MARKO DRAGIĆ

POETIKA I POVIJEST HRVATSKE USMENE KNJIŽEVNOSTI
(FAKULTETSKI UDŽBENIK)

AKADEMSKA GODINA 2007/08.

Izdavač: Filozofski fakultet, Sveučilišta u Splitu Sinjska 2, 21.000 Split, Republika Hrvatska Tel. 021 384 144, www.ffst.hr Predsjednik Povjerenstva za izdavačku djelatnost: Doc. dr. sc. Ivan J. Bošković Odgovorni urednik: prof. dr. Josip Milat Recenzenti: Prof. dr. sc. Stipe Botica Doc. dr. sc. Ivan Bošković Prof. dr. sc. Boris Škvorc Grafička obrada: Josip Dragić, dipl. iur., Jozo Kraljević, prof. Lektori: Jozo Kraljević, prof., Helena Dragić, prof. Datum postavljanja na mrežu: Podatak o izdanju: 1. izdanje Dostupno u računalnom katalogu Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu pod brojem:

ISBN-13: 978-953-7395-16-2

2

KAZALO
UVOD .............................................................................................................................. 11 I. LIRSKA POEZIJA..................................................................................................... 14 1. VRSTE USMENIH LIRSKIH PJESAMA.............................................................. 15 SVJETSKA USMENA LIRSKA POEZIJA................................................................ 16 HRVATSKA USMENA LIRSKA POEZIJA U KONTEKSTU TRADICIJSKE KULTURE ...................................................................................................................... 18 ZBORNICI (RUKOPISNE ZBIRKE)..................................................................... 23 1. MITSKE PJESME................................................................................................. 24 2. OBREDNE PJESME............................................................................................. 26 KOLEDSKE (KOLEDARSKE) PJESME .......................................................... 27 JURJEVSKI OBREDI I PJESME ..................................................................... 33 LADARSKI OPHODI I PJESME ...................................................................... 37 KRALJIČKI OPHODI I PJESME ..................................................................... 44 DODOLSKI OPHODI ......................................................................................... 51 IVANJSKI OBREDI I PJESME ........................................................................ 56 3. POSLENIČKE PJESME ...................................................................................... 62 4. POVIJESNE PJESME .......................................................................................... 72 5. LJUBAVNE PJESME ........................................................................................... 79 NARICALJKE (TUŽBALICE, TUŽALJKE)..................................................... 99 RODOLJUBNE PJESME................................................................................. 102 6. ROMANCE .......................................................................................................... 103 7. BALADE............................................................................................................... 108 7.ŠALJIVE PJESME............................................................................................... 126 9. BEĆARAC, GANGA........................................................................................... 127 VJERSKA USMENA LIRIKA................................................................................... 128 1. ADVENTSKI I BOŽIĆNI OBIČAJI I PJESME.............................................. 129 BADNJAK .......................................................................................................... 138 BOŽIĆ................................................................................................................. 142 NOVA GODINA, MLADO LITO, POČELO ................................................... 147 SVETA TRI KRALJA ........................................................................................ 148 2. KORIZMENE I USKRSNE................................................................................ 151 POKLADNA NEDJELJA.................................................................................. 152 ČISTA SRIJEDA ............................................................................................... 153 KORIZMA .......................................................................................................... 153 SVETI GRGUR ČUDOTVORAC (GRGUREVO, 12. ožujka)....................... 154

3

SVETI JOSIP ..................................................................................................... 155 KRIŽIĆANJE..................................................................................................... 156 CVJETNICA ...................................................................................................... 157 VELIKI ČETVRTAK ......................................................................................... 159 VELIKI PETAK ................................................................................................. 162 VELIKA (BIJELA) SUBOTA ........................................................................... 169 USKRS (VAZAM) .............................................................................................. 173 UZAŠAŠĆE (SPASOVDAN)............................................................................. 175 DUHOVI............................................................................................................. 176 3. MOLITVENE USMENE LIRSKE PJESME ................................................... 177 4. PRENJA (NADMETANJA) ............................................................................... 179 5. VERSIFICIRANE LEGENDE........................................................................... 182 6. ROMARSKE PJESME ....................................................................................... 194 IZVORI I LITERATURA........................................................................................... 196 II. EPSKA POEZIJA ................................................................................................... 204 SVJETSKA USMENA EPSKA POEZIJA................................................................ 205 HRVATSKE USMENE EPSKE PJESME U POVIJESNOM KONTEKSTU ..... 209 MARKO KRALJEVIĆ................................................................................. 213 JURAJ KASTRIOTIĆ (SKENDERBEG, IVANBEG)................................. 213 BUGARŠĆICE......................................................................................................... 234 TAMNOVANJE VOJEVODE SIBINJANIN JANKA .................................... 235 MAJKA MARGARITA ...................................................................................... 235 PREVOĐENJE USMENE POEZIJE NA STRANE JEZIKE ........................... 242 IZVORI I LITERATURA........................................................................................... 244 III. PRIČE (PRIPOVIJETKE)................................................................................... 248 NAZIVLJE.................................................................................................................... 249 SVJETSKE USMENE PRIČE.................................................................................... 249 HRVATSKE USMENE PRIČE.................................................................................. 253 MOTIVSKI SVIJET HRVATSKIH USMENIH PRIČA....................................... 258 1. BAJKA .................................................................................................................. 259 2. BASNA .................................................................................................................. 270 3. PREDAJA............................................................................................................. 272 POVIJESNE PREDAJE U POVIJESNOM KONTEKSTU ............................... 274 DREVNI GRCI ........................................................................................... 274 ILIRSKO I RIMSKO DOBA ....................................................................... 275 Gaj Aurelije Valerije Dioklecijan .................................................. 287 SVETI VLAHO (BLAŽ), ZAŠTITNIK DUBROVNIKA.................................... 293 PRENOŠENJE MOĆI SVETOGA DUJMA................................................... 293 STAROHRVATSKO DOBA ..................................................................... 298 Kraljica Buga ................................................................................... 298 Kraljica Tuga ................................................................................... 299

4

EPOHA OD UJEDNINJENJA HRVATSKE DO KRAJA VLADAVINE NARODNIH VLADARA (925.-1463.).............................................................. 300 SVETI DONAT ........................................................................................................ 301 KRALJ TOMISLAV .................................................................................... 301 SVETI IVAN TROGIRSKI .......................................................................... 303 DMITAR ZVONIMIR ................................................................................. 303 VLADIMIR.................................................................................................. 305 KRIVOVJERSTVO ..................................................................................... 307 MISIONARI ................................................................................................ 310 SVETI NIKOLA TAVELIĆ ......................................................................... 311 MLETAČKA OKUPACIJA HRVATSKE ................................................ 313 SREDNJOVJEKOVNI BOSANSKO-HUMSKI VLADARI................... 314 Kulin ban .......................................................................................... 314 Prijezda I., ban bosanski................................................................. 315 Stipan Tvrtko, kralj Bosne, Srbije i Zapadnih zemalja.............. 316 Dabišino proročanstvo .................................................................... 317 Hrvoje Vukčić Hrvatinić, vojvoda splitski i ban hrvatski i dalmatinski ....................................................................................... 318 HERCEG STIPAN VUKČIĆ KOSAČA...................................................... 320 Stećci, srednjovjekovni nadgrobni spomenici .............................. 321 OSMANSKA OKUPACIJA ...................................................................... 322

Radakova izdaja Bobovca ........................................323 Potjera za bosanskim kraljem ..................................324 Predaja kralja Stipana Tomaševića .........................324 Smaknuće kralja Stipana Tomaševića......................325 Pad Bosne.................................................................327
POSLJEDNJA BOSANSKA KRALJICA, KATARINA KOSAČA ........ 329 BORBE PROTIV OSMANSKE, MLETAČKE I UGARSKE OKUPACIJE.............................................................................................. 334 Legendarna obrana Đurđevca ....................................................... 339 Vođa Seljačke bune, Matija Gubec ............................................... 343 Petrica Kerempuh............................................................................ 345 Ivo Senjanin...................................................................................... 345 HAJDUCI I USKOCI................................................................................ 348 Mijat (Mihat, Mijovil) Tomić ......................................................... 351 Knezovi i vitezovi Vučkovići........................................................... 357 Obrana Splita ................................................................................... 358 Mila Gojsalić .................................................................................... 358 Stojan Janković ................................................................................ 361 EPOHA OSMANSKE VLADAVINE ............................................................... 363 PRAVO PRVE BRAČNE NOĆI I DRUGI TURSKI ZULUMI .................. 377 PORAZ OSMANSKE VOJSKE POD BEČOM 1683. G., OSLOBAĐANJE HRVATSKE................................................................. 393

Oslobođenje Poljica .................................................394 Oslobođenje Požege .................................................395 Oslobođenje Vrgorca ...............................................396 5

Oslobođenje Sinja ....................................................397
Roša harambaša............................................................................... 401 FRANCUSKA I AUSTRIJSKA OKUPACIJA HRVATSKE................. 406 Ban Josip Jelačić Bužimski............................................................. 409 Andrijica Šimić ................................................................................ 411 HERCEGOVAČKI USTANAK ................................................................ 414 ETIOLOŠKE PREDAJE................................................................................... 415 ESHATOLOŠKE PREDAJE ............................................................................ 426 MITSKE PREDAJE .......................................................................................... 429 DEMONOLOŠKE PREDAJE........................................................................... 436 PRIČANJA IZ ŽIVOTA .................................................................................... 444 4. LEGENDA............................................................................................................ 448 LEGENDA O GAVANOVIM DVORIMA........................................................ 448 SVETI VALENTIN............................................................................................ 455 5. NOVELA .............................................................................................................. 457 7. ANEGDOTA............................................................................................. 465 7. SITNI OBLICI (ŠALA I VIC) ............................................................................ 468 LITERATURA ............................................................................................................. 472 IV. DRAMA (FOLKLORNO KAZALIŠTE) .......................................................... 479 POVIJESNI PREGLED FOLKLORONOG KAZALIŠTA ................................... 480 KAZALIŠTE LUTAKA.......................................................................................... 484 SVADBENI OBIČAJI............................................................................................. 485 MASKIRNI OPHODI ............................................................................................. 488 LITERATURA ............................................................................................................. 501 V. RETORIČKI (GOVORNIČKI) OBLICI............................................................. 503 BASMA (BAJALICA, EGZORCIZAM, ZAKLINJANJE).................................... 504 2. ZDRAVICA............................................................................................................... 511 3. BROJALICA (BROJILICA, NABRAJALICA)................................................... 514 4. BRZALICA ............................................................................................................... 516 5. BLAGOSLOV/ MOLITVA..................................................................................... 517 6. KLETVA ................................................................................................................... 520 IZVORI I LITERATURA........................................................................................... 522 VI. MIKROSTRUKTURE (POSLOVICE, ZAGONETKE) .................................. 524 POSLOVICE................................................................................................................. 525 LITERATURA ............................................................................................................. 535 ZAGONETKE .............................................................................................................. 536 LITERATURA ............................................................................................................. 539 BILJEŠKA O AUTORU.............................................................................................. 553

6

Prema tome, dakle, braćo, budite postojani i držite predaje kojima smo vas poučili bilo usmeno, bilo pismom! Naređujemo vam, braćo, u ime Gospodina, Isusa Krista, da se klonite svakoga brata koji neuredno živi i ne drži se predaje koju ste od nas primili. SVETI PAVAO (2 Sol 2, 15) Priče su Ljudi. Zovite ih da žive s vama. Ako ćete biti dobar domaćin naučit će vas svemu što znaju. Dat će vam do znanja kada se spremaju otići. Tada ćete ih predati nekome drugome. PRIPOVJEDAČ IZ INDIJSKOG PLEMENA KRI Quid proficit in literis, et deficit in moribus plus deficit quam proficit. Tko napreduje u znanju (nauci), a nazaduje u običajima, više nazaduje nego napreduje. LATINSKA POSLOVICA Pjesme naše pjevaju junaštvo i ljubav, naravni duh u njima živi. Ne znadu zlatna pera onako pisati, kako javorove gusle gude . . . Ne leži naša vila u velikim posteljama, kod gospodskih trpeza ne sjedi: žedna i gladna trči kroz gore i što više trpi, sve ljepša postaje, i glas njezin puniji izlazi iz prsiju golih i hlepećih. Pjesme su povijest naša, u njima tražimo dobro i zlo svoje. Drugi puci štiju ih, prevode i čude se njima, a mi ih se sramimo i još ismijavamo svojim prosvijećenim barbarstvom. Pokupimo braćo, pokupimo svoje blago, prije nego ga vjetar vremena ne pogubi. Hljeb je iz zemlje, lijepost iz puka: puk nam je otac, a zemlja majka naša. NIKOLA TOMASSEO, ISKRICE III; XVIII. (ZLATNA KNJIGA HRVATSKE NARODNE LIRIKE, SASTAVIO KREŠIMIR MLAČ) 7

U puku stoji prava sila naroda, on je od svega naroda najviše spojen sa zemljom, a bude li u njega obrazovanja i samosvijesti, ni sve sile svijeta neće narod krenuti s puta kojim udariti mora; zaman su sve tuđe spletke, zaman su vanjski pokušaji da navuku narod na svoje – on stoji čvrsto kao dub, jer je dubu silan korijen, a taj korijen je puk. (…) al dobro je da narod sam zaviri u dušu, da otvori krvavu knjigu minulih dana, jer je prošlost vazda zrcalom sadanjeg doba. Dobro je da narod sazna gdje je zgriješio i posrnuo, gdje li se proslavio i podičio. To neka mu je naukom za buduća vremena. AUGUST ŠENOA, NAŠA KNJIŽEVNOST; SELJAČKA BUNA Bosanske kasabe i varoši pune su priča. U tim ponajčešće izmišljenim pričama krije se, pod vidom nevjerojatnih događaja i maskom često izmišljenih imena, stvarna i nepriznavana povijest toga kraja, živih ljudi i davno pomrlih naraštaja. To su one orijentalne laži za koje turska poslovica veli da su istinitije od svake istine. Te priče žive čudnim skrivenim životom. […] Za bosansko dijete mitovi i legende imaju moć majčinog mlijeka, nešto tajanstveno i stravično, što postojanje nosi sa sobom, ulazi u nas u obliku drevnih predaja. IVO ANDRIĆ NA DRINI ĆUPRIJA Legende izdržavaju probu vremena bolje nego prava povijest. RICHARD CAVENDISH Slušajući dalmatinske klape shvatio sam da hrvatski narod ima dušu koju treba znati pokazati svijetu.(...) PABLO COELHO

8

Poštovane studentice i studenti; čitateljice i čitatelji, Pred vama je dio duhovnosti naših davno upokojenih pramajki i praotaca kojima su mnoge devet stoljetne okupacijske vlasti htjele iskriviti i zatrti pamćenje i postojanje. Međutim, naši su hrabri predci kroz višestoljetne mnogobrojne progone, patnje i stradanja, stvarali svoju kulturu i usmenu književnost, pamtili je, brusili i, hrvatskim narodnim jezikom, s koljena na koljeno prepričavali svojemu potomstvu. Nijedna sila nije mogla uništiti narodno pamćenje i usmenom komunikacijom je velik broj pjesama, priča, drama, poslovica, zagonetaka, retoričkih oblika, običaja, ophoda i obreda sačuvan do naših dana. Mnoga sam kilometarska bespuća propješačio sa svećenicima ili uglednim ljudima. Naslušao sam se mnogih ljudskih sudbina, divio se plemenitosti, izdržljivosti, dostojanstvu, ponosu, vjeri i optimizmu sugovornika. Neke sam predaje dobio pismom poput onih od velikog autoriteta u Bosni i Hercegovini, dr. fra Ignacija Gavrana; neke faksom. Nekoliko su mi puta nepoznati ljudi u ured donijeli priče iz svoga kraja. U ovoj knjizi je stotinjak izvornih suvremenih zapisa, koji se prvi put publiciraju. (Osamdeset je tih zapisa iz Republike Hrvatske, dvadesetak iz Bosne i Hercegovine te šest iz Crne Gore.) To narodno blago prvi put se publicira u ovom udžbeniku. Zapisi su podjednako nastajali i u ruralnim i u urbanim krajevima, a među njezinim prenositeljima ima ih od bezpismenih do fakultetski obrazovanih, kao i poslovnih ljudi, uglednih umjetnika, svećenika, sveučilišnih profesora i dr. Različite su životne dobi i ima ih od malodobnih do stogodišnjih. Većina zapisa nastala od 2001. do 2008. g. To su zapisi koje smo bilježili ja i studenti kojima sam bio mentor pri pisanju seminarskih i diplomskih radova. Mnogo je tih zapisa snimljeno. Unatoč iznimnom bogatstvu, raznovrsnosti i višestrukim vrijednostima, hrvatska tradicijska kultura i književnost, nedostatno su istraženi. Razlozi tomu su višestruki: surove povijesne okolnosti, sustavno zatiranje i iskrivljivanje narodnoga pamćenja od devet stoljetnih okupacijskih vlasti, zabranjivanje vjere i svega što je činilo vjerski i nacionalni identitet, snažno upletanje komunističke ideologije na znanost i kulturu. Usmena književnost sadrži višestoljetne i višemilenijske pouke i poruke. Namjena usmene književnosti je utilitaristična, didaktična i edukativna. Njezine su estetske, edukativne i didaktične vrijednosti iznimne. Ta je književnost, dakle, općedruštveno korisna. Velik je značaj 9

hrvatske tradicijske kulture i književnosti u očuvanju nacionalnoga i vjerskoga identiteta Hrvata kao i poštivanja drugih naroda s kojima žive Hrvati. U ovim je vremenima najveća opasnost, po tradicijsku kulturu i usmenu književnost, potrošački mentalitet življenja. Zato je civilizacijski čin izvorno sakupljati i snimati usmeno-književne oblike i narodne običaje kako bismo ih oteli od zaborava i sačuvali za naše potomstvo. To je opći trend u razvijenom svijetu kojega smo dijelom. Neznanje je najveća opasnost po čovjeka, narod i čovječanstvo. Narod koji nema svoje tradicije i nije narod. Stoga, duhovnu i materijalnu baštinu treba poznavati i iz njih učiti. U toj su baštini naši korjeni i povijest naša, a narod koji ne poznaje svoju povijest osuđen je na njezino ponavljanje. *** Iskazujem zahvalnost svim mojim kazivačicama i kazivačima, od kojih mnogi nisu više među nama, a neki su bili prisiljeni napustiti pradjedovska ognjišta i raseliti se po svijetu. Mojim studenticama i studentima, njihovim kazivačicama i kazivačima izražavam najveću zahvalu. Velika zahvala pripada i mojim sponzorima, posebice, Optima I. D. Mostar. Neizmjerna zahvalnost pripada mojim profesorima: dr. Stipi Botici, pok. dr. Josipu Kekezu, dr. Anti Franiću i drugima. Posebnu zahvalnost iskazujem svojoj obitelji: supruzi Kati i djeci: Josipu, Heleni i Mariji. Svi su oni dionici ove duhovnosti.

U Mostaru, 23. kolovoza 2008. godine

prof. dr. sc. Marko Dragić

10

UVOD
Književnost svjedoči o životu ljudi, naroda i čovječanstva. Usmena je književnost najstarija i najdugotrajnija vrsta književnosti. Usmena lirika, epika, drama kao i poslovice i zagonetke postoje od agrafijske etape ljudske duhovnosti i tradicija su pisanoj književnosti. Renesansa je epoha u umjetnosti koja obnavlja vrijednosti antičke grčke i rimske civilizacije. Od humanizma i renesanse pozornost se pridaje i običnim ljudima. U renesansi se javlja velik ineteres za narodnom književnošću. Michel de Montaigne (1533.-1592.) bio je oduševljen narodnom poezijom. Od njegova je vremena naziv narodna književnost. Jak je utjecaj usmene književnosti i na renesansnu i baroknu književnost. Pisci su stvarali svoja djela po uzoru na usmenu književnost ili su u svoja djela inkorporirali usmenoknjiževne oblike. U XVIII. st. javlja se interes za sustavnijim sakupljanjem, zapisivanjem i proučavanjem usmene književnosti. Johan Gottfried Herder (1744.-1803.) objelodanio je 1778. g. svoje djelo Volkslieder (Narodne pjesme). Drugo izdanje toga djela objavljeno je u Leipzigu 1778./1779. pod naslovom Stimmen der Völker in Liedern (Glasovi naroda u pjesmama). Herder je u te svoje zbirke uvrstio Goetheov prijevod Hasanaginice kao i tri pjesme iz Razgovora ugodnoga naroda slovinskoga (1756., 1759.) fra Andrije Kačića Miošića. Od kraja 18. stoljeća u vrijeme uvođenja homerologije za usmenu književnost uvodi se naziv anonimna književnost. William Thomas 1846. godine sugerirao je naziv folklor – narodno znanje. Roman Jakobson i Petra Bogatirjeva u svom članku Folklor kao naročit oblik stvaralaštva usmenu književnost od pisane razlikuju upravo po postojanju folklora. U naše vrijeme naziv neofolkloristika poistovjećuje izvedbu i djelo. Mnogi povjesničari, filozofi, etnolozi i antropolozi navode da su Hrvati iz svoje izakarpatske prapostojbine u današnje domovine donijeli jedino svoju tradicijsku kulturu. Odjeci te kulture opažaju se u suvremenim zapisima obrednih lirskih pjesama koje su pjevale Kolede, Ladarice, Kraljice, Dodole (Prporuše, Preporuše) kao i u obrednim pjesmama koje su se izvodile uz Božić, Jurjevdan (23. travnja), Ivandan (24. lipnja) i dr. U Hrvatskoj se početkom 20. stoljeća, za vrijeme dominacije Seljačke stranke predvođene braćom Radić, usmena književnost nazivala 11

U Hrvatskoj se naziv narodna književnost u službenoj uporabi zadržao do devedesetih godina dvadesetoga stoljeća. Pomoćne su znanosti za proučavanje te vrste književnosti: etnologija. Međutim. drugi su se nadahnjivali usmenom književnošću i tako stvarali djela trajne umjetničke vrijednosti. dolaziti do nužnih ponavljanja u različitim poglavljima. Stoga će u ovom djelu. III. Najčešći su pristupi proučavanju usmene književnosti monogenetski i poligenetski. Jedni su pisci zapisivali usmeno-književne primjere i inkorporirali ih u svoja djela. piše da narodne usmene umotvorine treba zapisivati “onako kako izviru iz ustiuh naroda”. IV. arheologija. U Njemačkoj je i danas takav naziv. teologija. psihologija i dr. VI. Usmeno-književni sustavi se. povijest. radi lakšega snalaženja. četvrti su izvorno zapisivali usmeno-književne primjere. a Stanko Vraz u Kolu 1842. pučku i usmenu književnost treba razlikovati. Odnos spram tradicije civilizacijski je čin. Lirska poezija. a u Engleskoj folklorna književnost. čuva. Stotinjak 12 . također. V. Josip Kekez je ta pravila nazvao HektorovićVrazovim zakonom. II.seljačkom književnošću. Sustav usmene književnosti čine: I. Neki su je povjesničari književnosti nazivali pučkom književnošću. Retorički (usmenogovornički) oblici. U uporabi je bio i naziv tradicionalna književnost. treći su pisali po uzoru na usmenu književnost. antropologija. Drama (folklorno kazalište). posebice u poglavljima Usmene epske pjesme i Povijesne predaje. Općenito se može reći da je osamostaljenjem Republike Hrvatske snažno porastao interes za tradicijskom kulturom i književnošću. Višestruke su interferencije usmene i pisane književnosti. Epska poezija. sociologija. Prvi hrvatski značajniji folklorist Petar Hektorović ukazao je na nužnost zapisivanja usmenoknjiževnih oblika. Svaki taj sustav može se klasificirati na više vrsta i podvrsta. Mikrostrukture (poslovice. njeguje i prezentira. Do sada se uobičajilo misliti kako je usmena književnost nastajala u zabačenim ruralnim (htjelo se kazati zaostalim) mjestima. Priče (pripovijetke). međusobno prepleću. zagonetke). g. U naprednom svijetu tradicija se poštuje.

bila u izvedbi.izvornih suvremenih zapisa. Hrvatska tradicijska kultura i književnost svjedoče četrnaest stoljetnu ukorijenjenost Hrvata u europskoj kulturi i civilazaciji. koji se prvi put publiciraju u ovoj knjizi. zorno svjedoči vitalnost hrvatske usmene književnosti. Najveći su velikani pisane književnosti stvorili djela trajne umjetničke vrijednosti nadahnuvši se na vrelu tradicijske kulture i književnosti. Ta je književnost tradicija pisanoj književnosti. a o svemu navedenom zorno svjedoče sljedeće stranice. pripovijedana. Višestruke su interferencije usmene i pisane književnosti. brušena i prenošena hrvatskim jezikom. Hrvatska usmena književnost. stoljećima i milenijumima pamćena. ima najveće zasluge za očuvanje hrvatskoga nacionalnoga i vjerskoga identiteta. 13 .

I. LIRSKA POEZIJA 14 .

6. Pjesme uz žrvanj (zorna). Bećarac. Kiridžijske. Kosidbene. 2. a obuhvaćaju vjersku i svjetovnu liriku. Jurjevske. natpjevavanja (dvostihovi). Korizmene i uskrsne pjesme. Kraljičke. 4. 4. Poskočice i pjesme uz kolo. 8. Naricaljke (tužbalice). Pastirske. Rodoljubne. 5. Povijesne pjesme. Balade. *** 15 . 9. Prenja. 7. Putničke. Ivanjske. Ljubavne pjesme: Zagledanje. 3. Život u braku. 2. Ašikovanje (ljubovanje). Svatovske. Versificirane legende. Napitnice vinske. 6. Pjesma siročeta umrloj majci. Vjerska usmena lirika: 1. Ladarske. Te pjesme prate čovjeka od rođenja (uspavanke) pa do smrti (naricaljke). Romance. Molitvene usmene pjesme. Žetelačke. Prvosvibanjske. Mogu se klasificirati na: Svjetovna usmena lirika: 1. 3. Šaljive pjesme.1. Uspavanke. Obredne pjesme: Koledarske. Adventske i božićne pjesme. Veselanje.Vukarske. pjesme uz kolijevku i druge pjesme maloj djeci. Posleničke pjesme: Težačke. Lirske pjesme su najmnogobrojnija usmenoknjiževna vrsta. Zaruke. Ribarske. ganga. Dodolske (preporuške). VRSTE USMENIH LIRSKIH PJESAMA Lirska je pjesma skupina umjetnički komponiranih lirskih slika kojima dominira osjećajnost. Mitske pjesme. 5. Romarske pjesme.

Primjerice. pr. indijsko-sanskrtska. asirsko-babilonska (akadska). U lirskoj poeziji iznimno značajne bile su himne. Te su pjesme imale kultni i obredni karakter. prije Kristova rođenja.(Neki žanrovi usmene lirike međusobno se prepleću. 1 Marko Višić. Zagreb 1993. Mnogobrojne su ljubavne pjesme o Bogu. Kr. indijsko-sanskrtska. hebrejska. sestre i brata. g. U sumerskoj lirici iznimno mjesto zauzimaju himne bogovima i vladarima. Inanna i kralj – Blagoslov za svadbenu noć. Šu i Tefnut – Vjenčanje u Ombosu. Isusu Kristu. Himna Inanni i dr. perzijska. Lirska je poezija Sumera vjerska i svjetovna. Pjevaju te pjesme i o ljubavi prema prirodi i životinjama. kineska i japanska književnost. mezopotamska. poskočice u retoričke oblike i u ljubavne pjesme itd. kineska i japanska književnost. staroegipatska. hebrejska. Himna Nilu i Himna Suncu. Ljubavne pjesme pjevaju o ljubavi: dragoga i dragane. Blaženoj Djevici Mariji i svecima i sveticama Božijim. 16 . U tim himnama opjevane su pobjede i pothvati vladara kao i njihove svećeničke dužnosti. muža i supruge. arapska. Himna Nergalu.) SVJETSKA USMENA LIRSKA POEZIJA Starim književnostima Bliskog i Dalekog istoka pripadaju: sumerska. a sumersku je književnost naslijedila asirsko-babilonska (akadska) književnost. Početci sumerske književnosti sežu u 2600. g. a među njima najljepša je i najslavnija babilonska Himna Šamašu – bogu sunca. roditelja i djece.1 Među egipatskim himnama svojom ljepotom ističu se Velika himna Amonu u kojoj se slavi vrhovni staroegipatski bog Amon (Amon-Ra). 7. Sumerske su himne: Himna boginji pravde Nanše.-1800. Književnost drevnog Bliskog istoka. Naprijed. Drevni su Egipćani pjevali himne i vladarima jer su ih smatrali sinovima vrhovnoga božanstva. a procvat joj je bio 2000. arapska. Dumuz i Inanna – Ljubavna ekstaza. str. staroegipatska. Poznate su sumerske lirske pjesme: Dumuz i Inanna – Ljubav u Giparu. Ljubavne su usmene lirske pjesme bile u usmenoj komunikaciji kod najstarijih civilizacija Bliskog i Dalekog istoka kojima pripadaju: sumerska. perzijska. asirsko-babilonska (akadska). Asirci i Babilonci su asimilirali Sumere. mezopotamska. prenja se mogu svrstati i u vjersku i u svjetovnu liriku.

Značajan broj tih pjesama pripada usmenoj lirici. Svetu staroindijsku knjigu Veda (Usmeno znanje. Neke su drevne egipatske mudrosne pjesme pripisane mudracima ili vladarima. st. U Bibliji (XIII. 17 . po Kristu) mnogo je usmenih lirskih pjesama trajne ljepote i vrijednosti. Predaja ih pripisuje kralju Davidu (vladao oko 1010. 8-11. liturgijskih. g. Svjetovnu staroegipatsku lirsku poeziju čine mudrosne i ljubavne pjesme.) utjecala je na biblijske Mudre izreke. Krista – I. Pouka vladara Akhtija sinu Merikaru (oko 2000.Tako su stvarane himničke biografije. Kr. (Starozavjetna Knjiga o Jobu napisana je stihovima i prozom.) i Jeremijine (VII. U toj pjesmi opažaju se utjecaji sumerske i staroegipatske usmene lirike. pr. primjerice. str. st. Krista) čine Rgveda. Akada – Ekur je osvećen. st. 4 Isto. Kr. konjem i gazelom”. o ljepoti dragoga “koji se uspoređuje sa sokolom i labudom. poučnih i proročkih pjesama). basme i druge usmenoknjiževne oblike. pr. pr.) kao i mudrosnu Knjigu o Jobu (V. neuzvraćenoj ljubavi. Takva je. Krista) je.3 Pored himni Veda sadrži i tužaljke. Nevenka Košutić – Brozović. str. pr. potoke i šumarke s pticama koje bijahu svjedoci njihove ljubavi”. st. st. pr. st. Brahname i Upanišade (Vedante). pr. zbirka usmenih ljubavnih pjesama. XVI. o ljepoti dragane koju se “podsjeća na cvjetne livade. Kr.) kojom faraon daje savjete sinu – nasljedniku kako će se ponašati prema podanicima i usput ga upoznaje sa stanjem u susjednim zemljama.-VI. Psalmi (XI. Najljepša ljubavna pjesma svih vremena.4 Valja istaknuti i starozavjetne proročke biblijske knjige: Izaijine (VIII. a u njoj se nalazi 1028 himni čiji su stihovi najstariji uzorci indoeuropskog stiha. pr. str. Čitanka iz stranih književnosti I. ili VI.-XIV. Propast Ura. U spomen na razaranje važnoga grada ili hrama stari su Egipćani pjevali himne – tužaljke (tužbalice). 50. st. primjerice.-970.).).-VI. Ljubavne pjesme pjevaju o ljubavnoj čežnji. st. st.2 Staroegipatski zbornik ljubavnih pjesama Pjesme s rijeke (XV. st.-IV. pr. pr. Kr. Antologijska je ljubavna Pjesma harfašu. Biblijske psalme čini 150 pjesama (hvalospjeva.) snažno je utjecao na kasniju liriku.) su najvažnije hebrejske vjerske pjesme. po nekim povjesničarima književnosti. 19. Takve su. Najstarija je i najopsežnija Rgveda (10 knjiga). sina Ka-nakhtija (VII. Zagreb 1996. zahvalnica te pokorničkih. Pjesma nad pjesmama (X. Pouka za Amen-em-opeta. tužbalica. hodočasničkih.-IV. Školska knjiga. st. Kr.) 2 3 Isto. Kr. Prokletstvo.

-1811. 94. osobito Jeremijine.). HRVATSKA USMENA LIRSKA POEZIJA U KONTEKSTU TRADICIJSKE KULTURE Zapisivanje hrvatskih usmenih lirskih pjesama počinje u drugoj polovici XV. Franjo Minucij je 4.). svadbene su pjesme bolje od Katulovih i Klaudianovih. g. g.-764. studenoga 1484. ljubavne su toliko lijepe da bi ih jedva mogli spjevati 5 6 Stipe Botica. a neke potječu iz vremena dinastije Šang (oko 1300. tužbalice). Zagreb 1972. Prve značajnije podatke o izvođenju usmene lirike dao je Juraj Šižgorić (Šibenik.5 Zbornik najstarijih kineskih pjesama..) objavio je 1760. – Šibenik. Biblija i hrvatska kulturna tradicija. g. To su. tužaljke (lamentacije.U Bibliji se nalaze i drugi žanrovi usmene lirike.-1796. Ši king (Knjiga pjesama. pr. Kr. na rubu oporuke Zadranina Trana zabilježio pjesmu Još pojdoh ravnim poljem.6 Velik je utjecaj Ši kinga na kinesku i japansku poeziju. uredio Antun Šoljan. tj. 1300. ali ima i drugih pjesama (nagautu).-400. početak X. izdanje. 1509. pr. Krista) sadrži 305 usmenih pjesama među kojima je najviše lirskih pjesama. Škotski pisac James Macpherson (1736. 18 . zbirku usmenih lirskih pjesama Odlomci starih pjesama sakupljenih u brdovitim predjelima Škotske. Najstariji zbornik japanske poezije Manjošu (Knjiga od 10 000 listova. str. prenja i dr. oda i balada. str. 1445. Pjesme su uglavnom iz vremena dinastije Čou (1115. Značajne su Kokinšu ili Kokinvakašu (Zbirka starog i novog pjesništva. st. VI. Kr. nakl.-403. stoljeća.?) koji u 17 poglavlju svoga djela De situ Illyriae et civitate Sibenci (1487. pr. g.) objavio je zbornik engleskih usmenih pjesama pod naslovom Ostatci stare engleske poezije (1765.) u koji je uvrštena škotska balada Edward. primjerice. g. 100 najvećih djela svjetske književnosti. Vl.). Znanje.) sadrži 4 500 većinom lirskih pjesama. oko 450. 1995.) piše O nekim šibenskim običajima ističući: da su tamošnje tužbalice dirljivije od tužbalica Tetide i majke Eurialove. Thomas Percy (1729. Zagreb. 14.

– Stari Grad. 7 19 . Golem je utjecaj usmene lirike na djela Marka Marulića (Split. mali grdni i odurni. 1482.) kao i djelo njegova osporavatelja Ivana Lovrića (Sinj. st. 1450.? 1777. Više je njegovih zapisa u rukopisnoj zbirci Popievke Slovinske. 19. 1572. Značajan doprinos hrvatskoj usmenoj književnosti dao je liječnik.) smatraju prvim značajnijim hrvatskim folkloristom (folklor = narodno znanje). priredo Stipe Botica. Zagreb 1972. MH. 1760. MH. Fortisov Put po Dalmaciji (1774. Usmene lirske pjesme. 1713. sastavio Krešimir Mlač. Veoma je zaslužan što je svom prijatelju Albertu Fortisu (1741. 1800. – Split. Žumberak. Ferićev učenik Marko Bruerović (Lion. a ekloge se doimlju da ih stvaraju Damet i Menak pred Palemonom. 1487. 1900. 1851. – Dubrovnik. 1461. (Neki navode da je Bajamonti svoj zapis Hasanaginice dao Fortisu. a zapisao je nekoliko usmenih lirskih pjesama. oko 1770. 1843. – Hvar. vjerojatno u Travniku gdje je bio francuskim konzulom. Hektorović je u svomu Ribanju i ribarskom prigovaranju (1568. (O nekima je već bilo riječi.7 Džore Držić (Dubrovnik. – Remete kraj Zagreba. 1914. SHK. str. Vrijedan je hvale rad Đura Ferića Gvozdenice (Dubrovnik. Zagreb 1996.) pisao je pjesme po ugledu na usmenu liriku.).). zapisao pjesmu Sidila moma kraj mora.) Mnogi povjesničari književnosti Petra Hektorovića (Stari Grad. 1739.) Dragocjen je. tri počasnice i jednu baladu. . 1524. Mavra Vetranovića (Dubrovnik. a o nekima će biti u daljnjem tekstu.) pisao je o međimurskim običajima i starohrvatskoj mitologiji navodeći ladarske pjesme.) u Bosni je. 1553. koncem XVIII. 1652. Ti su zapisi izvorni i njima je Hektorović pokazao kako treba zapisivati usmeno-književne oblike. – 1803. – Zagreb. 1823. Gal ili Sapfa. – Zagreb. Polovicom XVIII. dakle. Nezaobilazan je Pavao Ritter Vitezović (Senj. – Split.) koji je na latinski jezik prevodio hrvatske pjesme. Zlatna knjiga hrvatske narodne lirike. oko 1485. str. – Cipar. – Beč. povjesničar i vjerski pisac Josip Bedeković (? oko 1688.) koji je zapisao i na latinski jezik preveo pjesmu Crni Madžarić.) pomogao pri sakupljanju i zapisivanju hrvatske duhovnosti. glazbenik i pisac Julije Bajamonti (Split. oko 1754.) i mnogih drugih.) zabilježio dvije bugaršćice.). 1501.).) a prvi je objavio u svojoj Povijesti hrvatskoj Tadija Smičiklas (Reštovo kraj Sošica. st.Propercije. Hanibala Lucića (Hvar. 7.) koji se bavio proučavanjem Morlaka. 1820. – Dubrovnik. 1576. – Dubrovnik. Pjesmu je na hrvatski jezik preveo pjesnik i prevoditelj Hugo Badalić (Brod na Savi. 1744.

Zagrebački biskup Maksimilijan Vrhovac (Karlovac. 177. g. i III.) u Kolu i Bosanskom prijatelju objavljivao je pjesme. g. Diklice. – Zagreb. 1851. 9 8 20 . godine. 1843. str.) štokavske. – Zagreb. I.) objavio 19 usmenih lirskih pjesama. piše da narodne usmene umotvorine treba zapisivati “onako kako izviru iz ustiuh naroda”. Godine 1877. str. g. g. povjesničar i političar Ivan Kukuljević Sakcinski (Varaždin. Fra Ivan Franjo Jukić (Banja Luka. priče. 1827. i IV. (br. a razvrstane su na: I. Krajini i u Turskoj Hrvatskoj.) Okružnicom je 1813. Vraz je u Kolu (knj. 1857.) iznimno je ime među hrvatskim etnografima.9 Luka Ilić Oriovčanin (Oriovac. st. Slavonske varoške pjesme sv. do 1875. objavio knjigu Narodni slavonski običaji u kojoj su opisi narodnih običaja i 137 hrvatskih lirskih usmenih pjesama. Pravnik. sv. – Novska. g. g. (Marjanovićevi i Blagajićevi zapisi pripadaju bošnjačkoj tradicijskoj kulturi. 1920. 1818. a 1847. Kamilo Blagajić izdao je u Zagrebu 1886. i sv.. II. Bosne i Hercegovine i drugih krajeva. II. Pobožne i usvjestne. – Puhakovec. Njegovi rukopisi od 1860. Književni krug Split. poslovice i zagonetke. 1878. Hrvatske narodne pjesme i pripovijetke. Tanahna galija. a Književni krug Split 2007. Matica hrvatska uputila je Poziv za sabiranje hrvatskih narodnih pjesama. III. u: Škreb – Stamać Uvod u književnost. Zagreb 1986.) u Kolu 1842. U toj je knjizi 921 pjesma. 1887. prikupljao je “književno-folklornu građu u Dalmaciji”. poboljšano izdanje. IV. 49. Usmena književnost. Oriovčanin je 1846. objavljena je u Osijeku 1842.) objavio je u svojim Pjesmama (1847. – Podgora. Hrvatske narodne pjesme što su se pjevale u Gornjoj Hrvatskoj. Globus. tih pjesama.) objelodanio je 1844. Vilinske. 1816. IV. – Zagreb. Tanja Perić Polonijo. Zbirka hrvatskih narodnih pjesama Tamburaši ilirski… sv. 1810. Svatovske. potaknuo zapisivanje i sakupljanje usmene književnosti i starih rukopisa. – Beč.) Don Mihovil Pavlinović (Podgora.) objavio je u Zagrebu 1864. 1889. g. III. godine objavio knjigu prvu Hrvatske narodne pjesme koje je zapisao Mihovil Pavlinović. I. Josip Kekez. 58 i 63) obuhvaćaju 1653 pjesme iz Dalmacije. Stipe Botica priredio je. 1752. Split 1996. I zbog njegova poticaja u Hrvatskom narodnom preporodu dolazi do procvata hrvatske usmene književnosti i u izvedbi i u zapisima. Hrvatsko zagorje. 1844. 1817. 1831. čakavske i 77 kajkavskih pjesama.8 Stanko Vraz (Cerovec kraj Ljutomera u Sloveniji. Luka Marjanović (Zavalje kod Bihaća. Izmajl Ivanovič Sreznjevski početkom četrdesetih godina XIX. Književnik.

župnika u župi Ravno.) i Augusta Šenou (Zagreb. Vinka Palunka. Ivan Zovko i dr. g. MH. 1835.) objavio je 1883.) objavio je 1897. godine. 32 poskočice i 48 zdravica koje je Andro Murat izvorno zapisao od svoje majke Kate. sastavio Krešimir Mlač. Rukopis Andra Murata priredila je Tanja Perić Polonijo. 1838. pomoćnog biskupa Vrhbosanskog (u vrijeme legendranog nadbiskupa Josipa Stadlera) i splitsko-makarskog nadbiskupa. Neke od tih pjesama potječu iz Bosne i Hercegovine. 2. Hrvatske narodne pjesme i pripovijedke. Matici hrvatskoj rukopis narodnih pjesama iz Luke na Šipanu.) Fra/don Franjo Miličević (Veliki Ograđenik kod Čitluka. 34. Matica hrvatska je do prosinca 1896. Svećenik Andro Murat (Šipan. 1862. – Zagreb. Zagreb 1972. g. 1903. sabrala 157 zbornika s preko 24500 pjesama. Nikola Andrić (Vukovar. XX. 1888. Franjo Miličević i neki drugi nisu navodili mjesto niti vrijeme nastanka zapisa kao ni kazivače. – Dubrovnik. napisao djelo Ženidba (broćanska župa u Hercegovini) koje je posthumno objavljeno u Zborniku za narodni život i običaje Južnih Slavena (JAZU. – Zagreb.. – Firenca.) Ivan Zovko (Mostar. g. Nikola Tommaseo je sakupio 57 pjesama koje su ostale u rukopisu br. knj. 1864.). vršili preinake svojih zapisa.10 Među tim pjesmama je tisuću (hrvatskih i muhamedanskih) koje je sakupio i 1893. Antun Radić je bio urednik ZZNŽO JS (Zagreb). g. a objavila ga je MH u Mostaru 1998. 1952. g. 1868. g. Od mnogobrojnih pisaca koji su ukazivali na ljepotu i značaj usmene lirike spomenimo Nikolu Tommasea (Šibenik. sv. dostavio Matici hrvatskoj (rkp.) iznimno je ime u hrvatskoj kulturi. 11. 10 21 . – Mostar. 1915. 1874. Valja spomenuti svećenika. Ivan Zovko.. g. 1919. (Vinko Palunko je ujak Andru Muratu. str. – Đakovo. Osnovu za sabiranje građe o narodnom životu. 77. 1900.) je 1870.). 1858. U toj je zbirci 69 epskih pjesama. Taj časopis ima golem značaj za očuvanje i promicanje hrvatske usmene književnosti kao i Napretkov Kalendar (Sarajevo). Antun Radić (Trebarjevo kod Siska.Svećenik Nikola Tordinac (Đakovo.) predao je 1886. Ivan Franjo Jukić. 1867. – Mostar. 1881. Šteta je što su Ivan Franjo Jukić. Nikola Tordinac.). 1802. a objavila ga je MH u Zagrebu 1996. Djelo uz svadbene običaje sadrži nekoliko usmenih lirskih pjesama. – Zagreb. sakupljača i zapisivača narodnoga blaga. Tvorac je Zadružne teorije o nastanku usmene književZlatna knjiga hrvatske narodne lirike. 1942.

godine. Kuba je Pjesme i napjeve iz BiH objavio u GZM BiH (god. godine. Pjesnik. str. za Narodnog umjetnika imenovan je 1945. Godinu dana ranije (1943.1909. Iste je godine u Zagrebu tiskana knjiga Razvoj hrvatskog narodnog pjesničtva (književno-poviestne razprave) Petra Grgeca (Kalinovec kraj Đurđevca.11 O 1000-godišnjici hrvatskog kraljevstva u Zagrebu su 1926.). U drugoj polovici 20. st. objavljene Narodne pjesme (svezak II.-1942.1956. Čeh Ludvik Kuba je za svoj izniman doprinos višestruko nagrađivan: izabran je za člana JAZU u Zagrebu (1935. – Sarajevo.). Golem je doprinos usmenoj lirici dao Vladimir (Vladoje) Bersa (Zadar. najznačajniji su časopisi za tradicijsku kulturu: Narodna umjetnost (Institut za etnologiju i folkloristiku Zagreb) i Glasnik zemaljskog muzeja Bosne i Hercegovine (Sarajevo). Kuba je navodio mjesta zapisa. dopunio neobjavljenim pjesmama i dodao indekse Cvjetko Rihtman uz suradnju Ljube Simić. 1864. g. 1890.) koji je zapisao 476 primjera narodne glazbe iz srednje Dalmacije (Zbirka narodnih popjevaka iz Dalmacije. Ludvik Kuba. Miroslave Furlanović – Šošić i Dunje Rihtman – Šotrić. Sarajevo 1984. 1927.-XXII. Bošnjaka i Srba. 11 22 . g. preko 600 svezaka).) koje sadrže 274 lirske pjesme. prvi intendant). 12-13. Svjetlost..nosti. – Zagreb. romanopisac. Priredio je 6 svezaka Hrvatskih narodnih pjesama za ediciju Matice hrvatske. za počasnog doktora Karlovog univerziteta u Pragu (1936.) boravio je u Bosni i Hercegovini u 14 navrata i zabilježio 1127 usmenih lirskih pjesama Hrvata. Nikola Buconjić (Neum. 1947. U Mostaru je MH 1999. osnovao je i vodio Zabavnu biblioteku (1917. XIX. jedan je od utemeljitelja zagrebačke Glumačke škole (1898. etnograf i povjesničar.) Petar Grgec je objavio Hrvatske narodne pjesme. Pjesme i napjevi iz Bosne i Hercegovine. Ludvik Kuba (1863. Zagreb. a nije navodio kazivače i vrijeme zapisivanja. Drugo izdanje je pripremio. – Zadar. 1944. 1865.) i osječkog HNK (1907. Bio je predsjednik MH i DHK. Klek.). objavio svoje djelo Život i običaji Hrvata katoličke vjere u Bosni i Hercegovini. 1962. g. objavila pretisak toga djela. Buconjić navodi 61 usmenu lirsku svjetovnu pjesmu te nekoliko molitvenih pjesama. za redovitog člana Češke akademije znanosti i umjetnosti (1937. godine.) u Sarajevu je 1908. Najznačajniji strani etnograf i melograf.). a objavila je Svjetlost Sarajevo 1984.) u Sarajevu 1906.).

Tuj tunja. 2000. u okolici Požege). Bokeljski rukopis (prva polovica XVIII. Godine 1964. *** Dubravko Jelčić.). 23. i sadrži duhovne pjesme i desetak svjetovnih.12 Za povijest hrvatske usmene lirike izniman je Zbornik Nikše Ranjine (od 1507.)..).). 1973.). Zagreb 2004. (drugo znatno prošireno izdanje). str. Krupan su doprinos hrvatskoj usmenoj lirici knjige: Biserno uresje (1990.) Ante Jurića Arambašića. kao i u Rapskoj ili Picićevoj pjesmarici (1471.Od vrednijih izdanja hrvatske usmene lirike spomenimo sljedeće: Godine 1963. 1972. Požeški zbornik (Kraljevićev i Babukićev. – Zagreb.) te Oxfordskom zborniku (1486. 1910. 1994. ZBORNICI (RUKOPISNE ZBIRKE) U glagoljaškom Petrisovu zborniku XV.). 1798. Narodne pjesme iz luke na Šipanu (1996. i dalje). i 1998. 1996. 1796. Pridodajmo tomu već spomenute.). Anđelko Mijatović objavio je 3. P. g. knjige Ramo moja (1992.). Popievke Slovinske (1758. Mnogobrojni su primjeri hrvatske usmene lirike zabilježeni u zbirkama: Rukopis Peraštanina Nikole Burovića (konac XVII. st. ima usmenih pjesama. Vinko Žganec je priredio lirske pjesme Jačkar (hrvatske narodne jačke iz Gradišća) koje je sabrao Martin Mešić. tu jabuka (hrvatske narodne lirske pjesme iz Rame) (1995. Zagrebački rukopis i dr. I. st. st. Hrvatska usmenoknjiževna čitanka (1995. u ediciji PSHK Olinko Delorko (Split.) Stipe Botice. 23. 12 23 . g. i Duša tilu besidila (hrvatske katoličke molitvene pjesme iz Bosne i Hercegovine) (1997. Naklada P.) i Lijepa naša baština (1998. Povijest hrvatske književnosti.) Marka Dragića./XVIII.). izdanje Ganga.. Prekomurska pjesmarica (Mariborska pjesmarica) nastala je oko 1593. Kotorski rukopis (XVII. antologiju usmene lirike iz Dalmacije Tanahna galija (1996) Tanje Perić Polonijo.. Erlangenski rukopis (nastao oko 1720.) priredio je Narodne lirske pjesme knj.) priređivačice Tanje Perić Polonijo. st. kao i Molitvice (nabožne pjesme u selu Kijevu) (2001. Knjiga sadrži 217 lirskih pjesama te melodije za nekoliko pjesama. Krešimir Mlač sastavio je Zlatnu knjigu hrvatske narodne lirike. Pavičić. Stipe Botica je u ediciji SHK priredio Usmene lirske pjesme.

U usmenoj su književnosti česti magični brojevi: tri (tri strane. Božja rosica. zemljica crna. mlađena divojka. Novaka Simića. mjesec žut. zelena rozeta. Rijeci i Splitu. Miroslava Krležu. Antuna Branka Šimića. Hrvati u Bosni i Hercegovini i danas kazuju mitske pjesme o caru Dušanu i posestrimi vili. čarne oči. čedo ponejako. Mijat Tomić. bistro oko.) Mitski su elementi česti u obrednim. Ivana Gundulića. bili dvori. Mostaru. previjerna ljuba. Stjepana Džaltu. nebeska rosica. rujno vino. rujna zora. crna gora. Sunce. bili grad. Janko Sibinjanin. također. bistar um. mutno jezero. šenica bilica i dr. bila vila. a pjevaju o: mitskim bićima. žarko sunce. sveta zemljica. jabuka zelenika. MITSKE PJESME Mitske su pjesme nastale u drevnim mnogobožačkim vremenima. rumena jabuka. Mjesec. povijesnim i epskim pjesmama. posleničkim. tanahna galija. jarko sunce. sinje more. sinja kukavica. kuga (morija) su antropomorfirani. čobanice mlade. U mitskim je pjesmama 24 . nebeskim tijelima. deset (deseta sestra Marta). sinica i dr. Pored navedenih spomenimo još: Marka Marulića. prirodnim pojavama. gorki čemer. Ivu Andrića. crne oči. Vjetar. drvo šimširovo. bilo lice. Andrija Šimić i drugi. Stojan Janković. vjerna ljuba. ptice (soko. stara majka. troje ključe). Petra Gudelja i td. Cijela je plejada književnika koji su pisali svoju liriku po uzoru na usmene lirske pjesme ili su u svoja djela utkali svoje zapise usmenolirskih oblika. drvo javorovo. Vile su najčešća mitska bića. ruse kose. sivi soko. zelenika trava. oko sokolovo. sjajan mjesec. Silvija Strahimira Kranjčevića. mila majka.Iznimne su vrijednosti ovovremeni terenski zapisi u seminarskim i diplomskim radovima studenata filozofskih fakulteta u Zagrebu. stalni epiteti: konji vrani. Mehmedaliju Maka Dizdara. pticama.). Dubravka Horvatića. zlatna grana. rumeni obrazi. crna zemlja. vita jela. Vladimira Nazora. svitli obrazi. murtelica drobna. ostarjela majka. ruse pletenice. Od povijesnih osoba najčešći su: Marko Kraljević. zemljica tavna. (O tim osobama više je riječi u poglavljima: Epska poezija i Povijesne predaje. te povijesnim osobama kojima se pripisuju mitska obilježja. čarna gora. devet (devet braće). lagane šajke. U hrvatskom usmenom pjesništvu česti su. Osijeku. 1. vodica ladna. ljubičica plava.

česta alegorija. ali nije ljuba Ivanova. a tri su kukavice (majka. baulice. a mjesec će kumovati. brat i sestra vilama su dali otkup. Otac. a od brata sedef i šargiju. devet braće razgovara da li će seju dati Suncu ili Mjesecu te zaključuju da će je dati Suncu jer će ih ono grijati. Hrvatska usmenoknjiževna čitanka. a od ljube đerdan ispod vrata. NA VRU GORE. Zagreb 1995. str. ko l’ se kod njeg grije? Stipe Botica. Ko l’ ga loži. pa sam našo zlatnu granu. 34. na dvi strane jabučice. pa sam odn’o kulundžije da mi skuje troje ključe da otvorim bila grada. oganj gori na jelovoj grani. OJ. U sljedećoj pjesmi. sokol sjedi. pa da vidim što j’ u gradu. OGANJ GORI Na vru gore oganj gori. ULICE BAULICE Oj ulice. a na trećoj sokol sjedi. pa besjedi: – Jašio sam konja vrana. U gradu su devet braće i deseta sestra Marta. od matere ruku iz ramena. U sljedećoj su pjesmi vile izliječile Ivana. Svi se deset razgovara a kud ćemo sestro Marto? Kome ćemo seju dati. Zato su vile umorile Ivana. a od seke ruse pletenice. 13 25 . majka. sestra i ljuba) zakukale. da li suncu ili mjesecu? Bolje suncu neg mjesecu. ali su od njega zatražile otkup: od babe nogu iz koljena.13 (Drenje kod Đakova) Neke su mitske pjesme baladno intonirane. Školska knjiga. primjerice. sunce će nas ogrijati. sokol sjedi i besjedi. a Mjesec će kumovati.

dade majka ruku iz ramena.14 (Žepče) 2. str. Što no kuka kad joj na um padne. Hrvatska književnost Bosne i Hercegovine u 100 knjiga. OBREDNE PJESME I obredne su pjesme po svom postanku veoma stare i sežu u pretkršćanska vremena. ono jeste Ivanova seka. retorika. ono jeste Ivanova ljuba.” Kad su vile Ivu umorile. dade seka ruse pletenice. od svoje sam majke donijela. druga kuka jutrom i večerom. Sarajevo 2006. Što no kuka nikad ne prestaje. Izvođenje tih pjesama sinkretizira više vrsta umjetnosti: književnost. glazbu i ples. treća kuka kad joj na um padne. epika. Što no kuka jutrom i večerom. Dade babo nogu iz kolina. a od ljube đerdan ispod vrata. 14 26 . od matere ruku iz ramena. Hrvatska usmena književnost Bosne i Hercegovine: lirika. knjiga 4. ono jeste Ivanova majka. zakukaše trije kukavice: Jedna kuka nikad ne prestaje. Matica hrvatska i HKD Napredak. Ne da ljuba đerdan ispod vrata: “Nije mi ga Ivan ni kupio. a od seke ruse pletenice. veliki su otkup zaiskale: Od babe su nogu iz koljena. 55-56. a od brata sedef i šargiju.Vile lože. Kad su vile Ivu izliječile. priredio Marko Dragić. folklorno kazalište. dade brato sedef i šargiju. a Ivan se grije.

pjevanje (kolendanje) mladića djevojci pod ponistrom. redakcija i komentari Vinko Žganec. U Hrvatskoj se prvi put kolede spominju u dubrovačkom Statutu iz 1292. ophod. obred. 201. Novu godinu. U Istri. a izvođači se nazivaju koledaši. Novinsko – izdavačko i štamparsko poduzeće Čakovec. 1964. junaki i ditići kod gradišćanskih Hrvata.16 Koleda je riječ mnogostrukoga značenja. kolendra (u Splitu i okolici). koledvaši. str. Golden marketing. Nazivaju se još i koledvači18 i kolijani. 17 Ivana Kardum zapisala je u svibnju 2007. reče se i sad kad ide mnogo ljudi zajedno”. str. FF Split 2007. a nalazi se u Sinajskom trebniku u kojem se zabranjuje običaj “bivših poganih” da prvoga siječnja idu u koledu. čestitanje. U usmenom su diskursu i nazivi: kolenda. Hrvatska državna tiskara. U Rusiji se u 11. u Beču u štampariji jermenskoga namastira 1852. stoljeću. mladića pa i odraslih ljudi. 151. Poganska baština. 328. 21 Jačkar hrvatske narodne jačke iz Gradišća.20 Koledom su se nazivale obredne vatre koje su palili uskoci. nav. g. božićni kruh. Slično je i kod drugih Slavena. Hrvatski etimološki rječnik.15 Vuk Stefanović Karadžić naveo je da se običaj koledanja kod pravoslavaca izgubio. st.KOLEDSKE (KOLEDARSKE) PJESME Najstariji je spomen kolede kod Bugara u 9. kolendaši. koledovanje smatralo običajem starih poganih i ističe se da “nije lijepo koledovati ni rusalije plesati”. koji su s došli u 17. August Cesarec. koledva (u Dubrovniku i okolici. kolendraši. 285. lipnja) te krijes koji se palio za vrijeme biranja seoskih kraljeva. str. koleđani (kod Hrvata u Rumunjskoj. str. 16 15 27 . pjesma. božićno darivanje. Hrvatske narodne pjesme. Njegov zaselak Visoku osnovali su obitelji Visković i Ćurin .19 Koleda znači: skupno pjevanje muške djece. istumačen njemačkijem i latinskijem riječima. sabrao Martin Meršić. te kolojani (u Zlarinu kod Šibenika). a u Gdinju na Hvaru ophod se zove koleđanje!17). Zagreb 1943. predaju da su u Gdinj na Hvaru prve obitelji došle iz Slavonije i Bosne. Badnji dan. str. Kod gradišćanskih Hrvata koledati znači prositi (tražiti darove). Srpski rječnik. str. a da kod katolika još traje i dodaje da “čitava koleda. 18 Petar Grgec. Zagreb 2002. Hrvatskom primorju pa i Lici nazivaju se i fiole (prema pripjevu “fiole”). 173-176. godine. božićna slama koja se na Badnju večer prostirala po sobi. Koleda znači i krijes koji se palio na Jurjevdan (23. stoljeću s područja Crvenog Grma u Bosni i Hercegovini. 139. skupio ga i na svijet izdao Vuk Stef. Rkp. 20 Ivan Lozica. Karadžić. dj. božićna vatra. 19 Milovan Gavazzi. Zagreb 1993. Belom na otoku Cresu).21 Alemko Gluhak. travnja) i na Ivandan (24.

Jugoslavenska akademija znanosti i umjetnosti. Strukturom su bliske zdravicama i blagoslovima. sv. na Braču u adventu u onim kućama gdje je imenjakinja ili imenjak svetice ili sveca: na Sv. uoči i na Novu godinu. Zagreb 1990. Sv. urednik dr. prosinca). Na večer bi se sastali u skupine po tri – četiri i po dogovoru krenuli obilaziti selo. Katu (25. prosinca). Martina (11. Golden Marketing. Najčešće im svaki stih završava pripjevom koledo. poljskom). prosinca).. U Belom na otoku Cresu dječaci su od dvanaest – trinaest godina odmah nakon što bi povečerali na Badnju večer zapalili feratić. Zbornik za narodni život i običaje južnih Slavena.26 Premda se motivi u koledarskim pjesmama prepleću s motivima adventskih i božićnih usmenih lirskih vjerskih pjesama. Koledare su ponekad činili momci i djevojke zajedno. 24 Alemko Gluhak. siječnja). str. pozivati. bugarskom. Kod gradišćanskih Hrvata koledarska je skupina brojala dvadesetak mladića. čestitaju imendan ili blagdan koji je toga dana te traže simbolične darove. Usp. 1. Zagreb 1998. Božić. Išli bi do kuća u kojima su znali da će dobiti darove te bi pokucali i svima čestitali Božić i predstojeće blagdane. D. sazivati. češkom. Poganska baština.23 Koleda baštini naziv prema grčkom i latinskom glagolu caleo što znači zazivati. Boranić. na Badnjak (24. knjiga XI. na Sv. 328. 178. 26 Andrija Bortulin. koleda (u srpskom. Povijest i historija usmene narodne književnosti. prosinca). 137-138. dj. str. nav. Zagreb str.25 Koledarski ophodi izvodili su se u različitim krajevima u različito vrijeme: od Sv. Pokatkad su to bili samo odrasli ljudi. Nikolu (6. Koledarske je skupine najčešće činilo pet do sedam mladića. studenoga). 25 Tvrtko Čubelić. 72. prosinca). Andriju (30. Sv. Elementi naše mitologije u narodnim obredima uz igru. slovenskom. Koledari idu od kuće do kuće pjevaju. običaji u Belom na otoku Cresu. uzeli vrećicu i otrčali iz kuće. Izdanja muzeja grada Zenice. a ponekad muška djeca (dječurlija). Vitomir Belaj. studenoga).O postojanju koleda kod drugih slavenskih naroda svjedoče i nazivi: koljada (u ruskom). Sv. 21-26. Tomu (21. Zagreb 1906. Barbaru (4. 152-155. Ivana (27. 28 . Većina je 22 Slobodan Zečević. Zenica 1973. Radovi V. te su pjesme pretežito svjetovne. Sv. koledo. prosinca). Ivan Lozica. Sv. na Božić (25. Hod kroz godinu.22 Neki etnolozi i antropolozi navode da naziv koleda potječe od imena praslavenske i sveslavenske božice Kolede ili boga Koleda. str. studenoga) na Korčuli. Luciju (13. str. Zagreb. Golden marketing. te na Sveta tri kralja (6. prosinca). Stjepana (26. 21.24 Neki znanstvenici smatraju da naziv koleda potječe od latinske riječi kalendae što znači prvi dan u mjesecu. str. str. 23 Isto. Sv. prosinca).

Zato su bije morale biti velike. a vatra se palila svake večeri. str. Bije bi se pustilo da samo malo gore jer one su morale trajati do Nove godine. 27 29 . Koledarske su pjesme vesele. povijesne. g. živahnoga ritma. primjerice na Dan Bezgrješnog začeća Blažene Djevice Marije (8. 7-8. a za darove nisu vele iskali. Na poštena ova vrata. na kamin bi se. Rkp. a drugi i treći dio izvodili su se u domu domaćina. 2006. Prvi je dio činilo pjevanje pod prozorom. osim tri bije. u Gornjem Selu na otoku Šolti. na poštena vrata došli. g. faljen Isus i Marija. kapijom ili vratima doma. ali i kletve ukoliko domaćin ne bi simbolično darovao koledare. mitske do vjerske tematike. Zapisala je Zrinka Matić 2006. u Gornjem Selu na Šolti). Kolede su s obzirom na tekst koji je pratio dionice ophoda imale tri dijela. Na području nekadašnje Poljičke Republike kolenda se izvodila na Badnjak kada bi se svi ukućani skupili. a kazivao joj je Bogdan Jakovčević (rođ. Na vatru bi se posula pšenica i reklo: Rodilo na drvetu i kamenu i polju vinovu!27 Obred posipanja pšenice ima panspermijski karakter. sv.antologičara adventske i božićne pjesme nazivala koledskim. Adventske i božićne pjesme pripadaju usmenim lirskim vjerskim pjesmama (molitvama) i njih vjernici mole pojedinačno. stavljalo i drvo za naložiti pa bi se vatra zapalila. Koledari su u svojim pjesmama veličali domaćine i njihove dvore. U njima su često prisutne šale. prosinca). Najstariji muškarac u kući kojega su svi zvali otac stavljao je tri bije (badnjaka) na kamin. FF Split. ili skupno kao na Badnju večer ili pak u crkvama za vrijeme svetih misa. Priko svega sela prošli. Uvod je činio pozdrav ukućanima. a čestitalo bi se: Otac: Hvaljen Isus! / Dobro vam došla Badnja večer! / Ostali: I tebi! / Otac: Stipan dan! / Ostali: I tebi! / Otac: Ivan dan! / Ostali: I tebi! / Otac: Mladenci! (Nova godina)! / Ostali: I tebi! / Otac: Mlado lito! / Ostali: I tebi! / Otac: Vodokršće! / Ostali: I tebi! / Otac: Posve novo godišće! / Ostali: I tebi! Kad se sve to izgovorilo. Bije su komadi grana drveta. na primjer: Pukla grana od orija. često maslinova. a u Ante ka u brata. 1923. 101. Sadržaj je koledarskih pjesama raznovrstan i varira od ljubavne.

kćeri i snovi. baškotinama. smokava i oraha (u dubrovačkom kraju). sastavio Krešimir Mlač. kćerima po uzrastu i mogućim gostima. Dubrovački su kolendari dolazili gosparima i njihovim dvorima hvale dati. vinom ili rakijom (na Šolti). 46. crnim vinom i prošekom. mali pinezni dar (u Gradišću i drugdje). sinovima. nakon svake strofe slijedio bi pripjev ovisno o blagdanu na koji se koledalo: Za Božić bi pripjev glasio: U kući vam oštar nožić. str. orasima. mindulama (bajamima). primjerice: pršuratama. fritulama. Običaj je najprije se pravim imenom obratiti najstarijem i ujedno najuglednijem ukućaninu. Na Novu bi godinu pripjev glasio: Sada vazda i do lita ovde. Pjesma šaljivo završava jer je kolendarima dosta jedan kolač od Božića i jedna noga od praščića.28 Pelješki su kolendari kolendali gosparima koji su živjeli iza srebrom zalivenih i zlatom okovanih vrata. a u “bolje stojećim kućama pojilo bi se i čakad boljega” komad mesa ili pršuta (u Zlarinu kod Šibenika).Kod koledarskih pjesama. str. orasima i mlincima itd. 127. Dubrovački kolendari za darove nisu vele iskali: malo smokav i oraha jer je bura u njihovim smočnicama. a njihovom vođi starcu dovoljna je mantalica (plećka). Zagreb 1995. Na kraju bi domaćini pozvali koledare u kuću i počastili ih. Hvaljeni su domaćin. Dvori su u tim pjesmama zlatni tori. u Belom na otoku Cresu djevojka je koledare darivala smokvama. zatim njegovoj ženi. MH. / izvadite baškotine. Zagreb 1972. Vidi: Zlatna knjiga hrvatske narodne lirike. a u njima je golubica – domaćica koja će gosparu rijeti da oni nisu prokleti već su pravi dubrovački leri (pjevači. / otvorite ormarune. domaćica. 28 30 . svirači). prošekom. Iskazivali su želje da Bog gosparu dade sina koji će se oženiti i od pira podijeliti bogatom i ubogom ali još više kolendarima. 29 Vidi: Stipe Botica. / izvadite botiljune. / na dobro vam Mlado lito dojde.29 Završni dio kolede sastojao se od rima kojima su koledari tražili darove: Otvorite škafetine. U središnjem su dijelu spominjani ukućani poimence. / na dobro vam doša Božić. Školska knjiga. str. te rakijom. Hrvatska usmenoknjiževna čitanka. primjerice u Gornjem selu na otoku Šolti.

Mladić je virna sluga djevojke i došao je pod njezin prozor da joj uruči dar. da ti dara poda virna sluga tvoja. Mladić izriče žal zato što su prošli božićni blagdani i Mlado lito ali on svoju zlatnu kitu nije darovao. 2006. Evo su nam došli Vodokršća kralji. draga dušo moja. 7. sv. 101. g. također. vrijeme kada se daruju među sobom dragi. 1941.) i svoje bake Jozice Mihanović (rođ. krunom od liposti. Gospojo i vilo. FF Split. zlatnom kitom. sv. 1923.4. str.30 Posjeti koledara smatrani su čašću i pridonosili su jačanju prijateljstva i boljem povezivanju mještana. 30 31 . Međutim. u Gornjem Selu na Šolti). projde Mlado lito. urešenje moje. Evo nam projdoše od Božića blagdani. Vodokršće je. 2005.31 U Kaštelu Starom koledanjem se zvalo pjevanje mladića pod prozorom dragane na blagdan Sv. godine po kazivanju svoga djeda Pavla Mihanovića (rođ. g. Dojmljivi su lirski efekti u toj pjesmi: mladić djevojku naziva dušom svojom. FF Split. moja zlatna kito. u Gornjem Selu na otoku Šolti. str. urešenjem svojim. 31 Zapisala je Zrinka Matić 2006. te općem dobrom raspoloženju u vrijeme adventskih. 1934. Bog da.Koledari bi. ja te ne darova. Dobra večer. Eni Buljubašić zapisala je u Žrnovnici kod Splita 2005. kruno od liposti. g. momak nema drugoga dara nego da joj dariva srce s ljubavlju. kad ih ukućani ponude. u Privoru – dijelu Žrnovnice). 67.-8. 1. božićnih i novogodišnjih blagdana. Projdoše Božići. a kazivao joj je Bogdan Jakovčević (rođ. cvite od slatkosti. g. Oboje kazivača skoro cijeli život žive u Žrnovnici. cvitom od slatkosti. ali ne projde ljubav među nami. ostali jesti i piti ili bi sa sobom odnijeli hranu u torbama.. tri kralja. Rkp. Rkp. gospojom i vilom.

a počinje na Badnjak u sedamnaest sati. Vidi: Marko Dragić. Taj pripjev se u najvećem broju pjesama uzastopce iza svakoga drugoga stiha izmjenjuje pripjevom koledo. Katolički bogoslovni fakultet Sveučilišta u Splitu. veselo. veselo. Desetogodišnja je koprivnička tradicija koledanje u humanitarne svrhe. 33 TV Nova Dnevnik 24. Zbogom. Drevni se običaji u novije vrijeme modificiraju. BOŽIĆ NAM JE. 2006. 12. Neke od tih pjesama imaju pripjev veselo. vilo i gospojo. ja dara ne imam. 12.kad se daruju među sobom dragi. veselo. 96-117. Zbogom. dušo moja. tri kralja idu kroz selo i traže darove. 1 (1192). nego da ti srce s ljubavlju darivam. Moja dušo draga. 32 32 . 19. Split 2007. Nikole do Sv. str.33 VESELANJE U jugoistočnoj Hercegovini se do danas sačuvao blijedi odsjaj negdašnjega veselenja pa ondje dječurlija od Sv. srce moje. Sveta tri kralja u hrvatskoj tradiciji. zbogom mi ostavaj. 20 i HTV Dnevnik 24. 2006. veselo. Crkva u svijetu br. U Dubrovniku se koledva ispred Vijećnice kad odzvoni podne.32 Narodni pjevač tugu mladića zbog rastanka od djevojke izriče anaforama: Zbogom. veselo. srce moje. Ali mu se ne nadamo. veselo. veselo. Zbogom mi ostavaj. Što Božić ne pjevamo.45. dušo moja. MILO NAM JE Božić nam je. zbogom. milo nam je. koledo. 19.

veselo. veselo. Matica hrvatska i HKD Napredak. str.34 (Stolac) U navedenoj veselarskoj pjesmi mitski su motivi: Eto Bože preko vode / Nosi nama struk bosilja. goro sveta. veselo. Od toga dana se intenzivirala gospodarska godina. veselo. veselo. Hrvatska književnost Bosne i Hercegovine u 100 knjiga. Do danas je ostala uzrečica Jurjev danak hajdučki sastanak. a najviše na kršćane. priredio Marko Dragić. Eto Bože preko vode. šimširiću. veselo. veselo. veselo. veselo. veselo. Običaj ovjenčavanja stoke bio je Hrvatska usmena književnost Bosne i Hercegovine: lirika. vjeru našu katoličku. veselo. veselo. 67. Širi Bože. veselo. vjeru našu.-68. JURJEVSKI OBREDI I PJESME Dan sv. a na taj dan kitila se stoka biljem i cvijećem i palile očisne vatre. širi tamo. Na dobro vam Božić došo. Nosi nama struk bosilja. Jure (23. retorika. travanj) značio je svršetak zime i početak novoga boljega i ljepšega vremena. rujna) hajdučki rastanak. veselo.35 Taj dan se obilježavao i kao dan pastira. U boljemu proslavili. veselo. veselo.Oj brštane. U zdravlju nas Božo našo. veselo. Sarajevo 2006. veselo. dođi vamo. veselo. 34 33 . veselo. veselo. veselo. Mijoljdanak (29. epika. Naš Božiću. travnja. U drevnome Rimu dan pastira palije (palilije) slavio se 21. 35 Na taj dan okupljali su se hajduci u planini.

Tim apotropejskim obredom željeli su se otjerati demoni i pokvariti čini raznim vračarama. nav. Dalmaciji. 39 Milovan Gavazzi. Nekoć su se na Jurjevsko navečerje. vještica i drugih demona. str. Jure se pojavljuje u zelenilu. dj. str.-57.38 Među Hrvatima u Bosni i Hercegovini. poškropio bi štalu i stoku kako bi cijelu godinu bila sačuvana od vukova. dj. 590. Prije izlaska sunca travari su brali trave kojima su liječili ljude. zemlje. u narodnom vjerovanju ima apotropejsku moć. Temeljem te simbolike sv. Vjerovalo se da to doprinosi zdravlju i ljepšem tenu. 127. Zagreb 1846. domovi. dakle. pobjedu života nad smrću. str. Na Jurjevo bi se prije izlaska sunca kupalo ili umivalo vodom u koju bi se stavljalo bilje ili omaja (pjenušava voda s mlinskoga kola). uredio Anđelko Badurina.. stoka. Panoniji i drugdje na Jurjevo su momci i ljudi obilazili sela trubeći u trubaljke (trubaljike) savijene od vrbove ili ljeskove kore. Jure zaštitnik ratara.tradicionalan u sjeverozapadnim krajevima Hrvatske i koncem tridesetih godina dvadesetoga stoljeća. Zagreb 1990. Stoka se udarala blagoslovljenom ili svježom zelenom grančicom i vjerovalo se da će se tako zaštiti od uroka. Ivan Krstitelj ponekad je nosio zeleni ogrtač što simbolizira duhovnu inicijaciju krštenja na Jordanu. Vračari su također prije izlaska sunca brali trave kojima su vračali. 37 36 34 . 52. prilazi u dvorišta. U poganskim inicijacijama zelena je boja vode. 38 Luka Ilić Oriovčanin. Vjerovalo se da će zelenilo odagnati demone. nav. Zelenilo. U rano Jurjevo jutro domaćin s vodokrsnom vodom. zelenila. pastira. štale. Taj je obred istovjetan navedenom obredu kod uskrsnih krijesova i ima apotropejski karakter.37 Na Jurjevo su se zelenilom kitili ljudi. U dinarskim je krajevima kod Hrvata i muslimana bio običaj ljuljanja mladeži.-42. Narodni slavonski običaji. pobjedu proljeća nad zimom. Zelenilo je boja proljeća i vegetacije i simbolizira nadu.36 U narodnoj je tradiciji sv. 41. Kršćanska sadašnjost.. usjeva.39 Milovan Gavazzi. bolesti i demona. Po garištu tih krijesova pregonila se stoka. I taj je obred imao apotropejski karakter jer se vjerovalo da će se tim obredom predusresti bolesti. a ponegdje i na Jurjevo palili krijesovi. moleći se. konja i ostale stoke. Zeleno liturgijsko ruho simbolizira nadu i iščekivanje kraljevstva Božjega. liturgike i simbolike zapadnog kršćanstva i Uvod u ikonologiju Radovana Ivančevića. U narodnom vjerovanju i sv. str. Leksikon ikonografije.

na području Gospića. FF Split. Nekoć se na taj dan u sjevernim hrvatskim krajevima moglo vidjeti dosta svijeta sa zelenom grančicom kao znakom da traže pastirsku službu. (O vješticama je riječ u poglavlju Demonske predaje. g. a na glavi su imale koprive koje su poslije plesa bacale u vatru.Kao i drugi običaji i običaj Jurjeva se različito obilježavao u pojedinim mjestima. Običaj je bio na taj dan prije izlaska sunca svetom (kršćenom) vodom poškropiti44 http//www. Obred je 41 40 35 . a djevojke su ga pjesmom zvale sebi kako bi s njim razgovarale i pitale ga komu će kćerku dati je l k suncu. (Dim u kršćanstvu simbolizira prolaznost života i uzaludno traženje zemaljske slave. sv. U Bikovecu kod Maruševca.) Puca se preko štale. vrtove. 40 U Lici je Jurjevo Dan pastira kad se pale vatre i oko njih igra kolo. U krugu bi stajao gol muškarac da prestraši viške42. je l k mesecu / je l k drobnim zvezdicama. 44. Prije izlaska sunca djeca. Također se vjerovalo da će ona djeca koja to jutro rano ustanu vidjeti sv. štale. 8. Čobani žele da se viške razbiju pa pjevaju: I o drvo i o kamen. ujni i rođakinja. 44 Škropljenje je obred kojim se blagoslovljenom vodom prskaju osobe. 42 Viške – vještice. 43 Zapisala je 2004. str. Djevojke su uz zapaljeni krijes pjevale pjesme u kojima je personificirani sv. Rkp.) Uoči Jurjeva ispred ulaza u dvorište kuće naložio bi se mali krijes. a u sredinu štale bi se stavilo uže u obliku kruga. stuhe.43 Vjerovalo se da će cijele godine biti lijen onaj koji ne ustane na Jurjevo i ne okiti kuću zelenilom. Jure naložio krijes. ošini po viški. mladež i stariji hodali su u krug po pepelu krijesa moleći tri puta Vjerovanje. Vjerovalo se da ugljevlje i pepeo od krijesa štite kuću. Taj obred ima apotropejski karakter jer se vjerovalo da će se tako izbjeći bolesti i demonske sile. Kosinja i Perušića Lidija Đerek od svoje obitelji: bake.-9. more. 2004. ni o kamen. a djeca lupaju štapovima po kamenju i kantama vičući Ošini. coprnice. livade od demonskih sila koje noću hodaju selom. putem pjevajući: Ni o drvo. štrige. vrtovi i sl. njive.hr/kultura-obicaji. domovi. štale. primjerice. djeda. U nekim drugim maruševačkim selima djevojke su oko krijesa plesale kolo. Vjerovalo se da uoči Jurjeva viške jaše na metli i odlaze na Klek. Ljudi su i stoku vodili preko pepela krijesa. na “lesu” se stavljalo trnje “kako coprnice ne bi mogle dojti v hižu”. stvari. Na taj dan u vatru se bacaju stari obojci41 da bude što više gustog dima. dvorišta. Juru na zelenom konju.marusevac.htm Pleteni dio vunene obuće koji se obuvao na čarape. višketini. s namjerom da se očiste i da se odagnaju demoni. Vjerovalo se da će se tako zaštiti od bolesti.

/ i ja ću drevnoga postanja i nalazi se u mnogim religijama (lustracija). str. 45 Radmila Kajmaković.. uredio Anđelko Badurina. za njim je zvijezda Danica. Etnologija. sv.45 Kod mnogih je drevnih naroda zmija bila predmet kulta. Hrvatska književnost Bosne i Hercegovine u 100 knjiga. u sljedećoj pjesmi antropomorfirani sjajan Mjeseče i za njim zvijezda Danica: Isteče sjajan Mjeseče. 46 Leksikon ikonografije. ja sam mjeseče! I ja ću s tobom za polje. 69. primjerice. 592. a oni leže cio dan. bašte i njive kako ne bi zmije ujedale. / i ja ću hvatati volove. liturgike i simbolike zapadnog kršćanstva i Uvod u ikonologiju Radovana Ivančevića.”47 (Široki Brijeg) Anaforama: i ja ću s tobom za polje. U kršćanskoj je simbolici zmija poistovjećena sa sotonom. i ja ću orat dolove. ljubavni i vjerski lirski motivi. str. stoljeću. retorika. XXIV/XXV. 2006. Narodni običaji stanovništva Lištice. str. Matica hrvatska i HKD Napredak. 309. jer je ona izvor svih nevolja na svijetu pa je zbog toga treba umilostiviti. / I ja ću sijat konoplje. Zagreb 1990. 36 . priredio Marko Dragić. I ja ću sijat konoplje. ka ono junci kod tora? Što oni ne će u kolo? Danas je slavni Jurjevdan. / i ja ću orat dolove. i ja ću hvatati volove. Mjesecu zvijezda govori: “Polako. ali su do naših dana u sebi sačuvale mitske elemente. i ja ću plesat tenefe.46 Jurjevske su obrede pratile narodne igre i pjesme u kojima su raznovrsni mitski. Po svom postanku su poput ostalih obrednih pjesama veoma stare. 47 Vidi: Hrvatska usmena književnost Bosne i Hercegovine: lirika.kuće. Sarajevo. NS. Kršćanska sadašnjost. Glasnik zemaljskog muzeja Bosne i Hercegovine. dvorišta. Tako su. Ko ono leže kod kola. štale. i ja ću vezat djevere. Sarajevo 1969/1970. epika. / i ja ću plesat tenefe. U Katoličku crkvu uveden je u 15.

Zagreb 2004. Ladovac. godine. str. priredio i predgovor napisao Stanislav Marijanović. a u varoši na Đurđev dan ujutru od kuće do kuće i pjevaju”.”50 Luka Ilić Oriovčanin navodi da su naši pređi Ladom ili Ljeljom nazivali boga ljubavi. Zagreb 1846. a mladež mu je obojega spola žrtve (aldove) prikazivala. 247. 53 Ivo Pilar. Ivo Pilar prisustvo božice Lade u slavenskoj mitologiji ilustrira toponimima Ladin Vrh kod Obrovca. kao i toponimima Ladina. U staročeškom lada znači djevojka..53 Vitomir Belaj. Ladinec. istumačen njemačkijem i latinskijem riječima. U Bugarskoj i Sloveniji su se na Ivandan izvodile pjesme u kojima je pripjev lado. 51 Luka Ilić Oriovčanin. u Beču u štampariji jermenskoga namastira 1852. u Češkoj su se u svadbama izvodile obredne pjesme u kojima je pripjev Lado. Zagreb 1998. skupio ga i na svijet izdao Vuk Stef.52 Po ruskoj i poljskoj tradiciji Lada je bila božica proljeća. (O Zelenom Jurju bit će riječi u poglavlju Folklorno kazalište.-73. Ladešići. i 16. str.51 Vuk Stefanović Karadžić objašnjava riječ ladati “(u Hrv. 145. Slobodan Zečević.vezat djevere / izriče se marljivost. Narodni slavonski običaji. ljetnim i svadbenim pjesmama slavenskih i baltičkih naroda. Matija Petar Katančić piše da “odjek božanstva starih Panonaca.48 U Poljskoj se u svadbenim pjesmama spominjao pripjev lado. O dualizmu u vjeri starih Slovjena i o njegovu podrijetlu i značenju. za ljetnih radova Podravki i Posavki. boga Latobiusa jest božanstvo Lado koje se u pučkom pjevanju. Zbornik za narodni život i običaje južnih Slavena. 52 Srpski rječnik.49 Lado se spominje u proljetnim. Laduć. 50 Matija Petar Katančić. 320. u okolici Karlovca) djevojke kršćanske nakićene vijencima idu po selima uoči Đurđeva dne. Zenica 1973. mladosti. Golden Marketing. izbor iz djela. Hod kroz godinu.-120. Elementi naše mitologije u narodnim obredima uz igru. da bi se potom prekorile lijenčine koje leže kod kola kao junci kod tora. 118. ljepote i plodnosti. navodi za bilo koje božanstvo. Radovi V. Ladovica. st. str. Trag drevnosti naše popivke (…) prepoznaje se (…) u hrvatskom (kajkavskom) i bosanskom (slavonsko-ikavskom) narječju. 72. Karadžić. U 15. str.) LADARSKI OPHODI I PJESME Lado se prvi put spominje u poljskim Statuta provincialia nastalim oko 1420. str. Erasmus naklada. Jugoslavenska akademija znanosti i 49 48 37 . Izdanja muzeja grada Zenice.

mio. str.f2o. 57 Rječnik hrvatskoga jezika. 54 Isto. Duhove. lipnja) te za vrijeme sušnih proljetnih i ljetnih dana. 72-73. 74. Filipa i Jakova. umjetnosti. U Poljskoj. knjiga XXVIII.hr/lado. 779. glavni urednik Jure Šonje.htm 59 http://www. str. 1.U slavenskoj je mitologiji Ladin sin Ljeljo – bog ljubavi. Povijest i historija usmene narodne književnosti. Jurjevo je prije Duhova i takvo je objašnjenje invalidno.57 Međutim. str. Rusiji i Litvi spominjao se i Ladin sin Poljeljo. 76. g. str. urednik dr.lado. Nakladni zavod MH. te Ljeljen-brdo na razmeđu Dalmacije i Hercegovine. Zagreb 2000. Sv. Pilar navodi. Boranić. Ljeljen Glavica u Konavlima. drag.”58 Prema narodnim pričama ladarice hodaju svijetom od Jurjeva do Ivanja. Nadbiskupska tiskara Zagreb. Mazuri i Poljaci slavili su božanstva Ljelja i Poljelja. Sv. Rječnik stranih riječi. D. Ljeljen – vrh planine Visočica kod Konjica i t. 58 http://www.anita. djevojke koje u svečanoj povorci obilaze seoske kuće za Duhove ili Jurjevo i pjevaju prigodne pjesme”. Zagreb 1980. Prisustvo Ljelja u južnoslavenskoj mitologiji Pilar afirmira i višebrojnim nazivima planina Ljeljen u Bosni i Hercegovini. Na web stranici ansambla Lado prva je rečenica: “Lado je arhaična slavenska riječ često korištena kao pripjev u starim obrednim pjesmama sjeverozapadne Hrvatske. Bratoljub Klaić navodi da je mišljenje o Ladi kao božanstvu znanstveno opovrgnuto. Lelija Planina u Hercegovini.56 U Rječniku hrvatskoga jezika (2000. Zagreb.55 Tvrtko Čubelić lade (ladarice) iz Hrvatskoga zagorja poistovjećuje s dodolama. a Slobodan Zečević ga citira. 527. da su dalmatinski renesansni pisci uvijek navodili božanstvo Lelja kao sinonim za Amora ili Kupidona.54 U nekim je kraljičkim pjesmama pripjev ljeljo po kojemu su se te kraljice nazivale. a sinonim je riječima dobar. Ivana (24.org/vile. str. U tim je zemljama bio drevni običaj da od prve nedjelje po Uskrsu do Ivandana djevojke i žene u kolu pjevaju pjesme u čast Lade. Uz to vjerovanje veže se običaj kada na Ivanje djevojčice Ivančice u grupi od četiri ili osam s vjenčićima na glavi obilaze sela i pjevaju. sv.59 Temeljem relevantne literature i motiva u pjesmama koje su zapisane kao i onima koje informanti na terenu i danas kazuju može se ustvrditi da su se u Slavoniji i Hrvatskom zagorju ladarske pjesme izvodile na blagdane: Sv. Jure. Leksikografski zavod Miroslav Krleža. Školska knjiga. d. Zagreb 1990. 56 Tvrtko Čubelić.) ladarice su “djevojčice.htm 38 . 55 Bratoljub Klaić.

lade. 26. vrtu. nav. Zagreb 1931. Djevojke se po pripjevu u pjesmama oj Lado. Poljskoj i Litvi. Vidi: Milovan Gavazzi. Djevojke koje su uoči Jurjeva i na Jurjev išle po selima i varošima nazivane su krisnice. kaj se bumo spominjali komu bumo kćerku dali je l k suncu. na “lesu” se stavljalo trnje “kako coprnice ne bi mogle dojti v hižu”. Uoči Jurjeva ispred ulaza u dvorište kuće naložio bi se mali krijes. vlasnik. U nekim drugim maruševačkim selima djevojke su oko krijesa plesale kolo. str.-280. U Bikovecu kod Maruševca. štali. je l k mesecu je l k drobnim zvezdicama. kelj ili korabicu da im bolje rodi.60 U okolici Karlovca na Dan sv. Josip Matasović. a Zeleni Jure je bio u košu ispletenom od vrbe i jagnjeda. 2. Kao i drugi običaji i običaj Jurjeva se različito obilježavao u pojedinim mjestima. Sve su vrtlarice dobivale grančicu iz kite ili koša i stavljale ih među zelje. 62 Jurjaši su u svakom domu koji bi ih darovao ostavljali komadić zelenila koje su domaćini kasnije ostavljali u kući.Dakle. jurjevčani. u: Narodna starina. oj zovu ladarice. kak naloži tak pogori. glavni i odgovorni urednik Dr. broj. a na glavi su imale koprive koje su poslije plesa bacale u vatru. 61 60 39 . X.marusevac. Vjerovalo se da će se tako zaštiti od bolesti.hr/kultura-obicaji. polju i sl. knjiga.htm Vidi: Fredo Heffler. Jure seoski su mladići pjevali po selu i gradu. primjerice. Hodi Jura k nam k večeri. dj. Jedan je visoko nosio mladu zelenu brezu okićenu maramom i šarenim papirima. Krisnice i Zeleni Jure u karlovačkoj okolici u XIX stoljeću. dvojica su nosila kite brezovog granja. vjerujući da će tako odvratiti demonske sile. Vjerovalo se da pepeo od krijesa štiti kuću od demonskih sila koje noću hodaju selom. vremenski su skoro istovjetno izvođeni ladarski obredi u Hrvatskoj kao u Rusiji. Djevojke su uz zapaljeni krijes pjevale pjesmu: Sveti Jura kres naloži. 278.62 a http//www. 61 U sjeverozapadnom i središnjem dijelu Hrvatske mladići koji su sudjelovali u jurjevskim ophodima zvali su se jurjaši.

