MARKO DRAGIĆ

POETIKA I POVIJEST HRVATSKE USMENE KNJIŽEVNOSTI
(FAKULTETSKI UDŽBENIK)

AKADEMSKA GODINA 2007/08.

Izdavač: Filozofski fakultet, Sveučilišta u Splitu Sinjska 2, 21.000 Split, Republika Hrvatska Tel. 021 384 144, www.ffst.hr Predsjednik Povjerenstva za izdavačku djelatnost: Doc. dr. sc. Ivan J. Bošković Odgovorni urednik: prof. dr. Josip Milat Recenzenti: Prof. dr. sc. Stipe Botica Doc. dr. sc. Ivan Bošković Prof. dr. sc. Boris Škvorc Grafička obrada: Josip Dragić, dipl. iur., Jozo Kraljević, prof. Lektori: Jozo Kraljević, prof., Helena Dragić, prof. Datum postavljanja na mrežu: Podatak o izdanju: 1. izdanje Dostupno u računalnom katalogu Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu pod brojem:

ISBN-13: 978-953-7395-16-2

2

KAZALO
UVOD .............................................................................................................................. 11 I. LIRSKA POEZIJA..................................................................................................... 14 1. VRSTE USMENIH LIRSKIH PJESAMA.............................................................. 15 SVJETSKA USMENA LIRSKA POEZIJA................................................................ 16 HRVATSKA USMENA LIRSKA POEZIJA U KONTEKSTU TRADICIJSKE KULTURE ...................................................................................................................... 18 ZBORNICI (RUKOPISNE ZBIRKE)..................................................................... 23 1. MITSKE PJESME................................................................................................. 24 2. OBREDNE PJESME............................................................................................. 26 KOLEDSKE (KOLEDARSKE) PJESME .......................................................... 27 JURJEVSKI OBREDI I PJESME ..................................................................... 33 LADARSKI OPHODI I PJESME ...................................................................... 37 KRALJIČKI OPHODI I PJESME ..................................................................... 44 DODOLSKI OPHODI ......................................................................................... 51 IVANJSKI OBREDI I PJESME ........................................................................ 56 3. POSLENIČKE PJESME ...................................................................................... 62 4. POVIJESNE PJESME .......................................................................................... 72 5. LJUBAVNE PJESME ........................................................................................... 79 NARICALJKE (TUŽBALICE, TUŽALJKE)..................................................... 99 RODOLJUBNE PJESME................................................................................. 102 6. ROMANCE .......................................................................................................... 103 7. BALADE............................................................................................................... 108 7.ŠALJIVE PJESME............................................................................................... 126 9. BEĆARAC, GANGA........................................................................................... 127 VJERSKA USMENA LIRIKA................................................................................... 128 1. ADVENTSKI I BOŽIĆNI OBIČAJI I PJESME.............................................. 129 BADNJAK .......................................................................................................... 138 BOŽIĆ................................................................................................................. 142 NOVA GODINA, MLADO LITO, POČELO ................................................... 147 SVETA TRI KRALJA ........................................................................................ 148 2. KORIZMENE I USKRSNE................................................................................ 151 POKLADNA NEDJELJA.................................................................................. 152 ČISTA SRIJEDA ............................................................................................... 153 KORIZMA .......................................................................................................... 153 SVETI GRGUR ČUDOTVORAC (GRGUREVO, 12. ožujka)....................... 154

3

SVETI JOSIP ..................................................................................................... 155 KRIŽIĆANJE..................................................................................................... 156 CVJETNICA ...................................................................................................... 157 VELIKI ČETVRTAK ......................................................................................... 159 VELIKI PETAK ................................................................................................. 162 VELIKA (BIJELA) SUBOTA ........................................................................... 169 USKRS (VAZAM) .............................................................................................. 173 UZAŠAŠĆE (SPASOVDAN)............................................................................. 175 DUHOVI............................................................................................................. 176 3. MOLITVENE USMENE LIRSKE PJESME ................................................... 177 4. PRENJA (NADMETANJA) ............................................................................... 179 5. VERSIFICIRANE LEGENDE........................................................................... 182 6. ROMARSKE PJESME ....................................................................................... 194 IZVORI I LITERATURA........................................................................................... 196 II. EPSKA POEZIJA ................................................................................................... 204 SVJETSKA USMENA EPSKA POEZIJA................................................................ 205 HRVATSKE USMENE EPSKE PJESME U POVIJESNOM KONTEKSTU ..... 209 MARKO KRALJEVIĆ................................................................................. 213 JURAJ KASTRIOTIĆ (SKENDERBEG, IVANBEG)................................. 213 BUGARŠĆICE......................................................................................................... 234 TAMNOVANJE VOJEVODE SIBINJANIN JANKA .................................... 235 MAJKA MARGARITA ...................................................................................... 235 PREVOĐENJE USMENE POEZIJE NA STRANE JEZIKE ........................... 242 IZVORI I LITERATURA........................................................................................... 244 III. PRIČE (PRIPOVIJETKE)................................................................................... 248 NAZIVLJE.................................................................................................................... 249 SVJETSKE USMENE PRIČE.................................................................................... 249 HRVATSKE USMENE PRIČE.................................................................................. 253 MOTIVSKI SVIJET HRVATSKIH USMENIH PRIČA....................................... 258 1. BAJKA .................................................................................................................. 259 2. BASNA .................................................................................................................. 270 3. PREDAJA............................................................................................................. 272 POVIJESNE PREDAJE U POVIJESNOM KONTEKSTU ............................... 274 DREVNI GRCI ........................................................................................... 274 ILIRSKO I RIMSKO DOBA ....................................................................... 275 Gaj Aurelije Valerije Dioklecijan .................................................. 287 SVETI VLAHO (BLAŽ), ZAŠTITNIK DUBROVNIKA.................................... 293 PRENOŠENJE MOĆI SVETOGA DUJMA................................................... 293 STAROHRVATSKO DOBA ..................................................................... 298 Kraljica Buga ................................................................................... 298 Kraljica Tuga ................................................................................... 299

4

EPOHA OD UJEDNINJENJA HRVATSKE DO KRAJA VLADAVINE NARODNIH VLADARA (925.-1463.).............................................................. 300 SVETI DONAT ........................................................................................................ 301 KRALJ TOMISLAV .................................................................................... 301 SVETI IVAN TROGIRSKI .......................................................................... 303 DMITAR ZVONIMIR ................................................................................. 303 VLADIMIR.................................................................................................. 305 KRIVOVJERSTVO ..................................................................................... 307 MISIONARI ................................................................................................ 310 SVETI NIKOLA TAVELIĆ ......................................................................... 311 MLETAČKA OKUPACIJA HRVATSKE ................................................ 313 SREDNJOVJEKOVNI BOSANSKO-HUMSKI VLADARI................... 314 Kulin ban .......................................................................................... 314 Prijezda I., ban bosanski................................................................. 315 Stipan Tvrtko, kralj Bosne, Srbije i Zapadnih zemalja.............. 316 Dabišino proročanstvo .................................................................... 317 Hrvoje Vukčić Hrvatinić, vojvoda splitski i ban hrvatski i dalmatinski ....................................................................................... 318 HERCEG STIPAN VUKČIĆ KOSAČA...................................................... 320 Stećci, srednjovjekovni nadgrobni spomenici .............................. 321 OSMANSKA OKUPACIJA ...................................................................... 322

Radakova izdaja Bobovca ........................................323 Potjera za bosanskim kraljem ..................................324 Predaja kralja Stipana Tomaševića .........................324 Smaknuće kralja Stipana Tomaševića......................325 Pad Bosne.................................................................327
POSLJEDNJA BOSANSKA KRALJICA, KATARINA KOSAČA ........ 329 BORBE PROTIV OSMANSKE, MLETAČKE I UGARSKE OKUPACIJE.............................................................................................. 334 Legendarna obrana Đurđevca ....................................................... 339 Vođa Seljačke bune, Matija Gubec ............................................... 343 Petrica Kerempuh............................................................................ 345 Ivo Senjanin...................................................................................... 345 HAJDUCI I USKOCI................................................................................ 348 Mijat (Mihat, Mijovil) Tomić ......................................................... 351 Knezovi i vitezovi Vučkovići........................................................... 357 Obrana Splita ................................................................................... 358 Mila Gojsalić .................................................................................... 358 Stojan Janković ................................................................................ 361 EPOHA OSMANSKE VLADAVINE ............................................................... 363 PRAVO PRVE BRAČNE NOĆI I DRUGI TURSKI ZULUMI .................. 377 PORAZ OSMANSKE VOJSKE POD BEČOM 1683. G., OSLOBAĐANJE HRVATSKE................................................................. 393

Oslobođenje Poljica .................................................394 Oslobođenje Požege .................................................395 Oslobođenje Vrgorca ...............................................396 5

Oslobođenje Sinja ....................................................397
Roša harambaša............................................................................... 401 FRANCUSKA I AUSTRIJSKA OKUPACIJA HRVATSKE................. 406 Ban Josip Jelačić Bužimski............................................................. 409 Andrijica Šimić ................................................................................ 411 HERCEGOVAČKI USTANAK ................................................................ 414 ETIOLOŠKE PREDAJE................................................................................... 415 ESHATOLOŠKE PREDAJE ............................................................................ 426 MITSKE PREDAJE .......................................................................................... 429 DEMONOLOŠKE PREDAJE........................................................................... 436 PRIČANJA IZ ŽIVOTA .................................................................................... 444 4. LEGENDA............................................................................................................ 448 LEGENDA O GAVANOVIM DVORIMA........................................................ 448 SVETI VALENTIN............................................................................................ 455 5. NOVELA .............................................................................................................. 457 7. ANEGDOTA............................................................................................. 465 7. SITNI OBLICI (ŠALA I VIC) ............................................................................ 468 LITERATURA ............................................................................................................. 472 IV. DRAMA (FOLKLORNO KAZALIŠTE) .......................................................... 479 POVIJESNI PREGLED FOLKLORONOG KAZALIŠTA ................................... 480 KAZALIŠTE LUTAKA.......................................................................................... 484 SVADBENI OBIČAJI............................................................................................. 485 MASKIRNI OPHODI ............................................................................................. 488 LITERATURA ............................................................................................................. 501 V. RETORIČKI (GOVORNIČKI) OBLICI............................................................. 503 BASMA (BAJALICA, EGZORCIZAM, ZAKLINJANJE).................................... 504 2. ZDRAVICA............................................................................................................... 511 3. BROJALICA (BROJILICA, NABRAJALICA)................................................... 514 4. BRZALICA ............................................................................................................... 516 5. BLAGOSLOV/ MOLITVA..................................................................................... 517 6. KLETVA ................................................................................................................... 520 IZVORI I LITERATURA........................................................................................... 522 VI. MIKROSTRUKTURE (POSLOVICE, ZAGONETKE) .................................. 524 POSLOVICE................................................................................................................. 525 LITERATURA ............................................................................................................. 535 ZAGONETKE .............................................................................................................. 536 LITERATURA ............................................................................................................. 539 BILJEŠKA O AUTORU.............................................................................................. 553

6

Prema tome, dakle, braćo, budite postojani i držite predaje kojima smo vas poučili bilo usmeno, bilo pismom! Naređujemo vam, braćo, u ime Gospodina, Isusa Krista, da se klonite svakoga brata koji neuredno živi i ne drži se predaje koju ste od nas primili. SVETI PAVAO (2 Sol 2, 15) Priče su Ljudi. Zovite ih da žive s vama. Ako ćete biti dobar domaćin naučit će vas svemu što znaju. Dat će vam do znanja kada se spremaju otići. Tada ćete ih predati nekome drugome. PRIPOVJEDAČ IZ INDIJSKOG PLEMENA KRI Quid proficit in literis, et deficit in moribus plus deficit quam proficit. Tko napreduje u znanju (nauci), a nazaduje u običajima, više nazaduje nego napreduje. LATINSKA POSLOVICA Pjesme naše pjevaju junaštvo i ljubav, naravni duh u njima živi. Ne znadu zlatna pera onako pisati, kako javorove gusle gude . . . Ne leži naša vila u velikim posteljama, kod gospodskih trpeza ne sjedi: žedna i gladna trči kroz gore i što više trpi, sve ljepša postaje, i glas njezin puniji izlazi iz prsiju golih i hlepećih. Pjesme su povijest naša, u njima tražimo dobro i zlo svoje. Drugi puci štiju ih, prevode i čude se njima, a mi ih se sramimo i još ismijavamo svojim prosvijećenim barbarstvom. Pokupimo braćo, pokupimo svoje blago, prije nego ga vjetar vremena ne pogubi. Hljeb je iz zemlje, lijepost iz puka: puk nam je otac, a zemlja majka naša. NIKOLA TOMASSEO, ISKRICE III; XVIII. (ZLATNA KNJIGA HRVATSKE NARODNE LIRIKE, SASTAVIO KREŠIMIR MLAČ) 7

U puku stoji prava sila naroda, on je od svega naroda najviše spojen sa zemljom, a bude li u njega obrazovanja i samosvijesti, ni sve sile svijeta neće narod krenuti s puta kojim udariti mora; zaman su sve tuđe spletke, zaman su vanjski pokušaji da navuku narod na svoje – on stoji čvrsto kao dub, jer je dubu silan korijen, a taj korijen je puk. (…) al dobro je da narod sam zaviri u dušu, da otvori krvavu knjigu minulih dana, jer je prošlost vazda zrcalom sadanjeg doba. Dobro je da narod sazna gdje je zgriješio i posrnuo, gdje li se proslavio i podičio. To neka mu je naukom za buduća vremena. AUGUST ŠENOA, NAŠA KNJIŽEVNOST; SELJAČKA BUNA Bosanske kasabe i varoši pune su priča. U tim ponajčešće izmišljenim pričama krije se, pod vidom nevjerojatnih događaja i maskom često izmišljenih imena, stvarna i nepriznavana povijest toga kraja, živih ljudi i davno pomrlih naraštaja. To su one orijentalne laži za koje turska poslovica veli da su istinitije od svake istine. Te priče žive čudnim skrivenim životom. […] Za bosansko dijete mitovi i legende imaju moć majčinog mlijeka, nešto tajanstveno i stravično, što postojanje nosi sa sobom, ulazi u nas u obliku drevnih predaja. IVO ANDRIĆ NA DRINI ĆUPRIJA Legende izdržavaju probu vremena bolje nego prava povijest. RICHARD CAVENDISH Slušajući dalmatinske klape shvatio sam da hrvatski narod ima dušu koju treba znati pokazati svijetu.(...) PABLO COELHO

8

Poštovane studentice i studenti; čitateljice i čitatelji, Pred vama je dio duhovnosti naših davno upokojenih pramajki i praotaca kojima su mnoge devet stoljetne okupacijske vlasti htjele iskriviti i zatrti pamćenje i postojanje. Međutim, naši su hrabri predci kroz višestoljetne mnogobrojne progone, patnje i stradanja, stvarali svoju kulturu i usmenu književnost, pamtili je, brusili i, hrvatskim narodnim jezikom, s koljena na koljeno prepričavali svojemu potomstvu. Nijedna sila nije mogla uništiti narodno pamćenje i usmenom komunikacijom je velik broj pjesama, priča, drama, poslovica, zagonetaka, retoričkih oblika, običaja, ophoda i obreda sačuvan do naših dana. Mnoga sam kilometarska bespuća propješačio sa svećenicima ili uglednim ljudima. Naslušao sam se mnogih ljudskih sudbina, divio se plemenitosti, izdržljivosti, dostojanstvu, ponosu, vjeri i optimizmu sugovornika. Neke sam predaje dobio pismom poput onih od velikog autoriteta u Bosni i Hercegovini, dr. fra Ignacija Gavrana; neke faksom. Nekoliko su mi puta nepoznati ljudi u ured donijeli priče iz svoga kraja. U ovoj knjizi je stotinjak izvornih suvremenih zapisa, koji se prvi put publiciraju. (Osamdeset je tih zapisa iz Republike Hrvatske, dvadesetak iz Bosne i Hercegovine te šest iz Crne Gore.) To narodno blago prvi put se publicira u ovom udžbeniku. Zapisi su podjednako nastajali i u ruralnim i u urbanim krajevima, a među njezinim prenositeljima ima ih od bezpismenih do fakultetski obrazovanih, kao i poslovnih ljudi, uglednih umjetnika, svećenika, sveučilišnih profesora i dr. Različite su životne dobi i ima ih od malodobnih do stogodišnjih. Većina zapisa nastala od 2001. do 2008. g. To su zapisi koje smo bilježili ja i studenti kojima sam bio mentor pri pisanju seminarskih i diplomskih radova. Mnogo je tih zapisa snimljeno. Unatoč iznimnom bogatstvu, raznovrsnosti i višestrukim vrijednostima, hrvatska tradicijska kultura i književnost, nedostatno su istraženi. Razlozi tomu su višestruki: surove povijesne okolnosti, sustavno zatiranje i iskrivljivanje narodnoga pamćenja od devet stoljetnih okupacijskih vlasti, zabranjivanje vjere i svega što je činilo vjerski i nacionalni identitet, snažno upletanje komunističke ideologije na znanost i kulturu. Usmena književnost sadrži višestoljetne i višemilenijske pouke i poruke. Namjena usmene književnosti je utilitaristična, didaktična i edukativna. Njezine su estetske, edukativne i didaktične vrijednosti iznimne. Ta je književnost, dakle, općedruštveno korisna. Velik je značaj 9

hrvatske tradicijske kulture i književnosti u očuvanju nacionalnoga i vjerskoga identiteta Hrvata kao i poštivanja drugih naroda s kojima žive Hrvati. U ovim je vremenima najveća opasnost, po tradicijsku kulturu i usmenu književnost, potrošački mentalitet življenja. Zato je civilizacijski čin izvorno sakupljati i snimati usmeno-književne oblike i narodne običaje kako bismo ih oteli od zaborava i sačuvali za naše potomstvo. To je opći trend u razvijenom svijetu kojega smo dijelom. Neznanje je najveća opasnost po čovjeka, narod i čovječanstvo. Narod koji nema svoje tradicije i nije narod. Stoga, duhovnu i materijalnu baštinu treba poznavati i iz njih učiti. U toj su baštini naši korjeni i povijest naša, a narod koji ne poznaje svoju povijest osuđen je na njezino ponavljanje. *** Iskazujem zahvalnost svim mojim kazivačicama i kazivačima, od kojih mnogi nisu više među nama, a neki su bili prisiljeni napustiti pradjedovska ognjišta i raseliti se po svijetu. Mojim studenticama i studentima, njihovim kazivačicama i kazivačima izražavam najveću zahvalu. Velika zahvala pripada i mojim sponzorima, posebice, Optima I. D. Mostar. Neizmjerna zahvalnost pripada mojim profesorima: dr. Stipi Botici, pok. dr. Josipu Kekezu, dr. Anti Franiću i drugima. Posebnu zahvalnost iskazujem svojoj obitelji: supruzi Kati i djeci: Josipu, Heleni i Mariji. Svi su oni dionici ove duhovnosti.

U Mostaru, 23. kolovoza 2008. godine

prof. dr. sc. Marko Dragić

10

UVOD
Književnost svjedoči o životu ljudi, naroda i čovječanstva. Usmena je književnost najstarija i najdugotrajnija vrsta književnosti. Usmena lirika, epika, drama kao i poslovice i zagonetke postoje od agrafijske etape ljudske duhovnosti i tradicija su pisanoj književnosti. Renesansa je epoha u umjetnosti koja obnavlja vrijednosti antičke grčke i rimske civilizacije. Od humanizma i renesanse pozornost se pridaje i običnim ljudima. U renesansi se javlja velik ineteres za narodnom književnošću. Michel de Montaigne (1533.-1592.) bio je oduševljen narodnom poezijom. Od njegova je vremena naziv narodna književnost. Jak je utjecaj usmene književnosti i na renesansnu i baroknu književnost. Pisci su stvarali svoja djela po uzoru na usmenu književnost ili su u svoja djela inkorporirali usmenoknjiževne oblike. U XVIII. st. javlja se interes za sustavnijim sakupljanjem, zapisivanjem i proučavanjem usmene književnosti. Johan Gottfried Herder (1744.-1803.) objelodanio je 1778. g. svoje djelo Volkslieder (Narodne pjesme). Drugo izdanje toga djela objavljeno je u Leipzigu 1778./1779. pod naslovom Stimmen der Völker in Liedern (Glasovi naroda u pjesmama). Herder je u te svoje zbirke uvrstio Goetheov prijevod Hasanaginice kao i tri pjesme iz Razgovora ugodnoga naroda slovinskoga (1756., 1759.) fra Andrije Kačića Miošića. Od kraja 18. stoljeća u vrijeme uvođenja homerologije za usmenu književnost uvodi se naziv anonimna književnost. William Thomas 1846. godine sugerirao je naziv folklor – narodno znanje. Roman Jakobson i Petra Bogatirjeva u svom članku Folklor kao naročit oblik stvaralaštva usmenu književnost od pisane razlikuju upravo po postojanju folklora. U naše vrijeme naziv neofolkloristika poistovjećuje izvedbu i djelo. Mnogi povjesničari, filozofi, etnolozi i antropolozi navode da su Hrvati iz svoje izakarpatske prapostojbine u današnje domovine donijeli jedino svoju tradicijsku kulturu. Odjeci te kulture opažaju se u suvremenim zapisima obrednih lirskih pjesama koje su pjevale Kolede, Ladarice, Kraljice, Dodole (Prporuše, Preporuše) kao i u obrednim pjesmama koje su se izvodile uz Božić, Jurjevdan (23. travnja), Ivandan (24. lipnja) i dr. U Hrvatskoj se početkom 20. stoljeća, za vrijeme dominacije Seljačke stranke predvođene braćom Radić, usmena književnost nazivala 11

čuva. treći su pisali po uzoru na usmenu književnost. Neki su je povjesničari književnosti nazivali pučkom književnošću. posebice u poglavljima Usmene epske pjesme i Povijesne predaje. Prvi hrvatski značajniji folklorist Petar Hektorović ukazao je na nužnost zapisivanja usmenoknjiževnih oblika. Stoga će u ovom djelu. Pomoćne su znanosti za proučavanje te vrste književnosti: etnologija. piše da narodne usmene umotvorine treba zapisivati “onako kako izviru iz ustiuh naroda”. dolaziti do nužnih ponavljanja u različitim poglavljima. U Njemačkoj je i danas takav naziv. sociologija. antropologija. Do sada se uobičajilo misliti kako je usmena književnost nastajala u zabačenim ruralnim (htjelo se kazati zaostalim) mjestima. g. V. Lirska poezija. VI. pučku i usmenu književnost treba razlikovati. drugi su se nadahnjivali usmenom književnošću i tako stvarali djela trajne umjetničke vrijednosti. zagonetke). III. Priče (pripovijetke). IV. njeguje i prezentira. povijest. Međutim. Epska poezija. međusobno prepleću. Jedni su pisci zapisivali usmeno-književne primjere i inkorporirali ih u svoja djela. a Stanko Vraz u Kolu 1842. arheologija. Općenito se može reći da je osamostaljenjem Republike Hrvatske snažno porastao interes za tradicijskom kulturom i književnošću. psihologija i dr. Odnos spram tradicije civilizacijski je čin. Svaki taj sustav može se klasificirati na više vrsta i podvrsta. II. Najčešći su pristupi proučavanju usmene književnosti monogenetski i poligenetski. Retorički (usmenogovornički) oblici. U Hrvatskoj se naziv narodna književnost u službenoj uporabi zadržao do devedesetih godina dvadesetoga stoljeća. teologija.seljačkom književnošću. a u Engleskoj folklorna književnost. četvrti su izvorno zapisivali usmeno-književne primjere. U naprednom svijetu tradicija se poštuje. Josip Kekez je ta pravila nazvao HektorovićVrazovim zakonom. Mikrostrukture (poslovice. također. Usmeno-književni sustavi se. Stotinjak 12 . U uporabi je bio i naziv tradicionalna književnost. radi lakšega snalaženja. Sustav usmene književnosti čine: I. Drama (folklorno kazalište). Višestruke su interferencije usmene i pisane književnosti.

brušena i prenošena hrvatskim jezikom. zorno svjedoči vitalnost hrvatske usmene književnosti. Ta je književnost tradicija pisanoj književnosti. stoljećima i milenijumima pamćena. koji se prvi put publiciraju u ovoj knjizi. Hrvatska tradicijska kultura i književnost svjedoče četrnaest stoljetnu ukorijenjenost Hrvata u europskoj kulturi i civilazaciji. Hrvatska usmena književnost. 13 . Najveći su velikani pisane književnosti stvorili djela trajne umjetničke vrijednosti nadahnuvši se na vrelu tradicijske kulture i književnosti. ima najveće zasluge za očuvanje hrvatskoga nacionalnoga i vjerskoga identiteta. a o svemu navedenom zorno svjedoče sljedeće stranice.izvornih suvremenih zapisa. Višestruke su interferencije usmene i pisane književnosti. bila u izvedbi. pripovijedana.

I. LIRSKA POEZIJA 14 .

Ribarske. 3. 6. Obredne pjesme: Koledarske. Balade. Poskočice i pjesme uz kolo. a obuhvaćaju vjersku i svjetovnu liriku. Šaljive pjesme. Putničke. Veselanje. Korizmene i uskrsne pjesme. Uspavanke. Kraljičke. 5.1. 9. 2. Rodoljubne. Pjesma siročeta umrloj majci. Mitske pjesme. Romance. Mogu se klasificirati na: Svjetovna usmena lirika: 1. Ivanjske. *** 15 . Bećarac. 5. Prvosvibanjske. Prenja. Posleničke pjesme: Težačke. Versificirane legende. Romarske pjesme. Ašikovanje (ljubovanje). Zaruke. Žetelačke. 8. 4. Vjerska usmena lirika: 1. Lirske pjesme su najmnogobrojnija usmenoknjiževna vrsta. Svatovske. Pastirske. Molitvene usmene pjesme. Naricaljke (tužbalice). Kosidbene. Ljubavne pjesme: Zagledanje. Napitnice vinske. ganga. Te pjesme prate čovjeka od rođenja (uspavanke) pa do smrti (naricaljke). Povijesne pjesme. VRSTE USMENIH LIRSKIH PJESAMA Lirska je pjesma skupina umjetnički komponiranih lirskih slika kojima dominira osjećajnost. Ladarske.Vukarske. 2. 7. Adventske i božićne pjesme. 6. Jurjevske. Pjesme uz žrvanj (zorna). 3. Dodolske (preporuške). Život u braku. natpjevavanja (dvostihovi). Kiridžijske. pjesme uz kolijevku i druge pjesme maloj djeci. 4.

) SVJETSKA USMENA LIRSKA POEZIJA Starim književnostima Bliskog i Dalekog istoka pripadaju: sumerska. Ljubavne pjesme pjevaju o ljubavi: dragoga i dragane. asirsko-babilonska (akadska). 16 . Drevni su Egipćani pjevali himne i vladarima jer su ih smatrali sinovima vrhovnoga božanstva. Asirci i Babilonci su asimilirali Sumere. hebrejska.-1800. Dumuz i Inanna – Ljubavna ekstaza. Sumerske su himne: Himna boginji pravde Nanše. Blaženoj Djevici Mariji i svecima i sveticama Božijim. g. Naprijed. Inanna i kralj – Blagoslov za svadbenu noć. Himna Nilu i Himna Suncu. Zagreb 1993. Početci sumerske književnosti sežu u 2600. staroegipatska. Šu i Tefnut – Vjenčanje u Ombosu. 1 Marko Višić. g. arapska. a sumersku je književnost naslijedila asirsko-babilonska (akadska) književnost. Isusu Kristu. kineska i japanska književnost. Primjerice. sestre i brata. indijsko-sanskrtska. muža i supruge. Mnogobrojne su ljubavne pjesme o Bogu. Kr. Te su pjesme imale kultni i obredni karakter. 7. Pjevaju te pjesme i o ljubavi prema prirodi i životinjama. a procvat joj je bio 2000. U tim himnama opjevane su pobjede i pothvati vladara kao i njihove svećeničke dužnosti. indijsko-sanskrtska. mezopotamska. kineska i japanska književnost. poskočice u retoričke oblike i u ljubavne pjesme itd. perzijska. prije Kristova rođenja. prenja se mogu svrstati i u vjersku i u svjetovnu liriku. mezopotamska.1 Među egipatskim himnama svojom ljepotom ističu se Velika himna Amonu u kojoj se slavi vrhovni staroegipatski bog Amon (Amon-Ra). staroegipatska. perzijska. pr. Književnost drevnog Bliskog istoka. arapska. asirsko-babilonska (akadska). roditelja i djece. Himna Nergalu. U lirskoj poeziji iznimno značajne bile su himne. Ljubavne su usmene lirske pjesme bile u usmenoj komunikaciji kod najstarijih civilizacija Bliskog i Dalekog istoka kojima pripadaju: sumerska.(Neki žanrovi usmene lirike međusobno se prepleću. Lirska je poezija Sumera vjerska i svjetovna. a među njima najljepša je i najslavnija babilonska Himna Šamašu – bogu sunca. str. Himna Inanni i dr. hebrejska. Poznate su sumerske lirske pjesme: Dumuz i Inanna – Ljubav u Giparu. U sumerskoj lirici iznimno mjesto zauzimaju himne bogovima i vladarima.

o ljepoti dragane koju se “podsjeća na cvjetne livade. str. 17 . Psalmi (XI.-VI. 50. Neke su drevne egipatske mudrosne pjesme pripisane mudracima ili vladarima. Krista) čine Rgveda. hodočasničkih. primjerice. str. Predaja ih pripisuje kralju Davidu (vladao oko 1010. poučnih i proročkih pjesama). st. primjerice. Najstarija je i najopsežnija Rgveda (10 knjiga). Krista) je. 19. Svjetovnu staroegipatsku lirsku poeziju čine mudrosne i ljubavne pjesme. Propast Ura. zbirka usmenih ljubavnih pjesama. Kr.-IV. Značajan broj tih pjesama pripada usmenoj lirici. st. pr. po Kristu) mnogo je usmenih lirskih pjesama trajne ljepote i vrijednosti. g. a u njoj se nalazi 1028 himni čiji su stihovi najstariji uzorci indoeuropskog stiha. Čitanka iz stranih književnosti I. st. st. pr. Kr. pr. zahvalnica te pokorničkih. (Starozavjetna Knjiga o Jobu napisana je stihovima i prozom. 8-11. U Bibliji (XIII. st.4 Valja istaknuti i starozavjetne proročke biblijske knjige: Izaijine (VIII. neuzvraćenoj ljubavi. pr.-XIV. Svetu staroindijsku knjigu Veda (Usmeno znanje. Kr. Pouka za Amen-em-opeta. st. Kr. st.3 Pored himni Veda sadrži i tužaljke. sina Ka-nakhtija (VII.).-970.) 2 3 Isto. pr. Ljubavne pjesme pjevaju o ljubavnoj čežnji. U spomen na razaranje važnoga grada ili hrama stari su Egipćani pjevali himne – tužaljke (tužbalice). Antologijska je ljubavna Pjesma harfašu. Nevenka Košutić – Brozović.2 Staroegipatski zbornik ljubavnih pjesama Pjesme s rijeke (XV. pr. liturgijskih. Najljepša ljubavna pjesma svih vremena.) kao i mudrosnu Knjigu o Jobu (V.-IV.) utjecala je na biblijske Mudre izreke. Biblijske psalme čini 150 pjesama (hvalospjeva. basme i druge usmenoknjiževne oblike.-VI. Kr. st. pr.) i Jeremijine (VII. Pjesma nad pjesmama (X. str.) kojom faraon daje savjete sinu – nasljedniku kako će se ponašati prema podanicima i usput ga upoznaje sa stanjem u susjednim zemljama. Zagreb 1996. Školska knjiga. Pouka vladara Akhtija sinu Merikaru (oko 2000. Takva je. Krista – I. pr.).) su najvažnije hebrejske vjerske pjesme. 4 Isto. XVI. Brahname i Upanišade (Vedante). Kr. Takve su. Prokletstvo. ili VI. konjem i gazelom”. st. o ljepoti dragoga “koji se uspoređuje sa sokolom i labudom.) snažno je utjecao na kasniju liriku. st. po nekim povjesničarima književnosti. potoke i šumarke s pticama koje bijahu svjedoci njihove ljubavi”. tužbalica. st. Akada – Ekur je osvećen.Tako su stvarane himničke biografije. U toj pjesmi opažaju se utjecaji sumerske i staroegipatske usmene lirike. pr.

Škotski pisac James Macpherson (1736. g. 18 .) sadrži 4 500 većinom lirskih pjesama. ljubavne su toliko lijepe da bi ih jedva mogli spjevati 5 6 Stipe Botica.-400.-403. – Šibenik. VI. studenoga 1484.) objavio je zbornik engleskih usmenih pjesama pod naslovom Ostatci stare engleske poezije (1765. tužbalice). str. svadbene su pjesme bolje od Katulovih i Klaudianovih.). 1995. Krista) sadrži 305 usmenih pjesama među kojima je najviše lirskih pjesama. osobito Jeremijine.?) koji u 17 poglavlju svoga djela De situ Illyriae et civitate Sibenci (1487. Prve značajnije podatke o izvođenju usmene lirike dao je Juraj Šižgorić (Šibenik. na rubu oporuke Zadranina Trana zabilježio pjesmu Još pojdoh ravnim poljem.) objavio je 1760. g. Zagreb 1972.6 Velik je utjecaj Ši kinga na kinesku i japansku poeziju. oda i balada. 1509. g. početak X. 94. g.) piše O nekim šibenskim običajima ističući: da su tamošnje tužbalice dirljivije od tužbalica Tetide i majke Eurialove. primjerice.. tj. a neke potječu iz vremena dinastije Šang (oko 1300.-1811. ali ima i drugih pjesama (nagautu). stoljeća. 100 najvećih djela svjetske književnosti.-1796. g. Pjesme su uglavnom iz vremena dinastije Čou (1115. Vl.). izdanje. Kr. nakl. tužaljke (lamentacije. Znanje. Ši king (Knjiga pjesama.U Bibliji se nalaze i drugi žanrovi usmene lirike.) u koji je uvrštena škotska balada Edward. Kr. pr. oko 450.5 Zbornik najstarijih kineskih pjesama. uredio Antun Šoljan. Najstariji zbornik japanske poezije Manjošu (Knjiga od 10 000 listova. Zagreb. To su. prenja i dr. pr. pr. st. Thomas Percy (1729. Biblija i hrvatska kulturna tradicija. 1445.). Franjo Minucij je 4. zbirku usmenih lirskih pjesama Odlomci starih pjesama sakupljenih u brdovitim predjelima Škotske. Značajne su Kokinšu ili Kokinvakašu (Zbirka starog i novog pjesništva.-764. HRVATSKA USMENA LIRSKA POEZIJA U KONTEKSTU TRADICIJSKE KULTURE Zapisivanje hrvatskih usmenih lirskih pjesama počinje u drugoj polovici XV. 1300. 14. str.

– Remete kraj Zagreba. a o nekima će biti u daljnjem tekstu. 1553. 1800. oko 1485.) kao i djelo njegova osporavatelja Ivana Lovrića (Sinj. povjesničar i vjerski pisac Josip Bedeković (? oko 1688. st. – Beč.) a prvi je objavio u svojoj Povijesti hrvatskoj Tadija Smičiklas (Reštovo kraj Sošica. a zapisao je nekoliko usmenih lirskih pjesama. 1820. 1823.) i mnogih drugih.) Mnogi povjesničari književnosti Petra Hektorovića (Stari Grad. str. 1900.7 Džore Držić (Dubrovnik. . 1482. – Dubrovnik. 1487. Zagreb 1996. 1744. Veoma je zaslužan što je svom prijatelju Albertu Fortisu (1741. – Hvar.) pomogao pri sakupljanju i zapisivanju hrvatske duhovnosti. Više je njegovih zapisa u rukopisnoj zbirci Popievke Slovinske. 1450. – Zagreb. tri počasnice i jednu baladu. MH. Pjesmu je na hrvatski jezik preveo pjesnik i prevoditelj Hugo Badalić (Brod na Savi. – Dubrovnik. oko 1770.) pisao je o međimurskim običajima i starohrvatskoj mitologiji navodeći ladarske pjesme. 1739. 7. Gal ili Sapfa. – Dubrovnik. 19.) koji je zapisao i na latinski jezik preveo pjesmu Crni Madžarić. Značajan doprinos hrvatskoj usmenoj književnosti dao je liječnik. Usmene lirske pjesme. Ferićev učenik Marko Bruerović (Lion.) zabilježio dvije bugaršćice. 1914. vjerojatno u Travniku gdje je bio francuskim konzulom. mali grdni i odurni. 1572. Vrijedan je hvale rad Đura Ferića Gvozdenice (Dubrovnik.) pisao je pjesme po ugledu na usmenu liriku. st. Žumberak. Polovicom XVIII. 1760. Fortisov Put po Dalmaciji (1774. – Stari Grad. 1501. – Cipar. Hektorović je u svomu Ribanju i ribarskom prigovaranju (1568.) koji se bavio proučavanjem Morlaka. oko 1754. dakle. 1713. (Neki navode da je Bajamonti svoj zapis Hasanaginice dao Fortisu. 1524. 1843.) u Bosni je.). (O nekima je već bilo riječi. zapisao pjesmu Sidila moma kraj mora. Nezaobilazan je Pavao Ritter Vitezović (Senj.) Dragocjen je. 1576.).) smatraju prvim značajnijim hrvatskim folkloristom (folklor = narodno znanje). 1851. glazbenik i pisac Julije Bajamonti (Split. – Split. str. Mavra Vetranovića (Dubrovnik.Propercije.) koji je na latinski jezik prevodio hrvatske pjesme. sastavio Krešimir Mlač. Golem je utjecaj usmene lirike na djela Marka Marulića (Split. Ti su zapisi izvorni i njima je Hektorović pokazao kako treba zapisivati usmeno-književne oblike.). – Zagreb. MH.). Zlatna knjiga hrvatske narodne lirike.? 1777. Hanibala Lucića (Hvar. Zagreb 1972. a ekloge se doimlju da ih stvaraju Damet i Menak pred Palemonom. 1652. – 1803. koncem XVIII. 1461. priredo Stipe Botica. 7 19 . SHK. – Split.

Kamilo Blagajić izdao je u Zagrebu 1886.) objavio je u svojim Pjesmama (1847. IV. – Zagreb. i III. g.) iznimno je ime među hrvatskim etnografima. 1752. Stipe Botica priredio je. Zbirka hrvatskih narodnih pjesama Tamburaši ilirski… sv. Usmena književnost. 9 8 20 . st. prikupljao je “književno-folklornu građu u Dalmaciji”.) u Kolu 1842. objavljena je u Osijeku 1842. tih pjesama. 1889. (br. – Puhakovec. Krajini i u Turskoj Hrvatskoj.9 Luka Ilić Oriovčanin (Oriovac. 1817. Tanja Perić Polonijo. II. g. 177. 1920. 49. priče. – Novska. do 1875. Vilinske.) Okružnicom je 1813. Split 1996. Josip Kekez. 58 i 63) obuhvaćaju 1653 pjesme iz Dalmacije. – Podgora. II.) objelodanio je 1844.) objavio 19 usmenih lirskih pjesama. godine objavio knjigu prvu Hrvatske narodne pjesme koje je zapisao Mihovil Pavlinović. 1831. Diklice. Hrvatske narodne pjesme što su se pjevale u Gornjoj Hrvatskoj. str. i IV. 1827. čakavske i 77 kajkavskih pjesama. Godine 1877. Njegovi rukopisi od 1860. g. i sv. 1887. a Književni krug Split 2007. piše da narodne usmene umotvorine treba zapisivati “onako kako izviru iz ustiuh naroda”. Vraz je u Kolu (knj. g. Slavonske varoške pjesme sv. sv. I. objavio knjigu Narodni slavonski običaji u kojoj su opisi narodnih običaja i 137 hrvatskih lirskih usmenih pjesama. Svatovske. (Marjanovićevi i Blagajićevi zapisi pripadaju bošnjačkoj tradicijskoj kulturi. Globus.) štokavske. Književnik. 1878. 1857. Tanahna galija. – Zagreb. I. Pravnik. Izmajl Ivanovič Sreznjevski početkom četrdesetih godina XIX. U toj je knjizi 921 pjesma. III. 1843. u: Škreb – Stamać Uvod u književnost. Hrvatske narodne pjesme i pripovijetke. Hrvatsko zagorje. – Zagreb. – Beč. poboljšano izdanje. godine. a 1847. 1818.Zagrebački biskup Maksimilijan Vrhovac (Karlovac. Oriovčanin je 1846. Luka Marjanović (Zavalje kod Bihaća. 1810.) Don Mihovil Pavlinović (Podgora. potaknuo zapisivanje i sakupljanje usmene književnosti i starih rukopisa. I zbog njegova poticaja u Hrvatskom narodnom preporodu dolazi do procvata hrvatske usmene književnosti i u izvedbi i u zapisima. poslovice i zagonetke. Književni krug Split. g. 1816.) objavio je u Zagrebu 1864. III. str. Zagreb 1986. Matica hrvatska uputila je Poziv za sabiranje hrvatskih narodnih pjesama. 1844. Fra Ivan Franjo Jukić (Banja Luka.) u Kolu i Bosanskom prijatelju objavljivao je pjesme. Pobožne i usvjestne. IV. 1851.8 Stanko Vraz (Cerovec kraj Ljutomera u Sloveniji.. a razvrstane su na: I. g. g. Bosne i Hercegovine i drugih krajeva. povjesničar i političar Ivan Kukuljević Sakcinski (Varaždin.

Matici hrvatskoj rukopis narodnih pjesama iz Luke na Šipanu. Franjo Miličević i neki drugi nisu navodili mjesto niti vrijeme nastanka zapisa kao ni kazivače. U toj je zbirci 69 epskih pjesama. – Dubrovnik. napisao djelo Ženidba (broćanska župa u Hercegovini) koje je posthumno objavljeno u Zborniku za narodni život i običaje Južnih Slavena (JAZU. 1838.) Fra/don Franjo Miličević (Veliki Ograđenik kod Čitluka. – Zagreb.) je 1870. Antun Radić je bio urednik ZZNŽO JS (Zagreb). 1862. sastavio Krešimir Mlač.. 1835. Taj časopis ima golem značaj za očuvanje i promicanje hrvatske usmene književnosti kao i Napretkov Kalendar (Sarajevo). Matica hrvatska je do prosinca 1896. 11. – Zagreb.) iznimno je ime u hrvatskoj kulturi.).. 2.10 Među tim pjesmama je tisuću (hrvatskih i muhamedanskih) koje je sakupio i 1893. 1888. (Vinko Palunko je ujak Andru Muratu. 1867. 32 poskočice i 48 zdravica koje je Andro Murat izvorno zapisao od svoje majke Kate. – Mostar.Svećenik Nikola Tordinac (Đakovo.) i Augusta Šenou (Zagreb. g. Od mnogobrojnih pisaca koji su ukazivali na ljepotu i značaj usmene lirike spomenimo Nikolu Tommasea (Šibenik. g. a objavila ga je MH u Mostaru 1998.) predao je 1886. pomoćnog biskupa Vrhbosanskog (u vrijeme legendranog nadbiskupa Josipa Stadlera) i splitsko-makarskog nadbiskupa. XX.) objavio je 1897. 1858. g. 1900. g. 1952. g. 1802. 34. Ivan Franjo Jukić. 77. Ivan Zovko. Vinka Palunka. 1864. Šteta je što su Ivan Franjo Jukić. godine. Djelo uz svadbene običaje sadrži nekoliko usmenih lirskih pjesama. Tvorac je Zadružne teorije o nastanku usmene književZlatna knjiga hrvatske narodne lirike. sabrala 157 zbornika s preko 24500 pjesama. 1942.) Ivan Zovko (Mostar.). MH. g. Ivan Zovko i dr. g. 1874. Nikola Tordinac. Neke od tih pjesama potječu iz Bosne i Hercegovine.) objavio je 1883. Hrvatske narodne pjesme i pripovijedke. 1903. 1919. Osnovu za sabiranje građe o narodnom životu. sv.). – Firenca. Antun Radić (Trebarjevo kod Siska. župnika u župi Ravno. Svećenik Andro Murat (Šipan. – Mostar. Rukopis Andra Murata priredila je Tanja Perić Polonijo. a objavila ga je MH u Zagrebu 1996. 1881. Nikola Andrić (Vukovar. Valja spomenuti svećenika. dostavio Matici hrvatskoj (rkp. knj. – Zagreb. vršili preinake svojih zapisa. str. 10 21 . Nikola Tommaseo je sakupio 57 pjesama koje su ostale u rukopisu br. 1915. sakupljača i zapisivača narodnoga blaga. – Đakovo. Zagreb 1972. 1868.

11 O 1000-godišnjici hrvatskog kraljevstva u Zagrebu su 1926.) i osječkog HNK (1907.1909. godine. Sarajevo 1984. Iste je godine u Zagrebu tiskana knjiga Razvoj hrvatskog narodnog pjesničtva (književno-poviestne razprave) Petra Grgeca (Kalinovec kraj Đurđevca.). Ludvik Kuba (1863. Buconjić navodi 61 usmenu lirsku svjetovnu pjesmu te nekoliko molitvenih pjesama. jedan je od utemeljitelja zagrebačke Glumačke škole (1898. Čeh Ludvik Kuba je za svoj izniman doprinos višestruko nagrađivan: izabran je za člana JAZU u Zagrebu (1935. 1962.) boravio je u Bosni i Hercegovini u 14 navrata i zabilježio 1127 usmenih lirskih pjesama Hrvata.). preko 600 svezaka).) Petar Grgec je objavio Hrvatske narodne pjesme. g.).-XXII. objavio svoje djelo Život i običaji Hrvata katoličke vjere u Bosni i Hercegovini.). Miroslave Furlanović – Šošić i Dunje Rihtman – Šotrić. – Zagreb. – Zadar. za redovitog člana Češke akademije znanosti i umjetnosti (1937. romanopisac.nosti. dopunio neobjavljenim pjesmama i dodao indekse Cvjetko Rihtman uz suradnju Ljube Simić. st.1956. XIX. objavljene Narodne pjesme (svezak II. Pjesme i napjevi iz Bosne i Hercegovine. str. Klek. Bio je predsjednik MH i DHK.) u Sarajevu 1906. – Sarajevo. Kuba je Pjesme i napjeve iz BiH objavio u GZM BiH (god. 1865. objavila pretisak toga djela. Godinu dana ranije (1943. Priredio je 6 svezaka Hrvatskih narodnih pjesama za ediciju Matice hrvatske. Golem je doprinos usmenoj lirici dao Vladimir (Vladoje) Bersa (Zadar.) u Sarajevu je 1908. 11 22 . Ludvik Kuba. godine.. 1927. Zagreb.). za Narodnog umjetnika imenovan je 1945. a objavila je Svjetlost Sarajevo 1984. 1864. Kuba je navodio mjesta zapisa. Bošnjaka i Srba. Najznačajniji strani etnograf i melograf. Drugo izdanje je pripremio. a nije navodio kazivače i vrijeme zapisivanja. g.) koje sadrže 274 lirske pjesme. najznačajniji su časopisi za tradicijsku kulturu: Narodna umjetnost (Institut za etnologiju i folkloristiku Zagreb) i Glasnik zemaljskog muzeja Bosne i Hercegovine (Sarajevo). 1947. Nikola Buconjić (Neum. Svjetlost. osnovao je i vodio Zabavnu biblioteku (1917. 1944.) koji je zapisao 476 primjera narodne glazbe iz srednje Dalmacije (Zbirka narodnih popjevaka iz Dalmacije. U Mostaru je MH 1999. 1890. prvi intendant). U drugoj polovici 20. g. Pjesnik. za počasnog doktora Karlovog univerziteta u Pragu (1936. etnograf i povjesničar. 12-13.-1942. godine.

. g. *** Dubravko Jelčić. i 1998. Prekomurska pjesmarica (Mariborska pjesmarica) nastala je oko 1593. i sadrži duhovne pjesme i desetak svjetovnih.) priredio je Narodne lirske pjesme knj. 1910. izdanje Ganga. u ediciji PSHK Olinko Delorko (Split. str. – Zagreb. 1796. Pridodajmo tomu već spomenute. ima usmenih pjesama. Knjiga sadrži 217 lirskih pjesama te melodije za nekoliko pjesama. Tuj tunja.).) i Lijepa naša baština (1998. st. 12 23 .) Ante Jurića Arambašića. P. Zagrebački rukopis i dr. 1973.).).).) Marka Dragića.) Stipe Botice.12 Za povijest hrvatske usmene lirike izniman je Zbornik Nikše Ranjine (od 1507. Popievke Slovinske (1758. st. Erlangenski rukopis (nastao oko 1720. g. kao i Molitvice (nabožne pjesme u selu Kijevu) (2001. i Duša tilu besidila (hrvatske katoličke molitvene pjesme iz Bosne i Hercegovine) (1997. tu jabuka (hrvatske narodne lirske pjesme iz Rame) (1995. Naklada P.). 1972.. 1996. Krešimir Mlač sastavio je Zlatnu knjigu hrvatske narodne lirike. Anđelko Mijatović objavio je 3. Krupan su doprinos hrvatskoj usmenoj lirici knjige: Biserno uresje (1990. i dalje). Narodne pjesme iz luke na Šipanu (1996. 23. (drugo znatno prošireno izdanje). knjige Ramo moja (1992. Stipe Botica je u ediciji SHK priredio Usmene lirske pjesme. kao i u Rapskoj ili Picićevoj pjesmarici (1471.).).) te Oxfordskom zborniku (1486.). I.). 1798.Od vrednijih izdanja hrvatske usmene lirike spomenimo sljedeće: Godine 1963.. st./XVIII. 2000. Vinko Žganec je priredio lirske pjesme Jačkar (hrvatske narodne jačke iz Gradišća) koje je sabrao Martin Mešić. antologiju usmene lirike iz Dalmacije Tanahna galija (1996) Tanje Perić Polonijo. st. Požeški zbornik (Kraljevićev i Babukićev. Kotorski rukopis (XVII. Zagreb 2004. Povijest hrvatske književnosti. ZBORNICI (RUKOPISNE ZBIRKE) U glagoljaškom Petrisovu zborniku XV. 23. Hrvatska usmenoknjiževna čitanka (1995. u okolici Požege). 1994.) priređivačice Tanje Perić Polonijo. Godine 1964. Bokeljski rukopis (prva polovica XVIII. Mnogobrojni su primjeri hrvatske usmene lirike zabilježeni u zbirkama: Rukopis Peraštanina Nikole Burovića (konac XVII. Pavičić.

). zemljica crna. Silvija Strahimira Kranjčevića. rujna zora. deset (deseta sestra Marta). bili dvori. crne oči. Božja rosica. Dubravka Horvatića. bistar um. Stjepana Džaltu. svitli obrazi. Rijeci i Splitu. drvo šimširovo. Novaka Simića. Mostaru. troje ključe). a pjevaju o: mitskim bićima. previjerna ljuba. ostarjela majka. čarne oči. rumena jabuka. mlađena divojka. Mehmedaliju Maka Dizdara. vodica ladna. rujno vino. Andrija Šimić i drugi. također. zlatna grana. sinica i dr. Vjetar. ptice (soko. Pored navedenih spomenimo još: Marka Marulića. pticama. Stojan Janković. nebeska rosica. (O tim osobama više je riječi u poglavljima: Epska poezija i Povijesne predaje. 1. crna gora. Petra Gudelja i td. tanahna galija. oko sokolovo. posleničkim.) Mitski su elementi česti u obrednim. lagane šajke. Hrvati u Bosni i Hercegovini i danas kazuju mitske pjesme o caru Dušanu i posestrimi vili. bili grad. Ivana Gundulića. zelena rozeta. Mijat Tomić. čedo ponejako. Ivu Andrića. mutno jezero. vjerna ljuba. čobanice mlade. Od povijesnih osoba najčešći su: Marko Kraljević. Vile su najčešća mitska bića. zemljica tavna. sjajan mjesec. vita jela. mjesec žut. stalni epiteti: konji vrani. jabuka zelenika. drvo javorovo. MITSKE PJESME Mitske su pjesme nastale u drevnim mnogobožačkim vremenima. žarko sunce. čarna gora. kuga (morija) su antropomorfirani. Antuna Branka Šimića. Vladimira Nazora. ruse kose. bilo lice. rumeni obrazi. nebeskim tijelima. jarko sunce. U usmenoj su književnosti česti magični brojevi: tri (tri strane. sinje more. crna zemlja. sinja kukavica. sivi soko. ruse pletenice. ljubičica plava. bila vila. U mitskim je pjesmama 24 . murtelica drobna. Miroslava Krležu. bistro oko. devet (devet braće). Janko Sibinjanin. povijesnim i epskim pjesmama. zelenika trava. U hrvatskom usmenom pjesništvu česti su. stara majka. Osijeku. Sunce. prirodnim pojavama. mila majka. Cijela je plejada književnika koji su pisali svoju liriku po uzoru na usmene lirske pjesme ili su u svoja djela utkali svoje zapise usmenolirskih oblika.Iznimne su vrijednosti ovovremeni terenski zapisi u seminarskim i diplomskim radovima studenata filozofskih fakulteta u Zagrebu. Mjesec. šenica bilica i dr. gorki čemer. te povijesnim osobama kojima se pripisuju mitska obilježja. sveta zemljica.

a od seke ruse pletenice. sokol sjedi i besjedi. pa sam odn’o kulundžije da mi skuje troje ključe da otvorim bila grada. od matere ruku iz ramena. a od ljube đerdan ispod vrata. a na trećoj sokol sjedi. oganj gori na jelovoj grani.česta alegorija. a Mjesec će kumovati. primjerice. Svi se deset razgovara a kud ćemo sestro Marto? Kome ćemo seju dati. ali su od njega zatražile otkup: od babe nogu iz koljena. devet braće razgovara da li će seju dati Suncu ili Mjesecu te zaključuju da će je dati Suncu jer će ih ono grijati. NA VRU GORE. na dvi strane jabučice. a od brata sedef i šargiju. sestra i ljuba) zakukale. Otac. Hrvatska usmenoknjiževna čitanka. 13 25 . ULICE BAULICE Oj ulice. U sljedećoj su pjesmi vile izliječile Ivana. str. Ko l’ ga loži. baulice. pa sam našo zlatnu granu. da li suncu ili mjesecu? Bolje suncu neg mjesecu. a tri su kukavice (majka. pa da vidim što j’ u gradu. sokol sjedi. U gradu su devet braće i deseta sestra Marta. pa besjedi: – Jašio sam konja vrana. U sljedećoj pjesmi.13 (Drenje kod Đakova) Neke su mitske pjesme baladno intonirane. OJ. brat i sestra vilama su dali otkup. Zagreb 1995. Školska knjiga. majka. ali nije ljuba Ivanova. 34. Zato su vile umorile Ivana. ko l’ se kod njeg grije? Stipe Botica. a mjesec će kumovati. sunce će nas ogrijati. OGANJ GORI Na vru gore oganj gori.

treća kuka kad joj na um padne. ono jeste Ivanova ljuba. glazbu i ples. retorika. Matica hrvatska i HKD Napredak. dade majka ruku iz ramena. Kad su vile Ivu izliječile. a od brata sedef i šargiju. ono jeste Ivanova majka.14 (Žepče) 2. zakukaše trije kukavice: Jedna kuka nikad ne prestaje. 55-56. ono jeste Ivanova seka. dade brato sedef i šargiju. veliki su otkup zaiskale: Od babe su nogu iz koljena. Izvođenje tih pjesama sinkretizira više vrsta umjetnosti: književnost. druga kuka jutrom i večerom.Vile lože. Ne da ljuba đerdan ispod vrata: “Nije mi ga Ivan ni kupio. folklorno kazalište. od svoje sam majke donijela. a od seke ruse pletenice. OBREDNE PJESME I obredne su pjesme po svom postanku veoma stare i sežu u pretkršćanska vremena. Što no kuka kad joj na um padne. knjiga 4. dade seka ruse pletenice. Sarajevo 2006. Hrvatska usmena književnost Bosne i Hercegovine: lirika. str. a od ljube đerdan ispod vrata. priredio Marko Dragić. a Ivan se grije. od matere ruku iz ramena. Što no kuka nikad ne prestaje. Hrvatska književnost Bosne i Hercegovine u 100 knjiga. Što no kuka jutrom i večerom.” Kad su vile Ivu umorile. Dade babo nogu iz kolina. 14 26 . epika.

Hrvatski etimološki rječnik. Karadžić. Njegov zaselak Visoku osnovali su obitelji Visković i Ćurin . FF Split 2007. kolendra (u Splitu i okolici). pjevanje (kolendanje) mladića djevojci pod ponistrom. st. str. 20 Ivan Lozica. koledovanje smatralo običajem starih poganih i ističe se da “nije lijepo koledovati ni rusalije plesati”. 18 Petar Grgec. sabrao Martin Meršić. str. a da kod katolika još traje i dodaje da “čitava koleda. Hrvatska državna tiskara. 139. Novinsko – izdavačko i štamparsko poduzeće Čakovec. 201. 285. a nalazi se u Sinajskom trebniku u kojem se zabranjuje običaj “bivših poganih” da prvoga siječnja idu u koledu. božićno darivanje. 19 Milovan Gavazzi. Srpski rječnik. koledvaši. pjesma. stoljeću s područja Crvenog Grma u Bosni i Hercegovini. kolendaši. str. 328. u Beču u štampariji jermenskoga namastira 1852. lipnja) te krijes koji se palio za vrijeme biranja seoskih kraljeva. koji su s došli u 17.KOLEDSKE (KOLEDARSKE) PJESME Najstariji je spomen kolede kod Bugara u 9. Koleda znači i krijes koji se palio na Jurjevdan (23. U usmenom su diskursu i nazivi: kolenda. Badnji dan. Zagreb 1943. stoljeću. a izvođači se nazivaju koledaši. 151. travnja) i na Ivandan (24.16 Koleda je riječ mnogostrukoga značenja.21 Alemko Gluhak. 21 Jačkar hrvatske narodne jačke iz Gradišća. Golden marketing. Hrvatske narodne pjesme. str. junaki i ditići kod gradišćanskih Hrvata. Hrvatskom primorju pa i Lici nazivaju se i fiole (prema pripjevu “fiole”). dj. skupio ga i na svijet izdao Vuk Stef. koledva (u Dubrovniku i okolici. reče se i sad kad ide mnogo ljudi zajedno”. str. ophod. Belom na otoku Cresu). Kod gradišćanskih Hrvata koledati znači prositi (tražiti darove). Zagreb 2002. koleđani (kod Hrvata u Rumunjskoj. Rkp. U Rusiji se u 11. kolendraši. čestitanje. mladića pa i odraslih ljudi. U Hrvatskoj se prvi put kolede spominju u dubrovačkom Statutu iz 1292. 17 Ivana Kardum zapisala je u svibnju 2007. obred. božićna slama koja se na Badnju večer prostirala po sobi. a u Gdinju na Hvaru ophod se zove koleđanje!17). božićna vatra. nav.20 Koledom su se nazivale obredne vatre koje su palili uskoci. Slično je i kod drugih Slavena. te kolojani (u Zlarinu kod Šibenika). str. redakcija i komentari Vinko Žganec.19 Koleda znači: skupno pjevanje muške djece.15 Vuk Stefanović Karadžić naveo je da se običaj koledanja kod pravoslavaca izgubio. božićni kruh. 1964. istumačen njemačkijem i latinskijem riječima. 16 15 27 . 173-176. Nazivaju se još i koledvači18 i kolijani. Zagreb 1993. August Cesarec. Novu godinu. Poganska baština. U Istri. g. predaju da su u Gdinj na Hvaru prve obitelji došle iz Slavonije i Bosne. godine.

1. Većina je 22 Slobodan Zečević. na Braču u adventu u onim kućama gdje je imenjakinja ili imenjak svetice ili sveca: na Sv. urednik dr. 24 Alemko Gluhak. češkom. Sv. Sv. 178. Nikolu (6. 152-155. Koledari idu od kuće do kuće pjevaju. Pokatkad su to bili samo odrasli ljudi. na Sv. Zagreb 1990. običaji u Belom na otoku Cresu.22 Neki etnolozi i antropolozi navode da naziv koleda potječe od imena praslavenske i sveslavenske božice Kolede ili boga Koleda.24 Neki znanstvenici smatraju da naziv koleda potječe od latinske riječi kalendae što znači prvi dan u mjesecu.23 Koleda baštini naziv prema grčkom i latinskom glagolu caleo što znači zazivati. pozivati. uoči i na Novu godinu. Usp. Stjepana (26. koleda (u srpskom. Ivan Lozica. prosinca). Jugoslavenska akademija znanosti i umjetnosti. prosinca). Povijest i historija usmene narodne književnosti. Sv. 28 . 25 Tvrtko Čubelić. Zagreb 1906. str. poljskom). str. te su pjesme pretežito svjetovne. Koledare su ponekad činili momci i djevojke zajedno. Zagreb 1998. Zbornik za narodni život i običaje južnih Slavena. Zagreb str. studenoga). Poganska baština. Barbaru (4. prosinca). Luciju (13.O postojanju koleda kod drugih slavenskih naroda svjedoče i nazivi: koljada (u ruskom). str. Ivana (27.25 Koledarski ophodi izvodili su se u različitim krajevima u različito vrijeme: od Sv. Strukturom su bliske zdravicama i blagoslovima. Išli bi do kuća u kojima su znali da će dobiti darove te bi pokucali i svima čestitali Božić i predstojeće blagdane. 26 Andrija Bortulin. prosinca). siječnja). slovenskom. čestitaju imendan ili blagdan koji je toga dana te traže simbolične darove. Vitomir Belaj. Zenica 1973. Andriju (30. na Badnjak (24. uzeli vrećicu i otrčali iz kuće. Na večer bi se sastali u skupine po tri – četiri i po dogovoru krenuli obilaziti selo. Najčešće im svaki stih završava pripjevom koledo. na Božić (25. prosinca). koledo. Sv. Sv. Kod gradišćanskih Hrvata koledarska je skupina brojala dvadesetak mladića. 72. Martina (11. Izdanja muzeja grada Zenice. U Belom na otoku Cresu dječaci su od dvanaest – trinaest godina odmah nakon što bi povečerali na Badnju večer zapalili feratić. 23 Isto. str. Sv. 137-138. str. Hod kroz godinu. studenoga). dj. Tomu (21. 328. knjiga XI. prosinca). sazivati.26 Premda se motivi u koledarskim pjesmama prepleću s motivima adventskih i božićnih usmenih lirskih vjerskih pjesama. Boranić. studenoga) na Korčuli. Radovi V. te na Sveta tri kralja (6. 21-26. D. str. prosinca). Katu (25. Elementi naše mitologije u narodnim obredima uz igru. Zagreb. prosinca). sv. a ponekad muška djeca (dječurlija). nav. Koledarske je skupine najčešće činilo pet do sedam mladića. Božić. Golden marketing. Golden Marketing.. bugarskom. 21.

faljen Isus i Marija. a kazivao joj je Bogdan Jakovčević (rođ. a vatra se palila svake večeri. Na vatru bi se posula pšenica i reklo: Rodilo na drvetu i kamenu i polju vinovu!27 Obred posipanja pšenice ima panspermijski karakter. stavljalo i drvo za naložiti pa bi se vatra zapalila. Na poštena ova vrata. ili skupno kao na Badnju večer ili pak u crkvama za vrijeme svetih misa. a drugi i treći dio izvodili su se u domu domaćina. Sadržaj je koledarskih pjesama raznovrstan i varira od ljubavne. 27 29 . ali i kletve ukoliko domaćin ne bi simbolično darovao koledare. prosinca). Koledari su u svojim pjesmama veličali domaćine i njihove dvore. živahnoga ritma. a u Ante ka u brata. mitske do vjerske tematike. primjerice na Dan Bezgrješnog začeća Blažene Djevice Marije (8. Zapisala je Zrinka Matić 2006. Priko svega sela prošli. g. 7-8. kapijom ili vratima doma. Rkp. Bije bi se pustilo da samo malo gore jer one su morale trajati do Nove godine. a za darove nisu vele iskali. povijesne. a čestitalo bi se: Otac: Hvaljen Isus! / Dobro vam došla Badnja večer! / Ostali: I tebi! / Otac: Stipan dan! / Ostali: I tebi! / Otac: Ivan dan! / Ostali: I tebi! / Otac: Mladenci! (Nova godina)! / Ostali: I tebi! / Otac: Mlado lito! / Ostali: I tebi! / Otac: Vodokršće! / Ostali: I tebi! / Otac: Posve novo godišće! / Ostali: I tebi! Kad se sve to izgovorilo. 1923. u Gornjem Selu na Šolti). Najstariji muškarac u kući kojega su svi zvali otac stavljao je tri bije (badnjaka) na kamin. Koledarske su pjesme vesele. Bije su komadi grana drveta. Kolede su s obzirom na tekst koji je pratio dionice ophoda imale tri dijela. na poštena vrata došli. 101. često maslinova. str. osim tri bije. FF Split.antologičara adventske i božićne pjesme nazivala koledskim. g. Adventske i božićne pjesme pripadaju usmenim lirskim vjerskim pjesmama (molitvama) i njih vjernici mole pojedinačno. Zato su bije morale biti velike. u Gornjem Selu na otoku Šolti. Na području nekadašnje Poljičke Republike kolenda se izvodila na Badnjak kada bi se svi ukućani skupili. U njima su često prisutne šale. na kamin bi se. na primjer: Pukla grana od orija. Uvod je činio pozdrav ukućanima. 2006. Prvi je dio činilo pjevanje pod prozorom. sv.

/ na dobro vam doša Božić. zatim njegovoj ženi. fritulama. u Belom na otoku Cresu djevojka je koledare darivala smokvama. primjerice u Gornjem selu na otoku Šolti. str.Kod koledarskih pjesama. Običaj je najprije se pravim imenom obratiti najstarijem i ujedno najuglednijem ukućaninu. Hrvatska usmenoknjiževna čitanka. / otvorite ormarune. orasima. Na Novu bi godinu pripjev glasio: Sada vazda i do lita ovde. orasima i mlincima itd. crnim vinom i prošekom. Dubrovački kolendari za darove nisu vele iskali: malo smokav i oraha jer je bura u njihovim smočnicama. a u njima je golubica – domaćica koja će gosparu rijeti da oni nisu prokleti već su pravi dubrovački leri (pjevači. / izvadite botiljune. Dvori su u tim pjesmama zlatni tori. 46. svirači). Hvaljeni su domaćin.29 Završni dio kolede sastojao se od rima kojima su koledari tražili darove: Otvorite škafetine. smokava i oraha (u dubrovačkom kraju). mindulama (bajamima). str. vinom ili rakijom (na Šolti). / na dobro vam Mlado lito dojde. a u “bolje stojećim kućama pojilo bi se i čakad boljega” komad mesa ili pršuta (u Zlarinu kod Šibenika). 29 Vidi: Stipe Botica. Pjesma šaljivo završava jer je kolendarima dosta jedan kolač od Božića i jedna noga od praščića. nakon svake strofe slijedio bi pripjev ovisno o blagdanu na koji se koledalo: Za Božić bi pripjev glasio: U kući vam oštar nožić. U središnjem su dijelu spominjani ukućani poimence. Zagreb 1972. MH. domaćica. a njihovom vođi starcu dovoljna je mantalica (plećka). primjerice: pršuratama. Školska knjiga. mali pinezni dar (u Gradišću i drugdje). 28 30 . kćerima po uzrastu i mogućim gostima. kćeri i snovi. sinovima. / izvadite baškotine. Zagreb 1995. Na kraju bi domaćini pozvali koledare u kuću i počastili ih. Vidi: Zlatna knjiga hrvatske narodne lirike. Iskazivali su želje da Bog gosparu dade sina koji će se oženiti i od pira podijeliti bogatom i ubogom ali još više kolendarima.28 Pelješki su kolendari kolendali gosparima koji su živjeli iza srebrom zalivenih i zlatom okovanih vrata. te rakijom. 127. Dubrovački su kolendari dolazili gosparima i njihovim dvorima hvale dati. str. baškotinama. prošekom. sastavio Krešimir Mlač.

božićnih i novogodišnjih blagdana. sv. ostali jesti i piti ili bi sa sobom odnijeli hranu u torbama. vrijeme kada se daruju među sobom dragi. Evo nam projdoše od Božića blagdani. g. kad ih ukućani ponude.-8.31 U Kaštelu Starom koledanjem se zvalo pjevanje mladića pod prozorom dragane na blagdan Sv. Mladić je virna sluga djevojke i došao je pod njezin prozor da joj uruči dar. Bog da. Mladić izriče žal zato što su prošli božićni blagdani i Mlado lito ali on svoju zlatnu kitu nije darovao. Dojmljivi su lirski efekti u toj pjesmi: mladić djevojku naziva dušom svojom. 2005. Vodokršće je. ja te ne darova.) i svoje bake Jozice Mihanović (rođ. urešenjem svojim. FF Split. zlatnom kitom. draga dušo moja. 1. Projdoše Božići. Evo su nam došli Vodokršća kralji. godine po kazivanju svoga djeda Pavla Mihanovića (rođ. 101. cvite od slatkosti. 30 31 . te općem dobrom raspoloženju u vrijeme adventskih. Eni Buljubašić zapisala je u Žrnovnici kod Splita 2005. krunom od liposti. str. g. Dobra večer. projde Mlado lito. u Privoru – dijelu Žrnovnice). Rkp.Koledari bi. da ti dara poda virna sluga tvoja.30 Posjeti koledara smatrani su čašću i pridonosili su jačanju prijateljstva i boljem povezivanju mještana. g. 1934. 1923.. Međutim. tri kralja.4. gospojom i vilom. također. urešenje moje. 1941. FF Split. Gospojo i vilo. 31 Zapisala je Zrinka Matić 2006. kruno od liposti. u Gornjem Selu na Šolti). momak nema drugoga dara nego da joj dariva srce s ljubavlju. g. moja zlatna kito. ali ne projde ljubav među nami. 67. Oboje kazivača skoro cijeli život žive u Žrnovnici. 2006. cvitom od slatkosti. a kazivao joj je Bogdan Jakovčević (rođ. str. sv. 7. Rkp. u Gornjem Selu na otoku Šolti.

96-117. Taj pripjev se u najvećem broju pjesama uzastopce iza svakoga drugoga stiha izmjenjuje pripjevom koledo. 20 i HTV Dnevnik 24. U Dubrovniku se koledva ispred Vijećnice kad odzvoni podne. 19. Desetogodišnja je koprivnička tradicija koledanje u humanitarne svrhe. srce moje. 2006. Sveta tri kralja u hrvatskoj tradiciji. veselo. veselo. zbogom mi ostavaj. Katolički bogoslovni fakultet Sveučilišta u Splitu. Zbogom. 12. Nikole do Sv.32 Narodni pjevač tugu mladića zbog rastanka od djevojke izriče anaforama: Zbogom. str. vilo i gospojo. Drevni se običaji u novije vrijeme modificiraju. Neke od tih pjesama imaju pripjev veselo. nego da ti srce s ljubavlju darivam. a počinje na Badnjak u sedamnaest sati. BOŽIĆ NAM JE. tri kralja idu kroz selo i traže darove. Vidi: Marko Dragić. dušo moja. Crkva u svijetu br. 1 (1192). ja dara ne imam. Split 2007. Zbogom mi ostavaj. MILO NAM JE Božić nam je.33 VESELANJE U jugoistočnoj Hercegovini se do danas sačuvao blijedi odsjaj negdašnjega veselenja pa ondje dječurlija od Sv. 33 TV Nova Dnevnik 24. veselo. 19. 32 32 . 2006. Moja dušo draga. Zbogom. veselo.45. veselo. srce moje. Ali mu se ne nadamo. koledo.kad se daruju među sobom dragi. Što Božić ne pjevamo. dušo moja. veselo. veselo. milo nam je. 12. zbogom.

veselo. 34 33 . travanj) značio je svršetak zime i početak novoga boljega i ljepšega vremena. Nosi nama struk bosilja. veselo. Običaj ovjenčavanja stoke bio je Hrvatska usmena književnost Bosne i Hercegovine: lirika. veselo. veselo. Hrvatska književnost Bosne i Hercegovine u 100 knjiga. rujna) hajdučki rastanak. veselo. šimširiću. veselo. veselo. a na taj dan kitila se stoka biljem i cvijećem i palile očisne vatre. dođi vamo. str. veselo. veselo. Od toga dana se intenzivirala gospodarska godina. veselo. veselo. U zdravlju nas Božo našo. Do danas je ostala uzrečica Jurjev danak hajdučki sastanak.34 (Stolac) U navedenoj veselarskoj pjesmi mitski su motivi: Eto Bože preko vode / Nosi nama struk bosilja. U boljemu proslavili. veselo. Eto Bože preko vode. epika. JURJEVSKI OBREDI I PJESME Dan sv. veselo. Sarajevo 2006. U drevnome Rimu dan pastira palije (palilije) slavio se 21. Na dobro vam Božić došo.Oj brštane. veselo. 67. 35 Na taj dan okupljali su se hajduci u planini. širi tamo. veselo. Jure (23. veselo. priredio Marko Dragić. Naš Božiću.-68. vjeru našu. Matica hrvatska i HKD Napredak. veselo. goro sveta. vjeru našu katoličku. Mijoljdanak (29. veselo. retorika. veselo. veselo. veselo. a najviše na kršćane. travnja. Širi Bože. veselo.35 Taj dan se obilježavao i kao dan pastira.

Dalmaciji. 590.-57. 38 Luka Ilić Oriovčanin. Nekoć su se na Jurjevsko navečerje.tradicionalan u sjeverozapadnim krajevima Hrvatske i koncem tridesetih godina dvadesetoga stoljeća. pobjedu proljeća nad zimom. u narodnom vjerovanju ima apotropejsku moć. Zelenilo je boja proljeća i vegetacije i simbolizira nadu. Tim apotropejskim obredom željeli su se otjerati demoni i pokvariti čini raznim vračarama.38 Među Hrvatima u Bosni i Hercegovini. str. uredio Anđelko Badurina. 37 36 34 . Leksikon ikonografije. dakle. Jure se pojavljuje u zelenilu.. usjeva. Taj je obred istovjetan navedenom obredu kod uskrsnih krijesova i ima apotropejski karakter. prilazi u dvorišta.-42. Zagreb 1846. Zagreb 1990. Kršćanska sadašnjost. Vračari su također prije izlaska sunca brali trave kojima su vračali. str. domovi. stoka. U dinarskim je krajevima kod Hrvata i muslimana bio običaj ljuljanja mladeži. dj. Ivan Krstitelj ponekad je nosio zeleni ogrtač što simbolizira duhovnu inicijaciju krštenja na Jordanu. Vjerovalo se da će zelenilo odagnati demone. zelenila. str. konja i ostale stoke. Jure zaštitnik ratara.37 Na Jurjevo su se zelenilom kitili ljudi. bolesti i demona. liturgike i simbolike zapadnog kršćanstva i Uvod u ikonologiju Radovana Ivančevića. U narodnom vjerovanju i sv..36 U narodnoj je tradiciji sv. pobjedu života nad smrću. Prije izlaska sunca travari su brali trave kojima su liječili ljude. str. Zeleno liturgijsko ruho simbolizira nadu i iščekivanje kraljevstva Božjega. U rano Jurjevo jutro domaćin s vodokrsnom vodom. štale. Stoka se udarala blagoslovljenom ili svježom zelenom grančicom i vjerovalo se da će se tako zaštiti od uroka. 41. moleći se. dj. nav. Panoniji i drugdje na Jurjevo su momci i ljudi obilazili sela trubeći u trubaljke (trubaljike) savijene od vrbove ili ljeskove kore. a ponegdje i na Jurjevo palili krijesovi. U poganskim inicijacijama zelena je boja vode. Zelenilo. 127. 39 Milovan Gavazzi. nav. Po garištu tih krijesova pregonila se stoka. vještica i drugih demona. Narodni slavonski običaji. I taj je obred imao apotropejski karakter jer se vjerovalo da će se tim obredom predusresti bolesti. 52.39 Milovan Gavazzi. Temeljem te simbolike sv. zemlje. poškropio bi štalu i stoku kako bi cijelu godinu bila sačuvana od vukova. pastira. Na Jurjevo bi se prije izlaska sunca kupalo ili umivalo vodom u koju bi se stavljalo bilje ili omaja (pjenušava voda s mlinskoga kola). Vjerovalo se da to doprinosi zdravlju i ljepšem tenu.

Vjerovalo se da ugljevlje i pepeo od krijesa štite kuću. stvari. U Bikovecu kod Maruševca. Na taj dan u vatru se bacaju stari obojci41 da bude što više gustog dima.hr/kultura-obicaji. U krugu bi stajao gol muškarac da prestraši viške42. coprnice. str. Taj obred ima apotropejski karakter jer se vjerovalo da će se tako izbjeći bolesti i demonske sile. 40 U Lici je Jurjevo Dan pastira kad se pale vatre i oko njih igra kolo. primjerice. 2004. vrtove.) Puca se preko štale. mladež i stariji hodali su u krug po pepelu krijesa moleći tri puta Vjerovanje. vrtovi i sl. stuhe. na “lesu” se stavljalo trnje “kako coprnice ne bi mogle dojti v hižu”.) Uoči Jurjeva ispred ulaza u dvorište kuće naložio bi se mali krijes. ošini po viški. njive. Jure naložio krijes. višketini. Vjerovalo se da uoči Jurjeva viške jaše na metli i odlaze na Klek. Ljudi su i stoku vodili preko pepela krijesa. 44. Čobani žele da se viške razbiju pa pjevaju: I o drvo i o kamen.-9. a na glavi su imale koprive koje su poslije plesa bacale u vatru. Prije izlaska sunca djeca. a u sredinu štale bi se stavilo uže u obliku kruga. na području Gospića. 44 Škropljenje je obred kojim se blagoslovljenom vodom prskaju osobe. Vjerovalo se da će se tako zaštiti od bolesti.43 Vjerovalo se da će cijele godine biti lijen onaj koji ne ustane na Jurjevo i ne okiti kuću zelenilom. FF Split. 8. djeda. Običaj je bio na taj dan prije izlaska sunca svetom (kršćenom) vodom poškropiti44 http//www. ujni i rođakinja. 42 Viške – vještice. putem pjevajući: Ni o drvo. štrige. štale. Juru na zelenom konju. sv. ni o kamen. Obred je 41 40 35 . U nekim drugim maruševačkim selima djevojke su oko krijesa plesale kolo. 43 Zapisala je 2004. dvorišta. Nekoć se na taj dan u sjevernim hrvatskim krajevima moglo vidjeti dosta svijeta sa zelenom grančicom kao znakom da traže pastirsku službu. Djevojke su uz zapaljeni krijes pjevale pjesme u kojima je personificirani sv.marusevac. livade od demonskih sila koje noću hodaju selom.htm Pleteni dio vunene obuće koji se obuvao na čarape. domovi. Rkp. more. a djevojke su ga pjesmom zvale sebi kako bi s njim razgovarale i pitale ga komu će kćerku dati je l k suncu. je l k mesecu / je l k drobnim zvezdicama. s namjerom da se očiste i da se odagnaju demoni. (Dim u kršćanstvu simbolizira prolaznost života i uzaludno traženje zemaljske slave. Kosinja i Perušića Lidija Đerek od svoje obitelji: bake. (O vješticama je riječ u poglavlju Demonske predaje. štale. a djeca lupaju štapovima po kamenju i kantama vičući Ošini. Također se vjerovalo da će ona djeca koja to jutro rano ustanu vidjeti sv. g.Kao i drugi običaji i običaj Jurjeva se različito obilježavao u pojedinim mjestima.

i ja ću plesat tenefe. str. NS. 69. i ja ću vezat djevere.45 Kod mnogih je drevnih naroda zmija bila predmet kulta. i ja ću orat dolove. Kršćanska sadašnjost.. sv. U kršćanskoj je simbolici zmija poistovjećena sa sotonom. Etnologija. 2006. priredio Marko Dragić. stoljeću. Matica hrvatska i HKD Napredak. str. Po svom postanku su poput ostalih obrednih pjesama veoma stare. Narodni običaji stanovništva Lištice. retorika. 46 Leksikon ikonografije. u sljedećoj pjesmi antropomorfirani sjajan Mjeseče i za njim zvijezda Danica: Isteče sjajan Mjeseče. Mjesecu zvijezda govori: “Polako. Sarajevo. 592. str. 45 Radmila Kajmaković. 309. Zagreb 1990. jer je ona izvor svih nevolja na svijetu pa je zbog toga treba umilostiviti. Glasnik zemaljskog muzeja Bosne i Hercegovine. bašte i njive kako ne bi zmije ujedale. 36 . primjerice. ali su do naših dana u sebi sačuvale mitske elemente. Tako su. / i ja ću plesat tenefe. / i ja ću hvatati volove. I ja ću sijat konoplje. / i ja ću drevnoga postanja i nalazi se u mnogim religijama (lustracija).”47 (Široki Brijeg) Anaforama: i ja ću s tobom za polje. U Katoličku crkvu uveden je u 15. za njim je zvijezda Danica. Ko ono leže kod kola. Hrvatska književnost Bosne i Hercegovine u 100 knjiga. ljubavni i vjerski lirski motivi. / i ja ću orat dolove. epika. štale. 47 Vidi: Hrvatska usmena književnost Bosne i Hercegovine: lirika. ka ono junci kod tora? Što oni ne će u kolo? Danas je slavni Jurjevdan. / I ja ću sijat konoplje.kuće. a oni leže cio dan. uredio Anđelko Badurina. i ja ću hvatati volove. liturgike i simbolike zapadnog kršćanstva i Uvod u ikonologiju Radovana Ivančevića. Sarajevo 1969/1970. XXIV/XXV. dvorišta. ja sam mjeseče! I ja ću s tobom za polje.46 Jurjevske su obrede pratile narodne igre i pjesme u kojima su raznovrsni mitski.

Radovi V. Ladinec. O dualizmu u vjeri starih Slovjena i o njegovu podrijetlu i značenju. godine. u Češkoj su se u svadbama izvodile obredne pjesme u kojima je pripjev Lado. (O Zelenom Jurju bit će riječi u poglavlju Folklorno kazalište. Trag drevnosti naše popivke (…) prepoznaje se (…) u hrvatskom (kajkavskom) i bosanskom (slavonsko-ikavskom) narječju. u Beču u štampariji jermenskoga namastira 1852. Golden Marketing. 247. Hod kroz godinu. Karadžić. str. Ladovica. Zenica 1973. Zagreb 1846. str. i 16. Zagreb 2004. mladosti. Ladovac. U Bugarskoj i Sloveniji su se na Ivandan izvodile pjesme u kojima je pripjev lado.48 U Poljskoj se u svadbenim pjesmama spominjao pripjev lado. Ivo Pilar prisustvo božice Lade u slavenskoj mitologiji ilustrira toponimima Ladin Vrh kod Obrovca. Jugoslavenska akademija znanosti i 49 48 37 . Elementi naše mitologije u narodnim obredima uz igru. str. 53 Ivo Pilar. Matija Petar Katančić piše da “odjek božanstva starih Panonaca.) LADARSKI OPHODI I PJESME Lado se prvi put spominje u poljskim Statuta provincialia nastalim oko 1420. skupio ga i na svijet izdao Vuk Stef. Laduć. 51 Luka Ilić Oriovčanin.vezat djevere / izriče se marljivost.-73. 118. str. str. U 15. ljetnim i svadbenim pjesmama slavenskih i baltičkih naroda. a mladež mu je obojega spola žrtve (aldove) prikazivala. 320. priredio i predgovor napisao Stanislav Marijanović. 52 Srpski rječnik. 50 Matija Petar Katančić. Zbornik za narodni život i običaje južnih Slavena.53 Vitomir Belaj. 72. Zagreb 1998. u okolici Karlovca) djevojke kršćanske nakićene vijencima idu po selima uoči Đurđeva dne. navodi za bilo koje božanstvo.-120. Slobodan Zečević.. ljepote i plodnosti. Ladešići.49 Lado se spominje u proljetnim. Narodni slavonski običaji. 145. U staročeškom lada znači djevojka.52 Po ruskoj i poljskoj tradiciji Lada je bila božica proljeća. a u varoši na Đurđev dan ujutru od kuće do kuće i pjevaju”. st. Izdanja muzeja grada Zenice. izbor iz djela. Erasmus naklada. da bi se potom prekorile lijenčine koje leže kod kola kao junci kod tora. boga Latobiusa jest božanstvo Lado koje se u pučkom pjevanju. kao i toponimima Ladina. istumačen njemačkijem i latinskijem riječima. za ljetnih radova Podravki i Posavki.51 Vuk Stefanović Karadžić objašnjava riječ ladati “(u Hrv.”50 Luka Ilić Oriovčanin navodi da su naši pređi Ladom ili Ljeljom nazivali boga ljubavi.

str. 58 http://www.htm 38 . g. str.anita.54 U nekim je kraljičkim pjesmama pripjev ljeljo po kojemu su se te kraljice nazivale. urednik dr. 74.59 Temeljem relevantne literature i motiva u pjesmama koje su zapisane kao i onima koje informanti na terenu i danas kazuju može se ustvrditi da su se u Slavoniji i Hrvatskom zagorju ladarske pjesme izvodile na blagdane: Sv. Zagreb. Bratoljub Klaić navodi da je mišljenje o Ladi kao božanstvu znanstveno opovrgnuto. glavni urednik Jure Šonje. mio. Rusiji i Litvi spominjao se i Ladin sin Poljeljo. Nakladni zavod MH. 779. Ljeljen Glavica u Konavlima.org/vile. Sv. lipnja) te za vrijeme sušnih proljetnih i ljetnih dana. Pilar navodi.) ladarice su “djevojčice. 527. 72-73. 55 Bratoljub Klaić. Lelija Planina u Hercegovini. Uz to vjerovanje veže se običaj kada na Ivanje djevojčice Ivančice u grupi od četiri ili osam s vjenčićima na glavi obilaze sela i pjevaju. str.56 U Rječniku hrvatskoga jezika (2000.lado. a Slobodan Zečević ga citira. U Poljskoj. Zagreb 1980. D. Na web stranici ansambla Lado prva je rečenica: “Lado je arhaična slavenska riječ često korištena kao pripjev u starim obrednim pjesmama sjeverozapadne Hrvatske. Povijest i historija usmene narodne književnosti.htm 59 http://www. Jurjevo je prije Duhova i takvo je objašnjenje invalidno. da su dalmatinski renesansni pisci uvijek navodili božanstvo Lelja kao sinonim za Amora ili Kupidona. Duhove. Nadbiskupska tiskara Zagreb.57 Međutim. Ivana (24. 1.f2o.”58 Prema narodnim pričama ladarice hodaju svijetom od Jurjeva do Ivanja. Mazuri i Poljaci slavili su božanstva Ljelja i Poljelja. sv. str. d. Ljeljen – vrh planine Visočica kod Konjica i t. Jure. str. Filipa i Jakova. drag. Zagreb 2000. a sinonim je riječima dobar. Leksikografski zavod Miroslav Krleža. Prisustvo Ljelja u južnoslavenskoj mitologiji Pilar afirmira i višebrojnim nazivima planina Ljeljen u Bosni i Hercegovini. umjetnosti. Boranić. Školska knjiga. 57 Rječnik hrvatskoga jezika. 56 Tvrtko Čubelić.U slavenskoj je mitologiji Ladin sin Ljeljo – bog ljubavi. Zagreb 1990. 76. U tim je zemljama bio drevni običaj da od prve nedjelje po Uskrsu do Ivandana djevojke i žene u kolu pjevaju pjesme u čast Lade. djevojke koje u svečanoj povorci obilaze seoske kuće za Duhove ili Jurjevo i pjevaju prigodne pjesme”.hr/lado. Rječnik stranih riječi. te Ljeljen-brdo na razmeđu Dalmacije i Hercegovine. 54 Isto. knjiga XXVIII.55 Tvrtko Čubelić lade (ladarice) iz Hrvatskoga zagorja poistovjećuje s dodolama. Sv.

2. Jedan je visoko nosio mladu zelenu brezu okićenu maramom i šarenim papirima. kak naloži tak pogori.marusevac. vjerujući da će tako odvratiti demonske sile. štali. Vjerovalo se da pepeo od krijesa štiti kuću od demonskih sila koje noću hodaju selom. Poljskoj i Litvi. Djevojke se po pripjevu u pjesmama oj Lado. jurjevčani. Hodi Jura k nam k večeri. 26. 62 Jurjaši su u svakom domu koji bi ih darovao ostavljali komadić zelenila koje su domaćini kasnije ostavljali u kući. Zagreb 1931. dvojica su nosila kite brezovog granja. 61 U sjeverozapadnom i središnjem dijelu Hrvatske mladići koji su sudjelovali u jurjevskim ophodima zvali su se jurjaši. kaj se bumo spominjali komu bumo kćerku dali je l k suncu. Djevojke su uz zapaljeni krijes pjevale pjesmu: Sveti Jura kres naloži. je l k mesecu je l k drobnim zvezdicama. vlasnik. dj. Kao i drugi običaji i običaj Jurjeva se različito obilježavao u pojedinim mjestima. oj zovu ladarice. knjiga. X. u: Narodna starina. Krisnice i Zeleni Jure u karlovačkoj okolici u XIX stoljeću. Jure seoski su mladići pjevali po selu i gradu. Djevojke koje su uoči Jurjeva i na Jurjev išle po selima i varošima nazivane su krisnice. 278. Uoči Jurjeva ispred ulaza u dvorište kuće naložio bi se mali krijes.hr/kultura-obicaji. Vidi: Milovan Gavazzi.Dakle.-280. U nekim drugim maruševačkim selima djevojke su oko krijesa plesale kolo.60 U okolici Karlovca na Dan sv. lade. vrtu. polju i sl. str. broj. a Zeleni Jure je bio u košu ispletenom od vrbe i jagnjeda. glavni i odgovorni urednik Dr. vremenski su skoro istovjetno izvođeni ladarski obredi u Hrvatskoj kao u Rusiji. Sve su vrtlarice dobivale grančicu iz kite ili koša i stavljale ih među zelje.htm Vidi: Fredo Heffler. kelj ili korabicu da im bolje rodi. primjerice. U Bikovecu kod Maruševca. Vjerovalo se da će se tako zaštiti od bolesti. na “lesu” se stavljalo trnje “kako coprnice ne bi mogle dojti v hižu”. 61 60 39 . nav.62 a http//www. a na glavi su imale koprive koje su poslije plesa bacale u vatru. Josip Matasović.

ovo nazivanje prvi dan se čini. 154. Do naših je dana sačuvana pjesma o prvom svibnju kojem se vesele anđeli od raja. Josipa radnika koji je zaštitnikom radnika. U starinskim usmenim lirskim pjesmama koje su se izvodile na taj dan prevladavale su obredne pjesme s mitskim motivima. da svaki dragi dragoj maž misec naziva. sastavio Krešimir Mlač. što će ti zelen bor. MH. Radi toga se taj dan obilježava kao Međunarodni praznik rada. Hrvatska državna tiskara. jelom. Zagreb 1943. saopćava joj da bora nije našao i da njega uzme umjesto bora jer što će joj zelen bor koji vene od sunca. 64 Zlatna knjiga hrvatske narodne lirike. anđele moj mili! Bora nisam našo. O boru! O jele! O duhu primili! Cviće nerazlično. Dragi dragu gradacijski naziva borom. koj’ od sunca vene?64 (Brusje na Hvaru) I u Kaštelu Starom mladići su djevojkama prvoga svibnja pod prozor ili uz kuću stavljali neko stabalce i pjevali pjesme. Pjesma je komponirana od devet šesteračkih katrena i po svojoj strukturi Ophođani su se nazivali jurjevčani. Pjesma alegorijski erotizira ljubav mladića prema djevojci – on traži zelen bor da joj ga usadi na njezin bili dvor. U Brusju na Hvaru pjevane su pjesme u kojima je svojevrsna invokacija kojom se kazuje da je u tomu mjestu pribivao običaj po kojemu bi dragi dragoj nazivao mjesec svibanj. Od zelenila kojim je bio prekriven Zeleni Juraj bilo je dopušteno otkinuti dio grančice za koju se vjerovalo da će ukućane i njihovo imanje štititi od demona. Zagreb 1972.djevojke koje su bile sudionicama u tim ophodima nazivane su jurjašicama. Nazivanje bi počelo prvoga svibnja prikazujuć voća u svojoj istini. Hrvatske narodne pjesme. ali će i povećavati plodnost. str. da ti ga usadim na tvoj pribili dvor za ljubav postavit. prikazujuć voća u svojoj istini. Vidi: Petar Grgec. duhom premilim.63 Prvi svibanj je Dan sv. str. Đure. cvićem nerazličnim. uzmi za bor mene. 63 40 . đurđari. 139. Kod Hrvata je tradicija obilježavanja prvoga svibnja veoma stara. U ovome mistu običaj pribiva. anđelom milim. Isčući zelen bor.

zenicom pridragom. javor kitnovasti za svoju deklicu. o cvite razliki. uzmi za bor mene. uvitu jelicu. za takvu deklicu. ta je pjesma iznimno lirična.je bliska usmeno-retoričkim oblicima. rad ke sam se trudi po sva moja lita. kome se vesele anđeli od raja. Bora nisam naša. javore premili. Umilna je molba djevojci da nikada od ljubavi ne razdili dragog svoga jer ljubav izlazi iz srdaca. Divojčice mlada i jelo uvita. zenice pridraga od mojega oka. a iz lišca dragane izlazi zrak od sunašca. razvidno je da on. uvitu jelicu. moja dušo draga. prvi dan od maja. Bog da. anđele moj mili. kao i u prethodnoj pjesmi. Premda se mladić ne spominje u pjesmi. gradacijski svoju divojčicu naziva divojčicom mladom. Dobra večer. jelom uvitom radi koje se trudio sva svoja ljeta. 41 . Iskao je zelen bor. Divojčice mlada i jelo visoka. javor kitnovasti. ali nije našao ni bora niti jelene zelene te je umjesto toga nudio sebe. Išćući zelen bor. ni jelene zelene. Međutim. O bore i jelo. jelom visokom.

javor kitnovasti. Ivana i u bliskom je srodstvu s Isusom. Filip je uz pomoć križa mladića oživio. uredio Anđelko Badurina. o sv. a iz tvoga lišca zrak od sunašca. FF Split. Po predaji je Španjolsku oslobodio od Maura i ondje postavio temelje kršćanstva. mrkla noć.66 Uz taj blagdan vezuju se ophodi filipovčica koje zahvaljuju slavonskoj šumi jer se svako proljeće ponovno zeleni i svojom ljepotom nadahnjuje:67 Blago tebi. Blagdan sv. Jakovu str. sv. a ja sada i više nikada. Puljas. jelo visoka. jelo uvita. zenice pridraga. ljubav izlazi. g. 292. apostol brat je sv. Znaj. Kršćanska sadašnjost. Filipa i Jakova je 3.) 67 www. u Kaštel Starom Marina Žarković. Jakov Stariji. Zapisala je 2006. svibnja. Filip se povezuje u izvještaju o čudesnom umnažanju kruha. mirna ti mrkla noć. ja ne ću od tebe. Po predaji je propovijedao evanđelje među Skitima i ondje je vidio kako narod štuje neku golemu zmiju. 1935. 2006. a iza nje je ostao strašan smrad od kojega su mnogi umirali među kojima i kraljev sin.hr 65 42 . dušo iz srdaca.Ti me ne razdili. liturgike i simbolike zapadnog kršćanstva i Uvod u ikonologiju Radovana Ivančevića. Zaštitnik je Španjolske. 66 Sv. Križem je učinio da nestane zmije. nikad srce moje.. 29. zelena šumice! Ti se mladiš svake godinice.otok. Zagreb 1990. Rkp. Po povratku u Judeju odrubljena mu je glava. g. rođ. Ovim te pozdravljam. Filipu str. ). 228. o sv. (Navodim prema: Leksikon ikonografije. od ljubavi tvoje. anđeli nebeski bili ti u pomoć!65 (Kaštel Stari) Pored stilske figure gradacije u navedenoj je pjesmi cio niz epiteta: divojčice mlada. a kazala joj je Srećka Puljas (djev. Svećenici koji su štovali zmiju uhvatili su Filipa i pogubili ga. 10.. str. javor premili.

kao i druge obredne pjesme. kraljice i dodole u hrvatskoj tradicijskoj kulturi i slavenskom kontekstu. Magijski je efekt postignut pripjevima Ladole mile. već je otišao u Vukovar kupovati crne čizme i maramicu svilenicu. U njoj filipvčice pitaju staru majku: Je li Filip doma? Stara majka odgovara da Filip nije doma. 68 43 . metaforama i alegorijama. Ladole mile. Ladarice. 69 Marko Dragić. aliteracijama. str. oj Lado. oj Lado. godišnjak za kulturno i povijesno nasljeđe br. oj! Otišo je u Ukovar. epitetima. Jakobovo Ladole mile. 76. str. Mostar 2007. oj Lado. Filipovo. oj! Filipova stara majko.Obredi su filipovčica slični jurjevskim proljetnim ophodima. Ladole mile. 282. Oj. asonancijama. Povijest i historija usmene narodne književnosti. oj! kao i stilskim figurama: retoričkim pitanjima.oj!69 (Vinkovci) Ta je pjesma. Drevnoga su pretkršćanskoga podrijetla ophodi koji su se izvodili za vrijeme proljetnih i ljetnih sušnih dana. Zagreb 1990.68 Sljedeća dijaloška filipovska pjesma može se svrstati u ladarske – filipovske. crven pojas sebi za pas. oj Lado oj! Nije doma draga dušo. 21. Ladole mile. oj Lado. Ladole mile. U Slavoniji i Hrvatskom zagorju ladarice su se molile višnjem Bogu da udari rodna kiša i porosi polja i travicu i da se ugoje stada: Tvrtko Čubelić. oj Lado. oj Lado. Ladole mile. Ladole mile. oj! Kupovati crne čizme. oj! Crven pojas sebi za pas. oj Lado oj! I maramu svilenicu. Hercegovina. oj! Jel’ Filip doma? Ladole mile. komponirana tako da njezini stihovi proizvode magijsku moć. Lado.

oj! Da porosi naša polja I travicu mekušicu. Kod Čeha se taj praznik zvao Rusadle.html#_Toc530384684 70 44 . To je slavenski naziv za vodene vile. priredili Michael Glazier i Monika K. str.yu/ antropologija/ svasiljev mitologija. a tijelo ne koristi ništa”. Na taj je dan Isus Krist svojim učenicima podario Duha Svetoga i tako im dao moć govora na više jezika kako bi mogli po svijetu propovijedati Kristovu vjeru.rusaljke. Da udari rodna kiša. Helwing. 244. sastavio Krešimir Mlač. Po Ivanovu evanđelju “Duh je onaj koji oživljuje. str.rastko. a risalčak. risalček.Molimo se. A – E.org. 72 Spasoje Vasiljev. 63) Po Duhu Uskrsloga Gospodina “vjernici postaju jedno tijelo. također. oj! Da nam stada. Oj Lado. Lado. jedan Duh u Kristu”. Ugoje se naša stada. a mjesec lipanj nazivan Zlatna knjiga hrvatske narodne lirike. (Ivan. Oj Lado. Slovenci taj blagdan nazivaju Risale. Neki antropolozi smatraju da su u narodnoj mitologiji rusaljke nasljednice vila. Zagreb 1972. (O vilama će biti riječi u poglavlju Mitske predaje. rusalije vezane uz Duhove. Lado! Molimo se višnjem Bogu.-245. 142. oj!70 (Šamac kraj Slavonskog Broda) KRALJIČKI OPHODI I PJESME Kraljičke pjesme izvodile su djevojke o Duhovima (Dovima).71 Kraljice ljelje nazivaju se i rusaljkama.) Po nekim drevnim predajama rano preminule djevojke i žene pretvarale su se u vodene vile . http://www. Duh Sveti je u središtu kršćanskoga postojanja. 71 Suvremena katolička enciklopedija. 6.72 U južnoj Dalmaciji Duhovi se nazivaju Rusalije. Oj Lado. Ukrajinci i Bjelorusi duhovsku nedjelju nazivaju rusalnom nedjeljom. Oj Lado. Kod Rusa su. Srbobran 1928. Slobodna Dalmacija. risaliček slovenski je naziv za svibanj. Slavenska mitologija. oj! Da popuhne tihi vjetar. Split 2005. U Bugarskoj su se obredni igrači nazivali rusalije. MH.

je rusalski mjesec. U Rumunjskoj je narodni naziv za Duhove bio Rusali. U Makedoniji su se Duhovi nazivali Rusale.73

Dok etnolozi kraljičke ophode pripisuju praslavenskim mnogobožačkim vremenima u Đakovštini se i danas pripovijeda o nastanku kraljica: Stara predaja kaže da su Turci zarobili sve muškarce u selu, a njihove su se žene obukle u šarenu odjeću, na glave stavile muške šešire okićene umjetnim cvijećem i u ruke uzele srpove i kose, te tako obučene otišle pred turski tabor. Turci su pomislili da su došli duhovi, uplašili se i pobjegli. Tako su gorjanske žene oslobodile svoje muževe, očeve i braću. Od tada su se isto tako oblačile na blagdan Duhova, u spomen na taj dogadaj.74 Obično je kraljica bilo osam do deset, ali je bivalo i manje i više od toga. Dijelile su se u dvije skupine. Glavni su skup činile one djevojke koje su na glavama imale muške šešire okićene čapljinim ili paunovim
Dr. Slobodan Zečević, Elementi naše mitologije u narodnim obredima uz igru, Izdanja muzeja grada Zenice, Radovi V, Zenica 1973, 99.-100. 74 U Gorjanima kod Đakova zapisala je 2008. godine Zdravka Vranješ iz Osijeka koja pod mojim mentorstvom piše diplomski rad. Rkp. FF Mostar 2008, D.
73

45

perima te cvijećem, najčešće smiljem i koviljem. U toj su skupini posebice bile urešene jedna ili dvije djevojke koje su bile prvakinje. Na njihovim je klobucima sprijeda bilo ogledalo, a straga nekoliko obješenih šarenih vrpca. U rukama im je bio stari pravi ili drveni mač o kojem su bili obješeni šareni trakovi ili su bili zabodeni u jabuku, naranču ili limun. Među djevojkama se isticala kraljica ili kralj. U družbi su često bili i kralj i kraljica koja se još zvala mlada i imala je koprenu na glavi. Jedna ili dvije djevojke bile su barjaktar(i), a one su na štapu nosile šaren barjak. Polovicom 19. st. u Slavoniji jedna je djevojka bila barjaktar, a druga dvorkinja (služavka) kraljičina.75 U družbi su bili i diver i mlada koja je na glavi imala koprenu i vijenac, a razlikovala se od kraljice – mlade. Kraljički su ophodi u Đakovštini obnovljeni 2005. godine. Cijela se skupina ponegdje dijeli na kraljeve i kraljice, a jedna ili dvije su im prvaci i one s krunama na glavi. Među kraljicama su i djevojke ali i mladići sabirači darova prosjaci, torbonoše, sirgonja, kajmačar i sl. Kada bi kraljice došle pred kuću, dvorkinja postavi stolac na koji kraljica sjedne. Iza kraljice stane dvorkinja, a iza njih u obliku srpa kraljice – ljelje izvode pjesme uz pratnju gajdaša ili tamburaša.76 Osebujni su obredi i pjesme koje su do pedesetih godina 20. stoljeća izvodile kraljice u bunjevačkim77 krajevima.78 Bunjevački su Hrvati na taj dan Duhova ranim jutrom kitili prozore, kapije, te na salašima: volarice, kokošinjce, obore i čardake. Pripreme za obred kraljica počinjale su već od Uskrsa. Tada bi se mlade kraljice u dobi od deset do petnaest godina okupljale u dogovorenoj kući gdje ih je običaju i pjesmama podučavala žena koja je već bila kraljica. Dan prije Duhova kraljice su se sastajale u kraljičinoj kući i dogovorile bi kojim će putem ići, koje pjesme pjevati i kao će podijeliti
Luka Ilić Oriovčanin, Narodni slavonski običaji. Zagreb 1846, str. 145.-146. Milovan Gavazzi, nav. dj. str. 72.-74. Usp. Ivan Lozica, Poganska baština, Golden marketing, Zagreb 2002, str. 195.-196. 77 Bunjevci su 1687. g. od osmanskoga terora masovno pobjegli s područja Bune kod Mostara i nastanili današnje krajeve. Od 2007. g. taj egzodus obilježavaju pohodeći pradjedovska ognjišta. 78 Bunjevačke kraljičke običaje kao i pjesmu koračnicu navodim prema: mr Suzana Kujundžić Ostojić, Kraljičke pisme,; http://www.bunjevci.org.yu/site/narodna-knjizevnost/kraljicke-pisme/ mr Suzana Kujundžić-Ostojić, Kraljice, http://www.bunjevci. org.yu/site/bunjevacki-obicaji/kraljice/.
76 75

46

darove? Bile su obučene u bijelu šlingovanu bluzu i suknju. Nekoć su išle bose, a u kasnijim vremenima bile su u bijelim čarapama i crnim lakiranim cipelama. Na glavi su imale krune od cvijeća ukrašene perlicama, pantljikama i zrcalom preko kojega je bio đerdan. Kose su noć ranije upletale u pletenice, a kada su polazile u ophod rasplitale su ih. Obilazile su gušće naseljena mjesta. Kraljički su ophodi trajali najčešće prvi i drugi dan, a ponekad i treći dan Duhova. Kraljice u Subotici nisu nosile barjake ni mačeve. Išle su u paru po ustaljenom rasporedu: pridnjaci, sabljari, diver s kraljicom (koja je bila najmlađa od svih sudionica), a posljednji su par bili ban i banica. Putem su pjevale, “a na pripjev Ljeljo bi zastale, odigle se petama od zemlje i naklonile se”. To je davalo dojam da stalno pocupkuju, a đerdani su im lupkali o zrcala i proizvodili potmuo zvuk. Domaćice su bile počašćene posjetima kraljica te su ih darivale jajima, šunkom te novcima. Vjerovala se da će gadna nevolja stići onaj dom u kojem se ne bi primile i darovale kraljice. Vjerovalo se da proljeće ili ljeto nastaje kad kraljica pobijedi. (Po tome je nastanak proljeća ili ljeta ovisio da li su Duhovi početkom svibnja ili u lipnju.) Kraljice su izvodile obred tako da kraljica sjedi, a ostale oko nje bosonoge i raspletenih kosa igraju. Vjerovalo se da bosonoge kraljice svoju plodnost prenose na zemlju, a što tome obredu daje panspermijski karakter. Također se vjerovalo da bi upletena kosa usporavala ili čak zaustavila vegetaciju. Kraljičke su pjesme komponirane od šesteračkih stihova nepravilnih cezura. Dijele se na: koračnice, vesele i žalosne. Koračnice bi kraljice pjevale dok bi išle od kuće do kuće. Te su pjesme živahne, ritmične i jednostavne. Imale su i svoju praktičnu životnu funkciju jer su mlade kraljice idući od kuće do kuće mogle vidjeti buduće mladiće pa i svekra i svekrvu. Mi selu iđemo, selo od nas biži, a što od nas biži? Mi mu ne iđemo, da ga porobimo, već mi mu iđemo da ga veselimo. Vesele su se pjesme pjevale djeci i mladima. Karakterizira ih melodioznost, nježnost i blagost. U tu skupinu idu i šaljive kraljičke pjesme. Među tim pjesmama su i one alegorijske mitske pjesme u kojima kraljice

47

pjevaju o ljepoti svoje drúge pitajući: je li joj tato mladi mjesec bio, a nana žarko sunce bila: Oj ti naša drugo, Alaj si ti lipa, Ko da ti je tato Mladi misec bio, Ko da ti je nana žarko sunce bila! — Al ni mi je, druge, Tato misec bio, Al ni mi je nana žarko sunce bila, Već je mene riba U vodi rodila, žuna me je tica U kljunu iznela. Tica lastavica Bila j’ dadiljica, Rastova korica Bila j’ kolivčica.79 (Vancag) Kraljice su vesele pjesme pjevale u skupinama dvije po dvije okrenute jedna prema drugoj, lagano pocupkujući, a na pripjev Ljeljo odignu se petama od zemlje i lagano poklone. Žalosne su pjesme kraljice pjevale okrenute jedna prema drugoj, ali na pripjev Ljeljo ne bi pocupkivale nego bi se lagano njihale. Žalosne su kraljičke pjesme pjevale o vojnicima (katanama). U kraljičkim su pjesmama mnogobrojne narodne mudroslovice. Kraljice su pjevale pjesme o sudbinama u kojima se ogledala sudbina zajednice i naroda. Neke od tih pjesama imaju strukturu tužbalica: Oj borci, vojnici, Tužne majke sinci,
Zlatna knjiga hrvatske narodne lirike, sastavio Krešimir Mlač, MH, Zagreb 1972, str. 145.
79

48

Kako vam je stanje U polju bojnome, Tužnom ledenome? Strahotom vas bije, Krv se vaša lije I zelena trava Ostaje krvava. Zemlja vam je tvrda, Propast ne možete. Nebo je visoko, Popet s’ ne možete. Kad sunce ograne, Ogrije vam rane, Misec se promine I pokaže vrime, Da prolazu dani, Proć će i mejdani. Kad tako mislimo, S otim se tišimo.80 (Subotica) U repertoaru su kraljičkih pjesama i one pjesme koje imaju elemente vjerske usmene lirske pjesme: Gospodin plebanoš, ustaj, pa pošetaj, iz cele u celu, u baštu pod ružu, kud Gospodin hodi, za njim cviće rodi svakojake fele: modre i zelene, žute i crvene. ruža se razvila, u kalež savila, na oltar nošena, misa govorena.81
80

Isto, str. 144.-145.

49

Siroče je čest motiv u hrvatskoj tradicijskoj kulturi. I danas su mnoge usmene lirske pjesme i predaje koje kazivači kazuju o siročićima. Česta je narodna izreka Da nije siročadi ne bi ni Sunce grijalo. Te su pjesme pjevane i siročićima. I kraljice su pjevale žalosne pjesme siročićima. Sirotica Milka sjedila je u bašti, naletjela je ptica i krilima je udarila: Sirotica Milka, Sidila u bašći, Tica naletila, Krilim udarila, Kanda j’ tica znala, Da je sirotica. Kako j’ tici, nane, Letiti brez glave, Tako j’ Milki, nane, Brez njezine nane, Kako j’ tici, nane, Letiti brez oka, Tako j’ Milki nane, Brez njezinog oca. Kako j’ tici, nane, Letiti brez vrata, Tako j’ Milki, nane, Brez njezinih braća. Kako j’ tici, nane, Letiti brez perja, Tako j’ Milki, nane, Brez njezinih sela. Kako j’ tici, nane, Letiti brez repa, Tako j’ Milki, nane, Brez njezinih teta. Kako j’ tici, nane, Letiti brez noga, Tako j’ Milki, nane,
81

Mr Suzana Kujundžić-Ostojić, Kraljičke pisme, http://www.bunjevci.org.yu/site /narodna knjizevnost/ kraljicke-pisme/;

50

Brez njezina roda.82 (Tavankut kod Subotice) Navedena je pjesma komponirana retoričkim pitanjima i odgovorima: kako je ptici letiti bez glave, tako je Milki bez njezine nane; kako je ptici letiti bez vrata, tako je Milki bez njezine braće; kako je ptici bez perja, tako je Milki bez njezinih sela. (…) Retorička pitanja i odgovori na njih u pjesmi Sirotica Milka komponirani su narodnim mudroslovicama

DODOLSKI OPHODI Dodolske pjesme su, također, nastale u prastarim mnogobožačkim vremenima. Pjevale su ih djevojke prekrivene zelenilom u vrijeme proljetnih i ljetnih suša. Vuk Stefanović Karadžić dodole objašnjava kao skupinu djevojaka koje za vrijeme suše idu “po selu od kuće do kuće, te pjevaju i slute da udari kiša. Jedna se djevojka svuče do košulje sa svijem pa se onako gola uveže i obloži različnom travom i cvijećem i tako da se nigdje ne vidi ni malo, a to se zove dodola (…)”. Pred kućom dodola igra sama, a druge djevojke iz te skupine stanu u red i pjevaju različite pjesme. Potom

Zlatna knjiga hrvatske narodne lirike, sastavio Krešimir Mlač, MH, Zagreb 1972. str. 145.

82

51

domaćica ili netko drugi uzme pun kotao vode i izlije na dodolu koja se na to ne obazire nego i dalje igra.83 Slobodan Zečević navodi da se obred dodola izvodio i u sedamdesetim godinama 20. stoljeća. Dodola je djevojčica i glavna je u skupini. U davnim je vremenima bila naga i uvijena u zelenilo. Morala je biti uzorna ponašanja i seksualno čedna. U nekim je krajevima dodola bila siroče bez roditelja, a u nekim je bila posljednje dijete u majke - neporođena. Dok dodola igra, pjesmom je prate njezine pratilje. “Pred svakom kućom dodolu polijevaju vodom (…).”84 U Skopskoj Kotlini dodolski su ophodi bili u četvrtak po Uskrsu. Četvrtak je dan Peruna, vrhovnog slavenskog boga koji je slavljen i kao bog groma i kiše. Iz tih razloga u Mačvi od Velikoga Četvrtka do Spasovdana u sve četvrtke nitko nije smjeo orati, kopati, tkati, prati, tjerati kola.85 Bratoljub Klaić u svome Rječniku ne navodi dodole, a u Rječniku hrvatskoga jezika (2000.) dodole se objašnjavaju narodnim običajem magijskog prizivanja kiše u doba suše te mladićima i djevojkama koji okićeni cvijećem i zelenilom sudjeluju u obrednoj pjesmi zazivanja kiše.86 Matej Sova navodi da bi u Dalmaciji za vrijeme sušnih dana momci okićeni zelenim granama i cvijećem išli od kuće do kuće pjevajući i plešući. Momci su se nazivali prporuše a njihov kolovođa prpac.87 Djevojke su skladno poigravale pjevajući pjesme a domaćin ili domaćica polijevali su ih vodom vjerujući da će im se božanstvo smilovati i podariti kišu. Neke od tih pjesama imaju šaljiv karakter. Kultni su kiša i zelenilo u tim obredima. U Somaliji i nekim drugim zemljama sačuvao se obred u kojem za vrijeme suše najljepše djevojke gole gledajući prema nebu pjevaju magijske pjesme kako bi kiša udarila. Starozavjetna je Ilijina kiša koja je u zemlji kralja Ahaba pala po zagovoru proroka Ilije nakon tri godine suše u kojoj su istrijebljeni Baalovi svećenici.

Srpski rječnik, istumačen njemačkijem i latinskijem riječima, skupio ga i na svijet izdao Vuk Stef. Karadžić, u Beču u štampariji jermenskoga namastira 1852. str. 128. 84 Dr. Slobodan Zečević, Elementi naše mitologije u narodnim obredima uz igru. Izdanja muzeja grada Zenice, Radovi V, Zenica 1973, str. 125.-126. 85 Isto, str. 127.-128. 86 Rječnik hrvatskoga jezika, glavni urednik Jure Šonje, Leksikografski zavod Miroslav Krleža i Školska knjiga, Zagreb 2000. str. 194. 87 Matej Sova, Pregled narodne književnosti s primjerima i teorijom, Školska knjiga, Zagreb 1955., str. 43.

83

52

Djevojke u pjesmama pjevaju pripjev oj dodo, oj dodo, le pa se prema tome zovu dodole: Naša doda Boga moli, da udari rosna kiša. Oj dodo, oj dodo, le. Da pokisnu svi orači, svi orači i kopači, svi po kući poslovači. Oj dodo, oj dodo, le. 88 (Prisap pokraj Livna) Prastari običaj dodola zadržao se u Đakovštini, napose u Potnjanima i Gorjanima, do Drugog svjetskog rata. U Potnjanima je bilo jedno naselje Roma i oni su ostali posljednji koji su taj ophod obdržavali. Dodole ili dojdole (oba izraza se jednako koriste) je grupa mlađih djevojaka (od 14 – 15 god.) i poneki dječak koji za velikih suša obilaze selo i u kući pjevaju dodolske pjesme, zazivajući kišu i spas uroda. Obično je to 6 – 10 djevojaka i 2 – 3 dječaka. Dva dječaka su „prosjaci“, oni nose košaru u koju im domaćin nakon otpjevane pjesme stavlja darove (jaja, jabuke, slaninu i što se već nađe, ponekad i novac). Treći dječak obično bude doda ili dodola. Njega obaviju zelenilom od glave do pete od granja, najčešće abdovine i bazge. Taj zeleni oklop je u obliku stošca, pa da bi vidio vode ga dvije manje djevojčice. Djevojke su obučene u rubine, bosonoge su i raspletene kose. Oko glave imaju grube vijence od zelenila (prave hlad glavi na uzavrelom suncu) te oko pasa granje koje visi do zemlje (adbovina, bazga, vrba i dr.). Putem galame, sviraju u trube i svirale ili škrebeću kako bi ih domaćini čuli i dočekali. Kada uđu u dvorište, pozdrave tradicionalnim katoličkim pozdravom „Faljen Isus“ i počinju pjevati. Domaćin ili domaćica poliju vodom dodu, a ovaj se na riječi iz pjesme „Ajd poigraj dodole“, vrti, otresa vodu i imitira kišu. Nakon što im domaćin stavi dar u košaru odlaze u drugu kuću. 89
U Prisapu pokraj Livna 25. 09. 2004. g. studentici Fakulteta filozofsko-humanističkih znanosti Sveučilišta u Mostaru, Marini Maganić, kazao Jako Krole (rođ. 1937. g.). Rkp. FF Mostar, 2005., sv. 2., str. 5. Kazivači uvijek ne kazuju pripjev oj dodo, oj dodo, le. 89 O dodolama je 2008. g. Zdravki Vranješ kazivao Zvonko Vugrinović, rođen u Đakovu 1956. g. Bio je dugogodišnji direktor Turističke zajednice Grada Đakova. Dragovoljac je Domovinskog rata. Oženjen, otac dvoje djece. Sa suprugom Dubravkom suvlasnik je Turističke agencije Orion Turs i vlasnik Gastro-etno imanja „Slavonska kuća“. Rkp. FF
88

53

PREPERUŠKI OPHODI U JEZERIMA NA OTOKU MURTERU U Dalmaciji i Istri djevojke se zovu preporuše (prporuše, preporuče), a na otoku Murteru preperuše. Kazivači u Jezerima na otoku Murteru 2006. godine pripovijedaju “o puno staroj fandaniji (običaju) zvanja kiše” koji se održao do prije nekoliko godina. Običaj se sastojao u tome da bi djeca, a pokatkad momci i djevojke pa i ljudi ubirali grane tešara (biljke smrdljivice). Potom bi išli putem, mahali tim granama i dozivali kišu pjevajući: Preperuše odile, sve su Boga molile: “Daj nam, Bože, kišicu i nebesku rosicu, da urodi godina i šenica bilica i vinova lozica.” Niki sira, niki jaj, To je naman za ufar. Kada bi domaćice vidjele da idu preperuše dozivale bi: Oj dodole, moj dodole, Dojdi k meni zlato moje. Zatim bi preperuše polijevali vodom, a onaj koji bi ih polio trebao im je dati neki dar: “komad sira oli koje jaje. Na kraju bi se preperuše skupile na Koledišće užgale veliku koledu i podilile darove ča su skupile.”90 Prporuše hodile, kuda one hodile,
Mostar 2008, D. Vidi: Josip Vinkešević, 40. Đakovački vezovi, Jubilarna revija br. 36, Godina XXXVII., Gradsko poglavarstvo Grada Đakova. 90 Ivana Klarin zapisala je u studenom 2005. godine u Jezerima na otoku Murteru po kazivanju Konstantina (Ukasa) Klarina (rođ. 1938. g.) i Ante Klarina (rođ. 1934. g.). Kazivači su rođeni u Jezerima na Murteru. Rkp. FF Split, 2005, sv. 59. str. 6.

54

tuda Boga molile da nan Bog dâ dažda i crlena mazda, šenice bilice, sake dobre srićice. Šenica nan rodila, dičica prohodila, šenicu pojili dicu poženili. Skupi, Bože, oblake, struni Božju rosicu na ‘vu svetu zemljicu.91 (Okolica Pazina) U navedenom je primjeru zdravica: da nan Bog dâ dažda / i crlena mazda, / šenice bilice, / sake dobre srićice./ Šenica nan rodila, / dičica prohodila, / šenicu pojili / dicu poženili / te molitva: Skupi, Bože, oblake, / struni Božju rosicu / na ‘vu svetu zemljicu. U Gdinju na Hvaru molilo se za kišu: Križi gredu po nebu Križi gredu po nebu, Za njima djeva Marija, Svoga sina molila, Da nam poda lipi dažj, Bog je Petru ključe da, Da otvori slavni raj, Da očuva mornara na moru, Težaka na polju, Da nam da mučicu karščansku, Čini vitar, čini dažj, Ništa da nan ne istuče grad.92

Narodne lirske pjesme, priredio Olinko Delorko, Zora, Matica hrvatska, PSHK, knj. 23, Zagreb 1963., str. 91. 92 Ivana Kardum zapisala je u Gdinju na Hvaru 2007. godine, a kazala joj je Mande Visković, (djev. Visković, rođena 1932.). Rkp. FF Split, 2007, E, str. 8.

91

55

pučka pobožnost. str. primjerice u Velikoj kod Slavonske Požege. Ivana pripreme baklje (lučevi).. Čeha. a sada je umirovljenik. 154. Sin je starozavjetnog svećenika Zaharija i Elizabete. sv. Ivan nosi naziv Krstitelj jer je u rijeci Jordanu krstio Isusa. 16. FF Split.-162. Marina Lampalov u travnju 2006. Ivan veliki zaštitnik vrela voda. Poljaka. Kazivač je po zanimanju ribar. nav. Vitomir Belaj. 96 Jasna Čapo Žmegač. str. nav. nav. 94 93 56 . Uz blagdan rođenja sv. zajednica. lipnja “uoči Ivanje žetvene” 94 vršilo se paljenje kolede. Buka.93 U Bosni i Hercegovini te Dalmaciji svitnjak je sinonim za krijes. svirali mjehovi (dude).. Stara je hrvatska tradicija da se na izvorskoj vodi treba okupati prije izlaska sunca. 1930.96 U nekim je hrvatskim krajevima. Tako je. Mladići su se s bakljama penjali po zidinama i stijenama. galama te pokatkad pucanje iz pištolja imali su u narodnoj percepciji apotropejsku moć kojom su se tjerali demoni.. g. 2006. Ivana upale. dj. Zagreb 1997. Slovaka i dr. S tim bi se drvima na viliju (uoči) Sv. lipnja) vezuju se pretkršćanski kultni običaji paljenja krijesova (kresova. seoski čuvar u Brestu u Istri nekoliko dana prije Sv. dj.IVANJSKI OBREDI I PJESME Sv. godine zapisala u Tisnom na Murteru po kazivanju Šime Grgurine rođ. kolo igralo. Ti su se mladići nazivali bakljari. stoljeća. dj. Posljednji je starozavjetni prorok. str. Oko krijesa bi se veselilo. dj. primjerice.. 214. djevojke. Mladići bi ta drva sabrali i donijeli na kraj sela. Korizmeno-uskrsni običaji hrvatskog puka u prvoj polovici XX. Golden marketing. 158. Najznamenitiji je cvijet u ivanjskim vijencima bio paprat. Ivana Krstitelja (24. str. bio običaj da muškarci nekoliko dana prije Sv. rođakinje Bogorodičine. 98 Vitomir Belaj. 7.98 Kao i drugi obredi i ivanjski su raznovrsni. str. Hrvatski uskrsni običaji. pištolji pucali. Ivana zapalio krijes oko kojeg bi se skupili djeca. 215. Djevojke bi ubrale razno cvijeće od kojega bi isplele vijence te se njima kitile u ivanjsko navečerje i sutradan kada idu u crkvu. Ivana obavještavao mladiće gdje ima suhih drva u šumi. str.95 Neki etnolozi paljenje ivanjskih krijesova interpretiraju kao ostatak Sunčeva kulta. 97 Luka Ilić Oriovčanin. Rkp. 17. nav..-17. stave ih na kuće te ih na večer uoči Sv. krisova). U Tisnom na otoku Murteru 23. Običaj paljenja krijesova na taj dan bio je prisutan kod Rusa.97 U živoj je narodnoj tradiciji sv. mladići i stariji svijet. 95 Luka Ilić Oriovčanin.

Ivan se osobito slavio u Gornjem Selu na Šolti. 215-223. 100 Ferdo Heffler. str. a gradske jedna iza druge.Stariji i djeca bi se veselili do pola noći. urednik dr. Ivana po poljima palili male krijesove vjerujući da će tako dozvati jaču sunčanu toplotu i da će im polje što bolje roditi. D. U Istri su se krijesovi palili i na blagdane Sv. Spremalo se bolje jelo.101 Djevojke su pjevale i dijaloške ivanjske pjesme u kojima je Ive krijes potpalio na Ivanjsko navečerje. 99 57 . Seljaci su uoči Sv. na rukavima bijeli opšiv. sv. Po selima su išle po četiri djevojke u dobi od petnaest do osamnaest godina. 102 Zlatna knjiga hrvatske narodne lirike. Djevojke i mladići ostajali su kod krijesa do zore. dj. a poslije toga su odlazili kućama. Pjesma je komponirana osmercima s cezurama iza četvrtoga sloga i bila je prikladna pri obredima koji su pratili paljenje krijesova. vino i prošek. 1972.. Djevojke su jedna drugoj tri puta preko vatre bacale povezane rukoveti cvijeća. Knjiga XXIX. Boranić. a drugi onamo”. oca.99 U okolici Karlovca djevojke bi uoči blagdana Sv. dj. Petra i Pavla te Sv. izlaze na određena Jakov Mikac. mladići su preskakali krijes “jedni ovamo. Seoske su krisnice nosile košare. Kad bi vatra jenjala. JAZU. MH. 101 Vidi: Petar Grgec. 148. Taj je obred imao apotropejski karakter te se vjerovalo da će tako godina biti rodnija sijenom. Zbornik za narodni život i običaje južnih Slavena. Okićene bi djevojke išle po selu pjevajući pred pojedinim kućama i kiteći vratnice i prozore cvijećem. ali ga je na krijes dala njegova ljuba. To se cvijeće na Sv.102 Sv. Godišnji običaji (Brest u Istri). brata. 1.100 Neke Ivanjske pjesme pjevaju o vrijednim domaćinima i njihovoj vrijednoj djeci. U pjesmi se traži od majke. 155. str. Zagreb. očekivali su se gosti iz drugih sela. Seoske su krisnice bile okrenute jedna prema drugoj. godine u ZZNŽO JS pisao Jakov Mikac i ustvrdio “Kresovi su se u posljednje vrijeme prestali paliti”.-280.. Zagreb 1933. U nekim se selima taj obred vršio na samo Ivanje. str.Te je običaje cijelu noć pratila zvonjava crkvenih zvona. Oko pojasa su imale bijeli komot. a mogle su biti i mlađe. Tako je 1933. Ćirila i Metoda. Nitko od njih nije dao na krijes Ivana. U popodnevnim satima domaćini i gosti. osobito mladež. Ivana u polju nabrale puno ivančica i od njih plele vijenac. Djevojke su se zvale krisnice. Ivana stavljalo na strehu i u rupice u zidu. Razlikovale su se seoske i gradske krisnice. sestre da daju na krijes Ivana. Skakali su vjerujući da im preko ljeta buhe ne će gristi noge. nav. a sa strane im je visjela kesa od perlov. 278. sastavio Krešimir Mlač. nav.

mladima ali i starijima. Sveučilište u Zadru. Kad bi sve to sakupili s nestrpljenjem su očekivali mrak kada bi netko od starijih i iskusnijih muškaraca zapalio svitnjak. Već poslije ručka dan uoči blagdana Sv. Narodni je pjevač stilskom figurom. str. Ivana palili su vatru pred crkvom. 104 Isto. Ivana Krstitelja Šoltani su kadili vinograde. dotle je sljedeća u cijelosti kristijanizirana. 384. Uvečer uoči Sv. Croatica et slavica Iadertina. kojoj bi dodavali malo blagoslovljena cvijeća.103 Običaj “paljenja svitnjaka” dugo se zadržao i u samom Splitu i bio je iznimno omiljen među djecom. grančice blagoslovljene masline ili ugljevlja što je preostalo od božićne vatre.okupljališta u selu na druženje i zabavu. Zadar 2007. a jedna od žena bi blagoslovila vatru. neg anđeo krilutić. Taj se običaj u Splitu posljednjih godina gasi. a ljudi su preskakivali vatru govoreći: Od Ivana do Ivana. gdje se skupljalo cijelo selo. Sa zvonika se ispaljuju rokete. antitezom te višestrukim deminutivima spjevao ritmičnu lirsku vjersku pjesmu: Poleti tić perutić. U krizmici Marija.104 Dok su neke ivanjske pjesme sačuvale mitske motive. običaji i ophodi u hrvatskoj tradicijskoj kulturi. Da me noge ne bole. palili hrpe smilja i druge makije. Pod krilima krizmica. Stari su govorili da u toj vatri trebaju sagorjeti sva zla koja su nas zadesila kroz proteklu godinu. Zvona su zvonila cijelu noć. Vidi: Marko Dragić. 385. djeca bi se zatrkivala i preskakala vatru jer se vjerovalo da će onaj koji preskoči vatru biti sretan i zdrav. Apotropejski obredi. 103 58 . Ivana djeca bi po susjedstvu skupljala drva i sve ono što je od drveta. a da je staro i da ljudima ne treba. Kad bi se vatra rasplamsala. Od vode do vode. ponajviše zbog urbanizacije grada. Sutradan bi se pričalo u čijem je kvartu bio najbolji svitnjak. Vatru su uglavnom preskakali dječaci i mladići dok bi ostali stajali okolo i uživali u tom prizoru. str. od Ivanje do Petrove da nas vile ne pohode. Dan prije Sv. Također su se palile i manje vatre po vlastitim dvorištima koju su preskakivali i zabavljali se ukućani i susjedi. Nije tić perutić.

U sve crkve zemaljske. str. Svrabivica u Perićima kod Prozora (Rama). 385. Mrtvalj u Podmilačju kod Jajca. bradavice i kurije oči na nogama te da će se tako izliječiti i spriječiti kožne bolesti. također. 59 . Krst’ Ivane i mene da virujem u tebe. Vrilo u Knešpolju kod Širokoga Brijega i mnoga druga. Vjeruje se da će se time spriječiti naboji. Voda je magijski izvor moći. Kada bi svitnjak dogorijevao i plamen mu se smanjio. Oko svitnjaka se okupljao mlađi i stariji svijet. Takva su primjerice: Jakovljevo vrelo kod Kreševa (Vrelo Jakova Markijskoga). čišćenje i nevinost. ugljevlje od krijesa. Pepeo je u kršćanskoj simbolici znak pokore i obraćenja. a stariji su sjedili. vijenci od cvijeća u ivanjskim obredima imaju apotropejske karakteristike. Pastiri su se natjecali tko će imati veći i bolji svitnjak. Na Pepelnicu (Čistu srijedu) stavlja se pepeo na čelu što označava početak korizme koja počinje s tim danom. Mnoga su kultna vrela diljem Bosne i Hercegovine kojima narod hodočasti i pripovijeda o čudotvornim izlječenjima na tim vrelima. 105 Isto. zelenilo.105 (Ružić kod Drniša) U Bosni i Hercegovini se do naših dana sačuvao običaj paljenja svitnjka u sumrak prije blagdana Sv. prije sunca umiva i kupa na izvorskoj vodi. Do danas se sačuvao običaj da se ujutro prije izlaska sunca po pepelu svitnjaka hoda ukrug moleći tri puta Vjerovanje. Donedavno je bio običaj da se svitnjak pali kod svake kuće i da se na najuočljivijim mjestima pale veliki svitnjaci. mladići su ga preskakali. izvorska voda. a u kršćanstvu simbolizira pranje. u anđele nebeske. Od osamdesetih godina dvadesetoga stoljeća nekoliko obitelji kod kuća zajednički zapale svitnjak. Ivana.Šta j’ Boga rodila i Ivana krstila. pepeo. a nakon toga se. Mlađi su se igrali oko svitnjaka. Pepeo simbolizira smrt tijela i prolaznost ovozemaljskoga života. Vatra.

da mi s njim se poigramo.. str. dajte. venac plete. da se sinki zorom staju. 106 Milovan Gavazzi. 60 . i donesu bistre vode i naliju čiste lonce. ako li nam niš ne date. nav.106 Neke Ivanjske pjesme pjevaju o vrijednim domaćinima i njihovoj vrijednoj djeci: LIPI IVE KRIS NALAŽE Lipi Ive kris nalaže. žute stole javorove. poigramo. pod jabuku crljeniku. Pavla (29. Stari ćaćke bud’te sinke. potancamo. stare majke. i napasu riđe vole i posiju belo žito. dajte. da se ćerke zorom staju. riđe vole u lugove. Petra i sv. Mi ćemo ga dobro ranit suvim sirom i pogačom. za Vidovdan (na sjevernom jadranskom području i Podravini). 95. i lipo ga nakitimo z rožicami ivanjskimi i k sebi ga odpeljamo. dj. da izrenu riđe vole. Ilindan (20. bele dvore i komore i oriblju žute stole. Stare majke bud’te kćerke. lipnja) po jadranskom području i Bosni. kris nalaže. izpeljajte pod jabuku. da počešu plave kose i umiju belo lice i pometu bele dvore. srpnja) po Podravini. 85. vi nam dajte lipog Ivu.*** Krijesovi su se palili i za Dan sv.

studio-tanay. 147. 108 61 . 1988. dobro leto. lipi Ivo. Godinu dana hrvatskih narodnih običaja. Sve na slavu Ivaneka!110 (Okolica Koprivnice) 107 Stipe Botica.hr/dodatak2003. sastavio Krešimir Mlač. str. kresovaljke. 110 Zlatna knjiga hrvatske narodne lirike. ivančice) bile su djevojčice koje su na blagdan Sv. Golden Marketing. Na vulico pod lipico. krisnice. http:www. Lado! Znesemo ga na vulico. Ivana (24. ajdmo sada pjevajući: Daj nam. Vijence su po završetku ophoda djevojke bacale u tekuću vodu vjerujući da će se udati onamo kuda vijenac otplovi. Školska knjiga. ladanjke. Zagreb 1998. II priređeno izdanje. Bože. ovjenčane vijencima od cvijeća išle po selima i pred kućama izvodile kolo i pjevale pjesme hvaleći gazdu i gazdaricu.109 Na Dan sv. Hrvatska usmenoknjiževna čitanka. Milovan Gavazzi.belim mlikom i šećerom. Po poteku. str.108 Djevojke koje su izvodile ivanjske ophode nazivane su još ladekarice. dobro leto i proliće o Ivanju i Štefanju. 215. Ivana ladarice su pjevale: Podajte nam Ivaneka. Zagreb 1995.107 (Karlovačka okolica) Krijesovalje (ladarice. Znesemo ga na vulicu. pod lipicu. Lado. Hod kroz godinu. po praheku. Na vulicu. Oj lepa Lado. MH. a negdje od osam. str. Ajdmo sada. 41. Zagreb 1972. Pak mu bomo ruže brale. Kaj se bomo ž njem igrale.html 109 Vitomir Belaj. lipnja) u skupinama od četiri.

tu će poći ono čejade. kao i suglasnika v). 1. priredio Marko Dragić. metaforom (volovi mu sivi sokolovi).)111 O vukarskim (vučarskim) ophodima i pjesmama riječ je u poglavlju Folklorno kazalište. udaće se za onega. ralo – drvo šišmirovo. D. retorika. sv. JAZU. epika. kome je badej bio namijenjen. Zagreb 1932. pa hi se na ognju dobro popali i klade (stavi) pod tundjelu kad se ide spavati a svakoga od njih namijeniš na jedno čejade. ralo mu je drvo šimširovo. U njima se pjeva o težaku koji ore kraj zelene gore. Volovi mu sivi sokolovi. urednik dr. i koji od njih do jutra procvijeta. str. jaram – drvo javorovo: TEŽAK ORE KRAJ ZELENE GORE Težak ore kraj zelene gore. kako ore ne vidi se gore. volovi su mu sivi sokolovi. (Ovo rade u prvom redu djevojke za udaju. 112 Hrvatska usmena književnost Bosne i Hercegovine: lirika. jaram mu je drvo javorovo. Boranić. 3. Čaranje i gatanje. seže u davna vremena. Hrvatska književnost Bosne i Hercegovine u 100 knjiga. 225. Težak ore kraj zelene gore. koje hi je ubralo. POSLENIČKE PJESME Nastanak posleničkih pjesama. također. Sarajevo 2006. 111 62 . epitetima (zelene gore. str. Te su pjesme pjevane za vrijeme predaha kod teškog težačkog posla oranja.U Blatu na otoku Mljetu na Svetoga Ivana uvečer bi se ubrala “tri badeja. sivi Tomislav M. Matica hrvatska i HKD Napredak. 83. Macan. Zbornik za narodni život i običaje južnih Slavena. Knjiga XXIX.112 (Bučići kod Novog Travnika) Emocionalni je efekt u prethodnoj pjesmi postignut stilskim figurama: aliteracijom (ponavljanjem suglasnika r.

Stani.sokolovi) i inverzijama (drvo šimširovo. družinu doziva da tjeraju volove u jaram i konje ispred njih jer će sutra orati i žito sijati. Đurina. a domaćica će pripremiti pečenku s lukom i gibanicu s kukom: MUŽEK RANO VSTAJE Mužek rano vstaje. Družinu sezava: “Prizmi ti. (Šimšir i javor u narodnoj tradiciji imaju mitska obilježja. Na sve strane zgleda. Dva konjička naprv. Jendrašina! Tiraj voli v jarem. Žito bumo sejali. Dečicu zbuđiva. Žito bumo sejali. čadonju. budi dječicu. Zutra bumo orali. To je muški najem. To roginju. drvo javorovo).) Oranje ralom na vitlo Težačke pjesme pjevaju o marljivom domaćinu koji rano ustaje. 63 .

Sunce je visoko. Zagreb 1972. Polje je široko. Okupilo bi se pet-šest i više kosaca koji su se natjecali koji će brže. Po tu tikvu vina! Zutra bumo orali.-116. Ki spleplje oraču? Pojdi. 115. Neke su težačke pjesme baladno intonirane: OTKIDE SE GRANA JORGOVANA Otkide se grana jorgovana I ubila tri čobana mlada. Rano zađe moje jarko sunce!”114 (Babina Greda) Zlatna knjiga hrvatske narodne lirike.Kaj smo lani vejali. Prvog žali i otac i majka. 113 64 . str. Za vrijeme kosidbe i predaha u njoj pjevane su pjesme različite tematike. str. Gibanica s kukom. bolje i ljepše kositi. 114 Isto. Samo jedna sirota djevojka: “Suđeniče i nesuđeniče. sastavio Krešimir Mlač. Poldan nam dohaja. Kaj smo lani vejali!”113 (Hum u Hrvatskom zagorju) Sve do sedamdesetih godina dvadesetoga stoljeća poseban je bio kosidbeni običaj. Obed se zgotavlja: To pečenka z lukom. Najbolji je bio na čelu i zvao se kosibaša. Kaj bude kovaču. Jendrašina. A trećega nitko od nikuda. Drugog žali bratac i sestrica. Žito bumo sejali. Nakon obavljenoga posla kosibaši je kao nagrada pripadala glava pečenoga jagnjeta ili ovna. MH. Žito bumo sejali. 142.

Pokatkad je i sam domaćin kosio svoju livadu. dolje kod Bregave. KOSIO SAM SIJENO Kosio sam sijeno. rkp. R. u ladu zaspala. što u ladu spava. Bregavke garave. poljubit ću dragu. nek se suši trava. 4. g. 2005. tiho progovara: “Eno dolje draga. sv.).” Bacio sam kosu. kazao Veselko Sesar (rođ. g. Bregava mi šumi. Bregava se koscu javila da mu dolje u ladu draga spava. Putem prolazile. 1959. str. Vl.115 (Vrapčići kod Mostara) Marinu Škobiću u Vrapčićima kod Mostara 2005. On baca kosu nek se trava suši i odlazi poljubiti dragu što u ladu spava. 115 65 .

VAZDAN ŽELE MLADE ŽETALICE Vazdan žele mlade žetalice. Pjesme pjevaju o ljubavi. Tad zapiva seko Ivanova: “Oj Ivane. Kad je bilo ićindiji k mraku. 66 . ugledala jednog čobanina.Žetelačke su pjesme pjevale žetelice žanjući žito. materin čobane. pa govori svom Ivanu mužu: “Šalji seku za goru na vodu. jesam naše cviće nalazio. samo nije ljuba Ivanova. jesi 1 naše cviće nalazio?” Čoban dipli i kroz diple kaže: “Jesam bio kud smo jučer bili. str. zalivo ga od jabuke mlikom: cviće vene. iđi za njom tio stranputice.”116 (Prozor – Rama) 116 Marko Dragić. vazdan žele. jesi 1 bio kud smo jučer bili. Baška Voda 1995. ne mere bez tebe. 69. o želji djevojke da joj to bude zadnja žetva kod roditelja i da to žito ne jela ona nego ga pozobali njezini svatovski konji i dr. Tuj tunja tu jabuka. Mala nakladna kuća Sveti Jure.” To se niko dositio nije. vazdan pripivale. dositi se ljuba Ivanova. U seke je čedo ponejako: da ga ne bi umorila mlado.

Peri. molili pjesme protiv groma. proplancima i poljima milozvučne pjesme pastirica. zelena rozeta. drugi otkos. Pastiri su. zelenika trava. Tomi. Mladići su se skladnim sviranjem na svirali (dvojnicama) javljali svojim djevojkama. oluje i nevremena. Svetoj Gospi. Prvi otkos. Vidu. također. ljubičica plava. Pastiri su pjevali i molitvene pjesme svecima: Anti.Ovako se nekada vrhlo žito na gumnu Do sedamdesetih godina dvadesetog stoljeća odjekivale su po planinama. treći otkos. 67 . Isusu. niko nema od naših čobana. Grgi. šumama. Luki. ČUVAM OVCE PO LIVADI SAMA Čuvam ovce po livadi sama. Pavlu. Te su pjesme dragom otkrivale gdje se nalazi njihova dragana. Dujmu. samo Rade što kosi livade i on ljubi čobanice mlade. Iliji.

str. bere a jo pijen gorki čemer. za vrijeme velikih fešta i poznatih regata. Drugi mi te trga. u veslanju moraju stalno naprezati i boriti protiv vjetra i valova.mila majko dobila si zeta! Mlada zeta od sedamnaest ljeta. 110. se goj. suha zlata. 81. Valja će ga rakamati svome dragom darivati. Hrvatska književnost Bosne i Hercegovine u 100 knjiga. g. Odgovor je tomu u viškoj ribarskoj poslovici: Kad je vrime veslonju / Nije misto kantonju. g. svoju sriću ol ljubavi. dok ne dojde vrime tvoje. retorika. 1947. Rkp. 13. uživat će sarce moje. Pjevušilo se i molilo za vrijeme rastiranja i skupljanja mreže. Ki gariful. Da si o srebra. još se nije nagledao svijeta!117 (Čapljina) Najmanje je ribarskih pjesama koje su kazivači kazivali ili još uvijek kazuju. Goj. cviće moje. epika. Uglavnom su pjevali mlađi ribari na poštama čekajući svićaricu. 117 68 .). 118 Jeleni Marušić u Komiži na Visu 2006. 2006. kazao Petar Mihovilović – Bejota (rođ. izišla bi sad na vrata. Ipak se nalazilo vremena za pjesmu. vidila bi svoju sriću. str. ili na vrata na ponistru. priredio Marko Dragić. oparčojte žene ruže. OTO MUŽI S PALAGRUŽE Oto muži s Palagruže. Matica hrvatska i HKD Napredak. Petar je proveo 8 godina u Engleskoj gdje je završio Koledž za grafički dizajn. mala moja cvit gizdavi. dakle. ki son brala al ga nison rakamala. Ribari se. Sarajevo 2006. FF Split. Vis) Hrvatska usmena književnost Bosne i Hercegovine: lirika.-15.118 (Komiža. sv.

obuj cipele. OJ DJEVOJKO MOJA „Oj djevojko moja.” „Ja ne mogu bosa. pala je rosa. Sarajevo 1984.Putničke su pjesme pjevali putnici vraćajući se uveče svojim ukućanima nakon obavljenog putovanja ili nakon obavljenih težačkih poslova. Ludvik Kuba. dok i meni mili Bog pomogne. str. ako mogli i ako se dalo. napoji mi konja. Tim su pjesmama ili sviranjem na svirali davali do znanja svojim ukućanima da se vraćaju. pala je rosa. Nakon uspješno obavljenog posla preko polja bi pjevali pjesme i tako javljali obitelji da živo i zdravo idu svojim kućama.” „Sazuj nalune. ne mogu sama.” 119 (Prozor) Kiridžije su ljudi koji su iz Duvna na zaprežnim kolima vozili sijeno. Pjesme i napjevi iz Bosne i Hercegovine. „Oj djevojko moja. napoji mi konja. kupi ć u ti postole.Ja ne mogu bosa.” . DEDER KUME DAJ DA ZAPIVAMO Deder kume daj da zapivamo. pala je rosa. 97. ja ne mogu bosa. pala je slana. 119 69 . Svjetlost. slamu i ostalu ljetinu i prodavali u Hercegovini ili Dalmaciji ili trampili za vino i rakiju i prodavali u Duvnu.

Tug’ i žalost prođe. obrednih. Zagreb 1972. pastirske. MH. svatovskih i ljubavnih lirskih pjesama te usmenoretoričkih oblika. ni žene. BRAĆO Vesel’mo se. sastavio Krešimir Mlač. Neg’ li čim. neg’ li tim Već držalom motičim. a spasenje da se ne gubimo. epika. braćo. Sve u strahu Boga Velikoga. da nam Bog da zdravlje i veselje. priredio Marko Dragić. Već te žena lupala. U poselničkim pjesmama nalaze se i elementi: mitskih. Tilu zdravlje da se veselimo. 180. Bogu hvala i slava u vike. Najsvetije ime Isusovo. Kad se sastasmo. Dok ti duša ispala. 120 70 .ako bi nas grlo poslušalo. Matica hrvatska i HKD Napredak. 121 Zlatna knjiga hrvatske narodne lirike.121 (Hvar ) Hrvatska usmena književnost Bosne i Hercegovine: lirika. str. retorika. Sarajevo 2006. putničke i kiridžijske pjesme pjevane su i na sijelima (prelima). Te pjesme su strukturom najbliže zdravicama. a po njemu ime Marijino. Ni sebe.120 (Tomislavgrad) Žetelačke. Hrvatska književnost Bosne i Hercegovine u 100 knjiga. Napitnice vinske su pjesme koje se pjevaju uz vinograde i vino. A iz ove čaše Vince ispio! Ako ne ćeš sve popisti. Bog te živio. Ne imo se čim pokriti. Kad se vidjesmo! Lijepo ime Ivo. VESEL’MO SE. a u njima su česti elementi šale. Ni djeteta kraj sebe. str. 87. težačke.

šalilo. MEJI. Rkp. Na Visu se u starim vremenima pšenica mjerila u žrvnjevima. 2006. Jeleni Marušić u Komiži na Visu 2006. sv. meji zarvanj moj. veselilo. kruh i gladnu dječicu. 110. g. Prelje su bile djevojke i žene koje su se okupljale u ranu jesenju i zimsku večer kako bi oprele vunu. g. Vlačilje su bile djevojke i žene koje su se skupljale u jesenji i zimski sumrak i vlačile vunu.U Bosni i Hercegovini nisu zabilježene napitnice vinske. FF Split. I speći ću bublice za svu braću i sestrice. kazao spomenuti Petar Mihovilović – Bejota (rođ. Taj su posao obavljale žene ili djevojke. Različite su se vrste usmenih lirskih pjesama izvodile u tim prigodama. 122 71 . 1947. Sijelilo bi se. igralo.122 (Komiža.). Za to su vrijeme pjevale kratke pjesme koje su tematikom bile vezane uz taj posao. Mnoge su obitelji imale svoj vlastiti žrvanj zavrvanj (pl. MEJI ZARVANJ MOJ Meji. farinu ću umisit lipe kruhe ucinit. U tim prigodama su se rađale prve ljubavi. dok ti recen: zarvanj stoj! Kad samejem jo ću stat u posteju poću spat! Kad mi projde slatki san i ustanem sutra dan.) Nabijalje su bile žene i djevojke koje su na stupici nabijale konoplju koja se tako nakon kiselenja (u močilima) i sušenja pripremala za daljnju obradu. str. zorna). (Nikakvih sijela nije smjelo biti za vrijeme Korizme. Vlačiljama i preljama bi kasnije dolazili mladići. One su malanom po taktu vrtjele gornji žrvanj koji se uz škripanje i posebni šum kotrljao po donjem nepomičnom kamenu i drobio zrnje koje se nalazilo između dva kamena. Vis) Mnogobrojni su drugi narodni običaji koje su pratile usmene lirske pjesme: Komušalje su donedavna bile običaj u kojem su se u rujanski ili listopadski sumrak skupljali mladići i djevojke i komušali kukuruz. 17. pjevalo i natpjevavalo do zore.

