Poetika-i-povijest-hrvatske-usmene-književnosti

MARKO DRAGIĆ

POETIKA I POVIJEST HRVATSKE USMENE KNJIŽEVNOSTI
(FAKULTETSKI UDŽBENIK)

AKADEMSKA GODINA 2007/08.

Izdavač: Filozofski fakultet, Sveučilišta u Splitu Sinjska 2, 21.000 Split, Republika Hrvatska Tel. 021 384 144, www.ffst.hr Predsjednik Povjerenstva za izdavačku djelatnost: Doc. dr. sc. Ivan J. Bošković Odgovorni urednik: prof. dr. Josip Milat Recenzenti: Prof. dr. sc. Stipe Botica Doc. dr. sc. Ivan Bošković Prof. dr. sc. Boris Škvorc Grafička obrada: Josip Dragić, dipl. iur., Jozo Kraljević, prof. Lektori: Jozo Kraljević, prof., Helena Dragić, prof. Datum postavljanja na mrežu: Podatak o izdanju: 1. izdanje Dostupno u računalnom katalogu Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu pod brojem:

ISBN-13: 978-953-7395-16-2

2

KAZALO
UVOD .............................................................................................................................. 11 I. LIRSKA POEZIJA..................................................................................................... 14 1. VRSTE USMENIH LIRSKIH PJESAMA.............................................................. 15 SVJETSKA USMENA LIRSKA POEZIJA................................................................ 16 HRVATSKA USMENA LIRSKA POEZIJA U KONTEKSTU TRADICIJSKE KULTURE ...................................................................................................................... 18 ZBORNICI (RUKOPISNE ZBIRKE)..................................................................... 23 1. MITSKE PJESME................................................................................................. 24 2. OBREDNE PJESME............................................................................................. 26 KOLEDSKE (KOLEDARSKE) PJESME .......................................................... 27 JURJEVSKI OBREDI I PJESME ..................................................................... 33 LADARSKI OPHODI I PJESME ...................................................................... 37 KRALJIČKI OPHODI I PJESME ..................................................................... 44 DODOLSKI OPHODI ......................................................................................... 51 IVANJSKI OBREDI I PJESME ........................................................................ 56 3. POSLENIČKE PJESME ...................................................................................... 62 4. POVIJESNE PJESME .......................................................................................... 72 5. LJUBAVNE PJESME ........................................................................................... 79 NARICALJKE (TUŽBALICE, TUŽALJKE)..................................................... 99 RODOLJUBNE PJESME................................................................................. 102 6. ROMANCE .......................................................................................................... 103 7. BALADE............................................................................................................... 108 7.ŠALJIVE PJESME............................................................................................... 126 9. BEĆARAC, GANGA........................................................................................... 127 VJERSKA USMENA LIRIKA................................................................................... 128 1. ADVENTSKI I BOŽIĆNI OBIČAJI I PJESME.............................................. 129 BADNJAK .......................................................................................................... 138 BOŽIĆ................................................................................................................. 142 NOVA GODINA, MLADO LITO, POČELO ................................................... 147 SVETA TRI KRALJA ........................................................................................ 148 2. KORIZMENE I USKRSNE................................................................................ 151 POKLADNA NEDJELJA.................................................................................. 152 ČISTA SRIJEDA ............................................................................................... 153 KORIZMA .......................................................................................................... 153 SVETI GRGUR ČUDOTVORAC (GRGUREVO, 12. ožujka)....................... 154

3

SVETI JOSIP ..................................................................................................... 155 KRIŽIĆANJE..................................................................................................... 156 CVJETNICA ...................................................................................................... 157 VELIKI ČETVRTAK ......................................................................................... 159 VELIKI PETAK ................................................................................................. 162 VELIKA (BIJELA) SUBOTA ........................................................................... 169 USKRS (VAZAM) .............................................................................................. 173 UZAŠAŠĆE (SPASOVDAN)............................................................................. 175 DUHOVI............................................................................................................. 176 3. MOLITVENE USMENE LIRSKE PJESME ................................................... 177 4. PRENJA (NADMETANJA) ............................................................................... 179 5. VERSIFICIRANE LEGENDE........................................................................... 182 6. ROMARSKE PJESME ....................................................................................... 194 IZVORI I LITERATURA........................................................................................... 196 II. EPSKA POEZIJA ................................................................................................... 204 SVJETSKA USMENA EPSKA POEZIJA................................................................ 205 HRVATSKE USMENE EPSKE PJESME U POVIJESNOM KONTEKSTU ..... 209 MARKO KRALJEVIĆ................................................................................. 213 JURAJ KASTRIOTIĆ (SKENDERBEG, IVANBEG)................................. 213 BUGARŠĆICE......................................................................................................... 234 TAMNOVANJE VOJEVODE SIBINJANIN JANKA .................................... 235 MAJKA MARGARITA ...................................................................................... 235 PREVOĐENJE USMENE POEZIJE NA STRANE JEZIKE ........................... 242 IZVORI I LITERATURA........................................................................................... 244 III. PRIČE (PRIPOVIJETKE)................................................................................... 248 NAZIVLJE.................................................................................................................... 249 SVJETSKE USMENE PRIČE.................................................................................... 249 HRVATSKE USMENE PRIČE.................................................................................. 253 MOTIVSKI SVIJET HRVATSKIH USMENIH PRIČA....................................... 258 1. BAJKA .................................................................................................................. 259 2. BASNA .................................................................................................................. 270 3. PREDAJA............................................................................................................. 272 POVIJESNE PREDAJE U POVIJESNOM KONTEKSTU ............................... 274 DREVNI GRCI ........................................................................................... 274 ILIRSKO I RIMSKO DOBA ....................................................................... 275 Gaj Aurelije Valerije Dioklecijan .................................................. 287 SVETI VLAHO (BLAŽ), ZAŠTITNIK DUBROVNIKA.................................... 293 PRENOŠENJE MOĆI SVETOGA DUJMA................................................... 293 STAROHRVATSKO DOBA ..................................................................... 298 Kraljica Buga ................................................................................... 298 Kraljica Tuga ................................................................................... 299

4

EPOHA OD UJEDNINJENJA HRVATSKE DO KRAJA VLADAVINE NARODNIH VLADARA (925.-1463.).............................................................. 300 SVETI DONAT ........................................................................................................ 301 KRALJ TOMISLAV .................................................................................... 301 SVETI IVAN TROGIRSKI .......................................................................... 303 DMITAR ZVONIMIR ................................................................................. 303 VLADIMIR.................................................................................................. 305 KRIVOVJERSTVO ..................................................................................... 307 MISIONARI ................................................................................................ 310 SVETI NIKOLA TAVELIĆ ......................................................................... 311 MLETAČKA OKUPACIJA HRVATSKE ................................................ 313 SREDNJOVJEKOVNI BOSANSKO-HUMSKI VLADARI................... 314 Kulin ban .......................................................................................... 314 Prijezda I., ban bosanski................................................................. 315 Stipan Tvrtko, kralj Bosne, Srbije i Zapadnih zemalja.............. 316 Dabišino proročanstvo .................................................................... 317 Hrvoje Vukčić Hrvatinić, vojvoda splitski i ban hrvatski i dalmatinski ....................................................................................... 318 HERCEG STIPAN VUKČIĆ KOSAČA...................................................... 320 Stećci, srednjovjekovni nadgrobni spomenici .............................. 321 OSMANSKA OKUPACIJA ...................................................................... 322

Radakova izdaja Bobovca ........................................323 Potjera za bosanskim kraljem ..................................324 Predaja kralja Stipana Tomaševića .........................324 Smaknuće kralja Stipana Tomaševića......................325 Pad Bosne.................................................................327
POSLJEDNJA BOSANSKA KRALJICA, KATARINA KOSAČA ........ 329 BORBE PROTIV OSMANSKE, MLETAČKE I UGARSKE OKUPACIJE.............................................................................................. 334 Legendarna obrana Đurđevca ....................................................... 339 Vođa Seljačke bune, Matija Gubec ............................................... 343 Petrica Kerempuh............................................................................ 345 Ivo Senjanin...................................................................................... 345 HAJDUCI I USKOCI................................................................................ 348 Mijat (Mihat, Mijovil) Tomić ......................................................... 351 Knezovi i vitezovi Vučkovići........................................................... 357 Obrana Splita ................................................................................... 358 Mila Gojsalić .................................................................................... 358 Stojan Janković ................................................................................ 361 EPOHA OSMANSKE VLADAVINE ............................................................... 363 PRAVO PRVE BRAČNE NOĆI I DRUGI TURSKI ZULUMI .................. 377 PORAZ OSMANSKE VOJSKE POD BEČOM 1683. G., OSLOBAĐANJE HRVATSKE................................................................. 393

Oslobođenje Poljica .................................................394 Oslobođenje Požege .................................................395 Oslobođenje Vrgorca ...............................................396 5

Oslobođenje Sinja ....................................................397
Roša harambaša............................................................................... 401 FRANCUSKA I AUSTRIJSKA OKUPACIJA HRVATSKE................. 406 Ban Josip Jelačić Bužimski............................................................. 409 Andrijica Šimić ................................................................................ 411 HERCEGOVAČKI USTANAK ................................................................ 414 ETIOLOŠKE PREDAJE................................................................................... 415 ESHATOLOŠKE PREDAJE ............................................................................ 426 MITSKE PREDAJE .......................................................................................... 429 DEMONOLOŠKE PREDAJE........................................................................... 436 PRIČANJA IZ ŽIVOTA .................................................................................... 444 4. LEGENDA............................................................................................................ 448 LEGENDA O GAVANOVIM DVORIMA........................................................ 448 SVETI VALENTIN............................................................................................ 455 5. NOVELA .............................................................................................................. 457 7. ANEGDOTA............................................................................................. 465 7. SITNI OBLICI (ŠALA I VIC) ............................................................................ 468 LITERATURA ............................................................................................................. 472 IV. DRAMA (FOLKLORNO KAZALIŠTE) .......................................................... 479 POVIJESNI PREGLED FOLKLORONOG KAZALIŠTA ................................... 480 KAZALIŠTE LUTAKA.......................................................................................... 484 SVADBENI OBIČAJI............................................................................................. 485 MASKIRNI OPHODI ............................................................................................. 488 LITERATURA ............................................................................................................. 501 V. RETORIČKI (GOVORNIČKI) OBLICI............................................................. 503 BASMA (BAJALICA, EGZORCIZAM, ZAKLINJANJE).................................... 504 2. ZDRAVICA............................................................................................................... 511 3. BROJALICA (BROJILICA, NABRAJALICA)................................................... 514 4. BRZALICA ............................................................................................................... 516 5. BLAGOSLOV/ MOLITVA..................................................................................... 517 6. KLETVA ................................................................................................................... 520 IZVORI I LITERATURA........................................................................................... 522 VI. MIKROSTRUKTURE (POSLOVICE, ZAGONETKE) .................................. 524 POSLOVICE................................................................................................................. 525 LITERATURA ............................................................................................................. 535 ZAGONETKE .............................................................................................................. 536 LITERATURA ............................................................................................................. 539 BILJEŠKA O AUTORU.............................................................................................. 553

6

Prema tome, dakle, braćo, budite postojani i držite predaje kojima smo vas poučili bilo usmeno, bilo pismom! Naređujemo vam, braćo, u ime Gospodina, Isusa Krista, da se klonite svakoga brata koji neuredno živi i ne drži se predaje koju ste od nas primili. SVETI PAVAO (2 Sol 2, 15) Priče su Ljudi. Zovite ih da žive s vama. Ako ćete biti dobar domaćin naučit će vas svemu što znaju. Dat će vam do znanja kada se spremaju otići. Tada ćete ih predati nekome drugome. PRIPOVJEDAČ IZ INDIJSKOG PLEMENA KRI Quid proficit in literis, et deficit in moribus plus deficit quam proficit. Tko napreduje u znanju (nauci), a nazaduje u običajima, više nazaduje nego napreduje. LATINSKA POSLOVICA Pjesme naše pjevaju junaštvo i ljubav, naravni duh u njima živi. Ne znadu zlatna pera onako pisati, kako javorove gusle gude . . . Ne leži naša vila u velikim posteljama, kod gospodskih trpeza ne sjedi: žedna i gladna trči kroz gore i što više trpi, sve ljepša postaje, i glas njezin puniji izlazi iz prsiju golih i hlepećih. Pjesme su povijest naša, u njima tražimo dobro i zlo svoje. Drugi puci štiju ih, prevode i čude se njima, a mi ih se sramimo i još ismijavamo svojim prosvijećenim barbarstvom. Pokupimo braćo, pokupimo svoje blago, prije nego ga vjetar vremena ne pogubi. Hljeb je iz zemlje, lijepost iz puka: puk nam je otac, a zemlja majka naša. NIKOLA TOMASSEO, ISKRICE III; XVIII. (ZLATNA KNJIGA HRVATSKE NARODNE LIRIKE, SASTAVIO KREŠIMIR MLAČ) 7

U puku stoji prava sila naroda, on je od svega naroda najviše spojen sa zemljom, a bude li u njega obrazovanja i samosvijesti, ni sve sile svijeta neće narod krenuti s puta kojim udariti mora; zaman su sve tuđe spletke, zaman su vanjski pokušaji da navuku narod na svoje – on stoji čvrsto kao dub, jer je dubu silan korijen, a taj korijen je puk. (…) al dobro je da narod sam zaviri u dušu, da otvori krvavu knjigu minulih dana, jer je prošlost vazda zrcalom sadanjeg doba. Dobro je da narod sazna gdje je zgriješio i posrnuo, gdje li se proslavio i podičio. To neka mu je naukom za buduća vremena. AUGUST ŠENOA, NAŠA KNJIŽEVNOST; SELJAČKA BUNA Bosanske kasabe i varoši pune su priča. U tim ponajčešće izmišljenim pričama krije se, pod vidom nevjerojatnih događaja i maskom često izmišljenih imena, stvarna i nepriznavana povijest toga kraja, živih ljudi i davno pomrlih naraštaja. To su one orijentalne laži za koje turska poslovica veli da su istinitije od svake istine. Te priče žive čudnim skrivenim životom. […] Za bosansko dijete mitovi i legende imaju moć majčinog mlijeka, nešto tajanstveno i stravično, što postojanje nosi sa sobom, ulazi u nas u obliku drevnih predaja. IVO ANDRIĆ NA DRINI ĆUPRIJA Legende izdržavaju probu vremena bolje nego prava povijest. RICHARD CAVENDISH Slušajući dalmatinske klape shvatio sam da hrvatski narod ima dušu koju treba znati pokazati svijetu.(...) PABLO COELHO

8

Poštovane studentice i studenti; čitateljice i čitatelji, Pred vama je dio duhovnosti naših davno upokojenih pramajki i praotaca kojima su mnoge devet stoljetne okupacijske vlasti htjele iskriviti i zatrti pamćenje i postojanje. Međutim, naši su hrabri predci kroz višestoljetne mnogobrojne progone, patnje i stradanja, stvarali svoju kulturu i usmenu književnost, pamtili je, brusili i, hrvatskim narodnim jezikom, s koljena na koljeno prepričavali svojemu potomstvu. Nijedna sila nije mogla uništiti narodno pamćenje i usmenom komunikacijom je velik broj pjesama, priča, drama, poslovica, zagonetaka, retoričkih oblika, običaja, ophoda i obreda sačuvan do naših dana. Mnoga sam kilometarska bespuća propješačio sa svećenicima ili uglednim ljudima. Naslušao sam se mnogih ljudskih sudbina, divio se plemenitosti, izdržljivosti, dostojanstvu, ponosu, vjeri i optimizmu sugovornika. Neke sam predaje dobio pismom poput onih od velikog autoriteta u Bosni i Hercegovini, dr. fra Ignacija Gavrana; neke faksom. Nekoliko su mi puta nepoznati ljudi u ured donijeli priče iz svoga kraja. U ovoj knjizi je stotinjak izvornih suvremenih zapisa, koji se prvi put publiciraju. (Osamdeset je tih zapisa iz Republike Hrvatske, dvadesetak iz Bosne i Hercegovine te šest iz Crne Gore.) To narodno blago prvi put se publicira u ovom udžbeniku. Zapisi su podjednako nastajali i u ruralnim i u urbanim krajevima, a među njezinim prenositeljima ima ih od bezpismenih do fakultetski obrazovanih, kao i poslovnih ljudi, uglednih umjetnika, svećenika, sveučilišnih profesora i dr. Različite su životne dobi i ima ih od malodobnih do stogodišnjih. Većina zapisa nastala od 2001. do 2008. g. To su zapisi koje smo bilježili ja i studenti kojima sam bio mentor pri pisanju seminarskih i diplomskih radova. Mnogo je tih zapisa snimljeno. Unatoč iznimnom bogatstvu, raznovrsnosti i višestrukim vrijednostima, hrvatska tradicijska kultura i književnost, nedostatno su istraženi. Razlozi tomu su višestruki: surove povijesne okolnosti, sustavno zatiranje i iskrivljivanje narodnoga pamćenja od devet stoljetnih okupacijskih vlasti, zabranjivanje vjere i svega što je činilo vjerski i nacionalni identitet, snažno upletanje komunističke ideologije na znanost i kulturu. Usmena književnost sadrži višestoljetne i višemilenijske pouke i poruke. Namjena usmene književnosti je utilitaristična, didaktična i edukativna. Njezine su estetske, edukativne i didaktične vrijednosti iznimne. Ta je književnost, dakle, općedruštveno korisna. Velik je značaj 9

hrvatske tradicijske kulture i književnosti u očuvanju nacionalnoga i vjerskoga identiteta Hrvata kao i poštivanja drugih naroda s kojima žive Hrvati. U ovim je vremenima najveća opasnost, po tradicijsku kulturu i usmenu književnost, potrošački mentalitet življenja. Zato je civilizacijski čin izvorno sakupljati i snimati usmeno-književne oblike i narodne običaje kako bismo ih oteli od zaborava i sačuvali za naše potomstvo. To je opći trend u razvijenom svijetu kojega smo dijelom. Neznanje je najveća opasnost po čovjeka, narod i čovječanstvo. Narod koji nema svoje tradicije i nije narod. Stoga, duhovnu i materijalnu baštinu treba poznavati i iz njih učiti. U toj su baštini naši korjeni i povijest naša, a narod koji ne poznaje svoju povijest osuđen je na njezino ponavljanje. *** Iskazujem zahvalnost svim mojim kazivačicama i kazivačima, od kojih mnogi nisu više među nama, a neki su bili prisiljeni napustiti pradjedovska ognjišta i raseliti se po svijetu. Mojim studenticama i studentima, njihovim kazivačicama i kazivačima izražavam najveću zahvalu. Velika zahvala pripada i mojim sponzorima, posebice, Optima I. D. Mostar. Neizmjerna zahvalnost pripada mojim profesorima: dr. Stipi Botici, pok. dr. Josipu Kekezu, dr. Anti Franiću i drugima. Posebnu zahvalnost iskazujem svojoj obitelji: supruzi Kati i djeci: Josipu, Heleni i Mariji. Svi su oni dionici ove duhovnosti.

U Mostaru, 23. kolovoza 2008. godine

prof. dr. sc. Marko Dragić

10

UVOD
Književnost svjedoči o životu ljudi, naroda i čovječanstva. Usmena je književnost najstarija i najdugotrajnija vrsta književnosti. Usmena lirika, epika, drama kao i poslovice i zagonetke postoje od agrafijske etape ljudske duhovnosti i tradicija su pisanoj književnosti. Renesansa je epoha u umjetnosti koja obnavlja vrijednosti antičke grčke i rimske civilizacije. Od humanizma i renesanse pozornost se pridaje i običnim ljudima. U renesansi se javlja velik ineteres za narodnom književnošću. Michel de Montaigne (1533.-1592.) bio je oduševljen narodnom poezijom. Od njegova je vremena naziv narodna književnost. Jak je utjecaj usmene književnosti i na renesansnu i baroknu književnost. Pisci su stvarali svoja djela po uzoru na usmenu književnost ili su u svoja djela inkorporirali usmenoknjiževne oblike. U XVIII. st. javlja se interes za sustavnijim sakupljanjem, zapisivanjem i proučavanjem usmene književnosti. Johan Gottfried Herder (1744.-1803.) objelodanio je 1778. g. svoje djelo Volkslieder (Narodne pjesme). Drugo izdanje toga djela objavljeno je u Leipzigu 1778./1779. pod naslovom Stimmen der Völker in Liedern (Glasovi naroda u pjesmama). Herder je u te svoje zbirke uvrstio Goetheov prijevod Hasanaginice kao i tri pjesme iz Razgovora ugodnoga naroda slovinskoga (1756., 1759.) fra Andrije Kačića Miošića. Od kraja 18. stoljeća u vrijeme uvođenja homerologije za usmenu književnost uvodi se naziv anonimna književnost. William Thomas 1846. godine sugerirao je naziv folklor – narodno znanje. Roman Jakobson i Petra Bogatirjeva u svom članku Folklor kao naročit oblik stvaralaštva usmenu književnost od pisane razlikuju upravo po postojanju folklora. U naše vrijeme naziv neofolkloristika poistovjećuje izvedbu i djelo. Mnogi povjesničari, filozofi, etnolozi i antropolozi navode da su Hrvati iz svoje izakarpatske prapostojbine u današnje domovine donijeli jedino svoju tradicijsku kulturu. Odjeci te kulture opažaju se u suvremenim zapisima obrednih lirskih pjesama koje su pjevale Kolede, Ladarice, Kraljice, Dodole (Prporuše, Preporuše) kao i u obrednim pjesmama koje su se izvodile uz Božić, Jurjevdan (23. travnja), Ivandan (24. lipnja) i dr. U Hrvatskoj se početkom 20. stoljeća, za vrijeme dominacije Seljačke stranke predvođene braćom Radić, usmena književnost nazivala 11

drugi su se nadahnjivali usmenom književnošću i tako stvarali djela trajne umjetničke vrijednosti. pučku i usmenu književnost treba razlikovati. arheologija. četvrti su izvorno zapisivali usmeno-književne primjere. U Hrvatskoj se naziv narodna književnost u službenoj uporabi zadržao do devedesetih godina dvadesetoga stoljeća. psihologija i dr. Jedni su pisci zapisivali usmeno-književne primjere i inkorporirali ih u svoja djela. Priče (pripovijetke). IV. međusobno prepleću. Stotinjak 12 . Usmeno-književni sustavi se. Mikrostrukture (poslovice. piše da narodne usmene umotvorine treba zapisivati “onako kako izviru iz ustiuh naroda”. Prvi hrvatski značajniji folklorist Petar Hektorović ukazao je na nužnost zapisivanja usmenoknjiževnih oblika. teologija. Najčešći su pristupi proučavanju usmene književnosti monogenetski i poligenetski. zagonetke). II. dolaziti do nužnih ponavljanja u različitim poglavljima. Epska poezija. U naprednom svijetu tradicija se poštuje. Retorički (usmenogovornički) oblici. posebice u poglavljima Usmene epske pjesme i Povijesne predaje. Drama (folklorno kazalište). a u Engleskoj folklorna književnost. Neki su je povjesničari književnosti nazivali pučkom književnošću. Josip Kekez je ta pravila nazvao HektorovićVrazovim zakonom. treći su pisali po uzoru na usmenu književnost. U uporabi je bio i naziv tradicionalna književnost. čuva. njeguje i prezentira. Do sada se uobičajilo misliti kako je usmena književnost nastajala u zabačenim ruralnim (htjelo se kazati zaostalim) mjestima. III. V. antropologija. Sustav usmene književnosti čine: I. Stoga će u ovom djelu. radi lakšega snalaženja. a Stanko Vraz u Kolu 1842. Pomoćne su znanosti za proučavanje te vrste književnosti: etnologija. također. Višestruke su interferencije usmene i pisane književnosti.seljačkom književnošću. U Njemačkoj je i danas takav naziv. Odnos spram tradicije civilizacijski je čin. g. VI. Općenito se može reći da je osamostaljenjem Republike Hrvatske snažno porastao interes za tradicijskom kulturom i književnošću. povijest. Svaki taj sustav može se klasificirati na više vrsta i podvrsta. Međutim. sociologija. Lirska poezija.

brušena i prenošena hrvatskim jezikom. Ta je književnost tradicija pisanoj književnosti. stoljećima i milenijumima pamćena. 13 . Hrvatska usmena književnost. a o svemu navedenom zorno svjedoče sljedeće stranice. bila u izvedbi. Hrvatska tradicijska kultura i književnost svjedoče četrnaest stoljetnu ukorijenjenost Hrvata u europskoj kulturi i civilazaciji. Najveći su velikani pisane književnosti stvorili djela trajne umjetničke vrijednosti nadahnuvši se na vrelu tradicijske kulture i književnosti. ima najveće zasluge za očuvanje hrvatskoga nacionalnoga i vjerskoga identiteta. koji se prvi put publiciraju u ovoj knjizi.izvornih suvremenih zapisa. Višestruke su interferencije usmene i pisane književnosti. pripovijedana. zorno svjedoči vitalnost hrvatske usmene književnosti.

LIRSKA POEZIJA 14 .I.

Versificirane legende. 6. Ašikovanje (ljubovanje). 2. Balade. Šaljive pjesme. Vjerska usmena lirika: 1. 3. Dodolske (preporuške). Ribarske. Ladarske.Vukarske. 7. 9. Jurjevske. Kosidbene. Naricaljke (tužbalice). 8. Romarske pjesme. Ljubavne pjesme: Zagledanje. Veselanje. Posleničke pjesme: Težačke.1. Svatovske. Adventske i božićne pjesme. Žetelačke. 3. Molitvene usmene pjesme. Život u braku. Povijesne pjesme. Mogu se klasificirati na: Svjetovna usmena lirika: 1. Ivanjske. Rodoljubne. Lirske pjesme su najmnogobrojnija usmenoknjiževna vrsta. Napitnice vinske. VRSTE USMENIH LIRSKIH PJESAMA Lirska je pjesma skupina umjetnički komponiranih lirskih slika kojima dominira osjećajnost. Pjesma siročeta umrloj majci. Mitske pjesme. *** 15 . a obuhvaćaju vjersku i svjetovnu liriku. Putničke. natpjevavanja (dvostihovi). Te pjesme prate čovjeka od rođenja (uspavanke) pa do smrti (naricaljke). 4. Kraljičke. Korizmene i uskrsne pjesme. pjesme uz kolijevku i druge pjesme maloj djeci. Poskočice i pjesme uz kolo. Bećarac. 2. Zaruke. Prenja. 5. Prvosvibanjske. 4. Uspavanke. Pastirske. Kiridžijske. Pjesme uz žrvanj (zorna). Romance. Obredne pjesme: Koledarske. 5. 6. ganga.

Ljubavne su usmene lirske pjesme bile u usmenoj komunikaciji kod najstarijih civilizacija Bliskog i Dalekog istoka kojima pripadaju: sumerska. indijsko-sanskrtska. staroegipatska. prije Kristova rođenja. arapska. Ljubavne pjesme pjevaju o ljubavi: dragoga i dragane. Pjevaju te pjesme i o ljubavi prema prirodi i životinjama. kineska i japanska književnost. Početci sumerske književnosti sežu u 2600.(Neki žanrovi usmene lirike međusobno se prepleću.-1800. g. hebrejska. a procvat joj je bio 2000. asirsko-babilonska (akadska). indijsko-sanskrtska. 1 Marko Višić. sestre i brata. arapska. Primjerice. Književnost drevnog Bliskog istoka. Kr. muža i supruge.1 Među egipatskim himnama svojom ljepotom ističu se Velika himna Amonu u kojoj se slavi vrhovni staroegipatski bog Amon (Amon-Ra). Mnogobrojne su ljubavne pjesme o Bogu. Te su pjesme imale kultni i obredni karakter. mezopotamska. asirsko-babilonska (akadska). pr. perzijska. Himna Inanni i dr. mezopotamska. a sumersku je književnost naslijedila asirsko-babilonska (akadska) književnost.) SVJETSKA USMENA LIRSKA POEZIJA Starim književnostima Bliskog i Dalekog istoka pripadaju: sumerska. Drevni su Egipćani pjevali himne i vladarima jer su ih smatrali sinovima vrhovnoga božanstva. Dumuz i Inanna – Ljubavna ekstaza. Zagreb 1993. 7. U sumerskoj lirici iznimno mjesto zauzimaju himne bogovima i vladarima. Sumerske su himne: Himna boginji pravde Nanše. Himna Nergalu. perzijska. U tim himnama opjevane su pobjede i pothvati vladara kao i njihove svećeničke dužnosti. Poznate su sumerske lirske pjesme: Dumuz i Inanna – Ljubav u Giparu. a među njima najljepša je i najslavnija babilonska Himna Šamašu – bogu sunca. prenja se mogu svrstati i u vjersku i u svjetovnu liriku. Šu i Tefnut – Vjenčanje u Ombosu. Lirska je poezija Sumera vjerska i svjetovna. Blaženoj Djevici Mariji i svecima i sveticama Božijim. Naprijed. poskočice u retoričke oblike i u ljubavne pjesme itd. roditelja i djece. Asirci i Babilonci su asimilirali Sumere. Himna Nilu i Himna Suncu. hebrejska. g. U lirskoj poeziji iznimno značajne bile su himne. str. kineska i japanska književnost. Isusu Kristu. Inanna i kralj – Blagoslov za svadbenu noć. staroegipatska. 16 .

st. poučnih i proročkih pjesama). st. hodočasničkih.) snažno je utjecao na kasniju liriku. Kr. pr. Pouka vladara Akhtija sinu Merikaru (oko 2000. o ljepoti dragoga “koji se uspoređuje sa sokolom i labudom. Pouka za Amen-em-opeta. primjerice. Zagreb 1996. Kr. po Kristu) mnogo je usmenih lirskih pjesama trajne ljepote i vrijednosti. st. Krista) je. zahvalnica te pokorničkih. pr. XVI. Školska knjiga. pr. st. Psalmi (XI. Krista) čine Rgveda.) su najvažnije hebrejske vjerske pjesme. 50.-970. Kr.-IV.). 8-11.-IV. liturgijskih. Kr. st. str. st. st. Neke su drevne egipatske mudrosne pjesme pripisane mudracima ili vladarima.-VI. U Bibliji (XIII. Akada – Ekur je osvećen. (Starozavjetna Knjiga o Jobu napisana je stihovima i prozom. neuzvraćenoj ljubavi. Predaja ih pripisuje kralju Davidu (vladao oko 1010.-XIV. Najstarija je i najopsežnija Rgveda (10 knjiga). potoke i šumarke s pticama koje bijahu svjedoci njihove ljubavi”. st. pr. pr. Kr. Najljepša ljubavna pjesma svih vremena. pr. 17 . Krista – I. zbirka usmenih ljubavnih pjesama. st.2 Staroegipatski zbornik ljubavnih pjesama Pjesme s rijeke (XV. g.) 2 3 Isto.Tako su stvarane himničke biografije.4 Valja istaknuti i starozavjetne proročke biblijske knjige: Izaijine (VIII. str. 19. Takva je. ili VI.) i Jeremijine (VII. pr. str. po nekim povjesničarima književnosti.3 Pored himni Veda sadrži i tužaljke. sina Ka-nakhtija (VII.). o ljepoti dragane koju se “podsjeća na cvjetne livade. Svetu staroindijsku knjigu Veda (Usmeno znanje. 4 Isto. Biblijske psalme čini 150 pjesama (hvalospjeva.-VI. U spomen na razaranje važnoga grada ili hrama stari su Egipćani pjevali himne – tužaljke (tužbalice).) kao i mudrosnu Knjigu o Jobu (V. U toj pjesmi opažaju se utjecaji sumerske i staroegipatske usmene lirike. st. tužbalica. pr. Prokletstvo. basme i druge usmenoknjiževne oblike. Pjesma nad pjesmama (X. primjerice.) kojom faraon daje savjete sinu – nasljedniku kako će se ponašati prema podanicima i usput ga upoznaje sa stanjem u susjednim zemljama. a u njoj se nalazi 1028 himni čiji su stihovi najstariji uzorci indoeuropskog stiha. Značajan broj tih pjesama pripada usmenoj lirici. Antologijska je ljubavna Pjesma harfašu. konjem i gazelom”. pr. Brahname i Upanišade (Vedante). Čitanka iz stranih književnosti I. st. Svjetovnu staroegipatsku lirsku poeziju čine mudrosne i ljubavne pjesme. Kr. Propast Ura. Takve su. Nevenka Košutić – Brozović. Ljubavne pjesme pjevaju o ljubavnoj čežnji.) utjecala je na biblijske Mudre izreke.

g. osobito Jeremijine.-403. početak X. st. Zagreb. na rubu oporuke Zadranina Trana zabilježio pjesmu Još pojdoh ravnim poljem. VI. svadbene su pjesme bolje od Katulovih i Klaudianovih.5 Zbornik najstarijih kineskih pjesama. pr.) objavio je zbornik engleskih usmenih pjesama pod naslovom Ostatci stare engleske poezije (1765. 100 najvećih djela svjetske književnosti.). Vl. stoljeća. str. Biblija i hrvatska kulturna tradicija. izdanje. prenja i dr. studenoga 1484. 1509. 94.. 1995.U Bibliji se nalaze i drugi žanrovi usmene lirike. zbirku usmenih lirskih pjesama Odlomci starih pjesama sakupljenih u brdovitim predjelima Škotske. Prve značajnije podatke o izvođenju usmene lirike dao je Juraj Šižgorić (Šibenik. Kr. primjerice.). Krista) sadrži 305 usmenih pjesama među kojima je najviše lirskih pjesama. nakl. g. 14.-400. Najstariji zbornik japanske poezije Manjošu (Knjiga od 10 000 listova.) piše O nekim šibenskim običajima ističući: da su tamošnje tužbalice dirljivije od tužbalica Tetide i majke Eurialove.-1796.). Kr. Značajne su Kokinšu ili Kokinvakašu (Zbirka starog i novog pjesništva. Škotski pisac James Macpherson (1736.) objavio je 1760. a neke potječu iz vremena dinastije Šang (oko 1300. ljubavne su toliko lijepe da bi ih jedva mogli spjevati 5 6 Stipe Botica. g. To su. pr. Zagreb 1972. tj. Pjesme su uglavnom iz vremena dinastije Čou (1115.) sadrži 4 500 većinom lirskih pjesama. pr. Znanje. oko 450. 1300. 1445.6 Velik je utjecaj Ši kinga na kinesku i japansku poeziju. HRVATSKA USMENA LIRSKA POEZIJA U KONTEKSTU TRADICIJSKE KULTURE Zapisivanje hrvatskih usmenih lirskih pjesama počinje u drugoj polovici XV. Thomas Percy (1729.) u koji je uvrštena škotska balada Edward. – Šibenik. Franjo Minucij je 4. tužaljke (lamentacije.-1811. tužbalice).?) koji u 17 poglavlju svoga djela De situ Illyriae et civitate Sibenci (1487. str. g. Ši king (Knjiga pjesama. oda i balada.-764. uredio Antun Šoljan. ali ima i drugih pjesama (nagautu). g. 18 .

) koji se bavio proučavanjem Morlaka.) koji je zapisao i na latinski jezik preveo pjesmu Crni Madžarić. zapisao pjesmu Sidila moma kraj mora. 1843.) pisao je o međimurskim običajima i starohrvatskoj mitologiji navodeći ladarske pjesme. str. Fortisov Put po Dalmaciji (1774. 1800. Ferićev učenik Marko Bruerović (Lion. 1461. Polovicom XVIII.7 Džore Držić (Dubrovnik. 19. – Stari Grad. Zlatna knjiga hrvatske narodne lirike. 1652. 1713. (Neki navode da je Bajamonti svoj zapis Hasanaginice dao Fortisu. 1900. 1487.) Dragocjen je. – Beč. Usmene lirske pjesme.) koji je na latinski jezik prevodio hrvatske pjesme. a zapisao je nekoliko usmenih lirskih pjesama. st. Vrijedan je hvale rad Đura Ferića Gvozdenice (Dubrovnik. dakle. 1572.Propercije. 7 19 . Golem je utjecaj usmene lirike na djela Marka Marulića (Split.). Mavra Vetranovića (Dubrovnik. priredo Stipe Botica. . 1576. vjerojatno u Travniku gdje je bio francuskim konzulom. 1739. Gal ili Sapfa. – Zagreb.). Žumberak. – Hvar. SHK. 1524.) a prvi je objavio u svojoj Povijesti hrvatskoj Tadija Smičiklas (Reštovo kraj Sošica.) pomogao pri sakupljanju i zapisivanju hrvatske duhovnosti. MH. – Split. povjesničar i vjerski pisac Josip Bedeković (? oko 1688. – Remete kraj Zagreba.) pisao je pjesme po ugledu na usmenu liriku. – Dubrovnik. str. tri počasnice i jednu baladu. 1914. a ekloge se doimlju da ih stvaraju Damet i Menak pred Palemonom. mali grdni i odurni.) kao i djelo njegova osporavatelja Ivana Lovrića (Sinj. 1823. st. Hektorović je u svomu Ribanju i ribarskom prigovaranju (1568. 1501.) u Bosni je. sastavio Krešimir Mlač. 1820.). Više je njegovih zapisa u rukopisnoj zbirci Popievke Slovinske. 1744. Pjesmu je na hrvatski jezik preveo pjesnik i prevoditelj Hugo Badalić (Brod na Savi. oko 1485. Značajan doprinos hrvatskoj usmenoj književnosti dao je liječnik. Ti su zapisi izvorni i njima je Hektorović pokazao kako treba zapisivati usmeno-književne oblike. – Zagreb. oko 1754. Nezaobilazan je Pavao Ritter Vitezović (Senj. (O nekima je već bilo riječi. MH. Zagreb 1996. – Dubrovnik. oko 1770.) i mnogih drugih. 1851. Zagreb 1972. 7. 1760.). Hanibala Lucića (Hvar. a o nekima će biti u daljnjem tekstu.) Mnogi povjesničari književnosti Petra Hektorovića (Stari Grad. Veoma je zaslužan što je svom prijatelju Albertu Fortisu (1741.) zabilježio dvije bugaršćice. – Cipar. – Split. koncem XVIII. glazbenik i pisac Julije Bajamonti (Split. 1482. – Dubrovnik.) smatraju prvim značajnijim hrvatskim folkloristom (folklor = narodno znanje).? 1777. – 1803. 1553. 1450.

) objavio je u Zagrebu 1864. II. 1827.) objavio 19 usmenih lirskih pjesama. Josip Kekez. g. Slavonske varoške pjesme sv. priče. 58 i 63) obuhvaćaju 1653 pjesme iz Dalmacije. a Književni krug Split 2007. – Podgora. i III. U toj je knjizi 921 pjesma. Usmena književnost. 1887. II.9 Luka Ilić Oriovčanin (Oriovac. 1843. Globus.8 Stanko Vraz (Cerovec kraj Ljutomera u Sloveniji. Izmajl Ivanovič Sreznjevski početkom četrdesetih godina XIX. Diklice. 1878. Oriovčanin je 1846. piše da narodne usmene umotvorine treba zapisivati “onako kako izviru iz ustiuh naroda”. Pravnik. prikupljao je “književno-folklornu građu u Dalmaciji”. (Marjanovićevi i Blagajićevi zapisi pripadaju bošnjačkoj tradicijskoj kulturi. poslovice i zagonetke. Kamilo Blagajić izdao je u Zagrebu 1886. Godine 1877. do 1875. čakavske i 77 kajkavskih pjesama. i IV. Književnik. IV. – Beč. Luka Marjanović (Zavalje kod Bihaća. objavljena je u Osijeku 1842. 1851. 1831. g.) u Kolu 1842. – Puhakovec. godine objavio knjigu prvu Hrvatske narodne pjesme koje je zapisao Mihovil Pavlinović. Pobožne i usvjestne. g. 1817. g. g.) Don Mihovil Pavlinović (Podgora. Hrvatske narodne pjesme što su se pjevale u Gornjoj Hrvatskoj. Hrvatsko zagorje. Stipe Botica priredio je. g. str. Matica hrvatska uputila je Poziv za sabiranje hrvatskih narodnih pjesama.) objavio je u svojim Pjesmama (1847. Zagreb 1986. Bosne i Hercegovine i drugih krajeva.) iznimno je ime među hrvatskim etnografima. Književni krug Split. 1889. 177. godine. 1810. Krajini i u Turskoj Hrvatskoj. Zbirka hrvatskih narodnih pjesama Tamburaši ilirski… sv. 1816. – Novska. Vilinske. Njegovi rukopisi od 1860. g. 9 8 20 . Vraz je u Kolu (knj. povjesničar i političar Ivan Kukuljević Sakcinski (Varaždin.. u: Škreb – Stamać Uvod u književnost. i sv. Hrvatske narodne pjesme i pripovijetke. str. Svatovske.) u Kolu i Bosanskom prijatelju objavljivao je pjesme. (br. 1857.Zagrebački biskup Maksimilijan Vrhovac (Karlovac. st. I zbog njegova poticaja u Hrvatskom narodnom preporodu dolazi do procvata hrvatske usmene književnosti i u izvedbi i u zapisima. 1844. sv. tih pjesama. 1752. objavio knjigu Narodni slavonski običaji u kojoj su opisi narodnih običaja i 137 hrvatskih lirskih usmenih pjesama. a razvrstane su na: I. 49. – Zagreb.) objelodanio je 1844. Tanahna galija. 1920. I. a 1847. Tanja Perić Polonijo.) štokavske. Split 1996. 1818. – Zagreb. IV.) Okružnicom je 1813. III. Fra Ivan Franjo Jukić (Banja Luka. potaknuo zapisivanje i sakupljanje usmene književnosti i starih rukopisa. III. – Zagreb. poboljšano izdanje. I.

1858. Osnovu za sabiranje građe o narodnom životu. g. g. Nikola Andrić (Vukovar. 34. Zagreb 1972. Nikola Tommaseo je sakupio 57 pjesama koje su ostale u rukopisu br. g. pomoćnog biskupa Vrhbosanskog (u vrijeme legendranog nadbiskupa Josipa Stadlera) i splitsko-makarskog nadbiskupa. 32 poskočice i 48 zdravica koje je Andro Murat izvorno zapisao od svoje majke Kate. a objavila ga je MH u Mostaru 1998. Vinka Palunka.) Ivan Zovko (Mostar. g. 1915.). 1874. dostavio Matici hrvatskoj (rkp. Antun Radić je bio urednik ZZNŽO JS (Zagreb). sv.10 Među tim pjesmama je tisuću (hrvatskih i muhamedanskih) koje je sakupio i 1893. Matica hrvatska je do prosinca 1896. U toj je zbirci 69 epskih pjesama..) objavio je 1897. MH. knj. godine.). – Mostar. 2. Ivan Zovko i dr. 1942. 1867. 1835.) Fra/don Franjo Miličević (Veliki Ograđenik kod Čitluka. 10 21 . 1881.) i Augusta Šenou (Zagreb.Svećenik Nikola Tordinac (Đakovo. Od mnogobrojnih pisaca koji su ukazivali na ljepotu i značaj usmene lirike spomenimo Nikolu Tommasea (Šibenik. Nikola Tordinac. Taj časopis ima golem značaj za očuvanje i promicanje hrvatske usmene književnosti kao i Napretkov Kalendar (Sarajevo). Svećenik Andro Murat (Šipan. 1952. Neke od tih pjesama potječu iz Bosne i Hercegovine. – Zagreb. Franjo Miličević i neki drugi nisu navodili mjesto niti vrijeme nastanka zapisa kao ni kazivače. – Zagreb. – Đakovo. g. Djelo uz svadbene običaje sadrži nekoliko usmenih lirskih pjesama. 1900. – Zagreb. 1903.). 11. (Vinko Palunko je ujak Andru Muratu. vršili preinake svojih zapisa. Ivan Franjo Jukić. XX. Valja spomenuti svećenika.) iznimno je ime u hrvatskoj kulturi. – Firenca.) predao je 1886. – Dubrovnik.) je 1870. 1802. Ivan Zovko. 1864. 1919. Šteta je što su Ivan Franjo Jukić. napisao djelo Ženidba (broćanska župa u Hercegovini) koje je posthumno objavljeno u Zborniku za narodni život i običaje Južnih Slavena (JAZU. str.. sastavio Krešimir Mlač. 1838. 1868. 77. 1888. sakupljača i zapisivača narodnoga blaga. 1862. a objavila ga je MH u Zagrebu 1996. g. Tvorac je Zadružne teorije o nastanku usmene književZlatna knjiga hrvatske narodne lirike. Rukopis Andra Murata priredila je Tanja Perić Polonijo. – Mostar.) objavio je 1883. g. Antun Radić (Trebarjevo kod Siska. sabrala 157 zbornika s preko 24500 pjesama. župnika u župi Ravno. Hrvatske narodne pjesme i pripovijedke. Matici hrvatskoj rukopis narodnih pjesama iz Luke na Šipanu.

g. Kuba je navodio mjesta zapisa. za redovitog člana Češke akademije znanosti i umjetnosti (1937. Drugo izdanje je pripremio. Kuba je Pjesme i napjeve iz BiH objavio u GZM BiH (god.-XXII. dopunio neobjavljenim pjesmama i dodao indekse Cvjetko Rihtman uz suradnju Ljube Simić. Pjesme i napjevi iz Bosne i Hercegovine. Svjetlost. za počasnog doktora Karlovog univerziteta u Pragu (1936.) u Sarajevu 1906. objavljene Narodne pjesme (svezak II. objavila pretisak toga djela. godine. Bošnjaka i Srba. 11 22 .).) u Sarajevu je 1908. Iste je godine u Zagrebu tiskana knjiga Razvoj hrvatskog narodnog pjesničtva (književno-poviestne razprave) Petra Grgeca (Kalinovec kraj Đurđevca. 1944. U drugoj polovici 20. godine. 1947. 1865. Ludvik Kuba (1863. a nije navodio kazivače i vrijeme zapisivanja. – Sarajevo. Miroslave Furlanović – Šošić i Dunje Rihtman – Šotrić. 12-13. Sarajevo 1984. 1864. g.1909.1956. Najznačajniji strani etnograf i melograf. romanopisac. godine. Zagreb. za Narodnog umjetnika imenovan je 1945. Klek. g. – Zadar.nosti. a objavila je Svjetlost Sarajevo 1984. 1962.11 O 1000-godišnjici hrvatskog kraljevstva u Zagrebu su 1926.) koje sadrže 274 lirske pjesme.).). str. prvi intendant). jedan je od utemeljitelja zagrebačke Glumačke škole (1898. objavio svoje djelo Život i običaji Hrvata katoličke vjere u Bosni i Hercegovini. Nikola Buconjić (Neum. – Zagreb. 1927. Čeh Ludvik Kuba je za svoj izniman doprinos višestruko nagrađivan: izabran je za člana JAZU u Zagrebu (1935..) Petar Grgec je objavio Hrvatske narodne pjesme. Godinu dana ranije (1943. osnovao je i vodio Zabavnu biblioteku (1917.) i osječkog HNK (1907. Bio je predsjednik MH i DHK. st. Buconjić navodi 61 usmenu lirsku svjetovnu pjesmu te nekoliko molitvenih pjesama.). Ludvik Kuba.) koji je zapisao 476 primjera narodne glazbe iz srednje Dalmacije (Zbirka narodnih popjevaka iz Dalmacije. 1890. najznačajniji su časopisi za tradicijsku kulturu: Narodna umjetnost (Institut za etnologiju i folkloristiku Zagreb) i Glasnik zemaljskog muzeja Bosne i Hercegovine (Sarajevo). U Mostaru je MH 1999. Golem je doprinos usmenoj lirici dao Vladimir (Vladoje) Bersa (Zadar. Priredio je 6 svezaka Hrvatskih narodnih pjesama za ediciju Matice hrvatske. Pjesnik. XIX.). etnograf i povjesničar. preko 600 svezaka).-1942.) boravio je u Bosni i Hercegovini u 14 navrata i zabilježio 1127 usmenih lirskih pjesama Hrvata.

Pridodajmo tomu već spomenute. Pavičić. st. u okolici Požege).Od vrednijih izdanja hrvatske usmene lirike spomenimo sljedeće: Godine 1963. 12 23 . Povijest hrvatske književnosti..). Krupan su doprinos hrvatskoj usmenoj lirici knjige: Biserno uresje (1990. knjige Ramo moja (1992.. ZBORNICI (RUKOPISNE ZBIRKE) U glagoljaškom Petrisovu zborniku XV. 1973. Erlangenski rukopis (nastao oko 1720. 1972.).12 Za povijest hrvatske usmene lirike izniman je Zbornik Nikše Ranjine (od 1507. i sadrži duhovne pjesme i desetak svjetovnih.). kao i u Rapskoj ili Picićevoj pjesmarici (1471. Krešimir Mlač sastavio je Zlatnu knjigu hrvatske narodne lirike.) priređivačice Tanje Perić Polonijo.). Anđelko Mijatović objavio je 3. Požeški zbornik (Kraljevićev i Babukićev. Popievke Slovinske (1758. i 1998.) i Lijepa naša baština (1998.). kao i Molitvice (nabožne pjesme u selu Kijevu) (2001. str. 2000. ima usmenih pjesama.) priredio je Narodne lirske pjesme knj. Naklada P. – Zagreb. st. Vinko Žganec je priredio lirske pjesme Jačkar (hrvatske narodne jačke iz Gradišća) koje je sabrao Martin Mešić. Tuj tunja. Zagreb 2004. 1798. Zagrebački rukopis i dr. i Duša tilu besidila (hrvatske katoličke molitvene pjesme iz Bosne i Hercegovine) (1997./XVIII.)..) Stipe Botice. Stipe Botica je u ediciji SHK priredio Usmene lirske pjesme.) Ante Jurića Arambašića. Godine 1964. 23.). Narodne pjesme iz luke na Šipanu (1996. Bokeljski rukopis (prva polovica XVIII. izdanje Ganga. g.) Marka Dragića. P. st. 23. 1994. antologiju usmene lirike iz Dalmacije Tanahna galija (1996) Tanje Perić Polonijo.). *** Dubravko Jelčić. Prekomurska pjesmarica (Mariborska pjesmarica) nastala je oko 1593. Kotorski rukopis (XVII. st. i dalje).). u ediciji PSHK Olinko Delorko (Split. Mnogobrojni su primjeri hrvatske usmene lirike zabilježeni u zbirkama: Rukopis Peraštanina Nikole Burovića (konac XVII.) te Oxfordskom zborniku (1486. (drugo znatno prošireno izdanje). 1996. g. Knjiga sadrži 217 lirskih pjesama te melodije za nekoliko pjesama. tu jabuka (hrvatske narodne lirske pjesme iz Rame) (1995. 1910. Hrvatska usmenoknjiževna čitanka (1995. 1796. I.

bili dvori. nebeska rosica. bila vila. Dubravka Horvatića. rujno vino. čarne oči. sjajan mjesec. vjerna ljuba. rumeni obrazi. Rijeci i Splitu. mutno jezero. (O tim osobama više je riječi u poglavljima: Epska poezija i Povijesne predaje. troje ključe).). zemljica tavna. rujna zora. crna gora. oko sokolovo. čedo ponejako. Vjetar. ruse kose. Vladimira Nazora. pticama. čarna gora. jarko sunce. nebeskim tijelima. stalni epiteti: konji vrani. sinje more. Novaka Simića. drvo javorovo. bili grad. murtelica drobna. crne oči. Silvija Strahimira Kranjčevića. rumena jabuka. tanahna galija. jabuka zelenika. zemljica crna. Ivu Andrića. Mehmedaliju Maka Dizdara. Petra Gudelja i td. bistar um. Mijat Tomić. deset (deseta sestra Marta). ljubičica plava. ruse pletenice. Antuna Branka Šimića. bistro oko. Osijeku. Andrija Šimić i drugi. povijesnim i epskim pjesmama. žarko sunce. također. te povijesnim osobama kojima se pripisuju mitska obilježja. Božja rosica. vita jela. zlatna grana. čobanice mlade. U mitskim je pjesmama 24 . sinja kukavica. mjesec žut. Janko Sibinjanin. Ivana Gundulića. Od povijesnih osoba najčešći su: Marko Kraljević. posleničkim. svitli obrazi. U usmenoj su književnosti česti magični brojevi: tri (tri strane. mila majka. Mjesec. devet (devet braće). ptice (soko. Pored navedenih spomenimo još: Marka Marulića. drvo šimširovo. lagane šajke. mlađena divojka.) Mitski su elementi česti u obrednim. previjerna ljuba. 1. kuga (morija) su antropomorfirani. zelenika trava. Vile su najčešća mitska bića. Mostaru. Miroslava Krležu. a pjevaju o: mitskim bićima. gorki čemer. stara majka. MITSKE PJESME Mitske su pjesme nastale u drevnim mnogobožačkim vremenima. Stojan Janković. prirodnim pojavama. Hrvati u Bosni i Hercegovini i danas kazuju mitske pjesme o caru Dušanu i posestrimi vili. Cijela je plejada književnika koji su pisali svoju liriku po uzoru na usmene lirske pjesme ili su u svoja djela utkali svoje zapise usmenolirskih oblika. sivi soko.Iznimne su vrijednosti ovovremeni terenski zapisi u seminarskim i diplomskim radovima studenata filozofskih fakulteta u Zagrebu. Stjepana Džaltu. bilo lice. Sunce. vodica ladna. crna zemlja. U hrvatskom usmenom pjesništvu česti su. sveta zemljica. ostarjela majka. zelena rozeta. šenica bilica i dr. sinica i dr.

oganj gori na jelovoj grani. Otac. pa besjedi: – Jašio sam konja vrana. str. OJ.13 (Drenje kod Đakova) Neke su mitske pjesme baladno intonirane. a od seke ruse pletenice. ali nije ljuba Ivanova. a mjesec će kumovati. pa sam našo zlatnu granu. sokol sjedi i besjedi. a od brata sedef i šargiju. 13 25 . majka. da li suncu ili mjesecu? Bolje suncu neg mjesecu. primjerice. OGANJ GORI Na vru gore oganj gori. U sljedećoj su pjesmi vile izliječile Ivana. Zagreb 1995. sunce će nas ogrijati. Svi se deset razgovara a kud ćemo sestro Marto? Kome ćemo seju dati. pa da vidim što j’ u gradu.česta alegorija. a od ljube đerdan ispod vrata. Ko l’ ga loži. Hrvatska usmenoknjiževna čitanka. na dvi strane jabučice. baulice. Zato su vile umorile Ivana. ko l’ se kod njeg grije? Stipe Botica. a na trećoj sokol sjedi. sokol sjedi. pa sam odn’o kulundžije da mi skuje troje ključe da otvorim bila grada. devet braće razgovara da li će seju dati Suncu ili Mjesecu te zaključuju da će je dati Suncu jer će ih ono grijati. NA VRU GORE. ali su od njega zatražile otkup: od babe nogu iz koljena. Školska knjiga. a tri su kukavice (majka. 34. od matere ruku iz ramena. a Mjesec će kumovati. ULICE BAULICE Oj ulice. brat i sestra vilama su dali otkup. U sljedećoj pjesmi. U gradu su devet braće i deseta sestra Marta. sestra i ljuba) zakukale.

” Kad su vile Ivu umorile. a Ivan se grije. 14 26 . ono jeste Ivanova ljuba. str. a od seke ruse pletenice. Kad su vile Ivu izliječile. treća kuka kad joj na um padne. dade seka ruse pletenice. Matica hrvatska i HKD Napredak. a od ljube đerdan ispod vrata.14 (Žepče) 2. ono jeste Ivanova majka. Što no kuka kad joj na um padne. veliki su otkup zaiskale: Od babe su nogu iz koljena. Ne da ljuba đerdan ispod vrata: “Nije mi ga Ivan ni kupio. od svoje sam majke donijela. 55-56. Hrvatska književnost Bosne i Hercegovine u 100 knjiga. ono jeste Ivanova seka. retorika. Što no kuka nikad ne prestaje. od matere ruku iz ramena.Vile lože. dade brato sedef i šargiju. druga kuka jutrom i večerom. priredio Marko Dragić. Izvođenje tih pjesama sinkretizira više vrsta umjetnosti: književnost. epika. a od brata sedef i šargiju. knjiga 4. Sarajevo 2006. Hrvatska usmena književnost Bosne i Hercegovine: lirika. glazbu i ples. Što no kuka jutrom i večerom. folklorno kazalište. zakukaše trije kukavice: Jedna kuka nikad ne prestaje. Dade babo nogu iz kolina. dade majka ruku iz ramena. OBREDNE PJESME I obredne su pjesme po svom postanku veoma stare i sežu u pretkršćanska vremena.

19 Koleda znači: skupno pjevanje muške djece. 1964.20 Koledom su se nazivale obredne vatre koje su palili uskoci. 285. 21 Jačkar hrvatske narodne jačke iz Gradišća. koledvaši. a nalazi se u Sinajskom trebniku u kojem se zabranjuje običaj “bivših poganih” da prvoga siječnja idu u koledu. 173-176. te kolojani (u Zlarinu kod Šibenika). g. Koleda znači i krijes koji se palio na Jurjevdan (23. Zagreb 2002. koji su s došli u 17. U Istri. redakcija i komentari Vinko Žganec. Poganska baština. 151. 201. Njegov zaselak Visoku osnovali su obitelji Visković i Ćurin . Zagreb 1943. str. Slično je i kod drugih Slavena. August Cesarec. Hrvatskom primorju pa i Lici nazivaju se i fiole (prema pripjevu “fiole”). 16 15 27 . kolendaši. str. str. božićna slama koja se na Badnju večer prostirala po sobi. Nazivaju se još i koledvači18 i kolijani. str. godine. predaju da su u Gdinj na Hvaru prve obitelji došle iz Slavonije i Bosne. ophod. 20 Ivan Lozica. Karadžić. Novu godinu. Novinsko – izdavačko i štamparsko poduzeće Čakovec. FF Split 2007. Belom na otoku Cresu). stoljeću. skupio ga i na svijet izdao Vuk Stef. nav. koleđani (kod Hrvata u Rumunjskoj. U Rusiji se u 11. reče se i sad kad ide mnogo ljudi zajedno”. mladića pa i odraslih ljudi. pjesma. čestitanje. božićno darivanje. 139. 17 Ivana Kardum zapisala je u svibnju 2007. Golden marketing. str. kolendra (u Splitu i okolici). Rkp. pjevanje (kolendanje) mladića djevojci pod ponistrom. 19 Milovan Gavazzi. kolendraši. Hrvatska državna tiskara. dj.15 Vuk Stefanović Karadžić naveo je da se običaj koledanja kod pravoslavaca izgubio. junaki i ditići kod gradišćanskih Hrvata. Srpski rječnik. str.KOLEDSKE (KOLEDARSKE) PJESME Najstariji je spomen kolede kod Bugara u 9.16 Koleda je riječ mnogostrukoga značenja. a da kod katolika još traje i dodaje da “čitava koleda. istumačen njemačkijem i latinskijem riječima. 18 Petar Grgec. Hrvatske narodne pjesme. sabrao Martin Meršić. lipnja) te krijes koji se palio za vrijeme biranja seoskih kraljeva. a izvođači se nazivaju koledaši. u Beču u štampariji jermenskoga namastira 1852. koledva (u Dubrovniku i okolici. Kod gradišćanskih Hrvata koledati znači prositi (tražiti darove). božićna vatra. Hrvatski etimološki rječnik. a u Gdinju na Hvaru ophod se zove koleđanje!17). st. božićni kruh. 328. koledovanje smatralo običajem starih poganih i ističe se da “nije lijepo koledovati ni rusalije plesati”. Badnji dan. Zagreb 1993.21 Alemko Gluhak. U usmenom su diskursu i nazivi: kolenda. obred. stoljeću s područja Crvenog Grma u Bosni i Hercegovini. travnja) i na Ivandan (24. U Hrvatskoj se prvi put kolede spominju u dubrovačkom Statutu iz 1292.

Išli bi do kuća u kojima su znali da će dobiti darove te bi pokucali i svima čestitali Božić i predstojeće blagdane. studenoga) na Korčuli. čestitaju imendan ili blagdan koji je toga dana te traže simbolične darove. Koledarske je skupine najčešće činilo pet do sedam mladića. 26 Andrija Bortulin. sazivati. prosinca). str. na Badnjak (24. Sv. studenoga). 21. 23 Isto. Povijest i historija usmene narodne književnosti. Nikolu (6. Jugoslavenska akademija znanosti i umjetnosti. Radovi V. Hod kroz godinu. 25 Tvrtko Čubelić.24 Neki znanstvenici smatraju da naziv koleda potječe od latinske riječi kalendae što znači prvi dan u mjesecu. na Braču u adventu u onim kućama gdje je imenjakinja ili imenjak svetice ili sveca: na Sv. slovenskom. Tomu (21. na Božić (25. Sv. prosinca). Zagreb 1990. sv. Ivan Lozica. prosinca). 72. Većina je 22 Slobodan Zečević. prosinca). Koledare su ponekad činili momci i djevojke zajedno. 24 Alemko Gluhak. Stjepana (26. 137-138. urednik dr. Sv. Strukturom su bliske zdravicama i blagoslovima. te su pjesme pretežito svjetovne. Zagreb 1998. Zenica 1973. uzeli vrećicu i otrčali iz kuće. Andriju (30.26 Premda se motivi u koledarskim pjesmama prepleću s motivima adventskih i božićnih usmenih lirskih vjerskih pjesama. Božić. prosinca). Elementi naše mitologije u narodnim obredima uz igru. siječnja). prosinca).O postojanju koleda kod drugih slavenskih naroda svjedoče i nazivi: koljada (u ruskom). Barbaru (4.25 Koledarski ophodi izvodili su se u različitim krajevima u različito vrijeme: od Sv. str. 328. Sv. Zagreb 1906. prosinca). Boranić. pozivati. običaji u Belom na otoku Cresu. bugarskom. Vitomir Belaj. Usp. Golden marketing. knjiga XI. D. 1. koledo. Katu (25. dj. Pokatkad su to bili samo odrasli ljudi. str. U Belom na otoku Cresu dječaci su od dvanaest – trinaest godina odmah nakon što bi povečerali na Badnju večer zapalili feratić. Koledari idu od kuće do kuće pjevaju.22 Neki etnolozi i antropolozi navode da naziv koleda potječe od imena praslavenske i sveslavenske božice Kolede ili boga Koleda. te na Sveta tri kralja (6. 28 . Sv.. Kod gradišćanskih Hrvata koledarska je skupina brojala dvadesetak mladića. prosinca). 178. Sv. 152-155. Na večer bi se sastali u skupine po tri – četiri i po dogovoru krenuli obilaziti selo. Najčešće im svaki stih završava pripjevom koledo. Luciju (13. Zbornik za narodni život i običaje južnih Slavena. Izdanja muzeja grada Zenice. češkom. Golden Marketing. poljskom). Zagreb str.23 Koleda baštini naziv prema grčkom i latinskom glagolu caleo što znači zazivati. studenoga). uoči i na Novu godinu. Poganska baština. str. a ponekad muška djeca (dječurlija). Zagreb. na Sv. str. 21-26. str. nav. koleda (u srpskom. Martina (11. Ivana (27.

Najstariji muškarac u kući kojega su svi zvali otac stavljao je tri bije (badnjaka) na kamin. faljen Isus i Marija. prosinca). a kazivao joj je Bogdan Jakovčević (rođ. 27 29 . na primjer: Pukla grana od orija. 101. kapijom ili vratima doma. Koledari su u svojim pjesmama veličali domaćine i njihove dvore. u Gornjem Selu na otoku Šolti. a za darove nisu vele iskali. Prvi je dio činilo pjevanje pod prozorom. osim tri bije. Sadržaj je koledarskih pjesama raznovrstan i varira od ljubavne. U njima su često prisutne šale. živahnoga ritma. Rkp. mitske do vjerske tematike. a drugi i treći dio izvodili su se u domu domaćina. primjerice na Dan Bezgrješnog začeća Blažene Djevice Marije (8. često maslinova. Na poštena ova vrata. Zapisala je Zrinka Matić 2006. a čestitalo bi se: Otac: Hvaljen Isus! / Dobro vam došla Badnja večer! / Ostali: I tebi! / Otac: Stipan dan! / Ostali: I tebi! / Otac: Ivan dan! / Ostali: I tebi! / Otac: Mladenci! (Nova godina)! / Ostali: I tebi! / Otac: Mlado lito! / Ostali: I tebi! / Otac: Vodokršće! / Ostali: I tebi! / Otac: Posve novo godišće! / Ostali: I tebi! Kad se sve to izgovorilo. Kolede su s obzirom na tekst koji je pratio dionice ophoda imale tri dijela. str. Uvod je činio pozdrav ukućanima. ali i kletve ukoliko domaćin ne bi simbolično darovao koledare. g. povijesne. g. Adventske i božićne pjesme pripadaju usmenim lirskim vjerskim pjesmama (molitvama) i njih vjernici mole pojedinačno. a u Ante ka u brata. Priko svega sela prošli. a vatra se palila svake večeri. na kamin bi se. sv. na poštena vrata došli. u Gornjem Selu na Šolti).antologičara adventske i božićne pjesme nazivala koledskim. Na vatru bi se posula pšenica i reklo: Rodilo na drvetu i kamenu i polju vinovu!27 Obred posipanja pšenice ima panspermijski karakter. Bije bi se pustilo da samo malo gore jer one su morale trajati do Nove godine. Zato su bije morale biti velike. stavljalo i drvo za naložiti pa bi se vatra zapalila. ili skupno kao na Badnju večer ili pak u crkvama za vrijeme svetih misa. 7-8. 1923. FF Split. 2006. Koledarske su pjesme vesele. Na području nekadašnje Poljičke Republike kolenda se izvodila na Badnjak kada bi se svi ukućani skupili. Bije su komadi grana drveta.

a njihovom vođi starcu dovoljna je mantalica (plećka). te rakijom. orasima. a u “bolje stojećim kućama pojilo bi se i čakad boljega” komad mesa ili pršuta (u Zlarinu kod Šibenika).29 Završni dio kolede sastojao se od rima kojima su koledari tražili darove: Otvorite škafetine. zatim njegovoj ženi. Vidi: Zlatna knjiga hrvatske narodne lirike. mindulama (bajamima). domaćica. Školska knjiga. Na Novu bi godinu pripjev glasio: Sada vazda i do lita ovde. a u njima je golubica – domaćica koja će gosparu rijeti da oni nisu prokleti već su pravi dubrovački leri (pjevači. fritulama. Dubrovački su kolendari dolazili gosparima i njihovim dvorima hvale dati. sinovima. primjerice: pršuratama. Pjesma šaljivo završava jer je kolendarima dosta jedan kolač od Božića i jedna noga od praščića. / otvorite ormarune.28 Pelješki su kolendari kolendali gosparima koji su živjeli iza srebrom zalivenih i zlatom okovanih vrata. U središnjem su dijelu spominjani ukućani poimence. crnim vinom i prošekom. 46. str. sastavio Krešimir Mlač. str. Dvori su u tim pjesmama zlatni tori. vinom ili rakijom (na Šolti). kćeri i snovi. / na dobro vam doša Božić. Hrvatska usmenoknjiževna čitanka. Zagreb 1995. prošekom. Iskazivali su želje da Bog gosparu dade sina koji će se oženiti i od pira podijeliti bogatom i ubogom ali još više kolendarima. Zagreb 1972. Hvaljeni su domaćin. baškotinama. str. svirači). u Belom na otoku Cresu djevojka je koledare darivala smokvama. 29 Vidi: Stipe Botica. Na kraju bi domaćini pozvali koledare u kuću i počastili ih.Kod koledarskih pjesama. nakon svake strofe slijedio bi pripjev ovisno o blagdanu na koji se koledalo: Za Božić bi pripjev glasio: U kući vam oštar nožić. smokava i oraha (u dubrovačkom kraju). Dubrovački kolendari za darove nisu vele iskali: malo smokav i oraha jer je bura u njihovim smočnicama. kćerima po uzrastu i mogućim gostima. / izvadite botiljune. / na dobro vam Mlado lito dojde. mali pinezni dar (u Gradišću i drugdje). Običaj je najprije se pravim imenom obratiti najstarijem i ujedno najuglednijem ukućaninu. 28 30 . primjerice u Gornjem selu na otoku Šolti. 127. / izvadite baškotine. orasima i mlincima itd. MH.

a kazivao joj je Bogdan Jakovčević (rođ. 31 Zapisala je Zrinka Matić 2006. 1923.4. Evo nam projdoše od Božića blagdani. Gospojo i vilo.) i svoje bake Jozice Mihanović (rođ. 1. 7. 67. g. momak nema drugoga dara nego da joj dariva srce s ljubavlju.-8. FF Split. 2005. zlatnom kitom. Međutim. 1934. g. Eni Buljubašić zapisala je u Žrnovnici kod Splita 2005. krunom od liposti. u Gornjem Selu na Šolti). Bog da. sv. Mladić izriče žal zato što su prošli božićni blagdani i Mlado lito ali on svoju zlatnu kitu nije darovao. projde Mlado lito. Evo su nam došli Vodokršća kralji. božićnih i novogodišnjih blagdana.30 Posjeti koledara smatrani su čašću i pridonosili su jačanju prijateljstva i boljem povezivanju mještana. gospojom i vilom. godine po kazivanju svoga djeda Pavla Mihanovića (rođ. Projdoše Božići. FF Split. Rkp. tri kralja. Oboje kazivača skoro cijeli život žive u Žrnovnici. str. kruno od liposti. ostali jesti i piti ili bi sa sobom odnijeli hranu u torbama. u Gornjem Selu na otoku Šolti. sv. u Privoru – dijelu Žrnovnice). Dobra večer. 30 31 . Vodokršće je.. te općem dobrom raspoloženju u vrijeme adventskih. Dojmljivi su lirski efekti u toj pjesmi: mladić djevojku naziva dušom svojom. 1941. moja zlatna kito. Mladić je virna sluga djevojke i došao je pod njezin prozor da joj uruči dar. ja te ne darova. str. urešenjem svojim. cvite od slatkosti. 2006. kad ih ukućani ponude.31 U Kaštelu Starom koledanjem se zvalo pjevanje mladića pod prozorom dragane na blagdan Sv.Koledari bi. ali ne projde ljubav među nami. draga dušo moja. cvitom od slatkosti. g. Rkp. da ti dara poda virna sluga tvoja. vrijeme kada se daruju među sobom dragi. urešenje moje. g. 101. također.

str. Neke od tih pjesama imaju pripjev veselo. Zbogom mi ostavaj.45. dušo moja.kad se daruju među sobom dragi. Ali mu se ne nadamo. veselo. srce moje. Desetogodišnja je koprivnička tradicija koledanje u humanitarne svrhe. vilo i gospojo. Split 2007. Sveta tri kralja u hrvatskoj tradiciji. Vidi: Marko Dragić. MILO NAM JE Božić nam je. veselo. milo nam je. nego da ti srce s ljubavlju darivam. U Dubrovniku se koledva ispred Vijećnice kad odzvoni podne. koledo. 2006. Taj pripjev se u najvećem broju pjesama uzastopce iza svakoga drugoga stiha izmjenjuje pripjevom koledo. srce moje. 12. veselo. zbogom mi ostavaj.32 Narodni pjevač tugu mladića zbog rastanka od djevojke izriče anaforama: Zbogom. Nikole do Sv. Zbogom. Što Božić ne pjevamo. veselo. BOŽIĆ NAM JE. a počinje na Badnjak u sedamnaest sati. 96-117. 19. Moja dušo draga. tri kralja idu kroz selo i traže darove. Drevni se običaji u novije vrijeme modificiraju. veselo. zbogom. 19. 12. 33 TV Nova Dnevnik 24. veselo. Crkva u svijetu br. dušo moja. ja dara ne imam. Katolički bogoslovni fakultet Sveučilišta u Splitu. veselo. Zbogom. 1 (1192). 2006. 20 i HTV Dnevnik 24.33 VESELANJE U jugoistočnoj Hercegovini se do danas sačuvao blijedi odsjaj negdašnjega veselenja pa ondje dječurlija od Sv. 32 32 .

str. travanj) značio je svršetak zime i početak novoga boljega i ljepšega vremena. veselo. a na taj dan kitila se stoka biljem i cvijećem i palile očisne vatre. veselo. 34 33 .35 Taj dan se obilježavao i kao dan pastira. Mijoljdanak (29. Širi Bože. veselo. veselo. veselo. veselo. 35 Na taj dan okupljali su se hajduci u planini. veselo. U boljemu proslavili. JURJEVSKI OBREDI I PJESME Dan sv. veselo. Jure (23. Naš Božiću. veselo. Hrvatska književnost Bosne i Hercegovine u 100 knjiga. veselo. Do danas je ostala uzrečica Jurjev danak hajdučki sastanak. rujna) hajdučki rastanak. veselo. Sarajevo 2006. veselo. U zdravlju nas Božo našo. epika. priredio Marko Dragić. goro sveta. širi tamo. veselo. veselo. Na dobro vam Božić došo. vjeru našu. Običaj ovjenčavanja stoke bio je Hrvatska usmena književnost Bosne i Hercegovine: lirika. veselo. retorika. Matica hrvatska i HKD Napredak. veselo. veselo. travnja.-68.34 (Stolac) U navedenoj veselarskoj pjesmi mitski su motivi: Eto Bože preko vode / Nosi nama struk bosilja.Oj brštane. 67. šimširiću. a najviše na kršćane. veselo. veselo. Eto Bože preko vode. Nosi nama struk bosilja. veselo. Od toga dana se intenzivirala gospodarska godina. dođi vamo. U drevnome Rimu dan pastira palije (palilije) slavio se 21. veselo. vjeru našu katoličku. veselo.

Zelenilo je boja proljeća i vegetacije i simbolizira nadu. str. uredio Anđelko Badurina. 41. vještica i drugih demona.36 U narodnoj je tradiciji sv. 38 Luka Ilić Oriovčanin. liturgike i simbolike zapadnog kršćanstva i Uvod u ikonologiju Radovana Ivančevića. str. U narodnom vjerovanju i sv. Leksikon ikonografije. domovi. Prije izlaska sunca travari su brali trave kojima su liječili ljude. 39 Milovan Gavazzi.tradicionalan u sjeverozapadnim krajevima Hrvatske i koncem tridesetih godina dvadesetoga stoljeća. Narodni slavonski običaji. str. konja i ostale stoke. 127. nav. Zagreb 1846. U dinarskim je krajevima kod Hrvata i muslimana bio običaj ljuljanja mladeži.-42. nav. Zelenilo. I taj je obred imao apotropejski karakter jer se vjerovalo da će se tim obredom predusresti bolesti.-57. 590. zelenila. Jure se pojavljuje u zelenilu. usjeva. poškropio bi štalu i stoku kako bi cijelu godinu bila sačuvana od vukova. Stoka se udarala blagoslovljenom ili svježom zelenom grančicom i vjerovalo se da će se tako zaštiti od uroka.. prilazi u dvorišta. pobjedu proljeća nad zimom. dakle. Taj je obred istovjetan navedenom obredu kod uskrsnih krijesova i ima apotropejski karakter. dj. a ponegdje i na Jurjevo palili krijesovi. 52. Na Jurjevo bi se prije izlaska sunca kupalo ili umivalo vodom u koju bi se stavljalo bilje ili omaja (pjenušava voda s mlinskoga kola).37 Na Jurjevo su se zelenilom kitili ljudi. Vjerovalo se da to doprinosi zdravlju i ljepšem tenu. Zagreb 1990. pobjedu života nad smrću.39 Milovan Gavazzi. U rano Jurjevo jutro domaćin s vodokrsnom vodom. Vračari su također prije izlaska sunca brali trave kojima su vračali. Po garištu tih krijesova pregonila se stoka.. Ivan Krstitelj ponekad je nosio zeleni ogrtač što simbolizira duhovnu inicijaciju krštenja na Jordanu. str. Temeljem te simbolike sv. U poganskim inicijacijama zelena je boja vode. zemlje. Tim apotropejskim obredom željeli su se otjerati demoni i pokvariti čini raznim vračarama. Jure zaštitnik ratara. pastira. stoka. Vjerovalo se da će zelenilo odagnati demone. Kršćanska sadašnjost. u narodnom vjerovanju ima apotropejsku moć. štale. dj. Panoniji i drugdje na Jurjevo su momci i ljudi obilazili sela trubeći u trubaljke (trubaljike) savijene od vrbove ili ljeskove kore. Dalmaciji. moleći se. Zeleno liturgijsko ruho simbolizira nadu i iščekivanje kraljevstva Božjega. Nekoć su se na Jurjevsko navečerje. 37 36 34 .38 Među Hrvatima u Bosni i Hercegovini. bolesti i demona.

Jure naložio krijes. FF Split. Čobani žele da se viške razbiju pa pjevaju: I o drvo i o kamen. a u sredinu štale bi se stavilo uže u obliku kruga. 44 Škropljenje je obred kojim se blagoslovljenom vodom prskaju osobe. štrige. njive. Nekoć se na taj dan u sjevernim hrvatskim krajevima moglo vidjeti dosta svijeta sa zelenom grančicom kao znakom da traže pastirsku službu.hr/kultura-obicaji. 2004. Na taj dan u vatru se bacaju stari obojci41 da bude što više gustog dima. 43 Zapisala je 2004. U krugu bi stajao gol muškarac da prestraši viške42. Vjerovalo se da će se tako zaštiti od bolesti. more. je l k mesecu / je l k drobnim zvezdicama.Kao i drugi običaji i običaj Jurjeva se različito obilježavao u pojedinim mjestima.) Uoči Jurjeva ispred ulaza u dvorište kuće naložio bi se mali krijes. sv. 44. Prije izlaska sunca djeca. vrtove. štale. Vjerovalo se da uoči Jurjeva viške jaše na metli i odlaze na Klek. Taj obred ima apotropejski karakter jer se vjerovalo da će se tako izbjeći bolesti i demonske sile. Obred je 41 40 35 . coprnice. Djevojke su uz zapaljeni krijes pjevale pjesme u kojima je personificirani sv. Kosinja i Perušića Lidija Đerek od svoje obitelji: bake. na “lesu” se stavljalo trnje “kako coprnice ne bi mogle dojti v hižu”. vrtovi i sl.-9. stuhe. livade od demonskih sila koje noću hodaju selom. domovi. putem pjevajući: Ni o drvo. 42 Viške – vještice. na području Gospića. str. ni o kamen. stvari. ošini po viški. višketini. ujni i rođakinja. djeda. s namjerom da se očiste i da se odagnaju demoni. Običaj je bio na taj dan prije izlaska sunca svetom (kršćenom) vodom poškropiti44 http//www. U Bikovecu kod Maruševca. Rkp. Vjerovalo se da ugljevlje i pepeo od krijesa štite kuću. Također se vjerovalo da će ona djeca koja to jutro rano ustanu vidjeti sv. a djevojke su ga pjesmom zvale sebi kako bi s njim razgovarale i pitale ga komu će kćerku dati je l k suncu. 40 U Lici je Jurjevo Dan pastira kad se pale vatre i oko njih igra kolo.htm Pleteni dio vunene obuće koji se obuvao na čarape.marusevac. primjerice.43 Vjerovalo se da će cijele godine biti lijen onaj koji ne ustane na Jurjevo i ne okiti kuću zelenilom.) Puca se preko štale. g. (O vješticama je riječ u poglavlju Demonske predaje. a djeca lupaju štapovima po kamenju i kantama vičući Ošini. Juru na zelenom konju. a na glavi su imale koprive koje su poslije plesa bacale u vatru. 8. dvorišta. (Dim u kršćanstvu simbolizira prolaznost života i uzaludno traženje zemaljske slave. štale. mladež i stariji hodali su u krug po pepelu krijesa moleći tri puta Vjerovanje. U nekim drugim maruševačkim selima djevojke su oko krijesa plesale kolo. Ljudi su i stoku vodili preko pepela krijesa.

kuće. i ja ću orat dolove. Mjesecu zvijezda govori: “Polako. U Katoličku crkvu uveden je u 15. str. jer je ona izvor svih nevolja na svijetu pa je zbog toga treba umilostiviti. a oni leže cio dan. XXIV/XXV. 45 Radmila Kajmaković. liturgike i simbolike zapadnog kršćanstva i Uvod u ikonologiju Radovana Ivančevića. stoljeću.. 69. primjerice. u sljedećoj pjesmi antropomorfirani sjajan Mjeseče i za njim zvijezda Danica: Isteče sjajan Mjeseče. Tako su. I ja ću sijat konoplje. 46 Leksikon ikonografije. str. 592. / i ja ću orat dolove. Po svom postanku su poput ostalih obrednih pjesama veoma stare. Etnologija. ja sam mjeseče! I ja ću s tobom za polje. ali su do naših dana u sebi sačuvale mitske elemente. sv. uredio Anđelko Badurina. Sarajevo 1969/1970. Narodni običaji stanovništva Lištice. 309. dvorišta. štale. 47 Vidi: Hrvatska usmena književnost Bosne i Hercegovine: lirika. U kršćanskoj je simbolici zmija poistovjećena sa sotonom.45 Kod mnogih je drevnih naroda zmija bila predmet kulta. Hrvatska književnost Bosne i Hercegovine u 100 knjiga. i ja ću vezat djevere. / I ja ću sijat konoplje. epika. Glasnik zemaljskog muzeja Bosne i Hercegovine. bašte i njive kako ne bi zmije ujedale. 2006. i ja ću plesat tenefe. Ko ono leže kod kola. retorika. i ja ću hvatati volove.46 Jurjevske su obrede pratile narodne igre i pjesme u kojima su raznovrsni mitski. priredio Marko Dragić. str. ljubavni i vjerski lirski motivi. Sarajevo. NS. Zagreb 1990. 36 . / i ja ću drevnoga postanja i nalazi se u mnogim religijama (lustracija). / i ja ću hvatati volove.”47 (Široki Brijeg) Anaforama: i ja ću s tobom za polje. za njim je zvijezda Danica. Kršćanska sadašnjost. Matica hrvatska i HKD Napredak. / i ja ću plesat tenefe. ka ono junci kod tora? Što oni ne će u kolo? Danas je slavni Jurjevdan.

da bi se potom prekorile lijenčine koje leže kod kola kao junci kod tora. str. 145. Ladovac. st. Radovi V.52 Po ruskoj i poljskoj tradiciji Lada je bila božica proljeća.48 U Poljskoj se u svadbenim pjesmama spominjao pripjev lado. Matija Petar Katančić piše da “odjek božanstva starih Panonaca. Ladešići. godine. izbor iz djela. i 16. priredio i predgovor napisao Stanislav Marijanović. u Češkoj su se u svadbama izvodile obredne pjesme u kojima je pripjev Lado. ljetnim i svadbenim pjesmama slavenskih i baltičkih naroda. kao i toponimima Ladina. 72. Elementi naše mitologije u narodnim obredima uz igru. u Beču u štampariji jermenskoga namastira 1852. Slobodan Zečević.53 Vitomir Belaj..49 Lado se spominje u proljetnim. ljepote i plodnosti.) LADARSKI OPHODI I PJESME Lado se prvi put spominje u poljskim Statuta provincialia nastalim oko 1420. Laduć. 52 Srpski rječnik. Izdanja muzeja grada Zenice. str. istumačen njemačkijem i latinskijem riječima. Karadžić. O dualizmu u vjeri starih Slovjena i o njegovu podrijetlu i značenju. U staročeškom lada znači djevojka. Jugoslavenska akademija znanosti i 49 48 37 .”50 Luka Ilić Oriovčanin navodi da su naši pređi Ladom ili Ljeljom nazivali boga ljubavi. 247. Golden Marketing. U Bugarskoj i Sloveniji su se na Ivandan izvodile pjesme u kojima je pripjev lado.vezat djevere / izriče se marljivost. za ljetnih radova Podravki i Posavki. str. Zagreb 2004. skupio ga i na svijet izdao Vuk Stef. 118. Trag drevnosti naše popivke (…) prepoznaje se (…) u hrvatskom (kajkavskom) i bosanskom (slavonsko-ikavskom) narječju. Zbornik za narodni život i običaje južnih Slavena. (O Zelenom Jurju bit će riječi u poglavlju Folklorno kazalište.-73. Ladovica.-120. Zagreb 1998. navodi za bilo koje božanstvo. Ladinec. mladosti. u okolici Karlovca) djevojke kršćanske nakićene vijencima idu po selima uoči Đurđeva dne.51 Vuk Stefanović Karadžić objašnjava riječ ladati “(u Hrv. Ivo Pilar prisustvo božice Lade u slavenskoj mitologiji ilustrira toponimima Ladin Vrh kod Obrovca. Zagreb 1846. str. a mladež mu je obojega spola žrtve (aldove) prikazivala. Erasmus naklada. 51 Luka Ilić Oriovčanin. U 15. a u varoši na Đurđev dan ujutru od kuće do kuće i pjevaju”. 320. boga Latobiusa jest božanstvo Lado koje se u pučkom pjevanju. 50 Matija Petar Katančić. str. 53 Ivo Pilar. Hod kroz godinu. Zenica 1973. Narodni slavonski običaji.

da su dalmatinski renesansni pisci uvijek navodili božanstvo Lelja kao sinonim za Amora ili Kupidona. Jure. 72-73. 56 Tvrtko Čubelić.”58 Prema narodnim pričama ladarice hodaju svijetom od Jurjeva do Ivanja.56 U Rječniku hrvatskoga jezika (2000.55 Tvrtko Čubelić lade (ladarice) iz Hrvatskoga zagorja poistovjećuje s dodolama.htm 38 . g. U tim je zemljama bio drevni običaj da od prve nedjelje po Uskrsu do Ivandana djevojke i žene u kolu pjevaju pjesme u čast Lade. 57 Rječnik hrvatskoga jezika. Mazuri i Poljaci slavili su božanstva Ljelja i Poljelja. Lelija Planina u Hercegovini. 58 http://www. a Slobodan Zečević ga citira. Zagreb. str. Sv. Školska knjiga.) ladarice su “djevojčice. Nakladni zavod MH. Bratoljub Klaić navodi da je mišljenje o Ladi kao božanstvu znanstveno opovrgnuto. djevojke koje u svečanoj povorci obilaze seoske kuće za Duhove ili Jurjevo i pjevaju prigodne pjesme”. Zagreb 1980. str. Jurjevo je prije Duhova i takvo je objašnjenje invalidno. Zagreb 1990. Pilar navodi. knjiga XXVIII. Rječnik stranih riječi. 74. Ljeljen Glavica u Konavlima.htm 59 http://www.54 U nekim je kraljičkim pjesmama pripjev ljeljo po kojemu su se te kraljice nazivale. Zagreb 2000. urednik dr. Leksikografski zavod Miroslav Krleža. Rusiji i Litvi spominjao se i Ladin sin Poljeljo. Sv.anita. 527. Uz to vjerovanje veže se običaj kada na Ivanje djevojčice Ivančice u grupi od četiri ili osam s vjenčićima na glavi obilaze sela i pjevaju.59 Temeljem relevantne literature i motiva u pjesmama koje su zapisane kao i onima koje informanti na terenu i danas kazuju može se ustvrditi da su se u Slavoniji i Hrvatskom zagorju ladarske pjesme izvodile na blagdane: Sv. glavni urednik Jure Šonje. Prisustvo Ljelja u južnoslavenskoj mitologiji Pilar afirmira i višebrojnim nazivima planina Ljeljen u Bosni i Hercegovini. Boranić.lado. D.hr/lado. U Poljskoj.org/vile. Filipa i Jakova. Nadbiskupska tiskara Zagreb. str. lipnja) te za vrijeme sušnih proljetnih i ljetnih dana. umjetnosti. 779. drag.f2o. Duhove. str. Povijest i historija usmene narodne književnosti. mio. 54 Isto.57 Međutim. a sinonim je riječima dobar. Na web stranici ansambla Lado prva je rečenica: “Lado je arhaična slavenska riječ često korištena kao pripjev u starim obrednim pjesmama sjeverozapadne Hrvatske. sv. te Ljeljen-brdo na razmeđu Dalmacije i Hercegovine. Ljeljen – vrh planine Visočica kod Konjica i t. str. 55 Bratoljub Klaić.U slavenskoj je mitologiji Ladin sin Ljeljo – bog ljubavi. 76. d. 1. Ivana (24.

broj. je l k mesecu je l k drobnim zvezdicama. 2. na “lesu” se stavljalo trnje “kako coprnice ne bi mogle dojti v hižu”. u: Narodna starina. a Zeleni Jure je bio u košu ispletenom od vrbe i jagnjeda. Djevojke se po pripjevu u pjesmama oj Lado. polju i sl. Sve su vrtlarice dobivale grančicu iz kite ili koša i stavljale ih među zelje. 26. jurjevčani. Jedan je visoko nosio mladu zelenu brezu okićenu maramom i šarenim papirima.Dakle. dj. Djevojke su uz zapaljeni krijes pjevale pjesmu: Sveti Jura kres naloži. Hodi Jura k nam k večeri. dvojica su nosila kite brezovog granja. nav.62 a http//www. a na glavi su imale koprive koje su poslije plesa bacale u vatru. Krisnice i Zeleni Jure u karlovačkoj okolici u XIX stoljeću. 61 U sjeverozapadnom i središnjem dijelu Hrvatske mladići koji su sudjelovali u jurjevskim ophodima zvali su se jurjaši. glavni i odgovorni urednik Dr. Josip Matasović. Jure seoski su mladići pjevali po selu i gradu. str. 278. štali. X. U nekim drugim maruševačkim selima djevojke su oko krijesa plesale kolo.hr/kultura-obicaji. Djevojke koje su uoči Jurjeva i na Jurjev išle po selima i varošima nazivane su krisnice.-280. vjerujući da će tako odvratiti demonske sile. vremenski su skoro istovjetno izvođeni ladarski obredi u Hrvatskoj kao u Rusiji. Zagreb 1931.60 U okolici Karlovca na Dan sv. kelj ili korabicu da im bolje rodi.marusevac. 61 60 39 . lade. knjiga. U Bikovecu kod Maruševca. Kao i drugi običaji i običaj Jurjeva se različito obilježavao u pojedinim mjestima. kak naloži tak pogori. Vjerovalo se da pepeo od krijesa štiti kuću od demonskih sila koje noću hodaju selom. Vidi: Milovan Gavazzi. 62 Jurjaši su u svakom domu koji bi ih darovao ostavljali komadić zelenila koje su domaćini kasnije ostavljali u kući. Poljskoj i Litvi. oj zovu ladarice. Uoči Jurjeva ispred ulaza u dvorište kuće naložio bi se mali krijes. vrtu. vlasnik. primjerice. Vjerovalo se da će se tako zaštiti od bolesti.htm Vidi: Fredo Heffler. kaj se bumo spominjali komu bumo kćerku dali je l k suncu.

Od zelenila kojim je bio prekriven Zeleni Juraj bilo je dopušteno otkinuti dio grančice za koju se vjerovalo da će ukućane i njihovo imanje štititi od demona. Đure. Kod Hrvata je tradicija obilježavanja prvoga svibnja veoma stara. str. koj’ od sunca vene?64 (Brusje na Hvaru) I u Kaštelu Starom mladići su djevojkama prvoga svibnja pod prozor ili uz kuću stavljali neko stabalce i pjevali pjesme. ovo nazivanje prvi dan se čini. đurđari. prikazujuć voća u svojoj istini. U ovome mistu običaj pribiva. Zagreb 1972. sastavio Krešimir Mlač. uzmi za bor mene. Hrvatska državna tiskara. što će ti zelen bor. Vidi: Petar Grgec. 63 40 . O boru! O jele! O duhu primili! Cviće nerazlično. Do naših je dana sačuvana pjesma o prvom svibnju kojem se vesele anđeli od raja. Pjesma je komponirana od devet šesteračkih katrena i po svojoj strukturi Ophođani su se nazivali jurjevčani. str. ali će i povećavati plodnost. 139. Pjesma alegorijski erotizira ljubav mladića prema djevojci – on traži zelen bor da joj ga usadi na njezin bili dvor. Nazivanje bi počelo prvoga svibnja prikazujuć voća u svojoj istini. U starinskim usmenim lirskim pjesmama koje su se izvodile na taj dan prevladavale su obredne pjesme s mitskim motivima. cvićem nerazličnim. Zagreb 1943. da svaki dragi dragoj maž misec naziva. da ti ga usadim na tvoj pribili dvor za ljubav postavit. Isčući zelen bor. 154.63 Prvi svibanj je Dan sv. Hrvatske narodne pjesme.djevojke koje su bile sudionicama u tim ophodima nazivane su jurjašicama. saopćava joj da bora nije našao i da njega uzme umjesto bora jer što će joj zelen bor koji vene od sunca. U Brusju na Hvaru pjevane su pjesme u kojima je svojevrsna invokacija kojom se kazuje da je u tomu mjestu pribivao običaj po kojemu bi dragi dragoj nazivao mjesec svibanj. Dragi dragu gradacijski naziva borom. 64 Zlatna knjiga hrvatske narodne lirike. anđelom milim. anđele moj mili! Bora nisam našo. jelom. Josipa radnika koji je zaštitnikom radnika. Radi toga se taj dan obilježava kao Međunarodni praznik rada. duhom premilim. MH.

javor kitnovasti za svoju deklicu. Bog da. ali nije našao ni bora niti jelene zelene te je umjesto toga nudio sebe. moja dušo draga. razvidno je da on. uzmi za bor mene. jelom uvitom radi koje se trudio sva svoja ljeta. o cvite razliki. rad ke sam se trudi po sva moja lita. 41 . Premda se mladić ne spominje u pjesmi. kome se vesele anđeli od raja. Dobra večer. Bora nisam naša. ni jelene zelene. jelom visokom. Išćući zelen bor. Međutim. uvitu jelicu. Divojčice mlada i jelo uvita. za takvu deklicu. javore premili. a iz lišca dragane izlazi zrak od sunašca. Umilna je molba djevojci da nikada od ljubavi ne razdili dragog svoga jer ljubav izlazi iz srdaca. Iskao je zelen bor. prvi dan od maja.je bliska usmeno-retoričkim oblicima. zenicom pridragom. javor kitnovasti. Divojčice mlada i jelo visoka. kao i u prethodnoj pjesmi. anđele moj mili. uvitu jelicu. gradacijski svoju divojčicu naziva divojčicom mladom. O bore i jelo. ta je pjesma iznimno lirična. zenice pridraga od mojega oka.

javor kitnovasti. Puljas. javor premili. g. apostol brat je sv. Znaj. od ljubavi tvoje. nikad srce moje. Zaštitnik je Španjolske. o sv. str. u Kaštel Starom Marina Žarković. jelo uvita. Križem je učinio da nestane zmije. mirna ti mrkla noć. Blagdan sv.. 1935. Kršćanska sadašnjost.otok. Rkp.66 Uz taj blagdan vezuju se ophodi filipovčica koje zahvaljuju slavonskoj šumi jer se svako proljeće ponovno zeleni i svojom ljepotom nadahnjuje:67 Blago tebi. a iza nje je ostao strašan smrad od kojega su mnogi umirali među kojima i kraljev sin. 292. 2006. (Navodim prema: Leksikon ikonografije.Ti me ne razdili. jelo visoka. zenice pridraga. dušo iz srdaca. Filipa i Jakova je 3. sv. Po povratku u Judeju odrubljena mu je glava. uredio Anđelko Badurina. rođ. Filip se povezuje u izvještaju o čudesnom umnažanju kruha. liturgike i simbolike zapadnog kršćanstva i Uvod u ikonologiju Radovana Ivančevića. Jakovu str. FF Split. Filip je uz pomoć križa mladića oživio. Po predaji je propovijedao evanđelje među Skitima i ondje je vidio kako narod štuje neku golemu zmiju. a kazala joj je Srećka Puljas (djev. a ja sada i više nikada. Svećenici koji su štovali zmiju uhvatili su Filipa i pogubili ga. ja ne ću od tebe. ljubav izlazi. Po predaji je Španjolsku oslobodio od Maura i ondje postavio temelje kršćanstva. 66 Sv. 228. 10. svibnja. Ovim te pozdravljam. Jakov Stariji. Zagreb 1990.. Filipu str. g.hr 65 42 . ).) 67 www. anđeli nebeski bili ti u pomoć!65 (Kaštel Stari) Pored stilske figure gradacije u navedenoj je pjesmi cio niz epiteta: divojčice mlada. o sv. mrkla noć. 29. a iz tvoga lišca zrak od sunašca. zelena šumice! Ti se mladiš svake godinice. Ivana i u bliskom je srodstvu s Isusom. Zapisala je 2006.

epitetima. Jakobovo Ladole mile. kraljice i dodole u hrvatskoj tradicijskoj kulturi i slavenskom kontekstu. Magijski je efekt postignut pripjevima Ladole mile. Ladole mile. Hercegovina. Ladole mile. Ladole mile. U Slavoniji i Hrvatskom zagorju ladarice su se molile višnjem Bogu da udari rodna kiša i porosi polja i travicu i da se ugoje stada: Tvrtko Čubelić. Lado. oj Lado. asonancijama. Ladole mile. oj Lado. 69 Marko Dragić. Ladole mile. 76. oj Lado. oj Lado. str. Povijest i historija usmene narodne književnosti. oj Lado oj! Nije doma draga dušo. Zagreb 1990. aliteracijama. Mostar 2007. oj! Jel’ Filip doma? Ladole mile. str. oj! Otišo je u Ukovar. 68 43 . oj Lado oj! I maramu svilenicu. već je otišao u Vukovar kupovati crne čizme i maramicu svilenicu. Ladole mile.Obredi su filipovčica slični jurjevskim proljetnim ophodima. oj Lado. oj Lado. Filipovo. oj! kao i stilskim figurama: retoričkim pitanjima. crven pojas sebi za pas. 282. oj! Crven pojas sebi za pas. kao i druge obredne pjesme.oj!69 (Vinkovci) Ta je pjesma. metaforama i alegorijama. oj! Filipova stara majko.68 Sljedeća dijaloška filipovska pjesma može se svrstati u ladarske – filipovske. godišnjak za kulturno i povijesno nasljeđe br. Drevnoga su pretkršćanskoga podrijetla ophodi koji su se izvodili za vrijeme proljetnih i ljetnih sušnih dana. oj! Kupovati crne čizme. U njoj filipvčice pitaju staru majku: Je li Filip doma? Stara majka odgovara da Filip nije doma. komponirana tako da njezini stihovi proizvode magijsku moć. 21. Ladarice. Oj.

yu/ antropologija/ svasiljev mitologija.org. A – E. oj! Da porosi naša polja I travicu mekušicu. Po Ivanovu evanđelju “Duh je onaj koji oživljuje. (Ivan. a mjesec lipanj nazivan Zlatna knjiga hrvatske narodne lirike. 63) Po Duhu Uskrsloga Gospodina “vjernici postaju jedno tijelo. Slobodna Dalmacija. Duh Sveti je u središtu kršćanskoga postojanja. oj! Da nam stada. Kod Čeha se taj praznik zvao Rusadle. Oj Lado. Split 2005. jedan Duh u Kristu”. Oj Lado.) Po nekim drevnim predajama rano preminule djevojke i žene pretvarale su se u vodene vile . To je slavenski naziv za vodene vile. Oj Lado.72 U južnoj Dalmaciji Duhovi se nazivaju Rusalije.-245. također. a tijelo ne koristi ništa”. 244. Lado! Molimo se višnjem Bogu. Da udari rodna kiša. oj!70 (Šamac kraj Slavonskog Broda) KRALJIČKI OPHODI I PJESME Kraljičke pjesme izvodile su djevojke o Duhovima (Dovima). (O vilama će biti riječi u poglavlju Mitske predaje. sastavio Krešimir Mlač. Neki antropolozi smatraju da su u narodnoj mitologiji rusaljke nasljednice vila. 72 Spasoje Vasiljev. 6. Slovenci taj blagdan nazivaju Risale.rusaljke. 71 Suvremena katolička enciklopedija. U Bugarskoj su se obredni igrači nazivali rusalije. oj! Da popuhne tihi vjetar. str. MH.Molimo se. 142.71 Kraljice ljelje nazivaju se i rusaljkama. a risalčak. Slavenska mitologija. Lado. risaliček slovenski je naziv za svibanj. Kod Rusa su. risalček. str. Ukrajinci i Bjelorusi duhovsku nedjelju nazivaju rusalnom nedjeljom. Oj Lado. Na taj je dan Isus Krist svojim učenicima podario Duha Svetoga i tako im dao moć govora na više jezika kako bi mogli po svijetu propovijedati Kristovu vjeru. Srbobran 1928. http://www. Helwing.rastko. priredili Michael Glazier i Monika K. Zagreb 1972. Ugoje se naša stada.html#_Toc530384684 70 44 . rusalije vezane uz Duhove.

je rusalski mjesec. U Rumunjskoj je narodni naziv za Duhove bio Rusali. U Makedoniji su se Duhovi nazivali Rusale.73

Dok etnolozi kraljičke ophode pripisuju praslavenskim mnogobožačkim vremenima u Đakovštini se i danas pripovijeda o nastanku kraljica: Stara predaja kaže da su Turci zarobili sve muškarce u selu, a njihove su se žene obukle u šarenu odjeću, na glave stavile muške šešire okićene umjetnim cvijećem i u ruke uzele srpove i kose, te tako obučene otišle pred turski tabor. Turci su pomislili da su došli duhovi, uplašili se i pobjegli. Tako su gorjanske žene oslobodile svoje muževe, očeve i braću. Od tada su se isto tako oblačile na blagdan Duhova, u spomen na taj dogadaj.74 Obično je kraljica bilo osam do deset, ali je bivalo i manje i više od toga. Dijelile su se u dvije skupine. Glavni su skup činile one djevojke koje su na glavama imale muške šešire okićene čapljinim ili paunovim
Dr. Slobodan Zečević, Elementi naše mitologije u narodnim obredima uz igru, Izdanja muzeja grada Zenice, Radovi V, Zenica 1973, 99.-100. 74 U Gorjanima kod Đakova zapisala je 2008. godine Zdravka Vranješ iz Osijeka koja pod mojim mentorstvom piše diplomski rad. Rkp. FF Mostar 2008, D.
73

45

perima te cvijećem, najčešće smiljem i koviljem. U toj su skupini posebice bile urešene jedna ili dvije djevojke koje su bile prvakinje. Na njihovim je klobucima sprijeda bilo ogledalo, a straga nekoliko obješenih šarenih vrpca. U rukama im je bio stari pravi ili drveni mač o kojem su bili obješeni šareni trakovi ili su bili zabodeni u jabuku, naranču ili limun. Među djevojkama se isticala kraljica ili kralj. U družbi su često bili i kralj i kraljica koja se još zvala mlada i imala je koprenu na glavi. Jedna ili dvije djevojke bile su barjaktar(i), a one su na štapu nosile šaren barjak. Polovicom 19. st. u Slavoniji jedna je djevojka bila barjaktar, a druga dvorkinja (služavka) kraljičina.75 U družbi su bili i diver i mlada koja je na glavi imala koprenu i vijenac, a razlikovala se od kraljice – mlade. Kraljički su ophodi u Đakovštini obnovljeni 2005. godine. Cijela se skupina ponegdje dijeli na kraljeve i kraljice, a jedna ili dvije su im prvaci i one s krunama na glavi. Među kraljicama su i djevojke ali i mladići sabirači darova prosjaci, torbonoše, sirgonja, kajmačar i sl. Kada bi kraljice došle pred kuću, dvorkinja postavi stolac na koji kraljica sjedne. Iza kraljice stane dvorkinja, a iza njih u obliku srpa kraljice – ljelje izvode pjesme uz pratnju gajdaša ili tamburaša.76 Osebujni su obredi i pjesme koje su do pedesetih godina 20. stoljeća izvodile kraljice u bunjevačkim77 krajevima.78 Bunjevački su Hrvati na taj dan Duhova ranim jutrom kitili prozore, kapije, te na salašima: volarice, kokošinjce, obore i čardake. Pripreme za obred kraljica počinjale su već od Uskrsa. Tada bi se mlade kraljice u dobi od deset do petnaest godina okupljale u dogovorenoj kući gdje ih je običaju i pjesmama podučavala žena koja je već bila kraljica. Dan prije Duhova kraljice su se sastajale u kraljičinoj kući i dogovorile bi kojim će putem ići, koje pjesme pjevati i kao će podijeliti
Luka Ilić Oriovčanin, Narodni slavonski običaji. Zagreb 1846, str. 145.-146. Milovan Gavazzi, nav. dj. str. 72.-74. Usp. Ivan Lozica, Poganska baština, Golden marketing, Zagreb 2002, str. 195.-196. 77 Bunjevci su 1687. g. od osmanskoga terora masovno pobjegli s područja Bune kod Mostara i nastanili današnje krajeve. Od 2007. g. taj egzodus obilježavaju pohodeći pradjedovska ognjišta. 78 Bunjevačke kraljičke običaje kao i pjesmu koračnicu navodim prema: mr Suzana Kujundžić Ostojić, Kraljičke pisme,; http://www.bunjevci.org.yu/site/narodna-knjizevnost/kraljicke-pisme/ mr Suzana Kujundžić-Ostojić, Kraljice, http://www.bunjevci. org.yu/site/bunjevacki-obicaji/kraljice/.
76 75

46

darove? Bile su obučene u bijelu šlingovanu bluzu i suknju. Nekoć su išle bose, a u kasnijim vremenima bile su u bijelim čarapama i crnim lakiranim cipelama. Na glavi su imale krune od cvijeća ukrašene perlicama, pantljikama i zrcalom preko kojega je bio đerdan. Kose su noć ranije upletale u pletenice, a kada su polazile u ophod rasplitale su ih. Obilazile su gušće naseljena mjesta. Kraljički su ophodi trajali najčešće prvi i drugi dan, a ponekad i treći dan Duhova. Kraljice u Subotici nisu nosile barjake ni mačeve. Išle su u paru po ustaljenom rasporedu: pridnjaci, sabljari, diver s kraljicom (koja je bila najmlađa od svih sudionica), a posljednji su par bili ban i banica. Putem su pjevale, “a na pripjev Ljeljo bi zastale, odigle se petama od zemlje i naklonile se”. To je davalo dojam da stalno pocupkuju, a đerdani su im lupkali o zrcala i proizvodili potmuo zvuk. Domaćice su bile počašćene posjetima kraljica te su ih darivale jajima, šunkom te novcima. Vjerovala se da će gadna nevolja stići onaj dom u kojem se ne bi primile i darovale kraljice. Vjerovalo se da proljeće ili ljeto nastaje kad kraljica pobijedi. (Po tome je nastanak proljeća ili ljeta ovisio da li su Duhovi početkom svibnja ili u lipnju.) Kraljice su izvodile obred tako da kraljica sjedi, a ostale oko nje bosonoge i raspletenih kosa igraju. Vjerovalo se da bosonoge kraljice svoju plodnost prenose na zemlju, a što tome obredu daje panspermijski karakter. Također se vjerovalo da bi upletena kosa usporavala ili čak zaustavila vegetaciju. Kraljičke su pjesme komponirane od šesteračkih stihova nepravilnih cezura. Dijele se na: koračnice, vesele i žalosne. Koračnice bi kraljice pjevale dok bi išle od kuće do kuće. Te su pjesme živahne, ritmične i jednostavne. Imale su i svoju praktičnu životnu funkciju jer su mlade kraljice idući od kuće do kuće mogle vidjeti buduće mladiće pa i svekra i svekrvu. Mi selu iđemo, selo od nas biži, a što od nas biži? Mi mu ne iđemo, da ga porobimo, već mi mu iđemo da ga veselimo. Vesele su se pjesme pjevale djeci i mladima. Karakterizira ih melodioznost, nježnost i blagost. U tu skupinu idu i šaljive kraljičke pjesme. Među tim pjesmama su i one alegorijske mitske pjesme u kojima kraljice

47

pjevaju o ljepoti svoje drúge pitajući: je li joj tato mladi mjesec bio, a nana žarko sunce bila: Oj ti naša drugo, Alaj si ti lipa, Ko da ti je tato Mladi misec bio, Ko da ti je nana žarko sunce bila! — Al ni mi je, druge, Tato misec bio, Al ni mi je nana žarko sunce bila, Već je mene riba U vodi rodila, žuna me je tica U kljunu iznela. Tica lastavica Bila j’ dadiljica, Rastova korica Bila j’ kolivčica.79 (Vancag) Kraljice su vesele pjesme pjevale u skupinama dvije po dvije okrenute jedna prema drugoj, lagano pocupkujući, a na pripjev Ljeljo odignu se petama od zemlje i lagano poklone. Žalosne su pjesme kraljice pjevale okrenute jedna prema drugoj, ali na pripjev Ljeljo ne bi pocupkivale nego bi se lagano njihale. Žalosne su kraljičke pjesme pjevale o vojnicima (katanama). U kraljičkim su pjesmama mnogobrojne narodne mudroslovice. Kraljice su pjevale pjesme o sudbinama u kojima se ogledala sudbina zajednice i naroda. Neke od tih pjesama imaju strukturu tužbalica: Oj borci, vojnici, Tužne majke sinci,
Zlatna knjiga hrvatske narodne lirike, sastavio Krešimir Mlač, MH, Zagreb 1972, str. 145.
79

48

Kako vam je stanje U polju bojnome, Tužnom ledenome? Strahotom vas bije, Krv se vaša lije I zelena trava Ostaje krvava. Zemlja vam je tvrda, Propast ne možete. Nebo je visoko, Popet s’ ne možete. Kad sunce ograne, Ogrije vam rane, Misec se promine I pokaže vrime, Da prolazu dani, Proć će i mejdani. Kad tako mislimo, S otim se tišimo.80 (Subotica) U repertoaru su kraljičkih pjesama i one pjesme koje imaju elemente vjerske usmene lirske pjesme: Gospodin plebanoš, ustaj, pa pošetaj, iz cele u celu, u baštu pod ružu, kud Gospodin hodi, za njim cviće rodi svakojake fele: modre i zelene, žute i crvene. ruža se razvila, u kalež savila, na oltar nošena, misa govorena.81
80

Isto, str. 144.-145.

49

Siroče je čest motiv u hrvatskoj tradicijskoj kulturi. I danas su mnoge usmene lirske pjesme i predaje koje kazivači kazuju o siročićima. Česta je narodna izreka Da nije siročadi ne bi ni Sunce grijalo. Te su pjesme pjevane i siročićima. I kraljice su pjevale žalosne pjesme siročićima. Sirotica Milka sjedila je u bašti, naletjela je ptica i krilima je udarila: Sirotica Milka, Sidila u bašći, Tica naletila, Krilim udarila, Kanda j’ tica znala, Da je sirotica. Kako j’ tici, nane, Letiti brez glave, Tako j’ Milki, nane, Brez njezine nane, Kako j’ tici, nane, Letiti brez oka, Tako j’ Milki nane, Brez njezinog oca. Kako j’ tici, nane, Letiti brez vrata, Tako j’ Milki, nane, Brez njezinih braća. Kako j’ tici, nane, Letiti brez perja, Tako j’ Milki, nane, Brez njezinih sela. Kako j’ tici, nane, Letiti brez repa, Tako j’ Milki, nane, Brez njezinih teta. Kako j’ tici, nane, Letiti brez noga, Tako j’ Milki, nane,
81

Mr Suzana Kujundžić-Ostojić, Kraljičke pisme, http://www.bunjevci.org.yu/site /narodna knjizevnost/ kraljicke-pisme/;

50

Brez njezina roda.82 (Tavankut kod Subotice) Navedena je pjesma komponirana retoričkim pitanjima i odgovorima: kako je ptici letiti bez glave, tako je Milki bez njezine nane; kako je ptici letiti bez vrata, tako je Milki bez njezine braće; kako je ptici bez perja, tako je Milki bez njezinih sela. (…) Retorička pitanja i odgovori na njih u pjesmi Sirotica Milka komponirani su narodnim mudroslovicama

DODOLSKI OPHODI Dodolske pjesme su, također, nastale u prastarim mnogobožačkim vremenima. Pjevale su ih djevojke prekrivene zelenilom u vrijeme proljetnih i ljetnih suša. Vuk Stefanović Karadžić dodole objašnjava kao skupinu djevojaka koje za vrijeme suše idu “po selu od kuće do kuće, te pjevaju i slute da udari kiša. Jedna se djevojka svuče do košulje sa svijem pa se onako gola uveže i obloži različnom travom i cvijećem i tako da se nigdje ne vidi ni malo, a to se zove dodola (…)”. Pred kućom dodola igra sama, a druge djevojke iz te skupine stanu u red i pjevaju različite pjesme. Potom

Zlatna knjiga hrvatske narodne lirike, sastavio Krešimir Mlač, MH, Zagreb 1972. str. 145.

82

51

domaćica ili netko drugi uzme pun kotao vode i izlije na dodolu koja se na to ne obazire nego i dalje igra.83 Slobodan Zečević navodi da se obred dodola izvodio i u sedamdesetim godinama 20. stoljeća. Dodola je djevojčica i glavna je u skupini. U davnim je vremenima bila naga i uvijena u zelenilo. Morala je biti uzorna ponašanja i seksualno čedna. U nekim je krajevima dodola bila siroče bez roditelja, a u nekim je bila posljednje dijete u majke - neporođena. Dok dodola igra, pjesmom je prate njezine pratilje. “Pred svakom kućom dodolu polijevaju vodom (…).”84 U Skopskoj Kotlini dodolski su ophodi bili u četvrtak po Uskrsu. Četvrtak je dan Peruna, vrhovnog slavenskog boga koji je slavljen i kao bog groma i kiše. Iz tih razloga u Mačvi od Velikoga Četvrtka do Spasovdana u sve četvrtke nitko nije smjeo orati, kopati, tkati, prati, tjerati kola.85 Bratoljub Klaić u svome Rječniku ne navodi dodole, a u Rječniku hrvatskoga jezika (2000.) dodole se objašnjavaju narodnim običajem magijskog prizivanja kiše u doba suše te mladićima i djevojkama koji okićeni cvijećem i zelenilom sudjeluju u obrednoj pjesmi zazivanja kiše.86 Matej Sova navodi da bi u Dalmaciji za vrijeme sušnih dana momci okićeni zelenim granama i cvijećem išli od kuće do kuće pjevajući i plešući. Momci su se nazivali prporuše a njihov kolovođa prpac.87 Djevojke su skladno poigravale pjevajući pjesme a domaćin ili domaćica polijevali su ih vodom vjerujući da će im se božanstvo smilovati i podariti kišu. Neke od tih pjesama imaju šaljiv karakter. Kultni su kiša i zelenilo u tim obredima. U Somaliji i nekim drugim zemljama sačuvao se obred u kojem za vrijeme suše najljepše djevojke gole gledajući prema nebu pjevaju magijske pjesme kako bi kiša udarila. Starozavjetna je Ilijina kiša koja je u zemlji kralja Ahaba pala po zagovoru proroka Ilije nakon tri godine suše u kojoj su istrijebljeni Baalovi svećenici.

Srpski rječnik, istumačen njemačkijem i latinskijem riječima, skupio ga i na svijet izdao Vuk Stef. Karadžić, u Beču u štampariji jermenskoga namastira 1852. str. 128. 84 Dr. Slobodan Zečević, Elementi naše mitologije u narodnim obredima uz igru. Izdanja muzeja grada Zenice, Radovi V, Zenica 1973, str. 125.-126. 85 Isto, str. 127.-128. 86 Rječnik hrvatskoga jezika, glavni urednik Jure Šonje, Leksikografski zavod Miroslav Krleža i Školska knjiga, Zagreb 2000. str. 194. 87 Matej Sova, Pregled narodne književnosti s primjerima i teorijom, Školska knjiga, Zagreb 1955., str. 43.

83

52

Djevojke u pjesmama pjevaju pripjev oj dodo, oj dodo, le pa se prema tome zovu dodole: Naša doda Boga moli, da udari rosna kiša. Oj dodo, oj dodo, le. Da pokisnu svi orači, svi orači i kopači, svi po kući poslovači. Oj dodo, oj dodo, le. 88 (Prisap pokraj Livna) Prastari običaj dodola zadržao se u Đakovštini, napose u Potnjanima i Gorjanima, do Drugog svjetskog rata. U Potnjanima je bilo jedno naselje Roma i oni su ostali posljednji koji su taj ophod obdržavali. Dodole ili dojdole (oba izraza se jednako koriste) je grupa mlađih djevojaka (od 14 – 15 god.) i poneki dječak koji za velikih suša obilaze selo i u kući pjevaju dodolske pjesme, zazivajući kišu i spas uroda. Obično je to 6 – 10 djevojaka i 2 – 3 dječaka. Dva dječaka su „prosjaci“, oni nose košaru u koju im domaćin nakon otpjevane pjesme stavlja darove (jaja, jabuke, slaninu i što se već nađe, ponekad i novac). Treći dječak obično bude doda ili dodola. Njega obaviju zelenilom od glave do pete od granja, najčešće abdovine i bazge. Taj zeleni oklop je u obliku stošca, pa da bi vidio vode ga dvije manje djevojčice. Djevojke su obučene u rubine, bosonoge su i raspletene kose. Oko glave imaju grube vijence od zelenila (prave hlad glavi na uzavrelom suncu) te oko pasa granje koje visi do zemlje (adbovina, bazga, vrba i dr.). Putem galame, sviraju u trube i svirale ili škrebeću kako bi ih domaćini čuli i dočekali. Kada uđu u dvorište, pozdrave tradicionalnim katoličkim pozdravom „Faljen Isus“ i počinju pjevati. Domaćin ili domaćica poliju vodom dodu, a ovaj se na riječi iz pjesme „Ajd poigraj dodole“, vrti, otresa vodu i imitira kišu. Nakon što im domaćin stavi dar u košaru odlaze u drugu kuću. 89
U Prisapu pokraj Livna 25. 09. 2004. g. studentici Fakulteta filozofsko-humanističkih znanosti Sveučilišta u Mostaru, Marini Maganić, kazao Jako Krole (rođ. 1937. g.). Rkp. FF Mostar, 2005., sv. 2., str. 5. Kazivači uvijek ne kazuju pripjev oj dodo, oj dodo, le. 89 O dodolama je 2008. g. Zdravki Vranješ kazivao Zvonko Vugrinović, rođen u Đakovu 1956. g. Bio je dugogodišnji direktor Turističke zajednice Grada Đakova. Dragovoljac je Domovinskog rata. Oženjen, otac dvoje djece. Sa suprugom Dubravkom suvlasnik je Turističke agencije Orion Turs i vlasnik Gastro-etno imanja „Slavonska kuća“. Rkp. FF
88

53

PREPERUŠKI OPHODI U JEZERIMA NA OTOKU MURTERU U Dalmaciji i Istri djevojke se zovu preporuše (prporuše, preporuče), a na otoku Murteru preperuše. Kazivači u Jezerima na otoku Murteru 2006. godine pripovijedaju “o puno staroj fandaniji (običaju) zvanja kiše” koji se održao do prije nekoliko godina. Običaj se sastojao u tome da bi djeca, a pokatkad momci i djevojke pa i ljudi ubirali grane tešara (biljke smrdljivice). Potom bi išli putem, mahali tim granama i dozivali kišu pjevajući: Preperuše odile, sve su Boga molile: “Daj nam, Bože, kišicu i nebesku rosicu, da urodi godina i šenica bilica i vinova lozica.” Niki sira, niki jaj, To je naman za ufar. Kada bi domaćice vidjele da idu preperuše dozivale bi: Oj dodole, moj dodole, Dojdi k meni zlato moje. Zatim bi preperuše polijevali vodom, a onaj koji bi ih polio trebao im je dati neki dar: “komad sira oli koje jaje. Na kraju bi se preperuše skupile na Koledišće užgale veliku koledu i podilile darove ča su skupile.”90 Prporuše hodile, kuda one hodile,
Mostar 2008, D. Vidi: Josip Vinkešević, 40. Đakovački vezovi, Jubilarna revija br. 36, Godina XXXVII., Gradsko poglavarstvo Grada Đakova. 90 Ivana Klarin zapisala je u studenom 2005. godine u Jezerima na otoku Murteru po kazivanju Konstantina (Ukasa) Klarina (rođ. 1938. g.) i Ante Klarina (rođ. 1934. g.). Kazivači su rođeni u Jezerima na Murteru. Rkp. FF Split, 2005, sv. 59. str. 6.

54

tuda Boga molile da nan Bog dâ dažda i crlena mazda, šenice bilice, sake dobre srićice. Šenica nan rodila, dičica prohodila, šenicu pojili dicu poženili. Skupi, Bože, oblake, struni Božju rosicu na ‘vu svetu zemljicu.91 (Okolica Pazina) U navedenom je primjeru zdravica: da nan Bog dâ dažda / i crlena mazda, / šenice bilice, / sake dobre srićice./ Šenica nan rodila, / dičica prohodila, / šenicu pojili / dicu poženili / te molitva: Skupi, Bože, oblake, / struni Božju rosicu / na ‘vu svetu zemljicu. U Gdinju na Hvaru molilo se za kišu: Križi gredu po nebu Križi gredu po nebu, Za njima djeva Marija, Svoga sina molila, Da nam poda lipi dažj, Bog je Petru ključe da, Da otvori slavni raj, Da očuva mornara na moru, Težaka na polju, Da nam da mučicu karščansku, Čini vitar, čini dažj, Ništa da nan ne istuče grad.92

Narodne lirske pjesme, priredio Olinko Delorko, Zora, Matica hrvatska, PSHK, knj. 23, Zagreb 1963., str. 91. 92 Ivana Kardum zapisala je u Gdinju na Hvaru 2007. godine, a kazala joj je Mande Visković, (djev. Visković, rođena 1932.). Rkp. FF Split, 2007, E, str. 8.

91

55

nav. nav. seoski čuvar u Brestu u Istri nekoliko dana prije Sv.93 U Bosni i Hercegovini te Dalmaciji svitnjak je sinonim za krijes. krisova). stave ih na kuće te ih na večer uoči Sv. 95 Luka Ilić Oriovčanin. str. dj. Zagreb 1997. str. Kazivač je po zanimanju ribar. 215. 98 Vitomir Belaj. nav. Poljaka. Mladići su se s bakljama penjali po zidinama i stijenama. Čeha. Ivan veliki zaštitnik vrela voda. 2006. Ivana zapalio krijes oko kojeg bi se skupili djeca. rođakinje Bogorodičine.98 Kao i drugi obredi i ivanjski su raznovrsni. Ti su se mladići nazivali bakljari. 214. pištolji pucali.96 U nekim je hrvatskim krajevima. g. Rkp. svirali mjehovi (dude). bio običaj da muškarci nekoliko dana prije Sv.97 U živoj je narodnoj tradiciji sv. dj. 17. Ivana obavještavao mladiće gdje ima suhih drva u šumi.. Stara je hrvatska tradicija da se na izvorskoj vodi treba okupati prije izlaska sunca. godine zapisala u Tisnom na Murteru po kazivanju Šime Grgurine rođ.. Mladići bi ta drva sabrali i donijeli na kraj sela. Buka. Ivana Krstitelja (24. zajednica. lipnja) vezuju se pretkršćanski kultni običaji paljenja krijesova (kresova. Najznamenitiji je cvijet u ivanjskim vijencima bio paprat. 7. Tako je.-162. str.IVANJSKI OBREDI I PJESME Sv. 97 Luka Ilić Oriovčanin. lipnja “uoči Ivanje žetvene” 94 vršilo se paljenje kolede. Djevojke bi ubrale razno cvijeće od kojega bi isplele vijence te se njima kitile u ivanjsko navečerje i sutradan kada idu u crkvu. sv. djevojke. Ivana pripreme baklje (lučevi).-17. Golden marketing. galama te pokatkad pucanje iz pištolja imali su u narodnoj percepciji apotropejsku moć kojom su se tjerali demoni. nav. Oko krijesa bi se veselilo. Uz blagdan rođenja sv. S tim bi se drvima na viliju (uoči) Sv. 154. U Tisnom na otoku Murteru 23. a sada je umirovljenik. 158. str. Korizmeno-uskrsni običaji hrvatskog puka u prvoj polovici XX. str. Hrvatski uskrsni običaji.. dj. kolo igralo. Vitomir Belaj. pučka pobožnost. dj. Običaj paljenja krijesova na taj dan bio je prisutan kod Rusa. Ivan nosi naziv Krstitelj jer je u rijeci Jordanu krstio Isusa. Sin je starozavjetnog svećenika Zaharija i Elizabete. 1930.. stoljeća. Posljednji je starozavjetni prorok. mladići i stariji svijet. primjerice u Velikoj kod Slavonske Požege.. primjerice. FF Split. Slovaka i dr. str. Marina Lampalov u travnju 2006.95 Neki etnolozi paljenje ivanjskih krijesova interpretiraju kao ostatak Sunčeva kulta. 16. 94 93 56 . Ivana upale. 96 Jasna Čapo Žmegač.

dj. na rukavima bijeli opšiv. ali ga je na krijes dala njegova ljuba. Ivan se osobito slavio u Gornjem Selu na Šolti. a poslije toga su odlazili kućama..-280. 99 57 . 101 Vidi: Petar Grgec. Djevojke su se zvale krisnice.Te je običaje cijelu noć pratila zvonjava crkvenih zvona. Zagreb. urednik dr. godine u ZZNŽO JS pisao Jakov Mikac i ustvrdio “Kresovi su se u posljednje vrijeme prestali paliti”.99 U okolici Karlovca djevojke bi uoči blagdana Sv. brata. očekivali su se gosti iz drugih sela. Zbornik za narodni život i običaje južnih Slavena. vino i prošek. Spremalo se bolje jelo. Nitko od njih nije dao na krijes Ivana. 155. Ivana stavljalo na strehu i u rupice u zidu.. Skakali su vjerujući da im preko ljeta buhe ne će gristi noge. 100 Ferdo Heffler. 1972. sastavio Krešimir Mlač. Knjiga XXIX. Boranić. Petra i Pavla te Sv. Po selima su išle po četiri djevojke u dobi od petnaest do osamnaest godina. izlaze na određena Jakov Mikac. U popodnevnim satima domaćini i gosti.101 Djevojke su pjevale i dijaloške ivanjske pjesme u kojima je Ive krijes potpalio na Ivanjsko navečerje. Ivana u polju nabrale puno ivančica i od njih plele vijenac. nav. Pjesma je komponirana osmercima s cezurama iza četvrtoga sloga i bila je prikladna pri obredima koji su pratili paljenje krijesova. Seljaci su uoči Sv. 148. sv. Godišnji običaji (Brest u Istri). Seoske su krisnice bile okrenute jedna prema drugoj. Oko pojasa su imale bijeli komot. nav. Taj je obred imao apotropejski karakter te se vjerovalo da će tako godina biti rodnija sijenom. Tako je 1933. Okićene bi djevojke išle po selu pjevajući pred pojedinim kućama i kiteći vratnice i prozore cvijećem. 1. str. Kad bi vatra jenjala. dj. oca. U nekim se selima taj obred vršio na samo Ivanje. sestre da daju na krijes Ivana.102 Sv. Razlikovale su se seoske i gradske krisnice. 278. U pjesmi se traži od majke. 215-223. MH. Ćirila i Metoda.Stariji i djeca bi se veselili do pola noći. Djevojke i mladići ostajali su kod krijesa do zore. str. mladići su preskakali krijes “jedni ovamo. Djevojke su jedna drugoj tri puta preko vatre bacale povezane rukoveti cvijeća. U Istri su se krijesovi palili i na blagdane Sv. a gradske jedna iza druge. a drugi onamo”. Zagreb 1933. Seoske su krisnice nosile košare. a sa strane im je visjela kesa od perlov. To se cvijeće na Sv. str. JAZU. D. 102 Zlatna knjiga hrvatske narodne lirike. osobito mladež. Ivana po poljima palili male krijesove vjerujući da će tako dozvati jaču sunčanu toplotu i da će im polje što bolje roditi. a mogle su biti i mlađe.100 Neke Ivanjske pjesme pjevaju o vrijednim domaćinima i njihovoj vrijednoj djeci.

384. Croatica et slavica Iadertina. Ivana Krstitelja Šoltani su kadili vinograde. Ivana palili su vatru pred crkvom. djeca bi se zatrkivala i preskakala vatru jer se vjerovalo da će onaj koji preskoči vatru biti sretan i zdrav. Ivana djeca bi po susjedstvu skupljala drva i sve ono što je od drveta. str. str.104 Dok su neke ivanjske pjesme sačuvale mitske motive. Pod krilima krizmica. mladima ali i starijima.okupljališta u selu na druženje i zabavu. kojoj bi dodavali malo blagoslovljena cvijeća. Narodni je pjevač stilskom figurom. Vidi: Marko Dragić. Uvečer uoči Sv. Apotropejski obredi. gdje se skupljalo cijelo selo.103 Običaj “paljenja svitnjaka” dugo se zadržao i u samom Splitu i bio je iznimno omiljen među djecom. Dan prije Sv. Da me noge ne bole. Zadar 2007. Zvona su zvonila cijelu noć. Taj se običaj u Splitu posljednjih godina gasi. 103 58 . 104 Isto. grančice blagoslovljene masline ili ugljevlja što je preostalo od božićne vatre. neg anđeo krilutić. od Ivanje do Petrove da nas vile ne pohode. Vatru su uglavnom preskakali dječaci i mladići dok bi ostali stajali okolo i uživali u tom prizoru. 385. U krizmici Marija. dotle je sljedeća u cijelosti kristijanizirana. antitezom te višestrukim deminutivima spjevao ritmičnu lirsku vjersku pjesmu: Poleti tić perutić. Sveučilište u Zadru. Stari su govorili da u toj vatri trebaju sagorjeti sva zla koja su nas zadesila kroz proteklu godinu. Od vode do vode. Nije tić perutić. a ljudi su preskakivali vatru govoreći: Od Ivana do Ivana. Već poslije ručka dan uoči blagdana Sv. Kad bi se vatra rasplamsala. Također su se palile i manje vatre po vlastitim dvorištima koju su preskakivali i zabavljali se ukućani i susjedi. a da je staro i da ljudima ne treba. Sa zvonika se ispaljuju rokete. Sutradan bi se pričalo u čijem je kvartu bio najbolji svitnjak. Kad bi sve to sakupili s nestrpljenjem su očekivali mrak kada bi netko od starijih i iskusnijih muškaraca zapalio svitnjak. palili hrpe smilja i druge makije. ponajviše zbog urbanizacije grada. običaji i ophodi u hrvatskoj tradicijskoj kulturi. a jedna od žena bi blagoslovila vatru.

Takva su primjerice: Jakovljevo vrelo kod Kreševa (Vrelo Jakova Markijskoga). Voda je magijski izvor moći. str. u anđele nebeske. Od osamdesetih godina dvadesetoga stoljeća nekoliko obitelji kod kuća zajednički zapale svitnjak. Pepeo simbolizira smrt tijela i prolaznost ovozemaljskoga života. Kada bi svitnjak dogorijevao i plamen mu se smanjio. Na Pepelnicu (Čistu srijedu) stavlja se pepeo na čelu što označava početak korizme koja počinje s tim danom. Mrtvalj u Podmilačju kod Jajca.Šta j’ Boga rodila i Ivana krstila. a u kršćanstvu simbolizira pranje. također. Pepeo je u kršćanskoj simbolici znak pokore i obraćenja. izvorska voda. Pastiri su se natjecali tko će imati veći i bolji svitnjak. Mnoga su kultna vrela diljem Bosne i Hercegovine kojima narod hodočasti i pripovijeda o čudotvornim izlječenjima na tim vrelima. Do danas se sačuvao običaj da se ujutro prije izlaska sunca po pepelu svitnjaka hoda ukrug moleći tri puta Vjerovanje. 105 Isto. Oko svitnjaka se okupljao mlađi i stariji svijet. Donedavno je bio običaj da se svitnjak pali kod svake kuće i da se na najuočljivijim mjestima pale veliki svitnjaci. a stariji su sjedili. 59 . čišćenje i nevinost. 385. pepeo. Svrabivica u Perićima kod Prozora (Rama). mladići su ga preskakali. Vrilo u Knešpolju kod Širokoga Brijega i mnoga druga. a nakon toga se. Vatra. Vjeruje se da će se time spriječiti naboji. prije sunca umiva i kupa na izvorskoj vodi. Krst’ Ivane i mene da virujem u tebe. zelenilo. Mlađi su se igrali oko svitnjaka. vijenci od cvijeća u ivanjskim obredima imaju apotropejske karakteristike. bradavice i kurije oči na nogama te da će se tako izliječiti i spriječiti kožne bolesti. ugljevlje od krijesa. U sve crkve zemaljske.105 (Ružić kod Drniša) U Bosni i Hercegovini se do naših dana sačuvao običaj paljenja svitnjka u sumrak prije blagdana Sv. Ivana.

Stari ćaćke bud’te sinke. bele dvore i komore i oriblju žute stole. i napasu riđe vole i posiju belo žito. 60 . pod jabuku crljeniku.. srpnja) po Podravini. riđe vole u lugove. da mi s njim se poigramo. dajte. za Vidovdan (na sjevernom jadranskom području i Podravini). izpeljajte pod jabuku. poigramo. ako li nam niš ne date. dj. 85. stare majke. str. Mi ćemo ga dobro ranit suvim sirom i pogačom. Petra i sv. dajte. da se sinki zorom staju. nav. da izrenu riđe vole. lipnja) po jadranskom području i Bosni. kris nalaže. vi nam dajte lipog Ivu. da počešu plave kose i umiju belo lice i pometu bele dvore. da se ćerke zorom staju. potancamo. Stare majke bud’te kćerke. Pavla (29.106 Neke Ivanjske pjesme pjevaju o vrijednim domaćinima i njihovoj vrijednoj djeci: LIPI IVE KRIS NALAŽE Lipi Ive kris nalaže. 106 Milovan Gavazzi. žute stole javorove. i lipo ga nakitimo z rožicami ivanjskimi i k sebi ga odpeljamo. Ilindan (20. i donesu bistre vode i naliju čiste lonce.*** Krijesovi su se palili i za Dan sv. venac plete. 95.

hr/dodatak2003. 110 Zlatna knjiga hrvatske narodne lirike. Bože. ajdmo sada pjevajući: Daj nam.studio-tanay.109 Na Dan sv. krisnice. ladanjke. dobro leto. str. str. ivančice) bile su djevojčice koje su na blagdan Sv. Hod kroz godinu. Ivana (24. 215. Na vulicu. Na vulico pod lipico.belim mlikom i šećerom. Zagreb 1998. dobro leto i proliće o Ivanju i Štefanju. MH. kresovaljke. Po poteku. http:www. Lado! Znesemo ga na vulico. II priređeno izdanje. Znesemo ga na vulicu. Godinu dana hrvatskih narodnih običaja. str. Vijence su po završetku ophoda djevojke bacale u tekuću vodu vjerujući da će se udati onamo kuda vijenac otplovi. a negdje od osam. Sve na slavu Ivaneka!110 (Okolica Koprivnice) 107 Stipe Botica. Zagreb 1995. 108 61 .html 109 Vitomir Belaj.108 Djevojke koje su izvodile ivanjske ophode nazivane su još ladekarice. 1988. Ivana ladarice su pjevale: Podajte nam Ivaneka. lipi Ivo. Lado. pod lipicu. Pak mu bomo ruže brale. lipnja) u skupinama od četiri. Golden Marketing. Hrvatska usmenoknjiževna čitanka. Oj lepa Lado. Školska knjiga.107 (Karlovačka okolica) Krijesovalje (ladarice. ovjenčane vijencima od cvijeća išle po selima i pred kućama izvodile kolo i pjevale pjesme hvaleći gazdu i gazdaricu. 147. Milovan Gavazzi. Ajdmo sada. Kaj se bomo ž njem igrale. 41. Zagreb 1972. po praheku. sastavio Krešimir Mlač.

urednik dr. pa hi se na ognju dobro popali i klade (stavi) pod tundjelu kad se ide spavati a svakoga od njih namijeniš na jedno čejade. kao i suglasnika v). epika. priredio Marko Dragić. Zagreb 1932. 83. 1. Zbornik za narodni život i običaje južnih Slavena. Macan. tu će poći ono čejade. epitetima (zelene gore.U Blatu na otoku Mljetu na Svetoga Ivana uvečer bi se ubrala “tri badeja. 3. str. U njima se pjeva o težaku koji ore kraj zelene gore. seže u davna vremena. Boranić. ralo – drvo šišmirovo. također. ralo mu je drvo šimširovo. Čaranje i gatanje. Težak ore kraj zelene gore. sv.)111 O vukarskim (vučarskim) ophodima i pjesmama riječ je u poglavlju Folklorno kazalište. Knjiga XXIX. Te su pjesme pjevane za vrijeme predaha kod teškog težačkog posla oranja. str. 111 62 . (Ovo rade u prvom redu djevojke za udaju. Hrvatska književnost Bosne i Hercegovine u 100 knjiga. sivi Tomislav M. i koji od njih do jutra procvijeta. JAZU. kome je badej bio namijenjen. jaram – drvo javorovo: TEŽAK ORE KRAJ ZELENE GORE Težak ore kraj zelene gore. koje hi je ubralo. retorika. kako ore ne vidi se gore. metaforom (volovi mu sivi sokolovi). jaram mu je drvo javorovo. 225.112 (Bučići kod Novog Travnika) Emocionalni je efekt u prethodnoj pjesmi postignut stilskim figurama: aliteracijom (ponavljanjem suglasnika r. 112 Hrvatska usmena književnost Bosne i Hercegovine: lirika. D. POSLENIČKE PJESME Nastanak posleničkih pjesama. Matica hrvatska i HKD Napredak. Volovi mu sivi sokolovi. udaće se za onega. volovi su mu sivi sokolovi. Sarajevo 2006.

čadonju. Žito bumo sejali. Dva konjička naprv. budi dječicu. To je muški najem. 63 . a domaćica će pripremiti pečenku s lukom i gibanicu s kukom: MUŽEK RANO VSTAJE Mužek rano vstaje. To roginju. Na sve strane zgleda. Jendrašina! Tiraj voli v jarem. Dečicu zbuđiva. drvo javorovo). Zutra bumo orali. Žito bumo sejali. (Šimšir i javor u narodnoj tradiciji imaju mitska obilježja.) Oranje ralom na vitlo Težačke pjesme pjevaju o marljivom domaćinu koji rano ustaje. Družinu sezava: “Prizmi ti. družinu doziva da tjeraju volove u jaram i konje ispred njih jer će sutra orati i žito sijati.sokolovi) i inverzijama (drvo šimširovo. Stani. Đurina.

sastavio Krešimir Mlač. 142. Poldan nam dohaja. Nakon obavljenoga posla kosibaši je kao nagrada pripadala glava pečenoga jagnjeta ili ovna. A trećega nitko od nikuda. Sunce je visoko. Okupilo bi se pet-šest i više kosaca koji su se natjecali koji će brže. 115. Za vrijeme kosidbe i predaha u njoj pjevane su pjesme različite tematike. Ki spleplje oraču? Pojdi. MH. Kaj bude kovaču. Kaj smo lani vejali!”113 (Hum u Hrvatskom zagorju) Sve do sedamdesetih godina dvadesetoga stoljeća poseban je bio kosidbeni običaj. Po tu tikvu vina! Zutra bumo orali. Polje je široko. Prvog žali i otac i majka. 114 Isto. Žito bumo sejali.-116. bolje i ljepše kositi. Najbolji je bio na čelu i zvao se kosibaša. Rano zađe moje jarko sunce!”114 (Babina Greda) Zlatna knjiga hrvatske narodne lirike. Žito bumo sejali. Gibanica s kukom. Samo jedna sirota djevojka: “Suđeniče i nesuđeniče. Obed se zgotavlja: To pečenka z lukom. Zagreb 1972.Kaj smo lani vejali. Drugog žali bratac i sestrica. str. str. Neke su težačke pjesme baladno intonirane: OTKIDE SE GRANA JORGOVANA Otkide se grana jorgovana I ubila tri čobana mlada. Jendrašina. 113 64 .

rkp. KOSIO SAM SIJENO Kosio sam sijeno.Pokatkad je i sam domaćin kosio svoju livadu. Bregava se koscu javila da mu dolje u ladu draga spava. 4. 1959.” Bacio sam kosu.115 (Vrapčići kod Mostara) Marinu Škobiću u Vrapčićima kod Mostara 2005. 115 65 . nek se suši trava. str. Vl. R. tiho progovara: “Eno dolje draga. u ladu zaspala. što u ladu spava.). 2005. poljubit ću dragu. Bregava mi šumi. Bregavke garave. g. sv. Putem prolazile. On baca kosu nek se trava suši i odlazi poljubiti dragu što u ladu spava. dolje kod Bregave. g. kazao Veselko Sesar (rođ.

Baška Voda 1995. 69. str. dositi se ljuba Ivanova. jesi 1 naše cviće nalazio?” Čoban dipli i kroz diple kaže: “Jesam bio kud smo jučer bili.”116 (Prozor – Rama) 116 Marko Dragić. ne mere bez tebe. Pjesme pjevaju o ljubavi. o želji djevojke da joj to bude zadnja žetva kod roditelja i da to žito ne jela ona nego ga pozobali njezini svatovski konji i dr. Kad je bilo ićindiji k mraku. VAZDAN ŽELE MLADE ŽETALICE Vazdan žele mlade žetalice.” To se niko dositio nije. Tuj tunja tu jabuka. Tad zapiva seko Ivanova: “Oj Ivane. ugledala jednog čobanina. Mala nakladna kuća Sveti Jure. 66 . jesam naše cviće nalazio. materin čobane. vazdan žele. iđi za njom tio stranputice. pa govori svom Ivanu mužu: “Šalji seku za goru na vodu. zalivo ga od jabuke mlikom: cviće vene. U seke je čedo ponejako: da ga ne bi umorila mlado.Žetelačke su pjesme pjevale žetelice žanjući žito. vazdan pripivale. samo nije ljuba Ivanova. jesi 1 bio kud smo jučer bili.

Prvi otkos. ČUVAM OVCE PO LIVADI SAMA Čuvam ovce po livadi sama. treći otkos. Peri. Mladići su se skladnim sviranjem na svirali (dvojnicama) javljali svojim djevojkama. Tomi. zelena rozeta. također.Ovako se nekada vrhlo žito na gumnu Do sedamdesetih godina dvadesetog stoljeća odjekivale su po planinama. ljubičica plava. Vidu. Luki. samo Rade što kosi livade i on ljubi čobanice mlade. proplancima i poljima milozvučne pjesme pastirica. 67 . Pavlu. Iliji. Grgi. molili pjesme protiv groma. drugi otkos. zelenika trava. Dujmu. Pastiri su pjevali i molitvene pjesme svecima: Anti. Pastiri su. šumama. Te su pjesme dragom otkrivale gdje se nalazi njihova dragana. Svetoj Gospi. Isusu. oluje i nevremena. niko nema od naših čobana.

Da si o srebra. se goj. Uglavnom su pjevali mlađi ribari na poštama čekajući svićaricu. retorika. Vis) Hrvatska usmena književnost Bosne i Hercegovine: lirika. ki son brala al ga nison rakamala. 1947. kazao Petar Mihovilović – Bejota (rođ. cviće moje. uživat će sarce moje. svoju sriću ol ljubavi. Valja će ga rakamati svome dragom darivati. ili na vrata na ponistru. vidila bi svoju sriću. 110.118 (Komiža. Odgovor je tomu u viškoj ribarskoj poslovici: Kad je vrime veslonju / Nije misto kantonju. Matica hrvatska i HKD Napredak. Hrvatska književnost Bosne i Hercegovine u 100 knjiga.). Petar je proveo 8 godina u Engleskoj gdje je završio Koledž za grafički dizajn. 81. g. izišla bi sad na vrata. Rkp. dok ne dojde vrime tvoje. suha zlata. u veslanju moraju stalno naprezati i boriti protiv vjetra i valova. Sarajevo 2006. str. sv. dakle. još se nije nagledao svijeta!117 (Čapljina) Najmanje je ribarskih pjesama koje su kazivači kazivali ili još uvijek kazuju. Ipak se nalazilo vremena za pjesmu. oparčojte žene ruže. 2006. Goj. OTO MUŽI S PALAGRUŽE Oto muži s Palagruže. za vrijeme velikih fešta i poznatih regata.-15. str. g. 117 68 . FF Split. mala moja cvit gizdavi. priredio Marko Dragić. Pjevušilo se i molilo za vrijeme rastiranja i skupljanja mreže. epika. Ribari se. Drugi mi te trga. 118 Jeleni Marušić u Komiži na Visu 2006. bere a jo pijen gorki čemer. 13. Ki gariful.mila majko dobila si zeta! Mlada zeta od sedamnaest ljeta.

Pjesme i napjevi iz Bosne i Hercegovine. Ludvik Kuba.” „Sazuj nalune. Svjetlost. OJ DJEVOJKO MOJA „Oj djevojko moja. pala je slana. slamu i ostalu ljetinu i prodavali u Hercegovini ili Dalmaciji ili trampili za vino i rakiju i prodavali u Duvnu. 119 69 . 97. Tim su pjesmama ili sviranjem na svirali davali do znanja svojim ukućanima da se vraćaju. dok i meni mili Bog pomogne.” 119 (Prozor) Kiridžije su ljudi koji su iz Duvna na zaprežnim kolima vozili sijeno.Ja ne mogu bosa. ja ne mogu bosa. pala je rosa.Putničke su pjesme pjevali putnici vraćajući se uveče svojim ukućanima nakon obavljenog putovanja ili nakon obavljenih težačkih poslova. napoji mi konja. Sarajevo 1984.” . „Oj djevojko moja. ako mogli i ako se dalo. Nakon uspješno obavljenog posla preko polja bi pjevali pjesme i tako javljali obitelji da živo i zdravo idu svojim kućama. napoji mi konja. DEDER KUME DAJ DA ZAPIVAMO Deder kume daj da zapivamo. kupi ć u ti postole. pala je rosa.” „Ja ne mogu bosa. pala je rosa. obuj cipele. ne mogu sama. str.

121 Zlatna knjiga hrvatske narodne lirike. braćo. da nam Bog da zdravlje i veselje. Dok ti duša ispala. U poselničkim pjesmama nalaze se i elementi: mitskih. a po njemu ime Marijino. sastavio Krešimir Mlač. VESEL’MO SE. Ni sebe. neg’ li tim Već držalom motičim. Bog te živio. pastirske. str. Tilu zdravlje da se veselimo. Sarajevo 2006. Kad se vidjesmo! Lijepo ime Ivo. Matica hrvatska i HKD Napredak. Sve u strahu Boga Velikoga. A iz ove čaše Vince ispio! Ako ne ćeš sve popisti. Te pjesme su strukturom najbliže zdravicama. putničke i kiridžijske pjesme pjevane su i na sijelima (prelima). Već te žena lupala. Hrvatska književnost Bosne i Hercegovine u 100 knjiga. 180. priredio Marko Dragić. svatovskih i ljubavnih lirskih pjesama te usmenoretoričkih oblika. a u njima su česti elementi šale. težačke. Ne imo se čim pokriti.121 (Hvar ) Hrvatska usmena književnost Bosne i Hercegovine: lirika. Najsvetije ime Isusovo. MH. epika. a spasenje da se ne gubimo.ako bi nas grlo poslušalo. str. Ni djeteta kraj sebe. retorika.120 (Tomislavgrad) Žetelačke. Neg’ li čim. 120 70 . Zagreb 1972. 87. Kad se sastasmo. Tug’ i žalost prođe. obrednih. BRAĆO Vesel’mo se. Napitnice vinske su pjesme koje se pjevaju uz vinograde i vino. Bogu hvala i slava u vike. ni žene.

) Nabijalje su bile žene i djevojke koje su na stupici nabijale konoplju koja se tako nakon kiselenja (u močilima) i sušenja pripremala za daljnju obradu. meji zarvanj moj. Vis) Mnogobrojni su drugi narodni običaji koje su pratile usmene lirske pjesme: Komušalje su donedavna bile običaj u kojem su se u rujanski ili listopadski sumrak skupljali mladići i djevojke i komušali kukuruz. šalilo. sv. zorna). Različite su se vrste usmenih lirskih pjesama izvodile u tim prigodama. Vlačilje su bile djevojke i žene koje su se skupljale u jesenji i zimski sumrak i vlačile vunu. I speći ću bublice za svu braću i sestrice. 110. 1947.). g. str. pjevalo i natpjevavalo do zore. Mnoge su obitelji imale svoj vlastiti žrvanj zavrvanj (pl. MEJI ZARVANJ MOJ Meji. Prelje su bile djevojke i žene koje su se okupljale u ranu jesenju i zimsku večer kako bi oprele vunu.122 (Komiža. U tim prigodama su se rađale prve ljubavi. kruh i gladnu dječicu. Rkp. g. igralo. kazao spomenuti Petar Mihovilović – Bejota (rođ. Na Visu se u starim vremenima pšenica mjerila u žrvnjevima. (Nikakvih sijela nije smjelo biti za vrijeme Korizme.U Bosni i Hercegovini nisu zabilježene napitnice vinske. One su malanom po taktu vrtjele gornji žrvanj koji se uz škripanje i posebni šum kotrljao po donjem nepomičnom kamenu i drobio zrnje koje se nalazilo između dva kamena. farinu ću umisit lipe kruhe ucinit. 17. Sijelilo bi se. Jeleni Marušić u Komiži na Visu 2006. 2006. dok ti recen: zarvanj stoj! Kad samejem jo ću stat u posteju poću spat! Kad mi projde slatki san i ustanem sutra dan. Za to su vrijeme pjevale kratke pjesme koje su tematikom bile vezane uz taj posao. 122 71 . Taj su posao obavljale žene ili djevojke. FF Split. MEJI. Vlačiljama i preljama bi kasnije dolazili mladići. veselilo.

to ne mora značiti da ih ipak nigdje više nema. (Dakako. Od 2000. robinjicama koje su bile usužnjene jer nisu htjele prihvatiti islam. hercegu Stipanu Vukčiću Kosači. braći Morić.) 123 72 . Zbog toga je kod Hrvata sve do devedesetih godina dvadesetoga stoljeća svaka vojska bila omražena. U mnogim su povijesnim pjesmama patnje i stradanja pod mletačkom. prelje i nabijalje su običaji koji su se u Rami održali do sedamdesetih godina dvadesetoga stoljeća. rezala stara odjeća te se kasnije pomiješana sa sintetikom tkala i tako su nastajale ponjave koje su služile kao “prostirka” (kao današnji tepisi). vlačilje.) U povijesnim su pjesmama česti mitski motivi. Stoljećima su Hrvati služili tuđe vojske i bili se prisiljeni boriti za tuđe interese. (O tome je više riječi poglavljima o usmenim epskim pjesmama te povijesnim predajama. padu bosanskoga kraljevstva. Andrijici Šimiću i dr.Za razliku od prethodnih narodnih običaja u kojima je sudjelovalo po petnaest-dvadeset i više mladića i djevojaka tkalje su bile djevojke i žene koje su posao tkanja platna obavljale same pjevušeći ljubavne pjesme. francuskom vlašću i drugim nenarodnim vlastima. st.) progonima i stradanjima Hrvata pod osmanskom vlašću. 4. a odlasci u vojsku iznimno bolni: Komušalje. g. Zacijelo su ti običaji bili prisutni i u drugim krajevima. Kaurima koji porobiše Livno. Mijatu Tomiću. POVIJESNE PJESME Lirske povijesne pjesme pjevaju o: kralju Vladimiru. najviše je povijesnih pjesama o višestoljetnim (1463. moji studenti i ja nismo zabilježili te običaje ni u Hrvatskoj ni u Bosni i Hercegovini. te o povijesnim osobama: Marku Kraljeviću. ugarskom.123 U Rami i Bosni se sedamdesetih godina 20. Međutim.-1878. Stojanu Jankoviću. To sijelo nazivalo se rutalje.