Pjesma je komponirana od devet šesteračkih katrena i po svojoj strukturi Ophođani su se nazivali jurjevčani. prikazujuć voća u svojoj istini. da ti ga usadim na tvoj pribili dvor za ljubav postavit. 64 Zlatna knjiga hrvatske narodne lirike. duhom premilim. saopćava joj da bora nije našao i da njega uzme umjesto bora jer što će joj zelen bor koji vene od sunca. MH. koj’ od sunca vene?64 (Brusje na Hvaru) I u Kaštelu Starom mladići su djevojkama prvoga svibnja pod prozor ili uz kuću stavljali neko stabalce i pjevali pjesme. Radi toga se taj dan obilježava kao Međunarodni praznik rada. cvićem nerazličnim. Nazivanje bi počelo prvoga svibnja prikazujuć voća u svojoj istini. anđele moj mili! Bora nisam našo. sastavio Krešimir Mlač. 154. Od zelenila kojim je bio prekriven Zeleni Juraj bilo je dopušteno otkinuti dio grančice za koju se vjerovalo da će ukućane i njihovo imanje štititi od demona. O boru! O jele! O duhu primili! Cviće nerazlično. što će ti zelen bor. U ovome mistu običaj pribiva. str. Do naših je dana sačuvana pjesma o prvom svibnju kojem se vesele anđeli od raja.63 Prvi svibanj je Dan sv. da svaki dragi dragoj maž misec naziva. U Brusju na Hvaru pjevane su pjesme u kojima je svojevrsna invokacija kojom se kazuje da je u tomu mjestu pribivao običaj po kojemu bi dragi dragoj nazivao mjesec svibanj. Zagreb 1943. ali će i povećavati plodnost. Hrvatske narodne pjesme. đurđari. U starinskim usmenim lirskim pjesmama koje su se izvodile na taj dan prevladavale su obredne pjesme s mitskim motivima. Dragi dragu gradacijski naziva borom. uzmi za bor mene. 139. jelom. Zagreb 1972. 63 40 . Hrvatska državna tiskara. Kod Hrvata je tradicija obilježavanja prvoga svibnja veoma stara. Isčući zelen bor. Vidi: Petar Grgec.djevojke koje su bile sudionicama u tim ophodima nazivane su jurjašicama. Josipa radnika koji je zaštitnikom radnika. Đure. str. anđelom milim. Pjesma alegorijski erotizira ljubav mladića prema djevojci – on traži zelen bor da joj ga usadi na njezin bili dvor. ovo nazivanje prvi dan se čini.

za takvu deklicu. Divojčice mlada i jelo visoka. rad ke sam se trudi po sva moja lita. O bore i jelo. Bora nisam naša. kome se vesele anđeli od raja. prvi dan od maja. javore premili. Bog da. uzmi za bor mene. Dobra večer. jelom uvitom radi koje se trudio sva svoja ljeta. gradacijski svoju divojčicu naziva divojčicom mladom. ta je pjesma iznimno lirična. Išćući zelen bor. Premda se mladić ne spominje u pjesmi. kao i u prethodnoj pjesmi. moja dušo draga. Iskao je zelen bor. zenicom pridragom. Umilna je molba djevojci da nikada od ljubavi ne razdili dragog svoga jer ljubav izlazi iz srdaca. anđele moj mili. jelom visokom. Međutim. razvidno je da on. Divojčice mlada i jelo uvita. javor kitnovasti za svoju deklicu. javor kitnovasti. ali nije našao ni bora niti jelene zelene te je umjesto toga nudio sebe. o cvite razliki. zenice pridraga od mojega oka. uvitu jelicu. 41 . ni jelene zelene. uvitu jelicu. a iz lišca dragane izlazi zrak od sunašca.je bliska usmeno-retoričkim oblicima.

zenice pridraga. Jakovu str. Filipa i Jakova je 3. sv. Ovim te pozdravljam. apostol brat je sv. o sv. liturgike i simbolike zapadnog kršćanstva i Uvod u ikonologiju Radovana Ivančevića. a iz tvoga lišca zrak od sunašca. mirna ti mrkla noć. Znaj. g. javor premili. Rkp. FF Split.. 2006.Ti me ne razdili. ljubav izlazi. Kršćanska sadašnjost.66 Uz taj blagdan vezuju se ophodi filipovčica koje zahvaljuju slavonskoj šumi jer se svako proljeće ponovno zeleni i svojom ljepotom nadahnjuje:67 Blago tebi. Zapisala je 2006. a kazala joj je Srećka Puljas (djev.otok. Križem je učinio da nestane zmije. 1935. zelena šumice! Ti se mladiš svake godinice. (Navodim prema: Leksikon ikonografije. 292.. Jakov Stariji. jelo uvita. ja ne ću od tebe. Blagdan sv. 228. Filip je uz pomoć križa mladića oživio. ). 10. Filipu str. a iza nje je ostao strašan smrad od kojega su mnogi umirali među kojima i kraljev sin. a ja sada i više nikada. 29. mrkla noć. rođ.) 67 www. dušo iz srdaca. g. jelo visoka. Filip se povezuje u izvještaju o čudesnom umnažanju kruha. Po predaji je Španjolsku oslobodio od Maura i ondje postavio temelje kršćanstva. Svećenici koji su štovali zmiju uhvatili su Filipa i pogubili ga. Zagreb 1990. od ljubavi tvoje. 66 Sv. uredio Anđelko Badurina. javor kitnovasti. Ivana i u bliskom je srodstvu s Isusom. svibnja. str. Zaštitnik je Španjolske. Puljas. Po povratku u Judeju odrubljena mu je glava.hr 65 42 . nikad srce moje. anđeli nebeski bili ti u pomoć!65 (Kaštel Stari) Pored stilske figure gradacije u navedenoj je pjesmi cio niz epiteta: divojčice mlada. Po predaji je propovijedao evanđelje među Skitima i ondje je vidio kako narod štuje neku golemu zmiju. o sv. u Kaštel Starom Marina Žarković.

U njoj filipvčice pitaju staru majku: Je li Filip doma? Stara majka odgovara da Filip nije doma.68 Sljedeća dijaloška filipovska pjesma može se svrstati u ladarske – filipovske. oj Lado. 282.Obredi su filipovčica slični jurjevskim proljetnim ophodima. kao i druge obredne pjesme. oj! Crven pojas sebi za pas. Hercegovina. oj Lado oj! I maramu svilenicu. Mostar 2007. oj Lado oj! Nije doma draga dušo. aliteracijama. str. oj! Filipova stara majko. oj Lado. oj! Otišo je u Ukovar. Drevnoga su pretkršćanskoga podrijetla ophodi koji su se izvodili za vrijeme proljetnih i ljetnih sušnih dana. U Slavoniji i Hrvatskom zagorju ladarice su se molile višnjem Bogu da udari rodna kiša i porosi polja i travicu i da se ugoje stada: Tvrtko Čubelić. Lado. oj Lado. kraljice i dodole u hrvatskoj tradicijskoj kulturi i slavenskom kontekstu. komponirana tako da njezini stihovi proizvode magijsku moć. Ladole mile. 69 Marko Dragić. metaforama i alegorijama. Ladarice. Ladole mile. Magijski je efekt postignut pripjevima Ladole mile. godišnjak za kulturno i povijesno nasljeđe br. Ladole mile. već je otišao u Vukovar kupovati crne čizme i maramicu svilenicu. oj Lado. 21. 68 43 . epitetima.oj!69 (Vinkovci) Ta je pjesma. Oj. Ladole mile. oj! kao i stilskim figurama: retoričkim pitanjima. Jakobovo Ladole mile. asonancijama. crven pojas sebi za pas. oj Lado. oj! Jel’ Filip doma? Ladole mile. str. Ladole mile. Ladole mile. oj Lado. 76. oj! Kupovati crne čizme. Zagreb 1990. Povijest i historija usmene narodne književnosti. Filipovo.

risaliček slovenski je naziv za svibanj. http://www. oj!70 (Šamac kraj Slavonskog Broda) KRALJIČKI OPHODI I PJESME Kraljičke pjesme izvodile su djevojke o Duhovima (Dovima). oj! Da popuhne tihi vjetar. 6. 244. Lado! Molimo se višnjem Bogu. str. priredili Michael Glazier i Monika K. Srbobran 1928. Oj Lado. Ukrajinci i Bjelorusi duhovsku nedjelju nazivaju rusalnom nedjeljom. Duh Sveti je u središtu kršćanskoga postojanja.rastko. U Bugarskoj su se obredni igrači nazivali rusalije. jedan Duh u Kristu”. Slobodna Dalmacija. Zagreb 1972.html#_Toc530384684 70 44 . str. 142. Na taj je dan Isus Krist svojim učenicima podario Duha Svetoga i tako im dao moć govora na više jezika kako bi mogli po svijetu propovijedati Kristovu vjeru. Lado. rusalije vezane uz Duhove. To je slavenski naziv za vodene vile. Slovenci taj blagdan nazivaju Risale. Oj Lado. MH. 63) Po Duhu Uskrsloga Gospodina “vjernici postaju jedno tijelo. Da udari rodna kiša. također. A – E. Helwing.Molimo se.-245. risalček. a risalčak. Kod Rusa su. 71 Suvremena katolička enciklopedija. Po Ivanovu evanđelju “Duh je onaj koji oživljuje. Split 2005. a mjesec lipanj nazivan Zlatna knjiga hrvatske narodne lirike.org. sastavio Krešimir Mlač. Ugoje se naša stada. oj! Da nam stada. (O vilama će biti riječi u poglavlju Mitske predaje. Neki antropolozi smatraju da su u narodnoj mitologiji rusaljke nasljednice vila. Oj Lado. 72 Spasoje Vasiljev.rusaljke. oj! Da porosi naša polja I travicu mekušicu. (Ivan.72 U južnoj Dalmaciji Duhovi se nazivaju Rusalije.) Po nekim drevnim predajama rano preminule djevojke i žene pretvarale su se u vodene vile .71 Kraljice ljelje nazivaju se i rusaljkama. Oj Lado. a tijelo ne koristi ništa”. Slavenska mitologija.yu/ antropologija/ svasiljev mitologija. Kod Čeha se taj praznik zvao Rusadle.

je rusalski mjesec. U Rumunjskoj je narodni naziv za Duhove bio Rusali. U Makedoniji su se Duhovi nazivali Rusale.73

Dok etnolozi kraljičke ophode pripisuju praslavenskim mnogobožačkim vremenima u Đakovštini se i danas pripovijeda o nastanku kraljica: Stara predaja kaže da su Turci zarobili sve muškarce u selu, a njihove su se žene obukle u šarenu odjeću, na glave stavile muške šešire okićene umjetnim cvijećem i u ruke uzele srpove i kose, te tako obučene otišle pred turski tabor. Turci su pomislili da su došli duhovi, uplašili se i pobjegli. Tako su gorjanske žene oslobodile svoje muževe, očeve i braću. Od tada su se isto tako oblačile na blagdan Duhova, u spomen na taj dogadaj.74 Obično je kraljica bilo osam do deset, ali je bivalo i manje i više od toga. Dijelile su se u dvije skupine. Glavni su skup činile one djevojke koje su na glavama imale muške šešire okićene čapljinim ili paunovim
Dr. Slobodan Zečević, Elementi naše mitologije u narodnim obredima uz igru, Izdanja muzeja grada Zenice, Radovi V, Zenica 1973, 99.-100. 74 U Gorjanima kod Đakova zapisala je 2008. godine Zdravka Vranješ iz Osijeka koja pod mojim mentorstvom piše diplomski rad. Rkp. FF Mostar 2008, D.
73

45

perima te cvijećem, najčešće smiljem i koviljem. U toj su skupini posebice bile urešene jedna ili dvije djevojke koje su bile prvakinje. Na njihovim je klobucima sprijeda bilo ogledalo, a straga nekoliko obješenih šarenih vrpca. U rukama im je bio stari pravi ili drveni mač o kojem su bili obješeni šareni trakovi ili su bili zabodeni u jabuku, naranču ili limun. Među djevojkama se isticala kraljica ili kralj. U družbi su često bili i kralj i kraljica koja se još zvala mlada i imala je koprenu na glavi. Jedna ili dvije djevojke bile su barjaktar(i), a one su na štapu nosile šaren barjak. Polovicom 19. st. u Slavoniji jedna je djevojka bila barjaktar, a druga dvorkinja (služavka) kraljičina.75 U družbi su bili i diver i mlada koja je na glavi imala koprenu i vijenac, a razlikovala se od kraljice – mlade. Kraljički su ophodi u Đakovštini obnovljeni 2005. godine. Cijela se skupina ponegdje dijeli na kraljeve i kraljice, a jedna ili dvije su im prvaci i one s krunama na glavi. Među kraljicama su i djevojke ali i mladići sabirači darova prosjaci, torbonoše, sirgonja, kajmačar i sl. Kada bi kraljice došle pred kuću, dvorkinja postavi stolac na koji kraljica sjedne. Iza kraljice stane dvorkinja, a iza njih u obliku srpa kraljice – ljelje izvode pjesme uz pratnju gajdaša ili tamburaša.76 Osebujni su obredi i pjesme koje su do pedesetih godina 20. stoljeća izvodile kraljice u bunjevačkim77 krajevima.78 Bunjevački su Hrvati na taj dan Duhova ranim jutrom kitili prozore, kapije, te na salašima: volarice, kokošinjce, obore i čardake. Pripreme za obred kraljica počinjale su već od Uskrsa. Tada bi se mlade kraljice u dobi od deset do petnaest godina okupljale u dogovorenoj kući gdje ih je običaju i pjesmama podučavala žena koja je već bila kraljica. Dan prije Duhova kraljice su se sastajale u kraljičinoj kući i dogovorile bi kojim će putem ići, koje pjesme pjevati i kao će podijeliti
Luka Ilić Oriovčanin, Narodni slavonski običaji. Zagreb 1846, str. 145.-146. Milovan Gavazzi, nav. dj. str. 72.-74. Usp. Ivan Lozica, Poganska baština, Golden marketing, Zagreb 2002, str. 195.-196. 77 Bunjevci su 1687. g. od osmanskoga terora masovno pobjegli s područja Bune kod Mostara i nastanili današnje krajeve. Od 2007. g. taj egzodus obilježavaju pohodeći pradjedovska ognjišta. 78 Bunjevačke kraljičke običaje kao i pjesmu koračnicu navodim prema: mr Suzana Kujundžić Ostojić, Kraljičke pisme,; http://www.bunjevci.org.yu/site/narodna-knjizevnost/kraljicke-pisme/ mr Suzana Kujundžić-Ostojić, Kraljice, http://www.bunjevci. org.yu/site/bunjevacki-obicaji/kraljice/.
76 75

46

darove? Bile su obučene u bijelu šlingovanu bluzu i suknju. Nekoć su išle bose, a u kasnijim vremenima bile su u bijelim čarapama i crnim lakiranim cipelama. Na glavi su imale krune od cvijeća ukrašene perlicama, pantljikama i zrcalom preko kojega je bio đerdan. Kose su noć ranije upletale u pletenice, a kada su polazile u ophod rasplitale su ih. Obilazile su gušće naseljena mjesta. Kraljički su ophodi trajali najčešće prvi i drugi dan, a ponekad i treći dan Duhova. Kraljice u Subotici nisu nosile barjake ni mačeve. Išle su u paru po ustaljenom rasporedu: pridnjaci, sabljari, diver s kraljicom (koja je bila najmlađa od svih sudionica), a posljednji su par bili ban i banica. Putem su pjevale, “a na pripjev Ljeljo bi zastale, odigle se petama od zemlje i naklonile se”. To je davalo dojam da stalno pocupkuju, a đerdani su im lupkali o zrcala i proizvodili potmuo zvuk. Domaćice su bile počašćene posjetima kraljica te su ih darivale jajima, šunkom te novcima. Vjerovala se da će gadna nevolja stići onaj dom u kojem se ne bi primile i darovale kraljice. Vjerovalo se da proljeće ili ljeto nastaje kad kraljica pobijedi. (Po tome je nastanak proljeća ili ljeta ovisio da li su Duhovi početkom svibnja ili u lipnju.) Kraljice su izvodile obred tako da kraljica sjedi, a ostale oko nje bosonoge i raspletenih kosa igraju. Vjerovalo se da bosonoge kraljice svoju plodnost prenose na zemlju, a što tome obredu daje panspermijski karakter. Također se vjerovalo da bi upletena kosa usporavala ili čak zaustavila vegetaciju. Kraljičke su pjesme komponirane od šesteračkih stihova nepravilnih cezura. Dijele se na: koračnice, vesele i žalosne. Koračnice bi kraljice pjevale dok bi išle od kuće do kuće. Te su pjesme živahne, ritmične i jednostavne. Imale su i svoju praktičnu životnu funkciju jer su mlade kraljice idući od kuće do kuće mogle vidjeti buduće mladiće pa i svekra i svekrvu. Mi selu iđemo, selo od nas biži, a što od nas biži? Mi mu ne iđemo, da ga porobimo, već mi mu iđemo da ga veselimo. Vesele su se pjesme pjevale djeci i mladima. Karakterizira ih melodioznost, nježnost i blagost. U tu skupinu idu i šaljive kraljičke pjesme. Među tim pjesmama su i one alegorijske mitske pjesme u kojima kraljice

47

pjevaju o ljepoti svoje drúge pitajući: je li joj tato mladi mjesec bio, a nana žarko sunce bila: Oj ti naša drugo, Alaj si ti lipa, Ko da ti je tato Mladi misec bio, Ko da ti je nana žarko sunce bila! — Al ni mi je, druge, Tato misec bio, Al ni mi je nana žarko sunce bila, Već je mene riba U vodi rodila, žuna me je tica U kljunu iznela. Tica lastavica Bila j’ dadiljica, Rastova korica Bila j’ kolivčica.79 (Vancag) Kraljice su vesele pjesme pjevale u skupinama dvije po dvije okrenute jedna prema drugoj, lagano pocupkujući, a na pripjev Ljeljo odignu se petama od zemlje i lagano poklone. Žalosne su pjesme kraljice pjevale okrenute jedna prema drugoj, ali na pripjev Ljeljo ne bi pocupkivale nego bi se lagano njihale. Žalosne su kraljičke pjesme pjevale o vojnicima (katanama). U kraljičkim su pjesmama mnogobrojne narodne mudroslovice. Kraljice su pjevale pjesme o sudbinama u kojima se ogledala sudbina zajednice i naroda. Neke od tih pjesama imaju strukturu tužbalica: Oj borci, vojnici, Tužne majke sinci,
Zlatna knjiga hrvatske narodne lirike, sastavio Krešimir Mlač, MH, Zagreb 1972, str. 145.
79

48

Kako vam je stanje U polju bojnome, Tužnom ledenome? Strahotom vas bije, Krv se vaša lije I zelena trava Ostaje krvava. Zemlja vam je tvrda, Propast ne možete. Nebo je visoko, Popet s’ ne možete. Kad sunce ograne, Ogrije vam rane, Misec se promine I pokaže vrime, Da prolazu dani, Proć će i mejdani. Kad tako mislimo, S otim se tišimo.80 (Subotica) U repertoaru su kraljičkih pjesama i one pjesme koje imaju elemente vjerske usmene lirske pjesme: Gospodin plebanoš, ustaj, pa pošetaj, iz cele u celu, u baštu pod ružu, kud Gospodin hodi, za njim cviće rodi svakojake fele: modre i zelene, žute i crvene. ruža se razvila, u kalež savila, na oltar nošena, misa govorena.81
80

Isto, str. 144.-145.

49

Siroče je čest motiv u hrvatskoj tradicijskoj kulturi. I danas su mnoge usmene lirske pjesme i predaje koje kazivači kazuju o siročićima. Česta je narodna izreka Da nije siročadi ne bi ni Sunce grijalo. Te su pjesme pjevane i siročićima. I kraljice su pjevale žalosne pjesme siročićima. Sirotica Milka sjedila je u bašti, naletjela je ptica i krilima je udarila: Sirotica Milka, Sidila u bašći, Tica naletila, Krilim udarila, Kanda j’ tica znala, Da je sirotica. Kako j’ tici, nane, Letiti brez glave, Tako j’ Milki, nane, Brez njezine nane, Kako j’ tici, nane, Letiti brez oka, Tako j’ Milki nane, Brez njezinog oca. Kako j’ tici, nane, Letiti brez vrata, Tako j’ Milki, nane, Brez njezinih braća. Kako j’ tici, nane, Letiti brez perja, Tako j’ Milki, nane, Brez njezinih sela. Kako j’ tici, nane, Letiti brez repa, Tako j’ Milki, nane, Brez njezinih teta. Kako j’ tici, nane, Letiti brez noga, Tako j’ Milki, nane,
81

Mr Suzana Kujundžić-Ostojić, Kraljičke pisme, http://www.bunjevci.org.yu/site /narodna knjizevnost/ kraljicke-pisme/;

50

Brez njezina roda.82 (Tavankut kod Subotice) Navedena je pjesma komponirana retoričkim pitanjima i odgovorima: kako je ptici letiti bez glave, tako je Milki bez njezine nane; kako je ptici letiti bez vrata, tako je Milki bez njezine braće; kako je ptici bez perja, tako je Milki bez njezinih sela. (…) Retorička pitanja i odgovori na njih u pjesmi Sirotica Milka komponirani su narodnim mudroslovicama

DODOLSKI OPHODI Dodolske pjesme su, također, nastale u prastarim mnogobožačkim vremenima. Pjevale su ih djevojke prekrivene zelenilom u vrijeme proljetnih i ljetnih suša. Vuk Stefanović Karadžić dodole objašnjava kao skupinu djevojaka koje za vrijeme suše idu “po selu od kuće do kuće, te pjevaju i slute da udari kiša. Jedna se djevojka svuče do košulje sa svijem pa se onako gola uveže i obloži različnom travom i cvijećem i tako da se nigdje ne vidi ni malo, a to se zove dodola (…)”. Pred kućom dodola igra sama, a druge djevojke iz te skupine stanu u red i pjevaju različite pjesme. Potom

Zlatna knjiga hrvatske narodne lirike, sastavio Krešimir Mlač, MH, Zagreb 1972. str. 145.

82

51

domaćica ili netko drugi uzme pun kotao vode i izlije na dodolu koja se na to ne obazire nego i dalje igra.83 Slobodan Zečević navodi da se obred dodola izvodio i u sedamdesetim godinama 20. stoljeća. Dodola je djevojčica i glavna je u skupini. U davnim je vremenima bila naga i uvijena u zelenilo. Morala je biti uzorna ponašanja i seksualno čedna. U nekim je krajevima dodola bila siroče bez roditelja, a u nekim je bila posljednje dijete u majke - neporođena. Dok dodola igra, pjesmom je prate njezine pratilje. “Pred svakom kućom dodolu polijevaju vodom (…).”84 U Skopskoj Kotlini dodolski su ophodi bili u četvrtak po Uskrsu. Četvrtak je dan Peruna, vrhovnog slavenskog boga koji je slavljen i kao bog groma i kiše. Iz tih razloga u Mačvi od Velikoga Četvrtka do Spasovdana u sve četvrtke nitko nije smjeo orati, kopati, tkati, prati, tjerati kola.85 Bratoljub Klaić u svome Rječniku ne navodi dodole, a u Rječniku hrvatskoga jezika (2000.) dodole se objašnjavaju narodnim običajem magijskog prizivanja kiše u doba suše te mladićima i djevojkama koji okićeni cvijećem i zelenilom sudjeluju u obrednoj pjesmi zazivanja kiše.86 Matej Sova navodi da bi u Dalmaciji za vrijeme sušnih dana momci okićeni zelenim granama i cvijećem išli od kuće do kuće pjevajući i plešući. Momci su se nazivali prporuše a njihov kolovođa prpac.87 Djevojke su skladno poigravale pjevajući pjesme a domaćin ili domaćica polijevali su ih vodom vjerujući da će im se božanstvo smilovati i podariti kišu. Neke od tih pjesama imaju šaljiv karakter. Kultni su kiša i zelenilo u tim obredima. U Somaliji i nekim drugim zemljama sačuvao se obred u kojem za vrijeme suše najljepše djevojke gole gledajući prema nebu pjevaju magijske pjesme kako bi kiša udarila. Starozavjetna je Ilijina kiša koja je u zemlji kralja Ahaba pala po zagovoru proroka Ilije nakon tri godine suše u kojoj su istrijebljeni Baalovi svećenici.

Srpski rječnik, istumačen njemačkijem i latinskijem riječima, skupio ga i na svijet izdao Vuk Stef. Karadžić, u Beču u štampariji jermenskoga namastira 1852. str. 128. 84 Dr. Slobodan Zečević, Elementi naše mitologije u narodnim obredima uz igru. Izdanja muzeja grada Zenice, Radovi V, Zenica 1973, str. 125.-126. 85 Isto, str. 127.-128. 86 Rječnik hrvatskoga jezika, glavni urednik Jure Šonje, Leksikografski zavod Miroslav Krleža i Školska knjiga, Zagreb 2000. str. 194. 87 Matej Sova, Pregled narodne književnosti s primjerima i teorijom, Školska knjiga, Zagreb 1955., str. 43.

83

52

Djevojke u pjesmama pjevaju pripjev oj dodo, oj dodo, le pa se prema tome zovu dodole: Naša doda Boga moli, da udari rosna kiša. Oj dodo, oj dodo, le. Da pokisnu svi orači, svi orači i kopači, svi po kući poslovači. Oj dodo, oj dodo, le. 88 (Prisap pokraj Livna) Prastari običaj dodola zadržao se u Đakovštini, napose u Potnjanima i Gorjanima, do Drugog svjetskog rata. U Potnjanima je bilo jedno naselje Roma i oni su ostali posljednji koji su taj ophod obdržavali. Dodole ili dojdole (oba izraza se jednako koriste) je grupa mlađih djevojaka (od 14 – 15 god.) i poneki dječak koji za velikih suša obilaze selo i u kući pjevaju dodolske pjesme, zazivajući kišu i spas uroda. Obično je to 6 – 10 djevojaka i 2 – 3 dječaka. Dva dječaka su „prosjaci“, oni nose košaru u koju im domaćin nakon otpjevane pjesme stavlja darove (jaja, jabuke, slaninu i što se već nađe, ponekad i novac). Treći dječak obično bude doda ili dodola. Njega obaviju zelenilom od glave do pete od granja, najčešće abdovine i bazge. Taj zeleni oklop je u obliku stošca, pa da bi vidio vode ga dvije manje djevojčice. Djevojke su obučene u rubine, bosonoge su i raspletene kose. Oko glave imaju grube vijence od zelenila (prave hlad glavi na uzavrelom suncu) te oko pasa granje koje visi do zemlje (adbovina, bazga, vrba i dr.). Putem galame, sviraju u trube i svirale ili škrebeću kako bi ih domaćini čuli i dočekali. Kada uđu u dvorište, pozdrave tradicionalnim katoličkim pozdravom „Faljen Isus“ i počinju pjevati. Domaćin ili domaćica poliju vodom dodu, a ovaj se na riječi iz pjesme „Ajd poigraj dodole“, vrti, otresa vodu i imitira kišu. Nakon što im domaćin stavi dar u košaru odlaze u drugu kuću. 89
U Prisapu pokraj Livna 25. 09. 2004. g. studentici Fakulteta filozofsko-humanističkih znanosti Sveučilišta u Mostaru, Marini Maganić, kazao Jako Krole (rođ. 1937. g.). Rkp. FF Mostar, 2005., sv. 2., str. 5. Kazivači uvijek ne kazuju pripjev oj dodo, oj dodo, le. 89 O dodolama je 2008. g. Zdravki Vranješ kazivao Zvonko Vugrinović, rođen u Đakovu 1956. g. Bio je dugogodišnji direktor Turističke zajednice Grada Đakova. Dragovoljac je Domovinskog rata. Oženjen, otac dvoje djece. Sa suprugom Dubravkom suvlasnik je Turističke agencije Orion Turs i vlasnik Gastro-etno imanja „Slavonska kuća“. Rkp. FF
88

53

PREPERUŠKI OPHODI U JEZERIMA NA OTOKU MURTERU U Dalmaciji i Istri djevojke se zovu preporuše (prporuše, preporuče), a na otoku Murteru preperuše. Kazivači u Jezerima na otoku Murteru 2006. godine pripovijedaju “o puno staroj fandaniji (običaju) zvanja kiše” koji se održao do prije nekoliko godina. Običaj se sastojao u tome da bi djeca, a pokatkad momci i djevojke pa i ljudi ubirali grane tešara (biljke smrdljivice). Potom bi išli putem, mahali tim granama i dozivali kišu pjevajući: Preperuše odile, sve su Boga molile: “Daj nam, Bože, kišicu i nebesku rosicu, da urodi godina i šenica bilica i vinova lozica.” Niki sira, niki jaj, To je naman za ufar. Kada bi domaćice vidjele da idu preperuše dozivale bi: Oj dodole, moj dodole, Dojdi k meni zlato moje. Zatim bi preperuše polijevali vodom, a onaj koji bi ih polio trebao im je dati neki dar: “komad sira oli koje jaje. Na kraju bi se preperuše skupile na Koledišće užgale veliku koledu i podilile darove ča su skupile.”90 Prporuše hodile, kuda one hodile,
Mostar 2008, D. Vidi: Josip Vinkešević, 40. Đakovački vezovi, Jubilarna revija br. 36, Godina XXXVII., Gradsko poglavarstvo Grada Đakova. 90 Ivana Klarin zapisala je u studenom 2005. godine u Jezerima na otoku Murteru po kazivanju Konstantina (Ukasa) Klarina (rođ. 1938. g.) i Ante Klarina (rođ. 1934. g.). Kazivači su rođeni u Jezerima na Murteru. Rkp. FF Split, 2005, sv. 59. str. 6.

54

tuda Boga molile da nan Bog dâ dažda i crlena mazda, šenice bilice, sake dobre srićice. Šenica nan rodila, dičica prohodila, šenicu pojili dicu poženili. Skupi, Bože, oblake, struni Božju rosicu na ‘vu svetu zemljicu.91 (Okolica Pazina) U navedenom je primjeru zdravica: da nan Bog dâ dažda / i crlena mazda, / šenice bilice, / sake dobre srićice./ Šenica nan rodila, / dičica prohodila, / šenicu pojili / dicu poženili / te molitva: Skupi, Bože, oblake, / struni Božju rosicu / na ‘vu svetu zemljicu. U Gdinju na Hvaru molilo se za kišu: Križi gredu po nebu Križi gredu po nebu, Za njima djeva Marija, Svoga sina molila, Da nam poda lipi dažj, Bog je Petru ključe da, Da otvori slavni raj, Da očuva mornara na moru, Težaka na polju, Da nam da mučicu karščansku, Čini vitar, čini dažj, Ništa da nan ne istuče grad.92

Narodne lirske pjesme, priredio Olinko Delorko, Zora, Matica hrvatska, PSHK, knj. 23, Zagreb 1963., str. 91. 92 Ivana Kardum zapisala je u Gdinju na Hvaru 2007. godine, a kazala joj je Mande Visković, (djev. Visković, rođena 1932.). Rkp. FF Split, 2007, E, str. 8.

91

55

Čeha.. Ivan veliki zaštitnik vrela voda. dj. dj.. Poljaka. stoljeća. primjerice. lipnja “uoči Ivanje žetvene” 94 vršilo se paljenje kolede. Ti su se mladići nazivali bakljari. U Tisnom na otoku Murteru 23. Mladići bi ta drva sabrali i donijeli na kraj sela. Ivana obavještavao mladiće gdje ima suhih drva u šumi. Rkp. 95 Luka Ilić Oriovčanin.95 Neki etnolozi paljenje ivanjskih krijesova interpretiraju kao ostatak Sunčeva kulta. 7. S tim bi se drvima na viliju (uoči) Sv. 97 Luka Ilić Oriovčanin. nav. a sada je umirovljenik. Sin je starozavjetnog svećenika Zaharija i Elizabete. Ivana zapalio krijes oko kojeg bi se skupili djeca. str. sv. pučka pobožnost. Ivana Krstitelja (24. 1930. str. g. FF Split. Mladići su se s bakljama penjali po zidinama i stijenama.96 U nekim je hrvatskim krajevima. Buka. 154. Oko krijesa bi se veselilo.IVANJSKI OBREDI I PJESME Sv. 98 Vitomir Belaj. Hrvatski uskrsni običaji. 16. Djevojke bi ubrale razno cvijeće od kojega bi isplele vijence te se njima kitile u ivanjsko navečerje i sutradan kada idu u crkvu. primjerice u Velikoj kod Slavonske Požege. Vitomir Belaj. Uz blagdan rođenja sv. 94 93 56 . Ivan nosi naziv Krstitelj jer je u rijeci Jordanu krstio Isusa. 158.-17. galama te pokatkad pucanje iz pištolja imali su u narodnoj percepciji apotropejsku moć kojom su se tjerali demoni. nav. 17. nav.98 Kao i drugi obredi i ivanjski su raznovrsni. Korizmeno-uskrsni običaji hrvatskog puka u prvoj polovici XX. mladići i stariji svijet. rođakinje Bogorodičine. str. lipnja) vezuju se pretkršćanski kultni običaji paljenja krijesova (kresova. dj. nav. Najznamenitiji je cvijet u ivanjskim vijencima bio paprat. 96 Jasna Čapo Žmegač. godine zapisala u Tisnom na Murteru po kazivanju Šime Grgurine rođ. str.97 U živoj je narodnoj tradiciji sv. Golden marketing. str. stave ih na kuće te ih na večer uoči Sv. krisova). seoski čuvar u Brestu u Istri nekoliko dana prije Sv. bio običaj da muškarci nekoliko dana prije Sv.. Stara je hrvatska tradicija da se na izvorskoj vodi treba okupati prije izlaska sunca. Tako je. Ivana upale. svirali mjehovi (dude)..-162. Običaj paljenja krijesova na taj dan bio je prisutan kod Rusa. Zagreb 1997. pištolji pucali.93 U Bosni i Hercegovini te Dalmaciji svitnjak je sinonim za krijes. zajednica. Posljednji je starozavjetni prorok. Ivana pripreme baklje (lučevi). str. Slovaka i dr. kolo igralo. Marina Lampalov u travnju 2006. Kazivač je po zanimanju ribar. 214. 215. dj. djevojke.. 2006.

99 57 .. Knjiga XXIX. Seoske su krisnice bile okrenute jedna prema drugoj. nav. Zagreb 1933. dj. nav. 101 Vidi: Petar Grgec. sastavio Krešimir Mlač. vino i prošek.102 Sv. 148. a drugi onamo”. osobito mladež. Seoske su krisnice nosile košare.Te je običaje cijelu noć pratila zvonjava crkvenih zvona.101 Djevojke su pjevale i dijaloške ivanjske pjesme u kojima je Ive krijes potpalio na Ivanjsko navečerje. Okićene bi djevojke išle po selu pjevajući pred pojedinim kućama i kiteći vratnice i prozore cvijećem. 215-223. U nekim se selima taj obred vršio na samo Ivanje. Petra i Pavla te Sv. Ivana stavljalo na strehu i u rupice u zidu.99 U okolici Karlovca djevojke bi uoči blagdana Sv.-280. str. a gradske jedna iza druge. Djevojke i mladići ostajali su kod krijesa do zore. Boranić. Razlikovale su se seoske i gradske krisnice. Skakali su vjerujući da im preko ljeta buhe ne će gristi noge. 100 Ferdo Heffler. Oko pojasa su imale bijeli komot.Stariji i djeca bi se veselili do pola noći. urednik dr. Ivana po poljima palili male krijesove vjerujući da će tako dozvati jaču sunčanu toplotu i da će im polje što bolje roditi. Taj je obred imao apotropejski karakter te se vjerovalo da će tako godina biti rodnija sijenom. mladići su preskakali krijes “jedni ovamo. Zbornik za narodni život i običaje južnih Slavena. 102 Zlatna knjiga hrvatske narodne lirike. Spremalo se bolje jelo. sestre da daju na krijes Ivana. Zagreb. Ivana u polju nabrale puno ivančica i od njih plele vijenac. U pjesmi se traži od majke. D.. To se cvijeće na Sv. U Istri su se krijesovi palili i na blagdane Sv. Ćirila i Metoda. MH. 1. 1972. očekivali su se gosti iz drugih sela. Tako je 1933. Nitko od njih nije dao na krijes Ivana. Kad bi vatra jenjala. str. U popodnevnim satima domaćini i gosti. a mogle su biti i mlađe. dj. str. oca. Po selima su išle po četiri djevojke u dobi od petnaest do osamnaest godina. sv. Ivan se osobito slavio u Gornjem Selu na Šolti. a sa strane im je visjela kesa od perlov. 155. izlaze na određena Jakov Mikac. JAZU. Djevojke su se zvale krisnice. Godišnji običaji (Brest u Istri). a poslije toga su odlazili kućama. brata. na rukavima bijeli opšiv. Seljaci su uoči Sv.100 Neke Ivanjske pjesme pjevaju o vrijednim domaćinima i njihovoj vrijednoj djeci. godine u ZZNŽO JS pisao Jakov Mikac i ustvrdio “Kresovi su se u posljednje vrijeme prestali paliti”. ali ga je na krijes dala njegova ljuba. 278. Pjesma je komponirana osmercima s cezurama iza četvrtoga sloga i bila je prikladna pri obredima koji su pratili paljenje krijesova. Djevojke su jedna drugoj tri puta preko vatre bacale povezane rukoveti cvijeća.

mladima ali i starijima. Da me noge ne bole. Sa zvonika se ispaljuju rokete. a da je staro i da ljudima ne treba. Dan prije Sv. djeca bi se zatrkivala i preskakala vatru jer se vjerovalo da će onaj koji preskoči vatru biti sretan i zdrav.okupljališta u selu na druženje i zabavu.104 Dok su neke ivanjske pjesme sačuvale mitske motive. Croatica et slavica Iadertina. 385. Zadar 2007. Pod krilima krizmica. Ivana djeca bi po susjedstvu skupljala drva i sve ono što je od drveta. Vidi: Marko Dragić. palili hrpe smilja i druge makije.103 Običaj “paljenja svitnjaka” dugo se zadržao i u samom Splitu i bio je iznimno omiljen među djecom. 384. Kad bi sve to sakupili s nestrpljenjem su očekivali mrak kada bi netko od starijih i iskusnijih muškaraca zapalio svitnjak. Uvečer uoči Sv. Od vode do vode. Zvona su zvonila cijelu noć. 104 Isto. Taj se običaj u Splitu posljednjih godina gasi. Stari su govorili da u toj vatri trebaju sagorjeti sva zla koja su nas zadesila kroz proteklu godinu. Također su se palile i manje vatre po vlastitim dvorištima koju su preskakivali i zabavljali se ukućani i susjedi. od Ivanje do Petrove da nas vile ne pohode. neg anđeo krilutić. Ivana Krstitelja Šoltani su kadili vinograde. Sveučilište u Zadru. Već poslije ručka dan uoči blagdana Sv. U krizmici Marija. Vatru su uglavnom preskakali dječaci i mladići dok bi ostali stajali okolo i uživali u tom prizoru. Nije tić perutić. gdje se skupljalo cijelo selo. dotle je sljedeća u cijelosti kristijanizirana. antitezom te višestrukim deminutivima spjevao ritmičnu lirsku vjersku pjesmu: Poleti tić perutić. običaji i ophodi u hrvatskoj tradicijskoj kulturi. str. str. ponajviše zbog urbanizacije grada. Narodni je pjevač stilskom figurom. Kad bi se vatra rasplamsala. grančice blagoslovljene masline ili ugljevlja što je preostalo od božićne vatre. 103 58 . a ljudi su preskakivali vatru govoreći: Od Ivana do Ivana. kojoj bi dodavali malo blagoslovljena cvijeća. Ivana palili su vatru pred crkvom. Sutradan bi se pričalo u čijem je kvartu bio najbolji svitnjak. a jedna od žena bi blagoslovila vatru. Apotropejski obredi.

izvorska voda. Vrilo u Knešpolju kod Širokoga Brijega i mnoga druga. Do danas se sačuvao običaj da se ujutro prije izlaska sunca po pepelu svitnjaka hoda ukrug moleći tri puta Vjerovanje. Vatra. 105 Isto. Oko svitnjaka se okupljao mlađi i stariji svijet. 385. a stariji su sjedili. Voda je magijski izvor moći. mladići su ga preskakali. Donedavno je bio običaj da se svitnjak pali kod svake kuće i da se na najuočljivijim mjestima pale veliki svitnjaci. vijenci od cvijeća u ivanjskim obredima imaju apotropejske karakteristike. a u kršćanstvu simbolizira pranje. prije sunca umiva i kupa na izvorskoj vodi. Pepeo je u kršćanskoj simbolici znak pokore i obraćenja. 59 . pepeo. Pepeo simbolizira smrt tijela i prolaznost ovozemaljskoga života. čišćenje i nevinost. Mlađi su se igrali oko svitnjaka. U sve crkve zemaljske. Takva su primjerice: Jakovljevo vrelo kod Kreševa (Vrelo Jakova Markijskoga). Na Pepelnicu (Čistu srijedu) stavlja se pepeo na čelu što označava početak korizme koja počinje s tim danom.Šta j’ Boga rodila i Ivana krstila. str. Mnoga su kultna vrela diljem Bosne i Hercegovine kojima narod hodočasti i pripovijeda o čudotvornim izlječenjima na tim vrelima. u anđele nebeske. Ivana. ugljevlje od krijesa. Krst’ Ivane i mene da virujem u tebe. Svrabivica u Perićima kod Prozora (Rama). Mrtvalj u Podmilačju kod Jajca. također. bradavice i kurije oči na nogama te da će se tako izliječiti i spriječiti kožne bolesti. Pastiri su se natjecali tko će imati veći i bolji svitnjak. a nakon toga se. zelenilo. Kada bi svitnjak dogorijevao i plamen mu se smanjio. Od osamdesetih godina dvadesetoga stoljeća nekoliko obitelji kod kuća zajednički zapale svitnjak.105 (Ružić kod Drniša) U Bosni i Hercegovini se do naših dana sačuvao običaj paljenja svitnjka u sumrak prije blagdana Sv. Vjeruje se da će se time spriječiti naboji.

potancamo. ako li nam niš ne date. bele dvore i komore i oriblju žute stole. i napasu riđe vole i posiju belo žito. dajte. za Vidovdan (na sjevernom jadranskom području i Podravini). lipnja) po jadranskom području i Bosni. Ilindan (20. Mi ćemo ga dobro ranit suvim sirom i pogačom. Pavla (29. 106 Milovan Gavazzi. da se sinki zorom staju.106 Neke Ivanjske pjesme pjevaju o vrijednim domaćinima i njihovoj vrijednoj djeci: LIPI IVE KRIS NALAŽE Lipi Ive kris nalaže. dajte. 85. Stare majke bud’te kćerke. Stari ćaćke bud’te sinke. srpnja) po Podravini. da mi s njim se poigramo. da izrenu riđe vole. riđe vole u lugove. venac plete. i lipo ga nakitimo z rožicami ivanjskimi i k sebi ga odpeljamo. 60 . izpeljajte pod jabuku. vi nam dajte lipog Ivu. pod jabuku crljeniku. 95. kris nalaže.*** Krijesovi su se palili i za Dan sv. da počešu plave kose i umiju belo lice i pometu bele dvore. da se ćerke zorom staju. žute stole javorove. Petra i sv. i donesu bistre vode i naliju čiste lonce. str. stare majke. nav. poigramo. dj..

Znesemo ga na vulicu. Hrvatska usmenoknjiževna čitanka.belim mlikom i šećerom. Bože. dobro leto i proliće o Ivanju i Štefanju. a negdje od osam. str. str.html 109 Vitomir Belaj. Na vulico pod lipico. Po poteku. 215. Vijence su po završetku ophoda djevojke bacale u tekuću vodu vjerujući da će se udati onamo kuda vijenac otplovi. kresovaljke. Lado! Znesemo ga na vulico. Zagreb 1972. ovjenčane vijencima od cvijeća išle po selima i pred kućama izvodile kolo i pjevale pjesme hvaleći gazdu i gazdaricu. dobro leto.109 Na Dan sv.108 Djevojke koje su izvodile ivanjske ophode nazivane su još ladekarice.hr/dodatak2003. Kaj se bomo ž njem igrale. pod lipicu. krisnice. po praheku. lipnja) u skupinama od četiri. Lado.studio-tanay. 110 Zlatna knjiga hrvatske narodne lirike. Godinu dana hrvatskih narodnih običaja. Ajdmo sada. 1988. ladanjke. Sve na slavu Ivaneka!110 (Okolica Koprivnice) 107 Stipe Botica. http:www. 108 61 . II priređeno izdanje. ajdmo sada pjevajući: Daj nam. 41. Zagreb 1995. Školska knjiga. sastavio Krešimir Mlač. ivančice) bile su djevojčice koje su na blagdan Sv. 147. Na vulicu. Zagreb 1998. Ivana (24. Milovan Gavazzi. lipi Ivo. str. Golden Marketing. Ivana ladarice su pjevale: Podajte nam Ivaneka. Hod kroz godinu. Oj lepa Lado. Pak mu bomo ruže brale. MH.107 (Karlovačka okolica) Krijesovalje (ladarice.

Te su pjesme pjevane za vrijeme predaha kod teškog težačkog posla oranja. 83. 1. ralo mu je drvo šimširovo. Boranić. POSLENIČKE PJESME Nastanak posleničkih pjesama. Čaranje i gatanje. također. Težak ore kraj zelene gore. Zbornik za narodni život i običaje južnih Slavena. priredio Marko Dragić. 225. metaforom (volovi mu sivi sokolovi). Macan. volovi su mu sivi sokolovi. kao i suglasnika v). 112 Hrvatska usmena književnost Bosne i Hercegovine: lirika. i koji od njih do jutra procvijeta. udaće se za onega. JAZU. Sarajevo 2006. retorika. pa hi se na ognju dobro popali i klade (stavi) pod tundjelu kad se ide spavati a svakoga od njih namijeniš na jedno čejade. seže u davna vremena. jaram mu je drvo javorovo. U njima se pjeva o težaku koji ore kraj zelene gore. str.112 (Bučići kod Novog Travnika) Emocionalni je efekt u prethodnoj pjesmi postignut stilskim figurama: aliteracijom (ponavljanjem suglasnika r. koje hi je ubralo. kako ore ne vidi se gore. (Ovo rade u prvom redu djevojke za udaju. Volovi mu sivi sokolovi. epika. Hrvatska književnost Bosne i Hercegovine u 100 knjiga. 111 62 .U Blatu na otoku Mljetu na Svetoga Ivana uvečer bi se ubrala “tri badeja. sv. tu će poći ono čejade. urednik dr. D. kome je badej bio namijenjen. epitetima (zelene gore. ralo – drvo šišmirovo. Zagreb 1932. str.)111 O vukarskim (vučarskim) ophodima i pjesmama riječ je u poglavlju Folklorno kazalište. 3. Matica hrvatska i HKD Napredak. jaram – drvo javorovo: TEŽAK ORE KRAJ ZELENE GORE Težak ore kraj zelene gore. sivi Tomislav M. Knjiga XXIX.

To je muški najem. Na sve strane zgleda.sokolovi) i inverzijama (drvo šimširovo. budi dječicu. drvo javorovo). Zutra bumo orali. Dva konjička naprv. a domaćica će pripremiti pečenku s lukom i gibanicu s kukom: MUŽEK RANO VSTAJE Mužek rano vstaje. To roginju. (Šimšir i javor u narodnoj tradiciji imaju mitska obilježja. Žito bumo sejali. čadonju.) Oranje ralom na vitlo Težačke pjesme pjevaju o marljivom domaćinu koji rano ustaje. Družinu sezava: “Prizmi ti. Žito bumo sejali. Stani. Jendrašina! Tiraj voli v jarem. Đurina. 63 . Dečicu zbuđiva. družinu doziva da tjeraju volove u jaram i konje ispred njih jer će sutra orati i žito sijati.

Samo jedna sirota djevojka: “Suđeniče i nesuđeniče. Žito bumo sejali. bolje i ljepše kositi. Neke su težačke pjesme baladno intonirane: OTKIDE SE GRANA JORGOVANA Otkide se grana jorgovana I ubila tri čobana mlada. Prvog žali i otac i majka. Okupilo bi se pet-šest i više kosaca koji su se natjecali koji će brže. Rano zađe moje jarko sunce!”114 (Babina Greda) Zlatna knjiga hrvatske narodne lirike. Jendrašina. sastavio Krešimir Mlač. str. str. Obed se zgotavlja: To pečenka z lukom. Gibanica s kukom. Poldan nam dohaja. 113 64 . Za vrijeme kosidbe i predaha u njoj pjevane su pjesme različite tematike. A trećega nitko od nikuda. 142. Zagreb 1972. 115. 114 Isto.-116. Po tu tikvu vina! Zutra bumo orali. Najbolji je bio na čelu i zvao se kosibaša. Sunce je visoko.Kaj smo lani vejali. Drugog žali bratac i sestrica. Polje je široko. Kaj smo lani vejali!”113 (Hum u Hrvatskom zagorju) Sve do sedamdesetih godina dvadesetoga stoljeća poseban je bio kosidbeni običaj. Žito bumo sejali. Nakon obavljenoga posla kosibaši je kao nagrada pripadala glava pečenoga jagnjeta ili ovna. Ki spleplje oraču? Pojdi. Kaj bude kovaču. MH.

sv. 2005. dolje kod Bregave. 115 65 . R. g. g. On baca kosu nek se trava suši i odlazi poljubiti dragu što u ladu spava. str. kazao Veselko Sesar (rođ. poljubit ću dragu. KOSIO SAM SIJENO Kosio sam sijeno. nek se suši trava. Bregava se koscu javila da mu dolje u ladu draga spava. Putem prolazile. u ladu zaspala.).Pokatkad je i sam domaćin kosio svoju livadu.115 (Vrapčići kod Mostara) Marinu Škobiću u Vrapčićima kod Mostara 2005. Vl. Bregava mi šumi. tiho progovara: “Eno dolje draga. 1959. Bregavke garave. što u ladu spava.” Bacio sam kosu. rkp. 4.

samo nije ljuba Ivanova. vazdan žele. 69. 66 . str. Tuj tunja tu jabuka. ne mere bez tebe.” To se niko dositio nije. dositi se ljuba Ivanova. Kad je bilo ićindiji k mraku. Tad zapiva seko Ivanova: “Oj Ivane. VAZDAN ŽELE MLADE ŽETALICE Vazdan žele mlade žetalice. Mala nakladna kuća Sveti Jure. zalivo ga od jabuke mlikom: cviće vene. vazdan pripivale. Pjesme pjevaju o ljubavi. jesi 1 bio kud smo jučer bili. o želji djevojke da joj to bude zadnja žetva kod roditelja i da to žito ne jela ona nego ga pozobali njezini svatovski konji i dr.Žetelačke su pjesme pjevale žetelice žanjući žito. jesi 1 naše cviće nalazio?” Čoban dipli i kroz diple kaže: “Jesam bio kud smo jučer bili. iđi za njom tio stranputice. U seke je čedo ponejako: da ga ne bi umorila mlado. jesam naše cviće nalazio.”116 (Prozor – Rama) 116 Marko Dragić. ugledala jednog čobanina. Baška Voda 1995. pa govori svom Ivanu mužu: “Šalji seku za goru na vodu. materin čobane.

Peri. Vidu. Svetoj Gospi. zelena rozeta. Te su pjesme dragom otkrivale gdje se nalazi njihova dragana. Mladići su se skladnim sviranjem na svirali (dvojnicama) javljali svojim djevojkama. ČUVAM OVCE PO LIVADI SAMA Čuvam ovce po livadi sama. Luki. Dujmu. Pavlu. proplancima i poljima milozvučne pjesme pastirica. 67 . Pastiri su pjevali i molitvene pjesme svecima: Anti. Prvi otkos. niko nema od naših čobana. također. Iliji. drugi otkos. samo Rade što kosi livade i on ljubi čobanice mlade.Ovako se nekada vrhlo žito na gumnu Do sedamdesetih godina dvadesetog stoljeća odjekivale su po planinama. zelenika trava. ljubičica plava. Isusu. Grgi. oluje i nevremena. šumama. Pastiri su. treći otkos. molili pjesme protiv groma. Tomi.

vidila bi svoju sriću. Hrvatska književnost Bosne i Hercegovine u 100 knjiga. FF Split. u veslanju moraju stalno naprezati i boriti protiv vjetra i valova. oparčojte žene ruže. 2006. se goj.). izišla bi sad na vrata. 1947. g. str. Matica hrvatska i HKD Napredak. Rkp. Odgovor je tomu u viškoj ribarskoj poslovici: Kad je vrime veslonju / Nije misto kantonju. 117 68 . ki son brala al ga nison rakamala. Ribari se. Ipak se nalazilo vremena za pjesmu. Valja će ga rakamati svome dragom darivati. 13. suha zlata. dakle. 81. retorika. Petar je proveo 8 godina u Engleskoj gdje je završio Koledž za grafički dizajn. Vis) Hrvatska usmena književnost Bosne i Hercegovine: lirika. cviće moje.mila majko dobila si zeta! Mlada zeta od sedamnaest ljeta. 118 Jeleni Marušić u Komiži na Visu 2006. Uglavnom su pjevali mlađi ribari na poštama čekajući svićaricu. OTO MUŽI S PALAGRUŽE Oto muži s Palagruže. str. Goj. kazao Petar Mihovilović – Bejota (rođ.-15. Drugi mi te trga. epika. bere a jo pijen gorki čemer. sv. ili na vrata na ponistru. za vrijeme velikih fešta i poznatih regata. 110. dok ne dojde vrime tvoje. još se nije nagledao svijeta!117 (Čapljina) Najmanje je ribarskih pjesama koje su kazivači kazivali ili još uvijek kazuju. svoju sriću ol ljubavi. priredio Marko Dragić. uživat će sarce moje. mala moja cvit gizdavi. Pjevušilo se i molilo za vrijeme rastiranja i skupljanja mreže. Sarajevo 2006.118 (Komiža. Ki gariful. Da si o srebra. g.

Putničke su pjesme pjevali putnici vraćajući se uveče svojim ukućanima nakon obavljenog putovanja ili nakon obavljenih težačkih poslova. „Oj djevojko moja. pala je rosa. ne mogu sama. Svjetlost. obuj cipele. dok i meni mili Bog pomogne. pala je rosa.” „Sazuj nalune. 97. Sarajevo 1984. Tim su pjesmama ili sviranjem na svirali davali do znanja svojim ukućanima da se vraćaju.” .” „Ja ne mogu bosa. DEDER KUME DAJ DA ZAPIVAMO Deder kume daj da zapivamo. ako mogli i ako se dalo. Nakon uspješno obavljenog posla preko polja bi pjevali pjesme i tako javljali obitelji da živo i zdravo idu svojim kućama. kupi ć u ti postole. OJ DJEVOJKO MOJA „Oj djevojko moja. Ludvik Kuba. 119 69 . str. Pjesme i napjevi iz Bosne i Hercegovine. pala je slana.Ja ne mogu bosa.” 119 (Prozor) Kiridžije su ljudi koji su iz Duvna na zaprežnim kolima vozili sijeno. napoji mi konja. pala je rosa. slamu i ostalu ljetinu i prodavali u Hercegovini ili Dalmaciji ili trampili za vino i rakiju i prodavali u Duvnu. ja ne mogu bosa. napoji mi konja.

neg’ li tim Već držalom motičim. Najsvetije ime Isusovo.121 (Hvar ) Hrvatska usmena književnost Bosne i Hercegovine: lirika. epika. Bog te živio. Napitnice vinske su pjesme koje se pjevaju uz vinograde i vino. obrednih. težačke. A iz ove čaše Vince ispio! Ako ne ćeš sve popisti. Dok ti duša ispala. a spasenje da se ne gubimo. a po njemu ime Marijino. ni žene. a u njima su česti elementi šale. Matica hrvatska i HKD Napredak. Već te žena lupala. BRAĆO Vesel’mo se. Tilu zdravlje da se veselimo. Ni sebe. pastirske. U poselničkim pjesmama nalaze se i elementi: mitskih. Tug’ i žalost prođe. str. Kad se sastasmo. str. Kad se vidjesmo! Lijepo ime Ivo. retorika. Bogu hvala i slava u vike. da nam Bog da zdravlje i veselje. Sve u strahu Boga Velikoga. Hrvatska književnost Bosne i Hercegovine u 100 knjiga. Ne imo se čim pokriti. Zagreb 1972. 120 70 . braćo. 180. Sarajevo 2006. Te pjesme su strukturom najbliže zdravicama. Ni djeteta kraj sebe. sastavio Krešimir Mlač. Neg’ li čim.ako bi nas grlo poslušalo. svatovskih i ljubavnih lirskih pjesama te usmenoretoričkih oblika. 121 Zlatna knjiga hrvatske narodne lirike. VESEL’MO SE. putničke i kiridžijske pjesme pjevane su i na sijelima (prelima). priredio Marko Dragić. MH. 87.120 (Tomislavgrad) Žetelačke.

17. igralo. I speći ću bublice za svu braću i sestrice. Vlačilje su bile djevojke i žene koje su se skupljale u jesenji i zimski sumrak i vlačile vunu. šalilo. pjevalo i natpjevavalo do zore. str. Mnoge su obitelji imale svoj vlastiti žrvanj zavrvanj (pl. farinu ću umisit lipe kruhe ucinit. Prelje su bile djevojke i žene koje su se okupljale u ranu jesenju i zimsku večer kako bi oprele vunu. Sijelilo bi se. 2006. Rkp. Vis) Mnogobrojni su drugi narodni običaji koje su pratile usmene lirske pjesme: Komušalje su donedavna bile običaj u kojem su se u rujanski ili listopadski sumrak skupljali mladići i djevojke i komušali kukuruz. 122 71 . Vlačiljama i preljama bi kasnije dolazili mladići. One su malanom po taktu vrtjele gornji žrvanj koji se uz škripanje i posebni šum kotrljao po donjem nepomičnom kamenu i drobio zrnje koje se nalazilo između dva kamena.U Bosni i Hercegovini nisu zabilježene napitnice vinske.) Nabijalje su bile žene i djevojke koje su na stupici nabijale konoplju koja se tako nakon kiselenja (u močilima) i sušenja pripremala za daljnju obradu. zorna). U tim prigodama su se rađale prve ljubavi. MEJI ZARVANJ MOJ Meji. veselilo. sv. 110. Za to su vrijeme pjevale kratke pjesme koje su tematikom bile vezane uz taj posao. MEJI. Na Visu se u starim vremenima pšenica mjerila u žrvnjevima. Taj su posao obavljale žene ili djevojke. FF Split. g.). kruh i gladnu dječicu. 1947. dok ti recen: zarvanj stoj! Kad samejem jo ću stat u posteju poću spat! Kad mi projde slatki san i ustanem sutra dan. g. Različite su se vrste usmenih lirskih pjesama izvodile u tim prigodama. kazao spomenuti Petar Mihovilović – Bejota (rođ.122 (Komiža. Jeleni Marušić u Komiži na Visu 2006. (Nikakvih sijela nije smjelo biti za vrijeme Korizme. meji zarvanj moj.

braći Morić. (Dakako. padu bosanskoga kraljevstva. (O tome je više riječi poglavljima o usmenim epskim pjesmama te povijesnim predajama. Međutim. Kaurima koji porobiše Livno. prelje i nabijalje su običaji koji su se u Rami održali do sedamdesetih godina dvadesetoga stoljeća. Stojanu Jankoviću.) 123 72 . a odlasci u vojsku iznimno bolni: Komušalje. 4. Andrijici Šimiću i dr. hercegu Stipanu Vukčiću Kosači. ugarskom. Zbog toga je kod Hrvata sve do devedesetih godina dvadesetoga stoljeća svaka vojska bila omražena. POVIJESNE PJESME Lirske povijesne pjesme pjevaju o: kralju Vladimiru. najviše je povijesnih pjesama o višestoljetnim (1463. g.) U povijesnim su pjesmama česti mitski motivi.Za razliku od prethodnih narodnih običaja u kojima je sudjelovalo po petnaest-dvadeset i više mladića i djevojaka tkalje su bile djevojke i žene koje su posao tkanja platna obavljale same pjevušeći ljubavne pjesme. To sijelo nazivalo se rutalje. moji studenti i ja nismo zabilježili te običaje ni u Hrvatskoj ni u Bosni i Hercegovini. robinjicama koje su bile usužnjene jer nisu htjele prihvatiti islam.-1878. Od 2000.) progonima i stradanjima Hrvata pod osmanskom vlašću. Zacijelo su ti običaji bili prisutni i u drugim krajevima. U mnogim su povijesnim pjesmama patnje i stradanja pod mletačkom. rezala stara odjeća te se kasnije pomiješana sa sintetikom tkala i tako su nastajale ponjave koje su služile kao “prostirka” (kao današnji tepisi). te o povijesnim osobama: Marku Kraljeviću. vlačilje. Stoljećima su Hrvati služili tuđe vojske i bili se prisiljeni boriti za tuđe interese.123 U Rami i Bosni se sedamdesetih godina 20. to ne mora značiti da ih ipak nigdje više nema. francuskom vlašću i drugim nenarodnim vlastima. st. Mijatu Tomiću.

sastavio Krešimir Mlač. Moja juta rano? Majci al’ sestrici. Dilit ću se. Je li dojidrilo Drago mi doisto. Al u Pojišanu Mariji Divici?124 (Split) Dok su mladići služili tuđinske vojske njihove su ih djevojke iščekivale strepeći hoće li u tuđini izljubiti druge djevojke? POĆI ĆU NA MORE Poći ću na more Vidit je li bistro. str. drago moje.125 (Split ) 124 Zlatna knjiga hrvatske narodne lirike. Zagreb 1972. MH. 277.DOŠLI SU MI GLASI Došli su mi glasi Od principa moga. str. 278. 125 Isto. Jesi li obaša Sve mletačke rive. 73 . U jutorak rano. Viće ti je vrime. Sve mletačke rive I po Zadru porte. Da se imam dilit Od Splita biloga. Jidri. dušo.-278. Jesi l’ izjubio Zadarske divojke? Zadarske divojke. Komu ću t’ ostavit. Vi pošjite meni Moga draga doma. Pobojte se Boga.

s Bogom. 167. Zakaj si me ti prevari!.128 Progoni Hrvata pojačani su 1524. Nakon prodora Eugena Savojskoga i pustošenja Sarajeva. S BOGOM. Mnoge su hrvatske udovice ostajale same sa svojom siročadi. II. str. u Bosni i Hercegovini ostaje 150 000 Hrvata katolika. Sabrana djela 5. godine.Mnogi su hrvatski mladići izginuli po raznim ratištima. g. 127 126 74 . godine ostaje samo 29 000 Hrvata. parec i pajdašec. Etnička povijest Bosne i Hercegovine.130 Isto. str. Da se bumo mi rastali. st. str. Gdo bu sada kaj preskrbel Dečici i mene? Nismo mi tak dokončali. 41. Marko Dragić. Povijest katoličke crkve među Hrvatima. 129 Usp. ZIRAL. Te pjesme imaju elemente naricaljki: S BOGOM. u toj je zemlji samo 23 000 Hrvata katolika.-51. str.. 128 Dobri pastir. Baška Voda 1999. Toronto-Zürich-Chicago 1982. str. Baška VodaMostar-Zagreb 2001. 83. Da si bumo dečicu hranili. priredio dr. To je najmanji broj Hrvata od kako su nastanili tu zemlju u sedmom stoljeću. Samu s decom sad ostavil?126 (Stupnik kraj Zagreba) Prema turskim defterima i drugim povijesnim izvorima. 173. u trenutku pada Bosne i Hercegovine pod osmansku vlast 1463. godine na islam je u Bosni bilo prešlo 38 000 bosanskih kršćana. Josip Butorac – A. izdanje. str. Od Kozigrada do Zvonigrada. parec i pajdašec. 80 000-90 000 krivovjeraca i 30 000 Srba pravoslavaca. Parec. Zagreb 1973. Ivandija. 130 Vidi o tomu više: Marko Dragić. U posljednjim desetljećima XVII. Sarajevo 1990. 21. u toj je zemlji živjelo 750 000 Hrvata katolika. Godine 1723.129 Broj Hrvata se strahovito smanjivao. kada su razrušeni mnogi samostani i crkve. PAREC I PAJDAŠEC S Bogom. 361. Mi smo lepo dokončali. u Bosni i Hercegovini 1699. Deset kamenih mačeva. Ljubo Lucić. Kalendar 1991. Dominik Mandić.-116.127 Prema turskom defteru iz 1489.

Te ne znadu. Za Anicom pristavaše majka: “Poturči se. Te su djevojke kazivale silovatelju za koga se trebaju udati.” 75 . Ana se razboljela. pašom ili drugim osmanskim vlastodršcima. Mnogo je povijesnih predaja koje kazivači i danas o tome pripovijedaju. ali se grohotom smijala jer su joj od raja vrata otvorena. Iznimno su bolna bila i nasilna prevođenja na islam. agom. Pokatkad su svi ukućani bili prisiljeni prijeći na islam kako bi sačuvali život i imanje. u narodnome su pamćenju djevojke koje su svoju vjeru zasvjedočile patnjom i mučeničkom smrću.” “Bogme neću. Ali ne će Ane Banovića. Međutim. Nego trides’t dana ramazana. Dva bajrama u godini dana. kćeri moja! Ne ćeš postit petka ni subote. a ako bi ih odbio. a na vratima njezina seka Mara: POTURČI SE KUĆA BANOVIĆA Poturči se kuća Banovića I u kući trideset čeljadi. Ane. Mnoge su kršćanke ostajale trudne te su nakon toga rađale djecu svojih krvnika silovatelja. mila majko moja! U Turčina sveca ne imade.Najbolnije su patnje kršćana pod osmanskom vlašću bile Prava prve bračne noći po kojem su kršćanke svoju prvu bračnu noć morale provesti s begom. Već gledaju po nebu mjeseca Kano lovac po planini zeca. Ni četvrte kvatre u godini. njihov odabranik morao je pobjeći ili bi bio pogubljen. Ni korizmom za sedam nedjelja. kad im koji dođe. Takva je bila i Ana Banović.

U nedilju rano polazili. Razboli se Banović Anica: Bol boluje. kćeri moja. zato. A na vratim moja seka Mare. nekoga bratac i sestrica. seko!” To izusti. Više kćeri ostarjeli babo. Car je pustio mila brata seki.297. Pratila ga sestrica Jelica.) Nikolu nije imao tko pratiti osim sestrice Jelice koja ga pratila sve do sinjega mora koje je suzama zamutila. Zagreb 1972. sastavio Krešimir Mlač. 76 . Pa besjedi svojoj kćeri Ani: “A bora ti.previjerna ljuba.131 (Kozica kraj Makarske) Sve do devedesetih godina dvadesetoga stoljeća bolni su rastanci bili s mladićem koji je odlazio u vojsku. Pratila ga do sinjega mora. Nekoga je pratio i otac i majka. a grotom se smiješ. Ane. A nekoga bratac i sestrica. babo. Nekog prati i otac i majka. Soldati su. Suzama je more zamutila A s jaukom šajke sustavila. U subotu vazdan se kupili. more se izbistrilo i lagane šajke pokrenule: SINOĆ PISMO U DUBICU DOĐE.” “Ne pitaj me. A Nikole nitko ni odakle. A nekoga previjerna ljuba. str. Pa me zove: “Hodi k meni. ostarjeli babo. a nekoga previjerna ljuba.Malo bilo. Da se kupe mlađani soldati. Bol boluješ. (Emotivni je stav izražen epitetom . Sinoć pismo u Dubicu dođe. imam zašto. Ja se smijem. a dušu ispusti. MH. molili cara da pusti mila brata seki kako bi se sinje more izbistrilo i pokrenule šajke. Od raja mi otvorena vrata. zadugo ne bilo. 131 Zlatna knjiga hrvatske narodne lirike. grohotom se smije.

što imaste. I lagane šajke pokrenule. Ali ima uzdanicu U tu tvoju mudru glavu. Hudo ime “udovica”! Gdje bi sjela. Nadjede joj hudo ime. Pustio je mila brata seki. Udovica kuka kao kukavica i obraća se poginulom mužu koji ju je ostavio sa sirotom dječicom koja su ga tatom zvala: ŠTO UČINJE VELE JADE Što učinje vele jade Mladoj tvojoj kukavici. Ni ostalu muku tvoju. Da je ne ćeš ostaviti? Eto sada vjerom svrnu. I lagane šajke pokrenule!” Kad to čuo care gospodine.132 (Zrinj) Neke povijesne pjesme mogu se svrstati i u tužbalice. da ne pođe. 302. Gdje bi pošla. Nama se je more razbistrilo. da ne reče? Ma te moli kukavica: Ah. Ne bi l’ nam se more razbistrilo. da ne sjede. Što bi rekla. Oni mole cara gospodina: “Bora tebi.Kad viđoše mlađani soldati. str. Da je ne ćeš bandunati. care gospodine. nemoj me bandunati I za ljubav. Koji su te tatom zvali. Jutros si je zacrnio. Ni dječicu ludu svoju. Daj pusti-der mila brata seki. 132 Isto. 77 . Kojojzi si vjeru dao.

Bez celiva i grljenja I bez svakog dobra tvoga!133 (Kaštela u Dalmaciji) Narodna nošnja gornjih Kaštela Dirljiva je pjesma sina kojem je otac poginuo te ga u grob nose. 360-361. a ne daju zvoniti niti groba škropiti. str. Zato mu sin svojim pjesmama zvoni i suzama grob mu škropi: 133 Isto.Kojuno si ti mučio Od djeteta malenoga. 78 . Ni sirotnu djecu tvoju Bez nastave i nauke.

IŠEL SAM ČEZ GORU PO ZUBLJU VISOKEM Išel sam čez goru po zublju visokem. srce moje još punije jada. U ljubavnim dvojbama i jadima djevojke su se povjerovale svojim majkama i sestrama. Hvaru. Dubrovniku. Zagreb 1902. str. Korčuli. Splitu. MH. puna ti si lada. knj. 123. Milorad Medini. Zadru. 1. Neg mu sad zvonite s mojimi pesmami. mnih da sam…135 Renesansa je imala svoj procvat u: Šibeniku. godine. 135 134 79 . 361. na grob ga peljaju. str. nikom ne kazujem. Nepunih stotinjak godina prije Montaignea Šibenčanin Juraj Šižgorić oduševljavao se hrvatskim narodnim običajima i književnošću. Grobek mu škropite s mojimi suzami. Povijest hrvatske književnosti u Dalmaciji i Dubrovniku. Kad dojdoh na kopao. PUNA TI SI LADA Crna goro. a prijateljice su im bile daleko: CRNA GORO. Pjesmu su pjevali “dubrovački vlasteličići” u svojim uredima krateći vrijeme: Sada sam ostavljen srid morske pučine valovi moćao bj`en daž` dojde s visine. Jad jadujem. Nit mu daju zvonit. i 1430. Oček mi umira. nit groba škropiti. Isto. Tužne i nesretne su bile one djevojke koje nisu imale ni majku ni sestre. LJUBAVNE PJESME Koliko je do sada poznato najstariji zapis hrvatske svjetovne lirske ljubavne pjesme seže u period između 1421.134 (Selnica u Hrvatskom zagorju) 5.

da sam znala da ćeš mi umreti. MH. drago srce moje. str. knjigu štije grozne suze lije. kući ić’ se mora. Ona ide gori u dućane pa govori gizdava divojka: “Boraj tebi. izvezla bi mu gusto pamučno platno: ZAZVONILA ZVONA SEMERINSKA Zazvonila zvona semerinska da sve tutnji zemlja vukovarska jer umira momče na zanatu. pošalji mi jedan pokrov bili. već i zora svane. da joj jade kažem. Razbolio se i svojoj dragoj poslao pismo da mu pošalje pokrov bijeli.majke nema. On na svitu nigdi nikog nema samo jednu gizdavu divojku. dala bi te na pargal izvesti. Knjigu piše gizdavoj divojki: “Oj divojko draga dušo moja. Gizdava je djevojka otišla mladome dućandžiji i zamolila najtanjega platna. mladi dućandžija. str.” Knjigu štije gizdava divojka. al je na daleko. 155. Djevojka je imala dragoga koji je otišao na zanat. Zagreb 1995. SHK. Da je draga znala da će joj dragi umrijeti. Dok ja dojdem. priredio Stipe Botica. 80 . osim drage. Isto. 155.136 (Okolica Osijeka) Različite su ljudske sudbine.”137 (Vukovar) 136 137 Usmene lirske pjesme.-156. svane zora. Pokrov šije gizdava divojka: “Da sam znala. Nit sestrice da joj se potužim. daj ti meni najtanjega platna da pokrijem svojeg milog dragog.

U svakoj mene pripjeva: “Ah moje prvo gledanje! Ko nam se uzet ne dade? Ni s moje majke ni s tvoje. MH. sastavio Krešimir Mlač. komšo. Nesretne su ljubavi pokatkad bile i zbog prvog komšije. str. Svu noć ja zaspat ne mogoh Od svoga jada golema Slušajuć kolo i pjesme. Neka te. Zagreb 1972. 196. Narodni pjevač po načelu dobro – loše komparacijom poučava kakve su razlike između ljubljenih i neljubljenih djevojaka (poštenih i nepoštenih).Mnoge su nesretne ljubavi bile zbog nerazumnih majki. zbog toga. zaplakala jer misli na blagi pogled svoga dragog. a djevojka je. 81 . LASNO TI JE POZNATI DIVOJKE Lasno ti je poznati divojke Koje ti su ljubljene u majke: Crne su im oči zamućene Kako voda u mutnu jezeru. U tim je pjesmama mnogo tuge i kletava zbog neuzvraćenih simpatija i ljubavi. U kolu moja djevojka Sve moje pjesme ispjeva. 138 Zlatna knjiga hrvatske narodne lirike. Duša ti u raj ne došla. Česte su. gledajući je. Već ti se vila i vila Pa u dnu pakla savila!”138 (Sarajevo) Ljubavne pjesme u vrijeme zagledanja pjevaju o ruži koja je procvjetala. U nekima od tih pjesama majka savjetuje kćerku da pazi koga će odabrati jer momci znadu privarit i ostavit.-197. kletve u tim ljubavnim pjesmama: KOLKA JE NOĆCA NOĆAŠNJA Kolka je noćca noćašnja. neka te. Već s našeg prvog komšije.

140 139 82 . Narodne lirske pjesme.139 (Dubrovnik XVIII st. MURTELICE DROBNA Murtelice drobna kâ si na balkunu. soldačkoga vina. 188. str. PSHK. A nadasve lišce neljubljeno Kako zimi nebo po vedrini.”140 (Hrašće kraj Zagreba) U sljedećoj je pjesmi nekoliko lirskih slika koje jezičnim izrazom oslikavaju ljubav drage i dragoga. a crnim očima na nju pogleduje. Isto. knj.Crne su im kose zamršene Kako svila u loša trgovca. Matica hrvatska. priredio Olinko Delorko. str. Zora. a ormari – vojnički rukavi: MAJKA SVOJU JEDINICU KARA Majka svoju jedinicu kara: “Ne pij. hiža mu je siva kabanica a ormari – soldački rukavi. dom im je siva kabanica. Crne su im kose razglađene Kako perje u mlada sokola. 23. ćerko. Zagreb 1963. Draga preko murtelice na balkonu pozdravlja dragoga na kormilu koji rukama jedra podvezuje. soldat bogec nede nikog nema. 201.) Majke su svoje kćerke savjetovale da se ne zagledaju u vojnike jer su vojnici siromasi i nigdje nikoga nemaju. Još je lašnje poznati divojke Koje nisu ljubljene u majke: Bistra im je od oka zenica Ko sunašce litno na istoku. pozdrav’ draga moga što je na timunu.

Split 1996. Tanahna galija. kod kola. u svatovima. Kad je malo usnila. dremle. str. crniman očiman mene pogleduje. a nastavio bi ašikovati onaj koji je odmaknuo suparnika. a ona izriče svoj sinošnji san u kojem je sa svojim golubekom bila na rastanku: SAVILA SE TUGA OKO MENE Dremle mi se. sokolom. a dragi golubom. ej golobek. Dragi joj se u mislima javlja i dozivlje je da dođe kod njega ležati i da će ozdraviti.biliman rukaman jedra podvezuje. itd. Momak bi rukom po ramenu dodirnuo onoga koji ašikuje s djevojkom i on bi se odmaknuo.141 (Vis) Do sedamdesetih godina dvadesetoga stoljeća u Bosni i Hercegovini kod Hrvata je bio običaj da jedna djevojka ašikuje s više momaka. Književni krug Split. Djevojka ne može zaspati dok se njezin golub oko kuće šeta. ali i patnje i kletve zbog neuzvraćene ljubavi. Pune su ljubavne čežnje. 99. Momci su se odmicali kod djevojke ašikujući na sijelima. srnom. sanjala je da je bijelo tijelo dragog kraj njezinoga ležalo. idući od crkve do kuće ili idući od škole do kuće. sokolicom. košutom. 83 . Pjesme za vrijeme ašikovanja su snažno emocionalne. Još od drevnih književnosti Bliskog i Dalekog istoka draga je nazivana golubicom. spati mi se ne će Dok moj dragi. 141 Tanja Perić-Polonijo. pokraj hiže šeće. Isto je i u hrvatskoj usmenoj književnosti.

Tako ne će ni tuga od mene Dok moj dragi ne dojde do mene. MH. Tako i ja kad ne vidin tebe!143 (Murter) Tuga se savila oko djevojke kao brštan oko vite jele i ne će ostaviti jele dok joj korijen ne uvene. tu travu zelenu. dragi. 212. Djevojku ne će ostaviti tuga dok dragi ne dođe do nje. str. ej golubek. večer spat. malo zasenjalo Da je tvoje belo telo kre mojeg ležalo Čul ja jesam. 143 Isto. draga. 212. DRAGI.Snoćka mi se malo. dragi. SAVILA SE TUGA OKO MENE Savila se tuga oko mene Kao brštan oko vite jele. Zagreb 1972. TU TRAVU ZELENU Vidi.142 (Okolica Koprivnice) Metafora je česta stilska figura u hrvatskom usmenom pjesništvu djevojka od ljubavnih jada vene kao pokošena trava na sunašcu: VIDI. ej. 84 . Kako ona od sunajca vene. s tobom na rastanku. čitala čitanku Da sam bila. Ne će da se ostavi od jele Dokle god joj koren ne uvene. To je brat ili najbliži rođak od djevojčina odabranika i bio je zadužen paziti djevojku u 142 Zlatna knjiga hrvatske narodne lirike. da si bita bila! Dojdi k meni. str. Pokošenu a ne pokupljenu.144 (Prvić Luka) Djever je često prisutan u hrvatskoj usmenoj lirici. 144 Isto. bodeš ozdravelal Snoćka sam ti. 212. str. sastavio Krešimir Mlač.

MH.” Uzgovori divojčica: “Da bi znala da ćeš biti. da je dolazila. ona kurva i došla i ošla. divojčico. Drugi me je privarila puta: Dojdi. Tud preleti siv golube. dragi. SHK. Zagreb 1995. priredio Stipe Botica. navezla bi i obadva i na krilje i pod krilje. ja ću biti ručni diver. ja ću kolu kolovođa biti. 145 Usmene lirske pjesme. da ćeš biti ručni diver.odsutnosti njezinog dragog. Kad ja dojdo kolu velikomu. prvi me je privarila puta: Dojdi. U usmenoj je hrvatskoj lirici djever . 134. na bajeru cvita ostavila. 85 .siv golub. VEZAK VEZLA DIVOJČICA Vezak vezla divojčica na sunašce prid pendžerom. Kad ja dojdo na vodicu ladnu. kolu velikomu. str. Rumunjska) Djevojka je dragog tri puta prevarila i on je naziva kurvom: TRI PUTA ME PRIVARILA DRAGA Tri puta me privarila draga. da ja znadem. Uzgovori siv golube: “Navez’ mene. dragi. na vodicu ladnu. navez’ mene desno krilo. da se viješ prid golubi kano misec prid zvizdama i Danica prid zorama!” 145 (Rekaš.

u večer pod pendžer. Matica hrvatska. Treći me je privarila puta: Dojdi.146 (Otok kod Vinkovaca) Djevojka se u usmenoj književnosti često metaforično naziva vilom. Narodne lirske pjesme. Kad ja dojdo u večer pod pendžer. Zagreb 1963. a mora je darovati i njezinoj majci ostavljati kako bi ga se sjetila hodeći u crkvu. med Ivanom i med Marijanom. Zora. Najčešće je to bila fotografija ili neki sitan poklon. Toka mi te. Zaljubljeni mornar žali što svoju vilu još nije darovao. Ja ću tebe niz more ploveći. Mornar će se svoje vile sjećati ploveći niz more i perući palubu: ZALJUBLJENI MORNAR Od Zirone pa do bila Visa. vilo. PSHK. darovati I tvojoj te majki ostavljati. Spomeni se mirlice pletući. (O vilama će biti riječi u poglavlju Usmene priče – mitske predaje. 23. Još te. priredio Olinko Delorko.) Kada je momak odlazio od kuće (u vojsku ili na rad ili na školovanje) svojoj djevojci je ostavljao poklon kako bi ga se ona sjećala i mislila na njega. 155. dragi. knj. 183. str. Ja ću tebe kuvertu perući!147 (Marina kraj Trogira) Isto. a drugi joj bilo lice ljubi. vilo. Pomeni me u crikvu odeći. 147 146 86 . ja darovâ nisan.ona kurva med dva brata igra. str.

po narodnom vjerovanju. U tim je pjesmama izražen žal što ih kolegica napušta i odlazi u novi dom. Kad bi se dogodilo da pogaze vjeru i ne ožene se jedno drugim. dj. Zaruke su pratile pjesme koje su pjevale prijateljice zaručnice. stara ju je majka nakitila i dala za njenog odabranika: LIPO TI JE CVIĆE U PROLIĆE Lipo ti je cviće u proliće! Još je lipša u jesen divojka. 87 . nav. a od šezdesetih godina XX. stara? ! Ali za me. 233. Oj divojko. st. “Za kog si je nakitila. Nakon zaruka djevojka i mladić nisu više smjeli ašikovati s drugim mladićima i djevojkama. Nesretne djevojke. u životu nisu imali sreće i kroz život su ih pratile teške nevolje. al za pobru moga?” Stara majka njemu odgovara: “Za kog htela mlađena divojka!”148 (Podgora u Dalmaciji) 148 Krešimir Mlač. Djevojka je rumena jabuka. što je njihov nesuđeni drugi odabrao drugu. rumena jabuko! Stara te je nakitila majka. pjevale su djevojačke kletve. ručnim satom ili verom (viticom). zaručili bi jedno drugo prigodnim darom: u starija vremena skromnim darovima.Kada bi se mladić i djevojka nakon zagledanja i ašikovanja odlučili oženiti. Zaruke su značile da su se djevojka i mladić odlučili na brak. Narodni pjesnik ističe da je lijepo cvijeće u proljeće. str. ali je još ljepša djevojka u jesen.

trikrat lipšu neg bratu. 149 Isto. Trikrat slajšu neg bratu. Trikrat lipšu neg bratu. 88 . Trikrat tanjšu neg bratu. Ko je tvoja zaručnja. str.Zaručnik je sretan sa svojom zaručnicom. dala mu je i jabuku. jabuku. Dala mi je kiticu. g) pjesme na piru. d) pjesme pri odlasku iz djevojačkog doma. dala mu je kiticu. c) pjesme u djevojačkom domu.” “Željna moja ručica! Željan sam te divojke. b) pjesme pri dolasku u djevojački dvor. U tu čast njemu sviraju i pjesme pjevaju.” “Grizi. 233. Dala mi je jabuku. Vsimi piski piskaju.” “U selu je Janica. e) pjesme na putu od djevojačkog doma do crkve i od crkve do mladoženjinog doma. mili. f) pjesme pri dolasku u mladoženjin dom. NA VRHU MI SURLAJU Na vrhu mi surlaju. a on ponosno kazuje da je njegova zaručnica iz sela Janica koja mu je dala: rubaču. To je moja zaručnja. mili. Ne vgrizi se za ruku. trikrat slajšu neg bratu. trikrat tanjšu neg bratu. Lipe Jane u majke!”149 (Imed u Gradišću) Svatovske se pjesme mogu klasificirati na: a) pjesme pri odlasku po djevojku. “Povij meni ti. Dala mi je rubaču.

Srijedom se išlo na vjenčanje u crkvu. Mnoge su pjesme svatovi pjevali mladoženjinoj majci izričući u njima veselje što joj dovode kućnu pomoćnicu i u polju radnicu i u planini kopačicu i u polju čuvaricu. / I vu polju delaricu. usmenoretoričke oblike (zdravice i blagoslove). Peljamo ti lefkotico. VESELI SE. /I vu goru kopačicu. čauš. STARA MAJKA Veseli se. 89 . ljubavne i druge lirske pjesme. Čauš je bio zadužen za zbivanje šala i za zabavu. Tu noć bi svatovi prenoćili u domu mlade kao i u bližnjim domovima. O njima se pričalo i bili su vrlo cijenjeni.) Iz crkve se veselo odlazilo mladoženjinom domu. Oni su bili ponosni. Taj se čin nije svečano obilježavao. Dugo u noć se pjevalo. Djever i jenjga su najčešće bili mladoženjin mlađi brat i sestra ili najbliži rođaci (ako mladoženja nije imao brata i sestru). ocu i majci pripomoć. Organizirane su konjske te pješačke utrke. Čauš je bio zadužen za komoru (djevojačko ruho) koje je nekoliko dana prije svadbe na konjima u baulama dotjerano iz djevojačke u mladoženjinu kuću. nazivan Veliki ručak. barjektar. Glavna im je zadaća bila čuvati nevjestu.Do konca sedamdesetih godina dvadesetoga stoljeća svadbe su se održavale između Božićnih blagdana i Čiste Srijede. jenjga. Svatovski običaji sinkretiziraju folklorno kazalište. Utorkom su svatovi oko dva do tri sata popodne. odlazili do djevojačkog doma. postignuti su anaforom “i vu” te ponavljanjima stihova I vu polju delaricu. ali i ocu. /I vu dolu čuvaricu. pomočnico I vu polju delaricu. Lefkotico. a zvao se sudbeno vjenčanje. /I vu dolu čuvaricu. Četvrtkom je bio pir za odrasle. Srijedom je bio pir za mlade. Stari svat je bio odgovoran za red. (Vjenčanja kod matičara obavljana su prije svadbe. Kum je najčešće bio mladoženjin zet. mladići su pred vratima pjevali erotizirane ljubavne pjesme. Na tomu ručku kupila se jabuka. Vlasnik konja koji je pobijedio kao i najbrži trkač dobijali su za nagradu ručno tkani i vezeni peškir. Barjektar je na čelu svatova nosio barjak. Pri dolasku pred novi dom mlada je ljubila mladoženjine roditelje i rodbinu te jabukama prebacivala kuću. Glavni su svatovi bili: kum. stari svat. Lirski efekt i poruka mladoženjenoj majci. Ti mladići su se zvali vukovi. Kada su mlada i mladoženja odlazili na počinak (najčešće u magazu). igralo i veselilo. stara majka. na konjima. djever. / I vu goru kopačicu.

150 (Hrvatsko Zagorje) Svatovi pjevaju mladoženjinoj majci da im otvori bijele dvore jer joj vode djevojku jagodu – ranu volaricu koja će do pol noći biti jagoda divojka. Bez žamora dvoron hodaj. jagodo divojku. 249. A uzgrede kosu pleti. majka. a od pol noći snešica rumena. majki poleščicu. ćeri moja. I vu dolu čuvaricu. 249. te bele dvorove. I vu dolu čuvaricu. str. Ocu.I vu polju delaricu. str. Djevojka je. 90 . majka. str. OTPRETE NAM MAJKA TE BELE DVOROVE Otprete nam. dakle. 249. Još pri svijeću dvore meti. Pelamo vam. Rano rani. Do pol noći nam bo jagoda divojka.151 (Koprivnica) MARI MAJKA VIJENAC MEĆE Mari majka vijenac meće. Svog se posla žustro laćaj!”152 (Ston) 150 151 Isto. kasno lijegaj. 152 Isto. Od pol noći bode snešica rumena. Jagodo divojku. Vijenac meće i govori: “Budi dobra. metaforično nazvana jagodom. A s punim se brzo vraćaj. I vu goru kopačicu. Isto. Lice vodon tek dodirni. rano volarico. I vu goru kopačicu. S praznim vjedron k vodi hitaj.

Od majke vas prosili a poštenjen tolikin ter su nas proveli s veseljen velikin. buduć tako i vili dostojne te dike. nego vas je celival vaš pridragi otac Blagoslov od fratra jeste vi prijali. poklon ti dajemo. veselju vašemu svi se radujemo. kako. Mlada nevistice. svega roda diko svi se radujemo. Celivat vas hoće vaš pridragi sluga. miru ovomu. 91 . Ter su nas jubili kako majka dite. Mlada nevistice.PIRNA PJESMA Svima dobra večer ki ste u ovon piru vazda hvalte Boga i živte u miru. času. da su nas držaline umin reći. S veseljen velikin nas jesu svi tako.

I još hoću reći maslina zelena. jubi ________ (ime) jabuko rumena! 153 Dijani Mišetić kazao je 21. Na drugom rojenju mladoga mornara ki će van biti u starosti hrana. Da budu kuntenti veseli svej biti i takoj mladici svej se veseliti. Na prvom rojenju mladu nevisticu koja će van zibat svu ostalu dicu. Mandina Vrsalović-Livaj. 153 92 . 2008. Na trećen rojenju popa redovnika koji će van biti u starosti dika. Rkp. U jubavi Božjoj vika uživali. god. veljače 2004. god. kazala je pok. Don Stanku 1999. D. od sarca dičice da biste imali. Povlja. u Selcima don Stanko Jerčić. A sal na diljenju dobar večer budi anjeli poslani za bit van u družbi.u jubavi Božjoj vika uživali.

SVAKI SVOJOJ BARŠUN KUPI Svaki svojoj baršun kupi.To je najpoznatija bračka pirna pjesma koja se pjevala pred kućom u kojoj se pirovalo. Ubila te žalost moja. svirali (dvojnicama) diplama. Svaki svojoj prsten kupi a moj meni ne će. a moj meni ne će. šargiji i od šezdesetih godina XX. Uz kola su djevojke i mladići pjevali ljubavne pjesme. zakaj sem pak tvoja. U nekim od tih pjesama nalaze se i elementi šaljivih pjesama. Pokatkad su te pjesme svirane na glazbalima: fruli (ćurliku). zakaj sem pak tvoja. zakaj sem pak tvoja. zakaj sem pak tvoja. Ubila te žalost moja. Poskočice karakterizira ritmičnost. Poskočice su svojom strukturom najbliže brojalicama. Uz njih su se bez glazbene pratnje kola igrala. Svaki svojoj peču kupi. a moj meni ne će. 93 . a moj meni ne će. Tako su se rađale mnoge ljubavi. S vaki svojoj pojas kupi. Uz tu glazbu igrali su djevojke i mladići. usnoj harmonici. harmonici. Ubila te žalost moja. Mlade su djevojke uz poskočice nasamo učile igrati kolo. Svaki svojoj čizme kupi a moj meni ne će. st. Ubila te žalost moja. Ubila te žalost moja.

đel dušice đelema meni na ruku Mara: Vid u mene lipa oka đel divojko. đel dušice đelema meni na ruku Ivan: Ja ću ti je razmrsiti đel divojko. Zora. Matica hrvatska. 149. đel divojko.-150. đel dušice đelema meni na ruku Narodne lirske pjesme. priredio Olinko Delorko. đel dušice đelema meni na ruku Ivan: Evo mi ga i još lipšeg đel divojko. đel dušice đelema meni na ruku Mara: Vid u mene lipe kose đel divojko. str. PSHK.zakaj sem pak tvoja. knj. đel dušice đelema meni na ruku Ivan: Ja ću ti ga poljubiti đel divojko. Zagreb 1963. đel dušice đelema meni na ruku Mara: Vid u mene lipa lica đel divojko. đel dušice đelema meni na ruku Ivan: Još je lipše oko kola đel divojko.154 (Mikovac kod Križevaca) VINJANSKO KOLO Mara: Lipo ti je u mom kolu. 154 94 . 23.

ne poljubi đel divojku. divojko. đel dušice đelema mi na ruku Mara: Ne priskoči. bolan. gangaši u pratnji gangaju ljubavnu pjesmu Oj. na vrancu ti zelena dolama. MOJE JANJE MALO (ljubavna pjesma uz pratnju dipala) Oj. đel divojku. moje janje malo! Oj da sam ja tvoje janje malo ti bi doša i janje obaša! Neman kada. đel dušicu… U Vinjanskom kolu prije svih ovih pjesama koje izvode plesači. Antoneli Rebić. Bušić 1919. đel dušice đelema meni na ruku Ivan: Ja ću stražu preskočiti đel divojko. str. ni vidio nisam! Vidio san tvoje konje vrane. ja te. rođ. sv. divojko. Rkp. 13.Mara: U mene je čvrsta straža đel divojko. Ivan priskoči kolo i poljubi Maru i njih dvoje ponovo povedu kolo i pjeva se: Priskočio. 155 95 . 2004. moje janje malo: OJ DIVOJKO. u dolami vezena marama!155 (Donji Vinjani) Studentici Filozofskoga fakulteta u Splitu. janje. 21. u Vinjanima Donjim kod Imotskoga kazala Iva Rebić. poljubio. FF Split. digod u nedilju! U nedilju bija na livadu. moje janje malo! Imaš. poljubio đel divojku. đel dušicu đelema meni na ruku Ivan: Priskočio. đel dušicu đelema meni na ruku… Između posljednje dvije kitice kolo stane.