123 U Rami i Bosni se sedamdesetih godina 20.) U povijesnim su pjesmama česti mitski motivi. vlačilje. (O tome je više riječi poglavljima o usmenim epskim pjesmama te povijesnim predajama. U mnogim su povijesnim pjesmama patnje i stradanja pod mletačkom.-1878.) 123 72 . Mijatu Tomiću. Kaurima koji porobiše Livno. Zbog toga je kod Hrvata sve do devedesetih godina dvadesetoga stoljeća svaka vojska bila omražena. To sijelo nazivalo se rutalje. (Dakako. to ne mora značiti da ih ipak nigdje više nema. prelje i nabijalje su običaji koji su se u Rami održali do sedamdesetih godina dvadesetoga stoljeća. rezala stara odjeća te se kasnije pomiješana sa sintetikom tkala i tako su nastajale ponjave koje su služile kao “prostirka” (kao današnji tepisi). Stoljećima su Hrvati služili tuđe vojske i bili se prisiljeni boriti za tuđe interese. 4. POVIJESNE PJESME Lirske povijesne pjesme pjevaju o: kralju Vladimiru. st. robinjicama koje su bile usužnjene jer nisu htjele prihvatiti islam. moji studenti i ja nismo zabilježili te običaje ni u Hrvatskoj ni u Bosni i Hercegovini. Od 2000. francuskom vlašću i drugim nenarodnim vlastima. a odlasci u vojsku iznimno bolni: Komušalje. ugarskom. hercegu Stipanu Vukčiću Kosači. g. te o povijesnim osobama: Marku Kraljeviću. Andrijici Šimiću i dr. padu bosanskoga kraljevstva. braći Morić. Međutim. Stojanu Jankoviću.) progonima i stradanjima Hrvata pod osmanskom vlašću. Zacijelo su ti običaji bili prisutni i u drugim krajevima. najviše je povijesnih pjesama o višestoljetnim (1463.Za razliku od prethodnih narodnih običaja u kojima je sudjelovalo po petnaest-dvadeset i više mladića i djevojaka tkalje su bile djevojke i žene koje su posao tkanja platna obavljale same pjevušeći ljubavne pjesme.

Komu ću t’ ostavit. Al u Pojišanu Mariji Divici?124 (Split) Dok su mladići služili tuđinske vojske njihove su ih djevojke iščekivale strepeći hoće li u tuđini izljubiti druge djevojke? POĆI ĆU NA MORE Poći ću na more Vidit je li bistro. drago moje. str. sastavio Krešimir Mlač. U jutorak rano. Jesi l’ izjubio Zadarske divojke? Zadarske divojke. str. 278. MH. 277. Dilit ću se. Da se imam dilit Od Splita biloga. Vi pošjite meni Moga draga doma. Viće ti je vrime. Jesi li obaša Sve mletačke rive. Pobojte se Boga. Zagreb 1972. 73 . Sve mletačke rive I po Zadru porte. dušo. Je li dojidrilo Drago mi doisto. 125 Isto.DOŠLI SU MI GLASI Došli su mi glasi Od principa moga. Moja juta rano? Majci al’ sestrici.125 (Split ) 124 Zlatna knjiga hrvatske narodne lirike.-278. Jidri.

u trenutku pada Bosne i Hercegovine pod osmansku vlast 1463. U posljednjim desetljećima XVII.. godine. Zagreb 1973. Etnička povijest Bosne i Hercegovine. Baška VodaMostar-Zagreb 2001. 130 Vidi o tomu više: Marko Dragić. 80 000-90 000 krivovjeraca i 30 000 Srba pravoslavaca.127 Prema turskom defteru iz 1489. 41. 173. 361. Nakon prodora Eugena Savojskoga i pustošenja Sarajeva. PAREC I PAJDAŠEC S Bogom. str. Da se bumo mi rastali. Sabrana djela 5. S BOGOM. Gdo bu sada kaj preskrbel Dečici i mene? Nismo mi tak dokončali. str. ZIRAL.130 Isto. Deset kamenih mačeva. 21.129 Broj Hrvata se strahovito smanjivao. str. Povijest katoličke crkve među Hrvatima. Josip Butorac – A. parec i pajdašec.Mnogi su hrvatski mladići izginuli po raznim ratištima. Od Kozigrada do Zvonigrada. godine na islam je u Bosni bilo prešlo 38 000 bosanskih kršćana. II. Toronto-Zürich-Chicago 1982. u Bosni i Hercegovini 1699. Kalendar 1991. u Bosni i Hercegovini ostaje 150 000 Hrvata katolika. priredio dr. parec i pajdašec. izdanje. To je najmanji broj Hrvata od kako su nastanili tu zemlju u sedmom stoljeću.-51. 83.128 Progoni Hrvata pojačani su 1524. s Bogom. Godine 1723. Ljubo Lucić. kada su razrušeni mnogi samostani i crkve. Da si bumo dečicu hranili. godine ostaje samo 29 000 Hrvata. Te pjesme imaju elemente naricaljki: S BOGOM. 129 Usp. Sarajevo 1990. u toj je zemlji samo 23 000 Hrvata katolika. Marko Dragić. Samu s decom sad ostavil?126 (Stupnik kraj Zagreba) Prema turskim defterima i drugim povijesnim izvorima. Zakaj si me ti prevari!. str. Ivandija. str. Dominik Mandić. Mnoge su hrvatske udovice ostajale same sa svojom siročadi. g. Baška Voda 1999. 128 Dobri pastir. u toj je zemlji živjelo 750 000 Hrvata katolika. 167. 127 126 74 . Mi smo lepo dokončali. Parec.-116. st. str.

Nego trides’t dana ramazana. njihov odabranik morao je pobjeći ili bi bio pogubljen. Mnogo je povijesnih predaja koje kazivači i danas o tome pripovijedaju. pašom ili drugim osmanskim vlastodršcima. Ni četvrte kvatre u godini. Iznimno su bolna bila i nasilna prevođenja na islam. Te ne znadu. Pokatkad su svi ukućani bili prisiljeni prijeći na islam kako bi sačuvali život i imanje. agom. Ni korizmom za sedam nedjelja. ali se grohotom smijala jer su joj od raja vrata otvorena. Ane.” 75 . kad im koji dođe. kćeri moja! Ne ćeš postit petka ni subote.” “Bogme neću. Ana se razboljela. Dva bajrama u godini dana. Ali ne će Ane Banovića. Za Anicom pristavaše majka: “Poturči se. Takva je bila i Ana Banović.Najbolnije su patnje kršćana pod osmanskom vlašću bile Prava prve bračne noći po kojem su kršćanke svoju prvu bračnu noć morale provesti s begom. Te su djevojke kazivale silovatelju za koga se trebaju udati. Već gledaju po nebu mjeseca Kano lovac po planini zeca. a ako bi ih odbio. a na vratima njezina seka Mara: POTURČI SE KUĆA BANOVIĆA Poturči se kuća Banovića I u kući trideset čeljadi. u narodnome su pamćenju djevojke koje su svoju vjeru zasvjedočile patnjom i mučeničkom smrću. Međutim. mila majko moja! U Turčina sveca ne imade. Mnoge su kršćanke ostajale trudne te su nakon toga rađale djecu svojih krvnika silovatelja.

Car je pustio mila brata seki. Razboli se Banović Anica: Bol boluje. Pa besjedi svojoj kćeri Ani: “A bora ti.131 (Kozica kraj Makarske) Sve do devedesetih godina dvadesetoga stoljeća bolni su rastanci bili s mladićem koji je odlazio u vojsku. molili cara da pusti mila brata seki kako bi se sinje more izbistrilo i pokrenule šajke. Od raja mi otvorena vrata. Soldati su. U nedilju rano polazili. babo. Nekoga je pratio i otac i majka.297. Sinoć pismo u Dubicu dođe.) Nikolu nije imao tko pratiti osim sestrice Jelice koja ga pratila sve do sinjega mora koje je suzama zamutila. a grotom se smiješ. A Nikole nitko ni odakle. Pratila ga do sinjega mora. grohotom se smije. a nekoga previjerna ljuba.” “Ne pitaj me. zato.previjerna ljuba. A nekoga previjerna ljuba. Zagreb 1972. kćeri moja. ostarjeli babo. imam zašto. nekoga bratac i sestrica. str. Pratila ga sestrica Jelica. Bol boluješ. Ane. sastavio Krešimir Mlač. a dušu ispusti. MH. A nekoga bratac i sestrica. U subotu vazdan se kupili. Nekog prati i otac i majka. A na vratim moja seka Mare. Ja se smijem. Pa me zove: “Hodi k meni. seko!” To izusti.Malo bilo. 131 Zlatna knjiga hrvatske narodne lirike. 76 . more se izbistrilo i lagane šajke pokrenule: SINOĆ PISMO U DUBICU DOĐE. (Emotivni je stav izražen epitetom . Više kćeri ostarjeli babo. Da se kupe mlađani soldati. zadugo ne bilo. Suzama je more zamutila A s jaukom šajke sustavila.

nemoj me bandunati I za ljubav. Ni dječicu ludu svoju. Daj pusti-der mila brata seki. I lagane šajke pokrenule. Gdje bi pošla.Kad viđoše mlađani soldati. Ni ostalu muku tvoju. Nadjede joj hudo ime. Oni mole cara gospodina: “Bora tebi. 132 Isto. Kojojzi si vjeru dao. Da je ne ćeš ostaviti? Eto sada vjerom svrnu. care gospodine. Ne bi l’ nam se more razbistrilo. I lagane šajke pokrenule!” Kad to čuo care gospodine. da ne reče? Ma te moli kukavica: Ah.132 (Zrinj) Neke povijesne pjesme mogu se svrstati i u tužbalice. Nama se je more razbistrilo. Što bi rekla. 77 . da ne pođe. 302. Ali ima uzdanicu U tu tvoju mudru glavu. Hudo ime “udovica”! Gdje bi sjela. što imaste. Udovica kuka kao kukavica i obraća se poginulom mužu koji ju je ostavio sa sirotom dječicom koja su ga tatom zvala: ŠTO UČINJE VELE JADE Što učinje vele jade Mladoj tvojoj kukavici. Pustio je mila brata seki. Koji su te tatom zvali. Da je ne ćeš bandunati. str. Jutros si je zacrnio. da ne sjede.

Ni sirotnu djecu tvoju Bez nastave i nauke.Kojuno si ti mučio Od djeteta malenoga. str. Bez celiva i grljenja I bez svakog dobra tvoga!133 (Kaštela u Dalmaciji) Narodna nošnja gornjih Kaštela Dirljiva je pjesma sina kojem je otac poginuo te ga u grob nose. 78 . Zato mu sin svojim pjesmama zvoni i suzama grob mu škropi: 133 Isto. 360-361. a ne daju zvoniti niti groba škropiti.

na grob ga peljaju. Neg mu sad zvonite s mojimi pesmami. Pjesmu su pjevali “dubrovački vlasteličići” u svojim uredima krateći vrijeme: Sada sam ostavljen srid morske pučine valovi moćao bj`en daž` dojde s visine. 135 134 79 . Splitu. nikom ne kazujem. Jad jadujem. puna ti si lada. a prijateljice su im bile daleko: CRNA GORO. godine. Kad dojdoh na kopao. Oček mi umira. MH. Zadru. Nepunih stotinjak godina prije Montaignea Šibenčanin Juraj Šižgorić oduševljavao se hrvatskim narodnim običajima i književnošću. Dubrovniku.134 (Selnica u Hrvatskom zagorju) 5. Milorad Medini. LJUBAVNE PJESME Koliko je do sada poznato najstariji zapis hrvatske svjetovne lirske ljubavne pjesme seže u period između 1421. Tužne i nesretne su bile one djevojke koje nisu imale ni majku ni sestre. srce moje još punije jada. Nit mu daju zvonit. Korčuli. Hvaru.IŠEL SAM ČEZ GORU PO ZUBLJU VISOKEM Išel sam čez goru po zublju visokem. i 1430. Grobek mu škropite s mojimi suzami. knj. str. mnih da sam…135 Renesansa je imala svoj procvat u: Šibeniku. Zagreb 1902. U ljubavnim dvojbama i jadima djevojke su se povjerovale svojim majkama i sestrama. str. nit groba škropiti. 1. 361. 123. Isto. PUNA TI SI LADA Crna goro. Povijest hrvatske književnosti u Dalmaciji i Dubrovniku.

već i zora svane. kući ić’ se mora. Djevojka je imala dragoga koji je otišao na zanat. Nit sestrice da joj se potužim. Razbolio se i svojoj dragoj poslao pismo da mu pošalje pokrov bijeli. pošalji mi jedan pokrov bili. drago srce moje. dala bi te na pargal izvesti. mladi dućandžija.”137 (Vukovar) 136 137 Usmene lirske pjesme. 155. daj ti meni najtanjega platna da pokrijem svojeg milog dragog. da sam znala da ćeš mi umreti. Da je draga znala da će joj dragi umrijeti. al je na daleko. 80 . str. knjigu štije grozne suze lije.majke nema. Zagreb 1995. MH. SHK. On na svitu nigdi nikog nema samo jednu gizdavu divojku. svane zora. Pokrov šije gizdava divojka: “Da sam znala. Isto. izvezla bi mu gusto pamučno platno: ZAZVONILA ZVONA SEMERINSKA Zazvonila zvona semerinska da sve tutnji zemlja vukovarska jer umira momče na zanatu.136 (Okolica Osijeka) Različite su ljudske sudbine. osim drage. str. priredio Stipe Botica. 155.” Knjigu štije gizdava divojka.-156. Gizdava je djevojka otišla mladome dućandžiji i zamolila najtanjega platna. Ona ide gori u dućane pa govori gizdava divojka: “Boraj tebi. Knjigu piše gizdavoj divojki: “Oj divojko draga dušo moja. da joj jade kažem. Dok ja dojdem.

Narodni pjevač po načelu dobro – loše komparacijom poučava kakve su razlike između ljubljenih i neljubljenih djevojaka (poštenih i nepoštenih). neka te.Mnoge su nesretne ljubavi bile zbog nerazumnih majki. U kolu moja djevojka Sve moje pjesme ispjeva. LASNO TI JE POZNATI DIVOJKE Lasno ti je poznati divojke Koje ti su ljubljene u majke: Crne su im oči zamućene Kako voda u mutnu jezeru. zbog toga. a djevojka je. MH. U nekima od tih pjesama majka savjetuje kćerku da pazi koga će odabrati jer momci znadu privarit i ostavit. 138 Zlatna knjiga hrvatske narodne lirike. Već ti se vila i vila Pa u dnu pakla savila!”138 (Sarajevo) Ljubavne pjesme u vrijeme zagledanja pjevaju o ruži koja je procvjetala. Duša ti u raj ne došla.-197. Svu noć ja zaspat ne mogoh Od svoga jada golema Slušajuć kolo i pjesme. zaplakala jer misli na blagi pogled svoga dragog. Nesretne su ljubavi pokatkad bile i zbog prvog komšije. U tim je pjesmama mnogo tuge i kletava zbog neuzvraćenih simpatija i ljubavi. U svakoj mene pripjeva: “Ah moje prvo gledanje! Ko nam se uzet ne dade? Ni s moje majke ni s tvoje. Zagreb 1972. 196. Već s našeg prvog komšije. Neka te. gledajući je. kletve u tim ljubavnim pjesmama: KOLKA JE NOĆCA NOĆAŠNJA Kolka je noćca noćašnja. Česte su. str. komšo. sastavio Krešimir Mlač. 81 .

a ormari – vojnički rukavi: MAJKA SVOJU JEDINICU KARA Majka svoju jedinicu kara: “Ne pij. Narodne lirske pjesme. Matica hrvatska. a crnim očima na nju pogleduje. soldačkoga vina. 201.Crne su im kose zamršene Kako svila u loša trgovca. soldat bogec nede nikog nema. 140 139 82 . 23. str. Još je lašnje poznati divojke Koje nisu ljubljene u majke: Bistra im je od oka zenica Ko sunašce litno na istoku. Isto. knj. dom im je siva kabanica. Zagreb 1963. priredio Olinko Delorko. 188.139 (Dubrovnik XVIII st. MURTELICE DROBNA Murtelice drobna kâ si na balkunu. Crne su im kose razglađene Kako perje u mlada sokola. str.) Majke su svoje kćerke savjetovale da se ne zagledaju u vojnike jer su vojnici siromasi i nigdje nikoga nemaju. Draga preko murtelice na balkonu pozdravlja dragoga na kormilu koji rukama jedra podvezuje.”140 (Hrašće kraj Zagreba) U sljedećoj je pjesmi nekoliko lirskih slika koje jezičnim izrazom oslikavaju ljubav drage i dragoga. A nadasve lišce neljubljeno Kako zimi nebo po vedrini. PSHK. ćerko. hiža mu je siva kabanica a ormari – soldački rukavi. Zora. pozdrav’ draga moga što je na timunu.

str. 99. sanjala je da je bijelo tijelo dragog kraj njezinoga ležalo. u svatovima. ali i patnje i kletve zbog neuzvraćene ljubavi. Književni krug Split. a nastavio bi ašikovati onaj koji je odmaknuo suparnika. sokolicom. crniman očiman mene pogleduje. Kad je malo usnila. itd. košutom. Djevojka ne može zaspati dok se njezin golub oko kuće šeta. ej golobek. 83 .141 (Vis) Do sedamdesetih godina dvadesetoga stoljeća u Bosni i Hercegovini kod Hrvata je bio običaj da jedna djevojka ašikuje s više momaka. Još od drevnih književnosti Bliskog i Dalekog istoka draga je nazivana golubicom. Tanahna galija. Momci su se odmicali kod djevojke ašikujući na sijelima. a dragi golubom. kod kola. sokolom. 141 Tanja Perić-Polonijo. spati mi se ne će Dok moj dragi. Pune su ljubavne čežnje. Dragi joj se u mislima javlja i dozivlje je da dođe kod njega ležati i da će ozdraviti. pokraj hiže šeće. srnom. a ona izriče svoj sinošnji san u kojem je sa svojim golubekom bila na rastanku: SAVILA SE TUGA OKO MENE Dremle mi se. dremle. idući od crkve do kuće ili idući od škole do kuće. Pjesme za vrijeme ašikovanja su snažno emocionalne. Isto je i u hrvatskoj usmenoj književnosti.biliman rukaman jedra podvezuje. Momak bi rukom po ramenu dodirnuo onoga koji ašikuje s djevojkom i on bi se odmaknuo. Split 1996.

ej. Pokošenu a ne pokupljenu. s tobom na rastanku. To je brat ili najbliži rođak od djevojčina odabranika i bio je zadužen paziti djevojku u 142 Zlatna knjiga hrvatske narodne lirike. Kako ona od sunajca vene. 144 Isto. dragi. sastavio Krešimir Mlač. dragi. 212. da si bita bila! Dojdi k meni. ej golubek. str. Djevojku ne će ostaviti tuga dok dragi ne dođe do nje. 84 . MH. draga. Tako i ja kad ne vidin tebe!143 (Murter) Tuga se savila oko djevojke kao brštan oko vite jele i ne će ostaviti jele dok joj korijen ne uvene. bodeš ozdravelal Snoćka sam ti. Tako ne će ni tuga od mene Dok moj dragi ne dojde do mene. tu travu zelenu. večer spat.Snoćka mi se malo. Ne će da se ostavi od jele Dokle god joj koren ne uvene. 212.142 (Okolica Koprivnice) Metafora je česta stilska figura u hrvatskom usmenom pjesništvu djevojka od ljubavnih jada vene kao pokošena trava na sunašcu: VIDI. str. SAVILA SE TUGA OKO MENE Savila se tuga oko mene Kao brštan oko vite jele. čitala čitanku Da sam bila. Zagreb 1972. DRAGI. str. malo zasenjalo Da je tvoje belo telo kre mojeg ležalo Čul ja jesam. TU TRAVU ZELENU Vidi. 212. 143 Isto.144 (Prvić Luka) Djever je često prisutan u hrvatskoj usmenoj lirici.

da se viješ prid golubi kano misec prid zvizdama i Danica prid zorama!” 145 (Rekaš. ja ću biti ručni diver. Kad ja dojdo na vodicu ladnu. Drugi me je privarila puta: Dojdi. da ćeš biti ručni diver. Zagreb 1995.odsutnosti njezinog dragog. navez’ mene desno krilo. ona kurva i došla i ošla. navezla bi i obadva i na krilje i pod krilje. Kad ja dojdo kolu velikomu. na bajeru cvita ostavila. MH. priredio Stipe Botica.” Uzgovori divojčica: “Da bi znala da ćeš biti. Tud preleti siv golube. dragi. str. da je dolazila. divojčico. da ja znadem. SHK.siv golub. kolu velikomu. dragi. 134. na vodicu ladnu. U usmenoj je hrvatskoj lirici djever . prvi me je privarila puta: Dojdi. Uzgovori siv golube: “Navez’ mene. Rumunjska) Djevojka je dragog tri puta prevarila i on je naziva kurvom: TRI PUTA ME PRIVARILA DRAGA Tri puta me privarila draga. ja ću kolu kolovođa biti. 145 Usmene lirske pjesme. VEZAK VEZLA DIVOJČICA Vezak vezla divojčica na sunašce prid pendžerom. 85 .

dragi. u večer pod pendžer. Zora. med Ivanom i med Marijanom. 183. Zaljubljeni mornar žali što svoju vilu još nije darovao. 155. knj. ja darovâ nisan. Zagreb 1963. a mora je darovati i njezinoj majci ostavljati kako bi ga se sjetila hodeći u crkvu. Narodne lirske pjesme. Matica hrvatska. a drugi joj bilo lice ljubi. Ja ću tebe kuvertu perući!147 (Marina kraj Trogira) Isto.ona kurva med dva brata igra. Najčešće je to bila fotografija ili neki sitan poklon. str. Mornar će se svoje vile sjećati ploveći niz more i perući palubu: ZALJUBLJENI MORNAR Od Zirone pa do bila Visa. vilo. Kad ja dojdo u večer pod pendžer. Toka mi te. 23.) Kada je momak odlazio od kuće (u vojsku ili na rad ili na školovanje) svojoj djevojci je ostavljao poklon kako bi ga se ona sjećala i mislila na njega. darovati I tvojoj te majki ostavljati. PSHK. Ja ću tebe niz more ploveći. (O vilama će biti riječi u poglavlju Usmene priče – mitske predaje. Spomeni se mirlice pletući.146 (Otok kod Vinkovaca) Djevojka se u usmenoj književnosti često metaforično naziva vilom. priredio Olinko Delorko. Pomeni me u crikvu odeći. 147 146 86 . Treći me je privarila puta: Dojdi. str. vilo. Još te.

“Za kog si je nakitila. al za pobru moga?” Stara majka njemu odgovara: “Za kog htela mlađena divojka!”148 (Podgora u Dalmaciji) 148 Krešimir Mlač. ručnim satom ili verom (viticom). stara ju je majka nakitila i dala za njenog odabranika: LIPO TI JE CVIĆE U PROLIĆE Lipo ti je cviće u proliće! Još je lipša u jesen divojka. st. nav. Djevojka je rumena jabuka. rumena jabuko! Stara te je nakitila majka. Nesretne djevojke.Kada bi se mladić i djevojka nakon zagledanja i ašikovanja odlučili oženiti. str. Kad bi se dogodilo da pogaze vjeru i ne ožene se jedno drugim. a od šezdesetih godina XX. u životu nisu imali sreće i kroz život su ih pratile teške nevolje. 87 . Narodni pjesnik ističe da je lijepo cvijeće u proljeće. U tim je pjesmama izražen žal što ih kolegica napušta i odlazi u novi dom. Nakon zaruka djevojka i mladić nisu više smjeli ašikovati s drugim mladićima i djevojkama. zaručili bi jedno drugo prigodnim darom: u starija vremena skromnim darovima. Zaruke su pratile pjesme koje su pjevale prijateljice zaručnice. što je njihov nesuđeni drugi odabrao drugu. ali je još ljepša djevojka u jesen. Zaruke su značile da su se djevojka i mladić odlučili na brak. Oj divojko. dj. po narodnom vjerovanju. 233. pjevale su djevojačke kletve. stara? ! Ali za me.

Dala mi je kiticu.” “Željna moja ručica! Željan sam te divojke. g) pjesme na piru. trikrat tanjšu neg bratu. c) pjesme u djevojačkom domu. Trikrat lipšu neg bratu. Dala mi je rubaču. Trikrat tanjšu neg bratu. jabuku. mili. dala mu je kiticu. Ne vgrizi se za ruku. d) pjesme pri odlasku iz djevojačkog doma.Zaručnik je sretan sa svojom zaručnicom. 233. a on ponosno kazuje da je njegova zaručnica iz sela Janica koja mu je dala: rubaču. 88 . dala mu je i jabuku. Ko je tvoja zaručnja. NA VRHU MI SURLAJU Na vrhu mi surlaju. mili. “Povij meni ti. Trikrat slajšu neg bratu. e) pjesme na putu od djevojačkog doma do crkve i od crkve do mladoženjinog doma. 149 Isto. trikrat slajšu neg bratu.” “Grizi. Vsimi piski piskaju. Lipe Jane u majke!”149 (Imed u Gradišću) Svatovske se pjesme mogu klasificirati na: a) pjesme pri odlasku po djevojku. U tu čast njemu sviraju i pjesme pjevaju.” “U selu je Janica. f) pjesme pri dolasku u mladoženjin dom. trikrat lipšu neg bratu. b) pjesme pri dolasku u djevojački dvor. str. To je moja zaručnja. Dala mi je jabuku.

VESELI SE. /I vu dolu čuvaricu. mladići su pred vratima pjevali erotizirane ljubavne pjesme. Glavna im je zadaća bila čuvati nevjestu. barjektar. nazivan Veliki ručak. postignuti su anaforom “i vu” te ponavljanjima stihova I vu polju delaricu. Četvrtkom je bio pir za odrasle. jenjga. Stari svat je bio odgovoran za red. / I vu polju delaricu. Pri dolasku pred novi dom mlada je ljubila mladoženjine roditelje i rodbinu te jabukama prebacivala kuću. ali i ocu. Taj se čin nije svečano obilježavao. Glavni su svatovi bili: kum. ocu i majci pripomoć. stari svat. Barjektar je na čelu svatova nosio barjak. Mnoge su pjesme svatovi pjevali mladoženjinoj majci izričući u njima veselje što joj dovode kućnu pomoćnicu i u polju radnicu i u planini kopačicu i u polju čuvaricu.Do konca sedamdesetih godina dvadesetoga stoljeća svadbe su se održavale između Božićnih blagdana i Čiste Srijede. Na tomu ručku kupila se jabuka. STARA MAJKA Veseli se. Lirski efekt i poruka mladoženjenoj majci. Kada su mlada i mladoženja odlazili na počinak (najčešće u magazu). /I vu goru kopačicu.) Iz crkve se veselo odlazilo mladoženjinom domu. Ti mladići su se zvali vukovi. čauš. Organizirane su konjske te pješačke utrke. Utorkom su svatovi oko dva do tri sata popodne. Čauš je bio zadužen za zbivanje šala i za zabavu. Oni su bili ponosni. usmenoretoričke oblike (zdravice i blagoslove). Srijedom se išlo na vjenčanje u crkvu. Svatovski običaji sinkretiziraju folklorno kazalište. pomočnico I vu polju delaricu. (Vjenčanja kod matičara obavljana su prije svadbe. Vlasnik konja koji je pobijedio kao i najbrži trkač dobijali su za nagradu ručno tkani i vezeni peškir. Djever i jenjga su najčešće bili mladoženjin mlađi brat i sestra ili najbliži rođaci (ako mladoženja nije imao brata i sestru). Lefkotico. Kum je najčešće bio mladoženjin zet. igralo i veselilo. / I vu goru kopačicu. Dugo u noć se pjevalo. stara majka. /I vu dolu čuvaricu. 89 . Čauš je bio zadužen za komoru (djevojačko ruho) koje je nekoliko dana prije svadbe na konjima u baulama dotjerano iz djevojačke u mladoženjinu kuću. djever. Peljamo ti lefkotico. a zvao se sudbeno vjenčanje. na konjima. odlazili do djevojačkog doma. O njima se pričalo i bili su vrlo cijenjeni. Tu noć bi svatovi prenoćili u domu mlade kao i u bližnjim domovima. Srijedom je bio pir za mlade. ljubavne i druge lirske pjesme.

str. Isto.151 (Koprivnica) MARI MAJKA VIJENAC MEĆE Mari majka vijenac meće. Svog se posla žustro laćaj!”152 (Ston) 150 151 Isto.150 (Hrvatsko Zagorje) Svatovi pjevaju mladoženjinoj majci da im otvori bijele dvore jer joj vode djevojku jagodu – ranu volaricu koja će do pol noći biti jagoda divojka. I vu dolu čuvaricu. A s punim se brzo vraćaj. I vu dolu čuvaricu. ćeri moja. Lice vodon tek dodirni. Od pol noći bode snešica rumena. te bele dvorove. kasno lijegaj. Do pol noći nam bo jagoda divojka. jagodo divojku. str. Rano rani. I vu goru kopačicu. I vu goru kopačicu. OTPRETE NAM MAJKA TE BELE DVOROVE Otprete nam. majka. Vijenac meće i govori: “Budi dobra. rano volarico. 249. Još pri svijeću dvore meti. str. a od pol noći snešica rumena. A uzgrede kosu pleti. 249. majki poleščicu. Ocu. 152 Isto. Bez žamora dvoron hodaj.I vu polju delaricu. Djevojka je. metaforično nazvana jagodom. 90 . 249. S praznim vjedron k vodi hitaj. majka. dakle. Pelamo vam. Jagodo divojku.

svega roda diko svi se radujemo. veselju vašemu svi se radujemo. da su nas držaline umin reći. Od majke vas prosili a poštenjen tolikin ter su nas proveli s veseljen velikin. času. buduć tako i vili dostojne te dike. S veseljen velikin nas jesu svi tako. miru ovomu. Celivat vas hoće vaš pridragi sluga. nego vas je celival vaš pridragi otac Blagoslov od fratra jeste vi prijali. Mlada nevistice.PIRNA PJESMA Svima dobra večer ki ste u ovon piru vazda hvalte Boga i živte u miru. poklon ti dajemo. Mlada nevistice. 91 . kako. Ter su nas jubili kako majka dite.

Na drugom rojenju mladoga mornara ki će van biti u starosti hrana. Na trećen rojenju popa redovnika koji će van biti u starosti dika. jubi ________ (ime) jabuko rumena! 153 Dijani Mišetić kazao je 21. god. 2008. god. kazala je pok. Don Stanku 1999. U jubavi Božjoj vika uživali. 153 92 . od sarca dičice da biste imali. Povlja. Na prvom rojenju mladu nevisticu koja će van zibat svu ostalu dicu. Da budu kuntenti veseli svej biti i takoj mladici svej se veseliti. Mandina Vrsalović-Livaj. D.u jubavi Božjoj vika uživali. I još hoću reći maslina zelena. u Selcima don Stanko Jerčić. veljače 2004. A sal na diljenju dobar večer budi anjeli poslani za bit van u družbi. Rkp.

šargiji i od šezdesetih godina XX.To je najpoznatija bračka pirna pjesma koja se pjevala pred kućom u kojoj se pirovalo. Uz kola su djevojke i mladići pjevali ljubavne pjesme. zakaj sem pak tvoja. zakaj sem pak tvoja. zakaj sem pak tvoja. Ubila te žalost moja. Svaki svojoj prsten kupi a moj meni ne će. Tako su se rađale mnoge ljubavi. zakaj sem pak tvoja. Poskočice karakterizira ritmičnost. SVAKI SVOJOJ BARŠUN KUPI Svaki svojoj baršun kupi. S vaki svojoj pojas kupi. Svaki svojoj čizme kupi a moj meni ne će. Ubila te žalost moja. Ubila te žalost moja. U nekim od tih pjesama nalaze se i elementi šaljivih pjesama. Uz tu glazbu igrali su djevojke i mladići. Mlade su djevojke uz poskočice nasamo učile igrati kolo. Pokatkad su te pjesme svirane na glazbalima: fruli (ćurliku). Poskočice su svojom strukturom najbliže brojalicama. 93 . usnoj harmonici. a moj meni ne će. Uz njih su se bez glazbene pratnje kola igrala. a moj meni ne će. st. a moj meni ne će. Svaki svojoj peču kupi. Ubila te žalost moja. harmonici. Ubila te žalost moja. svirali (dvojnicama) diplama.

đel dušice đelema meni na ruku Mara: Vid u mene lipe kose đel divojko. PSHK. đel dušice đelema meni na ruku Mara: Vid u mene lipa oka đel divojko. đel dušice đelema meni na ruku Narodne lirske pjesme.-150. đel dušice đelema meni na ruku Ivan: Ja ću ti je razmrsiti đel divojko.zakaj sem pak tvoja. đel dušice đelema meni na ruku Ivan: Ja ću ti ga poljubiti đel divojko. priredio Olinko Delorko. đel divojko.154 (Mikovac kod Križevaca) VINJANSKO KOLO Mara: Lipo ti je u mom kolu. Matica hrvatska. 23. 149. Zora. knj. Zagreb 1963. đel dušice đelema meni na ruku Ivan: Još je lipše oko kola đel divojko. đel dušice đelema meni na ruku Mara: Vid u mene lipa lica đel divojko. 154 94 . đel dušice đelema meni na ruku Ivan: Evo mi ga i još lipšeg đel divojko. str.

moje janje malo: OJ DIVOJKO. ja te. na vrancu ti zelena dolama. digod u nedilju! U nedilju bija na livadu. ne poljubi đel divojku. đel dušicu… U Vinjanskom kolu prije svih ovih pjesama koje izvode plesači. MOJE JANJE MALO (ljubavna pjesma uz pratnju dipala) Oj. ni vidio nisam! Vidio san tvoje konje vrane. str. moje janje malo! Oj da sam ja tvoje janje malo ti bi doša i janje obaša! Neman kada. u Vinjanima Donjim kod Imotskoga kazala Iva Rebić. 2004.Mara: U mene je čvrsta straža đel divojko. đel dušicu đelema meni na ruku Ivan: Priskočio. đel dušice đelema meni na ruku Ivan: Ja ću stražu preskočiti đel divojko. Rkp. Antoneli Rebić. FF Split. Ivan priskoči kolo i poljubi Maru i njih dvoje ponovo povedu kolo i pjeva se: Priskočio. đel dušicu đelema meni na ruku… Između posljednje dvije kitice kolo stane. 155 95 . poljubio. janje. gangaši u pratnji gangaju ljubavnu pjesmu Oj. u dolami vezena marama!155 (Donji Vinjani) Studentici Filozofskoga fakulteta u Splitu. divojko. divojko. rođ. bolan. đel divojku. 21. Bušić 1919. 13. đel dušice đelema mi na ruku Mara: Ne priskoči. moje janje malo! Imaš. poljubio đel divojku. sv.

156 96 . Ali vile. Jesu l’ vali al mornari mladi. Na njemu se košuljica beli. Međutim.To je izvorno Vinjansko kolo koje se njeguje još od davnina i s kojim se i danas članovi HKUD-a “Seljačka sloga” iz Vinjana Donjih predstavlja na svim smotrama folklora diljem domovine. žela dikla travu Zlatna knjiga hrvatske narodne lirike. ali ljute zmije? Nit su vali nit mornari mladi. va grmu bi bile. va gori bi bile. U patrijarhalnoj zajednici mladoženja i mlada su poštivali najstarije muško čeljade u kući. sastavio Krešimir Mlač. MH. Da su vile. Nij’ je prala majka ni sestrica. Da su vali. Zagreb 1972. Vzela srpac i platnicu. Već ju j’ prala v groznimi suzami A sušila na svojem srdašcu. Već je ono Ive. dirljive su pjesme supruge prema mužu koji je otišao u rat odakle se često nije živ vraćao. va moru bi bili. dite mlado. str. 262. Nit sušila na žarkom sunašcu. Bilo je sramotno pokazivati ljubavne osjećaje muža i žene. Žela j’. Nij’ je prala va sinjemu moru. Da su zmije. Već ju j’ prala vijerna ljubčica.156 (Novi Vinodolski) IŠLA J’ DIKLA PO TRAVICU Išla j’ dikla po travicu. Iznimno su emotivne pjesme žene koja ih u samoći pjeva čekajući da joj se muž vrati s privremenoga rada u inozemstvu. Nit su vile niti ljute zmije. ĆA SE ONO USRID MORA BELI Ća se ono usrid mora beli.

NINI. U nekim suvremenim zapisima uspavanki opažaju se mitski elementi: srmali beša. Majke za svoju djecu podnose sve i obavljaju najteže zavjete. Vu travicu na glavicu. a iznad kolijevke na polukružni obruč nanizale bi razne predmete. Uspavanke izražavaju snažnu majčinsku ljubav prema djetetu. “Hodi. Sama sebe ne pokvarim!” 157 (Čatar u Gradišću) Korjeni uspavanki sežu u prvobitne zajednice.Pri Budimu. Uz kolijevku se pjevaju i pjesme kojima majka budi svoje zlato jer je zora. Malom djetetu nad kolijevkom uspavanke pjevaju majke. 97 . NI GA DOMA Nini. belom gradu. Te pjesme najčešće imaju elemente romanci i brojalica. Na miloga pogledala. a bez njega je tužna zora. 262. Poznaju ih sve civilizacije. Čest je kršćanski motiv: anđeli ti na san dolazili. nani. drugi pozlaćuje. mili. to svezala. Maloj djeci se pjevaju pjesme dok su u krilu ili naručju majke. rjeđe očevi. u Dalmaciji lijepe školjke koje su služile kao ukras i igračka djetetu. bere ruže Bere ruže i vijole Nabro jih je kanistricu i još druge polovicu Pak jih nosi prid kraljicu Kraljica se dobro zbrine Ča će malom darovati Daruje mu konja vrana i na konju divojčicu 157 Isto. ali i kao predmet protiv uroka. na moru kovata. pomozi mi. Neke uspavanke imaju elemente romanci i brojalica. Ća j’ nažela. str. kovale je do tri kujundžije – prvi kuje. Da si sinka ne zagnjavim. treći meće zlatne jabuke itd. ni ga doma U poju je. NANI. Majke su nekoć na dijete stavljale svete sličice i kipiće. Majka djetetu u kolijevci pjevuši najdraže i najslađe riječi dok ga njiše da ga uspava. primjerice. te bake i starija sestra ili brat.

str. naspavaj se u šimšir bešici. kovale je četiri kujundžije: Jedan kuje. na grob istrčalo. za nju dao dva tovara blaga. grobe mili. ovd’e su mi mamu skrili!“ Grob se otvora. majku dozivalo. a kad je dijeto saznalo na grob je kleknulo. Beša ti je u moru kovana. Kad je dite znalo. drugi pozlaćuje. 2004. str. sv. 142. epika. Sarajevo 2006. iglicom kopalo. prstićim po grobu: „Otvori se. Ljubici Rudan. Trgovac je bešu donosio. FF Split. Rkp. da se ljulja čedo prenejako. knjiga 4. babo bešu sinu kupovao. a iz groba progovara: Studentici Filozofskoga fakulteta u Splitu. u Bogomoljama na Hvaru kazala Anka Godinović.159 (Trn kod Širokoga Brijega) Diljem Bosne i Hercegovine i Hrvatske Hrvatice kazuju potresnu pjesmu o siročetu koje je bez majke ostalo. Matica hrvatska i HKD Napredak. 159 Hrvatska usmena književnost Bosne i Hercegovine: lirika. priredio Marko Dragić. SPAVAJ ČEDO PRENEJAKO Spavaj. Hrvatska književnost Bosne i Hercegovine u 100 knjiga. a dijete je žalilo da nije ono majka! JEDNO DITE MALO Jedno dite malo. 13. retorika. bez majke ostalo. treći meće alem kamen dragi. spavaj čedo prenejako. 2004. Majka se djetetu iz groba javila i govorila da ide kući majci novoj. 49. 158 98 .158 (Bogomolje na Hvaru) SPAVAJ.Kako zlatnu jabučicu. pokraj kog se vidi večerati.

Hrvatske narodne lirske pjesme iz Rame. / siroče ostalo. Namijenjene su oplakivanju pokojnice ili pokojnika u domu. str. Sarajevo 1992. 76. Drevni Egipćani i Mezopotamci pjevali su himne-tužaljke razorenom hramu ili gradu.-77.. 9. ti si milovala. dj. tužbalice) su poznate još od najstarijih civilizacija. na pogrebu i na grobu. Kad mi rublje pere. svega ga podere. 160 Po mnogim krajevima pjevane su slične pjesme. prigodnih lirskih epiteta. Ramo moja. broji zalogaje. sine.161 Naricaljke su pjesme koje se nariču nad pokojnim. TUŽALJKE) Naricaljke (tužaljke. alegorija i drugih stilskih figura. Vl. / taticu pitalo: / “Tatice. Zagreb 1995. Franjevački samostan Rama Šćit i Matica hrvatska ogranak RamaProzor. nav. Kad mi kruva daje. a ti kad bi dala. / di je moja mamica?” Marko Dragić. Stipe Botica. ti si sačuvala.162 Naricaljke su komponirane osmeračkim ili deseteračkim stihovima. od korito lupa. Snažno su bolne ali i dostojanstvene. str. Biblija i hrvatska kulturna tradicija. str. anafora. U zaleđu Zadra zapisao sam 1979. metafora. 162 Usp. 94.” “Ta mi mama nije mila. / po selu skitalo. kao što si ti mi bila. ti bi medom namazala!”160 (Gmići kod Prozora) NARICALJKE (TUŽBALICE. Neke su hrvatske tužaljke biblijske provenijencije. tatice. Kad mi glavu kupa.“Iđi. a ti kad si prala. 161 Vidi: Marko Višić. Iznimno tužan lirski efekt postiže se višestrukim upotrebama asonancija. godine: Jedno dite malo. 99 . svome domu. a ti kad si prala. nakl. tamo imaš mamu novu.

privario. / tko će dadi konje dovoditi. Oj. moja jabuko zelena. mile majke mili mladoženjo! Majka te je jedva dočekala. drago srce moje. što si tako ucvilio majku! 100 . / niti ima snaše odabrane. moja jabuko zelena. A što si mi zlato požurio? Nije vrime. / tko će dadi poslove raditi. drago srce moje. koja nisi ni dozriti mogla! Jaoj. još je rano svatove kupiti. Ti si mene. divojke se udavati ne će. Iznimno su dirljiva i majčina pitanja sinu: Oj. požurio. sakupio sve svate žalosne. i sad si mi. jaoj moje momče neženjeno. jedinče. poranio. prosto ti ne bilo. zlato. pa si rano. gdino nema gajdi i barjaka. zlato. Majka nariče jer joj je sin sakupio sve svate žalosne / gdino nema gajdi i barjaka. koja nisi do vrimena došla. srce. što odmami jedinka od majke! Oj težaku mile majke svoje. Kroz cijelu je pjesmu majčin žal što nije dočekala da oženi momče neženjeno i proklinje crnu zemlju što odmami jedinka od majke. već se ovdi i plače i cvili.Majka oplakuje svoga sina – jabuku zelenu koja nije dozoriti mogla. koje majka oženila nije! Crna zemljo. / već se ovdi i plače i cvili. niti ima snaše odabrane. jedinče. vridno srce i vridnoćo moja. vridno srce mile majke svoje. od svatova nisi sebi snašu odabrao. / tko će dadu do smrti braniti? Na koncu majka mrtvoga sina moli da se okrene ma na koju stranu i požali žalosnicu ucviljenu majku svoju: Jaoj. zlato. / što si tako ucvilio majku! / Tko će starog dadu zaminiti.

Zagreb 1995. g. zapisala Željana Rončević. str. tko će dadi poslove raditi.163 (Otok kraj Vinkovaca) U nekim naricaljkama se preko pokojnika šalju poruke najdražima koji su prije upokojeni. seko moja i pozdravi Matu moga. Sve se kuće popravile i nanovo sagradile.Tko će starog dadu zaminiti. 164 Nekoliko je studenata Filozofskoga fakulteta Split u Imotskomu 2004.) Rkp. str. seko moja. g. Školska knjiga. tko će dadu do smrti braniti? Ne brineš se. što si tako ucvilio majku. žalosnicu ucvilitu majku. Istu je naricaljku u Ogorju 2006. Kako ti se sažalit ne more što te tvoja tako moli majka? Okreni se ma na koju stranu pa požali žalosnicu svoju. On će tebe. 163 101 . FF Split. 96. drago srce moje. seko pitat: “Šta je novo u Merčepin?” Ti mu kaži. Hrvatska usmenoknjiževna čitanka. i 2005. 8. Ti odlaziš. 2006. Njegova se porušila i po njoj raste maovina. a njegova se kuća porušila i po njoj raste mahovina: Mila moja. 97.164 (Imotski) Vidi: Stipe Botica. godine zapisalo tu naricaljku. a kazala joj je Iva Šerić (rođ. tko će dadi konje dovoditi. sv. seko moja: “Mlađarija podgojena i po svijetu rasturena. 1943. ti si uvik dobra bila i mene si razumila. Sestra oplakuje umrlu sestru moleći je da joj pozdravi upokojenoga muža Matu i poruči mu da su mlađarija po svijetu rasturena. kuće su se popravile i nanovo sagradile.

zapisala Tihana Cvitanušić. u Zmijavcima. Imala sam muža i djevera. Kad je borba na Odžaku bila i mene je tuga zadesila. Jadna ti je sestra tvoja. povaljeni. a kazala joj je Pavica Tonković (djev. njihove naricaljke nisu zabiljžene. A moj grade razoreni! Evo iđu blagi danci. 1934. Oba mrtva ležaše na travi. Ni u crkvi ni u kolu. vidit nema. tugo moja. KAD SE SJETIM ČETRDESET PETE Kad se sjetim četrdeset pete. Skupljaju se u sastanke.165 (Zmijavci kod Imotskog) Premda se kazivači prisjećaju da su nekoć kod Hrvata u Hercegovini postojale narikače. Gudelj. Ni u tvome bilon dvoru. Rkp. rođ. diko moja. Mladi momci i divojke. Te su pjesme iznimno potresne. 4. g. g. 2006. A moj brate. 96. sv. gdje i danas živi). 102 . Gizdaju se mladi momci. RODOLJUBNE PJESME Zbog nenarodnih vlasti koje su represijom sprječavale nacionalni i vjerski ponos do naših je dana vrlo malo sačuvanih rodoljubnih pjesama. FF Split. str. Tebe brate. Di je lipa mladost tvoja? A moj bore. 165 U Zmijavcima kod Imotskoga 2006. same suze iz očiju lete.Do bola je dirljiva naricaljka sestre za mrtvim bratom kojega metaforično naziva borom povaljenim i gradom razorenim: A moj brate. obojica pala od gelera.

što miluju materine ruke!” To izusti i dušu ispusti. g. st. Romance su pisali mnogobrojni svjetski pjesnici. sokolovi sivi. S. nikom ništa nisam kazivala. Hrvatska književnost Bosne i Hercegovine u 100 knjiga. Zbornik španjolskih usmenih pjesama Romancero (konac XIII. retorika. knjiga 4. dođ’te majci ako ste mi živi. priredio Marko Dragić. sa svojom se djecom razgovara: “Djeco moja.” Jedno jutro prije rane zore. preko njega prebacio ruku. a usmene romance ih vrlo rijetko imaju. ROMANCE Nazvane su prema španjolskom el romance što je značilo španjolski narodni jezik za razliku od latinskoga. Svojom sam ih rukom pokopala. Moj Ilija zagrlio Luku. Snažan je utjecaj toga zbornika na svjetsku poeziju.) sadrži 250 latinskih i 50 njemačko–latinskih svjetovnih i religioznih pjesama. do koje sam u kolu igrala. epika. S. spominjući Iliju i Luku. vidi moga Ilije i Luke. kao i hrvatski pjesnici među kojima su A. Lorca. Neke od tih pjesama pripadaju usmenoj lirici. str. Harambašić. Svake noći moja majka stara. Tri godine mučila sam muku. Zbornik lirskih pjesama Carmina Burana (oko 1230. Matica hrvatska i HKD Napredak. Romance u pisanoj književnosti imaju epske elemente. svekrvica mene mladu zove: “Odi nevo.166 (Žepče) 6. Djevera sam po ruci poznala. 103 .) ide u najznačajnije zbirke svjetske usmene poezije.glave su im okrenute Savi. Tema je romanci 166 Hrvatska usmena književnost Bosne i Hercegovine: lirika. Kranjčević i drugi. G. Sarajevo 2006. primjerice F. 161-162. vidi djece moje.

1995. PSHK. Mnogobrojne romance raznovrsnih motiva kazivači i danas kazuju. 4. 168 167 104 . knj. str. str. hladan vetar od Levanta.”168 (Iz Istre) Usmene lirske pjesme. MH. njegova bim ljuba bila. Još mislit. i odnesal Mari krunu. Sprogovara lipa Mare: “Ajme meni. ki bi meni krunu našal. Našal ju je černi Moro.” Šli je iskat dva Bakrana. ter pomislih: Bih liš bil za divojku? Bar sad bih. a na bili rumena. kruno moja. 23. leh černoga Morca ljubit. 37. dva Bakrana. JOŠ POIDOH RAVNIM POLJOM Još poidoh ravnim poljom susrite me devojka. priredio Stipe Botica. 43. tanka boka.najčešće ljubavna.) MARINA KRUNA Popuhnul je hladan vetar. visoka. Zagreb. tri Rečana i još jedan černi Moro. i govori lipa Mare: “Volila bim krunu zgubit. Narodne lirske pjesme.167 (U Zadru. Zora. priredio Olinko Delorko. SHK. neg ne bih. Matica hrvatska. XI. Zaš ja dam da m’ ju dadu? Pojdoh sam da se minem. 1484. Njihov je ritam ubrzan i vedar. Zagreb 1963.

crne oči tvoje!”170 (Kotor. a od sunca štitkom zaklanjaše.) POKRI. str.) 169 170 Isto. str. Divojka ga s prozora gledaše. svojoj miloj majci govoraše: “Majko moja.171 (Korčula. Usmene lirske pjesme. 78. vode žedan. SHK. bijelo mu lice sagledala: “O junače. divojak željan. priredio Stipe Botica. MH. Zagreb 1995. Pavao Ritter Vitezović prvi se osvrnuo na pjesmu Marina kruna ukazujući na domoljublje u njoj jer Mara je Hrvatica. 210. u konderu vode tere napoj trudahna junaka. a od sunca štitkom zaklanjaše. 171 Isto. početkom XVIII. jada velikoga. KOPRINOM KOSE Pokri. a černi Moro Mađar.” Ufatila u konderu vode. str. junaku je na konju dodala. 78. da ti od sunca ličce ne gori.169 TRUDAN JUNAK KROZ GORICU PROĐE Trudan junak kroz goricu prođe od truda se na mač naslanjaše. početkom XVIII. ćerce. da te od draga žeja ne mori.” Majka ćerci tiho govoraše: “Crpni. trudan junak kroz goricu prođe. ma mu nemoj lica sagledati. koprinom kose da ti od sunca biser ne puca. od truda se na mač naslanjaše. 105 . djevojko. st.Mnogi etnolozi Marinu krunu smatraju jednom od najljepših hrvatskih usmenih lirskih pjesama. st. DJEVOJKO.

UTICALI SE GOSPODIČIĆI Uticali se gospodičići uz ravno poje. moja bila vilo! Da nije jubavi ne bi sunce sjalo.172 (Korčula. ni tebe ni mene ne bi ogrijalo. ni mene. str. Petrova majka Boga molila da Petra konjic najbrži bude prid gospodinom. moja bila vilo!173 (Split) 172 173 Isto. JUBAVI! Jubavi. 78. jubavi.) JUBAVI. jubavi. st. početkom XVIII. ni tebe ni mene. Da nije jubavi ne bi svita bilo. ni tebe. 106 . Jubavi. str. vrag ti odni kosti. da te ne bi bilo. meju družinom. Isto. na vrane konje. šta si mi skončala cvit moje mladosti. 119.

Zagreb 1909. 46. uredio Dr. Botica (1996: 97.SIDILA MOMA KRAJ MORA Sidila moma kraj mora. st. Knjiga peta. Svoje pase. Slađi je cjelov od meda. Ribica momi govori: “Šire je nebo od mora. Druga tuče na polju volara. Što je pukla na sinjemu moru. Mlač (str. Je li što slađe od meda. Književni krug Split..). primjerice K. Krivo miri. Je li što draže od brata?” Ribica glavu promori. Treća ubi u gori čobana. Mihovil Pavlinović. Split 2007. I pravo je da ga je ubila. Što ti ubi u gori čobana. 19. vjerojatno u Travniku gdje je bio francuskim konzulom. 107 . oko 1770. ali tudje krade. I pravo je. Nikola Andrić. a drago prodaje. da ga je ubila. str. priredio Stipe Botica. I ubila na moru trgovca. tudje preorava.) u Bosni. Svoje ore. Pjesmu Sidila moma kraj mora navode mnogi antologičari.-20. I pravo je. S. Sveska prva. koncem XVIII.175 (Šibenik) 174 Tu je pjesmu zapisao Ferićev učenik Marko Bruerović (Lion. str. MH. da ga je ubila. Ženske pjesme. Iz oblaka tri strile puknule: Jedna bila na moru trgovca. pak se naoblači. Pjesma je objavljena i u: Hrvatske narodne pjesme.). 175 Hrvatske narodne pjesme. knjiga prva. Momica moru govori: “Je li što šire od mora. Što ubila na polju volara. – Cipar. 104. 1823. Draži je dragi od brata!”174 STRIJELE OSVETNICE Bilo vedro.

cukra. Školska knjiga. BALADE Balade su nazivane prema provansalskom balar što znači plesati i prema keltskoj riječi balad koja znači usmena (narodna) pjesma. grožđe iz Mostara. str. U 176 Stipe Botica. ko će mene sirotu uzeti. 89. Ja sirota na ovome svijetu. nove ribe. 108 .”176 (Ervenik Gornji kraj Knina) Pakovačka narodna nošnja 7. Mila majko. svak će reći ja sirotu neću. ali njena kćerka govorila: “Mila majko. nemoj mi umrijeti. svake ću ti ponude doniti: suvi šljiva sa sirovi grana.NA UMORU DJEVOJAČKA MAJKA N umoru djevojačka majka. Zagreb 1995. nemoj mi umrijeti. kave iz svakog dućana. Hrvatska usmeno književna čitanka.

U đulbašču pod žutu naranču. Ne da majka u groblje kopati. Raznovrstan je tematski svijet balada. Najčešći su akteri u hrvatskim baladama Ivo i Anica (Ane. Neke od njih pjevaju o: povijesnim osobama i događajima. o moriji (kugi) koja je pomorila Mostar. Završetak je balada tragičan. Nit je meni nisko bez jastuka. ŠTO GLEDAŠ NE OSTAVLJAJ Leti vila priko Varadina. Jer su teške djevojačke kletve. Maruša. nek ne ostavljaju. Marija). puno ašikujte! U Stambol je kuga udarila. Škotska balada Edward (XII. A rastavlja i milo i drago.) jedna je od najstarijih i najljepših balada. I sinoć je dvoje rastavila. Rano rani jedinkova majka. Rijetke epske epizode u funkciji su pojačavanja lirskoga tona. Rastavila jedinka od majke. Ona zove svog jedinog sinka: “Je li tebi crna zemlja teška? Je li tebi tvrdo bez dušeka? Je li tebi nisko bez jastuka? Je li tebi zima bez jorgana?” Iz groblja joj nešto odgovara: “Nije meni crna zemlja teška. Ona iđe u zelenu bašču.baladama su pretežito lirski ljubavni motivi. nasilnim prelascima na islam. smrtnom madežu. Anuša). Ivo i Mara (Mare. bratovim sirotama. Nit je meni tvrdo bez dušeka. itd. st. 109 . Pa dozivlje Sarajke djevojke: “Malo rad’te. Nit je meni zima bez jorgana. Već u bašču pod žutu naranču. Već pozdravi sve moje jarane: Što gledaju.-XIII. Sve pomori i staro i mlado. Balade najčešće pjevaju o nesretnoj ljubavi čiju je tragiku izazvala mladićeva (ili suprugova) majka. Velik je broj iznimno potresnih balada koje i danas kazivači kazuju.

Nikola Andrić. 146. sveska prva. i divojku majka ti je našla: od Anice i lipša i viša i ruhom je od nje bogatija. uredio dr. Tiskara Hrvatske stranke prava d. visoku planinu. Ne dolaziše devet godin kući. Jedno drugom viru uložili da se nikad privariti ne će: tvrđa vira nego mramor stina. Split 2007. svog jedinog sina. skupila i izdala Matica hrvatska. da ga majka ženi. u Kunari. Književni krug Split. majka ti je rekla. Mihovil Pavlinović. knjiga prva. pod naslovom Djevojačke kletve objavljena i u: Hrvatske narodne pjesme.” Tada Ivo njemu progovara: “Uzalud je i lipša i viša i ruhom svojim bogatija. Oni njemu pozdrav prifatili. ženske pjesme. Majka sprema svog prvog komšiju u Kunaru. Ivanovoj majci govorio: “Tvoj je Ivan tebi poručio da on Ane privariti ne će.-147. pozdrav Božju njima je nazvao.” Komšija se nazad povratio. da on saje. Za to čula Ivanova majka. kod Ivana. Tad govori komšija Ivanu: “Ajde. priredio Stipe Botica. Pjesma je. Ivo.” Hrvatske narodne pjesme. d. (romance i balade). visokoj planini. Zagreb 1909. str. pa mu našla Gabelku divojku: od Anice i lipša i viša. od Anice i ruhom bogatija. knjiga peta. Kad komšija kod Ive došao.Kad uzdahnu. do Boga se čuje. 85-86. dio drugi.”177 (Mostar) ČUVA OVCE IVO I ANICA Čuva ovce Ivo i Anica. 177 110 . str.

moja majko. Tada doje majka da ga zove. Ivo. Ivo. majka da te ženi. sinu govoraše: “Ajde. onu košu što je Ane vezla. ja Anicu privariti neću.Kad je majka aber razumila. vrata im se otvorit ne dadu. našla sam ti Gabelku divojku: od Anice i lipša i viša. od Anice ruhom bogatija. da svatove Ivine ne gleda. Kad se Ivo s vinčanja povratio.” Tada majka Ivu zaklinjaše svojim mlikom kojim ga odgojila: “Ajde.” Tada Ivan majci govoraše: “Uzalud je. Ugledala svoga mrtvog sina 111 . Tad govori Anica divojka: “Ajde. mliko materino!” Opet Ivo majku ne posluša. Ona budi svog Ivana sina: “Otvori mi. Kad izašla. visoku planinu. majci svojoj on je govorio: “Nemoj mene. budit dok mi braća kavu ne popiju. kad te majka zove!” Tada Ivo Anu poslušaše i Aninu košu obukaše. sine. ona se je svom Ivanu uputila uz Kunaru. svojoj majci ona sritno doje i ispriča što se dogodilo: da je Ivo mladu privario. Majka Anu s devet ključa zaključa. ugazila u krv do kolina. moja mila majko. a seke mi kolo ne ufate!” Kad su došli da Ivana zovu. sine Ivane! Zar ti nije zlato omililo?” Kad je majka vrata otvorila. Tada Ane odma za njim poje.

vodu pije a pokoj pridaje. ona razbi devetera vrata. a seke su kolo zastavile. Ko je žedan. Svatri tila u greb ponesoše. Ko voli ružicu rumenu.178 (Rumboci u Rami) ŠUJIĆKINA MARA Pasla ovce Šujićkinja Mara. Oba mlada. Baška Voda 1995. Ona pade po njegovu tilu. Mrtva tila u greblje ponili. oba Mari draga. oba mlada. ne mogu vam obim biti ljuba! 178 Marko Dragić. Mara njima jeste besidila: “O bora vam. živa pade. više ne ustade. 72. Kad izašla. neka vodu pije. str. dva Jakšića mlada. S njom pored dva Jakšića mlada. nek nije ni mene!” Tad su braća za njim zaplakala. oba meni draga. Mala nakladna kuća Sveti Jure. a Anica Boga je molila: da joj dadne grome i topove. Jer tih tila nikad ne će biti.-74. nek se kiti a pokoj pridaje. tu jabuka. ispod nogu voda je provrla. da razbije devetera vrata. Bog joj dade grome i topove. sprovod zaustavi. i Ivana spustiše na zemlju.i uz njega Gabelku divojku. Pasla ih je ispod Malovana. Gabelka je pismo ostavila: “Kad je s mene. 112 . Povr glave ruža je procvala. Tuj tunja. u zemljicu svatri pokopaše.

Braća krenu podno Malovana. Zakukala Nikolina majka: “Ovo jeste moga Nike burma!” Zavikala mladog Pere majka: “Ovo jeste mog Pere pero!” Izletila majka Marušina: “Ovo jesti Marina marama!” Trče gledat prižalosne majke. Tu su majke zakopale sinke. Poletite dva Jakšića mlada. Treći nosi vezenu maramu. Obadva se pinom zapinila: Pero bilom. Nikola krvavom. a Pero dopade. Niko pade.Okrećite bile ovce svoje. Kad ja manem vezenom maramom. Drugi nosi burmu od Nikole. Sve troje ji bilo preminulo. pokojna mu duša! Vadi Mara nože okovane: “kad je s mene. 113 . Koji meni malo potlje dođe Onoga je vezena marama!” Kad ujutro malo osvitalo Mara krenu povr Malovana. Među njima Šujićkinja Mara. Onoga je Šujićkinja Mara. nek nije ni mene!” Naletiše tri gavrana crna: Jedan nosi pera od Perine. Kad dođoše uvr Molovana. Gleda Mara u Perine oči: Umro Pero. Koji meni ponajprije dođe. Kroza zemlju ruke sastavljali. Tri žalosne zakukale majke. Izletiše prid žalosne majke. pokojna mu duša! Pođe gledat u Nikine oči: Umro Niko. Okrećite podno Malovana Ja ću kretat povr Malovana. Kad su bili na po Malovana.

godine. selo Podaci. rekao joj je da će se ubiti ako ona ne želi bit s njim.U rukama im zelene jabuke. Usp. Šinković zapisala ju je u Splitu 14. Ganut tom tragedijom Dinko Bekavac spjevao je 941 stih: 180 Zapisala Josipa Bagarić 2004. 180 Tonka Bulić rođ. Rose se mogla udat u grad za poštara. Rkp. Tko je željan neka voća jede. ožujka (na Grgurevo) 1939. priredio Stipe Botica. studentici Filozofskoga fakulteta Sveučilišta u Splitu 179 114 . On je otišao u vojsku. 1927. knjiga prva. Tragedija se dogodila 12. FF Mostar. veljače 1968. Split 2007. dala ju je Jeleni Markoti. Na kraju majka proklinje sebe što se miješala u ljubav svoje kćeri. Oko nji su voće posadili. Tko je žedan neka vodu pije. 2004. Nekoliko ljudi željelo je poslati poruku svim roditeljima kako se tragedija ne bi ponovila nikad više. u Tomislavgradu. str. Nakon smrti dvoje mladih ljudi iz pjesme. 378-381. Hrvatske narodne pjesme. a Rose mu nije smjela pisati jer joj mater nije dala. Kazala Ilka Križanac (rođ. Oko nji su vodu navratili. Tako na kraju ubija sebe i nju. godine.). ali nije htjela jer je voljela Mladena. Godine 2008. Neka njima pokoja nazivlje!179 (Tomislavgrad) ROSANDA I MLADEN Desetine su studenata fragmentarno zapisali baladu o Rosandi Visković i Mladenu Andrijaškoviću. Mihovil Pavlinović. Rose i Mladen bili su iz Biokova. Toga dana je rekao težacima da mora obaviti važan posao. Kada se vratio. Podace je obavila koprena tuge i žalosti. Književni krug Split.

te mu tako govori ozbiljno. Ja ne mogu da pođem od kuće. u srcu se momku usidrile. Te se desi dragi pobratime. a sad ju je majka izgubila. Vjetrovi ih nebi odnosili. neostala majka nevesela. visoko se nad more nizilo. ako si ti mladić od riječi. mlado moče u vojsku se sprema. al za tobom moje srce vene. divnu ćerku Mara je gojila. da se s tobom ne pozdravim vruće. ispod tebe morske pučine i po tebi te visoke gore. baš trideset devete godine. A i on se ozbiljno držao. Od kada su te tvoje visine. pođe da se javi zlatu svome: “Ti si Rose nevino za mene. jednome se mlada obećala. U Podocima selu malenome Makarskom srezu velikome Na dvanaesti ožuljka mjeseca Slušaj dobro golema udesa. Samo budi kao što sam i ja. Ti ćeš momče poć u vojsku sada. Sad drugoga razgovora nema. kao što je ovoga vremena. Od ljubavi ne razumin ništa. moj Mladene i srebro i zlato. Ante žena. Divnu ćerku. kad pomislim meni srce gine. kao kita iz pitara cvića. niz tebe to Jadransko more. Prolazeći dani i sedmice.Divno brdo Biokovo milo. Svima momcim ona hvalu dala. vjeruj meni neću ti pobjeći. Imala je suviše mladića.” A mladiću ove riječi mile. Nije stalno već mu ona veli: “Poslušaj me mladiću veseli. Andrijašković se zovijaše. dok se vratiš čekat ću te mlada.” Mlada cura sinpatično zbori. S tebe divan pogled je na more. Naokolo gradovi i sela. a kamoli ljudi omrzili. momče primi pismo do vojnice. Rosanda joj ime. Viskovića Mara.” Jer mladiću Mladen ime biješe. kao sunce kad sja iza gore. koju je ona navela u svome seminarskom radu iz predmeta Hrvatska usmena književnost. Nema mira on u srcu svome. ja sam dite od petnest godina. Nemoj dušo da ti srce pati iz vojske ću ja tebi pisati. On bijaše rumenoga lica. te se nije često sastajao. Jer on misli to dite nevino. Rosi biše petnest godinica. 115 . nemoj dati volju dušmanima. na rastanku mladiću govori: “Što smo rekli misli samo na to.

sada Bogom. Mladen htjedne da neće primiti. ovaj novac mali. tebe neću ostavit nikako. Sinoć dušo s tobom se rastao. 116 . Na pismo mu cura odgovara: “Moj Mladene srce iz nidara. A Rosa stade govoriti: “Primi dragi. tebe ljubim i više nikoga. na darovim koje si mi dala. otkrila se ljubav šta si krila. Draga dušo kojeg si mi pisa. na rastanku desnu ruku dao. u carevu vojsku odlazio. Još evo ti maramice ove.” Iz vojnice Mladen Rosi piše. srdačno se mladi pozdraviše. Da ti meni sitno pismo pišeš s dana u dan na ljubav pristaješ. Primi pozdrav od odlaska moga.” Za bijele se ruke uhvatiše. Ni dan danas nisam je otkrila. “Oj Rosando jutarnja danico. ja ti drugog ne imadem dara. Ja sam išo preko sinjeg mora. Ti ćeš dragi morem putovati. Ja sam majci odgovore dala. Čini mi se ne vidim tvog lica. ja sam našu tajnu ljubav krila. Dugo imaš ti u vojsci stati. “Evo dragi tebi sto dinara. divno ga je mlada darovala: “Mi ćemo se dragi sad rastati. naša ljubav da ostaje šala. te se sjeti ka smo se rastali.” “Rose draga. u vojnicu kada si otiša. U svom srcu nema mira više. ti ostala kod majčina dvora. da je prošla cijela godinica. te se sjeti kada sam ih dala. Ali majka nije vjerovala. s tobom se rastajem. ali mi je to doznala majka.” Još mu Mare sto dinara daje. novac dušo tebi će trebati.” Od kuće se hladan uputio. Na ti dragi čarapa dva para. Ako dragi ti za menom patiš. samo ne znam što ću tebi dati. već nad menom nadzora imala i jednoga me dana preobašla i sakrita pisma mi je našla. Kitu cvijeća još ćeš ti primiti Koja će te dragi veseliti. ovo cvijeće moraš pogledati.Rose prije neg se s njim rastala. Ti znaš dušo da sam prenejaka.” “Te mi kaže nesretnice mila. on Rosandi sitno pismo piše. te se sjeti ti Rosande svoje. Rose ima osjećaj još više. utjehu će tebi cvijeće dati. Ali šta ću kada mora biti tako. za tobom mi vene moje lice. mnogo tebi hvala.

a nećeš se težakinja zvati. kad od tebe moram da se dilim. zlato. da me više ne napada mati. Pismo ode Rosanda ostane. pismo čita te ga on zatvori”. nego ću te ja Mladenu dati. al na srcu ona nosi rane. a ti dušo imaš djevojaka. šta volim ljubiti? “Oj Rosando. Bolje ti je u dućan sa knjižicom. a moje će uvenuti cvijeće. Ja sam tvoja al mi neda majka. sa knjižicom u dućan hoditi. Već oproštaj ja ti šaljem mili. On ne misli tako ništa više. Pa se misli cura svakog dana. suzama ga Mladen okupao. šta će od nas. ja te ljubim a majka mi ne da. Pismo Mladen kada je primio. 117 . moje srce bez prestanka plače.” “Još suviše mene majka psuje. ne izgubi sreće. Na Rosandu on misli sve više. ti se moja ćerka nećeš zvati. kako moje mlado srce gine. hitno ga je mladić otvorio. ćeri. tvoja majka Mara? Bog jedini neka majci plati. Tako Mladen sam sobom govori. dobro biti. Koji želi tebe oženiti. Ti se možeš za suca udati. ti imadeš mladoga poštijera. Ali. Al ću isto prvo poginuti. Ako hoćeš kćeri da se vjeraš. sve ne mogu da ti opisujem. ja se mlada neću udavati. Kad tvoja nemogu ostati. uze pero te rođaku piše: “Poslušaj me Slavko rodijače. proklet bio ko nam ljubav krati. Nemoj dušo više mi pisati. zašto ona našu ljubav krati. Bože vidiš s velike visine. nego poći drugu ja ljubiti. Ja imadem dosta da ti pišem. Moj Mladene. već on prati šta mu Rose piše. Zašto sam te odgojila majka. sa poštom ga mlada opremila. Ja se moram od tebe rastati. srce iz nidara. neg u polje da ideš sa britvicom. na te mislim te ne mogu više. da ti ljubiš jednoga težaka. Ti ćeš sa njim u gradu živiti. šta ću činiti. kad ne mogu. Dragi Bože. Još mi srce u grudima preda. Boga moli za svoga dragana. Rosanda te ljubi sve do groba. i s njim će ti. Ako hoćeš Mladenu pisati.Rađe će te majka pokopati. Do pola ga nije pročitao. željo srca moga.” Kad Rosanda pismo napisala.

Da nju neće drugi uživati. zadnje pismo meni Rose piše da ja ne smim da je ljubim više. ja radosti još nisam imao. nek je majka veće ne napada. sama sebi smrt će zadati. Mladen kralja vjerno oslužio i zdravo se kući povratio. I u pismu ovako mu piše: “Rode mili. mlado srce malo mu se smiri. kako je? I što mi je od Rosande moje. mlada će te Rosa čekat mirno. Niti ću ja veselja imati. Jer mi kaže Rose da ti javim.” Slavko pismo kada je primio. Vidi Rose što u njemu piše. jer ja znadem da ti nije žao. Rosanda te od srca pozdravlja. Kada pišeš javi mi. Rosu mi pozdravi i opširno pismo meni javi. ne misli se više. Već ne može da stoji od jada. Nek on meni ne piše nikako. Prve riječi ti ćeš meni dati. 118 . Istog dana kada kući dođe. da ga neću mlada zaboravit. Bože šta mi sada Rosanda radi. Samu djevu u kući zateče: “Kako si mi golubice reče.Od kada sam od kuće pošao. u sakrito Rosi ga odnio.” Kada Mladen ovo pismo primi. iz vojske će brzo Mladen doći. On je vazda živio u nadi. da je meni rekla stara nona: Rose draga ti otvori oči. nema mira on do Rose pođe. a Rosandu mladu ostavio. Kada bi ti drugu oženio. kad on dođe da ćemo mi lako. te mladiću odgovor je dala: “Ima dušo nekoliko dana. Slavku mlada progovori tada: “Slavko moga Mladena pozdravi. sve na veće da svoj život gubi. Ako Bog da da se zdravo vratiš. iz sveg srca žalosno uzdiše. a da ona mene isto ljubi. psuje li te veće draga mati?” Suzicama Rose okupana. Dan za danom prođe godinica. Zato Rosi neću pisat sada. najmiliji pozdrav tebi dava. Da od majke napadaj imade i da mene ljubit je ne dade. da ti pratiš da ne zaboraviš. Slavko rode. dok ti meni odgovor ne vratiš. Slavnog kralja da ti služiš virno. te i druge prođe polovica. tvoja ljubav Rose će se zvati.” Slavko mladu djevu poslušao. svom rođaku odgovor je dao. Dragi rode. sve sam ti pisao.

pazi dobro što je majka rekla!” Rose mlada momku progovara. sami sebi mi ćemo smrt dati. Vrijeme svoje kad bude imati tada će je majka udavati. I mnogi su tako govorili. Ko da joj je dvadeset godina i Rosa je za mene sudbina. Kada ih je skupa ugledala. svojoj ćeri Mara progovara: “Kćeri mila nesrećo nejaka.” “Majko draga. Rose slike napraviti mora. Svršila je sedamnest godina. nego none svoje majke mile. Rado bi se majko utopila. tvoja kćerka da je prenevina. crna će nas uživat zemljica!” Na to se je Mare nasmijala i Mladenu odgovor je dala: “To su momče stare poslovice.” Stara dragu ćerku razumila. ti ne slušaš šta ti kaže majka. ja Rosandu neću udavati. a krasan je život odgojila. Na stranu mi ostavi svakoga. Srce naše ne može da pati. Mladenu je tada govorila: “Moj mladiću Rosu mi ostavi. ali nisu ništa učinili. otplovit će preko sinjeg mora! Dragi otac Rosi piše sada. moju Rosu ti nećeš ljubiti! Već te molim i to bi ti mora. dok evo ti njena majka Mara. ja ću ljubit što mi srce želi. Ti si Rose krasan život stekla. da se ona ostrani od svega. Dok je bolje to tvoje noselje. Moja Rose još je prenejaka. da do njega ona dođe mlada.” 119 . ja joj ne dam da postane majka. već našega neće biti lica. Rose draga kad ti oćeš tako. Sa Mladenom ti si se sastala. šta si svojoj majci obećala. što mi kažeš to nije istina. u Americi da dođe do njega. da će vaše uvenuti lice. nego ja drugoga ljubila i najprje da će se desiti ne budem li moći ja njega ljubiti. Tvoje srce nemoj da ti pati. samo ljubim ja Mladena moga.S njim se nemoj često sastajati ako majci želiš život dati. Nemoj momče o tom govoriti. ti mi slabo veliš. da ti pođeš iz mojega dvora. s njim se nećeš sastajat nikako.” Progovara sad Mladen polako: “Slušaj mene od Rosande majko. Da vam vaša mladost tako pati i da će te sami smrt zadati. drugu nađi te se s njom zabavi.

al se je isto doznalo. tada. kad ćete mi proći. ja ću doći ako budem moći. Tako kao što smo pogodili. koja neće nikad nas rastaviti. moj Mladene. Dan prolazi. ponedjeljak sretni dan će doći. povedoše razgovore razne. bolno srce moje. Vi tad poso nastavite. u tome se mladić veselio. Pet hitaca u zrak upalio. neg će drugi Rosandu ljubiti!” Sa majkom je razgovor svršio. Mladen ode polako kroz selo. milo moje zlato.” Ove riječi Rose momku dala. nediljica sveta kad će doći? Ljubav moju s Rosom da sastavi. ove tamne noći kada prođe. Ovi dani brzo će nam proći. Putujući njima Mladen veli: “Čujte me. Rađe ću se smrti odlučiti. nedjelica sveti dan će doći. pjevajući iz njega je pucao. on se digne rano. Tu pucnjavu ko je ućutio. Koju jesu bili pogodili. gospođo. prosto su se pucanju čudio. te čovjeku rađu uredite. Što si rekla to nosim u glavi. 120 . uredite prijatelji mili. a nisu je jošte dovršili. od tebe sam ja novac primio. da je mladić te noći pucao. Mladić dođe kući polagano. Zašto si me pošla darivati? Znadeš kad sam u vojsku išao. Rosandi je mladić govorio: “Rose draga. Kada svane danak nediljice. te sutradan. te se mlada od njega rastala. Ja taj dan neću s vama biti. radnik posa mora da ostavlja. važan posa moram opremiti.” Rose momku odgovara na to: “Poslušaj me.Kad je Mladen staru razumio. te zapjeva on pjesmu veselo: “Tužni dani. I rekla si ti.” Iz džepova lervorver trgao. dobri prijatelji. noć se pribilžava. nikad neću ono zaboraviti. ja odlazim sad od kuće tvoje. ovako je njoj govorio: “Kad si znala da mi je neš dati. Dođi draga do bijele crkvice. Ode svoje prijatelje zvati. crne moje oči. Cijelog dana onu zemlju rade. Na kog mislim imadem vremena i baš sutra taj posao opremam. da će moja biti Rose mlada. neku zemlju da idu kopati. Tako oni rađu ostaviše i svojoj se kući uputiše.

obasjala mlade Rose dvore. na koji se on posao sprema. kad si mi se tako uredila?” “Majko. jesi l mi se mlada opremila?” “Jesam Rose. kad ne mogu ja njega ljubiti!” “Rose draga. Majci Božjoj ti molitvu obrati. zato momci za njoj ludovaše. nemoj ništa govoriti. kamol ne bi momka prevarila. znam da ti je dosadno živit. jer ne mogu da pođem bez tebe. tad u svoju sobu ulazila. Da su znali o čemu se radi. Stara majka za njoj istrčala. te se mlada obučivat stala. svoju kuću opremat je stala. oni bi ga umirili mladi. drugarice mila. bolje nego sjajno ogledalo. ti ne misli radi svoj posao. Obasjava ona plavo more. Da vidite moja braćo mila. ide cura te se ogledava. Sunce sine sa visoki planina. 121 . uz brda bi vodu okretala. Po maslinama propjevale ptice. kad ne možeš šta voliš ljubit.” U pameti jer ni jedan nema. Katica je Rosi govorila: “Rose draga. nije priša ti ćeš se udati. Bože zdravlja vi će te ga znati. danas Mladen može me ubiti. Pramen kose mlada raščešjava. Bog ti sreću dao. pa umiva svoje bijelo lice. ti ne slušaj što Mladen govori!” Rose prije neg u crkvu dođe. materino zlato.” Djeve mlade. Sjajno lice Rosi je ostalo.Ne mogu vam taj posao kazati. dan osvane svete nediljice. odgovore ovome dadoše: “Prijatelju. Potpuno je kuću uredila. Što suviše ugodna bijaše. do rodice ona svoje pođe: “Oj Katice. Sad zbogom s vama se rastajem i srdačno pozdrav vama dajem. I ja ću mu mlada dozvoliti. Mlada Rose rano se ustala. al čekam na tebe. drugarice mila. ajd u crkvu te ne misli na to. Uze Rose studene vodice. otiđoše do bijele crkvice. te Rosandi govorit stala: “Rose draga šta si odredila. obasjava brda i doline. dvije drugarice. obukla se kao gorska vila. Noćca tamna to je prolazila i bijela zora zarudila. Ovako je kako majka zbori. Divnu svoju robu uzimala.” Sa Mladenom tu se rastadoše.

tebe ću ljubiti. i meni bi to sramota bilo.Sve tajnosti tvoje Rose znadem. U svakome pismu meni piše. To bi bilo od Boga grehota. ako nećeš ti mene ljubiti! Staru majku ti nemoj slušati. a majka mi nije dozvolila.” Tako cure mlade putovaše. ja ću se ubiti. odgovor je ovaj njome dao: “Dan za danom smrt se približava. malo ćeš ostati. razgovore velike imaše. Moj Mladene. za tobom ću život izgubiti!” Kad je Mladen djevu saslušao. Misa svrši po svom običaju. Zato Rose. 122 . Čini dragi. govorim ti milo. te mladiću govorit stade: “Moj Mladene. ne mogu ti ja pomoći mlada. narod ode svome zavičaju. Ima dušo već nekoliko dana. da ti mene nećeš ljubit više. Ti Katice. sve je dobro što govoriš meni. Kad bi ja sa tobom ostala. Kad se poče misa govoriti. jer ni jedno potpisa nemade. već ne mogu dalje da podnosim. Mladen reče: “Slušaj Rose sada. cure Bogu stale se moliti. a sa mnom ćeš mlada uživati. Bože zdravlja i mi ćemo doći. imam tebi nešto kazivati. U putu ih Mladen dočekao i lijepi pozdrav njima dao. ne razumim šta mi to kazuješ. Te bi rekli vidi cure nejake jer ne sluša riječi svoje majke. I još dragi. a od ljudi golema sramota. milo dobro moje!” Rosandi se od srca uzdane. kako god i znadeš. Zaboravi sve u kući svojoj. možeš doma poći. ne ostavljaj mlade. pojedino sam pismo otkupio. njih dvojicu mladih ostavila. hodi sa mnom. za mene suđeni. rad ljubavi koju dušo nosim. Dvi rodice skupa hodale. pod ruku se mlade uhvatile. dozvolu mi majka ne bi dala. dolaze mi pisma sa svih strana. Put ne vidim po kojem putujem. naša ljubav vazda se sprečava. Ko mi piše to sam Bog znade. Njih dvojica sami biše tada. Svako pismo bez marke je bilo.” Katica je naprid odlazila. Kad bi s tobom sada pobjegnula. Razgovore cure prekiniše. Putujući njih troje polako. samo mene. dokle mladić govori ovako: “Rose draga. te u svetu crkvu uniđoše.

“Rose draga.” Mlada Rose momka razumila. a usto mu odgovor vratila: “Uživanja ja bez tebe nemam. Obilazi mladiću džepove. već ti možeš malo pričekati. 123 . Širom svijeta nek se spominje. Tad levorver Mladen izvadio. majka tebe traži. nas dvojica mladi kad pogine. hitac puče djevojke nestade. već mladića obilazit stane. Nemoj Rose. činit svoju mati. Levorver ćeš. On revorver upotrebi tada. obojica od srca uzdahne. kako ćemo sada poginuti!” Nato se je stara nasmijala. Ali majka. koji će nas ovdje pogubiti. danas ćemo skupa poginuti. reče. Milog glasa djevojci nestade. te i dalje Rosu kući zove. sad vidjeti. Bogu dušu dade.Ne možeš dalje podnositi. prisloni ga njoj na slipe oči. nemoj mi se strašit.” Al pozadi jedan džep je stao. da se moraš ti njegova zvati. Hitac puče i drugoga puta. da i sebe on pogibe mlada. da je znala bila bi ga našla. On oružja ništa ne imade. nebrojno se puta poljubiše. “Di si Rose. dušo. vazda misli da ja ono šala. od Rosande preteče ih mati. Već on hoće silom napadati. to izusti. jer ne slušaš što ja govorim. mira ne imade. Ubojito oružje okači. al joj Mladen riječ preteče: “Nemoj dalje na nas napadati. koju ćemo danas sastaviti i narodu sjenu ostaviti. on te neće pogubiti mlade. mene nema”. Hoćeš dite. ukaza se momku rana ljuta. na Rosandu on ga je pružio. Bez pameti Mladen je ostao. Te džepove majka ne obašla. da majka obolim.” Htjede majka da još nešto reče. On oružju živi ogan dade. dragovoljno se u smrt spremam!” Još odgovor Rosanda ne vrati. “Moj Mladene. Oko vrata rukom se sklopiše. Ako želiš našu smrt vidjeti. Ona dođe da Rosandu traži. mrtvu djevu kraj sebe je gledao. nema sučim tebe pogubiti. da se budem vraćat tebe zvati. Cijelom svijetu da mi ugodimo i da našu ljubav sastavimo. Majka pođe njih dvoje ostane. Krasna djeva na zemljicu kleče. u kojem levorver počivao.

preko štampe naše slike dajte. žalosti odviše. srce majke svoje. Petnes sati mrtva je ležala. nego da ću te ja mrtvu ljubit sada. na krilo joj pala. Što dolaze sve stadu plakati. kad pomislim ja na ovo pismo. “Rose draga. Majka Mara u afan je pala. ljubi majka rane joj na glavi. cijelu noć je kod njih straža stala. Od Rosande dođu drugarice. Ranjen mladić gledati ne može. već ću ja života izgubiti. mrtvu Rosu kad je ugledala. te u plaču Mare progovara: “Oj prokleta bila svaka mati koja djeci u ljubavi krati. moj cvit ubavi. Iz Mladena crna krv se lije. Na petoga su datuma pisali. njih dvojice mladi. majka Mara. U posjeti rod nek ostane. Komisiji jer su se volili. Petnest dana prije su mislili. 124 . naplakano njihovo je lice. čudne smrti milostivi Bože. tebe majka zove! Mrtva joj se Rose ne oziva. u vječnome ona snu počiva. Ne može se perom opisati. Tu doleti njihova rodbina. mrtvu djevu sutradan digoše. događaju vele se čudili. moja ćeri mila. Ozovi se. kako bi se na smrt odlučili. Bože dragi strašna mi je miso. sruši se na travu. Krvavo joj lice ljubit stala. skupa će nas zemljica uživati. cijeli slučaj o ovom kazati. skupa nismo mogli ljubovati. jedno s drugim da se je volilo. Rose draga. Njih dvojicu mladi preobašli. prvo sam se ja smrti nadala. sestre braća i majka im mila. zadnju posjet drugarici dati. moj narode. Sad ne mogu ništa učiniti. dvanestoga su se na smrt dali. na Rosandu naslonija glavu. i kod njih su jedno pismo našli. U tom pismu dobro se vidilo. Rose draga. Njezinoj je kući odnesoše. Neprestano tu oni plakali. žalost dođe cijeloj porodici.Ranjen Mladen. mrtva na ulici. Divna Rose. Što mislili tako učinili. nema živi više. kako si mi danas poginila?” Ovdje mnogi ljudi dolazili. Kad djevojku u kuću uniše. prolivenu krvcu cjelivali. Mrtvu djevu sa mnom uslikajte. nas dvojici kad mladi kod matere. mrtvo lice Rosandi umije.

za tobom ću život izgubiti. mene vode do crne zemljice. kako mi je narod kazivao. Niti sam ja zadovoljan bio. zašto te je mladu pogubio. niti sam koju pjesmu sastavio. vel bijeli stavjaše. Ja pred tobom klečin na koljeno. svakog dana što po moru idem. umit se ne može. Ja vam braćo nisam pjesnik bio. po imenu Bekavac se zovem. koju pozna ova okolica. Da je bila po izbor curica. Ljubim sada tvoje crne oči. strašan slučaj meni kazivali. dok vam nisam pjesmu sastavio. Šta ću tužna seko učiniti. Ispod krune. mrtvu djevu u vel obaviše. 125 . I na glavi te strašne ranice. umivaju od Rosande lice. kazat ću vam kako se ja zovem. na papir vam braćo upisujem. Mrtvo lice. Evo slike od mrtve djevice. Ja sam Rosu dobro poznavao. kao da je vjenčat imadu. u životu nisam mir imao. Događaj sam cijeli opisao. Kad je mrtva ovako pogledati. Oči tvoje sjajnije su bile. kao bijelu nagorkinju vilu. Krvca smrzla. Moj narode. Putujući sa mnom putovali. Seko Rose. sad su žarku sjajnost izgubile. gazim plačem i suze prolijevam. ah žalosti milostivi Bože. Dok ne dođem svrha pjesme ove. Ja sam mornar jadranske plovidbe. seko Rose. Njima mladim spomen će ostati a i ja se hoću spominjati. onda hoću da miran počivam. neprestano cvila.Cure nosu studene vodice. na glavu joj mladu. pjesmu kad izjavim. ja bez tebe živjet neću moći. kad su okupali. Ja sam Dinko pjesnik pjesme ove. Ja sam rodom iz sreza istoga. iz Brala sam sela malenoga. nek zna ko vam ovu pjesmu piva. koja će vam žalostiva biti. Sine lica od mrtve djevice. kao perje bijele golubice. Krunu stavu. istinu vam pišem. Ovu ću vam pjesmu sastaviti. slika će vam svjedočit najviše. Bog Mladenu grijehe oprostio. Koju novost ja po svijetu čujem. te je mrtvu preoblačit stali. U čistu je preobukli svilu. dok je živa to možete znati. Draga braćo. Draga braćo i družino mila. pogledajte sliku golubice. moj anđele mili.

neg njihovu ljubav rastaviti.Ovaj slučaj kad se je desio. pametni budite. Ja se vrnu u birtiju. UDADE SE MLADA-LUDA Udade se mlada-luda: dino zava neudata. Neke od tih pjesama kroz šalu poučavaju. u ljubavi djeci ne smetajte. Momci mladi. dino diver i jetrva. Ja se vati u to kolo: kolo igra. kolo igra. draga braćo. oko dvora optirala. One pjevaju o svekrvi. Svekrva me istirala. 126 . a drugome na ljubav pristajale. Ako budem stoga pogriješio. novine sam taj dan primio. Braćo moja. Čitaoci Bog vam sreću dao. a na ono dvoje pomislite. dok ljubavi život ne gubite. nisam nikog ništa uvrijedio. Iz novina pjesmu sam spjevao. U birtiji kolo igra. Na koji način poginili i svoj mladi život izgubili. Prvo ćete djecu izgubiti. kolo piva. druga cura tebe jedva čeka.ŠALJIVE PJESME Šaljive su se pjesme najčešće izvodile na sijelima (prelima) i u svatovima. Na svršetku pozdravljam vas lijepo. 7. zaovi. kolo piva. sve po izbor i malo i veliko. djeveru. evo sam vam pjesmu ispjevao. Cure mlade oči otvorite. jetrvi. dino svekar i svekrva. vi nam zdrava bila. Roditelji pameti imajte. žalosne ih porodila majka. Ali ima dosta djevojaka. nisam lijepe znao. Pjevam pjesmu od prostoga mira. mužu. Ne volite cura ti je rekla. Karakterizira ih humor i ironija. Jednome se momku obećale.

ojkalice. taj se uzet ne će: Marko Dragić Tuj tunja. nevo naša. bećarac. a ne došla u te. da je dvoru ne donese!” A kopačim govorila: “Ne kopajte blizu plota. da je vijor ne ponese. Mnogi od njih pripadaju pučkoj književnosti. da se nije utajila!” Nosiocim govorila: “Ne dižte je povr sebe. da me mladu ne istuče!”181 (Gmići kod Prozora u Rami) 9. umrla je majka naša!” Ja se zavi ne virujem: kolom igram. Baška Voda 1995. rera. str. 63. kolom pivam. GANGA Bezbrojni su dvostihovi koje kazivači kazuju. Ko se voli. Kad sam prid dvor dolazila. Pjevaju se kao ganga. 181 127 . tu jabuka. ALALIM TI PUTE Selo moje. alalim ti pute. umrla je majka naša!” Ja s diverom dvoru odo. SELO MOJE.Otud iđe zava moja: “Ajde kući. Mala nakladna kuća Sveti Jure. natpjevavanja u raznim prigodama. BEĆARAC. da se koca ne dokopa. kupaljkama govorila: “Ne kupajte vrilom vodom. a mnogi nemaju estetsku funkciju. živa bila. Neki od dvostihova imaju iznimnu umjetničku i životnu funkciju. nevo naša. Otud iđe moj divere: “Ajde kući.

str. jer se lako briše.182 VJERSKA USMENA LIRIKA Vjersku usmenu liriku čine: molitvene pjesme.to će biti . Hrvatska vjerska usmena lirika može se pratiti od XIII. zaljubila u te. do naših dana. Porfirogenetu. ne mereš se zaboravit kleta. Moja lola nosi crnu mašnu: žali našu ljubav nekadašnju. nadbiskupe. st. Ja se. dragi. 1582. Heraklije je iz Rima doveo svećenike i od njih proizveo biskupe. Navedeni su dvostihovi iz moje knjige Tuj tunja. dragi. Vjerski pisac i propovjednik Nikola Krajačević Sartorius (Sisak. 182 128 . Ja malena. Ljubav. versificirane legende. košulja šarena: svaka šara po tri momka vara. u srce se piše. arhivski i drugi izvori svjedoče da su Hrvati pod utjecajem Rimljana već u VII. samo doviđenja: osta naša ljubav neriješena. arheološki.ja i moje cvijeće. pa ne mogu bez tebe minute. ne na papir. 75. dragi. Nije. Po Konstantinu VII. Te pjesme svjedoče o dubokoj religioznosti hrvatskoga katoličkog puka koji je svoju vjeru i običaje sačuvao kroz stoljeća i pod tuđinskom i pod nenarodnom vlašću. Oj ljubavi rano započeta. – Zagreb.) zagovarao je duhovne pjesme.) u svome djelu Szveti evangeliomi (Graz. st. tu jabuka. prezbitere i đakone koji su pokrstili Hrvate. prihvatili kršćanstvo i europsku kulturu.-93. 1653. prenja. 1651. Isti se dvostihovi izvode diljem Bosne i Hercegovine i Hrvatske. Povijesni.

Baška Voda 1997. Duša tilu besidila (hrvatske pučke molitvene pjesme iz Bosne i Hercegovine) Mala nakladna kuća Sv.Budući se prema crkvenome učenju godišnje vrijeme dijeli na Advent. kao i božićne pjesme: Bog se rodi u Vitliomi (XIV. Školska knjiga. dohod. Jure. st. Molitvene pjesme Mariji. stoljeće. Koliko je do sada poznato hrvatska vjerska lirska pjesma Narodil nam se kralj nebeski seže u XIII. Uskrs i Vrijeme kroz godinu molitvene pjesme mogu se klasificirati na: a) Adventske i božićne. Nedjelja koja Marko Dragić.). (XV. 183 129 . str. Ta se pjesma usmenom komunikacijom sačuvala do naših dana. Advent se sastoji od četiri nedjelje koje prethode Božiću a simboliziraju četiri tisućljeća od stvaranja svijeta do dolaska Isusa Krista. c) Svetačke. potječe iz 4. Božić. početak.184 Slavljenje adventa potječe iz 4. Obredne. riječi adventus. Zagreb 1996. Večernje.) i Va se vrime godišća. Ponedjeljkom iza toga dana u crkvi počinju zornice. -us. Te svete mise započinju obično u šest sati ujutro. što znači dolazak. Jutarnje. Hrvatska književnost do narodnog preporoda. b) Korizmene i uskrsne. Nedjelja koja je najbliža svetkovini Sv. Općinske (priporuke). Na zornicama se molilo i pjevalo u čast Majke Marije. st. Toj klasifikaciji mogu se dodati: Molitvene pjesme Isusu. Slavljenje adventa. Andrije prva je nedjelja adventa. stoljeća.183 1. tj. ADVENTSKI I BOŽIĆNI OBIČAJI I PJESME Riječ advent dolazi od lat. Prigodne. stoljeća. dohod. Podrijetlo je riječi advent od lat. pripremnog razdoblja pred Božić. Korizmu. 29. početak. riječi adventus. m. što znači dolazak. Povjesničar književnosti Slobodan Prosperov Novak ustvrdio je da je božićna pjesma U se (=ovo) vrime godišća prevedena s latinskog jezika In hoc anni circulo. 184 Kombol – Novak.

Leksikon ikonografije. 114. također. dogovori i svadbe od Svete Kate do Svetog Andrije. Običaj je bio u Varešu da mladić. Kazala joj je Anđelka Kovačević rođ. Obratio je velik broj ljudi na kršćanstvo te se rimski upravitelj Patrasa u Grčkoj poplašio narodnoga ustanka. U Benićima kod Vareša. Poljica. djev. od budućih punice i punca dobije paprenik188 koji ponese svojoj kući. E 2008. Advent je vrijeme posta. reprint izdanja JAZU iz 1906. Split 1987. U poljičkoj je tradiciji izreka: Sveti Andrija kroji kabanice ( red je zagrnit kabanice jer striže za ušima bura i led). Rkp. priredio Anđelko Badurina. „Zavezati“ je značilo prestati sa zabavom i igrom. str. Andrije185 prva je nedjelja Adventa (Došašća). Zavezanija se proslavljala svakoga 30. Jedan je od glavnih zaštitnika Škotske. Naredio je da se uhvati Andrija i dadne svakakvim mukama. Djevojke su tada obično pjevale: Sveta Kato rastavi me s majkom / Da ne čekam ćelavog Andrije. Na koncu ga je pribio na križ koji je po nekima bio u obliku znaka X. primjerice. Frano Ivanišević. brak se sklapao isključivo u crkvi. Prema predaji. Bio je ribar u Betsaidu u Galileji i jedan od prvih Kristovih učenika. na upoznavanju s djevojčinim roditeljima a u doba prije adventa. a o tomu svjedoči i izreka zapadnohercegovačkih Hrvata: Sveti Andrija svadbi zavezanija. ali ako bi se neko vjenčanje moralo obaviti. 130 . Književni krug Split. svjetskog rata. studenoga kolom i šaljivim igrama s početkom u podne. 457. Sada živi u selu Rankovići u Novom Travniku. blizu Novog Travnika. To je dan kad su djevojke običavale nagađati o budućem ženiku i uopće o budućnosti. 2008. Crkva nije odobravala sklapanje braka u adventu i za vrijeme korizme. Budimir. Od dana sv. 1948. 187 Ivana Valenta zapisala je 2008. bilo je bez svirke i slavlja. Pošto se kroz Zavezanije do Božića nisu svadbe pravile jer je svako slavlje bilo zabranjeno pravile bi se prosidbe. E. 187 U vareškom kraju. narodni život i običaji.je najbliža svetkovini Sv. str. 188 Paprenik – vrst kolača pripravljenog u kalupu. FF Split. molitve i svekolike priprave za doček Božića. 535. nije bilo vjenčanja. Do II. FF Split. Andrije prestaju svadbe. i neobjavljena građa. Andriji su dodijeljeni sjeverni krajevi sve do današnje Ukrajine. Rođena je 1936. pa se i vrijeme za vjenčanje biralo prema crkvenom kalendaru. Kršćanska sadašnjost. na Dan sv. u Bosni. godine u Turjacima. Zagreb 1990. godine u selu Pećine. Rkp. godine. Ivka Sekić. Tada se kolo 185 Sveti Andrija je brat Šimuna Petra. 186 U Lašvanskoj dolini. Andrije održavala se Zavezanija ili Andrijinsko sijelo nakon kojeg su se zaustavljale sve slave preko cijeloga adventa do Božića. Kazala joj je njezina baka. Iznimno se i tada moglo obaviti vjenčanje. kad su se apostoli razilazili i kad je svima određen jedan dio svijeta gdje će propovijedati Kristovu vjeru. ali u tom slučaju nije bilo pira – fešte. 186 Kristina Babić zapisala je 2008. str. liturgike i simbolike zapadnog kršćanstva i Uvod u ikonologiju Radovana Ivančevića.

To je bio i znak da se ide na sijela kod „prijatelja“ na kojima se obično igrale igre kao na pr. liturgike i simbolike zapadnog kršćanstva i Uvod u ikonologiju Radovana Ivančevića. Trebalo se iskolati189 da bude dosta za mjesec dana. 593. D 68. U adventu se nije pjevalo ni igralo.: igra prstena u kojoj se prsten sakrije u jednu vunenu čarapu i onda se traži. Kršćanska sadašnjost. st. Čitanja su u crkvama usredotočena “na mesijanska proročanstva Ivana Krstitelja i Izaije te na odlomke iz evanđelja koji Iskolati – naigrati kola. Zavezanije podsjećaju i na poklade samo što nema toliko raskoši. rezala stara odjeća te se kasnije pomiješana sa sintetikom tkala i tako su nastajale ponjave koje su služile kao «prostirka» (kao današnji tepisi). hranom. vezle (u Slavoniji) vlačile i prele vunu. ogrjevom pomagati i darivati one kojima je pomoć potrebita.). str. Zagreb 1990. niti se «gizdalo».igralo obično u nanulama pa čak i po snijegu. priredio Anđelko Badurina. 55. Taj dar naziva se božićnicom.192 Ponedjeljkom iza toga dana u crkvi počinju zornice. pale svijeće na prozorima i to je bio znak da su Zavezanije počele. 1929. 2007. g. Iznimka je bio blagdan Bezgrješnoga začeća Blažene Djevice Marije (8. sv. Igre su trajale sve do ponoći kada su crkvena zvona označavala prestanak zabave i svi su bez pogovora išli kućama jer je počeo Advent. 2008. Zora je simbol Kristova dolaska. godine u Ljeskovici kod Požege kazao je Ivan Đimoti (rođ. 193 Leksikon ikonografije. odjećom. obućom. prosinca). 192 Ivani Đimoti 2008. str. g). Ovo sijelo je posebno odgovaralo djevojkama koje su pričale o momcima i savjetovale se i dogovarale koja će što pokloniti svom momku. a muškarci su igrali prstena i kartali. Običaj je bio u stara vremena da se kroz Advent. i sutradan se ujutro u pet sati išlo na ranu misu Zornicu. krojile rute190 (u Bosni) i pripovijedale. Rkp. Te svete mise započinju obično u šest sati ujutro. U dugim zimskim noćima djevojke i žene su se skupljale na sijelima (prelima) i čijale perje. FF Mostar. u vrijeme Došašća. a s početkom na Svetog Andriju. novcem. 190 189 131 .191 U požeškom kraju je običaj. a znakom je i Kristove prolivene krvi kojom je nadvladan grijeh i ostvaren vječni spas. str. FF Mostar. Rkp. tko nađe dobije nagradu. 191 Zapisala je Katarina Pejčinović u kolovozu 2007 godine od Serafine Pejčinović (rođ. Na zornicama se molilo i pjevalo u čast Majke Marije. 9. 1912. U Rami i Bosni se sedamdesetih godina 20.193 Došašće karakterizira pokora i priprava te radosno iščekivanje Gospodinova dolaska. 30.

Šetala se Barbara divojka Gore dole po širokom polju. Bi si dala cirkvu zazidati.prikazuju i opisuju Isusa kao ispunjenje tih proročanstava”. a kažnjavala loša djeca. Po dva. po tri bogcem razdeljala. daruju. Slobodna Dalmacija. a na treću nedjelju mogu upotrijebiti i ružičaste misnice čime se još više naglašava pokora. Vergli su ju vu tamnu tamnicu. Turen bil bi iz samoga zlata. Kraljeve sluge su je uhvatili.194 Svećenici u tom razdoblju nose ljubičaste misnice. Saki dan bi k maše došetala. Barbara se u nebo prošetala. Barbaru koja bi dobru djecu nagrađivala jabukama i orasima. Kralj ju je utamničio. prosinca) sijala se pšenica. Šetjuć mi je rečku govorila: “Da bi mi se kralja ne bojati. 195 Isto. 223. U zadnjem se tjednu liturgija usmjerava na Kristovo rođenje. Stariji tada prijete djeci pa ih djeca. Našli su Barbarine kosti i na kostima golubicu bijelu. Ditinci. govorila da bi. Versificirana legenda o divojci Barbari pripovijeda kako je ona. Suvremena katolička enciklopedija. Po talera na oltar metala. str. Na Dan svete Barbare (4. Helwing. a lošu bi djecu išibala. Nutre budi oko leto dana. U Slavoniji se običavalo da na taj dan jedno čeljade ogrnuto plahtom do zemlje i sa šipkom u jednoj ruci a torbicom s darovima u drugoj ruci ide u one domove u kojima je bilo male djece. str. kad se kralja ne bi bojala. U kajkavskoj je Hrvatskoj pučki naziv za taj dan Barbarinje. Djetići. Vulovili Barbaru divojku. 223. A – E. Split 2005. Povedali kralju i kraljici. da ih udobrovolje.195 U narodu se treća nedjelja prije Božića naziva Ditići. Nakon godinu dana stražari su išli pogledati Barbaru divojku. 194 132 . priredili Michael Glazier i Monika K. U adventsko vrijeme darivala su se dobra. a posebno se naglašava uloga Majke Kristove. šetajući. Zminulo je oko leto dana. Ta bi osoba predstavljala Sv. od dragoga kamena crkvu izgradila. Cirkva bila b’ z dragoga kamena.” To začuli slugi i dvorjani.

sastavio Krešimir Mlač. Nek se ga zipka nazible. Neg su našli Barbarine kosti. Zibli ga. I nek mi je Barbarna dušica. budi ga. Barbara je lijepa. MH. A još je ljepša Marija. šalje u šumicu da odsiječe jelvicu i napravi zipčicu jer će Marija roditi našega Spasitelja.. 197 Isto. ustaj. K njemu angel doleti. Nikoli lajtmotiv je rođenje Spasitelja. Sv.Išli gledat Barbare divojke. Mikula ili sv. a još je ljepša Marija koja je Isusa rodila. Nesu našli Barbare divojke. “Ustaj. 196 133 . Radost dolaska Božića ogleda se i u barbarinjskim pjesmama. Dok sv. Nek se ga ljudi naglede. prosinca). Zagreb 1972. str. 117. Barbara se v nebo prošetala. Mikula tvrdo spava. Mikula. zibli. I u lirskim pjesmama o sv. A nek mi je Barbarne srdašce. U Splitu se vjerovalo da sv. Barbare do Božića je dvadeset dva dana. Tog maloga našega Isusa!197 (Mraclin u Turopolju) U primorskim krajevima posebno se štovao zaštitnik pomoraca sv. str. Koja je Isusa rodila.196 (Hlašćina kraj Zagreba) Od Sv. Sveti Mikula tvrdo spi. Nikola (6. Na kosti je bela golubica. Zlatna knjiga hrvatske narodne lirike. Mikola bogatima donosi darove. Miko. Mikola ili sv. U narodu se taj svetac zove sv. Barbara je zibala – tog maloga našega Isusa: Lijepa je sveta Barbara. 116.-117. Barbara ga je zibala. njemu dolazi anđeo. Barbara.

Nikole. 199 198 134 . (Lašćina – olakšanje) 200 Ivona Tolić zapisala je na Murteru 2008. D str. Mirjana Ćališ zapisala je u ožujku 2008.). Murter. Gmići. a od 1708. Mihovila. FF Mostar. koje se na poseban način odražava u zornicama. U narodnoj je percepciji Divica Marija vezak vezla u bašči pod žutom narančom. Kazala joj je Ivanica Mudronja. str.Pa ti ajde v šumicu I odseci jelvicu I napravi zipčicu. Zapovjednim je blagdanom od 1644. godine. djev. 2008. Moramo se pripravit Spasitelja pozdravit. FF Split. po kazivanju Lilje Zadrić. g. g. 199 Na Murteru se posebno slavio blagdan sv. Roditi će Marija Našega Spasitelja. u Španjolskoj. Nikoli. na svoje mjesto. Zato joj pučka pobožnost u doba Došašća posvećuje osobito štovanje. kip sv. Tog bi se dana održala procesija koja bi krenula iz župne crkve prema Hramini kako bi se uzeo kip sv. 1972. 1928. Nikole. također u procesiji. godine. Borovnica. Slavi se 8. da im Bog / dadne lašćinu. u susretu na Zlatnim vratima.200 Izuzeće Bogorodice od istočnoga grijeha smatra se povlasticom i zahtjevom časti buduće Kristove majke. u općoj Crkvi. 117.”198 (Süngel kod Mrkopolja) U zajedničkim (općinskim) molitvama Hrvati se preporučuju sv. Kuraja. Rkp. 1906. 23. Rkp. čula od svoje bake Anđe Kuraja. E. (rođ. Kult Marijina bezgrješnoga začeća dobio je punu papinsku potvrdu 1477. postavljen u kapelici na uglu Malina. u Rami: Svetom Nikoli putniku. / za naše putnike i bolesnike koji putuju / da zdravo kući dolaze / koji boluju. u kapelicu na Hramini. U ikonografiji istočne crkve (u početku i zapadne) bezgrješno začeće izražava se poljupcem Bogorodičinih roditelja Zaharija i Ane. ranim jutarnjim misama na čast Majci Božjoj. Na blagdan Bezgrješnog začeća. 2008. Blažena Djevica Marija u otajstvu Božića uz malog Isusa ima glavnu ulogu. Nikole vraćao se natrag. i prenio u crkvu Sv. prosinca. primjerice. Njojzi je dolazio stari svećeniče koji je obećao pobrinuti se o njoj te joj je našao pobožnog zaručnika koji je stidljiv od Isto.

pa je njemu tio besidila: “Srce moje samo Bogu leti. K njoj dolazi stari svećeniče. Matica hrvatska i HKD Napredak. brate ko od majke. pa je njojzi tio besidio: “Dite moje. / čista. 294-295.” Marija mu puna sriće vrati: “O Jozipe. lipša. Divice Marijo. Hrvatska književnost Bosne i Hercegovine u 100 knjiga. da bi mogli po volji Božanskoj u ljubavi živit divičanskoj. retorika. a njemu je tio besidila: “Srce moje samo Bogu leti. pa ti evo nađe zaručnika.” Starac je otišao. da Divicom vik ću vikovati.” Marija je vezak odložila. 2006. priredio Marko Dragić. draža od anđela. Amen. draža od anđela: Vezak vezla Divica Marija. Sarajevo. str. čista.” I vinčaše se dva ljiljana bila. a Jozip se javi: “Sestro moja. epika. I vinčaše se dva ljiljana bila. otvorila dva nebeska oka. Divice Marijo. stidljiv je od svake divojke. otvorila dva nebeska oka. nu milosti Boga velikoga i ja sam se njemu povirila.” Starac ode. Pobožan je kao patrijar. udaja mi nije na pameti. lipša.svake divojke. baš u bašči pod žutom narančom. Marija je vezak odložila. vele meni da se s tobom ženim. obećao sam s tobom pobrinuti.201 (Bukovica kraj Tomislavgrada) 201 Hrvatska usmena književnost Bosne i Hercegovine: lirika. a Jozip se javio. / udaja mi nije na pameti. Eto sada on nas sastavijo. 135 .

Djeca. epiteti – žutom narančom. g. Očići. Ujutro rano urane da oca uhvate u postelji te ga zavežu kako bi se morao otkupiti (ciniti. draža od anđela. dva ljiljana bila. prosinca) sije se pšenica za božićnu svijeću. šaleći se. Indijski je kralj dao Tomi mnoštvo novaca da sebi sagradi palaču. Krist je uvjerio Tomu da se uvjeri pozivajući ga da stavi svoju ruku u njegov bok. 202 136 . Rkp. u Dugobabama.202 U nekim mjestima Bosne i Hercegovine (primjerice Stolac i Vitez) taj dan karakteriziraju maskirni ophodi. 1954. Toma je pozvao ostale učenike da krenu i umru s Kristom. Toma je bio hrabar. Isto su djeca činila očevima nedjelju dana kasnije na Očiće. primjerice: aliteracija – Vezak vezla divica Marija.Nekoliko je stilskih figura u navedenoj pjesmi. Međutim. metafora – dva ljiljana bila. Lucija donosi darove siromašnima. To je naljutilo kralja te odluči osvetiti U Splitu 2006. Na Dan svete Lucije (12. 1935. Često se naziva nevjerni Toma jer nije htio vjerovati u Kristovo uskrsnuće dok se ne uvjeri svojim očima i rukama. U Dugobabama kod Splita djeca bi. ali je on sav novac podijelio siromasima. Antonija Vuletić. simbol – ljiljani bijeli. g. 4. lipša. Oci. str.. asonancija – divicom vik ću vikovati. a Marija ga je uvjerila bacivši mu s neba svoj pojas. djevojke i žene traže od muškaraca da se otkupe. preselila se u Split). Kada se Krist htio vratiti u Judeju. darovati). prosinca) bio je jedan od Kristovih učenika. Materice. a 1951.) i Milan Vuletić (rođ. 75. 2006. 1916. g. 2006.-12. usporedba – čista. pripremila konop i prijetila majci da će je objesiti ako se ne iskupi. Prema predaji nije vjerovao ni u Marijino uznesenje na nebo. U Splitu se vjerovalo da sv. Muškarci tada ucjenjuju djevojke i žene i traže otkup. g. g. Oci nebeski obilježavaju se nedjelju dana prije Božića. sv. 203 Zapisala je u Slivnu 2006. Toma (21. sv. a kazali su joj Mila Krivić (rođ. g.). stari svećeniče. a kazala mu je njegova baka Marica Vučica (rođ. 36. Majke nebeske obilježavaju se druge nedjelje prije Božića. FF Split. 11. Prema predaji Toma je do Indije širio Kristovo evanđelje i ondje utemeljio Kristovu crkvu. Majke darivaju djecu. usprkos pogibeljnim prijetnjama Židova.203 Sv. U hrvatskom Zagorju pučki je naziv za taj dan Lucinje. Majka bi se iskupljivala tako što bi djeci dala slatkiše i voće. Rkp. str. zapisao Marijan Buljan. FF Split. dva nebeska oka.

a o tomu svjedoči i izreka: Sveti Toma. sv. zabilježila Stjepanka Čikeš. FF Mostar. U Žumberku i Slavoniji 204 Leksikon ikonografije. U Bosni se ukrašava križem. priredio Anđelko Badurina. koladek (Hrvatsko Zagorje). žitnica. 205 U Merolinu u Slavoniji 2006. božićna pogača (Bosna i Hercegovina). 567-568. vilicom. svatko se morao vratiti doma pa ma gdje bio. u Rujanima kod Livna. a ondje se sv. 2006. ljetnica. a kazala mu je Mira Jureta (djev. 137 . 2007. luk. str. liturgike i simbolike zapadnog kršćanstva i Uvod u ikonologiju Radovana Ivančevića. Tada se ide na ispovijed i pričest te se kolje ono što je pripravljeno za Božić. Slavonija). fildžanom. str. bravarica (Dalmacija). U Bosni je. kralj je Tomu oslobodio. a što ima panspermijski karakter. ptičica. svojevrsno natjecanje tko će bolji kruh pripraviti.se Tomi. 3. 207 Jerko Suton. 50. 206 U lipnju 2007. Toma zove milivosija. g. ubij prasca doma. Rkp. Zagreb 1990. Na taj dan domaćice počinju pripravljati razne vrste peciva i kruha. bačve.-7. 1941. čašom. a on je prstom pokazao na veličanstvenu palaču koja je ondje stajala. kruvar. 126. rođ. 115. šareni kolač. Barun. krsnica (Bosna). Anđeli su ga od toga odvratili rekavši mu da je palaču sagradio neki kršćanin za njegova brata Gondofora. bogatica. janjeta. Tada je Toma kralju «protumačio kako se vjerom i ljubavlju na ovom svijetu skuplja veliko blago na nebesima». božićnica (Žumberak. krunicom. badnjak. koleda. čurek.204 Sv.207 U narodu je.206 Do svetog Tome trebaju svi godišnji poslovi biti dovršeni. klasa. Vjerski život i običaji Zapadne Hercegovine. kićenjak. Kršćanska sadašnjost. str. Kad se Gad ukazao bratu Gondoforu i to mu rekao. Mostar 1968.205 Do toga blagdana. U Zapadnoj Hrvatskoj pripravlja se krušnica u koju se utiskuje svakoga žita i klip kukuruza. Rkp. g. FF Split. 1. Višestruki su nazivi za božićni kruh: božićnjak. str. Toma označava početak prvih božićnih blagdana. badnjača (Vojvodina. i danas poznata izreka Sveti Toma. božićni somun. česnica/časnica (Bosna i Hercegovina). U Merolinu u Slavoniji se na taj dan blagoslivljaju božićne svijeće. Božićna se peciva i kruhovi pomoću tijesta ukrašavaju motivima križa. djeteta u kolijevci i sl. litnjak (južna Dalmacija). g). zapisao je Ante Jureta u Rujanima kod Livna. U Bosni i Hercegovini domaćice spremaju kovrtanj i srićicu za pastire i obrede s ovcama. Kad je došao u nebo anđeli su ga upitali gdje bi htio živjeti. križnica. primjerice. sv. Bosna). dotraj mi sve doma. Ubrzo je umro kraljev brat Gad. kruvokriž. primjerice u Kučinama kod Splita. ključem i td.

domova. FF Split. kićenje zelenilom. Škropljenje je obred kojim svećenik ili biskup škropilom. SHK. 138 . na blagdan sv. domaćica ili drugi tko od ukućana 208 Milovan Gavazzi. vrtova. Kreševo). 210 Vidi: Poslovice. 33. zanimljiva su djeci koja ih vole nabadati na prste. iznimno je važno škropljenje blagoslovljenom vodom. 211 Vidi: Marko Dragić. božićne jaslice.pripravljao se kruh za stoku i pčele. dvorova. božićni bor. badnje zdravice. badnji post i badnja večera. D 69. 301-302. godine kazao je u Drežnici kod Kreševa Marko Đerek (rođ. Ponegdje se taj dan naziva Kokošiji badnjak. Zagreb 1996.210 Dan prije Badnjaka u narodu je poznat kao Tuci dan. ptice koje su im se davale kao poklon.208 Žene su prije. badnjaka. čekanje polnoćke. jer je blagoslovljena voda prvi sakramental kojemu se davala najveća zaštitna uloga protiv demonskih sila. pčelinjaka. badnji ophodi. badnjaka. zagonetke i govornički oblici. MH. Hrvatski Sabor kulture. štala. selo Drežnice. njiva. a domaćin. priredio Josip Kekez. voćnjaka. Kao i na Dan sv. večernja molitva. slama. 2007. BADNJAK U folklornom smislu Badnjak je najbogatiji i najraznovrsniji dan u kršćanskoj tradicijskoj kulturi. dvorova. Dakle. To su okrugla peciva. a i sada to neke rade. Katolički bogoslovni fakultet Sveučilišta u Splitu. a zvao se: volarica. Napeče ih se dovoljno za sve dane Božića jer nema nikakvog kuhanja u božićne dane. III izdanje. Djeci su se pravile tzv. Tuči dan. zdravlje i td. štala. kovrtnji. 1936. Split 2008. Drvo badnjak u kršćanskoj tradicijskoj kulturi. isijavale brašno za božićne kruhove koji se uvijek ranije prave. Tusti dan. ovčarica. posipanje žitom badnjaka i onoga koji ga unosi211. str. najčešće bršljanovim i lovorovim grančicama: domova. badnje koledanje.. konjarica. Karakteriziraju ga priprava hrane za Božić. čelarica. 125-126. 67-91. Crkva u svijetu br. božićne svijeće. str. čestitanje. str. 209 I uz taj dan se vezuje proricanja o budućem mladoženji. pčelinjaka. Žene bi ih prije naredale po nekoliko u ostavama. srpnja 2007. badnji krijesovi. Od kolača prave se vitice. Tome. stoke. maslinika. vrtova. maslinika. škropljenje blagoslovljenom vodom: ukućana. badnje pucanje. njiva. Zagreb 1991. Rkp. groblja. Godina dana hrvatskih narodnih običaja. Tome kolje se ono što je spremljeno za Božić. str. 209 Gordani Vujica 5. 1 (1-196). voćnjaka.

ozdravljuju i živine. Paljenje badnjaka spominje biskup Martin iz Bracare u Španjolskoj (umro 580. U kršćanskoj civilizaciji obred škropljenja u sakramentu krsta postoji od samih početaka. Obred je drevnoga postanja i nalazi se u mnogim religijama (lustracija). (Vjera i moral u životu kršćana Sinjske krajine u 18. hrasta. dvorišta. te Englezi. godine predvidjela za sve nedjelje. Kršćanska sadašnjost. a zemlja postaje plodnijom. Sinj 2000. Portugalci. Francuzi. Split 2007. priredio Anđelko Badurina. domove. Od davnina su badnjak palili drevni Rimljani. 98-101. Osim sakramenta krsta u Katoličku crkvu obred je uveden preko galikanske Crkve u 15. Najstariji spomen paljenja badnjaka kod Hrvata nalazi se u dubrovačkom Statutu Liber statutorum ciuitatis Ragussi iz 1272. st. liturgike i simbolike zapadnog kršćanstva i Uvod u ikonologiju Radovana Ivančevića. Druga je korist od škropljenja ta što je od poškropljenih mjesta bježao đavao sa svojim djelima. a spominje pomorce koji na Badnjak donose i u vatru polažu panj te bi za to bili nagrađeni. godine). 1. Nijemci. 560). s namjerom da se očiste i da se od njih odagnaju demoni. Iochan Weichard Walvasor spominje paljenje i darivanje hranom badnjaka u Istri. štale.grančicom – na primjer. godine. 213 Fra Luka Tomašević. 131. 6. 212 139 . vrtove i sl. a majkama je savjetovano da škrope djecu kako im ništa ne bi naškodilo. Sveta tri kralja u hrvatskoj tradiciji. Zagreb 1990. Crkva u svijetu. U drugoj polovici 17. koja ju blagosliva i daje na korištenje svojim vjernicima. Po “ondašnjem teološkom poimanju vjernici su imali trostruku korist od škropljenja blagoslovljenom vodom ako se upotrebljavala popraćena pravom vjerom u Boga i uvjerenjem da će Bog dati svoju pomoć zbog vjere svoje Crkve. stoljeću. 212 Radi toga sinoda ju je 1688. bora ili jele – prskaju blagoslovljenom vodom osobe. Prema navedenoj sinodi svećenici su pozivali narod da je koriste svakoga jutra i večeri kako bi Sotona ostao daleko. Marko Dragić. str. Usp. Između zemlje i neba. stoljeću. br. Kod gradišćanskih Hrvata badnjak se spominje već u 16. stvari. južnoslavenski narodi. 1-192.213 Od Badnjega jutra do odlaska na polnoćku u središtu je zbivanja drvo badnjak. Treća je korist stvarna i propicijatorna jer po blagoslovljenoj vodi bolesnici primaju zdravlje.” Prva je korist što se vjernici čiste od lakih grijeha. Leksikon ikonografije. stoljeću) Knjižnica “Gospa Sinjska” knjiga br. Letonci i dr. str.

a pri tome ga neki muškarac iz kuće pospe žitom i govori: «Dao ti Bog sretnji i čestiti. Drvo se siječe s njegove istočne strane. a kad pregori gornji kraj se dočeka u rukavicama pa se obnosio oko košinca i po tom ugasi te ostavljao na kakvu mladu šljivu ili jabuku. (1852) u Beču u štampariji jermenskoga namastira. Srpski rječnik. istumačen njemačkijem i latinskijem riječima. Dobro nam došao. te ih polijeva vinom. Česnica je tradicionalna pogača u koju se stavlja novčić. Također su se čuvali badnjaci za Mali Božić (Pravoslavnu Novu godinu). okrenuta prema istoku na zidu tri puta napravi krst. pa onda domaćica na njega sveže povjesmo i baci ga pod strehu. 214 140 . a badnjake su ostavljali u kući. te se sječe samo s jedne strane. također. U Hercegovini gdje su velike kuće badnjake je dovlačilo šest ili osam volova. Vjerovalo se da će kajmak biti onoliko debeo koliko je debeo iver. Dok se badnjaci unose u kuću netko od ukućana ih posipa pšenicom. a ako nema toga drveta onda se koristi drvo hrasta.Mnogobrojne su sličnosti katoličkih i pravoslavnih narodnih običaja:214 V. ukrasnim trakama i sl. Pravoslavci za badnjake koriste drvo cera. U nekim mjestima pri tome i domaćin domaćicu posipa pšenicom. a dva na Božić. u Crmnici onaj koji je unosio badnjake nazdravljao ih je milojkim vinom i pošto se napije. U Risnu se badnjaci kićeni lovorikom. Domaćin uvečer presječe badnjak na tri dijela i unosi ih u kuću te ih u dnevnom boravku složi po debljini. Badnjak od cera zove se veseljak. 11-12. godine napisao je: Kod Srba pravoslavaca badnjak je sirova cerova glavnja što se uoči Božića loži na vatru. Badnje drvo se najprije pospe žitom uz riječi «Dobro jutro i čestit ti Badnji dan». Cerovo drvo simbolizira drvo kojim se novorođeni Isus grijao u pećini. Uvečer domaćin unosi badnjake u kuću govoreći: «Dobro veče i čestit vam badnji dan. a ostatak kolača ostave na panj usječenoga badnjaka da ga životinje pojedu. najčešće djed. U novije vrijeme u urbanim sredinama pravoslavci na tržnicama kupuju grane cera jer s toga drveta ne opada lišće i koriste ih za badnjake. Domaćica ih ukrasi mahovinom. koristeći se lučom zapaljenim u posudi koju bočno vrti u krug i tako osvjetljava put. Domaćin kuće. kao i drvo na kojemu je Isus razapet bio.) U nekim mjestima pri dolasku u šumu domaćin i unuci koji su s njim prekrste se.» Kad se badnjak stavi na vatru. skupio ga i na svijet izdao Vuk Stef. S. Tri su se badnjaka stavljala u vatru na Badnju večer. Po nekim mjestima vršak od badnjaka korišten je umjesto vatralja. sa svojim unukom ili unucima u ranu zoru ide usjeći badnjak i pri tome nosi kolač koji je domaćica specijalno za tu priliku pripravila. str. Tim iverom se ukrašavala česnica koju domaćica priprema okrenuta prema istoku. pomakne se tri puta unaprijed. a sjekirom se zasijeca tri puta. Iverom umočenim u tijesto za česnicu domaćica. Pri tome se odsiječe debela trijeska koju će unuk ponijeti baki da taj komad drveta (iverka. razlome kolač i po komad pojedu. grančicama cera s lišćem.. Karadžić. Karadžić 1852. Moraju biti dva do tri badnjaka i moraju se usjeći na Badnji dan prije sunca. a domaćica ga posipa pšenicom. Domaćin donese badnjak pred kuću. Kad se dođe do drva koje će se usjeći za badnjak okrene se prema istoku drveta i tri puta prekrsti i pri tome se drvo posipa pšenicom te rekne: Dobro jutro badnjače. iver) blagoslovi. u kuću ušao. napoji i badnjake (polije ih vinom). te ih tjerali da prođu kroz kuću. graba ili kojeg drugog tvrdoga drveta. (Tako se nekoć išlo na sijela i svadbe. Vino simbolizira Hristovu krv. a s druge se zasječe samo jednom. naš stari rođače. dokle god položajnik u kuću ne dođe.

/ Poklanjam se Hristu / i Hristovom carstvu.Domaćin vinom polijeva badnjake U novije vrijeme domaćin na štednjak po debljini s desna na lijevo poslaže badnjake koji su prethodno bili poslagani u dnevnom boravku. 13 h. posna pita. jaradi. novaca. te uz iskrice od badnjaka izražavaju želje u nadolazećoj godini. Nakon toga domaćin stavlja badnjake u štednjak.40. BN TV 6.) Badnjak se najprije čestita domaćinu riječima O domaćine Hristos se rodi. Tu čestitku ukućani izgovaraju ljubeći se. BN TV. a prevozi se do trga uz pratnju automobila. Paljenje badnjaka na otvorenom narod naziva Badnje krijesnice. RTS 6. riba. 141 . a domaćin odgovara Bog ti pomogo. siječnja 2007. također. siječnja 2007. Zatim se čestita drugim ukućanima uz riječi: Mir Božji. pogača. Pripravljaju se posna jela: grah (najčešće bijeli). za Badnjak poste. 15. HTV Dnevnik 6. siječnja 2007. koliko iskri. da bude janjaca. Netko od ukućana otvara štednjak te raspiruje vatru. Siječe ga kum Badnjaka odjeven u narodnu nošnju. 4. Hristos se rodi. / od sada do vijeka. siječnja 19. 23 h. Čestitanje narod naziva mirobožanje. (Na pr. Pravoslavci. Domaćica ljubi badnjake i svaki put se prekrsti... U novije vrijeme u nekim mjestima pripravlja se središnji mjesni Badnjak.

također. u srednjoeuropskim crkvama su se počele izrađivati jaslice. kob. a u kućnoj su izradi prisutne dvjestotinjak godina.: Vladoje Bersa. dar o Novoj godini. Hrvatska usmenoknjiževna čitanka. Sjemenje. Zagreb. Lucije. Podrijetlo je takvih običaja u novogodišnjim okićenim granama. Vlatko Pavletić. Stipe. Školska knjiga. Mostar 1994. jabuka. bolesni. Molitvice (nabožne pjesme u selu Kijevu) Ante Jurić Arambašić. božićni kruh. Hrvatska pučka molitvena pjesma. 1995. Zbirka narodnih popievaka.. f. zeleni bor. Petar Gudelj. kadulje. Od 17. hranom darivaju siromašni. Sveta baština. Duša tilu besidila. st. pri. a zelenilo. U Zagorju su najstariji primjeri jaslica u Hrvatskoj. u: Župa Tihaljina. Zagreb 1944. 216 Josip Barlek. -ae. odjećom. borovice koje su se stavljale iznad ulaznih kućnih vrata i kitili domovi i štale simboliziraju želju za blagostanjem u nadolazećoj godini. Nakon polnoćke rodbina susjedi i prijatelji se božićaju ili mirobože. 2002.hr/ 217 Usp.cursor. hrvatske pučke molitvene pjesme iz Bosne i Hercegovine. Izbor iz religioznog stvaralaštva – neke stare molitve. Hutovo. Veljko Gortan. ogrjevom. Za Božić se novcem. Sveto porođenje Isusovo. stara narodna tradicija. 251. obućom. po narodnom vjerovanju. Zagreb 2001.. i njegova ljubav prema ljudima. Taj se dar naziva božićnica. strena.. rođenja Isusova. Lat. npr. Tradicionalna je hrvatska katolička čestitka Na dobro vam došo Božić. Botica. Hrana. pšenica posijana u posudu na Dan sv. HAZU. u: Marko Dragić. Zlatna knjiga hrvatskog pjesništva. Za obiteljskim ručkom pale se božićne svijeće koje su postavljene u pšenicu posijanu u zdjelu na Dan sv. Lucije. http://www. Zagreb 1971. našega Spasitelja. božikovine. Biblija i hrvatska kulturna tradicija.. – znači znamenje. Darivanje je. Fra Kamilo Milas. U minulim je vremenima najčešći dar bio crvena jabuka. priredio Ivica Puljić. Jure. Botica. Mala Nakladna kuća Sv.. a odgovara se I s tobom Bog dao zajedno. Školska knjiga. Latinsko hrvatski ili srpski rječnik. str. Matica hrvatska. 02. Baška Voda 1997. Jaslice svojom jednostavnošću približavaju vjernicima događaj Božića. Duvno 1989.216 Blagdanskim raspoloženjem i prigodnim pjesmama217 izražava se radost što se po Isusovu rođenju očitovala dobrota Boga.. Stipe. 1995. strenama215 koje su drevni Rimljani davali najbližima za dar. nemoćni i uopće oni kojima je pomoć potrebna. Na taj su se dan ukućani prisjećali svojih najmilijih koji nisu među njima pa bi se radi toga isplakali.. Neki vjerski običaji. Vl. Božiću se raduju i mladi i stari. lovora. nakl.. 215 142 . i bogati i siromašni. Župni ured Kijevo. Zagreb. 10. Zagreb 1979. odgoni demonske sile. zelene grančice: masline. sedmo izdanje.BOŽIĆ Božić u narodu označava početak nove godine.

118. Ko li će. Uspavanke izražavaju snažnu majčinsku ljubav prema djetetu. ali se iskazuje i briga jer je malom Isusu hladno. Narodni pjevač pjeva uspavanku nebeskom kraljiću. užeži nam sviću. vidite. Zagreb 1972. premila majka. Ti nebeski kraljiću. MH. Među mnogobrojnim usmenim božićnim pjesmama nalaze se i uspavanke. Djetiću. ko li će nam doći. Ove (2008. sastavio Krešimir Mlač. Zlatna knjiga hrvatske narodne lirike. Narodni pjevač slika porođenje Isusovo u štalici među marvalija. Majke za svoju djecu podnose sve i obavljaju najteže zavjete. slikovitost i konkretnost. Majka djetetu u kolijevci pjevuši najdraže i najslađe riječi dok ga njiše da ga uspava. Ko će nam pomoći. Poznaju ih sve civilizacije. Harmoničnost stihova uspavljuje Isusa i daje mu nježnost i toplinu da ne drhti i leda se ne boji. stari gospodari. simboličnost. Korijeni uspavanki sežu u prvobitne zajednice. moj Isuse mali. Na tin tvrdin jaslican. u razdrtoj štali i moli Josipa da nam užeže svijeću da ne mre od zime Isus.) godine na najvišoj razini obilježava se tristota obljetnica toga egzodusa. di je Isus mali.218 (Bač) U svim je božićnim pjesmama iznimno snažan lirski efekt. U tim pjesmama ogleda se veselje jer se rodio Spasitelj i Otkupitelj svijeta. moj Sinko. 218 143 . što ćemo od zime u razdrtoj štali. spavaj. Volari. Da ne mre od zime Isus. na slami među marvalija! O blago Ditešce.Značajke jezika božićnih lirskih pjesama su: emocionalnost. tebe ugrijati? Josipe. volari. Odite. malo Dite: DIVICA MARIJA SINKA PORODILA Divica Marija Sinka porodila U štalici. malo Dite. str. Bački Hrvati podrijetlom su s Gradovrha kod Soli (Tuzle) odakle su 1688. Spavaj. Josipe. godine morali pobjeći od osmanske odmazde. na tvrdim jaslicama gdje ga je stavila Djevica.

118. Spavaj. 144 . Majka tvoja premila. Matica hrvatska i HKD Napredak. nemoj drćati Ni leda se bojati. Svetle su zvezde shajale Za one gore visoke. djevojčice se darivaju lijepim zelenim venčekom koji nam kazuju o božićnim običajima u Hrvatskom zagorju. Sarajevo 2006. Uskoplje – Gornji Vakuf) U sljedećoj se pjesmi s vjerskim motivima prepleću svjetovni motivi: u kućama je ružmarin. str. 291. priredio Marko Dragić. Malo detešce grejejo. str. knjiga 4. otac reže slaninu. pomogao nam dragi Bog. Gospe sina uzeše. zlatna kremešnica: Šta no na gori škripuće. Oslik i volik dišejo. Hrvatska književnost Bosne i Hercegovine u 100 knjiga. S tovarčićen grijati!219 (Grohote na otoku Šolti) U nekim suvremenim zapisima božićnih uspavanki opažaju se mitski elementi: srebrena bešika. retorika. u zlatnoj kremešnici. Dobro vam večer.220 (Bistrica.Gdje te stavi Djevica. 219 220 Isto. Da nam se sinek narodil. Hrvatska usmena književnost Bosne i Hercegovine: lirika. gospodar. Došlo je novo leto k nam! Novo se leto veseli. Na moru je jaki brod. Tople su rose padale. Jer volak će dihati. epika. na more ga odnesoše. Gospe sina ninuće. u srebrenoj bešici.

Vaši je ‘iži ružmarin. knjiga 4. Japica po lotri smicajo Pa nam slanine cicajo. epika. 301. dej vam Bog zdravlje. Daj Bog dušicam svetli raj. Kad pogledam na nebo. sastavio Krešimir Mlač. Matica hrvatska i HKD Napredak. 222 Hrvatska usmena književnost Bosne i Hercegovine: lirika. Zagreb 1972. MH. Naši je pesmi konac kraj. Hrvatska književnost Bosne i Hercegovine u 100 knjiga. veselje. Narodni pjevač moli pomoć Djevice Marije da pogleda u nebo i vidi je li nebo ranjeno i je li duša našla spasenje: Što no nebo škripuće. Oslik i volik dišeju.222 (Žepče) Zlatna knjiga hrvatske narodne lirike. Pomozi nas Djevo i Djevice Marijo. Devojčice mi darujemo Z lepim zelenim venčekom. Vaši je ‘iži zelenje.Ke su to d’jete kupale. ja vjerujem u tebe. i vrućice vodice. str. da operem ručice. str. priredio Marko Dragić.-126. Malo detešce nunaju. Jesi l’ dušo spasenje? Spasi Bože i mene. 221 145 . 125. retorika. Gospa sina ninuće. Tu budi sam Marijin sin. Sarajevo 2006. Devojke po ‘iži kišejo Pa nam božićnice iščejo.221 (Hrvatsko Zagorje) Snažna je lirska slika neba koje škripuće dok Gospa sina ninuće. je li nebo ranjeno.

Na njem sidi Divica na glavi joj krunica. tud zlo vrijeme ne mogaše. Amen. I vi bile ručice. / i pogledajte gori-doli / kako j’ zemlja procvatila. epika. spasi duše naše! Sinu Božji budi ‘valjen po sve vike vika. rođena 1946. sv. / i grišne duše oprašća.223 (Kljaci) Neke su božićne molitve tijekom cijele godine služile protiv nevremena: Sjedi Gospa u dočiću. / na glavi joj krunica. Narodni pjevač puku govori taknite se ramena / za Isusa ranjena.224 (Ravno) Studentici Filozofskoga fakulteta u Splitu. 290.U božićnim je pjesmama čest motiv vode vrućice koja vrije iz kamena vodušća. Matica hrvatska i HKD Napredak. Hrvatska književnost Bosne i Hercegovine u 100 knjiga. Sarajevo 2006. 140./ bile ruke umiva. jer je Gospa porodila Spasitelja i Otkupitelja: Vrije voda vrućica iz kamena vodušća. Hrvatska usmena književnost Bosne i Hercegovine: lirika. godine kazala Luca Šarić (djev. Brković. FF Split 2004. retorika. i pogledajte gori-doli kako j’ zemlja procvatila. Bile ruke umiva i grišne duše oprašća. u Kljacima 2004. i vi grišne dušice taknite se ramena za Isusa ranjena. knjiga 4. Mariji Šarić. Isuse. Na tomu kamenu sjedi Divica. priredio Marko Dragić. 15. str. Sina svoga povijaše. u Kljacima). Usp. Rkp. Gospa j’ sina porodila svemu svitu na veselje. str. zb. Kud povojom okretaše. 223 146 . dušam našim na spasenje. 224 Isto. O. na zlatnu stočiću.

Majke bi na taj dan išibale svoju dječicu kako bi se prisjećala onoga dana kada je Herod poubijao svu djecu misleći da će među njima ubiti i Isusa. U Bosni i Hercegovini. stavlja na voćke i pali se koleda. Treći dan od Božića blagdan je Nevina dječica. MLADO LITO. Ivanuš. misečina j’ svitlila. POČELO Stara godina je završavala molitvama i škropljenjem čeljadi. Na taj su dan djeca dobivala jabuke u koje su stavljani novci. Tada su djeca obilazila kuće i pozdravljala ukućane riječima: “Na zdravlje vam došla nevina dica”. a domaćice su ih darivale kolačima. NOVA GODINA. Stipanje. igrale su zvezdice. I na taj dan bi se stari svijet prisjetio svojih najmilijih te bi se rasplakao. jabukama.225 Do danas je u Bosni i Hercegovini ostala uzrečica da nakon Božića dani postaju duži onoliko koliko pijevac skoči s kućnoga praga. sabrao Martin Meršić. Iznosi se božićna slama. Narod je taj dan posvećivao konjima jer je sv. 138. dvorišta i štale. 225 Jačkar (hrvatske narodne jačke iz Gradišća). Mlado lito ili Počelo također je veliki blagdan. str. Ivanjdan. najčešći je odgovor bio I s tobom Bog dao zajedno. Na taj dan bi se kuća pomela što se nije smjelo raditi na sam Božić ili Stipandan. (Stranica nije numerirarana). Ivandan.U Gradišću su Hrvati pjevali i lirsku minijaturu: Srićna noć je prispila. 147 . a i drugdje kod Hrvata. Stipanjdan. Štefanje je drugi dan Božića. lješnjacima. Čestitalo se rukujući i ljubeći uz riječi Na dobro vam došla Nova godina. redakcija Vinko Žganec. kuće. orasima. Pjesmu je priređivač svrstao u kolede. blaga. Nova godina. Seljaci su se tada utrkivali konjima. Stjepan zaštitnik konja. Čakovec 1964. Tada se vrši blagoslov vina u crkvama. pri porodu Divice. Janušovo je treći dan Božića.

mora. prijateljima. za sve svećenike i koludrice i ostale sve divice. susjedima u božićno vrijeme i blagoslov vode na Bogojavljenje su kraj toplih. Tri kralja i nosio iz kuće te stavljao u tor u zid gdje su stale ovce jer su ljudi vjerovali da su tako ovce zaštićene od bilo kakvih bolesti. težake. polja. str. FF Split. konjanike. tamničare. mornare i trgovce da pomognu uboge. Toga dana župnik blagoslivlja kuće. ili Bogojavljenje. vjerničkih dana. svu živinu i pčelice mlade. stoku i imanje. vojnike. SVETA TRI KRALJA Sveta Tri kralja.U župi Žeževici (kod Šestanovaca) se do naših dana sačuvao običaj blagoslova puka na Novu godinu. pješake. Ako bi župniku bilo potrebno što popraviti u kući. Posjeti obitelji. U togirskom kraju badnjak se gasio na blagdan Sv. Svećenik moli blagoslov i za splitskoga biskupa. Ovi dani u srcima vjernika bude svijest o pripadanju Božjem narodu. Stari je običaj da se za ovu prigodu priprema podil za župnika. župljani su se dobrovoljno javljali. Iznad ulaznih vrata napiše G + M + B (početna slova imena mudraca: Gašpar. zrak i vjetar da ne čine puku škodu. da digne svoju desnicu i brani Crkvu zaručnicu. nevoljne uboge. grah i novci. rijeke i otoke. vodu. 2006. sve ostale muške glave. Taj blagoslov svećenik pjeva na kraju pučke mise na Novu godinu. Na taj dan se iznosi ugljen. 6.226 Na taj Zapisala 2006. 226 148 . pepeo i nedogorjeli badnjak i ostavlja u vinogradu ili voćnjaku ili masliniku i sl. Rkp. sve potoke. U crkvama se blagoslivlja voda koja će se do idućega Vodokršća čuvati u kućama i kojom će domaćin u određene dane i po potrebi škropiti ukućane. Taj blagdan se nekada zvao Tri mudraca od istoka. brda. Podil čine pršut i suho meso. poticaj su da poput mudraca s Istoka svatko potraži Boga. gore. ujedini sve kršćane. navlastito. zemlju. naš hrvatski narod cili. pokloni mu se i daruje ono što u srcu nosi. vojvode. i služi kao zaštita od nevremena i za uspješniji rod. Blagoslovom svećenik moli Boga da ga usliši i blagoslovom sve utiši. g. Ivana Nevišćanin u selu Gustirni kod Trogira. putnike.. U blagoslovu svećenik moli Boga da puk zaštiti od gladi i rata te mu dade zdravlja i radosti. ili Vodokršće predstavljaju završetak božićnih blagdana. Melkior i Baltazar). poglavare. 3. sv. bolesnike. iz kuće se iznosi božićni bor.

. ali ne zna gdje. da b’ Isusa vidila. u Vinišću kod Trogira) i Zorka Marić (rođ. Kazivači već 30 godina žive u Okrugu Gornjem. treći sav u zlatu. u Okrugu Gornjem). Kad u Betlem dojdoše. s onih sunčanih stran. te je zatražio od kraljeva da i njemu glase donesu kada se budu vraćali od Isusa. Pod njima su konji kano bile vile. Kazivači su bračni par Jozo (rođ. 2006. gdje se Isus rodi? Irud im je odgovorio da i on zna da se Isus rodio. drugi u crvenu. 2. to Isusa nađoše i njemu se klanjaše. drugi u crvenu. 227 149 . a potom Iruda. niti zobi zobju nit im žeđa priđe. a treći sav u zlatu. str. Kad su došli u Jeruzalem pitali su vratara. Mnogu goru projdoše dok u Betlem dojdoše. Pod njima su konji. zlato i tamjan. kao sunce sija. Kraljevi od anđela upute dobiše. Rkp. Tri dara nosjahu: miris.227 (Okrug Gornji kod Trogira) Tri kralja jahahu i nosjahu darove: miris. Prvi je bijelu. Kraljevi su slutili da Irud želi ubiti Isusa. zlato i tamjan. 1932. zapisao Ivan Marić. g. te se drugim putem vratiše: Tri kraja jahahu. Bogu hvalu davaše Sveton Divon Marijon.blagdan pjevale su se pjesme o Tri kralja koji su plovili da bi Isusa vidjeli u Betlehemu te mu se poklonili i hvalu davali: Tri su kralja idrila. 18. Prvi je u bijelu. Prvi je Gašpar kralj. FF Split. sv. g. kano bile vile. dobroga je roda U Okrugu Gornjem kod Trogira 2006. 1936.

zobju svjedoče o starini te pjesme. dobroga roda i on želi vidit slavu Oca Boga. Irude prehudi. Treći je Baltazar. Sveta tri kralja u hrvatskoj tradiciji. Tri kralja u crkvi Sv. I tako dođoše. pred grad Jeruzalem. Al od anđela upute dobiše. 1 (1192). Katolički bogoslovni fakultet Sveučilišta u Splitu. Ivana Krstitelja u Postirama na Braču izvodi pjesma Kad se Bog čovik učini. pitajuć za mjesto. 96-117.i on želi vidit slavu Oca Boga. Crkva u svijetu br.228 (Pučišća na Braču) Pored ostaloga i arhaični oblici imperfekta jahahu. Drugi je Melkior. natrag se vratite i meni Irudu glase donesite”. Split 2007. te se drugim putem vratiše. gdje se Isus rodi? Vratar odgovori: “Mi toga ne znamo i naš se kralj boji i mi svi priznamo da se On rodi. Rodi bi se u palaču. 228 150 . nosju. a ne na toj gori. str. “Irude prekruti. Svake se godine na blagdan Sv. dobroga koljena i on želi vidit slavu Gospodina. ako ga nađete. a Vidi: Marko Dragić. Krista hoćeš ubit to nam srce sluti”. gdje pastiri skaču.

Kraljevi su shvatili da se kraljić porodi. a đavolu je snaga izginula. koji će s nami vladati. Irud sazva sve svoje zbore da vidi što mudraci govore gdi će se Isus roditi. živine su Stvoritelja poznale. / da se porodit imaše. Isus tada kraljevima udijeli blagoslove. Katolički bogoslovni fakultet Sveučilišta u Splitu. U Betlem odgovoriše. 1192. kraljevi su pitali građane: u ke se rodi Bog strane / i k stanu put im da kažu. Zatim je Irud uputio kralje u Betlehem jer će ondje Isusa naći.231 230 Vidi: Marko Dragić. anđeli s neba sletiše. 229 151 .229 2. st. padnu na koljena te svaki od njih Božjeg sina nadari. Crkva u svijetu br. KORIZMENE I USKRSNE Srednjovjekovne su vjerske pjesme: Muka Isusova i Gospin plač./ Irude. ti ne čudi se/ jer pisma tako tumače. hitro je krenuo prema njima te ih pitao kamo su pošli? Saznavši od kraljeva da se rodio Isus. kralji s glave skinuše predragocjene te krune. str. i dobre konje vrh svega. Za dolazak kraljeva čuo je srditi Irud. Na svijetlom istoku zvijezda se ukazaše i kad je vidješe tri kralja: Gašpar. jer bihu dnevi studeni. jasno je sunce zasjalo. Snažne su lirske slike koje taj najradosniji čin u kršćanstvu oslikavaju mnogim čudesima koja se dogodiše: noć se u dan promijeni. Pjesma završava molitvom upućenom Isusu da nama grijehe oprosti i neka se duša napuni njegvom blagom milosti. Spremili su vojsku i službu. ali da mu na povratku kažu gdje je Isus. Kada Osib ugleda mnoštvo od straha tužan uspreda.). a Bog im objavi da se ne vraćaju istim putem. a zvijezda im je bila u družbi. Kad su stigli u Jeruzalem. Split 2007. Sveta tri kralja u hrvatskoj tradiciji. Na vjersku je liriku utjecala Šibenska molitva (krajem XIV. 96-117. Kralj ga je Baltazar tješio i molio da su s najboljom namjerom prišli da od nebeskoga poroda prime blagu utjehu. a tamnost noćna pobjegla. Pred kućicom Svet Osib (Josip) šetaše i s trudom drva beraše. recitativnoj prozi”. 1. Ponovno je zasjala zvijezda koja je od kraljeva pobjegla kada se pojavio Irud. Melkior i Baltazar se vele čudiše. Narodni je pjevač u pedeset katrena opjevao dolazak Stvoritelja i Otkupitelja svijeta. “pisana u ritmičkoj.kazivačica navodi da je pjesma stara pet stoljeća. Mariju brzo zazove da sinka probudi i sakrije. Osib drhćući otvori vrata. Zvijezda je tri kralja dovela do spilice i ondje je zvijezda iskricam kapala.

Mnogobrojne su starinske molitve koje kazivači i danas kazuju. druga je Pačista. srpnja 2007. sv. a počinje na Čistu srijedu i završava na Veliki petak. a šesta je Nedjelja muke Gospodnje ili Cvjetnica. SHK. treća Bezimena. postom. Vl.org/wiki/Korizma"Kategorija: Kršćanski blagdani 233 Gordana Vujica zapisala je 2. Sve kočije krenu dalje do obližnjeg Kiseljaka gdje se pomole na gradskom trgu ispred spomenika poginulim braniteljima. Nakon mise slijedi obvezno kolo ispred župne crkve. priredio Stipe Botica. to je utorak pred Čistu srijedu. POKLADNA NEDJELJA Pokladna nedjelja posebno značenje ima u mjestu Gromiljak kod Kiseljaka. rkp. župnik župe Gromiljak. U korizmi. 2007. kršćani pristupaju sakramentu ispovijedi. Odrasli pripadnici za krštenje. Put se potom nastavlja dalje. 27. četvrta Sredoposna. D. Povijest hrvatske književnosti. Na misu dolaze mnogi vjernici u narodnim nošnjama i iz mnogih drugih mjesta i župa. Ivo Frangeš. da pomireni s Bogom i ljudima radosnije mogu slaviti Uskrs. Zagreb – Ljubljana 1987. rođen 1938. slušanjem i čitanjem Božje riječi te dobrim djelima. 231 230 152 . MH. 232 "http://hr. str. 18. jer grjehota je da propadne.wikipedia. str. nakon čega ‘povorka’ kreće dalje. Unutar korizme ima šest nedjelja i svaka ima svoje ime. a oni koji imaju mogućnost dolaze u kočijama. Zagreb 1996. svijet se najede mrsna do grla. u Gromiljaku kod Kiseljaka. u Vidovicama kod Orašja. katekumeni imaju u korizmi završne pripreme za svoje krštenje u uskrsnoj noći. a sutra je korizma i više se ne smije jesti. Na zadnji dan. Kršćani se pripremaju za slavljenje Uskrsa molitvom. Pokladni utorak Usmene lirske pjesme. peta Gluha (Glušna). 69. gdje se obično unaprijed organizira proslava za sve uključene. To je vrijeme kada katolici posebno skrušeno žive i pripravljaju se za najveći blagdan – Uskrs. Prva korizmena nedjelja zove se Čista. Također se maloj djeci oblače narodne nošnje.232 Korizmene i uskrsne molitvene pjesme molile su se od Čiste srijede do Uskrsa.Korizma obuhvaća četrdeset dana prije Uskrsa. te se i tu nerijetko poigra kolo. kroz cijeli grad do nekog od okolnih mjesta.233 U Poljičkoj krajini poklade su ludo pijano vrime. a kazao joj je don Marko Perić. Tu se već više od deset godina ovaj blagdan slavi na nešto drugačiji način.