Je li dojidrilo Drago mi doisto.-278. 277. Pobojte se Boga. dušo. Moja juta rano? Majci al’ sestrici. Komu ću t’ ostavit. 125 Isto. Zagreb 1972. str. Jidri.125 (Split ) 124 Zlatna knjiga hrvatske narodne lirike. Jesi li obaša Sve mletačke rive. Al u Pojišanu Mariji Divici?124 (Split) Dok su mladići služili tuđinske vojske njihove su ih djevojke iščekivale strepeći hoće li u tuđini izljubiti druge djevojke? POĆI ĆU NA MORE Poći ću na more Vidit je li bistro. 73 . sastavio Krešimir Mlač. Jesi l’ izjubio Zadarske divojke? Zadarske divojke. str. Sve mletačke rive I po Zadru porte. Vi pošjite meni Moga draga doma. 278. Dilit ću se.DOŠLI SU MI GLASI Došli su mi glasi Od principa moga. U jutorak rano. MH. Viće ti je vrime. Da se imam dilit Od Splita biloga. drago moje.

ZIRAL. str. Da se bumo mi rastali. Josip Butorac – A. u Bosni i Hercegovini 1699. u toj je zemlji živjelo 750 000 Hrvata katolika. Deset kamenih mačeva.-116. Marko Dragić. parec i pajdašec. 361. 41. 80 000-90 000 krivovjeraca i 30 000 Srba pravoslavaca. Te pjesme imaju elemente naricaljki: S BOGOM. 130 Vidi o tomu više: Marko Dragić. Baška Voda 1999. s Bogom. Godine 1723. Gdo bu sada kaj preskrbel Dečici i mene? Nismo mi tak dokončali. Parec. str. priredio dr.. str. str. Ivandija.127 Prema turskom defteru iz 1489. izdanje. st. godine na islam je u Bosni bilo prešlo 38 000 bosanskih kršćana.129 Broj Hrvata se strahovito smanjivao. Sabrana djela 5.130 Isto. 21. Samu s decom sad ostavil?126 (Stupnik kraj Zagreba) Prema turskim defterima i drugim povijesnim izvorima. 127 126 74 . 128 Dobri pastir. Mi smo lepo dokončali. Toronto-Zürich-Chicago 1982. 167. u toj je zemlji samo 23 000 Hrvata katolika. S BOGOM. g. U posljednjim desetljećima XVII. godine. u trenutku pada Bosne i Hercegovine pod osmansku vlast 1463. 129 Usp. kada su razrušeni mnogi samostani i crkve. Etnička povijest Bosne i Hercegovine. Nakon prodora Eugena Savojskoga i pustošenja Sarajeva.Mnogi su hrvatski mladići izginuli po raznim ratištima. Mnoge su hrvatske udovice ostajale same sa svojom siročadi. Zakaj si me ti prevari!. 83. Baška VodaMostar-Zagreb 2001. godine ostaje samo 29 000 Hrvata. str. str. parec i pajdašec. Od Kozigrada do Zvonigrada.-51. Da si bumo dečicu hranili. Zagreb 1973. Kalendar 1991. II. Sarajevo 1990. To je najmanji broj Hrvata od kako su nastanili tu zemlju u sedmom stoljeću. PAREC I PAJDAŠEC S Bogom. Ljubo Lucić. Dominik Mandić.128 Progoni Hrvata pojačani su 1524. Povijest katoličke crkve među Hrvatima. 173. u Bosni i Hercegovini ostaje 150 000 Hrvata katolika.

Ali ne će Ane Banovića. a na vratima njezina seka Mara: POTURČI SE KUĆA BANOVIĆA Poturči se kuća Banovića I u kući trideset čeljadi. kćeri moja! Ne ćeš postit petka ni subote. agom. Te su djevojke kazivale silovatelju za koga se trebaju udati. u narodnome su pamćenju djevojke koje su svoju vjeru zasvjedočile patnjom i mučeničkom smrću. Mnoge su kršćanke ostajale trudne te su nakon toga rađale djecu svojih krvnika silovatelja. Iznimno su bolna bila i nasilna prevođenja na islam. Ana se razboljela.” “Bogme neću. Već gledaju po nebu mjeseca Kano lovac po planini zeca. Ni četvrte kvatre u godini. Dva bajrama u godini dana. pašom ili drugim osmanskim vlastodršcima. Pokatkad su svi ukućani bili prisiljeni prijeći na islam kako bi sačuvali život i imanje. Za Anicom pristavaše majka: “Poturči se. mila majko moja! U Turčina sveca ne imade. Takva je bila i Ana Banović. ali se grohotom smijala jer su joj od raja vrata otvorena. Međutim. Nego trides’t dana ramazana.Najbolnije su patnje kršćana pod osmanskom vlašću bile Prava prve bračne noći po kojem su kršćanke svoju prvu bračnu noć morale provesti s begom. Ni korizmom za sedam nedjelja. a ako bi ih odbio. Te ne znadu. Mnogo je povijesnih predaja koje kazivači i danas o tome pripovijedaju. njihov odabranik morao je pobjeći ili bi bio pogubljen.” 75 . kad im koji dođe. Ane.

MH. a nekoga previjerna ljuba.previjerna ljuba. Pratila ga sestrica Jelica. zadugo ne bilo. kćeri moja. 131 Zlatna knjiga hrvatske narodne lirike. A nekoga previjerna ljuba. imam zašto. 76 . Pa besjedi svojoj kćeri Ani: “A bora ti. grohotom se smije. U nedilju rano polazili.” “Ne pitaj me.) Nikolu nije imao tko pratiti osim sestrice Jelice koja ga pratila sve do sinjega mora koje je suzama zamutila. Nekoga je pratio i otac i majka. Suzama je more zamutila A s jaukom šajke sustavila. Zagreb 1972.Malo bilo. sastavio Krešimir Mlač. a dušu ispusti. A Nikole nitko ni odakle. Ane. Bol boluješ. Soldati su. Od raja mi otvorena vrata.131 (Kozica kraj Makarske) Sve do devedesetih godina dvadesetoga stoljeća bolni su rastanci bili s mladićem koji je odlazio u vojsku. A na vratim moja seka Mare. ostarjeli babo. seko!” To izusti. nekoga bratac i sestrica. Razboli se Banović Anica: Bol boluje. Više kćeri ostarjeli babo. more se izbistrilo i lagane šajke pokrenule: SINOĆ PISMO U DUBICU DOĐE. Sinoć pismo u Dubicu dođe. str. Da se kupe mlađani soldati. zato. Pratila ga do sinjega mora. molili cara da pusti mila brata seki kako bi se sinje more izbistrilo i pokrenule šajke. A nekoga bratac i sestrica. babo. (Emotivni je stav izražen epitetom . Pa me zove: “Hodi k meni. a grotom se smiješ. U subotu vazdan se kupili. Car je pustio mila brata seki. Ja se smijem.297. Nekog prati i otac i majka.

I lagane šajke pokrenule. Gdje bi pošla.132 (Zrinj) Neke povijesne pjesme mogu se svrstati i u tužbalice. Hudo ime “udovica”! Gdje bi sjela. care gospodine. Oni mole cara gospodina: “Bora tebi. Što bi rekla. Ni ostalu muku tvoju. str. Udovica kuka kao kukavica i obraća se poginulom mužu koji ju je ostavio sa sirotom dječicom koja su ga tatom zvala: ŠTO UČINJE VELE JADE Što učinje vele jade Mladoj tvojoj kukavici. da ne sjede. Da je ne ćeš ostaviti? Eto sada vjerom svrnu. Daj pusti-der mila brata seki. Nadjede joj hudo ime. Jutros si je zacrnio. 132 Isto. 302. nemoj me bandunati I za ljubav. Ne bi l’ nam se more razbistrilo. Ali ima uzdanicu U tu tvoju mudru glavu. Da je ne ćeš bandunati. da ne reče? Ma te moli kukavica: Ah. 77 . Koji su te tatom zvali. Pustio je mila brata seki. što imaste. Nama se je more razbistrilo. da ne pođe. I lagane šajke pokrenule!” Kad to čuo care gospodine. Ni dječicu ludu svoju.Kad viđoše mlađani soldati. Kojojzi si vjeru dao.

360-361. Bez celiva i grljenja I bez svakog dobra tvoga!133 (Kaštela u Dalmaciji) Narodna nošnja gornjih Kaštela Dirljiva je pjesma sina kojem je otac poginuo te ga u grob nose. Ni sirotnu djecu tvoju Bez nastave i nauke. str. 78 .Kojuno si ti mučio Od djeteta malenoga. a ne daju zvoniti niti groba škropiti. Zato mu sin svojim pjesmama zvoni i suzama grob mu škropi: 133 Isto.

Korčuli. str. 1. Grobek mu škropite s mojimi suzami. Nit mu daju zvonit. 123. Hvaru. MH. srce moje još punije jada. Kad dojdoh na kopao.134 (Selnica u Hrvatskom zagorju) 5. Neg mu sad zvonite s mojimi pesmami.IŠEL SAM ČEZ GORU PO ZUBLJU VISOKEM Išel sam čez goru po zublju visokem. nikom ne kazujem. puna ti si lada. Tužne i nesretne su bile one djevojke koje nisu imale ni majku ni sestre. Milorad Medini. i 1430. 361. mnih da sam…135 Renesansa je imala svoj procvat u: Šibeniku. U ljubavnim dvojbama i jadima djevojke su se povjerovale svojim majkama i sestrama. Zadru. a prijateljice su im bile daleko: CRNA GORO. Jad jadujem. knj. Dubrovniku. LJUBAVNE PJESME Koliko je do sada poznato najstariji zapis hrvatske svjetovne lirske ljubavne pjesme seže u period između 1421. Splitu. 135 134 79 . Oček mi umira. godine. nit groba škropiti. Povijest hrvatske književnosti u Dalmaciji i Dubrovniku. Zagreb 1902. na grob ga peljaju. Isto. Nepunih stotinjak godina prije Montaignea Šibenčanin Juraj Šižgorić oduševljavao se hrvatskim narodnim običajima i književnošću. Pjesmu su pjevali “dubrovački vlasteličići” u svojim uredima krateći vrijeme: Sada sam ostavljen srid morske pučine valovi moćao bj`en daž` dojde s visine. str. PUNA TI SI LADA Crna goro.

već i zora svane. svane zora. Dok ja dojdem. str. Razbolio se i svojoj dragoj poslao pismo da mu pošalje pokrov bijeli. izvezla bi mu gusto pamučno platno: ZAZVONILA ZVONA SEMERINSKA Zazvonila zvona semerinska da sve tutnji zemlja vukovarska jer umira momče na zanatu. Zagreb 1995. Djevojka je imala dragoga koji je otišao na zanat. drago srce moje. osim drage. da sam znala da ćeš mi umreti. al je na daleko.”137 (Vukovar) 136 137 Usmene lirske pjesme. str. Da je draga znala da će joj dragi umrijeti. dala bi te na pargal izvesti. Nit sestrice da joj se potužim.-156. 80 . priredio Stipe Botica. Isto. Pokrov šije gizdava divojka: “Da sam znala.majke nema. knjigu štije grozne suze lije. On na svitu nigdi nikog nema samo jednu gizdavu divojku. 155. MH. Ona ide gori u dućane pa govori gizdava divojka: “Boraj tebi. mladi dućandžija. daj ti meni najtanjega platna da pokrijem svojeg milog dragog. da joj jade kažem. 155. pošalji mi jedan pokrov bili. SHK.” Knjigu štije gizdava divojka. Knjigu piše gizdavoj divojki: “Oj divojko draga dušo moja.136 (Okolica Osijeka) Različite su ljudske sudbine. kući ić’ se mora. Gizdava je djevojka otišla mladome dućandžiji i zamolila najtanjega platna.

Već ti se vila i vila Pa u dnu pakla savila!”138 (Sarajevo) Ljubavne pjesme u vrijeme zagledanja pjevaju o ruži koja je procvjetala. kletve u tim ljubavnim pjesmama: KOLKA JE NOĆCA NOĆAŠNJA Kolka je noćca noćašnja. LASNO TI JE POZNATI DIVOJKE Lasno ti je poznati divojke Koje ti su ljubljene u majke: Crne su im oči zamućene Kako voda u mutnu jezeru.-197. komšo. Česte su. gledajući je. zaplakala jer misli na blagi pogled svoga dragog. 138 Zlatna knjiga hrvatske narodne lirike. 81 . Zagreb 1972. zbog toga. a djevojka je. Svu noć ja zaspat ne mogoh Od svoga jada golema Slušajuć kolo i pjesme. U tim je pjesmama mnogo tuge i kletava zbog neuzvraćenih simpatija i ljubavi. U nekima od tih pjesama majka savjetuje kćerku da pazi koga će odabrati jer momci znadu privarit i ostavit. Nesretne su ljubavi pokatkad bile i zbog prvog komšije.Mnoge su nesretne ljubavi bile zbog nerazumnih majki. sastavio Krešimir Mlač. Duša ti u raj ne došla. str. Narodni pjevač po načelu dobro – loše komparacijom poučava kakve su razlike između ljubljenih i neljubljenih djevojaka (poštenih i nepoštenih). Već s našeg prvog komšije. Neka te. MH. U kolu moja djevojka Sve moje pjesme ispjeva. U svakoj mene pripjeva: “Ah moje prvo gledanje! Ko nam se uzet ne dade? Ni s moje majke ni s tvoje. neka te. 196.

139 (Dubrovnik XVIII st. pozdrav’ draga moga što je na timunu. str. str. 140 139 82 . 188.Crne su im kose zamršene Kako svila u loša trgovca. Matica hrvatska. Zagreb 1963. 23. soldačkoga vina. a ormari – vojnički rukavi: MAJKA SVOJU JEDINICU KARA Majka svoju jedinicu kara: “Ne pij. a crnim očima na nju pogleduje. Draga preko murtelice na balkonu pozdravlja dragoga na kormilu koji rukama jedra podvezuje. Isto. A nadasve lišce neljubljeno Kako zimi nebo po vedrini. hiža mu je siva kabanica a ormari – soldački rukavi. knj.”140 (Hrašće kraj Zagreba) U sljedećoj je pjesmi nekoliko lirskih slika koje jezičnim izrazom oslikavaju ljubav drage i dragoga. MURTELICE DROBNA Murtelice drobna kâ si na balkunu. dom im je siva kabanica. Zora. ćerko. Narodne lirske pjesme. PSHK. soldat bogec nede nikog nema.) Majke su svoje kćerke savjetovale da se ne zagledaju u vojnike jer su vojnici siromasi i nigdje nikoga nemaju. 201. priredio Olinko Delorko. Još je lašnje poznati divojke Koje nisu ljubljene u majke: Bistra im je od oka zenica Ko sunašce litno na istoku. Crne su im kose razglađene Kako perje u mlada sokola.

ali i patnje i kletve zbog neuzvraćene ljubavi. košutom. srnom. Kad je malo usnila. dremle. pokraj hiže šeće. u svatovima. spati mi se ne će Dok moj dragi. a ona izriče svoj sinošnji san u kojem je sa svojim golubekom bila na rastanku: SAVILA SE TUGA OKO MENE Dremle mi se. 99. Pjesme za vrijeme ašikovanja su snažno emocionalne. crniman očiman mene pogleduje. sokolom. kod kola. idući od crkve do kuće ili idući od škole do kuće. sokolicom.biliman rukaman jedra podvezuje. str. 83 . sanjala je da je bijelo tijelo dragog kraj njezinoga ležalo. a nastavio bi ašikovati onaj koji je odmaknuo suparnika. Tanahna galija.141 (Vis) Do sedamdesetih godina dvadesetoga stoljeća u Bosni i Hercegovini kod Hrvata je bio običaj da jedna djevojka ašikuje s više momaka. Pune su ljubavne čežnje. Split 1996. Isto je i u hrvatskoj usmenoj književnosti. Još od drevnih književnosti Bliskog i Dalekog istoka draga je nazivana golubicom. Dragi joj se u mislima javlja i dozivlje je da dođe kod njega ležati i da će ozdraviti. 141 Tanja Perić-Polonijo. itd. a dragi golubom. Momci su se odmicali kod djevojke ašikujući na sijelima. Djevojka ne može zaspati dok se njezin golub oko kuće šeta. ej golobek. Književni krug Split. Momak bi rukom po ramenu dodirnuo onoga koji ašikuje s djevojkom i on bi se odmaknuo.

Tako ne će ni tuga od mene Dok moj dragi ne dojde do mene.142 (Okolica Koprivnice) Metafora je česta stilska figura u hrvatskom usmenom pjesništvu djevojka od ljubavnih jada vene kao pokošena trava na sunašcu: VIDI. 212. malo zasenjalo Da je tvoje belo telo kre mojeg ležalo Čul ja jesam. 143 Isto. 144 Isto. Ne će da se ostavi od jele Dokle god joj koren ne uvene. 212. draga. 84 . dragi. str. str. ej golubek. DRAGI. To je brat ili najbliži rođak od djevojčina odabranika i bio je zadužen paziti djevojku u 142 Zlatna knjiga hrvatske narodne lirike. s tobom na rastanku. Zagreb 1972. Djevojku ne će ostaviti tuga dok dragi ne dođe do nje. MH. str. bodeš ozdravelal Snoćka sam ti. sastavio Krešimir Mlač. Tako i ja kad ne vidin tebe!143 (Murter) Tuga se savila oko djevojke kao brštan oko vite jele i ne će ostaviti jele dok joj korijen ne uvene. TU TRAVU ZELENU Vidi.144 (Prvić Luka) Djever je često prisutan u hrvatskoj usmenoj lirici. čitala čitanku Da sam bila. ej.Snoćka mi se malo. Kako ona od sunajca vene. SAVILA SE TUGA OKO MENE Savila se tuga oko mene Kao brštan oko vite jele. večer spat. tu travu zelenu. dragi. 212. Pokošenu a ne pokupljenu. da si bita bila! Dojdi k meni.

da je dolazila. Kad ja dojdo na vodicu ladnu. SHK. navezla bi i obadva i na krilje i pod krilje. U usmenoj je hrvatskoj lirici djever . na bajeru cvita ostavila.siv golub. 85 . ja ću biti ručni diver.” Uzgovori divojčica: “Da bi znala da ćeš biti. priredio Stipe Botica. ona kurva i došla i ošla. ja ću kolu kolovođa biti. da ja znadem. Rumunjska) Djevojka je dragog tri puta prevarila i on je naziva kurvom: TRI PUTA ME PRIVARILA DRAGA Tri puta me privarila draga. navez’ mene desno krilo. VEZAK VEZLA DIVOJČICA Vezak vezla divojčica na sunašce prid pendžerom. Uzgovori siv golube: “Navez’ mene. 145 Usmene lirske pjesme. da se viješ prid golubi kano misec prid zvizdama i Danica prid zorama!” 145 (Rekaš. MH. Kad ja dojdo kolu velikomu. da ćeš biti ručni diver. na vodicu ladnu.odsutnosti njezinog dragog. divojčico. Tud preleti siv golube. str. prvi me je privarila puta: Dojdi. dragi. Zagreb 1995. 134. Drugi me je privarila puta: Dojdi. kolu velikomu. dragi.

Mornar će se svoje vile sjećati ploveći niz more i perući palubu: ZALJUBLJENI MORNAR Od Zirone pa do bila Visa. Treći me je privarila puta: Dojdi. Najčešće je to bila fotografija ili neki sitan poklon.ona kurva med dva brata igra. vilo. u večer pod pendžer. darovati I tvojoj te majki ostavljati. 147 146 86 . Zagreb 1963. Ja ću tebe kuvertu perući!147 (Marina kraj Trogira) Isto. Još te. (O vilama će biti riječi u poglavlju Usmene priče – mitske predaje.) Kada je momak odlazio od kuće (u vojsku ili na rad ili na školovanje) svojoj djevojci je ostavljao poklon kako bi ga se ona sjećala i mislila na njega. Toka mi te. str. Zora. 23. a drugi joj bilo lice ljubi. PSHK. str. Ja ću tebe niz more ploveći. 155. priredio Olinko Delorko. Narodne lirske pjesme. med Ivanom i med Marijanom. dragi.146 (Otok kod Vinkovaca) Djevojka se u usmenoj književnosti često metaforično naziva vilom. Kad ja dojdo u večer pod pendžer. ja darovâ nisan. Spomeni se mirlice pletući. Matica hrvatska. vilo. Zaljubljeni mornar žali što svoju vilu još nije darovao. a mora je darovati i njezinoj majci ostavljati kako bi ga se sjetila hodeći u crkvu. 183. Pomeni me u crikvu odeći. knj.

ručnim satom ili verom (viticom). u životu nisu imali sreće i kroz život su ih pratile teške nevolje. U tim je pjesmama izražen žal što ih kolegica napušta i odlazi u novi dom. po narodnom vjerovanju. st. ali je još ljepša djevojka u jesen. pjevale su djevojačke kletve. 233. dj. al za pobru moga?” Stara majka njemu odgovara: “Za kog htela mlađena divojka!”148 (Podgora u Dalmaciji) 148 Krešimir Mlač. nav. što je njihov nesuđeni drugi odabrao drugu. stara? ! Ali za me. Zaruke su pratile pjesme koje su pjevale prijateljice zaručnice.Kada bi se mladić i djevojka nakon zagledanja i ašikovanja odlučili oženiti. 87 . Zaruke su značile da su se djevojka i mladić odlučili na brak. stara ju je majka nakitila i dala za njenog odabranika: LIPO TI JE CVIĆE U PROLIĆE Lipo ti je cviće u proliće! Još je lipša u jesen divojka. Oj divojko. rumena jabuko! Stara te je nakitila majka. zaručili bi jedno drugo prigodnim darom: u starija vremena skromnim darovima. a od šezdesetih godina XX. Nesretne djevojke. “Za kog si je nakitila. Narodni pjesnik ističe da je lijepo cvijeće u proljeće. Kad bi se dogodilo da pogaze vjeru i ne ožene se jedno drugim. Djevojka je rumena jabuka. Nakon zaruka djevojka i mladić nisu više smjeli ašikovati s drugim mladićima i djevojkama. str.

mili. Ne vgrizi se za ruku. b) pjesme pri dolasku u djevojački dvor.” “Željna moja ručica! Željan sam te divojke. Dala mi je kiticu. Dala mi je rubaču. Vsimi piski piskaju.” “U selu je Janica. 233. Ko je tvoja zaručnja. d) pjesme pri odlasku iz djevojačkog doma. dala mu je i jabuku. U tu čast njemu sviraju i pjesme pjevaju. “Povij meni ti. Dala mi je jabuku. trikrat lipšu neg bratu.” “Grizi. Trikrat slajšu neg bratu. To je moja zaručnja. Trikrat lipšu neg bratu. NA VRHU MI SURLAJU Na vrhu mi surlaju. 88 . trikrat slajšu neg bratu. trikrat tanjšu neg bratu. a on ponosno kazuje da je njegova zaručnica iz sela Janica koja mu je dala: rubaču. Trikrat tanjšu neg bratu. Lipe Jane u majke!”149 (Imed u Gradišću) Svatovske se pjesme mogu klasificirati na: a) pjesme pri odlasku po djevojku. 149 Isto. f) pjesme pri dolasku u mladoženjin dom. c) pjesme u djevojačkom domu. dala mu je kiticu. g) pjesme na piru.Zaručnik je sretan sa svojom zaručnicom. e) pjesme na putu od djevojačkog doma do crkve i od crkve do mladoženjinog doma. jabuku. str. mili.

Srijedom je bio pir za mlade. Mnoge su pjesme svatovi pjevali mladoženjinoj majci izričući u njima veselje što joj dovode kućnu pomoćnicu i u polju radnicu i u planini kopačicu i u polju čuvaricu. mladići su pred vratima pjevali erotizirane ljubavne pjesme. a zvao se sudbeno vjenčanje. /I vu dolu čuvaricu. Kum je najčešće bio mladoženjin zet. ljubavne i druge lirske pjesme. / I vu goru kopačicu. Barjektar je na čelu svatova nosio barjak. stari svat. Glavni su svatovi bili: kum. Tu noć bi svatovi prenoćili u domu mlade kao i u bližnjim domovima. igralo i veselilo. čauš. djever. nazivan Veliki ručak. O njima se pričalo i bili su vrlo cijenjeni. Stari svat je bio odgovoran za red.Do konca sedamdesetih godina dvadesetoga stoljeća svadbe su se održavale između Božićnih blagdana i Čiste Srijede.) Iz crkve se veselo odlazilo mladoženjinom domu. STARA MAJKA Veseli se. Čauš je bio zadužen za zbivanje šala i za zabavu. Pri dolasku pred novi dom mlada je ljubila mladoženjine roditelje i rodbinu te jabukama prebacivala kuću. stara majka. barjektar. Lefkotico. Srijedom se išlo na vjenčanje u crkvu. /I vu goru kopačicu. Djever i jenjga su najčešće bili mladoženjin mlađi brat i sestra ili najbliži rođaci (ako mladoženja nije imao brata i sestru). jenjga. / I vu polju delaricu. ocu i majci pripomoć. Svatovski običaji sinkretiziraju folklorno kazalište. Lirski efekt i poruka mladoženjenoj majci. Ti mladići su se zvali vukovi. Peljamo ti lefkotico. Utorkom su svatovi oko dva do tri sata popodne. Četvrtkom je bio pir za odrasle. Taj se čin nije svečano obilježavao. postignuti su anaforom “i vu” te ponavljanjima stihova I vu polju delaricu. usmenoretoričke oblike (zdravice i blagoslove). Glavna im je zadaća bila čuvati nevjestu. Organizirane su konjske te pješačke utrke. Na tomu ručku kupila se jabuka. /I vu dolu čuvaricu. Kada su mlada i mladoženja odlazili na počinak (najčešće u magazu). VESELI SE. 89 . pomočnico I vu polju delaricu. Vlasnik konja koji je pobijedio kao i najbrži trkač dobijali su za nagradu ručno tkani i vezeni peškir. na konjima. odlazili do djevojačkog doma. Oni su bili ponosni. Čauš je bio zadužen za komoru (djevojačko ruho) koje je nekoliko dana prije svadbe na konjima u baulama dotjerano iz djevojačke u mladoženjinu kuću. Dugo u noć se pjevalo. ali i ocu. (Vjenčanja kod matičara obavljana su prije svadbe.

str. 249. jagodo divojku. I vu goru kopačicu. A s punim se brzo vraćaj. Bez žamora dvoron hodaj. I vu dolu čuvaricu. Od pol noći bode snešica rumena. kasno lijegaj. OTPRETE NAM MAJKA TE BELE DVOROVE Otprete nam. 249. 249. dakle. ćeri moja. 90 . I vu dolu čuvaricu. Do pol noći nam bo jagoda divojka. majki poleščicu.I vu polju delaricu. Djevojka je. str. metaforično nazvana jagodom. A uzgrede kosu pleti. Vijenac meće i govori: “Budi dobra. 152 Isto. Isto. Pelamo vam. str. te bele dvorove. a od pol noći snešica rumena. I vu goru kopačicu. Svog se posla žustro laćaj!”152 (Ston) 150 151 Isto. majka. Još pri svijeću dvore meti. Rano rani. Lice vodon tek dodirni. majka.150 (Hrvatsko Zagorje) Svatovi pjevaju mladoženjinoj majci da im otvori bijele dvore jer joj vode djevojku jagodu – ranu volaricu koja će do pol noći biti jagoda divojka. rano volarico. Jagodo divojku. S praznim vjedron k vodi hitaj. Ocu.151 (Koprivnica) MARI MAJKA VIJENAC MEĆE Mari majka vijenac meće.

Od majke vas prosili a poštenjen tolikin ter su nas proveli s veseljen velikin. Mlada nevistice. miru ovomu. Mlada nevistice. Celivat vas hoće vaš pridragi sluga. nego vas je celival vaš pridragi otac Blagoslov od fratra jeste vi prijali. 91 . Ter su nas jubili kako majka dite. da su nas držaline umin reći. času.PIRNA PJESMA Svima dobra večer ki ste u ovon piru vazda hvalte Boga i živte u miru. poklon ti dajemo. S veseljen velikin nas jesu svi tako. veselju vašemu svi se radujemo. buduć tako i vili dostojne te dike. kako. svega roda diko svi se radujemo.

god. Na trećen rojenju popa redovnika koji će van biti u starosti dika. 2008. od sarca dičice da biste imali. Don Stanku 1999.u jubavi Božjoj vika uživali. jubi ________ (ime) jabuko rumena! 153 Dijani Mišetić kazao je 21. u Selcima don Stanko Jerčić. 153 92 . Na prvom rojenju mladu nevisticu koja će van zibat svu ostalu dicu. veljače 2004. god. A sal na diljenju dobar večer budi anjeli poslani za bit van u družbi. U jubavi Božjoj vika uživali. kazala je pok. Mandina Vrsalović-Livaj. Na drugom rojenju mladoga mornara ki će van biti u starosti hrana. I još hoću reći maslina zelena. D. Rkp. Da budu kuntenti veseli svej biti i takoj mladici svej se veseliti. Povlja.

S vaki svojoj pojas kupi. Ubila te žalost moja. Svaki svojoj peču kupi. harmonici.To je najpoznatija bračka pirna pjesma koja se pjevala pred kućom u kojoj se pirovalo. a moj meni ne će. šargiji i od šezdesetih godina XX. Svaki svojoj prsten kupi a moj meni ne će. U nekim od tih pjesama nalaze se i elementi šaljivih pjesama. Tako su se rađale mnoge ljubavi. Svaki svojoj čizme kupi a moj meni ne će. Ubila te žalost moja. zakaj sem pak tvoja. Ubila te žalost moja. usnoj harmonici. zakaj sem pak tvoja. zakaj sem pak tvoja. Ubila te žalost moja. st. Poskočice su svojom strukturom najbliže brojalicama. Poskočice karakterizira ritmičnost. a moj meni ne će. a moj meni ne će. Uz tu glazbu igrali su djevojke i mladići. Uz njih su se bez glazbene pratnje kola igrala. SVAKI SVOJOJ BARŠUN KUPI Svaki svojoj baršun kupi. svirali (dvojnicama) diplama. zakaj sem pak tvoja. Ubila te žalost moja. 93 . Mlade su djevojke uz poskočice nasamo učile igrati kolo. Pokatkad su te pjesme svirane na glazbalima: fruli (ćurliku). Uz kola su djevojke i mladići pjevali ljubavne pjesme.

knj. đel dušice đelema meni na ruku Mara: Vid u mene lipa lica đel divojko. 149.154 (Mikovac kod Križevaca) VINJANSKO KOLO Mara: Lipo ti je u mom kolu. Zagreb 1963. đel dušice đelema meni na ruku Ivan: Još je lipše oko kola đel divojko. đel dušice đelema meni na ruku Mara: Vid u mene lipe kose đel divojko. đel dušice đelema meni na ruku Ivan: Evo mi ga i još lipšeg đel divojko.-150. đel divojko. 154 94 . đel dušice đelema meni na ruku Narodne lirske pjesme. PSHK. đel dušice đelema meni na ruku Mara: Vid u mene lipa oka đel divojko. 23. str.zakaj sem pak tvoja. đel dušice đelema meni na ruku Ivan: Ja ću ti ga poljubiti đel divojko. Matica hrvatska. Zora. đel dušice đelema meni na ruku Ivan: Ja ću ti je razmrsiti đel divojko. priredio Olinko Delorko.

digod u nedilju! U nedilju bija na livadu. na vrancu ti zelena dolama. 21. janje. moje janje malo! Imaš. bolan. divojko. 13. rođ. u Vinjanima Donjim kod Imotskoga kazala Iva Rebić. sv. đel dušice đelema meni na ruku Ivan: Ja ću stražu preskočiti đel divojko. 155 95 . đel dušicu đelema meni na ruku… Između posljednje dvije kitice kolo stane. đel dušicu đelema meni na ruku Ivan: Priskočio. moje janje malo! Oj da sam ja tvoje janje malo ti bi doša i janje obaša! Neman kada. u dolami vezena marama!155 (Donji Vinjani) Studentici Filozofskoga fakulteta u Splitu. ja te. poljubio. ni vidio nisam! Vidio san tvoje konje vrane. gangaši u pratnji gangaju ljubavnu pjesmu Oj. poljubio đel divojku. str. Rkp. 2004. đel divojku. đel dušice đelema mi na ruku Mara: Ne priskoči.Mara: U mene je čvrsta straža đel divojko. moje janje malo: OJ DIVOJKO. Bušić 1919. MOJE JANJE MALO (ljubavna pjesma uz pratnju dipala) Oj. divojko. đel dušicu… U Vinjanskom kolu prije svih ovih pjesama koje izvode plesači. Ivan priskoči kolo i poljubi Maru i njih dvoje ponovo povedu kolo i pjeva se: Priskočio. ne poljubi đel divojku. FF Split. Antoneli Rebić.

dirljive su pjesme supruge prema mužu koji je otišao u rat odakle se često nije živ vraćao. Već ju j’ prala v groznimi suzami A sušila na svojem srdašcu. Žela j’. Bilo je sramotno pokazivati ljubavne osjećaje muža i žene. U patrijarhalnoj zajednici mladoženja i mlada su poštivali najstarije muško čeljade u kući. Već ju j’ prala vijerna ljubčica. dite mlado. žela dikla travu Zlatna knjiga hrvatske narodne lirike. Iznimno su emotivne pjesme žene koja ih u samoći pjeva čekajući da joj se muž vrati s privremenoga rada u inozemstvu. va moru bi bili. va grmu bi bile. ali ljute zmije? Nit su vali nit mornari mladi. Međutim.156 (Novi Vinodolski) IŠLA J’ DIKLA PO TRAVICU Išla j’ dikla po travicu. Zagreb 1972. Nit sušila na žarkom sunašcu. va gori bi bile. 156 96 . Nit su vile niti ljute zmije. Na njemu se košuljica beli. ĆA SE ONO USRID MORA BELI Ća se ono usrid mora beli. Nij’ je prala majka ni sestrica. Nij’ je prala va sinjemu moru. str. 262. MH.To je izvorno Vinjansko kolo koje se njeguje još od davnina i s kojim se i danas članovi HKUD-a “Seljačka sloga” iz Vinjana Donjih predstavlja na svim smotrama folklora diljem domovine. Već je ono Ive. Vzela srpac i platnicu. Jesu l’ vali al mornari mladi. Ali vile. Da su zmije. Da su vile. Da su vali. sastavio Krešimir Mlač.

U nekim suvremenim zapisima uspavanki opažaju se mitski elementi: srmali beša. 97 . NANI. Da si sinka ne zagnjavim. Vu travicu na glavicu. nani. treći meće zlatne jabuke itd.Pri Budimu. belom gradu. a bez njega je tužna zora. kovale je do tri kujundžije – prvi kuje. Čest je kršćanski motiv: anđeli ti na san dolazili. str. ni ga doma U poju je. a iznad kolijevke na polukružni obruč nanizale bi razne predmete. Malom djetetu nad kolijevkom uspavanke pjevaju majke. primjerice. 262. Neke uspavanke imaju elemente romanci i brojalica. Majke za svoju djecu podnose sve i obavljaju najteže zavjete. mili. NINI. Poznaju ih sve civilizacije. Uspavanke izražavaju snažnu majčinsku ljubav prema djetetu. te bake i starija sestra ili brat. Uz kolijevku se pjevaju i pjesme kojima majka budi svoje zlato jer je zora. Maloj djeci se pjevaju pjesme dok su u krilu ili naručju majke. u Dalmaciji lijepe školjke koje su služile kao ukras i igračka djetetu. “Hodi. Na miloga pogledala. na moru kovata. ali i kao predmet protiv uroka. Te pjesme najčešće imaju elemente romanci i brojalica. Majka djetetu u kolijevci pjevuši najdraže i najslađe riječi dok ga njiše da ga uspava. Ća j’ nažela. rjeđe očevi. Sama sebe ne pokvarim!” 157 (Čatar u Gradišću) Korjeni uspavanki sežu u prvobitne zajednice. to svezala. drugi pozlaćuje. Majke su nekoć na dijete stavljale svete sličice i kipiće. NI GA DOMA Nini. pomozi mi. bere ruže Bere ruže i vijole Nabro jih je kanistricu i još druge polovicu Pak jih nosi prid kraljicu Kraljica se dobro zbrine Ča će malom darovati Daruje mu konja vrana i na konju divojčicu 157 Isto.

iglicom kopalo. str. Trgovac je bešu donosio. epika. knjiga 4. Beša ti je u moru kovana. 13. naspavaj se u šimšir bešici. 158 98 . Matica hrvatska i HKD Napredak.158 (Bogomolje na Hvaru) SPAVAJ. Majka se djetetu iz groba javila i govorila da ide kući majci novoj. Ljubici Rudan. Hrvatska književnost Bosne i Hercegovine u 100 knjiga. bez majke ostalo. da se ljulja čedo prenejako. grobe mili. za nju dao dva tovara blaga. ovd’e su mi mamu skrili!“ Grob se otvora. a dijete je žalilo da nije ono majka! JEDNO DITE MALO Jedno dite malo. retorika.Kako zlatnu jabučicu. 159 Hrvatska usmena književnost Bosne i Hercegovine: lirika. sv. majku dozivalo. Kad je dite znalo. Sarajevo 2006. 2004. prstićim po grobu: „Otvori se. treći meće alem kamen dragi. pokraj kog se vidi večerati. spavaj čedo prenejako. 142. SPAVAJ ČEDO PRENEJAKO Spavaj. u Bogomoljama na Hvaru kazala Anka Godinović. drugi pozlaćuje. str. priredio Marko Dragić.159 (Trn kod Širokoga Brijega) Diljem Bosne i Hercegovine i Hrvatske Hrvatice kazuju potresnu pjesmu o siročetu koje je bez majke ostalo. a iz groba progovara: Studentici Filozofskoga fakulteta u Splitu. a kad je dijeto saznalo na grob je kleknulo. FF Split. 2004. babo bešu sinu kupovao. na grob istrčalo. 49. Rkp. kovale je četiri kujundžije: Jedan kuje.

alegorija i drugih stilskih figura. Namijenjene su oplakivanju pokojnice ili pokojnika u domu. str. kao što si ti mi bila.162 Naricaljke su komponirane osmeračkim ili deseteračkim stihovima. ti si milovala. svome domu. U zaleđu Zadra zapisao sam 1979. dj. od korito lupa. godine: Jedno dite malo. nav. tužbalice) su poznate još od najstarijih civilizacija. 99 . tamo imaš mamu novu. a ti kad si prala. Kad mi rublje pere. Iznimno tužan lirski efekt postiže se višestrukim upotrebama asonancija. Franjevački samostan Rama Šćit i Matica hrvatska ogranak RamaProzor. nakl.Hrvatske narodne lirske pjesme iz Rame. str. 161 Vidi: Marko Višić.. ti si sačuvala. Kad mi glavu kupa. a ti kad bi dala. Snažno su bolne ali i dostojanstvene. 160 Po mnogim krajevima pjevane su slične pjesme. Stipe Botica. str.161 Naricaljke su pjesme koje se nariču nad pokojnim. Sarajevo 1992. 9.-77. Neke su hrvatske tužaljke biblijske provenijencije. Vl. 76. TUŽALJKE) Naricaljke (tužaljke. Kad mi kruva daje. Drevni Egipćani i Mezopotamci pjevali su himne-tužaljke razorenom hramu ili gradu. anafora. broji zalogaje.” “Ta mi mama nije mila. Ramo moja. sine.“Iđi. svega ga podere. metafora. / taticu pitalo: / “Tatice. 94. / di je moja mamica?” Marko Dragić. ti bi medom namazala!”160 (Gmići kod Prozora) NARICALJKE (TUŽBALICE. Biblija i hrvatska kulturna tradicija. prigodnih lirskih epiteta. a ti kad si prala. 162 Usp. tatice. / siroče ostalo. na pogrebu i na grobu. / po selu skitalo. Zagreb 1995.

zlato. jedinče. koja nisi do vrimena došla. / tko će dadi poslove raditi. zlato. Majka nariče jer joj je sin sakupio sve svate žalosne / gdino nema gajdi i barjaka. Ti si mene. / što si tako ucvilio majku! / Tko će starog dadu zaminiti. / tko će dadi konje dovoditi. divojke se udavati ne će. / već se ovdi i plače i cvili. pa si rano. / niti ima snaše odabrane. mile majke mili mladoženjo! Majka te je jedva dočekala. Kroz cijelu je pjesmu majčin žal što nije dočekala da oženi momče neženjeno i proklinje crnu zemlju što odmami jedinka od majke. što odmami jedinka od majke! Oj težaku mile majke svoje. moja jabuko zelena. niti ima snaše odabrane. prosto ti ne bilo. srce. jaoj moje momče neženjeno. Iznimno su dirljiva i majčina pitanja sinu: Oj.Majka oplakuje svoga sina – jabuku zelenu koja nije dozoriti mogla. sakupio sve svate žalosne. još je rano svatove kupiti. privario. od svatova nisi sebi snašu odabrao. već se ovdi i plače i cvili. jedinče. koja nisi ni dozriti mogla! Jaoj. vridno srce mile majke svoje. drago srce moje. što si tako ucvilio majku! 100 . požurio. Oj. koje majka oženila nije! Crna zemljo. zlato. poranio. i sad si mi. drago srce moje. / tko će dadu do smrti braniti? Na koncu majka mrtvoga sina moli da se okrene ma na koju stranu i požali žalosnicu ucviljenu majku svoju: Jaoj. vridno srce i vridnoćo moja. gdino nema gajdi i barjaka. A što si mi zlato požurio? Nije vrime. moja jabuko zelena.

seko moja: “Mlađarija podgojena i po svijetu rasturena. 2006. 8. tko će dadi poslove raditi. 1943. zapisala Željana Rončević. Školska knjiga. 96.164 (Imotski) Vidi: Stipe Botica. 163 101 . Njegova se porušila i po njoj raste maovina. seko moja.) Rkp. On će tebe. ti si uvik dobra bila i mene si razumila. sv. što si tako ucvilio majku. kuće su se popravile i nanovo sagradile. Kako ti se sažalit ne more što te tvoja tako moli majka? Okreni se ma na koju stranu pa požali žalosnicu svoju. str. Ti odlaziš. str. žalosnicu ucvilitu majku.Tko će starog dadu zaminiti. seko moja i pozdravi Matu moga. FF Split. seko pitat: “Šta je novo u Merčepin?” Ti mu kaži. Sestra oplakuje umrlu sestru moleći je da joj pozdravi upokojenoga muža Matu i poruči mu da su mlađarija po svijetu rasturena. g. drago srce moje. a kazala joj je Iva Šerić (rođ.163 (Otok kraj Vinkovaca) U nekim naricaljkama se preko pokojnika šalju poruke najdražima koji su prije upokojeni. g. i 2005. godine zapisalo tu naricaljku. 164 Nekoliko je studenata Filozofskoga fakulteta Split u Imotskomu 2004. Zagreb 1995. tko će dadu do smrti braniti? Ne brineš se. 97. Sve se kuće popravile i nanovo sagradile. Istu je naricaljku u Ogorju 2006. tko će dadi konje dovoditi. Hrvatska usmenoknjiževna čitanka. a njegova se kuća porušila i po njoj raste mahovina: Mila moja.

Kad je borba na Odžaku bila i mene je tuga zadesila. A moj grade razoreni! Evo iđu blagi danci. obojica pala od gelera. 96.Do bola je dirljiva naricaljka sestre za mrtvim bratom kojega metaforično naziva borom povaljenim i gradom razorenim: A moj brate. zapisala Tihana Cvitanušić. Tebe brate. sv. Gizdaju se mladi momci. tugo moja. Oba mrtva ležaše na travi. a kazala joj je Pavica Tonković (djev. same suze iz očiju lete. rođ. g. Imala sam muža i djevera. Rkp. u Zmijavcima. 102 . 2006. povaljeni. RODOLJUBNE PJESME Zbog nenarodnih vlasti koje su represijom sprječavale nacionalni i vjerski ponos do naših je dana vrlo malo sačuvanih rodoljubnih pjesama. 4. Skupljaju se u sastanke. gdje i danas živi).165 (Zmijavci kod Imotskog) Premda se kazivači prisjećaju da su nekoć kod Hrvata u Hercegovini postojale narikače. A moj brate. 165 U Zmijavcima kod Imotskoga 2006. Ni u crkvi ni u kolu. vidit nema. Gudelj. g. Ni u tvome bilon dvoru. Mladi momci i divojke. Di je lipa mladost tvoja? A moj bore. diko moja. njihove naricaljke nisu zabiljžene. 1934. FF Split. Jadna ti je sestra tvoja. Te su pjesme iznimno potresne. KAD SE SJETIM ČETRDESET PETE Kad se sjetim četrdeset pete. str.

Djevera sam po ruci poznala. Sarajevo 2006.” Jedno jutro prije rane zore. Romance su pisali mnogobrojni svjetski pjesnici. retorika. Snažan je utjecaj toga zbornika na svjetsku poeziju. 161-162. Moj Ilija zagrlio Luku. S. preko njega prebacio ruku. Kranjčević i drugi. vidi moga Ilije i Luke. Neke od tih pjesama pripadaju usmenoj lirici. Harambašić. do koje sam u kolu igrala. dođ’te majci ako ste mi živi. primjerice F. Tri godine mučila sam muku. Matica hrvatska i HKD Napredak. Lorca. Zbornik španjolskih usmenih pjesama Romancero (konac XIII. S. g. epika. str. svekrvica mene mladu zove: “Odi nevo. što miluju materine ruke!” To izusti i dušu ispusti. Tema je romanci 166 Hrvatska usmena književnost Bosne i Hercegovine: lirika. nikom ništa nisam kazivala. Svake noći moja majka stara.166 (Žepče) 6.glave su im okrenute Savi. priredio Marko Dragić. G. 103 . Hrvatska književnost Bosne i Hercegovine u 100 knjiga. sokolovi sivi. sa svojom se djecom razgovara: “Djeco moja. st. vidi djece moje. Zbornik lirskih pjesama Carmina Burana (oko 1230.) ide u najznačajnije zbirke svjetske usmene poezije. ROMANCE Nazvane su prema španjolskom el romance što je značilo španjolski narodni jezik za razliku od latinskoga. knjiga 4. a usmene romance ih vrlo rijetko imaju. Svojom sam ih rukom pokopala. spominjući Iliju i Luku.) sadrži 250 latinskih i 50 njemačko–latinskih svjetovnih i religioznih pjesama. kao i hrvatski pjesnici među kojima su A. Romance u pisanoj književnosti imaju epske elemente.

Našal ju je černi Moro. MH. str. leh černoga Morca ljubit. a na bili rumena. 1995. XI. hladan vetar od Levanta.”168 (Iz Istre) Usmene lirske pjesme. Narodne lirske pjesme. Zagreb 1963. str. tanka boka. Zaš ja dam da m’ ju dadu? Pojdoh sam da se minem. Zora.” Šli je iskat dva Bakrana. priredio Stipe Botica. 4.167 (U Zadru. 168 167 104 . Sprogovara lipa Mare: “Ajme meni. ki bi meni krunu našal. ter pomislih: Bih liš bil za divojku? Bar sad bih. Njihov je ritam ubrzan i vedar. njegova bim ljuba bila. Još mislit. 23. PSHK. 37. tri Rečana i još jedan černi Moro. Zagreb. JOŠ POIDOH RAVNIM POLJOM Još poidoh ravnim poljom susrite me devojka. knj. neg ne bih. kruno moja. Matica hrvatska. visoka. i odnesal Mari krunu. 43. SHK.) MARINA KRUNA Popuhnul je hladan vetar. i govori lipa Mare: “Volila bim krunu zgubit. Mnogobrojne romance raznovrsnih motiva kazivači i danas kazuju. priredio Olinko Delorko.najčešće ljubavna. 1484. dva Bakrana.

početkom XVIII. 78. 210. u konderu vode tere napoj trudahna junaka. str.171 (Korčula. svojoj miloj majci govoraše: “Majko moja. a od sunca štitkom zaklanjaše. da te od draga žeja ne mori. jada velikoga. DJEVOJKO. početkom XVIII. 171 Isto.” Ufatila u konderu vode. str. Pavao Ritter Vitezović prvi se osvrnuo na pjesmu Marina kruna ukazujući na domoljublje u njoj jer Mara je Hrvatica. Zagreb 1995. trudan junak kroz goricu prođe. vode žedan. divojak željan. priredio Stipe Botica. koprinom kose da ti od sunca biser ne puca. bijelo mu lice sagledala: “O junače. junaku je na konju dodala. da ti od sunca ličce ne gori. a černi Moro Mađar. djevojko.) POKRI. Divojka ga s prozora gledaše. a od sunca štitkom zaklanjaše. str. MH. od truda se na mač naslanjaše. SHK. st.Mnogi etnolozi Marinu krunu smatraju jednom od najljepših hrvatskih usmenih lirskih pjesama. ćerce. st. 105 . 78. ma mu nemoj lica sagledati.169 TRUDAN JUNAK KROZ GORICU PROĐE Trudan junak kroz goricu prođe od truda se na mač naslanjaše. Usmene lirske pjesme.” Majka ćerci tiho govoraše: “Crpni.) 169 170 Isto. KOPRINOM KOSE Pokri. crne oči tvoje!”170 (Kotor.

početkom XVIII. ni tebe ni mene ne bi ogrijalo. moja bila vilo! Da nije jubavi ne bi sunce sjalo. 78.172 (Korčula. Isto. ni mene. Jubavi. str. da te ne bi bilo. ni tebe ni mene. 106 . ni tebe. vrag ti odni kosti. jubavi. JUBAVI! Jubavi. moja bila vilo!173 (Split) 172 173 Isto.) JUBAVI. na vrane konje. šta si mi skončala cvit moje mladosti. Petrova majka Boga molila da Petra konjic najbrži bude prid gospodinom. meju družinom. Da nije jubavi ne bi svita bilo. 119.UTICALI SE GOSPODIČIĆI Uticali se gospodičići uz ravno poje. jubavi. st. str.

Ribica momi govori: “Šire je nebo od mora. Mihovil Pavlinović. I pravo je da ga je ubila. str. 175 Hrvatske narodne pjesme. Zagreb 1909. da ga je ubila. 46. Što je pukla na sinjemu moru. Je li što slađe od meda.. 19. koncem XVIII. uredio Dr. vjerojatno u Travniku gdje je bio francuskim konzulom. Što ti ubi u gori čobana. Botica (1996: 97. MH. a drago prodaje. Književni krug Split. st. str. Svoje ore. ali tudje krade. Momica moru govori: “Je li što šire od mora. I pravo je. Sveska prva. Pjesma je objavljena i u: Hrvatske narodne pjesme.-20. 104. Split 2007. Mlač (str. Je li što draže od brata?” Ribica glavu promori. I pravo je. Svoje pase. priredio Stipe Botica.). S. Treća ubi u gori čobana. 1823. Slađi je cjelov od meda. tudje preorava.SIDILA MOMA KRAJ MORA Sidila moma kraj mora. oko 1770.175 (Šibenik) 174 Tu je pjesmu zapisao Ferićev učenik Marko Bruerović (Lion. knjiga prva. I ubila na moru trgovca. 107 . Pjesmu Sidila moma kraj mora navode mnogi antologičari. Krivo miri. Što ubila na polju volara. Ženske pjesme. primjerice K. Iz oblaka tri strile puknule: Jedna bila na moru trgovca. Draži je dragi od brata!”174 STRIJELE OSVETNICE Bilo vedro. Druga tuče na polju volara.). – Cipar. Knjiga peta.) u Bosni. Nikola Andrić. pak se naoblači. da ga je ubila.

str. nemoj mi umrijeti. ali njena kćerka govorila: “Mila majko. cukra. nove ribe. Hrvatska usmeno književna čitanka. ko će mene sirotu uzeti. 108 . nemoj mi umrijeti. Mila majko. svake ću ti ponude doniti: suvi šljiva sa sirovi grana. U 176 Stipe Botica.”176 (Ervenik Gornji kraj Knina) Pakovačka narodna nošnja 7. 89. svak će reći ja sirotu neću. Ja sirota na ovome svijetu. kave iz svakog dućana. Školska knjiga. BALADE Balade su nazivane prema provansalskom balar što znači plesati i prema keltskoj riječi balad koja znači usmena (narodna) pjesma. grožđe iz Mostara. Zagreb 1995.NA UMORU DJEVOJAČKA MAJKA N umoru djevojačka majka.

Neke od njih pjevaju o: povijesnim osobama i događajima. Ne da majka u groblje kopati. Nit je meni nisko bez jastuka. Balade najčešće pjevaju o nesretnoj ljubavi čiju je tragiku izazvala mladićeva (ili suprugova) majka. Pa dozivlje Sarajke djevojke: “Malo rad’te. smrtnom madežu. nek ne ostavljaju. Ona zove svog jedinog sinka: “Je li tebi crna zemlja teška? Je li tebi tvrdo bez dušeka? Je li tebi nisko bez jastuka? Je li tebi zima bez jorgana?” Iz groblja joj nešto odgovara: “Nije meni crna zemlja teška.baladama su pretežito lirski ljubavni motivi. Ivo i Mara (Mare. Ona iđe u zelenu bašču. puno ašikujte! U Stambol je kuga udarila. Raznovrstan je tematski svijet balada. nasilnim prelascima na islam. Sve pomori i staro i mlado. Već u bašču pod žutu naranču. itd. Rastavila jedinka od majke. Najčešći su akteri u hrvatskim baladama Ivo i Anica (Ane. Marija). o moriji (kugi) koja je pomorila Mostar. st. Nit je meni zima bez jorgana. Rijetke epske epizode u funkciji su pojačavanja lirskoga tona. Rano rani jedinkova majka. Anuša). Završetak je balada tragičan. ŠTO GLEDAŠ NE OSTAVLJAJ Leti vila priko Varadina. Jer su teške djevojačke kletve. Velik je broj iznimno potresnih balada koje i danas kazivači kazuju. I sinoć je dvoje rastavila.) jedna je od najstarijih i najljepših balada. Već pozdravi sve moje jarane: Što gledaju. A rastavlja i milo i drago. 109 . U đulbašču pod žutu naranču. Škotska balada Edward (XII.-XIII. bratovim sirotama. Nit je meni tvrdo bez dušeka. Maruša.

do Boga se čuje. 146. visokoj planini. dio drugi. kod Ivana. Tad govori komšija Ivanu: “Ajde. Majka sprema svog prvog komšiju u Kunaru. (romance i balade). da ga majka ženi.-147. Zagreb 1909. uredio dr. od Anice i ruhom bogatija. Jedno drugom viru uložili da se nikad privariti ne će: tvrđa vira nego mramor stina. da on saje.” Tada Ivo njemu progovara: “Uzalud je i lipša i viša i ruhom svojim bogatija. Ne dolaziše devet godin kući. Mihovil Pavlinović.” Komšija se nazad povratio. str. knjiga prva. Oni njemu pozdrav prifatili. priredio Stipe Botica. Split 2007. Tiskara Hrvatske stranke prava d. u Kunari. svog jedinog sina. 85-86.”177 (Mostar) ČUVA OVCE IVO I ANICA Čuva ovce Ivo i Anica. i divojku majka ti je našla: od Anice i lipša i viša i ruhom je od nje bogatija. pod naslovom Djevojačke kletve objavljena i u: Hrvatske narodne pjesme. Za to čula Ivanova majka. skupila i izdala Matica hrvatska. pa mu našla Gabelku divojku: od Anice i lipša i viša. Pjesma je. Ivo.” Hrvatske narodne pjesme.Kad uzdahnu. knjiga peta. Ivanovoj majci govorio: “Tvoj je Ivan tebi poručio da on Ane privariti ne će. ženske pjesme. pozdrav Božju njima je nazvao. str. Kad komšija kod Ive došao. 177 110 . d. visoku planinu. sveska prva. Nikola Andrić. Književni krug Split. majka ti je rekla.

a seke mi kolo ne ufate!” Kad su došli da Ivana zovu. ugazila u krv do kolina. Kad se Ivo s vinčanja povratio. majci svojoj on je govorio: “Nemoj mene. moja mila majko. Ivo. Ugledala svoga mrtvog sina 111 . od Anice ruhom bogatija.” Tada majka Ivu zaklinjaše svojim mlikom kojim ga odgojila: “Ajde. Tada doje majka da ga zove. našla sam ti Gabelku divojku: od Anice i lipša i viša. svojoj majci ona sritno doje i ispriča što se dogodilo: da je Ivo mladu privario. da svatove Ivine ne gleda. Ona budi svog Ivana sina: “Otvori mi.Kad je majka aber razumila. majka da te ženi. Majka Anu s devet ključa zaključa. sinu govoraše: “Ajde. ona se je svom Ivanu uputila uz Kunaru. moja majko. Tada Ane odma za njim poje. ja Anicu privariti neću. Kad izašla. sine. Tad govori Anica divojka: “Ajde. budit dok mi braća kavu ne popiju. vrata im se otvorit ne dadu. visoku planinu. sine Ivane! Zar ti nije zlato omililo?” Kad je majka vrata otvorila. onu košu što je Ane vezla. kad te majka zove!” Tada Ivo Anu poslušaše i Aninu košu obukaše.” Tada Ivan majci govoraše: “Uzalud je. mliko materino!” Opet Ivo majku ne posluša. Ivo.

a seke su kolo zastavile. Ko je žedan. 72. oba mlada. Svatri tila u greb ponesoše. nek nije ni mene!” Tad su braća za njim zaplakala. Bog joj dade grome i topove. Ko voli ružicu rumenu. ne mogu vam obim biti ljuba! 178 Marko Dragić. vodu pije a pokoj pridaje. Oba mlada.-74. Jer tih tila nikad ne će biti. Mara njima jeste besidila: “O bora vam. više ne ustade.178 (Rumboci u Rami) ŠUJIĆKINA MARA Pasla ovce Šujićkinja Mara. Mrtva tila u greblje ponili. S njom pored dva Jakšića mlada. neka vodu pije. Ona pade po njegovu tilu. sprovod zaustavi. Kad izašla. živa pade. ona razbi devetera vrata. a Anica Boga je molila: da joj dadne grome i topove. nek se kiti a pokoj pridaje. Pasla ih je ispod Malovana. tu jabuka. Gabelka je pismo ostavila: “Kad je s mene. da razbije devetera vrata. i Ivana spustiše na zemlju. oba meni draga. u zemljicu svatri pokopaše. oba Mari draga. 112 . Mala nakladna kuća Sveti Jure. Povr glave ruža je procvala. Tuj tunja. str. dva Jakšića mlada. Baška Voda 1995. ispod nogu voda je provrla.i uz njega Gabelku divojku.

Nikola krvavom. pokojna mu duša! Vadi Mara nože okovane: “kad je s mene. pokojna mu duša! Pođe gledat u Nikine oči: Umro Niko. Koji meni malo potlje dođe Onoga je vezena marama!” Kad ujutro malo osvitalo Mara krenu povr Malovana. Treći nosi vezenu maramu. Obadva se pinom zapinila: Pero bilom. Kad su bili na po Malovana. Braća krenu podno Malovana. Kad dođoše uvr Molovana. nek nije ni mene!” Naletiše tri gavrana crna: Jedan nosi pera od Perine. Poletite dva Jakšića mlada. Tu su majke zakopale sinke. Koji meni ponajprije dođe. Gleda Mara u Perine oči: Umro Pero. Kroza zemlju ruke sastavljali. Tri žalosne zakukale majke. Izletiše prid žalosne majke. Kad ja manem vezenom maramom. Onoga je Šujićkinja Mara. Među njima Šujićkinja Mara.Okrećite bile ovce svoje. Sve troje ji bilo preminulo. 113 . Niko pade. Drugi nosi burmu od Nikole. Okrećite podno Malovana Ja ću kretat povr Malovana. Zakukala Nikolina majka: “Ovo jeste moga Nike burma!” Zavikala mladog Pere majka: “Ovo jeste mog Pere pero!” Izletila majka Marušina: “Ovo jesti Marina marama!” Trče gledat prižalosne majke. a Pero dopade.

U rukama im zelene jabuke. 1927. Oko nji su vodu navratili. Toga dana je rekao težacima da mora obaviti važan posao. veljače 1968. Mihovil Pavlinović. Kazala Ilka Križanac (rođ. Kada se vratio. str. selo Podaci. Neka njima pokoja nazivlje!179 (Tomislavgrad) ROSANDA I MLADEN Desetine su studenata fragmentarno zapisali baladu o Rosandi Visković i Mladenu Andrijaškoviću. Tako na kraju ubija sebe i nju. Na kraju majka proklinje sebe što se miješala u ljubav svoje kćeri. Nekoliko ljudi željelo je poslati poruku svim roditeljima kako se tragedija ne bi ponovila nikad više. Hrvatske narodne pjesme. 180 Tonka Bulić rođ. ali nije htjela jer je voljela Mladena. u Tomislavgradu. FF Mostar. godine. Rose i Mladen bili su iz Biokova. Šinković zapisala ju je u Splitu 14. dala ju je Jeleni Markoti. Tragedija se dogodila 12. studentici Filozofskoga fakulteta Sveučilišta u Splitu 179 114 . Tko je željan neka voća jede. Oko nji su voće posadili. Podace je obavila koprena tuge i žalosti. Nakon smrti dvoje mladih ljudi iz pjesme. Godine 2008. ožujka (na Grgurevo) 1939. Književni krug Split. Rkp. rekao joj je da će se ubiti ako ona ne želi bit s njim. 2004. Tko je žedan neka vodu pije. Usp. Rose se mogla udat u grad za poštara. a Rose mu nije smjela pisati jer joj mater nije dala. godine. On je otišao u vojsku. Ganut tom tragedijom Dinko Bekavac spjevao je 941 stih: 180 Zapisala Josipa Bagarić 2004. priredio Stipe Botica.). knjiga prva. Split 2007. 378-381.

” A mladiću ove riječi mile. neostala majka nevesela. kao što je ovoga vremena.” Jer mladiću Mladen ime biješe. al za tobom moje srce vene. kao sunce kad sja iza gore. S tebe divan pogled je na more. Sad drugoga razgovora nema. A i on se ozbiljno držao. Naokolo gradovi i sela. dok se vratiš čekat ću te mlada. ja sam dite od petnest godina. kad pomislim meni srce gine. Ja ne mogu da pođem od kuće. mlado moče u vojsku se sprema. Divnu ćerku. Nije stalno već mu ona veli: “Poslušaj me mladiću veseli. Prolazeći dani i sedmice. Samo budi kao što sam i ja. u srcu se momku usidrile. On bijaše rumenoga lica. Viskovića Mara. te mu tako govori ozbiljno. baš trideset devete godine. Andrijašković se zovijaše. Te se desi dragi pobratime. vjeruj meni neću ti pobjeći. jednome se mlada obećala. na rastanku mladiću govori: “Što smo rekli misli samo na to. Vjetrovi ih nebi odnosili. Ante žena. moj Mladene i srebro i zlato. a sad ju je majka izgubila. Rosi biše petnest godinica.Divno brdo Biokovo milo. ispod tebe morske pučine i po tebi te visoke gore. 115 . te se nije često sastajao. ako si ti mladić od riječi. visoko se nad more nizilo. U Podocima selu malenome Makarskom srezu velikome Na dvanaesti ožuljka mjeseca Slušaj dobro golema udesa. niz tebe to Jadransko more. Jer on misli to dite nevino. da se s tobom ne pozdravim vruće. Svima momcim ona hvalu dala. Od kada su te tvoje visine. Nema mira on u srcu svome. Nemoj dušo da ti srce pati iz vojske ću ja tebi pisati. kao kita iz pitara cvića. a kamoli ljudi omrzili.” Mlada cura sinpatično zbori. Imala je suviše mladića. divnu ćerku Mara je gojila. Ti ćeš momče poć u vojsku sada. momče primi pismo do vojnice. koju je ona navela u svome seminarskom radu iz predmeta Hrvatska usmena književnost. Od ljubavi ne razumin ništa. Rosanda joj ime. nemoj dati volju dušmanima. pođe da se javi zlatu svome: “Ti si Rose nevino za mene.

Ti ćeš dragi morem putovati. Još evo ti maramice ove. 116 . Mladen htjedne da neće primiti. u carevu vojsku odlazio. Primi pozdrav od odlaska moga.Rose prije neg se s njim rastala. ovaj novac mali. ja ti drugog ne imadem dara. U svom srcu nema mira više. da je prošla cijela godinica. Ti znaš dušo da sam prenejaka. Ako dragi ti za menom patiš. Na ti dragi čarapa dva para. srdačno se mladi pozdraviše. već nad menom nadzora imala i jednoga me dana preobašla i sakrita pisma mi je našla. ti ostala kod majčina dvora. Ja sam majci odgovore dala. novac dušo tebi će trebati. naša ljubav da ostaje šala. “Oj Rosando jutarnja danico. Čini mi se ne vidim tvog lica. Ali majka nije vjerovala. te se sjeti kada sam ih dala.” Iz vojnice Mladen Rosi piše. sada Bogom. “Evo dragi tebi sto dinara. s tobom se rastajem. u vojnicu kada si otiša. te se sjeti ka smo se rastali. samo ne znam što ću tebi dati. na rastanku desnu ruku dao. ali mi je to doznala majka. Ni dan danas nisam je otkrila. Na pismo mu cura odgovara: “Moj Mladene srce iz nidara. tebe neću ostavit nikako. on Rosandi sitno pismo piše. Da ti meni sitno pismo pišeš s dana u dan na ljubav pristaješ. ja sam našu tajnu ljubav krila. A Rosa stade govoriti: “Primi dragi. utjehu će tebi cvijeće dati. ovo cvijeće moraš pogledati.” “Te mi kaže nesretnice mila. na darovim koje si mi dala. divno ga je mlada darovala: “Mi ćemo se dragi sad rastati. Ali šta ću kada mora biti tako. Kitu cvijeća još ćeš ti primiti Koja će te dragi veseliti.” Za bijele se ruke uhvatiše. tebe ljubim i više nikoga. otkrila se ljubav šta si krila. Draga dušo kojeg si mi pisa. Rose ima osjećaj još više. za tobom mi vene moje lice.” Još mu Mare sto dinara daje. Dugo imaš ti u vojsci stati. Sinoć dušo s tobom se rastao. Ja sam išo preko sinjeg mora. mnogo tebi hvala.” “Rose draga.” Od kuće se hladan uputio. te se sjeti ti Rosande svoje.

šta volim ljubiti? “Oj Rosando. Ako hoćeš Mladenu pisati. a nećeš se težakinja zvati. Moj Mladene. tvoja majka Mara? Bog jedini neka majci plati. Nemoj dušo više mi pisati. željo srca moga. Tako Mladen sam sobom govori. srce iz nidara. Pismo Mladen kada je primio. nego poći drugu ja ljubiti. proklet bio ko nam ljubav krati. ti se moja ćerka nećeš zvati. dobro biti. Al ću isto prvo poginuti. a ti dušo imaš djevojaka. zlato. Ja sam tvoja al mi neda majka. On ne misli tako ništa više. uze pero te rođaku piše: “Poslušaj me Slavko rodijače. suzama ga Mladen okupao. sve ne mogu da ti opisujem. Pa se misli cura svakog dana. Ja imadem dosta da ti pišem. Već oproštaj ja ti šaljem mili. ćeri. ti imadeš mladoga poštijera. Na Rosandu on misli sve više. a moje će uvenuti cvijeće. Ja se moram od tebe rastati. šta ću činiti. da ti ljubiš jednoga težaka. kad ne mogu. Bože vidiš s velike visine. da me više ne napada mati. nego ću te ja Mladenu dati. 117 . Zašto sam te odgojila majka. Koji želi tebe oženiti. Rosanda te ljubi sve do groba. šta će od nas. pismo čita te ga on zatvori”. ja te ljubim a majka mi ne da. već on prati šta mu Rose piše.” “Još suviše mene majka psuje. Ako hoćeš kćeri da se vjeraš. hitno ga je mladić otvorio. Boga moli za svoga dragana. Ti ćeš sa njim u gradu živiti. zašto ona našu ljubav krati. Kad tvoja nemogu ostati. Pismo ode Rosanda ostane. ne izgubi sreće. Do pola ga nije pročitao. i s njim će ti. moje srce bez prestanka plače. kad od tebe moram da se dilim. Još mi srce u grudima preda. al na srcu ona nosi rane.” Kad Rosanda pismo napisala. sa poštom ga mlada opremila.Rađe će te majka pokopati. ja se mlada neću udavati. na te mislim te ne mogu više. Bolje ti je u dućan sa knjižicom. sa knjižicom u dućan hoditi. neg u polje da ideš sa britvicom. Dragi Bože. kako moje mlado srce gine. Ali. Ti se možeš za suca udati.

jer ja znadem da ti nije žao. Vidi Rose što u njemu piše. Niti ću ja veselja imati. kad on dođe da ćemo mi lako. Mladen kralja vjerno oslužio i zdravo se kući povratio. te i druge prođe polovica. kako je? I što mi je od Rosande moje. a Rosandu mladu ostavio. 118 . Da nju neće drugi uživati. Da od majke napadaj imade i da mene ljubit je ne dade.” Slavko mladu djevu poslušao. Istog dana kada kući dođe. Slavko rode. Zato Rosi neću pisat sada.” Kada Mladen ovo pismo primi. ja radosti još nisam imao. sve sam ti pisao. da ga neću mlada zaboravit. mlado srce malo mu se smiri. tvoja ljubav Rose će se zvati.” Slavko pismo kada je primio. zadnje pismo meni Rose piše da ja ne smim da je ljubim više. iz sveg srca žalosno uzdiše. Dan za danom prođe godinica. Nek on meni ne piše nikako. te mladiću odgovor je dala: “Ima dušo nekoliko dana. Rosu mi pozdravi i opširno pismo meni javi. da je meni rekla stara nona: Rose draga ti otvori oči. Jer mi kaže Rose da ti javim. svom rođaku odgovor je dao. Bože šta mi sada Rosanda radi. iz vojske će brzo Mladen doći. psuje li te veće draga mati?” Suzicama Rose okupana. Dragi rode. Samu djevu u kući zateče: “Kako si mi golubice reče. sama sebi smrt će zadati. nema mira on do Rose pođe. nek je majka veće ne napada. On je vazda živio u nadi. Slavnog kralja da ti služiš virno. I u pismu ovako mu piše: “Rode mili. da ti pratiš da ne zaboraviš. najmiliji pozdrav tebi dava.Od kada sam od kuće pošao. a da ona mene isto ljubi. Već ne može da stoji od jada. Ako Bog da da se zdravo vratiš. Rosanda te od srca pozdravlja. u sakrito Rosi ga odnio. ne misli se više. mlada će te Rosa čekat mirno. Kada bi ti drugu oženio. sve na veće da svoj život gubi. Slavku mlada progovori tada: “Slavko moga Mladena pozdravi. dok ti meni odgovor ne vratiš. Prve riječi ti ćeš meni dati. Kada pišeš javi mi.

Moja Rose još je prenejaka. Srce naše ne može da pati. Svršila je sedamnest godina. Ti si Rose krasan život stekla. Kada ih je skupa ugledala. već našega neće biti lica. a krasan je život odgojila. ti ne slušaš šta ti kaže majka.” “Majko draga. šta si svojoj majci obećala. što mi kažeš to nije istina. Tvoje srce nemoj da ti pati. da ti pođeš iz mojega dvora. da će vaše uvenuti lice. moju Rosu ti nećeš ljubiti! Već te molim i to bi ti mora. u Americi da dođe do njega. crna će nas uživat zemljica!” Na to se je Mare nasmijala i Mladenu odgovor je dala: “To su momče stare poslovice.S njim se nemoj često sastajati ako majci želiš život dati.” Progovara sad Mladen polako: “Slušaj mene od Rosande majko. ali nisu ništa učinili. Ko da joj je dvadeset godina i Rosa je za mene sudbina. svojoj ćeri Mara progovara: “Kćeri mila nesrećo nejaka. drugu nađi te se s njom zabavi. Vrijeme svoje kad bude imati tada će je majka udavati.” Stara dragu ćerku razumila. Da vam vaša mladost tako pati i da će te sami smrt zadati. da se ona ostrani od svega. otplovit će preko sinjeg mora! Dragi otac Rosi piše sada. ja ću ljubit što mi srce želi. sami sebi mi ćemo smrt dati. Rose slike napraviti mora. Rado bi se majko utopila. Nemoj momče o tom govoriti. ja joj ne dam da postane majka. samo ljubim ja Mladena moga. pazi dobro što je majka rekla!” Rose mlada momku progovara. ja Rosandu neću udavati. Rose draga kad ti oćeš tako.” 119 . da do njega ona dođe mlada. s njim se nećeš sastajat nikako. nego ja drugoga ljubila i najprje da će se desiti ne budem li moći ja njega ljubiti. Dok je bolje to tvoje noselje. Sa Mladenom ti si se sastala. ti mi slabo veliš. tvoja kćerka da je prenevina. I mnogi su tako govorili. dok evo ti njena majka Mara. nego none svoje majke mile. Mladenu je tada govorila: “Moj mladiću Rosu mi ostavi. Na stranu mi ostavi svakoga.

ovako je njoj govorio: “Kad si znala da mi je neš dati. Kada svane danak nediljice. nedjelica sveti dan će doći. Tu pucnjavu ko je ućutio. Mladen ode polako kroz selo. koja neće nikad nas rastaviti. ponedjeljak sretni dan će doći. Dan prolazi. moj Mladene. u tome se mladić veselio. Rosandi je mladić govorio: “Rose draga. Što si rekla to nosim u glavi. nediljica sveta kad će doći? Ljubav moju s Rosom da sastavi.” Iz džepova lervorver trgao. od tebe sam ja novac primio. al se je isto doznalo. radnik posa mora da ostavlja. Tako kao što smo pogodili. Zašto si me pošla darivati? Znadeš kad sam u vojsku išao.” Ove riječi Rose momku dala. povedoše razgovore razne. te se mlada od njega rastala.” Rose momku odgovara na to: “Poslušaj me. neg će drugi Rosandu ljubiti!” Sa majkom je razgovor svršio. Tako oni rađu ostaviše i svojoj se kući uputiše. važan posa moram opremiti. ja odlazim sad od kuće tvoje. te zapjeva on pjesmu veselo: “Tužni dani. milo moje zlato. pjevajući iz njega je pucao. Putujući njima Mladen veli: “Čujte me. te sutradan. Pet hitaca u zrak upalio. prosto su se pucanju čudio. bolno srce moje. Rađe ću se smrti odlučiti. on se digne rano. dobri prijatelji. te čovjeku rađu uredite. da će moja biti Rose mlada. Ovi dani brzo će nam proći. Ode svoje prijatelje zvati. nikad neću ono zaboraviti. da je mladić te noći pucao. Cijelog dana onu zemlju rade. a nisu je jošte dovršili. I rekla si ti. noć se pribilžava. Dođi draga do bijele crkvice. crne moje oči. neku zemlju da idu kopati. gospođo. ove tamne noći kada prođe. tada. 120 . Vi tad poso nastavite. ja ću doći ako budem moći. Koju jesu bili pogodili. Ja taj dan neću s vama biti. Mladić dođe kući polagano. Na kog mislim imadem vremena i baš sutra taj posao opremam. kad ćete mi proći.Kad je Mladen staru razumio. uredite prijatelji mili.

Bog ti sreću dao. Po maslinama propjevale ptice.” Djeve mlade.Ne mogu vam taj posao kazati. Da vidite moja braćo mila. Obasjava ona plavo more. odgovore ovome dadoše: “Prijatelju. Stara majka za njoj istrčala. dan osvane svete nediljice. obukla se kao gorska vila.” U pameti jer ni jedan nema. Ovako je kako majka zbori. Potpuno je kuću uredila. te Rosandi govorit stala: “Rose draga šta si odredila. kad ne možeš šta voliš ljubit. materino zlato. al čekam na tebe. Uze Rose studene vodice. nije priša ti ćeš se udati. ti ne slušaj što Mladen govori!” Rose prije neg u crkvu dođe. nemoj ništa govoriti. drugarice mila. znam da ti je dosadno živit. jer ne mogu da pođem bez tebe. danas Mladen može me ubiti.” Sa Mladenom tu se rastadoše. obasjava brda i doline. uz brda bi vodu okretala. na koji se on posao sprema. obasjala mlade Rose dvore. Divnu svoju robu uzimala. do rodice ona svoje pođe: “Oj Katice. 121 . Katica je Rosi govorila: “Rose draga. Sunce sine sa visoki planina. Noćca tamna to je prolazila i bijela zora zarudila. I ja ću mu mlada dozvoliti. ajd u crkvu te ne misli na to. drugarice mila. Mlada Rose rano se ustala. Bože zdravlja vi će te ga znati. pa umiva svoje bijelo lice. dvije drugarice. ide cura te se ogledava. jesi l mi se mlada opremila?” “Jesam Rose. bolje nego sjajno ogledalo. Majci Božjoj ti molitvu obrati. tad u svoju sobu ulazila. Da su znali o čemu se radi. kamol ne bi momka prevarila. kad si mi se tako uredila?” “Majko. zato momci za njoj ludovaše. Sad zbogom s vama se rastajem i srdačno pozdrav vama dajem. Pramen kose mlada raščešjava. Što suviše ugodna bijaše. Sjajno lice Rosi je ostalo. otiđoše do bijele crkvice. te se mlada obučivat stala. kad ne mogu ja njega ljubiti!” “Rose draga. oni bi ga umirili mladi. ti ne misli radi svoj posao. svoju kuću opremat je stala.

i meni bi to sramota bilo. njih dvojicu mladih ostavila. te mladiću govorit stade: “Moj Mladene. Putujući njih troje polako. Kad se poče misa govoriti. I još dragi.” Tako cure mlade putovaše. Čini dragi. Ima dušo već nekoliko dana. malo ćeš ostati. Ko mi piše to sam Bog znade. tebe ću ljubiti.” Katica je naprid odlazila. Zato Rose. Svako pismo bez marke je bilo. ne mogu ti ja pomoći mlada. za mene suđeni. U svakome pismu meni piše. već ne mogu dalje da podnosim. Ti Katice. rad ljubavi koju dušo nosim.Sve tajnosti tvoje Rose znadem. ne razumim šta mi to kazuješ. pod ruku se mlade uhvatile. Kad bi s tobom sada pobjegnula. a sa mnom ćeš mlada uživati. dolaze mi pisma sa svih strana. a majka mi nije dozvolila. dozvolu mi majka ne bi dala. pojedino sam pismo otkupio. naša ljubav vazda se sprečava. Dvi rodice skupa hodale. a od ljudi golema sramota. Zaboravi sve u kući svojoj. ako nećeš ti mene ljubiti! Staru majku ti nemoj slušati. hodi sa mnom. Te bi rekli vidi cure nejake jer ne sluša riječi svoje majke. 122 . cure Bogu stale se moliti. narod ode svome zavičaju. govorim ti milo. milo dobro moje!” Rosandi se od srca uzdane. ne ostavljaj mlade. za tobom ću život izgubiti!” Kad je Mladen djevu saslušao. da ti mene nećeš ljubit više. Kad bi ja sa tobom ostala. jer ni jedno potpisa nemade. Put ne vidim po kojem putujem. možeš doma poći. To bi bilo od Boga grehota. te u svetu crkvu uniđoše. Njih dvojica sami biše tada. Bože zdravlja i mi ćemo doći. dokle mladić govori ovako: “Rose draga. samo mene. U putu ih Mladen dočekao i lijepi pozdrav njima dao. razgovore velike imaše. Mladen reče: “Slušaj Rose sada. imam tebi nešto kazivati. sve je dobro što govoriš meni. ja ću se ubiti. odgovor je ovaj njome dao: “Dan za danom smrt se približava. Moj Mladene. kako god i znadeš. Misa svrši po svom običaju. Razgovore cure prekiniše.

dušo. Oko vrata rukom se sklopiše. Majka pođe njih dvoje ostane. On oružju živi ogan dade. Ona dođe da Rosandu traži. Milog glasa djevojci nestade. Nemoj Rose. već mladića obilazit stane. Obilazi mladiću džepove. Levorver ćeš. u kojem levorver počivao. da je znala bila bi ga našla. a usto mu odgovor vratila: “Uživanja ja bez tebe nemam. nebrojno se puta poljubiše. hitac puče djevojke nestade. “Moj Mladene. danas ćemo skupa poginuti. jer ne slušaš što ja govorim. mene nema”. Hitac puče i drugoga puta. Hoćeš dite. Već on hoće silom napadati. Bez pameti Mladen je ostao. da i sebe on pogibe mlada. 123 .” Al pozadi jedan džep je stao. Širom svijeta nek se spominje. nas dvojica mladi kad pogine. kako ćemo sada poginuti!” Nato se je stara nasmijala. već ti možeš malo pričekati. mrtvu djevu kraj sebe je gledao. Ubojito oružje okači. nemoj mi se strašit.Ne možeš dalje podnositi. prisloni ga njoj na slipe oči. obojica od srca uzdahne. od Rosande preteče ih mati. te i dalje Rosu kući zove. on te neće pogubiti mlade. ukaza se momku rana ljuta. da majka obolim. nema sučim tebe pogubiti. Tad levorver Mladen izvadio. On oružja ništa ne imade. reče. al joj Mladen riječ preteče: “Nemoj dalje na nas napadati. Krasna djeva na zemljicu kleče. mira ne imade.” Htjede majka da još nešto reče. majka tebe traži. Ako želiš našu smrt vidjeti. Cijelom svijetu da mi ugodimo i da našu ljubav sastavimo.” Mlada Rose momka razumila. Te džepove majka ne obašla. Ali majka. vazda misli da ja ono šala. to izusti. na Rosandu on ga je pružio. “Rose draga. činit svoju mati. koju ćemo danas sastaviti i narodu sjenu ostaviti. dragovoljno se u smrt spremam!” Još odgovor Rosanda ne vrati. “Di si Rose. Bogu dušu dade. On revorver upotrebi tada. koji će nas ovdje pogubiti. sad vidjeti. da se budem vraćat tebe zvati. da se moraš ti njegova zvati.

na krilo joj pala. skupa će nas zemljica uživati. čudne smrti milostivi Bože. Neprestano tu oni plakali. U tom pismu dobro se vidilo. Ozovi se. žalosti odviše. prolivenu krvcu cjelivali. mrtvu djevu sutradan digoše. moja ćeri mila. Iz Mladena crna krv se lije. jedno s drugim da se je volilo. mrtvu Rosu kad je ugledala. Petnes sati mrtva je ležala. njih dvojice mladi. kad pomislim ja na ovo pismo. žalost dođe cijeloj porodici. Sad ne mogu ništa učiniti. zadnju posjet drugarici dati. skupa nismo mogli ljubovati. na Rosandu naslonija glavu. Komisiji jer su se volili. nego da ću te ja mrtvu ljubit sada. prvo sam se ja smrti nadala. Što dolaze sve stadu plakati. moj cvit ubavi. ljubi majka rane joj na glavi. dvanestoga su se na smrt dali. srce majke svoje. kako si mi danas poginila?” Ovdje mnogi ljudi dolazili. Njezinoj je kući odnesoše. Bože dragi strašna mi je miso. Ranjen mladić gledati ne može. mrtva na ulici. Divna Rose. “Rose draga. sruši se na travu. mrtvo lice Rosandi umije. naplakano njihovo je lice. moj narode. cijeli slučaj o ovom kazati. Od Rosande dođu drugarice. cijelu noć je kod njih straža stala. Njih dvojicu mladi preobašli. Tu doleti njihova rodbina. u vječnome ona snu počiva. i kod njih su jedno pismo našli. majka Mara. Rose draga. Petnest dana prije su mislili. Rose draga.Ranjen Mladen. Kad djevojku u kuću uniše. već ću ja života izgubiti. Majka Mara u afan je pala. Što mislili tako učinili. događaju vele se čudili. Krvavo joj lice ljubit stala. tebe majka zove! Mrtva joj se Rose ne oziva. kako bi se na smrt odlučili. nas dvojici kad mladi kod matere. 124 . Ne može se perom opisati. sestre braća i majka im mila. nema živi više. Na petoga su datuma pisali. U posjeti rod nek ostane. Mrtvu djevu sa mnom uslikajte. preko štampe naše slike dajte. te u plaču Mare progovara: “Oj prokleta bila svaka mati koja djeci u ljubavi krati.

dok vam nisam pjesmu sastavio. Bog Mladenu grijehe oprostio. Kad je mrtva ovako pogledati. onda hoću da miran počivam. Krunu stavu. U čistu je preobukli svilu. za tobom ću život izgubiti. gazim plačem i suze prolijevam. Ja sam Rosu dobro poznavao. kao bijelu nagorkinju vilu. Draga braćo i družino mila. dok je živa to možete znati. Ispod krune. strašan slučaj meni kazivali. u životu nisam mir imao. seko Rose. Ja sam rodom iz sreza istoga. Šta ću tužna seko učiniti. svakog dana što po moru idem. mene vode do crne zemljice. po imenu Bekavac se zovem. umit se ne može. Krvca smrzla. Događaj sam cijeli opisao. kazat ću vam kako se ja zovem. Dok ne dođem svrha pjesme ove. niti sam koju pjesmu sastavio. kao da je vjenčat imadu. Oči tvoje sjajnije su bile. pogledajte sliku golubice. na glavu joj mladu. Niti sam ja zadovoljan bio. vel bijeli stavjaše. I na glavi te strašne ranice.Cure nosu studene vodice. Mrtvo lice. sad su žarku sjajnost izgubile. Moj narode. nek zna ko vam ovu pjesmu piva. Ja sam mornar jadranske plovidbe. Ovu ću vam pjesmu sastaviti. koju pozna ova okolica. ja bez tebe živjet neću moći. ah žalosti milostivi Bože. zašto te je mladu pogubio. Da je bila po izbor curica. Ja pred tobom klečin na koljeno. Ja vam braćo nisam pjesnik bio. Ljubim sada tvoje crne oči. Evo slike od mrtve djevice. na papir vam braćo upisujem. Seko Rose. Sine lica od mrtve djevice. mrtvu djevu u vel obaviše. Ja sam Dinko pjesnik pjesme ove. kao perje bijele golubice. te je mrtvu preoblačit stali. Draga braćo. Koju novost ja po svijetu čujem. neprestano cvila. istinu vam pišem. kako mi je narod kazivao. umivaju od Rosande lice. pjesmu kad izjavim. moj anđele mili. slika će vam svjedočit najviše. Putujući sa mnom putovali. 125 . koja će vam žalostiva biti. iz Brala sam sela malenoga. kad su okupali. Njima mladim spomen će ostati a i ja se hoću spominjati.

nisam nikog ništa uvrijedio. Na svršetku pozdravljam vas lijepo. Momci mladi. vi nam zdrava bila. dok ljubavi život ne gubite. Roditelji pameti imajte. Svekrva me istirala. 7. sve po izbor i malo i veliko.Ovaj slučaj kad se je desio. Pjevam pjesmu od prostoga mira. Ja se vrnu u birtiju. Na koji način poginili i svoj mladi život izgubili. mužu. oko dvora optirala. Neke od tih pjesama kroz šalu poučavaju. a na ono dvoje pomislite. Iz novina pjesmu sam spjevao. dino diver i jetrva. djeveru. kolo piva. kolo piva. One pjevaju o svekrvi. Prvo ćete djecu izgubiti. pametni budite. Ali ima dosta djevojaka. neg njihovu ljubav rastaviti. nisam lijepe znao. Ja se vati u to kolo: kolo igra. UDADE SE MLADA-LUDA Udade se mlada-luda: dino zava neudata. jetrvi. Ako budem stoga pogriješio. dino svekar i svekrva. žalosne ih porodila majka. Cure mlade oči otvorite. draga braćo. Jednome se momku obećale. evo sam vam pjesmu ispjevao. Karakterizira ih humor i ironija. Čitaoci Bog vam sreću dao. U birtiji kolo igra. novine sam taj dan primio. zaovi. druga cura tebe jedva čeka. kolo igra. 126 . u ljubavi djeci ne smetajte. a drugome na ljubav pristajale. Braćo moja. Ne volite cura ti je rekla.ŠALJIVE PJESME Šaljive su se pjesme najčešće izvodile na sijelima (prelima) i u svatovima.

a mnogi nemaju estetsku funkciju. Otud iđe moj divere: “Ajde kući. živa bila. 63. nevo naša. ojkalice. kolom pivam. da se nije utajila!” Nosiocim govorila: “Ne dižte je povr sebe. BEĆARAC. a ne došla u te. Kad sam prid dvor dolazila. Baška Voda 1995.Otud iđe zava moja: “Ajde kući. da je vijor ne ponese. ALALIM TI PUTE Selo moje. Mnogi od njih pripadaju pučkoj književnosti. 181 127 . umrla je majka naša!” Ja se zavi ne virujem: kolom igram. da me mladu ne istuče!”181 (Gmići kod Prozora u Rami) 9. Mala nakladna kuća Sveti Jure. bećarac. natpjevavanja u raznim prigodama. kupaljkama govorila: “Ne kupajte vrilom vodom. Neki od dvostihova imaju iznimnu umjetničku i životnu funkciju. umrla je majka naša!” Ja s diverom dvoru odo. alalim ti pute. str. GANGA Bezbrojni su dvostihovi koje kazivači kazuju. rera. tu jabuka. SELO MOJE. da se koca ne dokopa. Pjevaju se kao ganga. da je dvoru ne donese!” A kopačim govorila: “Ne kopajte blizu plota. Ko se voli. nevo naša. taj se uzet ne će: Marko Dragić Tuj tunja.

Heraklije je iz Rima doveo svećenike i od njih proizveo biskupe. dragi. dragi.-93.) zagovarao je duhovne pjesme. pa ne mogu bez tebe minute. 1651. Te pjesme svjedoče o dubokoj religioznosti hrvatskoga katoličkog puka koji je svoju vjeru i običaje sačuvao kroz stoljeća i pod tuđinskom i pod nenarodnom vlašću. Po Konstantinu VII. samo doviđenja: osta naša ljubav neriješena. – Zagreb. ne na papir. 182 128 . Hrvatska vjerska usmena lirika može se pratiti od XIII. nadbiskupe. tu jabuka. Porfirogenetu. st. str.) u svome djelu Szveti evangeliomi (Graz. 75. u srce se piše. košulja šarena: svaka šara po tri momka vara. Vjerski pisac i propovjednik Nikola Krajačević Sartorius (Sisak. Nije. 1653.ja i moje cvijeće. ne mereš se zaboravit kleta. Oj ljubavi rano započeta.to će biti . Ja malena. st. do naših dana. prezbitere i đakone koji su pokrstili Hrvate. Ljubav. 1582. Ja se. zaljubila u te. dragi. Isti se dvostihovi izvode diljem Bosne i Hercegovine i Hrvatske. arheološki. Moja lola nosi crnu mašnu: žali našu ljubav nekadašnju. arhivski i drugi izvori svjedoče da su Hrvati pod utjecajem Rimljana već u VII. Povijesni. versificirane legende. prihvatili kršćanstvo i europsku kulturu. jer se lako briše. prenja.182 VJERSKA USMENA LIRIKA Vjersku usmenu liriku čine: molitvene pjesme. Navedeni su dvostihovi iz moje knjige Tuj tunja.

). Prigodne. c) Svetačke. Ponedjeljkom iza toga dana u crkvi počinju zornice. stoljeća. st. riječi adventus.) i Va se vrime godišća. Nedjelja koja je najbliža svetkovini Sv. riječi adventus. Korizmu. Božić. Općinske (priporuke). st. 183 129 . Toj klasifikaciji mogu se dodati: Molitvene pjesme Isusu. Ta se pjesma usmenom komunikacijom sačuvala do naših dana. Te svete mise započinju obično u šest sati ujutro. Obredne. Povjesničar književnosti Slobodan Prosperov Novak ustvrdio je da je božićna pjesma U se (=ovo) vrime godišća prevedena s latinskog jezika In hoc anni circulo. Zagreb 1996. stoljeće. Na zornicama se molilo i pjevalo u čast Majke Marije. Večernje. (XV.Budući se prema crkvenome učenju godišnje vrijeme dijeli na Advent. 184 Kombol – Novak. Nedjelja koja Marko Dragić. Koliko je do sada poznato hrvatska vjerska lirska pjesma Narodil nam se kralj nebeski seže u XIII. Molitvene pjesme Mariji. ADVENTSKI I BOŽIĆNI OBIČAJI I PJESME Riječ advent dolazi od lat. potječe iz 4. Podrijetlo je riječi advent od lat. m.183 1. -us. Duša tilu besidila (hrvatske pučke molitvene pjesme iz Bosne i Hercegovine) Mala nakladna kuća Sv. Jutarnje. tj. kao i božićne pjesme: Bog se rodi u Vitliomi (XIV. stoljeća. 29. početak. Jure. Školska knjiga. Andrije prva je nedjelja adventa. Baška Voda 1997. Slavljenje adventa. početak. što znači dolazak. str. Hrvatska književnost do narodnog preporoda. dohod. b) Korizmene i uskrsne. Advent se sastoji od četiri nedjelje koje prethode Božiću a simboliziraju četiri tisućljeća od stvaranja svijeta do dolaska Isusa Krista. što znači dolazak. Uskrs i Vrijeme kroz godinu molitvene pjesme mogu se klasificirati na: a) Adventske i božićne.184 Slavljenje adventa potječe iz 4. pripremnog razdoblja pred Božić. dohod.

Od dana sv. 457. ali ako bi se neko vjenčanje moralo obaviti. molitve i svekolike priprave za doček Božića. Tada se kolo 185 Sveti Andrija je brat Šimuna Petra. Rkp. godine u Turjacima. na upoznavanju s djevojčinim roditeljima a u doba prije adventa. 187 Ivana Valenta zapisala je 2008. liturgike i simbolike zapadnog kršćanstva i Uvod u ikonologiju Radovana Ivančevića. 188 Paprenik – vrst kolača pripravljenog u kalupu. godine. dogovori i svadbe od Svete Kate do Svetog Andrije. Crkva nije odobravala sklapanje braka u adventu i za vrijeme korizme. ali u tom slučaju nije bilo pira – fešte. Split 1987. Zagreb 1990. brak se sklapao isključivo u crkvi. Jedan je od glavnih zaštitnika Škotske. svjetskog rata. Običaj je bio u Varešu da mladić. također. To je dan kad su djevojke običavale nagađati o budućem ženiku i uopće o budućnosti. 130 . Andrije185 prva je nedjelja Adventa (Došašća). priredio Anđelko Badurina. na Dan sv. Zavezanija se proslavljala svakoga 30. Ivka Sekić. reprint izdanja JAZU iz 1906. 535. nije bilo vjenčanja. godine u selu Pećine. od budućih punice i punca dobije paprenik188 koji ponese svojoj kući. Budimir. Frano Ivanišević. Na koncu ga je pribio na križ koji je po nekima bio u obliku znaka X. Sada živi u selu Rankovići u Novom Travniku. FF Split. Do II. 114. str. i neobjavljena građa. kad su se apostoli razilazili i kad je svima određen jedan dio svijeta gdje će propovijedati Kristovu vjeru. U Benićima kod Vareša. 186 Kristina Babić zapisala je 2008. Kazala joj je njezina baka. Pošto se kroz Zavezanije do Božića nisu svadbe pravile jer je svako slavlje bilo zabranjeno pravile bi se prosidbe. 2008. Naredio je da se uhvati Andrija i dadne svakakvim mukama. bilo je bez svirke i slavlja. u Bosni. Kazala joj je Anđelka Kovačević rođ. primjerice. 187 U vareškom kraju. pa se i vrijeme za vjenčanje biralo prema crkvenom kalendaru. a o tomu svjedoči i izreka zapadnohercegovačkih Hrvata: Sveti Andrija svadbi zavezanija. Rođena je 1936. narodni život i običaji. str. Rkp. djev. Andriji su dodijeljeni sjeverni krajevi sve do današnje Ukrajine. E 2008. Andrije prestaju svadbe. str. Iznimno se i tada moglo obaviti vjenčanje. Poljica. Djevojke su tada obično pjevale: Sveta Kato rastavi me s majkom / Da ne čekam ćelavog Andrije. FF Split. blizu Novog Travnika. Andrije održavala se Zavezanija ili Andrijinsko sijelo nakon kojeg su se zaustavljale sve slave preko cijeloga adventa do Božića. Advent je vrijeme posta. Leksikon ikonografije. E. Kršćanska sadašnjost. 1948. Bio je ribar u Betsaidu u Galileji i jedan od prvih Kristovih učenika. Obratio je velik broj ljudi na kršćanstvo te se rimski upravitelj Patrasa u Grčkoj poplašio narodnoga ustanka. Prema predaji. 186 U Lašvanskoj dolini. „Zavezati“ je značilo prestati sa zabavom i igrom. U poljičkoj je tradiciji izreka: Sveti Andrija kroji kabanice ( red je zagrnit kabanice jer striže za ušima bura i led). studenoga kolom i šaljivim igrama s početkom u podne. Književni krug Split.je najbliža svetkovini Sv.

str. Rkp. 30. g. a s početkom na Svetog Andriju. Te svete mise započinju obično u šest sati ujutro. Trebalo se iskolati189 da bude dosta za mjesec dana. 193 Leksikon ikonografije. obućom. sv. Rkp. str. a muškarci su igrali prstena i kartali. 190 189 131 . D 68. ogrjevom pomagati i darivati one kojima je pomoć potrebita. godine u Ljeskovici kod Požege kazao je Ivan Đimoti (rođ. tko nađe dobije nagradu.).192 Ponedjeljkom iza toga dana u crkvi počinju zornice. 1929. FF Mostar. Taj dar naziva se božićnicom. U adventu se nije pjevalo ni igralo. rezala stara odjeća te se kasnije pomiješana sa sintetikom tkala i tako su nastajale ponjave koje su služile kao «prostirka» (kao današnji tepisi).191 U požeškom kraju je običaj. Kršćanska sadašnjost. U dugim zimskim noćima djevojke i žene su se skupljale na sijelima (prelima) i čijale perje. 55. pale svijeće na prozorima i to je bio znak da su Zavezanije počele. Zavezanije podsjećaju i na poklade samo što nema toliko raskoši. str. i sutradan se ujutro u pet sati išlo na ranu misu Zornicu. novcem. odjećom. priredio Anđelko Badurina. krojile rute190 (u Bosni) i pripovijedale. Na zornicama se molilo i pjevalo u čast Majke Marije. Igre su trajale sve do ponoći kada su crkvena zvona označavala prestanak zabave i svi su bez pogovora išli kućama jer je počeo Advent. a znakom je i Kristove prolivene krvi kojom je nadvladan grijeh i ostvaren vječni spas. hranom. vezle (u Slavoniji) vlačile i prele vunu. niti se «gizdalo». 593.: igra prstena u kojoj se prsten sakrije u jednu vunenu čarapu i onda se traži. st. 2007. 192 Ivani Đimoti 2008. 9. To je bio i znak da se ide na sijela kod „prijatelja“ na kojima se obično igrale igre kao na pr. Iznimka je bio blagdan Bezgrješnoga začeća Blažene Djevice Marije (8. liturgike i simbolike zapadnog kršćanstva i Uvod u ikonologiju Radovana Ivančevića. 191 Zapisala je Katarina Pejčinović u kolovozu 2007 godine od Serafine Pejčinović (rođ. Čitanja su u crkvama usredotočena “na mesijanska proročanstva Ivana Krstitelja i Izaije te na odlomke iz evanđelja koji Iskolati – naigrati kola. FF Mostar. u vrijeme Došašća. Zora je simbol Kristova dolaska.193 Došašće karakterizira pokora i priprava te radosno iščekivanje Gospodinova dolaska.igralo obično u nanulama pa čak i po snijegu. prosinca). Ovo sijelo je posebno odgovaralo djevojkama koje su pričale o momcima i savjetovale se i dogovarale koja će što pokloniti svom momku. 2008. U Rami i Bosni se sedamdesetih godina 20. 1912. g). Zagreb 1990. Običaj je bio u stara vremena da se kroz Advent.

Saki dan bi k maše došetala. Djetići. priredili Michael Glazier i Monika K. Po talera na oltar metala. po tri bogcem razdeljala. Ta bi osoba predstavljala Sv. Kralj ju je utamničio. Povedali kralju i kraljici. Nakon godinu dana stražari su išli pogledati Barbaru divojku. Našli su Barbarine kosti i na kostima golubicu bijelu. 223. Versificirana legenda o divojci Barbari pripovijeda kako je ona. a posebno se naglašava uloga Majke Kristove.194 Svećenici u tom razdoblju nose ljubičaste misnice. govorila da bi. Šetala se Barbara divojka Gore dole po širokom polju. U kajkavskoj je Hrvatskoj pučki naziv za taj dan Barbarinje. Vulovili Barbaru divojku.195 U narodu se treća nedjelja prije Božića naziva Ditići. a kažnjavala loša djeca. da ih udobrovolje. Cirkva bila b’ z dragoga kamena. Nutre budi oko leto dana.prikazuju i opisuju Isusa kao ispunjenje tih proročanstava”. prosinca) sijala se pšenica. Bi si dala cirkvu zazidati. 223. Vergli su ju vu tamnu tamnicu. str. Slobodna Dalmacija. str. Šetjuć mi je rečku govorila: “Da bi mi se kralja ne bojati. Helwing. U adventsko vrijeme darivala su se dobra. Kraljeve sluge su je uhvatili. 195 Isto. A – E. U zadnjem se tjednu liturgija usmjerava na Kristovo rođenje.” To začuli slugi i dvorjani. a na treću nedjelju mogu upotrijebiti i ružičaste misnice čime se još više naglašava pokora. U Slavoniji se običavalo da na taj dan jedno čeljade ogrnuto plahtom do zemlje i sa šipkom u jednoj ruci a torbicom s darovima u drugoj ruci ide u one domove u kojima je bilo male djece. kad se kralja ne bi bojala. daruju. Zminulo je oko leto dana. Suvremena katolička enciklopedija. Po dva. Stariji tada prijete djeci pa ih djeca. Split 2005. Turen bil bi iz samoga zlata. Barbara se u nebo prošetala. Ditinci. šetajući. 194 132 . od dragoga kamena crkvu izgradila. Barbaru koja bi dobru djecu nagrađivala jabukama i orasima. Na Dan svete Barbare (4. a lošu bi djecu išibala.

Barbara ga je zibala. ustaj. Miko. str. I nek mi je Barbarna dušica. Barbara je lijepa. a još je ljepša Marija koja je Isusa rodila. str. Dok sv. Nek se ga ljudi naglede. Mikula tvrdo spava. njemu dolazi anđeo. Mikola ili sv. Nek se ga zipka nazible. MH.-117.Išli gledat Barbare divojke. Koja je Isusa rodila. Mikula.. Barbara. Neg su našli Barbarine kosti. Mikola bogatima donosi darove. šalje u šumicu da odsiječe jelvicu i napravi zipčicu jer će Marija roditi našega Spasitelja. 196 133 . 197 Isto. Zagreb 1972. I u lirskim pjesmama o sv. Zlatna knjiga hrvatske narodne lirike. Barbara je zibala – tog maloga našega Isusa: Lijepa je sveta Barbara. Sv. Nikola (6. U narodu se taj svetac zove sv. Nikoli lajtmotiv je rođenje Spasitelja. 117. Mikula ili sv. budi ga. prosinca). Barbare do Božića je dvadeset dva dana. zibli. Barbara se v nebo prošetala. 116. Tog maloga našega Isusa!197 (Mraclin u Turopolju) U primorskim krajevima posebno se štovao zaštitnik pomoraca sv.196 (Hlašćina kraj Zagreba) Od Sv. U Splitu se vjerovalo da sv. Zibli ga. Na kosti je bela golubica. Nesu našli Barbare divojke. A nek mi je Barbarne srdašce. K njemu angel doleti. Radost dolaska Božića ogleda se i u barbarinjskim pjesmama. “Ustaj. Sveti Mikula tvrdo spi. A još je ljepša Marija. sastavio Krešimir Mlač.

str. 117. Gmići. postavljen u kapelici na uglu Malina. Zato joj pučka pobožnost u doba Došašća posvećuje osobito štovanje. Rkp. u susretu na Zlatnim vratima. U narodnoj je percepciji Divica Marija vezak vezla u bašči pod žutom narančom. Kazala joj je Ivanica Mudronja. 199 198 134 . koje se na poseban način odražava u zornicama. Rkp. (rođ. g. Na blagdan Bezgrješnog začeća. U ikonografiji istočne crkve (u početku i zapadne) bezgrješno začeće izražava se poljupcem Bogorodičinih roditelja Zaharija i Ane. Mihovila. Kult Marijina bezgrješnoga začeća dobio je punu papinsku potvrdu 1477. u općoj Crkvi. Zapovjednim je blagdanom od 1644. 2008. također u procesiji. Moramo se pripravit Spasitelja pozdravit. na svoje mjesto. primjerice. Kuraja. (Lašćina – olakšanje) 200 Ivona Tolić zapisala je na Murteru 2008. Slavi se 8. u Španjolskoj. Blažena Djevica Marija u otajstvu Božića uz malog Isusa ima glavnu ulogu. kip sv. djev. 2008. u kapelicu na Hramini. Borovnica. 199 Na Murteru se posebno slavio blagdan sv. Tog bi se dana održala procesija koja bi krenula iz župne crkve prema Hramini kako bi se uzeo kip sv.). 1906. po kazivanju Lilje Zadrić. FF Split. u Rami: Svetom Nikoli putniku. Njojzi je dolazio stari svećeniče koji je obećao pobrinuti se o njoj te joj je našao pobožnog zaručnika koji je stidljiv od Isto. Mirjana Ćališ zapisala je u ožujku 2008.”198 (Süngel kod Mrkopolja) U zajedničkim (općinskim) molitvama Hrvati se preporučuju sv. E. prosinca. Nikoli. Nikole. čula od svoje bake Anđe Kuraja. Murter. godine.Pa ti ajde v šumicu I odseci jelvicu I napravi zipčicu. 1928. / za naše putnike i bolesnike koji putuju / da zdravo kući dolaze / koji boluju. FF Mostar. da im Bog / dadne lašćinu. godine. a od 1708. D str. ranim jutarnjim misama na čast Majci Božjoj.200 Izuzeće Bogorodice od istočnoga grijeha smatra se povlasticom i zahtjevom časti buduće Kristove majke. Nikole. 23. i prenio u crkvu Sv. Roditi će Marija Našega Spasitelja. 1972. g. Nikole vraćao se natrag.

Matica hrvatska i HKD Napredak. Pobožan je kao patrijar.201 (Bukovica kraj Tomislavgrada) 201 Hrvatska usmena književnost Bosne i Hercegovine: lirika. nu milosti Boga velikoga i ja sam se njemu povirila. draža od anđela. stidljiv je od svake divojke. Amen. čista. lipša. / udaja mi nije na pameti.” Marija mu puna sriće vrati: “O Jozipe. vele meni da se s tobom ženim. da Divicom vik ću vikovati. K njoj dolazi stari svećeniče.” Marija je vezak odložila. pa je njojzi tio besidio: “Dite moje. a Jozip se javio. pa ti evo nađe zaručnika.” I vinčaše se dva ljiljana bila. Marija je vezak odložila. retorika. obećao sam s tobom pobrinuti. brate ko od majke.” Starac je otišao. str. Divice Marijo. epika.” Starac ode. udaja mi nije na pameti. otvorila dva nebeska oka. 135 . Sarajevo. draža od anđela: Vezak vezla Divica Marija. Divice Marijo. pa je njemu tio besidila: “Srce moje samo Bogu leti. priredio Marko Dragić. a njemu je tio besidila: “Srce moje samo Bogu leti. Hrvatska književnost Bosne i Hercegovine u 100 knjiga.svake divojke. 294-295. da bi mogli po volji Božanskoj u ljubavi živit divičanskoj. I vinčaše se dva ljiljana bila. otvorila dva nebeska oka. Eto sada on nas sastavijo. / čista. lipša. 2006. a Jozip se javi: “Sestro moja. baš u bašči pod žutom narančom.

36. FF Split. Oci nebeski obilježavaju se nedjelju dana prije Božića. g. Antonija Vuletić. Rkp. simbol – ljiljani bijeli. primjerice: aliteracija – Vezak vezla divica Marija. stari svećeniče. g. pripremila konop i prijetila majci da će je objesiti ako se ne iskupi. metafora – dva ljiljana bila. darovati). U Dugobabama kod Splita djeca bi. 75. prosinca) bio je jedan od Kristovih učenika. Oci. Majka bi se iskupljivala tako što bi djeci dala slatkiše i voće. Često se naziva nevjerni Toma jer nije htio vjerovati u Kristovo uskrsnuće dok se ne uvjeri svojim očima i rukama. Majke nebeske obilježavaju se druge nedjelje prije Božića. Majke darivaju djecu. dva ljiljana bila. a kazali su joj Mila Krivić (rođ.Nekoliko je stilskih figura u navedenoj pjesmi. 203 Zapisala je u Slivnu 2006. Isto su djeca činila očevima nedjelju dana kasnije na Očiće. sv. g. a kazala mu je njegova baka Marica Vučica (rođ. a Marija ga je uvjerila bacivši mu s neba svoj pojas. Prema predaji nije vjerovao ni u Marijino uznesenje na nebo. 2006. preselila se u Split). str. dva nebeska oka. u Dugobabama. To je naljutilo kralja te odluči osvetiti U Splitu 2006. U hrvatskom Zagorju pučki je naziv za taj dan Lucinje. lipša. 11.-12. Toma (21. g. Rkp. Djeca. Međutim. Prema predaji Toma je do Indije širio Kristovo evanđelje i ondje utemeljio Kristovu crkvu. Muškarci tada ucjenjuju djevojke i žene i traže otkup. Ujutro rano urane da oca uhvate u postelji te ga zavežu kako bi se morao otkupiti (ciniti. asonancija – divicom vik ću vikovati. Toma je pozvao ostale učenike da krenu i umru s Kristom. str. sv. Lucija donosi darove siromašnima. draža od anđela. ali je on sav novac podijelio siromasima. g. djevojke i žene traže od muškaraca da se otkupe. a 1951. FF Split. Očići.) i Milan Vuletić (rođ. 1916.203 Sv. 202 136 . 1954.. Na Dan svete Lucije (12. g. usprkos pogibeljnim prijetnjama Židova. 2006. prosinca) sije se pšenica za božićnu svijeću. Toma je bio hrabar.). zapisao Marijan Buljan.202 U nekim mjestima Bosne i Hercegovine (primjerice Stolac i Vitez) taj dan karakteriziraju maskirni ophodi. usporedba – čista. Krist je uvjerio Tomu da se uvjeri pozivajući ga da stavi svoju ruku u njegov bok. epiteti – žutom narančom. šaleći se. U Splitu se vjerovalo da sv. Indijski je kralj dao Tomi mnoštvo novaca da sebi sagradi palaču. Kada se Krist htio vratiti u Judeju. 4. 1935. Materice.

-7. Mostar 1968. zapisao je Ante Jureta u Rujanima kod Livna. 207 Jerko Suton. a o tomu svjedoči i izreka: Sveti Toma. priredio Anđelko Badurina. 205 U Merolinu u Slavoniji 2006. str. koladek (Hrvatsko Zagorje). vilicom. 115. badnjak. križnica. 1. primjerice u Kučinama kod Splita. Rkp. 50. FF Mostar. u Rujanima kod Livna. primjerice. 2007. a on je prstom pokazao na veličanstvenu palaču koja je ondje stajala. ptičica. bravarica (Dalmacija). 137 . U Bosni se ukrašava križem. sv. koleda. Rkp.206 Do svetog Tome trebaju svi godišnji poslovi biti dovršeni. U Žumberku i Slavoniji 204 Leksikon ikonografije. badnjača (Vojvodina. Ubrzo je umro kraljev brat Gad. ubij prasca doma.205 Do toga blagdana. čurek.204 Sv. FF Split. U Bosni i Hercegovini domaćice spremaju kovrtanj i srićicu za pastire i obrede s ovcama. g. str. kićenjak. g).se Tomi. Vjerski život i običaji Zapadne Hercegovine. Barun. ljetnica. Božićna se peciva i kruhovi pomoću tijesta ukrašavaju motivima križa. Bosna). svojevrsno natjecanje tko će bolji kruh pripraviti. Tada je Toma kralju «protumačio kako se vjerom i ljubavlju na ovom svijetu skuplja veliko blago na nebesima». 206 U lipnju 2007. sv. svatko se morao vratiti doma pa ma gdje bio. i danas poznata izreka Sveti Toma. klasa. krsnica (Bosna). luk. 1941. šareni kolač. Kršćanska sadašnjost. božićnica (Žumberak. 126. Tada se ide na ispovijed i pričest te se kolje ono što je pripravljeno za Božić. janjeta. Slavonija). 3. g. Zagreb 1990. litnjak (južna Dalmacija). bačve. a ondje se sv. Anđeli su ga od toga odvratili rekavši mu da je palaču sagradio neki kršćanin za njegova brata Gondofora. 567-568. Na taj dan domaćice počinju pripravljati razne vrste peciva i kruha. bogatica. str. U Zapadnoj Hrvatskoj pripravlja se krušnica u koju se utiskuje svakoga žita i klip kukuruza. Višestruki su nazivi za božićni kruh: božićnjak. božićna pogača (Bosna i Hercegovina). U Bosni je. djeteta u kolijevci i sl. 2006. Kad je došao u nebo anđeli su ga upitali gdje bi htio živjeti. rođ. U Merolinu u Slavoniji se na taj dan blagoslivljaju božićne svijeće. ključem i td. krunicom. fildžanom. zabilježila Stjepanka Čikeš. liturgike i simbolike zapadnog kršćanstva i Uvod u ikonologiju Radovana Ivančevića. česnica/časnica (Bosna i Hercegovina). kralj je Tomu oslobodio. str. dotraj mi sve doma. a što ima panspermijski karakter. žitnica. Toma zove milivosija. čašom. a kazala mu je Mira Jureta (djev. kruvokriž. Kad se Gad ukazao bratu Gondoforu i to mu rekao. Toma označava početak prvih božićnih blagdana.207 U narodu je. božićni somun. kruvar.

čekanje polnoćke. štala. Hrvatski Sabor kulture. božićni bor. Crkva u svijetu br. Tome kolje se ono što je spremljeno za Božić. večernja molitva. badnje koledanje. a zvao se: volarica. 301-302. domaćica ili drugi tko od ukućana 208 Milovan Gavazzi. Zagreb 1996.208 Žene su prije. srpnja 2007. božićne svijeće. jer je blagoslovljena voda prvi sakramental kojemu se davala najveća zaštitna uloga protiv demonskih sila. isijavale brašno za božićne kruhove koji se uvijek ranije prave. 1 (1-196). škropljenje blagoslovljenom vodom: ukućana. domova. priredio Josip Kekez. Dakle. Tuči dan. Kreševo). Žene bi ih prije naredale po nekoliko u ostavama. pčelinjaka. selo Drežnice. a domaćin. pčelinjaka. ovčarica. 67-91. Škropljenje je obred kojim svećenik ili biskup škropilom. njiva. str. D 69. slama. posipanje žitom badnjaka i onoga koji ga unosi211. III izdanje. čelarica. badnje zdravice. zagonetke i govornički oblici. Tusti dan. str. vrtova. badnjaka. 209 I uz taj dan se vezuje proricanja o budućem mladoženji. str. voćnjaka. čestitanje. BADNJAK U folklornom smislu Badnjak je najbogatiji i najraznovrsniji dan u kršćanskoj tradicijskoj kulturi. Od kolača prave se vitice. groblja. 125-126. najčešće bršljanovim i lovorovim grančicama: domova. njiva. str. 210 Vidi: Poslovice. zdravlje i td. Zagreb 1991. To su okrugla peciva. 209 Gordani Vujica 5. zanimljiva su djeci koja ih vole nabadati na prste. Rkp. 211 Vidi: Marko Dragić. a i sada to neke rade. badnje pucanje. dvorova. dvorova. SHK. štala. ptice koje su im se davale kao poklon. na blagdan sv.. božićne jaslice. Djeci su se pravile tzv. konjarica. stoke. Drvo badnjak u kršćanskoj tradicijskoj kulturi. Kao i na Dan sv. vrtova. voćnjaka. Ponegdje se taj dan naziva Kokošiji badnjak. godine kazao je u Drežnici kod Kreševa Marko Đerek (rođ. Katolički bogoslovni fakultet Sveučilišta u Splitu. Karakteriziraju ga priprava hrane za Božić. badnjaka. badnji post i badnja večera. MH. kićenje zelenilom. badnji krijesovi. 33. Napeče ih se dovoljno za sve dane Božića jer nema nikakvog kuhanja u božićne dane. 2007. iznimno je važno škropljenje blagoslovljenom vodom. maslinika. Tome. maslinika. 1936.210 Dan prije Badnjaka u narodu je poznat kao Tuci dan. kovrtnji.pripravljao se kruh za stoku i pčele. Split 2008. Godina dana hrvatskih narodnih običaja. badnji ophodi. FF Split. 138 .

Zagreb 1990. a zemlja postaje plodnijom. štale. Francuzi. Najstariji spomen paljenja badnjaka kod Hrvata nalazi se u dubrovačkom Statutu Liber statutorum ciuitatis Ragussi iz 1272. Treća je korist stvarna i propicijatorna jer po blagoslovljenoj vodi bolesnici primaju zdravlje. koja ju blagosliva i daje na korištenje svojim vjernicima. Kod gradišćanskih Hrvata badnjak se spominje već u 16. Od davnina su badnjak palili drevni Rimljani. br. godine). (Vjera i moral u životu kršćana Sinjske krajine u 18.grančicom – na primjer. Osim sakramenta krsta u Katoličku crkvu obred je uveden preko galikanske Crkve u 15. liturgike i simbolike zapadnog kršćanstva i Uvod u ikonologiju Radovana Ivančevića. bora ili jele – prskaju blagoslovljenom vodom osobe. priredio Anđelko Badurina. Iochan Weichard Walvasor spominje paljenje i darivanje hranom badnjaka u Istri. stvari. 6. 213 Fra Luka Tomašević. Obred je drevnoga postanja i nalazi se u mnogim religijama (lustracija). stoljeću. 212 Radi toga sinoda ju je 1688. Crkva u svijetu. Prema navedenoj sinodi svećenici su pozivali narod da je koriste svakoga jutra i večeri kako bi Sotona ostao daleko. dvorišta. 98-101.” Prva je korist što se vjernici čiste od lakih grijeha. Paljenje badnjaka spominje biskup Martin iz Bracare u Španjolskoj (umro 580. domove. Split 2007. st. ozdravljuju i živine. Leksikon ikonografije. godine. Portugalci. godine predvidjela za sve nedjelje. U kršćanskoj civilizaciji obred škropljenja u sakramentu krsta postoji od samih početaka. hrasta. te Englezi. 560). Druga je korist od škropljenja ta što je od poškropljenih mjesta bježao đavao sa svojim djelima. Usp. vrtove i sl. str.213 Od Badnjega jutra do odlaska na polnoćku u središtu je zbivanja drvo badnjak. U drugoj polovici 17. s namjerom da se očiste i da se od njih odagnaju demoni. Sinj 2000. Marko Dragić. 1. Kršćanska sadašnjost. a majkama je savjetovano da škrope djecu kako im ništa ne bi naškodilo. Letonci i dr. 131. Nijemci. 1-192. Po “ondašnjem teološkom poimanju vjernici su imali trostruku korist od škropljenja blagoslovljenom vodom ako se upotrebljavala popraćena pravom vjerom u Boga i uvjerenjem da će Bog dati svoju pomoć zbog vjere svoje Crkve. južnoslavenski narodi. str. stoljeću) Knjižnica “Gospa Sinjska” knjiga br. 212 139 . a spominje pomorce koji na Badnjak donose i u vatru polažu panj te bi za to bili nagrađeni. Sveta tri kralja u hrvatskoj tradiciji. Između zemlje i neba. stoljeću.

U nekim mjestima pri tome i domaćin domaćicu posipa pšenicom. a pri tome ga neki muškarac iz kuće pospe žitom i govori: «Dao ti Bog sretnji i čestiti. grančicama cera s lišćem. iver) blagoslovi. S. Po nekim mjestima vršak od badnjaka korišten je umjesto vatralja. te ih polijeva vinom. Drvo se siječe s njegove istočne strane. Također su se čuvali badnjaci za Mali Božić (Pravoslavnu Novu godinu). skupio ga i na svijet izdao Vuk Stef. te se sječe samo s jedne strane. okrenuta prema istoku na zidu tri puta napravi krst. Karadžić 1852. Pri tome se odsiječe debela trijeska koju će unuk ponijeti baki da taj komad drveta (iverka. Iverom umočenim u tijesto za česnicu domaćica. a s druge se zasječe samo jednom. najčešće djed. U novije vrijeme u urbanim sredinama pravoslavci na tržnicama kupuju grane cera jer s toga drveta ne opada lišće i koriste ih za badnjake. a kad pregori gornji kraj se dočeka u rukavicama pa se obnosio oko košinca i po tom ugasi te ostavljao na kakvu mladu šljivu ili jabuku. Tim iverom se ukrašavala česnica koju domaćica priprema okrenuta prema istoku. pomakne se tri puta unaprijed. 11-12. str. pa onda domaćica na njega sveže povjesmo i baci ga pod strehu. Moraju biti dva do tri badnjaka i moraju se usjeći na Badnji dan prije sunca. sa svojim unukom ili unucima u ranu zoru ide usjeći badnjak i pri tome nosi kolač koji je domaćica specijalno za tu priliku pripravila. Domaćin uvečer presječe badnjak na tri dijela i unosi ih u kuću te ih u dnevnom boravku složi po debljini. istumačen njemačkijem i latinskijem riječima. također. Karadžić. u Crmnici onaj koji je unosio badnjake nazdravljao ih je milojkim vinom i pošto se napije. Vino simbolizira Hristovu krv. U Hercegovini gdje su velike kuće badnjake je dovlačilo šest ili osam volova.» Kad se badnjak stavi na vatru. Domaćica ih ukrasi mahovinom. Dobro nam došao. Badnjak od cera zove se veseljak. Vjerovalo se da će kajmak biti onoliko debeo koliko je debeo iver. Cerovo drvo simbolizira drvo kojim se novorođeni Isus grijao u pećini.Mnogobrojne su sličnosti katoličkih i pravoslavnih narodnih običaja:214 V. razlome kolač i po komad pojedu. napoji i badnjake (polije ih vinom). naš stari rođače. Domaćin kuće. Srpski rječnik. (1852) u Beču u štampariji jermenskoga namastira. ukrasnim trakama i sl. Dok se badnjaci unose u kuću netko od ukućana ih posipa pšenicom. u kuću ušao. a ako nema toga drveta onda se koristi drvo hrasta. a domaćica ga posipa pšenicom.) U nekim mjestima pri dolasku u šumu domaćin i unuci koji su s njim prekrste se. kao i drvo na kojemu je Isus razapet bio. Tri su se badnjaka stavljala u vatru na Badnju večer. 214 140 . dokle god položajnik u kuću ne dođe. Domaćin donese badnjak pred kuću. koristeći se lučom zapaljenim u posudi koju bočno vrti u krug i tako osvjetljava put. Kad se dođe do drva koje će se usjeći za badnjak okrene se prema istoku drveta i tri puta prekrsti i pri tome se drvo posipa pšenicom te rekne: Dobro jutro badnjače. a badnjake su ostavljali u kući. a ostatak kolača ostave na panj usječenoga badnjaka da ga životinje pojedu. Uvečer domaćin unosi badnjake u kuću govoreći: «Dobro veče i čestit vam badnji dan. (Tako se nekoć išlo na sijela i svadbe. a sjekirom se zasijeca tri puta. U Risnu se badnjaci kićeni lovorikom. graba ili kojeg drugog tvrdoga drveta. Badnje drvo se najprije pospe žitom uz riječi «Dobro jutro i čestit ti Badnji dan». godine napisao je: Kod Srba pravoslavaca badnjak je sirova cerova glavnja što se uoči Božića loži na vatru. Pravoslavci za badnjake koriste drvo cera. Česnica je tradicionalna pogača u koju se stavlja novčić. te ih tjerali da prođu kroz kuću.. a dva na Božić.

40. Pravoslavci. U novije vrijeme u nekim mjestima pripravlja se središnji mjesni Badnjak. da bude janjaca. Paljenje badnjaka na otvorenom narod naziva Badnje krijesnice. također. BN TV 6. (Na pr. 15. Hristos se rodi. siječnja 19. pogača.. Tu čestitku ukućani izgovaraju ljubeći se. Čestitanje narod naziva mirobožanje.Domaćin vinom polijeva badnjake U novije vrijeme domaćin na štednjak po debljini s desna na lijevo poslaže badnjake koji su prethodno bili poslagani u dnevnom boravku. / od sada do vijeka. Siječe ga kum Badnjaka odjeven u narodnu nošnju. novaca. a prevozi se do trga uz pratnju automobila. Pripravljaju se posna jela: grah (najčešće bijeli). / Poklanjam se Hristu / i Hristovom carstvu. Domaćica ljubi badnjake i svaki put se prekrsti.) Badnjak se najprije čestita domaćinu riječima O domaćine Hristos se rodi. posna pita. Nakon toga domaćin stavlja badnjake u štednjak. HTV Dnevnik 6. 141 . za Badnjak poste. BN TV. 23 h. koliko iskri. Netko od ukućana otvara štednjak te raspiruje vatru. jaradi. siječnja 2007. siječnja 2007. siječnja 2007.. 13 h. 4. te uz iskrice od badnjaka izražavaju želje u nadolazećoj godini. a domaćin odgovara Bog ti pomogo. Zatim se čestita drugim ukućanima uz riječi: Mir Božji. RTS 6. riba.

Zbirka narodnih popievaka. Darivanje je. 1995. Hrvatska pučka molitvena pjesma. f. kadulje. priredio Ivica Puljić. strenama215 koje su drevni Rimljani davali najbližima za dar. Taj se dar naziva božićnica.. 2002. i njegova ljubav prema ljudima. Vl. bolesni. Fra Kamilo Milas. stara narodna tradicija. Sveto porođenje Isusovo. Od 17. 02. hranom darivaju siromašni. sedmo izdanje. Lat. Na taj su se dan ukućani prisjećali svojih najmilijih koji nisu među njima pa bi se radi toga isplakali. dar o Novoj godini. božikovine. u: Marko Dragić. Baška Voda 1997. Hutovo. Za Božić se novcem.. Lucije. – znači znamenje. pšenica posijana u posudu na Dan sv. U minulim je vremenima najčešći dar bio crvena jabuka. Duša tilu besidila.. Petar Gudelj. jabuka. hrvatske pučke molitvene pjesme iz Bosne i Hercegovine. Lucije. HAZU. kob. nemoćni i uopće oni kojima je pomoć potrebna. 216 Josip Barlek. obućom. također. Stipe. u: Župa Tihaljina. Stipe. Zagreb 1979. i bogati i siromašni..: Vladoje Bersa. Botica. 251.cursor. http://www. Molitvice (nabožne pjesme u selu Kijevu) Ante Jurić Arambašić. Jure. Za obiteljskim ručkom pale se božićne svijeće koje su postavljene u pšenicu posijanu u zdjelu na Dan sv. Podrijetlo je takvih običaja u novogodišnjim okićenim granama. Izbor iz religioznog stvaralaštva – neke stare molitve. npr. odgoni demonske sile. Neki vjerski običaji. Mostar 1994.. Mala Nakladna kuća Sv. -ae.. a odgovara se I s tobom Bog dao zajedno. Školska knjiga..BOŽIĆ Božić u narodu označava početak nove godine. Zagreb. po narodnom vjerovanju. Duvno 1989. Veljko Gortan. Hrvatska usmenoknjiževna čitanka.. Božiću se raduju i mladi i stari. Jaslice svojom jednostavnošću približavaju vjernicima događaj Božića.hr/ 217 Usp. u srednjoeuropskim crkvama su se počele izrađivati jaslice. str. Biblija i hrvatska kulturna tradicija. zelene grančice: masline. pri. Matica hrvatska. rođenja Isusova. st. 10. Zagreb 1944. 215 142 . Zagreb 1971. borovice koje su se stavljale iznad ulaznih kućnih vrata i kitili domovi i štale simboliziraju želju za blagostanjem u nadolazećoj godini. 1995. zeleni bor. Školska knjiga. Latinsko hrvatski ili srpski rječnik. a u kućnoj su izradi prisutne dvjestotinjak godina. Tradicionalna je hrvatska katolička čestitka Na dobro vam došo Božić. lovora. U Zagorju su najstariji primjeri jaslica u Hrvatskoj. Zagreb 2001. ogrjevom. Nakon polnoćke rodbina susjedi i prijatelji se božićaju ili mirobože. Sveta baština. Hrana. Vlatko Pavletić. božićni kruh. nakl. Sjemenje. Zlatna knjiga hrvatskog pjesništva.216 Blagdanskim raspoloženjem i prigodnim pjesmama217 izražava se radost što se po Isusovu rođenju očitovala dobrota Boga. Župni ured Kijevo. odjećom. strena. našega Spasitelja. Zagreb. a zelenilo. Botica.

Zlatna knjiga hrvatske narodne lirike. godine morali pobjeći od osmanske odmazde. U tim pjesmama ogleda se veselje jer se rodio Spasitelj i Otkupitelj svijeta. sastavio Krešimir Mlač.Značajke jezika božićnih lirskih pjesama su: emocionalnost. na tvrdim jaslicama gdje ga je stavila Djevica. Na tin tvrdin jaslican. malo Dite: DIVICA MARIJA SINKA PORODILA Divica Marija Sinka porodila U štalici. Harmoničnost stihova uspavljuje Isusa i daje mu nježnost i toplinu da ne drhti i leda se ne boji. simboličnost. Korijeni uspavanki sežu u prvobitne zajednice. Ove (2008. u razdrtoj štali i moli Josipa da nam užeže svijeću da ne mre od zime Isus. užeži nam sviću. spavaj. 218 143 . Da ne mre od zime Isus. Među mnogobrojnim usmenim božićnim pjesmama nalaze se i uspavanke. Djetiću. Majka djetetu u kolijevci pjevuši najdraže i najslađe riječi dok ga njiše da ga uspava. Bački Hrvati podrijetlom su s Gradovrha kod Soli (Tuzle) odakle su 1688. MH. tebe ugrijati? Josipe. Uspavanke izražavaju snažnu majčinsku ljubav prema djetetu.) godine na najvišoj razini obilježava se tristota obljetnica toga egzodusa. Volari. ko li će nam doći. Majke za svoju djecu podnose sve i obavljaju najteže zavjete. Narodni pjevač pjeva uspavanku nebeskom kraljiću. moj Sinko.218 (Bač) U svim je božićnim pjesmama iznimno snažan lirski efekt. Spavaj. 118. na slami među marvalija! O blago Ditešce. stari gospodari. di je Isus mali. str. slikovitost i konkretnost. Narodni pjevač slika porođenje Isusovo u štalici među marvalija. Zagreb 1972. malo Dite. Ti nebeski kraljiću. što ćemo od zime u razdrtoj štali. Odite. Ko li će. moj Isuse mali. volari. Josipe. Ko će nam pomoći. premila majka. ali se iskazuje i briga jer je malom Isusu hladno. vidite. Poznaju ih sve civilizacije.

u srebrenoj bešici.Gdje te stavi Djevica. Gospe sina ninuće. Uskoplje – Gornji Vakuf) U sljedećoj se pjesmi s vjerskim motivima prepleću svjetovni motivi: u kućama je ružmarin. u zlatnoj kremešnici. Majka tvoja premila. epika. Jer volak će dihati. Hrvatska književnost Bosne i Hercegovine u 100 knjiga. 118. 291. priredio Marko Dragić. nemoj drćati Ni leda se bojati. 144 . str. Sarajevo 2006. Gospe sina uzeše.220 (Bistrica. gospodar. Hrvatska usmena književnost Bosne i Hercegovine: lirika. Došlo je novo leto k nam! Novo se leto veseli. Na moru je jaki brod. Spavaj. djevojčice se darivaju lijepim zelenim venčekom koji nam kazuju o božićnim običajima u Hrvatskom zagorju. Matica hrvatska i HKD Napredak. otac reže slaninu. knjiga 4. pomogao nam dragi Bog. str. Svetle su zvezde shajale Za one gore visoke. na more ga odnesoše. Oslik i volik dišejo. 219 220 Isto. Da nam se sinek narodil. Malo detešce grejejo. S tovarčićen grijati!219 (Grohote na otoku Šolti) U nekim suvremenim zapisima božićnih uspavanki opažaju se mitski elementi: srebrena bešika. Tople su rose padale. zlatna kremešnica: Šta no na gori škripuće. Dobro vam večer. retorika.

Malo detešce nunaju. je li nebo ranjeno. Hrvatska književnost Bosne i Hercegovine u 100 knjiga.-126. ja vjerujem u tebe. Vaši je ‘iži ružmarin. Devojčice mi darujemo Z lepim zelenim venčekom. Tu budi sam Marijin sin. dej vam Bog zdravlje. sastavio Krešimir Mlač. Zagreb 1972. Jesi l’ dušo spasenje? Spasi Bože i mene. Kad pogledam na nebo.221 (Hrvatsko Zagorje) Snažna je lirska slika neba koje škripuće dok Gospa sina ninuće. knjiga 4. retorika. i vrućice vodice. Daj Bog dušicam svetli raj. Naši je pesmi konac kraj. epika. Gospa sina ninuće. Devojke po ‘iži kišejo Pa nam božićnice iščejo. Pomozi nas Djevo i Djevice Marijo. Japica po lotri smicajo Pa nam slanine cicajo. Narodni pjevač moli pomoć Djevice Marije da pogleda u nebo i vidi je li nebo ranjeno i je li duša našla spasenje: Što no nebo škripuće. Sarajevo 2006.Ke su to d’jete kupale. da operem ručice. str. priredio Marko Dragić. veselje. 125. str. 301. Matica hrvatska i HKD Napredak.222 (Žepče) Zlatna knjiga hrvatske narodne lirike. 222 Hrvatska usmena književnost Bosne i Hercegovine: lirika. MH. Oslik i volik dišeju. 221 145 . Vaši je ‘iži zelenje.

Usp. i pogledajte gori-doli kako j’ zemlja procvatila./ bile ruke umiva. 15. retorika. I vi bile ručice. Sarajevo 2006. Mariji Šarić. epika. godine kazala Luca Šarić (djev. na zlatnu stočiću. O. Narodni pjevač puku govori taknite se ramena / za Isusa ranjena. priredio Marko Dragić. dušam našim na spasenje. / i grišne duše oprašća. str. zb. Sina svoga povijaše. knjiga 4. Amen.224 (Ravno) Studentici Filozofskoga fakulteta u Splitu. Na tomu kamenu sjedi Divica. Bile ruke umiva i grišne duše oprašća.U božićnim je pjesmama čest motiv vode vrućice koja vrije iz kamena vodušća. Gospa j’ sina porodila svemu svitu na veselje. Rkp. / na glavi joj krunica. sv. 224 Isto. Kud povojom okretaše. i vi grišne dušice taknite se ramena za Isusa ranjena. Isuse. Na njem sidi Divica na glavi joj krunica. u Kljacima). Matica hrvatska i HKD Napredak. / i pogledajte gori-doli / kako j’ zemlja procvatila. Brković. tud zlo vrijeme ne mogaše. Hrvatska usmena književnost Bosne i Hercegovine: lirika. spasi duše naše! Sinu Božji budi ‘valjen po sve vike vika. u Kljacima 2004. rođena 1946. str. FF Split 2004. jer je Gospa porodila Spasitelja i Otkupitelja: Vrije voda vrućica iz kamena vodušća. 140. 223 146 . 290. Hrvatska književnost Bosne i Hercegovine u 100 knjiga.223 (Kljaci) Neke su božićne molitve tijekom cijele godine služile protiv nevremena: Sjedi Gospa u dočiću.

Treći dan od Božića blagdan je Nevina dječica. pri porodu Divice. Štefanje je drugi dan Božića. NOVA GODINA. Na taj su dan djeca dobivala jabuke u koje su stavljani novci. kuće. Majke bi na taj dan išibale svoju dječicu kako bi se prisjećala onoga dana kada je Herod poubijao svu djecu misleći da će među njima ubiti i Isusa. POČELO Stara godina je završavala molitvama i škropljenjem čeljadi. Ivandan. (Stranica nije numerirarana). Na taj dan bi se kuća pomela što se nije smjelo raditi na sam Božić ili Stipandan. igrale su zvezdice. najčešći je odgovor bio I s tobom Bog dao zajedno. Janušovo je treći dan Božića.U Gradišću su Hrvati pjevali i lirsku minijaturu: Srićna noć je prispila. blaga. Mlado lito ili Počelo također je veliki blagdan. dvorišta i štale. Stjepan zaštitnik konja. Stipanjdan. redakcija Vinko Žganec. Ivanjdan. Narod je taj dan posvećivao konjima jer je sv. Stipanje. Tada su djeca obilazila kuće i pozdravljala ukućane riječima: “Na zdravlje vam došla nevina dica”.225 Do danas je u Bosni i Hercegovini ostala uzrečica da nakon Božića dani postaju duži onoliko koliko pijevac skoči s kućnoga praga. orasima. a domaćice su ih darivale kolačima. lješnjacima. sabrao Martin Meršić. I na taj dan bi se stari svijet prisjetio svojih najmilijih te bi se rasplakao. 225 Jačkar (hrvatske narodne jačke iz Gradišća). jabukama. U Bosni i Hercegovini. Seljaci su se tada utrkivali konjima. Pjesmu je priređivač svrstao u kolede. Ivanuš. 147 . misečina j’ svitlila. Čestitalo se rukujući i ljubeći uz riječi Na dobro vam došla Nova godina. 138. str. Nova godina. stavlja na voćke i pali se koleda. a i drugdje kod Hrvata. Čakovec 1964. Tada se vrši blagoslov vina u crkvama. MLADO LITO. Iznosi se božićna slama.

Taj blagoslov svećenik pjeva na kraju pučke mise na Novu godinu. sve potoke. prijateljima. polja. Ovi dani u srcima vjernika bude svijest o pripadanju Božjem narodu. vojvode. FF Split. Podil čine pršut i suho meso. U togirskom kraju badnjak se gasio na blagdan Sv. težake. ujedini sve kršćane. rijeke i otoke. zrak i vjetar da ne čine puku škodu. brda. putnike. sve ostale muške glave. sv. da digne svoju desnicu i brani Crkvu zaručnicu. str. gore. konjanike. Blagoslovom svećenik moli Boga da ga usliši i blagoslovom sve utiši. tamničare. vojnike. pješake. 226 148 . Rkp. 6. poticaj su da poput mudraca s Istoka svatko potraži Boga. grah i novci. Posjeti obitelji. bolesnike. Ivana Nevišćanin u selu Gustirni kod Trogira. susjedima u božićno vrijeme i blagoslov vode na Bogojavljenje su kraj toplih. nevoljne uboge. SVETA TRI KRALJA Sveta Tri kralja. 3. ili Vodokršće predstavljaju završetak božićnih blagdana. župljani su se dobrovoljno javljali. ili Bogojavljenje. stoku i imanje.. mornare i trgovce da pomognu uboge. vodu. mora. U blagoslovu svećenik moli Boga da puk zaštiti od gladi i rata te mu dade zdravlja i radosti. g. navlastito. U crkvama se blagoslivlja voda koja će se do idućega Vodokršća čuvati u kućama i kojom će domaćin u određene dane i po potrebi škropiti ukućane. naš hrvatski narod cili. Svećenik moli blagoslov i za splitskoga biskupa. pokloni mu se i daruje ono što u srcu nosi. Na taj dan se iznosi ugljen. iz kuće se iznosi božićni bor. i služi kao zaštita od nevremena i za uspješniji rod. Melkior i Baltazar). Stari je običaj da se za ovu prigodu priprema podil za župnika. Iznad ulaznih vrata napiše G + M + B (početna slova imena mudraca: Gašpar.U župi Žeževici (kod Šestanovaca) se do naših dana sačuvao običaj blagoslova puka na Novu godinu. Ako bi župniku bilo potrebno što popraviti u kući. poglavare. Taj blagdan se nekada zvao Tri mudraca od istoka. svu živinu i pčelice mlade. zemlju. pepeo i nedogorjeli badnjak i ostavlja u vinogradu ili voćnjaku ili masliniku i sl. Tri kralja i nosio iz kuće te stavljao u tor u zid gdje su stale ovce jer su ljudi vjerovali da su tako ovce zaštićene od bilo kakvih bolesti. za sve svećenike i koludrice i ostale sve divice. 2006. Toga dana župnik blagoslivlja kuće.226 Na taj Zapisala 2006. vjerničkih dana.

g. zapisao Ivan Marić. sv. drugi u crvenu. 227 149 . Rkp. Kazivači već 30 godina žive u Okrugu Gornjem. Prvi je Gašpar kralj. kao sunce sija. Kad u Betlem dojdoše. Kraljevi su slutili da Irud želi ubiti Isusa. Kazivači su bračni par Jozo (rođ. niti zobi zobju nit im žeđa priđe. Tri dara nosjahu: miris. da b’ Isusa vidila. FF Split. 1936. zlato i tamjan. drugi u crvenu. 2006.blagdan pjevale su se pjesme o Tri kralja koji su plovili da bi Isusa vidjeli u Betlehemu te mu se poklonili i hvalu davali: Tri su kralja idrila. te se drugim putem vratiše: Tri kraja jahahu. ali ne zna gdje. to Isusa nađoše i njemu se klanjaše. dobroga je roda U Okrugu Gornjem kod Trogira 2006. 18. Prvi je u bijelu. g. a treći sav u zlatu. Kraljevi od anđela upute dobiše. gdje se Isus rodi? Irud im je odgovorio da i on zna da se Isus rodio. Pod njima su konji. te je zatražio od kraljeva da i njemu glase donesu kada se budu vraćali od Isusa. Prvi je bijelu. zlato i tamjan. Mnogu goru projdoše dok u Betlem dojdoše. treći sav u zlatu. s onih sunčanih stran.. a potom Iruda. u Okrugu Gornjem). Bogu hvalu davaše Sveton Divon Marijon. kano bile vile.227 (Okrug Gornji kod Trogira) Tri kralja jahahu i nosjahu darove: miris. u Vinišću kod Trogira) i Zorka Marić (rođ. 2. Kad su došli u Jeruzalem pitali su vratara. Pod njima su konji kano bile vile. str. 1932.

str. a ne na toj gori. zobju svjedoče o starini te pjesme. gdje se Isus rodi? Vratar odgovori: “Mi toga ne znamo i naš se kralj boji i mi svi priznamo da se On rodi.228 (Pučišća na Braču) Pored ostaloga i arhaični oblici imperfekta jahahu. ako ga nađete. gdje pastiri skaču. Al od anđela upute dobiše. natrag se vratite i meni Irudu glase donesite”. te se drugim putem vratiše. I tako dođoše. 228 150 . nosju. dobroga koljena i on želi vidit slavu Gospodina. Tri kralja u crkvi Sv. “Irude prekruti. Svake se godine na blagdan Sv. 1 (1192). Drugi je Melkior. 96-117. Katolički bogoslovni fakultet Sveučilišta u Splitu. a Vidi: Marko Dragić. pred grad Jeruzalem. Rodi bi se u palaču. pitajuć za mjesto. Sveta tri kralja u hrvatskoj tradiciji. Treći je Baltazar. Ivana Krstitelja u Postirama na Braču izvodi pjesma Kad se Bog čovik učini. Crkva u svijetu br. Split 2007. Irude prehudi.i on želi vidit slavu Oca Boga. Krista hoćeš ubit to nam srce sluti”. dobroga roda i on želi vidit slavu Oca Boga.

Irud sazva sve svoje zbore da vidi što mudraci govore gdi će se Isus roditi. Pjesma završava molitvom upućenom Isusu da nama grijehe oprosti i neka se duša napuni njegvom blagom milosti. Mariju brzo zazove da sinka probudi i sakrije. st. str. Zatim je Irud uputio kralje u Betlehem jer će ondje Isusa naći. ali da mu na povratku kažu gdje je Isus. ti ne čudi se/ jer pisma tako tumače. Pred kućicom Svet Osib (Josip) šetaše i s trudom drva beraše. a zvijezda im je bila u družbi. a tamnost noćna pobjegla. Kraljevi su shvatili da se kraljić porodi.).kazivačica navodi da je pjesma stara pet stoljeća. Ponovno je zasjala zvijezda koja je od kraljeva pobjegla kada se pojavio Irud. Spremili su vojsku i službu. Isus tada kraljevima udijeli blagoslove. kralji s glave skinuše predragocjene te krune. a Bog im objavi da se ne vraćaju istim putem. Na vjersku je liriku utjecala Šibenska molitva (krajem XIV. / da se porodit imaše. Narodni je pjevač u pedeset katrena opjevao dolazak Stvoritelja i Otkupitelja svijeta. U Betlem odgovoriše. Kralj ga je Baltazar tješio i molio da su s najboljom namjerom prišli da od nebeskoga poroda prime blagu utjehu. Na svijetlom istoku zvijezda se ukazaše i kad je vidješe tri kralja: Gašpar. 229 151 .229 2. Melkior i Baltazar se vele čudiše. 1. Kada Osib ugleda mnoštvo od straha tužan uspreda. Sveta tri kralja u hrvatskoj tradiciji. kraljevi su pitali građane: u ke se rodi Bog strane / i k stanu put im da kažu. Osib drhćući otvori vrata. jer bihu dnevi studeni. Crkva u svijetu br. koji će s nami vladati. Split 2007. Kad su stigli u Jeruzalem. Zvijezda je tri kralja dovela do spilice i ondje je zvijezda iskricam kapala. jasno je sunce zasjalo. Snažne su lirske slike koje taj najradosniji čin u kršćanstvu oslikavaju mnogim čudesima koja se dogodiše: noć se u dan promijeni. recitativnoj prozi”. Za dolazak kraljeva čuo je srditi Irud. hitro je krenuo prema njima te ih pitao kamo su pošli? Saznavši od kraljeva da se rodio Isus. “pisana u ritmičkoj. 1192. živine su Stvoritelja poznale. 96-117.231 230 Vidi: Marko Dragić. padnu na koljena te svaki od njih Božjeg sina nadari. Katolički bogoslovni fakultet Sveučilišta u Splitu./ Irude. anđeli s neba sletiše. a đavolu je snaga izginula. i dobre konje vrh svega. KORIZMENE I USKRSNE Srednjovjekovne su vjerske pjesme: Muka Isusova i Gospin plač.

treća Bezimena. katekumeni imaju u korizmi završne pripreme za svoje krštenje u uskrsnoj noći. 232 "http://hr. 2007. Na zadnji dan. jer grjehota je da propadne. u Vidovicama kod Orašja. U korizmi. a šesta je Nedjelja muke Gospodnje ili Cvjetnica. Put se potom nastavlja dalje. a kazao joj je don Marko Perić. rođen 1938. priredio Stipe Botica. gdje se obično unaprijed organizira proslava za sve uključene. to je utorak pred Čistu srijedu. Zagreb – Ljubljana 1987. Unutar korizme ima šest nedjelja i svaka ima svoje ime.Korizma obuhvaća četrdeset dana prije Uskrsa. Na misu dolaze mnogi vjernici u narodnim nošnjama i iz mnogih drugih mjesta i župa. nakon čega ‘povorka’ kreće dalje.232 Korizmene i uskrsne molitvene pjesme molile su se od Čiste srijede do Uskrsa. 27. rkp. Mnogobrojne su starinske molitve koje kazivači i danas kazuju. kršćani pristupaju sakramentu ispovijedi. Tu se već više od deset godina ovaj blagdan slavi na nešto drugačiji način. peta Gluha (Glušna). da pomireni s Bogom i ljudima radosnije mogu slaviti Uskrs. Kršćani se pripremaju za slavljenje Uskrsa molitvom. 69. POKLADNA NEDJELJA Pokladna nedjelja posebno značenje ima u mjestu Gromiljak kod Kiseljaka. 18. Ivo Frangeš.233 U Poljičkoj krajini poklade su ludo pijano vrime. Pokladni utorak Usmene lirske pjesme. a sutra je korizma i više se ne smije jesti. Povijest hrvatske književnosti. Također se maloj djeci oblače narodne nošnje. Odrasli pripadnici za krštenje. četvrta Sredoposna. Prva korizmena nedjelja zove se Čista. Zagreb 1996. te se i tu nerijetko poigra kolo. postom. str. str. 231 230 152 . Sve kočije krenu dalje do obližnjeg Kiseljaka gdje se pomole na gradskom trgu ispred spomenika poginulim braniteljima. svijet se najede mrsna do grla. srpnja 2007. To je vrijeme kada katolici posebno skrušeno žive i pripravljaju se za najveći blagdan – Uskrs. kroz cijeli grad do nekog od okolnih mjesta. slušanjem i čitanjem Božje riječi te dobrim djelima. a počinje na Čistu srijedu i završava na Veliki petak. Vl.wikipedia. Nakon mise slijedi obvezno kolo ispred župne crkve. a oni koji imaju mogućnost dolaze u kočijama. SHK. župnik župe Gromiljak.org/wiki/Korizma"Kategorija: Kršćanski blagdani 233 Gordana Vujica zapisala je 2. druga je Pačista. u Gromiljaku kod Kiseljaka. D. sv. MH.