Nit su vile niti ljute zmije. str. dirljive su pjesme supruge prema mužu koji je otišao u rat odakle se često nije živ vraćao. Da su vile. Nij’ je prala majka ni sestrica. Na njemu se košuljica beli. ali ljute zmije? Nit su vali nit mornari mladi. 262. dite mlado. va moru bi bili.To je izvorno Vinjansko kolo koje se njeguje još od davnina i s kojim se i danas članovi HKUD-a “Seljačka sloga” iz Vinjana Donjih predstavlja na svim smotrama folklora diljem domovine. Zagreb 1972. Nij’ je prala va sinjemu moru. MH. va grmu bi bile. Već ju j’ prala v groznimi suzami A sušila na svojem srdašcu. ĆA SE ONO USRID MORA BELI Ća se ono usrid mora beli. va gori bi bile. Jesu l’ vali al mornari mladi.156 (Novi Vinodolski) IŠLA J’ DIKLA PO TRAVICU Išla j’ dikla po travicu. 156 96 . Da su zmije. Žela j’. Nit sušila na žarkom sunašcu. Međutim. sastavio Krešimir Mlač. Ali vile. U patrijarhalnoj zajednici mladoženja i mlada su poštivali najstarije muško čeljade u kući. žela dikla travu Zlatna knjiga hrvatske narodne lirike. Vzela srpac i platnicu. Bilo je sramotno pokazivati ljubavne osjećaje muža i žene. Već ju j’ prala vijerna ljubčica. Da su vali. Iznimno su emotivne pjesme žene koja ih u samoći pjeva čekajući da joj se muž vrati s privremenoga rada u inozemstvu. Već je ono Ive.

to svezala. a bez njega je tužna zora. rjeđe očevi. u Dalmaciji lijepe školjke koje su služile kao ukras i igračka djetetu. Vu travicu na glavicu. 97 . nani. Majka djetetu u kolijevci pjevuši najdraže i najslađe riječi dok ga njiše da ga uspava. Uz kolijevku se pjevaju i pjesme kojima majka budi svoje zlato jer je zora. na moru kovata. Na miloga pogledala. te bake i starija sestra ili brat. Poznaju ih sve civilizacije. mili. belom gradu. primjerice. Sama sebe ne pokvarim!” 157 (Čatar u Gradišću) Korjeni uspavanki sežu u prvobitne zajednice. Maloj djeci se pjevaju pjesme dok su u krilu ili naručju majke. NANI. ni ga doma U poju je. Ća j’ nažela. 262. Malom djetetu nad kolijevkom uspavanke pjevaju majke. “Hodi. drugi pozlaćuje. treći meće zlatne jabuke itd. Čest je kršćanski motiv: anđeli ti na san dolazili. Majke su nekoć na dijete stavljale svete sličice i kipiće. str. ali i kao predmet protiv uroka. U nekim suvremenim zapisima uspavanki opažaju se mitski elementi: srmali beša. kovale je do tri kujundžije – prvi kuje. Neke uspavanke imaju elemente romanci i brojalica. a iznad kolijevke na polukružni obruč nanizale bi razne predmete. NI GA DOMA Nini. Te pjesme najčešće imaju elemente romanci i brojalica. Da si sinka ne zagnjavim. Majke za svoju djecu podnose sve i obavljaju najteže zavjete. Uspavanke izražavaju snažnu majčinsku ljubav prema djetetu. NINI. bere ruže Bere ruže i vijole Nabro jih je kanistricu i još druge polovicu Pak jih nosi prid kraljicu Kraljica se dobro zbrine Ča će malom darovati Daruje mu konja vrana i na konju divojčicu 157 Isto. pomozi mi.Pri Budimu.

159 (Trn kod Širokoga Brijega) Diljem Bosne i Hercegovine i Hrvatske Hrvatice kazuju potresnu pjesmu o siročetu koje je bez majke ostalo. priredio Marko Dragić. prstićim po grobu: „Otvori se. Beša ti je u moru kovana. Majka se djetetu iz groba javila i govorila da ide kući majci novoj. retorika. str. iglicom kopalo. Trgovac je bešu donosio. sv. str. a dijete je žalilo da nije ono majka! JEDNO DITE MALO Jedno dite malo.158 (Bogomolje na Hvaru) SPAVAJ. knjiga 4. spavaj čedo prenejako. 2004. na grob istrčalo. ovd’e su mi mamu skrili!“ Grob se otvora. naspavaj se u šimšir bešici. 49. 142. SPAVAJ ČEDO PRENEJAKO Spavaj. babo bešu sinu kupovao. bez majke ostalo. Sarajevo 2006. Rkp. a kad je dijeto saznalo na grob je kleknulo. FF Split. da se ljulja čedo prenejako. Hrvatska književnost Bosne i Hercegovine u 100 knjiga. Matica hrvatska i HKD Napredak. za nju dao dva tovara blaga. a iz groba progovara: Studentici Filozofskoga fakulteta u Splitu. Kad je dite znalo. epika. drugi pozlaćuje. 13. 2004. 158 98 . grobe mili. pokraj kog se vidi večerati. treći meće alem kamen dragi. majku dozivalo. u Bogomoljama na Hvaru kazala Anka Godinović. 159 Hrvatska usmena književnost Bosne i Hercegovine: lirika. kovale je četiri kujundžije: Jedan kuje. Ljubici Rudan.Kako zlatnu jabučicu.

metafora. ti si milovala. dj. 9. Iznimno tužan lirski efekt postiže se višestrukim upotrebama asonancija. tamo imaš mamu novu. prigodnih lirskih epiteta. 162 Usp.“Iđi. 94. a ti kad bi dala. a ti kad si prala. 160 Po mnogim krajevima pjevane su slične pjesme. / taticu pitalo: / “Tatice. Stipe Botica. / di je moja mamica?” Marko Dragić. Kad mi rublje pere.. od korito lupa. / po selu skitalo. Kad mi kruva daje. godine: Jedno dite malo. ti bi medom namazala!”160 (Gmići kod Prozora) NARICALJKE (TUŽBALICE. svome domu.” “Ta mi mama nije mila.162 Naricaljke su komponirane osmeračkim ili deseteračkim stihovima. 99 . Zagreb 1995. broji zalogaje. Kad mi glavu kupa.Hrvatske narodne lirske pjesme iz Rame. nav. kao što si ti mi bila. Biblija i hrvatska kulturna tradicija. / siroče ostalo. 161 Vidi: Marko Višić. ti si sačuvala.161 Naricaljke su pjesme koje se nariču nad pokojnim. nakl. alegorija i drugih stilskih figura. Neke su hrvatske tužaljke biblijske provenijencije. Snažno su bolne ali i dostojanstvene. Drevni Egipćani i Mezopotamci pjevali su himne-tužaljke razorenom hramu ili gradu. anafora. tužbalice) su poznate još od najstarijih civilizacija. str. Ramo moja. tatice. Sarajevo 1992. na pogrebu i na grobu. svega ga podere. TUŽALJKE) Naricaljke (tužaljke. Namijenjene su oplakivanju pokojnice ili pokojnika u domu. str. sine. Franjevački samostan Rama Šćit i Matica hrvatska ogranak RamaProzor. U zaleđu Zadra zapisao sam 1979. Vl. str.-77. 76. a ti kad si prala.

/ tko će dadi konje dovoditi. jedinče. koja nisi do vrimena došla. pa si rano. prosto ti ne bilo. Oj.Majka oplakuje svoga sina – jabuku zelenu koja nije dozoriti mogla. što odmami jedinka od majke! Oj težaku mile majke svoje. koje majka oženila nije! Crna zemljo. požurio. niti ima snaše odabrane. srce. privario. moja jabuko zelena. vridno srce mile majke svoje. drago srce moje. što si tako ucvilio majku! 100 . divojke se udavati ne će. Kroz cijelu je pjesmu majčin žal što nije dočekala da oženi momče neženjeno i proklinje crnu zemlju što odmami jedinka od majke. Majka nariče jer joj je sin sakupio sve svate žalosne / gdino nema gajdi i barjaka. / što si tako ucvilio majku! / Tko će starog dadu zaminiti. već se ovdi i plače i cvili. Ti si mene. sakupio sve svate žalosne. koja nisi ni dozriti mogla! Jaoj. i sad si mi. / niti ima snaše odabrane. / tko će dadu do smrti braniti? Na koncu majka mrtvoga sina moli da se okrene ma na koju stranu i požali žalosnicu ucviljenu majku svoju: Jaoj. zlato. gdino nema gajdi i barjaka. jaoj moje momče neženjeno. zlato. moja jabuko zelena. / tko će dadi poslove raditi. A što si mi zlato požurio? Nije vrime. Iznimno su dirljiva i majčina pitanja sinu: Oj. / već se ovdi i plače i cvili. jedinče. poranio. vridno srce i vridnoćo moja. drago srce moje. od svatova nisi sebi snašu odabrao. zlato. još je rano svatove kupiti. mile majke mili mladoženjo! Majka te je jedva dočekala.

Školska knjiga.Tko će starog dadu zaminiti. str. Kako ti se sažalit ne more što te tvoja tako moli majka? Okreni se ma na koju stranu pa požali žalosnicu svoju. seko moja. što si tako ucvilio majku. 2006. tko će dadi konje dovoditi. seko moja i pozdravi Matu moga. Istu je naricaljku u Ogorju 2006.) Rkp. seko moja: “Mlađarija podgojena i po svijetu rasturena. g. 96. 97. Njegova se porušila i po njoj raste maovina. Hrvatska usmenoknjiževna čitanka. godine zapisalo tu naricaljku. kuće su se popravile i nanovo sagradile. str. žalosnicu ucvilitu majku. Sestra oplakuje umrlu sestru moleći je da joj pozdravi upokojenoga muža Matu i poruči mu da su mlađarija po svijetu rasturena. g. tko će dadu do smrti braniti? Ne brineš se. 1943. On će tebe. drago srce moje. a njegova se kuća porušila i po njoj raste mahovina: Mila moja. Sve se kuće popravile i nanovo sagradile. sv.163 (Otok kraj Vinkovaca) U nekim naricaljkama se preko pokojnika šalju poruke najdražima koji su prije upokojeni. a kazala joj je Iva Šerić (rođ. tko će dadi poslove raditi. seko pitat: “Šta je novo u Merčepin?” Ti mu kaži. Zagreb 1995. FF Split. ti si uvik dobra bila i mene si razumila. Ti odlaziš. i 2005.164 (Imotski) Vidi: Stipe Botica. zapisala Željana Rončević. 164 Nekoliko je studenata Filozofskoga fakulteta Split u Imotskomu 2004. 163 101 . 8.

165 (Zmijavci kod Imotskog) Premda se kazivači prisjećaju da su nekoć kod Hrvata u Hercegovini postojale narikače.Do bola je dirljiva naricaljka sestre za mrtvim bratom kojega metaforično naziva borom povaljenim i gradom razorenim: A moj brate. A moj brate. obojica pala od gelera. Jadna ti je sestra tvoja. Oba mrtva ležaše na travi. tugo moja. KAD SE SJETIM ČETRDESET PETE Kad se sjetim četrdeset pete. zapisala Tihana Cvitanušić. u Zmijavcima. diko moja. sv. A moj grade razoreni! Evo iđu blagi danci. Skupljaju se u sastanke. g. 165 U Zmijavcima kod Imotskoga 2006. RODOLJUBNE PJESME Zbog nenarodnih vlasti koje su represijom sprječavale nacionalni i vjerski ponos do naših je dana vrlo malo sačuvanih rodoljubnih pjesama. Imala sam muža i djevera. 1934. same suze iz očiju lete. Ni u tvome bilon dvoru. Ni u crkvi ni u kolu. Tebe brate. rođ. Di je lipa mladost tvoja? A moj bore. povaljeni. FF Split. Gizdaju se mladi momci. 2006. gdje i danas živi). a kazala joj je Pavica Tonković (djev. Gudelj. g. Te su pjesme iznimno potresne. Mladi momci i divojke. vidit nema. 102 . njihove naricaljke nisu zabiljžene. Rkp. 96. str. 4. Kad je borba na Odžaku bila i mene je tuga zadesila.

Svojom sam ih rukom pokopala. Neke od tih pjesama pripadaju usmenoj lirici. do koje sam u kolu igrala.166 (Žepče) 6. primjerice F. vidi djece moje. preko njega prebacio ruku. nikom ništa nisam kazivala.) ide u najznačajnije zbirke svjetske usmene poezije. knjiga 4. Zbornik lirskih pjesama Carmina Burana (oko 1230. Kranjčević i drugi. dođ’te majci ako ste mi živi. Lorca. Tri godine mučila sam muku. svekrvica mene mladu zove: “Odi nevo. Matica hrvatska i HKD Napredak. a usmene romance ih vrlo rijetko imaju. Harambašić. Sarajevo 2006. Romance u pisanoj književnosti imaju epske elemente. st. str. sa svojom se djecom razgovara: “Djeco moja. Moj Ilija zagrlio Luku. Djevera sam po ruci poznala. S. vidi moga Ilije i Luke. spominjući Iliju i Luku. Hrvatska književnost Bosne i Hercegovine u 100 knjiga. kao i hrvatski pjesnici među kojima su A.) sadrži 250 latinskih i 50 njemačko–latinskih svjetovnih i religioznih pjesama. Zbornik španjolskih usmenih pjesama Romancero (konac XIII. g. ROMANCE Nazvane su prema španjolskom el romance što je značilo španjolski narodni jezik za razliku od latinskoga.” Jedno jutro prije rane zore.glave su im okrenute Savi. Tema je romanci 166 Hrvatska usmena književnost Bosne i Hercegovine: lirika. 161-162. epika. S. Romance su pisali mnogobrojni svjetski pjesnici. retorika. sokolovi sivi. 103 . G. Svake noći moja majka stara. priredio Marko Dragić. Snažan je utjecaj toga zbornika na svjetsku poeziju. što miluju materine ruke!” To izusti i dušu ispusti.

Sprogovara lipa Mare: “Ajme meni. 1484. XI. visoka. 1995.najčešće ljubavna. SHK. Zaš ja dam da m’ ju dadu? Pojdoh sam da se minem. a na bili rumena. 37.” Šli je iskat dva Bakrana. knj. neg ne bih. PSHK. 23. priredio Olinko Delorko. dva Bakrana. str. MH. Narodne lirske pjesme. tanka boka. hladan vetar od Levanta.”168 (Iz Istre) Usmene lirske pjesme. ter pomislih: Bih liš bil za divojku? Bar sad bih. kruno moja. Još mislit. Zora. 4. str. ki bi meni krunu našal. tri Rečana i još jedan černi Moro. njegova bim ljuba bila.) MARINA KRUNA Popuhnul je hladan vetar. Zagreb. Zagreb 1963.167 (U Zadru. Matica hrvatska. priredio Stipe Botica. JOŠ POIDOH RAVNIM POLJOM Još poidoh ravnim poljom susrite me devojka. i odnesal Mari krunu. leh černoga Morca ljubit. i govori lipa Mare: “Volila bim krunu zgubit. 43. Njihov je ritam ubrzan i vedar. Našal ju je černi Moro. 168 167 104 . Mnogobrojne romance raznovrsnih motiva kazivači i danas kazuju.

početkom XVIII. Divojka ga s prozora gledaše. koprinom kose da ti od sunca biser ne puca. a černi Moro Mađar. Usmene lirske pjesme. trudan junak kroz goricu prođe. str. a od sunca štitkom zaklanjaše. 105 .” Majka ćerci tiho govoraše: “Crpni. crne oči tvoje!”170 (Kotor. da ti od sunca ličce ne gori. ma mu nemoj lica sagledati. 78. početkom XVIII. junaku je na konju dodala. Pavao Ritter Vitezović prvi se osvrnuo na pjesmu Marina kruna ukazujući na domoljublje u njoj jer Mara je Hrvatica.169 TRUDAN JUNAK KROZ GORICU PROĐE Trudan junak kroz goricu prođe od truda se na mač naslanjaše.) 169 170 Isto. jada velikoga. st. divojak željan. MH. bijelo mu lice sagledala: “O junače. str. DJEVOJKO. vode žedan. str.171 (Korčula.” Ufatila u konderu vode. u konderu vode tere napoj trudahna junaka. od truda se na mač naslanjaše. Zagreb 1995. 171 Isto.Mnogi etnolozi Marinu krunu smatraju jednom od najljepših hrvatskih usmenih lirskih pjesama. 78. svojoj miloj majci govoraše: “Majko moja. djevojko. SHK. st. ćerce. 210. a od sunca štitkom zaklanjaše. KOPRINOM KOSE Pokri. da te od draga žeja ne mori. priredio Stipe Botica.) POKRI.

ni tebe.) JUBAVI. 119. Isto.UTICALI SE GOSPODIČIĆI Uticali se gospodičići uz ravno poje. početkom XVIII. ni tebe ni mene. jubavi. moja bila vilo!173 (Split) 172 173 Isto. Petrova majka Boga molila da Petra konjic najbrži bude prid gospodinom. 78. jubavi. Jubavi. ni tebe ni mene ne bi ogrijalo. da te ne bi bilo. str. šta si mi skončala cvit moje mladosti. Da nije jubavi ne bi svita bilo. st. moja bila vilo! Da nije jubavi ne bi sunce sjalo. str. 106 . vrag ti odni kosti. ni mene. na vrane konje. meju družinom. JUBAVI! Jubavi.172 (Korčula.

SIDILA MOMA KRAJ MORA Sidila moma kraj mora. Što ti ubi u gori čobana. 46. 107 . Nikola Andrić.. 19. Što ubila na polju volara. Split 2007.) u Bosni. Treća ubi u gori čobana. Mihovil Pavlinović. Knjiga peta. pak se naoblači. Momica moru govori: “Je li što šire od mora. Svoje ore. str. Slađi je cjelov od meda. Ribica momi govori: “Šire je nebo od mora. 1823. I pravo je. S. knjiga prva. – Cipar. I pravo je. 104. Je li što slađe od meda. da ga je ubila. primjerice K. Pjesmu Sidila moma kraj mora navode mnogi antologičari. 175 Hrvatske narodne pjesme. Je li što draže od brata?” Ribica glavu promori. tudje preorava. ali tudje krade. I pravo je da ga je ubila. da ga je ubila. Iz oblaka tri strile puknule: Jedna bila na moru trgovca. uredio Dr. st. koncem XVIII. Književni krug Split. Pjesma je objavljena i u: Hrvatske narodne pjesme. Što je pukla na sinjemu moru. Druga tuče na polju volara. I ubila na moru trgovca.175 (Šibenik) 174 Tu je pjesmu zapisao Ferićev učenik Marko Bruerović (Lion. MH. Zagreb 1909. a drago prodaje.). Krivo miri. str. Botica (1996: 97. oko 1770.-20.). Svoje pase. Sveska prva. vjerojatno u Travniku gdje je bio francuskim konzulom. Draži je dragi od brata!”174 STRIJELE OSVETNICE Bilo vedro. priredio Stipe Botica. Mlač (str. Ženske pjesme.

Ja sirota na ovome svijetu. Mila majko. U 176 Stipe Botica. 108 .NA UMORU DJEVOJAČKA MAJKA N umoru djevojačka majka. BALADE Balade su nazivane prema provansalskom balar što znači plesati i prema keltskoj riječi balad koja znači usmena (narodna) pjesma. kave iz svakog dućana. nove ribe. Zagreb 1995. nemoj mi umrijeti.”176 (Ervenik Gornji kraj Knina) Pakovačka narodna nošnja 7. cukra. Školska knjiga. svak će reći ja sirotu neću. svake ću ti ponude doniti: suvi šljiva sa sirovi grana. nemoj mi umrijeti. Hrvatska usmeno književna čitanka. grožđe iz Mostara. 89. str. ali njena kćerka govorila: “Mila majko. ko će mene sirotu uzeti.

Ne da majka u groblje kopati. Rano rani jedinkova majka. Završetak je balada tragičan. A rastavlja i milo i drago. Nit je meni tvrdo bez dušeka. Nit je meni zima bez jorgana. Rijetke epske epizode u funkciji su pojačavanja lirskoga tona. Pa dozivlje Sarajke djevojke: “Malo rad’te. Ivo i Mara (Mare. Marija). puno ašikujte! U Stambol je kuga udarila. Već pozdravi sve moje jarane: Što gledaju. U đulbašču pod žutu naranču. Najčešći su akteri u hrvatskim baladama Ivo i Anica (Ane. bratovim sirotama. Maruša. nasilnim prelascima na islam. 109 . Već u bašču pod žutu naranču. Nit je meni nisko bez jastuka. Raznovrstan je tematski svijet balada. Balade najčešće pjevaju o nesretnoj ljubavi čiju je tragiku izazvala mladićeva (ili suprugova) majka. nek ne ostavljaju. o moriji (kugi) koja je pomorila Mostar. Velik je broj iznimno potresnih balada koje i danas kazivači kazuju. itd. Neke od njih pjevaju o: povijesnim osobama i događajima. Anuša). Ona zove svog jedinog sinka: “Je li tebi crna zemlja teška? Je li tebi tvrdo bez dušeka? Je li tebi nisko bez jastuka? Je li tebi zima bez jorgana?” Iz groblja joj nešto odgovara: “Nije meni crna zemlja teška. Škotska balada Edward (XII. ŠTO GLEDAŠ NE OSTAVLJAJ Leti vila priko Varadina.) jedna je od najstarijih i najljepših balada.-XIII. Ona iđe u zelenu bašču. smrtnom madežu. st.baladama su pretežito lirski ljubavni motivi. I sinoć je dvoje rastavila. Rastavila jedinka od majke. Sve pomori i staro i mlado. Jer su teške djevojačke kletve.

str. do Boga se čuje. Split 2007. str. Nikola Andrić. Pjesma je. u Kunari. Majka sprema svog prvog komšiju u Kunaru. visoku planinu.Kad uzdahnu. majka ti je rekla. 177 110 . Ne dolaziše devet godin kući.-147.” Tada Ivo njemu progovara: “Uzalud je i lipša i viša i ruhom svojim bogatija. knjiga peta.” Komšija se nazad povratio. Tad govori komšija Ivanu: “Ajde. ženske pjesme. visokoj planini. sveska prva. 146. Ivo. da on saje. uredio dr. od Anice i ruhom bogatija. da ga majka ženi.”177 (Mostar) ČUVA OVCE IVO I ANICA Čuva ovce Ivo i Anica. pozdrav Božju njima je nazvao. i divojku majka ti je našla: od Anice i lipša i viša i ruhom je od nje bogatija. pa mu našla Gabelku divojku: od Anice i lipša i viša. priredio Stipe Botica. Jedno drugom viru uložili da se nikad privariti ne će: tvrđa vira nego mramor stina. pod naslovom Djevojačke kletve objavljena i u: Hrvatske narodne pjesme. knjiga prva. svog jedinog sina.” Hrvatske narodne pjesme. 85-86. Kad komšija kod Ive došao. dio drugi. Književni krug Split. Mihovil Pavlinović. skupila i izdala Matica hrvatska. Za to čula Ivanova majka. d. Zagreb 1909. Ivanovoj majci govorio: “Tvoj je Ivan tebi poručio da on Ane privariti ne će. (romance i balade). kod Ivana. Oni njemu pozdrav prifatili. Tiskara Hrvatske stranke prava d.

a seke mi kolo ne ufate!” Kad su došli da Ivana zovu.” Tada majka Ivu zaklinjaše svojim mlikom kojim ga odgojila: “Ajde. sine. da svatove Ivine ne gleda. Majka Anu s devet ključa zaključa. budit dok mi braća kavu ne popiju. ona se je svom Ivanu uputila uz Kunaru. Kad se Ivo s vinčanja povratio. kad te majka zove!” Tada Ivo Anu poslušaše i Aninu košu obukaše. moja mila majko. vrata im se otvorit ne dadu. visoku planinu. Ivo. našla sam ti Gabelku divojku: od Anice i lipša i viša. Ugledala svoga mrtvog sina 111 . majka da te ženi.” Tada Ivan majci govoraše: “Uzalud je. Ivo. Kad izašla. svojoj majci ona sritno doje i ispriča što se dogodilo: da je Ivo mladu privario. Tada doje majka da ga zove. onu košu što je Ane vezla. sine Ivane! Zar ti nije zlato omililo?” Kad je majka vrata otvorila. Tada Ane odma za njim poje. ja Anicu privariti neću. ugazila u krv do kolina. majci svojoj on je govorio: “Nemoj mene. Ona budi svog Ivana sina: “Otvori mi. Tad govori Anica divojka: “Ajde. od Anice ruhom bogatija. moja majko.Kad je majka aber razumila. sinu govoraše: “Ajde. mliko materino!” Opet Ivo majku ne posluša.

72. Ona pade po njegovu tilu. više ne ustade. Svatri tila u greb ponesoše. Mrtva tila u greblje ponili.i uz njega Gabelku divojku.178 (Rumboci u Rami) ŠUJIĆKINA MARA Pasla ovce Šujićkinja Mara. a Anica Boga je molila: da joj dadne grome i topove. u zemljicu svatri pokopaše. Baška Voda 1995. oba meni draga. Jer tih tila nikad ne će biti. a seke su kolo zastavile. Kad izašla. Oba mlada. 112 . da razbije devetera vrata. Tuj tunja. ne mogu vam obim biti ljuba! 178 Marko Dragić. nek se kiti a pokoj pridaje. ona razbi devetera vrata.-74. sprovod zaustavi. dva Jakšića mlada. Ko voli ružicu rumenu. Povr glave ruža je procvala. vodu pije a pokoj pridaje. Mala nakladna kuća Sveti Jure. ispod nogu voda je provrla. Pasla ih je ispod Malovana. neka vodu pije. Gabelka je pismo ostavila: “Kad je s mene. oba mlada. živa pade. tu jabuka. i Ivana spustiše na zemlju. oba Mari draga. nek nije ni mene!” Tad su braća za njim zaplakala. Mara njima jeste besidila: “O bora vam. S njom pored dva Jakšića mlada. Ko je žedan. str. Bog joj dade grome i topove.

Nikola krvavom. Kad dođoše uvr Molovana. Kroza zemlju ruke sastavljali. Obadva se pinom zapinila: Pero bilom. Treći nosi vezenu maramu. Kad ja manem vezenom maramom. Koji meni ponajprije dođe. Zakukala Nikolina majka: “Ovo jeste moga Nike burma!” Zavikala mladog Pere majka: “Ovo jeste mog Pere pero!” Izletila majka Marušina: “Ovo jesti Marina marama!” Trče gledat prižalosne majke. Tu su majke zakopale sinke. Onoga je Šujićkinja Mara. Među njima Šujićkinja Mara. Poletite dva Jakšića mlada. Okrećite podno Malovana Ja ću kretat povr Malovana. Gleda Mara u Perine oči: Umro Pero. Koji meni malo potlje dođe Onoga je vezena marama!” Kad ujutro malo osvitalo Mara krenu povr Malovana.Okrećite bile ovce svoje. Izletiše prid žalosne majke. Drugi nosi burmu od Nikole. a Pero dopade. Niko pade. Sve troje ji bilo preminulo. Braća krenu podno Malovana. pokojna mu duša! Vadi Mara nože okovane: “kad je s mene. nek nije ni mene!” Naletiše tri gavrana crna: Jedan nosi pera od Perine. Tri žalosne zakukale majke. pokojna mu duša! Pođe gledat u Nikine oči: Umro Niko. 113 . Kad su bili na po Malovana.

180 Tonka Bulić rođ. a Rose mu nije smjela pisati jer joj mater nije dala. Toga dana je rekao težacima da mora obaviti važan posao. Usp. ali nije htjela jer je voljela Mladena. Oko nji su vodu navratili.). Tragedija se dogodila 12. priredio Stipe Botica. FF Mostar. Rose se mogla udat u grad za poštara. Rose i Mladen bili su iz Biokova. Godine 2008. Tko je željan neka voća jede. ožujka (na Grgurevo) 1939. u Tomislavgradu. studentici Filozofskoga fakulteta Sveučilišta u Splitu 179 114 . 378-381. veljače 1968. 1927.U rukama im zelene jabuke. str. Mihovil Pavlinović. Šinković zapisala ju je u Splitu 14. On je otišao u vojsku. Ganut tom tragedijom Dinko Bekavac spjevao je 941 stih: 180 Zapisala Josipa Bagarić 2004. Književni krug Split. rekao joj je da će se ubiti ako ona ne želi bit s njim. Nakon smrti dvoje mladih ljudi iz pjesme. godine. Neka njima pokoja nazivlje!179 (Tomislavgrad) ROSANDA I MLADEN Desetine su studenata fragmentarno zapisali baladu o Rosandi Visković i Mladenu Andrijaškoviću. Rkp. Podace je obavila koprena tuge i žalosti. Tako na kraju ubija sebe i nju. Oko nji su voće posadili. dala ju je Jeleni Markoti. Kada se vratio. Split 2007. Kazala Ilka Križanac (rođ. Na kraju majka proklinje sebe što se miješala u ljubav svoje kćeri. selo Podaci. knjiga prva. godine. Hrvatske narodne pjesme. Nekoliko ljudi željelo je poslati poruku svim roditeljima kako se tragedija ne bi ponovila nikad više. 2004. Tko je žedan neka vodu pije.

Ante žena. da se s tobom ne pozdravim vruće. Rosanda joj ime. Od ljubavi ne razumin ništa. neostala majka nevesela.” Mlada cura sinpatično zbori. ako si ti mladić od riječi. kao što je ovoga vremena. kao sunce kad sja iza gore. Andrijašković se zovijaše. Od kada su te tvoje visine. On bijaše rumenoga lica. ispod tebe morske pučine i po tebi te visoke gore. koju je ona navela u svome seminarskom radu iz predmeta Hrvatska usmena književnost. S tebe divan pogled je na more. a kamoli ljudi omrzili. pođe da se javi zlatu svome: “Ti si Rose nevino za mene. dok se vratiš čekat ću te mlada.Divno brdo Biokovo milo. Nema mira on u srcu svome. al za tobom moje srce vene. Ti ćeš momče poć u vojsku sada. baš trideset devete godine.” A mladiću ove riječi mile. mlado moče u vojsku se sprema. Svima momcim ona hvalu dala. Nemoj dušo da ti srce pati iz vojske ću ja tebi pisati. Te se desi dragi pobratime. A i on se ozbiljno držao. te mu tako govori ozbiljno. jednome se mlada obećala. Sad drugoga razgovora nema. 115 . Naokolo gradovi i sela. te se nije često sastajao. Ja ne mogu da pođem od kuće. U Podocima selu malenome Makarskom srezu velikome Na dvanaesti ožuljka mjeseca Slušaj dobro golema udesa. a sad ju je majka izgubila. vjeruj meni neću ti pobjeći. na rastanku mladiću govori: “Što smo rekli misli samo na to. Divnu ćerku. Vjetrovi ih nebi odnosili. kad pomislim meni srce gine. Nije stalno već mu ona veli: “Poslušaj me mladiću veseli. moj Mladene i srebro i zlato. momče primi pismo do vojnice. Imala je suviše mladića. divnu ćerku Mara je gojila. u srcu se momku usidrile. ja sam dite od petnest godina. niz tebe to Jadransko more. Rosi biše petnest godinica.” Jer mladiću Mladen ime biješe. Jer on misli to dite nevino. Samo budi kao što sam i ja. visoko se nad more nizilo. nemoj dati volju dušmanima. kao kita iz pitara cvića. Prolazeći dani i sedmice. Viskovića Mara.

za tobom mi vene moje lice. te se sjeti ka smo se rastali. Primi pozdrav od odlaska moga. divno ga je mlada darovala: “Mi ćemo se dragi sad rastati. Da ti meni sitno pismo pišeš s dana u dan na ljubav pristaješ.” Iz vojnice Mladen Rosi piše. A Rosa stade govoriti: “Primi dragi. utjehu će tebi cvijeće dati. srdačno se mladi pozdraviše. Rose ima osjećaj još više. “Oj Rosando jutarnja danico. sada Bogom.” Još mu Mare sto dinara daje. Ali šta ću kada mora biti tako. samo ne znam što ću tebi dati. mnogo tebi hvala. već nad menom nadzora imala i jednoga me dana preobašla i sakrita pisma mi je našla. ti ostala kod majčina dvora. ovo cvijeće moraš pogledati.” Od kuće se hladan uputio.Rose prije neg se s njim rastala. Ali majka nije vjerovala. te se sjeti ti Rosande svoje. ali mi je to doznala majka.” Za bijele se ruke uhvatiše. Kitu cvijeća još ćeš ti primiti Koja će te dragi veseliti. ja sam našu tajnu ljubav krila. Dugo imaš ti u vojsci stati. u vojnicu kada si otiša. novac dušo tebi će trebati. ja ti drugog ne imadem dara. Mladen htjedne da neće primiti. Ako dragi ti za menom patiš. Ni dan danas nisam je otkrila. Ti znaš dušo da sam prenejaka.” “Te mi kaže nesretnice mila. Na pismo mu cura odgovara: “Moj Mladene srce iz nidara. Čini mi se ne vidim tvog lica. Sinoć dušo s tobom se rastao. na darovim koje si mi dala. “Evo dragi tebi sto dinara. da je prošla cijela godinica. Na ti dragi čarapa dva para. Draga dušo kojeg si mi pisa. 116 . tebe ljubim i više nikoga. ovaj novac mali. s tobom se rastajem. u carevu vojsku odlazio. otkrila se ljubav šta si krila.” “Rose draga. Ti ćeš dragi morem putovati. U svom srcu nema mira više. na rastanku desnu ruku dao. on Rosandi sitno pismo piše. naša ljubav da ostaje šala. Ja sam išo preko sinjeg mora. tebe neću ostavit nikako. Još evo ti maramice ove. te se sjeti kada sam ih dala. Ja sam majci odgovore dala.

Al ću isto prvo poginuti. ćeri. sa knjižicom u dućan hoditi. 117 . Pa se misli cura svakog dana. već on prati šta mu Rose piše. Bože vidiš s velike visine. Pismo ode Rosanda ostane. Već oproštaj ja ti šaljem mili. kako moje mlado srce gine. šta volim ljubiti? “Oj Rosando.” “Još suviše mene majka psuje. Ako hoćeš Mladenu pisati. a nećeš se težakinja zvati. Pismo Mladen kada je primio. neg u polje da ideš sa britvicom. kad ne mogu. On ne misli tako ništa više. Ti se možeš za suca udati. Koji želi tebe oženiti.Rađe će te majka pokopati. Još mi srce u grudima preda. Ja se moram od tebe rastati. sve ne mogu da ti opisujem. suzama ga Mladen okupao. a moje će uvenuti cvijeće. ti imadeš mladoga poštijera. na te mislim te ne mogu više. tvoja majka Mara? Bog jedini neka majci plati. šta će od nas. moje srce bez prestanka plače. Ako hoćeš kćeri da se vjeraš. Moj Mladene. srce iz nidara. zašto ona našu ljubav krati. i s njim će ti. kad od tebe moram da se dilim. uze pero te rođaku piše: “Poslušaj me Slavko rodijače. Nemoj dušo više mi pisati. ne izgubi sreće. a ti dušo imaš djevojaka. željo srca moga. Bolje ti je u dućan sa knjižicom. Kad tvoja nemogu ostati. Tako Mladen sam sobom govori. Rosanda te ljubi sve do groba. dobro biti. Ti ćeš sa njim u gradu živiti. proklet bio ko nam ljubav krati. hitno ga je mladić otvorio. ja se mlada neću udavati. ja te ljubim a majka mi ne da. ti se moja ćerka nećeš zvati. da ti ljubiš jednoga težaka. zlato. pismo čita te ga on zatvori”. Ja sam tvoja al mi neda majka. nego ću te ja Mladenu dati. al na srcu ona nosi rane. Dragi Bože. da me više ne napada mati.” Kad Rosanda pismo napisala. Zašto sam te odgojila majka. Boga moli za svoga dragana. nego poći drugu ja ljubiti. Do pola ga nije pročitao. Ali. Na Rosandu on misli sve više. šta ću činiti. sa poštom ga mlada opremila. Ja imadem dosta da ti pišem.

” Slavko pismo kada je primio. da je meni rekla stara nona: Rose draga ti otvori oči. sve sam ti pisao. da ti pratiš da ne zaboraviš. Istog dana kada kući dođe. Zato Rosi neću pisat sada. Nek on meni ne piše nikako. Prve riječi ti ćeš meni dati. Rosu mi pozdravi i opširno pismo meni javi. mlada će te Rosa čekat mirno. I u pismu ovako mu piše: “Rode mili. Mladen kralja vjerno oslužio i zdravo se kući povratio. a da ona mene isto ljubi. Jer mi kaže Rose da ti javim. Slavku mlada progovori tada: “Slavko moga Mladena pozdravi. ne misli se više. te i druge prođe polovica. Već ne može da stoji od jada.Od kada sam od kuće pošao. mlado srce malo mu se smiri. kad on dođe da ćemo mi lako. svom rođaku odgovor je dao. ja radosti još nisam imao. sve na veće da svoj život gubi. Vidi Rose što u njemu piše. psuje li te veće draga mati?” Suzicama Rose okupana. Slavnog kralja da ti služiš virno. sama sebi smrt će zadati. Dan za danom prođe godinica.” Slavko mladu djevu poslušao. Rosanda te od srca pozdravlja. Ako Bog da da se zdravo vratiš. te mladiću odgovor je dala: “Ima dušo nekoliko dana. najmiliji pozdrav tebi dava. Slavko rode. nema mira on do Rose pođe. Niti ću ja veselja imati. dok ti meni odgovor ne vratiš. Kada pišeš javi mi. a Rosandu mladu ostavio. iz sveg srca žalosno uzdiše. Bože šta mi sada Rosanda radi.” Kada Mladen ovo pismo primi. 118 . Da nju neće drugi uživati. u sakrito Rosi ga odnio. Kada bi ti drugu oženio. Da od majke napadaj imade i da mene ljubit je ne dade. tvoja ljubav Rose će se zvati. zadnje pismo meni Rose piše da ja ne smim da je ljubim više. kako je? I što mi je od Rosande moje. On je vazda živio u nadi. jer ja znadem da ti nije žao. nek je majka veće ne napada. da ga neću mlada zaboravit. Samu djevu u kući zateče: “Kako si mi golubice reče. iz vojske će brzo Mladen doći. Dragi rode.

” “Majko draga. Sa Mladenom ti si se sastala. Nemoj momče o tom govoriti. moju Rosu ti nećeš ljubiti! Već te molim i to bi ti mora.S njim se nemoj često sastajati ako majci želiš život dati. ja Rosandu neću udavati. ti ne slušaš šta ti kaže majka. Kada ih je skupa ugledala. nego none svoje majke mile. sami sebi mi ćemo smrt dati. ja joj ne dam da postane majka. I mnogi su tako govorili. Rose slike napraviti mora. Rose draga kad ti oćeš tako. Da vam vaša mladost tako pati i da će te sami smrt zadati. pazi dobro što je majka rekla!” Rose mlada momku progovara. da će vaše uvenuti lice. Ti si Rose krasan život stekla. Moja Rose još je prenejaka. tvoja kćerka da je prenevina. ali nisu ništa učinili. Ko da joj je dvadeset godina i Rosa je za mene sudbina. Mladenu je tada govorila: “Moj mladiću Rosu mi ostavi. Na stranu mi ostavi svakoga. u Americi da dođe do njega. Svršila je sedamnest godina. Srce naše ne može da pati.” Stara dragu ćerku razumila. s njim se nećeš sastajat nikako. Dok je bolje to tvoje noselje. dok evo ti njena majka Mara.” 119 . nego ja drugoga ljubila i najprje da će se desiti ne budem li moći ja njega ljubiti. da ti pođeš iz mojega dvora. svojoj ćeri Mara progovara: “Kćeri mila nesrećo nejaka. da se ona ostrani od svega.” Progovara sad Mladen polako: “Slušaj mene od Rosande majko. Vrijeme svoje kad bude imati tada će je majka udavati. drugu nađi te se s njom zabavi. već našega neće biti lica. otplovit će preko sinjeg mora! Dragi otac Rosi piše sada. Tvoje srce nemoj da ti pati. šta si svojoj majci obećala. Rado bi se majko utopila. samo ljubim ja Mladena moga. da do njega ona dođe mlada. što mi kažeš to nije istina. ti mi slabo veliš. a krasan je život odgojila. crna će nas uživat zemljica!” Na to se je Mare nasmijala i Mladenu odgovor je dala: “To su momče stare poslovice. ja ću ljubit što mi srce želi.

Kad je Mladen staru razumio. Mladen ode polako kroz selo. crne moje oči. u tome se mladić veselio. Mladić dođe kući polagano. nikad neću ono zaboraviti. Koju jesu bili pogodili.” Ove riječi Rose momku dala. Putujući njima Mladen veli: “Čujte me. ove tamne noći kada prođe. neg će drugi Rosandu ljubiti!” Sa majkom je razgovor svršio. Dan prolazi. al se je isto doznalo. Vi tad poso nastavite. dobri prijatelji. te čovjeku rađu uredite. uredite prijatelji mili. I rekla si ti. tada. Ja taj dan neću s vama biti. ja ću doći ako budem moći. a nisu je jošte dovršili. 120 . Dođi draga do bijele crkvice. kad ćete mi proći. neku zemlju da idu kopati. Pet hitaca u zrak upalio.” Iz džepova lervorver trgao. ja odlazim sad od kuće tvoje. te se mlada od njega rastala. gospođo. povedoše razgovore razne. milo moje zlato. nedjelica sveti dan će doći. Ode svoje prijatelje zvati. pjevajući iz njega je pucao. Što si rekla to nosim u glavi. Cijelog dana onu zemlju rade. Kada svane danak nediljice. bolno srce moje. nediljica sveta kad će doći? Ljubav moju s Rosom da sastavi. da je mladić te noći pucao. od tebe sam ja novac primio. Rađe ću se smrti odlučiti. te zapjeva on pjesmu veselo: “Tužni dani. Tako kao što smo pogodili. Zašto si me pošla darivati? Znadeš kad sam u vojsku išao. ponedjeljak sretni dan će doći. Tu pucnjavu ko je ućutio. koja neće nikad nas rastaviti. Tako oni rađu ostaviše i svojoj se kući uputiše. te sutradan.” Rose momku odgovara na to: “Poslušaj me. Rosandi je mladić govorio: “Rose draga. radnik posa mora da ostavlja. on se digne rano. da će moja biti Rose mlada. moj Mladene. važan posa moram opremiti. ovako je njoj govorio: “Kad si znala da mi je neš dati. noć se pribilžava. Na kog mislim imadem vremena i baš sutra taj posao opremam. Ovi dani brzo će nam proći. prosto su se pucanju čudio.

nije priša ti ćeš se udati. te se mlada obučivat stala. materino zlato.” Sa Mladenom tu se rastadoše. uz brda bi vodu okretala. Sad zbogom s vama se rastajem i srdačno pozdrav vama dajem. kamol ne bi momka prevarila. 121 .” U pameti jer ni jedan nema. Pramen kose mlada raščešjava. Mlada Rose rano se ustala. drugarice mila. te Rosandi govorit stala: “Rose draga šta si odredila. Uze Rose studene vodice. Po maslinama propjevale ptice. nemoj ništa govoriti. Ovako je kako majka zbori. kad ne možeš šta voliš ljubit. Sjajno lice Rosi je ostalo. do rodice ona svoje pođe: “Oj Katice. obukla se kao gorska vila. al čekam na tebe. dvije drugarice. Bože zdravlja vi će te ga znati. Da su znali o čemu se radi. bolje nego sjajno ogledalo. drugarice mila. obasjava brda i doline. jer ne mogu da pođem bez tebe. na koji se on posao sprema. dan osvane svete nediljice. Što suviše ugodna bijaše. Katica je Rosi govorila: “Rose draga. Bog ti sreću dao. ti ne misli radi svoj posao. Stara majka za njoj istrčala. obasjala mlade Rose dvore. danas Mladen može me ubiti. znam da ti je dosadno živit. Potpuno je kuću uredila. I ja ću mu mlada dozvoliti. odgovore ovome dadoše: “Prijatelju. svoju kuću opremat je stala. oni bi ga umirili mladi. tad u svoju sobu ulazila. ajd u crkvu te ne misli na to. kad si mi se tako uredila?” “Majko. ti ne slušaj što Mladen govori!” Rose prije neg u crkvu dođe. otiđoše do bijele crkvice. Da vidite moja braćo mila. zato momci za njoj ludovaše.” Djeve mlade. Divnu svoju robu uzimala. pa umiva svoje bijelo lice. Majci Božjoj ti molitvu obrati. Obasjava ona plavo more. Noćca tamna to je prolazila i bijela zora zarudila. ide cura te se ogledava. kad ne mogu ja njega ljubiti!” “Rose draga. Sunce sine sa visoki planina.Ne mogu vam taj posao kazati. jesi l mi se mlada opremila?” “Jesam Rose.

naša ljubav vazda se sprečava. dolaze mi pisma sa svih strana. Razgovore cure prekiniše.” Katica je naprid odlazila. To bi bilo od Boga grehota. Njih dvojica sami biše tada. Mladen reče: “Slušaj Rose sada. govorim ti milo. rad ljubavi koju dušo nosim. sve je dobro što govoriš meni. ne ostavljaj mlade. Kad bi ja sa tobom ostala. Kad bi s tobom sada pobjegnula. Zaboravi sve u kući svojoj. dozvolu mi majka ne bi dala. da ti mene nećeš ljubit više. malo ćeš ostati. dokle mladić govori ovako: “Rose draga. već ne mogu dalje da podnosim.Sve tajnosti tvoje Rose znadem. tebe ću ljubiti. 122 . za tobom ću život izgubiti!” Kad je Mladen djevu saslušao. Ti Katice. pod ruku se mlade uhvatile. možeš doma poći. cure Bogu stale se moliti. milo dobro moje!” Rosandi se od srca uzdane. odgovor je ovaj njome dao: “Dan za danom smrt se približava. ja ću se ubiti. Ima dušo već nekoliko dana. pojedino sam pismo otkupio. njih dvojicu mladih ostavila. za mene suđeni. Putujući njih troje polako. a majka mi nije dozvolila. Čini dragi. Misa svrši po svom običaju. Ko mi piše to sam Bog znade. ako nećeš ti mene ljubiti! Staru majku ti nemoj slušati. a sa mnom ćeš mlada uživati. Zato Rose. Svako pismo bez marke je bilo. Put ne vidim po kojem putujem. hodi sa mnom.” Tako cure mlade putovaše. U svakome pismu meni piše. imam tebi nešto kazivati. samo mene. narod ode svome zavičaju. te mladiću govorit stade: “Moj Mladene. i meni bi to sramota bilo. razgovore velike imaše. Te bi rekli vidi cure nejake jer ne sluša riječi svoje majke. jer ni jedno potpisa nemade. Kad se poče misa govoriti. ne razumim šta mi to kazuješ. Bože zdravlja i mi ćemo doći. Moj Mladene. kako god i znadeš. ne mogu ti ja pomoći mlada. I još dragi. te u svetu crkvu uniđoše. a od ljudi golema sramota. U putu ih Mladen dočekao i lijepi pozdrav njima dao. Dvi rodice skupa hodale.

On oružju živi ogan dade. činit svoju mati. nas dvojica mladi kad pogine. On oružja ništa ne imade. te i dalje Rosu kući zove. Ubojito oružje okači. nema sučim tebe pogubiti. Krasna djeva na zemljicu kleče. “Moj Mladene. al joj Mladen riječ preteče: “Nemoj dalje na nas napadati. on te neće pogubiti mlade. 123 . da i sebe on pogibe mlada. da se budem vraćat tebe zvati. prisloni ga njoj na slipe oči. Ali majka. Nemoj Rose. danas ćemo skupa poginuti. Cijelom svijetu da mi ugodimo i da našu ljubav sastavimo. koju ćemo danas sastaviti i narodu sjenu ostaviti. nebrojno se puta poljubiše. Obilazi mladiću džepove. sad vidjeti. da se moraš ti njegova zvati. Ako želiš našu smrt vidjeti. da majka obolim. On revorver upotrebi tada. mrtvu djevu kraj sebe je gledao. hitac puče djevojke nestade. “Di si Rose.” Mlada Rose momka razumila. nemoj mi se strašit. dušo. Hoćeš dite. u kojem levorver počivao. već mladića obilazit stane. da je znala bila bi ga našla. mira ne imade. mene nema”. Hitac puče i drugoga puta. Širom svijeta nek se spominje. obojica od srca uzdahne. “Rose draga. Te džepove majka ne obašla. Već on hoće silom napadati. koji će nas ovdje pogubiti. kako ćemo sada poginuti!” Nato se je stara nasmijala. Ona dođe da Rosandu traži. Bez pameti Mladen je ostao. Tad levorver Mladen izvadio. od Rosande preteče ih mati.” Htjede majka da još nešto reče. a usto mu odgovor vratila: “Uživanja ja bez tebe nemam. majka tebe traži. jer ne slušaš što ja govorim. Majka pođe njih dvoje ostane. ukaza se momku rana ljuta. Milog glasa djevojci nestade. to izusti. na Rosandu on ga je pružio. reče.” Al pozadi jedan džep je stao. Oko vrata rukom se sklopiše. Levorver ćeš.Ne možeš dalje podnositi. vazda misli da ja ono šala. dragovoljno se u smrt spremam!” Još odgovor Rosanda ne vrati. Bogu dušu dade. već ti možeš malo pričekati.

majka Mara. nego da ću te ja mrtvu ljubit sada. Majka Mara u afan je pala. Kad djevojku u kuću uniše. Bože dragi strašna mi je miso. naplakano njihovo je lice. događaju vele se čudili. mrtva na ulici. Iz Mladena crna krv se lije. cijeli slučaj o ovom kazati. jedno s drugim da se je volilo. Mrtvu djevu sa mnom uslikajte. Neprestano tu oni plakali. te u plaču Mare progovara: “Oj prokleta bila svaka mati koja djeci u ljubavi krati. Ne može se perom opisati. Petnest dana prije su mislili.Ranjen Mladen. skupa će nas zemljica uživati. na Rosandu naslonija glavu. Njezinoj je kući odnesoše. Što dolaze sve stadu plakati. moja ćeri mila. Sad ne mogu ništa učiniti. Ozovi se. srce majke svoje. kad pomislim ja na ovo pismo. Komisiji jer su se volili. kako si mi danas poginila?” Ovdje mnogi ljudi dolazili. na krilo joj pala. sestre braća i majka im mila. Na petoga su datuma pisali. 124 . žalosti odviše. “Rose draga. Rose draga. kako bi se na smrt odlučili. Njih dvojicu mladi preobašli. njih dvojice mladi. moj narode. Ranjen mladić gledati ne može. žalost dođe cijeloj porodici. moj cvit ubavi. Divna Rose. u vječnome ona snu počiva. mrtvo lice Rosandi umije. prolivenu krvcu cjelivali. mrtvu Rosu kad je ugledala. tebe majka zove! Mrtva joj se Rose ne oziva. već ću ja života izgubiti. prvo sam se ja smrti nadala. Što mislili tako učinili. U tom pismu dobro se vidilo. Tu doleti njihova rodbina. dvanestoga su se na smrt dali. Rose draga. nas dvojici kad mladi kod matere. U posjeti rod nek ostane. preko štampe naše slike dajte. čudne smrti milostivi Bože. Petnes sati mrtva je ležala. Krvavo joj lice ljubit stala. nema živi više. zadnju posjet drugarici dati. i kod njih su jedno pismo našli. sruši se na travu. skupa nismo mogli ljubovati. ljubi majka rane joj na glavi. cijelu noć je kod njih straža stala. Od Rosande dođu drugarice. mrtvu djevu sutradan digoše.

koju pozna ova okolica. Ja pred tobom klečin na koljeno. svakog dana što po moru idem. istinu vam pišem. mene vode do crne zemljice. Ja sam Dinko pjesnik pjesme ove. neprestano cvila. Ja sam rodom iz sreza istoga. Ja vam braćo nisam pjesnik bio.Cure nosu studene vodice. zašto te je mladu pogubio. Događaj sam cijeli opisao. Njima mladim spomen će ostati a i ja se hoću spominjati. seko Rose. niti sam koju pjesmu sastavio. Ljubim sada tvoje crne oči. gazim plačem i suze prolijevam. Da je bila po izbor curica. Putujući sa mnom putovali. dok vam nisam pjesmu sastavio. Sine lica od mrtve djevice. u životu nisam mir imao. Niti sam ja zadovoljan bio. mrtvu djevu u vel obaviše. pogledajte sliku golubice. Draga braćo i družino mila. Kad je mrtva ovako pogledati. Evo slike od mrtve djevice. kazat ću vam kako se ja zovem. vel bijeli stavjaše. na glavu joj mladu. U čistu je preobukli svilu. 125 . Ispod krune. Ja sam mornar jadranske plovidbe. za tobom ću život izgubiti. ja bez tebe živjet neću moći. na papir vam braćo upisujem. Ovu ću vam pjesmu sastaviti. moj anđele mili. Bog Mladenu grijehe oprostio. umit se ne može. Seko Rose. nek zna ko vam ovu pjesmu piva. umivaju od Rosande lice. sad su žarku sjajnost izgubile. Ja sam Rosu dobro poznavao. slika će vam svjedočit najviše. te je mrtvu preoblačit stali. Koju novost ja po svijetu čujem. onda hoću da miran počivam. Krunu stavu. kao da je vjenčat imadu. Moj narode. kao perje bijele golubice. I na glavi te strašne ranice. kako mi je narod kazivao. po imenu Bekavac se zovem. pjesmu kad izjavim. kad su okupali. Krvca smrzla. Dok ne dođem svrha pjesme ove. Šta ću tužna seko učiniti. strašan slučaj meni kazivali. iz Brala sam sela malenoga. Mrtvo lice. dok je živa to možete znati. Draga braćo. ah žalosti milostivi Bože. koja će vam žalostiva biti. kao bijelu nagorkinju vilu. Oči tvoje sjajnije su bile.

djeveru. nisam nikog ništa uvrijedio. dino svekar i svekrva. novine sam taj dan primio. evo sam vam pjesmu ispjevao. Braćo moja. Na svršetku pozdravljam vas lijepo. Iz novina pjesmu sam spjevao. žalosne ih porodila majka. jetrvi. 126 . Ja se vati u to kolo: kolo igra. Ali ima dosta djevojaka. draga braćo. kolo piva. a drugome na ljubav pristajale. pametni budite. 7. nisam lijepe znao. kolo piva. a na ono dvoje pomislite. vi nam zdrava bila. Roditelji pameti imajte. Na koji način poginili i svoj mladi život izgubili. zaovi.Ovaj slučaj kad se je desio. Pjevam pjesmu od prostoga mira. u ljubavi djeci ne smetajte. Cure mlade oči otvorite. Neke od tih pjesama kroz šalu poučavaju. dino diver i jetrva. dok ljubavi život ne gubite.ŠALJIVE PJESME Šaljive su se pjesme najčešće izvodile na sijelima (prelima) i u svatovima. Prvo ćete djecu izgubiti. Čitaoci Bog vam sreću dao. oko dvora optirala. Momci mladi. mužu. druga cura tebe jedva čeka. Ne volite cura ti je rekla. U birtiji kolo igra. UDADE SE MLADA-LUDA Udade se mlada-luda: dino zava neudata. Karakterizira ih humor i ironija. Ja se vrnu u birtiju. Svekrva me istirala. Jednome se momku obećale. neg njihovu ljubav rastaviti. One pjevaju o svekrvi. sve po izbor i malo i veliko. kolo igra. Ako budem stoga pogriješio.

Pjevaju se kao ganga. da se koca ne dokopa. tu jabuka. da je vijor ne ponese. SELO MOJE. Mala nakladna kuća Sveti Jure. da je dvoru ne donese!” A kopačim govorila: “Ne kopajte blizu plota. Baška Voda 1995. str. bećarac.Otud iđe zava moja: “Ajde kući. Mnogi od njih pripadaju pučkoj književnosti. 63. a ne došla u te. 181 127 . rera. nevo naša. ojkalice. da me mladu ne istuče!”181 (Gmići kod Prozora u Rami) 9. GANGA Bezbrojni su dvostihovi koje kazivači kazuju. a mnogi nemaju estetsku funkciju. BEĆARAC. Neki od dvostihova imaju iznimnu umjetničku i životnu funkciju. Kad sam prid dvor dolazila. Ko se voli. alalim ti pute. umrla je majka naša!” Ja se zavi ne virujem: kolom igram. ALALIM TI PUTE Selo moje. kupaljkama govorila: “Ne kupajte vrilom vodom. natpjevavanja u raznim prigodama. živa bila. taj se uzet ne će: Marko Dragić Tuj tunja. da se nije utajila!” Nosiocim govorila: “Ne dižte je povr sebe. umrla je majka naša!” Ja s diverom dvoru odo. nevo naša. kolom pivam. Otud iđe moj divere: “Ajde kući.

arhivski i drugi izvori svjedoče da su Hrvati pod utjecajem Rimljana već u VII. Te pjesme svjedoče o dubokoj religioznosti hrvatskoga katoličkog puka koji je svoju vjeru i običaje sačuvao kroz stoljeća i pod tuđinskom i pod nenarodnom vlašću. Povijesni. košulja šarena: svaka šara po tri momka vara. Oj ljubavi rano započeta. 75. u srce se piše. st. pa ne mogu bez tebe minute. Ljubav. dragi. Po Konstantinu VII. Ja malena. Moja lola nosi crnu mašnu: žali našu ljubav nekadašnju. Nije. str. – Zagreb. zaljubila u te. prezbitere i đakone koji su pokrstili Hrvate. 182 128 . Hrvatska vjerska usmena lirika može se pratiti od XIII. ne mereš se zaboravit kleta.ja i moje cvijeće. arheološki. jer se lako briše. ne na papir. prenja. Vjerski pisac i propovjednik Nikola Krajačević Sartorius (Sisak. Navedeni su dvostihovi iz moje knjige Tuj tunja. Porfirogenetu. st.) zagovarao je duhovne pjesme. tu jabuka. prihvatili kršćanstvo i europsku kulturu.to će biti . nadbiskupe. versificirane legende. Heraklije je iz Rima doveo svećenike i od njih proizveo biskupe. samo doviđenja: osta naša ljubav neriješena. 1582.182 VJERSKA USMENA LIRIKA Vjersku usmenu liriku čine: molitvene pjesme. dragi. Isti se dvostihovi izvode diljem Bosne i Hercegovine i Hrvatske. do naših dana. 1651. Ja se.-93. 1653.) u svome djelu Szveti evangeliomi (Graz. dragi.

m. c) Svetačke.) i Va se vrime godišća. Uskrs i Vrijeme kroz godinu molitvene pjesme mogu se klasificirati na: a) Adventske i božićne. Toj klasifikaciji mogu se dodati: Molitvene pjesme Isusu. Jure. riječi adventus. Slavljenje adventa. pripremnog razdoblja pred Božić. stoljeće. b) Korizmene i uskrsne. što znači dolazak. (XV. Zagreb 1996. Molitvene pjesme Mariji. 184 Kombol – Novak. 29. početak. Božić. Školska knjiga.184 Slavljenje adventa potječe iz 4. -us.183 1. Te svete mise započinju obično u šest sati ujutro. Jutarnje. st. st. Andrije prva je nedjelja adventa. Općinske (priporuke). dohod. Advent se sastoji od četiri nedjelje koje prethode Božiću a simboliziraju četiri tisućljeća od stvaranja svijeta do dolaska Isusa Krista. početak. stoljeća. Obredne.). Ta se pjesma usmenom komunikacijom sačuvala do naših dana. str. Duša tilu besidila (hrvatske pučke molitvene pjesme iz Bosne i Hercegovine) Mala nakladna kuća Sv. Na zornicama se molilo i pjevalo u čast Majke Marije. Korizmu. Prigodne. riječi adventus. Koliko je do sada poznato hrvatska vjerska lirska pjesma Narodil nam se kralj nebeski seže u XIII. kao i božićne pjesme: Bog se rodi u Vitliomi (XIV. Povjesničar književnosti Slobodan Prosperov Novak ustvrdio je da je božićna pjesma U se (=ovo) vrime godišća prevedena s latinskog jezika In hoc anni circulo. ADVENTSKI I BOŽIĆNI OBIČAJI I PJESME Riječ advent dolazi od lat. potječe iz 4. tj. dohod. Hrvatska književnost do narodnog preporoda. Večernje. stoljeća. 183 129 . što znači dolazak. Podrijetlo je riječi advent od lat. Ponedjeljkom iza toga dana u crkvi počinju zornice. Nedjelja koja Marko Dragić. Baška Voda 1997.Budući se prema crkvenome učenju godišnje vrijeme dijeli na Advent. Nedjelja koja je najbliža svetkovini Sv.

Frano Ivanišević. FF Split. Pošto se kroz Zavezanije do Božića nisu svadbe pravile jer je svako slavlje bilo zabranjeno pravile bi se prosidbe. 114. 130 . Bio je ribar u Betsaidu u Galileji i jedan od prvih Kristovih učenika. od budućih punice i punca dobije paprenik188 koji ponese svojoj kući. godine u selu Pećine. primjerice. Ivka Sekić. Naredio je da se uhvati Andrija i dadne svakakvim mukama. E 2008. To je dan kad su djevojke običavale nagađati o budućem ženiku i uopće o budućnosti. ali u tom slučaju nije bilo pira – fešte. Rođena je 1936. Poljica. 535. Jedan je od glavnih zaštitnika Škotske. Split 1987. studenoga kolom i šaljivim igrama s početkom u podne. narodni život i običaji. Zavezanija se proslavljala svakoga 30. 187 U vareškom kraju. Od dana sv. u Bosni. ali ako bi se neko vjenčanje moralo obaviti. nije bilo vjenčanja. kad su se apostoli razilazili i kad je svima određen jedan dio svijeta gdje će propovijedati Kristovu vjeru. brak se sklapao isključivo u crkvi. E. svjetskog rata. reprint izdanja JAZU iz 1906.je najbliža svetkovini Sv. Rkp. pa se i vrijeme za vjenčanje biralo prema crkvenom kalendaru. Andrije održavala se Zavezanija ili Andrijinsko sijelo nakon kojeg su se zaustavljale sve slave preko cijeloga adventa do Božića. Andrije185 prva je nedjelja Adventa (Došašća). blizu Novog Travnika. Običaj je bio u Varešu da mladić. Crkva nije odobravala sklapanje braka u adventu i za vrijeme korizme. 188 Paprenik – vrst kolača pripravljenog u kalupu. bilo je bez svirke i slavlja. dogovori i svadbe od Svete Kate do Svetog Andrije. godine. 457. 1948. str. djev. Prema predaji. FF Split. 186 U Lašvanskoj dolini. U Benićima kod Vareša. str. priredio Anđelko Badurina. i neobjavljena građa. Kazala joj je Anđelka Kovačević rođ. a o tomu svjedoči i izreka zapadnohercegovačkih Hrvata: Sveti Andrija svadbi zavezanija. Andrije prestaju svadbe. godine u Turjacima. Rkp. Zagreb 1990. „Zavezati“ je značilo prestati sa zabavom i igrom. Do II. Djevojke su tada obično pjevale: Sveta Kato rastavi me s majkom / Da ne čekam ćelavog Andrije. 2008. Književni krug Split. Kazala joj je njezina baka. Tada se kolo 185 Sveti Andrija je brat Šimuna Petra. također. na Dan sv. Obratio je velik broj ljudi na kršćanstvo te se rimski upravitelj Patrasa u Grčkoj poplašio narodnoga ustanka. Leksikon ikonografije. 186 Kristina Babić zapisala je 2008. Sada živi u selu Rankovići u Novom Travniku. U poljičkoj je tradiciji izreka: Sveti Andrija kroji kabanice ( red je zagrnit kabanice jer striže za ušima bura i led). Iznimno se i tada moglo obaviti vjenčanje. Na koncu ga je pribio na križ koji je po nekima bio u obliku znaka X. 187 Ivana Valenta zapisala je 2008. liturgike i simbolike zapadnog kršćanstva i Uvod u ikonologiju Radovana Ivančevića. Advent je vrijeme posta. Andriji su dodijeljeni sjeverni krajevi sve do današnje Ukrajine. na upoznavanju s djevojčinim roditeljima a u doba prije adventa. str. molitve i svekolike priprave za doček Božića. Budimir. Kršćanska sadašnjost.

U Rami i Bosni se sedamdesetih godina 20. Rkp. a znakom je i Kristove prolivene krvi kojom je nadvladan grijeh i ostvaren vječni spas. 593. D 68. g. ogrjevom pomagati i darivati one kojima je pomoć potrebita. Rkp. Zagreb 1990. 1912. godine u Ljeskovici kod Požege kazao je Ivan Đimoti (rođ. Čitanja su u crkvama usredotočena “na mesijanska proročanstva Ivana Krstitelja i Izaije te na odlomke iz evanđelja koji Iskolati – naigrati kola. 1929. novcem. obućom. Običaj je bio u stara vremena da se kroz Advent. Ovo sijelo je posebno odgovaralo djevojkama koje su pričale o momcima i savjetovale se i dogovarale koja će što pokloniti svom momku. rezala stara odjeća te se kasnije pomiješana sa sintetikom tkala i tako su nastajale ponjave koje su služile kao «prostirka» (kao današnji tepisi). FF Mostar. 191 Zapisala je Katarina Pejčinović u kolovozu 2007 godine od Serafine Pejčinović (rođ. U dugim zimskim noćima djevojke i žene su se skupljale na sijelima (prelima) i čijale perje.192 Ponedjeljkom iza toga dana u crkvi počinju zornice. Kršćanska sadašnjost. 55. krojile rute190 (u Bosni) i pripovijedale. Taj dar naziva se božićnicom. To je bio i znak da se ide na sijela kod „prijatelja“ na kojima se obično igrale igre kao na pr. hranom. odjećom. u vrijeme Došašća.191 U požeškom kraju je običaj. pale svijeće na prozorima i to je bio znak da su Zavezanije počele. 192 Ivani Đimoti 2008.igralo obično u nanulama pa čak i po snijegu. g). U adventu se nije pjevalo ni igralo. Zora je simbol Kristova dolaska. str. sv. prosinca). Iznimka je bio blagdan Bezgrješnoga začeća Blažene Djevice Marije (8.: igra prstena u kojoj se prsten sakrije u jednu vunenu čarapu i onda se traži. 190 189 131 . a muškarci su igrali prstena i kartali. 9. 2008. str. liturgike i simbolike zapadnog kršćanstva i Uvod u ikonologiju Radovana Ivančevića. priredio Anđelko Badurina. Na zornicama se molilo i pjevalo u čast Majke Marije. st. str. tko nađe dobije nagradu. Zavezanije podsjećaju i na poklade samo što nema toliko raskoši. Te svete mise započinju obično u šest sati ujutro. 30. 193 Leksikon ikonografije. a s početkom na Svetog Andriju. 2007. niti se «gizdalo». Trebalo se iskolati189 da bude dosta za mjesec dana.).193 Došašće karakterizira pokora i priprava te radosno iščekivanje Gospodinova dolaska. i sutradan se ujutro u pet sati išlo na ranu misu Zornicu. FF Mostar. vezle (u Slavoniji) vlačile i prele vunu. Igre su trajale sve do ponoći kada su crkvena zvona označavala prestanak zabave i svi su bez pogovora išli kućama jer je počeo Advent.

a lošu bi djecu išibala. kad se kralja ne bi bojala. Nakon godinu dana stražari su išli pogledati Barbaru divojku.prikazuju i opisuju Isusa kao ispunjenje tih proročanstava”. od dragoga kamena crkvu izgradila. U zadnjem se tjednu liturgija usmjerava na Kristovo rođenje. Vergli su ju vu tamnu tamnicu. Šetjuć mi je rečku govorila: “Da bi mi se kralja ne bojati. Nutre budi oko leto dana. 223. Versificirana legenda o divojci Barbari pripovijeda kako je ona. Turen bil bi iz samoga zlata. Na Dan svete Barbare (4. šetajući. Po talera na oltar metala. Cirkva bila b’ z dragoga kamena. Zminulo je oko leto dana. Split 2005. govorila da bi. Našli su Barbarine kosti i na kostima golubicu bijelu. Bi si dala cirkvu zazidati.195 U narodu se treća nedjelja prije Božića naziva Ditići. Po dva. Barbaru koja bi dobru djecu nagrađivala jabukama i orasima. Kralj ju je utamničio. Ditinci. po tri bogcem razdeljala. 223. U kajkavskoj je Hrvatskoj pučki naziv za taj dan Barbarinje. Barbara se u nebo prošetala. Helwing. Povedali kralju i kraljici.” To začuli slugi i dvorjani. Kraljeve sluge su je uhvatili. 194 132 .194 Svećenici u tom razdoblju nose ljubičaste misnice. Slobodna Dalmacija. Stariji tada prijete djeci pa ih djeca. Šetala se Barbara divojka Gore dole po širokom polju. Suvremena katolička enciklopedija. U adventsko vrijeme darivala su se dobra. daruju. U Slavoniji se običavalo da na taj dan jedno čeljade ogrnuto plahtom do zemlje i sa šipkom u jednoj ruci a torbicom s darovima u drugoj ruci ide u one domove u kojima je bilo male djece. priredili Michael Glazier i Monika K. a na treću nedjelju mogu upotrijebiti i ružičaste misnice čime se još više naglašava pokora. Vulovili Barbaru divojku. A – E. Djetići. Saki dan bi k maše došetala. prosinca) sijala se pšenica. 195 Isto. da ih udobrovolje. Ta bi osoba predstavljala Sv. a kažnjavala loša djeca. str. a posebno se naglašava uloga Majke Kristove. str.

zibli. sastavio Krešimir Mlač. str. Nek se ga ljudi naglede. Mikola bogatima donosi darove. 117.Išli gledat Barbare divojke. prosinca). 196 133 . Nek se ga zipka nazible. Sveti Mikula tvrdo spi. I nek mi je Barbarna dušica. Nikoli lajtmotiv je rođenje Spasitelja. A još je ljepša Marija. U Splitu se vjerovalo da sv. Barbara se v nebo prošetala. Nikola (6. Barbare do Božića je dvadeset dva dana. budi ga. njemu dolazi anđeo. Barbara ga je zibala. U narodu se taj svetac zove sv. Mikula ili sv. Mikula tvrdo spava.196 (Hlašćina kraj Zagreba) Od Sv. Zlatna knjiga hrvatske narodne lirike. 197 Isto. str. Barbara je lijepa. A nek mi je Barbarne srdašce. MH. Sv. Na kosti je bela golubica. Neg su našli Barbarine kosti. ustaj. Koja je Isusa rodila. a još je ljepša Marija koja je Isusa rodila.-117. Mikula.. Nesu našli Barbare divojke. Tog maloga našega Isusa!197 (Mraclin u Turopolju) U primorskim krajevima posebno se štovao zaštitnik pomoraca sv. 116. “Ustaj. K njemu angel doleti. Radost dolaska Božića ogleda se i u barbarinjskim pjesmama. Dok sv. Zibli ga. Zagreb 1972. Mikola ili sv. šalje u šumicu da odsiječe jelvicu i napravi zipčicu jer će Marija roditi našega Spasitelja. I u lirskim pjesmama o sv. Barbara je zibala – tog maloga našega Isusa: Lijepa je sveta Barbara. Miko. Barbara.

na svoje mjesto. u kapelicu na Hramini. 199 198 134 .”198 (Süngel kod Mrkopolja) U zajedničkim (općinskim) molitvama Hrvati se preporučuju sv. Moramo se pripravit Spasitelja pozdravit. Mirjana Ćališ zapisala je u ožujku 2008. a od 1708. po kazivanju Lilje Zadrić. Slavi se 8. godine. Nikole. Na blagdan Bezgrješnog začeća. D str. (Lašćina – olakšanje) 200 Ivona Tolić zapisala je na Murteru 2008. djev. E. / za naše putnike i bolesnike koji putuju / da zdravo kući dolaze / koji boluju. 1972. g. FF Split. 1928. Rkp. Njojzi je dolazio stari svećeniče koji je obećao pobrinuti se o njoj te joj je našao pobožnog zaručnika koji je stidljiv od Isto. (rođ. Zato joj pučka pobožnost u doba Došašća posvećuje osobito štovanje. Tog bi se dana održala procesija koja bi krenula iz župne crkve prema Hramini kako bi se uzeo kip sv. Mihovila. Nikole vraćao se natrag. 23. i prenio u crkvu Sv. 2008. primjerice. kip sv.200 Izuzeće Bogorodice od istočnoga grijeha smatra se povlasticom i zahtjevom časti buduće Kristove majke. prosinca. u Rami: Svetom Nikoli putniku.Pa ti ajde v šumicu I odseci jelvicu I napravi zipčicu. čula od svoje bake Anđe Kuraja. 1906. ranim jutarnjim misama na čast Majci Božjoj. str. Roditi će Marija Našega Spasitelja. Kult Marijina bezgrješnoga začeća dobio je punu papinsku potvrdu 1477. FF Mostar. u susretu na Zlatnim vratima. u Španjolskoj. U narodnoj je percepciji Divica Marija vezak vezla u bašči pod žutom narančom. Borovnica. Gmići. Blažena Djevica Marija u otajstvu Božića uz malog Isusa ima glavnu ulogu. postavljen u kapelici na uglu Malina.). koje se na poseban način odražava u zornicama. g. Kazala joj je Ivanica Mudronja. godine. 199 Na Murteru se posebno slavio blagdan sv. 2008. u općoj Crkvi. Zapovjednim je blagdanom od 1644. da im Bog / dadne lašćinu. U ikonografiji istočne crkve (u početku i zapadne) bezgrješno začeće izražava se poljupcem Bogorodičinih roditelja Zaharija i Ane. Kuraja. Nikoli. Nikole. Murter. Rkp. 117. također u procesiji.

/ čista. draža od anđela: Vezak vezla Divica Marija. vele meni da se s tobom ženim. stidljiv je od svake divojke. Marija je vezak odložila. da bi mogli po volji Božanskoj u ljubavi živit divičanskoj. priredio Marko Dragić. a Jozip se javi: “Sestro moja. a Jozip se javio. pa je njemu tio besidila: “Srce moje samo Bogu leti. retorika. udaja mi nije na pameti. Sarajevo. Eto sada on nas sastavijo. Pobožan je kao patrijar. nu milosti Boga velikoga i ja sam se njemu povirila. Divice Marijo. lipša. obećao sam s tobom pobrinuti. epika. str. Matica hrvatska i HKD Napredak. / udaja mi nije na pameti. pa ti evo nađe zaručnika. pa je njojzi tio besidio: “Dite moje.” Starac ode. da Divicom vik ću vikovati. 294-295. Divice Marijo. K njoj dolazi stari svećeniče.” I vinčaše se dva ljiljana bila. Hrvatska književnost Bosne i Hercegovine u 100 knjiga. brate ko od majke. otvorila dva nebeska oka. otvorila dva nebeska oka. 2006. lipša. baš u bašči pod žutom narančom.” Starac je otišao.201 (Bukovica kraj Tomislavgrada) 201 Hrvatska usmena književnost Bosne i Hercegovine: lirika. a njemu je tio besidila: “Srce moje samo Bogu leti.” Marija je vezak odložila. 135 .” Marija mu puna sriće vrati: “O Jozipe. draža od anđela. I vinčaše se dva ljiljana bila. Amen.svake divojke. čista.

Toma je pozvao ostale učenike da krenu i umru s Kristom. usporedba – čista. Antonija Vuletić. Međutim. Toma (21. 75. simbol – ljiljani bijeli. 2006. str. Često se naziva nevjerni Toma jer nije htio vjerovati u Kristovo uskrsnuće dok se ne uvjeri svojim očima i rukama. pripremila konop i prijetila majci da će je objesiti ako se ne iskupi. Indijski je kralj dao Tomi mnoštvo novaca da sebi sagradi palaču. primjerice: aliteracija – Vezak vezla divica Marija. g. Djeca. preselila se u Split). Prema predaji Toma je do Indije širio Kristovo evanđelje i ondje utemeljio Kristovu crkvu. 2006. 1916. draža od anđela. U Splitu se vjerovalo da sv.202 U nekim mjestima Bosne i Hercegovine (primjerice Stolac i Vitez) taj dan karakteriziraju maskirni ophodi. asonancija – divicom vik ću vikovati. g. sv. g. Muškarci tada ucjenjuju djevojke i žene i traže otkup. FF Split. FF Split. Majka bi se iskupljivala tako što bi djeci dala slatkiše i voće. 1954. a kazali su joj Mila Krivić (rođ. Na Dan svete Lucije (12. stari svećeniče. Rkp. g. Očići. str. dva ljiljana bila. 11. g. Oci. Isto su djeca činila očevima nedjelju dana kasnije na Očiće. djevojke i žene traže od muškaraca da se otkupe. lipša. šaleći se. Rkp.Nekoliko je stilskih figura u navedenoj pjesmi. zapisao Marijan Buljan. Lucija donosi darove siromašnima. a 1951.). Majke nebeske obilježavaju se druge nedjelje prije Božića. usprkos pogibeljnim prijetnjama Židova. epiteti – žutom narančom. prosinca) bio je jedan od Kristovih učenika. metafora – dva ljiljana bila. 36. U hrvatskom Zagorju pučki je naziv za taj dan Lucinje. 1935. ali je on sav novac podijelio siromasima. To je naljutilo kralja te odluči osvetiti U Splitu 2006.-12. Ujutro rano urane da oca uhvate u postelji te ga zavežu kako bi se morao otkupiti (ciniti. U Dugobabama kod Splita djeca bi. Toma je bio hrabar. a Marija ga je uvjerila bacivši mu s neba svoj pojas. prosinca) sije se pšenica za božićnu svijeću. a kazala mu je njegova baka Marica Vučica (rođ. 202 136 .) i Milan Vuletić (rođ. Krist je uvjerio Tomu da se uvjeri pozivajući ga da stavi svoju ruku u njegov bok. 4. dva nebeska oka. Materice. g. Oci nebeski obilježavaju se nedjelju dana prije Božića. Kada se Krist htio vratiti u Judeju.203 Sv.. u Dugobabama. 203 Zapisala je u Slivnu 2006. Prema predaji nije vjerovao ni u Marijino uznesenje na nebo. Majke darivaju djecu. darovati). sv.

čašom. 207 Jerko Suton. a ondje se sv. Višestruki su nazivi za božićni kruh: božićnjak. priredio Anđelko Badurina. primjerice. križnica. kićenjak. U Bosni se ukrašava križem. klasa. a o tomu svjedoči i izreka: Sveti Toma. Vjerski život i običaji Zapadne Hercegovine. Toma označava početak prvih božićnih blagdana. djeteta u kolijevci i sl. U Žumberku i Slavoniji 204 Leksikon ikonografije. Toma zove milivosija. Zagreb 1990.se Tomi. 1. kruvokriž.205 Do toga blagdana. rođ. ključem i td.206 Do svetog Tome trebaju svi godišnji poslovi biti dovršeni. Mostar 1968. bogatica. U Merolinu u Slavoniji se na taj dan blagoslivljaju božićne svijeće. 206 U lipnju 2007. U Bosni je. 1941. 126. luk. ubij prasca doma.207 U narodu je. str. Kad je došao u nebo anđeli su ga upitali gdje bi htio živjeti. božićna pogača (Bosna i Hercegovina). koleda. FF Mostar. primjerice u Kučinama kod Splita. svatko se morao vratiti doma pa ma gdje bio. 2007. Ubrzo je umro kraljev brat Gad. str. ljetnica. 567-568. Rkp. vilicom. FF Split. 115. svojevrsno natjecanje tko će bolji kruh pripraviti. U Zapadnoj Hrvatskoj pripravlja se krušnica u koju se utiskuje svakoga žita i klip kukuruza. 137 . Kad se Gad ukazao bratu Gondoforu i to mu rekao. koladek (Hrvatsko Zagorje).-7. g. Slavonija). Na taj dan domaćice počinju pripravljati razne vrste peciva i kruha. Anđeli su ga od toga odvratili rekavši mu da je palaču sagradio neki kršćanin za njegova brata Gondofora. 3. kruvar. Rkp. g. sv. Tada se ide na ispovijed i pričest te se kolje ono što je pripravljeno za Božić. bačve. česnica/časnica (Bosna i Hercegovina). žitnica. U Bosni i Hercegovini domaćice spremaju kovrtanj i srićicu za pastire i obrede s ovcama. ptičica. kralj je Tomu oslobodio. Tada je Toma kralju «protumačio kako se vjerom i ljubavlju na ovom svijetu skuplja veliko blago na nebesima». i danas poznata izreka Sveti Toma. zabilježila Stjepanka Čikeš. Božićna se peciva i kruhovi pomoću tijesta ukrašavaju motivima križa.204 Sv. fildžanom. str. božićni somun. badnjak. čurek. Kršćanska sadašnjost. g). zapisao je Ante Jureta u Rujanima kod Livna. str. badnjača (Vojvodina. u Rujanima kod Livna. božićnica (Žumberak. dotraj mi sve doma. Bosna). šareni kolač. krsnica (Bosna). krunicom. a on je prstom pokazao na veličanstvenu palaču koja je ondje stajala. 2006. 50. liturgike i simbolike zapadnog kršćanstva i Uvod u ikonologiju Radovana Ivančevića. litnjak (južna Dalmacija). a kazala mu je Mira Jureta (djev. sv. bravarica (Dalmacija). 205 U Merolinu u Slavoniji 2006. a što ima panspermijski karakter. janjeta. Barun.

210 Vidi: Poslovice.. voćnjaka. Tuči dan. D 69. večernja molitva. Od kolača prave se vitice. iznimno je važno škropljenje blagoslovljenom vodom. maslinika. Crkva u svijetu br. srpnja 2007. Ponegdje se taj dan naziva Kokošiji badnjak. BADNJAK U folklornom smislu Badnjak je najbogatiji i najraznovrsniji dan u kršćanskoj tradicijskoj kulturi. vrtova. 33. priredio Josip Kekez. pčelinjaka. Kreševo). domaćica ili drugi tko od ukućana 208 Milovan Gavazzi. Godina dana hrvatskih narodnih običaja. ptice koje su im se davale kao poklon. slama. a zvao se: volarica. str. str. njiva. Split 2008. štala. božićni bor. 301-302. najčešće bršljanovim i lovorovim grančicama: domova. godine kazao je u Drežnici kod Kreševa Marko Đerek (rođ. isijavale brašno za božićne kruhove koji se uvijek ranije prave. Zagreb 1991. čekanje polnoćke. 138 . III izdanje. božićne svijeće. badnji ophodi. 125-126. selo Drežnice. domova. Tome. 209 I uz taj dan se vezuje proricanja o budućem mladoženji. groblja. Kao i na Dan sv. vrtova. badnji krijesovi. badnjaka. Tome kolje se ono što je spremljeno za Božić. 209 Gordani Vujica 5. badnjaka. dvorova. čestitanje. kićenje zelenilom. Drvo badnjak u kršćanskoj tradicijskoj kulturi. maslinika. Napeče ih se dovoljno za sve dane Božića jer nema nikakvog kuhanja u božićne dane. Škropljenje je obred kojim svećenik ili biskup škropilom. kovrtnji. čelarica. jer je blagoslovljena voda prvi sakramental kojemu se davala najveća zaštitna uloga protiv demonskih sila.208 Žene su prije. božićne jaslice. a domaćin. SHK. konjarica. FF Split. na blagdan sv. stoke. zagonetke i govornički oblici. Hrvatski Sabor kulture. 211 Vidi: Marko Dragić. Tusti dan. 1936. pčelinjaka. badnje koledanje. 1 (1-196). str. posipanje žitom badnjaka i onoga koji ga unosi211.210 Dan prije Badnjaka u narodu je poznat kao Tuci dan. 2007. Dakle. Rkp.pripravljao se kruh za stoku i pčele. zdravlje i td. Djeci su se pravile tzv. njiva. str. dvorova. štala. Žene bi ih prije naredale po nekoliko u ostavama. 67-91. To su okrugla peciva. voćnjaka. badnje pucanje. škropljenje blagoslovljenom vodom: ukućana. Katolički bogoslovni fakultet Sveučilišta u Splitu. Zagreb 1996. zanimljiva su djeci koja ih vole nabadati na prste. a i sada to neke rade. badnje zdravice. Karakteriziraju ga priprava hrane za Božić. ovčarica. badnji post i badnja večera. MH.

južnoslavenski narodi. a majkama je savjetovano da škrope djecu kako im ništa ne bi naškodilo. Paljenje badnjaka spominje biskup Martin iz Bracare u Španjolskoj (umro 580. br. hrasta. 131. Između zemlje i neba. Sinj 2000. domove. stoljeću) Knjižnica “Gospa Sinjska” knjiga br. a zemlja postaje plodnijom. Osim sakramenta krsta u Katoličku crkvu obred je uveden preko galikanske Crkve u 15. Od davnina su badnjak palili drevni Rimljani. godine. Marko Dragić. 1. koja ju blagosliva i daje na korištenje svojim vjernicima. Druga je korist od škropljenja ta što je od poškropljenih mjesta bježao đavao sa svojim djelima. stoljeću. Leksikon ikonografije. 212 139 . 560). U drugoj polovici 17. 212 Radi toga sinoda ju je 1688. Po “ondašnjem teološkom poimanju vjernici su imali trostruku korist od škropljenja blagoslovljenom vodom ako se upotrebljavala popraćena pravom vjerom u Boga i uvjerenjem da će Bog dati svoju pomoć zbog vjere svoje Crkve. Treća je korist stvarna i propicijatorna jer po blagoslovljenoj vodi bolesnici primaju zdravlje.grančicom – na primjer. Obred je drevnoga postanja i nalazi se u mnogim religijama (lustracija). vrtove i sl. Sveta tri kralja u hrvatskoj tradiciji. liturgike i simbolike zapadnog kršćanstva i Uvod u ikonologiju Radovana Ivančevića. Najstariji spomen paljenja badnjaka kod Hrvata nalazi se u dubrovačkom Statutu Liber statutorum ciuitatis Ragussi iz 1272. Kod gradišćanskih Hrvata badnjak se spominje već u 16. Letonci i dr. dvorišta. U kršćanskoj civilizaciji obred škropljenja u sakramentu krsta postoji od samih početaka. stvari. Iochan Weichard Walvasor spominje paljenje i darivanje hranom badnjaka u Istri. godine). str. a spominje pomorce koji na Badnjak donose i u vatru polažu panj te bi za to bili nagrađeni. štale. s namjerom da se očiste i da se od njih odagnaju demoni. priredio Anđelko Badurina. Prema navedenoj sinodi svećenici su pozivali narod da je koriste svakoga jutra i večeri kako bi Sotona ostao daleko. st. str. Portugalci. 1-192. bora ili jele – prskaju blagoslovljenom vodom osobe. godine predvidjela za sve nedjelje. 98-101. Crkva u svijetu. 213 Fra Luka Tomašević. Zagreb 1990. Kršćanska sadašnjost. Usp. Nijemci. (Vjera i moral u životu kršćana Sinjske krajine u 18. Francuzi. Split 2007. ozdravljuju i živine. stoljeću. 6.” Prva je korist što se vjernici čiste od lakih grijeha.213 Od Badnjega jutra do odlaska na polnoćku u središtu je zbivanja drvo badnjak. te Englezi.

a domaćica ga posipa pšenicom. S. a ostatak kolača ostave na panj usječenoga badnjaka da ga životinje pojedu. Dobro nam došao. Po nekim mjestima vršak od badnjaka korišten je umjesto vatralja. (Tako se nekoć išlo na sijela i svadbe. Iverom umočenim u tijesto za česnicu domaćica. Badnje drvo se najprije pospe žitom uz riječi «Dobro jutro i čestit ti Badnji dan». Domaćica ih ukrasi mahovinom. pa onda domaćica na njega sveže povjesmo i baci ga pod strehu. graba ili kojeg drugog tvrdoga drveta. a kad pregori gornji kraj se dočeka u rukavicama pa se obnosio oko košinca i po tom ugasi te ostavljao na kakvu mladu šljivu ili jabuku. Karadžić 1852. te ih polijeva vinom. Karadžić. Srpski rječnik.Mnogobrojne su sličnosti katoličkih i pravoslavnih narodnih običaja:214 V. dokle god položajnik u kuću ne dođe. godine napisao je: Kod Srba pravoslavaca badnjak je sirova cerova glavnja što se uoči Božića loži na vatru. grančicama cera s lišćem. kao i drvo na kojemu je Isus razapet bio. Drvo se siječe s njegove istočne strane. a sjekirom se zasijeca tri puta. Vjerovalo se da će kajmak biti onoliko debeo koliko je debeo iver. Dok se badnjaci unose u kuću netko od ukućana ih posipa pšenicom. Pravoslavci za badnjake koriste drvo cera. U Hercegovini gdje su velike kuće badnjake je dovlačilo šest ili osam volova. okrenuta prema istoku na zidu tri puta napravi krst.. istumačen njemačkijem i latinskijem riječima. najčešće djed. Moraju biti dva do tri badnjaka i moraju se usjeći na Badnji dan prije sunca. ukrasnim trakama i sl. Kad se dođe do drva koje će se usjeći za badnjak okrene se prema istoku drveta i tri puta prekrsti i pri tome se drvo posipa pšenicom te rekne: Dobro jutro badnjače. pomakne se tri puta unaprijed. str. Uvečer domaćin unosi badnjake u kuću govoreći: «Dobro veče i čestit vam badnji dan.) U nekim mjestima pri dolasku u šumu domaćin i unuci koji su s njim prekrste se. te se sječe samo s jedne strane. skupio ga i na svijet izdao Vuk Stef. u Crmnici onaj koji je unosio badnjake nazdravljao ih je milojkim vinom i pošto se napije. Tim iverom se ukrašavala česnica koju domaćica priprema okrenuta prema istoku. U nekim mjestima pri tome i domaćin domaćicu posipa pšenicom. U novije vrijeme u urbanim sredinama pravoslavci na tržnicama kupuju grane cera jer s toga drveta ne opada lišće i koriste ih za badnjake. 214 140 . iver) blagoslovi. Badnjak od cera zove se veseljak. koristeći se lučom zapaljenim u posudi koju bočno vrti u krug i tako osvjetljava put. Cerovo drvo simbolizira drvo kojim se novorođeni Isus grijao u pećini. a ako nema toga drveta onda se koristi drvo hrasta. u kuću ušao. (1852) u Beču u štampariji jermenskoga namastira. sa svojim unukom ili unucima u ranu zoru ide usjeći badnjak i pri tome nosi kolač koji je domaćica specijalno za tu priliku pripravila. također. a badnjake su ostavljali u kući. te ih tjerali da prođu kroz kuću. a dva na Božić. 11-12. Domaćin donese badnjak pred kuću. a pri tome ga neki muškarac iz kuće pospe žitom i govori: «Dao ti Bog sretnji i čestiti. U Risnu se badnjaci kićeni lovorikom. Također su se čuvali badnjaci za Mali Božić (Pravoslavnu Novu godinu).» Kad se badnjak stavi na vatru. a s druge se zasječe samo jednom. naš stari rođače. napoji i badnjake (polije ih vinom). Pri tome se odsiječe debela trijeska koju će unuk ponijeti baki da taj komad drveta (iverka. Tri su se badnjaka stavljala u vatru na Badnju večer. Domaćin uvečer presječe badnjak na tri dijela i unosi ih u kuću te ih u dnevnom boravku složi po debljini. Česnica je tradicionalna pogača u koju se stavlja novčić. Vino simbolizira Hristovu krv. Domaćin kuće. razlome kolač i po komad pojedu.

U novije vrijeme u nekim mjestima pripravlja se središnji mjesni Badnjak. pogača. Nakon toga domaćin stavlja badnjake u štednjak. Tu čestitku ukućani izgovaraju ljubeći se. Siječe ga kum Badnjaka odjeven u narodnu nošnju... 23 h. koliko iskri. Netko od ukućana otvara štednjak te raspiruje vatru. 141 . Paljenje badnjaka na otvorenom narod naziva Badnje krijesnice.Domaćin vinom polijeva badnjake U novije vrijeme domaćin na štednjak po debljini s desna na lijevo poslaže badnjake koji su prethodno bili poslagani u dnevnom boravku. Čestitanje narod naziva mirobožanje. siječnja 2007. 4. a domaćin odgovara Bog ti pomogo. za Badnjak poste. siječnja 2007. Zatim se čestita drugim ukućanima uz riječi: Mir Božji. siječnja 19. BN TV 6. novaca. / od sada do vijeka. / Poklanjam se Hristu / i Hristovom carstvu. RTS 6. posna pita. jaradi. riba. Hristos se rodi. te uz iskrice od badnjaka izražavaju želje u nadolazećoj godini.40. da bude janjaca. (Na pr. BN TV.) Badnjak se najprije čestita domaćinu riječima O domaćine Hristos se rodi. a prevozi se do trga uz pratnju automobila. Domaćica ljubi badnjake i svaki put se prekrsti. Pripravljaju se posna jela: grah (najčešće bijeli). također. 13 h. HTV Dnevnik 6. Pravoslavci. 15. siječnja 2007.

hr/ 217 Usp. Na taj su se dan ukućani prisjećali svojih najmilijih koji nisu među njima pa bi se radi toga isplakali. npr. Nakon polnoćke rodbina susjedi i prijatelji se božićaju ili mirobože. našega Spasitelja. u srednjoeuropskim crkvama su se počele izrađivati jaslice. strena. rođenja Isusova. Mostar 1994. Hutovo.. kob. božikovine. stara narodna tradicija. strenama215 koje su drevni Rimljani davali najbližima za dar. božićni kruh. Zagreb 1944. po narodnom vjerovanju.. Veljko Gortan.216 Blagdanskim raspoloženjem i prigodnim pjesmama217 izražava se radost što se po Isusovu rođenju očitovala dobrota Boga. Jaslice svojom jednostavnošću približavaju vjernicima događaj Božića.. dar o Novoj godini. sedmo izdanje. hrvatske pučke molitvene pjesme iz Bosne i Hercegovine. – znači znamenje. http://www. Zagreb. i bogati i siromašni. nemoćni i uopće oni kojima je pomoć potrebna. Školska knjiga. Izbor iz religioznog stvaralaštva – neke stare molitve. st.. Za obiteljskim ručkom pale se božićne svijeće koje su postavljene u pšenicu posijanu u zdjelu na Dan sv. a zelenilo. 216 Josip Barlek. također. Jure. priredio Ivica Puljić. Mala Nakladna kuća Sv. Matica hrvatska. Molitvice (nabožne pjesme u selu Kijevu) Ante Jurić Arambašić. Zagreb 1979. ogrjevom. Sveta baština. i njegova ljubav prema ljudima. Podrijetlo je takvih običaja u novogodišnjim okićenim granama. u: Župa Tihaljina. Darivanje je. 1995. Hrvatska pučka molitvena pjesma. a u kućnoj su izradi prisutne dvjestotinjak godina. Stipe. Neki vjerski običaji. hranom darivaju siromašni. Botica. obućom. odgoni demonske sile. Baška Voda 1997. nakl. Vl. pri.. f. Zbirka narodnih popievaka. Od 17. Hrana. Sveto porođenje Isusovo. U minulim je vremenima najčešći dar bio crvena jabuka. Župni ured Kijevo. Hrvatska usmenoknjiževna čitanka.. Za Božić se novcem. HAZU. Zagreb 1971. Duša tilu besidila. Petar Gudelj. str. Božiću se raduju i mladi i stari. zelene grančice: masline. U Zagorju su najstariji primjeri jaslica u Hrvatskoj. Lucije. Školska knjiga. Botica. Tradicionalna je hrvatska katolička čestitka Na dobro vam došo Božić. Zlatna knjiga hrvatskog pjesništva. Stipe. u: Marko Dragić. kadulje.cursor. Zagreb 2001. -ae.: Vladoje Bersa. Duvno 1989. borovice koje su se stavljale iznad ulaznih kućnih vrata i kitili domovi i štale simboliziraju želju za blagostanjem u nadolazećoj godini. Sjemenje. a odgovara se I s tobom Bog dao zajedno. jabuka. Taj se dar naziva božićnica. odjećom. pšenica posijana u posudu na Dan sv. Vlatko Pavletić. Lucije. 02. 10. 215 142 . zeleni bor. lovora. Zagreb...BOŽIĆ Božić u narodu označava početak nove godine. Fra Kamilo Milas. Latinsko hrvatski ili srpski rječnik. 2002. Lat. 1995. 251. Biblija i hrvatska kulturna tradicija. bolesni.