Ljudi se obično odriču alkohola. Bože. KORIZMA U Lepeničkom kraju nekoć se prije korizme otkuhavalo i pralo sve suđe. Molitve su obvezne uz jelo. ništa mrsno staviti u usta. cigareta i ostalih poroka što. ja se neću omrsit”. ne prave igranke ni bilo kakva druga veselja. po mogućnosti jede se samo kruh i pije voda. kako u njemu ne bi ostao mrs jer se u korizmi jela samo posna hrana. Rkp. na ovim darovima. 234 153 . (E). “Nema ženidbe za vrijeme korizme i uopće u to proljetno vrijeme oko Uskrsa. Također svatko nastoji odreći se nečega što jako voli kao žrtvu u spomen na ono što je Isus pretrpio za nas. 64/07. Zato se i kaže ‘Proljetna mlada i jesensko šćene na istoj deredži. ponekad izgubi svoju prvotnu svrhu. “Govori se da iđu tirat krnju. Taj dan započinje korizmeni post. svatko sebi odredi dane koje će postiti. kad se vjernici posipaju pepelom uz riječi “Sjeti se čovječe da si prah i da ćeš se u prah vratiti. 9. valja “očistit criva”.” Taj dan je obvezan post i nemrs. pogotovo žene.’' Do odstupanja od Miji Gojsalić 11. dok ne zaviče aleluja.” U korizmi posti kad god tko može. nažalost. g. O pokladin se vrigaju ušćipci”. podaj onima koji nemaju. dok se petkom obvezno posti i ide na Put križa. sin Matije. Korizma je vrijeme duhovne obnove čovjeka kada se ne pije.su prave poklade ili krnjeval. Starija čeljad. rođen 1954. ispričao je Ivan Gojsalić. ne će ni u radne dane ni u blagdane (svece). Za Uskrs priprave počinju već blagdanom Pepelnice ili Čiste srijede. rujna 2007. a završavaju: “Hvala ti.234 ČISTA SRIJEDA To je početak korizme. Govorilo se: “Nema. FF Split. str. sv.

nepoznata podrijetla. vjerojatno u Bišću. str. Mala nakladna kuća sveti Jure i Zajednica izdanja ranjeni labud ZIRAL. kralj bosanski. rođen 1955. 246-247. obećavši im plaćanje godišnjeg danka od dvadeset tisuća škuda i svoga sina Radivoja za taoca. 69. Kralj Ostoja je živio raskalašenim životom ne prežući ni od silovanja plemkinja. g.svega dolazi samo na Dan sv. Nadimak Čudotvorac baštini po mnogobrojnim iznimnim čudesima. kralj Ostoja je svoju ružnu kraljicu Kujavu otjerao i za ženu uzeo Jelicu.. 236 235 154 . Prva žena kralja Ostoje bila je Vitača. Baška VodaMostar-Zagreb 2001. Tada je kralj Ostoja pobjegao u Bobovac i molio od Turaka pomoć za preuzimanje kraljevstva. Drugi Ostojin sin. proglasio ga je patronom Bosanskoga kraljevstva. Preobratio se na kršćanstvo i postao biskupom rodnoga grada koji je tijekom svoga biskupovanja pokrstio do svoje smrti (270. nezakoniti sin kralja Tvrtka I. liturgike i simbolike zapadnog kršćanstva i Uvod u ikonologiju Radovana Ivančevića. Krajem ožujka ili početkom travnja 1418. studenoga papa Pio II. godine umro. (Vidi: Marko Dragić. bio je Stipan Tomaš. Kada je Hrvoje 1416. OŽUJKA) Sveti Grgur Čudotvorac rođen je oko 213. “koju bijaše skrivila njegova neutaživa pohota”. godine nastojao zagospodariti Šibenikom. Stipan Ostoja. 12. Hrvojevu udovicu. godine kralj Ostoja je. Josipa. te se puk i plemstvo 1404.) 237 Leksikon ikonografije. godine pobuniše i istjeraše ga iz kraljevstva. izabran je za bosanskoga kralja 1398. Uzalud je 1415. str.).237 (O Grgurevu bit će riječi i u poglavlju Povijesne predaje. Sačuvani su njegovi mnogobrojni spisi. Ratovao je s Dubrovčanima i Hrvojem Vukčićem Hrvatinićem. Bio je patronom bosanskih kraljeva Kotromanića. Zagreb 1990. Od Kozigrada do Zvonigrada. umro od groznice. Kiseljak. godine. selo Podastinje. Ostoja je svrgnuo kralja Tvrtka II.236 a na zamolbu zadnjega bosanskoga kralja Stipana Tomaševića 7. Nalazi se na novcu kralja Stipana Ostoje. Kršćanska sadašnjost. može omrsiti. Godine 1408. ne zna se iz kojega braka. godine u poganskoj obitelji u Neocezareji (današnji Niksar u Pontu) u Maloj Aziji. druga Kujava iz vlastelinske obitelji Jablanovića-Radinovića.235 SVETI GRGUR ČUDOTVORAC (GRGUREVO. i ponovno postao bosanskim kraljem.) Gordani Vujica kazao je Ratko Raguž. Ostoja. među kojima je i prva kršćanska autobiografija. kad se obično onaj koji se nečega odrekao. uredio Anđelko Badurina.

jer “što je u njoj začeto. traži s Marijom Isusa koji je ostao u hramu u Jeruzalemu. Josipa zaštitnikom Hrvatskog kraljevstva. Potomak je kralja Davida kome Bog obeća da će od njega poteći Mesija. jer mu je takvu čast ukazao sam Bog odabravši ga za brižnog čuvara i skrbnika najsvetije obitelji. Dostojan je velike časti. da se vrati u Nazaret kad je ta opasnost prošla. čovjek vjere i poslušnosti. Vodi svoju zaručnicu Mariju na popis stanovništva iz Nazareta u Betlehem kojom se prilikom rodio Isus. Josip (19. Bio je pravedan muž. da bježi u Egipat pred Herodom koji želi ubiti Isusa. U tim prigodama Josipu se uglavnom javlja u snu anđeo da mu dadne potrebne naputke: da se ne boji uzeti Mariju za ženu. Nakon ove zgode s Isusom u hramu Josip se više ne spominje pa se pretpostavlja da je umro prije Isusova javnog nastupa. Dodajmo još da je sv. Evanđelja ne navode niti jednu njegovu riječ. Josip zaštitnik bolesnika i umirućih i uzor obiteljskog života te kako se služi Bogu. muž Marijin zakonski je iako ne i naravni otac Isusov. Josipa zaštitnikom sveopće Crkve. ožujka). U prosincu 1870. proglasio je sv. a time i cijelog hrvatskog naroda. Josip je tiha svetačka veličina. 155 . Po zanimanju je bio stolar. a ono što znamo o njemu sadržano je uglavnom u dva prva poglavlja Matejeva i Lukina evanđelja. Pred ljudima je Isus bio njegov.SVETI JOSIP Sv. Hrvatski sabor je 1687. godine proglasio sv. Velika je snaga njegova zagovora kod Boga. doista je od Duha Svetoga”. i za njega je on odgovarao. čovjek dobra srca. godine papa Pio IX. Sv.

1949. Pored blagdana Svetoga Josipa križićalo se i na Blagovijest. posebno ženskom stanovništvu. Ranice bi zarasle i crteži križa ostajali su za cijeli život.KRIŽIĆANJE Poznata je predaja kako su Turci upadali u cincarska sela i otimali djecu. Čuvalo se poštenje i ponos. Ti križići su ostali kao podsjetnik na vrijeme osmanskoga terora. S tim se križevima i umiralo i svaka od njih je vjerovala da ju je samo Bog tako zaštitio od napasnika. U Imotskoj krajini tetoviranje je uzelo maha za vrijeme turskih provala. Na Dan svetoga Josipa djevojke i mladići u dobi od trinaest do šesnaest godina križićali. onda su ponovno manjom iglom bockale to ucrtano mjesto. U jednoj zdjelici zamiješao bi se med i usitnjeni ugalj od izgorenog drveta.238 U Imotskoj krajini još uvijek se na rukama starica može vidjeti tetoviran jedan veći ili više manjih križića. g. Otada su sve cincarske djevojke tetovirale križ na čelu i na rukama. kad su age i turski gospodari bili strah i trepet katoličkom pučanstvu. u dane Velikoga tjedna i na Ivandan. Otac nije smio odbiti bega pa mu je rekao da dođe nakon mjesec dana kad sve bude spremno za svadbu. godine). a prenijela joj je majka Ana Tomas (djev. uglavnom žensku. Djevojci su istetovirali križ na čelu pa je beg nije mogao uzeti za ženu. Rkp. dobivala bi se crna smjesa. Tada su bake i mlade žene iglom zamočenom u tu smjesu crtale križeve po rukama. Ta smjesa ulazila je pod kožu. D 60. žene su vjerovale da ih samo Bog može u tome sačuvati. na kojima bi bio još veći križ. 238 156 . Kad bi se pomiješao s medom. jedini način je bio da se na rukama utetovira više manjih križića. rođ. U tursko doba. Prah je trebao biti sitan. Postupak se ponavljao i nekoliko puta dok bi ta crna smjesa ostala plavkasta na koži. Zato su još od rane mladosti crtale križeve po rukama. lovili kršćanske djevojke i žene te ih silovali. Todorić. a na prsima malo veći križ. Čak su i majke Katarina Tomas zapisala je 2007. ili prsiju. Sam postupak tetoviranja je bio slijedeći: oštrom iglom bi se bockala koža pa se u ranice ubrizgavala boja da se na koži trajno vidi križ .simbol krštene duše. Oni bi vršili razne zulume te bi. 41. FF Mostar. Da bi se to nasilje spriječilo. Vjerovalo se da ih ti križevi štite od napasnika. Kad bi ih nacrtale. Tako od nekog bogatog Cincara beg zatraži kćerku za ženu. između ostalog. Cvjetnicu. str. Znalo se da Turci bježe od križa i da se nikada ne bi dotakli rukom ruke kršćanke na kojoj bi ugledali križ.

Na taj dan se slavi Isusov trijumfalni ulazak u Jeruzalem u dane prije Pashe. Vjerovalo se da time donose zdravlje i ljepotu lica. Također se za vrijeme sv. 313. putem kojim je Isus išao jašući na magarcu. Oltari su u crkvi pokriveni. ni od krvi ni od puka.org/wiki/Korizma"Kategorija: Kršćanski blagdani 239 157 . godine u Prološcu Donjem kod Imotskoga. Drijen je u narodu metafora za zdravlje. godine i Marija Klarić (djev.wikipedia. Na Cvjetnicu se. na Cvjetnicu se obavljaju procesije s blagoslovljenim palminim i maslinovim grančicama. 240 "http://hr. rođ. godine). 1953. ponegdje i na Veliku subotu mladež se umivala izvorskom vodom u koju se dan ranije stavljalo tek ubrano cvijeće ljubičice. mašući palminim i maslinovim grančicama i rasprostirući svoje haljine. Petričević. primiče se dan muke Gospodinove. Na njemu su zlatna vrata. CVJETNICA Cvjetnica ili Nedjelja Muke Gospodnje je kršćanska svetkovina koja se slavi u nedjelju prije Uskrsa i uvod je u Veliki tjedan. na vratima Gospa kleči i u rukam knjige drži Ines Ivelja zapisala je 2008. moli i sljedeća molitva: CVITNA MOLITVICA U nedilju bio cvitak. jagorčevine i drugog proljetnoga cvijeća. i to obavezno na šaci jer je to bilo jedino uvijek vidljivo mjesto na koži. zbog običaja nošenja dugih rukava. opisan u sva četiri Evanđelja (Marko 11:1-11. Rkp. U spomen na to. FF Split.svoje mlade kćeri tetovirale. 2008. 240 Na Cvjetnicu. Narod je dočekao Isusa. i Ivan 12:12-19). rođen 1951. Matej 21:1-11. Mise. U nekim se mjestima umivalo vodom u koju su stavljene grančice bršljana. čita izvještaj o Isusovoj muci. Kazali su joj Ante Juričić Zele.239 Glušna nedjelja u kršćanskoj tradicijskoj kulturi javlja žalosne dane. u livanjskom kraju. Luka 19:28-44. E str. Ponegdje se umivalo izvorskom vodom u koju se stavljala grančica drijenka. već začet po Duvu svetom.

ovoj lipoj mojoj vili. priredio Marko Dragić. Neka lipost nju odiva. nek nakiti lipo lišce. 241 Hrvatska usmena književnost Bosne i Hercegovine: lirika. Neka misec. neka kitu moj deklicu. 158 . u nje lipi cvit mladosti. On je bilji od sunašca. jest moj anđel znam doisto. Nek izajde nakićena. svojom majkom uvik.241 (Doli u Vidoši kod Livna) U Kaštelu Starom na Cvitnicu bi mladići djevojkama posipali dvore cvijećem i pjevali: Evo anđel pred očiman. na dobro joj dan Cvitnice. među ostale divojčice. cvit anđelski od uresa. 305. retorika. pošlji meni zgor s nebesa. svitle zvizde.i u knjige Boga moli. sjajniji je od miseca. kad osvane na Cvitnicu. nje lipota privelika. Svim deklicam nek je dika. Od ljubavi Bože mili. veseli se Gospe zdrava. Matica hrvatska i HKD Napredak. Evo tebi dvanest apoštola i četiri vanđelista i prid njimi bili čovo. i lipotu nje nagizde. Veseli se Gospe lipa. Hrvatska književnost Bosne i Hercegovine u 100 knjiga. epika. Sarajevo 2006. knjiga 4. str. s kojim kaže mlado lito. cvitak nosi za prsiman. budi faljen. rajskim cvićem od liposti. Amen. O Isuse.

242 VELIKI ČETVRTAK Veliki ili Sveti četvrtak je dan Isusove posljednje večere. Peran. svitla moja o danice. Mili. o lipoto meni mila. ter prem’ srcu njega stavi. po kojoj se kršćani osobito prepoznaju. koj’ ugodno tebi vilo. ev’ izberi cviće milo. 2007. str. dragi moj pokoju. urešeni žilju bili. moj’ danice. S njim ti dajem srce moje. Na Veliki četvrtak je Isus sa svojim učenicima proslavio posljednji put židovski blagdan Pashe i to jedan dan prije samog blagdana. Znak svoje prisutnosti Krist je ostavio Crkvi i svijetu u kruhu i vinu. Uzmi cvitak ma ljubavi. golubice ma gizdava. ovo cviće moj’ rumeno tebi vilo. primi na dar ljubav moju. E. Ja ostavljam tvoje lišce. na nebu su sve zvizdice. sv. Rkp. godine u Kaštel Starom Ivana Penga (djev. 242 159 . Ter s njim drago moj’ žuđeno na Cvitnicu okiti se. rođena 1967). nad sve vile ke mi omili. Ti si dika moj’ i slava. teb’ ga daje drago tvoje za obiližje od ljubavi. zbogom bila golubice. FF Split. Katolička crkva ulazi u sveto trodnevlje i sprema se na slavljenje Uskrsa. dok ti svane dan Cvitnice. da g’ uživaš ma gospojo. te ustanovio svetu misu.Kako žarko sunce siva. zbogom bila golubice. predavši tako Mariji Lučić kazala 2007. da počivaš u radosti. 57.

kada se proslavi uskrsnuće Gospodinovo. sc. 9. Vanda Babić i mr. Sveučilišta u Zadru. rujna 2007. U dvorani posljednje večere Isus je oprao učenicima noge. U svetoj misi postajemo jedno s Isusom. ispričao je Ivan Gojsalić. 244 243 160 .244 Na otocima Ugljanu i Pašmanu kod Zadra početak svete mise na Veliki četvrtak. “Sveta misa je predokus i nada da smo djeca Božja i baštinici neba. u koje nas poziva kao svoje uzvanike. smrću. “Ovo je krv koja se prolijeva za vas i za sve ljude na oproštenje grijeha”. u koju sada odlazi. nečeg nadonosnog u zraku.245 Slično je i u drugim Dr. sc. zlom i tamom. 26.Crkvi i čovječanstvu svoje ljudsko tijelo i svoju krv. uhićen i cijelu noć sudski ispitivan.php?action=c_vidi&id=990 Miji Gojsalić 11. U tajnovitosti liturgijskih slavlja na Veliki četvrtak. na taj dan je milosrđe jače od krivice. str. da naučimo biti ljudi i dobri jedni drugima”. pakost čovjeka pretvorena je u pokajanje. on postaje naš brat i učitelj”. Rkp. g. Na taj je dan Isus izrekao najhumanije riječi apostolima i svijetu. “šutnje zvona sve do Uskrsa. zrakom nade pobijedio je mrak. predao Učitelja iz Nazareta u smrt za trideset srebrnika. što simbolizira gostoprimstvo. 18.243 Na Veliki četvrtak zavežu se crkvena zvona. Odjel za kroatistiku i slavistiku. Toga je dana bio izdan. sin Matije. čudesno je molio za nas i obećao svog Duha protiv duha zloće. Mnogo čeljadi moli stotinu Očenaša.org/duhovnost. Isus je svojom krvlju ustanovio novi i vječni savez između Boga i ljudskog roda govoreći: “Ovo je moje tijelo koje se za vas predaje”. on otvara svoje nebeske dvorane. priredili doc. Josip Miletić. 245 Vidi: Hrvatski običaji.katolici. Veliki petak i Veliku subotu umjesto crkvenih zvona najavljivala je skupina od pedesetero do stotinu djece koja su tri puta prolazila oko mjesta stvarajući buku krčalima (drvenim glazbalima ručne izrade) načinjenim od nazubljenog koluta koji se okreće i drvene letvice koja udara o zupce koluta i izaziva klaparanje. Zadar 2006. stotinu Zdravi’ Marija i deset Slava Ocu na čast muke Isusove i na oprošćenje grija. U Poljičkoj krajini “učini se grob Gospodinov” i čuva se preko dana. rođen 1954. 2007. krivicom. spušta se otajstvo čovjekova pada i uzvišenje među nas. Zvona su zavezana do na Bilu subotu. jer se mrak čovjekove duše pokazao najgušćim. dr. Tomislav Ivančić http://www. nehumanosti i razaranja. str. kao polog i jamstvo pobjede nad: patnjom. Juda je otišao u mrak. Zbornik studentskih radova. FF Split. dobrota je pobijedila zloću. (E). a čovjek pao u bezdan zavisti i mržnje na Boga. Isus dakle želi reći da kroz njegovu smrt. te se od očaja objesio. i kroz skoro uskrsnuće. Ali.

str. Kad san bila na onom svitu. 246 161 . 2004.-71. Zagreb 1997. budi u viri kripna. FF Split. Korizmeno-uskrsni običaji hrvatskog puka u prvoj polovici XX. sto amena. na pribilomu cvitu.246 Ta buka upućuje na galamu i klepetanje kojim su džudije pratile Isusa dok je nosio križ prema brdu Glavica na Kalvariji.mjestima u Dalmaciji. 2004. 4. Pitat će te duv nečisti: Jesi l’ moja il’ si Božja? Ti ćeš reći: Tvoja nisan. Rkp. u Svibu kazao Ilija Čondić Bijader. središnjoj Hrvatskoj. zajednica. Golden marketing. Konavlima. Margiti Čondić Bijader. na Veliki četvrtak. Ujmoca i Sina i Duva svetoga. uskin klancin. sto se puta prikrstila na blag danak. 247 Studentici Filozofskoga fakulteta u Splitu. Božja jesan. Kada budeš putovati dugin putin. Hrvatski uskrsni običaji. Diljem Hrvatske i Bosne i Hercegovine mladi kazivači i danas kazuju molitvu koju mole na Veliki četvrtak: DUŠICE GRIŠNA Dušice grišna. susrist će te duv nečisti. To je molitvena pjesma koju su najčešće kazivale kazivačice i kazivači diljem Bosne i Hercegovine i Hrvatske. pučka pobožnost. stoljeća. izmolila san sto križića. sv. g. Slavoniji i Srijemu. amen!247 (Svib) O tome više: Jasna Čapo Žmegač. 69. Lici.

Veliki petak je dan žalovanja. Sve zamre. ljubi se raspelo i kupi lemozina. str. iziđe vani i gorko zaplaka. umiva noge apostolima i Judi. Isus hrabri učenike. bijući i tukući ga vode Jerusalemu. 7 h: Isusa svezaše. Isus mu govori da će ga 3 puta izdati. cvijeća i oltarnika. pjeva se Muka Gospodinova. Zajedno s Velikim četvrtkom i Velikom subotom čini Vazmeno trodnevlje. 9. Ne moli čeljad zajedno u kućama. 8 h: Isus je poveden u kuću Ane gdje mu jedan sluga udari zaušnicu. godine u Mlecima je objavio djelo Zrcalo od ispovijesti u kojemu opisuje život Isusa Krista od 1 sata poslije ponoći na Veliki četvrtak do 12 sati na Veliku subotu: Od 1 h od noći na Veliki četvrtak: Isus šalje Petra i Ivana napraviti gdje imaše večerati. 64/07. Povedoše ga u Kaifinu kuću koji ga upita je li on sin Gospodnji. 6 h: Juda ga poljubcem izdaje. rujna 2007. Isus pogleda Petra koji se pokaja. 2 h: Govori: “Jedan će me od vas izdati. ne slavi se euharistijsko (misno) slavlje. Rkp. što simbolizira Isusovu muku i smrt. a svatko posti suho. sv. Miji Gojsalić 11. 248 162 . Na Veliki petak. nitko ne pjeva. g.248 Aleksandar Komulović 1704. 5 h: Isus čini molitvu i budi učenike da i oni mole. Anđeo s neba krijepi ga i tješi. ispričao je Ivan Gojsalić. Oltar je bez križa. FF Split. Moli se sto pedeset Zdravi’ Marija i sto pedeset Slava Ocu. Petar ga zataji tri puta a na posljednje zatajenje zapjeva pijevac kako je i rekao Isus. 9 h: Osuđuju ga na smrt i tuku. 4 h: Petar obećava slijediti ga do smrti. Slavi se u petak prije Uskrsa. sin Matije. Blaguje janjca vazmenoga s učenicima. Slijede ga Petar i Ivan.VELIKI PETAK Veliki petak je kršćanski spomendan Isusove muke i smrti. Narodno je vjerovanje da se vino popijeno na taj dan pretvara u krv. Veći dio dana stoji se u crkvi. nego svak za se. Petar odsječe uho Malku a svi apostoli pobjegoše i ostaviše njega samoga. svijećnjaka. rođen 1954. (E). Vraća se učenicima i govori da Juda vodi oružnike koji će ga uhititi.” Ivan pita – tko? 3 h: Juda izlazi van izdati Isukrsta. Od velike tuge krvavim se znojem znoji.

Daju mu pit žuč i ocat. 3 h:Pilat traži način da oslobodi Isusa i pita žudije hoće li osloboditi Isusa ili Barabu. Žene za njim plaču a on im govori da ne plaču radi njega nego radi sebe i svojih sinova. 5 h Svukoše mu crvenu a obukoše njegovu haljinu. Oružnice ga okrune trnovom krunom i obuku u crveno. Pilat umiva ruke da osudi Isusa. Reče Isus: “Svršeno je. Na prvu uru Pilat pita Isusa je li on Kralj a Isus mu reče da nije njegovo kraljevstvo od ovoga svijeta. Pilat čini izbičevati Isusa na kamenom stupu ne bi li tako zasitio židovski gnjev. krv teče iz rana i postavljaju ga između dva lupeža. Džudije ga psuju i proklinju zajedno s lupežom. Mater svoju preporučuje Ivanu. Svi govoraše: “Ovo biše pravi sin Božji. Bože moj zašto si me ostavio?” 9 h Preporučuje dušu ocu govoreći: “Oče u ruke tvoje preporučujem dušu svoju. 11 h: Isus je u velikim mukama. 2 h: Pilat Isukrsta šalje Irudu koji mu se naruga i obuče ga u bijelo. kamenja se raspukoše. 12 h: Svezanoga Isukrsta vode u Pilatovu kuću. a iz njih izađe krv i voda. 7 h Igraju se i njegove haljine dijele na četiri dijela. Pilatova žena šalje Pilatu znake da oslobodi Isusa. Svi odgovoriše Barabu. Raspinju ga i čavlima pribijaju na križ. 6 h Dođoše do Kalvarije i dadoše mu piti vino pomiješano. Isukrstu probodoše prsa.” 10 h Razbiše noge lupežu. Juda se na tu uru objesi. Dižu križ. a drugi mu se lupež preporučuje i Isus mu obeća raj. 11 h Majka Marija prima ga u krilo. Nosi križ padajući. Svi zaviču: Raspni ga. 4 h Pilat izvodi Isusa pred svjetinu. Bože moj. Staviše ga u grob u vrtu blizu mjesta gdje je raspet. Skidaju ga s križa. Zemlja se potrese.10 h: Isusa strašno tuku. 8 h Vapi da je žedan. 163 . Djevica Marija ga slijedi do gore Kalvarije.” Ispusti dušu i glava mu klone. Mažu ga mašću koju je donijeo Nikodemo i zaviju ga u bijelo čisto platno. Sunce se pomrači i nasta tmina.

i XVII. kakono rika. 249 Muke Jakša XVII. Pilat je Aleksandar Komulović. priredio Ravlić.”250 Svjetina je i dalje vikala: „Križu ga pribij. Pitao je svjetinu: Koga hoćete da vam oslobodim – ili barabu ili Isusa? Mislio je da će svjetina tražiti da se kazni baraba jer je mnoga zlodjela počinio. 137. Postavljaju Isusa u grob koji zatvoriše kamenom i zapečatiše ga. Život Gospodina našega Isukrsta. 202. PSHK. priredio Jakša Ravlić. križu ga pribij!” Čuvši to. stoljeća.-147. (1704). slijepi puk prevaren od Skriba i Farizeja tražio je da se na križ razapne Stvoritelj od života i tako bi pušten baraba. oprostivši ga. krvnici ga pregrnuše starom odrpanom kraljevskom haljinom i nabiše trnovu krunu do moždana. knjiga 11. str. Poslije toga Pilat je nastojao osloboditi Isusa. Pilat je pitao Isusa: Odakle si ti? Isus mu nije odgovorio te Pilat nastavi: „Meni ne odgovaraš ti? Ne znaš li da ja imam vlast prikovat te na križ? Isus mu odgovori da on (Pilat) ne bi imao nikakvu vlast da mu nije dana odozgora. Međutim. Zrcalo od ispovijest.12 h Žudije traže od Pilata da se grob čuva jer je Isus rekao da će uskrsnuti. Zora i Matica hrvatska Zagreb 1972. krv božanstvena i neprociniva. Pilat ga je izveo pred svjetinu i kazao da u njemu ne vidi nijednu krivicu radi koje zaslužuje smrt: „Dostojno je dakle da se na njega smilujete. Kad su to začuli Židovi vikali su ako ga oslobodi bit će neprijatelj ćesaru. 250 Bartol Kašić.” Kažu da je na Isusu bilo pet tisuća udaraca.249 Bartol Kašić o Muci Gospodina našega Isusa Krista napisao je u Rimu 1638. godine: Poznaše Pilat da je Gospodin čist i pravedan i da je lažno radi zavisti optužen te ga htijaše osloboditi (bijaše običaj na Vazmeni dan osloboditi jednoga tamničara). i stoljeća. Udarali su ga i svega izranjavali “izlivaše se oda svih strana. u: Zbornik proze XVI. u: Zbornik proze XVI. Žena mu je pripovijedala da je u snu radi njega pretrpila strašna prikazanja. Vidjevši Pilat da nije uspio osloboditi Isusa smisli da Isusa bičevima izudaraju šestorica koji ga svukoše i privezaše na stup. 164 . šamarajući ga. PSHK. Šalju oružnike da čuvaju grob. 1972. Zora i Matica hrvatska Zagreb str. Najprije je bio udaran šibama od drače te bičevima od konopca koji na kraju imahu zvizde gvozdene i na kraju verigama od gvožđa. Ženu svoju Pilat ne htjede slušati da oslobodi Isusa. Razmišljanja od Gospodinove poglavlje XII. Izranivši tako Gospodina našega a zbog grijeha i opačina naših. Pilat reče svjetini (pučini) da ga oni uzmu i prikuju na križ. a da bi utažio jadovita i gnjevna srca židovska. knjiga 11.

Zora i Matica hrvatska Zagreb 1972. Budući se razbojnicima žurilo Isusu su dali Šimuna Cirenca da mu pomogne nositi križ. Kad je Bogorodica Djevica Marija saznala da joj sina vođahu. Krvnici su Gospodinu našemu dali da se napije vina pomješanog sa žuči. Došavši na Glavicu (tj. moja mati. Među tim ženama bila je i Veronika koja je rubac s glave dala Isusu da otare s lica znoj i krv. gdje se imaše posvetilište učiniti Bogu). ne velem ti da si moja već ti velim da si Božja. duševni raj Bartol Kašić. Po tragu kapljica krvavih. i XVII. razgledaj raspetoga Isukrsta čestokrat i s pomilovanjem kajući se od griha tvojih. Na tome je mjestu Abraham od svoga sina Izaka htio učiniti posvetilište. priredio Jakša Ravlić. s velikom je žurbom krenula. Taj se rubac tijekom godine više puta pokaže svemu puku u crkvi Sv. počni prolivati i ti riku od suza i očiju tvojih i ne pristani”. ko god ovu pjesmu zna na blagdanak na Veliki petak Bog mu dao.251 POĐE GOSPE TUŽNIM PUTEM Pođe Gospe tužnim putem Zagrnu se crnim skutem i ugleda drven križ. 206. Isus je to učinio i na rubcu ostavio svoju priliku zapečaćenu i svoju krv.sjedio i umio ruke (po židovskom običaju kako bi ukazao da on nije kriv za Isusovu smrt). 251 165 . glave mrtvačke. Tu je Isus pribijen na križu ostao do smrti. “O grišniče. Isus s križa progovara: O Marijo. stoljeća. Život Gospodina našega Isukrsta. knjiga 11. glasovima od trubalja i galami mnoštva slijedila je put. Isus je osuđen i naprćen teškim križom. Isusa je slijedilo veliko mnoštvo koje je molilo i plakalo. a on ga ne htjede ni okusiti. u: Zbornik proze XVI. str. Teže mi je uzdisanje Tvoje neg na križu rane moje. PSHK. Petra. Isus im je rekao da ne oplakuju njega nego sebe i svoje sinove.

Naziva je. Za Križiće su znali gotovo svi kazivači. Sam’ se vrata otvaraše. Među molitvama koje su se šaputale na Veliki petak jesu i ove: IŠLI JESU TRI PUTNIKA Išli jesu tri putnika K Majke Božje na Bistricu. Gospa dolazi do Isusova križa. Jedan veli: “Nosimo ga!” Drugi veli: “Ne ćemo ga!” Treći muči pa ga nosi. žali zbog njezine patnje više nego zbog rana koje su Mu zadali. Kad su došli bliz’ Bistrice. FF MO 2008. Rkp.252 (Ustirama u Rami) Tu pjesmu je ramski puk molio na Veliki petak. ne svojom. 1959. Molitva je slična Križićima koji su se molili na Veliki četvrtak sto puta. Malo dete Bog-Jezuša. 166 .na umrli dan. nego Božjom Majkom. Sami Jezuš misu služi. pa je to i tema ove pjesme. Čula ju je od svoje pok. rođ. a ovu molitvenu pjesmu znala je jedino Ruža Džalto koja ju je naučila od svoje pokojne majke. Na Kalvari otpeljali. Sljedeći stihovi imaju dramske elemente kao i većina ovakvih pjesama. Sami zvoni zazvonili. D. Našli jesu malo dete. Anđel nosi tužne glasi: “Sinka su ti ulovili. majke. Crni skut iz drugoga stiha otkriva nam Gospinu tugu i bol. Ljudi bi se zavjetovali da je izmole pedeset puta do podne. Kraj je također karakterističan za pjesme ove vrste – obećava se spas onome tko bude molio ovu molitvu na Veliki petak. na Ustirami u Rami. Gospa češlja zlatne vlasi. Veliki petak je dan smrti i muke Isusove. po kazivanju Ruže Džalto. 252 Mirjana Ćališ zapisala je u siječnju 2008. a on joj se obraća. Prvi stih: Pođe Gospe tužnim putem vjerojatno govori o Gospinom hodu za Isusom za vrijeme njegovoga križnog puta. Kad su došli na pol puta. diljem Hrvatske i Bosne i Hercegovine.

iza svega srca ječi. svetim uljem pomazane. slavna prsa lomiš?” Slavna Gospa progovara. jednog sinka ko jedinka. Svoje grozne suze roni. Zagreb 1972. ti si sveta i presveta. sve su križim prikrižene. Njoj dolazi sveti Pero. 253 167 . iza svega srca ječat. U tebi su lijepe crkve. Tude slavna Gospa kleči. sveta. MH. Zločinci mi dolaziše. prigrađene. lijepe crkve sagrađene. svega svita ponajvišeg. slavna prsa lomi. Isusa mi odvedoše Zlatna knjiga hrvatske narodne lirike. Progovara sveti Pero: “Što ti Gospe tude klečiš. str. sveti Pero. svega svita ponajlipšeg.” 253 (Žumberak) OJ NEDILJO TI SI SVETA Oj nediljo ti si sveta. sastavio Krešimir Mlač. svoje grozne suze ronit. sveta. iza svega srca ječiš.Po kamenu hodit mora. svetom Peri odgovara: “Kako neću ovdje klečat. Sagrađene. Ja imadoh jednog sinka. sveti Niko. sveta slavna prsa lomit. svoje grozne suze roniš. Teret križa sam si nosi. 160.

Sva se ploča raspadala od mirisa Isusova. Anđeo s neba silazio u kitice ukitio. Isusove slavne ruke. sve su čavlim probodene. sve su čavlim probodene. anđeli se pokloniše. lipa ruža. dok mu dođe do moždana.i na križ ga pripetoše. u subotu sedam puta. svakog petka po pet puta. gdje mu kruna slavna stala. niz križ drvo položene. a u nedilju devet puta.” Gospa bi se ukazala. Isusova slavna prsa. volio govoriti. slavna Gospa govoraše: “Ko bi moju molitvicu. a trnovu navijaše.” Isusove slavne noge. nebesa se rastvoriše. po križu su razapete. Tu je raslo lipo cviće. 168 . Isusova slavna glava. na nebesa odnosio. Zlatnu krunu odvijaše. Sveta krvca udarila i po ploči kapijala. Božja zvona zazvoniše. Tude sam Bog sidijaše. prije smrti petnest dana i ljudima govorila: “S anđelima ćeš putovati. sukijom su probodena. u vinčiće uvijao. Naviše je sa svih strana. ovih dana korizmenih. lipo cviće.

majka cijele kršćanske liturgije koja završava svečanom euharistijom koja označava Kristovu pobjedu nad smrću i u kojoj se odražava snaga Božje ljubavi koja od mrtvog čini živa. 256 Milovan Gavazzi. po sve vike vikova.-36. moru. Garištu iza tih krjesova pripisivala su se apotropejska svojstva: preko njega pregonila stoka kako bi bila zdrava. Sarajevo 2006. 297. Bdijenje počinje lucenarijem ili službom svijetla. str. retorika. 254 169 . str. na njoj se pali uskrsna svijeća koja simbolizira Isusa Krista uskrsloga . Pastiri su za taj dan pripravljali krjesove budno motreći cijelu noć da im tko ne bi prije vremena potpalio krijes. Vjernici posjećuju Božji grob.. U jutro toga dana svećenik je pred crkvom blagoslivljao vatru. unosi u župnu crkvu koja je u mraku.”257 U kasnim večernjim satima u crkvama počinje vazmeno bdijenje. amen. Matica hrvatska i HKD Napredak. Hrvatska književnost Bosne i Hercegovine u 100 knjiga.-299. 34. u procesiji. koju su momci i djevojke preskakali “u želji za ženidbom odnosno udajom. dj. epika. str. potocima.s apostolim vikovati. rijekama. Svijeća se. Taj je običaj bio posebno raširen u sjeverozapadnoj Hrvatskoj. U svim je hrvatskim krajevima na Veliku (Bilu) subotu bio običaj umivanja vodom koja je netom blagoslovljena u crkvama.254 (Hamzići kod Čitluka) VELIKA (BIJELA) SUBOTA Velika subota dan je šutnje i ozbiljnosti. Blagoslivlja se vatra izvan crkve. str. priredio Marko Dragić. 257 Hrvatski običaji.256 Na otoku Ugljanu kod Zadra na nekom većem prostoru sličnom trgu palila se od smilja i suhih drva uskrsna vatra – koleda. Hrvatska usmena književnost Bosne i Hercegovine: lirika. dj.svijetlo. nav. a ukoliko netko ne bi imao tu vodu valjalo se umiti na vrelima.255 Veliku subotu je karakterizirao obred obnove kućne vatre. nav. ugarci s zgarišta stavljani su u njive i vrtove kako bi plodnost bila bolja. 255 Isto. vjerovalo se da vještice i drugi demoni ne će imati vlast dokle dopre svjetlost i dim uskrsnih krjesova. Uskrsni krijes palio se i u noći s Velike subote na Uskrs ili oko tri-četiri sata predu samu zoru. iz suhe mladice daje da nikne novi život. 74.-76. slika te šutnje je odsutnost euharistije i ogoljeni oltar. 19.” O Isuse budi faljen.

org/kolumne.php?action=c_vidi&id=9425 Miji Gojsalić 11.259 ČUVARI GOSPODINOVA GROBA Običaj čuvanja Gospodinova groba u župi Radobilja star je najmanje dvjesta pedeset – trista godina. (E). Gospodinov grob se jedno kraće vrijeme čuvao sjedeći. krste se katekumeni. priprema večeru dok zvona slave uskrsnuće Gospodinovo. Ujutru je o ručku blagoslov ognja. U svakoj straži nastupaju po dva stražara koja su se u stara vremena mijenjala svako pola sata. Vazmeno bdijenje završava euharistijom. ali ni to nije bilo duga vika. postavlja ih paralelno s prvom dvojicom. str. treba se najprije zavjetovati i pridbilužit kod župnika. Stražari stoje jedan nasuprot drugomu u stavu mirno. Jedno je vrijeme bio običaj pranja nogu na Veliki Četvrtak. FF Split. g. obično ih svake godine ima između trideset i šezdeset. pale i vjernici svoje svijeće i pale se sva svjetla. Stražar može biti tko je hoće uz uvjet da je doličnoga ponašanja i da živi ili da je podrijetlom iz te župe. blagoslivlja se voda za krštenje. Broj stražara je neograničen. rujna 2007. pjevanje psalama. razvodnik straže dovodi drugu dvojicu stražara.katolici.258 Na Bijelu subotu je početak vazmenog veselja. a među njima i velik broj onih koji su čuvali grob po dvadeset i više godina. pale svijeće na oltaru. a kršćani se pozivaju na radosno slavljenje Gospodina. nakon čega slijedi svečani pjevani hvalospjev uskrsnoj svijeći. ispričao je Ivan Gojsalić. Rkp. Drugi dio bdijenja je Služba riječi. bere zelje i blitvu. Gospodinov se grob uvijek čuva stojeći. Većinom su mladi. tako mirno da ne bi okom trepnuli. sva zvona na crkvama. Stopanjica kuha pogaču i vari jaja za blagoslov. sluša se Božja riječ o stvaranju. ali nitko sa sigurnošću ne zna kad je točno počeo. U Poljičkoj krajini kažu da odmah počnu ptice pjevati. Tko se odluči čuvati Gospodinov grob. ali ima i starijih.Unosom uskrsne svijeće u crkvu. Poslije Službe riječi slijedi krsna služba. Po starom običaju zvona bi se zavezala na Veliki Četvrtak u podne. 64/07. To simbolizira pobjedu nad grijehom i smrću. pogleda lijevo i desno http://www. 259 258 170 . Kad je smjena. sin Matije. kroz psalme hvali se i slavi Gospodina i njegova djela. 9. rođen 1954. a danas se mijenjaju svakih petnaest minuta. Čitanja svetopisamskih tekstova. i tada je nastupala prva straža. Čitanja završavaju svečanom pjesmom Slava Bogu na visini i tada se oglase orgulje.

uvjeti stražarenja su znatno poboljšani i stražari imaju svoju prostoriju na koru crkve. i tada stražari padaju i već se slavi Uskrs. i tu se okupljaju i borave kada nisu na dužnosti. Nakon toga razvodnik straže vodi prvu dvojicu na mjesto gdje straža boravi . ušćipci i prisnac.to bi prije obično bilo u mrtvačnici. Za vrijeme Plača. kojeg bi nekoliko stražara pripremalo. Straža je opet počinjala na Veliki Petak ujutro. Na Veliki Četvrtak se stražarilo navečer za vrijeme obreda. čisti bakalar i krumpire i cijepa drva. Djeca bi jedva dočekala Veliki Petak jer bi ponijela škrgajice. oko sedam sati. a otkako je u kolovozu 1970. kad bi župnik rekao: "Udrimo Barabana. kada bi zazvonio Slava Vični. godine otvorena nova crkva. Svi su bili radoznali i svatko je htio vidjeti svoga kako stražari pa bi se stvorila velika gužva. dolaze na njihovo mjesto. pa dok bi završila. i zato su djeca jedva čekala Veliki Petak da ih isprobaju. riba. Tako je po starom običaju proslava Uskrsa započinjala već u subotu. a onda bi svi išli kući na spavanje. Na vratima crkve stražarima bi se davala uskrsna jaja jer je toga dana bio blagoslov hrane i pića. Kasnije se i taj običaj ukinuo. Tada prva dvojica idu korak unatrag. Kako bi počela straža. Djeca su živjela za taj dan. Uskrsna misa bi počela već u osam navečer i trajala bi do deset.je li sve u redu. jedan lijevo a drugi desno. i zatim udari kundakom puške o pod. Za vrijeme obreda bi bilo toliko svijeta da bi po nekoliko stražara moralo praviti red u crkvi. i trajala cijeli dan do navečer oko devet sati. Isto je tako bio običaj da onaj tko prvi put čuva Gospodinov grob dade nešto simbolično. stražari nastupaju na Veliki Petak uvečer oko devet sati i čuva se cijelu noć. Stražari su nosili kapu s frontinom. takmičili bi se čije su škrgajice bolje. U naše vrijeme. a na lijevoj strani kape svaki je stražar imao po maslinovu grančicu. jer je tada župa bila još naseljenija. 171 . kojima bi onda škrgajala do mile volje. a nova dvojica. jer je to znak da čuvaju Isusa iz Nazareta. Na Bilu Subotu straža je također počinjala ujutro. a i stara je crkva bila puno manja nego ova današnja. nikad nije bilo ni najmanjih izgreda jer se čuvanje Gospodinova groba uvijek smatralo najvećim zavjetom na svijetu. kao i danas. Za vrijeme straže uvijek se postilo. narod bi stao udarati po zidovima šibama koje su se donosile od kuće. dok bi završio obred Velikog Petka. a jedan je stražar bio zadužen za njih. I crkva je imala svoje škrgajice. branimo Gospodina!". jeo se bakalar. Po iskazima stražara. koji je počinje Gospinim plačom popodne u tri sata.

Tu čestitaju jedan drugome Uskrs i vraćaju se u crkvu u dva reda slušati svetu misu. praćeni ostalim stražarima. Sam događaj padanja izgleda ovako: u ponoć manje pet minuta dolazi dupla straža. Svi ostali stražari se poredaju po sredini crkve. prestrašili smo se! Uskrsao je! Zatim se dižu i ponizno izlaze iz crkve u njihovu prostoriju na koru crkve. dakle četiri stražara. pri tome su praćeni znatiželjnim pogledima velikoga broja nazočnih vjernika.Čuvari Kristova groba u staroj crkvi u Katunima Na Bilu Subotu čuva se cijeli dan. po starom običaju. zdesna i slijeva. zašto spavate? Ustanite! A oni odgovaraju: Ne spavamo. Ranije. Zatim u crkvu dolazi razvodnik straže s dva stražara i budi one stražare koji su popadali: Stražari Gospodinova groba. a po 172 . i kada on zapjeva Slava Vični. četiri stražara koja su na straži padaju i ostaju ležati nekoliko minuta. kada zvoni Slava Vični i stražari padaju. padala bi dva stražara. sve do ponoći. i time započinje proslava Uskrsa. Tada dolazi svećenik. okrenuti jedni prema drugima. svaki red sa po jedne strane oltara.

godine. ožujka i 25. a također bi i novčano pomogao kako bi se održao taj drevni običaj. Al uvijek je sve išlo pravim redom i padali su oni što su i bili na redu za padanje. iako je bilo sitnih provokacija na račun čuvanja. Podrijetlo mu je u židovskom blagdanu Pashe. nekoliko sati unaprijed bi se znalo koje su smjene na redu za padanje. Prvotno se Uskrs slavio svake nedjelje. E. a već 28 godina je župnik u župi Uznesenja Blažene Djevice Marije u Katunima. kada je došla UDBA i uz velike probleme pokupila sve puške. FF Split 2008. jer je to bila velika čast koga bi zapalo da padne. Grob se čuvao s pravim lovačkim puškama do 1953. Omiljen je među župljanima. vlasti tada nisu zadavale velike probleme. U Splitu stječe osmogodišnju naobrazbu u Klasičnoj gimnaziji (sjemeništu). Ni to danas više nije običaj. Rođen 28. u Slimenu. Vrlici. godine župnik don Većeslav Šupuk. običaj se nije ukinuo i održao se sve do današnjih dana. stanovnik Blata na Cetini. 260 Uskrsno scensko prikazanje Čuvanje Gospodinova groba srednjovjekovnoga je podrijetla. a posebice za gladnih godina. Metkoviću i dr. a nakon toga završava Teološki fakultet u Zagrebu. Od tada. Važno je napomenuti da su mnogi župljani dolazili iz Europe kao i iz prekomorskih zemalja kako bi izvršili taj veliki zavjet. ali čak ni u najtežim trenucima nije se posustalo. Rkp. Šest godina je djelovao u Australiji. župnik bi davao hranu i piće. Svećenikom postaje 1963. Židovi su Pashom slavili čudesna Božja djela koja je on Kristini Matić kazao je u Katunima 2008. rujna 1936. 260 173 . čuva se s drvenim puškama. (O tome će još biti riječi i u poglavlju Folklorno kazalište. Posebno je bilo teško u poslijeratnim godinama. godine.novom padaju četiri – to se običava od 1952. Baškoj Vodi. koje je izradio pokojni Špiro Zečić. u ta starija vremena narod je sa sobom u crkvu donosio malo vode kojom bi se umio kad župnik zapjeva Slava Vični. travnja. Vodicama. Neki su stražari onima što su bili na redu za padanje nudili po sto litara vina i dva pečena janjca da im prepuste svoje mjesto. Danas se osim u Katunima. godine. Za divno čudo. stoljeća slavi se jedanput godišnje nakon prvog proljetnog punog mjeseca. kada su komunisti na sve načine to pokušavali iskorijeniti. Također. između 21. pa sve do naših dana. Kako bi se približavao pad stražara. to jest Slava Vični.) USKRS (VAZAM) Uskrs je najveći kršćanski blagdan jer je Isus Krist svojim uskrsnućem spasio i otkupio Svijet. Uvijek. a od 2.

slavi se samo dan poslije Uskrsa . ti nam ga daj 261 To je službeni blagdan u gotovo svim europskim zemljama. st. te Kanadi. sirnice. Djevojke i domaćice u crkvu na blagoslov nose jaja. ti meni daj lip dar. a od 19. 262 Ove je godine (2008. Čileu. Ne smije se ništa baciti da se ne poljubi prije. (O tome je riječ u poglavlju Folklorno kazalište. a smotru je izvršio jedini preživjeli iz kornatske tragedije Frano Lučić.) održan 8. Svako dijete hoće da mu se obuče najljepša roba. Poslije uskršnjega objeda mladež se veseli igrajući i pjevajući.pokazao posebno izlaskom Izraelaca iz egipatskoga ropstva. Češkoj i Slovačkoj tradicija je da mladići na Uskrsni ponedjeljak probude djevojke prskajući ih svetom vodom koja je blagoslovljena na Uskrs. Sljedeća molitvena pjesma molila se na sam Uskrs trideset i tri puta: GOSPE MOJA Gospe moja. mlade ljutike. Kršćanska se vjera usredotočuje na Isusovo Uskrsnuće. 174 . Nekada se Uskrs slavio tjedan dana. Na Festivalu je sudjelovalo oko četiri stotine žudija iz dvadeset dvije župe u Republici Hrvatskoj te iz Vareša u Bosni i Hercegovini. Australiji. Uz blagdan Uskrsa vezani su u Hrvata mnogi drevni pučki običaji. Novom Zelandu. Argentini. festival u Šipurinama na otoku Prviću kod Vodica. Za ručak se jede blagoslov. a ne smije se ni dati živini. a ljudi se sastaju lijepo obučeni. Na taj dan tradicionalno se održava Festival žudija. mlada sira.) U Poljskoj. Sljedeće godine (2009) domaćin ta manifestacija bit će Kninu. Festival je posvećen vatrogascima poginulim na Kornatima.262 Žudije su mladići koji glume rimske vojnike koji su čuvali Kristov grob. Tvoj je sinak uskrsnuo na današnji dan Blažena Gospe. kao i u nekim afričkim i srednjoameričkim državama. ja ću tebi lip glas. a mladići i domaćini nose na blagoslov u vrču vina. Velika je misa pred podne. soli.261 Na taj dan u crkvama se spominje put uskrsloga Isusa Krista u Emaus s dvojicom učenika koji su ga prepoznali tek kada je lomio kruh. odnosno prijelaz iz smrti u život.Uskrsni ponedjeljak.

264 Mali Uskrs je tjedan dana iza Uskrsa. majke. ISUKRSTE O Isuse Isukrste. o Isuse Isukrste. ni velike spreme. Spasovdan) je blagdan koji je četrdeset dana nakon Uskrsa.) 265 Zapisala je Mirjana Ćališ u siječnju 2008. i na taj dan bi se janjci bilježili. 1942. FF Mostar. U stolačkom kraju taj se blagdan nekoć obilježavao: Prije je bio običaj da se na Spasovdan kolje nešto živo. Ali nikakva slavlja u kući nema. Onda ti ima nekavije običaja koji su više Srbi čvarovali ali su i neki naši uz nji prifatili. 28. uskrsnula duša naša na današnji dan. odredio jedan dan u sedmici kad se ne bi ni klale ovce nit bi se ispod nji' đubre izbacalo. D. Ustirama.na umrli dan.. UZAŠAŠĆE (SPASOVDAN) Uzašašće (Spasovo. ovaca. uskrsnulo tijelo tvoje na jutrašnji dan. Tako bi ko je imo puno tog živa. 2007. 263 175 .263 O ISUSE. po kazivanju Ruže Džalto. D str. komu je priteklo. (To je na neki način bio zavjet ili možda čak i žrtva. Jedu se jaja. čula od svoje pok. a slavi Kristov uzlazak u nebo. 264 Isto. smiluj nam se. uši bi im se zarezivale makazama kako tko hoće. Pazin) rođ. Rkp. To su ko radili ako su se bojali vukova ili bolesti pa bi čvarovali u to. Isuse. 265 Mariji Brać ispričala je na Dubravama kod Stolca Cvija Brać (djev. 1959.

268 Katarina Pejčinović zapisala je u srpnju 2007 godine od Jelene Rodić i Kazimira Džoje. i napunio svu kuću u kojoj su apostoli sjedili. kravama i volovim' oko rogova a ovcama oko vrata. Navečer bi dotjerali nazad u selo tako nakićenu stoku. 266 176 . bio običaj uoči Spasova da pastiri. kao što nema ni Uskrs. Biblijska povijest Staroga i Novoga zavjeta. Na taj su dan svi Isusovi učenici bili zajedno. 267 Taj blagdan nema određen datum.-207. Bog oživio od mrtvih i uzdignuo na nebesa gdje je primio Duha Svetoga i izlio ga. Neki su se podrugivali govoreći da su se apostoli ponapijali. D. Sutradan bi na Spasovo nosili u šumu dobar ručak. koji je pedeset dana nakon Uskrsa. 268 Janko Oberški. Rkp. Potom bi pomuzli krave i međusobno se polijevali mlijekom i moli se Bogu da tako bude i dogodine. “kao što svi vi vidite i čujete (…)”. S neba se začuo šum. 2007. str. Mnoštvo je bilo zbunjeno kada su čuli apostole kako govore njihovim jezicima. Split 2005. koji su gonili stoku na pašu u okolna brda u šumu. Petar je među apostolima ustao i rekao da se ispunilo obećanje proroka Joela: “Izlit ću duha svojega na svako tijelo”. kojega su oni razapeli.KIĆENJE STOKE U vareškom je kraju. Petar je rekao Izraelcima da je Isusa. Marjan tisak. a Petar im je rekao da čine pokoru i pokrste se jer će tako primiti Duha Svetoga i spasiti se. igrali se pastirskih igara i ručavali. od prvoga proljetnog cvijeća naprave vjenčiće koje su stavljali na stoku. Budući su Židovi toga dana obilježavali Pedesetnicu u Jeruzalemu je bilo mnoštvo naroda različitih narodnosti. Pokazali su se razdijeljeni jezici kao od vatre i na svakog od njih sišao je po jedan. Tada ih se tri tisuće pokrstilo i to je bio rođendan Kristove Crkve. 206. kao kad se digne silan vjetar. primjerice. Zbunjeno je mnoštvo pitalo što im je činiti. str. završavaju se uskršnji blagdani. 57. 266 DUHOVI Tim pomičnim267 blagdanom. FF Mostar. Napunili su se Duha Svetoga i počeli govoriti tuđim jezicima “kako im je Duh Sveti davao govoriti”.

KATARINO Sveta. Sinoć jesan ja vidila čudnim puton proletiše. za ne reći moja mati.3. ajme diko!” “Biž otolen. nit je blizu ni daleko. Oj. vruće čavle pronesoše. Kato. oslen si mi bratac mija. Katarino. Te se molitve upućuju svecima i sveticama Božjim kao molbe za zdravlje. Isus gleda i pogleda ne bi l’ koga svog ugleda. da je zvizda uvaćena. Tute j’ Diva k zemlji pala. tuga mi je oko srca za Isuson. ti otiđi tamo doli. ti Ivo. Teže su mi suze tvoje neg na križu muke moje. Teže mi je tvoje uzdisanje 177 . kao preporuka. blagoslov. sreću. MOLITVENE USMENE LIRSKE PJESME Mnogobrojne su molitvene pjesme koje i danas kazivači kazuju. Bole li te tvoje rane? “Ne bole me moje rane. SVETA. kao zahvala za uslišane molitve. uspjeh. Nikog svoga ne ugleda nego Ivu slugu svoga. dosad si mi sluga bija. slugo moja. Božja ženo. u tamnicu postavljena. Tužno plačuć kroz gradove nać ćeš Divu pokraj grada di raspravlja duge vlase i kaži joj tužne glase. na putu ga uvatiše na križ gori razapeše. otolen se j’ podizala: “Ajme sinko. Isukrston. KATO.

u Zadru 2004. 11. 269 178 . 15. s. godine kazala Tonka Martinić (rođ. Studentici Filozofskoga fakulteta u Splitu. U knjizi Molitvice Ante Jurić Arambašić navodi molitvene pjesme iz Kijeva i uspoređuje ih s molitvama iz knjige Duša tilu besidila. Roka i donosio mu hranu. godine u zaseoku Zelenikovac pokraj Jasenica). U tom mjestu je tada izbila kuga. FF Split. na seoskim prelima i čuvajući ovce. rođena 1924. Katarini Nekić. Njegov pas je pronašao sklonište sv. Baričević. od koje je i on obolio. Vlasnik je zapovjedio slugama da slijede psa i otkrili su gdje se skrivao sv. *** U knjizi Duša tilu besidila 120 je suvremenih zapisa starinskih usmenih molitvenih pjesama iz Bosne i Hercegovine.270 (Pučišće na Braču) Sveti Rok je bio bogat i svoje bogatstvo je dijelio sa siromašnima. st. FF Split. Rok. č. U jednom gradu u kojem je bio. 2005. Kazivačica je šezdesetih godina 20. preselila u Zadar. Branki Ćićerić. Otada se štuje kao zaštitnik od kuge. sv. u Pučišću na Braču 2005. Rok je molio za to mjesto i otjerao bolest. 1. god.1919. te je bio potjeran iz grada. u Pučišći na Braču). Sv. Rkp. 2004.. Pjesme je uglavnom naučila od svoje majke.”269 (Zadar) ZDRAVO ROKO PRIČESTI Zdravo Roko pričesti. 270 Studentici Filozofskoga fakulteta u Splitu.10. Propovijedao je po gradovima riječ Božju. godine kazala Nekić (djev.neg na križu moje umiranje. Sakrio se u drugom gradu gdje je živio jedan bogati čovjek. Bog ti hoće milost dati Sve od kuge ozdravljati Moli za nas sveti Roče Po velikoj tvojoj milosti Amen. sv. Rkp. izbila je kuga.

) nalazi se pjesma Kako se tuži duša svrhu tila. pr.). U Osorsko-hvarskoj pjesmarici je i pjesma Tužen´je zločestoga tila ko preminuje [s] sega svita u kojoj tijelo govori da će pribivati u zemlji do Sudnjega dana. Školska knjiga. 179 .4. dika i užitak. Početci staroegipatske književnosti vezuju se uz Staro kraljevstvo. Smrt ga je zatekla. g. g.-VIII. pr.) je jedna od najstarijih humoristično-satiričnih pjesama u svjetskoj književnosti. Didaktička sumerska poezija ogleda se u prenjima Emeš i Enten. Kr. Čitanka iz stranih književnosti I. do 2100. 271 Nevenka Košutić Brozović. 10-12. Kr. a od refleksivnih pjesama poemu Hvalit ću Gospoda mudrosti. sva lipost odbjegla. g. Duša savjetuje tijelo da se odluči pokoriti i da se ne goji jer će u smrdećem grobu u smradu izgnjiti. a na dušu nije mislilo. st. Pronalazak i posvećenje trnokopa i dr. Odjek sumerske pjesme Čovjek i njegov bog opaža se u biblijskoj knjizi o pravednom Jobu. 3-4. st. Duša tijelo upozorava da smrt nema milosti i da drage rastavlja u žalosti. Čovjek se u toj pjesmi razočarao nepravdama i sudbinom te je priželjkivao smrt. a poznavale su ih najstarije civilizacije. gdje su mu mladost i jakost. Kr. Inanna odabira zemljoradnika. (Velik je broj suvremenih zapisa hrvatskih prenja o razgovoru čovjeka i njegove duše. PRENJA (NADMETANJA) Prenja su moralno-didaktička nadmetanja. tisućljetna je sumerska civilizacija nestala pod naletom Amorićana. Pjesma je dvodijelna i napisana je osmeričkim dvostihovima i zasigurno je nastala davno prije XVI. pr. str. blago koje ljubi vele drago. Oko 1600.272 U Osorsko-hvarskoj pjesmarici (oko 1530.271 Istovjetno je intonirana mezopotamska pjesma Razgovor gospodara i sluge (oko 1000. Razočarani je čovjek odabrao smrt. Antologijski je primjer staroegipatskog prenja Razgovor čovjeka i njegove razočarane duše (oko 2250. Kr. druzi dok je ono u tuzi. a grob će tijelu biti svo stanje i imanje. 272 Isto. pr. gdje su mu stanja i imanja.). Kr. pr. Uzalud ga je duša odvraćala. Tijelo se tuži gdje mu je: ljepota i mladost. Procvat je te književnosti bio od 2300. Sumerska je književnost trajala koliko i Sumerani. Babilonska Pripovijest o siromahu iz Nipura (XIII. palače i postelje. g. Zagreb 1996. U toj pjesmi duša upozorava i prekorava tijelo da će brzo iz njega ići te mora ispovjediti grijehe jer je uživalo u strastima. g.) Od asirsko-babilonskih prenja valja istaknuti Razgovor tamarisa i palme.

.Tijelo nastavlja tuženje i obraća se družbi miloj i upozorava žive da će i oni umrijeti. 13. U tome prenju đavao nije mogao slušati Isusove riječi te je sa svojom vojskom navalio na Isusa koji je zapovjedio da se oblak spusti na zemlju. di se duša s tilon kara: “Kam’ ti sada amir konja? Kam’ ti sada plug volova? Kam’ ti sada krd ovaca? 273 Hrvatska književnost srednjega vijeka. PSHK. knj. ……………………………… Suvremeni zapis prenja Oj divice.274 Velik je broj prenja koja se i danas kazuju. 275 Vidi: Marko Dragić. 273 Prenje đavla s Isusom (Kako se je prel đaval s gospodinom Isuhristom) razgovor je između Isusa i đavola. sebi Boga otijaše. Zagreb 1945. str. skoro tilo pokopano. čistim postom. suvom žeđom. DI SE DUŠA S TILON KARA Brnjada spašen biše. Za drugim si mramoralo. žive ljude pritresalo. 1. Župni ured Kijevo. MH. Baška Voda. 414. zahvati đavola “i objesi ga glavom dolje”. Povijest hrvatske književnosti do preporoda. 1997. Duša tilu besidila (hrvatske pučke molitvene pjesme iz Bosne i Hercegovine) Mala nakladna kuća Sv. priredio Vjekoslav Štefanić i suradnici Biserka Grabar. 180 . 274 Mihovil Kombol. Anica Nazor i Marija Pantelić. gnjilo bilo. Tu se dara naslušalo. Jure.275 U suvremenim zapisima duša (umirućem) tilu besidi: ……………………………… “Ej ti tilo. str. Novo greblje načinjeno. što me nisi pridisalo. i: Molitvice (nabožne pjesme u selu Kijevu) Ante Jurić Arambašić. na molitvi svetoj staše.-420. sveta slavna čini 113 stihova. MH. Zagreb 2001.. Zagreb 1969. Zora.

Strašni đadri doletiše. nije duša naka bila. da je primiš gori k sebi.Kam’ ti žena uzorita? Kam’ ti dica plemenita? Čime si se ponosio. 181 . duša gori k nebu gleda. Kad se kune dragin Bogom. krivo klela ranan mojin. da te sunce ne ograne. kad si k misi polazio. Kad se kune mukan mojin. mene rane povriđuju. jadnu dušu poljamiše. krivo klela mukan mojin. zemlja. da te vitar ne zapune. Već se duša krivo klela. rogi su in ko u magarca. Gospa kleče na kolina prid Isusa Gospodina: “Oj Isuse lipi sine. kad je na onom svitu bila.” Isus tada ‘vako reče: “Oj Marijo. Kad se kune ranan mojin. Maglica se sva stiskaše. majko moja. di gori vatra i žerava. s kutju se zanosio. mene muke uzimaše. goli šljuci ostadoše. Crne kite ogrizoše. crnu zemlju pritiskaše. sve se trese nebo. ispod sela zalazio. moli ti se jedna duša. nit će moći izgoriti. Prostiću joj tamo doli. krivo klela dragin Bogom. Nit će moći prigoriti. iz zemlje iznikoše.

Pavičić. Pokopan je u Palestini u Lidu. Hrvatska usmena književnost Bosne i Hercegovine: lirika. 23. priredio Marko Dragić.278 5. godine. Genove. knjiga 4. VERSIFICIRANE LEGENDE Kroz minula stoljeća do naših su dana u usmenoj komunikaciji sačuvane versificirane legende: Sveti Jure i zmaj ognjeni i Sveta Kate. Hrvati sv. st. Dnevnik. str.-313. Senja. kao i o kralju Vladimiru. Lucićevu Vrtalu. Povijest hrvatske književnosti. velevlasti. Gruzije i td. a nalaze se u Trogirskoj pjesmarici. travnja 303. Mučen je i pogubljen u Kapadociji (Mala Azija) 23. Juri posvećena je i crkva u Podbrežju kod Zenice za vrijeme Kulina bana (1193. Visa. (drugo znatno prošireno izdanje). Hrvatska književnost Bosne i Hercegovine u 100 knjiga. P. Do naših dana sačuvao se običaj kantanja Muke Isusove na Veliki petak. ožujka 2005. Sv. stoljeću. Naklada P. g. Portugala. I. Na njegovom je grobu izgrađena katedrala. Poljičke Republike. 12 sati. 06. Sarajevo 2006. 278 HTV. Izvorni pučki napjev Gospinog plača prvi je put izveden na Hvaru 1510. str. retorika. Matica hrvatska i HKD Napredak. Od srednjega su vijeka u usmenoj komunikaciji legende o Svetom Juri. Budljanskoj pjesmarici i dr. Barcelone. 276 182 . Lovrana.277 U drugoj polovici XV. SVETI JURAJ Po tradiciji je sveti Jure bio rimski časnik. epika. Zagreb 2004. 277 Dubravko Jelčić.već će nako potamnit zauvike. Juru posebno štuju. a o tome svjedoči i gradnja crkve u čast toga sveca u Putalju kod Solina već u IX. Pjesmarici Miše Vrančića.). Armenije.. Sv. godine za vrijeme Dioklecijanova progona kršćana. dramatizirana je srednjovjekovna vjerska dijaloška pjesma Muka Isusova. Iznimno je štovan svetac kod mnogih naroda.276 (Polog kod Širokoga Brijega) Dijaloške su pjesme vezane i uz pasionsku tradiciju. Engleske. 312. Jure je bio zaštitnik srednjovjekovnoga bosanskog kraljevstva.

Juraja. I. st. koju će ti Jurjevdan donijeti.279 Godine 1380.-14. Jure koji je kopljem proboo zmaja. str. Juri. Sveučilište u Mostaru. 10.-VIII. Versificirana legenda o sv. Juri koji je kopljem probo zmaja i tako spasio Širin grad. 1751. među kojima je i ova: SVETI JURE I ZMAJ NEMILI Oćemo li jednu zapjevati. Jurjev danak iđe i još će ti ljepša radost doći. Daniele Farlati (1690.) navodi da se pokatkad običavalo prije svete mise u “Jurjevoj crkvi u Kaštel Sućurcu recitirati vrlo zbijenom mnoštvu s povišenog mjesta (…) ugodnim ritmom hrvatski pisanu povijest o životu i mučeništvu sv. pridodana je Kačićevu Razgovoru ugodnomu.–1819. pripovijeda se o čudesima koja su se dogodila po zagovoru sv. Leksikon ikonografije.Od 6. 5. st. Eto tebi lijepo proljeće. Venecija. st.– 1733. Tebi nosi ugodne darove. od staroga fakta i zemana. Diljem Bosne i Hercegovine i Hrvatske Hrvati i danas kazuju (prozne i stihovane) legende o sv. Veseli se Bosno slavna. Od 12. nastala je prva hrvatska lirska pjesmarica. st. str. tiha rosa zeleni livada i još će ti ljepša radost doći. a u njoj je prva pjesma Pisan svetoga Jurja. tu zeleno jezero bijaše. o glasovitoj njegovoj pobjedi u kojoj je ubio zmaja”. legende pripovijedaju o njegovoj mučeničkoj smrti.) u djelu Illyricum sacrum (sv. koju će ti Jurjevdan donijeti. uredio Anđelko Badurina. Zagreb 1990.-310. Diljem književne baštine. 280 Miroslav Palameta. Jure. 13. koja si no na glasu odavna.280 Ta se legenda kod Dalmatinaca skoro od VII. 279 183 . 308. Kršćanska sadašnjost. Ta je pjesma “transkribirana i objavljena početkom” XX. liturgike i simbolike zapadnog kršćanstva i Uvod u ikonologiju Radovana Ivančevića. Mostar 1996. Jure u njegovim svetištima. Kod Širen grada bjeloga. a od tada do danas u usmenoj je komunikaciji motiv sv. običavala izvoditi svake godine na Dan sv.

tu nemili zmaj prebivaše. Pa padaju mrtve na stotine.” Ona njemu rukama odgovara: 45. pa će t’ sa mnom prožderat zajedno. a djevojku cvileć ostaviše. Kad su bili nasred polja ravna. iskakaše gradu na bedeme. Božju je pomoć zazivao: “Božja pomoć. Kad se kralj dobro naplakao. sad će izać zmaj proždera. Ako njemu mita ne dadoše. ja ću tvoga zmaja pogubiti. 30. gizdava djevojko. 184 . što pogubi zmaja ognjenoga. pa gospoda natrag pobjegoše. “Muč. 40.” Govori joj vojvoda Jurko: 50. 35. neznani junače. da on dade ćercu jedinicu. 20. al’ od tuge i nevolje one. da je vode preko bila grada. roda viteškoga.” I još joj reče vojvoda Jurko: “Oćeš moju viru virovati. pa je redak kralju dolazio. Sav se Širen redom obredio.15. ne boj se. tu se grozno skupa naplakaše. on skakaše gradu na bedeme 25. mojim se krstom pokrstiti. iz onog zelenog jezera. Buduć Jure. mlađena je i visoka lipa. koja tješe biti za kraljicu. i padaju mrtve na stotine. grad mu dade mita i darove: Na dan ovcu i mladu djevojku. ne gledajuć ucviljenu majku. Djevojka je i od sebe lipa. gizdava djevojko. “Bjež odatle. lijepo svoju ćercu obukao i dao joj širensku gospodu. Od naglosti pram gradu iđaše.

zmaj nemili jezero zamuti. Pojas dade gizdavoj djevojci. A da vidiš vojvode Jurke. ja ću tebe od njeg izbaviti. kad moreš činiti takva čudesa. mala plaća dostojanstva tvoga. Bojnim kopljem zmaja ubio. Oćeš moju viru virovati i mojim se krstom pokrstiti. 185 . Kad su preko polja išli. Sve se krsti što u gradu biše i pravom se Bogu pokloniše. a Jure viče tanko glasovito: “Pokrsti se. I evo ti draga ćerca moja. da mu dadne velike darove. Al’ mu Jure dara ne htjedoše. ne izmiče junačkoga oda. pa povika Isus i Marija.” “Kad su tebi to dala nebesa. pa je svilen pas otpasao. neka bude zaručnica tvoja. u naglosti prema njima iđe. ja ću tvoju viru virovati i tvojim se krstom pokrstiti.55. priznaj kripost Boga istinoga. Kralj ga vodi u svoje dvorove. “Dajem ti prsten s ruke svoje. 90. o Širen kralju i prevari akarona svoga. 75. 70. 85. ljuta zmaja da vodi u ruci.” Al’ mu Jure dara ne htjedoše. I evo ti pola kraljevstva moga. 60.” “Vidim Jure tvoje hrabrosti 80. i da imaš nebeske kriposti. pristojan je te desnice tvoje.” Istom oni u riječi biše. pa je tude on zmaja svezao. ranjen zmaj zviždi straovito. 65.” I krsti se nasrid bila grada i s njim vojske dvadeset iljada.

282 (O sv. IV. već mu Jure vako govorio: “Ti obori. Juri bit će još riječi u ovoj knjizi. da pjevamo. retorika.95. 2004. pa sagradi crkve i oltare. vrh Biokova zove se Sveti Jure i td. knjiga 4.45. Hrvatska književnost Bosne i Hercegovine u 100 knjiga. epika. stavio joj prsten na ruku i uzeo je za svoju nebesku zaručnicu. Aleksandru rimskom cesaricu 105. sve idole stare. Prema legendi Katarina je prije krštenja u snu vidjela Djevicu Mariju kako u naručju drži dijete Isusa.-324. Tere Jure u Perziju ode i on mnoge obrati narode i obrati gospoju kraljicu. Muslimani su posebno štovali sv. priredio Marko Dragić. Djevica je zamolila Isusa da uzme Katarinu za svoju službenicu. Matica hrvatska i HKD Napredak. Sarajevo 2006. Kad se Katarina probudila.” 100. kod Kraljeve Sutjeske (stolnoga mjesta srednjovjekovnih bosanskih kraljeva) nalazi se Jurjevo vrelo. 282 FTV. ali je dijete okrenulo glavu rekavši da ona nije dosta lijepa. Juru. A ja iđem od mista do mista. 12. U Bosni i Hercegovini sv. u Aleksandriji u Egiptu. propovidat viru Isukrsta. 281 Hrvatska usmena književnost Bosne i Hercegovine: lirika. Potječe iz plemićke obitelji koja je kraljevskoga podrijetla. primjerice.) SVETA KATARINA Sveta Katarina Aleksandrijska rođena je u 3. str. Juri. na daleko bila poznata po svojoj ljepoti i učenosti. 321. vidjela je prsten na svojoj ruci i nosila ga je do kraja života. Katarina je. 186 . da se veselimo. st. Kad se probudila. i krv proli za svog Isukrsta i podnese vele muke dosta A mi da smo zdravo i veselo. Juru (Đurđa) štuju Srbi. 9. Tako. Nakon krštenja Krist joj se ponovno pokazao u snu.281 (Majdan kod Mrkonjićgrada) Neki toponimi baštine ime po sv. sve u strahu Boga velikoga. međutim. pitala se kako bi se svidjela malome Isusu i do krštenja se nije smirila.

283 187 . snažan je plamen s neba uništio kotače. st. izabrao Aleksandriju za glavni grad svoga dijela carstva. Katarina s knjigom koja predstavlja njezinu učenost. liturgike i simbolike zapadnog kršćanstva i Uvod u ikonologiju Radovana Ivančevića. Katarine. a ona je carevu ženu s pratnjom obratila na kršćanstvo. ali pod uvjetom da ona napusti Kristovu vjeru. ali je ona to s gnušanjem odbila. 1. Tada su Katarini odrubili glavu. str.). Međutim. te su se obratili na kršćanstvo. Anđeli su joj donosili hranu. Versificirane legende o sv. Razjareni car je tada donio smrtnu presudu za sve kršćane osim Katarine.283 Zapis legende o sv. Rumene su ruže cvale. U kršćanskoj ikonografiji sveta Katarina se obično prikazuje s krunom na glavi. Katarina je radije odabrala smrt i kralj je naredio da joj odrube glavu. Anica Nazor i Marija Pantelić.) i u Budljanskoj pjesmarici (XVII. U Katarinu se zaljubio poganski kralj.. 324-325. Leksikon ikonografije.U to je vrijeme car Maksimin II. 274. Katarini potječe iz latiničnog rukopisa časnih sestara Sv. a Katarina utamniči. te da je tako iskidaju na komade. Početkom 21. a tada: Divičanska krv se lila. 1969. Tu su legendu zadarske redovnice u koru recitirale na Dan Sv. Zagreb. Zanesen njezinom ljepotom ponudio joj je brak. Iznenađeni car pozvao je najučenije filozofe da pobiju vjeru. U nekim je slikama sv. Katarini nalaze se u Korčulanskoj pjesmarici (XV. Htio je Katarinu dovesti u svoj dvor.277. s palmom koja simbolizira pobjedu te s mačem koji simbolizira mučeništvo i pobjedu. Katarina ih je zasjenila. Katarina je odlučila posjetiti cara i odvratiti ga od njegove odluke. st. dok se presuda izvršavala. Katarine i Krista. Odlučio je iskorijeniti sve kršćane. Mnoge slike prikazuju zaruke sv.284 U kršćanskoj je tradiciji sveta Katarina zaštitnica djevojaka. st. priredio Anđelko Badurina. Car je naredio da se filozofi pobiju. Očajnički je naredio da je svežu između četiri kotača optočena oštricama. Uzalud je car glađu pokušavao na pokornost prisiliti Katarinu. str. priredio Vjekoslav Štefanić i suradnici Biserka Grabar. u ruže pritvorila. st. Katarini kojoj je otac. 284 Hrvatska književnost srednjega vijeka. mnoge Hrvatice u Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini kazuju lirske pjesme o starokršćanskoj mučenici sv. knj. Marije u Zadru s konca XV. Kršćanska sadašnjost. kralj. koja predstavlja kraljevsko podrijetlo. rano umro. Zagreb 1990. PSHK.

Sarajevo 2006. 285 Hrvatska usmena književnost Bosne i Hercegovine: lirika. Seser prosi na sve strane od otalen Irudane. SVETA BILA Sveta Kaja. priredio Marko Dragić. sluge. (Danas u Dalmaciji kazivačice kazuju i stihovane legende o sv. Hrvatska književnost Bosne i Hercegovine u 100 knjiga. “Vidiš tute vaik stati neg se moja žena zvati. Neka tavni devet ravni. I ustre naoštrite. A Isus mi prsten dava Da ga nosim u raspašću.” Kad je kralj razumija On je slugan naredija: “Ajte.” Kad se navršilo devet godinica ravni: “Ajte. Mene j’ Gospa zaručila. I Kaju na ustre raznesite. sveta bila pa se ne ti udavati.cilom svitu mirisale. ni za grije poznavati. Nek’ se sunca nasunčaju I miseca nagledaju. Matica hrvatska i HKD Napredak. 188 . odšetajte I kola naperite. 324. knjiga 4. I u tavnicu je stavite. sv.” “Volim ode vaik stati neg’ se tvoja žena zvati. odšetajte One kosti izvadite. epika. sluge. str.” Kad su sluge došle prid tavnicu Sva j’ tavnica ka danica.-326.285 ………………………. retorika. Ceciliji i dr. Nikoli Taveliću.) SVETA KAJA.

zvizdon kapu napuljala. FF Split. Anđeli joj svićon svitle. Sinu Božji budi ‘valjen Po sve vika.” Kad je kralj razumija on je slugan naredija: “Ajte. Kad smo došli prid tavnicu sva tavnica ka danica u njoj Kaja ko divica.” Kad joj ništa ne mogaše U more je uvališe. zvizdon kapu napuljala. Misecon se opasala. Amen. gospodaru. Anđeli joj svićon svitle. Perković. ako gine tilo moje Nek’ ne gine duša moja. godine. 2004. rođena 1921. u Zadru 2004. Prid njon puna trpezica Kruva pribiloga i mesa debeloga. Kaja Boga zavapija: “Bože mili. moj kralju.286 (Zadar) Zapisala je Katarina Nekić. Rkp.” Kad to Kaja oču. godine. A ona bile knjige štije. Da ti kažem jedno čudo. 286 189 . “A. sluge. Al’ ti pusti tio rosu Da zaladi oganj vatre. odšetajte I vi peć ugrijte Kaju u peć zaprećite. Kad su tako opazile one natrag usprednile. Kazala joj je Marija Brković rođ.U njoj sidi Kaja ka divica. Misecon se opasala. A oko nje se anđeli savijaše Na nebesa je odnesoše.

Isus ju je zaručio. daj i nama svete masti. pa slugama poručuje: “Brzo na put požurite i ni časa ne kasnite. pogodi je kao malj.” Virne sluge potekoše Katu u dvor dovedoše. Livom rukom prstenova. a prsten joj srcem sjaje. Umri Kati. da se njome namažemo i za grijehe pokajemo. Kata mora prije zore. doć u moje bile dvore. u Isusa zaručnica. na blag danak u nedilju. desnom rukom znamenova. velevlasti i oblasti. otac kralj. Kralj poganski za nju čuje. Kata cvita u milosti. Od mudrosti Kata sjala. Od lipote Kata cvala. u matere jedinica. Da mi bile dvore krasi i milinom srdžbu gasi. velevlasti. Kralj joj tada progovara i pogodbu strogu stvara: 190 . bile dvore očarala.SVETA KATE. Sveti znamen čar joj daje. Osta Kata sirotica. u lipoti i kriposti. VELEVLASTI Sveta Kate. bile dvore obasjala.

u ruže pritvorila. Amen. Hrvatska književnost Bosne i Hercegovine u 100 knjiga. cilom dvoru bit ćeš dika. u raj Katu tad odnili. tvoju glavu odrubiti. pokraj Krista zaručnika. retorika. Ako ne će tako biti. tvoju slavu oblatiti. Božja dika. ja ću tebe pogubiti.“Moraš Krista ostaviti. nego Krista ostaviti. priredio Marko Dragić. O Isuse budi valjen. Sarajevo 2006. cilom svitu mirisale.” Kada kralju biše jasno. neću gazit viru pravu. da će Kata umrit časno. 191 . Blista Kata. Rumene su ruže cvale. imat Krista zaručnika. knjiga 4.287 (Dragićina kod Gruda) 287 Hrvatska usmena književnost Bosne i Hercegovine: lirika. Kad ostaviš zaručnika. 324. Najveća je moja dika. ni za glavu.” Na to Kata progovara kralju vako odgovara: “Ni za slavu.-326. Radije ću mrtva biti. Divičanska krv se lila. epika. str. Anđeli se okupili. on je dade pogubiti i glavu joj odrubiti. da bi mogla slavna biti. po sve vike vikov. Matica hrvatska i HKD Napredak.

stanje mi je dodijalo teško u tamnici lošoj kući tvojoj. rek bi da si roda gosposkoga?” Govori joj sužanj Vladimire: “Ma ja nisam roda gosposkoga. ja se nisam junak oženio.” Kad to čula Kosara divojka. nisam vidi’ mile majke moje. ža’ ti joj je bilo. tiho zboriš. Ona mu je besidila mlada: “Što ti mi je. da ga bor ubije! Na božju me viru privario.VLADIMIR I KOSARA Procmili’ je sužanj Vladimire u tamnici krája bugarskoga. Začula ga Kosara divojka. Od tega mi ni na pamet nije. u tamnicu mene postavio. mili Bože. nego sam se majke uželio i mojega dvora bijeloga. a sužanj sam starca babe tvoga Samojila. i šeta se babi u kamari. Kosara divojka. moj sužnji nevojni. lipa ćerca kraja bugarskoga. cmili teško i nevolja mu je. ponizno govoriš. da me pusti do dvora mojega. a na viru opet ću mu doći. Moli babu tvoga velikoga. i njemu je tiho besidila: 192 .” Besidi mu Kosara divojka: “Spovidi se. moj sužnji nevojni? Što niz obraz grozne suze roniš? Oli ti je stanje dodijalo u tamnici lošoj kući mojoj?” Odgovara sužanj Vladimire: “Duše moja. neg sam sinac kraja slovinskoga. Jur je ovo devet godinica.

i vodi ga u kamare svoje. neg mi pusti sužnja Vladimira za mojega draga virenika!” Više mu se s manjim ne mogaše.“O tako ti. žuti su mu brci do za uho. jer te zove Kosara divojka. babo dobro moje. 193 . jer se babi vije o grjavce. Žuta mu je do pojasa brada. Mili Bože. u tamnicu nogom udarila: “Ustani se. sužanj Vladimire. da pušćiva sužnja Vladimira. ma najveće sužanj Vladimire. a za nje je draga virenika. tri barbira ona nahodila. i pusti mi sužnja do jednoga ma ne sužnja moga Vladimira!” . moj sužnji nevojni. lipa ćerca kraja bugarskoga. i izajdi tamnici na vrata. on joj dade ključe od tamnice.” Kad izajde tamnici na vrata. jer te draga zaručnica zove!” Muči sužanj. ja ti ne ću od krajestva ništa. svi ti sužnji u tamnici cmile. jedan brije. za mojega draga zaručnika!” -“Vele luda Kosara divojko. kako da ne čuje. babo dobro moje. ti vazimaj ključe od tamnice. Ona pojde tamnici na vrata. velika ti hvala. i otari grozne suze tvoje.“O moj babo. kraj mu dava ćercu jedinicu za njegovu dragu zaručnicu. a treći mu nojte obrižuje. a drugi ga striže. hitila ga za bijele ruke. velo dobro moje. Pusti mi ga. Opet mu je mlada govorila: “Ustani se.

1. pa ga šaje dvoru bijelomu. dakle. (Nema podataka da li je pjesma o kralju Vladimiru bila u usmenoj komunikaciji prije Kačića. Vesela bodi Maria.I dava mu po krajestva svoga. Hrvatska usmenoknjiževna čitanka. Legendu o kralju Vladimiru fra Andrija Kačić Miošić u Razgovoru ugodnomu navodi i u proznom i versificiranom obliku (150 stihova).) 6. Liber. Ta pjesma ima 81 stih. 72. Stihovane legende o kralju Vladimiru obuhvaćaju epizode: usužnjenoga Vladimira. knj. 288 194 . ROMARSKE PJESME Romarske su vjerske pjesme koje su pjevale skupine hodočasnika. 1914. Usmenu legendu o kralju Vladimiru. oslobađanje Vladimira i njegovu ženidbu s Kosarom. Ta je legenda nadahnula Kačića Miošića da narodnim stilom spjeva Pismu od kralja Vladimira. Školska knjiga. 289 Povijest hrvatske književnosti.289 (O kralju Vladimiru bit će još riječi u poglavlju Povijesne predaje. skoro upola manje od Kačićeve pjesme. dakle. napisale Maja Bošković – Stulli i Divna Zečević. prvi je zapisao pop Dukljanin. Zagreb 1995 str. da pozdravi milu majku svoju.) Vjerojatno je Kačićeva pjesma prešla u usmenu komunikaciju. 288 (Smokvica. ZACVELA VINSKA JAGODA Zacvela vinska jagoda. Stipe Botica. 119-120. Korčula) *** Usmeno-književni žanrovi se pokatkad preoblikuju. str. * Višestruke su interferencije usmene i pisane književnosti. knj. susreta s Kosarom. Zagreb 1978. VI. g. prelepa vinska jagoda pred Majkom Božjom Bistričkom. Mladost. Navedena lirska pjesma Vladimir i Kosara nalazi se u Hrvatskim narodnim pjesmama.

Mariu mi darujemo z jednom zelenom kiticom: Mariu mi darujemo z lepimi drobnimi čiselci. Jezuša mi darujemo z lepimi žutimi križeci. Majku Božju Bistričku. Ponizite se vse gore kaj bomo vidli Zagorje. vesele dare nosiju. Hrvatska usmenoknjiževna čitanka. Prelepo drobno čiselce. prelepe žute križece. veselo k tebi odiju. Zagreb 1995. 290 195 . Vesela bodi Maria Majka Božja Bistrička.290 (Zbelava) U Bosni i Hercegovini nisu zabilježeni primjeri romarskih pjesama. Pred njom cvete jagoda s kem se meše služiju. Školska knjiga.veseli tvoji romari. str. grešna tela napajaju. 27. Bronzin na kominu Vidi: Stipe Botica.

Zagreb 1990. Bakotić. Biblija i hrvatska kulturna tradicija. Matica ilirska.IZVORI I LITERATURA 1. Đenana Butorović. Školske novine d. Jugoslavenska akademija znanosti i umjetnosti. Školska knjiga. Božić. 1984. pučka pobožnost. Bosansko-hercegovačka književna hrestomatija. Botica. 2. Tvrtko. Stipe. Stipe. Botica. VI.o. Stipe. Zavod za izdavanje udžbenika. 1. Institut za narodnu umjetnost. 8. Zagreb 1996. Tvrtko. knjiga XI. 13. Hrvatski uskrsni običaji..o Zagreb 1994. Stipe. Sarajevo. dr. 14. Jasna. Čubelić. Botica. 12. Korizmeno-uskrsni običaji hrvatskog puka u prvoj polovici XX. Lijepa naša baština (književno-antropološke teme). Golden marketing. 4. SHK. Školska knjiga. Bortulin. Jukić. Delorko. Botica. Zagreb 1963. Vl. 15. Petar. nakl. Tvrtko. Lirske narodne pjesme (Antologija) IV. Zagreb. D. Zagreb 1960. dr. 5. Andrija. Povijest i historija usmene narodne književnosti. drugo izmjenjeno i dopunjeno izdanje. MH. sv. Urednik I. zajednica. Ljubomir Zuković. Zagreb 1998. Bosanski prijatelj. Lirske narodne pjesme. knjiga II. Čubelić. urednik dr. Narodna književnost. Znanje. 11. Zbornik za narodni život i običaje južnih Slavena. Hatidža Krnjević.. Hrvatska usmenoknjiževna čitanka. Zagreb 1906. Zagreb 1997. Istarske narodne pjesme. F. Zagreb 1995. 6. izdanje. Zagreb 1861. Zagreb. Pogled na ideologiju narodne poezije. običaji u Belom na otoku Cresu. 196 . Čapo-Žmegač. Zbornik Kačić. Sveučilišna naklada. Olinko. Bošković-Stulli. Usmeno pjesništvo u obzorju književnosti. 17. Biserno uresje (izbor hrvatske usmene ljubavne poezije). Filozofski fakultet Zagreb. Botica. Zagreb 1972. Školska knjiga. stoljeća. V. Čubelić. izdanje. Stipe. Zagreb 1995. 3. 9. Usmene lirske pjesme. Stipe. Zagreb 2003. III. Split 1961. 1972. uredio Antun Šoljan.. Maja. sv. Boranić. 16. Botica. Zagreb 1978. Andrija Kačić Miošić. 100 najvećih djela svjetske književnosti. izdanje. 7. 10.

str. 275-296. Hrvatske narodne balade i romance. Zagreb 1975. Narodne pjesme s otoka Zlarin. 197 . Katolički bogoslovni fakultet Sveučilišta u Splitu. 3. Marko. Ljuba Ivanova. Olinko. Olinko. Erlangenski rukopis (Zbornik starih srpskohrvatskih narodnih pesama). knjiga 4. Dragić. Katolički bogoslovni fakultet Sveučilišta u Splitu. Jure. Baška Voda 1997. retorika. Apotropejski obredi. 32. 1 (1-192). Olinko. Narodna umjetnost. Šurmin. Zanemareno blago. 19. Crkva u svijetu br. Sjećanja. Delorko.18. Dragić. Crkva u svijetu br. Čakavski sabor. Povijest književnosti hrvatske i srpske. Croatica et Slavica Iadertina. Mostar 2007. 31. Hrvatska usmena književnost Bosne i Hercegovine: lirika. Split 2008. običaji i ophodi u hrvatskoj tradicijskoj kulturi. Split 1969. Zagreb 1979. Zagreb 1980. MH. Hercegovina. Zagreb 1908. Dragić. Odjel za kroatistiku i slavistiku. Delorko. 20. Dragić. Zagreb 1956. Delorko.. epika.-12. 21. 21. br. 96-117. Ladarice. Mala nakladna kuća Sv. Dragić. Olinko. Hrvatska književnost Bosne i Hercegovine u 100 knjiga. 25. br. Zagreb 1988. kraljice i dodole u hrvatskoj tradicijskoj kulturi i slavenskom kontekstu. Delorko. 30. str. Delorko. Olinko. Dr. Narodne pjesme s otoka Brača. Duša tilu besidila (hrvatske pučke molitvene pjesme iz Bosne i Hercegovine). Otimanja zaboravu (Dojmovi. knjiga. Delorko. Delorko. Split 2007. Marko. Baška Voda 1995. 11. MH. Matica hrvatska i HKD Napredak. 23. Marko. str. 17. Sarajevo 2006. godišnjak za kulturno i povijesno naslijeđe br. Marko. 28. br. Univerzitetska riječ. II. Dragić. Marko Sveta tri kralja u hrvatskoj tradiciji. Nikšić 1987. priredili Radoslav Medenica i Dobrilo Aranitović. Dragić. Hrvatske starinske narodne pjesme sakupljene u naše dane po Dalmaciji. Marko. 29. 33. Narodna umjetnost. 1 (1-196). 24. Đuro. Tuj tunja tu jabuka (Hrvatske narodne lirske pjesme iz Rame). str. Mala nakladna kuća Sveti Jure. Zlatna jabuka.. Olinko. 67-91. Osvrti). 27. MH. 26. Split 1976. Olinko. Sveučilište u Zadru. Marko. 369-390. Zora. Narodne pjesme otoka Hvara (prema zapisima osmorice sabirača Matice hrvatske u devetnaestom stoljeću). 22. Zadar 2007. Drvo badnjak u kršćanskoj tradicijskoj kulturi.

Hrvatske narodne pjesme. MH. Zagreb 2003. Književni krug Split. Muza uči pisati. Anica Nazor i Marija Pantelić. Beograd 1987. Sveučilišta u Zadru. Frangeš. knjiga peta. Milovan Godinu dana hrvatskih narodnih običaja. Petar. Monika Suvremena katolička enciklopedija. sc. 47. str. Sveska druga. Krisnice i Zeleni Jure u karlovačkoj okolici u XIX stoljeću. uredio dr. Odjel za kroatistiku i slavistiku. s francuskoga preveo Goran Rukavina. Ilić Oriovčanin. Fikcija i dikcija. Nikola Andrić. Ceres. PSHK. (Pričalice i lakrdije). knjiga druga. Hrvatske narodne pjesme. Narodna starina. priredio Vjekoslav Štefanić i suradnici Biserka Grabar. broj. X. Zagreb 1909. Književni krug Split. Odio drugi. August Cesarec. Hrvatske narodne balade i romance. Zbornik studentskih radova. 45. Helwing. Novinsko-izdavačko i štamparsko poduzeće Čakovec 1964. 35. 42. s ruskog prevela Lidija Subotin. Heffler. Michael. 40. vlasnik. knjiga prva.. 49. 1. glavni i odgovorni urednik Dr. 41. Zagreb – Ljubljana 1987. Grgec. 46. MH. Povijest hrvatske književnosti. Grafos. Hrvatska državna tiskara. Alemko. Zagreb 1969. sabrao Martin Meršić. 38. Hrvatske narodne pjesme. Hrvatske narodne pjesme. Gerard. dr. Hrvatska književnost srednjega vijeka. Zagreb 1943. 50. 44. Gluhak. Zadar 2006. Razmišljanja o usmenosti i pismenosti od antike do danas. Split 2008. Josip Matasović. Vanda Babić i mr.. 48. Hrvatski etimološki rječnik. Eric A. Havelock. Zagreb 2002. III izdanje. redakcija i komentari Vinko Žganec. AGM. Zagreb 1914. K. 37. uredio Olinko Delorko. 36. Luka. priredio Stipe Botica. Problemi narodne kulture u srednjem veku. Zora. 51. 43. Zagreb 1931. Glazier. Split 2005. Zagreb 1846. Genette. Zagreb 1951. MH. Gurevič. Jačkar hrvatske narodne jačke iz Gradišća. Knjiga šesta. uredio dr. Gavazzi. knjiga. Ivo. A – E. sc. Hrvatski sabor kulture. Nikola Andrić. knj. Zagreb 1991. Josip Miletić. Hrvatski običaji. Narodni slavonski običaj. Petar Hrvatske narodne pjesme.34. Ženske pjesme. (ženske pjesme). Zagreb 1993. 198 . sveska prva. priredio Stipe Botica. Ferdo. 2. 26. 39. priredili doc. Split 2007. Slobodna Dalmacija. (romance i balade). Grgec. Razvoj hrvatskog narodnog pjesničtva. Aron. 278-280. Zagreb 1944.

Kolo (Almanah). knjiga 11. Glasnik zemaljskog muzeja Bosne i Hercegovine. XXIV/XXV. III. Zagreb 2004. Bartol Život Gospodina našega Isukrsta. Usmena književnost. do 1953. Radmila.-IX.1996. Aleksandar Zrcalo od ispovijest. Marjanska vila ili Zbirka narodnih pjesama sakupljenih u Spljetu. stoljeća. Sarajevo 1961. 56. 69. 53. Bugaršćice. u: Škreb – Stamać Uvod u književnost. str. Split 1889. Povijest hrvatske književnosti do preporoda. NS. Nevenka. od 1842. 65. Kajmaković. PSHK. 59. Kuba. Junačke narodne pjesme (hrvatske i srpske). Dujam Srećko. MH. Josip. 229-231. Klaić. Kombol. Zagreb 1996. poboljšano izdanje. Hatidža. Vuk. Narodni običaji stanovništva Lištice. Stef. 61. XV-XVI. Košutić – Brozović. Zora i Matica hrvatska Zagreb 1972. PSHK. Školska knjiga. Globus. Etnologija. Antologija narodnih balada. 68. Zora i Matica hrvatska Zagreb 1972. 58. 60. SV. Nevenka. 64. Kajmaković. priredio Jakša Ravlić. Mihovil. Maskirani ophodi. i XVII. 62. Zagreb. V. Srpski rječnik. I. Karaman. knjiga 11. istumačen njemačkijem i latinskijem riječima. Karadžić. 67. Glasnik zemaljskog muzeja. NS. Organizator. 55. Povijest hrvatske književnosti. Kekez. Pavičić. Zagreb 1996.. priredio Jakša Ravlić. Nakladni zavod MH. Kašić. Zagreb 1925. Školska knjiga. IV. Radmila. Komulović. 199 . (drugo znatno prošireno izdanje). Krnjević. Srpska književna zadruga. Zagreb 1977. Josip. 54. Etnologija. 1852. i XVII. Rječnik stranih riječi. Izdanje hrvatskih srednjoškolskih profesora. Sarajevo 1984. (1704). P. Naklada P. Kombol – Novak. 57. Hrvatska književnost do narodnog preporoda.52. u: Zbornik proze XVI. Košutić-Brozović. 63. Bratoljub. Dubravko. Zagreb 1986. u: Zbornik proze XVI. Zagreb 1980. Zagreb. neizmjenjeno izdanje. sv. str. 299-318. stoljeća. Zagreb 1945. Beograd 1978. 66. Školska knjiga.. Svjetlost. Čitanka iz stranih književnosti 1. Beč u štampariji jermenskoga namastira. priredio dr. knj. Milan Strašek. Kekez. Pjesme i napjevi iz Bosne i Hercegovine. Ludvik. izdanje. Jelčić. Sarajevo 1969/1970. Čitanka iz stranih književnosti 2. I. Razmišljanja od Muke Gospodinove poglavlje XII.

Društvo Sv. 84. Tomislav. Medini. JAZU. Narodne pjesme (O 1000-godišnjici kraljevstva hrvatskog 925. str. MH. Župni ured Kijevo. D. Leksikon hrvatskih pisaca. Zagreb 1926. Svjetlost. Sarajevo 1974. urednik dr. Lozica. JAZU. Zagreb 1926. Boranić. Značaj slovensko-balkanske i kavkaske tradicije u pručavanju stare slovenske religije. Sarajevo. D. Vlajko Palavestra. Katančić. Uredio Anđelko Badurina. MH. Godišnjak.70. Knjiga XXIX. II. Narodne pjesme srpsko-hrvatske. Mikac. Boranić. III. Ivan. Godišnji običaji (Brest u Istri). 1. 73. izdanje. Zagreb. Zagreb 1902. 83. PSHK. 1973. 86. izdanje. Matija Petar izbor iz djela. priredili dr.. Stjepan. i 25. Zbornik za narodni život i običaje južnih Slavena. Kulišić. Kršćanska sadašnjost. Zagreb 2002. Ivan. Crikvenica 1907. autor koncepcije Krešimir Nemec. Gange. Špiro. Duvno 1973. Zagreb 2004. 88. Zora. Poganska baština. 71. Narodne lirske pjesme. Povijest hrvatske književnosti u Dalmaciji i Dubrovniku. Stanislav. urednik dr. 80. knjiga 23. Centar ZA balkanološka ispitivanja. Molitvice (nabožne pjesme u selu Kijevu) Ante Jurić Arambašić. Hrvatske narodne pobožne pjesme. 77. Macan. Marjanović. Školska knjiga. Folklorno kazalište. Narodna književnost (izbor studija i članaka o narodnoj književnosti). 81. str. Stara Slavenska religija u svjetlu novijih istraživanja posebno balkanoloških. Hrvatske narodne pjesme. str. Milanović. 109-184. 78.). Mijatović. Hrvatska istarska pjesmarica. Čaranje i gatanje. knjiga 9. 200 . Knjiga XI. Zagreb 1933. Erasmus naklada. Zagreb 2001. Špiro. knj. Đenana Buturović i dr.1925. Zagreb 1990. Milorad. 215-223. M. IV. pripremio Branko Vodnik. 1. 85. 74. 82. 75. Lozica. Zagreb 1932. Kulišić. sv. 72. 79. 1924. Jakov. Gorica 1925. priredio Olinko Delorko. Golden marketing. lirske. Mažuranić. 87. Zagreb. III. Anđelko. Božo. 23. 1963. sv. Knjiga XXIX. Zagreb 1996. Mohora za Istru. Jeronimska knjižnica. knj. Zagreb 2000. Zbornik za narodni život i običaje južnih Slavena. 1. Sarajevo 1979. Juraj. 76. 224-234. liturgike i simbolike zapadnog kršćanstva i Uvod u ikonologiju Radovana Ivančevića. Lahner. izdanje. MH. Leksikon ikonografije.

Mostar. Tanja. A – E. sv.. Šenoa. Marjan tisak. Helwing. u Zagrebu i na Rijeci. Tanahna galija. izdanje. urednik dr. 96. priredili Michael Glazier i Monika K. Crnoj Gori. Split 2005. 1. Zagreb 1961. Jugoslavenska akademija znanosti i umjetnosti. Univerzal. Orbini. knj. knjiga XXVIII. “Istra kroz stoljeća”. Mladost. 99. 90. u: Uvod u književnost (urednici Fran Petre i Zdenko Škreb). 1996. Palameta. 97. Matej. Knjiga o Božiću. Split 2005. 201 . Zbornik za narodni život i običaje južnih Slavena. Dunja. Suton. Dalmaciji a najviše po Hercegovini. Jerko. str. Zagreb 1978. Šum šumi. Mavro Kraljevstvo Slavena. inv. Povijest hrvatske književnosti. od 1852. Janko Biblijska povijest Staroga i Novoga zavjeta. Zagreb 1999. Primjerak se nalazi u Franjevačkoj knjižnici Mostar. Petre.89. knj. Fran. O dualizmu u vjeri starih Slovjena i o njegovu podrijetlu i značenju. 105. 39. sign. 95. Vuk vitez Vrčević. Suvremena katolička enciklopedija. Zagreb1876. Perić-Polonijo. Rihtman-Auguštin. Tuzla 1991. Oberški. Zagreb 1995. Zagreb 1986. Sveučilište u Mostaru. 21. Nadbiskupska tiskara Zagreb. 100. 102. Književni krug Split. grm grmi. 93. Školska knjiga. Sova. 1. Mostar 1968. II. Neven (časopis). Zagreb 1955. br. Milivoj. August. Rudan. Antologija pjesničtva hrvatskoga i srbskoga narodnoga i umjetnoga sa uvodom o poetici. Perić-Polonijo. 3912. Tanja. Diljem književne baštine. 92. Vjerski život i običaji Zapadne Hercegovine. Dubrovnik 1888. D. do 1858. Školska knjiga. Izbor iz usmene poezije. Božić i božićni običaji u hrvatskoj narodnoj kulturi. napisale Maja Bošković – Stulli i Divna Zečević. Ivo. Rodić. Slobodna Dalmacija. Golden marketing. Boranić. Pula-Rijeka 1983. 1-86. Zagreb 1931. Narodne satirično-zanimiljive Podrugačice. Znanje. 94. Ogledi iz usmene književnosti. Pilar. Ive. (Umnožen rukopis. Split 1996. 103. Skupio ih po Boki Kotorskoj. Hrvatske narodne pjesme Istre i Kvarnerskih otoka.) 104. Liber. Miroslav. Izvori europske književnosti. 98. Pregled narodne književnosti s primjerima i teorijom. (priredio Franjo Šanjek). 101. 91.

Globus.) Te su rukopisne zbirke nastale kao rezultat izvornih terenskih zapisa studenata kojima sam bio mentorom pri izradi golemoga broja seminarskih i diplomskih radova iz Hrvatske usmene književnosti. Zlatna knjiga hrvatske narodne lirike. MH. 1972. Žganec. Rama – Sarajevo 2005. JAZU. Rkp. Književnost drevnog Bliskog istoka.. Žerar. Vl. odabrala i prevela Mirjana Miočinović. Zagreb 1988. MH. Ženet. Gornja Rama. Figure. Zagreb 1944. fra Mato Ramske starine. sakupio ih. Zbornik jugoslavenskih pučkih popjevaka. izdanje. (Rukopisne zbirke Katedre za Hrvatsku usmenu književnost. Filozofskoga fakulteta Sveučilišta u Splitu) 2. 111. Zečević. (Vlastita rukopisna zbirka. rkp. 115. Zagreb. Ujević. Topić. Zbirka narodnih popievaka (iz Dalmacije). Naprijed. Nikola. Hrvatske narodne pjesme i pripovijetke iz Bosne.106. Izdanja muzeja grada Zenice. 113. 114. Tordinac. Hrvatska narodna pjesmarica. Zagreb 1938. Hrvatske narodne pjesme kajkavske. 116. Hrvatske pučke popijevke iz Međimurja. I. 202 . 107. Rama i Ramljaci u zavičaju i iseljeništvu. Vinko. 109. Zagreb 1950. Slobodan. Između zemlje i neba. (Vjera i moral u životu kršćana Sinjske krajine u 18. Marko. *** 1. zapisao napjev i tekst Vladoje Bersa. Mate. Radovi V. Filozofskoga fakulteta Sveučilišta u Mostaru) 3. knj. Sinj 2000. Žganec. Topić. 117. Vukovar 1883. HAZU. fra Luka. Zima. 118. Franjevački samostan Rama – Šćit. Vinko. 6. FF Mostar. Luka. Franjevački samostan Rama – Šćit. 110. 112. Beograd 1985. stoljeću) Knjižnica “Gospa Sinjska” knjiga br. Zagreb 1993. Rkp. Figure u našem narodnom pjesništvu. (Rukopisne zbirke Katedre za Hrvatsku usmenu književnost. Zagreb 1924. II. Elementi naše mitologije u narodnim obredima uz igru. fra Mato. sastavio Krešimir Mlač. 108. Svjetlo riječi Sarajevo. Zenica 1973. Šćit 2007. Tomašević. FF Split. Knjiga prva. Višić.

) 1.lado.hr/kultura-obicaji.(Oznaka D znači diplomski rad.hr/lado.htm 203 . http//www. Rukopisne zbirke nalaze se kod mene.htm 2. oznaka E znači da je rukopis u elektroničkom obliku. http://www.marusevac.

II. EPSKA POEZIJA .

Kr. čovjek pretvoren u prah. st. (Neki povjesničari književnosti pripisuju taj ep Babiloncima i Asircima. u vrijeme procvata sumeranske civilizacije. Ep o stvaranju svijeta. g. Ep o bogu Erri. U hrvatskoj se usmenoj epici od konca 15. g. Školska knjiga.-1200.2 Početci staroegipatske književnosti vezuju se uz Staro kraljevstvo. dakle. g. do 1800. a njezin vrhunac bio je za vrijeme Osamnaeste i Devetnaeste dinastije (1567. Odnos usmene epike i zbilje je objektivan. Ep o boginji Agušaji. U prvom dijelu (1.-12. Procvat je te književnosti bio od 2000. Enkidu i donji svijet. g.). Književnost drevnog Bliskog istoka. Zagreb 1993. datirajući ga u XX. prije Krista.). str. U usmenoj se epici zrcali život ljudi. čovjeka iznimne snage koji je odrastao među divljim životinjama u prirodi.-6. 2 1 205 .1 Najznačajniji je sumeranski Ep o Gilgamešu (oko 1700. 10.)”. Korijeni sumerske književnosti sežu u 2600. Nevenka Košutić – Brozović. u njima je jače izražen mitski svijet.). stvorivši tako nacionalne epove: Enmerkar i gospodar Arate. ili XVIII. ploča) ep govori o prijateljevanju sumersko-babilonsko-asirskoga kralja Gilgameša i Enkidua. silazak u podzemlje – pakao i dr. Drugi dio epa (8. Procvat je te književnosti bio od 2300. Usmena epska poezija razvijala se (s oscilacijama) od najstarijih civilizacija do danas. g.SVJETSKA USMENA EPSKA POEZIJA Epska pjesma epskom tehnikom pripovijeda ili opisuje sudbonosne pojave. Naprijed. kao i mitske epove: Lahar i Ašnan. Ep o Gilgamešu sadrži motive koji se nalaze u Bibliji (čovjek napravljen od gline. Zagreb 1996. g.) Ep o Gilgamešu je zapisan na dvanaest ploča. Babilonci i Asirci u epskim pjesmama opjevali svoje junake božanskoga ili ljudskoga podrijetla. st. Marko Višić. a “pronađen je u biblioteci asirskog cara Asurbanipala (668. Gilgameš i Agga od Kiša.-630. prije Krista.-7. događaje i osobe. Što su epske pjesme starije. najviše pjeva o znamenitim junacima i sudbonosnim povijesnim događajima. do 2100. prije Krista. Čitanka iz stranih književnosti 1. opći potop. Poema o potopu i druge. str. prije Krista. 5. zmija koja je ukrala besmrtnost. Postanje i posvećenje trnokopa. Drevni su Sumerani. pr. naroda i čovječanstva. ploča) pripovijeda o Gilgamešovoj tuzi i strahu od smrti nakon Enkiduove smrti.

dakle. Muza uči pisati. pr. a po trećima su bila dva Homera od kojih je jedan započeo. str. str. Enejida je junački nacionalni ep Rimljana. Po jednima je slijepac Demodok kazivač tih epova. st. 4 3 206 . silazio je u podzemlje. Uz pomoć epigrafije ustvrđeno je da je grčko društvo Homerova doba bilo potpuno usmeno. Uzalud homerolozi od konca XVIII. Havelock. bivšeg Lavinijina udvarača da se tomu usprotivi. primjerice: Pobjednička pjesma faraona Tutmesa (Tutmozisa) Trećeg iz 15. En-Ki i Sumer i dr. Razmišljanja o usmenosti i pismenosti od antike do danas. pr..-19. st. staroegipatskim i mezopotamskim himnama epskom su naracijom opjevani vladari i njihove pobjede. Eneja se iskrca na ušću Tibera i ondje se zaljubi u kraljevu kćer Laviniju. Zagreb 2003.. dj. str.).).5 U duhu usmene klasične epske poezije nastala je Enejida Publija Vergilija Marona (70. pokušavaju rasvijetliti trilemu oko nastanka Ilijade (15 696 heksametara) i Odiseje (12 110 heksametara). 6. po drugima ih je Homer napisao (zapisao).. Mezopotamci su u epskim pjesmama opjevali svoje mitsko viđenje zagrobnoga života. nav. Krista. Takav je “mit o bogovima donjeg svijeta nazvan Nergal i Ereš-ki-gal.4 *** U nekim sumersko-akadskim. kraljicom Kartage. Takve su. bio je preodređen da osnuje rimsku državu.) koju neki egiptolozi smatraju egipatskim nacionalnim epom. Isto. g.Mezopotamska epska poezija pripovijeda “o uređenju Zemlje i utemeljenju civiliziranog života na njoj” čemu su posvećeni mitovi En-lil i Nin-lil. 40. Kr. Kr. Pothvati i djela boga Ninurte. kao i pobjednička pjesma Bitka kod Kadeša (13. Eneja u pripremljenoj bitci ubije Turna i zasnuje grad nazvavši ga prema supruzi Marko Višić.”3 Staroegipatske epske pjesme spjevane su u čast najboljih vladara i njihovih podviga. st. Antička grčka književnost počinje s glasovitim epovima Ilijada i Odiseja koji se pripisuju Homeru (oko 800. st. a ona prokune njega i njegove potomke i ubije se. Eneja je pobjegao iz uništene Troje. 6. AGM. Božica Junona je neprijateljica Trojanaca. pr. Susreo se s Didonom. a drugi završio epove. napušta je. Ilijada i Odiseja pjevaju o trojanskom ratu iz XII. i Eneje te nagovori Turna. 5 Eric A.

) najstariji je zbornik usmenih kineskih pjesama koji sadrži 305 pretežito lirskih pjesama.”7 Ep pripovijeda o ratu među Bharatama. U 48 000 stihova opjevani su doživljaji idealiziranog kraljevskog para Rame i Site. 95. 56. 17. str. Staroindijski ep Mahābhārata (IV. st. pr.) obuhvaća preko 200 000 stihova u 18 knjiga i najopsežnije je djelo u svjetskoj književnosti. Vladao je tri godine. 11 Vidi: Stipe Botica. gl. 9 Milivoj Solar. st. Walter snažne ruke. 6 Milivoj Solar. Biblija i hrvatska kulturna tradicija.11 Ši king (Knjiga pjesama. po. Zagreb 1961. Epika i epske pjesme.) drugi je znameniti indijski ep. prije Krista) nalaze se i epske pjesme. reinkarniran je u boga Višnu9 itd. zajedničkom predku “obiju vladarskih kuća u zapadnoindijskom plemenu Bharata.8 Ramajana (IV. u: Uvod u književnost (uredili Fran Petre i Zdenko Škreb). 56.-88. 8 Isto. st. a nakon Enejine smrti njegovi potomci odsele u Albu Longu gdje se rodiše Romul i Rem. Ep je bajkovit i basnovit. Znanje. Kr. Beowulf je staroengleski junački ep koji vjerojatno potječe iz VIII.)”10 i dr.. “npr.-106.. Kr. dj. str. Mahabharata se pripisuje slijepcu Vjasu (Vyâs). 87. gl. osnivači Rima. Po predaji. ali ima i mitsko-povijesnih epova kao i dužih moralno-refleksivnih pjesama. Kr. nakl. str. Pjesan o Cidu. Najznačajniji su srednjovjekovni epovi: Beowulf.-48. str. u Deborinoj pjesmi (Knjiga o sucima. 7 Nevenka Košutić – Brozović. a obrađuje anglosaksonsku predaju o gotskom junaku Beowulfu iz VI. st. pr. 47.). XVI. Zagreb 1995. Slovo o vojni Igorevoj i Pjesan o Nibelunzima. Kr.-VI.) u priči o Samsonu (Knjiga o sucima. – I. Zagreb 2003. 5. Kr. u početku je opisan kao ljudski junak. Vl. gl. st. 412.-500. – IV. pr. 1300. Edda. st. dj.Laviniji. Ostatci starohebrejskih junačkih pjesama nalaze se u Bibliji (XIII. str. 13. st. Kr. str. Pjesan o Rolandu.-16. st. Povijest svjetske književnosti (kratak pregled). nav. Golden marketing. Rama je pobijedio uz pomoć majmunskog kralja.. i Mate Zorić. 10 Vladimir Vratović. Kr.). U Mahabharati je mnogo umetnutih epova među kojima se ističe Pjesma o kralju Nalu koja se nalazi u trećoj knjizi a obuhvaća 26 pjevanja ispjevanih u šesnaesteračkim dvostihovima. 207 .. po. pr.. – II. Predaja Ramajanu (Ramin udes) pripisuje Valmikiju. u priči o Davidu i Golijatu (Prva knjiga Samuelova.6 U svetoj staroindijskoj knjizi Veda (Usmeno znanje. po. nav.

Ep je podijeljen u tri dijela i sadrži 3 730 stihova koji pripovijedaju o junaku zvanom Cid (oko 1040. g. Mlađa Edda je “prozni priručnik nordijske mitologije i poetike (…). Neki povjesničari književnosti taj ep smatraju najstarijim spomenikom ruske pisane književnosti.) koji je bio hrabar ali prevrtljiv feudalac. st. Finski svojevrsni nacionali ep Kalevala (nastao pretežito u XII. Oslobođeni Jerusalem (1575. st. Radnja epa odvija se u Danskoj i južnoj Švedskoj. Epska Pjesma o Cidu (oko 1140. u Norveškoj i Islandu. st. običajima.st. str.) Lodovica Ariosta (1474.) je zajednički naslov za dva staroislandska zbornika pjesama. (I taj ep neki povjesničari književnosti pripisuju pisanoj književnosti.) Snažan je utjecaj usmene epike na epove: Bijesni Orlando (1516. 218. napisao tragikomediju Cid.) kazuje o neuspjelom pohodu novgorodsko-severskog kneza Igora na Polovce (1185.) u 50 pjevanja s 23 000 osmeraca pjeva o borbama Finaca s Laponcima. a obrađuju nibelunske predaje koje će u XII.) koji je 1636. mitologiji i pretkršćanskom vjerovanju Finaca. (Neki povjesničari književnosti smatraju da je Kalevala zbornik finskih usmenih pjesama.). st. g. Ep je nadahnuo mnoge književnike među kojima je i Pierre Corneille (1606. Starija Edda sadrži nordijske junačke i mitske epske pjesme koje su nastale od IX.) koja u 4 000 stihova kazuje o napadu Baska na vojsku Karla Velikoga koji se 778.. st.) je najstarije književno djelo na španjolskom jeziku. 208 . Isto. 214.-1533.”12 Iz X. Najpoznatija starofrancuska junačka epopeja je Pjesan o Rolandu (XII. dj. st. Narodna ga je tradicija idealizirala i od njega stvorila “savršenog kršćanskog viteza”.) 12 13 Nevenka Košutić – Brozović. biti u starogermanskoj Pjesmi o Nibelunzima. do XIII. st. nav. Edda (IX.). vraćao iz Španjolske..) Njemački nacionali ep Pjesma o Nibelunzima (oko 1200.13 Neki povjesničari književnosti Pjesmu o Cidu pripisuju nepoznatom kastiljanskom pjesniku. 1532.-XIII. potječe germanska junačka pjesma Walter snažne ruke. Staroruski ep Slovo o vojni Igorevoj (kraj XII.-1684.-1099. str. Ep pripovijeda o životu.) obrađuje mitsku i povijesnu tematiku germanskog plemena Burgunda. a pripovijeda o surovom životu germanskih plemena. Ep je komponiran od 39 pjevanja pisanih parno rimovanim katrenima. Roland je carev nećak i simbol je srednjovjekovnoga viteštva.

1638. Wolf 1795. 14 209 . 1885. Versificirana legenda o sv. Zagreb 1867. Njemački je znanstvenik F.14 HRVATSKE USMENE EPSKE PJESME U POVIJESNOM KONTEKSTU Vatroslav Jagić je ustvrdio da je Kronika dukljanska nastala na narodnoj poeziji. Macpherson te epove pripisuje keltskom narodnom slijepom pjevaču Ossianu koji je bio Fingalov sin.) svojim epovima Fingal (1762.-1796. g. Zagreb 1925.-15.. Luzitanci (1572. g. – Sarajevo.15 Ostatci srednjovjekovne usmene epske poezije opažaju se u natpisima na stećcima. B. Silvija Strahimira Kranjčevića (Senj. Te su pjesme s oduševljenjem primljene u Engleskoj i Europi. 113.) koji je svoje prvo djelo naslovio Bugarkinje (Senj.). priredio Davor Dukić. 15 Vatroslav Jagić.Torquata Tassa (1544.). SHK. Zagreb 2004. knjiga prva. 16 Usp.. Značajnije podatke o hrvatskoj usmenoj epskoj poeziji 1531. V. Zanimanju za usmenu poeziju znatno je doprinio škotski pisac James Macpherson (1736.). 1865. Romantičari su usmenu poeziju smatrali najboljim odrazom narodne duše. navodi Slovenac Benedikt Kuripešič u svom.-1580. 1589.-1595. Usmena je književnost doživjela svoj procvat u vrijeme romantizma. a ne u antičkoj grčkoj i rimskoj književnosti kao do tada. Usmene epske pjesme I. MH. 1908. – Dubrovnik. Milan Strašek.16 (O toj pjesmi bilo je riječi u poglavlju o usmenoj lirici. primjerice. 14. Njemački pjesnik Klopstock građu za svoje drame uzima iz germanske usmene epske poezije.) Ivan Gundulić (Dubrovnik. Juri ima elemente epske poezije.) u svojim djelima često spominje bugarkinje. Historija književnosti naroda hrvatskoga i srbskoga. str. Tada su europski književnici tražili uzore u usmenoj književnosti. u Predgovoru k Homeru ustvrdio da su Ilijada i Odiseja zbirke usmenih pjesama.. Spomenimo.) i dr. putopisu Itinerarium.) i Temora (1763. str. Kuripešič je zapisao da Hrvati u Bosni i Hercegovini mnogo pjevaju o Junačke narodne pjesme (hrvatske i srpske). Staro doba.. str. Izdanje društva srednjoškolskih profesora.) Luisa Vaza de Camoesa (1524. priredio dr. Isto čine i mnogi drugi. A.

) u stilu usmene poezije. Izniman je doprinos hrvatskoj tradicijskoj kulturi fra Matije Petra Katančića (Valpovo. – Rim. oko 1754. 4. 17 210 . priredio dr. Zagreb 1930. MH. Rezultat njihova rada je zbirka Popijevke slovinske skupljene 1758. g. godine u okolici Požege nastao je Erlangenski rukopis koji sadrži 217 uglavnom lirskih i epskih pjesama. vojvodi Janku i Vuku despotu. 1760. SHK.) pri sakupljanju i zapisivanju hrvatske duhovnosti.. David Bogdanović. – Vinkovci.) svoje djelo Satir iliti divji čovik (1762. 18 Usmene epske pjesme. otok Šipan. u Dubrovniku koje sadrže 38 bugaršćica i 46 drugih uglavnom deseteračkih pjesama. spominje se da je neki slijepac u Splitu pjevao pjesme o Marku Kraljeviću a narod ga je pratio. Malkošiću i Milošu Obiliću (Kobiliću.junacima: Radosavu Pavloviću. 1704. str.) kao i djelo njegova osporavatelja Ivana Lovrića (Sinj. st. zapisao je usmenu pjesmu Jakšići kušaju ljube.). Hanibal Lucić u svojoj drami Robinji (koja je izvedena vjerojatno prije 1530.) pisao je narodnim desetercem.-1803. Filolog Đuro de Matei Matijašević (Dubrovnik. kao prosvjetitelj. zamjerao narodu što je pjevao o osmanskom vazalu Marku Kraljeviću. Njegov rad nastavili su Josip Betondić (Suđurad. Matija Antun Reljković (Svinjar. – Zaostrog. 1825. Dubrovnik. Nezaobilazan je rad Julija Bajmontija (Split.17 Oko 1720. Pisma od Sekule i Pisma od grada Zadvarja izvorne usmene epske pjesme. Kobiloviću).). priredio Davor Dukić. – ? 1777. 1764. 1798. 35. Fortisov Put po Dalmaciji (1774. dakle. 1759.. danas Davor.) napisavši svoj Razgovor ugodni naroda slovinskoga (1756. 1732. 1744.) koji se bavio proučavanjem Morlaka i pomagao je Albertu Fortisu (1741. 1750. Ivan Matijašević i dr.. Nastanak te pjesme datira se u XV. U izvješću grada Splita mletačkom senatu 1547. 1670. 1800. hrvatske i srpske. st. str.18 Neizmjeran je doprinos usmenoj epskoj poeziji dao fra Andrija Kačić Miošić (Brist kraj Makarske. Zbirku je otkrio Nijemac Gerhard Gesemann u njemačkom gradu Erlangenu. Neki smatraju da su Kačićeve: Pisma od vojvode Janka.)..) piše kako narod pjeva o banu Derenčinu. – Budim.) sakupljao je usmenu poeziju. Reljković je. Dragocjen je. Izabrane narodne pjesme. a David Bogdanović navodi da je u usmenoj komunikaciji bila tridesetih godina XX. Zagreb 2004. 1728. – Split.

F. Tomo Maretić. objavljeno je više usmenih epskih pjesama koje su zapisivali Hvaranin Šime Ljubić i dr. Grgu Martića (Ljubomira Hercegovca). i Babukićev 1798. – Beč. Hrvatsko zagorje. g. Intenzivnije zapisivanje epske poezije započinje polovicom 19. st. 1822. O Okružnici zagrebačkoga biskupa Maksimilijana Vrhovca kao i Pozivu Matice hrvatske već je bilo riječi u poglavlju “Usmene lirske pjesme”. Andru Muratu. U Makarskom primorju epsku poeziju i balade zapisivali su: Ante Franjin Alačević te njegovi sinovi Frane i Jerko. Godinu dana nakon smrti I.).) ima nekoliko epskih pjesama. g. U Zori dalmatinskoj 1845. Josipa Eugena Tomića.) ima 13 epskih (junačkih) pjesama. 1878. Jukić i G. F. O don Mihovilu Pavlinoviću. svoju epsku poeziju pisali po uzoru na usmenu epiku.) Luke Ilića Oriovčanina (Oriovac. g. st. O Nikoli Andriću i Petru Grgecu također je bilo riječi u prethodnom poglavlju ove knjige. Luku Botića. U ožujku 1999. 1817. Ivana Mažuranića. 1857. st. st.) te ih objavljivali u Kolu i Bosanskom prijatelju. 1860. Stjepan Banović i dr. 1905. 1889. Vinku Palunku i Antunu Radiću već je bilo riječi u prethodnom poglavlju.) i fra Marijan Šunjić (Bučići kraj Travnika. Martić. – Kreševo. g. Polovicom XIX. I u pretežito lirskoj zbirci Pesme Ivana Kukuljevića Sakcinskog (Varaždin. – Novska. i 1846.U rujnu 1912. u Bosni i Hercegovini su usmene pjesme prikupljali fra Ivan Franjo Jukić (Banja Luka. Godine 1867. U Narodnim slavonskim običajima (1846. Jukića objavljena je zbirka epskih usmenih pjesama Narodne pjesme bosanske i hercegovačke koje su prikupili I. Stjepan Banović je u zaostroškom Brdu od Mate Banovića Trliša zapisao najdulju hrvatsku usmenu epsku pjesmu (1635 stihova) Kako je Ilija Primorac postrijeljao ženine prosce. Franjo Rački. i unuk Miroslav. Silvija Strahimira Kranjčevića itd. fra Grgo Martić (Rastovača kod Posušja.Koncem XVIII. – Beč. 1818. – Puhakovec. U Danici ilirskoj 1836. Spomenimo Mirka Bogovića. Taj časopis ima golem značaj za očuvanje i promicanje hrvatske usmene književnosti kao i Napretkov Kalendar (Sarajevo) i dr. *** Najveći su hrvatski pjesnici XIX. Petar Gudelj je tu pjesmu nadahnuto 211 . tiskano je desetak zapisa usmene epske poezije. Augusta Šenou. 1816. osnovana je u Zagrebu Jugoslavenska akademija znanosti i umjetnosti te su u njezinim publikacijama objavljivali ugledni znanstvenici: Vatroslav Jagić. 1798.) u kojem se nalaze i epske pjesme. nastao je Požeški zbornik (Kraljevićev 1796.

1922. u Zagrebu su objavljenje Narodne pjesme iz Hercegovine i duvanjsko-livanjskog kraja koje je priredio Anđelko Mijatović. Junačke narodne pjesme (hrvatske i srpske) priredio je dr. Branko Vodnik (Drechsler) (Varaždin. – Potravlje. Godine 1975. g. izdanje I. u Zagrebu priredio Narodne pjesme o Mijatu Tomiću. Maja Bošković – Stulli je iste godine i u istoj ediciji (knj. 1910. Golem je doprinos zapisivača Stjepana Grčića (Sinj – Podvaroš. – Zagreb. bila. 2000. junak. otisnute Narodne pjesme (herojske) koje sadrže 48 usmenih epskih pjesama. 1926. g. objavio djelo Zmaj.) Olinko Delorko (Split. g. Taj je rad rezultirao dvotomnim djelom Tragom srpsko-hrvatske narodne epike (1951. Antologija usmene epike iz Dalmacije koju je 212 . Nepotpisani je priređivač uvrstio najviše pjesama o Marku Kraljeviću. g. Anđelko Mijatović je 1969. do 1932. 25. g. Povodom tisućite godišnjice kraljevstva Hrvatske u Zagrebu su 1926. Slovenac Matija Murko. Povjesničar književnosti David Bogdanović (Brod na Savi. 24. – Radunić. st. g. g. koji je od 1909.popratio predgovorom i u reprezentativnom izdanju objavio naslovivši je Hrvatska Odiseja.) priredio je Izabrane narodne pjesme hrvatske i srpske koje je 1930. u Zagrebu objelodanila Knjižara Kraljevskog sveučilišta Jugoslavenske akademije. 1879. g. – Zagreb. 1869. priredio je 1964. Književni krug u Splitu je objavio je 1990. a objavilo je 1925. objavila je Matica hrvatska u edicijama Pet stoljeća hrvatske književnosti i Stoljeća hrvatske književnosti. g. Zlopolje kod Muća. u Zagrebu “Društvo hrvatskih srednjoškolskih profesora”.) i Silvestra Kutleše kao i kazivača Bože Domnjaka (Potravlje kod Sinja. Epske pjesme Bože Domnjaka priređivača Ivana Mimice. Od njega je S. Najvažnija izdanja usmenih epskih pjesama u drugoj polovici 20. 1944. priredio Narodne pjesme (srpsko-hrvatske) IV. (Uz MH i Zora je nakladnica za PSHK. 1932. Grčić zapisao tridesetak tisuća stihova i nekoliko priča. Milan Strašek. dio junačke pjesme.) u PSHK knj. Njegov su rad nastavili Millman Parry i Albert Bates Lord. Isti je izdavač 1992. Narodne epske pjesme I. – Zagreb.). Među najvećim terenskim istraživačima hrvatske i srpske usmene epike je profesor praškog sveučilišta. više puta boravio u središnjoj Hrvatskoj i Dalmaciji i fonografski snimao epske pjesme. 1844. 1879. g.) priredila Narodne epske pjesme II.).) u Zagrebu je 1924.

1395. MARKO KRALJEVIĆ Marko Kraljević (? – Rovine. Usmenih epskih pjesma koje je priredio Davor Dukić.).odabrao i uredio Davor Dukić.-1468. ban (1353.20 U hrvatskoj usmenoj epskoj poeziji opjevani su najznačajnije povijesne osobe među kojima su: Marko Kraljević. Juraj Kastriotić je pobjegao od Osmanlija. Napredak. dok je pio vodu. sc.-1391. Za vrijeme ugarskoga rata protiv Osmanlija koji je 1443. Nakon Vukašina za kralja Srbije. albanski knez. g. Juraj (Skenderbeg) Kastriotić. sc. objavljena su 2 sv. Književna i povijesna zbilja.). koji je kao talac turskog cara u Carigradu islamiziran. Tomislav Anđelić i dr. JURAJ KASTRIOTIĆ (SKENDERBEG. Među tim pjesmama je i Pogibija Nakića svatova (586 stihova) zapisana u Vinovu Gornjem 2004. godine. godine zapisao je 22 pjesme od kojih je 4 naznačio nedovršenima. Split 2005. vladari. IVANBEG) Juraj (Đurad. Marko Kraljević poginuo je na Rovinama 1395. str. Marko Dragić.) sin je srpskoga kralja Vukašina kojega je na vrelu. Istaknuo se u borbama protiv Osmanlija te je omilio narodu koji i danas o njemu pjeva i pripovijeda. – Sultići. godine. umorio njegov sluga kako bi se dokopao zlatnoga lančića koji je kralju visio o vratu. 1985. Skender-beg. 214.-1377. Znameniti arheolog Pavao Anđelić (Sultići kraj Konjica. Dragić.) u rodnomu mjestu 1957. boreći se na strani Osmanlija protiv vlaškog (rumunjskog) vojvode Mirče.232. hajduci. Splitu. U ediciji SHK 2004.) te kralj (1377. g. 1920. Osijeku i Rijeci koji su zapisali mnogobrojne usmene epske pjesme. 19 213 . Bosne i Zapadnih strana okrunjen je Tvrtko Kotromanić. vodio Janos Hunyadi (Janko Sibinjanin)./1958. Ivan-beg) Kastriotić (1405. uskoci.. 20 Vidi: Marko. Mostaru. g.19 * Hvale je vrijedan terensko-istraživački rad studenata kroatistike filozofskih fakulteta u Zagrebu. O njemu pjeva i Andrija Kačić Miošić u Ta je zbirka objavljena 2006. a priredili su je mr.

Care daje agam agaluke A pašama d’jeli pašaluke. Već podiže svoju tevabiju. b’jeloj Bosni dođe. Ode vezir na Bosnu ponosnu. moja lalo mila! Digni. 10. Jer na Bosni dv’je paše imadu: Na Saraj’vu paša Smahilpaša. Na Gorici pope čadorove. Valja t’ sići na Bosnu ponosnu. Ti ćeš mojom Bosnom upraviti!” A veli mu paša Sahidija: “Čestit care. 5. Sve mu lale po divanu stale. Hajde paša na Bosnu ponosnu.Razgovoru ugodnomu naroda slovinskoga.” 20. Sehidiji care govorio: “Sehidijo. sve moje uzdanje! Der podigni svoju tevabiju. A evo ti dva katal fermana. svoju tevabiju. Dođe paša šeher Sarajevu. Ne mogu ti Bosnom upraviti. paša. Dan po danak.) SMRT MIJATA TOMIĆA Divan čini care u Stambolu.” Al’ se paši na ino ne može. (O povijesnim osobama bit će riječi i u poglavlju Povijesne predaje. Veće prođe šeher Sarajevo. A na ravnom Duvnu i Lijevnu. 15. 25. Pa doziva mlade Sarajlije: 214 . Govori mu care gospodine: “Sahidija. Te pogubi dv’je paše bosanske. Spahijama potvrdi berate. Ne htje paša past u Sarajevo. 30. iza gore sunce! Bogu fala a i tebi fala! Nemoj mene Bosni kalovitoj. Ondi kažu Mihat harambašu.

To se čudo po Saraj’vu čulo. I carevom bijelom fermanu. Zagrnu im ćurke i binjiše. Sahidiji vrlo mučno bilo. Al’ nijesam takom murtatinu. Kavu piju. Ha! prodati Bosnu u kaure. L’jepo ga je vezir dočekao. Reče njima paša Sahidija: “Sarajlije. Pa namače očim na kavaze. Pa odoše šeher Sarajevu. eglenišu l’jepo. Nejakoga. Koji dođe prodat Bosnu ravnu. eglenišu l’jepo. paša Sahidija Mi smo mukti Bogu velikomu 45. 215 . “Ja sam mukti Bogu velikomu I carevu bijelu fermanu.” Sahidiji vrlo milo bilo. Jeste 1’ mukti Bogu velikomu I carevom bijelom fermanu?” Rekoše mu mlade Sarajlije: “Gospodine. Te veziru na Goricu dođe. 70. Pokriše ga divan kabanicom. To začula Smahilpašinica. paša gospodine. Kavu piju. L’jepo ih je paša dočekao. Pod čadorom misto načinio. A kavazi jedan na drugoga. 50. Smahilpaši glavu odsikoše. Uze svoga sina nejakoga.35. A i tebi. 55. Pa zaziva pašu Smahilpašu. od po godinice.” 65. Pod čadorom misto namistio. sivi sokolovi! 40. Smahilpaša na Goricu dođe. Onda reče vezir Sahidija: “Smahilpaša od sve Bosne glavo! Jesi l’ mukti Bogu velikomu I carevom bijelom fermanu?” A veli mu paša Smahilpaša: 60.

Sina hrani i oda zla brani!” Pa s’ odatle vezir podignuo 95. Kada dođe. A govori vezir Sahidija: “Ja. u Abihodžića. Paša prvi konak učinio U Crnićim kod hana novoga. Smahilpašinice. Dođoše mu duvanjski knezovi Pa je paša njima govorio: 105. Paša dođe Duvnu bijelomu. od Duvna knezovi! Brže da ste Tomić Mihovila Ja njegovu glavu odsičenu. A drugi je konak učinio U Kruščici. Smahilpašinice! Nijesam ti paše pogubio. 100. Izvadi joj stotinu dukata: “Haj kaduno. Ja će otić vaša za njegovu!” Kad vidiše duvanjski knezovi. Pa govori paši Sahidiji: “Sahidijo. 110.” 90. “Rajo prava. Molit ću se caru čestitomu. Brže da si u Duvnu b’jelomu! Tebe ište paša Sahidija. 216 . Mal će tvomu pokloniti sinu. pope čadorove Pa doziva duvanjske knezove. Sve u devlet caru čestitomu. kaduno. I on ode Duvnu širokomu.75. gorska haramijo! Što pogubi Smahilpašu moga? Tko će moga othraniti sina Nejakoga od po godinice?” 80. I mal mu je begluk okrenuo. Pa se maši rukom pod serdžadu. Pa ti ga je devlet pogubio. Tomiću Mijate. Onda bilu knjigu nakitiše Pa je šalju Mihi u planinu: “Harambaša. Zgubiše ga tvoje Sarajlije Hrzeći ga bijelu Stambolu 85.

Sve podveze. 125. draga braćo moja! Pijte vino ne opijajte se.” A kad Mihi tanka knjiga dođe. Sve od srme. Popunjene zlatom žeženijem. Oprem’te se. kako guje ljute. 140. Svaki svoj je sepet otvorio. Pa po njima čohane ječerme. ni predane kose Od bijele svile opletene. Povezo je duvanjske knezove. 130. Iz njih vise zlatni sindžirići. A ni tkane. Već hajdete pred pećinu donju. u kog troje toke. što ljepše možete. Jal’ odoše sve naše za tvoju. Nije pravo. Valja ići Duvnu bijelomu. Jali mene.115. Oni vade đuzel đeisiju. “Hej družino. 135. Niz njih puca s obadvije strane 145. U kog dvoje. Na nogama hrvatski čorapi. zlatom ožežene. Knjigu gleda Tomić Mihovile Pa družini svojoj govorio: 120. A po tokam morkaste dolame. jali tvoju glavu. Mene ište paša Sahidija. da ginu pravi siromasi. moja braćo draga. Sve oblače svilene košulje. 217 . U svakoga kovče i čakšire: Više im je pod kolinom zlata Nego im je čohe od pojasa! 150. Jali tebe. A na njima pleteni opanci. Ko da ćete. jali moju glavu. dico u svatove!” To družina Mihu poslušala I siđoše pred pećinu donju. Oko pasa nozi i sindžiri A za njima sv’jetli vedenici. Oh. Pa će otić sve njihove glave A za moju glavu sa ramena.

Ako meni do nevolje bude. Sve se sjaju kako misečina. Radite vi čador pogaziti. paša Sahidija! Nisu ono kićeni svatovi.” Pa dođoše pašinu čadoru. I veziru ruku poljubiti. Zavrgli su dugim granalijam. Eno za njim četres i dva druga. Paši Mijat Božju pomoć viče. Pred njima je Tomić Mihovile. Prema žarkim odgovara suncem. Dugačkom se zametnuo šarom. draga braćo moja! Kad budemo pašinu čadoru. “Gospodine.” Tude Mijat društvo zastavio. I siđoše na Ljubušu ravnu. Ugleda ih paša Sahidija 170. Paša njemu pomoć prifatio: “Bog t’ u pomoć. niz planinu. Četrdeset i dva druga više. Oko glave poše zamotali. A na pogled Duvnu bijelomu. Pa govori duvanjskim knezovim: “Rajo prava. To je Mijat sa družinom svojom.155. Na duge se puške naslonite A metnite ruke na balčake. Valja meni pod čador unići. od Duvna knezovi! Čij’ su ono kićeni svatovi. 180. Tude Mijat društvu govorio: “Hej družino. 190. Svi pješice. Vi stanite okolo čadora. 185. vrlo odiveni?” Govore mu duvanjski knezovi: 175. Među njima pale zakovane Sve u srmu i u zlato suho. Sjaše mu se kano sunce žarko. gorska haramijo!” 218 . 165. Iz poša se čisto zlato sjaše. Pa pođoše niz Vran. 160. Barem mene mrtva osvetiti.

odbio. “Ja. čašu potkučio. 200. mili gospodine. Da ti fataš tursku dicu. Bogu fala a i tebi fala. Kafedžiji vezir govorio: “Kahfedžija. Miho. haran harambaša! 230. paša. 205. promini nam kafu!” Pa im zdravu kafu donosio. paša Sahidija! Da ti meni u pećinu dođeš. Kafu piju. Da ti ljubiš lijepe divojke I neviste skoro dovedene A po Duvnu i okolo Duvna?” “Lažu. u kaure?” A veli mu Tomić Mihovile: 220. što mi kažu ljudi. viru ti zadajem! Kad se bijah ja jako odbio O. “Lažu. Kafedžija kafu iznosio. Mijate. 210. Kraj sebe mu misto načinijo. paša. Sjede Mijo pod tijem čadorom A družina čador opkolila. Mijate. Pa je daje Tomić Mihovilu.” Al’ govori paša Sahidija: “Ja. Prije tebe. 225. haran harambaša! Je 1’ istina. viru ti zadajem! 219 . bolan. gospodine. Te prodaješ. Potle nisam nikad nikadare Ni vlaškoga a ni turskog sina. što mi ljudi kažu. Obadvoje dadoh u kaure. Tako reče paša Sahidija: 215. paša. Je 1’ istina. Neću kafe najpri.195. Najprije bih tebi nazdravio Pa ti. Na duge se puške naslonila. A metnuli ruke na balčake. paša. u hajduke. eglenišu l’jepo. Bijah se ja zurđut dogodio Te ufatih dvoje Cigančadi. Mijat meće a na prsa ruke: “Fala tebi.

ni umorna nisu. nek ti se odmori!” 265. paša gospodine. 220 . Pa sam Turke sudit naučio. “Kaži pravo. Bog visoko a car je daleko. i sam znati možeš! Turski zulum kad dotešča raji: 250. 270. Sve mi ote od Duvna kadija. “Čestit paša mili gospodine. “Istina je. 260. Neka dvore i tebe i mene. Hranimo se i od’jevamo se. Da razbijaš bale i tovare. ne kopamo. paša. Mlada dica. ne traže junaci. Kad im i ja na užinu dođem A sa svoja četres i dva druga! Valja tražit. Ponajbolje Suzicu kadiju. paša Sahidijo.” Opet paša Miji govorio: “Je 1’ istina. što mi kažu ljudi. Toga. paša. Ne oremo.” Pa je Mijo paši govorio: “Gospodine. Nitko nama pomoć ne imade! Ja imado l’jepe podvornice I livadu zelenu Jabuku. Sve je meni uzaludu b’ilo Vlaška vira ne prije Turčina: Pa ja odoh potražiti pravdu U bogaze i tijesne klance. Triput iđoh do turskoga suda. šta doma nemaju. Sa šta ti se odbi u hajduke?” A veli mu Tomić Mihovile: “To ti. Gdino sude gorske kosovice. Trgovačko da otimaš blago?” 240. tako bio zdravo. 255.” Opet paša Miji govorio: “Reci društvu. Trgovačko blago otimamo.” Opet paša Miju zapituje: 245.235. paša. Što s’ povezo duvanjske knezove? Mrve im je muke i nevolje.

Ode Mijat u Vran u planinu.275. 285. Koj’ će otić u Vran u planinu Te doniti glavu Mijatovu. Jal’ sekuna brata odnijala. 221 . staze i bogaze I jatake. Muškijem ga pasom opasala. tko Tomić bijaše! 300. Ja doveo rukuh svezanijeh? 295. Tu se nađe Klišanin Arape I on ide carevu veziru. Pak ja odoh u šeher Saraj’vo. 310. Da se junak naći ne mogaše. gdi dohodi Mijo. Pa govori Klišanin Arape: “Gospodine. Jer sam bio devet godin dana U hajduštvu s Tomića Mijatom. Kako vezir u Saraj’vo dođe. Izvadi mu pedeset dukata: 280. Evo tebi Duvno i Lijevno!” Ode vezir k šeher Sarajevu. Evo majka rodila junaka I sekuna brata odnijala. Jer ja znadem. te se napij vina Sa družinom gdjegod u mehani. Dao bi mu punu kulu blaga A iz hasne cara čestitoga. Pusti vezir po šehru telala: “Nije 1’ majka rodila junaka 290. “Na. Jer svak znaše. Pa se maši rukom pod serdžadu. Ja dovesti ruku svezanijeh. Sve ja znadem. paša gospodine. Tko b’ otiša u Vran u planinu Te donio glavu Mijatovu. Kad četvrta nastade nedilja. Mijate. Odvezaše duvanjske knezove. Kako se je saćin učinio. paša Sahidija! 305. Odveži ih ljeba ti careva!” Zapovidi paša pašalijam.” Telal vika tri pune nedilje.

325. Hodi siđi u selo Doljane. Dan po danak. I daj meni dvanaest delija” Vezir dade ne reče ni rječi. Dat će nama punu kulu blaga. Već daj meni jednu čizmu blaga 320. u Doljane dođe Ka bijelu dvoru Bobovčevu. Zastavi mu ralo i volove: “Bogom brate. Pa govori Vidu Žeravici: 350. moja vjerna slugo. Da okumim d’jete Bobovčevo S nama hoće Mali Marijane” 222 . ujede ga guja On zastavi ralo i volove Pak otiđe dvoru bijelomu Te je bilu knjigu nakitio: 340. Bobovac Ilija! Daj mi izdaj Tomić Mihovila.315. Nejman puno vina i rakije. Tomić Mihovile! Dva si meni okumio sina. Otle Arap društvo podignuo. “Žeravico. A evo ti puna čizma blaga. Prevari se.” Kad Mijatu tako knjiga dođe. Opremi se što god lipše moreš: Hajdemo mi u selo Doljane. Pa Iliju na oranju nađe. Taman mi je d’jete za kumljenja. Htijaše me Mijat obisiti Pa ne dade ostala družina. Knjigu gleda a na nju se smije. Bolje će nas vezir darovati. Da nosimo glavu u Saraj’vo. Prevari se Bobovac Ilija.” 335. 330. Već onako mene otisnula. Kad siđemo u šeher Saraj’vo. 345. “O moj kume. Al’ ne vodi ti puno družine. Pa mu bijah nešto sakrivio. Ja svedemo ruku svezanijeh. Okumi mi sina i trećega.

Poče Mijat hladno piti vino. 385. Na odaji pendžer prorezao. Pušci Arap vatru dobavio I pogodi Tomić Mihovila. Kose mu je zlatom pozlatio. jedno za drugijem. 390. Tomić Mijovile. Ne bi li se Mijat ositio. Na bašču mu čedo iznosio. Iznosi mu b’jela boščaluka Te darova Tomića Mijata 375. Al’ se Mijat ositit ne može. Već premišlja misli svakojake: 380. Na bašči mu vatru naložio. 360. Ama Arap. Pogodi ga u grlo bijelo.355. Te mu Mijo čedo okumio. Uze Mijo čašu od biljura. L’jepo ga je kume dočekao. 370. Boščalukom krvlju pokapanim. Daruje ga ljuba Bobovčeva. Da ne bude kakva prijevara!” Na to mu se Mijat razljutio. I obadva zrna na sindžiru. Ode s njime u selo Doljane. U odaju Klišanin Arapa Zatvorio Bobovac Ilija I još s njime dvanaest delija. 223 . Poče junak čašom nazdravljati. Mijo brez družine. od Boga mu bilo! Na pendžer je pušku naslonio I dobro je pušku napunio. 365. Samo uze Malog Marijana. A dva zrna. Po dva drama praha latinskoga. Te mi staje nogom po nogama? Pa siđoše hladno piti vino. A veli mu Tomica hajduče: “Ja moj striče. Ne idi ti. Što se moja kuma pomamila. Bijelomu dvoru Bobovčevu. A staje mu nogom po nogama.

415. Kad su bili u šeher Saraj’vo. Jednoć reče: Jezus i Marija! Drugoč reče: Pomozi mi Bože! Treće reče: Drž’ me. I dadoše paši Sehidiji. Pokloniše glavu Mijatovu. od Boga mu bilo! 405. Njega baca na pleća široka. Marijanu on saveza ruke. Mar’jan pade a Arap dopade Mijatovu odsiječe glavu. Pa ga vrati u selo Doljane. Tomica hajduče. Da okumi d’jete Bobovčevo. 410. Ama Arap. A da vidiš Tomice hajduka! Sve cvijeli po gori zelenoj A ne smije u selo Doljane. Kad Mijata puška udarila. Pa digavši Bobovac Iliju I odoše šeher Sarajevu. 425. Jedno jutro Toma uranio Pa cvijeli pod omarom vitom. “Kako. Što cvijeliš. A. muka koja ti je? 430. Pa otišli u selo Doljane. cvijeliti neću. Mijata i s njim Marijana. Marijana ruku svezanijeh 420. A četvrto: Biži. A sve krije suze od družine. Njemu dođe vila Prigorkinja: “Ja bora ti. vilo.395. Zaklaše ga dva sindžirli zrna. Pa ga uze Mali Marijane. Znadijaše stazu naprečicu A uzjaha debela jagaza I dostiže Malog Marijana Pa se za njim buzdovanom baci I u zlo ga misto pogodio. 224 . Kad imadoh dva najbolja druga. Pod koljeno u nogu lijevu. Marijane. Marijane! 400. Bježi s njime momak uz planinu.

Marijana živa provedoše. vilo posestrimo! Ne možeš mi kakav haber kazat?” A veli mu vila Prigorkinja: “Ja. Da mi hoćeš viru založiti. iz gore hajduče.’ I pušća ga paša Sehidija. Tvoju bih ti glavu poklonio!’ 460. Dadoše ih paši Sehidiji.435. A evo ti tvrdu viru dajem. ostaviti neću. A veli mu Mali Marijane: I sam znadeš. Ubiše ga iz ruku kamenjem. veće kakono je. 465. Marijane. Dovijeka ja svoga. draga braćo moja!. 445. bolan.” Njemu paša opet besidio: 455. Da me. dragi pobratime! Rada bih ti dobar haber kazat. ja tvoga. paša Sehidija. Otkud meni ovo odijelo: S takih sadro a na se nadero. ja tvoga. Vidjela sam svojijem očima: Mijatovu glavu pronesoše.” 470. Dovijeka ja moga. A Marjan mu riječ progovara: ‘Gospodine. Bezerdžane i trgovce mlade. Kad je Toma vilu razumio. Hajdemo mi u selo Doljane. Onda Toma društvu govorio: “Ja. Dovedoše u šeher Saraj’vo. Bog ubio mlade Sarajlije. Pokloni mi moju rusu glavu. Cvili junak kao guja ljuta. milom Bogu fala. Tomica. družino. ne ćeš ostaviti. Al’ ne mogu. Pa ih nejma. 440. Ja sam vila u planini bila U Igmanu niže Sarajeva. 225 . Pita paša Malog Marijana: ‘Otkud tebi takvo odijelo?’ 450. Tebe pašo.