234 ČISTA SRIJEDA To je početak korizme. ispričao je Ivan Gojsalić. dok se petkom obvezno posti i ide na Put križa. rujna 2007. dok ne zaviče aleluja. Također svatko nastoji odreći se nečega što jako voli kao žrtvu u spomen na ono što je Isus pretrpio za nas. Zato se i kaže ‘Proljetna mlada i jesensko šćene na istoj deredži. 234 153 . svatko sebi odredi dane koje će postiti. Starija čeljad. 9. FF Split. sv. str. pogotovo žene. Za Uskrs priprave počinju već blagdanom Pepelnice ili Čiste srijede. valja “očistit criva”. ja se neću omrsit”. Govorilo se: “Nema. 64/07.su prave poklade ili krnjeval. Molitve su obvezne uz jelo. a završavaju: “Hvala ti. nažalost. “Nema ženidbe za vrijeme korizme i uopće u to proljetno vrijeme oko Uskrsa. rođen 1954. ništa mrsno staviti u usta. O pokladin se vrigaju ušćipci”.” U korizmi posti kad god tko može. kako u njemu ne bi ostao mrs jer se u korizmi jela samo posna hrana. Taj dan započinje korizmeni post. na ovim darovima. “Govori se da iđu tirat krnju. (E). Rkp. cigareta i ostalih poroka što. g. Bože. sin Matije.” Taj dan je obvezan post i nemrs. podaj onima koji nemaju. ne će ni u radne dane ni u blagdane (svece). kad se vjernici posipaju pepelom uz riječi “Sjeti se čovječe da si prah i da ćeš se u prah vratiti. ne prave igranke ni bilo kakva druga veselja. ponekad izgubi svoju prvotnu svrhu. KORIZMA U Lepeničkom kraju nekoć se prije korizme otkuhavalo i pralo sve suđe.’' Do odstupanja od Miji Gojsalić 11. Ljudi se obično odriču alkohola. po mogućnosti jede se samo kruh i pije voda. Korizma je vrijeme duhovne obnove čovjeka kada se ne pije.

godine.236 a na zamolbu zadnjega bosanskoga kralja Stipana Tomaševića 7. 12. (Vidi: Marko Dragić. nezakoniti sin kralja Tvrtka I.svega dolazi samo na Dan sv. 69. izabran je za bosanskoga kralja 1398. obećavši im plaćanje godišnjeg danka od dvadeset tisuća škuda i svoga sina Radivoja za taoca. godine nastojao zagospodariti Šibenikom. Kada je Hrvoje 1416. godine umro. godine kralj Ostoja je. uredio Anđelko Badurina. umro od groznice. liturgike i simbolike zapadnog kršćanstva i Uvod u ikonologiju Radovana Ivančevića. godine u poganskoj obitelji u Neocezareji (današnji Niksar u Pontu) u Maloj Aziji. Hrvojevu udovicu. Ratovao je s Dubrovčanima i Hrvojem Vukčićem Hrvatinićem. selo Podastinje. godine pobuniše i istjeraše ga iz kraljevstva. među kojima je i prva kršćanska autobiografija. kad se obično onaj koji se nečega odrekao.) 237 Leksikon ikonografije. Zagreb 1990. Godine 1408. kralj bosanski. vjerojatno u Bišću. str. druga Kujava iz vlastelinske obitelji Jablanovića-Radinovića.. i ponovno postao bosanskim kraljem. kralj Ostoja je svoju ružnu kraljicu Kujavu otjerao i za ženu uzeo Jelicu. Bio je patronom bosanskih kraljeva Kotromanića. Baška VodaMostar-Zagreb 2001. Prva žena kralja Ostoje bila je Vitača. Stipan Ostoja.). Sačuvani su njegovi mnogobrojni spisi. Nadimak Čudotvorac baštini po mnogobrojnim iznimnim čudesima. te se puk i plemstvo 1404. Nalazi se na novcu kralja Stipana Ostoje. studenoga papa Pio II. 246-247. proglasio ga je patronom Bosanskoga kraljevstva. 236 235 154 . Mala nakladna kuća sveti Jure i Zajednica izdanja ranjeni labud ZIRAL. Kralj Ostoja je živio raskalašenim životom ne prežući ni od silovanja plemkinja. Kršćanska sadašnjost. Ostoja je svrgnuo kralja Tvrtka II. Kiseljak. bio je Stipan Tomaš. Josipa. Od Kozigrada do Zvonigrada.237 (O Grgurevu bit će riječi i u poglavlju Povijesne predaje. rođen 1955. Tada je kralj Ostoja pobjegao u Bobovac i molio od Turaka pomoć za preuzimanje kraljevstva. Drugi Ostojin sin.235 SVETI GRGUR ČUDOTVORAC (GRGUREVO. Preobratio se na kršćanstvo i postao biskupom rodnoga grada koji je tijekom svoga biskupovanja pokrstio do svoje smrti (270. ne zna se iz kojega braka. Ostoja. OŽUJKA) Sveti Grgur Čudotvorac rođen je oko 213. “koju bijaše skrivila njegova neutaživa pohota”. g. može omrsiti. Krajem ožujka ili početkom travnja 1418. Uzalud je 1415. nepoznata podrijetla. str.) Gordani Vujica kazao je Ratko Raguž.

Josip (19. Josipa zaštitnikom sveopće Crkve. godine proglasio sv. godine papa Pio IX. Josipa zaštitnikom Hrvatskog kraljevstva. U tim prigodama Josipu se uglavnom javlja u snu anđeo da mu dadne potrebne naputke: da se ne boji uzeti Mariju za ženu. Nakon ove zgode s Isusom u hramu Josip se više ne spominje pa se pretpostavlja da je umro prije Isusova javnog nastupa. čovjek dobra srca. ožujka). 155 . Josip zaštitnik bolesnika i umirućih i uzor obiteljskog života te kako se služi Bogu. Pred ljudima je Isus bio njegov. Dostojan je velike časti. a ono što znamo o njemu sadržano je uglavnom u dva prva poglavlja Matejeva i Lukina evanđelja. Po zanimanju je bio stolar. Hrvatski sabor je 1687. Evanđelja ne navode niti jednu njegovu riječ. a time i cijelog hrvatskog naroda. Sv. Vodi svoju zaručnicu Mariju na popis stanovništva iz Nazareta u Betlehem kojom se prilikom rodio Isus. Potomak je kralja Davida kome Bog obeća da će od njega poteći Mesija.SVETI JOSIP Sv. jer “što je u njoj začeto. U prosincu 1870. Josip je tiha svetačka veličina. jer mu je takvu čast ukazao sam Bog odabravši ga za brižnog čuvara i skrbnika najsvetije obitelji. i za njega je on odgovarao. čovjek vjere i poslušnosti. da se vrati u Nazaret kad je ta opasnost prošla. doista je od Duha Svetoga”. muž Marijin zakonski je iako ne i naravni otac Isusov. traži s Marijom Isusa koji je ostao u hramu u Jeruzalemu. Dodajmo još da je sv. proglasio je sv. da bježi u Egipat pred Herodom koji želi ubiti Isusa. Velika je snaga njegova zagovora kod Boga. Bio je pravedan muž.

Postupak se ponavljao i nekoliko puta dok bi ta crna smjesa ostala plavkasta na koži. U tursko doba. jedini način je bio da se na rukama utetovira više manjih križića. ili prsiju.simbol krštene duše. dobivala bi se crna smjesa. Tada su bake i mlade žene iglom zamočenom u tu smjesu crtale križeve po rukama. Ranice bi zarasle i crteži križa ostajali su za cijeli život. g. a na prsima malo veći križ. godine). Oni bi vršili razne zulume te bi. Rkp. onda su ponovno manjom iglom bockale to ucrtano mjesto. uglavnom žensku. Čak su i majke Katarina Tomas zapisala je 2007. Čuvalo se poštenje i ponos. posebno ženskom stanovništvu. Znalo se da Turci bježe od križa i da se nikada ne bi dotakli rukom ruke kršćanke na kojoj bi ugledali križ. Ti križići su ostali kao podsjetnik na vrijeme osmanskoga terora. D 60. Sam postupak tetoviranja je bio slijedeći: oštrom iglom bi se bockala koža pa se u ranice ubrizgavala boja da se na koži trajno vidi križ . Tako od nekog bogatog Cincara beg zatraži kćerku za ženu. Todorić. rođ. Zato su još od rane mladosti crtale križeve po rukama. Da bi se to nasilje spriječilo. FF Mostar. 41. lovili kršćanske djevojke i žene te ih silovali. kad su age i turski gospodari bili strah i trepet katoličkom pučanstvu. između ostalog. Cvjetnicu. Otada su sve cincarske djevojke tetovirale križ na čelu i na rukama. na kojima bi bio još veći križ. S tim se križevima i umiralo i svaka od njih je vjerovala da ju je samo Bog tako zaštitio od napasnika. U Imotskoj krajini tetoviranje je uzelo maha za vrijeme turskih provala. Pored blagdana Svetoga Josipa križićalo se i na Blagovijest. a prenijela joj je majka Ana Tomas (djev. žene su vjerovale da ih samo Bog može u tome sačuvati. Djevojci su istetovirali križ na čelu pa je beg nije mogao uzeti za ženu.KRIŽIĆANJE Poznata je predaja kako su Turci upadali u cincarska sela i otimali djecu.238 U Imotskoj krajini još uvijek se na rukama starica može vidjeti tetoviran jedan veći ili više manjih križića. Kad bi ih nacrtale. 1949. str. Vjerovalo se da ih ti križevi štite od napasnika. u dane Velikoga tjedna i na Ivandan. Prah je trebao biti sitan. U jednoj zdjelici zamiješao bi se med i usitnjeni ugalj od izgorenog drveta. Kad bi se pomiješao s medom. Otac nije smio odbiti bega pa mu je rekao da dođe nakon mjesec dana kad sve bude spremno za svadbu. Na Dan svetoga Josipa djevojke i mladići u dobi od trinaest do šesnaest godina križićali. 238 156 . Ta smjesa ulazila je pod kožu.

jagorčevine i drugog proljetnoga cvijeća. Rkp. E str. ni od krvi ni od puka. i to obavezno na šaci jer je to bilo jedino uvijek vidljivo mjesto na koži. Na taj dan se slavi Isusov trijumfalni ulazak u Jeruzalem u dane prije Pashe. i Ivan 12:12-19). na Cvjetnicu se obavljaju procesije s blagoslovljenim palminim i maslinovim grančicama. Matej 21:1-11. Narod je dočekao Isusa. FF Split. Luka 19:28-44. primiče se dan muke Gospodinove. već začet po Duvu svetom. opisan u sva četiri Evanđelja (Marko 11:1-11. na vratima Gospa kleči i u rukam knjige drži Ines Ivelja zapisala je 2008. 313. Mise. u livanjskom kraju. Ponegdje se umivalo izvorskom vodom u koju se stavljala grančica drijenka. Vjerovalo se da time donose zdravlje i ljepotu lica. godine u Prološcu Donjem kod Imotskoga. Također se za vrijeme sv. Na Cvjetnicu se. CVJETNICA Cvjetnica ili Nedjelja Muke Gospodnje je kršćanska svetkovina koja se slavi u nedjelju prije Uskrsa i uvod je u Veliki tjedan. mašući palminim i maslinovim grančicama i rasprostirući svoje haljine. Oltari su u crkvi pokriveni. rođ. U nekim se mjestima umivalo vodom u koju su stavljene grančice bršljana. Kazali su joj Ante Juričić Zele. putem kojim je Isus išao jašući na magarcu. godine i Marija Klarić (djev. čita izvještaj o Isusovoj muci. Na njemu su zlatna vrata. rođen 1951. Drijen je u narodu metafora za zdravlje. ponegdje i na Veliku subotu mladež se umivala izvorskom vodom u koju se dan ranije stavljalo tek ubrano cvijeće ljubičice.wikipedia. U spomen na to. godine).org/wiki/Korizma"Kategorija: Kršćanski blagdani 239 157 . 1953.svoje mlade kćeri tetovirale. 240 "http://hr. Petričević. zbog običaja nošenja dugih rukava.239 Glušna nedjelja u kršćanskoj tradicijskoj kulturi javlja žalosne dane. moli i sljedeća molitva: CVITNA MOLITVICA U nedilju bio cvitak. 2008. 240 Na Cvjetnicu.

305. Veseli se Gospe lipa. ovoj lipoj mojoj vili. Neka lipost nju odiva. među ostale divojčice. retorika. O Isuse. veseli se Gospe zdrava. On je bilji od sunašca. sjajniji je od miseca. Od ljubavi Bože mili. Sarajevo 2006. rajskim cvićem od liposti. kad osvane na Cvitnicu. svojom majkom uvik. 241 Hrvatska usmena književnost Bosne i Hercegovine: lirika. Svim deklicam nek je dika. na dobro joj dan Cvitnice.241 (Doli u Vidoši kod Livna) U Kaštelu Starom na Cvitnicu bi mladići djevojkama posipali dvore cvijećem i pjevali: Evo anđel pred očiman. nje lipota privelika. u nje lipi cvit mladosti. priredio Marko Dragić. pošlji meni zgor s nebesa. jest moj anđel znam doisto. knjiga 4. Neka misec. 158 . svitle zvizde. str. s kojim kaže mlado lito. Matica hrvatska i HKD Napredak. epika. cvitak nosi za prsiman. neka kitu moj deklicu. Nek izajde nakićena. nek nakiti lipo lišce. budi faljen. Evo tebi dvanest apoštola i četiri vanđelista i prid njimi bili čovo. Amen. cvit anđelski od uresa. Hrvatska književnost Bosne i Hercegovine u 100 knjiga. i lipotu nje nagizde.i u knjige Boga moli.

ovo cviće moj’ rumeno tebi vilo.Kako žarko sunce siva. E. Ter s njim drago moj’ žuđeno na Cvitnicu okiti se. Ti si dika moj’ i slava. rođena 1967). Peran. o lipoto meni mila. str. sv. moj’ danice. 57. Rkp. primi na dar ljubav moju. Na Veliki četvrtak je Isus sa svojim učenicima proslavio posljednji put židovski blagdan Pashe i to jedan dan prije samog blagdana. ter prem’ srcu njega stavi. Znak svoje prisutnosti Krist je ostavio Crkvi i svijetu u kruhu i vinu. zbogom bila golubice. na nebu su sve zvizdice. koj’ ugodno tebi vilo. urešeni žilju bili. te ustanovio svetu misu. S njim ti dajem srce moje. da počivaš u radosti. dragi moj pokoju. teb’ ga daje drago tvoje za obiližje od ljubavi. Uzmi cvitak ma ljubavi. da g’ uživaš ma gospojo.242 VELIKI ČETVRTAK Veliki ili Sveti četvrtak je dan Isusove posljednje večere. 2007. ev’ izberi cviće milo. Katolička crkva ulazi u sveto trodnevlje i sprema se na slavljenje Uskrsa. godine u Kaštel Starom Ivana Penga (djev. predavši tako Mariji Lučić kazala 2007. Mili. zbogom bila golubice. 242 159 . Ja ostavljam tvoje lišce. golubice ma gizdava. dok ti svane dan Cvitnice. svitla moja o danice. nad sve vile ke mi omili. po kojoj se kršćani osobito prepoznaju. FF Split.

Josip Miletić.243 Na Veliki četvrtak zavežu se crkvena zvona. nečeg nadonosnog u zraku. Zbornik studentskih radova. “šutnje zvona sve do Uskrsa. 244 243 160 . ispričao je Ivan Gojsalić. 18. Na taj je dan Isus izrekao najhumanije riječi apostolima i svijetu. nehumanosti i razaranja. on postaje naš brat i učitelj”. Isus dakle želi reći da kroz njegovu smrt. Rkp. kao polog i jamstvo pobjede nad: patnjom. 2007. U svetoj misi postajemo jedno s Isusom. pakost čovjeka pretvorena je u pokajanje.org/duhovnost. smrću. U tajnovitosti liturgijskih slavlja na Veliki četvrtak. str. 26. Odjel za kroatistiku i slavistiku. rujna 2007. “Sveta misa je predokus i nada da smo djeca Božja i baštinici neba. zlom i tamom. a čovjek pao u bezdan zavisti i mržnje na Boga. u koje nas poziva kao svoje uzvanike. Vanda Babić i mr. Veliki petak i Veliku subotu umjesto crkvenih zvona najavljivala je skupina od pedesetero do stotinu djece koja su tri puta prolazila oko mjesta stvarajući buku krčalima (drvenim glazbalima ručne izrade) načinjenim od nazubljenog koluta koji se okreće i drvene letvice koja udara o zupce koluta i izaziva klaparanje. i kroz skoro uskrsnuće. Toga je dana bio izdan.php?action=c_vidi&id=990 Miji Gojsalić 11. Juda je otišao u mrak. Tomislav Ivančić http://www. da naučimo biti ljudi i dobri jedni drugima”. Ali. Isus je svojom krvlju ustanovio novi i vječni savez između Boga i ljudskog roda govoreći: “Ovo je moje tijelo koje se za vas predaje”. sc. na taj dan je milosrđe jače od krivice. predao Učitelja iz Nazareta u smrt za trideset srebrnika. spušta se otajstvo čovjekova pada i uzvišenje među nas.245 Slično je i u drugim Dr. g. U dvorani posljednje večere Isus je oprao učenicima noge. u koju sada odlazi. čudesno je molio za nas i obećao svog Duha protiv duha zloće. Zvona su zavezana do na Bilu subotu. priredili doc. Mnogo čeljadi moli stotinu Očenaša. U Poljičkoj krajini “učini se grob Gospodinov” i čuva se preko dana.katolici. jer se mrak čovjekove duše pokazao najgušćim.Crkvi i čovječanstvu svoje ljudsko tijelo i svoju krv. te se od očaja objesio. sc. zrakom nade pobijedio je mrak. stotinu Zdravi’ Marija i deset Slava Ocu na čast muke Isusove i na oprošćenje grija. kada se proslavi uskrsnuće Gospodinovo. Zadar 2006. (E). dobrota je pobijedila zloću. “Ovo je krv koja se prolijeva za vas i za sve ljude na oproštenje grijeha”. krivicom. uhićen i cijelu noć sudski ispitivan. sin Matije. rođen 1954. 245 Vidi: Hrvatski običaji. on otvara svoje nebeske dvorane. 9. FF Split. Sveučilišta u Zadru. dr.244 Na otocima Ugljanu i Pašmanu kod Zadra početak svete mise na Veliki četvrtak. str. što simbolizira gostoprimstvo.

g. 2004. Rkp. Margiti Čondić Bijader. Kada budeš putovati dugin putin. budi u viri kripna. Zagreb 1997. sto amena.mjestima u Dalmaciji. Kad san bila na onom svitu. na Veliki četvrtak. To je molitvena pjesma koju su najčešće kazivale kazivačice i kazivači diljem Bosne i Hercegovine i Hrvatske. amen!247 (Svib) O tome više: Jasna Čapo Žmegač. 247 Studentici Filozofskoga fakulteta u Splitu. Golden marketing. FF Split. Ujmoca i Sina i Duva svetoga. 4. Lici. uskin klancin. 246 161 . Božja jesan. Konavlima. središnjoj Hrvatskoj. sto se puta prikrstila na blag danak. zajednica. stoljeća. Pitat će te duv nečisti: Jesi l’ moja il’ si Božja? Ti ćeš reći: Tvoja nisan. Slavoniji i Srijemu. 69. pučka pobožnost. izmolila san sto križića.-71. sv. Hrvatski uskrsni običaji. na pribilomu cvitu. Korizmeno-uskrsni običaji hrvatskog puka u prvoj polovici XX. str. u Svibu kazao Ilija Čondić Bijader. Diljem Hrvatske i Bosne i Hercegovine mladi kazivači i danas kazuju molitvu koju mole na Veliki četvrtak: DUŠICE GRIŠNA Dušice grišna. susrist će te duv nečisti.246 Ta buka upućuje na galamu i klepetanje kojim su džudije pratile Isusa dok je nosio križ prema brdu Glavica na Kalvariji. 2004.

Slavi se u petak prije Uskrsa. sin Matije. godine u Mlecima je objavio djelo Zrcalo od ispovijesti u kojemu opisuje život Isusa Krista od 1 sata poslije ponoći na Veliki četvrtak do 12 sati na Veliku subotu: Od 1 h od noći na Veliki četvrtak: Isus šalje Petra i Ivana napraviti gdje imaše večerati. Rkp. pjeva se Muka Gospodinova. (E). nego svak za se. Na Veliki petak. Ne moli čeljad zajedno u kućama. Slijede ga Petar i Ivan. sv. 7 h: Isusa svezaše. 6 h: Juda ga poljubcem izdaje. umiva noge apostolima i Judi. bijući i tukući ga vode Jerusalemu. iziđe vani i gorko zaplaka. Povedoše ga u Kaifinu kuću koji ga upita je li on sin Gospodnji. 9 h: Osuđuju ga na smrt i tuku. Blaguje janjca vazmenoga s učenicima. Veći dio dana stoji se u crkvi. Zajedno s Velikim četvrtkom i Velikom subotom čini Vazmeno trodnevlje. a svatko posti suho.VELIKI PETAK Veliki petak je kršćanski spomendan Isusove muke i smrti. str. što simbolizira Isusovu muku i smrt. rođen 1954. 8 h: Isus je poveden u kuću Ane gdje mu jedan sluga udari zaušnicu. nitko ne pjeva. rujna 2007. 9. ne slavi se euharistijsko (misno) slavlje. Isus pogleda Petra koji se pokaja. cvijeća i oltarnika. Veliki petak je dan žalovanja. 248 162 . Od velike tuge krvavim se znojem znoji. 2 h: Govori: “Jedan će me od vas izdati. svijećnjaka. Narodno je vjerovanje da se vino popijeno na taj dan pretvara u krv. 5 h: Isus čini molitvu i budi učenike da i oni mole. ispričao je Ivan Gojsalić. g. FF Split. Sve zamre. Oltar je bez križa. Petar odsječe uho Malku a svi apostoli pobjegoše i ostaviše njega samoga. Isus hrabri učenike. 64/07. 4 h: Petar obećava slijediti ga do smrti. Moli se sto pedeset Zdravi’ Marija i sto pedeset Slava Ocu.248 Aleksandar Komulović 1704.” Ivan pita – tko? 3 h: Juda izlazi van izdati Isukrsta. Petar ga zataji tri puta a na posljednje zatajenje zapjeva pijevac kako je i rekao Isus. Isus mu govori da će ga 3 puta izdati. ljubi se raspelo i kupi lemozina. Miji Gojsalić 11. Anđeo s neba krijepi ga i tješi. Vraća se učenicima i govori da Juda vodi oružnike koji će ga uhititi.

Dižu križ. Mažu ga mašću koju je donijeo Nikodemo i zaviju ga u bijelo čisto platno. Sunce se pomrači i nasta tmina. 7 h Igraju se i njegove haljine dijele na četiri dijela. Raspinju ga i čavlima pribijaju na križ. Staviše ga u grob u vrtu blizu mjesta gdje je raspet. Pilatova žena šalje Pilatu znake da oslobodi Isusa. Žene za njim plaču a on im govori da ne plaču radi njega nego radi sebe i svojih sinova. Džudije ga psuju i proklinju zajedno s lupežom. 163 . Zemlja se potrese. Mater svoju preporučuje Ivanu. a iz njih izađe krv i voda. Oružnice ga okrune trnovom krunom i obuku u crveno. Bože moj zašto si me ostavio?” 9 h Preporučuje dušu ocu govoreći: “Oče u ruke tvoje preporučujem dušu svoju. Daju mu pit žuč i ocat. krv teče iz rana i postavljaju ga između dva lupeža. 4 h Pilat izvodi Isusa pred svjetinu.” 10 h Razbiše noge lupežu. 8 h Vapi da je žedan. Reče Isus: “Svršeno je. 3 h:Pilat traži način da oslobodi Isusa i pita žudije hoće li osloboditi Isusa ili Barabu. Bože moj. Nosi križ padajući. Svi zaviču: Raspni ga. 11 h Majka Marija prima ga u krilo. Skidaju ga s križa. 12 h: Svezanoga Isukrsta vode u Pilatovu kuću. Pilat umiva ruke da osudi Isusa. Djevica Marija ga slijedi do gore Kalvarije. kamenja se raspukoše.” Ispusti dušu i glava mu klone.10 h: Isusa strašno tuku. Pilat čini izbičevati Isusa na kamenom stupu ne bi li tako zasitio židovski gnjev. Isukrstu probodoše prsa. 11 h: Isus je u velikim mukama. 6 h Dođoše do Kalvarije i dadoše mu piti vino pomiješano. 2 h: Pilat Isukrsta šalje Irudu koji mu se naruga i obuče ga u bijelo. Juda se na tu uru objesi. a drugi mu se lupež preporučuje i Isus mu obeća raj. Svi govoraše: “Ovo biše pravi sin Božji. Svi odgovoriše Barabu. 5 h Svukoše mu crvenu a obukoše njegovu haljinu. Na prvu uru Pilat pita Isusa je li on Kralj a Isus mu reče da nije njegovo kraljevstvo od ovoga svijeta.

(1704). krvnici ga pregrnuše starom odrpanom kraljevskom haljinom i nabiše trnovu krunu do moždana. knjiga 11. oprostivši ga. 164 . Razmišljanja od Gospodinove poglavlje XII. 202. Pitao je svjetinu: Koga hoćete da vam oslobodim – ili barabu ili Isusa? Mislio je da će svjetina tražiti da se kazni baraba jer je mnoga zlodjela počinio. stoljeća.-147. Pilat je Aleksandar Komulović. Žena mu je pripovijedala da je u snu radi njega pretrpila strašna prikazanja. Izranivši tako Gospodina našega a zbog grijeha i opačina naših. kakono rika. Pilat je pitao Isusa: Odakle si ti? Isus mu nije odgovorio te Pilat nastavi: „Meni ne odgovaraš ti? Ne znaš li da ja imam vlast prikovat te na križ? Isus mu odgovori da on (Pilat) ne bi imao nikakvu vlast da mu nije dana odozgora. Najprije je bio udaran šibama od drače te bičevima od konopca koji na kraju imahu zvizde gvozdene i na kraju verigama od gvožđa. Zora i Matica hrvatska Zagreb 1972. godine: Poznaše Pilat da je Gospodin čist i pravedan i da je lažno radi zavisti optužen te ga htijaše osloboditi (bijaše običaj na Vazmeni dan osloboditi jednoga tamničara). Vidjevši Pilat da nije uspio osloboditi Isusa smisli da Isusa bičevima izudaraju šestorica koji ga svukoše i privezaše na stup. šamarajući ga.”250 Svjetina je i dalje vikala: „Križu ga pribij. priredio Ravlić. 250 Bartol Kašić. 249 Muke Jakša XVII. Kad su to začuli Židovi vikali su ako ga oslobodi bit će neprijatelj ćesaru. Pilat reče svjetini (pučini) da ga oni uzmu i prikuju na križ. a da bi utažio jadovita i gnjevna srca židovska. slijepi puk prevaren od Skriba i Farizeja tražio je da se na križ razapne Stvoritelj od života i tako bi pušten baraba. Postavljaju Isusa u grob koji zatvoriše kamenom i zapečatiše ga. priredio Jakša Ravlić. u: Zbornik proze XVI. Zora i Matica hrvatska Zagreb str. i stoljeća.12 h Žudije traže od Pilata da se grob čuva jer je Isus rekao da će uskrsnuti. Život Gospodina našega Isukrsta. Ženu svoju Pilat ne htjede slušati da oslobodi Isusa. Udarali su ga i svega izranjavali “izlivaše se oda svih strana. PSHK. Poslije toga Pilat je nastojao osloboditi Isusa.” Kažu da je na Isusu bilo pet tisuća udaraca.249 Bartol Kašić o Muci Gospodina našega Isusa Krista napisao je u Rimu 1638. Šalju oružnike da čuvaju grob. Pilat ga je izveo pred svjetinu i kazao da u njemu ne vidi nijednu krivicu radi koje zaslužuje smrt: „Dostojno je dakle da se na njega smilujete. i XVII. 137. krv božanstvena i neprociniva. križu ga pribij!” Čuvši to. str. 1972. knjiga 11. u: Zbornik proze XVI. Međutim. Zrcalo od ispovijest. PSHK.

Teže mi je uzdisanje Tvoje neg na križu rane moje. Krvnici su Gospodinu našemu dali da se napije vina pomješanog sa žuči. 251 165 . priredio Jakša Ravlić. ko god ovu pjesmu zna na blagdanak na Veliki petak Bog mu dao. Petra. Kad je Bogorodica Djevica Marija saznala da joj sina vođahu. Isus je osuđen i naprćen teškim križom. duševni raj Bartol Kašić. knjiga 11. Budući se razbojnicima žurilo Isusu su dali Šimuna Cirenca da mu pomogne nositi križ. ne velem ti da si moja već ti velim da si Božja. Tu je Isus pribijen na križu ostao do smrti. Po tragu kapljica krvavih. Na tome je mjestu Abraham od svoga sina Izaka htio učiniti posvetilište. str. Život Gospodina našega Isukrsta. glasovima od trubalja i galami mnoštva slijedila je put. Isus s križa progovara: O Marijo. Došavši na Glavicu (tj.sjedio i umio ruke (po židovskom običaju kako bi ukazao da on nije kriv za Isusovu smrt). gdje se imaše posvetilište učiniti Bogu). Isus je to učinio i na rubcu ostavio svoju priliku zapečaćenu i svoju krv. Isus im je rekao da ne oplakuju njega nego sebe i svoje sinove. a on ga ne htjede ni okusiti. Isusa je slijedilo veliko mnoštvo koje je molilo i plakalo. glave mrtvačke. Zora i Matica hrvatska Zagreb 1972. “O grišniče. s velikom je žurbom krenula. u: Zbornik proze XVI. 206.251 POĐE GOSPE TUŽNIM PUTEM Pođe Gospe tužnim putem Zagrnu se crnim skutem i ugleda drven križ. razgledaj raspetoga Isukrsta čestokrat i s pomilovanjem kajući se od griha tvojih. Taj se rubac tijekom godine više puta pokaže svemu puku u crkvi Sv. stoljeća. PSHK. Među tim ženama bila je i Veronika koja je rubac s glave dala Isusu da otare s lica znoj i krv. moja mati. i XVII. počni prolivati i ti riku od suza i očiju tvojih i ne pristani”.

FF MO 2008. Sami zvoni zazvonili. 1959. majke. Kad su došli na pol puta.na umrli dan. Sami Jezuš misu služi. Malo dete Bog-Jezuša. Čula ju je od svoje pok.252 (Ustirama u Rami) Tu pjesmu je ramski puk molio na Veliki petak. ne svojom. 252 Mirjana Ćališ zapisala je u siječnju 2008. Našli jesu malo dete. Naziva je. na Ustirami u Rami. Prvi stih: Pođe Gospe tužnim putem vjerojatno govori o Gospinom hodu za Isusom za vrijeme njegovoga križnog puta. a on joj se obraća. Ljudi bi se zavjetovali da je izmole pedeset puta do podne. Na Kalvari otpeljali. rođ. Kad su došli bliz’ Bistrice. nego Božjom Majkom. Jedan veli: “Nosimo ga!” Drugi veli: “Ne ćemo ga!” Treći muči pa ga nosi. Crni skut iz drugoga stiha otkriva nam Gospinu tugu i bol. Među molitvama koje su se šaputale na Veliki petak jesu i ove: IŠLI JESU TRI PUTNIKA Išli jesu tri putnika K Majke Božje na Bistricu. a ovu molitvenu pjesmu znala je jedino Ruža Džalto koja ju je naučila od svoje pokojne majke. Za Križiće su znali gotovo svi kazivači. Sljedeći stihovi imaju dramske elemente kao i većina ovakvih pjesama. Molitva je slična Križićima koji su se molili na Veliki četvrtak sto puta. Kraj je također karakterističan za pjesme ove vrste – obećava se spas onome tko bude molio ovu molitvu na Veliki petak. Gospa dolazi do Isusova križa. Veliki petak je dan smrti i muke Isusove. Rkp. Anđel nosi tužne glasi: “Sinka su ti ulovili. Gospa češlja zlatne vlasi. pa je to i tema ove pjesme. D. po kazivanju Ruže Džalto. diljem Hrvatske i Bosne i Hercegovine. žali zbog njezine patnje više nego zbog rana koje su Mu zadali. 166 . Sam’ se vrata otvaraše.

Zločinci mi dolaziše. sveti Pero. Teret križa sam si nosi. sve su križim prikrižene. Progovara sveti Pero: “Što ti Gospe tude klečiš. svega svita ponajlipšeg. slavna prsa lomi. Svoje grozne suze roni. jednog sinka ko jedinka. MH. svoje grozne suze ronit. Isusa mi odvedoše Zlatna knjiga hrvatske narodne lirike. str. sveti Niko. sveta. sveta slavna prsa lomit.” 253 (Žumberak) OJ NEDILJO TI SI SVETA Oj nediljo ti si sveta. svetom Peri odgovara: “Kako neću ovdje klečat. svega svita ponajvišeg. iza svega srca ječiš. prigrađene. ti si sveta i presveta. iza svega srca ječi. Njoj dolazi sveti Pero. 160. Ja imadoh jednog sinka. 253 167 . sastavio Krešimir Mlač. Tude slavna Gospa kleči. lijepe crkve sagrađene. U tebi su lijepe crkve. Sagrađene. svoje grozne suze roniš. slavna prsa lomiš?” Slavna Gospa progovara. Zagreb 1972. sveta. svetim uljem pomazane. iza svega srca ječat.Po kamenu hodit mora.

168 . svakog petka po pet puta. u vinčiće uvijao. Sveta krvca udarila i po ploči kapijala. Anđeo s neba silazio u kitice ukitio. na nebesa odnosio. sve su čavlim probodene. nebesa se rastvoriše. dok mu dođe do moždana. volio govoriti. gdje mu kruna slavna stala. Isusove slavne ruke. Tude sam Bog sidijaše.i na križ ga pripetoše. po križu su razapete. sve su čavlim probodene. slavna Gospa govoraše: “Ko bi moju molitvicu. u subotu sedam puta. prije smrti petnest dana i ljudima govorila: “S anđelima ćeš putovati. Isusova slavna prsa. lipa ruža.” Gospa bi se ukazala. a trnovu navijaše. anđeli se pokloniše. a u nedilju devet puta. Sva se ploča raspadala od mirisa Isusova. Božja zvona zazvoniše. lipo cviće. Naviše je sa svih strana. Zlatnu krunu odvijaše. ovih dana korizmenih.” Isusove slavne noge. sukijom su probodena. Tu je raslo lipo cviće. Isusova slavna glava. niz križ drvo položene.

str. koju su momci i djevojke preskakali “u želji za ženidbom odnosno udajom. Sarajevo 2006. Bdijenje počinje lucenarijem ili službom svijetla.-76.-299.255 Veliku subotu je karakterizirao obred obnove kućne vatre. Blagoslivlja se vatra izvan crkve. dj.-36. a ukoliko netko ne bi imao tu vodu valjalo se umiti na vrelima. str. Svijeća se. ugarci s zgarišta stavljani su u njive i vrtove kako bi plodnost bila bolja. amen. U jutro toga dana svećenik je pred crkvom blagoslivljao vatru. majka cijele kršćanske liturgije koja završava svečanom euharistijom koja označava Kristovu pobjedu nad smrću i u kojoj se odražava snaga Božje ljubavi koja od mrtvog čini živa. moru. u procesiji. 254 169 . potocima.s apostolim vikovati. Taj je običaj bio posebno raširen u sjeverozapadnoj Hrvatskoj.”257 U kasnim večernjim satima u crkvama počinje vazmeno bdijenje. 257 Hrvatski običaji. retorika. Hrvatska književnost Bosne i Hercegovine u 100 knjiga. rijekama. 297. dj. 255 Isto. vjerovalo se da vještice i drugi demoni ne će imati vlast dokle dopre svjetlost i dim uskrsnih krjesova. nav. slika te šutnje je odsutnost euharistije i ogoljeni oltar. unosi u župnu crkvu koja je u mraku.254 (Hamzići kod Čitluka) VELIKA (BIJELA) SUBOTA Velika subota dan je šutnje i ozbiljnosti. 19. iz suhe mladice daje da nikne novi život. str. Vjernici posjećuju Božji grob. 34.. Uskrsni krijes palio se i u noći s Velike subote na Uskrs ili oko tri-četiri sata predu samu zoru.” O Isuse budi faljen. U svim je hrvatskim krajevima na Veliku (Bilu) subotu bio običaj umivanja vodom koja je netom blagoslovljena u crkvama. str. Hrvatska usmena književnost Bosne i Hercegovine: lirika.svijetlo. epika. na njoj se pali uskrsna svijeća koja simbolizira Isusa Krista uskrsloga . 74. po sve vike vikova. nav. Pastiri su za taj dan pripravljali krjesove budno motreći cijelu noć da im tko ne bi prije vremena potpalio krijes.256 Na otoku Ugljanu kod Zadra na nekom većem prostoru sličnom trgu palila se od smilja i suhih drva uskrsna vatra – koleda. 256 Milovan Gavazzi. Garištu iza tih krjesova pripisivala su se apotropejska svojstva: preko njega pregonila stoka kako bi bila zdrava. Matica hrvatska i HKD Napredak. priredio Marko Dragić.

bere zelje i blitvu. pjevanje psalama. To simbolizira pobjedu nad grijehom i smrću. FF Split. krste se katekumeni. Većinom su mladi. sluša se Božja riječ o stvaranju. a među njima i velik broj onih koji su čuvali grob po dvadeset i više godina. nakon čega slijedi svečani pjevani hvalospjev uskrsnoj svijeći. U Poljičkoj krajini kažu da odmah počnu ptice pjevati. pale i vjernici svoje svijeće i pale se sva svjetla. tako mirno da ne bi okom trepnuli. ispričao je Ivan Gojsalić. ali ima i starijih.259 ČUVARI GOSPODINOVA GROBA Običaj čuvanja Gospodinova groba u župi Radobilja star je najmanje dvjesta pedeset – trista godina. kroz psalme hvali se i slavi Gospodina i njegova djela. i tada je nastupala prva straža. str. postavlja ih paralelno s prvom dvojicom. Jedno je vrijeme bio običaj pranja nogu na Veliki Četvrtak. Ujutru je o ručku blagoslov ognja. Gospodinov se grob uvijek čuva stojeći. Tko se odluči čuvati Gospodinov grob. Stražari stoje jedan nasuprot drugomu u stavu mirno. a danas se mijenjaju svakih petnaest minuta.org/kolumne.php?action=c_vidi&id=9425 Miji Gojsalić 11. rujna 2007. pale svijeće na oltaru. priprema večeru dok zvona slave uskrsnuće Gospodinovo. a kršćani se pozivaju na radosno slavljenje Gospodina. 9. Čitanja svetopisamskih tekstova. Po starom običaju zvona bi se zavezala na Veliki Četvrtak u podne. U svakoj straži nastupaju po dva stražara koja su se u stara vremena mijenjala svako pola sata. Gospodinov grob se jedno kraće vrijeme čuvao sjedeći. Stopanjica kuha pogaču i vari jaja za blagoslov. ali nitko sa sigurnošću ne zna kad je točno počeo. obično ih svake godine ima između trideset i šezdeset. sva zvona na crkvama. Drugi dio bdijenja je Služba riječi. Rkp.Unosom uskrsne svijeće u crkvu. 259 258 170 . rođen 1954. Broj stražara je neograničen. Poslije Službe riječi slijedi krsna služba. blagoslivlja se voda za krštenje. 64/07. treba se najprije zavjetovati i pridbilužit kod župnika. g. (E). Stražar može biti tko je hoće uz uvjet da je doličnoga ponašanja i da živi ili da je podrijetlom iz te župe. sin Matije. Vazmeno bdijenje završava euharistijom. Kad je smjena. pogleda lijevo i desno http://www.258 Na Bijelu subotu je početak vazmenog veselja. ali ni to nije bilo duga vika. Čitanja završavaju svečanom pjesmom Slava Bogu na visini i tada se oglase orgulje. razvodnik straže dovodi drugu dvojicu stražara.katolici.

jeo se bakalar. Po iskazima stražara. jer je tada župa bila još naseljenija. pa dok bi završila.to bi prije obično bilo u mrtvačnici. kao i danas. jer je to znak da čuvaju Isusa iz Nazareta. Straža je opet počinjala na Veliki Petak ujutro. Za vrijeme straže uvijek se postilo. a otkako je u kolovozu 1970. kojeg bi nekoliko stražara pripremalo. i tu se okupljaju i borave kada nisu na dužnosti. Svi su bili radoznali i svatko je htio vidjeti svoga kako stražari pa bi se stvorila velika gužva. godine otvorena nova crkva. dolaze na njihovo mjesto. Na Veliki Četvrtak se stražarilo navečer za vrijeme obreda. a nova dvojica. kojima bi onda škrgajala do mile volje. Tada prva dvojica idu korak unatrag. kad bi župnik rekao: "Udrimo Barabana. Stražari su nosili kapu s frontinom. Na Bilu Subotu straža je također počinjala ujutro. čisti bakalar i krumpire i cijepa drva. Isto je tako bio običaj da onaj tko prvi put čuva Gospodinov grob dade nešto simbolično. stražari nastupaju na Veliki Petak uvečer oko devet sati i čuva se cijelu noć. Tako je po starom običaju proslava Uskrsa započinjala već u subotu. koji je počinje Gospinim plačom popodne u tri sata. Kasnije se i taj običaj ukinuo. i tada stražari padaju i već se slavi Uskrs. ušćipci i prisnac. a onda bi svi išli kući na spavanje. dok bi završio obred Velikog Petka. Na vratima crkve stražarima bi se davala uskrsna jaja jer je toga dana bio blagoslov hrane i pića. a na lijevoj strani kape svaki je stražar imao po maslinovu grančicu. jedan lijevo a drugi desno. 171 . Nakon toga razvodnik straže vodi prvu dvojicu na mjesto gdje straža boravi . i zato su djeca jedva čekala Veliki Petak da ih isprobaju. kada bi zazvonio Slava Vični.je li sve u redu. riba. U naše vrijeme. Za vrijeme obreda bi bilo toliko svijeta da bi po nekoliko stražara moralo praviti red u crkvi. nikad nije bilo ni najmanjih izgreda jer se čuvanje Gospodinova groba uvijek smatralo najvećim zavjetom na svijetu. Uskrsna misa bi počela već u osam navečer i trajala bi do deset. Za vrijeme Plača. uvjeti stražarenja su znatno poboljšani i stražari imaju svoju prostoriju na koru crkve. i trajala cijeli dan do navečer oko devet sati. Djeca bi jedva dočekala Veliki Petak jer bi ponijela škrgajice. Djeca su živjela za taj dan. takmičili bi se čije su škrgajice bolje. narod bi stao udarati po zidovima šibama koje su se donosile od kuće. i zatim udari kundakom puške o pod. a i stara je crkva bila puno manja nego ova današnja. Kako bi počela straža. oko sedam sati. branimo Gospodina!". a jedan je stražar bio zadužen za njih. I crkva je imala svoje škrgajice.

i time započinje proslava Uskrsa. i kada on zapjeva Slava Vični. zdesna i slijeva. Tada dolazi svećenik. Ranije. sve do ponoći. kada zvoni Slava Vični i stražari padaju. pri tome su praćeni znatiželjnim pogledima velikoga broja nazočnih vjernika. po starom običaju. Sam događaj padanja izgleda ovako: u ponoć manje pet minuta dolazi dupla straža. Zatim u crkvu dolazi razvodnik straže s dva stražara i budi one stražare koji su popadali: Stražari Gospodinova groba. a po 172 . dakle četiri stražara. Svi ostali stražari se poredaju po sredini crkve. Tu čestitaju jedan drugome Uskrs i vraćaju se u crkvu u dva reda slušati svetu misu. četiri stražara koja su na straži padaju i ostaju ležati nekoliko minuta. praćeni ostalim stražarima. okrenuti jedni prema drugima. prestrašili smo se! Uskrsao je! Zatim se dižu i ponizno izlaze iz crkve u njihovu prostoriju na koru crkve. zašto spavate? Ustanite! A oni odgovaraju: Ne spavamo. svaki red sa po jedne strane oltara.Čuvari Kristova groba u staroj crkvi u Katunima Na Bilu Subotu čuva se cijeli dan. padala bi dva stražara.

između 21. župnik bi davao hranu i piće. Danas se osim u Katunima. Vrlici. godine. vlasti tada nisu zadavale velike probleme. godine. rujna 1936. to jest Slava Vični. Prvotno se Uskrs slavio svake nedjelje. stanovnik Blata na Cetini. Metkoviću i dr. a nakon toga završava Teološki fakultet u Zagrebu. u Slimenu. Omiljen je među župljanima. travnja. Ni to danas više nije običaj. Židovi su Pashom slavili čudesna Božja djela koja je on Kristini Matić kazao je u Katunima 2008. stoljeća slavi se jedanput godišnje nakon prvog proljetnog punog mjeseca. ali čak ni u najtežim trenucima nije se posustalo. (O tome će još biti riječi i u poglavlju Folklorno kazalište. 260 173 . čuva se s drvenim puškama. a također bi i novčano pomogao kako bi se održao taj drevni običaj. Svećenikom postaje 1963. običaj se nije ukinuo i održao se sve do današnjih dana. Baškoj Vodi. FF Split 2008. Uvijek. Važno je napomenuti da su mnogi župljani dolazili iz Europe kao i iz prekomorskih zemalja kako bi izvršili taj veliki zavjet. kada je došla UDBA i uz velike probleme pokupila sve puške. Rkp. 260 Uskrsno scensko prikazanje Čuvanje Gospodinova groba srednjovjekovnoga je podrijetla. Rođen 28. E. Neki su stražari onima što su bili na redu za padanje nudili po sto litara vina i dva pečena janjca da im prepuste svoje mjesto. Podrijetlo mu je u židovskom blagdanu Pashe. Za divno čudo. u ta starija vremena narod je sa sobom u crkvu donosio malo vode kojom bi se umio kad župnik zapjeva Slava Vični. iako je bilo sitnih provokacija na račun čuvanja. Grob se čuvao s pravim lovačkim puškama do 1953. godine. nekoliko sati unaprijed bi se znalo koje su smjene na redu za padanje. U Splitu stječe osmogodišnju naobrazbu u Klasičnoj gimnaziji (sjemeništu). Al uvijek je sve išlo pravim redom i padali su oni što su i bili na redu za padanje. a od 2.) USKRS (VAZAM) Uskrs je najveći kršćanski blagdan jer je Isus Krist svojim uskrsnućem spasio i otkupio Svijet. pa sve do naših dana. Posebno je bilo teško u poslijeratnim godinama. Kako bi se približavao pad stražara. jer je to bila velika čast koga bi zapalo da padne. Također. godine župnik don Većeslav Šupuk.novom padaju četiri – to se običava od 1952. Od tada. ožujka i 25. a već 28 godina je župnik u župi Uznesenja Blažene Djevice Marije u Katunima. Šest godina je djelovao u Australiji. kada su komunisti na sve načine to pokušavali iskorijeniti. koje je izradio pokojni Špiro Zečić. a posebice za gladnih godina. Vodicama.

mlada sira. 262 Ove je godine (2008. a mladići i domaćini nose na blagoslov u vrču vina.261 Na taj dan u crkvama se spominje put uskrsloga Isusa Krista u Emaus s dvojicom učenika koji su ga prepoznali tek kada je lomio kruh. kao i u nekim afričkim i srednjoameričkim državama. a ne smije se ni dati živini. te Kanadi. Ne smije se ništa baciti da se ne poljubi prije. Poslije uskršnjega objeda mladež se veseli igrajući i pjevajući. Na Festivalu je sudjelovalo oko četiri stotine žudija iz dvadeset dvije župe u Republici Hrvatskoj te iz Vareša u Bosni i Hercegovini. Nekada se Uskrs slavio tjedan dana.262 Žudije su mladići koji glume rimske vojnike koji su čuvali Kristov grob. ti meni daj lip dar. Festival je posvećen vatrogascima poginulim na Kornatima. (O tome je riječ u poglavlju Folklorno kazalište. Djevojke i domaćice u crkvu na blagoslov nose jaja. ti nam ga daj 261 To je službeni blagdan u gotovo svim europskim zemljama. Velika je misa pred podne. a od 19. Sljedeće godine (2009) domaćin ta manifestacija bit će Kninu.) održan 8. a ljudi se sastaju lijepo obučeni. ja ću tebi lip glas. odnosno prijelaz iz smrti u život. Češkoj i Slovačkoj tradicija je da mladići na Uskrsni ponedjeljak probude djevojke prskajući ih svetom vodom koja je blagoslovljena na Uskrs. Tvoj je sinak uskrsnuo na današnji dan Blažena Gospe. Sljedeća molitvena pjesma molila se na sam Uskrs trideset i tri puta: GOSPE MOJA Gospe moja. Australiji. soli. Novom Zelandu. Uz blagdan Uskrsa vezani su u Hrvata mnogi drevni pučki običaji. Čileu. Argentini. slavi se samo dan poslije Uskrsa . st. Na taj dan tradicionalno se održava Festival žudija. sirnice.pokazao posebno izlaskom Izraelaca iz egipatskoga ropstva. mlade ljutike. Kršćanska se vjera usredotočuje na Isusovo Uskrsnuće.Uskrsni ponedjeljak. Svako dijete hoće da mu se obuče najljepša roba. a smotru je izvršio jedini preživjeli iz kornatske tragedije Frano Lučić. Za ručak se jede blagoslov. festival u Šipurinama na otoku Prviću kod Vodica.) U Poljskoj. 174 .

Isuse. Pazin) rođ. (To je na neki način bio zavjet ili možda čak i žrtva. Jedu se jaja. FF Mostar. ovaca. 2007. Rkp. 28.. odredio jedan dan u sedmici kad se ne bi ni klale ovce nit bi se ispod nji' đubre izbacalo. Spasovdan) je blagdan koji je četrdeset dana nakon Uskrsa.na umrli dan. smiluj nam se. UZAŠAŠĆE (SPASOVDAN) Uzašašće (Spasovo. uši bi im se zarezivale makazama kako tko hoće. Ali nikakva slavlja u kući nema. čula od svoje pok. 265 Mariji Brać ispričala je na Dubravama kod Stolca Cvija Brać (djev. 263 175 . po kazivanju Ruže Džalto. uskrsnula duša naša na današnji dan. majke. D str. To su ko radili ako su se bojali vukova ili bolesti pa bi čvarovali u to. U stolačkom kraju taj se blagdan nekoć obilježavao: Prije je bio običaj da se na Spasovdan kolje nešto živo.263 O ISUSE. ISUKRSTE O Isuse Isukrste. i na taj dan bi se janjci bilježili.264 Mali Uskrs je tjedan dana iza Uskrsa. 264 Isto. o Isuse Isukrste. Tako bi ko je imo puno tog živa. a slavi Kristov uzlazak u nebo.) 265 Zapisala je Mirjana Ćališ u siječnju 2008. 1942. D. ni velike spreme. Ustirama. Onda ti ima nekavije običaja koji su više Srbi čvarovali ali su i neki naši uz nji prifatili. 1959. komu je priteklo. uskrsnulo tijelo tvoje na jutrašnji dan.

Zbunjeno je mnoštvo pitalo što im je činiti. Napunili su se Duha Svetoga i počeli govoriti tuđim jezicima “kako im je Duh Sveti davao govoriti”. FF Mostar.268 Katarina Pejčinović zapisala je u srpnju 2007 godine od Jelene Rodić i Kazimira Džoje. Biblijska povijest Staroga i Novoga zavjeta. 267 Taj blagdan nema određen datum. igrali se pastirskih igara i ručavali. Na taj su dan svi Isusovi učenici bili zajedno. 2007. od prvoga proljetnog cvijeća naprave vjenčiće koje su stavljali na stoku. Tada ih se tri tisuće pokrstilo i to je bio rođendan Kristove Crkve. Marjan tisak. S neba se začuo šum. Navečer bi dotjerali nazad u selo tako nakićenu stoku.KIĆENJE STOKE U vareškom je kraju. Mnoštvo je bilo zbunjeno kada su čuli apostole kako govore njihovim jezicima. 266 DUHOVI Tim pomičnim267 blagdanom. Petar je među apostolima ustao i rekao da se ispunilo obećanje proroka Joela: “Izlit ću duha svojega na svako tijelo”.-207. koji je pedeset dana nakon Uskrsa. 268 Janko Oberški. Budući su Židovi toga dana obilježavali Pedesetnicu u Jeruzalemu je bilo mnoštvo naroda različitih narodnosti. str. 57. Neki su se podrugivali govoreći da su se apostoli ponapijali. kao kad se digne silan vjetar. kao što nema ni Uskrs. 206. Bog oživio od mrtvih i uzdignuo na nebesa gdje je primio Duha Svetoga i izlio ga. Rkp. primjerice. a Petar im je rekao da čine pokoru i pokrste se jer će tako primiti Duha Svetoga i spasiti se. Split 2005. Pokazali su se razdijeljeni jezici kao od vatre i na svakog od njih sišao je po jedan. završavaju se uskršnji blagdani. Potom bi pomuzli krave i međusobno se polijevali mlijekom i moli se Bogu da tako bude i dogodine. kravama i volovim' oko rogova a ovcama oko vrata. i napunio svu kuću u kojoj su apostoli sjedili. str. “kao što svi vi vidite i čujete (…)”. D. kojega su oni razapeli. Petar je rekao Izraelcima da je Isusa. koji su gonili stoku na pašu u okolna brda u šumu. Sutradan bi na Spasovo nosili u šumu dobar ručak. bio običaj uoči Spasova da pastiri. 266 176 .

ajme diko!” “Biž otolen. Oj. Kato. Isus gleda i pogleda ne bi l’ koga svog ugleda. Teže mi je tvoje uzdisanje 177 . dosad si mi sluga bija. Tute j’ Diva k zemlji pala. za ne reći moja mati. Nikog svoga ne ugleda nego Ivu slugu svoga. oslen si mi bratac mija. Te se molitve upućuju svecima i sveticama Božjim kao molbe za zdravlje. uspjeh. kao preporuka. Katarino. KATO. da je zvizda uvaćena. KATARINO Sveta. Božja ženo. na putu ga uvatiše na križ gori razapeše. sreću. nit je blizu ni daleko. vruće čavle pronesoše. ti Ivo. blagoslov. MOLITVENE USMENE LIRSKE PJESME Mnogobrojne su molitvene pjesme koje i danas kazivači kazuju. Isukrston. Bole li te tvoje rane? “Ne bole me moje rane. kao zahvala za uslišane molitve. SVETA. u tamnicu postavljena. tuga mi je oko srca za Isuson. Sinoć jesan ja vidila čudnim puton proletiše. Tužno plačuć kroz gradove nać ćeš Divu pokraj grada di raspravlja duge vlase i kaži joj tužne glase.3. ti otiđi tamo doli. Teže su mi suze tvoje neg na križu muke moje. slugo moja. otolen se j’ podizala: “Ajme sinko.

preselila u Zadar.”269 (Zadar) ZDRAVO ROKO PRIČESTI Zdravo Roko pričesti.1919. Sv. Bog ti hoće milost dati Sve od kuge ozdravljati Moli za nas sveti Roče Po velikoj tvojoj milosti Amen. 2005. *** U knjizi Duša tilu besidila 120 je suvremenih zapisa starinskih usmenih molitvenih pjesama iz Bosne i Hercegovine. Rkp. godine kazala Nekić (djev. Propovijedao je po gradovima riječ Božju. Rok.270 (Pučišće na Braču) Sveti Rok je bio bogat i svoje bogatstvo je dijelio sa siromašnima. 269 178 . Sakrio se u drugom gradu gdje je živio jedan bogati čovjek. U knjizi Molitvice Ante Jurić Arambašić navodi molitvene pjesme iz Kijeva i uspoređuje ih s molitvama iz knjige Duša tilu besidila. 2004.10. godine u zaseoku Zelenikovac pokraj Jasenica). od koje je i on obolio. Vlasnik je zapovjedio slugama da slijede psa i otkrili su gdje se skrivao sv. sv. 1. 270 Studentici Filozofskoga fakulteta u Splitu. rođena 1924. č. Baričević. s. FF Split. Rok je molio za to mjesto i otjerao bolest. u Zadru 2004. izbila je kuga. Njegov pas je pronašao sklonište sv. Kazivačica je šezdesetih godina 20. 11. Studentici Filozofskoga fakulteta u Splitu. u Pučišću na Braču 2005. u Pučišći na Braču).. 15. Pjesme je uglavnom naučila od svoje majke. st.neg na križu moje umiranje. U tom mjestu je tada izbila kuga. Branki Ćićerić. Rkp. Katarini Nekić. Otada se štuje kao zaštitnik od kuge. te je bio potjeran iz grada. sv. Roka i donosio mu hranu. U jednom gradu u kojem je bio. na seoskim prelima i čuvajući ovce. god. FF Split. godine kazala Tonka Martinić (rođ.

Pjesma je dvodijelna i napisana je osmeričkim dvostihovima i zasigurno je nastala davno prije XVI. pr.) nalazi se pjesma Kako se tuži duša svrhu tila. Školska knjiga. gdje su mu mladost i jakost. 3-4. sva lipost odbjegla. pr. gdje su mu stanja i imanja. Početci staroegipatske književnosti vezuju se uz Staro kraljevstvo. a poznavale su ih najstarije civilizacije. pr.-VIII. Kr.272 U Osorsko-hvarskoj pjesmarici (oko 1530. str. U toj pjesmi duša upozorava i prekorava tijelo da će brzo iz njega ići te mora ispovjediti grijehe jer je uživalo u strastima.). 271 Nevenka Košutić Brozović.4. (Velik je broj suvremenih zapisa hrvatskih prenja o razgovoru čovjeka i njegove duše. a grob će tijelu biti svo stanje i imanje. druzi dok je ono u tuzi.) Od asirsko-babilonskih prenja valja istaknuti Razgovor tamarisa i palme. g. g. pr. 272 Isto. Oko 1600. pr. Sumerska je književnost trajala koliko i Sumerani. Duša tijelo upozorava da smrt nema milosti i da drage rastavlja u žalosti. Antologijski je primjer staroegipatskog prenja Razgovor čovjeka i njegove razočarane duše (oko 2250. a na dušu nije mislilo. Zagreb 1996.). Odjek sumerske pjesme Čovjek i njegov bog opaža se u biblijskoj knjizi o pravednom Jobu.271 Istovjetno je intonirana mezopotamska pjesma Razgovor gospodara i sluge (oko 1000. Razočarani je čovjek odabrao smrt. Inanna odabira zemljoradnika. Duša savjetuje tijelo da se odluči pokoriti i da se ne goji jer će u smrdećem grobu u smradu izgnjiti. a od refleksivnih pjesama poemu Hvalit ću Gospoda mudrosti.) je jedna od najstarijih humoristično-satiričnih pjesama u svjetskoj književnosti. Smrt ga je zatekla. palače i postelje. Čovjek se u toj pjesmi razočarao nepravdama i sudbinom te je priželjkivao smrt. g. g. Uzalud ga je duša odvraćala. do 2100. st. Kr. blago koje ljubi vele drago. Babilonska Pripovijest o siromahu iz Nipura (XIII. tisućljetna je sumerska civilizacija nestala pod naletom Amorićana. 10-12. Kr. st. Čitanka iz stranih književnosti I. Didaktička sumerska poezija ogleda se u prenjima Emeš i Enten. Kr. Pronalazak i posvećenje trnokopa i dr. Kr. 179 . U Osorsko-hvarskoj pjesmarici je i pjesma Tužen´je zločestoga tila ko preminuje [s] sega svita u kojoj tijelo govori da će pribivati u zemlji do Sudnjega dana. Tijelo se tuži gdje mu je: ljepota i mladost. g. Procvat je te književnosti bio od 2300. dika i užitak. PRENJA (NADMETANJA) Prenja su moralno-didaktička nadmetanja.

gnjilo bilo. 274 Mihovil Kombol. Povijest hrvatske književnosti do preporoda. 273 Prenje đavla s Isusom (Kako se je prel đaval s gospodinom Isuhristom) razgovor je između Isusa i đavola. Zora. sveta slavna čini 113 stihova. 180 . MH. priredio Vjekoslav Štefanić i suradnici Biserka Grabar.Tijelo nastavlja tuženje i obraća se družbi miloj i upozorava žive da će i oni umrijeti. Jure. PSHK. i: Molitvice (nabožne pjesme u selu Kijevu) Ante Jurić Arambašić. str. knj. što me nisi pridisalo. Baška Voda. DI SE DUŠA S TILON KARA Brnjada spašen biše. ……………………………… Suvremeni zapis prenja Oj divice. Za drugim si mramoralo.. 275 Vidi: Marko Dragić. Anica Nazor i Marija Pantelić. žive ljude pritresalo. zahvati đavola “i objesi ga glavom dolje”.. 1. Duša tilu besidila (hrvatske pučke molitvene pjesme iz Bosne i Hercegovine) Mala nakladna kuća Sv. Zagreb 1945. U tome prenju đavao nije mogao slušati Isusove riječi te je sa svojom vojskom navalio na Isusa koji je zapovjedio da se oblak spusti na zemlju. di se duša s tilon kara: “Kam’ ti sada amir konja? Kam’ ti sada plug volova? Kam’ ti sada krd ovaca? 273 Hrvatska književnost srednjega vijeka. suvom žeđom. 414. skoro tilo pokopano. Tu se dara naslušalo. 13.275 U suvremenim zapisima duša (umirućem) tilu besidi: ……………………………… “Ej ti tilo. str.274 Velik je broj prenja koja se i danas kazuju. Župni ured Kijevo. sebi Boga otijaše. na molitvi svetoj staše. Zagreb 1969.-420. Zagreb 2001. Novo greblje načinjeno. čistim postom. MH. 1997.

mene muke uzimaše. zemlja. nije duša naka bila. Nit će moći prigoriti. Crne kite ogrizoše. da je primiš gori k sebi. majko moja. kad je na onom svitu bila. Već se duša krivo klela. krivo klela mukan mojin. sve se trese nebo. Strašni đadri doletiše.Kam’ ti žena uzorita? Kam’ ti dica plemenita? Čime si se ponosio. Maglica se sva stiskaše. Prostiću joj tamo doli. s kutju se zanosio. iz zemlje iznikoše. krivo klela ranan mojin. duša gori k nebu gleda.” Isus tada ‘vako reče: “Oj Marijo. nit će moći izgoriti. di gori vatra i žerava. mene rane povriđuju. moli ti se jedna duša. goli šljuci ostadoše. jadnu dušu poljamiše. 181 . Kad se kune ranan mojin. da te sunce ne ograne. kad si k misi polazio. krivo klela dragin Bogom. Kad se kune dragin Bogom. rogi su in ko u magarca. Kad se kune mukan mojin. crnu zemlju pritiskaše. da te vitar ne zapune. Gospa kleče na kolina prid Isusa Gospodina: “Oj Isuse lipi sine. ispod sela zalazio.

Zagreb 2004. 277 Dubravko Jelčić. Od srednjega su vijeka u usmenoj komunikaciji legende o Svetom Juri.). Hrvati sv. epika. Juri posvećena je i crkva u Podbrežju kod Zenice za vrijeme Kulina bana (1193. Pjesmarici Miše Vrančića. str. godine. 278 HTV. Poljičke Republike. Izvorni pučki napjev Gospinog plača prvi je put izveden na Hvaru 1510. g. Juru posebno štuju. I. Sv. 06. 312. st. retorika.. travnja 303. ožujka 2005. priredio Marko Dragić. velevlasti. stoljeću. Pokopan je u Palestini u Lidu. 276 182 . VERSIFICIRANE LEGENDE Kroz minula stoljeća do naših su dana u usmenoj komunikaciji sačuvane versificirane legende: Sveti Jure i zmaj ognjeni i Sveta Kate. Dnevnik. a o tome svjedoči i gradnja crkve u čast toga sveca u Putalju kod Solina već u IX. Matica hrvatska i HKD Napredak. 23. a nalaze se u Trogirskoj pjesmarici. Gruzije i td. Armenije. Iznimno je štovan svetac kod mnogih naroda. Hrvatska književnost Bosne i Hercegovine u 100 knjiga. Povijest hrvatske književnosti. kao i o kralju Vladimiru. Naklada P.već će nako potamnit zauvike. Senja.278 5. Budljanskoj pjesmarici i dr. str. (drugo znatno prošireno izdanje). dramatizirana je srednjovjekovna vjerska dijaloška pjesma Muka Isusova. Genove. Hrvatska usmena književnost Bosne i Hercegovine: lirika. Barcelone. 12 sati. Sarajevo 2006. Visa. Pavičić. Engleske. godine za vrijeme Dioklecijanova progona kršćana. Lovrana. knjiga 4. Portugala. Lucićevu Vrtalu.-313. P. Mučen je i pogubljen u Kapadociji (Mala Azija) 23. Sv. SVETI JURAJ Po tradiciji je sveti Jure bio rimski časnik. Jure je bio zaštitnik srednjovjekovnoga bosanskog kraljevstva. Do naših dana sačuvao se običaj kantanja Muke Isusove na Veliki petak.276 (Polog kod Širokoga Brijega) Dijaloške su pjesme vezane i uz pasionsku tradiciju.277 U drugoj polovici XV. Na njegovom je grobu izgrađena katedrala.

) navodi da se pokatkad običavalo prije svete mise u “Jurjevoj crkvi u Kaštel Sućurcu recitirati vrlo zbijenom mnoštvu s povišenog mjesta (…) ugodnim ritmom hrvatski pisanu povijest o životu i mučeništvu sv. 13. Od 12.-VIII. nastala je prva hrvatska lirska pjesmarica. a od tada do danas u usmenoj je komunikaciji motiv sv. 5. među kojima je i ova: SVETI JURE I ZMAJ NEMILI Oćemo li jednu zapjevati. str. koja si no na glasu odavna. liturgike i simbolike zapadnog kršćanstva i Uvod u ikonologiju Radovana Ivančevića. uredio Anđelko Badurina. Jure u njegovim svetištima. Sveučilište u Mostaru.– 1733. Zagreb 1990. Juri koji je kopljem probo zmaja i tako spasio Širin grad. pridodana je Kačićevu Razgovoru ugodnomu. Diljem književne baštine. Venecija.279 Godine 1380. tiha rosa zeleni livada i još će ti ljepša radost doći. 10. str. pripovijeda se o čudesima koja su se dogodila po zagovoru sv. 1751.–1819. a u njoj je prva pjesma Pisan svetoga Jurja. Leksikon ikonografije.Od 6. I. običavala izvoditi svake godine na Dan sv. Veseli se Bosno slavna. 308.280 Ta se legenda kod Dalmatinaca skoro od VII.-14. koju će ti Jurjevdan donijeti. legende pripovijedaju o njegovoj mučeničkoj smrti. Juri. Kod Širen grada bjeloga. Jure koji je kopljem proboo zmaja.) u djelu Illyricum sacrum (sv. Tebi nosi ugodne darove. Daniele Farlati (1690. Ta je pjesma “transkribirana i objavljena početkom” XX. st. Kršćanska sadašnjost. 279 183 . Juraja. od staroga fakta i zemana. koju će ti Jurjevdan donijeti. tu zeleno jezero bijaše. Jure. st. Eto tebi lijepo proljeće. o glasovitoj njegovoj pobjedi u kojoj je ubio zmaja”. Jurjev danak iđe i još će ti ljepša radost doći. Diljem Bosne i Hercegovine i Hrvatske Hrvati i danas kazuju (prozne i stihovane) legende o sv. st. 280 Miroslav Palameta. st. Mostar 1996.-310. Versificirana legenda o sv.

Djevojka je i od sebe lipa. roda viteškoga. sad će izać zmaj proždera. 20. što pogubi zmaja ognjenoga. 35. 40. on skakaše gradu na bedeme 25. grad mu dade mita i darove: Na dan ovcu i mladu djevojku. pa je redak kralju dolazio. a djevojku cvileć ostaviše. ja ću tvoga zmaja pogubiti.” Govori joj vojvoda Jurko: 50. iz onog zelenog jezera. 30. Pa padaju mrtve na stotine. pa će t’ sa mnom prožderat zajedno. tu se grozno skupa naplakaše. Kad se kralj dobro naplakao. Ako njemu mita ne dadoše. “Bjež odatle.15. pa gospoda natrag pobjegoše. lijepo svoju ćercu obukao i dao joj širensku gospodu. “Muč. gizdava djevojko. mlađena je i visoka lipa. neznani junače. koja tješe biti za kraljicu.” Ona njemu rukama odgovara: 45. iskakaše gradu na bedeme. al’ od tuge i nevolje one. i padaju mrtve na stotine. tu nemili zmaj prebivaše. mojim se krstom pokrstiti. 184 . Božju je pomoć zazivao: “Božja pomoć.” I još joj reče vojvoda Jurko: “Oćeš moju viru virovati. Kad su bili nasred polja ravna. gizdava djevojko. Od naglosti pram gradu iđaše. da je vode preko bila grada. Sav se Širen redom obredio. Buduć Jure. da on dade ćercu jedinicu. ne gledajuć ucviljenu majku. ne boj se.

ranjen zmaj zviždi straovito. 65.” Istom oni u riječi biše. priznaj kripost Boga istinoga. 70. ja ću tebe od njeg izbaviti. Oćeš moju viru virovati i mojim se krstom pokrstiti. “Dajem ti prsten s ruke svoje.” Al’ mu Jure dara ne htjedoše. ja ću tvoju viru virovati i tvojim se krstom pokrstiti. mala plaća dostojanstva tvoga. 60.” I krsti se nasrid bila grada i s njim vojske dvadeset iljada.” “Vidim Jure tvoje hrabrosti 80. ne izmiče junačkoga oda. I evo ti draga ćerca moja. 75. i da imaš nebeske kriposti. Al’ mu Jure dara ne htjedoše. I evo ti pola kraljevstva moga.55. Kad su preko polja išli. Sve se krsti što u gradu biše i pravom se Bogu pokloniše. ljuta zmaja da vodi u ruci. pa je svilen pas otpasao. Pojas dade gizdavoj djevojci. pa povika Isus i Marija. A da vidiš vojvode Jurke. neka bude zaručnica tvoja. pa je tude on zmaja svezao. a Jure viče tanko glasovito: “Pokrsti se. da mu dadne velike darove. 185 . pristojan je te desnice tvoje. 90. Kralj ga vodi u svoje dvorove. kad moreš činiti takva čudesa. u naglosti prema njima iđe. o Širen kralju i prevari akarona svoga. Bojnim kopljem zmaja ubio.” “Kad su tebi to dala nebesa. 85. zmaj nemili jezero zamuti.

vidjela je prsten na svojoj ruci i nosila ga je do kraja života. knjiga 4. st. 321. retorika. str. da se veselimo. na daleko bila poznata po svojoj ljepoti i učenosti. pa sagradi crkve i oltare. stavio joj prsten na ruku i uzeo je za svoju nebesku zaručnicu. Tako. Potječe iz plemićke obitelji koja je kraljevskoga podrijetla. u Aleksandriji u Egiptu. IV. vrh Biokova zove se Sveti Jure i td. Prema legendi Katarina je prije krštenja u snu vidjela Djevicu Mariju kako u naručju drži dijete Isusa. sve u strahu Boga velikoga. Muslimani su posebno štovali sv. 281 Hrvatska usmena književnost Bosne i Hercegovine: lirika. 9. već mu Jure vako govorio: “Ti obori. 2004. propovidat viru Isukrsta. 282 (O sv.) SVETA KATARINA Sveta Katarina Aleksandrijska rođena je u 3. pitala se kako bi se svidjela malome Isusu i do krštenja se nije smirila. Matica hrvatska i HKD Napredak. 186 . 12. Juri bit će još riječi u ovoj knjizi.45. sve idole stare.-324. primjerice. A ja iđem od mista do mista. Djevica je zamolila Isusa da uzme Katarinu za svoju službenicu. Aleksandru rimskom cesaricu 105. međutim. Kad se probudila. Juru (Đurđa) štuju Srbi. Juri. Nakon krštenja Krist joj se ponovno pokazao u snu. Hrvatska književnost Bosne i Hercegovine u 100 knjiga.95. Juru.” 100. da pjevamo. 282 FTV. Katarina je. epika. U Bosni i Hercegovini sv. Tere Jure u Perziju ode i on mnoge obrati narode i obrati gospoju kraljicu. ali je dijete okrenulo glavu rekavši da ona nije dosta lijepa.281 (Majdan kod Mrkonjićgrada) Neki toponimi baštine ime po sv. Sarajevo 2006. Kad se Katarina probudila. i krv proli za svog Isukrsta i podnese vele muke dosta A mi da smo zdravo i veselo. kod Kraljeve Sutjeske (stolnoga mjesta srednjovjekovnih bosanskih kraljeva) nalazi se Jurjevo vrelo. priredio Marko Dragić.

Kršćanska sadašnjost.283 Zapis legende o sv. Zagreb 1990. PSHK. mnoge Hrvatice u Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini kazuju lirske pjesme o starokršćanskoj mučenici sv.). Htio je Katarinu dovesti u svoj dvor. priredio Anđelko Badurina. Leksikon ikonografije. Katarine. Tada su Katarini odrubili glavu. koja predstavlja kraljevsko podrijetlo. Međutim. Anđeli su joj donosili hranu. u ruže pritvorila. U Katarinu se zaljubio poganski kralj.U to je vrijeme car Maksimin II. Početkom 21. st. Očajnički je naredio da je svežu između četiri kotača optočena oštricama. Iznenađeni car pozvao je najučenije filozofe da pobiju vjeru. Versificirane legende o sv. Rumene su ruže cvale. Uzalud je car glađu pokušavao na pokornost prisiliti Katarinu. Katarina ih je zasjenila. Katarini nalaze se u Korčulanskoj pjesmarici (XV. Katarini kojoj je otac. kralj. izabrao Aleksandriju za glavni grad svoga dijela carstva.284 U kršćanskoj je tradiciji sveta Katarina zaštitnica djevojaka. dok se presuda izvršavala. te da je tako iskidaju na komade. a tada: Divičanska krv se lila. st. Katarine i Krista.. Zanesen njezinom ljepotom ponudio joj je brak. s palmom koja simbolizira pobjedu te s mačem koji simbolizira mučeništvo i pobjedu. 274. U kršćanskoj ikonografiji sveta Katarina se obično prikazuje s krunom na glavi. 1969. liturgike i simbolike zapadnog kršćanstva i Uvod u ikonologiju Radovana Ivančevića. 283 187 . rano umro.) i u Budljanskoj pjesmarici (XVII. a ona je carevu ženu s pratnjom obratila na kršćanstvo. str. Mnoge slike prikazuju zaruke sv.277. 284 Hrvatska književnost srednjega vijeka. knj. Tu su legendu zadarske redovnice u koru recitirale na Dan Sv. Marije u Zadru s konca XV. str. Razjareni car je tada donio smrtnu presudu za sve kršćane osim Katarine. a Katarina utamniči. ali pod uvjetom da ona napusti Kristovu vjeru. st. Katarina je odlučila posjetiti cara i odvratiti ga od njegove odluke. Katarini potječe iz latiničnog rukopisa časnih sestara Sv. st. ali je ona to s gnušanjem odbila. Odlučio je iskorijeniti sve kršćane. U nekim je slikama sv. te su se obratili na kršćanstvo. Car je naredio da se filozofi pobiju. Zagreb. 324-325. 1. Katarina je radije odabrala smrt i kralj je naredio da joj odrube glavu. snažan je plamen s neba uništio kotače. priredio Vjekoslav Štefanić i suradnici Biserka Grabar. Anica Nazor i Marija Pantelić. Katarina s knjigom koja predstavlja njezinu učenost.

” Kad je kralj razumija On je slugan naredija: “Ajte.285 ………………………. I ustre naoštrite. Nikoli Taveliću.cilom svitu mirisale. epika. “Vidiš tute vaik stati neg se moja žena zvati. Ceciliji i dr. 285 Hrvatska usmena književnost Bosne i Hercegovine: lirika. odšetajte One kosti izvadite.” Kad su sluge došle prid tavnicu Sva j’ tavnica ka danica. str. 324.-326. I Kaju na ustre raznesite. ni za grije poznavati. Seser prosi na sve strane od otalen Irudane.” “Volim ode vaik stati neg’ se tvoja žena zvati. (Danas u Dalmaciji kazivačice kazuju i stihovane legende o sv. odšetajte I kola naperite. Sarajevo 2006. Neka tavni devet ravni. priredio Marko Dragić. A Isus mi prsten dava Da ga nosim u raspašću. I u tavnicu je stavite. sluge. sv. Hrvatska književnost Bosne i Hercegovine u 100 knjiga. Matica hrvatska i HKD Napredak. sluge. Mene j’ Gospa zaručila. SVETA BILA Sveta Kaja.” Kad se navršilo devet godinica ravni: “Ajte.) SVETA KAJA. Nek’ se sunca nasunčaju I miseca nagledaju. sveta bila pa se ne ti udavati. 188 . knjiga 4. retorika.

286 (Zadar) Zapisala je Katarina Nekić. Da ti kažem jedno čudo. sluge. Amen. 286 189 . godine. zvizdon kapu napuljala. Perković. odšetajte I vi peć ugrijte Kaju u peć zaprećite. Sinu Božji budi ‘valjen Po sve vika. Prid njon puna trpezica Kruva pribiloga i mesa debeloga. Anđeli joj svićon svitle. Misecon se opasala. rođena 1921. Kazala joj je Marija Brković rođ.” Kad je kralj razumija on je slugan naredija: “Ajte. Misecon se opasala.” Kad to Kaja oču. Kad su tako opazile one natrag usprednile.U njoj sidi Kaja ka divica. gospodaru. ako gine tilo moje Nek’ ne gine duša moja. godine.” Kad joj ništa ne mogaše U more je uvališe. “A. A ona bile knjige štije. A oko nje se anđeli savijaše Na nebesa je odnesoše. zvizdon kapu napuljala. Al’ ti pusti tio rosu Da zaladi oganj vatre. 2004. u Zadru 2004. FF Split. Rkp. Kad smo došli prid tavnicu sva tavnica ka danica u njoj Kaja ko divica. Kaja Boga zavapija: “Bože mili. Anđeli joj svićon svitle. moj kralju.

Livom rukom prstenova. u matere jedinica. pogodi je kao malj. u lipoti i kriposti. doć u moje bile dvore. otac kralj. Od lipote Kata cvala. Od mudrosti Kata sjala. bile dvore obasjala. da se njome namažemo i za grijehe pokajemo. VELEVLASTI Sveta Kate. Osta Kata sirotica. velevlasti. Umri Kati. pa slugama poručuje: “Brzo na put požurite i ni časa ne kasnite. Kata mora prije zore. Isus ju je zaručio.SVETA KATE. u Isusa zaručnica. Kralj joj tada progovara i pogodbu strogu stvara: 190 . bile dvore očarala. a prsten joj srcem sjaje. velevlasti i oblasti. desnom rukom znamenova. Kralj poganski za nju čuje. Kata cvita u milosti. Da mi bile dvore krasi i milinom srdžbu gasi. na blag danak u nedilju.” Virne sluge potekoše Katu u dvor dovedoše. Sveti znamen čar joj daje. daj i nama svete masti.

cilom dvoru bit ćeš dika. u ruže pritvorila.” Kada kralju biše jasno. Najveća je moja dika. str. Hrvatska književnost Bosne i Hercegovine u 100 knjiga. knjiga 4. tvoju slavu oblatiti. Divičanska krv se lila. 191 . ni za glavu. Sarajevo 2006. neću gazit viru pravu. Blista Kata. Amen. O Isuse budi valjen. Anđeli se okupili. pokraj Krista zaručnika. tvoju glavu odrubiti.-326. da bi mogla slavna biti. po sve vike vikov. Ako ne će tako biti. Rumene su ruže cvale. retorika.” Na to Kata progovara kralju vako odgovara: “Ni za slavu. cilom svitu mirisale. 324. Božja dika. on je dade pogubiti i glavu joj odrubiti. Kad ostaviš zaručnika. ja ću tebe pogubiti. imat Krista zaručnika.287 (Dragićina kod Gruda) 287 Hrvatska usmena književnost Bosne i Hercegovine: lirika. u raj Katu tad odnili. epika. nego Krista ostaviti. Matica hrvatska i HKD Napredak.“Moraš Krista ostaviti. da će Kata umrit časno. priredio Marko Dragić. Radije ću mrtva biti.

da ga bor ubije! Na božju me viru privario. moj sužnji nevojni. lipa ćerca kraja bugarskoga. Od tega mi ni na pamet nije. ža’ ti joj je bilo. a sužanj sam starca babe tvoga Samojila. ponizno govoriš. Ona mu je besidila mlada: “Što ti mi je. mili Bože. Kosara divojka. nisam vidi’ mile majke moje. Začula ga Kosara divojka. i šeta se babi u kamari. tiho zboriš. u tamnicu mene postavio. cmili teško i nevolja mu je. nego sam se majke uželio i mojega dvora bijeloga. moj sužnji nevojni? Što niz obraz grozne suze roniš? Oli ti je stanje dodijalo u tamnici lošoj kući mojoj?” Odgovara sužanj Vladimire: “Duše moja. Moli babu tvoga velikoga. a na viru opet ću mu doći. rek bi da si roda gosposkoga?” Govori joj sužanj Vladimire: “Ma ja nisam roda gosposkoga.” Kad to čula Kosara divojka. Jur je ovo devet godinica. neg sam sinac kraja slovinskoga. i njemu je tiho besidila: 192 . stanje mi je dodijalo teško u tamnici lošoj kući tvojoj. da me pusti do dvora mojega.” Besidi mu Kosara divojka: “Spovidi se.VLADIMIR I KOSARA Procmili’ je sužanj Vladimire u tamnici krája bugarskoga. ja se nisam junak oženio.

Opet mu je mlada govorila: “Ustani se. babo dobro moje. u tamnicu nogom udarila: “Ustani se. ja ti ne ću od krajestva ništa. da pušćiva sužnja Vladimira.“O moj babo. jer se babi vije o grjavce. i izajdi tamnici na vrata. i vodi ga u kamare svoje. a drugi ga striže. Pusti mi ga. i otari grozne suze tvoje.“O tako ti. a za nje je draga virenika. lipa ćerca kraja bugarskoga. ma najveće sužanj Vladimire. jer te draga zaručnica zove!” Muči sužanj. Ona pojde tamnici na vrata. sužanj Vladimire. Mili Bože. hitila ga za bijele ruke. ti vazimaj ključe od tamnice. i pusti mi sužnja do jednoga ma ne sužnja moga Vladimira!” .” Kad izajde tamnici na vrata. 193 . on joj dade ključe od tamnice. moj sužnji nevojni. za mojega draga zaručnika!” -“Vele luda Kosara divojko. babo dobro moje. svi ti sužnji u tamnici cmile. Žuta mu je do pojasa brada. jedan brije. žuti su mu brci do za uho. a treći mu nojte obrižuje. velo dobro moje. velika ti hvala. kako da ne čuje. tri barbira ona nahodila. neg mi pusti sužnja Vladimira za mojega draga virenika!” Više mu se s manjim ne mogaše. jer te zove Kosara divojka. kraj mu dava ćercu jedinicu za njegovu dragu zaručnicu.

289 (O kralju Vladimiru bit će još riječi u poglavlju Povijesne predaje. g. Stihovane legende o kralju Vladimiru obuhvaćaju epizode: usužnjenoga Vladimira. Navedena lirska pjesma Vladimir i Kosara nalazi se u Hrvatskim narodnim pjesmama. Ta je legenda nadahnula Kačića Miošića da narodnim stilom spjeva Pismu od kralja Vladimira. knj. Legendu o kralju Vladimiru fra Andrija Kačić Miošić u Razgovoru ugodnomu navodi i u proznom i versificiranom obliku (150 stihova). Zagreb 1995 str. napisale Maja Bošković – Stulli i Divna Zečević.) 6. 288 194 . Zagreb 1978. str. 289 Povijest hrvatske književnosti. Stipe Botica. ZACVELA VINSKA JAGODA Zacvela vinska jagoda. 119-120. dakle. da pozdravi milu majku svoju. pa ga šaje dvoru bijelomu. (Nema podataka da li je pjesma o kralju Vladimiru bila u usmenoj komunikaciji prije Kačića. 1914. 1. Ta pjesma ima 81 stih. VI. prvi je zapisao pop Dukljanin. Školska knjiga.) Vjerojatno je Kačićeva pjesma prešla u usmenu komunikaciju. Vesela bodi Maria. Korčula) *** Usmeno-književni žanrovi se pokatkad preoblikuju. Mladost. dakle. oslobađanje Vladimira i njegovu ženidbu s Kosarom. Usmenu legendu o kralju Vladimiru. Liber. ROMARSKE PJESME Romarske su vjerske pjesme koje su pjevale skupine hodočasnika. prelepa vinska jagoda pred Majkom Božjom Bistričkom. 72. * Višestruke su interferencije usmene i pisane književnosti. 288 (Smokvica. knj.I dava mu po krajestva svoga. susreta s Kosarom. Hrvatska usmenoknjiževna čitanka. skoro upola manje od Kačićeve pjesme.

Zagreb 1995. vesele dare nosiju. Mariu mi darujemo z jednom zelenom kiticom: Mariu mi darujemo z lepimi drobnimi čiselci. Vesela bodi Maria Majka Božja Bistrička.290 (Zbelava) U Bosni i Hercegovini nisu zabilježeni primjeri romarskih pjesama.veseli tvoji romari. prelepe žute križece. Pred njom cvete jagoda s kem se meše služiju. 27. Jezuša mi darujemo z lepimi žutimi križeci. grešna tela napajaju. veselo k tebi odiju. Ponizite se vse gore kaj bomo vidli Zagorje. 290 195 . Školska knjiga. Bronzin na kominu Vidi: Stipe Botica. Hrvatska usmenoknjiževna čitanka. str. Prelepo drobno čiselce. Majku Božju Bistričku.

uredio Antun Šoljan. knjiga XI. Zagreb 1997. F. SHK. Zagreb 1995. Split 1961. Botica.. Školska knjiga. nakl. Golden marketing. 16. 1. Stipe. 17. Zagreb 1861. Čubelić. Hatidža Krnjević. Lirske narodne pjesme. Maja. Zagreb. Andrija Kačić Miošić. Hrvatski uskrsni običaji. 1984. Zagreb 2003. Bortulin. Delorko. Božić. Stipe. običaji u Belom na otoku Cresu. Usmene lirske pjesme. 196 . Zavod za izdavanje udžbenika.. Sveučilišna naklada.o Zagreb 1994. Andrija. Pogled na ideologiju narodne poezije. Čubelić. Bošković-Stulli. Zagreb 1972. Bosanski prijatelj. Jugoslavenska akademija znanosti i umjetnosti. 9. Čapo-Žmegač. Jasna. stoljeća.. Sarajevo. pučka pobožnost. dr. Tvrtko. V. 12. Hrvatska usmenoknjiževna čitanka. 10. Stipe. Filozofski fakultet Zagreb. 3. Stipe. Zagreb 1906. urednik dr. Čubelić. VI. izdanje. Institut za narodnu umjetnost. Zbornik za narodni život i običaje južnih Slavena. MH. Zagreb 1998. 6. izdanje. 100 najvećih djela svjetske književnosti. 5.IZVORI I LITERATURA 1. Botica. Školske novine d. Zagreb 1995. Botica. 8. D. dr. Povijest i historija usmene narodne književnosti. Tvrtko. zajednica. III. 15. Zagreb 1996. Olinko. Boranić. izdanje. Matica ilirska. sv. Bakotić. Zbornik Kačić. Botica. Botica. 7. Zagreb 1978. 4. Biblija i hrvatska kulturna tradicija. Petar. Ljubomir Zuković. Znanje. Školska knjiga. Biserno uresje (izbor hrvatske usmene ljubavne poezije). Botica. knjiga II. drugo izmjenjeno i dopunjeno izdanje. Lijepa naša baština (književno-antropološke teme). Zagreb. Istarske narodne pjesme. Tvrtko. Korizmeno-uskrsni običaji hrvatskog puka u prvoj polovici XX. 14. 11. Đenana Butorović. Usmeno pjesništvo u obzorju književnosti. Zagreb 1960. Školska knjiga. 13. Lirske narodne pjesme (Antologija) IV. Urednik I. sv. Jukić. Zagreb 1963. Bosansko-hercegovačka književna hrestomatija.o. Zagreb 1990. Stipe. 1972. Vl. Stipe. Narodna književnost. 2.

Dragić. 96-117. Marko. 197 . Narodna umjetnost. Dragić. Zora. 1 (1-192). br. Olinko. Delorko. Marko. 28. MH. 22. Ljuba Ivanova. Marko. 33. Baška Voda 1997. 23. 1 (1-196). kraljice i dodole u hrvatskoj tradicijskoj kulturi i slavenskom kontekstu. 27. Olinko. retorika. Zagreb 1975. Baška Voda 1995. Delorko. II. Šurmin. Sveučilište u Zadru. Crkva u svijetu br. Delorko. Duša tilu besidila (hrvatske pučke molitvene pjesme iz Bosne i Hercegovine).18. Split 2008. Zagreb 1979. Zagreb 1980. 31. Hrvatska usmena književnost Bosne i Hercegovine: lirika. običaji i ophodi u hrvatskoj tradicijskoj kulturi. knjiga.. Marko. 21. Olinko. 32. Zagreb 1988. 25. str. str. Zanemareno blago. Split 1976. Odjel za kroatistiku i slavistiku. Mostar 2007. Dragić. Marko. epika. br. 19. Dr. 67-91. Olinko. Olinko. Sjećanja. 275-296. Dragić. 24. priredili Radoslav Medenica i Dobrilo Aranitović. 30. Zadar 2007. Split 1969. knjiga 4. Mala nakladna kuća Sv. 20. Povijest književnosti hrvatske i srpske. Narodne pjesme otoka Hvara (prema zapisima osmorice sabirača Matice hrvatske u devetnaestom stoljeću). Olinko. Delorko. Split 2007. 26. Marko Sveta tri kralja u hrvatskoj tradiciji. str. Tuj tunja tu jabuka (Hrvatske narodne lirske pjesme iz Rame). Crkva u svijetu br.-12. MH. Marko. Zagreb 1908. Delorko. Hercegovina. Narodne pjesme s otoka Brača. Sarajevo 2006. Zlatna jabuka. Erlangenski rukopis (Zbornik starih srpskohrvatskih narodnih pesama). Katolički bogoslovni fakultet Sveučilišta u Splitu. Olinko. Dragić. Narodna umjetnost. 3. Ladarice. godišnjak za kulturno i povijesno naslijeđe br. Hrvatske starinske narodne pjesme sakupljene u naše dane po Dalmaciji. Đuro. br. Drvo badnjak u kršćanskoj tradicijskoj kulturi. Čakavski sabor. 29. Narodne pjesme s otoka Zlarin. Jure. 11. Hrvatska književnost Bosne i Hercegovine u 100 knjiga. Apotropejski obredi. 17. Nikšić 1987. Dragić. Katolički bogoslovni fakultet Sveučilišta u Splitu. Croatica et Slavica Iadertina. Osvrti). Zagreb 1956. Delorko. str. Univerzitetska riječ. MH. Hrvatske narodne balade i romance. 369-390.. Mala nakladna kuća Sveti Jure. 21. Matica hrvatska i HKD Napredak. Otimanja zaboravu (Dojmovi. Dragić. Delorko.

Hrvatski etimološki rječnik. Monika Suvremena katolička enciklopedija. vlasnik. 47. Gurevič. A – E. Ferdo. Slobodna Dalmacija. Hrvatski običaji. str. Zora. Nikola Andrić. Zagreb 1969. Jačkar hrvatske narodne jačke iz Gradišća. Zadar 2006. 44. Split 2008. Grafos. sc. Heffler. Frangeš. Milovan Godinu dana hrvatskih narodnih običaja. Vanda Babić i mr. 49.34. Petar Hrvatske narodne pjesme. AGM. MH. Odio drugi. Hrvatske narodne balade i romance. Split 2007. knjiga druga. Beograd 1987. Ženske pjesme. Zagreb 1991. redakcija i komentari Vinko Žganec. Hrvatske narodne pjesme. 2. broj. Luka. Novinsko-izdavačko i štamparsko poduzeće Čakovec 1964. Hrvatska književnost srednjega vijeka. Alemko. 278-280. 45. Gavazzi. uredio Olinko Delorko. Grgec. Razvoj hrvatskog narodnog pjesničtva. Sveučilišta u Zadru. August Cesarec. MH. 41. sveska prva. Književni krug Split. Genette. Zagreb 1951. Povijest hrvatske književnosti. knj. sc. 42. Zagreb 1909. Hrvatske narodne pjesme. priredio Vjekoslav Štefanić i suradnici Biserka Grabar. Petar. Sveska druga. Gerard. Glazier. Havelock. Hrvatska državna tiskara. priredili doc. Eric A. Razmišljanja o usmenosti i pismenosti od antike do danas. 198 . 37. Hrvatske narodne pjesme. (ženske pjesme).. Ceres. Josip Miletić. MH. 26. Knjiga šesta. s ruskog prevela Lidija Subotin. uredio dr. knjiga prva. Književni krug Split. Aron. priredio Stipe Botica. Michael. 46. X. Zagreb 2002. 38. 35. Narodni slavonski običaj. 48. Zagreb 1914. Zagreb – Ljubljana 1987. Anica Nazor i Marija Pantelić. Gluhak. Problemi narodne kulture u srednjem veku. Ivo. knjiga peta. 43. Ilić Oriovčanin. III izdanje. Zbornik studentskih radova. Zagreb 1943. (Pričalice i lakrdije).. K. Helwing. (romance i balade). Zagreb 1846. Zagreb 1993. glavni i odgovorni urednik Dr. Zagreb 1944. Hrvatski sabor kulture. Odjel za kroatistiku i slavistiku. Krisnice i Zeleni Jure u karlovačkoj okolici u XIX stoljeću. s francuskoga preveo Goran Rukavina. knjiga. Narodna starina. Nikola Andrić. Fikcija i dikcija. priredio Stipe Botica. 36. uredio dr. Grgec. Hrvatske narodne pjesme. Muza uči pisati. PSHK. Zagreb 1931. sabrao Martin Meršić. Josip Matasović. 50. dr. Zagreb 2003. 51. 40. Split 2005. 39. 1.

Sarajevo 1984. 65. Školska knjiga. 58. 57. str. 67. i XVII. priredio Jakša Ravlić. Srpski rječnik. Beograd 1978. NS. Kekez.-IX. Kombol – Novak. XXIV/XXV. Nevenka. I. Vuk. Usmena književnost. stoljeća. Split 1889. Povijest hrvatske književnosti. u: Škreb – Stamać Uvod u književnost.1996. neizmjenjeno izdanje. Dujam Srećko. Zagreb 1925. I. priredio Jakša Ravlić. priredio dr. SV. 299-318. 62. Etnologija. 1852. Radmila. PSHK. Čitanka iz stranih književnosti 1. (1704). Radmila. Aleksandar Zrcalo od ispovijest. Sarajevo 1969/1970. XV-XVI. Košutić – Brozović. 64. 63. Karaman. 53. Rječnik stranih riječi. PSHK. Milan Strašek. Beč u štampariji jermenskoga namastira. Čitanka iz stranih književnosti 2. 69. 229-231. III. Školska knjiga. Zagreb 2004. Kekez.. Glasnik zemaljskog muzeja. Dubravko. Kuba. Svjetlost.. Hatidža. Povijest hrvatske književnosti do preporoda. Zagreb. Kajmaković. Globus. knjiga 11. i XVII. NS. 61. Klaić. Zagreb 1996. Antologija narodnih balada. Ludvik. str. Izdanje hrvatskih srednjoškolskih profesora. Kašić. 68. Mihovil. Jelčić. poboljšano izdanje. Kajmaković. stoljeća. Bartol Život Gospodina našega Isukrsta. Nakladni zavod MH. Srpska književna zadruga. istumačen njemačkijem i latinskijem riječima. Zagreb. 60. Marjanska vila ili Zbirka narodnih pjesama sakupljenih u Spljetu. Sarajevo 1961. Karadžić. sv. Junačke narodne pjesme (hrvatske i srpske). 66. Josip. Organizator. do 1953. Kombol. Školska knjiga. Kolo (Almanah). Pjesme i napjevi iz Bosne i Hercegovine. knj.52. MH. Razmišljanja od Muke Gospodinove poglavlje XII. Pavičić. od 1842. Krnjević. Zagreb 1986. Bratoljub. knjiga 11. Naklada P. 54. 56. Nevenka. 199 . izdanje. Josip. (drugo znatno prošireno izdanje). Zora i Matica hrvatska Zagreb 1972. Zagreb 1945. P. Zagreb 1977. Etnologija. Glasnik zemaljskog muzeja Bosne i Hercegovine. Maskirani ophodi. Košutić-Brozović. Zora i Matica hrvatska Zagreb 1972. 59. 55. Bugaršćice. Stef. u: Zbornik proze XVI. Zagreb 1996. Zagreb 1980. u: Zbornik proze XVI. Komulović. IV. Hrvatska književnost do narodnog preporoda. Narodni običaji stanovništva Lištice. V.

Boranić. 72. Molitvice (nabožne pjesme u selu Kijevu) Ante Jurić Arambašić. Godišnjak. Ivan.70. sv. 83. Hrvatske narodne pjesme. Zagreb 1902. 86. Zagreb 2004. Knjiga XXIX. urednik dr. Jeronimska knjižnica. Zagreb 1926. Špiro. Boranić. Macan. Sarajevo 1979. Značaj slovensko-balkanske i kavkaske tradicije u pručavanju stare slovenske religije. liturgike i simbolike zapadnog kršćanstva i Uvod u ikonologiju Radovana Ivančevića. lirske. IV. Kršćanska sadašnjost. Anđelko. priredio Olinko Delorko. Stanislav. Narodne pjesme srpsko-hrvatske. D. Lahner. knjiga 23. Zagreb 1990. izdanje. Zagreb. izdanje. 82. Zbornik za narodni život i običaje južnih Slavena. 79. i 25. Mikac.1925. 85. pripremio Branko Vodnik. Marjanović. izdanje. Narodna književnost (izbor studija i članaka o narodnoj književnosti). MH. III. Uredio Anđelko Badurina. 200 . Mohora za Istru. MH. II. Vlajko Palavestra. Duvno 1973. 1973. MH. Matija Petar izbor iz djela. Kulišić. Narodne lirske pjesme. Tomislav. Katančić. Mijatović. Špiro. Župni ured Kijevo. Leksikon hrvatskih pisaca. 88. Jakov. Leksikon ikonografije. 215-223. Milorad. Mažuranić. Knjiga XXIX. Kulišić. Gange. Centar ZA balkanološka ispitivanja. str. D. 71. 1. knjiga 9. Lozica. knj. Zora. Školska knjiga. Narodne pjesme (O 1000-godišnjici kraljevstva hrvatskog 925. M. Juraj. 84. Golden marketing. Gorica 1925. Čaranje i gatanje. 23. 224-234. 81. Ivan. 78. Zagreb. Društvo Sv. Božo. Godišnji običaji (Brest u Istri). Sarajevo.. Zagreb 2002. 76. Zagreb 2001. sv. Milanović. Medini. 74. autor koncepcije Krešimir Nemec. 80. urednik dr. Svjetlost. Poganska baština. 73. 109-184. Hrvatske narodne pobožne pjesme. Knjiga XI. Povijest hrvatske književnosti u Dalmaciji i Dubrovniku. Erasmus naklada. 75. Zbornik za narodni život i običaje južnih Slavena. Zagreb 1926. Folklorno kazalište. PSHK. 1924. Zagreb 1933. Đenana Buturović i dr. 77. Hrvatska istarska pjesmarica. Stjepan. JAZU. JAZU. Sarajevo 1974. Zagreb 1932. Lozica. 1. str. knj. Zagreb 1996. str.). 1963. priredili dr. Crikvenica 1907. Zagreb 2000. III. 1. Stara Slavenska religija u svjetlu novijih istraživanja posebno balkanoloških. 87.

93. knjiga XXVIII. Vjerski život i običaji Zapadne Hercegovine. 3912. Janko Biblijska povijest Staroga i Novoga zavjeta. u Zagrebu i na Rijeci. Suton. D. Mavro Kraljevstvo Slavena. Znanje. br. (Umnožen rukopis. Mostar 1968. Zbornik za narodni život i običaje južnih Slavena. Školska knjiga. Šum šumi. Slobodna Dalmacija. 103. Božić i božićni običaji u hrvatskoj narodnoj kulturi. 95. Antologija pjesničtva hrvatskoga i srbskoga narodnoga i umjetnoga sa uvodom o poetici. Zagreb 1986.) 104. 1-86. 21. Boranić. inv. Ive. od 1852. Tanja. A – E. Marjan tisak. Zagreb 1978. Pregled narodne književnosti s primjerima i teorijom. Mladost. Šenoa. do 1858. 1. Matej. 105. Diljem književne baštine. Izvori europske književnosti. Mostar. 98. Helwing. Pula-Rijeka 1983. August. Zagreb 1995. Split 2005. Školska knjiga. 97. Orbini. Perić-Polonijo. str. Perić-Polonijo. Split 1996. Ogledi iz usmene književnosti. Zagreb 1931. Dalmaciji a najviše po Hercegovini. Ivo. Oberški. Sova. “Istra kroz stoljeća”. Petre. Hrvatske narodne pjesme Istre i Kvarnerskih otoka. Izbor iz usmene poezije. Primjerak se nalazi u Franjevačkoj knjižnici Mostar. Povijest hrvatske književnosti. Fran. Split 2005. Rodić. priredili Michael Glazier i Monika K. Tanahna galija. Suvremena katolička enciklopedija. Golden marketing. napisale Maja Bošković – Stulli i Divna Zečević. knj. Narodne satirično-zanimiljive Podrugačice. sign. Tuzla 1991. Miroslav. 92. Vuk vitez Vrčević. 39. 101. 1996. (priredio Franjo Šanjek). u: Uvod u književnost (urednici Fran Petre i Zdenko Škreb). 99. Zagreb1876. 91. urednik dr. izdanje. Knjiga o Božiću. Nadbiskupska tiskara Zagreb. Dubrovnik 1888. 96.89. Palameta. Univerzal. knj.. Jugoslavenska akademija znanosti i umjetnosti. Neven (časopis). 201 . 102. O dualizmu u vjeri starih Slovjena i o njegovu podrijetlu i značenju. Rudan. Rihtman-Auguštin. Skupio ih po Boki Kotorskoj. Milivoj. Zagreb 1999. Liber. Tanja. 90. Sveučilište u Mostaru. Zagreb 1955. 1. sv. 100. Dunja. Zagreb 1961. grm grmi. II. Crnoj Gori. Književni krug Split. Jerko. Pilar. 94.

FF Split. FF Mostar. 112. Zagreb 1988. Zagreb. Rkp. Rkp. I. Ujević. (Vlastita rukopisna zbirka. Hrvatske narodne pjesme kajkavske. Žganec. Mate. 113. Hrvatske narodne pjesme i pripovijetke iz Bosne. 111. Zlatna knjiga hrvatske narodne lirike. Hrvatska narodna pjesmarica. Beograd 1985. HAZU. Između zemlje i neba. (Rukopisne zbirke Katedre za Hrvatsku usmenu književnost. 118. Tomašević. Zbirka narodnih popievaka (iz Dalmacije). Tordinac. 108. Slobodan. Zagreb 1993. Topić. Luka. fra Mato Ramske starine. Zagreb 1938. Zečević. Globus. Marko. Rama – Sarajevo 2005. Svjetlo riječi Sarajevo. 117. 110. Zagreb 1944. stoljeću) Knjižnica “Gospa Sinjska” knjiga br. Zbornik jugoslavenskih pučkih popjevaka. Franjevački samostan Rama – Šćit. Šćit 2007. sastavio Krešimir Mlač. Nikola. Elementi naše mitologije u narodnim obredima uz igru. Žganec. Figure u našem narodnom pjesništvu. rkp. Vl. 1972. zapisao napjev i tekst Vladoje Bersa. *** 1. knj. II. 202 . izdanje. Rama i Ramljaci u zavičaju i iseljeništvu. Izdanja muzeja grada Zenice. Vinko. MH. Zima. JAZU. Filozofskoga fakulteta Sveučilišta u Splitu) 2. 116. 109.106. Franjevački samostan Rama – Šćit. Knjiga prva. 114. Zagreb 1950. Sinj 2000.. Zenica 1973. Filozofskoga fakulteta Sveučilišta u Mostaru) 3. Gornja Rama. Zagreb 1924.) Te su rukopisne zbirke nastale kao rezultat izvornih terenskih zapisa studenata kojima sam bio mentorom pri izradi golemoga broja seminarskih i diplomskih radova iz Hrvatske usmene književnosti. MH. Radovi V. Naprijed. Višić. (Rukopisne zbirke Katedre za Hrvatsku usmenu književnost. 115. 6. Vukovar 1883. (Vjera i moral u životu kršćana Sinjske krajine u 18. odabrala i prevela Mirjana Miočinović. fra Luka. sakupio ih. Hrvatske pučke popijevke iz Međimurja. Vinko. 107. fra Mato. Figure. Žerar. Ženet. Književnost drevnog Bliskog istoka. Topić.

) 1.(Oznaka D znači diplomski rad. http://www. oznaka E znači da je rukopis u elektroničkom obliku. http//www. Rukopisne zbirke nalaze se kod mene.hr/kultura-obicaji.lado.htm 2.marusevac.htm 203 .hr/lado.

EPSKA POEZIJA .II.

Školska knjiga.-630.2 Početci staroegipatske književnosti vezuju se uz Staro kraljevstvo. Usmena epska poezija razvijala se (s oscilacijama) od najstarijih civilizacija do danas. g. Zagreb 1996. st. ploča) pripovijeda o Gilgamešovoj tuzi i strahu od smrti nakon Enkiduove smrti. Postanje i posvećenje trnokopa.-12. 10. Korijeni sumerske književnosti sežu u 2600. do 1800.). Naprijed. Odnos usmene epike i zbilje je objektivan. prije Krista. U usmenoj se epici zrcali život ljudi. 5.). str. g. u njima je jače izražen mitski svijet. silazak u podzemlje – pakao i dr. 2 1 205 . događaje i osobe. najviše pjeva o znamenitim junacima i sudbonosnim povijesnim događajima. stvorivši tako nacionalne epove: Enmerkar i gospodar Arate. Ep o bogu Erri. datirajući ga u XX. Što su epske pjesme starije. Ep o boginji Agušaji. Drevni su Sumerani.1 Najznačajniji je sumeranski Ep o Gilgamešu (oko 1700. Poema o potopu i druge.)”. g. g. Ep o stvaranju svijeta. a njezin vrhunac bio je za vrijeme Osamnaeste i Devetnaeste dinastije (1567. ili XVIII. ploča) ep govori o prijateljevanju sumersko-babilonsko-asirskoga kralja Gilgameša i Enkidua. Zagreb 1993. prije Krista. Procvat je te književnosti bio od 2000. prije Krista.-6. Ep o Gilgamešu sadrži motive koji se nalaze u Bibliji (čovjek napravljen od gline. (Neki povjesničari književnosti pripisuju taj ep Babiloncima i Asircima. str.-1200. Babilonci i Asirci u epskim pjesmama opjevali svoje junake božanskoga ili ljudskoga podrijetla. Kr. U prvom dijelu (1. a “pronađen je u biblioteci asirskog cara Asurbanipala (668. st. dakle. Gilgameš i Agga od Kiša. čovjek pretvoren u prah. čovjeka iznimne snage koji je odrastao među divljim životinjama u prirodi. Procvat je te književnosti bio od 2300. g. Drugi dio epa (8. prije Krista. naroda i čovječanstva. opći potop.SVJETSKA USMENA EPSKA POEZIJA Epska pjesma epskom tehnikom pripovijeda ili opisuje sudbonosne pojave. Čitanka iz stranih književnosti 1.-7. kao i mitske epove: Lahar i Ašnan. Nevenka Košutić – Brozović.). U hrvatskoj se usmenoj epici od konca 15.) Ep o Gilgamešu je zapisan na dvanaest ploča. g. Književnost drevnog Bliskog istoka. Enkidu i donji svijet. pr. zmija koja je ukrala besmrtnost. Marko Višić. u vrijeme procvata sumeranske civilizacije. do 2100.

Uz pomoć epigrafije ustvrđeno je da je grčko društvo Homerova doba bilo potpuno usmeno. pr. pr. Enejida je junački nacionalni ep Rimljana. staroegipatskim i mezopotamskim himnama epskom su naracijom opjevani vladari i njihove pobjede. st. kao i pobjednička pjesma Bitka kod Kadeša (13. pr. Susreo se s Didonom. En-Ki i Sumer i dr. Muza uči pisati. dakle. Eneja se iskrca na ušću Tibera i ondje se zaljubi u kraljevu kćer Laviniju. str. Krista. a drugi završio epove. po drugima ih je Homer napisao (zapisao). bivšeg Lavinijina udvarača da se tomu usprotivi. str. a ona prokune njega i njegove potomke i ubije se. AGM.. Isto. Takav je “mit o bogovima donjeg svijeta nazvan Nergal i Ereš-ki-gal. Eneja je pobjegao iz uništene Troje.. Božica Junona je neprijateljica Trojanaca. st. Eneja u pripremljenoj bitci ubije Turna i zasnuje grad nazvavši ga prema supruzi Marko Višić. nav.Mezopotamska epska poezija pripovijeda “o uređenju Zemlje i utemeljenju civiliziranog života na njoj” čemu su posvećeni mitovi En-lil i Nin-lil. kraljicom Kartage. str. Uzalud homerolozi od konca XVIII. silazio je u podzemlje.”3 Staroegipatske epske pjesme spjevane su u čast najboljih vladara i njihovih podviga. 4 3 206 .5 U duhu usmene klasične epske poezije nastala je Enejida Publija Vergilija Marona (70. 6. Kr. Antička grčka književnost počinje s glasovitim epovima Ilijada i Odiseja koji se pripisuju Homeru (oko 800.. Pothvati i djela boga Ninurte. Po jednima je slijepac Demodok kazivač tih epova. Takve su. i Eneje te nagovori Turna. napušta je.-19. bio je preodređen da osnuje rimsku državu. 40.). 6. Kr. 5 Eric A. primjerice: Pobjednička pjesma faraona Tutmesa (Tutmozisa) Trećeg iz 15. a po trećima su bila dva Homera od kojih je jedan započeo. st. Ilijada i Odiseja pjevaju o trojanskom ratu iz XII. Razmišljanja o usmenosti i pismenosti od antike do danas. st.) koju neki egiptolozi smatraju egipatskim nacionalnim epom. pokušavaju rasvijetliti trilemu oko nastanka Ilijade (15 696 heksametara) i Odiseje (12 110 heksametara).4 *** U nekim sumersko-akadskim. Zagreb 2003.). Havelock. Mezopotamci su u epskim pjesmama opjevali svoje mitsko viđenje zagrobnoga života. dj. g.

st. str. Ostatci starohebrejskih junačkih pjesama nalaze se u Bibliji (XIII.6 U svetoj staroindijskoj knjizi Veda (Usmeno znanje.-48. Kr.. Ep je bajkovit i basnovit. gl. 87.-500. 13. nav.-VI. reinkarniran je u boga Višnu9 itd. str. zajedničkom predku “obiju vladarskih kuća u zapadnoindijskom plemenu Bharata..). Najznačajniji su srednjovjekovni epovi: Beowulf. ali ima i mitsko-povijesnih epova kao i dužih moralno-refleksivnih pjesama. 5. Mahabharata se pripisuje slijepcu Vjasu (Vyâs). 95. 7 Nevenka Košutić – Brozović. Slovo o vojni Igorevoj i Pjesan o Nibelunzima. Pjesan o Rolandu. Epika i epske pjesme.. po. Po predaji. Kr. Predaja Ramajanu (Ramin udes) pripisuje Valmikiju. 56. pr. po. Pjesan o Cidu. pr. 9 Milivoj Solar. – II.) u priči o Samsonu (Knjiga o sucima.) najstariji je zbornik usmenih kineskih pjesama koji sadrži 305 pretežito lirskih pjesama. gl. Zagreb 1961.”7 Ep pripovijeda o ratu među Bharatama. nav.). str. – I. Povijest svjetske književnosti (kratak pregled). a nakon Enejine smrti njegovi potomci odsele u Albu Longu gdje se rodiše Romul i Rem. str. Vl. Rama je pobijedio uz pomoć majmunskog kralja. U 48 000 stihova opjevani su doživljaji idealiziranog kraljevskog para Rame i Site.-16. – IV.11 Ši king (Knjiga pjesama. u Deborinoj pjesmi (Knjiga o sucima. st. XVI. osnivači Rima. pr. Beowulf je staroengleski junački ep koji vjerojatno potječe iz VIII. 47. st. str. Kr. u početku je opisan kao ljudski junak. 8 Isto. i Mate Zorić. U Mahabharati je mnogo umetnutih epova među kojima se ističe Pjesma o kralju Nalu koja se nalazi u trećoj knjizi a obuhvaća 26 pjevanja ispjevanih u šesnaesteračkim dvostihovima. prije Krista) nalaze se i epske pjesme..8 Ramajana (IV. pr. po. 207 . dj.-106. Kr. u: Uvod u književnost (uredili Fran Petre i Zdenko Škreb). a obrađuje anglosaksonsku predaju o gotskom junaku Beowulfu iz VI. Kr. nakl.)”10 i dr. st. 56. st. “npr. u priči o Davidu i Golijatu (Prva knjiga Samuelova.. 17. Biblija i hrvatska kulturna tradicija. st. gl. dj. Kr.Laviniji. Staroindijski ep Mahābhārata (IV. 6 Milivoj Solar. Zagreb 2003. 10 Vladimir Vratović. Zagreb 1995. st. str. Vladao je tri godine. 11 Vidi: Stipe Botica. 1300.) obuhvaća preko 200 000 stihova u 18 knjiga i najopsežnije je djelo u svjetskoj književnosti. 412. Walter snažne ruke. Edda.-88. st. Znanje.) drugi je znameniti indijski ep. Kr. Golden marketing.

(Neki povjesničari književnosti smatraju da je Kalevala zbornik finskih usmenih pjesama. do XIII. a obrađuju nibelunske predaje koje će u XII. vraćao iz Španjolske.-1533.13 Neki povjesničari književnosti Pjesmu o Cidu pripisuju nepoznatom kastiljanskom pjesniku. 218. biti u starogermanskoj Pjesmi o Nibelunzima. Finski svojevrsni nacionali ep Kalevala (nastao pretežito u XII. Ep je podijeljen u tri dijela i sadrži 3 730 stihova koji pripovijedaju o junaku zvanom Cid (oko 1040. običajima. (I taj ep neki povjesničari književnosti pripisuju pisanoj književnosti. 1532. 208 . Staroruski ep Slovo o vojni Igorevoj (kraj XII. u Norveškoj i Islandu. Ep je nadahnuo mnoge književnike među kojima je i Pierre Corneille (1606. st.) je zajednički naslov za dva staroislandska zbornika pjesama. Ep je komponiran od 39 pjevanja pisanih parno rimovanim katrenima.) obrađuje mitsku i povijesnu tematiku germanskog plemena Burgunda. nav. st. napisao tragikomediju Cid. g. Roland je carev nećak i simbol je srednjovjekovnoga viteštva.) 12 13 Nevenka Košutić – Brozović. str.) koji je 1636. st. st. str. Oslobođeni Jerusalem (1575. Ep pripovijeda o životu. Mlađa Edda je “prozni priručnik nordijske mitologije i poetike (…). Edda (IX.) Lodovica Ariosta (1474. dj.) Njemački nacionali ep Pjesma o Nibelunzima (oko 1200.-1684. Neki povjesničari književnosti taj ep smatraju najstarijim spomenikom ruske pisane književnosti. potječe germanska junačka pjesma Walter snažne ruke.st. 214.. st. st.) je najstarije književno djelo na španjolskom jeziku. g. a pripovijeda o surovom životu germanskih plemena. Najpoznatija starofrancuska junačka epopeja je Pjesan o Rolandu (XII.) Snažan je utjecaj usmene epike na epove: Bijesni Orlando (1516. mitologiji i pretkršćanskom vjerovanju Finaca.). st.) koji je bio hrabar ali prevrtljiv feudalac.”12 Iz X.). Narodna ga je tradicija idealizirala i od njega stvorila “savršenog kršćanskog viteza”. Starija Edda sadrži nordijske junačke i mitske epske pjesme koje su nastale od IX.-1099. Epska Pjesma o Cidu (oko 1140. Radnja epa odvija se u Danskoj i južnoj Švedskoj..) kazuje o neuspjelom pohodu novgorodsko-severskog kneza Igora na Polovce (1185.) u 50 pjevanja s 23 000 osmeraca pjeva o borbama Finaca s Laponcima. Isto.-XIII.) koja u 4 000 stihova kazuje o napadu Baska na vojsku Karla Velikoga koji se 778.

Izdanje društva srednjoškolskih profesora. 1908.) i dr. Romantičari su usmenu poeziju smatrali najboljim odrazom narodne duše.14 HRVATSKE USMENE EPSKE PJESME U POVIJESNOM KONTEKSTU Vatroslav Jagić je ustvrdio da je Kronika dukljanska nastala na narodnoj poeziji.-1580. – Sarajevo. 1865.-1796. Wolf 1795. str. 113.. Usmene epske pjesme I. Juri ima elemente epske poezije. MH. Staro doba.).. 1589. Milan Strašek. Njemački pjesnik Klopstock građu za svoje drame uzima iz germanske usmene epske poezije. Zagreb 2004. Versificirana legenda o sv. 1885. knjiga prva. Tada su europski književnici tražili uzore u usmenoj književnosti.Torquata Tassa (1544.) Luisa Vaza de Camoesa (1524. putopisu Itinerarium. 14 209 . Značajnije podatke o hrvatskoj usmenoj epskoj poeziji 1531.. u Predgovoru k Homeru ustvrdio da su Ilijada i Odiseja zbirke usmenih pjesama. Silvija Strahimira Kranjčevića (Senj.). 14. B. a ne u antičkoj grčkoj i rimskoj književnosti kao do tada.16 (O toj pjesmi bilo je riječi u poglavlju o usmenoj lirici. 15 Vatroslav Jagić.) koji je svoje prvo djelo naslovio Bugarkinje (Senj. g. priredio dr. Te su pjesme s oduševljenjem primljene u Engleskoj i Europi.) Ivan Gundulić (Dubrovnik. Luzitanci (1572. – Dubrovnik. Zagreb 1867.) i Temora (1763.) svojim epovima Fingal (1762. Zagreb 1925. SHK. Njemački je znanstvenik F. 16 Usp. str. priredio Davor Dukić.-1595. navodi Slovenac Benedikt Kuripešič u svom. Zanimanju za usmenu poeziju znatno je doprinio škotski pisac James Macpherson (1736. V. 1638. A. primjerice. str. Kuripešič je zapisao da Hrvati u Bosni i Hercegovini mnogo pjevaju o Junačke narodne pjesme (hrvatske i srpske).) u svojim djelima često spominje bugarkinje. Macpherson te epove pripisuje keltskom narodnom slijepom pjevaču Ossianu koji je bio Fingalov sin. Usmena je književnost doživjela svoj procvat u vrijeme romantizma. Isto čine i mnogi drugi. Spomenimo.. Historija književnosti naroda hrvatskoga i srbskoga.15 Ostatci srednjovjekovne usmene epske poezije opažaju se u natpisima na stećcima. g.).-15.

Zagreb 1930. – ? 1777. danas Davor. Malkošiću i Milošu Obiliću (Kobiliću.) sakupljao je usmenu poeziju. 1825. a David Bogdanović navodi da je u usmenoj komunikaciji bila tridesetih godina XX. g. – Split. 35.. kao prosvjetitelj. str.). MH. Filolog Đuro de Matei Matijašević (Dubrovnik. Izabrane narodne pjesme. Kobiloviću).) pri sakupljanju i zapisivanju hrvatske duhovnosti. 17 210 .17 Oko 1720.junacima: Radosavu Pavloviću. 18 Usmene epske pjesme. Reljković je. Zbirku je otkrio Nijemac Gerhard Gesemann u njemačkom gradu Erlangenu.). 1670. Zagreb 2004.). Rezultat njihova rada je zbirka Popijevke slovinske skupljene 1758.) piše kako narod pjeva o banu Derenčinu. Izniman je doprinos hrvatskoj tradicijskoj kulturi fra Matije Petra Katančića (Valpovo. zamjerao narodu što je pjevao o osmanskom vazalu Marku Kraljeviću. Njegov rad nastavili su Josip Betondić (Suđurad. vojvodi Janku i Vuku despotu. Dubrovnik. 1732. SHK. str.. st. Nastanak te pjesme datira se u XV. Pisma od Sekule i Pisma od grada Zadvarja izvorne usmene epske pjesme. Matija Antun Reljković (Svinjar. 1798. Fortisov Put po Dalmaciji (1774. David Bogdanović. Dragocjen je. oko 1754. – Rim. zapisao je usmenu pjesmu Jakšići kušaju ljube.) pisao je narodnim desetercem. – Zaostrog. 1764. priredio Davor Dukić.) koji se bavio proučavanjem Morlaka i pomagao je Albertu Fortisu (1741. 4.18 Neizmjeran je doprinos usmenoj epskoj poeziji dao fra Andrija Kačić Miošić (Brist kraj Makarske. 1750. Nezaobilazan je rad Julija Bajmontija (Split. 1744.) u stilu usmene poezije. u Dubrovniku koje sadrže 38 bugaršćica i 46 drugih uglavnom deseteračkih pjesama. spominje se da je neki slijepac u Splitu pjevao pjesme o Marku Kraljeviću a narod ga je pratio. U izvješću grada Splita mletačkom senatu 1547. 1760. dakle. hrvatske i srpske. – Budim.) kao i djelo njegova osporavatelja Ivana Lovrića (Sinj.) svoje djelo Satir iliti divji čovik (1762. Hanibal Lucić u svojoj drami Robinji (koja je izvedena vjerojatno prije 1530.. Neki smatraju da su Kačićeve: Pisma od vojvode Janka. 1759. Ivan Matijašević i dr. priredio dr. st. – Vinkovci.-1803. 1728. otok Šipan.. 1704. godine u okolici Požege nastao je Erlangenski rukopis koji sadrži 217 uglavnom lirskih i epskih pjesama. 1800.) napisavši svoj Razgovor ugodni naroda slovinskoga (1756.

1822. Jukića objavljena je zbirka epskih usmenih pjesama Narodne pjesme bosanske i hercegovačke koje su prikupili I. Petar Gudelj je tu pjesmu nadahnuto 211 .) u kojem se nalaze i epske pjesme.) Luke Ilića Oriovčanina (Oriovac. st. – Kreševo. Vinku Palunku i Antunu Radiću već je bilo riječi u prethodnom poglavlju. Ivana Mažuranića. Grgu Martića (Ljubomira Hercegovca). 1816. 1878. u Bosni i Hercegovini su usmene pjesme prikupljali fra Ivan Franjo Jukić (Banja Luka. i 1846. U Makarskom primorju epsku poeziju i balade zapisivali su: Ante Franjin Alačević te njegovi sinovi Frane i Jerko. osnovana je u Zagrebu Jugoslavenska akademija znanosti i umjetnosti te su u njezinim publikacijama objavljivali ugledni znanstvenici: Vatroslav Jagić.) i fra Marijan Šunjić (Bučići kraj Travnika. Augusta Šenou. objavljeno je više usmenih epskih pjesama koje su zapisivali Hvaranin Šime Ljubić i dr. Polovicom XIX. F. Stjepan Banović i dr. 1905. Josipa Eugena Tomića. O Okružnici zagrebačkoga biskupa Maksimilijana Vrhovca kao i Pozivu Matice hrvatske već je bilo riječi u poglavlju “Usmene lirske pjesme”. g.U rujnu 1912.).) te ih objavljivali u Kolu i Bosanskom prijatelju. Taj časopis ima golem značaj za očuvanje i promicanje hrvatske usmene književnosti kao i Napretkov Kalendar (Sarajevo) i dr. – Novska. Franjo Rački. tiskano je desetak zapisa usmene epske poezije. Luku Botića. Stjepan Banović je u zaostroškom Brdu od Mate Banovića Trliša zapisao najdulju hrvatsku usmenu epsku pjesmu (1635 stihova) Kako je Ilija Primorac postrijeljao ženine prosce. Andru Muratu. – Puhakovec.) ima 13 epskih (junačkih) pjesama. Silvija Strahimira Kranjčevića itd. U ožujku 1999. U Narodnim slavonskim običajima (1846. st. i Babukićev 1798. g. i unuk Miroslav. st. Spomenimo Mirka Bogovića.) ima nekoliko epskih pjesama. Godinu dana nakon smrti I. Godine 1867. 1798. st. nastao je Požeški zbornik (Kraljevićev 1796. g. O don Mihovilu Pavlinoviću. 1889. 1860. 1818. U Danici ilirskoj 1836. *** Najveći su hrvatski pjesnici XIX. – Beč. 1817. Tomo Maretić. g. – Beč. F. O Nikoli Andriću i Petru Grgecu također je bilo riječi u prethodnom poglavlju ove knjige. U Zori dalmatinskoj 1845. I u pretežito lirskoj zbirci Pesme Ivana Kukuljevića Sakcinskog (Varaždin. 1857. Hrvatsko zagorje. svoju epsku poeziju pisali po uzoru na usmenu epiku. Martić. fra Grgo Martić (Rastovača kod Posušja.Koncem XVIII. Intenzivnije zapisivanje epske poezije započinje polovicom 19. Jukić i G.

Maja Bošković – Stulli je iste godine i u istoj ediciji (knj. do 1932.) Olinko Delorko (Split. dio junačke pjesme. Među najvećim terenskim istraživačima hrvatske i srpske usmene epike je profesor praškog sveučilišta. – Radunić. g. 1926. – Potravlje. Junačke narodne pjesme (hrvatske i srpske) priredio je dr. g. Isti je izdavač 1992. Branko Vodnik (Drechsler) (Varaždin. 1844. 1932. koji je od 1909.popratio predgovorom i u reprezentativnom izdanju objavio naslovivši je Hrvatska Odiseja. 1879. Milan Strašek. g. 2000.) i Silvestra Kutleše kao i kazivača Bože Domnjaka (Potravlje kod Sinja. izdanje I. g. Slovenac Matija Murko. Grčić zapisao tridesetak tisuća stihova i nekoliko priča. g. otisnute Narodne pjesme (herojske) koje sadrže 48 usmenih epskih pjesama.). Narodne epske pjesme I.) u Zagrebu je 1924. a objavilo je 1925. Antologija usmene epike iz Dalmacije koju je 212 . Povodom tisućite godišnjice kraljevstva Hrvatske u Zagrebu su 1926. 1922. 1869. – Zagreb. g. 24. 1910. objavio djelo Zmaj.) priredio je Izabrane narodne pjesme hrvatske i srpske koje je 1930. Epske pjesme Bože Domnjaka priređivača Ivana Mimice. 1879. u Zagrebu “Društvo hrvatskih srednjoškolskih profesora”. Taj je rad rezultirao dvotomnim djelom Tragom srpsko-hrvatske narodne epike (1951. Zlopolje kod Muća. g.) priredila Narodne epske pjesme II. g. Njegov su rad nastavili Millman Parry i Albert Bates Lord. 25. više puta boravio u središnjoj Hrvatskoj i Dalmaciji i fonografski snimao epske pjesme. bila. Nepotpisani je priređivač uvrstio najviše pjesama o Marku Kraljeviću. – Zagreb. objavila je Matica hrvatska u edicijama Pet stoljeća hrvatske književnosti i Stoljeća hrvatske književnosti. junak. u Zagrebu priredio Narodne pjesme o Mijatu Tomiću. priredio Narodne pjesme (srpsko-hrvatske) IV. st. – Zagreb. Najvažnija izdanja usmenih epskih pjesama u drugoj polovici 20. Anđelko Mijatović je 1969. u Zagrebu objelodanila Knjižara Kraljevskog sveučilišta Jugoslavenske akademije. Od njega je S. Povjesničar književnosti David Bogdanović (Brod na Savi. priredio je 1964.). 1944.) u PSHK knj. Golem je doprinos zapisivača Stjepana Grčića (Sinj – Podvaroš. (Uz MH i Zora je nakladnica za PSHK. g. Godine 1975. u Zagrebu su objavljenje Narodne pjesme iz Hercegovine i duvanjsko-livanjskog kraja koje je priredio Anđelko Mijatović. g. Književni krug u Splitu je objavio je 1990.

Marko Dragić./1958. 20 Vidi: Marko. Usmenih epskih pjesma koje je priredio Davor Dukić. a priredili su je mr. Osijeku i Rijeci koji su zapisali mnogobrojne usmene epske pjesme. sc. hajduci.).) te kralj (1377. uskoci. Juraj Kastriotić je pobjegao od Osmanlija. umorio njegov sluga kako bi se dokopao zlatnoga lančića koji je kralju visio o vratu. 1395. vodio Janos Hunyadi (Janko Sibinjanin). MARKO KRALJEVIĆ Marko Kraljević (? – Rovine.20 U hrvatskoj usmenoj epskoj poeziji opjevani su najznačajnije povijesne osobe među kojima su: Marko Kraljević. g. godine. 19 213 . dok je pio vodu. Ivan-beg) Kastriotić (1405.) u rodnomu mjestu 1957. – Sultići.. Skender-beg. Tomislav Anđelić i dr. 1985.). JURAJ KASTRIOTIĆ (SKENDERBEG. Marko Kraljević poginuo je na Rovinama 1395. Za vrijeme ugarskoga rata protiv Osmanlija koji je 1443. g.232. Juraj (Skenderbeg) Kastriotić.) sin je srpskoga kralja Vukašina kojega je na vrelu. ban (1353. albanski knez.-1391. sc. Dragić. O njemu pjeva i Andrija Kačić Miošić u Ta je zbirka objavljena 2006. vladari. Napredak.-1377. Književna i povijesna zbilja.-1468. 214. Splitu. IVANBEG) Juraj (Đurad. boreći se na strani Osmanlija protiv vlaškog (rumunjskog) vojvode Mirče. Bosne i Zapadnih strana okrunjen je Tvrtko Kotromanić. Među tim pjesmama je i Pogibija Nakića svatova (586 stihova) zapisana u Vinovu Gornjem 2004. Split 2005. str. U ediciji SHK 2004. objavljena su 2 sv. koji je kao talac turskog cara u Carigradu islamiziran. godine zapisao je 22 pjesme od kojih je 4 naznačio nedovršenima. 1920.19 * Hvale je vrijedan terensko-istraživački rad studenata kroatistike filozofskih fakulteta u Zagrebu. Nakon Vukašina za kralja Srbije. g. godine. Znameniti arheolog Pavao Anđelić (Sultići kraj Konjica. Istaknuo se u borbama protiv Osmanlija te je omilio narodu koji i danas o njemu pjeva i pripovijeda.odabrao i uredio Davor Dukić. Mostaru.

iza gore sunce! Bogu fala a i tebi fala! Nemoj mene Bosni kalovitoj. Spahijama potvrdi berate.” Al’ se paši na ino ne može. Sehidiji care govorio: “Sehidijo. Dođe paša šeher Sarajevu. Veće prođe šeher Sarajevo. Sve mu lale po divanu stale. Te pogubi dv’je paše bosanske. 10. svoju tevabiju. A na ravnom Duvnu i Lijevnu. Dan po danak. moja lalo mila! Digni. Hajde paša na Bosnu ponosnu. b’jeloj Bosni dođe. Već podiže svoju tevabiju. Jer na Bosni dv’je paše imadu: Na Saraj’vu paša Smahilpaša. Ti ćeš mojom Bosnom upraviti!” A veli mu paša Sahidija: “Čestit care. A evo ti dva katal fermana.” 20. 30. sve moje uzdanje! Der podigni svoju tevabiju. Ne htje paša past u Sarajevo. Na Gorici pope čadorove. Care daje agam agaluke A pašama d’jeli pašaluke. Ode vezir na Bosnu ponosnu. Ondi kažu Mihat harambašu. paša. 5.Razgovoru ugodnomu naroda slovinskoga. Govori mu care gospodine: “Sahidija. Ne mogu ti Bosnom upraviti. Pa doziva mlade Sarajlije: 214 . 15.) SMRT MIJATA TOMIĆA Divan čini care u Stambolu. Valja t’ sići na Bosnu ponosnu. (O povijesnim osobama bit će riječi i u poglavlju Povijesne predaje. 25.

215 . 50.” 65. Reče njima paša Sahidija: “Sarajlije. Pokriše ga divan kabanicom. Ha! prodati Bosnu u kaure. Uze svoga sina nejakoga. Al’ nijesam takom murtatinu. Kavu piju. Te veziru na Goricu dođe. I carevom bijelom fermanu. od po godinice. Smahilpaša na Goricu dođe. eglenišu l’jepo. L’jepo ih je paša dočekao. A kavazi jedan na drugoga. paša gospodine. Nejakoga. Pa odoše šeher Sarajevu. Pa namače očim na kavaze. L’jepo ga je vezir dočekao. Onda reče vezir Sahidija: “Smahilpaša od sve Bosne glavo! Jesi l’ mukti Bogu velikomu I carevom bijelom fermanu?” A veli mu paša Smahilpaša: 60.” Sahidiji vrlo milo bilo. To se čudo po Saraj’vu čulo. paša Sahidija Mi smo mukti Bogu velikomu 45. A i tebi. 70. To začula Smahilpašinica. Sahidiji vrlo mučno bilo. eglenišu l’jepo. Jeste 1’ mukti Bogu velikomu I carevom bijelom fermanu?” Rekoše mu mlade Sarajlije: “Gospodine. Pod čadorom misto načinio. Pa zaziva pašu Smahilpašu. 55. Smahilpaši glavu odsikoše. sivi sokolovi! 40.35. Pod čadorom misto namistio. Koji dođe prodat Bosnu ravnu. “Ja sam mukti Bogu velikomu I carevu bijelu fermanu. Kavu piju. Zagrnu im ćurke i binjiše.

Paša prvi konak učinio U Crnićim kod hana novoga. kaduno. od Duvna knezovi! Brže da ste Tomić Mihovila Ja njegovu glavu odsičenu. 216 . “Rajo prava.” 90. Zgubiše ga tvoje Sarajlije Hrzeći ga bijelu Stambolu 85. Onda bilu knjigu nakitiše Pa je šalju Mihi u planinu: “Harambaša. Brže da si u Duvnu b’jelomu! Tebe ište paša Sahidija. Ja će otić vaša za njegovu!” Kad vidiše duvanjski knezovi. Sina hrani i oda zla brani!” Pa s’ odatle vezir podignuo 95. 100. 110. Tomiću Mijate. Pa govori paši Sahidiji: “Sahidijo. Pa ti ga je devlet pogubio. A drugi je konak učinio U Kruščici. Izvadi joj stotinu dukata: “Haj kaduno. pope čadorove Pa doziva duvanjske knezove. Smahilpašinice! Nijesam ti paše pogubio. u Abihodžića. Sve u devlet caru čestitomu. I mal mu je begluk okrenuo. Molit ću se caru čestitomu. A govori vezir Sahidija: “Ja. Paša dođe Duvnu bijelomu. Dođoše mu duvanjski knezovi Pa je paša njima govorio: 105.75. Mal će tvomu pokloniti sinu. I on ode Duvnu širokomu. Pa se maši rukom pod serdžadu. Kada dođe. Smahilpašinice. gorska haramijo! Što pogubi Smahilpašu moga? Tko će moga othraniti sina Nejakoga od po godinice?” 80.

125. što ljepše možete. Nije pravo. kako guje ljute. Svaki svoj je sepet otvorio. dico u svatove!” To družina Mihu poslušala I siđoše pred pećinu donju. Oni vade đuzel đeisiju. Knjigu gleda Tomić Mihovile Pa družini svojoj govorio: 120. Niz njih puca s obadvije strane 145. Povezo je duvanjske knezove. u kog troje toke. zlatom ožežene.” A kad Mihi tanka knjiga dođe. Oh. Valja ići Duvnu bijelomu. Na nogama hrvatski čorapi. Oko pasa nozi i sindžiri A za njima sv’jetli vedenici. A na njima pleteni opanci. Sve od srme. A po tokam morkaste dolame. Popunjene zlatom žeženijem. Iz njih vise zlatni sindžirići. ni predane kose Od bijele svile opletene. 130. Već hajdete pred pećinu donju. da ginu pravi siromasi. 217 . jali tvoju glavu. Sve podveze. A ni tkane. 135. Jali mene. jali moju glavu. U kog dvoje. U svakoga kovče i čakšire: Više im je pod kolinom zlata Nego im je čohe od pojasa! 150. Jal’ odoše sve naše za tvoju. 140.115. Sve oblače svilene košulje. “Hej družino. Pa po njima čohane ječerme. Ko da ćete. moja braćo draga. Jali tebe. Oprem’te se. Pa će otić sve njihove glave A za moju glavu sa ramena. draga braćo moja! Pijte vino ne opijajte se. Mene ište paša Sahidija.

Radite vi čador pogaziti. 160. Dugačkom se zametnuo šarom. Pred njima je Tomić Mihovile. Svi pješice. Paša njemu pomoć prifatio: “Bog t’ u pomoć. niz planinu. Barem mene mrtva osvetiti. Među njima pale zakovane Sve u srmu i u zlato suho. Iz poša se čisto zlato sjaše. Paši Mijat Božju pomoć viče. Eno za njim četres i dva druga. Ugleda ih paša Sahidija 170.” Tude Mijat društvo zastavio. Valja meni pod čador unići.” Pa dođoše pašinu čadoru. Prema žarkim odgovara suncem. I veziru ruku poljubiti. draga braćo moja! Kad budemo pašinu čadoru. 185. Pa govori duvanjskim knezovim: “Rajo prava. Četrdeset i dva druga više. gorska haramijo!” 218 . I siđoše na Ljubušu ravnu. 180. Pa pođoše niz Vran. Ako meni do nevolje bude. 165. Sjaše mu se kano sunce žarko. 190. To je Mijat sa družinom svojom.155. A na pogled Duvnu bijelomu. “Gospodine. Oko glave poše zamotali. vrlo odiveni?” Govore mu duvanjski knezovi: 175. Vi stanite okolo čadora. od Duvna knezovi! Čij’ su ono kićeni svatovi. Zavrgli su dugim granalijam. Tude Mijat društvu govorio: “Hej družino. Sve se sjaju kako misečina. Na duge se puške naslonite A metnite ruke na balčake. paša Sahidija! Nisu ono kićeni svatovi.

što mi kažu ljudi. Je 1’ istina. u hajduke. paša. 210. Bogu fala a i tebi fala. Prije tebe.195. “Ja. viru ti zadajem! 219 . haran harambaša! Je 1’ istina. 205. eglenišu l’jepo. haran harambaša! 230. Kraj sebe mu misto načinijo. Kafedžiji vezir govorio: “Kahfedžija. što mi ljudi kažu. Da ti ljubiš lijepe divojke I neviste skoro dovedene A po Duvnu i okolo Duvna?” “Lažu. Obadvoje dadoh u kaure. odbio. Najprije bih tebi nazdravio Pa ti. Na duge se puške naslonila. viru ti zadajem! Kad se bijah ja jako odbio O. promini nam kafu!” Pa im zdravu kafu donosio. Bijah se ja zurđut dogodio Te ufatih dvoje Cigančadi. u kaure?” A veli mu Tomić Mihovile: 220. Mijat meće a na prsa ruke: “Fala tebi. mili gospodine. 200. gospodine. Tako reče paša Sahidija: 215. paša. Potle nisam nikad nikadare Ni vlaškoga a ni turskog sina. Mijate. A metnuli ruke na balčake. Pa je daje Tomić Mihovilu. Sjede Mijo pod tijem čadorom A družina čador opkolila. Miho. paša Sahidija! Da ti meni u pećinu dođeš. paša. Kafedžija kafu iznosio. paša. “Lažu. Te prodaješ. 225. Da ti fataš tursku dicu. Neću kafe najpri.” Al’ govori paša Sahidija: “Ja. čašu potkučio. Mijate. bolan. Kafu piju.

Sve je meni uzaludu b’ilo Vlaška vira ne prije Turčina: Pa ja odoh potražiti pravdu U bogaze i tijesne klance. Toga. Sve mi ote od Duvna kadija. 220 .” Opet paša Miju zapituje: 245. Neka dvore i tebe i mene. 260. Nitko nama pomoć ne imade! Ja imado l’jepe podvornice I livadu zelenu Jabuku. paša gospodine. Što s’ povezo duvanjske knezove? Mrve im je muke i nevolje.” Opet paša Miji govorio: “Reci društvu. “Čestit paša mili gospodine. Pa sam Turke sudit naučio. tako bio zdravo. nek ti se odmori!” 265. Da razbijaš bale i tovare. ni umorna nisu. paša Sahidijo. Kad im i ja na užinu dođem A sa svoja četres i dva druga! Valja tražit. što mi kažu ljudi. Ne oremo. ne kopamo. “Istina je. i sam znati možeš! Turski zulum kad dotešča raji: 250. Mlada dica. 270. Hranimo se i od’jevamo se. paša. paša.235. Gdino sude gorske kosovice. Ponajbolje Suzicu kadiju. Triput iđoh do turskoga suda. Trgovačko blago otimamo. “Kaži pravo.” Opet paša Miji govorio: “Je 1’ istina. ne traže junaci. Sa šta ti se odbi u hajduke?” A veli mu Tomić Mihovile: “To ti. šta doma nemaju. 255. Trgovačko da otimaš blago?” 240. paša. Bog visoko a car je daleko.” Pa je Mijo paši govorio: “Gospodine.

” Telal vika tri pune nedilje. Jal’ sekuna brata odnijala. Sve ja znadem. Pa se maši rukom pod serdžadu. Evo majka rodila junaka I sekuna brata odnijala. Odvezaše duvanjske knezove. Kad četvrta nastade nedilja. Ode Mijat u Vran u planinu. Mijate. paša gospodine. Ja dovesti ruku svezanijeh. te se napij vina Sa družinom gdjegod u mehani. 285. Muškijem ga pasom opasala. Jer svak znaše. gdi dohodi Mijo.275. 221 . Koj’ će otić u Vran u planinu Te doniti glavu Mijatovu. Jer sam bio devet godin dana U hajduštvu s Tomića Mijatom. Kako vezir u Saraj’vo dođe. Kako se je saćin učinio. Tu se nađe Klišanin Arape I on ide carevu veziru. paša Sahidija! 305. Pa govori Klišanin Arape: “Gospodine. Jer ja znadem. Pak ja odoh u šeher Saraj’vo. staze i bogaze I jatake. Da se junak naći ne mogaše. Pusti vezir po šehru telala: “Nije 1’ majka rodila junaka 290. Odveži ih ljeba ti careva!” Zapovidi paša pašalijam. Tko b’ otiša u Vran u planinu Te donio glavu Mijatovu. Dao bi mu punu kulu blaga A iz hasne cara čestitoga. tko Tomić bijaše! 300. “Na. Evo tebi Duvno i Lijevno!” Ode vezir k šeher Sarajevu. Ja doveo rukuh svezanijeh? 295. Izvadi mu pedeset dukata: 280. 310.

Bobovac Ilija! Daj mi izdaj Tomić Mihovila. Hodi siđi u selo Doljane. Pa Iliju na oranju nađe. Okumi mi sina i trećega. Opremi se što god lipše moreš: Hajdemo mi u selo Doljane. Prevari se Bobovac Ilija. Dat će nama punu kulu blaga. Tomić Mihovile! Dva si meni okumio sina. Htijaše me Mijat obisiti Pa ne dade ostala družina. Već daj meni jednu čizmu blaga 320. 345. Taman mi je d’jete za kumljenja. I daj meni dvanaest delija” Vezir dade ne reče ni rječi. Da okumim d’jete Bobovčevo S nama hoće Mali Marijane” 222 . Nejman puno vina i rakije. 330. Dan po danak. Al’ ne vodi ti puno družine.315.” 335. Knjigu gleda a na nju se smije. Da nosimo glavu u Saraj’vo. A evo ti puna čizma blaga. Bolje će nas vezir darovati. Prevari se. Ja svedemo ruku svezanijeh. ujede ga guja On zastavi ralo i volove Pak otiđe dvoru bijelomu Te je bilu knjigu nakitio: 340. moja vjerna slugo. Otle Arap društvo podignuo. Zastavi mu ralo i volove: “Bogom brate. 325. Pa mu bijah nešto sakrivio. Kad siđemo u šeher Saraj’vo. Pa govori Vidu Žeravici: 350. “O moj kume. “Žeravico.” Kad Mijatu tako knjiga dođe. u Doljane dođe Ka bijelu dvoru Bobovčevu. Već onako mene otisnula.

355. Na bašči mu vatru naložio. od Boga mu bilo! Na pendžer je pušku naslonio I dobro je pušku napunio. Mijo brez družine. Daruje ga ljuba Bobovčeva. A dva zrna. Al’ se Mijat ositit ne može. I obadva zrna na sindžiru. Na bašču mu čedo iznosio. 370. Bijelomu dvoru Bobovčevu. Poče junak čašom nazdravljati. Poče Mijat hladno piti vino. Boščalukom krvlju pokapanim. 360. Uze Mijo čašu od biljura. Iznosi mu b’jela boščaluka Te darova Tomića Mijata 375. Na odaji pendžer prorezao. 385. Te mu Mijo čedo okumio. Samo uze Malog Marijana. Ne bi li se Mijat ositio. A staje mu nogom po nogama. Već premišlja misli svakojake: 380. 223 . Ama Arap. Te mi staje nogom po nogama? Pa siđoše hladno piti vino. L’jepo ga je kume dočekao. Ode s njime u selo Doljane. Po dva drama praha latinskoga. Da ne bude kakva prijevara!” Na to mu se Mijat razljutio. Kose mu je zlatom pozlatio. Što se moja kuma pomamila. Pogodi ga u grlo bijelo. U odaju Klišanin Arapa Zatvorio Bobovac Ilija I još s njime dvanaest delija. Ne idi ti. jedno za drugijem. 365. Tomić Mijovile. 390. A veli mu Tomica hajduče: “Ja moj striče. Pušci Arap vatru dobavio I pogodi Tomić Mihovila.

Što cvijeliš. Pa ga vrati u selo Doljane. Njega baca na pleća široka. Jednoć reče: Jezus i Marija! Drugoč reče: Pomozi mi Bože! Treće reče: Drž’ me. Pa ga uze Mali Marijane. 224 . Marijane! 400. Pokloniše glavu Mijatovu. “Kako. Pa digavši Bobovac Iliju I odoše šeher Sarajevu. vilo. Bježi s njime momak uz planinu. od Boga mu bilo! 405.395. A sve krije suze od družine. cvijeliti neću. Jedno jutro Toma uranio Pa cvijeli pod omarom vitom. 425. Kad imadoh dva najbolja druga. A četvrto: Biži. Kad Mijata puška udarila. Zaklaše ga dva sindžirli zrna. A. muka koja ti je? 430. A da vidiš Tomice hajduka! Sve cvijeli po gori zelenoj A ne smije u selo Doljane. Marijane. Pa otišli u selo Doljane. Ama Arap. I dadoše paši Sehidiji. Znadijaše stazu naprečicu A uzjaha debela jagaza I dostiže Malog Marijana Pa se za njim buzdovanom baci I u zlo ga misto pogodio. Marijanu on saveza ruke. Marijana ruku svezanijeh 420. Njemu dođe vila Prigorkinja: “Ja bora ti. Mijata i s njim Marijana. 410. Pod koljeno u nogu lijevu. 415. Mar’jan pade a Arap dopade Mijatovu odsiječe glavu. Da okumi d’jete Bobovčevo. Kad su bili u šeher Saraj’vo. Tomica hajduče.