Ti nebeski kraljiću. Bački Hrvati podrijetlom su s Gradovrha kod Soli (Tuzle) odakle su 1688. Ko će nam pomoći. Korijeni uspavanki sežu u prvobitne zajednice. Harmoničnost stihova uspavljuje Isusa i daje mu nježnost i toplinu da ne drhti i leda se ne boji. vidite. na tvrdim jaslicama gdje ga je stavila Djevica. spavaj. Spavaj. moj Isuse mali. Među mnogobrojnim usmenim božićnim pjesmama nalaze se i uspavanke. moj Sinko. malo Dite. MH.) godine na najvišoj razini obilježava se tristota obljetnica toga egzodusa. na slami među marvalija! O blago Ditešce. Zlatna knjiga hrvatske narodne lirike. sastavio Krešimir Mlač. stari gospodari. Djetiću. u razdrtoj štali i moli Josipa da nam užeže svijeću da ne mre od zime Isus. Josipe. ali se iskazuje i briga jer je malom Isusu hladno.Značajke jezika božićnih lirskih pjesama su: emocionalnost. volari. 218 143 .218 (Bač) U svim je božićnim pjesmama iznimno snažan lirski efekt. Odite. Narodni pjevač pjeva uspavanku nebeskom kraljiću. Ko li će. Volari. užeži nam sviću. simboličnost. Majke za svoju djecu podnose sve i obavljaju najteže zavjete. godine morali pobjeći od osmanske odmazde. 118. U tim pjesmama ogleda se veselje jer se rodio Spasitelj i Otkupitelj svijeta. di je Isus mali. str. premila majka. slikovitost i konkretnost. Narodni pjevač slika porođenje Isusovo u štalici među marvalija. što ćemo od zime u razdrtoj štali. Poznaju ih sve civilizacije. Zagreb 1972. Na tin tvrdin jaslican. Ove (2008. Uspavanke izražavaju snažnu majčinsku ljubav prema djetetu. tebe ugrijati? Josipe. malo Dite: DIVICA MARIJA SINKA PORODILA Divica Marija Sinka porodila U štalici. Majka djetetu u kolijevci pjevuši najdraže i najslađe riječi dok ga njiše da ga uspava. Da ne mre od zime Isus. ko li će nam doći.

Spavaj. Svetle su zvezde shajale Za one gore visoke. Gospe sina uzeše. Da nam se sinek narodil. Došlo je novo leto k nam! Novo se leto veseli. Malo detešce grejejo. u zlatnoj kremešnici. pomogao nam dragi Bog. zlatna kremešnica: Šta no na gori škripuće. knjiga 4. Dobro vam večer. Hrvatska književnost Bosne i Hercegovine u 100 knjiga. epika. str. otac reže slaninu. Majka tvoja premila. Oslik i volik dišejo. Na moru je jaki brod. Tople su rose padale. u srebrenoj bešici. djevojčice se darivaju lijepim zelenim venčekom koji nam kazuju o božićnim običajima u Hrvatskom zagorju. Gospe sina ninuće.Gdje te stavi Djevica. priredio Marko Dragić. nemoj drćati Ni leda se bojati. na more ga odnesoše. 291. Sarajevo 2006. 219 220 Isto. gospodar. Uskoplje – Gornji Vakuf) U sljedećoj se pjesmi s vjerskim motivima prepleću svjetovni motivi: u kućama je ružmarin. Jer volak će dihati.220 (Bistrica. S tovarčićen grijati!219 (Grohote na otoku Šolti) U nekim suvremenim zapisima božićnih uspavanki opažaju se mitski elementi: srebrena bešika. Hrvatska usmena književnost Bosne i Hercegovine: lirika. Matica hrvatska i HKD Napredak. retorika. str. 144 . 118.

Kad pogledam na nebo. epika. Tu budi sam Marijin sin. 222 Hrvatska usmena književnost Bosne i Hercegovine: lirika. str. 301.221 (Hrvatsko Zagorje) Snažna je lirska slika neba koje škripuće dok Gospa sina ninuće. Devojčice mi darujemo Z lepim zelenim venčekom. je li nebo ranjeno. MH. Vaši je ‘iži ružmarin. str. i vrućice vodice. Japica po lotri smicajo Pa nam slanine cicajo.222 (Žepče) Zlatna knjiga hrvatske narodne lirike. Gospa sina ninuće. sastavio Krešimir Mlač.Ke su to d’jete kupale. Malo detešce nunaju. dej vam Bog zdravlje. Pomozi nas Djevo i Djevice Marijo. Oslik i volik dišeju. Naši je pesmi konac kraj. Jesi l’ dušo spasenje? Spasi Bože i mene. Hrvatska književnost Bosne i Hercegovine u 100 knjiga. Devojke po ‘iži kišejo Pa nam božićnice iščejo. Narodni pjevač moli pomoć Djevice Marije da pogleda u nebo i vidi je li nebo ranjeno i je li duša našla spasenje: Što no nebo škripuće. ja vjerujem u tebe. retorika. knjiga 4. 125. priredio Marko Dragić. Daj Bog dušicam svetli raj. Matica hrvatska i HKD Napredak. Sarajevo 2006. veselje. Vaši je ‘iži zelenje.-126. Zagreb 1972. 221 145 . da operem ručice.

Gospa j’ sina porodila svemu svitu na veselje. Narodni pjevač puku govori taknite se ramena / za Isusa ranjena. 290. 223 146 .223 (Kljaci) Neke su božićne molitve tijekom cijele godine služile protiv nevremena: Sjedi Gospa u dočiću. O. / na glavi joj krunica. zb. tud zlo vrijeme ne mogaše. Na njem sidi Divica na glavi joj krunica. Isuse. / i pogledajte gori-doli / kako j’ zemlja procvatila. FF Split 2004. str. Sarajevo 2006. i pogledajte gori-doli kako j’ zemlja procvatila. 224 Isto. godine kazala Luca Šarić (djev. 15. knjiga 4. u Kljacima). u Kljacima 2004. rođena 1946. Kud povojom okretaše. retorika. Brković. Na tomu kamenu sjedi Divica. jer je Gospa porodila Spasitelja i Otkupitelja: Vrije voda vrućica iz kamena vodušća. Mariji Šarić. sv. spasi duše naše! Sinu Božji budi ‘valjen po sve vike vika. Rkp. Hrvatska književnost Bosne i Hercegovine u 100 knjiga. I vi bile ručice. Amen. priredio Marko Dragić. dušam našim na spasenje. i vi grišne dušice taknite se ramena za Isusa ranjena. Bile ruke umiva i grišne duše oprašća./ bile ruke umiva. Hrvatska usmena književnost Bosne i Hercegovine: lirika. na zlatnu stočiću.U božićnim je pjesmama čest motiv vode vrućice koja vrije iz kamena vodušća. Usp. 140. str. epika. Matica hrvatska i HKD Napredak. / i grišne duše oprašća.224 (Ravno) Studentici Filozofskoga fakulteta u Splitu. Sina svoga povijaše.

Na taj su dan djeca dobivala jabuke u koje su stavljani novci. 147 . kuće. Tada su djeca obilazila kuće i pozdravljala ukućane riječima: “Na zdravlje vam došla nevina dica”. Stipanjdan. najčešći je odgovor bio I s tobom Bog dao zajedno. Tada se vrši blagoslov vina u crkvama. Čakovec 1964. NOVA GODINA. igrale su zvezdice. Pjesmu je priređivač svrstao u kolede. Iznosi se božićna slama. (Stranica nije numerirarana). Štefanje je drugi dan Božića. Stipanje.225 Do danas je u Bosni i Hercegovini ostala uzrečica da nakon Božića dani postaju duži onoliko koliko pijevac skoči s kućnoga praga. jabukama. dvorišta i štale. lješnjacima. Majke bi na taj dan išibale svoju dječicu kako bi se prisjećala onoga dana kada je Herod poubijao svu djecu misleći da će među njima ubiti i Isusa. 225 Jačkar (hrvatske narodne jačke iz Gradišća). MLADO LITO. U Bosni i Hercegovini. Narod je taj dan posvećivao konjima jer je sv. orasima. a i drugdje kod Hrvata. blaga. POČELO Stara godina je završavala molitvama i škropljenjem čeljadi. Nova godina. misečina j’ svitlila. pri porodu Divice. Treći dan od Božića blagdan je Nevina dječica. stavlja na voćke i pali se koleda. a domaćice su ih darivale kolačima. redakcija Vinko Žganec. Ivandan. Stjepan zaštitnik konja. Ivanuš. Ivanjdan.U Gradišću su Hrvati pjevali i lirsku minijaturu: Srićna noć je prispila. Janušovo je treći dan Božića. Na taj dan bi se kuća pomela što se nije smjelo raditi na sam Božić ili Stipandan. sabrao Martin Meršić. 138. str. I na taj dan bi se stari svijet prisjetio svojih najmilijih te bi se rasplakao. Mlado lito ili Počelo također je veliki blagdan. Čestitalo se rukujući i ljubeći uz riječi Na dobro vam došla Nova godina. Seljaci su se tada utrkivali konjima.

da digne svoju desnicu i brani Crkvu zaručnicu. Iznad ulaznih vrata napiše G + M + B (početna slova imena mudraca: Gašpar. prijateljima. Podil čine pršut i suho meso. vojnike. 6. Ivana Nevišćanin u selu Gustirni kod Trogira. zemlju. tamničare. Posjeti obitelji. Rkp. susjedima u božićno vrijeme i blagoslov vode na Bogojavljenje su kraj toplih. grah i novci. Ako bi župniku bilo potrebno što popraviti u kući. Melkior i Baltazar). rijeke i otoke. vjerničkih dana.226 Na taj Zapisala 2006. župljani su se dobrovoljno javljali. pješake. U togirskom kraju badnjak se gasio na blagdan Sv. za sve svećenike i koludrice i ostale sve divice. vojvode. bolesnike. svu živinu i pčelice mlade. naš hrvatski narod cili.U župi Žeževici (kod Šestanovaca) se do naših dana sačuvao običaj blagoslova puka na Novu godinu. Taj blagoslov svećenik pjeva na kraju pučke mise na Novu godinu. iz kuće se iznosi božićni bor. brda. g. sv. stoku i imanje. 3. mora.. i služi kao zaštita od nevremena i za uspješniji rod. težake. Toga dana župnik blagoslivlja kuće. 226 148 . ili Bogojavljenje. ili Vodokršće predstavljaju završetak božićnih blagdana. mornare i trgovce da pomognu uboge. nevoljne uboge. konjanike. U blagoslovu svećenik moli Boga da puk zaštiti od gladi i rata te mu dade zdravlja i radosti. Svećenik moli blagoslov i za splitskoga biskupa. FF Split. zrak i vjetar da ne čine puku škodu. putnike. str. Na taj dan se iznosi ugljen. 2006. polja. Ovi dani u srcima vjernika bude svijest o pripadanju Božjem narodu. Blagoslovom svećenik moli Boga da ga usliši i blagoslovom sve utiši. sve potoke. pokloni mu se i daruje ono što u srcu nosi. ujedini sve kršćane. sve ostale muške glave. poticaj su da poput mudraca s Istoka svatko potraži Boga. poglavare. Tri kralja i nosio iz kuće te stavljao u tor u zid gdje su stale ovce jer su ljudi vjerovali da su tako ovce zaštićene od bilo kakvih bolesti. vodu. U crkvama se blagoslivlja voda koja će se do idućega Vodokršća čuvati u kućama i kojom će domaćin u određene dane i po potrebi škropiti ukućane. SVETA TRI KRALJA Sveta Tri kralja. Taj blagdan se nekada zvao Tri mudraca od istoka. pepeo i nedogorjeli badnjak i ostavlja u vinogradu ili voćnjaku ili masliniku i sl. navlastito. gore. Stari je običaj da se za ovu prigodu priprema podil za župnika.

2. Pod njima su konji kano bile vile. a potom Iruda. zapisao Ivan Marić. sv. 1932.. s onih sunčanih stran. Rkp. ali ne zna gdje. g. dobroga je roda U Okrugu Gornjem kod Trogira 2006. Prvi je Gašpar kralj. Prvi je bijelu.blagdan pjevale su se pjesme o Tri kralja koji su plovili da bi Isusa vidjeli u Betlehemu te mu se poklonili i hvalu davali: Tri su kralja idrila. 2006. str. a treći sav u zlatu. Kraljevi su slutili da Irud želi ubiti Isusa. FF Split. Mnogu goru projdoše dok u Betlem dojdoše. drugi u crvenu. u Okrugu Gornjem). 18. te je zatražio od kraljeva da i njemu glase donesu kada se budu vraćali od Isusa. da b’ Isusa vidila. 1936. Prvi je u bijelu. Tri dara nosjahu: miris. gdje se Isus rodi? Irud im je odgovorio da i on zna da se Isus rodio. Kraljevi od anđela upute dobiše. zlato i tamjan. kano bile vile. drugi u crvenu. zlato i tamjan. g. niti zobi zobju nit im žeđa priđe. u Vinišću kod Trogira) i Zorka Marić (rođ. to Isusa nađoše i njemu se klanjaše. treći sav u zlatu. Pod njima su konji. 227 149 . te se drugim putem vratiše: Tri kraja jahahu. kao sunce sija. Kazivači već 30 godina žive u Okrugu Gornjem. Kad u Betlem dojdoše.227 (Okrug Gornji kod Trogira) Tri kralja jahahu i nosjahu darove: miris. Kad su došli u Jeruzalem pitali su vratara. Kazivači su bračni par Jozo (rođ. Bogu hvalu davaše Sveton Divon Marijon.

gdje se Isus rodi? Vratar odgovori: “Mi toga ne znamo i naš se kralj boji i mi svi priznamo da se On rodi. 1 (1192). Drugi je Melkior. Irude prehudi. a ne na toj gori. Treći je Baltazar. te se drugim putem vratiše. ako ga nađete. pitajuć za mjesto. zobju svjedoče o starini te pjesme. str. Tri kralja u crkvi Sv. nosju.228 (Pučišća na Braču) Pored ostaloga i arhaični oblici imperfekta jahahu. a Vidi: Marko Dragić. I tako dođoše.i on želi vidit slavu Oca Boga. Ivana Krstitelja u Postirama na Braču izvodi pjesma Kad se Bog čovik učini. dobroga koljena i on želi vidit slavu Gospodina. 228 150 . pred grad Jeruzalem. Split 2007. Crkva u svijetu br. Rodi bi se u palaču. dobroga roda i on želi vidit slavu Oca Boga. “Irude prekruti. gdje pastiri skaču. Al od anđela upute dobiše. natrag se vratite i meni Irudu glase donesite”. Svake se godine na blagdan Sv. 96-117. Krista hoćeš ubit to nam srce sluti”. Katolički bogoslovni fakultet Sveučilišta u Splitu. Sveta tri kralja u hrvatskoj tradiciji.

padnu na koljena te svaki od njih Božjeg sina nadari. Zatim je Irud uputio kralje u Betlehem jer će ondje Isusa naći. U Betlem odgovoriše. Osib drhćući otvori vrata. Melkior i Baltazar se vele čudiše. Split 2007. 229 151 . str. i dobre konje vrh svega.229 2. st. Katolički bogoslovni fakultet Sveučilišta u Splitu. / da se porodit imaše. Kralj ga je Baltazar tješio i molio da su s najboljom namjerom prišli da od nebeskoga poroda prime blagu utjehu. Irud sazva sve svoje zbore da vidi što mudraci govore gdi će se Isus roditi. koji će s nami vladati. Mariju brzo zazove da sinka probudi i sakrije. Kraljevi su shvatili da se kraljić porodi. Kada Osib ugleda mnoštvo od straha tužan uspreda. a Bog im objavi da se ne vraćaju istim putem. Ponovno je zasjala zvijezda koja je od kraljeva pobjegla kada se pojavio Irud. Pjesma završava molitvom upućenom Isusu da nama grijehe oprosti i neka se duša napuni njegvom blagom milosti. kralji s glave skinuše predragocjene te krune. Zvijezda je tri kralja dovela do spilice i ondje je zvijezda iskricam kapala. 1192. Crkva u svijetu br. a đavolu je snaga izginula. anđeli s neba sletiše.kazivačica navodi da je pjesma stara pet stoljeća. živine su Stvoritelja poznale.). jer bihu dnevi studeni. kraljevi su pitali građane: u ke se rodi Bog strane / i k stanu put im da kažu. “pisana u ritmičkoj. recitativnoj prozi”. Isus tada kraljevima udijeli blagoslove. Pred kućicom Svet Osib (Josip) šetaše i s trudom drva beraše. Narodni je pjevač u pedeset katrena opjevao dolazak Stvoritelja i Otkupitelja svijeta./ Irude. a zvijezda im je bila u družbi. Na vjersku je liriku utjecala Šibenska molitva (krajem XIV. Za dolazak kraljeva čuo je srditi Irud. Spremili su vojsku i službu. ti ne čudi se/ jer pisma tako tumače.231 230 Vidi: Marko Dragić. Kad su stigli u Jeruzalem. ali da mu na povratku kažu gdje je Isus. Snažne su lirske slike koje taj najradosniji čin u kršćanstvu oslikavaju mnogim čudesima koja se dogodiše: noć se u dan promijeni. 96-117. Na svijetlom istoku zvijezda se ukazaše i kad je vidješe tri kralja: Gašpar. jasno je sunce zasjalo. Sveta tri kralja u hrvatskoj tradiciji. a tamnost noćna pobjegla. KORIZMENE I USKRSNE Srednjovjekovne su vjerske pjesme: Muka Isusova i Gospin plač. hitro je krenuo prema njima te ih pitao kamo su pošli? Saznavši od kraljeva da se rodio Isus. 1.

69. Put se potom nastavlja dalje. Zagreb – Ljubljana 1987.org/wiki/Korizma"Kategorija: Kršćanski blagdani 233 Gordana Vujica zapisala je 2. 18. Vl. MH. rođen 1938. kršćani pristupaju sakramentu ispovijedi. 231 230 152 .wikipedia. srpnja 2007. peta Gluha (Glušna). a kazao joj je don Marko Perić. SHK. te se i tu nerijetko poigra kolo. D. Zagreb 1996. Pokladni utorak Usmene lirske pjesme. katekumeni imaju u korizmi završne pripreme za svoje krštenje u uskrsnoj noći. U korizmi. četvrta Sredoposna. slušanjem i čitanjem Božje riječi te dobrim djelima. 27. Povijest hrvatske književnosti. Sve kočije krenu dalje do obližnjeg Kiseljaka gdje se pomole na gradskom trgu ispred spomenika poginulim braniteljima. Ivo Frangeš. str. Na misu dolaze mnogi vjernici u narodnim nošnjama i iz mnogih drugih mjesta i župa. sv. kroz cijeli grad do nekog od okolnih mjesta. Također se maloj djeci oblače narodne nošnje. Na zadnji dan. str. treća Bezimena. Mnogobrojne su starinske molitve koje kazivači i danas kazuju. Odrasli pripadnici za krštenje.232 Korizmene i uskrsne molitvene pjesme molile su se od Čiste srijede do Uskrsa. To je vrijeme kada katolici posebno skrušeno žive i pripravljaju se za najveći blagdan – Uskrs. jer grjehota je da propadne. a šesta je Nedjelja muke Gospodnje ili Cvjetnica. a oni koji imaju mogućnost dolaze u kočijama. gdje se obično unaprijed organizira proslava za sve uključene. Nakon mise slijedi obvezno kolo ispred župne crkve. a počinje na Čistu srijedu i završava na Veliki petak. 232 "http://hr. Prva korizmena nedjelja zove se Čista. POKLADNA NEDJELJA Pokladna nedjelja posebno značenje ima u mjestu Gromiljak kod Kiseljaka. druga je Pačista. u Vidovicama kod Orašja. župnik župe Gromiljak.233 U Poljičkoj krajini poklade su ludo pijano vrime. rkp. a sutra je korizma i više se ne smije jesti. Unutar korizme ima šest nedjelja i svaka ima svoje ime. 2007.Korizma obuhvaća četrdeset dana prije Uskrsa. svijet se najede mrsna do grla. to je utorak pred Čistu srijedu. Tu se već više od deset godina ovaj blagdan slavi na nešto drugačiji način. postom. da pomireni s Bogom i ljudima radosnije mogu slaviti Uskrs. Kršćani se pripremaju za slavljenje Uskrsa molitvom. priredio Stipe Botica. nakon čega ‘povorka’ kreće dalje. u Gromiljaku kod Kiseljaka.

kad se vjernici posipaju pepelom uz riječi “Sjeti se čovječe da si prah i da ćeš se u prah vratiti. ja se neću omrsit”. 64/07. g. Korizma je vrijeme duhovne obnove čovjeka kada se ne pije.234 ČISTA SRIJEDA To je početak korizme. FF Split.” Taj dan je obvezan post i nemrs. Bože. ništa mrsno staviti u usta. rođen 1954. “Nema ženidbe za vrijeme korizme i uopće u to proljetno vrijeme oko Uskrsa. sin Matije. svatko sebi odredi dane koje će postiti. KORIZMA U Lepeničkom kraju nekoć se prije korizme otkuhavalo i pralo sve suđe. Molitve su obvezne uz jelo. Starija čeljad. ne prave igranke ni bilo kakva druga veselja.’' Do odstupanja od Miji Gojsalić 11. 9. po mogućnosti jede se samo kruh i pije voda.su prave poklade ili krnjeval. cigareta i ostalih poroka što. 234 153 . sv. pogotovo žene. na ovim darovima. ne će ni u radne dane ni u blagdane (svece). Govorilo se: “Nema. Također svatko nastoji odreći se nečega što jako voli kao žrtvu u spomen na ono što je Isus pretrpio za nas. kako u njemu ne bi ostao mrs jer se u korizmi jela samo posna hrana. dok ne zaviče aleluja. ispričao je Ivan Gojsalić. valja “očistit criva”. podaj onima koji nemaju. dok se petkom obvezno posti i ide na Put križa. Ljudi se obično odriču alkohola.” U korizmi posti kad god tko može. Za Uskrs priprave počinju već blagdanom Pepelnice ili Čiste srijede. Rkp. Zato se i kaže ‘Proljetna mlada i jesensko šćene na istoj deredži. Taj dan započinje korizmeni post. rujna 2007. nažalost. str. a završavaju: “Hvala ti. ponekad izgubi svoju prvotnu svrhu. (E). O pokladin se vrigaju ušćipci”. “Govori se da iđu tirat krnju.

237 (O Grgurevu bit će riječi i u poglavlju Povijesne predaje. Ostoja je svrgnuo kralja Tvrtka II. bio je Stipan Tomaš. Krajem ožujka ili početkom travnja 1418. Ratovao je s Dubrovčanima i Hrvojem Vukčićem Hrvatinićem. “koju bijaše skrivila njegova neutaživa pohota”. Kralj Ostoja je živio raskalašenim životom ne prežući ni od silovanja plemkinja.235 SVETI GRGUR ČUDOTVORAC (GRGUREVO. Od Kozigrada do Zvonigrada. nezakoniti sin kralja Tvrtka I. 246-247. te se puk i plemstvo 1404. godine u poganskoj obitelji u Neocezareji (današnji Niksar u Pontu) u Maloj Aziji.) Gordani Vujica kazao je Ratko Raguž. i ponovno postao bosanskim kraljem. g. Drugi Ostojin sin. str. 69. godine kralj Ostoja je. Prva žena kralja Ostoje bila je Vitača. uredio Anđelko Badurina. Mala nakladna kuća sveti Jure i Zajednica izdanja ranjeni labud ZIRAL.236 a na zamolbu zadnjega bosanskoga kralja Stipana Tomaševića 7. vjerojatno u Bišću. godine pobuniše i istjeraše ga iz kraljevstva. Kršćanska sadašnjost. rođen 1955. Hrvojevu udovicu. među kojima je i prva kršćanska autobiografija. Kada je Hrvoje 1416. ne zna se iz kojega braka. Tada je kralj Ostoja pobjegao u Bobovac i molio od Turaka pomoć za preuzimanje kraljevstva. može omrsiti. obećavši im plaćanje godišnjeg danka od dvadeset tisuća škuda i svoga sina Radivoja za taoca. kralj bosanski. Baška VodaMostar-Zagreb 2001.. Uzalud je 1415.svega dolazi samo na Dan sv. OŽUJKA) Sveti Grgur Čudotvorac rođen je oko 213. proglasio ga je patronom Bosanskoga kraljevstva. str. Josipa. godine umro. Zagreb 1990. (Vidi: Marko Dragić.) 237 Leksikon ikonografije. studenoga papa Pio II. nepoznata podrijetla. umro od groznice. Bio je patronom bosanskih kraljeva Kotromanića. 12. Sačuvani su njegovi mnogobrojni spisi. kralj Ostoja je svoju ružnu kraljicu Kujavu otjerao i za ženu uzeo Jelicu.). druga Kujava iz vlastelinske obitelji Jablanovića-Radinovića. kad se obično onaj koji se nečega odrekao. Nadimak Čudotvorac baštini po mnogobrojnim iznimnim čudesima. Godine 1408. 236 235 154 . Nalazi se na novcu kralja Stipana Ostoje. godine. Stipan Ostoja. godine nastojao zagospodariti Šibenikom. Ostoja. selo Podastinje. liturgike i simbolike zapadnog kršćanstva i Uvod u ikonologiju Radovana Ivančevića. Preobratio se na kršćanstvo i postao biskupom rodnoga grada koji je tijekom svoga biskupovanja pokrstio do svoje smrti (270. Kiseljak. izabran je za bosanskoga kralja 1398.

da bježi u Egipat pred Herodom koji želi ubiti Isusa. proglasio je sv. ožujka). godine proglasio sv. Nakon ove zgode s Isusom u hramu Josip se više ne spominje pa se pretpostavlja da je umro prije Isusova javnog nastupa. a time i cijelog hrvatskog naroda. Josipa zaštitnikom Hrvatskog kraljevstva. Sv. i za njega je on odgovarao. Josip zaštitnik bolesnika i umirućih i uzor obiteljskog života te kako se služi Bogu. čovjek vjere i poslušnosti. Vodi svoju zaručnicu Mariju na popis stanovništva iz Nazareta u Betlehem kojom se prilikom rodio Isus. Pred ljudima je Isus bio njegov. muž Marijin zakonski je iako ne i naravni otac Isusov. doista je od Duha Svetoga”. Potomak je kralja Davida kome Bog obeća da će od njega poteći Mesija. Josip je tiha svetačka veličina. traži s Marijom Isusa koji je ostao u hramu u Jeruzalemu. Bio je pravedan muž. U tim prigodama Josipu se uglavnom javlja u snu anđeo da mu dadne potrebne naputke: da se ne boji uzeti Mariju za ženu. Evanđelja ne navode niti jednu njegovu riječ. Dostojan je velike časti. Josipa zaštitnikom sveopće Crkve. Po zanimanju je bio stolar. Hrvatski sabor je 1687. Velika je snaga njegova zagovora kod Boga. a ono što znamo o njemu sadržano je uglavnom u dva prva poglavlja Matejeva i Lukina evanđelja. čovjek dobra srca. jer mu je takvu čast ukazao sam Bog odabravši ga za brižnog čuvara i skrbnika najsvetije obitelji. jer “što je u njoj začeto. Dodajmo još da je sv. U prosincu 1870.SVETI JOSIP Sv. da se vrati u Nazaret kad je ta opasnost prošla. Josip (19. 155 . godine papa Pio IX.

KRIŽIĆANJE Poznata je predaja kako su Turci upadali u cincarska sela i otimali djecu. jedini način je bio da se na rukama utetovira više manjih križića. 41. Pored blagdana Svetoga Josipa križićalo se i na Blagovijest. g. dobivala bi se crna smjesa. U Imotskoj krajini tetoviranje je uzelo maha za vrijeme turskih provala. Tada su bake i mlade žene iglom zamočenom u tu smjesu crtale križeve po rukama. Kad bi se pomiješao s medom. 238 156 . lovili kršćanske djevojke i žene te ih silovali. između ostalog. godine). Vjerovalo se da ih ti križevi štite od napasnika. Otac nije smio odbiti bega pa mu je rekao da dođe nakon mjesec dana kad sve bude spremno za svadbu. S tim se križevima i umiralo i svaka od njih je vjerovala da ju je samo Bog tako zaštitio od napasnika. Oni bi vršili razne zulume te bi. ili prsiju. Otada su sve cincarske djevojke tetovirale križ na čelu i na rukama. u dane Velikoga tjedna i na Ivandan. Znalo se da Turci bježe od križa i da se nikada ne bi dotakli rukom ruke kršćanke na kojoj bi ugledali križ. str. 1949. a prenijela joj je majka Ana Tomas (djev. D 60. Rkp. Sam postupak tetoviranja je bio slijedeći: oštrom iglom bi se bockala koža pa se u ranice ubrizgavala boja da se na koži trajno vidi križ . U jednoj zdjelici zamiješao bi se med i usitnjeni ugalj od izgorenog drveta. Postupak se ponavljao i nekoliko puta dok bi ta crna smjesa ostala plavkasta na koži. na kojima bi bio još veći križ. Ta smjesa ulazila je pod kožu. onda su ponovno manjom iglom bockale to ucrtano mjesto. Tako od nekog bogatog Cincara beg zatraži kćerku za ženu. Ranice bi zarasle i crteži križa ostajali su za cijeli život. Čak su i majke Katarina Tomas zapisala je 2007. Ti križići su ostali kao podsjetnik na vrijeme osmanskoga terora.238 U Imotskoj krajini još uvijek se na rukama starica može vidjeti tetoviran jedan veći ili više manjih križića. FF Mostar. Prah je trebao biti sitan. žene su vjerovale da ih samo Bog može u tome sačuvati. Da bi se to nasilje spriječilo. U tursko doba. rođ. posebno ženskom stanovništvu. a na prsima malo veći križ. uglavnom žensku. Na Dan svetoga Josipa djevojke i mladići u dobi od trinaest do šesnaest godina križićali. kad su age i turski gospodari bili strah i trepet katoličkom pučanstvu. Todorić.simbol krštene duše. Zato su još od rane mladosti crtale križeve po rukama. Cvjetnicu. Čuvalo se poštenje i ponos. Kad bi ih nacrtale. Djevojci su istetovirali križ na čelu pa je beg nije mogao uzeti za ženu.

E str. Mise. 240 Na Cvjetnicu. CVJETNICA Cvjetnica ili Nedjelja Muke Gospodnje je kršćanska svetkovina koja se slavi u nedjelju prije Uskrsa i uvod je u Veliki tjedan. putem kojim je Isus išao jašući na magarcu. godine u Prološcu Donjem kod Imotskoga. ponegdje i na Veliku subotu mladež se umivala izvorskom vodom u koju se dan ranije stavljalo tek ubrano cvijeće ljubičice. Na Cvjetnicu se. Oltari su u crkvi pokriveni. 240 "http://hr.svoje mlade kćeri tetovirale.239 Glušna nedjelja u kršćanskoj tradicijskoj kulturi javlja žalosne dane. 1953. Na taj dan se slavi Isusov trijumfalni ulazak u Jeruzalem u dane prije Pashe. godine). čita izvještaj o Isusovoj muci. U spomen na to. jagorčevine i drugog proljetnoga cvijeća. ni od krvi ni od puka. mašući palminim i maslinovim grančicama i rasprostirući svoje haljine. moli i sljedeća molitva: CVITNA MOLITVICA U nedilju bio cvitak. primiče se dan muke Gospodinove. Vjerovalo se da time donose zdravlje i ljepotu lica. i Ivan 12:12-19). na Cvjetnicu se obavljaju procesije s blagoslovljenim palminim i maslinovim grančicama. Rkp. rođ. Matej 21:1-11. rođen 1951. 313.org/wiki/Korizma"Kategorija: Kršćanski blagdani 239 157 .wikipedia. na vratima Gospa kleči i u rukam knjige drži Ines Ivelja zapisala je 2008. i to obavezno na šaci jer je to bilo jedino uvijek vidljivo mjesto na koži. Petričević. Također se za vrijeme sv. Ponegdje se umivalo izvorskom vodom u koju se stavljala grančica drijenka. godine i Marija Klarić (djev. U nekim se mjestima umivalo vodom u koju su stavljene grančice bršljana. opisan u sva četiri Evanđelja (Marko 11:1-11. Drijen je u narodu metafora za zdravlje. Kazali su joj Ante Juričić Zele. Narod je dočekao Isusa. već začet po Duvu svetom. Luka 19:28-44. u livanjskom kraju. 2008. Na njemu su zlatna vrata. FF Split. zbog običaja nošenja dugih rukava.

On je bilji od sunašca. Od ljubavi Bože mili. neka kitu moj deklicu. kad osvane na Cvitnicu. Svim deklicam nek je dika. Neka lipost nju odiva. sjajniji je od miseca. jest moj anđel znam doisto.241 (Doli u Vidoši kod Livna) U Kaštelu Starom na Cvitnicu bi mladići djevojkama posipali dvore cvijećem i pjevali: Evo anđel pred očiman. nje lipota privelika. epika. svitle zvizde. Hrvatska književnost Bosne i Hercegovine u 100 knjiga. Evo tebi dvanest apoštola i četiri vanđelista i prid njimi bili čovo. rajskim cvićem od liposti. cvitak nosi za prsiman. Nek izajde nakićena. O Isuse. knjiga 4. Neka misec.i u knjige Boga moli. veseli se Gospe zdrava. i lipotu nje nagizde. retorika. u nje lipi cvit mladosti. str. Sarajevo 2006. pošlji meni zgor s nebesa. Veseli se Gospe lipa. nek nakiti lipo lišce. priredio Marko Dragić. s kojim kaže mlado lito. 305. cvit anđelski od uresa. na dobro joj dan Cvitnice. 241 Hrvatska usmena književnost Bosne i Hercegovine: lirika. Matica hrvatska i HKD Napredak. 158 . svojom majkom uvik. budi faljen. među ostale divojčice. Amen. ovoj lipoj mojoj vili.

teb’ ga daje drago tvoje za obiližje od ljubavi. moj’ danice. 2007. te ustanovio svetu misu. po kojoj se kršćani osobito prepoznaju. Mili. primi na dar ljubav moju. zbogom bila golubice. Uzmi cvitak ma ljubavi. Na Veliki četvrtak je Isus sa svojim učenicima proslavio posljednji put židovski blagdan Pashe i to jedan dan prije samog blagdana. o lipoto meni mila. sv. 242 159 . Peran.242 VELIKI ČETVRTAK Veliki ili Sveti četvrtak je dan Isusove posljednje večere. dok ti svane dan Cvitnice. Ti si dika moj’ i slava. Ja ostavljam tvoje lišce. ovo cviće moj’ rumeno tebi vilo.Kako žarko sunce siva. 57. Ter s njim drago moj’ žuđeno na Cvitnicu okiti se. nad sve vile ke mi omili. svitla moja o danice. ev’ izberi cviće milo. Znak svoje prisutnosti Krist je ostavio Crkvi i svijetu u kruhu i vinu. ter prem’ srcu njega stavi. rođena 1967). na nebu su sve zvizdice. urešeni žilju bili. zbogom bila golubice. dragi moj pokoju. da počivaš u radosti. golubice ma gizdava. Rkp. S njim ti dajem srce moje. koj’ ugodno tebi vilo. predavši tako Mariji Lučić kazala 2007. da g’ uživaš ma gospojo. Katolička crkva ulazi u sveto trodnevlje i sprema se na slavljenje Uskrsa. E. FF Split. str. godine u Kaštel Starom Ivana Penga (djev.

“šutnje zvona sve do Uskrsa. 9. dobrota je pobijedila zloću. kada se proslavi uskrsnuće Gospodinovo. stotinu Zdravi’ Marija i deset Slava Ocu na čast muke Isusove i na oprošćenje grija. smrću. da naučimo biti ljudi i dobri jedni drugima”.243 Na Veliki četvrtak zavežu se crkvena zvona. što simbolizira gostoprimstvo. FF Split. krivicom. čudesno je molio za nas i obećao svog Duha protiv duha zloće. na taj dan je milosrđe jače od krivice. 244 243 160 .244 Na otocima Ugljanu i Pašmanu kod Zadra početak svete mise na Veliki četvrtak.katolici. nečeg nadonosnog u zraku. a čovjek pao u bezdan zavisti i mržnje na Boga. dr. str. Vanda Babić i mr. u koju sada odlazi. spušta se otajstvo čovjekova pada i uzvišenje među nas. jer se mrak čovjekove duše pokazao najgušćim. uhićen i cijelu noć sudski ispitivan. sc. predao Učitelja iz Nazareta u smrt za trideset srebrnika. 2007. zrakom nade pobijedio je mrak. zlom i tamom. U svetoj misi postajemo jedno s Isusom. sin Matije. Josip Miletić. g. Ali. U tajnovitosti liturgijskih slavlja na Veliki četvrtak. i kroz skoro uskrsnuće. pakost čovjeka pretvorena je u pokajanje. sc. Isus je svojom krvlju ustanovio novi i vječni savez između Boga i ljudskog roda govoreći: “Ovo je moje tijelo koje se za vas predaje”. u koje nas poziva kao svoje uzvanike. str. rođen 1954. “Ovo je krv koja se prolijeva za vas i za sve ljude na oproštenje grijeha”. Na taj je dan Isus izrekao najhumanije riječi apostolima i svijetu. 18. priredili doc. on otvara svoje nebeske dvorane. Zadar 2006. Rkp. (E). Veliki petak i Veliku subotu umjesto crkvenih zvona najavljivala je skupina od pedesetero do stotinu djece koja su tri puta prolazila oko mjesta stvarajući buku krčalima (drvenim glazbalima ručne izrade) načinjenim od nazubljenog koluta koji se okreće i drvene letvice koja udara o zupce koluta i izaziva klaparanje. “Sveta misa je predokus i nada da smo djeca Božja i baštinici neba. Sveučilišta u Zadru. Mnogo čeljadi moli stotinu Očenaša. Isus dakle želi reći da kroz njegovu smrt.php?action=c_vidi&id=990 Miji Gojsalić 11. ispričao je Ivan Gojsalić. U dvorani posljednje večere Isus je oprao učenicima noge. 26. kao polog i jamstvo pobjede nad: patnjom. Juda je otišao u mrak. Tomislav Ivančić http://www. Zvona su zavezana do na Bilu subotu. rujna 2007. U Poljičkoj krajini “učini se grob Gospodinov” i čuva se preko dana. Odjel za kroatistiku i slavistiku. Toga je dana bio izdan.245 Slično je i u drugim Dr. te se od očaja objesio. nehumanosti i razaranja. 245 Vidi: Hrvatski običaji.org/duhovnost.Crkvi i čovječanstvu svoje ljudsko tijelo i svoju krv. Zbornik studentskih radova. on postaje naš brat i učitelj”.

To je molitvena pjesma koju su najčešće kazivale kazivačice i kazivači diljem Bosne i Hercegovine i Hrvatske. Golden marketing. Ujmoca i Sina i Duva svetoga. pučka pobožnost. središnjoj Hrvatskoj. Korizmeno-uskrsni običaji hrvatskog puka u prvoj polovici XX.-71. u Svibu kazao Ilija Čondić Bijader. susrist će te duv nečisti. 247 Studentici Filozofskoga fakulteta u Splitu. zajednica. Zagreb 1997. uskin klancin. sto se puta prikrstila na blag danak.mjestima u Dalmaciji. na Veliki četvrtak. Kad san bila na onom svitu. g. 246 161 . Hrvatski uskrsni običaji. Kada budeš putovati dugin putin. Margiti Čondić Bijader. Slavoniji i Srijemu. sto amena. amen!247 (Svib) O tome više: Jasna Čapo Žmegač. Božja jesan. izmolila san sto križića. Diljem Hrvatske i Bosne i Hercegovine mladi kazivači i danas kazuju molitvu koju mole na Veliki četvrtak: DUŠICE GRIŠNA Dušice grišna. 4. sv. Konavlima. Rkp. budi u viri kripna. str. na pribilomu cvitu. 2004. stoljeća. 2004.246 Ta buka upućuje na galamu i klepetanje kojim su džudije pratile Isusa dok je nosio križ prema brdu Glavica na Kalvariji. 69. Pitat će te duv nečisti: Jesi l’ moja il’ si Božja? Ti ćeš reći: Tvoja nisan. FF Split. Lici.

a svatko posti suho. Oltar je bez križa. Od velike tuge krvavim se znojem znoji. 9. ispričao je Ivan Gojsalić. Blaguje janjca vazmenoga s učenicima. 9 h: Osuđuju ga na smrt i tuku. Slavi se u petak prije Uskrsa. Isus hrabri učenike. 64/07. 7 h: Isusa svezaše. str. sin Matije.” Ivan pita – tko? 3 h: Juda izlazi van izdati Isukrsta. ne slavi se euharistijsko (misno) slavlje. (E). godine u Mlecima je objavio djelo Zrcalo od ispovijesti u kojemu opisuje život Isusa Krista od 1 sata poslije ponoći na Veliki četvrtak do 12 sati na Veliku subotu: Od 1 h od noći na Veliki četvrtak: Isus šalje Petra i Ivana napraviti gdje imaše večerati. Isus pogleda Petra koji se pokaja. 5 h: Isus čini molitvu i budi učenike da i oni mole. Rkp. Vraća se učenicima i govori da Juda vodi oružnike koji će ga uhititi. Miji Gojsalić 11. sv. g.248 Aleksandar Komulović 1704. Slijede ga Petar i Ivan. Na Veliki petak. Ne moli čeljad zajedno u kućama. Sve zamre. Anđeo s neba krijepi ga i tješi. Veći dio dana stoji se u crkvi. svijećnjaka. ljubi se raspelo i kupi lemozina. iziđe vani i gorko zaplaka. Isus mu govori da će ga 3 puta izdati. FF Split. 2 h: Govori: “Jedan će me od vas izdati.VELIKI PETAK Veliki petak je kršćanski spomendan Isusove muke i smrti. Moli se sto pedeset Zdravi’ Marija i sto pedeset Slava Ocu. bijući i tukući ga vode Jerusalemu. 8 h: Isus je poveden u kuću Ane gdje mu jedan sluga udari zaušnicu. Zajedno s Velikim četvrtkom i Velikom subotom čini Vazmeno trodnevlje. Petar ga zataji tri puta a na posljednje zatajenje zapjeva pijevac kako je i rekao Isus. nitko ne pjeva. pjeva se Muka Gospodinova. 6 h: Juda ga poljubcem izdaje. 4 h: Petar obećava slijediti ga do smrti. nego svak za se. Veliki petak je dan žalovanja. što simbolizira Isusovu muku i smrt. 248 162 . rođen 1954. cvijeća i oltarnika. Petar odsječe uho Malku a svi apostoli pobjegoše i ostaviše njega samoga. umiva noge apostolima i Judi. Povedoše ga u Kaifinu kuću koji ga upita je li on sin Gospodnji. rujna 2007. Narodno je vjerovanje da se vino popijeno na taj dan pretvara u krv.

6 h Dođoše do Kalvarije i dadoše mu piti vino pomiješano. Mažu ga mašću koju je donijeo Nikodemo i zaviju ga u bijelo čisto platno. Bože moj zašto si me ostavio?” 9 h Preporučuje dušu ocu govoreći: “Oče u ruke tvoje preporučujem dušu svoju. a drugi mu se lupež preporučuje i Isus mu obeća raj. Nosi križ padajući. a iz njih izađe krv i voda. 2 h: Pilat Isukrsta šalje Irudu koji mu se naruga i obuče ga u bijelo. Svi odgovoriše Barabu.10 h: Isusa strašno tuku. Svi govoraše: “Ovo biše pravi sin Božji. Žene za njim plaču a on im govori da ne plaču radi njega nego radi sebe i svojih sinova. 11 h: Isus je u velikim mukama. krv teče iz rana i postavljaju ga između dva lupeža. Daju mu pit žuč i ocat.” Ispusti dušu i glava mu klone. Djevica Marija ga slijedi do gore Kalvarije. Oružnice ga okrune trnovom krunom i obuku u crveno. Skidaju ga s križa. 11 h Majka Marija prima ga u krilo. 4 h Pilat izvodi Isusa pred svjetinu. 8 h Vapi da je žedan. Sunce se pomrači i nasta tmina. Pilat čini izbičevati Isusa na kamenom stupu ne bi li tako zasitio židovski gnjev. Pilatova žena šalje Pilatu znake da oslobodi Isusa. Svi zaviču: Raspni ga. Reče Isus: “Svršeno je. 12 h: Svezanoga Isukrsta vode u Pilatovu kuću. Zemlja se potrese. Džudije ga psuju i proklinju zajedno s lupežom. Mater svoju preporučuje Ivanu. Pilat umiva ruke da osudi Isusa. Staviše ga u grob u vrtu blizu mjesta gdje je raspet. 3 h:Pilat traži način da oslobodi Isusa i pita žudije hoće li osloboditi Isusa ili Barabu. Isukrstu probodoše prsa. 163 . 5 h Svukoše mu crvenu a obukoše njegovu haljinu. Raspinju ga i čavlima pribijaju na križ. Dižu križ.” 10 h Razbiše noge lupežu. Bože moj. 7 h Igraju se i njegove haljine dijele na četiri dijela. kamenja se raspukoše. Juda se na tu uru objesi. Na prvu uru Pilat pita Isusa je li on Kralj a Isus mu reče da nije njegovo kraljevstvo od ovoga svijeta.

Međutim. i stoljeća. Pilat reče svjetini (pučini) da ga oni uzmu i prikuju na križ. Vidjevši Pilat da nije uspio osloboditi Isusa smisli da Isusa bičevima izudaraju šestorica koji ga svukoše i privezaše na stup. Zrcalo od ispovijest. Žena mu je pripovijedala da je u snu radi njega pretrpila strašna prikazanja. (1704). Pilat je pitao Isusa: Odakle si ti? Isus mu nije odgovorio te Pilat nastavi: „Meni ne odgovaraš ti? Ne znaš li da ja imam vlast prikovat te na križ? Isus mu odgovori da on (Pilat) ne bi imao nikakvu vlast da mu nije dana odozgora. Život Gospodina našega Isukrsta. i XVII. Izranivši tako Gospodina našega a zbog grijeha i opačina naših. godine: Poznaše Pilat da je Gospodin čist i pravedan i da je lažno radi zavisti optužen te ga htijaše osloboditi (bijaše običaj na Vazmeni dan osloboditi jednoga tamničara). krv božanstvena i neprociniva.-147. 164 . 249 Muke Jakša XVII. Pitao je svjetinu: Koga hoćete da vam oslobodim – ili barabu ili Isusa? Mislio je da će svjetina tražiti da se kazni baraba jer je mnoga zlodjela počinio. knjiga 11. stoljeća. priredio Jakša Ravlić. krvnici ga pregrnuše starom odrpanom kraljevskom haljinom i nabiše trnovu krunu do moždana. Udarali su ga i svega izranjavali “izlivaše se oda svih strana. Najprije je bio udaran šibama od drače te bičevima od konopca koji na kraju imahu zvizde gvozdene i na kraju verigama od gvožđa. šamarajući ga. Pilat ga je izveo pred svjetinu i kazao da u njemu ne vidi nijednu krivicu radi koje zaslužuje smrt: „Dostojno je dakle da se na njega smilujete. oprostivši ga. Ženu svoju Pilat ne htjede slušati da oslobodi Isusa. Zora i Matica hrvatska Zagreb 1972. str.249 Bartol Kašić o Muci Gospodina našega Isusa Krista napisao je u Rimu 1638. 1972. Postavljaju Isusa u grob koji zatvoriše kamenom i zapečatiše ga. Šalju oružnike da čuvaju grob. Kad su to začuli Židovi vikali su ako ga oslobodi bit će neprijatelj ćesaru. Zora i Matica hrvatska Zagreb str. Poslije toga Pilat je nastojao osloboditi Isusa. u: Zbornik proze XVI.”250 Svjetina je i dalje vikala: „Križu ga pribij. 137. Razmišljanja od Gospodinove poglavlje XII. u: Zbornik proze XVI. a da bi utažio jadovita i gnjevna srca židovska. Pilat je Aleksandar Komulović. PSHK. knjiga 11. PSHK.” Kažu da je na Isusu bilo pet tisuća udaraca. 250 Bartol Kašić. kakono rika.12 h Žudije traže od Pilata da se grob čuva jer je Isus rekao da će uskrsnuti. 202. križu ga pribij!” Čuvši to. slijepi puk prevaren od Skriba i Farizeja tražio je da se na križ razapne Stvoritelj od života i tako bi pušten baraba. priredio Ravlić.

počni prolivati i ti riku od suza i očiju tvojih i ne pristani”. Isus je osuđen i naprćen teškim križom. Isus s križa progovara: O Marijo. ko god ovu pjesmu zna na blagdanak na Veliki petak Bog mu dao. str. Zora i Matica hrvatska Zagreb 1972. Došavši na Glavicu (tj. Taj se rubac tijekom godine više puta pokaže svemu puku u crkvi Sv. Petra. Po tragu kapljica krvavih. stoljeća. i XVII. Život Gospodina našega Isukrsta. priredio Jakša Ravlić. u: Zbornik proze XVI. glasovima od trubalja i galami mnoštva slijedila je put. knjiga 11. “O grišniče. Isus im je rekao da ne oplakuju njega nego sebe i svoje sinove. Isusa je slijedilo veliko mnoštvo koje je molilo i plakalo. ne velem ti da si moja već ti velim da si Božja. Među tim ženama bila je i Veronika koja je rubac s glave dala Isusu da otare s lica znoj i krv. Isus je to učinio i na rubcu ostavio svoju priliku zapečaćenu i svoju krv.251 POĐE GOSPE TUŽNIM PUTEM Pođe Gospe tužnim putem Zagrnu se crnim skutem i ugleda drven križ. 206. razgledaj raspetoga Isukrsta čestokrat i s pomilovanjem kajući se od griha tvojih.sjedio i umio ruke (po židovskom običaju kako bi ukazao da on nije kriv za Isusovu smrt). Na tome je mjestu Abraham od svoga sina Izaka htio učiniti posvetilište. Krvnici su Gospodinu našemu dali da se napije vina pomješanog sa žuči. PSHK. a on ga ne htjede ni okusiti. moja mati. 251 165 . glave mrtvačke. duševni raj Bartol Kašić. s velikom je žurbom krenula. Teže mi je uzdisanje Tvoje neg na križu rane moje. Budući se razbojnicima žurilo Isusu su dali Šimuna Cirenca da mu pomogne nositi križ. gdje se imaše posvetilište učiniti Bogu). Kad je Bogorodica Djevica Marija saznala da joj sina vođahu. Tu je Isus pribijen na križu ostao do smrti.

Rkp. a on joj se obraća.na umrli dan. po kazivanju Ruže Džalto. Kraj je također karakterističan za pjesme ove vrste – obećava se spas onome tko bude molio ovu molitvu na Veliki petak. ne svojom. 1959. Veliki petak je dan smrti i muke Isusove. Ljudi bi se zavjetovali da je izmole pedeset puta do podne. FF MO 2008. pa je to i tema ove pjesme. Gospa dolazi do Isusova križa. 252 Mirjana Ćališ zapisala je u siječnju 2008. Za Križiće su znali gotovo svi kazivači. Sami zvoni zazvonili. Gospa češlja zlatne vlasi. rođ. Anđel nosi tužne glasi: “Sinka su ti ulovili. Na Kalvari otpeljali. Crni skut iz drugoga stiha otkriva nam Gospinu tugu i bol. žali zbog njezine patnje više nego zbog rana koje su Mu zadali. Kad su došli na pol puta. Sam’ se vrata otvaraše. Sljedeći stihovi imaju dramske elemente kao i većina ovakvih pjesama. Jedan veli: “Nosimo ga!” Drugi veli: “Ne ćemo ga!” Treći muči pa ga nosi. majke. D. Našli jesu malo dete. nego Božjom Majkom. Sami Jezuš misu služi.252 (Ustirama u Rami) Tu pjesmu je ramski puk molio na Veliki petak. Čula ju je od svoje pok. Prvi stih: Pođe Gospe tužnim putem vjerojatno govori o Gospinom hodu za Isusom za vrijeme njegovoga križnog puta. a ovu molitvenu pjesmu znala je jedino Ruža Džalto koja ju je naučila od svoje pokojne majke. Kad su došli bliz’ Bistrice. na Ustirami u Rami. diljem Hrvatske i Bosne i Hercegovine. Naziva je. Među molitvama koje su se šaputale na Veliki petak jesu i ove: IŠLI JESU TRI PUTNIKA Išli jesu tri putnika K Majke Božje na Bistricu. Malo dete Bog-Jezuša. Molitva je slična Križićima koji su se molili na Veliki četvrtak sto puta. 166 .

lijepe crkve sagrađene. sveti Pero. Progovara sveti Pero: “Što ti Gospe tude klečiš. Tude slavna Gospa kleči. Svoje grozne suze roni. sveta. Njoj dolazi sveti Pero. slavna prsa lomiš?” Slavna Gospa progovara. sveta.” 253 (Žumberak) OJ NEDILJO TI SI SVETA Oj nediljo ti si sveta.Po kamenu hodit mora. 160. str. ti si sveta i presveta. U tebi su lijepe crkve. Sagrađene. Ja imadoh jednog sinka. iza svega srca ječi. svoje grozne suze roniš. iza svega srca ječat. svega svita ponajvišeg. Zločinci mi dolaziše. Teret križa sam si nosi. 253 167 . svoje grozne suze ronit. jednog sinka ko jedinka. MH. sve su križim prikrižene. Zagreb 1972. sveta slavna prsa lomit. svetim uljem pomazane. svega svita ponajlipšeg. svetom Peri odgovara: “Kako neću ovdje klečat. prigrađene. slavna prsa lomi. iza svega srca ječiš. sveti Niko. sastavio Krešimir Mlač. Isusa mi odvedoše Zlatna knjiga hrvatske narodne lirike.

Sva se ploča raspadala od mirisa Isusova. u subotu sedam puta. u vinčiće uvijao. prije smrti petnest dana i ljudima govorila: “S anđelima ćeš putovati. Isusove slavne ruke. Isusova slavna glava. lipa ruža. a u nedilju devet puta. a trnovu navijaše. gdje mu kruna slavna stala. dok mu dođe do moždana. ovih dana korizmenih.” Gospa bi se ukazala. volio govoriti. sve su čavlim probodene. nebesa se rastvoriše. Isusova slavna prsa. Zlatnu krunu odvijaše. sve su čavlim probodene. sukijom su probodena. na nebesa odnosio.” Isusove slavne noge. anđeli se pokloniše. slavna Gospa govoraše: “Ko bi moju molitvicu. Tude sam Bog sidijaše. Anđeo s neba silazio u kitice ukitio. 168 . svakog petka po pet puta. Tu je raslo lipo cviće. niz križ drvo položene. lipo cviće. Naviše je sa svih strana.i na križ ga pripetoše. po križu su razapete. Božja zvona zazvoniše. Sveta krvca udarila i po ploči kapijala.

majka cijele kršćanske liturgije koja završava svečanom euharistijom koja označava Kristovu pobjedu nad smrću i u kojoj se odražava snaga Božje ljubavi koja od mrtvog čini živa. Vjernici posjećuju Božji grob. 19. Svijeća se.256 Na otoku Ugljanu kod Zadra na nekom većem prostoru sličnom trgu palila se od smilja i suhih drva uskrsna vatra – koleda. Matica hrvatska i HKD Napredak. Garištu iza tih krjesova pripisivala su se apotropejska svojstva: preko njega pregonila stoka kako bi bila zdrava.s apostolim vikovati. 255 Isto. Taj je običaj bio posebno raširen u sjeverozapadnoj Hrvatskoj.255 Veliku subotu je karakterizirao obred obnove kućne vatre. str. dj. ugarci s zgarišta stavljani su u njive i vrtove kako bi plodnost bila bolja. amen. slika te šutnje je odsutnost euharistije i ogoljeni oltar. retorika. U jutro toga dana svećenik je pred crkvom blagoslivljao vatru. Uskrsni krijes palio se i u noći s Velike subote na Uskrs ili oko tri-četiri sata predu samu zoru. nav.-36. 254 169 .-76. str. unosi u župnu crkvu koja je u mraku. iz suhe mladice daje da nikne novi život. moru. 256 Milovan Gavazzi. na njoj se pali uskrsna svijeća koja simbolizira Isusa Krista uskrsloga . 74. Blagoslivlja se vatra izvan crkve. rijekama. Hrvatska književnost Bosne i Hercegovine u 100 knjiga. a ukoliko netko ne bi imao tu vodu valjalo se umiti na vrelima. epika.”257 U kasnim večernjim satima u crkvama počinje vazmeno bdijenje. potocima.svijetlo. Pastiri su za taj dan pripravljali krjesove budno motreći cijelu noć da im tko ne bi prije vremena potpalio krijes. nav. str. u procesiji. str..-299. po sve vike vikova. Bdijenje počinje lucenarijem ili službom svijetla.254 (Hamzići kod Čitluka) VELIKA (BIJELA) SUBOTA Velika subota dan je šutnje i ozbiljnosti. 34. 257 Hrvatski običaji. koju su momci i djevojke preskakali “u želji za ženidbom odnosno udajom. Hrvatska usmena književnost Bosne i Hercegovine: lirika. U svim je hrvatskim krajevima na Veliku (Bilu) subotu bio običaj umivanja vodom koja je netom blagoslovljena u crkvama.” O Isuse budi faljen. priredio Marko Dragić. vjerovalo se da vještice i drugi demoni ne će imati vlast dokle dopre svjetlost i dim uskrsnih krjesova. dj. Sarajevo 2006. 297.

pale i vjernici svoje svijeće i pale se sva svjetla. 259 258 170 .katolici. blagoslivlja se voda za krštenje.258 Na Bijelu subotu je početak vazmenog veselja.Unosom uskrsne svijeće u crkvu. pale svijeće na oltaru. sva zvona na crkvama. Vazmeno bdijenje završava euharistijom. To simbolizira pobjedu nad grijehom i smrću.259 ČUVARI GOSPODINOVA GROBA Običaj čuvanja Gospodinova groba u župi Radobilja star je najmanje dvjesta pedeset – trista godina. pogleda lijevo i desno http://www. postavlja ih paralelno s prvom dvojicom. FF Split.org/kolumne. bere zelje i blitvu. Većinom su mladi. Stražari stoje jedan nasuprot drugomu u stavu mirno. Stražar može biti tko je hoće uz uvjet da je doličnoga ponašanja i da živi ili da je podrijetlom iz te župe. ispričao je Ivan Gojsalić. sin Matije. obično ih svake godine ima između trideset i šezdeset. Rkp. Po starom običaju zvona bi se zavezala na Veliki Četvrtak u podne. Čitanja svetopisamskih tekstova. razvodnik straže dovodi drugu dvojicu stražara. Tko se odluči čuvati Gospodinov grob. str. Gospodinov se grob uvijek čuva stojeći. a danas se mijenjaju svakih petnaest minuta. ali ni to nije bilo duga vika. 64/07. ali ima i starijih. krste se katekumeni. tako mirno da ne bi okom trepnuli. ali nitko sa sigurnošću ne zna kad je točno počeo. Poslije Službe riječi slijedi krsna služba.php?action=c_vidi&id=9425 Miji Gojsalić 11. (E). kroz psalme hvali se i slavi Gospodina i njegova djela. Ujutru je o ručku blagoslov ognja. Drugi dio bdijenja je Služba riječi. Čitanja završavaju svečanom pjesmom Slava Bogu na visini i tada se oglase orgulje. pjevanje psalama. i tada je nastupala prva straža. Jedno je vrijeme bio običaj pranja nogu na Veliki Četvrtak. a kršćani se pozivaju na radosno slavljenje Gospodina. Gospodinov grob se jedno kraće vrijeme čuvao sjedeći. a među njima i velik broj onih koji su čuvali grob po dvadeset i više godina. rođen 1954. g. nakon čega slijedi svečani pjevani hvalospjev uskrsnoj svijeći. 9. Kad je smjena. Stopanjica kuha pogaču i vari jaja za blagoslov. treba se najprije zavjetovati i pridbilužit kod župnika. U Poljičkoj krajini kažu da odmah počnu ptice pjevati. sluša se Božja riječ o stvaranju. priprema večeru dok zvona slave uskrsnuće Gospodinovo. Broj stražara je neograničen. rujna 2007. U svakoj straži nastupaju po dva stražara koja su se u stara vremena mijenjala svako pola sata.

narod bi stao udarati po zidovima šibama koje su se donosile od kuće. kojeg bi nekoliko stražara pripremalo. a nova dvojica. Na Bilu Subotu straža je također počinjala ujutro. a na lijevoj strani kape svaki je stražar imao po maslinovu grančicu. Po iskazima stražara. pa dok bi završila. Za vrijeme obreda bi bilo toliko svijeta da bi po nekoliko stražara moralo praviti red u crkvi. Svi su bili radoznali i svatko je htio vidjeti svoga kako stražari pa bi se stvorila velika gužva. kada bi zazvonio Slava Vični. stražari nastupaju na Veliki Petak uvečer oko devet sati i čuva se cijelu noć. jeo se bakalar. Kako bi počela straža. Isto je tako bio običaj da onaj tko prvi put čuva Gospodinov grob dade nešto simbolično. dolaze na njihovo mjesto. U naše vrijeme. Za vrijeme Plača. ušćipci i prisnac. i trajala cijeli dan do navečer oko devet sati. kad bi župnik rekao: "Udrimo Barabana. koji je počinje Gospinim plačom popodne u tri sata. a onda bi svi išli kući na spavanje. kao i danas. oko sedam sati. kojima bi onda škrgajala do mile volje. takmičili bi se čije su škrgajice bolje.to bi prije obično bilo u mrtvačnici. Djeca bi jedva dočekala Veliki Petak jer bi ponijela škrgajice. riba. i zatim udari kundakom puške o pod. Stražari su nosili kapu s frontinom. a jedan je stražar bio zadužen za njih. Za vrijeme straže uvijek se postilo. godine otvorena nova crkva. jer je to znak da čuvaju Isusa iz Nazareta. Na vratima crkve stražarima bi se davala uskrsna jaja jer je toga dana bio blagoslov hrane i pića. Straža je opet počinjala na Veliki Petak ujutro. Uskrsna misa bi počela već u osam navečer i trajala bi do deset. i tada stražari padaju i već se slavi Uskrs. Tada prva dvojica idu korak unatrag. jedan lijevo a drugi desno. a otkako je u kolovozu 1970. jer je tada župa bila još naseljenija. Nakon toga razvodnik straže vodi prvu dvojicu na mjesto gdje straža boravi . Tako je po starom običaju proslava Uskrsa započinjala već u subotu. čisti bakalar i krumpire i cijepa drva. 171 . I crkva je imala svoje škrgajice. branimo Gospodina!". Na Veliki Četvrtak se stražarilo navečer za vrijeme obreda. Djeca su živjela za taj dan. i tu se okupljaju i borave kada nisu na dužnosti.je li sve u redu. uvjeti stražarenja su znatno poboljšani i stražari imaju svoju prostoriju na koru crkve. i zato su djeca jedva čekala Veliki Petak da ih isprobaju. dok bi završio obred Velikog Petka. nikad nije bilo ni najmanjih izgreda jer se čuvanje Gospodinova groba uvijek smatralo najvećim zavjetom na svijetu. Kasnije se i taj običaj ukinuo. a i stara je crkva bila puno manja nego ova današnja.

Zatim u crkvu dolazi razvodnik straže s dva stražara i budi one stražare koji su popadali: Stražari Gospodinova groba. Tada dolazi svećenik. Svi ostali stražari se poredaju po sredini crkve. praćeni ostalim stražarima. Ranije. po starom običaju. četiri stražara koja su na straži padaju i ostaju ležati nekoliko minuta. Sam događaj padanja izgleda ovako: u ponoć manje pet minuta dolazi dupla straža.Čuvari Kristova groba u staroj crkvi u Katunima Na Bilu Subotu čuva se cijeli dan. zdesna i slijeva. prestrašili smo se! Uskrsao je! Zatim se dižu i ponizno izlaze iz crkve u njihovu prostoriju na koru crkve. okrenuti jedni prema drugima. zašto spavate? Ustanite! A oni odgovaraju: Ne spavamo. a po 172 . padala bi dva stražara. sve do ponoći. Tu čestitaju jedan drugome Uskrs i vraćaju se u crkvu u dva reda slušati svetu misu. svaki red sa po jedne strane oltara. kada zvoni Slava Vični i stražari padaju. dakle četiri stražara. i time započinje proslava Uskrsa. i kada on zapjeva Slava Vični. pri tome su praćeni znatiželjnim pogledima velikoga broja nazočnih vjernika.

260 Uskrsno scensko prikazanje Čuvanje Gospodinova groba srednjovjekovnoga je podrijetla. Vrlici. Grob se čuvao s pravim lovačkim puškama do 1953. kada je došla UDBA i uz velike probleme pokupila sve puške. Židovi su Pashom slavili čudesna Božja djela koja je on Kristini Matić kazao je u Katunima 2008. Podrijetlo mu je u židovskom blagdanu Pashe. Šest godina je djelovao u Australiji. Metkoviću i dr. Uvijek. Posebno je bilo teško u poslijeratnim godinama. koje je izradio pokojni Špiro Zečić. godine župnik don Većeslav Šupuk. rujna 1936. (O tome će još biti riječi i u poglavlju Folklorno kazalište. u ta starija vremena narod je sa sobom u crkvu donosio malo vode kojom bi se umio kad župnik zapjeva Slava Vični. župnik bi davao hranu i piće. a od 2. godine.novom padaju četiri – to se običava od 1952. Al uvijek je sve išlo pravim redom i padali su oni što su i bili na redu za padanje. čuva se s drvenim puškama. Za divno čudo. Važno je napomenuti da su mnogi župljani dolazili iz Europe kao i iz prekomorskih zemalja kako bi izvršili taj veliki zavjet. stanovnik Blata na Cetini. travnja. Prvotno se Uskrs slavio svake nedjelje. godine. običaj se nije ukinuo i održao se sve do današnjih dana. Rođen 28. U Splitu stječe osmogodišnju naobrazbu u Klasičnoj gimnaziji (sjemeništu). godine. nekoliko sati unaprijed bi se znalo koje su smjene na redu za padanje. Omiljen je među župljanima. 260 173 . Od tada. u Slimenu. Kako bi se približavao pad stražara. Ni to danas više nije običaj. ožujka i 25. to jest Slava Vični. vlasti tada nisu zadavale velike probleme. a nakon toga završava Teološki fakultet u Zagrebu.) USKRS (VAZAM) Uskrs je najveći kršćanski blagdan jer je Isus Krist svojim uskrsnućem spasio i otkupio Svijet. između 21. a već 28 godina je župnik u župi Uznesenja Blažene Djevice Marije u Katunima. Rkp. Također. FF Split 2008. jer je to bila velika čast koga bi zapalo da padne. a također bi i novčano pomogao kako bi se održao taj drevni običaj. E. Danas se osim u Katunima. kada su komunisti na sve načine to pokušavali iskorijeniti. Vodicama. ali čak ni u najtežim trenucima nije se posustalo. Svećenikom postaje 1963. iako je bilo sitnih provokacija na račun čuvanja. stoljeća slavi se jedanput godišnje nakon prvog proljetnog punog mjeseca. a posebice za gladnih godina. pa sve do naših dana. Baškoj Vodi. Neki su stražari onima što su bili na redu za padanje nudili po sto litara vina i dva pečena janjca da im prepuste svoje mjesto.

Čileu.Uskrsni ponedjeljak. a ljudi se sastaju lijepo obučeni. Djevojke i domaćice u crkvu na blagoslov nose jaja. Festival je posvećen vatrogascima poginulim na Kornatima. festival u Šipurinama na otoku Prviću kod Vodica. Svako dijete hoće da mu se obuče najljepša roba. 262 Ove je godine (2008. mlada sira. mlade ljutike.262 Žudije su mladići koji glume rimske vojnike koji su čuvali Kristov grob. Velika je misa pred podne. a od 19. Poslije uskršnjega objeda mladež se veseli igrajući i pjevajući.pokazao posebno izlaskom Izraelaca iz egipatskoga ropstva. kao i u nekim afričkim i srednjoameričkim državama. Argentini. Češkoj i Slovačkoj tradicija je da mladići na Uskrsni ponedjeljak probude djevojke prskajući ih svetom vodom koja je blagoslovljena na Uskrs. a mladići i domaćini nose na blagoslov u vrču vina. sirnice. Australiji. Tvoj je sinak uskrsnuo na današnji dan Blažena Gospe.) održan 8. ti meni daj lip dar. Uz blagdan Uskrsa vezani su u Hrvata mnogi drevni pučki običaji. ti nam ga daj 261 To je službeni blagdan u gotovo svim europskim zemljama. Sljedeće godine (2009) domaćin ta manifestacija bit će Kninu. Sljedeća molitvena pjesma molila se na sam Uskrs trideset i tri puta: GOSPE MOJA Gospe moja. Za ručak se jede blagoslov. a ne smije se ni dati živini. Kršćanska se vjera usredotočuje na Isusovo Uskrsnuće. Na taj dan tradicionalno se održava Festival žudija. (O tome je riječ u poglavlju Folklorno kazalište.261 Na taj dan u crkvama se spominje put uskrsloga Isusa Krista u Emaus s dvojicom učenika koji su ga prepoznali tek kada je lomio kruh. Na Festivalu je sudjelovalo oko četiri stotine žudija iz dvadeset dvije župe u Republici Hrvatskoj te iz Vareša u Bosni i Hercegovini. 174 . slavi se samo dan poslije Uskrsa . st. Novom Zelandu. ja ću tebi lip glas. odnosno prijelaz iz smrti u život. Ne smije se ništa baciti da se ne poljubi prije.) U Poljskoj. soli. te Kanadi. a smotru je izvršio jedini preživjeli iz kornatske tragedije Frano Lučić. Nekada se Uskrs slavio tjedan dana.

Pazin) rođ. Jedu se jaja. po kazivanju Ruže Džalto.na umrli dan. majke. U stolačkom kraju taj se blagdan nekoć obilježavao: Prije je bio običaj da se na Spasovdan kolje nešto živo. Tako bi ko je imo puno tog živa. uši bi im se zarezivale makazama kako tko hoće. odredio jedan dan u sedmici kad se ne bi ni klale ovce nit bi se ispod nji' đubre izbacalo. Ali nikakva slavlja u kući nema. 1942. D str.) 265 Zapisala je Mirjana Ćališ u siječnju 2008. 1959. ovaca. UZAŠAŠĆE (SPASOVDAN) Uzašašće (Spasovo. o Isuse Isukrste. smiluj nam se. komu je priteklo. To su ko radili ako su se bojali vukova ili bolesti pa bi čvarovali u to.. i na taj dan bi se janjci bilježili. D. (To je na neki način bio zavjet ili možda čak i žrtva. ISUKRSTE O Isuse Isukrste. 2007. Isuse. ni velike spreme. čula od svoje pok. 263 175 . a slavi Kristov uzlazak u nebo. 265 Mariji Brać ispričala je na Dubravama kod Stolca Cvija Brać (djev. Onda ti ima nekavije običaja koji su više Srbi čvarovali ali su i neki naši uz nji prifatili. Rkp. FF Mostar. 264 Isto.263 O ISUSE. Spasovdan) je blagdan koji je četrdeset dana nakon Uskrsa. Ustirama.264 Mali Uskrs je tjedan dana iza Uskrsa. 28. uskrsnula duša naša na današnji dan. uskrsnulo tijelo tvoje na jutrašnji dan.

“kao što svi vi vidite i čujete (…)”. Bog oživio od mrtvih i uzdignuo na nebesa gdje je primio Duha Svetoga i izlio ga. koji je pedeset dana nakon Uskrsa. Potom bi pomuzli krave i međusobno se polijevali mlijekom i moli se Bogu da tako bude i dogodine. str. od prvoga proljetnog cvijeća naprave vjenčiće koje su stavljali na stoku. Navečer bi dotjerali nazad u selo tako nakićenu stoku. Budući su Židovi toga dana obilježavali Pedesetnicu u Jeruzalemu je bilo mnoštvo naroda različitih narodnosti. Sutradan bi na Spasovo nosili u šumu dobar ručak. završavaju se uskršnji blagdani. 268 Janko Oberški. Na taj su dan svi Isusovi učenici bili zajedno. 2007. 266 176 . 57.-207. kao kad se digne silan vjetar. FF Mostar. 267 Taj blagdan nema određen datum. kravama i volovim' oko rogova a ovcama oko vrata. primjerice. 206. igrali se pastirskih igara i ručavali. D. Rkp. Neki su se podrugivali govoreći da su se apostoli ponapijali. Petar je rekao Izraelcima da je Isusa. Mnoštvo je bilo zbunjeno kada su čuli apostole kako govore njihovim jezicima. a Petar im je rekao da čine pokoru i pokrste se jer će tako primiti Duha Svetoga i spasiti se. koji su gonili stoku na pašu u okolna brda u šumu. Petar je među apostolima ustao i rekao da se ispunilo obećanje proroka Joela: “Izlit ću duha svojega na svako tijelo”. Marjan tisak. Tada ih se tri tisuće pokrstilo i to je bio rođendan Kristove Crkve.268 Katarina Pejčinović zapisala je u srpnju 2007 godine od Jelene Rodić i Kazimira Džoje. Biblijska povijest Staroga i Novoga zavjeta. S neba se začuo šum. bio običaj uoči Spasova da pastiri. str.KIĆENJE STOKE U vareškom je kraju. 266 DUHOVI Tim pomičnim267 blagdanom. kojega su oni razapeli. Zbunjeno je mnoštvo pitalo što im je činiti. i napunio svu kuću u kojoj su apostoli sjedili. Split 2005. Pokazali su se razdijeljeni jezici kao od vatre i na svakog od njih sišao je po jedan. Napunili su se Duha Svetoga i počeli govoriti tuđim jezicima “kako im je Duh Sveti davao govoriti”. kao što nema ni Uskrs.

MOLITVENE USMENE LIRSKE PJESME Mnogobrojne su molitvene pjesme koje i danas kazivači kazuju. Isus gleda i pogleda ne bi l’ koga svog ugleda. Oj. Nikog svoga ne ugleda nego Ivu slugu svoga. Tužno plačuć kroz gradove nać ćeš Divu pokraj grada di raspravlja duge vlase i kaži joj tužne glase. Teže su mi suze tvoje neg na križu muke moje. slugo moja. SVETA. vruće čavle pronesoše. Tute j’ Diva k zemlji pala. ti Ivo. uspjeh. da je zvizda uvaćena. dosad si mi sluga bija. Katarino. Isukrston. ajme diko!” “Biž otolen. KATARINO Sveta. Te se molitve upućuju svecima i sveticama Božjim kao molbe za zdravlje. oslen si mi bratac mija. nit je blizu ni daleko. KATO. otolen se j’ podizala: “Ajme sinko. na putu ga uvatiše na križ gori razapeše. blagoslov. ti otiđi tamo doli. Bole li te tvoje rane? “Ne bole me moje rane. Kato. u tamnicu postavljena. Teže mi je tvoje uzdisanje 177 .3. Sinoć jesan ja vidila čudnim puton proletiše. kao preporuka. tuga mi je oko srca za Isuson. za ne reći moja mati. Božja ženo. sreću. kao zahvala za uslišane molitve.

Kazivačica je šezdesetih godina 20. te je bio potjeran iz grada. Pjesme je uglavnom naučila od svoje majke. Rkp. 270 Studentici Filozofskoga fakulteta u Splitu. rođena 1924. č.”269 (Zadar) ZDRAVO ROKO PRIČESTI Zdravo Roko pričesti. 269 178 . u Pučišći na Braču). U knjizi Molitvice Ante Jurić Arambašić navodi molitvene pjesme iz Kijeva i uspoređuje ih s molitvama iz knjige Duša tilu besidila. 2004. godine u zaseoku Zelenikovac pokraj Jasenica).10. 11. U tom mjestu je tada izbila kuga. U jednom gradu u kojem je bio. Rok je molio za to mjesto i otjerao bolest. Sakrio se u drugom gradu gdje je živio jedan bogati čovjek. na seoskim prelima i čuvajući ovce. FF Split. Studentici Filozofskoga fakulteta u Splitu. Katarini Nekić. FF Split. Roka i donosio mu hranu.1919.neg na križu moje umiranje. st. Propovijedao je po gradovima riječ Božju.. Njegov pas je pronašao sklonište sv. Rkp. 15. u Pučišću na Braču 2005.270 (Pučišće na Braču) Sveti Rok je bio bogat i svoje bogatstvo je dijelio sa siromašnima. god. 2005. u Zadru 2004. godine kazala Tonka Martinić (rođ. 1. Vlasnik je zapovjedio slugama da slijede psa i otkrili su gdje se skrivao sv. izbila je kuga. Sv. od koje je i on obolio. Bog ti hoće milost dati Sve od kuge ozdravljati Moli za nas sveti Roče Po velikoj tvojoj milosti Amen. Otada se štuje kao zaštitnik od kuge. sv. preselila u Zadar. Branki Ćićerić. Baričević. sv. s. *** U knjizi Duša tilu besidila 120 je suvremenih zapisa starinskih usmenih molitvenih pjesama iz Bosne i Hercegovine. godine kazala Nekić (djev. Rok.

pr. g. Procvat je te književnosti bio od 2300. pr. Kr. tisućljetna je sumerska civilizacija nestala pod naletom Amorićana. Uzalud ga je duša odvraćala. palače i postelje. Početci staroegipatske književnosti vezuju se uz Staro kraljevstvo.) Od asirsko-babilonskih prenja valja istaknuti Razgovor tamarisa i palme. a na dušu nije mislilo. Čitanka iz stranih književnosti I. U toj pjesmi duša upozorava i prekorava tijelo da će brzo iz njega ići te mora ispovjediti grijehe jer je uživalo u strastima. g. blago koje ljubi vele drago. a poznavale su ih najstarije civilizacije. 272 Isto. Babilonska Pripovijest o siromahu iz Nipura (XIII. Smrt ga je zatekla. g. Kr. Razočarani je čovjek odabrao smrt. pr. sva lipost odbjegla. Tijelo se tuži gdje mu je: ljepota i mladost. pr. g. st.-VIII. dika i užitak. 10-12. Didaktička sumerska poezija ogleda se u prenjima Emeš i Enten. a od refleksivnih pjesama poemu Hvalit ću Gospoda mudrosti. Pronalazak i posvećenje trnokopa i dr. PRENJA (NADMETANJA) Prenja su moralno-didaktička nadmetanja. Čovjek se u toj pjesmi razočarao nepravdama i sudbinom te je priželjkivao smrt. Pjesma je dvodijelna i napisana je osmeričkim dvostihovima i zasigurno je nastala davno prije XVI. Sumerska je književnost trajala koliko i Sumerani. gdje su mu mladost i jakost. pr. 179 .271 Istovjetno je intonirana mezopotamska pjesma Razgovor gospodara i sluge (oko 1000. druzi dok je ono u tuzi. Kr. Školska knjiga. Inanna odabira zemljoradnika. Odjek sumerske pjesme Čovjek i njegov bog opaža se u biblijskoj knjizi o pravednom Jobu.4.). Antologijski je primjer staroegipatskog prenja Razgovor čovjeka i njegove razočarane duše (oko 2250. gdje su mu stanja i imanja. Kr. str. (Velik je broj suvremenih zapisa hrvatskih prenja o razgovoru čovjeka i njegove duše.).) je jedna od najstarijih humoristično-satiričnih pjesama u svjetskoj književnosti. Zagreb 1996. Kr. a grob će tijelu biti svo stanje i imanje.) nalazi se pjesma Kako se tuži duša svrhu tila. st. Duša savjetuje tijelo da se odluči pokoriti i da se ne goji jer će u smrdećem grobu u smradu izgnjiti.272 U Osorsko-hvarskoj pjesmarici (oko 1530. g. 271 Nevenka Košutić Brozović. U Osorsko-hvarskoj pjesmarici je i pjesma Tužen´je zločestoga tila ko preminuje [s] sega svita u kojoj tijelo govori da će pribivati u zemlji do Sudnjega dana. Duša tijelo upozorava da smrt nema milosti i da drage rastavlja u žalosti. 3-4. Oko 1600. do 2100.

čistim postom. Baška Voda. suvom žeđom. Župni ured Kijevo. zahvati đavola “i objesi ga glavom dolje”. DI SE DUŠA S TILON KARA Brnjada spašen biše. što me nisi pridisalo. 13. PSHK. 273 Prenje đavla s Isusom (Kako se je prel đaval s gospodinom Isuhristom) razgovor je između Isusa i đavola. 414. gnjilo bilo.274 Velik je broj prenja koja se i danas kazuju. žive ljude pritresalo.-420. 274 Mihovil Kombol. Duša tilu besidila (hrvatske pučke molitvene pjesme iz Bosne i Hercegovine) Mala nakladna kuća Sv. priredio Vjekoslav Štefanić i suradnici Biserka Grabar. Povijest hrvatske književnosti do preporoda. Zagreb 1969. Zagreb 1945. Za drugim si mramoralo.. str. Novo greblje načinjeno.. sebi Boga otijaše. 1. 1997. skoro tilo pokopano. 275 Vidi: Marko Dragić.275 U suvremenim zapisima duša (umirućem) tilu besidi: ……………………………… “Ej ti tilo. Tu se dara naslušalo. di se duša s tilon kara: “Kam’ ti sada amir konja? Kam’ ti sada plug volova? Kam’ ti sada krd ovaca? 273 Hrvatska književnost srednjega vijeka. i: Molitvice (nabožne pjesme u selu Kijevu) Ante Jurić Arambašić. 180 . sveta slavna čini 113 stihova. str. Zora. knj. na molitvi svetoj staše. MH. Zagreb 2001. U tome prenju đavao nije mogao slušati Isusove riječi te je sa svojom vojskom navalio na Isusa koji je zapovjedio da se oblak spusti na zemlju.Tijelo nastavlja tuženje i obraća se družbi miloj i upozorava žive da će i oni umrijeti. Jure. MH. ……………………………… Suvremeni zapis prenja Oj divice. Anica Nazor i Marija Pantelić.

krivo klela ranan mojin. da je primiš gori k sebi. Nit će moći prigoriti. Kad se kune dragin Bogom. jadnu dušu poljamiše. kad si k misi polazio. moli ti se jedna duša. Maglica se sva stiskaše. Crne kite ogrizoše. crnu zemlju pritiskaše. ispod sela zalazio. mene muke uzimaše. krivo klela dragin Bogom. krivo klela mukan mojin.” Isus tada ‘vako reče: “Oj Marijo.Kam’ ti žena uzorita? Kam’ ti dica plemenita? Čime si se ponosio. s kutju se zanosio. Kad se kune ranan mojin. da te vitar ne zapune. mene rane povriđuju. Gospa kleče na kolina prid Isusa Gospodina: “Oj Isuse lipi sine. di gori vatra i žerava. Kad se kune mukan mojin. sve se trese nebo. Strašni đadri doletiše. da te sunce ne ograne. goli šljuci ostadoše. rogi su in ko u magarca. nije duša naka bila. 181 . Već se duša krivo klela. majko moja. Prostiću joj tamo doli. zemlja. kad je na onom svitu bila. nit će moći izgoriti. duša gori k nebu gleda. iz zemlje iznikoše.

Pavičić.). Dnevnik.. Portugala. 277 Dubravko Jelčić. Sv. 06. Pokopan je u Palestini u Lidu. Armenije. Mučen je i pogubljen u Kapadociji (Mala Azija) 23. epika. str. Senja. 12 sati. godine za vrijeme Dioklecijanova progona kršćana. ožujka 2005. kao i o kralju Vladimiru. Budljanskoj pjesmarici i dr.278 5. Zagreb 2004. godine. Hrvatska usmena književnost Bosne i Hercegovine: lirika. Juru posebno štuju. Barcelone. Engleske. Povijest hrvatske književnosti.276 (Polog kod Širokoga Brijega) Dijaloške su pjesme vezane i uz pasionsku tradiciju. Na njegovom je grobu izgrađena katedrala. st. 278 HTV. Visa. Hrvati sv. 312. VERSIFICIRANE LEGENDE Kroz minula stoljeća do naših su dana u usmenoj komunikaciji sačuvane versificirane legende: Sveti Jure i zmaj ognjeni i Sveta Kate. dramatizirana je srednjovjekovna vjerska dijaloška pjesma Muka Isusova. Sarajevo 2006. g. Iznimno je štovan svetac kod mnogih naroda. priredio Marko Dragić. (drugo znatno prošireno izdanje). knjiga 4. Hrvatska književnost Bosne i Hercegovine u 100 knjiga. 23. Sv.već će nako potamnit zauvike. Lovrana. travnja 303. Gruzije i td. Naklada P. P. I. Juri posvećena je i crkva u Podbrežju kod Zenice za vrijeme Kulina bana (1193. Matica hrvatska i HKD Napredak. stoljeću. str. Pjesmarici Miše Vrančića.277 U drugoj polovici XV. velevlasti. Genove. Do naših dana sačuvao se običaj kantanja Muke Isusove na Veliki petak. 276 182 . Poljičke Republike. Izvorni pučki napjev Gospinog plača prvi je put izveden na Hvaru 1510. Od srednjega su vijeka u usmenoj komunikaciji legende o Svetom Juri. retorika.-313. Lucićevu Vrtalu. Jure je bio zaštitnik srednjovjekovnoga bosanskog kraljevstva. SVETI JURAJ Po tradiciji je sveti Jure bio rimski časnik. a nalaze se u Trogirskoj pjesmarici. a o tome svjedoči i gradnja crkve u čast toga sveca u Putalju kod Solina već u IX.

Venecija. nastala je prva hrvatska lirska pjesmarica. str. o glasovitoj njegovoj pobjedi u kojoj je ubio zmaja”. Diljem Bosne i Hercegovine i Hrvatske Hrvati i danas kazuju (prozne i stihovane) legende o sv. liturgike i simbolike zapadnog kršćanstva i Uvod u ikonologiju Radovana Ivančevića. Jurjev danak iđe i još će ti ljepša radost doći. I. legende pripovijedaju o njegovoj mučeničkoj smrti. običavala izvoditi svake godine na Dan sv. 280 Miroslav Palameta. Kod Širen grada bjeloga. 5. Kršćanska sadašnjost. str.279 Godine 1380.-310. Jure koji je kopljem proboo zmaja. a od tada do danas u usmenoj je komunikaciji motiv sv. Veseli se Bosno slavna. 279 183 . tu zeleno jezero bijaše. Juri koji je kopljem probo zmaja i tako spasio Širin grad. uredio Anđelko Badurina. Daniele Farlati (1690. Jure.-14. Jure u njegovim svetištima. st. Zagreb 1990. Diljem književne baštine. 1751. Tebi nosi ugodne darove. Juri. Juraja. tiha rosa zeleni livada i još će ti ljepša radost doći. 13. koju će ti Jurjevdan donijeti. st. Sveučilište u Mostaru. st. Leksikon ikonografije. st. Eto tebi lijepo proljeće. Od 12. od staroga fakta i zemana. Ta je pjesma “transkribirana i objavljena početkom” XX. a u njoj je prva pjesma Pisan svetoga Jurja. Versificirana legenda o sv. među kojima je i ova: SVETI JURE I ZMAJ NEMILI Oćemo li jednu zapjevati. koju će ti Jurjevdan donijeti. pridodana je Kačićevu Razgovoru ugodnomu. 10. koja si no na glasu odavna.280 Ta se legenda kod Dalmatinaca skoro od VII. Mostar 1996.–1819. 308.Od 6. pripovijeda se o čudesima koja su se dogodila po zagovoru sv.) u djelu Illyricum sacrum (sv.) navodi da se pokatkad običavalo prije svete mise u “Jurjevoj crkvi u Kaštel Sućurcu recitirati vrlo zbijenom mnoštvu s povišenog mjesta (…) ugodnim ritmom hrvatski pisanu povijest o životu i mučeništvu sv.-VIII.– 1733.

roda viteškoga. “Muč. sad će izać zmaj proždera. Božju je pomoć zazivao: “Božja pomoć. iskakaše gradu na bedeme. neznani junače. Od naglosti pram gradu iđaše. gizdava djevojko. Ako njemu mita ne dadoše. 40. “Bjež odatle. 184 . koja tješe biti za kraljicu. ne boj se. i padaju mrtve na stotine.15. ja ću tvoga zmaja pogubiti. tu se grozno skupa naplakaše. da je vode preko bila grada. Pa padaju mrtve na stotine. ne gledajuć ucviljenu majku.” Ona njemu rukama odgovara: 45. Djevojka je i od sebe lipa. grad mu dade mita i darove: Na dan ovcu i mladu djevojku. Kad su bili nasred polja ravna. lijepo svoju ćercu obukao i dao joj širensku gospodu. što pogubi zmaja ognjenoga. pa će t’ sa mnom prožderat zajedno. mojim se krstom pokrstiti. Kad se kralj dobro naplakao. tu nemili zmaj prebivaše. 30. da on dade ćercu jedinicu. on skakaše gradu na bedeme 25. pa gospoda natrag pobjegoše. a djevojku cvileć ostaviše.” I još joj reče vojvoda Jurko: “Oćeš moju viru virovati. iz onog zelenog jezera. al’ od tuge i nevolje one. gizdava djevojko. Sav se Širen redom obredio. 20. pa je redak kralju dolazio.” Govori joj vojvoda Jurko: 50. mlađena je i visoka lipa. Buduć Jure. 35.

90. 65. pa je tude on zmaja svezao. mala plaća dostojanstva tvoga. neka bude zaručnica tvoja. Oćeš moju viru virovati i mojim se krstom pokrstiti.” I krsti se nasrid bila grada i s njim vojske dvadeset iljada.” “Kad su tebi to dala nebesa. 75. ja ću tvoju viru virovati i tvojim se krstom pokrstiti. A da vidiš vojvode Jurke. priznaj kripost Boga istinoga. 60.55. I evo ti draga ćerca moja. kad moreš činiti takva čudesa. u naglosti prema njima iđe. zmaj nemili jezero zamuti. pa je svilen pas otpasao. 185 . Pojas dade gizdavoj djevojci.” Al’ mu Jure dara ne htjedoše. Kralj ga vodi u svoje dvorove.” “Vidim Jure tvoje hrabrosti 80. pristojan je te desnice tvoje. 70. ljuta zmaja da vodi u ruci. o Širen kralju i prevari akarona svoga. da mu dadne velike darove. i da imaš nebeske kriposti. a Jure viče tanko glasovito: “Pokrsti se. Bojnim kopljem zmaja ubio. ne izmiče junačkoga oda. I evo ti pola kraljevstva moga. Sve se krsti što u gradu biše i pravom se Bogu pokloniše. Kad su preko polja išli. pa povika Isus i Marija. 85. ranjen zmaj zviždi straovito.” Istom oni u riječi biše. “Dajem ti prsten s ruke svoje. ja ću tebe od njeg izbaviti. Al’ mu Jure dara ne htjedoše.

da pjevamo. Matica hrvatska i HKD Napredak. IV. već mu Jure vako govorio: “Ti obori. Kad se Katarina probudila.281 (Majdan kod Mrkonjićgrada) Neki toponimi baštine ime po sv.-324. str.95. Aleksandru rimskom cesaricu 105. st. Muslimani su posebno štovali sv. propovidat viru Isukrsta. knjiga 4. sve u strahu Boga velikoga. ali je dijete okrenulo glavu rekavši da ona nije dosta lijepa. 282 (O sv. Juri. 282 FTV. i krv proli za svog Isukrsta i podnese vele muke dosta A mi da smo zdravo i veselo. sve idole stare. Nakon krštenja Krist joj se ponovno pokazao u snu. Juru (Đurđa) štuju Srbi. 2004. primjerice. Tako.” 100. 186 . vrh Biokova zove se Sveti Jure i td. U Bosni i Hercegovini sv. 281 Hrvatska usmena književnost Bosne i Hercegovine: lirika. vidjela je prsten na svojoj ruci i nosila ga je do kraja života. 12. stavio joj prsten na ruku i uzeo je za svoju nebesku zaručnicu. kod Kraljeve Sutjeske (stolnoga mjesta srednjovjekovnih bosanskih kraljeva) nalazi se Jurjevo vrelo. Potječe iz plemićke obitelji koja je kraljevskoga podrijetla.45. priredio Marko Dragić. pa sagradi crkve i oltare. Sarajevo 2006. na daleko bila poznata po svojoj ljepoti i učenosti. 9. međutim. retorika. pitala se kako bi se svidjela malome Isusu i do krštenja se nije smirila. Kad se probudila. Hrvatska književnost Bosne i Hercegovine u 100 knjiga. 321. Katarina je. u Aleksandriji u Egiptu. Juri bit će još riječi u ovoj knjizi.) SVETA KATARINA Sveta Katarina Aleksandrijska rođena je u 3. Tere Jure u Perziju ode i on mnoge obrati narode i obrati gospoju kraljicu. Prema legendi Katarina je prije krštenja u snu vidjela Djevicu Mariju kako u naručju drži dijete Isusa. A ja iđem od mista do mista. epika. Djevica je zamolila Isusa da uzme Katarinu za svoju službenicu. Juru. da se veselimo.