Bezerđane i trgovce mlade Gdje odoše paši Sehidiji: “Gospodaru. Veće mu se ne zna ni za društvo. 510. Sve on gleda iz Vrana planine. što 1’ se dogodilo. Gdino gori oganj na Ljubuši. Da mi naše kume upitamo. Dobavi nam Mijatovo društvo!” Zove paša Klišanin Arapa I pobru mu Bobovca Iliju: 495.” Tu se oni rahat učiniše I golemu vatru naložiše. 226 . Al’ se Arap hasi učinio U Saraj’vu hladno pije vino Po Varoši i po Latinluku. Pa odoše u Vran u planinu. 485. Što je bilo.475. Al’ da vidiš mlade Sarajlije. Vino piju a pripiču janjce. 500. paša Sehidija. Desile se babe na stanovam Pa pitaju bake na stanovma: “Jeda. 505. Sve im kaže ljuba Bobovčeva 480. društva Mijatova?” A govore babe ostarile: “Kako nam je Mijat poginuo. Osto ti je Tomica hajduče S Mijatovih druga četrdeset. vatru živu. 490. Jadne babe masnu prevrtušu. Zaludu si zmaja pogubio.” Pa odoše u selo Doljane Bijelomu dvoru Bobovčevu. “Brže da ste Mijatovo društvo Pa se oni na noge skočili I uzeše šezdeset delija I pođoše u Vran u planinu. Kad se tamna ufatila noćca On ugleda oganj. Dan po danak na Ljubišu b’jelu. A sve gleda Tomica hajduče. babe. Ostala je guja u kamenu.

Da ja vidim ko j’ kod vatre žive. Sve družini po istini kaže: “Već hajdemo. Četrdeset. 550. Primače se ognju. jali su trgovci! Vi sjedite pred pećinom st’jenom A ja. braćo. Osvetiti Mijat harambašu I našega Malog Marijana!” Skočiše se na noge lagane. 520.” Uze dugu po srijedi pušku. odoh na Ljubušu. Da b’ ubio Klišanin Arapa. Jal’ su svati. Isikoše šezdeset delija. Već on diže pušku sa stijene Pa se vrati hajduk uz planinu. Al’ kod vatre Klišanin Arape I kod njega Bobovac Ilija. Golem gori oganj na Ljubuši. Vino piju. Hajduk brže na Ljubušu siđe. I siđoše na ravnu Ljubušu Al’ se oganj vatra potrnula A pospale mlade pašalije. 545. na Ljubušu. Pa družini svojoj govorio: “Hej družino. Mi nijesmo ništa zadobili. Uteče mi Bobovac Ilija. A Arapu ruke savezaše I điđi Bobovcu Iliji. 227 . Na Arapu nišan sastavio: Pa se misli Tomica hajduče: 535. Biše Toma pušku položio. Položio po studenoj stini. Pa goleme ražnje donesoše. Obadva ih na ražnje nadiše. 525. Napadoše gorske haramije. jedan za drugijem.515. Pred pećinu do družine dođe. braćo. A oko njih mlade pašalije. vatri živoj. 530. a janjce pripiču. 540. draga braćo moja: Kako nam je Mijat poginuo.

O posebnom metku “koji jedini može ubiti junaka” pjeva i pjesma br. Baška Voda – Mostar – Zagreb 2001. LVIII. O tomu vidi: Marko Dragić. str. br. br. 560. 200. Od Kozigrada do Zvonigrada. te da je varijanta te pjesme objavljena u HNP VIII. Od Arapa odrezuju meso Te pitaju Bobovac Iliju. Oganj živu vatru potakoše. Sinj – Duvno 1985. F. MH. Dukić na 406. Na živu ih ognju ispekoše Pa odoše u selo Doljane. (priredio Davor Dukić) SHK. piše da je pjesma navedena prema I. Bobovčeve dvore zapališe. 2 u Hörmannovoj zbirci kao i u članku Maje Bošković Stulli Postojanost epskog modela u dvije pjesme iz dubrovačke okolice. 228 .391. Ni danas se nisu načinili! I tako ti Miju osvetili I svojega Malog Marijana. Narodne pjesme o Mijatu Tomiću.-91.. Ta je motiv i danas prisutan u povijesnim predajama o pogibiji harambaše Mijata Tomića. Kako su ti onda izgorili. Obadva ih žive ispekoše. Zagreb 2004. Zagreb 1975. str.21 21 Anđelko Mijatović. str. Od Ilije meso odrezuju Te ga daju Klišanin Arapu. Hercegovac (fra Grgo Martić ) 1858. 42. Pa ih ognju živom primakoše. str.. 77. 50. knj.215.Usmene epske pjesme I. u: Usmena književnost kao umjetnost riječi.555. 377. 565. Jukić i Lj.

Ona valja trista mađarija. vrstan barjaktare. pa srića donese. A do njega trideset serdara.PISMA O SMRTI STOJANA JANKOVIĆA Vino pije Stojan Jankoviću u Kotarim u pjanoj mehani. Hoću tebe čirak učiniti! Svoju ću ti ćordu pokloniti. Sve do kule Jusuf Begovića. I kopile Bojčić Delaliju. Do njeg sidi Tintor barjaktare. I junaka pod svitlim oružjem. Kupi junak četu po Kotaru. Ako Bog da. 5. I još ćemo porobiti Livno 15. Trim kovačim za pun misec dana. I livanjsko polje do Grahova. Dovede ih do oblice kule. Koja jeste u Mlecim kovana 25. 35. A do kule Stojan Jankovića. Kad je Janko četu opazio. Ako zdravo bilom Livnu sajdem. Dok obučem svijetlo odilo!” 229 . pa ufatim setru Atlagića. On sakupi pet stotin junaka. Onda Stojan besidio riči: “Moj Tintore. Ona siče pancir po junacim. sve moje uzdanje. daj nam skupi četu u kotaru. Po Kotaru i oko Kotara: Jednu četu pet stotin drugova. Barjaktare. On dozivlje Pavla barjaktara: “Opremi mi mog dobrog putalja. 30.” Kad to čuje Tintor barjaktare. Ama brate Duvnu u ravnine. 10. Pod pancirom šipke od čelika. Ravno ćemo porobiti Duvno. Da idemo u tursku krajinu. A ufatim Bajagić Aliju 20.

A još više roblja zarobili: Udovica. Poje vodom sve konje hatove. mladih divojaka. Po kolinim pucaju putalja. krstaš barjak nosi u desnici. Zauzda ga rešmalijom uzdom. Na njeg meće puške s kuburama. Tude Janka noćca ufatila.A da vidiš Pavla barjaktara! 40. 50. Ran ujutro Janko podranio. Zdrav u Buško blato dohodio. Janko dobra uzjaši putalja. A na sedlo zlatnu abaiju. Sva se sjaje kako ledenica. Tu je četa noćcu prenoćila Svi u jutro rano podraniše. Na njega je ćebe nabacio. Svu je svoju četu privodio. Sađe junak do konja putalja Hladnom vodom i raki-safunom. Sve do kule Jusuf Begovića. A za njime četa plemenita. 55. Svu je četu otle podignuo. Eto Janka niz bojali kulu Pripaso je okovanu ćordu. I nevista skoro dovedenih. 230 . 75. 45. ljuto oružanu Zdravo sađe Duvnu u ravnine. Robi. Priđe Janko vodu na Kosincu. 60. Svu spremljenu. Zdravo dođe do vode Kosinca. Sve su iz nje kite udarile. Izvodi ga na mermer avliju. pali sela i varoše 70. Bratac Jankov povede putalja. Svojom četo nočcu prinoćio 65. Istire ga pamukli-čaršafom. Priteže mu četiri kolana. Po ćebetu sedlo sedefliju. Čudno jesu plina zadobili. A za njime Tintor barjaktare.

Pa posiko guju strahovitu. Tu se turčin prigodio biše.” Di je srića. Pa s’ uvlači u grivu putalju. Sve se sliva konju niz kopite. Otišće se krvca niz putalja. Bratu Janku imenom kaziva: “Ne znaš brate. Izvuče se iz tvojih kubura. Na perčin mu naslonila glavu. 100. 231 . Di s’ izvlači zmija iz kubura. Guja grli plemića putalja. koja mi je u pomoći bila. 105. 95. Pa s’ uvuče u grivu putalju. Ja se. Pa posiče strahovitu guju. 90. Jal’ od puške jal’ od sablje britke. Kaca krvca niz dobra putalja. Zagrli ga oko svega vrata. Sad si meni odlomio krila. brate. Vilu moju. brate. Saliva se konju niz kopite Studene ga vode napojio. Povrati ga i metnu mu zobi. Pa se junak poplašio biše. Prigoda se prigodila tude. Danas ću ti junak poginuti. Zaskače se na dobra putalja. Ma da vidiš čuda velikoga. Na perčin mu naslonila glavu. On se plesnu rukom po kolinu: “Ajme. Svu mi uze sriću i junaštvo. Jankov bratac opazio biše. Da će guja ujesti putalja. 85.Da mu dade studene vodice. čuda velikoga. 80. tu je i nesrića. Posiko sam strahovitu guju. To si meni pogubio. On poteže mača zelenoga. brate poplašio biše. 115.” Kad je Janko razumio riči. moju posestrinu. grdna rano moja! 110.

120. Svrće svoju do akšama vojsku. Njegova ga puška pogodila. Janko konja obrnu putalja. Tu odleti Tintor barjaktare. 145. Pogodi ga u prsa junačka. Zdravo dojde do vode Žbanice. Zadij. Ak’ doznadu krajišnici turci. kamenu Kotaru. Biži turčin glavom bez obzira. 232 . Nosi dugu pušku o ramenu. Od puške sam ranu prifatio. Pa dozivlje barjaktara svoga: “Moj Tintore. 155. Svoju četu natrag povratio. Di je srića tu je i nesrića. moje sjajno krilo. Do svoje ga čete dogonio. 135. 140. A obuče njegovo odilo.” A da vidiš Tintor barjaktara! Di uzjaha Jankova putalja. brate. A pripinje Jankovića krilo. Di junaku melem ne tribuje. Ne daj nikom na juriš otići. Pa uzjaši mog dobrog putalja.Baš iz Prusca Nadžaković Mujo. Sašlo ture kupit desetinu. Svitlu mu je pripasao ćordu. Donese mu vode u maštrafi. vrstan barjaktare. Potira ga Stojan Jankoviću. Ne daj glasa društvu ni četici. Onde Janko vode zaiskao. Biži. Od’ uzjaši mog junaka putalja. 125. Moje svitlo obuci odilo. brate. Priko sebe od stra’ izbacio. Dino Janku melem ne trebuje. Dok se Janko napio vodice. Dok se mrkla ne ufati noćca. Svrćaj četu do mrkloga mraka. Svi hoćete izginuti listom. 150. 130. Da sam junak dopanuo rana.

izdao Zbor franjevačkih bosanskih bogoslova “JUKIĆ”. kadno se činilo. Zdravo došli Jankovića kuli. Ostalo bi Jankovića krilo.Namah svijet junak prominio. 22 233 . Svatovi su izgorjeli u požaru 10. A u crkvi svetoga Stipana. g. u Stepenu kod Tomislavgrada epska pučka pjesma koja opisuje pogibiju Ivana Dodiga i Ante Bagarića 23.-73. 160. Odnese mu tilo u Kotare. Neka služe i dodaju vino. Hrvatska tiskara d. godine. II. veljače 1938. Epske pjesme se sve manje pjevaju. Kod turčina Nadžaković Muje. d. skupio fra Marijan Šunjić. i saveo četu u Kotare. Iz tog perioda zabilježena je 2004. Zdravo došo Tintor barjaktare. A kako je poginuo Janko. 165. Udovice po pjanim mehanam. A da vidiš Tintor barjaktara! Sve ti plino po družini dili. Sarajevo 1925. a razvija se pučka usmena poezija. 170.22 U razdoblju između dva Svjetska rata stagnira usmena epska poezija. Da ne biše Tintor barjaktara. pokojna mu duša! Nestalo mu sile i junaštva. U čitlučkom kraju kazivači kazuju pučku epsku pjesmu o pogibiji svatova Ivana Rozića. Onda bilo. str. g.. U epohi SFRJ represivnim mjerama sprječavalo se nacionalno i vjersko dostojanstvo. u Mirčetu kod Glamoča. izdanje. 69. 180. Tu se piva i govore ljudi. A divojke po mladim junacim. Umre Janko. a u onima koje su se izvodile prevladavaju mitski elementi i Josip Broz Tito. Kad serdari čaše ispijaju. Tu ukopa pokojnoga Janka. 175. travnja 1945. Narodne junačke pjesme iz Bosne i Hercegovine. Mnogo plina zarobio biše I doveo roblje i robinje.

– Zagreb. Od bugarštice do svakidašnjice. str. g. žaliti se. U narodnoj je uporabi u Rami i drugdje glagol bugariti a znači kroz plač govoriti. ponajviše u priobalnim krajevima. Bugaršćice (bugarštice) u povijesti književnosti su se nazivale i pjesmama dugog stiha. 1937. Franz Miklošič objavivši Popevku od Svilojevića. Prve je tri bugaršćice zapisao i u svom Ribanju i ribarskom prigovaranju (1586.). dolazi do velikoga interesa za tradicijsku kulturu. Zagreb 2005. U drugoj polovici XX. bugaršćicama se bavio i Miroslav Pantić.23 Najveći znanstveni doprinos u proučavanju bugaršćica dali su Josip Kekez (Katuni iznad Omiša. BUGARŠĆICE Bugaršćice su starinske pjesme. Neke su bugaršćice lirske pjesme a neke se mogu promatrati kao lirsko-epske pjesme. Armin Pavić i dr. jadikovati. 1922. Stojan Novaković. Karakteriziraju ih dugi stih (dvanaesterac – šesnaesterac) i tugaljiv ton.-65. a od zaslužnijih za to valja istaknuti guslara Željka Šimića iz Gruda. O tome više: Maja Bošković – Stulli. st.) objavio Hvaranin Petar Hektorović.) i Maja Bošković Stulli (Osijek. tražiti milost i sl. Mnogo je riječi napisano o podrijetlu naziva bugaršćica. st. Burna je povijest Hrvata uzrokom što je najstariji zapis bugaršćice nastao u Molissama u Italiji kod Hrvata koji su onde našli utočište bježeći od Osmanlija iz Bosne i Hercegovine. Zapisivane su kod Hrvata. Konzor. st. 23 234 . Najviše je bugaršćica koje pripadaju epskoj poeziji. U ovom vremenu cvjeta pučka usmena epika. Te su pjesme specificum Croaticum. doprinos izučavanju bugaršćica dali su još Valtazar Bogišić. 2003.Buđenjem nacionalne svijesti devedesetih godina XX. Znanstveni interes za bugaršćice potaknuo je 1851. tražiti pomoć. 5. U XIX.

1387. te godine umro. Nitkore ne ćaše s njime govoriti. 1456.) MAJKA MARGARITA Bugaršćica Majka Margarita pjeva o majci Margariti kojoj su sin Ivan i brat Petar otišli u borbu protiv Osmanlija.) 24 235 . šibensko i zadarsko područje. Zagreb 2000. godine Beograd i 11. 1497. Izmijenjeno izdanje. kod Hrvata u Molissama u Italiji. I ako mi Bog pomože i slavni dispot pusti iz smederevske tamnice. pođi do smederevske gospode da s` mole slavnomu despotu da m` otpusti iz tamnice smederevske. godine osvojili Makarsku i luku Busoljinu kraj Trogira. najčešće naslovljena Tamnovanje vojevode Sibinjanin Janka. g. Godine 1448.) osvojili trogirsko i šibensko područje. g.) jednom od najistaknutijih i najuspješnijih boraca protiv Osmanlija. beloga tela viteškoga. (četvrtkom) u mjestu Gioia del Colle nedaleko od Barija. Majku Josip Kekez. Premda se ne spominje da su Margaritini sin i brat otišli u rat protiv osmanske vojske slijedom tih povijesnih događaja kao i stih ako bi ti oba dva turske uze dopadnuli upućuju na to da su otišli boriti se protiv osmanske vojske. 69.71. Kandijski rat (1645.-1669.TAMNOVANJE VOJEVODE SIBINJANIN JANKA Bugaršćica.-1503. lipnja 1497. Bugaršćice. a 1500. Omiljen je kod Hrvata i Srba koji i danas o njemu pripovijedaju. str. 1497. Pjesmu je zapisao Ruggero de Pazienza 1. Italija. Obranio je 1456.25 (Mollisse. Bogom te brata zimaju. – Zemun.24 Ora` vija` se nad gradom Smederevom. VIII. Hunyad. pjeva o Janku Sibinjaninu (Janošu Hunyadiu. ja te ću napitati črvene krvce turečke. Oslobođen je uz veliku otkupninu. Organizator. sidi malo niže da s tobome progovoru. VI. godine Turci (Osmanlije) su opustošili splitsko.Molim ti se. Erdelj. nego Janko vojvoda govoraše iz tamnice: . 69. O njemu pjeva najstarija bugaršćica zapisana 1. orle. 26 U Mletačko-turskom ratu od 1499. prodro je na Kosovo. ali je izdajom raškoga despota Đurđa Brankovića usužnjen. 25 Isto.26 Poginuli su. III. Otac je ugarskoga kralja Matije Korvina. str. Plešući su je pjevali prognani Hrvati iz Bosne i Hercegovine u čast kraljice Izabele del Bolzo. Sljedeće su godine (1501.

1949. skladao je (1952/53) radijsku operu Majka Margarita. žene – majke.Margaritu tješila je vila. ona mala ptica.) u svojim je Pjesmama u šikari.) objavio i svoju bugaršćicu Majka Margarita. Poljica. – Zadar. Njezina sudbina reprezentira četrnaeststoljetne sudbine neizbrojivih znanih i neznanih Hrvatica. Ona cvilu cviljaše Zadru gradu na pridvratju. 20. 236 . g. cvijetu slavenske zemlje. – Zagreb. 1876. ona mala ptica. – Zagreb. U pjesmi Plač Margarite mletački pjesnik Zuan Polo Lionpardi (1541.27 Bugaršćicu Majku Margaritu zapisao je Juraj Baraković (Plemići kraj Zadra. MAJKA MARGARITA Cvilu to mi cviljaše drobna ptica lastovica. iz močvare i nad usjevima (1931. cvilu to mi cviljaše drobna ptica lastovica. 1628. biše mi se cvileći drobna ptica zakasnila. ona mala ptica. U tursko – mletačkom Kandijskom ratu Osmanlije su potisnuti iz Makarskoga primorja. 27 Josip Kekez. Vranu. 4.) i ukomponirao u svoju Vilu Slovinku. ter ju biše pustilo žarko sunce na zapadu. Klisa. a biše ju zaskočio sjajni misec na istoku. ona cvilu cviljaše Zadru gradu na pridvratju. Vladimir Nazor (Postire na Braču. žene – sestre. ter ju biše pustilo žarko sunce na zapadu. Zagreb 2000. Mandušić. g. Miljanići. Organizator. rujna 1669. Turci 1646. poduzima napad na Turke i zauzima Zemunik. Novigrad. Na stranu Mlečana prelaze Poljica i niz hercegovačkih plemena. Skladatelj Krsto Odak (Siverić kraj Drniša.) pjeva o majci Margariti. 1548. str. Izmijenjeno izdanje. g. zauzimaju Novigrad i napadaju područje od Zadra do Šibenika. Glavni junak najdulje hrvatske usmene epske pjesme Ilija Primorac bio je zarobljen u tom ratu. U tom ratu istaknuli su se zapovjednici: Sorić. onu malu pticu. Bugaršćice. studenoga 1965). III. Majka Margarita je simbol hrvatske žene – supruge. ožujka 1888. Solina i šibensko-zadarskog zaleđa. Turska vojska se iskrcala na otok ali je mletačka vojska blokirala Dardanel i tako spriječila opskrbu te je Kandija kapitulirala 6. započet je turskim napadom na mletački otok Kandiju (Kretu). 82. Venecija 1647. Milković i Janković. Obrovac i Skradin a turski napad na Šibenik propada. Majka Margarita nadahnula je grandioznog slikara i kipara Ivana Meštrovića koji ju je naslikao u svojoj Povijesti Hrvata. Biše mi se cvileći drobna ptica zakasnila.

majci Margariti. 237 . majka Margarita! Ona majka klikovaše sinka svoga i brajenka. ljute rane otrovane. neg mi ono biše stara majka Ivanova. a biše ju zaskočio sjajni misec na istoku. ali ono ne biše drobna ptica lastovica. planinkinjo vilo! Dvi su meni ljute rane na mojemu željnom srcu. jadovi. side to mi stara majka biloj vili besiditi: “Ostaf me se.onu malu pticu. ali ono ne biše drobna ptica lastovica. ona bila vila. neg mi ono biše stara majka Ivanova. obe su mi. ter mi side bila vila staroj majci besiditi: “Ča mi tako cviluješ. priboliti. Na nju mi je našetala bila vila planinkinja. stara majko Ivanova. Na nju mi je našetala bila vila planinkinja. i ovo ih ne mogu. posestrino vilo! I ovo ih ne mogu. jadovi. planinkinjo vilo! Ostaf me se. jadi te se ostavili. jadna majka. dvi su meni ljute rane na mojemu željnom srcu. bila vilo. ona mala ptica. nikakore priboliti. majka Margarita. majka Margarita. ljute rane otrovane. ter mi side bila vila staroj majci besiditi. planinkinjo vilo! Obe su mi. stara majko Ivanova. Koja ti je nevolja grozne suze prolivati? majko Margarito? Koja ti je nevolja grozne suze prolivati?' side to mi stara majka biloj vili besiditi. jadi te se ostavili. a ove su ljute rane na mojemu željnom srcu. majko Margarito? Ča mi tako cviluješ. ona majka klikovaše sinka svoga i brajenka. bila vilo.

virom mojom obituju. obih sam ih. da li evo ne znadem za njih smrti ni života. kumiti i bratimiti: “Kaži meni. svitloj zori otpravila. jadni majci. ukazali. gavrane. gdi se gavran vijaše nad merli od Zadra grada. jadni majci. gavranče. od srdašca. jadna majka.posestrino vilo! A ove su ljute rane na mojemu željnom srcu. ptice zlokobnice. jedno malo dite. svitloj zori otpravila. jadna majka. gdi se gavran vijaše nad merli od Zadra grada. Kaži meni. ukazali. posestrino vilo! I kad sam ih jadna bila do viteštva dohranila. A bihu mu crna pera sva od krvi ustrapana. te bilige do istine. a ja ti se. ja t’ sam majka imila mlada Petra bratca moga. a bihu mu crna pera sva od krvi ustrapana. od srdašca. vilo posestrino! Da li evo ne znadem za njih smrti ni života. mila sinka. sila sam ga. majka Margarita. da ti hoću trudna pera sva suzami prehladiti. jadna majka. jadna majka. virom mojom obituju. 238 . onu kobnu pticu. onoj črnoj ptici. jadna majka. neg su mi se zli bilizi. kumiti i bratimiti. a ja ti se. Obih sam ih. mila sinka. ona črna ptica. jadna majka. majci Margariti: Neg su mi se zli bilizi. moj črni gavranče. po njih mi je svitla zora od istoka poručila. A Ivana hranila. i kad sam ih jadna bila do viteštva dohranila. te bilige do istine. posestrino vilo! Po njih mi je svitla zora od istoka poručila. sila sam ga. posestrino vilo! Ja t’ sam majka imila mlada Petra bratca moga a Ivana hranila.

ako su mi. sila mi je bila vila staroj majci besiditi. stara majko. side to mi stara majka biloj vili besiditi: “Ako su mi. planinkinja vila. posestrino vilo. bila vilo. Da ti hoću trudna pera sva suzami prehladiti. da li ne hti na mene huda ptica ni gledati. ako bi ti oba dva turske uze dopadnuli kojom bi jih ti spenzom iz tamnice iskupila? majko Margarito. iz tamnice iskupiti: za bratca ću mojega dati moju rusu glavu. 239 . ona huda ptica. jadna majka. sila mi je bila vila staroj majci besiditi: “Nisu ti jih. majko Margarito. turske uze dopadnule. ostavi grozne suze prolijući. da li ne hti na mene huda ptica ni gledati. posestrino vilo. nego to mi odleti u planinu črnu goru. kojom bi jih ti spenzom iz tamnice iskupila?” Side to mi stara majka biloj vili besiditi. majku. radi boga uprašati. majku. side to mi bila vila staroj majci besiditi: “Ovo ću te. za bratca ću mojega dati moju rusu glavu. side to mi bila vila staroj majci besiditi. turske uze dostignuli. majci Margariti. ona huda ptica. bila vilo. za to mlado dite!” A za sinka Ivana živim ognjem izgoriti. jadna majka. a za sinka Ivana živim ognjem izgoriti. ostavi grozne suze prolijući. majka Margarita. stara majko. majku Margaritu!” Mene. nego to mi odleti u planinu črnu goru. turske uze dostignuli. lasno ću ih. mene. lasno ću ih. posestrino vilo.ptice zlokobnice. iz tamnice iskupiti.

da se nigdar nikadare k tebi majci ne zavrati. biše mi ga lipa Cvite onim vencem okrunila. jer kada mi on dojde u Primorje valovito. starice nebogo. jadna majko. da se nigdar od tebe. na to mlado dite. da se nigdar od tebe. onda se je u tebi srdašce okamenilo. majko Margarito. Na njega se namiri lipa Cvite Primorkinja. majko Margarito. Očicami sagledali a srdašci saljubili. ondi mi se oni bihu očicami sagledali. starice nebogo. turske uze dopadnule. mladi i gizdavi. starice nebogo. povidati: bratca ti je obljubila mlada moma Grkinjica. Jer kada mi on dojde u Primorje valovito. na njega se namiri lipa Cvite Primorkinja. mladi i gizdavi. jadna majko. ne spomene. sestre svoje. ne spomene. sestre svoje. a kada si od sebe sinka svoga otpravila. ono mlado dite.starice nebogo! Nisu ti jih. ono mlado dite. ondi mi se oni bihu očicami sagledali. ono mlado dite. mlada Primorkinja. biše mi ga lipa Cvite onim vencem okrunila. da li ću ti istinu. povidati. onda se je u tebi srdašce okamenilo. ter ti ga je napojila mrzle vode zabitljive. da li ću ti istinu. očima sagledali a srdašci saljubili. a kada si od sebe sinka svoga otpravila. 240 . ona venac vijaše od primoga vilovita. ona venac vijaše od primoga vilovita. stara majko. bratca ti je obljubila mlada moma Grkinjica. ter ti ga je napojila mrzle vode zabitljive.

majko Margarito! Cvili. starice nebogo!” Nit ćeš bratca dozvati. – Bečko Novo Mjesto. 1671.) Kuće u Poljicima za vrijeme Turaka Vidi: Josip Kekez. Svilojević je oslobođen. godine. III. od suz' lišca ne osuše. Organizator. majko. I Svilojević i Zrinski su bili usužnjeni. Maja Bošković – Stulli je s pravom ustvrdila da su sudbine Svilojevića i Zrinskoga slične. str. i žali i prolivaj grozne suze. majko Margarito! I da ti se nikadare.starice nebogo! Da se nigdar nikadare k tebi majci ne zavrati.) nađena i bugaršćica Popivka od Svilojevića koja je vjerojatno zapisana u sjevernoj Hrvatskoj 1663. Zagreb 2000. nit ćeš sinka dočekati!28 U rukopisnoj je ostavštini Petra Zrinskoga (Vrbovec. cvili. Izmijenjeno izdanje. godine. (O tome će biti riječi u poglavlju Povijesne predaje. travnja 1671. od suz' lišca ne osuše. majko. i žali i prolivaj grozne suze. 1621. 28 241 . nit ćeš bratca dozvati. i da ti se nikadare. Zrinski je sa svojim šurjakom Krstom Frankopanom pogubljen 30. 76-83. Bugaršćice. nit ćeš sinka dočekati.

-1903. 1825.).-1803. U filološkom pogledu Karadžićev je sljednik i Tomo Maretić (1854.) uvrstio Goetheov prijevod Žalosne pjesamce o Asanagici kao i tri pjesme iz Kačićeva razgovora ugodnoga. str.). Već smo kazali da je J. Već je kazano da je Đuro Ferić Gvozdenica hrvatske usmene pjesme prevodio na latinski jezik. a W. priredio dr.31 Francuski pjesnik. ali se divi nježnim ženskim pjesmama.) nadahnut junaštvom Stojana Jankovića napisao je svoje djelo La Chute Dr. Zagreb 1925.) (Gusle). Milan Strašek. 30 29 242 . Školska knjiga. političar i povjesničar. Alphonse de Lamartine (1790. Prosper Mérimée (1803. str. povjesničar književnosti dr. Junačke narodne pjesme (hrvatske i srpske).-1870. Zagreb 1908. Od tada se naše usmene pjesme prevode najprije u Francuskoj a potom u mnogim drugim zemljama.-1832. 118. Herder (1744. braća Jakob i Wilhelm Grimm. 1826. Fortisov Put po Dalmaciji nakon Goetheova prijevoda preveden je na francuski jezik.).-1882. Imao je svoje pristaše u Hrvatskoj među kojima su Matija Ban (1818. Izdanje hrvatskih srednjoškolskih profesora. str.-1869. Povijest književnosti hrvatske i srpske. i 1779. Ivo Ćipiko (1863.) iz Herderova je Volksliedera preveo na francuski jezik Kačićevu pjesmu o Milošu Kobiliću i objavio u svom djelu La Guzla (1840. Sukladno tomu on je i hrvatske usmene pjesme podvodio pod srpske. Andrija Kačić Miošić.). U Njemačkoj su nakon Goethea prevodili Johanes von Müller.1923. 19.30 (Vuk Stefanović Karadžić je bio kontroverzna osoba. Gerhard je objavio zbirku usmenih pjesama Hrvata. njegova krilatica Srbi svi i svuda predvodila je velikosrpsku ideologiju po kojoj su Hrvati – Srbi katoličke vjere. II. Filozofski fakultet Zagreb. Đuro Šurmin ustvrdio je da se svijet zanosi našom narodnom epikom. Baladu o Hasanaginici najprije je na njemački jezik preveo Johann Wolfgang von Goethe (1749.PREVOĐENJE USMENE POEZIJE NA STRANE JEZIKE Početkom XX. Po Goetheovom nagovoru Therese Albertine Luise von Jakob pod pseudonimom Talvj prevela je i objavila Vukove pjesme pod naslovom Volkslieder der Serben (I.-1938. Đuro Šurmin.).29 Sustavnije prevođenje hrvatskih kao i srpskih i bošnjačkih pjesama počinje s Albertom Fortisom i njegovim djelom Put po Dalmaciji (1774. G. VIII. 31 Stipe Botica.) u svoj Volkslieder (1778. Međutim. Zbornik Kačić..). Srba i Bošnjaka.). Zagreb 2003. st. Dao je golem doprinos reformi srpskoga jezika. Medo Pucić (1821.

Hatidža Krnjević. Poljak Adam Mickiewicz (1798. Lord je s prekidima. U Padovi je 1949. svjetskog rata objavili su zbirku naših narodnih pjesama.-1855. knjiga II. str. str. Mađari.-1823. dr. Vostokov i dr. 32 243 . Slovaci.d’un Ange (Pad anđela). prikupljao i izučavao usmene pjesme u Bosni i Hercegovini i u 70-tim godinama XX. Mnogi su Poljaci prevodili našu poeziju. Tommaseo je hrvatske lirske pjesme prevodio na talijanski jezik. a poslije II. Na ruski jezik prvi je prevodio Aleksandar Sergejevič Puškin (1799. Đenana Butorović.. B. Narodna književnost. Šveđani i dr.32 A.-124. golem doprinos našoj usmenoj poeziji dali su Millman Parry i Albert Bates Lord koji je 1953. Na engleski je jezik prevodio i John Bowring. Rumunji. 33 Bosansko – hercegovačka književna hrestomatija. Walter Scott (1771. Naše su usmene pjesme prevodili i Česi.-1837. Sarajevo 1972. U XX. st. dr. izdao na hrvatskom (i srpskom) i engleskom jeziku zbirku naše usmene poezije. Nakon Puškina na ruski su jezik prevodili naše pjesme Berg. st.33 Najveći dio podataka o prevođenju usmene poezije na strane jezike navodim prema: Tvrtko Čubelić. objelodanjena zbirka naših narodnih pjesama koju je uredio Arturo Cronia. Zagreb 1990. 123.) je prema Goetheovu prijevodu na engleski jezik preveo Asanaginicu. 9.) u Parizu je predavao o našim narodnim pjesmama. g. Povijest i historija usmene narodne književnosti. Ljubomir Zuković.). Zavod za izdavanje udžbenika. Puškin se divio junaštvu harambaše Stanka Sočivice iz Imotskoga.

Narodna književnost. . Urednik I. Ivo.. Dragić. Sarajevo 2006. Povijest i historija usmene narodne književnosti. 14. Biblija i hrvatska kulturna tradicija. 11. Epske pjesme Bože Domnjaka Bojana. Hrvatska školska knjižica. nakl. Zagreb – Ljubljana 1987. 6. VI. Tvrtko. Školska knjiga. izdanje. Zagreb 2003. Hrvatske narodne pjesme. 1861. Split 1990. 12. Marko. Zadar 2004. Zagreb 1990. Dragić.IZVORI I LITERATURA 1. dr. Bošković-Stulli. Hrvatska državna tiskara. (Izbor). Stjepan. Hrvatska usmena književnost Bosne i Hercegovine: lirika. Matica ilirska. Književna i povijesna zbilja. Književni krug Split. Hatidža Krnjević. Povijest hrvatske književnosti. Razvoj hrvatskog narodnog pjesničtva. Filozofski fakultet Zagreb. retorika. knj. Zbornik Kačić. Ljubomir Zuković. MH. Dukić. Zagreb 1938.. III. Davor. Zagreb 1943. sv. Školska knjiga. 10.. 9. Epske narodne pjesme. Botica. 7. knjiga 3. 244 XXIX. peto prošireno izdanje. Petar. knjiga II. epika. Matica hrvatska i HKD Napredak. Split 2005. Zagreb 1965. Zagreb 4. Šoljan. Znanje. Frangeš. priredio Ivan Mimica. Kad je živio Mijat Tomić. Zagreb 1972. Sultanova djeca (Predodžbe Turaka u hrvatskoj književnosti ranog novovjekovlja). 4. Konzor. Sarajevo 1972. Grgec. priredio Hrvatska književnost Bosne i Hercegovine u 100 knjiga. Andrija Kačić Miošić. Od bugarštice do svakidašnjice. 5. Zagreb 1944. Marko. Zavod za izdavanje udžbenika. 16. Grgec. Maja. uredio Antun 2. priredio dr. 13. 8. Đenana Butorović. Čubelić. 15. Stipe. Jukić. Stipe. Napredak. ZZNŽO JS. Zagreb 1995. Banović.. Bosanski prijatelj. Thema I. Tvrtko Čubelić. 100 najvećih djela svjetske književnosti.D. Botica. Petar. Zagreb 2005. sv. F. Vl. 1. dr. Bosansko-hercegovačka književna hrestomatija.

knj. Zagreb 1940. Hrvatske narodne pjesme. knjiga druga. Josip. Izabrane narodne pjesme. Jačkar hrvatske narodne jačke iz Gradišća. Naklada P. retorika. Uredio dr. izdanje. Muza uči pisati. P. 31. Nikola Andrić. 1964. Zagreb 1925. Izdanje društva srednjoškolskih profesora. PSHK. 23. Junačke narodne pjesme (hrvatske i srpske). 25. 29. Historija književnosti naroda hrvatskoga i srbskoga. Anica Nazor i Marija Pantelić. uredio dr. Eric A. priredio Vjekoslav Štefanić i suradnici Biserka Grabar.. priredio dr. III. knjiga osma. 27. 19. Stjepan Bosanac. Jagić. epika. Zagreb 1930. 4. MH. sabrao Martin Meršić. AGM. Odio prvi. MH. redakcija i komentari Vinko Žganec. Zagreb 1867. priredio Marko Dragić. priredio dr. Ivan Broz i dr. (drugo znatno prošireno izdanje). Zagreb 1996. Povijest hrvatske književnosti. sveska peta (Uskočke i hajdučke pjesme). Hrvatske narodne pjesme. Naklada Leksikon.. Zagreb 1939. Junačke narodne pjesme (hrvatske i srpske). Zagreb 2004. Zagreb 1969. 24. sveska šesta (historijske. smislio. Junačke pjesme. hrvatske i srpske. Hrvatska književnost srednjega vijeka. Dubravko. MH. Staro doba. Havelock. Hrvatska književnost Bosne i Hercegovine u 100 knjiga. Hrvatska usmena književnost Bosne i Hercegovine: lirika. knjiga prva. Pavičić.. Odio prvi. David Bogdanović. Zagreb 1897. pismenosti od antike do danas. uredio dr. 32. krajiške i uskočke pjesme). I. Junačke pjesme. sv. Hrvatske narodne pjesme. Organizator. Izdanje “Društva hrvatskih srednjoškolskih profesora”. Vatroslav. Razmišljanja o usmenosti i 18. Zagreb 2003. Hrvatski leksikon. 245 . Sarajevo 2006. 20. priredio dr. Baška Voda 1999. Matica hrvatska. Odio prvi. Milan Strašek. Zagreb 1996. 21. Jelčić. HKD Napredak. knjiga deveta. Hrvatske narodne pjesme. Odio prvi. knj. Zagreb 1925. i II. Zagreb 1896. Kekez. Stjepan Bosanac. Bugaršćice. Mala nakladna kuća Sveti Jure. 30. Novinsko-izdavačko i štamparsko poduzeće Čakovec. Nikola Andrić. priredio i uredio Petar Gudelj. 1. 28. knjiga prva. 26. I. Hrvatska odiseja.17. uredili dr. MH. 22. Milan Strašek.

Čitanka iz stranih književnosti 1. MH. Književni krug Split. 42.. Školska knjiga. Mimica. Hrvatska tiskara d. Leksikon hrvatskih pisaca. knjiga 25. 41. Košutić – Brozović. nakl. Zora. skupio Ivan Franjo Jukić Banjolučanin i Ljubomir Hercegovac (fra Grgo Martić). 1. Mimica. Stilistika. Naša narodna epika. MH. II.d. I. Ivan. II. knjiga 24. Split 1996.. Mihovil. Zagreb 1902. Školska knjiga. Filip Kunić Kupriješanin. Zagreb 1986. 47. 46. Iz riznice hrvatske povijesti i kulture. PSHK. Zbornik radova sa znanstvenog skupa održanog 30. listopada 1994. godine u Splitu. Mijatović. IV. Zagreb 1945. MH. Zagreb 2000. Sarajevo. 39. Logos. Split 1996. Zagreb 1964. poboljšano izdanje. s francuskoga preveo Goran Rukavina. skupio fra Marijan Šunjić. u: Škreb – Stamać Uvod u 34. autor koncepcije Krešimir Nemec. Školska knjiga. Josip. Hrvatski narodni junak (drugo prošireno izdanje). 40. Mjesto Julija Bajamontija u hrvatskoj usmenoj književnosti-Splitski polihistor Julije Bajamonti. Mijo. 44. Split 1988. Mijatović.33. Kekez. Narodne pjesme o Mijatu Tomiću. 246 45. Osiek 1858. 43. Usmena književnost. 1925. Narodne epske pjesme. Školska knjiga. Život i epski svijet Bože Domnjaka. JAZU. Milorad. MH. Zagreb 2002. Narodne piesme bosanske i hercegovačke. Georges. Milas. Vl. Školska knjiga. Sinj-Duvno 1985. Zora. 38. 48. Ivan. Zagreb 1964. . Povijest hrvatske književnosti u Dalmaciji i Dubrovniku. 36. Tomo. Nevenka. Ceres. Narodne epske pjesme. Piesme junačke. 37.. autor koncepcije Krešimir Nemec. Medini. Kombol – Novak. Narodne junačke pjesme iz Bosne i Hercegovine. izdao o. Molinie. priredio Olinko Delorko. 49. Zagreb 2000. književnost. 35. Anđelko. Kombol. Anđelko. PSHK. Povijest hrvatske književnosti do preporoda. 50. Zagreb 1996. svezak pervi. Maretić. Zagreb 1909. Hrvatska književnost do narodnog preporoda. knj. priredila Maja Bošković-Stulli. izdanje. Globus. Zagreb 1996. Leksikon hrvatskih pisaca. Zagreb 1996.

Naprijed. knj. Ivan. Zagreb 1924. Etnologija i etnomit. Zagreb 1993. Marko. Usmene epske pjesme I. 247 . zapisao Andro Murat. Globus. uredili Mijo Milas i Ivan Mimica.) Pave Anđelića. Zagreb 2001. s njihovom teorijom. JAZU. 53. Narodne pjesme iz Luke na Šipanu. Zlatna knjiga hrvatske narodne lirike. u: Uvod u književnost (uredili Fran Petre i Zdenko Škreb). MH. HKD Napredak. Dunja. izdanje. Golden marketing.1925. Jeronim. uredio prof. 58. Vladimir i Zorić. 66. Solar. Narodne pjesme o 1000-godišnjici kraljevstva hrvatskoga (925. Rukopisna zbirka (1957. Zagreb 1961. Zbornik radova Andrija Šimić izuzetna pojava među hajducima. Luka.51. 63. 60. 1882. dio. 61. 1991. 56. 57. Figure u našem narodnom pjesničtvu. Rijeka 1986. 64. Rihtman Auguštin. Vladić. Zagreb 1986. Povijest svjetske književnosti (kratak pregled). 67. Zagreb 1996. herojske.. Uspomene o Rami i ramskom franjevačkom samostanu. i II. MH. Vratović. Junačke pjesme IV. izdanje. Zagreb. Zagreb 2003. priredio dr. Višić. Zagreb 1972. Slaming. Izdanje profesorskog društva sekcije Zagreb. 54. Epika i epske pjesme. Zagreb 2004. Književnost drevnog Bliskog istoka. Narodne pjesme o Mijatu Tomiću. Milivoj. Branko Vodnik. Ivan. priredila Tanja Perić Polonijo. Split 2005. sastavio Krešimir Mlač. Zagreb 1880. Logos-tours. SHK. 55. Zagreb 1926. Radetić. Znanje. Ivan Renđeo. 65. Zima. IV. Povijest hrvatske književnosti. priredio Davor Dukić. Mate. Sedam pristupa pjesmi./58. Liber. Mladost. Narodne pjesme (srpsko-hrvatske) I. reprint MH ogranak “Rama” Prozor. napisale Maja Bošković – Stulli i Divna Zečević. Sarajevo 1931.. 52. 62. 59. Pregled hrvatske tradicionalne književnosti. Zagreb 1978. MH. 1.) I.

III. PRIČE (PRIPOVIJETKE) .

ono što treba čitati. SVJETSKE USMENE PRIČE Svaka je kultura na sebi svojstvene načine oblikovala bitne motive koji su postali (usmeno) književni. šale i legende. Na našim prostorima rijetko se koja riječ toliko suprotno tumačila kao riječ legenda. onda se kaže da su to samo legende. to jest. Trajne su antologijske vrijednosti staroegipatske usmene priče: Sinuheova priča. Bajka o ukletom kraljeviću. 249 . naziva ga se živom legendom. U hrvatskom jeziku poznati su nazivi: priča. u talijanskoj. legende. anegdote. a kada se. Istovremeno se za mnoge velikane govorilo da su ušli u legendu i da su otišli u legendu. legend. engleskoj. 209. Zagreb 1990. bajka. beside. slovačkom. pripovijetka. a književnosti nije da pripovijeda o onome što se dogodilo. novele. govori o hajducima. vjerovanja. U portugalskom jeziku se zovu: fabula. izmišljeni junaci i izmišljene priče o njima itd. U starogrčkom mit. češkom. lenda. Raznovrsnost usmenih priča svjedoče i njihovi nazivi na raznim jezicima. Usmene su priče književnost. Sumersko-babilonsko1 Tvrtko Čubelić. Unamunovo putovanje u Fenikiju.1 Usmene priče se. Dva brata. primjerice. Legenda o faraonu Khufu (Keopsu). Schwank. njemačkom Märchen. primjerice. str. U minulim ideološko-tendecioznim sustavima pod tom riječju podrazumjevalo se nešto što je izmišljeno i što je lažno. Istrebljenje ljudskoga roda. Sage. apologos (novela). (Kazavicom ili kazalicom nazivane su i epske pjesme. američkoj filologiji nazivaju legendama. kako su to već rekli veliki filološki autoriteti. basne. pripovijest.) Narod usmenu prozu naziva: priče. Zanimljivo je da su se usmene priče u slovenskom. Ima ih istinitih i izmišljenih. bugarskom jeziku nazivale povesti. Povijest i historija usmene narodne književnosti. Nipošto se ovim ne želi reći da su sve legende i druge vrste priča istinite. caso itd. engleskom story. Legenda je latinska riječ i znači ono što valja čitati. Kada je netko u nečemu iznimno dobar i zaslužan. basna. predaje. latinskom fabula. kazavica (kazalica).-210. historia. Novelle. već o onom što bi se moglo tipski dogoditi. Legende.NAZIVLJE Usmene priče obuhvaćaju: bajke.

st.asirske predaje (mitovi) su: Lahar i Ašnan. prije Krista). Stjecanje prijatelja. U tome je djelu više priča o Aleksandru Velikom Makedonskom (IV.2 Na značaj usmenih priča ukazivao je najstariji grčki povjesničar Herodot (V. Gubitak stečenoga i Nepromišljeno djelovanje. spominje Platon (IV. – IV. Snažan je utjecaj toga zbornika na svjetsku književnost. u svom djelu Spis o ratu Peloponežana i Atenjana (8 knjiga) navodi velik broj usmenih priča koje je zabilježio kod zaraćenih strana. oko 460. Arapski zbornik priča Tisuću i jedna noć (IX. prije Krista). prije Krista). a njegov i Zenonov učenik Aristotel (384. Krista umro oko 396. U njoj se priča o glupim sinovima kralja Amarašaktija koje mudrac Višnušarman pomoću priča uči umjetnosti vladanja. En-lil i Nin-lil. st. st.) pripovijeda o mudroj i lijepoj Šahrazadi.-180. Usmene priče.) u svoj fantastično-satirički roman Metamorfoze ili Zlatni magarac inkorporirao je bajke i predaje među kojima je najpopularnija Priča o Amoru i Psihi. 2 250 . među ostalima. Aurea legenda Jakoba Voragine. Kr. Sastavljena je od pet knjiga: Razdvajanje prijatelja. Čitanka iz stranih književnosti I. Kr. pr. st. pr. st. U zbirci su priče. Apulej (oko 125. Neki povjesničari književnosti završetak nastanka toga najopsežnijega djela u svjetskoj književnosti /215 000. st. po Kr. st.-II. pr. Za oblikovanje hrvatske usmene proze iznimno su važna djela: Fiore di virtu. st. pr. Tukidid (r. bajke i basne prožete didaktičkim stihovima. po Kr. Djelo Gesta Romanorum (Junačka djela Rimljana) nastalo oko 1300. Grčki povjesničar i vojskovođa iz Atene. str. Vrane i sove. Pored Veda iznimne je vrijednosti indijska zbirka Pančatantra (III. Školska knjiga. Krista). Sermones discipuli Nevenka Košutić-Brozović. Zagreb 1996.-322. st. prije Krista).-61. st. Usmenim pričama bavio se i Ciceron (I. prije Krista). U Pančatantri se nalaze i motivi iz Mahabharate (IV.) Pančatantra je jedna od najvažnijih zbirka svjetske usmene književnosti a motivi iz nje nalaze se i u hrvatskim usmenim pričama. godine sadrži usmene priče i anegdote. prije Krista) istaknuo je da je poezija (podrazumijevajući pod tim nazivom književnost) istinitija i povjesnija od povijesti i da je treba ozbiljnije shvatiti od povijesti.-XIV. 60. En-Ki i Nin-mah. (U to doba i riječ historija znači priča). 18 knjiga/ nastajanje toga djela lociraju u IV.

Zagreb 1923. (Dva stoljeća nakon Shakespearea zapisao ju je I. Shakespeare je dramu Mletački trgovac napisao na temelju priče Dram jezika koja je poznata i kod Hrvata u BiH. Raba.VIII. primorja. Fortis piše o običajima. Hvara. U klasicizmu su mnogi pisci značajnu pozornost pridavali usmenim pričama.1695.-1664. (O tim djelima bit će više riječi u daljnjem tekstu. Njegove informacije o Morlacima utemeljene su i na usmenim pričama.) Alberta Fortisa (1741.) u djelu Illyricum sacrum (sv. 3 Narodna šala. Goethe spominje pripovijedanje svoje majke.) spominje svoju dadilju Arinu Rodonovu od koje je čuo bajke i pjesme.-1803. Brača.-1832. Od velike je važnosti njegova Geografska karta Hrvatske (1688. Oni su u tri sveska objavili Dječje bajke (1812. Braća Jakob i Wilhelm Grimm započinju novo razdoblje u teoriji usmenih priča.-1703.-1837. Paga. 1641.) skrenuo je veliku pozornost pripovijetkama iz zbirke Tisuću i jedna noć. – Krško. F. Šibenika.-1773. Takvi su. pričama iz okolice: Zadra. treći svezak). Juri. st. IX. prvi. uredio Josip Pasarić.) postigao je velik uspjeh zbirkom priča koje je zabilježio ili sam izmislio. Perraultov sunarodnjak Antoine Galland (1646. U romantizmu se javlja interes i za narodno pripovijedanje.). otoka Visa.-1616. Skradina. između ostaloga.-1715. pričama. Miguel Cervantes (1547. 1815.Ivana Herolta te srednjovjekovne hagiografije i legende. Polazište braće Grimm je odnos između bajke (Märchen) i predaje (Sage). Daniele Farlati (1690. prvi. MH. drugi i 1822. a Aleksandar Sergejevič Puškin (1799. U romantizmu je općenito snažan interes za usmenu književnost. Cetinskoga kraja.-1616. I. Palagruže.)3 U XVII. Tomu je mnogo doprinio Johann Wolfgang von Goethe (1749. sv. bilježi legendu o sv. Trogira. Jukić i objavio u Vrazovom Kolu. vjerovanjima. Njegovi zapisi iz Hrvatske govore o narodnim vjerovanjima. god.) Mnogi su renesansni i barokni književnici veliku pozornost davali usmenoj prozi i stvarali svoja djela uzimajući građu iz usmene proze. folklornom kazalištu. Splita. 251 .). Kvarnera.). Venecija 1751-1819).). Od velikoga je značaja Put po Dalmaciji (1774.).) sudjelovao je u Austro-turskom ratu (1663. o usmenim pričama piše Jean la Fontaine (1621. Nijemac iz Slovenije Johann Weichard Valvasor (Ljubljana.) i William Shakespeare (1564.) kao i u vojnim pohodima Nikole Zrinskoga u Slavoniji. primjerice. 1693. Francuz Charles Perrault (1628.

st. 9. u usmenu prozu uvodi se termin švank kojim su se označavale šaljive priče. predaje i legende. 210. str. 4 252 .-1970.7 (Slično je i u filologijama drugih naroda. Sljedbenik Finske škole Amerikanac Stith Thompson je sa suradnicima sastavio katalog u kojemu su pripovijetke razvrstane po tematskom i motivskom indeksu. Povijest i historija usmene narodne književnosti. str. jedan od najbogatijih ljudi i jedan od najvećih motivatora Zig Ziglar u svojoj knjizi Pogled s vrha (2000. Stuttgart. g. Tridesetih godina XX.) i Max Lüthi. Nakon braće Grimm najznačajniji doprinos u proučavanju usmene proze dao je Vladimir Jakovljevič Propp (1895. Finske škole koju su utemeljili Kaarle Krohn i Antti Aarne. Jedno zrno se uplašilo i nije smjelo izniknuti. Legende sveta.Veliki znanstveni interes za usmene priče pobudio je Nijemac Theodor Benfey 1858. Njima se koriste najveći menadžeri i motivatori. str. To je djelo nastavio Johannes Hertel 1909. taj katalog ima manjkavosti.) knjigom Morfologija bajke. a drugo je naraslo u prekrasnu biljku. Beograd 1984. 151. Usmena književnost. 5 Josip Kekez. Zagreb 1986. Tvrtko Čubelić.5 Međutim. godine u Jednostavne oblike pogrešno uvodi i manjkavo tumači bajke. petosveščanim prijevodom staroindijskih priča.) navodi basnu koja govori o dva zrna koja su se našla u zemlji i razgovaraju. 6 Isto. u: Zdenko Škreb-Ante Stamać Uvod u književnost. Tako. Švicarac rumunjskoga podrijetla Andre Jolles 1929. Tom su se problematikom najviše bavili Erich Strassner (Schwank. Ptica ga je pozobala.) Usmene priče često se koriste i u druge neknjiževne svrhe.4 U komparativnom pristupu proučavanja usmenih priča značajna je zemljopisno-povijesna metoda tzv. 1968. a najveća je što se u njemu ne vide osobitosti nacionalnih kultura. g. i kasnije.-212. primjerice. Zagreb 1990. Ti su znanstvenici utvrđivali nastanak i migraciju bajki. Ono plašljivo zrno ostalo je u zemlji. 7 Richard Cavendish. 187.6 Američki filolog Richard Cavendish u djelu Legende svijeta pod pojmom legende podrazumijeva usmene priče i ističe da legende izdržavaju probu vremena bolje nego prava povijest. str.

Za hrvatske usmene priče iznimno su važne bosanske fratarske knjige mada nemaju izvornih narodnih priča.HRVATSKE USMENE PRIČE Usmene su priče poslužile piscima i propovjednicima. i početkom XV. počeo sastavljati Nikša Ranjina. 1531. 1563. Prukljanskog jezera kod Šibenika. brevijarima i misalima. jezera u Rijeci Dubrovačkoj.) osim katehetičkog dijela. između ostaloga. 1611. Od 1996. g.) objavio je sa zbirkom pripovijesti o čudima Presvijetle Djevice Marije (Sto čudesa aliti znamenja blažene i slavne Bogorodice. U Malom katekizmu (1616.) u Dundu Maroju navodi izreku Šaptom Bosna poginu koja je do danas sačuvana u izričaju Bosna šaptom pade. Nauk karstjanski doživio je 10 izdanja. Školovao se u Italiji. u drugom su dijelu knjige stare hrvatske vjerske pjesme i dramski tekstovi. st. hagiografija. Miloševa jezera ispod Krinja u Hrvacama kod Sinja. 1631. do 2005.). 1567. – Firenca. g.). Libru od mnozijeh razloga (1520. Hutova blata u Trebimlji. Marin Držić (Dubrovnik.) fra Matije Divkovića (Jelaške kod Olova. Crvenog i Plavog jezera kod Imotskoga. U Mađarskoj se pripovijeda da je tako nastalo Blatno jezero (Balaton). Veliki 1611. – Olovo. divice Marije) prevedenom iz popularne zbirke Ivana Herolta Sermones discipuli de tempore et de sanctis (1476. Dubrovačke priče nalaze se u anonimnoj Kronici. nastao je Cvet vsake mudrosti u kojem se. Bio je franjevac u Sarajevu. među kojima je i inačica Posvetilišta Abramova Mavra Vetranovića. a nalaze se u glagoljskim knjigama. Njegova su djela vjerskodidaktičkoga karaktera. 253 .).) dominikanca Serafina Razzia (Firenca. Usmene su priče temelj Besida (1616. godine sa studentima sam zapisao pedesetak legenda o propasti Gavanovih dvora. Olovu.) te Povijesti Dubrovnika (1595. ostavio je najdublji trag u hrvatskoj književnosti i povijesti. Zborniku koji je 1507. jezera Kuti kod Neuma. – Mleci.) i Zoranićevim Planinama (1569. Sramotan pad Bosanskoga kraljevstva krajem svibnja 1463.). U tomu djelu zapisana je legenda o propasti Sodome i Gomore. a namijenjena su narodu. Krajem XIV. Po tim legendama Gavanovi dvori su se nalazili na mjestu: Boračkoga jezera kod Konjica. 1508. te jezera kod Pleternice i Vinkovaca. o lukavoj lisici koja se pretvara mrtvom kako bi pohvatala ptice. Plitvičkih jezera.8 Divković je građu crpio iz legenda. usmenih 8 Matija Divković u franjevački je red stupio najvjerojatnije u Olovu. Svoj prvi katekizam Nauk karstjanski (tzv. Kreševu. spominju kazivanja o vili morskoj. Usmene su priče parafrazirane i u Hektorovićevom Ribanju i ribarskom prigovaranju (1568.

Poče kucati i dođe vratar da mu otvori te ga poče pitati: odakle je. Prvi je bosansko-hercegovački Hrvat koji je pisao narodnim jezikom. godine: KAKO SU SLATKE PJESNI NEBESKE Bijaše jedan redovnik dobra i sveta života i moljaše Gospodina Boga da bi mu očitovao kojugod slast nebeske slave. Split 2006. www. Neki povjesničari književnosti ističu da ga je jedino nadmašio Andrija Kačić Miošić. Svoj jezik zvao je bosanskim. Fakultetski priručnik. Filozofski fakultet Sveučilišta u Splitu. g. bos i gol. Od slatkosti pjevanja ptičice nije se ničeg sjećao. Redovnik ispriča. Kad je redovnik bio na molitvi pred njim zapjeva jedna ptičica i on je pokuša uhvatiti te ona pred njim pobježe u gaj koji bijaše blizu samostana. Hrvatska književnost katoličke obnove i prvoga prosvjetiteljstva (Hrvatska barokna književnost). a tada fratri shvate da je on iz tog samostana izišao prije 340. žedan. naškim. Divkovićeva Rajska ptica nalazi se u glagoljskom rukopisu popa Mihovila iz 1558. st. Njegov je rad pridonio širenju štokavštine. Osnova njegovog jezika bio je štokavski ijekavski-ikavski narodni jezik. kolika je radost i veselje i koliko uživanje biti u kraljevstvu nebeskome u kojem je devet kora anđeoskih.hr str. Vratar se vrati i sve ispriča starješini. našim.ffst. Djela je tiskao bosančicom (zapadnom inačicom ćirilice). i 16.predaja i legenda koje je čuo od naroda kao i iz Heroltovih Sermones discipuli (Odgovori učenika) te iz Gesta Romanorum (Junačka djela Rimljana). Bio je vrstan propovjednik i veoma popularan narodni pisac. Ako je tolika ljepota i razgovor jednog anđela. zaustavi se na jednom drvu i nastavi pjevati. slovinskim. svet. Kad dođe vidje da su stara vrata zazidana a nova sagrađena na drugom mjestu. Vidi: Marko Dragić. 74-77. na hladnoći. blažena Gospa i svekoliko mnoštvo svetaca Božjih koji slave Gospodina dan i noć govoreći: Svet. Sva je djela objavio u Veneciji. svet Gospodin Bog Sabaot! *** Divkovića Besjede svarhu evanđelja nedjeljnih priko svega godišta (1616. na vrućini. Stadoše se čuditi da je toliko živio gladan. Smatra se ocem bosanske književnosti (hrvatske književnosti u Bosni i Hercegovini). Redovnik je pod drvetom stajao i slušao pticu a kad ona odletje vrati se u samostan. tko je i što ište? Redovnik mu reče da je izišao iz tog samostana. 254 . Starješina pitaše redovnika tko je i povede ga drugim fratrima te ga pitaše tko je starješina bio kad je on izišao vani.) prijevodi su i kompilacije iz nekoliko latinskih autora 15.

Vrata nebeska i xivot viečni (1678.) i Prvi oca našega Adama grijeh (1674. iza Babinih gora. – ? 1777. dakle.) sadrži u sebi više usmenih priča preuzetih od Orbinija i iz naroda.Narodno je pripovijedanje i u bosanskim fratarskim knjigama: Cvit od kriposti iz 1647. Svietlost karstianska i naslagenye duovno (1679. 1624. 1688. – Split. kao i djelo njegova osporavatelja Ivana Lovrića (Sinj.: Prilike (1701.) Djela fra Filipa Lastrića (Oćevija. – Fojnica. g. 1783. st. 1750. leksikograf.) fra Stipana Jajčanina. Fala od svetih (1708. Pisac. glazbenik i pisac Julije Bajamonti (Split. 1700.).). – Šćit u Rami. U Narodnom je preporodu i romantizmu velik interes za sve vrste usmenih 255 . su važna za širenje usmenih priča. 1650. – Zagreb. 1678. pogibeljima svećenstva i njihova puka. Fra Nikola Lašvanin (Dolac kod Travnika. 1651. 1765. Pored navedenih bosanskih fratarskih knjiga iz XVII. – Ancona.).) koji se bavio proučavanjem Morlaka i veoma je zaslužan što je svom prijatelju Albertu Fortisu pomagao pri sabiranju i zapisivanju hrvatske duhovne kulture.) u svom Ljetopisu bilježi više priča a među njima i spomenutu Porfirogenetovu o Hrvatima koji su. 1717. Fortisov Put po Dalmaciji. kao i o Stanku Vrazu već je bilo riječi.) u svojim religiozno-moralnim djelima Zrcalo Marijansko (1662.) također.) koristio je i usmene priče.? – Sinj. st. st. Dragocjen je. – Jajce. Među mnogobrojnim predajama u Lašvaninovu Ljetopisu je i demonološka predaja o kugi.).) (koji je građu crpio i iz Gesta Romanorum). latinskim jezikom pisana Kratka povijest Bosne srebrne fra Bernardina Nagnanovića (Brotnjo-Čitluk u zadnjem kvartalu XVII.). dragocjene su u XVIII. 1703. Značajan doprinos hrvatskoj usmenoj književnosti dao je liječnik.) Ivana Ančića (Lipa kod Duvna. svećenik Juraj Habdelić (Staro Čiče u Turopolju. O značaju Okružnice koju je uputio zagrebački biskup Maksimilijan Vrhovac. Nagnanović je pisao o stradanjima bosanskih samostana. – Zaostrog. 1685. fra Pavla Posilovića (Glamoč. oko 1600. Usmene su priče i u Pripovidanju nauka krstjanskoga u tri knjige (1750) fra Jeronima Filipovića (Rama. govornik. o mučenicima za vrijeme osmanske vlasti. 1730. oko 1754.) te rukopisi vrsnog propovjednika Stjepana Margitića Markovca (Jajce. 1609.) i Svetinjak (1766.).) Nediljnik dvostruk (1766. došli u današnje krajeve predvođeni petoricom braće i dvjema sestrama. Ispovid krstjanska (1710. (Lašvanin je umro od kuge. – Kraljeva Sutjeska. 1744. 1800.

knj. 2003.) u Kolu i Bosanskom prijatelju objavljuje priče iz Bosne (Jukić je prepravljao priče. 1. str.) prvi se sustavnije bavi interferencijama hrvatske usmene i pisane književnosti. str.priča. međutim. (Na tome je mjestu Sv. knj. Jukićevi zapisi poslovica i zagonetki. beatificirao Ivana Merza). Narodne pripovijetke.) u svom paradigmatskom članku Naša književnost (1865. objavio sv. on u svom djelu Puti navodi i etiološku predaju o kultnom mjestu Petričevac u Banjoj Luci. Zbor redovničke omladine sakupio je i 1870. 26. otac Ivan Pavao II. Fra Ivan Franjo Jukić (Banja Luka. 10 9 256 . Zora. – Zagreb. Zagreb 1963. on je od svega naroda najviše spojen sa zemljom. 1857. a bude li u njega obrazovanja i samosvijesti. Maja Bošković-Stulli. Tordinac je zabilježio i hrvatske narodne običaje. Jagić je skrenuo pozornost na bosanske fratarske knjige. 1923. g. PSHK. 1838. Filolog Vatroslav Jagić (Varaždin. 1831. 1881. Predaju su mu kazali muslimani koji su iznimno štovali to sveto mjesto. 1887. ni sve sile svijeta ne će narod krenuti s puta kojim udariti mora. – Podgora.) objavio je 1883. – Beč. Hrvatske narodne piesme i pripoviedke iz Bosne. 1818. Priče su zapisane u Varaždinu i okolici. August Šenoa (Zagreb. jer je puku silan korijen. g. August Šenoa I priredio Šime Vučetić. 1838. Svećenik Nikola Tordinac (Đakovo. – Beč. pjesme i pripovijetke iz Pećuha. Kamilo Blagajić objavio je zbirku bošnjačkih priča.) do danas jedina prava zbirka usmenih priča bosansko-hercegovačkih Hrvata. Dragocjeni su. Prvu je pravu zbirku narodnih usmenih priča objelodanio Matija Valjevac 1858. 46. – Đakovo. Bosanske narodne pripovijetke. Iako je Tordinac vršio manje jezične preinake. PSHK.”10 Trajno su poticajna Šenoina načela po kojima književnost mora imati nacionalnu.) u svojoj Historiji naroda hrvatskoga i srpskoga (1867. vrijeme zapisa i kazivače). Mnogobrojni su se hrvatski književnici i u predrealizmu i realizmu nadahnjivali usmenim pričama. zaman su sve tuđe spletke.) ističe snagu i važnost narodnoga duha: “U puku stoji prava sila naroda.9 Premda je don Mihovil Pavlinović (Podgora. Matica hrvatska. a nije navodio mjesto. 1858. a taj korijen je puk. Zagreb 1964. njegova je zbirka (62 str.) uglavnom zapisivao i sabirao usmenu poeziju. 59. zaman svi vanjski pokušaji da navuku narod na svoje – on stoji tvrdo kao dub. socijalnu i književno-kritičku dimenziju. 11. 1888.

O značaju Antuna Radića i Nikole Andrića već je bilo riječi. *** Cijela je plejada velikana pisane riječi koji su u svoja djela utkali usmene priče ili pak pisali o usmenoj književnosti. knj. 1951. Nikola Šop. Zvonimirova kletva. nadahnut hrvatskim predajama i legendama. – Zagreb. ravnatelj Klasične gimnazije u Zagrebu. 1914. profesor u Zagrebu i Osijeku. Gorski Kotar. Majka Božja Bistrička. Splitu. Bosna Franciscana (Sarajevo). Božo Lovrić. prva). g. Crna kraljica. – Zagreb. Miljenko i Dobrila. anegdote i viceve). – Zagreb. napisao trideset sedam predaja i legenda među kojima su: Dolazak Hrvata. Milutin Cihlar Nehajev. 1912.Filolog i književnik Rudolf Strohal (Lokve.)./XX. Mostaru. Pored spomenutih navodimo i sljedeće: Dinko Šimunović. Strohal je 1916. godine objelodanio je Hrvatske legende. 1856. 1. st. Balint Vujkov (Subotica. Crkva na kamenu (Mostar) i Naša ognjišta (Tomislavgrad). *** Goleme su vrijednosti terenski zapisi u seminarskim i diplomskim radovima studenata filozofskih fakulteta u Zagrebu. Josip Pasarić (Pušća. 1937.). g. Kalendar Sv. 1936. Narodno je blago i u katoličkoj periodici: Svjetlo riječi.) objavio je tri zbirke usmenih Bunjevačkih pripovijedaka (Subotica. Osijeku. Izdavač je te monografije Školska knjiga. Gospa Sinjska.) književni kritičar.). U istom smislu važni su časopisi Matice Hrvatske u BiH: Motrišta (Mostar) i Hrvatska misao (Sarajevo). U 20. Ivan Raos. Hrvoje Hitrec 2007. st. 1845.. 1942. Ivo Andrić. 1867. 1860. iznimnu su ulogu u očuvanju hrvatske tradicijske kulture imali časopisi Zbornik za narodni život i običaje južnih Slavena kao i Napretkov Kalendar (Sarajevo) u kojem nalazimo i dokonice (šale. Mila Gojsalić. sljedbenik “zdravog realizma” Franje Markovića (Križevci. Trenkova djeca i dr. Dubravko 257 .) objavljuje u tri sveska kajkavske i čakavske priče (XIX.) koje je započeo Nikola Andrić (Vukovar. Narodna umjetnost (Institut za etnologiju i folkloristiku Zagreb) i Glasnik zemaljskoga muzeja Bosne i Hercegovine (Sarajevo). Miroslav Krleža. a u njoj je Hitrec. Ramska kraljica. objavio je 1923. a od 1906. Ante. Mehmedalija Mak Dizdar. Vladimir Nazor.. Rijeci. – Zagreb. na svijet izdao Cvet vsake mudrosti. Hrvatske narodne šale (sv. Dobri pastir. Novak Simić.

Među mnogima povjesničarima i arheolozima u čijim djelima nalazimo usmenu prozu jesu: Tadija Smičiklas. Vjekoslav Klaić. Franjo Šanjek i drugi. Basna. anegdote. 1995. (Relevantna djela za ovaj rad spomenutih autora kao i djela iz navedene periodike bit će navedena u bilješkama i literaturi). Vrijedi spomenuti i Irmu Čremošnik.Horvatić. šale. Julijan Jelenić. 4. 2003. Pavao Anđelić. Nikola Bilogrivić. zapisivanju i izučavanju hrvatskih usmenih priča imaju: Maja Bošković-Stulli. temama i oblicima. Najveći doprinos u sakupljanju. – Zagreb. Stjepan Džalto. Marko Perojević. Predaja: Povijesne predaje. Jozo Vrkić. Petar Gudelj i mnogi drugi. Filipović. Demonske predaje. fantastične). Eshatološke predaje. viceve i legende. 3. Ljubo Lucić. Miroslav Džaja. Ćiro Truhelka. Novela. Legenda. Usmene priče mogu se razvrstati i prema njihovom odnosu prema zbilji. Usmena proza može se razvrstati prema motivima. Ignacije Gavran. novele. basne. Hašim Šerić.). Huseina Đogu. mistične. Radmilu Fabijanić i Nadu Milošević Đorđević. 2. Tvrtko Ćubelić (Bihać. 1913. Andrija Nikić. – Zagreb. Ferdo Šišić. predaje. 5. Stipe Botica. 258 . Pričanja iz života. Ivan Aralica. Milenko S. Mitske predaje. 1937. Najveći doprinos do sada u zapisivanju i izučavanju usmene proze Hrvata Bosne i Hercegovine dao je Vlajko Palavestra. Estela Banov Deppope. Ivan Mimica.) Josip Kekez (Katuni. MOTIVSKI SVIJET HRVATSKIH USMENIH PRIČA Usmena proza obuhvaća vrste priča: bajke. Bajka. Etiološke predaje. Žanrovi usmenih priča: 1. Po toj klasifikaciji priče bi bile: zbiljske (realistične) i fikcijske (izmišljene. Krunoslav Draganović.

Valjda on mislio da će nadoknadit djetetu mater pa je to i uradio. Tako je ležala neko vrime dok nije pripočinila. mada je mala bila dobra. Uniđe unutra i ugleđe njekog starog djeda. Onda zastane na vrata pa je i primjetila da je djed gleda al ništa ne govori. al nije znala puta. pa se on onda priženio. Rekla joj je da će je odvest na njeko fino mjesto pa se pastorka obradovala. al se prevario. Jednog je dana maćuha spremila pastorku i odvela je u šumu. a on bio cili u čirovim. Genus specificum bajke je fantastično ili čudesno. Uhvatila nju neka teška bolest i nije joj se mogla sakriti. Va je bila ljepša od njene ćeri. ostali sami i nisu se nikako mogli utješiti. Ivo i Marica. Anegdota. 7. Tako je tome čoiku bilo žao njegove male. al eto. Dobro uvijek pobjeđuje zlo. Mislio on da će se ona brinit za njegovu curicu. i sakrila se iza njekog drveta pa pobjegla kući. Ona je ageografična i ahistorična te se u njezinom izučavanju koristi monogenetski pristup. Ma. Za to vrime postali su oni dobri drugovi. Ona se sažali na njega pa se približi i pita ga da mu pomogne. Tjela se ta maćuha otarasit nje pa je tak dugo vremena ona mislila šta će napravit. Puno su oni patili za njom. PASTORKA Prije je to bilo – tako sam ja čula – da je živila neka sretna porodica. Vic. U šumi se nekako maćuha odvojila od ove. Čudesno u bajkama sudjeluje i rješava nerješivo. Otac i ta ći. Najpoznatije su bajke Pepeljuga. Kad su curice obadvi narasle i postale cure.6. zamrzila maćuha pastorku još više. Bili to čovik i žena i njihova mala curica. pa radi toga. Tjela se ona vratit kući. Ona se još više uplašila pa tjela pobjeć. BAJKA Bajka je najdulja usmeno-prozna vrsta. Pastorka se puno uplašila – mače znala je da ju je ona ostavila samu. bio on bogat. Tak je ona odala po toj šumi i odjednoč ugleđe ona njeku kolibu pa potrči. Kad su njia dvoje dobili svoje dite. Sitni oblici: Šala. pa je zbog toga nije nikako voljela. 1. Ta je bila ohola i ona je njega htjela samo radi para. ona je pastorku zamrzila još više. Ona je njemu pričala što joj se 259 . Lipo su oni živili i bili radosni dok se jednog dana nije razboljela ta žena. Tak je ona njemu pomogla i živila u njegovoj kolibi par dana.

pa je rano ujitra krenila. HKD Napredak. Već sutra. Tako je ona uzela onaj najveći i jedva š njim izišla na vrata. Kakoćemo ga proslaviti? A žena mu reče: – E moj čovječe. Odma su iskočile iz kofera i ujele njia dvi. knj. 11 260 . ali iznenadile se one samo tak. Onda joj je pastorka sve ispričala i rekla je da je to ko biva njeki dar jer je pomogla tome djedu. koliko je on bio težak.11 (Brčko) ZLATNA LAĐA Tako su bili čovjek i žena jako siromašni. Stari joj je rekao da sebi kao nagradu što ga je njegovala uzme jedan od kofera. Djed joj je reko da slobodno sebi uzme jedan od kofera. i nijesu nigdje ništa imali osim jednog djeteta. dovede ona svoju ći na to mjesto u šumi. Jedva su njia dvi donile ti kofer. Kad je djedu bilo bolje. Maćuhu je puno zanimo ti mali kofer. ali joj je rekla da uzme što more veći kofer. 5. Ći i otac su nastavili lipo živit u zadovoljštini. Na mjestu su i usmrtile jer su bile otrovne. U šumi ju je mater već čekala. Tako je ta mala ušla u kolibu i vidila toga djeda. pa iziđe nekuda van. Onda je ona htjela poslat svoju ći da i ta dobije zlata od djeda. Onda je maćuha uzela ti kofer pa ga otvorila. ona se htjela vratit kući. već dvi velike guje – ma goleme su one bile. 2005. Unutra bilo sve samo zlato. a on njoj o svom teškom životu i kako je dobio te čireve. ali ne zna ona šta je unutra. koji god izabere. On joj se baš smučio. al se zbog zlata napravila dobra pa ga pitala da mu pomogne. jer je puno voljela oca i falio joj. mater se odma vrati nazad. što ću ti ja. str. Hrvatska književnost Bosne i Hercegovine u 100 knjiga. On je imo puno ti njeki lipi kofera. i idući putem pomisli u sebi: Hrvatska usmena književnost Bosne i Hercegovine: proza. Bile one baš zadovoljne jer su mislile da su se obogatile. a mi nemamo nigdje ništa. pa joj je došla pomoć nosit ti teret.desilo. Nije unutra bilo zlata. 59-61. Čim su stigle u kuću. odma su one to otvorile. Jedamput reče čovjek ženi: – Ženo. a ona je uzela najmanji pa je pošla kući. Jedva je ta izdržala i jenu noć tode. koji oće. pa kad je curica došla do kolibe. pa je pitala odkud joj i šta ima u njemu. priredio Marko Dragić. Sarajevo. drama i mikrostrukture. Tako se pozdravila sa tim starcem i krenila. MH. Jedva njekako ona je našla put i došla kući. rano jutrom. kad ni ja ne znam kako? Potom čovjek zakalal. evo nam sad ide krsno ime. Svi su se iznenadili kad su je vidjeli.

– odgovori on. reče car carici: Kako ćemo mi sad nadjesti ime onome našem sinu? E. da bih ga prodao. Kad je starac otišao. a starac još reče: Za taj ćeš forint sve kupiti i platiti što ti god treba. da sad imam ikome ono dijete prodati. Potom on njemu dade forint. što sam i ja dao. kako je trebalo. pa udari preko careva dvora. Car reče: Daj ga amo.– Bože moj. I tako ostane Dragan. Pa bi li ti to prodao? – pita car dalje. pa uprti dijete i odnese. On pristane. pa skupi goste i proslavi krsno ime onako. pa ga pita: Šta si ti sad divanio!? Nijesam ništa. 261 . te starac otide. neka bude. A kad ga starac i po treći put upita. Čovjek otide. Starac odnese dijete. – reče opet ovaj. Kad je Dragan već bio narastao. ja ne znam. al pred njega iziđe star čovjek.pa bih poslužio svoje krsno ime. a on će ti vavijek udžepu biti. ja ću ga kupiti. što je moja volja? Mi ć emo lijepo dati našu k ć er zaDragana. – A carica reče: Pa slobodno. ja bi ga prodao.reče on: Ma rekao sam. A carica reče: – Bome je to i moja volja. Bih. – njih su se dvoje još od prije zavoljeli. Ma jesi nešto. a car mu dadeplatu. – reče starac. a taj car nije imao muška djeteta. što mu je trebalo. pa ga upita: Šta ti to nosiš stari? Evo nosim dijete. pa kupi sve. da imam ikome dijete prodati. reče car carici: – Znaš ti. On nije nego tako pomislio. A starac mu reče: Pa daj ga meni. Ali nijesam. – I on donese dijete i preda ga caru. nego samo jedno žensko. Pa šta išteš za njega? – pita car opet. a starac mu reče: Dat ćeš mi forint. pabih služio krsno ime. pa će nam sve naše dobro ostati skupa. dalje. – odgovori starac. Kad je starac nosio dijete ispod careva dvora. – Car reče: Hajde da mu damo ime Dragan. – reče starac. – reče starac. kako bi bilo najbolje. vide ga car. Samo šta išteš za njega? A šta ćeš mi dati? Dat ću ti forinti.

A on mu reče: – Na ne ću toliko novaca. pa da nas štoujede? Ali starac reče: – Ne boj se ti ovdje ništa. a tebi evo sedmora. A starac mu reče: – Dobro sinko. dade onaj car svome sinu šestora kola novaca i pošalje ga u svijet. – reče Dragan. Onaj jedognao šestora kola novaca. reknu caru: Mora vijeće suditi. Sjedi tu. pa sjednu suditi. a ovaj dozove svoga Dragana. pa ako se igda vidimo. nego ti meni daj samo onaj forint za koji sime kupio. gdje sjedi i loška vatru. bar ću te poprstenu poznati. i tu nađe jednoga starca. – da tržim.Ali. pa joj reče: Ja sad moram otići. djedo! Bog pomogao! – reče mu starac. kako bi mi spavali ovdje u planini. kad je careva kći do udaje dorasla. Ja ovuda hodam. Potom mali Dragan sjede. a kad omrkne. pa mu reče: – Vidiš. da je ne da. dade mu forint. pa otide. Ali Dragan reče: – A moj djedo. Kad Dragan pođe. Kad onaj to čuje. Onda Dragan otide k djevojci. Kad je ujutro svanulo. i onuze još komadić kruha. Idući on tako. i bogzna hoćemo li se igda vidjeti. poslat ću ti koliko budeš trebao. A otkud ti ovamo? Idem po svijetu. a ti ćeš sa mnom ratovati. zaprosi je drugoga cara sin. pa još ništanijesam vidio. hodam. pa će mi to biti dosta. reče mu starac: 262 . da micar dade svoju kćer. pa hajde i ti. pa ćemo spavati. onome neka bude. ali ovaj car reče.Kad to čuju carevi ministri. javi mu: E pa dobro. i tako se skupe ministri. piši mi. dobro. sudili onamo. paako ti pofali novaca. legnu oni i prespavaju. pa koji više istrži za tri godine. i gledaj. Kad oni tako dosude. moj sine. bome dosude. Kad to car čuje. te samo pogađaj i kapariši.A ona reče: Evo ti moga prstena s ruke. dođe u jednu planinu. Car pristane. da više od njega istržiš. patrži. pa komu dosude. da njih dva idu u trgovinu. neka onome bude. reče mu car: – Evo ti sedam kola blaga. Kad on dođe k njemu. reče mu: Pomozi Bog. sad se uprav na silu rastati moramo. pa hajde. ne bih li što dobio. Kad sudili ovamo.

Onamo preko vode vidjet ćeš careva krmara. a kad prospavaš. – reče ovaj. djedo. pa ga stane zvati. onda ćeš pola sna i platu primiti. Dat ćeš mi forint. al ćene nema. pa onda izliječi i cara. On priveže ćenu i dođe k starcu. kad al iskopa rukavicu masti. dođe do one rijeke. a ti ne smiješ amo. pa mu reče: Evo djedo. pa ga zovi. On otide. On mu izvadi onaj forint i dade i uzme ćenu te se vrati nazad starcu pa mu reče: Evo. On onda dođe k starcu i kaže mu: Ma. grdne kao more. dok ne prospava. pa grebenaj ondje. pa ću te sretna načiniti. Sad uzmi tu mast. pa ga samo pomaži po čelu i on će biti zdrav. 263 . pa hajde preko te planine. pa ću ti jošnešto kazati. jer smo mi svi gubavi. neka ti preveze unamjerice lađu. a kad bio na vrh planine. Potom Dragan ode uz planinu. i car je gubav. Kad kupiš. što sam kupio. šta sam našao. – samo ga priveži tu za taj trnić. jer je ono gubava zemlja. Ali mu on reče: – Ja ti ne mogu lađe prevesti. srete ga čovjek i vodi crna ćenu. pa će te onda odvesti k caru. A kad prijeđe preko planine. kupiga. a on će ti reći da ne more. pa otide od staroga. a ti onda uzmi te masti. nema ondje ništa. – reče onaj. Kako to. sinko. zakala. A kad Dragan tamo. da prijeđem tamo. te tu opetnoći. da ne bi bilo ništa? Hajde. reče mu starac: Hajde. Kad Dragan to čuje. pa začeprka noktima. pahodi amo k vatri. jer da ne vidi. A kad cara izliječiš. uzme je. onda dođi k meni i dovedi da i ja vidim.– Sad ti hajde preko one planine u grad. vidi šta si kupio. pa da ćeš ga sretna načiniti. Kad ujutru svane. Pa šta išteš za njega? – pita on dalje. a kad ga dozove. djedo. pa pogleda onamo i vidi careva krmara. a on ga pita: Bi li to prodao? Bih. reče mu: – Daj mi tu lađu prevezi amo. sinko. Dobro si to kupio. pa ćeš doći do jedne velike vode. pa odnese starom. On će tebi pregnati lađu. – reče starac. pa štogod prvo sretneš. onda nemoj više nikoga. A stari mu reče: Dobro je to sve. možda ćešda što iskopaš. pa sjede. šta ti ono radi. jer te ne vidim. a i da ti ne smiješ onamo. Ali ti njemu reci. neka ti preveze lađu.

aon otide i leže. kad mu pomoći ne možeš. pa pomaže cara po čelu. Car mu reče: – Hoću. onda ću tizemlju izliječiti. da je zdrav. Dragan stane liječiti. Kad car to čuje. reče mu: Hajde liječi moju družinu. pa nema čim daisplati. pa nije imao čim isplatiti. Dragan uze one masti. i da će izliječiti svu carevinu. te će ga sad objesiti. a kad tamo. preveze mu lađu. On kad čuje. koja će ići posuhu. Kad car vidi. Dragan sjede u lađu. Kad ovaj to vidi. dat ću ti. Car mu reče: Jesi li gotov? Jesam. neka kuju lađu. Kad on tamo. štogod zaišteš. a oni onda uzmu kovati lađu. al se u gradu čuje velika graja. te ga zato optuže. evo ti zlatne lađe. da ga je on izliječio. Car mu to dopusti. pa se vrati k caru. reče im: – Dajte ga meni. samo najprije izliječi zlatare. Kad Dragan dođe tamo. šta to tamo galame. jer sam trudan. pa mu kaže. Ali on svejedno ode. Idući tako dođe u jedan grad. a kad odspava i ustane. al to onaj carev sin. i da mu dade u la đ u četiri zlatna soldata. odvede ga k caru. i on progleda. ja ću učiniti. i onda liječi nasdruge. reče: Idem ja sad. a u njoj piše. reče mu: – Hajde mene izliječi. Ovi na to pristanu. Dragan pita dalje. na đ e pod uzglava č omknjižicu. pa ćeš progledati. dok ne prospavam. i za mjesec dana izliječi svu carevinu. a Dragan onda uzme one masti.Ali mu Dragan reče: – Ma daj ti meni prevezi lađu. Dobro. On onda reče carevu sinu: 264 . pa došao i nakupovao silno blago. a oni mu rekoše: – Eno uhvatili nekakva trgovca. pa ga pomaže po čelu. pa evo došao do vješanja. i on odmah progleda. zakupio silno blago.Ali mu dragan kaže: Ne mogu. da ga vidim. i ona pođe. On tako uradi: najprije izliječi zlatare. pa će mu ondaizliječiti zemlju. da mu car načini zlatnu lađu. On sada reče caru: Ako ćeš mi dati zlatnu lađu i u nju četiri zlatna soldata. Kad to krmar čuje.Ali mu oni rekoše: A šta bi imao. pa hajde. ja ću za njega platiti.

Oni otidu brže po nju pa je dovedu. pa su svatovi. pa kaže tako i ocu one cure i one mu teskere pomoli. hajde. Oni ga stanu nuditi da jede. da je vidi. pa on zakala te na koljenima klečeći ode k njemu i reče mu: Ako si sveti čovjek. pa stane u polje niže dvora. i oni mu povjeruju. il će biti posve dobro il posve zlo: evo nešto u polju sja se. a on ne će k njima. da se je sve okolo sjajilo. Kad i on blizu dođe. pa se ženi. da te ja popipam po leđima. i pije. Dragan reče: – Odmah me objesite. to je naš Dragan. Potom ovaj zakala. da će ga objesiti. Najposlije dadu onome jednom slugi novaca. a on im reče: ja sam taj i taj. ali on reče da ne će ništa. ali mu Dragan reče: Nemoj ti ići klečeći k meni. šta je ovaj rekao. i to se sve dobro pozna. pa pročitajte šta piše na njima i ako ovijem prstenom ne bude pečatudaren. ali samo neka on pokaže svoja leđ a.kao da je s neba sašlo. uđe u sobu pa sjede do đuvegije i metne ruku na sto tako. eto mu moga prstena na ruci! Kad svatovi to čuju. kad to vidi. Kad to oni čuju. pa ću onda doći. I tako se skupi svadba. iziđu van pa gledaju. Onda carev sin podigne košulju. car te moli. a od lađe udari svjetlosti. 265 . a Dragan mu zapiše. a Dragan sjede u svoju lađu (kad je platio za njega dug). Kad dođe gore. pa za njim. Kad onaj dođe kući. A car. a ti ondahajde kući. Ali to car ne razumije. dok ne dođe djevojka. dade mu svoju kćer. pa hajde lagaško. pa dođe. sastavi nekako što kakve teskere i napiše. doći ću ja. klekne. pa pođe k njemu. Sluga otide. ali niko ne smije k Draganu. pa otiđe kući. onda me objesite. pa onijem prstenom pritisne kod onoga pisanja. da dođeš k njemu dvor. pa ću sve za te platiti.A Dragan ga pita: A šta je to u dvoru? Sluga mu odgovori: Careva se kći udaje. da je taj Dragan obješen.– Daj ti. vidi prsten. Najedamput uđe u dvor među svatove jedan sluga carev. a car zakala. a on zakala. a ona kako uđe.A on mu reče: Hajde ti.A on reče: – Neka car dođe po mene. Ali onaj đuvegija reče. da on njega ispod vješanja otkupljuje. pitaju ga otkuda je. jer ti si mi otac. kao da je na njegovoj koži izraslo. da on laže. Ja ne ću kući nigda doći. pa sude. Potom car otide. pa pokaže one teskere. pa mu kaže: – Junaci. van ga stane zvati. kako će careva kći moći poznati prsten. Potom dođe Dragan u zlatnoj lađi. te kaže caru. pa vikne: – Ma.

61-67. Hrvatska književnost Bosne i Hercegovine u 100 knjiga. Oni tako učine i njega išćeraju. a vi svatovi ostanite pa budite moji svatovi. i on skine košulju. ni na konju ni bez konja. Kralj ga pohvali da je najpametniji na svitu jer takve cvitove niko nema. Sarajevo 2005. bacali ga kroz prozor. Sve je bilo dobro dok ona jedan dan ne ode u kraljevu tamnicu di je sve bilo puno zatvorenika. HKD Napredak. Kad im je on reka Hrvatska usmena književnost Bosne i Hercegovine: proza. I svi tako tražili i birali koji bi cvit moga bit najlipši. 5. Njoj ih bilo žaj pa im odluči dat savjet kako će se izbavit. Donese to cviće ćaći i kaže mu da ode s tim na kraljev dvor. ali svi navale na njega. Kralju nije bilo jasno zašto to rade pa mu oni reknu da to čine kako bi bob izniknija. priredio Marko Dragić.tribala je doć k njemu ni gola ni obučena. drama i mikrostrukture. a on se vjenča s carevom kćeri. Kralj mu onda da zadatak da odnese ćeri tri svitka pamuka i da mu ona od toga oplete sve konope za brod i sva jedra. nek mu odgovori da je jednako nemoguće kao i od tri svitčića napraviti svu opravu za brod. Bilo je tako kako je ona rekla. a kad ga on upita kako je to moguće. Upita ih zašto su zatvoreni. pa tako s jednim forintom ostane sretan.Đuvegija se stane nećkati. onda cvit od masline i cvit od loze. Ali im Dragan reče: – Ja ga ni sad ne dam vješati. Kad je kralj vidija takvu uzme je za ženu i da joj na znanje da nikome nesmi odat svoju mudrost. On mu odgovori da je to njegova ćer poslala. Jednog dana dođe kraljev glas da će nagradit onoga ko donese tri najlipša cvita. a oni joj odgovore da ih tako kralj tjera da mu vrate dugove. uvijek kuvani bob.12 (Mostar) MUDRA ŽENA Bio je ćaća koji je ima ćer. Tako i ova ćer ubere u polju jedan cvit od pšenice. Tako su oni svaki put kad bi dobili hranu. knj. Ona se skine gola i stavi mrižu priko sebe. Sad je kralj da novi zadatak . MH. 12 266 . Na to ćer da to ćaći i reče da vrati to kralju i nek joj on izdjelje vreteno i držač za igle. a onda pročitaju svi i vide prsten i dosude da njega treba objesti. samo neka ide van. str. uze konja za povodac i pusti da je vuče za sobom.

koja je bila najljepša između njih. 2007. A kad na podne goveda poliježu u plandištu. čudeći se njegovijem riječima prikuče se jami još bliže i stanu se u nju nadvirivati i razgledati je. al čim je stiga doma reče kraljici da može ić ća jer je izdala svoju mudrost. a to joj se mati pretvorila u kravu i stoji pred kućom. izmakne vreteno iz ruke i padne u jamu. str. a sad živi u Zagrebu. a dođe nekakav starac bijele brade do pojasa. Jednom joj dade u jutru punu torbu kudjelje.13 (Hvar) PEPELJUGA Prele djevojke kod goveda oko jedne duboke jame. godine kazala Anita Matić. Poslije nekoga vremena otac se ove djevojke oženi udovicom. da je kara i muči. ona videći da se na kudjelji ne poznaje. i svakojako je tražila uzroke. što joj je. zapita je. Rkp. jer da kojoj od vas upadne vreteno u nju. Opet se uvjerija kakva je mudrica i oni se skupa vrate u dvorac. dok se jednoj. Kad je vidi ona krava. a djevojke onda. koja je dio života provela u Splitu. što je i kako je. 1987. češlja i preoblači. stane plakati. pa im reče: – Djevojke! Čuvajte se vi te jame. Ona ga zamoli da samo pripreme gozbu za oproštaj jer su puno skupa živili. one bi se mati odmah pretvorila u kravu. Djevojka sirota idući za govedima prela je koliko je mogla. a ona joj kaže sve redom. Na toj gozbi ga napije i kad je zaspa odvede ga u kočiji sebi na selo. Kraljica se složi s tim i on ih pusti. 98. što joj je bila mati. Onda krava tješeći je rekne joj. 267 . što je oprela. da uzme sa sobom najdraže iz dvorca i ode.da je nemoguće da kuhani bob iznikne. da se za to ne brine ni malo: 13 Ivoni Šabić 2007. ubit ću te. Maćeha stane odmah mrziti na svoju pastorku osobito za to. koja dovede jednu svoju kćer. ne idi mi doveče kući. Ujutro kad se probudija nije mu bilo jasno di je i ona mu reče da joj je reka da uzme najdraže iz dvorca i da je ona zato uzela njega. Ovo rekavši starac otide. u Hvaru. rođ. Po tom ona stane ovu kravu goniti na pašu s ostalijem govedima. šta je ona bila ljepša od njezine kćeri: zabranjivala joj je da se umiva. E. Kad ona u veče dođe kući. gdje plače. pa joj rekne: – Ako ovo sve danas ne opredeš i u kokošku ne smotaš. oni mu uzvrate da je nemoguće da i oni njemu vrate dugove u uzdama. FF Split. g.

đe joj je krava kazala. Kad se ova poslana djevojka privuče. Kad djevojka u veče maćesi da veliku kokošku. Kad kravu zakolju i meso joj stanu jesti. šta da vidi! Na grobu stoji velikački sanduk otvoren pun 268 . Jednom u nedjelju maćeha. ona stane jednako plakati. ona pomisli u sebi. lasno ću ga zgotoviti. gotovila jelo. da ne jedeš od mene mesa. ako kad bude u nevolji. a pastorka na njezino uho pređu mota. kad se žena nije šćela okaniti. već kosti moje pokupiš. da ide na njezin grob i da će naći pomoć. dok mi iz crkve dođemo. ona se vrati kući kaže sve materi svojoj. maćeha joj se vrlo začudi. da gleda. ali najposlije. ali kako je poslije toga najviše radila i slušala u kući: nosila vodu. Pošto one otiđu u crkvu. ko to njoj pomaže presti i motati. nego pokupi sve njezine kosti. a ti je uhvati pa odmah motaj na kokošku. Tako i učine: krava stane kudjelju u usta uzimati i žvatati. reče joj krava: – Muči ti.– Ja ću. ubit ću te. a kad ona i ovo oprede i smota kao i ono prije i u veče donese kokošku gotovu. prospe po kući punu kopanju prosa. mela kuću i radila sve ostale kućevne poslove. te vidi kako krava kudjelju uzima i žvače. pa joj sjutridan da još više kudjelje. ne plači. zašto plače. pa otrči odmah onamo. a kad je krava zapita. pa kad ti bude kaka nevolja. pa reče pastorci: – Ti pepeljugo! Ako ovo sve proso ne pokupiš i ručak ne zgotoviš. a djevojka na uho njezino žicu izvlačiti i motati. Po tom maćeha navali na svog muža. djevojka sirota stane plakati govoreći u sebi: – Za ručak mi nije brige. da se krava zakolje. i odmah budu gotove. – veli. i kaže joj. Ali kradom pošalje za njom i svoju kćer. ali. da to njoj pomažu njezine drugarice. djevojka nije šćela okusiti izgovarajući se. pa ih zakopa. i ona joj kaže sve što je i kako je. da će je u taj i taj dan zaklati. pa će se na moje uho pomoliti žica. – kudjelju uzimati u usta i žvatati. što joj je krava rekla. Djevojci je ovoj bilo ime Mara. i kako se tako najviše oko vatre nalazila. pristane i on na to. ali ko će toliko proso pokupiti! U tom joj padne na um. već kad mene zakolju. pa da ih za kućom pod tijem i pod tijem kamenom zakopaš u zemlju. dođi na moj grob i naći ćeš pomoć. Muž je iznajprije ženu od toga odvraćao. opremivši se sa svojom kćeri u crkvu. prozovu je maćeha i njezina kći Pepeljugom. prala sudove. da nije gladna i da ne može. Kad tamo. pa joj treći dan da još više kudjelje. Kad pastorka za to dozna.

269 . U crkvi joj se svi začude još većma. a na zaklopcu njegovu dva bijela goluba. kad tamo. što niko nije znao. kad tamo. U crkvi joj se opet začudi sve još više nego prije. ubit ću te. pastorka odmah k materinu grobu i nađe opet sanduk otvoren i na zaklopcu dva bijela goluba. Malo postoji. pa svukavši svoje haljine ostavi ih u sanduk. a to proso pokupljeno. pak se obuče i otide u crkvu. pa idi u crkvu. pa i proso pokupljeno. a da se ne brine ni za što u kući. ručak gotov i ostalo sve uređeno. Ali kad bude ispred svršetka leturđije. a on se sam zatvori i nestane ga. Onda ona uzme iz sanduka haljine sve od čistoga srebra. a mi ćemo proso pokupiti i ostalo sve urediti. pak se obuče i otide u crkvu. i nikako se nijesu mogle dočuditi. pak se obuče i otide u crkvu. ko je ona i otkuda je. začude njezinoj ljepoti i njezinijem haljinama. Kad bude ispred svršetka leturđije. Pošto one otidu iz kuće. pa joj reknu: – Obuci se ti. pa joj reknu: – Maro! Uzmi iz sanduka haljine. pa k vatri. a carev sin bio namislio da je ne pušta kao i prije. al’ eto ti joj maćehe sa kćerju svojom iz crkve. ona se između naroda nekako ukrade. Kad bude u drugu nedjelju. ubit ću te. koji joj reknu. Kad bude u treću nedjelju. pa na pohodu maćeha prospe još više prosa po kući i kaže pastorci kao i prije: – Ako ovo proso sve ne pokupiš. Ona veselo uzme prve haljine s vrha sve od same svile. već da je čuva da vidi. maćeha se sa svojom kćerju opet spremi u crkvu i na pohodu prospe još više prosa po kući. koji se ondje desio. Kad joj maćeha sa svojom kćerju dođe iz crkve. a carev sin očiju ne smetaše s nje. Onda ona uzme iz sanduka haljine sve od suha zlata. a mi ćemo proso pokupiti i ostalo sve urediti. a to sanduk opet otvoren kao i prije i na zaklopcu stoje dva bijela goluba. i sve uređeno. te bježi kući. Pošto njih dvije otiđu u crkvu. Maro. one se opet spreme u crkvu. ručak gotov. kuda će. pa kaže pastorki kao i prije: – Ako to sve proso ne pokupiš i ručak ne zgotoviš i ostalo sve ne urediš. kad vide sve uređeno. dok mi dođemo iz crkve. ona se iz crkve iskrade pa bježi kući. i žensko i muško. Ona brže k vatri. da se obuče i da ide u crkvu. pa se obuci i idi u crkvu. i vrlo se začude. ručak ne zgotoviš i ostalo sve ne urediš. pak se brže bolje svuče i haljine ostavi u sanduk. a najviše. pastorka odmah k materinu grobu. dok mi dođemo iz crkve. još većma se začude kad vide proso pokupljeno. koje hoćeš.svakojakijeh dragocjenijeh haljina. U crkvi sve se. a osobito joj se začudi i oko na nju baci carski sin.

Kad carev sin dođe s papučom i zapita. imaju li kaku djevojku u kući. dođe i kući njezina oca. godine kazala je u Zagrebu Jadranka Živković. i videći. kojoj široka. 14 (Zagreb) 2. da će carev sin doći i njihovoj kući da traži onu djevojku. E. on se gotovo obeznani od radosti. I tako ona između naroda provlačeći se i bježeći. FF Split. pa joj brže bolje papuču nazuje na desnu nogu. nekako joj spadne papuča s desne noge. ona nju pred kućom sakrije pod korito. a ona mu kaže. Došavši ona kući svuče se i haljine ostavi u sanduk. biljke ili stvari govore o ljudskim osobinama. ta ga digne. 1739. str. u kojijem je treći put bila. 270 . i ona. kojoj uska. pa odmah k vatri kao i prije. Dijalog joj je glavno sredstvo. samo bez papuče na desnoj nozi. što je bila u crkvi i u onijem istim haljinama. a carev sin za njom ustopice. ona mu kaže da imaju i izvede mu svoju kćer. pobjegne bosonoga. da nemaju više nikake. a carev sin uzme joj papuču. I tako idući od kuće do kuće. 1944. Pod Ezopovim (VI. da joj je ne samo taman na nogu nego da je upravo i onaka kao i ona. ali kojoj duga. kad tamo. kojoj kratka. 85-87. orao te odnio! Carev sin čuvši to potrči brže bolje ka koritu.Kad bude ispred svršetka leturđije. U tom pijevac skoči na korito. st. te ona pođe da ide. 1820. Novele o životinjama mogu se svrstati kao podvrsta basni. kad je vidjela. ali joj papuča ne može ni na prste da se navuče. rođ. ne može ni jednoj da pristane. a to pod njim ona ista djevojka. pak zapjeva: – Kukurijeku! Evo je pod koritom! Maćeha poviče: – Iš. prije Krista) imenom do naših je dana došlo 400 basni. Carev sin po tom zađe s onom papučom njezinom. što joj je na lijevoj nozi odvede je svome dvoru i oženi se njome.) u svoja je djela uvrstio mnoge 14 Tini Marasović 2007. Đuro Ferić Gvozdenica (Dubrovnik. Rkp. Maćeha njezina. – Dubrovnik. ne imajući kad tražiti je. Kad joj papuču on ogleda na nogu. 2007. Onda carev sin zapita. BASNA Basna je vrsta priče u kojoj životinje. da je traži po svemu carstvu ogledajući svakoj djevojci papuču na nogu. Kad je carev sin ugleda. imaju li u kući još kaku djevojku.

al ne ćeš više. a ti 271 . a lisica dade vatru nogama pak u šumu. ne bi se izbavila zla. ako bi gdjegod u nevolju pao. premeće se. jer će te pripamarit čim. On putujući nekoliko. a teta ostade u gvožđu. pak će iz gvožđa jazvi: “Ej jazvo. pak će teti: “Taman sam i tražio tebe. dok se jednom ne strpa u gvožđe. On misleći. đisa. Kad dođe čovjek odmah se poče lisica propinjati i umiljavati oko njega. pak se opet natrag povrati. pa kad vidiš zgodu podaj vatru tabanima. ako kad dopadnem nevolje. opet u ista gvožđa upade.” A teta će: “Bolan jazvo. on će misliti da si ti pitoma.” “Pa kaži ti meni. obazre se i vidi. pak će te on od sebe baciti. nemoj tako već kad znaš. međutim nemoj odmah bježati. po Bogu brate. al eto za staro jaranstvo kazat ću ti. nego popoiđi za njim nekoliko. odgovori jazvo. izbaviti mogao?” Imam ja.” Dobro. da si ti toliko pametna i mudra. ne bi te izbavio. a ja tri. “opet sam upala u gvožđa. pa počme misliti šta će učiniti. JAZAVAC I LISICA Sastanu se jednoč jazavac i lisica na putu. a za naslove svojih latinskih basni uzimao je hrvatske poslovice. i upute se u društvu dalje. da je pitoma. Kud godi ide lisica. s kojim bi se.” “Neću teto. koliko imaš ti načina i mušterija. ti imaš devet. da nema lisice pak će: “Uteče jednoč. al kad bude blizu šumice. već što ću sada raditi. ne budi te tvoj belaj tamo nositi. Već ja sam teto čuo. rekne jazvo. Kad pođe kući.” Onda će jazvo: “Znaš teto. s kojim bi se mogla kotarisat nevolje? “Imam devet” odgovori teta.narodne basne. već kaži mi teto. ta u šišljagu. pak će te pustiti. već te molim da mi kažeš od one dvie mudrolije jednu i da se izbavim. onda se ti učini kao mrtva.” Lisica bavrljajuć po šumi tamo amo. brate mili. pak upita lisica jazavca: “Kud ćeš ti jazvo?” A jazavac će: “Idem tražiti koga pametna i mudra. da mi bude do pomoći. vavjek svoje provodi. napotekne za njim i lisica. Al eto ti jazavca i zapita ju: “Što je to teto?” “Evo pobratime”. odgovori lija. Ali ti nemoj odmah bježati. odgovori jazvo. već kad on počme gvožđa zapinjati. Dok oni razgovarali. pak ćemo se moći od svake nevolje izbaviti. koliko ti imaš mušterija. rekne lisica. pak ne će biti fajde. A jazavac poskoči od dragosti. dobro”. dok te pusti. preskače preko puta tamo amo. Jazvo dok ugleda čovu. evo ja dopadoh nevolje. Dok dođe onaj čovjek čija su gvožđa. pusti ju i zapne gvožđe.” “E. da se nismo sjaranili. odmah se počmi umiljavat i propinjati uz njega. kad dođe onaj čovjek. upita teta jazvu. da se tvoja pamet i mudrost pripovieda i u pjesmah kiti po cielom svietu. već da se sjaranimo. tri i to sasvim dobre. kaži mi kako ću se izbaviti. daj između tvojih mudrolija kaži jednu. eto ti čovjeka gdje ide. što si se izbavila iz gvožđa.

Na značaj i ulogu usmene predaje. pak put pod noge. a jazvo sve gleda ispod brežuljka. PREDAJA Predaja je vrsta priče koja se temelji na vjerovanju u istinitost njezina sadržaja. da me svakako nije. a ti si gledo. te on njega izpusti iz gvoždja. sreća il nesreća jazvina. pa se prikući jazvi. a s njom ću račune polagati. starozavjetni su pisci više puta ukazivali i poticali njegovanje vjerne usmene predaje. a lisici izbroji sjekirom na glavi devet mudrolija i načina. ja već vidim. i dok jazvo dopade nevolje. Poslie nekoliko vremena. pak odapne gvoždja i baci je daleko od sebe. Takva je. samo odmane glavom i smrmlja nešto u sebi. a sve teta gledi iza grma. nanese ga.onda. Međutim. kao žalostan rekne teti: “A ti posestrimo hodi barem da se oprostimo. prije Krista – I.” Prevari se lija.” Pridržavši jazvo tetu. 15 272 . sada se ti pati i mudruj. Skupio N(ikola) Tordinac. str. st. ako možeš u noge se pouzdati. pak ću tebe pustiti. a jazvo kao pomaman zgrabi liju i pritisne ju uza se. 38-40. što znaš. Zahvaljujući usmenoj predaji u Indiji i danas živi sveto pleme Veda.-I. U Bibliji (XIII. Jazvo sjeroma. jer me je već dva put prevarila. Vede (usmeno znanje) je sveta staroindijsko-sanskrtska sveta knjiga a nastajala je od XVI. potresna priča Judita (II. što se čini. jazvo. do VI. st. ja sam se prije mučila i patila. Vukovar 1883. eto čovjeka. vidi u gvođju mrtvu lisicu.” To čuvši jazavac. poslije Krista) je mnogo usmenih predaja i legendi. kad se obazre. Golem je broj usmeno-proznih oblika u svetim knjigama.15 3. Tisak i naklada ERN Jančika. Do malo vremena. a lija struže uz brdo. i kad dodje. On počme gvožđa zapinjati. eto mi je drago. a Hrvatske narodne pjesme i pripovijetke iz Bosne. prije Krista). a lisica skoči. st. prije Krista. ona izlit. ta i zaviče: “Drži. primjerice. jedan meni i izbavi me od ovoga zla. a on ništa drugo ne znajuć što će.” Lisica vavjek o nevjeri radeć i tude kao preko sjekire odgovori: “E. te i on upadne u ista gvožđa. bježi. od koga se lija izmakla dvaput i dok vidi šta se radi. počme moliti i kumiti: “Posestrimo ako Boga znadeš. Drugo popravljeno izdanje. čovjek kad zapne gvožđa ode kući. kad vidi tetu. daj od devet mudrolija i načina. a ja ću sebi svoju mudrost ostaviti za posljedku. dok ja dođem. preda mu je. dok on dođe. st. U taj čas se pokaže onaj isti čovjek.

Eshatološke predaje ne mogu se svrstati u mitološke (mitske) predaje jer su se eshatološka bića. 3. prisutne usmene priče. etiološke predaje (rasskazy).-653. 3. filozofsko-religijske traktate i lirsku poeziju. u ime Gospodina. pričanja iz života (skazi). povijesne predaje. Pričanja iz života. po predaji. ZIRAL. Eshatološke predaje. Temeljem dosadašnje relevantne literature i posebice terenskoistraživačkoga rada predaje ću klasificirati na: 1. pr.uzorno je Pavlovo učenje: “Prema tome. 4. Zagreb 2000. 6. 2. Demonološka bića su uvijek zla i razlikuju se od eshatoloških kao i od mitskih koja su uglavnom dobra i rijetko čine zlo. legende su zasebna vrsta priča. Etiološke predaje. Zagreb 1975. također. nedostaju eshatološke predaje. 4. dakle.-483. bilo pismom!” (2 Sol 2. legende (religiozne) i 5. Ta knjiga sadrži Budine govore. Demonske (demonološke) predaje. da se klonite svakoga brata koji neuredno živi i ne drži se predaje koju ste od nas primili. Hrvatsko ekumensko biblijsko društvo. Žanrovi predaja Mjerila po kojima se predaje klasificiraju su motivska. str. funkcionalna i druga. Kr. Mostar. 16 273 . 128. Novi zavjet. komentare. 2. iz groba ustajala kako bi ukazala na zločin počinjen na njima.). tematska.18 Ta klasifikacija ima svojih manjkavosti: 1. Tipitaka (tri košare) sveta je knjiga budizma koji je utemeljio Gautama Buddha (563.”17 Usmena proza nalazi se i u Talmudu (usmenoj znanosti) sastavljenom na temelju židovskoga tumačenja Staroga zavjeta. Mladost. mitološke predaje (byval’ščine. 616. U poetici književnosti najčešće se prihvaća Proppova tematska podjela na pet vrsta: 1. 615.) su. braćo. byličke). Usmena književnost kao umjetnost riječi. 5. nedostaju demonske predaje. str. budite postojani i držite predaje kojima smo vas poučili bilo usmeno. Povijesne predaje. 17 Isto. str. U Kur’anu (612.)16 Sveti Pavao nastavlja “Naređujemo vam. Isusa Krista. 18 Maja Bošković-Stulli. 15. 3. Mitske (mitološke) predaje. braćo. 2.

-1463. godine. Kad su oni te kamenice odvalili i onda otvorili taj grob.). I glava čoeka. 9. Po nekim pričama bili su toliko veliki da nisu cijeli mogli leći u kuću te im je za vrijeme spavanja pola tijela bilo u kući a pola vani: A jesu. 4. 274 . 8. 3. do 1914.). kad su Švabe štangle radili i tamo se zvala mašeta. a na drugom nije ništa. POVIJESNE PREDAJE U POVIJESNOM KONTEKSTU Epske su pjesme opjevale sudbonosne povijesne događaje i osobe. (Tu je štanga dvojstruka). Ilirsko i rimsko doba.). U mnogim je epskim pjesmama i predajama prisutna mitska tematika iz agrafijske i pretkršćanske etape.Legende ćemo promatrati kao zasebnu vrstu usmene priče.-1990. 2. Ja sam tamo bio. 6. Razdoblje između dva Svjetska rata (Jugoslavija 1918.). Epoha od ujedinjenja Hrvatske do kraja vladavine narodnih vladara (925. Epoha osmanske vladavine (1463. I bila su dva mašeta i na jednom konjska ploča utisnuta. st.-1878. 1. 7. Period od osamostaljenja Republike Hrvatske i Bosne i Hercegovine (1990. epske pjesme i povijesne predaje mogu se klasificirati na: Agrafijsku epohu. Period od konca 19. DREVNI GRCI Opće je narodno mišljenje da su na ovim prostorima najprije živjeli Grci i da su bili goleme veličine.-). 5. Epoha SFRJ (1945. Prema povijesnome slijedu hrvatske povijesne pjesme. brte. bili krupni ti ljudi. 10.-1990. Doba drevnih Grka. Starohrvatsko doba.

Labeati i dr. str.19 (Gorica u Rami) Po pričanju žestoka je zima trajala sedam godina te su Grci izumrli ili napustili Bosnu i Hercegovinu. prije Krista) Iliri su nastanjivali područja iznad Makedonije i Tracije do Dunava. Dokleati u Crnoj Gori. Kolapijani.). Delminij je spaljen 156. Japigi i dr. str. MH. izdanje) i 1997. Najžešći otpor pružili su Delmati i Japodi. knj.samo jedan zub kraj nje ispo. Breuci. a u 4. Državu su stvorili i Taulanti i Dardanci. ILIRSKO I RIMSKO DOBA Iliri su indoeuropski narod. Japodi. pr./7.g. Govorili su sličnim jezicima. godine prije Krista. izdanje). Smatra se da Ilirima pripadaju: Taulanti. 103. u Albaniji. Sarajevo 2005. st. Mezeji.20 Od tada su Delmati bili skoro stalno u ratu protiv Rimljana sve do općega ustanka protiv Ilira (6. 20 Usp. Taj je ustanak surovo ugušen. st. 1996. također. 99. Delmati. Peligni. Makedoncima i Rimljanima. Enheleji. st. Daorsi. priredio Marko Dragić. Enheleji su stvorili moćnu državu u južnoj Iliriji koja je na vrhuncu moći bila u 8. i Marko Dragić Zakopano zvono. Mostar 1977. st. g. prije Krista osnovali svoje kolonije na ilirskoj obali (Epidamnos). Iliri su bili razjedinjeni. koji su s Balkana doselili u Italiju. U prapovijesnoj i antičkoj epohi živjeli su na zapadnomu Balkanu. Dardanci. Kr. Mala nakladna kuća Sv. Jure Baška Voda (1. Međusobno su ratovali. 164. Grci su u 8. Ardidejci. Brojne su grandiozne ilirske gradine do naših dana nijemi Hrvatska usmena književnost Bosne i Hercegovine: proza. Ilirska su plemena. prije Krista. str. Česti su ratovi uništili moćnu ilirsku državu 168. 5. a ovde mu moreš lišnjak metnuti. 19 275 . Pharos). Nakon toga stvorena je moćna ilirska država koja se prostirala od srednjodalmatinskih otoka na sjeveru do Epira na jugu te Dardanije i Makedonije na istoku. di je jagodica. Dauni. – 9. Liburni. drama i mikrostrukture. Vjerovali su u različite bogove. Prema rimskom povjesničaru Apijanu (2. Šematizam hercegovačke franjevačke provincije. HKD Napredak. Autarijanci. Najveći su utjecaj na Ilire imali Kelti i Grci. Zbog zemljopisne udaljenosti i vanjskih utjecaja ilirska su plemena razvila različite kulture. prije Krista osnovali su kolonije na istočnoj Jadranskoj obali (Issa. te vjerojatno Histri u Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini. Ratovali i s Grcima. (2. Hrvatska književnost Bosne i Hercegovine u 100 knjiga.

U djevojku se zaljubio neki mladić ali ju nije mogao pridobiti te ode Negromantu da on djevojku smuti nekim čarolijama. PRILIKA: Djevojka neka zavjetovala se Sv. Zagreb 1972. i bi pokopan pored Gospodinovih jasala. Jeronima naučitelja crkve. primjerice: Aurelijan. Četrdeset godina je ondje u pokori živio. Najviše je podataka o Ilircima navedeno prema: Hrvatski leksikon. Zora i Matica hrvatska. vrati se i dođe u Aquileju. gdje s Svetim Agariom ostade neko vrijeme. 21 276 . a djevojka časna sestra (koludrica). 213. str. Mnogi su mu vladari slali pisma da ih tumači. i XVII. priredio Jakša Ravlić. Sve je nevjernike zbunio i hrabro protjerao. Zagreb 1996. Pozvao ga je biskup carigradski Grgur koji je Jeronimu bio učitelj. Jeronim istepao. Prob. Sv.svjedoci ilirske materijalne kulture. Kasnije prenesen u Rim i po njemu Bog mnoga čudesa učini. A-K.-496. Odatle ode u Treveru i našavši neke knjige Sv. a on ga izliječi. stoljeća. o. Jerolimu. U Rimu je ostao tri godine propovijedajući i pišući ondje. Kao mladić uputio se na školovanje u Rim te ubrzo svojim znanjem postade govornik da mišljaše da u njemu Ciceron uskrsnu. Naklada Leksikon d. Umro je u osamdeset šestoj godini života 30. Jerolim se odluči u svijet krenuti. blizu rijeke Drave od poštenih roditelja. Jerolim se odluči slijediti ih. On posla đavola da djevojku osvoji ali se đavao kričeći vrati govoreći da ga je Sv. rujna 422. str. PSHK. Zato se kod Sv. Potom je prošao gore koje dijele latinsku zemlju od Panonije ili Banovine dođe na svoju djedovinu i ondje svoju sestru preporuči nekim ženama jer mu otac i majka bjehu umrli. rodi se u Stridonu. Jednom mu je lav došao te nogu u koju se trn zabio pokaza sv. vjere branitelj. crkve naučitelj. Ilirskoga su podrijetla rimski carevi. Uputi se prema Grčkoj i Siriji te uđe u Antiochiju.21 Sveti Jeronim je Ilirac iz Stridona. kruna redovnikov i dika slovinskoga jezika. Ponovno ode u Jerusalem te pored jasala gdje se Isus rodio ozida jedan Kloštar i ondje nastavi činiti pokoru. S Pavlinom i Bonoziom ode u Francu i u mjestu Concordie od Friula (odmori se) počinu neko vrijeme i odatle posla život prvog pustinjaka Sv. urednik Antun Vujić. – 422. 495. Jeronimu. Mnogo je još napisao navlastito maternjim jezikom. nebo pokrivalo. rukom ih svojom ispisa. u: Zbornik proze XVI. Mjesto pohoditi gdje nauči židovsko pismo. Konstantin. 1. Navodim prema: Bartul Kašić. Jeronimu. Njih dvojica postadoše fratri. Život S.-216. Vidjevši to mladić i čarobnjak (Negromant) i djevojka udruže se i zavjetuju Sv. 22 Slavni Jeronim (oko 347. Papa Damaso naredio mu je da dođe k njemu te mu je dodijelio jednu parokinju i zato se Jerolim piše kardinalom. Jeronima piše to zvjerinje. Pavla. sv. Nakon četiri godine poželi Sv. Bibliju je preveo iz židovskoga a Novi zavjet iz grčkoga. Zemlja gola bila mu je postelja.22 KRALJICA TEUTA U POVIJESNIM IZVORIMA Nedostatni su povijesni podatci o podrijetlu najljepše kraljice Teute.U to je vrijeme puna Sirija bila pokornika pustinjaka. Dioklecijan. zvjerinje i škorpioni bjehu njegova družba. Četiri ljeta ostao je u pustinji hraneći se biljkama i korijenjem. o. Hilarija.).

Nakon pokušaja da zavlada Visom zaratila je s Grcima koji su u pomoć pozvali Rimljane 229. književnost i naobrazba ranoga hrvatskog srednjovjekovlja. str. smatrani božjim potomcima te im je bilo sve dopušteno. str. isprosio je i oženio. Naklada Leksikon d. MH. pr. Litterarum studia. Poražena je u tomu ratu (229. ožujka 2005. Za vrijeme sajma ilirski ujedinitelj. 2. Zagreb 1996.25 PODRIJETLO KRALJICE TEUTE Po nekim predajama bila je kćerka ljekaruše iz Metkovića. 25 SAT RT CG. 17. 01. Zaljubio se. U to vrijeme moćna Ilirska država prostirala se od lijeve obale Neretve do Epira obuhvaćajući sve otoke osim Visa. pr.g. 42. L-Ž.23 Rimljanima je pripao prostor do ušća Drima. Zagreb 1998. Povukla se u Rhizon (Risan.24 Umrla je na otoku u Jonskom moru. Kr. g. prije Krista nakon smrti supruga Agrona. SAT RT CG. 17.15. U Risnu je pravila brodove. 24 23 277 . – 228. Krista. 565. Po drugim predajama Teuta je bila kćerka kralja Agrona kojom se on oženio jer su kraljevi kod Ilira kao i kod drugih civilizacija od sumerske. 01. akadske.Teuta je stupila na prijestolje 231. Kr. sv. urednik Antun Vujić. kralj Agron razbolio se na sajmu i došao toj ljekaruši vidjevši njezinu kćerku.o. Radoslav Katičić navodi da je Teuta bila Agronova kćerka.26 Po narodnom pripovijedanju ne zna se je li Teuta ime ili je kraljevsko ime kod Ilira. mjesto u današnjoj Crnoj Gori) i bila prisiljena plaćati ratnu odštetu i danak te ograničiti kretanje naoružanih brodova. pr. Po povijesnim izvorima kraljica Teuta vladala je u ime svoga malodobnoga pastorka Pinesa. Po nekim suvremenim predajama u Boko-kotorskom zaljevu Agrona je otrovao njegov vojskovođa Demetrije Hvaranin koji mu je u znak dobrodošlice nakon izvršene pobjedonosne vojne akcije dao da ispije vrč s vinom u koje je usuo otrov. Hrvatski leksikon. ljepoticu Teutu. 26 Radoslav Katičić. staroegipatske i druge. ožujka 2005.o. a Hvarom i susjednim otocima zavladao je rimski vazal a Teutin nekadašnji vojskovođa Demetrije Hvaranin.).15.

no je i zlokobnica koja će sigurno donijeti nesreću cijelom kraljevstvu. Počelo je strašno kažnjavanje. isticali su. Prišla je kralju i u znak dobrodošlice ponudila mu pehar da ispije.27 *** Hrvati iz Crne Gore u svojim predajama zamjeraju Teuti jer je i ona bila u svečanoj povorci kada joj je muž otrovan. Agronu je stigla vijest da mu supruga Teuta živi raskalašenim životom. darivao poklonima i počastima.) Kazivačica ističe da je ova predaja po svome nastanku najstarija predaja koja govori o postanku Kotora. Zatim je morski val za sva vremena sakrio nekadašnju ilirsku prijestolnicu. Izgrađeno je i pristanište u kojem je “planirano da prvi privezani jedrenjak bude onaj koji će Agrona dovesti kada ovaj dođe na proslavu otvaranja grada”. Zemlja se otvorila. godine snimila Iva Brguljan u Kotoru od tamošnje nastavnice koja je želila ostati nepoznata. u raskošnim kočijama”. Po predajama Teuta nije bila kažnjena jer nije znala da se pripremalo ubojstvo njezinoga supruga. Zbog toga umorstva bog Posejdon je naredio da se iz grada sklone robovi i sirotinja. Tako je jedan od uglednih Agronovih vojskovođa usmrtio kralja i preuzeo zapovjedništvo nad ilirskom flotom i vojskom. Potom je Agron sagradio prelijepi grad Agronium u kojem će stolovati njegova supruga. U gradu su izgrađeni cvjetni trgovi i arene. vodio sa sobom. Sudjelovala je Teuta s Agronom u mnogim ratovima.” Agron je postupio suprotno volji svemogućih. Po kotorskim predajama ilirski su bogovi preklinjali Agrona da ne oženi Teutu: “Lijepa jeste. 27 278 . Oženio je Teutu. Hrvati joj nisu Predaju je 2006.AGRONIUM Ilirski grad Agronium nazvan je po kralju Agronu. Stvorili su moćnu državu. Napravio je nekoliko koraka i pao na tepih prostrt njemu u čast. Grad je opasan bedemima. (Kazivačica je Hrvatica. Pripovijeda se i da je Posejdon nije htio kazniti zbog njezine iznimne ljepote. Već u godinama ali vrele krvi. Umoran od dugoga putovanja i zadovoljan razvojem događaja Agron je ispio tečnost na iskap. Odlučio je vratiti se i osobno ustvrditi što je istina. Volio ju je. Bio je mrtav. a u njenu utrobu propao je tek izgrađeni Agronium. Kraljica ga je dočekala na pristaništu “u svoj svojoj ljepoti.

godine prije Krista31 umro nakon nekoliko dana zbog pretjeranog slavlja i pijančevanja i kraljevstvo ostavio na upravljanje svojoj ženi Teuti. Bolestan od kostobolje umro je 1666.28 Međutim. Rad je obranila 19. a u njihovom su vlasništvu bila i imanja u varaždinskoj i zagrebačkoj županiji. i da ga je te godine naslijedila njegova žena Teuta. a ona je preselila u Krško.) iz velikaške je barunske obitelji mađarskog podrijetla kojoj je pripadao posjed Veliki Tabor. Iva Brguljan zapisala 2005 god. od Tomislava Grgurevića. Ta mu je knjiga donijela dosta neprijatelja i stvorila zavist i pakost kod protivnika te je lišen kanoničkog čina. Darko Novaković (Hrvatski latinizam). svibnja 2006. zagrebački kanonik. Krešimir Nemec (Novija hrvatska književnost). 1666. paremiografija i običaji u kotorskom kraju. g. I dalje je ratovao protiv Turaka. Školska knjiga Zagreb 2000. 1612. Podijeljeno je u šest knjiga. urednici: Dunja Fališevac (Starija hrvatska književnost). V(ladimir) R(ezar). Poslije je posrijedi bila neka druga žena. Crnogorci i danas mnogo pripovijedaju o kraljici Teuti mistificirajući i glorificirajući je. godine i pokopan kao kanonik. Kr. Bio je isusovac. godine. pr. tako da je izgubio sve časti i crkvene prihode (1664. Rattkayevo djelo Memoria regum Regnorum Dalmatiae. kandidat za zagrebačkog biskupa. 31 Svi drugi povijesni izvori navode da je kralj Agron umro 231. autor koncepcije Krešimir Nemec. 615.).oprostili ni njezin kukavičluk jer “je bila jedna obična gubitnica koja je u Risan došla skloniti glavu a ne imati prestolnicu”. ožujka 2005. legende. Ipak je dobio novu župu u Novoj Vesi. Kad mu nije pošlo za rukom postati zagrebačkim biskupom. – Zagreb. gdje ju je on i dalje posjećivao. Njoj je pisao pisma koja su došla u ruke biskupu. u: Leksikon hrvatskih pisaca. Saskoj i Türginiji protiv Šveda. imao je problema s izabranim biskupom Petrom Petretićem. Croatiae et Slavonije posvećeno je Ferdinandu IV. pa ide do rimskih bojeva s Teutom. Iva je pod mojim mentorstvom napisala diplomski rad Suvremene povijesne i etiološke predaje. što će opisati u Memoria regum. svršava knjigu zemljopisnim opisom Hrvatske i Slavonije svoga vremena. str. 1. (…) Navodim prema: Juraj Rattkay. Uz bana Ivana Draškovića te Petra Zrinskoga i Krstu Frankopana ratovao protiv Turaka te u Češkoj.29 AGRON I TEUTA U RATTKAYEVU SPOMENU NA KRALJEVE I BANOVE Juraj Rattkay30 piše da je kralj Agron nakon uspješno svršenog rata s Etolcima 221. Povod za to bila je jedna žena s kojom je živio i od koje se morao odvojiti. 45. 30 Juraj Rattkay (Velikotaborski) (Veliki Tabor. 29 SAT RT CG. U prvoj počinje općim potopom. 17. 28 279 . tajnik biskupov. i braći Nikoli i Petru Zrinskom. Predaje iz kotorskoga kraja snimila je na diktafon studentica Fakulteta filozofskohumanističkih znanosti Sveučilišta u Mostaru Iva Brguljan i dala ih meni.

Kad je to vidio Demetrije. Spomen na kraljeve i banove Kraljevstava Dalmacije. godine prije Krista.131. koji se nakon Agronove smrti bojao kraljice jer su ga pred njom optuživali. Tada je Teuta poslala poslanike Rimljanima i s njima sklopila mir obećavši im plaćati danak koji oni odrede te da će se povući iz Ilirika osim iz nekoliko mjesta.) Usmenom je komunikacijom do naših dana u kotorskom kraju u Crnoj Gori sačuvana predaja o vili koja je voljela rimskoga kapetana Horacija.Zbog velike pobjede Teuta se ponašala oholo te je svojima dopustila da gusare na štetu Grka i Rimljana i plijene njihove lađe i flote. Mladog pomorca zavoljela je ilirska kraljica Teuta koja je stolovala u Risnu. a neki da su ubijena obojica s cijelom pratnjom. (O vilama je riječ u poglavlju Mitske predaje. u njegovom srcu pojavila se. Rattkay piše da je Teuta umrla 179. Ali. ova Juraj Rattkay. svojom galijom mladi i naočiti kapetan Horacije. Hrvatske i Slavonije. Za vrijeme njihova govora Teuta je prkosila. Zagreb 2000. stigli su Rimljani kako bi s njom razgovarali o nanesenim nepravdama. 130. Iako je namjeravao isploviti čim se nevrijeme stiša. str. gdje je stolovala ilirska kraljica Teuta. u njima je element mitskoga izraženiji. To je naljutilo najmlađeg rimskog poslanika koji joj je rekao da je rimski običaj kažnjavati one koji čine nepravde i pomagati onima kojima se čine nepravde. Neki tvrde da je ubijen jedan poslanik. jedna druga oluja. Naslijedivši veliko blago svoga supruga Agrona. sjekirom je poubijao sve dalmatinske prvake kako bi pružio zadovoljštinu Rimljanima zbog njihovih ubijenih poslanika. 32 280 . Dok je Teuta opsjedala Issu. prevela Zrinka Blažević. Kraljica je prezrela tu opomenu i poslala neke svoje da sjekirom ubiju rimskoga poslanika koji je izrekao opomenu. Jednog dana dođe u Rizinium. Vile su najčešća mitska bića. Horacija je voljela i Teuta.32 PROPAST RIZINIUMA Što su stariji usmeno-književni oblici. sasvim iznenadno. ovoga puta ljubavna. Kada je ovdje došao. ostao je mnogo duže. Uplovio je u Crnoduboku rijeku da bi se zaštitio od velikog nevremena koje je bjesnilo Adriaticom. Hrvatski institut za povijest. ali je obećala da Iliri više ne će činiti nepravde i dodala da se nikome ne može priječiti da iz mora izvlači korist.

koji ti je mlađi od ljubavnika. prestala je sudbonosna nepogoda.Te noći nestao je i lijepi kapetan Horacije. počeše sijevati munje. Čulo se i zapomaganje građana dok su kapetani jedrenjaka pokušavali da na brzinu isplove. 153171. 2007. Kada su vili dojadile sve spletke razuzdane kraljice. Tako je propao Rizinium. Gruvali su gromovi i zapomagali nesretni žitelji Riziniuma. ovoga puta njene procjene bile su pogrešne. Od tada se vila Rizina. poče tutnjati zemlja i otvarati se njena utroba. Sveučilište u Zagrebu Filozofski fakultet. dolje u zalivu nije bilo grada. ur. Ostavi se Horacija! Ako to ne učiniš. Na Horacijevu nesreću u mladog pomorca se zaljubila i jedna vila koja je u Krivošijama imala dvorac od slonove kosti. Na zaprepašćenje ljudi. FF-PRESS. koji su živjeli na okolnim brdima i odozgo posmatrali. Narednog jutra sve je bilo mirno.žena izuzetne ljepote provodila je svoj život na način koji ne dolikuje kraljici. Uskoro. Međutim. izmoliću bogove da ti grad prekrije more!” Teuta nije ozbiljno shvatila upozorenje. I danas ona obilazi ruševine potonulog grada i ne da nikome da tamo zađe plašeći se da ne uznemire njenog (Prčanj kod Kotora) dragog. Vinko Brešić. 33 281 . str. njeno srce je jače zakucalo. koja je izbliza pratila nestajanje grada. Jedne noći. Čim je vidjela kapetana Horacija. iz vedrog neba.33 Vidi: Marko Dragić. Nije birala sredstva kako da dođe do muškarca koji bi joj se svidio. pa i napadima rimskih legija i ostalih neprijatelja. Vili Rizini svidje se došljak na prvi pogled. sakriven u stoljetnoj šumi. Međutim. koji je zapovijedao pristajanjem jedrenjaka u risansku luku. Tog trenutka počelo je nadmetanje dvije suparnice: kraljice i vile za ljubav Horacija. Smatrala je da će lako izaći na kraj sa ljubomornom vilom. Ostao je u gradu koji se preselio pod more. Teuta je u više navrata pokušala ukloniti vilu s ljubavne scene. jer je ova žena-ratnik uspješno odolijevala svim velikim opasnostima. Spustila se u morske dubine da traži mladog pomorca. imaš sina Parisa. više nikada nije vratila u svoje dvore na Krivošije. Rizina je bila blagovremeno obavještavana od svoga prijatelja boga Nedaurusa. Ilirske teme u suvremenom narodnome pripovijedanju u: "Osmišljavanja" Zbornik u čast 80. jednom preletje preko zidina Riziniuma i preko bedema kraljičinog dvorca i uputi se u njenu ložnicu. kako se ne stidiš. Zaljubila se na prvi pogled što joj se rijetko dešavalo. Bijesno je prekori: “Kraljice. Zagreb. rođendana akademika Miroslava Šicela. Saznavši da ima konkurenciju.

Teuta se spustila na vrh stijene. Po tim je pričama kraljica Teuta sa stijene. koja se danas zove Stijena kraljice Teute. Mitologija.35 TEUTINO BLAGO Postoje i mnoge predaje vezane za Teutino blago koje govore kako je ono sakriveno iznad Morinja. ožujka 2005. Rimljani su gledali kako oluja nosi ženu u bijelom.STIJENA KRALJICE TEUTE Iznad Risna. Kotor. Kad je opkoljena kraljica vidjela da joj spasa nema sazvala je svoje zapovjednike i rekla im: “Radije ću u smrt nego u ložnice komandanata rimskih legionara.36 Po nekim predajama Rimljani su u Risnu našli mrtvo tijelo kraljice Teute. Bio je to dan kada je prestala postojati moćna ilirska država. Sunovratila se niz liticu i nestala. Kraljice Teute više nije bilo. do jedne stijene iznad grada. Po narodnom vjerovanju Pines je blago sakrio i ostavio poruku ispisanu 34 35 Isto. uzletjela na nebo. na padinama Orjena.262. 2003.” Vjetar je odnio. SAT RT CG. u pećini Lipcima.34 Crnogorci su u svojim pričama kraljici Teuti pripisali osobine svetice. lovci u trku i lađe s razapetim jedrima. kako ne bi pala u ruke Rimljanima koji su bili opkolili Rizinium. a Rimljani su začuli odjek kraljičine odluke: “Ja ću kako moram!” Vjetar je stao i nebo se razvedrilo. Kad je nevrijeme prestalo Teute više nije bilo među Ilirima. 45-. 282 . 17. Uliks. koje se strmo spuštaju u more. 1.. 36 Vidi o tomu više: Miraš Martinović. Rizinium je predat bez borbe. postoji stijena za koju se vjeruje da se s nje sunovratila ilirska kraljica Teuta. Nastala je potraga za dva blaga: za dragocjenostima i za tijelom kraljice Teute. suglasno njezinoj želji.” Zatim su počele sijevati munje i udarati gromovi. na nadmorskoj visini od oko 5000 metara. str. ali nisu našli njezinoga sina Pinesa niti pet galija s blagom. na čijim stijenama i danas stoje crteži stari nekoliko milenija: jeleni.

“Pines se želio osvetiti onima koji su žudjeli za blagom te je tako postavio težak zadatak da ga mogu razriješiti samo bogovi. Nikolić. (Kazivačica je Hrvatica. Taj bujni izvor koji je doduše kratkoga vijeka od svega par dana. 1935. 2006. To ti ona plače za vojnicima poginulim protiv Rimljana. Rkp. sve do danas blago nije pronađeno. 1. rkp. sv. bio je strašan potres i mnoge rijeke koje su tad tekle njegovim kraljevstvom postale su ponornice zauvijek. čiji su ostatci i danas vidljivi. Poznata narodna predaja spominje kraljicu Vidu od Stoca po kojoj dobi ime Vidoštak. odakle izvire Sopot. a nad njim stoljećima bdiju velike zmije otrovnice koje se nalaze na ulazu u veliku riznicu na kojoj su petora vrata. 45. Vl. a pripadajuće mu polje nosi ime Vidovo Polje. Ispod risanskih planina postoji sedam podzemnih jezera. sv. Kad je Agron umro. godine zapisala u Prčnju kod Kotora po kazivanju Sonje Nikolić (djev. Za protekla dva milenija i dvije stotine godina još ga nitko nije riješio. Niti jedna od rijeka nije još izbila na površinu a to će se desit jedino kada žena slične božanske ljepote bude stolovala u Risan.-11.) Kazivačica ističe da je ova predaja po svome nastanku najstarija predaja koja govori o postanku Kotora. MO. Teutino blago nalazi se na sigurnome mjestu. godine snimila Iva Brguljan u Kotoru od tamošnje nastavnice koja je želila ostati nepoznata. Predaju je 2006. 37 283 . Narod vjeruje da će blago nekada moćne kraljevine pripasti onomu koji razriješi “svojevrsni Pinesov rebus”. 37.37 TEUTINE SUZE U Boko-kotorskom kraju mnogi toponimi i danas u svom nazivu imaju Teutino ime kao što je Teutina pećina. str. ožujka 2005. 37.” Kako bogovi nisu zainteresirani za zemaljske blagodati. D. D. to su ti suze kraljice Teute. 10.38 O Teutinim suzama pripovijedaju i Crnogorci.“čudnim znacima”. 39 SAT RT CG. na Carine. godine). 2006. 17. rođ. Mnogi su uzaludno pokušavali razriješiti taj rebus. ILIRSKA KRALJICA VIDA U STOLAČKOJ TRADICIJI Ilirska kraljica Vida stolovala je na Daorsonu. FF Mostar.39 Hrvati u Tivtu pripovijedaju da je taj grad dobio ime po Teuti. vrelo koje se javlja samo dva puta godišnje. 38 Iva Brguljan 2001.

Naime. Šćepan Krst dobi ime po bratu Šćepi koji tu u svatovima poginu. I šesti brat poginu. Drugi brat. Jasenko se zvao. Vjeruje se da će jednoga dana proći tuda djevojka. CRKVA I BLAGO KRALJICE VIDE Po narodnoj predaji crkvu na Vlaci kod Rivina napravila je kraljica Vida koja je živjela na gradu iznad kanjona rijeke Radimlje. Demil. poginu također u nekim svatovima. Priča kaže kako na mjestu zakopanog kazana viri kazanska ručka. župnik je uspio svo blago sakriti u veliki kazan i zakopati duboko u zemlju. Sazidana od kamena. Tu poginu četvrti brat što se zvao Radovan i po njemu Radimlja dobi ime. Dolaskom osvajača crkva je srušena. Za tu crkvu vezana je još jedna priča. Na Popratima se nalazi rijeka Radimlja. Sva su braća poginuli kao svatovi. zapet će nogom za žilu i to će biti znak da se na tom mjestu nalazi kazan sa zakopanim blagom. a grobovi su im pored puta. prije pogibelji stari pričaju. Jedan od braće se zvao Livor. Po nekim drugim predajama postojala su još dva brata. Naime. Ručka svojim izgledom podsjeća na žilu. a mjesto gdje je poginuo danas se zove Livorska prodo. Turci su dolaskom u Hercegovinu rušili sve pa i crkve. Crkvu na Rivinama ljudi su od milja prozvali Crkvica. kao i u cijeloj Hercegovini. Na mjestu njihove pogibije podignuti su križevi. 284 . Svakog proljeća okupljala bi kraljica Vida narod ispred crkve i tu bi donosila važne odluke. od Popova prema Planini (Morine). dolaskom Turaka srušene su mnoge vrednote za koje trenutno zna malo ljudi.BRAĆA KRALJICE VIDE Kraljica Vida imala je nekoliko braće. ali blago je sačuvano. Svitavko po kome dobi ime Svitava i Doman po kome ime dobiše Domanovići. Grdijevci su dobili ime po Vidinom bratu Grdanu. a mjesto se prozva Jasena. izvana je izgledala skromno ali je njena unutrašnjost blistala od raskoši svakojakog blaga i dragocjenosti. a mjesto gdje se to dogodilo dobi ime Demilov krst. u selu Rivine.

Drugi dio plemena ostao je na području Splita. godine u Stocu po kazivanju više kazivača. Vatavuk i Strizirep. Na tom prostoru i najviše na Čiovu nalazili su se pašnjaci gdje su ova tri plemena vodila svoje ovce na ispašu. Jedno pleme je prozvano Vatavuk čiji je zadatak bio tjerati vukove i ostale zvijeri od ovaca te ih čuvati na ispaši.TOPONIMI NAZVANI PO KRALJICI VIDI Kraljica Vida bila je vlasnik dva bunara na kojima su se njeni podanici skrbili vodom iz živih vrela. Rkp. Treće je pleme šišalo vunu s ovaca i bavilo se općenito s vunom i njihovo je ime bilo Škare. Vidoštak u Popratima i Vidoljub na Rivinama. Dio plemena Škare povukao se živjeti u Biorine. 40 285 . a ova tri plemena su išla pretežito na istok. gdje su sagradili kuće i ostali pod prezimenom Škare. Škare i Strizirep bila su dakle domorodačka plemena ovih prostora. Plemena Vatavuk. FF Mostar 2006. južno od Splita) pa do otoka Čiova. Naša je i Vesna Škare Ožbolt. D. Na području današnje Dalmacije obitavala su višebrojna ilirska i ostala domorodačka plemena. Tri veća plemena bavila su se uzgojem ovaca. Treći dio plemena otišao je u Liku. po kraljici Vidi nosila je ime i rijeka Bregava (Vidoštica) i Vidovo Polje. Područje na kojem su ta tri plemena živjela protezalo se od današnje Podstarne (mjesto danas. No nakon nekog vremena nastupilo je teško razdoblje ovčje kuge. pokrstili su se i prezime im dobiva nastavak –ić. Plemena su živjela zajedno i pritom obavljala različite zadatke. Drugo pleme je postalo poznato pod imenom Strizirep i oni su rezali i podrezivali repove ovaca. Stada ovaca su umirala. Osim tih vrela. 40 O POSTANKU PREZIMENA ŠKARE. Postali su poznati po ovčarstvu (mesu i vuni) i ubrzo su dobili imena ovisno o radovima koje je obavljalo neko pleme. Danas još postoji mjesto podno Gospića (ucrtano i na zemljovidu Predaje o kraljici Vidi zapisala je Danijela Bošković 2006. VATAVUK I STRIZIREP Iz drevnih su ilirskih vremena do naših dana obiteljskom tradicijom sačuvane predaje o nastanku prezimena Škare. Vrela su nazvana po njoj. također s nepromjenjenim prezimenom Škare. Danas te obitelji žive pod prezimenom Škarić.

i uvijek su prepoznatljive i specifične fizičke građe. rođendana akademika Miroslava Šicela. Sagradili su niz kamenih. 2007. a dio ovih istih prešao je na pravoslavnu ispovijest . Zagreb. Četvrti dio plemena otišao je dublje u prostore današnje BiH. dio grada Splita. počeli su hvatati ribu i napravili su par koliba.Hrvatske) koje se zove Škare. tamo gdje počinju nizovi starih sazidanih kuća. i tako tvorili prvo stanovništvo grada Splita i prve autentične Splićane. današnje Jadransko more bila je veća trgovačka zona i poznata ruta grčkih trgovaca. str. Ilirske teme u suvremenom narodnome pripovijedanju u: "Osmišljavanja" Zbornik u čast 80. Ženili su se ženama iz prisutnih okolnih plemena.41 (Split) POSTANAK SPLITSKOGA VAROŠA U predaji o postanku splitskoga drevnog naselja Varoš prepleću se antički grčki i ilirski događaji. prvi. nevrijeme je zahvatilo nekolicinu plovećih grčkih trgovačkih brodova i oni su doživjeli brodolom. Danas je Varoš najstariji. Naš je također i Miroslav Škoro. počeli su se baviti ribolovom i živjeti i zarađivati od njega. No s vremenom nisu htjeli otići iz pitome zavale. najstariju. Međutim. a nalazi se podno samog Varoša. Pripadnici ovih plemena (i danas) uvijek imaju krvnu grupu 0.”42 Vidi: Marko Dragić. FF-PRESS. i jedini…” Mnogo prije nego što je car Dioklecijan i kročio na splitsko tlo. ur. do koje su plivali. 41 286 . našli su se ubrzo na obali. no davno je bio najljepši. nižih i spojenih kuća. skoro pa ruševni. (Split) “Ako prošetate starim Varošem. današnji Split imao je svoje živo srce. Oni koji su se uspjeli spasiti.neki žive na području današnje Srbije i prezivaju se Škare. naići ćete zasigurno na kamenu klesanu ploču koja je postavljena u spomen grčkih trgovaca pomoraca. uvučenih u uzvisinu – da im more ne bi ponovno potopilo život. Peti dio došao je u Slavoniju i oni se zovu Škoro. danas dobro poznati Varoš. 42 Isto. “Još prije nego je sagrađena Dioklecijanova palača. Da bi preživjeli od gladi i sklonili se. Sveučilište u Zagrebu Filozofski fakultet. Vinko Brešić. S plemenima Vatavuk i Strizirep dogodila se slična sudbina. 153171.

a to je značilo da se više dite ne će vratiti.43 DIOKLECIJANOVA KĆER U narodnoj je živoj tradiciji predaja o Dioklecijanovoj kćeri koja je bila naklonjena kršćanima i nije htjela dopustiti da joj otac ubije pet stotina kršćanske djece. Dioklecijan i Maksimijan povukli su se nakon dvadeset godina vladavine. Oba su podcara imali naslov cezara. Split 2005. Mater se pripala pa je malome od svog mlika napravila kolač i dala mu da ga ponese. veliki poraz cara koji je progonio kršćane. Godine 285.-7. 287 . Sebe je urbi et orbi proglasio sinom Jupitera. a Maksimijana sinom Herkula davši mu ime Marko Aurelije Valerije Maksimijan Dioklecijan je potom imenovao i dva podcara i nasljednika: Flavija Valerija Konstancija Herkulova (zvanoga Klor “blijedi”) na Zapadu. dakle podcarem i nasljednikom. str. Zbog toga ju je prokleo i ona otada dva puta godišnje u sablasnoj kočiji obilazi Solin i traži nekoga da joj pomogne i da je spasi. Podrijetlom je iz Dalmacije. a uzroci su bili u pohlepi vladara i ambicijama da sami vladaju. pod Maksimijanom. ali Dioklecijan im je bio poglavar. Car Zapadnoga carstva bio je Maksimijan kojemu je Dioklecijan dodijelio naslov augusta.Gaj Aurelije Valerije Dioklecijan Gaj Aurelije Valerije Dioklecijan bio je jedan od naosebujnijih vladara u povijesti Europe.5. Pro arte papiri. godine. a Gaja Galerija Valerija Maksimijana Jupiterova pod njegovim izravnim zapovjedništvom. Svoga prijatelja Maksimijana proglasio je cezarom. Dioklecijanova zamisao o upravljanju carstvom srušena je građanskim ratovima nakon 305. Dioklecijan je ostao carem Istoka i vladarem čitavoga carstva. Mater i dite pozva car Dioklecijan. Nakon osam godina ratovanja i upravljanja carstvom shvatio je da je golemom Rimskom Carstvu potrebno više vladara te je ustanovio tetrarhiju po kojoj su četiri cara vladali podjednakim dijelovima carstva. a vlast su ostavili Galeriju i Konstanciju. Svaki je cezar oženio kćerku svoga augusta i tako su se stvorile vladajuće dinastije. dakle niža od augusta. Dioklecijan. proglašen je carem. prevela Linda Palameta. 43 Jesus Pordo. Bio je obični vojnik te zapovjednik straže cara Numerijana.