Pa ih nejma. Dovijeka ja moga. Otkud meni ovo odijelo: S takih sadro a na se nadero. milom Bogu fala. Al’ ne mogu. Tomica. Ubiše ga iz ruku kamenjem. ja tvoga.” Njemu paša opet besidio: 455. veće kakono je. A veli mu Mali Marijane: I sam znadeš.” 470. draga braćo moja!. Dadoše ih paši Sehidiji. Onda Toma društvu govorio: “Ja. dragi pobratime! Rada bih ti dobar haber kazat. Bezerdžane i trgovce mlade.’ I pušća ga paša Sehidija. Hajdemo mi u selo Doljane. ja tvoga. Pokloni mi moju rusu glavu. Kad je Toma vilu razumio. Marijane. 440. 225 . Dovijeka ja svoga. Tvoju bih ti glavu poklonio!’ 460. 465.435. 445. bolan. Cvili junak kao guja ljuta. Vidjela sam svojijem očima: Mijatovu glavu pronesoše. Marijana živa provedoše. ne ćeš ostaviti. iz gore hajduče. A evo ti tvrdu viru dajem. A Marjan mu riječ progovara: ‘Gospodine. družino. Pita paša Malog Marijana: ‘Otkud tebi takvo odijelo?’ 450. Bog ubio mlade Sarajlije. Da me. paša Sehidija. vilo posestrimo! Ne možeš mi kakav haber kazat?” A veli mu vila Prigorkinja: “Ja. Tebe pašo. ostaviti neću. Da mi hoćeš viru založiti. Ja sam vila u planini bila U Igmanu niže Sarajeva. Dovedoše u šeher Saraj’vo.

društva Mijatova?” A govore babe ostarile: “Kako nam je Mijat poginuo. Da mi naše kume upitamo. vatru živu. 490. Zaludu si zmaja pogubio. Veće mu se ne zna ni za društvo.” Pa odoše u selo Doljane Bijelomu dvoru Bobovčevu. Osto ti je Tomica hajduče S Mijatovih druga četrdeset. 485. 505. Sve im kaže ljuba Bobovčeva 480. Jadne babe masnu prevrtušu. “Brže da ste Mijatovo društvo Pa se oni na noge skočili I uzeše šezdeset delija I pođoše u Vran u planinu. Al’ se Arap hasi učinio U Saraj’vu hladno pije vino Po Varoši i po Latinluku. Što je bilo. A sve gleda Tomica hajduče. babe.” Tu se oni rahat učiniše I golemu vatru naložiše. paša Sehidija. Dobavi nam Mijatovo društvo!” Zove paša Klišanin Arapa I pobru mu Bobovca Iliju: 495. Pa odoše u Vran u planinu. Kad se tamna ufatila noćca On ugleda oganj. Bezerđane i trgovce mlade Gdje odoše paši Sehidiji: “Gospodaru. 226 . Gdino gori oganj na Ljubuši. Ostala je guja u kamenu. Desile se babe na stanovam Pa pitaju bake na stanovma: “Jeda. Vino piju a pripiču janjce. Dan po danak na Ljubišu b’jelu. što 1’ se dogodilo. 500. Sve on gleda iz Vrana planine. Al’ da vidiš mlade Sarajlije.475. 510.

jali su trgovci! Vi sjedite pred pećinom st’jenom A ja. 227 . A Arapu ruke savezaše I điđi Bobovcu Iliji. Jal’ su svati. A oko njih mlade pašalije. 520. na Ljubušu. a janjce pripiču. draga braćo moja: Kako nam je Mijat poginuo. Hajduk brže na Ljubušu siđe. Biše Toma pušku položio. Položio po studenoj stini. Golem gori oganj na Ljubuši.” Uze dugu po srijedi pušku. Osvetiti Mijat harambašu I našega Malog Marijana!” Skočiše se na noge lagane. Pred pećinu do družine dođe. Obadva ih na ražnje nadiše. Primače se ognju. jedan za drugijem. braćo. 530. Uteče mi Bobovac Ilija. Vino piju.515. Četrdeset. Sve družini po istini kaže: “Već hajdemo. braćo. Isikoše šezdeset delija. I siđoše na ravnu Ljubušu Al’ se oganj vatra potrnula A pospale mlade pašalije. Već on diže pušku sa stijene Pa se vrati hajduk uz planinu. Da ja vidim ko j’ kod vatre žive. Pa goleme ražnje donesoše. vatri živoj. Mi nijesmo ništa zadobili. Pa družini svojoj govorio: “Hej družino. 525. odoh na Ljubušu. 550. Na Arapu nišan sastavio: Pa se misli Tomica hajduče: 535. Napadoše gorske haramije. 545. 540. Da b’ ubio Klišanin Arapa. Al’ kod vatre Klišanin Arape I kod njega Bobovac Ilija.

Ta je motiv i danas prisutan u povijesnim predajama o pogibiji harambaše Mijata Tomića. F. MH. Hercegovac (fra Grgo Martić ) 1858. Od Ilije meso odrezuju Te ga daju Klišanin Arapu. Narodne pjesme o Mijatu Tomiću. (priredio Davor Dukić) SHK. Dukić na 406. Na živu ih ognju ispekoše Pa odoše u selo Doljane. 377. Jukić i Lj. Kako su ti onda izgorili. Od Arapa odrezuju meso Te pitaju Bobovac Iliju. Obadva ih žive ispekoše. Od Kozigrada do Zvonigrada. 42. str. 560. Zagreb 1975. 565.. u: Usmena književnost kao umjetnost riječi. O posebnom metku “koji jedini može ubiti junaka” pjeva i pjesma br. Bobovčeve dvore zapališe. piše da je pjesma navedena prema I. 228 . LVIII.21 21 Anđelko Mijatović. knj. 77. 50. Ni danas se nisu načinili! I tako ti Miju osvetili I svojega Malog Marijana. br. str.555. Pa ih ognju živom primakoše. O tomu vidi: Marko Dragić. te da je varijanta te pjesme objavljena u HNP VIII. Sinj – Duvno 1985. str. Oganj živu vatru potakoše.215.. Zagreb 2004. Baška Voda – Mostar – Zagreb 2001. br. 200.-91. str. 2 u Hörmannovoj zbirci kao i u članku Maje Bošković Stulli Postojanost epskog modela u dvije pjesme iz dubrovačke okolice.Usmene epske pjesme I.391.

Kupi junak četu po Kotaru. I još ćemo porobiti Livno 15. Ravno ćemo porobiti Duvno. Ona siče pancir po junacim. pa ufatim setru Atlagića. vrstan barjaktare. A do njega trideset serdara. Sve do kule Jusuf Begovića. I kopile Bojčić Delaliju. Kad je Janko četu opazio. On sakupi pet stotin junaka. Trim kovačim za pun misec dana. I junaka pod svitlim oružjem. daj nam skupi četu u kotaru. Ako zdravo bilom Livnu sajdem. Ako Bog da. 35. Do njeg sidi Tintor barjaktare. On dozivlje Pavla barjaktara: “Opremi mi mog dobrog putalja. Dovede ih do oblice kule. Barjaktare.PISMA O SMRTI STOJANA JANKOVIĆA Vino pije Stojan Jankoviću u Kotarim u pjanoj mehani. I livanjsko polje do Grahova. A ufatim Bajagić Aliju 20. Dok obučem svijetlo odilo!” 229 . Da idemo u tursku krajinu. Hoću tebe čirak učiniti! Svoju ću ti ćordu pokloniti. 10. Pod pancirom šipke od čelika. Ona valja trista mađarija. Onda Stojan besidio riči: “Moj Tintore. Po Kotaru i oko Kotara: Jednu četu pet stotin drugova. sve moje uzdanje. Ama brate Duvnu u ravnine. pa srića donese. 5. A do kule Stojan Jankovića.” Kad to čuje Tintor barjaktare. Koja jeste u Mlecim kovana 25. 30.

pali sela i varoše 70. A za njime Tintor barjaktare. 60. Priteže mu četiri kolana. Sve su iz nje kite udarile. Ran ujutro Janko podranio. Izvodi ga na mermer avliju. Čudno jesu plina zadobili. A za njime četa plemenita. ljuto oružanu Zdravo sađe Duvnu u ravnine. Janko dobra uzjaši putalja. Priđe Janko vodu na Kosincu. Poje vodom sve konje hatove. Eto Janka niz bojali kulu Pripaso je okovanu ćordu. 230 . krstaš barjak nosi u desnici. Na njega je ćebe nabacio. Zdrav u Buško blato dohodio. I nevista skoro dovedenih. A još više roblja zarobili: Udovica. Svojom četo nočcu prinoćio 65. Sva se sjaje kako ledenica. Robi. Zauzda ga rešmalijom uzdom. Sve do kule Jusuf Begovića.A da vidiš Pavla barjaktara! 40. Zdravo dođe do vode Kosinca. Svu je četu otle podignuo. Tu je četa noćcu prenoćila Svi u jutro rano podraniše. Svu je svoju četu privodio. Svu spremljenu. 55. Sađe junak do konja putalja Hladnom vodom i raki-safunom. Tude Janka noćca ufatila. Na njeg meće puške s kuburama. mladih divojaka. Bratac Jankov povede putalja. Po ćebetu sedlo sedefliju. Po kolinim pucaju putalja. 75. 50. Istire ga pamukli-čaršafom. A na sedlo zlatnu abaiju. 45.

Pa posiko guju strahovitu. moju posestrinu. Na perčin mu naslonila glavu. To si meni pogubio. 90. 95. Bratu Janku imenom kaziva: “Ne znaš brate. tu je i nesrića.” Kad je Janko razumio riči. Pa se junak poplašio biše. Ja se. Da će guja ujesti putalja. Di s’ izvlači zmija iz kubura. brate. čuda velikoga. Prigoda se prigodila tude. Tu se turčin prigodio biše. Zaskače se na dobra putalja. Danas ću ti junak poginuti. Vilu moju. Pa s’ uvuče u grivu putalju. Guja grli plemića putalja. brate. 85. Ma da vidiš čuda velikoga. koja mi je u pomoći bila. Izvuče se iz tvojih kubura.Da mu dade studene vodice. 100. Povrati ga i metnu mu zobi. Na perčin mu naslonila glavu. Pa s’ uvlači u grivu putalju. Saliva se konju niz kopite Studene ga vode napojio.” Di je srića. Sad si meni odlomio krila. 115. 105. grdna rano moja! 110. 231 . On poteže mača zelenoga. Jankov bratac opazio biše. Zagrli ga oko svega vrata. On se plesnu rukom po kolinu: “Ajme. Pa posiče strahovitu guju. Kaca krvca niz dobra putalja. 80. brate poplašio biše. Posiko sam strahovitu guju. Jal’ od puške jal’ od sablje britke. Sve se sliva konju niz kopite. Svu mi uze sriću i junaštvo. Otišće se krvca niz putalja.

Sašlo ture kupit desetinu. Donese mu vode u maštrafi. Biži. Nosi dugu pušku o ramenu. kamenu Kotaru. vrstan barjaktare. A obuče njegovo odilo. Pogodi ga u prsa junačka. 140. Svi hoćete izginuti listom. Di je srića tu je i nesrića. Ne daj nikom na juriš otići. Ne daj glasa društvu ni četici.Baš iz Prusca Nadžaković Mujo. Svitlu mu je pripasao ćordu. Dino Janku melem ne trebuje. Svrćaj četu do mrkloga mraka.” A da vidiš Tintor barjaktara! Di uzjaha Jankova putalja. moje sjajno krilo. Di junaku melem ne tribuje. Pa uzjaši mog dobrog putalja. Ak’ doznadu krajišnici turci. 125. Do svoje ga čete dogonio. A pripinje Jankovića krilo. Priko sebe od stra’ izbacio. 120. Njegova ga puška pogodila. 150. brate. Zadij. Svoju četu natrag povratio. 145. 155. 130. brate. Od puške sam ranu prifatio. Od’ uzjaši mog junaka putalja. Biži turčin glavom bez obzira. Onde Janko vode zaiskao. Moje svitlo obuci odilo. Zdravo dojde do vode Žbanice. Svrće svoju do akšama vojsku. Pa dozivlje barjaktara svoga: “Moj Tintore. Dok se Janko napio vodice. 232 . Janko konja obrnu putalja. Da sam junak dopanuo rana. Potira ga Stojan Jankoviću. Dok se mrkla ne ufati noćca. 135. Tu odleti Tintor barjaktare.

izdao Zbor franjevačkih bosanskih bogoslova “JUKIĆ”. Tu se piva i govore ljudi. A da vidiš Tintor barjaktara! Sve ti plino po družini dili. Ostalo bi Jankovića krilo.22 U razdoblju između dva Svjetska rata stagnira usmena epska poezija. Odnese mu tilo u Kotare. Iz tog perioda zabilježena je 2004. Zdravo došo Tintor barjaktare. Mnogo plina zarobio biše I doveo roblje i robinje. u Stepenu kod Tomislavgrada epska pučka pjesma koja opisuje pogibiju Ivana Dodiga i Ante Bagarića 23. A u crkvi svetoga Stipana. U čitlučkom kraju kazivači kazuju pučku epsku pjesmu o pogibiji svatova Ivana Rozića. Zdravo došli Jankovića kuli. 69. Udovice po pjanim mehanam. Tu ukopa pokojnoga Janka. pokojna mu duša! Nestalo mu sile i junaštva. Neka služe i dodaju vino. 160. Kod turčina Nadžaković Muje. g. 22 233 . II. Kad serdari čaše ispijaju. g. kadno se činilo. Svatovi su izgorjeli u požaru 10. U epohi SFRJ represivnim mjerama sprječavalo se nacionalno i vjersko dostojanstvo. skupio fra Marijan Šunjić. Sarajevo 1925. A kako je poginuo Janko. 175. i saveo četu u Kotare. 180. Umre Janko. veljače 1938. travnja 1945. str. izdanje. Epske pjesme se sve manje pjevaju. 165. Da ne biše Tintor barjaktara. 170..-73. Onda bilo. d. A divojke po mladim junacim. Narodne junačke pjesme iz Bosne i Hercegovine.Namah svijet junak prominio. a razvija se pučka usmena poezija. a u onima koje su se izvodile prevladavaju mitski elementi i Josip Broz Tito. u Mirčetu kod Glamoča. Hrvatska tiskara d. godine.

tražiti milost i sl. 23 234 . g. 5. Te su pjesme specificum Croaticum. str. tražiti pomoć. Burna je povijest Hrvata uzrokom što je najstariji zapis bugaršćice nastao u Molissama u Italiji kod Hrvata koji su onde našli utočište bježeći od Osmanlija iz Bosne i Hercegovine. žaliti se. Zagreb 2005. 1922.) objavio Hvaranin Petar Hektorović. U drugoj polovici XX. st. Neke su bugaršćice lirske pjesme a neke se mogu promatrati kao lirsko-epske pjesme. Bugaršćice (bugarštice) u povijesti književnosti su se nazivale i pjesmama dugog stiha. ponajviše u priobalnim krajevima.23 Najveći znanstveni doprinos u proučavanju bugaršćica dali su Josip Kekez (Katuni iznad Omiša. – Zagreb. 2003. jadikovati. Znanstveni interes za bugaršćice potaknuo je 1851. a od zaslužnijih za to valja istaknuti guslara Željka Šimića iz Gruda.-65. bugaršćicama se bavio i Miroslav Pantić. BUGARŠĆICE Bugaršćice su starinske pjesme. Od bugarštice do svakidašnjice. Mnogo je riječi napisano o podrijetlu naziva bugaršćica. U XIX. 1937. dolazi do velikoga interesa za tradicijsku kulturu. Konzor. doprinos izučavanju bugaršćica dali su još Valtazar Bogišić. Prve je tri bugaršćice zapisao i u svom Ribanju i ribarskom prigovaranju (1586. U ovom vremenu cvjeta pučka usmena epika. Franz Miklošič objavivši Popevku od Svilojevića. Armin Pavić i dr. O tome više: Maja Bošković – Stulli.Buđenjem nacionalne svijesti devedesetih godina XX. st.) i Maja Bošković Stulli (Osijek. Stojan Novaković.). Najviše je bugaršćica koje pripadaju epskoj poeziji. U narodnoj je uporabi u Rami i drugdje glagol bugariti a znači kroz plač govoriti. Zapisivane su kod Hrvata. st. Karakteriziraju ih dugi stih (dvanaesterac – šesnaesterac) i tugaljiv ton.

24 Ora` vija` se nad gradom Smederevom. O njemu pjeva najstarija bugaršćica zapisana 1. pođi do smederevske gospode da s` mole slavnomu despotu da m` otpusti iz tamnice smederevske. godine Beograd i 11. Organizator. a 1500.TAMNOVANJE VOJEVODE SIBINJANIN JANKA Bugaršćica. godine Turci (Osmanlije) su opustošili splitsko. 1456. g. 25 Isto. 69. I ako mi Bog pomože i slavni dispot pusti iz smederevske tamnice.) MAJKA MARGARITA Bugaršćica Majka Margarita pjeva o majci Margariti kojoj su sin Ivan i brat Petar otišli u borbu protiv Osmanlija. 26 U Mletačko-turskom ratu od 1499. ja te ću napitati črvene krvce turečke. 1497. orle. Omiljen je kod Hrvata i Srba koji i danas o njemu pripovijedaju. Plešući su je pjevali prognani Hrvati iz Bosne i Hercegovine u čast kraljice Izabele del Bolzo. Oslobođen je uz veliku otkupninu. Izmijenjeno izdanje. lipnja 1497. prodro je na Kosovo. Italija. Otac je ugarskoga kralja Matije Korvina.-1503. godine osvojili Makarsku i luku Busoljinu kraj Trogira. – Zemun. te godine umro.26 Poginuli su. VIII. Premda se ne spominje da su Margaritini sin i brat otišli u rat protiv osmanske vojske slijedom tih povijesnih događaja kao i stih ako bi ti oba dva turske uze dopadnuli upućuju na to da su otišli boriti se protiv osmanske vojske. str.) 24 235 . nego Janko vojvoda govoraše iz tamnice: . (četvrtkom) u mjestu Gioia del Colle nedaleko od Barija.Molim ti se. sidi malo niže da s tobome progovoru. 1497.25 (Mollisse. beloga tela viteškoga. Nitkore ne ćaše s njime govoriti. Hunyad.) osvojili trogirsko i šibensko područje. Zagreb 2000. Erdelj. VI. pjeva o Janku Sibinjaninu (Janošu Hunyadiu. III. ali je izdajom raškoga despota Đurđa Brankovića usužnjen. 1387.-1669. kod Hrvata u Molissama u Italiji. 69. Bugaršćice. Bogom te brata zimaju.71. Godine 1448. Pjesmu je zapisao Ruggero de Pazienza 1. Sljedeće su godine (1501. g. šibensko i zadarsko područje.) jednom od najistaknutijih i najuspješnijih boraca protiv Osmanlija. najčešće naslovljena Tamnovanje vojevode Sibinjanin Janka. Obranio je 1456. str. Majku Josip Kekez. Kandijski rat (1645.

ter ju biše pustilo žarko sunce na zapadu.) objavio i svoju bugaršćicu Majka Margarita. Obrovac i Skradin a turski napad na Šibenik propada. ona mala ptica. biše mi se cvileći drobna ptica zakasnila. ona mala ptica.) pjeva o majci Margariti. Venecija 1647. Solina i šibensko-zadarskog zaleđa.) u svojim je Pjesmama u šikari. studenoga 1965). Ona cvilu cviljaše Zadru gradu na pridvratju. skladao je (1952/53) radijsku operu Majka Margarita. – Zagreb. a biše ju zaskočio sjajni misec na istoku. str. U tom ratu istaknuli su se zapovjednici: Sorić. 4. Organizator. ter ju biše pustilo žarko sunce na zapadu. MAJKA MARGARITA Cvilu to mi cviljaše drobna ptica lastovica.Margaritu tješila je vila. Majka Margarita je simbol hrvatske žene – supruge. g. – Zagreb. U pjesmi Plač Margarite mletački pjesnik Zuan Polo Lionpardi (1541. onu malu pticu. 82. cvilu to mi cviljaše drobna ptica lastovica. Majka Margarita nadahnula je grandioznog slikara i kipara Ivana Meštrovića koji ju je naslikao u svojoj Povijesti Hrvata.27 Bugaršćicu Majku Margaritu zapisao je Juraj Baraković (Plemići kraj Zadra. 1949. ona mala ptica. žene – majke. 20. Milković i Janković. Vladimir Nazor (Postire na Braču. Klisa. Bugaršćice. Biše mi se cvileći drobna ptica zakasnila. 1548. Na stranu Mlečana prelaze Poljica i niz hercegovačkih plemena. žene – sestre. 236 . Vranu. cvijetu slavenske zemlje. Mandušić. 1876. Turska vojska se iskrcala na otok ali je mletačka vojska blokirala Dardanel i tako spriječila opskrbu te je Kandija kapitulirala 6. 27 Josip Kekez. III. ožujka 1888. g. Glavni junak najdulje hrvatske usmene epske pjesme Ilija Primorac bio je zarobljen u tom ratu. poduzima napad na Turke i zauzima Zemunik. Izmijenjeno izdanje. započet je turskim napadom na mletački otok Kandiju (Kretu). zauzimaju Novigrad i napadaju područje od Zadra do Šibenika. Njezina sudbina reprezentira četrnaeststoljetne sudbine neizbrojivih znanih i neznanih Hrvatica. iz močvare i nad usjevima (1931. Poljica. 1628. – Zadar. rujna 1669. g.) i ukomponirao u svoju Vilu Slovinku. ona cvilu cviljaše Zadru gradu na pridvratju. Novigrad. Turci 1646. Zagreb 2000. Skladatelj Krsto Odak (Siverić kraj Drniša. U tursko – mletačkom Kandijskom ratu Osmanlije su potisnuti iz Makarskoga primorja. Miljanići.

ter mi side bila vila staroj majci besiditi: “Ča mi tako cviluješ. ona bila vila. jadi te se ostavili. jadovi. majci Margariti. stara majko Ivanova. planinkinjo vilo! Obe su mi. planinkinjo vilo! Ostaf me se. bila vilo. ljute rane otrovane. ali ono ne biše drobna ptica lastovica. side to mi stara majka biloj vili besiditi: “Ostaf me se. majka Margarita! Ona majka klikovaše sinka svoga i brajenka. ter mi side bila vila staroj majci besiditi. majko Margarito? Ča mi tako cviluješ. majka Margarita.onu malu pticu. priboliti. Na nju mi je našetala bila vila planinkinja. ona majka klikovaše sinka svoga i brajenka. jadna majka. 237 . neg mi ono biše stara majka Ivanova. i ovo ih ne mogu. a ove su ljute rane na mojemu željnom srcu. dvi su meni ljute rane na mojemu željnom srcu. ljute rane otrovane. a biše ju zaskočio sjajni misec na istoku. nikakore priboliti. majka Margarita. bila vilo. posestrino vilo! I ovo ih ne mogu. ali ono ne biše drobna ptica lastovica. jadi te se ostavili. planinkinjo vilo! Dvi su meni ljute rane na mojemu željnom srcu. stara majko Ivanova. obe su mi. ona mala ptica. neg mi ono biše stara majka Ivanova. Koja ti je nevolja grozne suze prolivati? majko Margarito? Koja ti je nevolja grozne suze prolivati?' side to mi stara majka biloj vili besiditi. Na nju mi je našetala bila vila planinkinja. jadovi.

onu kobnu pticu. a ja ti se. A Ivana hranila. ja t’ sam majka imila mlada Petra bratca moga. posestrino vilo! Ja t’ sam majka imila mlada Petra bratca moga a Ivana hranila. sila sam ga. mila sinka. a ja ti se. kumiti i bratimiti: “Kaži meni. da li evo ne znadem za njih smrti ni života. onoj črnoj ptici. ukazali. A bihu mu crna pera sva od krvi ustrapana. te bilige do istine. posestrino vilo! I kad sam ih jadna bila do viteštva dohranila. svitloj zori otpravila. od srdašca. vilo posestrino! Da li evo ne znadem za njih smrti ni života. jadna majka. jadna majka. gavrane. jadna majka. 238 . gdi se gavran vijaše nad merli od Zadra grada. majci Margariti: Neg su mi se zli bilizi. i kad sam ih jadna bila do viteštva dohranila. mila sinka. moj črni gavranče. majka Margarita. svitloj zori otpravila. posestrino vilo! Po njih mi je svitla zora od istoka poručila. po njih mi je svitla zora od istoka poručila. te bilige do istine. jadni majci. ona črna ptica. a bihu mu crna pera sva od krvi ustrapana. ptice zlokobnice. ukazali. neg su mi se zli bilizi. da ti hoću trudna pera sva suzami prehladiti. jadna majka. jadna majka. gdi se gavran vijaše nad merli od Zadra grada. jadni majci. gavranče. jadna majka. jedno malo dite. od srdašca. virom mojom obituju. kumiti i bratimiti. obih sam ih. Obih sam ih. virom mojom obituju.posestrino vilo! A ove su ljute rane na mojemu željnom srcu. sila sam ga. Kaži meni.

majko Margarito. stara majko. majku. ako bi ti oba dva turske uze dopadnuli kojom bi jih ti spenzom iz tamnice iskupila? majko Margarito.ptice zlokobnice. stara majko. sila mi je bila vila staroj majci besiditi. turske uze dopadnule. ostavi grozne suze prolijući. side to mi stara majka biloj vili besiditi: “Ako su mi. ostavi grozne suze prolijući. a za sinka Ivana živim ognjem izgoriti. turske uze dostignuli. majka Margarita. posestrino vilo. iz tamnice iskupiti: za bratca ću mojega dati moju rusu glavu. nego to mi odleti u planinu črnu goru. majci Margariti. ako su mi. posestrino vilo. iz tamnice iskupiti. da li ne hti na mene huda ptica ni gledati. posestrino vilo. bila vilo. nego to mi odleti u planinu črnu goru. majku. da li ne hti na mene huda ptica ni gledati. sila mi je bila vila staroj majci besiditi: “Nisu ti jih. ona huda ptica. radi boga uprašati. lasno ću ih. jadna majka. side to mi bila vila staroj majci besiditi: “Ovo ću te. lasno ću ih. kojom bi jih ti spenzom iz tamnice iskupila?” Side to mi stara majka biloj vili besiditi. bila vilo. ona huda ptica. za to mlado dite!” A za sinka Ivana živim ognjem izgoriti. mene. 239 . za bratca ću mojega dati moju rusu glavu. Da ti hoću trudna pera sva suzami prehladiti. majku Margaritu!” Mene. jadna majka. turske uze dostignuli. planinkinja vila. side to mi bila vila staroj majci besiditi.

Očicami sagledali a srdašci saljubili. da se nigdar nikadare k tebi majci ne zavrati. ne spomene. povidati: bratca ti je obljubila mlada moma Grkinjica. ondi mi se oni bihu očicami sagledali. starice nebogo. a kada si od sebe sinka svoga otpravila. ono mlado dite. da li ću ti istinu. sestre svoje. Na njega se namiri lipa Cvite Primorkinja. ne spomene. ono mlado dite. da li ću ti istinu. da se nigdar od tebe. biše mi ga lipa Cvite onim vencem okrunila. a kada si od sebe sinka svoga otpravila. jadna majko. onda se je u tebi srdašce okamenilo. mladi i gizdavi. turske uze dopadnule. mladi i gizdavi. sestre svoje. starice nebogo. bratca ti je obljubila mlada moma Grkinjica. biše mi ga lipa Cvite onim vencem okrunila. na njega se namiri lipa Cvite Primorkinja. da se nigdar od tebe. 240 .starice nebogo! Nisu ti jih. ter ti ga je napojila mrzle vode zabitljive. starice nebogo. očima sagledali a srdašci saljubili. ter ti ga je napojila mrzle vode zabitljive. na to mlado dite. majko Margarito. jadna majko. mlada Primorkinja. ona venac vijaše od primoga vilovita. onda se je u tebi srdašce okamenilo. ona venac vijaše od primoga vilovita. ondi mi se oni bihu očicami sagledali. stara majko. majko Margarito. ono mlado dite. jer kada mi on dojde u Primorje valovito. povidati. Jer kada mi on dojde u Primorje valovito.

Maja Bošković – Stulli je s pravom ustvrdila da su sudbine Svilojevića i Zrinskoga slične. i žali i prolivaj grozne suze.) nađena i bugaršćica Popivka od Svilojevića koja je vjerojatno zapisana u sjevernoj Hrvatskoj 1663.starice nebogo! Da se nigdar nikadare k tebi majci ne zavrati. Zrinski je sa svojim šurjakom Krstom Frankopanom pogubljen 30. majko Margarito! Cvili. godine. 76-83. cvili. 1621. od suz' lišca ne osuše. 28 241 . str. Organizator. od suz' lišca ne osuše. Izmijenjeno izdanje. I Svilojević i Zrinski su bili usužnjeni. – Bečko Novo Mjesto. Svilojević je oslobođen. godine. (O tome će biti riječi u poglavlju Povijesne predaje. majko.) Kuće u Poljicima za vrijeme Turaka Vidi: Josip Kekez. Bugaršćice. Zagreb 2000. travnja 1671. nit ćeš bratca dozvati. 1671. i žali i prolivaj grozne suze. i da ti se nikadare. III. nit ćeš sinka dočekati!28 U rukopisnoj je ostavštini Petra Zrinskoga (Vrbovec. nit ćeš sinka dočekati. starice nebogo!” Nit ćeš bratca dozvati. majko. majko Margarito! I da ti se nikadare.

-1869.) iz Herderova je Volksliedera preveo na francuski jezik Kačićevu pjesmu o Milošu Kobiliću i objavio u svom djelu La Guzla (1840.-1882. Alphonse de Lamartine (1790. 118.). njegova krilatica Srbi svi i svuda predvodila je velikosrpsku ideologiju po kojoj su Hrvati – Srbi katoličke vjere. 1825. str.30 (Vuk Stefanović Karadžić je bio kontroverzna osoba. Školska knjiga. i 1779. Ivo Ćipiko (1863. Od tada se naše usmene pjesme prevode najprije u Francuskoj a potom u mnogim drugim zemljama. Zagreb 1925. Đuro Šurmin ustvrdio je da se svijet zanosi našom narodnom epikom. 31 Stipe Botica. Andrija Kačić Miošić.) nadahnut junaštvom Stojana Jankovića napisao je svoje djelo La Chute Dr.). G.) uvrstio Goetheov prijevod Žalosne pjesamce o Asanagici kao i tri pjesme iz Kačićeva razgovora ugodnoga. II.-1870.) u svoj Volkslieder (1778.-1903.-1938.). Imao je svoje pristaše u Hrvatskoj među kojima su Matija Ban (1818. Medo Pucić (1821. Zagreb 1908.).-1803.1923. braća Jakob i Wilhelm Grimm.). Herder (1744. Sukladno tomu on je i hrvatske usmene pjesme podvodio pod srpske. Filozofski fakultet Zagreb. Srba i Bošnjaka. Izdanje hrvatskih srednjoškolskih profesora.). Prosper Mérimée (1803.31 Francuski pjesnik. Gerhard je objavio zbirku usmenih pjesama Hrvata. Zbornik Kačić. Po Goetheovom nagovoru Therese Albertine Luise von Jakob pod pseudonimom Talvj prevela je i objavila Vukove pjesme pod naslovom Volkslieder der Serben (I. 1826. U Njemačkoj su nakon Goethea prevodili Johanes von Müller.).) (Gusle).PREVOĐENJE USMENE POEZIJE NA STRANE JEZIKE Početkom XX.29 Sustavnije prevođenje hrvatskih kao i srpskih i bošnjačkih pjesama počinje s Albertom Fortisom i njegovim djelom Put po Dalmaciji (1774. st. str. Međutim. priredio dr. 19.. političar i povjesničar.-1832. Dao je golem doprinos reformi srpskoga jezika. povjesničar književnosti dr. Milan Strašek. Već smo kazali da je J. Već je kazano da je Đuro Ferić Gvozdenica hrvatske usmene pjesme prevodio na latinski jezik. Đuro Šurmin. ali se divi nježnim ženskim pjesmama. VIII. a W. Zagreb 2003. Baladu o Hasanaginici najprije je na njemački jezik preveo Johann Wolfgang von Goethe (1749. U filološkom pogledu Karadžićev je sljednik i Tomo Maretić (1854. Junačke narodne pjesme (hrvatske i srpske). str. Fortisov Put po Dalmaciji nakon Goetheova prijevoda preveden je na francuski jezik. Povijest književnosti hrvatske i srpske. 30 29 242 .

Na engleski je jezik prevodio i John Bowring. izdao na hrvatskom (i srpskom) i engleskom jeziku zbirku naše usmene poezije.-124. U XX. Vostokov i dr. str.-1823. Nakon Puškina na ruski su jezik prevodili naše pjesme Berg. 9. Mnogi su Poljaci prevodili našu poeziju.). Mađari. dr. Đenana Butorović.. Poljak Adam Mickiewicz (1798. 33 Bosansko – hercegovačka književna hrestomatija. Ljubomir Zuković. st. Zavod za izdavanje udžbenika.32 A. g. knjiga II.d’un Ange (Pad anđela).) je prema Goetheovu prijevodu na engleski jezik preveo Asanaginicu. Šveđani i dr. Narodna književnost. 32 243 . objelodanjena zbirka naših narodnih pjesama koju je uredio Arturo Cronia. svjetskog rata objavili su zbirku naših narodnih pjesama. a poslije II. Rumunji. Povijest i historija usmene narodne književnosti. Walter Scott (1771. Hatidža Krnjević. U Padovi je 1949. B.-1855. Tommaseo je hrvatske lirske pjesme prevodio na talijanski jezik. prikupljao i izučavao usmene pjesme u Bosni i Hercegovini i u 70-tim godinama XX. st. Puškin se divio junaštvu harambaše Stanka Sočivice iz Imotskoga. Zagreb 1990. golem doprinos našoj usmenoj poeziji dali su Millman Parry i Albert Bates Lord koji je 1953.-1837. 123. dr.) u Parizu je predavao o našim narodnim pjesmama. Sarajevo 1972. Lord je s prekidima. Naše su usmene pjesme prevodili i Česi. Na ruski jezik prvi je prevodio Aleksandar Sergejevič Puškin (1799. Slovaci. str.33 Najveći dio podataka o prevođenju usmene poezije na strane jezike navodim prema: Tvrtko Čubelić.

izdanje. VI. Matica hrvatska i HKD Napredak.. Školska knjiga. Banović. Hrvatska školska knjižica. Botica.. Epske pjesme Bože Domnjaka Bojana. Stipe. Thema I. uredio Antun 2. knj. Matica ilirska. Dukić. . priredio Hrvatska književnost Bosne i Hercegovine u 100 knjiga. Napredak. Botica. Zagreb 4. 1861. Književna i povijesna zbilja. 1. 14. Zagreb 2005. 6. Zagreb 1972.D.IZVORI I LITERATURA 1.. knjiga 3. epika. priredio dr. Zagreb 1990. Tvrtko. Petar. 100 najvećih djela svjetske književnosti. Dragić. Maja. dr. Sarajevo 2006. Zagreb 1938. Zagreb 1944. Ljubomir Zuković. 11. 10. Stjepan. Zagreb 1995. Grgec. Povijest i historija usmene narodne književnosti. 12. Split 1990. 15. 4. Hatidža Krnjević. Školska knjiga. III. Filozofski fakultet Zagreb. Stipe. 9. Čubelić. sv. Hrvatska usmena književnost Bosne i Hercegovine: lirika. Andrija Kačić Miošić. Grgec. Petar. Književni krug Split. Zagreb 1943. Urednik I. 16. Sultanova djeca (Predodžbe Turaka u hrvatskoj književnosti ranog novovjekovlja). 7. sv. Konzor. Bosanski prijatelj. 244 XXIX. Narodna književnost. Dragić.. Marko. Znanje. Kad je živio Mijat Tomić. Zbornik Kačić. ZZNŽO JS. 8. Od bugarštice do svakidašnjice. Hrvatske narodne pjesme. Davor. Bošković-Stulli. Zadar 2004. 13. Jukić. Zagreb – Ljubljana 1987. Epske narodne pjesme. dr. Đenana Butorović. Biblija i hrvatska kulturna tradicija. Zagreb 2003. Ivo. Split 2005. MH. Sarajevo 1972. Šoljan. Zagreb 1965. Razvoj hrvatskog narodnog pjesničtva. knjiga II. Tvrtko Čubelić. peto prošireno izdanje. Marko. Povijest hrvatske književnosti. F. (Izbor). Vl. 5. Bosansko-hercegovačka književna hrestomatija. Hrvatska državna tiskara. Zavod za izdavanje udžbenika. priredio Ivan Mimica. Frangeš. retorika. nakl.

krajiške i uskočke pjesme). uredio dr. Zagreb 1969. P. AGM. Zagreb 2004. PSHK. (drugo znatno prošireno izdanje). Staro doba. David Bogdanović. smislio. pismenosti od antike do danas. izdanje. sveska peta (Uskočke i hajdučke pjesme). Jelčić. Nikola Andrić. Novinsko-izdavačko i štamparsko poduzeće Čakovec. uredio dr. Zagreb 1897. 24. MH. Bugaršćice. sabrao Martin Meršić. 21. Josip. Hrvatska književnost srednjega vijeka. Odio prvi. Ivan Broz i dr. Hrvatske narodne pjesme. MH. Milan Strašek. Hrvatske narodne pjesme. priredio dr. Izdanje društva srednjoškolskih profesora. Baška Voda 1999. priredio Marko Dragić. Zagreb 2003. 22. hrvatske i srpske. knjiga druga. sv. 32. 1. 31. Junačke narodne pjesme (hrvatske i srpske). Hrvatski leksikon. Razmišljanja o usmenosti i 18. Nikola Andrić. Zagreb 1896. 245 . Jačkar hrvatske narodne jačke iz Gradišća. uredili dr. Povijest hrvatske književnosti.. Zagreb 1996. 23. Sarajevo 2006. Anica Nazor i Marija Pantelić. Hrvatska književnost Bosne i Hercegovine u 100 knjiga. Zagreb 1925. priredio Vjekoslav Štefanić i suradnici Biserka Grabar. Hrvatske narodne pjesme. redakcija i komentari Vinko Žganec. Zagreb 1939. knj. Stjepan Bosanac. Izabrane narodne pjesme. Hrvatska odiseja. Junačke pjesme. Zagreb 1930. 1964.. Zagreb 1940. 29. Naklada P.17. III. I. MH. Eric A. Mala nakladna kuća Sveti Jure. Hrvatska usmena književnost Bosne i Hercegovine: lirika. Odio prvi. 25. Odio prvi. i II. Naklada Leksikon. Odio prvi. 30. Zagreb 1867. Dubravko. Izdanje “Društva hrvatskih srednjoškolskih profesora”. knjiga deveta. Jagić. Organizator. Zagreb 1996. knjiga prva. 20. epika. Uredio dr. I. 28. MH. Junačke narodne pjesme (hrvatske i srpske). 26. 19. Muza uči pisati. Hrvatske narodne pjesme. Vatroslav. Zagreb 1925. Stjepan Bosanac. Junačke pjesme. knjiga prva. Milan Strašek. 27. knj. 4. HKD Napredak. Matica hrvatska. retorika. Historija književnosti naroda hrvatskoga i srbskoga. sveska šesta (historijske. knjiga osma. Pavičić. Havelock. Kekez.. priredio dr. priredio dr. priredio i uredio Petar Gudelj.

Zagreb 1945. Kekez. . 48. Književni krug Split. Zora. Hrvatska književnost do narodnog preporoda. Sarajevo. Anđelko. Nevenka. priredila Maja Bošković-Stulli. MH. II. 46. 36. Narodne piesme bosanske i hercegovačke. Zagreb 2002. Povijest hrvatske književnosti do preporoda.33. izdao o. Narodne pjesme o Mijatu Tomiću. 47. Školska knjiga. knj. izdanje. MH. Maretić. 1925. Vl. 246 45. knjiga 25. MH. 49. poboljšano izdanje. Mijatović. Hrvatski narodni junak (drugo prošireno izdanje). Milorad. Sinj-Duvno 1985. Školska knjiga. listopada 1994. PSHK.d. Zora. PSHK. 38. Mjesto Julija Bajamontija u hrvatskoj usmenoj književnosti-Splitski polihistor Julije Bajamonti. Zagreb 1909. knjiga 24. 41.. 35. Molinie. Zagreb 1964. Zagreb 1964. književnost. Narodne junačke pjesme iz Bosne i Hercegovine. Školska knjiga. 40. Narodne epske pjesme. autor koncepcije Krešimir Nemec. Ivan. Mimica. Logos. Zagreb 1996. Leksikon hrvatskih pisaca. Zagreb 1902. Mijo. Zagreb 1986. Medini. Školska knjiga. Mijatović. 44. priredio Olinko Delorko. Stilistika. Povijest hrvatske književnosti u Dalmaciji i Dubrovniku. 50. I. u: Škreb – Stamać Uvod u 34. Globus. Georges. IV. Leksikon hrvatskih pisaca. Tomo. skupio Ivan Franjo Jukić Banjolučanin i Ljubomir Hercegovac (fra Grgo Martić).. 37. Zagreb 2000. Narodne epske pjesme. Filip Kunić Kupriješanin. Piesme junačke. Ceres. 1. s francuskoga preveo Goran Rukavina. Čitanka iz stranih književnosti 1. 43. MH. Ivan. Osiek 1858. Kombol – Novak. Split 1996. skupio fra Marijan Šunjić. Split 1988. Usmena književnost.. Zagreb 1996. Hrvatska tiskara d. godine u Splitu. Split 1996. Naša narodna epika. Košutić – Brozović. Josip. Zbornik radova sa znanstvenog skupa održanog 30. Mimica. Zagreb 2000. autor koncepcije Krešimir Nemec. JAZU. 42. Život i epski svijet Bože Domnjaka. Kombol. II. Mihovil. Milas. Školska knjiga. Zagreb 1996. svezak pervi. Iz riznice hrvatske povijesti i kulture. 39. Anđelko. nakl.

51. 61. 67. Usmene epske pjesme I. Sarajevo 1931. IV. uredili Mijo Milas i Ivan Mimica. Višić. MH. Zima. priredila Tanja Perić Polonijo. 55. Rijeka 1986. Milivoj. Luka. Narodne pjesme (srpsko-hrvatske) I. i II. 54. Zagreb 2001. Zbornik radova Andrija Šimić izuzetna pojava među hajducima. Književnost drevnog Bliskog istoka. Zagreb 1880. Povijest hrvatske književnosti. 1. Dunja. Naprijed. Zagreb 1926. 52. SHK. Jeronim. MH. Vladić. Zagreb 2004. Solar. JAZU. Znanje. Split 2005. Zagreb 1986. dio. Narodne pjesme o Mijatu Tomiću. Golden marketing. 62. Ivan. Branko Vodnik. izdanje. Ivan. Zlatna knjiga hrvatske narodne lirike. Slaming. uredio prof. Mladost. Figure u našem narodnom pjesničtvu. 58. napisale Maja Bošković – Stulli i Divna Zečević. Zagreb 1961. Zagreb 1924.) Pave Anđelića. Uspomene o Rami i ramskom franjevačkom samostanu. Zagreb. Logos-tours. reprint MH ogranak “Rama” Prozor. Povijest svjetske književnosti (kratak pregled). Zagreb 1996. sastavio Krešimir Mlač. 1882. 247 . 57. Pregled hrvatske tradicionalne književnosti.) I. izdanje. 56. s njihovom teorijom. 64. priredio dr. Izdanje profesorskog društva sekcije Zagreb. Zagreb 2003.. Radetić. Zagreb 1978. Narodne pjesme o 1000-godišnjici kraljevstva hrvatskoga (925. 66. Sedam pristupa pjesmi. Narodne pjesme iz Luke na Šipanu. Rukopisna zbirka (1957. Etnologija i etnomit. HKD Napredak. 65./58. 53. 1991. 59. Vladimir i Zorić. Mate. Globus. herojske. 63. Vratović. Rihtman Auguštin.. Marko. u: Uvod u književnost (uredili Fran Petre i Zdenko Škreb). priredio Davor Dukić. MH. Zagreb 1993. Epika i epske pjesme.1925. Zagreb 1972. Junačke pjesme IV. 60. knj. Ivan Renđeo. Liber. zapisao Andro Murat.

PRIČE (PRIPOVIJETKE) .III.

beside. vjerovanja. apologos (novela). Usmene su priče književnost. slovačkom. Istrebljenje ljudskoga roda. Ima ih istinitih i izmišljenih. Bajka o ukletom kraljeviću. basne.1 Usmene priče se. Legende. U hrvatskom jeziku poznati su nazivi: priča. U minulim ideološko-tendecioznim sustavima pod tom riječju podrazumjevalo se nešto što je izmišljeno i što je lažno. primjerice. pripovijest. češkom. američkoj filologiji nazivaju legendama. kako su to već rekli veliki filološki autoriteti. Zanimljivo je da su se usmene priče u slovenskom. bajka. Sumersko-babilonsko1 Tvrtko Čubelić. Trajne su antologijske vrijednosti staroegipatske usmene priče: Sinuheova priča. već o onom što bi se moglo tipski dogoditi. Legenda je latinska riječ i znači ono što valja čitati. lenda. Novelle. izmišljeni junaci i izmišljene priče o njima itd. Legenda o faraonu Khufu (Keopsu). 249 . Raznovrsnost usmenih priča svjedoče i njihovi nazivi na raznim jezicima. historia. to jest.NAZIVLJE Usmene priče obuhvaćaju: bajke. legend.-210. a književnosti nije da pripovijeda o onome što se dogodilo. bugarskom jeziku nazivale povesti. 209. Kada je netko u nečemu iznimno dobar i zaslužan. anegdote. Istovremeno se za mnoge velikane govorilo da su ušli u legendu i da su otišli u legendu. (Kazavicom ili kazalicom nazivane su i epske pjesme. govori o hajducima. njemačkom Märchen. U portugalskom jeziku se zovu: fabula. U starogrčkom mit. u talijanskoj. latinskom fabula. legende. naziva ga se živom legendom. caso itd. primjerice. kazavica (kazalica). Na našim prostorima rijetko se koja riječ toliko suprotno tumačila kao riječ legenda. SVJETSKE USMENE PRIČE Svaka je kultura na sebi svojstvene načine oblikovala bitne motive koji su postali (usmeno) književni. ono što treba čitati. engleskoj. a kada se. basna. šale i legende. Unamunovo putovanje u Fenikiju.) Narod usmenu prozu naziva: priče. Povijest i historija usmene narodne književnosti. Nipošto se ovim ne želi reći da su sve legende i druge vrste priča istinite. Dva brata. novele. Zagreb 1990. predaje. str. Sage. onda se kaže da su to samo legende. engleskom story. Schwank. pripovijetka.

prije Krista). Kr. st. Zagreb 1996. prije Krista). Arapski zbornik priča Tisuću i jedna noć (IX. Čitanka iz stranih književnosti I. st. prije Krista). st. pr. Kr. En-Ki i Nin-mah. godine sadrži usmene priče i anegdote. Neki povjesničari književnosti završetak nastanka toga najopsežnijega djela u svjetskoj književnosti /215 000. st. a njegov i Zenonov učenik Aristotel (384. prije Krista) istaknuo je da je poezija (podrazumijevajući pod tim nazivom književnost) istinitija i povjesnija od povijesti i da je treba ozbiljnije shvatiti od povijesti. po Kr. st. 2 250 .) pripovijeda o mudroj i lijepoj Šahrazadi.-180. Vrane i sove. Krista). U zbirci su priče.-322. st. u svom djelu Spis o ratu Peloponežana i Atenjana (8 knjiga) navodi velik broj usmenih priča koje je zabilježio kod zaraćenih strana. Školska knjiga. Stjecanje prijatelja. Gubitak stečenoga i Nepromišljeno djelovanje. 60. Tukidid (r.) Pančatantra je jedna od najvažnijih zbirka svjetske usmene književnosti a motivi iz nje nalaze se i u hrvatskim usmenim pričama. str. prije Krista). U Pančatantri se nalaze i motivi iz Mahabharate (IV. (U to doba i riječ historija znači priča). spominje Platon (IV. st. En-lil i Nin-lil. U tome je djelu više priča o Aleksandru Velikom Makedonskom (IV. U njoj se priča o glupim sinovima kralja Amarašaktija koje mudrac Višnušarman pomoću priča uči umjetnosti vladanja. Usmene priče. prije Krista).-II. st. Djelo Gesta Romanorum (Junačka djela Rimljana) nastalo oko 1300. Apulej (oko 125. st. – IV. Sermones discipuli Nevenka Košutić-Brozović. pr.asirske predaje (mitovi) su: Lahar i Ašnan.2 Na značaj usmenih priča ukazivao je najstariji grčki povjesničar Herodot (V. Za oblikovanje hrvatske usmene proze iznimno su važna djela: Fiore di virtu. pr. među ostalima. 18 knjiga/ nastajanje toga djela lociraju u IV. Pored Veda iznimne je vrijednosti indijska zbirka Pančatantra (III. Grčki povjesničar i vojskovođa iz Atene.) u svoj fantastično-satirički roman Metamorfoze ili Zlatni magarac inkorporirao je bajke i predaje među kojima je najpopularnija Priča o Amoru i Psihi. Krista umro oko 396. bajke i basne prožete didaktičkim stihovima. Usmenim pričama bavio se i Ciceron (I. po Kr. st. Snažan je utjecaj toga zbornika na svjetsku književnost. pr.-61. oko 460.-XIV. Aurea legenda Jakoba Voragine. Sastavljena je od pet knjiga: Razdvajanje prijatelja.

otoka Visa.)3 U XVII. Goethe spominje pripovijedanje svoje majke. primorja.).-1773.) sudjelovao je u Austro-turskom ratu (1663. Francuz Charles Perrault (1628.) skrenuo je veliku pozornost pripovijetkama iz zbirke Tisuću i jedna noć.). primjerice. vjerovanjima.) u djelu Illyricum sacrum (sv. Polazište braće Grimm je odnos između bajke (Märchen) i predaje (Sage). Jukić i objavio u Vrazovom Kolu.Ivana Herolta te srednjovjekovne hagiografije i legende. (O tim djelima bit će više riječi u daljnjem tekstu. Paga. 1693.-1703.-1832. pričama iz okolice: Zadra. Venecija 1751-1819).) Alberta Fortisa (1741. Cetinskoga kraja. MH. (Dva stoljeća nakon Shakespearea zapisao ju je I. Fortis piše o običajima. Brača. I. F. Perraultov sunarodnjak Antoine Galland (1646. bilježi legendu o sv.-1715. god. U klasicizmu su mnogi pisci značajnu pozornost pridavali usmenim pričama. Nijemac iz Slovenije Johann Weichard Valvasor (Ljubljana. Daniele Farlati (1690. Hvara.) kao i u vojnim pohodima Nikole Zrinskoga u Slavoniji.) postigao je velik uspjeh zbirkom priča koje je zabilježio ili sam izmislio. između ostaloga. prvi. Shakespeare je dramu Mletački trgovac napisao na temelju priče Dram jezika koja je poznata i kod Hrvata u BiH. Miguel Cervantes (1547. drugi i 1822.). Njegove informacije o Morlacima utemeljene su i na usmenim pričama.). Braća Jakob i Wilhelm Grimm započinju novo razdoblje u teoriji usmenih priča. sv. a Aleksandar Sergejevič Puškin (1799. Trogira.-1664.VIII. 251 . Juri. 1641. Palagruže. Raba. U romantizmu se javlja interes i za narodno pripovijedanje. 3 Narodna šala.-1803. Tomu je mnogo doprinio Johann Wolfgang von Goethe (1749. Od velikoga je značaja Put po Dalmaciji (1774. Od velike je važnosti njegova Geografska karta Hrvatske (1688. Zagreb 1923. 1815. U romantizmu je općenito snažan interes za usmenu književnost.-1616. st. o usmenim pričama piše Jean la Fontaine (1621. treći svezak). IX.1695.-1616.-1837. folklornom kazalištu. Njegovi zapisi iz Hrvatske govore o narodnim vjerovanjima. Takvi su. – Krško. Kvarnera. Oni su u tri sveska objavili Dječje bajke (1812. Skradina. Splita. pričama.) i William Shakespeare (1564. uredio Josip Pasarić.) Mnogi su renesansni i barokni književnici veliku pozornost davali usmenoj prozi i stvarali svoja djela uzimajući građu iz usmene proze.) spominje svoju dadilju Arinu Rodonovu od koje je čuo bajke i pjesme. Šibenika. prvi.).

Jedno zrno se uplašilo i nije smjelo izniknuti. Švicarac rumunjskoga podrijetla Andre Jolles 1929. godine u Jednostavne oblike pogrešno uvodi i manjkavo tumači bajke. str. Ono plašljivo zrno ostalo je u zemlji. str. petosveščanim prijevodom staroindijskih priča. Beograd 1984.-1970. g. Legende sveta. 187.-212. Zagreb 1986. 9. Ptica ga je pozobala. a najveća je što se u njemu ne vide osobitosti nacionalnih kultura. 4 252 . g. u: Zdenko Škreb-Ante Stamać Uvod u književnost. 151.Veliki znanstveni interes za usmene priče pobudio je Nijemac Theodor Benfey 1858. 210. taj katalog ima manjkavosti. primjerice. Stuttgart. Usmena književnost. Ti su znanstvenici utvrđivali nastanak i migraciju bajki.) i Max Lüthi.) Usmene priče često se koriste i u druge neknjiževne svrhe. a drugo je naraslo u prekrasnu biljku. 5 Josip Kekez.4 U komparativnom pristupu proučavanja usmenih priča značajna je zemljopisno-povijesna metoda tzv. Tvrtko Čubelić.7 (Slično je i u filologijama drugih naroda.5 Međutim. 1968. Nakon braće Grimm najznačajniji doprinos u proučavanju usmene proze dao je Vladimir Jakovljevič Propp (1895. Tako. str. Povijest i historija usmene narodne književnosti. 7 Richard Cavendish. Tom su se problematikom najviše bavili Erich Strassner (Schwank. st.) knjigom Morfologija bajke. Zagreb 1990. str. jedan od najbogatijih ljudi i jedan od najvećih motivatora Zig Ziglar u svojoj knjizi Pogled s vrha (2000. Njima se koriste najveći menadžeri i motivatori. predaje i legende. 6 Isto. To je djelo nastavio Johannes Hertel 1909. u usmenu prozu uvodi se termin švank kojim su se označavale šaljive priče. Sljedbenik Finske škole Amerikanac Stith Thompson je sa suradnicima sastavio katalog u kojemu su pripovijetke razvrstane po tematskom i motivskom indeksu.) navodi basnu koja govori o dva zrna koja su se našla u zemlji i razgovaraju. Tridesetih godina XX.6 Američki filolog Richard Cavendish u djelu Legende svijeta pod pojmom legende podrazumijeva usmene priče i ističe da legende izdržavaju probu vremena bolje nego prava povijest. i kasnije. Finske škole koju su utemeljili Kaarle Krohn i Antti Aarne.

) u Dundu Maroju navodi izreku Šaptom Bosna poginu koja je do danas sačuvana u izričaju Bosna šaptom pade. Veliki 1611.HRVATSKE USMENE PRIČE Usmene su priče poslužile piscima i propovjednicima. 1631.). 1563. Po tim legendama Gavanovi dvori su se nalazili na mjestu: Boračkoga jezera kod Konjica. Od 1996. g. Za hrvatske usmene priče iznimno su važne bosanske fratarske knjige mada nemaju izvornih narodnih priča. nastao je Cvet vsake mudrosti u kojem se. Dubrovačke priče nalaze se u anonimnoj Kronici. i početkom XV. do 2005.) te Povijesti Dubrovnika (1595. Usmene su priče parafrazirane i u Hektorovićevom Ribanju i ribarskom prigovaranju (1568.). usmenih 8 Matija Divković u franjevački je red stupio najvjerojatnije u Olovu. Kreševu. Zborniku koji je 1507. 1531. U tomu djelu zapisana je legenda o propasti Sodome i Gomore. jezera u Rijeci Dubrovačkoj. g.) objavio je sa zbirkom pripovijesti o čudima Presvijetle Djevice Marije (Sto čudesa aliti znamenja blažene i slavne Bogorodice. Hutova blata u Trebimlji. st.) dominikanca Serafina Razzia (Firenca. spominju kazivanja o vili morskoj. Crvenog i Plavog jezera kod Imotskoga. između ostaloga. – Olovo. – Firenca. te jezera kod Pleternice i Vinkovaca. Usmene su priče temelj Besida (1616. hagiografija. divice Marije) prevedenom iz popularne zbirke Ivana Herolta Sermones discipuli de tempore et de sanctis (1476. Krajem XIV. U Malom katekizmu (1616. 1508.). a namijenjena su narodu. Plitvičkih jezera. Marin Držić (Dubrovnik.) osim katehetičkog dijela. – Mleci. Svoj prvi katekizam Nauk karstjanski (tzv. 253 . U Mađarskoj se pripovijeda da je tako nastalo Blatno jezero (Balaton). Bio je franjevac u Sarajevu. 1611. u drugom su dijelu knjige stare hrvatske vjerske pjesme i dramski tekstovi. jezera Kuti kod Neuma. a nalaze se u glagoljskim knjigama. brevijarima i misalima.8 Divković je građu crpio iz legenda. počeo sastavljati Nikša Ranjina. Libru od mnozijeh razloga (1520. o lukavoj lisici koja se pretvara mrtvom kako bi pohvatala ptice. Olovu. Prukljanskog jezera kod Šibenika. 1567. Njegova su djela vjerskodidaktičkoga karaktera. Nauk karstjanski doživio je 10 izdanja. ostavio je najdublji trag u hrvatskoj književnosti i povijesti. Miloševa jezera ispod Krinja u Hrvacama kod Sinja.). među kojima je i inačica Posvetilišta Abramova Mavra Vetranovića. Školovao se u Italiji.) fra Matije Divkovića (Jelaške kod Olova.) i Zoranićevim Planinama (1569. Sramotan pad Bosanskoga kraljevstva krajem svibnja 1463. godine sa studentima sam zapisao pedesetak legenda o propasti Gavanovih dvora.

Kad je redovnik bio na molitvi pred njim zapjeva jedna ptičica i on je pokuša uhvatiti te ona pred njim pobježe u gaj koji bijaše blizu samostana. a tada fratri shvate da je on iz tog samostana izišao prije 340. žedan. našim. slovinskim. blažena Gospa i svekoliko mnoštvo svetaca Božjih koji slave Gospodina dan i noć govoreći: Svet. g. Neki povjesničari književnosti ističu da ga je jedino nadmašio Andrija Kačić Miošić. i 16. Split 2006. Hrvatska književnost katoličke obnove i prvoga prosvjetiteljstva (Hrvatska barokna književnost). kolika je radost i veselje i koliko uživanje biti u kraljevstvu nebeskome u kojem je devet kora anđeoskih. 254 . na vrućini. zaustavi se na jednom drvu i nastavi pjevati. Smatra se ocem bosanske književnosti (hrvatske književnosti u Bosni i Hercegovini). Filozofski fakultet Sveučilišta u Splitu. tko je i što ište? Redovnik mu reče da je izišao iz tog samostana. Redovnik je pod drvetom stajao i slušao pticu a kad ona odletje vrati se u samostan. Ako je tolika ljepota i razgovor jednog anđela. Kad dođe vidje da su stara vrata zazidana a nova sagrađena na drugom mjestu. 74-77. naškim. bos i gol. Redovnik ispriča. Od slatkosti pjevanja ptičice nije se ničeg sjećao. Njegov je rad pridonio širenju štokavštine. Sva je djela objavio u Veneciji. Poče kucati i dođe vratar da mu otvori te ga poče pitati: odakle je. Starješina pitaše redovnika tko je i povede ga drugim fratrima te ga pitaše tko je starješina bio kad je on izišao vani. Svoj jezik zvao je bosanskim.) prijevodi su i kompilacije iz nekoliko latinskih autora 15. godine: KAKO SU SLATKE PJESNI NEBESKE Bijaše jedan redovnik dobra i sveta života i moljaše Gospodina Boga da bi mu očitovao kojugod slast nebeske slave. Vratar se vrati i sve ispriča starješini. Fakultetski priručnik. svet Gospodin Bog Sabaot! *** Divkovića Besjede svarhu evanđelja nedjeljnih priko svega godišta (1616. www.hr str. Vidi: Marko Dragić. Djela je tiskao bosančicom (zapadnom inačicom ćirilice).predaja i legenda koje je čuo od naroda kao i iz Heroltovih Sermones discipuli (Odgovori učenika) te iz Gesta Romanorum (Junačka djela Rimljana). Stadoše se čuditi da je toliko živio gladan. st. Divkovićeva Rajska ptica nalazi se u glagoljskom rukopisu popa Mihovila iz 1558. Bio je vrstan propovjednik i veoma popularan narodni pisac.ffst. Osnova njegovog jezika bio je štokavski ijekavski-ikavski narodni jezik. svet. Prvi je bosansko-hercegovački Hrvat koji je pisao narodnim jezikom. na hladnoći.

fra Pavla Posilovića (Glamoč. st. 1650. O značaju Okružnice koju je uputio zagrebački biskup Maksimilijan Vrhovac. – Zagreb. 1744. Ispovid krstjanska (1710. došli u današnje krajeve predvođeni petoricom braće i dvjema sestrama. (Lašvanin je umro od kuge. Pisac. pogibeljima svećenstva i njihova puka. 1765.). 1624. st.). latinskim jezikom pisana Kratka povijest Bosne srebrne fra Bernardina Nagnanovića (Brotnjo-Čitluk u zadnjem kvartalu XVII. 1750. 1700. iza Babinih gora. 1703. svećenik Juraj Habdelić (Staro Čiče u Turopolju. 1688. U Narodnom je preporodu i romantizmu velik interes za sve vrste usmenih 255 . oko 1600. 1717.) Djela fra Filipa Lastrića (Oćevija.). o mučenicima za vrijeme osmanske vlasti.) te rukopisi vrsnog propovjednika Stjepana Margitića Markovca (Jajce. g. glazbenik i pisac Julije Bajamonti (Split. – ? 1777.) i Svetinjak (1766. dakle. kao i djelo njegova osporavatelja Ivana Lovrića (Sinj. Nagnanović je pisao o stradanjima bosanskih samostana. – Fojnica. Dragocjen je.) koji se bavio proučavanjem Morlaka i veoma je zaslužan što je svom prijatelju Albertu Fortisu pomagao pri sabiranju i zapisivanju hrvatske duhovne kulture.). – Jajce.) fra Stipana Jajčanina. 1678.). st. 1685. – Kraljeva Sutjeska. – Ancona. govornik. Značajan doprinos hrvatskoj usmenoj književnosti dao je liječnik. 1730.) koristio je i usmene priče. Svietlost karstianska i naslagenye duovno (1679. oko 1754.: Prilike (1701. 1800.Narodno je pripovijedanje i u bosanskim fratarskim knjigama: Cvit od kriposti iz 1647. Vrata nebeska i xivot viečni (1678. leksikograf. dragocjene su u XVIII.) sadrži u sebi više usmenih priča preuzetih od Orbinija i iz naroda. 1783.). 1651.) i Prvi oca našega Adama grijeh (1674. su važna za širenje usmenih priča. Pored navedenih bosanskih fratarskih knjiga iz XVII.) Ivana Ančića (Lipa kod Duvna. 1609.) (koji je građu crpio i iz Gesta Romanorum). kao i o Stanku Vrazu već je bilo riječi. – Šćit u Rami. Usmene su priče i u Pripovidanju nauka krstjanskoga u tri knjige (1750) fra Jeronima Filipovića (Rama.? – Sinj.) u svojim religiozno-moralnim djelima Zrcalo Marijansko (1662. – Split. Fala od svetih (1708.) također. – Zaostrog.) Nediljnik dvostruk (1766. Fortisov Put po Dalmaciji. Među mnogobrojnim predajama u Lašvaninovu Ljetopisu je i demonološka predaja o kugi. Fra Nikola Lašvanin (Dolac kod Travnika.) u svom Ljetopisu bilježi više priča a među njima i spomenutu Porfirogenetovu o Hrvatima koji su.

Jagić je skrenuo pozornost na bosanske fratarske knjige. – Beč. PSHK. a nije navodio mjesto. Zagreb 1964. str. 59. g. 1818. objavio sv. Iako je Tordinac vršio manje jezične preinake. Tordinac je zabilježio i hrvatske narodne običaje. beatificirao Ivana Merza). knj. – Podgora. – Zagreb. (Na tome je mjestu Sv.) objavio je 1883.) u svom paradigmatskom članku Naša književnost (1865. Priče su zapisane u Varaždinu i okolici. 1858. on u svom djelu Puti navodi i etiološku predaju o kultnom mjestu Petričevac u Banjoj Luci. 1881. – Beč. 11. a taj korijen je puk. 26.9 Premda je don Mihovil Pavlinović (Podgora. Maja Bošković-Stulli.) uglavnom zapisivao i sabirao usmenu poeziju. Predaju su mu kazali muslimani koji su iznimno štovali to sveto mjesto. Bosanske narodne pripovijetke. zaman svi vanjski pokušaji da navuku narod na svoje – on stoji tvrdo kao dub. 1838. međutim. knj. ni sve sile svijeta ne će narod krenuti s puta kojim udariti mora. 1923. str. Matica hrvatska. vrijeme zapisa i kazivače). PSHK. Narodne pripovijetke. Kamilo Blagajić objavio je zbirku bošnjačkih priča. 46. 2003. 1888. Dragocjeni su. Hrvatske narodne piesme i pripoviedke iz Bosne. g. 1.) u Kolu i Bosanskom prijatelju objavljuje priče iz Bosne (Jukić je prepravljao priče. zaman su sve tuđe spletke. 1831. Zora. 1887. on je od svega naroda najviše spojen sa zemljom. njegova je zbirka (62 str. jer je puku silan korijen. Svećenik Nikola Tordinac (Đakovo. August Šenoa (Zagreb. pjesme i pripovijetke iz Pećuha. 10 9 256 . Zagreb 1963. 1838.) u svojoj Historiji naroda hrvatskoga i srpskoga (1867. Fra Ivan Franjo Jukić (Banja Luka.priča.) do danas jedina prava zbirka usmenih priča bosansko-hercegovačkih Hrvata. Mnogobrojni su se hrvatski književnici i u predrealizmu i realizmu nadahnjivali usmenim pričama. socijalnu i književno-kritičku dimenziju.”10 Trajno su poticajna Šenoina načela po kojima književnost mora imati nacionalnu. otac Ivan Pavao II.) prvi se sustavnije bavi interferencijama hrvatske usmene i pisane književnosti. a bude li u njega obrazovanja i samosvijesti.) ističe snagu i važnost narodnoga duha: “U puku stoji prava sila naroda. Zbor redovničke omladine sakupio je i 1870. Filolog Vatroslav Jagić (Varaždin. August Šenoa I priredio Šime Vučetić. Jukićevi zapisi poslovica i zagonetki. – Đakovo. Prvu je pravu zbirku narodnih usmenih priča objelodanio Matija Valjevac 1858. 1857.

Zvonimirova kletva. O značaju Antuna Radića i Nikole Andrića već je bilo riječi. na svijet izdao Cvet vsake mudrosti. Josip Pasarić (Pušća. st.). Gospa Sinjska. 1914. *** Goleme su vrijednosti terenski zapisi u seminarskim i diplomskim radovima studenata filozofskih fakulteta u Zagrebu. – Zagreb. knj. g. – Zagreb. Balint Vujkov (Subotica.) objavljuje u tri sveska kajkavske i čakavske priče (XIX. Nikola Šop.). U 20. 1912./XX. Narodna umjetnost (Institut za etnologiju i folkloristiku Zagreb) i Glasnik zemaljskoga muzeja Bosne i Hercegovine (Sarajevo). 1942.) književni kritičar. Izdavač je te monografije Školska knjiga. Mehmedalija Mak Dizdar. 1937. Osijeku. Vladimir Nazor. Mila Gojsalić. – Zagreb. 1856. Miroslav Krleža. prva). Hrvoje Hitrec 2007. Crkva na kamenu (Mostar) i Naša ognjišta (Tomislavgrad). Ivan Raos. Gorski Kotar. Ramska kraljica.. Kalendar Sv. st. Rijeci. ravnatelj Klasične gimnazije u Zagrebu. Narodno je blago i u katoličkoj periodici: Svjetlo riječi. 1951. Bosna Franciscana (Sarajevo).. sljedbenik “zdravog realizma” Franje Markovića (Križevci. *** Cijela je plejada velikana pisane riječi koji su u svoja djela utkali usmene priče ili pak pisali o usmenoj književnosti. Splitu. iznimnu su ulogu u očuvanju hrvatske tradicijske kulture imali časopisi Zbornik za narodni život i običaje južnih Slavena kao i Napretkov Kalendar (Sarajevo) u kojem nalazimo i dokonice (šale. a u njoj je Hitrec. Dobri pastir. 1845. nadahnut hrvatskim predajama i legendama. objavio je 1923.). Božo Lovrić.) objavio je tri zbirke usmenih Bunjevačkih pripovijedaka (Subotica. Ivo Andrić. napisao trideset sedam predaja i legenda među kojima su: Dolazak Hrvata. Crna kraljica. 1860. a od 1906. 1936. Ante. Novak Simić. Strohal je 1916. anegdote i viceve). U istom smislu važni su časopisi Matice Hrvatske u BiH: Motrišta (Mostar) i Hrvatska misao (Sarajevo). Pored spomenutih navodimo i sljedeće: Dinko Šimunović. g. profesor u Zagrebu i Osijeku. 1. Hrvatske narodne šale (sv. Majka Božja Bistrička.) koje je započeo Nikola Andrić (Vukovar. Miljenko i Dobrila. Trenkova djeca i dr. Dubravko 257 . godine objelodanio je Hrvatske legende. – Zagreb. 1867. Mostaru.Filolog i književnik Rudolf Strohal (Lokve. Milutin Cihlar Nehajev.

). viceve i legende. zapisivanju i izučavanju hrvatskih usmenih priča imaju: Maja Bošković-Stulli. Krunoslav Draganović. šale. Bajka.Horvatić. Žanrovi usmenih priča: 1. Ljubo Lucić. Legenda. Etiološke predaje. Po toj klasifikaciji priče bi bile: zbiljske (realistične) i fikcijske (izmišljene. Stipe Botica. Ćiro Truhelka. Hašim Šerić. Među mnogima povjesničarima i arheolozima u čijim djelima nalazimo usmenu prozu jesu: Tadija Smičiklas. Najveći doprinos do sada u zapisivanju i izučavanju usmene proze Hrvata Bosne i Hercegovine dao je Vlajko Palavestra. Najveći doprinos u sakupljanju. MOTIVSKI SVIJET HRVATSKIH USMENIH PRIČA Usmena proza obuhvaća vrste priča: bajke. 1937. Marko Perojević. – Zagreb. Nikola Bilogrivić. basne. Milenko S. 3. Predaja: Povijesne predaje. Petar Gudelj i mnogi drugi. Usmene priče mogu se razvrstati i prema njihovom odnosu prema zbilji. Vjekoslav Klaić. predaje. Tvrtko Ćubelić (Bihać. 2. novele. (Relevantna djela za ovaj rad spomenutih autora kao i djela iz navedene periodike bit će navedena u bilješkama i literaturi). 4. Eshatološke predaje. temama i oblicima. Mitske predaje. Miroslav Džaja. Stjepan Džalto. 1913. Ignacije Gavran. Ivan Aralica. – Zagreb. Pričanja iz života. Estela Banov Deppope.) Josip Kekez (Katuni. 5. Radmilu Fabijanić i Nadu Milošević Đorđević. Ivan Mimica. 258 . Franjo Šanjek i drugi. Vrijedi spomenuti i Irmu Čremošnik. Demonske predaje. anegdote. Basna. Julijan Jelenić. 1995. fantastične). 2003. Novela. mistične. Andrija Nikić. Huseina Đogu. Pavao Anđelić. Filipović. Jozo Vrkić. Ferdo Šišić. Usmena proza može se razvrstati prema motivima.

1. Mislio on da će se ona brinit za njegovu curicu. BAJKA Bajka je najdulja usmeno-prozna vrsta. Čudesno u bajkama sudjeluje i rješava nerješivo.6. U šumi se nekako maćuha odvojila od ove. Uniđe unutra i ugleđe njekog starog djeda. pa radi toga. i sakrila se iza njekog drveta pa pobjegla kući. Za to vrime postali su oni dobri drugovi. mada je mala bila dobra. Pastorka se puno uplašila – mače znala je da ju je ona ostavila samu. Uhvatila nju neka teška bolest i nije joj se mogla sakriti. pa je zbog toga nije nikako voljela. Tako je tome čoiku bilo žao njegove male. Rekla joj je da će je odvest na njeko fino mjesto pa se pastorka obradovala. zamrzila maćuha pastorku još više. Tjela se ta maćuha otarasit nje pa je tak dugo vremena ona mislila šta će napravit. Kad su curice obadvi narasle i postale cure. Onda zastane na vrata pa je i primjetila da je djed gleda al ništa ne govori. a on bio cili u čirovim. Najpoznatije su bajke Pepeljuga. PASTORKA Prije je to bilo – tako sam ja čula – da je živila neka sretna porodica. al nije znala puta. Ta je bila ohola i ona je njega htjela samo radi para. Ivo i Marica. Ma. 7. Ona je ageografična i ahistorična te se u njezinom izučavanju koristi monogenetski pristup. Anegdota. Otac i ta ći. Tak je ona odala po toj šumi i odjednoč ugleđe ona njeku kolibu pa potrči. Valjda on mislio da će nadoknadit djetetu mater pa je to i uradio. Puno su oni patili za njom. Vic. bio on bogat. ostali sami i nisu se nikako mogli utješiti. Ona je njemu pričala što joj se 259 . Tako je ležala neko vrime dok nije pripočinila. Ona se sažali na njega pa se približi i pita ga da mu pomogne. Tak je ona njemu pomogla i živila u njegovoj kolibi par dana. Ona se još više uplašila pa tjela pobjeć. Kad su njia dvoje dobili svoje dite. Va je bila ljepša od njene ćeri. Genus specificum bajke je fantastično ili čudesno. Jednog je dana maćuha spremila pastorku i odvela je u šumu. al eto. Lipo su oni živili i bili radosni dok se jednog dana nije razboljela ta žena. Tjela se ona vratit kući. Dobro uvijek pobjeđuje zlo. al se prevario. Bili to čovik i žena i njihova mala curica. ona je pastorku zamrzila još više. Sitni oblici: Šala. pa se on onda priženio.

Ći i otac su nastavili lipo živit u zadovoljštini. Djed joj je reko da slobodno sebi uzme jedan od kofera. Kakoćemo ga proslaviti? A žena mu reče: – E moj čovječe. a on njoj o svom teškom životu i kako je dobio te čireve. Unutra bilo sve samo zlato. ona se htjela vratit kući. knj. Maćuhu je puno zanimo ti mali kofer. Jedva su njia dvi donile ti kofer. rano jutrom. kad ni ja ne znam kako? Potom čovjek zakalal. Kad je djedu bilo bolje. Onda je ona htjela poslat svoju ći da i ta dobije zlata od djeda. 5. Svi su se iznenadili kad su je vidjeli. pa kad je curica došla do kolibe. što ću ti ja. a ona je uzela najmanji pa je pošla kući. pa iziđe nekuda van. Sarajevo. pa joj je došla pomoć nosit ti teret. Jedva je ta izdržala i jenu noć tode. al se zbog zlata napravila dobra pa ga pitala da mu pomogne. jer je puno voljela oca i falio joj. Čim su stigle u kuću. odma su one to otvorile. Jedamput reče čovjek ženi: – Ženo. Bile one baš zadovoljne jer su mislile da su se obogatile. Tako je ona uzela onaj najveći i jedva š njim izišla na vrata. ali iznenadile se one samo tak. već dvi velike guje – ma goleme su one bile. ali joj je rekla da uzme što more veći kofer.desilo. koji oće. pa je rano ujitra krenila. i nijesu nigdje ništa imali osim jednog djeteta. str. Onda je maćuha uzela ti kofer pa ga otvorila. Tako je ta mala ušla u kolibu i vidila toga djeda. priredio Marko Dragić. 59-61.11 (Brčko) ZLATNA LAĐA Tako su bili čovjek i žena jako siromašni. drama i mikrostrukture. Već sutra. U šumi ju je mater već čekala. On je imo puno ti njeki lipi kofera. pa je pitala odkud joj i šta ima u njemu. On joj se baš smučio. a mi nemamo nigdje ništa. koji god izabere. Jedva njekako ona je našla put i došla kući. 11 260 . 2005. Onda joj je pastorka sve ispričala i rekla je da je to ko biva njeki dar jer je pomogla tome djedu. Nije unutra bilo zlata. Stari joj je rekao da sebi kao nagradu što ga je njegovala uzme jedan od kofera. evo nam sad ide krsno ime. Odma su iskočile iz kofera i ujele njia dvi. Tako se pozdravila sa tim starcem i krenila. mater se odma vrati nazad. MH. koliko je on bio težak. ali ne zna ona šta je unutra. i idući putem pomisli u sebi: Hrvatska usmena književnost Bosne i Hercegovine: proza. dovede ona svoju ći na to mjesto u šumi. HKD Napredak. Na mjestu su i usmrtile jer su bile otrovne. Hrvatska književnost Bosne i Hercegovine u 100 knjiga.

a starac mu reče: Dat ćeš mi forint. a taj car nije imao muška djeteta.pa bih poslužio svoje krsno ime. dalje. pa udari preko careva dvora. A starac mu reče: Pa daj ga meni. Starac odnese dijete. Kad je starac otišao. Ma jesi nešto. A kad ga starac i po treći put upita. pa kupi sve. A carica reče: – Bome je to i moja volja. Ali nijesam. pa ga upita: Šta ti to nosiš stari? Evo nosim dijete. pa uprti dijete i odnese. – reče starac. što je moja volja? Mi ć emo lijepo dati našu k ć er zaDragana. – Car reče: Hajde da mu damo ime Dragan. – reče opet ovaj. Čovjek otide. – odgovori on. što mu je trebalo. pa će nam sve naše dobro ostati skupa.– Bože moj. a starac još reče: Za taj ćeš forint sve kupiti i platiti što ti god treba. da bih ga prodao. Samo šta išteš za njega? A šta ćeš mi dati? Dat ću ti forinti. On pristane. – odgovori starac. pa skupi goste i proslavi krsno ime onako. pabih služio krsno ime. kako je trebalo. te starac otide. 261 . Kad je Dragan već bio narastao. a car mu dadeplatu. – reče starac. Pa bi li ti to prodao? – pita car dalje. reče car carici: Kako ćemo mi sad nadjesti ime onome našem sinu? E. Bih. Pa šta išteš za njega? – pita car opet. pa ga pita: Šta si ti sad divanio!? Nijesam ništa. Potom on njemu dade forint. Kad je starac nosio dijete ispod careva dvora. neka bude. nego samo jedno žensko. reče car carici: – Znaš ti. ja ne znam. a on će ti vavijek udžepu biti. Car reče: Daj ga amo. – A carica reče: Pa slobodno.reče on: Ma rekao sam. vide ga car. I tako ostane Dragan. ja bi ga prodao. da imam ikome dijete prodati. On nije nego tako pomislio. al pred njega iziđe star čovjek. kako bi bilo najbolje. da sad imam ikome ono dijete prodati. – njih su se dvoje još od prije zavoljeli. – reče starac. ja ću ga kupiti. što sam i ja dao. – I on donese dijete i preda ga caru.

reče mu car: – Evo ti sedam kola blaga. te samo pogađaj i kapariši. Potom mali Dragan sjede. javi mu: E pa dobro. pa ćemo spavati. i bogzna hoćemo li se igda vidjeti. pa hajde. pa će mi to biti dosta. Idući on tako. poslat ću ti koliko budeš trebao. moj sine. a ti ćeš sa mnom ratovati. da njih dva idu u trgovinu. patrži. pa hajde i ti. piši mi. onome neka bude. pa joj reče: Ja sad moram otići. legnu oni i prespavaju. Kad oni tako dosude. pa komu dosude.A ona reče: Evo ti moga prstena s ruke. Car pristane. Sjedi tu. – da tržim. kako bi mi spavali ovdje u planini. sad se uprav na silu rastati moramo. da više od njega istržiš. pa mu reče: – Vidiš. neka onome bude. da je ne da. kad je careva kći do udaje dorasla. Ali Dragan reče: – A moj djedo. Kad on dođe k njemu. reče mu: Pomozi Bog. Kad sudili ovamo. gdje sjedi i loška vatru. i tu nađe jednoga starca. pa da nas štoujede? Ali starac reče: – Ne boj se ti ovdje ništa. pa koji više istrži za tri godine. a tebi evo sedmora. ali ovaj car reče. paako ti pofali novaca. bar ću te poprstenu poznati. dobro. nego ti meni daj samo onaj forint za koji sime kupio. pa još ništanijesam vidio. Ja ovuda hodam. Kad onaj to čuje. dade onaj car svome sinu šestora kola novaca i pošalje ga u svijet. Onda Dragan otide k djevojci. sudili onamo.Ali. Kad je ujutro svanulo. A otkud ti ovamo? Idem po svijetu. djedo! Bog pomogao! – reče mu starac. i tako se skupe ministri. dođe u jednu planinu. zaprosi je drugoga cara sin. da micar dade svoju kćer. Onaj jedognao šestora kola novaca. pa otide. i gledaj. hodam. A on mu reče: – Na ne ću toliko novaca. reknu caru: Mora vijeće suditi. dade mu forint. i onuze još komadić kruha. bome dosude. reče mu starac: 262 . a ovaj dozove svoga Dragana. a kad omrkne. Kad to car čuje. – reče Dragan.Kad to čuju carevi ministri. pa ako se igda vidimo. A starac mu reče: – Dobro sinko. ne bih li što dobio. Kad Dragan pođe. pa sjednu suditi.

pa će te onda odvesti k caru. nema ondje ništa. Sad uzmi tu mast. vidi šta si kupio. – reče onaj. zakala. On će tebi pregnati lađu. pa ću ti jošnešto kazati. reče mu: – Daj mi tu lađu prevezi amo. jer te ne vidim. dok ne prospava. a on ga pita: Bi li to prodao? Bih. Kad ujutru svane. a ti onda uzmi te masti. kad al iskopa rukavicu masti. A stari mu reče: Dobro je to sve. pa ćeš doći do jedne velike vode. On priveže ćenu i dođe k starcu. pahodi amo k vatri. onda ćeš pola sna i platu primiti. pa ću te sretna načiniti. pa pogleda onamo i vidi careva krmara. On mu izvadi onaj forint i dade i uzme ćenu te se vrati nazad starcu pa mu reče: Evo. neka ti preveze lađu. Ali mu on reče: – Ja ti ne mogu lađe prevesti. al ćene nema. Ali ti njemu reci. Kad Dragan to čuje. neka ti preveze unamjerice lađu. Onamo preko vode vidjet ćeš careva krmara. Dat ćeš mi forint. djedo. jer smo mi svi gubavi. što sam kupio. A kad prijeđe preko planine. A kad cara izliječiš. – reče starac.– Sad ti hajde preko one planine u grad. a kad bio na vrh planine. možda ćešda što iskopaš. pa ga samo pomaži po čelu i on će biti zdrav. a kad prospavaš. šta ti ono radi. pa hajde preko te planine. pa odnese starom. a ti ne smiješ amo. grdne kao more. A kad Dragan tamo. a on će ti reći da ne more. pa štogod prvo sretneš. sinko. – samo ga priveži tu za taj trnić. i car je gubav. Dobro si to kupio. pa mu reče: Evo djedo. šta sam našao. te tu opetnoći. Kako to. Pa šta išteš za njega? – pita on dalje. pa grebenaj ondje. pa ga stane zvati. uzme je. pa da ćeš ga sretna načiniti. da prijeđem tamo. djedo. – reče ovaj. kupiga. On otide. On onda dođe k starcu i kaže mu: Ma. pa onda izliječi i cara. sinko. pa sjede. pa začeprka noktima. jer da ne vidi. a i da ti ne smiješ onamo. 263 . onda nemoj više nikoga. onda dođi k meni i dovedi da i ja vidim. jer je ono gubava zemlja. pa otide od staroga. Potom Dragan ode uz planinu. pa ga zovi. dođe do one rijeke. reče mu starac: Hajde. da ne bi bilo ništa? Hajde. srete ga čovjek i vodi crna ćenu. a kad ga dozove. Kad kupiš.

Kad car vidi. jer sam trudan. Kad Dragan dođe tamo. aon otide i leže. Kad on tamo. dat ću ti. štogod zaišteš. pa ga pomaže po čelu. al to onaj carev sin. onda ću tizemlju izliječiti. Dragan sjede u lađu. On onda reče carevu sinu: 264 .Ali mu Dragan reče: – Ma daj ti meni prevezi lađu. Car mu reče: Jesi li gotov? Jesam. pa nema čim daisplati. Ovi na to pristanu. i ona pođe. pa došao i nakupovao silno blago. Dobro. On tako uradi: najprije izliječi zlatare. pa ćeš progledati. da mu car načini zlatnu lađu. a Dragan onda uzme one masti. i on progleda. a oni mu rekoše: – Eno uhvatili nekakva trgovca. ja ću učiniti. te će ga sad objesiti. koja će ići posuhu. al se u gradu čuje velika graja. odvede ga k caru. reče mu: – Hajde mene izliječi. i za mjesec dana izliječi svu carevinu. reče mu: Hajde liječi moju družinu. ja ću za njega platiti. Kad to krmar čuje. da je zdrav. pa hajde. i onda liječi nasdruge. Kad car to čuje. dok ne prospavam. Car mu to dopusti. pa se vrati k caru. preveze mu lađu. a oni onda uzmu kovati lađu. evo ti zlatne lađe. pa mu kaže. i da će izliječiti svu carevinu. neka kuju lađu. a kad odspava i ustane. pa evo došao do vješanja. na đ e pod uzglava č omknjižicu. zakupio silno blago. kad mu pomoći ne možeš. Idući tako dođe u jedan grad. pa pomaže cara po čelu. On sada reče caru: Ako ćeš mi dati zlatnu lađu i u nju četiri zlatna soldata. samo najprije izliječi zlatare. pa nije imao čim isplatiti. Car mu reče: – Hoću. pa će mu ondaizliječiti zemlju. Dragan pita dalje. Ali on svejedno ode. Dragan uze one masti.Ali mu dragan kaže: Ne mogu. reče: Idem ja sad. šta to tamo galame. i da mu dade u la đ u četiri zlatna soldata. reče im: – Dajte ga meni.Ali mu oni rekoše: A šta bi imao. On kad čuje. te ga zato optuže. Dragan stane liječiti. a kad tamo. Kad ovaj to vidi. a u njoj piše. i on odmah progleda. da ga vidim. da ga je on izliječio.

da je vidi. te kaže caru. da on laže. kako će careva kći moći poznati prsten. pa onijem prstenom pritisne kod onoga pisanja.A on reče: – Neka car dođe po mene. A car. i oni mu povjeruju.A Dragan ga pita: A šta je to u dvoru? Sluga mu odgovori: Careva se kći udaje. ali niko ne smije k Draganu. pa pročitajte šta piše na njima i ako ovijem prstenom ne bude pečatudaren. Potom dođe Dragan u zlatnoj lađi. pa otiđe kući. pa pokaže one teskere. dade mu svoju kćer.kao da je s neba sašlo. Kad onaj dođe kući. pa dođe. Ali to car ne razumije. iziđu van pa gledaju. ali samo neka on pokaže svoja leđ a. Kad to oni čuju. pa kaže tako i ocu one cure i one mu teskere pomoli. dok ne dođe djevojka. pa ću onda doći. eto mu moga prstena na ruci! Kad svatovi to čuju. kao da je na njegovoj koži izraslo. Ali onaj đuvegija reče. Kad i on blizu dođe. a Dragan sjede u svoju lađu (kad je platio za njega dug). pa sude. ali mu Dragan reče: Nemoj ti ići klečeći k meni. Kad dođe gore. jer ti si mi otac. a ona kako uđe. pa se ženi. car te moli. pa za njim. a car zakala. pa mu kaže: – Junaci. pa vikne: – Ma. I tako se skupi svadba. a od lađe udari svjetlosti. Ja ne ću kući nigda doći. to je naš Dragan. pa su svatovi. vidi prsten. 265 . van ga stane zvati. Sluga otide. hajde. da se je sve okolo sjajilo. Onda carev sin podigne košulju.A on mu reče: Hajde ti. klekne. da je taj Dragan obješen. Najedamput uđe u dvor među svatove jedan sluga carev. da će ga objesiti. a Dragan mu zapiše. uđe u sobu pa sjede do đuvegije i metne ruku na sto tako. Dragan reče: – Odmah me objesite. a on ne će k njima. doći ću ja. pa hajde lagaško. Oni ga stanu nuditi da jede. Oni otidu brže po nju pa je dovedu. il će biti posve dobro il posve zlo: evo nešto u polju sja se. i to se sve dobro pozna. Potom car otide. pa stane u polje niže dvora. a on im reče: ja sam taj i taj. pa pođe k njemu. da on njega ispod vješanja otkupljuje. Potom ovaj zakala. pa on zakala te na koljenima klečeći ode k njemu i reče mu: Ako si sveti čovjek. a ti ondahajde kući. i pije. kad to vidi. da te ja popipam po leđima.– Daj ti. pa ću sve za te platiti. šta je ovaj rekao. pitaju ga otkuda je. da dođeš k njemu dvor. a on zakala. ali on reče da ne će ništa. onda me objesite. Najposlije dadu onome jednom slugi novaca. sastavi nekako što kakve teskere i napiše.

Tako i ova ćer ubere u polju jedan cvit od pšenice. a onda pročitaju svi i vide prsten i dosude da njega treba objesti. uvijek kuvani bob. a vi svatovi ostanite pa budite moji svatovi. Ona se skine gola i stavi mrižu priko sebe. 5. 12 266 . priredio Marko Dragić. Kralj ga pohvali da je najpametniji na svitu jer takve cvitove niko nema. uze konja za povodac i pusti da je vuče za sobom. HKD Napredak. i on skine košulju. Sarajevo 2005. Upita ih zašto su zatvoreni. knj. Kralju nije bilo jasno zašto to rade pa mu oni reknu da to čine kako bi bob izniknija.12 (Mostar) MUDRA ŽENA Bio je ćaća koji je ima ćer. MH.Đuvegija se stane nećkati. Kad je kralj vidija takvu uzme je za ženu i da joj na znanje da nikome nesmi odat svoju mudrost. Bilo je tako kako je ona rekla. Tako su oni svaki put kad bi dobili hranu. Ali im Dragan reče: – Ja ga ni sad ne dam vješati. 61-67. bacali ga kroz prozor.tribala je doć k njemu ni gola ni obučena. Njoj ih bilo žaj pa im odluči dat savjet kako će se izbavit. On mu odgovori da je to njegova ćer poslala. Donese to cviće ćaći i kaže mu da ode s tim na kraljev dvor. Kad im je on reka Hrvatska usmena književnost Bosne i Hercegovine: proza. a on se vjenča s carevom kćeri. str. drama i mikrostrukture. Sad je kralj da novi zadatak . Sve je bilo dobro dok ona jedan dan ne ode u kraljevu tamnicu di je sve bilo puno zatvorenika. pa tako s jednim forintom ostane sretan. Na to ćer da to ćaći i reče da vrati to kralju i nek joj on izdjelje vreteno i držač za igle. a oni joj odgovore da ih tako kralj tjera da mu vrate dugove. ni na konju ni bez konja. nek mu odgovori da je jednako nemoguće kao i od tri svitčića napraviti svu opravu za brod. I svi tako tražili i birali koji bi cvit moga bit najlipši. Oni tako učine i njega išćeraju. Hrvatska književnost Bosne i Hercegovine u 100 knjiga. ali svi navale na njega. a kad ga on upita kako je to moguće. Kralj mu onda da zadatak da odnese ćeri tri svitka pamuka i da mu ona od toga oplete sve konope za brod i sva jedra. Jednog dana dođe kraljev glas da će nagradit onoga ko donese tri najlipša cvita. onda cvit od masline i cvit od loze. samo neka ide van.

dok se jednoj. a ona joj kaže sve redom. ubit ću te. izmakne vreteno iz ruke i padne u jamu. Kad je vidi ona krava. i svakojako je tražila uzroke.da je nemoguće da kuhani bob iznikne. g. 1987. što joj je. al čim je stiga doma reče kraljici da može ić ća jer je izdala svoju mudrost. gdje plače. 2007. Rkp. Onda krava tješeći je rekne joj. što joj je bila mati. Ujutro kad se probudija nije mu bilo jasno di je i ona mu reče da joj je reka da uzme najdraže iz dvorca i da je ona zato uzela njega. Po tom ona stane ovu kravu goniti na pašu s ostalijem govedima. rođ. što je oprela. koja je dio života provela u Splitu. u Hvaru. Jednom joj dade u jutru punu torbu kudjelje. što je i kako je. šta je ona bila ljepša od njezine kćeri: zabranjivala joj je da se umiva. one bi se mati odmah pretvorila u kravu. a sad živi u Zagrebu. Ona ga zamoli da samo pripreme gozbu za oproštaj jer su puno skupa živili. ne idi mi doveče kući. 98. jer da kojoj od vas upadne vreteno u nju. Djevojka sirota idući za govedima prela je koliko je mogla. ona videći da se na kudjelji ne poznaje. Opet se uvjerija kakva je mudrica i oni se skupa vrate u dvorac. godine kazala Anita Matić. Kad ona u veče dođe kući. oni mu uzvrate da je nemoguće da i oni njemu vrate dugove u uzdama. a to joj se mati pretvorila u kravu i stoji pred kućom. pa im reče: – Djevojke! Čuvajte se vi te jame. Poslije nekoga vremena otac se ove djevojke oženi udovicom. da uzme sa sobom najdraže iz dvorca i ode. čudeći se njegovijem riječima prikuče se jami još bliže i stanu se u nju nadvirivati i razgledati je. Ovo rekavši starac otide. Kraljica se složi s tim i on ih pusti. zapita je. koja dovede jednu svoju kćer. koja je bila najljepša između njih. pa joj rekne: – Ako ovo sve danas ne opredeš i u kokošku ne smotaš. 267 . češlja i preoblači.13 (Hvar) PEPELJUGA Prele djevojke kod goveda oko jedne duboke jame. a djevojke onda. Maćeha stane odmah mrziti na svoju pastorku osobito za to. Na toj gozbi ga napije i kad je zaspa odvede ga u kočiji sebi na selo. da se za to ne brine ni malo: 13 Ivoni Šabić 2007. FF Split. stane plakati. str. a dođe nekakav starac bijele brade do pojasa. E. da je kara i muči. A kad na podne goveda poliježu u plandištu.

ali najposlije. mela kuću i radila sve ostale kućevne poslove. šta da vidi! Na grobu stoji velikački sanduk otvoren pun 268 . – kudjelju uzimati u usta i žvatati. da to njoj pomažu njezine drugarice. pristane i on na to. ali ko će toliko proso pokupiti! U tom joj padne na um. i kako se tako najviše oko vatre nalazila. pa joj treći dan da još više kudjelje. ako kad bude u nevolji. ne plači. a kad je krava zapita. pa kad ti bude kaka nevolja.– Ja ću. maćeha joj se vrlo začudi. Kad se ova poslana djevojka privuče. Pošto one otiđu u crkvu. Ali kradom pošalje za njom i svoju kćer. što joj je krava rekla. lasno ću ga zgotoviti. a djevojka na uho njezino žicu izvlačiti i motati. a ti je uhvati pa odmah motaj na kokošku. Kad pastorka za to dozna. zašto plače. pa će se na moje uho pomoliti žica. pa reče pastorci: – Ti pepeljugo! Ako ovo sve proso ne pokupiš i ručak ne zgotoviš. ali. gotovila jelo. đe joj je krava kazala. i ona joj kaže sve što je i kako je. ko to njoj pomaže presti i motati. da ne jedeš od mene mesa. opremivši se sa svojom kćeri u crkvu. djevojka nije šćela okusiti izgovarajući se. dođi na moj grob i naći ćeš pomoć. ali kako je poslije toga najviše radila i slušala u kući: nosila vodu. da nije gladna i da ne može. kad se žena nije šćela okaniti. i kaže joj. ona se vrati kući kaže sve materi svojoj. prospe po kući punu kopanju prosa. pa otrči odmah onamo. – veli. Jednom u nedjelju maćeha. Kad djevojka u veče maćesi da veliku kokošku. ona stane jednako plakati. pa ih zakopa. prala sudove. te vidi kako krava kudjelju uzima i žvače. ubit ću te. da se krava zakolje. Tako i učine: krava stane kudjelju u usta uzimati i žvatati. pa da ih za kućom pod tijem i pod tijem kamenom zakopaš u zemlju. Muž je iznajprije ženu od toga odvraćao. Kad kravu zakolju i meso joj stanu jesti. Kad tamo. ona pomisli u sebi. da gleda. već kosti moje pokupiš. reče joj krava: – Muči ti. a pastorka na njezino uho pređu mota. da ide na njezin grob i da će naći pomoć. Po tom maćeha navali na svog muža. i odmah budu gotove. da će je u taj i taj dan zaklati. a kad ona i ovo oprede i smota kao i ono prije i u veče donese kokošku gotovu. pa joj sjutridan da još više kudjelje. djevojka sirota stane plakati govoreći u sebi: – Za ručak mi nije brige. nego pokupi sve njezine kosti. Djevojci je ovoj bilo ime Mara. već kad mene zakolju. dok mi iz crkve dođemo. prozovu je maćeha i njezina kći Pepeljugom.

ručak gotov. Kad bude u treću nedjelju.svakojakijeh dragocjenijeh haljina. pa na pohodu maćeha prospe još više prosa po kući i kaže pastorci kao i prije: – Ako ovo proso sve ne pokupiš. i sve uređeno. a to proso pokupljeno. a carev sin bio namislio da je ne pušta kao i prije. još većma se začude kad vide proso pokupljeno. pak se obuče i otide u crkvu. ubit ću te. koje hoćeš. koji joj reknu. Onda ona uzme iz sanduka haljine sve od čistoga srebra. Malo postoji. i vrlo se začude. 269 . koji se ondje desio. začude njezinoj ljepoti i njezinijem haljinama. al’ eto ti joj maćehe sa kćerju svojom iz crkve. ručak gotov i ostalo sve uređeno. Kad joj maćeha sa svojom kćerju dođe iz crkve. ubit ću te. Kad bude u drugu nedjelju. i žensko i muško. i nikako se nijesu mogle dočuditi. pa joj reknu: – Obuci se ti. a mi ćemo proso pokupiti i ostalo sve urediti. pa se obuci i idi u crkvu. a on se sam zatvori i nestane ga. U crkvi joj se svi začude još većma. kuda će. pa idi u crkvu. a carev sin očiju ne smetaše s nje. već da je čuva da vidi. Onda ona uzme iz sanduka haljine sve od suha zlata. pak se brže bolje svuče i haljine ostavi u sanduk. ona se između naroda nekako ukrade. kad tamo. a mi ćemo proso pokupiti i ostalo sve urediti. a najviše. U crkvi sve se. pastorka odmah k materinu grobu i nađe opet sanduk otvoren i na zaklopcu dva bijela goluba. a da se ne brine ni za što u kući. dok mi dođemo iz crkve. dok mi dođemo iz crkve. one se opet spreme u crkvu. maćeha se sa svojom kćerju opet spremi u crkvu i na pohodu prospe još više prosa po kući. a osobito joj se začudi i oko na nju baci carski sin. pak se obuče i otide u crkvu. U crkvi joj se opet začudi sve još više nego prije. da se obuče i da ide u crkvu. kad tamo. ručak ne zgotoviš i ostalo sve ne urediš. Pošto one otidu iz kuće. pa kaže pastorki kao i prije: – Ako to sve proso ne pokupiš i ručak ne zgotoviš i ostalo sve ne urediš. Maro. pa joj reknu: – Maro! Uzmi iz sanduka haljine. Ali kad bude ispred svršetka leturđije. ko je ona i otkuda je. što niko nije znao. Ona veselo uzme prve haljine s vrha sve od same svile. kad vide sve uređeno. Pošto njih dvije otiđu u crkvu. a na zaklopcu njegovu dva bijela goluba. Ona brže k vatri. Kad bude ispred svršetka leturđije. pa i proso pokupljeno. pa svukavši svoje haljine ostavi ih u sanduk. ona se iz crkve iskrade pa bježi kući. pastorka odmah k materinu grobu. a to sanduk opet otvoren kao i prije i na zaklopcu stoje dva bijela goluba. pak se obuče i otide u crkvu. te bježi kući. pa k vatri.

Carev sin po tom zađe s onom papučom njezinom. Došavši ona kući svuče se i haljine ostavi u sanduk. Pod Ezopovim (VI. Kad carev sin dođe s papučom i zapita. da će carev sin doći i njihovoj kući da traži onu djevojku. Rkp. a carev sin za njom ustopice. dođe i kući njezina oca. a carev sin uzme joj papuču. kad tamo. ta ga digne.Kad bude ispred svršetka leturđije. a ona mu kaže. pak zapjeva: – Kukurijeku! Evo je pod koritom! Maćeha poviče: – Iš. ali kojoj duga. a to pod njim ona ista djevojka. – Dubrovnik. te ona pođe da ide. nekako joj spadne papuča s desne noge. st. kojoj uska. 1944. pa joj brže bolje papuču nazuje na desnu nogu. kojoj široka. Đuro Ferić Gvozdenica (Dubrovnik. u kojijem je treći put bila. 85-87. Maćeha njezina. da joj je ne samo taman na nogu nego da je upravo i onaka kao i ona. biljke ili stvari govore o ljudskim osobinama. 2007. U tom pijevac skoči na korito. ali joj papuča ne može ni na prste da se navuče. kad je vidjela. ona nju pred kućom sakrije pod korito. E. FF Split. pobjegne bosonoga. i videći. 1739. Kad joj papuču on ogleda na nogu. da je traži po svemu carstvu ogledajući svakoj djevojci papuču na nogu. rođ. I tako idući od kuće do kuće. imaju li kaku djevojku u kući. Dijalog joj je glavno sredstvo. godine kazala je u Zagrebu Jadranka Živković. Onda carev sin zapita. pa odmah k vatri kao i prije. 270 . ona mu kaže da imaju i izvede mu svoju kćer. i ona. 14 (Zagreb) 2. što joj je na lijevoj nozi odvede je svome dvoru i oženi se njome. 1820. orao te odnio! Carev sin čuvši to potrči brže bolje ka koritu. kojoj kratka. imaju li u kući još kaku djevojku. prije Krista) imenom do naših je dana došlo 400 basni. ne imajući kad tražiti je. ne može ni jednoj da pristane.) u svoja je djela uvrstio mnoge 14 Tini Marasović 2007. Kad je carev sin ugleda. on se gotovo obeznani od radosti. što je bila u crkvi i u onijem istim haljinama. samo bez papuče na desnoj nozi. str. Novele o životinjama mogu se svrstati kao podvrsta basni. I tako ona između naroda provlačeći se i bježeći. da nemaju više nikake. BASNA Basna je vrsta priče u kojoj životinje.

Dok dođe onaj čovjek čija su gvožđa. Kad pođe kući. što si se izbavila iz gvožđa. eto ti čovjeka gdje ide.” Dobro. a lisica dade vatru nogama pak u šumu.” Onda će jazvo: “Znaš teto. već što ću sada raditi. evo ja dopadoh nevolje. već te molim da mi kažeš od one dvie mudrolije jednu i da se izbavim. pak će teti: “Taman sam i tražio tebe. Dok oni razgovarali. JAZAVAC I LISICA Sastanu se jednoč jazavac i lisica na putu. napotekne za njim i lisica. s kojim bi se. Jazvo dok ugleda čovu. ti imaš devet. dok se jednom ne strpa u gvožđe. nemoj tako već kad znaš. izbaviti mogao?” Imam ja.” A teta će: “Bolan jazvo. da se tvoja pamet i mudrost pripovieda i u pjesmah kiti po cielom svietu. odmah se počmi umiljavat i propinjati uz njega. da si ti toliko pametna i mudra.” Lisica bavrljajuć po šumi tamo amo. đisa. al ne ćeš više. a teta ostade u gvožđu. koliko imaš ti načina i mušterija. Ali ti nemoj odmah bježati. Kad dođe čovjek odmah se poče lisica propinjati i umiljavati oko njega. a za naslove svojih latinskih basni uzimao je hrvatske poslovice. Već ja sam teto čuo. daj između tvojih mudrolija kaži jednu. dobro”. pak upita lisica jazavca: “Kud ćeš ti jazvo?” A jazavac će: “Idem tražiti koga pametna i mudra. dok te pusti. pa kad vidiš zgodu podaj vatru tabanima. pak se opet natrag povrati. premeće se. rekne lisica. pa počme misliti šta će učiniti.” “Pa kaži ti meni. ako kad dopadnem nevolje. pak će te pustiti.” “E. ne budi te tvoj belaj tamo nositi.” “Neću teto. ta u šišljagu. po Bogu brate. već da se sjaranimo. da se nismo sjaranili. pak će te on od sebe baciti. al kad bude blizu šumice. kaži mi kako ću se izbaviti. jer će te pripamarit čim. odgovori lija. On misleći. ne bi te izbavio. međutim nemoj odmah bježati. da je pitoma.narodne basne. upita teta jazvu. kad dođe onaj čovjek. ne bi se izbavila zla. odgovori jazvo. pak će iz gvožđa jazvi: “Ej jazvo. preskače preko puta tamo amo. rekne jazvo. koliko ti imaš mušterija. onda se ti učini kao mrtva. već kaži mi teto. brate mili. “opet sam upala u gvožđa. s kojim bi se mogla kotarisat nevolje? “Imam devet” odgovori teta. pusti ju i zapne gvožđe. On putujući nekoliko. obazre se i vidi. nego popoiđi za njim nekoliko. ako bi gdjegod u nevolju pao. odgovori jazvo. i upute se u društvu dalje. al eto za staro jaranstvo kazat ću ti. Al eto ti jazavca i zapita ju: “Što je to teto?” “Evo pobratime”. već kad on počme gvožđa zapinjati. da nema lisice pak će: “Uteče jednoč. A jazavac poskoči od dragosti. da mi bude do pomoći. on će misliti da si ti pitoma. tri i to sasvim dobre. opet u ista gvožđa upade. vavjek svoje provodi. pak ćemo se moći od svake nevolje izbaviti. Kud godi ide lisica. a ja tri. a ti 271 . pak ne će biti fajde.

kao žalostan rekne teti: “A ti posestrimo hodi barem da se oprostimo. preda mu je. eto mi je drago. a lisici izbroji sjekirom na glavi devet mudrolija i načina. pak put pod noge.15 3. a Hrvatske narodne pjesme i pripovijetke iz Bosne. Vede (usmeno znanje) je sveta staroindijsko-sanskrtska sveta knjiga a nastajala je od XVI.-I. samo odmane glavom i smrmlja nešto u sebi. što se čini. ako možeš u noge se pouzdati. sada se ti pati i mudruj. U taj čas se pokaže onaj isti čovjek. prije Krista). vidi u gvođju mrtvu lisicu. st. str. bježi. dok on dođe. a lija struže uz brdo. Do malo vremena. a sve teta gledi iza grma. te on njega izpusti iz gvoždja. potresna priča Judita (II. 38-40. Jazvo sjeroma. prije Krista. ona izlit. i kad dodje.” Lisica vavjek o nevjeri radeć i tude kao preko sjekire odgovori: “E. U Bibliji (XIII. Poslie nekoliko vremena. ja sam se prije mučila i patila. kad se obazre. i dok jazvo dopade nevolje. a ti si gledo. eto čovjeka. daj od devet mudrolija i načina.onda. st. do VI. st. a s njom ću račune polagati. dok ja dođem. Takva je. a ja ću sebi svoju mudrost ostaviti za posljedku. a on ništa drugo ne znajuć što će. pak odapne gvoždja i baci je daleko od sebe. nanese ga. što znaš. počme moliti i kumiti: “Posestrimo ako Boga znadeš. On počme gvožđa zapinjati. a jazvo sve gleda ispod brežuljka. čovjek kad zapne gvožđa ode kući. st. jazvo. 15 272 . Tisak i naklada ERN Jančika. jer me je već dva put prevarila. da me svakako nije. Golem je broj usmeno-proznih oblika u svetim knjigama. PREDAJA Predaja je vrsta priče koja se temelji na vjerovanju u istinitost njezina sadržaja.” Prevari se lija. Skupio N(ikola) Tordinac. jedan meni i izbavi me od ovoga zla. kad vidi tetu. pa se prikući jazvi. a jazvo kao pomaman zgrabi liju i pritisne ju uza se. od koga se lija izmakla dvaput i dok vidi šta se radi. sreća il nesreća jazvina. starozavjetni su pisci više puta ukazivali i poticali njegovanje vjerne usmene predaje. prije Krista – I. Vukovar 1883.” Pridržavši jazvo tetu. Međutim. Drugo popravljeno izdanje. primjerice.” To čuvši jazavac. a lisica skoči. Na značaj i ulogu usmene predaje. pak ću tebe pustiti. Zahvaljujući usmenoj predaji u Indiji i danas živi sveto pleme Veda. ja već vidim. poslije Krista) je mnogo usmenih predaja i legendi. te i on upadne u ista gvožđa. ta i zaviče: “Drži.

Mitske (mitološke) predaje. funkcionalna i druga. str. Mostar. str.). Usmena književnost kao umjetnost riječi. dakle. 2. pričanja iz života (skazi). 16 273 . 3. U poetici književnosti najčešće se prihvaća Proppova tematska podjela na pet vrsta: 1. etiološke predaje (rasskazy).18 Ta klasifikacija ima svojih manjkavosti: 1. byličke). Kr. također.) su. 18 Maja Bošković-Stulli. Zagreb 2000. Etiološke predaje. 2. ZIRAL. u ime Gospodina. Tipitaka (tri košare) sveta je knjiga budizma koji je utemeljio Gautama Buddha (563. braćo.-653. Demonološka bića su uvijek zla i razlikuju se od eshatoloških kao i od mitskih koja su uglavnom dobra i rijetko čine zlo. 2. 128. Eshatološke predaje. Ta knjiga sadrži Budine govore.uzorno je Pavlovo učenje: “Prema tome. iz groba ustajala kako bi ukazala na zločin počinjen na njima. povijesne predaje. 6. U Kur’anu (612. legende su zasebna vrsta priča. 4. str. da se klonite svakoga brata koji neuredno živi i ne drži se predaje koju ste od nas primili. 15. po predaji.”17 Usmena proza nalazi se i u Talmudu (usmenoj znanosti) sastavljenom na temelju židovskoga tumačenja Staroga zavjeta. Isusa Krista. nedostaju demonske predaje. komentare.)16 Sveti Pavao nastavlja “Naređujemo vam. Zagreb 1975. Eshatološke predaje ne mogu se svrstati u mitološke (mitske) predaje jer su se eshatološka bića. Temeljem dosadašnje relevantne literature i posebice terenskoistraživačkoga rada predaje ću klasificirati na: 1. 3. Žanrovi predaja Mjerila po kojima se predaje klasificiraju su motivska. budite postojani i držite predaje kojima smo vas poučili bilo usmeno. nedostaju eshatološke predaje. 3. Pričanja iz života. tematska. mitološke predaje (byval’ščine. 4. legende (religiozne) i 5. bilo pismom!” (2 Sol 2. braćo. pr. Demonske (demonološke) predaje. prisutne usmene priče. 615. Povijesne predaje. 5. Hrvatsko ekumensko biblijsko društvo. Mladost. Novi zavjet. 616. 17 Isto. filozofsko-religijske traktate i lirsku poeziju.-483.

-1990.). U mnogim je epskim pjesmama i predajama prisutna mitska tematika iz agrafijske i pretkršćanske etape.). Starohrvatsko doba. 8. 274 . Kad su oni te kamenice odvalili i onda otvorili taj grob. 7.-). (Tu je štanga dvojstruka). brte. Epoha osmanske vladavine (1463.-1878. Prema povijesnome slijedu hrvatske povijesne pjesme. POVIJESNE PREDAJE U POVIJESNOM KONTEKSTU Epske su pjesme opjevale sudbonosne povijesne događaje i osobe. bili krupni ti ljudi.-1463. do 1914. Razdoblje između dva Svjetska rata (Jugoslavija 1918. Epoha SFRJ (1945.). 2. Doba drevnih Grka. 3. 10. godine. Period od osamostaljenja Republike Hrvatske i Bosne i Hercegovine (1990.Legende ćemo promatrati kao zasebnu vrstu usmene priče. kad su Švabe štangle radili i tamo se zvala mašeta. 4. a na drugom nije ništa. st. Epoha od ujedinjenja Hrvatske do kraja vladavine narodnih vladara (925. epske pjesme i povijesne predaje mogu se klasificirati na: Agrafijsku epohu. Ja sam tamo bio. I bila su dva mašeta i na jednom konjska ploča utisnuta. 5. Ilirsko i rimsko doba.-1990. Po nekim pričama bili su toliko veliki da nisu cijeli mogli leći u kuću te im je za vrijeme spavanja pola tijela bilo u kući a pola vani: A jesu. 9.). 1. 6. DREVNI GRCI Opće je narodno mišljenje da su na ovim prostorima najprije živjeli Grci i da su bili goleme veličine. I glava čoeka. Period od konca 19.

ILIRSKO I RIMSKO DOBA Iliri su indoeuropski narod. koji su s Balkana doselili u Italiju. Japigi i dr. di je jagodica. Enheleji su stvorili moćnu državu u južnoj Iliriji koja je na vrhuncu moći bila u 8. a ovde mu moreš lišnjak metnuti. Smatra se da Ilirima pripadaju: Taulanti. st. Makedoncima i Rimljanima. Autarijanci. 103. također.20 Od tada su Delmati bili skoro stalno u ratu protiv Rimljana sve do općega ustanka protiv Ilira (6. 1996. 99. Japodi. Šematizam hercegovačke franjevačke provincije. u Albaniji. Delminij je spaljen 156. Kr. (2. Brojne su grandiozne ilirske gradine do naših dana nijemi Hrvatska usmena književnost Bosne i Hercegovine: proza. Dokleati u Crnoj Gori. U prapovijesnoj i antičkoj epohi živjeli su na zapadnomu Balkanu. Česti su ratovi uništili moćnu ilirsku državu 168. 5. Hrvatska književnost Bosne i Hercegovine u 100 knjiga. izdanje). izdanje) i 1997. Mala nakladna kuća Sv. Dauni. Dardanci. Taj je ustanak surovo ugušen. str. Vjerovali su u različite bogove. st. prije Krista. str. te vjerojatno Histri u Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini. 19 275 . 164. Iliri su bili razjedinjeni. Enheleji. prije Krista osnovali svoje kolonije na ilirskoj obali (Epidamnos). HKD Napredak. drama i mikrostrukture. Delmati. st. Peligni. Zbog zemljopisne udaljenosti i vanjskih utjecaja ilirska su plemena razvila različite kulture. priredio Marko Dragić. Prema rimskom povjesničaru Apijanu (2. Najveći su utjecaj na Ilire imali Kelti i Grci.samo jedan zub kraj nje ispo. Kolapijani. Mezeji. Ardidejci. Grci su u 8. Daorsi.19 (Gorica u Rami) Po pričanju žestoka je zima trajala sedam godina te su Grci izumrli ili napustili Bosnu i Hercegovinu. godine prije Krista. Labeati i dr. Sarajevo 2005. prije Krista osnovali su kolonije na istočnoj Jadranskoj obali (Issa. knj. MH. Najžešći otpor pružili su Delmati i Japodi. Govorili su sličnim jezicima. Nakon toga stvorena je moćna ilirska država koja se prostirala od srednjodalmatinskih otoka na sjeveru do Epira na jugu te Dardanije i Makedonije na istoku. Međusobno su ratovali. 20 Usp. Breuci. str. a u 4. Jure Baška Voda (1.g. Državu su stvorili i Taulanti i Dardanci. Mostar 1977. pr. st. Ilirska su plemena. g. – 9. i Marko Dragić Zakopano zvono. Ratovali i s Grcima.). Liburni. Pharos). prije Krista) Iliri su nastanjivali područja iznad Makedonije i Tracije do Dunava./7.

Uputi se prema Grčkoj i Siriji te uđe u Antiochiju. Četiri ljeta ostao je u pustinji hraneći se biljkama i korijenjem. Bibliju je preveo iz židovskoga a Novi zavjet iz grčkoga. kruna redovnikov i dika slovinskoga jezika. PSHK.-496. blizu rijeke Drave od poštenih roditelja. Vidjevši to mladić i čarobnjak (Negromant) i djevojka udruže se i zavjetuju Sv. Jeronim istepao. Prob. Zagreb 1972. i bi pokopan pored Gospodinovih jasala. Mjesto pohoditi gdje nauči židovsko pismo. Pavla.). S Pavlinom i Bonoziom ode u Francu i u mjestu Concordie od Friula (odmori se) počinu neko vrijeme i odatle posla život prvog pustinjaka Sv. Kasnije prenesen u Rim i po njemu Bog mnoga čudesa učini. o. 213. Sve je nevjernike zbunio i hrabro protjerao. str. Nakon četiri godine poželi Sv. Jeronima piše to zvjerinje. On posla đavola da djevojku osvoji ali se đavao kričeći vrati govoreći da ga je Sv. Potom je prošao gore koje dijele latinsku zemlju od Panonije ili Banovine dođe na svoju djedovinu i ondje svoju sestru preporuči nekim ženama jer mu otac i majka bjehu umrli. U djevojku se zaljubio neki mladić ali ju nije mogao pridobiti te ode Negromantu da on djevojku smuti nekim čarolijama. gdje s Svetim Agariom ostade neko vrijeme. Jeronimu. Kao mladić uputio se na školovanje u Rim te ubrzo svojim znanjem postade govornik da mišljaše da u njemu Ciceron uskrsnu. Odatle ode u Treveru i našavši neke knjige Sv. primjerice: Aurelijan. Zemlja gola bila mu je postelja. rodi se u Stridonu. sv. i XVII. a djevojka časna sestra (koludrica). Naklada Leksikon d. Navodim prema: Bartul Kašić. 1. Hilarija. Zato se kod Sv. Papa Damaso naredio mu je da dođe k njemu te mu je dodijelio jednu parokinju i zato se Jerolim piše kardinalom. Zora i Matica hrvatska. rujna 422. nebo pokrivalo.svjedoci ilirske materijalne kulture. Jerolimu. urednik Antun Vujić. vrati se i dođe u Aquileju.21 Sveti Jeronim je Ilirac iz Stridona. Umro je u osamdeset šestoj godini života 30. Najviše je podataka o Ilircima navedeno prema: Hrvatski leksikon. 495. 21 276 . Sv. Mnogo je još napisao navlastito maternjim jezikom. crkve naučitelj. Jednom mu je lav došao te nogu u koju se trn zabio pokaza sv. str. Život S. A-K. 22 Slavni Jeronim (oko 347. Pozvao ga je biskup carigradski Grgur koji je Jeronimu bio učitelj. vjere branitelj. Četrdeset godina je ondje u pokori živio.22 KRALJICA TEUTA U POVIJESNIM IZVORIMA Nedostatni su povijesni podatci o podrijetlu najljepše kraljice Teute. Ponovno ode u Jerusalem te pored jasala gdje se Isus rodio ozida jedan Kloštar i ondje nastavi činiti pokoru. zvjerinje i škorpioni bjehu njegova družba. Jeronima naučitelja crkve. Mnogi su mu vladari slali pisma da ih tumači. – 422.U to je vrijeme puna Sirija bila pokornika pustinjaka. rukom ih svojom ispisa. stoljeća. Jerolim se odluči slijediti ih. U Rimu je ostao tri godine propovijedajući i pišući ondje. Dioklecijan. u: Zbornik proze XVI. priredio Jakša Ravlić. Ilirskoga su podrijetla rimski carevi. PRILIKA: Djevojka neka zavjetovala se Sv. Jerolim se odluči u svijet krenuti.-216. o. Jeronimu. Konstantin. Zagreb 1996. a on ga izliječi. Njih dvojica postadoše fratri.

– 228. MH. književnost i naobrazba ranoga hrvatskog srednjovjekovlja. U to vrijeme moćna Ilirska država prostirala se od lijeve obale Neretve do Epira obuhvaćajući sve otoke osim Visa. 25 SAT RT CG. Zagreb 1998. 2. Litterarum studia.23 Rimljanima je pripao prostor do ušća Drima. 17. Povukla se u Rhizon (Risan. Kr. str. 42. Radoslav Katičić navodi da je Teuta bila Agronova kćerka. Za vrijeme sajma ilirski ujedinitelj. g. Zagreb 1996.25 PODRIJETLO KRALJICE TEUTE Po nekim predajama bila je kćerka ljekaruše iz Metkovića. Zaljubio se. SAT RT CG. urednik Antun Vujić.24 Umrla je na otoku u Jonskom moru. Hrvatski leksikon.15.g. prije Krista nakon smrti supruga Agrona. isprosio je i oženio. 565. ožujka 2005. Po drugim predajama Teuta je bila kćerka kralja Agrona kojom se on oženio jer su kraljevi kod Ilira kao i kod drugih civilizacija od sumerske. kralj Agron razbolio se na sajmu i došao toj ljekaruši vidjevši njezinu kćerku. sv. pr. Krista. 24 23 277 . Nakon pokušaja da zavlada Visom zaratila je s Grcima koji su u pomoć pozvali Rimljane 229.). 17. Poražena je u tomu ratu (229. L-Ž. Naklada Leksikon d. U Risnu je pravila brodove. a Hvarom i susjednim otocima zavladao je rimski vazal a Teutin nekadašnji vojskovođa Demetrije Hvaranin. ožujka 2005.Teuta je stupila na prijestolje 231.15.o. str. 26 Radoslav Katičić. Kr. akadske. 01. staroegipatske i druge. mjesto u današnjoj Crnoj Gori) i bila prisiljena plaćati ratnu odštetu i danak te ograničiti kretanje naoružanih brodova. Po povijesnim izvorima kraljica Teuta vladala je u ime svoga malodobnoga pastorka Pinesa. 01. pr. ljepoticu Teutu.26 Po narodnom pripovijedanju ne zna se je li Teuta ime ili je kraljevsko ime kod Ilira.o. pr. Po nekim suvremenim predajama u Boko-kotorskom zaljevu Agrona je otrovao njegov vojskovođa Demetrije Hvaranin koji mu je u znak dobrodošlice nakon izvršene pobjedonosne vojne akcije dao da ispije vrč s vinom u koje je usuo otrov. smatrani božjim potomcima te im je bilo sve dopušteno.

a u njenu utrobu propao je tek izgrađeni Agronium. Hrvati joj nisu Predaju je 2006. 27 278 . Zbog toga umorstva bog Posejdon je naredio da se iz grada sklone robovi i sirotinja. Oženio je Teutu. isticali su. Prišla je kralju i u znak dobrodošlice ponudila mu pehar da ispije. Kraljica ga je dočekala na pristaništu “u svoj svojoj ljepoti. vodio sa sobom. Bio je mrtav. Grad je opasan bedemima.27 *** Hrvati iz Crne Gore u svojim predajama zamjeraju Teuti jer je i ona bila u svečanoj povorci kada joj je muž otrovan. Stvorili su moćnu državu. Zemlja se otvorila. Potom je Agron sagradio prelijepi grad Agronium u kojem će stolovati njegova supruga. Agronu je stigla vijest da mu supruga Teuta živi raskalašenim životom. Umoran od dugoga putovanja i zadovoljan razvojem događaja Agron je ispio tečnost na iskap.AGRONIUM Ilirski grad Agronium nazvan je po kralju Agronu. U gradu su izgrađeni cvjetni trgovi i arene. Tako je jedan od uglednih Agronovih vojskovođa usmrtio kralja i preuzeo zapovjedništvo nad ilirskom flotom i vojskom. Pripovijeda se i da je Posejdon nije htio kazniti zbog njezine iznimne ljepote. Izgrađeno je i pristanište u kojem je “planirano da prvi privezani jedrenjak bude onaj koji će Agrona dovesti kada ovaj dođe na proslavu otvaranja grada”. Napravio je nekoliko koraka i pao na tepih prostrt njemu u čast. Počelo je strašno kažnjavanje. Zatim je morski val za sva vremena sakrio nekadašnju ilirsku prijestolnicu. no je i zlokobnica koja će sigurno donijeti nesreću cijelom kraljevstvu. darivao poklonima i počastima. (Kazivačica je Hrvatica. Odlučio je vratiti se i osobno ustvrditi što je istina. u raskošnim kočijama”. Već u godinama ali vrele krvi. Po kotorskim predajama ilirski su bogovi preklinjali Agrona da ne oženi Teutu: “Lijepa jeste. Sudjelovala je Teuta s Agronom u mnogim ratovima. Volio ju je. Po predajama Teuta nije bila kažnjena jer nije znala da se pripremalo ubojstvo njezinoga supruga.) Kazivačica ističe da je ova predaja po svome nastanku najstarija predaja koja govori o postanku Kotora. godine snimila Iva Brguljan u Kotoru od tamošnje nastavnice koja je želila ostati nepoznata.” Agron je postupio suprotno volji svemogućih.

Ipak je dobio novu župu u Novoj Vesi. Iva Brguljan zapisala 2005 god. – Zagreb. Kad mu nije pošlo za rukom postati zagrebačkim biskupom. i da ga je te godine naslijedila njegova žena Teuta. Poslije je posrijedi bila neka druga žena. 29 SAT RT CG. 17. a ona je preselila u Krško. tako da je izgubio sve časti i crkvene prihode (1664. 1666. zagrebački kanonik. Rattkayevo djelo Memoria regum Regnorum Dalmatiae. svibnja 2006. godine prije Krista31 umro nakon nekoliko dana zbog pretjeranog slavlja i pijančevanja i kraljevstvo ostavio na upravljanje svojoj ženi Teuti. gdje ju je on i dalje posjećivao. Saskoj i Türginiji protiv Šveda. godine i pokopan kao kanonik.). Darko Novaković (Hrvatski latinizam). a u njihovom su vlasništvu bila i imanja u varaždinskoj i zagrebačkoj županiji. što će opisati u Memoria regum. tajnik biskupov. 615. Iva je pod mojim mentorstvom napisala diplomski rad Suvremene povijesne i etiološke predaje. paremiografija i običaji u kotorskom kraju. Rad je obranila 19. Kr. Predaje iz kotorskoga kraja snimila je na diktafon studentica Fakulteta filozofskohumanističkih znanosti Sveučilišta u Mostaru Iva Brguljan i dala ih meni. 1612. str. I dalje je ratovao protiv Turaka. (…) Navodim prema: Juraj Rattkay. Bolestan od kostobolje umro je 1666.28 Međutim. i braći Nikoli i Petru Zrinskom. Croatiae et Slavonije posvećeno je Ferdinandu IV. kandidat za zagrebačkog biskupa. svršava knjigu zemljopisnim opisom Hrvatske i Slavonije svoga vremena. u: Leksikon hrvatskih pisaca. pa ide do rimskih bojeva s Teutom. Uz bana Ivana Draškovića te Petra Zrinskoga i Krstu Frankopana ratovao protiv Turaka te u Češkoj. godine. Povod za to bila je jedna žena s kojom je živio i od koje se morao odvojiti.) iz velikaške je barunske obitelji mađarskog podrijetla kojoj je pripadao posjed Veliki Tabor. 1. 30 Juraj Rattkay (Velikotaborski) (Veliki Tabor. Školska knjiga Zagreb 2000. g. V(ladimir) R(ezar). pr. od Tomislava Grgurevića. U prvoj počinje općim potopom. 28 279 . imao je problema s izabranim biskupom Petrom Petretićem. Podijeljeno je u šest knjiga. Crnogorci i danas mnogo pripovijedaju o kraljici Teuti mistificirajući i glorificirajući je. 31 Svi drugi povijesni izvori navode da je kralj Agron umro 231.oprostili ni njezin kukavičluk jer “je bila jedna obična gubitnica koja je u Risan došla skloniti glavu a ne imati prestolnicu”.29 AGRON I TEUTA U RATTKAYEVU SPOMENU NA KRALJEVE I BANOVE Juraj Rattkay30 piše da je kralj Agron nakon uspješno svršenog rata s Etolcima 221. autor koncepcije Krešimir Nemec. Krešimir Nemec (Novija hrvatska književnost). 45. ožujka 2005. Ta mu je knjiga donijela dosta neprijatelja i stvorila zavist i pakost kod protivnika te je lišen kanoničkog čina. urednici: Dunja Fališevac (Starija hrvatska književnost). legende. Njoj je pisao pisma koja su došla u ruke biskupu. Bio je isusovac.

sasvim iznenadno. Jednog dana dođe u Rizinium. Zagreb 2000. Za vrijeme njihova govora Teuta je prkosila. Hrvatski institut za povijest.131.Zbog velike pobjede Teuta se ponašala oholo te je svojima dopustila da gusare na štetu Grka i Rimljana i plijene njihove lađe i flote. ali je obećala da Iliri više ne će činiti nepravde i dodala da se nikome ne može priječiti da iz mora izvlači korist. u njegovom srcu pojavila se. Hrvatske i Slavonije. ovoga puta ljubavna. ova Juraj Rattkay. Kad je to vidio Demetrije. stigli su Rimljani kako bi s njom razgovarali o nanesenim nepravdama. koji se nakon Agronove smrti bojao kraljice jer su ga pred njom optuživali. Horacija je voljela i Teuta. Tada je Teuta poslala poslanike Rimljanima i s njima sklopila mir obećavši im plaćati danak koji oni odrede te da će se povući iz Ilirika osim iz nekoliko mjesta. Ali. Kada je ovdje došao.32 PROPAST RIZINIUMA Što su stariji usmeno-književni oblici. prevela Zrinka Blažević. Vile su najčešća mitska bića. Naslijedivši veliko blago svoga supruga Agrona. Kraljica je prezrela tu opomenu i poslala neke svoje da sjekirom ubiju rimskoga poslanika koji je izrekao opomenu. u njima je element mitskoga izraženiji. Neki tvrde da je ubijen jedan poslanik. To je naljutilo najmlađeg rimskog poslanika koji joj je rekao da je rimski običaj kažnjavati one koji čine nepravde i pomagati onima kojima se čine nepravde. Spomen na kraljeve i banove Kraljevstava Dalmacije. gdje je stolovala ilirska kraljica Teuta. Dok je Teuta opsjedala Issu. Uplovio je u Crnoduboku rijeku da bi se zaštitio od velikog nevremena koje je bjesnilo Adriaticom. godine prije Krista. sjekirom je poubijao sve dalmatinske prvake kako bi pružio zadovoljštinu Rimljanima zbog njihovih ubijenih poslanika. 130. svojom galijom mladi i naočiti kapetan Horacije.) Usmenom je komunikacijom do naših dana u kotorskom kraju u Crnoj Gori sačuvana predaja o vili koja je voljela rimskoga kapetana Horacija. ostao je mnogo duže. Rattkay piše da je Teuta umrla 179. Mladog pomorca zavoljela je ilirska kraljica Teuta koja je stolovala u Risnu. (O vilama je riječ u poglavlju Mitske predaje. a neki da su ubijena obojica s cijelom pratnjom. jedna druga oluja. str. Iako je namjeravao isploviti čim se nevrijeme stiša. 32 280 .

Zaljubila se na prvi pogled što joj se rijetko dešavalo. Tog trenutka počelo je nadmetanje dvije suparnice: kraljice i vile za ljubav Horacija. Ilirske teme u suvremenom narodnome pripovijedanju u: "Osmišljavanja" Zbornik u čast 80. Ostavi se Horacija! Ako to ne učiniš. izmoliću bogove da ti grad prekrije more!” Teuta nije ozbiljno shvatila upozorenje. Kada su vili dojadile sve spletke razuzdane kraljice. koji su živjeli na okolnim brdima i odozgo posmatrali. Bijesno je prekori: “Kraljice. pa i napadima rimskih legija i ostalih neprijatelja. Nije birala sredstva kako da dođe do muškarca koji bi joj se svidio. Čim je vidjela kapetana Horacija. Teuta je u više navrata pokušala ukloniti vilu s ljubavne scene. imaš sina Parisa. 153171.Te noći nestao je i lijepi kapetan Horacije. jednom preletje preko zidina Riziniuma i preko bedema kraljičinog dvorca i uputi se u njenu ložnicu. Na Horacijevu nesreću u mladog pomorca se zaljubila i jedna vila koja je u Krivošijama imala dvorac od slonove kosti. Na zaprepašćenje ljudi. jer je ova žena-ratnik uspješno odolijevala svim velikim opasnostima. Smatrala je da će lako izaći na kraj sa ljubomornom vilom. Međutim. Ostao je u gradu koji se preselio pod more. prestala je sudbonosna nepogoda. Saznavši da ima konkurenciju. Rizina je bila blagovremeno obavještavana od svoga prijatelja boga Nedaurusa. Jedne noći.žena izuzetne ljepote provodila je svoj život na način koji ne dolikuje kraljici. Vili Rizini svidje se došljak na prvi pogled.33 Vidi: Marko Dragić. Gruvali su gromovi i zapomagali nesretni žitelji Riziniuma. njeno srce je jače zakucalo. Tako je propao Rizinium. ur. Narednog jutra sve je bilo mirno. koji ti je mlađi od ljubavnika. Sveučilište u Zagrebu Filozofski fakultet. rođendana akademika Miroslava Šicela. koja je izbliza pratila nestajanje grada. 2007. ovoga puta njene procjene bile su pogrešne. Međutim. Zagreb. dolje u zalivu nije bilo grada. poče tutnjati zemlja i otvarati se njena utroba. kako se ne stidiš. počeše sijevati munje. I danas ona obilazi ruševine potonulog grada i ne da nikome da tamo zađe plašeći se da ne uznemire njenog (Prčanj kod Kotora) dragog. Vinko Brešić. FF-PRESS. više nikada nije vratila u svoje dvore na Krivošije. Čulo se i zapomaganje građana dok su kapetani jedrenjaka pokušavali da na brzinu isplove. iz vedrog neba. 33 281 . Od tada se vila Rizina. Spustila se u morske dubine da traži mladog pomorca. sakriven u stoljetnoj šumi. str. koji je zapovijedao pristajanjem jedrenjaka u risansku luku. Uskoro.

koja se danas zove Stijena kraljice Teute.34 Crnogorci su u svojim pričama kraljici Teuti pripisali osobine svetice. Mitologija. suglasno njezinoj želji. SAT RT CG. na čijim stijenama i danas stoje crteži stari nekoliko milenija: jeleni. Kotor.36 Po nekim predajama Rimljani su u Risnu našli mrtvo tijelo kraljice Teute. 1. Kraljice Teute više nije bilo. u pećini Lipcima. uzletjela na nebo.” Zatim su počele sijevati munje i udarati gromovi. ali nisu našli njezinoga sina Pinesa niti pet galija s blagom. na padinama Orjena.STIJENA KRALJICE TEUTE Iznad Risna. Uliks. Rizinium je predat bez borbe. 36 Vidi o tomu više: Miraš Martinović.35 TEUTINO BLAGO Postoje i mnoge predaje vezane za Teutino blago koje govore kako je ono sakriveno iznad Morinja. kako ne bi pala u ruke Rimljanima koji su bili opkolili Rizinium. 2003. 282 . ožujka 2005. Kad je nevrijeme prestalo Teute više nije bilo među Ilirima. Sunovratila se niz liticu i nestala. 17. Kad je opkoljena kraljica vidjela da joj spasa nema sazvala je svoje zapovjednike i rekla im: “Radije ću u smrt nego u ložnice komandanata rimskih legionara. na nadmorskoj visini od oko 5000 metara. lovci u trku i lađe s razapetim jedrima. a Rimljani su začuli odjek kraljičine odluke: “Ja ću kako moram!” Vjetar je stao i nebo se razvedrilo. postoji stijena za koju se vjeruje da se s nje sunovratila ilirska kraljica Teuta. do jedne stijene iznad grada. 45-.. Teuta se spustila na vrh stijene. Po tim je pričama kraljica Teuta sa stijene. Bio je to dan kada je prestala postojati moćna ilirska država. Nastala je potraga za dva blaga: za dragocjenostima i za tijelom kraljice Teute.” Vjetar je odnio.262. koje se strmo spuštaju u more. Rimljani su gledali kako oluja nosi ženu u bijelom. Po narodnom vjerovanju Pines je blago sakrio i ostavio poruku ispisanu 34 35 Isto. str.

” Kako bogovi nisu zainteresirani za zemaljske blagodati. odakle izvire Sopot.38 O Teutinim suzama pripovijedaju i Crnogorci. (Kazivačica je Hrvatica. 38 Iva Brguljan 2001. Za protekla dva milenija i dvije stotine godina još ga nitko nije riješio. ožujka 2005. na Carine. sve do danas blago nije pronađeno. bio je strašan potres i mnoge rijeke koje su tad tekle njegovim kraljevstvom postale su ponornice zauvijek. 37 283 .) Kazivačica ističe da je ova predaja po svome nastanku najstarija predaja koja govori o postanku Kotora. godine). 1. 2006. Teutino blago nalazi se na sigurnome mjestu. Rkp.39 Hrvati u Tivtu pripovijedaju da je taj grad dobio ime po Teuti. 17. Kad je Agron umro. 1935.“čudnim znacima”. Taj bujni izvor koji je doduše kratkoga vijeka od svega par dana. čiji su ostatci i danas vidljivi. sv. D. godine zapisala u Prčnju kod Kotora po kazivanju Sonje Nikolić (djev. Vl. 45. vrelo koje se javlja samo dva puta godišnje. D. to su ti suze kraljice Teute. FF Mostar. str. 37. Nikolić. Mnogi su uzaludno pokušavali razriješiti taj rebus. godine snimila Iva Brguljan u Kotoru od tamošnje nastavnice koja je želila ostati nepoznata.-11. 37. 39 SAT RT CG. Ispod risanskih planina postoji sedam podzemnih jezera. To ti ona plače za vojnicima poginulim protiv Rimljana. sv. Predaju je 2006. Poznata narodna predaja spominje kraljicu Vidu od Stoca po kojoj dobi ime Vidoštak. rođ. a nad njim stoljećima bdiju velike zmije otrovnice koje se nalaze na ulazu u veliku riznicu na kojoj su petora vrata. Niti jedna od rijeka nije još izbila na površinu a to će se desit jedino kada žena slične božanske ljepote bude stolovala u Risan. “Pines se želio osvetiti onima koji su žudjeli za blagom te je tako postavio težak zadatak da ga mogu razriješiti samo bogovi. MO. ILIRSKA KRALJICA VIDA U STOLAČKOJ TRADICIJI Ilirska kraljica Vida stolovala je na Daorsonu. rkp. Narod vjeruje da će blago nekada moćne kraljevine pripasti onomu koji razriješi “svojevrsni Pinesov rebus”.37 TEUTINE SUZE U Boko-kotorskom kraju mnogi toponimi i danas u svom nazivu imaju Teutino ime kao što je Teutina pećina. 2006. 10. a pripadajuće mu polje nosi ime Vidovo Polje.

Svitavko po kome dobi ime Svitava i Doman po kome ime dobiše Domanovići. zapet će nogom za žilu i to će biti znak da se na tom mjestu nalazi kazan sa zakopanim blagom. poginu također u nekim svatovima. I šesti brat poginu. Naime. prije pogibelji stari pričaju.BRAĆA KRALJICE VIDE Kraljica Vida imala je nekoliko braće. ali blago je sačuvano. Jasenko se zvao. Na Popratima se nalazi rijeka Radimlja. Crkvu na Rivinama ljudi su od milja prozvali Crkvica. Drugi brat. od Popova prema Planini (Morine). Grdijevci su dobili ime po Vidinom bratu Grdanu. Sva su braća poginuli kao svatovi. Vjeruje se da će jednoga dana proći tuda djevojka. dolaskom Turaka srušene su mnoge vrednote za koje trenutno zna malo ljudi. Za tu crkvu vezana je još jedna priča. a mjesto se prozva Jasena. Tu poginu četvrti brat što se zvao Radovan i po njemu Radimlja dobi ime. a grobovi su im pored puta. Ručka svojim izgledom podsjeća na žilu. Po nekim drugim predajama postojala su još dva brata. a mjesto gdje se to dogodilo dobi ime Demilov krst. a mjesto gdje je poginuo danas se zove Livorska prodo. kao i u cijeloj Hercegovini. Naime. Demil. Šćepan Krst dobi ime po bratu Šćepi koji tu u svatovima poginu. Jedan od braće se zvao Livor. župnik je uspio svo blago sakriti u veliki kazan i zakopati duboko u zemlju. CRKVA I BLAGO KRALJICE VIDE Po narodnoj predaji crkvu na Vlaci kod Rivina napravila je kraljica Vida koja je živjela na gradu iznad kanjona rijeke Radimlje. Sazidana od kamena. izvana je izgledala skromno ali je njena unutrašnjost blistala od raskoši svakojakog blaga i dragocjenosti. Na mjestu njihove pogibije podignuti su križevi. Priča kaže kako na mjestu zakopanog kazana viri kazanska ručka. Turci su dolaskom u Hercegovinu rušili sve pa i crkve. u selu Rivine. Dolaskom osvajača crkva je srušena. 284 . Svakog proljeća okupljala bi kraljica Vida narod ispred crkve i tu bi donosila važne odluke.

Stada ovaca su umirala. 40 285 . gdje su sagradili kuće i ostali pod prezimenom Škare. VATAVUK I STRIZIREP Iz drevnih su ilirskih vremena do naših dana obiteljskom tradicijom sačuvane predaje o nastanku prezimena Škare. Dio plemena Škare povukao se živjeti u Biorine. Drugi dio plemena ostao je na području Splita. a ova tri plemena su išla pretežito na istok. Drugo pleme je postalo poznato pod imenom Strizirep i oni su rezali i podrezivali repove ovaca. Naša je i Vesna Škare Ožbolt.TOPONIMI NAZVANI PO KRALJICI VIDI Kraljica Vida bila je vlasnik dva bunara na kojima su se njeni podanici skrbili vodom iz živih vrela. Jedno pleme je prozvano Vatavuk čiji je zadatak bio tjerati vukove i ostale zvijeri od ovaca te ih čuvati na ispaši. Plemena Vatavuk. Danas još postoji mjesto podno Gospića (ucrtano i na zemljovidu Predaje o kraljici Vidi zapisala je Danijela Bošković 2006. po kraljici Vidi nosila je ime i rijeka Bregava (Vidoštica) i Vidovo Polje. Vatavuk i Strizirep. FF Mostar 2006. Vidoštak u Popratima i Vidoljub na Rivinama. Danas te obitelji žive pod prezimenom Škarić. Treće je pleme šišalo vunu s ovaca i bavilo se općenito s vunom i njihovo je ime bilo Škare. Osim tih vrela. Na tom prostoru i najviše na Čiovu nalazili su se pašnjaci gdje su ova tri plemena vodila svoje ovce na ispašu. Treći dio plemena otišao je u Liku. No nakon nekog vremena nastupilo je teško razdoblje ovčje kuge. Vrela su nazvana po njoj. Plemena su živjela zajedno i pritom obavljala različite zadatke. također s nepromjenjenim prezimenom Škare. Postali su poznati po ovčarstvu (mesu i vuni) i ubrzo su dobili imena ovisno o radovima koje je obavljalo neko pleme. D. Tri veća plemena bavila su se uzgojem ovaca. pokrstili su se i prezime im dobiva nastavak –ić. Na području današnje Dalmacije obitavala su višebrojna ilirska i ostala domorodačka plemena. 40 O POSTANKU PREZIMENA ŠKARE. godine u Stocu po kazivanju više kazivača. južno od Splita) pa do otoka Čiova. Škare i Strizirep bila su dakle domorodačka plemena ovih prostora. Rkp. Područje na kojem su ta tri plemena živjela protezalo se od današnje Podstarne (mjesto danas.

Ženili su se ženama iz prisutnih okolnih plemena. “Još prije nego je sagrađena Dioklecijanova palača. S plemenima Vatavuk i Strizirep dogodila se slična sudbina. Zagreb. 153171.Hrvatske) koje se zove Škare. Danas je Varoš najstariji. Peti dio došao je u Slavoniju i oni se zovu Škoro.”42 Vidi: Marko Dragić. i jedini…” Mnogo prije nego što je car Dioklecijan i kročio na splitsko tlo. današnji Split imao je svoje živo srce. a nalazi se podno samog Varoša. današnje Jadransko more bila je veća trgovačka zona i poznata ruta grčkih trgovaca. počeli su hvatati ribu i napravili su par koliba. skoro pa ruševni. i tako tvorili prvo stanovništvo grada Splita i prve autentične Splićane. 2007. našli su se ubrzo na obali. i uvijek su prepoznatljive i specifične fizičke građe. rođendana akademika Miroslava Šicela. Vinko Brešić.41 (Split) POSTANAK SPLITSKOGA VAROŠA U predaji o postanku splitskoga drevnog naselja Varoš prepleću se antički grčki i ilirski događaji. nižih i spojenih kuća. No s vremenom nisu htjeli otići iz pitome zavale. Ilirske teme u suvremenom narodnome pripovijedanju u: "Osmišljavanja" Zbornik u čast 80. a dio ovih istih prešao je na pravoslavnu ispovijest .neki žive na području današnje Srbije i prezivaju se Škare. tamo gdje počinju nizovi starih sazidanih kuća. do koje su plivali. Pripadnici ovih plemena (i danas) uvijek imaju krvnu grupu 0. Da bi preživjeli od gladi i sklonili se. danas dobro poznati Varoš. počeli su se baviti ribolovom i živjeti i zarađivati od njega. (Split) “Ako prošetate starim Varošem. FF-PRESS. prvi. dio grada Splita. 42 Isto. 41 286 . nevrijeme je zahvatilo nekolicinu plovećih grčkih trgovačkih brodova i oni su doživjeli brodolom. no davno je bio najljepši. najstariju. str. Oni koji su se uspjeli spasiti. Međutim. Sagradili su niz kamenih. ur. Naš je također i Miroslav Škoro. Četvrti dio plemena otišao je dublje u prostore današnje BiH. Sveučilište u Zagrebu Filozofski fakultet. uvučenih u uzvisinu – da im more ne bi ponovno potopilo život. naići ćete zasigurno na kamenu klesanu ploču koja je postavljena u spomen grčkih trgovaca pomoraca.

Pro arte papiri. pod Maksimijanom.Gaj Aurelije Valerije Dioklecijan Gaj Aurelije Valerije Dioklecijan bio je jedan od naosebujnijih vladara u povijesti Europe. 43 Jesus Pordo. a vlast su ostavili Galeriju i Konstanciju. Svaki je cezar oženio kćerku svoga augusta i tako su se stvorile vladajuće dinastije.-7. Car Zapadnoga carstva bio je Maksimijan kojemu je Dioklecijan dodijelio naslov augusta. Nakon osam godina ratovanja i upravljanja carstvom shvatio je da je golemom Rimskom Carstvu potrebno više vladara te je ustanovio tetrarhiju po kojoj su četiri cara vladali podjednakim dijelovima carstva. Oba su podcara imali naslov cezara. ali Dioklecijan im je bio poglavar. Bio je obični vojnik te zapovjednik straže cara Numerijana. Dioklecijan i Maksimijan povukli su se nakon dvadeset godina vladavine. a to je značilo da se više dite ne će vratiti. Dioklecijan. a Maksimijana sinom Herkula davši mu ime Marko Aurelije Valerije Maksimijan Dioklecijan je potom imenovao i dva podcara i nasljednika: Flavija Valerija Konstancija Herkulova (zvanoga Klor “blijedi”) na Zapadu. Dioklecijan je ostao carem Istoka i vladarem čitavoga carstva. veliki poraz cara koji je progonio kršćane. a uzroci su bili u pohlepi vladara i ambicijama da sami vladaju. dakle podcarem i nasljednikom.5. proglašen je carem. Sebe je urbi et orbi proglasio sinom Jupitera. Podrijetlom je iz Dalmacije. dakle niža od augusta. Dioklecijanova zamisao o upravljanju carstvom srušena je građanskim ratovima nakon 305. Zbog toga ju je prokleo i ona otada dva puta godišnje u sablasnoj kočiji obilazi Solin i traži nekoga da joj pomogne i da je spasi. str. prevela Linda Palameta. 287 . Mater se pripala pa je malome od svog mlika napravila kolač i dala mu da ga ponese. Mater i dite pozva car Dioklecijan. Split 2005. Godine 285. a Gaja Galerija Valerija Maksimijana Jupiterova pod njegovim izravnim zapovjedništvom. Svoga prijatelja Maksimijana proglasio je cezarom. godine.43 DIOKLECIJANOVA KĆER U narodnoj je živoj tradiciji predaja o Dioklecijanovoj kćeri koja je bila naklonjena kršćanima i nije htjela dopustiti da joj otac ubije pet stotina kršćanske djece.

On je prije svoje smrti poželija samo da pojede kolač kojeg mu je mater pripremila. 153171. a otac ju bješe obećao jednom kraljeviću. Kad je kočija došla triba je uhvatit i nije je smija pustit do zore. Zato je otac stao proganjati. koziji rozi i magareće uši!” Na tom mistu izrasla je zovina (trstika) i dica su od toga napravila svirala i ona su svirala ono šta je dječak bija reka. vitrovi su ga nosali. ali da nikom ne kaže ništa. di je bilo puno vlage i vode. FF-PRESS. Car Dioklecijan je to čuo i naredio da se pobije pesto dice u Šelima (tu je bija amfiteatar). Za nju su se mnogi jagmili. I pusti ga tako da se vrati doma materi. Ilirske teme u suvremenom narodnome pripovijedanju u: "Osmišljavanja" Zbornik u čast 80. str. Legenda kaže da dvaput godišnje sablasna kočija obiđe Solin. I jedan od mnogih koji su je pokušali spasit skoro je i uspija. I pustija je kočiju. i pošto je car pojeo komadić. pripa se i zgrabija ih obima rukama. ur. Ipak bi ona. 2007. tako da još i danas ta kočija obilazi Solin u nadi da će biti spašena. i taman prid zoru vidija je svoja crijeva kako ispadaju iz utrobe. Onda ga je car pita šta mu je to. a to nije lako jer tada su ga napadali vrazi. To Dioklecijanova kćer traži nekog da joj pomogne i da je spasi. I još mu je reka da ako ne može izdržat da nikom ne kaže da prišaplje zemlji. zmije su ga grizle. stoljeća zapisao Josip Ceresatti i u Vjesniku 44 Vidi: Marko Dragić. I kad je rekla car joj je tad uzvratija: “Đava te nosa!” I tad je doša vitar i odnija mu ćer skupa sa kočijom i ona se nikad više nije vratila. Vinko Brešić. rođendana akademika Miroslava Šicela. i ona nije tila dopustit svom ocu da pogubi svu tu dicu. Ali ona nije htila poć ni za nj ni za nikoga. a dječak ga ponudi da proba. 45 Car Dioklecijan imao je jedinu kćer. pa je napokon baci u tamnicu u Splitu pokraj mora. Zagreb. Sveučilište u Zagrebu Filozofski fakultet. Mali mu je reka da je od materinog mlika i tada je car reka da ga je dječak privarija jer da ga sad ne može ubit. žačudi se okusu i pita ga od čega je spravljen.44 (Kaštel Gomilica) Ta se predaja donekle razlikuje od Priče o Dioklecijanovoj kćeri45 koju je polovicom 19. Otiša je iza kuće i prišaplja travi: “U cara Dioklecijana praseća glava. svake godine izlazila iz tamnice jedanput na 288 .I tako joj je sin otiša caru Dioklecijanu koji ga je onda posla da ga se pogubi. I dite je tako i napravilo. dopušćenjem Božjim. I on je sve to izdrža. To je čula Dioklecijanova kćerka koja je bila naklonjena kršćanima.