Htio je Katarinu dovesti u svoj dvor. U nekim je slikama sv. U Katarinu se zaljubio poganski kralj.U to je vrijeme car Maksimin II. U kršćanskoj ikonografiji sveta Katarina se obično prikazuje s krunom na glavi. Razjareni car je tada donio smrtnu presudu za sve kršćane osim Katarine. a ona je carevu ženu s pratnjom obratila na kršćanstvo. Katarini potječe iz latiničnog rukopisa časnih sestara Sv. 284 Hrvatska književnost srednjega vijeka. 274. kralj. izabrao Aleksandriju za glavni grad svoga dijela carstva. st. st. Očajnički je naredio da je svežu između četiri kotača optočena oštricama. koja predstavlja kraljevsko podrijetlo. str. ali je ona to s gnušanjem odbila. dok se presuda izvršavala. st. Anica Nazor i Marija Pantelić. a Katarina utamniči. Car je naredio da se filozofi pobiju. priredio Anđelko Badurina. Katarini nalaze se u Korčulanskoj pjesmarici (XV. Kršćanska sadašnjost. Katarina je odlučila posjetiti cara i odvratiti ga od njegove odluke. Katarina ih je zasjenila. Zagreb.277. 283 187 . Mnoge slike prikazuju zaruke sv. Leksikon ikonografije. Zagreb 1990. knj. Uzalud je car glađu pokušavao na pokornost prisiliti Katarinu. a tada: Divičanska krv se lila.). PSHK. Početkom 21. rano umro. Katarine i Krista.283 Zapis legende o sv. mnoge Hrvatice u Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini kazuju lirske pjesme o starokršćanskoj mučenici sv. Anđeli su joj donosili hranu. Međutim. liturgike i simbolike zapadnog kršćanstva i Uvod u ikonologiju Radovana Ivančevića. Rumene su ruže cvale. snažan je plamen s neba uništio kotače. 1. te su se obratili na kršćanstvo. te da je tako iskidaju na komade. Versificirane legende o sv. priredio Vjekoslav Štefanić i suradnici Biserka Grabar. Tu su legendu zadarske redovnice u koru recitirale na Dan Sv. 1969. Katarini kojoj je otac. s palmom koja simbolizira pobjedu te s mačem koji simbolizira mučeništvo i pobjedu. Katarina je radije odabrala smrt i kralj je naredio da joj odrube glavu. Zanesen njezinom ljepotom ponudio joj je brak. Katarine.284 U kršćanskoj je tradiciji sveta Katarina zaštitnica djevojaka. Katarina s knjigom koja predstavlja njezinu učenost. u ruže pritvorila. ali pod uvjetom da ona napusti Kristovu vjeru. str.) i u Budljanskoj pjesmarici (XVII. Marije u Zadru s konca XV. st. Odlučio je iskorijeniti sve kršćane. Iznenađeni car pozvao je najučenije filozofe da pobiju vjeru. 324-325. Tada su Katarini odrubili glavu..

Mene j’ Gospa zaručila. Neka tavni devet ravni.” Kad se navršilo devet godinica ravni: “Ajte. ni za grije poznavati.” “Volim ode vaik stati neg’ se tvoja žena zvati. (Danas u Dalmaciji kazivačice kazuju i stihovane legende o sv. odšetajte One kosti izvadite. “Vidiš tute vaik stati neg se moja žena zvati. Sarajevo 2006. priredio Marko Dragić. knjiga 4. Hrvatska književnost Bosne i Hercegovine u 100 knjiga. Nikoli Taveliću.” Kad su sluge došle prid tavnicu Sva j’ tavnica ka danica. 285 Hrvatska usmena književnost Bosne i Hercegovine: lirika. Seser prosi na sve strane od otalen Irudane. sluge. Ceciliji i dr. A Isus mi prsten dava Da ga nosim u raspašću. Matica hrvatska i HKD Napredak. I Kaju na ustre raznesite. 324.cilom svitu mirisale. sveta bila pa se ne ti udavati. str. sv.) SVETA KAJA. epika. retorika. I ustre naoštrite.” Kad je kralj razumija On je slugan naredija: “Ajte. Nek’ se sunca nasunčaju I miseca nagledaju.285 ………………………. 188 .-326. sluge. I u tavnicu je stavite. odšetajte I kola naperite. SVETA BILA Sveta Kaja.

zvizdon kapu napuljala. Perković. gospodaru. godine. Rkp. rođena 1921.” Kad joj ništa ne mogaše U more je uvališe. Kazala joj je Marija Brković rođ. Sinu Božji budi ‘valjen Po sve vika. 286 189 . ako gine tilo moje Nek’ ne gine duša moja. A ona bile knjige štije. moj kralju. Amen. Kad su tako opazile one natrag usprednile. odšetajte I vi peć ugrijte Kaju u peć zaprećite.” Kad je kralj razumija on je slugan naredija: “Ajte. sluge. Al’ ti pusti tio rosu Da zaladi oganj vatre. Anđeli joj svićon svitle. “A. Misecon se opasala. zvizdon kapu napuljala. Misecon se opasala.” Kad to Kaja oču. 2004. godine. u Zadru 2004. Anđeli joj svićon svitle. A oko nje se anđeli savijaše Na nebesa je odnesoše.U njoj sidi Kaja ka divica. FF Split. Da ti kažem jedno čudo. Kad smo došli prid tavnicu sva tavnica ka danica u njoj Kaja ko divica.286 (Zadar) Zapisala je Katarina Nekić. Kaja Boga zavapija: “Bože mili. Prid njon puna trpezica Kruva pribiloga i mesa debeloga.

otac kralj. VELEVLASTI Sveta Kate. Od lipote Kata cvala. u Isusa zaručnica. u matere jedinica. Kata mora prije zore. Isus ju je zaručio. desnom rukom znamenova. u lipoti i kriposti. pa slugama poručuje: “Brzo na put požurite i ni časa ne kasnite. Livom rukom prstenova. pogodi je kao malj. Kata cvita u milosti. Da mi bile dvore krasi i milinom srdžbu gasi. doć u moje bile dvore. velevlasti i oblasti. Kralj poganski za nju čuje. a prsten joj srcem sjaje. na blag danak u nedilju. Sveti znamen čar joj daje. bile dvore očarala.” Virne sluge potekoše Katu u dvor dovedoše. velevlasti. Kralj joj tada progovara i pogodbu strogu stvara: 190 . Osta Kata sirotica.SVETA KATE. Od mudrosti Kata sjala. daj i nama svete masti. Umri Kati. da se njome namažemo i za grijehe pokajemo. bile dvore obasjala.

u raj Katu tad odnili.” Na to Kata progovara kralju vako odgovara: “Ni za slavu. Amen. 324. on je dade pogubiti i glavu joj odrubiti. Radije ću mrtva biti. Ako ne će tako biti. pokraj Krista zaručnika. imat Krista zaručnika. ja ću tebe pogubiti. str. da će Kata umrit časno. Divičanska krv se lila. Blista Kata. nego Krista ostaviti. Kad ostaviš zaručnika. Božja dika. da bi mogla slavna biti. Hrvatska književnost Bosne i Hercegovine u 100 knjiga.-326. Anđeli se okupili. u ruže pritvorila. po sve vike vikov. tvoju glavu odrubiti.“Moraš Krista ostaviti.287 (Dragićina kod Gruda) 287 Hrvatska usmena književnost Bosne i Hercegovine: lirika. priredio Marko Dragić. cilom dvoru bit ćeš dika. Najveća je moja dika. Matica hrvatska i HKD Napredak. retorika. 191 . Sarajevo 2006. tvoju slavu oblatiti. epika. cilom svitu mirisale.” Kada kralju biše jasno. neću gazit viru pravu. Rumene su ruže cvale. ni za glavu. knjiga 4. O Isuse budi valjen.

ponizno govoriš. nego sam se majke uželio i mojega dvora bijeloga. Ona mu je besidila mlada: “Što ti mi je. mili Bože. ža’ ti joj je bilo. Začula ga Kosara divojka. Moli babu tvoga velikoga. lipa ćerca kraja bugarskoga.VLADIMIR I KOSARA Procmili’ je sužanj Vladimire u tamnici krája bugarskoga. moj sužnji nevojni? Što niz obraz grozne suze roniš? Oli ti je stanje dodijalo u tamnici lošoj kući mojoj?” Odgovara sužanj Vladimire: “Duše moja. da me pusti do dvora mojega. moj sužnji nevojni.” Besidi mu Kosara divojka: “Spovidi se. da ga bor ubije! Na božju me viru privario. cmili teško i nevolja mu je. ja se nisam junak oženio. a na viru opet ću mu doći.” Kad to čula Kosara divojka. Od tega mi ni na pamet nije. i šeta se babi u kamari. stanje mi je dodijalo teško u tamnici lošoj kući tvojoj. tiho zboriš. neg sam sinac kraja slovinskoga. Kosara divojka. nisam vidi’ mile majke moje. Jur je ovo devet godinica. i njemu je tiho besidila: 192 . rek bi da si roda gosposkoga?” Govori joj sužanj Vladimire: “Ma ja nisam roda gosposkoga. u tamnicu mene postavio. a sužanj sam starca babe tvoga Samojila.

jer se babi vije o grjavce. i vodi ga u kamare svoje. on joj dade ključe od tamnice. za mojega draga zaručnika!” -“Vele luda Kosara divojko. jedan brije. kraj mu dava ćercu jedinicu za njegovu dragu zaručnicu. svi ti sužnji u tamnici cmile. Pusti mi ga. velo dobro moje. jer te draga zaručnica zove!” Muči sužanj.“O tako ti. i izajdi tamnici na vrata. i otari grozne suze tvoje. ma najveće sužanj Vladimire. babo dobro moje. u tamnicu nogom udarila: “Ustani se. ja ti ne ću od krajestva ništa. velika ti hvala. i pusti mi sužnja do jednoga ma ne sužnja moga Vladimira!” . lipa ćerca kraja bugarskoga.“O moj babo. 193 . Ona pojde tamnici na vrata.” Kad izajde tamnici na vrata. moj sužnji nevojni. a treći mu nojte obrižuje. babo dobro moje. ti vazimaj ključe od tamnice. sužanj Vladimire. da pušćiva sužnja Vladimira. Opet mu je mlada govorila: “Ustani se. a drugi ga striže. tri barbira ona nahodila. neg mi pusti sužnja Vladimira za mojega draga virenika!” Više mu se s manjim ne mogaše. jer te zove Kosara divojka. a za nje je draga virenika. hitila ga za bijele ruke. žuti su mu brci do za uho. Mili Bože. Žuta mu je do pojasa brada. kako da ne čuje.

288 (Smokvica. Ta je legenda nadahnula Kačića Miošića da narodnim stilom spjeva Pismu od kralja Vladimira. Stihovane legende o kralju Vladimiru obuhvaćaju epizode: usužnjenoga Vladimira. 289 Povijest hrvatske književnosti. prelepa vinska jagoda pred Majkom Božjom Bistričkom. 119-120. Stipe Botica. g. Zagreb 1978. napisale Maja Bošković – Stulli i Divna Zečević. susreta s Kosarom. 1. ZACVELA VINSKA JAGODA Zacvela vinska jagoda.) Vjerojatno je Kačićeva pjesma prešla u usmenu komunikaciju.) 6. Vesela bodi Maria. dakle. Navedena lirska pjesma Vladimir i Kosara nalazi se u Hrvatskim narodnim pjesmama. 1914. (Nema podataka da li je pjesma o kralju Vladimiru bila u usmenoj komunikaciji prije Kačića.289 (O kralju Vladimiru bit će još riječi u poglavlju Povijesne predaje. Korčula) *** Usmeno-književni žanrovi se pokatkad preoblikuju. Ta pjesma ima 81 stih. Zagreb 1995 str. * Višestruke su interferencije usmene i pisane književnosti. Školska knjiga. dakle. Mladost. knj. ROMARSKE PJESME Romarske su vjerske pjesme koje su pjevale skupine hodočasnika. knj. 288 194 . prvi je zapisao pop Dukljanin. 72. Usmenu legendu o kralju Vladimiru. skoro upola manje od Kačićeve pjesme. Liber. oslobađanje Vladimira i njegovu ženidbu s Kosarom. str.I dava mu po krajestva svoga. VI. pa ga šaje dvoru bijelomu. Legendu o kralju Vladimiru fra Andrija Kačić Miošić u Razgovoru ugodnomu navodi i u proznom i versificiranom obliku (150 stihova). da pozdravi milu majku svoju. Hrvatska usmenoknjiževna čitanka.

290 (Zbelava) U Bosni i Hercegovini nisu zabilježeni primjeri romarskih pjesama. prelepe žute križece. Pred njom cvete jagoda s kem se meše služiju. 27. grešna tela napajaju. Zagreb 1995.veseli tvoji romari. Majku Božju Bistričku. Bronzin na kominu Vidi: Stipe Botica. Školska knjiga. Vesela bodi Maria Majka Božja Bistrička. veselo k tebi odiju. Jezuša mi darujemo z lepimi žutimi križeci. Hrvatska usmenoknjiževna čitanka. vesele dare nosiju. Prelepo drobno čiselce. Ponizite se vse gore kaj bomo vidli Zagorje. str. Mariu mi darujemo z jednom zelenom kiticom: Mariu mi darujemo z lepimi drobnimi čiselci. 290 195 .

Stipe. Biblija i hrvatska kulturna tradicija. 7. 196 .. Split 1961. knjiga XI. običaji u Belom na otoku Cresu. Zagreb 1963. MH. Zagreb 1978. Ljubomir Zuković. Zagreb 1997. Zagreb. III. zajednica. nakl. Filozofski fakultet Zagreb. Zbornik za narodni život i običaje južnih Slavena. Stipe.. Botica. drugo izmjenjeno i dopunjeno izdanje. pučka pobožnost. Hatidža Krnjević. sv. SHK. Narodna književnost.. Hrvatski uskrsni običaji. Zagreb. knjiga II. dr. 8. Bosansko-hercegovačka književna hrestomatija. 100 najvećih djela svjetske književnosti. Lirske narodne pjesme. Olinko. Čubelić. izdanje. Stipe. Pogled na ideologiju narodne poezije. stoljeća. izdanje. Povijest i historija usmene narodne književnosti. Školske novine d. Hrvatska usmenoknjiževna čitanka. urednik dr. Zagreb 1960. 5. Istarske narodne pjesme. 9. Zagreb 1995. D. Jukić. 17. Školska knjiga. Petar. Urednik I. Matica ilirska. Lirske narodne pjesme (Antologija) IV. Zbornik Kačić. Tvrtko. 16. 12. Božić. Čapo-Žmegač. 15. 2. Jasna. Botica. Bošković-Stulli. Zagreb 1990. 1972. Zagreb 1906. V. Institut za narodnu umjetnost. Školska knjiga. Zagreb 1861. Biserno uresje (izbor hrvatske usmene ljubavne poezije). Vl. Lijepa naša baština (književno-antropološke teme). Čubelić. Botica. Đenana Butorović. 13. Zagreb 1972. Korizmeno-uskrsni običaji hrvatskog puka u prvoj polovici XX. VI. Golden marketing. 4. Maja. Zagreb 1996. Sveučilišna naklada. 1984. 1. uredio Antun Šoljan. 11. Stipe. Zavod za izdavanje udžbenika. Znanje. Andrija Kačić Miošić. Školska knjiga. izdanje. Boranić. F. Stipe.o Zagreb 1994. 10.IZVORI I LITERATURA 1. Andrija. sv. Bosanski prijatelj. Tvrtko. 3. Bakotić. Botica. Sarajevo. Zagreb 2003. Bortulin. Jugoslavenska akademija znanosti i umjetnosti. Tvrtko. Usmene lirske pjesme. Delorko. Zagreb 1995. Botica. Botica. Usmeno pjesništvo u obzorju književnosti. Zagreb 1998. 6. Stipe. dr.o. Čubelić. 14.

19. Marko. Delorko. Sveučilište u Zadru. Olinko. 197 . str. Narodna umjetnost. MH. Dr. Croatica et Slavica Iadertina. Zanemareno blago. str. 369-390. Dragić. Ladarice. Marko. Mala nakladna kuća Sveti Jure. Marko. Zagreb 1908. Delorko. 275-296. Mostar 2007. Crkva u svijetu br. Olinko. retorika. Katolički bogoslovni fakultet Sveučilišta u Splitu. Baška Voda 1997. br. Narodne pjesme s otoka Brača. Mala nakladna kuća Sv. Zagreb 1956. Split 2008.. Zora. Crkva u svijetu br. Marko Sveta tri kralja u hrvatskoj tradiciji. Marko. 28. Duša tilu besidila (hrvatske pučke molitvene pjesme iz Bosne i Hercegovine). priredili Radoslav Medenica i Dobrilo Aranitović. Zagreb 1988. 23. Šurmin. 67-91. Split 1976. Zlatna jabuka. Delorko. Dragić. Narodna umjetnost. Zagreb 1975. Povijest književnosti hrvatske i srpske. Marko. Zagreb 1980. Dragić. Narodne pjesme otoka Hvara (prema zapisima osmorice sabirača Matice hrvatske u devetnaestom stoljeću). 22. 25. Dragić. Marko. 1 (1-192). običaji i ophodi u hrvatskoj tradicijskoj kulturi. Nikšić 1987. Split 2007. 1 (1-196). 3.. 96-117. 11. Drvo badnjak u kršćanskoj tradicijskoj kulturi. 21. MH. Olinko. Hrvatska književnost Bosne i Hercegovine u 100 knjiga. str. 27. Olinko. II. Hrvatske starinske narodne pjesme sakupljene u naše dane po Dalmaciji. 21. Otimanja zaboravu (Dojmovi. Matica hrvatska i HKD Napredak. Dragić. 30. 33. Sarajevo 2006. Erlangenski rukopis (Zbornik starih srpskohrvatskih narodnih pesama). epika. Olinko. Delorko. Olinko. Delorko. Univerzitetska riječ. Dragić. Sjećanja. Delorko. Jure. Katolički bogoslovni fakultet Sveučilišta u Splitu. godišnjak za kulturno i povijesno naslijeđe br. Hercegovina. Narodne pjesme s otoka Zlarin. 20. Baška Voda 1995. 31. Zadar 2007.18. 24. Hrvatska usmena književnost Bosne i Hercegovine: lirika. 17. Dragić. kraljice i dodole u hrvatskoj tradicijskoj kulturi i slavenskom kontekstu. 32. 26. br. Tuj tunja tu jabuka (Hrvatske narodne lirske pjesme iz Rame). br. 29. Delorko. knjiga. Zagreb 1979. Đuro. Osvrti). Hrvatske narodne balade i romance. Split 1969. MH. str. knjiga 4. Čakavski sabor. Apotropejski obredi. Odjel za kroatistiku i slavistiku. Ljuba Ivanova.-12. Olinko.

Genette. 49. Narodna starina. Petar. Josip Miletić. Zagreb 1943. Književni krug Split. dr. III izdanje. 26. Zadar 2006. Split 2007. Aron. Helwing. X. broj. Monika Suvremena katolička enciklopedija. Gavazzi. Zagreb 1931. 35. 47. sc. Hrvatski sabor kulture. Jačkar hrvatske narodne jačke iz Gradišća. Hrvatske narodne pjesme. str. Anica Nazor i Marija Pantelić. Grgec. 36. Hrvatska književnost srednjega vijeka. 198 . Knjiga šesta. Razmišljanja o usmenosti i pismenosti od antike do danas. Zagreb 1951. Milovan Godinu dana hrvatskih narodnih običaja. sc. vlasnik. uredio dr. AGM. Zagreb 2003. Havelock. knjiga. Odio drugi. 39. 278-280. 1. Beograd 1987. s francuskoga preveo Goran Rukavina. Narodni slavonski običaj. Frangeš. 42. A – E. Hrvatske narodne pjesme. Alemko. knj. Fikcija i dikcija. Sveska druga. 45. Heffler. (romance i balade). s ruskog prevela Lidija Subotin. 51. Hrvatski običaji. Eric A. Grgec. sabrao Martin Meršić. (Pričalice i lakrdije).. Zagreb 1993. 44.34. knjiga peta. Zagreb – Ljubljana 1987. 38. Zagreb 1991. Zora. Zagreb 2002. 41. Petar Hrvatske narodne pjesme. Razvoj hrvatskog narodnog pjesničtva. uredio Olinko Delorko. Krisnice i Zeleni Jure u karlovačkoj okolici u XIX stoljeću. priredili doc. Gurevič. Gluhak. Vanda Babić i mr. Zbornik studentskih radova. MH. glavni i odgovorni urednik Dr. Nikola Andrić. sveska prva. Ceres. 2. priredio Stipe Botica. Josip Matasović. uredio dr. Luka. Split 2005. Zagreb 1914. Sveučilišta u Zadru. 50. Split 2008. Zagreb 1909. 37. Grafos. Michael. Ferdo.. 40. Hrvatske narodne pjesme. Hrvatska državna tiskara. 43. Zagreb 1846. 46. Književni krug Split. PSHK. Hrvatski etimološki rječnik. MH. Glazier. priredio Vjekoslav Štefanić i suradnici Biserka Grabar. Nikola Andrić. Ilić Oriovčanin. (ženske pjesme). knjiga prva. Hrvatske narodne balade i romance. redakcija i komentari Vinko Žganec. Muza uči pisati. Zagreb 1944. Problemi narodne kulture u srednjem veku. August Cesarec. Hrvatske narodne pjesme. knjiga druga. Gerard. Povijest hrvatske književnosti. Ženske pjesme. Novinsko-izdavačko i štamparsko poduzeće Čakovec 1964. Odjel za kroatistiku i slavistiku. Ivo. 48. K. MH. priredio Stipe Botica. Slobodna Dalmacija. Zagreb 1969.

str. Zagreb 1980. NS. Pavičić. Stef. Pjesme i napjevi iz Bosne i Hercegovine. neizmjenjeno izdanje. u: Zbornik proze XVI. knjiga 11. Školska knjiga. Kolo (Almanah). knj. Zagreb 1977. Sarajevo 1961. Aleksandar Zrcalo od ispovijest. 53. 66. P. Nakladni zavod MH. Hrvatska književnost do narodnog preporoda. Kombol. Zagreb 1925. 56. Zagreb 1945. SV. Srpska književna zadruga. Zagreb 1986. Naklada P. u: Škreb – Stamać Uvod u književnost. Antologija narodnih balada. Zora i Matica hrvatska Zagreb 1972. Svjetlost. Kašić. Zagreb 1996. Zagreb. 63. stoljeća. Organizator. Zagreb 2004. Dujam Srećko. Dubravko. Nevenka. str. Glasnik zemaljskog muzeja Bosne i Hercegovine. Rječnik stranih riječi. Etnologija. Split 1889. Srpski rječnik. Beograd 1978. 1852. Zora i Matica hrvatska Zagreb 1972. Marjanska vila ili Zbirka narodnih pjesama sakupljenih u Spljetu. Bugaršćice. Kajmaković. Krnjević. Vuk. Povijest hrvatske književnosti do preporoda. XXIV/XXV. Globus. Usmena književnost. stoljeća. 199 . Bratoljub. Komulović. 58. PSHK. Košutić-Brozović. Nevenka. Izdanje hrvatskih srednjoškolskih profesora. 62. NS. Narodni običaji stanovništva Lištice. Školska knjiga. Školska knjiga. poboljšano izdanje. Milan Strašek. Ludvik. Kombol – Novak. 61. Mihovil. 60. (drugo znatno prošireno izdanje). Maskirani ophodi. sv. od 1842.52. 55. Zagreb.1996. Povijest hrvatske književnosti. 54. Košutić – Brozović. Sarajevo 1969/1970. (1704). Radmila. Kuba. Karaman.-IX.. PSHK. Radmila. knjiga 11. Sarajevo 1984. Kajmaković. Bartol Život Gospodina našega Isukrsta. IV. XV-XVI. 67. Glasnik zemaljskog muzeja. Zagreb 1996. V. Junačke narodne pjesme (hrvatske i srpske). Etnologija. Klaić. Josip. Karadžić. priredio dr. 69. I. Čitanka iz stranih književnosti 1. Hatidža. priredio Jakša Ravlić. do 1953. Beč u štampariji jermenskoga namastira. 229-231. Razmišljanja od Muke Gospodinove poglavlje XII. Kekez. 64. 59. I. 299-318. Kekez. istumačen njemačkijem i latinskijem riječima. Jelčić. Čitanka iz stranih književnosti 2. izdanje. i XVII. priredio Jakša Ravlić. 68. Josip. III. 65. u: Zbornik proze XVI. i XVII.. 57. MH.

Zbornik za narodni život i običaje južnih Slavena. Zagreb. knj. 88. 23. Svjetlost. urednik dr. MH. Leksikon ikonografije. Špiro.70. Molitvice (nabožne pjesme u selu Kijevu) Ante Jurić Arambašić. 78. Ivan. Mažuranić. 87. sv. Zagreb 1926. Narodna književnost (izbor studija i članaka o narodnoj književnosti). Katančić. knjiga 9. 81. izdanje. Golden marketing. 86. 215-223. Školska knjiga. JAZU. Kršćanska sadašnjost. priredio Olinko Delorko. urednik dr. knj. knjiga 23. 74. Zagreb. Sarajevo 1979. Milanović. priredili dr. Ivan. i 25. Božo. Narodne pjesme (O 1000-godišnjici kraljevstva hrvatskog 925. Boranić. izdanje. Gange. Centar ZA balkanološka ispitivanja. D. Sarajevo. 82. Đenana Buturović i dr. Stjepan. pripremio Branko Vodnik. 224-234. str. lirske. II. PSHK. Narodne pjesme srpsko-hrvatske. Jakov. Crikvenica 1907. M. Knjiga XXIX. Poganska baština. 85. III. Narodne lirske pjesme. autor koncepcije Krešimir Nemec. Zagreb 1990. Mijatović. 1973. Marjanović. Mohora za Istru. 79. Hrvatska istarska pjesmarica. Mikac. Macan. Zagreb 1926. 76. Čaranje i gatanje. Zagreb 1902. str. III. Juraj. izdanje.. Kulišić. Folklorno kazalište. Erasmus naklada. 1. D. Stanislav. Duvno 1973. 84. Lahner. Zora. Boranić. Stara Slavenska religija u svjetlu novijih istraživanja posebno balkanoloških. Zagreb 2004. Zagreb 1932. Župni ured Kijevo. Godišnji običaji (Brest u Istri). Hrvatske narodne pjesme. Zagreb 1933. 80. 1963. Zagreb 2000. 83. Tomislav. 75. 73. MH. sv. MH. Knjiga XI. Gorica 1925. Vlajko Palavestra. Društvo Sv. 1. Leksikon hrvatskih pisaca. Knjiga XXIX. str. 200 . Lozica. Lozica. Anđelko. Godišnjak. Milorad. JAZU. 109-184. Zagreb 2002. Matija Petar izbor iz djela. Značaj slovensko-balkanske i kavkaske tradicije u pručavanju stare slovenske religije. Medini. liturgike i simbolike zapadnog kršćanstva i Uvod u ikonologiju Radovana Ivančevića. Špiro. Kulišić. Zagreb 1996. Hrvatske narodne pobožne pjesme. Zbornik za narodni život i običaje južnih Slavena. Povijest hrvatske književnosti u Dalmaciji i Dubrovniku. 71. 1924. Zagreb 2001.). 1. IV. Jeronimska knjižnica. Uredio Anđelko Badurina.1925. 77. 72. Sarajevo 1974.

Zagreb 1955. Mostar. O dualizmu u vjeri starih Slovjena i o njegovu podrijetlu i značenju. Antologija pjesničtva hrvatskoga i srbskoga narodnoga i umjetnoga sa uvodom o poetici. 201 . urednik dr.89. Suvremena katolička enciklopedija. 1-86. 1. Golden marketing. knj. 102. 96. 1. Ivo. Rodić. Pula-Rijeka 1983. sv. Nadbiskupska tiskara Zagreb. Mavro Kraljevstvo Slavena. Zagreb 1931. Znanje. Split 2005. br. Fran. Dunja. Vuk vitez Vrčević. Skupio ih po Boki Kotorskoj. A – E. Suton. August. 1996. Školska knjiga. Književni krug Split. Liber. “Istra kroz stoljeća”. Jerko. izdanje. Zagreb 1978. 94. Oberški. Vjerski život i običaji Zapadne Hercegovine.. inv. 99. napisale Maja Bošković – Stulli i Divna Zečević. grm grmi. Perić-Polonijo. Orbini. Tuzla 1991. Perić-Polonijo. Tanja. Mostar 1968. Hrvatske narodne pjesme Istre i Kvarnerskih otoka. 91. Primjerak se nalazi u Franjevačkoj knjižnici Mostar.) 104. 95. Petre. Ogledi iz usmene književnosti. Knjiga o Božiću. Zagreb 1995. Diljem književne baštine. 100. (Umnožen rukopis. Miroslav. Školska knjiga. Povijest hrvatske književnosti. Split 1996. 101. Dalmaciji a najviše po Hercegovini. Marjan tisak. 97. 98. Tanahna galija. (priredio Franjo Šanjek). Crnoj Gori. II. do 1858. Rudan. 21. Janko Biblijska povijest Staroga i Novoga zavjeta. Božić i božićni običaji u hrvatskoj narodnoj kulturi. Split 2005. Slobodna Dalmacija. Pilar. 93. Pregled narodne književnosti s primjerima i teorijom. Dubrovnik 1888. Ive. 90. priredili Michael Glazier i Monika K. u: Uvod u književnost (urednici Fran Petre i Zdenko Škreb). sign. od 1852. knjiga XXVIII. Zagreb 1999. 92. Tanja. str. 39. D. Neven (časopis). Narodne satirično-zanimiljive Podrugačice. 103. Univerzal. Boranić. Šenoa. Izvori europske književnosti. Jugoslavenska akademija znanosti i umjetnosti. knj. Mladost. Rihtman-Auguštin. Sova. Zbornik za narodni život i običaje južnih Slavena. 3912. Zagreb 1961. Zagreb 1986. Zagreb1876. Milivoj. Izbor iz usmene poezije. Helwing. Šum šumi. Palameta. Matej. Sveučilište u Mostaru. 105. u Zagrebu i na Rijeci.

Zagreb 1944.. Gornja Rama. sastavio Krešimir Mlač. Tordinac. Marko. Vl. Sinj 2000. fra Mato Ramske starine. Mate. FF Mostar. 1972. Izdanja muzeja grada Zenice. Tomašević. Elementi naše mitologije u narodnim obredima uz igru. Ženet. Zagreb 1993. *** 1. Između zemlje i neba. (Vlastita rukopisna zbirka. HAZU. Knjiga prva. Zečević. Zagreb 1988. Nikola. 110. Svjetlo riječi Sarajevo. Figure u našem narodnom pjesništvu. (Rukopisne zbirke Katedre za Hrvatsku usmenu književnost. Žganec. Hrvatska narodna pjesmarica. knj. Radovi V. izdanje. Zagreb 1950. Franjevački samostan Rama – Šćit. zapisao napjev i tekst Vladoje Bersa. 115. I. fra Mato. Rama i Ramljaci u zavičaju i iseljeništvu. Vukovar 1883. Naprijed. 116. stoljeću) Knjižnica “Gospa Sinjska” knjiga br. Zlatna knjiga hrvatske narodne lirike. Žerar. (Vjera i moral u životu kršćana Sinjske krajine u 18. 117. (Rukopisne zbirke Katedre za Hrvatsku usmenu književnost. Zagreb. Rkp. Zbornik jugoslavenskih pučkih popjevaka.106. Vinko. MH. rkp. Zagreb 1938. II. 114.) Te su rukopisne zbirke nastale kao rezultat izvornih terenskih zapisa studenata kojima sam bio mentorom pri izradi golemoga broja seminarskih i diplomskih radova iz Hrvatske usmene književnosti. Rama – Sarajevo 2005. MH. Zenica 1973. odabrala i prevela Mirjana Miočinović. Luka. 202 . Globus. Zagreb 1924. sakupio ih. 111. Beograd 1985. Hrvatske pučke popijevke iz Međimurja. 113. Ujević. Slobodan. Franjevački samostan Rama – Šćit. Književnost drevnog Bliskog istoka. Rkp. Žganec. Zima. 118. Figure. Topić. 112. Filozofskoga fakulteta Sveučilišta u Splitu) 2. Topić. 107. 6. Hrvatske narodne pjesme i pripovijetke iz Bosne. Višić. Hrvatske narodne pjesme kajkavske. Vinko. fra Luka. Filozofskoga fakulteta Sveučilišta u Mostaru) 3. 109. FF Split. Zbirka narodnih popievaka (iz Dalmacije). 108. JAZU. Šćit 2007.

htm 2.hr/lado.marusevac. http//www.(Oznaka D znači diplomski rad.htm 203 .) 1. Rukopisne zbirke nalaze se kod mene.lado. oznaka E znači da je rukopis u elektroničkom obliku. http://www.hr/kultura-obicaji.

EPSKA POEZIJA .II.

g. Ep o Gilgamešu sadrži motive koji se nalaze u Bibliji (čovjek napravljen od gline. događaje i osobe.SVJETSKA USMENA EPSKA POEZIJA Epska pjesma epskom tehnikom pripovijeda ili opisuje sudbonosne pojave. str. g. a njezin vrhunac bio je za vrijeme Osamnaeste i Devetnaeste dinastije (1567.).2 Početci staroegipatske književnosti vezuju se uz Staro kraljevstvo. 10. u vrijeme procvata sumeranske civilizacije. g. Usmena epska poezija razvijala se (s oscilacijama) od najstarijih civilizacija do danas. g. opći potop. Što su epske pjesme starije. prije Krista. prije Krista. Marko Višić. Procvat je te književnosti bio od 2000. Ep o stvaranju svijeta. Babilonci i Asirci u epskim pjesmama opjevali svoje junake božanskoga ili ljudskoga podrijetla. (Neki povjesničari književnosti pripisuju taj ep Babiloncima i Asircima. Ep o boginji Agušaji.-12. Drevni su Sumerani. U hrvatskoj se usmenoj epici od konca 15. g. prije Krista. Enkidu i donji svijet. 5. U prvom dijelu (1. U usmenoj se epici zrcali život ljudi. Gilgameš i Agga od Kiša. a “pronađen je u biblioteci asirskog cara Asurbanipala (668. naroda i čovječanstva. najviše pjeva o znamenitim junacima i sudbonosnim povijesnim događajima. Naprijed. st. ploča) pripovijeda o Gilgamešovoj tuzi i strahu od smrti nakon Enkiduove smrti. Poema o potopu i druge. stvorivši tako nacionalne epove: Enmerkar i gospodar Arate. Zagreb 1993. Nevenka Košutić – Brozović.-630. str. Korijeni sumerske književnosti sežu u 2600. Kr.1 Najznačajniji je sumeranski Ep o Gilgamešu (oko 1700. Odnos usmene epike i zbilje je objektivan. Zagreb 1996. čovjek pretvoren u prah. u njima je jače izražen mitski svijet. čovjeka iznimne snage koji je odrastao među divljim životinjama u prirodi. ili XVIII. datirajući ga u XX. st. dakle. do 1800.-7.-6.) Ep o Gilgamešu je zapisan na dvanaest ploča. g.). ploča) ep govori o prijateljevanju sumersko-babilonsko-asirskoga kralja Gilgameša i Enkidua. Školska knjiga. zmija koja je ukrala besmrtnost. Ep o bogu Erri. Književnost drevnog Bliskog istoka. prije Krista. Postanje i posvećenje trnokopa.).)”. Čitanka iz stranih književnosti 1. kao i mitske epove: Lahar i Ašnan. silazak u podzemlje – pakao i dr.-1200. do 2100. 2 1 205 . pr. Procvat je te književnosti bio od 2300. Drugi dio epa (8.

pr. Takav je “mit o bogovima donjeg svijeta nazvan Nergal i Ereš-ki-gal. Havelock. AGM. Mezopotamci su u epskim pjesmama opjevali svoje mitsko viđenje zagrobnoga života. a ona prokune njega i njegove potomke i ubije se. Razmišljanja o usmenosti i pismenosti od antike do danas. Uz pomoć epigrafije ustvrđeno je da je grčko društvo Homerova doba bilo potpuno usmeno.4 *** U nekim sumersko-akadskim.. napušta je. pr. Eneja u pripremljenoj bitci ubije Turna i zasnuje grad nazvavši ga prema supruzi Marko Višić. kraljicom Kartage. Zagreb 2003.5 U duhu usmene klasične epske poezije nastala je Enejida Publija Vergilija Marona (70. Kr. 40.) koju neki egiptolozi smatraju egipatskim nacionalnim epom. pr. g.Mezopotamska epska poezija pripovijeda “o uređenju Zemlje i utemeljenju civiliziranog života na njoj” čemu su posvećeni mitovi En-lil i Nin-lil. po drugima ih je Homer napisao (zapisao). En-Ki i Sumer i dr. a drugi završio epove.-19. Antička grčka književnost počinje s glasovitim epovima Ilijada i Odiseja koji se pripisuju Homeru (oko 800. 4 3 206 . 6. i Eneje te nagovori Turna. Krista.. nav. primjerice: Pobjednička pjesma faraona Tutmesa (Tutmozisa) Trećeg iz 15.. bio je preodređen da osnuje rimsku državu. Eneja je pobjegao iz uništene Troje. Susreo se s Didonom. st. kao i pobjednička pjesma Bitka kod Kadeša (13. Pothvati i djela boga Ninurte. Eneja se iskrca na ušću Tibera i ondje se zaljubi u kraljevu kćer Laviniju.”3 Staroegipatske epske pjesme spjevane su u čast najboljih vladara i njihovih podviga. 5 Eric A. str. Takve su. bivšeg Lavinijina udvarača da se tomu usprotivi. Uzalud homerolozi od konca XVIII.). silazio je u podzemlje. dj. Isto. st. Ilijada i Odiseja pjevaju o trojanskom ratu iz XII. Kr. 6. st. Po jednima je slijepac Demodok kazivač tih epova. dakle. Božica Junona je neprijateljica Trojanaca. Enejida je junački nacionalni ep Rimljana. str. str.). staroegipatskim i mezopotamskim himnama epskom su naracijom opjevani vladari i njihove pobjede. a po trećima su bila dva Homera od kojih je jedan započeo. st. Muza uči pisati. pokušavaju rasvijetliti trilemu oko nastanka Ilijade (15 696 heksametara) i Odiseje (12 110 heksametara).

dj. XVI. pr. gl. 11 Vidi: Stipe Botica. Povijest svjetske književnosti (kratak pregled). – I. Najznačajniji su srednjovjekovni epovi: Beowulf. st.. – IV. Zagreb 1961. 7 Nevenka Košutić – Brozović. st. Rama je pobijedio uz pomoć majmunskog kralja. Golden marketing. u Deborinoj pjesmi (Knjiga o sucima. 13. i Mate Zorić. po. Kr. 6 Milivoj Solar.)”10 i dr. 47. a nakon Enejine smrti njegovi potomci odsele u Albu Longu gdje se rodiše Romul i Rem.).-106. Epika i epske pjesme. 87. U 48 000 stihova opjevani su doživljaji idealiziranog kraljevskog para Rame i Site. Po predaji. Slovo o vojni Igorevoj i Pjesan o Nibelunzima. Biblija i hrvatska kulturna tradicija. str. 5. Pjesan o Cidu. zajedničkom predku “obiju vladarskih kuća u zapadnoindijskom plemenu Bharata. gl.) drugi je znameniti indijski ep. – II. osnivači Rima. pr.. 56. “npr. nakl. Kr. Edda. Ep je bajkovit i basnovit..8 Ramajana (IV. st. str.-VI. st. st. po. nav. Mahabharata se pripisuje slijepcu Vjasu (Vyâs). str. Znanje. Vl.) obuhvaća preko 200 000 stihova u 18 knjiga i najopsežnije je djelo u svjetskoj književnosti. st. Walter snažne ruke.) najstariji je zbornik usmenih kineskih pjesama koji sadrži 305 pretežito lirskih pjesama.-16. a obrađuje anglosaksonsku predaju o gotskom junaku Beowulfu iz VI. pr. 1300. u priči o Davidu i Golijatu (Prva knjiga Samuelova.6 U svetoj staroindijskoj knjizi Veda (Usmeno znanje.”7 Ep pripovijeda o ratu među Bharatama. prije Krista) nalaze se i epske pjesme.Laviniji. U Mahabharati je mnogo umetnutih epova među kojima se ističe Pjesma o kralju Nalu koja se nalazi u trećoj knjizi a obuhvaća 26 pjevanja ispjevanih u šesnaesteračkim dvostihovima.-88. Beowulf je staroengleski junački ep koji vjerojatno potječe iz VIII. 56. 9 Milivoj Solar. Kr. Staroindijski ep Mahābhārata (IV.) u priči o Samsonu (Knjiga o sucima. 412.11 Ši king (Knjiga pjesama. Kr. Kr. st. 10 Vladimir Vratović. po. 207 . u početku je opisan kao ljudski junak. pr.-500. 8 Isto. Pjesan o Rolandu. reinkarniran je u boga Višnu9 itd. str.). dj. str. nav. Kr. u: Uvod u književnost (uredili Fran Petre i Zdenko Škreb). Ostatci starohebrejskih junačkih pjesama nalaze se u Bibliji (XIII. gl. Kr. 95. st.-48. 17.. str.. ali ima i mitsko-povijesnih epova kao i dužih moralno-refleksivnih pjesama. Zagreb 2003. Vladao je tri godine. Zagreb 1995. Predaja Ramajanu (Ramin udes) pripisuje Valmikiju.

Finski svojevrsni nacionali ep Kalevala (nastao pretežito u XII. Roland je carev nećak i simbol je srednjovjekovnoga viteštva. do XIII. običajima. Isto. a obrađuju nibelunske predaje koje će u XII. mitologiji i pretkršćanskom vjerovanju Finaca. str.-1684. a pripovijeda o surovom životu germanskih plemena. Neki povjesničari književnosti taj ep smatraju najstarijim spomenikom ruske pisane književnosti. st. Ep je podijeljen u tri dijela i sadrži 3 730 stihova koji pripovijedaju o junaku zvanom Cid (oko 1040.) Lodovica Ariosta (1474.) Njemački nacionali ep Pjesma o Nibelunzima (oko 1200.) kazuje o neuspjelom pohodu novgorodsko-severskog kneza Igora na Polovce (1185. Epska Pjesma o Cidu (oko 1140.) u 50 pjevanja s 23 000 osmeraca pjeva o borbama Finaca s Laponcima. dj. u Norveškoj i Islandu. 1532.). Najpoznatija starofrancuska junačka epopeja je Pjesan o Rolandu (XII. st. Oslobođeni Jerusalem (1575. napisao tragikomediju Cid. st. Ep pripovijeda o životu.) koji je 1636.. st.) je zajednički naslov za dva staroislandska zbornika pjesama.). Mlađa Edda je “prozni priručnik nordijske mitologije i poetike (…).-1099.) Snažan je utjecaj usmene epike na epove: Bijesni Orlando (1516. st.st. str. biti u starogermanskoj Pjesmi o Nibelunzima. Radnja epa odvija se u Danskoj i južnoj Švedskoj. 218. st. (I taj ep neki povjesničari književnosti pripisuju pisanoj književnosti. Staroruski ep Slovo o vojni Igorevoj (kraj XII. (Neki povjesničari književnosti smatraju da je Kalevala zbornik finskih usmenih pjesama.) koji je bio hrabar ali prevrtljiv feudalac. Ep je komponiran od 39 pjevanja pisanih parno rimovanim katrenima.13 Neki povjesničari književnosti Pjesmu o Cidu pripisuju nepoznatom kastiljanskom pjesniku. 208 .) obrađuje mitsku i povijesnu tematiku germanskog plemena Burgunda.. st.) je najstarije književno djelo na španjolskom jeziku. vraćao iz Španjolske. 214. Starija Edda sadrži nordijske junačke i mitske epske pjesme koje su nastale od IX. g. nav. Ep je nadahnuo mnoge književnike među kojima je i Pierre Corneille (1606.-1533. potječe germanska junačka pjesma Walter snažne ruke.) koja u 4 000 stihova kazuje o napadu Baska na vojsku Karla Velikoga koji se 778. g.”12 Iz X.) 12 13 Nevenka Košutić – Brozović. Narodna ga je tradicija idealizirala i od njega stvorila “savršenog kršćanskog viteza”. Edda (IX.-XIII.

str. priredio Davor Dukić.. 1589.) svojim epovima Fingal (1762. Isto čine i mnogi drugi. Usmena je književnost doživjela svoj procvat u vrijeme romantizma. Tada su europski književnici tražili uzore u usmenoj književnosti.) Ivan Gundulić (Dubrovnik. V. knjiga prva. Zanimanju za usmenu poeziju znatno je doprinio škotski pisac James Macpherson (1736. 1865.Torquata Tassa (1544. Staro doba. Macpherson te epove pripisuje keltskom narodnom slijepom pjevaču Ossianu koji je bio Fingalov sin. a ne u antičkoj grčkoj i rimskoj književnosti kao do tada. Njemački je znanstvenik F. 1885.16 (O toj pjesmi bilo je riječi u poglavlju o usmenoj lirici. str.-1580.. B..15 Ostatci srednjovjekovne usmene epske poezije opažaju se u natpisima na stećcima. 1638. SHK. Zagreb 2004. u Predgovoru k Homeru ustvrdio da su Ilijada i Odiseja zbirke usmenih pjesama. Versificirana legenda o sv. priredio dr. Juri ima elemente epske poezije. 1908.-1796. primjerice.14 HRVATSKE USMENE EPSKE PJESME U POVIJESNOM KONTEKSTU Vatroslav Jagić je ustvrdio da je Kronika dukljanska nastala na narodnoj poeziji.). MH. 16 Usp. – Sarajevo.-1595.) i Temora (1763. 14 209 . Historija književnosti naroda hrvatskoga i srbskoga. Wolf 1795. 113.) i dr. Kuripešič je zapisao da Hrvati u Bosni i Hercegovini mnogo pjevaju o Junačke narodne pjesme (hrvatske i srpske). str.). Silvija Strahimira Kranjčevića (Senj.-15.). Zagreb 1867. 15 Vatroslav Jagić.. Usmene epske pjesme I.) u svojim djelima često spominje bugarkinje. g. putopisu Itinerarium. Izdanje društva srednjoškolskih profesora. Te su pjesme s oduševljenjem primljene u Engleskoj i Europi.) koji je svoje prvo djelo naslovio Bugarkinje (Senj. Milan Strašek. Značajnije podatke o hrvatskoj usmenoj epskoj poeziji 1531. Zagreb 1925.) Luisa Vaza de Camoesa (1524. Spomenimo. Njemački pjesnik Klopstock građu za svoje drame uzima iz germanske usmene epske poezije. g. Luzitanci (1572. navodi Slovenac Benedikt Kuripešič u svom. Romantičari su usmenu poeziju smatrali najboljim odrazom narodne duše. 14. A. – Dubrovnik.

Neki smatraju da su Kačićeve: Pisma od vojvode Janka. Zagreb 2004. Nastanak te pjesme datira se u XV.). – Rim. 1704. Pisma od Sekule i Pisma od grada Zadvarja izvorne usmene epske pjesme. – Split.. dakle.-1803. str. a David Bogdanović navodi da je u usmenoj komunikaciji bila tridesetih godina XX.) napisavši svoj Razgovor ugodni naroda slovinskoga (1756. U izvješću grada Splita mletačkom senatu 1547. hrvatske i srpske.. David Bogdanović.. u Dubrovniku koje sadrže 38 bugaršćica i 46 drugih uglavnom deseteračkih pjesama.).18 Neizmjeran je doprinos usmenoj epskoj poeziji dao fra Andrija Kačić Miošić (Brist kraj Makarske. 1750. danas Davor.) kao i djelo njegova osporavatelja Ivana Lovrića (Sinj. 1728. zapisao je usmenu pjesmu Jakšići kušaju ljube. – Budim. Zagreb 1930. Dubrovnik. oko 1754. priredio Davor Dukić. zamjerao narodu što je pjevao o osmanskom vazalu Marku Kraljeviću. Njegov rad nastavili su Josip Betondić (Suđurad. Reljković je. 17 210 . Hanibal Lucić u svojoj drami Robinji (koja je izvedena vjerojatno prije 1530. 18 Usmene epske pjesme. 1670.) svoje djelo Satir iliti divji čovik (1762. g. MH.junacima: Radosavu Pavloviću. 35. Kobiloviću). Rezultat njihova rada je zbirka Popijevke slovinske skupljene 1758.) sakupljao je usmenu poeziju. spominje se da je neki slijepac u Splitu pjevao pjesme o Marku Kraljeviću a narod ga je pratio. 1825.) u stilu usmene poezije. kao prosvjetitelj. 1744. st. 1798. Nezaobilazan je rad Julija Bajmontija (Split. 1759. priredio dr. Matija Antun Reljković (Svinjar. 4.17 Oko 1720. Izabrane narodne pjesme.). Filolog Đuro de Matei Matijašević (Dubrovnik. – Vinkovci. Dragocjen je. – ? 1777. otok Šipan. Malkošiću i Milošu Obiliću (Kobiliću. st.) pri sakupljanju i zapisivanju hrvatske duhovnosti. SHK. godine u okolici Požege nastao je Erlangenski rukopis koji sadrži 217 uglavnom lirskih i epskih pjesama. Izniman je doprinos hrvatskoj tradicijskoj kulturi fra Matije Petra Katančića (Valpovo. Fortisov Put po Dalmaciji (1774.) koji se bavio proučavanjem Morlaka i pomagao je Albertu Fortisu (1741. str. vojvodi Janku i Vuku despotu. – Zaostrog. Zbirku je otkrio Nijemac Gerhard Gesemann u njemačkom gradu Erlangenu. 1764.) pisao je narodnim desetercem. Ivan Matijašević i dr.) piše kako narod pjeva o banu Derenčinu. 1800. 1732. 1760..

Andru Muratu.). Hrvatsko zagorje. Martić. fra Grgo Martić (Rastovača kod Posušja. st.) ima nekoliko epskih pjesama. Stjepan Banović i dr. – Beč. 1817. Stjepan Banović je u zaostroškom Brdu od Mate Banovića Trliša zapisao najdulju hrvatsku usmenu epsku pjesmu (1635 stihova) Kako je Ilija Primorac postrijeljao ženine prosce. 1889.) te ih objavljivali u Kolu i Bosanskom prijatelju. i Babukićev 1798. Vinku Palunku i Antunu Radiću već je bilo riječi u prethodnom poglavlju.) i fra Marijan Šunjić (Bučići kraj Travnika. Godinu dana nakon smrti I. 1818. objavljeno je više usmenih epskih pjesama koje su zapisivali Hvaranin Šime Ljubić i dr. Jukić i G. Spomenimo Mirka Bogovića. Franjo Rački. 1822. st. 1878.) Luke Ilića Oriovčanina (Oriovac. g. Polovicom XIX. O Okružnici zagrebačkoga biskupa Maksimilijana Vrhovca kao i Pozivu Matice hrvatske već je bilo riječi u poglavlju “Usmene lirske pjesme”. 1857. O don Mihovilu Pavlinoviću.Koncem XVIII. g. Intenzivnije zapisivanje epske poezije započinje polovicom 19. 1798. g. i 1846. U Danici ilirskoj 1836. F. st. Tomo Maretić. – Kreševo. – Beč. nastao je Požeški zbornik (Kraljevićev 1796. 1860. osnovana je u Zagrebu Jugoslavenska akademija znanosti i umjetnosti te su u njezinim publikacijama objavljivali ugledni znanstvenici: Vatroslav Jagić. Silvija Strahimira Kranjčevića itd. Taj časopis ima golem značaj za očuvanje i promicanje hrvatske usmene književnosti kao i Napretkov Kalendar (Sarajevo) i dr. – Novska. st. Ivana Mažuranića.) u kojem se nalaze i epske pjesme. Luku Botića. Petar Gudelj je tu pjesmu nadahnuto 211 . U ožujku 1999. 1816. F. u Bosni i Hercegovini su usmene pjesme prikupljali fra Ivan Franjo Jukić (Banja Luka. 1905. Jukića objavljena je zbirka epskih usmenih pjesama Narodne pjesme bosanske i hercegovačke koje su prikupili I. U Makarskom primorju epsku poeziju i balade zapisivali su: Ante Franjin Alačević te njegovi sinovi Frane i Jerko.) ima 13 epskih (junačkih) pjesama. – Puhakovec. U Narodnim slavonskim običajima (1846. U Zori dalmatinskoj 1845. O Nikoli Andriću i Petru Grgecu također je bilo riječi u prethodnom poglavlju ove knjige. tiskano je desetak zapisa usmene epske poezije. Augusta Šenou. g. i unuk Miroslav. *** Najveći su hrvatski pjesnici XIX. Godine 1867. I u pretežito lirskoj zbirci Pesme Ivana Kukuljevića Sakcinskog (Varaždin. svoju epsku poeziju pisali po uzoru na usmenu epiku. Grgu Martića (Ljubomira Hercegovca).U rujnu 1912. Josipa Eugena Tomića.

do 1932. Junačke narodne pjesme (hrvatske i srpske) priredio je dr. 1926. g. g. Zlopolje kod Muća. 1879. – Radunić. g. u Zagrebu su objavljenje Narodne pjesme iz Hercegovine i duvanjsko-livanjskog kraja koje je priredio Anđelko Mijatović. – Zagreb. g. Književni krug u Splitu je objavio je 1990. – Zagreb. Od njega je S. Među najvećim terenskim istraživačima hrvatske i srpske usmene epike je profesor praškog sveučilišta. 1922. Godine 1975. Taj je rad rezultirao dvotomnim djelom Tragom srpsko-hrvatske narodne epike (1951.) priredila Narodne epske pjesme II.) priredio je Izabrane narodne pjesme hrvatske i srpske koje je 1930. u Zagrebu objelodanila Knjižara Kraljevskog sveučilišta Jugoslavenske akademije. – Zagreb. otisnute Narodne pjesme (herojske) koje sadrže 48 usmenih epskih pjesama. Isti je izdavač 1992.) Olinko Delorko (Split. u Zagrebu priredio Narodne pjesme o Mijatu Tomiću. 1910. Povjesničar književnosti David Bogdanović (Brod na Savi. bila. g. Maja Bošković – Stulli je iste godine i u istoj ediciji (knj. (Uz MH i Zora je nakladnica za PSHK. priredio je 1964. a objavilo je 1925.) i Silvestra Kutleše kao i kazivača Bože Domnjaka (Potravlje kod Sinja. dio junačke pjesme. Anđelko Mijatović je 1969. g. g. izdanje I. Epske pjesme Bože Domnjaka priređivača Ivana Mimice. junak. objavio djelo Zmaj.) u PSHK knj. 1944. priredio Narodne pjesme (srpsko-hrvatske) IV. koji je od 1909. 25. Milan Strašek. 1932.) u Zagrebu je 1924. st. 1879. 1869. Slovenac Matija Murko. 2000. objavila je Matica hrvatska u edicijama Pet stoljeća hrvatske književnosti i Stoljeća hrvatske književnosti.popratio predgovorom i u reprezentativnom izdanju objavio naslovivši je Hrvatska Odiseja. 1844. više puta boravio u središnjoj Hrvatskoj i Dalmaciji i fonografski snimao epske pjesme. Njegov su rad nastavili Millman Parry i Albert Bates Lord. Narodne epske pjesme I. Golem je doprinos zapisivača Stjepana Grčića (Sinj – Podvaroš. Nepotpisani je priređivač uvrstio najviše pjesama o Marku Kraljeviću. g. Najvažnija izdanja usmenih epskih pjesama u drugoj polovici 20.). Povodom tisućite godišnjice kraljevstva Hrvatske u Zagrebu su 1926. u Zagrebu “Društvo hrvatskih srednjoškolskih profesora”. g. 24. g. Branko Vodnik (Drechsler) (Varaždin. Antologija usmene epike iz Dalmacije koju je 212 .). – Potravlje. Grčić zapisao tridesetak tisuća stihova i nekoliko priča.

a priredili su je mr. 1985. Nakon Vukašina za kralja Srbije.19 * Hvale je vrijedan terensko-istraživački rad studenata kroatistike filozofskih fakulteta u Zagrebu. albanski knez. 19 213 . Znameniti arheolog Pavao Anđelić (Sultići kraj Konjica. Za vrijeme ugarskoga rata protiv Osmanlija koji je 1443. MARKO KRALJEVIĆ Marko Kraljević (? – Rovine. U ediciji SHK 2004. Juraj (Skenderbeg) Kastriotić. g.232. uskoci. Bosne i Zapadnih strana okrunjen je Tvrtko Kotromanić. g. 1920./1958. 20 Vidi: Marko. Tomislav Anđelić i dr. koji je kao talac turskog cara u Carigradu islamiziran. Napredak. Usmenih epskih pjesma koje je priredio Davor Dukić. sc. godine. 1395.). IVANBEG) Juraj (Đurad. Književna i povijesna zbilja. objavljena su 2 sv.) u rodnomu mjestu 1957. ban (1353. str. Dragić. Među tim pjesmama je i Pogibija Nakića svatova (586 stihova) zapisana u Vinovu Gornjem 2004. Istaknuo se u borbama protiv Osmanlija te je omilio narodu koji i danas o njemu pjeva i pripovijeda. vladari.).) te kralj (1377. – Sultići. godine zapisao je 22 pjesme od kojih je 4 naznačio nedovršenima.) sin je srpskoga kralja Vukašina kojega je na vrelu. O njemu pjeva i Andrija Kačić Miošić u Ta je zbirka objavljena 2006. Ivan-beg) Kastriotić (1405. Mostaru.. JURAJ KASTRIOTIĆ (SKENDERBEG. godine. Marko Kraljević poginuo je na Rovinama 1395.-1377. g. umorio njegov sluga kako bi se dokopao zlatnoga lančića koji je kralju visio o vratu.odabrao i uredio Davor Dukić. Splitu.-1468. 214. vodio Janos Hunyadi (Janko Sibinjanin). hajduci. Marko Dragić. Osijeku i Rijeci koji su zapisali mnogobrojne usmene epske pjesme. boreći se na strani Osmanlija protiv vlaškog (rumunjskog) vojvode Mirče.20 U hrvatskoj usmenoj epskoj poeziji opjevani su najznačajnije povijesne osobe među kojima su: Marko Kraljević. sc. Juraj Kastriotić je pobjegao od Osmanlija. Skender-beg. dok je pio vodu. Split 2005.-1391.

Ne htje paša past u Sarajevo. A na ravnom Duvnu i Lijevnu. Jer na Bosni dv’je paše imadu: Na Saraj’vu paša Smahilpaša. sve moje uzdanje! Der podigni svoju tevabiju. Ti ćeš mojom Bosnom upraviti!” A veli mu paša Sahidija: “Čestit care. iza gore sunce! Bogu fala a i tebi fala! Nemoj mene Bosni kalovitoj.Razgovoru ugodnomu naroda slovinskoga.” 20. 5. Sehidiji care govorio: “Sehidijo. (O povijesnim osobama bit će riječi i u poglavlju Povijesne predaje. Sve mu lale po divanu stale. Te pogubi dv’je paše bosanske. Na Gorici pope čadorove. Care daje agam agaluke A pašama d’jeli pašaluke. Već podiže svoju tevabiju. Govori mu care gospodine: “Sahidija. moja lalo mila! Digni. Ne mogu ti Bosnom upraviti. svoju tevabiju. Veće prođe šeher Sarajevo. Spahijama potvrdi berate. A evo ti dva katal fermana. b’jeloj Bosni dođe.” Al’ se paši na ino ne može. Hajde paša na Bosnu ponosnu. Valja t’ sići na Bosnu ponosnu. Ode vezir na Bosnu ponosnu. 10. 25. Dan po danak. paša. 15. Pa doziva mlade Sarajlije: 214 . Dođe paša šeher Sarajevu. Ondi kažu Mihat harambašu.) SMRT MIJATA TOMIĆA Divan čini care u Stambolu. 30.

L’jepo ih je paša dočekao. Pod čadorom misto načinio. “Ja sam mukti Bogu velikomu I carevu bijelu fermanu. Te veziru na Goricu dođe. To se čudo po Saraj’vu čulo. Reče njima paša Sahidija: “Sarajlije. 215 . Uze svoga sina nejakoga. Ha! prodati Bosnu u kaure.35. paša Sahidija Mi smo mukti Bogu velikomu 45. eglenišu l’jepo. Koji dođe prodat Bosnu ravnu. L’jepo ga je vezir dočekao. Pa zaziva pašu Smahilpašu. sivi sokolovi! 40. Sahidiji vrlo mučno bilo. A i tebi. Al’ nijesam takom murtatinu. 55. Pa namače očim na kavaze. eglenišu l’jepo. I carevom bijelom fermanu. Nejakoga. Smahilpaša na Goricu dođe. od po godinice. Smahilpaši glavu odsikoše. Pa odoše šeher Sarajevu. Kavu piju. 50. 70. Onda reče vezir Sahidija: “Smahilpaša od sve Bosne glavo! Jesi l’ mukti Bogu velikomu I carevom bijelom fermanu?” A veli mu paša Smahilpaša: 60. Kavu piju.” 65. Pokriše ga divan kabanicom. Jeste 1’ mukti Bogu velikomu I carevom bijelom fermanu?” Rekoše mu mlade Sarajlije: “Gospodine. paša gospodine. Zagrnu im ćurke i binjiše.” Sahidiji vrlo milo bilo. Pod čadorom misto namistio. To začula Smahilpašinica. A kavazi jedan na drugoga.

pope čadorove Pa doziva duvanjske knezove. Ja će otić vaša za njegovu!” Kad vidiše duvanjski knezovi. Dođoše mu duvanjski knezovi Pa je paša njima govorio: 105. A drugi je konak učinio U Kruščici. Sve u devlet caru čestitomu. Brže da si u Duvnu b’jelomu! Tebe ište paša Sahidija. od Duvna knezovi! Brže da ste Tomić Mihovila Ja njegovu glavu odsičenu. Molit ću se caru čestitomu. u Abihodžića. Pa se maši rukom pod serdžadu. Pa govori paši Sahidiji: “Sahidijo. I on ode Duvnu širokomu. Paša dođe Duvnu bijelomu. gorska haramijo! Što pogubi Smahilpašu moga? Tko će moga othraniti sina Nejakoga od po godinice?” 80. A govori vezir Sahidija: “Ja. I mal mu je begluk okrenuo. 110. Kada dođe. Smahilpašinice! Nijesam ti paše pogubio.75. Sina hrani i oda zla brani!” Pa s’ odatle vezir podignuo 95. kaduno. Mal će tvomu pokloniti sinu. 100. Paša prvi konak učinio U Crnićim kod hana novoga. Zgubiše ga tvoje Sarajlije Hrzeći ga bijelu Stambolu 85. Pa ti ga je devlet pogubio. Tomiću Mijate. Izvadi joj stotinu dukata: “Haj kaduno. Onda bilu knjigu nakitiše Pa je šalju Mihi u planinu: “Harambaša. Smahilpašinice.” 90. “Rajo prava. 216 .

115. zlatom ožežene. “Hej družino. Mene ište paša Sahidija. 125. U kog dvoje. Oko pasa nozi i sindžiri A za njima sv’jetli vedenici. moja braćo draga.” A kad Mihi tanka knjiga dođe. Jal’ odoše sve naše za tvoju. Ko da ćete. što ljepše možete. Pa će otić sve njihove glave A za moju glavu sa ramena. U svakoga kovče i čakšire: Više im je pod kolinom zlata Nego im je čohe od pojasa! 150. Knjigu gleda Tomić Mihovile Pa družini svojoj govorio: 120. 135. da ginu pravi siromasi. Na nogama hrvatski čorapi. draga braćo moja! Pijte vino ne opijajte se. jali moju glavu. Niz njih puca s obadvije strane 145. ni predane kose Od bijele svile opletene. jali tvoju glavu. Popunjene zlatom žeženijem. Oprem’te se. Oni vade đuzel đeisiju. Već hajdete pred pećinu donju. Svaki svoj je sepet otvorio. A na njima pleteni opanci. A ni tkane. Iz njih vise zlatni sindžirići. dico u svatove!” To družina Mihu poslušala I siđoše pred pećinu donju. u kog troje toke. 130. Sve podveze. Jali mene. Sve oblače svilene košulje. kako guje ljute. Nije pravo. Oh. Jali tebe. 217 . 140. Valja ići Duvnu bijelomu. Povezo je duvanjske knezove. Pa po njima čohane ječerme. A po tokam morkaste dolame. Sve od srme.

Ako meni do nevolje bude. Na duge se puške naslonite A metnite ruke na balčake. Paši Mijat Božju pomoć viče. Iz poša se čisto zlato sjaše. “Gospodine. gorska haramijo!” 218 . vrlo odiveni?” Govore mu duvanjski knezovi: 175. Radite vi čador pogaziti. niz planinu. Sjaše mu se kano sunce žarko. Prema žarkim odgovara suncem. Ugleda ih paša Sahidija 170. Paša njemu pomoć prifatio: “Bog t’ u pomoć. A na pogled Duvnu bijelomu.155.” Pa dođoše pašinu čadoru. Među njima pale zakovane Sve u srmu i u zlato suho. draga braćo moja! Kad budemo pašinu čadoru. 190.” Tude Mijat društvo zastavio. Eno za njim četres i dva druga. I veziru ruku poljubiti. od Duvna knezovi! Čij’ su ono kićeni svatovi. Vi stanite okolo čadora. Sve se sjaju kako misečina. Tude Mijat društvu govorio: “Hej družino. 180. I siđoše na Ljubušu ravnu. Pa govori duvanjskim knezovim: “Rajo prava. Dugačkom se zametnuo šarom. Pred njima je Tomić Mihovile. Valja meni pod čador unići. To je Mijat sa družinom svojom. Svi pješice. Oko glave poše zamotali. Barem mene mrtva osvetiti. Zavrgli su dugim granalijam. Pa pođoše niz Vran. 160. 185. 165. paša Sahidija! Nisu ono kićeni svatovi. Četrdeset i dva druga više.

Sjede Mijo pod tijem čadorom A družina čador opkolila. Kafedžiji vezir govorio: “Kahfedžija. u kaure?” A veli mu Tomić Mihovile: 220. Pa je daje Tomić Mihovilu. viru ti zadajem! Kad se bijah ja jako odbio O. A metnuli ruke na balčake. “Ja. bolan. Neću kafe najpri. Miho. 225. paša. Je 1’ istina. što mi kažu ljudi. promini nam kafu!” Pa im zdravu kafu donosio. mili gospodine. paša Sahidija! Da ti meni u pećinu dođeš. paša. Mijate. 210. Na duge se puške naslonila.” Al’ govori paša Sahidija: “Ja. Kafedžija kafu iznosio. Tako reče paša Sahidija: 215. Bijah se ja zurđut dogodio Te ufatih dvoje Cigančadi. odbio. u hajduke. Te prodaješ. haran harambaša! Je 1’ istina. Potle nisam nikad nikadare Ni vlaškoga a ni turskog sina. paša. 205. Obadvoje dadoh u kaure. gospodine. viru ti zadajem! 219 .195. Da ti ljubiš lijepe divojke I neviste skoro dovedene A po Duvnu i okolo Duvna?” “Lažu. Kraj sebe mu misto načinijo. Bogu fala a i tebi fala. Da ti fataš tursku dicu. Najprije bih tebi nazdravio Pa ti. paša. Prije tebe. Kafu piju. eglenišu l’jepo. 200. “Lažu. Mijat meće a na prsa ruke: “Fala tebi. čašu potkučio. Mijate. haran harambaša! 230. što mi ljudi kažu.

220 . Kad im i ja na užinu dođem A sa svoja četres i dva druga! Valja tražit. 255. Da razbijaš bale i tovare. što mi kažu ljudi. paša. “Čestit paša mili gospodine.” Opet paša Miju zapituje: 245. nek ti se odmori!” 265. Mlada dica. Pa sam Turke sudit naučio. Nitko nama pomoć ne imade! Ja imado l’jepe podvornice I livadu zelenu Jabuku.” Opet paša Miji govorio: “Reci društvu. Sve je meni uzaludu b’ilo Vlaška vira ne prije Turčina: Pa ja odoh potražiti pravdu U bogaze i tijesne klance. 270. Što s’ povezo duvanjske knezove? Mrve im je muke i nevolje. Toga. ni umorna nisu. i sam znati možeš! Turski zulum kad dotešča raji: 250. Trgovačko da otimaš blago?” 240. Trgovačko blago otimamo. Neka dvore i tebe i mene. tako bio zdravo. Gdino sude gorske kosovice. 260. ne traže junaci. Triput iđoh do turskoga suda. Sve mi ote od Duvna kadija. šta doma nemaju. Bog visoko a car je daleko. paša. “Kaži pravo. paša. ne kopamo. Hranimo se i od’jevamo se. Ne oremo. Sa šta ti se odbi u hajduke?” A veli mu Tomić Mihovile: “To ti. “Istina je. paša Sahidijo.235.” Opet paša Miji govorio: “Je 1’ istina.” Pa je Mijo paši govorio: “Gospodine. paša gospodine. Ponajbolje Suzicu kadiju.

staze i bogaze I jatake. Izvadi mu pedeset dukata: 280.” Telal vika tri pune nedilje. te se napij vina Sa družinom gdjegod u mehani. Jal’ sekuna brata odnijala. Odvezaše duvanjske knezove. Ja dovesti ruku svezanijeh. 285. Tu se nađe Klišanin Arape I on ide carevu veziru. Kako se je saćin učinio. 221 . Pak ja odoh u šeher Saraj’vo. paša gospodine. Ode Mijat u Vran u planinu. Ja doveo rukuh svezanijeh? 295. Pusti vezir po šehru telala: “Nije 1’ majka rodila junaka 290. Jer ja znadem. gdi dohodi Mijo. Evo majka rodila junaka I sekuna brata odnijala. Mijate. Kad četvrta nastade nedilja. Koj’ će otić u Vran u planinu Te doniti glavu Mijatovu. Sve ja znadem. Pa govori Klišanin Arape: “Gospodine. “Na. Kako vezir u Saraj’vo dođe. Odveži ih ljeba ti careva!” Zapovidi paša pašalijam. tko Tomić bijaše! 300.275. Pa se maši rukom pod serdžadu. Dao bi mu punu kulu blaga A iz hasne cara čestitoga. Tko b’ otiša u Vran u planinu Te donio glavu Mijatovu. paša Sahidija! 305. Da se junak naći ne mogaše. 310. Jer sam bio devet godin dana U hajduštvu s Tomića Mijatom. Muškijem ga pasom opasala. Jer svak znaše. Evo tebi Duvno i Lijevno!” Ode vezir k šeher Sarajevu.

Zastavi mu ralo i volove: “Bogom brate.” 335. Da okumim d’jete Bobovčevo S nama hoće Mali Marijane” 222 . Otle Arap društvo podignuo. Ja svedemo ruku svezanijeh. Taman mi je d’jete za kumljenja. 330. Bolje će nas vezir darovati. Pa mu bijah nešto sakrivio. Već onako mene otisnula. Hodi siđi u selo Doljane. Pa govori Vidu Žeravici: 350.” Kad Mijatu tako knjiga dođe. Kad siđemo u šeher Saraj’vo. moja vjerna slugo. Da nosimo glavu u Saraj’vo. 325. Dat će nama punu kulu blaga. Knjigu gleda a na nju se smije. ujede ga guja On zastavi ralo i volove Pak otiđe dvoru bijelomu Te je bilu knjigu nakitio: 340. A evo ti puna čizma blaga. Htijaše me Mijat obisiti Pa ne dade ostala družina. Tomić Mihovile! Dva si meni okumio sina. Prevari se. Prevari se Bobovac Ilija. Već daj meni jednu čizmu blaga 320. Pa Iliju na oranju nađe. Opremi se što god lipše moreš: Hajdemo mi u selo Doljane. Dan po danak.315. Nejman puno vina i rakije. “Žeravico. Okumi mi sina i trećega. 345. “O moj kume. u Doljane dođe Ka bijelu dvoru Bobovčevu. I daj meni dvanaest delija” Vezir dade ne reče ni rječi. Bobovac Ilija! Daj mi izdaj Tomić Mihovila. Al’ ne vodi ti puno družine.

od Boga mu bilo! Na pendžer je pušku naslonio I dobro je pušku napunio. Na bašči mu vatru naložio. 390. Poče junak čašom nazdravljati. Iznosi mu b’jela boščaluka Te darova Tomića Mijata 375. 365. Ama Arap. Al’ se Mijat ositit ne može. A staje mu nogom po nogama. 385. Pogodi ga u grlo bijelo. 370. A dva zrna. Bijelomu dvoru Bobovčevu. Tomić Mijovile. Te mu Mijo čedo okumio. Daruje ga ljuba Bobovčeva. Mijo brez družine. Što se moja kuma pomamila. Ne bi li se Mijat ositio. Pušci Arap vatru dobavio I pogodi Tomić Mihovila. Samo uze Malog Marijana. U odaju Klišanin Arapa Zatvorio Bobovac Ilija I još s njime dvanaest delija. 360. A veli mu Tomica hajduče: “Ja moj striče. Poče Mijat hladno piti vino.355. Po dva drama praha latinskoga. Boščalukom krvlju pokapanim. Kose mu je zlatom pozlatio. Da ne bude kakva prijevara!” Na to mu se Mijat razljutio. L’jepo ga je kume dočekao. Na odaji pendžer prorezao. 223 . Na bašču mu čedo iznosio. jedno za drugijem. Te mi staje nogom po nogama? Pa siđoše hladno piti vino. I obadva zrna na sindžiru. Uze Mijo čašu od biljura. Ode s njime u selo Doljane. Ne idi ti. Već premišlja misli svakojake: 380.

415. A da vidiš Tomice hajduka! Sve cvijeli po gori zelenoj A ne smije u selo Doljane. Jedno jutro Toma uranio Pa cvijeli pod omarom vitom. Pa otišli u selo Doljane. vilo. Ama Arap. Mar’jan pade a Arap dopade Mijatovu odsiječe glavu. Kad imadoh dva najbolja druga. A. Pokloniše glavu Mijatovu. Pod koljeno u nogu lijevu. Znadijaše stazu naprečicu A uzjaha debela jagaza I dostiže Malog Marijana Pa se za njim buzdovanom baci I u zlo ga misto pogodio. Pa digavši Bobovac Iliju I odoše šeher Sarajevu. Da okumi d’jete Bobovčevo. Marijanu on saveza ruke. A četvrto: Biži. Zaklaše ga dva sindžirli zrna. Mijata i s njim Marijana. muka koja ti je? 430. od Boga mu bilo! 405. Kad su bili u šeher Saraj’vo. “Kako. Marijane! 400. cvijeliti neću. Njega baca na pleća široka. 425. I dadoše paši Sehidiji. Njemu dođe vila Prigorkinja: “Ja bora ti. Kad Mijata puška udarila. Što cvijeliš. 224 . Marijana ruku svezanijeh 420. Pa ga uze Mali Marijane. Marijane. Tomica hajduče. Jednoć reče: Jezus i Marija! Drugoč reče: Pomozi mi Bože! Treće reče: Drž’ me.395. Pa ga vrati u selo Doljane. 410. A sve krije suze od družine. Bježi s njime momak uz planinu.

draga braćo moja!. Tebe pašo. Dovedoše u šeher Saraj’vo. vilo posestrimo! Ne možeš mi kakav haber kazat?” A veli mu vila Prigorkinja: “Ja. Marijana živa provedoše. dragi pobratime! Rada bih ti dobar haber kazat. Da mi hoćeš viru založiti.’ I pušća ga paša Sehidija. ostaviti neću. bolan. Tvoju bih ti glavu poklonio!’ 460. A evo ti tvrdu viru dajem. Pa ih nejma. 465. veće kakono je.435. Kad je Toma vilu razumio. Tomica. paša Sehidija. Dovijeka ja moga. Onda Toma društvu govorio: “Ja. 445. Marijane. milom Bogu fala. 440. Dadoše ih paši Sehidiji. družino. Otkud meni ovo odijelo: S takih sadro a na se nadero. Vidjela sam svojijem očima: Mijatovu glavu pronesoše. Ja sam vila u planini bila U Igmanu niže Sarajeva. A veli mu Mali Marijane: I sam znadeš. Da me.” 470. ja tvoga. 225 . ne ćeš ostaviti. Cvili junak kao guja ljuta. Pokloni mi moju rusu glavu. Hajdemo mi u selo Doljane. Dovijeka ja svoga. Bezerdžane i trgovce mlade.” Njemu paša opet besidio: 455. ja tvoga. Bog ubio mlade Sarajlije. Ubiše ga iz ruku kamenjem. Pita paša Malog Marijana: ‘Otkud tebi takvo odijelo?’ 450. A Marjan mu riječ progovara: ‘Gospodine. iz gore hajduče. Al’ ne mogu.

500. Dan po danak na Ljubišu b’jelu. društva Mijatova?” A govore babe ostarile: “Kako nam je Mijat poginuo. 485. 490. Sve im kaže ljuba Bobovčeva 480. što 1’ se dogodilo. Veće mu se ne zna ni za društvo. babe. 510. Dobavi nam Mijatovo društvo!” Zove paša Klišanin Arapa I pobru mu Bobovca Iliju: 495. paša Sehidija. Al’ se Arap hasi učinio U Saraj’vu hladno pije vino Po Varoši i po Latinluku. Sve on gleda iz Vrana planine.” Pa odoše u selo Doljane Bijelomu dvoru Bobovčevu. Jadne babe masnu prevrtušu. Osto ti je Tomica hajduče S Mijatovih druga četrdeset. Vino piju a pripiču janjce. Al’ da vidiš mlade Sarajlije. Gdino gori oganj na Ljubuši. Bezerđane i trgovce mlade Gdje odoše paši Sehidiji: “Gospodaru. 505. A sve gleda Tomica hajduče. Što je bilo. Zaludu si zmaja pogubio. Kad se tamna ufatila noćca On ugleda oganj. vatru živu. Pa odoše u Vran u planinu. “Brže da ste Mijatovo društvo Pa se oni na noge skočili I uzeše šezdeset delija I pođoše u Vran u planinu.” Tu se oni rahat učiniše I golemu vatru naložiše. Ostala je guja u kamenu. Da mi naše kume upitamo. 226 . Desile se babe na stanovam Pa pitaju bake na stanovma: “Jeda.475.

Mi nijesmo ništa zadobili. Napadoše gorske haramije. Položio po studenoj stini.” Uze dugu po srijedi pušku. Jal’ su svati. Biše Toma pušku položio. A Arapu ruke savezaše I điđi Bobovcu Iliji. 545. na Ljubušu. Osvetiti Mijat harambašu I našega Malog Marijana!” Skočiše se na noge lagane. A oko njih mlade pašalije. Četrdeset. I siđoše na ravnu Ljubušu Al’ se oganj vatra potrnula A pospale mlade pašalije. Na Arapu nišan sastavio: Pa se misli Tomica hajduče: 535. jali su trgovci! Vi sjedite pred pećinom st’jenom A ja. jedan za drugijem. 550. 520. Pa družini svojoj govorio: “Hej družino. Obadva ih na ražnje nadiše. 227 . Isikoše šezdeset delija. a janjce pripiču. Primače se ognju. Već on diže pušku sa stijene Pa se vrati hajduk uz planinu. Sve družini po istini kaže: “Već hajdemo. braćo. 530. Da b’ ubio Klišanin Arapa. Uteče mi Bobovac Ilija. 540. Pred pećinu do družine dođe. vatri živoj. Al’ kod vatre Klišanin Arape I kod njega Bobovac Ilija. Golem gori oganj na Ljubuši. Pa goleme ražnje donesoše. draga braćo moja: Kako nam je Mijat poginuo. Hajduk brže na Ljubušu siđe.515. Da ja vidim ko j’ kod vatre žive. odoh na Ljubušu. Vino piju. 525. braćo.

. Sinj – Duvno 1985. Ta je motiv i danas prisutan u povijesnim predajama o pogibiji harambaše Mijata Tomića. Jukić i Lj.. 200. Narodne pjesme o Mijatu Tomiću.-91. O tomu vidi: Marko Dragić. Kako su ti onda izgorili. Ni danas se nisu načinili! I tako ti Miju osvetili I svojega Malog Marijana. br.Usmene epske pjesme I. 560. LVIII.391. Bobovčeve dvore zapališe. Na živu ih ognju ispekoše Pa odoše u selo Doljane. MH.555. Zagreb 2004. knj. str. 565. Od Arapa odrezuju meso Te pitaju Bobovac Iliju. O posebnom metku “koji jedini može ubiti junaka” pjeva i pjesma br. 228 . str. 2 u Hörmannovoj zbirci kao i u članku Maje Bošković Stulli Postojanost epskog modela u dvije pjesme iz dubrovačke okolice. Obadva ih žive ispekoše. br. piše da je pjesma navedena prema I. Od Kozigrada do Zvonigrada. 377. Zagreb 1975.215. Oganj živu vatru potakoše. Od Ilije meso odrezuju Te ga daju Klišanin Arapu. 77. F. str. Baška Voda – Mostar – Zagreb 2001. Pa ih ognju živom primakoše. 42. 50.21 21 Anđelko Mijatović. Hercegovac (fra Grgo Martić ) 1858. Dukić na 406. u: Usmena književnost kao umjetnost riječi. str. te da je varijanta te pjesme objavljena u HNP VIII. (priredio Davor Dukić) SHK.

A do kule Stojan Jankovića. Kupi junak četu po Kotaru. I još ćemo porobiti Livno 15. I kopile Bojčić Delaliju. I livanjsko polje do Grahova. Po Kotaru i oko Kotara: Jednu četu pet stotin drugova. daj nam skupi četu u kotaru. Da idemo u tursku krajinu. Ako Bog da. 10. Sve do kule Jusuf Begovića. Koja jeste u Mlecim kovana 25. I junaka pod svitlim oružjem. Kad je Janko četu opazio. Trim kovačim za pun misec dana. Ravno ćemo porobiti Duvno. Ako zdravo bilom Livnu sajdem. Ama brate Duvnu u ravnine. 5. sve moje uzdanje. Dovede ih do oblice kule. On dozivlje Pavla barjaktara: “Opremi mi mog dobrog putalja. Barjaktare. On sakupi pet stotin junaka. 35. Ona valja trista mađarija. pa ufatim setru Atlagića.” Kad to čuje Tintor barjaktare. Ona siče pancir po junacim. Pod pancirom šipke od čelika. pa srića donese. A ufatim Bajagić Aliju 20. Do njeg sidi Tintor barjaktare. 30. Hoću tebe čirak učiniti! Svoju ću ti ćordu pokloniti. A do njega trideset serdara. vrstan barjaktare.PISMA O SMRTI STOJANA JANKOVIĆA Vino pije Stojan Jankoviću u Kotarim u pjanoj mehani. Dok obučem svijetlo odilo!” 229 . Onda Stojan besidio riči: “Moj Tintore.

Priđe Janko vodu na Kosincu. Zauzda ga rešmalijom uzdom. Bratac Jankov povede putalja. Čudno jesu plina zadobili. 60. A još više roblja zarobili: Udovica. 55. Svu spremljenu. pali sela i varoše 70. Eto Janka niz bojali kulu Pripaso je okovanu ćordu. 230 . Na njeg meće puške s kuburama. Priteže mu četiri kolana. A za njime Tintor barjaktare. Sve su iz nje kite udarile. Istire ga pamukli-čaršafom. 45. A na sedlo zlatnu abaiju. Svu je četu otle podignuo. Poje vodom sve konje hatove. Janko dobra uzjaši putalja. Tu je četa noćcu prenoćila Svi u jutro rano podraniše. Svu je svoju četu privodio. 50. Sve do kule Jusuf Begovića. 75. Izvodi ga na mermer avliju. mladih divojaka. A za njime četa plemenita. krstaš barjak nosi u desnici. Svojom četo nočcu prinoćio 65.A da vidiš Pavla barjaktara! 40. Zdravo dođe do vode Kosinca. Zdrav u Buško blato dohodio. I nevista skoro dovedenih. Po ćebetu sedlo sedefliju. Na njega je ćebe nabacio. Sva se sjaje kako ledenica. Ran ujutro Janko podranio. Robi. ljuto oružanu Zdravo sađe Duvnu u ravnine. Sađe junak do konja putalja Hladnom vodom i raki-safunom. Po kolinim pucaju putalja. Tude Janka noćca ufatila.

Tu se turčin prigodio biše. Vilu moju. 231 .” Di je srića. brate. 80. čuda velikoga. Da će guja ujesti putalja. Na perčin mu naslonila glavu. Otišće se krvca niz putalja. Jal’ od puške jal’ od sablje britke. Povrati ga i metnu mu zobi. 95. Jankov bratac opazio biše. Danas ću ti junak poginuti. Sad si meni odlomio krila. Pa s’ uvlači u grivu putalju. brate. moju posestrinu. Pa se junak poplašio biše. To si meni pogubio. Guja grli plemića putalja. Pa posiče strahovitu guju. brate poplašio biše. Pa posiko guju strahovitu. On poteže mača zelenoga. Posiko sam strahovitu guju. koja mi je u pomoći bila. Zagrli ga oko svega vrata. 105.Da mu dade studene vodice. Svu mi uze sriću i junaštvo. Ja se. grdna rano moja! 110. Sve se sliva konju niz kopite. 90. Saliva se konju niz kopite Studene ga vode napojio. On se plesnu rukom po kolinu: “Ajme. Zaskače se na dobra putalja. Kaca krvca niz dobra putalja. Di s’ izvlači zmija iz kubura. Na perčin mu naslonila glavu. 115.” Kad je Janko razumio riči. 100. Prigoda se prigodila tude. Bratu Janku imenom kaziva: “Ne znaš brate. 85. Ma da vidiš čuda velikoga. Pa s’ uvuče u grivu putalju. tu je i nesrića. Izvuče se iz tvojih kubura.

Od’ uzjaši mog junaka putalja. Nosi dugu pušku o ramenu. A obuče njegovo odilo. 145. Sašlo ture kupit desetinu. Potira ga Stojan Jankoviću. kamenu Kotaru. Zdravo dojde do vode Žbanice. moje sjajno krilo. 232 . Moje svitlo obuci odilo. Pa dozivlje barjaktara svoga: “Moj Tintore. Donese mu vode u maštrafi. Janko konja obrnu putalja. 120. Di junaku melem ne tribuje. 150. 140. Onde Janko vode zaiskao. 130. Svi hoćete izginuti listom. Da sam junak dopanuo rana. Svoju četu natrag povratio. brate. Njegova ga puška pogodila. Svrće svoju do akšama vojsku. Ak’ doznadu krajišnici turci. Dok se Janko napio vodice. Tu odleti Tintor barjaktare. Ne daj nikom na juriš otići. Biži turčin glavom bez obzira.” A da vidiš Tintor barjaktara! Di uzjaha Jankova putalja. Dino Janku melem ne trebuje. Svitlu mu je pripasao ćordu. Di je srića tu je i nesrića. vrstan barjaktare.Baš iz Prusca Nadžaković Mujo. 125. Dok se mrkla ne ufati noćca. Svrćaj četu do mrkloga mraka. brate. Do svoje ga čete dogonio. Pogodi ga u prsa junačka. Ne daj glasa društvu ni četici. 155. Pa uzjaši mog dobrog putalja. Zadij. Od puške sam ranu prifatio. 135. Biži. A pripinje Jankovića krilo. Priko sebe od stra’ izbacio.

. kadno se činilo. Tu ukopa pokojnoga Janka. Ostalo bi Jankovića krilo. 180. g. Kad serdari čaše ispijaju. Onda bilo. Hrvatska tiskara d. pokojna mu duša! Nestalo mu sile i junaštva. Umre Janko.-73. izdanje. Epske pjesme se sve manje pjevaju. u Stepenu kod Tomislavgrada epska pučka pjesma koja opisuje pogibiju Ivana Dodiga i Ante Bagarića 23. Svatovi su izgorjeli u požaru 10. Tu se piva i govore ljudi. Odnese mu tilo u Kotare. Da ne biše Tintor barjaktara. A da vidiš Tintor barjaktara! Sve ti plino po družini dili. Udovice po pjanim mehanam. U epohi SFRJ represivnim mjerama sprječavalo se nacionalno i vjersko dostojanstvo. Kod turčina Nadžaković Muje. 160. Narodne junačke pjesme iz Bosne i Hercegovine. A kako je poginuo Janko. veljače 1938. A u crkvi svetoga Stipana. i saveo četu u Kotare. a razvija se pučka usmena poezija. str. II. Iz tog perioda zabilježena je 2004. 170. Sarajevo 1925. U čitlučkom kraju kazivači kazuju pučku epsku pjesmu o pogibiji svatova Ivana Rozića. Mnogo plina zarobio biše I doveo roblje i robinje. travnja 1945. u Mirčetu kod Glamoča. g. Zdravo došo Tintor barjaktare. 22 233 . A divojke po mladim junacim. Neka služe i dodaju vino. 69. 165. 175.22 U razdoblju između dva Svjetska rata stagnira usmena epska poezija.Namah svijet junak prominio. a u onima koje su se izvodile prevladavaju mitski elementi i Josip Broz Tito. d. skupio fra Marijan Šunjić. godine. izdao Zbor franjevačkih bosanskih bogoslova “JUKIĆ”. Zdravo došli Jankovića kuli.

žaliti se. a od zaslužnijih za to valja istaknuti guslara Željka Šimića iz Gruda.23 Najveći znanstveni doprinos u proučavanju bugaršćica dali su Josip Kekez (Katuni iznad Omiša. Bugaršćice (bugarštice) u povijesti književnosti su se nazivale i pjesmama dugog stiha. 1922. BUGARŠĆICE Bugaršćice su starinske pjesme. – Zagreb. Konzor. U ovom vremenu cvjeta pučka usmena epika. Burna je povijest Hrvata uzrokom što je najstariji zapis bugaršćice nastao u Molissama u Italiji kod Hrvata koji su onde našli utočište bježeći od Osmanlija iz Bosne i Hercegovine. bugaršćicama se bavio i Miroslav Pantić. tražiti milost i sl. O tome više: Maja Bošković – Stulli.) objavio Hvaranin Petar Hektorović. tražiti pomoć. Armin Pavić i dr.) i Maja Bošković Stulli (Osijek. Mnogo je riječi napisano o podrijetlu naziva bugaršćica.-65. st. Karakteriziraju ih dugi stih (dvanaesterac – šesnaesterac) i tugaljiv ton. 5. Te su pjesme specificum Croaticum. U narodnoj je uporabi u Rami i drugdje glagol bugariti a znači kroz plač govoriti. Najviše je bugaršćica koje pripadaju epskoj poeziji. jadikovati. Stojan Novaković. st. Znanstveni interes za bugaršćice potaknuo je 1851. dolazi do velikoga interesa za tradicijsku kulturu. U drugoj polovici XX. g. st.). 23 234 . doprinos izučavanju bugaršćica dali su još Valtazar Bogišić. Neke su bugaršćice lirske pjesme a neke se mogu promatrati kao lirsko-epske pjesme. Franz Miklošič objavivši Popevku od Svilojevića. Od bugarštice do svakidašnjice. str.Buđenjem nacionalne svijesti devedesetih godina XX. Zagreb 2005. Prve je tri bugaršćice zapisao i u svom Ribanju i ribarskom prigovaranju (1586. ponajviše u priobalnim krajevima. Zapisivane su kod Hrvata. U XIX. 1937. 2003.