I jedan od mnogih koji su je pokušali spasit skoro je i uspija. pa je napokon baci u tamnicu u Splitu pokraj mora. To je čula Dioklecijanova kćerka koja je bila naklonjena kršćanima. I on je sve to izdrža. FF-PRESS. 2007. a to nije lako jer tada su ga napadali vrazi. 45 Car Dioklecijan imao je jedinu kćer. Car Dioklecijan je to čuo i naredio da se pobije pesto dice u Šelima (tu je bija amfiteatar).I tako joj je sin otiša caru Dioklecijanu koji ga je onda posla da ga se pogubi. str. Ilirske teme u suvremenom narodnome pripovijedanju u: "Osmišljavanja" Zbornik u čast 80. dopušćenjem Božjim. stoljeća zapisao Josip Ceresatti i u Vjesniku 44 Vidi: Marko Dragić.44 (Kaštel Gomilica) Ta se predaja donekle razlikuje od Priče o Dioklecijanovoj kćeri45 koju je polovicom 19. I pusti ga tako da se vrati doma materi. i pošto je car pojeo komadić. ali da nikom ne kaže ništa. Ipak bi ona. rođendana akademika Miroslava Šicela. Zagreb. a dječak ga ponudi da proba. On je prije svoje smrti poželija samo da pojede kolač kojeg mu je mater pripremila. Kad je kočija došla triba je uhvatit i nije je smija pustit do zore. vitrovi su ga nosali. I kad je rekla car joj je tad uzvratija: “Đava te nosa!” I tad je doša vitar i odnija mu ćer skupa sa kočijom i ona se nikad više nije vratila. Mali mu je reka da je od materinog mlika i tada je car reka da ga je dječak privarija jer da ga sad ne može ubit. svake godine izlazila iz tamnice jedanput na 288 . Ali ona nije htila poć ni za nj ni za nikoga. Zato je otac stao proganjati. pripa se i zgrabija ih obima rukama. To Dioklecijanova kćer traži nekog da joj pomogne i da je spasi. tako da još i danas ta kočija obilazi Solin u nadi da će biti spašena. Vinko Brešić. zmije su ga grizle. I još mu je reka da ako ne može izdržat da nikom ne kaže da prišaplje zemlji. i ona nije tila dopustit svom ocu da pogubi svu tu dicu. di je bilo puno vlage i vode. i taman prid zoru vidija je svoja crijeva kako ispadaju iz utrobe. Otiša je iza kuće i prišaplja travi: “U cara Dioklecijana praseća glava. a otac ju bješe obećao jednom kraljeviću. Legenda kaže da dvaput godišnje sablasna kočija obiđe Solin. Sveučilište u Zagrebu Filozofski fakultet. I dite je tako i napravilo. Za nju su se mnogi jagmili. žačudi se okusu i pita ga od čega je spravljen. koziji rozi i magareće uši!” Na tom mistu izrasla je zovina (trstika) i dica su od toga napravila svirala i ona su svirala ono šta je dječak bija reka. ur. I pustija je kočiju. 153171. Onda ga je car pita šta mu je to.

lipa ka ružica.ovo mi je kaziva moj pokojni otac . U nas u Srinjinam dolazi “ pod Baščom” gdi je bio Dioklecijanov ribnjak. Vrati se natrag da će kući u Srinjine. SHK. ali ona ošine konje. a leti.pa je odlučija pokušati sriću. To nije odgovaralo Dioklecijanu pa je naredio slugama da po gradu čine veliku grmljavinu i tako zastraše sve kako se ne bi približavali njegovoj kćeri. Vjerovalo se da je mogu zaustaviti i godinu i to sva u zlatu i sjaju u zlatnoj karoci sa vilovitim konjima. pa zaustavi konje i karocu i nju poljubi. ka vila. pa šta Bog da. naredio svojim slugam da s latom čine po gradu naokolo veliku grmljavinu. Po toj predaji ona ni danas nije umrla. godine objavio Fr(ano) Bulić. MH. Ne bi ga bili konji satrli. a ona se tu igrala kad je bila malena i bacala ribicam mrvice od kruva i mesa. (Srinjine kraj Splita) Navodim prema: Usmene pripovijetke i predaje. priredila Maja Bošković Stulli. To Dioklecijanu nije bilo drago. brate. a ona pobiže. Predaju je kazao Mato Čović. Pripovijedalo se da ona u Srinjinama traži jednu ženu koja je nju jako voljela i zato je bila proganjana od Dioklecijana. u Mravinskom polju pod Kamen i u nas u Srinjinam “pod Baščom”. Caru je sve to dodijalo i odlučio je smaknuti kćer. Ko bi tada moga nju susrist pa zaustavit konje i nju poljubit. Zagreb 1997. Vjerovalo se: tko bi tada mogao susresti nju i poljubiti je. ali je nije naša. gdi je kupina. jer je ona puno dobra. Ko nju i sada vidi. a još se nije bilo svanulo. da je se ne mogu dva oka nagledati od velike plemenitosti. Ona se prikazuje i sada svaki hiljadu godina isto u zlatnoj karoci. bio bi čestit za vavik. kad eto ti nje pod Kamen. stasita ko jela. Kćerka je Božjom voljom iz tamnice izlazila jednom godišnje i to sva u zlatu i sjaju u zlatnoj karoci sa vilovitim konjima. Sva u sjaju i zlatu kao zvizda Danica. str. taj bi zauvijek ostao sretan. 454. i to u Splitu i Solinu. Bijaše se našao jedan naš Srinjanin od srca . Vidi se da mu nije bilo dano da je poljubi pa da bude čestit za vavik. Skoči on prida nju. Ode zato u Split. najedanput nestane nje iz tamnice. ali se nije na nju namirio. u zlatnoj karoci sa vilovitim konjima. Napokon to je više bilo dodijalo Dioklecijanu. ufati konje za uzde. pa bi zato. Ona je bila ošinula konje samo da njega kuša.arheološkoga društva 1919. 345-346. konji upropanj. 46 Isto. on se pripade. Pripovidali su stari ljudi da ona traži u Mravinskom polju jednu ženu koja ju je puno ljubila i bila je zato progonjena od Dioklecijana. da da. problidi i onesvisti. ostao bi čestit za vavik. Kad je on to bio odlučio. neka bi se pripao svaki oni koji bi pokušao nju zaustavit i poljubit. pa je odluči smaknuti. str. U istoj zlatnoj karoci pojavljuje se svakih tisuću godina i to u Splitu i Solinu. u Mravinskom polju pod Kamen i u Srinjinam “pod Baščom”. Najedanput nestane nje iz tamnice. 289 . kad bi ona izišla iz tamnice.46 Po toj predaji car Dioklecijan utamničio je u Splitu blizu mora svoju jedinicu kćerku jer je odbila ispuniti očevu želju i udati se za jednoga kraljevića. Nju je sigurno moga zaustavit i poljubit pokojni don Nikola Mužinić.Ona još ni danas nije umrla.

sve do palače. Kolač mu se dopao te je upitao vojnika od čega je tako sladak. car je uzviknuo: “Ta mi smo braća kad od iste matere uživamo mliko”. zamolio ga je da pojede kolač. godine. rođ.). Rkp. 1925. str. Tridesetih godina 19. Usmene pripovijetke i predaje. sv. priredila Maja Bošković Stulli. 45. 2006. U Kistanju (Dalmatinska zagora) pripovijeda se o caru Kliktijanu koji je imao kozju bradu i praseću glavu. ali se od njega nijedan nije vraćao. Car mu je dao štapić i pustio ga. 194. Car mu je dopustio i zamolio ga da i on uzme kolača. Kad mu je vojnik rekao da je od majčinoga mlijeka. g. Kazala joj je Božica Hrga (djev. 49 Ivana Hrga zapisala svibnja 2006. stoljeća do Drugog svjetskog rata vršena su ispitivanja tih tajnih podruma i katakombi. Govori se da su te katakombe i podrumi puni zamki – koplja koja probadaju. Vojnik je od štapića napravio sviru koja je svirala: “U cara Kliktijana kozja brada i praseća glava. str. svi oni koji su sudjelovali u tim ekspedicijama nisu se vratili živi. Vidi: Stipe Botica. FF Split. str. *** Motiv praseće glave i tajne koja se ne može sakriti nalazi se i u priči o kralju Norunu48 i kralju Trajanu. Rajčić. Nedavno su otkrili da jedan od njih poveziva Solin. Hrvatska usmenoknjiževna čitanka. Jednom je vojniku majka svojim mlijekom ukuvala kolač. I svi istraživači. SHK.”49 DIOKLECIJANOVI PODRUMI U Splitu i okolici u usmenoj su komunikaciji i predaje o Dioklecijanovim podrumima. Sinj i Split. 15. Cara su vojnici po redu išli brijati. Zagreb 1997. Zagreb 1995. MH. 48 47 290 . str. Školska knjiga.poljubiti samo dobri ljudi kakav je u to vrijeme bio župnik don Nikola Mužinić (umro 1856. u Koprnom (Dalmatinska zagora). i tim tunelima i podrumima služili su se vojnici i sam car. Kad je taj vojnik obrijao cara. u Koprnom). 336-337. ploče koje se okreću i tako gutaju sve koji se usude tuda Isto.47 U Priči o Dioklecijanu i njegovoj kćeri biblijski je motiv ptice koja samo jednom u tisuću godina dotakne zemlju. g. 454.

Od tada više nije poznato da je neko iša istraživat te podrume i katakombe. toponim Bojčuše. sv.prolazit. prema palači Matasović i Zbornoj crikvi Marija Uznesenja i dalje prema kuli Skrivanat. str. Rimljani su zauzeli i spalili Delminium 156. Jedna je ekspedicija pošla sa arijom kako bi se mogli čut sa drugim članovima na površini. g. kosti koje su se ondje izoravale i živa predaja: U nas u Letki imaju njive i zovu se Bojčuše. Uspomenu na žestoki duvanjsko-rimski boj čuvaju: povijest. a kazao joj je Jure Kaurloto. ti prolazi greju od kule Skrivanat. Sveučilište u Zagrebu Filozofski fakultet. Vinko Brešić. pljačkali i uznemiravali grčko-rimska naselja i trgovce na obalama. Jedan dil gre do kneževog dvora. rođendana akademika Miroslava Šicela. 51 Na Pagu 2005. str. odman spram gradine.50 (Kaštel Gomilica) PODZEMNI PROLAZI Razne su vlasti na području Hrvatske gradile tajne podzemne prolaze koji su služili za komunikaciju i za bijeg u slučaju potrebe. Po drugoj priči. a drugi do Župnog dvora. zapisala je Petra Jakovčević. sredina tih podzemnih prolaza je na pijaci. 2005. FF Split. Zagreb. svi nestanu u bezdan. također. Tuden su Rimljani boj bojevali i zato se i zovu Bojčuše. 2007. FF-PRESS. 52. 6. 153171.51 (Kaštel Gomilica) BOJČUŠE Duvno je dugo bilo središte otpora protiv Rimljana. prije Krista. 50 291 . odakle se putevi dile prema Župnom dvoru i Dominikanskom samostanu. S Vidi: Marko Dragić. ispod Benediktinskog samostana do Zborne crikve Marijina Uznesenja. ur. Ilirske teme u suvremenom narodnome pripovijedanju u: "Osmišljavanja" Zbornik u čast 80. Rkp. ali i oni su se u jednom trenu prestali javljat. Eno ji doli. g. Takvi prolazi postoje i na Pagu: Po jednoj priči. Delmati su.

d. 53 Predaju je zapisala Tatjana Čuić po kazivanju Dragice Ćurić rođene 1931.52 (Letka kod Tomislavgrada) RIMSKI PUT Mnogobrojni ostatci Rimskih puteva i priče o njima i danas svjedoče moć toga carstva. Od gradine priko njiva Mukišnica do Lužina ima konjski put. Stažija. Bila je srijemska mučenica (djevica) ili udovica patricija Publija koji ju je radi njezine želje za djevičanstvom zatvorio u kućnu tamnicu. godine. rimski put bijo. godine spaljena na lomači. U 5. uz baziliku svetoga Dimitrija. str. Usužnjenu ju je tješio sveti Krizogon (hrv. prosinca 304. Duvno je se i u rimsko doba nalazilo na raskrižju cesta. u Koritim. sveti Donat oko 804. Solun i ponovno u Sirmij gdje je 25. Vl. kažu rimski.onu stranu. Stoja. Stajka. zb. stoljeću njezine relikvije su prenesene u Carigrad. Svake godine oruć stine izvaljujem. (Korita kod Tomislavgrada) *** SVETA ANASTAZIJA (STOŠIJA) Sveta Anastazija u narodu je poznata kao Stošija. Tragovi tih rimskih cesta mogu se vidjeti i u polju i po okolnim brdima. Nasta. FF Mostar 2003. 30. D. Pokopana je u vlastitoj bazilici. godine kazao Danijeli Ančić. Staza. 52 292 . Kao i danas. Krševan). u Letki 2003. Staža. rođ. sv. Nastavila je slijediti svete mučenike idući u Sirmij. Put je bijo sve od gradine pa amo. 2. 1933. to su sve stine ko kaldrmane bile priko polja i vidile se vazda dok 53 nisu potopoli polje. Stana. Rkp. god. žito je uvik slabije. Zadarski biskup. 2004. Nakon Publijeve smrti pratila je Krševana u Akvileju i ondje prisustvovala njegovoj mučeničkoj smrti. rkp. di je njijov. godine dobio je te Marko Radoš.

46/06. sv. 56 Anđela Gilić zapisala je 2006. 57 PRENOŠENJE MOĆI SVETOGA DUJMA Solinski biskup i mučenik sveti Dujam živio je u 3. Na koncu mu je odrubljena glava. g. ZAŠTITNIK DUBROVNIKA Sveti Blaž bio je biskupom Sebaste u Armeniji u 3. on je naredio da ga raskidaju željeznim grebenima i bace ga u jezero.56 Kao zaštitnik Dubrovnika u ruci drži model grada. priredio Anđelko Badurina. str. Znali su da su to svetačke vlasi pa su ih odnijeli u Crkvu. Nadaren božanskim nadahnućem povukao se u pećinu i ondje živio među divljim životinjama koje ga nisu napadale. Pučani su potrčali prema obali da vide čudo. Zavjetuje mu se za ozdravljenje grla. 4.112-113. Prema toj predaji podrijetlom Leksikon ikonografije. Kršćanska sadašnjost. godine u Splitu. Zagreb 1990.relikvije i pohranio ih u crkvi svetoga Petra koja se od tada naziva Sveta Stošija. 2006. stoljeću.54 SVETI VLAHO (BLAŽ). jer je prema legendi spasio dijete koje se gušilo progutavši riblju kost. FF Split. već su ga mirno susretale i mazile se uz njega. te mu ranjene i bolesne dolazile. Sveca čije su vlasi bile nazvali su Vlaho i uzeli ga da im bude parac (zaštitnik).). zarobili. povijesti i diplomirani etnolog (rođ. priredio Anđelko Badurina. Rkp. Splitska predaja ga stavlja u prvo stoljeće. prof. stoljeću. Po zanimanju je bio liječnikom. 54 293 . str. liturgike i simbolike zapadnog kršćanstva i Uvod u ikonologiju Radovana Ivančevića. Božjom pomoću zacijelile su mu rane te je hodao po vodi propovijedajući mnoštvu. 55 O svetome Vlahu Hrvati i danas pripovijedaju: Jednom davno su pred grad Dubrovnik doplutale vlasi svetoga Vlaha. str. Kazala joj je Ivana Radovani. 1979. Otkrili su ga kraljevi lovci te su ga. 55 Isto. Zaštitnikom je divljih životinja. Zagreb 1990. Neki su se barkom odveslali i izvadili vlasi iz mora. liturgike i simbolike zapadnog kršćanstva i Uvod u ikonologiju Radovana Ivančevića. Kad je doveden pred Licinija. 57 Leksikon ikonografije. Sjale su poput zlata. Opazivši ih. Kršćanska sadašnjost. 211. čuvari su dali znak za uzbunu. str. pomislivši da je vrač. 161.

ožednješe djeca. str.je iz Sirije. a kad tamo ni oni ne mogoše. Neko napokon smisli. str. Napredovali su jer sve što im je trebalo kralj bi poželi i zazivaj uz pomoć Isto. Narod mišljaše . tad' su se odmarali i dok je išla zvijezda toliko su i oni putovali. Na tom mjestu. a oni se napiše i pođoše dalje. pa povjeriše taj časni posao svećenicima. I zaista čim se djeca prihvatiše. Tako su oni išli za jednom zvijezdom. i putovali su samo noću. No pošto je velika vrućina bila. nisu putovali danju. a Dujam u Salonu. Dalmaciju i Hercegovinu za jedanaest dana. i ljekovita. stoljeću prenio moći Svetoga Dujma iz Solina u Split. 452-453.59 ILIRI OSNOVALI VAREŠ I VISOKO Prema kazivanjima naših starih djedova i pradjedova prostor Vareša prije nije bio nastanjen a 'vamo na drugoj strani je postojalo jedno pleme Ilira koje je u bijegu pred kugom i raznim nedaćama krenulo u potragu za boljim mjestom. vele. a pod njom je izvor bistre i hladne vode. po tom' je ona i dobila ime. pa pred Spljetom. Školski vjesnik. To se baš desilo na području naše planine Zvijezde. sjedoše kraj ceste. sakupio da ga prenose. a i drugi pratioci. izabraše nekoliko ljudi. vjerovali da će im bit' dobro sve dok njega imaju.. sagradiše Spljećani kapelicu. podigoše i ponesoše sveca. koji ponosno pristupiše i htjedoše ga podići. preobratio se na kršćanstvo i krstio u Antiohiji. Kad je zvijezda stala na tom mjestu. Svetom Dujmu je odrubljena glava. da se odmore. Apolinar u Ravennu. Prije njega ubijeno je četrdeset pet mučenika. od nje se otkinuo jedan dio koji je sjao a njeg' je uzeo kralj tog plemena. da izaberu nevinu djecu da ona pokušaju nositi. Stjepan Štrodl-Srijemac. ali pošto ih žeđ žestoko morila. stali bi i oni. 1901. Sarajevo. ali ni maći s mjesta. Bio je učenik svetoga Petra.. koja je. kad bi zvijezda stala. pomoliše se svecu i u taj čas izbi iz zemlje lijepa hladna voda. 59 58 294 . Oni su otad' vjerovali u taj kamen. a o tome se pripovijedalo: Kad se svijet. gdje je voda izbila. kojega je s Pankracijem i Apolinarom pratio u Rim.58 Ivan Ravenjanin je u 7. 211. VIII. Ondje je osnovao crkvenu zajednicu i mnoge obratio na kršćanstvo radi čega je podnio mučeničku smrt. Pankracije je krenuo na Siciliju. Đački izlet u Bosnu. koja i danas stoji. jer djeca nisu grješna. da se svetac ne da od grješnih ljudi nositi.

S Pavlinom i Bonoziom ode u Francu i u mjestu Concordie od Friula (odmori se) počinu neko vrijeme i odatle posla život prvog pustinjaka Sv. Hilarija. Kralj je otiš'o u Visoko a neki su se samo spustili u Vareš 'dje su isto tražili tog Hurija i kopali zemlju i tako otkrili golema rudna bogatstva. zvjerinje i škorpioni bjehu njegova družba. crkve naučitelj. Jerolim se odluči slijediti ih. nisu ga mogli naći pa ga je odnio sa sobom pod zemlju i došlo je do nji'ove propasti a legenda kaže da je tada nastala nekakva kletva. Kako su silazili s Zvijezde tako su nastanjivali Vareš i Visoko. 60 SVETI JERONIM Slavni Jeronim (oko 347. Uputi se prema Grčkoj i Siriji te uđe u Antiochiju. 295 . 2007. mogla se obrađivati. vjere branitelj. U to je vrijeme puna Sirija bila pokornika pustinjaka.tog kamena koji je svijetlio. D. kruna redovnikov i dika slovinskoga jezika.) Rkp. godine od Liljane Grgić (domaćica. ljudi su mogli od svoga rada tu živjeti pa su tu napravili i grad. Sv. gdje s Svetim Agariom ostade neko vrijeme.). Zemlja gola bila mu je postelja. – 422. Kralj naravno naredi da se kamen nađe ali pošto Huri pusti gustu maglu u podnožje Zvijezde. jer se Huri krio s kamenom od kralja i da bi bio sigurniji zavi on Zvijezdu u snijeg. Pavla. vrati se i dođe u Aquileju. Nije se moglo sijat' više jer je bila velika studen pa su oni morali pobjeć' i selit se jer nisu imali više šta jest'. Jerolim se odluči u svijet krenuti. nebo pokrivalo. Četiri ljeta ostao je u pustinji hraneći se biljkama i korijenjem. pusti jak vjetar koji istrgnu od kralja taj kamen te on pade u podnožje planine. g. Tu je zemlja bila plodna. blizu rijeke Drave od poštenih roditelja. rodi se u Stridonu. FF Mostar. zvao se Zvjezdan-grad. A ustvari su oni imali i jednu zlatnu jabuku koju su stavili na vrh kule pa im je ona služila k'o putokaz jer je davala odsjaj od sunca po danu i od mjeseca u noći. rukom ih svojom ispisa. Odatle ode u Treveru i našavši neke knjige Sv. rođena 1953 god. Al' zbog zavisti i ljubomore mitsko biće Huri koje je živjelo pod zemljom. Potom je prošao gore koje dijele latinsku zemlju od Panonije ili Banovine dođe na svoju djedovinu i ondje svoju sestru preporuči nekim ženama jer mu otac i majka bjehu umrli. Kao mladić uputio se na školovanje u Rim te ubrzo svojim znanjem postade govornik da mišljaše da u njemu Ciceron uskrsnu. 60 Katarina Pejčinović zapisala je u Varešu kolovoza 2007.

– Dubrovnik. Zbog toga ga optužiše i htjedoše ga osuditi te on pobjegne zajedno s bratom Lehom i mnogobrojnom rodbinom. Jednom mu je lav došao te nogu u koju se trn zabio pokaza Sv. Ponovno ode u Jerusalem te pored jasala gdje se Isus rodio ozida jedan Kloštar i ondje nastavi činiti pokoru. Jeronima piše to zvjerinje. Pozvao ga je biskup carigradski Grgur koji je Jeronimu bio učitelj. a on ga izliječi. i bi pokopan pored Gospodinovih jasala. Ljudi su vidjeli da su Čeh i njegovi ljudi iste narodnosti te se pozdraviše i izgrliše dajući Čehu poklone: meso. 1611. Filip Grabovac. Moravci im kazaše da je Bohemija prazna i da je u njoj tek šačica Vandala. slugama i drugim ljudima.Nakon četiri godine poželi Sv. XVI. rujna 422. To je djelo napisano na temelju Ljetopisa popa Dukljanina. Došli su u Moravsku kojom upravljahu Slaveni. a Meha ne spominje. Mjesto pohoditi gdje nauči židovsko pismo. st. vjerojatno pol. U Rimu je ostao tri godine propovijedajući i pišući ondje. Sve je nevjernike zbunio i hrabro protjerao. Mavro Orbini u svom djelu piše i o braći Čehu i Lehu. te se popeo na planinu i ondje ubi žrtve i prinese bogovima. Kada je Čeh stigao u Bohemiju. Junije Palmotić. Orbinija su koristili Pavao Ritter Vitezović. Jeronimu. je prevedeno i na ruski jezik. Mnogi su mu vladari slali pisma da ih tumači. U 18. LEHU I MEHU Mavro Orbini (Dubrovnik. Andrija Kačić Miošić i drugi. Čehu se ondje svidjelo. mlijeko i sir. Kasnije bi prenesen u Rim i po njemu Bog mnoga čudesa učini. Mnogo je još napisao navlastito maternjim jezikom. povijesnih izvora i usmenih predaja. Čeh Hrvat nehotice ili hotimice ubije jednog od svojih čovjeka velikoga ugleda. a Novi zavjet iz grčkoga. To je djelo bitno utjecalo na početke srpske i bugarske historiografije. PRIČA O ČEHU. Ivan Gundulić. godine Kraljevstvo Slavena. Vrati se u polje svojima i reče im da ondje sagrade kuće i počnu obrađivati zemlju. prijateljima. Ljudi su bili zapušteni dugih kosa mahom pastiri. Papa Damaso naredio mu je da dođe k njemu te mu je dodijelio jednu parokinju i zato se Jerolim piše kardinalom. Hrvati bjehu vješti gradnji i 296 . također slavenskog roda. Bibliju je preveo iz židovskoga. Četrdeset godina je ondje u pokori živio. Zato se kod Sv.) objavio je 1601. Umro je u osamdeset šestoj godini života 30. st. ondje zatekne više ovaca i goveda nego ljudi.

godine objelodanio dvije stotine hrvatskih predaja i legenda među kojima je i ova o Čehu. prevela Snježana Husić. Leha i Meha. Čeh. Bili su ratoborni. Doskora dozlogrdilo braći rimsko godpodarstvo pa odluče rimski jaram zbaciti. Leh Lešku (Poljsku) a Meh Mešku (Rusiju). Zagreb 1993. Dalmatinci su pristizali u Bohemiju. U dubokoj starosti umre knez i ostavi za sobom tri sina: Čeha. Česi se pokazaše hrabrim ljudima i vrsnim strijelcima. Leh i Meh zazidali su sestru u toranj koji se i danas zove Vilin toranj. str. Kraljevstvo Slavena. 61 297 . bijaše češkog roda. 9. 1872.-114. Kada im je otac umro. Krenuše braća preko triju rijeka. braća je uzidaju živu u toranj krapinskog grada kojeg i danas nazivaju Vilinim tornjem. – Zagreb. Lehu i Mehu koji su stolovali u Krapini. Starije su žene ranjavale neprijatelje a djevojke ih gađahu lukom i strijelom. Papa Pio II. str. odluče braća poći na sjever. bojeći se za nj. Kad to ne bi učinile. Leh napušta brata i osniva Lešku (Poljsku). Knezom im bijaše Hrvat stolujući u starom gradu Krapini. 61 Ljudevit Gaj (Krapina. Dražen Kovačević je na temelju starijih zapisa (ili priča koje je slušao) kao pripovjedač 1993. Narodne novine Zagreb 1999. 62 Dražen Kovačević. živjelo nekad davno svo plemstvo slavensko. Pokoravao se on rimskom caru i njegovom namjesniku u Hrvatskoj. Golden marketing Zagreb. 1809. Leh osnuje Poljsku. te kći po imenu Vilina. Lehu i Mehu: U zemlji Hrvatskoj kako kažu stari kroničari.62 Mavro Orbini. Legende i predaje Hrvata. 110.) zabilježio je predaju o braći Čehu. Njihova sestra Vilina bila je zaljubljena u rimskoga namjesnika i izdala mu je braću. Sinovi uz Krapinu sagrade još dva grada – Psari i Šabac i vladaše njima. put sjevera: Čeh utemelji Češku. a Meh Rusiju. Doznavši sestrinu izdaju. kazna im je bila gubitak djevičanstva.ratarstvu. Valaska sedam godina vladaše Češkom nakon što je poubijala 7 protivnika. odlučili su zbaciti rimski jaram. ispriča što braća snuju. Uvidjevši da se ne će moći obraniti od rimskog cara. Njihova se sestra zagledala u rimskog namjesnika te mu. priredio i napisao uvodnu studiju Franjo Šanjek. Braća su pobjegla na sjever i tako je Čeh osnovao Češku.

STAROHRVATSKO DOBA Hrvati su današnje krajeve nastanili od 610. – Upade u turske ruke Peršija. Muklo.). u: Kršćanstvo srednjovjekovne Bosne. bila je gospodarica. Turci se odvojiše od oblasti rimskih cesara. fra Ignacije Gavran). hrvatsko ime prija. (priredio dr. a ne kako je navedeno u predaji. s mlogim bojem istiravši Abare. Bužani. Porfirogenet u svomu djelu De administrando imperio (O upravljanju carstvom) prvi naveo povijesne predaje o dolasku Hrvata u današnje krajeve koje su predvodili petorica braće i dvije sestre. Hrvat i dvi sestre: Tuga i Buga. Brezi. Marindvoru u Sarajevu. Lepnici. Ljetopis. Kožočeš. Srđu. (U isto su se vrijeme Englezi nastanili u Engleskoj. g. Klobej. Sarajevo 1981.) Hrvati su došli iza Babinih gora iza Karpata. neka Buga i po njoj je nazvano Buško jezero i narod. 3. Šuici. Doboju kod Kaknja. Komjenovcima (Jabuci) kod Ustikoline na Drini i drugdje. Sarajevo 1991. Vrhbosanska visoka teološka škola.64 Kraljica Buga U Dučiću. radovi simpozija povodom 9 stoljeća spominjanja bosanske biskupije (1089. Poljaci i Česi ilirskoga podrijetla. 67. i zove se do današnjega dneva.-1989. IRO “Veselin Masleša”. I od njih Dalmacija. 64 Nikola Lašvanin. Blagaju na Sani. str. koja je od mora do Dunava dosegla. mi ovde. Ričici kod Kaknja. Duvnu. stoljeća. u Prisoju. Majdanu kod Mrkonjić Grada. Vrlo rano su primili kršćanstvo o čemu. str. Tu u jezeru ima neka Đuro Basler. svjedoče bazilike u Zenici. ovdi se nastaniše. *** U vrijeme romantizma bilo je rasprostranjeno vjerovanje da su Rusi. Arheološki spomenici kršćanstva u Bosni i Hercegovini do XV.63 Već je kazano da je Konstantin VII. Prid ovim bijaše pet bratje: Kluka. do 630.Radnja predaje dogodila se u vrijeme Ilira i Rimljana. Dojdoše iz priko Babinih gora Hervati najprvo u Dalmaciju i ove sadanje hrvatske i slovinske strane. 63 298 . između ostalog.

Ona i danas zna. Ivan Zovko je koncem 19. str. ravnicu podno Mosora – Poljica. 65 299 . 66 GZM. di su u davna vrimena stolovali naši pradidovi. nalaze se visoke gore.66 Kraljica Tuga Daleko. Govorilo se da je biloj vili druga. trudili se i punu su kuću svega imali. Ona je svake večeri i jutra uveseljavala ljude svojom pismom. (Korita kod Tomislavgrada) Uspomenu na gospodaricu Bugu čuvaju etiološke predaje i toponimi Bužana grad. a sestre su bile Tuga i Buga. MH. za misečine. a danas se zovu Tugari. svi su za njon plakali i nisu je Poljičani ni dan danas zaboravili. Jedan od braće. HKD Napredak. sićam se da sam 65 jednom vidila kad su te mrtve iskapali. 455. U Policin se nije smilo govorit ružno. 5.gradina. Ona je tu sagradila svoje dvore. 100. Svi su radili. Onda im je bilo lakše putovati kroz šume i nizine. To se gorje zove Karpati. I tako je nasta gradić koji su zvali Tugini dvori. Sarajevo 1892. Hrvat je ka najstariji brat bija snažan i jak i duž puta je branija svoj narod od zviri i neprijatelja. Kad je sušna godina dobro se vidi. najstariji zva se Hrvat. Sarajevo 2005. I Tuga je dobila lip kraj. Bilo je dvanaest plemena. Tuga je bila divojka duge zlatne kose i crnih očiju. ali sad se ne vidi. drama i mikrostrukture. pa su pod vodstvom petero braće i dvi sestre krenili na dalek put. ni svađat ili štogod jedno drugom uzet. knj. najprije da je rimska. Bila je Tuga pobožna i dobra i činila svima lipega. Naši su pradidovi čuli kako je toplo u krajevima blizu sinjih vali. (Po narodnom kazivanju priopćio Ivan Zovko). Veliki je to bijo grad i tu je bilo groblje. daleko odakle pušu ladni vitrovi i snig vije. Buško jezero i prezime Bužana. Hrvatska književnost Bosne i Hercegovine u 100 knjiga. A kad je Tuga umrla. a oko njena dvora plemići su sagradili palače. u biloj haljini i duge Hrvatska usmena književnost Bosne i Hercegovine: proza. str. dok nisu napokon ugledali more. priredio Marko Dragić. BiH. Svi su živili u jubavi. stoljeća zapisao da je prezime Bužana uvijek u ženskom rodu. To je bila njihova nova domovina koju podilili među sobon.

pa su utekli. Rkp. ali onima ča su bili. 69 Vidi o tome: Hrvatska usmena književnost Bosne i Hercegovine: proza. Marku Kraljeviću. SARACENI U PRAŽNICAN Saraceni je bizantski i latinski naziv kojim su u ranom rednjovjekovlju nazivani sredozemni arapski islamizirani narodi. i: Marko 300 . Po zanimanju učiteljica. Rkp. FF Split. Siciliju. U narodnom je pamćenju Bračana i danas predaja: Ne znam kako su Saraceni došli do Brača. 97. ča je Bračanima savršeno odgovaralo zbog položaja sunca. 67 Mirni Trgo 2006. 31. živi i radi u Selcima na otoku Braču. Ni bilo puno Bračana za obranit misto. pobrali su duge šibe od jasena i primazali ih lojem. Sarajevo 2005. MH. Hrvatska književnost Bosne i Hercegovine u 100 knjiga. knjiga 5. Sardiniju i Kalabriju. sv. u Splitu.67 U livanjskom kraju i danas pripovijedao da je planina Tušnica nazvana po kraljici Tugi koja je ondje dolazila u posjete svojoj sestri Bugi. Da se spase. Logično je da su to bile baš Pražnice. a mista u sredini otoka su nastala puno pri onih uz more. sv. str. Skender-begu. priredio Marko Dragić.-1463. drama i mikrostrukture. g. 2004.68 (Selca na Braču) EPOHA OD UJEDNINJENJA HRVATSKE DO KRAJA VLADAVINE NARODNIH VLADARA (925. Kako je ti loj bliska na suncu. FF Split. Borba je bila u cik zore. 39. 27. u Selcima na Braču kazala Doris Bošković (rođ.. HKD Napredak.). te se učvrstili u Ulcinju. srpnja 1965.plave kose proći priko ruševina svoga dvora u Tugarima bdijući nad Pojičanima i Pojicama. str. na pamet je pala izvrsna ideja. 68 Studentici Filozofskoga fakulteta u Splitu. Janku Sibinjaninu. Saracenima se pričinilo da vide ogromnu vojsku. Dijani Mišetić. Iz sjeverne Afrike su prodrli i osvojili: Maltu. ali postoji legenda o njihovome napadu na Pražnice. hercegu Stipanu Vukčiću Kosači.) U usmenoj su komunikaciji do naših dana sačuvane povijesne predaje69 i pjesme o: kralju Tomislavu. 2006. puno veću od njihove. 4. Korziku. godine u Sumpetru (Jesenicama) kazao je Jure Klarić. jerbo su one na samom vrhu Brača.-172.

-93.71 Tomislav je. bio zadarski biskup (9. str. Duvnjaci vjeruju da Tomislavgrad baštini ime po kralju Tomislavu. Bio je jak. Tomislav je otkazao poslušnost Grcima i Hrvatsku učinio samostalnom. Grgur Dragić. oslobodio je Posavsku Hrvatsku među Dravom i Savom. ili otprilike tada. prvi hrvatski kralj okrunjen je na Duvanjskom polju. vjerojatno. Od Kozigrada do Zvonigrada (hrvatske povijesne predaje iz Bosne i Hercegovine) Mala nakladna kuća Sv. liturgike i simbolike zapadnog kršćanstva i Uvod u ikonologiju Radovana Ivančevića. ali se pojavila silna oluja. Kršćanska sadašnjost. st. Baška Voda-Mostar-Zagreb 2001.. Zauzeo je nakon toga Bosnu i Hum. Tomislavgrad – Zagreb. znači da je krunjen godine 877. 301 . Ako je kralj Budimir kraljevao 40 godina i preminuo 917. Ondje je otkrio posmrtne ostatke svete Stošije. 2002. U narodu je najraširenije i najprihvaćenije mišljenje Kukuljevićevo i Klaićevo.SVETI DONAT Donat je. stoljeću. gdje su nekoć i Delmati imali svoj glavni grad. Kad je proglašen knezom. Ponijeo je sa sobom moći svete Stošije i kuda god se kretao mnoštvo naroda je ozdravljalo. najvjerojatnije u blizini planine Liba. Htijući spriječiti sukobe između carstava krenuo je s mletačkim duždem Benenatom u Carigrad. str. Dok se bugarski car Simeon borio s Grcima. Naša ognjišta. godine koja se spominje u Kronici. Tada je Donat upriličio svečani prijenos Stošijinih kostiju u biskupsku crkvu svetoga Petra. Dominik Mandić drži da se taj događaj zbio godine 753. Zagreb 1990. Neki drugi povjesnici drže da se krunidba zbila krajem 9. i da se okrunjeni kralj zvao Budimir. g. sin Mutimirov kojega je naslijedio oko 910. Jure i Ziral. str. 71 Robert Jolić. za vrijeme kralja Karla Velikoga na Zapadu i Nicefora na Istoku. 57.). Podrijetlom je bio iz ugledne zadarske obitelji. Benenato je htio Stošijine relikvije ponijeti u Mletke.70 KRALJ TOMISLAV Prema izvješću u Hrvatskoj kronici. Duvno kroz stoljeća. 209. priredio Anđelko Badurina. 70 Leksikon ikonografije. hrabar i vrlo poduzetan. 493. prema kojem se na Duvanjskom polju za kralja okrunio Tomislav godine 925. dao je izraditi kameni sarkofag i oltar i crkvu je posvetio svetoj Stošiji.

a i danas se zna gdje je bila crkva u kojoj se Tomislav krunio. knj. kazivali su brte stari. Ne zna se kada i gdje je umro kralj Tomislav niti gdje počiva. drama i mikrostrukture. kada je u stara vrimena vlado Rvackom.Ninski ga je zlatnom krunom ovjenčao na Duvanjskom polju između 920. vinča kralj Tomislav. Najprvo je na cilom svitu od svih svitskih vladara onoga staroga vakta. To je sveto misto i ne smi se dirat u grebove. i 925. 101. Tu su nađeni neki grebovi i kaže se ako se kopa po strani od Duvna da odma počme nevrime. 74 Isto. 73 Hrvatska usmena književnost Bosne i Hercegovine: proza. HKD Napredak. Zagreb 1998. I danas se to misto zove Crkvina. Potukao je vojsku bugarskoga cara Simeona dočekavši ga sa 100 000 pješaka.72 CRKVA U KOJOJ SE VJENČAO KRALJ TOMISLAV Legenda kaže da je na Gradini poviš Petrovića bila crkva koja se zvala Ružica. u susret trećem tisućljeću. U toj se crkvi. Sarajevo 2005. priredio Marko Dragić. KRUNIDBA KRALJA TOMISLAVA Kraljo Tomislavo. bio je krunisan u Kongori pod čvorovim rastom. Ilije i kazivali su da je se tu kralj Tomislav doša posvetit poslje krunisanja. Kako stari ljudi pamte i pripovidaju. Tomislav.74 (Stepen kod Tomislavgrada) Vjekoslav Klaić. 5. g. 72 302 . 60 000 konjanika te 80 velikih i više malih brodova. Prvi hrvatski kralj. g. najprvo je Tomislav okrunjen. MH. str. 101. A njegova žena je bila rodom iz Zauma. Hrvatska književnost Bosne i Hercegovine u 100 knjiga. str. 71. Stari su naši pripovidali da je naroda bilo za vrime krunisanja Tomislava tri i po milijuna i od Stržnja do Sovićki vrata ispod kapka mogo si proć da čovik pokiso ne bi.73 (Stepen kod Tomislavgrada) CRKVA U KOJOJ SE POSVETIO KRALJ TOMISLAV U Mesijovini se nalazi Gradina i tu je bila crkva Sv. ukopan je Tomislav na Jabuci njivi (na Čondraku) i pored Tomislava ukopana su još tri poglavita rvacka kralja. Narodni sabor i krunisanje kralja na Duvanjskom polju u: Zbornik. ustanovio je 15 točaka kojima se moralo srediti stanje u državi. str. Na Splitskom saboru oko 925.

Kršćanska sadašnjost. str. između Drniša i Muća. st.). Ivan je hodao po valovima i po njegovom je zagovoru spašeni su mornari i teret. liturgike i simbolike zapadnog kršćanstva i Uvod u ikonologiju Radovana Ivančevića. zapisana je predaja o silovitom umorstvu najboljega hrvatskog kralja Dmitra Zvonimira. Međutim.SVETI IVAN TROGIRSKI Sveti Ivan Trogirski podrijetlom je iz plemićke rimske obitelji Orsini (11. O njemu postoji više legendi: Po jednoj od njih biskupu Ivanu je za vrijeme mise s neba sletjela golubica na glavu kao znak Duha svetoga i njegova mirotvorstva. Za vrijeme kralja Krešimira IV. Pripadao je dinastiji Svetoslavića. Prvi put se spominje kao ban u slavonskom dukatu šezdesetih godina 11. Papa ga je poslao u Trogir i u tom je mjestu izabran za biskupa. Druga legenda kazuje kako je jednom tuča uništila vinograde. Papinski legat Gebizon okrunio ga je kraljevskom krunom u bazilici Svetoga Petra u Solinu. U nerazjašnjenim okolnostima naslijedio je kralja Petra Krešimira IV. priredio Anđelko Badurina. – Zagreb. Za njegova kraljevanja hrvatski narod je živio u blagostanju. godine. Prema trećoj legendi Ivan je za vrijeme oluje putovao u Šibenik doživješi brodolom kod rta Planke. blagošću i pomirljivošću. – 75 Leksikon ikonografije. Poslije Ivanove smrti Mlečani su htjeli njegovu ruku prenijeti u Mletke. 1934. 1846. Ime kralja Zvonimira zabilježeno je na Baščanskoj ploči.75 DMITAR ZVONIMIR Dmitar Zvonimir kraljevao je od 1075-1089. 1869. st. Provodio je pokornički život. 284. Arheolog i povjesničar Frane Bulić (Vranjic kraj Splita. U XIV. a Ivan je naredio da se ono malo preostaloga grožđa stavi u tijesak iz kojega je potekla golema količina mošta. stoljeća.) zabilježio je u rujnu 1886. Riješio je spor između Zadrana i kralja Kolomana. predaju o umorstvu kralja Zvonimira i poslao je povjesničaru Ferdi Šišiću (Vinkovci. godine kod Rotne gomile. uoči godišnjice njegove smrti ruka je zrakom došla i spustila se na svečev grob. 303 . ističući se miroljubivošću. Zagreb 1990.

Vojska se potom pobila između sebe i izmrcvarila. Tu ga je izmrcvarila i ubila. što se. Povijest Hrvata.76 Istinitost te predaje negira povjesničar Vjekoslav Klaić (Garčin kraj Slavonskog Broda. g.).77 Talijanaši su to umorstvo zlorabili tvrdeći da Hrvati nisu u stanju vladati sobom jer su ubili najboljega kralja zaboravljajući pri tom da su Brut i Kasije 6. 1940. str. str. MH. a od puste krvi prolivene nedaleko ove gomile pocrvenila je zemlja i zato se zove Crljenica. Zagreb 1990. Prema predaji umoren je od svojih podanika na Saboru u Kninu. II. glavni urednik Antun Vujić. Po nekim izvorima ta je kletva trebala trajati devet stotina godina do 1989. (Takvih je zločina bilo i kod drugih naroda. svezak. godine. 304 . 1849. o. na lokalitetu Pet crkava. Kralj se zvao Rotando. ožujka 44. str. Naklada Leksikon d.Zagreb. 1928. Kralj već ranjen bježao sa Kosova polja. Na Kosovu polju kninskom zavadio se neki kralj s vojskom te se pognali. Po drugoj verziji Zvomirova je kletva glasila: Dabogda nad vama tisuću godina vladao tuđi jezik. – Zagreb. knjiga prva. a vojska ga stigla gdje je sada Rotna gomila. dakle i ostvarilo. 587. prije Krista noževima izboli najboljega imperatora i prijatelja Cezara.78 76 77 Ferdo Šišić. Zagreb 1997. Zagreb 1974. i svaki je vojnik na mrtvo tijelo bacio po kamen.). 78 Hrvatski leksikon. godine.) ZVONIMIROVA KLETVA Prema predaji zadnje su Zvonimirove riječi upućene Hrvatima: nigdar ne imali gospodina od svoga jazika. L –Ž. 144. o. nego vazda tuju jaziku podložni bili. Povijest Hrvata u vrijeme narodnih vladara. Vjekoslav Klaić. 724. sredinom 1089.

mučenik. Vladimir se s vojskom povuče na planinu Oblik na kojoj su zmije otrovnice ubijale ljude i životinje.). 1759.). u svomu je Ljetopisu (XII. 1713. kralju Crvene Hrvatske.) u Životu i mučeništvu Sv. 1704. sredina XVI. st.) navodi proznu i versificiranu legendu o kralju Vladimiru: Vladimir bijaše lijep.-1016. – Zaostrog. pop Dukljanin. jedan njegov župan. počne nagovarati Vladimira da ode k Samuilu. kojega je Samuilo obećao nagraditi. bio je dukljanskim knezom. Katolički biskup iz Bara. – Dubrovnik. Bog usliša njegovu molitvu.) i Pavao Ritter Vitezović (Senj.) u Razgovoru ugodnomu naroda slovinskoga (1756.) zabilježio legendu o Vladimiru (oko 978.. Kad Vladimir to ne prihvati. st. (Duklja se u vrijeme popa Dukljanina zvala Crvenom Hrvatskom. 1611. na zapadnoj obali Skadarskoga jezera. – Beč. Vladimir se molitvom obrati Bogu da ga oslobodi od zmija. potom Zetom. Želeći sačuvati vojsku.).Crkva svetoga Jure u Poljicima VLADIMIR Sveti Ivan Vladimir. Samuilo uvidi da se ne može domaći Vladimira te ga počne mamiti da dođe do njega i da mu ne će naškoditi.) Stolovao je u Krajini kod crkve Prečiste Krajinske. mudar i svet. Vladimira. Vladimiru bude žao vojske te se uputi Samuilu koji pak pogazi obećanje 305 . 1760. Fra Andrija Kačić Miošić (Brist kraj Makarske. 1652. hrvatskoga kralja (1705. Tu legendu navode Mavro Orbini (Dubrovnik. Za njegove vladavine u Dalmaciju prodre bugarski car Samuilo (oko 938.? – 1014.) u Kraljevstvu Slavena (1601. te Crnom Gorom.

” Rekavši to iziđe iz crkve i preda se svom krvniku. Samuilo umre i naslijedi ga Radomir koji zauze sve grčke zemlje do Konstantinopola. naljuti se i naredi da mu odrube glavu. Vladimir ishodi pričest prije nego mu odrube glavu. kći kralja Samuila. oni koje je Vladislav poslao da ubiju Vladimira vidješe da je uz njega mnoštvo vojske s krilima i kopljem u ruci. ali zatraži da mu Radomir pošalje drveni križ i da nad križem prisegne da mu ne će učiniti nikakvo zlo. godine javno odrubljena glava. Zagreb 1999. zagrne ga kraljevskom odorom i dade mu za ženu Kosaru i povrati mu kraljevstvo kojemu pridoda Drač. Vladimir sa šačicom svojih ljudi krene Vladislavu koji mu je putem bio postavio zasjede. (priredio Franjo Šanjek). Samuilo nastavi harati Dalmacijom i pohara je sve do Zadra. Kosara ne dopusti Vladimiru da ide Vladislavu te ona ode vidjeti kakve su mu namjere. Kosara zamoli oca da oslobodi Vladimira iz tamnice. pobjegoše. str. Naime. Kraljevstvo Slavena. što ga donijeste sa sobom. 288289. Vidjevši ljepotu. Vladislav misli kako njegovo kraljevstvo ne će biti mirno dok je Radomirov svak (zet) Vladimir živ te ga počne mamiti sebi. Poljubi križ rekavši: “Prečasni ovaj križ nek’ mi zajedno s vama bude svjedokom u ovaj dan Gospodnji da ću umrijeti nevin. milinu riječi i razboritost Vladimirovu. Bijahu to anđeli.79 Pred crkvom mu je 22. Car Bazilije Radomirovu bratiću obeća dati veliku nagradu ako ubije Radomira i tako osveti smrt svoga oca i strica koje je dao ubiti Samuilo. Vladislav ostane zgranut i dopusti Kosari da muža danonoćno oplaMavro Orbini. U tamnici se Vladimiru ukaže anđeo i navijesti mu da će biti oslobođen.te ga utamniči u Prespu kod Ohrida.?). Kosara (oko 978. . ali ga ne uspije ubiti. vidjevši anđele Božje. da će ga Gospodin izbaviti iz zatočeništva i da će mu mučeništvo osigurati kraljevstvo nebesko. svibnja 1016. Vladislav u lovu ubije Radomira. skromnost. Oni koji su poslani da ubiju Vladimira. Kad su k Vladimiru došli biskupi i pustinjak. Samuilo oslobodi Vladimira. Vladislav posla svoje ljude sa zlatnim križem kunući se da mu ne će naškoditi. Vidjevši to. 79 306 . Kad to vidje Vladimir. da mi nećete nanijeti nikakva zla?” Biskupi su stajali pognute glave. a na grobu njegovu mnogi bolesni ozdraviše. Vidjevši da Vladimir nije ubijen. okrene se biskupima i reče: “O časni ljudi. zašto me izdaste? Što vas je nagnalo da prisegnete nad križem Gospodnjim. zatraži od oca dopuštenje da zatočenicima opere noge. Vladislav je dočeka sa svim počastima. Biskupi mu tijelo pokopaše u crkvi. Vladimir povjeruje. Vladimir sretno stigne u Preslav Vladislavu koji je bio za objedom.

Njegovo tijelo je i dandanas neraspadnuto i iz njega isparava blag miris. stoljeću u toj zemlji se širi krivovjerstvo.000 – 90. Na dan njegova blagdana mnoštvo hodočasnika hodočasti njegovom grobu. stoljeću za vrijeme vladavine cara Nikole. Hrvati su. Beograd 1997. Kosara se u toj crkvi zaredi. 80 307 . Dok je jedne noći objedovao za stolom. Nazvano je prema utemeljitelju popu Bogumilu. godine na katoličanstvo se preobratilo 500. Vjerojatno je bogumilstvo bilo karika u lancu pokreta koji su se u XII. Vladislav se poplaši. Godine 1227. Čini se vjerojatnim da su u Bosni i Hercegovini živjeli bogumili. papa šalje misionare dominikance kako bi krivovjerce preobratili na katoličanstvo. kada su se u toj zemlji nastanili mnogi pavličani i masalijanci.000 krivovjeraca. pojavi se pred njim čovjek nalik Vladimiru i s mačem u ruci. 21. no anđeo ga udari i on ostane mrtav. a u rukama drži onaj križ koji mu bješe poslao bugarski car. patareni (krstjani bosanske crkve) i manihejci. Papa 1291. Najtajnovitije i najzamršenije mjesto u bosanskohercegovačkoj povijesti je krivovjerje. katari. BOGUMILI Bogumilstvo je nastalo u Bugarskoj u X. nastanivši tu zemlju. Pod otomanskom vladavinom događaju se mnogobrojni prelasci na islam i malobrojni prelasci na kršćanstvo. godine šalje franjevce kako bi nastavili misionarski rad. Razvoj duhovnog života u Bosni pod uticajem turske vladavine (doktorska disertacija). koje je bizantijska vlast protjerala iz Male Azije i kolonizirala u okolicu Plovdiva./1232. stane dozivati vojsku. Vladislav zauze Vladimirovo kraljevstvo. boni homines. stoljeću razvili do sjeverne Italije i južne Francuske (patareni. tiseranci itd. albigenzi.). str.kuje i da ga pokopa gdje god hoće.000 krivovjeraca. Do 1404. KRIVOVJERSTVO Oduvijek su prelasci na drugu vjeru bili sudbonosni za Bosnu i Hercegovinu.80 Ivo Andrić. vrlo rano primili kršćanstvo. U trenutku pada Bosne i Hercegovine pod Osmanlije u njoj je bilo 80. U X. Ona ga prenese u Krajinu i pokopa ga u crkvi Svete Marije.

-31. zbog snage Nemanjića.-202. Zabranjivali su davanje milostinje smatrajući kako nije nikakva zasluga ako se daje milostinja. O vjeri kršćana bosanske crkve sačuvana je legenda o postanku svijeta iz 14. Odbacivali su krštenje vodom i tvrdili da djeca prije zrelosti ne mogu steći blaženstvo. Vjerovali su da je Lucifer uzletio na nebo i pobunio anđele. str. Sve su grijehe smatrali smrtnim grijesima i smatrali kako nijedan od tih grijeha ne će biti oprošten. Jedno je veće božanstvo Isus Krist. također. te bi tako u jednom ili više tijela okajali grijehe i vraćali se na nebo. 19. svetu tajnu ispovijedi i posljednje pomazanje. Učili su kako nema čistilišta.-299. krizmu. svetu pričest. Također su sačuvane legende: Kako je satana stvorio ovaj svijet (druga polovica 12. str. Petra. ubije ili progoni. Burna povijesna događanja u Bosni i Hercegovini uništila su bogumilske knjige pa se njihov život može jedino rekonstruirati na temelju protivničkih spisa. Osuđeni su svi oci iz Staroga zavjeta. patrijarsi i proroci kao i svi drugi koji su postojali prije Krista.. stoljeća).. Osuđivali su i proklinjali sve one koji su jeli meso. stoljeća (Franjo Šanjek. str. 296. Prezirali su Mojsijev zakon kao i Rimsku crkvu. Blažena Djevica Marija je bila anđeo. Bogumili su se u Bosni voljeli nazivati bosanskom crkvom. također. str. jaja ili slično. a drugo je manje božanstvo Lucifer. Ivan Krstitelj je smatran prokletim. koji je stvorio sve što je duhovno i nevidljivo. umro i uskrsnuo. Odbacivali su. Ubijanje životinja smatrali su smrtnim grijehom.Bogumilstvo se. Osuđivali su duhovnjačko sudstvo i kazne tjelesne i duhovne ne dopuštajući da se tko kazni. Krist je imao nestvarno tijelo u obliku zraka. sir. svete slike.81 Prema tim spisima bogumili su vjerovali u dva božanstva. 28. 201. 211. osim Psalama. Govorili su da se svatko tko griješi mora ponovno krstiti.). str. Blagodat i istina i Početje svijeta (Mak Dizdar. Za sebe su tvrdili da su Kristova crkva i potomci apostola te da u svojoj sredini imaju Kristova namjesnika i nasljednika sv. gdje ih je Lucifer zatvorio u ljudska tijela. Govorili su kako se ne treba zaklinjati ni u istinu ni u neistinu. Sarajevo 1997. Odbacili su Stari zavjet. Zagreb 1996. Antologija starih bosnaskih tekstova. kipove i križeve.) 82 81 308 . Isto.82 Bogumili su. svetu tajnu braka. koji je stvorio sve što je tjelesno i vidljivo. osuđivali materijalnu crkvu. Kršćanstvo na hrvatskom prostoru. pa su svi sišli na zemlju. nije moglo ukorijeniti u Srbiji pa je zahvatilo Bosnu i Hercegovinu i u njoj se razvilo. Nisu vjerovali u uskrsnuće.-26. te po njihovu učenju nije stradao.

83 309 . Petru. kipova. stigli su u Bosnu. Ne mogavši naći utočišta. vidjevši da ih kršćani napadaju i odvode u zarobljeništvo kao da su Turci. kada su. posteći petkom i štujući svetu nedjelju kao i sve ostale kršćanske blagdane. a nazivali su se kršćanima. njemu je bilo potčinjeno dvanaest strojnika među kojima su bili: redari.. 414. bez ukrasa. str. Jedino su javnom ispovijedi morali priznati svoje grijehe i morali su makar pred smrt prijeći u redove savršenih. nav.”85 Usp. Nisu pristupali krštenju i zazirali su od križa. Andrić i drugi. zvona i svete vode. Nazivali su se patarenima. Crkve su bile jednostavne kuće. dj.-1991. slika.Vjernici su bili podijeljeni u dvije skupine. učitelji. bez prinošenja žrtve i bez svećenstva. 85 Isto. 84 Mavro Orbini.-1998. electi) koji su se strogo pridržavali svih propisa svoje vjere. Tako pišu Rački. U svojoj su vjeri ustrajali do posljednjeg rata između cara Transilvanaca i Turaka. a drugi su nastavili put i nastanili se na obalama Dunava. odlučili istinski prigrliti kršćansko bogoštovlje. Napredak. prema sv. u javnoj ispovijedi. 413. str. magistri. Živjeli su bez sakramenata. voditi ratove itd. među njima i fra Pelegrina i fra Ivana iz kraljevine Aragona. jesti kako žele. godine poslao u Bosnu kako bi oni iskorijenili tu “krivovjernu kugu. nedaleko od Nikopolja. Ćiro Truhelka.84 Orbini piše da je papa Klement VI skupinu Male braće “ljudi sveta života”. U drugoj skupini je bila većina običnih vjernika (credentes). Ćiro Truhelka to negira tvrdeći da su u Bosni i Hercegovini živjeli patareni (krstjani bosanske crkve) i da su stećci njihovi nadgrobni spomenici. anzianus). gdje su se neki od njih zadržali. Na čelu bosanske crkve nalazio se djed (senior. Manju skupinu su činili savršeni (perfecti. primanju novih vjernika i posvećivanju strojnika. koji su se smjeli ženiti. Bogosluženje se sastojalo u molenju Očenaša i čitanju Svetog pisma. u: Povijest Bosne i Hercegovine. stjecati bogatstvo. 767-793.83 PATARENI (KRŠĆANI BOSANSKE CRKVE) Orbini piše da “krivovjerje bosanskih patarena (kako piše Pietro Livio iz Verone) potječe od Rimljanina Paterna koji je sa svojim sljedbenicima bio protjeran iz Rima i čitave Italije. str. križeva. Sarajevo 1942.. 1349. Bosanska Narodna (Patarenska) crkva.

Hrvatska književnost Bosne i Hercegovine u 100 knjiga. Orbini piše: “Ovi posljednji (kako izvješćuju Voloterano i Sabellico) nastanjivali su samostane smještene u dolinama i drugim udaljenim mjestima. HKD Napredak.”86 BOGUMILSKI PUT Ispod Kalavure se nalazi Bogumilski put koji su pravili Bogumili. Hrvatska usmena književnost Bosne i Hercegovine: proza. Sarajevo 2005.MANIHEJCI U Bosni su pored bogumila i patarena bili i krivovjerci manihejci. priredio Marko Dragić. da bi zatim dodao: ‘Prelomit ću ga’. MH. 415. Povijesni dokaz tome imamo u pismu pape Isto. Gotovo u isto vrijeme kada je albanićanski biskup Belesmemca uspostavio u Bosni bogumilsku crkvenu organizaciju s djedom Rastudijem na čelu. drama i mikrostrukture. Opata samostana su zvali djed. 5. ispod Kalavure prema Mečetu. između Mujinovca i Ploča. nailazi kraj 87 Stepenjskog greblja. Pfeiffer. Krivovjerci manihejci su potrajali do 1520. stavlja njihov dolazak u 1226. 87 86 310 . A ima još jedan put koji iđe kroz Crkvinu. (Stepen kod Tomislavgrada) MISIONARI Veliki broj starokršćanskih bazilika i starokršćanskih crkava u Bosni i Hercegovini dokaz je da je kršćanstvo na ovim prostorima bili vrlo rano prisutno i da su Hrvati u ovim krajevima vrlo rano primili kršćanstvo. kako bi žene koje su ozdravile od kakve bolesti običavale na zavjet otići služiti na određeno vrijeme.-416. uzeo kruh u ruku. N. Njihov bi svećenik. povijesti te se u novije vrijeme zlorabi. iza vrtla. str. Matinu gradu do Crvenički parnica. a puk bi mu odgovorio: ‘Blagoslovi ga’. zatim bi tim kruhom pričestio puk u crkvi. str. ulazeći u crkvu. u Bosnu dolaze misionari dominikanskoga reda. okrenuo prema puku i uglas izgovorio: ‘Blagoslovit ću ga’. knj. prebivajući s redovnicima (krivovjercima). 129. a priora strojnik./32. godine. Taj put iđe od Blazina. Bogumilstvo je najzamršenije i najtajnovitije područje bh. a puk odgovorio: ‘Prelomite ga’. pisac kritičke povijesti početaka ugarskih dominikanaca.

str. a s trideset godina došao je za misionara u Bosnu.89 To je obnovio papa Bonifacije VIII.000 bogumila. Zato je povelik broj mjesta koja su po fratrima dobila imena: Pratrovac. od Novoga u Boki Kotorskoj do Omiša na Cetini. Dalmaciju. 89 Isto. upravio “braći bosanskim propovjednicima”. SVETI NIKOLA TAVELIĆ Nikola Tavelić potječe iz šibenske plemićke obitelji. Pratarska cesta. Rašku. 23.) Postojala su dva samostana u Jeruzalemu: jedan kod Isusova groba i drugi na brdu Sionu. travnja 1298. 311 . Istru i Slavoniju. 2. Jedno je vrijeme boravio u samostanu u Bribiru.88 Na molbu mačvansko-bosanskoga vojvode Stjepana Dragutina.Grgura IX. U Bosni je dvanaest godina obraćao na vjeru katoličku poglavito krivovjerce. koje je 10. papa Nikola IV. te od Jadranskoga mora do Drine na istoku i Drave na sjeveru. str. godine službeno je povjerio dvojici franjevaca hrvatske provincije dužnost istražitelja krivovjerja i pobijanje bogumilskih zabluda u Bosni. pismom od 29. godine u Svetu zemlju kako bi ondje bio misionar. ZIRAL 1979. osnovan je bosanski vikarijat. Iz Bosne je fra Nikola zajedno s Deodatom otišao je 1387. Pratarska šuma. da su franjevci do te godine obratili ili pokrstili u Bosni oko 500. S dvadeset pet godina postao je franjevcem. Bosnu.( Papa je 1342. 214. str. Sabrana djela 4. str.) javio je papi Bonifaciju IX. listopada 1233. ožujka 1291. Bogumilska crkva bosanskih krstjana. među kojima je bio i sveti Nikola Tavelić (1372. Hrvatsku. 182.-183. gdje se povezao s još dvojicom braće . – 1375. 213.90 Franjevci su tada imali u svojemu vikarijatu više od 40 samostana s 500 članova. Godine 1402. S fra Nikolom je u Bosnu došao i fra Deodat iz Ruticinija (Rodeza). – 1408.. Njih su se četvorica zanosili idejom 88 Dominik Mandić. 203.-1383.). povjerio franjevcima skrb za Svetu zemlju. Pratarska čatrnja. izdanje. i od 1378. 90 Isto.91 Od tada do danas narod pripovijeda o svojim ujacima (fratrima). fra Bartul iz Alverne (u Bosni boravio od 1366.fra Petrom iz Narbone i fra Stjepanom iz Turellija. 91 Isto. a u njemu su se našli najbolji propovjednici iz europskih zemalja. Nikola je s Deodatom bio smješten u Sionski samostan. Godine 1339. proširivši djelokrug franjevačkih istražitelja na Srbiju.

92 93 Dobri pastir. 56. posebice u Jeruzalemu. Kada su nakon sat vremena mučenici došli svijesti i progovorili. 58. Kad im se to učinilo presporo. godine slavili četvrti dan Kurban-bajrama. Kada su muslimani 11. Isto.”93 Osuđene fratre na smrt svjetina je izudarala sve dok nisu izgubili svijest. za katoličku vjeru. Čuvši to kadija je pozvao starješinu Sionskoga samostana i njegovu braću. nakon dugoga razmišljanja. 92 Nikola i njegova subraća odlučili su početi svoje misionarsko djelovanje među Saracenima i obratiti ih na kršćanstvo. kadija ih je dao svezati i držati tako do pola noći. Kadija je pred gvardijanom i drugim franjevcima upitao fra Nikolu i njegovu braću jesu li oni svoj govor izrekli kao normalni i razboriti ljudi ili kao luđaci. odlučili su se “uvjeriti” jeruzalemskog kadiju da se mora obratiti na kršćanstvo ako želi spasiti dušu. str. Tri su dana bili okovani u tamnici neprestano moleći i tješeći se. 312 . Sarajevo 1990. ili ih je poslao papa ili neki kršćanski vladar kako bi izazvali rat. uzor puku. pitajući ih hoće li opozvati sve što su rekli. Dokument koji je napisao gvardijan fra Gerald Calveti govori o njima kao o ljudima “posebno ukrašenim krepostima” jer su bili “vrlo odani Bogu. Svojim uzornim životom željeli su privući pozornost arapskog stanovništva u Palestini. podvrgnuvši ih ponovno mukama: gole su ih privezali uz stupove i udarali. Kadija je fratre osudio na smrt. nego ih je poslao Bog. studenoga 1391. Kalendar 1991. Jeruzalem je bio pun Arapa pa su Nikola i braća iskoristili prisutnost mnoštva kako bi im se obratili. Kada ih je primio oni su pročitali svoj govor kojim su prisutne pozvali da se obrate na kršćanstvo. prokušani i savršeni u svakoj kreposti”. odveli su ih njegovoj kući. ali im je pružio mogućnost da sačuvaju glavu. tvrdeći kako mu žele reći nešto “vrlo korisno i spasonosno za njegovu dušu”. str.mučeničkog svjedočanstva za Kristovu vjeru. Na to su fra Nikola i njegova subraća odgovorili kako ih nije poslao nikakav čovjek.000) tražeći da se izazivači ubiju. U međuvremenu se skupilo mnoštvo muslimana (kažu da ih je bilo oko 30. Pojavili se u devet sati ujutro pred veličanstvenom Omarovom džamijom (sagrađenom na mjestu Salamonova hrama!) tražeći kadiju i predstavnika mjesne vlasti. poslušni starješinama. vrlo strogi u životu. Fratri su ostali pri izrečenom: “Spremni smo radije umrijeti za ovu istinu. čvrsto je braneći. molitve i savjetovanja. Kako kadija nije bio u džamiji.

st. st. Proglašenje svetim Nikole Tavelića trebalo je biti o proslavi tisuću tristote obljetnice veze Hrvata sa Svetom Stolicom. Emir je potvrdio smrtnu kaznu. U XV. Mlečani su ovladali teritorijem od Istre do Albanije osim Dubrovačke Republike.000 žitelja. ali su ratne prilike spriječile tu svečanost. U tome su kršćani vidjeli znak da je Bog primio žrtvu umorene braće kao svjedočanstvo za vjeru. a vladali su nad 2. Od 991. bili su neprestani sukobi Mlečana i hrvatsko-ugarskih vladara. 865. U drugoj polovici XIII. mletačku vlast priznaju: Poreč. Dubrovnik. godine stupila u državnu zajednicu s Ugarskom. Nakon neuspješnih mletačkih prodora 839. stoljeću bili su mnogobrojni sukobi Mlečana s hrvatskim vladarima. Sveti Lovreć. Da ne bi ostavili traga svoje okrutnosti i mogućnosti kršćanima da štuju ostatke mučenika. Krk. i pogibije dužda Petra Candiana I. lipnja 1970. Izmrcvarena tjelesa bacili su u veliku vatru koja je gorjela na trgu. U to je vrijeme Mletačka Republika brojila 200. Novigrad. Rab. kod Makarske 887. Trogir. To je prvi kanonizirani Hrvat svetac. Tek je 21. Osor. Motovun i Rovinj. Okupljeno je mnoštvo s isukanim mačevima i noževima navalilo na fratre kako bi ih potpuno iskomadali. proglasio Nikolu Tavelića i njegovu subraću svetima. Hrvatska je 1102. Korčulu i Lastovo. do 1009. studenoga došao Emir. Umag. i obnovio sudski proces na glavnom trgu. Međutim. godine Mlečani su plaćali Hrvatima danak kako bi slobodno plovili Jadranskim morem. Split. Odvažno svjedočanstvo promatrali su muslimani ali i kršćani. st. 313 . 1941. Sve je dirnula činjenica što oganj nije htio progutati tjelesa mučenika.000 stanovnika. upravitelj pokrajine. a među njima i dvanaestorica franjevaca čija se imena spominju u izvješću što ga je gvardijan Sionskog samostana u Jeruzalemu poslao na neke samostane franjevačkog reda. I X. papa Pavao VI. Od tada do XV. godine. 840. Tada su se mletački duždevi titulirali i kao dux Dalmatiae. godine Mlečani su zauzeli: Zadar.. gdje se i danas čuva. MLETAČKA OKUPACIJA HRVATSKE U IX. ali tjelesa su ostala neizgorena.Iz Gaze je 14. tri puta je paljen sve veći oganj. Arapi su potajno zakopali zemne ostatke mučenika.. a jedan je prijepis stigao i u Šibenik.500.

42. Kršćani bosanske crkve.1204. Ziral. zbog njih su se sporili bosanski velikaši. str. ban je u travnju 1203. tada je (1200. Kulin ban u svoju zemlju primio heretike koje je iz Splita i Trogira protjerao biskup Bernard. fra Leon Petrović. Optužbe iz inozemstva uveličavale su “krivovjerje” bosanskih krstjana i njihov broj. Kada je. Međutim. Kada su Kulin ban i bosanski kršćani bili osumnjičeni da su krivovjernici. 1189. Jedan je od najlegendarnijih bosanskih banova. Tom ispravom Kulin ban je sklopio mir i prijateljstvo s Dubrovčanima dajući im povlastice. izdanje. a njih je pri kraju bosanske samostalnosti moglo biti najviše 40. pak. Sabrana djela 4. 94 314 . slobodu kretanja i boravka u Bosni. Prema invokaciji toga dokumenta razvidno je da je Kulin ban bio katolik. II. velikom bosanskom banu”. U vrijeme njegova banovanja nastaju prvi sačuvani pisani spomenici (tri primjerka njegove povelje 29. Do danas je u narodu sačuvano mišljenje kako je u vrijeme njegove vladavine bilo blagostanje. kršćani bosanske crkve94 koje će mnogi proglasiti hereticima.95 Usp. dr. . Protiv njih su vođeni križarski ratovi. Kulin je pisao papi kako se radi o pravim katolicima. pak. ali o njima se vrlo malo zna. VIII. Bogumilska crkva bosanskih krstjana. Uzroke tomu je moguće tražiti u ugarskim pretenzijama na Bosnu. godine) papa Inocent III. drugo izdanje.SREDNJOVJEKOVNI BOSANSKO-HUMSKI VLADARI Kulin ban Kulin je bio ban Bosne od 1180. Chicago-Roma-Zürich-Toronto 1979. pisane latinskim i hrvatskim jezikom). godine. tražio od ugarskoga kralja Emerika da povede križarski rat protiv Kulina. Nepoznata je podrijetla. pisao je: “Kulinu. Od tada se često spominju “krstjani crkve bosanske” ili. Od tada je često Kulin ban nazivan kršćaninom bosanske crkve. 1999.000 u Bosni i možda toliko u Hercegovini. 95 Dominik Mandić. na Bilinom polju kod Zenice skupio “prvake — priore bosanskih krstjana” koji su prisegnuli na pravovjernost. Sarajevo-Mostar. Papa Aleksandar III.

Među prvim europskim vladarima ukazivao je na opasnost od osmanske najezde te je omilio narodu koji i danas o njemu pripovijeda. Bio je ugarski vazal u središnjoj Bosni. Dušan Nemanjić (oko 1308 . naslijedio je bana Ninoslava. Po predaji ubio ga je sin te je on prokleo sina i njegovo potomstvo. Poznat je po svojoj povelji knezovima Babonićima. kojom im daruje župu Zemljenik. *** CAR DUŠAN I POSESTRIMA VILA Sin kralja Stefana Dečanskog. Te naloži ko i prije. za desnu ga ruku prima i obiđe grob sa njime. Imao je tri sina: Stipana I. Godine 1927. Stefan Uroš IV. ban bosanski Prijezda I. kada je knez Lazar izgubio boj na Kosovu.). U ponoćno jedno doba. Prijezdu II. Kotromanića (1284.).» 315 .20. što od carstva propalo je?» Razumi ga posestrima. bosanski ban (1254. –) te jednu kćer koja se udala za Stipana Vodičkog.. Srpski kralj (1331-1345) i prvi srpski car (1346-1355). promijenilo se ništa nije.–) i Vuka (– 1287. potom. pa mu veli posestrime: «Obiđosmo carstvo tvoje. Dušan car se riješi groba. što je moje. preneseni su mu zemni ostatci u crkvu Svetoga Marka u Beogradu.-1287. posestrimu nekad milu: «Kaži der mi. Njegovi su potomci kraljevi bosanski. sve ostalo.). Pa dozivlje sebi vilu. Pokopan je u svojoj zadužbini manastiru Svetih Arhanđela kod Prizrena. (– 1287. Prokletstvo se ostvarilo na njegovom unuku Urošu koji je izgubio kraljevstvo i.-1310.. a Srbija pala u osmansko ropstvo.Prijezda I. Po nekim je izvorima pao u osmansko ropstvo i ondje umro. (1287. prosinca 1355). propalo je.

Okrunjen je kraljevskom krunom Bosne. Pavle Kulušić je tako zauzeo Usoru i proglasio se banom. od žalosti u grob pane. u kojemu je rođen sv. Tvrtko. Srbije i Zapadnih strana 26. epika. Tvrko je zavladao 1353. Kotromanića i Elizabete. uhvati i oslijepi Vladislava Dabišića. Majka mu je bila razborita žena i on ju je poštivao i slušao.96 (Široki Brijeg) *** Stipan Tvrtko. Sarajevo 2006. Poslije Vukašinove smrti Tvrtko Stipan postade bosanskim kraljem. Međutim. U početku mu se nisu pokoravali u svemu. Hrvatska književnost Bosne i Hercegovine u 100 knjiga. ban bosanski. kada se Tvrtko htio vratiti u Bosnu. Tvrtkovi rođaci. Leopold Bogdan Mandić. Poslije toga Tvrtko odlazi u Ugarsku. 1373. 96 316 . gdje ga kralj ljubazno primi. Međutim. bosanski plemići su se pobunili te za bana izabrali Tvrtkova mlađega brata Vukića. ali uvidjevši njegovu mudrost i dobrotu. poštovaše ga i slušaše. priredio Marko Dragić. retorika. Čuvši za to. Kada je Tvrtko ponovno otišao u Ugarsku i ostavio majku da upravlja zemljom. Hrvatska usmena književnost Bosne i Hercegovine: lirika. Nikole u mjestu Mile kod Visokoga. Srbije i Zapadnih zemalja Stipan Tvrtko je sin Vladislava Kotromanića i Jelene Šubić. godine zidao je grad Novi (Herceg Novi). Tri godine kasnije raškoga kralja Vukašina umori njegov sluga kako bi se domogao zlatnoga križa koji je visio kralju na prsima. kralj Bosne. su se odmetnuli jer nisu mogli podnijeti da ih vodi neiskusan mladić i još k tomu što sluša majku. gospodara Neretve. kćeri kralja Dragutina. neki bosanski plemići. Nit ga želja više sjeti. Tada je kralj potvrdio Tvrtkovu vlast u Bosni. Matica hrvatska i HKD Napredak. godine u petnaestoj godini života. str. a unuk Stipana I. Tvrtko se vrati u Bosnu.Zapanji se care Dušane. godine u crkvi franjevačkog samostana sv. da bi htio oživjeti. Tvrtko ga s vojskom porazi i zatvori u tamnicu u kojoj Kulušić umre. listopada 1377. vratio se u Bosnu. 60. kralj mu to ne dozvoli dok mu ne prepusti Hum od Neretve do Cetine kao i gradove Imotski i Novi. a majku mu protjerali iz Bosne. porazi brata. Tek kada je to učinio.

Tvrtkove vojskovođe Vlatko Vuković i Radić Sanković sa sedam tisuća vojnika ustanu u obranu zemlje. nezakoniti sin Ninoslavov.98 Kralj Tvrtko je umro 10. Orbini piše da je vrlo kratko živjela s mužem. ožujka 1391. Sukobe se na Rudinama a zatim u Bileći i sasjeku i poraze tursku vojsku uz neznatne vlastite gubitke. Na molbe i preklinjanja svoje majke kralj Tvrtko je vratio svoga brata Vukića iz Ugarske i oprostio mu. On se potom oženio bosanskom plemkinjom Jelicom. a zatim mu usijanim kliještima kidali meso.. rujna 1395. Marko Perojević. Dabišino proročanstvo Kralja Tvrtka I. napali su ga sin i rođaci ugarskoga nadvornika. str. 349. kćerkom vidinskoga cara Stracimira. Oženio se Hrvaticom Cvjeticom. nav. Umro je 8. u: Povijest Bosne i Hercegovine.–1991. Perojević piše da je kralj Tvrtko imao zakonitoga sina Tvrtka i nezakonite Ostoju i Vuka. Ban je pobjegao u Bosnu. Sarajevo 1942. Umrla je skoro istodobno kad i majka kralja Tvrtka.Prije krunidbe Tvrtko se oženio Dorotejom. Kad je 98 97 317 . Kralj Tvrtko mu nije mogao dati dostatnu zaštitu pa su ugarski vojnici zarobili Ivaniša. godine. a protiv Ugara. a na jugu je posjedovao Kotorski zaljev. Kralj Tvrtko je proširio svoje kraljevstvo do Save. 99 Kralja Tvrtka je iste godine naslijedio Dabiša. najvjerojatnije Vladislava koji se oženio Jelenom. Orbini i Lašvanin pišu da kralj Tvrtko ni s drugom ženom Jelicom nije imao poroda. s drugim odmetnicima ugarskoga kraljevstva. Naslijedila ga je na prijestolju njegova žena Jelena Gruba. Stipan Dabiša99.97 Tada je kralj Tvrtko stupio u savez s napuljskim kraljem Karlom. Vezali su ga konju o rep i tako uokolo vukli. Znakovito je Dabišino proročanstvo: Mavro Orbini. kćerku umrloga kralja Ludovika. kćeri Jurja Šubića. g. Kada je ban Ivaniš. nezakonito dijete. Poslije toga poraza Turci se nisu usuđivali napadati Tvrtkovu zemlju. dj. zarobio kraljicu Mariju i pogubio njezinu majku Elizabetu. koja je bila dvorska dama ugarske kraljice.. str. Šibenik i Split su se predali kralju Tvrtku. g. Želio je zagospodariti Dubrovnikom. 423. naslijedio je 1391. Tvrtko. te da je imao nezakonitog sina Tvrtka kojega mu rodi bosanska plemkinja Vukosava. raščetvorili ga i objesili na četvera vrata grada Pelengera. Kralj Stjepan II.–1998. Za vrijeme Tvrtkova kraljevanja u Bosnu prodre turski vojskovođa Šain s osamnaest tisuća vojnika i navale pustošiti zemlju. iz plemićke kuće grofova Nelipića. ne rodivši mu djece.

pišu da je Dabiša najvjerojatnije nezakoniti sin Ninoslavov i da mu se žena zvala Jelena. Svjetlo riječi. dok se nisu raselili. Tako pišu Orbini. Dabiše i Tvrtka II.. 2001. Kalendar sv. Klaić. Spomen na kraljeve i banove kraljevstva Dalmacije.). godine imenovao ga je vojvodom bosanskim. a u njihova se gnijezda uselile vrane. dodijelivši mu Split. od koje nakon samo nekoliko dana napusti ovaj svijet 8. Hvar i Korčulu. Hrvoje je htio Hrvatsku i Dalmaciju pridružiti Bosni.-1416. str. Ćirković i dr. Ante 1994.. a kralj Dabiša s vojskom krenu u Hrvatsku i razruši nekoliko utvrda koje su pripadale naprijateljima njegovih šurjaka. vojvoda splitski i ban hrvatski i dalmatinski Hrvoje Vukčić Hrvatinić (1350. Kralj Ladislav Napuljski imenovao je njega i brata Vukca banovima Hrvatske i Dalmacije. a njegova žena se povuče u samostan i tamo dočeka smrt. Potom se kralj Dabiša vrati u Bosnu. prekasno. nisu u prikladno vrijeme pritekli u dužnu pomoć Bosancima u nevolji. sapeti svojim nevoljama. rujna 1395. čije zidine još i danas strše iznad Jakotine. Brač. Ivan Franjo Jukić i dr. godine bez potomaka. Kralj Ladislav mu je dao titulu hercega splitskog. U drugoj predaji se kaže da su se ovdje u vrijeme Hrvoja legli sokolovi. oni se skloniše u Bosnu.100 Hrvoje Vukčić Hrvatinić. sin je Vukca Hrvatinića i dubrovačke plemkinje iz kuće Lukarić. Zagreb. Stanojević. dvadesetak minuta hoda daleko od grada. Perojević. 100 Rattkay dodaje: “A zbog toga ovo naše doba uistinu lije suze. U narodu do današnjih dana živi predaja kako je Hrvoje skočio na svome vrancu čak s Ravnog Čepka preko Jakotine “do svojih dvorova i pokazuje se na otiske konjskih kopita utisnute u tvrdom kamenu. ” Juraj Rattkay. Sarajevo 1993. 101 Anto S. 1380. 107. dok Rački. Šišić. I to jao! Kolike: No poput Trojanaca. Hrvatske i Slavonije. 318 . Povjesničar Ferdo Šišić smatra da se Hrvoje Vukčić Hrvatinić rodio u Kotoru (Kotor Varoš) i da je ondje često boravio u svom tvrdom Bobasu. Preko svoje žene Jelice dobio njegovim šurjacima Grguru i Vladislavu Kurjakoviću zaprijetila opasnost. U zemlji punoj povijesti. nadimkom Gruba.Doći će vrijeme kad će kršćanske vladare mučiti silna tuga što. koji su lovili ribu po jezerima od Ohrida do Plitvica. napadnut groznicom. Kovačević.”101 Kralj Stipan Tvrtko I. Imao je veliki ugled na dvoru bosanskih kraljeva Tvrtka I.

107 Isto. Vidjevši kako Hrvoje s turskom vojskom hara Bosnu. Hrvoje je za sobom ostavio udovicu Jelenu.”105 To se razglasilo po dvoru. pogača nije kruh’. pobuni protiv Ugara. str. 104 Vjekoslav Klaić. kojega je ubio Nikola Slaven po nalogu cara Žigmunda. str. Zagreb 1974. sestru cetinskoga kneza Ivaniša Nelipića. 319 . Tvrtkovića. Oko Omiša i Krajine u 102 103 Znameniti i zaslužni Hrvati. 426. Hrvoje je s prijestolja skinuo kralja Ostoju i postavio na prijesto Stipana Tvrtka II. i sina Balšu (1400. Ivan Morović i Pavao Čupor s vojskom krenu na Hrvoja. pa je Hrvoje postao predmetom ismijavanja. umro je od očaja107 u travnju 1416. Tako Hrvoje pobijedi i zarobi mnogo plijena i plemića. Zagreb 1925.104 Klaić također navodi predaju da je Pavao Čupor “nekom zgodom Hrvoja pogrdio ovim riječima: ‘Slovinac nije čovjek. ali je s njim ušao u rat jer ga je ugarski ban Pavao Čupor na Žigmundovu dvoru pozdravio mukanjem. a među njima i Pavla Čupora. te se.102 Hrvoje je imao silnu moć pa su ga zvali neokrunjenim kraljem. Ugarska vojska je nanosila goleme gubitke Hrvojevoj i turskoj vojsci. sad isti taj glas zaodjenite u obličje i kožu njegovu”. dj. ne mogavši to podnositi. ugarski plemići Ivan Gorjanski. Kada je Hrvoje vidio da su ga Turci izdali. To je bio prvi pristup Turaka u Bosnu. Hrvoje je zbog toga bio uvrijeđen.-427.103 Vjekoslav Klaić navodi predaju prema kojoj je “Pavao Čupor jednom na kraljevskom dvoru hercega Hrvoja ljuto uvrijedio. Hrvoje naredi da Čupora zašiju u goveđu kožu.106 Utopio ga je vezana u rijeci. pozdravivši ga volovskim mukanjem da se naruga njegovu hrapavu i krupnom grlu”. Kažu da je Hrvoje bio i “izgledom i ponašanjem nalik biku”. 79. 426. str. 106 Isto.-?). Ugarski se kralj u to vrijeme nalazio u Konstanzu kako bi iskorijenio husitsko krivovjerje. nav. Tada je u pomoć pozvao tursku vojsku i s njom poharao Bosnu. 79.je i Omiš. Tada je Mehmed prvi put postavio svog sandžaka u gornjoj Bosni. 284. str. str. Mavro Orbini. koji ste u ljudskom obličju oponašali glas goveda. 427. str. a tada su se Hrvojevi vojnici popeli na obližnja brda i vikali kako bježi ugarska vojska. To je izazvalo pomutnju među Ugrima pa su povjerovavši Hrvojevim vojnicima počeli bježati.. Hrvoje je bio prijatelj s kraljem Žigmundom. 105 Isto. “obasipajući ga pogrdama i govoreći mu: Vi. koji bijaše uzrok tome ratu. MH. Isaka. godine. Povijest Hrvata (knjiga treća). Balša se prozvao Hercegović naslijedivši bosanske oblasti i gradove s Jajcem.

obljubio sinovu nevjestu zbog čega je sin (Vladislav) zaratio protiv njega. g. a treća Cecilija iz Senja. 108 Vjekoslav Klaić. Međutim. buduću bosansku kraljicu. i Maru. godine. kći Balše III. 1450. Krajinu (Makarsku) i Poljica. Prva mu je žena Jelena. Još uvijek je u narodnom je pamćenju priča o hercegovom blagu. osnovane s nakanom da se zaustavi prodor Turaka prema zapadu. od svog strica Sandalja Hranića Hum. Za vrijeme turske okupacije Kotor Varoš pripada jajačkom kadiluku. godine. Dubrovčana.Hrvatskoj nastala je “prava jagma” između Mlečana. Zagreb 1974.108 Jelena se dva-tri mjeseca nakon smrti Hrvoja udala za kralja Ostoju. g. Povijest Hrvata (knjiga treća). zaratio je s Dubrovčanima. 320 . – Herceg Novi. Turci su Kotor Varoš zaposjeli 1519. dio Zete.) naslijedio je 1435. se prozvao hercegom i od tada se Hum zove Hercegovina. Herceg Stipan 1448. HERCEG STIPAN VUKČIĆ KOSAČA Herceg Stipan Vukčić Kosača (Kosača kod Foče. g. Stipan je nakon očeve smrti iz nepoznatih razloga prešao na islam i ostvario blistavu karijeru. MH. Splićana i Trogirana. udovica Jelena je predala Omiš svome bratu Ivanišu Nelipiću i tako je Omiš s Krajinom pripao Hrvatskoj i rodu Nelipića. a do tada je bio u sastavu Jajačke banovine. Prešao s bogumilstva na katoličanstvo. Treći sin Stipan rođen je u braku s Barbarom de Raugo. Podrinje. O hercegu Stipanu Vukčiću Kosači ispjevane su lirske i epske pjesme. 1405. str. a vojnički kobaškoj kapetaniji. Turci su u Kotor Varoš smjestili svoju posadu koja je tu ostala sve do 1838. Stipan (Ahmet) Hercegović bio je sedam godina veliki vezir. 1466. Hrvoje Vukčić Hrvatinić ostavio nam je znamenita djela Hrvojev misal i Hvalov zbornik. Živio je razuzdanim životom: Doveo u dvor pohotnu Firetinku zbog koje ga je napustila žena Jelena. druga je bila parmska plemkinja Barbara de Raugo. Ženio se tri puta. O njemu narod i danas pripovijeda. 93. U prvom je braku imao kćeri Katarinu. te sinove Vladislava (Ladislava) i Vlatka.

snjig je bija.) Motiv potkivanja konja naopako bilježimo u predajama o bježanju kraljice Katarine. 107. mudri Stjepan ostavlja je krive tragove. 106. drama i mikrostrukture. pobjegne u Dubrovnik. srednjovjekovni nadgrobni spomenici U naše se vrijeme u Bosni i Hercegovini politizira. MH. 110 (Proboj kod Ljubuškoga) Hercegovo blago spominje. str. i to muško dite. jer vazda je se sorila. str. ona se sorije. I kula se više nije rušila. Kada je Stjepan uvidio da mora napustiti grad on utovari sedam mazgi zlata.KULA HERCEG STIPANA Kulu Herceg Stjepana ziđali su Turci i to puno puta. ali ga nisu mogli naći jer on je svoga konja naopako potkova. zaziđali u zid. I oni su ujtili tu ženu i to dite. Hrvatska književnost Bosne i Hercegovine u 100 djela. mislili su ga po tragu uvatit. ode u Bosnu i iskupi vojsku. Predaju je magnetofonski snimila i Maja Bošković – Stulli (1963: 303. ali zlato su prisvojili Dubrovčani i napisali na ulazu u grad: ″Doša Stjepan i dotjera zlato″. primjerice. Nedvojbeno je da pod tim monumentalnim nadgrobnim spomenicima Isto. I kroz taj zid njoj je iz prsiju proteklo. I undana su ti oni čuli da trebaju ujtit mladu katolkinju sa diteton i da je zazidaju u tu kulu i da se ta kula ne će više sorit. Sarajevo 2005. Hrvatska usmena književnost Bosne i Hercegovine: proza. i Ignjat Đurđević u Marunkovim suzama. mliko. Čim je oziđu. HKD Napredak. I oni će po tragu. priredio Marko Dragić.109 (Crveni Grm kod Ljubuškoga) HERCEGOVO BLAGO Dok je Stjepan vlada Hercegovinom njegov mlađi sin se s njim svadi. I oni su nju zaziđali odvojeno od diteta. Bespotrebne se polemike vode oko srednjovjekovnih nadgrobnih spomenika – stećaka. Stećci. kažu. Priča se da su herceg Stjepana tražili Turci. baba je u Drežnici i Rami nagovorila Turke da konje potkuju naopako i tako zavaraju domaće i poraze ih. te objavi Stjepanu rat. Htjede kasnije Stjepan uzeti svoje zlato da ode u Herceg Novi. Ali. knj. živu. 5. 110 109 321 . a na izlazu: ″Proša Stjepan i otjera zlato″ . jer je konja naopako potkova i nisu ga našli.

Vl. z. a miseca veljače. Ja ne znam. O tomu svjedoče mnogobrojni povijesni i arheološki izvori. 1997.111 (Bukovica kod Tomislavgrada) Nekropola na Radimlji kod Stolca OSMANSKA OKUPACIJA Mnogo je povijesnih izvora i predaja o sramotnome padu moćnoga Bosanskoga kraljevstva pod osmanlijsku vlast. Sestra Marta vuče stećak za brata Marka. a sestra Marta zakla sto ovnova. godine. Kaže neko da je bila voda pa i’ vodom navuklo. To je sve kamen krečnjak. 111 322 . a.Hrvati. i sam se mislim. priko polja Svinjače.počivaju srednjovjekovni kršćani . kako je one stećke navuklo i na čemu i’ je navuklo. Predaje Predaju Kako su stećci navučeni kazao mi je Pero Ćurdo na Gorici 1997. stradanjima. Neko kaže da su i’ žene na leđima navukle. progonima i pogibeljima kršćana i uništavanju njihovih crkava i samostana. Kamen je vuklo sto volova.

a potom i rijeku Bosnu. tamo. izgrađen na strmini s tvrdim bedemima. o domaćim muslimanima koji su pomagali kršćanima. Radakova izdaja Bobovca Radakova izdaja je jedna od najfatalnijih izdaja u povijesti a o njoj se i danas pripovijeda: Bosanski kralj. Ta je stijena ime dobila prema predaji o izdajstvu vojvode Radaka rad' kojeg je pao grad Bobovac. napadnuvši Bobovac. prešao Drinu bez ikakva otpora. g. za tjedan dana pokorili Bosnu. Sukobi su se događali i u samim obiteljima vladara poput onih između hercega Stipana Vukčića Kosače i njegovog najstarijeg sina Vladislava 1450. Zanimljiva su pripovijedanja o tvrđavama. skupocjene tkanine i dr. kojega je sultan podmitio. srebra. Njihovim grobovima narod stoljećima hodočasti. Inače ne bi nikad bio osvojen jer je bio što'no kažu neosvojiv. Mehmed je s vojskom. osim pješaštva. Zato postoji i sad stijena malo dalje od naše crkve. Među predajama su i one koje govore o prelascima na islam. mostovima. g. do 1391. Sve to dovelo je do sramotnoga pada nekoć moćnoga Bosanskoga kraljevstva (koje se za vrijeme bana te kralja Tvrtka od 1353. koja je brojala sto pedeset tisuća konjanika. g. izdao taj grad. jedanaest kula. zna se kako je on završio. To je dovelo do velikih svađa i obračuna između vladara. ali ga nije mogao osvojiti. čatrnjama i blagu. a na jugu od Herceg Novoga do Ravnih Kotara).kazuju o mnogobrojnim mučenicima i mučenicama. prostiralo na sjeveru do Save.) i slabile su moć domaćih banova i kraljeva. godine. Da nije Radaka i 323 . Dugo ga je tukao. Osmanlije su koncem svibnja 1463. zove se Radakova stijena i iz nje izvire voda koja se isto zove Radakova voda a drvenim je olucima odvedena na grad Bobovac. Za razumijevanje povijesnih predaja i etioloških predaja koje su nastale na povijesnoj razini važno je uz ukratko izložiti i sljedeće: Stalne su bile pretenzije Ugarske i Turske na Bosnu i Hercegovinu zbog njezinoga bogatstva (olova. Ugari su zbog toga kod papa optuživali domaće vladare da u Bosni i Hercegovini kriju i šire krivovjerstvo. izd'o ga neki vojvoda Radak. Tada je poglavar Bobovca Radič (Radak). Nekim grobovima i crkvama hodočaste i muslimani i pravoslavci.

Predaja kralja Stipana Tomaševića Muhamed je opsjedao Ključ paležom strašeći njegove građane i vojsku. zarobili su ga. Potjera za bosanskim kraljem Kada je osvojio Bobovac. O tome je s Turcima sklopljen ugovor i sačinjene isprave. pa su molili milost za kralja nudeći njegovu i svoju predaju. da krene u potjeru za odbjeglim kraljem. Tada je Marija. Čim je sultan stigao u Jajce. D. Mehmed je zapovjedio Muhamedu da krene u potjeru za bosanskim kraljem koji je već bio pobjegao u Klaviju (Ključ). vođi janjičara. potvrđene zakletvom. Radak je imao posebnu želju napiti se vode s vrela s kojega je često pio vodu. Muhamed je s vojskom savladao Sanu. 112 324 . FF Mostar 2007. Od tada se vrelo zove Radakovo vrelo. Osmanlije su mu dopustili i potom ga odveli na stijenu iz koje izvire ta voda. po savjetu svojega muža. odrubili mu glavu i strmoglavili ga niz liticu. ovaj mu je dao odrubit' glavu na nekoj stijeni koja je po tom' dobila ime Radakova stijena. Tako je zarobljen zadnji bosanski kralj Stipan Tomašević i stric mu Radivoj. 112 Kad su osmanlije obmanom od Radaka dobili ključeve Bobovca. Nakon predaje Jajca sultan Mehmed zapovjedi Muhamedu. Sultan je ostao u Jajcu vidjeti kako će se razvijati događaji u Bosni. Katarina Pejčinović zapisala je u srpnju 2007. Predaja kaže kako je prije bijega ostavio dvojici svojih povjerinika krunu koju po njegovoj zapovijedi morahu sakriti negdje oko jezgre starog grada. Rkp. A kad je predao ključeve caru. žena kralja Stipana. a oni su uvidjeli da se ne mogu dugo odupirati turskoj sili. u Varešu od Kazimira Džoje. a stijena Radakova stijena. grad mu se predao nagodbom prema kojoj je domaćinima dozvoljeno da gradom upravljaju na domaći način. Mehmed je saznao da s bosanskim kraljem boravi spomenuti Radivoj koji se s njim ponovno sprijateljio posredstvom modruškog biskupa.njegovog izdajstva nikad Bobovac pao ne bi. Rekavši mu: Kad si izdao svoje izdat ćeš i nas. krenula prema Dubrovniku.

da su ga privezana uz stablo ubili strjelicama. međutim kada su otišli na sultanovu portu. čak su provalili i u turski tabor. a drugi.114 Nikola Lašvanin. Proklinjao je tursku nevjeru. dj. – 170. Ubrzo ga Muhamed predade svom učitelju Perzijancu da ga ubije. Deset kamenih mačeva. Mehmed je provalio u Hercegovinu i strahovito je opustošio. držeći u ruci pismo u kojemu je bila Muhamedova zakletva. Kralj je shvatio da ga ne zove od naklonosti te je stupio pred njega. Usp. Uz Muhameda u osvajanju Bosne isticao se i Omer. Predaja kazuje kako je sultanov kuhar kralja oderao živa pa su od kože napravljeni bubnjevi u koje su udarali dok su ga nosili pokopati. neki bijahu bačeni u okove i odvedeni u Bizant. 207. zavedeni tim prijedlogom. poglavar Tesalije. Mehmed je poslao izaslanike Dubrovčanima tražeći ženu bosanskoga kralja. S brda su navaljivali na tursku vojsku. nanosili su poraze Turcima pa se povlačili na brda. a kako je ondje nisu našli. Jure. Iz toga tabora poslao je “glasnike obližnjim knezovima i plemićima s naredbom da svaki preda svoju zemlju sultanu pa će od njega u Europi dobiti drugu”. Vojnici hercega Stipana Kosače zaposjeli su gorske vrhunce. Baška Voda 1999.Radivoju su Turci odsjekli glavu. Marko Dragić. 168.113 Smaknuće kralja Stipana Tomaševića Muhamed nije uspijevao osvojiti Blagaj pa je pozvao kralja Stipana preda se. nav. Mala nakladna kuća Sv. odlučan prihvatiti smrt hrabrije nego što je branio kraljevstvo i slobodu. Neki od njih predali su sebe i svoju zemlju u ropstvo. Neki kažu da je Stipanu odsječena glava.. pak. 114 113 325 . a sa zarobljenim kraljem Muhamed je obilazio gradove u Bosni i Hercegovini podlažući ih pod tursku vlast. str. str. a neki su okrutno smaknuti. Mehmed je podignuo tabor i okružio tvrđavu Blagaj.

Ruke kostura bijahu na prsima prekršćene. što ju je kišnica iz gornjih slojeva splavila.Grob posljednjega bosanskoga kralja Stipana Tomaševića U jajačkom kraju i danas se pripovijeda o smaknuću Stipana Tomaševića: A znaš. Rkp. 1936. doveli vamo. rođ. a oba prelomljena kraja nisu ležala jedan tik do drugoga u istom pravcu nego u razmaku kakvih 8 cm razdaleko. Ćiro Truhelka je 1888. D. jer nije ležala na vratnim kralješcima nego na desnoj strani grudnih kostiju. Ufatili ga kod Ključa. koji je i onako istruli kostur mjestimice zdrobio. tako da je lice gledalo prema izlazećem suncu. Kosti ležahu na sloju ilovače. da je prelomljeno. kako služe kao zapon katanaca ili možda kao kuke na negvama. U tom sloju bila je položena lešina. te se ovdje slegla na dno. Onda su ti ga posuli sa soli i nabili na kolac. Sve bi bilo dobro kad se čovjek ne bi patio. Nije lako ni umrit. Kuća u selu Šibenica mu je srušena i sad živi u Jajcu. a odozgor ne moš Jajce. Mrtvac bijaše okrenut smjerom zapada prema istoku. a noge ispružene. Kažu da su mu oderali kožu i od nje napravili bubnjeve. Pokoj mu duši al se napatio. Ko ono odavle grob moš vidit. a osim toga i dva mala srebrena ugarska 115 326 . Lubanja bijaše odijeljena od trupa. Al su ti Turci bili životinje. Kažu da gore smrti nije bilo. godine. godine pretražio grob i zabilježio: „U dubini od 88 centimetara naišlo se pod slojem crnice na sloj krupnog kamenja.115 Predaju je Katici Lozić Radielović u Jajcu travnja 2007. godine kazao Stipo Crnkić. oni su ti tog kralja mučenički ubili. Dr. FF Mostar 2007. Onda su ga odlučili pokopat tamo gore iznad borova oklen se ne vidi Jajce tako da mu to bude kazna. Lijevo stegno pokazivaše tragove. Od priloga se našao komad gvožđa nalik na polukružnu kuku.

vatrom nagrđeni oltari. nevina djeca nogama pogažena. poklani časni starci. 117 Vjekoslav Klaić. U Bilaju pod Ključem koncem svibnja 1463. Turci su zarobili sto tisuća kršćana.običaj koji je po Bosni bio vrlo raširen. Turci su ga na prevaru zarobili novca iz dobe Ljudevita Velikoga. Neki su ponijeli sa sobom veliki drveni kip. dok su još njegovi novci Bosnom kolali.) i stric zadnjega bosanskoga kralja Stipana Tomaševića (1461. Zagreb 1974. domogao se bosanskoga kraljevstva i kraljevskih riznica. MH. 173. 116 Nikola Lašvanin.Pad Bosne U roku od osam dana turski car Mehmed pokorio je sto sedamnaest gradova. kopčama i dr. Austriju (Gradišće). sasječena i izmučena čovjeka. g. oskvrnjene bogoštovne zgrade. dvoraca i utvrda. posvećeni muževi ili mačem pobijeni ili osramoćeni.. nav. obeščašćene djevice. povijest i znamenitost. “Tada su silovane čiste gospođe. koji je iz groba izvađen bi sastavljen. 327 . Studničke I druga. kojeg pokopaše u vrijeme koje je slijedilo vladi Ljudevita Velikoga. Sarajevo. koliko je bilo moguće te pohranjen u staklenom lijesu u samostanskoj crkvi u Jajcu. 118 Dominik Mandić Sabrana djela 5. Dr. 208. ZIRAL. Toronto-Zürich-Roma-Chicago 1982.). Italiju (Molisse). Ćiro Truhelka. Kraljevski grad Jajce. što ga u srednjem vijeku davahu pokojniku kao poputbinu na drugi svijet.118 SMRT KĆERKI BANA RADIVOJA Ban Radivoj je brat kralja Tomaša (1443.-1463. posvećen štovanju Blažene Djevice Marije. str. (. Italiju i Ugarsku.) Kostur. pretopljena zlata u vrijednosti više od milijun dukata. djelo.J. Povijest Hrvata (knjiga četvrta). Odijelu i što bi k njemu spadalo kao pucetima.”116 Velik broj Hrvata iz Bosne i Hercegovine spasio se bježeći u kršćanske zemlje Hrvatsku. Rumunjsku i drugdje.117 Od Osmanlija je pobjeglo 400 000 Hrvata a od toga ih je 200 000 izginulo i pomrlo bježeći u Hrvatsku.. nije u tom grobu bilo ni traga. str. u Trsat.. Iz ovih opažanja slijedi da je tu bila sahranjena lešina. 1904. str: 14. Etnička povijest Bosne i Hercegovine.. Bezbrojni ljudski plijen odveli su u barbarske krajeve – Trakiju i Aziju – da odsele rađa Turke. Ove novce možemo smatrati kao neku vrstu obola. str.-1461. 58. Zarobljeno je i u hareme i janjičare odvedeno 100 000 kršćanskih djevojaka i mladića. a trideset tisuća mladića učinili janjičarima.

Tili ih oni uvatit i povest sa sobom al divojke. uz kralja Stipana u gradu je bio i ban Radivoj. str. Hrvatska usmena književnost Bosne i Hercegovine: proza. te tako svoje volje poginuše. kad je Turčin navaljivo sa svi strana da zauzme Jajce. skoče sa stine u ponor. sakri ih on u jednu pećinu ispod koje bijaše veliki i duboki ponor. priredio Marko Dragić. a od ovoga se vremena još i danas širi oko pećine i ponora miomiris ruža. Kada ga sa kraljem uhvatiše. Al kako su Turci sve više jačali i jurišali naprid. Hrvatska književnost Bosne i Hercegovine u 100 knjiga. pod kojom bijaše duboki ponor. Tu je predaju zapisao Ćiro Truhelka: Ban Radivoj sakrio je svoje kćeri. 5. jednom mjestu na brdu poviš Kreševa. da su rađe sačuvale svoje poštenje i čist obraz nego pustile da ih Turska ruka obeščasti. uđoše Turci skrovištu djevojaka i htijahu ih uhvatiti. kćerka i sin nakupili su riže u mješine (žake) i ozgor su zavaljali riže niz brijeg. drama i mikrostrukture. MH. str.119 OBRANA KREŠEVA Kraljica Katarina se jedno vrijeme krila od Turaka na Bedemu.119 Ćiro Truhelka Kraljevski grad Jajce. knj. uvatiše kralja a s njim i bana Radivoja. te ujdoše u trag njegovim ćerima i najdoše pećinu. a kad su Turci saznali gdje se nalazi krenuli su prema Bedemu. HKD Napredak. prije nego što su Turci došli do njih i rasula se. Kad je ban Radivoj krenuo u bijeg s kraljem Tomaševićem sakrio je svoje kćeri u jednu pećinu kako bi ih sačuvao od osmanskih napasnika: U onaj vakat. 171. da ih sačuva od ratne nepogode u jednu pećinu.). Nakladna knjižara J. Banu Radivoju su Turci u Bilaju odsjekli glavu. (Pretisak Općinsko poglavarstvo Jajce. skočiše u ponor. Nakon toga su kralja Stipana okrutno ubili u Jajcu. nadajuć se da ih tu niko ne će nać. Katarina Kosača. ne tijuć bit sužnjevi Osmanlijama i osramotit se prid Bogom i svitom. Sarajevo 2005. Studeničke i Druga u Sarajevu 1904. Bojeći se silno da Turci ne bi učinili kakvo zlo njegovim lipim ćerama. Krila se gore sa kćerkom i sinom.zajedno sa kraljem Stipanom Tomaševićem. Riža je sletila niz cestu. da se izbave turskog sužanjstva i sramote. 17. 119 328 . 1996. jer nadaleko se pričalo o njihovoj nemilosti prema ženskoj čeljadi. Narod i dan danas priča da se od tad sa te stine širi miris ruža. a sa Stipanom su obilazili gradove u Bosni kako bi kralj naredio predaju bez otpora. Djevojke. povijest i znamenitosti. Bile su tolko čedne i bogobojazne.

U lipnju 1995. 96.”122 BIJEG IZ BOSNE U fojničkome kraju predaje o kraljici Katarini kazuju: Tanji Topić 2004.” Onda su Turci pobjegli. KATARINA KOSAČA Posljednja bosanska kraljica Katarina. Prešla je s bogumilstva na katoličanstvo i postala franjevkom Trećega reda. nav.Turci su tad rekli: “Kad imaju toliko riže a što još ne imaju. stola. 1940. one i dan-danas nose crne marame na glavi. godine otkopani su i vide se i danas. sv. plesti – sve domaćinske radove koji su se obavljali u kući. kćerka hercega Stipana Kosače.. Ona je naše žene odavde podučavala vest. 122 Bono Benić.. kvadratična svilena vrećica. kraljica bosanska. 121 Temelji crkve koju je kraljica sagradila u Otinovcima kod Kupresa 1447.” Te žene nazivaju se Katarinke. Ona je bila Kosača. U sutješkome samostanu su sačuvani plašt.” Također su mi pripovijedali: “Naše su žene veoma mnogo nju cijenile. “Sve je to izrađeno i satkano najčišćim zlatom po cijeloj površini. a kraljica je prešla u vječnu predaju što je pripovijedaju njezini zemljaci. Do pada Bosne pod Turke ova je kraljica izgradila šest samostana i crkava. FF Mostar. Ona ih je svemu podučavala. dj.) Rkp. str. Trajna predaja tvrdi da je te stvari izradila blažena Katarina. godine boravio sam u Kraljevoj Sutjesci i slušao više kazivačica i kazivača koji su mi kazivali kako je: “U gradu Bobovcu živila kraljica Katarina. 49. g. u Kreševu kazala Ana Topić (rođ. svileni ubrus. daleko od domovine i svoje djece koju su Turci odveli u ropstvo u Carigrad.121 Doživjela je tužnu i tragičnu sudbinu i umrla u izgnanstvu. str. 3. godine u Blagaju kod Mostara. uškrobljeni rubac za misu i jedan dio misnice. 2004. Grob kraljice Katarine u Crkvi Araceli u Rimu Hrvati obilaze više od pet stoljeća. a Katarina Kosača i njena djeca ostala su na sigurnom.120 POSLJEDNJA BOSANSKA KRALJICA. 120 329 . na divan frizijski način. rođena je 1424. U znak poštovanja prema kraljici i zbog žalosti.

dao joj je dozvolu da može sebi izabrati dva kapelana među bosanskim franjevcima. bio velik teret za okolno stanovništvo. i sljedeća predaja: “Priča se da je Katarina bježeći od Turaka.. “Zvonigrad” i “Gradina” u kotaru fojničkom. Povijesno jezgro te predaje sastoji se u činjenici da je cijeli sjeverni dio grada izgrađen silovito. prebjegli u Dalmaciju.Pripovijeda se da su Turci ovaj grad (Kozograd) najposlije osvojili i da je ispred njih potonja kraljica pobjegla otalen.-1478. i da je to.) Bosna Argentina. Verlag Köln-Weimar-Wien 1995. 146. Pavao Ritter Vitezović u svome djelu Bosna captiva piše da je kraljica Katarina napustila utvrdu Kozo u Fojnici i pobjegla u Konjic. Kad vodu presiječete. potkovali sve konje naopako i jednu noć iščezli. Kada u gradu nestane vode. 123 330 . zaštiti kraljicu u glavnoj kuli – dvoru. 125 Isto. reći će im jedna baba: ‘Zatvorite konja pastuha pa mu ne dajte za tri dana vode. Turci opkole grad. te konje potkuju naopako. 124 Pavao Anđelić. 121. koja je ostala udovica s dvoje nejake djece – Sigismundom i Katarinom. str. “V. Pošto su se na sve načine uzalud mučili. bježala iz Jajca. novi kralj Stipan Tomašević priznao je Katarinu kraljicom majkom. 4 sata daleko. natovari blago i pobjegne. na Milodražu. koji su tukli s Meteriza.124 Postoji.123 Predaja kaže da je brdo Vis s kulom i sjevernim bedemima grada u cjelini umjetni nasip. vidješe da je žensko. 126 Bazilije Pandžić. pod Kozogradom. grad će se predati. Kad se nisu mogli obraniti. Te se noći tako brzo i naporno radilo da je 77 trudnih žena pobacilo djecu i 77 se kobila oždrijebilo. str. str. Sarajevo 1973. također. papa Eugen IV. “Kozigrad”. Sarajevo 1892. GZM IV. Livno i Duvno. s dugim bedemima i brojnim kulama. Katarina Vukčić Kosača (1424. Bobovac i Kraljeva Sutjeska. Masleša”. str. preko brda u Varoš. a onda ga puštajte i dobro gledajte gdje će zakopati nogom! Ondje kopajte pa ćete naći vodu što ide u grad. Pripovijedaju da je pri toj prilici ubila kraljica sa Kozograda iz topa turskog zapovjednika spram sebe u Ostružnici. Luka Grđić.’ Tako oni i urade.126 Nakon smrti Stipana Tomaša 1461. Malo iza vjenčanja. Böhlau. pa im je presijecite. Kada zapovjednika svukoše da ga okupaju. udala za kralja Stipana Tomaša. naredi kraljica. 91.”125 Povijesni izvori kazuju da se kraljica Katarina godine 1446. bez sumnje. ali mu tvrđi ne mognu za dugo vremena ništa učiniti. 139. Nastao je za jednu noć sa svrhom da od turskih topova.

. te je vjerojatno da se s Piom II. dj. U jajačkom je kraju o kraljičinu bijegu živa tradicija: Turci su najprije došli na Suhi vrh u Pougarju. u kojem je Pio II. nav. dj. FF Mostar 2007. u području Dubrovačke Republike. str. Tu je provela neko vrijeme. a potom prešla u Rim. Rkp. okupe u Ankoni. najavio kršćanskom svijetu da je odlučio staviti se na čelo križarske vojne protiv Turaka i pozvao da se u lipnju 1464. selo Barevo.. i Siksta IV. (1456. prema kraljici Katarini nisu pokazivali sklonost jer su se bojali turske osvete. rođen 1932. 129 U RIMU Kako bi i sama poradila na oslobođenju svoga kraljevstva. 128 127 331 . nav.Odatle je pješice stigla u Ston.127 Nemamo povijesnih dokaza da je kraljica Katarina bježala preko Fojnice kako to predaja kazuje. pismom Ezechielis prophetae. Kad je naša kraljica Katarina viđala da će Turci napast na Jajce ona je svoju vojsku nared'la da potkuju konje naobratno i ona je pobjegla na Sutjesku. bila na Lopudu.128 Tom prigodom kraljica je u Dubrovniku ostavila mač kralja Tomaša s nakanom da bi se on dao njezinu sinu ako se oslobodi iz turskog ropstva. 129 Predaju je Katici Lozić Radielović 2007. u selu Barevu kazao Jure Crnoja. Ona je mislila da svoju kraljevinu ostavi djeci. Papa je 12. godine. Tada su došli na opštine na Ranče. Katarina je iz Dubrovnika otišla papi u Rim. Poznato je da je papa Pio II. U Melni je bila kula za vrijeme Turaka. str. D. a dvoje su joj djece oteli Turci. I tu su deset kula napravili od katoličkih glava. Sa Sutjeske u Visoko. Kraljica Katarina u oporuci spominje samo Pavla II. kolovoza 1464. Bazilije Pandžić. ali se djeca nisu vratila i ona je poklonila Papi svoju kraljevinu. pa se spuštali na Komotin. iz Viskokog u Rim. Pad Bosne i umorstvo njezinog kralja rezultirali su 21. ali ga je tri dana kasnije zadesila smrt te se odustalo od oslobađanja Bosne i Hercegovine. nije srela.. 140. i tu su naše cure poslije vjenčanja išle spavat s begom prvu bračnu noć. g. Nikola Lašvanin. odakle se lađom prevezla u Dubrovnik. listopada 1463. 1464. Poznato je kako je kraljica Katarina već u srpnju 1463. Iako joj je Dubrovački senat dopustio doći u Dubrovnik. 203.) nagovarao sve kršćanske vladare da zajedničkim silama protjeraju Turke iz Europe. doputovao u Ankonu.

Uzalud je Katarina više puta činila sve kako bi svoju djecu oslobodila iz ropstva. Zbog toga je kraljičin grob morao biti premješten.. oboje ustrajalo u muslimanskoj vjeri. a potom je prešla u drugu kuću gdje je živjela do smrti i gdje je sastavila oporuku. nav. Pretpostavlja se da je taj stan pripadao hrvatskoj Bratovštini sv. Na tom je mjestu Katarinin grob ostao više od 100 godina. Grob joj je bio postavljen pred glavnim oltarom crkve. Oko godine 1590. pak. Pokopana je po vlastitoj želji u franjevačkoj crkvi Araceli. kako bi kor oltara bio viši. ako se vrati na kršćanstvo. koja za života postade uzor kršćanskog 130 Bazilije Pandžić. Sveta Stolica postaje vlasnica bosanskog kraljevstva i o njemu može odlučivati prema svojoj uviđavnosti. S jedne i druge strane glave urezan je po jedan grb. i njegove zakonite nasljednike baštinicima bosanskog kraljevstva i zamolila ih da ga u potpunosti predadu njezinu sinu Sigismundu. Ispod nadgrobne ploče bio je postavljen i natpis bosančicom.” 130 GROB Pet dana poslije sastavljanja oporuke (25. Otada franjevci posjetiteljima svoje crkve pripovijedaju burnu povijest kraljice Katarine. Marka.U Rimu je Katarina dobivala izdašnu pomoć kako bi mogla živjeti prema svom kraljevskom dostojanstvu. dj. kraljevski bosanski i obitelji Kosača. franjevci su odlučili popraviti oltar i pomaknuti ga naprijed. 332 . a ako Sigismund ne bi ponovno postao kršćaninom. Ako bi. Njezina mjesečna pomoć iznosila je 100 dukata i još 20 dukata mjesečno za stan. bude li se ona ponovno vratila na kršćansku vjeru.78 m) s krunom na glavi. Katarina je najprije stanovala u kući građanina Jakova Mentebona. 144. str. OPORUKA Kraljica Katarina je svoju oporuku sastavila u nazočnosti sedam svjedoka od kojih je šest bilo franjevaca. Zato je skinuta nadgrobna ploča i stavljena na najbliži stup. Ta se kuća nalazila u gradskom predjelu Pigna u blizini crkve sv.) kraljica Katarina je umrla. da kraljevstvo predaju njezinoj kćeri Katarini. Nadgrobna ploča bila je urešena reljefnim kipom kraljice u naravnoj veličini (1. Jeronima. U svojoj oporuci “imenovala je papu Siksta IV. listopada 1478.

Turske zaptije su znali da je tuda nemoguće proći pa su pitali jednu babu: ‘Kako bi mi mogli proć u Drežnicu?’ Baba odgovori: ′To vam je sinko lako: potkujte konje naopako i u zoru. pomagala je sirotinji i ženama. 12-13. jedan s gornje. kad stražari zaspu. U čekanju oporuke (Istina o kraljici Katarini Kotromanić Kosači). Petar je od muke na mistu crko. Sunarodnjaci kraljice Katarine već pet stoljeća dolaze u crkvu Araceli kako bi pred grobom svoje kraljice iskazali duboku odanost i zahvalnost.življenja. vidio je da po Sveći odaju turski konji i njiove zaptije. Hrvatsko slovo. Zagreb 2008. a drugi s donje strane. Nitko nije mogo proć pored stražara jer su bila dva ulazna bloka. str. Katarina se udala za turskog velikaša. Tada su Turci oteli kraljičinu djecu odveli ih u Carigrad i islamizirali. PAD DREŽNICE Čuvari su vazda dolazili i čuvali Drežnicu. petak 25. Izgradila je šest crkava. Djeca su tom prigodom ubrala cvijeće i igrala se. Njezina sudbina reprezentira sudbinu mnogobrojnih bosanko-hercegovačkih kršćanki i kršćana. *** Kraljica Katarina je naomiljenija žena kod Hrvata u Bosni i Hercegovini i šire. gdje se kraljica zaustavila da još jednom vidi to vrelo na kojemu su se zaustavili i njezini svatovi dok ju je kralj vodio u Sutisku. Pokopana je u Skopju (Makedonija) gdje se dugo pokazivalo na njezino turbe kao mjesto počinka bosanskog kraljevskog potomka. 131 Mladen Anto Molinar. srpnja 2008. borila se za slobodu svoga kraljevstva itd.' Turci su tako i uradili. SUDBINA DJECE Kraljičinu djecu Sigismunda (12-14 godina) i Katarinu (10 godina) oteli su Turci na vrelu rijeke Bosne.131 Sigismund je poznat kao Ashak Kral Oglu – Isak Kraljević. prođite mimo stražara. Kad je izašo Petar i sa brda pogledo doli. a stražari će mislit da su konji iz Drežnice izašli. 333 .

Zarobljeni su Karlo Gusić i ban Derenčin koji je usužnjen u Carigradu. Školska knjiga. a prema drugim povjesničarima. Nakon tri mjeseca sužanjstva ban Derenčin je od žalosti umro. Prema Juraju Rattkayu na Krbavskom je polju izginulo 5 077 Hrvata. godine porazio je osmanlijsku vojsku koja se s 10 000 zarobljenika vraćala iz Kranjske i Koruške. prosinca 1481. a ona je predaju čula od Zvonka Čarapine iz Vrdi kod Mostara. godine zauzeli posljednji slobodan hercegovački teritoriji (Herceg) Novi. godinu).) osvojen je Beograd. g. šibensko i zadarsko područje. (Mnogi povjesničari tu okupaciju datiraju u 1482. godine.) godine Osmanlije su osvojili trogirsko i šibensko područje.).-1503. Vl. predvođene jajačkim banom Emerikom Derenčinom. Slavoniji i Ugarskoj. Mijatoviću. Tako je osvajačima otvoren put prema Srijemu.133 Veliko je hrvatsko stratište na Krbavskom polju pokraj Udbine. rođ. rujna 1493. rkp. Hrvatski ban Matija Gereb kod Zrinskog Broda na Uni 1483.132 Osmanlije su 15. . MLETAČKE I UGARSKE OKUPACIJE U Mletačko-turskom ratu od 1499. godine Helena Čarapina. godine osvojili su Makarsku i luku Busoljinu kraj Trogira. 137.I danas se to misto na brdu zove po njemu Petralj. Čačvinu i Nutijak u Cetinskoj krajini Osmanlije su osvojili 1513. sukobile su se s osmanlijskim snagama koje je predvodio Sandžak-beg Hadum Jakubpaša. studentica Pedagoškog fakulteta u Mostaru. 9. Zagreb 1996. Juraj Vlatković i dr. Do okršaja je došlo na otvorenom polju. str. Kazala mi je 2001. 132 334 . godine Osmanlije pustošili su splitsko. izginulo je 13 000 Hrvata. 2001. Osam godina kasnije (1521. a Ivan Cetinski je predlagao da se presretnu na šumskim klancima. 133 Anđelko Mijatović. BORBE PROTIV OSMANSKE. 1953. Sljedeće (1501. Hrvatske snage. godine. Izginuo je “Cvijet hrvatskoga plemstva” (Ivan Cetinski. Iz riznice hrvatske povijesti i kulture. primjerice A. a 1500. nespremno i strateški nesložno. Bernardin Frankapan se spasio. a i dan danas se priča da je Drežnica pala zbog jedne babe. Derenčin je uoči bitke zagovarao da se Osmanlije dočekaju na polju.

Zagreb 1997. nis mogli izlazit nikako kraju. MH. A uni unda prikonoć popale sve kuće i sve što nis mogli ponit ono popalili i izbigli u svit. posljednji je potomak Kurjakovića. on od stra reka. Pita ga Ivan da što je doša. da im bude što bolje. vrag ga zatra! Unda s mu kmetovi davali trećinu od svega. Kad oni doša tamo. bije mudar.134 (Vranik kraj Lovinca u Lici) Usmene pripovijetke i predaje. manj od stra reka da ć emo davat polovicu. priredila Maja Bošković Stulli. za što je zalagao i svoje posjede. oni ga pitali što je napravije. onda oni najprvi stoje bije do vrata. SHK. Onda kad tamo on veli: – Potpisali ste da šte mi dat Karlovca kolko svati mišina bivolska. unda j doša u Karlovac pa pita oće 1 mu dat Karlovca kolko bivolska mišina svati. a oni utekli svi. a un unda s onom oputom oko svega Karlovca opaše. Ivan Karlović bije je spaija u Kumiću. On unda dobro rastegne mišinu i dade krojaču što god moga tanje da iskroji. on se onda uplaši. nije više ima o čem živit. I osta njegov Karlovac. Veli: – Od stra nisam zna što ć u. Kad on vide da onizi nema. vratije se kući. on pristaje na to. str. 134 335 . – Dobro – on reka. pa reka: – Dosad smo davali trećinu. sad ćemo polovicu. nije zna što će. hrvatsko-slavonsko-dalmatinski ban (? 1485Medvegrad 1531). Cijeli je život posvetio borbi protiv Turaka. A kad došli oni na vrata.IVAN KARLOVIĆ I KMETOVI Ivan Karlović. 356. U narodnoj je tradiciji hrvatski vitez. A Ivan onda kad vide da je sve opustilo. uša. To njim bilo teško. Oni se dogovore nji sedam da će ić k njemu žalit se. U epskoj poeziji opjevani su Karlovića dvori.

352. kad su naime Turci. za nedjelju danah moj će parip na žartveniku Svetoga Kralja u Zagrebu zob zobati! Tek što zadnju riječ poče izgovarati. Kod stola kad su svi veseli bili. rekne: – Kao što ja sad ovog kopuna u ruci daržim. 135 336 . Petar Kružić (? – Solin.. MH. basa uzdigne se. U to vrijeme bila su užasna stradanja Hrvata u Bosni i Hercegovini. i kod Senja 1525. koji vilami. senjskim kapetanom. Pobijedio je Turke kod Klisa 1524. osvojeni su Sinj i Ostrovica kraj Bribira. nut što se dogodi! Basa donesenog preda nj pečenog kopuna tak je lijepo i vješto porezao da kad bi sve falate skup opet spravio i složio. i doveo pomoć okupiranom Jajcu. najviše pako oko Lukavca grada u kojem je njihov vođa obitavao. To Turci videc’i i za zlu kob uvažavajući. 12. daržeći u rukuh kopuna. str. pukne top u Medvedgradu i tane udari u kopuna. doparli čak do Save i tamoka se naselili. Oslobodio je Solin 1532. OBRANA KLISA POD ZAPOVJEDNIŠTVOM PETRA KRUŽIĆA Od 5. godine. a za njimi onda svikolici karstjani pohite. Poginuo je braneći Klis od Turaka. Četiri godine kasnije (1529) odrekao se dužnosti senjskoga kapetana i posvetio se obrani Klisa. preobladavši naše. a 1523. ožujka 1537) postao je kliškim kapetanom 1520. nut zaruži nekaki gromoviti glas. g. g. Ratovao je i na moru protiv Mlečana i Turaka. I tako domovinu od turske okrutnosti izbaviše. Usmene pripovijetke i predaje. SHK. nije poznati bilo je li kopun prije porezan bio ali ne. dao je varhovni vođa veliku čast u gradu na koju je odličnije pozvao.MEDVEDGRADSKI TOP Prigodom jedne s Turci bitke pripetilo se je.135 *** Knin i Skradin su osvojeni 1522. koji sjekirom koji baltom. travnja Osmanlije su jurišali na Klis ali su ih porazili branitelji predvođeni Petrom Kružićem i Grgurom Orlovčićem. Nadut ovom vještinom. Zagreb 1997. dadu se kud koji u bijeg. a 1522. ožujka do 10. kog svega na drobne komadiće razmarvi. priredila Maja Bošković Stulli.

bar ja ne znam to. Tako je on jednom prilikom. pao u mletačko zarobljeništvo. i tada je Petar Kružić zajedno sa drugim senjskim kapetanom Grgurom Orlovčićem.Jedan je od najvećih hrvatskih ratnika protiv osmanske vojske. i odma to nije ona ista sila koje su se prije Turci bojali. jer je i u njihovom interesu bilo da se Turke što dalje od njih zadrži. Jedan od. braneći Klis sa četrdeset konjanika i četrdeset pješaka. ovako. ni kako se izbavio. ne zna se kako. poznatijih Turskih napada na Klis bio je onaj 1523. a u Klisu je bio kaštelan i kapetan. dok se ovaj borio s Turcima. toliko o kraljevoj pomoći. Kružić je vodio opskrbu hranom i oružjem. kako je i od pape pomoć rijetko kad pristizala. a kako su živili u lošim uvjetima i broj uskoka se smanjio. kako protiv Turaka. ali se brzo oslobodio zahvaljujući nekom prijatelju. Eto. kod Solina pobjedio Turke i onda im je kralj obojici na poklon dao Brezovicu da ih nagradi. a za to su imali uskoke. Pomaga je on i Krsti Frankopanu. a i od pape bi ponešto dobili. i onda je zbog toga Klis spa na samo pedeset uskoka. On je bio od Zvečaja. pa čak i tisućama! A cilo to vrime borio se Krugić. jer su i oni tili osvojit dio našeg mora. a valjda kako ko na to gleda. O njemu se i danas pripovijeda: Tamo negdi u pentaestom-šesnaestom stoljeću. Ima je i ženu i sina. A nije samo s njime Kružić surađiva. ali se kralj nije baš iskaza po pitanju pomoći njemu i njegovim uskocima. bio je jedan uskok koji je branio naročito Klis i Senj. dok su se turske vojske brojale u stotinama. tako i protiv Mlečana. kad su Turci napadali Jajce. i kad god bi Turci napali Klis on je uvik sudjelova u njegovoj obrani. a zva se Petar Kružić. kad je doša Ferdinand Habsburški na vlast. Oni su tribali dobivat od kralja plaću. Kralj je bio neki od Jagelovića. gle. samo kako to uvik ide. a to ti je gori u okolici Karlovca. pa su on i uskoci bili prisiljeni živit od onoga što bi neprijatelju oteli. posta i senjski kapetan. ništa od tog obećanog nije ostvario. Kružić je od njega dobio Lupoglav. ali o njima se ne zna nešto puno. ali znam da se nakon toga borio protiv Turaka i posta kliški knez. A kralj bi obeća.. dok su Turci tili osvojit Klis. I onda je Petar Kružić doša u takvu situaciju da on i njegovi ljudi nisu imali od čega živit. to je. a to da su uskoci bili razbojnici. Onda je još. Onda. Sad se nama čini nevjerojatno to 337 . nakon toga. Bio je pao u tursko ropstvo. pa je tražio pomoć od kralja jer su spali na prosjački štap.

Računa se da je Klis pao 12. a u njoj se rodila ćer Bele četvrtog. Magdalena se zvala. g. Živi u Klisu. i u Rimu je bio di je od pape dobio potporu. Onda su 1533. to je bio slavni uskok Petar Kružić! A imaš i Klišku kulu. a tada je Klis napala turska vojska od deset tisuća. su tridesetsedam puta navaljivali na nj da će ga osvojit!i ta je opsada tako trajala par godina. na dan kad je sam Petar Kružić poginuo. FF Split 2008. a kršćani koji bi pali u turske ruke bili bi ili ubijeni ili prodani u roblje. i na jednoj od tih lađa je on i poginia. Ivana Vukadin zapisala je 2008. godine u Klisu.. 1530.03. budući da je kopno bilo ili pod Turcima ili pod Mlečanima. koje su imali i to pomoću Ferdinandovih i papinih vojnika i svojih ljudi. Tako da je Kružić napa njihove tri utvrde u Solinu. jer nije se branila samo zemlja. Tražio je on bio pomoć i od pape. sa dvjesto tisuća vojnika i tri stotine topova osvojili Srijem i Osijek. branilo se i kršćanstvo. ali to je tako tada bilo. Rkp. pa su Turci u Solinu sagradili dvi kule da im je lakše nadgledat Kliško područje. potuka Turke u Bosni i uništio turske utvrde u Solinu. a samo u proliće 1534. kako se zavitova Gospi. Nakon toga znam da je iša u Lorett. i to od toliko moćnijeg neprijatelja ka šta su Turci bili. Turci su napali Klis i Kružić je doša s tri broda vojske koju mu je papa posla da ga oslobodi. Turci opet opčeli napadat na Klis. 136 338 . kad se vratia. Kružićeva vojska počela povlačit prema moru. Kazao joj je Marko Sabljić (1958. onda je njegova sestra Jelena otkupila njegovu glavu za sto dukata. a kad su je njegovi ljudi vidili i sami su se predali. Njegovo tijelo je onda prevezeno u Senj. E. a odande u Trsat. na lađe. a kako su Turci bili jači.kako su oni morali otimat da bi preživili. kako su Turci još uvik imali njegovu glavu. Za to vrime su Turci i Mlečani na prijeveru zauzeli Klis. i u Ankoni. di je on sagradio za zavjet crkvu Blažene Djevice Marije u kojoj je na kraju i pokopan. tako da seon sad moga oslobodit samo s mora. I onda je on.136 *** Osmanlije su 1526.1537. Ljudi su se manje i bojali ić u rat. Onda. Turci su mu odrubili glavu. Sabljići kod Imotskog). I eto. to se zna.

koja se temelji na stvarnoj obrani Đurđevca 1552. g. Veličanstveni je 29.php?option=com_content&task=view&id=226&Itemid= 1– 137 339 . g. godine. a više od 100 000 Hrvata zapadno od Vrbasa. Pakrac i Petrovina 1543. g. Manifestacija se održava u spomen na pobjedu nad osmanskom vojskom 1552. 178. Bijela Stijena. str. u okolicu Beča. mršavo pile-picok. Zagreb 1996. Osvojeni su: Klis 1537.com/index.str.137 Jajce i Banja Luka su osvojeni 1528. pred nekoliko tisuća gostiju iz Hrvatske i inozemstva.djurdjevac.139 Požega je osvojena 1536. Oko 10 000 Hrvata iz Pokuplja odselilo je 1532. 139 Isto. na Mohačkom polju s oko 30. starica je predložila da se posljednji zalogaj hrane.000 započeo bitku s Osmanlijama ne čekajući glavninu hrvatske vojske koju je predvodio Krsto Frankopan. g. hrvatski ban (1543. 140 www.-1556. Iz riznice hrvatske povijesti i kulture. Sulejman II. kolovoza 1526. Školska knjiga. završeno je osvajanje Slavonije. U okršaju je poginulo 22. Jedini su profesionalci redatelj i glumac. str. Stupčanica. 178. Od 1530. Krbave i zapadne Slavonije naselilo je oko 200 sela u Gradišću.140 Anđelko Mijatović. g. g. autoru Diaria. Orahovica. koji oživljava silnika Ulama-bega. *** Legendarna obrana Đurđevca U Đurđevcu se. godine. 167. Like. Našice 1541. U scenskoj izvedbi na livadama Picoki varaju i pobjeđuju veliku tursku vojsku predvođenu silnikom Ulama-begom. do 1537.-1533. Turci su do 1533. godine tradicionalno održava Picokijada. topom ispuca u turski tabor silnika Ulama-bega kako bi ga se prividom izobilja prevarilo i prisililo da odustane od opsade đurđevačke utvrde.) junački se borio protiv Osmanlija. Od 1536. u Žumberak su se naseljavale prve skupine uskoka. Po povijesnoj predaji. iz hrvatskih zemalja u ropstvo odveli 600 000 žitelja. Kostajnica 1556. s oko 100 000 vojnika i 300 topova opkolio Beč. g. rujna 1529. Nikola Zrinski.138 Po Sanudu. Brezovica.. godine.000 vojnika. Kralj se utopio u potoku Čeleju. U manifestaciji sudjeluje više od dvjesto pedeset amatera. godine. Pounja. od 1968. Kralj nije čekao ni Erdeljsku vojsku pod zapovjedništvom Ivana Zapolje. je 29. 138 Isto. Voćin.Hrvatsko-ugarski kralj Ludovik II. Valpovo. g. g. do 1541. g.

hr/Home/Legende. Ulama-beg Đurđevčane naziva “Picokima”. a unuci vaši ostat će PICOKI!”141 Ta predaja svjedoči o hrabrosti i mudrosti Đurđevčana koji su stoga ponosni na svoju povijest i nadimak. Ulama-beg odustaje od opsade i napušta bojište. Malta. Mlečani su 1572. Osmanlije su 7. 141 340 . Zemunik i Makarsku. ime PICOKA dovijeka nosili! PICOKIMA vas djeca zvala. g. osvojili Klis. branio Nikola Šubić Zrinski. Kao neku vrstu kletve. Kršćanska flota izgubila 15 galija i 10 000 ljudi. i vezir Mehmed paša Sokolović početkom kolovoza 1566. Flotu sv.) Osmanlije su osvojili Ulcinj. uglavnom Hrvata. g. To stratište opisao je sudionik Franjo Črnko. godine na svečanom otvaranju predao je gradonačelniku Đurđevca Mladenu Roštanu rješenje Ministarstva kulture kojime je Legenda o Picokima dobila trajni status nematerijalnog kulturnog dobra Republike Hrvatske. To je bila najveća pomorska bitka galija za Ciparskog rata. Solin je osvojen. pernati junaci. Budvu. sa sto tisuća vojnika napali su Siget koji je sa dvije i pol tisuće vojnika. U Ciparskom ratu (1570. PORAZ OSMANLIJA KOD LEPANTA Bitka kod Lepanta 1571. Sultan Sulejman II. Turci su izgubili 200 galija i oko 40 000 ljudi. g.croatia. g. a zapovjednik joj je bio Don Juan Austrijski.aspx?idDocument=2545 – Potpredsjednik Vlade Damir Polančec je 2007. Uskrsli Isus – kulturniturizam. Spič. Bar. zaustavila je Turke i oni više nisu bili pomorska velesila. rujna zapalili utvrdu i skoro svi vojnici su izginuli. a Korčula i Hvar su napadani (1571. *** Marko Horvat Stančić je sa svojom malobrojnom posadom 1556. oslobođeno je 12 000 robova i veslača. Lige činile su: Venecija. Boka je bila ugrožena.-1573. g. što picekima bojeve bijete. Španjolska. U sastavu mletačke flote borile su se galije hrvatskih gradova: Sv. Papinska država.).Misleći da u utvrdi ima još toliko hrane da se njome oni iz grada mogu i razbacivati i na taj način izrugivati. Nikola – Cres. Tako i završava ova scenska igra: “A vi tamo. obranio iznimno važan grad Siget u jugozapadnoj Mađarskoj.

142 Tanja Perć-Polonijo. Ivan – Rab. Tek je bio navršio tridesetu. jidra su joj bila od sunca gorila. smatrao je da čovjek mora zatomiti vlastite osjećaje i potrebe kada treba braniti čast i slavu svoga grada. Sv. od sunca gorila i Nike vojvode. Levant je čest u usmenim lirskim povijesnim pjesmama. juče divojčicu. MH. Zlatna knjiga hrvatske narodne lirike. 1972. Dugo vremena se na Ćipikovoj galiji bio borio protiv Turaka. str. sastavio Krešimir Mlač. Tripun – Kotor (poginuo zapovjednik Bizanti). 97. koji put Levanta vodi svoje brode i u njima Anu. Cipiko teško ranjen). obale Male Azije. ali iako je bio još mlad. Zagreb.142 (Neviđeni na otoku Pašmanu kod Zadra) TRAGEDIJA MARINA KJUDUSA NAKON POVRATKA IZ LEVANTA Marin Kjudis se vratio u Trogir iz Levanta. La Donna – Trogir (zapovjednik A. Sv. 341 . Jerolim – Hvar. istočno od Italije. danas robinjicu. lipu divojčicu. I mrko lice i snažno tijelo bili su mu prekriveni ožiljcima iz pomorskih okršaja. Književni krug Split.Krk. Sirije i Egipta: TANAŠNA GALIJA Tanašna galija. Tanahna galija. po moru brodila. str. koji su bili silno ojačali na moru. Sv. sve zemlje oko Sredozemnoga mora. već je govorio da je samo izvršavao svoju dužnost prema kršćanstvu i rodnom mjestu. 277. Ni nakon svečane pohvale zbog svojih junačkih djela se nije uzoholio. dakle. Split 1996. a označava Istok.-98.

god. ostavljajući grad bez obrane od Turaka. u Seget Vranjici. a nakon što se osvijestio. On je. čitav imetak je ostavio crkvi Sv. ležalo i tijelo njegove Marije. 342 . Marija je bila izvan sebe od veselja i iznenađenja. pao je u nesvijest. No. a najviše svojoj zaručnici. Neki pustinjak koji je tu prolazio se približi vidjevši vatru. zapalio lomaču i popeo se na sam njen vrh. a gradski liječnik ustanovi da se radi o kugi (koju joj je Marin zacijelo prenio s darovima iz Krete). godine u Vrsinama kod Trogira. Marija uskoro oboli. Ne mogavši naći mir. Drva iz svoje lađe Marin je složio u hrpu na hridini iznad jame s kužnima. napunio lađu drvima i u njoj otplovio do rta Sv. Tome. šapćući psalme. a kuga zahvati čitav grad. FF Split. Glas o tome se uskoro proširi po čitavom gradu. dok se pjesma umirućeg Martina pretvarala u bolne krikove koji su čitav nesretni grad ispunjali stravom. Sami Turci se. živi u Trogiru. usprkos zabrani gradskog vijeća. 2008. pjevajući sve glasnije. među stotinama drugih. a potom je. Mariji Jurjevoj. Sebastijana (zaštitnika od kuge). a ljudi se počnu kloniti kuće Jurjevih. Zgrozi se nad strašnim prizorom. 143 (Vrsine kod Trogira) 143 Tereza Karabatić zapisala je 2008. Kao da se smetnuo s uma. ali ne i njegova duša: sebe je krivio za gubitak zaručnice i golemu nesreću koja je zadesila Trogir. Marin naposlijetku ozdravi. Svi osim Marina.) Rkp. Imućniji građani su. Nije se prevario. Pade na koljena i stade moliti. a njezino zadovoljstvo usrećivalo je Marina. nisu obazirali na smrtonosnu bolest koja je harala gradom.Sa Istoka je donio roditeljima i prijateljima mnogo skupocjenih darova. Uskoro i on oboli. pomislivši da čovjek pred njim mora biti velik grešnik kad na takav način umire. lutao je ulicama grada i bičevao se. odbijao je govoriti i jesti. u svojoj želji za plijenom. stali bježati u okolicu Trogira. gdje se nalazila crkvica Sv. Kazala joj je Kaja Ćarija (rođena 1928. koji su prijetili i s kopna i s mora. Često bi je dugo promatrao i sa zadovoljstvom razmišljao o njihovom budućem braku i potomstvu. Nedaleko od crkvice nalazilo se Groblje kužnih. Nakon što mu je Marija umrla u naručju. gdje je u jami. Uživao je pri pomisli kako će se plavokosa Marija radovati svim haljinama koje joj je kupio na Kreti. E. svakodnevno posjećivao zaručnicu ne bojeći se bolesti. gotovo lud od boli i grižnje savjesti. Ciprijana.

Matija Gubec Matija Gubec (pravim imenom Ambroz) spominje se 1556. Bio je vođa Seljačke bune 1573. Vjerovalo se da će Matija Gubec sići na zemlju i da će tada biti zadnji rat i konac svijeta. pa o njemu narod i u naše dane pripovijeda povijesne. 349. ali ga je vojnik ohrabrio i rekao mu da ide naprijed po njegovim savjetima.144 U toj su predaji i motivi biblijske provenijencije (konac svijeta. kaže predaja. staroga kako piše i uzeo po jednu šaku zlata sa svake hrpe. Tada se dignuo onaj starac i umirio vojsku. Zagreb 1997. Ponovno je vidio soldate na straži. etiološke i eshatološke predaje. Šezdesetih godina 20. Istvaffyju mučen užarenim kliještima. MH. Zaista. Čovjek je sa svake hrpe uzeo po jednu šaku zlata i vratio se natrag. Dok je on sabirao drva. Čovjek je nastavio dalje i došao u jedan grad te po soldatovim uputstvima našao jednu kuću u koju je ušao. godine. soldat mu je rekao da ne će lako proći kao prethodne dvije nedjelje. Kad se učinilo da će izići na treća vrata. a bilo je vojnika “više nego crvi na siru”. Kad je došao treće nedjelje. Po toj je predaji jedan čovjek išao na Mladu nedjelju u šumu ubrati drva. Po povratku mu je soldat rekao da dođe i iduće nedjelje. priredila Maja Bošković Stulli. živi i mrtvi – Sudnji dan). Uhićen je i odveden u Zagreb gdje je prema narodnoj tradiciji i M. Čovjek je nastavio put i opet ugledao drugoga vojnika koji je također stajao kao da je na straži. pred njim se pojavila silna vojska. Matija Gubec je u hrvatskoj tradiciji simbol borbe za slobodu. a za stolom je sjedio sijedi starac i šuteći nešto pisao.) Vidi: Usmene pripovijetke i predaje. pred njim se ukazao vojnik (soldat) koji je stajao kao da je na straži. a ona vojska bila je njegova zakleta vojska. Bio je to Matija Gubec. u selu Hižakovcu (Vrhovcu). Također se vjerovalo da će kralj Matija Gubec sa svojom vojskom izvesti pravi rat i da će se tada živi tući s mrtvima. g. mitske. U kući su bile tri hrpe zlata. Čovjek je poslušao. Vratio se i opet su mu soldati rekli da dođe i u treću nedjelju.Vođa Seljačke bune. I taj je vojnik dao savjete čovjeku i uputio ga dalje. 144 343 . str. SHK. eshatološki i povijesni motivi. (O Matiji Gubecu August Šenoa piše u romanu Seljačka buna.-350. stoljeća Nikola Bonifačić Rožin zapisao je predaju u kojoj se prepleću mitski. nije mogao izaći jer bi se pred njim pojavila kuharica. okrunjen užarenom željeznom krunom te raščetvoren. Čovjek se uplašio. kada je čovjek uzeo po šaku zlata i uputio se nazad.

On se sa seljaki spuntal na gospodu grofove. to je hazburska koruna.MATEJU SJELA KORUNA NA GLAVU No. tr on je pak ostal Matej kraljem. tu glavu 145 Isto. tr išal domuom. On je pak naganja! da te včele kraju. tamo je bilo prijestolje Gupčevo. je začel odganjat ovako z uotku. tr je ga zugnul. on je na lapti uoral. kralja su htili imat. str. njemu je siela na glavu. lebo ta koruna komu upadie na glavu. ai tata. Pak da na njega je to išlo. komu će koruna na glavu upast. Pokljem toga gospoda su napravili od kamena Gupčevu glavu i da mu se narugaju. A ja ću na želieznom plugi obiedvat. kad su rodici povidali. Ta žije još koruna. a Gupca su uhvatili i otpelali u Zagreb. A pak ti gospođini su si pripravili želiezne stole. a je mu to sjelo na glavu. on je bil siromak. I ta križ je od toga časa zugnut na toj koruni. to su bili gospođ ini. Tam gde su oni kameni na sred trga. 350. Ale uov sedljak. Ale pak najednuć je vidil da ruoj včel lieti. Tako je se zibral. kot ti na stolu želieznom. Slovačka) O MATIJI GUPCU Matija Gubec je bil seljak iz Stubice. To je bila ta koruna. on je ta križ na toj koruni udril. pak si je riekal: no.145 (Devinsko Novo Selo. Ali grofovi su seljake potukli. A pak oni su tamo jili. Kad s tu uotku je udril. A kad je uoral. korunu na glavi je imal. a ja ću si siest. Je si obrnul plug želiezni i na njega se siel. To ja znam od moje maljučkosti. obiedvali tr su čekali tu korunu. pa su ga za kaznu okrunili užarenom krunom na Markovom trgu. U Stubici je još velika lipa pod kojom je Gubec skupljal narod. ali još će dojti stara pravica! Onda su Gupca osudili na smrt i vubili. Kad su ga okrunili. 344 . on je rekel: – Sad ste okrunili mene i sa mnom sav narod. to je pamietka. A on je štimal da su to včele. a da pri želieznih stolah su se bavili. kaj je štel da muži budu svoji gospodari. a je to jako vrcalo. se odviezal. to je bil Matej kralj. a uon je ziel uotku želieznu ča š njom plug pucuje. ta će bit kraljem. Govorili su da se je proglasil selja č kim kraljem. viećinom mama. ona je v Bieči v muzeome. kot pčele. a najednuć je udril po tuom uotkom.

(Till Eulenspiegel bio je seljački sin iz sjeverne Njemačke koji je živio u 14. potisnuli Osmanlije iz Moslavine. uskočki vojvoda (? – Karlovac. godine u Varaždinu.). pored Lovrenčića. Uzalud je senjski kapetan svjedočio da mu je dao žito za njegove vojnike. Pomilovan je nakon pogubljenja.VII. iz narodne je predaje ušao u pisanu književnost i postao nadahnućem značajnih djela hrvatske umjetnosti. Optužen za krađu žita i pogubljen.su stavili nuz zemlju na vugel Markovog trga i Gospodske vulice. Kao kapetan ratovao po Albaniji. Slavko Mihalić i dr. pisali: Miroslav Krleža. Legendarna 146 Isto. *** Godine 1577. Onda će bit pravice i kruha na zemlji. osvojen je Bihać. a narod priča da če Matija Gubec još dojti. Istaknuo se u borbama za Klis i Petrinju u Dugom ratu (1593. Hrvati su 1591.146 (Zagreb) Petrica Kerempuh Petrica Kerempuh. Ivo Senjanin Ivo Senjanin (Ivan Vlatković). 345 . Još i sada tamo stoji. st.) U hrvatskoj su književnosti o Petrici Kerempuhu. Lik je iz hrvatske književnosti sličan pučkim likovima u europskoj književnoj tradiciji. Ali su dugo. dugo pokljem naši narodni ljudi tu Gupčevu glavu dignuli i stavili je više gore na onom vuglu. Godine 1592. da cucki na njega pišaju. Osmanlije su osvojili mnoga mjesta u Bihaćkoj krajini. posljednje hrvatsko uporište na Uni. pučki šaljivac. Bosni i Hercegovini i Hrvatskoj. poslije 24. str. g.-1606. današnja Ćirilometodska. 355.).-356. O njemu je sačuvana zbirka usmenih priča.1612. buntovnik i tribun. Prvi put se spominje u knjizi Jakoba Lovrenčića. tiskanoj 1834. satiričar. poput Tilla Eulenspiegela ili junaka pikarskih romana.

Uskoci su se povukli na uzvisinu i utaborili. i potukli osmanlijsku vojsku kod Čakovca.) sultan Osman II. Epu su nedostajala XIV. i XV. 147 346 . Noć.000 pretežito osmeračkih katrena abab. Zagreb 1980. Ivan Gundulić opjevao je taj događaj u povijesnom spjevu Osman. 17. Neki smatraju da je Gundulić i ta dva pjevanja završio ali da su se zagubila ili ih je pak Senat uništio bojeći se da će uvrijediti Turke. Gundulić spjev počinje stihovanim usmenim mudroslovicama: Ah. g. g. sve ćeš paka niže pasti. godine. Uzaludno su Mlečani jurišali misleći da su uskoci u utvrdi. napustili utvrdu. Senjski uskoci su 18. Vjekovite i bez svrhe 100 djela književnost jugoslavenskih naroda. a potom i osmansku vojsku. potukli mletačku. pjevanje koja je dopjevao Ivan Mažuranić. Hrvati su 1595. a sutradan nevrijeme spriječili su Mlečane da napadnu uskoke. Gundulić je to djelo pisao od 1621.-1648. oslobodili Petrinju. Mlečani su ih 23. Hrvatska je 1594. Uskoci su od drveta i životinjske kože napravili stazu. str.147 Osman je nastao pod utjecajem Tassova Oslobođenog Jeruzalema (1575. g. godine pa do svoje smrti.) sudjelovalo je 30 000 Hrvata. U tridesetogodišnjem protestantsko-katoličkom ratu (1618. g. sastavio Vlatko Pavletić. od Osmanlija oslobodili Klis ali su ga iste godine morali vratiti.). od Međimurja do Primorja obuhvaćala samo 16 800 četvornih kilometara. g. prosinca napali kod Ugljana. a na utvrdi ostavili štapove i kape kako bi zavarali Mlečane. Hrastovicu i Gore. privukli brodove. čiem si se zahvalila tašta ljucka oholasti ! sve što više stereš krila. Senjski su uskoci uz pomoć vojske iz okolice Splita 1596. *** POGIBIJA SULTANA OSMANA U bitci kod Hoćima ubijen je (1622. Spjev je komponiran od 20 pjevanja s oko 11. prosinca 1604.je bila obrana Siska 1593. MH.

Kolo od sreće u okoli vrteći se ne pristaje: tko bi gori. sad vrh sablje kruna pada. a tko car bi rob je sada. Na sviet izdala Jugoslavenska akademija znanosti i umjetnosti. Stari pisci hrvatski. To je na svoju ruku iz osvetničkih razloga učinio Rizvan-paša. Djela Iva Frana Gundulića. Krunoslava je odlučila obući se u ugarsko odijelo i poći u Carigrad kako bi oslobodila svoga zaručnika. 284. a tko doli. Na pregovore je poslao Ali-pašu koji je susreo Krunoslavu. Osman je bio prisiljen bježati prema Istoku kako bi prikupio nove snage i s njima ponovno udario na kršćanski Zapad. Sokolica je obećala da se više ne će boriti protiv kršćana pa se vratila Osmanu u Carigrad kamo je stigao i Ali-paša s ugovorom o miru s Poljacima. Sad vrh sablje kruna visi. zaručnicu turskoga sužnja Korevskog. gori ustaje. godine porazila vojska poljskoga kraljevića Vladislava. 148 347 .148 U spjevu je opjevan događaj u vezi s turskim sultanom Osmanom. str. Međutim. Krunoslava je usužnjena i pogubljena zajedno s Korevskim. kod kuće je Osman prihvatio da se oženi i sklopi primirje s Poljacima. Bez pomoći višnje s' nebi svieta je stavnos sviem bjeguća. Vladislav je spasio život turskoj junakinji Sokolici koja je bila zaljubljena u Osmana. satiru se sama u sebi silna carstva i moguća. U isto je vrijeme Kazlar-aga tragao za budućim Osmanovim ženama te je oteo lijepu Sunčanicu. eto je doli.nie pod suncem krepke stvari. sad na carstvo rob se uzvisi.-285. Njegovu je vojsku kod Hoćima 1621. a u visocieh gora vrhe najprie ognjeni tries udari. u Zagrebu 1877.