Sva u sjaju i zlatu kao zvizda Danica. lipa ka ružica. jer je ona puno dobra. 289 .pa je odlučija pokušati sriću. naredio svojim slugam da s latom čine po gradu naokolo veliku grmljavinu. Bijaše se našao jedan naš Srinjanin od srca . ali ona ošine konje. Pripovidali su stari ljudi da ona traži u Mravinskom polju jednu ženu koja ju je puno ljubila i bila je zato progonjena od Dioklecijana. a ona pobiže. Kad je on to bio odlučio. (Srinjine kraj Splita) Navodim prema: Usmene pripovijetke i predaje. a ona se tu igrala kad je bila malena i bacala ribicam mrvice od kruva i mesa. Caru je sve to dodijalo i odlučio je smaknuti kćer. kad bi ona izišla iz tamnice. 345-346. on se pripade. problidi i onesvisti. ostao bi čestit za vavik. Po toj predaji ona ni danas nije umrla. u Mravinskom polju pod Kamen i u nas u Srinjinam “pod Baščom”.Ona još ni danas nije umrla. Ona se prikazuje i sada svaki hiljadu godina isto u zlatnoj karoci. Najedanput nestane nje iz tamnice. da je se ne mogu dva oka nagledati od velike plemenitosti. u Mravinskom polju pod Kamen i u Srinjinam “pod Baščom”. pa šta Bog da. a još se nije bilo svanulo. kad eto ti nje pod Kamen. pa bi zato. godine objavio Fr(ano) Bulić. Predaju je kazao Mato Čović. ufati konje za uzde. str. Kćerka je Božjom voljom iz tamnice izlazila jednom godišnje i to sva u zlatu i sjaju u zlatnoj karoci sa vilovitim konjima. Ona je bila ošinula konje samo da njega kuša. U nas u Srinjinam dolazi “ pod Baščom” gdi je bio Dioklecijanov ribnjak. Vjerovalo se da je mogu zaustaviti i godinu i to sva u zlatu i sjaju u zlatnoj karoci sa vilovitim konjima. SHK. Ko nju i sada vidi. Vidi se da mu nije bilo dano da je poljubi pa da bude čestit za vavik. priredila Maja Bošković Stulli. gdi je kupina. Ko bi tada moga nju susrist pa zaustavit konje i nju poljubit.arheološkoga društva 1919. brate. Vrati se natrag da će kući u Srinjine. pa zaustavi konje i karocu i nju poljubi. stasita ko jela. Skoči on prida nju. ali se nije na nju namirio. Pripovijedalo se da ona u Srinjinama traži jednu ženu koja je nju jako voljela i zato je bila proganjana od Dioklecijana. Ne bi ga bili konji satrli. da da. a leti. Ode zato u Split. bio bi čestit za vavik. 454. u zlatnoj karoci sa vilovitim konjima. Napokon to je više bilo dodijalo Dioklecijanu. 46 Isto. najedanput nestane nje iz tamnice. MH. konji upropanj. neka bi se pripao svaki oni koji bi pokušao nju zaustavit i poljubit. ka vila.ovo mi je kaziva moj pokojni otac . Zagreb 1997. ali je nije naša. To Dioklecijanu nije bilo drago. To nije odgovaralo Dioklecijanu pa je naredio slugama da po gradu čine veliku grmljavinu i tako zastraše sve kako se ne bi približavali njegovoj kćeri. Vjerovalo se: tko bi tada mogao susresti nju i poljubiti je. taj bi zauvijek ostao sretan.46 Po toj predaji car Dioklecijan utamničio je u Splitu blizu mora svoju jedinicu kćerku jer je odbila ispuniti očevu želju i udati se za jednoga kraljevića. str. Nju je sigurno moga zaustavit i poljubit pokojni don Nikola Mužinić. U istoj zlatnoj karoci pojavljuje se svakih tisuću godina i to u Splitu i Solinu. i to u Splitu i Solinu. pa je odluči smaknuti.

Tridesetih godina 19. Školska knjiga. car je uzviknuo: “Ta mi smo braća kad od iste matere uživamo mliko”. Vidi: Stipe Botica. zamolio ga je da pojede kolač. godine. FF Split. Kad je taj vojnik obrijao cara. ali se od njega nijedan nije vraćao. str. sve do palače. sv.”49 DIOKLECIJANOVI PODRUMI U Splitu i okolici u usmenoj su komunikaciji i predaje o Dioklecijanovim podrumima. str. rođ. Cara su vojnici po redu išli brijati. str. Vojnik je od štapića napravio sviru koja je svirala: “U cara Kliktijana kozja brada i praseća glava. Jednom je vojniku majka svojim mlijekom ukuvala kolač. svi oni koji su sudjelovali u tim ekspedicijama nisu se vratili živi. Zagreb 1995. U Kistanju (Dalmatinska zagora) pripovijeda se o caru Kliktijanu koji je imao kozju bradu i praseću glavu. Hrvatska usmenoknjiževna čitanka. *** Motiv praseće glave i tajne koja se ne može sakriti nalazi se i u priči o kralju Norunu48 i kralju Trajanu.47 U Priči o Dioklecijanu i njegovoj kćeri biblijski je motiv ptice koja samo jednom u tisuću godina dotakne zemlju. u Koprnom (Dalmatinska zagora). MH. ploče koje se okreću i tako gutaju sve koji se usude tuda Isto. 48 47 290 . Usmene pripovijetke i predaje. u Koprnom). Kolač mu se dopao te je upitao vojnika od čega je tako sladak. Rkp. 49 Ivana Hrga zapisala svibnja 2006. 1925.poljubiti samo dobri ljudi kakav je u to vrijeme bio župnik don Nikola Mužinić (umro 1856. Nedavno su otkrili da jedan od njih poveziva Solin. Car mu je dopustio i zamolio ga da i on uzme kolača. 2006. g. I svi istraživači. g. Rajčić. 194. Sinj i Split.). 15. priredila Maja Bošković Stulli. Car mu je dao štapić i pustio ga. i tim tunelima i podrumima služili su se vojnici i sam car. Kazala joj je Božica Hrga (djev. 336-337. stoljeća do Drugog svjetskog rata vršena su ispitivanja tih tajnih podruma i katakombi. Zagreb 1997. 45. SHK. 454. str. Govori se da su te katakombe i podrumi puni zamki – koplja koja probadaju. Kad mu je vojnik rekao da je od majčinoga mlijeka.

52. Zagreb. Eno ji doli. Sveučilište u Zagrebu Filozofski fakultet. FF-PRESS. ti prolazi greju od kule Skrivanat. odakle se putevi dile prema Župnom dvoru i Dominikanskom samostanu. Rimljani su zauzeli i spalili Delminium 156. zapisala je Petra Jakovčević. Od tada više nije poznato da je neko iša istraživat te podrume i katakombe. Jedan dil gre do kneževog dvora. kosti koje su se ondje izoravale i živa predaja: U nas u Letki imaju njive i zovu se Bojčuše. ur. sredina tih podzemnih prolaza je na pijaci. rođendana akademika Miroslava Šicela. 50 291 . Ilirske teme u suvremenom narodnome pripovijedanju u: "Osmišljavanja" Zbornik u čast 80. Takvi prolazi postoje i na Pagu: Po jednoj priči. FF Split. 2007. odman spram gradine. ispod Benediktinskog samostana do Zborne crikve Marijina Uznesenja. Uspomenu na žestoki duvanjsko-rimski boj čuvaju: povijest. 51 Na Pagu 2005. prema palači Matasović i Zbornoj crikvi Marija Uznesenja i dalje prema kuli Skrivanat. toponim Bojčuše. Po drugoj priči. a drugi do Župnog dvora. g. Rkp.51 (Kaštel Gomilica) BOJČUŠE Duvno je dugo bilo središte otpora protiv Rimljana. a kazao joj je Jure Kaurloto. Jedna je ekspedicija pošla sa arijom kako bi se mogli čut sa drugim članovima na površini. Delmati su.prolazit. prije Krista. Vinko Brešić. 153171.50 (Kaštel Gomilica) PODZEMNI PROLAZI Razne su vlasti na području Hrvatske gradile tajne podzemne prolaze koji su služili za komunikaciju i za bijeg u slučaju potrebe. pljačkali i uznemiravali grčko-rimska naselja i trgovce na obalama. S Vidi: Marko Dragić. g. Tuden su Rimljani boj bojevali i zato se i zovu Bojčuše. str. 2005. sv. 6. str. ali i oni su se u jednom trenu prestali javljat. svi nestanu u bezdan. također.

kažu rimski. Staza. 53 Predaju je zapisala Tatjana Čuić po kazivanju Dragice Ćurić rođene 1931.52 (Letka kod Tomislavgrada) RIMSKI PUT Mnogobrojni ostatci Rimskih puteva i priče o njima i danas svjedoče moć toga carstva. 2. sveti Donat oko 804. Krševan). 1933. d. u Letki 2003. (Korita kod Tomislavgrada) *** SVETA ANASTAZIJA (STOŠIJA) Sveta Anastazija u narodu je poznata kao Stošija. D. godine spaljena na lomači. u Koritim. to su sve stine ko kaldrmane bile priko polja i vidile se vazda dok 53 nisu potopoli polje. Duvno je se i u rimsko doba nalazilo na raskrižju cesta.onu stranu. prosinca 304. 30. Nasta. godine dobio je te Marko Radoš. rođ. Put je bijo sve od gradine pa amo. 2004. Rkp. Tragovi tih rimskih cesta mogu se vidjeti i u polju i po okolnim brdima. Stana. žito je uvik slabije. Zadarski biskup. godine. god. Usužnjenu ju je tješio sveti Krizogon (hrv. zb. Solun i ponovno u Sirmij gdje je 25. Staža. Vl. Svake godine oruć stine izvaljujem. Stajka. 52 292 . Stažija. Nakon Publijeve smrti pratila je Krševana u Akvileju i ondje prisustvovala njegovoj mučeničkoj smrti. rimski put bijo. stoljeću njezine relikvije su prenesene u Carigrad. rkp. FF Mostar 2003. Stoja. U 5. str. Od gradine priko njiva Mukišnica do Lužina ima konjski put. sv. godine kazao Danijeli Ančić. uz baziliku svetoga Dimitrija. di je njijov. Bila je srijemska mučenica (djevica) ili udovica patricija Publija koji ju je radi njezine želje za djevičanstvom zatvorio u kućnu tamnicu. Nastavila je slijediti svete mučenike idući u Sirmij. Pokopana je u vlastitoj bazilici. Kao i danas.

55 O svetome Vlahu Hrvati i danas pripovijedaju: Jednom davno su pred grad Dubrovnik doplutale vlasi svetoga Vlaha. te mu ranjene i bolesne dolazile. zarobili. sv. Splitska predaja ga stavlja u prvo stoljeće. str.relikvije i pohranio ih u crkvi svetoga Petra koja se od tada naziva Sveta Stošija. 4. str. čuvari su dali znak za uzbunu. godine u Splitu. on je naredio da ga raskidaju željeznim grebenima i bace ga u jezero. g.54 SVETI VLAHO (BLAŽ). Zagreb 1990. 46/06. priredio Anđelko Badurina. 161. Sveca čije su vlasi bile nazvali su Vlaho i uzeli ga da im bude parac (zaštitnik). Zagreb 1990.112-113. Kad je doveden pred Licinija. jer je prema legendi spasio dijete koje se gušilo progutavši riblju kost. prof. Sjale su poput zlata. liturgike i simbolike zapadnog kršćanstva i Uvod u ikonologiju Radovana Ivančevića.). 56 Anđela Gilić zapisala je 2006. 54 293 . stoljeću. povijesti i diplomirani etnolog (rođ. Nadaren božanskim nadahnućem povukao se u pećinu i ondje živio među divljim životinjama koje ga nisu napadale. Kazala joj je Ivana Radovani. stoljeću. Zavjetuje mu se za ozdravljenje grla. Neki su se barkom odveslali i izvadili vlasi iz mora. str. Rkp. Pučani su potrčali prema obali da vide čudo. Božjom pomoću zacijelile su mu rane te je hodao po vodi propovijedajući mnoštvu. Prema toj predaji podrijetlom Leksikon ikonografije. FF Split. Znali su da su to svetačke vlasi pa su ih odnijeli u Crkvu. već su ga mirno susretale i mazile se uz njega. 57 Leksikon ikonografije. Opazivši ih. pomislivši da je vrač. priredio Anđelko Badurina. 211. ZAŠTITNIK DUBROVNIKA Sveti Blaž bio je biskupom Sebaste u Armeniji u 3. Na koncu mu je odrubljena glava. Kršćanska sadašnjost. Zaštitnikom je divljih životinja. 1979. Po zanimanju je bio liječnikom.56 Kao zaštitnik Dubrovnika u ruci drži model grada. 2006. str. Kršćanska sadašnjost. 55 Isto. liturgike i simbolike zapadnog kršćanstva i Uvod u ikonologiju Radovana Ivančevića. 57 PRENOŠENJE MOĆI SVETOGA DUJMA Solinski biskup i mučenik sveti Dujam živio je u 3. Otkrili su ga kraljevi lovci te su ga.

a Dujam u Salonu. To se baš desilo na području naše planine Zvijezde. Svetom Dujmu je odrubljena glava. Dalmaciju i Hercegovinu za jedanaest dana. Kad je zvijezda stala na tom mjestu.59 ILIRI OSNOVALI VAREŠ I VISOKO Prema kazivanjima naših starih djedova i pradjedova prostor Vareša prije nije bio nastanjen a 'vamo na drugoj strani je postojalo jedno pleme Ilira koje je u bijegu pred kugom i raznim nedaćama krenulo u potragu za boljim mjestom. od nje se otkinuo jedan dio koji je sjao a njeg' je uzeo kralj tog plemena. jer djeca nisu grješna. koji ponosno pristupiše i htjedoše ga podići. a kad tamo ni oni ne mogoše. str. Tako su oni išli za jednom zvijezdom. I zaista čim se djeca prihvatiše. Sarajevo. ali pošto ih žeđ žestoko morila. stali bi i oni. stoljeću prenio moći Svetoga Dujma iz Solina u Split. a o tome se pripovijedalo: Kad se svijet. 452-453. Ondje je osnovao crkvenu zajednicu i mnoge obratio na kršćanstvo radi čega je podnio mučeničku smrt. nisu putovali danju. i putovali su samo noću. vjerovali da će im bit' dobro sve dok njega imaju. ali ni maći s mjesta. No pošto je velika vrućina bila. 59 58 294 . pomoliše se svecu i u taj čas izbi iz zemlje lijepa hladna voda. sagradiše Spljećani kapelicu. koja je. 211. preobratio se na kršćanstvo i krstio u Antiohiji. Školski vjesnik. kojega je s Pankracijem i Apolinarom pratio u Rim. Bio je učenik svetoga Petra.je iz Sirije. Apolinar u Ravennu. Đački izlet u Bosnu. da se odmore. Stjepan Štrodl-Srijemac. gdje je voda izbila.58 Ivan Ravenjanin je u 7.. vele. tad' su se odmarali i dok je išla zvijezda toliko su i oni putovali. a oni se napiše i pođoše dalje. koja i danas stoji. da se svetac ne da od grješnih ljudi nositi. a pod njom je izvor bistre i hladne vode. 1901. a i drugi pratioci. ožednješe djeca. kad bi zvijezda stala. podigoše i ponesoše sveca. po tom' je ona i dobila ime. pa pred Spljetom. str. Napredovali su jer sve što im je trebalo kralj bi poželi i zazivaj uz pomoć Isto. Pankracije je krenuo na Siciliju. Narod mišljaše . Prije njega ubijeno je četrdeset pet mučenika. VIII. pa povjeriše taj časni posao svećenicima. da izaberu nevinu djecu da ona pokušaju nositi.. Neko napokon smisli. i ljekovita. sjedoše kraj ceste. izabraše nekoliko ljudi. Oni su otad' vjerovali u taj kamen. sakupio da ga prenose. Na tom mjestu.

tog kamena koji je svijetlio. pusti jak vjetar koji istrgnu od kralja taj kamen te on pade u podnožje planine. godine od Liljane Grgić (domaćica. Kralj je otiš'o u Visoko a neki su se samo spustili u Vareš 'dje su isto tražili tog Hurija i kopali zemlju i tako otkrili golema rudna bogatstva. Kako su silazili s Zvijezde tako su nastanjivali Vareš i Visoko. Zemlja gola bila mu je postelja. gdje s Svetim Agariom ostade neko vrijeme. rođena 1953 god. Tu je zemlja bila plodna. Potom je prošao gore koje dijele latinsku zemlju od Panonije ili Banovine dođe na svoju djedovinu i ondje svoju sestru preporuči nekim ženama jer mu otac i majka bjehu umrli. Hilarija. Odatle ode u Treveru i našavši neke knjige Sv. D. Uputi se prema Grčkoj i Siriji te uđe u Antiochiju. Pavla.). Kralj naravno naredi da se kamen nađe ali pošto Huri pusti gustu maglu u podnožje Zvijezde. 2007. A ustvari su oni imali i jednu zlatnu jabuku koju su stavili na vrh kule pa im je ona služila k'o putokaz jer je davala odsjaj od sunca po danu i od mjeseca u noći. zvao se Zvjezdan-grad. Jerolim se odluči slijediti ih.) Rkp. jer se Huri krio s kamenom od kralja i da bi bio sigurniji zavi on Zvijezdu u snijeg. 60 SVETI JERONIM Slavni Jeronim (oko 347. kruna redovnikov i dika slovinskoga jezika. Nije se moglo sijat' više jer je bila velika studen pa su oni morali pobjeć' i selit se jer nisu imali više šta jest'. vjere branitelj. Al' zbog zavisti i ljubomore mitsko biće Huri koje je živjelo pod zemljom. crkve naučitelj. Jerolim se odluči u svijet krenuti. vrati se i dođe u Aquileju. Sv. g. zvjerinje i škorpioni bjehu njegova družba. mogla se obrađivati. nebo pokrivalo. rukom ih svojom ispisa. S Pavlinom i Bonoziom ode u Francu i u mjestu Concordie od Friula (odmori se) počinu neko vrijeme i odatle posla život prvog pustinjaka Sv. 60 Katarina Pejčinović zapisala je u Varešu kolovoza 2007. ljudi su mogli od svoga rada tu živjeti pa su tu napravili i grad. Kao mladić uputio se na školovanje u Rim te ubrzo svojim znanjem postade govornik da mišljaše da u njemu Ciceron uskrsnu. nisu ga mogli naći pa ga je odnio sa sobom pod zemlju i došlo je do nji'ove propasti a legenda kaže da je tada nastala nekakva kletva. 295 . U to je vrijeme puna Sirija bila pokornika pustinjaka. FF Mostar. blizu rijeke Drave od poštenih roditelja. Četiri ljeta ostao je u pustinji hraneći se biljkama i korijenjem. – 422. rodi se u Stridonu.

Junije Palmotić. st. Jeronima piše to zvjerinje. Ljudi su bili zapušteni dugih kosa mahom pastiri. Ponovno ode u Jerusalem te pored jasala gdje se Isus rodio ozida jedan Kloštar i ondje nastavi činiti pokoru. Ljudi su vidjeli da su Čeh i njegovi ljudi iste narodnosti te se pozdraviše i izgrliše dajući Čehu poklone: meso. slugama i drugim ljudima. U Rimu je ostao tri godine propovijedajući i pišući ondje. Jeronimu. Mavro Orbini u svom djelu piše i o braći Čehu i Lehu. Ivan Gundulić. Mjesto pohoditi gdje nauči židovsko pismo. Orbinija su koristili Pavao Ritter Vitezović. Vrati se u polje svojima i reče im da ondje sagrade kuće i počnu obrađivati zemlju. Bibliju je preveo iz židovskoga. U 18. Došli su u Moravsku kojom upravljahu Slaveni. povijesnih izvora i usmenih predaja. Zato se kod Sv. Papa Damaso naredio mu je da dođe k njemu te mu je dodijelio jednu parokinju i zato se Jerolim piše kardinalom. prijateljima. a Novi zavjet iz grčkoga. Andrija Kačić Miošić i drugi. Moravci im kazaše da je Bohemija prazna i da je u njoj tek šačica Vandala. To je djelo bitno utjecalo na početke srpske i bugarske historiografije. godine Kraljevstvo Slavena. st. Sve je nevjernike zbunio i hrabro protjerao. Pozvao ga je biskup carigradski Grgur koji je Jeronimu bio učitelj. Čehu se ondje svidjelo. Mnogo je još napisao navlastito maternjim jezikom. Zbog toga ga optužiše i htjedoše ga osuditi te on pobjegne zajedno s bratom Lehom i mnogobrojnom rodbinom. Hrvati bjehu vješti gradnji i 296 . je prevedeno i na ruski jezik. Čeh Hrvat nehotice ili hotimice ubije jednog od svojih čovjeka velikoga ugleda. XVI. 1611. Kasnije bi prenesen u Rim i po njemu Bog mnoga čudesa učini. i bi pokopan pored Gospodinovih jasala. vjerojatno pol. Mnogi su mu vladari slali pisma da ih tumači. LEHU I MEHU Mavro Orbini (Dubrovnik. PRIČA O ČEHU. Filip Grabovac. također slavenskog roda. ondje zatekne više ovaca i goveda nego ljudi. rujna 422.) objavio je 1601. Četrdeset godina je ondje u pokori živio. Jednom mu je lav došao te nogu u koju se trn zabio pokaza Sv. a on ga izliječi.Nakon četiri godine poželi Sv. To je djelo napisano na temelju Ljetopisa popa Dukljanina. a Meha ne spominje. te se popeo na planinu i ondje ubi žrtve i prinese bogovima. mlijeko i sir. – Dubrovnik. Kada je Čeh stigao u Bohemiju. Umro je u osamdeset šestoj godini života 30.

Zagreb 1993. Lehu i Mehu: U zemlji Hrvatskoj kako kažu stari kroničari. Krenuše braća preko triju rijeka. Knezom im bijaše Hrvat stolujući u starom gradu Krapini. Leha i Meha.-114. – Zagreb. godine objelodanio dvije stotine hrvatskih predaja i legenda među kojima je i ova o Čehu. Leh i Meh zazidali su sestru u toranj koji se i danas zove Vilin toranj. kazna im je bila gubitak djevičanstva. Bili su ratoborni. Sinovi uz Krapinu sagrade još dva grada – Psari i Šabac i vladaše njima. ispriča što braća snuju. Pokoravao se on rimskom caru i njegovom namjesniku u Hrvatskoj. živjelo nekad davno svo plemstvo slavensko.ratarstvu. Valaska sedam godina vladaše Češkom nakon što je poubijala 7 protivnika. priredio i napisao uvodnu studiju Franjo Šanjek. U dubokoj starosti umre knez i ostavi za sobom tri sina: Čeha.) zabilježio je predaju o braći Čehu. Kad to ne bi učinile. Leh osnuje Poljsku. str. Dražen Kovačević je na temelju starijih zapisa (ili priča koje je slušao) kao pripovjedač 1993. odluče braća poći na sjever. Starije su žene ranjavale neprijatelje a djevojke ih gađahu lukom i strijelom. 110. 61 297 . bijaše češkog roda. Dalmatinci su pristizali u Bohemiju. Braća su pobjegla na sjever i tako je Čeh osnovao Češku. Doskora dozlogrdilo braći rimsko godpodarstvo pa odluče rimski jaram zbaciti. odlučili su zbaciti rimski jaram. braća je uzidaju živu u toranj krapinskog grada kojeg i danas nazivaju Vilinim tornjem. 1809. 61 Ljudevit Gaj (Krapina. Leh Lešku (Poljsku) a Meh Mešku (Rusiju). Leh napušta brata i osniva Lešku (Poljsku). Uvidjevši da se ne će moći obraniti od rimskog cara. Njihova sestra Vilina bila je zaljubljena u rimskoga namjesnika i izdala mu je braću. put sjevera: Čeh utemelji Češku. str. bojeći se za nj. Doznavši sestrinu izdaju. Golden marketing Zagreb. 9. te kći po imenu Vilina. Čeh. Kraljevstvo Slavena. Lehu i Mehu koji su stolovali u Krapini. Legende i predaje Hrvata. 1872. 62 Dražen Kovačević. Česi se pokazaše hrabrim ljudima i vrsnim strijelcima. prevela Snježana Husić. Njihova se sestra zagledala u rimskog namjesnika te mu. a Meh Rusiju. Kada im je otac umro.62 Mavro Orbini. Papa Pio II. Narodne novine Zagreb 1999.

neka Buga i po njoj je nazvano Buško jezero i narod. str. Klobej. Komjenovcima (Jabuci) kod Ustikoline na Drini i drugdje.-1989. Dojdoše iz priko Babinih gora Hervati najprvo u Dalmaciju i ove sadanje hrvatske i slovinske strane. str.64 Kraljica Buga U Dučiću. I od njih Dalmacija.). *** U vrijeme romantizma bilo je rasprostranjeno vjerovanje da su Rusi. 67. s mlogim bojem istiravši Abare.63 Već je kazano da je Konstantin VII. Duvnu. Vrhbosanska visoka teološka škola. Lepnici. Majdanu kod Mrkonjić Grada. Marindvoru u Sarajevu. 64 Nikola Lašvanin. Blagaju na Sani. ovdi se nastaniše. Doboju kod Kaknja. Prid ovim bijaše pet bratje: Kluka. Poljaci i Česi ilirskoga podrijetla. (priredio dr. u Prisoju. hrvatsko ime prija. 3. i zove se do današnjega dneva. – Upade u turske ruke Peršija.Radnja predaje dogodila se u vrijeme Ilira i Rimljana. Srđu. Kožočeš. IRO “Veselin Masleša”. radovi simpozija povodom 9 stoljeća spominjanja bosanske biskupije (1089. Brezi. fra Ignacije Gavran). Turci se odvojiše od oblasti rimskih cesara. do 630. Ričici kod Kaknja. a ne kako je navedeno u predaji. Muklo. g. Šuici. Sarajevo 1981. Vrlo rano su primili kršćanstvo o čemu. Sarajevo 1991. svjedoče bazilike u Zenici. koja je od mora do Dunava dosegla. Ljetopis. Bužani. (U isto su se vrijeme Englezi nastanili u Engleskoj. bila je gospodarica. Porfirogenet u svomu djelu De administrando imperio (O upravljanju carstvom) prvi naveo povijesne predaje o dolasku Hrvata u današnje krajeve koje su predvodili petorica braće i dvije sestre. stoljeća. STAROHRVATSKO DOBA Hrvati su današnje krajeve nastanili od 610. u: Kršćanstvo srednjovjekovne Bosne. Tu u jezeru ima neka Đuro Basler. mi ovde. Hrvat i dvi sestre: Tuga i Buga. 63 298 . Arheološki spomenici kršćanstva u Bosni i Hercegovini do XV.) Hrvati su došli iza Babinih gora iza Karpata. između ostalog.

Jedan od braće. Govorilo se da je biloj vili druga. Bila je Tuga pobožna i dobra i činila svima lipega. Onda im je bilo lakše putovati kroz šume i nizine. 5. Ona je tu sagradila svoje dvore. ali sad se ne vidi. stoljeća zapisao da je prezime Bužana uvijek u ženskom rodu. za misečine. knj. Svi su živili u jubavi. Bilo je dvanaest plemena. str. str. (Po narodnom kazivanju priopćio Ivan Zovko). pa su pod vodstvom petero braće i dvi sestre krenili na dalek put. Ona je svake večeri i jutra uveseljavala ljude svojom pismom. priredio Marko Dragić. u biloj haljini i duge Hrvatska usmena književnost Bosne i Hercegovine: proza. Hrvat je ka najstariji brat bija snažan i jak i duž puta je branija svoj narod od zviri i neprijatelja. Ivan Zovko je koncem 19. Veliki je to bijo grad i tu je bilo groblje. Buško jezero i prezime Bužana. ni svađat ili štogod jedno drugom uzet. Tuga je bila divojka duge zlatne kose i crnih očiju. U Policin se nije smilo govorit ružno. Hrvatska književnost Bosne i Hercegovine u 100 knjiga. sićam se da sam 65 jednom vidila kad su te mrtve iskapali. trudili se i punu su kuću svega imali. 100. di su u davna vrimena stolovali naši pradidovi. Naši su pradidovi čuli kako je toplo u krajevima blizu sinjih vali. I tako je nasta gradić koji su zvali Tugini dvori. Svi su radili. I Tuga je dobila lip kraj. Kad je sušna godina dobro se vidi. Sarajevo 2005. Ona i danas zna. To je bila njihova nova domovina koju podilili među sobon. MH. 66 GZM. a danas se zovu Tugari. a oko njena dvora plemići su sagradili palače. drama i mikrostrukture. najstariji zva se Hrvat. svi su za njon plakali i nisu je Poljičani ni dan danas zaboravili. daleko odakle pušu ladni vitrovi i snig vije. 65 299 . (Korita kod Tomislavgrada) Uspomenu na gospodaricu Bugu čuvaju etiološke predaje i toponimi Bužana grad. a sestre su bile Tuga i Buga. dok nisu napokon ugledali more. 455. nalaze se visoke gore. BiH.gradina. HKD Napredak. Sarajevo 1892. A kad je Tuga umrla.66 Kraljica Tuga Daleko. ravnicu podno Mosora – Poljica. najprije da je rimska. To se gorje zove Karpati.

i: Marko 300 . sv. hercegu Stipanu Vukčiću Kosači. 2004. ali postoji legenda o njihovome napadu na Pražnice. te se učvrstili u Ulcinju.68 (Selca na Braču) EPOHA OD UJEDNINJENJA HRVATSKE DO KRAJA VLADAVINE NARODNIH VLADARA (925. 4. 27. FF Split. pobrali su duge šibe od jasena i primazali ih lojem. 2006. Dijani Mišetić. 39.plave kose proći priko ruševina svoga dvora u Tugarima bdijući nad Pojičanima i Pojicama. SARACENI U PRAŽNICAN Saraceni je bizantski i latinski naziv kojim su u ranom rednjovjekovlju nazivani sredozemni arapski islamizirani narodi. 68 Studentici Filozofskoga fakulteta u Splitu. U narodnom je pamćenju Bračana i danas predaja: Ne znam kako su Saraceni došli do Brača. Korziku. Sardiniju i Kalabriju. Marku Kraljeviću. ča je Bračanima savršeno odgovaralo zbog položaja sunca. Rkp. u Splitu. Da se spase. 97. Saracenima se pričinilo da vide ogromnu vojsku. FF Split. priredio Marko Dragić.) U usmenoj su komunikaciji do naših dana sačuvane povijesne predaje69 i pjesme o: kralju Tomislavu. sv. 67 Mirni Trgo 2006. Logično je da su to bile baš Pražnice. Hrvatska književnost Bosne i Hercegovine u 100 knjiga.-172. Ni bilo puno Bračana za obranit misto. jerbo su one na samom vrhu Brača. 69 Vidi o tome: Hrvatska usmena književnost Bosne i Hercegovine: proza. Siciliju.-1463. na pamet je pala izvrsna ideja. drama i mikrostrukture. str. živi i radi u Selcima na otoku Braču. ali onima ča su bili. Rkp. 31. str. godine u Sumpetru (Jesenicama) kazao je Jure Klarić. Sarajevo 2005.). Po zanimanju učiteljica. Janku Sibinjaninu. Skender-begu. Iz sjeverne Afrike su prodrli i osvojili: Maltu. puno veću od njihove.67 U livanjskom kraju i danas pripovijedao da je planina Tušnica nazvana po kraljici Tugi koja je ondje dolazila u posjete svojoj sestri Bugi. g. Kako je ti loj bliska na suncu. HKD Napredak. knjiga 5. a mista u sredini otoka su nastala puno pri onih uz more. Borba je bila u cik zore. srpnja 1965.. u Selcima na Braču kazala Doris Bošković (rođ. MH. pa su utekli.

znači da je krunjen godine 877. Htijući spriječiti sukobe između carstava krenuo je s mletačkim duždem Benenatom u Carigrad. 2002. Duvno kroz stoljeća. str. Zauzeo je nakon toga Bosnu i Hum. g. Dok se bugarski car Simeon borio s Grcima. oslobodio je Posavsku Hrvatsku među Dravom i Savom. Tomislavgrad – Zagreb. Jure i Ziral. godine koja se spominje u Kronici. Baška Voda-Mostar-Zagreb 2001.. dao je izraditi kameni sarkofag i oltar i crkvu je posvetio svetoj Stošiji. st. Naša ognjišta. Od Kozigrada do Zvonigrada (hrvatske povijesne predaje iz Bosne i Hercegovine) Mala nakladna kuća Sv. liturgike i simbolike zapadnog kršćanstva i Uvod u ikonologiju Radovana Ivančevića. str.70 KRALJ TOMISLAV Prema izvješću u Hrvatskoj kronici. za vrijeme kralja Karla Velikoga na Zapadu i Nicefora na Istoku.-93. prvi hrvatski kralj okrunjen je na Duvanjskom polju. prema kojem se na Duvanjskom polju za kralja okrunio Tomislav godine 925. 301 . Ako je kralj Budimir kraljevao 40 godina i preminuo 917. i da se okrunjeni kralj zvao Budimir. ali se pojavila silna oluja. gdje su nekoć i Delmati imali svoj glavni grad. stoljeću. 57. sin Mutimirov kojega je naslijedio oko 910. Ondje je otkrio posmrtne ostatke svete Stošije. Podrijetlom je bio iz ugledne zadarske obitelji. Dominik Mandić drži da se taj događaj zbio godine 753. Neki drugi povjesnici drže da se krunidba zbila krajem 9. Grgur Dragić.SVETI DONAT Donat je. priredio Anđelko Badurina. Benenato je htio Stošijine relikvije ponijeti u Mletke. Bio je jak. 493.71 Tomislav je. vjerojatno. U narodu je najraširenije i najprihvaćenije mišljenje Kukuljevićevo i Klaićevo. Zagreb 1990. Tomislav je otkazao poslušnost Grcima i Hrvatsku učinio samostalnom. Ponijeo je sa sobom moći svete Stošije i kuda god se kretao mnoštvo naroda je ozdravljalo. Kad je proglašen knezom. hrabar i vrlo poduzetan. 209. Kršćanska sadašnjost. Duvnjaci vjeruju da Tomislavgrad baštini ime po kralju Tomislavu. str. 70 Leksikon ikonografije.). 71 Robert Jolić. bio zadarski biskup (9. Tada je Donat upriličio svečani prijenos Stošijinih kostiju u biskupsku crkvu svetoga Petra. najvjerojatnije u blizini planine Liba. ili otprilike tada.

101. g. 101. najprvo je Tomislav okrunjen. ukopan je Tomislav na Jabuci njivi (na Čondraku) i pored Tomislava ukopana su još tri poglavita rvacka kralja. 74 Isto. 5.73 (Stepen kod Tomislavgrada) CRKVA U KOJOJ SE POSVETIO KRALJ TOMISLAV U Mesijovini se nalazi Gradina i tu je bila crkva Sv. Zagreb 1998. Narodni sabor i krunisanje kralja na Duvanjskom polju u: Zbornik. str. Hrvatska književnost Bosne i Hercegovine u 100 knjiga. kazivali su brte stari. HKD Napredak. I danas se to misto zove Crkvina. 73 Hrvatska usmena književnost Bosne i Hercegovine: proza. Ne zna se kada i gdje je umro kralj Tomislav niti gdje počiva. kada je u stara vrimena vlado Rvackom.74 (Stepen kod Tomislavgrada) Vjekoslav Klaić. g. Kako stari ljudi pamte i pripovidaju. Na Splitskom saboru oko 925. U toj se crkvi. priredio Marko Dragić. Prvi hrvatski kralj. bio je krunisan u Kongori pod čvorovim rastom. Sarajevo 2005. A njegova žena je bila rodom iz Zauma. 71. MH. i 925. Stari su naši pripovidali da je naroda bilo za vrime krunisanja Tomislava tri i po milijuna i od Stržnja do Sovićki vrata ispod kapka mogo si proć da čovik pokiso ne bi. str. ustanovio je 15 točaka kojima se moralo srediti stanje u državi. a i danas se zna gdje je bila crkva u kojoj se Tomislav krunio. Najprvo je na cilom svitu od svih svitskih vladara onoga staroga vakta.Ninski ga je zlatnom krunom ovjenčao na Duvanjskom polju između 920. KRUNIDBA KRALJA TOMISLAVA Kraljo Tomislavo. Tomislav. knj. 72 302 . Tu su nađeni neki grebovi i kaže se ako se kopa po strani od Duvna da odma počme nevrime. 60 000 konjanika te 80 velikih i više malih brodova. Potukao je vojsku bugarskoga cara Simeona dočekavši ga sa 100 000 pješaka. drama i mikrostrukture. u susret trećem tisućljeću. Ilije i kazivali su da je se tu kralj Tomislav doša posvetit poslje krunisanja.72 CRKVA U KOJOJ SE VJENČAO KRALJ TOMISLAV Legenda kaže da je na Gradini poviš Petrovića bila crkva koja se zvala Ružica. To je sveto misto i ne smi se dirat u grebove. str. vinča kralj Tomislav.

Papinski legat Gebizon okrunio ga je kraljevskom krunom u bazilici Svetoga Petra u Solinu. – Zagreb. Za njegova kraljevanja hrvatski narod je živio u blagostanju. Kršćanska sadašnjost. str. blagošću i pomirljivošću. Međutim. Druga legenda kazuje kako je jednom tuča uništila vinograde. – 75 Leksikon ikonografije. Za vrijeme kralja Krešimira IV. uoči godišnjice njegove smrti ruka je zrakom došla i spustila se na svečev grob. Ime kralja Zvonimira zabilježeno je na Baščanskoj ploči. 1846. Pripadao je dinastiji Svetoslavića.). Poslije Ivanove smrti Mlečani su htjeli njegovu ruku prenijeti u Mletke. liturgike i simbolike zapadnog kršćanstva i Uvod u ikonologiju Radovana Ivančevića. 284.75 DMITAR ZVONIMIR Dmitar Zvonimir kraljevao je od 1075-1089. st. U XIV. st. Papa ga je poslao u Trogir i u tom je mjestu izabran za biskupa. godine kod Rotne gomile. Zagreb 1990. U nerazjašnjenim okolnostima naslijedio je kralja Petra Krešimira IV. priredio Anđelko Badurina. između Drniša i Muća.SVETI IVAN TROGIRSKI Sveti Ivan Trogirski podrijetlom je iz plemićke rimske obitelji Orsini (11. 1869. Riješio je spor između Zadrana i kralja Kolomana. O njemu postoji više legendi: Po jednoj od njih biskupu Ivanu je za vrijeme mise s neba sletjela golubica na glavu kao znak Duha svetoga i njegova mirotvorstva. Prvi put se spominje kao ban u slavonskom dukatu šezdesetih godina 11. predaju o umorstvu kralja Zvonimira i poslao je povjesničaru Ferdi Šišiću (Vinkovci. godine. a Ivan je naredio da se ono malo preostaloga grožđa stavi u tijesak iz kojega je potekla golema količina mošta. Arheolog i povjesničar Frane Bulić (Vranjic kraj Splita. Prema trećoj legendi Ivan je za vrijeme oluje putovao u Šibenik doživješi brodolom kod rta Planke.) zabilježio je u rujnu 1886. 303 . stoljeća. zapisana je predaja o silovitom umorstvu najboljega hrvatskog kralja Dmitra Zvonimira. ističući se miroljubivošću. Provodio je pokornički život. 1934. Ivan je hodao po valovima i po njegovom je zagovoru spašeni su mornari i teret.

str. II. o. ožujka 44. 144. 1940. Na Kosovu polju kninskom zavadio se neki kralj s vojskom te se pognali. Tu ga je izmrcvarila i ubila. i svaki je vojnik na mrtvo tijelo bacio po kamen. Vjekoslav Klaić. 78 Hrvatski leksikon.Zagreb. Povijest Hrvata. MH. prije Krista noževima izboli najboljega imperatora i prijatelja Cezara. a od puste krvi prolivene nedaleko ove gomile pocrvenila je zemlja i zato se zove Crljenica. dakle i ostvarilo. g.77 Talijanaši su to umorstvo zlorabili tvrdeći da Hrvati nisu u stanju vladati sobom jer su ubili najboljega kralja zaboravljajući pri tom da su Brut i Kasije 6. a vojska ga stigla gdje je sada Rotna gomila. Kralj već ranjen bježao sa Kosova polja. Povijest Hrvata u vrijeme narodnih vladara. L –Ž.76 Istinitost te predaje negira povjesničar Vjekoslav Klaić (Garčin kraj Slavonskog Broda. – Zagreb. sredinom 1089. glavni urednik Antun Vujić. svezak. Vojska se potom pobila između sebe i izmrcvarila. godine. Naklada Leksikon d.). Po nekim izvorima ta je kletva trebala trajati devet stotina godina do 1989.). nego vazda tuju jaziku podložni bili. na lokalitetu Pet crkava. 1849. Prema predaji umoren je od svojih podanika na Saboru u Kninu. str. što se. godine. Zagreb 1997. (Takvih je zločina bilo i kod drugih naroda. o.) ZVONIMIROVA KLETVA Prema predaji zadnje su Zvonimirove riječi upućene Hrvatima: nigdar ne imali gospodina od svoga jazika. 587. 724. 1928.78 76 77 Ferdo Šišić. Kralj se zvao Rotando. 304 . knjiga prva. Zagreb 1990. Po drugoj verziji Zvomirova je kletva glasila: Dabogda nad vama tisuću godina vladao tuđi jezik. Zagreb 1974. str.

kojega je Samuilo obećao nagraditi. 1704.? – 1014. 1611.) u Životu i mučeništvu Sv. hrvatskoga kralja (1705. 1652.-1016. pop Dukljanin.) Stolovao je u Krajini kod crkve Prečiste Krajinske. počne nagovarati Vladimira da ode k Samuilu. 1759. Tu legendu navode Mavro Orbini (Dubrovnik. – Zaostrog. Za njegove vladavine u Dalmaciju prodre bugarski car Samuilo (oko 938. te Crnom Gorom.) zabilježio legendu o Vladimiru (oko 978. 1713. st. – Beč. na zapadnoj obali Skadarskoga jezera. bio je dukljanskim knezom.) i Pavao Ritter Vitezović (Senj.) u Kraljevstvu Slavena (1601. Vladimiru bude žao vojske te se uputi Samuilu koji pak pogazi obećanje 305 .Crkva svetoga Jure u Poljicima VLADIMIR Sveti Ivan Vladimir. (Duklja se u vrijeme popa Dukljanina zvala Crvenom Hrvatskom. Bog usliša njegovu molitvu. Vladimir se molitvom obrati Bogu da ga oslobodi od zmija. Fra Andrija Kačić Miošić (Brist kraj Makarske. sredina XVI. Kad Vladimir to ne prihvati. Samuilo uvidi da se ne može domaći Vladimira te ga počne mamiti da dođe do njega i da mu ne će naškoditi. mudar i svet. potom Zetom. Želeći sačuvati vojsku.) navodi proznu i versificiranu legendu o kralju Vladimiru: Vladimir bijaše lijep. Vladimira. u svomu je Ljetopisu (XII. Katolički biskup iz Bara. 1760.).) u Razgovoru ugodnomu naroda slovinskoga (1756. mučenik. kralju Crvene Hrvatske.).).. st. – Dubrovnik. jedan njegov župan. Vladimir se s vojskom povuče na planinu Oblik na kojoj su zmije otrovnice ubijale ljude i životinje.

Vladislav ostane zgranut i dopusti Kosari da muža danonoćno oplaMavro Orbini.79 Pred crkvom mu je 22. Kraljevstvo Slavena. pobjegoše. (priredio Franjo Šanjek). Samuilo oslobodi Vladimira. svibnja 1016. Samuilo nastavi harati Dalmacijom i pohara je sve do Zadra. što ga donijeste sa sobom. Oni koji su poslani da ubiju Vladimira. Vidjevši ljepotu. Vladislav je dočeka sa svim počastima.” Rekavši to iziđe iz crkve i preda se svom krvniku. Kad to vidje Vladimir. U tamnici se Vladimiru ukaže anđeo i navijesti mu da će biti oslobođen. 79 306 . a na grobu njegovu mnogi bolesni ozdraviše. Vladimir povjeruje. Vladimir ishodi pričest prije nego mu odrube glavu.te ga utamniči u Prespu kod Ohrida. Vidjevši to. da mi nećete nanijeti nikakva zla?” Biskupi su stajali pognute glave. naljuti se i naredi da mu odrube glavu. Vladimir sa šačicom svojih ljudi krene Vladislavu koji mu je putem bio postavio zasjede. 288289. Naime. Biskupi mu tijelo pokopaše u crkvi. Vladislav u lovu ubije Radomira. Vladislav posla svoje ljude sa zlatnim križem kunući se da mu ne će naškoditi. Car Bazilije Radomirovu bratiću obeća dati veliku nagradu ako ubije Radomira i tako osveti smrt svoga oca i strica koje je dao ubiti Samuilo. str. Vladislav misli kako njegovo kraljevstvo ne će biti mirno dok je Radomirov svak (zet) Vladimir živ te ga počne mamiti sebi. Kosara (oko 978. Bijahu to anđeli. Kosara zamoli oca da oslobodi Vladimira iz tamnice. . zagrne ga kraljevskom odorom i dade mu za ženu Kosaru i povrati mu kraljevstvo kojemu pridoda Drač. ali zatraži da mu Radomir pošalje drveni križ i da nad križem prisegne da mu ne će učiniti nikakvo zlo. vidjevši anđele Božje. godine javno odrubljena glava. Vladimir sretno stigne u Preslav Vladislavu koji je bio za objedom. Vidjevši da Vladimir nije ubijen. okrene se biskupima i reče: “O časni ljudi. oni koje je Vladislav poslao da ubiju Vladimira vidješe da je uz njega mnoštvo vojske s krilima i kopljem u ruci. Kosara ne dopusti Vladimiru da ide Vladislavu te ona ode vidjeti kakve su mu namjere. da će ga Gospodin izbaviti iz zatočeništva i da će mu mučeništvo osigurati kraljevstvo nebesko. zatraži od oca dopuštenje da zatočenicima opere noge. kći kralja Samuila. milinu riječi i razboritost Vladimirovu. ali ga ne uspije ubiti. skromnost.?). Kad su k Vladimiru došli biskupi i pustinjak. Poljubi križ rekavši: “Prečasni ovaj križ nek’ mi zajedno s vama bude svjedokom u ovaj dan Gospodnji da ću umrijeti nevin. zašto me izdaste? Što vas je nagnalo da prisegnete nad križem Gospodnjim. Zagreb 1999. Samuilo umre i naslijedi ga Radomir koji zauze sve grčke zemlje do Konstantinopola.

pojavi se pred njim čovjek nalik Vladimiru i s mačem u ruci. stane dozivati vojsku. tiseranci itd. vrlo rano primili kršćanstvo. Beograd 1997.000 – 90. Vladislav se poplaši.). Godine 1227. Pod otomanskom vladavinom događaju se mnogobrojni prelasci na islam i malobrojni prelasci na kršćanstvo. papa šalje misionare dominikance kako bi krivovjerce preobratili na katoličanstvo.kuje i da ga pokopa gdje god hoće. Najtajnovitije i najzamršenije mjesto u bosanskohercegovačkoj povijesti je krivovjerje.000 krivovjeraca. nastanivši tu zemlju. Do 1404. Čini se vjerojatnim da su u Bosni i Hercegovini živjeli bogumili.000 krivovjeraca. godine šalje franjevce kako bi nastavili misionarski rad. Kosara se u toj crkvi zaredi. Vjerojatno je bogumilstvo bilo karika u lancu pokreta koji su se u XII. Njegovo tijelo je i dandanas neraspadnuto i iz njega isparava blag miris. Na dan njegova blagdana mnoštvo hodočasnika hodočasti njegovom grobu. a u rukama drži onaj križ koji mu bješe poslao bugarski car. U trenutku pada Bosne i Hercegovine pod Osmanlije u njoj je bilo 80. kada su se u toj zemlji nastanili mnogi pavličani i masalijanci. KRIVOVJERSTVO Oduvijek su prelasci na drugu vjeru bili sudbonosni za Bosnu i Hercegovinu. no anđeo ga udari i on ostane mrtav./1232. stoljeću za vrijeme vladavine cara Nikole. Hrvati su. Vladislav zauze Vladimirovo kraljevstvo. Papa 1291. stoljeću u toj zemlji se širi krivovjerstvo. patareni (krstjani bosanske crkve) i manihejci. Ona ga prenese u Krajinu i pokopa ga u crkvi Svete Marije. U X. albigenzi. Nazvano je prema utemeljitelju popu Bogumilu. BOGUMILI Bogumilstvo je nastalo u Bugarskoj u X.80 Ivo Andrić. godine na katoličanstvo se preobratilo 500. boni homines. str. katari. Dok je jedne noći objedovao za stolom. stoljeću razvili do sjeverne Italije i južne Francuske (patareni. koje je bizantijska vlast protjerala iz Male Azije i kolonizirala u okolicu Plovdiva. 80 307 . 21. Razvoj duhovnog života u Bosni pod uticajem turske vladavine (doktorska disertacija).

patrijarsi i proroci kao i svi drugi koji su postojali prije Krista. Petra.Bogumilstvo se. također. Burna povijesna događanja u Bosni i Hercegovini uništila su bogumilske knjige pa se njihov život može jedino rekonstruirati na temelju protivničkih spisa. pa su svi sišli na zemlju. Odbacivali su krštenje vodom i tvrdili da djeca prije zrelosti ne mogu steći blaženstvo. Odbacivali su. Zabranjivali su davanje milostinje smatrajući kako nije nikakva zasluga ako se daje milostinja.-299. Također su sačuvane legende: Kako je satana stvorio ovaj svijet (druga polovica 12. jaja ili slično. osim Psalama. nije moglo ukorijeniti u Srbiji pa je zahvatilo Bosnu i Hercegovinu i u njoj se razvilo. Sve su grijehe smatrali smrtnim grijesima i smatrali kako nijedan od tih grijeha ne će biti oprošten. svete slike. 19. svetu tajnu ispovijedi i posljednje pomazanje. gdje ih je Lucifer zatvorio u ljudska tijela. Odbacili su Stari zavjet. Zagreb 1996. Prezirali su Mojsijev zakon kao i Rimsku crkvu. Blažena Djevica Marija je bila anđeo.). Bogumili su se u Bosni voljeli nazivati bosanskom crkvom. 201. Sarajevo 1997. a drugo je manje božanstvo Lucifer. Učili su kako nema čistilišta.. Osuđivali su i proklinjali sve one koji su jeli meso. svetu tajnu braka. Govorili su da se svatko tko griješi mora ponovno krstiti. 28. str.81 Prema tim spisima bogumili su vjerovali u dva božanstva. svetu pričest. umro i uskrsnuo. ubije ili progoni. te po njihovu učenju nije stradao. sir. O vjeri kršćana bosanske crkve sačuvana je legenda o postanku svijeta iz 14. stoljeća (Franjo Šanjek. koji je stvorio sve što je tjelesno i vidljivo. Antologija starih bosnaskih tekstova. Ubijanje životinja smatrali su smrtnim grijehom. Krist je imao nestvarno tijelo u obliku zraka. također. kipove i križeve. Osuđivali su duhovnjačko sudstvo i kazne tjelesne i duhovne ne dopuštajući da se tko kazni.-202. Osuđeni su svi oci iz Staroga zavjeta.82 Bogumili su. Kršćanstvo na hrvatskom prostoru.) 82 81 308 . Za sebe su tvrdili da su Kristova crkva i potomci apostola te da u svojoj sredini imaju Kristova namjesnika i nasljednika sv. str. Govorili su kako se ne treba zaklinjati ni u istinu ni u neistinu. koji je stvorio sve što je duhovno i nevidljivo. Blagodat i istina i Početje svijeta (Mak Dizdar. stoljeća).-31. 211. str. str. Nisu vjerovali u uskrsnuće. osuđivali materijalnu crkvu. zbog snage Nemanjića.. Vjerovali su da je Lucifer uzletio na nebo i pobunio anđele. krizmu. 296. str. Isto.-26. Ivan Krstitelj je smatran prokletim. te bi tako u jednom ili više tijela okajali grijehe i vraćali se na nebo. Jedno je veće božanstvo Isus Krist.

u javnoj ispovijedi. 414. Andrić i drugi. zvona i svete vode. electi) koji su se strogo pridržavali svih propisa svoje vjere. slika. Ne mogavši naći utočišta. voditi ratove itd. koji su se smjeli ženiti. prema sv. stigli su u Bosnu. primanju novih vjernika i posvećivanju strojnika. kada su. str.. njemu je bilo potčinjeno dvanaest strojnika među kojima su bili: redari. Ćiro Truhelka. Živjeli su bez sakramenata. među njima i fra Pelegrina i fra Ivana iz kraljevine Aragona. Ćiro Truhelka to negira tvrdeći da su u Bosni i Hercegovini živjeli patareni (krstjani bosanske crkve) i da su stećci njihovi nadgrobni spomenici. posteći petkom i štujući svetu nedjelju kao i sve ostale kršćanske blagdane. Napredak. anzianus). vidjevši da ih kršćani napadaju i odvode u zarobljeništvo kao da su Turci. bez prinošenja žrtve i bez svećenstva. U svojoj su vjeri ustrajali do posljednjeg rata između cara Transilvanaca i Turaka. a nazivali su se kršćanima. 767-793. nedaleko od Nikopolja. Manju skupinu su činili savršeni (perfecti. nav. godine poslao u Bosnu kako bi oni iskorijenili tu “krivovjernu kugu. dj. gdje su se neki od njih zadržali. Crkve su bile jednostavne kuće. Tako pišu Rački. Bogosluženje se sastojalo u molenju Očenaša i čitanju Svetog pisma. 85 Isto. 1349. Nisu pristupali krštenju i zazirali su od križa. stjecati bogatstvo. odlučili istinski prigrliti kršćansko bogoštovlje. Na čelu bosanske crkve nalazio se djed (senior. križeva. Bosanska Narodna (Patarenska) crkva. kipova.Vjernici su bili podijeljeni u dvije skupine. jesti kako žele.. bez ukrasa. Sarajevo 1942.83 PATARENI (KRŠĆANI BOSANSKE CRKVE) Orbini piše da “krivovjerje bosanskih patarena (kako piše Pietro Livio iz Verone) potječe od Rimljanina Paterna koji je sa svojim sljedbenicima bio protjeran iz Rima i čitave Italije. a drugi su nastavili put i nastanili se na obalama Dunava. str. u: Povijest Bosne i Hercegovine. 83 309 .”85 Usp. 413. U drugoj skupini je bila većina običnih vjernika (credentes). Nazivali su se patarenima. učitelji. magistri.-1991. Jedino su javnom ispovijedi morali priznati svoje grijehe i morali su makar pred smrt prijeći u redove savršenih. Petru.-1998. str.84 Orbini piše da je papa Klement VI skupinu Male braće “ljudi sveta života”. 84 Mavro Orbini.

iza vrtla. knj. kako bi žene koje su ozdravile od kakve bolesti običavale na zavjet otići služiti na određeno vrijeme. ulazeći u crkvu. Hrvatska usmena književnost Bosne i Hercegovine: proza. povijesti te se u novije vrijeme zlorabi.”86 BOGUMILSKI PUT Ispod Kalavure se nalazi Bogumilski put koji su pravili Bogumili. Pfeiffer. zatim bi tim kruhom pričestio puk u crkvi. str. a puk bi mu odgovorio: ‘Blagoslovi ga’. pisac kritičke povijesti početaka ugarskih dominikanaca. u Bosnu dolaze misionari dominikanskoga reda. a priora strojnik. str. Opata samostana su zvali djed.-416. godine. prebivajući s redovnicima (krivovjercima). 5. da bi zatim dodao: ‘Prelomit ću ga’. MH. Krivovjerci manihejci su potrajali do 1520. 415. (Stepen kod Tomislavgrada) MISIONARI Veliki broj starokršćanskih bazilika i starokršćanskih crkava u Bosni i Hercegovini dokaz je da je kršćanstvo na ovim prostorima bili vrlo rano prisutno i da su Hrvati u ovim krajevima vrlo rano primili kršćanstvo. priredio Marko Dragić. a puk odgovorio: ‘Prelomite ga’. stavlja njihov dolazak u 1226. okrenuo prema puku i uglas izgovorio: ‘Blagoslovit ću ga’. Bogumilstvo je najzamršenije i najtajnovitije područje bh. A ima još jedan put koji iđe kroz Crkvinu. Sarajevo 2005. Taj put iđe od Blazina. Njihov bi svećenik. uzeo kruh u ruku. ispod Kalavure prema Mečetu. nailazi kraj 87 Stepenjskog greblja. drama i mikrostrukture. HKD Napredak. Hrvatska književnost Bosne i Hercegovine u 100 knjiga. 87 86 310 . Matinu gradu do Crvenički parnica. Orbini piše: “Ovi posljednji (kako izvješćuju Voloterano i Sabellico) nastanjivali su samostane smještene u dolinama i drugim udaljenim mjestima.MANIHEJCI U Bosni su pored bogumila i patarena bili i krivovjerci manihejci. između Mujinovca i Ploča. N./32. 129. Povijesni dokaz tome imamo u pismu pape Isto. Gotovo u isto vrijeme kada je albanićanski biskup Belesmemca uspostavio u Bosni bogumilsku crkvenu organizaciju s djedom Rastudijem na čelu.

godine službeno je povjerio dvojici franjevaca hrvatske provincije dužnost istražitelja krivovjerja i pobijanje bogumilskih zabluda u Bosni. Pratarska cesta. 90 Isto.. fra Bartul iz Alverne (u Bosni boravio od 1366. izdanje. Sabrana djela 4. listopada 1233.-183.88 Na molbu mačvansko-bosanskoga vojvode Stjepana Dragutina. U Bosni je dvanaest godina obraćao na vjeru katoličku poglavito krivovjerce. S fra Nikolom je u Bosnu došao i fra Deodat iz Ruticinija (Rodeza).) javio je papi Bonifaciju IX. 203. Istru i Slavoniju. Pratarska čatrnja. od Novoga u Boki Kotorskoj do Omiša na Cetini. da su franjevci do te godine obratili ili pokrstili u Bosni oko 500. 23. travnja 1298. među kojima je bio i sveti Nikola Tavelić (1372. pismom od 29. – 1408.89 To je obnovio papa Bonifacije VIII. str. osnovan je bosanski vikarijat.-1383.( Papa je 1342. 89 Isto. 182. i od 1378. Njih su se četvorica zanosili idejom 88 Dominik Mandić.90 Franjevci su tada imali u svojemu vikarijatu više od 40 samostana s 500 članova. 91 Isto. Iz Bosne je fra Nikola zajedno s Deodatom otišao je 1387. Godine 1402. str. 311 . Rašku. Dalmaciju. godine u Svetu zemlju kako bi ondje bio misionar.91 Od tada do danas narod pripovijeda o svojim ujacima (fratrima). Nikola je s Deodatom bio smješten u Sionski samostan.000 bogumila. 214. Zato je povelik broj mjesta koja su po fratrima dobila imena: Pratrovac. ZIRAL 1979. – 1375. Hrvatsku. S dvadeset pet godina postao je franjevcem. te od Jadranskoga mora do Drine na istoku i Drave na sjeveru. a s trideset godina došao je za misionara u Bosnu. koje je 10. gdje se povezao s još dvojicom braće . upravio “braći bosanskim propovjednicima”.Grgura IX.) Postojala su dva samostana u Jeruzalemu: jedan kod Isusova groba i drugi na brdu Sionu.fra Petrom iz Narbone i fra Stjepanom iz Turellija. Bosnu. proširivši djelokrug franjevačkih istražitelja na Srbiju. a u njemu su se našli najbolji propovjednici iz europskih zemalja. SVETI NIKOLA TAVELIĆ Nikola Tavelić potječe iz šibenske plemićke obitelji. Jedno je vrijeme boravio u samostanu u Bribiru. Pratarska šuma. str.). str. ožujka 1291. 2. 213. Bogumilska crkva bosanskih krstjana. povjerio franjevcima skrb za Svetu zemlju. papa Nikola IV. Godine 1339.

92 93 Dobri pastir. nakon dugoga razmišljanja.”93 Osuđene fratre na smrt svjetina je izudarala sve dok nisu izgubili svijest. str. tvrdeći kako mu žele reći nešto “vrlo korisno i spasonosno za njegovu dušu”. uzor puku. vrlo strogi u životu. 312 . Fratri su ostali pri izrečenom: “Spremni smo radije umrijeti za ovu istinu. 56. Sarajevo 1990. podvrgnuvši ih ponovno mukama: gole su ih privezali uz stupove i udarali. ili ih je poslao papa ili neki kršćanski vladar kako bi izazvali rat. Na to su fra Nikola i njegova subraća odgovorili kako ih nije poslao nikakav čovjek. studenoga 1391. Kada su muslimani 11. Kalendar 1991. Tri su dana bili okovani u tamnici neprestano moleći i tješeći se. Pojavili se u devet sati ujutro pred veličanstvenom Omarovom džamijom (sagrađenom na mjestu Salamonova hrama!) tražeći kadiju i predstavnika mjesne vlasti. str. Kada ih je primio oni su pročitali svoj govor kojim su prisutne pozvali da se obrate na kršćanstvo.000) tražeći da se izazivači ubiju. za katoličku vjeru. Kada su nakon sat vremena mučenici došli svijesti i progovorili. posebice u Jeruzalemu. odveli su ih njegovoj kući.mučeničkog svjedočanstva za Kristovu vjeru. Čuvši to kadija je pozvao starješinu Sionskoga samostana i njegovu braću. odlučili su se “uvjeriti” jeruzalemskog kadiju da se mora obratiti na kršćanstvo ako želi spasiti dušu. prokušani i savršeni u svakoj kreposti”. Dokument koji je napisao gvardijan fra Gerald Calveti govori o njima kao o ljudima “posebno ukrašenim krepostima” jer su bili “vrlo odani Bogu. kadija ih je dao svezati i držati tako do pola noći. poslušni starješinama. Kako kadija nije bio u džamiji. Jeruzalem je bio pun Arapa pa su Nikola i braća iskoristili prisutnost mnoštva kako bi im se obratili. 58. ali im je pružio mogućnost da sačuvaju glavu. čvrsto je braneći. Kad im se to učinilo presporo. U međuvremenu se skupilo mnoštvo muslimana (kažu da ih je bilo oko 30. Svojim uzornim životom željeli su privući pozornost arapskog stanovništva u Palestini. pitajući ih hoće li opozvati sve što su rekli. godine slavili četvrti dan Kurban-bajrama. Isto. molitve i savjetovanja. 92 Nikola i njegova subraća odlučili su početi svoje misionarsko djelovanje među Saracenima i obratiti ih na kršćanstvo. Kadija je fratre osudio na smrt. Kadija je pred gvardijanom i drugim franjevcima upitao fra Nikolu i njegovu braću jesu li oni svoj govor izrekli kao normalni i razboriti ljudi ili kao luđaci. nego ih je poslao Bog.

Sveti Lovreć. 313 . Izmrcvarena tjelesa bacili su u veliku vatru koja je gorjela na trgu. a jedan je prijepis stigao i u Šibenik. proglasio Nikolu Tavelića i njegovu subraću svetima. Arapi su potajno zakopali zemne ostatke mučenika. Krk. ali tjelesa su ostala neizgorena. Dubrovnik. To je prvi kanonizirani Hrvat svetac. st. Split. godine. Trogir. Osor. U drugoj polovici XIII. 1941. Umag. upravitelj pokrajine. Od tada do XV. kod Makarske 887. Od 991. Proglašenje svetim Nikole Tavelića trebalo je biti o proslavi tisuću tristote obljetnice veze Hrvata sa Svetom Stolicom.. st. mletačku vlast priznaju: Poreč. Međutim. a među njima i dvanaestorica franjevaca čija se imena spominju u izvješću što ga je gvardijan Sionskog samostana u Jeruzalemu poslao na neke samostane franjevačkog reda. Odvažno svjedočanstvo promatrali su muslimani ali i kršćani. papa Pavao VI. godine Mlečani su zauzeli: Zadar. U tome su kršćani vidjeli znak da je Bog primio žrtvu umorene braće kao svjedočanstvo za vjeru.000 žitelja. U to je vrijeme Mletačka Republika brojila 200. lipnja 1970. bili su neprestani sukobi Mlečana i hrvatsko-ugarskih vladara. Mlečani su ovladali teritorijem od Istre do Albanije osim Dubrovačke Republike. gdje se i danas čuva. Tek je 21. U XV. Hrvatska je 1102. i pogibije dužda Petra Candiana I. Okupljeno je mnoštvo s isukanim mačevima i noževima navalilo na fratre kako bi ih potpuno iskomadali. studenoga došao Emir. godine Mlečani su plaćali Hrvatima danak kako bi slobodno plovili Jadranskim morem. st. I X. i obnovio sudski proces na glavnom trgu. Rab. Nakon neuspješnih mletačkih prodora 839. godine stupila u državnu zajednicu s Ugarskom.000 stanovnika. Da ne bi ostavili traga svoje okrutnosti i mogućnosti kršćanima da štuju ostatke mučenika.500. do 1009. ali su ratne prilike spriječile tu svečanost. a vladali su nad 2. Motovun i Rovinj. 840. 865.. Sve je dirnula činjenica što oganj nije htio progutati tjelesa mučenika. stoljeću bili su mnogobrojni sukobi Mlečana s hrvatskim vladarima. Tada su se mletački duždevi titulirali i kao dux Dalmatiae. tri puta je paljen sve veći oganj.Iz Gaze je 14. Emir je potvrdio smrtnu kaznu. Korčulu i Lastovo. Novigrad. MLETAČKA OKUPACIJA HRVATSKE U IX.

Uzroke tomu je moguće tražiti u ugarskim pretenzijama na Bosnu. Do danas je u narodu sačuvano mišljenje kako je u vrijeme njegove vladavine bilo blagostanje. tražio od ugarskoga kralja Emerika da povede križarski rat protiv Kulina. Protiv njih su vođeni križarski ratovi. pisao je: “Kulinu. Kulin ban u svoju zemlju primio heretike koje je iz Splita i Trogira protjerao biskup Bernard. U vrijeme njegova banovanja nastaju prvi sačuvani pisani spomenici (tri primjerka njegove povelje 29. izdanje.SREDNJOVJEKOVNI BOSANSKO-HUMSKI VLADARI Kulin ban Kulin je bio ban Bosne od 1180. slobodu kretanja i boravka u Bosni. Prema invokaciji toga dokumenta razvidno je da je Kulin ban bio katolik. Tom ispravom Kulin ban je sklopio mir i prijateljstvo s Dubrovčanima dajući im povlastice. 42. Chicago-Roma-Zürich-Toronto 1979. Od tada se često spominju “krstjani crkve bosanske” ili. drugo izdanje.95 Usp. Optužbe iz inozemstva uveličavale su “krivovjerje” bosanskih krstjana i njihov broj. Međutim. Papa Aleksandar III. tada je (1200. pisane latinskim i hrvatskim jezikom). II. kršćani bosanske crkve94 koje će mnogi proglasiti hereticima. na Bilinom polju kod Zenice skupio “prvake — priore bosanskih krstjana” koji su prisegnuli na pravovjernost. Sarajevo-Mostar. ali o njima se vrlo malo zna. velikom bosanskom banu”. Kada su Kulin ban i bosanski kršćani bili osumnjičeni da su krivovjernici. Jedan je od najlegendarnijih bosanskih banova. Kršćani bosanske crkve. 95 Dominik Mandić. pak. godine) papa Inocent III. 1189. ban je u travnju 1203. dr.000 u Bosni i možda toliko u Hercegovini. pak. str. zbog njih su se sporili bosanski velikaši. Od tada je često Kulin ban nazivan kršćaninom bosanske crkve. Sabrana djela 4. 1999. VIII. Kulin je pisao papi kako se radi o pravim katolicima. godine.1204. Kada je. Ziral. . Nepoznata je podrijetla. fra Leon Petrović. 94 314 . a njih je pri kraju bosanske samostalnosti moglo biti najviše 40. Bogumilska crkva bosanskih krstjana.

Po predaji ubio ga je sin te je on prokleo sina i njegovo potomstvo. propalo je. U ponoćno jedno doba. Po nekim je izvorima pao u osmansko ropstvo i ondje umro. a Srbija pala u osmansko ropstvo. Dušan car se riješi groba. Dušan Nemanjić (oko 1308 . Prokletstvo se ostvarilo na njegovom unuku Urošu koji je izgubio kraljevstvo i. preneseni su mu zemni ostatci u crkvu Svetoga Marka u Beogradu. kada je knez Lazar izgubio boj na Kosovu. prosinca 1355). Poznat je po svojoj povelji knezovima Babonićima. pa mu veli posestrime: «Obiđosmo carstvo tvoje. posestrimu nekad milu: «Kaži der mi. Srpski kralj (1331-1345) i prvi srpski car (1346-1355). što od carstva propalo je?» Razumi ga posestrima.20.–) i Vuka (– 1287. za desnu ga ruku prima i obiđe grob sa njime... potom. što je moje. Prijezdu II.-1310. (1287.). kojom im daruje župu Zemljenik. sve ostalo. Kotromanića (1284. –) te jednu kćer koja se udala za Stipana Vodičkog.).» 315 . Te naloži ko i prije. promijenilo se ništa nije. Imao je tri sina: Stipana I. Stefan Uroš IV. Pokopan je u svojoj zadužbini manastiru Svetih Arhanđela kod Prizrena.). Bio je ugarski vazal u središnjoj Bosni. bosanski ban (1254. naslijedio je bana Ninoslava. Njegovi su potomci kraljevi bosanski. Godine 1927. *** CAR DUŠAN I POSESTRIMA VILA Sin kralja Stefana Dečanskog. Među prvim europskim vladarima ukazivao je na opasnost od osmanske najezde te je omilio narodu koji i danas o njemu pripovijeda.-1287. Pa dozivlje sebi vilu. ban bosanski Prijezda I.Prijezda I. (– 1287.

Tvrtko se vrati u Bosnu. a unuk Stipana I. neki bosanski plemići. poštovaše ga i slušaše. 1373. Kada je Tvrtko ponovno otišao u Ugarsku i ostavio majku da upravlja zemljom. gdje ga kralj ljubazno primi. listopada 1377. bosanski plemići su se pobunili te za bana izabrali Tvrtkova mlađega brata Vukića. U početku mu se nisu pokoravali u svemu. da bi htio oživjeti. Tada je kralj potvrdio Tvrtkovu vlast u Bosni. kada se Tvrtko htio vratiti u Bosnu. Srbije i Zapadnih zemalja Stipan Tvrtko je sin Vladislava Kotromanića i Jelene Šubić. Hrvatska usmena književnost Bosne i Hercegovine: lirika. od žalosti u grob pane. Matica hrvatska i HKD Napredak. Kotromanića i Elizabete. Nit ga želja više sjeti. 96 316 . Međutim. Srbije i Zapadnih strana 26. Tvrko je zavladao 1353. godine u petnaestoj godini života. a majku mu protjerali iz Bosne. Pavle Kulušić je tako zauzeo Usoru i proglasio se banom. str. godine u crkvi franjevačkog samostana sv. porazi brata. Čuvši za to. ban bosanski. Tri godine kasnije raškoga kralja Vukašina umori njegov sluga kako bi se domogao zlatnoga križa koji je visio kralju na prsima. kćeri kralja Dragutina.Zapanji se care Dušane. Hrvatska književnost Bosne i Hercegovine u 100 knjiga. Tek kada je to učinio. kralj Bosne. Tvrtko ga s vojskom porazi i zatvori u tamnicu u kojoj Kulušić umre. Poslije toga Tvrtko odlazi u Ugarsku. Sarajevo 2006. Međutim. ali uvidjevši njegovu mudrost i dobrotu. Tvrtko. su se odmetnuli jer nisu mogli podnijeti da ih vodi neiskusan mladić i još k tomu što sluša majku. Nikole u mjestu Mile kod Visokoga. vratio se u Bosnu. godine zidao je grad Novi (Herceg Novi). priredio Marko Dragić. Leopold Bogdan Mandić. Majka mu je bila razborita žena i on ju je poštivao i slušao. u kojemu je rođen sv. 60. gospodara Neretve. Tvrtkovi rođaci. Poslije Vukašinove smrti Tvrtko Stipan postade bosanskim kraljem. uhvati i oslijepi Vladislava Dabišića. kralj mu to ne dozvoli dok mu ne prepusti Hum od Neretve do Cetine kao i gradove Imotski i Novi. epika. retorika. Okrunjen je kraljevskom krunom Bosne.96 (Široki Brijeg) *** Stipan Tvrtko.

Umro je 8. Kad je 98 97 317 . dj. nezakonito dijete. str. Šibenik i Split su se predali kralju Tvrtku. raščetvorili ga i objesili na četvera vrata grada Pelengera. Vezali su ga konju o rep i tako uokolo vukli.. naslijedio je 1391.98 Kralj Tvrtko je umro 10. Kralj Stjepan II. kćerku umrloga kralja Ludovika. Stipan Dabiša99.–1998. Marko Perojević. Na molbe i preklinjanja svoje majke kralj Tvrtko je vratio svoga brata Vukića iz Ugarske i oprostio mu.. Orbini piše da je vrlo kratko živjela s mužem. a protiv Ugara. Tvrtkove vojskovođe Vlatko Vuković i Radić Sanković sa sedam tisuća vojnika ustanu u obranu zemlje. kćerkom vidinskoga cara Stracimira. Oženio se Hrvaticom Cvjeticom.97 Tada je kralj Tvrtko stupio u savez s napuljskim kraljem Karlom. najvjerojatnije Vladislava koji se oženio Jelenom. Sukobe se na Rudinama a zatim u Bileći i sasjeku i poraze tursku vojsku uz neznatne vlastite gubitke. Kada je ban Ivaniš. str. nezakoniti sin Ninoslavov. s drugim odmetnicima ugarskoga kraljevstva. napali su ga sin i rođaci ugarskoga nadvornika. a zatim mu usijanim kliještima kidali meso. nav. kćeri Jurja Šubića. iz plemićke kuće grofova Nelipića. te da je imao nezakonitog sina Tvrtka kojega mu rodi bosanska plemkinja Vukosava. u: Povijest Bosne i Hercegovine. koja je bila dvorska dama ugarske kraljice. g. Za vrijeme Tvrtkova kraljevanja u Bosnu prodre turski vojskovođa Šain s osamnaest tisuća vojnika i navale pustošiti zemlju. Kralj Tvrtko je proširio svoje kraljevstvo do Save. zarobio kraljicu Mariju i pogubio njezinu majku Elizabetu. Orbini i Lašvanin pišu da kralj Tvrtko ni s drugom ženom Jelicom nije imao poroda. Tvrtko. Ban je pobjegao u Bosnu. 423. Umrla je skoro istodobno kad i majka kralja Tvrtka.Prije krunidbe Tvrtko se oženio Dorotejom. a na jugu je posjedovao Kotorski zaljev. rujna 1395. g. Poslije toga poraza Turci se nisu usuđivali napadati Tvrtkovu zemlju. ne rodivši mu djece.–1991. 99 Kralja Tvrtka je iste godine naslijedio Dabiša. Znakovito je Dabišino proročanstvo: Mavro Orbini. Kralj Tvrtko mu nije mogao dati dostatnu zaštitu pa su ugarski vojnici zarobili Ivaniša. On se potom oženio bosanskom plemkinjom Jelicom. Želio je zagospodariti Dubrovnikom. Dabišino proročanstvo Kralja Tvrtka I. Sarajevo 1942. godine. Perojević piše da je kralj Tvrtko imao zakonitoga sina Tvrtka i nezakonite Ostoju i Vuka. Naslijedila ga je na prijestolju njegova žena Jelena Gruba. 349. ožujka 1391.

Tako pišu Orbini. a u njihova se gnijezda uselile vrane. sapeti svojim nevoljama. Sarajevo 1993. čije zidine još i danas strše iznad Jakotine. 107. 100 Rattkay dodaje: “A zbog toga ovo naše doba uistinu lije suze. Stanojević. dvadesetak minuta hoda daleko od grada. pišu da je Dabiša najvjerojatnije nezakoniti sin Ninoslavov i da mu se žena zvala Jelena. prekasno. Ivan Franjo Jukić i dr. U drugoj predaji se kaže da su se ovdje u vrijeme Hrvoja legli sokolovi. Kralj Ladislav mu je dao titulu hercega splitskog.”101 Kralj Stipan Tvrtko I. 1380. Spomen na kraljeve i banove kraljevstva Dalmacije. nadimkom Gruba. 318 . Kalendar sv. str. Ante 1994. dok se nisu raselili. Brač. koji su lovili ribu po jezerima od Ohrida do Plitvica. I to jao! Kolike: No poput Trojanaca.Doći će vrijeme kad će kršćanske vladare mučiti silna tuga što. Zagreb. sin je Vukca Hrvatinića i dubrovačke plemkinje iz kuće Lukarić. a njegova žena se povuče u samostan i tamo dočeka smrt. Potom se kralj Dabiša vrati u Bosnu. oni se skloniše u Bosnu.). dok Rački. Hvar i Korčulu. Perojević. Imao je veliki ugled na dvoru bosanskih kraljeva Tvrtka I. Hrvatske i Slavonije. Klaić. a kralj Dabiša s vojskom krenu u Hrvatsku i razruši nekoliko utvrda koje su pripadale naprijateljima njegovih šurjaka..-1416. U narodu do današnjih dana živi predaja kako je Hrvoje skočio na svome vrancu čak s Ravnog Čepka preko Jakotine “do svojih dvorova i pokazuje se na otiske konjskih kopita utisnute u tvrdom kamenu. napadnut groznicom. Preko svoje žene Jelice dobio njegovim šurjacima Grguru i Vladislavu Kurjakoviću zaprijetila opasnost. vojvoda splitski i ban hrvatski i dalmatinski Hrvoje Vukčić Hrvatinić (1350. Povjesničar Ferdo Šišić smatra da se Hrvoje Vukčić Hrvatinić rodio u Kotoru (Kotor Varoš) i da je ondje često boravio u svom tvrdom Bobasu. dodijelivši mu Split. godine bez potomaka.. rujna 1395. od koje nakon samo nekoliko dana napusti ovaj svijet 8. Kovačević. 2001. Kralj Ladislav Napuljski imenovao je njega i brata Vukca banovima Hrvatske i Dalmacije. Ćirković i dr. Hrvoje je htio Hrvatsku i Dalmaciju pridružiti Bosni. ” Juraj Rattkay. U zemlji punoj povijesti. Svjetlo riječi. Šišić. Dabiše i Tvrtka II. nisu u prikladno vrijeme pritekli u dužnu pomoć Bosancima u nevolji.100 Hrvoje Vukčić Hrvatinić. 101 Anto S. godine imenovao ga je vojvodom bosanskim.

-427. i sina Balšu (1400. sad isti taj glas zaodjenite u obličje i kožu njegovu”. Kada je Hrvoje vidio da su ga Turci izdali. str. str. Hrvoje je s prijestolja skinuo kralja Ostoju i postavio na prijesto Stipana Tvrtka II. str. pozdravivši ga volovskim mukanjem da se naruga njegovu hrapavu i krupnom grlu”.102 Hrvoje je imao silnu moć pa su ga zvali neokrunjenim kraljem. 105 Isto. a među njima i Pavla Čupora. Povijest Hrvata (knjiga treća). Zagreb 1925. Hrvoje je zbog toga bio uvrijeđen. Tada je Mehmed prvi put postavio svog sandžaka u gornjoj Bosni. 427. koji ste u ljudskom obličju oponašali glas goveda.je i Omiš. Vidjevši kako Hrvoje s turskom vojskom hara Bosnu. Tada je u pomoć pozvao tursku vojsku i s njom poharao Bosnu. Ivan Morović i Pavao Čupor s vojskom krenu na Hrvoja. 319 . Zagreb 1974.. 79. Isaka.-?). Hrvoje naredi da Čupora zašiju u goveđu kožu. kojega je ubio Nikola Slaven po nalogu cara Žigmunda. dj. 426.104 Klaić također navodi predaju da je Pavao Čupor “nekom zgodom Hrvoja pogrdio ovim riječima: ‘Slovinac nije čovjek.”105 To se razglasilo po dvoru. te se. ne mogavši to podnositi. pa je Hrvoje postao predmetom ismijavanja. a tada su se Hrvojevi vojnici popeli na obližnja brda i vikali kako bježi ugarska vojska. umro je od očaja107 u travnju 1416. Balša se prozvao Hercegović naslijedivši bosanske oblasti i gradove s Jajcem. Kažu da je Hrvoje bio i “izgledom i ponašanjem nalik biku”. Tvrtkovića. “obasipajući ga pogrdama i govoreći mu: Vi. nav. str. pogača nije kruh’. ugarski plemići Ivan Gorjanski. 104 Vjekoslav Klaić. 426. godine. 79. 106 Isto. To je izazvalo pomutnju među Ugrima pa su povjerovavši Hrvojevim vojnicima počeli bježati. Hrvoje je za sobom ostavio udovicu Jelenu. koji bijaše uzrok tome ratu. Oko Omiša i Krajine u 102 103 Znameniti i zaslužni Hrvati. ali je s njim ušao u rat jer ga je ugarski ban Pavao Čupor na Žigmundovu dvoru pozdravio mukanjem.103 Vjekoslav Klaić navodi predaju prema kojoj je “Pavao Čupor jednom na kraljevskom dvoru hercega Hrvoja ljuto uvrijedio. Tako Hrvoje pobijedi i zarobi mnogo plijena i plemića. sestru cetinskoga kneza Ivaniša Nelipića. 107 Isto. 284. pobuni protiv Ugara.106 Utopio ga je vezana u rijeci. MH. Ugarska vojska je nanosila goleme gubitke Hrvojevoj i turskoj vojsci. To je bio prvi pristup Turaka u Bosnu. str. str. Hrvoje je bio prijatelj s kraljem Žigmundom. Mavro Orbini. Ugarski se kralj u to vrijeme nalazio u Konstanzu kako bi iskorijenio husitsko krivovjerje.

108 Vjekoslav Klaić. O hercegu Stipanu Vukčiću Kosači ispjevane su lirske i epske pjesme. druga je bila parmska plemkinja Barbara de Raugo. Povijest Hrvata (knjiga treća). MH. obljubio sinovu nevjestu zbog čega je sin (Vladislav) zaratio protiv njega. g. O njemu narod i danas pripovijeda. Turci su Kotor Varoš zaposjeli 1519. kći Balše III. Zagreb 1974. Hrvoje Vukčić Hrvatinić ostavio nam je znamenita djela Hrvojev misal i Hvalov zbornik. Prešao s bogumilstva na katoličanstvo. U prvom je braku imao kćeri Katarinu.108 Jelena se dva-tri mjeseca nakon smrti Hrvoja udala za kralja Ostoju. Živio je razuzdanim životom: Doveo u dvor pohotnu Firetinku zbog koje ga je napustila žena Jelena. a vojnički kobaškoj kapetaniji. udovica Jelena je predala Omiš svome bratu Ivanišu Nelipiću i tako je Omiš s Krajinom pripao Hrvatskoj i rodu Nelipića. Stipan (Ahmet) Hercegović bio je sedam godina veliki vezir. g. 1405. Turci su u Kotor Varoš smjestili svoju posadu koja je tu ostala sve do 1838. 1450. Dubrovčana. i Maru. str. 320 . osnovane s nakanom da se zaustavi prodor Turaka prema zapadu. 93. a treća Cecilija iz Senja. a do tada je bio u sastavu Jajačke banovine. zaratio je s Dubrovčanima. godine. Ženio se tri puta. g. Krajinu (Makarsku) i Poljica.) naslijedio je 1435. Herceg Stipan 1448. godine. 1466.Hrvatskoj nastala je “prava jagma” između Mlečana. se prozvao hercegom i od tada se Hum zove Hercegovina. HERCEG STIPAN VUKČIĆ KOSAČA Herceg Stipan Vukčić Kosača (Kosača kod Foče. Podrinje. Za vrijeme turske okupacije Kotor Varoš pripada jajačkom kadiluku. Prva mu je žena Jelena. od svog strica Sandalja Hranića Hum. buduću bosansku kraljicu. dio Zete. Međutim. Splićana i Trogirana. Treći sin Stipan rođen je u braku s Barbarom de Raugo. Stipan je nakon očeve smrti iz nepoznatih razloga prešao na islam i ostvario blistavu karijeru. – Herceg Novi. Još uvijek je u narodnom je pamćenju priča o hercegovom blagu. te sinove Vladislava (Ladislava) i Vlatka.

Ali. I kula se više nije rušila. ona se sorije. str. 106. 107. Hrvatska književnost Bosne i Hercegovine u 100 djela. Htjede kasnije Stjepan uzeti svoje zlato da ode u Herceg Novi. drama i mikrostrukture. 5. Nedvojbeno je da pod tim monumentalnim nadgrobnim spomenicima Isto. Kada je Stjepan uvidio da mora napustiti grad on utovari sedam mazgi zlata. I oni su ujtili tu ženu i to dite. ali zlato su prisvojili Dubrovčani i napisali na ulazu u grad: ″Doša Stjepan i dotjera zlato″. Priča se da su herceg Stjepana tražili Turci. i Ignjat Đurđević u Marunkovim suzama. baba je u Drežnici i Rami nagovorila Turke da konje potkuju naopako i tako zavaraju domaće i poraze ih. pobjegne u Dubrovnik. mliko. Hrvatska usmena književnost Bosne i Hercegovine: proza. Predaju je magnetofonski snimila i Maja Bošković – Stulli (1963: 303. primjerice. jer je konja naopako potkova i nisu ga našli. mislili su ga po tragu uvatit. I kroz taj zid njoj je iz prsiju proteklo. ali ga nisu mogli naći jer on je svoga konja naopako potkova. MH.) Motiv potkivanja konja naopako bilježimo u predajama o bježanju kraljice Katarine. živu. Bespotrebne se polemike vode oko srednjovjekovnih nadgrobnih spomenika – stećaka. I oni će po tragu. Stećci. a na izlazu: ″Proša Stjepan i otjera zlato″ . priredio Marko Dragić. Sarajevo 2005. 110 109 321 . knj. I oni su nju zaziđali odvojeno od diteta. I undana su ti oni čuli da trebaju ujtit mladu katolkinju sa diteton i da je zazidaju u tu kulu i da se ta kula ne će više sorit. ode u Bosnu i iskupi vojsku. kažu. HKD Napredak.KULA HERCEG STIPANA Kulu Herceg Stjepana ziđali su Turci i to puno puta. zaziđali u zid. Čim je oziđu. te objavi Stjepanu rat. str. jer vazda je se sorila. i to muško dite. mudri Stjepan ostavlja je krive tragove. snjig je bija. srednjovjekovni nadgrobni spomenici U naše se vrijeme u Bosni i Hercegovini politizira. 110 (Proboj kod Ljubuškoga) Hercegovo blago spominje.109 (Crveni Grm kod Ljubuškoga) HERCEGOVO BLAGO Dok je Stjepan vlada Hercegovinom njegov mlađi sin se s njim svadi.

Predaje Predaju Kako su stećci navučeni kazao mi je Pero Ćurdo na Gorici 1997. Kaže neko da je bila voda pa i’ vodom navuklo. z. i sam se mislim. stradanjima. a miseca veljače. To je sve kamen krečnjak. kako je one stećke navuklo i na čemu i’ je navuklo. Sestra Marta vuče stećak za brata Marka. a sestra Marta zakla sto ovnova. a. Ja ne znam. Kamen je vuklo sto volova. Vl.počivaju srednjovjekovni kršćani . Neko kaže da su i’ žene na leđima navukle. progonima i pogibeljima kršćana i uništavanju njihovih crkava i samostana. 111 322 . 1997.111 (Bukovica kod Tomislavgrada) Nekropola na Radimlji kod Stolca OSMANSKA OKUPACIJA Mnogo je povijesnih izvora i predaja o sramotnome padu moćnoga Bosanskoga kraljevstva pod osmanlijsku vlast.Hrvati. godine. O tomu svjedoče mnogobrojni povijesni i arheološki izvori. priko polja Svinjače.

Mehmed je s vojskom. Da nije Radaka i 323 . izgrađen na strmini s tvrdim bedemima. prostiralo na sjeveru do Save. jedanaest kula. prešao Drinu bez ikakva otpora. osim pješaštva. skupocjene tkanine i dr. zove se Radakova stijena i iz nje izvire voda koja se isto zove Radakova voda a drvenim je olucima odvedena na grad Bobovac. Sukobi su se događali i u samim obiteljima vladara poput onih između hercega Stipana Vukčića Kosače i njegovog najstarijeg sina Vladislava 1450. g. Osmanlije su koncem svibnja 1463. srebra. ali ga nije mogao osvojiti. izd'o ga neki vojvoda Radak. čatrnjama i blagu. Ugari su zbog toga kod papa optuživali domaće vladare da u Bosni i Hercegovini kriju i šire krivovjerstvo. a na jugu od Herceg Novoga do Ravnih Kotara). godine. Među predajama su i one koje govore o prelascima na islam. za tjedan dana pokorili Bosnu. Tada je poglavar Bobovca Radič (Radak). izdao taj grad. a potom i rijeku Bosnu. Zanimljiva su pripovijedanja o tvrđavama. koja je brojala sto pedeset tisuća konjanika. g. do 1391. kojega je sultan podmitio. Inače ne bi nikad bio osvojen jer je bio što'no kažu neosvojiv. Njihovim grobovima narod stoljećima hodočasti. o domaćim muslimanima koji su pomagali kršćanima. To je dovelo do velikih svađa i obračuna između vladara. Sve to dovelo je do sramotnoga pada nekoć moćnoga Bosanskoga kraljevstva (koje se za vrijeme bana te kralja Tvrtka od 1353. napadnuvši Bobovac.) i slabile su moć domaćih banova i kraljeva.kazuju o mnogobrojnim mučenicima i mučenicama. Radakova izdaja Bobovca Radakova izdaja je jedna od najfatalnijih izdaja u povijesti a o njoj se i danas pripovijeda: Bosanski kralj. mostovima. tamo. zna se kako je on završio. Nekim grobovima i crkvama hodočaste i muslimani i pravoslavci. g. Zato postoji i sad stijena malo dalje od naše crkve. Za razumijevanje povijesnih predaja i etioloških predaja koje su nastale na povijesnoj razini važno je uz ukratko izložiti i sljedeće: Stalne su bile pretenzije Ugarske i Turske na Bosnu i Hercegovinu zbog njezinoga bogatstva (olova. Ta je stijena ime dobila prema predaji o izdajstvu vojvode Radaka rad' kojeg je pao grad Bobovac. Dugo ga je tukao.

Čim je sultan stigao u Jajce. ovaj mu je dao odrubit' glavu na nekoj stijeni koja je po tom' dobila ime Radakova stijena. po savjetu svojega muža. A kad je predao ključeve caru. Mehmed je saznao da s bosanskim kraljem boravi spomenuti Radivoj koji se s njim ponovno sprijateljio posredstvom modruškog biskupa. Nakon predaje Jajca sultan Mehmed zapovjedi Muhamedu. zarobili su ga. Predaja kralja Stipana Tomaševića Muhamed je opsjedao Ključ paležom strašeći njegove građane i vojsku. Mehmed je zapovjedio Muhamedu da krene u potjeru za bosanskim kraljem koji je već bio pobjegao u Klaviju (Ključ).njegovog izdajstva nikad Bobovac pao ne bi. O tome je s Turcima sklopljen ugovor i sačinjene isprave. 112 Kad su osmanlije obmanom od Radaka dobili ključeve Bobovca. žena kralja Stipana. Osmanlije su mu dopustili i potom ga odveli na stijenu iz koje izvire ta voda. Sultan je ostao u Jajcu vidjeti kako će se razvijati događaji u Bosni. u Varešu od Kazimira Džoje. Potjera za bosanskim kraljem Kada je osvojio Bobovac. Rkp. Muhamed je s vojskom savladao Sanu. D. Tako je zarobljen zadnji bosanski kralj Stipan Tomašević i stric mu Radivoj. Tada je Marija. odrubili mu glavu i strmoglavili ga niz liticu. krenula prema Dubrovniku. FF Mostar 2007. Rekavši mu: Kad si izdao svoje izdat ćeš i nas. da krene u potjeru za odbjeglim kraljem. Predaja kaže kako je prije bijega ostavio dvojici svojih povjerinika krunu koju po njegovoj zapovijedi morahu sakriti negdje oko jezgre starog grada. Katarina Pejčinović zapisala je u srpnju 2007. vođi janjičara. Radak je imao posebnu želju napiti se vode s vrela s kojega je često pio vodu. pa su molili milost za kralja nudeći njegovu i svoju predaju. a oni su uvidjeli da se ne mogu dugo odupirati turskoj sili. potvrđene zakletvom. Od tada se vrelo zove Radakovo vrelo. a stijena Radakova stijena. 112 324 . grad mu se predao nagodbom prema kojoj je domaćinima dozvoljeno da gradom upravljaju na domaći način.

odlučan prihvatiti smrt hrabrije nego što je branio kraljevstvo i slobodu. S brda su navaljivali na tursku vojsku. Predaja kazuje kako je sultanov kuhar kralja oderao živa pa su od kože napravljeni bubnjevi u koje su udarali dok su ga nosili pokopati. Marko Dragić. neki bijahu bačeni u okove i odvedeni u Bizant.113 Smaknuće kralja Stipana Tomaševića Muhamed nije uspijevao osvojiti Blagaj pa je pozvao kralja Stipana preda se. Vojnici hercega Stipana Kosače zaposjeli su gorske vrhunce. a neki su okrutno smaknuti. pak.. a sa zarobljenim kraljem Muhamed je obilazio gradove u Bosni i Hercegovini podlažući ih pod tursku vlast. poglavar Tesalije. međutim kada su otišli na sultanovu portu. Neki od njih predali su sebe i svoju zemlju u ropstvo. Deset kamenih mačeva. Mala nakladna kuća Sv. da su ga privezana uz stablo ubili strjelicama. Mehmed je poslao izaslanike Dubrovčanima tražeći ženu bosanskoga kralja. str. Mehmed je podignuo tabor i okružio tvrđavu Blagaj. Proklinjao je tursku nevjeru. Mehmed je provalio u Hercegovinu i strahovito je opustošio. 168. Kralj je shvatio da ga ne zove od naklonosti te je stupio pred njega.114 Nikola Lašvanin.Radivoju su Turci odsjekli glavu. Baška Voda 1999. zavedeni tim prijedlogom. nav. čak su provalili i u turski tabor. Jure. 207. Ubrzo ga Muhamed predade svom učitelju Perzijancu da ga ubije. Iz toga tabora poslao je “glasnike obližnjim knezovima i plemićima s naredbom da svaki preda svoju zemlju sultanu pa će od njega u Europi dobiti drugu”. dj. Uz Muhameda u osvajanju Bosne isticao se i Omer. nanosili su poraze Turcima pa se povlačili na brda. a drugi. str. držeći u ruci pismo u kojemu je bila Muhamedova zakletva. a kako je ondje nisu našli. Usp. Neki kažu da je Stipanu odsječena glava. – 170. 114 113 325 .

Ko ono odavle grob moš vidit. Lijevo stegno pokazivaše tragove. oni su ti tog kralja mučenički ubili. Ćiro Truhelka je 1888. doveli vamo. Kažu da gore smrti nije bilo. jer nije ležala na vratnim kralješcima nego na desnoj strani grudnih kostiju. D. a oba prelomljena kraja nisu ležala jedan tik do drugoga u istom pravcu nego u razmaku kakvih 8 cm razdaleko. Al su ti Turci bili životinje. da je prelomljeno. Onda su ti ga posuli sa soli i nabili na kolac. godine. Ufatili ga kod Ključa. Mrtvac bijaše okrenut smjerom zapada prema istoku. Od priloga se našao komad gvožđa nalik na polukružnu kuku. rođ. Lubanja bijaše odijeljena od trupa.Grob posljednjega bosanskoga kralja Stipana Tomaševića U jajačkom kraju i danas se pripovijeda o smaknuću Stipana Tomaševića: A znaš.115 Predaju je Katici Lozić Radielović u Jajcu travnja 2007. Rkp. Kosti ležahu na sloju ilovače. U tom sloju bila je položena lešina. koji je i onako istruli kostur mjestimice zdrobio. 1936. godine pretražio grob i zabilježio: „U dubini od 88 centimetara naišlo se pod slojem crnice na sloj krupnog kamenja. a osim toga i dva mala srebrena ugarska 115 326 . Nije lako ni umrit. Sve bi bilo dobro kad se čovjek ne bi patio. Pokoj mu duši al se napatio. Kuća u selu Šibenica mu je srušena i sad živi u Jajcu. Ruke kostura bijahu na prsima prekršćene. tako da je lice gledalo prema izlazećem suncu. što ju je kišnica iz gornjih slojeva splavila. FF Mostar 2007. godine kazao Stipo Crnkić. te se ovdje slegla na dno. a odozgor ne moš Jajce. kako služe kao zapon katanaca ili možda kao kuke na negvama. Onda su ga odlučili pokopat tamo gore iznad borova oklen se ne vidi Jajce tako da mu to bude kazna. Kažu da su mu oderali kožu i od nje napravili bubnjeve. a noge ispružene. Dr.

posvećeni muževi ili mačem pobijeni ili osramoćeni. 117 Vjekoslav Klaić. dok su još njegovi novci Bosnom kolali. u Trsat. Ove novce možemo smatrati kao neku vrstu obola. nav. poklani časni starci.) Kostur.117 Od Osmanlija je pobjeglo 400 000 Hrvata a od toga ih je 200 000 izginulo i pomrlo bježeći u Hrvatsku. Kraljevski grad Jajce. Zarobljeno je i u hareme i janjičare odvedeno 100 000 kršćanskih djevojaka i mladića. MH. U Bilaju pod Ključem koncem svibnja 1463. str. Dr. nije u tom grobu bilo ni traga. povijest i znamenitost. “Tada su silovane čiste gospođe. 208. Turci su zarobili sto tisuća kršćana. što ga u srednjem vijeku davahu pokojniku kao poputbinu na drugi svijet. Italiju i Ugarsku. 327 . kojeg pokopaše u vrijeme koje je slijedilo vladi Ljudevita Velikoga.”116 Velik broj Hrvata iz Bosne i Hercegovine spasio se bježeći u kršćanske zemlje Hrvatsku. 58. Iz ovih opažanja slijedi da je tu bila sahranjena lešina.J.. Odijelu i što bi k njemu spadalo kao pucetima. oskvrnjene bogoštovne zgrade. Rumunjsku i drugdje. 1904.Pad Bosne U roku od osam dana turski car Mehmed pokorio je sto sedamnaest gradova. vatrom nagrđeni oltari. koji je iz groba izvađen bi sastavljen.. g.118 SMRT KĆERKI BANA RADIVOJA Ban Radivoj je brat kralja Tomaša (1443. Zagreb 1974. Povijest Hrvata (knjiga četvrta). nevina djeca nogama pogažena.. Toronto-Zürich-Roma-Chicago 1982. a trideset tisuća mladića učinili janjičarima. pretopljena zlata u vrijednosti više od milijun dukata.običaj koji je po Bosni bio vrlo raširen.-1463. Austriju (Gradišće). Turci su ga na prevaru zarobili novca iz dobe Ljudevita Velikoga. Italiju (Molisse). Etnička povijest Bosne i Hercegovine. sasječena i izmučena čovjeka.). Bezbrojni ljudski plijen odveli su u barbarske krajeve – Trakiju i Aziju – da odsele rađa Turke. koliko je bilo moguće te pohranjen u staklenom lijesu u samostanskoj crkvi u Jajcu. str. str. Neki su ponijeli sa sobom veliki drveni kip. posvećen štovanju Blažene Djevice Marije. Sarajevo.. 116 Nikola Lašvanin. kopčama i dr.) i stric zadnjega bosanskoga kralja Stipana Tomaševića (1461. 118 Dominik Mandić Sabrana djela 5. ZIRAL. domogao se bosanskoga kraljevstva i kraljevskih riznica. (.-1461. obeščašćene djevice. djelo. Studničke I druga. 173. dvoraca i utvrda. Ćiro Truhelka. str: 14.

Al kako su Turci sve više jačali i jurišali naprid. prije nego što su Turci došli do njih i rasula se.zajedno sa kraljem Stipanom Tomaševićem. Nakladna knjižara J. Nakon toga su kralja Stipana okrutno ubili u Jajcu. a od ovoga se vremena još i danas širi oko pećine i ponora miomiris ruža. uz kralja Stipana u gradu je bio i ban Radivoj. Hrvatska usmena književnost Bosne i Hercegovine: proza. priredio Marko Dragić. da se izbave turskog sužanjstva i sramote.). HKD Napredak. te ujdoše u trag njegovim ćerima i najdoše pećinu. Hrvatska književnost Bosne i Hercegovine u 100 knjiga. 5. knj. 1996. jednom mjestu na brdu poviš Kreševa. jer nadaleko se pričalo o njihovoj nemilosti prema ženskoj čeljadi. te tako svoje volje poginuše. Djevojke. (Pretisak Općinsko poglavarstvo Jajce. Bojeći se silno da Turci ne bi učinili kakvo zlo njegovim lipim ćerama. povijest i znamenitosti. Studeničke i Druga u Sarajevu 1904. nadajuć se da ih tu niko ne će nać. 17. Katarina Kosača. drama i mikrostrukture. str. Sarajevo 2005. 119 328 . str. skočiše u ponor. Banu Radivoju su Turci u Bilaju odsjekli glavu. a kad su Turci saznali gdje se nalazi krenuli su prema Bedemu. Bile su tolko čedne i bogobojazne. Narod i dan danas priča da se od tad sa te stine širi miris ruža.119 OBRANA KREŠEVA Kraljica Katarina se jedno vrijeme krila od Turaka na Bedemu. MH.119 Ćiro Truhelka Kraljevski grad Jajce. ne tijuć bit sužnjevi Osmanlijama i osramotit se prid Bogom i svitom. da ih sačuva od ratne nepogode u jednu pećinu. kad je Turčin navaljivo sa svi strana da zauzme Jajce. uvatiše kralja a s njim i bana Radivoja. 171. Riža je sletila niz cestu. kćerka i sin nakupili su riže u mješine (žake) i ozgor su zavaljali riže niz brijeg. uđoše Turci skrovištu djevojaka i htijahu ih uhvatiti. Kad je ban Radivoj krenuo u bijeg s kraljem Tomaševićem sakrio je svoje kćeri u jednu pećinu kako bi ih sačuvao od osmanskih napasnika: U onaj vakat. Kada ga sa kraljem uhvatiše. Tili ih oni uvatit i povest sa sobom al divojke. Tu je predaju zapisao Ćiro Truhelka: Ban Radivoj sakrio je svoje kćeri. a sa Stipanom su obilazili gradove u Bosni kako bi kralj naredio predaju bez otpora. skoče sa stine u ponor. sakri ih on u jednu pećinu ispod koje bijaše veliki i duboki ponor. da su rađe sačuvale svoje poštenje i čist obraz nego pustile da ih Turska ruka obeščasti. pod kojom bijaše duboki ponor. Krila se gore sa kćerkom i sinom.

g. Trajna predaja tvrdi da je te stvari izradila blažena Katarina.) Rkp. u Kreševu kazala Ana Topić (rođ. 121 Temelji crkve koju je kraljica sagradila u Otinovcima kod Kupresa 1447.121 Doživjela je tužnu i tragičnu sudbinu i umrla u izgnanstvu. daleko od domovine i svoje djece koju su Turci odveli u ropstvo u Carigrad. 120 329 . plesti – sve domaćinske radove koji su se obavljali u kući. FF Mostar.. Grob kraljice Katarine u Crkvi Araceli u Rimu Hrvati obilaze više od pet stoljeća.Turci su tad rekli: “Kad imaju toliko riže a što još ne imaju. “Sve je to izrađeno i satkano najčišćim zlatom po cijeloj površini. 1940. kraljica bosanska. kvadratična svilena vrećica. KATARINA KOSAČA Posljednja bosanska kraljica Katarina..120 POSLJEDNJA BOSANSKA KRALJICA. stola. sv. a kraljica je prešla u vječnu predaju što je pripovijedaju njezini zemljaci. dj. a Katarina Kosača i njena djeca ostala su na sigurnom. str. rođena je 1424. 122 Bono Benić.” Također su mi pripovijedali: “Naše su žene veoma mnogo nju cijenile. 49. 3. uškrobljeni rubac za misu i jedan dio misnice. str. nav. Do pada Bosne pod Turke ova je kraljica izgradila šest samostana i crkava. Ona ih je svemu podučavala.” Onda su Turci pobjegli. svileni ubrus. Ona je bila Kosača. Ona je naše žene odavde podučavala vest. one i dan-danas nose crne marame na glavi. U lipnju 1995. Prešla je s bogumilstva na katoličanstvo i postala franjevkom Trećega reda. godine otkopani su i vide se i danas. godine boravio sam u Kraljevoj Sutjesci i slušao više kazivačica i kazivača koji su mi kazivali kako je: “U gradu Bobovcu živila kraljica Katarina.”122 BIJEG IZ BOSNE U fojničkome kraju predaje o kraljici Katarini kazuju: Tanji Topić 2004. 2004. kćerka hercega Stipana Kosače. U sutješkome samostanu su sačuvani plašt. U znak poštovanja prema kraljici i zbog žalosti. na divan frizijski način.” Te žene nazivaju se Katarinke. 96. godine u Blagaju kod Mostara.

“Zvonigrad” i “Gradina” u kotaru fojničkom.Pripovijeda se da su Turci ovaj grad (Kozograd) najposlije osvojili i da je ispred njih potonja kraljica pobjegla otalen. Sarajevo 1892.. Turci opkole grad. str. i sljedeća predaja: “Priča se da je Katarina bježeći od Turaka.’ Tako oni i urade.124 Postoji. 91. zaštiti kraljicu u glavnoj kuli – dvoru. 121. a onda ga puštajte i dobro gledajte gdje će zakopati nogom! Ondje kopajte pa ćete naći vodu što ide u grad. Masleša”. Pošto su se na sve načine uzalud mučili. 4 sata daleko.123 Predaja kaže da je brdo Vis s kulom i sjevernim bedemima grada u cjelini umjetni nasip. ali mu tvrđi ne mognu za dugo vremena ništa učiniti. 126 Bazilije Pandžić.126 Nakon smrti Stipana Tomaša 1461. Te se noći tako brzo i naporno radilo da je 77 trudnih žena pobacilo djecu i 77 se kobila oždrijebilo. na Milodražu. 146. “V. preko brda u Varoš. Pavao Ritter Vitezović u svome djelu Bosna captiva piše da je kraljica Katarina napustila utvrdu Kozo u Fojnici i pobjegla u Konjic. s dugim bedemima i brojnim kulama. Verlag Köln-Weimar-Wien 1995. novi kralj Stipan Tomašević priznao je Katarinu kraljicom majkom. Kada zapovjednika svukoše da ga okupaju. Kada u gradu nestane vode. bez sumnje.”125 Povijesni izvori kazuju da se kraljica Katarina godine 1446. pa im je presijecite. udala za kralja Stipana Tomaša. Pripovijedaju da je pri toj prilici ubila kraljica sa Kozograda iz topa turskog zapovjednika spram sebe u Ostružnici. pod Kozogradom. bio velik teret za okolno stanovništvo. Katarina Vukčić Kosača (1424. te konje potkuju naopako. koji su tukli s Meteriza. 139. vidješe da je žensko. Bobovac i Kraljeva Sutjeska. Livno i Duvno. i da je to. potkovali sve konje naopako i jednu noć iščezli. 125 Isto. Kad vodu presiječete. Kad se nisu mogli obraniti. “Kozigrad”. koja je ostala udovica s dvoje nejake djece – Sigismundom i Katarinom. GZM IV. 123 330 .-1478. grad će se predati. također. Malo iza vjenčanja. reći će im jedna baba: ‘Zatvorite konja pastuha pa mu ne dajte za tri dana vode.) Bosna Argentina. Luka Grđić. str. Povijesno jezgro te predaje sastoji se u činjenici da je cijeli sjeverni dio grada izgrađen silovito. dao joj je dozvolu da može sebi izabrati dva kapelana među bosanskim franjevcima. Nastao je za jednu noć sa svrhom da od turskih topova. str. natovari blago i pobjegne. str. naredi kraljica. prebjegli u Dalmaciju. 124 Pavao Anđelić. bježala iz Jajca. Böhlau. Sarajevo 1973. papa Eugen IV.

prema kraljici Katarini nisu pokazivali sklonost jer su se bojali turske osvete. Nikola Lašvanin. pismom Ezechielis prophetae. doputovao u Ankonu.127 Nemamo povijesnih dokaza da je kraljica Katarina bježala preko Fojnice kako to predaja kazuje. okupe u Ankoni. Poznato je kako je kraljica Katarina već u srpnju 1463. 140. Katarina je iz Dubrovnika otišla papi u Rim. najavio kršćanskom svijetu da je odlučio staviti se na čelo križarske vojne protiv Turaka i pozvao da se u lipnju 1464. selo Barevo. a dvoje su joj djece oteli Turci.Odatle je pješice stigla u Ston. Tada su došli na opštine na Ranče. a potom prešla u Rim.) nagovarao sve kršćanske vladare da zajedničkim silama protjeraju Turke iz Europe. u području Dubrovačke Republike.. u selu Barevu kazao Jure Crnoja. dj. Kraljica Katarina u oporuci spominje samo Pavla II. Bazilije Pandžić. te je vjerojatno da se s Piom II. 128 127 331 . dj. godine. nav. rođen 1932. g. I tu su deset kula napravili od katoličkih glava. FF Mostar 2007. i tu su naše cure poslije vjenčanja išle spavat s begom prvu bračnu noć. ali ga je tri dana kasnije zadesila smrt te se odustalo od oslobađanja Bosne i Hercegovine. 129 Predaju je Katici Lozić Radielović 2007. 1464. U Melni je bila kula za vrijeme Turaka. ali se djeca nisu vratila i ona je poklonila Papi svoju kraljevinu. str. nav. listopada 1463. Ona je mislila da svoju kraljevinu ostavi djeci. Iako joj je Dubrovački senat dopustio doći u Dubrovnik. 129 U RIMU Kako bi i sama poradila na oslobođenju svoga kraljevstva. bila na Lopudu. u kojem je Pio II. 203.128 Tom prigodom kraljica je u Dubrovniku ostavila mač kralja Tomaša s nakanom da bi se on dao njezinu sinu ako se oslobodi iz turskog ropstva. U jajačkom je kraju o kraljičinu bijegu živa tradicija: Turci su najprije došli na Suhi vrh u Pougarju. odakle se lađom prevezla u Dubrovnik.. Kad je naša kraljica Katarina viđala da će Turci napast na Jajce ona je svoju vojsku nared'la da potkuju konje naobratno i ona je pobjegla na Sutjesku.. pa se spuštali na Komotin. Poznato je da je papa Pio II. Tu je provela neko vrijeme. iz Viskokog u Rim. D. i Siksta IV. Papa je 12. (1456. Rkp. Pad Bosne i umorstvo njezinog kralja rezultirali su 21. kolovoza 1464. nije srela. str. Sa Sutjeske u Visoko.

U svojoj oporuci “imenovala je papu Siksta IV. Jeronima. 144. dj.. Ispod nadgrobne ploče bio je postavljen i natpis bosančicom. Sveta Stolica postaje vlasnica bosanskog kraljevstva i o njemu može odlučivati prema svojoj uviđavnosti. Na tom je mjestu Katarinin grob ostao više od 100 godina. Grob joj je bio postavljen pred glavnim oltarom crkve. ako se vrati na kršćanstvo. koja za života postade uzor kršćanskog 130 Bazilije Pandžić. Njezina mjesečna pomoć iznosila je 100 dukata i još 20 dukata mjesečno za stan. kraljevski bosanski i obitelji Kosača. Uzalud je Katarina više puta činila sve kako bi svoju djecu oslobodila iz ropstva. Zato je skinuta nadgrobna ploča i stavljena na najbliži stup. a potom je prešla u drugu kuću gdje je živjela do smrti i gdje je sastavila oporuku. Pokopana je po vlastitoj želji u franjevačkoj crkvi Araceli. kako bi kor oltara bio viši. Ta se kuća nalazila u gradskom predjelu Pigna u blizini crkve sv.) kraljica Katarina je umrla. Oko godine 1590. 332 . franjevci su odlučili popraviti oltar i pomaknuti ga naprijed. Pretpostavlja se da je taj stan pripadao hrvatskoj Bratovštini sv. a ako Sigismund ne bi ponovno postao kršćaninom.” 130 GROB Pet dana poslije sastavljanja oporuke (25. pak. nav. oboje ustrajalo u muslimanskoj vjeri. Otada franjevci posjetiteljima svoje crkve pripovijedaju burnu povijest kraljice Katarine.78 m) s krunom na glavi. Katarina je najprije stanovala u kući građanina Jakova Mentebona. Zbog toga je kraljičin grob morao biti premješten. S jedne i druge strane glave urezan je po jedan grb. bude li se ona ponovno vratila na kršćansku vjeru. OPORUKA Kraljica Katarina je svoju oporuku sastavila u nazočnosti sedam svjedoka od kojih je šest bilo franjevaca. str. Ako bi.U Rimu je Katarina dobivala izdašnu pomoć kako bi mogla živjeti prema svom kraljevskom dostojanstvu. Marka. listopada 1478. da kraljevstvo predaju njezinoj kćeri Katarini. i njegove zakonite nasljednike baštinicima bosanskog kraljevstva i zamolila ih da ga u potpunosti predadu njezinu sinu Sigismundu. Nadgrobna ploča bila je urešena reljefnim kipom kraljice u naravnoj veličini (1.

kad stražari zaspu. 333 . prođite mimo stražara. jedan s gornje. Djeca su tom prigodom ubrala cvijeće i igrala se. Sunarodnjaci kraljice Katarine već pet stoljeća dolaze u crkvu Araceli kako bi pred grobom svoje kraljice iskazali duboku odanost i zahvalnost. gdje se kraljica zaustavila da još jednom vidi to vrelo na kojemu su se zaustavili i njezini svatovi dok ju je kralj vodio u Sutisku. 131 Mladen Anto Molinar. petak 25. Hrvatsko slovo. borila se za slobodu svoga kraljevstva itd. *** Kraljica Katarina je naomiljenija žena kod Hrvata u Bosni i Hercegovini i šire.' Turci su tako i uradili.131 Sigismund je poznat kao Ashak Kral Oglu – Isak Kraljević. Kad je izašo Petar i sa brda pogledo doli. a stražari će mislit da su konji iz Drežnice izašli. Petar je od muke na mistu crko. str. Nitko nije mogo proć pored stražara jer su bila dva ulazna bloka. a drugi s donje strane. 12-13. vidio je da po Sveći odaju turski konji i njiove zaptije. srpnja 2008. U čekanju oporuke (Istina o kraljici Katarini Kotromanić Kosači). SUDBINA DJECE Kraljičinu djecu Sigismunda (12-14 godina) i Katarinu (10 godina) oteli su Turci na vrelu rijeke Bosne. Katarina se udala za turskog velikaša. Tada su Turci oteli kraljičinu djecu odveli ih u Carigrad i islamizirali. Zagreb 2008. pomagala je sirotinji i ženama. Pokopana je u Skopju (Makedonija) gdje se dugo pokazivalo na njezino turbe kao mjesto počinka bosanskog kraljevskog potomka.življenja. Izgradila je šest crkava. Njezina sudbina reprezentira sudbinu mnogobrojnih bosanko-hercegovačkih kršćanki i kršćana. PAD DREŽNICE Čuvari su vazda dolazili i čuvali Drežnicu. Turske zaptije su znali da je tuda nemoguće proći pa su pitali jednu babu: ‘Kako bi mi mogli proć u Drežnicu?’ Baba odgovori: ′To vam je sinko lako: potkujte konje naopako i u zoru.

137. primjerice A. Mijatoviću. prosinca 1481. Zagreb 1996. Vl. godine porazio je osmanlijsku vojsku koja se s 10 000 zarobljenika vraćala iz Kranjske i Koruške. Osam godina kasnije (1521. Izginuo je “Cvijet hrvatskoga plemstva” (Ivan Cetinski. predvođene jajačkim banom Emerikom Derenčinom. Bernardin Frankapan se spasio.-1503. 133 Anđelko Mijatović. šibensko i zadarsko područje. BORBE PROTIV OSMANSKE. Čačvinu i Nutijak u Cetinskoj krajini Osmanlije su osvojili 1513. Prema Juraju Rattkayu na Krbavskom je polju izginulo 5 077 Hrvata. a i dan danas se priča da je Drežnica pala zbog jedne babe. nespremno i strateški nesložno. godine.132 Osmanlije su 15. .) godine Osmanlije su osvojili trogirsko i šibensko područje. MLETAČKE I UGARSKE OKUPACIJE U Mletačko-turskom ratu od 1499. godinu). 9.). rujna 1493.I danas se to misto na brdu zove po njemu Petralj. g. godine osvojili su Makarsku i luku Busoljinu kraj Trogira. rkp. studentica Pedagoškog fakulteta u Mostaru. str. Kazala mi je 2001. godine Osmanlije pustošili su splitsko. a Ivan Cetinski je predlagao da se presretnu na šumskim klancima. Školska knjiga. a 1500. Slavoniji i Ugarskoj. 1953. godine zauzeli posljednji slobodan hercegovački teritoriji (Herceg) Novi. godine Helena Čarapina.) osvojen je Beograd. Tako je osvajačima otvoren put prema Srijemu. Derenčin je uoči bitke zagovarao da se Osmanlije dočekaju na polju. Nakon tri mjeseca sužanjstva ban Derenčin je od žalosti umro. sukobile su se s osmanlijskim snagama koje je predvodio Sandžak-beg Hadum Jakubpaša. Hrvatske snage. Juraj Vlatković i dr. Iz riznice hrvatske povijesti i kulture. a ona je predaju čula od Zvonka Čarapine iz Vrdi kod Mostara. a prema drugim povjesničarima.133 Veliko je hrvatsko stratište na Krbavskom polju pokraj Udbine. izginulo je 13 000 Hrvata. godine. rođ. (Mnogi povjesničari tu okupaciju datiraju u 1482. Do okršaja je došlo na otvorenom polju. Hrvatski ban Matija Gereb kod Zrinskog Broda na Uni 1483. Zarobljeni su Karlo Gusić i ban Derenčin koji je usužnjen u Carigradu. 132 334 . Sljedeće (1501. 2001.

hrvatsko-slavonsko-dalmatinski ban (? 1485Medvegrad 1531). str. priredila Maja Bošković Stulli. Veli: – Od stra nisam zna što ć u. Cijeli je život posvetio borbi protiv Turaka. MH. Ivan Karlović bije je spaija u Kumiću. uša. vrag ga zatra! Unda s mu kmetovi davali trećinu od svega. nije zna što će. A kad došli oni na vrata. U narodnoj je tradiciji hrvatski vitez. 356. manj od stra reka da ć emo davat polovicu. SHK. on pristaje na to. On unda dobro rastegne mišinu i dade krojaču što god moga tanje da iskroji. posljednji je potomak Kurjakovića. a un unda s onom oputom oko svega Karlovca opaše. Oni se dogovore nji sedam da će ić k njemu žalit se. Pita ga Ivan da što je doša. on se onda uplaši. A Ivan onda kad vide da je sve opustilo. I osta njegov Karlovac. Kad on vide da onizi nema. da im bude što bolje. za što je zalagao i svoje posjede. To njim bilo teško. Zagreb 1997. – Dobro – on reka. bije mudar. a oni utekli svi.IVAN KARLOVIĆ I KMETOVI Ivan Karlović. sad ćemo polovicu. Kad oni doša tamo. U epskoj poeziji opjevani su Karlovića dvori. nis mogli izlazit nikako kraju. pa reka: – Dosad smo davali trećinu. nije više ima o čem živit. vratije se kući. Onda kad tamo on veli: – Potpisali ste da šte mi dat Karlovca kolko svati mišina bivolska. oni ga pitali što je napravije. on od stra reka. onda oni najprvi stoje bije do vrata. A uni unda prikonoć popale sve kuće i sve što nis mogli ponit ono popalili i izbigli u svit. 134 335 .134 (Vranik kraj Lovinca u Lici) Usmene pripovijetke i predaje. unda j doša u Karlovac pa pita oće 1 mu dat Karlovca kolko bivolska mišina svati.

Oslobodio je Solin 1532.135 *** Knin i Skradin su osvojeni 1522. Četiri godine kasnije (1529) odrekao se dužnosti senjskoga kapetana i posvetio se obrani Klisa. koji vilami. priredila Maja Bošković Stulli. Usmene pripovijetke i predaje. MH. ožujka 1537) postao je kliškim kapetanom 1520. Petar Kružić (? – Solin. Nadut ovom vještinom. rekne: – Kao što ja sad ovog kopuna u ruci daržim. osvojeni su Sinj i Ostrovica kraj Bribira. najviše pako oko Lukavca grada u kojem je njihov vođa obitavao. godine. travnja Osmanlije su jurišali na Klis ali su ih porazili branitelji predvođeni Petrom Kružićem i Grgurom Orlovčićem. daržeći u rukuh kopuna.. a 1523. Poginuo je braneći Klis od Turaka. g. I tako domovinu od turske okrutnosti izbaviše. senjskim kapetanom. OBRANA KLISA POD ZAPOVJEDNIŠTVOM PETRA KRUŽIĆA Od 5. 352. Zagreb 1997. doparli čak do Save i tamoka se naselili. i doveo pomoć okupiranom Jajcu. 12. Kod stola kad su svi veseli bili. str. i kod Senja 1525. nut što se dogodi! Basa donesenog preda nj pečenog kopuna tak je lijepo i vješto porezao da kad bi sve falate skup opet spravio i složio. 135 336 . U to vrijeme bila su užasna stradanja Hrvata u Bosni i Hercegovini. dadu se kud koji u bijeg. nije poznati bilo je li kopun prije porezan bio ali ne. Pobijedio je Turke kod Klisa 1524. g.MEDVEDGRADSKI TOP Prigodom jedne s Turci bitke pripetilo se je. koji sjekirom koji baltom. preobladavši naše. kog svega na drobne komadiće razmarvi. basa uzdigne se. To Turci videc’i i za zlu kob uvažavajući. ožujka do 10. kad su naime Turci. SHK. a 1522. za nedjelju danah moj će parip na žartveniku Svetoga Kralja u Zagrebu zob zobati! Tek što zadnju riječ poče izgovarati. Ratovao je i na moru protiv Mlečana i Turaka. dao je varhovni vođa veliku čast u gradu na koju je odličnije pozvao. nut zaruži nekaki gromoviti glas. a za njimi onda svikolici karstjani pohite. pukne top u Medvedgradu i tane udari u kopuna.

jer je i u njihovom interesu bilo da se Turke što dalje od njih zadrži. samo kako to uvik ide. Eto. poznatijih Turskih napada na Klis bio je onaj 1523. dok su Turci tili osvojit Klis. ništa od tog obećanog nije ostvario. a i od pape bi ponešto dobili. pao u mletačko zarobljeništvo. Tako je on jednom prilikom. i kad god bi Turci napali Klis on je uvik sudjelova u njegovoj obrani. I onda je Petar Kružić doša u takvu situaciju da on i njegovi ljudi nisu imali od čega živit. a to da su uskoci bili razbojnici. toliko o kraljevoj pomoći. Kralj je bio neki od Jagelovića. ali se brzo oslobodio zahvaljujući nekom prijatelju. Onda. ne zna se kako. A nije samo s njime Kružić surađiva. Bio je pao u tursko ropstvo. a valjda kako ko na to gleda. kako je i od pape pomoć rijetko kad pristizala. to je. ali o njima se ne zna nešto puno. a zva se Petar Kružić. A kralj bi obeća. a to ti je gori u okolici Karlovca. i onda je zbog toga Klis spa na samo pedeset uskoka. gle. On je bio od Zvečaja. Onda je još. bio je jedan uskok koji je branio naročito Klis i Senj. tako i protiv Mlečana. Pomaga je on i Krsti Frankopanu. pa čak i tisućama! A cilo to vrime borio se Krugić. ali se kralj nije baš iskaza po pitanju pomoći njemu i njegovim uskocima. pa su on i uskoci bili prisiljeni živit od onoga što bi neprijatelju oteli. kad su Turci napadali Jajce. Kružić je od njega dobio Lupoglav. i tada je Petar Kružić zajedno sa drugim senjskim kapetanom Grgurom Orlovčićem. kod Solina pobjedio Turke i onda im je kralj obojici na poklon dao Brezovicu da ih nagradi. i odma to nije ona ista sila koje su se prije Turci bojali. ovako. Ima je i ženu i sina. Kružić je vodio opskrbu hranom i oružjem. a u Klisu je bio kaštelan i kapetan. a za to su imali uskoke. bar ja ne znam to. ni kako se izbavio. pa je tražio pomoć od kralja jer su spali na prosjački štap. dok se ovaj borio s Turcima. jer su i oni tili osvojit dio našeg mora..Jedan je od najvećih hrvatskih ratnika protiv osmanske vojske. posta i senjski kapetan. kako protiv Turaka. Oni su tribali dobivat od kralja plaću. nakon toga. Sad se nama čini nevjerojatno to 337 . dok su se turske vojske brojale u stotinama. Jedan od. O njemu se i danas pripovijeda: Tamo negdi u pentaestom-šesnaestom stoljeću. ali znam da se nakon toga borio protiv Turaka i posta kliški knez. braneći Klis sa četrdeset konjanika i četrdeset pješaka. kad je doša Ferdinand Habsburški na vlast. a kako su živili u lošim uvjetima i broj uskoka se smanjio.

a tada je Klis napala turska vojska od deset tisuća. Kružićeva vojska počela povlačit prema moru. a samo u proliće 1534. Sabljići kod Imotskog). to se zna. Nakon toga znam da je iša u Lorett. a kršćani koji bi pali u turske ruke bili bi ili ubijeni ili prodani u roblje. 1530. 136 338 . ali to je tako tada bilo. su tridesetsedam puta navaljivali na nj da će ga osvojit!i ta je opsada tako trajala par godina. tako da seon sad moga oslobodit samo s mora. Živi u Klisu. koje su imali i to pomoću Ferdinandovih i papinih vojnika i svojih ljudi. pa su Turci u Solinu sagradili dvi kule da im je lakše nadgledat Kliško područje. Turci opet opčeli napadat na Klis. i na jednoj od tih lađa je on i poginia. onda je njegova sestra Jelena otkupila njegovu glavu za sto dukata. Računa se da je Klis pao 12.1537. na lađe. kako se zavitova Gospi. na dan kad je sam Petar Kružić poginuo. potuka Turke u Bosni i uništio turske utvrde u Solinu. Ivana Vukadin zapisala je 2008. Tako da je Kružić napa njihove tri utvrde u Solinu. branilo se i kršćanstvo. I onda je on. Onda su 1533. a kako su Turci bili jači. Kazao joj je Marko Sabljić (1958. a u njoj se rodila ćer Bele četvrtog. Rkp. jer nije se branila samo zemlja.136 *** Osmanlije su 1526. godine u Klisu. g. kako su Turci još uvik imali njegovu glavu. budući da je kopno bilo ili pod Turcima ili pod Mlečanima. Turci su napali Klis i Kružić je doša s tri broda vojske koju mu je papa posla da ga oslobodi. i u Rimu je bio di je od pape dobio potporu. FF Split 2008. Njegovo tijelo je onda prevezeno u Senj.kako su oni morali otimat da bi preživili. Tražio je on bio pomoć i od pape. di je on sagradio za zavjet crkvu Blažene Djevice Marije u kojoj je na kraju i pokopan. kad se vratia. Ljudi su se manje i bojali ić u rat. to je bio slavni uskok Petar Kružić! A imaš i Klišku kulu. Za to vrime su Turci i Mlečani na prijeveru zauzeli Klis. a odande u Trsat. I eto. Onda.03. i u Ankoni. sa dvjesto tisuća vojnika i tri stotine topova osvojili Srijem i Osijek. Turci su mu odrubili glavu. a kad su je njegovi ljudi vidili i sami su se predali. Magdalena se zvala. E. i to od toliko moćnijeg neprijatelja ka šta su Turci bili..

od 1968. Bijela Stijena. Oko 10 000 Hrvata iz Pokuplja odselilo je 1532. str. do 1541.000 započeo bitku s Osmanlijama ne čekajući glavninu hrvatske vojske koju je predvodio Krsto Frankopan.. završeno je osvajanje Slavonije. Like. 139 Isto. Od 1536. autoru Diaria.Hrvatsko-ugarski kralj Ludovik II. Po povijesnoj predaji. pred nekoliko tisuća gostiju iz Hrvatske i inozemstva. Krbave i zapadne Slavonije naselilo je oko 200 sela u Gradišću. g. Iz riznice hrvatske povijesti i kulture. godine tradicionalno održava Picokijada. Brezovica. 140 www. Jedini su profesionalci redatelj i glumac. U okršaju je poginulo 22. 178. u okolicu Beča. Kralj se utopio u potoku Čeleju. a više od 100 000 Hrvata zapadno od Vrbasa.djurdjevac. koja se temelji na stvarnoj obrani Đurđevca 1552.com/index. 167. U scenskoj izvedbi na livadama Picoki varaju i pobjeđuju veliku tursku vojsku predvođenu silnikom Ulama-begom. starica je predložila da se posljednji zalogaj hrane. Orahovica. Našice 1541.139 Požega je osvojena 1536.php?option=com_content&task=view&id=226&Itemid= 1– 137 339 . u Žumberak su se naseljavale prve skupine uskoka. g. Pounja. Osvojeni su: Klis 1537. Turci su do 1533. hrvatski ban (1543.-1533. godine. Voćin.) junački se borio protiv Osmanlija. g. Kralj nije čekao ni Erdeljsku vojsku pod zapovjedništvom Ivana Zapolje. iz hrvatskih zemalja u ropstvo odveli 600 000 žitelja. topom ispuca u turski tabor silnika Ulama-bega kako bi ga se prividom izobilja prevarilo i prisililo da odustane od opsade đurđevačke utvrde. do 1537. 138 Isto. je 29. s oko 100 000 vojnika i 300 topova opkolio Beč. Valpovo. g.137 Jajce i Banja Luka su osvojeni 1528. rujna 1529. g. Nikola Zrinski. Sulejman II. Stupčanica.140 Anđelko Mijatović. 178. Od 1530. godine. Veličanstveni je 29. Kostajnica 1556.000 vojnika. koji oživljava silnika Ulama-bega. Pakrac i Petrovina 1543. g. Školska knjiga.138 Po Sanudu. Zagreb 1996.-1556. str. godine. mršavo pile-picok. Manifestacija se održava u spomen na pobjedu nad osmanskom vojskom 1552. g. g. g. *** Legendarna obrana Đurđevca U Đurđevcu se. na Mohačkom polju s oko 30. U manifestaciji sudjeluje više od dvjesto pedeset amatera. godine. g. kolovoza 1526.str.

a zapovjednik joj je bio Don Juan Austrijski. Boka je bila ugrožena. g. a Korčula i Hvar su napadani (1571. Tako i završava ova scenska igra: “A vi tamo. godine na svečanom otvaranju predao je gradonačelniku Đurđevca Mladenu Roštanu rješenje Ministarstva kulture kojime je Legenda o Picokima dobila trajni status nematerijalnog kulturnog dobra Republike Hrvatske. Nikola – Cres. 141 340 . pernati junaci. Lige činile su: Venecija. PORAZ OSMANLIJA KOD LEPANTA Bitka kod Lepanta 1571. Budvu. Zemunik i Makarsku. Spič. Mlečani su 1572. sa sto tisuća vojnika napali su Siget koji je sa dvije i pol tisuće vojnika. branio Nikola Šubić Zrinski.aspx?idDocument=2545 – Potpredsjednik Vlade Damir Polančec je 2007. g.Misleći da u utvrdi ima još toliko hrane da se njome oni iz grada mogu i razbacivati i na taj način izrugivati. Ulama-beg odustaje od opsade i napušta bojište. U sastavu mletačke flote borile su se galije hrvatskih gradova: Sv. To je bila najveća pomorska bitka galija za Ciparskog rata. osvojili Klis. Kršćanska flota izgubila 15 galija i 10 000 ljudi. g. obranio iznimno važan grad Siget u jugozapadnoj Mađarskoj.) Osmanlije su osvojili Ulcinj. i vezir Mehmed paša Sokolović početkom kolovoza 1566. Solin je osvojen. Kao neku vrstu kletve. Sultan Sulejman II. Turci su izgubili 200 galija i oko 40 000 ljudi. ime PICOKA dovijeka nosili! PICOKIMA vas djeca zvala.). Flotu sv. *** Marko Horvat Stančić je sa svojom malobrojnom posadom 1556. uglavnom Hrvata. oslobođeno je 12 000 robova i veslača. Uskrsli Isus – kulturniturizam. rujna zapalili utvrdu i skoro svi vojnici su izginuli. Papinska država.hr/Home/Legende. što picekima bojeve bijete.-1573. U Ciparskom ratu (1570. g. zaustavila je Turke i oni više nisu bili pomorska velesila. Malta. Bar. Ulama-beg Đurđevčane naziva “Picokima”.croatia. g. Osmanlije su 7. To stratište opisao je sudionik Franjo Črnko. Španjolska. a unuci vaši ostat će PICOKI!”141 Ta predaja svjedoči o hrabrosti i mudrosti Đurđevčana koji su stoga ponosni na svoju povijest i nadimak.

Sv.142 (Neviđeni na otoku Pašmanu kod Zadra) TRAGEDIJA MARINA KJUDUSA NAKON POVRATKA IZ LEVANTA Marin Kjudis se vratio u Trogir iz Levanta. Zagreb. Jerolim – Hvar. 277. smatrao je da čovjek mora zatomiti vlastite osjećaje i potrebe kada treba braniti čast i slavu svoga grada. Sv. koji su bili silno ojačali na moru. ali iako je bio još mlad. lipu divojčicu. Sirije i Egipta: TANAŠNA GALIJA Tanašna galija. a označava Istok. po moru brodila. str. Književni krug Split.Krk. 1972. str. sve zemlje oko Sredozemnoga mora. Tanahna galija. Sv. od sunca gorila i Nike vojvode. sastavio Krešimir Mlač. Zlatna knjiga hrvatske narodne lirike. koji put Levanta vodi svoje brode i u njima Anu. 97. jidra su joj bila od sunca gorila.-98. Dugo vremena se na Ćipikovoj galiji bio borio protiv Turaka. Ni nakon svečane pohvale zbog svojih junačkih djela se nije uzoholio. Split 1996. I mrko lice i snažno tijelo bili su mu prekriveni ožiljcima iz pomorskih okršaja. Cipiko teško ranjen). Levant je čest u usmenim lirskim povijesnim pjesmama. Tripun – Kotor (poginuo zapovjednik Bizanti). MH. 341 . danas robinjicu. 142 Tanja Perć-Polonijo. obale Male Azije. La Donna – Trogir (zapovjednik A. dakle. već je govorio da je samo izvršavao svoju dužnost prema kršćanstvu i rodnom mjestu. istočno od Italije. Tek je bio navršio tridesetu. juče divojčicu. Ivan – Rab.

lutao je ulicama grada i bičevao se. a ljudi se počnu kloniti kuće Jurjevih. godine u Vrsinama kod Trogira. Drva iz svoje lađe Marin je složio u hrpu na hridini iznad jame s kužnima. E. Uskoro i on oboli. Marin naposlijetku ozdravi. a nakon što se osvijestio. On je. Kazala joj je Kaja Ćarija (rođena 1928. a gradski liječnik ustanovi da se radi o kugi (koju joj je Marin zacijelo prenio s darovima iz Krete). Nedaleko od crkvice nalazilo se Groblje kužnih. zapalio lomaču i popeo se na sam njen vrh. stali bježati u okolicu Trogira. Ne mogavši naći mir. ostavljajući grad bez obrane od Turaka.god. Sami Turci se. Često bi je dugo promatrao i sa zadovoljstvom razmišljao o njihovom budućem braku i potomstvu. usprkos zabrani gradskog vijeća. Marija je bila izvan sebe od veselja i iznenađenja. a najviše svojoj zaručnici. gdje se nalazila crkvica Sv. FF Split. šapćući psalme. Imućniji građani su. živi u Trogiru. svakodnevno posjećivao zaručnicu ne bojeći se bolesti. Kao da se smetnuo s uma. No. a njezino zadovoljstvo usrećivalo je Marina.) Rkp. pao je u nesvijest. odbijao je govoriti i jesti. Svi osim Marina. nisu obazirali na smrtonosnu bolest koja je harala gradom. a kuga zahvati čitav grad. Zgrozi se nad strašnim prizorom. Tome. ali ne i njegova duša: sebe je krivio za gubitak zaručnice i golemu nesreću koja je zadesila Trogir. dok se pjesma umirućeg Martina pretvarala u bolne krikove koji su čitav nesretni grad ispunjali stravom. Nakon što mu je Marija umrla u naručju. ležalo i tijelo njegove Marije. Pade na koljena i stade moliti. Mariji Jurjevoj. Glas o tome se uskoro proširi po čitavom gradu. napunio lađu drvima i u njoj otplovio do rta Sv. gdje je u jami. Nije se prevario. pomislivši da čovjek pred njim mora biti velik grešnik kad na takav način umire. Uživao je pri pomisli kako će se plavokosa Marija radovati svim haljinama koje joj je kupio na Kreti. čitav imetak je ostavio crkvi Sv. Marija uskoro oboli. u svojoj želji za plijenom. a potom je. 143 (Vrsine kod Trogira) 143 Tereza Karabatić zapisala je 2008. u Seget Vranjici. 342 . Neki pustinjak koji je tu prolazio se približi vidjevši vatru. 2008. pjevajući sve glasnije. koji su prijetili i s kopna i s mora.Sa Istoka je donio roditeljima i prijateljima mnogo skupocjenih darova. među stotinama drugih. gotovo lud od boli i grižnje savjesti. Sebastijana (zaštitnika od kuge). Ciprijana.

Bio je vođa Seljačke bune 1573. Uhićen je i odveden u Zagreb gdje je prema narodnoj tradiciji i M. mitske. Zaista. Čovjek je nastavio dalje i došao u jedan grad te po soldatovim uputstvima našao jednu kuću u koju je ušao. Čovjek je sa svake hrpe uzeo po jednu šaku zlata i vratio se natrag. godine. soldat mu je rekao da ne će lako proći kao prethodne dvije nedjelje.-350. Vjerovalo se da će Matija Gubec sići na zemlju i da će tada biti zadnji rat i konac svijeta. pred njim se pojavila silna vojska. Po povratku mu je soldat rekao da dođe i iduće nedjelje. str. MH. etiološke i eshatološke predaje. eshatološki i povijesni motivi. živi i mrtvi – Sudnji dan). g. 349.) Vidi: Usmene pripovijetke i predaje. Bio je to Matija Gubec. kada je čovjek uzeo po šaku zlata i uputio se nazad. Također se vjerovalo da će kralj Matija Gubec sa svojom vojskom izvesti pravi rat i da će se tada živi tući s mrtvima. a ona vojska bila je njegova zakleta vojska. Dok je on sabirao drva. Matija Gubec je u hrvatskoj tradiciji simbol borbe za slobodu. Čovjek je nastavio put i opet ugledao drugoga vojnika koji je također stajao kao da je na straži. Po toj je predaji jedan čovjek išao na Mladu nedjelju u šumu ubrati drva. staroga kako piše i uzeo po jednu šaku zlata sa svake hrpe. Kad je došao treće nedjelje. Zagreb 1997. Vratio se i opet su mu soldati rekli da dođe i u treću nedjelju. kaže predaja. SHK. priredila Maja Bošković Stulli.144 U toj su predaji i motivi biblijske provenijencije (konac svijeta. okrunjen užarenom željeznom krunom te raščetvoren. Čovjek se uplašio. u selu Hižakovcu (Vrhovcu). Čovjek je poslušao. ali ga je vojnik ohrabrio i rekao mu da ide naprijed po njegovim savjetima. 144 343 .Vođa Seljačke bune. I taj je vojnik dao savjete čovjeku i uputio ga dalje. pa o njemu narod i u naše dane pripovijeda povijesne. nije mogao izaći jer bi se pred njim pojavila kuharica. U kući su bile tri hrpe zlata. Istvaffyju mučen užarenim kliještima. stoljeća Nikola Bonifačić Rožin zapisao je predaju u kojoj se prepleću mitski. Šezdesetih godina 20. Kad se učinilo da će izići na treća vrata. pred njim se ukazao vojnik (soldat) koji je stajao kao da je na straži. Ponovno je vidio soldate na straži. a bilo je vojnika “više nego crvi na siru”. Matija Gubec Matija Gubec (pravim imenom Ambroz) spominje se 1556. Tada se dignuo onaj starac i umirio vojsku. a za stolom je sjedio sijedi starac i šuteći nešto pisao. (O Matiji Gubecu August Šenoa piše u romanu Seljačka buna.

korunu na glavi je imal. Ali grofovi su seljake potukli. Tako je se zibral. a je mu to sjelo na glavu. Pokljem toga gospoda su napravili od kamena Gupčevu glavu i da mu se narugaju. On je pak naganja! da te včele kraju. obiedvali tr su čekali tu korunu. kot ti na stolu želieznom. lebo ta koruna komu upadie na glavu. a je to jako vrcalo. tu glavu 145 Isto. 350. Kad s tu uotku je udril. ona je v Bieči v muzeome. To ja znam od moje maljučkosti. 344 . Je si obrnul plug želiezni i na njega se siel. Ale pak najednuć je vidil da ruoj včel lieti. Ta žije još koruna. njemu je siela na glavu. tr je ga zugnul. To je bila ta koruna. viećinom mama. to je bil Matej kralj. tamo je bilo prijestolje Gupčevo. on je bil siromak. a da pri želieznih stolah su se bavili. Ale uov sedljak. ali još će dojti stara pravica! Onda su Gupca osudili na smrt i vubili. tr on je pak ostal Matej kraljem. ai tata. kot pčele. on je rekel: – Sad ste okrunili mene i sa mnom sav narod. A on je štimal da su to včele. on je na lapti uoral. ta će bit kraljem. to su bili gospođ ini. pak si je riekal: no. tr išal domuom. a ja ću si siest. A ja ću na želieznom plugi obiedvat. komu će koruna na glavu upast. pa su ga za kaznu okrunili užarenom krunom na Markovom trgu. kaj je štel da muži budu svoji gospodari. A pak ti gospođini su si pripravili želiezne stole. a uon je ziel uotku želieznu ča š njom plug pucuje. U Stubici je još velika lipa pod kojom je Gubec skupljal narod. a najednuć je udril po tuom uotkom. A pak oni su tamo jili. je začel odganjat ovako z uotku. Slovačka) O MATIJI GUPCU Matija Gubec je bil seljak iz Stubice. Tam gde su oni kameni na sred trga.145 (Devinsko Novo Selo. I ta križ je od toga časa zugnut na toj koruni. to je hazburska koruna. Kad su ga okrunili. A kad je uoral. se odviezal. kralja su htili imat. to je pamietka. str. On se sa seljaki spuntal na gospodu grofove.MATEJU SJELA KORUNA NA GLAVU No. Pak da na njega je to išlo. on je ta križ na toj koruni udril. a Gupca su uhvatili i otpelali u Zagreb. kad su rodici povidali. Govorili su da se je proglasil selja č kim kraljem.

su stavili nuz zemlju na vugel Markovog trga i Gospodske vulice. Pomilovan je nakon pogubljenja.VII. uskočki vojvoda (? – Karlovac. Istaknuo se u borbama za Klis i Petrinju u Dugom ratu (1593. 345 . O njemu je sačuvana zbirka usmenih priča. današnja Ćirilometodska. iz narodne je predaje ušao u pisanu književnost i postao nadahnućem značajnih djela hrvatske umjetnosti. tiskanoj 1834.146 (Zagreb) Petrica Kerempuh Petrica Kerempuh. pisali: Miroslav Krleža. Ali su dugo. Bosni i Hercegovini i Hrvatskoj. a narod priča da če Matija Gubec još dojti. st.) U hrvatskoj su književnosti o Petrici Kerempuhu. Osmanlije su osvojili mnoga mjesta u Bihaćkoj krajini. poslije 24. Lik je iz hrvatske književnosti sličan pučkim likovima u europskoj književnoj tradiciji. Uzalud je senjski kapetan svjedočio da mu je dao žito za njegove vojnike. buntovnik i tribun. g. 355. Kao kapetan ratovao po Albaniji. potisnuli Osmanlije iz Moslavine. Još i sada tamo stoji. Hrvati su 1591. osvojen je Bihać. (Till Eulenspiegel bio je seljački sin iz sjeverne Njemačke koji je živio u 14.-356. Godine 1592.). *** Godine 1577. Optužen za krađu žita i pogubljen. satiričar. posljednje hrvatsko uporište na Uni. Legendarna 146 Isto. pučki šaljivac. dugo pokljem naši narodni ljudi tu Gupčevu glavu dignuli i stavili je više gore na onom vuglu.1612. Onda će bit pravice i kruha na zemlji. str. pored Lovrenčića.). da cucki na njega pišaju. Slavko Mihalić i dr. poput Tilla Eulenspiegela ili junaka pikarskih romana. godine u Varaždinu. Ivo Senjanin Ivo Senjanin (Ivan Vlatković). Prvi put se spominje u knjizi Jakoba Lovrenčića.-1606.

Neki smatraju da je Gundulić i ta dva pjevanja završio ali da su se zagubila ili ih je pak Senat uništio bojeći se da će uvrijediti Turke. U tridesetogodišnjem protestantsko-katoličkom ratu (1618. Senjski uskoci su 18. Hrastovicu i Gore. od Osmanlija oslobodili Klis ali su ga iste godine morali vratiti. Zagreb 1980. MH. Spjev je komponiran od 20 pjevanja s oko 11. od Međimurja do Primorja obuhvaćala samo 16 800 četvornih kilometara. Senjski su uskoci uz pomoć vojske iz okolice Splita 1596.147 Osman je nastao pod utjecajem Tassova Oslobođenog Jeruzalema (1575. Uzaludno su Mlečani jurišali misleći da su uskoci u utvrdi. pjevanje koja je dopjevao Ivan Mažuranić. *** POGIBIJA SULTANA OSMANA U bitci kod Hoćima ubijen je (1622. napustili utvrdu. Noć. godine. Gundulić je to djelo pisao od 1621. privukli brodove. a potom i osmansku vojsku. g. 17. str. g. oslobodili Petrinju. 147 346 . Uskoci su se povukli na uzvisinu i utaborili.) sultan Osman II. Epu su nedostajala XIV. i XV. prosinca 1604. a sutradan nevrijeme spriječili su Mlečane da napadnu uskoke. potukli mletačku. Hrvati su 1595. g. a na utvrdi ostavili štapove i kape kako bi zavarali Mlečane. g. i potukli osmanlijsku vojsku kod Čakovca. Mlečani su ih 23.000 pretežito osmeračkih katrena abab.je bila obrana Siska 1593.). Vjekovite i bez svrhe 100 djela književnost jugoslavenskih naroda. prosinca napali kod Ugljana. godine pa do svoje smrti. sastavio Vlatko Pavletić.) sudjelovalo je 30 000 Hrvata.-1648. Uskoci su od drveta i životinjske kože napravili stazu. Gundulić spjev počinje stihovanim usmenim mudroslovicama: Ah. sve ćeš paka niže pasti. g. Hrvatska je 1594. Ivan Gundulić opjevao je taj događaj u povijesnom spjevu Osman. čiem si se zahvalila tašta ljucka oholasti ! sve što više stereš krila.

eto je doli. Krunoslava je usužnjena i pogubljena zajedno s Korevskim. Bez pomoći višnje s' nebi svieta je stavnos sviem bjeguća. Njegovu je vojsku kod Hoćima 1621. Vladislav je spasio život turskoj junakinji Sokolici koja je bila zaljubljena u Osmana. sad na carstvo rob se uzvisi. zaručnicu turskoga sužnja Korevskog. 148 347 . Kolo od sreće u okoli vrteći se ne pristaje: tko bi gori. u Zagrebu 1877. Na pregovore je poslao Ali-pašu koji je susreo Krunoslavu. Djela Iva Frana Gundulića. Sokolica je obećala da se više ne će boriti protiv kršćana pa se vratila Osmanu u Carigrad kamo je stigao i Ali-paša s ugovorom o miru s Poljacima. Osman je bio prisiljen bježati prema Istoku kako bi prikupio nove snage i s njima ponovno udario na kršćanski Zapad. Na sviet izdala Jugoslavenska akademija znanosti i umjetnosti. 284. Krunoslava je odlučila obući se u ugarsko odijelo i poći u Carigrad kako bi oslobodila svoga zaručnika.nie pod suncem krepke stvari. kod kuće je Osman prihvatio da se oženi i sklopi primirje s Poljacima. a tko car bi rob je sada.148 U spjevu je opjevan događaj u vezi s turskim sultanom Osmanom. godine porazila vojska poljskoga kraljevića Vladislava. a u visocieh gora vrhe najprie ognjeni tries udari. Stari pisci hrvatski. To je na svoju ruku iz osvetničkih razloga učinio Rizvan-paša. satiru se sama u sebi silna carstva i moguća. str.-285. gori ustaje. a tko doli. sad vrh sablje kruna pada. Međutim. Sad vrh sablje kruna visi. U isto je vrijeme Kazlar-aga tragao za budućim Osmanovim ženama te je oteo lijepu Sunčanicu.