(četvrtkom) u mjestu Gioia del Colle nedaleko od Barija. Plešući su je pjevali prognani Hrvati iz Bosne i Hercegovine u čast kraljice Izabele del Bolzo.TAMNOVANJE VOJEVODE SIBINJANIN JANKA Bugaršćica. 1387. Italija. nego Janko vojvoda govoraše iz tamnice: . Hunyad. Godine 1448. orle. Oslobođen je uz veliku otkupninu.71.-1669. VI. a 1500.) osvojili trogirsko i šibensko područje. Majku Josip Kekez. 1497.24 Ora` vija` se nad gradom Smederevom. III. pođi do smederevske gospode da s` mole slavnomu despotu da m` otpusti iz tamnice smederevske.) MAJKA MARGARITA Bugaršćica Majka Margarita pjeva o majci Margariti kojoj su sin Ivan i brat Petar otišli u borbu protiv Osmanlija. lipnja 1497. g. 25 Isto. ali je izdajom raškoga despota Đurđa Brankovića usužnjen. najčešće naslovljena Tamnovanje vojevode Sibinjanin Janka. te godine umro.-1503. 26 U Mletačko-turskom ratu od 1499. godine osvojili Makarsku i luku Busoljinu kraj Trogira.25 (Mollisse. str. I ako mi Bog pomože i slavni dispot pusti iz smederevske tamnice. VIII. – Zemun. 69. pjeva o Janku Sibinjaninu (Janošu Hunyadiu. Pjesmu je zapisao Ruggero de Pazienza 1. Zagreb 2000. Kandijski rat (1645. beloga tela viteškoga. 1497. Obranio je 1456. ja te ću napitati črvene krvce turečke. Premda se ne spominje da su Margaritini sin i brat otišli u rat protiv osmanske vojske slijedom tih povijesnih događaja kao i stih ako bi ti oba dva turske uze dopadnuli upućuju na to da su otišli boriti se protiv osmanske vojske. Izmijenjeno izdanje. 1456. Omiljen je kod Hrvata i Srba koji i danas o njemu pripovijedaju. Erdelj. Bugaršćice. Sljedeće su godine (1501. prodro je na Kosovo. O njemu pjeva najstarija bugaršćica zapisana 1.) jednom od najistaknutijih i najuspješnijih boraca protiv Osmanlija. Otac je ugarskoga kralja Matije Korvina. kod Hrvata u Molissama u Italiji. godine Turci (Osmanlije) su opustošili splitsko. Nitkore ne ćaše s njime govoriti. šibensko i zadarsko područje. Organizator. Bogom te brata zimaju. 69. sidi malo niže da s tobome progovoru. str. g. godine Beograd i 11.Molim ti se.) 24 235 .26 Poginuli su.

žene – sestre. 20. Organizator. 1876. žene – majke. III. a biše ju zaskočio sjajni misec na istoku. Turska vojska se iskrcala na otok ali je mletačka vojska blokirala Dardanel i tako spriječila opskrbu te je Kandija kapitulirala 6. Na stranu Mlečana prelaze Poljica i niz hercegovačkih plemena. započet je turskim napadom na mletački otok Kandiju (Kretu). Vranu. ona mala ptica. cvilu to mi cviljaše drobna ptica lastovica. biše mi se cvileći drobna ptica zakasnila.) i ukomponirao u svoju Vilu Slovinku. Bugaršćice. Njezina sudbina reprezentira četrnaeststoljetne sudbine neizbrojivih znanih i neznanih Hrvatica. Obrovac i Skradin a turski napad na Šibenik propada. zauzimaju Novigrad i napadaju područje od Zadra do Šibenika.27 Bugaršćicu Majku Margaritu zapisao je Juraj Baraković (Plemići kraj Zadra. Venecija 1647. rujna 1669. – Zadar. studenoga 1965). Mandušić. str. 82. U tom ratu istaknuli su se zapovjednici: Sorić. U tursko – mletačkom Kandijskom ratu Osmanlije su potisnuti iz Makarskoga primorja. cvijetu slavenske zemlje. 4. 27 Josip Kekez.) pjeva o majci Margariti. skladao je (1952/53) radijsku operu Majka Margarita. Milković i Janković. – Zagreb.) u svojim je Pjesmama u šikari. Ona cvilu cviljaše Zadru gradu na pridvratju. ožujka 1888. Glavni junak najdulje hrvatske usmene epske pjesme Ilija Primorac bio je zarobljen u tom ratu. Turci 1646. 1949. MAJKA MARGARITA Cvilu to mi cviljaše drobna ptica lastovica.) objavio i svoju bugaršćicu Majka Margarita. onu malu pticu. ter ju biše pustilo žarko sunce na zapadu. Biše mi se cvileći drobna ptica zakasnila. Izmijenjeno izdanje. – Zagreb. Vladimir Nazor (Postire na Braču. ona cvilu cviljaše Zadru gradu na pridvratju. g. Poljica. Skladatelj Krsto Odak (Siverić kraj Drniša. Majka Margarita je simbol hrvatske žene – supruge. Majka Margarita nadahnula je grandioznog slikara i kipara Ivana Meštrovića koji ju je naslikao u svojoj Povijesti Hrvata. ona mala ptica. 1548. g. g. Zagreb 2000. ter ju biše pustilo žarko sunce na zapadu. Miljanići. poduzima napad na Turke i zauzima Zemunik. iz močvare i nad usjevima (1931.Margaritu tješila je vila. Solina i šibensko-zadarskog zaleđa. Klisa. U pjesmi Plač Margarite mletački pjesnik Zuan Polo Lionpardi (1541. ona mala ptica. Novigrad. 236 . 1628.

onu malu pticu. Na nju mi je našetala bila vila planinkinja. majka Margarita! Ona majka klikovaše sinka svoga i brajenka. jadi te se ostavili. Koja ti je nevolja grozne suze prolivati? majko Margarito? Koja ti je nevolja grozne suze prolivati?' side to mi stara majka biloj vili besiditi. majci Margariti. jadna majka. priboliti. planinkinjo vilo! Ostaf me se. neg mi ono biše stara majka Ivanova. bila vilo. dvi su meni ljute rane na mojemu željnom srcu. jadovi. i ovo ih ne mogu. majka Margarita. Na nju mi je našetala bila vila planinkinja. nikakore priboliti. ljute rane otrovane. neg mi ono biše stara majka Ivanova. majka Margarita. obe su mi. a biše ju zaskočio sjajni misec na istoku. planinkinjo vilo! Dvi su meni ljute rane na mojemu željnom srcu. jadi te se ostavili. stara majko Ivanova. stara majko Ivanova. ona majka klikovaše sinka svoga i brajenka. ter mi side bila vila staroj majci besiditi: “Ča mi tako cviluješ. ona mala ptica. side to mi stara majka biloj vili besiditi: “Ostaf me se. a ove su ljute rane na mojemu željnom srcu. ali ono ne biše drobna ptica lastovica. posestrino vilo! I ovo ih ne mogu. ljute rane otrovane. bila vilo. 237 . majko Margarito? Ča mi tako cviluješ. jadovi. planinkinjo vilo! Obe su mi. ali ono ne biše drobna ptica lastovica. ona bila vila. ter mi side bila vila staroj majci besiditi.

gdi se gavran vijaše nad merli od Zadra grada. moj črni gavranče. jadna majka. ptice zlokobnice.posestrino vilo! A ove su ljute rane na mojemu željnom srcu. 238 . A Ivana hranila. jadna majka. gdi se gavran vijaše nad merli od Zadra grada. virom mojom obituju. te bilige do istine. te bilige do istine. kumiti i bratimiti: “Kaži meni. jadna majka. svitloj zori otpravila. virom mojom obituju. majka Margarita. po njih mi je svitla zora od istoka poručila. sila sam ga. ja t’ sam majka imila mlada Petra bratca moga. posestrino vilo! I kad sam ih jadna bila do viteštva dohranila. obih sam ih. posestrino vilo! Ja t’ sam majka imila mlada Petra bratca moga a Ivana hranila. gavranče. jadna majka. jadni majci. gavrane. i kad sam ih jadna bila do viteštva dohranila. a ja ti se. ukazali. vilo posestrino! Da li evo ne znadem za njih smrti ni života. a ja ti se. neg su mi se zli bilizi. onu kobnu pticu. jedno malo dite. od srdašca. ukazali. kumiti i bratimiti. mila sinka. od srdašca. jadna majka. mila sinka. a bihu mu crna pera sva od krvi ustrapana. A bihu mu crna pera sva od krvi ustrapana. ona črna ptica. posestrino vilo! Po njih mi je svitla zora od istoka poručila. da li evo ne znadem za njih smrti ni života. Obih sam ih. svitloj zori otpravila. onoj črnoj ptici. Kaži meni. majci Margariti: Neg su mi se zli bilizi. jadni majci. sila sam ga. jadna majka. da ti hoću trudna pera sva suzami prehladiti.

bila vilo. posestrino vilo. jadna majka. side to mi bila vila staroj majci besiditi: “Ovo ću te. majci Margariti. bila vilo. turske uze dostignuli. majka Margarita. sila mi je bila vila staroj majci besiditi: “Nisu ti jih. radi boga uprašati. majku. za bratca ću mojega dati moju rusu glavu. ostavi grozne suze prolijući. lasno ću ih. 239 . a za sinka Ivana živim ognjem izgoriti. turske uze dostignuli. ostavi grozne suze prolijući. da li ne hti na mene huda ptica ni gledati. iz tamnice iskupiti. mene. kojom bi jih ti spenzom iz tamnice iskupila?” Side to mi stara majka biloj vili besiditi. turske uze dopadnule. iz tamnice iskupiti: za bratca ću mojega dati moju rusu glavu. jadna majka. ako su mi. ona huda ptica. Da ti hoću trudna pera sva suzami prehladiti. nego to mi odleti u planinu črnu goru. majko Margarito. ona huda ptica. side to mi stara majka biloj vili besiditi: “Ako su mi. majku Margaritu!” Mene. side to mi bila vila staroj majci besiditi. stara majko. posestrino vilo. planinkinja vila. sila mi je bila vila staroj majci besiditi. lasno ću ih.ptice zlokobnice. ako bi ti oba dva turske uze dopadnuli kojom bi jih ti spenzom iz tamnice iskupila? majko Margarito. majku. stara majko. nego to mi odleti u planinu črnu goru. da li ne hti na mene huda ptica ni gledati. posestrino vilo. za to mlado dite!” A za sinka Ivana živim ognjem izgoriti.

ono mlado dite. biše mi ga lipa Cvite onim vencem okrunila. majko Margarito. jer kada mi on dojde u Primorje valovito. Očicami sagledali a srdašci saljubili. ter ti ga je napojila mrzle vode zabitljive. Jer kada mi on dojde u Primorje valovito. mladi i gizdavi. ona venac vijaše od primoga vilovita. ondi mi se oni bihu očicami sagledali. a kada si od sebe sinka svoga otpravila. stara majko. povidati. Na njega se namiri lipa Cvite Primorkinja. da li ću ti istinu. ne spomene. ondi mi se oni bihu očicami sagledali. starice nebogo. ter ti ga je napojila mrzle vode zabitljive. onda se je u tebi srdašce okamenilo. turske uze dopadnule. starice nebogo. ono mlado dite. da li ću ti istinu. ona venac vijaše od primoga vilovita. da se nigdar nikadare k tebi majci ne zavrati. a kada si od sebe sinka svoga otpravila.starice nebogo! Nisu ti jih. na to mlado dite. mladi i gizdavi. ono mlado dite. biše mi ga lipa Cvite onim vencem okrunila. mlada Primorkinja. sestre svoje. onda se je u tebi srdašce okamenilo. sestre svoje. bratca ti je obljubila mlada moma Grkinjica. očima sagledali a srdašci saljubili. da se nigdar od tebe. povidati: bratca ti je obljubila mlada moma Grkinjica. ne spomene. 240 . jadna majko. na njega se namiri lipa Cvite Primorkinja. majko Margarito. jadna majko. da se nigdar od tebe. starice nebogo.

nit ćeš bratca dozvati. 1621. – Bečko Novo Mjesto. od suz' lišca ne osuše.) nađena i bugaršćica Popivka od Svilojevića koja je vjerojatno zapisana u sjevernoj Hrvatskoj 1663. majko Margarito! Cvili. nit ćeš sinka dočekati. Zagreb 2000.starice nebogo! Da se nigdar nikadare k tebi majci ne zavrati. Zrinski je sa svojim šurjakom Krstom Frankopanom pogubljen 30. godine. cvili. 76-83. Maja Bošković – Stulli je s pravom ustvrdila da su sudbine Svilojevića i Zrinskoga slične. i žali i prolivaj grozne suze. starice nebogo!” Nit ćeš bratca dozvati. majko Margarito! I da ti se nikadare. (O tome će biti riječi u poglavlju Povijesne predaje. I Svilojević i Zrinski su bili usužnjeni. majko. godine. Bugaršćice.) Kuće u Poljicima za vrijeme Turaka Vidi: Josip Kekez. str. travnja 1671. majko. III. nit ćeš sinka dočekati!28 U rukopisnoj je ostavštini Petra Zrinskoga (Vrbovec. Izmijenjeno izdanje. 28 241 . Organizator. i žali i prolivaj grozne suze. od suz' lišca ne osuše. i da ti se nikadare. 1671. Svilojević je oslobođen.

1923. Zbornik Kačić. Izdanje hrvatskih srednjoškolskih profesora. 118. Prosper Mérimée (1803. str. Junačke narodne pjesme (hrvatske i srpske). Školska knjiga.-1938. Đuro Šurmin.-1903.).-1870.-1869. Filozofski fakultet Zagreb. Zagreb 1925.).-1803. 30 29 242 ..31 Francuski pjesnik.). Fortisov Put po Dalmaciji nakon Goetheova prijevoda preveden je na francuski jezik.-1882.PREVOĐENJE USMENE POEZIJE NA STRANE JEZIKE Početkom XX. Zagreb 2003. Gerhard je objavio zbirku usmenih pjesama Hrvata. Već smo kazali da je J. Srba i Bošnjaka. U Njemačkoj su nakon Goethea prevodili Johanes von Müller.). Povijest književnosti hrvatske i srpske.).29 Sustavnije prevođenje hrvatskih kao i srpskih i bošnjačkih pjesama počinje s Albertom Fortisom i njegovim djelom Put po Dalmaciji (1774. VIII.) nadahnut junaštvom Stojana Jankovića napisao je svoje djelo La Chute Dr. ali se divi nježnim ženskim pjesmama. Po Goetheovom nagovoru Therese Albertine Luise von Jakob pod pseudonimom Talvj prevela je i objavila Vukove pjesme pod naslovom Volkslieder der Serben (I. Već je kazano da je Đuro Ferić Gvozdenica hrvatske usmene pjesme prevodio na latinski jezik. Međutim. Od tada se naše usmene pjesme prevode najprije u Francuskoj a potom u mnogim drugim zemljama. str. 19. st. i 1779. Sukladno tomu on je i hrvatske usmene pjesme podvodio pod srpske. Andrija Kačić Miošić.). 31 Stipe Botica.) (Gusle). Herder (1744. priredio dr. braća Jakob i Wilhelm Grimm.). Đuro Šurmin ustvrdio je da se svijet zanosi našom narodnom epikom.-1832.) uvrstio Goetheov prijevod Žalosne pjesamce o Asanagici kao i tri pjesme iz Kačićeva razgovora ugodnoga. II.) u svoj Volkslieder (1778. a W. 1826. Baladu o Hasanaginici najprije je na njemački jezik preveo Johann Wolfgang von Goethe (1749. povjesničar književnosti dr. njegova krilatica Srbi svi i svuda predvodila je velikosrpsku ideologiju po kojoj su Hrvati – Srbi katoličke vjere. Alphonse de Lamartine (1790.) iz Herderova je Volksliedera preveo na francuski jezik Kačićevu pjesmu o Milošu Kobiliću i objavio u svom djelu La Guzla (1840. U filološkom pogledu Karadžićev je sljednik i Tomo Maretić (1854. Ivo Ćipiko (1863. G. Milan Strašek. Medo Pucić (1821. političar i povjesničar. str. Dao je golem doprinos reformi srpskoga jezika. 1825.30 (Vuk Stefanović Karadžić je bio kontroverzna osoba. Zagreb 1908. Imao je svoje pristaše u Hrvatskoj među kojima su Matija Ban (1818.

32 A. str. Sarajevo 1972. Walter Scott (1771. Zavod za izdavanje udžbenika. Hatidža Krnjević. st.-1855. svjetskog rata objavili su zbirku naših narodnih pjesama. Lord je s prekidima. Nakon Puškina na ruski su jezik prevodili naše pjesme Berg. Povijest i historija usmene narodne književnosti. Slovaci. Đenana Butorović. B. 32 243 . Na engleski je jezik prevodio i John Bowring. Rumunji. dr. izdao na hrvatskom (i srpskom) i engleskom jeziku zbirku naše usmene poezije. dr. str. Ljubomir Zuković.) u Parizu je predavao o našim narodnim pjesmama. knjiga II. Na ruski jezik prvi je prevodio Aleksandar Sergejevič Puškin (1799. U Padovi je 1949.-1823.d’un Ange (Pad anđela). 123. 9. Poljak Adam Mickiewicz (1798. a poslije II. Narodna književnost. st. U XX. 33 Bosansko – hercegovačka književna hrestomatija. g.-1837. Šveđani i dr.. prikupljao i izučavao usmene pjesme u Bosni i Hercegovini i u 70-tim godinama XX.33 Najveći dio podataka o prevođenju usmene poezije na strane jezike navodim prema: Tvrtko Čubelić. Mađari. objelodanjena zbirka naših narodnih pjesama koju je uredio Arturo Cronia. Puškin se divio junaštvu harambaše Stanka Sočivice iz Imotskoga. Vostokov i dr. Tommaseo je hrvatske lirske pjesme prevodio na talijanski jezik.). Naše su usmene pjesme prevodili i Česi.-124.) je prema Goetheovu prijevodu na engleski jezik preveo Asanaginicu. golem doprinos našoj usmenoj poeziji dali su Millman Parry i Albert Bates Lord koji je 1953. Zagreb 1990. Mnogi su Poljaci prevodili našu poeziju.

retorika. 6. Zagreb – Ljubljana 1987. priredio Hrvatska književnost Bosne i Hercegovine u 100 knjiga. Hatidža Krnjević. Banović. Sarajevo 1972. Hrvatska usmena književnost Bosne i Hercegovine: lirika. Školska knjiga. Kad je živio Mijat Tomić. Dukić. Split 2005. Zagreb 1938. Stipe. Stipe. Petar. Frangeš. Jukić. 7. knjiga II. knj. Vl. Bosanski prijatelj. Zagreb 1943. dr. Petar.. Šoljan. Narodna književnost. 4. III. Marko. Zagreb 1944. Botica. 15. Bošković-Stulli. Grgec. 13. Ljubomir Zuković. 16. priredio Ivan Mimica. 8. 244 XXIX. epika. 11. 1. Od bugarštice do svakidašnjice. Biblija i hrvatska kulturna tradicija. Zbornik Kačić. Split 1990. Napredak. Zadar 2004. Znanje. priredio dr. 9. Bosansko-hercegovačka književna hrestomatija. . sv. sv. 1861.. nakl. Povijest i historija usmene narodne književnosti.. Đenana Butorović. 14. Zagreb 2005. Ivo. Andrija Kačić Miošić. dr. knjiga 3. Književna i povijesna zbilja. MH. Školska knjiga. Konzor. Filozofski fakultet Zagreb. uredio Antun 2. Botica. 12. peto prošireno izdanje. Sultanova djeca (Predodžbe Turaka u hrvatskoj književnosti ranog novovjekovlja). Davor. Hrvatske narodne pjesme. Čubelić. Hrvatska državna tiskara. Zagreb 1990. Hrvatska školska knjižica. Stjepan. Epske pjesme Bože Domnjaka Bojana. ZZNŽO JS. Marko. Epske narodne pjesme. Književni krug Split. Tvrtko.IZVORI I LITERATURA 1. Grgec. Urednik I. Thema I. Zavod za izdavanje udžbenika. Zagreb 1965. izdanje. Razvoj hrvatskog narodnog pjesničtva. Dragić. Zagreb 4. VI. Tvrtko Čubelić. (Izbor). Dragić. 10. Sarajevo 2006. Povijest hrvatske književnosti. Matica hrvatska i HKD Napredak.D. Zagreb 1972. 100 najvećih djela svjetske književnosti. Matica ilirska. F. 5. Zagreb 2003.. Zagreb 1995. Maja.

30. Jelčić. AGM. knjiga osma. Junačke pjesme. Hrvatski leksikon. Vatroslav. Zagreb 1996. sv.. Hrvatska književnost Bosne i Hercegovine u 100 knjiga. Mala nakladna kuća Sveti Jure. Zagreb 1969. Hrvatska odiseja. Zagreb 2003. Anica Nazor i Marija Pantelić. redakcija i komentari Vinko Žganec. i II. 4. krajiške i uskočke pjesme). 25. Jagić. smislio. uredio dr. Sarajevo 2006. HKD Napredak. Muza uči pisati. MH. hrvatske i srpske. Odio prvi. Josip. Zagreb 2004. Hrvatske narodne pjesme. Odio prvi. 1. 21. knjiga prva. Milan Strašek. Nikola Andrić. Zagreb 1996. Junačke narodne pjesme (hrvatske i srpske). Zagreb 1897. 28. Milan Strašek. Odio prvi. knjiga deveta. MH. Izdanje društva srednjoškolskih profesora. 26. priredio dr. sveska šesta (historijske. Bugaršćice. priredio dr. Hrvatske narodne pjesme. Nikola Andrić. Stjepan Bosanac. priredio i uredio Petar Gudelj. sveska peta (Uskočke i hajdučke pjesme). 32. Zagreb 1867. 23. Hrvatske narodne pjesme. 27. P. Dubravko. Hrvatska usmena književnost Bosne i Hercegovine: lirika. Izdanje “Društva hrvatskih srednjoškolskih profesora”. MH. III. 20.. Naklada P. Baška Voda 1999. uredio dr. Jačkar hrvatske narodne jačke iz Gradišća. knj. knj.. Razmišljanja o usmenosti i 18. Naklada Leksikon. priredio dr. Uredio dr. pismenosti od antike do danas. (drugo znatno prošireno izdanje). Povijest hrvatske književnosti. David Bogdanović. 22. MH. Kekez. Hrvatske narodne pjesme. Junačke pjesme.17. uredili dr. knjiga prva. I. Matica hrvatska. Hrvatska književnost srednjega vijeka. Zagreb 1940. PSHK. Pavičić. epika. Zagreb 1925. izdanje. sabrao Martin Meršić. Zagreb 1930. Eric A. Zagreb 1925. 31. Stjepan Bosanac. priredio Vjekoslav Štefanić i suradnici Biserka Grabar. Zagreb 1896. retorika. priredio Marko Dragić. 19. Izabrane narodne pjesme. knjiga druga. 1964. 29. Havelock. 24. I. 245 . Odio prvi. Junačke narodne pjesme (hrvatske i srpske). Novinsko-izdavačko i štamparsko poduzeće Čakovec. Staro doba. Zagreb 1939. Historija književnosti naroda hrvatskoga i srbskoga. Ivan Broz i dr. Organizator.

Hrvatska tiskara d. II. 35. Zagreb 2002. Georges. 1925. 46. Nevenka.d. Narodne epske pjesme. II. I. Ceres. . Povijest hrvatske književnosti do preporoda. Mijo. autor koncepcije Krešimir Nemec. Školska knjiga. Mimica. Osiek 1858. Medini. Zagreb 1996. Usmena književnost. Ivan. Split 1996. Povijest hrvatske književnosti u Dalmaciji i Dubrovniku. svezak pervi. Zagreb 1945. PSHK. listopada 1994. MH. Zora. Život i epski svijet Bože Domnjaka. izdanje. Kekez. Vl. Zagreb 1996. Zagreb 2000. JAZU. Josip. Školska knjiga. knj. Čitanka iz stranih književnosti 1. poboljšano izdanje. Split 1988. Narodne junačke pjesme iz Bosne i Hercegovine. Globus. 47. Piesme junačke. 39. Kombol. Stilistika. Zagreb 1909. MH. Zagreb 1964. knjiga 24. godine u Splitu. s francuskoga preveo Goran Rukavina. Književni krug Split. Mijatović. Narodne epske pjesme. Košutić – Brozović. Tomo. Milas. PSHK. 43. Logos. Mijatović. skupio Ivan Franjo Jukić Banjolučanin i Ljubomir Hercegovac (fra Grgo Martić). Školska knjiga. skupio fra Marijan Šunjić. Sarajevo. Hrvatski narodni junak (drugo prošireno izdanje). 1. Mihovil. 48. Ivan. Molinie. knjiga 25. Zagreb 1996. Zbornik radova sa znanstvenog skupa održanog 30. nakl. priredio Olinko Delorko. Split 1996. Zagreb 1902. Narodne piesme bosanske i hercegovačke. MH. IV. Filip Kunić Kupriješanin. Anđelko.. 37. Zagreb 1986. Zagreb 2000. 40. 42. autor koncepcije Krešimir Nemec.. Mjesto Julija Bajamontija u hrvatskoj usmenoj književnosti-Splitski polihistor Julije Bajamonti. 38. MH. Sinj-Duvno 1985. 49. u: Škreb – Stamać Uvod u 34. 50. 44. Kombol – Novak. Leksikon hrvatskih pisaca.. 246 45. Hrvatska književnost do narodnog preporoda. Školska knjiga. Naša narodna epika. 36. Milorad. književnost. Iz riznice hrvatske povijesti i kulture. Školska knjiga. izdao o. Leksikon hrvatskih pisaca. 41. Narodne pjesme o Mijatu Tomiću. Zora. Zagreb 1964. Mimica. Maretić.33. priredila Maja Bošković-Stulli. Anđelko.

Višić. Zagreb 1972.1925. Ivan Renđeo. Zima. Narodne pjesme o 1000-godišnjici kraljevstva hrvatskoga (925. Zagreb 2003. Zagreb 2004. 67. Narodne pjesme o Mijatu Tomiću. Vladić. Globus. Pregled hrvatske tradicionalne književnosti. IV. Rihtman Auguštin. Solar. Zagreb 1926. Ivan. Luka. reprint MH ogranak “Rama” Prozor. Sedam pristupa pjesmi. Liber. Etnologija i etnomit. Zbornik radova Andrija Šimić izuzetna pojava među hajducima. Narodne pjesme (srpsko-hrvatske) I. 60./58. Rijeka 1986. dio. Golden marketing. Zagreb 1993. 64. 59. Književnost drevnog Bliskog istoka. izdanje. Mladost. Ivan. MH. Logos-tours. Radetić. 66. Mate. Zagreb 1996. 56. 63. Zagreb 1880. Usmene epske pjesme I. Znanje. s njihovom teorijom. 62. sastavio Krešimir Mlač. 55. 1991. 1882. Split 2005.) I. priredio dr. Marko. 57. 65. Uspomene o Rami i ramskom franjevačkom samostanu. Zagreb. SHK. 52. Narodne pjesme iz Luke na Šipanu. priredio Davor Dukić. 1. 54. Naprijed. Junačke pjesme IV. Rukopisna zbirka (1957. u: Uvod u književnost (uredili Fran Petre i Zdenko Škreb). 247 . Sarajevo 1931. i II. izdanje. Jeronim. knj. napisale Maja Bošković – Stulli i Divna Zečević.) Pave Anđelića.. Figure u našem narodnom pjesničtvu.. Izdanje profesorskog društva sekcije Zagreb. Vladimir i Zorić. 53. Dunja. Milivoj. Slaming. uredio prof. Povijest svjetske književnosti (kratak pregled). Zagreb 1961. 61.51. Povijest hrvatske književnosti. Zagreb 1924. Zagreb 1978. Branko Vodnik. JAZU. Epika i epske pjesme. uredili Mijo Milas i Ivan Mimica. Zagreb 2001. Zagreb 1986. 58. HKD Napredak. MH. herojske. priredila Tanja Perić Polonijo. Zlatna knjiga hrvatske narodne lirike. zapisao Andro Murat. MH. Vratović.

PRIČE (PRIPOVIJETKE) .III.

novele. U minulim ideološko-tendecioznim sustavima pod tom riječju podrazumjevalo se nešto što je izmišljeno i što je lažno. Legenda je latinska riječ i znači ono što valja čitati. basna. izmišljeni junaci i izmišljene priče o njima itd. Sumersko-babilonsko1 Tvrtko Čubelić. basne. češkom. Legenda o faraonu Khufu (Keopsu). U portugalskom jeziku se zovu: fabula. engleskoj. caso itd. apologos (novela). U hrvatskom jeziku poznati su nazivi: priča. ono što treba čitati. primjerice. u talijanskoj. engleskom story. Kada je netko u nečemu iznimno dobar i zaslužan. pripovijetka.-210. historia. Na našim prostorima rijetko se koja riječ toliko suprotno tumačila kao riječ legenda. Dva brata. šale i legende. pripovijest. Nipošto se ovim ne želi reći da su sve legende i druge vrste priča istinite. naziva ga se živom legendom. Istovremeno se za mnoge velikane govorilo da su ušli u legendu i da su otišli u legendu. Novelle. Bajka o ukletom kraljeviću. Zagreb 1990. lenda. legend. Raznovrsnost usmenih priča svjedoče i njihovi nazivi na raznim jezicima. legende. Istrebljenje ljudskoga roda. 249 . Sage. latinskom fabula.) Narod usmenu prozu naziva: priče. bugarskom jeziku nazivale povesti. njemačkom Märchen. Unamunovo putovanje u Fenikiju. bajka. Ima ih istinitih i izmišljenih. Legende. anegdote. Trajne su antologijske vrijednosti staroegipatske usmene priče: Sinuheova priča.1 Usmene priče se. to jest. govori o hajducima. Zanimljivo je da su se usmene priče u slovenskom. (Kazavicom ili kazalicom nazivane su i epske pjesme. str. Usmene su priče književnost. primjerice. Povijest i historija usmene narodne književnosti. U starogrčkom mit. a književnosti nije da pripovijeda o onome što se dogodilo. Schwank. SVJETSKE USMENE PRIČE Svaka je kultura na sebi svojstvene načine oblikovala bitne motive koji su postali (usmeno) književni. slovačkom.NAZIVLJE Usmene priče obuhvaćaju: bajke. 209. kazavica (kazalica). američkoj filologiji nazivaju legendama. kako su to već rekli veliki filološki autoriteti. onda se kaže da su to samo legende. a kada se. predaje. vjerovanja. beside. već o onom što bi se moglo tipski dogoditi.

Sermones discipuli Nevenka Košutić-Brozović. Čitanka iz stranih književnosti I. – IV. Kr. a njegov i Zenonov učenik Aristotel (384. oko 460.-XIV. st.-180. Grčki povjesničar i vojskovođa iz Atene. prije Krista) istaknuo je da je poezija (podrazumijevajući pod tim nazivom književnost) istinitija i povjesnija od povijesti i da je treba ozbiljnije shvatiti od povijesti. pr. U zbirci su priče. u svom djelu Spis o ratu Peloponežana i Atenjana (8 knjiga) navodi velik broj usmenih priča koje je zabilježio kod zaraćenih strana. Vrane i sove. pr.) pripovijeda o mudroj i lijepoj Šahrazadi. st. Neki povjesničari književnosti završetak nastanka toga najopsežnijega djela u svjetskoj književnosti /215 000. Sastavljena je od pet knjiga: Razdvajanje prijatelja. Arapski zbornik priča Tisuću i jedna noć (IX. Zagreb 1996. Krista umro oko 396. st. Aurea legenda Jakoba Voragine. U njoj se priča o glupim sinovima kralja Amarašaktija koje mudrac Višnušarman pomoću priča uči umjetnosti vladanja. među ostalima. En-lil i Nin-lil. pr. Stjecanje prijatelja.) u svoj fantastično-satirički roman Metamorfoze ili Zlatni magarac inkorporirao je bajke i predaje među kojima je najpopularnija Priča o Amoru i Psihi. 60. godine sadrži usmene priče i anegdote. po Kr. 18 knjiga/ nastajanje toga djela lociraju u IV. st. bajke i basne prožete didaktičkim stihovima.) Pančatantra je jedna od najvažnijih zbirka svjetske usmene književnosti a motivi iz nje nalaze se i u hrvatskim usmenim pričama. prije Krista). (U to doba i riječ historija znači priča).-322. st. Kr. Usmenim pričama bavio se i Ciceron (I. Tukidid (r. Gubitak stečenoga i Nepromišljeno djelovanje. st. str. prije Krista). 2 250 . prije Krista). prije Krista). Za oblikovanje hrvatske usmene proze iznimno su važna djela: Fiore di virtu.asirske predaje (mitovi) su: Lahar i Ašnan. U Pančatantri se nalaze i motivi iz Mahabharate (IV. st. Krista). Školska knjiga. U tome je djelu više priča o Aleksandru Velikom Makedonskom (IV. Pored Veda iznimne je vrijednosti indijska zbirka Pančatantra (III. st. Apulej (oko 125. st. spominje Platon (IV.-61. Snažan je utjecaj toga zbornika na svjetsku književnost. pr.2 Na značaj usmenih priča ukazivao je najstariji grčki povjesničar Herodot (V. En-Ki i Nin-mah. po Kr. Djelo Gesta Romanorum (Junačka djela Rimljana) nastalo oko 1300. prije Krista). st.-II. Usmene priče.

primorja. Paga. folklornom kazalištu. između ostaloga. Shakespeare je dramu Mletački trgovac napisao na temelju priče Dram jezika koja je poznata i kod Hrvata u BiH. – Krško. Tomu je mnogo doprinio Johann Wolfgang von Goethe (1749.-1832. otoka Visa. primjerice.) kao i u vojnim pohodima Nikole Zrinskoga u Slavoniji. drugi i 1822. U romantizmu se javlja interes i za narodno pripovijedanje. uredio Josip Pasarić. prvi. MH. prvi. god. 1815.) Mnogi su renesansni i barokni književnici veliku pozornost davali usmenoj prozi i stvarali svoja djela uzimajući građu iz usmene proze.) Alberta Fortisa (1741. Francuz Charles Perrault (1628. (Dva stoljeća nakon Shakespearea zapisao ju je I.VIII.) i William Shakespeare (1564. Daniele Farlati (1690. Zagreb 1923.-1703.) spominje svoju dadilju Arinu Rodonovu od koje je čuo bajke i pjesme. Hvara. sv. U romantizmu je općenito snažan interes za usmenu književnost.-1803.) sudjelovao je u Austro-turskom ratu (1663. Oni su u tri sveska objavili Dječje bajke (1812. U klasicizmu su mnogi pisci značajnu pozornost pridavali usmenim pričama.). Kvarnera. Njegove informacije o Morlacima utemeljene su i na usmenim pričama.-1664. a Aleksandar Sergejevič Puškin (1799. IX. Skradina. pričama. Nijemac iz Slovenije Johann Weichard Valvasor (Ljubljana.). Goethe spominje pripovijedanje svoje majke. Polazište braće Grimm je odnos između bajke (Märchen) i predaje (Sage). Cetinskoga kraja.-1715. Miguel Cervantes (1547.Ivana Herolta te srednjovjekovne hagiografije i legende.)3 U XVII. pričama iz okolice: Zadra. Šibenika. F. Juri. Od velikoga je značaja Put po Dalmaciji (1774. I. Palagruže. (O tim djelima bit će više riječi u daljnjem tekstu. Venecija 1751-1819).). Raba.) postigao je velik uspjeh zbirkom priča koje je zabilježio ili sam izmislio. treći svezak). bilježi legendu o sv. Jukić i objavio u Vrazovom Kolu. vjerovanjima.-1837.-1616. Perraultov sunarodnjak Antoine Galland (1646.-1773. 1641. Brača.-1616. st. Od velike je važnosti njegova Geografska karta Hrvatske (1688.) u djelu Illyricum sacrum (sv.1695. 1693. Splita. Njegovi zapisi iz Hrvatske govore o narodnim vjerovanjima.) skrenuo je veliku pozornost pripovijetkama iz zbirke Tisuću i jedna noć. Fortis piše o običajima. 3 Narodna šala. 251 . Trogira. Braća Jakob i Wilhelm Grimm započinju novo razdoblje u teoriji usmenih priča.).). o usmenim pričama piše Jean la Fontaine (1621. Takvi su.

4 252 . predaje i legende. 1968. Tridesetih godina XX. g. str. 187.) Usmene priče često se koriste i u druge neknjiževne svrhe. u: Zdenko Škreb-Ante Stamać Uvod u književnost. Tako. Ono plašljivo zrno ostalo je u zemlji. primjerice. Švicarac rumunjskoga podrijetla Andre Jolles 1929. 7 Richard Cavendish. Nakon braće Grimm najznačajniji doprinos u proučavanju usmene proze dao je Vladimir Jakovljevič Propp (1895. Usmena književnost.) i Max Lüthi. Ti su znanstvenici utvrđivali nastanak i migraciju bajki. Legende sveta. g. i kasnije. 151. Sljedbenik Finske škole Amerikanac Stith Thompson je sa suradnicima sastavio katalog u kojemu su pripovijetke razvrstane po tematskom i motivskom indeksu. Tom su se problematikom najviše bavili Erich Strassner (Schwank.) navodi basnu koja govori o dva zrna koja su se našla u zemlji i razgovaraju.-1970. Stuttgart. petosveščanim prijevodom staroindijskih priča. 6 Isto.Veliki znanstveni interes za usmene priče pobudio je Nijemac Theodor Benfey 1858. st. str.4 U komparativnom pristupu proučavanja usmenih priča značajna je zemljopisno-povijesna metoda tzv. a drugo je naraslo u prekrasnu biljku. Njima se koriste najveći menadžeri i motivatori. Ptica ga je pozobala. jedan od najbogatijih ljudi i jedan od najvećih motivatora Zig Ziglar u svojoj knjizi Pogled s vrha (2000. Zagreb 1986. taj katalog ima manjkavosti.6 Američki filolog Richard Cavendish u djelu Legende svijeta pod pojmom legende podrazumijeva usmene priče i ističe da legende izdržavaju probu vremena bolje nego prava povijest.-212. To je djelo nastavio Johannes Hertel 1909. Tvrtko Čubelić. Beograd 1984. str. Jedno zrno se uplašilo i nije smjelo izniknuti.7 (Slično je i u filologijama drugih naroda.5 Međutim. Zagreb 1990. 210.) knjigom Morfologija bajke. 9. Finske škole koju su utemeljili Kaarle Krohn i Antti Aarne. a najveća je što se u njemu ne vide osobitosti nacionalnih kultura. 5 Josip Kekez. godine u Jednostavne oblike pogrešno uvodi i manjkavo tumači bajke. Povijest i historija usmene narodne književnosti. str. u usmenu prozu uvodi se termin švank kojim su se označavale šaljive priče.

1563. Za hrvatske usmene priče iznimno su važne bosanske fratarske knjige mada nemaju izvornih narodnih priča. U Malom katekizmu (1616. Crvenog i Plavog jezera kod Imotskoga. Hutova blata u Trebimlji. jezera u Rijeci Dubrovačkoj. U Mađarskoj se pripovijeda da je tako nastalo Blatno jezero (Balaton).) u Dundu Maroju navodi izreku Šaptom Bosna poginu koja je do danas sačuvana u izričaju Bosna šaptom pade.).). 1508.HRVATSKE USMENE PRIČE Usmene su priče poslužile piscima i propovjednicima.) osim katehetičkog dijela. Miloševa jezera ispod Krinja u Hrvacama kod Sinja. U tomu djelu zapisana je legenda o propasti Sodome i Gomore. među kojima je i inačica Posvetilišta Abramova Mavra Vetranovića. divice Marije) prevedenom iz popularne zbirke Ivana Herolta Sermones discipuli de tempore et de sanctis (1476. Plitvičkih jezera.). ostavio je najdublji trag u hrvatskoj književnosti i povijesti. 1567. 1631. a nalaze se u glagoljskim knjigama.8 Divković je građu crpio iz legenda. hagiografija. Svoj prvi katekizam Nauk karstjanski (tzv. Usmene su priče parafrazirane i u Hektorovićevom Ribanju i ribarskom prigovaranju (1568. godine sa studentima sam zapisao pedesetak legenda o propasti Gavanovih dvora. spominju kazivanja o vili morskoj. počeo sastavljati Nikša Ranjina. g. do 2005. Libru od mnozijeh razloga (1520.) fra Matije Divkovića (Jelaške kod Olova. Od 1996.) te Povijesti Dubrovnika (1595. g. Kreševu. 1531. Njegova su djela vjerskodidaktičkoga karaktera. 1611. Bio je franjevac u Sarajevu. Nauk karstjanski doživio je 10 izdanja. – Mleci. između ostaloga. – Firenca. u drugom su dijelu knjige stare hrvatske vjerske pjesme i dramski tekstovi. Zborniku koji je 1507. 253 . brevijarima i misalima. Sramotan pad Bosanskoga kraljevstva krajem svibnja 1463. – Olovo. Prukljanskog jezera kod Šibenika.). usmenih 8 Matija Divković u franjevački je red stupio najvjerojatnije u Olovu. Olovu.) objavio je sa zbirkom pripovijesti o čudima Presvijetle Djevice Marije (Sto čudesa aliti znamenja blažene i slavne Bogorodice.) dominikanca Serafina Razzia (Firenca. i početkom XV. st. o lukavoj lisici koja se pretvara mrtvom kako bi pohvatala ptice. Marin Držić (Dubrovnik.) i Zoranićevim Planinama (1569. Veliki 1611. Usmene su priče temelj Besida (1616. Krajem XIV. Školovao se u Italiji. Po tim legendama Gavanovi dvori su se nalazili na mjestu: Boračkoga jezera kod Konjica. jezera Kuti kod Neuma. nastao je Cvet vsake mudrosti u kojem se. te jezera kod Pleternice i Vinkovaca. a namijenjena su narodu. Dubrovačke priče nalaze se u anonimnoj Kronici.

na hladnoći. na vrućini. Vratar se vrati i sve ispriča starješini.predaja i legenda koje je čuo od naroda kao i iz Heroltovih Sermones discipuli (Odgovori učenika) te iz Gesta Romanorum (Junačka djela Rimljana).ffst. Redovnik ispriča. Sva je djela objavio u Veneciji. Hrvatska književnost katoličke obnove i prvoga prosvjetiteljstva (Hrvatska barokna književnost). Neki povjesničari književnosti ističu da ga je jedino nadmašio Andrija Kačić Miošić. Vidi: Marko Dragić. našim. Djela je tiskao bosančicom (zapadnom inačicom ćirilice). tko je i što ište? Redovnik mu reče da je izišao iz tog samostana. Redovnik je pod drvetom stajao i slušao pticu a kad ona odletje vrati se u samostan.hr str. godine: KAKO SU SLATKE PJESNI NEBESKE Bijaše jedan redovnik dobra i sveta života i moljaše Gospodina Boga da bi mu očitovao kojugod slast nebeske slave. Kad je redovnik bio na molitvi pred njim zapjeva jedna ptičica i on je pokuša uhvatiti te ona pred njim pobježe u gaj koji bijaše blizu samostana. kolika je radost i veselje i koliko uživanje biti u kraljevstvu nebeskome u kojem je devet kora anđeoskih. zaustavi se na jednom drvu i nastavi pjevati. a tada fratri shvate da je on iz tog samostana izišao prije 340. 74-77. Divkovićeva Rajska ptica nalazi se u glagoljskom rukopisu popa Mihovila iz 1558. Filozofski fakultet Sveučilišta u Splitu. žedan. www. svet. naškim. Prvi je bosansko-hercegovački Hrvat koji je pisao narodnim jezikom. slovinskim. bos i gol. Fakultetski priručnik. st. Poče kucati i dođe vratar da mu otvori te ga poče pitati: odakle je. Svoj jezik zvao je bosanskim. Split 2006. 254 . i 16. Kad dođe vidje da su stara vrata zazidana a nova sagrađena na drugom mjestu. Osnova njegovog jezika bio je štokavski ijekavski-ikavski narodni jezik. Bio je vrstan propovjednik i veoma popularan narodni pisac. g. Stadoše se čuditi da je toliko živio gladan. Ako je tolika ljepota i razgovor jednog anđela. svet Gospodin Bog Sabaot! *** Divkovića Besjede svarhu evanđelja nedjeljnih priko svega godišta (1616. Smatra se ocem bosanske književnosti (hrvatske književnosti u Bosni i Hercegovini). Starješina pitaše redovnika tko je i povede ga drugim fratrima te ga pitaše tko je starješina bio kad je on izišao vani.) prijevodi su i kompilacije iz nekoliko latinskih autora 15. Njegov je rad pridonio širenju štokavštine. blažena Gospa i svekoliko mnoštvo svetaca Božjih koji slave Gospodina dan i noć govoreći: Svet. Od slatkosti pjevanja ptičice nije se ničeg sjećao.

) također.). dragocjene su u XVIII.) Nediljnik dvostruk (1766. st. U Narodnom je preporodu i romantizmu velik interes za sve vrste usmenih 255 . Fortisov Put po Dalmaciji. – Zaostrog. – Zagreb.). pogibeljima svećenstva i njihova puka.). Ispovid krstjanska (1710.) i Svetinjak (1766. 1730. 1678.).) koji se bavio proučavanjem Morlaka i veoma je zaslužan što je svom prijatelju Albertu Fortisu pomagao pri sabiranju i zapisivanju hrvatske duhovne kulture. dakle. – Kraljeva Sutjeska.? – Sinj. kao i o Stanku Vrazu već je bilo riječi. došli u današnje krajeve predvođeni petoricom braće i dvjema sestrama.) Ivana Ančića (Lipa kod Duvna. 1717. O značaju Okružnice koju je uputio zagrebački biskup Maksimilijan Vrhovac.) te rukopisi vrsnog propovjednika Stjepana Margitića Markovca (Jajce. – Šćit u Rami.: Prilike (1701. 1703. iza Babinih gora. – Fojnica. 1685.) sadrži u sebi više usmenih priča preuzetih od Orbinija i iz naroda. – ? 1777. 1651.) i Prvi oca našega Adama grijeh (1674. 1765. Usmene su priče i u Pripovidanju nauka krstjanskoga u tri knjige (1750) fra Jeronima Filipovića (Rama. leksikograf. Dragocjen je.) koristio je i usmene priče. st. o mučenicima za vrijeme osmanske vlasti. – Jajce. Pored navedenih bosanskih fratarskih knjiga iz XVII. govornik. fra Pavla Posilovića (Glamoč.) u svom Ljetopisu bilježi više priča a među njima i spomenutu Porfirogenetovu o Hrvatima koji su. st.). 1800. oko 1600. Fala od svetih (1708.) u svojim religiozno-moralnim djelima Zrcalo Marijansko (1662. 1624. 1688. glazbenik i pisac Julije Bajamonti (Split. 1609.) (koji je građu crpio i iz Gesta Romanorum).) fra Stipana Jajčanina. 1650. – Split. – Ancona. oko 1754. 1783. Nagnanović je pisao o stradanjima bosanskih samostana. svećenik Juraj Habdelić (Staro Čiče u Turopolju.).Narodno je pripovijedanje i u bosanskim fratarskim knjigama: Cvit od kriposti iz 1647. Među mnogobrojnim predajama u Lašvaninovu Ljetopisu je i demonološka predaja o kugi. Značajan doprinos hrvatskoj usmenoj književnosti dao je liječnik. Pisac. Fra Nikola Lašvanin (Dolac kod Travnika. latinskim jezikom pisana Kratka povijest Bosne srebrne fra Bernardina Nagnanovića (Brotnjo-Čitluk u zadnjem kvartalu XVII. 1744. 1700. (Lašvanin je umro od kuge. kao i djelo njegova osporavatelja Ivana Lovrića (Sinj. Vrata nebeska i xivot viečni (1678. 1750. Svietlost karstianska i naslagenye duovno (1679. g. su važna za širenje usmenih priča.) Djela fra Filipa Lastrića (Oćevija.

1887. str. jer je puku silan korijen. objavio sv. Fra Ivan Franjo Jukić (Banja Luka. g. Iako je Tordinac vršio manje jezične preinake. 11. vrijeme zapisa i kazivače).) u svom paradigmatskom članku Naša književnost (1865. – Đakovo. – Zagreb. 1838. Zagreb 1963.”10 Trajno su poticajna Šenoina načela po kojima književnost mora imati nacionalnu. Narodne pripovijetke. a nije navodio mjesto. beatificirao Ivana Merza).) uglavnom zapisivao i sabirao usmenu poeziju. zaman svi vanjski pokušaji da navuku narod na svoje – on stoji tvrdo kao dub. Zagreb 1964. otac Ivan Pavao II. 1881. 46. Jagić je skrenuo pozornost na bosanske fratarske knjige. Mnogobrojni su se hrvatski književnici i u predrealizmu i realizmu nadahnjivali usmenim pričama. Dragocjeni su. Zbor redovničke omladine sakupio je i 1870. 1858. on u svom djelu Puti navodi i etiološku predaju o kultnom mjestu Petričevac u Banjoj Luci. ni sve sile svijeta ne će narod krenuti s puta kojim udariti mora. 1888.) u Kolu i Bosanskom prijatelju objavljuje priče iz Bosne (Jukić je prepravljao priče. August Šenoa I priredio Šime Vučetić. 1818. Filolog Vatroslav Jagić (Varaždin. 1831. PSHK. a bude li u njega obrazovanja i samosvijesti. Matica hrvatska. August Šenoa (Zagreb.) u svojoj Historiji naroda hrvatskoga i srpskoga (1867.) objavio je 1883. (Na tome je mjestu Sv. Svećenik Nikola Tordinac (Đakovo. Prvu je pravu zbirku narodnih usmenih priča objelodanio Matija Valjevac 1858. str. Tordinac je zabilježio i hrvatske narodne običaje. 1. 1838. – Beč. – Podgora. on je od svega naroda najviše spojen sa zemljom. pjesme i pripovijetke iz Pećuha. Priče su zapisane u Varaždinu i okolici. Jukićevi zapisi poslovica i zagonetki. Kamilo Blagajić objavio je zbirku bošnjačkih priča. zaman su sve tuđe spletke. knj. 1923. Bosanske narodne pripovijetke. 10 9 256 . Maja Bošković-Stulli. g. – Beč.9 Premda je don Mihovil Pavlinović (Podgora.) ističe snagu i važnost narodnoga duha: “U puku stoji prava sila naroda. Zora. 26. a taj korijen je puk. međutim. 2003.priča. socijalnu i književno-kritičku dimenziju. Predaju su mu kazali muslimani koji su iznimno štovali to sveto mjesto. njegova je zbirka (62 str. 59. Hrvatske narodne piesme i pripoviedke iz Bosne. PSHK.) prvi se sustavnije bavi interferencijama hrvatske usmene i pisane književnosti.) do danas jedina prava zbirka usmenih priča bosansko-hercegovačkih Hrvata. 1857. knj.

Rijeci. 1942. Mehmedalija Mak Dizdar. Crkva na kamenu (Mostar) i Naša ognjišta (Tomislavgrad). Josip Pasarić (Pušća. Crna kraljica.). Narodno je blago i u katoličkoj periodici: Svjetlo riječi. U istom smislu važni su časopisi Matice Hrvatske u BiH: Motrišta (Mostar) i Hrvatska misao (Sarajevo). 1. Ivo Andrić. Ramska kraljica. 1936. – Zagreb. Gospa Sinjska. Majka Božja Bistrička. U 20. ravnatelj Klasične gimnazije u Zagrebu. a od 1906.) književni kritičar. Splitu.). 1867.) objavljuje u tri sveska kajkavske i čakavske priče (XIX. godine objelodanio je Hrvatske legende. O značaju Antuna Radića i Nikole Andrića već je bilo riječi. Bosna Franciscana (Sarajevo). 1860. – Zagreb. iznimnu su ulogu u očuvanju hrvatske tradicijske kulture imali časopisi Zbornik za narodni život i običaje južnih Slavena kao i Napretkov Kalendar (Sarajevo) u kojem nalazimo i dokonice (šale. nadahnut hrvatskim predajama i legendama. a u njoj je Hitrec. Ivan Raos. Zvonimirova kletva. Dubravko 257 .) koje je započeo Nikola Andrić (Vukovar. Milutin Cihlar Nehajev. Strohal je 1916. g. 1951.) objavio je tri zbirke usmenih Bunjevačkih pripovijedaka (Subotica. Narodna umjetnost (Institut za etnologiju i folkloristiku Zagreb) i Glasnik zemaljskoga muzeja Bosne i Hercegovine (Sarajevo). Izdavač je te monografije Školska knjiga. na svijet izdao Cvet vsake mudrosti. Hrvoje Hitrec 2007. Trenkova djeca i dr..Filolog i književnik Rudolf Strohal (Lokve. Gorski Kotar. anegdote i viceve). 1912. *** Cijela je plejada velikana pisane riječi koji su u svoja djela utkali usmene priče ili pak pisali o usmenoj književnosti. Kalendar Sv. prva). – Zagreb./XX. st. Ante. objavio je 1923. Miroslav Krleža. Mostaru. g. Nikola Šop. 1937. profesor u Zagrebu i Osijeku. *** Goleme su vrijednosti terenski zapisi u seminarskim i diplomskim radovima studenata filozofskih fakulteta u Zagrebu. sljedbenik “zdravog realizma” Franje Markovića (Križevci. st. Dobri pastir. 1845. 1856. Balint Vujkov (Subotica. Miljenko i Dobrila. knj. Vladimir Nazor. Mila Gojsalić. Božo Lovrić.. – Zagreb. Novak Simić. Hrvatske narodne šale (sv. Pored spomenutih navodimo i sljedeće: Dinko Šimunović. napisao trideset sedam predaja i legenda među kojima su: Dolazak Hrvata. Osijeku.). 1914.

3. Pričanja iz života. Krunoslav Draganović. fantastične). Novela. Ivan Mimica. Petar Gudelj i mnogi drugi. Marko Perojević.). mistične. Miroslav Džaja. Usmene priče mogu se razvrstati i prema njihovom odnosu prema zbilji. Franjo Šanjek i drugi. Milenko S. Eshatološke predaje. Filipović. Nikola Bilogrivić. Predaja: Povijesne predaje. Huseina Đogu. 4. 258 . Etiološke predaje. Najveći doprinos do sada u zapisivanju i izučavanju usmene proze Hrvata Bosne i Hercegovine dao je Vlajko Palavestra. temama i oblicima. Mitske predaje. 1913. MOTIVSKI SVIJET HRVATSKIH USMENIH PRIČA Usmena proza obuhvaća vrste priča: bajke. Tvrtko Ćubelić (Bihać. Po toj klasifikaciji priče bi bile: zbiljske (realistične) i fikcijske (izmišljene. Demonske predaje. Pavao Anđelić. Usmena proza može se razvrstati prema motivima. – Zagreb. Vrijedi spomenuti i Irmu Čremošnik. Andrija Nikić. Ivan Aralica. – Zagreb. anegdote. basne.Horvatić. Hašim Šerić. Ljubo Lucić. šale. (Relevantna djela za ovaj rad spomenutih autora kao i djela iz navedene periodike bit će navedena u bilješkama i literaturi). Među mnogima povjesničarima i arheolozima u čijim djelima nalazimo usmenu prozu jesu: Tadija Smičiklas. viceve i legende. 5. 1995. Stjepan Džalto. 2003. Basna. 2. Vjekoslav Klaić. Bajka. Najveći doprinos u sakupljanju.) Josip Kekez (Katuni. Stipe Botica. predaje. novele. Ignacije Gavran. Jozo Vrkić. Julijan Jelenić. zapisivanju i izučavanju hrvatskih usmenih priča imaju: Maja Bošković-Stulli. Estela Banov Deppope. Radmilu Fabijanić i Nadu Milošević Đorđević. Ferdo Šišić. Legenda. 1937. Ćiro Truhelka. Žanrovi usmenih priča: 1.

Tako je tome čoiku bilo žao njegove male. pa radi toga. Ona se sažali na njega pa se približi i pita ga da mu pomogne. Kad su curice obadvi narasle i postale cure. Otac i ta ći. Sitni oblici: Šala. Najpoznatije su bajke Pepeljuga. Rekla joj je da će je odvest na njeko fino mjesto pa se pastorka obradovala. mada je mala bila dobra. al nije znala puta. Uniđe unutra i ugleđe njekog starog djeda. Ona je njemu pričala što joj se 259 . BAJKA Bajka je najdulja usmeno-prozna vrsta. ona je pastorku zamrzila još više. zamrzila maćuha pastorku još više. al eto. Puno su oni patili za njom. pa se on onda priženio. Uhvatila nju neka teška bolest i nije joj se mogla sakriti. Tak je ona njemu pomogla i živila u njegovoj kolibi par dana. Ma. PASTORKA Prije je to bilo – tako sam ja čula – da je živila neka sretna porodica. Jednog je dana maćuha spremila pastorku i odvela je u šumu. Mislio on da će se ona brinit za njegovu curicu. Tjela se ona vratit kući. Tjela se ta maćuha otarasit nje pa je tak dugo vremena ona mislila šta će napravit. Valjda on mislio da će nadoknadit djetetu mater pa je to i uradio. a on bio cili u čirovim. Onda zastane na vrata pa je i primjetila da je djed gleda al ništa ne govori. Bili to čovik i žena i njihova mala curica. 7. bio on bogat.6. Za to vrime postali su oni dobri drugovi. Pastorka se puno uplašila – mače znala je da ju je ona ostavila samu. Ta je bila ohola i ona je njega htjela samo radi para. U šumi se nekako maćuha odvojila od ove. Ona je ageografična i ahistorična te se u njezinom izučavanju koristi monogenetski pristup. al se prevario. 1. Lipo su oni živili i bili radosni dok se jednog dana nije razboljela ta žena. Ivo i Marica. Kad su njia dvoje dobili svoje dite. Ona se još više uplašila pa tjela pobjeć. i sakrila se iza njekog drveta pa pobjegla kući. Genus specificum bajke je fantastično ili čudesno. pa je zbog toga nije nikako voljela. Dobro uvijek pobjeđuje zlo. Anegdota. Tak je ona odala po toj šumi i odjednoč ugleđe ona njeku kolibu pa potrči. Čudesno u bajkama sudjeluje i rješava nerješivo. Va je bila ljepša od njene ćeri. Vic. ostali sami i nisu se nikako mogli utješiti. Tako je ležala neko vrime dok nije pripočinila.

ali ne zna ona šta je unutra. koji oće. Hrvatska književnost Bosne i Hercegovine u 100 knjiga. al se zbog zlata napravila dobra pa ga pitala da mu pomogne. Bile one baš zadovoljne jer su mislile da su se obogatile. priredio Marko Dragić. ali iznenadile se one samo tak. Jedamput reče čovjek ženi: – Ženo. pa kad je curica došla do kolibe. Već sutra. pa iziđe nekuda van.11 (Brčko) ZLATNA LAĐA Tako su bili čovjek i žena jako siromašni. Na mjestu su i usmrtile jer su bile otrovne. i idući putem pomisli u sebi: Hrvatska usmena književnost Bosne i Hercegovine: proza. Ći i otac su nastavili lipo živit u zadovoljštini. i nijesu nigdje ništa imali osim jednog djeteta. koliko je on bio težak. Kakoćemo ga proslaviti? A žena mu reče: – E moj čovječe. On joj se baš smučio. Sarajevo. ona se htjela vratit kući. Maćuhu je puno zanimo ti mali kofer. već dvi velike guje – ma goleme su one bile. 11 260 .desilo. Onda joj je pastorka sve ispričala i rekla je da je to ko biva njeki dar jer je pomogla tome djedu. MH. Tako je ona uzela onaj najveći i jedva š njim izišla na vrata. a on njoj o svom teškom životu i kako je dobio te čireve. Onda je maćuha uzela ti kofer pa ga otvorila. jer je puno voljela oca i falio joj. On je imo puno ti njeki lipi kofera. kad ni ja ne znam kako? Potom čovjek zakalal. Tako je ta mala ušla u kolibu i vidila toga djeda. 5. a mi nemamo nigdje ništa. Čim su stigle u kuću. Jedva su njia dvi donile ti kofer. mater se odma vrati nazad. Nije unutra bilo zlata. a ona je uzela najmanji pa je pošla kući. pa je rano ujitra krenila. koji god izabere. Jedva njekako ona je našla put i došla kući. 2005. što ću ti ja. odma su one to otvorile. pa je pitala odkud joj i šta ima u njemu. pa joj je došla pomoć nosit ti teret. knj. 59-61. Djed joj je reko da slobodno sebi uzme jedan od kofera. dovede ona svoju ći na to mjesto u šumi. Stari joj je rekao da sebi kao nagradu što ga je njegovala uzme jedan od kofera. rano jutrom. Kad je djedu bilo bolje. evo nam sad ide krsno ime. ali joj je rekla da uzme što more veći kofer. U šumi ju je mater već čekala. str. Unutra bilo sve samo zlato. Tako se pozdravila sa tim starcem i krenila. HKD Napredak. Odma su iskočile iz kofera i ujele njia dvi. Onda je ona htjela poslat svoju ći da i ta dobije zlata od djeda. Svi su se iznenadili kad su je vidjeli. Jedva je ta izdržala i jenu noć tode. drama i mikrostrukture.

– odgovori on.– Bože moj. – reče starac. – reče starac. Ali nijesam. da sad imam ikome ono dijete prodati. što sam i ja dao. Kad je starac otišao. kako bi bilo najbolje. što je moja volja? Mi ć emo lijepo dati našu k ć er zaDragana. a starac mu reče: Dat ćeš mi forint. da imam ikome dijete prodati. al pred njega iziđe star čovjek. neka bude. pa skupi goste i proslavi krsno ime onako. ja ću ga kupiti. – reče starac. – odgovori starac. Kad je starac nosio dijete ispod careva dvora. da bih ga prodao. – I on donese dijete i preda ga caru. a on će ti vavijek udžepu biti. pa udari preko careva dvora. reče car carici: Kako ćemo mi sad nadjesti ime onome našem sinu? E. Potom on njemu dade forint. Ma jesi nešto. a starac još reče: Za taj ćeš forint sve kupiti i platiti što ti god treba. Car reče: Daj ga amo. Kad je Dragan već bio narastao. Čovjek otide. – njih su se dvoje još od prije zavoljeli. pabih služio krsno ime. ja ne znam. On nije nego tako pomislio. dalje. što mu je trebalo. kako je trebalo. ja bi ga prodao. – reče opet ovaj. te starac otide. I tako ostane Dragan. pa kupi sve. pa ga pita: Šta si ti sad divanio!? Nijesam ništa. A starac mu reče: Pa daj ga meni. Bih. 261 . pa ga upita: Šta ti to nosiš stari? Evo nosim dijete. Samo šta išteš za njega? A šta ćeš mi dati? Dat ću ti forinti. vide ga car. nego samo jedno žensko. Pa bi li ti to prodao? – pita car dalje. A carica reče: – Bome je to i moja volja. a car mu dadeplatu. a taj car nije imao muška djeteta. Pa šta išteš za njega? – pita car opet. pa će nam sve naše dobro ostati skupa.pa bih poslužio svoje krsno ime.reče on: Ma rekao sam. A kad ga starac i po treći put upita. Starac odnese dijete. On pristane. – Car reče: Hajde da mu damo ime Dragan. reče car carici: – Znaš ti. pa uprti dijete i odnese. – A carica reče: Pa slobodno.

da micar dade svoju kćer. a ti ćeš sa mnom ratovati. bar ću te poprstenu poznati. dade onaj car svome sinu šestora kola novaca i pošalje ga u svijet. Ali Dragan reče: – A moj djedo. Kad Dragan pođe. da više od njega istržiš. a kad omrkne. hodam. onome neka bude. neka onome bude. i tu nađe jednoga starca. Idući on tako. pa komu dosude. Ja ovuda hodam. javi mu: E pa dobro. reknu caru: Mora vijeće suditi. Sjedi tu. a ovaj dozove svoga Dragana. moj sine. Kad on dođe k njemu. legnu oni i prespavaju. bome dosude. pa hajde. i bogzna hoćemo li se igda vidjeti. A starac mu reče: – Dobro sinko. Kad to car čuje. reče mu car: – Evo ti sedam kola blaga. Kad onaj to čuje. A otkud ti ovamo? Idem po svijetu. ne bih li što dobio. kako bi mi spavali ovdje u planini. sudili onamo. pa da nas štoujede? Ali starac reče: – Ne boj se ti ovdje ništa. piši mi. pa mu reče: – Vidiš. Kad sudili ovamo. pa hajde i ti. i onuze još komadić kruha. djedo! Bog pomogao! – reče mu starac. da njih dva idu u trgovinu. te samo pogađaj i kapariši. dobro. pa će mi to biti dosta. patrži. – reče Dragan. reče mu starac: 262 . pa joj reče: Ja sad moram otići. pa sjednu suditi. Car pristane. poslat ću ti koliko budeš trebao. Onaj jedognao šestora kola novaca. reče mu: Pomozi Bog. Potom mali Dragan sjede. Kad oni tako dosude. zaprosi je drugoga cara sin. paako ti pofali novaca. Onda Dragan otide k djevojci. da je ne da. A on mu reče: – Na ne ću toliko novaca. i gledaj. dade mu forint. a tebi evo sedmora. sad se uprav na silu rastati moramo.Kad to čuju carevi ministri. pa ćemo spavati. kad je careva kći do udaje dorasla. nego ti meni daj samo onaj forint za koji sime kupio.Ali. pa ako se igda vidimo. pa koji više istrži za tri godine.A ona reče: Evo ti moga prstena s ruke. pa još ništanijesam vidio. dođe u jednu planinu. i tako se skupe ministri. gdje sjedi i loška vatru. – da tržim. ali ovaj car reče. pa otide. Kad je ujutro svanulo.

pa ću ti jošnešto kazati. A kad prijeđe preko planine. šta ti ono radi. a i da ti ne smiješ onamo. pa hajde preko te planine. On mu izvadi onaj forint i dade i uzme ćenu te se vrati nazad starcu pa mu reče: Evo. srete ga čovjek i vodi crna ćenu. djedo. On priveže ćenu i dođe k starcu. pa grebenaj ondje. pa štogod prvo sretneš. da prijeđem tamo. reče mu: – Daj mi tu lađu prevezi amo. a kad prospavaš. a ti ne smiješ amo.– Sad ti hajde preko one planine u grad. pa ću te sretna načiniti. pa otide od staroga. onda dođi k meni i dovedi da i ja vidim. kupiga. kad al iskopa rukavicu masti. pa začeprka noktima. pa ga samo pomaži po čelu i on će biti zdrav. 263 . al ćene nema. pahodi amo k vatri. a on će ti reći da ne more. Pa šta išteš za njega? – pita on dalje. – reče ovaj. pa sjede. A stari mu reče: Dobro je to sve. Sad uzmi tu mast. A kad Dragan tamo. a ti onda uzmi te masti. Dobro si to kupio. sinko. Ali mu on reče: – Ja ti ne mogu lađe prevesti. neka ti preveze lađu. sinko. Kad Dragan to čuje. možda ćešda što iskopaš. jer te ne vidim. – reče starac. pa da ćeš ga sretna načiniti. i car je gubav. pa pogleda onamo i vidi careva krmara. da ne bi bilo ništa? Hajde. grdne kao more. pa onda izliječi i cara. pa ga zovi. Ali ti njemu reci. te tu opetnoći. neka ti preveze unamjerice lađu. djedo. – samo ga priveži tu za taj trnić. dok ne prospava. uzme je. Kako to. a kad bio na vrh planine. – reče onaj. dođe do one rijeke. Kad ujutru svane. On otide. A kad cara izliječiš. pa ga stane zvati. jer da ne vidi. onda nemoj više nikoga. pa mu reče: Evo djedo. pa će te onda odvesti k caru. a on ga pita: Bi li to prodao? Bih. jer smo mi svi gubavi. Kad kupiš. Dat ćeš mi forint. On će tebi pregnati lađu. Potom Dragan ode uz planinu. vidi šta si kupio. što sam kupio. On onda dođe k starcu i kaže mu: Ma. onda ćeš pola sna i platu primiti. zakala. jer je ono gubava zemlja. Onamo preko vode vidjet ćeš careva krmara. reče mu starac: Hajde. pa odnese starom. a kad ga dozove. šta sam našao. nema ondje ništa. pa ćeš doći do jedne velike vode.

šta to tamo galame.Ali mu Dragan reče: – Ma daj ti meni prevezi lađu. Car mu reče: Jesi li gotov? Jesam. reče im: – Dajte ga meni. da ga vidim. Dragan stane liječiti. pa nije imao čim isplatiti. On onda reče carevu sinu: 264 . Dragan uze one masti. Idući tako dođe u jedan grad. pa se vrati k caru. i za mjesec dana izliječi svu carevinu. i on progleda. da ga je on izliječio. a kad odspava i ustane. pa pomaže cara po čelu. pa došao i nakupovao silno blago. i da mu dade u la đ u četiri zlatna soldata. al se u gradu čuje velika graja. Dragan sjede u lađu. pa će mu ondaizliječiti zemlju. da mu car načini zlatnu lađu. da je zdrav. i ona pođe. evo ti zlatne lađe. Kad to krmar čuje. štogod zaišteš. te ga zato optuže. pa evo došao do vješanja. Kad Dragan dođe tamo. Ali on svejedno ode. Car mu to dopusti. i da će izliječiti svu carevinu. a oni mu rekoše: – Eno uhvatili nekakva trgovca. samo najprije izliječi zlatare. pa ga pomaže po čelu. jer sam trudan. reče mu: Hajde liječi moju družinu. dok ne prospavam. al to onaj carev sin. odvede ga k caru. a u njoj piše.Ali mu oni rekoše: A šta bi imao. onda ću tizemlju izliječiti. ja ću učiniti. ja ću za njega platiti. a Dragan onda uzme one masti. kad mu pomoći ne možeš. Kad car to čuje. koja će ići posuhu. pa mu kaže. a oni onda uzmu kovati lađu. a kad tamo. Dobro. Ovi na to pristanu. pa hajde. neka kuju lađu. i onda liječi nasdruge. te će ga sad objesiti. Kad car vidi. On kad čuje. na đ e pod uzglava č omknjižicu. preveze mu lađu. Car mu reče: – Hoću. dat ću ti.Ali mu dragan kaže: Ne mogu. reče mu: – Hajde mene izliječi. i on odmah progleda. pa ćeš progledati. aon otide i leže. pa nema čim daisplati. reče: Idem ja sad. On tako uradi: najprije izliječi zlatare. Kad on tamo. Kad ovaj to vidi. On sada reče caru: Ako ćeš mi dati zlatnu lađu i u nju četiri zlatna soldata. Dragan pita dalje. zakupio silno blago.

pa pokaže one teskere. da dođeš k njemu dvor. doći ću ja. Najposlije dadu onome jednom slugi novaca.A on mu reče: Hajde ti. i oni mu povjeruju. kao da je na njegovoj koži izraslo. pa dođe. eto mu moga prstena na ruci! Kad svatovi to čuju. te kaže caru. A car.A on reče: – Neka car dođe po mene. a Dragan sjede u svoju lađu (kad je platio za njega dug). dok ne dođe djevojka. da on njega ispod vješanja otkupljuje. Najedamput uđe u dvor među svatove jedan sluga carev. a ti ondahajde kući. pa pročitajte šta piše na njima i ako ovijem prstenom ne bude pečatudaren. pa pođe k njemu. Sluga otide. da se je sve okolo sjajilo. Kad i on blizu dođe. Kad to oni čuju. to je naš Dragan. Kad onaj dođe kući. pa se ženi. Onda carev sin podigne košulju. šta je ovaj rekao. uđe u sobu pa sjede do đuvegije i metne ruku na sto tako. a Dragan mu zapiše. i to se sve dobro pozna. pitaju ga otkuda je.kao da je s neba sašlo. Potom ovaj zakala. dade mu svoju kćer. pa mu kaže: – Junaci. pa kaže tako i ocu one cure i one mu teskere pomoli. Dragan reče: – Odmah me objesite. il će biti posve dobro il posve zlo: evo nešto u polju sja se. kako će careva kći moći poznati prsten. Ja ne ću kući nigda doći. pa ću sve za te platiti. sastavi nekako što kakve teskere i napiše. a car zakala. a ona kako uđe. ali samo neka on pokaže svoja leđ a. a on ne će k njima. da je taj Dragan obješen. Oni otidu brže po nju pa je dovedu. ali mu Dragan reče: Nemoj ti ići klečeći k meni. a od lađe udari svjetlosti. pa stane u polje niže dvora. da će ga objesiti. pa hajde lagaško. hajde. pa za njim. Kad dođe gore. pa onijem prstenom pritisne kod onoga pisanja. I tako se skupi svadba. da je vidi. Oni ga stanu nuditi da jede. a on im reče: ja sam taj i taj. van ga stane zvati. pa vikne: – Ma. jer ti si mi otac. 265 . Ali to car ne razumije. Potom car otide. pa on zakala te na koljenima klečeći ode k njemu i reče mu: Ako si sveti čovjek. onda me objesite. iziđu van pa gledaju. pa su svatovi.A Dragan ga pita: A šta je to u dvoru? Sluga mu odgovori: Careva se kći udaje. i pije. da te ja popipam po leđima. ali on reče da ne će ništa. Potom dođe Dragan u zlatnoj lađi. car te moli. Ali onaj đuvegija reče. pa sude. vidi prsten. pa otiđe kući.– Daj ti. ali niko ne smije k Draganu. a on zakala. klekne. da on laže. pa ću onda doći. kad to vidi.

ali svi navale na njega. Jednog dana dođe kraljev glas da će nagradit onoga ko donese tri najlipša cvita. onda cvit od masline i cvit od loze. uvijek kuvani bob. str. Sad je kralj da novi zadatak . Ali im Dragan reče: – Ja ga ni sad ne dam vješati. Donese to cviće ćaći i kaže mu da ode s tim na kraljev dvor. 5. 12 266 . Hrvatska književnost Bosne i Hercegovine u 100 knjiga. Na to ćer da to ćaći i reče da vrati to kralju i nek joj on izdjelje vreteno i držač za igle. I svi tako tražili i birali koji bi cvit moga bit najlipši. Kralju nije bilo jasno zašto to rade pa mu oni reknu da to čine kako bi bob izniknija. Tako i ova ćer ubere u polju jedan cvit od pšenice.tribala je doć k njemu ni gola ni obučena.12 (Mostar) MUDRA ŽENA Bio je ćaća koji je ima ćer. a vi svatovi ostanite pa budite moji svatovi. Tako su oni svaki put kad bi dobili hranu. knj. a on se vjenča s carevom kćeri. HKD Napredak. i on skine košulju. Sarajevo 2005. Bilo je tako kako je ona rekla. bacali ga kroz prozor. Kralj ga pohvali da je najpametniji na svitu jer takve cvitove niko nema. a oni joj odgovore da ih tako kralj tjera da mu vrate dugove. 61-67. drama i mikrostrukture. Kralj mu onda da zadatak da odnese ćeri tri svitka pamuka i da mu ona od toga oplete sve konope za brod i sva jedra. On mu odgovori da je to njegova ćer poslala. ni na konju ni bez konja. Sve je bilo dobro dok ona jedan dan ne ode u kraljevu tamnicu di je sve bilo puno zatvorenika. MH. Ona se skine gola i stavi mrižu priko sebe. Oni tako učine i njega išćeraju. a onda pročitaju svi i vide prsten i dosude da njega treba objesti. Kad im je on reka Hrvatska usmena književnost Bosne i Hercegovine: proza. samo neka ide van. priredio Marko Dragić. pa tako s jednim forintom ostane sretan. Upita ih zašto su zatvoreni. nek mu odgovori da je jednako nemoguće kao i od tri svitčića napraviti svu opravu za brod. uze konja za povodac i pusti da je vuče za sobom. a kad ga on upita kako je to moguće. Njoj ih bilo žaj pa im odluči dat savjet kako će se izbavit.Đuvegija se stane nećkati. Kad je kralj vidija takvu uzme je za ženu i da joj na znanje da nikome nesmi odat svoju mudrost.

a dođe nekakav starac bijele brade do pojasa. rođ. Po tom ona stane ovu kravu goniti na pašu s ostalijem govedima. Poslije nekoga vremena otac se ove djevojke oženi udovicom. one bi se mati odmah pretvorila u kravu. Maćeha stane odmah mrziti na svoju pastorku osobito za to. oni mu uzvrate da je nemoguće da i oni njemu vrate dugove u uzdama. čudeći se njegovijem riječima prikuče se jami još bliže i stanu se u nju nadvirivati i razgledati je. g. dok se jednoj. 267 . Onda krava tješeći je rekne joj. Kraljica se složi s tim i on ih pusti. Ujutro kad se probudija nije mu bilo jasno di je i ona mu reče da joj je reka da uzme najdraže iz dvorca i da je ona zato uzela njega. češlja i preoblači. šta je ona bila ljepša od njezine kćeri: zabranjivala joj je da se umiva. str. da uzme sa sobom najdraže iz dvorca i ode.da je nemoguće da kuhani bob iznikne. što joj je. da je kara i muči. A kad na podne goveda poliježu u plandištu. gdje plače. u Hvaru. Jednom joj dade u jutru punu torbu kudjelje. ona videći da se na kudjelji ne poznaje. što je i kako je. 2007. jer da kojoj od vas upadne vreteno u nju. pa joj rekne: – Ako ovo sve danas ne opredeš i u kokošku ne smotaš. zapita je. godine kazala Anita Matić. što je oprela. Ona ga zamoli da samo pripreme gozbu za oproštaj jer su puno skupa živili. ubit ću te. Ovo rekavši starac otide. 1987. al čim je stiga doma reče kraljici da može ić ća jer je izdala svoju mudrost. Opet se uvjerija kakva je mudrica i oni se skupa vrate u dvorac. a djevojke onda. 98. Rkp. Kad je vidi ona krava.13 (Hvar) PEPELJUGA Prele djevojke kod goveda oko jedne duboke jame. izmakne vreteno iz ruke i padne u jamu. Djevojka sirota idući za govedima prela je koliko je mogla. FF Split. E. koja je dio života provela u Splitu. koja je bila najljepša između njih. Na toj gozbi ga napije i kad je zaspa odvede ga u kočiji sebi na selo. ne idi mi doveče kući. Kad ona u veče dođe kući. stane plakati. koja dovede jednu svoju kćer. pa im reče: – Djevojke! Čuvajte se vi te jame. i svakojako je tražila uzroke. a ona joj kaže sve redom. a to joj se mati pretvorila u kravu i stoji pred kućom. što joj je bila mati. da se za to ne brine ni malo: 13 Ivoni Šabić 2007. a sad živi u Zagrebu.

a pastorka na njezino uho pređu mota. Kad pastorka za to dozna. ali kako je poslije toga najviše radila i slušala u kući: nosila vodu. da nije gladna i da ne može. ko to njoj pomaže presti i motati. šta da vidi! Na grobu stoji velikački sanduk otvoren pun 268 . Kad djevojka u veče maćesi da veliku kokošku. djevojka sirota stane plakati govoreći u sebi: – Za ručak mi nije brige. ona stane jednako plakati. što joj je krava rekla. – veli. i ona joj kaže sve što je i kako je. pa joj sjutridan da još više kudjelje. da gleda. – kudjelju uzimati u usta i žvatati. Kad se ova poslana djevojka privuče. dođi na moj grob i naći ćeš pomoć. te vidi kako krava kudjelju uzima i žvače. da ne jedeš od mene mesa. Tako i učine: krava stane kudjelju u usta uzimati i žvatati. prospe po kući punu kopanju prosa. kad se žena nije šćela okaniti. pa da ih za kućom pod tijem i pod tijem kamenom zakopaš u zemlju. ubit ću te. da to njoj pomažu njezine drugarice. ali najposlije. Po tom maćeha navali na svog muža. i odmah budu gotove. a ti je uhvati pa odmah motaj na kokošku. Muž je iznajprije ženu od toga odvraćao. mela kuću i radila sve ostale kućevne poslove. Djevojci je ovoj bilo ime Mara. pristane i on na to. pa otrči odmah onamo. reče joj krava: – Muči ti. i kako se tako najviše oko vatre nalazila. nego pokupi sve njezine kosti. đe joj je krava kazala.– Ja ću. Pošto one otiđu u crkvu. da će je u taj i taj dan zaklati. ali. Kad tamo. prala sudove. gotovila jelo. maćeha joj se vrlo začudi. ne plači. opremivši se sa svojom kćeri u crkvu. pa će se na moje uho pomoliti žica. ako kad bude u nevolji. Ali kradom pošalje za njom i svoju kćer. pa joj treći dan da još više kudjelje. pa reče pastorci: – Ti pepeljugo! Ako ovo sve proso ne pokupiš i ručak ne zgotoviš. i kaže joj. da se krava zakolje. Jednom u nedjelju maćeha. a kad ona i ovo oprede i smota kao i ono prije i u veče donese kokošku gotovu. lasno ću ga zgotoviti. ona se vrati kući kaže sve materi svojoj. djevojka nije šćela okusiti izgovarajući se. dok mi iz crkve dođemo. pa ih zakopa. a kad je krava zapita. zašto plače. prozovu je maćeha i njezina kći Pepeljugom. pa kad ti bude kaka nevolja. Kad kravu zakolju i meso joj stanu jesti. ali ko će toliko proso pokupiti! U tom joj padne na um. da ide na njezin grob i da će naći pomoć. ona pomisli u sebi. već kad mene zakolju. a djevojka na uho njezino žicu izvlačiti i motati. već kosti moje pokupiš.

pak se obuče i otide u crkvu. a carev sin bio namislio da je ne pušta kao i prije. Kad bude ispred svršetka leturđije. Onda ona uzme iz sanduka haljine sve od suha zlata. koje hoćeš. ona se iz crkve iskrade pa bježi kući. pak se brže bolje svuče i haljine ostavi u sanduk. pastorka odmah k materinu grobu i nađe opet sanduk otvoren i na zaklopcu dva bijela goluba. i vrlo se začude. ubit ću te. al’ eto ti joj maćehe sa kćerju svojom iz crkve. dok mi dođemo iz crkve. još većma se začude kad vide proso pokupljeno. kad tamo. začude njezinoj ljepoti i njezinijem haljinama. a najviše. pa i proso pokupljeno. one se opet spreme u crkvu. već da je čuva da vidi. pa joj reknu: – Obuci se ti. da se obuče i da ide u crkvu. Kad bude u treću nedjelju. koji se ondje desio. pa svukavši svoje haljine ostavi ih u sanduk. Ali kad bude ispred svršetka leturđije. pa kaže pastorki kao i prije: – Ako to sve proso ne pokupiš i ručak ne zgotoviš i ostalo sve ne urediš. pak se obuče i otide u crkvu. Onda ona uzme iz sanduka haljine sve od čistoga srebra. pa idi u crkvu. i žensko i muško. a on se sam zatvori i nestane ga. ona se između naroda nekako ukrade. a to proso pokupljeno. Kad bude u drugu nedjelju. kad vide sve uređeno. a mi ćemo proso pokupiti i ostalo sve urediti. Pošto njih dvije otiđu u crkvu. kuda će. U crkvi joj se svi začude još većma. Malo postoji. maćeha se sa svojom kćerju opet spremi u crkvu i na pohodu prospe još više prosa po kući. Ona veselo uzme prve haljine s vrha sve od same svile. U crkvi joj se opet začudi sve još više nego prije. a mi ćemo proso pokupiti i ostalo sve urediti. ručak gotov i ostalo sve uređeno. Pošto one otidu iz kuće. pak se obuče i otide u crkvu. ubit ću te. što niko nije znao. a da se ne brine ni za što u kući. a na zaklopcu njegovu dva bijela goluba. ko je ona i otkuda je. Ona brže k vatri. Kad joj maćeha sa svojom kćerju dođe iz crkve. te bježi kući. a carev sin očiju ne smetaše s nje. i nikako se nijesu mogle dočuditi. kad tamo.svakojakijeh dragocjenijeh haljina. pa se obuci i idi u crkvu. U crkvi sve se. ručak ne zgotoviš i ostalo sve ne urediš. pa joj reknu: – Maro! Uzmi iz sanduka haljine. a to sanduk opet otvoren kao i prije i na zaklopcu stoje dva bijela goluba. pastorka odmah k materinu grobu. 269 . pa k vatri. koji joj reknu. Maro. i sve uređeno. ručak gotov. dok mi dođemo iz crkve. pa na pohodu maćeha prospe još više prosa po kući i kaže pastorci kao i prije: – Ako ovo proso sve ne pokupiš. a osobito joj se začudi i oko na nju baci carski sin.

da je traži po svemu carstvu ogledajući svakoj djevojci papuču na nogu. nekako joj spadne papuča s desne noge. ona nju pred kućom sakrije pod korito. pa joj brže bolje papuču nazuje na desnu nogu. i videći. dođe i kući njezina oca. da joj je ne samo taman na nogu nego da je upravo i onaka kao i ona. a carev sin uzme joj papuču. 1820. rođ. kojoj široka. a ona mu kaže. ta ga digne. 85-87. Dijalog joj je glavno sredstvo. Đuro Ferić Gvozdenica (Dubrovnik. Novele o životinjama mogu se svrstati kao podvrsta basni. FF Split. on se gotovo obeznani od radosti. što joj je na lijevoj nozi odvede je svome dvoru i oženi se njome. ali kojoj duga. Onda carev sin zapita. samo bez papuče na desnoj nozi. imaju li kaku djevojku u kući. kojoj uska. što je bila u crkvi i u onijem istim haljinama. – Dubrovnik. BASNA Basna je vrsta priče u kojoj životinje. Kad joj papuču on ogleda na nogu. godine kazala je u Zagrebu Jadranka Živković. kojoj kratka. pobjegne bosonoga. 1944. Pod Ezopovim (VI. pa odmah k vatri kao i prije. da nemaju više nikake. da će carev sin doći i njihovoj kući da traži onu djevojku. ne imajući kad tražiti je. i ona. a to pod njim ona ista djevojka. 2007.) u svoja je djela uvrstio mnoge 14 Tini Marasović 2007. Kad je carev sin ugleda. Maćeha njezina. kad tamo. E. ali joj papuča ne može ni na prste da se navuče. ne može ni jednoj da pristane. 270 . U tom pijevac skoči na korito. Rkp. st. Kad carev sin dođe s papučom i zapita. I tako idući od kuće do kuće. I tako ona između naroda provlačeći se i bježeći. a carev sin za njom ustopice. 14 (Zagreb) 2. kad je vidjela. str.Kad bude ispred svršetka leturđije. u kojijem je treći put bila. imaju li u kući još kaku djevojku. te ona pođe da ide. 1739. Došavši ona kući svuče se i haljine ostavi u sanduk. ona mu kaže da imaju i izvede mu svoju kćer. orao te odnio! Carev sin čuvši to potrči brže bolje ka koritu. pak zapjeva: – Kukurijeku! Evo je pod koritom! Maćeha poviče: – Iš. Carev sin po tom zađe s onom papučom njezinom. biljke ili stvari govore o ljudskim osobinama. prije Krista) imenom do naših je dana došlo 400 basni.

nemoj tako već kad znaš. ta u šišljagu. pa kad vidiš zgodu podaj vatru tabanima. i upute se u društvu dalje. s kojim bi se mogla kotarisat nevolje? “Imam devet” odgovori teta. Već ja sam teto čuo. da si ti toliko pametna i mudra. rekne lisica. On putujući nekoliko. evo ja dopadoh nevolje. al eto za staro jaranstvo kazat ću ti. kad dođe onaj čovjek. pa počme misliti šta će učiniti. odmah se počmi umiljavat i propinjati uz njega. da se tvoja pamet i mudrost pripovieda i u pjesmah kiti po cielom svietu. rekne jazvo. ako bi gdjegod u nevolju pao. Dok oni razgovarali. da je pitoma. već kad on počme gvožđa zapinjati. a teta ostade u gvožđu. pak će iz gvožđa jazvi: “Ej jazvo. brate mili. po Bogu brate. da nema lisice pak će: “Uteče jednoč. dok se jednom ne strpa u gvožđe. pusti ju i zapne gvožđe. A jazavac poskoči od dragosti.narodne basne. premeće se. koliko imaš ti načina i mušterija. eto ti čovjeka gdje ide. a lisica dade vatru nogama pak u šumu. pak će te pustiti. opet u ista gvožđa upade. Kud godi ide lisica. jer će te pripamarit čim. što si se izbavila iz gvožđa. već što ću sada raditi. on će misliti da si ti pitoma. Kad pođe kući. preskače preko puta tamo amo. već te molim da mi kažeš od one dvie mudrolije jednu i da se izbavim. onda se ti učini kao mrtva. al ne ćeš više. pak upita lisica jazavca: “Kud ćeš ti jazvo?” A jazavac će: “Idem tražiti koga pametna i mudra. međutim nemoj odmah bježati.” “E. napotekne za njim i lisica. dobro”. da mi bude do pomoći.” A teta će: “Bolan jazvo. da se nismo sjaranili. pak ćemo se moći od svake nevolje izbaviti. Jazvo dok ugleda čovu. Ali ti nemoj odmah bježati.” “Pa kaži ti meni. odgovori lija.” Onda će jazvo: “Znaš teto. vavjek svoje provodi. s kojim bi se. koliko ti imaš mušterija. “opet sam upala u gvožđa. pak će te on od sebe baciti. pak ne će biti fajde. tri i to sasvim dobre. ne bi te izbavio. a za naslove svojih latinskih basni uzimao je hrvatske poslovice. već kaži mi teto. ti imaš devet. JAZAVAC I LISICA Sastanu se jednoč jazavac i lisica na putu. Dok dođe onaj čovjek čija su gvožđa.” “Neću teto. izbaviti mogao?” Imam ja. nego popoiđi za njim nekoliko.” Dobro. dok te pusti. a ja tri. ne bi se izbavila zla. Al eto ti jazavca i zapita ju: “Što je to teto?” “Evo pobratime”. ne budi te tvoj belaj tamo nositi. pak se opet natrag povrati. Kad dođe čovjek odmah se poče lisica propinjati i umiljavati oko njega. pak će teti: “Taman sam i tražio tebe. odgovori jazvo. kaži mi kako ću se izbaviti. ako kad dopadnem nevolje.” Lisica bavrljajuć po šumi tamo amo. a ti 271 . upita teta jazvu. On misleći. daj između tvojih mudrolija kaži jednu. al kad bude blizu šumice. đisa. obazre se i vidi. odgovori jazvo. već da se sjaranimo.

st. nanese ga. a ja ću sebi svoju mudrost ostaviti za posljedku.15 3. kad se obazre. On počme gvožđa zapinjati. samo odmane glavom i smrmlja nešto u sebi. pa se prikući jazvi. Poslie nekoliko vremena. Zahvaljujući usmenoj predaji u Indiji i danas živi sveto pleme Veda. i kad dodje. ako možeš u noge se pouzdati. starozavjetni su pisci više puta ukazivali i poticali njegovanje vjerne usmene predaje. Vede (usmeno znanje) je sveta staroindijsko-sanskrtska sveta knjiga a nastajala je od XVI. što se čini. od koga se lija izmakla dvaput i dok vidi šta se radi. eto čovjeka. a jazvo sve gleda ispod brežuljka. 15 272 . a jazvo kao pomaman zgrabi liju i pritisne ju uza se. kao žalostan rekne teti: “A ti posestrimo hodi barem da se oprostimo. da me svakako nije. a Hrvatske narodne pjesme i pripovijetke iz Bosne.” Prevari se lija. Do malo vremena. kad vidi tetu.-I. bježi. što znaš. st. ja sam se prije mučila i patila. te on njega izpusti iz gvoždja. U Bibliji (XIII. ta i zaviče: “Drži.onda. sreća il nesreća jazvina. dok ja dođem. čovjek kad zapne gvožđa ode kući. a lija struže uz brdo. pak ću tebe pustiti. a lisica skoči. prije Krista. dok on dođe. do VI. st. pak put pod noge. 38-40. daj od devet mudrolija i načina.” To čuvši jazavac. ja već vidim. ona izlit. primjerice. te i on upadne u ista gvožđa. jedan meni i izbavi me od ovoga zla. a s njom ću račune polagati. a ti si gledo. jer me je već dva put prevarila. st. Tisak i naklada ERN Jančika. a on ništa drugo ne znajuć što će. Na značaj i ulogu usmene predaje. Vukovar 1883. počme moliti i kumiti: “Posestrimo ako Boga znadeš. poslije Krista) je mnogo usmenih predaja i legendi. Drugo popravljeno izdanje.” Pridržavši jazvo tetu. U taj čas se pokaže onaj isti čovjek. vidi u gvođju mrtvu lisicu. prije Krista). Jazvo sjeroma. Golem je broj usmeno-proznih oblika u svetim knjigama. Međutim. prije Krista – I. i dok jazvo dopade nevolje. sada se ti pati i mudruj. a lisici izbroji sjekirom na glavi devet mudrolija i načina. Takva je. Skupio N(ikola) Tordinac. preda mu je.” Lisica vavjek o nevjeri radeć i tude kao preko sjekire odgovori: “E. jazvo. eto mi je drago. a sve teta gledi iza grma. str. potresna priča Judita (II. PREDAJA Predaja je vrsta priče koja se temelji na vjerovanju u istinitost njezina sadržaja. pak odapne gvoždja i baci je daleko od sebe.

dakle. prisutne usmene priče. 615.)16 Sveti Pavao nastavlja “Naređujemo vam. nedostaju eshatološke predaje. u ime Gospodina. mitološke predaje (byval’ščine. Demonološka bića su uvijek zla i razlikuju se od eshatoloških kao i od mitskih koja su uglavnom dobra i rijetko čine zlo. 5. Temeljem dosadašnje relevantne literature i posebice terenskoistraživačkoga rada predaje ću klasificirati na: 1. legende (religiozne) i 5. Mladost. Zagreb 2000. budite postojani i držite predaje kojima smo vas poučili bilo usmeno. 15. U poetici književnosti najčešće se prihvaća Proppova tematska podjela na pet vrsta: 1. 4. byličke). 16 273 . pr. po predaji. Demonske (demonološke) predaje. da se klonite svakoga brata koji neuredno živi i ne drži se predaje koju ste od nas primili. 3. Povijesne predaje. Isusa Krista. iz groba ustajala kako bi ukazala na zločin počinjen na njima. nedostaju demonske predaje. Ta knjiga sadrži Budine govore. 6. U Kur’anu (612. Eshatološke predaje.uzorno je Pavlovo učenje: “Prema tome. Mitske (mitološke) predaje. legende su zasebna vrsta priča. komentare. str. Novi zavjet. povijesne predaje. braćo. Tipitaka (tri košare) sveta je knjiga budizma koji je utemeljio Gautama Buddha (563. funkcionalna i druga. 2. Žanrovi predaja Mjerila po kojima se predaje klasificiraju su motivska. Usmena književnost kao umjetnost riječi. 17 Isto. etiološke predaje (rasskazy). 2. Eshatološke predaje ne mogu se svrstati u mitološke (mitske) predaje jer su se eshatološka bića. 616. filozofsko-religijske traktate i lirsku poeziju. Pričanja iz života. Mostar.-653.-483. str. tematska.). Kr. Zagreb 1975. također. Hrvatsko ekumensko biblijsko društvo. 2. 18 Maja Bošković-Stulli. 3. Etiološke predaje. 4. pričanja iz života (skazi). 128.) su. str.”17 Usmena proza nalazi se i u Talmudu (usmenoj znanosti) sastavljenom na temelju židovskoga tumačenja Staroga zavjeta. 3. ZIRAL.18 Ta klasifikacija ima svojih manjkavosti: 1. braćo. bilo pismom!” (2 Sol 2.