Hajdučiju i četovanje prvi put 1550. Do suprotstavljenih mišljenja dolazi jer su postojale četiri kategorije hajduka: Hajduci zulumćari (turski hajduci) činili su strašna zlodjela nad kršćanima. str.). Vrhunac djelovanja uskoka i hajduka bio je za vrijeme Kandijskog rata (1645. Uskoci su djelovali u skupinama na poticaj ili sa znanjem vlasti. Šeh Gaibija predvodio je “kupreške turske hajduke” koji su 4. odbili su napad Osmanlija na Vodice. došlo do pobune u kojoj je svrgnut Osman i ponovno ustoličen sultan Mustafa. Osman je izvrgnut ruglu i zadavljen. siječnja 1557. Gundulićev je osjećaj barokne pravde i “suda općenoga” odgovarao potrebama ilirizma. Jedni ih smatraju razbojnicima. Ivo: nav. a franjevce pobili. Oprečna su mišljenja o hajducima. Zagreb 1980. Uskoci su bili kršćani koji su iz Bosne i Hercegovine pobjegli od osmanske vlasti nastanivši se ponajviše u Dalmaciji. od Osmanlija oslobodili Topusko. MH. g. a hajduci su bili samostalni. a Osman se oženio Sokolicom i još dvjema Turkinjama. oslobađanje Korevskoga bilo je uvjet za mir s Poljacima. 100 djela književnost jugoslavenskih naroda.-1669. g. g. Sunčanica je uspjela pobjeći.Međutim.149 U Osmanu se prepleću povijesni. Gundulić je imao prethodnika u Marku Maruliću. HAJDUCI I USKOCI Padom Bosne i Hercegovine i Hrvatske u njoj se javljaju uskoci i hajduci. 149 348 . a drugi ih mistificiraju i glorificiraju. mitski i eshatološki svijet.Trideset Vodičana i Vodičanki 1646.150 *** Hrvati su 1638. spominje putopisac Zeno. U Carigradu je 1622. 97. g. 150 Frangeš. 17. dj. u Rami zapalili i opljačkali samostan. Na poticaj Mlečana uskakali su u susjedne hrvatske krajeve i borili se protiv Osmanlija. sastavio Vlatko Pavletić. pjevao je o neizbježnoj propasti turske tiranije a moglo se to primijeniti i na Austriju. str.

on joj je zaprijetio da ne će ni drugoga ljubiti i da će je od svatova oteti. Svatovi su iz Livna putovali preko Buškoga Blata. Okrene im barjak naopako. Zlo je nanijelo trgovca Stipu Tadina iznad Kambelovca koji je na dva konja u mješinama gonio vino i nastavio put kroz Petrovo polje. Aržanova. Roditelji blagoslove daju. Mujo sluša kako Stipan s obadvije ruke siječe Turke a ruka mu je deblja u mišici nego ženska noga pri bedrici. silno volio Anđu i maštao da će je poturčiti i dovesti u svoj dvor. 335. Maleta nije vidio stvora zgodnijega niti mu je srcu išta milije bilo od Anđe Bailove. Turčinu delibaši javio se Mujo. Svatova je bilo koliko je u godini dana. Tada je trgovac kazao Maleti da su svatovi Stipana Nakića puni zlata. Takav je. Nešto im se loše predočilo. Kad su ugledali Šibenik i more: 353. Sinjskoga polja. Pružila mu se prilika da je otme od svatova i tako ostvari prijetnju koju je izrekao Anđi. Bailovi su svatove častili nedjeljicu dana. Delibaša Stipanu Nakiću pripisuje mitsku snagu i junaštvo i upozorava Muju da je pamet izgubio jer da znade Nakića Stjepana ne bi ima ni u glavi sana. Krstaš i Selinu. bio harambaša Nikola Maleta koji je zaprosio Anđu Bailovu151 iz Livna. ture mlado i tješio ga da će na megdanu pogubiti Stipana Nakića. POGUBIO SVATOVE STIPANA NAKIĆA Postojali su i hrvatski i srpski hajduci razbojnici. a kad ga je ona odbila.HARAMBAŠA MALETA. nakita i para vode mladu od bosanskih strana. Starješina svatova zahvalio je na gostoprimstvu. Turčin nadalje Muji besjedi o Stipanu koji je prije šest godina porazio dvanaest tisuća Turaka. Svatovi Stipana Nakića i Anđe Bailove stigli su do vrela Vijanjac u Vinovu i odlučili ondje prenoćiti. a Anđinim roditeljima zahvalio je što su lijepo snahu odgojili. Radosnice niz lice padaju. To svatovim nije drago bilo. Kad je trgovac Stipe pogled bacio na brdo Gradinu pred njim se ispriječio harambaša Nikola Maleta s trideset hajduka i zatražio od njega da mu dade vino i rakiju. primjerice. 151 Ibro je. Puhnu vjetar s Velebita jako. 349 . također.

Svatovi su svladali hajduke i ubili ih dvadeset sedam.” Djever je nevjestu poslušao pa joj sabljom glavu otkinuo. Majka Anđi u pohode mora. a hajduci su skočili sa svih strana te su svatim sjekli glave po ledini. sve je došlo do sela Vinova. Kad je očuo pucnjeve trčao je do svojih svatova. Volim časno ovdje poginuti. Mislili su da su sigurni jer u blizini nije bilo Turaka. Žali majka nariče u bolu. I proklinje Maleta Nikolu. Jadne glave odsječene plaču. Cvrčci cvrče u noćnoj tišini. Mrtva tijela po ledini skaču.Svatovi su zaspali. San sanjaju svati po ledini. Djever i nevjesta su pobjegli s mjesta. Odsijeci mi moju rusu glavu. Za vrijeme pogibije svojih svatova Stjepan Nakić je bio u pivnici i pravio troškovnik. 350 . Maleti se prilika pružila. Pa je baci u zelenu travu. Kada se taj zločin dogodio u Vinovom strašan potres bio. Iz Drniša i Polja Petrova. “Zaklinjem te mlijekom od matere. Iz žalosnih Bajilovih dvora. a stražu nisu postavili. Crna krvca moja prosta ti je. Hajdučka se želja ispunila. Neg Maletu krvnika ljubiti. 479. Od nevjeste tvoje Anđelije. ali ih je sustigao Maleta i rekao Anđi da je prvoga pogubio Stjepana i da će ona biti njegova. Najzdanje se pročuše kočije. Maleta je djevera rasjekao na dvije polovine i pobjegao u Moseć planinu. 487. 564. Stjepan je izbrojio dvije stotine trideset ubijenih svatova. Kad je to čula nevjesta gizdava preklinjala je svoga djevera: 502. Maleta je prvi trgnuo zlatna jatagana. Cijela se Zagora u crno zavila.

575. koji su mu prah. st. Majka ljubi mrtvu Anđeliju. U tim su družinama bili zajedno Hrvati. Od XVII. g. Imao je liepu kitu od četrest i dva druga. Srbi i Muslimani. i obično stanovao u Vranić-planini više polja duvanjskoga. hladne vodice. Tko joj kćeri otkinuo glavu. str. Rođen u Duvnu. Rame do Visokog) sa svojim hajducima napao karavanu trgovaca od 400 ljudi i ubio 19 trgovaca. Split 2005. vitezovima Vučkovićima te o hajducima Mijatu Tomiću. Da mu sablja otkinula glavu. ovo je naš najglasovitiji junak u osamnaestom vieku. iskopaju u zemlji grobnice. koji i danas o njemu pjeva i priča. u Ravnom (na putu iz Splita preko Duvna. 570. Od žalosti na zemljicu pala. 152 *** Hajduci osvetnici borili su se protiv osmanske okupacije. Stojanu Jankoviću. HKD Napredak. Pita majka zelenu Dubravu. str. don Mijo Pavlinović u bilješci uz pjesmu o smrti Mijata Tomića piše: “Tomić Mihovio. Fratar ih je svetom vodicom natopio. snažni su bili muslimanski hajduci osvetnici. 214-234. Najprije su pokopali mladu a zatim svatove i hajduke. 153 Isto. On je imao svoje najvjernije jatake u Primorju u selu Drašnicama (kod Makarske).-56. Objašnjavajući to. Harambaša Abdurahman je 1639. Mijovil) Tomić Od svih narodnih junaka Mijat (Mijovil) Tomić najomiljeniji je kod naroda.153 Hrvati i danas kazuju povijesne predaje i epske pjesme o uskocima: Ivi Senjaninu. odbio se u hajduke od turskog zuluma. Kad je majka Anđu ugledala. pravu četu… Hercegovinom i Primorjem mnogo se o Mihatu pjeva i pripovieda. Narod plače i suze se liju. Književna i povijesna zbilja. olovo i opanke nabavljali. 54. Mijat (Mihat. Vidi: Marko Dragić. 195-198. Roši harambaši (Ivanu Bušiću) i Andrijici Šimiću.Kune majka tu hrđu gubavu. 152 351 . Stjepan Nakić je predložio da se kod Vijanjca.

– 75. njegov bi kum. U Orlacu (Raštanima donjim kod Mostara) nalazi se hajdučka pećina koju narod zove Pećina Mijata Tomića. piše Grabovac ovo: “Samo ovo oću spomenuti: kako posli Tomića Mijata iz Duvna nije bilo već pravoga ajduka niti će već ni biti. 155 Citirano prema: Stjepan Banović. Zagreb 1938. Lakomost Ilije Bobovca izdade kuma svoga. 154 Stjepan Banović. da je i danas poslovica: tko te pita za Mihatove konake. pa se podigao na Turke. o kojima nije govora.”155 Postoji mišljenje da je Mijata ubio azap (tur. Izdade ga Bobovac Ilija od Doljana. Martić-Jukićeva pjesma Mijat Tomić i kadija tešanjski spominje kako je Mijat Tomić po raznim stranama Bosne i Hercegovine gradio česme za putnike i prolaznike. kao i u Cvitu razgovora naroda i jezika iliričkoga aliti rvackoga (Mleci. Smrt Mihatova drugi nam je izgled. JAZU. lakomost nas izda Turčinu. za stvari. dj. Kad je živio Tomić Mijovil. tj. kojemu ne ostaje zašteđena nikakva svetinja: pa ga je zato narod i obljubio.pa i dolazili u četu: i nema vele godina da su se posmicale crljene ječerme. Rečeni poginu oko prvi(h) godina mira od Kandije. do svoje junačke slobode. Ne pitam te ja za Mihatove konake. kad su oni najokrutnije bjesnili po Bosni i po Hercegovini. 352 . – 1733.) od fra Filipa Grabovca. koje je on svojim prijateljima darivao.. 81. i tako ga je čuvao od svake izdaje. i on je najveće narodu omilio. u Zbornik za narodni život i običaje južnih Slavena. Cio život hajduka Tomića Mihata bio je najsjajniji izgled. 1. koji ne imadu ništa hajdučkoga. žandar) pa je kod epskoga pjevača došlo do zamjene glasa z u r. HAJDUKOVANJE U Hercegovini smatraju da je prezime Naletilić postalo tako što je nekoj djevojci “naletilo” Mijatovo dijete. sv.”154 Mijata Tomića nalazimo i u Erlangenskom rukopisu (1716. Pogibe malo prije žetve. (tko te pita za ono što se ne pristoji? Za ono što kazati nemaš? Za ono o čem nije govora?). To potvrđuju predaje koje se i danas kazuju. sapelo ga. pa otuda Arap. str. 1747. knjiga XXIX. pa i danas pod njim drži njeke naše liepe pokrajine. nav.. Na str. Mihat zakloni ženu u Primorje.). 486. str. jer je bio od onih hajduka. kako da se sveti poganskom zulumćaru narod. čega se ima najviše bojati podjarmljeni narod: lakomosti za blagom i za gospodstvom. 74.

subaša Suzice kadije. Livadu mu je pod turskim zulumom oteo Suzica kadija i naredio je Suzica kadija seljacima iz sela Kongore i drugih okolnih sela da kose livadu. puče šarak ko nebesko vrime i u prsa pogodi murata.Pjesme i predaje kazuju kako je Mijat-harambaša zimovao kod svojega pobre Kopčić Džafer-bega. ali ga ovaj ubije i. pa i čukundjedovina. Murate subaša. gdje je već tri zime zimovao i gdje mu je lijepo bilo u pobratima i kod pomajke k’o u mile majke.’ A Murat mu ništa ne odgovori. jer mu je duvanjski kadija Suzica preoteo dio očevine. jer ne nosi kosu na ramenu. To je krivo Turcima svatovima i jedan od njih natjera konja na Mijata. pobjegne noću u planinu i postane hajduk. i zatim. to ugleda tridesetak kosaca iz ruku im ispadoše kose. Zagreb 1933. mlado momče.156 Mnoge pjesme u narodu su opisane o ajduku Mijatu Tomiću. ali je Mijat. Bio je mladić od dvadeset godina. Nosio je na sebi bijele gaće i bijelu košulju. moja djedovina. Mijat Tomić bio je iz Duvna iz sela Kongore. Ivan je imo na Duvanjskom polju kosnicu livadu. svi ćemo glave pogubiti. hitar na nogama pa od sablje Mijat odskočio. a za pasom malu pušku. 156 353 . Mijat nije htio nositi kose. Čim je ugledo Mijata. Mijat je prid njega došo i reko mu: ‘Šta to radiš. Pade Murat na glavu u travu. koji je ucijenio bio sve Duvno. kad mu se gospodar ženi iz kasabe (Duvna ili Županjca) nosi barjak u njegovim svatovima. Kad je došo. 1. Druga predaja dovodi odmetnuće Mijata Tomića u hajduke u svezu s njegovim gospodarom begom Kopčićem. a da pred njima kosi Mijat Tomić. JAZU. iz očiju suze udariše: ‘Šta uradi Tomiću Mijate. žalosna ti majka dovijeka. kad su doveli djevojku u begovu kulu. 57.. U hajduke je Tomić krenuo u Vran planinu. Begovi Kopčići u: Zbornik za narodni život i običaje južnih Slavena. hitro manu i rukom i sabljom da prisiče Mijata Tomića. vidio je da livadu kosi trideset kosaca. a ti mi je danas oduzimlješ. a otac mu je bio Tomić Ivan. nego poteže sablju od pojasa. Poleće mu ruka do silaja. Na pleće mu pendže napravilo. ide umjesto svoga gospodara na mejdan zulumćaru Arapu. sv. knjiga XXIX. str.’ Ante Šimčik. a uz njih je bio Murat. zašto kosiš moju livadu? Livada je moja babovina. Po toj predaji Mijat čuva begove ovce do svoje dvadesete godine. Jabuku livadu. odmah ga je mislio prisić.

Od mene vam takav ultimatum. Ne bi Turci darivali kabanice da nije ajduk za jelom il’ za bukvom il’ za studenom stinom kamenitom. sin mu sina na mejdan pozivao. Koji ne će u Vran u planinu da tražimo pravo od Turaka. od rođene mu sestre sin. i biži. a kazao Franjo Tomić. Ne bi nikad Mijat pogino da sam sebe nije odo.‘Čujte me trideset kosaca povratka vam kući nema ni kućištu.’ To je čuo Klišanin Arap i odma otkinuo pucu sa prsiju (zrno kositra) i pripunio pušku. drago dite moje. Ubio ga Klišanin Arap iz puške ispod krova kad je sjedio pred kulom Bobovac Ilije. jedan drugom odsijecali glave. drži me. a u kući čedo ne plakalo. Takav ultimatum Mijat Turčinu stavi. To je bilo prvo društvo Mijatovo. Kad mu je kuma krvav rubac pokazala da je izdaja. Svakom Mijat novo ime daje. Budno prate kud prolaze trgovci i Turci i provode pljačku i zakone. Tute prostri divan kabanice. Tada su Turci odnijeli Levantu u Sarajevo i tu mu se gubi svaki trag. 1941. I opet je uspio reći: ‘Jezus Marija. Prvi bijaše Leventa Marijan. U njegovoj je družini bilo i muslimana i pravo- 157 U ožujku 2001. u Mostaru zapisala Ivana Kvesić. samo me može probit zrno kositra. 2001. prid kućom mu stado ne blejalo. Marijane. rođ. 354 . dok ga nije izdo kum Bobovac Ilija. gdje se kopčaju panciri i tu ga je arap iz puške pogodio. kad je nazdravljo.’ Te Mijat u Vran okrenu u planinu.’ Tako bi pobjego Marijan sa Mijatom da nije prijekim putem doletio Klišanin Arap i tu opalio iz puške i prisiko Marijanu nogu u koljenu. ukazala mu se tad jabučica pod vratom. Rkp. Zatvori Turcima klance te napravi počivališta i odmarališta pokraj puta da se mogu ljudi odmarati i popušiti lulu duvana. kuća mu se kućetinom zvala. u Mostaru. ko prolazi mora ostaviti žute madžarije. osveti me.157 Mijat Tomić spada među one plemenite hajduke koje je u planinu otjerao turski zulum. Dvadeset godina je ajdukovo po planinama dok nije izdaja došla. a u njoj mu pasja braća stala. onda ćemo Turke suditi i naučiti kako će se s nama ponašati. FF Mostar. on je reko: ‘Ne boj se kumo ne more me sablja presicat nit puška probijat jer je na meni sedam pancira. tako Mijat stvara četu i družinu. Što mu se u kući rađalo sve manito bilo. studentica kroatistike iz Mostara. A ko od vas u planinu ne će. a Mijatov grob se tu nalazi i za njega se zna i dan današnji. Kad je Mijat nazdravio Bobovcu Iliji i počeo piti iz čaše vino.

zašto kosiš moju livadu? Livada je moja babovina. pa i čukundjedovina. Sarajevo 1931. stoljeća u selu Brišniku kod Duvna. 31. kažu. Mijat je prid njega došo i reko mu: ‘Šta to radiš. str. subaša Suzice kadije. vidio je da livadu kosi trideset kosaca. 355 . Dalmaciji. Ivan Rangjeo je pomoću epskih narodnih pjesama pokušao rekonstruirati njegov životopis. Bio je mladić od dvadeset godina. Mijatov sestrić Marijan je ranjenoga Mijata pokušao odnijeti u Vran. Kad je došo. a otac mu je bio Tomić Ivan. i 1659.’ 158 159 Ivan Rangjeo. Pjesme o Mijatu Tomiću zapisane su u Bosni. Mijat nije htio nositi kose. godine izdajom trostrukog kuma Ilije Bobovca iz Doljana kod Jablanice (za kojeg moji kazivači kažu da je bio pravoslavac) za vrijeme vladanja Seidin-paše. Narodne pjesme o Mijatu Tomiću. a za pasom malu pušku. POGIBIJA MIJATA TOMIĆA Postoji 28 pjesama koje govore o smrti Mijata Tomića. odmah ga je mislio prisić. Hercegovini. Tu se. Mijat Tomić bio je iz Duvna iz sela Kongore. Ivan je imo na Duvanjskom polju kosnicu livadu. Murate subaša.slavaca. a uz njih je bio Murat. Anđelko Mijatović.159 Mnoge pjesme u narodu su opisane o ajduku Mijatu Tomiću. Narodne pjesme o Mijatu Tomiću. a ubio ga neki Arapin. U 19 pjesama se govori da je Mijata izdao njegov kum Ilija Bobovac. a ti mi je danas oduzimlješ. ali je Mijat izdahnuo pod Sovićkim vratima. moja djedovina. Ubojica je bio Hadžizukićev rob (Arap) ili azap (žandar). Livadu mu je pod turskim zulumom oteo Suzica kadija i naredio je Suzica kadija seljacima iz sela Kongore i drugih okolnih sela da kose livadu. Čim je ugledo Mijata. Slavoniji. godine ili svakako između 1656. nalazi grob hajduka Mijata Tomića. a desetak ih je tiskano i u 8. knjizi edicije Hrvatske narodne pjesme. na njivi Pošćeci. Nosio je na sebi bijele gaće i bijelu košulju. Sinj-Duvno 1985. a da pred njima kosi Mijat Tomić. jer ne nosi kosu na ramenu. Predaje i pjesme kazuju zatim da je mali Marijan uspio osvetiti Mijata ubivši “Arapina” u duvanjskoj župi u mjestu Jankovac. a poginuo je 1656.158 Nakon svega ovoga može se zaključiti: Mijat Tomić se rodio oko početka XVII.

Koji ne će u Vran u planinu da tražimo pravo od Turaka. ali je Mijat. i biži. ukazala mu se tad jabučica pod vratom. Marijane. kad je nazdravljo. žalosna ti majka dovijeka. Od mene vam takav ultimatum. ’‘Čujte me trideset kosaca povratka vam kući nema ni kućištu. Kad je Mijat nazdravio Bobovcu Iliji i počeo piti iz čaše vino. sin mu sina na mejdan pozivao. drži me. to ugleda tridesetak kosaca iz ruku im ispadoše kose. To je bilo prvo društvo Mijatovo. kuća mu se kućetinom zvala. Tute prostri divan kabanice. osveti me. puče šarak ko nebesko vrime i u prsa pogodi murata. Kad mu je kuma krvav rubac pokazala da je izdaja. A ko od vas u planinu ne će. Pade Murat na glavu u travu. Svakom Mijat novo ime daje. hitar na nogama pa od sablje Mijat odskočio. Poleće mu ruka do silaja.’ Tako bi pobjego Marijan sa Mijatom da nije prijekim putem doletio Klišanin Arap i tu opalio iz puške i prisiko Marijanu nogu u 356 . gdje se kopčaju panciri i tu ga je arap iz puške pogodio. dok ga nije izdo kum Bobovac Ilija. jedan drugom odsijecali glave. Budno prate kud prolaze trgovci i Turci i provode pljačku i zakone. mlado momče. Na pleće mu pendže napravilo. hitro manu i rukom i sabljom da prisiče Mijata Tomića. drago dite moje. ko prolazi mora ostaviti žute madžarije. Takav ultimatum Mijat Turčinu stavi. Ne bi Turci darivali kabanice da nije ajduk za jelom il’ za bukvom il’ za studenom stinom kamenitom. I opet je uspio reći: ‘Jezus Marija.A Murat mu ništa ne odgovori. onda ćemo Turke suditi i naučiti kako će se s nama ponašati.’ Te Mijat u Vran okrenu u planinu. a u njoj mu pasja braća stala. Što mu se u kući rađalo sve manito bilo. nego poteže sablju od pojasa. a u kući čedo ne plakalo. Zatvori Turcima klance te napravi počivališta i odmarališta pokraj puta da se mogu ljudi odmarati i popušiti lulu duvana.’ To je čuo Klišanin Arap i odma otkinuo pucu sa prsiju (zrno kositra) i pripunio pušku. Ubio ga Klišanin Arap iz puške ispod krova kad je sjedio pred kulom Bobovac Ilije. Ne bi nikad Mijat pogino da sam sebe nije odo. Dvadeset godina je ajdukovo po planinama dok nije izdaja došla. samo me može probit zrno kositra. svi ćemo glave pogubiti. on je reko: ‘Ne boj se kumo ne more me sablja presicat nit puška probijat jer je na meni sedam pancira. iz očiju suze udariše: ‘Šta uradi Tomiću Mijate. prid kućom mu stado ne blejalo. od rođene mu sestre sin. tako Mijat stvara četu i družinu. Prvi bijaše Leventa Marijan.

5. odbijeni su od Splita. g. drama i mikrostrukture. Trideset Vodičana i Vodičanki 1646. g. (O Mletačko-turskom ratu bilo je govora u poglavlju Povijesne pjesme. a Mijatov grob se tu nalazi i za njega se zna i dan današnji. Sarajevo 2005. Tada su Turci odnijeli Levantu u Sarajevo i tu mu se gubi svaki trag. silovito napali Šibenik i Split. Andrija Kačić Miošić u Razgovoru ugodnomu navodi da su Nakići pod mletačko okrilje. *** Knezovi i vitezovi Vučkovići Vučkovići su potomci duvanjske obitelji Nemanović. str. gdje su postali prvi mletački četovođe. odbili su napad Osmanlija na Vodice. a 1648. 160 357 . 522. 114. Solina i šibensko-zadarskog zaleđa.) Osmanlije su 1647. pa su poput pravih vukova junački tukli Turke u više od petnaest okršaja. kako bi ih spasio od osmanlijske odmazde nakon poraza pod Bečom 1684. g. g. 161 Andrija Kačić Miošić.. Miljanići.koljenu. 133.-1669. Hrvatska književnost Bosne i Hercegovine u 100 djela. Spominju se 1506.161 Petar Bakula piše da Vučkovići nisu mogli podnositi turski zulum pa su pribjegli u mjesta pod vlašću Mletačke republike. g. str. Klisa. Razgovor ugodni naroda slovinskoga. Mandušić. str. Glavni junak najdulje hrvatske usmene epske pjesme Ilija Primorac bio je zarobljen u tom ratu. Uz velike su gubitke odustali od Šibenika. Milković i Janković. Reljković. 162 Hercegovina prije 100 godina ili Šematizam fra Petra Bakule. U tom ratu istaknuli su se zapovjednici: Sorić. MH.) Osmanlije su potisnuti iz Makarskoga primorja. zajedno s mnogim kršćanima doveli “pridostojnu kuću Vučkovića. HKD Napredak. Fra Pavao Vučković bio je jedan od Hrvatska usmena književnost Bosne i Hercegovine: proza. Matija Antun Satir iliti divji čovik (priredio Josip Vončina) Zagreb 1997.1735.162 Potomak Vučkovića je i legendarni fra Pavao Vučković (1658. Poljica. g.160 *** U tursko-mletačkom Kandijskom ratu (1645.) koji je organizirao bijeg Ramljaka i Duvnjaka u Cetinsku krajinu i Dalmaciju 1687. Mostar 1970. iz koje izađoše vrsni na oružju vitezovi”. priredio Marko Dragić. knj.

(O Vučkovićima će biti još riječi. VIII. godinu. g.. Školski vjesnik. 164 Stjepan Štrodl-Srijemac. a Turci se poplaše i pobjegnu ne osvojivši Spljeta. zavela je Topal-pašu te zapalila barutanu žrtvujući svoj život za slobodu Poljica. (Neki povjesničari taj događaj lociraju u 1530. kada su malobrojni branitelji. g. od Osmanlija herojski obranilo Marinu kod Trogira. Uz velike su gubitke odustali od Šibenika. ali ona je rekla da će doć i da joj je vrlo drago šta ju je ovi zva. Njena momak se bunija. g. O fra Pavlu Vučkoviću piše Ivan Aralica u romanu Put bez sna. odbijeni su od Splita. kad na jedan put pred kulom proviri ispod svakog kamena po kalpak kršćanskoga vojnika. Ona je ušla u njegov šator u kojem je bila i njihova sva municija i taj glavni Turčin. Kad su Turci osvojili Kostanje. zavela je Topal-pašu te zapalila barutanu žrtvujući svoj život za slobodu Poljica. ožujka 1648. a 1648. 1901. obranili Sinj od mnogobrojnih osmanlijskih vojnika. (Neki povjesničari taj događaj lociraju u 1530. 452-453. O Vučkovićima je i sada živa tradicija. 163 358 . silovito napali Šibenik i Split.zapovjednika obrane Sinja 1715. ožujka 1648. g.) Obrana Splita Osmanlije su 1647. Kada su Turci osvajali Solin. taj glavni Turčin je vidija Milu i kako je bila puno lipa. u kojoj je bilo nešto malo kršćanskih branitelja. g. U čast na tu pobjedu od tada se trči Sinjska alka. 164 Mila Gojsalić Hrvatska heroina Mila Gojsalić 27. str.. g. Dalmaciju i Hercegovinu za jedanaest dana. naredija je da mu je dovedu. Mile je uzela Hrvatska heroina Mila Gojsalić 27. Ovi od straha pred golemom turskom silom počeše se moliti svetom Dujmu i ostalim zaštitnicima grada Spljeta.) Mile Gojsalić je velika poljička junakinja. Sarajevo. Đački izlet u Bosnu. došli su do pola puta u Split do 163 kule . uz čudotvornu pomoć Gospe Sinjske. godinu.) Trideset je žena 1657.

g.09. a nakon očeve smrti Studentici Filozofskoga fakulteta u Splitu.1933. 1621.) potomak je “plemićke obitelji Šubić-Zrinski. sv. FF Split. kazala Marija Ćurlin (djev. praunuk legendarnoga sigetskog branitelja Nikole Šubića Zrinskog. 5. muž Katarine Frankopan. Kako se Turci nisu imali više s čim borit. PETAR ZRINSKI I FRAN KRSTO FRANKOPAN Petar Zrinski (Vrbovec.baklju i zapalila sve.165 (Srijani) Trideset je žena 1657. rođena 26. 165 359 . Zajedno s bratom Nikolom školovao se kod gradačkih isusovaca” i u slovačkoj Trnavi. Periš. polusestre Frana Krste Frankopana.) posebno se istaknuo ban Nikola Zrinski. od Osmanlija herojski obranilo Marinu kod Trogira. 2004. 1671. i šator i Turke i municiju. morali su pobić ća. u Srijanima). – Bečko Novo Mjesto. g. u Srijanima 2004. Rkp.-1664. Sanji Markić. ali i sebe je žrtvovala za Poljica. Spomenik Mili Gojsalić *** U Habsburško-turskom ratu (1663.

Za Frankopanom su u Bečkom Novom Mjestu ostali brojni rukopisi. Petar Zrinski. IV.) djetinjstvo je proveo u Italiji. krenuo u Beč kako bi od cara izmolili oprost. kod Perušića. urednici: Dunja Fališevac (Starija hrvatska književnost). Uhićeni su i osuđeni na smrt odsijecanjem glave što je izvršeno 30.). Glavni je sadržaj toga povijesnoga epa u petnaest pjevanja Opsada sigecka. str. To se Nikolino djelo smatra klasičnim djelom mađarske književnosti. str. kod Jurjevih stijena. Dijačke junačke (8 usmenih epskih pjesama). autor koncepcije Krešimir Nemec. 1671. 807. 1655. st. 167 166 360 . Poljacima i na kraju Turcima poraziti apsolutističkog austrijskog cara Leopolda I. Velik je Frankopanov doprinos hrvatskoj usmenoj književnosti. Preveo je s mađarskog jezika djelo svoga brata Nikole Adrianskoga mora sirena (1651. Krešimir Nemec (Novija hrvatska književnost). travnja 1671. (Nikola Zrinski je poginuo u lovu na veprove kraj Čakovca. IV. Turci su prokazali urotu. Zrinski je sa šurjakom Frankopanom 13. 167 Fran Krsto Frankopan (1643? – Bečko Novo Mjesto. Dubravko: nav. Vjerojatno 1658. Godine 1664. Školska knjiga Zagreb 2000. Prvo mu je poznato djelo Divoto pianito (1656. U tom smislu golem je doprinos dao zbirkom poslovica Sentencije vsakojaške i Jelčić. smrtno ranio vepar (divjak). 1663. izabran je iste godine za hrvatskoga bana. U savezništvu s Mlečanima istaknuo se u borbi protiv Turaka: u Dalmaciji 1654. g. 1670.putovao je u Italiju. nećakinjom kardinala Barberinija čija je obitelj u prvoj polovici XVII. Darko Novaković (Hrvatski latinizam). godine. Uhićeni su i osuđeni na smrt odsijecanjem glave što je izvršeno 1671. ogulinski kapetan. Sudionik je urote. Francuzima. Nakon Nikoline pogibije. To je prigodna elegija o kipu Djevice Marije prenesenu s Trsata u Loreto. godine oženio se Giuliom di Naro. u: Leksikon hrvatskih pisaca. Bio je: plemić. kojega je 1664. a u kojoj je sudjelovalo i nekoliko mađarskih plemića i crkvenih velikodostojnika. krenuo u Beč kako bi od cara izmolili oprost. dj. dala papu Urbana VIII. U vojsci Petra Zrinskoga sudjelovao je u borbama protiv Turaka. Frankopan je sa zetom Petrom Zrinskim 13. J(osip) V(ončina) i D(unja) F(ališevac). 1670. godine. pjesnik. Najznačajnije mu je djelo Gartlic za čas kratiti (zbirka 18 vjerskih i 109 svjetovnih pjesama). 107. Stolovao je u Ozalju.. Služio se čakavštinom u koju prodiru kajkavski i štokavski. pristupio je protuhabsburškoj uroti koju je vodio Nikola Zrinski.). “Je li ta smrt namještena? Je li to političko ubojstvo smišljeno u Beču?”)166 Urotom se htjelo s Mlečanima.

a s njima i Hrvatsku.. protjerao je Turke iz Gračaca. – 1925. Mletačka ga je vlast odlikovala naslovom “kavaliera” i dodijelila mu u feud imanje u Ravnim Kotarima.. poslije vjekova možda. Pisao je i pjesme erotskog sadržaja.). Jezik njegovih djela pripada jeziku Ozaljskoga kruga. 224. Predaja o tome uskoku govori kako “je poslao nekog Grgu Antunića s vojskom na Gabelu.I naći će se. oteo je sa Smiljanićem Zvonigrad i Rakovnik. koji se istaknuo u Kandijskom ratu. od cvijeta do cvijeta ići će tajanstveni šapat o veljim osnovama i pokopanim nadama i o jadu. Pjesmom Ženidba Janković Stojana koristio se francuski pjesnik Lamartine u svojemu spjevu La Chute d’ un Ange. godine). Higin Dragošić u svojoj tragediji Posljednji Zrinski piše o posljednjem Zrinskom. str. Školska knjiga Zagreb 2000.168 U Bečkom Novom Mjestu 30. U Morejskom ratu uspješno je ratovao u Lici. komu primjera nema . tko će govor cvijeća razumjeti te priču tu ispričati narodu (…) Stojan Janković Ne zna se točno kada je rođen glasoviti uskok Stojan Janković. 168 361 . 119. Ivanu sinu Petra Zrinskoga koji je u Beču pokušao osvetiti oca. travnja 1671. kad blagi mjesec po hrvatskim poljanama razlije svoje bajno svjetlo. g. Godine 1666. Međutim. u: Leksikon hrvatskih pisaca. pogubljeni su Petar Zrinski i Franjo Krsto Frankopan. prodro u Liku do Ribnika i osvojio kulu u Lapcu. Pomažući carsku vojsku. Prevodio je Moliérea. U njegovoj je poeziji stih usmenih epskih pjesama (4+6). oslobodio Kotare od Turaka (1688.. Godine 1685. Darko Novaković (Hrvatski latinizam).169 Sudjelovao je i u oslobađanju Sinja (1686.zbirkom zagonetaka Zganke u kojima se nalaze i one opscenog sadržaja. dospio je u tamnicu u kojoj ga posjećuje majka koja mu govori da hoće da ih satru. urednici: Dunja Fališevac (Starija hrvatska književnost). da je spali i da onda dođe k Mostaru gdje Fran Krsto Frankopan. 1925. zarobljen je i odveden u Carigrad odakle nakon 14 mjeseci bježi. Z(oran) K(ravar). Potresne su i vizionarske riječi njezine zadnje riječi: Za svake tihe noći. Zagreb. str. Opjevan je u mnogim narodnim pjesmama. Krešimir Nemec (Novija hrvatska književnost). 169 Znameniti i zaslužni Hrvati 925. autor koncepcije Krešimir Nemec.

Sinju. koji je već bio u Mostaru. isječe pred džamijom četrdeset Turaka. Sa sobom su ponijeli čudotvornu Gospinu sliku koja se od tada nalazi u Sinju (Čudotvorna Sinjska Gospa). 171 Isto. Dugo je narod u Hercegovini pripovijedao o pogibiji Stojana Jankovića: Došavši u Gorance. Antunića. Pjesma o tome četovanju i pogibiji Stojana Jankovića pjeva o tome kako je Stojan poginuo upravo na Duvnu. Stojan Janković je zapovjedio Mati Daničiću da ide uz Neretvu pa preko Mostarskog blata i Rakitna prema samostanu u Rami na Šćitu. Pavlu Mandušiću je zapovjedio da ide uz Neretvu prema Konjicu i odatle prema samostanu na Šćitu. Spalivši Antunić Gabelu. ispade iz grive zmijičak. Tada je Mate kapetan pozvao u Sinj Stojana Jankovića iz Kotara. Ne dočekavši Stojan. Matu Daničića iz Primorja i Pavla Mandušića iz Otoke. htjede Stojan malo otpočinuti.173 Pogibiju Stojana Jankovića opisao je Ivan Aralica u romanu Put bez sna.-79. te mu vojsku razbiše tako da se morao vratiti. 71. pa kada se Stojan probudio. okupivši se u Sinju. Sarajevo 1969. dotle mu je momak timario konja.. Svaki je od njih skupio po tristo momaka te su. kolovoza 1687. godine. II./1970. – 73.će se ujediniti. i dok je on počivao. 69. a momak ga ubije. Tako su od turske sablje spašeni ramski franjevci sa svojim pukom koji su bili prisiljeni napustiti stoljetna ognjišta naselivši se u Trilju. XXIV/XXV. reče mu što se dogodilo. Vlajko Palavestra. Sarajevo 1925. Narodne pripovijetke i predanja u okolini Lištice. str. ramski gvardijan Stjepan Matić zatražio je od sinjskog providura Mate kapetana da spasi ramske redovnike i puk. 352. kaže legenda. str. Junačke pjesme iz Bosne. krenuo je prema Mostaru.171 Godine 1687. sv. 170 362 . izd. POGIBIJA STOJANA JANKOVIĆA Stojan Janković je. Stojan Janković je izvršio poznati pohod na Mostar. u pohodu za oslobađanje ramskoga naroda. Dok ga je timario. 173 Isto.172 O tome je događaju spjevana epska pjesma (285 stihova). Čuvši Stojan da je zmijičak ubijen. ali ga na putu dočekaše katolici Blaževići i Arapovići. 352. Stojan je krenuo prema Kupresu pa preko Uskoplja na Mejnik kod Uzdola i odatle prema samostanu. poginuo 23. i Ravnim Kotarima. te se vrati preko Goranaca kući u Kotare. str. krenuli prema Rami. 172 Marijan Šunjić. NS. GZM BiH. str.”170 U ljeto 1686.

Adem Handžić. Nikola Lašvanin. tako i bi. jer inače ne ćete živi kroz Livno proći. Husein Đogo. uništeno je oko 200 sakralnih objekata. Franjo Šanjek i dr. godine ugarski kralj Matijaš Korvin (sin legendarnog Janka Sibinjanina / Janoša Hunyadia) sa sjevera i Vladislav Hercegović (sin hercega Stipana Vukčića Kosače) s juga izveli su protuudar na osmanlijske snage oslobodivši više gradova. Na Lipi. Ivo Andrić. 352. Nakon pada Bosanskoga kraljevstva Osmanlije često upadaju u hrvatske zemlje te Kranjsku. 132. Hazim Šabanović. Zagreb 1996. Herceg Novi je zadnje hercegovačko uporište. Dominik Mandić. str. Gnusno je bilo tzv. Nedim Filipović. kao da sam živ. Ferdo Šišić. str. Emile Haumant. Sarajevo 1969./XXV. U jesen 1463./70. Kako Stojan reče. NS. vršeno je nasilno islamiziranje.175 Iznimno je težak bio i Danak u krvi – odvođenje kršćanskih djevojaka u hareme a mladića u janjičare. Kasim Gujić. Iz riznice hrvatske povijesti i kulture. godine opustošili Turopolje i okolicu Križevaca a u ropstvo je odvedeno 14 000 stanovnika. Jako Baltić. jer nitko ne smjede na vojsku udariti bojeći se Stojana. dočeka ga Turčin te ga iz puške ubije. sv. XXIV. GZM BiH. kaže mitska predaja. Hamid Dizdar. nu čuvajte me dobro na konju. a drugovi mu privezavši ga na konja i pokrivši ga crvenom kabanicom. Šukrija Kurtović. Bono Benić. Safvet-beg Bašagić. Osnovana je Jajačka banovina sa sjedištem u Jajcu i Srebrenička banovina sa sjedištem u Srebreniku. Narodne pripovijetke i predanja u okolini Lištice. Školska knjiga. Korušku i Štajersku razarajući ih i odvodeći mladiće i djevojke u sužanjstvo. 175 O tomu u svojim djelima između ostalih pišu Pavao Ritter Vitezović. Martin Đurđević.reče vojsci: “Ja ću poginuti. U prvim je godinama od zuluma osmanskoga u Hrvatsku i druge zapadnoeuropske zemlje izbjeglo oko 400 000 Hrvata katolika. agom ili pašom.. godine Počitelj. Mehmed Handžić. U Hercegovini je glavno hrvatsko uporište do 1471.176 Vlajko Palavestra. 174 363 . Vjekoslav Klaić.174 EPOHA OSMANSKE VLADAVINE Nakon pada Bosanskoga kraljevstva nastupilo je 415 iznimno surovih godina osmanske vlasti. Pravo prve bračne noći po kojem je kršćanka morala prvu bračnu noć provesti s begom. kod Duvna. prođoše sretno kroz Livno. Osmanlije su 1474. 176 Anđelko Mijatović.

177 364 . siluju žene pred njihovim muževima. Uz rušenja crkava uvijek su vezane patnje. ratnici i činovnici. stradanja i progoni Hrvata.-176. Etnička povijest Bosne i Hercegovine. o čudotvornim slikama i kipovima. biskupskih izvještaja i drugih pisanih izvora dade se utvrditi. Benedikt Kuripešič 1530. kao nepotreban plijen. Sabrana djela 5. Kada se arheološki istraže mnogobrojne ‘crkvine’ po svoj zemlji. o civilnim objektima sazdanim od crkvenoga kamenja. ubijaju pred djecom i unučadima. g. je u diplomatskoj misiji. koji su Treći su narod pravi Turci. Anđelko Mijatović. da je na prostoru današnje Bosne i Hercegovine prije turskoga osvojenja bilo podignuto preko 200 katoličkih crkava. taj će se broj znatno pomnožiti.”178 Život s Turcima i pod Turcima bio je glavna tema narodnim pričama. Prvo su starosjedioci Bošnjaci. Već pet i pol stoljeća žive predaje i legende o porušenim crkvama. s velikim tiranstvom vladaju objema prije spomenutim narodima. Školska knjiga. str.(…) Drugo su Srbi. 178 Dominik Mandić. str. 175. proputovao Bosnom i između ostalog zapisao: “U spomenutom kraljevstvu Bosni rimo-kršćanske vjere. zapisao je da je svojim očima gledao kako Turci otimaju djecu s majčinih grudi. starce i starice. kršćanskim podanicima. samostanima i župnim kućama. o starim grobljima.*** Splitski nadbiskup Bernardo Zane 1512. o grobovima hrvatskih mučenika i mučenica. ZIRAL. “Na osnovi papinskih pisama. koje oni zovu Vlasima. o džamijama na temeljima crkava. Sve to ostalo je i u pisanim dokumentima i u narodnom pamćenju. ubijenim biskupima. Iz riznice hrvatske povijesti i kulture. o crkvenim zvonima. Ti naročito.”177 STRADANJA SAKRALNIH OBJEKATA I PREDMETA Ostatci sakralnih objekata i predmeta do današnjih dana svjedoče o živom kršćanstvu na ovim prostorima još od starokršćanskoga doba. svećenicima i časnim sestrama. Zagreb 1996. (…) našli smo tri naroda i tri vjere. 89. o svećenicima. služenju svetih misa. Toronto-Zürich-Roma-Chikago 1982. g.

Uzrok ponovnom rušenju sutješkoga. Čitav sutješki samostan. kreševskoga. Crkva. izuzevši crkvu. Svake je noći neki osmanski pojedinac. niti napadima janjičara. godine. visočkoga. Crkvišta. Crkvica. 179 Sutješki samostan Samostan svetog Ivana Krstitelja u Kraljevoj Sutjesci ili Banovu Dvoru. godine Turci do temelja razorili “tako da na njemu nije ostao ni kamen na kamenu”. Crkovište. za koje predaje kažu kako se tu nekoć nalazila crkva. Takvi su primjerice lokaliteti Crkvine. Godine 1596. 21-116. U to vrijeme nastalo je silno progonstvo katolika Hrvata. 365 . Mala nakladna kuća Sveti Jure. Prema turskim izvorima sutješki je samostan zapao u najveću bijedu 1682. kao i samostanski namještaj i sve drugo što je vrijedilo. Nisu mogli uzdržati samostan i u njemu živjeti: nisu mogli odolijevati turskim globama. ponovno je stradao u požaru i bio sravnjen sa zemljom 1658. Sagradili su ga ondašnji Hrvati katolici. plativši 900 krunskih zlatnika turskim upravnicima.Često su predaje poticale povjesničare i arheologe kako bi ispitivali određeni lokalitet. bio je u tome što starješine konjičkoga samostana nisu tadašnjem kadiji htjeli na dar dati pijetla ili neku ribu zvanu “glavatica”. crkveni namještaj. Samostan su 1524. Deset kamenih mačeva. nastao je na samome početku provincije Bosne Srebrene. fojničkoga i konjičkoga samostana. godine. Tada su franjevci morali dati u zalog: sveto posuđe. godine. Sutješki su ga franjevci ipak ponovno sagradili 1664. ili nekoliko njih koji su prolazili ovuda 179 Vidi: Marko Dragić. Neki franjevci su pobijeni. str. sazidali na istome mjestu samostan s prvobitnim imenom. po predaji i po sačuvanim rukopisima. Crkve. Taj kadija je došao u Bosnu pa je turskom caru u Carigrad napisao pismo kako ga vodi revnost za Muhamedov zakon te kako muslimanska vjera u Bosni nikada ne će moći biti čvrsta i čista ako se spomenuti samostani ne poruše. a tijekom vremena proširio kralj Tomaš. a neki su morali pobjeći. Velik je broj takvih lokaliteta na kojima su arheolozi nakon iskapanja našli ostatke negdašnje crkve. Morali su izvaditi i sve brave na samostanu kojima su se vrata zaključavala i prodati ih. franjevci su. Baška Voda 1999.

Konačno su se vratili u njega. Bono Benić. rođenog 1946. 106. – 107. D. godine prema kazivanju Ambroze Kelave iz Vojkovića. prenoćivao u samostanu čineći mnoge bezobrazluke i razna zlodjela. 95. međutim. Sarajevo 1979. te idući od kuće do kuće pružali duhovnu pomoć svojim vjernicima. Kod križa postoji velika kamena 181 ploča. Svim su se silama trudili otkupiti sveto posuđe i pribor. U samostanu je noću stražario neki svjetovnjak da ga neprijatelji ne bi zapalili. Rkp. Crkvu su Turci srušili. Ljetopis sutješkog samostana. 180 KRIŽ U ROŠKOM POLJU U Roškom Polju je bila crkva sv. str. stalno zlostavljali. dobili su dopuštenje od paše da otvore samostan i crkvu. Fratri su otišli stanovati u obližnja sela. ali bi se on uvik ujutro pojavio isti i cil. godine. Turci nekoliko puta razbijali križ. 180 366 . Konačno su franjevci za novac dobili dopuštenje od bosanskoga paše da iziđu iz samostana. ali križu nisu nikada mogli nauditi. FF Mostar 2003. IRO “Veselin Masleša”. Ilije s dosta velikim kamenim križem. često ih tukući i kod samoga oltara. Turci su ih. – 96. Kako bi se sačuvali od neprijatelja. iako je bio prazan. kada su krune sklopile mir i vremena se poboljšala a broj franjevaca povećao. Izišli su prema danoj dozvoli i za sobom zatvorili samostanska vrata i svuda uokolo podigli ogradu od visokog trnja te sa svih strana zagradili pristupe.preko (Kraljeve) Sutjeske. oblačili su se u seljačka odijela. str. Sakupljali su milostinju i natjecali se tko će više pridonijeti radeći na toj zadaći. 181 Danijela Ančić zapisala je u Vojkovićima kod Tomislavgrada 2003. Nakon gotovo sedamnaest godina rata.

kada je veliki požar uništio čitavo Jajce. po predaji. ostadoše lokaliteti Zvonaruša. građani Jajca. Pretpostavlja se da su i ti posjedi prije Turaka bili franjevačko vlasništvo. Od tada do danas. godine proglašena je spomenikom kulture i dana na čuvanje Zemaljskom muzeju u Sarajevu. Zvonigrad. Džamija je nekoliko puta gorjela. Osmanlije su ih nazivali šejtanskim spravama zabranjujući im da zvone i naređujući da se skinu. nisu uspjeli u svojoj nakani da vrate ruševinu u nekadašnje franjevačko vlasništvo. lipnja 1658. 280. Sarajevo 1972. pak. godine ruševina je ostala bez vlasnika.CRKVA SVETOG LUKE U JAJCU PREGRAĐENA U CAREVU DŽAMIJU Velik broj katoličkih crkava Osmanlije su pretvorili u džamije. ili su. lipnja 1892. pa su s prihodima od tih imanja održavali zgradu. godine. pa je car u Jajce poslao vojnike koju su se smjestili u njegovoj džamiji. Hrvati su skidali crkvena zvona i zakopavali ih u zemlju ili bacali u ponore kako ih Osmanlije ne bi našli i uništili. osmanlije su Crkvu sv. U popravku džamije zazidani su stari prozori te je izgrađen novi mihrab. Dobri pastir. Srednjovjekovne crkve u Jajcu. Bilo je to u vrijeme pobune koju je vodio Husein Gradaščević protiv središnje vlasti u Carigradu. Zvonarevo i sl. O njoj su se brinuli članovi obitelji Karahodžić iz Bulića koji su zbog toga dobili posjede u Bulićima i Podhumu. Zakonom od 27. Zemaljska je vlada ruševinu upisala u zemljišne knjige kao javno dobro pod pokroviteljstvom Zemaljskog muzeja. godine. od kamena srušenih crkava gradili džamije i svoje utvrde. Hondavenkjarova džamija. Austrijskom okupacijom 1878. godine. Izloženi čestim progonima i pogibeljima. 182 367 . Luke pregradili u džamiju i otada je služila kao carska. a u imovinsko-pravnim odnosima kao posjed vakufa. str. 182 Juraj Kujundžić. Nakon konačnoga pada Jajca 1528. Tada se jajački kapetan stavio na stranu Huseina Gradaščevića. Crkvena zvona zauzimaju posebno mjesto kod Hrvata katolika. Ponovno je nastradala 1832. Posebno je stradala 15. Nepažnjom tih vojnika došlo je do požara u kojemu su od zgrade ostali samo zidovi. Hrvati.

str. a onima koji su mu se smijali reče: Smijite se. Martin je našao križ i počeo ga čistiti sa štovanjem. Nakon tri dana u strašnim je mukama ispustio dušu. Biskup je uzeo k sebi obeščašćeni križ a Martinu dao drugi dragocjeniji. Fojnički ljetopisac zabilježio je kako je pred očima biskupa Dragičevića 1743. godinu. Kada su oni počeli čistiti. jeste veliko junaštvo učinili. Znanje. 183 Ivan Aralica u romanu Put bez sna opisuje ponižavanje ramskoga svijeta prije njegova izgona iz Rame u Sinj (1687) navodeći kako dva kršćanina moraju čistiti turski zahod u kojem su našli bačen križ. godine najstrože je naređeno da se poruše svi križevi koji su postavljeni na putovima. U narodnom su pamćenju ostala svetogrđa koja su Osmanlije činili s križevima bacajući ih u zahod. str. 120. Hasan se ubrzo razbolio. Tom su svetištu stoljećima hodočastili katolici. skupila su se Hasanova i susjedska djeca da bi se smijali katolicima kada nađu križ. Sarajevo 1990. što ste mog i svog Stvoritelja ovako pogrdili… Martin je pobjegao s križem kući da izbjegne daljnje poruge. Zagreb 2002. U Gospinom svetištu u Olovu nalazi se čudotvorna slika Blažene Djevice Marije. Put bez sna.184 ČUDOTVORNA GOSPINA SLIKA IZ OLOVSKOG GOSPINA SVETIŠTA Osmanlije su svetogrđe činili i s kipovima i čudotvornim Gospinim slikama. Kanun-namom – zakonskom odredbom iz 1516. 368 . 183 184 Kalendar Dobri pastir za 1991. smijite. 20-22. godine u Fojnici Hasan Skender bacio raspelo u zahodsku jamu te zovnuo Martina Čolića i još nekog katolika da čiste zahod. od muke se valjao po istom izmetu kamo je bacio križ. Vidi: Ivan Aralica.RASPELO U ZAHODU Diljem Bosne i Hercegovine katolički su svećenici još prije dolaska Osmanilija postavili mnoge znakove pored puta – križeve.

“I začetnik i izvršitelj ovoga paleža dugo su vremena bili nepoznati. je ubacio baklju kroz prozor samostana i planuo je oganj. odatle preletjelo prema zapadu. Sarajevo. 1979. Hrvatske. Sarajevo. – 102. 187 Kalendar Dobri pastir za 1991. prije nego što je – sasvim očajan – ispričao cijelu stvar – zločin i svoj i svojega naredbodavca – pred svima prisutnima.”185 Dugo se nije znalo tko je i zašto zapalio slavno Gospino svetište. a i u novije vrijeme ima ih vrlo malo. Međutim kada je ciganin Kotoman. Bono Benić. imenom Kotoman. – 102. Izgorjelo je sve što je moglo gorjeti. Ljetopis sutješkog samostana. bijedan. Kada su stanovnici Olova vidjeli vatru. Od nekada kršćanskog gradića. Ovo priznaju čak i sami Turci. Ciganin. ne mogavši umrijeti otkrio je kako je on zapalio svetište po nagovoru Sefer-paše. gdje su u teškim trenutcima progona i beznađa nalazili nadu i utjehu. godine dao nekom Ciganinu konja i dva zlatnika da zapali crkvu i samostan. 120. str. Očevidci su vidjeli neko sasvim posebno. sve do onoga trenutka kada se sam Kotoman počeo boriti sa smrću. osnovali su samostan u Iloku i ondje čuvali Gospinu sliku i olovsku tradiciju. središte okupljanja vjernika. ali je čudesno spašena Gospina slika. Fra Bono Benić piše kako je Sefer paša 1703. O tome Benić piše: “Svi koji su naokolo stajali posve su sigurno vidjeli — s one strane gdje je bio oltar i slavna slika Djevice Marije. bilo je već kasno. Iako je nekoliko dana proveo u smrtnoj borbi i vlastitim nogama iskopao pod sobom u zemlji gdje je. Ljetopis sutješkog samostana. divno svjetlo kako je odatle izišlo i kako je odmah poput munje. godinu. da je ona jača od vremena i njegovih promjena. str. 101. 187 Franjevci koji su pobjegli u Slavoniju. ipak (taj) zločinac nije mogao crknuti i svoj bijedni život svršiti. 101. Bugarske i drugih zemalja. IRO “Veselin Masleša”. Sarajevo 1990. Tek se na Veliku Gospu može vidjeti kako tradicija štovanja olovske Gospe nije zamrla u narodu. ležao golemu jamu. Olovo je dugo bilo bez katolika. ležao u strašnim mukama na samrti. 185 369 . “Veselin Masleša”. str.”186 Tako je nestalo jedno od najznačajnijih svetišta na Balkanu. 1979.muslimani i pravoslavci iz Bosne i Hercegovine. 186 Bono Benić.

posebno na Veliku Gospu. godina XXIII. Franjevci su 1688.Prije prethodnoga rata sve je više oživljavalo obnovljeno olovsko svetište. hodočašća čudotvornoj Gospi Olovskoj silom prilika su prekinuta. 188 370 . SLIKA ČUDOTVORNE GOSPE IZ CRKVE SVETE MARIJE U ZVORNIKU Starija povijest slike Čudotvorne Gospe zavijena je u legendu koja opisuje propast samostana i bijeg franjevaca 1533. izrazivši posebnu zahvalnost kardinalu Vinku Puljiću za oživljavanje Svetišta. godine rat bjesnio u Bosni i Hercegovini. POTAJNA SLUŽENJA SVETIH MISA Svećenici su bili prisiljeni bježati i skrivati se po zabitima i teško pristupačnim mjestima. ali je ona zbog prekida s tradicijom izgubila svoje štovatelje. I. postala je zvonarušom crkve olovske. Čak su usred najžešćih granatiranja Olova 1992. 188 Gospino svetište u Olovu oživljeno je 2. godine. svibnja 1999. str. kada su ovamo dolazili hodočasnici iz sve većih udaljenosti.. str. U tamošnjemu samostanu nalazi se i danas čudotvorna Gospina slika. Pero Sudar predvodio svečano euharistijsko slavlje. sklonili u Bač. godine na Gospojinu došli tamošnji muslimani na misu kako se višestoljetni slijed Gospinih slavlja ne bi prekinuo. mise vjernicima se obratio i provincijal franjevačke provincije Bosne Srebrene fra Petar Anđelović.” On piše kako u tu crkvu uz katolike hodočaste i muslimani i pravoslavci. Marije u Zvorniku.. Bježeći iz Zvornika u Gornje Soli. Neki je Turčin presreo bjegunce i Bogorodičinu sliku proboo nožem ispod oka. ali crkveno zvono ni jednoga dana nije prestajalo zvoniti. Slobodna BiH. potajno okupljajući svoje vjernike kako bi na Kada je 1992. franjevci su ponijeli i ovu sliku. Habena. Dobri pastir. svibnja 1999. 208. Crkva sv. noseći sa sobom Gospinu sliku. Sarajevo 1973. Turčin je zatim pao u Drinu i utopio se. sv. 189 Citirano prema: Juraj Kujundžić. Oživljeno Gospino svetište. godine. godine kada je pomoćni biskup vrhbosanski mons. Tamošnja prva susjeda upravitelja Svetišta fra Berislava Kalfića. 48. Naila Salkanović. na što je na tome mjestu potekla krv.189 Čudotvornost zvorničke Gospe u novome prebivalištu na Gradovrhu opisuje biskup Baličević 1598. a zatim na Gradovrh.-IV. Na kraju sv. 3. godine protjerani iz Gradovrha pa su se.

imao otvor širok jedan metar te ogromnu šupljinu u kojoj se okupljalo po tri stotine vjernika. Također govore kako je hrast star dvije tisuće godina. dajući Turcima mnogo dukata. ponekad i nakon nekoliko stoljeća. godine. Na tome su mjestu tamošnji žitelji posadili novi hrast.ruševinama svojih crkava i po drugim skrovitim mjestima služili svetu misu. tada su Turci zabranjivali da se stavi križ na nju govoreći: “Ovo vaše /križ/ ne smije biti gore!” SVETE MISE U ŠUPLJEM HRASTU U RANKOVIĆIMA KOD NOVOG TRAVNIKA U mjestu Rankovići kod Novog Travnika ima stari hrast za koji tamošnji mještani pripovijedaju kako se narod u njegovoj šupljini potajno okupljao služeći svetu misu. godine. Do prije nekoliko godina u blizini je bilo vrelo. Zbog toga su se naši ljudi. hrast se naglo počeo sušiti tako da se srušio 1998. vraćali pradjedovskim ognjištima i gradili svoje crkve. strepeći svakoga trenutka da će doći Turci i sasjeći ih. na zabitnim i skrovitim mjestima. Branila im se vjera i pivanje vjerskih i hrvatskih pjesama. 371 . Hrvati su se. Hrast je. 190 Predaju mi je kazivalo više ljudi u Lašvanskoj dolini krajem prosinca 1994. Postoji predaja o tome da je Mijat Tomić s obližnjega brda bacio štap iz kojega je narastao taj veliki hrast. gdje su sa svojim svećenicima služili svete mise. MISE U BRISTOVICI U stara vrimena. trube. uspijevali izmoliti odobrenje da od drveta načine kapelicu. dok još Turci držaše našu zemlju. klepet zvona. po predaji. naš narod je bio u teškim vrimenima.190 POTAJNO SLUŽENJE SV. Progonjeni. Ali. Kada su pak vrlo rijetko. Nisu dali narodu da ide u crkvu niti da se prekrste. Budući su tamošnji mještani vodu s toga vrela odveli u selo. Hrvati katolici stoljećima su se morali potajno okupljati na zvuk roga. samostane i župne kuće. mučeni i ubijani. Turci su prožimali svoj režim kroz vjeru našeg naroda. Ono malo puka što bi ostalo živjeti na pradjedovskim ognjištima. potajno se okupljalo na tim ruševinama i sa svojim svećenicima služilo svetu misu.

gdje je moglo biti 160. koje su učili kršćanstvu ne želeć da se pokolebaju i padnu pod turski režim. Tu je se narod i pratar krijo od Turaka. poubijaše dosta našeg naroda. Prema turskom defteru iz 1489.348 bile su neudate. priredio Marko Dragić. Sarajevo 2005. drama i mikrostrukture. 124. str. Kad ih nađoše. Ako je bilo prosječno 8 članova u obitelji. na kraju 15. HKD Napredak. Dakle. odnosno neudate).000 muslimana. 192 Isto.485 (u 2. sastajali i održavali misu.000 Hrvata i 55. Kad je se biskup vraćao kući. stoljeća u čitavoj je Bosni moglo biti 360. Tim brojem nije obuhvaćena Hercegovina niti Zvornički sandžakat. godine na islam je u Bosni bilo prešlo 38. MISNI DOLAC Na Midenoj u Plandešiću se govorila misa. Hrvatska književnost Bosne i Hercegovine u 100 djela. zove se Misni dolac.000 stanovnika. zove se Biskupov dolac. U Bosni je te godine (1489) bilo 24. str. 124. 5.07 %) i 24. Muslimanskih je kuća iste godine bilo 4. 191 372 .068 hrvatskih kršćanskih kuća (u 1. Tu.248 muslimana. Toji dolac. Usađivali su tako svoju vjeru svojoj dici. Ako se pretpostavi da je u jednoj kući bilo 5 osoba. a u 4. jer je u tim krajevima kasnije počela islamizacija.000 Hrvatska usmena književnost Bosne i Hercegovine: proza. Jedno od takvih skrovišta bješe stara ledina u brdu koja se zvala Bristovica. Tu su se sastajali i pripovijedali Božiju riječ sve dok to Turci otkriše. Turci ga prisritnu i ubiju i njega i pratra š njim.93 %).698 kršćana (80. di je se misa govorila.902 Hrvata i 38.000 bili su neoženjeni. unatoč tom. onda je bilo 130. MH. di su ga ubili. Tuden je jedne godine biskup došo dilit krizmu. knj.773 muslimana (19.koji su bili čvrsti u svojoj vjeri. odnosno neoženjeni). tada bi bilo 205.000 Hrvata i do 20.332 kuće bile su udovice. Danas je na tom mjestu podignut spomenik i mali oltar od kamena i jednom godišnje se održi velika misa u čast jake vjere našeg naroda koji nije poklekao ni pod velikim najezdama turskog 191 naroda.192 PRELASCI NA ISLAM Već je kazano da je u trenutku pada pod osmansku vlast u Bosni i Hercegovini bilo 750 000 Hrvata katolika. 80 000 – 90 000 krivovjernika i 30 000 Srba pravoslavaca.

odriže od nje komad i dadne ovome. To tvrdi i Andrija Kačić Miošić u Razgovoru ugodnomu naroda slovinskoga “Kopčići od Rame sada su Turci”. Jedna talijanska kronika u to vrijeme spominje Džafer-bega Kopčića koji je bio poslanik kod Mlečana.Ko te je ufatio? Je li ovaj?Nije. A oni kralj kaže: Pričekajde.193 BEGOVI KOPČIĆI Kopčići su prije turskoga osvojenja Bosne i Hercegovine bili katolici. svjedoči o njihovom hrvatskom podrijetlu. str. a kralj kaže: . Sarajevo 1990.1542. O ugledu i moći begova Kopčića svjedoči i njihov grb. godine. patišahu. 83.Nije nijedan. pa narednik od podnarednika. Taj grb kojemu su podloga crveno-bijeli kvadrati. dođe caru i kaže: . ko ga je ufatio. stoljeća “imali vrlo ugledno mjesto među turskom vlastelom u Bosni”.” Više je kazivača koji i danas pripovijedaju o begovima Kopčićima: Nekaki car ratovo. i onda dođe oni redov. Kalendar 1991. Uzme dolamu svoju. Alija Ćatić je početkom 20. istaknuvši se vanrednim junaštvom na bojnom polju. Prema tome sa sigurnošću možemo ustvrditi kako do konca 15. neka dođe caru.i reče Kopčiću: Daj mi skut. zapisao predaju prema kojoj je beg Kopčić doselio u Ramu “za vrijeme turskih navala na Ugarsku 1525. koji ga otimali. (priredio dr. – Onda car pusti telala u vojsku.Ja mislim da jest. Ljubo Lucić). i tako redom ga otimala veća šarža.Je li te ovi ufatio? – Kralj njemu: . otme ga od ovoga. koji ga je ufatio: . i ovi Kopčić bio pozvat u vojsku. što je uhvatio kneza Rakocija i živa ga doveo sultanu Sulejmanu II. – Dođe podnarednik pa otme od kaplara. to će ti valjat. .muslimana.To čuvaj. dok ga od paše otme onaj vojskovođa. stoljeća u Bosni na islam nije prešlo više od 13 % stanovništva. godine. Prema povijesnim izvorima begovi su Kopčići već u prvoj polovici 16. U ratišću došlo je do ruke ovome Kopčiću da ufati ovoga kralja.Ja sam ga ufatio.-84. što sam otkinuo od dolame! 193 Dobri pastir. a umro je 1541. Potomci mu vele da je tada bio vojskovođa. i oni svi po jedan dolazili. I dođe jedan ko kazat ćemo kaplar. Opet pusti car telala u vojsku. st. Car pita ovog kralja: . A car pita kralja: . 373 .

a car dao nalog. D. JAZU. BD 13. FF Mostar.. što je htio. . djev. 2006. FF Mostar. Rkp. a konju vode dat. A baba mu kaže: . zapisala je Vinka Krezić. babu pito.. a konju vode koliko oće.” U ožujku 2001.. Zbornik za narodni život i običaje južnih Slavena. ovaj uzo konja. I on konja napoji vodom i napije se kisela mlika i padnu obadva. a u Rami je do naših dana sačuvana izreka Oblazi ko Kopčić oko Duvna. išći drugo. rođ.195 Međutim. Sazidaju mu turbe izmeju Varvare i Rumboka koje niko nije srušijo ni u ovom sada ratu.Čovjeku umornu lik je kisela mlika.pošto je ona znala. nego su neki radije ostavljali svoju djedovinu i bježali u susjedne kršćanske zemlje. Što ja obletim na Mlikoti. a kazala Mara Rajič iz Jablanice. godine spominje u Topuskom u Hrvatskoj. Izmeju Varvare i Rumboka stane da se odmori. koji je devet godina mliko dojio. Rkp. On se napije ljuta mlika i legne u lad ispor oraja. 40.Ništa nego to.Onda car pita ovoga: . . slaže se. Njegov grb nalazi se u Siembacherovu Wappenbuchu IV. 195 Usp. što oćeš. patišahu. a ona će: Umornu junaku ljuta mlika i leć u lad ispor oraja.194 I sada je na tome mjestu turbe. sv. da ne iđe preko one zemlje. što ćeš letiti. Begovi Kopčići.Šta oćeš. često se događalo za vrijeme turskih osvajanja da svi članovi neke obitelji nisu primali islam. godine zapisala Marija Musić po kazivanju Marka Papića. studentica kroatistike u Mostaru. Kaže mu sultan: .Ovaj izvadi onaj skut. Onda umru obojica.. a težaci ga odbijali. di se kosilo i kupilo žito. Zagreb. U tome je djelu i grb bosanskih Kopčića Predaju je 2006. što ćeš letiti. Kovačević. da iđu za njim kud god on iđe. što je lik umornu čoviku i konju. str.A on kaže: . 194 374 . 1923. – Onda mu car dadne. 1933. Takav je bio i Andrijaš Kopčić od Pokupja koji se 1566. 2001. On je iz torbe kruv baco za biljeg a za njim ko đendari išli i graničili.Evo. što ću ja na mome Mlikoti obletiti za dvaes četiri sata. Ante Šimčik. I onda dođe u Kopčić i preko planine u Duvno. Zagreb.Ja vala ne ću ništa. Rumboke. godine u Vedašiću kod Tomislavgrada. ovaj me je ufatio. da je moje. da ti dadnem? . rođen je 1936. a konju dade vode koliko oće. ABTH Nürnberg 1899. (I danas se pripovijeda predaja: “Begu Kopčiću obećali dati onoliko zemlje koliko za dan s konjem prije. šta on radi. knjiga XXIX. Duvno. D. nego mi podaj zemlje. Kad je došo u Varvaru selo. . . u Rumbocima u Rami. Jednu ženu upita šta bi bilo dobro umornu junaku i umornu konju. išći drugo. 1. metne ga na dolamu.Budalo. On prije Livno.

1551. st. godine. str. II. Planirao je prokopavanje Sueskog kanala. U Bosni je krvavo ugušio bunu bosanskih feudalaca pogubivši njihovog vođu Ali-pašu. 18.).) piše o mnogobrojnim Hrvatima koji su odvedeni i islamizirani te su potom postigli blistavu karijeru. u Perziji. 196 197 Sokolović. Gotovo je samostalno upravljao Carstvom.. rođenom 1506. Bošnjaci i Hercegovci u Turskoj carevini (Zagreb. Bio je admiral osmanske mornarice (od 1546. 1806. u Carigradu kao žrtva urote. Sudanu. a na Pelješcu i sada živi obitelj Kopčića.. pjevanju svoje Velepiesni među slavnim obiteljima slovinskim spominje i Vladislava Kopčića. podrijetlom Srbin. str. pa je ubijen 1579. u Vukovaru. Sredozemlju itd. Kurdistanu. Školovao se u Gospiću i Banjoj Luci gdje prelazi na islam i odlazi u Carigrad. – Carigrad. II. Dok je on bio vezir. IV. – 62. Hrvatski leksikon sv.196 OMER PAŠA LATAS Omer-paša Latas. 1997. Dao je (1571. Hrvatski leksikon. u Moslavini ima Kopčića brijeg. a hrvatski jezik je bio jedan od službenih. beglerbeg Rumelije (od 1549.). Mehmed-paša.197 Predaja kazuje kako su begovi Omera-pašu potajno zvali Vlaše. Zagreb. Posebno mjesto među njima pripada Mehmed-paši Sokoloviću. sv. Mezopotamiji i dr. Zagreb. (Jasenica kraj Plaškog 24.). IX. uništenu kod Lepanta. MEHMED PAŠA SOKOLOVIĆ Safvet-beg Bašagić u svojoj knjizi Znameniti Hrvati. Obnovio je tursku flotu.).po rukopisu Korjenića-Neorića od 1595. na Porti je bilo mnogo Hrvata. 1997. 1871. 1931. 449. 8. Odveden je s drugom kršćanskom djecom (danak u krvi) u Drinopolje. Promicao je književnost i umjetnost.. Pred kraj života je pao u nemilost. Brzo je napredovao u osmanskoj vojsci pa je okrutno gušio pobune protiv reforme Porte (u Srbiji.). godine u Sokolovićima kod Višegrada. Albaniji... osmanlijskom državniku i vojskovođi. 375 . pa ih je i zbog toga 52 okrutno smaknuo. Jedna obitelj Kopčića nalazila se početkom 20. te veliki vezir (od 1565.) sagraditi kamenu ćupriju u Višegradu. na Drini. Proslavio se u mnogim ratovima (Austro-turskom. Kavanjin u 12. Mihajlo.

opet upita: Dobar veče. Tako i bi. ljeskov šćap u ruku i pjehane po Bosni. vrati mu ključ i reče: Ispod jastuka ti je bakšiš (poklon) za konak! Zahvali se još jednom i krene dalje. u Matijevićima kao i u čitavoj Bosni dojadile narodu sve te daće i nameti pa oni zatrliše trlu. al’ ne smije ništa prozboriti. dodijali su mi cigani po kući. Donese mu Frano večeru. ali šutke ga odvede u sobu. Grgićima (koji su potomci kneza Andrije pa ih i sada zovu Knežićima). nije imao dovoljno hrabrosti odbiti prosjakove naredbe. reče on i krene dalje. al’ ne uporedo sa mnom. Ujutro Frano prosjaku donese doručak. kad ono na njemu čoha i kadifa. točnije Frani Grgiću. U tom trenutku iz kuće izađe Frano i čuvši ženine riječi.O Omer-paši Latasu u Varešu pripovijedaju: Sada ću ispričati jednu zanimljivost koja se dogodila čukundjedu mojih prvih susjeda. ovaj se zahvali i ključ od odaje sebi stavi za pas. Kad’ je izašao iz sobe. upravo onda kada je Omer Paša Latas posjetio Vareš da bi se uvjerio o prilikama u svom pašaluku. Obuče on čađavu i prljavu odjeću. morel’ se ovdje prinoćit? Frane Grgića žena odgovori: Nemere. Tako i uradi Frano. a on čohu na sebi nosi. jer su toga dana bili u lovu. nego zapita: Morel’ se gdje noćit? Na to će oni: Slabo ćeš naći neg’ u Knežića! Hvala dobri ljudi. dobri ljudi! Dobar veče. pa on odluči da se preobuče u prosjaka i zađe po Bosni da vidi zašto se to raja buni. jer iako nije znao da je to sam Omer-paša Latas. odakle si putniče? On ne odgovori. a ovaj već bio skino prljavu odjeću. Frano se ne može čudu načudit’. brže bolje reče: Lez’ kujo i dosad su noćali i sad će! Tako u kuću prime samog Omer-pašu Latasa i ne znajući da je to on. Dođe to do Omer-paše Latasa. U Varešu. Frano se vrati kući i 376 . a Frani naredi: Pratićeš’ me do izlaza iz Vareša. Došli su do Droškovca i prosjak se mane. kad’ ovaj opet traži ključ od odaje i štošta iz lonca za večeru jer je kako kaže pješe došo iz Tuzle. preda mu ključ. Došavši u avliju Kneževićevu gdje se kuvala srnetina. Od Tuzle dođe u Vareš do Janjušića kuće gdje sretne neke ljude i pozdravi: Dobar veče. on će svojoj ženi: Ti kažeš cigan. Paša će Frani: Bil’ ja mog’o dobit’ baška odaju? Frano se začudi zahtjevima prosjakovim.

On opremi konja i u Sarajevo. valjda se zvao aga. kad ono bakšiša da se jedan čitav čifluk (imanje) more kupit. Poslije nekoliko godina došao je poziv svima da se po cijelom pašaluku mora prijaviti oružje a tako i Frani.198 (Vareš) PRAVO PRVE BRAČNE NOĆI I DRUGI TURSKI ZULUMI Mnogi su mi kazivači diljem Bosne i Hercegovne pričali kako su Hrvatice morale prvu bračnu noć provesti s agom (turski dostojanstvenik) ili begom. Isti se ne smije javiti. po kazivanju Jelene Rodić. stradat ću zbog ženina jezika! Paša plesnu triput rukama.odmah ode u sobu. Paša mu reče: Ovog mi prijatelja odvedi na moj ručak u aščinicu! Kada je jeo. znam. Neki su mi kazivači navodili takve primjere. Kada je stigao već je bilo puno naroda. Anice Grgić. Zbog takvih zločina “mladići su se dosjetili. Izađe delija pašin pred narod i pita za Franu Grgića. godine u Kraljevoj Sutjesci. Ali znaš li me odnekle drugo? Ja sam onaj prosjak što si mu ti dopustio noćit kod sebe. 199 Zapisao sam u lipnju 1995. FF Mostar 2001. “Kad su se naši momci ženili. Frano se ne može čudu načuditi i samo izusti: Ako ću stradat. delija ga vrati pred pašu koji mu reče: Evo ti mazabata (dozvola) koliko god možeš ponijeti oružja. Frano Grgiću? Znam svijetli paša. a tek onda svome mladoženji. Jedan je tako lego s agom i probo ga je nožom. hajde svi ćemo se skupa jedan dan oženit. pa ko strada – strada. Tako su se naši ljudi snašli. morala je mlada ići prvo spavati s tim njiovim starišinom.”199 Mnogo je Hrvatica tako ostajalo trudno te su tu djecu rađale u braku sa svojim mužem. I odatle polazi predanje o Zapisala 2001. u Varešu studentica kroatistike Pedagoškoga fakulteta u Mostaru. vrata se otvoriše i uđe delija. poče zafrkavati babu: Mal’ ja glavu ne izgubi zbog tvog jezika. Čak je i to jedno vrijeme bilo dok se naši nisu snašli pa se jedan đuvegija (mladoženja) obuko u ženske aljine i nije dao svoju ženu. toliko i nosi! Frano se brzo zahvali i izađe. Rkp. Rozalije Grgić i Tonia Petkovića. 198 377 . pogleda pod jastuk. Kada se vratio kući. ali delija jače viknu i Frani ne preosta ništa drugo nego da se javi: Ja sam! Delija ga zdrpi pod ruku i reče: Traži te paša! Odvede ga pred pašu koji Franu upita: Znaš li ti mene. Katarina Pejčinović.

Tako mi je moja pokojna majka Cvita Dragić (1922. koja nije dala na se pa je pobjegla. rođena je 1935. godine. 139.201 DJEVOJAČKA SUZA To je bilo za vrime turske vlasti. HKD Napredak. Hrvatska književnost Bosne i Hercegovine u 100 knjiga. Oće Turčin da i' siluje. S dva sina živi u Jajcu. Bila je jedna djevojka. Skrivale se one sirotice. Znalo se za jedan dan vinčat po 60 parova. il' se Turku u ruke dat? Baciše se tako sirotice dvije. Tijelo svoje vodi dadoše. Pranjić.zajedničkim svadbama u našem kraju. kolju. 378 . Bore se sirotice te se otrgnu i pođu bježat kroz katakombe. Kazivači su mi rekli kako se taj običaj zadržao sve do 1963. drama i mikrostrukture. godine u jednom danu vjenčana 53 para. Od tada do danas s tojeg kamena teče voda. općina Dobretići (Pougarje).) kazala kako je 1940. Iste sam predaje slušao i u drugim krajevima u BiH. Dođoše tako do kraja jednog od tunela gdje ugledaše mutnu Plivu.-1991. Vido on da su Turci navalili i odluči on skriti 'ćeri od Turčina u podzemne kanale. a one ne daju. g. Kazivač Ivan Aljinović mi je kazao kako su 1941. priredio Marko Dragić. u Rami bilo 16 vjenčanja. djev. knj. Taj se kamen zove Djevojačka suza. Bježuć i trčuć pala je priko jednog kamena i upala u provaliju gdje je poginula. oće. ruše i pale. Nije im ćaća dao ni sunca vidit a ni miseca. Sarajevo 2005. već im je dolazio i obavještavo ih kakvo je stanje. Turci su vazda vodili hrvatske djevojke na Hum i tamo ih silovali i maltretirali. Jednom tako umjesto ćaće uleti jedan mladić i reče. godine u selu Brnjići.-65. a provalija u kojoj je poginula zove se Djevojačka draga. FF Mostar. siluju. 2007. Rkp. 201 Katici Lozić Radielović 2007. 5.202 200 Također sam zapisao istoga dana u Kraljevoj Sutjesci.”200 DVIJE SIROTICE Za vrijeme Turskih prodiranja bio u Jajcu jedan čoek koji je imo dvije 'ćeri. kap po kap. Bjež'te ako Boga znate!“ Izbezumljene cure pođoše prema izlazu ćaću tražit kad i' na vratima dočeka Turčin. D. 202 Hrvatska usmena književnost Bosne i Hercegovine: proza. katakombe. str. tako u tim mračnim tunelima danima. „ Bjež'te cure eno i' u gradu. kazala je Manda Crnogorac. Il' se bacit u vodu mutnu. MH. kada se ona vjenčala. godine.

g. FF Split. kazala Ivani Grandić. ali jadna Mare nije ostala živa. 2004. kad se iđe iz Sinja prema Splitu na desnu ruku. studentici Filozofskoga fakulteta u Splitu. 1919. sv. Bogdan (rođ. a da se Anka strmoglavila u jamu bezdanku. 6. na početku tog brda. 336.204 (Gračanica. 140. da ju je majka plačući dozivala sve do svoje smrti. Predaju navodi i Maja Bošković-Stulli (1997. prozvalo se imenom Mojanaka. Neki kazivači pripovijedaju da su svatove poubijali Turci. Rkp. a mater njezina kad je za to čula.MOJANKA Narod u sinjskom kraju i danas pripovijeda potresni kronikat o nastanku lokaliteta Mojanka. str. jadna tvoja majka! I po tomu događaju i kako je ona žalila nadjelo se ime. jer tada nije bilo razni čuda ko sad već se radilo klinima i rukama.203 (Bitelić kod Sinja) MARINA PEĆINA Oko dvanaest kilometara niz dolinu kraj Rame radnici cara Franca Jozipa su probijali put prema Mostaru. Odmah do vode. Uz veliki jad su probili tu cestu. Pripovijeda se. također. Na nju i njenu djecu se namirili turski odmetnici te nju i sinove pobiju i bace ih u kanjon Rame. u Biteliću kod Sinja 2004. a dočekala ji neka jača sila i poubijala svatove i Anku odvela. 203 379 . godine). Među radnicima je nastala pometnja jer je kamen bio tvrd i nisu nikako mogli ga pribit.) 204 Isto. Kad je čuo car Jozip tu njenu priču od svoi radnika. str. Mojanka je misto na Kukuzovcu. nalazila se pećina u kojoj je stanovala neka sirota Mara sa svoja dva sina i tude se ona krila od Turaka koji su joj ubili čovika na njezine oči. 11. Za Anku se ne zna šta je od nje bilo. djev. ali se ne smi dirat pećina. moja Anka. išla po Mojanki i tražila Anku među mrtvima i žalila je: “Anka moja. str. Rama) Ana Buljan. Franc Jozip nije tio prominit svoju odluku i reko im je: ako more kila zlata odbit kilu kamena. on im je naredio da ne ruše tu pećinu vego da je zaobiđu. cesta se mora probit za Mostar i more. A to se zove Mojanka što je nekad bila divojka Anka koju su svatovi vodili.

rkp. Tako ti je bila dobra i lipa divojka Anica. a niko ne zna te uzeše oružje i pobiše svu čeljad. knj. Hrvatska književnost Bosne i Hercegovine u 100 knjiga. priredio Marko Dragić.206 (Gornji Vakuf – Uskoplje) DIVA GRABOVČEVA Najčuveniju ramsku predaju o Divi Grabovčevoj majke pričaju svojim kćerkama kad treba da postanu cure. 206 Hrvatska usmena književnost Bosne i Hercegovine: proza. prve Predaju sam zapisao 1994. odvedoše ga i obisiše. Utvrđeno je da je prije oko 150 godina u Varvari zaista živjela djevojka po imenu Diva.205 ANICA IZ USKOPLJA Za vrime turske kod nas cure se nisu smile udat za koga su one tile. Kad su turski svatovi došli blizu kuće. Anica ih ugleda i pobiže na druga vrata te ode do stine podno Kalina i baci se odozgora. godine u Rakitnu. po kazivanju tamošnjih mještana. morala je poć za njega i protiv svoje volje ili bi bila mrtva. Nju je zabegeniso turski beg i jednog dana skupi svatove pa dođe po divojku. 205 380 . Više od 150 godina na obljetnicu njezine pogibije mlade djevojke. Kad su Turci došli u kuću. kći jedinica Luke i Luce Grbavac. 5. Početkom 20. Vl. Ćiro Truhelka otvorio je Divin grob i ustvrdio da tu zaista leže kosti mlade djevojke. pitali su di je. a u naše vrijeme i tisuće hodočasnika iz Bosne i Hercegovine i Hrvatske. Grob je ograđen i njemu mnoštvo vjernika sa svojim svećenicima hodočasti na blagdan Svetoga Roka (16. Ako bi beg koju zabegeniso. 139. drama i mikrostrukture. Predaja kaže kako su djevojku Katu Turci rastrgali konjima prije dvjesto godina jer je branila svoju katoličku vjeru i nevinost. Ta je predaja potkrijepljena i povijesnim činjenicama. Sarajevo 2005. str. a Anice nije bilo. Anicinog oca svezaše konju za rep. stoljeća dr.KATIN GREB U Rakitnu kod Posušja nalazi se Katin greb. kolovoza) služeći svetu misu. MH. HKD Napredak. 1994. ali i stariji ljudi.

ne zna šta bi. Tako Luka i uradi. E! Pokopali Divu di je i umrla. dušo moja. a od ove dobi čovik ne postaje pametniji. ko ni ona. tako je bilo ime Divinom ćaći. Turci kažu i znaš kako je i svak bi volio sebi neg drugome. Eee. opet ja ode od naše priče). već istina. Turčin ili Vlah. a jadni ćaća ne zna šta bi. A šta ćeš! Fala Bogu. živa istina. ma šta lipa. Zagledo ti se u nju i turski beg. A Diva se zvala. Mlati Diva i rukama i nogama da se ubrani. I da je bogdo svaka cura taka. diki cile Rame. pa tako. ali pošten čovik. Ona jadno dite. Vidili ti Divu drugi seljaci. godine idu. Turci su ti onda bili ovde. I krene ti kum za begom i ufati ga. On ti se zvao Arslanaga. Nego. A imo ti Luka. beg put pod noge. Ja ti mogu ispričat ako oćeš. Jadna Diva kad ga ugleda biž. na Kedžari. Probode kum njega baš ko on jadno dite. zagledo ti se u nju beg. Mučenica Diva Grabovčeva postala je simbol djevičanstva. Od tad ti mlade cure iđu gori na zavit. Ali on oće pa oće. Tako ti našu Divu snaje nevolja.nedjelje u srpnju hodočaste na Divin grob na lokalitetu Kedžara na planini Vranu. Je bio Turčin. Biž! Kad je stigo kum Arslanaga. Živila ti u Varvari lipa cura. kaže ti on našem Luki da on njemu dadne svoju Divu. legenda nije. Moj sinko. jadna ti majka. pametno čeljade. ali džaba. Ali zli duša ima svagdi. već je bilo kasno. Stigne je ufatit. Kad joj više ništa nije mogo. draga. i vidi. Pripala se jadna Diva. pa rađe u smrt nego Turčinu. pripala se jadna. E vako ti je to bilo. Čuvala ti Diva gori ovce kumove i mislilo jadno dite da je pobigla begu. da i Bog pomogne 381 . pa ko god ga napravio. sinko. a ovaj ti je popadne i odvede u Vran. Našo je kako čuva ovce. Znaš. oće da je ženi. Moli ćaću da je ne da. Znaš kako ti je. to znaš. na Kedžaru. kako su meni moji pričali. (Ne znam ti ja. Nego. Jesu li dobili. i put pod noge pa u Vran. nekog kuma Turčina. Beg oće pa oće. kažu. ali beg brži. ali džaba. ne znam! Ali tako ti je beg znao di je sada Diva. Diva umrla. Pa. a jadno dite se brani. lipše nije bilo. pa će je on sakrit. Diš ženit. di će katolička cura za Turčina. Oblićali oni. kako mu je bilo ime. fala Bogu. Kad je vidio šta je uradio. ali i simbol cijele Rame. Eto tako lipa da su svi momci oblićali oko nje. I et to ti je priča o našoj Divi. ali srićom čista i neiskvarena. Prosvitli ga Bog da zna kako je zlo zlo. nikad veće žalosti nisi vidio u Rami. pa poletili begu ne će li dobit štogod od njega. i u planini. beg izvadi nož i s njim u Divu.

kod koga su paše kupreške isikli živu na komade Katu ćer pok. po predaji. str. jer u vrime bašaluka glavne cure turčili bi na silu. dakle. Ova se djevojka prezivala Romić. Hrvatska usmena književnost Bosne i Hercegovine: proza. Dr. 208 Miroslav Džaja – Krunoslav Draganović. str. 237. Sarajevo 2005. nešto sjeveroistočno ispod “Malih vrata”. 209 Isto. pastirica Iva pala žrtvom u obrani svojega djevičanstva od divljega nasrtaja. povijesna osoba. moga rođaka. 1866. S kupreške visoravni. Tu je. jer mu je pobjegao fratar na kojega je mislio svaliti krivicu kako bi ga oglobio. pod planinom Grguljačom. proklete krvopije. ali tko će ti znati. priredio Marko Dragić. i bacili sve komade tila u jezero. 207 382 . MH.207 (Šlimac.da budu ko ona. a ljudi toga prezimena i danas ima u Stražbenici. 1762. dao Bog! Kod nas se priča da je bila od ovi naši Grbavaca iz Šlimca. na vezira protiv kliškog muselima. 1816. uz sami okrajak šume Plazenice. II. koji “goni kuprešku raju radi neke Ivke. što je poginula”. izdanje RKT Župni ured Otinovci-Kupres 1994. kupreška je Marija Goretti 150 godina prije te svetice radije izgubila život nego djevičanstvo. Rama) IVIN GROB “Ivin grob” je u osami iznad sela Ratkovina. 144-145. Činjenica da joj se više od 200 godina čuva uspomena i hodočasti na grob. spominje i “jezero više Osmanlija. dao Bog. str.208 Iva je. jasnim je dokazom kako je poginula mučeničkom smrću. Matasović bilježi pritužbu (arzeol) kršćana god. drama i mikrostrukture. 217. Hrvatska književnost Bosne i Hercegovine u 100 knjiga. 5. Dakle. gdje su doselili iz Duvna (Tomislavgrada). GROB KATE LOZIĆ Fra Grgo Lozić u svojemu Adnotationes variae A. HKD Napredak. E. Ante Lozića.. knj.”209 Otada se to jezero zove Katino jezero. što nije hotila poturčiti se divojka glavna god.

nakiti sitan ferman. Sarajevo 1870. jer ni jedna mlada nije više morala leć s agom. Mlada ga je ubila na Lučkom mostu i vratila se pješke u Dobriće. vraćali su se svatovi. Kažu da u selu Divičani postoji isto tako mjesto gdje su nekad stradali pa se sad tu nalaze kamenja koja su sveta. već je zovnula agu da iđu u Mostar. D. iz susjednog sela u selo Barevu. odabra drugo.212 Katici Lozić Radielović 2007. a ona mu pravo kaza. Svakim diranjem tih grobova nastala bi neka prirodna katastrofa na području Bareva. Turci su tražili svoj danak za bega na pravo prve bračne noći po njihovom zakonu. daje mu vezirluk. selo Barevo kod Jajca) Rkp. koji po naputku Ljiljankinu brzo nađe starca ćoru (Dobreju) i izruči mu milost carsku. g. Aga je pristo. 212 Ivan Franjo Jukić. Franjevački provincijal i bosanski biskup fra Marko Dobretić podigao je 1773. U većini slučajeva veća klizanja tla. ako se poturči. str. Nakon toga počeli su se Hrvati ponovno naseljavati u Mostar i njegovu okolicu. godine doživjevši 98 ljeta. koje se od njega tako i prozva. glavni svat je izvukao sablju i osjeko begu glavu. Dobreja. 2000. Na spomeniku piše da je Dobreta umro 1472. Car je upita za roditelje. godine spomenik na grobu Stjepana Dobrete. kao pravi katolik. godine. Vl. Jedna se mlada nije dala. i posvoji ovo mjesto.KAMENI SVATOVI U BAREVU Za vrijeme Turaka. i on hotijući je razveseliti. Došlo je do sukoba svatova i begovih podanika u kojem se stradali mlada i mladoženja i kumovi. Listovi o Bosni. I dan danas postoje kameni grobovi koji svjedoče o tome. 211 Zapisao sam u Mostaru 2000. koliko može na konju za dan obaći. Bosanski prijatelj. ako li ne.210 DJEVOJKA UBILA AGU Za vrijeme turske vlasti svaka mlada djevojka je morala leć s agom prije nego s mladoženjom. FF Mostar 2007. Selo Dobretići “baštini ime od srednjovjekovne bosanske vlastelinske 210 383 . 5964.. sv. Ljiljanku jednom uhvate Turci i caru na dar dadu. godine.211 (Mostar) DOBRETIĆI Dobreja je imao kćeri Ljiljanku i Katku. Vidjevši šta se sprema. opremi hitra Tatarina. IV. kazala je Marija Crnoja (rođena 1938. Sjećanje na Dobretu živi i nakon pola tisućljeća u predaji i imenu sela. rkp.

HKD Napredak. Jednom se skumi s nekim Eminom Korićan. s kojim se dobro pazio. dragi paša. Stjepan Dobreta i umro. drama i mikrostrukture. pripovijeda kako je padom Bosne u Osmanlijske ruke 1463. a njima ama baš ništa. pokraj stijene na kojoj je u vrijeme prognanstva nalazio utočište. da će oni doći i dati mu tapije. u to vrime počele izlazit neke nove tapije na zemlju. 131. a nama ništa. kad su stigli u Duvno reče Ilija: “Amo. (Tomislavgrad) obitelji Dobretića.000 bosanske mladeži. Ilija zgotovi i sve naredi kako mu je kum poručio. te postavljo i dilio na agaluke. krene Emin kumu i povede kadiju i nikoliko ljudi. 384 . te i danas. str. 1991. Ukopan je u selu Zapeće. eto ti sve diliš onom ono.” Poslije smrti starine Dobrete razdijeliše njegovi sinovi golemo imanje. on je sa sobom vodio tri izmećara. U sultanovu haremu zamolila je sultana za pomoć. a Emin priuzme zemlju i od 213 onda se nazvalo Eminovo. a gledali kako paša dili onom ono. te to i on ponese kumu stare tapije i dadne da mu promine i donese nove. onom ono. knj. Daj i nama štogod. godine prozvaše Zubovićima. godine zarobljeno i u Carigrad odvedeno oko 30. da te i mi moremo spomenuti!” Paša mu dade sve selo i polje pod selom. a makar da su se ljudi iskupili. Iliju obise. 5. te pošto jili. Boji Bojtačići a Vlatku Vlatkovići. Sarajevo 2005. Sultan. MH.) 213 Hrvatska usmena književnost Bosne i Hercegovine: proza. Kad je neki paša išo i prigledo sela i gradove sultanove. Ilija radio i upravljao svojom zemljom. Tu je. ele ti onaj Emin pođe u Carigrad da izvadi na svoju zemlju tapije. naređuje da se izda ferman (dozvola) kojom se Stjepanu Dobreti daruje vlastelinstvo prije nazivano Zapadne Vrhovine. kadija na Iliju: kada se je on dobavio turske zemlje i kako smi orat tursko i osudi ga na višala. Borme. Pavi Pavlovići. Hrvatska književnost Bosne i Hercegovine u 100 knjiga.EMINOVO SELO Eminovo selo se po starini zvalo Ilijino dobro. lijepa kćerka Stjepana Dobrete. pa sve oni izmećari išli. Emin prišaplje nešto kadiji. priredio Marko Dragić. Ele. (Karaula.” Poslije Drugoga svjetskog rata neki neodgovorni državni činovnik prozvao je to mjesto Dobratići. onom ono. naprimjer). Među njima je bila i Ljiljana. Oko podne. M. dobro pomognuta stvarnim povijesnim osnovama. Emin uzme. i kad se vratio poruči kumu da zakolje nikoliko janjaci i pripravi ručak. Juri pripadoše Dobretići. ono sve što seže do duvanjski podvorica i jaučerica. kad su izišli iz džamije. a i ozenđiko ne triba ti pitat. proživjevši dug i mukotrpan život s više obiteljskih tragedija (gubitak dviju kćeri.. Još živa predaja. a zemlju dade Eminu. koji se 1852. umekšan umiljavanjima svoje robinje. Ilija začuje da mu se kum sprema po tapije.

Kad je došla u Bukovicu. / zakukala kono sina kukavica. I konj vidi da nema gospodara. Ima i sad pisma: Zakukala majka Letarića Marka. ali i zbog toga što ništa tursko nije moglo opstati u Novoselu. Otišao je i legao u ambar umjesto nje. Ona je uspila pobići i trčala je priko polja i brda koje su nazvali Poganac pa sve do jednog sela. nazvali Kukavice. a njoj srce puče. a i zato što je beg 214 ubio drugog bega zbog katolkinje. pravi ajduk. oni su mu dali ime Zlosela. str. Vezir reče: „Iđi doli i vodi ga kući. (Kupres) LETARIĆA GREBLJE U tom greblju je ukopan Marko Letarić s Lištice i njegova mater. naišao je na muškarca koji ga je zboo nožem. Kad je skupila sve. Marko je bijo kršan momak. Toji sluga vezirov otvori joj vrata. a ona gleda di je. pođe u Travnik. koje su zbog njenog bijega. ali zamalo dođe sebi. Ljudi se skupili i pokopali ji. sva skapala od gladi. jedna djevojka odbila spavati sa turskim begom. str.ZLOSELA Godinama poznato ime Novoselo izgubilo je svoju tradiciju kad je za vrijeme Turaka. 385 . i rukom pokazuje na bisage. Skamenila se ona jadna. Nesritna žena počela prosit po selima od ljudi i od rodbine. Zbog ovoga događaja. Kad je došao beg da spava sa mladom. 132. Ali beg ju je uhvatio i vratio nazad. / u srid sela Bukovica.” Dok je silazila doli. uroda nisu imali. Poleti tamo i ugleda mrtva sina. Žalosna djevojka je tu naišla na nekog dobrodušnog bega koji se dogovorio s njom. Došla prid vezira. Niko se više nikad tu nije ukopo. Isto. stala. Ugleda di se nešto u ćošku skupilo pokriveno nekakvom rutom. odrizali mu glavu. Krenula ona pokopat ga na svojoj zemlji. Spusti sina na zemlju i zagleda se u nj. Uze svoje dite i stavi ga na konja alata. I danas se Zlosela tako zovu. Turci ga uvatili i odveli u Travnik. Undan toji vezir poručijo njegovoj materi da donese pune bisage dukata i dat će joj sina. Neki čovik iz sela napravi križ i stavi ga na greb. 137. Jer je ugibala turska stoka. nije ni znala šta je čeka. osvojijo je konak. Alat zarza.215 (Tomislavgrad) 214 215 Isto.

a golubovi pećinari. str. str.VRELO BUNE Vrelo Bune po mnogima spada među deset najjačih u Europi.) napisao Kukavicu. No. i moj babo. Zagreb 1965. a tijelo baci u rijeku. Đački izlet u Bosnu. iđaše puteljkom na ono vrelo. Školski vjesnik. svako pet-šest dana.217 Isti su prizori i danas iznad vrela Bune. kad je mjesto ovce ulovio mrtvoga sina. 197. s dana na dan sveđer jednako.216 Ta je predaja nadahnula Dinka Šimunovića da napiše pripovijest Kukavicu. Kukavica.-199. a batina izbije u Blagaj. VIII. 386 . 457.. a otac je dočekivao. Na ovo drugo upućuje Šimunovićev opis vrela: Orlovi krstaši vijali se povrh jezera i nestajali prema Gradini. baci jednom svoju batinu u Zalomsku rijeku. Jedan pastir čuvajući ovce nekog age. svaki dan zaklao po jednu ovcu i bacio je u Zalomsku rijeku. dok napokon agi ne udari u oči da mu stado sve manje biva. u kojem je stolovao vladar Hercegovine. Sin je. Šimunović taj grad naziva Gradinom.. a osamnaest godina kasnije (1919. o zalazu Sunca. Motivi i strukturalni elementi Kukavice u cijelosti odgovaraju navedenoj predaji. Šimunović je može biti predaju pročitao u Školskom vjesniku 1901. nego da ta rijeka izvire u Gatačkom polju te ponire i onda izvire u Blagaju. jedan put mu osvanu crni petak! Aga potplatio nekoga da pazi na pastira. herceg Stipan Vukčić Kosača. Vjerodostojno spominjanje puteljka koji vodi do vrela navodi na 216 Stjepan Štrodl-Srijemac. Tu zgodu obojica korisno upotrebiše. Pripovijeda se da to nije prvobitno vrelo Bune. i zbilja ovaj bude zatečen gdje je baš bacio ovcu u rijeku. Orlovi se pojave i nestanu prema Stjepan-gradu. ovdje je uhvati pastirev otac koji je na Buni mlinar bio.(…) K tome mlazu podzemne vode usječen je kameni puteljak. Dalmaciju i Hercegovinu za jedanaest dana. A može biti da je Šimunović boravio u Blagaju na vrelu Bune i sam čuo predaju. Na tome je vrelu otac čekajući ovnove dočekao obezglavljeno sinovo tijelo. naime. vrane i druge ptice lepršali i krili se u pukotine hridi. Također i danas golubovi i vrane ulaze u klisuru iz koje izvire Buna i dugo se ne vraćaju. Aga mu dade odrubiti glavu. 217 Dinko Šimunović. PSHK. Otac pak njegov imao je što i vidjeti. Sarajevo 1901. Pastir se izgovarao na vukove.

str. ali se ne daj svakoj rđi!”219 KAKO SU MIKULIĆI POSTALI BREŠIĆI To je bilo još u vrijeme najezde Turaka. Vl.zaključak da je ondje Šimunović uistinu boravio. Nije se vratio. sve se više smrkava. Kukavica svoju priču završava: “Amin. Srna. lijeva i grmi. A ko će dat zelje u prvom misecu? Ali. I Toma ti za pušku. 387 . a Šimunović ih točno locira. odnio ga u kuću. rkp. Bilo je to u prvom misecu a došli oni u jedan sat u pol noći na Tomina vrata pa traže da im žene odma skuvaju zeljak. sinko. i pođi u miru Božjem. Poslije toga svima bilo drago što su porazili Turke i odluče da se sad prozovu Brešićima za čast puški koja ih je spasila. a mi to jače piljimo u ono podzemno vrelo.220 (Megdan kod Livna) Brešići i danas žive na selu pod Tušnicom u okolici Livna. ali se plašili i opet orlovi krstaši. Golubovi pećinari i vrane smušeno lijetali povrh nas htijući se zakloniti u rupe one raspucane hridi. ali se snoćalo te vrelo postane crno. sv. a ne čusmo huke velikih im krila jer pod nama još jače šumila i ključala voda. R. str. godine. pokrio suknom i otišao osvetiti sina. Taj puteljak i sada postoji. U to prestade kiša i vjetar. Vrijeme najavljuje zlu kob koja će zadesiti njegove junake: (…) Najprije zagrmi. ali ništa vidjeti. 203.218 Priroda je tako najavila veliko zlo. pa izađe prid kuću i opali a Turci biž Bog te vidio! Svi pobigoše. Beg ga je ubio. 206. 2006. a i sve drugo potamni (…). Selo se zove Megdan (što znači dvoboj). pitu od zelja ili će ih sve poubijati. Muljika. Otac je uhvatio bezglavo Spasojevo tijelo. primjerice. Grmi i lijeva. a onda zarominja kiša. kada su oni harali selima. Isto. 220 Ivana Brešić zapisala je u Megdanu kod Livna 2006. A naši su pradjedovi bili rodom iz Imotskog i zvali smo se Mikulići. Toma je imo jednu pušku na kres(šta se napuni kresivom pa kad pukne sve odjekne) a ta se puška zvala Breša. kao i katolička i pravoslavna crkva. I tako ti dođu Turci u naše selo. što ne isključuje mogućnost da je selo 218 219 Isto. Šimunovićevi su likovi srasli s prirodom. Oni sliče na svoj kraj i imaju imena iz prirode.

On je dokaz kako Turci nisu mogli podniti bogata kmeta pa su ga kažnjavali najokrutnijom smrću. U groblju sv. D. Ivana postoji kameni križ. ispod bivšeg grada Roga. Zbog velikih opačina koje je činio Hadži-beg. U jugo-istočnoj Hercegovini i danas se pripovijeda o Hadži-begu Rizvanbegoviću koji je bio brat neprikosnovenoga vladara Hercegovine polovicom 19. rođenog 1946. Ali-pašu je 1851. i danas tu postoje njive zvane Peraguše. tj. Turci su poslije ručka nagradili Peragu tako da su mu opljačkali imanje i ubili sina jedinca. Poslije dobra ručka Peragu je pita jedan od Turaka koliko je za ovaj doček mora pozajmiti od susjeda rane i ostaloga što je tribalo za doček gostiju. Križ potpočen rukama postoji i u Bukovici na lokalitetu Letarića groblje. iz Karlovca u Hrvatskoj. 221 388 . Kad je Peraga vidio mrtvog jedinca.dobilo ime upravo zbog borbe. godine u Roškom Polju prema kazivanju Ambrozea Kelave iz Vojkovića. PERAGIN KRIŽ Peraga je živio ispod Zavelima. njegov brat Ali-paša naredio je da ga u Stocu ubiju. dvoboja na brdu na kome su se nekada davno sukobile dvije strane. od žalosti se ukočio i umro s rukam na bokovima. Peraga je kaza da bi on bez muke i bez ičije pomoći moga primiti i daleko više gosta i da svi budu zadovoljni. godine. Peragin križ. Peraga je bio dosta bogat domaćin pa je dočeka Turke čiji je pravac kretanja bio iz Ljubuškoga prema Livnu. stoljeća. FF Mostar 2003. Mihajlo.222 Danijela Ančić zapisala je 2003. Rkp.221 HADŽI-BEGOVI ZULUMI Razna su mučenja Osmanlije vršili nad kršćanskim svijetom. jedinstven u čitavom kraju. godine ubio Omer-paša Latas koji je pak podrijetlom bio Srbin pravoslavac.

a ovi bio u dolini u Počitelju. Otale do u Gradac. Vidi: Marko Dragić. Moj đed meni prič’o. pasji sine – kaže beg. Tu je bio klanac. pasji sine. doli. odakle počima. (Dok dođe misa je završena. Hadži-beg. Kad naiđe neki. – Poteci.Po predaji. Iz Neuma i iz Dubrovnika išlo se konjma u Počitelj. Bila je i tad župa. kad naiđe u Gradac. kako su kazivali begluci. zove se Hadži-begov jaz. koliko je bio prefrigan. moj dragi. on je imao svu tu vojsku i tije. Kaže: – Svukud me gonite. Od Kozigrada do Zvonigrada. stoljeća. To je on stio. Voda je svezala do Trebimlje. on naredi da prikuči stablo. dobri’ dvanaest kilomentara. beže. Rizvanbegovići su podrijetlom Hrvati katolici Nikolići iz Trebinja. a ovamo je Žaba. đe si poš’o. A ovaj naš moradne uhvatit za vrh. pa se kuća nije smjela nego toliko dizat. str. jer im’o je brata u Stocu. I išo je narod na misu. A onda. samo na Hutovo nemojte. On pusti stablo i ovaj naš klepne. Kad ko naiđe. A puni tabani drača. đe te tvoji kazne. Jure i Zajednica izdanja ranjeni labud (ZIRAL). Ja sam to sve svatio kako je to moglo biti. pasji sine? – pa kad ga dobro izbode drača iz sijena koje je morao uplastiti. i svezala do Metkovića. zakasnićeš. Onda bili tu veliki dubovi. pasji sine. I kaže: – Pošto si kriv – kaže – gonićemo te nođe. kad bi bilo to zabilježit. I kaže. Onde su vatali ribu. 97-105. Vamo se nije moglo. sve je to kupljeno od njega). I on. Gori se nije moglo. 222 389 . a njemu njegova majka pričala. kad su ga malo po nekakvoj kazni progonili u Istambulu. (Sva ova brda i sva ova imanja. I oni njemu kažu: – Baš ‘oćeš. Mala nakladna kuća Sv. kome je htio.) – Poteci. on kaže: – Đe si poš’o? – Poš’o sam. A on. k misi. A on je bio vamo. pa. do tog i oko toga dana imaš da ogradiš sva ta brda! Pa naredi. na Hutovo. Stocem su upravljali od konca 18. ne smiš ‘ranit nego troje goveda. on bi rek’o: – Odi ‘vamo. Baška Voda-Mostar-Zagreb 2001.

te bi se hrast svom silom povratio u svoje prvašnje stanje. 1997.223 (Donje Selo u Hutovu) KULA NA SLUŽNJU U tursko doba. drama i mikrostrukture. Aga ponovo dade pokriti kulu i ona do dana današnjeg stoji tu. Ovih dana neki potomci age Ćerkića traže povratak toga posjeda. Zamolio je toga zamjenika da mu bude kum. rođenog 1929. u Donjem Selu. Vl. Tek na kraju života rodio mu se jedan sin kojega je uspio odgojiti. koja se i sada nalazi kod groblja Masline na ulazu u Mostar. MH. a sigurno ne znaju na koji je način to zemljište pripalo Katoličkoj crkvi. Sarajevo 2005. ali nikada nisu uspjeli da odgoje ni jedno dijete. i kad je pokriše. koji je imao u svom posjedu polovicu Mostara. I tako se napravi velika četverospratna kula. Kada je aga Ćerkić bio na samrti. 5. nasta neviđeno nevrijeme.) opisuje to mučenje: “Tako je on znao narediti da se skuči mlad hrast jakim konopcem sve do zemlje. Naredi da treba porušiti crkvu u čitlučkom polju u blizini grada Čitluka. sluge bi Hadži-begove odsjekle konopac naglo.I tako je radio te zulume. Hrvatska književnost Bosne i Hercegovine u 100 knjiga. 22. a drugi svećenik dođe i krsti ga. koji je nekada pripadao toj lozi. Biskup je poslao svoga zamjenika i aga je tražio da ga ispovjedi. Svećenik mu je rekao da se ne može ispovidit bez krštenja i aga prista. godine po kazivanju Marka Rajića. zaselak Rajići u Hutovu. pa bi dao privezati čovjeka za vrh hrasta uzicom oko vrata.224 (Služanj kod Čitluka) 223 Đurđević (str. Kad bi to bilo gotovo. a da nikad niko nije stanovao u njoj. str. I nestalo i njega i zuluma. Na tom darovanom prostoru napravljena je biskupska kuća. Poslao je slugu po biskupa da bi ga ispovjedio. zb. Aga je imao devet žena i one su rađale djecu. da bi glava odletjela na jednu. priredio Marko Dragić. padala bi kiša od mučeničke krvi!” Predaju Hadži-begovi zulumi zapisao sam 1997. grizla ga je savjest što je porušio crkvu. 390 . 224 Hrvatska usmena književnost Bosne i Hercegovine: proza. HKD Napredak. 119. prije nego u nju useliše. Tako bi čovjek iz zraka naglo pao na kamenje i tu se sav zdrobio. nije mogao da umre. u Služnju je bio aga Ćerkić. grom udari u krov i spali ga. U znak zahvalnosti aga Ćerkić. knj. a truplo na drugu stranu. a dok bi bio u zraku. pola svoga imetka darovao je crkvi. Isto tako naredi da kmetovi nose jedan po jedan kamen od srušene crkve do Služnja da bi se na njemu napravila kula. povukao nesretnika u zrak tako jako. smrači se nebo.

dotle je kažnjavana i najmanja sumnja ili kleveta da je netko nekoga pokrstio. Napisao je djela: Grammatica latino-illyrica. DOMAĆI MUSLIMANI I KRŠĆANI Postoji više predaja i povijesnih izvora o domaćim muslimanima koji su štitili kršćane. podrijetlom je musliman. Fojnički samostan. imenovan je starješinom franjevačkog hospicija u Splitu. pa je mali Hasan kao talac dospio u kuću vrgorskoga harambaše Šimuna Talajića Delije koji mu je zarobio oca. godine skupljao novac za svoj otkup iz zarobljeništva. fra Lovro Šitović (Ljubuški. tamnosti i vičnosti. 1729. 391 . a u Našicama stupio u novicijat i dobio ime fra Lovro. Godine 1727. Tako je mali Šitović upoznao i zavolio kršćanstvo. rođeno mu je ime Hasan.PRELASCI NA KRŠĆANSTVO Dok se na sve načine nastojalo islamizirati katolike. List nauka krstjanskoga. navlastito od paklenoga ognja. Kada se vratio u roditeljski dom. Mijo Batinić piše kako je ta izjava lijepa i služi na čast “inovjercima” koji su se svladavali “u svojoj vjerskoj zanešenosti” i davali oduška “svojim čovjekoljubivim osjećajima prema nama. Splitu te ponovno u Makarskoj. Iznimka je među njima bio Tahirbeg koji je krvnički ubio Divu 225 Mijo Batinić.). pobjegao je. Šibeniku. Školovao se u Zaostrogu. str. FRA LOVRO ŠITOVIĆ Vjerski pisac i epik. Venecija 1727. 1682. Venecija 1752. Najvjerojatnije je bogosloviju svršio u Italiji. Predavao je filozofiju u Makarskoj. pokrstio se u sedamnaestoj godini i dobio ime Stjepan. Venecija 1713. Zagreb 1913. Otac mu je za vrijeme Bečkoga rata 1690. 51. Pisma od pakla. – Šibenik.”225 Postoji više povijesnih izvora i predaja o čovječnosti begova Kopčića. O tome svjedoči pismo fojničkog i visočkog kadije prema kojemu su “franjevci svačiji dobročinitelji”. kada bi nas od drugog snašla koja nemila potvora i prijetila nam ozbiljna pogibelj.

reče: – Imam jednu oporuku na duši. Jedan od te braće. Kada je biskup Bianković stigao u Kongoru kod Duvna. ubivši Tahirbega.. da ih blagoslovi. Zagreb. kao zagrebački kanonik nije mogao stupiti na bosansko tlo. izražava pohvalu četvorici braće Kopčića. također. kojega narod štuje kao blaženoga. I reko mi je za života da od njegova najma ukopam ga u grebju krstjanskomu i da mu usadim križ od kamena i ogradim greb. JAZU. godine s velikom opasnošću vizitirao Duvno i obližnje krajeve. I to sam sve učinio. izrazio se točno ovim riječima veleći: ‘da mnogi i veći od otomanskih mjesta bio bi razoren i pao u propast. Vidi: Marko Dragić. tajnik Nikole Biancovicha. Zbornik za narodni život i običaje južnih Slavena.”227 Kopčići su pružili zaštitu biskupu kako bi bez smetnji obavio svoju misiju. Baška Voda 1999. knjiga XXIX. kako bi prisustvovali svetoj misi i krizmi. koje su donijele svoju djecu biskupu. Al’ je još reko da mu činim reć misu – i dade mi naknadu za mise. kad ih molitve i žrtve svećenika Isukrstovih ne bi podržavale blažeći srdžbu Božju’. pa je taj apostolski put obavio šezdesetpetogodišnji Nikola Bianković. sv. O tome govori spomenuti Maroli koji u svome talijanski pisanom Diario II. 228 Isto. Begovi Kopčići. Tu je ramsku ljepoticu i mučenicu osvetio njezin kum Arslanaga Zukić iz Varvare. 1933. Tadašnji biskup bosanski Juraj Patačić. S katolicima je došlo “dosta Turaka i Turkinja. 227 Ante Šimčik.Grabovčevu. ističe kako su Kopčići “najčovječniji i najmilosrdniji” i da su očitovali svoje “čovještvo i ljubav” te prijaznost i ljubaznost prema kršćanskome svijetu.godinu: “(…) kuga prođe i ja odoh u Fojnicu ali posla po mene Arslan-beg Kopčić. 183. neka njegovo pri meni ništa ne ostaje. 50. str. 50. 226 392 . Maroli. Imao sam momka krstjanina i umrije od kuge. str. – 188. fra Stipane. Mala nakladna kuća Sveti Jure. dočekalo ga je oko pet stotina ljudi s konjima i isto toliko pješice. A kad dojdoh. Deset kamenih mačeva. str.) koji je 1710. kao pobožnost i odanost svećenicima i redovnicima “koje prizivaju u svim svojim potrebama.”228 Nikola Lašvanin zabilježio je uz 1690. biskupa makarskog (1698. – 1730. zvan Ibrahim-beg. 1. govoreći: – Neka znaš.226 Veliko priznanje begovima Kopčićima odaje don Federico Maroli.

I to zabiližih, za pogrdu onih krstjana koji su nepomljivi izvršiti oporuke njihovih mrtvih.”229 Sarajevski je mula 1. veljače 1781. godine poslao činovnika da s fojničkim kadijom “i s drugim Turcima izvide oni križ prid crkvenim vratim od kog prie prid vezira bi parnica”. Večer prije fratri se posavjetuju međusobno kao i “s istim susidnim poštenim Turcim” te se dogovore da po noći izvade križ kako bi se spasili od “veće napasti i mučenja”. Kada su kadija i mnoštvo Turaka vidjeli da nema križa, povukli su se u mešćemu (sudnicu) i sa sobom poveli gvardijana tražeći od njega 350 groša. Gvardijan ne htjede to platiti, odgovarajući da nije kriv, te ga zatvoriše s fra Jozom Tomićem u sarajevski zatvor. Ipak su morali nakon patnji platiti 400 groša, a gvardijanu je zabranjeno da se u pogrebu nosi kota i križ ispred pokojnika, te da pogreb ne ide preko čaršije “nego stranputicom pored rijeke”.230 PORAZ OSMANSKE VOJSKE POD BEČOM 1683. G., OSLOBAĐANJE HRVATSKE Pod Bečom je 12. rujna 1683. g. poraženo 250 000 osmanlijskih vojnika. U toj bitci iznimne zasluge pripadaju poljskome zapovjedniku Janu Sobjeskom (te godine pod Bečom gine hrvatski svećenik, otac ruskoga panslavizma, protureformator Juraj Križanić). Poraz Osmanlija pod Bečom bio je povod kršćanskim zemljama da se dignu na ustanak. U tom ratovanju oslobođeni su Lika, Slavonija do Une i Save te zapadni dio Srijema. Eugen Savojski je prodro do Sarajeva a u povlačenju je poveo Hrvate u Hrvatsku. Godine 1687. trideset pet ramskih franjevaca bježeći od osmanske odmazde, s katoličkim pučanstvom iz Rame, Kupresa, Glamoča, Duvna, Rakitna i Doljana, bježe u Cetinsku krajinu. U Sinju su sagradili franjevački samostan. Ramljaci su sa sobom ponijeli Gospinu sliku, danas Čudotvornu Gospu Sinjsku. U Srijemskim je Karlovcima 26. siječnja 1699. g. sklopljen Karlovački mir. Tada je Dubrovačka republika osigurala Turcima izlaz na Jadran u Kleku i Sutorini. Imotski je kraj oslobođen 1717. g.
229 230

Nikola Lašvanin, nav. dj., str. 165. – 166. Jako Baltić, nav. dj., str. 59.

393

Užasna je odmazda nad kršćanima nastupila nakon osmanskoga poraza pod Bečom 1683. g. Tada Hrvati masovno bježe iz Bosne i Hercegovine tako da ih 1723. u toj zemlji ostaje samo 23 000. Bosna i Hercegovina je pod osmanskom vlašću sve do 1878. g. kada tu zemlju anektira Austro-Ugarska. Najmanji je broj Hrvata u Bosni i Hercegovini zabilježen 1723. g. kada ih je bilo samo 25 000.231 Rijetke su zemlje gdje su se toliko ponavljali zločini u kojima su stradali njezini narodi Hrvati, Bošnjaci, Srbi i drugi.Tako je 1991. g. Hrvata u toj zemlji bilo 750 000, dakle, isto kao i 1463. g. U ratu 1992.-1995. g. izbjeglo je i protjerano 400 000 Hrvata kao i 1463. g. Danas prema crkvenim podatcima u Bosni i Hercegovini živi oko 450 000 Hrvata. Oslobođenje Poljica Don Juraj Pezelj poginuo je 1686. godine dok je predvodio vojsku u borbi protiv Turaka. Na samrti je hrabrio svoje suborce da nastave borbu: U tvrđavi Nučak u blizini sela Gardun iznad korita rijeke Cetine bili su janjičari, međutim popustila je disciplina i oni su počeli pit i više puta su se zaljetavali u Gornja Poljica, a tamo je don Jure Pezelj oformio ratnike da se suprotstave Turcima. Don Jure je ima najbržeg konja i bio je na čelu te potjere za Turcima. Ali neki Turčin je nasumce ispalio iz puške i pogodio don Pezelja u stomak. On je pao na pod i znao je da će umrit, ali kad su mu došli suborci on im je reka da mu se odrišio opanak i da oni krenu dalje za Turcima, jer mu je sloboda bila važnija od vlastite smrti. Oni su nastavili za Turcima do Bišćanske gore i vratili su se nazad i našli don Pezelja mrtvog. Na mjestu njegove smrti danas se nalazi križ “Pezeljev križ”.232 (Srijani) Njemu u čast, zbog tog hrabrog čina, Poljičani su u spomen na 300 godina od tog događaja podigli spomenik “navrh puta” (u početku je put bio napravljen samo djelomice i tu je stado prolazilo, a kasnije je
Franjo Šanjek, Kršćanstvo na hrvatskom prostoru, Kršćanska sadašnjost, Zagreb 1996, str. 317. 232 Sanji Markić, studentici Filozofskoga fakulteta u Splitu, 2004. g. u Srijanima kazao don Mirko Skejić, rođ. 17.01.1947. u Srijanima. Rkp. FF Split, 2004, sv. 5.
231

394

omogućen prolaz i vozilima) u Docu Donjem. Na spomeniku, urezano u kamen piše: (1686. godina) Sloga opća Poljička ovom pobjedom u Docu Tuđinca Turčina zauvijek protjera iz Poljica (1986. godina) u spomen don Jurju Pezelju knezu Ivanu Tomčiću i ostalim mučenicima .233 Oslobođenje Požege Grgurevo (12. ožujka) posebno se slavi na području požeškoga vinogorja, gdje ga vinogradari slave gromoglasno uz pucnjavu iz topova (mužara). Toga dana vinogradari sa svojim prijateljima odlaze u vinograde i ondje pripremaju tradicionalna jela, kušajući mlado vino i gotovo neprestano pucaju iz topova iz vinogradskih predjela Vranduka, preko Kamena sve do Sokolovca. Ta pucnjava simbolizira pobjedu nad Turcima 12. ožujka 1688. godine kada su hrabri Požežani predvođeni legendarnim fra Lukom Ibrašimovićem234 oslobodili svoj kraj, porazivši tri tisuće osmanskih ratnika na brdu Sokolovac. Požežanin Miroslav Ivković poklonio je požeškim vinogradarima veći top (mužar) koji je inače bivšem vlasniku služio za obranu od Turaka. Vinogradari su taj top okrstili imenom Grga, a topovski kum bio je Požežanin dr. Zoltan Bartaky. Međutim, osamdesetih godina dvadesetoga stoljeća top se rasprsnuo na tri dijela.235 Uz taj top vezuje se istinita anegdota: Jedan stariji vinogradar iscrpljen od ispijenoga vina pri odlasku kući pao je i polomio nekoliko rebara, a da bi svojoj supruzi objasnio ovaj nezgodan slučaj, svu krivicu pripisao je topu Grgi, rekavši da su mu rebra popucala od zračnoga pritiska koji je proizveo top.236 U novije vrijeme taj običaj poprima i novu dimenziju, te taj dan simbolizira buđenje prirode, početak značajnijih radova u vinogradima i završetak zime.
Ivana Stazić zapisala je 2008. godine od svoje bake Marije Stazić, djev. Bilić, rođ.1940.god. Rkp. FF Split, 2008, str. 60. 234 Svjedočanstvo toga junaštva nalazi se u u listini cara Leopolda I. u kojoj car slavi junaštvo kršćana, a fra Luku Ibrišimovića naziva Sokolom. O njemu se i danas kazuje epska pjesma. Od 1893. godine Požegu resi krasan spomenik podignut u slavu fra Luke Ibrišimovića. 235 Požeški pučki kalendar, 1990, I.R.O. «Požeški list», str. 99. 236 Ivani Đimoti 2008. godine u Požegi kazala je Helena Zima (rođ. 1943. g. u Kutini). Vl. rkp. 2008. sv. 30, str. 9.
233

395

Oslobođenje Vrgorca U raznim sukobima s Turcima, isticao se, posebno u toku Morejskoga rata (1684.-1699.) vrgorački fratar i serdar, muslimanskoga podrijetla, Rade Miletić, “koji je za svog života posmicao 99 Turaka”. Oslobodio je Vrgorac na Dan svete Kate (25. studenoga) 1690. godine. O njegovu junaštvu pjevaju Filip Grabovac (u Cvitu) i Andrija Kačić Miošić (u Korabljici i u Razgovoru ugodnomu naroda slovinskoga). Usmenom je komunikacijom do naših dana sačuvana predaja: Kao mali gradić, odmah uz granicu, Vrgorac je bio česta meta napada Turaka. Premda su stanovnici pokazivali veliku hrabrost u obrani grada, to nije bilo dovoljno zbog puno većeg broja i snage Turaka. Obrana je pošla za rukom Radi Miletiću kojem je na pamet pala izvrsna ideja. Ujedinio je sve jarce i koze iz grada i privezao im svijeće za rogove. Pustio ih je prema Turcima koji su, vidjevši toliko svijeća u noći, mislili da ljudi trče prema njima. Prepali su se i pobjegli. Rade Miletić je postao junak obranivši svoj grad na tako čudan način. Pa kakav je Miletiću Rade, na Riliću konje nagonio, na Matokit glavu naslonio, iz Vrgorca Turke izgonio. Ni dizdar ga smio dočekati nije. Od Vrgorca Franić Ulderika, bijaše vitez od vojnika dika, koja majka dalmatinska dade, boreći se ovdje slavno pade. 237 (Vrgorac) Fra Rade Miletić je jedina osoba koja je pokopana u vrgoračkoj crkvi. I danas se pripovijeda o oslobađanju Vrgorca u kojem posebne zaluge imaju zaostroški fratri, Pava Kačić, Gabro Staničić, Mate Bebić, don Nikola, Ivo Marinović. Sveta Kata je zaštitnica Vrgorca.

Dijani Mišetić kazala je Jolanda Mišetić (rođ. 12. listopada 1953. g. u Vrgorcu, profesorica u splitskoj Zubotehničkoj školi). Rkp. FF Split, 2004, sv. 31.

237

396

Oslobođenje Sinja Poraz pod Bečom 1683. godine naveo je Osmanlije na još veću okrutnost. Nakon povijesne obrane Beča uslijedio je rat između Turaka i Mlečana (1684.) u kojem su oslobođeni mnogi dalmatinski gradovi. Upadi kotarskih uskoka postaju svakodnevna briga turske vlasti. Sve je to potaklo Turke na nemilosrdne progone domaćih kršćana, a osobito franjevaca u pograničnim područjima (Duvnu, Livnu i Rami). Franjevci iz ramskog samostana u takvim okolnostima odlučiše se na bijeg. Bijeg fratara i njihova puka zbio se krajem listopada 1687. godine. Fratri, ponijevši sa sobom čudotvornu sliku Gospe ramske, pobjegoše preko Duvna u Dalmaciju. Bijeg je pripomogao sinjski kapetan Antonio Zeno, a organizirao ga je fra Pavao Vučković.238 Gvardijanu ramskoga samo-

O bijegu Ramljaka Ivan Aralica piše u romanima: Put bez sna i Duše robova. Usp. Dr. Anto Šoljić, Fra Pavao Vučković – pokretač seobe Ramljaka (U povodu 300. obljetnice s osloncem na romane I. Aralice) u: Selidba Ramljaka, Rama – Šćit 1687.1987., Sarajevo, 1988., str. 59. - 66. U duvanjskom selu Mokronogama postoji lokalitet, groblje, Vučkovine. Mještani pričaju kako je to mjesto na kojem su braća Vučkovići pobili Turke i otišli u Sinj. O tome se i danas pripovijeda: Potkraj turske vladavine između Mokronoga i Luga živilo je šestero braće sa svojim ženom, dicom i blagom: konjima, kravama i ovcama. Najmlađi brat bijaše neoženjen. Kad je našo sebi lipu i virnu curu, tide se ženiti. U to doba bio je u Turaka običaj da beg s nekoliko turski momaka dođe, kad se kršćanin ženi, i prispava s mladom prvu bračnu noć. Zbog toga je mladi Ivan Vučković odgađo svatove i zajedno s braćom domišljo kako će toji turski običaj izbić, a navrime se oženiti. Odlučili su toga dana kad se pođu vraćat iz crkve, koja se nalazi u Vašeru (Tomislavgrad) da njijove žene s dicom pobignu u kaure. Blago već prija otrali u kaure i ostavili kod svoji kumova. To pridvečerje braća Vučkovići vraćali se priko polja pivajuć i vrišćeć ko da i je pedeset. Mokronoški beg pošo s nekoliko Turaka da ostvari što je naumijo i noć provede s mladom. Kad je došo u kuću Vučkovića, braća ga lipo primila i privatila ko draga svata. Dok s zajedno ili i pili, beg je nekoliko puta pito: “Di je mlada, tijo bi je vidit.“, al najstariji brat odgovorio bi: „Brzo će nevista dok pomogne jetrvam ovce i krave pomust.“ Najstariji brat zapovidi svom mlađem bratu da ode i zovne mladu. Ustade on i ode. Izlazeć iz kuće, pogleda dobro di je straža turska. Vidi on da je samo jedan tu pa ga zbode nožom. Kad se vratijo u kuću zavika: „Dolazi nevista!“ Ustala se braća pa udri po Turcim, pobili Turke zajedno s begom. Osikli im glave i nabili na kolje oko tora i uzjahali na konje i pobigli u kaure. Uitra Turkinje pošle vidit što im se ljudi ne vraćaju kući, izdaleka vidile glave uokrug poredane te rekoše: „Eno naši kolo igraju.“ Primakoše se bliže i vidiše glave nabijene na kolac pa rekoše: „Sigurno vlasi nisu begu dali mlade pa i naši pobiše.“ Kad dođoše još bliže, pripoznaše Turkinje glave svoji ljudi pa počele plakat i nabrajat, čulo se u selo pa doletili vidit šta je bilo. Imaš šta vidit, Turci i beg nabijen na kolac. E, odma potira za braćom Vučkovića, ali kasno biše, Vučkovići već u kaurim. Nikad Turci ne stigoše Vučkoviće, a i danas se taj dio sela na kojem je groblje zovu

238

397

stana, fra Stjepanu Matiću, od žalosti se pomutio razum, te se vratio natrag i spalio netom obnovljeni samostan i crkvu da ih Turci ne bi oskvrnjivali. Fra Pavao Vučković (1658. – 1735.), brat serdara Tadije, 1687. godine organizirao je iseljenje Ramljaka239 i Duvnjaka u Cetinsku krajinu. Turci su ga u okršaju 1697. godine zarobili u kuli u Čitluku kod Sinja. Tamnovao je šest godina u Bagdadu i Carigradu odakle “junački uteče, dođe pod Sinj, načini manastir i crkvu pod Sinjem. Poče vojevati protiva neprijatelju i dosta mu zla učini (…) pomože uzimati gradove (…). Kad Sinj obsidoše Turci (1715. godine), zatvori se u grad, pomože ga braniti slobodeći junake i svaku jim pomoć dajući.” 240 O viteškoj obrani Sinja Kačić pjeva u 103. pjesmi str. 703. – 710. Čudotvorna je Gospa sinjska, koju su franjevci i puk odnijeli iz Rame, prema legendi spasila Sinj 15. kolovoza 1715. godine od silne osmanlijske vojske. O tome se i danas pripovijeda:

Vučkovine.“ (Predaju je zapisala Danijela Ančić 2004. godine, prema kazivanju Jele Budimir (djev. Križanac), rođene 1948. godine. Rkp. FF Mostar 2003, D.) Mjesto Vučkovine nazvano je po plemenitoj obitelji Nemanovići, kojoj je bio rođen sin Vučko (Vuk). Njegovi potomci su nazvani Vučkovići. Prema Bakuli je 1506. godine bilo više Vučkovića u Duvnu. Kako nisu više mogli podnositi turski zulum, prebjegli su u mjesta koja su bila pod vlašću Mletačke Republike, gdje su postali prvi mletački četovođe, pa su poput pravih vukova junački tukli Turke u više od petnaest okršaja. Andrija Kačić Miošić navodi da su Nakići pod mletačko okrilje, zajedno s mnogim kršćanima, doveli «pridostojnu kuću Vučkovića, iz koje izađoše vrsni na oružju vitezovi». (str. 522.) O «pridostojnoj i gospodskoj kući Vučkovića i njezinih vitezova» Kačić pjeva u 65. pjesmi. 239 O bijegu Ramljaka Ivan Aralica piše u romanima: Put bez sna (1982.) i Duše robova (1984.). Usp. Dr. Anto Šoljić, Fra Pavao Vučković – pokretač seoba Ramljaka (U povodu 300. obljetnice, s osloncem na romane Ivana Aralice), u: Selidba Ramljaka, Rama-Šćit 1687.-1987., Sarajevo 1988., str. 59.-66. Ivan Aralica piše da je fra Pavlova majka iz Kreševa, da mu je otac poginuo tri dana prije ženidbe te da se majka udala za nekoga siromaha na Orašcu u Rami. 240 Andrija Kačić Miošić, Razgovor ugodni naroda slovinskoga, Matija Antun Reljković Satir iliti divji čovik, (priredio Josip Vončina), Sveučilišna naklada Liber, Zagreb 1988, str. 538.

398

Kad se saznalo da prema Sinju dolaze Turci, fra Pava Vučković zovnio Livnjane i Duvnjane da se bore s naman. Jednu vojsku stavili na Han tako kad vide da Turci iđu priko Cetine da pucaju mačkule pa će Sinjani znat šta je i kako je. A bilo i' je svakakvi. Kida je jedan iz Sinja uteka tamo na ooke i u Italiju i pitaj Boga di nije. A onda opet, neki su se ostali borit jer su fra Pava Vučković i don Ivan Filipović Grčić hrabrili i govorili da će Bog pomoć. Ostalo ti od nemilog svita u tvrđavi sedansto junaka, a Turaka dolazi sto hiljada. Neko kaže da i' je bilo više, neko da i' je bilo manje, šezdeset hiljada, a ko će to znat. A sedan fratara šta je bilo, zatvorili se u crkvicu gori na Gradu i jedan ti izvadi iz nike skrinje Gospinu sliku šta su je donili iz Rame i obisi je na oltar svete Barbare. I molili se oni, moj sinko, a di ne će kod noliko dušmana. To je bilo na sedmi jula i poslin toga sedan dana Turci bili oko tvrđave. Kad došlo jutro na Gospin žežen, zora bila, a Turci ti nasrnili na jadnu tvrđavicu, prvo pješaci, onda konjanici a za njiman i pričuva šta su je imali. Primakli se tako blizu da su svoje barjake zadili blizon zidina. A svaki put kad se primaknu, Sinjani se na nji' obruše svin šta imadu. Najedanput, iz čista mira, stali Turci bižat glavon bez obzira, utekoše drito priko Cetine. Ostadoše mrtvi' deset hiljada a ostali utekli. Oko Sinja sve srušeno i spaljeno, nova crkva podno Kamička izgorila do temelja. A zašto su utekli. Vidili po bedemin oda žena cila u bilu. Navalila na nji' srdobolju. Kad se sve svršilo, časnici štano su branili Sinj skupiše osandeset cekina i dadoše Gospi napravit krunu da joj se slika okruni, a virnici Sinjani i Cetinjani dali svoga zlatnog nakita i šta su imali da se okiti Gospina slika. A kad su Sinjani tek donili iz Rame Gospu, oni bi je odnili u tvrđavu u crkvicu, a ona stalno bižala doli ispod Kamička u niku kupinicu. Oni je onda vrate, a ona ti opet u kupinicu. I tako stalno ona

399

bižala. A fratri onda nisu imali šta drugo već sagrade crkvu tuten di je bila ta kupinica. I tako je nastala naša crkva.241 Od tada se, kao spomen na tu pobjedu, svake godine prije Velike Gospe trči Sinjska alka.242 U čast Gospi što je obranila Sinj, podignuta je
Marina Gugić zapisala je 2008. godine u selu Radošiću kod Sinja. Kazao joj je Ivan Gugić (rođ.1933. rođen u selu Radošić). E str. 5-6. U Sinju se, također, pripovijeda: Godina 1715. povijesna je godina za Sinj i Sinjane, za cijelu Cetinsku krajinu, ali i za našu kulturnu baštinu.Te ti se godine dogodilo veliko čudo. Za vrijeme velike najezde Turaka u cilju širenja njihovog carstva, skupila se šačica hrabrih Sinjana da obrani svoj grad i u tome im je pomogla draga Gospa koju svi danas štujemo. Sinj je bio u plamenu, ljudi na izmaku snaga. Turčin je nadirao sve žešće, kad se odjednom na zidinama grada pojavi lik žene s kudljom u ruci. To ti je bila Gospa, Velika Gospa koja je na Turke poslala kugu i protjerala ih iz Sinja preko Cetine na istok. Mnogo se Turaka ugušilo u Cetini, mnogo ih je pomrlo od kuge, a dok su bježali otet im je konj glavnog sultanskog vojskovođe koji se zvao Edek. S konjem je stigla i cijela njegova oprema: sablja, štit i ukrasi na konju. (Edek ti je naziv za glavnu kariku koja se malazi u alci, koja se igra i u današnje vrijeme.) Martini Lovrić 2006. godine u Sinju kazao je Jakov Đipalo-Ban (rođ. 1952. g.). Rkp. FF Split, 2006, sv. 30/06, str. 12-13.
242 241

Obrani ga Marija Divica, kojano je sinjska pomoćnica. Koliko ji pod grad dolazaše, toliko ji mrtvi ostaviše. Bi u Sinju Gospina prilika koja čini čudesa velika: trikrat se je u gradu znjojila moleć sinka, koga je rodila, da pogleda na svoje stvorenje, koje nosi njegovo zlamanje: “Zarad, sinko, tvoje gorke muke ne daj puka u nevirne ruke! Tako t' moje velike žalosti, nu se smiluj ter grešnikom prosti: plačna gledat ja ne mogu puka ni slušati njiova jauka.” Ali Isus majci odgovara: “Njiova je opačina stara. Pusti mene, moja majko mila, da pokaram ja njiova dila!

Njiovi mi dodijaše grisi, nek jim sindžir oko vrata visi.” Trikrat majka moli sinka svoga da ne kara puka cetinskoga. Poslušajte veliki čudesa što će sada pasti iz nebesa! Na Turčina dođe srdebolja, teška bolest, velika nevolja. Po trista ji na dan umiraše, po toliko iz vojske bižaše, a uoči Gospojine slavne biže Turci iz Cetine ravne. Osta mrtvih trideset iljada turske vojske oko bila grada: što pogibe, što bolest umori, Gospe sinjska posve ji obori. Zafaljujte, od Sinja junaci, brez pristanka Isusovoj majci, kojano vas od Turak' obrani! I da ste mi zdravi, Cetinjani!

Andrija Kačić Miošić, nav. dj. str. 709. – 710.

400

crkvica na starom gradu, na utvrdi iznad Sinja opasanoj zidinama po kojima je hodala Gospa s kudljom u ruci. U Crkvi čudotvorne Gospe Sinjske podignut je oltar na kojem je Gospina slika. U znak zahvalnosti sinjski puk i puk Cetinske krajine okitio je Gospinu sliku mnoštvom zlatnih ukrasa. (Godine 1987. Čudotvorna Gospina slika, u znak sjećanja na tri stotine godina odlaska iz Rame, donesena je u Ramu za blagdan Male Gospe i ponovno vraćena u Sinj.) Dakle, Gospa i Alka zaštitni su znaci Sinja i Cetinske krajine. Alkar može biti samo onaj koji je rođen u Sinju. Najpoznatije je alkarsko prezime Vučković. (Vučković je zarobio Edeka.) Nakon stalnih osmanlijskih osveta, Bosna i Hercegovina bila je opustošena, a narod masovno prebjegao u Hrvatsku. Tako je 1723. godine u Bosni i Hercegovini ostalo samo 25 000 Hrvata.243 Koliko je poznato, to je najmanji broj Hrvata u toj zemlji od VII. stoljeća, kada su je nastanili. O bijegu Ramljaka i njihovih fratara Duvnjaci govore:

Na Privali, povri Prisoja, i sad se vidi kud je Gospa bižala iz Rame u Sinj, osto njezin put i trag od kola. Ljudi to i zovu Gospin put. Mnogi Duvnjaci kazuju predaje o bijegu Ramljaka i putu s tragovima Gospinih kola. Gospin put postoji i na Ljubuši iznad Mandina sela i Lipe. 244 Roša harambaša Roša-harambaša hajdučki je naziv za Ivana Bušića. Rođen je oko 1745. Premda G. Bujas u Makarskom ljetopisu od godine 1773. do 1794. piše da je Roša rođen u Gorici kod Gruda, vjerojatnije je mišljenje A. Ujevića koji u Imotskoj krajini (Split, 1953.) piše da je Roša rođen u Donjim Vinjanima kod Imotskoga. To potvrđuje i danas živa predaja u tome kraju.
Franjo Šanjek, nav. dj. str. 317. Danijela Ančić zapisala je u Lipi po kazivanju Vinka Rozića, rođenog 1938. godine. Rkp. FF Mostar, 2003., str. 23. D.
244 243

401

Prozvan je Roša jer imao crvenu kosu (tal. rosso = crven). Rano je ostao bez oca Jakova. Živio je na turskoj granici slušajući priče o turskim zulumima, pa se u njemu rano javlja strast da se osvećuje Turcima. Harambaša Sočivica (pravoslavac) primio je Rošu u svoju četu s nepunih petnaest godina. Velik je broj predaja koje kazuju o Rošinom hajdukovanju. Petar je Bakula u svome Šematizmu zabilježio predaju koja kazuje kako su babe zatvorile vrelo Turanj zbog Roše-harambaše koji je dolazio na to vrelo radi čega su ondje češće boravili Turci htijući uhvatiti toga hajduka. Roša je, kaže predaja, po narudžbi ubijao čas sina, čas oca koji su međusobno bili u svađi. Međutim, kada se Ali-beg Sukljašević izmirio sa svojim sinom Ahmedom, kojega je prethodno pobratimio sa Rošom, potkupili su šestoricu Vlaha da ubiju Rošu. Roša je upao u zasjedu u kojoj mu poginu brat i jedan pratilac, a onda je on sa svoja dva hajduka pobio napadače i oba Sukljaševića. Roša je hajdukovao od Imotskoga do Sarajeva. Priča se da je Roša bio i gusar odlazeći do Amerike i Indije. Benić piše da je Roša imao trideset tri druga i da je među njima bio musliman Mubašir “i nije bio loš čovik”.245 Predaja kazuje: “U početku je Roša živio u dobrim odnosima s pravoslavcima, a njegov prvi harambaša bio je pravoslavac Sočivica. Međutim, jedne su noći imotski kaluđeri zazvonili i skupili narod obukavši odeždu naopako i u litiji govoreći neka prokletstva okrenuvši naopako crne svijeće i tako ih pogasiše, a za njima i sav puk. Kada je čuo za to, Roša je pobjesnio pa je makarski ljetopisac zabilježio: ‘Niki arkaći od straha Rošina blagosivaše se i učiniše se katolici!’”246 Pisani dokumenti i predaje kazuju o Rošinom boravku u kreševskom kraju. “Turci su godine 1777. orobili kreševske franjevce za tisuću groša, jer se na Lopati kod ‘fratarskih štala’ primijetila Rošina četa. Te je, naime, godine Roša s 30 drugova na Lopati (lokalitet Korča) dočekao 12 trgovaca s robom. Ubili su trojicu, a ostali su pobjegli. Svu su robu hajduci raznijeli.”247 Roša je, također, boravio u okolici Tarčina, jer je preko toga mjesta prolazio važan srednjovjekovni put. Zato je u tom kraju poznata izreka: Ivan planina – hajdučka starina. U narodu Sarajevskog polja ostala je uspomena na Rošu, pa se nekome tko je nagal kaže da je “k’o Roša“.

245 246

Bono Benić, nav. dj., str. 260-261. Miroslav Džaja – Krunoslav Draganović, nav. dj., str. 96. 247 Isto, str. 96.

402

Rošinu smrt opisao je Ivo Andrić u pripovijesti Ispovijed.248 Andrić priča kako je Roša, hajdukujući po Dalmaciji, Hercegovini i Crnoj Gori, orobio francuskog emisara na putu u Carigrad. Progonjen od Turaka, bježi u Bosnu i tragično završava kod Kreševa. Hajdučki harambaša Ivan Bušić Roša, živijo ti je u Donjin Vinjanin. Nadimak je dobijo po crljenoj kosi. Ima je brata Mijata, a njega ti je ubijo Rošin pobratim Amet (Ahmet) Sukljažević iz Mostara. Ubijo ga je na kukavički način, iz zaside, dite. Roša se undan naosumio na pobratima i undan ubije njega i nikoliko njegovi ljudi. Poslen toga pobigne on u ajduke. Mostarci Turci su ti undan odlučili osvetit Ameta, pa puklo kud puklo. Undan se umišaju i livanjski Turci i odluče osvetit mostarske, ali ji Roša jopet ubije devet. Urotiše ti se tada svi Turci, al on, ko kad je bijo stoput pametniji od njizi sviju skupa zajedno, on ti lipo pobigne, u Taliju i vrati se za par godina. I dalje je ratova s Turcima, ali je napada i pljačka trgovce i putnike, a zavadija je se i s imockim pravoslavcima. Niki su ti o stra prišli na našu viru, pa ga zato nazvaše “ustaško-križarski preteča”. Posta je opasan i za mletačku i za tursku vlast, pa su činili svašta da ga maknu. Roša je nastavijo po svom, a kad mu je više dodija taj ajdučki život, on ti je tražijo pomilovanje. Nije ga dobijo, pa ti je unda jopet oša u Taliju i kašnje se vratijo u Dalmaciju. Svi su se bojali da će jopet izbit neredi, pa su ga ubili, osikli mu glavu, napunili je pamukon i undan su ti je nosali i š njome po turskim gradovima skupljali darove. Znaš ti, dite, Roša ti je meni bijo neki did, pradid, ali ono izvanjski. Ne znan točno po kome, al ja san ti se uvik ponosila s time, a je i moj ćaća. Uvik mi je priča o njemu i govorijo da neka se ponosin s timen. Neki ti njega fale, neki mu laju, al moj je ćaća, dobar ti je bijo, Bog mu da pokoj, uvik govorijo da je to dobro, da je bitno da je on za života ostavijo traga. Pa šta što mu laju, stara je narodna: “Dobar konj ima sto mana, a loš samo jednu-ne valja!” E, dite moje, nemoj se nikad stidit svoje krvi. I ti se tribaš ponosit š njimen, sa svojin Vinjanin. Nemoj to nikad zaboravit, ti si isto naše gore list! Rošini dvori ti se nalaze u Donjin Vinjanin, ispo crkve sv. Roka, blizu Crne Gore. Područje iznad kuće ti se zove Rošine livade. Tu ti je i njegovo guvno i njegov bunar i kamen na kojem ti je smijo sidit samo on i niko drugi. E, da mi nije ovi stari kostiju, pa da mogu trčat, a trčala san dok san cura bila, sad bi ja

248

Vidi: Ivo Andrić, Sabrana djela VI. Žeđ, Zagreb 1963, 35-54.

403

zaseok u Donjim Vinjanima. prenuo ga je nečiji predivni glas. rascvale bademe i zelene brežuljke kojima je Trogir bio okružen. 2004. 7. Bio bi i sretan. a djevojka se skameni poput prestrašene ptice. Dok je tako u mislima računao koliko zlatnika bi mogao dobiti za konoplju i vino s Tetide (i na koje će venecijanske ljepotice te zlatnike potrošiti). Iako je bio Mlečanin. Koračala je putem pjevajući. travnja 1783. Mavro uvidi da je djevojka ne samo jako lijepa. a da ga nije primijetila. Mavro je bio osjetio potrebu za odlaskom do samostana i uživanjem u predivnom pogledu i svježem zraku nakon više tjedana života u škveru i udisanja katranskog dima. već i bogat. izdao je i ubio Rošu 1. Mavro je zbog svog čestog boravka u Dalmaciji tečno govorio hrvatski. a za prslukom zadjenutu grančicu punu bijelih latica. Mavro primijeti da glas pripada mladoj djevojci u crvenom prsluku. Antoneli Rebić. ispod crkve sv. Već desetak godina je plovio između Trogira i Venecije. tek nedavno porinutu lađu. Mavro je sa zadovoljstvom promatrao svoju prelijepu. sv. Marija (tako se zvala) mu odgovori Crna Gora je područje. trogirsku luku. str. pa se obrati plahoj djevojci i pokuša saznati ponešto o njoj. Roša se 1782. Uspinjući se prema samostanu Dridu. Stojeći iza čempresa. 249 404 . nego i vrlo mlada. da nije njegove neutažive pohote. godine nakon višegodišnjega izbivanja vratio u Dalmaciju i udružio se s trojicom drugova.-8. FF Split. Ivan Vekić. tuten ti visi na zidu u ganjku!249 (Crna Gora u Vinjanima Donjim kod Imotskoga) Ivo Andrić u svojoj pripovijesti Ispovjed piše o Roši harambaši. fabula Andrićeve priče ne odgovara stvarnoj smrti Roše harambaše. jedan od te trojice drugova. godine u uvalicu čiovskog škvera je pristala Tetida. A eto. rođ. u Vinjanima Donjim kod Imotskoga kazala Iva Rebić. Bušić 1919. bar vidi njegovu sliku. Roka. te stoljetne masline. 13. bio je ne samo mlad i zdrav. Mavro izađe pred nju. Nakon što joj se približio. Rkp. Crvenjevši se. da ti to vidiš. Već od prvog trenutka Mavro je bio očaran njome. Na glavi je nosila vrč. lađa mletačkog kapetana Mavra.tebe odvela gori u Rošine livade.) KAPETAN MAVRO U ožujku 1797. Studentici Filozofskoga fakulteta u Splitu. činila mu se čistom i neiskvarenom poput vile. (Međutim.

ali nedovoljno da pobjegne ili se obrani. no zbog jake oluje se uopće nije moglo upravljati brodom. ali poštena djevojka ih nije htjela primiti. Odjednom jak nalet vjetra zahvati jedro. gonjena jakim vjetrom. svome zaštitniku. pa je kapetan zapovijedio da sve bude spremno za polazak. veliki crni oblaci su nadvisili Tetidu. Baš u tom trenutku ugledaju Mlečaninovu brodicu kako brzo plovi za Veneciju. a zapuhao je suprotni vjetar. donijela i toga jutra mlijeko u Mavrinu kabinu. Njene riječi su natjerale i svećenika u gorak plač. U tom trenutku osjeti nekakav mirisni dim kako je obavija. Plaćao joj je u zlatu. te se onesvijesti i padne na pod kabine. Vidjevši priliku. a upravo to je bilo ono što je Mavro želio. Nekoliko dana prije proljetnog ekvinocija. a na svijetu ima jedino baku (roditelji su joj bili mrtvi već duži niz godina). koji su bili rezultat njegova iskustva kao pomorca i kapetana broda. Fra Andrija zatim iznese iz crkve križ i počne se moliti. budući da su i sami bili u smrtnoj opasnosti. Marija se dovuče do samostana Drida i u suzama ispriča fra Andriji. misleći na bolesnu baku i ništa ne sumnjajući. Njegova posada ga nije ni pokušala spasiti. Za manje od pola sata. Djevojka se pomalo osvijesti. Mavro uskoro uvidi da ne može nastaviti po ovakvom vremenu. prepredeni Mavro nagovori Mariju da mu svako jutro donosi vrč svježeg mlijeka na brod. Na Mlečanina trave nisu djelovale. Tetida je već bila nakrcana robom koju će prodati u Veneciji. već je zadržala jedan. kao i inače. a zatim je izbaci na obalu i otplovi. Iako se trudio biti ravnodušan prema njoj. ali ne želeći se vratiti u Trogir zbog svog zlodjela. ali je uspijevao ničim to ne pokazati – imao je nevjerojatnu snagu volje i strpljenje. ni ne sluteći njegov zao naum. koje odbaci Mavra daleko u more. budući da se on na njih davno bio priviknuo. Oluja se uskoro toliko pojačala da je brod odbacila sve do rta 405 . nije dopuštao da joj itko kaže koju ružnu riječ. a Mavro skoči na nju poput pohlepne zvijeri. a nevina djevojka je. ometajući joj plovidbu. Mavrina strast za Mariju je rasla iz dana u dan. a ostalo mu vratila. pokuša skrenuti prema uvali u Drveniku.da prodaje mlijeko. potrga joj cvijeće i oskvrne tijelo. Tako slomljena i oskvrnjena. Marija je. prihvatila. pobrinuo se da nitko na brodu ne bude zao prema Mariji. Nakon kraćeg vremena. Ovog puta Mavro joj je dao nekoliko zlatnika. o nesreći koja ju je zadesila. djevojka je stekla potpuno povjerenje u njega.

pisan bosančicom. Bečkim kongresom 1815. E.000 hrvatskih vojnika uzaludno je branilo čast kolebljivih Mlečana. To je administrativno područje pod samoupravom puka Poljičke Republike koji je svoju samostalnost baštinio od 13. Slojevi plemstva su bili ugričići i didići. odstupio je zadnji mletački dužd. Napoleon 1805.god. od mora do Zamosorja. a mornari su se jedva uspjeli spasiti. Nastojala je poboljšati položaj kmetova. obnovila je Virovitičku. kojeg se biralo svake godine. godine u Vrsinama kod Trogira. st. nakon šest stoljeća opstojnosti. Rkp. ova je Republika bila seljačka. Poljička Republika. st. a ne aristokratska. Tetida je bila potpuno uništena. godine. sve do barbarskog upada Napoleonove sile početkom 19. a njegova vojska 1806. Za razliku od Dubrovačke Republike. Godine 1745. FF Split. u Vrsinama). Nekada je bio od životne vrijednosti za stare Poljičane. Teritorij Mletačke Republike pripao je Francuskoj i Austriji. Na čelu je bio knez. kraj Visa porazili Napoleonovu vojsku i utvrdili Vis. na području zvanom Poljica.-1780. a bili su u nešto povoljnijem položaju od ostalog pučanstva. st. a danas je od povijesne vrijednosti za Hrvatsku. ulazi u Dubrovnik. PLANINA BLIZNA Marija Terezija (1717. (Propast Dubrovačke Republike opisuje Ivo Vojnović u Dubrovačkoj trilogiji.Cumbrijana. 1811. Kazao joj je Blaž Korčulanin (rođen 1937. a 10. 406 . Englezi su 13. U svibnju 1797. ukinuta 10. koji je donosio zakone i običaje Republike. 250 FRANCUSKA I AUSTRIJSKA OKUPACIJA HRVATSKE Napoleonova osvajanja označila su kraj tisućljetne vladavine Mlečana. Požešku i 250 Tereza Karabatić zapisala je 2008.) provodila je politiku prosvijećenog apsolutizma. Tri godine kasnije (1808) i formalno je Napoleon ukinuo Dubrovačku Republiku. rodila se u 13. ožujka. 2008. Nakon tri dana. dokument iz 1440. 251 Na području istočno od Splita. hrvatska obala je ponovno dodijeljena Austriji. godine Austriji oduzima Dalmaciju.) Poljička Republika251 je. Temelj Poljičke Republike je bio Poljički statut. lipnja 1807. od Žrnovnice do Blata na Cetini i Omiša. Ukinula procese protiv vještica. leš kapetana Mavra je nađen na žalu blizu crkvice Gospe Pokraj Mora ispod Vilina Doca u okolici Trogira.