U Carigradu je 1622. spominje putopisac Zeno. Zagreb 1980. siječnja 1557. 149 348 . a franjevce pobili. odbili su napad Osmanlija na Vodice. Oprečna su mišljenja o hajducima. pjevao je o neizbježnoj propasti turske tiranije a moglo se to primijeniti i na Austriju. g. u Rami zapalili i opljačkali samostan. 150 Frangeš. g.149 U Osmanu se prepleću povijesni. Šeh Gaibija predvodio je “kupreške turske hajduke” koji su 4. Hajdučiju i četovanje prvi put 1550. 100 djela književnost jugoslavenskih naroda. a Osman se oženio Sokolicom i još dvjema Turkinjama. od Osmanlija oslobodili Topusko. Uskoci su bili kršćani koji su iz Bosne i Hercegovine pobjegli od osmanske vlasti nastanivši se ponajviše u Dalmaciji. mitski i eshatološki svijet. 97.).Trideset Vodičana i Vodičanki 1646. g. g. Do suprotstavljenih mišljenja dolazi jer su postojale četiri kategorije hajduka: Hajduci zulumćari (turski hajduci) činili su strašna zlodjela nad kršćanima. sastavio Vlatko Pavletić. dj.150 *** Hrvati su 1638. došlo do pobune u kojoj je svrgnut Osman i ponovno ustoličen sultan Mustafa. Gundulić je imao prethodnika u Marku Maruliću. Osman je izvrgnut ruglu i zadavljen. Sunčanica je uspjela pobjeći. Ivo: nav.-1669. oslobađanje Korevskoga bilo je uvjet za mir s Poljacima.Međutim. a drugi ih mistificiraju i glorificiraju. str. Jedni ih smatraju razbojnicima. HAJDUCI I USKOCI Padom Bosne i Hercegovine i Hrvatske u njoj se javljaju uskoci i hajduci. str. Uskoci su djelovali u skupinama na poticaj ili sa znanjem vlasti. Gundulićev je osjećaj barokne pravde i “suda općenoga” odgovarao potrebama ilirizma. 17. Na poticaj Mlečana uskakali su u susjedne hrvatske krajeve i borili se protiv Osmanlija. Vrhunac djelovanja uskoka i hajduka bio je za vrijeme Kandijskog rata (1645. a hajduci su bili samostalni. MH.

bio harambaša Nikola Maleta koji je zaprosio Anđu Bailovu151 iz Livna. Puhnu vjetar s Velebita jako. Pružila mu se prilika da je otme od svatova i tako ostvari prijetnju koju je izrekao Anđi. Starješina svatova zahvalio je na gostoprimstvu. Takav je. Turčin nadalje Muji besjedi o Stipanu koji je prije šest godina porazio dvanaest tisuća Turaka. silno volio Anđu i maštao da će je poturčiti i dovesti u svoj dvor. Kad su ugledali Šibenik i more: 353. Bailovi su svatove častili nedjeljicu dana. Krstaš i Selinu. Zlo je nanijelo trgovca Stipu Tadina iznad Kambelovca koji je na dva konja u mješinama gonio vino i nastavio put kroz Petrovo polje. 349 . a Anđinim roditeljima zahvalio je što su lijepo snahu odgojili. Delibaša Stipanu Nakiću pripisuje mitsku snagu i junaštvo i upozorava Muju da je pamet izgubio jer da znade Nakića Stjepana ne bi ima ni u glavi sana. Tada je trgovac kazao Maleti da su svatovi Stipana Nakića puni zlata. Svatovi su iz Livna putovali preko Buškoga Blata. primjerice.HARAMBAŠA MALETA. Maleta nije vidio stvora zgodnijega niti mu je srcu išta milije bilo od Anđe Bailove. on joj je zaprijetio da ne će ni drugoga ljubiti i da će je od svatova oteti. a kad ga je ona odbila. Radosnice niz lice padaju. Svatovi Stipana Nakića i Anđe Bailove stigli su do vrela Vijanjac u Vinovu i odlučili ondje prenoćiti. također. To svatovim nije drago bilo. Svatova je bilo koliko je u godini dana. 335. Roditelji blagoslove daju. Mujo sluša kako Stipan s obadvije ruke siječe Turke a ruka mu je deblja u mišici nego ženska noga pri bedrici. Aržanova. POGUBIO SVATOVE STIPANA NAKIĆA Postojali su i hrvatski i srpski hajduci razbojnici. nakita i para vode mladu od bosanskih strana. 151 Ibro je. Kad je trgovac Stipe pogled bacio na brdo Gradinu pred njim se ispriječio harambaša Nikola Maleta s trideset hajduka i zatražio od njega da mu dade vino i rakiju. Turčinu delibaši javio se Mujo. Sinjskoga polja. Okrene im barjak naopako. Nešto im se loše predočilo. ture mlado i tješio ga da će na megdanu pogubiti Stipana Nakića.

Iz žalosnih Bajilovih dvora. Djever i nevjesta su pobjegli s mjesta. Od nevjeste tvoje Anđelije. Majka Anđi u pohode mora. 479. I proklinje Maleta Nikolu. Odsijeci mi moju rusu glavu. sve je došlo do sela Vinova. Neg Maletu krvnika ljubiti. Maleti se prilika pružila. Mislili su da su sigurni jer u blizini nije bilo Turaka. Cijela se Zagora u crno zavila. Pa je baci u zelenu travu. Najzdanje se pročuše kočije.Svatovi su zaspali. a stražu nisu postavili.” Djever je nevjestu poslušao pa joj sabljom glavu otkinuo. Za vrijeme pogibije svojih svatova Stjepan Nakić je bio u pivnici i pravio troškovnik. Iz Drniša i Polja Petrova. Maleta je djevera rasjekao na dvije polovine i pobjegao u Moseć planinu. 350 . a hajduci su skočili sa svih strana te su svatim sjekli glave po ledini. 564. Maleta je prvi trgnuo zlatna jatagana. Žali majka nariče u bolu. Mrtva tijela po ledini skaču. Cvrčci cvrče u noćnoj tišini. Hajdučka se želja ispunila. Kad je očuo pucnjeve trčao je do svojih svatova. Stjepan je izbrojio dvije stotine trideset ubijenih svatova. ali ih je sustigao Maleta i rekao Anđi da je prvoga pogubio Stjepana i da će ona biti njegova. Svatovi su svladali hajduke i ubili ih dvadeset sedam. Kada se taj zločin dogodio u Vinovom strašan potres bio. Crna krvca moja prosta ti je. San sanjaju svati po ledini. Volim časno ovdje poginuti. Kad je to čula nevjesta gizdava preklinjala je svoga djevera: 502. “Zaklinjem te mlijekom od matere. Jadne glave odsječene plaču. 487.

153 Hrvati i danas kazuju povijesne predaje i epske pjesme o uskocima: Ivi Senjaninu. Split 2005. Stjepan Nakić je predložio da se kod Vijanjca. koji i danas o njemu pjeva i priča. Narod plače i suze se liju. g. Objašnjavajući to. 54. Od žalosti na zemljicu pala. Vidi: Marko Dragić. olovo i opanke nabavljali. HKD Napredak. Mijat (Mihat. Najprije su pokopali mladu a zatim svatove i hajduke. Rođen u Duvnu. st. vitezovima Vučkovićima te o hajducima Mijatu Tomiću. Književna i povijesna zbilja. odbio se u hajduke od turskog zuluma. ovo je naš najglasovitiji junak u osamnaestom vieku. iskopaju u zemlji grobnice. 153 Isto. str. Stojanu Jankoviću. Roši harambaši (Ivanu Bušiću) i Andrijici Šimiću. hladne vodice.-56. Mijovil) Tomić Od svih narodnih junaka Mijat (Mijovil) Tomić najomiljeniji je kod naroda.Kune majka tu hrđu gubavu. Imao je liepu kitu od četrest i dva druga. 152 351 . str. Pita majka zelenu Dubravu. pravu četu… Hercegovinom i Primorjem mnogo se o Mihatu pjeva i pripovieda. Majka ljubi mrtvu Anđeliju. Rame do Visokog) sa svojim hajducima napao karavanu trgovaca od 400 ljudi i ubio 19 trgovaca. Da mu sablja otkinula glavu. 195-198. 214-234. i obično stanovao u Vranić-planini više polja duvanjskoga. Od XVII. 575. 152 *** Hajduci osvetnici borili su se protiv osmanske okupacije. 570. don Mijo Pavlinović u bilješci uz pjesmu o smrti Mijata Tomića piše: “Tomić Mihovio. snažni su bili muslimanski hajduci osvetnici. U tim su družinama bili zajedno Hrvati. Kad je majka Anđu ugledala. Harambaša Abdurahman je 1639. On je imao svoje najvjernije jatake u Primorju u selu Drašnicama (kod Makarske). Fratar ih je svetom vodicom natopio. koji su mu prah. u Ravnom (na putu iz Splita preko Duvna. Srbi i Muslimani. Tko joj kćeri otkinuo glavu.

Zagreb 1938. To potvrđuju predaje koje se i danas kazuju.. Pogibe malo prije žetve. Cio život hajduka Tomića Mihata bio je najsjajniji izgled. 1747. JAZU. (tko te pita za ono što se ne pristoji? Za ono što kazati nemaš? Za ono o čem nije govora?). pa i danas pod njim drži njeke naše liepe pokrajine. u Zbornik za narodni život i običaje južnih Slavena..pa i dolazili u četu: i nema vele godina da su se posmicale crljene ječerme. Smrt Mihatova drugi nam je izgled. kojemu ne ostaje zašteđena nikakva svetinja: pa ga je zato narod i obljubio.”154 Mijata Tomića nalazimo i u Erlangenskom rukopisu (1716. U Orlacu (Raštanima donjim kod Mostara) nalazi se hajdučka pećina koju narod zove Pećina Mijata Tomića. Izdade ga Bobovac Ilija od Doljana. Martić-Jukićeva pjesma Mijat Tomić i kadija tešanjski spominje kako je Mijat Tomić po raznim stranama Bosne i Hercegovine gradio česme za putnike i prolaznike. piše Grabovac ovo: “Samo ovo oću spomenuti: kako posli Tomića Mijata iz Duvna nije bilo već pravoga ajduka niti će već ni biti. str. str. lakomost nas izda Turčinu. kao i u Cvitu razgovora naroda i jezika iliričkoga aliti rvackoga (Mleci. o kojima nije govora. sapelo ga. koje je on svojim prijateljima darivao. čega se ima najviše bojati podjarmljeni narod: lakomosti za blagom i za gospodstvom. – 1733. 486. kako da se sveti poganskom zulumćaru narod. HAJDUKOVANJE U Hercegovini smatraju da je prezime Naletilić postalo tako što je nekoj djevojci “naletilo” Mijatovo dijete. koji ne imadu ništa hajdučkoga. 81. za stvari. i on je najveće narodu omilio.”155 Postoji mišljenje da je Mijata ubio azap (tur. Ne pitam te ja za Mihatove konake. 154 Stjepan Banović. dj. Rečeni poginu oko prvi(h) godina mira od Kandije. sv. kad su oni najokrutnije bjesnili po Bosni i po Hercegovini. Mihat zakloni ženu u Primorje. 74. pa se podigao na Turke. Kad je živio Tomić Mijovil.). 155 Citirano prema: Stjepan Banović. 1. pa otuda Arap. njegov bi kum. i tako ga je čuvao od svake izdaje. Na str. do svoje junačke slobode. da je i danas poslovica: tko te pita za Mihatove konake. 352 . tj. nav.) od fra Filipa Grabovca. Lakomost Ilije Bobovca izdade kuma svoga. knjiga XXIX. žandar) pa je kod epskoga pjevača došlo do zamjene glasa z u r. jer je bio od onih hajduka. – 75.

puče šarak ko nebesko vrime i u prsa pogodi murata. U hajduke je Tomić krenuo u Vran planinu. Čim je ugledo Mijata. 156 353 . a otac mu je bio Tomić Ivan. Mijat Tomić bio je iz Duvna iz sela Kongore. str. to ugleda tridesetak kosaca iz ruku im ispadoše kose.156 Mnoge pjesme u narodu su opisane o ajduku Mijatu Tomiću.’ A Murat mu ništa ne odgovori. ide umjesto svoga gospodara na mejdan zulumćaru Arapu. gdje je već tri zime zimovao i gdje mu je lijepo bilo u pobratima i kod pomajke k’o u mile majke. To je krivo Turcima svatovima i jedan od njih natjera konja na Mijata. nego poteže sablju od pojasa. jer mu je duvanjski kadija Suzica preoteo dio očevine. ali ga ovaj ubije i. i zatim. moja djedovina. JAZU. Druga predaja dovodi odmetnuće Mijata Tomića u hajduke u svezu s njegovim gospodarom begom Kopčićem. a da pred njima kosi Mijat Tomić.’ Ante Šimčik. svi ćemo glave pogubiti. vidio je da livadu kosi trideset kosaca. ali je Mijat. Po toj predaji Mijat čuva begove ovce do svoje dvadesete godine. iz očiju suze udariše: ‘Šta uradi Tomiću Mijate. Na pleće mu pendže napravilo. Zagreb 1933. Livadu mu je pod turskim zulumom oteo Suzica kadija i naredio je Suzica kadija seljacima iz sela Kongore i drugih okolnih sela da kose livadu. Bio je mladić od dvadeset godina. mlado momče. Kad je došo. zašto kosiš moju livadu? Livada je moja babovina. pa i čukundjedovina. Jabuku livadu. kad su doveli djevojku u begovu kulu. koji je ucijenio bio sve Duvno. a za pasom malu pušku. a uz njih je bio Murat. Pade Murat na glavu u travu. žalosna ti majka dovijeka. Mijat nije htio nositi kose. jer ne nosi kosu na ramenu. Mijat je prid njega došo i reko mu: ‘Šta to radiš. Murate subaša. hitar na nogama pa od sablje Mijat odskočio. Nosio je na sebi bijele gaće i bijelu košulju. odmah ga je mislio prisić. knjiga XXIX. 1. hitro manu i rukom i sabljom da prisiče Mijata Tomića. a ti mi je danas oduzimlješ. subaša Suzice kadije. kad mu se gospodar ženi iz kasabe (Duvna ili Županjca) nosi barjak u njegovim svatovima.. 57.Pjesme i predaje kazuju kako je Mijat-harambaša zimovao kod svojega pobre Kopčić Džafer-bega. Ivan je imo na Duvanjskom polju kosnicu livadu. Poleće mu ruka do silaja. Begovi Kopčići u: Zbornik za narodni život i običaje južnih Slavena. pobjegne noću u planinu i postane hajduk. sv.

‘Čujte me trideset kosaca povratka vam kući nema ni kućištu. Ubio ga Klišanin Arap iz puške ispod krova kad je sjedio pred kulom Bobovac Ilije. a u kući čedo ne plakalo. drži me. tako Mijat stvara četu i družinu. sin mu sina na mejdan pozivao. studentica kroatistike iz Mostara. Svakom Mijat novo ime daje. dok ga nije izdo kum Bobovac Ilija. Tada su Turci odnijeli Levantu u Sarajevo i tu mu se gubi svaki trag. Tute prostri divan kabanice. 354 . u Mostaru zapisala Ivana Kvesić. Ne bi Turci darivali kabanice da nije ajduk za jelom il’ za bukvom il’ za studenom stinom kamenitom. on je reko: ‘Ne boj se kumo ne more me sablja presicat nit puška probijat jer je na meni sedam pancira. ukazala mu se tad jabučica pod vratom. Prvi bijaše Leventa Marijan. Zatvori Turcima klance te napravi počivališta i odmarališta pokraj puta da se mogu ljudi odmarati i popušiti lulu duvana. samo me može probit zrno kositra. U njegovoj je družini bilo i muslimana i pravo- 157 U ožujku 2001. I opet je uspio reći: ‘Jezus Marija. Marijane. Budno prate kud prolaze trgovci i Turci i provode pljačku i zakone. jedan drugom odsijecali glave. Takav ultimatum Mijat Turčinu stavi. rođ. i biži. ko prolazi mora ostaviti žute madžarije. gdje se kopčaju panciri i tu ga je arap iz puške pogodio. Kad je Mijat nazdravio Bobovcu Iliji i počeo piti iz čaše vino. kad je nazdravljo. Što mu se u kući rađalo sve manito bilo. Koji ne će u Vran u planinu da tražimo pravo od Turaka. Dvadeset godina je ajdukovo po planinama dok nije izdaja došla. Ne bi nikad Mijat pogino da sam sebe nije odo.’ Te Mijat u Vran okrenu u planinu. 1941. onda ćemo Turke suditi i naučiti kako će se s nama ponašati. a kazao Franjo Tomić. drago dite moje. 2001. FF Mostar. Kad mu je kuma krvav rubac pokazala da je izdaja.157 Mijat Tomić spada među one plemenite hajduke koje je u planinu otjerao turski zulum.’ Tako bi pobjego Marijan sa Mijatom da nije prijekim putem doletio Klišanin Arap i tu opalio iz puške i prisiko Marijanu nogu u koljenu. u Mostaru. kuća mu se kućetinom zvala. prid kućom mu stado ne blejalo. Od mene vam takav ultimatum.’ To je čuo Klišanin Arap i odma otkinuo pucu sa prsiju (zrno kositra) i pripunio pušku. a u njoj mu pasja braća stala. To je bilo prvo društvo Mijatovo. a Mijatov grob se tu nalazi i za njega se zna i dan današnji. od rođene mu sestre sin. A ko od vas u planinu ne će. osveti me. Rkp.

subaša Suzice kadije. a da pred njima kosi Mijat Tomić. a za pasom malu pušku. str. Narodne pjesme o Mijatu Tomiću. Murate subaša. Mijat Tomić bio je iz Duvna iz sela Kongore. Sarajevo 1931. a desetak ih je tiskano i u 8. Livadu mu je pod turskim zulumom oteo Suzica kadija i naredio je Suzica kadija seljacima iz sela Kongore i drugih okolnih sela da kose livadu. Mijatov sestrić Marijan je ranjenoga Mijata pokušao odnijeti u Vran.slavaca. godine ili svakako između 1656. Kad je došo. pa i čukundjedovina. Tu se. Ivan je imo na Duvanjskom polju kosnicu livadu. Slavoniji. Ubojica je bio Hadžizukićev rob (Arap) ili azap (žandar). Pjesme o Mijatu Tomiću zapisane su u Bosni. Mijat nije htio nositi kose. stoljeća u selu Brišniku kod Duvna. ali je Mijat izdahnuo pod Sovićkim vratima. knjizi edicije Hrvatske narodne pjesme. a poginuo je 1656. na njivi Pošćeci.’ 158 159 Ivan Rangjeo. Mijat je prid njega došo i reko mu: ‘Šta to radiš. Bio je mladić od dvadeset godina. Anđelko Mijatović. Hercegovini. Nosio je na sebi bijele gaće i bijelu košulju. jer ne nosi kosu na ramenu. Predaje i pjesme kazuju zatim da je mali Marijan uspio osvetiti Mijata ubivši “Arapina” u duvanjskoj župi u mjestu Jankovac. i 1659. a ti mi je danas oduzimlješ.159 Mnoge pjesme u narodu su opisane o ajduku Mijatu Tomiću. a ubio ga neki Arapin. godine izdajom trostrukog kuma Ilije Bobovca iz Doljana kod Jablanice (za kojeg moji kazivači kažu da je bio pravoslavac) za vrijeme vladanja Seidin-paše. Sinj-Duvno 1985. kažu.158 Nakon svega ovoga može se zaključiti: Mijat Tomić se rodio oko početka XVII. a otac mu je bio Tomić Ivan. 31. vidio je da livadu kosi trideset kosaca. POGIBIJA MIJATA TOMIĆA Postoji 28 pjesama koje govore o smrti Mijata Tomića. odmah ga je mislio prisić. Čim je ugledo Mijata. a uz njih je bio Murat. nalazi grob hajduka Mijata Tomića. Ivan Rangjeo je pomoću epskih narodnih pjesama pokušao rekonstruirati njegov životopis. Narodne pjesme o Mijatu Tomiću. Dalmaciji. zašto kosiš moju livadu? Livada je moja babovina. moja djedovina. 355 . U 19 pjesama se govori da je Mijata izdao njegov kum Ilija Bobovac.

svi ćemo glave pogubiti. Ubio ga Klišanin Arap iz puške ispod krova kad je sjedio pred kulom Bobovac Ilije.’ Tako bi pobjego Marijan sa Mijatom da nije prijekim putem doletio Klišanin Arap i tu opalio iz puške i prisiko Marijanu nogu u 356 . drži me. mlado momče.A Murat mu ništa ne odgovori. Marijane. Na pleće mu pendže napravilo. prid kućom mu stado ne blejalo. To je bilo prvo društvo Mijatovo. Što mu se u kući rađalo sve manito bilo. Svakom Mijat novo ime daje. puče šarak ko nebesko vrime i u prsa pogodi murata. Poleće mu ruka do silaja. jedan drugom odsijecali glave. Ne bi Turci darivali kabanice da nije ajduk za jelom il’ za bukvom il’ za studenom stinom kamenitom. onda ćemo Turke suditi i naučiti kako će se s nama ponašati. tako Mijat stvara četu i družinu. nego poteže sablju od pojasa. Kad je Mijat nazdravio Bobovcu Iliji i počeo piti iz čaše vino.’ Te Mijat u Vran okrenu u planinu. I opet je uspio reći: ‘Jezus Marija. Ne bi nikad Mijat pogino da sam sebe nije odo. Prvi bijaše Leventa Marijan. Tute prostri divan kabanice. kad je nazdravljo. Koji ne će u Vran u planinu da tražimo pravo od Turaka. gdje se kopčaju panciri i tu ga je arap iz puške pogodio. A ko od vas u planinu ne će. Od mene vam takav ultimatum. on je reko: ‘Ne boj se kumo ne more me sablja presicat nit puška probijat jer je na meni sedam pancira. drago dite moje. Takav ultimatum Mijat Turčinu stavi. a u kući čedo ne plakalo. hitar na nogama pa od sablje Mijat odskočio. Dvadeset godina je ajdukovo po planinama dok nije izdaja došla. od rođene mu sestre sin. i biži. to ugleda tridesetak kosaca iz ruku im ispadoše kose. osveti me. Budno prate kud prolaze trgovci i Turci i provode pljačku i zakone. ali je Mijat. Zatvori Turcima klance te napravi počivališta i odmarališta pokraj puta da se mogu ljudi odmarati i popušiti lulu duvana. hitro manu i rukom i sabljom da prisiče Mijata Tomića.’ To je čuo Klišanin Arap i odma otkinuo pucu sa prsiju (zrno kositra) i pripunio pušku. samo me može probit zrno kositra. ’‘Čujte me trideset kosaca povratka vam kući nema ni kućištu. Pade Murat na glavu u travu. ukazala mu se tad jabučica pod vratom. dok ga nije izdo kum Bobovac Ilija. Kad mu je kuma krvav rubac pokazala da je izdaja. a u njoj mu pasja braća stala. kuća mu se kućetinom zvala. žalosna ti majka dovijeka. iz očiju suze udariše: ‘Šta uradi Tomiću Mijate. sin mu sina na mejdan pozivao. ko prolazi mora ostaviti žute madžarije.

Solina i šibensko-zadarskog zaleđa.) koji je organizirao bijeg Ramljaka i Duvnjaka u Cetinsku krajinu i Dalmaciju 1687. drama i mikrostrukture. HKD Napredak. Andrija Kačić Miošić u Razgovoru ugodnomu navodi da su Nakići pod mletačko okrilje. str. Sarajevo 2005. Razgovor ugodni naroda slovinskoga. 522. 133. Miljanići.) Osmanlije su potisnuti iz Makarskoga primorja. knj.) Osmanlije su 1647. silovito napali Šibenik i Split. Klisa. Uz velike su gubitke odustali od Šibenika. g. g. 162 Hercegovina prije 100 godina ili Šematizam fra Petra Bakule. 114. gdje su postali prvi mletački četovođe. Hrvatska književnost Bosne i Hercegovine u 100 djela. U tom ratu istaknuli su se zapovjednici: Sorić. iz koje izađoše vrsni na oružju vitezovi”. Fra Pavao Vučković bio je jedan od Hrvatska usmena književnost Bosne i Hercegovine: proza. g. Tada su Turci odnijeli Levantu u Sarajevo i tu mu se gubi svaki trag. pa su poput pravih vukova junački tukli Turke u više od petnaest okršaja.1735. g. Matija Antun Satir iliti divji čovik (priredio Josip Vončina) Zagreb 1997. a Mijatov grob se tu nalazi i za njega se zna i dan današnji. 5. Poljica. Mandušić. Trideset Vodičana i Vodičanki 1646. 161 Andrija Kačić Miošić. (O Mletačko-turskom ratu bilo je govora u poglavlju Povijesne pjesme. zajedno s mnogim kršćanima doveli “pridostojnu kuću Vučkovića.160 *** U tursko-mletačkom Kandijskom ratu (1645. str. 160 357 . priredio Marko Dragić. Spominju se 1506. Glavni junak najdulje hrvatske usmene epske pjesme Ilija Primorac bio je zarobljen u tom ratu.162 Potomak Vučkovića je i legendarni fra Pavao Vučković (1658. Mostar 1970.koljenu. Reljković.. *** Knezovi i vitezovi Vučkovići Vučkovići su potomci duvanjske obitelji Nemanović. odbili su napad Osmanlija na Vodice. g. odbijeni su od Splita. Milković i Janković. g. kako bi ih spasio od osmanlijske odmazde nakon poraza pod Bečom 1684. MH. str. a 1648.161 Petar Bakula piše da Vučkovići nisu mogli podnositi turski zulum pa su pribjegli u mjesta pod vlašću Mletačke republike.-1669.

g.) Obrana Splita Osmanlije su 1647. g. kada su malobrojni branitelji. Ona je ušla u njegov šator u kojem je bila i njihova sva municija i taj glavni Turčin. godinu. Kad su Turci osvojili Kostanje. (O Vučkovićima će biti još riječi. Ovi od straha pred golemom turskom silom počeše se moliti svetom Dujmu i ostalim zaštitnicima grada Spljeta. (Neki povjesničari taj događaj lociraju u 1530. zavela je Topal-pašu te zapalila barutanu žrtvujući svoj život za slobodu Poljica. 163 358 . Dalmaciju i Hercegovinu za jedanaest dana. 452-453. a 1648. Đački izlet u Bosnu. u kojoj je bilo nešto malo kršćanskih branitelja. zavela je Topal-pašu te zapalila barutanu žrtvujući svoj život za slobodu Poljica. Njena momak se bunija. g.) Mile Gojsalić je velika poljička junakinja. VIII. g. (Neki povjesničari taj događaj lociraju u 1530. Kada su Turci osvajali Solin. str. obranili Sinj od mnogobrojnih osmanlijskih vojnika. 164 Stjepan Štrodl-Srijemac. g. Uz velike su gubitke odustali od Šibenika.) Trideset je žena 1657. 164 Mila Gojsalić Hrvatska heroina Mila Gojsalić 27. U čast na tu pobjedu od tada se trči Sinjska alka.zapovjednika obrane Sinja 1715. Školski vjesnik. a Turci se poplaše i pobjegnu ne osvojivši Spljeta. kad na jedan put pred kulom proviri ispod svakog kamena po kalpak kršćanskoga vojnika. O fra Pavlu Vučkoviću piše Ivan Aralica u romanu Put bez sna. odbijeni su od Splita. ali ona je rekla da će doć i da joj je vrlo drago šta ju je ovi zva. Sarajevo.. Mile je uzela Hrvatska heroina Mila Gojsalić 27. naredija je da mu je dovedu. g. došli su do pola puta u Split do 163 kule . od Osmanlija herojski obranilo Marinu kod Trogira.. uz čudotvornu pomoć Gospe Sinjske. O Vučkovićima je i sada živa tradicija. taj glavni Turčin je vidija Milu i kako je bila puno lipa. 1901. ožujka 1648. godinu. silovito napali Šibenik i Split. ožujka 1648.

-1664. 165 359 . u Srijanima). ali i sebe je žrtvovala za Poljica. Kako se Turci nisu imali više s čim borit. g. polusestre Frana Krste Frankopana.1933. kazala Marija Ćurlin (djev. g. Spomenik Mili Gojsalić *** U Habsburško-turskom ratu (1663. praunuk legendarnoga sigetskog branitelja Nikole Šubića Zrinskog. sv. rođena 26. a nakon očeve smrti Studentici Filozofskoga fakulteta u Splitu. Periš. 1671. – Bečko Novo Mjesto. Sanji Markić. 1621. i šator i Turke i municiju.) posebno se istaknuo ban Nikola Zrinski. 5. morali su pobić ća. od Osmanlija herojski obranilo Marinu kod Trogira.09. PETAR ZRINSKI I FRAN KRSTO FRANKOPAN Petar Zrinski (Vrbovec.165 (Srijani) Trideset je žena 1657. Rkp.baklju i zapalila sve. u Srijanima 2004.) potomak je “plemićke obitelji Šubić-Zrinski. Zajedno s bratom Nikolom školovao se kod gradačkih isusovaca” i u slovačkoj Trnavi. FF Split. muž Katarine Frankopan. 2004.

Poljacima i na kraju Turcima poraziti apsolutističkog austrijskog cara Leopolda I. godine. Darko Novaković (Hrvatski latinizam). Preveo je s mađarskog jezika djelo svoga brata Nikole Adrianskoga mora sirena (1651. Turci su prokazali urotu. Za Frankopanom su u Bečkom Novom Mjestu ostali brojni rukopisi. IV. J(osip) V(ončina) i D(unja) F(ališevac). Zrinski je sa šurjakom Frankopanom 13. Uhićeni su i osuđeni na smrt odsijecanjem glave što je izvršeno 1671. autor koncepcije Krešimir Nemec. U vojsci Petra Zrinskoga sudjelovao je u borbama protiv Turaka. krenuo u Beč kako bi od cara izmolili oprost. travnja 1671. pjesnik. pristupio je protuhabsburškoj uroti koju je vodio Nikola Zrinski. 1663. urednici: Dunja Fališevac (Starija hrvatska književnost). godine.. st. str. Uhićeni su i osuđeni na smrt odsijecanjem glave što je izvršeno 30. 807. a u kojoj je sudjelovalo i nekoliko mađarskih plemića i crkvenih velikodostojnika. Petar Zrinski. Sudionik je urote. kod Perušića. Školska knjiga Zagreb 2000. 1671. Velik je Frankopanov doprinos hrvatskoj usmenoj književnosti. kod Jurjevih stijena. Najznačajnije mu je djelo Gartlic za čas kratiti (zbirka 18 vjerskih i 109 svjetovnih pjesama). dj. To se Nikolino djelo smatra klasičnim djelom mađarske književnosti. 1655.). krenuo u Beč kako bi od cara izmolili oprost. u: Leksikon hrvatskih pisaca. 1670. 167 166 360 . U tom smislu golem je doprinos dao zbirkom poslovica Sentencije vsakojaške i Jelčić. Prvo mu je poznato djelo Divoto pianito (1656. 167 Fran Krsto Frankopan (1643? – Bečko Novo Mjesto. ogulinski kapetan. Godine 1664. U savezništvu s Mlečanima istaknuo se u borbi protiv Turaka: u Dalmaciji 1654. Bio je: plemić. 107. 1670.). Nakon Nikoline pogibije. str. Francuzima. dala papu Urbana VIII.) djetinjstvo je proveo u Italiji. IV. smrtno ranio vepar (divjak). Vjerojatno 1658.putovao je u Italiju. Stolovao je u Ozalju. Služio se čakavštinom u koju prodiru kajkavski i štokavski. g. nećakinjom kardinala Barberinija čija je obitelj u prvoj polovici XVII. Dubravko: nav. Krešimir Nemec (Novija hrvatska književnost). (Nikola Zrinski je poginuo u lovu na veprove kraj Čakovca. “Je li ta smrt namještena? Je li to političko ubojstvo smišljeno u Beču?”)166 Urotom se htjelo s Mlečanima. Dijačke junačke (8 usmenih epskih pjesama). godine oženio se Giuliom di Naro. To je prigodna elegija o kipu Djevice Marije prenesenu s Trsata u Loreto. izabran je iste godine za hrvatskoga bana. Glavni je sadržaj toga povijesnoga epa u petnaest pjevanja Opsada sigecka. kojega je 1664. Frankopan je sa zetom Petrom Zrinskim 13.

poslije vjekova možda. Higin Dragošić u svojoj tragediji Posljednji Zrinski piše o posljednjem Zrinskom. a s njima i Hrvatsku. Pomažući carsku vojsku. Godine 1685. – 1925. pogubljeni su Petar Zrinski i Franjo Krsto Frankopan. U njegovoj je poeziji stih usmenih epskih pjesama (4+6). urednici: Dunja Fališevac (Starija hrvatska književnost). Zagreb. str. Predaja o tome uskoku govori kako “je poslao nekog Grgu Antunića s vojskom na Gabelu.169 Sudjelovao je i u oslobađanju Sinja (1686. 224. Školska knjiga Zagreb 2000. g. tko će govor cvijeća razumjeti te priču tu ispričati narodu (…) Stojan Janković Ne zna se točno kada je rođen glasoviti uskok Stojan Janković.168 U Bečkom Novom Mjestu 30. 168 361 . Pisao je i pjesme erotskog sadržaja.zbirkom zagonetaka Zganke u kojima se nalaze i one opscenog sadržaja. U Morejskom ratu uspješno je ratovao u Lici. protjerao je Turke iz Gračaca..I naći će se. Z(oran) K(ravar).. Darko Novaković (Hrvatski latinizam). kad blagi mjesec po hrvatskim poljanama razlije svoje bajno svjetlo. Mletačka ga je vlast odlikovala naslovom “kavaliera” i dodijelila mu u feud imanje u Ravnim Kotarima. koji se istaknuo u Kandijskom ratu. godine). 1925. oslobodio Kotare od Turaka (1688. Prevodio je Moliérea. dospio je u tamnicu u kojoj ga posjećuje majka koja mu govori da hoće da ih satru. komu primjera nema . 119. str.). zarobljen je i odveden u Carigrad odakle nakon 14 mjeseci bježi. Pjesmom Ženidba Janković Stojana koristio se francuski pjesnik Lamartine u svojemu spjevu La Chute d’ un Ange. autor koncepcije Krešimir Nemec. Opjevan je u mnogim narodnim pjesmama. od cvijeta do cvijeta ići će tajanstveni šapat o veljim osnovama i pokopanim nadama i o jadu. prodro u Liku do Ribnika i osvojio kulu u Lapcu.. Ivanu sinu Petra Zrinskoga koji je u Beču pokušao osvetiti oca. u: Leksikon hrvatskih pisaca. Jezik njegovih djela pripada jeziku Ozaljskoga kruga. 169 Znameniti i zaslužni Hrvati 925. Godine 1666. da je spali i da onda dođe k Mostaru gdje Fran Krsto Frankopan. Potresne su i vizionarske riječi njezine zadnje riječi: Za svake tihe noći. travnja 1671. oteo je sa Smiljanićem Zvonigrad i Rakovnik. Međutim. Krešimir Nemec (Novija hrvatska književnost).

172 Marijan Šunjić. godine./1970. str. Stojan Janković je zapovjedio Mati Daničiću da ide uz Neretvu pa preko Mostarskog blata i Rakitna prema samostanu u Rami na Šćitu. Pjesma o tome četovanju i pogibiji Stojana Jankovića pjeva o tome kako je Stojan poginuo upravo na Duvnu. Sa sobom su ponijeli čudotvornu Gospinu sliku koja se od tada nalazi u Sinju (Čudotvorna Sinjska Gospa). 71. ali ga na putu dočekaše katolici Blaževići i Arapovići. 170 362 .. 352. Vlajko Palavestra. isječe pred džamijom četrdeset Turaka. Sarajevo 1925. str. pa kada se Stojan probudio. koji je već bio u Mostaru. GZM BiH. POGIBIJA STOJANA JANKOVIĆA Stojan Janković je.171 Godine 1687. Narodne pripovijetke i predanja u okolini Lištice. Dok ga je timario. izd. okupivši se u Sinju. ispade iz grive zmijičak.”170 U ljeto 1686. Pavlu Mandušiću je zapovjedio da ide uz Neretvu prema Konjicu i odatle prema samostanu na Šćitu. i Ravnim Kotarima. II. krenuli prema Rami. NS. 171 Isto. poginuo 23. te se vrati preko Goranaca kući u Kotare. Sarajevo 1969. Spalivši Antunić Gabelu. – 73.173 Pogibiju Stojana Jankovića opisao je Ivan Aralica u romanu Put bez sna. Dugo je narod u Hercegovini pripovijedao o pogibiji Stojana Jankovića: Došavši u Gorance. te mu vojsku razbiše tako da se morao vratiti. Čuvši Stojan da je zmijičak ubijen. kolovoza 1687. 173 Isto.172 O tome je događaju spjevana epska pjesma (285 stihova). Antunića. Stojan je krenuo prema Kupresu pa preko Uskoplja na Mejnik kod Uzdola i odatle prema samostanu.će se ujediniti. sv. Ne dočekavši Stojan. a momak ga ubije. 69.-79. u pohodu za oslobađanje ramskoga naroda. XXIV/XXV. str. Svaki je od njih skupio po tristo momaka te su. Tako su od turske sablje spašeni ramski franjevci sa svojim pukom koji su bili prisiljeni napustiti stoljetna ognjišta naselivši se u Trilju. Stojan Janković je izvršio poznati pohod na Mostar. krenuo je prema Mostaru. reče mu što se dogodilo. ramski gvardijan Stjepan Matić zatražio je od sinjskog providura Mate kapetana da spasi ramske redovnike i puk. Tada je Mate kapetan pozvao u Sinj Stojana Jankovića iz Kotara. 352. Matu Daničića iz Primorja i Pavla Mandušića iz Otoke. htjede Stojan malo otpočinuti. Junačke pjesme iz Bosne. str. dotle mu je momak timario konja. kaže legenda. i dok je on počivao. Sinju.

Nakon pada Bosanskoga kraljevstva Osmanlije često upadaju u hrvatske zemlje te Kranjsku. Adem Handžić. Hazim Šabanović. U prvim je godinama od zuluma osmanskoga u Hrvatsku i druge zapadnoeuropske zemlje izbjeglo oko 400 000 Hrvata katolika.174 EPOHA OSMANSKE VLADAVINE Nakon pada Bosanskoga kraljevstva nastupilo je 415 iznimno surovih godina osmanske vlasti.176 Vlajko Palavestra. Franjo Šanjek i dr. Nikola Lašvanin. Hamid Dizdar. Kasim Gujić. Dominik Mandić. godine Počitelj. Husein Đogo. Nedim Filipović./XXV. Martin Đurđević. Ferdo Šišić. a drugovi mu privezavši ga na konja i pokrivši ga crvenom kabanicom. Pravo prve bračne noći po kojem je kršćanka morala prvu bračnu noć provesti s begom. Korušku i Štajersku razarajući ih i odvodeći mladiće i djevojke u sužanjstvo. 174 363 . Herceg Novi je zadnje hercegovačko uporište. dočeka ga Turčin te ga iz puške ubije. kaže mitska predaja. Emile Haumant. Narodne pripovijetke i predanja u okolini Lištice. godine opustošili Turopolje i okolicu Križevaca a u ropstvo je odvedeno 14 000 stanovnika. prođoše sretno kroz Livno. 132. str. Šukrija Kurtović. jer inače ne ćete živi kroz Livno proći. godine ugarski kralj Matijaš Korvin (sin legendarnog Janka Sibinjanina / Janoša Hunyadia) sa sjevera i Vladislav Hercegović (sin hercega Stipana Vukčića Kosače) s juga izveli su protuudar na osmanlijske snage oslobodivši više gradova. NS. Mehmed Handžić. 352. vršeno je nasilno islamiziranje. Na Lipi. Sarajevo 1969. jer nitko ne smjede na vojsku udariti bojeći se Stojana. kao da sam živ.. Osmanlije su 1474. nu čuvajte me dobro na konju.175 Iznimno je težak bio i Danak u krvi – odvođenje kršćanskih djevojaka u hareme a mladića u janjičare. Osnovana je Jajačka banovina sa sjedištem u Jajcu i Srebrenička banovina sa sjedištem u Srebreniku. tako i bi./70. Vjekoslav Klaić. sv. 176 Anđelko Mijatović. Bono Benić. kod Duvna. Gnusno je bilo tzv. Školska knjiga. XXIV. uništeno je oko 200 sakralnih objekata. Zagreb 1996. GZM BiH. str. Iz riznice hrvatske povijesti i kulture. agom ili pašom. U jesen 1463.reče vojsci: “Ja ću poginuti. Safvet-beg Bašagić. 175 O tomu u svojim djelima između ostalih pišu Pavao Ritter Vitezović. Ivo Andrić. Jako Baltić. Kako Stojan reče. U Hercegovini je glavno hrvatsko uporište do 1471.

s velikim tiranstvom vladaju objema prije spomenutim narodima. Iz riznice hrvatske povijesti i kulture. ubijenim biskupima. Kada se arheološki istraže mnogobrojne ‘crkvine’ po svoj zemlji. o starim grobljima. svećenicima i časnim sestrama. stradanja i progoni Hrvata. 177 364 . ubijaju pred djecom i unučadima. samostanima i župnim kućama. taj će se broj znatno pomnožiti. zapisao je da je svojim očima gledao kako Turci otimaju djecu s majčinih grudi. str. 89. Već pet i pol stoljeća žive predaje i legende o porušenim crkvama. kao nepotreban plijen. “Na osnovi papinskih pisama. Toronto-Zürich-Roma-Chikago 1982. je u diplomatskoj misiji. (…) našli smo tri naroda i tri vjere. o civilnim objektima sazdanim od crkvenoga kamenja. str. proputovao Bosnom i između ostalog zapisao: “U spomenutom kraljevstvu Bosni rimo-kršćanske vjere. starce i starice. 175. siluju žene pred njihovim muževima. Školska knjiga.”178 Život s Turcima i pod Turcima bio je glavna tema narodnim pričama.(…) Drugo su Srbi. g. Benedikt Kuripešič 1530. Ti naročito.-176. o grobovima hrvatskih mučenika i mučenica. o džamijama na temeljima crkava. Etnička povijest Bosne i Hercegovine. biskupskih izvještaja i drugih pisanih izvora dade se utvrditi. koji su Treći su narod pravi Turci.*** Splitski nadbiskup Bernardo Zane 1512. služenju svetih misa. Sve to ostalo je i u pisanim dokumentima i u narodnom pamćenju. Sabrana djela 5. Uz rušenja crkava uvijek su vezane patnje. ZIRAL. da je na prostoru današnje Bosne i Hercegovine prije turskoga osvojenja bilo podignuto preko 200 katoličkih crkava. koje oni zovu Vlasima. o čudotvornim slikama i kipovima.”177 STRADANJA SAKRALNIH OBJEKATA I PREDMETA Ostatci sakralnih objekata i predmeta do današnjih dana svjedoče o živom kršćanstvu na ovim prostorima još od starokršćanskoga doba. kršćanskim podanicima. 178 Dominik Mandić. o crkvenim zvonima. ratnici i činovnici. Prvo su starosjedioci Bošnjaci. g. Anđelko Mijatović. Zagreb 1996. o svećenicima.

Nisu mogli uzdržati samostan i u njemu živjeti: nisu mogli odolijevati turskim globama. bio je u tome što starješine konjičkoga samostana nisu tadašnjem kadiji htjeli na dar dati pijetla ili neku ribu zvanu “glavatica”. Deset kamenih mačeva. Uzrok ponovnom rušenju sutješkoga. Tada su franjevci morali dati u zalog: sveto posuđe.Često su predaje poticale povjesničare i arheologe kako bi ispitivali određeni lokalitet. Crkvica. Crkva. za koje predaje kažu kako se tu nekoć nalazila crkva. godine Turci do temelja razorili “tako da na njemu nije ostao ni kamen na kamenu”. crkveni namještaj. Baška Voda 1999. Neki franjevci su pobijeni. str. Sutješki su ga franjevci ipak ponovno sagradili 1664. plativši 900 krunskih zlatnika turskim upravnicima. nastao je na samome početku provincije Bosne Srebrene. 365 . fojničkoga i konjičkoga samostana. Svake je noći neki osmanski pojedinac. Prema turskim izvorima sutješki je samostan zapao u najveću bijedu 1682. Crkve. a tijekom vremena proširio kralj Tomaš. Crkvišta. izuzevši crkvu. Čitav sutješki samostan. niti napadima janjičara. godine. Velik je broj takvih lokaliteta na kojima su arheolozi nakon iskapanja našli ostatke negdašnje crkve. kao i samostanski namještaj i sve drugo što je vrijedilo. Taj kadija je došao u Bosnu pa je turskom caru u Carigrad napisao pismo kako ga vodi revnost za Muhamedov zakon te kako muslimanska vjera u Bosni nikada ne će moći biti čvrsta i čista ako se spomenuti samostani ne poruše. godine. sazidali na istome mjestu samostan s prvobitnim imenom. Sagradili su ga ondašnji Hrvati katolici. Mala nakladna kuća Sveti Jure. 21-116. ponovno je stradao u požaru i bio sravnjen sa zemljom 1658. Godine 1596. visočkoga. Crkovište. kreševskoga. godine. Takvi su primjerice lokaliteti Crkvine. franjevci su. 179 Sutješki samostan Samostan svetog Ivana Krstitelja u Kraljevoj Sutjesci ili Banovu Dvoru. Samostan su 1524. ili nekoliko njih koji su prolazili ovuda 179 Vidi: Marko Dragić. Morali su izvaditi i sve brave na samostanu kojima su se vrata zaključavala i prodati ih. po predaji i po sačuvanim rukopisima. U to vrijeme nastalo je silno progonstvo katolika Hrvata. a neki su morali pobjeći.

Sakupljali su milostinju i natjecali se tko će više pridonijeti radeći na toj zadaći. Kako bi se sačuvali od neprijatelja. – 107. stalno zlostavljali. kada su krune sklopile mir i vremena se poboljšala a broj franjevaca povećao. U samostanu je noću stražario neki svjetovnjak da ga neprijatelji ne bi zapalili. Ljetopis sutješkog samostana. međutim. str. ali bi se on uvik ujutro pojavio isti i cil. Sarajevo 1979. Fratri su otišli stanovati u obližnja sela. 181 Danijela Ančić zapisala je u Vojkovićima kod Tomislavgrada 2003. Konačno su se vratili u njega. D. oblačili su se u seljačka odijela. Svim su se silama trudili otkupiti sveto posuđe i pribor.preko (Kraljeve) Sutjeske. Konačno su franjevci za novac dobili dopuštenje od bosanskoga paše da iziđu iz samostana. Kod križa postoji velika kamena 181 ploča. 95. IRO “Veselin Masleša”. dobili su dopuštenje od paše da otvore samostan i crkvu. 106. te idući od kuće do kuće pružali duhovnu pomoć svojim vjernicima. 180 KRIŽ U ROŠKOM POLJU U Roškom Polju je bila crkva sv. Turci su ih. Crkvu su Turci srušili. Turci nekoliko puta razbijali križ. često ih tukući i kod samoga oltara. 180 366 . iako je bio prazan. Ilije s dosta velikim kamenim križem. rođenog 1946. – 96. Izišli su prema danoj dozvoli i za sobom zatvorili samostanska vrata i svuda uokolo podigli ogradu od visokog trnja te sa svih strana zagradili pristupe. prenoćivao u samostanu čineći mnoge bezobrazluke i razna zlodjela. FF Mostar 2003. ali križu nisu nikada mogli nauditi. str. Nakon gotovo sedamnaest godina rata. godine prema kazivanju Ambroze Kelave iz Vojkovića. Bono Benić. godine. Rkp.

lipnja 1892. pak. kada je veliki požar uništio čitavo Jajce. O njoj su se brinuli članovi obitelji Karahodžić iz Bulića koji su zbog toga dobili posjede u Bulićima i Podhumu. Crkvena zvona zauzimaju posebno mjesto kod Hrvata katolika. Zvonarevo i sl. godine. Zemaljska je vlada ruševinu upisala u zemljišne knjige kao javno dobro pod pokroviteljstvom Zemaljskog muzeja. nisu uspjeli u svojoj nakani da vrate ruševinu u nekadašnje franjevačko vlasništvo. po predaji. pa su s prihodima od tih imanja održavali zgradu. Dobri pastir. ostadoše lokaliteti Zvonaruša. građani Jajca. Luke pregradili u džamiju i otada je služila kao carska. 182 Juraj Kujundžić. godine ruševina je ostala bez vlasnika. Od tada do danas. godine. Hrvati su skidali crkvena zvona i zakopavali ih u zemlju ili bacali u ponore kako ih Osmanlije ne bi našli i uništili. lipnja 1658. str. a u imovinsko-pravnim odnosima kao posjed vakufa. Austrijskom okupacijom 1878. godine. Nakon konačnoga pada Jajca 1528.CRKVA SVETOG LUKE U JAJCU PREGRAĐENA U CAREVU DŽAMIJU Velik broj katoličkih crkava Osmanlije su pretvorili u džamije. osmanlije su Crkvu sv. od kamena srušenih crkava gradili džamije i svoje utvrde. Posebno je stradala 15. Hrvati. Pretpostavlja se da su i ti posjedi prije Turaka bili franjevačko vlasništvo. Zakonom od 27. godine proglašena je spomenikom kulture i dana na čuvanje Zemaljskom muzeju u Sarajevu. Izloženi čestim progonima i pogibeljima. Tada se jajački kapetan stavio na stranu Huseina Gradaščevića. U popravku džamije zazidani su stari prozori te je izgrađen novi mihrab. pa je car u Jajce poslao vojnike koju su se smjestili u njegovoj džamiji. Bilo je to u vrijeme pobune koju je vodio Husein Gradaščević protiv središnje vlasti u Carigradu. Hondavenkjarova džamija. ili su. Srednjovjekovne crkve u Jajcu. Nepažnjom tih vojnika došlo je do požara u kojemu su od zgrade ostali samo zidovi. Ponovno je nastradala 1832. 182 367 . Sarajevo 1972. 280. Džamija je nekoliko puta gorjela. Osmanlije su ih nazivali šejtanskim spravama zabranjujući im da zvone i naređujući da se skinu. Zvonigrad.

RASPELO U ZAHODU Diljem Bosne i Hercegovine katolički su svećenici još prije dolaska Osmanilija postavili mnoge znakove pored puta – križeve. 368 .184 ČUDOTVORNA GOSPINA SLIKA IZ OLOVSKOG GOSPINA SVETIŠTA Osmanlije su svetogrđe činili i s kipovima i čudotvornim Gospinim slikama. 120. skupila su se Hasanova i susjedska djeca da bi se smijali katolicima kada nađu križ. što ste mog i svog Stvoritelja ovako pogrdili… Martin je pobjegao s križem kući da izbjegne daljnje poruge. Sarajevo 1990. str. U Gospinom svetištu u Olovu nalazi se čudotvorna slika Blažene Djevice Marije. godine u Fojnici Hasan Skender bacio raspelo u zahodsku jamu te zovnuo Martina Čolića i još nekog katolika da čiste zahod. Znanje. jeste veliko junaštvo učinili. 183 184 Kalendar Dobri pastir za 1991. Hasan se ubrzo razbolio. 183 Ivan Aralica u romanu Put bez sna opisuje ponižavanje ramskoga svijeta prije njegova izgona iz Rame u Sinj (1687) navodeći kako dva kršćanina moraju čistiti turski zahod u kojem su našli bačen križ. od muke se valjao po istom izmetu kamo je bacio križ. str. Martin je našao križ i počeo ga čistiti sa štovanjem. Zagreb 2002. Tom su svetištu stoljećima hodočastili katolici. Kada su oni počeli čistiti. Biskup je uzeo k sebi obeščašćeni križ a Martinu dao drugi dragocjeniji. 20-22. godinu. Put bez sna. Kanun-namom – zakonskom odredbom iz 1516. smijite. Fojnički ljetopisac zabilježio je kako je pred očima biskupa Dragičevića 1743. godine najstrože je naređeno da se poruše svi križevi koji su postavljeni na putovima. Vidi: Ivan Aralica. Nakon tri dana u strašnim je mukama ispustio dušu. a onima koji su mu se smijali reče: Smijite se. U narodnom su pamćenju ostala svetogrđa koja su Osmanlije činili s križevima bacajući ih u zahod.

Bono Benić. Od nekada kršćanskog gradića. “Veselin Masleša”. 101.”186 Tako je nestalo jedno od najznačajnijih svetišta na Balkanu. Ovo priznaju čak i sami Turci. 187 Kalendar Dobri pastir za 1991. ipak (taj) zločinac nije mogao crknuti i svoj bijedni život svršiti. godine dao nekom Ciganinu konja i dva zlatnika da zapali crkvu i samostan. Ciganin. bilo je već kasno. Tek se na Veliku Gospu može vidjeti kako tradicija štovanja olovske Gospe nije zamrla u narodu. Izgorjelo je sve što je moglo gorjeti. bijedan. Ljetopis sutješkog samostana. Fra Bono Benić piše kako je Sefer paša 1703. prije nego što je – sasvim očajan – ispričao cijelu stvar – zločin i svoj i svojega naredbodavca – pred svima prisutnima.muslimani i pravoslavci iz Bosne i Hercegovine. Kada su stanovnici Olova vidjeli vatru. 101. Bugarske i drugih zemalja. odatle preletjelo prema zapadu.”185 Dugo se nije znalo tko je i zašto zapalio slavno Gospino svetište. Međutim kada je ciganin Kotoman. O tome Benić piše: “Svi koji su naokolo stajali posve su sigurno vidjeli — s one strane gdje je bio oltar i slavna slika Djevice Marije. da je ona jača od vremena i njegovih promjena. Olovo je dugo bilo bez katolika. 187 Franjevci koji su pobjegli u Slavoniju. 120. ležao golemu jamu. str. ležao u strašnim mukama na samrti. imenom Kotoman. godinu. ne mogavši umrijeti otkrio je kako je on zapalio svetište po nagovoru Sefer-paše. osnovali su samostan u Iloku i ondje čuvali Gospinu sliku i olovsku tradiciju. Iako je nekoliko dana proveo u smrtnoj borbi i vlastitim nogama iskopao pod sobom u zemlji gdje je. središte okupljanja vjernika. 185 369 . sve do onoga trenutka kada se sam Kotoman počeo boriti sa smrću. je ubacio baklju kroz prozor samostana i planuo je oganj. “I začetnik i izvršitelj ovoga paleža dugo su vremena bili nepoznati. gdje su u teškim trenutcima progona i beznađa nalazili nadu i utjehu. Sarajevo. a i u novije vrijeme ima ih vrlo malo. Sarajevo 1990. Sarajevo. str. IRO “Veselin Masleša”. ali je čudesno spašena Gospina slika. 1979. – 102. Očevidci su vidjeli neko sasvim posebno. Ljetopis sutješkog samostana. Hrvatske. str. 1979. divno svjetlo kako je odatle izišlo i kako je odmah poput munje. 186 Bono Benić. – 102.

Neki je Turčin presreo bjegunce i Bogorodičinu sliku proboo nožem ispod oka. 189 Citirano prema: Juraj Kujundžić. 188 370 . 48. 208. Crkva sv. U tamošnjemu samostanu nalazi se i danas čudotvorna Gospina slika. Bježeći iz Zvornika u Gornje Soli. Habena. Turčin je zatim pao u Drinu i utopio se. potajno okupljajući svoje vjernike kako bi na Kada je 1992. noseći sa sobom Gospinu sliku. izrazivši posebnu zahvalnost kardinalu Vinku Puljiću za oživljavanje Svetišta. godine kada je pomoćni biskup vrhbosanski mons. kada su ovamo dolazili hodočasnici iz sve većih udaljenosti. posebno na Veliku Gospu. Naila Salkanović. Sarajevo 1973. Tamošnja prva susjeda upravitelja Svetišta fra Berislava Kalfića. a zatim na Gradovrh. SLIKA ČUDOTVORNE GOSPE IZ CRKVE SVETE MARIJE U ZVORNIKU Starija povijest slike Čudotvorne Gospe zavijena je u legendu koja opisuje propast samostana i bijeg franjevaca 1533. godina XXIII. Marije u Zvorniku. 188 Gospino svetište u Olovu oživljeno je 2. postala je zvonarušom crkve olovske. godine na Gospojinu došli tamošnji muslimani na misu kako se višestoljetni slijed Gospinih slavlja ne bi prekinuo. Slobodna BiH. POTAJNA SLUŽENJA SVETIH MISA Svećenici su bili prisiljeni bježati i skrivati se po zabitima i teško pristupačnim mjestima.. 3. godine. Na kraju sv.189 Čudotvornost zvorničke Gospe u novome prebivalištu na Gradovrhu opisuje biskup Baličević 1598. Čak su usred najžešćih granatiranja Olova 1992.” On piše kako u tu crkvu uz katolike hodočaste i muslimani i pravoslavci. godine rat bjesnio u Bosni i Hercegovini. Pero Sudar predvodio svečano euharistijsko slavlje. godine protjerani iz Gradovrha pa su se. na što je na tome mjestu potekla krv. ali je ona zbog prekida s tradicijom izgubila svoje štovatelje.-IV. godine. sklonili u Bač. svibnja 1999. hodočašća čudotvornoj Gospi Olovskoj silom prilika su prekinuta. svibnja 1999. ali crkveno zvono ni jednoga dana nije prestajalo zvoniti. I.Prije prethodnoga rata sve je više oživljavalo obnovljeno olovsko svetište. mise vjernicima se obratio i provincijal franjevačke provincije Bosne Srebrene fra Petar Anđelović. str. str. Franjevci su 1688. Oživljeno Gospino svetište. Dobri pastir.. franjevci su ponijeli i ovu sliku. sv.

po predaji. hrast se naglo počeo sušiti tako da se srušio 1998. 190 Predaju mi je kazivalo više ljudi u Lašvanskoj dolini krajem prosinca 1994. trube. na zabitnim i skrovitim mjestima. tada su Turci zabranjivali da se stavi križ na nju govoreći: “Ovo vaše /križ/ ne smije biti gore!” SVETE MISE U ŠUPLJEM HRASTU U RANKOVIĆIMA KOD NOVOG TRAVNIKA U mjestu Rankovići kod Novog Travnika ima stari hrast za koji tamošnji mještani pripovijedaju kako se narod u njegovoj šupljini potajno okupljao služeći svetu misu. vraćali pradjedovskim ognjištima i gradili svoje crkve. mučeni i ubijani. Branila im se vjera i pivanje vjerskih i hrvatskih pjesama. Do prije nekoliko godina u blizini je bilo vrelo. klepet zvona. Kada su pak vrlo rijetko. uspijevali izmoliti odobrenje da od drveta načine kapelicu. Turci su prožimali svoj režim kroz vjeru našeg naroda. Nisu dali narodu da ide u crkvu niti da se prekrste. Zbog toga su se naši ljudi.ruševinama svojih crkava i po drugim skrovitim mjestima služili svetu misu. dok još Turci držaše našu zemlju. dajući Turcima mnogo dukata. Hrast je. Ali. naš narod je bio u teškim vrimenima. ponekad i nakon nekoliko stoljeća. gdje su sa svojim svećenicima služili svete mise. imao otvor širok jedan metar te ogromnu šupljinu u kojoj se okupljalo po tri stotine vjernika. 371 . MISE U BRISTOVICI U stara vrimena.190 POTAJNO SLUŽENJE SV. godine. Hrvati su se. Također govore kako je hrast star dvije tisuće godina. Postoji predaja o tome da je Mijat Tomić s obližnjega brda bacio štap iz kojega je narastao taj veliki hrast. Hrvati katolici stoljećima su se morali potajno okupljati na zvuk roga. godine. samostane i župne kuće. strepeći svakoga trenutka da će doći Turci i sasjeći ih. Budući su tamošnji mještani vodu s toga vrela odveli u selo. potajno se okupljalo na tim ruševinama i sa svojim svećenicima služilo svetu misu. Na tome su mjestu tamošnji žitelji posadili novi hrast. Progonjeni. Ono malo puka što bi ostalo živjeti na pradjedovskim ognjištima.

191 372 .000 bili su neoženjeni. jer je u tim krajevima kasnije počela islamizacija. Ako se pretpostavi da je u jednoj kući bilo 5 osoba. drama i mikrostrukture. unatoč tom. U Bosni je te godine (1489) bilo 24. Sarajevo 2005.000 stanovnika.902 Hrvata i 38. tada bi bilo 205.773 muslimana (19. Tuden je jedne godine biskup došo dilit krizmu. Hrvatska književnost Bosne i Hercegovine u 100 djela.248 muslimana. Tim brojem nije obuhvaćena Hercegovina niti Zvornički sandžakat.698 kršćana (80. 5. MISNI DOLAC Na Midenoj u Plandešiću se govorila misa.332 kuće bile su udovice.000 Hrvata i 55. di je se misa govorila. sastajali i održavali misu. HKD Napredak. MH.068 hrvatskih kršćanskih kuća (u 1. Turci ga prisritnu i ubiju i njega i pratra š njim. stoljeća u čitavoj je Bosni moglo biti 360. str. knj. Kad je se biskup vraćao kući. zove se Biskupov dolac. 124. str. koje su učili kršćanstvu ne želeć da se pokolebaju i padnu pod turski režim. Muslimanskih je kuća iste godine bilo 4. poubijaše dosta našeg naroda. a u 4. Ako je bilo prosječno 8 članova u obitelji.koji su bili čvrsti u svojoj vjeri.485 (u 2. odnosno neoženjeni). na kraju 15. Dakle. gdje je moglo biti 160. zove se Misni dolac.348 bile su neudate. priredio Marko Dragić.000 muslimana. Jedno od takvih skrovišta bješe stara ledina u brdu koja se zvala Bristovica. 124. Danas je na tom mjestu podignut spomenik i mali oltar od kamena i jednom godišnje se održi velika misa u čast jake vjere našeg naroda koji nije poklekao ni pod velikim najezdama turskog 191 naroda. 192 Isto. di su ga ubili. Kad ih nađoše. odnosno neudate).000 Hrvata i do 20.192 PRELASCI NA ISLAM Već je kazano da je u trenutku pada pod osmansku vlast u Bosni i Hercegovini bilo 750 000 Hrvata katolika. Prema turskom defteru iz 1489.07 %) i 24. onda je bilo 130. godine na islam je u Bosni bilo prešlo 38. Usađivali su tako svoju vjeru svojoj dici. Tu je se narod i pratar krijo od Turaka. Tu. Tu su se sastajali i pripovijedali Božiju riječ sve dok to Turci otkriše. 80 000 – 90 000 krivovjernika i 30 000 Srba pravoslavaca. Toji dolac.93 %).000 Hrvatska usmena književnost Bosne i Hercegovine: proza.

Sarajevo 1990. to će ti valjat. što je uhvatio kneza Rakocija i živa ga doveo sultanu Sulejmanu II. O ugledu i moći begova Kopčića svjedoči i njihov grb. Kalendar 1991. odriže od nje komad i dadne ovome. i ovi Kopčić bio pozvat u vojsku. istaknuvši se vanrednim junaštvom na bojnom polju.-84.To čuvaj. svjedoči o njihovom hrvatskom podrijetlu. i onda dođe oni redov. dok ga od paše otme onaj vojskovođa. i oni svi po jedan dolazili. I dođe jedan ko kazat ćemo kaplar. godine.muslimana. što sam otkinuo od dolame! 193 Dobri pastir. A oni kralj kaže: Pričekajde.Nije nijedan. ko ga je ufatio. zapisao predaju prema kojoj je beg Kopčić doselio u Ramu “za vrijeme turskih navala na Ugarsku 1525. . a umro je 1541. str. Prema povijesnim izvorima begovi su Kopčići već u prvoj polovici 16. otme ga od ovoga. – Dođe podnarednik pa otme od kaplara. neka dođe caru. i tako redom ga otimala veća šarža. st. koji ga je ufatio: . Alija Ćatić je početkom 20.Ja sam ga ufatio. Opet pusti car telala u vojsku. Ljubo Lucić). 83.Je li te ovi ufatio? – Kralj njemu: . dođe caru i kaže: . a kralj kaže: .” Više je kazivača koji i danas pripovijedaju o begovima Kopčićima: Nekaki car ratovo. koji ga otimali. 373 . patišahu.Ja mislim da jest.Ko te je ufatio? Je li ovaj?Nije.193 BEGOVI KOPČIĆI Kopčići su prije turskoga osvojenja Bosne i Hercegovine bili katolici. pa narednik od podnarednika. Uzme dolamu svoju. U ratišću došlo je do ruke ovome Kopčiću da ufati ovoga kralja. To tvrdi i Andrija Kačić Miošić u Razgovoru ugodnomu naroda slovinskoga “Kopčići od Rame sada su Turci”. (priredio dr. stoljeća u Bosni na islam nije prešlo više od 13 % stanovništva.i reče Kopčiću: Daj mi skut. Potomci mu vele da je tada bio vojskovođa. Taj grb kojemu su podloga crveno-bijeli kvadrati. stoljeća “imali vrlo ugledno mjesto među turskom vlastelom u Bosni”. Car pita ovog kralja: . Prema tome sa sigurnošću možemo ustvrditi kako do konca 15. Jedna talijanska kronika u to vrijeme spominje Džafer-bega Kopčića koji je bio poslanik kod Mlečana. godine. – Onda car pusti telala u vojsku. A car pita kralja: .1542.

A baba mu kaže: . nego mi podaj zemlje.Ništa nego to. Onda umru obojica. Što ja obletim na Mlikoti. FF Mostar. djev. metne ga na dolamu. što je htio. babu pito. 2006. On se napije ljuta mlika i legne u lad ispor oraja. Jednu ženu upita šta bi bilo dobro umornu junaku i umornu konju. 1923.pošto je ona znala. . Kad je došo u Varvaru selo. Duvno. . rođ. a konju vode dat. 1. a težaci ga odbijali. u Rumbocima u Rami. a u Rami je do naših dana sačuvana izreka Oblazi ko Kopčić oko Duvna. 1933. On je iz torbe kruv baco za biljeg a za njim ko đendari išli i graničili.Evo. šta on radi. rođen je 1936. ovaj uzo konja. Takav je bio i Andrijaš Kopčić od Pokupja koji se 1566.195 Međutim. išći drugo. koji je devet godina mliko dojio. – Onda mu car dadne.Ovaj izvadi onaj skut. nego su neki radije ostavljali svoju djedovinu i bježali u susjedne kršćanske zemlje. 194 374 . što ćeš letiti. Zagreb. išći drugo. Zagreb. što je lik umornu čoviku i konju. Rumboke. što ću ja na mome Mlikoti obletiti za dvaes četiri sata. da je moje. zapisala je Vinka Krezić. godine spominje u Topuskom u Hrvatskoj. Rkp. a ona će: Umornu junaku ljuta mlika i leć u lad ispor oraja. sv.194 I sada je na tome mjestu turbe. . di se kosilo i kupilo žito. D. godine u Vedašiću kod Tomislavgrada. godine zapisala Marija Musić po kazivanju Marka Papića. 2001. I onda dođe u Kopčić i preko planine u Duvno. (I danas se pripovijeda predaja: “Begu Kopčiću obećali dati onoliko zemlje koliko za dan s konjem prije. On prije Livno.Ja vala ne ću ništa. I on konja napoji vodom i napije se kisela mlika i padnu obadva. slaže se. a car dao nalog. str. što oćeš. FF Mostar. .Šta oćeš. da iđu za njim kud god on iđe. da ti dadnem? .. patišahu. da ne iđe preko one zemlje. a konju dade vode koliko oće. 40. BD 13. Ante Šimčik.A on kaže: . često se događalo za vrijeme turskih osvajanja da svi članovi neke obitelji nisu primali islam. Izmeju Varvare i Rumboka stane da se odmori. Rkp. što ćeš letiti. Kaže mu sultan: . 195 Usp.Budalo. knjiga XXIX. a kazala Mara Rajič iz Jablanice. a konju vode koliko oće. JAZU.” U ožujku 2001.Čovjeku umornu lik je kisela mlika.Onda car pita ovoga: . Njegov grb nalazi se u Siembacherovu Wappenbuchu IV.. ABTH Nürnberg 1899.. studentica kroatistike u Mostaru. ovaj me je ufatio. U tome je djelu i grb bosanskih Kopčića Predaju je 2006.. Kovačević. Sazidaju mu turbe izmeju Varvare i Rumboka koje niko nije srušijo ni u ovom sada ratu. D. Begovi Kopčići. Zbornik za narodni život i običaje južnih Slavena.

u Perziji. godine u Sokolovićima kod Višegrada. IX. 8. (Jasenica kraj Plaškog 24.) piše o mnogobrojnim Hrvatima koji su odvedeni i islamizirani te su potom postigli blistavu karijeru. IV. str. Posebno mjesto među njima pripada Mehmed-paši Sokoloviću. Promicao je književnost i umjetnost. Obnovio je tursku flotu. Mehmed-paša. str.. osmanlijskom državniku i vojskovođi. Gotovo je samostalno upravljao Carstvom. Bošnjaci i Hercegovci u Turskoj carevini (Zagreb. na Drini.). u Vukovaru. 449. Proslavio se u mnogim ratovima (Austro-turskom.. – Carigrad. Mezopotamiji i dr. godine. II.). Brzo je napredovao u osmanskoj vojsci pa je okrutno gušio pobune protiv reforme Porte (u Srbiji.197 Predaja kazuje kako su begovi Omera-pašu potajno zvali Vlaše. na Porti je bilo mnogo Hrvata.).196 OMER PAŠA LATAS Omer-paša Latas. podrijetlom Srbin. Školovao se u Gospiću i Banjoj Luci gdje prelazi na islam i odlazi u Carigrad. Dok je on bio vezir. te veliki vezir (od 1565. st. pjevanju svoje Velepiesni među slavnim obiteljima slovinskim spominje i Vladislava Kopčića. Hrvatski leksikon. pa je ubijen 1579. Kavanjin u 12. sv. MEHMED PAŠA SOKOLOVIĆ Safvet-beg Bašagić u svojoj knjizi Znameniti Hrvati. rođenom 1506. Jedna obitelj Kopčića nalazila se početkom 20. Dao je (1571. Mihajlo. Bio je admiral osmanske mornarice (od 1546. Sredozemlju itd... a na Pelješcu i sada živi obitelj Kopčića.). U Bosni je krvavo ugušio bunu bosanskih feudalaca pogubivši njihovog vođu Ali-pašu. u Moslavini ima Kopčića brijeg. Albaniji. Kurdistanu. Odveden je s drugom kršćanskom djecom (danak u krvi) u Drinopolje. uništenu kod Lepanta. Hrvatski leksikon sv. pa ih je i zbog toga 52 okrutno smaknuo. 1551. Zagreb. 375 .po rukopisu Korjenića-Neorića od 1595. beglerbeg Rumelije (od 1549. 196 197 Sokolović. – 62. 1931. Zagreb. 18. u Carigradu kao žrtva urote.) sagraditi kamenu ćupriju u Višegradu. 1806. Pred kraj života je pao u nemilost.. 1997. Planirao je prokopavanje Sueskog kanala. 1871. 1997. a hrvatski jezik je bio jedan od službenih. Sudanu. II.).

u Matijevićima kao i u čitavoj Bosni dojadile narodu sve te daće i nameti pa oni zatrliše trlu. on će svojoj ženi: Ti kažeš cigan. brže bolje reče: Lez’ kujo i dosad su noćali i sad će! Tako u kuću prime samog Omer-pašu Latasa i ne znajući da je to on. a on čohu na sebi nosi. Frano se ne može čudu načudit’. al’ ne smije ništa prozboriti. upravo onda kada je Omer Paša Latas posjetio Vareš da bi se uvjerio o prilikama u svom pašaluku. Ujutro Frano prosjaku donese doručak. odakle si putniče? On ne odgovori. a Frani naredi: Pratićeš’ me do izlaza iz Vareša.O Omer-paši Latasu u Varešu pripovijedaju: Sada ću ispričati jednu zanimljivost koja se dogodila čukundjedu mojih prvih susjeda. U Varešu. Kad’ je izašao iz sobe. vrati mu ključ i reče: Ispod jastuka ti je bakšiš (poklon) za konak! Zahvali se još jednom i krene dalje. pa on odluči da se preobuče u prosjaka i zađe po Bosni da vidi zašto se to raja buni. ovaj se zahvali i ključ od odaje sebi stavi za pas. ljeskov šćap u ruku i pjehane po Bosni. preda mu ključ. kad ono na njemu čoha i kadifa. točnije Frani Grgiću. kad’ ovaj opet traži ključ od odaje i štošta iz lonca za večeru jer je kako kaže pješe došo iz Tuzle. U tom trenutku iz kuće izađe Frano i čuvši ženine riječi. Tako i uradi Frano. reče on i krene dalje. Tako i bi. Donese mu Frano večeru. ali šutke ga odvede u sobu. jer iako nije znao da je to sam Omer-paša Latas. nije imao dovoljno hrabrosti odbiti prosjakove naredbe. Obuče on čađavu i prljavu odjeću. al’ ne uporedo sa mnom. Grgićima (koji su potomci kneza Andrije pa ih i sada zovu Knežićima). Došavši u avliju Kneževićevu gdje se kuvala srnetina. dodijali su mi cigani po kući. nego zapita: Morel’ se gdje noćit? Na to će oni: Slabo ćeš naći neg’ u Knežića! Hvala dobri ljudi. Frano se vrati kući i 376 . Dođe to do Omer-paše Latasa. a ovaj već bio skino prljavu odjeću. morel’ se ovdje prinoćit? Frane Grgića žena odgovori: Nemere. Od Tuzle dođe u Vareš do Janjušića kuće gdje sretne neke ljude i pozdravi: Dobar veče. dobri ljudi! Dobar veče. Došli su do Droškovca i prosjak se mane. jer su toga dana bili u lovu. Paša će Frani: Bil’ ja mog’o dobit’ baška odaju? Frano se začudi zahtjevima prosjakovim. opet upita: Dobar veče.

ali delija jače viknu i Frani ne preosta ništa drugo nego da se javi: Ja sam! Delija ga zdrpi pod ruku i reče: Traži te paša! Odvede ga pred pašu koji Franu upita: Znaš li ti mene. FF Mostar 2001. znam. 198 377 . Paša mu reče: Ovog mi prijatelja odvedi na moj ručak u aščinicu! Kada je jeo. I odatle polazi predanje o Zapisala 2001.198 (Vareš) PRAVO PRVE BRAČNE NOĆI I DRUGI TURSKI ZULUMI Mnogi su mi kazivači diljem Bosne i Hercegovne pričali kako su Hrvatice morale prvu bračnu noć provesti s agom (turski dostojanstvenik) ili begom. Frano se ne može čudu načuditi i samo izusti: Ako ću stradat. Neki su mi kazivači navodili takve primjere.”199 Mnogo je Hrvatica tako ostajalo trudno te su tu djecu rađale u braku sa svojim mužem. vrata se otvoriše i uđe delija. On opremi konja i u Sarajevo. pogleda pod jastuk. Kada se vratio kući. po kazivanju Jelene Rodić. u Varešu studentica kroatistike Pedagoškoga fakulteta u Mostaru. Rkp. pa ko strada – strada. toliko i nosi! Frano se brzo zahvali i izađe. Kada je stigao već je bilo puno naroda. Poslije nekoliko godina došao je poziv svima da se po cijelom pašaluku mora prijaviti oružje a tako i Frani. Tako su se naši ljudi snašli. Frano Grgiću? Znam svijetli paša. Katarina Pejčinović.odmah ode u sobu. Jedan je tako lego s agom i probo ga je nožom. godine u Kraljevoj Sutjesci. 199 Zapisao sam u lipnju 1995. a tek onda svome mladoženji. stradat ću zbog ženina jezika! Paša plesnu triput rukama. hajde svi ćemo se skupa jedan dan oženit. delija ga vrati pred pašu koji mu reče: Evo ti mazabata (dozvola) koliko god možeš ponijeti oružja. Izađe delija pašin pred narod i pita za Franu Grgića. poče zafrkavati babu: Mal’ ja glavu ne izgubi zbog tvog jezika. Čak je i to jedno vrijeme bilo dok se naši nisu snašli pa se jedan đuvegija (mladoženja) obuko u ženske aljine i nije dao svoju ženu. Zbog takvih zločina “mladići su se dosjetili. morala je mlada ići prvo spavati s tim njiovim starišinom. Anice Grgić. Rozalije Grgić i Tonia Petkovića. kad ono bakšiša da se jedan čitav čifluk (imanje) more kupit. “Kad su se naši momci ženili. Isti se ne smije javiti. Ali znaš li me odnekle drugo? Ja sam onaj prosjak što si mu ti dopustio noćit kod sebe. valjda se zvao aga.

Oće Turčin da i' siluje. Hrvatska književnost Bosne i Hercegovine u 100 knjiga.201 DJEVOJAČKA SUZA To je bilo za vrime turske vlasti. 202 Hrvatska usmena književnost Bosne i Hercegovine: proza. Vido on da su Turci navalili i odluči on skriti 'ćeri od Turčina u podzemne kanale. 139. Nije im ćaća dao ni sunca vidit a ni miseca. Sarajevo 2005. MH. katakombe. već im je dolazio i obavještavo ih kakvo je stanje. djev. Turci su vazda vodili hrvatske djevojke na Hum i tamo ih silovali i maltretirali. Bore se sirotice te se otrgnu i pođu bježat kroz katakombe. ruše i pale. Bila je jedna djevojka.”200 DVIJE SIROTICE Za vrijeme Turskih prodiranja bio u Jajcu jedan čoek koji je imo dvije 'ćeri. Bjež'te ako Boga znate!“ Izbezumljene cure pođoše prema izlazu ćaću tražit kad i' na vratima dočeka Turčin. u Rami bilo 16 vjenčanja.-1991. Tako mi je moja pokojna majka Cvita Dragić (1922. Jednom tako umjesto ćaće uleti jedan mladić i reče. 201 Katici Lozić Radielović 2007.) kazala kako je 1940. S dva sina živi u Jajcu. D. koja nije dala na se pa je pobjegla. priredio Marko Dragić. godine u selu Brnjići. Rkp. g. str. Il' se bacit u vodu mutnu. HKD Napredak. a one ne daju. godine u jednom danu vjenčana 53 para. Kazivači su mi rekli kako se taj običaj zadržao sve do 1963. a provalija u kojoj je poginula zove se Djevojačka draga. kap po kap.202 200 Također sam zapisao istoga dana u Kraljevoj Sutjesci.-65. Dođoše tako do kraja jednog od tunela gdje ugledaše mutnu Plivu. 5. FF Mostar. Znalo se za jedan dan vinčat po 60 parova. općina Dobretići (Pougarje). siluju. Pranjić. Tijelo svoje vodi dadoše. Taj se kamen zove Djevojačka suza. Od tada do danas s tojeg kamena teče voda. oće. Kazivač Ivan Aljinović mi je kazao kako su 1941. rođena je 1935. Skrivale se one sirotice. kolju. godine. tako u tim mračnim tunelima danima. 378 . Bježuć i trčuć pala je priko jednog kamena i upala u provaliju gdje je poginula. knj. drama i mikrostrukture. „ Bjež'te cure eno i' u gradu. godine. 2007.zajedničkim svadbama u našem kraju. kazala je Manda Crnogorac. il' se Turku u ruke dat? Baciše se tako sirotice dvije. Iste sam predaje slušao i u drugim krajevima u BiH. kada se ona vjenčala.

203 379 . a mater njezina kad je za to čula. u Biteliću kod Sinja 2004. Na nju i njenu djecu se namirili turski odmetnici te nju i sinove pobiju i bace ih u kanjon Rame. Za Anku se ne zna šta je od nje bilo. 6. da ju je majka plačući dozivala sve do svoje smrti. 336. na početku tog brda.MOJANKA Narod u sinjskom kraju i danas pripovijeda potresni kronikat o nastanku lokaliteta Mojanka. Uz veliki jad su probili tu cestu. str. jer tada nije bilo razni čuda ko sad već se radilo klinima i rukama. ali jadna Mare nije ostala živa. kad se iđe iz Sinja prema Splitu na desnu ruku. Pripovijeda se. 140. studentici Filozofskoga fakulteta u Splitu. prozvalo se imenom Mojanaka. Među radnicima je nastala pometnja jer je kamen bio tvrd i nisu nikako mogli ga pribit. 2004. Predaju navodi i Maja Bošković-Stulli (1997. Odmah do vode. jadna tvoja majka! I po tomu događaju i kako je ona žalila nadjelo se ime. 11. FF Split. g. također. Mojanka je misto na Kukuzovcu. str. Franc Jozip nije tio prominit svoju odluku i reko im je: ako more kila zlata odbit kilu kamena. cesta se mora probit za Mostar i more. Kad je čuo car Jozip tu njenu priču od svoi radnika. ali se ne smi dirat pećina.204 (Gračanica. išla po Mojanki i tražila Anku među mrtvima i žalila je: “Anka moja. nalazila se pećina u kojoj je stanovala neka sirota Mara sa svoja dva sina i tude se ona krila od Turaka koji su joj ubili čovika na njezine oči. godine). on im je naredio da ne ruše tu pećinu vego da je zaobiđu. a dočekala ji neka jača sila i poubijala svatove i Anku odvela. A to se zove Mojanka što je nekad bila divojka Anka koju su svatovi vodili.) 204 Isto.203 (Bitelić kod Sinja) MARINA PEĆINA Oko dvanaest kilometara niz dolinu kraj Rame radnici cara Franca Jozipa su probijali put prema Mostaru. Rkp. 1919. str. sv. Neki kazivači pripovijedaju da su svatove poubijali Turci. kazala Ivani Grandić. Bogdan (rođ. Rama) Ana Buljan. a da se Anka strmoglavila u jamu bezdanku. moja Anka. djev.

Kad su Turci došli u kuću. Anicinog oca svezaše konju za rep. Sarajevo 2005. Anica ih ugleda i pobiže na druga vrata te ode do stine podno Kalina i baci se odozgora. Više od 150 godina na obljetnicu njezine pogibije mlade djevojke. morala je poć za njega i protiv svoje volje ili bi bila mrtva. odvedoše ga i obisiše. godine u Rakitnu. Tako ti je bila dobra i lipa divojka Anica. kolovoza) služeći svetu misu. prve Predaju sam zapisao 1994. knj. MH. stoljeća dr. a u naše vrijeme i tisuće hodočasnika iz Bosne i Hercegovine i Hrvatske. Ta je predaja potkrijepljena i povijesnim činjenicama. 5. drama i mikrostrukture. Ćiro Truhelka otvorio je Divin grob i ustvrdio da tu zaista leže kosti mlade djevojke. kći jedinica Luke i Luce Grbavac. po kazivanju tamošnjih mještana. 205 380 .205 ANICA IZ USKOPLJA Za vrime turske kod nas cure se nisu smile udat za koga su one tile.206 (Gornji Vakuf – Uskoplje) DIVA GRABOVČEVA Najčuveniju ramsku predaju o Divi Grabovčevoj majke pričaju svojim kćerkama kad treba da postanu cure. a Anice nije bilo.KATIN GREB U Rakitnu kod Posušja nalazi se Katin greb. Vl. Početkom 20. str. pitali su di je. Hrvatska književnost Bosne i Hercegovine u 100 knjiga. 1994. rkp. a niko ne zna te uzeše oružje i pobiše svu čeljad. 139. 206 Hrvatska usmena književnost Bosne i Hercegovine: proza. Ako bi beg koju zabegeniso. Grob je ograđen i njemu mnoštvo vjernika sa svojim svećenicima hodočasti na blagdan Svetoga Roka (16. ali i stariji ljudi. Predaja kaže kako su djevojku Katu Turci rastrgali konjima prije dvjesto godina jer je branila svoju katoličku vjeru i nevinost. Utvrđeno je da je prije oko 150 godina u Varvari zaista živjela djevojka po imenu Diva. priredio Marko Dragić. HKD Napredak. Kad su turski svatovi došli blizu kuće. Nju je zabegeniso turski beg i jednog dana skupi svatove pa dođe po divojku.

Moli ćaću da je ne da. (Ne znam ti ja. Znaš. kako mu je bilo ime. pa ko god ga napravio. nikad veće žalosti nisi vidio u Rami. Nego. Oblićali oni. I krene ti kum za begom i ufati ga. ne zna šta bi. Kad je vidio šta je uradio. na Kedžaru. ne znam! Ali tako ti je beg znao di je sada Diva. oće da je ženi. ko ni ona. diki cile Rame. tako je bilo ime Divinom ćaći. na Kedžari. Kad joj više ništa nije mogo. Nego. Probode kum njega baš ko on jadno dite. ali beg brži. Je bio Turčin. Biž! Kad je stigo kum Arslanaga. pa tako. Živila ti u Varvari lipa cura. Ali on oće pa oće. Prosvitli ga Bog da zna kako je zlo zlo. ali srićom čista i neiskvarena. A imo ti Luka. legenda nije. Tako ti našu Divu snaje nevolja. I et to ti je priča o našoj Divi. beg izvadi nož i s njim u Divu. draga. Od tad ti mlade cure iđu gori na zavit. Turčin ili Vlah. Moj sinko. E! Pokopali Divu di je i umrla. Pa. i put pod noge pa u Vran. ali pošten čovik. On ti se zvao Arslanaga. E vako ti je to bilo. Vidili ti Divu drugi seljaci. Tako Luka i uradi. dušo moja. ma šta lipa. Našo je kako čuva ovce. lipše nije bilo. Stigne je ufatit. a ovaj ti je popadne i odvede u Vran. kaže ti on našem Luki da on njemu dadne svoju Divu. di će katolička cura za Turčina. Ona jadno dite. Beg oće pa oće. A šta ćeš! Fala Bogu. sinko. i u planini. Eto tako lipa da su svi momci oblićali oko nje. Pripala se jadna Diva. Čuvala ti Diva gori ovce kumove i mislilo jadno dite da je pobigla begu. pametno čeljade. Eee. Znaš kako ti je. Turci kažu i znaš kako je i svak bi volio sebi neg drugome. živa istina. a od ove dobi čovik ne postaje pametniji. ali džaba. godine idu. opet ja ode od naše priče). I da je bogdo svaka cura taka. već je bilo kasno. ali džaba. pa rađe u smrt nego Turčinu. Turci su ti onda bili ovde. to znaš. kako su meni moji pričali. Mlati Diva i rukama i nogama da se ubrani. beg put pod noge. Jadna Diva kad ga ugleda biž. da i Bog pomogne 381 . zagledo ti se u nju beg. ali i simbol cijele Rame. nekog kuma Turčina. već istina. kažu. A Diva se zvala. i vidi. Diš ženit. jadna ti majka. Zagledo ti se u nju i turski beg. Ali zli duša ima svagdi. pripala se jadna. pa poletili begu ne će li dobit štogod od njega. Ja ti mogu ispričat ako oćeš. Jesu li dobili. pa će je on sakrit. a jadni ćaća ne zna šta bi. Diva umrla. Mučenica Diva Grabovčeva postala je simbol djevičanstva. fala Bogu. a jadno dite se brani.nedjelje u srpnju hodočaste na Divin grob na lokalitetu Kedžara na planini Vranu.

jasnim je dokazom kako je poginula mučeničkom smrću. povijesna osoba. ali tko će ti znati. 209 Isto. dakle. Ova se djevojka prezivala Romić. Dakle. Ante Lozića. što nije hotila poturčiti se divojka glavna god.207 (Šlimac. spominje i “jezero više Osmanlija. gdje su doselili iz Duvna (Tomislavgrada). i bacili sve komade tila u jezero. moga rođaka. Hrvatska usmena književnost Bosne i Hercegovine: proza. 5. E. dao Bog! Kod nas se priča da je bila od ovi naši Grbavaca iz Šlimca. priredio Marko Dragić. 144-145. 207 382 . pastirica Iva pala žrtvom u obrani svojega djevičanstva od divljega nasrtaja. knj. Sarajevo 2005. Činjenica da joj se više od 200 godina čuva uspomena i hodočasti na grob. nešto sjeveroistočno ispod “Malih vrata”. pod planinom Grguljačom. Hrvatska književnost Bosne i Hercegovine u 100 knjiga. 237. na vezira protiv kliškog muselima. a ljudi toga prezimena i danas ima u Stražbenici. HKD Napredak. koji “goni kuprešku raju radi neke Ivke. proklete krvopije. 1816.. kod koga su paše kupreške isikli živu na komade Katu ćer pok. uz sami okrajak šume Plazenice.”209 Otada se to jezero zove Katino jezero. 1762. jer mu je pobjegao fratar na kojega je mislio svaliti krivicu kako bi ga oglobio. GROB KATE LOZIĆ Fra Grgo Lozić u svojemu Adnotationes variae A.da budu ko ona. po predaji. Matasović bilježi pritužbu (arzeol) kršćana god. Tu je. 217. MH. str. str. izdanje RKT Župni ured Otinovci-Kupres 1994. kupreška je Marija Goretti 150 godina prije te svetice radije izgubila život nego djevičanstvo. str. 208 Miroslav Džaja – Krunoslav Draganović. Rama) IVIN GROB “Ivin grob” je u osami iznad sela Ratkovina. Dr. S kupreške visoravni. što je poginula”. drama i mikrostrukture.208 Iva je. II. jer u vrime bašaluka glavne cure turčili bi na silu. dao Bog. 1866.

g. I dan danas postoje kameni grobovi koji svjedoče o tome. Jedna se mlada nije dala. i on hotijući je razveseliti. Došlo je do sukoba svatova i begovih podanika u kojem se stradali mlada i mladoženja i kumovi. sv. U većini slučajeva veća klizanja tla. 211 Zapisao sam u Mostaru 2000. ako se poturči.210 DJEVOJKA UBILA AGU Za vrijeme turske vlasti svaka mlada djevojka je morala leć s agom prije nego s mladoženjom. godine. 5964. rkp. Selo Dobretići “baštini ime od srednjovjekovne bosanske vlastelinske 210 383 . već je zovnula agu da iđu u Mostar. kazala je Marija Crnoja (rođena 1938. odabra drugo. vraćali su se svatovi. Sarajevo 1870. Svakim diranjem tih grobova nastala bi neka prirodna katastrofa na području Bareva. a ona mu pravo kaza. daje mu vezirluk. Franjevački provincijal i bosanski biskup fra Marko Dobretić podigao je 1773. iz susjednog sela u selo Barevu. str. Turci su tražili svoj danak za bega na pravo prve bračne noći po njihovom zakonu. Kažu da u selu Divičani postoji isto tako mjesto gdje su nekad stradali pa se sad tu nalaze kamenja koja su sveta. godine spomenik na grobu Stjepana Dobrete. Listovi o Bosni. jer ni jedna mlada nije više morala leć s agom. Nakon toga počeli su se Hrvati ponovno naseljavati u Mostar i njegovu okolicu. nakiti sitan ferman. Car je upita za roditelje. i posvoji ovo mjesto. Mlada ga je ubila na Lučkom mostu i vratila se pješke u Dobriće.212 Katici Lozić Radielović 2007. glavni svat je izvukao sablju i osjeko begu glavu. godine doživjevši 98 ljeta. D. Vl. Na spomeniku piše da je Dobreta umro 1472. Ljiljanku jednom uhvate Turci i caru na dar dadu. koje se od njega tako i prozva. ako li ne. godine. Aga je pristo. Bosanski prijatelj. koji po naputku Ljiljankinu brzo nađe starca ćoru (Dobreju) i izruči mu milost carsku. koliko može na konju za dan obaći.. IV. opremi hitra Tatarina. 212 Ivan Franjo Jukić. Dobreja. FF Mostar 2007. Sjećanje na Dobretu živi i nakon pola tisućljeća u predaji i imenu sela. selo Barevo kod Jajca) Rkp. 2000.KAMENI SVATOVI U BAREVU Za vrijeme Turaka.211 (Mostar) DOBRETIĆI Dobreja je imao kćeri Ljiljanku i Katku. Vidjevši šta se sprema. kao pravi katolik.

Kad je neki paša išo i prigledo sela i gradove sultanove. U sultanovu haremu zamolila je sultana za pomoć. Ilija radio i upravljao svojom zemljom. (Tomislavgrad) obitelji Dobretića. on je sa sobom vodio tri izmećara. Među njima je bila i Ljiljana. Sultan. dobro pomognuta stvarnim povijesnim osnovama. (Karaula. pa sve oni izmećari išli. onom ono. pokraj stijene na kojoj je u vrijeme prognanstva nalazio utočište. Ele. Juri pripadoše Dobretići. a i ozenđiko ne triba ti pitat.000 bosanske mladeži. Borme.EMINOVO SELO Eminovo selo se po starini zvalo Ilijino dobro. pripovijeda kako je padom Bosne u Osmanlijske ruke 1463. drama i mikrostrukture. a nama ništa. i kad se vratio poruči kumu da zakolje nikoliko janjaci i pripravi ručak. proživjevši dug i mukotrpan život s više obiteljskih tragedija (gubitak dviju kćeri. s kojim se dobro pazio. Emin uzme. Daj i nama štogod.) 213 Hrvatska usmena književnost Bosne i Hercegovine: proza. Emin prišaplje nešto kadiji.” Poslije smrti starine Dobrete razdijeliše njegovi sinovi golemo imanje. a Emin priuzme zemlju i od 213 onda se nazvalo Eminovo. Ilija zgotovi i sve naredi kako mu je kum poručio. te to i on ponese kumu stare tapije i dadne da mu promine i donese nove. te pošto jili. a gledali kako paša dili onom ono. a zemlju dade Eminu. 384 . onom ono. M. kadija na Iliju: kada se je on dobavio turske zemlje i kako smi orat tursko i osudi ga na višala. kad su stigli u Duvno reče Ilija: “Amo. Sarajevo 2005. Tu je. HKD Napredak. Pavi Pavlovići. 131. ono sve što seže do duvanjski podvorica i jaučerica. a makar da su se ljudi iskupili. eto ti sve diliš onom ono. Jednom se skumi s nekim Eminom Korićan. MH. 5. naprimjer). koji se 1852. Iliju obise. a njima ama baš ništa. Stjepan Dobreta i umro. Oko podne. priredio Marko Dragić.. te postavljo i dilio na agaluke. godine prozvaše Zubovićima. Ukopan je u selu Zapeće. Još živa predaja. Hrvatska književnost Bosne i Hercegovine u 100 knjiga. da će oni doći i dati mu tapije. ele ti onaj Emin pođe u Carigrad da izvadi na svoju zemlju tapije. Ilija začuje da mu se kum sprema po tapije. godine zarobljeno i u Carigrad odvedeno oko 30. dragi paša. u to vrime počele izlazit neke nove tapije na zemlju. lijepa kćerka Stjepana Dobrete. krene Emin kumu i povede kadiju i nikoliko ljudi. knj. da te i mi moremo spomenuti!” Paša mu dade sve selo i polje pod selom. str.” Poslije Drugoga svjetskog rata neki neodgovorni državni činovnik prozvao je to mjesto Dobratići. Boji Bojtačići a Vlatku Vlatkovići. 1991. naređuje da se izda ferman (dozvola) kojom se Stjepanu Dobreti daruje vlastelinstvo prije nazivano Zapadne Vrhovine. kad su izišli iz džamije. umekšan umiljavanjima svoje robinje. te i danas.

Toji sluga vezirov otvori joj vrata. Spusti sina na zemlju i zagleda se u nj. str. Nesritna žena počela prosit po selima od ljudi i od rodbine. Marko je bijo kršan momak. / zakukala kono sina kukavica. Krenula ona pokopat ga na svojoj zemlji. Poleti tamo i ugleda mrtva sina. naišao je na muškarca koji ga je zboo nožem. Isto. Niko se više nikad tu nije ukopo. a njoj srce puče. pođe u Travnik.215 (Tomislavgrad) 214 215 Isto. I konj vidi da nema gospodara.” Dok je silazila doli. Žalosna djevojka je tu naišla na nekog dobrodušnog bega koji se dogovorio s njom. Ugleda di se nešto u ćošku skupilo pokriveno nekakvom rutom. ali i zbog toga što ništa tursko nije moglo opstati u Novoselu. nije ni znala šta je čeka. str. Vezir reče: „Iđi doli i vodi ga kući. Alat zarza. a ona gleda di je. jedna djevojka odbila spavati sa turskim begom. pravi ajduk. ali zamalo dođe sebi. sva skapala od gladi. i rukom pokazuje na bisage. Kad je došla u Bukovicu. Skamenila se ona jadna. Zbog ovoga događaja. Kad je skupila sve. I danas se Zlosela tako zovu. Ljudi se skupili i pokopali ji. Uze svoje dite i stavi ga na konja alata. nazvali Kukavice. (Kupres) LETARIĆA GREBLJE U tom greblju je ukopan Marko Letarić s Lištice i njegova mater. osvojijo je konak. Ali beg ju je uhvatio i vratio nazad. oni su mu dali ime Zlosela. koje su zbog njenog bijega. / u srid sela Bukovica. Došla prid vezira.ZLOSELA Godinama poznato ime Novoselo izgubilo je svoju tradiciju kad je za vrijeme Turaka. Ona je uspila pobići i trčala je priko polja i brda koje su nazvali Poganac pa sve do jednog sela. odrizali mu glavu. Turci ga uvatili i odveli u Travnik. 132. 385 . uroda nisu imali. 137. a i zato što je beg 214 ubio drugog bega zbog katolkinje. Neki čovik iz sela napravi križ i stavi ga na greb. Ima i sad pisma: Zakukala majka Letarića Marka. Kad je došao beg da spava sa mladom. Otišao je i legao u ambar umjesto nje. Jer je ugibala turska stoka. Undan toji vezir poručijo njegovoj materi da donese pune bisage dukata i dat će joj sina. stala.

Vjerodostojno spominjanje puteljka koji vodi do vrela navodi na 216 Stjepan Štrodl-Srijemac. 197.(…) K tome mlazu podzemne vode usječen je kameni puteljak. Sin je. Otac pak njegov imao je što i vidjeti. vrane i druge ptice lepršali i krili se u pukotine hridi. Šimunović taj grad naziva Gradinom. Sarajevo 1901. Također i danas golubovi i vrane ulaze u klisuru iz koje izvire Buna i dugo se ne vraćaju. Đački izlet u Bosnu.. str. Školski vjesnik. jedan put mu osvanu crni petak! Aga potplatio nekoga da pazi na pastira. Na ovo drugo upućuje Šimunovićev opis vrela: Orlovi krstaši vijali se povrh jezera i nestajali prema Gradini.VRELO BUNE Vrelo Bune po mnogima spada među deset najjačih u Europi.216 Ta je predaja nadahnula Dinka Šimunovića da napiše pripovijest Kukavicu. baci jednom svoju batinu u Zalomsku rijeku. VIII. dok napokon agi ne udari u oči da mu stado sve manje biva.-199. Pastir se izgovarao na vukove. Aga mu dade odrubiti glavu.. Šimunović je može biti predaju pročitao u Školskom vjesniku 1901. Orlovi se pojave i nestanu prema Stjepan-gradu. Zagreb 1965. Pripovijeda se da to nije prvobitno vrelo Bune. herceg Stipan Vukčić Kosača. Motivi i strukturalni elementi Kukavice u cijelosti odgovaraju navedenoj predaji. 457. nego da ta rijeka izvire u Gatačkom polju te ponire i onda izvire u Blagaju. A može biti da je Šimunović boravio u Blagaju na vrelu Bune i sam čuo predaju. a otac je dočekivao. 386 . No. Tu zgodu obojica korisno upotrebiše. u kojem je stolovao vladar Hercegovine. PSHK. svaki dan zaklao po jednu ovcu i bacio je u Zalomsku rijeku. Dalmaciju i Hercegovinu za jedanaest dana. a batina izbije u Blagaj. Jedan pastir čuvajući ovce nekog age. Kukavica. ovdje je uhvati pastirev otac koji je na Buni mlinar bio. Na tome je vrelu otac čekajući ovnove dočekao obezglavljeno sinovo tijelo. kad je mjesto ovce ulovio mrtvoga sina. o zalazu Sunca.217 Isti su prizori i danas iznad vrela Bune. svako pet-šest dana. s dana na dan sveđer jednako. i moj babo. 217 Dinko Šimunović. a tijelo baci u rijeku. str. a osamnaest godina kasnije (1919. i zbilja ovaj bude zatečen gdje je baš bacio ovcu u rijeku. naime. a golubovi pećinari. iđaše puteljkom na ono vrelo.) napisao Kukavicu.

a i sve drugo potamni (…). kada su oni harali selima. lijeva i grmi. A ko će dat zelje u prvom misecu? Ali. a Šimunović ih točno locira. str. 203. odnio ga u kuću. 2006. Beg ga je ubio. Toma je imo jednu pušku na kres(šta se napuni kresivom pa kad pukne sve odjekne) a ta se puška zvala Breša. pa izađe prid kuću i opali a Turci biž Bog te vidio! Svi pobigoše. Bilo je to u prvom misecu a došli oni u jedan sat u pol noći na Tomina vrata pa traže da im žene odma skuvaju zeljak. što ne isključuje mogućnost da je selo 218 219 Isto. pitu od zelja ili će ih sve poubijati. Vl. Srna. a mi to jače piljimo u ono podzemno vrelo. a onda zarominja kiša. i pođi u miru Božjem. 220 Ivana Brešić zapisala je u Megdanu kod Livna 2006. primjerice. I Toma ti za pušku. Muljika. I tako ti dođu Turci u naše selo. Isto. ali ništa vidjeti.220 (Megdan kod Livna) Brešići i danas žive na selu pod Tušnicom u okolici Livna. Grmi i lijeva. Selo se zove Megdan (što znači dvoboj). ali se snoćalo te vrelo postane crno. U to prestade kiša i vjetar. str. Golubovi pećinari i vrane smušeno lijetali povrh nas htijući se zakloniti u rupe one raspucane hridi. sinko. R. Otac je uhvatio bezglavo Spasojevo tijelo.218 Priroda je tako najavila veliko zlo. Vrijeme najavljuje zlu kob koja će zadesiti njegove junake: (…) Najprije zagrmi. a ne čusmo huke velikih im krila jer pod nama još jače šumila i ključala voda. Kukavica svoju priču završava: “Amin. 206. Nije se vratio. pokrio suknom i otišao osvetiti sina.zaključak da je ondje Šimunović uistinu boravio. Taj puteljak i sada postoji. ali se ne daj svakoj rđi!”219 KAKO SU MIKULIĆI POSTALI BREŠIĆI To je bilo još u vrijeme najezde Turaka. godine. Poslije toga svima bilo drago što su porazili Turke i odluče da se sad prozovu Brešićima za čast puški koja ih je spasila. rkp. Šimunovićevi su likovi srasli s prirodom. 387 . sve se više smrkava. ali se plašili i opet orlovi krstaši. Oni sliče na svoj kraj i imaju imena iz prirode. A naši su pradjedovi bili rodom iz Imotskog i zvali smo se Mikulići. sv. kao i katolička i pravoslavna crkva.

U jugo-istočnoj Hercegovini i danas se pripovijeda o Hadži-begu Rizvanbegoviću koji je bio brat neprikosnovenoga vladara Hercegovine polovicom 19. Mihajlo.dobilo ime upravo zbog borbe. njegov brat Ali-paša naredio je da ga u Stocu ubiju. Križ potpočen rukama postoji i u Bukovici na lokalitetu Letarića groblje.222 Danijela Ančić zapisala je 2003. Kad je Peraga vidio mrtvog jedinca. U groblju sv. D.221 HADŽI-BEGOVI ZULUMI Razna su mučenja Osmanlije vršili nad kršćanskim svijetom. godine. ispod bivšeg grada Roga. jedinstven u čitavom kraju. Peragin križ. Rkp. godine u Roškom Polju prema kazivanju Ambrozea Kelave iz Vojkovića. Ivana postoji kameni križ. Turci su poslije ručka nagradili Peragu tako da su mu opljačkali imanje i ubili sina jedinca. stoljeća. iz Karlovca u Hrvatskoj. od žalosti se ukočio i umro s rukam na bokovima. FF Mostar 2003. Ali-pašu je 1851. godine ubio Omer-paša Latas koji je pak podrijetlom bio Srbin pravoslavac. dvoboja na brdu na kome su se nekada davno sukobile dvije strane. PERAGIN KRIŽ Peraga je živio ispod Zavelima. rođenog 1946. Zbog velikih opačina koje je činio Hadži-beg. tj. On je dokaz kako Turci nisu mogli podniti bogata kmeta pa su ga kažnjavali najokrutnijom smrću. Peraga je bio dosta bogat domaćin pa je dočeka Turke čiji je pravac kretanja bio iz Ljubuškoga prema Livnu. Poslije dobra ručka Peragu je pita jedan od Turaka koliko je za ovaj doček mora pozajmiti od susjeda rane i ostaloga što je tribalo za doček gostiju. 221 388 . Peraga je kaza da bi on bez muke i bez ičije pomoći moga primiti i daleko više gosta i da svi budu zadovoljni. i danas tu postoje njive zvane Peraguše.

Vidi: Marko Dragić. sve je to kupljeno od njega). dobri’ dvanaest kilomentara. kome je htio. Onda bili tu veliki dubovi. kad naiđe u Gradac. na Hutovo. (Sva ova brda i sva ova imanja. I kaže: – Pošto si kriv – kaže – gonićemo te nođe. koliko je bio prefrigan. samo na Hutovo nemojte. A on. kad bi bilo to zabilježit.Po predaji. (Dok dođe misa je završena. A puni tabani drača. Vamo se nije moglo. i svezala do Metkovića. Onde su vatali ribu. do tog i oko toga dana imaš da ogradiš sva ta brda! Pa naredi. a njemu njegova majka pričala. I oni njemu kažu: – Baš ‘oćeš. pasji sine. pa. k misi. Mala nakladna kuća Sv. Rizvanbegovići su podrijetlom Hrvati katolici Nikolići iz Trebinja. A onda. 222 389 . Kaže: – Svukud me gonite. I išo je narod na misu. pasji sine. A ovaj naš moradne uhvatit za vrh. đe te tvoji kazne. On pusti stablo i ovaj naš klepne. Kad ko naiđe.) – Poteci. pasji sine? – pa kad ga dobro izbode drača iz sijena koje je morao uplastiti. đe si poš’o. Bila je i tad župa. on je imao svu tu vojsku i tije. I on. Tu je bio klanac. ne smiš ‘ranit nego troje goveda. jer im’o je brata u Stocu. Ja sam to sve svatio kako je to moglo biti. Otale do u Gradac. on naredi da prikuči stablo. on bi rek’o: – Odi ‘vamo. – Poteci. beže. I kaže. moj dragi. odakle počima. Baška Voda-Mostar-Zagreb 2001. Moj đed meni prič’o. zakasnićeš. Hadži-beg. on kaže: – Đe si poš’o? – Poš’o sam. Gori se nije moglo. str. pa se kuća nije smjela nego toliko dizat. Kad naiđe neki. To je on stio. 97-105. doli. a ovi bio u dolini u Počitelju. Iz Neuma i iz Dubrovnika išlo se konjma u Počitelj. stoljeća. Voda je svezala do Trebimlje. kako su kazivali begluci. zove se Hadži-begov jaz. a ovamo je Žaba. kad su ga malo po nekakvoj kazni progonili u Istambulu. A on je bio vamo. pasji sine – kaže beg. Stocem su upravljali od konca 18. Od Kozigrada do Zvonigrada. Jure i Zajednica izdanja ranjeni labud (ZIRAL).

Biskup je poslao svoga zamjenika i aga je tražio da ga ispovjedi. i kad je pokriše. nije mogao da umre. Tako bi čovjek iz zraka naglo pao na kamenje i tu se sav zdrobio. Tek na kraju života rodio mu se jedan sin kojega je uspio odgojiti.223 (Donje Selo u Hutovu) KULA NA SLUŽNJU U tursko doba. Vl. a truplo na drugu stranu. Naredi da treba porušiti crkvu u čitlučkom polju u blizini grada Čitluka. Sarajevo 2005. zaselak Rajići u Hutovu. drama i mikrostrukture. knj. grom udari u krov i spali ga. MH. a drugi svećenik dođe i krsti ga. te bi se hrast svom silom povratio u svoje prvašnje stanje. nasta neviđeno nevrijeme. koji je imao u svom posjedu polovicu Mostara.I tako je radio te zulume. povukao nesretnika u zrak tako jako. koji je nekada pripadao toj lozi. priredio Marko Dragić. Poslao je slugu po biskupa da bi ga ispovjedio. u Služnju je bio aga Ćerkić. pa bi dao privezati čovjeka za vrh hrasta uzicom oko vrata. a sigurno ne znaju na koji je način to zemljište pripalo Katoličkoj crkvi. godine po kazivanju Marka Rajića. prije nego u nju useliše. Na tom darovanom prostoru napravljena je biskupska kuća. u Donjem Selu. I nestalo i njega i zuluma. a dok bi bio u zraku. U znak zahvalnosti aga Ćerkić. str.) opisuje to mučenje: “Tako je on znao narediti da se skuči mlad hrast jakim konopcem sve do zemlje. padala bi kiša od mučeničke krvi!” Predaju Hadži-begovi zulumi zapisao sam 1997. rođenog 1929. koja se i sada nalazi kod groblja Masline na ulazu u Mostar. 224 Hrvatska usmena književnost Bosne i Hercegovine: proza. 390 . da bi glava odletjela na jednu. Ovih dana neki potomci age Ćerkića traže povratak toga posjeda. Aga je imao devet žena i one su rađale djecu. Kad bi to bilo gotovo. ali nikada nisu uspjeli da odgoje ni jedno dijete. pola svoga imetka darovao je crkvi. Isto tako naredi da kmetovi nose jedan po jedan kamen od srušene crkve do Služnja da bi se na njemu napravila kula. Aga ponovo dade pokriti kulu i ona do dana današnjeg stoji tu. 5. Svećenik mu je rekao da se ne može ispovidit bez krštenja i aga prista. 119. zb. Kada je aga Ćerkić bio na samrti. Zamolio je toga zamjenika da mu bude kum. smrači se nebo.224 (Služanj kod Čitluka) 223 Đurđević (str. a da nikad niko nije stanovao u njoj. HKD Napredak. Hrvatska književnost Bosne i Hercegovine u 100 knjiga. 22. sluge bi Hadži-begove odsjekle konopac naglo. I tako se napravi velika četverospratna kula. 1997. grizla ga je savjest što je porušio crkvu.

DOMAĆI MUSLIMANI I KRŠĆANI Postoji više predaja i povijesnih izvora o domaćim muslimanima koji su štitili kršćane. str. Školovao se u Zaostrogu. navlastito od paklenoga ognja. Napisao je djela: Grammatica latino-illyrica. Otac mu je za vrijeme Bečkoga rata 1690. FRA LOVRO ŠITOVIĆ Vjerski pisac i epik. List nauka krstjanskoga. Venecija 1752.). Venecija 1713. Venecija 1727.PRELASCI NA KRŠĆANSTVO Dok se na sve načine nastojalo islamizirati katolike. Najvjerojatnije je bogosloviju svršio u Italiji. fra Lovro Šitović (Ljubuški. Iznimka je među njima bio Tahirbeg koji je krvnički ubio Divu 225 Mijo Batinić. Predavao je filozofiju u Makarskoj. O tome svjedoči pismo fojničkog i visočkog kadije prema kojemu su “franjevci svačiji dobročinitelji”. Šibeniku. 1729. 391 . pokrstio se u sedamnaestoj godini i dobio ime Stjepan. Godine 1727.”225 Postoji više povijesnih izvora i predaja o čovječnosti begova Kopčića. dotle je kažnjavana i najmanja sumnja ili kleveta da je netko nekoga pokrstio. Kada se vratio u roditeljski dom. Fojnički samostan. Mijo Batinić piše kako je ta izjava lijepa i služi na čast “inovjercima” koji su se svladavali “u svojoj vjerskoj zanešenosti” i davali oduška “svojim čovjekoljubivim osjećajima prema nama. a u Našicama stupio u novicijat i dobio ime fra Lovro. Splitu te ponovno u Makarskoj. godine skupljao novac za svoj otkup iz zarobljeništva. tamnosti i vičnosti. podrijetlom je musliman. Pisma od pakla. pa je mali Hasan kao talac dospio u kuću vrgorskoga harambaše Šimuna Talajića Delije koji mu je zarobio oca. Tako je mali Šitović upoznao i zavolio kršćanstvo. pobjegao je. Zagreb 1913. – Šibenik. 51. rođeno mu je ime Hasan. kada bi nas od drugog snašla koja nemila potvora i prijetila nam ozbiljna pogibelj. 1682. imenovan je starješinom franjevačkog hospicija u Splitu.

227 Ante Šimčik. izražava pohvalu četvorici braće Kopčića. Begovi Kopčići. izrazio se točno ovim riječima veleći: ‘da mnogi i veći od otomanskih mjesta bio bi razoren i pao u propast. 1933. kojega narod štuje kao blaženoga. 50. reče: – Imam jednu oporuku na duši. 226 392 . biskupa makarskog (1698. neka njegovo pri meni ništa ne ostaje. ubivši Tahirbega. govoreći: – Neka znaš. kao zagrebački kanonik nije mogao stupiti na bosansko tlo. 228 Isto.godinu: “(…) kuga prođe i ja odoh u Fojnicu ali posla po mene Arslan-beg Kopčić. Deset kamenih mačeva. Jedan od te braće. Tu je ramsku ljepoticu i mučenicu osvetio njezin kum Arslanaga Zukić iz Varvare. Vidi: Marko Dragić. Kada je biskup Bianković stigao u Kongoru kod Duvna. Al’ je još reko da mu činim reć misu – i dade mi naknadu za mise. str. ističe kako su Kopčići “najčovječniji i najmilosrdniji” i da su očitovali svoje “čovještvo i ljubav” te prijaznost i ljubaznost prema kršćanskome svijetu. koje su donijele svoju djecu biskupu. dočekalo ga je oko pet stotina ljudi s konjima i isto toliko pješice. str. Zagreb. I reko mi je za života da od njegova najma ukopam ga u grebju krstjanskomu i da mu usadim križ od kamena i ogradim greb. kad ih molitve i žrtve svećenika Isukrstovih ne bi podržavale blažeći srdžbu Božju’. Maroli.) koji je 1710. I to sam sve učinio.”227 Kopčići su pružili zaštitu biskupu kako bi bez smetnji obavio svoju misiju. godine s velikom opasnošću vizitirao Duvno i obližnje krajeve. str. Imao sam momka krstjanina i umrije od kuge.. također. kako bi prisustvovali svetoj misi i krizmi. 183. Zbornik za narodni život i običaje južnih Slavena. zvan Ibrahim-beg. A kad dojdoh. knjiga XXIX.Grabovčevu. JAZU. – 1730. – 188. 1. Mala nakladna kuća Sveti Jure. da ih blagoslovi. pa je taj apostolski put obavio šezdesetpetogodišnji Nikola Bianković.”228 Nikola Lašvanin zabilježio je uz 1690. Tadašnji biskup bosanski Juraj Patačić. O tome govori spomenuti Maroli koji u svome talijanski pisanom Diario II. sv. fra Stipane. kao pobožnost i odanost svećenicima i redovnicima “koje prizivaju u svim svojim potrebama. S katolicima je došlo “dosta Turaka i Turkinja. tajnik Nikole Biancovicha. 50.226 Veliko priznanje begovima Kopčićima odaje don Federico Maroli. Baška Voda 1999.

I to zabiližih, za pogrdu onih krstjana koji su nepomljivi izvršiti oporuke njihovih mrtvih.”229 Sarajevski je mula 1. veljače 1781. godine poslao činovnika da s fojničkim kadijom “i s drugim Turcima izvide oni križ prid crkvenim vratim od kog prie prid vezira bi parnica”. Večer prije fratri se posavjetuju međusobno kao i “s istim susidnim poštenim Turcim” te se dogovore da po noći izvade križ kako bi se spasili od “veće napasti i mučenja”. Kada su kadija i mnoštvo Turaka vidjeli da nema križa, povukli su se u mešćemu (sudnicu) i sa sobom poveli gvardijana tražeći od njega 350 groša. Gvardijan ne htjede to platiti, odgovarajući da nije kriv, te ga zatvoriše s fra Jozom Tomićem u sarajevski zatvor. Ipak su morali nakon patnji platiti 400 groša, a gvardijanu je zabranjeno da se u pogrebu nosi kota i križ ispred pokojnika, te da pogreb ne ide preko čaršije “nego stranputicom pored rijeke”.230 PORAZ OSMANSKE VOJSKE POD BEČOM 1683. G., OSLOBAĐANJE HRVATSKE Pod Bečom je 12. rujna 1683. g. poraženo 250 000 osmanlijskih vojnika. U toj bitci iznimne zasluge pripadaju poljskome zapovjedniku Janu Sobjeskom (te godine pod Bečom gine hrvatski svećenik, otac ruskoga panslavizma, protureformator Juraj Križanić). Poraz Osmanlija pod Bečom bio je povod kršćanskim zemljama da se dignu na ustanak. U tom ratovanju oslobođeni su Lika, Slavonija do Une i Save te zapadni dio Srijema. Eugen Savojski je prodro do Sarajeva a u povlačenju je poveo Hrvate u Hrvatsku. Godine 1687. trideset pet ramskih franjevaca bježeći od osmanske odmazde, s katoličkim pučanstvom iz Rame, Kupresa, Glamoča, Duvna, Rakitna i Doljana, bježe u Cetinsku krajinu. U Sinju su sagradili franjevački samostan. Ramljaci su sa sobom ponijeli Gospinu sliku, danas Čudotvornu Gospu Sinjsku. U Srijemskim je Karlovcima 26. siječnja 1699. g. sklopljen Karlovački mir. Tada je Dubrovačka republika osigurala Turcima izlaz na Jadran u Kleku i Sutorini. Imotski je kraj oslobođen 1717. g.
229 230

Nikola Lašvanin, nav. dj., str. 165. – 166. Jako Baltić, nav. dj., str. 59.

393

Užasna je odmazda nad kršćanima nastupila nakon osmanskoga poraza pod Bečom 1683. g. Tada Hrvati masovno bježe iz Bosne i Hercegovine tako da ih 1723. u toj zemlji ostaje samo 23 000. Bosna i Hercegovina je pod osmanskom vlašću sve do 1878. g. kada tu zemlju anektira Austro-Ugarska. Najmanji je broj Hrvata u Bosni i Hercegovini zabilježen 1723. g. kada ih je bilo samo 25 000.231 Rijetke su zemlje gdje su se toliko ponavljali zločini u kojima su stradali njezini narodi Hrvati, Bošnjaci, Srbi i drugi.Tako je 1991. g. Hrvata u toj zemlji bilo 750 000, dakle, isto kao i 1463. g. U ratu 1992.-1995. g. izbjeglo je i protjerano 400 000 Hrvata kao i 1463. g. Danas prema crkvenim podatcima u Bosni i Hercegovini živi oko 450 000 Hrvata. Oslobođenje Poljica Don Juraj Pezelj poginuo je 1686. godine dok je predvodio vojsku u borbi protiv Turaka. Na samrti je hrabrio svoje suborce da nastave borbu: U tvrđavi Nučak u blizini sela Gardun iznad korita rijeke Cetine bili su janjičari, međutim popustila je disciplina i oni su počeli pit i više puta su se zaljetavali u Gornja Poljica, a tamo je don Jure Pezelj oformio ratnike da se suprotstave Turcima. Don Jure je ima najbržeg konja i bio je na čelu te potjere za Turcima. Ali neki Turčin je nasumce ispalio iz puške i pogodio don Pezelja u stomak. On je pao na pod i znao je da će umrit, ali kad su mu došli suborci on im je reka da mu se odrišio opanak i da oni krenu dalje za Turcima, jer mu je sloboda bila važnija od vlastite smrti. Oni su nastavili za Turcima do Bišćanske gore i vratili su se nazad i našli don Pezelja mrtvog. Na mjestu njegove smrti danas se nalazi križ “Pezeljev križ”.232 (Srijani) Njemu u čast, zbog tog hrabrog čina, Poljičani su u spomen na 300 godina od tog događaja podigli spomenik “navrh puta” (u početku je put bio napravljen samo djelomice i tu je stado prolazilo, a kasnije je
Franjo Šanjek, Kršćanstvo na hrvatskom prostoru, Kršćanska sadašnjost, Zagreb 1996, str. 317. 232 Sanji Markić, studentici Filozofskoga fakulteta u Splitu, 2004. g. u Srijanima kazao don Mirko Skejić, rođ. 17.01.1947. u Srijanima. Rkp. FF Split, 2004, sv. 5.
231

394

omogućen prolaz i vozilima) u Docu Donjem. Na spomeniku, urezano u kamen piše: (1686. godina) Sloga opća Poljička ovom pobjedom u Docu Tuđinca Turčina zauvijek protjera iz Poljica (1986. godina) u spomen don Jurju Pezelju knezu Ivanu Tomčiću i ostalim mučenicima .233 Oslobođenje Požege Grgurevo (12. ožujka) posebno se slavi na području požeškoga vinogorja, gdje ga vinogradari slave gromoglasno uz pucnjavu iz topova (mužara). Toga dana vinogradari sa svojim prijateljima odlaze u vinograde i ondje pripremaju tradicionalna jela, kušajući mlado vino i gotovo neprestano pucaju iz topova iz vinogradskih predjela Vranduka, preko Kamena sve do Sokolovca. Ta pucnjava simbolizira pobjedu nad Turcima 12. ožujka 1688. godine kada su hrabri Požežani predvođeni legendarnim fra Lukom Ibrašimovićem234 oslobodili svoj kraj, porazivši tri tisuće osmanskih ratnika na brdu Sokolovac. Požežanin Miroslav Ivković poklonio je požeškim vinogradarima veći top (mužar) koji je inače bivšem vlasniku služio za obranu od Turaka. Vinogradari su taj top okrstili imenom Grga, a topovski kum bio je Požežanin dr. Zoltan Bartaky. Međutim, osamdesetih godina dvadesetoga stoljeća top se rasprsnuo na tri dijela.235 Uz taj top vezuje se istinita anegdota: Jedan stariji vinogradar iscrpljen od ispijenoga vina pri odlasku kući pao je i polomio nekoliko rebara, a da bi svojoj supruzi objasnio ovaj nezgodan slučaj, svu krivicu pripisao je topu Grgi, rekavši da su mu rebra popucala od zračnoga pritiska koji je proizveo top.236 U novije vrijeme taj običaj poprima i novu dimenziju, te taj dan simbolizira buđenje prirode, početak značajnijih radova u vinogradima i završetak zime.
Ivana Stazić zapisala je 2008. godine od svoje bake Marije Stazić, djev. Bilić, rođ.1940.god. Rkp. FF Split, 2008, str. 60. 234 Svjedočanstvo toga junaštva nalazi se u u listini cara Leopolda I. u kojoj car slavi junaštvo kršćana, a fra Luku Ibrišimovića naziva Sokolom. O njemu se i danas kazuje epska pjesma. Od 1893. godine Požegu resi krasan spomenik podignut u slavu fra Luke Ibrišimovića. 235 Požeški pučki kalendar, 1990, I.R.O. «Požeški list», str. 99. 236 Ivani Đimoti 2008. godine u Požegi kazala je Helena Zima (rođ. 1943. g. u Kutini). Vl. rkp. 2008. sv. 30, str. 9.
233

395

Oslobođenje Vrgorca U raznim sukobima s Turcima, isticao se, posebno u toku Morejskoga rata (1684.-1699.) vrgorački fratar i serdar, muslimanskoga podrijetla, Rade Miletić, “koji je za svog života posmicao 99 Turaka”. Oslobodio je Vrgorac na Dan svete Kate (25. studenoga) 1690. godine. O njegovu junaštvu pjevaju Filip Grabovac (u Cvitu) i Andrija Kačić Miošić (u Korabljici i u Razgovoru ugodnomu naroda slovinskoga). Usmenom je komunikacijom do naših dana sačuvana predaja: Kao mali gradić, odmah uz granicu, Vrgorac je bio česta meta napada Turaka. Premda su stanovnici pokazivali veliku hrabrost u obrani grada, to nije bilo dovoljno zbog puno većeg broja i snage Turaka. Obrana je pošla za rukom Radi Miletiću kojem je na pamet pala izvrsna ideja. Ujedinio je sve jarce i koze iz grada i privezao im svijeće za rogove. Pustio ih je prema Turcima koji su, vidjevši toliko svijeća u noći, mislili da ljudi trče prema njima. Prepali su se i pobjegli. Rade Miletić je postao junak obranivši svoj grad na tako čudan način. Pa kakav je Miletiću Rade, na Riliću konje nagonio, na Matokit glavu naslonio, iz Vrgorca Turke izgonio. Ni dizdar ga smio dočekati nije. Od Vrgorca Franić Ulderika, bijaše vitez od vojnika dika, koja majka dalmatinska dade, boreći se ovdje slavno pade. 237 (Vrgorac) Fra Rade Miletić je jedina osoba koja je pokopana u vrgoračkoj crkvi. I danas se pripovijeda o oslobađanju Vrgorca u kojem posebne zaluge imaju zaostroški fratri, Pava Kačić, Gabro Staničić, Mate Bebić, don Nikola, Ivo Marinović. Sveta Kata je zaštitnica Vrgorca.

Dijani Mišetić kazala je Jolanda Mišetić (rođ. 12. listopada 1953. g. u Vrgorcu, profesorica u splitskoj Zubotehničkoj školi). Rkp. FF Split, 2004, sv. 31.

237

396

Oslobođenje Sinja Poraz pod Bečom 1683. godine naveo je Osmanlije na još veću okrutnost. Nakon povijesne obrane Beča uslijedio je rat između Turaka i Mlečana (1684.) u kojem su oslobođeni mnogi dalmatinski gradovi. Upadi kotarskih uskoka postaju svakodnevna briga turske vlasti. Sve je to potaklo Turke na nemilosrdne progone domaćih kršćana, a osobito franjevaca u pograničnim područjima (Duvnu, Livnu i Rami). Franjevci iz ramskog samostana u takvim okolnostima odlučiše se na bijeg. Bijeg fratara i njihova puka zbio se krajem listopada 1687. godine. Fratri, ponijevši sa sobom čudotvornu sliku Gospe ramske, pobjegoše preko Duvna u Dalmaciju. Bijeg je pripomogao sinjski kapetan Antonio Zeno, a organizirao ga je fra Pavao Vučković.238 Gvardijanu ramskoga samo-

O bijegu Ramljaka Ivan Aralica piše u romanima: Put bez sna i Duše robova. Usp. Dr. Anto Šoljić, Fra Pavao Vučković – pokretač seobe Ramljaka (U povodu 300. obljetnice s osloncem na romane I. Aralice) u: Selidba Ramljaka, Rama – Šćit 1687.1987., Sarajevo, 1988., str. 59. - 66. U duvanjskom selu Mokronogama postoji lokalitet, groblje, Vučkovine. Mještani pričaju kako je to mjesto na kojem su braća Vučkovići pobili Turke i otišli u Sinj. O tome se i danas pripovijeda: Potkraj turske vladavine između Mokronoga i Luga živilo je šestero braće sa svojim ženom, dicom i blagom: konjima, kravama i ovcama. Najmlađi brat bijaše neoženjen. Kad je našo sebi lipu i virnu curu, tide se ženiti. U to doba bio je u Turaka običaj da beg s nekoliko turski momaka dođe, kad se kršćanin ženi, i prispava s mladom prvu bračnu noć. Zbog toga je mladi Ivan Vučković odgađo svatove i zajedno s braćom domišljo kako će toji turski običaj izbić, a navrime se oženiti. Odlučili su toga dana kad se pođu vraćat iz crkve, koja se nalazi u Vašeru (Tomislavgrad) da njijove žene s dicom pobignu u kaure. Blago već prija otrali u kaure i ostavili kod svoji kumova. To pridvečerje braća Vučkovići vraćali se priko polja pivajuć i vrišćeć ko da i je pedeset. Mokronoški beg pošo s nekoliko Turaka da ostvari što je naumijo i noć provede s mladom. Kad je došo u kuću Vučkovića, braća ga lipo primila i privatila ko draga svata. Dok s zajedno ili i pili, beg je nekoliko puta pito: “Di je mlada, tijo bi je vidit.“, al najstariji brat odgovorio bi: „Brzo će nevista dok pomogne jetrvam ovce i krave pomust.“ Najstariji brat zapovidi svom mlađem bratu da ode i zovne mladu. Ustade on i ode. Izlazeć iz kuće, pogleda dobro di je straža turska. Vidi on da je samo jedan tu pa ga zbode nožom. Kad se vratijo u kuću zavika: „Dolazi nevista!“ Ustala se braća pa udri po Turcim, pobili Turke zajedno s begom. Osikli im glave i nabili na kolje oko tora i uzjahali na konje i pobigli u kaure. Uitra Turkinje pošle vidit što im se ljudi ne vraćaju kući, izdaleka vidile glave uokrug poredane te rekoše: „Eno naši kolo igraju.“ Primakoše se bliže i vidiše glave nabijene na kolac pa rekoše: „Sigurno vlasi nisu begu dali mlade pa i naši pobiše.“ Kad dođoše još bliže, pripoznaše Turkinje glave svoji ljudi pa počele plakat i nabrajat, čulo se u selo pa doletili vidit šta je bilo. Imaš šta vidit, Turci i beg nabijen na kolac. E, odma potira za braćom Vučkovića, ali kasno biše, Vučkovići već u kaurim. Nikad Turci ne stigoše Vučkoviće, a i danas se taj dio sela na kojem je groblje zovu

238

397

stana, fra Stjepanu Matiću, od žalosti se pomutio razum, te se vratio natrag i spalio netom obnovljeni samostan i crkvu da ih Turci ne bi oskvrnjivali. Fra Pavao Vučković (1658. – 1735.), brat serdara Tadije, 1687. godine organizirao je iseljenje Ramljaka239 i Duvnjaka u Cetinsku krajinu. Turci su ga u okršaju 1697. godine zarobili u kuli u Čitluku kod Sinja. Tamnovao je šest godina u Bagdadu i Carigradu odakle “junački uteče, dođe pod Sinj, načini manastir i crkvu pod Sinjem. Poče vojevati protiva neprijatelju i dosta mu zla učini (…) pomože uzimati gradove (…). Kad Sinj obsidoše Turci (1715. godine), zatvori se u grad, pomože ga braniti slobodeći junake i svaku jim pomoć dajući.” 240 O viteškoj obrani Sinja Kačić pjeva u 103. pjesmi str. 703. – 710. Čudotvorna je Gospa sinjska, koju su franjevci i puk odnijeli iz Rame, prema legendi spasila Sinj 15. kolovoza 1715. godine od silne osmanlijske vojske. O tome se i danas pripovijeda:

Vučkovine.“ (Predaju je zapisala Danijela Ančić 2004. godine, prema kazivanju Jele Budimir (djev. Križanac), rođene 1948. godine. Rkp. FF Mostar 2003, D.) Mjesto Vučkovine nazvano je po plemenitoj obitelji Nemanovići, kojoj je bio rođen sin Vučko (Vuk). Njegovi potomci su nazvani Vučkovići. Prema Bakuli je 1506. godine bilo više Vučkovića u Duvnu. Kako nisu više mogli podnositi turski zulum, prebjegli su u mjesta koja su bila pod vlašću Mletačke Republike, gdje su postali prvi mletački četovođe, pa su poput pravih vukova junački tukli Turke u više od petnaest okršaja. Andrija Kačić Miošić navodi da su Nakići pod mletačko okrilje, zajedno s mnogim kršćanima, doveli «pridostojnu kuću Vučkovića, iz koje izađoše vrsni na oružju vitezovi». (str. 522.) O «pridostojnoj i gospodskoj kući Vučkovića i njezinih vitezova» Kačić pjeva u 65. pjesmi. 239 O bijegu Ramljaka Ivan Aralica piše u romanima: Put bez sna (1982.) i Duše robova (1984.). Usp. Dr. Anto Šoljić, Fra Pavao Vučković – pokretač seoba Ramljaka (U povodu 300. obljetnice, s osloncem na romane Ivana Aralice), u: Selidba Ramljaka, Rama-Šćit 1687.-1987., Sarajevo 1988., str. 59.-66. Ivan Aralica piše da je fra Pavlova majka iz Kreševa, da mu je otac poginuo tri dana prije ženidbe te da se majka udala za nekoga siromaha na Orašcu u Rami. 240 Andrija Kačić Miošić, Razgovor ugodni naroda slovinskoga, Matija Antun Reljković Satir iliti divji čovik, (priredio Josip Vončina), Sveučilišna naklada Liber, Zagreb 1988, str. 538.

398

Kad se saznalo da prema Sinju dolaze Turci, fra Pava Vučković zovnio Livnjane i Duvnjane da se bore s naman. Jednu vojsku stavili na Han tako kad vide da Turci iđu priko Cetine da pucaju mačkule pa će Sinjani znat šta je i kako je. A bilo i' je svakakvi. Kida je jedan iz Sinja uteka tamo na ooke i u Italiju i pitaj Boga di nije. A onda opet, neki su se ostali borit jer su fra Pava Vučković i don Ivan Filipović Grčić hrabrili i govorili da će Bog pomoć. Ostalo ti od nemilog svita u tvrđavi sedansto junaka, a Turaka dolazi sto hiljada. Neko kaže da i' je bilo više, neko da i' je bilo manje, šezdeset hiljada, a ko će to znat. A sedan fratara šta je bilo, zatvorili se u crkvicu gori na Gradu i jedan ti izvadi iz nike skrinje Gospinu sliku šta su je donili iz Rame i obisi je na oltar svete Barbare. I molili se oni, moj sinko, a di ne će kod noliko dušmana. To je bilo na sedmi jula i poslin toga sedan dana Turci bili oko tvrđave. Kad došlo jutro na Gospin žežen, zora bila, a Turci ti nasrnili na jadnu tvrđavicu, prvo pješaci, onda konjanici a za njiman i pričuva šta su je imali. Primakli se tako blizu da su svoje barjake zadili blizon zidina. A svaki put kad se primaknu, Sinjani se na nji' obruše svin šta imadu. Najedanput, iz čista mira, stali Turci bižat glavon bez obzira, utekoše drito priko Cetine. Ostadoše mrtvi' deset hiljada a ostali utekli. Oko Sinja sve srušeno i spaljeno, nova crkva podno Kamička izgorila do temelja. A zašto su utekli. Vidili po bedemin oda žena cila u bilu. Navalila na nji' srdobolju. Kad se sve svršilo, časnici štano su branili Sinj skupiše osandeset cekina i dadoše Gospi napravit krunu da joj se slika okruni, a virnici Sinjani i Cetinjani dali svoga zlatnog nakita i šta su imali da se okiti Gospina slika. A kad su Sinjani tek donili iz Rame Gospu, oni bi je odnili u tvrđavu u crkvicu, a ona stalno bižala doli ispod Kamička u niku kupinicu. Oni je onda vrate, a ona ti opet u kupinicu. I tako stalno ona

399

bižala. A fratri onda nisu imali šta drugo već sagrade crkvu tuten di je bila ta kupinica. I tako je nastala naša crkva.241 Od tada se, kao spomen na tu pobjedu, svake godine prije Velike Gospe trči Sinjska alka.242 U čast Gospi što je obranila Sinj, podignuta je
Marina Gugić zapisala je 2008. godine u selu Radošiću kod Sinja. Kazao joj je Ivan Gugić (rođ.1933. rođen u selu Radošić). E str. 5-6. U Sinju se, također, pripovijeda: Godina 1715. povijesna je godina za Sinj i Sinjane, za cijelu Cetinsku krajinu, ali i za našu kulturnu baštinu.Te ti se godine dogodilo veliko čudo. Za vrijeme velike najezde Turaka u cilju širenja njihovog carstva, skupila se šačica hrabrih Sinjana da obrani svoj grad i u tome im je pomogla draga Gospa koju svi danas štujemo. Sinj je bio u plamenu, ljudi na izmaku snaga. Turčin je nadirao sve žešće, kad se odjednom na zidinama grada pojavi lik žene s kudljom u ruci. To ti je bila Gospa, Velika Gospa koja je na Turke poslala kugu i protjerala ih iz Sinja preko Cetine na istok. Mnogo se Turaka ugušilo u Cetini, mnogo ih je pomrlo od kuge, a dok su bježali otet im je konj glavnog sultanskog vojskovođe koji se zvao Edek. S konjem je stigla i cijela njegova oprema: sablja, štit i ukrasi na konju. (Edek ti je naziv za glavnu kariku koja se malazi u alci, koja se igra i u današnje vrijeme.) Martini Lovrić 2006. godine u Sinju kazao je Jakov Đipalo-Ban (rođ. 1952. g.). Rkp. FF Split, 2006, sv. 30/06, str. 12-13.
242 241

Obrani ga Marija Divica, kojano je sinjska pomoćnica. Koliko ji pod grad dolazaše, toliko ji mrtvi ostaviše. Bi u Sinju Gospina prilika koja čini čudesa velika: trikrat se je u gradu znjojila moleć sinka, koga je rodila, da pogleda na svoje stvorenje, koje nosi njegovo zlamanje: “Zarad, sinko, tvoje gorke muke ne daj puka u nevirne ruke! Tako t' moje velike žalosti, nu se smiluj ter grešnikom prosti: plačna gledat ja ne mogu puka ni slušati njiova jauka.” Ali Isus majci odgovara: “Njiova je opačina stara. Pusti mene, moja majko mila, da pokaram ja njiova dila!

Njiovi mi dodijaše grisi, nek jim sindžir oko vrata visi.” Trikrat majka moli sinka svoga da ne kara puka cetinskoga. Poslušajte veliki čudesa što će sada pasti iz nebesa! Na Turčina dođe srdebolja, teška bolest, velika nevolja. Po trista ji na dan umiraše, po toliko iz vojske bižaše, a uoči Gospojine slavne biže Turci iz Cetine ravne. Osta mrtvih trideset iljada turske vojske oko bila grada: što pogibe, što bolest umori, Gospe sinjska posve ji obori. Zafaljujte, od Sinja junaci, brez pristanka Isusovoj majci, kojano vas od Turak' obrani! I da ste mi zdravi, Cetinjani!

Andrija Kačić Miošić, nav. dj. str. 709. – 710.

400

crkvica na starom gradu, na utvrdi iznad Sinja opasanoj zidinama po kojima je hodala Gospa s kudljom u ruci. U Crkvi čudotvorne Gospe Sinjske podignut je oltar na kojem je Gospina slika. U znak zahvalnosti sinjski puk i puk Cetinske krajine okitio je Gospinu sliku mnoštvom zlatnih ukrasa. (Godine 1987. Čudotvorna Gospina slika, u znak sjećanja na tri stotine godina odlaska iz Rame, donesena je u Ramu za blagdan Male Gospe i ponovno vraćena u Sinj.) Dakle, Gospa i Alka zaštitni su znaci Sinja i Cetinske krajine. Alkar može biti samo onaj koji je rođen u Sinju. Najpoznatije je alkarsko prezime Vučković. (Vučković je zarobio Edeka.) Nakon stalnih osmanlijskih osveta, Bosna i Hercegovina bila je opustošena, a narod masovno prebjegao u Hrvatsku. Tako je 1723. godine u Bosni i Hercegovini ostalo samo 25 000 Hrvata.243 Koliko je poznato, to je najmanji broj Hrvata u toj zemlji od VII. stoljeća, kada su je nastanili. O bijegu Ramljaka i njihovih fratara Duvnjaci govore:

Na Privali, povri Prisoja, i sad se vidi kud je Gospa bižala iz Rame u Sinj, osto njezin put i trag od kola. Ljudi to i zovu Gospin put. Mnogi Duvnjaci kazuju predaje o bijegu Ramljaka i putu s tragovima Gospinih kola. Gospin put postoji i na Ljubuši iznad Mandina sela i Lipe. 244 Roša harambaša Roša-harambaša hajdučki je naziv za Ivana Bušića. Rođen je oko 1745. Premda G. Bujas u Makarskom ljetopisu od godine 1773. do 1794. piše da je Roša rođen u Gorici kod Gruda, vjerojatnije je mišljenje A. Ujevića koji u Imotskoj krajini (Split, 1953.) piše da je Roša rođen u Donjim Vinjanima kod Imotskoga. To potvrđuje i danas živa predaja u tome kraju.
Franjo Šanjek, nav. dj. str. 317. Danijela Ančić zapisala je u Lipi po kazivanju Vinka Rozića, rođenog 1938. godine. Rkp. FF Mostar, 2003., str. 23. D.
244 243

401

Prozvan je Roša jer imao crvenu kosu (tal. rosso = crven). Rano je ostao bez oca Jakova. Živio je na turskoj granici slušajući priče o turskim zulumima, pa se u njemu rano javlja strast da se osvećuje Turcima. Harambaša Sočivica (pravoslavac) primio je Rošu u svoju četu s nepunih petnaest godina. Velik je broj predaja koje kazuju o Rošinom hajdukovanju. Petar je Bakula u svome Šematizmu zabilježio predaju koja kazuje kako su babe zatvorile vrelo Turanj zbog Roše-harambaše koji je dolazio na to vrelo radi čega su ondje češće boravili Turci htijući uhvatiti toga hajduka. Roša je, kaže predaja, po narudžbi ubijao čas sina, čas oca koji su međusobno bili u svađi. Međutim, kada se Ali-beg Sukljašević izmirio sa svojim sinom Ahmedom, kojega je prethodno pobratimio sa Rošom, potkupili su šestoricu Vlaha da ubiju Rošu. Roša je upao u zasjedu u kojoj mu poginu brat i jedan pratilac, a onda je on sa svoja dva hajduka pobio napadače i oba Sukljaševića. Roša je hajdukovao od Imotskoga do Sarajeva. Priča se da je Roša bio i gusar odlazeći do Amerike i Indije. Benić piše da je Roša imao trideset tri druga i da je među njima bio musliman Mubašir “i nije bio loš čovik”.245 Predaja kazuje: “U početku je Roša živio u dobrim odnosima s pravoslavcima, a njegov prvi harambaša bio je pravoslavac Sočivica. Međutim, jedne su noći imotski kaluđeri zazvonili i skupili narod obukavši odeždu naopako i u litiji govoreći neka prokletstva okrenuvši naopako crne svijeće i tako ih pogasiše, a za njima i sav puk. Kada je čuo za to, Roša je pobjesnio pa je makarski ljetopisac zabilježio: ‘Niki arkaći od straha Rošina blagosivaše se i učiniše se katolici!’”246 Pisani dokumenti i predaje kazuju o Rošinom boravku u kreševskom kraju. “Turci su godine 1777. orobili kreševske franjevce za tisuću groša, jer se na Lopati kod ‘fratarskih štala’ primijetila Rošina četa. Te je, naime, godine Roša s 30 drugova na Lopati (lokalitet Korča) dočekao 12 trgovaca s robom. Ubili su trojicu, a ostali su pobjegli. Svu su robu hajduci raznijeli.”247 Roša je, također, boravio u okolici Tarčina, jer je preko toga mjesta prolazio važan srednjovjekovni put. Zato je u tom kraju poznata izreka: Ivan planina – hajdučka starina. U narodu Sarajevskog polja ostala je uspomena na Rošu, pa se nekome tko je nagal kaže da je “k’o Roša“.

245 246

Bono Benić, nav. dj., str. 260-261. Miroslav Džaja – Krunoslav Draganović, nav. dj., str. 96. 247 Isto, str. 96.

402

Rošinu smrt opisao je Ivo Andrić u pripovijesti Ispovijed.248 Andrić priča kako je Roša, hajdukujući po Dalmaciji, Hercegovini i Crnoj Gori, orobio francuskog emisara na putu u Carigrad. Progonjen od Turaka, bježi u Bosnu i tragično završava kod Kreševa. Hajdučki harambaša Ivan Bušić Roša, živijo ti je u Donjin Vinjanin. Nadimak je dobijo po crljenoj kosi. Ima je brata Mijata, a njega ti je ubijo Rošin pobratim Amet (Ahmet) Sukljažević iz Mostara. Ubijo ga je na kukavički način, iz zaside, dite. Roša se undan naosumio na pobratima i undan ubije njega i nikoliko njegovi ljudi. Poslen toga pobigne on u ajduke. Mostarci Turci su ti undan odlučili osvetit Ameta, pa puklo kud puklo. Undan se umišaju i livanjski Turci i odluče osvetit mostarske, ali ji Roša jopet ubije devet. Urotiše ti se tada svi Turci, al on, ko kad je bijo stoput pametniji od njizi sviju skupa zajedno, on ti lipo pobigne, u Taliju i vrati se za par godina. I dalje je ratova s Turcima, ali je napada i pljačka trgovce i putnike, a zavadija je se i s imockim pravoslavcima. Niki su ti o stra prišli na našu viru, pa ga zato nazvaše “ustaško-križarski preteča”. Posta je opasan i za mletačku i za tursku vlast, pa su činili svašta da ga maknu. Roša je nastavijo po svom, a kad mu je više dodija taj ajdučki život, on ti je tražijo pomilovanje. Nije ga dobijo, pa ti je unda jopet oša u Taliju i kašnje se vratijo u Dalmaciju. Svi su se bojali da će jopet izbit neredi, pa su ga ubili, osikli mu glavu, napunili je pamukon i undan su ti je nosali i š njome po turskim gradovima skupljali darove. Znaš ti, dite, Roša ti je meni bijo neki did, pradid, ali ono izvanjski. Ne znan točno po kome, al ja san ti se uvik ponosila s time, a je i moj ćaća. Uvik mi je priča o njemu i govorijo da neka se ponosin s timen. Neki ti njega fale, neki mu laju, al moj je ćaća, dobar ti je bijo, Bog mu da pokoj, uvik govorijo da je to dobro, da je bitno da je on za života ostavijo traga. Pa šta što mu laju, stara je narodna: “Dobar konj ima sto mana, a loš samo jednu-ne valja!” E, dite moje, nemoj se nikad stidit svoje krvi. I ti se tribaš ponosit š njimen, sa svojin Vinjanin. Nemoj to nikad zaboravit, ti si isto naše gore list! Rošini dvori ti se nalaze u Donjin Vinjanin, ispo crkve sv. Roka, blizu Crne Gore. Područje iznad kuće ti se zove Rošine livade. Tu ti je i njegovo guvno i njegov bunar i kamen na kojem ti je smijo sidit samo on i niko drugi. E, da mi nije ovi stari kostiju, pa da mogu trčat, a trčala san dok san cura bila, sad bi ja

248

Vidi: Ivo Andrić, Sabrana djela VI. Žeđ, Zagreb 1963, 35-54.

403

tebe odvela gori u Rošine livade. a da ga nije primijetila. u Vinjanima Donjim kod Imotskoga kazala Iva Rebić. te stoljetne masline. Već od prvog trenutka Mavro je bio očaran njome. izdao je i ubio Rošu 1. ispod crkve sv. Mavro je bio osjetio potrebu za odlaskom do samostana i uživanjem u predivnom pogledu i svježem zraku nakon više tjedana života u škveru i udisanja katranskog dima. Bio bi i sretan. Studentici Filozofskoga fakulteta u Splitu. Mavro izađe pred nju. (Međutim. Koračala je putem pjevajući. Antoneli Rebić. nego i vrlo mlada. godine nakon višegodišnjega izbivanja vratio u Dalmaciju i udružio se s trojicom drugova. 7. a djevojka se skameni poput prestrašene ptice. jedan od te trojice drugova. 249 404 . zaseok u Donjim Vinjanima. Na glavi je nosila vrč. prenuo ga je nečiji predivni glas. fabula Andrićeve priče ne odgovara stvarnoj smrti Roše harambaše. a za prslukom zadjenutu grančicu punu bijelih latica. rascvale bademe i zelene brežuljke kojima je Trogir bio okružen. Mavro je sa zadovoljstvom promatrao svoju prelijepu. Već desetak godina je plovio između Trogira i Venecije. FF Split. već i bogat. pa se obrati plahoj djevojci i pokuša saznati ponešto o njoj. Iako je bio Mlečanin. da ti to vidiš. Stojeći iza čempresa.-8. lađa mletačkog kapetana Mavra. Bušić 1919. Nakon što joj se približio. tuten ti visi na zidu u ganjku!249 (Crna Gora u Vinjanima Donjim kod Imotskoga) Ivo Andrić u svojoj pripovijesti Ispovjed piše o Roši harambaši. rođ. travnja 1783. godine u uvalicu čiovskog škvera je pristala Tetida. Mavro uvidi da je djevojka ne samo jako lijepa. 13. 2004. str. Mavro primijeti da glas pripada mladoj djevojci u crvenom prsluku. Crvenjevši se. Marija (tako se zvala) mu odgovori Crna Gora je područje. A eto. bar vidi njegovu sliku. Rkp. Uspinjući se prema samostanu Dridu. Dok je tako u mislima računao koliko zlatnika bi mogao dobiti za konoplju i vino s Tetide (i na koje će venecijanske ljepotice te zlatnike potrošiti). trogirsku luku. sv. Roša se 1782. Mavro je zbog svog čestog boravka u Dalmaciji tečno govorio hrvatski. Ivan Vekić. tek nedavno porinutu lađu. činila mu se čistom i neiskvarenom poput vile. Roka.) KAPETAN MAVRO U ožujku 1797. bio je ne samo mlad i zdrav. da nije njegove neutažive pohote.