5. Prema povijesnome slijedu hrvatske povijesne pjesme. Epoha osmanske vladavine (1463.-1878. 9. Starohrvatsko doba. 10. Period od osamostaljenja Republike Hrvatske i Bosne i Hercegovine (1990.). a na drugom nije ništa. kad su Švabe štangle radili i tamo se zvala mašeta.). 274 . 6. Kad su oni te kamenice odvalili i onda otvorili taj grob. Po nekim pričama bili su toliko veliki da nisu cijeli mogli leći u kuću te im je za vrijeme spavanja pola tijela bilo u kući a pola vani: A jesu. 7. 4.-1990. DREVNI GRCI Opće je narodno mišljenje da su na ovim prostorima najprije živjeli Grci i da su bili goleme veličine.).). 2. bili krupni ti ljudi. st. I bila su dva mašeta i na jednom konjska ploča utisnuta.Legende ćemo promatrati kao zasebnu vrstu usmene priče. Razdoblje između dva Svjetska rata (Jugoslavija 1918. 8. do 1914. epske pjesme i povijesne predaje mogu se klasificirati na: Agrafijsku epohu. 3. godine. 1. I glava čoeka. POVIJESNE PREDAJE U POVIJESNOM KONTEKSTU Epske su pjesme opjevale sudbonosne povijesne događaje i osobe. (Tu je štanga dvojstruka).-). Ilirsko i rimsko doba. brte. Epoha od ujedinjenja Hrvatske do kraja vladavine narodnih vladara (925. Ja sam tamo bio.-1990.-1463. Doba drevnih Grka. Period od konca 19. U mnogim je epskim pjesmama i predajama prisutna mitska tematika iz agrafijske i pretkršćanske etape. Epoha SFRJ (1945.

godine prije Krista. str. 1996. Japigi i dr. st. Delminij je spaljen 156. a u 4. Mala nakladna kuća Sv. a ovde mu moreš lišnjak metnuti. st. Autarijanci. Hrvatska književnost Bosne i Hercegovine u 100 knjiga. 164. prije Krista osnovali su kolonije na istočnoj Jadranskoj obali (Issa. Najžešći otpor pružili su Delmati i Japodi.g. prije Krista. Šematizam hercegovačke franjevačke provincije. 99. (2. Brojne su grandiozne ilirske gradine do naših dana nijemi Hrvatska usmena književnost Bosne i Hercegovine: proza. izdanje). knj. st. 103. Sarajevo 2005. Prema rimskom povjesničaru Apijanu (2.19 (Gorica u Rami) Po pričanju žestoka je zima trajala sedam godina te su Grci izumrli ili napustili Bosnu i Hercegovinu. str. Labeati i dr. Državu su stvorili i Taulanti i Dardanci. Pharos). 5. Zbog zemljopisne udaljenosti i vanjskih utjecaja ilirska su plemena razvila različite kulture. Mezeji. 20 Usp. Dokleati u Crnoj Gori. Makedoncima i Rimljanima. također.samo jedan zub kraj nje ispo. Česti su ratovi uništili moćnu ilirsku državu 168. Liburni.). Smatra se da Ilirima pripadaju: Taulanti. Japodi. Enheleji. – 9. g. ILIRSKO I RIMSKO DOBA Iliri su indoeuropski narod.20 Od tada su Delmati bili skoro stalno u ratu protiv Rimljana sve do općega ustanka protiv Ilira (6. U prapovijesnoj i antičkoj epohi živjeli su na zapadnomu Balkanu. Dauni. Mostar 1977. Taj je ustanak surovo ugušen. Ilirska su plemena. u Albaniji. Iliri su bili razjedinjeni. Grci su u 8. Ratovali i s Grcima. prije Krista osnovali svoje kolonije na ilirskoj obali (Epidamnos). Nakon toga stvorena je moćna ilirska država koja se prostirala od srednjodalmatinskih otoka na sjeveru do Epira na jugu te Dardanije i Makedonije na istoku. 19 275 . izdanje) i 1997. te vjerojatno Histri u Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini. Vjerovali su u različite bogove. st. priredio Marko Dragić. MH. Ardidejci. Enheleji su stvorili moćnu državu u južnoj Iliriji koja je na vrhuncu moći bila u 8. koji su s Balkana doselili u Italiju. str. i Marko Dragić Zakopano zvono. pr. Daorsi. Jure Baška Voda (1. Breuci. Govorili su sličnim jezicima. Međusobno su ratovali./7. Delmati. drama i mikrostrukture. prije Krista) Iliri su nastanjivali područja iznad Makedonije i Tracije do Dunava. Kr. Najveći su utjecaj na Ilire imali Kelti i Grci. Kolapijani. Peligni. Dardanci. di je jagodica. HKD Napredak.

Hilarija.-496. Njih dvojica postadoše fratri. gdje s Svetim Agariom ostade neko vrijeme. Život S. Zora i Matica hrvatska.21 Sveti Jeronim je Ilirac iz Stridona. S Pavlinom i Bonoziom ode u Francu i u mjestu Concordie od Friula (odmori se) počinu neko vrijeme i odatle posla život prvog pustinjaka Sv. Naklada Leksikon d. Jerolim se odluči slijediti ih. primjerice: Aurelijan. Četrdeset godina je ondje u pokori živio. Ilirskoga su podrijetla rimski carevi. 213. sv. a djevojka časna sestra (koludrica).U to je vrijeme puna Sirija bila pokornika pustinjaka.). i XVII. str. Kao mladić uputio se na školovanje u Rim te ubrzo svojim znanjem postade govornik da mišljaše da u njemu Ciceron uskrsnu. a on ga izliječi. urednik Antun Vujić. U djevojku se zaljubio neki mladić ali ju nije mogao pridobiti te ode Negromantu da on djevojku smuti nekim čarolijama. Jeronim istepao. Zagreb 1972. rodi se u Stridonu. 22 Slavni Jeronim (oko 347. Potom je prošao gore koje dijele latinsku zemlju od Panonije ili Banovine dođe na svoju djedovinu i ondje svoju sestru preporuči nekim ženama jer mu otac i majka bjehu umrli. PSHK. Četiri ljeta ostao je u pustinji hraneći se biljkama i korijenjem. Jeronimu. Zagreb 1996. Pozvao ga je biskup carigradski Grgur koji je Jeronimu bio učitelj. Ponovno ode u Jerusalem te pored jasala gdje se Isus rodio ozida jedan Kloštar i ondje nastavi činiti pokoru. i bi pokopan pored Gospodinovih jasala. 495. 21 276 .-216. 1. rujna 422. Pavla. Vidjevši to mladić i čarobnjak (Negromant) i djevojka udruže se i zavjetuju Sv.22 KRALJICA TEUTA U POVIJESNIM IZVORIMA Nedostatni su povijesni podatci o podrijetlu najljepše kraljice Teute. Mjesto pohoditi gdje nauči židovsko pismo.svjedoci ilirske materijalne kulture. Sve je nevjernike zbunio i hrabro protjerao. blizu rijeke Drave od poštenih roditelja. str. Jeronimu. vrati se i dođe u Aquileju. stoljeća. Bibliju je preveo iz židovskoga a Novi zavjet iz grčkoga. Najviše je podataka o Ilircima navedeno prema: Hrvatski leksikon. vjere branitelj. rukom ih svojom ispisa. On posla đavola da djevojku osvoji ali se đavao kričeći vrati govoreći da ga je Sv. u: Zbornik proze XVI. – 422. Jednom mu je lav došao te nogu u koju se trn zabio pokaza sv. Prob. Umro je u osamdeset šestoj godini života 30. Dioklecijan. o. Odatle ode u Treveru i našavši neke knjige Sv. Nakon četiri godine poželi Sv. A-K. Jerolim se odluči u svijet krenuti. U Rimu je ostao tri godine propovijedajući i pišući ondje. Konstantin. kruna redovnikov i dika slovinskoga jezika. Sv. Navodim prema: Bartul Kašić. Mnogo je još napisao navlastito maternjim jezikom. zvjerinje i škorpioni bjehu njegova družba. Papa Damaso naredio mu je da dođe k njemu te mu je dodijelio jednu parokinju i zato se Jerolim piše kardinalom. Zemlja gola bila mu je postelja. priredio Jakša Ravlić. Jeronima piše to zvjerinje. Jerolimu. Kasnije prenesen u Rim i po njemu Bog mnoga čudesa učini. Zato se kod Sv. crkve naučitelj. nebo pokrivalo. Uputi se prema Grčkoj i Siriji te uđe u Antiochiju. PRILIKA: Djevojka neka zavjetovala se Sv. Mnogi su mu vladari slali pisma da ih tumači. o. Jeronima naučitelja crkve.

565. Po drugim predajama Teuta je bila kćerka kralja Agrona kojom se on oženio jer su kraljevi kod Ilira kao i kod drugih civilizacija od sumerske. književnost i naobrazba ranoga hrvatskog srednjovjekovlja.). ožujka 2005. pr. str.24 Umrla je na otoku u Jonskom moru. SAT RT CG. urednik Antun Vujić.15. 2. ljepoticu Teutu. Poražena je u tomu ratu (229.o. kralj Agron razbolio se na sajmu i došao toj ljekaruši vidjevši njezinu kćerku. Krista. Nakon pokušaja da zavlada Visom zaratila je s Grcima koji su u pomoć pozvali Rimljane 229. Radoslav Katičić navodi da je Teuta bila Agronova kćerka. g.26 Po narodnom pripovijedanju ne zna se je li Teuta ime ili je kraljevsko ime kod Ilira. prije Krista nakon smrti supruga Agrona. smatrani božjim potomcima te im je bilo sve dopušteno. Kr. 26 Radoslav Katičić. Zagreb 1996. 25 SAT RT CG. Kr. 17. MH. Litterarum studia. akadske. Zagreb 1998. Po nekim suvremenim predajama u Boko-kotorskom zaljevu Agrona je otrovao njegov vojskovođa Demetrije Hvaranin koji mu je u znak dobrodošlice nakon izvršene pobjedonosne vojne akcije dao da ispije vrč s vinom u koje je usuo otrov. pr.23 Rimljanima je pripao prostor do ušća Drima.Teuta je stupila na prijestolje 231. mjesto u današnjoj Crnoj Gori) i bila prisiljena plaćati ratnu odštetu i danak te ograničiti kretanje naoružanih brodova. L-Ž. ožujka 2005. 42. Po povijesnim izvorima kraljica Teuta vladala je u ime svoga malodobnoga pastorka Pinesa.g. 01. Povukla se u Rhizon (Risan. staroegipatske i druge. U to vrijeme moćna Ilirska država prostirala se od lijeve obale Neretve do Epira obuhvaćajući sve otoke osim Visa. a Hvarom i susjednim otocima zavladao je rimski vazal a Teutin nekadašnji vojskovođa Demetrije Hvaranin. 17. 24 23 277 . Zaljubio se.25 PODRIJETLO KRALJICE TEUTE Po nekim predajama bila je kćerka ljekaruše iz Metkovića.o.15. pr. 01. isprosio je i oženio. sv. U Risnu je pravila brodove. Hrvatski leksikon. – 228. Naklada Leksikon d. str. Za vrijeme sajma ilirski ujedinitelj.

Izgrađeno je i pristanište u kojem je “planirano da prvi privezani jedrenjak bude onaj koji će Agrona dovesti kada ovaj dođe na proslavu otvaranja grada”. vodio sa sobom. Bio je mrtav. Hrvati joj nisu Predaju je 2006. Zemlja se otvorila. Potom je Agron sagradio prelijepi grad Agronium u kojem će stolovati njegova supruga. Grad je opasan bedemima. a u njenu utrobu propao je tek izgrađeni Agronium.) Kazivačica ističe da je ova predaja po svome nastanku najstarija predaja koja govori o postanku Kotora. Tako je jedan od uglednih Agronovih vojskovođa usmrtio kralja i preuzeo zapovjedništvo nad ilirskom flotom i vojskom. godine snimila Iva Brguljan u Kotoru od tamošnje nastavnice koja je želila ostati nepoznata. Već u godinama ali vrele krvi.27 *** Hrvati iz Crne Gore u svojim predajama zamjeraju Teuti jer je i ona bila u svečanoj povorci kada joj je muž otrovan. Zbog toga umorstva bog Posejdon je naredio da se iz grada sklone robovi i sirotinja.AGRONIUM Ilirski grad Agronium nazvan je po kralju Agronu. Zatim je morski val za sva vremena sakrio nekadašnju ilirsku prijestolnicu. Agronu je stigla vijest da mu supruga Teuta živi raskalašenim životom. Oženio je Teutu. Pripovijeda se i da je Posejdon nije htio kazniti zbog njezine iznimne ljepote. Prišla je kralju i u znak dobrodošlice ponudila mu pehar da ispije. Po kotorskim predajama ilirski su bogovi preklinjali Agrona da ne oženi Teutu: “Lijepa jeste. darivao poklonima i počastima. Stvorili su moćnu državu. U gradu su izgrađeni cvjetni trgovi i arene. isticali su. no je i zlokobnica koja će sigurno donijeti nesreću cijelom kraljevstvu. Počelo je strašno kažnjavanje. Sudjelovala je Teuta s Agronom u mnogim ratovima. Volio ju je. u raskošnim kočijama”. Napravio je nekoliko koraka i pao na tepih prostrt njemu u čast. Po predajama Teuta nije bila kažnjena jer nije znala da se pripremalo ubojstvo njezinoga supruga.” Agron je postupio suprotno volji svemogućih. 27 278 . Kraljica ga je dočekala na pristaništu “u svoj svojoj ljepoti. Odlučio je vratiti se i osobno ustvrditi što je istina. (Kazivačica je Hrvatica. Umoran od dugoga putovanja i zadovoljan razvojem događaja Agron je ispio tečnost na iskap.

Krešimir Nemec (Novija hrvatska književnost). gdje ju je on i dalje posjećivao. Ta mu je knjiga donijela dosta neprijatelja i stvorila zavist i pakost kod protivnika te je lišen kanoničkog čina. Iva je pod mojim mentorstvom napisala diplomski rad Suvremene povijesne i etiološke predaje. str. Podijeljeno je u šest knjiga. i braći Nikoli i Petru Zrinskom. 45.) iz velikaške je barunske obitelji mađarskog podrijetla kojoj je pripadao posjed Veliki Tabor. Croatiae et Slavonije posvećeno je Ferdinandu IV. Iva Brguljan zapisala 2005 god. U prvoj počinje općim potopom. V(ladimir) R(ezar). 30 Juraj Rattkay (Velikotaborski) (Veliki Tabor. 31 Svi drugi povijesni izvori navode da je kralj Agron umro 231. Predaje iz kotorskoga kraja snimila je na diktafon studentica Fakulteta filozofskohumanističkih znanosti Sveučilišta u Mostaru Iva Brguljan i dala ih meni. I dalje je ratovao protiv Turaka. paremiografija i običaji u kotorskom kraju. Kad mu nije pošlo za rukom postati zagrebačkim biskupom.). (…) Navodim prema: Juraj Rattkay. pa ide do rimskih bojeva s Teutom. Ipak je dobio novu župu u Novoj Vesi. Uz bana Ivana Draškovića te Petra Zrinskoga i Krstu Frankopana ratovao protiv Turaka te u Češkoj. Kr. tako da je izgubio sve časti i crkvene prihode (1664. 615. 29 SAT RT CG. urednici: Dunja Fališevac (Starija hrvatska književnost). godine i pokopan kao kanonik. ožujka 2005. godine prije Krista31 umro nakon nekoliko dana zbog pretjeranog slavlja i pijančevanja i kraljevstvo ostavio na upravljanje svojoj ženi Teuti. kandidat za zagrebačkog biskupa. a ona je preselila u Krško. 17. legende. g. tajnik biskupov. godine. Darko Novaković (Hrvatski latinizam). 1. i da ga je te godine naslijedila njegova žena Teuta. Crnogorci i danas mnogo pripovijedaju o kraljici Teuti mistificirajući i glorificirajući je. 28 279 .28 Međutim. što će opisati u Memoria regum. 1666. pr. od Tomislava Grgurevića. Rattkayevo djelo Memoria regum Regnorum Dalmatiae. imao je problema s izabranim biskupom Petrom Petretićem. u: Leksikon hrvatskih pisaca. svibnja 2006.oprostili ni njezin kukavičluk jer “je bila jedna obična gubitnica koja je u Risan došla skloniti glavu a ne imati prestolnicu”. Povod za to bila je jedna žena s kojom je živio i od koje se morao odvojiti. Saskoj i Türginiji protiv Šveda. autor koncepcije Krešimir Nemec. svršava knjigu zemljopisnim opisom Hrvatske i Slavonije svoga vremena.29 AGRON I TEUTA U RATTKAYEVU SPOMENU NA KRALJEVE I BANOVE Juraj Rattkay30 piše da je kralj Agron nakon uspješno svršenog rata s Etolcima 221. Školska knjiga Zagreb 2000. Bolestan od kostobolje umro je 1666. Njoj je pisao pisma koja su došla u ruke biskupu. – Zagreb. Poslije je posrijedi bila neka druga žena. a u njihovom su vlasništvu bila i imanja u varaždinskoj i zagrebačkoj županiji. Rad je obranila 19. Bio je isusovac. 1612. zagrebački kanonik.

Kraljica je prezrela tu opomenu i poslala neke svoje da sjekirom ubiju rimskoga poslanika koji je izrekao opomenu. 32 280 . Iako je namjeravao isploviti čim se nevrijeme stiša.131. Tada je Teuta poslala poslanike Rimljanima i s njima sklopila mir obećavši im plaćati danak koji oni odrede te da će se povući iz Ilirika osim iz nekoliko mjesta. ovoga puta ljubavna. Horacija je voljela i Teuta. Neki tvrde da je ubijen jedan poslanik. koji se nakon Agronove smrti bojao kraljice jer su ga pred njom optuživali. To je naljutilo najmlađeg rimskog poslanika koji joj je rekao da je rimski običaj kažnjavati one koji čine nepravde i pomagati onima kojima se čine nepravde.32 PROPAST RIZINIUMA Što su stariji usmeno-književni oblici. ali je obećala da Iliri više ne će činiti nepravde i dodala da se nikome ne može priječiti da iz mora izvlači korist. Spomen na kraljeve i banove Kraljevstava Dalmacije. sjekirom je poubijao sve dalmatinske prvake kako bi pružio zadovoljštinu Rimljanima zbog njihovih ubijenih poslanika. u njima je element mitskoga izraženiji. Rattkay piše da je Teuta umrla 179. Vile su najčešća mitska bića. ostao je mnogo duže. ova Juraj Rattkay. Naslijedivši veliko blago svoga supruga Agrona. 130. Za vrijeme njihova govora Teuta je prkosila. godine prije Krista. sasvim iznenadno. Kad je to vidio Demetrije. (O vilama je riječ u poglavlju Mitske predaje. prevela Zrinka Blažević.) Usmenom je komunikacijom do naših dana u kotorskom kraju u Crnoj Gori sačuvana predaja o vili koja je voljela rimskoga kapetana Horacija. Hrvatske i Slavonije. u njegovom srcu pojavila se. a neki da su ubijena obojica s cijelom pratnjom. str. stigli su Rimljani kako bi s njom razgovarali o nanesenim nepravdama. Uplovio je u Crnoduboku rijeku da bi se zaštitio od velikog nevremena koje je bjesnilo Adriaticom. Zagreb 2000. Kada je ovdje došao. gdje je stolovala ilirska kraljica Teuta. Mladog pomorca zavoljela je ilirska kraljica Teuta koja je stolovala u Risnu. Ali. Dok je Teuta opsjedala Issu. Hrvatski institut za povijest. Jednog dana dođe u Rizinium. jedna druga oluja.Zbog velike pobjede Teuta se ponašala oholo te je svojima dopustila da gusare na štetu Grka i Rimljana i plijene njihove lađe i flote. svojom galijom mladi i naočiti kapetan Horacije.

Ostao je u gradu koji se preselio pod more. Na Horacijevu nesreću u mladog pomorca se zaljubila i jedna vila koja je u Krivošijama imala dvorac od slonove kosti. Kada su vili dojadile sve spletke razuzdane kraljice. 33 281 . jednom preletje preko zidina Riziniuma i preko bedema kraljičinog dvorca i uputi se u njenu ložnicu. Međutim. pa i napadima rimskih legija i ostalih neprijatelja. koja je izbliza pratila nestajanje grada. iz vedrog neba. Čulo se i zapomaganje građana dok su kapetani jedrenjaka pokušavali da na brzinu isplove. njeno srce je jače zakucalo. FF-PRESS.33 Vidi: Marko Dragić. Smatrala je da će lako izaći na kraj sa ljubomornom vilom. sakriven u stoljetnoj šumi. Ostavi se Horacija! Ako to ne učiniš. kako se ne stidiš. Od tada se vila Rizina. Vili Rizini svidje se došljak na prvi pogled. koji ti je mlađi od ljubavnika. izmoliću bogove da ti grad prekrije more!” Teuta nije ozbiljno shvatila upozorenje. Spustila se u morske dubine da traži mladog pomorca. Na zaprepašćenje ljudi. 153171. Sveučilište u Zagrebu Filozofski fakultet. rođendana akademika Miroslava Šicela. poče tutnjati zemlja i otvarati se njena utroba. jer je ova žena-ratnik uspješno odolijevala svim velikim opasnostima. Zaljubila se na prvi pogled što joj se rijetko dešavalo. Uskoro. imaš sina Parisa. počeše sijevati munje. Čim je vidjela kapetana Horacija. Bijesno je prekori: “Kraljice. Zagreb. Tako je propao Rizinium. I danas ona obilazi ruševine potonulog grada i ne da nikome da tamo zađe plašeći se da ne uznemire njenog (Prčanj kod Kotora) dragog. 2007. prestala je sudbonosna nepogoda.žena izuzetne ljepote provodila je svoj život na način koji ne dolikuje kraljici. Rizina je bila blagovremeno obavještavana od svoga prijatelja boga Nedaurusa. koji je zapovijedao pristajanjem jedrenjaka u risansku luku. Vinko Brešić. str. Narednog jutra sve je bilo mirno. Ilirske teme u suvremenom narodnome pripovijedanju u: "Osmišljavanja" Zbornik u čast 80. Saznavši da ima konkurenciju. koji su živjeli na okolnim brdima i odozgo posmatrali. dolje u zalivu nije bilo grada. ovoga puta njene procjene bile su pogrešne. Međutim. Gruvali su gromovi i zapomagali nesretni žitelji Riziniuma. ur. Jedne noći. Teuta je u više navrata pokušala ukloniti vilu s ljubavne scene. Nije birala sredstva kako da dođe do muškarca koji bi joj se svidio.Te noći nestao je i lijepi kapetan Horacije. Tog trenutka počelo je nadmetanje dvije suparnice: kraljice i vile za ljubav Horacija. više nikada nije vratila u svoje dvore na Krivošije.

suglasno njezinoj želji. Kraljice Teute više nije bilo. na padinama Orjena. Po tim je pričama kraljica Teuta sa stijene.35 TEUTINO BLAGO Postoje i mnoge predaje vezane za Teutino blago koje govore kako je ono sakriveno iznad Morinja. uzletjela na nebo. do jedne stijene iznad grada. SAT RT CG.. str. Nastala je potraga za dva blaga: za dragocjenostima i za tijelom kraljice Teute. na nadmorskoj visini od oko 5000 metara. 45-. ožujka 2005. koja se danas zove Stijena kraljice Teute. Bio je to dan kada je prestala postojati moćna ilirska država. 282 . koje se strmo spuštaju u more. Rizinium je predat bez borbe. kako ne bi pala u ruke Rimljanima koji su bili opkolili Rizinium. 17. 36 Vidi o tomu više: Miraš Martinović. ali nisu našli njezinoga sina Pinesa niti pet galija s blagom. Po narodnom vjerovanju Pines je blago sakrio i ostavio poruku ispisanu 34 35 Isto. postoji stijena za koju se vjeruje da se s nje sunovratila ilirska kraljica Teuta. 1. Sunovratila se niz liticu i nestala. a Rimljani su začuli odjek kraljičine odluke: “Ja ću kako moram!” Vjetar je stao i nebo se razvedrilo.” Vjetar je odnio. 2003.” Zatim su počele sijevati munje i udarati gromovi. Uliks. Teuta se spustila na vrh stijene. u pećini Lipcima. Kotor.34 Crnogorci su u svojim pričama kraljici Teuti pripisali osobine svetice. Kad je opkoljena kraljica vidjela da joj spasa nema sazvala je svoje zapovjednike i rekla im: “Radije ću u smrt nego u ložnice komandanata rimskih legionara. Rimljani su gledali kako oluja nosi ženu u bijelom.STIJENA KRALJICE TEUTE Iznad Risna. na čijim stijenama i danas stoje crteži stari nekoliko milenija: jeleni. Mitologija. lovci u trku i lađe s razapetim jedrima.36 Po nekim predajama Rimljani su u Risnu našli mrtvo tijelo kraljice Teute.262. Kad je nevrijeme prestalo Teute više nije bilo među Ilirima.

godine zapisala u Prčnju kod Kotora po kazivanju Sonje Nikolić (djev.” Kako bogovi nisu zainteresirani za zemaljske blagodati. Kad je Agron umro. str. D. ožujka 2005. Predaju je 2006. ILIRSKA KRALJICA VIDA U STOLAČKOJ TRADICIJI Ilirska kraljica Vida stolovala je na Daorsonu. na Carine. rođ. rkp.) Kazivačica ističe da je ova predaja po svome nastanku najstarija predaja koja govori o postanku Kotora. Niti jedna od rijeka nije još izbila na površinu a to će se desit jedino kada žena slične božanske ljepote bude stolovala u Risan. a pripadajuće mu polje nosi ime Vidovo Polje. 37. 1. 2006.37 TEUTINE SUZE U Boko-kotorskom kraju mnogi toponimi i danas u svom nazivu imaju Teutino ime kao što je Teutina pećina. 1935. Vl. Rkp. Ispod risanskih planina postoji sedam podzemnih jezera. sv. sv. čiji su ostatci i danas vidljivi.-11. Za protekla dva milenija i dvije stotine godina još ga nitko nije riješio. odakle izvire Sopot. Mnogi su uzaludno pokušavali razriješiti taj rebus. 17. vrelo koje se javlja samo dva puta godišnje. sve do danas blago nije pronađeno. 37. Nikolić. bio je strašan potres i mnoge rijeke koje su tad tekle njegovim kraljevstvom postale su ponornice zauvijek. MO.39 Hrvati u Tivtu pripovijedaju da je taj grad dobio ime po Teuti. to su ti suze kraljice Teute. D.38 O Teutinim suzama pripovijedaju i Crnogorci. a nad njim stoljećima bdiju velike zmije otrovnice koje se nalaze na ulazu u veliku riznicu na kojoj su petora vrata. 2006.“čudnim znacima”. 37 283 . godine). Teutino blago nalazi se na sigurnome mjestu. godine snimila Iva Brguljan u Kotoru od tamošnje nastavnice koja je želila ostati nepoznata. FF Mostar. 38 Iva Brguljan 2001. Narod vjeruje da će blago nekada moćne kraljevine pripasti onomu koji razriješi “svojevrsni Pinesov rebus”. Poznata narodna predaja spominje kraljicu Vidu od Stoca po kojoj dobi ime Vidoštak. 10. Taj bujni izvor koji je doduše kratkoga vijeka od svega par dana. 39 SAT RT CG. “Pines se želio osvetiti onima koji su žudjeli za blagom te je tako postavio težak zadatak da ga mogu razriješiti samo bogovi. (Kazivačica je Hrvatica. To ti ona plače za vojnicima poginulim protiv Rimljana. 45.

od Popova prema Planini (Morine). a mjesto se prozva Jasena. dolaskom Turaka srušene su mnoge vrednote za koje trenutno zna malo ljudi. 284 . Ručka svojim izgledom podsjeća na žilu. CRKVA I BLAGO KRALJICE VIDE Po narodnoj predaji crkvu na Vlaci kod Rivina napravila je kraljica Vida koja je živjela na gradu iznad kanjona rijeke Radimlje. Sva su braća poginuli kao svatovi. a mjesto gdje je poginuo danas se zove Livorska prodo. poginu također u nekim svatovima. ali blago je sačuvano. kao i u cijeloj Hercegovini. Naime. Tu poginu četvrti brat što se zvao Radovan i po njemu Radimlja dobi ime. izvana je izgledala skromno ali je njena unutrašnjost blistala od raskoši svakojakog blaga i dragocjenosti. Crkvu na Rivinama ljudi su od milja prozvali Crkvica. Svakog proljeća okupljala bi kraljica Vida narod ispred crkve i tu bi donosila važne odluke. Po nekim drugim predajama postojala su još dva brata. zapet će nogom za žilu i to će biti znak da se na tom mjestu nalazi kazan sa zakopanim blagom. Na mjestu njihove pogibije podignuti su križevi. Vjeruje se da će jednoga dana proći tuda djevojka. prije pogibelji stari pričaju. I šesti brat poginu. Sazidana od kamena. Demil. Za tu crkvu vezana je još jedna priča. Dolaskom osvajača crkva je srušena. Svitavko po kome dobi ime Svitava i Doman po kome ime dobiše Domanovići. Drugi brat. Priča kaže kako na mjestu zakopanog kazana viri kazanska ručka. u selu Rivine. Na Popratima se nalazi rijeka Radimlja. Šćepan Krst dobi ime po bratu Šćepi koji tu u svatovima poginu. Jedan od braće se zvao Livor. Grdijevci su dobili ime po Vidinom bratu Grdanu. župnik je uspio svo blago sakriti u veliki kazan i zakopati duboko u zemlju. Jasenko se zvao. Naime. a mjesto gdje se to dogodilo dobi ime Demilov krst. Turci su dolaskom u Hercegovinu rušili sve pa i crkve.BRAĆA KRALJICE VIDE Kraljica Vida imala je nekoliko braće. a grobovi su im pored puta.

VATAVUK I STRIZIREP Iz drevnih su ilirskih vremena do naših dana obiteljskom tradicijom sačuvane predaje o nastanku prezimena Škare.TOPONIMI NAZVANI PO KRALJICI VIDI Kraljica Vida bila je vlasnik dva bunara na kojima su se njeni podanici skrbili vodom iz živih vrela. FF Mostar 2006. Tri veća plemena bavila su se uzgojem ovaca. 40 O POSTANKU PREZIMENA ŠKARE. po kraljici Vidi nosila je ime i rijeka Bregava (Vidoštica) i Vidovo Polje. Naša je i Vesna Škare Ožbolt. Treći dio plemena otišao je u Liku. D. godine u Stocu po kazivanju više kazivača. Jedno pleme je prozvano Vatavuk čiji je zadatak bio tjerati vukove i ostale zvijeri od ovaca te ih čuvati na ispaši. Danas još postoji mjesto podno Gospića (ucrtano i na zemljovidu Predaje o kraljici Vidi zapisala je Danijela Bošković 2006. gdje su sagradili kuće i ostali pod prezimenom Škare. Vatavuk i Strizirep. Na tom prostoru i najviše na Čiovu nalazili su se pašnjaci gdje su ova tri plemena vodila svoje ovce na ispašu. Rkp. Plemena Vatavuk. No nakon nekog vremena nastupilo je teško razdoblje ovčje kuge. Stada ovaca su umirala. Škare i Strizirep bila su dakle domorodačka plemena ovih prostora. južno od Splita) pa do otoka Čiova. Dio plemena Škare povukao se živjeti u Biorine. a ova tri plemena su išla pretežito na istok. Osim tih vrela. Na području današnje Dalmacije obitavala su višebrojna ilirska i ostala domorodačka plemena. također s nepromjenjenim prezimenom Škare. Vidoštak u Popratima i Vidoljub na Rivinama. Drugi dio plemena ostao je na području Splita. Postali su poznati po ovčarstvu (mesu i vuni) i ubrzo su dobili imena ovisno o radovima koje je obavljalo neko pleme. Područje na kojem su ta tri plemena živjela protezalo se od današnje Podstarne (mjesto danas. pokrstili su se i prezime im dobiva nastavak –ić. 40 285 . Vrela su nazvana po njoj. Danas te obitelji žive pod prezimenom Škarić. Treće je pleme šišalo vunu s ovaca i bavilo se općenito s vunom i njihovo je ime bilo Škare. Drugo pleme je postalo poznato pod imenom Strizirep i oni su rezali i podrezivali repove ovaca. Plemena su živjela zajedno i pritom obavljala različite zadatke.

Sagradili su niz kamenih. Peti dio došao je u Slavoniju i oni se zovu Škoro. našli su se ubrzo na obali. rođendana akademika Miroslava Šicela. Ženili su se ženama iz prisutnih okolnih plemena. počeli su se baviti ribolovom i živjeti i zarađivati od njega.”42 Vidi: Marko Dragić. 41 286 . a dio ovih istih prešao je na pravoslavnu ispovijest . 2007. današnje Jadransko more bila je veća trgovačka zona i poznata ruta grčkih trgovaca. str. Pripadnici ovih plemena (i danas) uvijek imaju krvnu grupu 0. S plemenima Vatavuk i Strizirep dogodila se slična sudbina. a nalazi se podno samog Varoša. danas dobro poznati Varoš. Četvrti dio plemena otišao je dublje u prostore današnje BiH. nižih i spojenih kuća. ur. Ilirske teme u suvremenom narodnome pripovijedanju u: "Osmišljavanja" Zbornik u čast 80. nevrijeme je zahvatilo nekolicinu plovećih grčkih trgovačkih brodova i oni su doživjeli brodolom. i jedini…” Mnogo prije nego što je car Dioklecijan i kročio na splitsko tlo. dio grada Splita. skoro pa ruševni.41 (Split) POSTANAK SPLITSKOGA VAROŠA U predaji o postanku splitskoga drevnog naselja Varoš prepleću se antički grčki i ilirski događaji. “Još prije nego je sagrađena Dioklecijanova palača. Da bi preživjeli od gladi i sklonili se. i uvijek su prepoznatljive i specifične fizičke građe. najstariju. No s vremenom nisu htjeli otići iz pitome zavale. počeli su hvatati ribu i napravili su par koliba. uvučenih u uzvisinu – da im more ne bi ponovno potopilo život. do koje su plivali. no davno je bio najljepši. Danas je Varoš najstariji. Vinko Brešić. 153171. Zagreb. (Split) “Ako prošetate starim Varošem. Međutim.Hrvatske) koje se zove Škare. i tako tvorili prvo stanovništvo grada Splita i prve autentične Splićane. FF-PRESS. 42 Isto. Oni koji su se uspjeli spasiti. tamo gdje počinju nizovi starih sazidanih kuća. Sveučilište u Zagrebu Filozofski fakultet. prvi.neki žive na području današnje Srbije i prezivaju se Škare. današnji Split imao je svoje živo srce. Naš je također i Miroslav Škoro. naići ćete zasigurno na kamenu klesanu ploču koja je postavljena u spomen grčkih trgovaca pomoraca.

Dioklecijan. Svoga prijatelja Maksimijana proglasio je cezarom. Mater se pripala pa je malome od svog mlika napravila kolač i dala mu da ga ponese.5. Car Zapadnoga carstva bio je Maksimijan kojemu je Dioklecijan dodijelio naslov augusta. Sebe je urbi et orbi proglasio sinom Jupitera. Dioklecijanova zamisao o upravljanju carstvom srušena je građanskim ratovima nakon 305. Dioklecijan i Maksimijan povukli su se nakon dvadeset godina vladavine. Mater i dite pozva car Dioklecijan. Oba su podcara imali naslov cezara. dakle niža od augusta. proglašen je carem. Godine 285. prevela Linda Palameta. Bio je obični vojnik te zapovjednik straže cara Numerijana. str. dakle podcarem i nasljednikom. a Maksimijana sinom Herkula davši mu ime Marko Aurelije Valerije Maksimijan Dioklecijan je potom imenovao i dva podcara i nasljednika: Flavija Valerija Konstancija Herkulova (zvanoga Klor “blijedi”) na Zapadu. a vlast su ostavili Galeriju i Konstanciju. pod Maksimijanom. Nakon osam godina ratovanja i upravljanja carstvom shvatio je da je golemom Rimskom Carstvu potrebno više vladara te je ustanovio tetrarhiju po kojoj su četiri cara vladali podjednakim dijelovima carstva. veliki poraz cara koji je progonio kršćane. Dioklecijan je ostao carem Istoka i vladarem čitavoga carstva.Gaj Aurelije Valerije Dioklecijan Gaj Aurelije Valerije Dioklecijan bio je jedan od naosebujnijih vladara u povijesti Europe. Svaki je cezar oženio kćerku svoga augusta i tako su se stvorile vladajuće dinastije. a uzroci su bili u pohlepi vladara i ambicijama da sami vladaju. Zbog toga ju je prokleo i ona otada dva puta godišnje u sablasnoj kočiji obilazi Solin i traži nekoga da joj pomogne i da je spasi. Pro arte papiri. ali Dioklecijan im je bio poglavar.43 DIOKLECIJANOVA KĆER U narodnoj je živoj tradiciji predaja o Dioklecijanovoj kćeri koja je bila naklonjena kršćanima i nije htjela dopustiti da joj otac ubije pet stotina kršćanske djece. 43 Jesus Pordo. 287 . a to je značilo da se više dite ne će vratiti. Split 2005. godine. Podrijetlom je iz Dalmacije. a Gaja Galerija Valerija Maksimijana Jupiterova pod njegovim izravnim zapovjedništvom.-7.

i pošto je car pojeo komadić. ur. 45 Car Dioklecijan imao je jedinu kćer. svake godine izlazila iz tamnice jedanput na 288 . Zagreb. Kad je kočija došla triba je uhvatit i nije je smija pustit do zore. Vinko Brešić. Ali ona nije htila poć ni za nj ni za nikoga. Sveučilište u Zagrebu Filozofski fakultet. I jedan od mnogih koji su je pokušali spasit skoro je i uspija. dopušćenjem Božjim. Ipak bi ona. I pusti ga tako da se vrati doma materi. I pustija je kočiju. pripa se i zgrabija ih obima rukama. tako da još i danas ta kočija obilazi Solin u nadi da će biti spašena. Otiša je iza kuće i prišaplja travi: “U cara Dioklecijana praseća glava. Ilirske teme u suvremenom narodnome pripovijedanju u: "Osmišljavanja" Zbornik u čast 80. To Dioklecijanova kćer traži nekog da joj pomogne i da je spasi. Legenda kaže da dvaput godišnje sablasna kočija obiđe Solin. 2007.I tako joj je sin otiša caru Dioklecijanu koji ga je onda posla da ga se pogubi. Za nju su se mnogi jagmili. Mali mu je reka da je od materinog mlika i tada je car reka da ga je dječak privarija jer da ga sad ne može ubit. a to nije lako jer tada su ga napadali vrazi.44 (Kaštel Gomilica) Ta se predaja donekle razlikuje od Priče o Dioklecijanovoj kćeri45 koju je polovicom 19. I još mu je reka da ako ne može izdržat da nikom ne kaže da prišaplje zemlji. Car Dioklecijan je to čuo i naredio da se pobije pesto dice u Šelima (tu je bija amfiteatar). koziji rozi i magareće uši!” Na tom mistu izrasla je zovina (trstika) i dica su od toga napravila svirala i ona su svirala ono šta je dječak bija reka. str. a dječak ga ponudi da proba. Onda ga je car pita šta mu je to. zmije su ga grizle. žačudi se okusu i pita ga od čega je spravljen. rođendana akademika Miroslava Šicela. vitrovi su ga nosali. On je prije svoje smrti poželija samo da pojede kolač kojeg mu je mater pripremila. 153171. di je bilo puno vlage i vode. i ona nije tila dopustit svom ocu da pogubi svu tu dicu. FF-PRESS. ali da nikom ne kaže ništa. pa je napokon baci u tamnicu u Splitu pokraj mora. Zato je otac stao proganjati. I dite je tako i napravilo. I kad je rekla car joj je tad uzvratija: “Đava te nosa!” I tad je doša vitar i odnija mu ćer skupa sa kočijom i ona se nikad više nije vratila. I on je sve to izdrža. stoljeća zapisao Josip Ceresatti i u Vjesniku 44 Vidi: Marko Dragić. i taman prid zoru vidija je svoja crijeva kako ispadaju iz utrobe. a otac ju bješe obećao jednom kraljeviću. To je čula Dioklecijanova kćerka koja je bila naklonjena kršćanima.

str. Caru je sve to dodijalo i odlučio je smaknuti kćer. Napokon to je više bilo dodijalo Dioklecijanu. Vidi se da mu nije bilo dano da je poljubi pa da bude čestit za vavik. U nas u Srinjinam dolazi “ pod Baščom” gdi je bio Dioklecijanov ribnjak. Ode zato u Split. a još se nije bilo svanulo.ovo mi je kaziva moj pokojni otac . Bijaše se našao jedan naš Srinjanin od srca . Ne bi ga bili konji satrli. Zagreb 1997. najedanput nestane nje iz tamnice. Pripovidali su stari ljudi da ona traži u Mravinskom polju jednu ženu koja ju je puno ljubila i bila je zato progonjena od Dioklecijana.46 Po toj predaji car Dioklecijan utamničio je u Splitu blizu mora svoju jedinicu kćerku jer je odbila ispuniti očevu želju i udati se za jednoga kraljevića. Vrati se natrag da će kući u Srinjine. a leti. kad eto ti nje pod Kamen. naredio svojim slugam da s latom čine po gradu naokolo veliku grmljavinu. str. i to u Splitu i Solinu. konji upropanj. Najedanput nestane nje iz tamnice. Predaju je kazao Mato Čović. Vjerovalo se da je mogu zaustaviti i godinu i to sva u zlatu i sjaju u zlatnoj karoci sa vilovitim konjima. (Srinjine kraj Splita) Navodim prema: Usmene pripovijetke i predaje. u Mravinskom polju pod Kamen i u nas u Srinjinam “pod Baščom”. Ko bi tada moga nju susrist pa zaustavit konje i nju poljubit. Kćerka je Božjom voljom iz tamnice izlazila jednom godišnje i to sva u zlatu i sjaju u zlatnoj karoci sa vilovitim konjima. ka vila. neka bi se pripao svaki oni koji bi pokušao nju zaustavit i poljubit. bio bi čestit za vavik. da je se ne mogu dva oka nagledati od velike plemenitosti. pa je odluči smaknuti. problidi i onesvisti. kad bi ona izišla iz tamnice. on se pripade. Vjerovalo se: tko bi tada mogao susresti nju i poljubiti je. jer je ona puno dobra. To Dioklecijanu nije bilo drago. Ona je bila ošinula konje samo da njega kuša. ali je nije naša.arheološkoga društva 1919. lipa ka ružica. U istoj zlatnoj karoci pojavljuje se svakih tisuću godina i to u Splitu i Solinu. ufati konje za uzde. Nju je sigurno moga zaustavit i poljubit pokojni don Nikola Mužinić. stasita ko jela. 345-346. 454. Pripovijedalo se da ona u Srinjinama traži jednu ženu koja je nju jako voljela i zato je bila proganjana od Dioklecijana. MH. godine objavio Fr(ano) Bulić. Ona se prikazuje i sada svaki hiljadu godina isto u zlatnoj karoci. Kad je on to bio odlučio. Po toj predaji ona ni danas nije umrla. gdi je kupina. Skoči on prida nju. ali se nije na nju namirio. pa šta Bog da. u Mravinskom polju pod Kamen i u Srinjinam “pod Baščom”. taj bi zauvijek ostao sretan. a ona pobiže. pa bi zato. Ko nju i sada vidi. ali ona ošine konje. a ona se tu igrala kad je bila malena i bacala ribicam mrvice od kruva i mesa. brate. priredila Maja Bošković Stulli. To nije odgovaralo Dioklecijanu pa je naredio slugama da po gradu čine veliku grmljavinu i tako zastraše sve kako se ne bi približavali njegovoj kćeri. 289 .pa je odlučija pokušati sriću. pa zaustavi konje i karocu i nju poljubi. da da. Sva u sjaju i zlatu kao zvizda Danica. u zlatnoj karoci sa vilovitim konjima. 46 Isto.Ona još ni danas nije umrla. ostao bi čestit za vavik. SHK.

godine. Školska knjiga. str. 1925. Kazala joj je Božica Hrga (djev. SHK. car je uzviknuo: “Ta mi smo braća kad od iste matere uživamo mliko”. g. Rkp. sve do palače. Car mu je dopustio i zamolio ga da i on uzme kolača. Zagreb 1997. svi oni koji su sudjelovali u tim ekspedicijama nisu se vratili živi. Kad je taj vojnik obrijao cara. g. 336-337. stoljeća do Drugog svjetskog rata vršena su ispitivanja tih tajnih podruma i katakombi. Usmene pripovijetke i predaje. Hrvatska usmenoknjiževna čitanka. Kad mu je vojnik rekao da je od majčinoga mlijeka. U Kistanju (Dalmatinska zagora) pripovijeda se o caru Kliktijanu koji je imao kozju bradu i praseću glavu.”49 DIOKLECIJANOVI PODRUMI U Splitu i okolici u usmenoj su komunikaciji i predaje o Dioklecijanovim podrumima. ploče koje se okreću i tako gutaju sve koji se usude tuda Isto. priredila Maja Bošković Stulli. Vojnik je od štapića napravio sviru koja je svirala: “U cara Kliktijana kozja brada i praseća glava.). str. Cara su vojnici po redu išli brijati. sv. zamolio ga je da pojede kolač. Kolač mu se dopao te je upitao vojnika od čega je tako sladak. Nedavno su otkrili da jedan od njih poveziva Solin. 45.poljubiti samo dobri ljudi kakav je u to vrijeme bio župnik don Nikola Mužinić (umro 1856. I svi istraživači. u Koprnom (Dalmatinska zagora). Vidi: Stipe Botica. Zagreb 1995. rođ. str. MH. Tridesetih godina 19. Jednom je vojniku majka svojim mlijekom ukuvala kolač. FF Split. 194. i tim tunelima i podrumima služili su se vojnici i sam car. Govori se da su te katakombe i podrumi puni zamki – koplja koja probadaju. 15. Sinj i Split.47 U Priči o Dioklecijanu i njegovoj kćeri biblijski je motiv ptice koja samo jednom u tisuću godina dotakne zemlju. u Koprnom). 48 47 290 . 454. Car mu je dao štapić i pustio ga. str. 49 Ivana Hrga zapisala svibnja 2006. *** Motiv praseće glave i tajne koja se ne može sakriti nalazi se i u priči o kralju Norunu48 i kralju Trajanu. Rajčić. ali se od njega nijedan nije vraćao. 2006.

sredina tih podzemnih prolaza je na pijaci. str. Rimljani su zauzeli i spalili Delminium 156. Eno ji doli. svi nestanu u bezdan. Rkp.prolazit. toponim Bojčuše. ti prolazi greju od kule Skrivanat. a drugi do Župnog dvora. 51 Na Pagu 2005. Delmati su. ur. a kazao joj je Jure Kaurloto. 2007. Sveučilište u Zagrebu Filozofski fakultet. Od tada više nije poznato da je neko iša istraživat te podrume i katakombe. Zagreb. FF-PRESS. 6. 50 291 . Vinko Brešić. g. S Vidi: Marko Dragić. kosti koje su se ondje izoravale i živa predaja: U nas u Letki imaju njive i zovu se Bojčuše. prema palači Matasović i Zbornoj crikvi Marija Uznesenja i dalje prema kuli Skrivanat. Ilirske teme u suvremenom narodnome pripovijedanju u: "Osmišljavanja" Zbornik u čast 80. 52. odakle se putevi dile prema Župnom dvoru i Dominikanskom samostanu. 2005. sv. Tuden su Rimljani boj bojevali i zato se i zovu Bojčuše. Jedna je ekspedicija pošla sa arijom kako bi se mogli čut sa drugim članovima na površini. odman spram gradine.51 (Kaštel Gomilica) BOJČUŠE Duvno je dugo bilo središte otpora protiv Rimljana. 153171. ali i oni su se u jednom trenu prestali javljat. str. također. Uspomenu na žestoki duvanjsko-rimski boj čuvaju: povijest. Po drugoj priči. zapisala je Petra Jakovčević.50 (Kaštel Gomilica) PODZEMNI PROLAZI Razne su vlasti na području Hrvatske gradile tajne podzemne prolaze koji su služili za komunikaciju i za bijeg u slučaju potrebe. prije Krista. pljačkali i uznemiravali grčko-rimska naselja i trgovce na obalama. rođendana akademika Miroslava Šicela. Takvi prolazi postoje i na Pagu: Po jednoj priči. Jedan dil gre do kneževog dvora. FF Split. ispod Benediktinskog samostana do Zborne crikve Marijina Uznesenja. g.

Zadarski biskup. rkp.52 (Letka kod Tomislavgrada) RIMSKI PUT Mnogobrojni ostatci Rimskih puteva i priče o njima i danas svjedoče moć toga carstva. Duvno je se i u rimsko doba nalazilo na raskrižju cesta. str. god. stoljeću njezine relikvije su prenesene u Carigrad. di je njijov. Od gradine priko njiva Mukišnica do Lužina ima konjski put. U 5. to su sve stine ko kaldrmane bile priko polja i vidile se vazda dok 53 nisu potopoli polje. u Letki 2003. žito je uvik slabije. Stažija. Tragovi tih rimskih cesta mogu se vidjeti i u polju i po okolnim brdima. Staža. Svake godine oruć stine izvaljujem. rimski put bijo. 1933. godine kazao Danijeli Ančić.onu stranu. Pokopana je u vlastitoj bazilici. D. 2. godine. u Koritim. Bila je srijemska mučenica (djevica) ili udovica patricija Publija koji ju je radi njezine želje za djevičanstvom zatvorio u kućnu tamnicu. d. 2004. godine dobio je te Marko Radoš. uz baziliku svetoga Dimitrija. rođ. Nakon Publijeve smrti pratila je Krševana u Akvileju i ondje prisustvovala njegovoj mučeničkoj smrti. Stoja. Krševan). FF Mostar 2003. Solun i ponovno u Sirmij gdje je 25. 53 Predaju je zapisala Tatjana Čuić po kazivanju Dragice Ćurić rođene 1931. (Korita kod Tomislavgrada) *** SVETA ANASTAZIJA (STOŠIJA) Sveta Anastazija u narodu je poznata kao Stošija. Vl. Rkp. prosinca 304. Stajka. Stana. Nasta. Kao i danas. Put je bijo sve od gradine pa amo. sv. kažu rimski. 52 292 . 30. zb. godine spaljena na lomači. Staza. Nastavila je slijediti svete mučenike idući u Sirmij. Usužnjenu ju je tješio sveti Krizogon (hrv. sveti Donat oko 804.

str. stoljeću.relikvije i pohranio ih u crkvi svetoga Petra koja se od tada naziva Sveta Stošija. povijesti i diplomirani etnolog (rođ. 55 Isto. 57 PRENOŠENJE MOĆI SVETOGA DUJMA Solinski biskup i mučenik sveti Dujam živio je u 3. Kazala joj je Ivana Radovani. Božjom pomoću zacijelile su mu rane te je hodao po vodi propovijedajući mnoštvu. Nadaren božanskim nadahnućem povukao se u pećinu i ondje živio među divljim životinjama koje ga nisu napadale. 161.112-113. 56 Anđela Gilić zapisala je 2006. 1979. str. Prema toj predaji podrijetlom Leksikon ikonografije. Zagreb 1990. Neki su se barkom odveslali i izvadili vlasi iz mora. godine u Splitu. sv. stoljeću. 57 Leksikon ikonografije. 54 293 . Zagreb 1990. prof. jer je prema legendi spasio dijete koje se gušilo progutavši riblju kost. Pučani su potrčali prema obali da vide čudo. liturgike i simbolike zapadnog kršćanstva i Uvod u ikonologiju Radovana Ivančevića. Znali su da su to svetačke vlasi pa su ih odnijeli u Crkvu. Zaštitnikom je divljih životinja. već su ga mirno susretale i mazile se uz njega. g.). te mu ranjene i bolesne dolazile. 46/06.56 Kao zaštitnik Dubrovnika u ruci drži model grada. Kršćanska sadašnjost. 4. Splitska predaja ga stavlja u prvo stoljeće. Kad je doveden pred Licinija. priredio Anđelko Badurina. 211. Opazivši ih. Na koncu mu je odrubljena glava. Po zanimanju je bio liječnikom. str. zarobili. pomislivši da je vrač. Otkrili su ga kraljevi lovci te su ga. čuvari su dali znak za uzbunu. on je naredio da ga raskidaju željeznim grebenima i bace ga u jezero. Sveca čije su vlasi bile nazvali su Vlaho i uzeli ga da im bude parac (zaštitnik). str. Kršćanska sadašnjost. Rkp. Zavjetuje mu se za ozdravljenje grla. 2006. ZAŠTITNIK DUBROVNIKA Sveti Blaž bio je biskupom Sebaste u Armeniji u 3. priredio Anđelko Badurina. FF Split. liturgike i simbolike zapadnog kršćanstva i Uvod u ikonologiju Radovana Ivančevića.54 SVETI VLAHO (BLAŽ). 55 O svetome Vlahu Hrvati i danas pripovijedaju: Jednom davno su pred grad Dubrovnik doplutale vlasi svetoga Vlaha. Sjale su poput zlata.

preobratio se na kršćanstvo i krstio u Antiohiji. vjerovali da će im bit' dobro sve dok njega imaju.59 ILIRI OSNOVALI VAREŠ I VISOKO Prema kazivanjima naših starih djedova i pradjedova prostor Vareša prije nije bio nastanjen a 'vamo na drugoj strani je postojalo jedno pleme Ilira koje je u bijegu pred kugom i raznim nedaćama krenulo u potragu za boljim mjestom. i ljekovita. a pod njom je izvor bistre i hladne vode. kojega je s Pankracijem i Apolinarom pratio u Rim. Školski vjesnik.. Svetom Dujmu je odrubljena glava. da se svetac ne da od grješnih ljudi nositi. a Dujam u Salonu. Dalmaciju i Hercegovinu za jedanaest dana.58 Ivan Ravenjanin je u 7. tad' su se odmarali i dok je išla zvijezda toliko su i oni putovali. ali ni maći s mjesta. 1901. koji ponosno pristupiše i htjedoše ga podići. Stjepan Štrodl-Srijemac. sjedoše kraj ceste. No pošto je velika vrućina bila. Tako su oni išli za jednom zvijezdom. Apolinar u Ravennu. sagradiše Spljećani kapelicu. kad bi zvijezda stala. VIII. da se odmore. i putovali su samo noću. nisu putovali danju. 211. jer djeca nisu grješna. Oni su otad' vjerovali u taj kamen. stoljeću prenio moći Svetoga Dujma iz Solina u Split. a oni se napiše i pođoše dalje. pa pred Spljetom. pomoliše se svecu i u taj čas izbi iz zemlje lijepa hladna voda. stali bi i oni. vele. Prije njega ubijeno je četrdeset pet mučenika. Ondje je osnovao crkvenu zajednicu i mnoge obratio na kršćanstvo radi čega je podnio mučeničku smrt. str. Neko napokon smisli. Na tom mjestu. da izaberu nevinu djecu da ona pokušaju nositi. Pankracije je krenuo na Siciliju. Napredovali su jer sve što im je trebalo kralj bi poželi i zazivaj uz pomoć Isto. 452-453. podigoše i ponesoše sveca.. Đački izlet u Bosnu. 59 58 294 . str. a kad tamo ni oni ne mogoše. Sarajevo. ali pošto ih žeđ žestoko morila.je iz Sirije. izabraše nekoliko ljudi. I zaista čim se djeca prihvatiše. gdje je voda izbila. Bio je učenik svetoga Petra. po tom' je ona i dobila ime. Narod mišljaše . sakupio da ga prenose. Kad je zvijezda stala na tom mjestu. koja i danas stoji. To se baš desilo na području naše planine Zvijezde. od nje se otkinuo jedan dio koji je sjao a njeg' je uzeo kralj tog plemena. a o tome se pripovijedalo: Kad se svijet. koja je. pa povjeriše taj časni posao svećenicima. ožednješe djeca. a i drugi pratioci.

D. FF Mostar. Kralj naravno naredi da se kamen nađe ali pošto Huri pusti gustu maglu u podnožje Zvijezde. vjere branitelj. kruna redovnikov i dika slovinskoga jezika. zvao se Zvjezdan-grad. zvjerinje i škorpioni bjehu njegova družba. gdje s Svetim Agariom ostade neko vrijeme. 60 Katarina Pejčinović zapisala je u Varešu kolovoza 2007. 2007. blizu rijeke Drave od poštenih roditelja. rodi se u Stridonu. godine od Liljane Grgić (domaćica. Al' zbog zavisti i ljubomore mitsko biće Huri koje je živjelo pod zemljom. nisu ga mogli naći pa ga je odnio sa sobom pod zemlju i došlo je do nji'ove propasti a legenda kaže da je tada nastala nekakva kletva. mogla se obrađivati. Nije se moglo sijat' više jer je bila velika studen pa su oni morali pobjeć' i selit se jer nisu imali više šta jest'. Kao mladić uputio se na školovanje u Rim te ubrzo svojim znanjem postade govornik da mišljaše da u njemu Ciceron uskrsnu.tog kamena koji je svijetlio. A ustvari su oni imali i jednu zlatnu jabuku koju su stavili na vrh kule pa im je ona služila k'o putokaz jer je davala odsjaj od sunca po danu i od mjeseca u noći. nebo pokrivalo. crkve naučitelj. Potom je prošao gore koje dijele latinsku zemlju od Panonije ili Banovine dođe na svoju djedovinu i ondje svoju sestru preporuči nekim ženama jer mu otac i majka bjehu umrli.) Rkp. Jerolim se odluči u svijet krenuti. 295 . U to je vrijeme puna Sirija bila pokornika pustinjaka. Uputi se prema Grčkoj i Siriji te uđe u Antiochiju. – 422. Sv. Jerolim se odluči slijediti ih. rođena 1953 god. Pavla. Kako su silazili s Zvijezde tako su nastanjivali Vareš i Visoko. ljudi su mogli od svoga rada tu živjeti pa su tu napravili i grad. Tu je zemlja bila plodna. Kralj je otiš'o u Visoko a neki su se samo spustili u Vareš 'dje su isto tražili tog Hurija i kopali zemlju i tako otkrili golema rudna bogatstva. g. Hilarija. Četiri ljeta ostao je u pustinji hraneći se biljkama i korijenjem. Odatle ode u Treveru i našavši neke knjige Sv. S Pavlinom i Bonoziom ode u Francu i u mjestu Concordie od Friula (odmori se) počinu neko vrijeme i odatle posla život prvog pustinjaka Sv. pusti jak vjetar koji istrgnu od kralja taj kamen te on pade u podnožje planine. rukom ih svojom ispisa. Zemlja gola bila mu je postelja. vrati se i dođe u Aquileju.). jer se Huri krio s kamenom od kralja i da bi bio sigurniji zavi on Zvijezdu u snijeg. 60 SVETI JERONIM Slavni Jeronim (oko 347.

Zbog toga ga optužiše i htjedoše ga osuditi te on pobjegne zajedno s bratom Lehom i mnogobrojnom rodbinom. Moravci im kazaše da je Bohemija prazna i da je u njoj tek šačica Vandala. godine Kraljevstvo Slavena. To je djelo napisano na temelju Ljetopisa popa Dukljanina. Ljudi su vidjeli da su Čeh i njegovi ljudi iste narodnosti te se pozdraviše i izgrliše dajući Čehu poklone: meso. povijesnih izvora i usmenih predaja. ondje zatekne više ovaca i goveda nego ljudi. Ivan Gundulić. Četrdeset godina je ondje u pokori živio. rujna 422. Sve je nevjernike zbunio i hrabro protjerao. Mjesto pohoditi gdje nauči židovsko pismo. st.Nakon četiri godine poželi Sv. LEHU I MEHU Mavro Orbini (Dubrovnik. Bibliju je preveo iz židovskoga. Došli su u Moravsku kojom upravljahu Slaveni. Kasnije bi prenesen u Rim i po njemu Bog mnoga čudesa učini.) objavio je 1601. te se popeo na planinu i ondje ubi žrtve i prinese bogovima. i bi pokopan pored Gospodinovih jasala. Jeronima piše to zvjerinje. Pozvao ga je biskup carigradski Grgur koji je Jeronimu bio učitelj. Orbinija su koristili Pavao Ritter Vitezović. također slavenskog roda. vjerojatno pol. slugama i drugim ljudima. XVI. Hrvati bjehu vješti gradnji i 296 . – Dubrovnik. Mavro Orbini u svom djelu piše i o braći Čehu i Lehu. prijateljima. Filip Grabovac. Umro je u osamdeset šestoj godini života 30. Čeh Hrvat nehotice ili hotimice ubije jednog od svojih čovjeka velikoga ugleda. a on ga izliječi. U Rimu je ostao tri godine propovijedajući i pišući ondje. Jednom mu je lav došao te nogu u koju se trn zabio pokaza Sv. Zato se kod Sv. Mnogi su mu vladari slali pisma da ih tumači. a Novi zavjet iz grčkoga. st. Junije Palmotić. Ponovno ode u Jerusalem te pored jasala gdje se Isus rodio ozida jedan Kloštar i ondje nastavi činiti pokoru. Vrati se u polje svojima i reče im da ondje sagrade kuće i počnu obrađivati zemlju. Ljudi su bili zapušteni dugih kosa mahom pastiri. Jeronimu. Andrija Kačić Miošić i drugi. U 18. Papa Damaso naredio mu je da dođe k njemu te mu je dodijelio jednu parokinju i zato se Jerolim piše kardinalom. To je djelo bitno utjecalo na početke srpske i bugarske historiografije. Čehu se ondje svidjelo. Mnogo je još napisao navlastito maternjim jezikom. je prevedeno i na ruski jezik. 1611. mlijeko i sir. a Meha ne spominje. PRIČA O ČEHU. Kada je Čeh stigao u Bohemiju.

Valaska sedam godina vladaše Češkom nakon što je poubijala 7 protivnika. Leh napušta brata i osniva Lešku (Poljsku). Narodne novine Zagreb 1999. priredio i napisao uvodnu studiju Franjo Šanjek.) zabilježio je predaju o braći Čehu.ratarstvu. U dubokoj starosti umre knez i ostavi za sobom tri sina: Čeha. Česi se pokazaše hrabrim ljudima i vrsnim strijelcima. a Meh Rusiju. živjelo nekad davno svo plemstvo slavensko. bijaše češkog roda. Knezom im bijaše Hrvat stolujući u starom gradu Krapini. godine objelodanio dvije stotine hrvatskih predaja i legenda među kojima je i ova o Čehu. Lehu i Mehu koji su stolovali u Krapini. 9. Leh i Meh zazidali su sestru u toranj koji se i danas zove Vilin toranj. Dražen Kovačević je na temelju starijih zapisa (ili priča koje je slušao) kao pripovjedač 1993. Njihova se sestra zagledala u rimskog namjesnika te mu. ispriča što braća snuju. 61 297 . braća je uzidaju živu u toranj krapinskog grada kojeg i danas nazivaju Vilinim tornjem. Golden marketing Zagreb. Čeh. odluče braća poći na sjever. Papa Pio II. Zagreb 1993. Uvidjevši da se ne će moći obraniti od rimskog cara. te kći po imenu Vilina. str. Njihova sestra Vilina bila je zaljubljena u rimskoga namjesnika i izdala mu je braću. bojeći se za nj. Pokoravao se on rimskom caru i njegovom namjesniku u Hrvatskoj. Leh Lešku (Poljsku) a Meh Mešku (Rusiju).-114. 62 Dražen Kovačević. Krenuše braća preko triju rijeka. Kad to ne bi učinile. Doznavši sestrinu izdaju. Leha i Meha. 110. 1872. Sinovi uz Krapinu sagrade još dva grada – Psari i Šabac i vladaše njima. Kada im je otac umro. 1809. str. Doskora dozlogrdilo braći rimsko godpodarstvo pa odluče rimski jaram zbaciti. kazna im je bila gubitak djevičanstva. prevela Snježana Husić. Braća su pobjegla na sjever i tako je Čeh osnovao Češku. Legende i predaje Hrvata. put sjevera: Čeh utemelji Češku.62 Mavro Orbini. Lehu i Mehu: U zemlji Hrvatskoj kako kažu stari kroničari. Starije su žene ranjavale neprijatelje a djevojke ih gađahu lukom i strijelom. 61 Ljudevit Gaj (Krapina. odlučili su zbaciti rimski jaram. Bili su ratoborni. – Zagreb. Kraljevstvo Slavena. Dalmatinci su pristizali u Bohemiju. Leh osnuje Poljsku.

(U isto su se vrijeme Englezi nastanili u Engleskoj. radovi simpozija povodom 9 stoljeća spominjanja bosanske biskupije (1089. koja je od mora do Dunava dosegla. Marindvoru u Sarajevu. str. I od njih Dalmacija. 63 298 .) Hrvati su došli iza Babinih gora iza Karpata. Sarajevo 1991. Vrhbosanska visoka teološka škola. Doboju kod Kaknja.-1989. Šuici. Komjenovcima (Jabuci) kod Ustikoline na Drini i drugdje. fra Ignacije Gavran). Duvnu. Srđu.63 Već je kazano da je Konstantin VII. a ne kako je navedeno u predaji. Ljetopis. hrvatsko ime prija. između ostalog. Klobej. s mlogim bojem istiravši Abare. do 630. Bužani. u Prisoju. Blagaju na Sani. STAROHRVATSKO DOBA Hrvati su današnje krajeve nastanili od 610. i zove se do današnjega dneva. IRO “Veselin Masleša”. Porfirogenet u svomu djelu De administrando imperio (O upravljanju carstvom) prvi naveo povijesne predaje o dolasku Hrvata u današnje krajeve koje su predvodili petorica braće i dvije sestre. Dojdoše iz priko Babinih gora Hervati najprvo u Dalmaciju i ove sadanje hrvatske i slovinske strane. str. Poljaci i Česi ilirskoga podrijetla. neka Buga i po njoj je nazvano Buško jezero i narod.). 3. 64 Nikola Lašvanin. Tu u jezeru ima neka Đuro Basler. stoljeća. ovdi se nastaniše. Prid ovim bijaše pet bratje: Kluka. Hrvat i dvi sestre: Tuga i Buga. g. 67. Ričici kod Kaknja. Brezi. Turci se odvojiše od oblasti rimskih cesara. mi ovde. – Upade u turske ruke Peršija.Radnja predaje dogodila se u vrijeme Ilira i Rimljana. Sarajevo 1981. bila je gospodarica.64 Kraljica Buga U Dučiću. (priredio dr. Muklo. Vrlo rano su primili kršćanstvo o čemu. svjedoče bazilike u Zenici. u: Kršćanstvo srednjovjekovne Bosne. Arheološki spomenici kršćanstva u Bosni i Hercegovini do XV. Majdanu kod Mrkonjić Grada. *** U vrijeme romantizma bilo je rasprostranjeno vjerovanje da su Rusi. Lepnici. Kožočeš.

Hrvatska književnost Bosne i Hercegovine u 100 knjiga. HKD Napredak. To je bila njihova nova domovina koju podilili među sobon. 5. BiH. Svi su živili u jubavi. Ona je tu sagradila svoje dvore. pa su pod vodstvom petero braće i dvi sestre krenili na dalek put. ravnicu podno Mosora – Poljica. Bilo je dvanaest plemena. Svi su radili. trudili se i punu su kuću svega imali. di su u davna vrimena stolovali naši pradidovi. Kad je sušna godina dobro se vidi.gradina. 455. Bila je Tuga pobožna i dobra i činila svima lipega. u biloj haljini i duge Hrvatska usmena književnost Bosne i Hercegovine: proza. stoljeća zapisao da je prezime Bužana uvijek u ženskom rodu. 66 GZM. nalaze se visoke gore. Hrvat je ka najstariji brat bija snažan i jak i duž puta je branija svoj narod od zviri i neprijatelja. ali sad se ne vidi. str. drama i mikrostrukture. Onda im je bilo lakše putovati kroz šume i nizine. str. najprije da je rimska. Naši su pradidovi čuli kako je toplo u krajevima blizu sinjih vali. za misečine. dok nisu napokon ugledali more. priredio Marko Dragić. (Po narodnom kazivanju priopćio Ivan Zovko). sićam se da sam 65 jednom vidila kad su te mrtve iskapali. (Korita kod Tomislavgrada) Uspomenu na gospodaricu Bugu čuvaju etiološke predaje i toponimi Bužana grad. Ivan Zovko je koncem 19. MH. daleko odakle pušu ladni vitrovi i snig vije. Govorilo se da je biloj vili druga. 100.66 Kraljica Tuga Daleko. Veliki je to bijo grad i tu je bilo groblje. Jedan od braće. najstariji zva se Hrvat. To se gorje zove Karpati. a danas se zovu Tugari. a sestre su bile Tuga i Buga. Ona i danas zna. Sarajevo 2005. Buško jezero i prezime Bužana. a oko njena dvora plemići su sagradili palače. knj. Ona je svake večeri i jutra uveseljavala ljude svojom pismom. I tako je nasta gradić koji su zvali Tugini dvori. 65 299 . Sarajevo 1892. ni svađat ili štogod jedno drugom uzet. Tuga je bila divojka duge zlatne kose i crnih očiju. I Tuga je dobila lip kraj. U Policin se nije smilo govorit ružno. svi su za njon plakali i nisu je Poljičani ni dan danas zaboravili. A kad je Tuga umrla.

na pamet je pala izvrsna ideja. živi i radi u Selcima na otoku Braču. 69 Vidi o tome: Hrvatska usmena književnost Bosne i Hercegovine: proza. 27. Skender-begu. Janku Sibinjaninu. priredio Marko Dragić.) U usmenoj su komunikaciji do naših dana sačuvane povijesne predaje69 i pjesme o: kralju Tomislavu. SARACENI U PRAŽNICAN Saraceni je bizantski i latinski naziv kojim su u ranom rednjovjekovlju nazivani sredozemni arapski islamizirani narodi. U narodnom je pamćenju Bračana i danas predaja: Ne znam kako su Saraceni došli do Brača.. sv. srpnja 1965. Siciliju.plave kose proći priko ruševina svoga dvora u Tugarima bdijući nad Pojičanima i Pojicama. MH. 2004. Po zanimanju učiteljica. 68 Studentici Filozofskoga fakulteta u Splitu. godine u Sumpetru (Jesenicama) kazao je Jure Klarić. a mista u sredini otoka su nastala puno pri onih uz more.). 4. Kako je ti loj bliska na suncu. 31. Ni bilo puno Bračana za obranit misto. jerbo su one na samom vrhu Brača. pobrali su duge šibe od jasena i primazali ih lojem. Da se spase. ali onima ča su bili. te se učvrstili u Ulcinju. Iz sjeverne Afrike su prodrli i osvojili: Maltu. g. u Selcima na Braču kazala Doris Bošković (rođ. Marku Kraljeviću. str. pa su utekli. ča je Bračanima savršeno odgovaralo zbog položaja sunca.67 U livanjskom kraju i danas pripovijedao da je planina Tušnica nazvana po kraljici Tugi koja je ondje dolazila u posjete svojoj sestri Bugi. drama i mikrostrukture. sv. i: Marko 300 . puno veću od njihove. Korziku. 2006. knjiga 5. Saracenima se pričinilo da vide ogromnu vojsku. Hrvatska književnost Bosne i Hercegovine u 100 knjiga. 67 Mirni Trgo 2006.-172. ali postoji legenda o njihovome napadu na Pražnice. Dijani Mišetić. Sarajevo 2005. str. hercegu Stipanu Vukčiću Kosači. HKD Napredak. Rkp. FF Split. Rkp. 39. Borba je bila u cik zore. u Splitu.-1463. Logično je da su to bile baš Pražnice.68 (Selca na Braču) EPOHA OD UJEDNINJENJA HRVATSKE DO KRAJA VLADAVINE NARODNIH VLADARA (925. 97. Sardiniju i Kalabriju. FF Split.

Dok se bugarski car Simeon borio s Grcima. prema kojem se na Duvanjskom polju za kralja okrunio Tomislav godine 925. Ponijeo je sa sobom moći svete Stošije i kuda god se kretao mnoštvo naroda je ozdravljalo. 70 Leksikon ikonografije. Naša ognjišta. hrabar i vrlo poduzetan. oslobodio je Posavsku Hrvatsku među Dravom i Savom.-93. str. Ondje je otkrio posmrtne ostatke svete Stošije. Tomislav je otkazao poslušnost Grcima i Hrvatsku učinio samostalnom. i da se okrunjeni kralj zvao Budimir. dao je izraditi kameni sarkofag i oltar i crkvu je posvetio svetoj Stošiji. Jure i Ziral. Htijući spriječiti sukobe između carstava krenuo je s mletačkim duždem Benenatom u Carigrad. gdje su nekoć i Delmati imali svoj glavni grad. g.). ali se pojavila silna oluja. godine koja se spominje u Kronici. Tada je Donat upriličio svečani prijenos Stošijinih kostiju u biskupsku crkvu svetoga Petra. 57. Od Kozigrada do Zvonigrada (hrvatske povijesne predaje iz Bosne i Hercegovine) Mala nakladna kuća Sv. najvjerojatnije u blizini planine Liba. U narodu je najraširenije i najprihvaćenije mišljenje Kukuljevićevo i Klaićevo. 2002. Dominik Mandić drži da se taj događaj zbio godine 753. stoljeću. 301 . str. 71 Robert Jolić. bio zadarski biskup (9. Neki drugi povjesnici drže da se krunidba zbila krajem 9. Podrijetlom je bio iz ugledne zadarske obitelji. vjerojatno. Duvnjaci vjeruju da Tomislavgrad baštini ime po kralju Tomislavu. Tomislavgrad – Zagreb. priredio Anđelko Badurina. Bio je jak. Ako je kralj Budimir kraljevao 40 godina i preminuo 917. Zauzeo je nakon toga Bosnu i Hum. Baška Voda-Mostar-Zagreb 2001. prvi hrvatski kralj okrunjen je na Duvanjskom polju.. ili otprilike tada. Benenato je htio Stošijine relikvije ponijeti u Mletke. Kršćanska sadašnjost. 209.SVETI DONAT Donat je.70 KRALJ TOMISLAV Prema izvješću u Hrvatskoj kronici. Kad je proglašen knezom.71 Tomislav je. Zagreb 1990. Grgur Dragić. str. Duvno kroz stoljeća. 493. st. sin Mutimirov kojega je naslijedio oko 910. znači da je krunjen godine 877. za vrijeme kralja Karla Velikoga na Zapadu i Nicefora na Istoku. liturgike i simbolike zapadnog kršćanstva i Uvod u ikonologiju Radovana Ivančevića.

MH. a i danas se zna gdje je bila crkva u kojoj se Tomislav krunio. u susret trećem tisućljeću. Ne zna se kada i gdje je umro kralj Tomislav niti gdje počiva. 101. str. 73 Hrvatska usmena književnost Bosne i Hercegovine: proza. g.72 CRKVA U KOJOJ SE VJENČAO KRALJ TOMISLAV Legenda kaže da je na Gradini poviš Petrovića bila crkva koja se zvala Ružica. Tomislav. str.Ninski ga je zlatnom krunom ovjenčao na Duvanjskom polju između 920. Tu su nađeni neki grebovi i kaže se ako se kopa po strani od Duvna da odma počme nevrime. 101.74 (Stepen kod Tomislavgrada) Vjekoslav Klaić. ustanovio je 15 točaka kojima se moralo srediti stanje u državi. bio je krunisan u Kongori pod čvorovim rastom. Na Splitskom saboru oko 925. 5. kada je u stara vrimena vlado Rvackom. 74 Isto. ukopan je Tomislav na Jabuci njivi (na Čondraku) i pored Tomislava ukopana su još tri poglavita rvacka kralja. 60 000 konjanika te 80 velikih i više malih brodova. 72 302 . HKD Napredak. Narodni sabor i krunisanje kralja na Duvanjskom polju u: Zbornik. knj. U toj se crkvi. Najprvo je na cilom svitu od svih svitskih vladara onoga staroga vakta. I danas se to misto zove Crkvina. str.73 (Stepen kod Tomislavgrada) CRKVA U KOJOJ SE POSVETIO KRALJ TOMISLAV U Mesijovini se nalazi Gradina i tu je bila crkva Sv. kazivali su brte stari. Prvi hrvatski kralj. Hrvatska književnost Bosne i Hercegovine u 100 knjiga. Stari su naši pripovidali da je naroda bilo za vrime krunisanja Tomislava tri i po milijuna i od Stržnja do Sovićki vrata ispod kapka mogo si proć da čovik pokiso ne bi. Ilije i kazivali su da je se tu kralj Tomislav doša posvetit poslje krunisanja. Zagreb 1998. A njegova žena je bila rodom iz Zauma. Sarajevo 2005. KRUNIDBA KRALJA TOMISLAVA Kraljo Tomislavo. g. priredio Marko Dragić. i 925. To je sveto misto i ne smi se dirat u grebove. najprvo je Tomislav okrunjen. drama i mikrostrukture. Kako stari ljudi pamte i pripovidaju. vinča kralj Tomislav. Potukao je vojsku bugarskoga cara Simeona dočekavši ga sa 100 000 pješaka. 71.

a Ivan je naredio da se ono malo preostaloga grožđa stavi u tijesak iz kojega je potekla golema količina mošta. Papinski legat Gebizon okrunio ga je kraljevskom krunom u bazilici Svetoga Petra u Solinu. O njemu postoji više legendi: Po jednoj od njih biskupu Ivanu je za vrijeme mise s neba sletjela golubica na glavu kao znak Duha svetoga i njegova mirotvorstva. godine kod Rotne gomile. Međutim. Za vrijeme kralja Krešimira IV. liturgike i simbolike zapadnog kršćanstva i Uvod u ikonologiju Radovana Ivančevića. 284. uoči godišnjice njegove smrti ruka je zrakom došla i spustila se na svečev grob. Prema trećoj legendi Ivan je za vrijeme oluje putovao u Šibenik doživješi brodolom kod rta Planke. st. priredio Anđelko Badurina. 1934.). ističući se miroljubivošću. U nerazjašnjenim okolnostima naslijedio je kralja Petra Krešimira IV. Riješio je spor između Zadrana i kralja Kolomana. Ime kralja Zvonimira zabilježeno je na Baščanskoj ploči.75 DMITAR ZVONIMIR Dmitar Zvonimir kraljevao je od 1075-1089. predaju o umorstvu kralja Zvonimira i poslao je povjesničaru Ferdi Šišiću (Vinkovci. Arheolog i povjesničar Frane Bulić (Vranjic kraj Splita. blagošću i pomirljivošću.SVETI IVAN TROGIRSKI Sveti Ivan Trogirski podrijetlom je iz plemićke rimske obitelji Orsini (11. Za njegova kraljevanja hrvatski narod je živio u blagostanju. Papa ga je poslao u Trogir i u tom je mjestu izabran za biskupa. Zagreb 1990. 1846.) zabilježio je u rujnu 1886. 1869. Poslije Ivanove smrti Mlečani su htjeli njegovu ruku prenijeti u Mletke. stoljeća. između Drniša i Muća. Provodio je pokornički život. st. Pripadao je dinastiji Svetoslavića. 303 . zapisana je predaja o silovitom umorstvu najboljega hrvatskog kralja Dmitra Zvonimira. Prvi put se spominje kao ban u slavonskom dukatu šezdesetih godina 11. godine. – 75 Leksikon ikonografije. Ivan je hodao po valovima i po njegovom je zagovoru spašeni su mornari i teret. U XIV. Kršćanska sadašnjost. Druga legenda kazuje kako je jednom tuča uništila vinograde. – Zagreb. str.

L –Ž. str. o.78 76 77 Ferdo Šišić. godine. 1928. Povijest Hrvata. Na Kosovu polju kninskom zavadio se neki kralj s vojskom te se pognali. i svaki je vojnik na mrtvo tijelo bacio po kamen. svezak. 1849. nego vazda tuju jaziku podložni bili.76 Istinitost te predaje negira povjesničar Vjekoslav Klaić (Garčin kraj Slavonskog Broda. (Takvih je zločina bilo i kod drugih naroda.). Zagreb 1990. 304 . II. Tu ga je izmrcvarila i ubila. 1940. godine. 78 Hrvatski leksikon. dakle i ostvarilo. Prema predaji umoren je od svojih podanika na Saboru u Kninu. Po nekim izvorima ta je kletva trebala trajati devet stotina godina do 1989. glavni urednik Antun Vujić. Kralj se zvao Rotando. MH. 144. – Zagreb.77 Talijanaši su to umorstvo zlorabili tvrdeći da Hrvati nisu u stanju vladati sobom jer su ubili najboljega kralja zaboravljajući pri tom da su Brut i Kasije 6. ožujka 44.Zagreb. što se.) ZVONIMIROVA KLETVA Prema predaji zadnje su Zvonimirove riječi upućene Hrvatima: nigdar ne imali gospodina od svoga jazika. a od puste krvi prolivene nedaleko ove gomile pocrvenila je zemlja i zato se zove Crljenica. 724. g. na lokalitetu Pet crkava. Povijest Hrvata u vrijeme narodnih vladara. sredinom 1089. Po drugoj verziji Zvomirova je kletva glasila: Dabogda nad vama tisuću godina vladao tuđi jezik. Naklada Leksikon d. Zagreb 1974. str. 587. Zagreb 1997. o. Vjekoslav Klaić. str. a vojska ga stigla gdje je sada Rotna gomila. Kralj već ranjen bježao sa Kosova polja. Vojska se potom pobila između sebe i izmrcvarila. knjiga prva.). prije Krista noževima izboli najboljega imperatora i prijatelja Cezara.

? – 1014. (Duklja se u vrijeme popa Dukljanina zvala Crvenom Hrvatskom. – Beč.) u Životu i mučeništvu Sv. Želeći sačuvati vojsku.) Stolovao je u Krajini kod crkve Prečiste Krajinske. 1760. te Crnom Gorom. sredina XVI. – Dubrovnik.). hrvatskoga kralja (1705. kojega je Samuilo obećao nagraditi. mudar i svet. kralju Crvene Hrvatske.-1016. bio je dukljanskim knezom.). 1652.) navodi proznu i versificiranu legendu o kralju Vladimiru: Vladimir bijaše lijep. st. na zapadnoj obali Skadarskoga jezera. 1759.Crkva svetoga Jure u Poljicima VLADIMIR Sveti Ivan Vladimir. Za njegove vladavine u Dalmaciju prodre bugarski car Samuilo (oko 938. 1611. Katolički biskup iz Bara. 1713. počne nagovarati Vladimira da ode k Samuilu.) i Pavao Ritter Vitezović (Senj.. Samuilo uvidi da se ne može domaći Vladimira te ga počne mamiti da dođe do njega i da mu ne će naškoditi. pop Dukljanin. Bog usliša njegovu molitvu. Fra Andrija Kačić Miošić (Brist kraj Makarske. Tu legendu navode Mavro Orbini (Dubrovnik.). jedan njegov župan.) u Kraljevstvu Slavena (1601. Vladimira. Kad Vladimir to ne prihvati. Vladimir se molitvom obrati Bogu da ga oslobodi od zmija. st. 1704. mučenik. – Zaostrog. potom Zetom. Vladimir se s vojskom povuče na planinu Oblik na kojoj su zmije otrovnice ubijale ljude i životinje.) u Razgovoru ugodnomu naroda slovinskoga (1756.) zabilježio legendu o Vladimiru (oko 978. u svomu je Ljetopisu (XII. Vladimiru bude žao vojske te se uputi Samuilu koji pak pogazi obećanje 305 .

naljuti se i naredi da mu odrube glavu. Vladimir sa šačicom svojih ljudi krene Vladislavu koji mu je putem bio postavio zasjede. skromnost.” Rekavši to iziđe iz crkve i preda se svom krvniku. 79 306 . Kosara zamoli oca da oslobodi Vladimira iz tamnice. kći kralja Samuila. zatraži od oca dopuštenje da zatočenicima opere noge. Vladimir ishodi pričest prije nego mu odrube glavu. str. Naime. Samuilo oslobodi Vladimira. ali ga ne uspije ubiti. Zagreb 1999. oni koje je Vladislav poslao da ubiju Vladimira vidješe da je uz njega mnoštvo vojske s krilima i kopljem u ruci. zagrne ga kraljevskom odorom i dade mu za ženu Kosaru i povrati mu kraljevstvo kojemu pridoda Drač. ali zatraži da mu Radomir pošalje drveni križ i da nad križem prisegne da mu ne će učiniti nikakvo zlo. pobjegoše. Kad su k Vladimiru došli biskupi i pustinjak. Kad to vidje Vladimir. Biskupi mu tijelo pokopaše u crkvi. Kosara ne dopusti Vladimiru da ide Vladislavu te ona ode vidjeti kakve su mu namjere. Vladimir sretno stigne u Preslav Vladislavu koji je bio za objedom. Vladislav misli kako njegovo kraljevstvo ne će biti mirno dok je Radomirov svak (zet) Vladimir živ te ga počne mamiti sebi. Samuilo nastavi harati Dalmacijom i pohara je sve do Zadra. da će ga Gospodin izbaviti iz zatočeništva i da će mu mučeništvo osigurati kraljevstvo nebesko. Vidjevši ljepotu. okrene se biskupima i reče: “O časni ljudi. Bijahu to anđeli. milinu riječi i razboritost Vladimirovu. U tamnici se Vladimiru ukaže anđeo i navijesti mu da će biti oslobođen. Kosara (oko 978. godine javno odrubljena glava. Car Bazilije Radomirovu bratiću obeća dati veliku nagradu ako ubije Radomira i tako osveti smrt svoga oca i strica koje je dao ubiti Samuilo. Vladimir povjeruje. Samuilo umre i naslijedi ga Radomir koji zauze sve grčke zemlje do Konstantinopola. .79 Pred crkvom mu je 22. Kraljevstvo Slavena. (priredio Franjo Šanjek). vidjevši anđele Božje. Vladislav posla svoje ljude sa zlatnim križem kunući se da mu ne će naškoditi.?).te ga utamniči u Prespu kod Ohrida. Vladislav je dočeka sa svim počastima. da mi nećete nanijeti nikakva zla?” Biskupi su stajali pognute glave. Vidjevši to. Poljubi križ rekavši: “Prečasni ovaj križ nek’ mi zajedno s vama bude svjedokom u ovaj dan Gospodnji da ću umrijeti nevin. zašto me izdaste? Što vas je nagnalo da prisegnete nad križem Gospodnjim. Vladislav u lovu ubije Radomira. Vidjevši da Vladimir nije ubijen. svibnja 1016. a na grobu njegovu mnogi bolesni ozdraviše. 288289. Vladislav ostane zgranut i dopusti Kosari da muža danonoćno oplaMavro Orbini. što ga donijeste sa sobom. Oni koji su poslani da ubiju Vladimira.

vrlo rano primili kršćanstvo. Na dan njegova blagdana mnoštvo hodočasnika hodočasti njegovom grobu. patareni (krstjani bosanske crkve) i manihejci. boni homines. Vladislav se poplaši. Njegovo tijelo je i dandanas neraspadnuto i iz njega isparava blag miris. a u rukama drži onaj križ koji mu bješe poslao bugarski car. 21. godine na katoličanstvo se preobratilo 500. Beograd 1997. str.kuje i da ga pokopa gdje god hoće. KRIVOVJERSTVO Oduvijek su prelasci na drugu vjeru bili sudbonosni za Bosnu i Hercegovinu. Godine 1227. Hrvati su. stoljeću u toj zemlji se širi krivovjerstvo. stoljeću za vrijeme vladavine cara Nikole. Vjerojatno je bogumilstvo bilo karika u lancu pokreta koji su se u XII.). Pod otomanskom vladavinom događaju se mnogobrojni prelasci na islam i malobrojni prelasci na kršćanstvo.80 Ivo Andrić. U trenutku pada Bosne i Hercegovine pod Osmanlije u njoj je bilo 80. koje je bizantijska vlast protjerala iz Male Azije i kolonizirala u okolicu Plovdiva. Čini se vjerojatnim da su u Bosni i Hercegovini živjeli bogumili. Ona ga prenese u Krajinu i pokopa ga u crkvi Svete Marije. albigenzi. Dok je jedne noći objedovao za stolom. stane dozivati vojsku./1232. 80 307 . U X. Do 1404. pojavi se pred njim čovjek nalik Vladimiru i s mačem u ruci.000 krivovjeraca. Nazvano je prema utemeljitelju popu Bogumilu. papa šalje misionare dominikance kako bi krivovjerce preobratili na katoličanstvo. Kosara se u toj crkvi zaredi.000 krivovjeraca. no anđeo ga udari i on ostane mrtav. stoljeću razvili do sjeverne Italije i južne Francuske (patareni. kada su se u toj zemlji nastanili mnogi pavličani i masalijanci. tiseranci itd. godine šalje franjevce kako bi nastavili misionarski rad. Najtajnovitije i najzamršenije mjesto u bosanskohercegovačkoj povijesti je krivovjerje. katari. BOGUMILI Bogumilstvo je nastalo u Bugarskoj u X.000 – 90. nastanivši tu zemlju. Papa 1291. Razvoj duhovnog života u Bosni pod uticajem turske vladavine (doktorska disertacija). Vladislav zauze Vladimirovo kraljevstvo.