). dolinom Cetine priko Sinja. kad je narod silom radija to. Sarajevo 2005. Hrvatska književnost Bosne i Hercegovine u 100 djela. mokar snijeg pa se sve raskaljuži i stopi i nema nigdje suva il’ u proljeće kad se ono snijeg otapa. 5. prišla je Cetinu kod Trilja i stigla do Neretve priko Turije. knj. priredila Maja Bošković-Stulli SHK. Samo šta se u doba Turaka kulučilo besplatno. Rkp.252 (Žepče) KAD JE FRANCEZ PROBIJA CESTU Kad je Francez probija cestu od Pariza do Turiđa i ne potroši pare ni parića.253 MARMONTOVA CESTA Marmont je iša sagradit ceste koz našu zemlju. uposlia je i veći broj seljaka kojima je tako dava kruva i neki mali iznos. Da bi šta brže to dovršia.254 Hrvatska usmena književnost Bosne i Hercegovine: proza. Znam samo da u nas bljuzak znači pljusak. policijski službenik u mjestu Blato na Cetini (Omiš). Francez je pita da mu plati trošak za cestu. Kažu nju tako zovu jer je kraljica Marija Terezija kad je onuda prolazila bila trudna i konj pod njom poklekne i ona se porodi i rodi blizance.Srijemsku županiju i vratila u sklop Hrvatske. 253 Usmene pripovijetke i predaje. 2007. godine kazao je Ivanko Franić (1962. 252 407 . str. šta je njima odgovaralo jer se živilo u oskudici. 132. da nije potrošio pare ni parića. 358. MH. str. HKD Napredak. Kad je Austrija zauzela Dalmaciju. al’ ne znam zašto. E. FF Split. ali kad su našli spomenik đe je upisano. priredio Marko Dragić. na silu. A nju još zovu Marija Bljuzga. Zagreb 1997. drama i mikrostrukture. MH. koje su još Turci u naše krajeve doveli. zato nije moga dobiti Francez ništa. a Francuzi su ipak te naše seljake kruvom naranili. Cesta se gradila po načelu kuluka. 254 Aniti Stanić 2007. a bljuzgavicom zovu kad ono pada krupan. O Mariji Tereziji u Žepču se pripovijeda: Blizu Zavidovića ima planina Blizna. onda je podignuta kula norinska. al' nije to moga napravit uz obalu jer su tamo bili Rusi nego je iša iza brda i planina. Tako je ta cesta išla od Knina. tamo kod Turiđa.

GOSPA NA HLADI U doba francuska je zaposjela sva mjesta u tako i Kaštela. kad je puk noseći sliku Majke Božje ulazio u crkvu.255 255 Čudotvornoj Gospi na Hladi. šetajući rivom. a najčešće njegovih generala. u Dalmaciji je suša. volio ljetovati s njim je dolazilo i četrnaest 1810. sreo je skupinu mještana te ih namrgođen upitao čemu ta predugačka zvonjava. uz najveće slavlje povratiše sliku Majke Božje u njezino svetište. godine vladala velika Sućurcu šest pala ni kap svećenik Gospe na prenijeti u župnu crkvu u isprositi kišu. procesije običaju. Marmonta vojska znamenitija Dalmaciji. Kad su mu mještani rekli razlog zapovjednik se počeo podrugljivo smijati. dugo sutrašnji ophod. puk i sila naroda iz okolice. svladan od očevidnog čuda. nebo se odjednom zamračilo. župna crkva u mjestu od koje 408 . po navješćivala svečani Zapovjednik francuske posade. a s njim cijela posada. Zapovjednik francuski. Kaštel Sućurac ima pet crkava: župna crkva Sv. nigdje ni jednog jedinog oblaka. pa Marmont je u Kaštelima. Jurja mučenika. U Kaštel mjeseci nije kiše. udarilo nekoliko gromova te je počela padati kiša cijeli taj dan i cijelu noć. Sutradan je bila procesija. sutradan bosonog. posvećena je crkva na groblju u Kaštel Sućurcu. Dan je bio vedar. Na samom kraju procesije. Tada je odlučio sliku Hladi procesiji u mjestu te tako Noć prije zvona su.

U narodu je ostalo sjećanje na fra Andriju Dorotića. filozof i književnik. Albaniji. godine osudila na smrt u odsutnosti. E. Radi toga bio je prisiljen pobjeći u Bosnu i Slavoniju. Josip se školovao na Theresianumu u Beču. Povukao se iz politike i otišao u samostan u rodnom mjestu. primiri se i pričini ka težak koji tu radi. i pokaza suprotni smjer od onega u kojen je zatin odjaha.) Bio je političar. Rimu i Veneciji. Ivanko Sokol (1930. Luke na Kozjaku te Sv. Nakon propasti Mletačke Republike 1797. 256 Isto.256 (Selca na Braču) Ban Josip Jelačić Bužimski Josip Jelačić Bužimski (Petrovaradin 1801 – Zagreb 1859) bio je grof. Otac mu Franjo bio je podmaršal. 1761. godine vratio se u Dalmaciju i izdao proglas kojim je pozivao na ujedinjenje s Hrvatskom. – Sumaratin. ali se razočarao jer Dalmacija nije pripojena Hrvatskoj. kad je vidi da in ne će uteć. Po legendi je fra Andrija Dorotić biža isprid Francuza jer ga nisu volili ka borca za narodni jezik. on je reka: “Evo. stupio je u austrijske postrojbe. sjaši. 1837. a nakon toga postao je potporučnikom u konjičkoj pukovniji u Galiciji. Jurja na Putalju).FRA ANDRIJA DOROTIĆ Fra Andrija Dorotić (Sumartin na Braču. 25. kazivač: pok. u dijelu Vranji Ratac. Nakon uspostavljanja austrijske vlasti odlikovan je. 409 . Ivanko Sokol pok. prosinca 1943. 10. i dok je stigla potjera. zasta je kraj kuće koja se i zove fra Andrijina kuća.-2007. U Zagrebu je bio glavnim upraviteljem policijskoga ureda. profesor filozofije i prirodnih znanosti u Peruuggiji. crkvica Sv. a francuska vlast ga je 1810. Kad su ga ovi iz potjere pitali je vidi fra Andriju. Rumeliji i Krfu. Francuska vlast optužila ga je da je austrijski agent. godine bombardirana od savezničke vojske pri čemu je poginuo velik broj mještana uključujući i svećenika. baš je proša”. ban dalmatinsko-hrvatsko-slavonski. zatim crkva Gospe na Hladi. te je putovao po Bosni.) – Ivanko je moj djed. Godine 1809. Potkapetanom imenoje ostao samo zvonik jer je 5.

Potpukovnikom 1. Nakon smrti jedinoga djeteta. Ban Jelačić 2. Pisao je pjesme na hrvatskom i njemačkom jeziku i objavljivao ih u Danici ilirskoj. Kad je klaka ukinuta. prosinca 1866.. godine postavljen spomenik na glavnom zagrebačkom trgu.van je 1830. Time se htjelo simbolizirati jedinstvo Hrvata i Srba. ožujka 1849. ožujka 1848) postavljena su Narodna zahtijevanja. koji je tajno uklonjen 1947.. bana Jelačića. travnja ban prekida Uniju s Ugarskom. Bio je pristašom Hrvatskoga narodnoga preporoda. g. lipnja 1848.. U svojem govoru ban je iskazao ponos “što ga je rodila hrvatska majka u hrvatskoj zemlji. g. a ako je bil više kriv. a 1831. godina potaknuta je Ožujskim prevratom u Beču od 13. izašel je ban Jelačić na balkon. rujna prelazi Dravu i Hrvatskoj pripaja Međimurje. Josip Jelačić Bužimski je 23. jednogodišnje kćerke Ane. a dva dana nakon toga (25. I pita 410 . godine. posle klake još su ti grofovi tlačili. godine. g. da je malo prigovaral njima. Car Franjo Josip je 4. pa se danas to mesto zove Galženjak. ožujka 1848. godine ban Jelačić je bio podmaršalom i vrhovnim zapovjednikom obiju banskih pukovnija. banske pukovnije u Glini postao je 1841. majorom je pješačke pukovnije i pobočnikom dalmatinskoga guvernera. Revolucionarna 1848. a Bach uspostavlja apsolutizam. Ti su ljudi bili kmetovi grofovima. a sljedeće godine pukovnikom i zapovjednikom te pukovnije. Od 8. Onda se puno ljudi sakupilo i išli su pred bana Jela čića u Zagreb. onda su ih batinali. Od 1837. na Gornji grad. Silvestarski paket objavljen je 31. BAN JELAČIĆ UKIDA TLAKU Na Kamenjaku jedno mjesto se zove Groblje jer je tu bilo groblje onih koji su za vrijeme klake vešani. prosinca postaje guvernerom Rijeke i Dalmacije. i dulje bolesti ban je umro u Zagrebu 1859. izabran za bana. Pokopan je na svome imanju Novi Dvori kod Zaprešića.” Ban 7. Ako su malo zakasnili na rad. g. travnja 1848. kapetanom 3. ožujka 1848. Kad je tamo narod došel. a 19. prosinca 1851. g. graničarske pukovnije u Ogulinu s kojom je ratovao u Italiji i kod Velike Kladuše protiv Osmanlija. A galge su bile na bregu blizu ovoga groblja. i ponovno vraćen 1990. g. godine proglasio Oktroirani ustav. Bio je sklon savezu s Vojvodinom i Slovenijom. Patrijarh Stefan Rajačić ustoličio je 5. onda je bil osuđen na galge. do 15. rujna objavljuje rat Pešti i 11. Za života je postao simbolom hrvatstva te mu je 17.

pobjeći iz ljubuškog zatvora 1868. Imotskom. Ako se želite osigurati da ja nisam kriv. 257 411 . opet na balkon. Imotskom. Onda je kralj zvadil beli rupček i rekel je: – Od danas više nema klake. Vratio se narod s Jelačićem u Zagreb i više ih nisu grofovi tlačili. Doljanima. str. Ban Jelačić je išel na konju. I ban gaje pozdravil i rekel mu je da narod je došel k njemu u Zagreb na banovinu i zatražil da več ne more baviti klaku. Oni su mislili daje ban Jelačić tomu kriv.1833. 357. U okolici Livna ima nekoliko lokaliteta koji podsjećaju na njega. Nakon dvije godine tamnovanja u Splitu. godini otišao je u Mostar agi Tikvini u službu i služio ga punih 10 godina. Progonio je i bogatije kršćane. Kad je klaka ukinuta. priredila Maja Bošković Stulli. Duvnu. 130. SHK. Andrijica Šimić uhićen je izdajom 1866. I kad su došli pred taj kraljevski dvor. str. Sveta baština. Livnu. MH. nisam ja kriv. Putovali su četiri dana do Beča. godine nakon čega se ponovno odmetnuo u hajduke.narod kaj hoče. kome je iznenada sasuo šaku prašine u oči. uspio je. godine. u Alagovcu kod Gruda. Kupresu.258 Usmene pripovijetke i predaje.257 (Kamenjak) Andrijica Šimić Rodio se 2. Već u 10. Narod ga opisuje kao branitelja sirotinje i zaštitnika potlačenih. Glamoču i Vrlici.10. Zagreb 1997. prepilivši okove. 258 Župa Tihaljina. Zulum i nepravde otjeraše ga u planinu godine 1859. idem s vama u Beč pred cara i kralja Franju Josipa. A tam su bili novinari i odmah dali u novine. Oni kažeju da više ne moreju baviti ovu klaku. A ban odgovori narodu: – Narode. podigli su Stubi č ani križ na Galženjaku da bude uspomena na sve one koji su stradali za vreme klake. te je izručen turskim vlastima. Duvno 1989. I onda je zišel kralj van. Oteo je oružje nekom begu. Livnu i Ljubuškom. On je bil ban hrvatski. straža je javila kralju daje došel ban Jelačić s narodom iz Hrvatske. Hajdukovao je po Rakitnu. I narod je pristal na to. a narod za njim pešice.

a gori bio Šimić Andrija sa svojim drugom na sijenu. str. Jednom banduri drežanski zanoćili u Konjskom. I slušao on što banduri pričaju.HAJDUKOVANJE Godine 1869. Predaja i povijesni izvor kažu da je u svoj toj družini Šimić bio najčovječniji te ga Derviš-beg i Halil Muratbegović nisu htjeli optužiti pred okružnim sudom u Splitu. nav.259 O tome poznatom hajduku i hajdučkome harambaši postoji više predaja. harambaše. sv. dj. 260 259 412 .’ I tako Šimić Andrija nije nikada napao Drežnjake. Pitali banduri jednog Drežnjaka: ‘Što bi ti Šimiću Andriji uradio?’ A on rekao: ‘Ne bi mu ništa. 261 Vlajko Palavestra. ali nikomu nije naudio ni za šibicu. 184.”260 BANDURI O ANDRIJICI ŠIMIĆU Hajduk Šimić Andrija je često dočiko trgovce u Raiča klancu. Narod u Drežnici kod Mostara o njemu još pripovijeda: “Hajduk Šimić Andrija je često dočiko trgovce u Raiča klancu. Vlajko Palavestra. I slušao on što banduri pričaju. str.. a gori bio Šimić Andrija sa svojim drugom na sijenu.. Jednom banduri drežanski zanoćili u Konjskom. a slazio je i u Drežnicu. – 52. dočekala je hajdučka družina Andrije Šimića. NS. sv. u jednoj pojati doli. Pitali banduri jednog Drežnjaka: ‘Što bi ti Šimiću Andriji uradio?’ A on rekao: ‘Ne bi mu ništa. GZM. 18. 51. sio bi s njim i poio.261 (Drežnica kod Mostara) Usp. Pripovijetke i predanja iz Drežnice. studenoga. sio bi s njim i poio.. već da imam u torbi šta. 37. NS. ali nikomu nije naudio ni za šibicu. Ante Šimčik. u jednoj pojati doli./1982. ali i u drugim mjestima. 37./1982.. a slazio je i u Drežnicu. već da imam u torbi šta.’ I tako Šimić Andrija nije nikada napao Drežnjake. a neke i danas žive u njegovu rodnom kraju. u Karamanovcima Derviš-bega Huseinova Kopčića s njegovih 30 čivčija i Halila Osmanova Muratbegovića iz Žovnice i ogulila ih na putu. Pripovijetke i predanja iz Drežnice. str. 184. GZM.

Primih se gore. Sami su u kući muž i žena. Nad njima se naviju orline. u kojoj je odležao punih trideset godina i četrdeset dana. Život mi je težak. što vide jadne oči moje? Imade ih dvadeset oko mene.262 SAN ANDRIJICE ŠIMIĆA Snieg mete kao lopatom.) 413 . Tako propade Šimić na tvrdoj vjeri. za noge i za trup. koji su se junačili. pa me drže za ruke. a kako bi onima mlađima od sebe. uhvatio se rukama za nožne palce i tako preskočio nož. što se nitko drugi nije usudio učiniti. U snu vidim rieku Vrliku. M. a on pobjegao u obližnju šumu i tako se spasio. 1996: 58. pataka i pilića.40 fiorina i kupili nekoliko volova. Iznemožen.U Ružićima kod Gruda. Prijetili su da će zapaliti kuću ako on ne iziđe iz nje. ali su im pokrepali. Sjeo je na pod. Založih. te je preskakao magarca s mjesta. g. ali. U tom se probudim. oko nje mnoštvo kokošiju. Noge su mi izranjene i otekle.. Tako se u jednoj od njih govori kako su Turci Andrijicu opkolili u kući jednog njegova prijatelja i tražili da se preda. novinaru Pučkoga lista Juraju Kapiću u Splitu. napih se i zaspah kao zaklan na Garčevoj slamici. Je li vjera? Jest! Tu mi naložili vatru. Stavio je na glavu naćve u kojima se kuha kruh. u jednom je “dućanu” u pod stavio nož. Svaka mi se noga čini kao greda. pa se raspokojih. pak. sa svojih šezdeset osam godina života još uvijek bio snažan. prema kazivanju Zdravka Nikića iz Ružića kod Gruda. Gazim ga do koljena. Obijem se na pomrki o drvlje i kamenje. To je Andrijica Šimić ispričao 2. Za izdaju Garci su dobili 477. i danas žive predaje o junaštvu i neustrašivosti toga hajduka. nego da će on uskoro sam pred njih izići. stignem u selo Runović i pokucam na vrata u Garca. (Milas. u jednu ruku uzeo svojega vjernog “džeferdara” (pušku) te pucajući izjurio među Turke koji su se razbježali glavom bez obzira. a na nekim mjestima do pasa. Druga predaja govori o tome kako je Andrijica nakon izlaska iz tamnice. siječnja 1902. pa da ću skočiti. pokazao što je pravo junaštvo. On im je odgovorio kako je sramota i grjehota tuđu kuću zapaliti.263 262 263 Predaju sam zapisao 1999. s oštricom okrenutom prema gore.

Konzuli su upozorili kako ustanak nije opravdan i kako sultan ima silnu snagu i vojsku pa će ih sve smrviti. a on se jedva spasio. Neki kažu da je NK Hajduk nazvan po njemu.. Do sastanka je došlo na drugom mjestu na kojemu vođe dočekaše konzule s mnoštvom vojske. pa evo nas još ima živih. Odležao je nešto preko 29 godina u tamnici u Kopru.) Slobode se nije nauživao. U groblju u Runovićima počivaju Andrijica i njegov izdajnik. Ustanici su na to odgovorili: “Dugovječne mukotrpnje opravdavaju naš ustanak [. Mnoštvo naroda dočekalo ga je na Splitskoj rivi. pa su obojica ukopana u isti grob.-1878. ali pogazio vjeru da ga ne će izdati. u kojoj mu je izginula sva družina. U snu ga sveza i predade austrijskim vlastima za ucjenu koja je raspisana za njegovu glavu. Međutim. Stigao je u Runoviće kod Imotskoga nekom Anti Garcu. pomilovao ga je car Franjo Josip. SMRT U 68.] Mrvi nas i tare već od 500 godina. koji ga je okrijepio umorna. 5. (Rođak je Antunu Branku i Stanislavu Šimiću. Vidjevši da je prevaren Andrijica je kumu Anti Garcu izrekao kletvu: Dabogda moje noge nad tvojom glavom bile. ustanici su bili oprezni i nisu htjeli doći u Mostar.) konzuli su nastojali ishoditi mir pa su pozivali vođe ustanika u Mostar. Iste godine Andrijica Šimić osuđen je na doživotnu robiju. veljače 1905. a Andrijičine noge su nad Garčevom glavom. bojeći se da će ih Turci pohvatati i poubijati. Kada su ih konzuli upitali zašto je vojska dovedena na vijećanje. 414 . Dariju Šimiću. HERCEGOVAČKI USTANAK Za vrijeme Hercegovačkog ustanka (1875. vođe im odgovoriše kako nikome ne vjeruju.. naglo umre i to baš u kući svog izdajice Garca.264 Andrijičina kletva se ostvarila. da krv do zadnje 264 Tu predaju i danas pripovijedaju u Grudama. godine nedaleko od Imotskoga pao je u zasjedu. koji je umro dva dana prije Andrije.SUŽANJSTVO U proljeće 1878. godini života 16. prosinca 1901.

eshatološkoj. – Zagreb. mjesta. 415 . nastanka i nestanka jezera. Stolac. str..267 ETIOLOŠKE PREDAJE Etiološke predaje nastaju na temelju povijesnih događaja i osoba i iz ljudske potrebe za objašnjenjem uzroka i podrijetla nastanka naziva pokrajina. lokaliteta. a nikada kao memorati (predaje koje kazuju o osobnim doživljajima). 265 266 Martin Gjurgjević. Vatavuk i Strizirep. ponora te uzroka različitih pojava u prirodi i među ljudima. virova. 267 O tim predajama govori se u mojim knjigama Deset kamenih mačeva i Od Kozigrada do Zvonigrada.kapi prolijemo za slobodu. 1715. vidjevši taj prizor. *** Povijesne predaje kazuju se kao kronikati (kratka priopćenja povijesnog sadržaja). prožvakao i progutao rekavši: “Evo ove Božje hrane neće nam nikad nestati. U tim su predajama sačuvana sjećanja na znamenite ljude i događaje iz najstarije povijesti. vrela.) povjesničar i svećenik bilježi etiološku predaju o nastanku imena grada Zagreba. Etiološke predaje nastaju na povijesnoj.”266 Priča se da je engleski konzul Holmes zaplakao. Težnja k objašnjavanju i tumačenju etioloških predaja stara je koliko i ono što one tumače. Memoari sa Balkana 1858. legendnoj razini. prezimena. 84. čatrnja. Isto. Uspomene na znamenite osobe i sudbonosne događaje čuvaju i mnogobrojni toponimi.”265 Na to konzuli rekoše kako će pomrijeti kad pojedu malo kruha što ga nose u torbi. grobalja. prije Krista. 2000. U Splitu je i danas u usmenoj komunikaciji etiološka predaja iz ilirskoga doba koja pripovijeda o nastanku prezimena: Škare. Neke su etiološke predaje nastale na temelju pričanja iz života poput one o Svekar-vodi. mitskoj. str. Tada je Mijo Ljuban iz Sjekoša zgrabio šaku zemlje ispred sebe. grobova. Najviše je povijesnih predaja koje kazuju o višestoljetnom ropstvu pod osmanskom vlašću.-1878. bunara.) Krčelić navodi više priča. U svojim Annuama (1748. demonološkoj. 84. stavio u usta. 1778. Njive Bojčuše u selu Letki kod Tomislavgrada nazvane su tako jer su na tom mjestu izginuli mnogi Rimljani i Duvnjaci 155 g. rijetko kao fabulati (predaje koje imaju razvijenu fabulu). Baltazar Adam Krčelić (Šenkovec kod Zaprešića.

ubrala nekakav cvijet oko kojeg se bila oplela trava zaborava i mirisala ga pa se nikad jadna više nije mogla povratit' k' o što'no kažu u prisebno stanje. u Koritima kod Tomislavgrada. – Sultići. Buje i mnoge druge. kažu da je dok je brala cvijeće. eto išla brat' cvijeće po Zvijezdi. uplela se trava zaborava. Ćelara (u Posavini) otkriveni su ostatci starih crkava. neplodna. Crkovišta. Moja draga po teb' cvijeće brala. Uspomenu na najlegendarnijega bosanskoga bana Kulina (1180. cvijeće brala pa ga mirisala. Često su predaje o lokalitetima i grobovima potaknule arheologe da ih istraže i uvjere se u istinitost priča. Njen je dragan rad' toga gorke suze lio i Zvijezdu prokleo jer je takav otrov iznjedrila a pjesma kaže: Zvjezdan-goro. Crkvica. obrasla šumom ali naši preci su kazivali kako je Zvijezda prije bila puno drugačija to jest čista suprotnost Zvijezdi kakva je dan danas. ti prokleta bila. ali ne osta zdrava. Opće su poznate predaje o nastanku imena: Zagreb. u Prebilovcima kod Čapljine. 1917.) istražio Kraljev greb u Jajcu i ustvrdio da je ondje ukopan zadnji bosanski kralj Stipan Tomašević (1461. 1942. Postoji tu jedna priča o Mari koja je pred udaju. Kosti kralja prenesene su u samostansku crkvu u Jajcu gdje se i danas nalaze. 1990. među cvijeće uplela se trava.) istražio je kraljevski grad Bobovac i okolicu Konjica. Velik je broj djevojačkih lokaliteta na kojima su stradale mučenice. Tako je. primjerice. Pavao Anđelić (Sultići kraj Konjica. Crkve. – Sarajevo. U tom smislu iznimne su zasluge Đure Baslera (Sijekovac kraj Slavonskoga Broda. TRAVA ZABORAVA Danas je naša planina Zvijezda nepristupačna.U narodnom je pamćenju krunidba prvoga hrvatskoga kralja Tomislava. 416 . Na mnogim lokalitetima zvanim Crkvine.).-1204.) čuvaju predaje i lokaliteti Kuline u Uzarićima kod Širokoga Brijega. Ćiro Truhelka (Osijek. 1865. 1920. Manduševac.-1463.). kako je to običaj bio. momačka te noga ne gazila što si mene s dragom rastavila. Crkvišta. Cavtat. 1985. kao i ja teške suze lila . U Stepenu kod Tomislavgrada postoji Bogumilski put. – Zagreb. a u njegovu čast Duvno je prozvano Tomislavgrad.

) Rkp. Tako se kažu i ostvarilo. Sedam godin' u ledu živjela. 1940. ona uteče sa svojin dragin. 269 Studentici Filozofskoga fakulteta u Splitu. Danas živi s mužem. priresta joj srcu jer je bio šestan. da im tila nikad nisu našli. a ljudi kažu da se prije virovalo da su im samo postoli bili u ponoru. ponor četrdeset metara dubok. 269 (Bogomolje na Hvaru) Katarina Pejčinović zapisala je u Varešu kolovoza 2007. Ljubici Rudan. FF Split. tanki bori i visoke jele. 268 417 . djevojačko prezime Godinović. sunčeva te svjetlost ne vidjela. Ali ju je volija. U nju ti se zagleda momak iz sirotinjske fameje ni ima ništa svoga. bila je divojka najlipša od svih. 268 LUCIN PONOR U mistu ima jedna stina. Litica se i sad zove Lucin ponor. rođena 1953 god. To je jedina obitelj u mistu koja ima troje male dice. FF Mostar. ledenim se dahom okitila. g. godine od Liljane Grgić (domaćica. sv. Luce je tad sa svojin momkom došla do litice i znali su da se više nema di. Već odavna niko ne zahodi tamo. D. Ali Luce ni tila nazad. 2007. u Bogomoljama na Hvaru 2004. dah ledeni nek' ti dušu steže. 49. svi svati su je pošli tražit. ali nisu znali kako. Zajedno su skočili.Zbog te trave ti prokleta bila. Ali znali su oni da jin nikad ne će dat da se uzmu jerbo kako bi ona gospojska cura za sirotinju pošla. 2004. gusta i eto. u najbogatijoj kući. I tili su pobić. Rkp. 'mjesto cvijeća po teb' rasle strijele. Pobigli su na uranku. A kako je njoj bilo vrime od udaje otac joj je naša bogata čovika puno starijega. g. A u vrime kad je od moje matere baba bila dite. kazala Jelena Rudan. zbog te kletve Zvijezda ovak'a kakva je danas. Udala se s osamnaest godina. I na dan kad su se tribali uzest. Čuli su da su im blizu. rođ. I on se njoj svidija. Snijeg se nije topio sedam debelih godina a kad se otopio po njoj izraste šuma. a znala je da je naprid čeka smrt. studen vjetar nek' ti lice reže. zato je kažu. sinom Zvonkom i njegovom obitelji.. ali kad su svatovi vidili da je mlada utekla.

LJUBAVNA STINA Prija ti, lipa moja, nije bilo da ti moreš, ko danas, ašikovat s kim ti hoćeš. Prije su ti ćaća i mater, ali oni iz bogatih kuća, čim se cura rodi, dogovarali udaju za momka iz druge bogate kuće. A kod onih siromašnih je već bilo drugačije, oni su se uzimali među sobom bez dogovaranja. Pa oni i nisu imali nikakve koristi od ženidbe. A ako bi se bogat momak zaljubio u siromašnu curu ili siromašan momak u bogatu curu, onda bi bilo svačega. Mater i ćaća onog što je bogat bi se bunili i branili im kako god bi znali. Bilo je toga prije puno. Tako ti se jednom momak lip ali siromah zagledo u ćer nekog bogatuna. Kažu da su bili s Pidriša oboje, a neki opet govore s Gmića, pa ti ja ne znam. I tako zaljubio se on u nju, a i ona, brate, u njega. I tila se dica uzimat, ali njezini ne daju ni da se priča o tomu, a kamoli da se uzmu. Tili nju dati za nekog bogatunčića, ali ona nije tila. Ona bi jadna volila siromaka pa makar s njim i prosila, nego s onim bogatunom pare brojala. Sastajali se oni gori na Makljenu. Gori, sad kad se iđe prema Sičajinim kućama, ima jedna velika stina, a iza nje put. Oni su se sastajali iznad te stine. Mislila dica uzimat se, ali stari ne daju, pa ne daju. Zakleli se njiju dvoje volit jedno drugo i radije u smrt nego da se rastanu. Kad više nisu znali šta bi, njezini već dogovorili svadbu, ufate se njih dvoje za ruke i skoče u provaliju iza stine. Oboje umru, a onda se ćaća i mater ufate za glavu što ih ne pustiše da se uzmu. Od tada su se i drugi mladi sastajali kod te stine i kleli jedni drugima, a možda se to i danas radi. Vi mladi to najbolje znate. Stinu od tada zovu Ljubavna stina.270 (Šlimac, Rama) KAMENI SVATOVI U naselju Gračanica, uz rječicu Buntu prema Kordićima, nalazi se jedno od najstarijih spominjanih naselja na ovim prostorima, Susid ili Susid-grad (koji se spominje 19. veljače 1442. g. u povelji aragonskog kralja Alfonsa V. koji je hercegu Stjepanu Vukčiću Kosači potvrdio taj posjed). Susid je po važnosti treća srednjovjekovna utvrda Uskoplja, a predaje ga povezuju uz kraljev dvor, uz kraljicu Katarinu, Jelenu…
270

Hrvatska usmena književnost Bosne i Hercegovine: proza, drama i mikrostrukture, priredio Marko Dragić, Hrvatska književnost Bosne i Hercegovine u 100 knjiga, knj. 5, MH, HKD Napredak, Sarajevo 2005, str. 142-143.

418

Predaja o kamenim svatovima je usko vezana uz kamene stupove u Susidu. Na udaljenosti od tri kilometra od Susida, iza velike krivine koju pravi rječica Bunta, na desnoj strani nalaze se monumentalni blokovi koji dominiraju cijelim krajolikom. Okamenjena kolona stoji zaustavljena usred uspona na brdo. Nijemo kamenje izaziva divljenje. Predaja kaže da se tada počeo raspadati i grad Susid. Stanovnici su bježali iz grada i raseljavali se po okolnim mjestima prepričavajući priču o nesreći. Danas, kameni stupovi, izbrazdani zubom vremena slušaju kletvu koju ponavlja Bunta. Često se pojavi, i u izrazito vedrom danu, koprena magle koja zastire kamene stupove. Zanimljivo je i to da stoka u velikom krugu zaobilazi ove stijene, a i lovački psi se uopće ne približavaju tom području. Žice dalekovoda iznad dijela kamene kolone sasvim drugačije zvone i nekako čudno trepere. Ptice na kamene gromade nikad ne slijeću, iako vrlo često kruže iznad i grakću kao da opominju. Jednog lijepog jutra listopada tisuću i neke skupiše se svatovi naočitog ženika Ante Bandulovića ispred bijele kule Susida i krenuše po lijepu Janju Grgurevićevu, krasoticu još ljepšeg grada Vesele straže. Konji bijesni, svati veseli, kod Čoban-kamena pregaziše rijeku Buntu. Mnogi svati Buntu mute, Buntu mute, a nesreću ni ne slute. Na Bunti je rublje prala, cura stara, oholica Mara. Mutnu vodu Mara gleda, a svate klete i proklinje: Dabogda vam puti bili pusti pratio vas vrag i mrak gusti Kud hodili, staze ne vidili u kamen se ladni pretvorili Kamenom se okamenili Tko meni vodu zamuti prokleti im bili puti Ljuto kune Mara, cura stara Žuboreći Bunta odgovara: Muč, ne kuni Mare oholice Zar ti, nije, Mare žao dice. I prošli su svatovi po lijepu Janju ništa ne sluteći. Veselo se svati kući vraćali s krasoticom mladom i stasitim ženikom. Kad su došli na Susid stranu i prvi jahači se spuštaše prema Bunti, nebo se zamrači i iznenada zapuha jak sjeverac Kalinjanin. Zavlada tama, a iz tame je 419

samo dopirao otegnut plač i jecaj koji je ledio krv u žilama. Kad se tama razišla, jeziv prizor iskrsnuo je pred očima. Kolona okamenjena, zaustavljeni bijesni konji s tužnim svatovima. U blistavom sjaju popodnevnog sunca treperila je kletva stare cure, a u blistavo plavo nebo dizao se plač, očaj koji je stezao srca okupljenih stanovnika Susida koji su čekali svatove. Od njihovih suza Bunta je nabujala, a stara cura Mara, kada je uvidjela koliko je zla učinila svojom kletvom, bacila se u mutnu Buntu i nestala u njoj. Njezino tijelo nikada nije pronađeno.271 (Bugojno) OLUJA OSTVARILA KLETVU Narod je vjerovao u moć kletve. Najviše se vjerovalo u moć majčine kletve i u moć kletve prevarene, obljubljene i ostavljene djevojke. U Brusju na Hvaru pripovijeda se o dvoje siromašnih mladih koji su se zaljubili. Mladić je uvijek obećavao djevojci da će se pobrinuti za njihovu budućnost. Djevojka je vjerovala mladiću i odbijala je sve druge mladiće. Zaljubljena je djevojka ostala trudna. Mladić je počeo razmišljati kako bi bilo bolje da nađe bogatiju djevojku i tako riješi budućnost. Našao je drugu djevojku kojoj je zanijekao dijete sa siromašnom djevojkom. Prevarena je djevojka proklela mladića: “Do Bog da se utopi prid mojim očima”. Jednoga je ljeta djevojka bila u polju sa svojim roditeljima. Počeo je puhati snažan vjetar, a na moru je bila oluja. Ostavljena je djevojka pogledala prema moru i vidjela veliki oblak koji se nadvio nad jednim brodom. Prepoznala je svojega bivšega mladića i vidjela je kako se brod izvrće i kako more guta taj brod i sve ljude u njemu. U toj predaji krajolik najavljuje ostvarenje kletve – bila je velika žega i strašno sunce; počeo je strašno puhati vjetar; na moru je bilo nevrijeme; a kad je djevojka pogledala prema moru, vidjela je veliki oblak koji se nadvio nad brodom; brod se izvrtao i more je progutalo brod i sve ljude u njemu. Na utjecaj krajolika na identitet, mentalitet pa i sudbinu ljudi prvi su ukazali irski kulturolozi početkom dvadesetoga stoljeća. Isto je i kod hrvatskih modernista, primjerice, Dinka Šimunovića, Ksavera Šandora Gjalskoga i mnogih drugih. Živa predaja i toponim Kleti Oblak čuvaju uspomenu o tragičnoj ljubavi vjerne djevojke i lakomislenoga mladića koji ju je obljubio i
Hrvatska usmena književnost Bosne i Hercegovine: proza, drama i mikrostrukture, priredio Marko Dragić, Hrvatska književnost Bosne i Hercegovine u 100 djela, knj. 5, MH, HKD Napredak, Sarajevo 2005, str. 148.
271

420

ostavio. Žanrovi usmenih priča se prepleću. Priča o Kletom Oblaku može se promatrati kao etiološka predaja i kao novela. Poanta te priče ističe njezinu didaktičnost – mladića je zbog njegovoga grijeha zauvijek progutalo more. KLETI OBLAK U selu Brusje bili su dvoje mlodih koji su se zajubili. Mladić je stalno divojci govori kako će je oženit i da je njegova jubov tolika da ih niko nikad ne će moć rastavit. I njih dvoje bili su kruto siromašni s velikon famejon, al mladić je uvik obećovo da će se pobrinit za njihovu budućnost i da će se skoro zaručit. Virujući njegovim obećanjima divojka je odbijala sve druge mladiće koji su joj mogli ponudit puno veće od njega. Uskoro je ta njihova jubov urodila plodon, divojka je ostala noseća. U njezinemu zaručniku probudile su se ambicije, poče je pensat o njihovemu siromaštvu, misli da je može noć divojku koja je bogatija i s kojom bi mu budućnost bila sigurija. Svojoj divojci i cilemu selu reko je da to dite ni njegovo i da nema čo činit s njon. Divojka je ostala u svojoj kući sa materon i ocen di se dite rodilo. Svojega bivšeg mladića uvik je proklinjala istom kletvom: “Do Bog da se utopi prid mojim očima.” Jednega lita bila je u poju sa svojim storima, bila je velika žega i strašno sunce kad je poče strašno puvat vitar, na moru je bilo nevrime. Kad je divojka pogledala pud mora vidila je jedon veliki oblak kako se nadvi nad jednin brodom. I ona je odma pripoznala brod svojeg bivšeg mladića, i vidila kako se izvarće i kako je more progutalo tin brod i sve jude u njemu. I tad njezina kletva se ostvorila; on se utopi prid njezinima očima. A danas se to misto di se ti brodovi izvarni zove ,,Kleti oblak”.272 (Brusje na Hvaru) PLANINE BABE Jedne godine nakon tvrde zime odmah prvih mjeseci nekim je babama nestalo sijena za stoku. U veljači se prohorilo (vrijeme je postalo ljepše) i babe su odlučile ranije nego obično potjerati stoku u
Zapisala je u Brusju na Hvaru 2006. g. Katarina Mišković, a kazala joj je Katica Hraste. Rkp. FF Split, 2006, sv. 1, str. 5.
272

421

planinu (obično se ovce gone u planinu početkom 6. mjeseca). Pošle su zadnja tri dana u veljači, a kako nisu mogle za to kratko vrijeme izaći na planinu, govori se da je veljača molila ožujak da se nastave lijepi dani: “Ožujače, po Bogu rođače daj mi zajmi dva-tri bijela dana da ispratim babe u planine.” Dok su babe gonile ovce pjevale su: Veljačo, veljačice, dok je mojih ovnova koloroščića i jarčića vitoroščića,ja se ne bojim tvoje oštre zime.” Taman babe izašle na planinu, zima se vratila. Od silne hladnoće babe su se jednoga jutra smrzle i pomrle. I danas postoje njihove figure u kamenu, likovi triju baba kako muzu ovce na strugi i uz njih stoje kablovi u koje su muzle mlijeko. Po tome se ta planina zove Babe. Postoji uzrečica u našem narodu koja se tiče velikog nevremena, a vezana je za taj događaj. Naime, kada počne kihati (padati snijeg) pri kraju veljače ili na početku ožujka kaže se: Danas su ti huke babe!273 (Stolac) ČIOVO Često su me judi pitali kako je naš otok dobia ime. Meni je moj dida kaza da kad se dilia Split i Trogir, osta je jedino naš otok. Nisu znali
Hrvatska usmena književnost Bosne i Hercegovine: proza, drama i mikrostrukture, priredio Marko Dragić, Hrvatska književnost Bosne i Hercegovine u 100 djela, knj. 5, MH, HKD Napredak, Sarajevo 2005, str. 166.
273

422

kome ćedu pripast pa su judi jedni druge pitali: “A čije je ovo?” Tako su onda nazvali naš otok Čiovo ili kako naši susidi Trogirani kažiju Ciovo.274 (Slatine) ŽRNOVNICA Žrnovnica je postala po Žrnjevim. U njoj nije bilo mlinova već samo žrnjeva. Žrnjevi su veliki kameni koji bi se vrtili rukom, pod njih bi stavili žitiju i tu bi ispadalo brašno. Prije je u Žrnovnici bilo puno žrnjeva.275 (Žrnovnica) BUJE Stari Slavinci su prišli tote kada ni bilo hiž. Bile su samo boški. Na brege poli Buj, kade zovemo Stare Buje, su se fermali i su rekli: — Tu će bit buje. Tamo su živeli. Nekad su tamo kmeti skopali kameni škaf, razbijeni lonci, stari šoldi. Naš slavinski svit je od vaik va Bujah. Samo poklin su napravili nove Buje.276 (Selo Bibala u Istri) O POSTANKU GRADA ZAGREBA Ljudi kazuju u Stupniku, da na mjestu, gdje je sada Zagreb, nije bilo nigdje vode ni zdenca. Jednog dana je onuda prošao neki biskup sa jednim svećenikom i slugom. Kad je putem ožednio, ne našav nigdje vode, dođe do mjesta, gdje je sada Jelačićev trg. Tu stane, udari biskupskim štapom po zemlji, i najedanput proključa voda. Tada reče svome slugi: zagrabi. Od toga doba zove se ono mjesto Zagreb. Onaj zdenac se zove Manduševac.277
Studentici Filozofskoga fakulteta u Splitu, Andrei Pavičin, 2004. godine u Slatinama kazala Ruža Nakir (rođ. 01.01.1930.g., u Slatinama). Rkp. FF Split, 2004, sv. 2. 275 Studentica Filozofskoga fakulteta u Splitu Luiza-Katica Bouharaoua zapisala 2004. godine po kazivanju Agate Blažević. Vl. rkp. ST, 2004, sv. 3. 276 Usmene pripovijetke i predaje, priredila Maja Bošković Stulli, SHK, MH, Zagreb 1997, str. 333. 277 Isto, str. 334.
274

423

(Zagreb) KAK SE PROZVALO VRAPČE Jednom je, vele, sv. Franjo, kad je putovao u Zagreb, projašio i kroz Vrapče. Tu su ga seoski derani nabacivali kamenjem, našto im je on viknuo: “Vrabec vas dal!” Otada da se selo prozvalo Vrapče.278 (Zagreb) CAVTAT Kako je bio porušen Epidaurus, nije nikoga bilo više tu, samo stijene, hridi, razvaline. U montanji, u brdima su neki ljudi bili ijedan čovjek je gledo dole i ugledo je drače, kapinike i kako neko gorsko cvijeće đe cavti u ruševini. I govori: — Gledaj kako cavti. I tako su prozvali to mjesto Cavtat.279 (Cavtat) IME SLANO Ja sam slušala da je došla kraljica neka na kobili tuj u Slano. Kobila bila žedna, pa je dovela kala mora, a kobila ne ćela pit. Ona provala rukon i rekla: – Slano je, ah što je slano! I tako se prozvalo Slano.280 (Slano) KUMOVA SLAMA U vedre noći priko ciloga nebavidi se navlaka koju narod zove Kumova slama. Ta Kumova slama nastala je poslin zvizda koje je Bog prije stvoria.
278 279

Isto, str. 335. Isto, str. 335. 280 Isto, str. 335.

424

Doli na zemlji bila su dva kuma, od kojih je jedan bia nepošten i zavidan onome drugome. Živili su na dva kraja sela i među njima je bilo veliko polje. Nepošteni kum je uvik po noći kra slamu iz plasta poštenoga kuma. Dok je prinaša slamu priko polja tako se ona za njin razasipala. Kako se odavna Zemlja zaklela Raju da se sve tajne doznaju, tako je Bog na nebu razasuja svitleću slamu. I svi sa Zemlje mogu vidit kako se nepoštenomkumu rasula slama po polju.281 (Otok kod Sinja) DUGA U davno doba Bog je učinija tu šaru na nebu da ostvari želju onima koji nisu zadovoljni onim šta su. Pa ako se koji muški želi pritvorit u žensko mora pribacit svoju kapu priko duge, protrkat ispod nje i na drugoj strani uvatit kapu. Ako bi pak koja ženska se tila pritvorit u muško mora svoj šudar pribacit priko duge i kad ga na drugoj strani privati odma muško postaje. Ali nikome to nije uspilo do danas, jer taman kad ti se učini da si poda njon i da je moš pribacit ona ode dalje od tebe i nikad je moš doseć.282 (Otok kod Sinja) SVATOVNA PEĆINA U dolnjem Zagorju, varh tako nazvanoga sela Jablanovca u župi bistranskoj, stoji jedna visoka klisura, o kojoj narod sledeca pripovijeda: U starodavno doba zaljubio se je njeki mladić u krasnu djevojku, želeći je, svim protimbam uparkos, za svoju suprugu uzeti. Ovoj namjeri
Marina Perojević svibnja 2006. g. zapisala u Otoku kod Sinja. Kazala joj je Mila Perković Tabak (rođ. 1968. g. u Rudi. Mila je tu i druge predaje upamtila od svoje bake Vinke Kamber (djev. Varvodić, rođ. 1925. g. u Rudi. Rkp. FF Split, 2006, sv. 46, str. 2. Predaju Kumova slama (zapisanu u Dalmaciji) navodi i Maja Bošković-Stulli u nav. dj. str. 330. 282 Isto, str. 1. Predaju Duga (zapisanu u Otoku i Brnazama kod Sinja) navodi i Maja Bošković-Stulli u nav. dj. str. 331.
281

425

protivljahu se roditelji njegovi, ali on, slijedeći nagon šarca, uze obljubljenu djevojku. Kada su mladići na gori varh rečenoga mjesta svadbu opslužavali, prokleo ih je otac mladoženje, sa svimi svatovi, djeveri, dodaši i ostalom družbom na što se svi na kamen obratiše i pećinom postadoše.283 (Jablanovac kod Bistrice) TRI SUNCA Uvik je baba govorila da je drijota ubit lastu, jer da nije lasta ne bi nas Sunce grijalo i uvik bi nan pripovidala kako je to bilo u davno doba kad se Zemlja tek stvorila. Prvo su bila tri sunca. Dva je zmija koja je bila sam đava popila. Treće sunce je lasta sa svojin krilima visoko na nebo podigla i otlen nas i danas grije.284 (Otok kod Sinja) *** Povijesne i etiološke predaje koje su nastale na povijesnoj razini isprepleću se s poviješću i teško ih je razlučiti. Te se predaje mogu nazvati usmenom poviješću, domaštanom poviješću, literariziranom poviješću. ESHATOLOŠKE PREDAJE Eshatološke predaje pripovijedaju o potresnom pojavljivanju ubijene tek rođene vanbračne djece, umrle nekrštene djece i ubijenih odraslih osoba. Ubijena i umrla nekrštena djeca pojavljivala su se noću, kriveći se u bijelim haljinicama sa svijećom u ruci. U zapadnoj Hercegovini tu djecu nazivaju krivljavcima, u istočnoj Hercegovini

Usmene pripovijetke i predaje, priredila Maja Bošković Stulli, SHK, MH, Zagreb 1997, str. 339-340. 284 Isto, str. 2. Predaju Tri sunca (zapisanu u Brnazama kod Sinja) navodi i Maja Bošković-Stulli u nav. dj. str. 330.

283

426

drekavcima, u dubrovačkom kraju tintilinićima ili tintama.285 U nekim mjestima u Dalmaciji i na otocima ta se djeca nazivaju macićima, a to dovodi do zabune jer se mačićima nazivaju demonska bića – đavao pretvoren u mačku koji noću sve do prvih pijetlova čini strašna zlodjela ljudima koje sretne na putu. Eshatološke predaje govore i o pokojnicima koji su se ustajali iz groba jer nisu ispovjedili sve grijehe. Te bi se osobe prikazivale samo svojim ukućanima i čim bi kazale neispovjeđeni grijeh, zauvijek bi nestajale. Te se predaje kazuju kao memorati. (Razlika je između eshatoloških i demonoloških bića, a o tomu će biti riječi i u daljnjem tekstu.) MÁŠKA U KAMPANEL U Postirama se pripovijeda o djevojci koja je prije dvije stotine godina u ljubavi zatrudnjela. Uz pomoć prijateljice rodila je, te prestrašena za svoju sudbinu, stavila dijete u košaru i odnijela ga u zvonik crkve. Od tada se ta predaja veže za Sutivanjane, a preoblikovana je i u izreku: “Máška van je u kampanel!”286 Pri’ dvisto godin’ u Sutivan je živila divojka jedinica u roditelja. Bilo je to vrime kada se puno vodilo računa o poštenju žene. Ona je u jubávi zatrudnila i sedam miseci to svima krila. Kada je rodila uz pomoć prijatéjice, bila je očajna i pristrõšena za svoju sudbinu. Tada su novorođeno dite stavile u košaru visoko u kampanel crỉkve. Ujutro kad se svit digo i ču’ plač, govorili su: “Máška u kampanel, odakle máška u kampanel? Kako se popela gori?” Kad se svit digo gori, vidili su da je to dite.287 (Postire na Braču) MALI S CRVENOM KAPICOM Išo neki čovjek putem i na križanju sreo malog s crvenom kapicom. Sustavi on čovjeka i rekne mu:
Nevjerojatno je koliko hrvatskih prodavaonica dječjom odjećom i obućom nosi takve nazive. 286 Zapisala je 2005., u Postirama na Braču Tea Fabris, a kazao joj je Ante Bižaca (rođ. 1954. g. u Postirama, po zanimanju elektrotehničar). Rkp. FF Split, 2005., sv. 77, str. 8. 287 Isto.
285

427

– Oćeš ti mene primiti k sebi? Dat ćeš mi jesti prosenu kašu, a ja ću tebi prenašati žito, pa buš bogat i prebogat. Uzeo čovjek malog k sebi i hranio ga kako su se dogovorili, a i mali se držo obećanja. Bilo navjek u kući kod njih žita a nitko nije znao otkud. I čovjek se bogatio sve dok nije neka baba vidla kako kroz travu iz susjedovog ambara putuje žito - zrno po zrno, ko mala stazica prst debela - pa ravno u ambar toga čovjeka. Baba digla viku, spuntala ljude i navalili oni na čovjeka da otjera malog. Nije se moglo drugačije i on ga potjera. Kako je mali otišo, prestalo žito dolaziti - a čovjek uskoro posto bogac kakav je i prije bio.288 (Grginac, Bilogora) TINTILINIĆ POD CRVENOM KAPICOM Pričala mi moja baba kako je jednom kad je bila u paši ugledala za ovcama jednog tintilinića, mali je bio pod crvenom kapicom. Ona je prišla, a tintilinić je vikao: – Daj mi vode, ni iz neba ni iz zemlje! Tako je išao dugo za njom, ali ona se pripala i pobjegla je ispred ovaca. Kad se približili selu, tintilinić je pobjego.289 (Ponikve na Pelješcu) GORI VATRA I DITE PLAČE U Filipovića je bila cura Pava. Kod nje na silo je dolazio Ante iz Osoja. Ante je iša na silo priko Dočića i niko nije zna za to jer prije se išlo krijomice na silo. Kad je Ante doša do Gradine, bilo mu je nešto čudno. Čujo je kako neko dite plače. Jadan on, nije mu se dalo ni naprid ni nazad. Pava se bila zabrinila, ali nije smila nikom reć da će on doć na silo. Kad je Ante otiša gori poviše, jopet je čujo dite kako plače. Kad je doša do Pave, reka joj je da posluša čuje li išta. Ona je isto čula taj plač. Kad se Ante vratijo kući, pita je babe šta je to. Baba mu je rekla da se uvik triba prikrstit i izmolit virovanje kad vidi tako nešto. Potlen ga triba pitat: “Ko si i šta oćeš?”
Usmene pripovijetke i predaje, priredila Maja Bošković Stulli, SHK, MH, Zagreb 1997, str. 370. 289 Isto, str. 415.
288

428

Ante je tako i uradio. Potlen deset dana, kad je jopet iša na silo, vidijo je nešto još gore. Gori kod Gradine gori vatra i dite plače. Ante se prikrstijo i izmolio virovanje i eto vatre nestade. Ante poša naprid, kad dite opet poče plakat. Kad je Ante upita diteta šta je, dite se ušutilo. Dite mu je reklo da je ono izgubljena duša. Mater ga je udavila i zato mu je vrat crven. Dite je reklo Anti da moli za njega i da svin curan i udovican i pratrin kaže da mole za nj. Ante ga je posluša. Potlen toga ni Ante ni niko drugi ništa slično nije vidijo.290 (Batin kod Posušja) MITSKE PREDAJE Mitske predaje pripovijedaju o vilama i povijesnim osobama kojima je narod pripisao nadnaravnu moć. Pomagale su junacima i samo noću dolazile u sela. Priča se da su zavodile mladiće javljajući im se u snu. Jedni pripovijedaju da su ih vile izliječile; drugi da su siromašnim djevojkama pomagale brže istkati ruho za udaju; treći da su pomagale nejakim pastirima; četvrti da su mlade prenijele preko jezera u planinu, a stare pred crkvu itd. Činile su zlo jedino ako bi im se tko zamjerio izdavši tajnu da im je jedna noga magareća, konjska ili kozja. U narodnoj percepciji vile su bajkovite ljepotice, gotovo uvijek u dugim bijelim, rjeđe plavim haljinama, dugih zlatnožutih počešljanih kosa, s modrim ili zelenim očima i imale su nadnaravnu moć. Narod pripovijeda i o vilenjacima i vilinčetu. Od povijesnih osoba kojima narod pripisuje mitsku moć najčešće su Marko Kraljević, Janko Sibinjanin, Stojan Janković, Mijat Tomić i Andrijica Šimić. Mitske predaje često imaju razrađenu fabulu, a pripovijedaju se kao memorati. Vile u VI. st. spominje bizantski pisac Prokopije iz Cezareje. Vile se spominju i u Zlatnoj legendi Ivana Zlatoustog s početka XII. st.291 Vraz u Kolu (br. 5., 1847.) piše o vilama. Ivan Kukuljević Sakcinski (Varaždin, 1816. – Puhakovec, Hrv. zagorje, 1889.) o vilama piše u

Hrvatska usmena književnost Bosne i Hercegovine: proza, drama i mikrostrukture, priredio Marko Dragić, Hrvatska književnost Bosne i Hercegovine u 100 knjiga, knj. 5, MH, HKD Napredak, Sarajevo 2005, str. 177. 291 Špiro Kulišić, Stara Slavenska religija u svjetlu novijih istraživanja posebno balkanoloških, Sarajevo 1979, str. 139.

290

429

Danici (1847.). Nekoliko je autora koji pišu o pričama svoga kraja (Lovreć, Makarska, Varaždin, Ivanić-grad, Karlovac, Lonja).292 VILE JEZERKINJE Nekad davno, u staro doba, u brzacima pored vodenica kupale su se vile jezerkinje. Kao i sve vile bile su lijepe i mlade. U jednu takvu, lijepu i mladu, zaljubio se jedan mlinar. Želeći stalno biti s njom, baci se on u brzace pod vodenicama. Nikad se više nije vratio niti su ga našli. Svi su znali koliko je mladi mlinar volio vilu, tako da nitko nije plakao niti je pisao osmrtnicu. Svi su znali da je otišao sastati se sa svojom dragom i da su sad sretni. 293 Predaje o vilama jezerkinjama nadahnule su su i Nikolu Šopa da napiše antologijsko djelo Božanski pastir. VILA I PASTIR U stara vrimena dica su uglavnom koja su bila nejaka da rade čuvala stoku po planinama i ledinama. Bio jednom jedan čoban kojeg su dica zvala Ćelo. On je bio mal i nejak i sva su ga druga dica zafrkavala i tukla. Ćelo jadan moro šutit i trpit, jer je bio nejači. Ali jednoga dana čuvo Ćelo stoku i vidio kako se u grmlju vila zapetljala. Ćelo bio onako strašljiv i nije znao što da uradi, al kako ga je vila sve više dozivala, otiđe on i otpetlja je. Kad je to uradio, reče mu vila da će mu ispunit jednu želju, on odma reče da bi tio bit najjači među svim čobanima. I ispuni vila njemu želju, a on šutio i čekao da ga netko
Usmene pripovijetke i predaje, priredila Maja Bošković Stulli, SHK, MH, Zagreb 1997, str. 27.-28. 293 Katica Lozić Radielović zapisala je 2007. g. u Jajcu 2007. g. Rkp. FF Mostar 2007, D.
292

430

napadne. Tako, jednom zgodom, djeca opet navališe na Ćelu, a on ih spreman dočeka i obrani se od njih nekoliko, a oni se razbježaše. Kad su ovi vidjeli da se nešto čudno s njim desilo, nikad ga više ne dirnuše, a čak ga se počeše i bojat.294 (Ustirama u Rami) MUDRI SALAMUN I SESTRA Salamun je bi mudri čovik i ima je sestru. Govoru da je bila lipa, lipa kako perla. Ali govorilo se i da ima noge o tovara. Tako su i mudrom Salamunu govorili da mu je sestra vila, bo ima noge o tovara; a un ni virova. Više su mu bili dodijali s otin govorenjem! Ča će učiniti da vidi je li oli ni istina? A un bi mudar i pametan, pa učini crikvu, pa je posaliža mramorun i učini kako marete, da se vidi kako da je voda. I kad mu je sestra čula da je je brat, mudri Salamun, učini novu crikvu, šla je viti otu lipotu kakove jošće ni bilo na svitu. Un, kaje vidi di ona gre i da će dojti u crikvu, un se hrani zada vrat. Ona gre i došla na vrata: pari da pliva voda. Unda je digla njevi abiti, da ih ne smoči. (Bila je sva u svili do tloha.) Ka je došla nutra - to ni voda nogo mramor. Ka je vidila da je mramor, pustila je abiti i rekla sama sobun: Di je mudrosti, tote j i ludosti. A mudri Salamun zada vrat govori: Di je liposti, tote j i sliposti. – I unda je se povidi.295 (Sali na Dugom Otoku) GRAD VID U Vidu se okrunilo devet krajeva. Tu je bija velki grad i, kako kažu, drugi odma iza Rima. Rim pa on bio, zvao se Vid. Tu se usio čitavi grad, samo mala crkvica je ostala. Kutije isto bija veliki grad. Usilo se istoga

294

Hrvatska usmena književnost Bosne i Hercegovine: proza, drama i mikrostrukture, priredio Marko Dragić, Hrvatska književnost Bosne i Hercegovine u 100 knjiga, knj. 5, MH, HKD Napredak, Sarajevo 2005, str. 184. Sličnu je predaju zapisala i Maja Bošković Stulli u Radešinama kod Sinja. 295 Isto, str. 224.

431

vremena kao i Vid i sada se vide u vodi razvaline, kupe na kućama, kad je čista voda i fino vrime. I unda bi se kladili monci, bili su vele silni ljudi: ko bi dojezdija iz Vida do Kuti na konju, a ne posrnut, onda bi onaj dobija neku nagradu. I kad bi od velike svoje sile, od oholosti, kad ne bi ništa mogli, unda bi skuhali pogaču za metu i u nju bi gađali. A kašnje se usilo sve.296 (Opuzen) VIDOVSKA KRALJICA Ima put Neuma jezero Kuti. Kažu da je govorila vidovska krajica: – Moji Kuti, moji zlatni skuti. Tako san ja čuja. U trupici danas kad se čovik vozi po tom jezeru Kuti, vidu se porušeni zidovi u dubini od nekadašnjeg grada. Od Kuti do Vida sve je bija grad. I ta krajica kad je išla kočijom od Vida do Kuti, zato bi ona rekla: – Jest Vid Vid, ali moji Kuti moji zlatni skuti. To sam čuja kad sam bija dite. * Druga žena dodaje: O, moj Vide, moj očinji vide, moji Kuti, moji zlatni skuti.297 (Opuzen) DIVOVI GRADE TORANJ Su bili neki veli i jaki judi. Kad su zidali turan u Mutunu i u Buzetu i crekvu pod grotu, da su si bat posujivali jedan drugomu. Jedan je bi u Mutunu, a drugi u Svetom Štefanu i su si preko drage davali bat. I žene su bile jake, pa su na glavi nosile kolonu od crikve, a na hrbatu otroka i još su po putu plele hlače.298 (Beletićev Brijeg u Istri)

Usmene pripovijetke i predaje, priredila Maja Bošković Stulli, SHK, MH, Zagreb 1997, str. 337. 297 Isto, str. 338. 298 Isto, str. 364.

296

432

pozove kraljica svoje sluge vu festung da ga brane. ili bi pak na njega napustila dva orle keri su bili tak izvežbani da bi mam čoveku iskopali oči. drugoga sina hercega Stipana Vukčića Kosače koji je bio oženjen rođakinjom Ulricha Celjskoga. Sad se ona i po trejti put zakune i veli: – Pukni. Stari su govorili da je to Divić. Su nosile na glavi grote i prele. Cez nejni grund nije nišče smel. pa makar si noge do kolena znucal. Kraljica je bila sad vu nepriliki i pomisli si da se zakune vragu te veli: – Pukni. nije zabil ni na Medvedgrad vudriti. jer bi sakega kerega bi na svojem gruntu vlovila dala hititi pred lave kere je baš za t posel hranila. No kad je Turčin haračil po hrvatskoj zemli. Te su predaje nadahnule Josipa Freudenreicha i Higina Dragošića da napišu istoimena djela. a neki da je udovica Vlatka Hercegovića. vrag. te da proglasit po celoj zemlji da keri ju triput oko nejnog grada odnese. ali joj se ni ni jen odzval. da mu bu dala bedenj dvanajst veder pun zlata. No kraljica je sad tela da se resi zakletve. dam ti Medvedgrad i sve zlato . Ona opet i po drugi put veli: – Pukni. Kraljica je na to pristala i sad njemu veli: 299 Isto.DIVIĆ Vile su sagradile arenu u Puli. vrag. Bila jena žena koja je bila jako zločesta svojim slugem. Kad je peteh zakukurika. 433 . dam ti Medvedgrad — ali joj se ni nišče odzval.ali joj se opet ne javi. 365. više nisu mogle dalje graditi.299 (Loborika u Istri) ČRNA KRALJICA Mnoge su predaje zapisane o Crnoj kraljici. dam ti Medvedgrad i sebe! I zaistinu sad vrag pukne i potera Turčina iz Hrvatske. Neki misle da je Crna kraljica udovica Ulricha Celjskoga. ali mu onda mora dati bedenj od dvanajst veder pun zlata. vrag. To čuje jen vuglenar i on otide k kraljici te se joj javi da ju bu on nosil triput okol grada. zvali su ju “crna kraljica”. Kak se je navek nosila vu crnom rubju. Kad se je Turčin približaval k festungu. str. pa je prez krova.

Dojde ti on pred njejnu hižu gde je ona stanovala. On se vu prvi mah preplašil. ali sije mam vu sebi premislil da zakaj si ne bi on sam zel penez kad je več kraljica mrla i ni nikoga bilo pri hiže gde su bili penezi. i kaj god buš videl i zestal. Još je faljelo samo nekih par korakov da ju i po trejti put donese do meje. Kad je krenul po trejti put okol grada. ali mu mora dati dvanajst veder zlata. dok ni došel i po drugi put na mejo. je oni tebi ne moreju nikaj napraviti. a iz njih izlaziju sama velika gospoda se cilinderi na glavi. On na to otpre vrata i vidi gde kraljica mrtva leži. Kraljica je na to pristala i rekla mu se isto kak i prvomu. da me gdoj ne vzeme. On otide vu hižu s penezi i tu ti najde tri bednja penez. a ti me skri pod nadre od tvoje rubače. naj se niš bojati. On seje malko preplašil al je sejeno išel naprvo. neg si nameće pune nadre srebrnih penez i odleti sav vesel vun. hiti kraljicu i hoče vujti. dojdu pred njega velike kace i ne puščaju ga naprvo. ali kad dojde blizu. Dojde ti on prvi put na meju. ali se nišče ne javi. ali ni on je ni donesel do meje. ali sad dojdu pred njega vragovi sa vilami te ih zapiknu pred njega i ne puščaju dalje. kad je počel vaditi iz nedrih.– Ja se bum. Taki za nekuliko dan kak je kraljica vumrla dojde jen sluga k nje da ju prosi penez. pretvorila vu gavrana. Sad se je zaistinu vuglenar preplašil. neg ju je pri kraju hitil kak i vuglenar. no ali sad ni mirno išel. a to ti je se sam 434 . neg je bila još devet puti gorje zakleta. vidi jeno veliku kacu kera leži na penezih i njega gledi. neg samo ide naprvo. več je samo čul kak juriju kočije. je su ga napali vukovi i lavovi. vu drugem srebro. a kraj ne jena velika kaca. a vuglenar ju zeme i dene vu nedre kak mu je kraljica naložila i otide okol grada. vu prvem bednju je bilo zlato. Kraljica ni niti sad bila spašena. jer mu budu drugač deca pomrla od gladi. Kraljica se i zbilja pretvorila vu gavrana. pokuči na vrata. Ide on i po drugi put okol grada. Kad je prvi put išel. Njemu je pak kraljica rekla: – Sad si mi petnajst put gorje napravil neg sem prije bila. htel je ipak znati kulko sije zel i hoče da prebroji. No ne projde dugo cajta. On se ni htel dirat vu t bedenj. ni niš videl. I tak ti kraljica vumre zakleta. I zaistinu on jo je nosil tak kak i on vuglenar i se iste napasti su pred njega došle. ali ga kraljica prime za rukaf i veli mu: – Sad si mi još devet puti gorje napravil. javi se jen razbojnik keri seje takaj polakomil za zlato i veli joj daju bu on nosil. a vu trejtem kufer. da me buš lakše nosil. Vuglenar se još ne stavi. neg samo ujdi furt naprvo. On bedenj z zlatom bil je čist v kutu i on hoče da ide po zlatne peneze. ali več vidi gde stojiju kočije. Kad je bil več prilično dalko.

pa opet baca u kraj. a jadni đak ne htjede. Kad se pop ispekao. Zagreb 1997. 353-355. ali samoga zlata. str. a đak počne diljati jedan mali šiljak. MH. do jednog divljeg čovjeka s jednim okom navrh glave. 300 435 .” Usmene pripovijetke i predaje. Videći oni da već ne mogu taj dan prispjeti kuda su bili naumili. već mu odgovori da nije gladan. digne ploču. str. Potakne im veliki oganj i oni se sjednu grijati. kad ne umijeh ja tebi obadva. i na sramotu ako ne ćeš na lijepo. pa opet ploču na vrata privali. Upita ga Divljan:” Šta diljaš taj šiljak?” Đak odgovori da se kod ovaca sjedeći besposleno naučio tako diljati. pa da ga je i sad ta volja dopala. Divljan prokleti jede. On ni htel verovati da su penezi bili. Bez izbora đak sjedne s njim. pusti ih unutra. I napipa popa pretilijega. da je Bogu hvala! Izvadi ti meni ovo jedno oko. reče mu Divljan. stanu gledati kroz planinu gdje bi prenoćili i ugledaju oganj daleko u jednoj pećini. Divljan zatvori oko i zaspi. priredila Maja Bošković Stulli. Ali na vrata pećine bijaše privaljena velika ploča koju sto ljudi ne bi moglo pomaći. Kad tamo ni ljudi ni ikog drugog. al mi uteći ne ćeš. I dandenešnji leži kaca pred vrati i ne pusti nikoga nutri. a đak jadni. Divljan ustane. navrti na ražanj i stavi kraj ognja da se peče. to ti ga kaca ne pusti v hižu. knjiga prva. mislil si je da se je morti zabunil i otide da si i po drugi put nameće. a đak stavlja u usta. ali bez penez. Kad to đak vidi dosjeti se svome jadu ali uteći iz pećine nikako nije mogao. zovne Divljan đaka da s njim jede.300 (Remete kraj Zagreba) DIVLJAN U sljedećoj je priči antički grčki motiv o Polyphemu:301 Pop i đak hodali kroz jednu veliku planinu pa ih ondje uhvati noć. legne kraj ognja. 111. spopane ga i ubije. vidjevši da se sutra i njemu nožić pod grlo sprema. Zagreb 1867. Historija naroda hrvatskoga Iisrbskoga. Staro doba. Primaknu se oni blizu i povikaše da vide ima li tko tamo. 301 Usp.” Jedi” stane vikati Divljan. domisli se te oni šiljak zavrti Divljanu u oko i oslijepi ga. počne ih Divljan pipat iza vrata da vidi koji je pretiliji da ga zakolje i ispeče. Divljan slijep skoči kao mahnit i đaku reče: “Neka. SHK. Vatroslav Jagić. jer ću i tebe sutra ovako. Pitaju ga hoće li ih pustiti u kuću i on ih pusti.vuglen. Kad ti on dojde pred vrata. Pošto se Divljan najede. A hoćeš. On se vrne domov. Pošto se malo zagriju.

U to. knj. otvori vrata sasvim i pruži mu štap govoreći: “Kad si mi već utekao na ti ovaj štap da tjeraš stoku. stane skakati oko Divljana. domisli se što će. 436 . pa se obuče u onu kožu i izmješa među ovce. te se Divljan utopi. ja sam već napolju. đavao (vrag-crni ovan. pa pođe na vrata od pećine pa otvori jedan kraj vrata i počne stoku vabiti da jedno po jedno izbaci. primakne se uprav nad vodu. crni pas). MH. 194. irudice. str. Kad se đak dohvatio poljane i vidi svu stoku pred sobom. padne mu na um britvica koju je pri sebi imao.302 (Čitluk) DEMONOLOŠKE PREDAJE Demonološke (demonske) predaje u osnovi imaju osobni doživljaj. Divljan ga uhvati i izbaci vani među ostale ovce.” Đak nesretni prevari se i pođe da uzme štap. dođe do njega. a đak mu onda pritrča iza leđa i tisne ga u vodu. Onda se počne Divljanu rugati i smijati tjerajući pred sobom stoku. pa počne zviždjeti okolo njega rugajući mu se. stuhe. kozlaci). vukodlaci (kodlaci. priredio Marko Dragić. izvadi je i odsječe oni prst što mu pri štapu prijanuo bio i uteče. onako slijep. Onda đak s mirom i Bogom otjera stoku i dođe zdravo kući. Divljan već vidi da mu od mnoge stoke ne može ništa. pristane za njim. jer ti bez njega nijedna ne će krenuti. Vidjevši da je poginuo. jer je imao u pećini mnogo stoke te se đak domisli i oguli jednog ovna.” Divljan kad vidi da mu je utekao. te tako dođu do jedne velike vode i đak vidi da će ga već moći u vodu utopiti. tamo-amo da ga ne dohvati. 5. 302 Hrvatska usmena književnost Bosne i Hercegovine: proza. prijanu mu jedan prst pri njemu. Divljan. primičući se malo po malo da bi ga uhvatio. Sarajevo 2005. ali ga ne mogne nikako naći . Najčešći demoni u toj vrsti naših predaja su: vještice. čaratani. drama i mikrostrukture. kučibabe. Divljan.Kad ujutru svane. Đak u ovnovoj koži stade se s ovcama približavati ne bi li i njega izbacio i tako malo po malo primičući se. kuga. napipa Divljan vrata od pećine i vidjevši da su zatvorena počne po pećini brbati tamo-amo da đaka uhvati. vikne Divljanu: “Ne traži me više. ali bez popa. Hrvatska književnost Bosne i Hercegovine u 100 knjiga. susret s demonološkim (onostranim) bićem. HKD Napredak. kudlaci. ali kako ga se prihvati.

Copruvala ona morti jeno vuru kad ti najenpot z onoga peska počeli se sršeni leći.303 (Lupoglav kod Dugog Sela) Usmene pripovijetke i predaje. Ulazile su kroz ključanice. priredila Maja Bošković Stulli. spremale masti za ljubavne napitke. Razlikuju se vještice u bajkama i demonološkim predajama. VJEŠTICE Po narodnom vjerovanju vještice su stupile u savez s đavolom pogodbom koja se potpisivala krvlju. bile je dobre bežati. E. a baba onda ne poslala na Francuza. Prva je vještica spaljena 1275. gušile pri spavanju itd. Zagreb 1997. a đavao bi njoj dao nadprirodne moći. Onda je nekakva baba dala dovesti na pole dvanajst vaganov peska. spolno bludničile s đavolom. OD BABE KA JE COPRALA I POSLALA SRŠENE NA FRANCUZE Bili so negda v naše zemli Francuzi pak so štoli da pejo prek Turovoga pola na Zagreb. Od sakoga je zrna peska postal po jen sršen. u Tuluzi. Majka Buža. zloguke ptice (gavran. kad so sršeni počeli klati vojsko. g. 303 437 . Vjerovalo se da ima i lijepih vještica jer i đavao voli što je lijepo. babe. MH. jele djecu. g. Neki misle da je u tom razdoblju spaljeno do milijun vještica. Konkretna ženska osoba bi đavlu prodala dušu. More su po narodnom vjerovanju djevojke koje su se povještičile. Nigdar više neso odonda Francuzi bili v naše zemli. zišla ona gore i počela štrmenkuvati. u Posanu. držale tajne sastanke. 358. str. Vještice se još nazivaju: more.orko. a zadnja 1793. mačić. izazivale razne bolesti i ludilo. Zamišljane su kako jašu na metli s grbom na leđima i dugim nosom. te razna plašila. štrige (štringe) coprnice. g. Vještica u bajci je bezimena i zla. Kad so ludi to naredili. a u predaji je to stvarna osoba koja nanosi zlo. utvare. kukviža).ki je kak i ki kam mogel. I bež . U Hrvatskoj je spaljivanje vještica zabranila Marija Terezija 1758. prikaze. SHK.

Irudice su demonološka bića koja su predvodila olujno nevrijeme. 2004. Teletext. a žensko od zavisti. U Stocu se vjerovalo da su se stuhe prikazivale u obliku vatre i plamena. 2004. I HINA/AFP.305 KUŽNO GROBLJE U SELU MILE U selu Mile. Kad ne more da se mladosti drukčije dočepa. Po narodnomu vjerovanju štriguni ili čarobnjaci mogu začarati čovjeka i baciti na njega uroke. pokazivala kao kostur djevojčure u bijelim haljinama. al opet nije je mogo nikako uvatit. 28. ona pritisni. nit glasa dati. 179.MORA Mora je cura zle krvi. a nestajala je u obliku vatre. a ako se ne liječi. Po narodnom vjerovanju postojali su i višci (vještci). metne u karticu. KUGA Kuga se. 28. nožem ustruže malo klačarde s Gospina oltara. Nestalo je priča o irudicama. Teletext. 305 304 438 . 10. Pričalo se i o stuhaćima. Nikad više nije došla. Svaku noć dok on zaspi. Pane mu na pamet. zaseok Podlice.304 U Bosni i Hercegovini mnogo je kužnih grebova i grebalja. Svojim dodirom je izazivala smrt. moguće ju je brzo zaustaviti. Tu su kugari umirali i kako nisu mogli doći do groblja. 179. str. zašije u krpu i metne na se. svejedno. Ostale su molitve (basme) protiv njih. str. Bolest – kuga povremeno se pojavljuje u Kini i drugim dijelovima svijeta. postoji Kužno groblje. po narodnom vjerovanju. “Mogu ga i posve izluditi. U srednjem je vijeku od kuge u Europi umrla trećina pučanstva. smrtonosna je u 60 % slučajeva. Nit je mogo čim krenuti. HINA/AFP. tu su ih odmah sahranjivali. Voli mladu mušku krv nego žensku. Ako se rano poduzme liječenje. 10. Kaziva ćaći. Niko mu to nije virova. da ode u crkvu. Snažan je bio. al se od tad uvik pričalo o tome. tare i mori mladost pri spavanju.” Stuhe su slične vješticama. Pričalo se da se nekog momka dovezala mora. Muško mori od želje. kaziva materi. željna mlade krvi.

306 SVETI ROKO I KUGA O svetom Roku bilo je riječi u poglavlju Molitvene usmene lirske pjesme (str. bukadare. da je na velikoj stini slomila nogu. BUKUDARE Čuo sam priču od naših starih ljudi da je nekad bila došla u naše selo kuga. priredila Maja Bošković Stulli. kazala je Anđa Tokić. 163). Bože sačuvaj. bunarima. iskoveda je vrlo. živjele u vodi. i da je pravila pomoritad. Onda je kazala: – Kukudare bukudare. i da je išla da će put Nerežišć. a sveti Roko vaze šćop pok udri po njon. vej nikad u Nerežišća. I kad je ona s time bila gotova. U Hrvatskoj ta demonološka bića nazivaju se babaroge. po narodnom vjerovanju. SHK. I došla je do crikvice svetoga Roka. str. tražila da je prevezu na Pelješac. u to vrijeme neizlječivu bolest. a kako mi je mama pripovijedala prije su ga ljudi čistili i održavali jer su se bojali da i oni ne bi dobili kugu. 306 439 . Katici Lozić Radielović 2007. MH. kao ženska neka. godine. a ona se ope vratila pu Supetra i govori: – Šukadare. FF Mostar 2007. Svalina (rođena 1949. selo Bulići) Živi u selu Mile.307 (Blace na Neretvi) Kučibabe (babaroge) su. Sada je groblje zaraslo u šumicu. I kad je iz sela išla. djev. g. iz Bogomolja. u Bogomolju nikadare. Zagreb 1997. D.danas dan ima jedna kamena ploča u tom groblju. čatrnjama i tamo odvlačile djecu koja bi se približila vodi. 384. I eko la! (Pražnica na Braču) KUKUDARE. Da je bila kuga u Supetru i da je harala po Supetru. Rkp. 307 Usmene pripovijetke i predaje.

Ili: Isusova brado. Jozo je rođen u Vinišćima 1932. FF Split. Rkp. Nestajali bi kada bi bili probodeni glogovim kocem (ili sa sedam glogovih kolaca). pojavljivali su se u obliku mješine pune vodom. hodali noću (pogotvo kraj groblja). U Vinišću kod Trogira vjerovalo se u kodlake (vukodlake) koji su posebno mogli naškoditi djeci. g. pa kad bi djeca. g. tri mise Božićne. U nekim krajevima (primjerice Hrvatskomu Zagorju) vjerovalo se da će se pokojnik povukodlačiti ako preko njega prijeđe mačka. 18. Isus prid nan. Prema pričama oni se okupljaju na raskrižjima putova od dvadeset tri do dvadeset i četiri sata.. 2006. a i odrasli. 440 . g. ali i pomoć u rasuđivanju pravih smjerova putovanja. slavno sveto Vodokršće. Zbog toga se na raskrižjima putova postavljalo raspelo kao obrana od zlih sila. Za čovjeka nije dobro da se u to doba zatekne na putu jer bi mu se moglo dogoditi svakakvo zlo. a Zorka 1936. tri mise Uskrsne. a često uzimaju različite životinjske oblike. Kudlaci su zli i uvijek nastoje naškoditi čovjeku. Gospe za nan. Ako su za života bili pijanice. travnja 2006. 12. str.308 (Vinišće kod Trogira) 308 Ivan Marić.VUKODLACI Demonske predaje o vukodlacima pripovijedaju o mrtvacima koji su se zbog teških grijeha četrdeset dana nakon smrti ustajali iz groba. u Vinišću kod Trogira. sv. Marijino mliko. u Okrugu Gornjem. pojavljivali su se kao mješina puna vina. zapisao je po kazivanju bračnoga para Joze i Zorke Marić. držali bi palac u ruci i tri puta izgovarali: Zapori kozlakov. a ako nisu bili pijanice.

Zagreb 1997. On iša i iša njeznim tragom i doveja ga trag u pećinu.jer su tu pune bačve dukata. Unda ona rekla lugaru da nose dukata kolko god budu mogli ponit. a on nekvajik viče: Imam sve.309 U nekim krajevima Dalmacije narod pod pojmom mačić (macić) podrazumijeva i ubijenu djecu koja su se noću pojavljivala. priredila Maja Bošković Stulli. najčešće sve do prvih pijetlova.ĐAVAO Đavao se po narodnom vjerovanju pretvarao u: magarca (orko. un nek reče da ima. U Istri se orko naziva mrak. pakleni magarac). maminjorga. MH.” I sve je onda tako bilo i vrag onda puka od žalosti. pakleni magarac. To rekla tak odnamirke. bespućima. da b očla za nj. nije znala da je un vrag. Te su priče biblijske provenijencije. Onda je rekla ona lugaru da nju vragodve tamo u pećinu i rekla je lugaru da što god vrag bude pitaima l on. konda je grum puka u pećinu. mačić po narodnom pričanju pojavljivali bi se pred ljudima noću. bija fin. Orko. da ne bi nik reka. sve Vidi: Usmene pripovijetke i predaje. nosali su ih po selima. DIVOJKA I VRAG Bila divojka nika već stara i roditelji nisu joj bili dobri. SHK. mačku (mačić). 410. Sedam godinaje š njim živila. maminjorga. Ona je rekla da bi. Unda on njoj rekada bi l ona za nj. nije mislila da b to napravla.Unda je očla š njime i doveja je u šumu u pećinu. 309 441 . str. onda taj lugar zabasa kroz šumu.Una je rekla da je oće vrag. Taj lugar mislije da je tamo kuća di u šumi. imam sve. crnoga ovna. Ona očla donit vode na vrilo i našla momka kod vode. tamo nije tkala ni prela. Iz njezinog sela bije lugar. “Onda najzad će te – veli -upitat: Imaš li luga kolko? A ti reci: Imam više neg ti.bilo slabo vrime. da ne bi rekada nema. sve spalo š nje. psa i ljudima činio zlo. kad senije moga ništ koristit. jer brag voli to. lip. podvlačili im se pod noge te kada bi ih ljudi bili prisiljeni uzjašiti. planinama. Onda naša vrilce vode i snig je bije i naša trag di je boso čeljade dolazilo na vodu po snigu (nije je on obuva). ništ već nema. Vrag će njega sve pitat. I nju opazije kad je doša i začudije se: — Jes ti tute? Ona je bila već sva orepana.

govori: “Da mi je sad đava. sv. nije stalo malo. I kad je iša. kad su prvi pivci zapivali…onda moć ti mračni sila prestaje da važi. ma ne boš već. Isto. mačić bi ga zbacio na Isto. Čiča miča gotova priča.311 (Picuda u Istri) PAKLENI MAGARAC Jedan je iša iz gostionice kući.310 (Vranik kraj Lovrinca u Lici) POSTOLAR I ORKO Jen kaligar je dela cija dan i ga je uhitilo škuro za doć doma. invece tovar je bija orko. ćeš me pejat doma. I on ga zajaše. pola njemu ostalo. I on uzjaši na nj. 1927. u Neoriću 2005. samo da dođen prije kući. on je jednput osta na mistu…bio je malo dalje od kuće. kako s duge rastrošne. Rkp. Kaliger še je prestrasija. godine kazao Marko Bazina (rođ. 312 Studentici Filozofskoga fakulteta u Splitu.312 (Neorić) MAČIĆ Mačić se pojavljivao na seoskim putevima u noći i ako bi sreo čovjeka. On je onda njoj da polak svoje obuće s nogu. Mariji Dukić. gonio ga je cilu noć. da ide lakše. Tada bi mačić počeo rasti. u nekon šumici. I kad je taj magarac doša. eto jedan magarac kraj puta. razmiš.od nika. 411. kad je on to reka.). I lipo kada je ša gori. 311 310 442 . str. jušto lipo. FF Split. bio je malo i umoran. ni zna ca. a čovjek bi na njemu nemoćno jahao i podizao se u visine. Kad je taj prvi pivac zapiva oko tri i po sata. Kada bi dosegao kuće. si me kojina jen bot. str. Onda s odnili dukata kolko s god više mogli. nije on moga sać s njega! Tako da je on. 2005. 183. tako da je ipak došo kući. kroz duge im vire dukati.” Međutin. uzjašio bi na nj. nastojao bi da mu se podvuče pod noge tako da bi ga taj čovjek morao uzjahati. Ga je razjaha i on je poceja teć tako do doma i je reka: – Orko. i inšoma ti tovar se je poceja nažad kolivat doli. 13. ki šan trudan. je sa u rucak i je uže šilo van i ga je poceja ubadat kadi je uhitija.g. nojde jenega tovara i je reka: – A to si tovar. Po putu ki gre. to je počelo se zdižat u visok.

Narod vjeruje da je to stol kojim se služe masmalići. ne treba je ubijati. 9. Tada je prilika da mu ga se ukrade. 13.313 Zmajevi žive u škujinama (jamama. štrigama. str.krov i pobjegao. U šumi pokraj Belog ima nekoliko panjeva oko bijele stijene. Ako se čovjeku dogodi da na putu sretne kušćericu (guštericu). zapisala u Kaštel Sućurcu po pripovijedanju Matije Vladović (djev. 314 Predaje o: štrigunima. godine Tina Ivanišević. 2006. Mrka gušterica po narodnom vjerovanju ima posebnu moć. Ako mu netko baca kamenčiće u njegovu kuću. koji bi ga imao. malen. Zna lijepo pjevati i oponašati glasove. masmaliću i gadu zapisala je 2005. str. g. ali samoga gada ne smije se ubijati jer bi dijamant izgubio moć. Odjeven je u blavitene (plavkaste) bagešice (hlačice) i ima crvenu kapicu. Iz usta su rigali vatru i pustošili ljudima polja te ih tjerali da im povremeno za hranu dovode lijepe djevojke. FF Split. Rkp. 1. Dobrodošao je i rado će pomoći čovjeku u nevolji. U takvim rupama odzvanja kada se u njih baca kamenje. Takav čovjek. g. Najradije prebiva u gustoj šumi. pećinama) u blizini naselja gdje su čekali žrtvu koju će pojesti. a ponajmanje onu koja ispod vrata ima čajevno (crveno) jer bi mogla prokleti toga čovjeka. Masmalić (malik) je. kudlacima. Na Cresu se običajilo govoriti za nekoga tko se obogati da ima masmalića na čufitu (u potkrovlju). u narodnom vjerovanju.314 313 Jelena Lijić siječnja 2006. Čovjek bi cijelu noć ostao tu dok netko po danu ne bi naišao i izbavio ga. 11. sv. sv. Živi u škujinama (rupama) pod zemljom. 1932. 2005. zmajevima. Pojavit će se jedino ako peteh (pijetao) snese jaje iz kojeg bi se izlegao zmaj. može sve želje ostvariti. Tu masmalić čuva veliko bogatstvo. Ispod jezika skriva vrlo lijep i velik dijamant koji ima takvu moć da čovjeku. FF Split. Takvih stvorenja više nema.-4. “Gad zes čavjenu rožu” je zmija koja se glasa poput pijetla. Gad skida taj dijamant samo onda kada se ide napiti vode u lokvu da ga slučajno ne bi progutao. mrkoj gušterici. Jaje pak valja odmah razbiti kako na svijetu ne bi bilo nesreća. vrlo lijep čovjek. ST. 443 . a kazivali su joj volonteri Eko centra caput insulae Beli na otoku Cresu.). po narodnom vjerovanju. Carev. više nikada ne bi imao sreće. onda se zna ljutiti i čovjeka navesti na krivi put. rođ. Rkp.

ni na konju ni pješke. Kralj se obradova i uze je za ženu.Zloguke ptice kukviža (sova ušara) i gavran po narodnom vjerovanju predskazuju tragediju ili smrt. malograđani) i zanimanja (činovnici. levande. pripadnici određenih društvenih slojeva (seljaci. o sedam prutova. Po narodnom vjerovanju demonska su se bića pojavljivala u gluho doba noći između ponoći i tri – tri i po sata poslije ponoći. Na se stavi ribarske mreže. anegdotama. a kad ih kralj pita zač to rade samo nek mu odgovore: “A kako će skuvan bob rodit. strašilo. Kada se. sablast. bi mu drago i on poruči starom da kaže svojoj kćeri da dođe na dvor ni gola ni obučena. Pritvara (utvara. isto tako ćemo ti mi zatvoreni vratit dugovanja. I dođe tako pri kralja. Zatvorio je tu mnoge ča mu nisu mogli platiti prinose. policajci). Isprepleću se novelama. prikaza. PRIČANJA IZ ŽIVOTA Pričanja iz života su najčešće kratke i podrugljive predaje u kojima se ismijavaju stanovnici pojedinih krajeva i sela. * Demonske predaje plaše i upozoravaju slušatelje i čitatelje. MUDRA DIVOJKA Bi jednom jedan kralj i zapovidi da mu se donesu tri najlipša cvita. avet. i kaže svom ocu da je veže za konja. primjerice. nestaju sva demonska bića. zeca. oko tri i pol sata poslije ponoći oglase prvi pijevci. Kad kraljica to vidi. U pričanjima iz života nalaze se didaktička pričanja o ubijanju staraca. ona ih je savitovala: da svaki dan bacaju bob što su ga tribali obidovat. crnoga (ali i žutoga) psa. metaforično pričanje. A kralj je ima i zatvor. Kad kralj vidi to. divojka je dugo pensala i dositi se. I jedna divojka govorila svom ocu: Poj ti oče! I odnese mu tri cvita: masline. mačke i sl.” 444 . šalama i vicevima. ružmarina. I kad to ču. ali i objašnjavaju uzrok pojavljivanja demona. mindice) je po pučkom vjerovanju rugobno čudovište koje se čovjeku priviđa noću u obliku nakazne životinje: crnoga ovna. šaljiva i druga pričanja.

Kćerka ništa nije htjela raditi te je otac njezinom budućem mužu rekao da joj ne će ništa dati od bogatstva sve dok ne počne raditi. 10. Otac i majka su bili vrijedni i stekli su veliko bogatstvo. Ljubici Rudan Bogomolji 2004. 315 445 . g. Al ocu je uvik bilo krivo ča je ćer odgoji nopoko. Rkp. g. FF Split. Rudan. Bogataš je tako kćerku udao za ribara koji se domogao velikoga bogatstva. vazmi sa sobom ono ča ti je najmilije!” Tu su večer obidovali i vina pili. otac. Svega su imali i ničega njima ni falilo. kazala je Tihana Rudan. Neki bogataš nije htio udati svoju kćerku. 2004. 1930. mat i ćer. Kad je došlo vrime da se udo. Ni zna di je ni ča mu se zbilo.Kralj je zna da ih je kraljica savitovala. jednoga je dana u njegovu kuću došao ribar. Kćerka je počela raditi tek kad je ogladnjela. majka i kćerka.. pa je upita da di su? A ona će njemu: “Ti si mi reka da vazmem ča mi je najmilije. sv. Didaktičnost je glavna karakteristika te priče. Međutim.315 (Bogomolje na Hvaru) NI GOL NI OBUČEN Književnost karakteriziraju didaktičnost i edukativnost. Bila je jedna bogata fameja. str. taj ne jede). Njih pusti. djev. NE LAVURO TIN NE JI KO Lijenost je čest motiv u hrvatskoj tradicijskoj kulturi i književnosti. i nikad ni ništa činila. a ogleda se i naslovom (paremiologizmom) Ne lavoro tin ne ji ko (Tko ne radi.” Od tada su navik živili sritno. Kad je kralj lega u odaje onako pijan. 49. Živjeli su tako otac. a kraljici reče: “Hod ča od mene. Tiha rođ. Vidi svoju ženu. u blagostanju. Obećao ju je udati za onoga tko dođe u njegovu kuću ni gol ni obučen misleći da se takav nikada ne će pojaviti. Otac je cili život lavuro kako beštija tako je steko veliko bogatstvo. a na sebi je imao samo ribarsku mrežu. Kad je sunce bilo još na uranku kralj se probudi. otac je odluči da je vrime da ispravi ča je učini. ali su kćerku pogrešno odgojili. Ona je bila strašno lina. Zahtjev bogataša da će udati kćerku za onoga tko u njegovu kuću dođe ni gol ni obučen ima elemente bajke. Njezinemu budućemu mužu je reka da joj ništa ne će ostavit ako ne počme lavurat. kraljica ga stavi na konja i odvede svojoj kući. i kralj je sluša svoju mudru ženu.

a otac mu rekao: ‘Ti mene ubi pa ti car ne će ništa’. str. Rkp. najvećeg prijatelja i neprijatelja.318 *** Za vrime turske vlasti došlo je naređenje od sultana da se ubiju svi ljudi stariji od pedeset godina. a žena se potuži caru. bome jo i ti.Kad se udola. Sarajevo 1961. svjesne ljude. I on se zamisli što će. I on ne htjedne. Sarajevo 1982. 318 Vlajko Palavestra. GZM BiH. 280. str. Etnologija.. ona caru sve kaže kako je oca sakrio. Jednom je sinu žao bilo ubit svog oca pa ga je sakrio u vinsku bačvu. ako je prešo pedeset godina. 5. Narodne pripovjetke i predanja iz Drežnice. FF Split. Sinovi ga vrate kući.173. a otac mu savjetuje da povede kučku i ženu.317 *** Sinovi ponesu starog oca u šumu da ga ubiju. 316 446 .. ona opet k njemu leti. Kad su se jednom on i žena posvadili. 1. NS sv. sv. I tako je to bilo dok jednega dona ni muža doša doma i pita mater: “Rec mi. a kad je udario ženu. 317 Vlajko Palavestra. On ih zamoli da ga nose što dalje jer je on svog oca donio na ono mjesto gdje su njega donijeli. I car se onda uvjerio da ne treba ubijati starce. sultan je Katica Hraste je u Brusju na Hvaru 2006. NS. tj. kako je naučila tako je i nastavila. kazala Katarini Mišković. g. rano ujutro se ustala i došla pitat: “Ča je potriba lavurat ?”316 (Brusje na Hvaru) UBIJANJE STARACA Zakon je od vladara izišao da svaki sin svog oca ubije. sv./XVI... Jednom čovjeku to bude žao. 2006. XV. str. A žena mu sve to pratila. po cili don ni ništa činila. ona rekla čovjeku: ‘Tu ti je ćaća!’ I on se ocu požalio kako ga je žena otkrila. Kada su svi stari ljudi bili ubijeni. GZM BiH. 37. Muž i njegova mater su po poju hodili i lavurali a ona ih je gledola. Car zovne čovjeka k sebi i zada mu dvi zadaće: da mu dozove najdraži i najgrđe. Etnologija.” I tad je i kad nevista ni cili don okusila ništa. pa iskopa za ćaću rupu pod ognjištem i tu skloni ćaću. Narodne pripovijetke. I kad je pred carem udario kučku. ko je danas lavuro?” A ona mu je na to odgovorila: “A sine moj.

vi ste kao ovih sedam prutova. Jednom prikupi sve sinove pa im dade sedam štapova svezanih u snop da ih prelome. knj. Kad je Sunce bacilo zrake na najvišu planinu. Sultan ga pito otkud je znao za to. samo da ne bude Bogu lijepo i milo. Ako hoćete da vas drugi ne slomi opasite se uzicom sloge da vas Bog vidi ako ne ćete tako. Od tada sultan nije ubijo stare ljude. Ako nemaju kakva uzroka važna onda se svađaju oko sitnice. Ove je riječi njihov otac i htio čuti iz njihovih usta. kad uđete u veliku dragu. Odrezao je udicu i prelomio štapove jedan po jedan. Oni se nasmijaše i rekoše pa tako smo i mi mogli. I sad se misle kako i šta. Otac se njihov zabrine vidjevši da će sve biti zlo i naopako. 219. 5. 319 447 . Hrvatska književnost Bosne i Hercegovine u 100 knjiga. Eto vam djeco slike i prilike vaše.” Oni svi gledaju istok. str. jer godine donose mudrost. drama i mikrostrukture. a ovaj mu reče da je svog oca sakrio u bačvu. ko će prije ugledat! Ovi što je oca sakrio u bačvu. bit ćete kao ovih sedam prutova. Sarajevo 2005. I kad Sunce baci zrake na najvišu planinu na zapadu. može slomiti i nejako dijete. te da mu je otac to reko. priredio Marko Dragić.naredio da tri čovika uđu u najdublju dragu i obećo da će onome koji prvi ugleda izlazak Sunca poklonit svoje kraljevstvo. Malo po malo. jer će svi ostali gledat na istok. Bilo je opakih susjeda koji se radovahu njihovu svađanju. on ga je prvi ugledo. pa to može i nejako dijete. HKD Napredak.319 SEDAM PRUTOVA Imao otac sedam sinova. 215. Čudim se što ne možete pa to je tako lako reče otac. str. A otac mu odgovori: “Sine. koji kao što sami rekoste. MH. ti se okreni i tamo i vamo i istok i zapad. Lako je grabiti ondje gdje nema tko čuvati. 320 Isto. jer mu ga je žao bilo ubit. Jedan po jedan probaše ali nitko ne mogaše prelomiti štapove. ali pretežno gledaj na zapad da ostali ne primjete. a ovi se okreće i na istok i na zapad. pa se prepiru i svađaju. pito ga je kako da prvi ugleda Sunce. ti ćeš ga prvi ugledat. sedam svađalica.320 Hrvatska usmena književnost Bosne i Hercegovine: proza.

) Kačićevu je Razgovoru ugodnom pridodana versificirana legenda o sv. g. 15.) u svoju je pripovijest Legenda iz K. Fra Andrija Kačić Miošić u Razgovoru ugodnom navodi legendu o kralju Vladimiru koji je s malo svoje vojske morao pobjeći u planinu jer je bugarski kralj Samuel zaratio protiv njega. Vladimir je od Boga izmolio milost i zmije više nisu mogle ujedati. Mnogo je proznih i versificiranih legenda o sv. Legende su fakturom bliske predaji i katkad su teško odvojive od njih. čudotvornim grobovima mučenika i mučenica. LEGENDA O GAVANOVIM DVORIMA Hrvatske legende o propasti Gavanovih dvora biblijske su provenijencije. mučenice i mučenici. – Gredice. st. Njihovo je izvorište u biblijskoj priči o propasti Sodome i 448 . svetice. nagrađujući dobro.) ušutio žabe jer su ometale puk za vrijeme mise. crkveni dostojanstvenici. Br. sveci. LEGENDA Legenda je vrsta priče koja ima vjerski karakter. a na mjestu njihove tragedije pojavila se crkva. Širokom Brijegu i Jajcu. U njezin se sadržaj vjeruje. kazuje u Sinju. Ksaver Šandor Đalski (Gredice kraj Zaboka. 1935. (Godine 2005. Legenda se dugo poimala kao pripovijest iz života svetaca. čudotvornim svetim slikama. crkvama. a kažnjavajući zlo. utkao legendu o dvoje siročadi koji su se smrzli pored jezera u kojem se njihov otac utopio. Mjesto Tišina kod Bosanskog Šamca prema legendi baštini ime jer je ondje misionar fra Jakov Markijski (XV. Hrvati najviše pripovijedaju spomenute legende o propasti Gavanovih dvora i o Isusu Kristu i sv. Juri. U planini je bilo mnogo otrovnih zmija koje su klale njegovu vojsku. Petru kad su hodali po zemlji. Juri. te o Božjim i svetačkim čudesima. ali je ipak element čuda njihov genus specificum što ih donekle izdvaja. na Cresu je zapisana legenda po kojoj je na tom otoku Osorski biskup Gaudencije protjerao otrovne zmije.) u svomu Godišnjaku navodi legendu o čudotvornom fojničkom križu. kipovima. križevima. Fra Jakov Baltić (Bukovica kod Travnika. Legende unose red i harmoniju u život. Trogiru. 1813. 1887. Ta se legenda i 2006.4. Božja i svetačka čuda ispravljaju nepravde. U legendama su sudionici Isus Krist. Metkoviću. – Ovčarevo. Siročad su otišla u kraljevstvo Božije. 1854.

’” (Post 19. Žena je bila još gora od njega. O legendama o propasti Gavanovih dvora vidi više: Marko Dragić. 69. oholost i nemilosrdnost. Anđeli su se zato Lotu odužili: “Onda ona dvojica upitaju Lota: ‘Koga još ovdje imaš: sinove i kćeri. Vatroslav Jagić. A Lotova se žena obazre i pretvori se u stup soli.-82. sve koje imaš u gradu. 28-29). I imaše i ženu i jedno muško dite. rođendana. brojio pare. Težake prezirala. Prid njijovim je dvorin proliveno vele sirotinjski suza. ma svakudan. Bijo je u liku čovika. Dva su anđela išla u Sodomu provjeriti ljudsku pobožnost i milosrđe. 12-13) “Kad ih izvedoše u polje. Dođe k’o prosjak. U legendi je ostala snažna slika da se nakon spaljivanja “dim diže nad zemljom kao dim kakve klačine (…) (a) Bog (…) zatirao gradove u ravnici u kojima je Lot boravio. str. samo duše nije ima. Legende o propasti Gavanovih dvora. a prosjake protravala s vrata.321 Bijo ti je u davna doba u Imockom. Jednon Isus-milosnoga bila. st. Čije brdo? Gavanovo! Čije polje? Gavanovo! Ima je i kmeta i slugu. 321 449 . u: Zbornik Ivana Mimice u povodu 70..” (Post 19. prid istočne dvore Gavanove. iz mjesta izvedi! Jer ćemo mi zatrti ovo mjesto: vika je na njih pred Jahvom postala tolika da nas Jahve posla da ga uništimo. Dodijaše i Bogu ti pusti uzdasi i suze. jedan progovori: ‘Bježi da život spasiš! Ne obaziri se niti se igdje u ravnici ne zaustavljaj! Bježi u brdo da ne budeš zatrt!’ Jahve zapljušti s neba na Sodomu i Gomoru sumpornim ognjem. Dođe Isus i pokuca sa svojin šćapićen njojzi na vrata. Na značaj ovakvih priča ukazao je u XIX. pa priupita: “Dajder štogod prosjaku. 24-26). Bog ti da! Pogledaj na me. Dočekalo ih je jedino Lotovo gostoprimstvo. Lajtmotiv legende je Gavanova škrtost. i uništi one gradove. na tavanu. st. st. zapisana je ova priča u glasovitom Fiore de virtu.Gomore koje su stradale zbog opačina svojih žitelja. Split 2003. drža ga je u soban. Para je ima da nije zna koliko. Ima je svega. također. Gavan je bijo u drugim dvorima. Bitan utjecaj na ove legende ima Isusova priča o siromašnome Lazaru. sve žitelje gradske i sve raslinstvo na zemlji. sadrži legendu o propasti Gavanovih dvora. U dvorima bijaše samo žena.” (Post 19. siromaja. ma ima je i sedamdeset i sedam čobana. jerbo biše još o’olija. dok su se ostali stanovnici htjeli iživljavati na njima. jedan bogati čovik zvan Gavan. Uz te Gavanove osobine uvijek je vezana propast njegovih dvora. a po duši Gavan. i svu onu ravnicu. Još u XIV. nejako. Opširniji rukopis iz XV.

Kad je lipo. i dandanas moreš vidit obrise zidina dvorski. metne joj na papuču od noge i ona nabije nogon onaj kruv prosjaku prid nos. a jezera otvarat. Isus ne tide uzet ništa od njizi.” “Daj zalogaj kruva. a uto se i smračilo. Dok je ta stravota se tu zbivala. “Šta će meni Bog tvoj dok je meni Gavan moj!” kaza njemu oštrokondža. Čin on izađe iz dvora. i jedan trs kupusa. Te iste noći propuntali se i istočni dvori. Pod zemljon se začu tutnjavina. skupa sa Gavanovicom. on viruje samo u pare. Kako je sluga s diteton biža. Al’ da ga se otarasi. prosijak (Isus) se ukaza onome slugi i reče mu: “Uzmi tu zobnicu što visi o gredi. obaša je sve Gavanove čobane i kmetove. jerbo joj se činila sramota da mu dade rukan. stavi ga u naručaj i ponese sa sobon. Kako je sluga biža najprvo polju. Bog ti da!” proslidi prosjak. gazdarice. i vas novac. Gavan nije ni gleda šta se dešava vanka. a treći put prosiče se zemlja. nako te Bog dragi pomoga!” Ona naredi slugi da odriže trs kupusa. kad ti ga je Bog da u vrtlu. Ali džabe. I odma biži. uzme ono nejako dite iz bešike. što su se na nj ćukenja zapišala. I dvori Gavanovi. Pomozi mi. Od svi 77 sluga samo dva imadoše dušu i srce i žrtvovaše ono svoje malo sirotinje za prosjaka. al’ Gavan jopet samo pare broji. prije nego pođe. Prosjak jopet upita: “Daj mi. Od Bijakove do Zavelina siva i grmi gromovi pozivlju Gavana zadnji put na obraćenje. Prosjak šćapi i ode ća. nako se za njin otvarala zemlja i stvaralo jezero. nego nestade. zemlja se trese. vedro nebo i mirna voda. gospodarice. utonuše dvori i Gavanovica s njima skupa. pa onda na zapad. zemlja će se trest. Ali ništa od toga tebi ne će naškodit jerbo si pomoga čovika u nevolji!” Kad se prosjak oprostijo od sluge.nako te Bog pogleda! Utiši. zvano i Imocko i Gavanovo. Crne se oblačine spušćale do zemlje. donese joj sluga iz kuće koru kruva. Sluga ode i odriza zdravi trs. utišijo tebe Bog!” Kad dodija Gavanovici. nako je i jezero okruglo. u njoj ti je vas najam. al’ prije toga reče slugi: “Noćas će biti svašta. ali oni trs što je uz put. ne vidiš prst prid očima. Tako ti je nastalo Modro Jezero. Tako Gavan ostade na konaku u zapadnin dvorima. jerbo se Boga boja. gladne. Stvori se Crljeno Jezero. Kako su zidovi bili uokrug. jer je njega najvolio od svega blaga Gavanova. i Gavan i sluge sve ode u crnu zemlju. ti se ničeg ne boj! Gromovi će pucat. Potrese se zemlja dva puta. a Gavanovica s ditetom u istočnin dvorima. iziđe ona na vrata i reče prosijaku: “Biž’ ća s moji vrata! Vi skitančine i linčine ne date mira ni meni ni mome ditetu. ovo će sve otići u propuntu. U elać! Ovo je prokleta kuća i prokleto misto!” Sluga. rođenoj 450 .

k’o što je misterija i Crljeno i Modro jezero. Al’ unda oćuti glas iz oblaka: “Biži dalje. Tu se nisu otvorila jezera. Narod ji zove “Gavanov kokošinjac”. Život i običaji u Imockoj krajini. Ispod Donji Vinjana imadu dvi bare. Kako ga baci nako se zemlja otvori i proguta dite. Tu su ti bila dva Gavanova guvna. Pokrila je kupina.kući (jerbo se u Kamenjaku rodija). između Modrog i Crljenog jezera. Sluga se za ditetom raskaja. godine kazao fra Vjeko Vrčić. Iz te rastvorene zemlje udari velika voda. zovu i Krenice i Udovica. budno prate poštenje svoji Imoćana. ma’ovina i bršljan te zidine. Pogini tada i 75 Gavanovi sluga. Imotski 1997. 2004. al’ ji ne pokri voda. začuje glas iz oblaka: “Baci dite ako misliš svoju glavu iznit!” Sluga se ustavi i baci dite. štuje i s njiman se vali. Rkp. Ta dva imocka oka drže sve na mistu. Vele su života nevini odnila jezera. sv.322 322 Studentici Filozofskoga fakulteta u Splitu. dite moje! 451 . U Prološkom Blatu tri su jezera: Provalija. al’ niko ne zna sve i neće nikad ni znat! To će ti uvik bit misterija. zemlja proguca i voda pokri. ne žali diteta! Od zla roda nek’ nije poroda!” Poviše Gospine crkve u Prološcu imaju dva okrugla jezerca. ma ji isto svaki Imoćanin voli. al’ su se otvorili virovi i voda mu podušila svu marvu iz torova. a pokriva i danas. Krenica i Postranjsko jezero. 420-423. Kad je doša u Proložac. prid Boga su manje krivi. I Krenice i Udovica nesritna su i prokleta mista. sve što je Gavan ima. Te strašne noći. tako ti je se i jezero propuntalo u duljinu. Zovu i Grbavčeva jezera. u Imotskome 2004. Ovden ti vas narod o Gavanu pripovida. Ta je manja kazna. FF Split. Samo se zemlja nad njima propuntala. A Udovica je dosta žena u crno zavila. ne da mu se ni koraka naprid. jer su oni živi svidoci kako Bog pedipsaje olost i lakomost! Al’ to ti jopet nije sve. Matica hrvatska ogranak Imotski. Tako ti nasta “Utopišće”. Tu su ti isto bila guvna Gavanova i pojate. Te iste noći i to ti se sve propuntalo. Usp. str. Antoneli Rebić. Svak znade nešto. stra’ i straopoštovanje. Fra Silvestar Kutleša. Ta dva imocka oka bude znatiželju. 13. al’ one su još uzgarite i ne daju se. Krenice provriju svake godine i unda čine šćetu jadnim ljudima. a ne uokruga. Od svega blaga Gavanova ostadoše živi jedino kokoši i kokošinjac.

Radi toga je Bog poslao anđela prerušenoga u siromaha da vidi ima li u Caski poštenih ljudi. Caska. Anđeo se u Caski osvjedočio o velikom grijehu koji se nastanio u tom gradu. Našao je dvije sestre Bonu i Malu.Modro jezero CASKA Na Pagu se pripovijeda da je na tome otoku bio bogat grad. Anđeo je izveo Bonu iz grada i odveo je daleko na južni dio grada Paga. Međutim. a tada Bog spusti vatru. ljudi su se s bogatstvom sve više udaljavali od Boga. u kojem su ljudi dobro živjeli. jak vjetar i potres 452 . Bona je bila dobra te je anđeo po Božjoj zapovijedi upozori na ono što će slijediti.

Danas se Caska. nakon potresa. 2005. godine proglašena Nacionalnim parkom. slučajnog prolaznika. Prema svima je bio veoma Zapisala je na Pagu 2005. g. na južni dil otoka Paga.323 (Pag) RIJEKA KRKA Krka je 1985. sv. prema toj legendi Pag su osnovali dobra sestra Bona i mladi čobanin za kojega se ona udala. Tad je Bog s neba spusti vatru. FF Split. Petra Jakovčević. kad je doša u Casku. a kazao joj je Jure Kaurloto (rođ. a neke je zapisao). Posla je svog anđela koji je u obliku furešta. Rkp. Sve zlato i dragulji s Caskom su potonuli na dno mora. u mjestu Pagu na otoku Pagu. Caska je. Tu je završio osnovnu školu. gdje i danas živi. Zajedno su osnovali grad Pag. Nakon toga vratio se u Pag. triba vidit ima li u Caskoj poštenih judi koje bi tribalo spasit od strašne smrti koja je pritila svim njenim judima. u ruševinama i plamenu potonula u dno mora. 323 453 . 1932. str. jak vitar i potres na Casku. a i sam je bio svjedok nekih od njih. Radi toga je Bog odluči kaznit Casku. osvjedoči o velikom grihu koji se nastani u tom gradu.na Casku koja u ruševinama i plamenu potonu u dno mora. Bona je na južnom dilu otoka našla mladega čobana za kega se i udala. 5. Njen proboj kroz krški kraj na kraju završava prekrasnim. Taj dan kad je Caska tribala bit kažnjena. Legenda govori da je Caska bila bogat grad u kojem su živili dobri ljudi. 52. tako su se judi sve više udaljavali od Boga. Roškim slapom i Skradinskim bukom. Na njezinu se toku nalazi veliki broj slapova i brzaca. Kao dijete često je od svojih roditelja slušao razne priče o Pagu i njegovim mještanima. a u književno-teorijskom pogledu završetak navedene legende ujedno je i etiološka predaja. nalazi na dnu mora. a š njom i sve zlato i dragulji koje su judi imali u izobilju. anđel je izve Bonu iz grada i odve je daleko. Naša je dvi sestre Bonu i Malu. Ali. Nekad u davna vremena živio je bogati Gavan čije se nepregledno bogatstvo prostiralo ponad Kninskog polja. kako se bogastvo povećalo. Bona je bila jedina poštena i anđel ju je po Božjoj zapovidi upozori na ono ca se sprema. Neke je priče zapamtio. a srednju tehničku u Puli. Živio je veoma raskalašeno i bio je veliki proždrljivac. Anđel se. Dakle.

Gavan je imao mnogo sinova i kćeri s kojima je uživao provoditi vrijeme i kojima je namjeravao ostaviti čitavo svoje bogatstvo. gromovi zatutnjili. bolesno u naručju. baci prokletstvo na njih. vičući kako za nju postoji samo jedan Bog. nogom po podu. sva sretna. trudna Gavanuša u posljednji trenutak odluči ih spriječiti. U tom su trenutku munje proparale nebo. nije poznavao nevolju i njegova su vrata za sirotinju uvijek bila zatvorena. to bi bilo zato da ih se isprebija i otjera. tjerajući ih pred vratima dvora kada bi se usudili zaprositi malo kruha ili vode. Za vrijeme te gozbe na vrata Gavanovih dvora je pokucala siromašna žena sa svoje sedmero djece. Ozarena od sreće sirotica taj komad kruha raspodijeli svojoj gladnoj djeci. ženu. Svi su redom bili veoma mršavi.naprasit i nemilosrdan. preklinjući Gavanušu Bogom. Ni oni nisu bili mnogo drugačiji od oca i majke. Potopila mu je dvor. Sirotinju su izrugivali i ismijavali ih. Potom sirotica ponizno zamoli malo vode. Imao je ženu Gavanušu koja je bila još i gora. Sa stola punog izobilja dala joj je koricu kruha. a znala je da je Gavanovo sve dokle pogled seže. Ona nije znala za Boga. Međutim. Gavanuša se na to razbjesnila i zamahnula rukom prema siromašnoj ženi. Ugledavši siromahe u svome dvoru kako mu ometaju gozbu. Bogatstvo stola kojim su se 454 . Na Gavanovom posjedu nalazio se mlin. opakija i lakomija. Nije se ona bila sažalila nad siromašnom ženom i njenom djecom. Kad mu je voda već bila toliko potrebna. pa je zamolila malo te vode. jer su im se usta od duga puta svima bila osušila. Prekrasni slapovi i sedrene barijere usjekli su rijeku Krku sa sedam pritoka. bili iznimno raskalašeni i proždrljivi. osobito prema siromašnima. a kad bi ih otvorio. Gavan se razbjesnio i naredio da se puste psi iz vežnje. njega. zemlja se zatresla. Bila je trudna i bojala se da joj sirotica ne naškodi. Popevši se na obližnji brežuljak. u dronjcima i vidno iscrpljeni dugim putom. neka im ju je na izobilju. noseći najmlađe. Tužna sirotica pokupi svoju djecu i ode iz Gavanovih dvora. njen Gavan i da svoje bogatstvo ne želi uzaludno raspršivati na nezahvalne bijednike. Jednog dana Gavan odluči napraviti veliku gozbu za svoje prijatelje koji su. djecu i sve prijatelje proždrljivce. Takva osjećanja ona nije poznavala. Gavanova djeca. otrčala su da ispune očevu naredbu. kao i on. iz Gavanovih mlina potekla je voda i natopila mu čitavo imanje. a siromašnima nikad nije pomagala. gurnući ju prezrivo i sa gnušanjem. za svako sirotičino dijete po jedan.

Zaštitnikom je očiju. Prema legendi bio je svećenik.. godine. a na vratima je željezna rešetka. Siromašno stanovništvo iz okolnih naselja počelo je naseljavati to područje formirajući staru Scardonu i Šibenik. Brusan u Grabovcima). a kazao joj je Jure Kaurloto. 2006.stoka 455 . 1937. Na Pagu se pripovijeda o jednoj ženi koja se u crkvi molila sv. g. 52. 2005. U njoj se nalazi mali Gospin kip.325 Mnogobrojna su mjesta kojima narod hodočasti tražeći u njima utjehe u svojoj tjelesnoj i duševnoj boli. koja se molila svetom Valentinu prid njegovim oltarom u crkvi Marijinog Uznesenja. godine u Šibeniku. FF Split. Crkva se najednom napunila jakom svjetlošću. g. Rkp. Postoji još takvih štorija o mirakulu svetog Valentina pa mu se u čast danas čuva njegov kip u obliku diteta u toj crikvi gdje se žena molila za svoje dite.proždrljivci gostili postalo je dijelom bogatstva Krke. veljače. str. Kazali su joj Jure Tabula (rođ. Zagreb 1990.324 SVETI VALENTIN Valentin je povijesna osoba o kojoj nema detaljnijih podataka. 325 Leksikon ikonografije.-6. liturgike i simbolike zapadnog kršćanstva i Uvod u ikonologiju Radovana Ivančevića. Žive u Šibeniku. Legenda govori o ženi. Blago . Njegov je blagdan 14. U jednom trenu cila se crikva napunila jakom svitlošću. Ozdravio je padavičavu djecu. Valentinu za ozdravljenje djeteta.326 (Pag) GOSPE OD GORME U hridini s desne strane uvale Trstene iza Postira nalazi se stotinjak godina stara kapelica Gospe od gorme. g. FF Split. u Gaćelezama) i Tereza Tabula (rođ. 1936. našla je zdravo dijete.. 326 Zapisala je na Pagu 2005. Kazivači su bračni par od 1955. 5. Otada je vode bilo za svakoga. Kad se žena vratila doma svoje je dite našla zdravo. a kada je žena došla kući. Mučen je (269/70) za vrijeme cara Klaudija II. Pripovijeda se da je kapelicu u stijeni 324 Marita Tabula zapisala je 2006. djev. str. priredio Anđelko Badurina. sv. Petra Jakovčević. a Gavanovi dvori i danas se vide potopljeni pod njenim bogatim slapovima. Kršćanska sadašnjost. 580-581. Rkp. te mu je atribut padavičar. za ozdravljenje svog bolesnog diteta.

Rkp. pa su u pojima prisušila sva vrela. blago. visina vode u bunaru se ni smanjivala. Kod hrvatskoga je puka snažna vjera u moć molitve. 11. Malo blato i Blato Rogoza. Pažani su se molili Majci Božjoj u Starom Gradu i nakon nekoliko dana molitve i posta samostanski se bunar napunio vodom do vrha. Bez obzira koliko su judi uzimali vode. jedan dio paške uvale zove se Janjeće vode i slično. Kad su se svi judi napili i doma odnili za napravit zalihe. 77. kapelicu. Vodice. Lina Bižaca je kazala Tei Fabris. Pažani su se molili Majki Božjoj u Starom Gradu.327 (Postire na Braču) SAMOSTANSKI BUNAR Naziv Pag dolazi od grčke riječi “pege” koja znači izvor. težaci su počeli uzimat vode za polivanje polja. vinova loza. kao i na većem dijelu otoka. stoka i ljudi bili su u opasnosti. Iz zahvalnosti izdube u kamenu. I ta legenda u osnovi ima etiološku predaju jer pripovijeda o uzroku gradnje kapelice i nastanku njezinoga naziva Gospe od gorme. Posli nekoliko dan molitvi i odricanja od jela. Bi je to jedino vrelo koje ni presušilo na otoku i judi su dolazili iz svih mista da bi se napili. Zbog nje je u opasnosti bilo sve ca su seljaci posadili. Približio se da vidi što je to. FF Split. ali je odjednom udario grom i s hridi je pao veliki kamen baš gdje je on netom bio. Vode se uzimalo stalno. u hridi. postoje brojni izvori vode.izdubio Stipan Biočina jer se ondje za vrijeme oluje sakrio i opazio neku svjetlost. g. sv. a na otoku postoje čak tri jezera: Velo blato. Strahujuć od nedaće koja je zapritila zbog suše. Jednog godišća u Pagu je bila velika suša. 2005. 327 456 . udre grom i s hridi pàde veliki kamen baš di je on malo pri’ bi’. str. a čobani za napojit svoje stoke. Opázi je nikù svitlost. kad u isti moment. Danas postoje toponimi koji potvrđuju da je vodeno bogatstvo za Pažane bilo iznimno važno: npr. Na cijelom području grada Paga. Stipan Biočina sakrì se ispod hridi za vrime jedne oluje. samostanski bunar se napuni do vrha. a i judi. U Postirama na Braču 2005. Vode u bunaru taman toliko da se ni prelivala priko korniža po samostanskom dvorištu. Misecima ni dažilo. a uvik je bilo dovoljno za sve. Na Pagu je bila velika suša i sva ljetina. Tako je bilo danima i nedijama. Priblížì se kako bi vidi če je to.

Giovanni Boccacio (1313-1375) napisao je Dekameron koristeći priče sedam djevojaka i tri mladića koji su 1348. samo se išlo konjima. FF Split. je ćer obolila i odala je tuda po bašći i ona je gledala di se tu u kapelu sve svraća. U kući od jednog bega. i da je onu kapelu u njenu bašću. 329 Legenda je zapisana 1994.329 5. NOVELA Novela je priča o običnim ljudima i njihovu životu. dok je nisu srušili.Nekoliko nedija posli. godine pobjegli iz. U Straparolinoj talijanskoj zbirci novela Ugodne noći (XVI. g. Firence. I ona je mislila da Bog dâ da ozdravi. To je bilo kada nikad nije bilo nikakvih vozila. rođ. Prija se moglo vidit u nekim molitvenjacima slika anđela kako nose kapelu priko Vrbasa. 6. godine u Novoj Biloj. godine po kazivanju Mare Kolende. Karakterizira je realističan književni pristup. svraćo se u kapelu. 1923. a priča se da će tako i zavik ostat. ne bi imali di nego u kapelu. kad bi putnici okasnili. ovog rata. I di ko da je kasnio.328 (Pag) KAPELA U PODMILAČJU U Podmilačju bila kapela i uz kapelu pravila se crkva. djev. kiša je pala i sva poljska vrela su se napunila. od koga je bila bašća. A s druge strane Vrbasa bila je neka muslimanska bašća. str. rkp. Voda u samostanskom bunaru se vratila na razinu na koju je uvik bila. Didak. Boccacio je u pisanoj književnosti afirmirao novelu. sv. st. ona bi nju oprala i očistila i ne bi je dala prljati. On je još gori. eto. Prag je osto u Vrbasu i dan danas se more viditi kako voda iđe priko njega. 2005.) nalazi se ljubavna priča o Malgareti Spolatini koja je noću s Lopuda “plivala svome ljubavniku redovniku na Petri Jakovčević kazao je Jure Kaurloto na Pagu 2005. 328 457 . a uz kapelu napravljena je crkva i tuda su se čudesa stvarala i bolesni se ličili do. kugom poharane. 52. Rkp. Bog je dao da ona ozdravi. Tu je bila pustika i kad bi bilo neko nevrime. a jednu noć su anđeli prinili kapelu u njenu bašću. Vl.. 1994.

Zagreb 1997. a malo je onih koji znaju da se ista sudbina već dogodila. i to baš u Hrvatskoj. naručio je njegovo ubojstvo koje zbog Miljenkove domišljatosti (prerušio se u fratra) nije uspjelo. Od trenutka kada su roditelji saznali za njihovu vezu. Tamo je upoznao bolničarku preko koje je Dobrili slao poruke i ugovorio bijeg. Bijeg mladih natjerao je Dobriline roditelje na popuštanje te su im stoga poručili da se vrate u Kaštel Lukšić kako bi se obavilo vjenčanje. Dobrilin otac ugovorio je vjenčanje svoje kćeri sa starijim trogirskim plemićem.otočiću Sveti Andrija” kod Dubrovnika. a kako bi spriječio Miljenka da je pronađe. st. 24. str.330 U naše vrijeme Hrvati najčešće pripovijedaju didaktične. priredila Maja Bošković-Stulli SHK. no nisu se smjeli viđati zbog neprijateljstva između svojih obitelji. Tragičnu sudbinu istovjetnu talijanskoj nalazimo u Dalmaciji. točnije u Kaštel Lukšiću. Pokušavajući pronaći Dobrilu. MH. godine obavljena vjenčana ceremonija. šaljive i baladne novele. 330 458 . u plemićkoj obitelji Vitturi rođena je kći Dobrila. Braća je prevare zapaljenom svijećom na pogrešnom mjestu i ona se utopi. Kako bi je kaznio zbog sramote koju mu je nanijela. a u obitelji Rušinić sin Miljenko. Miljenko je za to saznao i došao iz Venecije upravo u trenutku kada su mladenci izgovarali zavjete te je spriječio vjenčanje. MILJENKO I DOBRILA Tragična romansa veronskoga para Romea i Julije kojima roditelji nisu dozvoljavali da se viđaju poznata je u cijelom svijetu. Dobrilin je otac. Također je pitanje postoji li sličan slučaj u još nekoj zemlji. Miljenko je došao u sukob sa zakonom i zbog toga su ga osudili na zatvor u Visovcu. Gotovo da i nema osobe koja nije čula za njihovu tragičnu sudbinu. U drugoj polovini XVII. Tako barem svi misle. a Miljenka su roditelji poslali u Veneciju. iz Usmene pripovijetke i predaje. Takve situacije događaju se i danas. no tragedija je rijetkost. ne mogavši podnijeti da se njegova kći udala za Miljenka. Dobrila je bila pod strogim nadzorom. Dvoje mladih zaljubilo se. No nije sve ostalo na tomu. Nakon što je u kolovozu 1690. Dobrilu je otac poslao u samostan u Trogir.

plovili svim morskim putevima i pod starost se vraćali na otok. Posljednja želja bila joj je da bude pokopana zajedno s Miljenkom u crkvici Sv. Karmeni Carev. još mornar. kapetan. lijepa bila je njegova zaručnica Antonija Mauro. 2005. silbanski je spomenik jedne ljubavi koji je to mjesto učinio čuvenim.331 (Kaštel Lukšić) O sudbini dvoje mladih napisane su: novela. u Kaštelima 2005. visoko se diže Marinićev toranj. U prošlosti su na ovom otoku žene. Zovu je još i “Toranj ljubavi”.osvete na mostu ispred dvorca ubio svojega zeta. godine kazala teta Marija. ali nikada ne bi zaboravili pjesmu o otoku nalik raju i predaju vezanu za toretu na Silbi. Uz njega se vezuje priča o ljubavi jednog morskog vuka koji je za sobom ostavio kuću. obale Afrike i Australije.) Rkp. 1891. FF Split. i Vitturijev i Rušinićev. 331 459 . nosi naziv Miljenko i Dobrila. uska kula na čiji vrh vode vanjske kamene stepenice. kaže priča. Toranj se visoko uzdiže i s njega se pruža prekrasan vidik. Studentici Filozofskoga fakulteta u Splitu. jao onomu tko makne ove kosti”. Vraćali bi se da umru. na istoimenom otoku. a u Kaštel Lukšiću još uvijek postoje oba dvorca. “Kad se vratim s ovog dugog putovanja” rekao joj je jednog dana prije odlaska – vjenčat ćemo se! “Zasadit ću vrt oko kuće. To je okrugla. opera te kazališna predstava. (Ona je dio loze de Michelli Vitturi. toranj i grob na kojemu je još za života dao uklesati natpis: “Petar Marinić. Na njihovu vječnom počivalištu zauvijek je uklesana poruka “Pokoj ljubovnicima”. ako ih more prije toga ne bi progutalo. a usred vrta sagradit ću tornjić s kojeg će se vidjeti cijeli otok i more”. A taj toranj na vrhu sela. Dobrila je nakon toga izgubila zdrav razum. starci i djeca bili uglavnom pastiri. TORANJ LJUBAVI Silba je jedino selo na otoku. smješten usred parka. sv. Poljubio je djevojku i otplovio. Bio je mlad. I mlada. U sredini Silbe. a dječji dom u Kaštel Lukšiću. smješten nedaleko od njihova posljednjeg počivališta. Ivana u Kaštel Lukšiću nasuprot dvorca. hridi sjevernih mora. a muškarci su cijeli svoj život uglavnom živjeli na moru. razboljela se i nedugo potom umrla. zemlje Dalekog istoka. Poznavali su obje Amerike. 21.

Antonija Maruo nikada nije tamo zakoraknula. Zadesilo ih je nevrijeme i bura je prevrnula njihov brod. Taj je motiv i u glasovitom djelu Sermones discipuli Ivana Herolta kao i u djelima bosanskih franjevaca koji su djelovali u razdoblju katoličke obnove od kojih valja istaknuti Matiju Divkovića i njegovu besjedu o dvojici braće. rkp. Ona u cvijetu mladosti. zagrli djevojčicu i zakle se: “Antonija me nije čekala. Usp. ali krepak. s vjenčanim prstenom na prstu. sv. Dvojica su braće bili vrijedni i sa svojim sinovima su išli na more ukrcati drva. Toranj na uzvisini vrta. stoji i danas kao spomenik ljubavi. koja se udala za tvog prijatelja. Bio je uporan i čekao dugih dvadeset godina. a kada se konačno vratio. još lijep u ozbiljnoj zrelosti svoga života. Čekat ću dok se ovo dijete ne razvije u ženu”.Dugo je plovio oceanima. Među njima je bila i jedna posebno ljupka djevojčica. godine kazala je Ruža Brnas (djev. 1938. s prorijeđenom kosom. u Ričinama kod Imotskoga). nav. Dao je sagraditi tornjić usred sela. postat će to kći. uz svoju kuće. uzme je u naručaj. Ti su motivi u usmenoj komunikaciji prisutni preko četiri tisuće godina. Sagradio ga je od živog kamena i kamenim je zidom opasao vrt oko njega. tvoje zaručnice. I gledali su s tornja otok. guste crne kose. Petar Marinić joj se nasmiješi. velikih sjajnih očiju. Pokatkad je motiv dva brata od kojih je jedan bio dobar. rođ. uspravan. E. dj. Jedan je brat našao komad drveta i na njega stavio svoga sina i gurnuo ga prema Jeleni Braović 2007. Djevojčica se također zove . poškropljen slanoćom mora koju vjetar nosi za olujnih dana. str. Pandžić. 332 460 . U tim su pričama dva brata bila dobra. U suvremenoj hvarskoj noveli pripovijeda se o trojici braće. mnogo je djece dotrčalo na silbansko pristanište. on – trideset godina stariji. brodove i more. Mještani ga zovu – Marinićeva toreta!332 (Silba) BRUŠKA GOJČICA U usmenim je pričama od drevnih staro-egipatskih vremena motiv tri brata. 2007. a drugi loš. a treći je brat bio loš. Tomislav Đurić. ali ako majka nije mogla postati mojom ženom. pomiluje je i upita ljude okupljene na pristaništu: – Čije je ovo dijete? – To je kći Antonije Maruo.Antonija! Rastuži se pomorac. Vl. 33. na najvišoj uzvisini Silbe. Ušla je u tu ogradu njezina kći – s rukom u ruci kapetana Petra Marinića.

kad je iti izoć iz mora spriči ga vapaj njegovega brata pa se vroti u more da bi sposi brata i njegoveg sina. Optuženi su krivi ljudi koji su poslani na galiju gdje su i smrt dočekali. Međutim. Harmonija je uspostavljena i zasluženom kaznom koju je doživio treći brat te je u strašnim mukama priznao svoj grijeh i molio da ga njišu na stolici privezanoj o stropnu gredu – jer je i on objesio mazge i njihao ih. Kući su ostali treći brat i njegove dvije nećakinje od nastradale braće. Al. Zločin koji je napravio stalno mu je bio pred očima i progonio ga je. začuo je vapaj svoga brata te se vratio kako bi ga spasio. Bura je bila sve jača i jača a brod se sve veće njiho te se na kraju privarni a dvo brata sa svojim sinovima su se nošli u moru. dvojica braće sa sinovima išli su na more ukarcat darva u brod i u temu momentu čapilo ih je nevrime. U selu Brusje živili su tri brata. U toj je noveli tragična sudbina dvojice braće i zloća njihovoga trećega brata. Kad je htio izići. Jedina mu je želja bila ispričati zločin koji je počinio i potom umrijeti. Novelom je uspostavljena harmonija jer su sirotice od nastradale braće bile vrijedne i svojim su trudom uspijevale živjeti bez oskudice. nevrime je bilo jače od njih i barzo ih je svih more progutalo. Tada su svi čuli ono što nitko nije mogao ni promisliti. Kad od bolova nije mogao zaspati zamolio je da stolicu privežu za stropnu gredu i njega stave na nju te ga njišu onako kako je i on njihao one mazge. 461 . Pravi krivac. Nevrijeme je bilo jače. Spasilo se jedno dijete koje je otrčalo kući kazati što se dogodilo. Jedon od braće uspi je noć komad darva na kojega je stavi svojega sina pa ga je gurni prima kraju. Jednoga je dana pozvao svećenika i muža svoje nećakinje kako bi se ispovjedio i kazao svoju tajnu koju nije mogao u grob odnijeti. Ostao je nepokretan i trpio je velike bolove. Vrag trećemu bratu nije dao mira i odlučio je od nećakinja posuditi mazge i otići u polje. ni to mu nije pomoglo da pođe s ovoga svijeta. Međutim. treći brat se izvukao i doživio je preko stotinu godina. Sutradan je zamolio da ga privežu na jednu stolicu i nose kroz selo kako bi svi saznali za grozotu koju je učinio. Treći je brat bio lijenčina i nikada ništa nije htio raditi i bio je ljubomoran na svoje nećakinje koje su bile vrijedne i nisu živjele u oskudici.obali. More ih je progutalo. Od cijeloga imanja ostale su im dvije mazge. išao je što dalje od sela i u nekom masliniku objesio je mazge i proboo ih kolcem.

Blizu su bili niki judi iz drugega mista i oni su plotili za tuju zločin. Vroti se doma i reka zermonima da su mazge u njihovemu poju. al valo je hodit naprid. se 1929. te dvi mazge su čudo vridile. s njima su hodili u pašu i gonili. dvi ženske. I tako je jednega dona odluči zvat popa i muža svoje zermone kako bi se ispovidi jer svoju tajnu nikako u greb ni moga odnit. a kako su ga one čudo volile. S tima mazgama iša je ča daje od što daje od sela. tarčalo je doma reć svoje dvi sestre koja dežgracija ih je strefila. al mazgih ni bilo nikud. Al. Al trećem bratu vrog ni do mira. A provi krivac se izvuka i duboku starost doživi. droge voje su mu ih zojmile. to ga je uvik progonilo i to mu je bila kazna za ono ča je napravi. i onda da ga tamalisaju kako i on one mazge dok ne porti s ovega svita. probo kolcen i tamaliso sve dok nisu krepale. tako da svi znaju koju grozotu je učini. a kazala joj je Katica Hraste (djev. Hraste. zaželi je svoju zodnju želju da katridu privežedu za stropnu gredu i da njega stavidu sest na nju. Iz dona u don budi se ogorčen ča je još živ. I tako je i bilo. Poslali su ih na galiju di su i smart dočekoli. ni se moga pomitit s tin kako one. Judi ka judi. barzo su nošli koga će okrivit. Bi je stor. Davno su u njenoj obitelji svi muškarci bili neobično snažni i visoki (kao hrast). u Brusju na otoku Hvaru gdje je provela cijeli život i gdje živi još i dan danas. g.Jedno dite ča se sposilo. rođ. cili život bi je linac i živi na račun svoja dvo brata. Katarina Mišković. Nakon ča je pasalo pad don. Treći brat od dvo. imaju a on ne. u čudu su stale pensat di su njihove mazge. Sutradon je naredi da ga stavidu na jednu katridu i nosidu po cilemu selu. otkuda dolazi i prezime 333 462 . odve ih je u niko poje maslinih i tamo ih je obisi na masline. Somo je želi umrit. Ostale su dvi sestre i brat koji je imao deset godišć. priko sto godišć je imo. A sad kad njih već ni bilo.333 U Brusju na Hvaru zapisala je 2006. Jedino ča su te dvi sestre imale bile su dvi mazge. da bi prihronili fameju. Kad od bolovih ni moga već ni zaspat. I tad su svi čuli ono ča nikad niko ni ni propenso. on je iša do svojih zermonih i pito ih bi mu one posudile te mazge za u poje. Iskali su ih svukud i cilo selo je pomoglo. ni ga imo ko hronit poče je bit ljubomoran na svoje zermone. g. Niko ni moga virovat da jedon čovik to more napravit nikome ko ga je toliko voli. nepokretan je osto i velike bolove tarpi. Kako se u to vrime živilo od poja. a ta žeja nikako da mu se ispuni. ni to mu ni pomoglo da porti s ovega svita. a ono ča je napravi nikad ni zaboravi. nošli su mazge obišene na maslinama. To je teško pogodilo cilu fameju. ča su se utopili nikad ni imo ništa. Sutradon su one išle pud poja a tamo ničega. Završila je osnovnu školu na Hvaru.

sv.. Svekru babi svilenu košulju. Time su pojačane poanta i didaktičnost novele. i odluči doći u kolo i zapivati. Poslije vjenčanja vratiše se u Mlakvu i pozvaše sve selo na slavlje. Da me oće u svate pozvati. Nek se ženi ženila ga mati. Zaljubi se Božo u nju. Bože je izbjegavao tu imućnu curu koja se zvala Marta. Nakon nekog vremena odluče da se vjenčaju. I dalje se potajno viđao sa Kajom. Sastajali bi se oni svaki dan kod ovaca i ašikovali. a i Kaja u njega. 463 . FF Split. str. BOŽO I KAJA Za mnoge novele pripovijedači kazuju da su istinite. 2. Svile mu se kosti od bolesti. Njegova obitelj odlučila ga na silu natrati da oženi Martu. Priče koje su njoj prenijeli u nasljeđe njezini preci ona je uvijek rado prenosila drugima). oni su za Božu našli drugu curu koja je bila imućna. Bože je bio na izgled viđen i imućan momak pa se u njeg zagledale mnoge cure iz tog kraja. ali Božini mater i ćaća ne dadoše o tom ni govoriti. Takva je i sljedeća: U malom selu Mlakvi živio je jedan momak koji se zvao Bože.Emocionalni je efekt novele postignut lirskim slikama i lirskim tonom. gdje su starim pričama kratili svoje vrijeme. 1. 2006. Kao djevojčica slušala je od svoje bake Marije stare bruške pjesme od kojih je većinu zapamtila a neke i zapisala. ufati se do mladoženje u kolo i započe: Sinoć meni karli haber dođe Da mi je se dragi oženio. I dok je čuvo ovce spazi on Kaju iz susjednog sela koja je bila lipa ali iz siromašne kuće. Rkp. Kad čude Kaja za to. Donila bi što bi kajder bila. Sidoše Božu i Martu u kola i vjenčaše ih u crkvi. Kao djevojka poslije mise nalazila se s drugim mladima iz Brusja ispred crkve kod starog bora. Dođe Kaja. Jedan dan njegov ćaća otišo po curu Martu i doveo je u kuću. od puste žalosti spjeva pjesmu. Hraste koje je uzela ta obitelj. Bože je imo veliko stado ovaca što je u no vrime bilo veliko bogatstvo. Pošto je Kaja bila siromašna. Skupiše se svi seljani i otpoče pjesma i kolo.

vikala je iz sveg glasa ako je tu da se javi. Tražili su dan i noć ali nisu mogli ni slutiti da je Božo bio u stajama sakriven u sjenu. Kad se vratio nije sa nikim pričo. Bože se sakrio u njih. jer su se tu i prije sastajali. U šumi su bile staje gdje su spraćali ovce. Marta i ostali seljani zatekoše ih kako side zagrljeni. pade odma u nesvist. Kad je ušla mrtvac je bio donesen iz staje i položen na daske. Tu su ostali u sjenu skriveni tri dana. Kad su upali u štalu. ja ostajem sa Kajom. a pogotovo sa Martom. Ona je prišla Boži. Diglo se cilo selo da ide u staju po Božu. Božo skoči s pojate pred Kaju i čvrsto je zagrli. Kaja se vrati kući a svatovi se raziđoše. Odluče da ga pođu tražit. I Božina mater je plakala i kroz plač govorila: “Jadna ti sam do Boga svoga što uradi od diteta svoga?” Odgovor joj na to Kaja 464 . Svekrvici crnu jameniju. sve dok ih nije spazio jedan od čobana što je tu spraćo svoje ovce. spremi se i krene Božinoj kući. Kaja je naslućivala da bi on moga biti u stajama. pala po njemu i počela nabrajati. Otišli su odma u selo da kažu kakvo se zlo dogodilo. jer ni njezina mater nije tila te sramote. Marta mu prva priđe i reče: “Ako ti Kaju voliš ja ću se vratit svojoj kući makar to bila velika sramota!” A na to Bože reče: “Ti slobodno ajde odakle si i došla. ćaća i braća ga opet prisile da se vrati kući. samo nju oću za svoju ženu pa makar prosjak posto!” Mater. Seljani se zagledaše na to. Kad Kaja ču za to da se Božo obisio. Kad je Kaja došla do staja pođe da traži Božu. a Bože okrenu u plač i pobježe iz kola prema šumi. Treći dan on opet ode u iste staje i obisi se. Smrklo joj se a ne svanulo joj se. Kad je malo došla sebi. pripadoše se i izletiše iz staje. da ga vrate na silu kući. Kaja svojoj. Krenu ona prema tim stajama da vidi je li Božo tamo. samo da to ne bude velika sramota za njihovu obitelj. Martu i njegove roditelje pogodi velika sramota zbog svega toga što se desi. Jadni Božo se vratio svojoj kući. Božini roditelji. zgledaše Božu kako visi.Ko no moje srce od žalosti. Kad su čobani došli da sprate ovce. Niko nije znao di je Bože otišo. od velike tuge i žalosti. Ode on do Božine matere i ćaće pa im kaže da je vidio Božu i Kaju u staji. Oboje su plakali gromkim glasom.

drama i mikrostrukture. ali u slučaju nužde. Kod tog Pervana 1772. što sam ih čuo pripovijedati o jednome od njih. 5. kažu. Da li je Ante Pervan Žalosnu pjesmu o Asanaginici kazao svomu gostu Albertu Fortisu ili je Julije Bajamonti tu pjesmu zapisao i dao Fortisu – do danas se ne zna. HKD Napredak. karakterističan. Sarajevo 2005. VRGORČANIN UKRAO KOTAO U kandijskom ratu. godine više dana je gostovao putopisac i prirodoslovac. (Kupres) 7. a govori da je nesretna Hasanaginica na putu iz Ljubuškog za Imotski sa svadbenom pratnjom prošla kroz Vrgorac i prenoćila u kući predaka narodnog pjesnika i serdara (vojvode) Ante Pervana Prže u Kokorićima. priredio Marko Dragić. g. O tomu događaju predaja i danas postoji u Vrgoračkoj krajini. Između domišljatih i smionih poteza u prijevarama. koji je za svoga domaćina kazao da je “vrstan pjesnik odličnih lirskih i epskih pjesama”.dala: “Dabogda ti prokleta bila što si ovu ljubav uništila!” Sahraniše 334 Božu i završi se priča o tragičnoj Božinoj i Kajinoj ljubavi. uz čije je ime vezan događaj opjevan u pjesmi o Hasanaginici. U anegdotama je humorističan i satiričan ton. Krađe Vrgorčana obično padaju na teret Turaka. Lupež se nađe na sajmu. 243-245. pa došavši blizu njega. bio je teško ranjen i Hasan-aga Arapović. str. venecijanski opat Alberto Fortis. navodi i anegdotu “Vrgorčanin i kotao”. Hrvatska književnost Bosne i Hercegovine u 100 knjiga. gazda područja od Župe preko Grabovca do Zagvozda. neki siromah kupio kotao. MH. 465 . ne štede ni kršćane. sljedeći je. knj.) Fortis je. Strukturom i tematikom bliska je nekim pričanjima iz života i šalama. ANEGDOTA Anegdota je kratka priča koja najčešće na šaljiv način kazuje o određenim osobama. osim te balade na hrvatskomu jeziku i u talijanskom prijevodu. spustio ga na zemlju zajedno sa 334 Hrvatska usmena književnost Bosne i Hercegovine: proza. vođenom i na vrgoračkom području. čini mi se. U svom putopisu Viaggio in Dalmazia (1744.

Rkp. Ovaj odgovori iskreno: – Nisam na to pazio. nije ga ubio. “ još jedna rijeka.” “Ovaj kad je to čuo. tamo đe sam ja ratovo ima jedan grad u kojem šever puše s juga. 12. Baba im kaže: – Ondalen di sunce tri puta zapne i tri puta odapne. g. rođ. kako sam ja učinio. to je mislio na Počitelj. okrenuo. “A ima” kaže. FF Split. Turci vide da je baba iz Doljana. zb. 1. pa izvire. kadli paša skoči i ovako reče caru: “Čestiti care. Kad se onaj drugi. pogodine nizvodno”. ondalen dino ima kameni most. 336 Dijani Paponja ispričala Janja Buntić. rkp. Dalje reče: “Ima rijeka jedna koja pogodine teče uzvodno. Dok je on s jednim svojim znancem nadugo i naširoko razgovarao o poslovima. djev. pa ti ga ne bi ukrali.335 (Vrgorac) PAŠA I CAR Neki paša ratovo oda oko Čapljine. završivši razgovor. pa izranja tako i tako pravi plodnu zemlju. “najplodnija. “to sve imat za vas i tako sam svu voj336 sku izgubio.zavežljajem sa strane. (Čapljina) BABA IZ DOLJANA Turci ufatili neku babu i pitali je oklen je. 1031. Brkić. 2004. 2004. ali morao si ga metnuti na glavu. ne videći više kotla na njegovu mjestu. “sudi. a južina sa ševera”. profesorica u splitskoj Zubotehničkoj školi). Jadan se mora vratit svom caru u Carigrad i kazat šta je bilo. pa sam šćeo” kaže. u Vrgorcu.. Sva mu vojska izginula. listopada 1953. 335 466 . d. 19. Vl. sv. sv. upita upravo toga što ga je imao na glavi. to je ko Krupa. Sad mi” kaže. 31. Vrgorčanin zgrabi kotao sa zemlje i metnu ga na glavu ne mijenjajući položaja. jerbo tamo se sunce tri puta pojavljuje i tri puta nestaje za brdima i jerbo je tamo bio kameni most. Ona sedam puta ponire. ko Trebižata. živi u Čapljini. brate. je li vidio koga da mu gaje odnio. a ona je kod svog ušća”. Dijani Mišetić kazala je Jolanda Mišetić (rođ. Car mu je trebo otkinut glavu. str.

337 467 . 9. 2004. str. pomisliše kako je imaju napretek i odustaše od svoje namjere.-7. sv. Rkp. 1914.339 AVION – TVRĐAVA Za vrime II. su ih prihvatili i pomogli im da se vrate u Englesku. Turci su zaključili da ih Sućurani sirom tuku i da imaju hrane u izobilju. zvani avioni – tvrđave koji su odlazili u rat na Njemačku. 1945.). Kad su Turci zaposjeli cijelu Imotsku krajinu. a ona nije znala da su Turci opsjeli Kaštel.Tako Turci babu puste. Kako je u to vrime vladala neimaština. 338 Tako su pučani Liskavca izbjegli svoju propast. 1997. došli su i do tog grada. 2004. 339 Jelena Lijić zapisala je 2006. 11/06. godine u Kuli kod Lovreća kazala Ana Mustapić (rođ. te ih gladom ne će prisiliti na predaju. FF Split. g. Kazala joj je Matija Vladović (djev. hranu. pučani se dosjetiše da zakotrljaju velike kolutove sira na Turke. júdi su navalili na avion ko mravi i skupili sve iz aviona (deke. godine po kazivanju Jure Lebe rođ. 1932. Vidjevši to. pa joj je sirac nepažnjom ispao iz ruke. FF Split. Čekali su u docu da stanovnici grada ostanu bez hrane i sami se predaju. 6. 338 Studentici Filozofskoga fakulteta u Splitu. Vl. u Doljanima. U povratku jedãn avion se pokvárì i pa’ na jedno brdo u unutrašnjosti Brõča. Carev. 12. (Kula kod Lovreća) OBRANA KAŠTEL SUĆURCA Po predaji na jednoga Turčina pao je sirac koji je domaćica sušila na kućnom krovu.337 (Doljani kod Jablanice) OBRANA LISKAVCA OD TURAKA Kažu da je na brdu Liskavac nekad davno postojao grad. Kada su Turci vidjeli da ih narod gađa hranom. pa Zapisao sam u Doljanima kod Jablanice 1997. godine u Kaštel Sućurcu. Rkp.). rođ. svjetskog rata priko Brõča su prolazili engleski avioni. str. pribor za jelo). partizani. Tadašnja vojska na otoku. zb. Tamari Treskavici. Na svu sriću svi Englezi iz aviona su ostali živi i zahvaljujući padobranima.