Marija je. ni ne sluteći njegov zao naum. Njegova posada ga nije ni pokušala spasiti. potrga joj cvijeće i oskvrne tijelo. no zbog jake oluje se uopće nije moglo upravljati brodom. donijela i toga jutra mlijeko u Mavrinu kabinu. U tom trenutku osjeti nekakav mirisni dim kako je obavija.da prodaje mlijeko. Ovog puta Mavro joj je dao nekoliko zlatnika. veliki crni oblaci su nadvisili Tetidu. Za manje od pola sata. misleći na bolesnu baku i ništa ne sumnjajući. a nevina djevojka je. o nesreći koja ju je zadesila. ali ne želeći se vratiti u Trogir zbog svog zlodjela. Marija se dovuče do samostana Drida i u suzama ispriča fra Andriji. a ostalo mu vratila. ali poštena djevojka ih nije htjela primiti. ometajući joj plovidbu. Fra Andrija zatim iznese iz crkve križ i počne se moliti. budući da se on na njih davno bio priviknuo. Njene riječi su natjerale i svećenika u gorak plač. prihvatila. Mavro uskoro uvidi da ne može nastaviti po ovakvom vremenu. Tako slomljena i oskvrnjena. koji su bili rezultat njegova iskustva kao pomorca i kapetana broda. Oluja se uskoro toliko pojačala da je brod odbacila sve do rta 405 . pokuša skrenuti prema uvali u Drveniku. Plaćao joj je u zlatu. Iako se trudio biti ravnodušan prema njoj. Tetida je već bila nakrcana robom koju će prodati u Veneciji. ali je uspijevao ničim to ne pokazati – imao je nevjerojatnu snagu volje i strpljenje. a na svijetu ima jedino baku (roditelji su joj bili mrtvi već duži niz godina). koje odbaci Mavra daleko u more. a zapuhao je suprotni vjetar. Djevojka se pomalo osvijesti. budući da su i sami bili u smrtnoj opasnosti. Mavrina strast za Mariju je rasla iz dana u dan. Nakon kraćeg vremena. ali nedovoljno da pobjegne ili se obrani. Baš u tom trenutku ugledaju Mlečaninovu brodicu kako brzo plovi za Veneciju. djevojka je stekla potpuno povjerenje u njega. prepredeni Mavro nagovori Mariju da mu svako jutro donosi vrč svježeg mlijeka na brod. Vidjevši priliku. a zatim je izbaci na obalu i otplovi. a upravo to je bilo ono što je Mavro želio. svome zaštitniku. pobrinuo se da nitko na brodu ne bude zao prema Mariji. Nekoliko dana prije proljetnog ekvinocija. Na Mlečanina trave nisu djelovale. Odjednom jak nalet vjetra zahvati jedro. a Mavro skoči na nju poput pohlepne zvijeri. te se onesvijesti i padne na pod kabine. kao i inače. gonjena jakim vjetrom. nije dopuštao da joj itko kaže koju ružnu riječ. pa je kapetan zapovijedio da sve bude spremno za polazak. već je zadržala jedan.

-1780. a 10.000 hrvatskih vojnika uzaludno je branilo čast kolebljivih Mlečana. Nakon tri dana. Nekada je bio od životne vrijednosti za stare Poljičane.) provodila je politiku prosvijećenog apsolutizma. FF Split.Cumbrijana. a njegova vojska 1806. (Propast Dubrovačke Republike opisuje Ivo Vojnović u Dubrovačkoj trilogiji.god. ulazi u Dubrovnik. Slojevi plemstva su bili ugričići i didići. 251 Na području istočno od Splita. hrvatska obala je ponovno dodijeljena Austriji. leš kapetana Mavra je nađen na žalu blizu crkvice Gospe Pokraj Mora ispod Vilina Doca u okolici Trogira. Za razliku od Dubrovačke Republike. Rkp. st. Napoleon 1805. Temelj Poljičke Republike je bio Poljički statut. odstupio je zadnji mletački dužd. Na čelu je bio knez. od Žrnovnice do Blata na Cetini i Omiša. 2008. a danas je od povijesne vrijednosti za Hrvatsku. U svibnju 1797. Nastojala je poboljšati položaj kmetova. Požešku i 250 Tereza Karabatić zapisala je 2008. a mornari su se jedva uspjeli spasiti. godine Austriji oduzima Dalmaciju. pisan bosančicom. Ukinula procese protiv vještica. ukinuta 10. od mora do Zamosorja. Kazao joj je Blaž Korčulanin (rođen 1937. kojeg se biralo svake godine. lipnja 1807. Tetida je bila potpuno uništena.) Poljička Republika251 je. 250 FRANCUSKA I AUSTRIJSKA OKUPACIJA HRVATSKE Napoleonova osvajanja označila su kraj tisućljetne vladavine Mlečana. Poljička Republika. PLANINA BLIZNA Marija Terezija (1717. st. a ne aristokratska. godine u Vrsinama kod Trogira. ožujka. ova je Republika bila seljačka. kraj Visa porazili Napoleonovu vojsku i utvrdili Vis. Bečkim kongresom 1815. godine. 406 . E. a bili su u nešto povoljnijem položaju od ostalog pučanstva. u Vrsinama). sve do barbarskog upada Napoleonove sile početkom 19. Teritorij Mletačke Republike pripao je Francuskoj i Austriji. 1811. dokument iz 1440. obnovila je Virovitičku. rodila se u 13. koji je donosio zakone i običaje Republike. Englezi su 13. Godine 1745. To je administrativno područje pod samoupravom puka Poljičke Republike koji je svoju samostalnost baštinio od 13. Tri godine kasnije (1808) i formalno je Napoleon ukinuo Dubrovačku Republiku. na području zvanom Poljica. nakon šest stoljeća opstojnosti. st.

FF Split. A nju još zovu Marija Bljuzga. MH. Cesta se gradila po načelu kuluka. koje su još Turci u naše krajeve doveli. šta je njima odgovaralo jer se živilo u oskudici. ali kad su našli spomenik đe je upisano. mokar snijeg pa se sve raskaljuži i stopi i nema nigdje suva il’ u proljeće kad se ono snijeg otapa. 253 Usmene pripovijetke i predaje. na silu. priredio Marko Dragić. Kad je Austrija zauzela Dalmaciju. Zagreb 1997. dolinom Cetine priko Sinja. al’ ne znam zašto. Samo šta se u doba Turaka kulučilo besplatno. da nije potrošio pare ni parića. Da bi šta brže to dovršia. prišla je Cetinu kod Trilja i stigla do Neretve priko Turije. HKD Napredak. Francez je pita da mu plati trošak za cestu. tamo kod Turiđa.Srijemsku županiju i vratila u sklop Hrvatske. str. godine kazao je Ivanko Franić (1962.252 (Žepče) KAD JE FRANCEZ PROBIJA CESTU Kad je Francez probija cestu od Pariza do Turiđa i ne potroši pare ni parića. a bljuzgavicom zovu kad ono pada krupan. 132. priredila Maja Bošković-Stulli SHK. zato nije moga dobiti Francez ništa. knj. drama i mikrostrukture. Rkp. uposlia je i veći broj seljaka kojima je tako dava kruva i neki mali iznos. Hrvatska književnost Bosne i Hercegovine u 100 djela.253 MARMONTOVA CESTA Marmont je iša sagradit ceste koz našu zemlju. 358. O Mariji Tereziji u Žepču se pripovijeda: Blizu Zavidovića ima planina Blizna. Kažu nju tako zovu jer je kraljica Marija Terezija kad je onuda prolazila bila trudna i konj pod njom poklekne i ona se porodi i rodi blizance. Sarajevo 2005. 2007. 5. str. policijski službenik u mjestu Blato na Cetini (Omiš).). 254 Aniti Stanić 2007. Tako je ta cesta išla od Knina.254 Hrvatska usmena književnost Bosne i Hercegovine: proza. E. al' nije to moga napravit uz obalu jer su tamo bili Rusi nego je iša iza brda i planina. onda je podignuta kula norinska. 252 407 . MH. kad je narod silom radija to. Znam samo da u nas bljuzak znači pljusak. a Francuzi su ipak te naše seljake kruvom naranili.

GOSPA NA HLADI U doba francuska je zaposjela sva mjesta u tako i Kaštela. šetajući rivom. uz najveće slavlje povratiše sliku Majke Božje u njezino svetište. procesije običaju. Jurja mučenika. posvećena je crkva na groblju u Kaštel Sućurcu. župna crkva u mjestu od koje 408 . volio ljetovati s njim je dolazilo i četrnaest 1810. kad je puk noseći sliku Majke Božje ulazio u crkvu. a s njim cijela posada. Zapovjednik francuski. nebo se odjednom zamračilo. Dan je bio vedar. U Kaštel mjeseci nije kiše. u Dalmaciji je suša. Kad su mu mještani rekli razlog zapovjednik se počeo podrugljivo smijati. Sutradan je bila procesija. Tada je odlučio sliku Hladi procesiji u mjestu te tako Noć prije zvona su. nigdje ni jednog jedinog oblaka. sreo je skupinu mještana te ih namrgođen upitao čemu ta predugačka zvonjava. Marmonta vojska znamenitija Dalmaciji. godine vladala velika Sućurcu šest pala ni kap svećenik Gospe na prenijeti u župnu crkvu u isprositi kišu. Na samom kraju procesije. dugo sutrašnji ophod.255 255 Čudotvornoj Gospi na Hladi. po navješćivala svečani Zapovjednik francuske posade. pa Marmont je u Kaštelima. Kaštel Sućurac ima pet crkava: župna crkva Sv. puk i sila naroda iz okolice. sutradan bosonog. udarilo nekoliko gromova te je počela padati kiša cijeli taj dan i cijelu noć. svladan od očevidnog čuda. a najčešće njegovih generala.

godine vratio se u Dalmaciju i izdao proglas kojim je pozivao na ujedinjenje s Hrvatskom. godine bombardirana od savezničke vojske pri čemu je poginuo velik broj mještana uključujući i svećenika. zatim crkva Gospe na Hladi. ban dalmatinsko-hrvatsko-slavonski. U Zagrebu je bio glavnim upraviteljem policijskoga ureda. godine osudila na smrt u odsutnosti. Josip se školovao na Theresianumu u Beču. Kad su ga ovi iz potjere pitali je vidi fra Andriju. Godine 1809.256 (Selca na Braču) Ban Josip Jelačić Bužimski Josip Jelačić Bužimski (Petrovaradin 1801 – Zagreb 1859) bio je grof. Nakon propasti Mletačke Republike 1797. u dijelu Vranji Ratac. kad je vidi da in ne će uteć. 1837. 25. Jurja na Putalju). 1761. Luke na Kozjaku te Sv. Po legendi je fra Andrija Dorotić biža isprid Francuza jer ga nisu volili ka borca za narodni jezik. profesor filozofije i prirodnih znanosti u Peruuggiji. i pokaza suprotni smjer od onega u kojen je zatin odjaha. ali se razočarao jer Dalmacija nije pripojena Hrvatskoj. zasta je kraj kuće koja se i zove fra Andrijina kuća. crkvica Sv. – Sumaratin.) – Ivanko je moj djed. filozof i književnik. Ivanko Sokol pok. Potkapetanom imenoje ostao samo zvonik jer je 5. Otac mu Franjo bio je podmaršal. baš je proša”. on je reka: “Evo. i dok je stigla potjera. te je putovao po Bosni. Rumeliji i Krfu. a nakon toga postao je potporučnikom u konjičkoj pukovniji u Galiciji. Radi toga bio je prisiljen pobjeći u Bosnu i Slavoniju. primiri se i pričini ka težak koji tu radi. sjaši. kazivač: pok. Rimu i Veneciji. prosinca 1943. 409 . 10.-2007. U narodu je ostalo sjećanje na fra Andriju Dorotića. a francuska vlast ga je 1810.FRA ANDRIJA DOROTIĆ Fra Andrija Dorotić (Sumartin na Braču. Albaniji. Francuska vlast optužila ga je da je austrijski agent. stupio je u austrijske postrojbe. Ivanko Sokol (1930. Povukao se iz politike i otišao u samostan u rodnom mjestu.) Bio je političar. 256 Isto. Nakon uspostavljanja austrijske vlasti odlikovan je. E.

g. Pokopan je na svome imanju Novi Dvori kod Zaprešića. do 15. onda su ih batinali. Nakon smrti jedinoga djeteta. a sljedeće godine pukovnikom i zapovjednikom te pukovnije. godine proglasio Oktroirani ustav. I pita 410 . Revolucionarna 1848. ožujka 1848. prosinca postaje guvernerom Rijeke i Dalmacije. Josip Jelačić Bužimski je 23. g. Potpukovnikom 1. Ban Jelačić 2. Ti su ljudi bili kmetovi grofovima. koji je tajno uklonjen 1947. Silvestarski paket objavljen je 31. a Bach uspostavlja apsolutizam. prosinca 1866. Time se htjelo simbolizirati jedinstvo Hrvata i Srba. travnja ban prekida Uniju s Ugarskom. a 1831. bana Jelačića. da je malo prigovaral njima. g. Patrijarh Stefan Rajačić ustoličio je 5. jednogodišnje kćerke Ane. kapetanom 3. prosinca 1851. lipnja 1848. graničarske pukovnije u Ogulinu s kojom je ratovao u Italiji i kod Velike Kladuše protiv Osmanlija. Od 8. Pisao je pjesme na hrvatskom i njemačkom jeziku i objavljivao ih u Danici ilirskoj. Ako su malo zakasnili na rad. Bio je pristašom Hrvatskoga narodnoga preporoda. U svojem govoru ban je iskazao ponos “što ga je rodila hrvatska majka u hrvatskoj zemlji. Car Franjo Josip je 4. majorom je pješačke pukovnije i pobočnikom dalmatinskoga guvernera. godine. a ako je bil više kriv.. onda je bil osuđen na galge. Onda se puno ljudi sakupilo i išli su pred bana Jela čića u Zagreb.. godine. ožujka 1848. ožujka 1849. g. izašel je ban Jelačić na balkon. izabran za bana.van je 1830. Bio je sklon savezu s Vojvodinom i Slovenijom. g. pa se danas to mesto zove Galženjak. ožujka 1848) postavljena su Narodna zahtijevanja. Od 1837. Kad je tamo narod došel. A galge su bile na bregu blizu ovoga groblja.” Ban 7. rujna objavljuje rat Pešti i 11. godina potaknuta je Ožujskim prevratom u Beču od 13. banske pukovnije u Glini postao je 1841. Za života je postao simbolom hrvatstva te mu je 17. rujna prelazi Dravu i Hrvatskoj pripaja Međimurje. g. a dva dana nakon toga (25. travnja 1848. na Gornji grad.. i ponovno vraćen 1990. posle klake još su ti grofovi tlačili. Kad je klaka ukinuta. godine ban Jelačić je bio podmaršalom i vrhovnim zapovjednikom obiju banskih pukovnija. a 19. godine postavljen spomenik na glavnom zagrebačkom trgu. BAN JELAČIĆ UKIDA TLAKU Na Kamenjaku jedno mjesto se zove Groblje jer je tu bilo groblje onih koji su za vrijeme klake vešani. i dulje bolesti ban je umro u Zagrebu 1859.

Zulum i nepravde otjeraše ga u planinu godine 1859. Onda je kralj zvadil beli rupček i rekel je: – Od danas više nema klake. A ban odgovori narodu: – Narode. On je bil ban hrvatski. Imotskom.narod kaj hoče. straža je javila kralju daje došel ban Jelačić s narodom iz Hrvatske. uspio je. 257 411 .257 (Kamenjak) Andrijica Šimić Rodio se 2. I onda je zišel kralj van. opet na balkon. Hajdukovao je po Rakitnu. I kad su došli pred taj kraljevski dvor. A tam su bili novinari i odmah dali u novine. Doljanima. 130. Livnu. Putovali su četiri dana do Beča. Ban Jelačić je išel na konju. podigli su Stubi č ani križ na Galženjaku da bude uspomena na sve one koji su stradali za vreme klake. nisam ja kriv. I narod je pristal na to. Oni su mislili daje ban Jelačić tomu kriv. SHK. Oni kažeju da više ne moreju baviti ovu klaku. Duvnu. 357. Glamoču i Vrlici. godine nakon čega se ponovno odmetnuo u hajduke. u Alagovcu kod Gruda. Nakon dvije godine tamnovanja u Splitu. kome je iznenada sasuo šaku prašine u oči. a narod za njim pešice. str. pobjeći iz ljubuškog zatvora 1868. Već u 10.1833. str. Livnu i Ljubuškom. Duvno 1989. priredila Maja Bošković Stulli. prepilivši okove. Kad je klaka ukinuta. MH. godine. Imotskom. U okolici Livna ima nekoliko lokaliteta koji podsjećaju na njega. Zagreb 1997. Oteo je oružje nekom begu. Kupresu.258 Usmene pripovijetke i predaje. Ako se želite osigurati da ja nisam kriv. I ban gaje pozdravil i rekel mu je da narod je došel k njemu u Zagreb na banovinu i zatražil da več ne more baviti klaku. 258 Župa Tihaljina. Andrijica Šimić uhićen je izdajom 1866.10. godini otišao je u Mostar agi Tikvini u službu i služio ga punih 10 godina. Narod ga opisuje kao branitelja sirotinje i zaštitnika potlačenih. Progonio je i bogatije kršćane. idem s vama u Beč pred cara i kralja Franju Josipa. Vratio se narod s Jelačićem u Zagreb i više ih nisu grofovi tlačili. Sveta baština. te je izručen turskim vlastima.

Jednom banduri drežanski zanoćili u Konjskom./1982. GZM. 51.’ I tako Šimić Andrija nije nikada napao Drežnjake. u Karamanovcima Derviš-bega Huseinova Kopčića s njegovih 30 čivčija i Halila Osmanova Muratbegovića iz Žovnice i ogulila ih na putu. ali i u drugim mjestima. Pitali banduri jednog Drežnjaka: ‘Što bi ti Šimiću Andriji uradio?’ A on rekao: ‘Ne bi mu ništa. Ante Šimčik. dj.. 184. Jednom banduri drežanski zanoćili u Konjskom. ali nikomu nije naudio ni za šibicu. I slušao on što banduri pričaju. već da imam u torbi šta. GZM.261 (Drežnica kod Mostara) Usp. a neke i danas žive u njegovu rodnom kraju. 37. Predaja i povijesni izvor kažu da je u svoj toj družini Šimić bio najčovječniji te ga Derviš-beg i Halil Muratbegović nisu htjeli optužiti pred okružnim sudom u Splitu. u jednoj pojati doli. Pitali banduri jednog Drežnjaka: ‘Što bi ti Šimiću Andriji uradio?’ A on rekao: ‘Ne bi mu ništa. već da imam u torbi šta. 260 259 412 . 37.HAJDUKOVANJE Godine 1869. nav. I slušao on što banduri pričaju. sio bi s njim i poio. NS. sv..259 O tome poznatom hajduku i hajdučkome harambaši postoji više predaja. 18. 261 Vlajko Palavestra. 184.”260 BANDURI O ANDRIJICI ŠIMIĆU Hajduk Šimić Andrija je često dočiko trgovce u Raiča klancu. Vlajko Palavestra. harambaše. Narod u Drežnici kod Mostara o njemu još pripovijeda: “Hajduk Šimić Andrija je često dočiko trgovce u Raiča klancu. a slazio je i u Drežnicu. str. – 52. str. sv. str. a gori bio Šimić Andrija sa svojim drugom na sijenu. studenoga. sio bi s njim i poio. u jednoj pojati doli. a slazio je i u Drežnicu.’ I tako Šimić Andrija nije nikada napao Drežnjake. Pripovijetke i predanja iz Drežnice. ali nikomu nije naudio ni za šibicu./1982.. NS. a gori bio Šimić Andrija sa svojim drugom na sijenu. dočekala je hajdučka družina Andrije Šimića.. Pripovijetke i predanja iz Drežnice.

pa me drže za ruke.263 262 263 Predaju sam zapisao 1999. pokazao što je pravo junaštvo. (Milas. za noge i za trup. pak. novinaru Pučkoga lista Juraju Kapiću u Splitu.40 fiorina i kupili nekoliko volova. g. prema kazivanju Zdravka Nikića iz Ružića kod Gruda. Stavio je na glavu naćve u kojima se kuha kruh. koji su se junačili. a na nekim mjestima do pasa. Primih se gore. Život mi je težak. Za izdaju Garci su dobili 477. s oštricom okrenutom prema gore. oko nje mnoštvo kokošiju. Iznemožen. Svaka mi se noga čini kao greda. ali. 1996: 58. te je preskakao magarca s mjesta. Obijem se na pomrki o drvlje i kamenje. pa se raspokojih. Je li vjera? Jest! Tu mi naložili vatru. napih se i zaspah kao zaklan na Garčevoj slamici. Noge su mi izranjene i otekle. što vide jadne oči moje? Imade ih dvadeset oko mene. pataka i pilića. i danas žive predaje o junaštvu i neustrašivosti toga hajduka. Druga predaja govori o tome kako je Andrijica nakon izlaska iz tamnice. To je Andrijica Šimić ispričao 2. Nad njima se naviju orline. M. u kojoj je odležao punih trideset godina i četrdeset dana. pa da ću skočiti. U tom se probudim.262 SAN ANDRIJICE ŠIMIĆA Snieg mete kao lopatom. sa svojih šezdeset osam godina života još uvijek bio snažan. stignem u selo Runović i pokucam na vrata u Garca. Tako se u jednoj od njih govori kako su Turci Andrijicu opkolili u kući jednog njegova prijatelja i tražili da se preda. u jednu ruku uzeo svojega vjernog “džeferdara” (pušku) te pucajući izjurio među Turke koji su se razbježali glavom bez obzira. nego da će on uskoro sam pred njih izići. U snu vidim rieku Vrliku.) 413 . što se nitko drugi nije usudio učiniti. Sami su u kući muž i žena. Gazim ga do koljena. a on pobjegao u obližnju šumu i tako se spasio.. uhvatio se rukama za nožne palce i tako preskočio nož. Založih.U Ružićima kod Gruda. Prijetili su da će zapaliti kuću ako on ne iziđe iz nje. a kako bi onima mlađima od sebe. Sjeo je na pod. siječnja 1902. Tako propade Šimić na tvrdoj vjeri. u jednom je “dućanu” u pod stavio nož. ali su im pokrepali. On im je odgovorio kako je sramota i grjehota tuđu kuću zapaliti.

pa evo nas još ima živih.] Mrvi nas i tare već od 500 godina.) Slobode se nije nauživao. koji ga je okrijepio umorna. bojeći se da će ih Turci pohvatati i poubijati..) konzuli su nastojali ishoditi mir pa su pozivali vođe ustanika u Mostar. 414 . U groblju u Runovićima počivaju Andrijica i njegov izdajnik. ustanici su bili oprezni i nisu htjeli doći u Mostar. godine nedaleko od Imotskoga pao je u zasjedu. a Andrijičine noge su nad Garčevom glavom. Kada su ih konzuli upitali zašto je vojska dovedena na vijećanje. Neki kažu da je NK Hajduk nazvan po njemu. Odležao je nešto preko 29 godina u tamnici u Kopru. Do sastanka je došlo na drugom mjestu na kojemu vođe dočekaše konzule s mnoštvom vojske. Stigao je u Runoviće kod Imotskoga nekom Anti Garcu. pa su obojica ukopana u isti grob. prosinca 1901. Dariju Šimiću. (Rođak je Antunu Branku i Stanislavu Šimiću. Vidjevši da je prevaren Andrijica je kumu Anti Garcu izrekao kletvu: Dabogda moje noge nad tvojom glavom bile. veljače 1905.-1878. HERCEGOVAČKI USTANAK Za vrijeme Hercegovačkog ustanka (1875. pomilovao ga je car Franjo Josip. Međutim. vođe im odgovoriše kako nikome ne vjeruju. Ustanici su na to odgovorili: “Dugovječne mukotrpnje opravdavaju naš ustanak [. a on se jedva spasio. 5.SUŽANJSTVO U proljeće 1878. da krv do zadnje 264 Tu predaju i danas pripovijedaju u Grudama. godini života 16. ali pogazio vjeru da ga ne će izdati. SMRT U 68. Iste godine Andrijica Šimić osuđen je na doživotnu robiju. Mnoštvo naroda dočekalo ga je na Splitskoj rivi.. U snu ga sveza i predade austrijskim vlastima za ucjenu koja je raspisana za njegovu glavu.264 Andrijičina kletva se ostvarila. koji je umro dva dana prije Andrije. naglo umre i to baš u kući svog izdajice Garca. Konzuli su upozorili kako ustanak nije opravdan i kako sultan ima silnu snagu i vojsku pa će ih sve smrviti. u kojoj mu je izginula sva družina.

rijetko kao fabulati (predaje koje imaju razvijenu fabulu). mitskoj. 84. Isto.) Krčelić navodi više priča. Vatavuk i Strizirep. grobalja. 84. str. Uspomene na znamenite osobe i sudbonosne događaje čuvaju i mnogobrojni toponimi. Njive Bojčuše u selu Letki kod Tomislavgrada nazvane su tako jer su na tom mjestu izginuli mnogi Rimljani i Duvnjaci 155 g. vrela. *** Povijesne predaje kazuju se kao kronikati (kratka priopćenja povijesnog sadržaja). prije Krista. virova.kapi prolijemo za slobodu. U svojim Annuama (1748. Stolac. U tim su predajama sačuvana sjećanja na znamenite ljude i događaje iz najstarije povijesti. nastanka i nestanka jezera. Memoari sa Balkana 1858. mjesta.-1878. čatrnja. grobova. lokaliteta. str. Neke su etiološke predaje nastale na temelju pričanja iz života poput one o Svekar-vodi. bunara.) povjesničar i svećenik bilježi etiološku predaju o nastanku imena grada Zagreba. stavio u usta. 267 O tim predajama govori se u mojim knjigama Deset kamenih mačeva i Od Kozigrada do Zvonigrada. vidjevši taj prizor.”266 Priča se da je engleski konzul Holmes zaplakao. Etiološke predaje nastaju na povijesnoj.267 ETIOLOŠKE PREDAJE Etiološke predaje nastaju na temelju povijesnih događaja i osoba i iz ljudske potrebe za objašnjenjem uzroka i podrijetla nastanka naziva pokrajina.”265 Na to konzuli rekoše kako će pomrijeti kad pojedu malo kruha što ga nose u torbi. prezimena. U Splitu je i danas u usmenoj komunikaciji etiološka predaja iz ilirskoga doba koja pripovijeda o nastanku prezimena: Škare. a nikada kao memorati (predaje koje kazuju o osobnim doživljajima). Težnja k objašnjavanju i tumačenju etioloških predaja stara je koliko i ono što one tumače. – Zagreb. legendnoj razini. 1715. Tada je Mijo Ljuban iz Sjekoša zgrabio šaku zemlje ispred sebe. 265 266 Martin Gjurgjević. 1778. Najviše je povijesnih predaja koje kazuju o višestoljetnom ropstvu pod osmanskom vlašću.. 415 . prožvakao i progutao rekavši: “Evo ove Božje hrane neće nam nikad nestati. eshatološkoj. 2000. ponora te uzroka različitih pojava u prirodi i među ljudima. demonološkoj. Baltazar Adam Krčelić (Šenkovec kod Zaprešića.

među cvijeće uplela se trava. u Koritima kod Tomislavgrada. – Sarajevo. Na mnogim lokalitetima zvanim Crkvine. kao i ja teške suze lila . 1920.U narodnom je pamćenju krunidba prvoga hrvatskoga kralja Tomislava. 1942. Crkvišta.). cvijeće brala pa ga mirisala. Često su predaje o lokalitetima i grobovima potaknule arheologe da ih istraže i uvjere se u istinitost priča. 1985. U tom smislu iznimne su zasluge Đure Baslera (Sijekovac kraj Slavonskoga Broda. obrasla šumom ali naši preci su kazivali kako je Zvijezda prije bila puno drugačija to jest čista suprotnost Zvijezdi kakva je dan danas.) istražio je kraljevski grad Bobovac i okolicu Konjica. Ćiro Truhelka (Osijek. 1865. momačka te noga ne gazila što si mene s dragom rastavila. a u njegovu čast Duvno je prozvano Tomislavgrad. Ćelara (u Posavini) otkriveni su ostatci starih crkava.-1204. Postoji tu jedna priča o Mari koja je pred udaju. 1917.). TRAVA ZABORAVA Danas je naša planina Zvijezda nepristupačna. Pavao Anđelić (Sultići kraj Konjica. Crkvica. 1990.) čuvaju predaje i lokaliteti Kuline u Uzarićima kod Širokoga Brijega. Manduševac. Kosti kralja prenesene su u samostansku crkvu u Jajcu gdje se i danas nalaze. uplela se trava zaborava. U Stepenu kod Tomislavgrada postoji Bogumilski put. ti prokleta bila. neplodna. ali ne osta zdrava. Crkve. – Zagreb. kažu da je dok je brala cvijeće. Crkovišta. primjerice. kako je to običaj bio. Buje i mnoge druge. ubrala nekakav cvijet oko kojeg se bila oplela trava zaborava i mirisala ga pa se nikad jadna više nije mogla povratit' k' o što'no kažu u prisebno stanje. Opće su poznate predaje o nastanku imena: Zagreb. eto išla brat' cvijeće po Zvijezdi. Velik je broj djevojačkih lokaliteta na kojima su stradale mučenice. Tako je. Cavtat. – Sultići. u Prebilovcima kod Čapljine.-1463. Uspomenu na najlegendarnijega bosanskoga bana Kulina (1180. Moja draga po teb' cvijeće brala. 416 . Njen je dragan rad' toga gorke suze lio i Zvijezdu prokleo jer je takav otrov iznjedrila a pjesma kaže: Zvjezdan-goro.) istražio Kraljev greb u Jajcu i ustvrdio da je ondje ukopan zadnji bosanski kralj Stipan Tomašević (1461.

Danas živi s mužem. 49. rođ. FF Mostar.) Rkp. sunčeva te svjetlost ne vidjela. kazala Jelena Rudan. Ali Luce ni tila nazad. U nju ti se zagleda momak iz sirotinjske fameje ni ima ništa svoga. sv. g. sinom Zvonkom i njegovom obitelji. I na dan kad su se tribali uzest. a znala je da je naprid čeka smrt. Čuli su da su im blizu. FF Split. 1940. ponor četrdeset metara dubok. To je jedina obitelj u mistu koja ima troje male dice. ali nisu znali kako. zato je kažu. 268 417 . godine od Liljane Grgić (domaćica. Tako se kažu i ostvarilo. Sedam godin' u ledu živjela. A kako je njoj bilo vrime od udaje otac joj je naša bogata čovika puno starijega. studen vjetar nek' ti lice reže. Pobigli su na uranku. ona uteče sa svojin dragin. 269 (Bogomolje na Hvaru) Katarina Pejčinović zapisala je u Varešu kolovoza 2007. rođena 1953 god. ledenim se dahom okitila. Ali znali su oni da jin nikad ne će dat da se uzmu jerbo kako bi ona gospojska cura za sirotinju pošla. priresta joj srcu jer je bio šestan. u najbogatijoj kući. D. ali kad su svatovi vidili da je mlada utekla. g. Litica se i sad zove Lucin ponor. da im tila nikad nisu našli. 2004. Već odavna niko ne zahodi tamo. Snijeg se nije topio sedam debelih godina a kad se otopio po njoj izraste šuma. Luce je tad sa svojin momkom došla do litice i znali su da se više nema di. Ljubici Rudan. bila je divojka najlipša od svih. svi svati su je pošli tražit. zbog te kletve Zvijezda ovak'a kakva je danas.Zbog te trave ti prokleta bila.. gusta i eto. 269 Studentici Filozofskoga fakulteta u Splitu. a ljudi kažu da se prije virovalo da su im samo postoli bili u ponoru. I tili su pobić. Zajedno su skočili. 'mjesto cvijeća po teb' rasle strijele. tanki bori i visoke jele. Udala se s osamnaest godina. u Bogomoljama na Hvaru 2004. 2007. A u vrime kad je od moje matere baba bila dite. I on se njoj svidija. dah ledeni nek' ti dušu steže. Rkp. djevojačko prezime Godinović. 268 LUCIN PONOR U mistu ima jedna stina. Ali ju je volija.

LJUBAVNA STINA Prija ti, lipa moja, nije bilo da ti moreš, ko danas, ašikovat s kim ti hoćeš. Prije su ti ćaća i mater, ali oni iz bogatih kuća, čim se cura rodi, dogovarali udaju za momka iz druge bogate kuće. A kod onih siromašnih je već bilo drugačije, oni su se uzimali među sobom bez dogovaranja. Pa oni i nisu imali nikakve koristi od ženidbe. A ako bi se bogat momak zaljubio u siromašnu curu ili siromašan momak u bogatu curu, onda bi bilo svačega. Mater i ćaća onog što je bogat bi se bunili i branili im kako god bi znali. Bilo je toga prije puno. Tako ti se jednom momak lip ali siromah zagledo u ćer nekog bogatuna. Kažu da su bili s Pidriša oboje, a neki opet govore s Gmića, pa ti ja ne znam. I tako zaljubio se on u nju, a i ona, brate, u njega. I tila se dica uzimat, ali njezini ne daju ni da se priča o tomu, a kamoli da se uzmu. Tili nju dati za nekog bogatunčića, ali ona nije tila. Ona bi jadna volila siromaka pa makar s njim i prosila, nego s onim bogatunom pare brojala. Sastajali se oni gori na Makljenu. Gori, sad kad se iđe prema Sičajinim kućama, ima jedna velika stina, a iza nje put. Oni su se sastajali iznad te stine. Mislila dica uzimat se, ali stari ne daju, pa ne daju. Zakleli se njiju dvoje volit jedno drugo i radije u smrt nego da se rastanu. Kad više nisu znali šta bi, njezini već dogovorili svadbu, ufate se njih dvoje za ruke i skoče u provaliju iza stine. Oboje umru, a onda se ćaća i mater ufate za glavu što ih ne pustiše da se uzmu. Od tada su se i drugi mladi sastajali kod te stine i kleli jedni drugima, a možda se to i danas radi. Vi mladi to najbolje znate. Stinu od tada zovu Ljubavna stina.270 (Šlimac, Rama) KAMENI SVATOVI U naselju Gračanica, uz rječicu Buntu prema Kordićima, nalazi se jedno od najstarijih spominjanih naselja na ovim prostorima, Susid ili Susid-grad (koji se spominje 19. veljače 1442. g. u povelji aragonskog kralja Alfonsa V. koji je hercegu Stjepanu Vukčiću Kosači potvrdio taj posjed). Susid je po važnosti treća srednjovjekovna utvrda Uskoplja, a predaje ga povezuju uz kraljev dvor, uz kraljicu Katarinu, Jelenu…
270

Hrvatska usmena književnost Bosne i Hercegovine: proza, drama i mikrostrukture, priredio Marko Dragić, Hrvatska književnost Bosne i Hercegovine u 100 knjiga, knj. 5, MH, HKD Napredak, Sarajevo 2005, str. 142-143.

418

Predaja o kamenim svatovima je usko vezana uz kamene stupove u Susidu. Na udaljenosti od tri kilometra od Susida, iza velike krivine koju pravi rječica Bunta, na desnoj strani nalaze se monumentalni blokovi koji dominiraju cijelim krajolikom. Okamenjena kolona stoji zaustavljena usred uspona na brdo. Nijemo kamenje izaziva divljenje. Predaja kaže da se tada počeo raspadati i grad Susid. Stanovnici su bježali iz grada i raseljavali se po okolnim mjestima prepričavajući priču o nesreći. Danas, kameni stupovi, izbrazdani zubom vremena slušaju kletvu koju ponavlja Bunta. Često se pojavi, i u izrazito vedrom danu, koprena magle koja zastire kamene stupove. Zanimljivo je i to da stoka u velikom krugu zaobilazi ove stijene, a i lovački psi se uopće ne približavaju tom području. Žice dalekovoda iznad dijela kamene kolone sasvim drugačije zvone i nekako čudno trepere. Ptice na kamene gromade nikad ne slijeću, iako vrlo često kruže iznad i grakću kao da opominju. Jednog lijepog jutra listopada tisuću i neke skupiše se svatovi naočitog ženika Ante Bandulovića ispred bijele kule Susida i krenuše po lijepu Janju Grgurevićevu, krasoticu još ljepšeg grada Vesele straže. Konji bijesni, svati veseli, kod Čoban-kamena pregaziše rijeku Buntu. Mnogi svati Buntu mute, Buntu mute, a nesreću ni ne slute. Na Bunti je rublje prala, cura stara, oholica Mara. Mutnu vodu Mara gleda, a svate klete i proklinje: Dabogda vam puti bili pusti pratio vas vrag i mrak gusti Kud hodili, staze ne vidili u kamen se ladni pretvorili Kamenom se okamenili Tko meni vodu zamuti prokleti im bili puti Ljuto kune Mara, cura stara Žuboreći Bunta odgovara: Muč, ne kuni Mare oholice Zar ti, nije, Mare žao dice. I prošli su svatovi po lijepu Janju ništa ne sluteći. Veselo se svati kući vraćali s krasoticom mladom i stasitim ženikom. Kad su došli na Susid stranu i prvi jahači se spuštaše prema Bunti, nebo se zamrači i iznenada zapuha jak sjeverac Kalinjanin. Zavlada tama, a iz tame je 419

samo dopirao otegnut plač i jecaj koji je ledio krv u žilama. Kad se tama razišla, jeziv prizor iskrsnuo je pred očima. Kolona okamenjena, zaustavljeni bijesni konji s tužnim svatovima. U blistavom sjaju popodnevnog sunca treperila je kletva stare cure, a u blistavo plavo nebo dizao se plač, očaj koji je stezao srca okupljenih stanovnika Susida koji su čekali svatove. Od njihovih suza Bunta je nabujala, a stara cura Mara, kada je uvidjela koliko je zla učinila svojom kletvom, bacila se u mutnu Buntu i nestala u njoj. Njezino tijelo nikada nije pronađeno.271 (Bugojno) OLUJA OSTVARILA KLETVU Narod je vjerovao u moć kletve. Najviše se vjerovalo u moć majčine kletve i u moć kletve prevarene, obljubljene i ostavljene djevojke. U Brusju na Hvaru pripovijeda se o dvoje siromašnih mladih koji su se zaljubili. Mladić je uvijek obećavao djevojci da će se pobrinuti za njihovu budućnost. Djevojka je vjerovala mladiću i odbijala je sve druge mladiće. Zaljubljena je djevojka ostala trudna. Mladić je počeo razmišljati kako bi bilo bolje da nađe bogatiju djevojku i tako riješi budućnost. Našao je drugu djevojku kojoj je zanijekao dijete sa siromašnom djevojkom. Prevarena je djevojka proklela mladića: “Do Bog da se utopi prid mojim očima”. Jednoga je ljeta djevojka bila u polju sa svojim roditeljima. Počeo je puhati snažan vjetar, a na moru je bila oluja. Ostavljena je djevojka pogledala prema moru i vidjela veliki oblak koji se nadvio nad jednim brodom. Prepoznala je svojega bivšega mladića i vidjela je kako se brod izvrće i kako more guta taj brod i sve ljude u njemu. U toj predaji krajolik najavljuje ostvarenje kletve – bila je velika žega i strašno sunce; počeo je strašno puhati vjetar; na moru je bilo nevrijeme; a kad je djevojka pogledala prema moru, vidjela je veliki oblak koji se nadvio nad brodom; brod se izvrtao i more je progutalo brod i sve ljude u njemu. Na utjecaj krajolika na identitet, mentalitet pa i sudbinu ljudi prvi su ukazali irski kulturolozi početkom dvadesetoga stoljeća. Isto je i kod hrvatskih modernista, primjerice, Dinka Šimunovića, Ksavera Šandora Gjalskoga i mnogih drugih. Živa predaja i toponim Kleti Oblak čuvaju uspomenu o tragičnoj ljubavi vjerne djevojke i lakomislenoga mladića koji ju je obljubio i
Hrvatska usmena književnost Bosne i Hercegovine: proza, drama i mikrostrukture, priredio Marko Dragić, Hrvatska književnost Bosne i Hercegovine u 100 djela, knj. 5, MH, HKD Napredak, Sarajevo 2005, str. 148.
271

420

ostavio. Žanrovi usmenih priča se prepleću. Priča o Kletom Oblaku može se promatrati kao etiološka predaja i kao novela. Poanta te priče ističe njezinu didaktičnost – mladića je zbog njegovoga grijeha zauvijek progutalo more. KLETI OBLAK U selu Brusje bili su dvoje mlodih koji su se zajubili. Mladić je stalno divojci govori kako će je oženit i da je njegova jubov tolika da ih niko nikad ne će moć rastavit. I njih dvoje bili su kruto siromašni s velikon famejon, al mladić je uvik obećovo da će se pobrinit za njihovu budućnost i da će se skoro zaručit. Virujući njegovim obećanjima divojka je odbijala sve druge mladiće koji su joj mogli ponudit puno veće od njega. Uskoro je ta njihova jubov urodila plodon, divojka je ostala noseća. U njezinemu zaručniku probudile su se ambicije, poče je pensat o njihovemu siromaštvu, misli da je može noć divojku koja je bogatija i s kojom bi mu budućnost bila sigurija. Svojoj divojci i cilemu selu reko je da to dite ni njegovo i da nema čo činit s njon. Divojka je ostala u svojoj kući sa materon i ocen di se dite rodilo. Svojega bivšeg mladića uvik je proklinjala istom kletvom: “Do Bog da se utopi prid mojim očima.” Jednega lita bila je u poju sa svojim storima, bila je velika žega i strašno sunce kad je poče strašno puvat vitar, na moru je bilo nevrime. Kad je divojka pogledala pud mora vidila je jedon veliki oblak kako se nadvi nad jednin brodom. I ona je odma pripoznala brod svojeg bivšeg mladića, i vidila kako se izvarće i kako je more progutalo tin brod i sve jude u njemu. I tad njezina kletva se ostvorila; on se utopi prid njezinima očima. A danas se to misto di se ti brodovi izvarni zove ,,Kleti oblak”.272 (Brusje na Hvaru) PLANINE BABE Jedne godine nakon tvrde zime odmah prvih mjeseci nekim je babama nestalo sijena za stoku. U veljači se prohorilo (vrijeme je postalo ljepše) i babe su odlučile ranije nego obično potjerati stoku u
Zapisala je u Brusju na Hvaru 2006. g. Katarina Mišković, a kazala joj je Katica Hraste. Rkp. FF Split, 2006, sv. 1, str. 5.
272

421

planinu (obično se ovce gone u planinu početkom 6. mjeseca). Pošle su zadnja tri dana u veljači, a kako nisu mogle za to kratko vrijeme izaći na planinu, govori se da je veljača molila ožujak da se nastave lijepi dani: “Ožujače, po Bogu rođače daj mi zajmi dva-tri bijela dana da ispratim babe u planine.” Dok su babe gonile ovce pjevale su: Veljačo, veljačice, dok je mojih ovnova koloroščića i jarčića vitoroščića,ja se ne bojim tvoje oštre zime.” Taman babe izašle na planinu, zima se vratila. Od silne hladnoće babe su se jednoga jutra smrzle i pomrle. I danas postoje njihove figure u kamenu, likovi triju baba kako muzu ovce na strugi i uz njih stoje kablovi u koje su muzle mlijeko. Po tome se ta planina zove Babe. Postoji uzrečica u našem narodu koja se tiče velikog nevremena, a vezana je za taj događaj. Naime, kada počne kihati (padati snijeg) pri kraju veljače ili na početku ožujka kaže se: Danas su ti huke babe!273 (Stolac) ČIOVO Često su me judi pitali kako je naš otok dobia ime. Meni je moj dida kaza da kad se dilia Split i Trogir, osta je jedino naš otok. Nisu znali
Hrvatska usmena književnost Bosne i Hercegovine: proza, drama i mikrostrukture, priredio Marko Dragić, Hrvatska književnost Bosne i Hercegovine u 100 djela, knj. 5, MH, HKD Napredak, Sarajevo 2005, str. 166.
273

422

kome ćedu pripast pa su judi jedni druge pitali: “A čije je ovo?” Tako su onda nazvali naš otok Čiovo ili kako naši susidi Trogirani kažiju Ciovo.274 (Slatine) ŽRNOVNICA Žrnovnica je postala po Žrnjevim. U njoj nije bilo mlinova već samo žrnjeva. Žrnjevi su veliki kameni koji bi se vrtili rukom, pod njih bi stavili žitiju i tu bi ispadalo brašno. Prije je u Žrnovnici bilo puno žrnjeva.275 (Žrnovnica) BUJE Stari Slavinci su prišli tote kada ni bilo hiž. Bile su samo boški. Na brege poli Buj, kade zovemo Stare Buje, su se fermali i su rekli: — Tu će bit buje. Tamo su živeli. Nekad su tamo kmeti skopali kameni škaf, razbijeni lonci, stari šoldi. Naš slavinski svit je od vaik va Bujah. Samo poklin su napravili nove Buje.276 (Selo Bibala u Istri) O POSTANKU GRADA ZAGREBA Ljudi kazuju u Stupniku, da na mjestu, gdje je sada Zagreb, nije bilo nigdje vode ni zdenca. Jednog dana je onuda prošao neki biskup sa jednim svećenikom i slugom. Kad je putem ožednio, ne našav nigdje vode, dođe do mjesta, gdje je sada Jelačićev trg. Tu stane, udari biskupskim štapom po zemlji, i najedanput proključa voda. Tada reče svome slugi: zagrabi. Od toga doba zove se ono mjesto Zagreb. Onaj zdenac se zove Manduševac.277
Studentici Filozofskoga fakulteta u Splitu, Andrei Pavičin, 2004. godine u Slatinama kazala Ruža Nakir (rođ. 01.01.1930.g., u Slatinama). Rkp. FF Split, 2004, sv. 2. 275 Studentica Filozofskoga fakulteta u Splitu Luiza-Katica Bouharaoua zapisala 2004. godine po kazivanju Agate Blažević. Vl. rkp. ST, 2004, sv. 3. 276 Usmene pripovijetke i predaje, priredila Maja Bošković Stulli, SHK, MH, Zagreb 1997, str. 333. 277 Isto, str. 334.
274

423

(Zagreb) KAK SE PROZVALO VRAPČE Jednom je, vele, sv. Franjo, kad je putovao u Zagreb, projašio i kroz Vrapče. Tu su ga seoski derani nabacivali kamenjem, našto im je on viknuo: “Vrabec vas dal!” Otada da se selo prozvalo Vrapče.278 (Zagreb) CAVTAT Kako je bio porušen Epidaurus, nije nikoga bilo više tu, samo stijene, hridi, razvaline. U montanji, u brdima su neki ljudi bili ijedan čovjek je gledo dole i ugledo je drače, kapinike i kako neko gorsko cvijeće đe cavti u ruševini. I govori: — Gledaj kako cavti. I tako su prozvali to mjesto Cavtat.279 (Cavtat) IME SLANO Ja sam slušala da je došla kraljica neka na kobili tuj u Slano. Kobila bila žedna, pa je dovela kala mora, a kobila ne ćela pit. Ona provala rukon i rekla: – Slano je, ah što je slano! I tako se prozvalo Slano.280 (Slano) KUMOVA SLAMA U vedre noći priko ciloga nebavidi se navlaka koju narod zove Kumova slama. Ta Kumova slama nastala je poslin zvizda koje je Bog prije stvoria.
278 279

Isto, str. 335. Isto, str. 335. 280 Isto, str. 335.

424

Doli na zemlji bila su dva kuma, od kojih je jedan bia nepošten i zavidan onome drugome. Živili su na dva kraja sela i među njima je bilo veliko polje. Nepošteni kum je uvik po noći kra slamu iz plasta poštenoga kuma. Dok je prinaša slamu priko polja tako se ona za njin razasipala. Kako se odavna Zemlja zaklela Raju da se sve tajne doznaju, tako je Bog na nebu razasuja svitleću slamu. I svi sa Zemlje mogu vidit kako se nepoštenomkumu rasula slama po polju.281 (Otok kod Sinja) DUGA U davno doba Bog je učinija tu šaru na nebu da ostvari želju onima koji nisu zadovoljni onim šta su. Pa ako se koji muški želi pritvorit u žensko mora pribacit svoju kapu priko duge, protrkat ispod nje i na drugoj strani uvatit kapu. Ako bi pak koja ženska se tila pritvorit u muško mora svoj šudar pribacit priko duge i kad ga na drugoj strani privati odma muško postaje. Ali nikome to nije uspilo do danas, jer taman kad ti se učini da si poda njon i da je moš pribacit ona ode dalje od tebe i nikad je moš doseć.282 (Otok kod Sinja) SVATOVNA PEĆINA U dolnjem Zagorju, varh tako nazvanoga sela Jablanovca u župi bistranskoj, stoji jedna visoka klisura, o kojoj narod sledeca pripovijeda: U starodavno doba zaljubio se je njeki mladić u krasnu djevojku, želeći je, svim protimbam uparkos, za svoju suprugu uzeti. Ovoj namjeri
Marina Perojević svibnja 2006. g. zapisala u Otoku kod Sinja. Kazala joj je Mila Perković Tabak (rođ. 1968. g. u Rudi. Mila je tu i druge predaje upamtila od svoje bake Vinke Kamber (djev. Varvodić, rođ. 1925. g. u Rudi. Rkp. FF Split, 2006, sv. 46, str. 2. Predaju Kumova slama (zapisanu u Dalmaciji) navodi i Maja Bošković-Stulli u nav. dj. str. 330. 282 Isto, str. 1. Predaju Duga (zapisanu u Otoku i Brnazama kod Sinja) navodi i Maja Bošković-Stulli u nav. dj. str. 331.
281

425

protivljahu se roditelji njegovi, ali on, slijedeći nagon šarca, uze obljubljenu djevojku. Kada su mladići na gori varh rečenoga mjesta svadbu opslužavali, prokleo ih je otac mladoženje, sa svimi svatovi, djeveri, dodaši i ostalom družbom na što se svi na kamen obratiše i pećinom postadoše.283 (Jablanovac kod Bistrice) TRI SUNCA Uvik je baba govorila da je drijota ubit lastu, jer da nije lasta ne bi nas Sunce grijalo i uvik bi nan pripovidala kako je to bilo u davno doba kad se Zemlja tek stvorila. Prvo su bila tri sunca. Dva je zmija koja je bila sam đava popila. Treće sunce je lasta sa svojin krilima visoko na nebo podigla i otlen nas i danas grije.284 (Otok kod Sinja) *** Povijesne i etiološke predaje koje su nastale na povijesnoj razini isprepleću se s poviješću i teško ih je razlučiti. Te se predaje mogu nazvati usmenom poviješću, domaštanom poviješću, literariziranom poviješću. ESHATOLOŠKE PREDAJE Eshatološke predaje pripovijedaju o potresnom pojavljivanju ubijene tek rođene vanbračne djece, umrle nekrštene djece i ubijenih odraslih osoba. Ubijena i umrla nekrštena djeca pojavljivala su se noću, kriveći se u bijelim haljinicama sa svijećom u ruci. U zapadnoj Hercegovini tu djecu nazivaju krivljavcima, u istočnoj Hercegovini

Usmene pripovijetke i predaje, priredila Maja Bošković Stulli, SHK, MH, Zagreb 1997, str. 339-340. 284 Isto, str. 2. Predaju Tri sunca (zapisanu u Brnazama kod Sinja) navodi i Maja Bošković-Stulli u nav. dj. str. 330.

283

426

drekavcima, u dubrovačkom kraju tintilinićima ili tintama.285 U nekim mjestima u Dalmaciji i na otocima ta se djeca nazivaju macićima, a to dovodi do zabune jer se mačićima nazivaju demonska bića – đavao pretvoren u mačku koji noću sve do prvih pijetlova čini strašna zlodjela ljudima koje sretne na putu. Eshatološke predaje govore i o pokojnicima koji su se ustajali iz groba jer nisu ispovjedili sve grijehe. Te bi se osobe prikazivale samo svojim ukućanima i čim bi kazale neispovjeđeni grijeh, zauvijek bi nestajale. Te se predaje kazuju kao memorati. (Razlika je između eshatoloških i demonoloških bića, a o tomu će biti riječi i u daljnjem tekstu.) MÁŠKA U KAMPANEL U Postirama se pripovijeda o djevojci koja je prije dvije stotine godina u ljubavi zatrudnjela. Uz pomoć prijateljice rodila je, te prestrašena za svoju sudbinu, stavila dijete u košaru i odnijela ga u zvonik crkve. Od tada se ta predaja veže za Sutivanjane, a preoblikovana je i u izreku: “Máška van je u kampanel!”286 Pri’ dvisto godin’ u Sutivan je živila divojka jedinica u roditelja. Bilo je to vrime kada se puno vodilo računa o poštenju žene. Ona je u jubávi zatrudnila i sedam miseci to svima krila. Kada je rodila uz pomoć prijatéjice, bila je očajna i pristrõšena za svoju sudbinu. Tada su novorođeno dite stavile u košaru visoko u kampanel crỉkve. Ujutro kad se svit digo i ču’ plač, govorili su: “Máška u kampanel, odakle máška u kampanel? Kako se popela gori?” Kad se svit digo gori, vidili su da je to dite.287 (Postire na Braču) MALI S CRVENOM KAPICOM Išo neki čovjek putem i na križanju sreo malog s crvenom kapicom. Sustavi on čovjeka i rekne mu:
Nevjerojatno je koliko hrvatskih prodavaonica dječjom odjećom i obućom nosi takve nazive. 286 Zapisala je 2005., u Postirama na Braču Tea Fabris, a kazao joj je Ante Bižaca (rođ. 1954. g. u Postirama, po zanimanju elektrotehničar). Rkp. FF Split, 2005., sv. 77, str. 8. 287 Isto.
285

427

– Oćeš ti mene primiti k sebi? Dat ćeš mi jesti prosenu kašu, a ja ću tebi prenašati žito, pa buš bogat i prebogat. Uzeo čovjek malog k sebi i hranio ga kako su se dogovorili, a i mali se držo obećanja. Bilo navjek u kući kod njih žita a nitko nije znao otkud. I čovjek se bogatio sve dok nije neka baba vidla kako kroz travu iz susjedovog ambara putuje žito - zrno po zrno, ko mala stazica prst debela - pa ravno u ambar toga čovjeka. Baba digla viku, spuntala ljude i navalili oni na čovjeka da otjera malog. Nije se moglo drugačije i on ga potjera. Kako je mali otišo, prestalo žito dolaziti - a čovjek uskoro posto bogac kakav je i prije bio.288 (Grginac, Bilogora) TINTILINIĆ POD CRVENOM KAPICOM Pričala mi moja baba kako je jednom kad je bila u paši ugledala za ovcama jednog tintilinića, mali je bio pod crvenom kapicom. Ona je prišla, a tintilinić je vikao: – Daj mi vode, ni iz neba ni iz zemlje! Tako je išao dugo za njom, ali ona se pripala i pobjegla je ispred ovaca. Kad se približili selu, tintilinić je pobjego.289 (Ponikve na Pelješcu) GORI VATRA I DITE PLAČE U Filipovića je bila cura Pava. Kod nje na silo je dolazio Ante iz Osoja. Ante je iša na silo priko Dočića i niko nije zna za to jer prije se išlo krijomice na silo. Kad je Ante doša do Gradine, bilo mu je nešto čudno. Čujo je kako neko dite plače. Jadan on, nije mu se dalo ni naprid ni nazad. Pava se bila zabrinila, ali nije smila nikom reć da će on doć na silo. Kad je Ante otiša gori poviše, jopet je čujo dite kako plače. Kad je doša do Pave, reka joj je da posluša čuje li išta. Ona je isto čula taj plač. Kad se Ante vratijo kući, pita je babe šta je to. Baba mu je rekla da se uvik triba prikrstit i izmolit virovanje kad vidi tako nešto. Potlen ga triba pitat: “Ko si i šta oćeš?”
Usmene pripovijetke i predaje, priredila Maja Bošković Stulli, SHK, MH, Zagreb 1997, str. 370. 289 Isto, str. 415.
288

428

Ante je tako i uradio. Potlen deset dana, kad je jopet iša na silo, vidijo je nešto još gore. Gori kod Gradine gori vatra i dite plače. Ante se prikrstijo i izmolio virovanje i eto vatre nestade. Ante poša naprid, kad dite opet poče plakat. Kad je Ante upita diteta šta je, dite se ušutilo. Dite mu je reklo da je ono izgubljena duša. Mater ga je udavila i zato mu je vrat crven. Dite je reklo Anti da moli za njega i da svin curan i udovican i pratrin kaže da mole za nj. Ante ga je posluša. Potlen toga ni Ante ni niko drugi ništa slično nije vidijo.290 (Batin kod Posušja) MITSKE PREDAJE Mitske predaje pripovijedaju o vilama i povijesnim osobama kojima je narod pripisao nadnaravnu moć. Pomagale su junacima i samo noću dolazile u sela. Priča se da su zavodile mladiće javljajući im se u snu. Jedni pripovijedaju da su ih vile izliječile; drugi da su siromašnim djevojkama pomagale brže istkati ruho za udaju; treći da su pomagale nejakim pastirima; četvrti da su mlade prenijele preko jezera u planinu, a stare pred crkvu itd. Činile su zlo jedino ako bi im se tko zamjerio izdavši tajnu da im je jedna noga magareća, konjska ili kozja. U narodnoj percepciji vile su bajkovite ljepotice, gotovo uvijek u dugim bijelim, rjeđe plavim haljinama, dugih zlatnožutih počešljanih kosa, s modrim ili zelenim očima i imale su nadnaravnu moć. Narod pripovijeda i o vilenjacima i vilinčetu. Od povijesnih osoba kojima narod pripisuje mitsku moć najčešće su Marko Kraljević, Janko Sibinjanin, Stojan Janković, Mijat Tomić i Andrijica Šimić. Mitske predaje često imaju razrađenu fabulu, a pripovijedaju se kao memorati. Vile u VI. st. spominje bizantski pisac Prokopije iz Cezareje. Vile se spominju i u Zlatnoj legendi Ivana Zlatoustog s početka XII. st.291 Vraz u Kolu (br. 5., 1847.) piše o vilama. Ivan Kukuljević Sakcinski (Varaždin, 1816. – Puhakovec, Hrv. zagorje, 1889.) o vilama piše u

Hrvatska usmena književnost Bosne i Hercegovine: proza, drama i mikrostrukture, priredio Marko Dragić, Hrvatska književnost Bosne i Hercegovine u 100 knjiga, knj. 5, MH, HKD Napredak, Sarajevo 2005, str. 177. 291 Špiro Kulišić, Stara Slavenska religija u svjetlu novijih istraživanja posebno balkanoloških, Sarajevo 1979, str. 139.

290

429

Danici (1847.). Nekoliko je autora koji pišu o pričama svoga kraja (Lovreć, Makarska, Varaždin, Ivanić-grad, Karlovac, Lonja).292 VILE JEZERKINJE Nekad davno, u staro doba, u brzacima pored vodenica kupale su se vile jezerkinje. Kao i sve vile bile su lijepe i mlade. U jednu takvu, lijepu i mladu, zaljubio se jedan mlinar. Želeći stalno biti s njom, baci se on u brzace pod vodenicama. Nikad se više nije vratio niti su ga našli. Svi su znali koliko je mladi mlinar volio vilu, tako da nitko nije plakao niti je pisao osmrtnicu. Svi su znali da je otišao sastati se sa svojom dragom i da su sad sretni. 293 Predaje o vilama jezerkinjama nadahnule su su i Nikolu Šopa da napiše antologijsko djelo Božanski pastir. VILA I PASTIR U stara vrimena dica su uglavnom koja su bila nejaka da rade čuvala stoku po planinama i ledinama. Bio jednom jedan čoban kojeg su dica zvala Ćelo. On je bio mal i nejak i sva su ga druga dica zafrkavala i tukla. Ćelo jadan moro šutit i trpit, jer je bio nejači. Ali jednoga dana čuvo Ćelo stoku i vidio kako se u grmlju vila zapetljala. Ćelo bio onako strašljiv i nije znao što da uradi, al kako ga je vila sve više dozivala, otiđe on i otpetlja je. Kad je to uradio, reče mu vila da će mu ispunit jednu želju, on odma reče da bi tio bit najjači među svim čobanima. I ispuni vila njemu želju, a on šutio i čekao da ga netko
Usmene pripovijetke i predaje, priredila Maja Bošković Stulli, SHK, MH, Zagreb 1997, str. 27.-28. 293 Katica Lozić Radielović zapisala je 2007. g. u Jajcu 2007. g. Rkp. FF Mostar 2007, D.
292

430

napadne. Tako, jednom zgodom, djeca opet navališe na Ćelu, a on ih spreman dočeka i obrani se od njih nekoliko, a oni se razbježaše. Kad su ovi vidjeli da se nešto čudno s njim desilo, nikad ga više ne dirnuše, a čak ga se počeše i bojat.294 (Ustirama u Rami) MUDRI SALAMUN I SESTRA Salamun je bi mudri čovik i ima je sestru. Govoru da je bila lipa, lipa kako perla. Ali govorilo se i da ima noge o tovara. Tako su i mudrom Salamunu govorili da mu je sestra vila, bo ima noge o tovara; a un ni virova. Više su mu bili dodijali s otin govorenjem! Ča će učiniti da vidi je li oli ni istina? A un bi mudar i pametan, pa učini crikvu, pa je posaliža mramorun i učini kako marete, da se vidi kako da je voda. I kad mu je sestra čula da je je brat, mudri Salamun, učini novu crikvu, šla je viti otu lipotu kakove jošće ni bilo na svitu. Un, kaje vidi di ona gre i da će dojti u crikvu, un se hrani zada vrat. Ona gre i došla na vrata: pari da pliva voda. Unda je digla njevi abiti, da ih ne smoči. (Bila je sva u svili do tloha.) Ka je došla nutra - to ni voda nogo mramor. Ka je vidila da je mramor, pustila je abiti i rekla sama sobun: Di je mudrosti, tote j i ludosti. A mudri Salamun zada vrat govori: Di je liposti, tote j i sliposti. – I unda je se povidi.295 (Sali na Dugom Otoku) GRAD VID U Vidu se okrunilo devet krajeva. Tu je bija velki grad i, kako kažu, drugi odma iza Rima. Rim pa on bio, zvao se Vid. Tu se usio čitavi grad, samo mala crkvica je ostala. Kutije isto bija veliki grad. Usilo se istoga

294

Hrvatska usmena književnost Bosne i Hercegovine: proza, drama i mikrostrukture, priredio Marko Dragić, Hrvatska književnost Bosne i Hercegovine u 100 knjiga, knj. 5, MH, HKD Napredak, Sarajevo 2005, str. 184. Sličnu je predaju zapisala i Maja Bošković Stulli u Radešinama kod Sinja. 295 Isto, str. 224.

431

vremena kao i Vid i sada se vide u vodi razvaline, kupe na kućama, kad je čista voda i fino vrime. I unda bi se kladili monci, bili su vele silni ljudi: ko bi dojezdija iz Vida do Kuti na konju, a ne posrnut, onda bi onaj dobija neku nagradu. I kad bi od velike svoje sile, od oholosti, kad ne bi ništa mogli, unda bi skuhali pogaču za metu i u nju bi gađali. A kašnje se usilo sve.296 (Opuzen) VIDOVSKA KRALJICA Ima put Neuma jezero Kuti. Kažu da je govorila vidovska krajica: – Moji Kuti, moji zlatni skuti. Tako san ja čuja. U trupici danas kad se čovik vozi po tom jezeru Kuti, vidu se porušeni zidovi u dubini od nekadašnjeg grada. Od Kuti do Vida sve je bija grad. I ta krajica kad je išla kočijom od Vida do Kuti, zato bi ona rekla: – Jest Vid Vid, ali moji Kuti moji zlatni skuti. To sam čuja kad sam bija dite. * Druga žena dodaje: O, moj Vide, moj očinji vide, moji Kuti, moji zlatni skuti.297 (Opuzen) DIVOVI GRADE TORANJ Su bili neki veli i jaki judi. Kad su zidali turan u Mutunu i u Buzetu i crekvu pod grotu, da su si bat posujivali jedan drugomu. Jedan je bi u Mutunu, a drugi u Svetom Štefanu i su si preko drage davali bat. I žene su bile jake, pa su na glavi nosile kolonu od crikve, a na hrbatu otroka i još su po putu plele hlače.298 (Beletićev Brijeg u Istri)

Usmene pripovijetke i predaje, priredila Maja Bošković Stulli, SHK, MH, Zagreb 1997, str. 337. 297 Isto, str. 338. 298 Isto, str. 364.

296

432

da mu bu dala bedenj dvanajst veder pun zlata. nije zabil ni na Medvedgrad vudriti. 433 . Ona opet i po drugi put veli: – Pukni. Kad je peteh zakukurika. ili bi pak na njega napustila dva orle keri su bili tak izvežbani da bi mam čoveku iskopali oči. ali joj se ni ni jen odzval. Stari su govorili da je to Divić. dam ti Medvedgrad i sebe! I zaistinu sad vrag pukne i potera Turčina iz Hrvatske.DIVIĆ Vile su sagradile arenu u Puli. Kraljica je bila sad vu nepriliki i pomisli si da se zakune vragu te veli: – Pukni. Su nosile na glavi grote i prele. Kad se je Turčin približaval k festungu. Neki misle da je Crna kraljica udovica Ulricha Celjskoga. dam ti Medvedgrad — ali joj se ni nišče odzval. Bila jena žena koja je bila jako zločesta svojim slugem. ali mu onda mora dati bedenj od dvanajst veder pun zlata. str. Te su predaje nadahnule Josipa Freudenreicha i Higina Dragošića da napišu istoimena djela. Cez nejni grund nije nišče smel. zvali su ju “crna kraljica”.299 (Loborika u Istri) ČRNA KRALJICA Mnoge su predaje zapisane o Crnoj kraljici. pa je prez krova. te da proglasit po celoj zemlji da keri ju triput oko nejnog grada odnese. dam ti Medvedgrad i sve zlato . a neki da je udovica Vlatka Hercegovića. No kad je Turčin haračil po hrvatskoj zemli. pa makar si noge do kolena znucal. jer bi sakega kerega bi na svojem gruntu vlovila dala hititi pred lave kere je baš za t posel hranila. vrag. više nisu mogle dalje graditi. vrag. Kak se je navek nosila vu crnom rubju. To čuje jen vuglenar i on otide k kraljici te se joj javi da ju bu on nosil triput okol grada. Kraljica je na to pristala i sad njemu veli: 299 Isto. 365. pozove kraljica svoje sluge vu festung da ga brane.ali joj se opet ne javi. Sad se ona i po trejti put zakune i veli: – Pukni. vrag. drugoga sina hercega Stipana Vukčića Kosače koji je bio oženjen rođakinjom Ulricha Celjskoga. No kraljica je sad tela da se resi zakletve.

vidi jeno veliku kacu kera leži na penezih i njega gledi. Kad je krenul po trejti put okol grada. Dojde ti on pred njejnu hižu gde je ona stanovala. neg ju je pri kraju hitil kak i vuglenar. da me gdoj ne vzeme. kad je počel vaditi iz nedrih. a kraj ne jena velika kaca. Još je faljelo samo nekih par korakov da ju i po trejti put donese do meje. hiti kraljicu i hoče vujti. On seje malko preplašil al je sejeno išel naprvo. vu prvem bednju je bilo zlato.– Ja se bum. No ne projde dugo cajta. Kraljica je na to pristala i rekla mu se isto kak i prvomu. je oni tebi ne moreju nikaj napraviti. On se vu prvi mah preplašil. ali kad dojde blizu. javi se jen razbojnik keri seje takaj polakomil za zlato i veli joj daju bu on nosil. a vu trejtem kufer. Taki za nekuliko dan kak je kraljica vumrla dojde jen sluga k nje da ju prosi penez. Dojde ti on prvi put na meju. On na to otpre vrata i vidi gde kraljica mrtva leži. ali sije mam vu sebi premislil da zakaj si ne bi on sam zel penez kad je več kraljica mrla i ni nikoga bilo pri hiže gde su bili penezi. htel je ipak znati kulko sije zel i hoče da prebroji. ali sad dojdu pred njega vragovi sa vilami te ih zapiknu pred njega i ne puščaju dalje. dojdu pred njega velike kace i ne puščaju ga naprvo. naj se niš bojati. ali ga kraljica prime za rukaf i veli mu: – Sad si mi još devet puti gorje napravil. a to ti je se sam 434 . Sad se je zaistinu vuglenar preplašil. Ide on i po drugi put okol grada. a vuglenar ju zeme i dene vu nedre kak mu je kraljica naložila i otide okol grada. Njemu je pak kraljica rekla: – Sad si mi petnajst put gorje napravil neg sem prije bila. pretvorila vu gavrana. Kad je prvi put išel. Kad je bil več prilično dalko. ali se nišče ne javi. i kaj god buš videl i zestal. neg je bila još devet puti gorje zakleta. neg si nameće pune nadre srebrnih penez i odleti sav vesel vun. vu drugem srebro. ali več vidi gde stojiju kočije. Kraljica se i zbilja pretvorila vu gavrana. a iz njih izlaziju sama velika gospoda se cilinderi na glavi. a ti me skri pod nadre od tvoje rubače. pokuči na vrata. dok ni došel i po drugi put na mejo. ni niš videl. On se ni htel dirat vu t bedenj. Vuglenar se još ne stavi. ali mu mora dati dvanajst veder zlata. neg samo ujdi furt naprvo. je su ga napali vukovi i lavovi. Kraljica ni niti sad bila spašena. da me buš lakše nosil. jer mu budu drugač deca pomrla od gladi. neg samo ide naprvo. I tak ti kraljica vumre zakleta. no ali sad ni mirno išel. On bedenj z zlatom bil je čist v kutu i on hoče da ide po zlatne peneze. I zaistinu on jo je nosil tak kak i on vuglenar i se iste napasti su pred njega došle. ali ni on je ni donesel do meje. On otide vu hižu s penezi i tu ti najde tri bednja penez. več je samo čul kak juriju kočije.

MH.” Jedi” stane vikati Divljan. Primaknu se oni blizu i povikaše da vide ima li tko tamo. Upita ga Divljan:” Šta diljaš taj šiljak?” Đak odgovori da se kod ovaca sjedeći besposleno naučio tako diljati. 301 Usp. Divljan ustane. A hoćeš. spopane ga i ubije. legne kraj ognja. 111. priredila Maja Bošković Stulli. I napipa popa pretilijega. digne ploču. zovne Divljan đaka da s njim jede. a đak stavlja u usta. jer ću i tebe sutra ovako. i na sramotu ako ne ćeš na lijepo. da je Bogu hvala! Izvadi ti meni ovo jedno oko. kad ne umijeh ja tebi obadva. pa opet ploču na vrata privali. a jadni đak ne htjede. Bez izbora đak sjedne s njim.” Usmene pripovijetke i predaje. SHK. str. Divljan prokleti jede. Pošto se malo zagriju. Kad ti on dojde pred vrata. str. Vatroslav Jagić. a đak počne diljati jedan mali šiljak. stanu gledati kroz planinu gdje bi prenoćili i ugledaju oganj daleko u jednoj pećini. pusti ih unutra. Zagreb 1997. On ni htel verovati da su penezi bili. Pošto se Divljan najede. vidjevši da se sutra i njemu nožić pod grlo sprema.300 (Remete kraj Zagreba) DIVLJAN U sljedećoj je priči antički grčki motiv o Polyphemu:301 Pop i đak hodali kroz jednu veliku planinu pa ih ondje uhvati noć. 353-355. Divljan zatvori oko i zaspi. ali samoga zlata. al mi uteći ne ćeš. Potakne im veliki oganj i oni se sjednu grijati. Historija naroda hrvatskoga Iisrbskoga. On se vrne domov. reče mu Divljan. već mu odgovori da nije gladan. pa opet baca u kraj. Zagreb 1867. Kad se pop ispekao. ali bez penez. mislil si je da se je morti zabunil i otide da si i po drugi put nameće. Pitaju ga hoće li ih pustiti u kuću i on ih pusti.vuglen. Ali na vrata pećine bijaše privaljena velika ploča koju sto ljudi ne bi moglo pomaći. Divljan slijep skoči kao mahnit i đaku reče: “Neka. počne ih Divljan pipat iza vrata da vidi koji je pretiliji da ga zakolje i ispeče. 300 435 . I dandenešnji leži kaca pred vrati i ne pusti nikoga nutri. pa da ga je i sad ta volja dopala. domisli se te oni šiljak zavrti Divljanu u oko i oslijepi ga. do jednog divljeg čovjeka s jednim okom navrh glave. Kad to đak vidi dosjeti se svome jadu ali uteći iz pećine nikako nije mogao. Videći oni da već ne mogu taj dan prispjeti kuda su bili naumili. Staro doba. knjiga prva. Kad tamo ni ljudi ni ikog drugog. to ti ga kaca ne pusti v hižu. a đak jadni. navrti na ražanj i stavi kraj ognja da se peče.

pristane za njim. pa se obuče u onu kožu i izmješa među ovce. đavao (vrag-crni ovan. U to. stuhe. izvadi je i odsječe oni prst što mu pri štapu prijanuo bio i uteče. drama i mikrostrukture. 302 Hrvatska usmena književnost Bosne i Hercegovine: proza.” Divljan kad vidi da mu je utekao. susret s demonološkim (onostranim) bićem. vukodlaci (kodlaci.Kad ujutru svane. str. knj. kozlaci). Hrvatska književnost Bosne i Hercegovine u 100 knjiga.302 (Čitluk) DEMONOLOŠKE PREDAJE Demonološke (demonske) predaje u osnovi imaju osobni doživljaj. jer je imao u pećini mnogo stoke te se đak domisli i oguli jednog ovna. Onda đak s mirom i Bogom otjera stoku i dođe zdravo kući. otvori vrata sasvim i pruži mu štap govoreći: “Kad si mi već utekao na ti ovaj štap da tjeraš stoku. prijanu mu jedan prst pri njemu.” Đak nesretni prevari se i pođe da uzme štap. te tako dođu do jedne velike vode i đak vidi da će ga već moći u vodu utopiti. ja sam već napolju. Kad se đak dohvatio poljane i vidi svu stoku pred sobom. ali bez popa. 194. tamo-amo da ga ne dohvati. pa pođe na vrata od pećine pa otvori jedan kraj vrata i počne stoku vabiti da jedno po jedno izbaci. stane skakati oko Divljana. Sarajevo 2005. jer ti bez njega nijedna ne će krenuti. crni pas). irudice. vikne Divljanu: “Ne traži me više. 5. priredio Marko Dragić. 436 . Vidjevši da je poginuo. primičući se malo po malo da bi ga uhvatio. napipa Divljan vrata od pećine i vidjevši da su zatvorena počne po pećini brbati tamo-amo da đaka uhvati. dođe do njega. pa počne zviždjeti okolo njega rugajući mu se. Najčešći demoni u toj vrsti naših predaja su: vještice. čaratani. Divljan. ali ga ne mogne nikako naći . ali kako ga se prihvati. kuga. Divljan. Onda se počne Divljanu rugati i smijati tjerajući pred sobom stoku. kučibabe. a đak mu onda pritrča iza leđa i tisne ga u vodu. Divljan već vidi da mu od mnoge stoke ne može ništa. Divljan ga uhvati i izbaci vani među ostale ovce. HKD Napredak. padne mu na um britvica koju je pri sebi imao. onako slijep. te se Divljan utopi. domisli se što će. Đak u ovnovoj koži stade se s ovcama približavati ne bi li i njega izbacio i tako malo po malo primičući se. kudlaci. primakne se uprav nad vodu. MH.

prikaze. Onda je nekakva baba dala dovesti na pole dvanajst vaganov peska. u Tuluzi. a zadnja 1793. bile je dobre bežati. E. 358.orko. a u predaji je to stvarna osoba koja nanosi zlo. U Hrvatskoj je spaljivanje vještica zabranila Marija Terezija 1758. 303 437 . kad so sršeni počeli klati vojsko. Nigdar više neso odonda Francuzi bili v naše zemli. str. utvare. Copruvala ona morti jeno vuru kad ti najenpot z onoga peska počeli se sršeni leći. Neki misle da je u tom razdoblju spaljeno do milijun vještica. štrige (štringe) coprnice. gušile pri spavanju itd. a baba onda ne poslala na Francuza. I bež . izazivale razne bolesti i ludilo. OD BABE KA JE COPRALA I POSLALA SRŠENE NA FRANCUZE Bili so negda v naše zemli Francuzi pak so štoli da pejo prek Turovoga pola na Zagreb. zišla ona gore i počela štrmenkuvati. Zamišljane su kako jašu na metli s grbom na leđima i dugim nosom. MH. SHK. kukviža).303 (Lupoglav kod Dugog Sela) Usmene pripovijetke i predaje. g. Kad so ludi to naredili. Majka Buža. Vještica u bajci je bezimena i zla. a đavao bi njoj dao nadprirodne moći. Vjerovalo se da ima i lijepih vještica jer i đavao voli što je lijepo.ki je kak i ki kam mogel. zloguke ptice (gavran. mačić. Prva je vještica spaljena 1275. priredila Maja Bošković Stulli. VJEŠTICE Po narodnom vjerovanju vještice su stupile u savez s đavolom pogodbom koja se potpisivala krvlju. Razlikuju se vještice u bajkama i demonološkim predajama. Ulazile su kroz ključanice. g. g. Zagreb 1997. spolno bludničile s đavolom. te razna plašila. Vještice se još nazivaju: more. spremale masti za ljubavne napitke. More su po narodnom vjerovanju djevojke koje su se povještičile. jele djecu. babe. Konkretna ženska osoba bi đavlu prodala dušu. u Posanu. Od sakoga je zrna peska postal po jen sršen. držale tajne sastanke.

28. Irudice su demonološka bića koja su predvodila olujno nevrijeme. “Mogu ga i posve izluditi. Muško mori od želje.” Stuhe su slične vješticama. kaziva materi. Teletext. Svojim dodirom je izazivala smrt. zašije u krpu i metne na se. 179. Pričalo se da se nekog momka dovezala mora. KUGA Kuga se. Nikad više nije došla. metne u karticu. tare i mori mladost pri spavanju. Pane mu na pamet. po narodnom vjerovanju. a žensko od zavisti. Pričalo se i o stuhaćima. ona pritisni. I HINA/AFP. 10. 2004. Bolest – kuga povremeno se pojavljuje u Kini i drugim dijelovima svijeta. pokazivala kao kostur djevojčure u bijelim haljinama. Kaziva ćaći. a ako se ne liječi. Nit je mogo čim krenuti. U Stocu se vjerovalo da su se stuhe prikazivale u obliku vatre i plamena. zaseok Podlice. svejedno. Kad ne more da se mladosti drukčije dočepa. Ako se rano poduzme liječenje.305 KUŽNO GROBLJE U SELU MILE U selu Mile. moguće ju je brzo zaustaviti. 10. HINA/AFP.304 U Bosni i Hercegovini mnogo je kužnih grebova i grebalja. al opet nije je mogo nikako uvatit. Svaku noć dok on zaspi. 305 304 438 . tu su ih odmah sahranjivali. nožem ustruže malo klačarde s Gospina oltara. Snažan je bio. Po narodnomu vjerovanju štriguni ili čarobnjaci mogu začarati čovjeka i baciti na njega uroke. a nestajala je u obliku vatre. 179. Po narodnom vjerovanju postojali su i višci (vještci). U srednjem je vijeku od kuge u Europi umrla trećina pučanstva. željna mlade krvi. al se od tad uvik pričalo o tome. Teletext. str.MORA Mora je cura zle krvi. Tu su kugari umirali i kako nisu mogli doći do groblja. smrtonosna je u 60 % slučajeva. 28. str. nit glasa dati. Voli mladu mušku krv nego žensku. Nestalo je priča o irudicama. 2004. da ode u crkvu. postoji Kužno groblje. Niko mu to nije virova. Ostale su molitve (basme) protiv njih.

godine. Da je bila kuga u Supetru i da je harala po Supetru. a ona se ope vratila pu Supetra i govori: – Šukadare. str. a kako mi je mama pripovijedala prije su ga ljudi čistili i održavali jer su se bojali da i oni ne bi dobili kugu. kao ženska neka. a sveti Roko vaze šćop pok udri po njon. 306 439 . U Hrvatskoj ta demonološka bića nazivaju se babaroge. I kad je ona s time bila gotova. u to vrijeme neizlječivu bolest.307 (Blace na Neretvi) Kučibabe (babaroge) su. g. bunarima. priredila Maja Bošković Stulli. djev. BUKUDARE Čuo sam priču od naših starih ljudi da je nekad bila došla u naše selo kuga. 384. I došla je do crikvice svetoga Roka. I kad je iz sela išla. D. 307 Usmene pripovijetke i predaje. MH. čatrnjama i tamo odvlačile djecu koja bi se približila vodi. Katici Lozić Radielović 2007. SHK. bukadare. Rkp. 163). Sada je groblje zaraslo u šumicu. Zagreb 1997. iz Bogomolja. iskoveda je vrlo. i da je pravila pomoritad. kazala je Anđa Tokić. vej nikad u Nerežišća. FF Mostar 2007. Onda je kazala: – Kukudare bukudare. živjele u vodi.306 SVETI ROKO I KUGA O svetom Roku bilo je riječi u poglavlju Molitvene usmene lirske pjesme (str. Svalina (rođena 1949. I eko la! (Pražnica na Braču) KUKUDARE. u Bogomolju nikadare. da je na velikoj stini slomila nogu. Bože sačuvaj. tražila da je prevezu na Pelješac. po narodnom vjerovanju. selo Bulići) Živi u selu Mile. i da je išla da će put Nerežišć.danas dan ima jedna kamena ploča u tom groblju.

travnja 2006. a i odrasli. Marijino mliko. pojavljivali su se u obliku mješine pune vodom. tri mise Uskrsne. tri mise Božićne. pa kad bi djeca. a često uzimaju različite životinjske oblike. zapisao je po kazivanju bračnoga para Joze i Zorke Marić. 440 . ali i pomoć u rasuđivanju pravih smjerova putovanja. Gospe za nan. Ako su za života bili pijanice. Nestajali bi kada bi bili probodeni glogovim kocem (ili sa sedam glogovih kolaca). g. a ako nisu bili pijanice. 18. a Zorka 1936. Prema pričama oni se okupljaju na raskrižjima putova od dvadeset tri do dvadeset i četiri sata. Za čovjeka nije dobro da se u to doba zatekne na putu jer bi mu se moglo dogoditi svakakvo zlo. Ili: Isusova brado. hodali noću (pogotvo kraj groblja)..VUKODLACI Demonske predaje o vukodlacima pripovijedaju o mrtvacima koji su se zbog teških grijeha četrdeset dana nakon smrti ustajali iz groba. Rkp. Jozo je rođen u Vinišćima 1932. g. U Vinišću kod Trogira vjerovalo se u kodlake (vukodlake) koji su posebno mogli naškoditi djeci. sv. držali bi palac u ruci i tri puta izgovarali: Zapori kozlakov. u Vinišću kod Trogira. str. 2006. Zbog toga se na raskrižjima putova postavljalo raspelo kao obrana od zlih sila. 12. slavno sveto Vodokršće. g. U nekim krajevima (primjerice Hrvatskomu Zagorju) vjerovalo se da će se pokojnik povukodlačiti ako preko njega prijeđe mačka. FF Split. u Okrugu Gornjem. Isus prid nan.308 (Vinišće kod Trogira) 308 Ivan Marić. pojavljivali su se kao mješina puna vina. Kudlaci su zli i uvijek nastoje naškoditi čovjeku.

onda taj lugar zabasa kroz šumu. str. psa i ljudima činio zlo. bespućima. pakleni magarac). Vrag će njega sve pitat. mačku (mačić). da ne bi rekada nema. jer brag voli to. tamo nije tkala ni prela. To rekla tak odnamirke. crnoga ovna. najčešće sve do prvih pijetlova. maminjorga. a on nekvajik viče: Imam sve. sve Vidi: Usmene pripovijetke i predaje. maminjorga. Taj lugar mislije da je tamo kuća di u šumi. lip. Onda je rekla ona lugaru da nju vragodve tamo u pećinu i rekla je lugaru da što god vrag bude pitaima l on.” I sve je onda tako bilo i vrag onda puka od žalosti.ĐAVAO Đavao se po narodnom vjerovanju pretvarao u: magarca (orko. Te su priče biblijske provenijencije. Onda naša vrilce vode i snig je bije i naša trag di je boso čeljade dolazilo na vodu po snigu (nije je on obuva).309 U nekim krajevima Dalmacije narod pod pojmom mačić (macić) podrazumijeva i ubijenu djecu koja su se noću pojavljivala. Unda ona rekla lugaru da nose dukata kolko god budu mogli ponit. un nek reče da ima.Una je rekla da je oće vrag. DIVOJKA I VRAG Bila divojka nika već stara i roditelji nisu joj bili dobri. I nju opazije kad je doša i začudije se: — Jes ti tute? Ona je bila već sva orepana. nije mislila da b to napravla.jer su tu pune bačve dukata. Ona je rekla da bi. Ona očla donit vode na vrilo i našla momka kod vode. nije znala da je un vrag. sve spalo š nje. “Onda najzad će te – veli -upitat: Imaš li luga kolko? A ti reci: Imam više neg ti. Zagreb 1997. nosali su ih po selima. pakleni magarac. konda je grum puka u pećinu. ništ već nema. imam sve. da ne bi nik reka. kad senije moga ništ koristit. mačić po narodnom pričanju pojavljivali bi se pred ljudima noću. bija fin. On iša i iša njeznim tragom i doveja ga trag u pećinu. da b očla za nj. Unda on njoj rekada bi l ona za nj. podvlačili im se pod noge te kada bi ih ljudi bili prisiljeni uzjašiti.Unda je očla š njime i doveja je u šumu u pećinu.bilo slabo vrime. 309 441 . MH. U Istri se orko naziva mrak. priredila Maja Bošković Stulli. planinama. Orko. Sedam godinaje š njim živila. 410. SHK. Iz njezinog sela bije lugar.

kad su prvi pivci zapivali…onda moć ti mračni sila prestaje da važi. Ga je razjaha i on je poceja teć tako do doma i je reka: – Orko. nije stalo malo. u nekon šumici. je sa u rucak i je uže šilo van i ga je poceja ubadat kadi je uhitija.g. si me kojina jen bot. sv. Isto. kad je on to reka.311 (Picuda u Istri) PAKLENI MAGARAC Jedan je iša iz gostionice kući. Kaliger še je prestrasija. bio je malo i umoran. ma ne boš već. Tada bi mačić počeo rasti. invece tovar je bija orko. FF Split. Kada bi dosegao kuće. i inšoma ti tovar se je poceja nažad kolivat doli.). uzjašio bi na nj. ćeš me pejat doma. samo da dođen prije kući. on je jednput osta na mistu…bio je malo dalje od kuće. Kad je taj prvi pivac zapiva oko tri i po sata. I kad je iša. str. 2005. pola njemu ostalo. I on ga zajaše. razmiš. eto jedan magarac kraj puta. 311 310 442 .312 (Neorić) MAČIĆ Mačić se pojavljivao na seoskim putevima u noći i ako bi sreo čovjeka.” Međutin. jušto lipo. Rkp. nojde jenega tovara i je reka: – A to si tovar. godine kazao Marko Bazina (rođ. Čiča miča gotova priča. kako s duge rastrošne. govori: “Da mi je sad đava. ki šan trudan. nije on moga sać s njega! Tako da je on. mačić bi ga zbacio na Isto. to je počelo se zdižat u visok. 312 Studentici Filozofskoga fakulteta u Splitu. da ide lakše.od nika. u Neoriću 2005. Mariji Dukić. 1927. 183. 13.310 (Vranik kraj Lovrinca u Lici) POSTOLAR I ORKO Jen kaligar je dela cija dan i ga je uhitilo škuro za doć doma. I kad je taj magarac doša. On je onda njoj da polak svoje obuće s nogu. Po putu ki gre. nastojao bi da mu se podvuče pod noge tako da bi ga taj čovjek morao uzjahati. tako da je ipak došo kući. a čovjek bi na njemu nemoćno jahao i podizao se u visine. kroz duge im vire dukati. 411. gonio ga je cilu noć. ni zna ca. Onda s odnili dukata kolko s god više mogli. I on uzjaši na nj. I lipo kada je ša gori. str.

11.-4. g. ST. ali samoga gada ne smije se ubijati jer bi dijamant izgubio moć. u narodnom vjerovanju. pećinama) u blizini naselja gdje su čekali žrtvu koju će pojesti. 13.). 2005. štrigama. Dobrodošao je i rado će pomoći čovjeku u nevolji. 314 Predaje o: štrigunima. može sve želje ostvariti. Čovjek bi cijelu noć ostao tu dok netko po danu ne bi naišao i izbavio ga. Najradije prebiva u gustoj šumi. Gad skida taj dijamant samo onda kada se ide napiti vode u lokvu da ga slučajno ne bi progutao. Mrka gušterica po narodnom vjerovanju ima posebnu moć. kudlacima. Narod vjeruje da je to stol kojim se služe masmalići. Takav čovjek. str. Odjeven je u blavitene (plavkaste) bagešice (hlačice) i ima crvenu kapicu. Ispod jezika skriva vrlo lijep i velik dijamant koji ima takvu moć da čovjeku. U šumi pokraj Belog ima nekoliko panjeva oko bijele stijene. zmajevima. onda se zna ljutiti i čovjeka navesti na krivi put. Tada je prilika da mu ga se ukrade. str. Iz usta su rigali vatru i pustošili ljudima polja te ih tjerali da im povremeno za hranu dovode lijepe djevojke. g. Takvih stvorenja više nema. Ako mu netko baca kamenčiće u njegovu kuću. 2006. FF Split. mrkoj gušterici. sv. vrlo lijep čovjek. po narodnom vjerovanju. Pojavit će se jedino ako peteh (pijetao) snese jaje iz kojeg bi se izlegao zmaj. više nikada ne bi imao sreće. rođ. Na Cresu se običajilo govoriti za nekoga tko se obogati da ima masmalića na čufitu (u potkrovlju). koji bi ga imao. Rkp.314 313 Jelena Lijić siječnja 2006. Tu masmalić čuva veliko bogatstvo. “Gad zes čavjenu rožu” je zmija koja se glasa poput pijetla. masmaliću i gadu zapisala je 2005. 1. zapisala u Kaštel Sućurcu po pripovijedanju Matije Vladović (djev. Živi u škujinama (rupama) pod zemljom.krov i pobjegao. sv. ne treba je ubijati. U takvim rupama odzvanja kada se u njih baca kamenje. Rkp. a ponajmanje onu koja ispod vrata ima čajevno (crveno) jer bi mogla prokleti toga čovjeka. a kazivali su joj volonteri Eko centra caput insulae Beli na otoku Cresu. Jaje pak valja odmah razbiti kako na svijetu ne bi bilo nesreća. 1932. Ako se čovjeku dogodi da na putu sretne kušćericu (guštericu). 443 .313 Zmajevi žive u škujinama (jamama. 9. malen. Carev. godine Tina Ivanišević. Masmalić (malik) je. Zna lijepo pjevati i oponašati glasove. FF Split.

isto tako ćemo ti mi zatvoreni vratit dugovanja. zeca. mindice) je po pučkom vjerovanju rugobno čudovište koje se čovjeku priviđa noću u obliku nakazne životinje: crnoga ovna. ona ih je savitovala: da svaki dan bacaju bob što su ga tribali obidovat.Zloguke ptice kukviža (sova ušara) i gavran po narodnom vjerovanju predskazuju tragediju ili smrt. pripadnici određenih društvenih slojeva (seljaci. * Demonske predaje plaše i upozoravaju slušatelje i čitatelje. Kad kralj vidi to. MUDRA DIVOJKA Bi jednom jedan kralj i zapovidi da mu se donesu tri najlipša cvita. I jedna divojka govorila svom ocu: Poj ti oče! I odnese mu tri cvita: masline. strašilo. levande. PRIČANJA IZ ŽIVOTA Pričanja iz života su najčešće kratke i podrugljive predaje u kojima se ismijavaju stanovnici pojedinih krajeva i sela.” 444 . prikaza. crnoga (ali i žutoga) psa. anegdotama. primjerice. ružmarina. A kralj je ima i zatvor. sablast. nestaju sva demonska bića. i kaže svom ocu da je veže za konja. ni na konju ni pješke. Kralj se obradova i uze je za ženu. šaljiva i druga pričanja. Kad kraljica to vidi. šalama i vicevima. policajci). Zatvorio je tu mnoge ča mu nisu mogli platiti prinose. I kad to ču. bi mu drago i on poruči starom da kaže svojoj kćeri da dođe na dvor ni gola ni obučena. Kada se. U pričanjima iz života nalaze se didaktička pričanja o ubijanju staraca. Po narodnom vjerovanju demonska su se bića pojavljivala u gluho doba noći između ponoći i tri – tri i po sata poslije ponoći. malograđani) i zanimanja (činovnici. oko tri i pol sata poslije ponoći oglase prvi pijevci. o sedam prutova. avet. Na se stavi ribarske mreže. mačke i sl. I dođe tako pri kralja. metaforično pričanje. Pritvara (utvara. Isprepleću se novelama. ali i objašnjavaju uzrok pojavljivanja demona. a kad ih kralj pita zač to rade samo nek mu odgovore: “A kako će skuvan bob rodit. divojka je dugo pensala i dositi se.

Kad je sunce bilo još na uranku kralj se probudi.. u blagostanju. sv. Zahtjev bogataša da će udati kćerku za onoga tko u njegovu kuću dođe ni gol ni obučen ima elemente bajke. 49. g.” Od tada su navik živili sritno. Kćerka je počela raditi tek kad je ogladnjela. Al ocu je uvik bilo krivo ča je ćer odgoji nopoko. Otac je cili život lavuro kako beštija tako je steko veliko bogatstvo. a na sebi je imao samo ribarsku mrežu. Vidi svoju ženu. mat i ćer. Rkp. taj ne jede). Kćerka ništa nije htjela raditi te je otac njezinom budućem mužu rekao da joj ne će ništa dati od bogatstva sve dok ne počne raditi. Obećao ju je udati za onoga tko dođe u njegovu kuću ni gol ni obučen misleći da se takav nikada ne će pojaviti. 2004. otac. Neki bogataš nije htio udati svoju kćerku. i kralj je sluša svoju mudru ženu. Njih pusti. Bogataš je tako kćerku udao za ribara koji se domogao velikoga bogatstva. a ogleda se i naslovom (paremiologizmom) Ne lavoro tin ne ji ko (Tko ne radi. Kad je došlo vrime da se udo. a kraljici reče: “Hod ča od mene. djev. Bila je jedna bogata fameja. kazala je Tihana Rudan. Svega su imali i ničega njima ni falilo. FF Split. Tiha rođ. i nikad ni ništa činila. vazmi sa sobom ono ča ti je najmilije!” Tu su večer obidovali i vina pili. Živjeli su tako otac. kraljica ga stavi na konja i odvede svojoj kući. Otac i majka su bili vrijedni i stekli su veliko bogatstvo. majka i kćerka. jednoga je dana u njegovu kuću došao ribar. Didaktičnost je glavna karakteristika te priče. Njezinemu budućemu mužu je reka da joj ništa ne će ostavit ako ne počme lavurat. 315 445 . ali su kćerku pogrešno odgojili. Ni zna di je ni ča mu se zbilo. 10.315 (Bogomolje na Hvaru) NI GOL NI OBUČEN Književnost karakteriziraju didaktičnost i edukativnost. Kad je kralj lega u odaje onako pijan. Ljubici Rudan Bogomolji 2004. g. str. Međutim. pa je upita da di su? A ona će njemu: “Ti si mi reka da vazmem ča mi je najmilije. otac je odluči da je vrime da ispravi ča je učini. NE LAVURO TIN NE JI KO Lijenost je čest motiv u hrvatskoj tradicijskoj kulturi i književnosti. Rudan.Kralj je zna da ih je kraljica savitovala. 1930. Ona je bila strašno lina.

NS sv. Jednom je sinu žao bilo ubit svog oca pa ga je sakrio u vinsku bačvu. svjesne ljude. Narodne pripovjetke i predanja iz Drežnice. Jednom čovjeku to bude žao. ona caru sve kaže kako je oca sakrio. GZM BiH.Kad se udola. str. kazala Katarini Mišković. Kad su se jednom on i žena posvadili.. On ih zamoli da ga nose što dalje jer je on svog oca donio na ono mjesto gdje su njega donijeli. Car zovne čovjeka k sebi i zada mu dvi zadaće: da mu dozove najdraži i najgrđe. a žena se potuži caru. a otac mu rekao: ‘Ti mene ubi pa ti car ne će ništa’. str. g. XV. I car se onda uvjerio da ne treba ubijati starce. Sarajevo 1961. Etnologija. rano ujutro se ustala i došla pitat: “Ča je potriba lavurat ?”316 (Brusje na Hvaru) UBIJANJE STARACA Zakon je od vladara izišao da svaki sin svog oca ubije. str.. Sarajevo 1982. I kad je pred carem udario kučku. 316 446 . najvećeg prijatelja i neprijatelja. ako je prešo pedeset godina.173. Etnologija. a kad je udario ženu. A žena mu sve to pratila. FF Split. Kada su svi stari ljudi bili ubijeni. 1. Rkp. ona opet k njemu leti. Narodne pripovijetke.. 318 Vlajko Palavestra. po cili don ni ništa činila. 5./XVI. a otac mu savjetuje da povede kučku i ženu. GZM BiH. NS. ko je danas lavuro?” A ona mu je na to odgovorila: “A sine moj. Sinovi ga vrate kući.318 *** Za vrime turske vlasti došlo je naređenje od sultana da se ubiju svi ljudi stariji od pedeset godina.317 *** Sinovi ponesu starog oca u šumu da ga ubiju. 317 Vlajko Palavestra. tj. I on se zamisli što će. sultan je Katica Hraste je u Brusju na Hvaru 2006.” I tad je i kad nevista ni cili don okusila ništa. pa iskopa za ćaću rupu pod ognjištem i tu skloni ćaću. sv. 280. I on ne htjedne.. I tako je to bilo dok jednega dona ni muža doša doma i pita mater: “Rec mi. ona rekla čovjeku: ‘Tu ti je ćaća!’ I on se ocu požalio kako ga je žena otkrila. bome jo i ti. kako je naučila tako je i nastavila. 2006. 37. Muž i njegova mater su po poju hodili i lavurali a ona ih je gledola. sv.

jer mu ga je žao bilo ubit. Bilo je opakih susjeda koji se radovahu njihovu svađanju.319 SEDAM PRUTOVA Imao otac sedam sinova. Oni se nasmijaše i rekoše pa tako smo i mi mogli.320 Hrvatska usmena književnost Bosne i Hercegovine: proza. može slomiti i nejako dijete. Ako hoćete da vas drugi ne slomi opasite se uzicom sloge da vas Bog vidi ako ne ćete tako. te da mu je otac to reko. koji kao što sami rekoste. ali pretežno gledaj na zapad da ostali ne primjete. Odrezao je udicu i prelomio štapove jedan po jedan. I kad Sunce baci zrake na najvišu planinu na zapadu. jer će svi ostali gledat na istok. Hrvatska književnost Bosne i Hercegovine u 100 knjiga. 319 447 . kad uđete u veliku dragu. vi ste kao ovih sedam prutova. 215. a ovi se okreće i na istok i na zapad. jer godine donose mudrost. bit ćete kao ovih sedam prutova. Ako nemaju kakva uzroka važna onda se svađaju oko sitnice. A otac mu odgovori: “Sine. str. priredio Marko Dragić. HKD Napredak. I sad se misle kako i šta. Ove je riječi njihov otac i htio čuti iz njihovih usta. samo da ne bude Bogu lijepo i milo. pa to može i nejako dijete. ti se okreni i tamo i vamo i istok i zapad. 219. 5. drama i mikrostrukture. Kad je Sunce bacilo zrake na najvišu planinu. str. on ga je prvi ugledo. Eto vam djeco slike i prilike vaše. MH. Sarajevo 2005. ko će prije ugledat! Ovi što je oca sakrio u bačvu. Jednom prikupi sve sinove pa im dade sedam štapova svezanih u snop da ih prelome. Otac se njihov zabrine vidjevši da će sve biti zlo i naopako. 320 Isto. pito ga je kako da prvi ugleda Sunce. pa se prepiru i svađaju. a ovaj mu reče da je svog oca sakrio u bačvu. Jedan po jedan probaše ali nitko ne mogaše prelomiti štapove. sedam svađalica. Sultan ga pito otkud je znao za to.naredio da tri čovika uđu u najdublju dragu i obećo da će onome koji prvi ugleda izlazak Sunca poklonit svoje kraljevstvo. knj. Lako je grabiti ondje gdje nema tko čuvati. ti ćeš ga prvi ugledat. Malo po malo. Od tada sultan nije ubijo stare ljude.” Oni svi gledaju istok. Čudim se što ne možete pa to je tako lako reče otac.

a na mjestu njihove tragedije pojavila se crkva. Br. crkvama.4. Ta se legenda i 2006. Mnogo je proznih i versificiranih legenda o sv. Njihovo je izvorište u biblijskoj priči o propasti Sodome i 448 . LEGENDA O GAVANOVIM DVORIMA Hrvatske legende o propasti Gavanovih dvora biblijske su provenijencije. sveci. Ksaver Šandor Đalski (Gredice kraj Zaboka. Trogiru. čudotvornim svetim slikama. Vladimir je od Boga izmolio milost i zmije više nisu mogle ujedati. – Gredice. Siročad su otišla u kraljevstvo Božije. U legendama su sudionici Isus Krist. Petru kad su hodali po zemlji. utkao legendu o dvoje siročadi koji su se smrzli pored jezera u kojem se njihov otac utopio. U njezin se sadržaj vjeruje. Hrvati najviše pripovijedaju spomenute legende o propasti Gavanovih dvora i o Isusu Kristu i sv. – Ovčarevo. čudotvornim grobovima mučenika i mučenica. te o Božjim i svetačkim čudesima. Mjesto Tišina kod Bosanskog Šamca prema legendi baštini ime jer je ondje misionar fra Jakov Markijski (XV. 1935. U planini je bilo mnogo otrovnih zmija koje su klale njegovu vojsku. Legende unose red i harmoniju u život. Fra Andrija Kačić Miošić u Razgovoru ugodnom navodi legendu o kralju Vladimiru koji je s malo svoje vojske morao pobjeći u planinu jer je bugarski kralj Samuel zaratio protiv njega. (Godine 2005.) u svomu Godišnjaku navodi legendu o čudotvornom fojničkom križu. kipovima. na Cresu je zapisana legenda po kojoj je na tom otoku Osorski biskup Gaudencije protjerao otrovne zmije. svetice. Juri. ali je ipak element čuda njihov genus specificum što ih donekle izdvaja. LEGENDA Legenda je vrsta priče koja ima vjerski karakter. Juri. a kažnjavajući zlo. st.) Kačićevu je Razgovoru ugodnom pridodana versificirana legenda o sv. 1813. g. Metkoviću. Širokom Brijegu i Jajcu. Legenda se dugo poimala kao pripovijest iz života svetaca. 1887. Božja i svetačka čuda ispravljaju nepravde. mučenice i mučenici. kazuje u Sinju. 1854. 15. Legende su fakturom bliske predaji i katkad su teško odvojive od njih. Fra Jakov Baltić (Bukovica kod Travnika. križevima. nagrađujući dobro.) ušutio žabe jer su ometale puk za vrijeme mise.) u svoju je pripovijest Legenda iz K. crkveni dostojanstvenici.

Bitan utjecaj na ove legende ima Isusova priča o siromašnome Lazaru.Gomore koje su stradale zbog opačina svojih žitelja.” (Post 19. Na značaj ovakvih priča ukazao je u XIX. a po duši Gavan. 12-13) “Kad ih izvedoše u polje. također. i uništi one gradove. ma svakudan. Opširniji rukopis iz XV. dok su se ostali stanovnici htjeli iživljavati na njima. Dočekalo ih je jedino Lotovo gostoprimstvo. Vatroslav Jagić. Gavan je bijo u drugim dvorima. Uz te Gavanove osobine uvijek je vezana propast njegovih dvora. O legendama o propasti Gavanovih dvora vidi više: Marko Dragić.” (Post 19. samo duše nije ima.321 Bijo ti je u davna doba u Imockom. Još u XIV. st. Para je ima da nije zna koliko. nejako. Dodijaše i Bogu ti pusti uzdasi i suze. Jednon Isus-milosnoga bila. 28-29). Dođe Isus i pokuca sa svojin šćapićen njojzi na vrata. 24-26). str. sve žitelje gradske i sve raslinstvo na zemlji. Prid njijovim je dvorin proliveno vele sirotinjski suza. siromaja. na tavanu. Anđeli su se zato Lotu odužili: “Onda ona dvojica upitaju Lota: ‘Koga još ovdje imaš: sinove i kćeri.-82. sve koje imaš u gradu. U legendi je ostala snažna slika da se nakon spaljivanja “dim diže nad zemljom kao dim kakve klačine (…) (a) Bog (…) zatirao gradove u ravnici u kojima je Lot boravio. st.’” (Post 19. oholost i nemilosrdnost. zapisana je ova priča u glasovitom Fiore de virtu. Bijo je u liku čovika. ma ima je i sedamdeset i sedam čobana. jedan progovori: ‘Bježi da život spasiš! Ne obaziri se niti se igdje u ravnici ne zaustavljaj! Bježi u brdo da ne budeš zatrt!’ Jahve zapljušti s neba na Sodomu i Gomoru sumpornim ognjem. U dvorima bijaše samo žena.. drža ga je u soban. i svu onu ravnicu. u: Zbornik Ivana Mimice u povodu 70. st. Težake prezirala. Legende o propasti Gavanovih dvora. Dva su anđela išla u Sodomu provjeriti ljudsku pobožnost i milosrđe. jerbo biše još o’olija. jedan bogati čovik zvan Gavan. brojio pare. 69. pa priupita: “Dajder štogod prosjaku. Žena je bila još gora od njega. prid istočne dvore Gavanove. Ima je svega. Čije brdo? Gavanovo! Čije polje? Gavanovo! Ima je i kmeta i slugu. A Lotova se žena obazre i pretvori se u stup soli. Bog ti da! Pogledaj na me. Dođe k’o prosjak. a prosjake protravala s vrata. Lajtmotiv legende je Gavanova škrtost. I imaše i ženu i jedno muško dite. Split 2003. rođendana. iz mjesta izvedi! Jer ćemo mi zatrti ovo mjesto: vika je na njih pred Jahvom postala tolika da nas Jahve posla da ga uništimo. 321 449 . sadrži legendu o propasti Gavanovih dvora.

i vas novac. “Šta će meni Bog tvoj dok je meni Gavan moj!” kaza njemu oštrokondža. jer je njega najvolio od svega blaga Gavanova. gospodarice. Tako ti je nastalo Modro Jezero. Sluga ode i odriza zdravi trs. kad ti ga je Bog da u vrtlu. i Gavan i sluge sve ode u crnu zemlju. U elać! Ovo je prokleta kuća i prokleto misto!” Sluga. zemlja se trese. al’ Gavan jopet samo pare broji. gazdarice. Ali džabe. Bog ti da!” proslidi prosjak. prije nego pođe. što su se na nj ćukenja zapišala. al’ prije toga reče slugi: “Noćas će biti svašta. skupa sa Gavanovicom. ali oni trs što je uz put. zvano i Imocko i Gavanovo. nako te Bog dragi pomoga!” Ona naredi slugi da odriže trs kupusa. a Gavanovica s ditetom u istočnin dvorima. metne joj na papuču od noge i ona nabije nogon onaj kruv prosjaku prid nos. Kad je lipo. ti se ničeg ne boj! Gromovi će pucat. obaša je sve Gavanove čobane i kmetove. iziđe ona na vrata i reče prosijaku: “Biž’ ća s moji vrata! Vi skitančine i linčine ne date mira ni meni ni mome ditetu. I odma biži. Pod zemljon se začu tutnjavina. i jedan trs kupusa. prosijak (Isus) se ukaza onome slugi i reče mu: “Uzmi tu zobnicu što visi o gredi. pa onda na zapad. Pomozi mi. ne vidiš prst prid očima. Crne se oblačine spušćale do zemlje. Al’ da ga se otarasi. utišijo tebe Bog!” Kad dodija Gavanovici. Te iste noći propuntali se i istočni dvori. ovo će sve otići u propuntu. uzme ono nejako dite iz bešike. utonuše dvori i Gavanovica s njima skupa. Kako su zidovi bili uokrug. nako se za njin otvarala zemlja i stvaralo jezero. jerbo se Boga boja. on viruje samo u pare. a uto se i smračilo. Kako je sluga biža najprvo polju. Ali ništa od toga tebi ne će naškodit jerbo si pomoga čovika u nevolji!” Kad se prosjak oprostijo od sluge. I dvori Gavanovi. Od svi 77 sluga samo dva imadoše dušu i srce i žrtvovaše ono svoje malo sirotinje za prosjaka. Prosjak jopet upita: “Daj mi. zemlja će se trest. u njoj ti je vas najam. Potrese se zemlja dva puta. Gavan nije ni gleda šta se dešava vanka. rođenoj 450 . Tako Gavan ostade na konaku u zapadnin dvorima.nako te Bog pogleda! Utiši. nako je i jezero okruglo. Isus ne tide uzet ništa od njizi. Dok je ta stravota se tu zbivala. Čin on izađe iz dvora.” “Daj zalogaj kruva. vedro nebo i mirna voda. a treći put prosiče se zemlja. gladne. donese joj sluga iz kuće koru kruva. Od Bijakove do Zavelina siva i grmi gromovi pozivlju Gavana zadnji put na obraćenje. jerbo joj se činila sramota da mu dade rukan. a jezera otvarat. stavi ga u naručaj i ponese sa sobon. Prosjak šćapi i ode ća. i dandanas moreš vidit obrise zidina dvorski. Stvori se Crljeno Jezero. nego nestade. Kako je sluga s diteton biža.

Ta dva imocka oka bude znatiželju. al’ ji ne pokri voda. Od svega blaga Gavanova ostadoše živi jedino kokoši i kokošinjac. 420-423. Pogini tada i 75 Gavanovi sluga. dite moje! 451 . u Imotskome 2004. Imotski 1997.322 322 Studentici Filozofskoga fakulteta u Splitu. štuje i s njiman se vali. al’ niko ne zna sve i neće nikad ni znat! To će ti uvik bit misterija. k’o što je misterija i Crljeno i Modro jezero. Tu su ti isto bila guvna Gavanova i pojate. Ovden ti vas narod o Gavanu pripovida. A Udovica je dosta žena u crno zavila. između Modrog i Crljenog jezera. Iz te rastvorene zemlje udari velika voda. ma ji isto svaki Imoćanin voli. Kako ga baci nako se zemlja otvori i proguta dite. Te strašne noći. Rkp. ne žali diteta! Od zla roda nek’ nije poroda!” Poviše Gospine crkve u Prološcu imaju dva okrugla jezerca. Život i običaji u Imockoj krajini. a ne uokruga. ma’ovina i bršljan te zidine. FF Split. U Prološkom Blatu tri su jezera: Provalija. Svak znade nešto. zovu i Krenice i Udovica. 2004. Pokrila je kupina. stra’ i straopoštovanje. Narod ji zove “Gavanov kokošinjac”. Ta je manja kazna. Sluga se za ditetom raskaja. I Krenice i Udovica nesritna su i prokleta mista. Krenice provriju svake godine i unda čine šćetu jadnim ljudima. al’ one su još uzgarite i ne daju se. Samo se zemlja nad njima propuntala. a pokriva i danas. ne da mu se ni koraka naprid. str. Usp. Fra Silvestar Kutleša. Tu se nisu otvorila jezera. 13.kući (jerbo se u Kamenjaku rodija). Vele su života nevini odnila jezera. Te iste noći i to ti se sve propuntalo. Antoneli Rebić. sve što je Gavan ima. začuje glas iz oblaka: “Baci dite ako misliš svoju glavu iznit!” Sluga se ustavi i baci dite. Ta dva imocka oka drže sve na mistu. Ispod Donji Vinjana imadu dvi bare. Tako ti nasta “Utopišće”. Kad je doša u Proložac. al’ su se otvorili virovi i voda mu podušila svu marvu iz torova. Zovu i Grbavčeva jezera. budno prate poštenje svoji Imoćana. tako ti je se i jezero propuntalo u duljinu. Matica hrvatska ogranak Imotski. prid Boga su manje krivi. zemlja proguca i voda pokri. Krenica i Postranjsko jezero. Al’ unda oćuti glas iz oblaka: “Biži dalje. sv. jer su oni živi svidoci kako Bog pedipsaje olost i lakomost! Al’ to ti jopet nije sve. godine kazao fra Vjeko Vrčić. Tu su ti bila dva Gavanova guvna.

Modro jezero CASKA Na Pagu se pripovijeda da je na tome otoku bio bogat grad. u kojem su ljudi dobro živjeli. Anđeo je izveo Bonu iz grada i odveo je daleko na južni dio grada Paga. ljudi su se s bogatstvom sve više udaljavali od Boga. Bona je bila dobra te je anđeo po Božjoj zapovijedi upozori na ono što će slijediti. Radi toga je Bog poslao anđela prerušenoga u siromaha da vidi ima li u Caski poštenih ljudi. Anđeo se u Caski osvjedočio o velikom grijehu koji se nastanio u tom gradu. jak vjetar i potres 452 . Caska. Međutim. Našao je dvije sestre Bonu i Malu. a tada Bog spusti vatru.

nakon potresa. Tu je završio osnovnu školu. a srednju tehničku u Puli. osvjedoči o velikom grihu koji se nastani u tom gradu. Njen proboj kroz krški kraj na kraju završava prekrasnim. 52. Bona je bila jedina poštena i anđel ju je po Božjoj zapovidi upozori na ono ca se sprema. Naša je dvi sestre Bonu i Malu. Rkp. Danas se Caska. Kao dijete često je od svojih roditelja slušao razne priče o Pagu i njegovim mještanima. Roškim slapom i Skradinskim bukom. Sve zlato i dragulji s Caskom su potonuli na dno mora. Nekad u davna vremena živio je bogati Gavan čije se nepregledno bogatstvo prostiralo ponad Kninskog polja. 5. Legenda govori da je Caska bila bogat grad u kojem su živili dobri ljudi. a i sam je bio svjedok nekih od njih. Anđel se. nalazi na dnu mora. Bona je na južnom dilu otoka našla mladega čobana za kega se i udala. a u književno-teorijskom pogledu završetak navedene legende ujedno je i etiološka predaja. anđel je izve Bonu iz grada i odve je daleko. tako su se judi sve više udaljavali od Boga. kad je doša u Casku. FF Split. Nakon toga vratio se u Pag. Posla je svog anđela koji je u obliku furešta. 323 453 . Živio je veoma raskalašeno i bio je veliki proždrljivac. Prema svima je bio veoma Zapisala je na Pagu 2005. str. Neke je priče zapamtio. prema toj legendi Pag su osnovali dobra sestra Bona i mladi čobanin za kojega se ona udala. 2005. slučajnog prolaznika. Petra Jakovčević. kako se bogastvo povećalo. Tad je Bog s neba spusti vatru. a neke je zapisao). Radi toga je Bog odluči kaznit Casku. Ali. 1932. Na njezinu se toku nalazi veliki broj slapova i brzaca. u mjestu Pagu na otoku Pagu. a kazao joj je Jure Kaurloto (rođ. Zajedno su osnovali grad Pag. na južni dil otoka Paga.na Casku koja u ruševinama i plamenu potonu u dno mora. a š njom i sve zlato i dragulji koje su judi imali u izobilju. Caska je.323 (Pag) RIJEKA KRKA Krka je 1985. u ruševinama i plamenu potonula u dno mora. godine proglašena Nacionalnim parkom. Dakle. gdje i danas živi. triba vidit ima li u Caskoj poštenih judi koje bi tribalo spasit od strašne smrti koja je pritila svim njenim judima. jak vitar i potres na Casku. Taj dan kad je Caska tribala bit kažnjena. sv. g.

baci prokletstvo na njih. noseći najmlađe. Popevši se na obližnji brežuljak. Na Gavanovom posjedu nalazio se mlin. Imao je ženu Gavanušu koja je bila još i gora. tjerajući ih pred vratima dvora kada bi se usudili zaprositi malo kruha ili vode. Bogatstvo stola kojim su se 454 . zemlja se zatresla. Gavan je imao mnogo sinova i kćeri s kojima je uživao provoditi vrijeme i kojima je namjeravao ostaviti čitavo svoje bogatstvo. sva sretna. Ozarena od sreće sirotica taj komad kruha raspodijeli svojoj gladnoj djeci. kao i on. Gavan se razbjesnio i naredio da se puste psi iz vežnje. bolesno u naručju. Međutim. Svi su redom bili veoma mršavi. Takva osjećanja ona nije poznavala. vičući kako za nju postoji samo jedan Bog. Prekrasni slapovi i sedrene barijere usjekli su rijeku Krku sa sedam pritoka. jer su im se usta od duga puta svima bila osušila. Gavanova djeca. Za vrijeme te gozbe na vrata Gavanovih dvora je pokucala siromašna žena sa svoje sedmero djece. Tužna sirotica pokupi svoju djecu i ode iz Gavanovih dvora. U tom su trenutku munje proparale nebo. a kad bi ih otvorio. Potom sirotica ponizno zamoli malo vode. nije poznavao nevolju i njegova su vrata za sirotinju uvijek bila zatvorena. njega. bili iznimno raskalašeni i proždrljivi. za svako sirotičino dijete po jedan. Kad mu je voda već bila toliko potrebna. njen Gavan i da svoje bogatstvo ne želi uzaludno raspršivati na nezahvalne bijednike. neka im ju je na izobilju. Gavanuša se na to razbjesnila i zamahnula rukom prema siromašnoj ženi. osobito prema siromašnima. gurnući ju prezrivo i sa gnušanjem. Ugledavši siromahe u svome dvoru kako mu ometaju gozbu. to bi bilo zato da ih se isprebija i otjera. djecu i sve prijatelje proždrljivce. gromovi zatutnjili. Sirotinju su izrugivali i ismijavali ih. Bila je trudna i bojala se da joj sirotica ne naškodi. iz Gavanovih mlina potekla je voda i natopila mu čitavo imanje. a siromašnima nikad nije pomagala. Jednog dana Gavan odluči napraviti veliku gozbu za svoje prijatelje koji su. opakija i lakomija. Potopila mu je dvor. pa je zamolila malo te vode. Sa stola punog izobilja dala joj je koricu kruha. Ni oni nisu bili mnogo drugačiji od oca i majke. u dronjcima i vidno iscrpljeni dugim putom.naprasit i nemilosrdan. a znala je da je Gavanovo sve dokle pogled seže. nogom po podu. preklinjući Gavanušu Bogom. otrčala su da ispune očevu naredbu. trudna Gavanuša u posljednji trenutak odluči ih spriječiti. Ona nije znala za Boga. ženu. Nije se ona bila sažalila nad siromašnom ženom i njenom djecom.

1936. te mu je atribut padavičar. koja se molila svetom Valentinu prid njegovim oltarom u crkvi Marijinog Uznesenja. Kazivači su bračni par od 1955.. 5. 52.stoka 455 . FF Split. Mučen je (269/70) za vrijeme cara Klaudija II. Ozdravio je padavičavu djecu. a Gavanovi dvori i danas se vide potopljeni pod njenim bogatim slapovima. Kazali su joj Jure Tabula (rođ. Na Pagu se pripovijeda o jednoj ženi koja se u crkvi molila sv. u Gaćelezama) i Tereza Tabula (rođ. Pripovijeda se da je kapelicu u stijeni 324 Marita Tabula zapisala je 2006. sv.326 (Pag) GOSPE OD GORME U hridini s desne strane uvale Trstene iza Postira nalazi se stotinjak godina stara kapelica Gospe od gorme. str. Rkp. 2006. 2005.-6. godine. a kada je žena došla kući. Petra Jakovčević. našla je zdravo dijete. U njoj se nalazi mali Gospin kip. liturgike i simbolike zapadnog kršćanstva i Uvod u ikonologiju Radovana Ivančevića. djev. FF Split. U jednom trenu cila se crikva napunila jakom svitlošću. veljače. 326 Zapisala je na Pagu 2005. Valentinu za ozdravljenje djeteta. Postoji još takvih štorija o mirakulu svetog Valentina pa mu se u čast danas čuva njegov kip u obliku diteta u toj crikvi gdje se žena molila za svoje dite. Kršćanska sadašnjost. za ozdravljenje svog bolesnog diteta. g. Zaštitnikom je očiju. a na vratima je željezna rešetka.. str. Otada je vode bilo za svakoga. Zagreb 1990. Legenda govori o ženi. 325 Leksikon ikonografije. a kazao joj je Jure Kaurloto. Siromašno stanovništvo iz okolnih naselja počelo je naseljavati to područje formirajući staru Scardonu i Šibenik.325 Mnogobrojna su mjesta kojima narod hodočasti tražeći u njima utjehe u svojoj tjelesnoj i duševnoj boli. Žive u Šibeniku. g. Rkp. g. Blago .324 SVETI VALENTIN Valentin je povijesna osoba o kojoj nema detaljnijih podataka. 1937. Brusan u Grabovcima). Njegov je blagdan 14. priredio Anđelko Badurina. 580-581. Prema legendi bio je svećenik. godine u Šibeniku.proždrljivci gostili postalo je dijelom bogatstva Krke. Crkva se najednom napunila jakom svjetlošću. Kad se žena vratila doma svoje je dite našla zdravo.

Vode se uzimalo stalno. Na cijelom području grada Paga.izdubio Stipan Biočina jer se ondje za vrijeme oluje sakrio i opazio neku svjetlost. Vode u bunaru taman toliko da se ni prelivala priko korniža po samostanskom dvorištu. a na otoku postoje čak tri jezera: Velo blato. Danas postoje toponimi koji potvrđuju da je vodeno bogatstvo za Pažane bilo iznimno važno: npr. Tako je bilo danima i nedijama. blago. kapelicu. 327 456 . Opázi je nikù svitlost. sv. Misecima ni dažilo. samostanski bunar se napuni do vrha. kad u isti moment. a uvik je bilo dovoljno za sve.327 (Postire na Braču) SAMOSTANSKI BUNAR Naziv Pag dolazi od grčke riječi “pege” koja znači izvor. vinova loza. Strahujuć od nedaće koja je zapritila zbog suše. Posli nekoliko dan molitvi i odricanja od jela. Bi je to jedino vrelo koje ni presušilo na otoku i judi su dolazili iz svih mista da bi se napili. I ta legenda u osnovi ima etiološku predaju jer pripovijeda o uzroku gradnje kapelice i nastanku njezinoga naziva Gospe od gorme. Priblížì se kako bi vidi če je to. Stipan Biočina sakrì se ispod hridi za vrime jedne oluje. a i judi. pa su u pojima prisušila sva vrela. Kod hrvatskoga je puka snažna vjera u moć molitve. udre grom i s hridi pàde veliki kamen baš di je on malo pri’ bi’. Pažani su se molili Majci Božjoj u Starom Gradu i nakon nekoliko dana molitve i posta samostanski se bunar napunio vodom do vrha. u hridi. jedan dio paške uvale zove se Janjeće vode i slično. a čobani za napojit svoje stoke. U Postirama na Braču 2005. Rkp. visina vode u bunaru se ni smanjivala. Zbog nje je u opasnosti bilo sve ca su seljaci posadili. Vodice. g. postoje brojni izvori vode. 77. Približio se da vidi što je to. Jednog godišća u Pagu je bila velika suša. ali je odjednom udario grom i s hridi je pao veliki kamen baš gdje je on netom bio. str. kao i na većem dijelu otoka. Kad su se svi judi napili i doma odnili za napravit zalihe. Na Pagu je bila velika suša i sva ljetina. 2005. FF Split. Pažani su se molili Majki Božjoj u Starom Gradu. Malo blato i Blato Rogoza. 11. stoka i ljudi bili su u opasnosti. Bez obzira koliko su judi uzimali vode. Lina Bižaca je kazala Tei Fabris. Iz zahvalnosti izdube u kamenu. težaci su počeli uzimat vode za polivanje polja.

6. NOVELA Novela je priča o običnim ljudima i njihovu životu. 329 Legenda je zapisana 1994. godine po kazivanju Mare Kolende. Tu je bila pustika i kad bi bilo neko nevrime. U Straparolinoj talijanskoj zbirci novela Ugodne noći (XVI. 1994. Prag je osto u Vrbasu i dan danas se more viditi kako voda iđe priko njega. Didak. rkp. FF Split. g. kiša je pala i sva poljska vrela su se napunila. djev. I di ko da je kasnio.328 (Pag) KAPELA U PODMILAČJU U Podmilačju bila kapela i uz kapelu pravila se crkva.Nekoliko nedija posli. st. Prija se moglo vidit u nekim molitvenjacima slika anđela kako nose kapelu priko Vrbasa. Vl. Firence. godine u Novoj Biloj. To je bilo kada nikad nije bilo nikakvih vozila. ne bi imali di nego u kapelu. Karakterizira je realističan književni pristup. 52. 328 457 . eto. svraćo se u kapelu. je ćer obolila i odala je tuda po bašći i ona je gledala di se tu u kapelu sve svraća. On je još gori. a jednu noć su anđeli prinili kapelu u njenu bašću.329 5.. i da je onu kapelu u njenu bašću. kad bi putnici okasnili. rođ. sv. Rkp. U kući od jednog bega. Giovanni Boccacio (1313-1375) napisao je Dekameron koristeći priče sedam djevojaka i tri mladića koji su 1348. str. samo se išlo konjima. I ona je mislila da Bog dâ da ozdravi. Bog je dao da ona ozdravi. Voda u samostanskom bunaru se vratila na razinu na koju je uvik bila. A s druge strane Vrbasa bila je neka muslimanska bašća. ovog rata.) nalazi se ljubavna priča o Malgareti Spolatini koja je noću s Lopuda “plivala svome ljubavniku redovniku na Petri Jakovčević kazao je Jure Kaurloto na Pagu 2005. kugom poharane. dok je nisu srušili. godine pobjegli iz. 1923. od koga je bila bašća. 2005. ona bi nju oprala i očistila i ne bi je dala prljati. a uz kapelu napravljena je crkva i tuda su se čudesa stvarala i bolesni se ličili do. a priča se da će tako i zavik ostat. Boccacio je u pisanoj književnosti afirmirao novelu.

Pokušavajući pronaći Dobrilu. no nisu se smjeli viđati zbog neprijateljstva između svojih obitelji. priredila Maja Bošković-Stulli SHK. Miljenko je došao u sukob sa zakonom i zbog toga su ga osudili na zatvor u Visovcu. Također je pitanje postoji li sličan slučaj u još nekoj zemlji. Braća je prevare zapaljenom svijećom na pogrešnom mjestu i ona se utopi. Kako bi je kaznio zbog sramote koju mu je nanijela. no tragedija je rijetkost. Tamo je upoznao bolničarku preko koje je Dobrili slao poruke i ugovorio bijeg. i to baš u Hrvatskoj.330 U naše vrijeme Hrvati najčešće pripovijedaju didaktične. Dobrilu je otac poslao u samostan u Trogir. Dobrilin je otac. Miljenko je za to saznao i došao iz Venecije upravo u trenutku kada su mladenci izgovarali zavjete te je spriječio vjenčanje. str. 330 458 . godine obavljena vjenčana ceremonija. Takve situacije događaju se i danas. šaljive i baladne novele. 24. MH. Bijeg mladih natjerao je Dobriline roditelje na popuštanje te su im stoga poručili da se vrate u Kaštel Lukšić kako bi se obavilo vjenčanje.otočiću Sveti Andrija” kod Dubrovnika. naručio je njegovo ubojstvo koje zbog Miljenkove domišljatosti (prerušio se u fratra) nije uspjelo. Dvoje mladih zaljubilo se. Nakon što je u kolovozu 1690. ne mogavši podnijeti da se njegova kći udala za Miljenka. Dobrilin otac ugovorio je vjenčanje svoje kćeri sa starijim trogirskim plemićem. a u obitelji Rušinić sin Miljenko. Tragičnu sudbinu istovjetnu talijanskoj nalazimo u Dalmaciji. No nije sve ostalo na tomu. točnije u Kaštel Lukšiću. a kako bi spriječio Miljenka da je pronađe. iz Usmene pripovijetke i predaje. a malo je onih koji znaju da se ista sudbina već dogodila. u plemićkoj obitelji Vitturi rođena je kći Dobrila. st. U drugoj polovini XVII. a Miljenka su roditelji poslali u Veneciju. Gotovo da i nema osobe koja nije čula za njihovu tragičnu sudbinu. Zagreb 1997. MILJENKO I DOBRILA Tragična romansa veronskoga para Romea i Julije kojima roditelji nisu dozvoljavali da se viđaju poznata je u cijelom svijetu. Dobrila je bila pod strogim nadzorom. Tako barem svi misle. Od trenutka kada su roditelji saznali za njihovu vezu.

“Kad se vratim s ovog dugog putovanja” rekao joj je jednog dana prije odlaska – vjenčat ćemo se! “Zasadit ću vrt oko kuće. Poljubio je djevojku i otplovio. U sredini Silbe. obale Afrike i Australije. na istoimenom otoku. a dječji dom u Kaštel Lukšiću. toranj i grob na kojemu je još za života dao uklesati natpis: “Petar Marinić. plovili svim morskim putevima i pod starost se vraćali na otok. uska kula na čiji vrh vode vanjske kamene stepenice. hridi sjevernih mora. TORANJ LJUBAVI Silba je jedino selo na otoku. Dobrila je nakon toga izgubila zdrav razum. kapetan. (Ona je dio loze de Michelli Vitturi. a usred vrta sagradit ću tornjić s kojeg će se vidjeti cijeli otok i more”. i Vitturijev i Rušinićev. Karmeni Carev.osvete na mostu ispred dvorca ubio svojega zeta. Toranj se visoko uzdiže i s njega se pruža prekrasan vidik. To je okrugla. još mornar. A taj toranj na vrhu sela. starci i djeca bili uglavnom pastiri. godine kazala teta Marija. Bio je mlad. kaže priča. I mlada. zemlje Dalekog istoka. ali nikada ne bi zaboravili pjesmu o otoku nalik raju i predaju vezanu za toretu na Silbi. a u Kaštel Lukšiću još uvijek postoje oba dvorca.) Rkp. 2005. FF Split. Zovu je još i “Toranj ljubavi”. Ivana u Kaštel Lukšiću nasuprot dvorca. smješten usred parka. a muškarci su cijeli svoj život uglavnom živjeli na moru. Vraćali bi se da umru. Poznavali su obje Amerike. U prošlosti su na ovom otoku žene. 331 459 . u Kaštelima 2005. jao onomu tko makne ove kosti”. opera te kazališna predstava. visoko se diže Marinićev toranj. Studentici Filozofskoga fakulteta u Splitu. razboljela se i nedugo potom umrla. sv. ako ih more prije toga ne bi progutalo. 21. silbanski je spomenik jedne ljubavi koji je to mjesto učinio čuvenim. Uz njega se vezuje priča o ljubavi jednog morskog vuka koji je za sobom ostavio kuću. Posljednja želja bila joj je da bude pokopana zajedno s Miljenkom u crkvici Sv. nosi naziv Miljenko i Dobrila. Na njihovu vječnom počivalištu zauvijek je uklesana poruka “Pokoj ljubovnicima”. smješten nedaleko od njihova posljednjeg počivališta. lijepa bila je njegova zaručnica Antonija Mauro.331 (Kaštel Lukšić) O sudbini dvoje mladih napisane su: novela. 1891.

Zadesilo ih je nevrijeme i bura je prevrnula njihov brod. Dao je sagraditi tornjić usred sela. Jedan je brat našao komad drveta i na njega stavio svoga sina i gurnuo ga prema Jeleni Braović 2007. Petar Marinić joj se nasmiješi. Toranj na uzvisini vrta. Ona u cvijetu mladosti. Sagradio ga je od živog kamena i kamenim je zidom opasao vrt oko njega. koja se udala za tvog prijatelja. Dvojica su braće bili vrijedni i sa svojim sinovima su išli na more ukrcati drva. pomiluje je i upita ljude okupljene na pristaništu: – Čije je ovo dijete? – To je kći Antonije Maruo. mnogo je djece dotrčalo na silbansko pristanište. Usp. još lijep u ozbiljnoj zrelosti svoga života. a kada se konačno vratio. Bio je uporan i čekao dugih dvadeset godina. uzme je u naručaj. velikih sjajnih očiju. E. U tim su pričama dva brata bila dobra. 33. rkp. Vl. Pokatkad je motiv dva brata od kojih je jedan bio dobar. tvoje zaručnice. on – trideset godina stariji. U suvremenoj hvarskoj noveli pripovijeda se o trojici braće. 332 460 . brodove i more. ali ako majka nije mogla postati mojom ženom. a treći je brat bio loš. Mještani ga zovu – Marinićeva toreta!332 (Silba) BRUŠKA GOJČICA U usmenim je pričama od drevnih staro-egipatskih vremena motiv tri brata. Pandžić. Ti su motivi u usmenoj komunikaciji prisutni preko četiri tisuće godina. Ušla je u tu ogradu njezina kći – s rukom u ruci kapetana Petra Marinića. dj. guste crne kose. Djevojčica se također zove . str. stoji i danas kao spomenik ljubavi. na najvišoj uzvisini Silbe. u Ričinama kod Imotskoga). 2007. s vjenčanim prstenom na prstu. Tomislav Đurić. Čekat ću dok se ovo dijete ne razvije u ženu”. 1938. poškropljen slanoćom mora koju vjetar nosi za olujnih dana. uz svoju kuće. I gledali su s tornja otok. zagrli djevojčicu i zakle se: “Antonija me nije čekala. ali krepak. s prorijeđenom kosom. a drugi loš. Među njima je bila i jedna posebno ljupka djevojčica. nav. uspravan. Antonija Maruo nikada nije tamo zakoraknula.Dugo je plovio oceanima. godine kazala je Ruža Brnas (djev. Taj je motiv i u glasovitom djelu Sermones discipuli Ivana Herolta kao i u djelima bosanskih franjevaca koji su djelovali u razdoblju katoličke obnove od kojih valja istaknuti Matiju Divkovića i njegovu besjedu o dvojici braće. rođ. sv. postat će to kći.Antonija! Rastuži se pomorac.

Bura je bila sve jača i jača a brod se sve veće njiho te se na kraju privarni a dvo brata sa svojim sinovima su se nošli u moru. treći brat se izvukao i doživio je preko stotinu godina. nevrime je bilo jače od njih i barzo ih je svih more progutalo. kad je iti izoć iz mora spriči ga vapaj njegovega brata pa se vroti u more da bi sposi brata i njegoveg sina. Od cijeloga imanja ostale su im dvije mazge. Optuženi su krivi ljudi koji su poslani na galiju gdje su i smrt dočekali. išao je što dalje od sela i u nekom masliniku objesio je mazge i proboo ih kolcem. ni to mu nije pomoglo da pođe s ovoga svijeta.obali. Kad od bolova nije mogao zaspati zamolio je da stolicu privežu za stropnu gredu i njega stave na nju te ga njišu onako kako je i on njihao one mazge. 461 . Pravi krivac. Novelom je uspostavljena harmonija jer su sirotice od nastradale braće bile vrijedne i svojim su trudom uspijevale živjeti bez oskudice. U toj je noveli tragična sudbina dvojice braće i zloća njihovoga trećega brata. Kad je htio izići. Jednoga je dana pozvao svećenika i muža svoje nećakinje kako bi se ispovjedio i kazao svoju tajnu koju nije mogao u grob odnijeti. Međutim. Jedon od braće uspi je noć komad darva na kojega je stavi svojega sina pa ga je gurni prima kraju. U selu Brusje živili su tri brata. Ostao je nepokretan i trpio je velike bolove. Jedina mu je želja bila ispričati zločin koji je počinio i potom umrijeti. Treći je brat bio lijenčina i nikada ništa nije htio raditi i bio je ljubomoran na svoje nećakinje koje su bile vrijedne i nisu živjele u oskudici. Harmonija je uspostavljena i zasluženom kaznom koju je doživio treći brat te je u strašnim mukama priznao svoj grijeh i molio da ga njišu na stolici privezanoj o stropnu gredu – jer je i on objesio mazge i njihao ih. Tada su svi čuli ono što nitko nije mogao ni promisliti. Kući su ostali treći brat i njegove dvije nećakinje od nastradale braće. Sutradan je zamolio da ga privežu na jednu stolicu i nose kroz selo kako bi svi saznali za grozotu koju je učinio. Nevrijeme je bilo jače. Spasilo se jedno dijete koje je otrčalo kući kazati što se dogodilo. Međutim. Zločin koji je napravio stalno mu je bio pred očima i progonio ga je. začuo je vapaj svoga brata te se vratio kako bi ga spasio. dvojica braće sa sinovima išli su na more ukarcat darva u brod i u temu momentu čapilo ih je nevrime. Vrag trećemu bratu nije dao mira i odlučio je od nećakinja posuditi mazge i otići u polje. More ih je progutalo. Al.

Sutradon je naredi da ga stavidu na jednu katridu i nosidu po cilemu selu. A sad kad njih već ni bilo. i onda da ga tamalisaju kako i on one mazge dok ne porti s ovega svita. To je teško pogodilo cilu fameju. tarčalo je doma reć svoje dvi sestre koja dežgracija ih je strefila. nošli su mazge obišene na maslinama. droge voje su mu ih zojmile. to ga je uvik progonilo i to mu je bila kazna za ono ča je napravi. u čudu su stale pensat di su njihove mazge. a kako su ga one čudo volile. ni se moga pomitit s tin kako one. S tima mazgama iša je ča daje od što daje od sela. a ta žeja nikako da mu se ispuni. rođ. g. Judi ka judi. probo kolcen i tamaliso sve dok nisu krepale. Al trećem bratu vrog ni do mira. on je iša do svojih zermonih i pito ih bi mu one posudile te mazge za u poje. s njima su hodili u pašu i gonili. Nakon ča je pasalo pad don. te dvi mazge su čudo vridile. Al. Niko ni moga virovat da jedon čovik to more napravit nikome ko ga je toliko voli. cili život bi je linac i živi na račun svoja dvo brata. Kako se u to vrime živilo od poja. Završila je osnovnu školu na Hvaru. al mazgih ni bilo nikud. u Brusju na otoku Hvaru gdje je provela cijeli život i gdje živi još i dan danas. I tako je i bilo. se 1929. otkuda dolazi i prezime 333 462 . Kad od bolovih ni moga već ni zaspat. odve ih je u niko poje maslinih i tamo ih je obisi na masline. da bi prihronili fameju.333 U Brusju na Hvaru zapisala je 2006.Jedno dite ča se sposilo. Hraste. Jedino ča su te dvi sestre imale bile su dvi mazge. Sutradon su one išle pud poja a tamo ničega. a ono ča je napravi nikad ni zaboravi. Poslali su ih na galiju di su i smart dočekoli. Treći brat od dvo. ča su se utopili nikad ni imo ništa. a kazala joj je Katica Hraste (djev. Iz dona u don budi se ogorčen ča je još živ. ni to mu ni pomoglo da porti s ovega svita. ni ga imo ko hronit poče je bit ljubomoran na svoje zermone. Blizu su bili niki judi iz drugega mista i oni su plotili za tuju zločin. dvi ženske. Ostale su dvi sestre i brat koji je imao deset godišć. barzo su nošli koga će okrivit. A provi krivac se izvuka i duboku starost doživi. I tad su svi čuli ono ča nikad niko ni ni propenso. I tako je jednega dona odluči zvat popa i muža svoje zermone kako bi se ispovidi jer svoju tajnu nikako u greb ni moga odnit. Iskali su ih svukud i cilo selo je pomoglo. priko sto godišć je imo. al valo je hodit naprid. Katarina Mišković. Somo je želi umrit. imaju a on ne. zaželi je svoju zodnju želju da katridu privežedu za stropnu gredu i da njega stavidu sest na nju. tako da svi znaju koju grozotu je učini. Bi je stor. g. Vroti se doma i reka zermonima da su mazge u njihovemu poju. Davno su u njenoj obitelji svi muškarci bili neobično snažni i visoki (kao hrast). nepokretan je osto i velike bolove tarpi.

Priče koje su njoj prenijeli u nasljeđe njezini preci ona je uvijek rado prenosila drugima). Hraste koje je uzela ta obitelj. Bože je izbjegavao tu imućnu curu koja se zvala Marta. ufati se do mladoženje u kolo i započe: Sinoć meni karli haber dođe Da mi je se dragi oženio. i odluči doći u kolo i zapivati. Sastajali bi se oni svaki dan kod ovaca i ašikovali. Kao djevojka poslije mise nalazila se s drugim mladima iz Brusja ispred crkve kod starog bora. Poslije vjenčanja vratiše se u Mlakvu i pozvaše sve selo na slavlje. Sidoše Božu i Martu u kola i vjenčaše ih u crkvi.. Nek se ženi ženila ga mati. I dok je čuvo ovce spazi on Kaju iz susjednog sela koja je bila lipa ali iz siromašne kuće. 1. Da me oće u svate pozvati. Svekru babi svilenu košulju. sv. Time su pojačane poanta i didaktičnost novele. BOŽO I KAJA Za mnoge novele pripovijedači kazuju da su istinite. 2. Zaljubi se Božo u nju. a i Kaja u njega. Rkp. oni su za Božu našli drugu curu koja je bila imućna. Njegova obitelj odlučila ga na silu natrati da oženi Martu. Jedan dan njegov ćaća otišo po curu Martu i doveo je u kuću. FF Split. Bože je imo veliko stado ovaca što je u no vrime bilo veliko bogatstvo. 463 . str. Dođe Kaja.Emocionalni je efekt novele postignut lirskim slikama i lirskim tonom. Skupiše se svi seljani i otpoče pjesma i kolo. ali Božini mater i ćaća ne dadoše o tom ni govoriti. Kao djevojčica slušala je od svoje bake Marije stare bruške pjesme od kojih je većinu zapamtila a neke i zapisala. Svile mu se kosti od bolesti. Bože je bio na izgled viđen i imućan momak pa se u njeg zagledale mnoge cure iz tog kraja. I dalje se potajno viđao sa Kajom. 2006. Kad čude Kaja za to. Donila bi što bi kajder bila. gdje su starim pričama kratili svoje vrijeme. od puste žalosti spjeva pjesmu. Takva je i sljedeća: U malom selu Mlakvi živio je jedan momak koji se zvao Bože. Pošto je Kaja bila siromašna. Nakon nekog vremena odluče da se vjenčaju.

Niko nije znao di je Bože otišo. Marta i ostali seljani zatekoše ih kako side zagrljeni. a Bože okrenu u plač i pobježe iz kola prema šumi. vikala je iz sveg glasa ako je tu da se javi. Marta mu prva priđe i reče: “Ako ti Kaju voliš ja ću se vratit svojoj kući makar to bila velika sramota!” A na to Bože reče: “Ti slobodno ajde odakle si i došla. Otišli su odma u selo da kažu kakvo se zlo dogodilo. Tu su ostali u sjenu skriveni tri dana. I Božina mater je plakala i kroz plač govorila: “Jadna ti sam do Boga svoga što uradi od diteta svoga?” Odgovor joj na to Kaja 464 . od velike tuge i žalosti. U šumi su bile staje gdje su spraćali ovce. Krenu ona prema tim stajama da vidi je li Božo tamo. Božini roditelji. Bože se sakrio u njih. Kad su upali u štalu. Kad se vratio nije sa nikim pričo. ja ostajem sa Kajom. da ga vrate na silu kući. spremi se i krene Božinoj kući. samo nju oću za svoju ženu pa makar prosjak posto!” Mater. Seljani se zagledaše na to. Diglo se cilo selo da ide u staju po Božu. Kad Kaja ču za to da se Božo obisio. Kaja je naslućivala da bi on moga biti u stajama. jer ni njezina mater nije tila te sramote. Ode on do Božine matere i ćaće pa im kaže da je vidio Božu i Kaju u staji. Kad je malo došla sebi. Jadni Božo se vratio svojoj kući. Ona je prišla Boži. Treći dan on opet ode u iste staje i obisi se. Martu i njegove roditelje pogodi velika sramota zbog svega toga što se desi. sve dok ih nije spazio jedan od čobana što je tu spraćo svoje ovce. zgledaše Božu kako visi. Kad je Kaja došla do staja pođe da traži Božu. samo da to ne bude velika sramota za njihovu obitelj. pade odma u nesvist. Tražili su dan i noć ali nisu mogli ni slutiti da je Božo bio u stajama sakriven u sjenu. jer su se tu i prije sastajali. a pogotovo sa Martom. pala po njemu i počela nabrajati. Kad je ušla mrtvac je bio donesen iz staje i položen na daske.Ko no moje srce od žalosti. Kaja se vrati kući a svatovi se raziđoše. Oboje su plakali gromkim glasom. Odluče da ga pođu tražit. Božo skoči s pojate pred Kaju i čvrsto je zagrli. Kad su čobani došli da sprate ovce. pripadoše se i izletiše iz staje. Smrklo joj se a ne svanulo joj se. Svekrvici crnu jameniju. Kaja svojoj. ćaća i braća ga opet prisile da se vrati kući.

(Kupres) 7.dala: “Dabogda ti prokleta bila što si ovu ljubav uništila!” Sahraniše 334 Božu i završi se priča o tragičnoj Božinoj i Kajinoj ljubavi. gazda područja od Župe preko Grabovca do Zagvozda. godine više dana je gostovao putopisac i prirodoslovac. 243-245. što sam ih čuo pripovijedati o jednome od njih. U anegdotama je humorističan i satiričan ton. ANEGDOTA Anegdota je kratka priča koja najčešće na šaljiv način kazuje o određenim osobama. čini mi se. neki siromah kupio kotao. navodi i anegdotu “Vrgorčanin i kotao”. koji je za svoga domaćina kazao da je “vrstan pjesnik odličnih lirskih i epskih pjesama”. MH. str. osim te balade na hrvatskomu jeziku i u talijanskom prijevodu. karakterističan.) Fortis je. sljedeći je. Hrvatska književnost Bosne i Hercegovine u 100 knjiga. vođenom i na vrgoračkom području. 465 . Lupež se nađe na sajmu. Kod tog Pervana 1772. drama i mikrostrukture. g. O tomu događaju predaja i danas postoji u Vrgoračkoj krajini. U svom putopisu Viaggio in Dalmazia (1744. 5. knj. Strukturom i tematikom bliska je nekim pričanjima iz života i šalama. pa došavši blizu njega. Između domišljatih i smionih poteza u prijevarama. spustio ga na zemlju zajedno sa 334 Hrvatska usmena književnost Bosne i Hercegovine: proza. bio je teško ranjen i Hasan-aga Arapović. VRGORČANIN UKRAO KOTAO U kandijskom ratu. ali u slučaju nužde. priredio Marko Dragić. ne štede ni kršćane. uz čije je ime vezan događaj opjevan u pjesmi o Hasanaginici. Da li je Ante Pervan Žalosnu pjesmu o Asanaginici kazao svomu gostu Albertu Fortisu ili je Julije Bajamonti tu pjesmu zapisao i dao Fortisu – do danas se ne zna. venecijanski opat Alberto Fortis. kažu. Krađe Vrgorčana obično padaju na teret Turaka. Sarajevo 2005. a govori da je nesretna Hasanaginica na putu iz Ljubuškog za Imotski sa svadbenom pratnjom prošla kroz Vrgorac i prenoćila u kući predaka narodnog pjesnika i serdara (vojvode) Ante Pervana Prže u Kokorićima. HKD Napredak.

završivši razgovor. Jadan se mora vratit svom caru u Carigrad i kazat šta je bilo. ko Trebižata. Baba im kaže: – Ondalen di sunce tri puta zapne i tri puta odapne. Rkp. str. Vrgorčanin zgrabi kotao sa zemlje i metnu ga na glavu ne mijenjajući položaja. Sad mi” kaže. “sudi. 335 466 . sv. upita upravo toga što ga je imao na glavi. rođ. FF Split. Ona sedam puta ponire. 1. “ još jedna rijeka. 12.. 2004. Dok je on s jednim svojim znancem nadugo i naširoko razgovarao o poslovima. djev. “A ima” kaže. Kad se onaj drugi. d. “najplodnija. rkp. (Čapljina) BABA IZ DOLJANA Turci ufatili neku babu i pitali je oklen je. kadli paša skoči i ovako reče caru: “Čestiti care. 1031. jerbo tamo se sunce tri puta pojavljuje i tri puta nestaje za brdima i jerbo je tamo bio kameni most. kako sam ja učinio. u Vrgorcu. listopada 1953. 2004. zb. 19. to je ko Krupa. Ovaj odgovori iskreno: – Nisam na to pazio. pa ti ga ne bi ukrali. Dijani Mišetić kazala je Jolanda Mišetić (rođ. pa sam šćeo” kaže. g.” “Ovaj kad je to čuo. Sva mu vojska izginula. pogodine nizvodno”. to je mislio na Počitelj. ondalen dino ima kameni most. a ona je kod svog ušća”. tamo đe sam ja ratovo ima jedan grad u kojem šever puše s juga. “to sve imat za vas i tako sam svu voj336 sku izgubio. profesorica u splitskoj Zubotehničkoj školi). okrenuo.zavežljajem sa strane. Vl. je li vidio koga da mu gaje odnio. ali morao si ga metnuti na glavu. sv. a južina sa ševera”. Brkić. ne videći više kotla na njegovu mjestu.335 (Vrgorac) PAŠA I CAR Neki paša ratovo oda oko Čapljine. brate. živi u Čapljini. 336 Dijani Paponja ispričala Janja Buntić. 31. nije ga ubio. pa izranja tako i tako pravi plodnu zemlju. Car mu je trebo otkinut glavu. Turci vide da je baba iz Doljana. Dalje reče: “Ima rijeka jedna koja pogodine teče uzvodno. pa izvire.

