnji potamnjelo potrebno pogasiše reci. povriđa pravica voda prenuti se pribudem prida prifaćaše prigodi prihronili priko prima prin pripetiti pripočima pristupanje privarni privežedu procesjunum proje propenso prostrige lok. pulija tur. pijate pinjur plotili poberkaju pobro lok. potavnilo potriba potrnuše povij prevrtljivac vodimo prozor mislit vilica pletenica.tur. svadbena koprena nevjeste oružje pustiti R biti rad = htjeti . pušća