S trideset pet godina otišao je u Ohio gdje je doktorirao teologiju i ostao na službi u San Pedru u Californiji. SITNI OBLICI (ŠALA I VIC) Šala je vrsta usmene priče koja na humorističan.340 (Postire na Braču) SUDBINA JEDNOG EMIGRANTA Tridesetih godina za vrime emigracije. Danas je župnik hrvatske župe Svetog Petra u Las Angelesu). 9. a kako su bila od željeza nisu se više mogla otvorit.čak kidali i komade aluminija od kojeg je bio sagrađen te ga iskoristili za razne potrepštine. igrali bi na karte. jedan od njih. godine zapisala je Tea Fabris. 341 U Postirama na Braču 2005. šaljive basne. kako bi im brže prošlo vrime. U hrvatskoj književnosti poznate su pod nazivima: rugalica. imenom Felicio. g. 77. taj drugi brod je olùpi vrata. 2005. 340 468 .. šaljive predaje.341 (Postire na Braču) 7. FF Split. Šale se ostvaruju prozom. str. putovalo se brodovima u Ameriku. str. 2005. I baš na stranu kabine u kojoj je spa’ Felicio. U Postirama na Braču 2005. sv.. otišo je u kabinu kako bi se odmòri.-11. Lina Bižaca je kazala Tei Fabris. Rkp. Od šaljivih priča treba razlikovati kratke šale koje su strukturom i motivima bliske vicevima. a kazao joj je dr. šaljive novele. Akteri u šali mogu biti životinje i predmeti. 10. dosjetka i smiješnica. sv. ironičan i satiričan način kazuje o osobama. događajima i pojavama. Svi putnici su se uspili spasit osim jadnog Felicia koji ih je gleda bespomoćno kroz ponistru. svećenik. g.. Mate Bižaca (rođ. Ali. Rkp. Za vrime putovanja. maha i govori: “Pozdrav te mi svih doma!” Jadan je zajedno s brodom utònu u dubine oceana. udrì ih je jedãn brod. 1947. Diplomirao je i na području glazbe. dokonica. FF Split. Mogu se klasicificirati na: šaljive bajke. ali i stihovima. 77. Tako su se Postirani ukrcali u željezni brod i otplovili. te ju je usavršio na Oxfordu. Dok su prolazili kroz Gibraltarska vrata.

već brate da in nabavimo puške da se brane! *** Vic je kratka usmenoknjiževna tvorevina koja izaziva komičan dojam i smijeh. Da se nisam usepetijo.. velečasni. Nuder ti. Ma tko će s đavlom zaspati-ispovijedi se djevojka. pa donio lanjsko – odvrati čovjek. što je njemu u glavi. pa se obrati ocu: Meni se čini da je ovo dite tribalo puno ranije krstiti. SPAVANJE S ĐAVOLOM Jesi li spavala s momkom? upita fratar djevojku na ispovijedi.. daj mi bolan kume. šetke mi izidoše kokoši. Duše ti. KUM I KUMA Doša kum lovac u svoje kume. a kuma se tuži: Moj kume jada u mene. Kum: Hmm. ISTOMIŠLJENICI O čemu to sad misliš?. 469 . mislim o čemu i ti-odgovori sildžija.PUTNIK Prolazio putnik namjernik kroz Knešpolje i kad je vidio natpis “Jare-sedam kilometara”. upita se: Kolika im je onda koza? LANJSKO DITE Donio čovjek deseto dijete na krštenje. kuma moja. upita cura momka koji joj je došao na silo. bi li ti moga pobit one šetke. toga ti ja ne znam ništa drugo. Fratru se dijete učini priličito velikim. pa ta lovac si. ote se curi.

Mužu dodijalo slušati priče pa joj reče: zaveži već jednom. UČITELJICA I IVICA Učiteljica: Tko je razbio kamene ploče na kojima je bilo napisano 10 Božijih zapovjedi? Ivica: Ja znam. Želim sutra imati čokoladno mlijeko odvrati dječak.UČITELJICA I JURICA Reci mi koji je veliki čovjek uzviknuo zemlja. Tata mi je rekao da ne valja biti tužibaba. MUŽ I ŽENA Idu muž i žena: žena neprestano govori dok muž nosi tešku vreću na leđima. ali ne želim reći. Sin: Probao sam tata al’ su napisane kemijskom olovkom. a on će moj tata kad je juče jeo salatu. MUJO I SAT Došo Mujo na nebo i ušo u jednu sobu kad u toj sobi sami satovi. kazaljke se pomaknu. zemlja – upita učiteljica Juricu. ispravit ćeš ti već loše ocjene. LOŠE OCJENE Otac: Ne brini se sine previše. ČOKOLADNO MLIJEKO Zašto daješ čokoladu kravi? pita teta dječaka koji je došao iz grada. Žena se primakne pogleda vreću i reče: pa zavezana je. 470 . služi za ventilaciju. Pitao Mujo ali di je sat od BiH-e a ovaj mu odgovori: eno ga u drugoj sobi. svaka država ima svoj sat i kad netko ukrade u nekoj zemlji.

IZGUBLJEN ČOVJEK Ide izgubljen čovjek ulicom u nepoznatom gradu te upita prolaznika: oprostite. drama i mikrostrukture. 342 Ostatci tvrđave Ključica Svi su vicevi navedeni iz moje knjige Hrvatska usmena književnost Bosne i Hercegovine: proza. 342 471 . je li znate gdje je Primorska ulica? A ovaj mu odgovori: znam i prođe.

14.. Zagreb 1967. Sarajevo 1989. Sarajevo 1973. Znameniti Hrvati.-1989. Baltić. 472 . Zagreb 1963. Masleša”. 6. Stari i Novi zavjet. Andrić. Zagreb 1938. Banović. Bošković-Stulli. Vrhbosanska visoka teološka škola. Bošković-Stulli. Zagreb 2002. Sarajevo 1984. Zagreb 1984. Ivo. radovi simpozija povodom 9 stoljeća spominjanja bosanske biskupije (1089. Narodne pripovijetke PSHK. Safvet-beg. 13. Narodna predaja o vladarevoj tajni. Bošnjaci i Hercegovci u Turskoj carevini. Aralica. Nakladni zavod Matice hrvatske. (priredio dr. fra Bono. 15. (priredio dr. Stjepan. Ljetopis sutješkog samostana. 3. Bošković-Stulli. Maja: Usmena književnost kao umjetnost riječi. sv. 12. Zemljopis i poviestnica Bosne. Sarajevo 1991. Bašagić. Znanje. 1. knjiga XXIX. Ivan.). Maja. Kad je živio Tomić Mijovil. Slavoljub (Ivan Frano Jukić). Arheološki spomenici kršćanstva u Bosni i Hercegovini do XV. Sarajevo 1991. Bobovac i Kraljeva Sutjeska. Zagreb 1975. 4. Na Drini ćuprija. stoljeća. “Veselin Masleša”. Godišnjak od događaja i promine vrimena u Bosni 1754. Put bez sna. Maja. Mladost. Svjetlost/Prosveta. Đuro. Usmeno pjesništvo u obzorju književnosti. Anđelić.-1882. Ljetopis kreševskog samostana. 1850. Bošković-Stulli..LITERATURA 1. Biblija. Bošnjak. Andrija Zirdum) IRO “Veselin Masleša”. JAZU. Razvoj duhovnog života u Bosni pod uticajem turske vladavine (doktorska disertacija). 7. u PSHK. Zagreb 1963. Zagreb 1978. Kršćanska sadašnjost. Andrić. 8. 11. 10.. Beograd 1997. Bošković-Stulli. “V. Marijan. 9. Maja. 1. 16.. 5. Maja. knj. Sarajevo 1979. Benić. Andrić. Zagreb 1980. Ivo. Ispovijed. Sabrana djela. 2. Matica hrvatska. u: Zbornik za narodni život i običaje južnih Slavena. 18. Ivo. Usmena književnost. Bogdanović. fra Ignacije Gavran) IRO “Veselin Masleša”. 17. u: Kršćanstvo srednjovjekovne Bosne. fra Jako. Basler. Zagreb 1931. Pavao. 26.

Kralj Tomislav u književnosti i umjetnosti u: Zbornik. 153-171. Muslimani i kršćani pod turskom vlašću u Bosni i Hercegovini. 473 . Deset kamenih mačeva. Dragić. Baška Voda – Mostar – Zagreb 2001. 25. Zagreb. Legende sveta. Od Kozigrada do Zvonigrada. 31. Tvrtko. Sarajevo 1997. Buturac Josip – Ivandija Antun. Ilirske teme u suvremenom narodnome pripovijedanju u: “Osmišljavanja” Zbornik u čast 80. izdanje 1997. Antologija starih bosanskih natpisa. Mala naklada kuća Sveti Jure Baška Voda. Miroslav –Draganović. Fakultetski priručnik. Prozorski kraj u oslobodilačkom ratu i revoluciji. Čehić. I. Marko Zakopano zvono. 23. Hamid. 2000.hr 32. Biblija i hrvatska kulturna tradicija. 35. Jure. Botica. Sarajevo 1944. Istorija srednjovjekovne bosanske države. Jure i Zajednica izdanja ranjeni labud (ZIRAL). 21.19. Zagreb 1990. Prozor. 28. Sveučilište u Zagrebu Filozofski fakultet. Hrvatska književnost katoličke obnove i prvoga prosvjetiteljstva (Hrvatska barokna književnost). izdanje 1996. Namik. Tomislav. 20. Povijest i historija usmene narodne književnosti. Cavendish. Mala nakladna kuća Sv. 24. Vinko Brešić. Mala nakladna kuća Sv. Beograd 1984. Krunoslav S kupreške visoravni. 1985. Stipe. Motrišta. Marko. Bratulić. 30. Dizdar. Botica. ur.ffst. Školska knjiga. II. Split 2006. Marko Dragić. 22. FF-PRESS. u susret trećem tisućljeću. br. Marko. Džaja. Zagreb 1995. rođendana akademika Miroslava Šicela. 27. Dragić. Filozofski fakultet Sveučilišta u Splitu. Mak. Ćirković. www. Richard. II. 29. Hrvatska usmena književnost iz BiH u zapisima studenata kroatistike Pedagoškog fakulteta u Mostaru. Dragić. Vlastita naklada. Stipe. 34. Zagreb 1995. 2007. izdanje RKT Župni ured Otinovci-Kupres 1994. Dragić. Čubelić. str. Zagreb 1973. Botica. Povijest Katoličke crkve među Hrvatima. 26. Hrvatska usmenoknjiževna čitanka. Beograd 1964. Josip. Zagreb 1998. Stipe. Marko. Prvi hrvatski kralj. Baška Voda 1999. 33. 16. Sima. Mostar. Dizdar.

Filipović. Gujić. 50. 47. 29-45. Sarajevo. Hrvatska revizija. Prilozi IZI u Sarajevu.36. Turski jaram i prelaženje u islam. 11-12/1975-76. ANU BIH.: Poreklo muslimanskog plemstva u BIH) 49. Postanak hrvatskih muslimana. prvi hrvatski kralj. 185. 5-49. Pregled.. Memoari sa Balkana 1858. Obzor. Povijest hrvatske književnosti. 16-17/1966-67. Filipović. Tradicija o Mijat-harambaši. 274-283. Kasim. 42. Ignacije. 53. 84-86 (Kritički osvrt na raspravu: Salihagić. Frangeš. 386-393. 6/1938. Hitrec. 52. Fehim. Gjurgjević. Haumant. 13/1940. u susret trećem tisućljeću. Nedim O nastanku posjeda muslimanskog plemstva. Napomena o islamizaciji u Bosni i Hercegovini u XV vijeku. Emile. Razvitak. 40. Nedim. 51. Zagreb-Ljubljana 1987. 1941. Husein. Napredak Sarajevo 1931. 2000. “Kozigrad”. Adem: O etničkim kretanjima u ranijem turskom periodu Prilozi IZI u Sarajevu.-1878. Narodna uzdanica-kalendar. O podrijetlu muslimanskog plemstva u Bosni i Hercegovini. 45. Gavran. GZM IV. Islamizacija Bosne i Hercegovine i porijeklo bosanskohercegovačkih Muslimana. Handžić. 54. Handžić. 8/1941. Mehmed. Sarajevo 1970. Sarajevo 1940. Gajret – kalendar. Zagreb 1998. Pero. 48. 76/1936. (pretisak). Sarajevo 1940. Pregled. Školska knjiga. POF. (Osvrt na rad: Čubrilović. Martin. 39. Tomislav. Tomislav. Adem: O islamizaciji u sjeveroistočnoj Bosni u XV i XVI vijeku. Luka. Gaković. Mehmed. Sarajevo 1892. Centar za balkanološka ispitivanja. Gavranić. Gujić. 11-12/1975-76. knj. Hrvatske legende. 165-175. Jedan prilog povijesti prvih dana širenja Islama u Bosni i Hercegovini. “Zvonigrad” i “Gradina” u kotaru fojničkom. Handžić. Ivo. O islamizaciji. Zagreb 2007. 55. 37. 1970. Efendić. Suputnici bosanske povijesti. Grđić. 44. Nedim: Specifičnosti islamizacije u Bosni. X2/1930. 3. 5/1953. 46. 38. 43. O problemima društvenog i etničkog razvitka u doba osmanske vlasti (Problemi etničkog razvitka u BIH). “Islamizacija Bosne”. Petar. PzKJIF. LVIII/1968 (vanredan broj). Kasim. Sarajevo 1990. 287-289. Filipović. 64-78. 41. V. Stolac. u: Zbornik. Kalendar. Nedim. Sarajevo 1940. Handžić. 5. Suljaga: Islamizacija Bosne). 5. Filipović. Prvi hrvatski kralj. 274-276. Hrvoje. 474 . Đogo.

Josip. 1998. Duvno kroz stoljeća. 67. Radoslav. Ivan. Vrhbosna. 475 . 57. Tisak i naklada ERN Jančika. Razgovor ugodni. Povijest hrvatske književnosti. Zagreb. priredio Marko Dragić. Mostar. Tomislav. 63. Josip. Ivan Franjo. Jolić. Usmeno-pisani književni suodnosi (Izbor rasprava i ogleda). u: Zdenko Škreb-Ante Stamać Uvod u književnost. Hrvatski leksikon. Tisak dioničke tiskare. Hrvatska književnost Bosne i Hercegovine u 100 knjiga. treća. Sabrana djela. Tomislavgrad – Zagreb. II. Historija naroda hrvatskoga Iisrbskoga. Klaić. Kekez.56.. 5. Kekez. Maja – Oleg Mandić. Zagreb 1886. 71. 60. Zagreb. 64. Kekez. Vjekoslav: Narodni sabor i krunisanje kralja na Duvanjskom polju u: Zbornik. 76. Sarajevo 2005. Robert. Vjekoslav. knjiga prva. 65. (preveo Vencel Kosir) Mostar 1970. Zagreb 2004. 191-194. 1. drama i mikrostrukture. Hercegovina prije 100 godina ili Šematizam fra Petra Bakule. Sakupio i na svijet izdao Kamilo Blagajić. Drugo popravljeno izdanje. Zagreb 1956. Koloman-Rukavina. Naša ognjišta. druga. Kekez.. knj. 59. 74. Svijet i život u legendama. Zagreb. 1999. 2002. Klaić. Zagreb 1867. Nikšić 1987. Znanje. Hrvatske narodne pjesme i pripovijetke iz Bosne. 2. 72. Kačić Miošić. Prva hrvatska rečenica. Prvi hrvatski kralj.. I. 58. u susret trećem tisućljeću. 75. Jelčić. Vatroslav. sv. prvi (uredio Josip Pasarić) Zagreb 1923. Zagreb. Nakladni zavod Matice hrvatske. Zagreb. Skupio N(ikola) Tordinac. Nada: Srednjovjekovna Bosna. četvrta. Povijest Hrvata (knjiga prva. MH. sv. Hrvatske narodne pjesme i pripovijetke iz Bosne. Zagreb 1961. 1974. U svjetlu hercegovačkih legenda i predaja¸ Osvit. 62. 1986. Klaić. Andrija. 2-3. 1997. Hrvatska narodna šala. 73. Jablanović. Sarajevo 1973. Staro doba. 69. 68. 66. Josip. Matica hrvatska i HKD Napredak. Posljedice islamizacije bogumila u Bosni. Josip. Jukić. Hrvatska usmena književnost Bosne i Hercegovine: proza. Dubravko. 70. Usmena književnost. Zagreb 1998. Jagić. 47-8/1933. 61. Zagreb 1988. 1994. Vukovar 1883. Katičić. peta). Litterarum studia. Matica hrvatska.

Mostar 1928. Razmatranja o porijeklu Muslimana u Bosni i Hercegovini. “Poturči se plahi i lakomi”. Sarajevo 1941. Lašvanin. 78. Sarajevo 1977. Toronto – Zürich – Rama – Chicago 1982. Dominik. fra Dominik: Franjevačka Bosna. Leksikon hrvatskih pisaca. Hrvatsko ekumensko biblijsko društvo. Narodne propovijetke. Mandić. 80. urednici Dunja Fališevac (Starija hrvatska književnost). Kulišić. Zagreb 1985. Starinski opis ponora u Drinovačkom polju. 79. Nikola. Sarajevo 1972. Novi zavjet (s grčkog izvornika preveo Ljudevit Rupčić). GZM u BIH. (priredio dr. 85. 7/1952. 91. 38/1926. Juraj. fra Dominik. fra Ignacije Gavran) IRO “Veselin Masleša”. dr. Sabrana djela. Pregled starina bosanske provincije. Kujundžić. Naša ognjišta. Priredio Josip Kekez. 2000. 92. Mihovil. Darko Novaković (Hrvatski latinizam). Dobri pastir. 93. ZIRAL 1979. Prahistorijske i sredovječne utvrde oko Travnika. Kurtović. Hrvatsko slovo. 89. 1974. Srednjovjekovne crkve u Jajcu. 35-44. Bogumilska crkva bosanskih krstjana. 82. Špiro. N. petak 25. IP “Veselin Masleša”. autor koncepcije Krešimir Nemec. 476 . 2. 145-158. dr. Gajret (kalendar za 1940). dr. Krešimir Nemec (Novija hrvatska književnost). 94.77. dr. br. GZM u Sarajevu. i 1995. Sabrana djela 5. Špiro. Sarajevo 1981. Zagreb 1998. Lastrić. V. 88. Zagreb. Mandić. Filip. izdanje. Ljetopis. Mijatović. Anđelko. 85-105. Šukrija. Mandić. Stara Slavenska religija u svjetlu novijih istraživanja posebno balkanoloških. 12-13. Narodne pjesme o Mijatu Tomiću.S. Tomislavgrad. Narodna književnost (priredili dr. Franjo. Mladen Anto U čekanju oporuke (Istina o kraljici Katarini Kotromanić Kosači). Palavestra) Sarajevo. Marić. 86. Đ. 90. Školska knjiga. Narodna sloboda. Zagreb 2008. Rim 1968. 87. “Mladost”. 81. fra Dominik. Sarajevo 1979. Buturović. 83. Mandić. Kulišić. 3. Katehetski salezijanski centar. Sinj-Duvno 1985. Hrvati-katolici u Bosni i Hercegovini između 1463. godine. Molinar. Etnička povijest Bosne i Hercegovine. srpnja 2008. Mandić. Zagreb 1996. 84. Ziral.

veliki vezir Sulejman II). NS. XXIVXXV. Historijska predanja i toponomastika u Fojnici i okolini. Gajretkalendar za 1940. Vlajko. sv. knj. Verlag Köln Weimar Wien 1995.. Juraj. 477 . Pregled narodne književnosti s primjerima i teorijom. Narodne pripovijetke i predanja u okolini Lištice. Sarajevo. 98. 16. Sarajevo 1969. Pripovijetke i predanja iz Drežnice. Djela Iva Frana Gundulića./73. Palavestra. 37. 107. Orbini. sv. Palavestra. Etnologija. GZM BiH. Sarajevo 1961. 3/1938. 111. GZM BiH.– 1991. MajaZečević. 23/1942. Kršćani bosanske crkve.–1998. 1968. Sarajevo – Mostar 1999. 68-82. Vlajko. XXIV. Hrvatski dnevnik. Etnologija. 110. Palavestra. 105. Rattkay.-1478. Hrvatske i Slavonije. Palavestra. i u: Hrvatsko kolo. Povijest hrvatske književnosti. 96. Palavestra. 102.. Leon. 106. Vlajko./1982. Hazim. Na sviet izdala Jugoslavenska akademija znanosti i umjetnosti. Vlajko: Glasnik Zemaljskog muzeja BiH. Hazim. Sarajevo 1969/70. Vlajko. 1938. Vlajko. Mavro. svezak XVII. 113. Sarajevo1939. GZM BiH. sv.. Divna./70. Sarajevo 1972. NS svezak XXIV/XXV. Katarina Vukčić Kosača (1424. Povijest Bosne i Hercegovine. XXVII./ XXVIII. XXIII. Palavestra. Kraljevstvo Slavena (priredio Franjo Šanjek). Petrović. Vlajko. NS. Skarić.. 754.) Bosna Argentina. Zagreb 1955. Širenje islama u Bosni i Hercegovini. Spomen na kraljeve i banove kraljevstava Dalmacije. 97. GZM. Glasoviti Hrvati na visokoj porti. Vlajko. Sarajevo 1969. 103. Etnologija. Zagreb 2001. Zagreb 1978. Narodne pripovijetke. XV-XVI. Böhlau. Sarajevo 1962. 108. GZM. 29-33. Bazilije. Šabanović. sv. sv. Narodne pripovijetke. GZM BiH. Stari pisci hrvatski. Pandžić dr. 109. 104. Usmena i pučka književnost. Sarajevo 1942. Sova. 100. Šabanović.-1482. 61-71. HKD Napredak. Vladislav. Popović. NS.95. u Zagrebu 1877. Još jedan glasoviti Hrvat na visokoj porti u Carigradu (Ibrahim-paša Požeški./XXV. NS. Bare: Tužna povijest hercegove zemlje 1437./70. prva Bošković-Stulli. 99.. 112. Palavestra. NS. NS. 101. sv. Zagreb 1999. Palavestra. Matej. Zagreb 1942. GZM. Nekoliko nepoznatih stihova o hercegu Stjepanu. 114. Zbornik hrvatske omladine Herceg-Bosne. Narodne pripovijetke.

Rkp. Hrv. Rukopisne zbirke nalaze se kod mene. (Vlastita rukopisna zbirka) 478 . Dalmaciju i Hercegovinu za jedanaest dana. Tomaševski. Hazim. knj. FF Split. 3. Šanjek. (pretisak Općinsko poglavarstvo. muslimanski kalendar 1943. Zovko. Zig. 1942. SHK. 1996. Sarajevo 1901. Školski vjesnik. Filozofskoga fakulteta Sveučilišta u Mostaru) Te su rukopisne zbirke nastale kao rezultat izvornih terenskih zapisa studenata kojima sam bio mentorom pri izradi golemoga broja seminarskih i diplomskih radova iz Hrvatske usmene književnosti.. (Rukopisne zbirke Katedre za Hrvatsku usmenu književnost. oznaka E znači da je rukopis u elektroničkom obliku. Naklada J. Kraljica Buga. Zagreb 2000. rkp. 125.–1925. Najstarije veze islama sa Hrvatima. Znameniti i zaslužni Hrvati 925. Ferdo. Usmene pripovijetke i predaje (priredila Maja Bošković-Stulli). Šabanović. narod.. Pogled s vrha (prevela Vesna Orsag).115. Truhelka. Franjo. Teorija književnosti. Zagreb 1925.. 120. Boris. Povijest Hrvata u vrijeme narodnih vladara. 116. 121. 124. Šimčik. JAZU. 1996.) 122. 117. Kraljevski grad Jajce. 123. Hrvat. Filozofskoga fakulteta Sveučilišta u Splitu) Rkp. Sarajevo 1892. IV12/1942. Ziglar. 1. Zagreb. Zg. Ivan. Studeničke i Druga.) Vl. (Rukopisne zbirke Katedre za Hrvatsku usmenu književnost. Sarajevo 1904. Ćiro. sv. Zbornik za narodni život i običaje južnih Slavena. Đački izlet u Bosnu. Jajce. Ante: Begovi Kopčići. Zagreb. FF Mostar. povijest i znamenitosti. Štrodl-Srijemac. 118. Kršćanska sadašnjost. 1933.. Stjepan. 119. Zagreb 1998. Kršćanstvo na hrvatskom prostoru. 47-50. XXIX. VIII. Zagreb 1925. Šišić. GZM BiH. Zagreb 1997. (Oznaka D znači diplomski rad.

IV. DRAMA (FOLKLORNO KAZALIŠTE) .

Euterpa-glazbe i Terpsihora-plesa. U drevnoj grčkoj mitologiji vrhovni bog Zeus. Međutim. Polihimnija-lirske poezije. onda se to kazalište naziva folklornim. Uranija-astronomije. (U slavenskoj mitologiji muze su vile. imali su devet kćeri-muza. Klio-historije. Tako je po mitologiji stvorena komedija. Beograd 1974. glazbu i glumu. Kaliopa-deklamacije. Naljućen zbog toga Zeus se pojavi u obliku munje i groma i sažeže je. Erato-poezije. Drama je najsloženiji rod književnosti. koji je stolovao na Olimpu. u kazalištu. Kada bi došlo vrijeme da Dioniz ponovno napusti žive. Talija je bila pokroviteljica (božica) komedije. pokroviteljica znanosti i umjetnosti. a narod se veselio. božica pamćenja. Zeus se pretvarao u zmiju i spavao s običnom ženom koja ga je prepoznala i otjerala. Do sada nema pouzdanih podataka o počecima svjetskog folklornog kazališta. Antički teatar dao je djela trajne umjetničke vrijednosti. 480 . Zato Dioniza zovu dva puta rođeni. Izvedba drame. sina Zeusa i obične žene. Mnoge su dramske strukture utemljene na narodnim pričama. Grčko je kazalište vezano za mitski sloj kulture. 1 Robert Grevs. bogovi su ga prokleli i on je umro. Prema tomu (tragos-jarac) nastala je tragedija.1 (U ilirskoj su mitologiji mnoga božanstva zmijolika. a gotovo sa sigurnošću se može pretpostaviti da se ta vrsta umjetnosti razvijala kod najstarijih civilizacija.POVIJESNI PREGLED FOLKLORONOG KAZALIŠTA Drama je u tradicionalnoj podjeli književnosti uz liriku i epiku njezin treći rod. glumci su oblačili jareće kože i stavljali jareće brade. Dioniz se svakoga proljeća vraćao među žive. Melpomena-tragedije. str.) Budući je Dioniz bio sin obične žene. Grčki mitovi. i njegova žena Mnemosina.) Nastanak komedije i tragedije u grčkoj mitologiji vezuje se uz Dioniza. 56. Ako tekst koji glumci izgovaraju pripada usmenoj književnosti. Veseli su ophodi (komosi) pjevali i slavili Dioniza. Hermes šestomjesečni plod spasi i prišije ga Zeusu za bedro da doraste do devet mjeseci. u sebi sjedinjuje tri vrste umjetnosti: književnost.

Zato ima malo podataka o folklornom kazalištu. 3 2 481 .3 U Tisnom na otoku Murteru na trgu “Bratska riva” birao se seoski kralj iz obitelji Meštrov (Meštrović) Baretin. st. Mostar. 17. ili III. str. FF Split. sv.4 Nekoliko je običaja o tome sačuvano na zadarskim otocima do danas. Zagreb 2002. 7. epskim pjesmama i pričama. 100. Rkp.-41. str. travanj 1272. (31.Srednjovjekovna crkvena prikazanja imaju obilježja folklornoga kazališta. Usmeni narodni teatar u Hercegovini. spominju maske Židovi i Turica.5 U Dubrovniku su u XIV. str. Predaja govori o izvođenju Vinodolskog mesopusta još prije Vinodolskog zakonika iz 1228.2 Najstariji pisani tragovi o hrvatskoj usmenoj drami sežu u 30. a sada je umirovljenik. kolovoza) dana je izjava da su posljednji kraljevi bili Stipan Lampalo(v) Ronkulo(v) i Ante Lordan. susjedi iz Mile Palameta. Međutim. u slavu gradskoga patrona svetoga Vlaha Dubrovčani. 153. Kralj se birao svake godine uz veliko veselje i ručak na trgu. 2006. 1996. Zagreb 1986. kada su Trogirani običavali birati kraljeve i gospodare i plesati s mačevima na Uskrs i iza blagdana nekoliko dana. st. prije Krista). Godine 1926. 4 Marina Lampalov u travnju 2006. Nedvojbeno je da se folklorno kazalište rađalo i razvijalo usporedo s usmenom lirikom. godine zapisala u Tisnom na Murteru po kazivanju Šime Grgurine rođ. godine. O srednjovjekovnom folklornom kazalištu svjedoče i određene reljefne slike na stećcima poput onih o Kolu ljeljanovu čija se igra u Hercegovini zadržala do danas. u povijesti svjetske usmene književnosti pozornost se više pridavala lirici i epici nego dramskome tekstu. U povijesti hrvatske usmene književnosti folklorno je kazalište zanemarivano sve do šezdesetih godina dvadesetoga stoljeća. str.. g. 1930. Postojanje folklornoga kazališta u Hercegovini svjedoče arheološki nalazi kalupa za odlijevanje maski u Daorsonu kod Stoca (IV. 5 Josip Kekez. Kazivač je po zanimanju ribar. Usmena književnost u: Zdenko Škreb – Ante Stamać Uvod u književnost. 37. a u XV. Ivan Lozica. Poganska baština. g.

– Mleci. Braču. Lovrić piše i o svatovskom običaju Paljenja slame pod kumom koje se odvijalo kad bi kum i oba djevera ispratili mladence i vratili se u svatove. 1878. Folklorno kazalište. 1482. Biranje kralja u Krapnju 1640. Mavro Vetranović (Dubrovnik. Drame Marina Držića (Dubrovnik. 1576. Zagreb 1990. spominje Pellizer iz Rovinja. Hvaru. 1816. godine. Svećenik. Povijest i historija usmene narodne književnosti. i XVI. U Dubrovniku se igrala alka i izvodila cingareska. 6 482 . Kralj se birao na Krku i Istri (Krnica i Marčana) sve do pred drugi svjetski rat. st. 1567. ovcu. – Krško. 1508.) opisujući običaje Hrvata u Istri. str.) prikupio je mnogo tekstova usmenih pjesama. Zagreb 1996. 1641.okolice i plaćenici iz susjednih zemalja. odlučivalo o maskiranju. g.). MH.) u svom djelu Posvetilište Abramovo koristi folklornu glumu.) sadrže elemente usmene narodne drame primjerice brijanje drvom. navodi prizor kad “svatovi traže mladenku. SHK. 7 Ivan Lozica. smiješno se međusobno boreći i brkajući oganj. Dva rukopisa tradicionalne korčulanske Moreške datiraju iz XVIII. 1693. književnik i etnolog Luka Ilić Oriovčanin (Oriovac. st. str. Slovenac njemačkoga podrijetla Jakob Weichard Valvasor (Ljubljana. stoljeća. izvodili su vesele igre. U XVII. 297.6 U nekim krajevima svatovi su tražili mladenku.) u svom djelu Bilješke o putu po Dalmaciji piše o svatovskoj igri kadija koja se izvodi među Morlacima.7 Podaci o folklornom kazalištu i izdvebama u raznim prigodama nalaze se u časopisu Arkiv za povestnicu jugoslavensku koji je utemeljio Ivan Kukuljević Sakcinski (Varaždin. – Dubrovnik. Ivan Lovrić (Sinj. a izvodi se do danas. Rijeci itd. Primjerak Mesopustove oporuke iz Dobrinje na Krku potječe iz 1718. Domaćin im je donosio rakije i smokava kako bi ih umirio. Tvrtko Čubelić. – ? 1777. Hanibal Lucić dramatizirao je Robinju koja je srodna brojnim narodnim izvedbama na tu temu. 19. Malo je vijeće dubrovačko u XV. oko 1754. Pagu. a ukućani im dovode staru babu sa sitom na glavi”. – Novska. – Puhakovec. 1889. Tada bi se svi svatovi približili ognjištu mučući i urlikajući. spominje se Lastovski Poklad koji je i danas dio pokladnoga rituala. Nezadovoljni bi svatovi uzeli kuma i smjestili na tačke te pod njim zapalili malo slame dok ih on ne bi umirio smokvama i rakijom. Hrvatsko zagorje. jarebicu. Korčuli. Slične su pokladne izvedbe bile u Dubrovniku. 1817.

1928. prezentacija) nasuprot kazivanju (naraciji. 1897. – Zagreb. značajan doprinos na sakupljanju i zapisivanju usmenih drama dao je Nikola Bonifačić Rožin s dvadesetak studija i članaka objavljivanih u Narodnoj umjetnosti i drugdje te dvjema knjigama Narodne drame. 1873.) Josipa Freundereicha (Nova Gradiška.).). Filozofskoga fakulteta u Zagrebu te Odijela za humanističke znanosti Sveučilišta u Splitu. Elemente folklornoga kazališta sadrže i tekstovi pučkih igrokaza: Graničari (1857. – Petrovaradin. 1916. poslovice i zagonetke (1963. sakupljač dijela hrvatskih usmenih drama. 1926. st. Osijeku. 1827. 1913. Posljednji Zrinski (1897. a nije rođeno ni samo dvaput. – Zagreb.) Ferde Becića (Poljska.).). Ističem ovdje paradigmatsko mišljenje Ivana Lozice glede povijesti te vrste umjetnosti: “Kazalište nije rođeno samo jednom. 1995. 1881.) Higina Dragošića (Varaždin.”8 8 Isto. 1845. Lajtmanuška deputacija (1911.).). 483 . 1899.) svojim člankom Osnovi za sabiranje i proučavanje građe o narodnom životu u Zborniku za narodni život i običaje Južnih Slavena. Doprinos usmenoj narodnoj teatrologiji dao je Tvrtko Čubelić (Bihać. Rijeci. – Zagreb. Najveći doprinos u proučavanju folklornoga kazališta u Hrvata dao je Ivan Lozica.).) Marije Jurić Zagorke (Negovac kraj Vrbovca. Foklorno su kazalište u BiH istraživali Jelena Dopuđa i Đenana Buturović. zdravica i drama i otisnuo ih u knjizi Narodni slavonski običaji (1846.priča.) Marijana Derenčina (Rijeka. Istraživanjem usmenoga narodnoga teatra u Hercegovini bavi se Mile Palameta. Ovdje valja spomenuti tekstove usmenih drama koje su zapisivali studenti pedagoških fakulteta u Mostaru. Kazalište se neprestano rađa i postoji kao prikazivanje (predstavljanje. 1836. 21. Saćurica i šubara (1864.) i Ladanjska opozicija (1917. 1908. str. 1973.) Ilije Okrugića Srijemca (Srijemski Karlovci.) i Gajuša (1973. 1844. – Kragujevac. – Varaždin. Ladanjska opozicija (1908. – Zagreb. 1871. literaturi). 1827. 1957. ? – Zagreb. – Zagreb. U drugoj polovici XX.) Zapisivanjem folklornih drama među Bunjevcima bavio se Milivoj Knežević (Kragujevac.) Na Dramatske igre upozorio je Antun Radić (Trebarjevo Desno kraj Siska.

Smrt. Od Ivana do Martina. Kazalište s lutkama u kojem je lutka nositeljica dramskih zbivanja. Najčešće su folklorne maske: obrazina. Uskrs. U pokretima sjene ogleda se scenski govor i odašilje poruka gledateljstvu. Ivan Lozica folklorno kazalište klasificira prema datumu izvedbe na Godišnja doba: Poklade. pučka drama. Folklorno kazalište se kroz povijest književnosti nazivalo: narodni teatar. Folklorno kazalište se ostvaruje dramskim igrama i scenskoglazbenim igrama u kojima scensku i dramsku radnju izvode glumci praćeni plesom. pučki teatar. 484 . melodrame.Folklorno kazalište Hrvata Bosne i Hercegovine nedostatno je istraženo. satire. Kazalište s maskama u kojem maska ima važnu ulogu. Neki istraživači nisu navodili vrijeme. Proljetni ophodi. farse. KAZALIŠTE LUTAKA Najrasprostranjenije lutkarsko folklorno kazalište kod Hrvata BiH je Igra s prstima dječje ruke. Folklorno kazalište. nalazi se dobrim dijelom u narodnom životu i običajima. a za ovu potrebu poslužit ću se uobičajnom podjelom po kojoj se folklorno kazalište dijeli na: Kazalište sa sjenama u kojem je sjena na zidu nositelj i izvođač dramske radnje. poluobrazina ili krinka. Zbog toga ih nismo uzimali u obzir u ovom radu. narodna teatrologija. usmeni teatar. Sijelo i prelo. Folklorno kazalište može se klasificirati na više načina. kao i uopće usmene književnosti. prema motivsko-tematskom načelu. glazbom i pjevanjem. To je nazivlje. mjesto i kazivače usmenih drama te je nepouzdano baviti se tim zapisima. Svadba. pučki igrokaz. te Lutke i sjene. Tematika folklornoga kazališta. usmena drama. dakle. narodna drama. može se razvrstati na: komedije. pratilo nazive za usmenu književnost. Oko Božića. Maska koju glumac nosi ima najsnažnije sredstvo i ona spaja magiju i kazalište. usmena teatrologija. Navest ćemo samo pouzdane primjere koji su postojali ili još uvijek postoje kod Hrvata. Doba života: Dječje igre.

nije to naša ovca”. kme. svaku nedilju po jedna napovid. pokazuje kažiprstom na dječji dlan i govori: “Ovđe zeko pije vodu” Uzima palac: “Ovaj ga viđe!” Uzima kažiprst: “Ovaj ga pripuši. Ako ima neko neku zapreku onda je dužan u to vrime to kazat. Onda bi se mlada zaključala u svoju kuću uz još desetak cura.-70. Mladoženja nebi sam iša po mladu. 69. kme…!” Po tekstu koji je neodvojiv od minijaturne scene. svekar. otvorenu prema gore i olabavljenu. zaova. 9 Mile Palameta. a ako se vas dvoje slažete onda se tek ide kod roditelja i roditelja se pita jel se oni slažu.9 SVADBENI OBIČAJI SVADBENI OBIČAJI U OGORJU DONJEM Cure su se onda mlade udavale. dijete s uzbuđenjem prati ovu igru i često traži da mu se još jedanput izvede” Originalnost je te igre što je istodobno jedna jedina osoba i pozornica i lutka i publika. tu bi bili i diver. Tri napovidi tribaju izać za tri nedilje. A kad bi te momak iša isprosit mora bi se prija s tobon dogovorit. str. svekrva.“Netko od odraslih uzme otvorenu dječju šaku u svoju ruku. (potrči za njima)!” Uzima srednjak: “Ovaj ga stiže!” Uzima prstenjak: “Ovaj ga udari!” Skačući i… Mali prst: “A ovaj. Usmeni narodni teatar u Hercegovini. Ako se oni slažu onda se napovidi u crkvi. njegovoj dinamici i napetosti koja kulminira u završnoj konstataciji praćenoj stiskanjem i trljanjem malog djetinjeg prsta. Mostar 1996. Mladoženja je triba tražit mladu pa bi mu od mlađe brat izvođija curu i pita bi: “Jel ovo vaša ovca?” A mladoženja bi odgovorija: “Ne. Odrasli koji komentira pokrete. Dječji dlan je pozornica i njegovi prsti lutke. 485 . Kad treća napovid izađe onda se tek ženi.

ili čarape. Onda se znalo da se udaje ta i ta cura pa bi joj svak iz sela triba pripremit ponešto. Onda bi se ukrcali na kar i vratila bi joj se sva njezina roba i svi bi je ispratili. samo izvolite uć u kuću”. pilo. Mlada bi imala torbu u kojoj se pripremilo svega: bombona. sve naokruga. I svak bi triba mladoženju darovat. Onda bi sili muško dite na te skrinje i ne bi dali te skrinje da ih potraju nego te skrinje bi tribalo platit. dok bi stari pripremali za večeru.. Na barjak se mećalo smokve. Diver bi ih triba platit. A kad bi se vjenčali išlo bi se kod mlade i tu bi se ručalo i stalo do večere. i treću. Svekar il svekrva bi stali u kući a mlada bi in kazala: “Tražin oproštenje najprvo od Boga pa od vas roditelja. bajama i onda bi to ona bacala a dica bi to kupila. i pita ga isto. Ako se jabuka vrati nazad onda nije dobro. kod njegovih. Najčešće bi mladoženja uša u kolo i igra. Poslin bi se izašlo prid kuću i ujitilo se šupljo kolo. Posli se išlo do mladoženje a mater od mlađe bi joj spremila dvi skrinje i tu je sva njezina dota bila. Tu u kući se jelo. A mladoženja bi najviše dobija. E onda bi dovea mladu i mladoženja bi reka da to je njegova ovca a na to bi brat reka: “Ova je ovca učinila puno štete i mi je nemožemo dat. Onda bi mlada išla do svatova i svih bi poljubila. Oni bi kazali: “Bog ti oprostija. veselilo.Onda bi izvea i drugu curu. ili perluke. Igralo se. On se nebi vidija od košulja. A mlada. Kar bi vozija mladence i uže svatove.. I tu bi mlada kleknila i diver bi joj kleka. Kar bi polako kaska a drugi svatovi iza njega. Tu jabuku bi bacila priko kuće i ako jabuka ode dalje znači da će kasnije rodit dite. A to su bile skrinje dosta velike. Onda bi se mlađa poljubila sa svekrom i svekrvom i dala bi joj se jabuka. Onda bi se te skrinje otvorile i svi susidi bi vidili šta je mater svojoj ćeri spremila od dote. oplest pa joj darovat. a ovaj bi odgovorija šta i prije. sašit. il košulju. kocki šećera. bi nakitila barjak. šta bilo.. 486 . i bija bi običaj da se metne na prag od kuće neki komad robe. U kući je bila spremljena veća klupa za sist za mladu. kocke šećera. Onda bi se došlo kod mladoženje. Onda bi mladoženja za nju da dinare i tek bi onda išla svome mužu. mladoženju i divera joj da tu sidu.. peškira.. jabuke. Mladenkin brat bi reka cijenu koju triba platit za njegovu ovcu. Za ovu ovcu morate platit”. pivalo. kad bi darovala mladoženju. da mi sve grijehe oprostite”. kolko ih je moglo stat.

morala je stat pri kući uz svekra i svekrvu. Elez. naloži vatru i donese vučiju vode i iđe na bunar odnit jabuku da se vidi da je mlada najprva došla na bunar. godine u selu Ogorje Donje koje se nalazi u podnožju planine Svilaje a udaljeno je 40ak kilometara od Splita. A mlađa ne bi znala di će.10 (Ogorje Gornje) SVATOVSKI OBIČAJI U BAKOVIĆIMA KOD FOJNICE Kad bi momak i cura odlučili da se žene. I kad bi je neko dovea do mladoženje. Rkp. onda bi išli i večer prija Ireni Vukčević ispričala je njezina baka. ti ćeš ovo. nema di prispavat oćete li ga primit? A ujutra je bija običaj da se mlada prije svanuća digne. ti po blago. se udala za pokojnog Matu Jukića iz sela Bračević koje se nalazi nedaleko Ogorja. Stana Jukić rođ. Momak bi curu dao prsten. Rođena je 1933. Onda ovi.. pa bi izaša nakon desetak dana kući. susidi bi je dolazili gledat i njoj bi se dala prešlica a ona je obavezna prest cili dan. Iđe joj svekar i diver. Ko će Šta radit? Ti ćeš to. ti ćeš ić u sušanj. Kad bi on oša onda bi se i mladoj pripivalo.. ti po drva. bi reka: “Vodimo jedno čeljade. ko bi je dovea đo mladoženje. ona bi njemu kucala na vrata i pitala jel može naprid. Uveče bi se sastali kad bi se večeralo pa bi se dogovaralo šta se ima sutra radit. str. Onda bi se okupljali svatovi i ako su trebali ić na daleko. FF Split. Kad bi muž iša radit u Split. Nakon osan dana iđe se na mir kod svojih roditelja. Taki je bija običaj. A on bi kaza da može. Došli bi kod njenih a mladoženja naknadno iđe kod nje. Triba je neko odvest. svit bi se ruga kad bi doša pa poljubija ženu. a ona njemu vezenu maramu.. onda bi najprija od momka roditelji isprosili curu od njenih. nije se dalo da se ide družit u selu.Onda bi se kasnije pivale neke pisme neka iđe mladoženja leć. Nedugo zatim su se preselili u Split i tu sagradili kuću. Poslije toga bi svećenik u crkvi iduće tri nedilje navješto njiovo vjenčanje tako da bi bilo vremena da se kaže ako neko ima nešto protiv. 2005. Mora je poljubit sve osim nje. 1953. 3-5. Tada se puno tražilo od mlade. Nije bilo ka danas. 10 487 . nije imala slobode ka sada. Onda kad bi mlada došla kući i kad se već svak diga. onda bi se išlo u crkvu na prstenovanje.

djevojačka majko. U tim svatima koji su išli po mladu bi bili prvinac. Sada živi u Bakovićima kraj Fojnice. Kad su polazili od mlade svatovi bi pjevali: Zbogom ostaj. kum i kuma. svatovi bi se onda udvostručili. I danas voli pjevati narodne pjesme i plesati. Djever je onda bio zadužen za čuvanje mlade sve dok su tu jer ako bi mu je ukrali. Morali su platit prije već uđu./Fala tebi na lijepoj djevojci. A žene bi ih ispraćale pjesmom: S Bogom pošli kićeni svatovi. kazala Luca Bošnjak rođ. 2005. djever i djeveruša i komordžija. Tamo bi im opet žene podmećale neke druge cure sve dok ne bi dovoljno platili. onda bi moro opet platit da mu je vrate. popili i onda bi kum. Onda bi dobili pravu. osim prvinca i komordžije. 1934. onda bi sjeli. zb. Ako je mlada bila blizu. djever i djeveruša išli izvest mladu. onda bi im dvi. VUKARI Vuk je u tradiciji južnih Slavena i nekih drugih indoeuropskih naroda demonska životinja.tri žene stale na vrata i zapriječile im put naćvicama. rođena u mjestu Bakovićka Citonija. ali je za vrijeme II. Ako je obitelj bila imućnija. Prvinac je predvodio svate. sretno doma došli. sv. Svatovi su nosili uza se i okićene ploske u kojima je bila zašećerena rakija. Kad bi ušli. pjevali bi: Veseli se kućni domaćine. 3. str. U mladosti je bila članica folklornog društva Matija Gubec iz Bakovića s kojima je odlazila na mnoge folklorne smotre u Zagreb i druge gradove. 488 . Vl. 12. a posebno u kolu.vjenčanja prenoćili kod mlade. a onda kod mladoženje na pir. Cvjetković. Sva djeca su joj već odrasla i svi su vjenčani. svatovi bi izjutra išli po mladu. 11 Studentici Odjela za humanističke znanosti Sveučilišta u Splitu. Onda bi se od mladine kuće išlo u crkvu na vjenčanje. Kad su poslije vjenčanja dolazili na pir kod mladoženje./ Vodimo ti kićenu nevjestu. Ani Marković. a komordžija je bio zadužen da prenese mladinu komoru u mladoženjinu kuću prije već što ona dođe. Znalo se je desit da mu je i tri puta ukradu. U Hrvata su uz vuka vezani obredi: vukarski. To se sijelo kod mlade zvalo plačipir. al ona se je pila tek kad dobiju svatovi mladu. krenula je u osnovnu školu./ S Bogom pošli. jeli. svjetskog rata morala prekinuti školovanje pa je kasnije završila četverogodišnju večernju školu. rkp. Kad bi svati došli kod mladine kuće.11 MASKIRNI OPHODI VUČARI. kuma.

190. Narodni običaji stanovništva Lištice.12 Vitomir Belaj navodi da vukovi u hrvatskoj tradiciji pripadaju i sv. 151. XXIV/XXV. napunili slamom i okitili je svilom. 588. Sarajevo 1961. Etnologija. NS. Do pedesetih godina 20. navode usputno. 14 Petar Grgec. vunom i šarenim papirima – hodali po svom i susjednim selima glasno pjevajući i tražeći darove za ubijenoga vuka. Tada su počeli ophodi s ubijenom lisicom. 12 489 .-313. 312. Zagreb.16 Tim ophodima željelo se “spriječiti” vuka da dolazi domovima i štalama.15 Ta činjenica kao i sami nazivi vukarski i vučarski izazivaju dodatne dvojbe oko tih obreda. Vučare su za ubijenoga vuka darivali slaninom. Hrvatska državna tiskara. 1998. uglavnom. Maskirani ophodi. str.-65. Franji i vuku koji je činio mnoga zla u okolici Gubbija. Zagreb 1990. oderali mu kožu. Juri jer ih on može usmjeravati. Sarajevo 1969/1970.14 Čubelić spominje vukare i o njima navodi dvije rečenice. Usmeni narodni teatar u Hercegovini. str. Golden Marketing. a pišući o vučarima u širokobriješkom kraju. str. Vučari su maskirani ophodnici koji su u skupinama od tri do četiri čovjeka – nakon što su ubili vuka. 230. Ti su običaji veoma stari. liturgike i simbolike zapadnog kršćanstva i Uvod u ikonologiju Radovana Ivančevića. 18 Radmila Kajmaković. ali ništa o njima ne piše. uredio Anđelko Badurina. Vučare spominje i Petar Grgec. nataknuli je na kolac. Mostar 1996. mesom. 17 Radmila Kajmaković.18 Leksikon ikonografije. stoljeća izvodili su se u jesensko i zimsko doba kada su vukovi napadali i blago i ljude. 77. str. dj. str. Etnologija. 16 Mile Palameta. 13 Vitomir Belaj. str.vučarski i vukovi. sv. svjetskoga rata kada je država počela isplaćivati nagrade za ubijenoga vuka. Radmila Kajmaković navodi da su vučarske obrede u livanjskom kraju u jesen izvodili Hrvati i Srbi17. 63. Znanstvenici ih. navodi da se taj običaj izgubio nakon 2. NS. te ih neki znanstvenici smatraju istim obredom. ali te obrede nisu pratile pjesme. Hod kroz godinu. Sv. Ti su obredi i danas u narodnom pamćenju. Glasnik zemaljskog muzeja Bosne i Hercegovine. Hrvatske narodne pjesme. nav. a u današnje vrijeme gotovo su iščezli. SV. Franjo je vuka nazvao bratom vukom i zauzeo se za njega kao Božje stvorenje koje ne zna bolje činiti te se angažirao da ga pripitomi. U kršćanskoj je tradiciji legenda o sv. XV-XVI. str. Glasnik zemaljskog muzeja. Kršćanska sadašnjost. Zagreb 1943.13 Nedostatni su podatci o tim običajima. 15 Tvrtko Čubelić. i drugim prehrambenim proizvodima od kojih bi pravili gozbu na kraju ophoda.

18. jarice.) podrijetlom iz Doljana (Zahumlja) a živi u Pločama. / dajte njemu svega dosta. ulišta i dr. Namjera je toga obreda apotropejska i panspermijska. str. varice. / dajte njemu slanine. 155. Tirajte ga od kuće. da ne kolje telice. junice. rkp. 2006. 1957. a kazao joj je Mijo Raić (rođ. Sarajevo 1973. 220. Marina Matić u Trbounju kod Drniša. 490 . str. str. Podajte mu slanine. 22 Špiro Kulišić.U Vinjanima Donjim održavali su se vučarski ophodi. Sarajevo 2006. stoka. epika. Hrvatski sabor kulture.19 Nabrajalice ili šaljive pjesmice koje su recitirali/pjevali vučari u tim ophodima nazivane su vučarske pjesme. a kazao joj je Ivo Matić (rođ. Zagreb 1991. a pjevali su vukarske pjesme kako bi od kuće i stada odagnali vuka: Domaćine od kuće. s planine.23 U Lici je bio običaj da ljudi naoružani vilama. Podajte mu zopčice. g. Hrvatska književnost Bosne i Hercegovine u 100 knjiga.20 Špiro Kulišić spominje izreku Podaj vuku varice. g. nakon što bi lovci u lovu ubili vuka pjevali su pjesmu: Evo vuka.. 21 U stolačkom je kraju varica naziv za koljivo (varivo od mesa zaklane stoke). 8. rkp. brodovi. 20 Vidi: Hrvatska usmena književnost Bosne i Hercegovine: lirika. 1927. sv.22 Milovan Gavazzi navodi da su se vukarski obredi izvodili “u doba oko Božića pa do Poklada”. 2007. Godišnjak. priredio Marko Dragić. da ne silazi s planine. g. da ne kolje ovčice. sjekirama i puškama organiziraju hajke na vukove.-9. Varica21 se sprema od brašna svakoga žita ili se u nju stavlja po zrno svake žitarice te se njome posipaju ljudi. slanine kako ne bi silazio s planine jer nije dobar kod kuće. Značaj slovensko-balkanske i kavkaske tradicije u pručavanju stare slovenske religije. str. U Vinjanima Donjim kod Imotskoga u svibnju 2007. Knjiga XI. sv. nije dobar kod kuće. str. g). 6. Ti su se ljudi nazivali vukari. Slična je i pjesma iz Trbounja kod Drniša: Domaćine od kuće. zapisala je Branka Despotušić. da ne kolje jarice i pri tome objašnjava panspermijsku karakteristiku varice koja se prinosila kao žrtva. 41. III izdanje. Centar ZA balkanološka ispitivanja. Vl. Matica hrvatska i HKD Napredak. Na taj su način vučari od mještana tražili darove jer su ubili vuka i spasili im stada. 73. Vl. evo vuka kod kuće. / Evo vuka preko mosta. vunice. Pjesmom se poziva domaćina da vuku poda sočice. Podajte mu šenice. retorika. 23 Milovan Gavazzi Godinu dana hrvatskih narodnih običaja. knjiga 9. 19 Zapisala je svibnja 2006.

Anić. g). Da vam tora ne pritresa. a kazao joj je Ivo Matić (rođ. a kojo sestrica? Majka mi je gora i planina. svega dosta. 44. mrka vuka. runo vune. g. 8. da ne kolje ovce žune. Marina Matić u Trbounju kod Drniša. vuku vlasa. g. štala i imanja odgone demonske sile. 41. Da ne kolje ovčice.-9. 3. na području Gospića. Tim su metaforičnim sugestijama vuka tjerali u goru. Da ne slazi s planine. str. o-o-o-o-oj! Tirajte ga od kuće. 1929. te iz njihovih domova. u Kruševu). 1927.Evo vuka kod kuće. A sestrica po gori maglica. Zapisala je 2004. Kojo majka. FF Split. rkp. ujni i rođakinja. Vukari su u Kruševu kod Zadra magijskim riječima u svojim pjesmama htjeli udobrovoljiti vuka tražeći od domaćina da vuku dade slanine. 8. Dajte. da ne priđe preko mosta. sv. FF Split. str. g. Podajte mu suva mesa. Da t’ je ćerka lipšeg struka. Podajte mu slanine. 24 491 . Kosinja i Perušića Lidija Đerek od svoje obitelji: bake. kojo ti je majka. sugestivno odgovaraju da mu je majka gora i planina. Rkp. a sestrica po gori maglica. sv. Da ne kolje telice. 2006. Da ne kolje pasa. 25 Zapisala je svibnja 2006. 95.24 Vukari su i sljedećim magijskim katrenom odgonili vuka od kuće: Mrki vuče.-9. djeda. zapisala Marija Anić. 2004.26 Vukarske pjesme po svojoj poetici pripadaju bajalicama kojima se liječe ljudi.25 Tim su stihovima vukari uspostavili svojevrstan kontakt s vukom te mu nakon pitanja tko su mu majka i sestrica. Vl. rođ. Podajte mu šenice. Podajte mu zobčice. 26 U Kruševu kod Zadra 2006. Rkp. 2006. a kazala joj je Stana Anić (djev. životinje. sv. str. Kiti snašo.. planinu i maglicu. g.

Vukovi hodaju selom zvoneći i glasajući se kao vukovi. „Vučica viče: “Daj nam udili ovim našim šćenadima“. D. Ljubo Lovrić.. prespavati luče. Obično im se daje pečenica. pasa. Katici Lozić kazao je 2007. ona upravlja i zapovijeda ostalim vukovima pazeći da netko ne bi napustio kolonu. Obučeni su u ovčju kožu.. Vukovi hodaju po selu. DEŽEVIČKI VUKOVI Ne zna se pouzdano otkad traju Pokladni vukovi u Deževicama. iza gore vuče. Svrha i vukarskih i vučarskih obreda bila je tjeranje vukova od domova. 28 Lepenički kraj obuhvaća Kiseljak. svi se prekrste. Kum poškropi sobu svetom vodom. zvani Ljubica. Vučica nosi štap. Domaćin im iznese rakiju i večeru nakon čega se raziđu”. stoke. lica zamaskiraju bojama. dođu mladoženjinoj kući i idu pred vrata sobe gdje su mladenci svedeni. Običaj hodanja vukova na pokladni utorak rijedak je u Hrvata. Otac je troje djece. 27 492 . Zato su istovjetne vukarske i vučarske pjesme. od kuće do kuće. Mladoženje im iznese pitu. želi sačuvati „ono nešto od starine što se gubi”. a posljednji „stražnji” ili „ zadnji vuk“. Pred vratima „podruma“ cure zapjevaju: „Lipi Ivo. godine. a „vukovi” za njom „škemču” (laju i zazivaju). Vukovi su organizirani tako da ne idu u koloni.* Nameće se zaključak da su bila dva različita obreda vezana uz vuka. Pred polazak momak i cura izljube svatove.. ne daj Luci. Prvi „ vuk” se zove „vučica” ili „koja”. štala. Na kraju Iza svatovske večere kum i jenga svode momka i curu u posebnu prostoriju koja se nalazi u prizemlju i obično je nazivaju podrum.. sv. Tu „škemću” i galame. na čelu je vučica. g. FF Mostar.27 Vukarskim obredom se išlo u hajke na vukove i pri tome su se pjevale vukarske pjesme. rakija. pa se kum i jenga vrate među svatove. a vučari su bili ophodnici koji su ubili vuka te kroz selo išli pjevajući i tražeći darove za ubijenoga vuka. a na kraju je vuk. a u Lepeničkom kraju28 nisu se održavali samo za vrijeme Domovinskoga rata. Oni „proguraju” (projure) tri puta kroz kuću „tamo-vamo” i prevrću sve što im se nađe na putu. 2007. Kad obiđu selo. a nitko im ne odbija dati otkup. Rođen 1953. kako kaže. Svaka im kuća iznese nešto od hrane. Fojnicu i Kreševo.” Zapravo je poželjno da maškare ne hodaju po selu tu posljednju pokladnu večer jer je ona rezervirana za vukove. piće. nose zvona. koje jedan od njih skuplja u torbu. Rkp. “Vukovi nisu isto što i mačkare ili čorjaci.“ “Tad se pojave „vukovi“. selo Carevo Polje kod Jajca. I sam.

Vl. Time se htjelo otjerati demone od domova i štala. siječnja) označavaju svršetak božićnih blagdana i od tada pa do Čiste srijede odvijali su se maskirani ophodi. rkp. Kreševo).29 MAČKARE (MAŠKARE) Sv. a karakteriziraju ga: zastrašujuće maske i drugi odjevni rekviziti. U nekoliko dana održavanja okupi se oko 2000 sudionika Gordani Vujica kazao je 8. zvonjava zvona privezanih na maškare (mačkare). Oni tu kao popadaju i onda ustaju i idu slaviti. 29 493 . a zauzvrat ih je domaćin kuće darivao. 38. ĐAKOVAČKI BUŠARI U pokladno vrijeme u đakovštinskom kraju maskirani bušari su obilazili po kućama i domaćinima izvodili kojekakve dosjetke i pjesme. srpnja 2007. godine u Deževicama kod Kreševa Ivica Barešić. U tom su se razdoblju održavale i svadbene svečanosti. selo Deževice.hodanja je pucanj (obično se unaprijed s nekim dogovori) koji označava kraj obilaska. pjesme. godine je osnovan karneval Đakovački bušari. Središnji je događaj velika pokladna povorka svih sudionika ulicama grada. buka. U Đakovu je 1994.. str. a što ophod maškara čini apotropejskim. Obično odu na neko već prije dogovoreno mjesto gdje se jede i pije ono što se prikupilo. (rođen 1951. šale i tako dalje. D. 2007. tri kralja (6. galama. Ophod maškara najčešće se odvijao u utorak uoči Čiste srijede. ljudi i stoke.

Đakovački su bušari po broju sudionika i posjetitelja najveći karneval istočne Hrvatske i član su Saveza hrvatskih karnevalskih gradova. Nakon što bi se svinjokolja obavila uslijedila je bogata i obilna večera. a na to pitanje bi bušari davali sasvim neuvjerljiv odgovor koji bi nerijetko izazivao rasprave. a ponekad se zvonilo i klepkom (ovećim zvonom od lima što se nekada stavljalo oko vrata volovima prednjacima). a glavu bi pokrili maramama. a ovi rado iskoriste priliku te o njemu iznesu i ono što nije zgodno da se javno kaže. bušar sa štapom odalami tj. U kuću bi bušari ulazi jako bučno kako bi skrenuli pozornost na svoj dolazak. a veselje bi potrajalo duboko u noć. a drugi uzme u ruku štap kojim će braniti bušare ako ih tko od nazočnih pokuša razotkriti. a muškarci nastoje govoriti piskutavim glasom. ne zadržavaju se u kući dugo. Pjevale su se narodne pjesme. Lice namažu garom ili prekriju ženskom prozirnom čarapom. (Danas se za bušare kaže da taj izvorni običaj nestaje. a domaćin ih nudi rakijom i vinom. Muškarci bi obično obukli žensku obuću i odjeću. Jedan od bušara stavi preko ramena platnenu torbu u koju će im domaćica metnuti poputbinu. Ako pak koji radoznalac pokuša razotkriti bušara. odvrati toga znatiželjnika od njegove nakane. gromko lupaju na vrata. a poznati su i stihovi iz sela Beravaca: Bješte dico evo su bušari. Naslute li bušari da bi ih se moglo prepoznati. No sve se to događa s namjerom da se gosti nasmiju i zabave.) Ušavši u kuću pozdrave sve nazočne. a na glavu bi stavile kapu ili šubaru. ali i prepirke. unatoč njihovoj umješnosti pretvaranja. Ponekada koji od kožara obuče dugački kožuh s naopake strane tako da runo bude izvana. Ženske bi pak obukle hlače i kratki kaputić. Ja sam bježo kad sam bio mali (.. Pjevalo se vrlo glasno.. Poslije večere dolaze u kuću bušari. manju 494 . Na odlasku im domaćica stavi u torbu čvaraka.iz svih krajeva. Snažno koračaju. Stoga ženske oponašaju muške. njihov duboki glas. Bušari u pravilu malo govore. Netko bi uvijek od nazočnih upitao bušare tko su i odakle dolaze. Odjeća je najčešće stara i pokrpana kako bušare ne bi odala. a program prati desetak tisuća ljudi. To je bila obično skupina od tri do pet momaka i djevojaka koji se nastoje odjenuti tako da ih se ne prepozna. U toj se prepirci koji gost i zamjeri bušarima. a i prilikom govora nastoje što više izmijeniti glas kako ih nitko od prisutnih ne bi po njemu prepoznao.) Bušari su narodni običaji vezani uz klanje bravaca.

Glumili bi mladu i mladoženju. načinjena upravo za bušare. To su „mali bušari“ koji su nastojali zabaviti domaćinove goste i na kraju bi se osladili pečenim kobasicama. Jedan rub ponjavca zavezali bi i prebacili preko glave kako bi rojte sakrivale lice da se ne bi vidjele i prepoznale osobe koje su bile bušari. Pokatkad u kuću istovremeno dođu još neki bušari pa tako večer postane veselija i zabavnija. Ponekad se u torbi nađe i kobasica ili krvavica ispunjena kukuruznim žgancima. Bušari su se oblačili u tzv. Ako se toga dana kolju bravci i u kojoj drugoj kući.kobasicu i krvavicu. Danas ima i žena pijani. U bušare su često išla i djeca od desetak godina. Ponjavci su na sebi imali rojte (rese). no oni se ne ljute jer znaju da je to sve za šalu. U vrijeme bušara pjevalo se: Poklade su i ludi su dani. ponjavce (debele pokrivače vuneno tkane). nekoliko krafni i salenjaka. bušari odlaze i tamo. 495 . Tako bi se na kraju u njihovoj torbi našla ukusna i dobra večera kojom se onda svi počaste. krvavicama i kolačima.

tudumom. Vratili bi se kući i pravili razna jela i jeli dok ne započne korizma.. Rkp. str. To je splet igara i kola koji se igra idući kroz selo i nastavlja poslije na igranci u Domu. 1945. pekle su se krafne i častilo vinom tzv. FF Mostar. Djeca su se bojala bušara jer su strašno izgledali pa bi bake zaklenile (zaključale ili zaringlale kapijicu (mala ograda kroz koju su ulazili u dvorište samo ljudi. prije Korizme. Danas je u selima Đakovštine običaj bušara prošlost. Tako hodajući dobivali bi namirnice kao darove. mrak. glumio je neki sitni mali muškarac. 31 Neki kazivači smatraju da podrijetlo te igre seže u osmansko vrijeme kada žene nisu smjele igrati pa bi. 1932. god. odnosno vrijeme Korizme i slavlje se prekida. rođ. ali isključivo do ponoći kada nastaje Čista srijeda. Ponedjeljkom i utorkom pjeva se i veseli cijeli dan do ponoći. držeći se za ruke i pjevajući igraju kroz cijelo selo do mjesta zvanog Čaršija. Narodna igra neobičnog naziva Žuta žaba igra se uvijek na pokladni utorak u Gornjoj Vijaci. sv. D. 2007. Na poklade su išli svi u narodnim nošnjama. D. Rkp. u selu Vijaka-Vareš. a o njezinu početku nisu ništa znala ni prethodna pokoljenja. 31. 2008. U poklade se išlo dva dana prije Čiste srijede. 21. 2. za razliku od velike kapije kroz koju su prolazila zaprežna kola s konjima ). a kazao joj je Jozo Matić. g. a mladoženja. pjesme i kola. Igrale bi se: Žuta Žaba. poigrale malo i brzo se vratile u kuću. Običaj je bio da seljani obučeni u što starija i poderanija odijela hodaju po selu od kuće do kuće i pjevaju kroz selo pokladne pjesme. Zapisala je Suzana Parić 2007. zima.-32. ponovno uz igru i pjesmu do Carine. a danas živi u Đakovu. Oženi se Ilija. poput žabe. Obzirom da bude velik snijeg.Obično bi mlada bio visoki jaki debeli muškarac. Bog ubio đuđur popa. iskočile iz kuće. Sjećanja na te običaje žive danas samo kroz manifestacije zasnovane s ciljem promicanja narodnih običaja. Nakon određenog vremena vraćaju se istim putem. Ni najstariji stanovnici ne pamte od kada datira taj običaj31. FF Mostar. Zatim se ulazi u Dom gdje se nastavlja dio igara. prethodno bi se naložile dvije velike vatre oko kojih bi povorka igrala i pjevala. Točno u 17:30 muškarci i žene u narodnim nošnjama polaze s mjesta zvanog Carina.12. 30 POKLADNE PJESME Pokladne pjesme su se izvodile nedjeljom prije korizmenog vremena. 30 496 . koji bi trebao biti vitak snažan i jak. Zdravki Vranješ kazivala je Evica Rack rođena u Budrovcima.

Vuneno sukno od kojeg su se izrađivale čakšire prethono se obrađivalo u jednoj od stupa na rijeci Tribiji. a uz to vunene čarape i kundure. teško je pogoditi. i još više kćerku dala. crne fermene i čakšire. čakšira i fesa. Za Žutu žabu bi se nosila narodna nošnja: muška narodna nošnja se sastojala od košulje. Ženska narodna nošnja se sastojala od košulje. Za najmlađi uzrast nošnja je posebno izrađivana: djevojčice bi nosile košuljice. Hajd’ otale’ crni đavle. žuta žabo. Boja se dobivala iz trava iz obližnje Kozjače. fermena. Ovaj iznimno vrijedni običaj bio je prekinut samo 1994. godine. ječermice i dimije i marame a dječaci bijele košuljice tzv. škuteljke i dimije. Ovaj proces bi trajao neprekidno 48 sati. fistančiće. Osobito ako se poznaje izrazito zagonetan tekst Žute žabe. ali što. Čudnu si mi sreću dala: nit’ u kući kućanica nit’ na njivi žetelica priko kuća priskakuša i na vrata izviruša a na ljude kezi zube! 497 . prsluka. a nakon sušenja pristupalo se bojenju. a bojenje bi trajalo četiri dana. osnuj meni jedne gaće od tog platna bijeloga. ŽUTA ŽABA “Platno bijeli žuta žaba u potoku na kamenu njoj dolazi rak na konju. Specijalni maljevi naizmjenično su udarali po suknu koje se stalno polijevalo vrelom vodom da ga omekša radi lakšeg izvlačenja rudeži. Oj punice. dosta sam ti osnovala. jasenove kore i zelene ljuske iz oćevskih majdana. koparana.Tim se pjesmama i igrom htjelo nešto reći.

dirlija. naljuti se Ilija. dirli. ja sam ti najmilija. ŠTO SI NAM SE ZAMRAČILA ZVIJEZDO “Što si nam se zamračila Zvijezdo. Ovu igru povriskušu. Ai ja ću pored svake muke 498 . BOG UBIO ĐUĐUR POPA “Ko zametnu ovu igru. gizda poče plakati. nemoj Ilija. Ovu igru poljubušu. ovu igru popleskušu. Vijaka je od starina gnijezdo. ‘oće gizda papuče.OŽENI SE ILIJA “Oženi se Ilija. nemoj. pa usjeće drenov ščap. ovu igru poklekušu. poče gizdu tući. Ko zametnu ovu igru. Ko zametnu ovu igru. Ko zametnu ovu igru. koja nema dimija. Mi igramo k’o djedovi naši. dirli. i dovede gizdavu. kako će se igrat Žuta Žaba. ovu igru zagrljušu. ništa nas ne plaši. Moju babu naučila baba. ovu igru poigrušu. da po kući skakuće. pomrčina.

kelj ili korabicu da im bolje rodi. U okolici Karlovca na Dan sv. 2.-280. Sve su vrtlarice dobivale grančicu iz kite ili koša i stavljale ih među zelje. 278. str. Ponekad su Zelenoga Juru pratili tamburaši i s njim ulazili u dvorišta. štali. najmanje. vino. FF Mostar. “32 ZELENI JURAJ Tema Zeleni Juraj zahtijeva složenu interpretaciju. Krisnice i Zeleni Jure u karlovačkoj okolici u XIX stoljeću.34 Od zelenila kojim je bio prekriven Zeleni Juraj bilo je dopušteno otkinuti dio grančice za koju se vjerovalo da ima apotropejske karakteristike te da će ukućane. Josip Matasović. str. Hrvatska državna tiskara. Zeleni je Juraj imao. a Zeleni Jure je bio u košu ispletenom od prolistale vrbe. blagdan koji je pedeset dana iza Uskrsa i označava svršetak uskrsnih blagdana. i njihovo imanje štititi od demona. Skupina mladića selom je pratila Zelenog Jurja. Rkp. Za Duhove. D. 2007. dvojaku apotropijsku ulogu: svojim je izgledom želio potaknuti vegetaciju. Mladići koji su sudjelovali u jurjevskim ophodima zvali su se jurjaši. dvojica su nosila kite brezovog granja. str. 34 Ferdo Heffler. Đure. Jurjaši su u svakom domu koji bi ih darovao ostavljali komadić zelenila koje su domaćini kasnije ostavljali u kući. “poskakujući poput medvjeda”. sv. 45. ali za potrebe ovoga rada navodi se samo ono što je apotropejsko. a djevojke koje su bile sudionicama u tim ophodima nazivane su jurjašicama.da naučim svoje unuke. Jedan je mladić visoko nosio mladu zelenu brezu okićenu maramom i šarenim papirima. jurjevčani đurđari. a u drugoj ruci drveni mač. 499 . III izdanje. X. vlasnik. 32 Katarina Pejčinović zapisala je u lipnju 2006 godine u Varešu od Ivanke Peštić.. i Milovan Gavazzi Godinu dana hrvatskih narodnih običaj. u Hrvatskoj su se izvodili kraljički obredi. Jure seoski su mladići pjevali po selu i gradu. sira. vrtu. polju i sl. Oko njega su plesali i mladići iz pratnje i pjevali da će polje roditi kuda Jure prođe. a preko njega je bilo poslagano brezovo kitje. ali i odagnati zle duhove. 33 Petar Grgec Hrvatske narodne pjesme. Hrvatski sabor kulture. 26. Zeleni Jura je u jednoj ruci držao “veliku trnavku od šipka”. Zagreb 1931. str. knjiga.. broj. bukve i dr. 43-46. Narodna starina. uz paljenje duhovskih krijesova. 154. Zagreb 1991. Zagreb 1943. jajce-dva. glavni i odgovorni urednik Dr. ali i povećavati plodnost. te od gazdarice tražili darove: dinar-dva.33 Zeleni Jura bi plesao u krug. vjerujući da će tako odvratiti demonske sile.

Zagreb 1996. SHK.) Đakovački vezovi 500 . priredio Ivan Lozica. MH.) (Reprezentativan je broj primjera folklornoga kazališta u knjizi Folklorno kazalište.(O ladarskim i kraljičkim ophodima bilo je riječi i u potpoglavlju Usmene lirske pjesme.

11. Narodne drame. 21. knjiga. III izdanje. Mostar 2007. 5. 15. br. Tvrtko. Kekez. Sarajevo. Zagreb 1931. poslovice i zagonetke. glavni i odgovorni urednik dr. Knjiga XI. 275-296. Zagreb 1991. 4. Sarajevo 1969/1970. vlasnik. Croatica et Slavica Iadertina. Glasnik zemaljskog muzeja Bosne i Hercegovine. knj. 3. Hrvatska književnost Bosne i Hercegovine u 100 knjiga. 369-390. 13. Zagreb 1986. Dragić. Hrvatski Sabor kulture. Zagreb 1995. Usmena narodna retorika i teatrologija. Josip Matasović. Radmila. Bonifačić. Beograd 1974. Hrvatska usmenoknjiževna čitanka. Sveučilište u Zadru. Petar. 26. Zagreb 1990. drama i mikrostrukture. NS. XXIV/XXV. Ferdo. Josip.-280. Rožin Nikola. 10. Narodni običaji stanovništva Lištice. Matica hrvatska i HKD Napredak. Značaj slovensko-balkanske i kavkaske tradicije u pručavanju stare slovenske religije. Narodna starina. u: Zdenko Škreb-Ante Stamać. 14. knjiga 9. Hrvatska usmena književnost Bosne i Hercegovine: proza. Zadar 2007. Grčki mitovi. PSHK. Stipe. 2005. Godina dana hrvatskih narodnih običaja. 278. Milovan. Grgec. sv. Zagreb 1963. Čubelić. kraljice i dodole u hrvatskoj tradicijskoj kulturi i slavenskom kontekstu.-313. Apotropejski obredi. Zagreb 1970. Hercegovina. Heffler. Kulišić. Dragić. Uvod u književnost. Godišnjak. Usmena književnost. Marko. Marko. 6. Sarajevo 1973. godišnjak za kulturno i povijesno naslijeđe br. Povijest i historija usmene narodne književnosti. 27. X. 2. Folklorno kazalište (priredio Ivan Lozica) SHK. priredio Marko Dragić. broj. Ladarice. 501 . 12.LITERATURA 1. 8. Gavazzi. 5. Hrvatske narodne pjesme. Kajmaković. 9. 7. 2. Čubelić. Centar ZA balkanološka ispitivanja. Zagreb 1996. običaji i ophodi u hrvatskoj tradicijskoj kulturi. str. 3. Robert. Tvrtko. Etnologija. Botica. knj. Hrvatska državna tiskara. Grevs. Krisnice i Zeleni Jure u karlovačkoj okolici u XIX stoljeću. Zagreb 1943. 312. Špiro.

Rkp. (Vlastita rukopisna zbirka) 502 . Školska knjiga. glavni urednik Jure Šonje. Srpski rječnik. 19. Radovi V.) Vl. FF Split. Mostar. FF Mostar. 23. Zagreb 2002. Zenica 1973. u Beču u štampariji jermenskoga namastira 1852. Zagreb 1963.16. Narodne lirske pjesme. (Rukopisne zbirke Katedre za Hrvatsku usmenu književnost. rkp. Zagreb 1955. liturgike i simbolike zapadnog kršćanstva i Uvod u ikonologiju Radovana Ivančevića. 18. Karadžić. Filozofskoga fakulteta Sveučilišta u Splitu) 2. Matica hrvatska. Izdanja muzeja grada Zenice. Lozica. Poganska baština. Zagreb 2000. Zečević. Leksikon ikonografije. istumačen njemačkijem i latinskijem riječima. Elementi naše mitologije u narodnim obredima uz igru. Usmeni narodni teatar u Hercegovini. Matej. 20. Ivan. *** 1. 23. Rkp. oznaka E znači da je rukopis u elektroničkom obliku. Rječnik hrvatskoga jezika. Filozofskoga fakulteta Sveučilišta u Mostaru) Te su rukopisne zbirke nastale kao rezultat izvornih terenskih zapisa studenata kojima sam bio mentorom pri izradi seminarskih i diplomskih radova iz Hrvatske usmene književnosti. skupio ga i na svijet izdao Vuk Stef. Rukopisne zbirke nalaze se kod mene. 22. (Oznaka D znači diplomski rad. Pregled narodne književnosti s primjerima i teorijom. 17. knj. uredio Anđelko Badurina. (Rukopisne zbirke Katedre za Hrvatsku usmenu književnost. Leksikografski zavod Miroslav Krleža i Školska knjiga. Zagreb 1990. Mile. Palameta. 21. 1996. Kršćanska sadašnjost. Zora. Slobodan. Sova. priredio Olinko Delorko. PSHK.

V. RETORIČKI (GOVORNIČKI) OBLICI .

Brzalice. 280. str. djela rimskih klasika: Ars poetica (konac I. 5. Prvi primjer hrvatskih retoričkih oblika zapisao je Hvaranin Petar Hektorović u svomu Ribanju i ribarskom prigovaranju (1568.2 Ponajbolji govornik svih vremena Marko Tulije Ciceron (106. pr. pr.) Kvintilijalova. Blagoslovi / molitve. Vl.Usmeno-retoričke oblike poznavale su najstarije civilizacije.-43. 4. pr. Zagreb 1995. Krista) otkrio je magijsku moć riječi proglasivši je vlastodršcem “koji najmanjim i najneupadljivijim organom postiže najčudesnija djela. 2 Stipe Botica. Kletve. Antički grčki filozof Gorgija (493. 2. pr.).) retoričke oblike tumači kao ukrašeni govor. BASMA (BAJALICA. Krista) retoriku je okarakterizirao kao umijeće govorenja i umijeće uvjeravanja. Neki filolozi i 1 Tvrtko Čubelić. ZAKLINJANJE) Basma je stručni naziv za usmeno-retorički oblik kojim se želi čovjeka. st. zaklinjanja).-370. a narodni su nazivi bajalica i bajavica. st. egzorcizmi. njegovu imovinu i stoku zaštititi ili osloboditi od bolesti i demonskih sila. Kr. Zdravice.”1 Aristotel u svomu Pjesničkom umijeću (IV. Kr. Brojilice. 504 . st. Međutim. U Bibliji je govorništvo dar Božji. Povijest i historija usmene narodne književnosti. 3. Zagreb 1990. Značajna su također. Usmeno-retorički oblici mogu se klasificirati na: 1. Basme (bajalice. U stručnoj su uporabi za basmu sinonimi egzorcizam i zaklinjanje. hrvatskim usmeno-retoričkim oblicima nije se pridavala dostatna pozornost sve do naših dana. EGZORCIZAM. 107. nakl.) Horacijeva i De institutione oratoria (koncem I. str. 6. Biblija i hrvatska kulturna tradicija.

Zagreb 1924. Jugoslavenska akademija znanosti i umjetnosti. bogomolje. već i kad se krava ne bi dala pomusti. ukiseliti.6 3 Vidi: Tvrtko Čubelić. moliboge.3 Basme se ostvaruju stihovima i prozom. str. 1942. zagonetke i govornički oblici. te mu se branilo da ode djetetu. a nazivaju se mole. dima. godine. a muškarci vištac i mogli su. SHK. svojim pogledom poremetiti nečije zdravlje. kad se mlijeko ne bi dalo izmesti. nesanice. 6 Nevena Čović zapisala je u Makarskoj 2008. te se štitilo stoku od bolesti i demonskih bića. naime. Žene s urokljivim okom nazivane su: čara. straha. Ako bi odjeću uhvatio mrak vani nije ju se unosilo dok je sunce ne obasja. opsjednutosti i drugih bolesti. Poganica (Sali u Dalmaciji). Zagreb 2000.leksikolozi smatraju da je basma čarobni tekst koji se izgovara pri bajanju (čaranju. Usmena narodna retorika i teatrologija. odabrane i poštovane osobe. trzavice. U makarskom kraju uroci se nazivaju i naude. Zbornik za narodni život i običaje Južnih Slavena. privremeno ili trajno. MH. urednik dr. U novijim basmama prepleću se mitski i vjerski elementi. knjiga XXV. primjerice. vračanju).-380. bogomoljke. u ZNŽO JS navodi bajalicu protiv poganice i naziva je molitvom. štringa ili vištica. Što su basme starije u njima su mitski elementi izraženiji. Poslovice.4 Nositelji tih narodnih usmeno-retoričkih magijskih tvorevina rijetke su. Bajalo se protiv bolesti ljudi. Čitav život proživjela je u Makarskoj i vrlo dobro poznaje običaje vezane za Makarsku i njeno primorje. ujeda zmija. Mole su molile ne samo kad stoka oboli. Mola se na početku obreda prekriži i izmoli Vjerovanje. vrtoglavice. groma.5 Bajalo se protiv uroka (urokli) i more. a na koncu obreda se prekriži. usiriti. godine. priredio Josip Kekez. oluje i nevremena. rođena u Makarskoj. Namjena i svrha basmi je apotropejska. Bajalo se i protiv magle. kad ne bi u mlijeku bilo masla. Leksikografski zavod Miroslav Krleža i Školska knjiga. Također se vjerovalo da i došljak u kuću noću unosi mrak. Basme su kod Hrvata kristijanizirane te ih je narod nazivao molitvama. Kazala joj je Vesna Parčina (baka). LII. Vjerovalo se da naudu noću može nametnuti neka nepoznata demonska sila i nije se smjelo dječju odjeću noću ostavljati izvan kuće. 379. Boranić. Bajanjem se htjelo udobrovoljiti božanstva da za vrijeme sušnih proljetnih i ljetnih dana daruju kišu. str. ili ako ga svjetlost vatre nije obasjala. I Rječnik hrvatskoga jezika. 4 Rudolf Strohal. Rkp. iz straha da ne ugine. Zagreb 1970. osobito dječije. 58. stoke. glavni urednik Jure Šonje. 282-283. duševnih i tjelesnih bolesti: poganice. 505 . osim ako nije ušao s upaljenom lulom. str. Mole su svojim molitvama (basmama) liječile ljude: od demonskih sila. Rudolf Strohal. Zagreb 1996. B. str. FF Split 2008. E. 5 Usp.

sveta Ana. simboličnost. u vištati di je lipo. metaforičnost i alegoričnost najvažnije su stilske karakteristike basmi. Srila urok i rokicu: Di iđeš priko. općina Unešić. / Dje ždripci ne ržu. Ovako moli dvadeset puta i na kraju Virovanje. E. di je drago. slikovitost. ka pčele po cvatu. Kazala joj je Ana Mrčela rođ. 7 (Nevest kod Unešića) Raznovrsne su strukture basmi. 1945. ka momci po rudinom.! Kristina Babić zapisala je 2008. djev. Rkp. 7 506 . g. / Dje pivci ne pjevaju. Jedne su komponirane kao blagoslovi. neke sadrže lirske minijature itd. FF SPLIT 2008. druge kao brojalice. / Dje čedo ne plače. Bajalicama su se bolest i demoni odgonili: U pustinju: / Dje sveti Ilija gromove odgoni. u ime Isusovo. Sugestivnost. urok i rokice. Dželalija. Gospina majka. ka magla po planinama. / Dje se Bogu ne moli. treće kao kletve. priko polja ravna. Dva urliču. godine u Nevestu. Raziđoše se urok i rokica po svitu. tri odriču Otac i Sin i Duh Sveti u pomoć bija Amen.Molitva protiv uroka Prvo se triba prikrstit tri puta i tek onda počet molit sljedeće: Oj misusovo. Gospina majka: Pokaži mi svu istinu bolesti i zdravlja i života (za koga moliš) Izmoli ovo tri puta i onda nastavi dalje: Šetala se sveta Ana.

po visokim planinama. Nesritna izrodice. izrodica ti majka. liturgike i simbolike zapadnog kršćanstva i Uvod u ikonologiju Radovana Ivančevića. Mostar 1986. 8 507 . U narodnoj percepciji s prvim kukurijekanjem pijetlova nestaju sva demonska bića. nesritnice nesritna. te se preporuči za koga se moli. svaki put moli se po jedno Vjerovanje. Pijetao se prikazuje i pored sv.8 Među mnogobrojnim basmama kojima se bajalo je i sljedeća: Oj. Ajde nesritnice nesritna: U duboko more. Bajalice i bajanja kao dio etnotvorevine u Brotnju.Nesritnica nesritna (poganica pogana) odgoni se po svitu. po visokim planinam’. 9 Danka Ivić. Za uvike vikova amen. 5. oj. Tako pijetao opominje glavu Crkve sv. 459. razađide se po svitu. dje čedo ne plače. Leksikon ikonografije. poganice pogana. nesritna izrodice u pustinju: Dje sveti Ilija gromove odgoni. Ajde nesritna nesritnice. dje se Bogu ne moli. nemilice nemila. U kršćanskoj ikonografiji pijetao stoji pored sv. a na kraju. str. dje ždripci ne ržu. uredio Anđelko Badurina. tude ti je misto. Pijetao simbolizira budnost i pripravnost. Petra da suzama opere grijeh. iđi. po morskim dubinam’. 148. str. Zagreb 1990. ko što čelica po cvitu. Petra dok plače. dje pivci ne pjevaju. Kršćanska sadašnjost. oj. po morskim dubinama jer mjesto joj je u dubokom moru. časopis za kulturno i istorijsko nasljeđe.9 To se izgovara tri puta. u: Hercegovina. Petra i podsjeća na njegovu izdaju i kajanje i u tom smislu simbolizira i Kristovu muku.

Djeva je cvijeće nabrala i njime polje prekrila i dr. / dje ždripci ne ržu (u navedenim je stihovima stilska figura aliteracija i u ponavljanju suglasnika ž.Onaj tko baja vokativom se izravno obraća bolesti i sugestivno je tjera u visoke planine. gdje dječica bacaju.: križ ide po nebu. / dje pivci ne pjevaju. / oj. / dje pivci ne pjevaju. / dje čedo ne plače. U sljedećim su stihovima epiteti: Oj. gdje pijevci ne pjevaju. / tude ti je misto. poganice pogana. kristijaniziran. domaćini. Pored navedenih stilskih figura u navedenoj su basmi: metafora: raziđe se po svitu. (…) Dje sveti Ilija gromove odgoni. / oj. Velik je broj basmi kojima se bajalo protiv oluje i drugih vremenskih nepogoda. težaci. Slično je i u drugim basmama. Svetom Petru ključe daj da otvori sveti raj di anđeli igraju. jer se i stilskim figurama postiže efekt sugestivnosti. Gre križ po nebu. putnici. držeći križ ili krunicu okrenutu prema mjestu odakle nevrijeme dolazi. pastiri. U dvadeset stihova navedene basme deset je anafora: Oj. nemilice nemila. a zbog aktualnosti prigode u kojoj se izgovaraju uvijek se upotrebljava prezent. / dje se Bogu ne moli. gdje dijete ne plače. / po morskim dubinam’. za njim Diva Marija. / nesritnice nesritna. nemilice nemila (u navedenim se stihovima asonancija ogleda i u ponavljanju samoglasnika a kao i samoglasnika i. aliteracije: dje čedo ne plače. / oj. / nemilice nemila. nesritnice nesritna. 508 . poganice pogana. poganice pogana. / dje ždripci ne ržu. Sinku se je molila: “Daj mi sinko onu čast što si Bogu obeća. nemilice nemila. Hrvatske su basme komponirane vjerskim lirskim slikama. morske dubine. gdje ždrijepci ne hržu – odgone je tamo gdje se Boga ne moli. / ko što čelica po cvitu te alegorija: Ajde nesritnice nesritna: /U duboko more. asonancije: Oj. (…) po visokim planinam’. / oj. npr. nesritnice nesritna povezani anaforama oj. Sadržaj je tih basmi. Izgovarali su ih domaćice. također. / oj. za njim Djeva Marija sinka molila da sv. Česti su stalni epiteti poganice pogana. U navedenoj su basmi mnogobrojne i druge stilske figure npr. Petru ključeve dadne da otvori sveti raj gdje anđeli igraju.

zemlju neznanu. / dje čedo ne plače.12 Kad bi grmjelo i sijevalo prekrižilo bi se i molilo: Andrei Pavičin. FF Mostar. / dje pivci ne pjevaju. dje pjevac ne pjeva…”. Irudice su nestale iz narodnoga pripovijedanja. koje kazivačice i danas kazuju.10. / dje ždripci ne ržu.1935. liturgike i simbolike zapadnog kršćanstva i Uvod u ikonologiju Radovana Ivančevića. 10 509 . gdje zvona ne zvone. Sveti Ivan sapinje. 332. / po morskim dubinam’. u Slatinama). 19. Rkp. 12 U listopadu 2006 kazala je Drina Marušić rođena Mandić. / di zvonce ne zveči. / di Gospa ne kleči. U širokobriješkom kraju irudica je prokleta. a od sedmoga stoljeća i vjernika na molitvu.” Nabrala je Diva. koromačeva cvića. Rkp. od Boga prokleta. od svetog Ivana sapeta. svetog Ive krvi sapeta. u Slatinama kazala Marica Mauko (rođ. Ostale su samo u basmama. FF Split 2004. dje brat sestru uzimlje. (…) po visokim planinam’. Široki Brijeg (1953). majka dvoje djece. s kim je polje pokrila od Zaloga lampa.g. Demonska bića se bajanjem tjeraju: Dje sveti Ilija gromove odgoni. Biži. Kršćanska sadašnjost. tu ti glavu okine. te se tjera u planinu: di se mise ne govore. 2006. U narodnom vjerovanju zvona simboliziraju magijsku moć tjeranja demonskih sila. biži irudice. 11 Leksikon ikonografije. (Di te sveti Ivan dostigne. studentici Filozofskoga fakulteta u Splitu. uredio Anđelko Badurina. str.di ditići bacaju. Zagreb 1990. živi na Širokom Brijegu. Bog proklinje. / dje se Bogu ne moli. “Sveti Ilija odgoni gromove čak daleko u Indiju. Zvona su se prvi put počela upotrjebljavati u Campaniji potkraj šestoga stoljeća. dje se Bogu ne moli. udata za Antu. sv.11 U nekim basmama.)10 (Slatine) Irudica je u narodnoj percepciji demonsko biće koje donosi olujno nevrijeme. 2004. / di Isus muku ne trpi. 2. g. Prvotna im je namjena bila sazivanje svećenika.

mir ću vam učiniti: Tilo od šenice. koja su od Boga poslana. u noći nebeskoj. Dalmatinska zagora) *** Višestruke su interferencije usmene i pisane književnosti. g.13 (Koprno. Među potonjim je književnik. str. 13 510 . neg ona dva. krvcu od lozice. PEN-a. drugi su se nadahnjivali usmenom književnošću i tako stvarali djela trajne umjetničke vrijednosti. u Koprnu). Za branjenje. FF Split 2006. u danu vičnjem. u Koprnu (Dalmatinska zagora). na svoje ruke. Veselko Koroman koji je od svoje majke zapisao: Ivana Hrga zapisala svibnja 2006. Kazala joj je Božica Hrga (rođ. Da nas uzmu. treći su pisali po uzoru na usmenu književnost. kad prva Mlada nediljica dođe štolu ću vam postaviti. Da se k nama nema niko približiti.Koljabitavac sveti. 45. mačem poraženje. 1925. Jedni su zapisivali usmeno-književne primjere i inkorporirali ih u svoja djela. za štitenje. Amen. od Oca Boga blagoslova. koji biše i pribiše. Rkp. iz raja ladne vodice. četvrti su izvorno zapisivali usmeno-književne primjere. sv. član HAZU-a. 10. g. DHK RH. pa nas zovu Jeruzalimu gradu: Di no sidi dvanaest apostola.

sestra ti je otrovnica. Od svetog Ilije sapeta.Krišta. svete krizme. g. Bog joj pelin-ključe da' da otvori svitli raj.-1997. za njom Diva Marija. rođendani. lipnja 2007. Česte su zdravice i u raznim drugim veselim prigodama kao što su: imendani.16 da anđeli poigraju. svoga sina molila da učini pelin-prah. gdje zvonce ne zveči. Od Boga prokleta. 1908. di Božji pivci ne pivaju. 16 Balaju – plešu. uspješan završetak poslova itd. Govori se najčešće u svadbama. Biži. di no nema samo drvo i kamen. 15 14 511 . Veleni – vilenjaci. goni grome do pozle17 gore. munja. biži. vitlaju. irudice. Kraljević. 17 Pozle – zla. Krišta – krijesnica. Po formi su zdravice češće minijaturne ( četiri-pet stihova). a kazala mu je njegova majka Matija Koroman (djev. majka ti je poganica. neke zdravice imaju razrađenu fabulu.18 2.) Veselko Koroman mi je tu basmu donio 12. godine. svete pričesti. gdje Gospa ne kleči. 18 U Gornjim Radišićima kod Ljubuškoga 1996. godišnjice brakova. Zdravice se izgovaraju veselim i svečanim ritmom. krstitke. skaču.14 krišta po nebu. ZDRAVICA Zdravica je po svom postanku veoma stara. zapisao je akademik Veselko Koroman. zli duhovi. Međutim. da veleni15 ne balaju. Sveti Ilija ognjeni koji grome odgoni. ukleta.

…………………… U svatovskim zdravicama domaćin svojom zdravicom uzvraća nazdravitelju. Dušmani ti hukali. SHK. Ko mu loše mislio. Zdravice sadrže mnoge sintagmatske i sintaktičke formule: …. U kutiji šibica spava.. ………………………. Koze bare zakrilile strane.19 ………………………… Poslovice. priredio Josip Kekez. Neke zdravice sadržavaju u sebi kletve: ………………………. MH. Ćatom se pokriva. zagonetke i govornički oblici. Oranice luke i dubrave. . drugih usmeno-retoričkih oblika i usmene lirike. 19 512 . A čelice sunce zaustavile. Ili: ………………. Ovisno o prigodi u kojoj se izvode zdravice imaju elemente: blagoslova. …………………… Kravice ti dvore zagrušale. str. slavljeniku ili nazočnima. Bijele ovce brda i doline. Volovi ti bukali. Niti se kući povratio. Niti dugove naplatio. Da naplati dugove. O koncu visio. srećom. Zdravicama se izriče želja za zdravljem. Zagreb 1996. Otiša niz morske lugove. 283. Rodilo ti lito. šale.One se upućuju domaćinu (gazdi). blagoslovom. blagostanjem itd. Namaklo ti lito.

513 . te se pita što je uzrok tomu: da li je to zbog čarnih očiju ljubezne domaćice. kad će se naroditi naš Spasitelj. da s njima družina omasti brade. da ih probodu vinskom pipom: nek teče vince slatko u čiste «srabljivce» i flaše. Ti u ovon piru. Bog ti dao sina Od prvoga tira. nek se znade. ili zbog zadovoljstva domaćina.» Amen!21 U slijedećoj zdravici nazdravičar ističe da su svuda okolo vesela i rumena lica. koji je eto baš po starom hrvatskom običaju napunio svoju čvrstu trpezu. hajde da sada nazdravimo zdravicu našemu vriednomu domaćini. da uzmognemo zajedno s njime još dugo hrliti k ponoćki i klicati: «Narodil nam se kralj nebeski. Nazdravičar i govornik za sve prilike života. nek se znade. 151. Književni krug Split. pretisak. str. Gospodari ogledavaju svoje bačve u pivnicama. Golden marketing. te izabiru one.NEVISTICE MLADA Nevistice mlada. Zagreb 1994. treće dopunjeno i popunjeno izdanje. u kojih se starina valja. neka nam poživi kao sokol sivi još mnogo godinaca.20 (Kaštel Novi) Gospodo! Sastasmo se eto u liepoj kiti kod vriednog domaćine. 213. da se s njime naužijemo svega obilja. Bog ti dao ćerku Prvojedinicu. da veseli dočekamo dvanaesti sat. Svuda veselje danas vlada. str. zato je Božić! Gospodo. Tanahna galija. ili zbog odsjeva kore s pečenoga purana. da je blizu dan veselja i radosti! Gospodarice već očistiše odojke. pa će im sutra resiti stol – neka bude svega. ili od iskrica rumenoga vinca? Odgovor je sadržan u 20 21 Tanja Perić-Polonijo. čija je kuća mastna! Orehnjače. sastavio Ivan Josipov Šarić.. Split 1996. Koja će ti pazit Svu ostalu dicu. te nas pozvao ovamo. Bog ti dao živit Sto godin u miru. makovnjače i druge kolače već su pospremile u izbu. purane i guske.

Neke su brojalice komponirane od mudroslovica: 22 Nazdravičar i govornik za sve prilike života. str. NABRAJALICA) Brojalica je pjesnička tvorevina kojom se stvara ritmički i glazbeni ugođaj: Grličica grče. te kad ćemo veseli i radostni zapjevati divnu onu pjesmu: Narodil nam se kralj nebeski! S toga ja nazdravljam zdravicu onomu članu našeg društva. …………………. te nastavimo još koje vrieme ovdje naše veselje … Da Bog da sretno!22 3. da se približuje čas. 151-152. koji će prvi o ponoći viknuti: «Gospodo. pretisak. sastavio Ivan Josipov Šarić. treće dopunjeno i popunjeno izdanje. koji se pred nama žari? Da. ali najvećim uzrokom radosti naše jest misao. sve nas to veseli i razblažuje. svuda vidim vesela i rumena lica. kada se svi vratimo s polnoćke. bit će i to! Ili doprinaša rumenilu našem odsjev kore s pečena purana. polnoć je. kad će se roditi naš Spasitelj. kad će se roditi naš Spasitelj. Golden marketing. koji nas tako veselo motri oko svoga stola? Da. Da ubije grlicu. te kad ćemo veseli i radostni zapjevati divnu onu pjesmu: Narodil nam se kralj nebeski: Slavno društvo! Kuda god okom krenem. žarke su? Možda nam razžariše lica traci iskrena zadovoljstva našeg domaćine. Dadi Petru puščicu. Zagreb 1994. da se priblužuje čas.poanti – ali najvećim uzrokom radosti naše jest misao. zanimljiv je! Možda nas razpaljuju vatrene iskrice rumena vinca. Petar konja trče. koje tako gladko teče niz naša grla! Da divno je! I čarne oči i zadovoljstvo i žar putana i vatrene iskrice. A što je uzrok tomu veselju i rumenilu? Zar nas pali žar čarnih očiju naše ljubezne domaćice? Da. BROJALICA (BROJILICA. narodi se kralj nebeski!» A zahvalit će se i taj član na zdravici onda. 514 .

MH. Teško jezeru bez žaba. Radostan ti Ade. Teško orlu bez oka i curi bez momka. ………………………… Nekim je brojalicama sekundarno značenje izgovorenih riječi. Djetetu bez sise. duši bez raja. djetetu bez sise.Teško mišu bez rupe I pratru bez župe. str. Teško košuti bez gaja. Sarajevo 2006. Teško vagi bez mjere i čovjeku bez vjere. djetetu bez oca. Liskove košulje. knj.23 (Bugojno) Hrvatska usmena književnost Bosne i Hercegovine: lirika. 23 515 . priredio Marko Dragić. HKD Napredak. Teško vjerniku bez mise. Teško vrabcu bez kruške. Kudikovih gaća. junaku bez puške. Teško plotu bez koca. Čakaraske brade. selu bez baba. Hrvatska književnost Bosne i Hercegovine u 100 knjiga. epika. Teško zimi bez bure i momku bez cure. Teško košuti bez gaja I duši bez raja. 517-518. …………………… TEŠKO MIŠU BEZ RUPE Teško mišu bez rupe i pratru bez župe. retorika. Teško vjerniku bez mise. 4.

đaci izgovaraju ih na sijelima. Djeca ih izvode igrajući se i zabavljajući. JEDAN GORI Jedan gori. svadbama. rije zeri. Brzalicama se dakle. Neke brojalice imaju i vjerski karakter. zaketeri. zabavljalo. idući na posao i vraćajući se s posla. idući od kuće do škole i od škole do kuće itd. Sadržaj izgovorenoga najčešće nema nikakvo značenje. drugi doli. petri puška. pastiri. šalilo i odmaralo ali i povjeravalo govorničko umijeće. Brojalicama se uvježbavaju i provjeravaju govorničke osobine i moć memoriranja. zavaljuška. Neke su brojalice izvođene laganijim ritmom i služile su kao uspavanke. Djevojke i mladići. Jegiga niz dub. Neke brzalice imaju elemente zagonetaka. 4. 516 . za vrijeme predaha. najčešće. Izvode ih djeca i odrasli. BRZALICA Brzalica je usmeno-retorički oblik koji karakterizira ubrzano izgovaranje riječi. obavljajući razne poslove. Takav je suvremeni zapis Deset Božjih zapovijedi. Jegiga usred duba.Brojalice se izvode i u stihu i u prozi. erotizirano značenje: ………………… Jegiga uz dub. igralo. radnici. Brzalice koje izvode odrasli često su komponirane tako da su pogreškama izgovorene riječi dobivaju drugo. Petri pan. težaci.

ti nas vodi i čuvaj od svakog zla i napasti. MOLIM TE Gospodine. str. Ti nas ljubi. 25 Isto. sve moje neprijatelje. molim Te. ti nas brani. retorika. Hrvatska književnost Bosne i Hercegovine u 100 knjiga. sve ljude. MH. moje roditelje.25 (Posušje) BLAGOSLIVLJAM MOJE RODITELJE Blagoslivljam moje roditelje. 24 517 . knj.24 (Stepen kod Tomislavgrada) 5. Ti znaš sve njihove poteškoće i jade što ih prate kroz njihov život. Njima se izriču želje Bogu da blagoslovi: obitelj. Sarajevo 2006. patnike. hranu i piće.kokuruška. blagoslovi moju obitelj. sve siromašne. GOSPODINE. 529. Koza vrek. bolesnike i beskućnike. BLAGOSLOV/ MOLITVA Blagoslov je usmeno-retorički oblik vjerske provinijencije. epika. priredio Marko Dragić. biži zec. rodbinu i domovinu itd. ja te molim Gospodine. 526. HKD Napredak. 4. ti nas štiti. str. koje si mi dao Gospodine. Hrvatska usmena književnost Bosne i Hercegovine: lirika.

Blagoslovi sve njihove patnje i probleme. pa zato te. evo. Ja s’ u tebi Bože budim. str.Gospodine. Bože ti si svojom moći. 26 27 Isto. da ustanem s tijelom zdravim. Falim tebe na nebesi. slavim. Što ti želiš u radosti. one koji nemaju strpljenja i nikoga ne trpe. one koji su rastrešeni i nizašto ne mare. 530. Isuse snagu za život mi daj. 531-532. što nada mnom bio jesi.27 (Posušje) BOŽE BLAGOSLOVI OVAJ DAN Bože blagoslovi ovaj dan. 518 . mene čuvo ove noći. Isto. str. svoga života. teb’ najprva mis’o budi. koji imaju teške križeve. a dobro ću ja činiti i pobožna uvijek biti. I ovaj dan me na’rani i od svakog zla obrani. hvala Ti za sve njihove poteškoće i istjeraj iz njih svako zlo i zaogrni ih u svoj blagoslov!26 (Posušje) BLAGOSLOVI GOSPODINE Blagoslovi Gospodine.

Evo tvoje zovem ime. 519 . 533. usne moje. 532. Blagoslovi ovu moju njivu. Ti svemožni.28 (Rankovići pored Novog Travnika) OTVORI. Blagoslovi sjeme ove njive. str. USNE MOJE Otvori. Čuvaj ga kad raste. prijatelje i rodbinu i svu milu domovinu. Kad se vihor sprema. Gospodine. u meni čuvaj vjeru živu.29 (Guča Gora kod Travnika) 28 29 Isto. otvori nebesa. čuvaj ga kad resa. širi ruke. str. Samo ti me ne ostavi. da slave sveto ime tvoje. kad počne da klije. GOSPODINE. Bože. čuvaj mi ga. blagoslovi njima luge. Isto.uradit ću tvom milosti. mili Oče od ljubavi. pomozi mi Bože njime. Grijeh ću mrzit danak cijeli. Blagoslovi žuljeve ruke moje i znoj kojim se znoje. nek’ s’ od mene zlo odijeli.

osam blaženi. tri trojstva. pet rana. tri trojstva. sam Bog na nebesim sidi ter kraljuje. Sam Bog na nebesim sidi ter kraljuje. Pet rana. Sedam radosti. sam Bog na nebesim sidi ter kraljuje. Narod je dugo vjerovao u moć kletve. pet rana. šest kamenica. str. četri evanđelista. Četri evanđelista. 2. 8. dvi daske Mojsine. šest kamenica. četri evanđelista. sam Bog na nebesim sidi ter kraljuje. 5. sam Bog na nebesim sidi ter kraljuje. Šest kamenica. četri evanđelista. šest kamenica. 10. šest kamenica. 7. 4.30 6. 9. sam Bog na nebesim sidi ter blaguje. Deset Božji zapovidi. sedam radosti. sedam radosti. tri trojstva. dvi daske Mojsine. dvi daske Mojsine. pet rana. sedam radosti. Formom je bliska poslovici. 6. devet anđeoski kora. osam blaženi. tri trojstva. Tri trojstva. četri evanđelista. pet rana. KLETVA Kletva postoji onoliko koliko postoji i čovječanstvo. tri trojstva. pet rana. dvi daske Mojsine. sam Bog na nebesim sidi ter kraljuje. četri evanđelista. tri trojstva. tri trojstva. To je najčešće mikrostrukturna književna tvorevina. 520 . Osam blaženi. Posebice se vjerovalo u moć majčine 30 Isto. 520-521. sam Bog na nebesim sidi ter kraljuje. sam Bog na nebesim sidi ter kraljuje. Devet anđeoski kora. 3. četri evanđelista. dvi daske Mojsine. sam Bog na nebesim sidi ter kraljuje. dvi daske Mojsine. dvi daske Mojsine. Dvi daske Mojsine.DESET BOŽJIH ZAPOVIDI 1. dvi daske Mojsine.

*** Mnogi su književnici u svoja djela ukomponirali usmenu retoriku. Pored Šenoe spomenimo: Ivu Andrića. priredio Marko Dragić. MH. knj. Mirka Božića. dabogda ga živa ne zatekla. drama i mikrostrukture.kletve.31 August Šenoa je napisao pjesmu Kameni svatovi koji su se okamenili jer je majka proklela sina koji se usprkos njezinom protivljenju odlučio oženiti siromašnom djevojkom Janjom. 31 521 . HKD Napredak. Maka Dizdara. 167-169. Hrvatska književnost Bosne i Hercegovine u 100 knjiga. Jeziv je sadržaj nekih kletvi. 5. Ivana Aralicu. Petra Gudelja i mnoge druge. Vidi: Hrvatska usmena književnost Bosne i Hercegovine: proza. daboga mu zvonilo i tati. Mnogobrojne etiološke predaje kazuju o okamanjenim kćerima koje su majke zbog neposluha proklele. (O djevojačkim i momačkim kletvama bilo je riječi u poglavlju o lirici. 32 Isto.) Imam svekra slušat sam ga rekla. Vjekoslava Kaleba. Ivana Raosa. str. Da Bog da imao pa ne imao. Kaže dragi umrla mu mati. Sarajevo 2005. Novaka Simića. str.32 Sjeta te ubila. 539.

4. u : Uvod u književnost (priredili Zdenko Škreb i Ante Stamać). Rkp. pretisak. Usmena kniževnost. O dječijim igrama. Zagreb 1996. retorika. nakl. Hrvatske narodne pjesme. 10. PSHK. Nikola Rožin. Poslovice. Sarajevo 2006. Hrvatska narodna šala. knjiga 4. Perić-Polonijo. Filozofskoga fakulteta Sveučilišta u Splitu) Rkp. 13. MH. Kekez. Školska knjiga. epika. Povijest i historija usmene narodne književnosti. priredio Marko Dragić. Josip. Zagreb. Josip. Tvrtko. knj. Tanja. pogledi na suodnos usmene i pisane hrvatske književnosti. treće dopunjeno i popunjeno izdanje. 8. 5. 9. Petar. Perić-Polonijo. Hrvatska usmena književnost Bosne i Hercegovine: lirika. Fran. Zagreb 1990. FF Mostar. sv. FF Split. Zagreb 1994. 12. Vl. 3. VII. Josip. 11. Golden marketing. Nazdravičar i govornik za sve prilike života. Zagreb 1943. IV. SHK. Prva hrvatska rečenica. 2. Split 1996. 14. Stipe. sastavio Ivan Josipov Šarić. Zagreb 1986. Zagreb 1923. knj. 6. 7. ZZNŽOJS. 1902. Grgec. Biblija i hrvatska kulturna tradicija. Izbor iz usmene poezije. Hrvatska književnost Bosne i Hercegovine u 100 knjiga. Tanja. izdanje. priredio Josip Kekez. Gozbe i zdravice u hrvatskoj književnosti (priredio Stjepan Sučić). 522 . Čubelić. Narodne drame. 2. Botica. zagonetke i govornički oblici. Šum šumi. Zagreb 1988. Bonifačić. Filozofskoga fakulteta Sveučilišta u Mostaru) Te su rukopisne zbirke nastale kao rezultat studentskih izvornih terenskih zapisa kojima sam bio mentorom pri izradi golemoga broja seminarskih i diplomskih radova iz Hrvatske usmene književnosti. Ilešić.IZVORI I LITERATURA 1. grm grmi. Matica hrvatska i HKD Napredak. Zagreb 1963. Pasarić. Zagreb 1986. (Rukopisne zbirke Katedre za Hrvatsku usmenu književnost. Književni krug Split. (Rukopisne zbirke Katedre za Hrvatsku usmenu književnost. poslovice i zagonetke. Kekez. Zagreb 1995. Križevci 1994. Tanahna galija.

(Vlastita rukopisna zbirka) Stap u kojem se melo mlijeko 523 .) Vl. oznaka E znači da je rukopis u elektroničkom obliku.(Oznaka D znači diplomski rad. Rukopisne zbirke nalaze se kod mene. rkp.

ZAGONETKE) .VI. MIKROSTRUKTURE (POSLOVICE.

a nakon njih srednjovjekovne europske civilizacije. Staroegipatski zbornik Pjesme s rijeke (XV. prije Krista). st prije Krista do I.) se. 1 525 . Nema znalca što seže do punog savršenstva. svu pažnju ćeš svrnuti na se. prije Krista) prvo veliko djelo staroegipatske književnosti. Tu tradiciju nastavili su stari Rimljani. Mnogo je poslovica u staroindijsko-sanskrtskoj svetoj knjizi Vede (usmeno znanje) koja je nastajala od XVI. U Bibliji. vojskovođe i političari. prije Krista) sadrži poslovice kao i sumeransko-babilonsko-asirski Ep o Gilgamešu (oko 1700. st. Poznati su srednjovjekovni zbornici poslovica Adagia i Dicteria. str. Školska knjiga. g. st prije Krista. Poslovica je mnogo u Talmudu (usmenoj znanosti) sastavljenom na temelju židovskog tumačenja Starog zavjeta. Lijepa je miso skrita bolje no zelen dragulj. Zagreb 1996. st poslije Krista. g.POSLOVICE Ptahotepove su Pouke mudrosti (oko 2400. st.1 …………………………………………………………… Svaki je od navedenih stihova istovremeno i poslovica.-653. To je djelo najvećim dijelom satkano od poslovica: Usavrši svoj govor. Nevenka Košutić-Brozović. Al ne širi svog srca zbog onoga šta sve znadeš. – XIV.) u svomu djelu Pohvala gluposti koristio je i poslovice i krilatice. Aforizme i poslovice od najstarijih vremena koriste državnici.-1536. do VI. U Kur’anu (612. na tisuće je poslovica a samo u Salomonovoj zbirci izreka ima ih više od šest stotina. prije Krista) Alea iacta est (Kocka je bačena) i Etiam tu filii mi (Zar i ti sine moj). nalaze mnoge poslovice. Antička Grčka civilizacija posebnu pozornost poklanjala je poslovicama koje su sakupljane u zbornike Gnomologije. primjerice. koja je nastajala od XIII. Erazmo Rotterdamski (1467. također. Cezar (I. Čitanka iz stranih književnosti. 3. Od neznalice uči kano i od mudraca Umijeću nisu postavljene međe.

Tako je. 1536. Dubrovčanin Stjepan Beneša Benešić sakuplja poslovice. To se pojačalo u XVI. 1607. navodi 143 definicije poslovica.). Champion 1938. 2 Danica Škara. 1594. g. Dominko Zlatarić (Dubrovnik. Benedikt (Benko) Kotruljević (Kotruljić) (Dubrovnik. st. – Beč. i XVII. imamo dvojicu vrsnih paremiologa dvije do tri decenije prije najvećega europskoga paremiologa Rotterdamskog. 1652. 1508.) Ziga Ziglara. a Basgoz 1990. Hrvatske poslovice nalaze se inkorporirane u srednjovjekovnim pisanim dokumentima.) u svojim djelima koristi na stotine poslovica i paremiologizama. 1527. stoljeću razvija se znanost Paremiologija koja se na temelju brojnih paremiografija bavila izučavanjem poslovica. 1589. dakle. 1509. mnogo poslovica u bestseleru otisnutom u dva i pol milijuna primjeraka Pogled s vrha (2000. – ? 1569. 1576. ZIRAL. 1613. poslovice su sakupljali Bernard Đurđević i leksikograf i pisac Ivan Belostenec (Varaždin.).) prvi je sakupljač i zapisivač poslovica u Hrvatskoj. 1558. navodi 124 definicije poslovica. Marin Držić (Dubrovnik. a taj se trend nastavlja sve do naših dana. – Dubrovnik. 1501. Šiško Menčetić (Dubrovnik. U djelima Ivana Gundulića (Dubrovnik. st. Petar Zoranić (Zadar. oko 1400.) objavio je zbirku poslovica Priričnik aliti razliko mudrosti cvitje u kojoj hvali i objašnjava poslovice.) nalaze se mnoge poslovice. – Dubrovnik.). Pavao Ritter Vitezović (Senj. 1457. – Šibenik. jednog od najbogatijih ljudi današnjice. – Dubrovnik. 1461.).). – Dubrovnik. divi se poslovičnoj jasnoći i strukturi. pa bi se iz njih mogao sastaviti opsežan gnomologij. str. st. Mavro Veteranović (Dubrovnik. Poslovice su u svoja renesansna djela inkorporirali: Đore Držić (Dubrovnik. U XVIII. – Mleci. oko 1420.2 Proširila se i uporaba poslovica pa se njome koriste propagandisti.).). 1638.U XV. 1675. 1482. U Hrvatskoj. Potkraj XVI. 1508. motivatori. a nešto kasnije zapisivao ih je Juraj Šižgorić (Šibenik. političari. 526 . Mostar-Zagreb 1997. Početkom XVIII.). – Dubrovnik. 1997. Glas tradicije. stoljeću na cijelom europskom prostoru. državnici. 1567. Dinko Ranjina (Dubrovnik. 1713. g. U XVII. – Lepoglava. – Dubrovnik. primjerice. stoljeću se tiskaju poslovice u brojnim knjigama i publikacijama. -? oko 1468.

1785.). 1903. Značajnija djela hrvatskih poslovica u XIX. – Kraljeva Sutjeska. 1708. 1700. JAZU. – Zagreb.). – Jastrebarsko.) i drugih. – Zagreb. 1914.). 1783. – Zaostrog. 1728. Zagreb. Zagreb.).) Đuro Ferić Gvozdenica pored basni uvrštava i mnoge poslovice. – Kreševo. Narodne poslovice i zagonetke (…) (Senj.). – Mostar. 1760. 1879. 1703. 1868.) Ljudevita Vukotinovića (Zagreb.) Andrije Kačića Miošića (Brist kraj Makarske.).). Narodne poslovice (Dragoljub. 1893. 1881. Marijana Bogdanovića (Kreševo. Bone Benića (Ćatići kraj Kaknja. – Rim. Zapisivanjem i sakupljanjem poslovica bavio se i Tomo Mikloušić (Jastrebarsko. 1650. 1818. Poslovice sadrži i Cvit (1747. – Kraljeva Sutjeska. – Zagreb.) Filipa Grabovca (Podosoje kod Vrlike? 1697. 1918.). 1720. 1768. st. – Fojnica. 1750. Polihistor i leksikograf Ivan Aletin Natali (Dubrovnik. – 1791. – Zagreb.) u svoju Gramatiku ilirskoga jezika uvrstio je mnoge poslovice. – Mostar. Od značajnijih književnika u XIX. – Sarajevo. st.) u Bosanskom prijatelju objavio je 863 poslovice. 1767. Filipa Lastrića (Oćevija. 1935. 1749. 1845. – Dubrovnik. 1889. 1854. čija djela sadrže brojne narodne poslovice spomenimo Augusta Šenou (Zagreb. i Etički sadržaj narodnih poslovica (Rad. – Jajce. g. 1730. 1772. U djelu Pričice i prorečja slovenskije (1803. 1873. 1857. – 1865. Karizmatični Vrhbosanski nadbiskup dr. Ivan Franjo Jukić (Banja Luka. – Zadar. 1816. Zagreb.). 1864.). Nikole Lašvanina (Dolac kod Travnika. 1704.) i Ksavera Šandora Đalskog (Gredice kraj Zaboka. Ivan Matija Matijašević (1714. Poslovice: pučka mudrost. 1835.) u svom djelu Ženidba (Broćanska župa u Hercegovini) (1870. 1881. Velik je broj mudroslovica zapisao fra Petar Bakula (Batin kraj Posušja.) Franje Markovića (Križevci. Fra/don Franjo Miličević (Veliki Ograđenik kod Čitluka. – Gredice.) objavio je zbirku hrvatskih poslovica Proričja slovinska. 1837.) Ivana Radetića. 1843.) navodi poslovice. 1833. 1743. Mnoštvo je poslovica u kronikama i ljetopisima bosanskih franjevaca Stjepana Margitića Markovca (Jajce. 1670. – Santo Spirito kraj Venecije. 1838. Josip Stadler (Brod na Savi. – Beč.) u Danici je objavio 1873. 1670.) i Pismarica (1759.) Mijata Stojanovića (Babina Greda. ili 1698.Poslovice je sakupljao Đuro Matijašević (Dubrovnik.) u rukopisu je ostavio velik broj poslovica. jesu: Tumačenje narodnih frazah i poslovicah (Bosiljak.). 1813.). 1818. Francesco Maria Appendini (Torino. 527 .

). sentencije. Vatroslav Jagić (Varaždin. – Zagreb. bili su: Stjepan Ivšić (Orahovica. Iznimno je značajna zbirka poslovica Hrvatske narodne poslovice Vicka Skarpe (Šibenik. Klek. priričja.) bilježi poslovice. pririč.) i mnogi drugi. Poslovice se mogu klasificirati na više načina. Cijela je plejada književnika XX. gnomi. mudroslovice. 1865. – Zagreb. 1947. – Beograd. Zdenko Škreb (Zagreb. sakupljačima te znanstvenicima koji su se bavili poslovicama u prvoj polovici XX. objelodanjeno je 14.). Josip Kekez (Katuni kod Omiša. koji su u svoja djela utkali poslovice. 1981. 1962. 1995. Mogu se tematski klasificirati.). U drugoj polovici XX. Ivan Aralica (Promina kraj Knina. 1892. st. Poslovica je najminijaturnije književno djelo. 1985. poslovice-anegdote ili poslovice-pričice i pareologizme (frazeologizme. metafore). Novak Simić (Vareš. Karakter poslovica je utilitaristički i didaktički. Rijeci i Mostaru. događaje i pojave. Velik je broj zapisanih poslovica u seminarskim i diplomskim radovima studenata pedagoških fakulteta u Osijeku.). Filozofskoga fakulteta Sveučilišta u Zagrebu te Odjela za humanističke znanosti Sveučilišta u Splitu. 1930. – Zagreb. st. Nikola Buconjić (Neum. sentence. 1904. dijaloške poslovice ili poslovice-pitalice. Poslovicom se prenosi višestoljetno i višemilenijsko iskustvo koje jezgrovito tipizira osobe.926 poslovica u knjizi Kad ti kuća gori. Mirko Božić (Sinj. Godine 2007. a ti se ogrij Zbirka poslovica Bartula Matijace koju je priredio Stipe Botica.). 1884.). ali i po vremenu zapisivanja. – Beč. 1923. – Sarajevo. 1981. Josip Kekez ih tipski razvrstava na: izreke. 528 . 1838. poredbe. – Zagreb. 1909. 1975.). 1937. 1906. Ivan Kasumović (Mezinovac kraj Perušića. 1893.). izreke.). U hrvatskoj povijesti književnosti poslovice su nazivane: proričja. 1872. – Novi Vinodolski.Među najznačajnijim zapisivačima. 1919. – Zagreb. – Zagreb. Ante Šimčik. Među značajnijima su: Ivo Andrić (Dolac kraj Travnika. priričak. Miroslav Krleža (Zagreb.) u djelu Život i običaji Hrvata katoličke vjere u Bosni i Hercegovini (1908. 2003.). st. Poslovice imaju općenacionalni karakter. Česta je abecedna klasifikacija. velik doprinos paremiologiji dali su Nikola Bonifačić Rožin. Najčešće se svrstavaju po značenju. 1945.

3. Ako mi ne možeš pomoći. Ako nemaš ljekara. Ako znaš šta ti je bilo. Ako ne moreš učinit dobro. nemoj mi odmagati. i to njezinin manjin dilon. ne tujin. Ako putuješ sa čovikon pa te ponudi raskriženon jabukon. biži od njega! Nije pošten čovik. 4. odmor i umjeren način života. neka ti ljekar bude ovo troje: vedra duša. nemoj ni zlo. 2.Murterska kala PRIMJERI 1. 6. 5. 529 . ne znaš šta će ti biti. Bavi se svojim poslom.

a slaje. 10. 9. Braća se dile kad se ombari isprazne. Bolje da te zmija ujide nego marčano sunce ugrije. Dobro se ne pozna dok se ne izgubi. 18. 28. 29. Dobro dilo samo falu daje. Ča iman. nego dobra maćeha. I dva loša svladaše Miloša. 8. Boje dobrome služit vengo zlome zapovidit. Davat je božanski. tu ne večera. I najmudriji da proda sve što ima. 33. Kad bi svaken vitru jidra otvara ko zna di bi doša. il dovrši. 19. tu nema sreće. Il ne pokušavaj. 530 . a bez zore ne može. 12. daleko od srca. 30. 25. ne može da kupi sve što nema. 23. a kukavica tisuću. Boje gruba zakrpa vengo lipa buža. Bez pivca svane. Gdje laž ruča. a primat je juski. 11. 15. 17. Kad se nauči maška sviću lizat. 32. 26. Kada je netko sposoban onda bi i buhu potkovao. dolikuje ti da se nadaš. 21. Daleko od očiju. Dok živiš. Boje manje. s tim i klimam. ili mašku ubit. Bolje slaba mater. Izreke su ukras govora. Čovik je čoviku vuk. Kada bi se beside kupovale manje bi se trošile. 16. 14. ili sviću razbit. Di razum vlada. 27. 22. 24. Bolje je svašta jist vengo svašta govorit. puno tega se svlada. Hrabar čovjek umire jedanput. 13.7. 31. 20. Gdje brat brata ne voli.

pitaj da će ti se. 51. 44. Ko sije vitar. 56. Kako si zaja. Ko pjeva.34. 50. 60. stigne daleko. Ko vozi polako. 42. Koga je zmija ujela i gušterice se boji. Pokazuju jedno vrijeme. 57. Ljudi se gusto siju. 40. Ko priši vrat lomi. zlo ne misli. 47. radi ka da ćeš sto godin živit. 41. Ko dvaput slaže. Kad mačke nema. 36. Knjiga je čovjekov najbolji prijatel. vatre se ne ogrije. treći put mu se ne vjeruje. 55. na obraz mu pada. 54. ni čovjek nije. 38. Ko u drugoga radi. 43. Ko ljude ne sluša. 48. 35. 45. Ko se dima ne nadimi. Ko puno govori. ti tabači. Ko je jači. 49. žanje oluju. Ko prati tuđi posao. u drugega i gleda. tako će ti se i vratit. Ko na vitar pjuje. a otkucavaju drugo. Mnogi ljudi su kao satovi. Ko liti laduje zimi gladuje. Kucaj. 39. otvorit će ti se. malo ga se čuje. ritko niču. najslađe se smije. Moli Boga ka da ćeš sutra umrit. 531 . Lako je za tuđin nosilin plakat. 46. 37. 52. miševi kolo vode. svoj zaboravlja. Ko se posljednji smije . 53. 59. Ko radi ne boji se gladi. Ko mnogo zbori. 58. Ko drugome jamu kopa sam u nju upada . Ko se sam čuva i Bog ga čuva. il mnogo zna ili mnogo laže.

vengo ča izlazi. Pametni ljudi uče na tuđim greškama. Ni u raju ne valja bit sam. 73. Ne laje zbog sela. Našla tikva čepinu. ako nis bit ćeš. 83. Pravde nije bilo. ako hoćeš da si poštovan. Svak sa svojon vrićom u mline. 66. Od samoće ništa gore nema. Nije kuća tisna. Na ljutu ranu. novac more vrtit. Oteto. 84. 81. ako čeljad nije bisna. Ni pet prstiju na ruci nisu isti. 68. Pomozi sam sebi pa će ti i Bog pomoć. 71. 69. takov si. Nije blago ni srebro ni zlato. Sit gladnu ne viruje. ljutu travu. 532 . Oči su ogledalo duše. 88. Poštuj. 63. Riba ribi ni virovala dok na vruće gradele nije stala. 72. Nikomu pluta potonu. Rđa se zlata ne hvata. Ovca koja bleji. 76. prokleto. 70. Nije siromah ko malo ima. 77. Po jutru se dan poznaje. 67.61. 74. nikomu olova plivaju. nego zbog sebe. 87. već ko kazuje. već ko mnogo želi. Opareni i na ladno puše. 82. 85. već je blago što je srcu drago. 64. S kin si. nit će je biti. 86. 75. budale na vlastitim. 78. Neka momak prvo napravi štalicu pa onda traži kravicu. 79. Nije važno šta se kazuje. 80. Ona ča botija ne more vrtit. zalogaj gubi. Nije grij ča u justa ulazi. 65. 62.

99.. Šta Bog da. Tko je dužan. Vrati koke ča si pozobala. Tko će poplesti uzica za povezati svijetu gubica. Slogom rastu male stvari. 101. 103. Svako je kovač svoje sreće.. i 2008. Živina se veže na roge. Utopjenik se i za slamku vata. Voda sve opere. i na Božić je tužan. 96.) Zaklela se zemlja raju da se sve tajne doznaju. (Vrati roditeljima ono što su ti dali. 100. što izgubiš. Sve se može kad se hoće.89. 90. Svaka vala ima svoga vitra i kuća svoga dima. Umiljato janje dvije sise sisa. a čovik za rič. Vesela mladost najveća je radost. Tko kasno ustaje. a jedanput ne učini . Više vridi znat nego jemat. 97. 92. neslogom se i najveće raspadaju. Učini čovjeku sto puta dobro. 109. Što imaš. 106. 107. Vjeran sluga tuđoj kesi gospodar. 111. 104. 105. Svako dilo dođe na vidilo. 93. to vaja primit. 95. godine ponajviše u Dalmaciji. U laži su kratke noge. Velike misli dolazidu o srca. ma ne more šporki jezik. 110. 3 3 Sve su navedene poslovice zapisane 2007. Sve je zaboravljeno. Teško onom po kome se svit uči. ne traži. 98. 102. 94. 108. ne kaži. 91. 533 . obrok mu nestaje.

Negdašnji svakodnevni težački život 534 .

zagonetke i govornički oblici (priredio Josip Kekez). 13. Poslovice i njima srodni oblici. Stipe. Zagreb 1990. 3. Nikola. Bosanski prijatelj (urednik I.. 10. 535 . Josip. Škara. Hrvatska književnost Bosne i Hercegovine u 100 knjiga. drama i mikrostrukture. Hrvatske narodne poslovice. Skarpa. sv. Zig. Povijest i historija usmene narodne književnosti. Josip. 1995. Kekez. 2. Hrvatska usmeno književna čitanka. Ziglar. Jukić) sv. 4. Novi Sad 1990. (IV. Zagreb 1986. zbirka poslovica Bartula Matijace. Šibenik 1909. IV. Botica. Josip. Zagreb 1996. Narodne drame. Brozović. Stamać Uvod u književnost.LITERATURA 1. priredio Stipe Botica. 9. (2. Vicko. u: Z. MH. 8. Matica hrvatska i HKD Napredak. Kekez. 12. 1861.. Usmena književnost. Pogled s vrha (s engleskoga prevela Vesna Orsag). izdanje). Latinski citati. F. P. 5. Danica. Zagreb 2000 6. SHK. Zagreb 1984. Ćubelić. Zagreb 1963. a ti se ogrij. Mostar-Zagreb 1997. izdanje) Kekez. 15. Vilhar. Poslovice. Osijek 1990. Škreb-A. 5. Glas tradicije. III. Tvrtko. Nevenka. 11. Zagreb. priredio Marko Dragić. Sarajevo 2005. Čitanka iz stranih književnosti 1. 7. Zagreb 1870. Zagreb. knj. Zagreb 1996. Kad ti kuća gori. Zagreb 2007. poslovice i zagonetke. Košutić. I. Bonifačić Rožin. Hrvatska usmena književnost Bosne i Hercegovine: proza. Albin. 14. P. Svaki je kamen da se kuća gradi.

1572. Zagonetke se mogu različito klasificirati. predmetima. zagonetke-pitalice i računske zagonetke. Zagonetkama se provjeravala intelektualna zrelost mladeži. Antun Barac (Kamenjak kraj Crikvenice. životinjama. 536 . zagonetke i govornički oblici (1996. Međutim. Ivan Franjo Jukić je u Bosanskom prijatelju objavio 329 zagonetaka.) svoje djelo Zganke za vrime skratiti napisao je na temelju narodnih zagonetaka. – Budim.) Josip Kekez objavio je 442 zagonetke. J. svećenik i pisac Emerik Pavić (Budim. Rijetke se otisnute knjige narodnih zagonetaka. trgovci. Zagonetke su. – Zagreb. zagonetljaja) i odgovora (odgonetke. služile za zabavu i razonodu u raznim prigodama: na sijelima. događajima.) Prvi hrvatski značajniji folklorist Petar Hektorović (Hvar. objavio Zbirku zagonetaka. osobama i sl. 1955. zagonetali su i odgonetali pastiri. đaci. 1716. 1487. st.) u svomu Kalendaru tiska zagonetke. Poetski svijet zagonetaka je raznovrstan i obuhvaća velik broj motiva i tema. odgonetljaja). 1894. Najčešća je dijakronijska klasifikacija.ZAGONETKE Zagonetke su prisutne u usmenoj komunikaciji od najstarijih civilizacija do naših dana. 1996: 174. studenti itd. 1780. Korijeni hrvatskih zagonetaka nalaze se u srednjovjekovnom dramskom tekstu s otoka Krka Kolo od Buzović. putnici. 1671. za vrijeme predaha kod težačkih poslova. taj usmenoknjiževni fenomen nije dostatno istražen. U knjizi Poslovice. U XVIII. (Kekez.) navodi zagonetke ribara Paskoja i Zeta. Pisac. Marijan Vuković je u Zagrebu 1890. plemić i poliglota Fran Krsto Frankopan (1643? – Bečko Novo Mjesto. Zagonetke se kazuju u prozi i stihovima.) u Ribanju i ribarskom prigovaranju (1568.) u književno znanstvenu problematiku ulazio je preko zagonetaka.. također. Josip Kekez ih razvrstava na: zagonetke. Zagonetke su binarna mikrostrukturna književna djela kojima se metaforično zagoneta o pojavama. – Stari Grad na Hvaru. Pokatkad se abecedno razvrstavaju. Sastoje se od pitalice (zagonetke.

Kako je to moguće? 7. 13. Jedan lije. Ko iđe na glavi ? 11. Nasred polja zlatna kuća. 3. ubiju tri zeca. 6. 5. sinci gvozdeni. svu noć cara varalo. a četiri zaklopčića. Crno. drugi pije. Svakoga vide.treći raste veselije. maleno. podile ih i svakoga zapadne po jedan zec. U njoj sjedi mali kneže. Dvije vile povazdan vire. Crno sjeme. Dva oca. majka ne more. 10. 2. 537 . dva sina i did pođu u lov. 8. Dvi grede usporedo stale. Dva lončića. Bijelo polje. jedna drugu ne vidi. Mudar onaj tko ga sije. a okrugla kao buća. ispod njega vatra nije 14. 9. Na polju lonac vrije. a sebe ne vide. Ko najprvi uđe u crkvu? 12.PRIMJERI ZAGONETLJAJI 1. 4. Dugo polje nemjereno. Po njoj rastu oštre drače. jedan drugog ne mogu da stignu. Po njem blago nebrojeno. Sinci govore. Četiri brata putem trče. Majka kamena.

Na srid polja lonac vrije. (Kotači) 4. Iz svake jele dvanaest ogranaka. i 2008.) 9. (Kiša. 18. jezik ) 19. 17. ( Čava ) 11. (Mravinjak) 16. (Komarac. (Oči. Tukotići tuku. tjedan i dani) 20. (Mravinjak) 14. . kuća mu se kreće. stablo) 10. (Oči) 8. (Zvonik i zvona) 13. (Ključ) 12. 538 . iz svake grančice po sedam listića. Raste jela nasred sela. (Riba) 4 Sve su zagonetke zapisane 2007. godine u Dalmaciji. Puna bačva dvoga vina. mjesec. trojica su. ruke. 20. ( Zubi. zemlja. (Oči i kapci) 6. a sa paša priko sebe baca. (Ježeva kućica) 15. ( Jaje ) 18. iz svakog ogranka četiri grančice. a bez ruku grabi? 4 ODGONETLJAJI: 1. 16.) 7. Priđe ovca priko doca i prinese trista i tri koca. vukotići vuku.Kad se kneže šeće. (Jež) 17. (Lako. (Pisac. Što bez nogu bježi.) 3. ne zna joj se čepa ni tapuna. 19.) 2. 15. a pod njim vatra nije. (Godina. (Zvijezde) 5.

8. poslovice i zagonetke. 6. Tvrtko. priredio Marko Dragić. Nikola. 7. Ćubelić.. Zagreb 1963. Zbirka zagonetaka. zagonetke i govornički oblici (priredio Josip Kekez) SHK. Hrvatska usmenoknjiževna čitanka. Josip. 5. Kekez. Narodne drame. Zagreb 1995. Usmena književnost. 3. Zagreb 1996. Hrvatska književnost Bosne i Hercegovine u 100 knjiga. u: Zdenko Škreb-Ante Stamać Uvod u književnost. Stipe. Matica hrvatska i HKD Napredak. 1870. Poslovice. MH. Hrvatska usmena književnost Bosne i Hercegovine: proza. Botica. 539 . Vuković. drama i mikrostrukture. Povijest i historija usmene narodne književnosti. Sarajevo 2005. 5. Bonifačić Rožin. Marijan. Bosanski prijatelj (urednik Ivan Franjo Jukić). Zagreb 1861. Zagreb 1990. Zagreb 1890.LITERATURA 1. 2. Zagreb 1986. knj. 4.

vrlo badava jevtino. stremen. oprostiti alaliti alat (halat) crveni konj tur. ostava haje od hajati = aje mariti stoka. crvenilo voditi ljubavni razgovor. ajvan (hajvan) turc. dvopek baškotine beaz anterija crna haljina tur. dužinu (između 65 i 75 cm) mjehurići na koži. araba tur. beštija čaše za žesticu bićerine sukneno pokrivalo u biljac lok. ajd’ klijet. braše. obavijest hajde aj’. ajat pojata. kola. kukac baja bakračlije tur. izba. belenzuk tur. povelja berat tur. muslimana prije molitve aber (haber) vijest. blago sumrak akšam tur. u Rami i danas babo nevjeste svekra zovu babom besplatno. griva. posjet porodilji s ponudama otac. konj araps. soba. dio odjeće 1. Ijubovati kućno dvorište ograđeno zidom aspa ašikovati avlija babine B veselje o porođaju. silos zapovjednik. krevetu kristalan biljur tur. kozje dlake ormar armerun lakat. aleluja aleluj hambar: drveno ambar spremište za zrnastu hranu. pasmine arar (harar) vreća od kostrijeti. 540 . mangup baraba barzo brzo. mjera za aršin tur. 2. narukvica diploma. rumenilo. glas. uzengija (prvotno od bakra) skitnica. obična zaprež. amir komandant. od berijaše brati kolijevka bešika životinja.RJEČNIK A ritualno umivanje abdest (avdest) per. starješina anđeo angel anterija tur. uzaludno buba. životinja. alaj-barjak zastava jednog odreda tur. imperf.

čirak tur. imperf. brojiti nešto dva po dva svijećnjak. srebrne. aor. otac osobito mlad ćage tur. čiselce čivija čivijajte čobanica čobanin čoha tur. neprohodan put siromah bogec bolje boje komad bokun bolesnik bonik dar koji se sastoji boščaluk od više odjevnih predmeta zamotanih u jedan komad platna boca boti(l)ja demižon. čejad čelebija čelenka tur. od glagola buditi tal. momak čislo. čovik črnit čude čudesnica uhvatilo svat koji zbija šalu u svatovima što je (ča + je). riječ koja začuđuje Ć papir. čuti čudna riječ. mladić plemenita roda nakit u obliku perjanice. od brat brtac budijaše buđaše. izrađena u Bresci svetkovina. če čehra tur. velika botiljun boca talijanska puška breša tal. papir. izgled lica ljudi gospodin. ču. dem. ćale ćelebija 541 . posudica busja birtija bogatun bogaza tur. od gl. veselje brgulja bršljan bršćan bratac. lice. sluga. tjesnac.pivnica. rjeđe zlatne gorka i otrovna trava čegrtaljka dvoje. tuča cijelo smilje pravi čovjek crvene pas cvjetala Č što šator čapalo čauš tur. par. gospodičić. krunica drveni ili željezni klin čivijati = zakovati čavlima pastirica pastir čvrsto valjano sukno i odjeća od njega čovjek crniti čuh. cesarica cika cilo cmilje covik provi crljene cucak cvatijala ča čador C carica krupa. pismo ćaća. čemerika čevrtaljka čifta tur. gostionica bogataš. pamučno bumbužina (bumbažina) platno kutija.

vrsta daniškinja (danickinja) revolvera drva darva kiša dažd kiša dažj djevojka deklica radnica delarica devlet (delvet) sultanova vlada. džudija Đ đadri (njavli) đavli lok. aor. hajde đel (tur. dorat doša dovnju drivce drobna drugega dubrava durati tur. svečana blagdanska đeisija tur. gospodin. mudar D obećao brak da viru dajko. doći dokle starinska muška i ženska gornja haljina donde donesu konj crvenkastosmeđe dlake došao donju splav. daidža ujak. blagostanje nevolja dežgracija gdje di teška svilena diba tkanina.(čelebija) tur. 542 .) lađa. poklon. vezirsko vijeće. zadovoljstvo. odjeća dođi. ne prestajati DŽ ono što je besplatno dano. izvezena granama i cvjetovima djecu dicu djevojka dikla gdje ono. od gl. dite vrsta sofe bez divan tur. gospodičić kćer. sultan. naslona tintarnica. ćer ćorda sablja čovjek kojem ne ćosa tur. tintom i kalemom (perom od trstike) djevojka divojka dobromu dobremu dočekoli doje doklen dolama donle doperaju doro. materin brat vrsta puške. brod đemija tur. pogrdan naziv koji se ne odnosi na sve Židove već samo na mučitelje Isusa Krista džaba dželat tur. sreća. izvršitelj smrtne kazne židov. raste brada. tur. lukavac. car. kutija s divit tur. dočekali dođe. gdjeno dino dijete. trajati. brod sitna drugoga šumica trpjeti. uzaludno krvnik.

planine ide grob groblje grijeh grijehe gromovi špilja. fišek tur. junak biser đinđur bjelkast konj. hamber tur. stremen engija. haspa (hasaba) tur. vijest. fesić festung fešta finaci fistančić (fistan) tur. obavijest glavni dio konjske opreme za prezanje kola povorka razbojnik. hrid grožđe kameno ograđeno dvorište straža. sposoban. haran grč. razgovarati uzengija. zločinac. kula praznik. bjelaš đuvegija tur. skladan E eer (tur. haznadar tur. čestit. đuzel tur.đerdan ogrlica. ehel) vrijedan. valjan vlasništvo rodbin a blagajnik. 543 . metak izmišljotina. svetkovina žandari vrsta suknje s naboranim donjim dijelom patrona. laž haber tur. prijevara. živahan đidija mladić. dežurstvo na brodu H glas. kradljivac zahvalan. hitra strojna puška. đogin bijelac. ženski nakit koji se nosi o vratu okvir u koji se đerđef tur. pošten. dobit vrijeme hvala hvaljen obitelj hvatite turska stožasta kapa tvrđava. blagdan. rizničar fajda fakat fala faljen fameja fatite fes. naboj. zaručnik. pećina. fol F korist. hasi (has) tur. mladoženja krasan. ham mađ. dostojan eglenisati tur. napinje platno za vezenje obješenjak. grij grije gromi grota grozje gumno gvardija dimnjak G puhaći instrument vješala poskočita. fumora gajde galge geletna gever-mašina gled godišć gojčica gorove gre greb greblje gri’. haramija tur. utvrda. lijep. strojnica pogled godina priča gore.

jazmak tur. na brodu na koji se pripinju jedra sjeme slično ječmu jarik ili grahu jauklija tur. jarak. draga. kanal ječerma tur. dobit tur. muštra njem. izodije izvarće izvid izviniše izvuko ‘iža I polovica vremena između podneva i zalaska sunca jedra idem imam druga muževljeva žena. vojnička vježba izobilja odjene (Da nas sunce izodije) prevrće iznad izviniti = plesti u vijenac izvukao kuća. preklopan prsluk jemenija tur. odabranica. voljena djevojka. dođite već holte nahranit hronit hvajda (fajda) korist. zaručnica jazia (jazija) pismo. duguljast rubac. dio muške odjeće.liječnik hećim tur. ićindija idra iđem iman injačica. od otac japica prijatelj. etiketa jagaz (jagrz) bijel konj s riđastim pjegama tur. papuča jer jerbo jede ji ljuti jidi jedra jidra njih jih otac jočko jaka joka opet jopet 544 . tuđinac izložen oglas. rukopis tur. vrsta marame. jednom uglu izvezen zlatom dem. inočica irudica isan ispovid ispovidivat ispriči (se) istor iti izi izmaćano izmuštran njem. rov. = ljudsko biće ispovijed ispovijedati ispričiti se = suprotstaviti se u tom htio pojede isprljano izvježban. drug jaran prijateljica. izobila lok. na jagluk tur. dom jabandžija tur. jafta tur. suparnica demonsko biće koje predvodi olujno nevrijeme insan. jaranica drugarica visok stup osobito jarbur lat. J stranac. turc.

vrsta cvijeća katmer stolica katrida čalma. križić križak križevi križi drvena košara krto strašno kruto kuda kudan kujundžija tur. narodn. vojnik. konjanik katan (katana) mađ. prijatelj kardoš karščansku krščansku kašun kutija. turban kauk tur. uzda postolar kaligar nož kojim se kalemi kalmteš zarezuju vojnička kapa s kalpak obodom od krzna zvonik crkve. pliš. od križ. bakandže. govoru: skupocjena tkanina lavor kadin remen. pehar konder kontentamo zadovoljimo kopao kopa kruna koruna krijeposna kripna dem. tko taj rad obavlja kundure tur. sanduk ubojstvo katal tur. obijest vrst novčića karantan drug. kampanel uljanica.K kabil (kabul) prihvaćanje. pristanak baršun. sablje. paluba coperta) ko no komina laćati ladam lagovati lantina tal. lapat lavuro lefkotica leri likarija lina linac L hvatati vladam lagati tanka duga palica o koju je privezano jedro njiva. tvrdoglavost. cokule. spremnica. zlatar višekatna kamena kula kuća besplatan rad bez kuluk izravne koristi. uljana kandilj svijeća pjevali kantali kapala kapijala kapaše kapijaše kapric hir. svirači lijek lijena lijenac 545 . pojas od kajas tur. oranica radi ljepotica pjevači. tur. teške cipele ili čizme kuverta (tal. koji ki sobica. u kadifa tur. kiljer ostava kim kin ključeve ključe tko ko kao što je ko je kao ono prostorija u kojoj se jede i kuha komšija susjed krčag.

polje. mirušalo mišina sjedalica kod orijentalaca čipka miris mirisala. čaša svibanj maž mehana tur. nagrada donosiocu dobre vijesti seljak muž nabaška tur. limena zdjelica. dvoboj među meju kamena međa meja vlaga. mejdan (megdan)tur. ljubičast mur. mirisalo makarune mal tur. nana. mirta. pomor. blaže: dragoviću moj! morem. majka. tinta. mastilo. može kuga. počivaljka i posuda izrađena od osušene jareće kože mladih mlodin mnogo mlogo podrum mogaza ljubičast. odmetnik. psovka: more! glupane!. sećija. merletto) miruha mirušala. vrč. plećka pečenoga mantalica janjeta stoka marva mačka maška maštraf tur. lumbrela luško ljudi stori ljutika varalica momak. dragi skitati se ljestve starinski top kišobran velolučko LJ ljudi stari vrsta kapule M makaroni stoka. mušterija kupac muštuluk tur. gostionica meit (mejit) mrtvac. epidemija mra(m)orati mrmljati. prepili baba. imetak. trg. bojno polje. mamuz (mamuza) tur. badava mukte tur. tamnomodar uzvik. izdajica murtela (tal. trulež memla (mema) tur slatkiš od bajama i mendulat šećera naušnice menđuše minderluk tur. mor tur. blago ostruga mirlica (tal. ogovarati mriže mreže besplatno. mrča mortella) onaj koji nešto želi. najlipje nakrkali lok. raskrižje. 2. more mogu. stara žena 546 . 1.liska lola lolati se lotra lumbarda tal. divan. mor murećef tur. pokojnik tur. nena N posebno najljepše prejeli. krčma. posuda. morija tal. crnilo murtatin tur.

ljulja nisi naopako trudna našli pogledaj. otiđi otiji skinem (skinuti san otkinem s očiju) rastavim se. od nedjeljak. idu ovdje hodio odoh od sada odstupite odatle oduvijek odakle okle. priđi učila. otišla hoću hode. od nedjelja snaha nevjesta nevolji nije nicaše nekakvu njiše. okrće okretati okruniše okrunitaše ondale odanle. pastuh parip fritule paršurati povijesmo. nedjelja dem. odande. odatle oproštenje oprošćenje orahu orihu oraha orija ormar ormarun odsijeku osiču ostao. otkučim se odijelim se to oto odatle otolen otpočine otpočima otprete odvede P drug. pleteni dio vunene obuće koji se obuvao na čarape. general fitilj pavej pekšiš (peškiš) napojnica pajdaš pancir tal. oklen okrćaše. odstupite se odtolen oduvik naprijed pogoditi se vok. prijatelj oklop za zaštitu vojnikova tijela parec (parek) par. bračni drug pargal (franc) vrsta gustoga pamučnoga platna konj. poučavala. osto otale. 547 .naprid nasuliti nediljče nediljice nevista nevista nevoji ni nicijaše nikù ninuće nis nopoko noseća nošli nuder! nukovala njiju obadaš obadila obida obiljela (krv) obisi obojci očla oću ode ode odio odo odslen lok. svitak pasam konca visoki paša dostojanstvenik u Turskoj Carevini. otlen odatle oltare otare lok. savjetovala njih O otkrivaš otkrila ručka oblila objesi.

peljamo pendžer pensat penjur perčin tur.tur. pušćat rada 548 pripovjedi povređuje (rane) krštena voda probuditi se budem. nekršćanka poginula staja pođe pođi pjevaju pripomoć uhvatiše. provislo pud puli-duvak. pulija tur. vrsta kravate na staroj narodnoj nošnji potamnjelo potrebno pogasiše reci. kika. protrese se provi providur tal. prihvatiše uze (Gospe sina popadoše) rođenje otiđe cipele cipele posvećenje. svadbena koprena nevjeste oružje pustiti R biti rad = htjeti . prebivam pred prihvataše nije se ništa našlo prehranili preko prema prije dogoditi se počine prijestup. turban. posvetilište pokrivač omot. pusat tur. duvak tur. pijate pinjur plotili poberkaju pobro lok. povriđa pravica voda prenuti se pribudem prida prifaćaše prigodi prihronili priko prima prin pripetiti pripočima pristupanje privarni privežedu procesjunum proje propenso prostrige lok. ukrasni predmet od kovine koji se prišiva na odjeću. platili poberu prijatelj opaka žena. kaži. potavnilo potriba potrnuše povij prevrtljivac vodimo prozor mislit vilica pletenica. dio kose tanjure vilica (pribor za jelo). grijeh prevrnuo privežu procesijom prođe promislio prosjek kroz bespuće potrese