1945. Čekali su u docu da stanovnici grada ostanu bez hrane i sami se predaju. svjetskog rata priko Brõča su prolazili engleski avioni. pa joj je sirac nepažnjom ispao iz ruke. hranu. 9. a ona nije znala da su Turci opsjeli Kaštel. partizani. Tadašnja vojska na otoku. 6. Rkp. júdi su navalili na avion ko mravi i skupili sve iz aviona (deke. Kako je u to vrime vladala neimaština. 1932. 339 Jelena Lijić zapisala je 2006. 11/06. pučani se dosjetiše da zakotrljaju velike kolutove sira na Turke. Vidjevši to.-7. 1914. U povratku jedãn avion se pokvárì i pa’ na jedno brdo u unutrašnjosti Brõča. godine po kazivanju Jure Lebe rođ.337 (Doljani kod Jablanice) OBRANA LISKAVCA OD TURAKA Kažu da je na brdu Liskavac nekad davno postojao grad. sv. došli su i do tog grada. Na svu sriću svi Englezi iz aviona su ostali živi i zahvaljujući padobranima. godine u Kaštel Sućurcu. godine u Kuli kod Lovreća kazala Ana Mustapić (rođ. Kazala joj je Matija Vladović (djev. Vl. rođ. Kad su Turci zaposjeli cijelu Imotsku krajinu. 1997. 2004. g. FF Split. 338 Studentici Filozofskoga fakulteta u Splitu. zb. u Doljanima. str. FF Split. pribor za jelo).). Tamari Treskavici. pomisliše kako je imaju napretek i odustaše od svoje namjere. str. zvani avioni – tvrđave koji su odlazili u rat na Njemačku. Carev. pa Zapisao sam u Doljanima kod Jablanice 1997. 338 Tako su pučani Liskavca izbjegli svoju propast.339 AVION – TVRĐAVA Za vrime II. te ih gladom ne će prisiliti na predaju.Tako Turci babu puste. (Kula kod Lovreća) OBRANA KAŠTEL SUĆURCA Po predaji na jednoga Turčina pao je sirac koji je domaćica sušila na kućnom krovu.). Turci su zaključili da ih Sućurani sirom tuku i da imaju hrane u izobilju. 337 467 . Rkp. 2004. 12. su ih prihvatili i pomogli im da se vrate u Englesku. Kada su Turci vidjeli da ih narod gađa hranom.

a kazao joj je dr. imenom Felicio. U Postirama na Braču 2005.340 (Postire na Braču) SUDBINA JEDNOG EMIGRANTA Tridesetih godina za vrime emigracije. događajima i pojavama. šaljive predaje. ali i stihovima. 2005. str. 77. taj drugi brod je olùpi vrata. sv. SITNI OBLICI (ŠALA I VIC) Šala je vrsta usmene priče koja na humorističan. putovalo se brodovima u Ameriku. otišo je u kabinu kako bi se odmòri. šaljive novele.. svećenik.341 (Postire na Braču) 7. 77. dokonica. Dok su prolazili kroz Gibraltarska vrata.-11. 1947. Od šaljivih priča treba razlikovati kratke šale koje su strukturom i motivima bliske vicevima. Lina Bižaca je kazala Tei Fabris. 341 U Postirama na Braču 2005. ironičan i satiričan način kazuje o osobama. Diplomirao je i na području glazbe. 10. Akteri u šali mogu biti životinje i predmeti. kako bi im brže prošlo vrime. Šale se ostvaruju prozom. 9. I baš na stranu kabine u kojoj je spa’ Felicio.. godine zapisala je Tea Fabris. g. str. dosjetka i smiješnica. S trideset pet godina otišao je u Ohio gdje je doktorirao teologiju i ostao na službi u San Pedru u Californiji.čak kidali i komade aluminija od kojeg je bio sagrađen te ga iskoristili za razne potrepštine.. jedan od njih. Rkp. Rkp. Svi putnici su se uspili spasit osim jadnog Felicia koji ih je gleda bespomoćno kroz ponistru. Mogu se klasicificirati na: šaljive bajke. 340 468 . a kako su bila od željeza nisu se više mogla otvorit. FF Split. Tako su se Postirani ukrcali u željezni brod i otplovili. 2005. udrì ih je jedãn brod. Danas je župnik hrvatske župe Svetog Petra u Las Angelesu). Za vrime putovanja. FF Split. šaljive basne. maha i govori: “Pozdrav te mi svih doma!” Jadan je zajedno s brodom utònu u dubine oceana. U hrvatskoj književnosti poznate su pod nazivima: rugalica. igrali bi na karte. Mate Bižaca (rođ. te ju je usavršio na Oxfordu. g. Ali. sv.

bi li ti moga pobit one šetke. Duše ti. što je njemu u glavi. 469 . Nuder ti.. daj mi bolan kume. Ma tko će s đavlom zaspati-ispovijedi se djevojka.PUTNIK Prolazio putnik namjernik kroz Knešpolje i kad je vidio natpis “Jare-sedam kilometara”. KUM I KUMA Doša kum lovac u svoje kume. velečasni. mislim o čemu i ti-odgovori sildžija. šetke mi izidoše kokoši. pa ta lovac si. ISTOMIŠLJENICI O čemu to sad misliš?. a kuma se tuži: Moj kume jada u mene. kuma moja. upita cura momka koji joj je došao na silo. SPAVANJE S ĐAVOLOM Jesi li spavala s momkom? upita fratar djevojku na ispovijedi.. Kum: Hmm. pa se obrati ocu: Meni se čini da je ovo dite tribalo puno ranije krstiti. Da se nisam usepetijo. ote se curi. upita se: Kolika im je onda koza? LANJSKO DITE Donio čovjek deseto dijete na krštenje. pa donio lanjsko – odvrati čovjek. već brate da in nabavimo puške da se brane! *** Vic je kratka usmenoknjiževna tvorevina koja izaziva komičan dojam i smijeh. Fratru se dijete učini priličito velikim. toga ti ja ne znam ništa drugo.

svaka država ima svoj sat i kad netko ukrade u nekoj zemlji. 470 . Tata mi je rekao da ne valja biti tužibaba. Žena se primakne pogleda vreću i reče: pa zavezana je. Mužu dodijalo slušati priče pa joj reče: zaveži već jednom. Želim sutra imati čokoladno mlijeko odvrati dječak.UČITELJICA I JURICA Reci mi koji je veliki čovjek uzviknuo zemlja. ČOKOLADNO MLIJEKO Zašto daješ čokoladu kravi? pita teta dječaka koji je došao iz grada. Sin: Probao sam tata al’ su napisane kemijskom olovkom. kazaljke se pomaknu. Pitao Mujo ali di je sat od BiH-e a ovaj mu odgovori: eno ga u drugoj sobi. MUŽ I ŽENA Idu muž i žena: žena neprestano govori dok muž nosi tešku vreću na leđima. ali ne želim reći. LOŠE OCJENE Otac: Ne brini se sine previše. UČITELJICA I IVICA Učiteljica: Tko je razbio kamene ploče na kojima je bilo napisano 10 Božijih zapovjedi? Ivica: Ja znam. MUJO I SAT Došo Mujo na nebo i ušo u jednu sobu kad u toj sobi sami satovi. ispravit ćeš ti već loše ocjene. služi za ventilaciju. a on će moj tata kad je juče jeo salatu. zemlja – upita učiteljica Juricu.

IZGUBLJEN ČOVJEK Ide izgubljen čovjek ulicom u nepoznatom gradu te upita prolaznika: oprostite. drama i mikrostrukture. 342 471 . je li znate gdje je Primorska ulica? A ovaj mu odgovori: znam i prođe. 342 Ostatci tvrđave Ključica Svi su vicevi navedeni iz moje knjige Hrvatska usmena književnost Bosne i Hercegovine: proza.

Zagreb 2002. u PSHK. 1850. Slavoljub (Ivan Frano Jukić). Đuro. JAZU. Zagreb 1931. Zagreb 1978. Ivan.). Maja. 4. Zagreb 1975. Ivo. Zagreb 1938. Mladost. 9. Narodne pripovijetke PSHK. Bošković-Stulli. Bošković-Stulli. Zagreb 1963. Maja. Sarajevo 1991. Andrić. Sarajevo 1989. Sarajevo 1979. Bošković-Stulli. Kad je živio Tomić Mijovil.-1882.. Sarajevo 1984. Anđelić. 1. fra Jako. 3. Sabrana djela. fra Ignacije Gavran) IRO “Veselin Masleša”. 5. Zagreb 1980. Znanje. Kršćanska sadašnjost. Stari i Novi zavjet. Matica hrvatska. 10. knjiga XXIX. Zagreb 1963. 17. Svjetlost/Prosveta. 1. sv. 26.-1989. 6. Na Drini ćuprija. 7. Pavao. Baltić. Benić. knj. (priredio dr. Basler. Safvet-beg.LITERATURA 1. Aralica. Vrhbosanska visoka teološka škola.. Andrija Zirdum) IRO “Veselin Masleša”. Bošković-Stulli. 14. Maja. u: Zbornik za narodni život i običaje južnih Slavena. Sarajevo 1973. Maja: Usmena književnost kao umjetnost riječi. Zagreb 1984. Put bez sna. Masleša”. “Veselin Masleša”. 12. Beograd 1997. Nakladni zavod Matice hrvatske. Usmena književnost. (priredio dr. Andrić. 472 . Marijan. 18. 8. Bošnjaci i Hercegovci u Turskoj carevini. 2. Znameniti Hrvati. stoljeća. fra Bono. Bošnjak. Bobovac i Kraljeva Sutjeska. Ivo.. 13. Banović. 11. Arheološki spomenici kršćanstva u Bosni i Hercegovini do XV. Usmeno pjesništvo u obzorju književnosti. Bošković-Stulli. Ljetopis kreševskog samostana. u: Kršćanstvo srednjovjekovne Bosne. Ljetopis sutješkog samostana. Ispovijed. Stjepan. Narodna predaja o vladarevoj tajni.. Razvoj duhovnog života u Bosni pod uticajem turske vladavine (doktorska disertacija). “V. Zemljopis i poviestnica Bosne. 16. Biblija. Maja. Godišnjak od događaja i promine vrimena u Bosni 1754. Bogdanović. Andrić. Sarajevo 1991. 15. Ivo. Bašagić. Zagreb 1967. radovi simpozija povodom 9 stoljeća spominjanja bosanske biskupije (1089.

Muslimani i kršćani pod turskom vlašću u Bosni i Hercegovini. Josip. Ilirske teme u suvremenom narodnome pripovijedanju u: “Osmišljavanja” Zbornik u čast 80. 25. Školska knjiga. Zagreb 1990. Zagreb 1995. Prozorski kraj u oslobodilačkom ratu i revoluciji. Sveučilište u Zagrebu Filozofski fakultet. Baška Voda 1999. Marko. Sima. 35. Stipe. www. Dragić. Dragić. 22. Dragić. Filozofski fakultet Sveučilišta u Splitu. 29. 20. str. Beograd 1964. Hrvatska usmenoknjiževna čitanka. 24. Botica. Mostar. u susret trećem tisućljeću. 23. 16. 26. Zagreb 1973. Od Kozigrada do Zvonigrada. Hamid. Zagreb. Fakultetski priručnik. II. Dizdar. Povijest Katoličke crkve među Hrvatima. 1985. Beograd 1984. Sarajevo 1997. Čubelić. Biblija i hrvatska kulturna tradicija. Dizdar. Stipe. II. Dragić. Namik. Cavendish. Mala nakladna kuća Sv. Richard. Tvrtko. 473 . Jure i Zajednica izdanja ranjeni labud (ZIRAL). 2000. 2007. Zagreb 1998. 34. 31. Džaja. Hrvatska usmena književnost iz BiH u zapisima studenata kroatistike Pedagoškog fakulteta u Mostaru. Ćirković. Baška Voda – Mostar – Zagreb 2001. Split 2006. Miroslav –Draganović. izdanje RKT Župni ured Otinovci-Kupres 1994. Mak. 21.19. Krunoslav S kupreške visoravni. Povijest i historija usmene narodne književnosti. Čehić. Antologija starih bosanskih natpisa. I. br. 33. Sarajevo 1944. Vlastita naklada. rođendana akademika Miroslava Šicela. Bratulić. 30. 28. Deset kamenih mačeva. Mala nakladna kuća Sv. Marko Dragić.ffst. Botica. Motrišta. Stipe. Marko. Prvi hrvatski kralj. izdanje 1997.hr 32. Prozor. Buturac Josip – Ivandija Antun. Vinko Brešić. Kralj Tomislav u književnosti i umjetnosti u: Zbornik. 153-171. Jure. Marko. Marko Zakopano zvono. Istorija srednjovjekovne bosanske države. Hrvatska književnost katoličke obnove i prvoga prosvjetiteljstva (Hrvatska barokna književnost). Legende sveta. ur. Zagreb 1995. izdanje 1996. Botica. Tomislav. Mala naklada kuća Sveti Jure Baška Voda. FF-PRESS. 27.

GZM IV. Napredak Sarajevo 1931. 2000. Tradicija o Mijat-harambaši. Frangeš. O islamizaciji. 185. 274-276. 29-45. V. Suputnici bosanske povijesti. Razvitak. 48. Jedan prilog povijesti prvih dana širenja Islama u Bosni i Hercegovini. Hitrec. 47. POF. Prvi hrvatski kralj. Gujić. Centar za balkanološka ispitivanja. 45. Školska knjiga. “Kozigrad”. Narodna uzdanica-kalendar. Prilozi IZI u Sarajevu. Sarajevo 1940. Hrvatske legende. 42. Adem: O islamizaciji u sjeveroistočnoj Bosni u XV i XVI vijeku. “Islamizacija Bosne”. Efendić. 474 . Grđić. 44. Handžić. Sarajevo 1940. Hrvoje. Handžić. knj. “Zvonigrad” i “Gradina” u kotaru fojničkom. 76/1936.-1878. Povijest hrvatske književnosti. Petar. 8/1941. Sarajevo 1970. Gujić. 51. Đogo. Pregled. Mehmed. u: Zbornik. Husein. 54. Sarajevo. 50. Ivo. Turski jaram i prelaženje u islam. Haumant. 11-12/1975-76. Suljaga: Islamizacija Bosne). Fehim. Sarajevo 1892. 46. LVIII/1968 (vanredan broj). Stolac. Emile. Obzor. Pero. Martin. 40. (Osvrt na rad: Čubrilović. Sarajevo 1940. O podrijetlu muslimanskog plemstva u Bosni i Hercegovini. 6/1938. Nedim O nastanku posjeda muslimanskog plemstva. Sarajevo 1990. 43.: Poreklo muslimanskog plemstva u BIH) 49. 11-12/1975-76. 165-175. 53. Gavran. 37. Tomislav. 52. Filipović. Gavranić. 287-289. Luka. Postanak hrvatskih muslimana. prvi hrvatski kralj. Napomena o islamizaciji u Bosni i Hercegovini u XV vijeku. 1970. 55. Tomislav. Mehmed. Ignacije. 84-86 (Kritički osvrt na raspravu: Salihagić. PzKJIF. Kasim. 16-17/1966-67. 5. 41. Nedim: Specifičnosti islamizacije u Bosni. Filipović. 64-78. 13/1940. Kalendar. O problemima društvenog i etničkog razvitka u doba osmanske vlasti (Problemi etničkog razvitka u BIH). Handžić. 5. (pretisak). Nedim. u susret trećem tisućljeću. ANU BIH. Zagreb 1998. 274-283. 1941. Gjurgjević. Islamizacija Bosne i Hercegovine i porijeklo bosanskohercegovačkih Muslimana. 38. Handžić. 386-393. Zagreb 2007. Zagreb-Ljubljana 1987. Adem: O etničkim kretanjima u ranijem turskom periodu Prilozi IZI u Sarajevu. Filipović. X2/1930. Gajret – kalendar. 5-49. Pregled. Memoari sa Balkana 1858.. 3. Nedim. Hrvatska revizija. 5/1953. Filipović. Kasim. 39.36. Gaković.

Hrvatske narodne pjesme i pripovijetke iz Bosne. 1999. Jelčić. Jukić. MH. Zagreb 2004. 76. Jolić. Jablanović.56. Andrija. treća. Kekez. Zagreb.. Hrvatski leksikon. u susret trećem tisućljeću. peta). Razgovor ugodni. Matica hrvatska. Klaić. Posljedice islamizacije bogumila u Bosni. Vjekoslav. knj. sv. (preveo Vencel Kosir) Mostar 1970. 72. Kačić Miošić. U svjetlu hercegovačkih legenda i predaja¸ Osvit. 2002. 1998. Nikšić 1987. Ivan. Zagreb 1867. Klaić. 59. Maja – Oleg Mandić. 60. Skupio N(ikola) Tordinac. Radoslav. Tomislavgrad – Zagreb. Klaić. Josip. 70. drama i mikrostrukture. sv.. Vjekoslav: Narodni sabor i krunisanje kralja na Duvanjskom polju u: Zbornik.. Usmena književnost. Zagreb. 67. Zagreb. 475 . Sakupio i na svijet izdao Kamilo Blagajić. 1. druga. Prva hrvatska rečenica. Staro doba. u: Zdenko Škreb-Ante Stamać Uvod u književnost. Josip. 1997. Matica hrvatska i HKD Napredak. 62. 69. 58. 1994. Hrvatske narodne pjesme i pripovijetke iz Bosne. 68. Josip. Znanje. Kekez. II. I. Povijest Hrvata (knjiga prva. 63. Kekez. Nakladni zavod Matice hrvatske. 66. Vatroslav. Tomislav. 74. 47-8/1933. Hrvatska narodna šala. 65. knjiga prva. Zagreb. Prvi hrvatski kralj. 2. Ivan Franjo. 1986. Jagić. Dubravko. Hercegovina prije 100 godina ili Šematizam fra Petra Bakule. Naša ognjišta. Sarajevo 2005. Tisak i naklada ERN Jančika. Vukovar 1883. Josip. 57. 61. Kekez. Duvno kroz stoljeća. Hrvatska usmena književnost Bosne i Hercegovine: proza. 5. Povijest hrvatske književnosti. 71. Zagreb 1988. Koloman-Rukavina. Mostar. 73. Vrhbosna. Katičić. Hrvatska književnost Bosne i Hercegovine u 100 knjiga. Sarajevo 1973. prvi (uredio Josip Pasarić) Zagreb 1923. Robert. 75. Nada: Srednjovjekovna Bosna. Zagreb 1956. Historija naroda hrvatskoga Iisrbskoga. priredio Marko Dragić. Zagreb 1998. Litterarum studia. 191-194. 1974. Zagreb. Usmeno-pisani književni suodnosi (Izbor rasprava i ogleda). Sabrana djela. Zagreb 1886. Svijet i život u legendama. 2-3. Drugo popravljeno izdanje. 64. četvrta. Tisak dioničke tiskare. Zagreb 1961.

“Mladost”. dr. 88. Kulišić. Anđelko. Marić. 85-105. 93. autor koncepcije Krešimir Nemec. 78. Lastrić. 1974. srpnja 2008. Mandić. 38/1926. GZM u Sarajevu. Priredio Josip Kekez. Mandić. Rim 1968. Sarajevo 1981. 83. Mijatović. N. 89. V. Ziral. Šukrija. “Poturči se plahi i lakomi”. Bogumilska crkva bosanskih krstjana. Hrvatsko ekumensko biblijsko društvo. Etnička povijest Bosne i Hercegovine. Franjo. Mandić. 145-158. Mandić. Pregled starina bosanske provincije. 2. dr. 94. 79. Gajret (kalendar za 1940). Mladen Anto U čekanju oporuke (Istina o kraljici Katarini Kotromanić Kosači). dr. Katehetski salezijanski centar. Kujundžić. Srednjovjekovne crkve u Jajcu. Stara Slavenska religija u svjetlu novijih istraživanja posebno balkanoloških. (priredio dr. Sarajevo 1972. Palavestra) Sarajevo. Lašvanin. 12-13. Sarajevo 1941. ZIRAL 1979. Sinj-Duvno 1985. 35-44. Ljetopis. Juraj. Naša ognjišta. Dobri pastir. Zagreb 1996. petak 25. Novi zavjet (s grčkog izvornika preveo Ljudevit Rupčić). Sabrana djela 5. 85. Mandić. Sarajevo 1979. 91. Dominik. fra Dominik: Franjevačka Bosna. Kurtović. Školska knjiga. fra Dominik. 2000. Đ. 86. br. Buturović. Krešimir Nemec (Novija hrvatska književnost). Starinski opis ponora u Drinovačkom polju. Sabrana djela. Darko Novaković (Hrvatski latinizam). Molinar. fra Ignacije Gavran) IRO “Veselin Masleša”. Narodne propovijetke. 81. Toronto – Zürich – Rama – Chicago 1982. Leksikon hrvatskih pisaca. 80. Razmatranja o porijeklu Muslimana u Bosni i Hercegovini.S. Tomislavgrad.77. Narodna književnost (priredili dr. Narodna sloboda. Kulišić. 84. Zagreb 1985. Zagreb 1998. Mostar 1928. dr. i 1995. Prahistorijske i sredovječne utvrde oko Travnika. Zagreb 2008. 7/1952. 82. 92. Filip. izdanje. IP “Veselin Masleša”. fra Dominik. Nikola. 87. Špiro. 90. Narodne pjesme o Mijatu Tomiću. Špiro. godine. Hrvatsko slovo. 3. Hrvati-katolici u Bosni i Hercegovini između 1463. 476 . Sarajevo 1977. urednici Dunja Fališevac (Starija hrvatska književnost). Zagreb. GZM u BIH. Mihovil.

NS. Etnologija. Stari pisci hrvatski. Zagreb 1955. prva Bošković-Stulli. GZM. veliki vezir Sulejman II). GZM.. Popović. u Zagrebu 1877. 102. XXVII. Zagreb 2001. Vlajko. 114. NS. Palavestra. Vlajko. Leon. Zagreb 1978. Etnologija. knj. 37. Sarajevo. 97./70. Historijska predanja i toponomastika u Fojnici i okolini. HKD Napredak. sv. 107.– 1991. Etnologija. 23/1942.-1482. Palavestra. XXIII. Kršćani bosanske crkve./70. Palavestra. Vlajko. 106. Böhlau. Palavestra. Širenje islama u Bosni i Hercegovini. 477 . sv. NS. Sarajevo 1961. 104. 101. 3/1938. XXIVXXV. Zagreb 1942. GZM BiH. Pregled narodne književnosti s primjerima i teorijom. Gajretkalendar za 1940.. Vladislav. Zbornik hrvatske omladine Herceg-Bosne./XXV. Sarajevo 1969. Palavestra. NS. 112. svezak XVII. Sarajevo – Mostar 1999. Vlajko. Vlajko./73. Narodne pripovijetke. Matej. 1938./1982. 103. Povijest hrvatske književnosti. MajaZečević. Pandžić dr. Sarajevo1939. Hrvatski dnevnik. Još jedan glasoviti Hrvat na visokoj porti u Carigradu (Ibrahim-paša Požeški. Nekoliko nepoznatih stihova o hercegu Stjepanu. sv.. Povijest Bosne i Hercegovine. 105. 754. Katarina Vukčić Kosača (1424. Vlajko: Glasnik Zemaljskog muzeja BiH. Palavestra. Sarajevo 1942.. GZM BiH. Usmena i pučka književnost. NS. Juraj. Narodne pripovijetke. GZM. XV-XVI. Orbini. Na sviet izdala Jugoslavenska akademija znanosti i umjetnosti. Skarić. Kraljevstvo Slavena (priredio Franjo Šanjek). Glasoviti Hrvati na visokoj porti. i u: Hrvatsko kolo. 108. Zagreb 1999. 96. NS. Palavestra. 100.) Bosna Argentina. Palavestra.95. sv. Sarajevo 1969. 99. Bare: Tužna povijest hercegove zemlje 1437. 111. 29-33. GZM BiH. Šabanović. Djela Iva Frana Gundulića. Hrvatske i Slavonije. 110. Spomen na kraljeve i banove kraljevstava Dalmacije. Sova. Mavro. sv. Hazim. 61-71.-1478. 109. 1968. Petrović. Divna. 113. 68-82. Pripovijetke i predanja iz Drežnice.. 16. Sarajevo 1969/70. Narodne pripovijetke. 98. Rattkay. Šabanović. Sarajevo 1972. NS svezak XXIV/XXV./ XXVIII. XXIV. GZM BiH. Bazilije. Vlajko. Vlajko. Sarajevo 1962. Hazim. sv. Narodne pripovijetke i predanja u okolini Lištice. Verlag Köln Weimar Wien 1995.–1998.

3.) 122. 121. Šanjek. Šišić.–1925. SHK. JAZU. GZM BiH. Ziglar. Tomaševski. 125. Franjo. IV12/1942. Zagreb 2000. Zig. FF Mostar. Boris. 119. Truhelka. Sarajevo 1901. Sarajevo 1904.. knj. XXIX. Hazim. Filozofskoga fakulteta Sveučilišta u Mostaru) Te su rukopisne zbirke nastale kao rezultat izvornih terenskih zapisa studenata kojima sam bio mentorom pri izradi golemoga broja seminarskih i diplomskih radova iz Hrvatske usmene književnosti. Kršćanstvo na hrvatskom prostoru. Školski vjesnik. Ante: Begovi Kopčići. Zagreb. Teorija književnosti. rkp. povijest i znamenitosti. Šimčik. Štrodl-Srijemac. Hrvat. Zagreb. Jajce. Kraljevski grad Jajce. Zovko.. (pretisak Općinsko poglavarstvo. Zagreb 1925. VIII. Kraljica Buga. Najstarije veze islama sa Hrvatima. Šabanović. narod. oznaka E znači da je rukopis u elektroničkom obliku. Rukopisne zbirke nalaze se kod mene. Rkp. 117. 120. 1933. Zbornik za narodni život i običaje južnih Slavena. Povijest Hrvata u vrijeme narodnih vladara. Naklada J. Zagreb 1997. Studeničke i Druga. 124. 1. (Oznaka D znači diplomski rad.. Zg. (Vlastita rukopisna zbirka) 478 . sv. muslimanski kalendar 1943.) Vl. Usmene pripovijetke i predaje (priredila Maja Bošković-Stulli). Stjepan. Znameniti i zaslužni Hrvati 925. Hrv. 1996. Dalmaciju i Hercegovinu za jedanaest dana. 1942. Ćiro. 123. Zagreb 1998. FF Split. (Rukopisne zbirke Katedre za Hrvatsku usmenu književnost. Kršćanska sadašnjost. Zagreb 1925. 118. (Rukopisne zbirke Katedre za Hrvatsku usmenu književnost.115. Ferdo. Ivan.. Filozofskoga fakulteta Sveučilišta u Splitu) Rkp. 1996. 47-50. Sarajevo 1892. Đački izlet u Bosnu. 116. Pogled s vrha (prevela Vesna Orsag).

DRAMA (FOLKLORNO KAZALIŠTE) .IV.

bogovi su ga prokleli i on je umro. Antički teatar dao je djela trajne umjetničke vrijednosti. Prema tomu (tragos-jarac) nastala je tragedija. sina Zeusa i obične žene. Kada bi došlo vrijeme da Dioniz ponovno napusti žive. Euterpa-glazbe i Terpsihora-plesa. Klio-historije. Zeus se pretvarao u zmiju i spavao s običnom ženom koja ga je prepoznala i otjerala. i njegova žena Mnemosina. str. Grčko je kazalište vezano za mitski sloj kulture. Veseli su ophodi (komosi) pjevali i slavili Dioniza. božica pamćenja. 480 . onda se to kazalište naziva folklornim. a narod se veselio. a gotovo sa sigurnošću se može pretpostaviti da se ta vrsta umjetnosti razvijala kod najstarijih civilizacija. Izvedba drame. (U slavenskoj mitologiji muze su vile. Drama je najsloženiji rod književnosti. Uranija-astronomije. Dioniz se svakoga proljeća vraćao među žive. Melpomena-tragedije. glazbu i glumu.) Nastanak komedije i tragedije u grčkoj mitologiji vezuje se uz Dioniza. Erato-poezije. Talija je bila pokroviteljica (božica) komedije. Zato Dioniza zovu dva puta rođeni. Polihimnija-lirske poezije. u sebi sjedinjuje tri vrste umjetnosti: književnost. u kazalištu. 56. Naljućen zbog toga Zeus se pojavi u obliku munje i groma i sažeže je. imali su devet kćeri-muza. Mnoge su dramske strukture utemljene na narodnim pričama. Tako je po mitologiji stvorena komedija.) Budući je Dioniz bio sin obične žene. Do sada nema pouzdanih podataka o počecima svjetskog folklornog kazališta.1 (U ilirskoj su mitologiji mnoga božanstva zmijolika. 1 Robert Grevs. koji je stolovao na Olimpu. Ako tekst koji glumci izgovaraju pripada usmenoj književnosti. Međutim. U drevnoj grčkoj mitologiji vrhovni bog Zeus. Grčki mitovi. Beograd 1974. glumci su oblačili jareće kože i stavljali jareće brade. Hermes šestomjesečni plod spasi i prišije ga Zeusu za bedro da doraste do devet mjeseci. Kaliopa-deklamacije.POVIJESNI PREGLED FOLKLORONOG KAZALIŠTA Drama je u tradicionalnoj podjeli književnosti uz liriku i epiku njezin treći rod. pokroviteljica znanosti i umjetnosti.

str. a u XV. 7. Usmena književnost u: Zdenko Škreb – Ante Stamać Uvod u književnost. godine zapisala u Tisnom na Murteru po kazivanju Šime Grgurine rođ. kada su Trogirani običavali birati kraljeve i gospodare i plesati s mačevima na Uskrs i iza blagdana nekoliko dana. spominju maske Židovi i Turica. O srednjovjekovnom folklornom kazalištu svjedoče i određene reljefne slike na stećcima poput onih o Kolu ljeljanovu čija se igra u Hercegovini zadržala do danas. Postojanje folklornoga kazališta u Hercegovini svjedoče arheološki nalazi kalupa za odlijevanje maski u Daorsonu kod Stoca (IV. Zagreb 1986.3 U Tisnom na otoku Murteru na trgu “Bratska riva” birao se seoski kralj iz obitelji Meštrov (Meštrović) Baretin. 37. U povijesti hrvatske usmene književnosti folklorno je kazalište zanemarivano sve do šezdesetih godina dvadesetoga stoljeća. sv. susjedi iz Mile Palameta. 17. str. Poganska baština. 1930. epskim pjesmama i pričama. str. g. Ivan Lozica. ili III. u povijesti svjetske usmene književnosti pozornost se više pridavala lirici i epici nego dramskome tekstu.4 Nekoliko je običaja o tome sačuvano na zadarskim otocima do danas. Nedvojbeno je da se folklorno kazalište rađalo i razvijalo usporedo s usmenom lirikom. Kralj se birao svake godine uz veliko veselje i ručak na trgu. Rkp. 5 Josip Kekez..2 Najstariji pisani tragovi o hrvatskoj usmenoj drami sežu u 30. Zagreb 2002. Predaja govori o izvođenju Vinodolskog mesopusta još prije Vinodolskog zakonika iz 1228.-41. FF Split. str. prije Krista). (31. st. u slavu gradskoga patrona svetoga Vlaha Dubrovčani. Zato ima malo podataka o folklornom kazalištu. 1996. 2006. 3 2 481 . Kazivač je po zanimanju ribar. Međutim. 4 Marina Lampalov u travnju 2006. a sada je umirovljenik. Usmeni narodni teatar u Hercegovini.5 U Dubrovniku su u XIV. Mostar. Godine 1926. travanj 1272. 100. 153. g. kolovoza) dana je izjava da su posljednji kraljevi bili Stipan Lampalo(v) Ronkulo(v) i Ante Lordan.Srednjovjekovna crkvena prikazanja imaju obilježja folklornoga kazališta. st. godine.

1576. Ivan Lovrić (Sinj.6 U nekim krajevima svatovi su tražili mladenku. Hrvatsko zagorje. 1878. Rijeci itd. Hanibal Lucić dramatizirao je Robinju koja je srodna brojnim narodnim izvedbama na tu temu. Dva rukopisa tradicionalne korčulanske Moreške datiraju iz XVIII. Biranje kralja u Krapnju 1640. Tvrtko Čubelić. 1482. književnik i etnolog Luka Ilić Oriovčanin (Oriovac. Tada bi se svi svatovi približili ognjištu mučući i urlikajući.okolice i plaćenici iz susjednih zemalja. godine. a izvodi se do danas. Povijest i historija usmene narodne književnosti.7 Podaci o folklornom kazalištu i izdvebama u raznim prigodama nalaze se u časopisu Arkiv za povestnicu jugoslavensku koji je utemeljio Ivan Kukuljević Sakcinski (Varaždin. – Novska. Hvaru. stoljeća. – Puhakovec.) prikupio je mnogo tekstova usmenih pjesama. – Mleci. 1508. 297. SHK.) opisujući običaje Hrvata u Istri. Folklorno kazalište. str. Svećenik. smiješno se međusobno boreći i brkajući oganj. 1889. odlučivalo o maskiranju. U XVII. Zagreb 1990. 1693. izvodili su vesele igre. Pagu. Kralj se birao na Krku i Istri (Krnica i Marčana) sve do pred drugi svjetski rat. Lovrić piše i o svatovskom običaju Paljenja slame pod kumom koje se odvijalo kad bi kum i oba djevera ispratili mladence i vratili se u svatove. str. Braču.) sadrže elemente usmene narodne drame primjerice brijanje drvom. ovcu.) u svom djelu Posvetilište Abramovo koristi folklornu glumu. Mavro Vetranović (Dubrovnik. Domaćin im je donosio rakije i smokava kako bi ih umirio. Slične su pokladne izvedbe bile u Dubrovniku. 1641. spominje se Lastovski Poklad koji je i danas dio pokladnoga rituala. a ukućani im dovode staru babu sa sitom na glavi”. oko 1754. 19. spominje Pellizer iz Rovinja. – Dubrovnik. st. 6 482 . Drame Marina Držića (Dubrovnik.).) u svom djelu Bilješke o putu po Dalmaciji piše o svatovskoj igri kadija koja se izvodi među Morlacima. U Dubrovniku se igrala alka i izvodila cingareska. Nezadovoljni bi svatovi uzeli kuma i smjestili na tačke te pod njim zapalili malo slame dok ih on ne bi umirio smokvama i rakijom. Slovenac njemačkoga podrijetla Jakob Weichard Valvasor (Ljubljana. 7 Ivan Lozica. 1817. 1567. navodi prizor kad “svatovi traže mladenku. MH. st. g. Malo je vijeće dubrovačko u XV. 1816. Korčuli. jarebicu. – Krško. Zagreb 1996. – ? 1777. i XVI. Primjerak Mesopustove oporuke iz Dobrinje na Krku potječe iz 1718.

– Petrovaradin.) Marije Jurić Zagorke (Negovac kraj Vrbovca. 1913. Lajtmanuška deputacija (1911. 1897. 1973. Posljednji Zrinski (1897. Ovdje valja spomenuti tekstove usmenih drama koje su zapisivali studenti pedagoških fakulteta u Mostaru. Foklorno su kazalište u BiH istraživali Jelena Dopuđa i Đenana Buturović. Najveći doprinos u proučavanju folklornoga kazališta u Hrvata dao je Ivan Lozica.”8 8 Isto. 1827. Saćurica i šubara (1864. 1995. – Zagreb. Filozofskoga fakulteta u Zagrebu te Odijela za humanističke znanosti Sveučilišta u Splitu.) Zapisivanjem folklornih drama među Bunjevcima bavio se Milivoj Knežević (Kragujevac. Istraživanjem usmenoga narodnoga teatra u Hercegovini bavi se Mile Palameta.).). 1926.). Osijeku. st. 1844. Ladanjska opozicija (1908.) Marijana Derenčina (Rijeka. – Kragujevac. 483 .).) Higina Dragošića (Varaždin. 21. 1845. 1957. Elemente folklornoga kazališta sadrže i tekstovi pučkih igrokaza: Graničari (1857. Kazalište se neprestano rađa i postoji kao prikazivanje (predstavljanje. a nije rođeno ni samo dvaput. – Varaždin. 1827. U drugoj polovici XX.).priča.) svojim člankom Osnovi za sabiranje i proučavanje građe o narodnom životu u Zborniku za narodni život i običaje Južnih Slavena. literaturi). 1836. 1899. zdravica i drama i otisnuo ih u knjizi Narodni slavonski običaji (1846.) Na Dramatske igre upozorio je Antun Radić (Trebarjevo Desno kraj Siska.) Ferde Becića (Poljska. prezentacija) nasuprot kazivanju (naraciji. Rijeci.) i Ladanjska opozicija (1917. – Zagreb. Doprinos usmenoj narodnoj teatrologiji dao je Tvrtko Čubelić (Bihać.) i Gajuša (1973. – Zagreb. ? – Zagreb.) Ilije Okrugića Srijemca (Srijemski Karlovci.) Josipa Freundereicha (Nova Gradiška. Ističem ovdje paradigmatsko mišljenje Ivana Lozice glede povijesti te vrste umjetnosti: “Kazalište nije rođeno samo jednom.). str. sakupljač dijela hrvatskih usmenih drama. značajan doprinos na sakupljanju i zapisivanju usmenih drama dao je Nikola Bonifačić Rožin s dvadesetak studija i članaka objavljivanih u Narodnoj umjetnosti i drugdje te dvjema knjigama Narodne drame. – Zagreb. 1881.). – Zagreb. 1928. 1873. 1871. 1916. 1908. poslovice i zagonetke (1963.

dakle. pučki igrokaz. kao i uopće usmene književnosti. usmena drama. Navest ćemo samo pouzdane primjere koji su postojali ili još uvijek postoje kod Hrvata. Oko Božića. 484 . te Lutke i sjene. Kazalište s maskama u kojem maska ima važnu ulogu. Doba života: Dječje igre. Svadba. narodna teatrologija. narodna drama. poluobrazina ili krinka. Ivan Lozica folklorno kazalište klasificira prema datumu izvedbe na Godišnja doba: Poklade. usmeni teatar. farse. Proljetni ophodi. Folklorno kazalište može se klasificirati na više načina. U pokretima sjene ogleda se scenski govor i odašilje poruka gledateljstvu. a za ovu potrebu poslužit ću se uobičajnom podjelom po kojoj se folklorno kazalište dijeli na: Kazalište sa sjenama u kojem je sjena na zidu nositelj i izvođač dramske radnje. satire. Smrt. Najčešće su folklorne maske: obrazina. pučka drama. Folklorno kazalište se kroz povijest književnosti nazivalo: narodni teatar.Folklorno kazalište Hrvata Bosne i Hercegovine nedostatno je istraženo. pratilo nazive za usmenu književnost. prema motivsko-tematskom načelu. može se razvrstati na: komedije. Od Ivana do Martina. To je nazivlje. KAZALIŠTE LUTAKA Najrasprostranjenije lutkarsko folklorno kazalište kod Hrvata BiH je Igra s prstima dječje ruke. Folklorno kazalište. Folklorno kazalište se ostvaruje dramskim igrama i scenskoglazbenim igrama u kojima scensku i dramsku radnju izvode glumci praćeni plesom. pučki teatar. melodrame. nalazi se dobrim dijelom u narodnom životu i običajima. Uskrs. glazbom i pjevanjem. Kazalište s lutkama u kojem je lutka nositeljica dramskih zbivanja. Maska koju glumac nosi ima najsnažnije sredstvo i ona spaja magiju i kazalište. Zbog toga ih nismo uzimali u obzir u ovom radu. mjesto i kazivače usmenih drama te je nepouzdano baviti se tim zapisima. usmena teatrologija. Neki istraživači nisu navodili vrijeme. Sijelo i prelo. Tematika folklornoga kazališta.

svekrva. Tri napovidi tribaju izać za tri nedilje. Ako ima neko neku zapreku onda je dužan u to vrime to kazat. dijete s uzbuđenjem prati ovu igru i često traži da mu se još jedanput izvede” Originalnost je te igre što je istodobno jedna jedina osoba i pozornica i lutka i publika. (potrči za njima)!” Uzima srednjak: “Ovaj ga stiže!” Uzima prstenjak: “Ovaj ga udari!” Skačući i… Mali prst: “A ovaj. 485 . Mladoženja je triba tražit mladu pa bi mu od mlađe brat izvođija curu i pita bi: “Jel ovo vaša ovca?” A mladoženja bi odgovorija: “Ne. Mostar 1996. A kad bi te momak iša isprosit mora bi se prija s tobon dogovorit. svaku nedilju po jedna napovid. njegovoj dinamici i napetosti koja kulminira u završnoj konstataciji praćenoj stiskanjem i trljanjem malog djetinjeg prsta. kme…!” Po tekstu koji je neodvojiv od minijaturne scene. Onda bi se mlada zaključala u svoju kuću uz još desetak cura. str. kme. svekar. Kad treća napovid izađe onda se tek ženi. Ako se oni slažu onda se napovidi u crkvi. 9 Mile Palameta. zaova. pokazuje kažiprstom na dječji dlan i govori: “Ovđe zeko pije vodu” Uzima palac: “Ovaj ga viđe!” Uzima kažiprst: “Ovaj ga pripuši. Mladoženja nebi sam iša po mladu.-70. a ako se vas dvoje slažete onda se tek ide kod roditelja i roditelja se pita jel se oni slažu. Odrasli koji komentira pokrete.9 SVADBENI OBIČAJI SVADBENI OBIČAJI U OGORJU DONJEM Cure su se onda mlade udavale. otvorenu prema gore i olabavljenu. tu bi bili i diver. nije to naša ovca”. Usmeni narodni teatar u Hercegovini.“Netko od odraslih uzme otvorenu dječju šaku u svoju ruku. 69. Dječji dlan je pozornica i njegovi prsti lutke.

Za ovu ovcu morate platit”. 486 . peškira. I tu bi mlada kleknila i diver bi joj kleka. Diver bi ih triba platit. A to su bile skrinje dosta velike.. bi nakitila barjak. oplest pa joj darovat. A mlada. šta bilo. kad bi darovala mladoženju. kod njegovih. Onda bi se mlađa poljubila sa svekrom i svekrvom i dala bi joj se jabuka. On se nebi vidija od košulja. Posli se išlo do mladoženje a mater od mlađe bi joj spremila dvi skrinje i tu je sva njezina dota bila. Mlada bi imala torbu u kojoj se pripremilo svega: bombona. Onda bi se te skrinje otvorile i svi susidi bi vidili šta je mater svojoj ćeri spremila od dote. Oni bi kazali: “Bog ti oprostija. Kar bi vozija mladence i uže svatove. ili čarape. il košulju. A kad bi se vjenčali išlo bi se kod mlade i tu bi se ručalo i stalo do večere. sve naokruga. sašit. dok bi stari pripremali za večeru. Poslin bi se izašlo prid kuću i ujitilo se šupljo kolo. Igralo se. kolko ih je moglo stat. jabuke. A mladoženja bi najviše dobija. Kar bi polako kaska a drugi svatovi iza njega. samo izvolite uć u kuću”. pilo. Onda bi se ukrcali na kar i vratila bi joj se sva njezina roba i svi bi je ispratili. a ovaj bi odgovorija šta i prije. veselilo. da mi sve grijehe oprostite”. i treću... Tu jabuku bi bacila priko kuće i ako jabuka ode dalje znači da će kasnije rodit dite. pivalo. Mladenkin brat bi reka cijenu koju triba platit za njegovu ovcu. Onda bi mladoženja za nju da dinare i tek bi onda išla svome mužu. Onda se znalo da se udaje ta i ta cura pa bi joj svak iz sela triba pripremit ponešto. U kući je bila spremljena veća klupa za sist za mladu. mladoženju i divera joj da tu sidu. E onda bi dovea mladu i mladoženja bi reka da to je njegova ovca a na to bi brat reka: “Ova je ovca učinila puno štete i mi je nemožemo dat. Ako se jabuka vrati nazad onda nije dobro. Onda bi sili muško dite na te skrinje i ne bi dali te skrinje da ih potraju nego te skrinje bi tribalo platit. kocke šećera. bajama i onda bi to ona bacala a dica bi to kupila. ili perluke. I svak bi triba mladoženju darovat. Na barjak se mećalo smokve. Onda bi se došlo kod mladoženje.Onda bi izvea i drugu curu. Najčešće bi mladoženja uša u kolo i igra. Onda bi mlada išla do svatova i svih bi poljubila. Svekar il svekrva bi stali u kući a mlada bi in kazala: “Tražin oproštenje najprvo od Boga pa od vas roditelja. i pita ga isto. i bija bi običaj da se metne na prag od kuće neki komad robe. Tu u kući se jelo. kocki šećera...

Uveče bi se sastali kad bi se večeralo pa bi se dogovaralo šta se ima sutra radit.Onda bi se kasnije pivale neke pisme neka iđe mladoženja leć. ti po blago. nema di prispavat oćete li ga primit? A ujutra je bija običaj da se mlada prije svanuća digne. ti ćeš ovo. Stana Jukić rođ. nije imala slobode ka sada. Nije bilo ka danas. onda bi išli i večer prija Ireni Vukčević ispričala je njezina baka. A mlađa ne bi znala di će. FF Split. I kad bi je neko dovea do mladoženje. a ona njemu vezenu maramu. pa bi izaša nakon desetak dana kući. Poslije toga bi svećenik u crkvi iduće tri nedilje navješto njiovo vjenčanje tako da bi bilo vremena da se kaže ako neko ima nešto protiv. onda bi se išlo u crkvu na prstenovanje. Ko će Šta radit? Ti ćeš to. Došli bi kod njenih a mladoženja naknadno iđe kod nje. Taki je bija običaj. bi reka: “Vodimo jedno čeljade.. Onda kad bi mlada došla kući i kad se već svak diga.. onda bi najprija od momka roditelji isprosili curu od njenih. Elez. nije se dalo da se ide družit u selu. A on bi kaza da može. Nedugo zatim su se preselili u Split i tu sagradili kuću. Tada se puno tražilo od mlade. 1953. susidi bi je dolazili gledat i njoj bi se dala prešlica a ona je obavezna prest cili dan. Onda bi se okupljali svatovi i ako su trebali ić na daleko. Rođena je 1933. Rkp. morala je stat pri kući uz svekra i svekrvu. Onda ovi. ko bi je dovea đo mladoženje. Momak bi curu dao prsten. ona bi njemu kucala na vrata i pitala jel može naprid.10 (Ogorje Gornje) SVATOVSKI OBIČAJI U BAKOVIĆIMA KOD FOJNICE Kad bi momak i cura odlučili da se žene. naloži vatru i donese vučiju vode i iđe na bunar odnit jabuku da se vidi da je mlada najprva došla na bunar. Triba je neko odvest. Kad bi muž iša radit u Split. 10 487 . Kad bi on oša onda bi se i mladoj pripivalo. 2005. se udala za pokojnog Matu Jukića iz sela Bračević koje se nalazi nedaleko Ogorja. Nakon osan dana iđe se na mir kod svojih roditelja.. str. godine u selu Ogorje Donje koje se nalazi u podnožju planine Svilaje a udaljeno je 40ak kilometara od Splita. ti ćeš ić u sušanj. svit bi se ruga kad bi doša pa poljubija ženu. ti po drva. Mora je poljubit sve osim nje. Iđe joj svekar i diver. 3-5.

/Fala tebi na lijepoj djevojci. A žene bi ih ispraćale pjesmom: S Bogom pošli kićeni svatovi. Morali su platit prije već uđu. Onda bi se od mladine kuće išlo u crkvu na vjenčanje. Kad su polazili od mlade svatovi bi pjevali: Zbogom ostaj. Tamo bi im opet žene podmećale neke druge cure sve dok ne bi dovoljno platili. onda bi im dvi. U tim svatima koji su išli po mladu bi bili prvinac. U mladosti je bila članica folklornog društva Matija Gubec iz Bakovića s kojima je odlazila na mnoge folklorne smotre u Zagreb i druge gradove. ali je za vrijeme II. I danas voli pjevati narodne pjesme i plesati. pjevali bi: Veseli se kućni domaćine. 488 .tri žene stale na vrata i zapriječile im put naćvicama. 12. krenula je u osnovnu školu. Ani Marković. svatovi bi izjutra išli po mladu. Vl. onda bi moro opet platit da mu je vrate. Prvinac je predvodio svate. kazala Luca Bošnjak rođ. Znalo se je desit da mu je i tri puta ukradu. Cvjetković./ Vodimo ti kićenu nevjestu. Sva djeca su joj već odrasla i svi su vjenčani. djevojačka majko.11 MASKIRNI OPHODI VUČARI. To se sijelo kod mlade zvalo plačipir. sv. Ako je mlada bila blizu. djever i djeveruša išli izvest mladu.vjenčanja prenoćili kod mlade./ S Bogom pošli. Sada živi u Bakovićima kraj Fojnice. popili i onda bi kum. 3. kum i kuma. 2005. Kad bi svati došli kod mladine kuće. zb. osim prvinca i komordžije. rkp. Kad su poslije vjenčanja dolazili na pir kod mladoženje. a onda kod mladoženje na pir. kuma. Svatovi su nosili uza se i okićene ploske u kojima je bila zašećerena rakija. a posebno u kolu. Kad bi ušli. sretno doma došli. 11 Studentici Odjela za humanističke znanosti Sveučilišta u Splitu. jeli. VUKARI Vuk je u tradiciji južnih Slavena i nekih drugih indoeuropskih naroda demonska životinja. onda bi sjeli. rođena u mjestu Bakovićka Citonija. str. U Hrvata su uz vuka vezani obredi: vukarski. Ako je obitelj bila imućnija. a komordžija je bio zadužen da prenese mladinu komoru u mladoženjinu kuću prije već što ona dođe. al ona se je pila tek kad dobiju svatovi mladu. svatovi bi se onda udvostručili. Djever je onda bio zadužen za čuvanje mlade sve dok su tu jer ako bi mu je ukrali. Onda bi dobili pravu. svjetskog rata morala prekinuti školovanje pa je kasnije završila četverogodišnju večernju školu. djever i djeveruša i komordžija. 1934.

uredio Anđelko Badurina. napunili slamom i okitili je svilom. Znanstvenici ih. Zagreb 1943. liturgike i simbolike zapadnog kršćanstva i Uvod u ikonologiju Radovana Ivančevića. str. 17 Radmila Kajmaković. dj. Do pedesetih godina 20. Hrvatske narodne pjesme. XV-XVI. Etnologija. Sv. Mostar 1996. NS. Kršćanska sadašnjost. uglavnom. ali te obrede nisu pratile pjesme. Golden Marketing. Usmeni narodni teatar u Hercegovini. mesom. 18 Radmila Kajmaković.-313. vunom i šarenim papirima – hodali po svom i susjednim selima glasno pjevajući i tražeći darove za ubijenoga vuka.12 Vitomir Belaj navodi da vukovi u hrvatskoj tradiciji pripadaju i sv. Tada su počeli ophodi s ubijenom lisicom. Vučare su za ubijenoga vuka darivali slaninom.13 Nedostatni su podatci o tim običajima. Franjo je vuka nazvao bratom vukom i zauzeo se za njega kao Božje stvorenje koje ne zna bolje činiti te se angažirao da ga pripitomi. nataknuli je na kolac. i drugim prehrambenim proizvodima od kojih bi pravili gozbu na kraju ophoda. U kršćanskoj je tradiciji legenda o sv. str. a pišući o vučarima u širokobriješkom kraju. a u današnje vrijeme gotovo su iščezli. sv. navodi da se taj običaj izgubio nakon 2. NS. Vučari su maskirani ophodnici koji su u skupinama od tri do četiri čovjeka – nakon što su ubili vuka.14 Čubelić spominje vukare i o njima navodi dvije rečenice. Hod kroz godinu. 15 Tvrtko Čubelić.16 Tim ophodima željelo se “spriječiti” vuka da dolazi domovima i štalama. Sarajevo 1969/1970. svjetskoga rata kada je država počela isplaćivati nagrade za ubijenoga vuka. str. Radmila Kajmaković navodi da su vučarske obrede u livanjskom kraju u jesen izvodili Hrvati i Srbi17. stoljeća izvodili su se u jesensko i zimsko doba kada su vukovi napadali i blago i ljude. Glasnik zemaljskog muzeja Bosne i Hercegovine. SV. navode usputno. 16 Mile Palameta. 1998. te ih neki znanstvenici smatraju istim obredom. Narodni običaji stanovništva Lištice. 151. Glasnik zemaljskog muzeja.18 Leksikon ikonografije. Zagreb 1990. Maskirani ophodi. Zagreb. Hrvatska državna tiskara.vučarski i vukovi. XXIV/XXV. Franji i vuku koji je činio mnoga zla u okolici Gubbija. str. 312. 12 489 . Ti su obredi i danas u narodnom pamćenju. 63. Ti su običaji veoma stari. Etnologija. Juri jer ih on može usmjeravati. nav. ali ništa o njima ne piše. 190.-65. 14 Petar Grgec.15 Ta činjenica kao i sami nazivi vukarski i vučarski izazivaju dodatne dvojbe oko tih obreda. str. 13 Vitomir Belaj. oderali mu kožu. str. Sarajevo 1961. 230. 588. Vučare spominje i Petar Grgec. str. 77.

Godišnjak.22 Milovan Gavazzi navodi da su se vukarski obredi izvodili “u doba oko Božića pa do Poklada”. Vl.19 Nabrajalice ili šaljive pjesmice koje su recitirali/pjevali vučari u tim ophodima nazivane su vučarske pjesme.. 21 U stolačkom je kraju varica naziv za koljivo (varivo od mesa zaklane stoke). str. da ne silazi s planine. III izdanje. Marina Matić u Trbounju kod Drniša. Namjera je toga obreda apotropejska i panspermijska. rkp. vunice. 155. da ne kolje jarice i pri tome objašnjava panspermijsku karakteristiku varice koja se prinosila kao žrtva.-9. / Evo vuka preko mosta. brodovi. da ne kolje telice. junice. varice.U Vinjanima Donjim održavali su se vučarski ophodi.23 U Lici je bio običaj da ljudi naoružani vilama. 220. Ti su se ljudi nazivali vukari. Tirajte ga od kuće. rkp. Na taj su način vučari od mještana tražili darove jer su ubili vuka i spasili im stada. 41. str. g. 490 . 73. / dajte njemu svega dosta. Knjiga XI. Podajte mu zopčice. Vl. 2007. g. / dajte njemu slanine. 20 Vidi: Hrvatska usmena književnost Bosne i Hercegovine: lirika. Zagreb 1991. 1927. slanine kako ne bi silazio s planine jer nije dobar kod kuće. sjekirama i puškama organiziraju hajke na vukove. da ne kolje ovčice. 22 Špiro Kulišić. a pjevali su vukarske pjesme kako bi od kuće i stada odagnali vuka: Domaćine od kuće. epika. 6. Varica21 se sprema od brašna svakoga žita ili se u nju stavlja po zrno svake žitarice te se njome posipaju ljudi. 2006. U Vinjanima Donjim kod Imotskoga u svibnju 2007. knjiga 9. evo vuka kod kuće. s planine. retorika. a kazao joj je Mijo Raić (rođ. Hrvatska književnost Bosne i Hercegovine u 100 knjiga. Matica hrvatska i HKD Napredak.20 Špiro Kulišić spominje izreku Podaj vuku varice. str. sv. g). a kazao joj je Ivo Matić (rođ. Hrvatski sabor kulture. Sarajevo 2006. Podajte mu šenice. 1957. nakon što bi lovci u lovu ubili vuka pjevali su pjesmu: Evo vuka. Centar ZA balkanološka ispitivanja. 18. Pjesmom se poziva domaćina da vuku poda sočice. priredio Marko Dragić. nije dobar kod kuće. zapisala je Branka Despotušić. ulišta i dr. 23 Milovan Gavazzi Godinu dana hrvatskih narodnih običaja. 8. stoka. Sarajevo 1973. g. 19 Zapisala je svibnja 2006. Slična je i pjesma iz Trbounja kod Drniša: Domaćine od kuće.) podrijetlom iz Doljana (Zahumlja) a živi u Pločama. sv. jarice. Značaj slovensko-balkanske i kavkaske tradicije u pručavanju stare slovenske religije. str. str. Podajte mu slanine.

da ne priđe preko mosta. sv. a sestrica po gori maglica. rkp. Podajte mu slanine. 1929. sugestivno odgovaraju da mu je majka gora i planina. 2004. 2006. a kojo sestrica? Majka mi je gora i planina.Evo vuka kod kuće. Kosinja i Perušića Lidija Đerek od svoje obitelji: bake. štala i imanja odgone demonske sile. g. Anić. 3. Vukari su u Kruševu kod Zadra magijskim riječima u svojim pjesmama htjeli udobrovoljiti vuka tražeći od domaćina da vuku dade slanine. Kiti snašo. a kazao joj je Ivo Matić (rođ. 24 491 . str. 26 U Kruševu kod Zadra 2006.. runo vune. životinje. str. 44. Da vam tora ne pritresa. A sestrica po gori maglica. Podajte mu šenice. rođ. te iz njihovih domova. 8. a kazala joj je Stana Anić (djev.-9. da ne kolje ovce žune. Dajte.-9. Zapisala je 2004. Da ne kolje ovčice. FF Split. svega dosta. Marina Matić u Trbounju kod Drniša. g). Podajte mu zobčice. Da ne kolje pasa. Rkp. Kojo majka.26 Vukarske pjesme po svojoj poetici pripadaju bajalicama kojima se liječe ljudi. 2006.25 Tim su stihovima vukari uspostavili svojevrstan kontakt s vukom te mu nakon pitanja tko su mu majka i sestrica. Da ne kolje telice. sv. o-o-o-o-oj! Tirajte ga od kuće. djeda. sv. Da ne slazi s planine. 1927. g. 95. mrka vuka. kojo ti je majka. zapisala Marija Anić.24 Vukari su i sljedećim magijskim katrenom odgonili vuka od kuće: Mrki vuče. str. Tim su metaforičnim sugestijama vuka tjerali u goru. planinu i maglicu. ujni i rođakinja. 8. Podajte mu suva mesa. na području Gospića. u Kruševu). FF Split. 41. vuku vlasa. g. 25 Zapisala je svibnja 2006. Da t’ je ćerka lipšeg struka. Rkp. g. Vl.

„Vučica viče: “Daj nam udili ovim našim šćenadima“. pasa. štala. 28 Lepenički kraj obuhvaća Kiseljak. DEŽEVIČKI VUKOVI Ne zna se pouzdano otkad traju Pokladni vukovi u Deževicama. Svrha i vukarskih i vučarskih obreda bila je tjeranje vukova od domova. ne daj Luci. 2007. a u Lepeničkom kraju28 nisu se održavali samo za vrijeme Domovinskoga rata. nose zvona.. prespavati luče. zvani Ljubica. pa se kum i jenga vrate među svatove. Ljubo Lovrić. od kuće do kuće. FF Mostar. Oni „proguraju” (projure) tri puta kroz kuću „tamo-vamo” i prevrću sve što im se nađe na putu. stoke. Vukovi hodaju po selu. koje jedan od njih skuplja u torbu. Na kraju Iza svatovske večere kum i jenga svode momka i curu u posebnu prostoriju koja se nalazi u prizemlju i obično je nazivaju podrum. a „vukovi” za njom „škemču” (laju i zazivaju). želi sačuvati „ono nešto od starine što se gubi”. Pred vratima „podruma“ cure zapjevaju: „Lipi Ivo. sv. Običaj hodanja vukova na pokladni utorak rijedak je u Hrvata. a posljednji „stražnji” ili „ zadnji vuk“. Rođen 1953. Kum poškropi sobu svetom vodom. dođu mladoženjinoj kući i idu pred vrata sobe gdje su mladenci svedeni. a nitko im ne odbija dati otkup. g. Prvi „ vuk” se zove „vučica” ili „koja”. kako kaže. lica zamaskiraju bojama. “Vukovi nisu isto što i mačkare ili čorjaci. iza gore vuče. Fojnicu i Kreševo. piće. Mladoženje im iznese pitu. Katici Lozić kazao je 2007. godine. 27 492 .“ “Tad se pojave „vukovi“. selo Carevo Polje kod Jajca. Otac je troje djece. Pred polazak momak i cura izljube svatove. Domaćin im iznese rakiju i večeru nakon čega se raziđu”. na čelu je vučica. I sam. D. Vukovi hodaju selom zvoneći i glasajući se kao vukovi. Vučica nosi štap.* Nameće se zaključak da su bila dva različita obreda vezana uz vuka. Tu „škemću” i galame.” Zapravo je poželjno da maškare ne hodaju po selu tu posljednju pokladnu večer jer je ona rezervirana za vukove. a vučari su bili ophodnici koji su ubili vuka te kroz selo išli pjevajući i tražeći darove za ubijenoga vuka. rakija. ona upravlja i zapovijeda ostalim vukovima pazeći da netko ne bi napustio kolonu. Kad obiđu selo. Obučeni su u ovčju kožu. Obično im se daje pečenica. a na kraju je vuk. svi se prekrste... Zato su istovjetne vukarske i vučarske pjesme. Vukovi su organizirani tako da ne idu u koloni. Svaka im kuća iznese nešto od hrane. Rkp.27 Vukarskim obredom se išlo u hajke na vukove i pri tome su se pjevale vukarske pjesme..

siječnja) označavaju svršetak božićnih blagdana i od tada pa do Čiste srijede odvijali su se maskirani ophodi. Vl. 2007. Oni tu kao popadaju i onda ustaju i idu slaviti. ljudi i stoke. srpnja 2007. rkp. Ophod maškara najčešće se odvijao u utorak uoči Čiste srijede. U nekoliko dana održavanja okupi se oko 2000 sudionika Gordani Vujica kazao je 8. Time se htjelo otjerati demone od domova i štala. godine u Deževicama kod Kreševa Ivica Barešić. U Đakovu je 1994. Središnji je događaj velika pokladna povorka svih sudionika ulicama grada. a karakteriziraju ga: zastrašujuće maske i drugi odjevni rekviziti. D. tri kralja (6. Kreševo). a što ophod maškara čini apotropejskim. ĐAKOVAČKI BUŠARI U pokladno vrijeme u đakovštinskom kraju maskirani bušari su obilazili po kućama i domaćinima izvodili kojekakve dosjetke i pjesme. galama. selo Deževice. zvonjava zvona privezanih na maškare (mačkare). U tom su se razdoblju održavale i svadbene svečanosti. buka. 29 493 . (rođen 1951.hodanja je pucanj (obično se unaprijed s nekim dogovori) koji označava kraj obilaska. 38. str. pjesme. a zauzvrat ih je domaćin kuće darivao. godine je osnovan karneval Đakovački bušari. Obično odu na neko već prije dogovoreno mjesto gdje se jede i pije ono što se prikupilo. šale i tako dalje.29 MAČKARE (MAŠKARE) Sv..

a na to pitanje bi bušari davali sasvim neuvjerljiv odgovor koji bi nerijetko izazivao rasprave.iz svih krajeva. Bušari u pravilu malo govore. a glavu bi pokrili maramama. Ako pak koji radoznalac pokuša razotkriti bušara. a poznati su i stihovi iz sela Beravaca: Bješte dico evo su bušari. U kuću bi bušari ulazi jako bučno kako bi skrenuli pozornost na svoj dolazak. Ponekada koji od kožara obuče dugački kožuh s naopake strane tako da runo bude izvana. No sve se to događa s namjerom da se gosti nasmiju i zabave.) Ušavši u kuću pozdrave sve nazočne. unatoč njihovoj umješnosti pretvaranja. a program prati desetak tisuća ljudi. a na glavu bi stavile kapu ili šubaru. bušar sa štapom odalami tj. Ja sam bježo kad sam bio mali (. a muškarci nastoje govoriti piskutavim glasom. U toj se prepirci koji gost i zamjeri bušarima. ali i prepirke. odvrati toga znatiželjnika od njegove nakane. Na odlasku im domaćica stavi u torbu čvaraka. Stoga ženske oponašaju muške. a drugi uzme u ruku štap kojim će braniti bušare ako ih tko od nazočnih pokuša razotkriti. ne zadržavaju se u kući dugo. a veselje bi potrajalo duboko u noć. a ovi rado iskoriste priliku te o njemu iznesu i ono što nije zgodno da se javno kaže. Nakon što bi se svinjokolja obavila uslijedila je bogata i obilna večera. Lice namažu garom ili prekriju ženskom prozirnom čarapom. a domaćin ih nudi rakijom i vinom. Odjeća je najčešće stara i pokrpana kako bušare ne bi odala. a ponekad se zvonilo i klepkom (ovećim zvonom od lima što se nekada stavljalo oko vrata volovima prednjacima). a i prilikom govora nastoje što više izmijeniti glas kako ih nitko od prisutnih ne bi po njemu prepoznao. Ženske bi pak obukle hlače i kratki kaputić.. Jedan od bušara stavi preko ramena platnenu torbu u koju će im domaćica metnuti poputbinu. Đakovački su bušari po broju sudionika i posjetitelja najveći karneval istočne Hrvatske i član su Saveza hrvatskih karnevalskih gradova. Snažno koračaju.. manju 494 . To je bila obično skupina od tri do pet momaka i djevojaka koji se nastoje odjenuti tako da ih se ne prepozna. Pjevale su se narodne pjesme. (Danas se za bušare kaže da taj izvorni običaj nestaje. njihov duboki glas. Netko bi uvijek od nazočnih upitao bušare tko su i odakle dolaze. Naslute li bušari da bi ih se moglo prepoznati. Muškarci bi obično obukli žensku obuću i odjeću. Pjevalo se vrlo glasno. Poslije večere dolaze u kuću bušari.) Bušari su narodni običaji vezani uz klanje bravaca. gromko lupaju na vrata.

495 . To su „mali bušari“ koji su nastojali zabaviti domaćinove goste i na kraju bi se osladili pečenim kobasicama. Ponjavci su na sebi imali rojte (rese). načinjena upravo za bušare. krvavicama i kolačima. nekoliko krafni i salenjaka. Bušari su se oblačili u tzv. Danas ima i žena pijani. Ponekad se u torbi nađe i kobasica ili krvavica ispunjena kukuruznim žgancima. ponjavce (debele pokrivače vuneno tkane). U vrijeme bušara pjevalo se: Poklade su i ludi su dani. Glumili bi mladu i mladoženju. Tako bi se na kraju u njihovoj torbi našla ukusna i dobra večera kojom se onda svi počaste. Pokatkad u kuću istovremeno dođu još neki bušari pa tako večer postane veselija i zabavnija. bušari odlaze i tamo.kobasicu i krvavicu. Ako se toga dana kolju bravci i u kojoj drugoj kući. U bušare su često išla i djeca od desetak godina. Jedan rub ponjavca zavezali bi i prebacili preko glave kako bi rojte sakrivale lice da se ne bi vidjele i prepoznale osobe koje su bile bušari. no oni se ne ljute jer znaju da je to sve za šalu.

FF Mostar. Rkp. držeći se za ruke i pjevajući igraju kroz cijelo selo do mjesta zvanog Čaršija. Djeca su se bojala bušara jer su strašno izgledali pa bi bake zaklenile (zaključale ili zaringlale kapijicu (mala ograda kroz koju su ulazili u dvorište samo ljudi. FF Mostar. Obzirom da bude velik snijeg. poput žabe. koji bi trebao biti vitak snažan i jak. Narodna igra neobičnog naziva Žuta žaba igra se uvijek na pokladni utorak u Gornjoj Vijaci. 1945. god. prije Korizme. 2008. zima. To je splet igara i kola koji se igra idući kroz selo i nastavlja poslije na igranci u Domu. u selu Vijaka-Vareš.12. ponovno uz igru i pjesmu do Carine. Oženi se Ilija. Točno u 17:30 muškarci i žene u narodnim nošnjama polaze s mjesta zvanog Carina.-32. D. Tako hodajući dobivali bi namirnice kao darove. 2007. a danas živi u Đakovu. Ni najstariji stanovnici ne pamte od kada datira taj običaj31. Običaj je bio da seljani obučeni u što starija i poderanija odijela hodaju po selu od kuće do kuće i pjevaju kroz selo pokladne pjesme. ali isključivo do ponoći kada nastaje Čista srijeda. 1932. 2. Igrale bi se: Žuta Žaba. Nakon određenog vremena vraćaju se istim putem. za razliku od velike kapije kroz koju su prolazila zaprežna kola s konjima ). Rkp. 30 POKLADNE PJESME Pokladne pjesme su se izvodile nedjeljom prije korizmenog vremena. glumio je neki sitni mali muškarac. str. g. sv. a kazao joj je Jozo Matić. poigrale malo i brzo se vratile u kuću. U poklade se išlo dva dana prije Čiste srijede. iskočile iz kuće. Ponedjeljkom i utorkom pjeva se i veseli cijeli dan do ponoći. 31 Neki kazivači smatraju da podrijetlo te igre seže u osmansko vrijeme kada žene nisu smjele igrati pa bi. a o njezinu početku nisu ništa znala ni prethodna pokoljenja. tudumom. a mladoženja. odnosno vrijeme Korizme i slavlje se prekida. Sjećanja na te običaje žive danas samo kroz manifestacije zasnovane s ciljem promicanja narodnih običaja. prethodno bi se naložile dvije velike vatre oko kojih bi povorka igrala i pjevala. Bog ubio đuđur popa. Na poklade su išli svi u narodnim nošnjama. D. mrak. Vratili bi se kući i pravili razna jela i jeli dok ne započne korizma. 30 496 .. 21. rođ. Zdravki Vranješ kazivala je Evica Rack rođena u Budrovcima. Zapisala je Suzana Parić 2007. Danas je u selima Đakovštine običaj bušara prošlost. pjesme i kola.Obično bi mlada bio visoki jaki debeli muškarac. Zatim se ulazi u Dom gdje se nastavlja dio igara. pekle su se krafne i častilo vinom tzv. 31.

škuteljke i dimije. ali što. fistančiće. ječermice i dimije i marame a dječaci bijele košuljice tzv. Ovaj proces bi trajao neprekidno 48 sati. čakšira i fesa. i još više kćerku dala. Vuneno sukno od kojeg su se izrađivale čakšire prethono se obrađivalo u jednoj od stupa na rijeci Tribiji. dosta sam ti osnovala. prsluka. a nakon sušenja pristupalo se bojenju. Oj punice. ŽUTA ŽABA “Platno bijeli žuta žaba u potoku na kamenu njoj dolazi rak na konju. žuta žabo. Ovaj iznimno vrijedni običaj bio je prekinut samo 1994. Ženska narodna nošnja se sastojala od košulje. a uz to vunene čarape i kundure. Čudnu si mi sreću dala: nit’ u kući kućanica nit’ na njivi žetelica priko kuća priskakuša i na vrata izviruša a na ljude kezi zube! 497 . koparana. Specijalni maljevi naizmjenično su udarali po suknu koje se stalno polijevalo vrelom vodom da ga omekša radi lakšeg izvlačenja rudeži. godine. Hajd’ otale’ crni đavle. crne fermene i čakšire. a bojenje bi trajalo četiri dana. Osobito ako se poznaje izrazito zagonetan tekst Žute žabe. Za Žutu žabu bi se nosila narodna nošnja: muška narodna nošnja se sastojala od košulje. teško je pogoditi. osnuj meni jedne gaće od tog platna bijeloga.Tim se pjesmama i igrom htjelo nešto reći. fermena. Boja se dobivala iz trava iz obližnje Kozjače. jasenove kore i zelene ljuske iz oćevskih majdana. Za najmlađi uzrast nošnja je posebno izrađivana: djevojčice bi nosile košuljice.

i dovede gizdavu. Ko zametnu ovu igru. Mi igramo k’o djedovi naši. nemoj. pa usjeće drenov ščap.dirlija. gizda poče plakati. pomrčina. naljuti se Ilija. Vijaka je od starina gnijezdo. dirli. BOG UBIO ĐUĐUR POPA “Ko zametnu ovu igru. dirli. ništa nas ne plaši. Ovu igru poljubušu. ‘oće gizda papuče.OŽENI SE ILIJA “Oženi se Ilija. ovu igru poigrušu. poče gizdu tući. da po kući skakuće. ŠTO SI NAM SE ZAMRAČILA ZVIJEZDO “Što si nam se zamračila Zvijezdo. Ko zametnu ovu igru. Ai ja ću pored svake muke 498 . ovu igru zagrljušu. Ko zametnu ovu igru. koja nema dimija. ovu igru popleskušu. nemoj Ilija. Ovu igru povriskušu. kako će se igrat Žuta Žaba. ovu igru poklekušu. Moju babu naučila baba. ja sam ti najmilija.

str. Đure. 2007. Sve su vrtlarice dobivale grančicu iz kite ili koša i stavljale ih među zelje. vjerujući da će tako odvratiti demonske sile. U okolici Karlovca na Dan sv. 33 Petar Grgec Hrvatske narodne pjesme. te od gazdarice tražili darove: dinar-dva. Jurjaši su u svakom domu koji bi ih darovao ostavljali komadić zelenila koje su domaćini kasnije ostavljali u kući. 43-46. Zagreb 1991. Mladići koji su sudjelovali u jurjevskim ophodima zvali su se jurjaši. Zeleni Jura je u jednoj ruci držao “veliku trnavku od šipka”. štali. str. X. uz paljenje duhovskih krijesova. Zagreb 1943. bukve i dr. kelj ili korabicu da im bolje rodi. Ponekad su Zelenoga Juru pratili tamburaši i s njim ulazili u dvorišta. FF Mostar. 278. Hrvatski sabor kulture. 499 . 2. “poskakujući poput medvjeda”. III izdanje. Zeleni je Juraj imao. Zagreb 1931. jajce-dva. Hrvatska državna tiskara. “32 ZELENI JURAJ Tema Zeleni Juraj zahtijeva složenu interpretaciju. Za Duhove. vlasnik. 34 Ferdo Heffler. 32 Katarina Pejčinović zapisala je u lipnju 2006 godine u Varešu od Ivanke Peštić..34 Od zelenila kojim je bio prekriven Zeleni Juraj bilo je dopušteno otkinuti dio grančice za koju se vjerovalo da ima apotropejske karakteristike te da će ukućane. blagdan koji je pedeset dana iza Uskrsa i označava svršetak uskrsnih blagdana. 26. sira. vino. a preko njega je bilo poslagano brezovo kitje. ali i odagnati zle duhove. najmanje.-280. str. Skupina mladića selom je pratila Zelenog Jurja. Oko njega su plesali i mladići iz pratnje i pjevali da će polje roditi kuda Jure prođe.. ali i povećavati plodnost. vrtu. a Zeleni Jure je bio u košu ispletenom od prolistale vrbe. a djevojke koje su bile sudionicama u tim ophodima nazivane su jurjašicama. D. u Hrvatskoj su se izvodili kraljički obredi. 45. Jedan je mladić visoko nosio mladu zelenu brezu okićenu maramom i šarenim papirima. dvojaku apotropijsku ulogu: svojim je izgledom želio potaknuti vegetaciju. a u drugoj ruci drveni mač. Narodna starina.da naučim svoje unuke. polju i sl. i Milovan Gavazzi Godinu dana hrvatskih narodnih običaj. sv. 154. str. jurjevčani đurđari. broj. i njihovo imanje štititi od demona. Rkp. dvojica su nosila kite brezovog granja. knjiga. Josip Matasović.33 Zeleni Jura bi plesao u krug. glavni i odgovorni urednik Dr. Jure seoski su mladići pjevali po selu i gradu. ali za potrebe ovoga rada navodi se samo ono što je apotropejsko. Krisnice i Zeleni Jure u karlovačkoj okolici u XIX stoljeću.

) Đakovački vezovi 500 . SHK. MH. Zagreb 1996.(O ladarskim i kraljičkim ophodima bilo je riječi i u potpoglavlju Usmene lirske pjesme.) (Reprezentativan je broj primjera folklornoga kazališta u knjizi Folklorno kazalište. priredio Ivan Lozica.

Josip Matasović. Godina dana hrvatskih narodnih običaja. Zagreb 1995. Hrvatske narodne pjesme. 369-390. Zagreb 1990. 6. Grevs. 8. Marko. Zagreb 1970. običaji i ophodi u hrvatskoj tradicijskoj kulturi. Sarajevo 1969/1970. PSHK. Značaj slovensko-balkanske i kavkaske tradicije u pručavanju stare slovenske religije. u: Zdenko Škreb-Ante Stamać. glavni i odgovorni urednik dr. Beograd 1974. Tvrtko. str.-280. Hercegovina. Centar ZA balkanološka ispitivanja. XXIV/XXV. 312. Narodni običaji stanovništva Lištice. Ladarice. sv. NS. Milovan. kraljice i dodole u hrvatskoj tradicijskoj kulturi i slavenskom kontekstu. knj. 2. priredio Marko Dragić. Grčki mitovi. III izdanje. 10. Heffler. Ferdo. Zagreb 1943. 278. 26. Folklorno kazalište (priredio Ivan Lozica) SHK. Zagreb 1931. Botica. Grgec. Glasnik zemaljskog muzeja Bosne i Hercegovine. Sarajevo. 21. Narodna starina. Gavazzi. knj. Rožin Nikola. Uvod u književnost. Etnologija. Krisnice i Zeleni Jure u karlovačkoj okolici u XIX stoljeću. Hrvatska usmena književnost Bosne i Hercegovine: proza. Zagreb 1996. Špiro.-313. Usmena narodna retorika i teatrologija. Matica hrvatska i HKD Napredak. 2005. Kekez. Zagreb 1991. Croatica et Slavica Iadertina. Bonifačić. Apotropejski obredi. 275-296. Kulišić. 27. Čubelić. drama i mikrostrukture. Zagreb 1963. Knjiga XI. poslovice i zagonetke. X. 5. Tvrtko. Dragić. 9. Povijest i historija usmene narodne književnosti. 3. Sveučilište u Zadru. Zadar 2007. 13. 7. Hrvatska književnost Bosne i Hercegovine u 100 knjiga. 2. knjiga. Narodne drame. Marko. Godišnjak. Josip. 15. Robert. 12. 3. godišnjak za kulturno i povijesno naslijeđe br. knjiga 9. Radmila. Petar. 4. Zagreb 1986. Čubelić. Usmena književnost. broj. vlasnik. Hrvatska državna tiskara. 11. Stipe. Mostar 2007. br. Dragić. Hrvatska usmenoknjiževna čitanka. 501 . 5. 14.LITERATURA 1. Hrvatski Sabor kulture. Kajmaković. Sarajevo 1973.

Mile. Rukopisne zbirke nalaze se kod mene. FF Split. Pregled narodne književnosti s primjerima i teorijom. Školska knjiga. 23. (Oznaka D znači diplomski rad. Kršćanska sadašnjost. liturgike i simbolike zapadnog kršćanstva i Uvod u ikonologiju Radovana Ivančevića. Slobodan. (Rukopisne zbirke Katedre za Hrvatsku usmenu književnost. Rkp. Zagreb 2002. 20. Srpski rječnik. Leksikon ikonografije. Rkp. Zora. glavni urednik Jure Šonje. 1996. Filozofskoga fakulteta Sveučilišta u Splitu) 2. Sova. Izdanja muzeja grada Zenice. 19. 18. Zagreb 1990. Radovi V. Matica hrvatska. Lozica. Narodne lirske pjesme. istumačen njemačkijem i latinskijem riječima. Ivan. *** 1. Zagreb 1963. knj. Zagreb 2000. Leksikografski zavod Miroslav Krleža i Školska knjiga. FF Mostar.16. oznaka E znači da je rukopis u elektroničkom obliku.) Vl. Palameta. u Beču u štampariji jermenskoga namastira 1852. 21. 22. 23. Elementi naše mitologije u narodnim obredima uz igru. rkp. uredio Anđelko Badurina. 17. Usmeni narodni teatar u Hercegovini. Zečević. PSHK. Karadžić. Zagreb 1955. Rječnik hrvatskoga jezika. priredio Olinko Delorko. Zenica 1973. Matej. Poganska baština. (Vlastita rukopisna zbirka) 502 . (Rukopisne zbirke Katedre za Hrvatsku usmenu književnost. skupio ga i na svijet izdao Vuk Stef. Filozofskoga fakulteta Sveučilišta u Mostaru) Te su rukopisne zbirke nastale kao rezultat izvornih terenskih zapisa studenata kojima sam bio mentorom pri izradi seminarskih i diplomskih radova iz Hrvatske usmene književnosti. Mostar.

RETORIČKI (GOVORNIČKI) OBLICI .V.

Povijest i historija usmene narodne književnosti. njegovu imovinu i stoku zaštititi ili osloboditi od bolesti i demonskih sila. U Bibliji je govorništvo dar Božji. Vl.2 Ponajbolji govornik svih vremena Marko Tulije Ciceron (106. Antički grčki filozof Gorgija (493. str. 4. nakl. Zagreb 1995. 2 Stipe Botica. 280. Zagreb 1990. Krista) otkrio je magijsku moć riječi proglasivši je vlastodršcem “koji najmanjim i najneupadljivijim organom postiže najčudesnija djela.) retoričke oblike tumači kao ukrašeni govor. hrvatskim usmeno-retoričkim oblicima nije se pridavala dostatna pozornost sve do naših dana. pr. a narodni su nazivi bajalica i bajavica. Zdravice. Basme (bajalice.) Kvintilijalova. Kletve. Brojilice. Neki filolozi i 1 Tvrtko Čubelić. 504 . BASMA (BAJALICA.”1 Aristotel u svomu Pjesničkom umijeću (IV. Krista) retoriku je okarakterizirao kao umijeće govorenja i umijeće uvjeravanja. 6. st. pr. st. Blagoslovi / molitve. str. ZAKLINJANJE) Basma je stručni naziv za usmeno-retorički oblik kojim se želi čovjeka. pr.). EGZORCIZAM.Usmeno-retoričke oblike poznavale su najstarije civilizacije. egzorcizmi. Značajna su također. Usmeno-retorički oblici mogu se klasificirati na: 1.-370. 107. Kr. zaklinjanja). st. U stručnoj su uporabi za basmu sinonimi egzorcizam i zaklinjanje. Međutim. Brzalice. 3. pr. 2. 5. Kr.) Horacijeva i De institutione oratoria (koncem I. djela rimskih klasika: Ars poetica (konac I. Biblija i hrvatska kulturna tradicija. Prvi primjer hrvatskih retoričkih oblika zapisao je Hvaranin Petar Hektorović u svomu Ribanju i ribarskom prigovaranju (1568.-43.

Bajalo se i protiv magle. priredio Josip Kekez. Jugoslavenska akademija znanosti i umjetnosti. te mu se branilo da ode djetetu. štringa ili vištica. a na koncu obreda se prekriži. Zbornik za narodni život i običaje Južnih Slavena. već i kad se krava ne bi dala pomusti. Ako bi odjeću uhvatio mrak vani nije ju se unosilo dok je sunce ne obasja. bogomoljke. I Rječnik hrvatskoga jezika. odabrane i poštovane osobe. trzavice. opsjednutosti i drugih bolesti. Poslovice. LII. Bajanjem se htjelo udobrovoljiti božanstva da za vrijeme sušnih proljetnih i ljetnih dana daruju kišu. Bajalo se protiv bolesti ljudi. osim ako nije ušao s upaljenom lulom. 4 Rudolf Strohal. 5 Usp. usiriti. Poganica (Sali u Dalmaciji). zagonetke i govornički oblici. B. Usmena narodna retorika i teatrologija. u ZNŽO JS navodi bajalicu protiv poganice i naziva je molitvom. ili ako ga svjetlost vatre nije obasjala. godine.3 Basme se ostvaruju stihovima i prozom. groma. E. SHK. Kazala joj je Vesna Parčina (baka). FF Split 2008. vračanju).6 3 Vidi: Tvrtko Čubelić. ukiseliti.5 Bajalo se protiv uroka (urokli) i more. 505 . Mola se na početku obreda prekriži i izmoli Vjerovanje. dima. Zagreb 2000. 282-283. Rudolf Strohal. 6 Nevena Čović zapisala je u Makarskoj 2008. a nazivaju se mole. rođena u Makarskoj. Zagreb 1970. Što su basme starije u njima su mitski elementi izraženiji. 58. svojim pogledom poremetiti nečije zdravlje. urednik dr. glavni urednik Jure Šonje. osobito dječije. Vjerovalo se da naudu noću može nametnuti neka nepoznata demonska sila i nije se smjelo dječju odjeću noću ostavljati izvan kuće. Mole su molile ne samo kad stoka oboli. oluje i nevremena. Rkp.4 Nositelji tih narodnih usmeno-retoričkih magijskih tvorevina rijetke su. Žene s urokljivim okom nazivane su: čara. privremeno ili trajno. Basme su kod Hrvata kristijanizirane te ih je narod nazivao molitvama. kad ne bi u mlijeku bilo masla.-380. str. Leksikografski zavod Miroslav Krleža i Školska knjiga. te se štitilo stoku od bolesti i demonskih bića. knjiga XXV. str. 379. Zagreb 1924. stoke. Mole su svojim molitvama (basmama) liječile ljude: od demonskih sila. U makarskom kraju uroci se nazivaju i naude.leksikolozi smatraju da je basma čarobni tekst koji se izgovara pri bajanju (čaranju. Boranić. vrtoglavice. naime. moliboge. Namjena i svrha basmi je apotropejska. Također se vjerovalo da i došljak u kuću noću unosi mrak. nesanice. duševnih i tjelesnih bolesti: poganice. iz straha da ne ugine. str. a muškarci vištac i mogli su. Zagreb 1996. U novijim basmama prepleću se mitski i vjerski elementi. godine. ujeda zmija. bogomolje. MH. 1942. Čitav život proživjela je u Makarskoj i vrlo dobro poznaje običaje vezane za Makarsku i njeno primorje. str. kad se mlijeko ne bi dalo izmesti. straha. primjerice.

metaforičnost i alegoričnost najvažnije su stilske karakteristike basmi. / Dje se Bogu ne moli. di je drago. 7 (Nevest kod Unešića) Raznovrsne su strukture basmi. / Dje ždripci ne ržu. Sugestivnost. u vištati di je lipo. druge kao brojalice. urok i rokice. godine u Nevestu. Bajalicama su se bolest i demoni odgonili: U pustinju: / Dje sveti Ilija gromove odgoni.Molitva protiv uroka Prvo se triba prikrstit tri puta i tek onda počet molit sljedeće: Oj misusovo. Raziđoše se urok i rokica po svitu. simboličnost. / Dje pivci ne pjevaju. priko polja ravna. treće kao kletve. Ovako moli dvadeset puta i na kraju Virovanje. 1945. Srila urok i rokicu: Di iđeš priko. 7 506 . FF SPLIT 2008. Gospina majka: Pokaži mi svu istinu bolesti i zdravlja i života (za koga moliš) Izmoli ovo tri puta i onda nastavi dalje: Šetala se sveta Ana. ka pčele po cvatu. Kazala joj je Ana Mrčela rođ. općina Unešić. Gospina majka. tri odriču Otac i Sin i Duh Sveti u pomoć bija Amen. E. u ime Isusovo. ka magla po planinama.! Kristina Babić zapisala je 2008. sveta Ana. djev. Jedne su komponirane kao blagoslovi. Dželalija. g. slikovitost. Rkp. ka momci po rudinom. Dva urliču. / Dje čedo ne plače. neke sadrže lirske minijature itd.

uredio Anđelko Badurina. Mostar 1986. Bajalice i bajanja kao dio etnotvorevine u Brotnju. poganice pogana. u: Hercegovina. 5. te se preporuči za koga se moli. oj. U narodnoj percepciji s prvim kukurijekanjem pijetlova nestaju sva demonska bića. po visokim planinam’. tude ti je misto. nesritnice nesritna. Petra dok plače.8 Među mnogobrojnim basmama kojima se bajalo je i sljedeća: Oj. Pijetao simbolizira budnost i pripravnost. po morskim dubinam’. Petra da suzama opere grijeh. Petra i podsjeća na njegovu izdaju i kajanje i u tom smislu simbolizira i Kristovu muku. ko što čelica po cvitu. str. Leksikon ikonografije. 459. po visokim planinama. 8 507 . nesritna izrodice u pustinju: Dje sveti Ilija gromove odgoni. po morskim dubinama jer mjesto joj je u dubokom moru. 9 Danka Ivić. liturgike i simbolike zapadnog kršćanstva i Uvod u ikonologiju Radovana Ivančevića. časopis za kulturno i istorijsko nasljeđe. dje se Bogu ne moli.Nesritnica nesritna (poganica pogana) odgoni se po svitu. Nesritna izrodice. dje ždripci ne ržu. razađide se po svitu. dje čedo ne plače. izrodica ti majka. 148. svaki put moli se po jedno Vjerovanje. oj. Kršćanska sadašnjost. Zagreb 1990.9 To se izgovara tri puta. a na kraju. U kršćanskoj ikonografiji pijetao stoji pored sv. Pijetao se prikazuje i pored sv. nemilice nemila. iđi. Ajde nesritna nesritnice. str. Za uvike vikova amen. Tako pijetao opominje glavu Crkve sv. Ajde nesritnice nesritna: U duboko more. dje pivci ne pjevaju.

/ dje ždripci ne ržu (u navedenim je stihovima stilska figura aliteracija i u ponavljanju suglasnika ž. / oj. / po morskim dubinam’. težaci. držeći križ ili krunicu okrenutu prema mjestu odakle nevrijeme dolazi. / dje čedo ne plače.: križ ide po nebu. poganice pogana. / nemilice nemila. gdje dijete ne plače. nemilice nemila. putnici. Česti su stalni epiteti poganice pogana. također. kristijaniziran. jer se i stilskim figurama postiže efekt sugestivnosti. / ko što čelica po cvitu te alegorija: Ajde nesritnice nesritna: /U duboko more. / dje ždripci ne ržu. domaćini. / tude ti je misto. (…) Dje sveti Ilija gromove odgoni. / dje se Bogu ne moli. aliteracije: dje čedo ne plače. gdje dječica bacaju. / nesritnice nesritna. nemilice nemila. nesritnice nesritna povezani anaforama oj. Gre križ po nebu. Svetom Petru ključe daj da otvori sveti raj di anđeli igraju. / oj. poganice pogana. za njim Djeva Marija sinka molila da sv. pastiri. / dje pivci ne pjevaju. Sadržaj je tih basmi. (…) po visokim planinam’. U dvadeset stihova navedene basme deset je anafora: Oj. Slično je i u drugim basmama. Petru ključeve dadne da otvori sveti raj gdje anđeli igraju. U navedenoj su basmi mnogobrojne i druge stilske figure npr. 508 . poganice pogana. / oj. Sinku se je molila: “Daj mi sinko onu čast što si Bogu obeća. gdje pijevci ne pjevaju. asonancije: Oj. nemilice nemila (u navedenim se stihovima asonancija ogleda i u ponavljanju samoglasnika a kao i samoglasnika i. za njim Diva Marija. Izgovarali su ih domaćice. Hrvatske su basme komponirane vjerskim lirskim slikama. Velik je broj basmi kojima se bajalo protiv oluje i drugih vremenskih nepogoda. gdje ždrijepci ne hržu – odgone je tamo gdje se Boga ne moli. U sljedećim su stihovima epiteti: Oj. / oj. npr.Onaj tko baja vokativom se izravno obraća bolesti i sugestivno je tjera u visoke planine. / oj. morske dubine. Djeva je cvijeće nabrala i njime polje prekrila i dr. nesritnice nesritna. / dje pivci ne pjevaju. a zbog aktualnosti prigode u kojoj se izgovaraju uvijek se upotrebljava prezent. Pored navedenih stilskih figura u navedenoj su basmi: metafora: raziđe se po svitu.

koje kazivačice i danas kazuju. s kim je polje pokrila od Zaloga lampa. FF Split 2004. zemlju neznanu. majka dvoje djece. gdje zvona ne zvone. živi na Širokom Brijegu. 2006.10. FF Mostar. 332. U širokobriješkom kraju irudica je prokleta. / di zvonce ne zveči. (Di te sveti Ivan dostigne. Široki Brijeg (1953). Biži.1935. 2004. Bog proklinje. koromačeva cvića. 19. dje brat sestru uzimlje. / di Gospa ne kleči. a od sedmoga stoljeća i vjernika na molitvu. / dje čedo ne plače. dje pjevac ne pjeva…”. str. Irudice su nestale iz narodnoga pripovijedanja. 10 509 . u Slatinama kazala Marica Mauko (rođ. Rkp. Rkp. Prvotna im je namjena bila sazivanje svećenika. 2. Zvona su se prvi put počela upotrjebljavati u Campaniji potkraj šestoga stoljeća. / dje pivci ne pjevaju. Zagreb 1990. udata za Antu. 12 U listopadu 2006 kazala je Drina Marušić rođena Mandić. studentici Filozofskoga fakulteta u Splitu.11 U nekim basmama. Demonska bića se bajanjem tjeraju: Dje sveti Ilija gromove odgoni. u Slatinama). 11 Leksikon ikonografije. od svetog Ivana sapeta.” Nabrala je Diva. / dje se Bogu ne moli. U narodnom vjerovanju zvona simboliziraju magijsku moć tjeranja demonskih sila.g.12 Kad bi grmjelo i sijevalo prekrižilo bi se i molilo: Andrei Pavičin. (…) po visokim planinam’. Kršćanska sadašnjost. biži irudice. “Sveti Ilija odgoni gromove čak daleko u Indiju.)10 (Slatine) Irudica je u narodnoj percepciji demonsko biće koje donosi olujno nevrijeme. te se tjera u planinu: di se mise ne govore. svetog Ive krvi sapeta. / di Isus muku ne trpi.di ditići bacaju. Sveti Ivan sapinje. uredio Anđelko Badurina. / po morskim dubinam’. liturgike i simbolike zapadnog kršćanstva i Uvod u ikonologiju Radovana Ivančevića. dje se Bogu ne moli. Ostale su samo u basmama. / dje ždripci ne ržu. tu ti glavu okine. od Boga prokleta. g. sv.

45. u Koprnu (Dalmatinska zagora). 13 510 . član HAZU-a. četvrti su izvorno zapisivali usmeno-književne primjere. Amen. u Koprnu). koja su od Boga poslana. Da nas uzmu. Jedni su zapisivali usmeno-književne primjere i inkorporirali ih u svoja djela. Dalmatinska zagora) *** Višestruke su interferencije usmene i pisane književnosti. Da se k nama nema niko približiti. Za branjenje. iz raja ladne vodice. koji biše i pribiše. Kazala joj je Božica Hrga (rođ. za štitenje. kad prva Mlada nediljica dođe štolu ću vam postaviti. mir ću vam učiniti: Tilo od šenice. sv.13 (Koprno. Rkp. od Oca Boga blagoslova. mačem poraženje. str. 10.Koljabitavac sveti. neg ona dva. Veselko Koroman koji je od svoje majke zapisao: Ivana Hrga zapisala svibnja 2006. DHK RH. na svoje ruke. 1925. pa nas zovu Jeruzalimu gradu: Di no sidi dvanaest apostola. g. u noći nebeskoj. FF Split 2006. g. Među potonjim je književnik. drugi su se nadahnjivali usmenom književnošću i tako stvarali djela trajne umjetničke vrijednosti. treći su pisali po uzoru na usmenu književnost. krvcu od lozice. u danu vičnjem. PEN-a.

skaču. di no nema samo drvo i kamen. uspješan završetak poslova itd.) Veselko Koroman mi je tu basmu donio 12. a kazala mu je njegova majka Matija Koroman (djev. Kraljević. svoga sina molila da učini pelin-prah.16 da anđeli poigraju. gdje zvonce ne zveči. majka ti je poganica. rođendani.18 2. Govori se najčešće u svadbama. Bog joj pelin-ključe da' da otvori svitli raj. Međutim. Po formi su zdravice češće minijaturne ( četiri-pet stihova). 16 Balaju – plešu. krstitke. sestra ti je otrovnica. zli duhovi. Veleni – vilenjaci. gdje Gospa ne kleči. munja. svete krizme. biži. Sveti Ilija ognjeni koji grome odgoni. 15 14 511 . Krišta – krijesnica. Zdravice se izgovaraju veselim i svečanim ritmom. irudice. 18 U Gornjim Radišićima kod Ljubuškoga 1996. Od svetog Ilije sapeta. 17 Pozle – zla.-1997. za njom Diva Marija. Česte su zdravice i u raznim drugim veselim prigodama kao što su: imendani. Od Boga prokleta. Biži. svete pričesti. lipnja 2007.Krišta.14 krišta po nebu. zapisao je akademik Veselko Koroman. 1908. neke zdravice imaju razrađenu fabulu. da veleni15 ne balaju. goni grome do pozle17 gore. di Božji pivci ne pivaju. godine. godišnjice brakova. vitlaju. ukleta. ZDRAVICA Zdravica je po svom postanku veoma stara. g.

283. A čelice sunce zaustavile. ………………………. U kutiji šibica spava. blagostanjem itd.19 ………………………… Poslovice. Niti se kući povratio. Oranice luke i dubrave. Rodilo ti lito. blagoslovom. srećom. Da naplati dugove. Niti dugove naplatio. priredio Josip Kekez. šale. Zagreb 1996. Koze bare zakrilile strane. drugih usmeno-retoričkih oblika i usmene lirike. Namaklo ti lito. 19 512 .. . Bijele ovce brda i doline. slavljeniku ili nazočnima. Ovisno o prigodi u kojoj se izvode zdravice imaju elemente: blagoslova. O koncu visio. …………………… Kravice ti dvore zagrušale. …………………… U svatovskim zdravicama domaćin svojom zdravicom uzvraća nazdravitelju. Ćatom se pokriva. Dušmani ti hukali. Zdravicama se izriče želja za zdravljem. Volovi ti bukali. MH. Ko mu loše mislio. Zdravice sadrže mnoge sintagmatske i sintaktičke formule: …. str. zagonetke i govornički oblici. SHK. Otiša niz morske lugove.One se upućuju domaćinu (gazdi). Ili: ………………. Neke zdravice sadržavaju u sebi kletve: ……………………….

da s njima družina omasti brade. Tanahna galija. da je blizu dan veselja i radosti! Gospodarice već očistiše odojke. Bog ti dao živit Sto godin u miru. te nas pozvao ovamo. te se pita što je uzrok tomu: da li je to zbog čarnih očiju ljubezne domaćice. ili od iskrica rumenoga vinca? Odgovor je sadržan u 20 21 Tanja Perić-Polonijo. da uzmognemo zajedno s njime još dugo hrliti k ponoćki i klicati: «Narodil nam se kralj nebeski. nek se znade. čija je kuća mastna! Orehnjače. neka nam poživi kao sokol sivi još mnogo godinaca. 151. ili zbog odsjeva kore s pečenoga purana. kad će se naroditi naš Spasitelj.. Bog ti dao sina Od prvoga tira. nek se znade. hajde da sada nazdravimo zdravicu našemu vriednomu domaćini. makovnjače i druge kolače već su pospremile u izbu. te izabiru one. treće dopunjeno i popunjeno izdanje. koji je eto baš po starom hrvatskom običaju napunio svoju čvrstu trpezu. pa će im sutra resiti stol – neka bude svega. Gospodari ogledavaju svoje bačve u pivnicama. da veseli dočekamo dvanaesti sat. Svuda veselje danas vlada. Ti u ovon piru.20 (Kaštel Novi) Gospodo! Sastasmo se eto u liepoj kiti kod vriednog domaćine. purane i guske. 213. str. Golden marketing. sastavio Ivan Josipov Šarić. Književni krug Split. Zagreb 1994. da se s njime naužijemo svega obilja. Split 1996. 513 . u kojih se starina valja. ili zbog zadovoljstva domaćina. pretisak. str. Bog ti dao ćerku Prvojedinicu. Koja će ti pazit Svu ostalu dicu. da ih probodu vinskom pipom: nek teče vince slatko u čiste «srabljivce» i flaše. Nazdravičar i govornik za sve prilike života.NEVISTICE MLADA Nevistice mlada.» Amen!21 U slijedećoj zdravici nazdravičar ističe da su svuda okolo vesela i rumena lica. zato je Božić! Gospodo.

A što je uzrok tomu veselju i rumenilu? Zar nas pali žar čarnih očiju naše ljubezne domaćice? Da. BROJALICA (BROJILICA. koje tako gladko teče niz naša grla! Da divno je! I čarne oči i zadovoljstvo i žar putana i vatrene iskrice. Golden marketing. kad će se roditi naš Spasitelj. zanimljiv je! Možda nas razpaljuju vatrene iskrice rumena vinca. kada se svi vratimo s polnoćke. koji se pred nama žari? Da. ali najvećim uzrokom radosti naše jest misao. Dadi Petru puščicu. koji će prvi o ponoći viknuti: «Gospodo. bit će i to! Ili doprinaša rumenilu našem odsjev kore s pečena purana. pretisak. Da ubije grlicu. …………………. te nastavimo još koje vrieme ovdje naše veselje … Da Bog da sretno!22 3. te kad ćemo veseli i radostni zapjevati divnu onu pjesmu: Narodil nam se kralj nebeski! S toga ja nazdravljam zdravicu onomu članu našeg društva. 514 . 151-152. Petar konja trče. da se priblužuje čas. kad će se roditi naš Spasitelj. svuda vidim vesela i rumena lica. sve nas to veseli i razblažuje. te kad ćemo veseli i radostni zapjevati divnu onu pjesmu: Narodil nam se kralj nebeski: Slavno društvo! Kuda god okom krenem.poanti – ali najvećim uzrokom radosti naše jest misao. str. žarke su? Možda nam razžariše lica traci iskrena zadovoljstva našeg domaćine. polnoć je. NABRAJALICA) Brojalica je pjesnička tvorevina kojom se stvara ritmički i glazbeni ugođaj: Grličica grče. sastavio Ivan Josipov Šarić. Neke su brojalice komponirane od mudroslovica: 22 Nazdravičar i govornik za sve prilike života. Zagreb 1994. da se približuje čas. narodi se kralj nebeski!» A zahvalit će se i taj član na zdravici onda. koji nas tako veselo motri oko svoga stola? Da. treće dopunjeno i popunjeno izdanje.

517-518. 23 515 . Hrvatska književnost Bosne i Hercegovine u 100 knjiga. Teško plotu bez koca.Teško mišu bez rupe I pratru bez župe. Teško košuti bez gaja. djetetu bez sise. Kudikovih gaća. str.23 (Bugojno) Hrvatska usmena književnost Bosne i Hercegovine: lirika. MH. HKD Napredak. duši bez raja. retorika. Teško orlu bez oka i curi bez momka. priredio Marko Dragić. Teško jezeru bez žaba. Teško vagi bez mjere i čovjeku bez vjere. Čakaraske brade. 4. epika. selu bez baba. Teško vjerniku bez mise. Teško košuti bez gaja I duši bez raja. Teško zimi bez bure i momku bez cure. knj. …………………… TEŠKO MIŠU BEZ RUPE Teško mišu bez rupe i pratru bez župe. junaku bez puške. Sarajevo 2006. Liskove košulje. Djetetu bez sise. ………………………… Nekim je brojalicama sekundarno značenje izgovorenih riječi. Teško vrabcu bez kruške. Teško vjerniku bez mise. djetetu bez oca. Radostan ti Ade.

rije zeri. Petri pan. idući na posao i vraćajući se s posla. 4. Sadržaj izgovorenoga najčešće nema nikakvo značenje. šalilo i odmaralo ali i povjeravalo govorničko umijeće. erotizirano značenje: ………………… Jegiga uz dub. Djevojke i mladići. Takav je suvremeni zapis Deset Božjih zapovijedi. drugi doli. Brzalice koje izvode odrasli često su komponirane tako da su pogreškama izgovorene riječi dobivaju drugo. Izvode ih djeca i odrasli. svadbama. JEDAN GORI Jedan gori. BRZALICA Brzalica je usmeno-retorički oblik koji karakterizira ubrzano izgovaranje riječi. Jegiga niz dub. zaketeri. radnici. Djeca ih izvode igrajući se i zabavljajući. Neke su brojalice izvođene laganijim ritmom i služile su kao uspavanke. Jegiga usred duba. težaci. zabavljalo.Brojalice se izvode i u stihu i u prozi. obavljajući razne poslove. Brzalicama se dakle. za vrijeme predaha. đaci izgovaraju ih na sijelima. Brojalicama se uvježbavaju i provjeravaju govorničke osobine i moć memoriranja. igralo. zavaljuška. najčešće. idući od kuće do škole i od škole do kuće itd. Neke brzalice imaju elemente zagonetaka. Neke brojalice imaju i vjerski karakter. pastiri. petri puška. 516 .

kokuruška. hranu i piće. priredio Marko Dragić. ti nas štiti. 25 Isto. BLAGOSLOV/ MOLITVA Blagoslov je usmeno-retorički oblik vjerske provinijencije. str. molim Te. MOLIM TE Gospodine. moje roditelje. ti nas brani. 4. ja te molim Gospodine. koje si mi dao Gospodine. biži zec. patnike.24 (Stepen kod Tomislavgrada) 5. bolesnike i beskućnike. rodbinu i domovinu itd. Sarajevo 2006. Ti znaš sve njihove poteškoće i jade što ih prate kroz njihov život. knj. epika. 24 517 . MH. ti nas vodi i čuvaj od svakog zla i napasti. sve siromašne. 529. sve moje neprijatelje. Njima se izriču želje Bogu da blagoslovi: obitelj. str. retorika.25 (Posušje) BLAGOSLIVLJAM MOJE RODITELJE Blagoslivljam moje roditelje. Ti nas ljubi. Hrvatska književnost Bosne i Hercegovine u 100 knjiga. Koza vrek. 526. GOSPODINE. Hrvatska usmena književnost Bosne i Hercegovine: lirika. sve ljude. HKD Napredak. blagoslovi moju obitelj.

one koji su rastrešeni i nizašto ne mare. pa zato te. Falim tebe na nebesi. 518 . hvala Ti za sve njihove poteškoće i istjeraj iz njih svako zlo i zaogrni ih u svoj blagoslov!26 (Posušje) BLAGOSLOVI GOSPODINE Blagoslovi Gospodine. 531-532.27 (Posušje) BOŽE BLAGOSLOVI OVAJ DAN Bože blagoslovi ovaj dan. što nada mnom bio jesi. 26 27 Isto. Isto. evo. a dobro ću ja činiti i pobožna uvijek biti. mene čuvo ove noći. Ja s’ u tebi Bože budim. Bože ti si svojom moći. one koji nemaju strpljenja i nikoga ne trpe. Blagoslovi sve njihove patnje i probleme. Isuse snagu za život mi daj. slavim. I ovaj dan me na’rani i od svakog zla obrani. teb’ najprva mis’o budi. koji imaju teške križeve. Što ti želiš u radosti. da ustanem s tijelom zdravim. svoga života. 530. str.Gospodine. str.

čuvaj ga kad resa. USNE MOJE Otvori. mili Oče od ljubavi. širi ruke. Isto. 533. usne moje. Gospodine. 532.28 (Rankovići pored Novog Travnika) OTVORI. Kad se vihor sprema. da slave sveto ime tvoje. pomozi mi Bože njime. otvori nebesa. Ti svemožni. str. u meni čuvaj vjeru živu. Grijeh ću mrzit danak cijeli. kad počne da klije. Evo tvoje zovem ime.29 (Guča Gora kod Travnika) 28 29 Isto. Čuvaj ga kad raste. nek’ s’ od mene zlo odijeli. Samo ti me ne ostavi.uradit ću tvom milosti. prijatelje i rodbinu i svu milu domovinu. GOSPODINE. Blagoslovi žuljeve ruke moje i znoj kojim se znoje. Bože. 519 . čuvaj mi ga. Blagoslovi ovu moju njivu. blagoslovi njima luge. Blagoslovi sjeme ove njive. str.

520-521. šest kamenica. Osam blaženi. pet rana. dvi daske Mojsine. sam Bog na nebesim sidi ter kraljuje. Pet rana. četri evanđelista. Deset Božji zapovidi. dvi daske Mojsine. Posebice se vjerovalo u moć majčine 30 Isto. Četri evanđelista. dvi daske Mojsine. 5. četri evanđelista. tri trojstva. Dvi daske Mojsine. devet anđeoski kora. osam blaženi. To je najčešće mikrostrukturna književna tvorevina. sam Bog na nebesim sidi ter kraljuje. dvi daske Mojsine. 9. pet rana. dvi daske Mojsine. KLETVA Kletva postoji onoliko koliko postoji i čovječanstvo. četri evanđelista. sam Bog na nebesim sidi ter kraljuje. dvi daske Mojsine. 8. Sam Bog na nebesim sidi ter kraljuje. 7. Formom je bliska poslovici. pet rana.30 6. sedam radosti. Narod je dugo vjerovao u moć kletve. 10. Sedam radosti. 6. tri trojstva. tri trojstva. sam Bog na nebesim sidi ter blaguje. tri trojstva. pet rana. sam Bog na nebesim sidi ter kraljuje. četri evanđelista.DESET BOŽJIH ZAPOVIDI 1. tri trojstva. sam Bog na nebesim sidi ter kraljuje. sam Bog na nebesim sidi ter kraljuje. dvi daske Mojsine. šest kamenica. šest kamenica. Devet anđeoski kora. tri trojstva. Tri trojstva. šest kamenica. pet rana. osam blaženi. str. 3. dvi daske Mojsine. sam Bog na nebesim sidi ter kraljuje. sedam radosti. tri trojstva. sam Bog na nebesim sidi ter kraljuje. 4. četri evanđelista. Šest kamenica. sedam radosti. četri evanđelista. 2. 520 .

(O djevojačkim i momačkim kletvama bilo je riječi u poglavlju o lirici. knj. Sarajevo 2005. Jeziv je sadržaj nekih kletvi. drama i mikrostrukture. Kaže dragi umrla mu mati. Petra Gudelja i mnoge druge. 5. Vidi: Hrvatska usmena književnost Bosne i Hercegovine: proza. 167-169. Mnogobrojne etiološke predaje kazuju o okamanjenim kćerima koje su majke zbog neposluha proklele. *** Mnogi su književnici u svoja djela ukomponirali usmenu retoriku. HKD Napredak. MH. str. 31 521 . dabogda ga živa ne zatekla. 32 Isto. daboga mu zvonilo i tati. Da Bog da imao pa ne imao. Pored Šenoe spomenimo: Ivu Andrića.kletve. Vjekoslava Kaleba. Mirka Božića. Ivana Raosa. Ivana Aralicu.31 August Šenoa je napisao pjesmu Kameni svatovi koji su se okamenili jer je majka proklela sina koji se usprkos njezinom protivljenju odlučio oženiti siromašnom djevojkom Janjom.) Imam svekra slušat sam ga rekla. 539. str.32 Sjeta te ubila. Maka Dizdara. Novaka Simića. priredio Marko Dragić. Hrvatska književnost Bosne i Hercegovine u 100 knjiga.

sv. Zagreb 1996. Matica hrvatska i HKD Napredak. retorika. Križevci 1994. Stipe. Kekez. (Rukopisne zbirke Katedre za Hrvatsku usmenu književnost. zagonetke i govornički oblici. Zagreb 1995. 14. priredio Marko Dragić. SHK. Botica. Tanja. 13. Sarajevo 2006. izdanje. Split 1996. Josip. sastavio Ivan Josipov Šarić. knj. Zagreb 1943. Šum šumi. Hrvatske narodne pjesme. 7. knjiga 4. Josip. Zagreb 1986. Izbor iz usmene poezije. treće dopunjeno i popunjeno izdanje. knj. 4. Poslovice. Pasarić. 3. Nikola Rožin. Golden marketing. Fran. Tanja. ZZNŽOJS. grm grmi. epika. 5. FF Mostar. poslovice i zagonetke. Zagreb 1990. (Rukopisne zbirke Katedre za Hrvatsku usmenu književnost. Zagreb 1923. Grgec. Narodne drame. Hrvatska književnost Bosne i Hercegovine u 100 knjiga. VII. MH. Književni krug Split. Ilešić. FF Split. Čubelić. nakl. IV. Povijest i historija usmene narodne književnosti. Gozbe i zdravice u hrvatskoj književnosti (priredio Stjepan Sučić). 12. Josip. 9. Petar. 6. Zagreb 1963. Usmena kniževnost. priredio Josip Kekez. 522 . Biblija i hrvatska kulturna tradicija. Nazdravičar i govornik za sve prilike života. Rkp. PSHK. Prva hrvatska rečenica. Filozofskoga fakulteta Sveučilišta u Mostaru) Te su rukopisne zbirke nastale kao rezultat studentskih izvornih terenskih zapisa kojima sam bio mentorom pri izradi golemoga broja seminarskih i diplomskih radova iz Hrvatske usmene književnosti. Filozofskoga fakulteta Sveučilišta u Splitu) Rkp. 10. Perić-Polonijo. Hrvatska usmena književnost Bosne i Hercegovine: lirika. Školska knjiga. O dječijim igrama. pogledi na suodnos usmene i pisane hrvatske književnosti. Vl. 2. Tanahna galija. u : Uvod u književnost (priredili Zdenko Škreb i Ante Stamać). Perić-Polonijo. Tvrtko. 11. Zagreb 1988. 8. 1902. Zagreb 1994. Zagreb. 2. Zagreb 1986. Hrvatska narodna šala. Bonifačić. pretisak. Kekez.IZVORI I LITERATURA 1.

(Vlastita rukopisna zbirka) Stap u kojem se melo mlijeko 523 . rkp.(Oznaka D znači diplomski rad.) Vl. Rukopisne zbirke nalaze se kod mene. oznaka E znači da je rukopis u elektroničkom obliku.

ZAGONETKE) . MIKROSTRUKTURE (POSLOVICE.VI.

Poslovica je mnogo u Talmudu (usmenoj znanosti) sastavljenom na temelju židovskog tumačenja Starog zavjeta. Čitanka iz stranih književnosti. također. Aforizme i poslovice od najstarijih vremena koriste državnici. Al ne širi svog srca zbog onoga šta sve znadeš. st poslije Krista. str. prije Krista).1 …………………………………………………………… Svaki je od navedenih stihova istovremeno i poslovica. g. Tu tradiciju nastavili su stari Rimljani. Lijepa je miso skrita bolje no zelen dragulj. a nakon njih srednjovjekovne europske civilizacije. st. do VI. st. prije Krista) Alea iacta est (Kocka je bačena) i Etiam tu filii mi (Zar i ti sine moj).POSLOVICE Ptahotepove su Pouke mudrosti (oko 2400. nalaze mnoge poslovice.-653. Erazmo Rotterdamski (1467. Cezar (I. koja je nastajala od XIII. Nema znalca što seže do punog savršenstva. na tisuće je poslovica a samo u Salomonovoj zbirci izreka ima ih više od šest stotina. 3.) se. U Bibliji. To je djelo najvećim dijelom satkano od poslovica: Usavrši svoj govor. Staroegipatski zbornik Pjesme s rijeke (XV. prije Krista) prvo veliko djelo staroegipatske književnosti. Od neznalice uči kano i od mudraca Umijeću nisu postavljene međe. vojskovođe i političari. U Kur’anu (612. Poznati su srednjovjekovni zbornici poslovica Adagia i Dicteria.-1536. Antička Grčka civilizacija posebnu pozornost poklanjala je poslovicama koje su sakupljane u zbornike Gnomologije. st prije Krista do I. g. – XIV. svu pažnju ćeš svrnuti na se. prije Krista) sadrži poslovice kao i sumeransko-babilonsko-asirski Ep o Gilgamešu (oko 1700.) u svomu djelu Pohvala gluposti koristio je i poslovice i krilatice. primjerice. Zagreb 1996. Nevenka Košutić-Brozović. st prije Krista. 1 525 . Školska knjiga. Mnogo je poslovica u staroindijsko-sanskrtskoj svetoj knjizi Vede (usmeno znanje) koja je nastajala od XVI.

1652. Dominko Zlatarić (Dubrovnik. stoljeću se tiskaju poslovice u brojnim knjigama i publikacijama. mnogo poslovica u bestseleru otisnutom u dva i pol milijuna primjeraka Pogled s vrha (2000. – Dubrovnik. primjerice. str. U XVIII. – Beč. – Dubrovnik. – Šibenik. 1461. st. – Dubrovnik. pa bi se iz njih mogao sastaviti opsežan gnomologij. Mavro Veteranović (Dubrovnik. g. 1482. motivatori. dakle. Petar Zoranić (Zadar. -? oko 1468. – Mleci. 1501. Benedikt (Benko) Kotruljević (Kotruljić) (Dubrovnik.). oko 1400.). poslovice su sakupljali Bernard Đurđević i leksikograf i pisac Ivan Belostenec (Varaždin. Poslovice su u svoja renesansna djela inkorporirali: Đore Držić (Dubrovnik.).).U XV. oko 1420. divi se poslovičnoj jasnoći i strukturi. Tako je. 1508. 1457. – Dubrovnik. Šiško Menčetić (Dubrovnik.). 526 . 1594.).2 Proširila se i uporaba poslovica pa se njome koriste propagandisti. a taj se trend nastavlja sve do naših dana. jednog od najbogatijih ljudi današnjice. 1613. stoljeću na cijelom europskom prostoru. – ? 1569. navodi 124 definicije poslovica.) u svojim djelima koristi na stotine poslovica i paremiologizama.).) Ziga Ziglara.) prvi je sakupljač i zapisivač poslovica u Hrvatskoj. 1509. Dinko Ranjina (Dubrovnik. a nešto kasnije zapisivao ih je Juraj Šižgorić (Šibenik. 1713. U XVII. državnici. Champion 1938. st. 1607. i XVII. ZIRAL. g. 1536. st. 2 Danica Škara. U djelima Ivana Gundulića (Dubrovnik. 1589. Hrvatske poslovice nalaze se inkorporirane u srednjovjekovnim pisanim dokumentima. – Dubrovnik. stoljeću razvija se znanost Paremiologija koja se na temelju brojnih paremiografija bavila izučavanjem poslovica. Potkraj XVI. 1675.).) objavio je zbirku poslovica Priričnik aliti razliko mudrosti cvitje u kojoj hvali i objašnjava poslovice. 1558. a Basgoz 1990. Pavao Ritter Vitezović (Senj.) nalaze se mnoge poslovice. 1508. Glas tradicije. – Dubrovnik. – Lepoglava. Dubrovčanin Stjepan Beneša Benešić sakuplja poslovice. 1576. To se pojačalo u XVI. 1527. Mostar-Zagreb 1997. navodi 143 definicije poslovica. 1997. 1638. Početkom XVIII. Marin Držić (Dubrovnik. imamo dvojicu vrsnih paremiologa dvije do tri decenije prije najvećega europskoga paremiologa Rotterdamskog. U Hrvatskoj. političari. 1567.

Karizmatični Vrhbosanski nadbiskup dr. 1914. – Mostar.). Francesco Maria Appendini (Torino.) u svom djelu Ženidba (Broćanska župa u Hercegovini) (1870. 1750. 1728. – Zadar. 1743. 1730.) i Pismarica (1759.). Narodne poslovice i zagonetke (…) (Senj. 1670. – Zaostrog. Josip Stadler (Brod na Savi. st. 1816. – Kraljeva Sutjeska. Ivan Matija Matijašević (1714. – Kraljeva Sutjeska. 1785. 1854. 1843. – Mostar. 1889. 1772. Poslovice sadrži i Cvit (1747. 1893. 1845. 1835. Ivan Franjo Jukić (Banja Luka. 1700.) navodi poslovice.) objavio je zbirku hrvatskih poslovica Proričja slovinska. Zagreb. Fra/don Franjo Miličević (Veliki Ograđenik kod Čitluka. 1749. – Beč.) Ljudevita Vukotinovića (Zagreb. 1864. 1868. 1670.) Mijata Stojanovića (Babina Greda.) u svoju Gramatiku ilirskoga jezika uvrstio je mnoge poslovice.). Velik je broj mudroslovica zapisao fra Petar Bakula (Batin kraj Posušja. 1879. – Zagreb. Narodne poslovice (Dragoljub. U djelu Pričice i prorečja slovenskije (1803. 527 . 1833.) Franje Markovića (Križevci.). 1813. 1703. – Gredice. Poslovice: pučka mudrost. 1935. – Zagreb. – 1865. 1720. Značajnija djela hrvatskih poslovica u XIX. – Zagreb. – Fojnica. 1650. – Dubrovnik. – Zagreb.) i Ksavera Šandora Đalskog (Gredice kraj Zaboka. 1838.) Filipa Grabovca (Podosoje kod Vrlike? 1697. – Kreševo. 1873.) Andrije Kačića Miošića (Brist kraj Makarske. Od značajnijih književnika u XIX. 1767. – Jajce.) u rukopisu je ostavio velik broj poslovica.). – Sarajevo.). 1768. – Rim.) i drugih. Marijana Bogdanovića (Kreševo.) Ivana Radetića.). i Etički sadržaj narodnih poslovica (Rad. Zapisivanjem i sakupljanjem poslovica bavio se i Tomo Mikloušić (Jastrebarsko. st. 1760. 1837.) u Bosanskom prijatelju objavio je 863 poslovice. – Jastrebarsko. 1818. ili 1698. JAZU. Bone Benića (Ćatići kraj Kaknja.). 1881. 1857.Poslovice je sakupljao Đuro Matijašević (Dubrovnik. 1881.).). čija djela sadrže brojne narodne poslovice spomenimo Augusta Šenou (Zagreb.).) Đuro Ferić Gvozdenica pored basni uvrštava i mnoge poslovice. Polihistor i leksikograf Ivan Aletin Natali (Dubrovnik. 1818. jesu: Tumačenje narodnih frazah i poslovicah (Bosiljak. Filipa Lastrića (Oćevija. Zagreb. – Santo Spirito kraj Venecije. 1918. g.) u Danici je objavio 1873. 1708. Nikole Lašvanina (Dolac kod Travnika. 1783. – 1791. 1704. Zagreb.). Mnoštvo je poslovica u kronikama i ljetopisima bosanskih franjevaca Stjepana Margitića Markovca (Jajce. 1903.

– Sarajevo. Mirko Božić (Sinj. st. Poslovice se mogu klasificirati na više načina. Rijeci i Mostaru. Godine 2007. dijaloške poslovice ili poslovice-pitalice. Među značajnijima su: Ivo Andrić (Dolac kraj Travnika. 1947. Ante Šimčik. Poslovice imaju općenacionalni karakter.). – Zagreb.). st. ali i po vremenu zapisivanja. – Beč.) u djelu Život i običaji Hrvata katoličke vjere u Bosni i Hercegovini (1908.) i mnogi drugi.). sakupljačima te znanstvenicima koji su se bavili poslovicama u prvoj polovici XX. Mogu se tematski klasificirati. gnomi. 1981. 1945. sentencije. Česta je abecedna klasifikacija. 1995.). Miroslav Krleža (Zagreb. 1872. 528 . velik doprinos paremiologiji dali su Nikola Bonifačić Rožin.). 1906. – Zagreb. 1909. sentence. koji su u svoja djela utkali poslovice.Među najznačajnijim zapisivačima. Ivan Aralica (Promina kraj Knina. – Beograd. objelodanjeno je 14.). događaje i pojave. 1838. Filozofskoga fakulteta Sveučilišta u Zagrebu te Odjela za humanističke znanosti Sveučilišta u Splitu. 1919. mudroslovice. 1930. 2003. 1981. 1962. U hrvatskoj povijesti književnosti poslovice su nazivane: proričja. – Zagreb. 1893. Vatroslav Jagić (Varaždin. a ti se ogrij Zbirka poslovica Bartula Matijace koju je priredio Stipe Botica. Poslovicom se prenosi višestoljetno i višemilenijsko iskustvo koje jezgrovito tipizira osobe. Nikola Buconjić (Neum. poredbe. priričak. Ivan Kasumović (Mezinovac kraj Perušića. 1892. st.) bilježi poslovice. 1985. 1937.). bili su: Stjepan Ivšić (Orahovica. poslovice-anegdote ili poslovice-pričice i pareologizme (frazeologizme. metafore). Klek. 1975.). Josip Kekez ih tipski razvrstava na: izreke. – Zagreb. Novak Simić (Vareš. Iznimno je značajna zbirka poslovica Hrvatske narodne poslovice Vicka Skarpe (Šibenik. Poslovica je najminijaturnije književno djelo. izreke.). 1884. Zdenko Škreb (Zagreb. – Zagreb. – Novi Vinodolski. Najčešće se svrstavaju po značenju. 1904. Josip Kekez (Katuni kod Omiša. – Zagreb. priričja. 1923. 1865. U drugoj polovici XX.). Karakter poslovica je utilitaristički i didaktički.926 poslovica u knjizi Kad ti kuća gori. Cijela je plejada književnika XX. Velik je broj zapisanih poslovica u seminarskim i diplomskim radovima studenata pedagoških fakulteta u Osijeku. pririč.

ne znaš šta će ti biti. nemoj mi odmagati. Ako mi ne možeš pomoći. Ako znaš šta ti je bilo. odmor i umjeren način života. neka ti ljekar bude ovo troje: vedra duša. nemoj ni zlo. i to njezinin manjin dilon. ne tujin. Ako ne moreš učinit dobro.Murterska kala PRIMJERI 1. 6. Ako nemaš ljekara. 5. Ako putuješ sa čovikon pa te ponudi raskriženon jabukon. Bavi se svojim poslom. 2. 3. biži od njega! Nije pošten čovik. 529 . 4.

31. 15. Kada bi se beside kupovale manje bi se trošile. Gdje brat brata ne voli. 530 . nego dobra maćeha. 22. 16. 23. puno tega se svlada. 9. Boje dobrome služit vengo zlome zapovidit. Dobro se ne pozna dok se ne izgubi. 26. ne može da kupi sve što nema. Il ne pokušavaj. tu ne večera. 25. 21. ili sviću razbit. I dva loša svladaše Miloša. daleko od srca. Kada je netko sposoban onda bi i buhu potkovao. Ča iman. ili mašku ubit. 28. 14. 13. a kukavica tisuću.7. Boje manje. a primat je juski. Dobro dilo samo falu daje. 10. 24. a bez zore ne može. Bolje da te zmija ujide nego marčano sunce ugrije. Hrabar čovjek umire jedanput. Izreke su ukras govora. Kad bi svaken vitru jidra otvara ko zna di bi doša. Di razum vlada. dolikuje ti da se nadaš. 11. 29. Bolje slaba mater. 32. a slaje. 18. Dok živiš. Čovik je čoviku vuk. 30. 8. Braća se dile kad se ombari isprazne. il dovrši. 12. Davat je božanski. s tim i klimam. Kad se nauči maška sviću lizat. 33. Bolje je svašta jist vengo svašta govorit. 20. I najmudriji da proda sve što ima. Boje gruba zakrpa vengo lipa buža. tu nema sreće. Bez pivca svane. Gdje laž ruča. 27. Daleko od očiju. 17. 19.

tako će ti se i vratit. Ko liti laduje zimi gladuje. Kad mačke nema. na obraz mu pada. svoj zaboravlja. Ko mnogo zbori. Ko ljude ne sluša. otvorit će ti se. malo ga se čuje. 60. Ko vozi polako. il mnogo zna ili mnogo laže. 46. Ko drugome jamu kopa sam u nju upada . Ko radi ne boji se gladi. ni čovjek nije. Moli Boga ka da ćeš sutra umrit. ti tabači. 49. 41. Knjiga je čovjekov najbolji prijatel. 48. 52. Ljudi se gusto siju. 37. Ko pjeva. žanje oluju. Ko na vitar pjuje. Mnogi ljudi su kao satovi. Ko je jači. 43. Ko u drugoga radi. Lako je za tuđin nosilin plakat. pitaj da će ti se. 36. ritko niču. 50. 51. Ko se dima ne nadimi. Kucaj. zlo ne misli. 40. stigne daleko. najslađe se smije. radi ka da ćeš sto godin živit. Kako si zaja. Ko se posljednji smije . Ko puno govori. Koga je zmija ujela i gušterice se boji. 44. Ko dvaput slaže. Ko sije vitar. 42. a otkucavaju drugo. 531 . 57. 47. 59. Pokazuju jedno vrijeme. 58. miševi kolo vode. 56. 45. 35. Ko se sam čuva i Bog ga čuva. 39. vatre se ne ogrije. 53. treći put mu se ne vjeruje. u drugega i gleda. Ko priši vrat lomi. 38. Ko prati tuđi posao. 55. 54.34.

Ni pet prstiju na ruci nisu isti. Ne laje zbog sela. Neka momak prvo napravi štalicu pa onda traži kravicu. 69. 74. 78. Oteto. 81. 68. zalogaj gubi. Na ljutu ranu. 63. ako hoćeš da si poštovan. Pomozi sam sebi pa će ti i Bog pomoć. ako čeljad nije bisna. Pametni ljudi uče na tuđim greškama. 80. 72. Nikomu pluta potonu. Nije siromah ko malo ima. novac more vrtit. Nije grij ča u justa ulazi. budale na vlastitim. 66. 79. već je blago što je srcu drago. Od samoće ništa gore nema.61. Riba ribi ni virovala dok na vruće gradele nije stala. 64. S kin si. 76. Našla tikva čepinu. Ni u raju ne valja bit sam. Svak sa svojon vrićom u mline. Rđa se zlata ne hvata. 87. 73. 88. već ko kazuje. 67. 86. 65. 83. prokleto. nikomu olova plivaju. Nije kuća tisna. Ovca koja bleji. nego zbog sebe. 82. 77. 75. 532 . Opareni i na ladno puše. ako nis bit ćeš. već ko mnogo želi. 62. 70. ljutu travu. Nije važno šta se kazuje. Pravde nije bilo. Oči su ogledalo duše. Nije blago ni srebro ni zlato. Po jutru se dan poznaje. Sit gladnu ne viruje. 85. vengo ča izlazi. Poštuj. 84. takov si. nit će je biti. 71. Ona ča botija ne more vrtit.

godine ponajviše u Dalmaciji. Svako je kovač svoje sreće. neslogom se i najveće raspadaju. Vrati koke ča si pozobala. Slogom rastu male stvari. ne traži. 97. Voda sve opere. Tko će poplesti uzica za povezati svijetu gubica. 103. 104. Učini čovjeku sto puta dobro. a čovik za rič. 95. 100.. 90. 106. 92. i 2008. Sve je zaboravljeno. ma ne more šporki jezik. Više vridi znat nego jemat. (Vrati roditeljima ono što su ti dali. Tko je dužan. Šta Bog da. Velike misli dolazidu o srca.89. 111. 533 . 96. 3 3 Sve su navedene poslovice zapisane 2007. 105. Teško onom po kome se svit uči. 107. 101. obrok mu nestaje. ne kaži. 93. to vaja primit. 110. Sve se može kad se hoće. i na Božić je tužan. 94. Što imaš. 109. Umiljato janje dvije sise sisa. 98. Utopjenik se i za slamku vata.) Zaklela se zemlja raju da se sve tajne doznaju. što izgubiš. 91. 108. 102. 99. Tko kasno ustaje. Vesela mladost najveća je radost. a jedanput ne učini . Živina se veže na roge. Vjeran sluga tuđoj kesi gospodar.. U laži su kratke noge. Svaka vala ima svoga vitra i kuća svoga dima. Svako dilo dođe na vidilo.

Negdašnji svakodnevni težački život 534 .

Zagreb. Zagreb 1996. zbirka poslovica Bartula Matijace. Stipe. 7. Matica hrvatska i HKD Napredak. Glas tradicije. Svaki je kamen da se kuća gradi. 1995. Hrvatske narodne poslovice. Zagreb 1870. Zagreb 1996. izdanje). sv. 13. izdanje) Kekez. priredio Stipe Botica.. Pogled s vrha (s engleskoga prevela Vesna Orsag). F. Josip. Vilhar. Poslovice. 8. Mostar-Zagreb 1997. Josip. Nikola. Čitanka iz stranih književnosti 1. 14. 4. Zagreb 1984.LITERATURA 1. Košutić. Hrvatska književnost Bosne i Hercegovine u 100 knjiga. P. III. Kekez. u: Z. 11. 5. Danica. Škara. Usmena književnost. Kekez. MH. Hrvatska usmena književnost Bosne i Hercegovine: proza. Zagreb 1986. Škreb-A. Poslovice i njima srodni oblici. Zagreb 1963. Zagreb 2007. Bonifačić Rožin. Ziglar. Zagreb. 3. priredio Marko Dragić. IV. Skarpa. Latinski citati. Josip. 10. (IV. Zagreb 2000 6. 535 . Brozović. Tvrtko. Sarajevo 2005. Nevenka. 5. Zig. knj. a ti se ogrij. 9.. Šibenik 1909. 1861. Zagreb 1990. 2. Narodne drame. Jukić) sv. 15. Stamać Uvod u književnost. Botica. Ćubelić. I. Albin. Bosanski prijatelj (urednik I. Osijek 1990. (2. Novi Sad 1990. poslovice i zagonetke. 12. drama i mikrostrukture. Povijest i historija usmene narodne književnosti. zagonetke i govornički oblici (priredio Josip Kekez). SHK. Hrvatska usmeno književna čitanka. Kad ti kuća gori. P. Vicko.

Zagonetke se kazuju u prozi i stihovima. za vrijeme predaha kod težačkih poslova. 536 . zagonetljaja) i odgovora (odgonetke. Rijetke se otisnute knjige narodnih zagonetaka. Pokatkad se abecedno razvrstavaju.ZAGONETKE Zagonetke su prisutne u usmenoj komunikaciji od najstarijih civilizacija do naših dana. služile za zabavu i razonodu u raznim prigodama: na sijelima. – Stari Grad na Hvaru. Antun Barac (Kamenjak kraj Crikvenice. U knjizi Poslovice. osobama i sl. Josip Kekez ih razvrstava na: zagonetke. 1996: 174.) u svomu Kalendaru tiska zagonetke. U XVIII. Pisac.. objavio Zbirku zagonetaka. taj usmenoknjiževni fenomen nije dostatno istražen. Korijeni hrvatskih zagonetaka nalaze se u srednjovjekovnom dramskom tekstu s otoka Krka Kolo od Buzović.) Josip Kekez objavio je 442 zagonetke.) svoje djelo Zganke za vrime skratiti napisao je na temelju narodnih zagonetaka. Zagonetkama se provjeravala intelektualna zrelost mladeži. Poetski svijet zagonetaka je raznovrstan i obuhvaća velik broj motiva i tema. Zagonetke su binarna mikrostrukturna književna djela kojima se metaforično zagoneta o pojavama. 1671.) Prvi hrvatski značajniji folklorist Petar Hektorović (Hvar.) u Ribanju i ribarskom prigovaranju (1568. Ivan Franjo Jukić je u Bosanskom prijatelju objavio 329 zagonetaka. 1955. – Zagreb. zagonetke i govornički oblici (1996.) u književno znanstvenu problematiku ulazio je preko zagonetaka. 1894. 1572. 1487. Najčešća je dijakronijska klasifikacija. putnici. – Budim. odgonetljaja). studenti itd. đaci. Sastoje se od pitalice (zagonetke. (Kekez. st. J. Zagonetke se mogu različito klasificirati. Marijan Vuković je u Zagrebu 1890. zagonetke-pitalice i računske zagonetke. svećenik i pisac Emerik Pavić (Budim. 1780. zagonetali su i odgonetali pastiri. predmetima. 1716. također. životinjama. trgovci. Međutim. plemić i poliglota Fran Krsto Frankopan (1643? – Bečko Novo Mjesto. Zagonetke su.) navodi zagonetke ribara Paskoja i Zeta. događajima.

jedan drugog ne mogu da stignu. Svakoga vide. a sebe ne vide. a četiri zaklopčića. U njoj sjedi mali kneže. 537 . Nasred polja zlatna kuća. Sinci govore. svu noć cara varalo. drugi pije. ispod njega vatra nije 14. sinci gvozdeni. jedna drugu ne vidi. Po njoj rastu oštre drače. 3. Crno sjeme. Dugo polje nemjereno. Na polju lonac vrije. 8. Po njem blago nebrojeno. Dva lončića. ubiju tri zeca. Dva oca. 4. 10. a okrugla kao buća. Crno. Jedan lije. Mudar onaj tko ga sije. podile ih i svakoga zapadne po jedan zec. 5. Ko najprvi uđe u crkvu? 12. Četiri brata putem trče. Ko iđe na glavi ? 11. majka ne more. Kako je to moguće? 7. Dvije vile povazdan vire. dva sina i did pođu u lov. 2. Majka kamena. 9. Bijelo polje.PRIMJERI ZAGONETLJAJI 1. Dvi grede usporedo stale.treći raste veselije. 13. maleno. 6.

( Čava ) 11. (Mravinjak) 16. kuća mu se kreće. Raste jela nasred sela. Iz svake jele dvanaest ogranaka. (Ježeva kućica) 15. iz svake grančice po sedam listića. Tukotići tuku. zemlja. (Pisac. (Mravinjak) 14.) 7. a sa paša priko sebe baca. (Ključ) 12. Na srid polja lonac vrije. ( Zubi. mjesec. 18. 538 . 19. (Kotači) 4. a bez ruku grabi? 4 ODGONETLJAJI: 1. (Kiša. tjedan i dani) 20. iz svakog ogranka četiri grančice. a pod njim vatra nije. ne zna joj se čepa ni tapuna. (Zvonik i zvona) 13. (Komarac. (Oči) 8. 15.Kad se kneže šeće.) 2. 17. (Riba) 4 Sve su zagonetke zapisane 2007.) 9. Što bez nogu bježi. vukotići vuku. stablo) 10. Puna bačva dvoga vina. (Oči.) 3. 16. ruke. Priđe ovca priko doca i prinese trista i tri koca. godine u Dalmaciji. ( Jaje ) 18. (Zvijezde) 5. trojica su. i 2008. (Lako. . 20. (Oči i kapci) 6. (Jež) 17. jezik ) 19. (Godina.

knj. 1870. 7. Hrvatska književnost Bosne i Hercegovine u 100 knjiga. Ćubelić. Botica. 5. 4. zagonetke i govornički oblici (priredio Josip Kekez) SHK. 539 . Usmena književnost. Nikola. Bosanski prijatelj (urednik Ivan Franjo Jukić). Zagreb 1990. 5. Hrvatska usmenoknjiževna čitanka. Josip. Zagreb 1996. Tvrtko. Narodne drame. 2. MH. Bonifačić Rožin. Stipe. Hrvatska usmena književnost Bosne i Hercegovine: proza. Zagreb 1890. Zagreb 1995. u: Zdenko Škreb-Ante Stamać Uvod u književnost. Sarajevo 2005. 8. Zbirka zagonetaka. Zagreb 1986. 6. Zagreb 1963. Zagreb 1861. Vuković. Povijest i historija usmene narodne književnosti. Kekez. Marijan. poslovice i zagonetke. Poslovice. priredio Marko Dragić. drama i mikrostrukture. Matica hrvatska i HKD Napredak.. 3.LITERATURA 1.

beštija čaše za žesticu bićerine sukneno pokrivalo u biljac lok. 540 . ajat pojata. dio odjeće 1. ostava haje od hajati = aje mariti stoka. soba. pasmine arar (harar) vreća od kostrijeti. konj araps. kola. Ijubovati kućno dvorište ograđeno zidom aspa ašikovati avlija babine B veselje o porođaju. uzaludno buba. posjet porodilji s ponudama otac. vrlo badava jevtino. ajvan (hajvan) turc. obavijest hajde aj’. belenzuk tur. silos zapovjednik. izba. dužinu (između 65 i 75 cm) mjehurići na koži. araba tur. životinja. amir komandant. blago sumrak akšam tur.RJEČNIK A ritualno umivanje abdest (avdest) per. uzengija (prvotno od bakra) skitnica. glas. mjera za aršin tur. narukvica diploma. povelja berat tur. kukac baja bakračlije tur. imperf. od berijaše brati kolijevka bešika životinja. rumenilo. mangup baraba barzo brzo. dvopek baškotine beaz anterija crna haljina tur. crvenilo voditi ljubavni razgovor. griva. stremen. u Rami i danas babo nevjeste svekra zovu babom besplatno. obična zaprež. aleluja aleluj hambar: drveno ambar spremište za zrnastu hranu. braše. muslimana prije molitve aber (haber) vijest. starješina anđeo angel anterija tur. ajd’ klijet. 2. oprostiti alaliti alat (halat) crveni konj tur. alaj-barjak zastava jednog odreda tur. krevetu kristalan biljur tur. kozje dlake ormar armerun lakat.

velika botiljun boca talijanska puška breša tal. veselje brgulja bršljan bršćan bratac. od gl. od glagola buditi tal. rjeđe zlatne gorka i otrovna trava čegrtaljka dvoje. izrađena u Bresci svetkovina. pamučno bumbužina (bumbažina) platno kutija. brojiti nešto dva po dva svijećnjak. lice. ćale ćelebija 541 . čiselce čivija čivijajte čobanica čobanin čoha tur. par. srebrne. riječ koja začuđuje Ć papir. pismo ćaća. od brat brtac budijaše buđaše. dem. sluga. čirak tur. čuti čudna riječ. momak čislo. krunica drveni ili željezni klin čivijati = zakovati čavlima pastirica pastir čvrsto valjano sukno i odjeća od njega čovjek crniti čuh. čejad čelebija čelenka tur. aor. cesarica cika cilo cmilje covik provi crljene cucak cvatijala ča čador C carica krupa. izgled lica ljudi gospodin. gostionica bogataš. ču. tjesnac. imperf. tuča cijelo smilje pravi čovjek crvene pas cvjetala Č što šator čapalo čauš tur. posudica busja birtija bogatun bogaza tur. čemerika čevrtaljka čifta tur. gospodičić. otac osobito mlad ćage tur.pivnica. neprohodan put siromah bogec bolje boje komad bokun bolesnik bonik dar koji se sastoji boščaluk od više odjevnih predmeta zamotanih u jedan komad platna boca boti(l)ja demižon. papir. mladić plemenita roda nakit u obliku perjanice. čovik črnit čude čudesnica uhvatilo svat koji zbija šalu u svatovima što je (ča + je). če čehra tur.

) lađa. materin brat vrsta puške. gdjeno dino dijete. uzaludno krvnik. dorat doša dovnju drivce drobna drugega dubrava durati tur. sultan. lukavac. dočekali dođe. dite vrsta sofe bez divan tur. ne prestajati DŽ ono što je besplatno dano. sreća. naslona tintarnica. zadovoljstvo. vezirsko vijeće. brod sitna drugoga šumica trpjeti. hajde đel (tur. vrsta daniškinja (danickinja) revolvera drva darva kiša dažd kiša dažj djevojka deklica radnica delarica devlet (delvet) sultanova vlada. doći dokle starinska muška i ženska gornja haljina donde donesu konj crvenkastosmeđe dlake došao donju splav. trajati. mudar D obećao brak da viru dajko. svečana blagdanska đeisija tur. ćer ćorda sablja čovjek kojem ne ćosa tur. džudija Đ đadri (njavli) đavli lok. daidža ujak. tur.(čelebija) tur. gospodin. car. poklon. kutija s divit tur. raste brada. brod đemija tur. tintom i kalemom (perom od trstike) djevojka divojka dobromu dobremu dočekoli doje doklen dolama donle doperaju doro. od gl. aor. izvezena granama i cvjetovima djecu dicu djevojka dikla gdje ono. 542 . odjeća dođi. blagostanje nevolja dežgracija gdje di teška svilena diba tkanina. pogrdan naziv koji se ne odnosi na sve Židove već samo na mučitelje Isusa Krista džaba dželat tur. gospodičić kćer. izvršitelj smrtne kazne židov.

valjan vlasništvo rodbin a blagajnik. đuzel tur. stremen engija. metak izmišljotina. dežurstvo na brodu H glas. fol F korist. kradljivac zahvalan. čestit. bjelaš đuvegija tur. hasi (has) tur. razgovarati uzengija. haspa (hasaba) tur. hrid grožđe kameno ograđeno dvorište straža. haramija tur. zaručnik. junak biser đinđur bjelkast konj. skladan E eer (tur. đogin bijelac. haran grč. laž haber tur. planine ide grob groblje grijeh grijehe gromovi špilja. 543 . dobit vrijeme hvala hvaljen obitelj hvatite turska stožasta kapa tvrđava. pećina. napinje platno za vezenje obješenjak.đerdan ogrlica. fesić festung fešta finaci fistančić (fistan) tur. utvrda. naboj. dostojan eglenisati tur. fišek tur. sposoban. svetkovina žandari vrsta suknje s naboranim donjim dijelom patrona. ehel) vrijedan. rizničar fajda fakat fala faljen fameja fatite fes. strojnica pogled godina priča gore. mladoženja krasan. ham mađ. hamber tur. prijevara. vijest. haznadar tur. blagdan. fumora gajde galge geletna gever-mašina gled godišć gojčica gorove gre greb greblje gri’. živahan đidija mladić. zločinac. pošten. grij grije gromi grota grozje gumno gvardija dimnjak G puhaći instrument vješala poskočita. hitra strojna puška. lijep. ženski nakit koji se nosi o vratu okvir u koji se đerđef tur. kula praznik. obavijest glavni dio konjske opreme za prezanje kola povorka razbojnik.

J stranac. vojnička vježba izobilja odjene (Da nas sunce izodije) prevrće iznad izviniti = plesti u vijenac izvukao kuća. preklopan prsluk jemenija tur. dođite već holte nahranit hronit hvajda (fajda) korist. muštra njem. rukopis tur. vrsta marame. izodije izvarće izvid izviniše izvuko ‘iža I polovica vremena između podneva i zalaska sunca jedra idem imam druga muževljeva žena. turc. draga. od otac japica prijatelj. zaručnica jazia (jazija) pismo. izobila lok. ićindija idra iđem iman injačica. odabranica. = ljudsko biće ispovijed ispovijedati ispričiti se = suprotstaviti se u tom htio pojede isprljano izvježban. jednom uglu izvezen zlatom dem. suparnica demonsko biće koje predvodi olujno nevrijeme insan. jaranica drugarica visok stup osobito jarbur lat. dio muške odjeće. jarak. kanal ječerma tur. voljena djevojka. drug jaran prijateljica. papuča jer jerbo jede ji ljuti jidi jedra jidra njih jih otac jočko jaka joka opet jopet 544 . tuđinac izložen oglas.liječnik hećim tur. etiketa jagaz (jagrz) bijel konj s riđastim pjegama tur. jazmak tur. rov. dobit tur. dom jabandžija tur. na jagluk tur. inočica irudica isan ispovid ispovidivat ispriči (se) istor iti izi izmaćano izmuštran njem. duguljast rubac. na brodu na koji se pripinju jedra sjeme slično ječmu jarik ili grahu jauklija tur. jafta tur.

svirači lijek lijena lijenac 545 . zlatar višekatna kamena kula kuća besplatan rad bez kuluk izravne koristi. kampanel uljanica. govoru: skupocjena tkanina lavor kadin remen. kiljer ostava kim kin ključeve ključe tko ko kao što je ko je kao ono prostorija u kojoj se jede i kuha komšija susjed krčag. narodn. cokule. konjanik katan (katana) mađ. oranica radi ljepotica pjevači. križić križak križevi križi drvena košara krto strašno kruto kuda kudan kujundžija tur. koji ki sobica. tko taj rad obavlja kundure tur. vojnik. obijest vrst novčića karantan drug. vrsta cvijeća katmer stolica katrida čalma. pliš. sablje. pehar konder kontentamo zadovoljimo kopao kopa kruna koruna krijeposna kripna dem. spremnica. lapat lavuro lefkotica leri likarija lina linac L hvatati vladam lagati tanka duga palica o koju je privezano jedro njiva. u kadifa tur. uzda postolar kaligar nož kojim se kalemi kalmteš zarezuju vojnička kapa s kalpak obodom od krzna zvonik crkve. paluba coperta) ko no komina laćati ladam lagovati lantina tal. sanduk ubojstvo katal tur. prijatelj kardoš karščansku krščansku kašun kutija. tvrdoglavost. bakandže. tur. pristanak baršun. pojas od kajas tur. turban kauk tur.K kabil (kabul) prihvaćanje. od križ. uljana kandilj svijeća pjevali kantali kapala kapijala kapaše kapijaše kapric hir. teške cipele ili čizme kuverta (tal.

mastilo. psovka: more! glupane!. mrča mortella) onaj koji nešto želi. more mogu. epidemija mra(m)orati mrmljati. morija tal. 1. odmetnik. crnilo murtatin tur. tamnomodar uzvik. imetak. blaže: dragoviću moj! morem. gostionica meit (mejit) mrtvac. dragi skitati se ljestve starinski top kišobran velolučko LJ ljudi stari vrsta kapule M makaroni stoka. limena zdjelica. pokojnik tur. tinta. 2. najlipje nakrkali lok. plećka pečenoga mantalica janjeta stoka marva mačka maška maštraf tur. trulež memla (mema) tur slatkiš od bajama i mendulat šećera naušnice menđuše minderluk tur. izdajica murtela (tal. bojno polje. mušterija kupac muštuluk tur. mamuz (mamuza) tur. nena N posebno najljepše prejeli. mor murećef tur. ogovarati mriže mreže besplatno. mirušalo mišina sjedalica kod orijentalaca čipka miris mirisala. badava mukte tur.liska lola lolati se lotra lumbarda tal. majka. polje. stara žena 546 . mejdan (megdan)tur. mor tur. sećija. vrč. pomor. mirisalo makarune mal tur. mirta. blago ostruga mirlica (tal. čaša svibanj maž mehana tur. trg. ljubičast mur. nana. prepili baba. lumbrela luško ljudi stori ljutika varalica momak. počivaljka i posuda izrađena od osušene jareće kože mladih mlodin mnogo mlogo podrum mogaza ljubičast. raskrižje. krčma. divan. merletto) miruha mirušala. nagrada donosiocu dobre vijesti seljak muž nabaška tur. dvoboj među meju kamena međa meja vlaga. posuda. može kuga.

547 . priđi učila. savjetovala njih O otkrivaš otkrila ručka oblila objesi. svitak pasam konca visoki paša dostojanstvenik u Turskoj Carevini. od nedjeljak. ljulja nisi naopako trudna našli pogledaj. osto otale. bračni drug pargal (franc) vrsta gustoga pamučnoga platna konj. oklen okrćaše. poučavala. odstupite se odtolen oduvik naprijed pogoditi se vok. otišla hoću hode. idu ovdje hodio odoh od sada odstupite odatle oduvijek odakle okle. otlen odatle oltare otare lok.naprid nasuliti nediljče nediljice nevista nevista nevoji ni nicijaše nikù ninuće nis nopoko noseća nošli nuder! nukovala njiju obadaš obadila obida obiljela (krv) obisi obojci očla oću ode ode odio odo odslen lok. otiđi otiji skinem (skinuti san otkinem s očiju) rastavim se. pleteni dio vunene obuće koji se obuvao na čarape. otkučim se odijelim se to oto odatle otolen otpočine otpočima otprete odvede P drug. nedjelja dem. pastuh parip fritule paršurati povijesmo. od nedjelja snaha nevjesta nevolji nije nicaše nekakvu njiše. prijatelj oklop za zaštitu vojnikova tijela parec (parek) par. odande. general fitilj pavej pekšiš (peškiš) napojnica pajdaš pancir tal. okrće okretati okruniše okrunitaše ondale odanle. odatle oproštenje oprošćenje orahu orihu oraha orija ormar ormarun odsijeku osiču ostao.

dio kose tanjure vilica (pribor za jelo). pelivan tur. poganica poginila pojata poje poji poju poleščica poljamiše popadoše porojenje porti postole postole posvetelišće poša tur. prihvatiše uze (Gospe sina popadoše) rođenje otiđe cipele cipele posvećenje. duvak tur. kika.tur. pusat tur. pulija tur. protrese se provi providur tal. posvetilište pokrivač omot. nekršćanka poginula staja pođe pođ