211. Odbacivali su. str. stoljeća (Franjo Šanjek. koji je stvorio sve što je duhovno i nevidljivo.-26.) 82 81 308 . Antologija starih bosnaskih tekstova. 201. str.82 Bogumili su. pa su svi sišli na zemlju. Krist je imao nestvarno tijelo u obliku zraka. nije moglo ukorijeniti u Srbiji pa je zahvatilo Bosnu i Hercegovinu i u njoj se razvilo. Osuđivali su i proklinjali sve one koji su jeli meso.Bogumilstvo se. Blažena Djevica Marija je bila anđeo. Vjerovali su da je Lucifer uzletio na nebo i pobunio anđele. stoljeća). Sarajevo 1997. kipove i križeve. Isto. Ubijanje životinja smatrali su smrtnim grijehom. te bi tako u jednom ili više tijela okajali grijehe i vraćali se na nebo. str. str. a drugo je manje božanstvo Lucifer. Petra. Također su sačuvane legende: Kako je satana stvorio ovaj svijet (druga polovica 12. osim Psalama. Prezirali su Mojsijev zakon kao i Rimsku crkvu. Osuđeni su svi oci iz Staroga zavjeta. Zabranjivali su davanje milostinje smatrajući kako nije nikakva zasluga ako se daje milostinja.-202.). svetu pričest. Govorili su da se svatko tko griješi mora ponovno krstiti. zbog snage Nemanjića. Osuđivali su duhovnjačko sudstvo i kazne tjelesne i duhovne ne dopuštajući da se tko kazni. koji je stvorio sve što je tjelesno i vidljivo. Odbacili su Stari zavjet. Blagodat i istina i Početje svijeta (Mak Dizdar. Jedno je veće božanstvo Isus Krist. O vjeri kršćana bosanske crkve sačuvana je legenda o postanku svijeta iz 14... patrijarsi i proroci kao i svi drugi koji su postojali prije Krista. također. umro i uskrsnuo. osuđivali materijalnu crkvu.-299. 19. Odbacivali su krštenje vodom i tvrdili da djeca prije zrelosti ne mogu steći blaženstvo. Za sebe su tvrdili da su Kristova crkva i potomci apostola te da u svojoj sredini imaju Kristova namjesnika i nasljednika sv. Zagreb 1996. sir. Burna povijesna događanja u Bosni i Hercegovini uništila su bogumilske knjige pa se njihov život može jedino rekonstruirati na temelju protivničkih spisa. Bogumili su se u Bosni voljeli nazivati bosanskom crkvom. također. ubije ili progoni. svete slike.-31. Ivan Krstitelj je smatran prokletim. te po njihovu učenju nije stradao. Sve su grijehe smatrali smrtnim grijesima i smatrali kako nijedan od tih grijeha ne će biti oprošten. gdje ih je Lucifer zatvorio u ljudska tijela. 296. krizmu. svetu tajnu braka. Govorili su kako se ne treba zaklinjati ni u istinu ni u neistinu. jaja ili slično. Učili su kako nema čistilišta. str. Kršćanstvo na hrvatskom prostoru. 28. svetu tajnu ispovijedi i posljednje pomazanje.81 Prema tim spisima bogumili su vjerovali u dva božanstva. Nisu vjerovali u uskrsnuće.

zvona i svete vode. posteći petkom i štujući svetu nedjelju kao i sve ostale kršćanske blagdane. Petru. 413. Tako pišu Rački. gdje su se neki od njih zadržali. a nazivali su se kršćanima. voditi ratove itd. dj.-1991. Ćiro Truhelka to negira tvrdeći da su u Bosni i Hercegovini živjeli patareni (krstjani bosanske crkve) i da su stećci njihovi nadgrobni spomenici. Na čelu bosanske crkve nalazio se djed (senior. koji su se smjeli ženiti.”85 Usp.. 1349. učitelji. Manju skupinu su činili savršeni (perfecti. odlučili istinski prigrliti kršćansko bogoštovlje. godine poslao u Bosnu kako bi oni iskorijenili tu “krivovjernu kugu. jesti kako žele. nedaleko od Nikopolja. 85 Isto. kada su. nav. U drugoj skupini je bila većina običnih vjernika (credentes). a drugi su nastavili put i nastanili se na obalama Dunava.83 PATARENI (KRŠĆANI BOSANSKE CRKVE) Orbini piše da “krivovjerje bosanskih patarena (kako piše Pietro Livio iz Verone) potječe od Rimljanina Paterna koji je sa svojim sljedbenicima bio protjeran iz Rima i čitave Italije. anzianus). bez prinošenja žrtve i bez svećenstva. magistri. stigli su u Bosnu. Nisu pristupali krštenju i zazirali su od križa. 767-793. Bosanska Narodna (Patarenska) crkva. stjecati bogatstvo. prema sv. Ne mogavši naći utočišta. Crkve su bile jednostavne kuće. electi) koji su se strogo pridržavali svih propisa svoje vjere. str. njemu je bilo potčinjeno dvanaest strojnika među kojima su bili: redari. Ćiro Truhelka. 414. križeva. 83 309 . 84 Mavro Orbini. Nazivali su se patarenima. Bogosluženje se sastojalo u molenju Očenaša i čitanju Svetog pisma. Napredak. Živjeli su bez sakramenata. str.. U svojoj su vjeri ustrajali do posljednjeg rata između cara Transilvanaca i Turaka.-1998. u javnoj ispovijedi. Sarajevo 1942. kipova. među njima i fra Pelegrina i fra Ivana iz kraljevine Aragona.84 Orbini piše da je papa Klement VI skupinu Male braće “ljudi sveta života”.Vjernici su bili podijeljeni u dvije skupine. str. Jedino su javnom ispovijedi morali priznati svoje grijehe i morali su makar pred smrt prijeći u redove savršenih. vidjevši da ih kršćani napadaju i odvode u zarobljeništvo kao da su Turci. bez ukrasa. primanju novih vjernika i posvećivanju strojnika. Andrić i drugi. u: Povijest Bosne i Hercegovine. slika.

Taj put iđe od Blazina. Hrvatska književnost Bosne i Hercegovine u 100 knjiga. pisac kritičke povijesti početaka ugarskih dominikanaca. Opata samostana su zvali djed. priredio Marko Dragić. HKD Napredak. Povijesni dokaz tome imamo u pismu pape Isto. Hrvatska usmena književnost Bosne i Hercegovine: proza. (Stepen kod Tomislavgrada) MISIONARI Veliki broj starokršćanskih bazilika i starokršćanskih crkava u Bosni i Hercegovini dokaz je da je kršćanstvo na ovim prostorima bili vrlo rano prisutno i da su Hrvati u ovim krajevima vrlo rano primili kršćanstvo. 129. godine. Pfeiffer. Sarajevo 2005. 415. stavlja njihov dolazak u 1226. okrenuo prema puku i uglas izgovorio: ‘Blagoslovit ću ga’. a puk bi mu odgovorio: ‘Blagoslovi ga’. A ima još jedan put koji iđe kroz Crkvinu. prebivajući s redovnicima (krivovjercima). između Mujinovca i Ploča. da bi zatim dodao: ‘Prelomit ću ga’. Orbini piše: “Ovi posljednji (kako izvješćuju Voloterano i Sabellico) nastanjivali su samostane smještene u dolinama i drugim udaljenim mjestima. 5. a priora strojnik. Bogumilstvo je najzamršenije i najtajnovitije područje bh. Krivovjerci manihejci su potrajali do 1520. Gotovo u isto vrijeme kada je albanićanski biskup Belesmemca uspostavio u Bosni bogumilsku crkvenu organizaciju s djedom Rastudijem na čelu. Matinu gradu do Crvenički parnica. ulazeći u crkvu. ispod Kalavure prema Mečetu. drama i mikrostrukture. zatim bi tim kruhom pričestio puk u crkvi. povijesti te se u novije vrijeme zlorabi.”86 BOGUMILSKI PUT Ispod Kalavure se nalazi Bogumilski put koji su pravili Bogumili. knj.-416. uzeo kruh u ruku. 87 86 310 . nailazi kraj 87 Stepenjskog greblja. u Bosnu dolaze misionari dominikanskoga reda./32. str.MANIHEJCI U Bosni su pored bogumila i patarena bili i krivovjerci manihejci. N. iza vrtla. MH. str. Njihov bi svećenik. a puk odgovorio: ‘Prelomite ga’. kako bi žene koje su ozdravile od kakve bolesti običavale na zavjet otići služiti na određeno vrijeme.

Bosnu. ožujka 1291. proširivši djelokrug franjevačkih istražitelja na Srbiju. Zato je povelik broj mjesta koja su po fratrima dobila imena: Pratrovac. koje je 10. Bogumilska crkva bosanskih krstjana. Godine 1402. 23. Njih su se četvorica zanosili idejom 88 Dominik Mandić. a u njemu su se našli najbolji propovjednici iz europskih zemalja.fra Petrom iz Narbone i fra Stjepanom iz Turellija. Istru i Slavoniju. Rašku. str. Nikola je s Deodatom bio smješten u Sionski samostan. ZIRAL 1979. te od Jadranskoga mora do Drine na istoku i Drave na sjeveru. 213. gdje se povezao s još dvojicom braće . da su franjevci do te godine obratili ili pokrstili u Bosni oko 500. S dvadeset pet godina postao je franjevcem.89 To je obnovio papa Bonifacije VIII. godine službeno je povjerio dvojici franjevaca hrvatske provincije dužnost istražitelja krivovjerja i pobijanje bogumilskih zabluda u Bosni. – 1408. osnovan je bosanski vikarijat.. a s trideset godina došao je za misionara u Bosnu. 203.Grgura IX. među kojima je bio i sveti Nikola Tavelić (1372.88 Na molbu mačvansko-bosanskoga vojvode Stjepana Dragutina. pismom od 29. Iz Bosne je fra Nikola zajedno s Deodatom otišao je 1387. 89 Isto. S fra Nikolom je u Bosnu došao i fra Deodat iz Ruticinija (Rodeza). SVETI NIKOLA TAVELIĆ Nikola Tavelić potječe iz šibenske plemićke obitelji. izdanje. i od 1378. Dalmaciju. Pratarska cesta. str. Jedno je vrijeme boravio u samostanu u Bribiru. 311 .-183.91 Od tada do danas narod pripovijeda o svojim ujacima (fratrima). povjerio franjevcima skrb za Svetu zemlju.).000 bogumila. Sabrana djela 4. fra Bartul iz Alverne (u Bosni boravio od 1366.( Papa je 1342. 214. upravio “braći bosanskim propovjednicima”. od Novoga u Boki Kotorskoj do Omiša na Cetini.90 Franjevci su tada imali u svojemu vikarijatu više od 40 samostana s 500 članova. Hrvatsku.-1383. godine u Svetu zemlju kako bi ondje bio misionar. Pratarska čatrnja. str. listopada 1233. U Bosni je dvanaest godina obraćao na vjeru katoličku poglavito krivovjerce. 90 Isto. Godine 1339. 91 Isto. travnja 1298. papa Nikola IV. 2. Pratarska šuma. – 1375. 182.) Postojala su dva samostana u Jeruzalemu: jedan kod Isusova groba i drugi na brdu Sionu.) javio je papi Bonifaciju IX. str.

Kadija je fratre osudio na smrt. tvrdeći kako mu žele reći nešto “vrlo korisno i spasonosno za njegovu dušu”. uzor puku. ali im je pružio mogućnost da sačuvaju glavu.000) tražeći da se izazivači ubiju. U međuvremenu se skupilo mnoštvo muslimana (kažu da ih je bilo oko 30. 92 Nikola i njegova subraća odlučili su početi svoje misionarsko djelovanje među Saracenima i obratiti ih na kršćanstvo. Kako kadija nije bio u džamiji.”93 Osuđene fratre na smrt svjetina je izudarala sve dok nisu izgubili svijest. godine slavili četvrti dan Kurban-bajrama. str. 312 . odveli su ih njegovoj kući. Fratri su ostali pri izrečenom: “Spremni smo radije umrijeti za ovu istinu. Kada su muslimani 11. Kalendar 1991. pitajući ih hoće li opozvati sve što su rekli. posebice u Jeruzalemu. Čuvši to kadija je pozvao starješinu Sionskoga samostana i njegovu braću. nakon dugoga razmišljanja. Kadija je pred gvardijanom i drugim franjevcima upitao fra Nikolu i njegovu braću jesu li oni svoj govor izrekli kao normalni i razboriti ljudi ili kao luđaci. Kada ih je primio oni su pročitali svoj govor kojim su prisutne pozvali da se obrate na kršćanstvo. Kad im se to učinilo presporo. prokušani i savršeni u svakoj kreposti”. odlučili su se “uvjeriti” jeruzalemskog kadiju da se mora obratiti na kršćanstvo ako želi spasiti dušu. kadija ih je dao svezati i držati tako do pola noći. čvrsto je braneći. poslušni starješinama. studenoga 1391.mučeničkog svjedočanstva za Kristovu vjeru. Pojavili se u devet sati ujutro pred veličanstvenom Omarovom džamijom (sagrađenom na mjestu Salamonova hrama!) tražeći kadiju i predstavnika mjesne vlasti. za katoličku vjeru. 92 93 Dobri pastir. Sarajevo 1990. vrlo strogi u životu. Dokument koji je napisao gvardijan fra Gerald Calveti govori o njima kao o ljudima “posebno ukrašenim krepostima” jer su bili “vrlo odani Bogu. 56. 58. str. ili ih je poslao papa ili neki kršćanski vladar kako bi izazvali rat. Tri su dana bili okovani u tamnici neprestano moleći i tješeći se. Jeruzalem je bio pun Arapa pa su Nikola i braća iskoristili prisutnost mnoštva kako bi im se obratili. podvrgnuvši ih ponovno mukama: gole su ih privezali uz stupove i udarali. Kada su nakon sat vremena mučenici došli svijesti i progovorili. molitve i savjetovanja. Isto. nego ih je poslao Bog. Na to su fra Nikola i njegova subraća odgovorili kako ih nije poslao nikakav čovjek. Svojim uzornim životom željeli su privući pozornost arapskog stanovništva u Palestini.

500. papa Pavao VI. U drugoj polovici XIII. Novigrad. Izmrcvarena tjelesa bacili su u veliku vatru koja je gorjela na trgu. Tek je 21. Motovun i Rovinj. proglasio Nikolu Tavelića i njegovu subraću svetima. Korčulu i Lastovo. Split. Od tada do XV. Osor. Okupljeno je mnoštvo s isukanim mačevima i noževima navalilo na fratre kako bi ih potpuno iskomadali. studenoga došao Emir. i obnovio sudski proces na glavnom trgu. U XV. Da ne bi ostavili traga svoje okrutnosti i mogućnosti kršćanima da štuju ostatke mučenika. 313 . Dubrovnik. a među njima i dvanaestorica franjevaca čija se imena spominju u izvješću što ga je gvardijan Sionskog samostana u Jeruzalemu poslao na neke samostane franjevačkog reda. Odvažno svjedočanstvo promatrali su muslimani ali i kršćani.. Trogir. MLETAČKA OKUPACIJA HRVATSKE U IX. Hrvatska je 1102. Tada su se mletački duždevi titulirali i kao dux Dalmatiae. a vladali su nad 2.. godine Mlečani su zauzeli: Zadar. Od 991. 1941. do 1009. kod Makarske 887. 840. gdje se i danas čuva. upravitelj pokrajine. godine Mlečani su plaćali Hrvatima danak kako bi slobodno plovili Jadranskim morem. 865. Emir je potvrdio smrtnu kaznu. st. Mlečani su ovladali teritorijem od Istre do Albanije osim Dubrovačke Republike. lipnja 1970. i pogibije dužda Petra Candiana I. stoljeću bili su mnogobrojni sukobi Mlečana s hrvatskim vladarima. godine stupila u državnu zajednicu s Ugarskom. st.000 stanovnika. ali su ratne prilike spriječile tu svečanost. Nakon neuspješnih mletačkih prodora 839.000 žitelja. To je prvi kanonizirani Hrvat svetac. ali tjelesa su ostala neizgorena. Rab. bili su neprestani sukobi Mlečana i hrvatsko-ugarskih vladara. mletačku vlast priznaju: Poreč. a jedan je prijepis stigao i u Šibenik. st.Iz Gaze je 14. tri puta je paljen sve veći oganj. Proglašenje svetim Nikole Tavelića trebalo je biti o proslavi tisuću tristote obljetnice veze Hrvata sa Svetom Stolicom. Krk. U to je vrijeme Mletačka Republika brojila 200. I X. Umag. Arapi su potajno zakopali zemne ostatke mučenika. Sve je dirnula činjenica što oganj nije htio progutati tjelesa mučenika. Sveti Lovreć. godine. Međutim. U tome su kršćani vidjeli znak da je Bog primio žrtvu umorene braće kao svjedočanstvo za vjeru.

pak. fra Leon Petrović. Međutim. Sabrana djela 4. pak. Optužbe iz inozemstva uveličavale su “krivovjerje” bosanskih krstjana i njihov broj. ban je u travnju 1203. zbog njih su se sporili bosanski velikaši. izdanje. godine. Kulin ban u svoju zemlju primio heretike koje je iz Splita i Trogira protjerao biskup Bernard. Od tada je često Kulin ban nazivan kršćaninom bosanske crkve. tada je (1200. Bogumilska crkva bosanskih krstjana. kršćani bosanske crkve94 koje će mnogi proglasiti hereticima. Prema invokaciji toga dokumenta razvidno je da je Kulin ban bio katolik. U vrijeme njegova banovanja nastaju prvi sačuvani pisani spomenici (tri primjerka njegove povelje 29. Nepoznata je podrijetla. pisane latinskim i hrvatskim jezikom). Tom ispravom Kulin ban je sklopio mir i prijateljstvo s Dubrovčanima dajući im povlastice. pisao je: “Kulinu. 1999. . Do danas je u narodu sačuvano mišljenje kako je u vrijeme njegove vladavine bilo blagostanje. Papa Aleksandar III. velikom bosanskom banu”. a njih je pri kraju bosanske samostalnosti moglo biti najviše 40.SREDNJOVJEKOVNI BOSANSKO-HUMSKI VLADARI Kulin ban Kulin je bio ban Bosne od 1180. VIII.95 Usp. ali o njima se vrlo malo zna. Ziral. tražio od ugarskoga kralja Emerika da povede križarski rat protiv Kulina. Od tada se često spominju “krstjani crkve bosanske” ili.000 u Bosni i možda toliko u Hercegovini. Kulin je pisao papi kako se radi o pravim katolicima. 95 Dominik Mandić. II. 94 314 . slobodu kretanja i boravka u Bosni. Kada su Kulin ban i bosanski kršćani bili osumnjičeni da su krivovjernici. Protiv njih su vođeni križarski ratovi. drugo izdanje. 1189. Uzroke tomu je moguće tražiti u ugarskim pretenzijama na Bosnu. Chicago-Roma-Zürich-Toronto 1979. godine) papa Inocent III. Kršćani bosanske crkve. Sarajevo-Mostar. Kada je. Jedan je od najlegendarnijih bosanskih banova. na Bilinom polju kod Zenice skupio “prvake — priore bosanskih krstjana” koji su prisegnuli na pravovjernost. str. 42.1204. dr.

Dušan car se riješi groba. kojom im daruje župu Zemljenik. (– 1287.-1310. a Srbija pala u osmansko ropstvo. Među prvim europskim vladarima ukazivao je na opasnost od osmanske najezde te je omilio narodu koji i danas o njemu pripovijeda. Bio je ugarski vazal u središnjoj Bosni. Po predaji ubio ga je sin te je on prokleo sina i njegovo potomstvo. Pokopan je u svojoj zadužbini manastiru Svetih Arhanđela kod Prizrena.» 315 . što je moje. kada je knez Lazar izgubio boj na Kosovu. pa mu veli posestrime: «Obiđosmo carstvo tvoje.Prijezda I. ban bosanski Prijezda I. bosanski ban (1254. U ponoćno jedno doba. što od carstva propalo je?» Razumi ga posestrima. Po nekim je izvorima pao u osmansko ropstvo i ondje umro.. posestrimu nekad milu: «Kaži der mi. Dušan Nemanjić (oko 1308 . Prijezdu II. Pa dozivlje sebi vilu. potom. propalo je.-1287.. Poznat je po svojoj povelji knezovima Babonićima. Godine 1927. za desnu ga ruku prima i obiđe grob sa njime. sve ostalo. promijenilo se ništa nije. Kotromanića (1284. Stefan Uroš IV. Imao je tri sina: Stipana I. preneseni su mu zemni ostatci u crkvu Svetoga Marka u Beogradu.20. (1287. Srpski kralj (1331-1345) i prvi srpski car (1346-1355). Prokletstvo se ostvarilo na njegovom unuku Urošu koji je izgubio kraljevstvo i.).–) i Vuka (– 1287. Njegovi su potomci kraljevi bosanski. *** CAR DUŠAN I POSESTRIMA VILA Sin kralja Stefana Dečanskog.). naslijedio je bana Ninoslava. –) te jednu kćer koja se udala za Stipana Vodičkog. prosinca 1355).). Te naloži ko i prije.

Okrunjen je kraljevskom krunom Bosne. Leopold Bogdan Mandić. godine u petnaestoj godini života. Kotromanića i Elizabete. su se odmetnuli jer nisu mogli podnijeti da ih vodi neiskusan mladić i još k tomu što sluša majku. 60. Tvrtko ga s vojskom porazi i zatvori u tamnicu u kojoj Kulušić umre. Tada je kralj potvrdio Tvrtkovu vlast u Bosni. Matica hrvatska i HKD Napredak. Srbije i Zapadnih zemalja Stipan Tvrtko je sin Vladislava Kotromanića i Jelene Šubić. Međutim. Poslije Vukašinove smrti Tvrtko Stipan postade bosanskim kraljem. gospodara Neretve. Tvrtkovi rođaci. Pavle Kulušić je tako zauzeo Usoru i proglasio se banom. kralj mu to ne dozvoli dok mu ne prepusti Hum od Neretve do Cetine kao i gradove Imotski i Novi. Tvrko je zavladao 1353. od žalosti u grob pane. Tek kada je to učinio. a majku mu protjerali iz Bosne. a unuk Stipana I.96 (Široki Brijeg) *** Stipan Tvrtko.Zapanji se care Dušane. priredio Marko Dragić. neki bosanski plemići. kralj Bosne. Hrvatska književnost Bosne i Hercegovine u 100 knjiga. ali uvidjevši njegovu mudrost i dobrotu. Međutim. Tvrtko se vrati u Bosnu. Nit ga želja više sjeti. Majka mu je bila razborita žena i on ju je poštivao i slušao. poštovaše ga i slušaše. vratio se u Bosnu. Tri godine kasnije raškoga kralja Vukašina umori njegov sluga kako bi se domogao zlatnoga križa koji je visio kralju na prsima. godine zidao je grad Novi (Herceg Novi). da bi htio oživjeti. kada se Tvrtko htio vratiti u Bosnu. u kojemu je rođen sv. U početku mu se nisu pokoravali u svemu. 96 316 . str. uhvati i oslijepi Vladislava Dabišića. ban bosanski. retorika. epika. Tvrtko. Hrvatska usmena književnost Bosne i Hercegovine: lirika. 1373. godine u crkvi franjevačkog samostana sv. kćeri kralja Dragutina. Nikole u mjestu Mile kod Visokoga. bosanski plemići su se pobunili te za bana izabrali Tvrtkova mlađega brata Vukića. Srbije i Zapadnih strana 26. gdje ga kralj ljubazno primi. Sarajevo 2006. listopada 1377. Čuvši za to. Poslije toga Tvrtko odlazi u Ugarsku. porazi brata. Kada je Tvrtko ponovno otišao u Ugarsku i ostavio majku da upravlja zemljom.

naslijedio je 1391.. Kralj Tvrtko je proširio svoje kraljevstvo do Save. dj. a zatim mu usijanim kliještima kidali meso. On se potom oženio bosanskom plemkinjom Jelicom. Znakovito je Dabišino proročanstvo: Mavro Orbini. Tvrtko. Orbini piše da je vrlo kratko živjela s mužem. godine. Oženio se Hrvaticom Cvjeticom. 423. Dabišino proročanstvo Kralja Tvrtka I. g. Želio je zagospodariti Dubrovnikom. a na jugu je posjedovao Kotorski zaljev. str. Sarajevo 1942. 349. str.. Marko Perojević. Poslije toga poraza Turci se nisu usuđivali napadati Tvrtkovu zemlju. Kralj Tvrtko mu nije mogao dati dostatnu zaštitu pa su ugarski vojnici zarobili Ivaniša. u: Povijest Bosne i Hercegovine.98 Kralj Tvrtko je umro 10. Ban je pobjegao u Bosnu. napali su ga sin i rođaci ugarskoga nadvornika.–1998. koja je bila dvorska dama ugarske kraljice. g. Perojević piše da je kralj Tvrtko imao zakonitoga sina Tvrtka i nezakonite Ostoju i Vuka. 99 Kralja Tvrtka je iste godine naslijedio Dabiša. kćeri Jurja Šubića.97 Tada je kralj Tvrtko stupio u savez s napuljskim kraljem Karlom. najvjerojatnije Vladislava koji se oženio Jelenom. Naslijedila ga je na prijestolju njegova žena Jelena Gruba. Na molbe i preklinjanja svoje majke kralj Tvrtko je vratio svoga brata Vukića iz Ugarske i oprostio mu. Orbini i Lašvanin pišu da kralj Tvrtko ni s drugom ženom Jelicom nije imao poroda. Šibenik i Split su se predali kralju Tvrtku. Sukobe se na Rudinama a zatim u Bileći i sasjeku i poraze tursku vojsku uz neznatne vlastite gubitke.–1991. kćerku umrloga kralja Ludovika. kćerkom vidinskoga cara Stracimira. Umro je 8. nav. Umrla je skoro istodobno kad i majka kralja Tvrtka. Kad je 98 97 317 . Kada je ban Ivaniš. iz plemićke kuće grofova Nelipića. Kralj Stjepan II. Tvrtkove vojskovođe Vlatko Vuković i Radić Sanković sa sedam tisuća vojnika ustanu u obranu zemlje. ožujka 1391. rujna 1395. te da je imao nezakonitog sina Tvrtka kojega mu rodi bosanska plemkinja Vukosava. nezakonito dijete. Stipan Dabiša99. a protiv Ugara. s drugim odmetnicima ugarskoga kraljevstva. ne rodivši mu djece. raščetvorili ga i objesili na četvera vrata grada Pelengera. zarobio kraljicu Mariju i pogubio njezinu majku Elizabetu. nezakoniti sin Ninoslavov.Prije krunidbe Tvrtko se oženio Dorotejom. Za vrijeme Tvrtkova kraljevanja u Bosnu prodre turski vojskovođa Šain s osamnaest tisuća vojnika i navale pustošiti zemlju. Vezali su ga konju o rep i tako uokolo vukli.

dok Rački. Ivan Franjo Jukić i dr. Kralj Ladislav mu je dao titulu hercega splitskog. a u njihova se gnijezda uselile vrane. pišu da je Dabiša najvjerojatnije nezakoniti sin Ninoslavov i da mu se žena zvala Jelena. dodijelivši mu Split. Potom se kralj Dabiša vrati u Bosnu. od koje nakon samo nekoliko dana napusti ovaj svijet 8. Kalendar sv. Perojević. napadnut groznicom. 101 Anto S. čije zidine još i danas strše iznad Jakotine. dvadesetak minuta hoda daleko od grada. dok se nisu raselili. U drugoj predaji se kaže da su se ovdje u vrijeme Hrvoja legli sokolovi. 2001. Sarajevo 1993. Tako pišu Orbini. I to jao! Kolike: No poput Trojanaca. Hrvatske i Slavonije. nadimkom Gruba.). prekasno. godine bez potomaka. nisu u prikladno vrijeme pritekli u dužnu pomoć Bosancima u nevolji. koji su lovili ribu po jezerima od Ohrida do Plitvica. Ante 1994. 1380. oni se skloniše u Bosnu. Svjetlo riječi. vojvoda splitski i ban hrvatski i dalmatinski Hrvoje Vukčić Hrvatinić (1350. Klaić. 107. Zagreb. Dabiše i Tvrtka II. godine imenovao ga je vojvodom bosanskim. a kralj Dabiša s vojskom krenu u Hrvatsku i razruši nekoliko utvrda koje su pripadale naprijateljima njegovih šurjaka. Povjesničar Ferdo Šišić smatra da se Hrvoje Vukčić Hrvatinić rodio u Kotoru (Kotor Varoš) i da je ondje često boravio u svom tvrdom Bobasu. str. Preko svoje žene Jelice dobio njegovim šurjacima Grguru i Vladislavu Kurjakoviću zaprijetila opasnost. 100 Rattkay dodaje: “A zbog toga ovo naše doba uistinu lije suze. Kralj Ladislav Napuljski imenovao je njega i brata Vukca banovima Hrvatske i Dalmacije. a njegova žena se povuče u samostan i tamo dočeka smrt.-1416. Hrvoje je htio Hrvatsku i Dalmaciju pridružiti Bosni. sin je Vukca Hrvatinića i dubrovačke plemkinje iz kuće Lukarić. Hvar i Korčulu.. Ćirković i dr. U zemlji punoj povijesti. Brač. ” Juraj Rattkay.100 Hrvoje Vukčić Hrvatinić. Imao je veliki ugled na dvoru bosanskih kraljeva Tvrtka I.”101 Kralj Stipan Tvrtko I. Spomen na kraljeve i banove kraljevstva Dalmacije.. rujna 1395. U narodu do današnjih dana živi predaja kako je Hrvoje skočio na svome vrancu čak s Ravnog Čepka preko Jakotine “do svojih dvorova i pokazuje se na otiske konjskih kopita utisnute u tvrdom kamenu. 318 .Doći će vrijeme kad će kršćanske vladare mučiti silna tuga što. Šišić. Kovačević. sapeti svojim nevoljama. Stanojević.

Kada je Hrvoje vidio da su ga Turci izdali. 284. nav. pozdravivši ga volovskim mukanjem da se naruga njegovu hrapavu i krupnom grlu”. 106 Isto. Tako Hrvoje pobijedi i zarobi mnogo plijena i plemića. Ugarska vojska je nanosila goleme gubitke Hrvojevoj i turskoj vojsci. MH. Kažu da je Hrvoje bio i “izgledom i ponašanjem nalik biku”. str. Isaka.-?). dj.je i Omiš.102 Hrvoje je imao silnu moć pa su ga zvali neokrunjenim kraljem. str. 319 . 79. 426. koji ste u ljudskom obličju oponašali glas goveda. 105 Isto. Hrvoje naredi da Čupora zašiju u goveđu kožu. sestru cetinskoga kneza Ivaniša Nelipića. str. umro je od očaja107 u travnju 1416. pobuni protiv Ugara. ali je s njim ušao u rat jer ga je ugarski ban Pavao Čupor na Žigmundovu dvoru pozdravio mukanjem. str. ne mogavši to podnositi. Ivan Morović i Pavao Čupor s vojskom krenu na Hrvoja. i sina Balšu (1400. “obasipajući ga pogrdama i govoreći mu: Vi. 426. a među njima i Pavla Čupora. Tada je u pomoć pozvao tursku vojsku i s njom poharao Bosnu. Tada je Mehmed prvi put postavio svog sandžaka u gornjoj Bosni. godine. Hrvoje je bio prijatelj s kraljem Žigmundom. Hrvoje je zbog toga bio uvrijeđen.-427. ugarski plemići Ivan Gorjanski.103 Vjekoslav Klaić navodi predaju prema kojoj je “Pavao Čupor jednom na kraljevskom dvoru hercega Hrvoja ljuto uvrijedio. Oko Omiša i Krajine u 102 103 Znameniti i zaslužni Hrvati. pogača nije kruh’. 79. te se. Mavro Orbini. 104 Vjekoslav Klaić. 107 Isto. 427.”105 To se razglasilo po dvoru. Zagreb 1925. Ugarski se kralj u to vrijeme nalazio u Konstanzu kako bi iskorijenio husitsko krivovjerje. Tvrtkovića. To je bio prvi pristup Turaka u Bosnu. pa je Hrvoje postao predmetom ismijavanja. kojega je ubio Nikola Slaven po nalogu cara Žigmunda.104 Klaić također navodi predaju da je Pavao Čupor “nekom zgodom Hrvoja pogrdio ovim riječima: ‘Slovinac nije čovjek. Vidjevši kako Hrvoje s turskom vojskom hara Bosnu. To je izazvalo pomutnju među Ugrima pa su povjerovavši Hrvojevim vojnicima počeli bježati. str. Povijest Hrvata (knjiga treća). str. Hrvoje je s prijestolja skinuo kralja Ostoju i postavio na prijesto Stipana Tvrtka II. Hrvoje je za sobom ostavio udovicu Jelenu. Balša se prozvao Hercegović naslijedivši bosanske oblasti i gradove s Jajcem. sad isti taj glas zaodjenite u obličje i kožu njegovu”.106 Utopio ga je vezana u rijeci. a tada su se Hrvojevi vojnici popeli na obližnja brda i vikali kako bježi ugarska vojska. koji bijaše uzrok tome ratu.. Zagreb 1974.

i Maru. druga je bila parmska plemkinja Barbara de Raugo. Zagreb 1974. se prozvao hercegom i od tada se Hum zove Hercegovina. buduću bosansku kraljicu.) naslijedio je 1435. od svog strica Sandalja Hranića Hum. 320 . 93. Krajinu (Makarsku) i Poljica. 108 Vjekoslav Klaić. Splićana i Trogirana. Hrvoje Vukčić Hrvatinić ostavio nam je znamenita djela Hrvojev misal i Hvalov zbornik. godine. 1450. U prvom je braku imao kćeri Katarinu. g. 1405. Treći sin Stipan rođen je u braku s Barbarom de Raugo. godine. Dubrovčana. obljubio sinovu nevjestu zbog čega je sin (Vladislav) zaratio protiv njega. osnovane s nakanom da se zaustavi prodor Turaka prema zapadu. str. g. Povijest Hrvata (knjiga treća). Međutim. Turci su u Kotor Varoš smjestili svoju posadu koja je tu ostala sve do 1838. Prešao s bogumilstva na katoličanstvo. – Herceg Novi. a do tada je bio u sastavu Jajačke banovine. a treća Cecilija iz Senja. Turci su Kotor Varoš zaposjeli 1519. HERCEG STIPAN VUKČIĆ KOSAČA Herceg Stipan Vukčić Kosača (Kosača kod Foče. Živio je razuzdanim životom: Doveo u dvor pohotnu Firetinku zbog koje ga je napustila žena Jelena. kći Balše III.108 Jelena se dva-tri mjeseca nakon smrti Hrvoja udala za kralja Ostoju. zaratio je s Dubrovčanima. dio Zete. te sinove Vladislava (Ladislava) i Vlatka. Stipan je nakon očeve smrti iz nepoznatih razloga prešao na islam i ostvario blistavu karijeru. Za vrijeme turske okupacije Kotor Varoš pripada jajačkom kadiluku. Još uvijek je u narodnom je pamćenju priča o hercegovom blagu. Podrinje. g. udovica Jelena je predala Omiš svome bratu Ivanišu Nelipiću i tako je Omiš s Krajinom pripao Hrvatskoj i rodu Nelipića. MH.Hrvatskoj nastala je “prava jagma” između Mlečana. Prva mu je žena Jelena. O njemu narod i danas pripovijeda. Stipan (Ahmet) Hercegović bio je sedam godina veliki vezir. Ženio se tri puta. 1466. a vojnički kobaškoj kapetaniji. O hercegu Stipanu Vukčiću Kosači ispjevane su lirske i epske pjesme. Herceg Stipan 1448.

snjig je bija. ode u Bosnu i iskupi vojsku. kažu. ona se sorije. jer vazda je se sorila. Hrvatska književnost Bosne i Hercegovine u 100 djela. mudri Stjepan ostavlja je krive tragove. Predaju je magnetofonski snimila i Maja Bošković – Stulli (1963: 303. zaziđali u zid. I oni su nju zaziđali odvojeno od diteta. mliko. Stećci. ali ga nisu mogli naći jer on je svoga konja naopako potkova.) Motiv potkivanja konja naopako bilježimo u predajama o bježanju kraljice Katarine. Kada je Stjepan uvidio da mora napustiti grad on utovari sedam mazgi zlata. živu. Ali. 107. te objavi Stjepanu rat. Hrvatska usmena književnost Bosne i Hercegovine: proza. I kula se više nije rušila. str. a na izlazu: ″Proša Stjepan i otjera zlato″ . str. i to muško dite. drama i mikrostrukture. 110 109 321 . Sarajevo 2005. I kroz taj zid njoj je iz prsiju proteklo. I oni će po tragu. 106. Čim je oziđu. HKD Napredak. Bespotrebne se polemike vode oko srednjovjekovnih nadgrobnih spomenika – stećaka. Nedvojbeno je da pod tim monumentalnim nadgrobnim spomenicima Isto. jer je konja naopako potkova i nisu ga našli. Htjede kasnije Stjepan uzeti svoje zlato da ode u Herceg Novi. I oni su ujtili tu ženu i to dite. priredio Marko Dragić. MH. mislili su ga po tragu uvatit. srednjovjekovni nadgrobni spomenici U naše se vrijeme u Bosni i Hercegovini politizira. primjerice. i Ignjat Đurđević u Marunkovim suzama. I undana su ti oni čuli da trebaju ujtit mladu katolkinju sa diteton i da je zazidaju u tu kulu i da se ta kula ne će više sorit. pobjegne u Dubrovnik.KULA HERCEG STIPANA Kulu Herceg Stjepana ziđali su Turci i to puno puta. 110 (Proboj kod Ljubuškoga) Hercegovo blago spominje. knj.109 (Crveni Grm kod Ljubuškoga) HERCEGOVO BLAGO Dok je Stjepan vlada Hercegovinom njegov mlađi sin se s njim svadi. 5. baba je u Drežnici i Rami nagovorila Turke da konje potkuju naopako i tako zavaraju domaće i poraze ih. ali zlato su prisvojili Dubrovčani i napisali na ulazu u grad: ″Doša Stjepan i dotjera zlato″. Priča se da su herceg Stjepana tražili Turci.

O tomu svjedoče mnogobrojni povijesni i arheološki izvori.Hrvati. a miseca veljače. kako je one stećke navuklo i na čemu i’ je navuklo. i sam se mislim. priko polja Svinjače. Ja ne znam. z. Kamen je vuklo sto volova. To je sve kamen krečnjak. a sestra Marta zakla sto ovnova. godine.111 (Bukovica kod Tomislavgrada) Nekropola na Radimlji kod Stolca OSMANSKA OKUPACIJA Mnogo je povijesnih izvora i predaja o sramotnome padu moćnoga Bosanskoga kraljevstva pod osmanlijsku vlast. progonima i pogibeljima kršćana i uništavanju njihovih crkava i samostana. a. Vl.počivaju srednjovjekovni kršćani . stradanjima. 111 322 . Sestra Marta vuče stećak za brata Marka. 1997. Predaje Predaju Kako su stećci navučeni kazao mi je Pero Ćurdo na Gorici 1997. Kaže neko da je bila voda pa i’ vodom navuklo. Neko kaže da su i’ žene na leđima navukle.

Radakova izdaja Bobovca Radakova izdaja je jedna od najfatalnijih izdaja u povijesti a o njoj se i danas pripovijeda: Bosanski kralj. Nekim grobovima i crkvama hodočaste i muslimani i pravoslavci. Za razumijevanje povijesnih predaja i etioloških predaja koje su nastale na povijesnoj razini važno je uz ukratko izložiti i sljedeće: Stalne su bile pretenzije Ugarske i Turske na Bosnu i Hercegovinu zbog njezinoga bogatstva (olova. napadnuvši Bobovac. izd'o ga neki vojvoda Radak. g. a na jugu od Herceg Novoga do Ravnih Kotara). zove se Radakova stijena i iz nje izvire voda koja se isto zove Radakova voda a drvenim je olucima odvedena na grad Bobovac. o domaćim muslimanima koji su pomagali kršćanima. a potom i rijeku Bosnu. srebra. Da nije Radaka i 323 . izdao taj grad. Ta je stijena ime dobila prema predaji o izdajstvu vojvode Radaka rad' kojeg je pao grad Bobovac. skupocjene tkanine i dr. za tjedan dana pokorili Bosnu. g. Osmanlije su koncem svibnja 1463. Dugo ga je tukao. To je dovelo do velikih svađa i obračuna između vladara. Inače ne bi nikad bio osvojen jer je bio što'no kažu neosvojiv. izgrađen na strmini s tvrdim bedemima. Sve to dovelo je do sramotnoga pada nekoć moćnoga Bosanskoga kraljevstva (koje se za vrijeme bana te kralja Tvrtka od 1353. koja je brojala sto pedeset tisuća konjanika. Mehmed je s vojskom. Zanimljiva su pripovijedanja o tvrđavama. čatrnjama i blagu. Ugari su zbog toga kod papa optuživali domaće vladare da u Bosni i Hercegovini kriju i šire krivovjerstvo. tamo. Njihovim grobovima narod stoljećima hodočasti. Tada je poglavar Bobovca Radič (Radak). g. Zato postoji i sad stijena malo dalje od naše crkve.) i slabile su moć domaćih banova i kraljeva. Sukobi su se događali i u samim obiteljima vladara poput onih između hercega Stipana Vukčića Kosače i njegovog najstarijeg sina Vladislava 1450. kojega je sultan podmitio. do 1391. jedanaest kula.kazuju o mnogobrojnim mučenicima i mučenicama. ali ga nije mogao osvojiti. zna se kako je on završio. prešao Drinu bez ikakva otpora. mostovima. osim pješaštva. godine. Među predajama su i one koje govore o prelascima na islam. prostiralo na sjeveru do Save.

njegovog izdajstva nikad Bobovac pao ne bi. a oni su uvidjeli da se ne mogu dugo odupirati turskoj sili. Čim je sultan stigao u Jajce. 112 324 . Nakon predaje Jajca sultan Mehmed zapovjedi Muhamedu. odrubili mu glavu i strmoglavili ga niz liticu. 112 Kad su osmanlije obmanom od Radaka dobili ključeve Bobovca. Predaja kaže kako je prije bijega ostavio dvojici svojih povjerinika krunu koju po njegovoj zapovijedi morahu sakriti negdje oko jezgre starog grada. Potjera za bosanskim kraljem Kada je osvojio Bobovac. Predaja kralja Stipana Tomaševića Muhamed je opsjedao Ključ paležom strašeći njegove građane i vojsku. grad mu se predao nagodbom prema kojoj je domaćinima dozvoljeno da gradom upravljaju na domaći način. krenula prema Dubrovniku. Tada je Marija. u Varešu od Kazimira Džoje. Mehmed je zapovjedio Muhamedu da krene u potjeru za bosanskim kraljem koji je već bio pobjegao u Klaviju (Ključ). Mehmed je saznao da s bosanskim kraljem boravi spomenuti Radivoj koji se s njim ponovno sprijateljio posredstvom modruškog biskupa. Rkp. a stijena Radakova stijena. vođi janjičara. Katarina Pejčinović zapisala je u srpnju 2007. Tako je zarobljen zadnji bosanski kralj Stipan Tomašević i stric mu Radivoj. Muhamed je s vojskom savladao Sanu. zarobili su ga. po savjetu svojega muža. D. Rekavši mu: Kad si izdao svoje izdat ćeš i nas. ovaj mu je dao odrubit' glavu na nekoj stijeni koja je po tom' dobila ime Radakova stijena. A kad je predao ključeve caru. FF Mostar 2007. pa su molili milost za kralja nudeći njegovu i svoju predaju. Od tada se vrelo zove Radakovo vrelo. da krene u potjeru za odbjeglim kraljem. Osmanlije su mu dopustili i potom ga odveli na stijenu iz koje izvire ta voda. O tome je s Turcima sklopljen ugovor i sačinjene isprave. Radak je imao posebnu želju napiti se vode s vrela s kojega je često pio vodu. Sultan je ostao u Jajcu vidjeti kako će se razvijati događaji u Bosni. žena kralja Stipana. potvrđene zakletvom.

neki bijahu bačeni u okove i odvedeni u Bizant. Marko Dragić. S brda su navaljivali na tursku vojsku. Deset kamenih mačeva. međutim kada su otišli na sultanovu portu.114 Nikola Lašvanin. Baška Voda 1999.Radivoju su Turci odsjekli glavu. str. Neki od njih predali su sebe i svoju zemlju u ropstvo. Kralj je shvatio da ga ne zove od naklonosti te je stupio pred njega. držeći u ruci pismo u kojemu je bila Muhamedova zakletva. Mala nakladna kuća Sv. a sa zarobljenim kraljem Muhamed je obilazio gradove u Bosni i Hercegovini podlažući ih pod tursku vlast. dj. čak su provalili i u turski tabor. zavedeni tim prijedlogom. 207. Mehmed je provalio u Hercegovinu i strahovito je opustošio. nav. nanosili su poraze Turcima pa se povlačili na brda. poglavar Tesalije. Predaja kazuje kako je sultanov kuhar kralja oderao živa pa su od kože napravljeni bubnjevi u koje su udarali dok su ga nosili pokopati. – 170. a drugi. Proklinjao je tursku nevjeru. Mehmed je poslao izaslanike Dubrovčanima tražeći ženu bosanskoga kralja. Neki kažu da je Stipanu odsječena glava. Usp. Jure. pak.113 Smaknuće kralja Stipana Tomaševića Muhamed nije uspijevao osvojiti Blagaj pa je pozvao kralja Stipana preda se. Vojnici hercega Stipana Kosače zaposjeli su gorske vrhunce. Uz Muhameda u osvajanju Bosne isticao se i Omer. odlučan prihvatiti smrt hrabrije nego što je branio kraljevstvo i slobodu. a kako je ondje nisu našli. Iz toga tabora poslao je “glasnike obližnjim knezovima i plemićima s naredbom da svaki preda svoju zemlju sultanu pa će od njega u Europi dobiti drugu”. da su ga privezana uz stablo ubili strjelicama. a neki su okrutno smaknuti. Ubrzo ga Muhamed predade svom učitelju Perzijancu da ga ubije. str. 114 113 325 . 168. Mehmed je podignuo tabor i okružio tvrđavu Blagaj..

115 Predaju je Katici Lozić Radielović u Jajcu travnja 2007. Od priloga se našao komad gvožđa nalik na polukružnu kuku.Grob posljednjega bosanskoga kralja Stipana Tomaševića U jajačkom kraju i danas se pripovijeda o smaknuću Stipana Tomaševića: A znaš. Onda su ti ga posuli sa soli i nabili na kolac. Ko ono odavle grob moš vidit. a odozgor ne moš Jajce. Al su ti Turci bili životinje. Kažu da su mu oderali kožu i od nje napravili bubnjeve. a oba prelomljena kraja nisu ležala jedan tik do drugoga u istom pravcu nego u razmaku kakvih 8 cm razdaleko. D. kako služe kao zapon katanaca ili možda kao kuke na negvama. Ufatili ga kod Ključa. Lubanja bijaše odijeljena od trupa. Kažu da gore smrti nije bilo. te se ovdje slegla na dno. Rkp. Kuća u selu Šibenica mu je srušena i sad živi u Jajcu. Mrtvac bijaše okrenut smjerom zapada prema istoku. FF Mostar 2007. doveli vamo. Pokoj mu duši al se napatio. a osim toga i dva mala srebrena ugarska 115 326 . Dr. Onda su ga odlučili pokopat tamo gore iznad borova oklen se ne vidi Jajce tako da mu to bude kazna. tako da je lice gledalo prema izlazećem suncu. koji je i onako istruli kostur mjestimice zdrobio. oni su ti tog kralja mučenički ubili. godine pretražio grob i zabilježio: „U dubini od 88 centimetara naišlo se pod slojem crnice na sloj krupnog kamenja. da je prelomljeno. Lijevo stegno pokazivaše tragove. Kosti ležahu na sloju ilovače. Ruke kostura bijahu na prsima prekršćene. 1936. Sve bi bilo dobro kad se čovjek ne bi patio. godine kazao Stipo Crnkić. U tom sloju bila je položena lešina. jer nije ležala na vratnim kralješcima nego na desnoj strani grudnih kostiju. rođ. što ju je kišnica iz gornjih slojeva splavila. godine. Nije lako ni umrit. Ćiro Truhelka je 1888. a noge ispružene.

Povijest Hrvata (knjiga četvrta). domogao se bosanskoga kraljevstva i kraljevskih riznica.) Kostur.običaj koji je po Bosni bio vrlo raširen. MH. 327 . Studničke I druga. kopčama i dr. povijest i znamenitost. dok su još njegovi novci Bosnom kolali. koji je iz groba izvađen bi sastavljen.Pad Bosne U roku od osam dana turski car Mehmed pokorio je sto sedamnaest gradova. g. U Bilaju pod Ključem koncem svibnja 1463. str. Bezbrojni ljudski plijen odveli su u barbarske krajeve – Trakiju i Aziju – da odsele rađa Turke. vatrom nagrđeni oltari. Iz ovih opažanja slijedi da je tu bila sahranjena lešina. sasječena i izmučena čovjeka. Neki su ponijeli sa sobom veliki drveni kip. Turci su ga na prevaru zarobili novca iz dobe Ljudevita Velikoga. posvećeni muževi ili mačem pobijeni ili osramoćeni. koliko je bilo moguće te pohranjen u staklenom lijesu u samostanskoj crkvi u Jajcu.J. str. Ćiro Truhelka. Sarajevo.).) i stric zadnjega bosanskoga kralja Stipana Tomaševića (1461. u Trsat. Ove novce možemo smatrati kao neku vrstu obola. posvećen štovanju Blažene Djevice Marije. dvoraca i utvrda. 1904. Turci su zarobili sto tisuća kršćana. kojeg pokopaše u vrijeme koje je slijedilo vladi Ljudevita Velikoga... str. ZIRAL.117 Od Osmanlija je pobjeglo 400 000 Hrvata a od toga ih je 200 000 izginulo i pomrlo bježeći u Hrvatsku. Dr.-1463. 118 Dominik Mandić Sabrana djela 5. nav. Odijelu i što bi k njemu spadalo kao pucetima. (. Austriju (Gradišće). 208.118 SMRT KĆERKI BANA RADIVOJA Ban Radivoj je brat kralja Tomaša (1443.”116 Velik broj Hrvata iz Bosne i Hercegovine spasio se bježeći u kršćanske zemlje Hrvatsku.-1461. Zagreb 1974.. str: 14. djelo. obeščašćene djevice. “Tada su silovane čiste gospođe. 173. 116 Nikola Lašvanin. 58. Toronto-Zürich-Roma-Chicago 1982. pretopljena zlata u vrijednosti više od milijun dukata. a trideset tisuća mladića učinili janjičarima. što ga u srednjem vijeku davahu pokojniku kao poputbinu na drugi svijet. Kraljevski grad Jajce. nije u tom grobu bilo ni traga. poklani časni starci. Italiju (Molisse). Zarobljeno je i u hareme i janjičare odvedeno 100 000 kršćanskih djevojaka i mladića. Rumunjsku i drugdje.. Italiju i Ugarsku. oskvrnjene bogoštovne zgrade. 117 Vjekoslav Klaić. nevina djeca nogama pogažena. Etnička povijest Bosne i Hercegovine.

uvatiše kralja a s njim i bana Radivoja. kad je Turčin navaljivo sa svi strana da zauzme Jajce. pod kojom bijaše duboki ponor. ne tijuć bit sužnjevi Osmanlijama i osramotit se prid Bogom i svitom. 119 328 . Hrvatska književnost Bosne i Hercegovine u 100 knjiga. Kada ga sa kraljem uhvatiše. Djevojke. povijest i znamenitosti. a od ovoga se vremena još i danas širi oko pećine i ponora miomiris ruža. MH. HKD Napredak. Nakon toga su kralja Stipana okrutno ubili u Jajcu. 1996. drama i mikrostrukture. skočiše u ponor. Studeničke i Druga u Sarajevu 1904. da ih sačuva od ratne nepogode u jednu pećinu. Al kako su Turci sve više jačali i jurišali naprid. knj. priredio Marko Dragić. jednom mjestu na brdu poviš Kreševa. a sa Stipanom su obilazili gradove u Bosni kako bi kralj naredio predaju bez otpora.). da se izbave turskog sužanjstva i sramote. Kad je ban Radivoj krenuo u bijeg s kraljem Tomaševićem sakrio je svoje kćeri u jednu pećinu kako bi ih sačuvao od osmanskih napasnika: U onaj vakat. Narod i dan danas priča da se od tad sa te stine širi miris ruža. 171. da su rađe sačuvale svoje poštenje i čist obraz nego pustile da ih Turska ruka obeščasti. Tu je predaju zapisao Ćiro Truhelka: Ban Radivoj sakrio je svoje kćeri. te ujdoše u trag njegovim ćerima i najdoše pećinu. uz kralja Stipana u gradu je bio i ban Radivoj. (Pretisak Općinsko poglavarstvo Jajce. Bile su tolko čedne i bogobojazne. Krila se gore sa kćerkom i sinom. jer nadaleko se pričalo o njihovoj nemilosti prema ženskoj čeljadi. sakri ih on u jednu pećinu ispod koje bijaše veliki i duboki ponor. str. Banu Radivoju su Turci u Bilaju odsjekli glavu. Katarina Kosača. str. prije nego što su Turci došli do njih i rasula se. Nakladna knjižara J. Bojeći se silno da Turci ne bi učinili kakvo zlo njegovim lipim ćerama.zajedno sa kraljem Stipanom Tomaševićem. Tili ih oni uvatit i povest sa sobom al divojke. nadajuć se da ih tu niko ne će nać. Hrvatska usmena književnost Bosne i Hercegovine: proza. 17. Sarajevo 2005. a kad su Turci saznali gdje se nalazi krenuli su prema Bedemu. 5. uđoše Turci skrovištu djevojaka i htijahu ih uhvatiti. te tako svoje volje poginuše.119 Ćiro Truhelka Kraljevski grad Jajce. Riža je sletila niz cestu.119 OBRANA KREŠEVA Kraljica Katarina se jedno vrijeme krila od Turaka na Bedemu. kćerka i sin nakupili su riže u mješine (žake) i ozgor su zavaljali riže niz brijeg. skoče sa stine u ponor.

godine otkopani su i vide se i danas. Grob kraljice Katarine u Crkvi Araceli u Rimu Hrvati obilaze više od pet stoljeća.120 POSLJEDNJA BOSANSKA KRALJICA. U znak poštovanja prema kraljici i zbog žalosti. uškrobljeni rubac za misu i jedan dio misnice. daleko od domovine i svoje djece koju su Turci odveli u ropstvo u Carigrad.. sv.” Te žene nazivaju se Katarinke.. kćerka hercega Stipana Kosače. Ona je naše žene odavde podučavala vest. godine u Blagaju kod Mostara.” Onda su Turci pobjegli. 3. stola. g.”122 BIJEG IZ BOSNE U fojničkome kraju predaje o kraljici Katarini kazuju: Tanji Topić 2004. kvadratična svilena vrećica. 120 329 . nav. str. Prešla je s bogumilstva na katoličanstvo i postala franjevkom Trećega reda. 121 Temelji crkve koju je kraljica sagradila u Otinovcima kod Kupresa 1447.Turci su tad rekli: “Kad imaju toliko riže a što još ne imaju. na divan frizijski način.) Rkp. 2004. FF Mostar. u Kreševu kazala Ana Topić (rođ. a Katarina Kosača i njena djeca ostala su na sigurnom. Do pada Bosne pod Turke ova je kraljica izgradila šest samostana i crkava. dj. a kraljica je prešla u vječnu predaju što je pripovijedaju njezini zemljaci. U sutješkome samostanu su sačuvani plašt.121 Doživjela je tužnu i tragičnu sudbinu i umrla u izgnanstvu. svileni ubrus. Trajna predaja tvrdi da je te stvari izradila blažena Katarina. plesti – sve domaćinske radove koji su se obavljali u kući. KATARINA KOSAČA Posljednja bosanska kraljica Katarina. 96. 122 Bono Benić. rođena je 1424. Ona je bila Kosača. kraljica bosanska. one i dan-danas nose crne marame na glavi. 49.” Također su mi pripovijedali: “Naše su žene veoma mnogo nju cijenile. Ona ih je svemu podučavala. godine boravio sam u Kraljevoj Sutjesci i slušao više kazivačica i kazivača koji su mi kazivali kako je: “U gradu Bobovcu živila kraljica Katarina. 1940. str. “Sve je to izrađeno i satkano najčišćim zlatom po cijeloj površini. U lipnju 1995.

. bez sumnje. Bobovac i Kraljeva Sutjeska. Pripovijedaju da je pri toj prilici ubila kraljica sa Kozograda iz topa turskog zapovjednika spram sebe u Ostružnici. udala za kralja Stipana Tomaša. a onda ga puštajte i dobro gledajte gdje će zakopati nogom! Ondje kopajte pa ćete naći vodu što ide u grad. novi kralj Stipan Tomašević priznao je Katarinu kraljicom majkom. Livno i Duvno. 91. 139.124 Postoji. Luka Grđić. “Kozigrad”. također. 121. pod Kozogradom. “Zvonigrad” i “Gradina” u kotaru fojničkom. prebjegli u Dalmaciju. koji su tukli s Meteriza. 124 Pavao Anđelić. koja je ostala udovica s dvoje nejake djece – Sigismundom i Katarinom. 4 sata daleko. 125 Isto. 146. naredi kraljica. Kada u gradu nestane vode. zaštiti kraljicu u glavnoj kuli – dvoru.126 Nakon smrti Stipana Tomaša 1461. i da je to. natovari blago i pobjegne. Katarina Vukčić Kosača (1424. ali mu tvrđi ne mognu za dugo vremena ništa učiniti.’ Tako oni i urade. Nastao je za jednu noć sa svrhom da od turskih topova. Kad se nisu mogli obraniti. Sarajevo 1973. s dugim bedemima i brojnim kulama. GZM IV. Masleša”. na Milodražu. str. grad će se predati. te konje potkuju naopako.”125 Povijesni izvori kazuju da se kraljica Katarina godine 1446.Pripovijeda se da su Turci ovaj grad (Kozograd) najposlije osvojili i da je ispred njih potonja kraljica pobjegla otalen. Sarajevo 1892. bio velik teret za okolno stanovništvo. i sljedeća predaja: “Priča se da je Katarina bježeći od Turaka. Pošto su se na sve načine uzalud mučili. str.123 Predaja kaže da je brdo Vis s kulom i sjevernim bedemima grada u cjelini umjetni nasip. Böhlau. Kad vodu presiječete.-1478. papa Eugen IV. vidješe da je žensko. 126 Bazilije Pandžić. dao joj je dozvolu da može sebi izabrati dva kapelana među bosanskim franjevcima. pa im je presijecite. str. Povijesno jezgro te predaje sastoji se u činjenici da je cijeli sjeverni dio grada izgrađen silovito. Te se noći tako brzo i naporno radilo da je 77 trudnih žena pobacilo djecu i 77 se kobila oždrijebilo. Pavao Ritter Vitezović u svome djelu Bosna captiva piše da je kraljica Katarina napustila utvrdu Kozo u Fojnici i pobjegla u Konjic. Verlag Köln-Weimar-Wien 1995. “V. 123 330 . Kada zapovjednika svukoše da ga okupaju. preko brda u Varoš. reći će im jedna baba: ‘Zatvorite konja pastuha pa mu ne dajte za tri dana vode.) Bosna Argentina. str. Malo iza vjenčanja. Turci opkole grad. potkovali sve konje naopako i jednu noć iščezli. bježala iz Jajca.

Poznato je da je papa Pio II. kolovoza 1464. listopada 1463.. ali se djeca nisu vratila i ona je poklonila Papi svoju kraljevinu. i tu su naše cure poslije vjenčanja išle spavat s begom prvu bračnu noć. str. odakle se lađom prevezla u Dubrovnik. 140. Rkp. dj. selo Barevo. pismom Ezechielis prophetae. Pad Bosne i umorstvo njezinog kralja rezultirali su 21. U jajačkom je kraju o kraljičinu bijegu živa tradicija: Turci su najprije došli na Suhi vrh u Pougarju. nav. nav. u području Dubrovačke Republike.. Poznato je kako je kraljica Katarina već u srpnju 1463. Bazilije Pandžić. Sa Sutjeske u Visoko. dj. Kad je naša kraljica Katarina viđala da će Turci napast na Jajce ona je svoju vojsku nared'la da potkuju konje naobratno i ona je pobjegla na Sutjesku. 128 127 331 . pa se spuštali na Komotin. nije srela. Katarina je iz Dubrovnika otišla papi u Rim. godine. I tu su deset kula napravili od katoličkih glava. FF Mostar 2007. u kojem je Pio II. Papa je 12. str. okupe u Ankoni. ali ga je tri dana kasnije zadesila smrt te se odustalo od oslobađanja Bosne i Hercegovine. iz Viskokog u Rim. 203. Ona je mislila da svoju kraljevinu ostavi djeci. prema kraljici Katarini nisu pokazivali sklonost jer su se bojali turske osvete. g. najavio kršćanskom svijetu da je odlučio staviti se na čelo križarske vojne protiv Turaka i pozvao da se u lipnju 1464.) nagovarao sve kršćanske vladare da zajedničkim silama protjeraju Turke iz Europe. 129 Predaju je Katici Lozić Radielović 2007. a dvoje su joj djece oteli Turci.127 Nemamo povijesnih dokaza da je kraljica Katarina bježala preko Fojnice kako to predaja kazuje. i Siksta IV. 1464. Nikola Lašvanin. Iako joj je Dubrovački senat dopustio doći u Dubrovnik. (1456. a potom prešla u Rim. Tada su došli na opštine na Ranče. Tu je provela neko vrijeme.. te je vjerojatno da se s Piom II. doputovao u Ankonu. U Melni je bila kula za vrijeme Turaka. rođen 1932. D. Kraljica Katarina u oporuci spominje samo Pavla II. 129 U RIMU Kako bi i sama poradila na oslobođenju svoga kraljevstva. bila na Lopudu.Odatle je pješice stigla u Ston.128 Tom prigodom kraljica je u Dubrovniku ostavila mač kralja Tomaša s nakanom da bi se on dao njezinu sinu ako se oslobodi iz turskog ropstva. u selu Barevu kazao Jure Crnoja.

koja za života postade uzor kršćanskog 130 Bazilije Pandžić. Marka. Ta se kuća nalazila u gradskom predjelu Pigna u blizini crkve sv. Jeronima. Sveta Stolica postaje vlasnica bosanskog kraljevstva i o njemu može odlučivati prema svojoj uviđavnosti. nav. i njegove zakonite nasljednike baštinicima bosanskog kraljevstva i zamolila ih da ga u potpunosti predadu njezinu sinu Sigismundu. U svojoj oporuci “imenovala je papu Siksta IV. Njezina mjesečna pomoć iznosila je 100 dukata i još 20 dukata mjesečno za stan. Grob joj je bio postavljen pred glavnim oltarom crkve. ako se vrati na kršćanstvo. Pokopana je po vlastitoj želji u franjevačkoj crkvi Araceli. OPORUKA Kraljica Katarina je svoju oporuku sastavila u nazočnosti sedam svjedoka od kojih je šest bilo franjevaca. S jedne i druge strane glave urezan je po jedan grb. Uzalud je Katarina više puta činila sve kako bi svoju djecu oslobodila iz ropstva.. Oko godine 1590. Pretpostavlja se da je taj stan pripadao hrvatskoj Bratovštini sv. 332 . kraljevski bosanski i obitelji Kosača. dj. Nadgrobna ploča bila je urešena reljefnim kipom kraljice u naravnoj veličini (1. franjevci su odlučili popraviti oltar i pomaknuti ga naprijed. kako bi kor oltara bio viši. Ispod nadgrobne ploče bio je postavljen i natpis bosančicom. listopada 1478. Katarina je najprije stanovala u kući građanina Jakova Mentebona. a potom je prešla u drugu kuću gdje je živjela do smrti i gdje je sastavila oporuku. pak. bude li se ona ponovno vratila na kršćansku vjeru. 144. da kraljevstvo predaju njezinoj kćeri Katarini. Otada franjevci posjetiteljima svoje crkve pripovijedaju burnu povijest kraljice Katarine.U Rimu je Katarina dobivala izdašnu pomoć kako bi mogla živjeti prema svom kraljevskom dostojanstvu.” 130 GROB Pet dana poslije sastavljanja oporuke (25. Zato je skinuta nadgrobna ploča i stavljena na najbliži stup. oboje ustrajalo u muslimanskoj vjeri. Zbog toga je kraljičin grob morao biti premješten. a ako Sigismund ne bi ponovno postao kršćaninom. Ako bi. Na tom je mjestu Katarinin grob ostao više od 100 godina. str.78 m) s krunom na glavi.) kraljica Katarina je umrla.

Djeca su tom prigodom ubrala cvijeće i igrala se. 333 . PAD DREŽNICE Čuvari su vazda dolazili i čuvali Drežnicu. petak 25. a stražari će mislit da su konji iz Drežnice izašli. Izgradila je šest crkava. Nitko nije mogo proć pored stražara jer su bila dva ulazna bloka. prođite mimo stražara. 131 Mladen Anto Molinar. a drugi s donje strane. gdje se kraljica zaustavila da još jednom vidi to vrelo na kojemu su se zaustavili i njezini svatovi dok ju je kralj vodio u Sutisku.' Turci su tako i uradili. Njezina sudbina reprezentira sudbinu mnogobrojnih bosanko-hercegovačkih kršćanki i kršćana. Petar je od muke na mistu crko. pomagala je sirotinji i ženama. borila se za slobodu svoga kraljevstva itd. Pokopana je u Skopju (Makedonija) gdje se dugo pokazivalo na njezino turbe kao mjesto počinka bosanskog kraljevskog potomka. Tada su Turci oteli kraljičinu djecu odveli ih u Carigrad i islamizirali. *** Kraljica Katarina je naomiljenija žena kod Hrvata u Bosni i Hercegovini i šire. Hrvatsko slovo.131 Sigismund je poznat kao Ashak Kral Oglu – Isak Kraljević. 12-13. Katarina se udala za turskog velikaša. U čekanju oporuke (Istina o kraljici Katarini Kotromanić Kosači).življenja. SUDBINA DJECE Kraljičinu djecu Sigismunda (12-14 godina) i Katarinu (10 godina) oteli su Turci na vrelu rijeke Bosne. kad stražari zaspu. vidio je da po Sveći odaju turski konji i njiove zaptije. Kad je izašo Petar i sa brda pogledo doli. Zagreb 2008. Sunarodnjaci kraljice Katarine već pet stoljeća dolaze u crkvu Araceli kako bi pred grobom svoje kraljice iskazali duboku odanost i zahvalnost. jedan s gornje. str. Turske zaptije su znali da je tuda nemoguće proći pa su pitali jednu babu: ‘Kako bi mi mogli proć u Drežnicu?’ Baba odgovori: ′To vam je sinko lako: potkujte konje naopako i u zoru. srpnja 2008.

godine Osmanlije pustošili su splitsko. Slavoniji i Ugarskoj. godine Helena Čarapina. Derenčin je uoči bitke zagovarao da se Osmanlije dočekaju na polju. godine. Vl.I danas se to misto na brdu zove po njemu Petralj. Zagreb 1996. godinu). 132 334 . 2001. Čačvinu i Nutijak u Cetinskoj krajini Osmanlije su osvojili 1513. a Ivan Cetinski je predlagao da se presretnu na šumskim klancima. a 1500.132 Osmanlije su 15. Bernardin Frankapan se spasio. Mijatoviću. primjerice A. 137. Sljedeće (1501. Hrvatski ban Matija Gereb kod Zrinskog Broda na Uni 1483. Nakon tri mjeseca sužanjstva ban Derenčin je od žalosti umro.). a ona je predaju čula od Zvonka Čarapine iz Vrdi kod Mostara.) godine Osmanlije su osvojili trogirsko i šibensko područje. Školska knjiga.) osvojen je Beograd. Hrvatske snage. 133 Anđelko Mijatović. Juraj Vlatković i dr. . rođ. 1953. nespremno i strateški nesložno. prosinca 1481. Iz riznice hrvatske povijesti i kulture. MLETAČKE I UGARSKE OKUPACIJE U Mletačko-turskom ratu od 1499. Tako je osvajačima otvoren put prema Srijemu. Kazala mi je 2001. Zarobljeni su Karlo Gusić i ban Derenčin koji je usužnjen u Carigradu. a prema drugim povjesničarima. Prema Juraju Rattkayu na Krbavskom je polju izginulo 5 077 Hrvata. a i dan danas se priča da je Drežnica pala zbog jedne babe. (Mnogi povjesničari tu okupaciju datiraju u 1482. Do okršaja je došlo na otvorenom polju. izginulo je 13 000 Hrvata.133 Veliko je hrvatsko stratište na Krbavskom polju pokraj Udbine. godine zauzeli posljednji slobodan hercegovački teritoriji (Herceg) Novi. studentica Pedagoškog fakulteta u Mostaru. rujna 1493. Izginuo je “Cvijet hrvatskoga plemstva” (Ivan Cetinski. predvođene jajačkim banom Emerikom Derenčinom. BORBE PROTIV OSMANSKE. g. rkp. 9. sukobile su se s osmanlijskim snagama koje je predvodio Sandžak-beg Hadum Jakubpaša. godine porazio je osmanlijsku vojsku koja se s 10 000 zarobljenika vraćala iz Kranjske i Koruške. godine. Osam godina kasnije (1521. godine osvojili su Makarsku i luku Busoljinu kraj Trogira. str. šibensko i zadarsko područje.-1503.

Kad on vide da onizi nema. 356. MH. za što je zalagao i svoje posjede. To njim bilo teško. U epskoj poeziji opjevani su Karlovića dvori. Veli: – Od stra nisam zna što ć u. 134 335 . Kad oni doša tamo. on se onda uplaši. A Ivan onda kad vide da je sve opustilo. posljednji je potomak Kurjakovića. bije mudar. Oni se dogovore nji sedam da će ić k njemu žalit se. on od stra reka. vrag ga zatra! Unda s mu kmetovi davali trećinu od svega. On unda dobro rastegne mišinu i dade krojaču što god moga tanje da iskroji. nije zna što će. Ivan Karlović bije je spaija u Kumiću. Onda kad tamo on veli: – Potpisali ste da šte mi dat Karlovca kolko svati mišina bivolska. vratije se kući. SHK.IVAN KARLOVIĆ I KMETOVI Ivan Karlović. a oni utekli svi.134 (Vranik kraj Lovinca u Lici) Usmene pripovijetke i predaje. A kad došli oni na vrata. nije više ima o čem živit. A uni unda prikonoć popale sve kuće i sve što nis mogli ponit ono popalili i izbigli u svit. nis mogli izlazit nikako kraju. – Dobro – on reka. on pristaje na to. oni ga pitali što je napravije. a un unda s onom oputom oko svega Karlovca opaše. unda j doša u Karlovac pa pita oće 1 mu dat Karlovca kolko bivolska mišina svati. da im bude što bolje. hrvatsko-slavonsko-dalmatinski ban (? 1485Medvegrad 1531). pa reka: – Dosad smo davali trećinu. uša. Zagreb 1997. manj od stra reka da ć emo davat polovicu. Cijeli je život posvetio borbi protiv Turaka. onda oni najprvi stoje bije do vrata. Pita ga Ivan da što je doša. priredila Maja Bošković Stulli. U narodnoj je tradiciji hrvatski vitez. sad ćemo polovicu. str. I osta njegov Karlovac.

nut zaruži nekaki gromoviti glas. a 1522. koji sjekirom koji baltom. travnja Osmanlije su jurišali na Klis ali su ih porazili branitelji predvođeni Petrom Kružićem i Grgurom Orlovčićem. dao je varhovni vođa veliku čast u gradu na koju je odličnije pozvao. Petar Kružić (? – Solin. osvojeni su Sinj i Ostrovica kraj Bribira. koji vilami. daržeći u rukuh kopuna. Ratovao je i na moru protiv Mlečana i Turaka. OBRANA KLISA POD ZAPOVJEDNIŠTVOM PETRA KRUŽIĆA Od 5. I tako domovinu od turske okrutnosti izbaviše. priredila Maja Bošković Stulli. To Turci videc’i i za zlu kob uvažavajući. i kod Senja 1525. a 1523. 12. nut što se dogodi! Basa donesenog preda nj pečenog kopuna tak je lijepo i vješto porezao da kad bi sve falate skup opet spravio i složio. Usmene pripovijetke i predaje. a za njimi onda svikolici karstjani pohite. ožujka do 10. kad su naime Turci. Pobijedio je Turke kod Klisa 1524. U to vrijeme bila su užasna stradanja Hrvata u Bosni i Hercegovini. Zagreb 1997. g. SHK. Poginuo je braneći Klis od Turaka. najviše pako oko Lukavca grada u kojem je njihov vođa obitavao. i doveo pomoć okupiranom Jajcu. preobladavši naše. pukne top u Medvedgradu i tane udari u kopuna. nije poznati bilo je li kopun prije porezan bio ali ne. Oslobodio je Solin 1532. 352. Nadut ovom vještinom.. ožujka 1537) postao je kliškim kapetanom 1520. godine. senjskim kapetanom. dadu se kud koji u bijeg. rekne: – Kao što ja sad ovog kopuna u ruci daržim. Četiri godine kasnije (1529) odrekao se dužnosti senjskoga kapetana i posvetio se obrani Klisa. kog svega na drobne komadiće razmarvi.135 *** Knin i Skradin su osvojeni 1522.MEDVEDGRADSKI TOP Prigodom jedne s Turci bitke pripetilo se je. g. doparli čak do Save i tamoka se naselili. basa uzdigne se. za nedjelju danah moj će parip na žartveniku Svetoga Kralja u Zagrebu zob zobati! Tek što zadnju riječ poče izgovarati. str. 135 336 . Kod stola kad su svi veseli bili. MH.

Kružić je vodio opskrbu hranom i oružjem. Eto. a valjda kako ko na to gleda. O njemu se i danas pripovijeda: Tamo negdi u pentaestom-šesnaestom stoljeću. I onda je Petar Kružić doša u takvu situaciju da on i njegovi ljudi nisu imali od čega živit. i onda je zbog toga Klis spa na samo pedeset uskoka. a za to su imali uskoke. posta i senjski kapetan. ali se brzo oslobodio zahvaljujući nekom prijatelju. ovako. to je. nakon toga. bio je jedan uskok koji je branio naročito Klis i Senj.. kako je i od pape pomoć rijetko kad pristizala. dok se ovaj borio s Turcima. Bio je pao u tursko ropstvo. A nije samo s njime Kružić surađiva. ništa od tog obećanog nije ostvario. a to da su uskoci bili razbojnici. ali znam da se nakon toga borio protiv Turaka i posta kliški knez. ni kako se izbavio. Kružić je od njega dobio Lupoglav. Tako je on jednom prilikom. pao u mletačko zarobljeništvo. i kad god bi Turci napali Klis on je uvik sudjelova u njegovoj obrani.Jedan je od najvećih hrvatskih ratnika protiv osmanske vojske. poznatijih Turskih napada na Klis bio je onaj 1523. dok su Turci tili osvojit Klis. a u Klisu je bio kaštelan i kapetan. ali se kralj nije baš iskaza po pitanju pomoći njemu i njegovim uskocima. Jedan od. Kralj je bio neki od Jagelovića. pa su on i uskoci bili prisiljeni živit od onoga što bi neprijatelju oteli. pa je tražio pomoć od kralja jer su spali na prosjački štap. A kralj bi obeća. braneći Klis sa četrdeset konjanika i četrdeset pješaka. jer su i oni tili osvojit dio našeg mora. a kako su živili u lošim uvjetima i broj uskoka se smanjio. a i od pape bi ponešto dobili. i odma to nije ona ista sila koje su se prije Turci bojali. a to ti je gori u okolici Karlovca. Onda. Sad se nama čini nevjerojatno to 337 . jer je i u njihovom interesu bilo da se Turke što dalje od njih zadrži. a zva se Petar Kružić. toliko o kraljevoj pomoći. Pomaga je on i Krsti Frankopanu. bar ja ne znam to. kako protiv Turaka. pa čak i tisućama! A cilo to vrime borio se Krugić. samo kako to uvik ide. ali o njima se ne zna nešto puno. kad su Turci napadali Jajce. ne zna se kako. gle. On je bio od Zvečaja. kod Solina pobjedio Turke i onda im je kralj obojici na poklon dao Brezovicu da ih nagradi. Ima je i ženu i sina. tako i protiv Mlečana. Onda je još. Oni su tribali dobivat od kralja plaću. dok su se turske vojske brojale u stotinama. kad je doša Ferdinand Habsburški na vlast. i tada je Petar Kružić zajedno sa drugim senjskim kapetanom Grgurom Orlovčićem.

Tako da je Kružić napa njihove tri utvrde u Solinu. budući da je kopno bilo ili pod Turcima ili pod Mlečanima. Njegovo tijelo je onda prevezeno u Senj.136 *** Osmanlije su 1526. ali to je tako tada bilo. Ljudi su se manje i bojali ić u rat.1537. tako da seon sad moga oslobodit samo s mora. Kružićeva vojska počela povlačit prema moru.03. E. a kad su je njegovi ljudi vidili i sami su se predali. a u njoj se rodila ćer Bele četvrtog. i na jednoj od tih lađa je on i poginia. a kršćani koji bi pali u turske ruke bili bi ili ubijeni ili prodani u roblje.kako su oni morali otimat da bi preživili. su tridesetsedam puta navaljivali na nj da će ga osvojit!i ta je opsada tako trajala par godina. Onda su 1533. na dan kad je sam Petar Kružić poginuo. Za to vrime su Turci i Mlečani na prijeveru zauzeli Klis. Sabljići kod Imotskog). i u Ankoni. Turci su napali Klis i Kružić je doša s tri broda vojske koju mu je papa posla da ga oslobodi. I onda je on. godine u Klisu. a tada je Klis napala turska vojska od deset tisuća. Magdalena se zvala. pa su Turci u Solinu sagradili dvi kule da im je lakše nadgledat Kliško područje. to se zna. FF Split 2008. Turci opet opčeli napadat na Klis. onda je njegova sestra Jelena otkupila njegovu glavu za sto dukata. Turci su mu odrubili glavu. sa dvjesto tisuća vojnika i tri stotine topova osvojili Srijem i Osijek. Tražio je on bio pomoć i od pape. I eto. Živi u Klisu. di je on sagradio za zavjet crkvu Blažene Djevice Marije u kojoj je na kraju i pokopan. Ivana Vukadin zapisala je 2008. 1530. 136 338 . Rkp. Kazao joj je Marko Sabljić (1958. kad se vratia. i to od toliko moćnijeg neprijatelja ka šta su Turci bili. g. to je bio slavni uskok Petar Kružić! A imaš i Klišku kulu. potuka Turke u Bosni i uništio turske utvrde u Solinu. kako su Turci još uvik imali njegovu glavu. koje su imali i to pomoću Ferdinandovih i papinih vojnika i svojih ljudi. jer nije se branila samo zemlja. i u Rimu je bio di je od pape dobio potporu. Onda. kako se zavitova Gospi. a kako su Turci bili jači.. na lađe. a samo u proliće 1534. a odande u Trsat. Računa se da je Klis pao 12. branilo se i kršćanstvo. Nakon toga znam da je iša u Lorett.

167. kolovoza 1526. Bijela Stijena. iz hrvatskih zemalja u ropstvo odveli 600 000 žitelja. U scenskoj izvedbi na livadama Picoki varaju i pobjeđuju veliku tursku vojsku predvođenu silnikom Ulama-begom. g. godine. u okolicu Beča. Brezovica. do 1541.php?option=com_content&task=view&id=226&Itemid= 1– 137 339 . Od 1536. Pounja. Zagreb 1996.140 Anđelko Mijatović.139 Požega je osvojena 1536. s oko 100 000 vojnika i 300 topova opkolio Beč. Kralj nije čekao ni Erdeljsku vojsku pod zapovjedništvom Ivana Zapolje. str. Pakrac i Petrovina 1543.000 započeo bitku s Osmanlijama ne čekajući glavninu hrvatske vojske koju je predvodio Krsto Frankopan. Manifestacija se održava u spomen na pobjedu nad osmanskom vojskom 1552. Voćin. Orahovica. Turci su do 1533. godine. Valpovo. g. završeno je osvajanje Slavonije.-1533. Našice 1541. pred nekoliko tisuća gostiju iz Hrvatske i inozemstva.. str. Iz riznice hrvatske povijesti i kulture. g. godine. g. *** Legendarna obrana Đurđevca U Đurđevcu se. Jedini su profesionalci redatelj i glumac. Nikola Zrinski. g. Osvojeni su: Klis 1537. na Mohačkom polju s oko 30. Oko 10 000 Hrvata iz Pokuplja odselilo je 1532. autoru Diaria. rujna 1529. do 1537. starica je predložila da se posljednji zalogaj hrane. g. Veličanstveni je 29. koji oživljava silnika Ulama-bega. mršavo pile-picok. Kostajnica 1556. Školska knjiga.138 Po Sanudu. Stupčanica. koja se temelji na stvarnoj obrani Đurđevca 1552.Hrvatsko-ugarski kralj Ludovik II.137 Jajce i Banja Luka su osvojeni 1528. g.com/index. g. topom ispuca u turski tabor silnika Ulama-bega kako bi ga se prividom izobilja prevarilo i prisililo da odustane od opsade đurđevačke utvrde. Krbave i zapadne Slavonije naselilo je oko 200 sela u Gradišću. 140 www. 178. godine tradicionalno održava Picokijada. a više od 100 000 Hrvata zapadno od Vrbasa. Kralj se utopio u potoku Čeleju. od 1968. Like. Sulejman II. 178. g. 139 Isto. Po povijesnoj predaji. U manifestaciji sudjeluje više od dvjesto pedeset amatera. hrvatski ban (1543.str.djurdjevac. 138 Isto.000 vojnika. je 29. u Žumberak su se naseljavale prve skupine uskoka. godine.-1556. U okršaju je poginulo 22. Od 1530.) junački se borio protiv Osmanlija. g.

Budvu. Uskrsli Isus – kulturniturizam. Španjolska. zaustavila je Turke i oni više nisu bili pomorska velesila. g.aspx?idDocument=2545 – Potpredsjednik Vlade Damir Polančec je 2007.Misleći da u utvrdi ima još toliko hrane da se njome oni iz grada mogu i razbacivati i na taj način izrugivati. Papinska država. Tako i završava ova scenska igra: “A vi tamo. Spič. obranio iznimno važan grad Siget u jugozapadnoj Mađarskoj. *** Marko Horvat Stančić je sa svojom malobrojnom posadom 1556. oslobođeno je 12 000 robova i veslača.hr/Home/Legende. uglavnom Hrvata. U Ciparskom ratu (1570. To stratište opisao je sudionik Franjo Črnko. i vezir Mehmed paša Sokolović početkom kolovoza 1566. g. g.-1573.croatia.). godine na svečanom otvaranju predao je gradonačelniku Đurđevca Mladenu Roštanu rješenje Ministarstva kulture kojime je Legenda o Picokima dobila trajni status nematerijalnog kulturnog dobra Republike Hrvatske. Boka je bila ugrožena.) Osmanlije su osvojili Ulcinj. osvojili Klis. pernati junaci. a zapovjednik joj je bio Don Juan Austrijski. rujna zapalili utvrdu i skoro svi vojnici su izginuli. a Korčula i Hvar su napadani (1571. sa sto tisuća vojnika napali su Siget koji je sa dvije i pol tisuće vojnika. Mlečani su 1572. što picekima bojeve bijete. Solin je osvojen. Ulama-beg Đurđevčane naziva “Picokima”. Flotu sv. PORAZ OSMANLIJA KOD LEPANTA Bitka kod Lepanta 1571. To je bila najveća pomorska bitka galija za Ciparskog rata. Kao neku vrstu kletve. Sultan Sulejman II. a unuci vaši ostat će PICOKI!”141 Ta predaja svjedoči o hrabrosti i mudrosti Đurđevčana koji su stoga ponosni na svoju povijest i nadimak. branio Nikola Šubić Zrinski. Malta. ime PICOKA dovijeka nosili! PICOKIMA vas djeca zvala. Kršćanska flota izgubila 15 galija i 10 000 ljudi. Osmanlije su 7. Ulama-beg odustaje od opsade i napušta bojište. Turci su izgubili 200 galija i oko 40 000 ljudi. Zemunik i Makarsku. g. Lige činile su: Venecija. Nikola – Cres. g. 141 340 . Bar. U sastavu mletačke flote borile su se galije hrvatskih gradova: Sv.

Cipiko teško ranjen). Tek je bio navršio tridesetu. Jerolim – Hvar. danas robinjicu. 1972. Zlatna knjiga hrvatske narodne lirike. Sv. La Donna – Trogir (zapovjednik A. Književni krug Split. sastavio Krešimir Mlač. Split 1996.-98. Sirije i Egipta: TANAŠNA GALIJA Tanašna galija. od sunca gorila i Nike vojvode. koji put Levanta vodi svoje brode i u njima Anu. Dugo vremena se na Ćipikovoj galiji bio borio protiv Turaka. Tanahna galija. Sv. obale Male Azije. dakle. I mrko lice i snažno tijelo bili su mu prekriveni ožiljcima iz pomorskih okršaja. Levant je čest u usmenim lirskim povijesnim pjesmama. 277. Sv. 97. smatrao je da čovjek mora zatomiti vlastite osjećaje i potrebe kada treba braniti čast i slavu svoga grada.142 (Neviđeni na otoku Pašmanu kod Zadra) TRAGEDIJA MARINA KJUDUSA NAKON POVRATKA IZ LEVANTA Marin Kjudis se vratio u Trogir iz Levanta. a označava Istok. Tripun – Kotor (poginuo zapovjednik Bizanti). juče divojčicu. Ivan – Rab. koji su bili silno ojačali na moru. lipu divojčicu. Zagreb. Ni nakon svečane pohvale zbog svojih junačkih djela se nije uzoholio. jidra su joj bila od sunca gorila. MH. već je govorio da je samo izvršavao svoju dužnost prema kršćanstvu i rodnom mjestu. str. 142 Tanja Perć-Polonijo. ali iako je bio još mlad. sve zemlje oko Sredozemnoga mora.Krk. po moru brodila. str. 341 . istočno od Italije.

a najviše svojoj zaručnici. Kazala joj je Kaja Ćarija (rođena 1928. ali ne i njegova duša: sebe je krivio za gubitak zaručnice i golemu nesreću koja je zadesila Trogir. Neki pustinjak koji je tu prolazio se približi vidjevši vatru. E. nisu obazirali na smrtonosnu bolest koja je harala gradom. 2008. Uskoro i on oboli.) Rkp. koji su prijetili i s kopna i s mora. čitav imetak je ostavio crkvi Sv. Marin naposlijetku ozdravi. a potom je. 143 (Vrsine kod Trogira) 143 Tereza Karabatić zapisala je 2008. dok se pjesma umirućeg Martina pretvarala u bolne krikove koji su čitav nesretni grad ispunjali stravom. pao je u nesvijest. On je. godine u Vrsinama kod Trogira. ležalo i tijelo njegove Marije.god. Marija je bila izvan sebe od veselja i iznenađenja. Nije se prevario. živi u Trogiru. Drva iz svoje lađe Marin je složio u hrpu na hridini iznad jame s kužnima. a ljudi se počnu kloniti kuće Jurjevih. No. Nakon što mu je Marija umrla u naručju. Imućniji građani su. Sami Turci se. a gradski liječnik ustanovi da se radi o kugi (koju joj je Marin zacijelo prenio s darovima iz Krete). Tome. šapćući psalme. Ne mogavši naći mir. Mariji Jurjevoj. napunio lađu drvima i u njoj otplovio do rta Sv. Pade na koljena i stade moliti. pomislivši da čovjek pred njim mora biti velik grešnik kad na takav način umire. 342 . Ciprijana. u Seget Vranjici. Sebastijana (zaštitnika od kuge). Često bi je dugo promatrao i sa zadovoljstvom razmišljao o njihovom budućem braku i potomstvu. Uživao je pri pomisli kako će se plavokosa Marija radovati svim haljinama koje joj je kupio na Kreti. među stotinama drugih. FF Split. svakodnevno posjećivao zaručnicu ne bojeći se bolesti. ostavljajući grad bez obrane od Turaka. gdje se nalazila crkvica Sv. Glas o tome se uskoro proširi po čitavom gradu. a nakon što se osvijestio. usprkos zabrani gradskog vijeća. Kao da se smetnuo s uma. a kuga zahvati čitav grad. odbijao je govoriti i jesti. u svojoj želji za plijenom. gotovo lud od boli i grižnje savjesti. Nedaleko od crkvice nalazilo se Groblje kužnih. Zgrozi se nad strašnim prizorom. gdje je u jami. Marija uskoro oboli. zapalio lomaču i popeo se na sam njen vrh.Sa Istoka je donio roditeljima i prijateljima mnogo skupocjenih darova. pjevajući sve glasnije. lutao je ulicama grada i bičevao se. a njezino zadovoljstvo usrećivalo je Marina. Svi osim Marina. stali bježati u okolicu Trogira.

okrunjen užarenom željeznom krunom te raščetvoren. Bio je vođa Seljačke bune 1573. Zagreb 1997. MH. pred njim se ukazao vojnik (soldat) koji je stajao kao da je na straži. Ponovno je vidio soldate na straži. U kući su bile tri hrpe zlata. godine. (O Matiji Gubecu August Šenoa piše u romanu Seljačka buna. ali ga je vojnik ohrabrio i rekao mu da ide naprijed po njegovim savjetima. staroga kako piše i uzeo po jednu šaku zlata sa svake hrpe. kada je čovjek uzeo po šaku zlata i uputio se nazad.144 U toj su predaji i motivi biblijske provenijencije (konac svijeta. Po povratku mu je soldat rekao da dođe i iduće nedjelje. Po toj je predaji jedan čovjek išao na Mladu nedjelju u šumu ubrati drva. Šezdesetih godina 20. a za stolom je sjedio sijedi starac i šuteći nešto pisao. Vjerovalo se da će Matija Gubec sići na zemlju i da će tada biti zadnji rat i konac svijeta. SHK. kaže predaja. nije mogao izaći jer bi se pred njim pojavila kuharica. Uhićen je i odveden u Zagreb gdje je prema narodnoj tradiciji i M. soldat mu je rekao da ne će lako proći kao prethodne dvije nedjelje.-350. str. u selu Hižakovcu (Vrhovcu). I taj je vojnik dao savjete čovjeku i uputio ga dalje. Čovjek je sa svake hrpe uzeo po jednu šaku zlata i vratio se natrag. pred njim se pojavila silna vojska. 144 343 . Također se vjerovalo da će kralj Matija Gubec sa svojom vojskom izvesti pravi rat i da će se tada živi tući s mrtvima. Tada se dignuo onaj starac i umirio vojsku. etiološke i eshatološke predaje. mitske. Čovjek je poslušao.Vođa Seljačke bune. Kad je došao treće nedjelje. a bilo je vojnika “više nego crvi na siru”. eshatološki i povijesni motivi. Matija Gubec Matija Gubec (pravim imenom Ambroz) spominje se 1556. Dok je on sabirao drva. Istvaffyju mučen užarenim kliještima. priredila Maja Bošković Stulli. Čovjek je nastavio put i opet ugledao drugoga vojnika koji je također stajao kao da je na straži. Čovjek se uplašio. Bio je to Matija Gubec. Matija Gubec je u hrvatskoj tradiciji simbol borbe za slobodu. Vratio se i opet su mu soldati rekli da dođe i u treću nedjelju. 349. živi i mrtvi – Sudnji dan). a ona vojska bila je njegova zakleta vojska. stoljeća Nikola Bonifačić Rožin zapisao je predaju u kojoj se prepleću mitski. Kad se učinilo da će izići na treća vrata. Zaista. pa o njemu narod i u naše dane pripovijeda povijesne. Čovjek je nastavio dalje i došao u jedan grad te po soldatovim uputstvima našao jednu kuću u koju je ušao. g.) Vidi: Usmene pripovijetke i predaje.

to je pamietka. on je ta križ na toj koruni udril. tr on je pak ostal Matej kraljem. A pak ti gospođini su si pripravili želiezne stole.145 (Devinsko Novo Selo. pak si je riekal: no. Ale pak najednuć je vidil da ruoj včel lieti. ai tata. kot pčele. je začel odganjat ovako z uotku. lebo ta koruna komu upadie na glavu. tr je ga zugnul. to su bili gospođ ini. Pokljem toga gospoda su napravili od kamena Gupčevu glavu i da mu se narugaju. To je bila ta koruna. A ja ću na želieznom plugi obiedvat. a je to jako vrcalo. str. kot ti na stolu želieznom. Ta žije još koruna. to je bil Matej kralj. A pak oni su tamo jili. A on je štimal da su to včele. a najednuć je udril po tuom uotkom. korunu na glavi je imal. ona je v Bieči v muzeome. Tam gde su oni kameni na sred trga. se odviezal. Slovačka) O MATIJI GUPCU Matija Gubec je bil seljak iz Stubice. 344 . U Stubici je još velika lipa pod kojom je Gubec skupljal narod. A kad je uoral. a uon je ziel uotku želieznu ča š njom plug pucuje. Ale uov sedljak. a je mu to sjelo na glavu. Govorili su da se je proglasil selja č kim kraljem. a ja ću si siest. Kad s tu uotku je udril. tr išal domuom. a da pri želieznih stolah su se bavili. 350. kralja su htili imat. I ta križ je od toga časa zugnut na toj koruni. tu glavu 145 Isto. viećinom mama. Kad su ga okrunili. On je pak naganja! da te včele kraju. To ja znam od moje maljučkosti. On se sa seljaki spuntal na gospodu grofove. ali još će dojti stara pravica! Onda su Gupca osudili na smrt i vubili. tamo je bilo prijestolje Gupčevo.MATEJU SJELA KORUNA NA GLAVU No. njemu je siela na glavu. Pak da na njega je to išlo. Ali grofovi su seljake potukli. komu će koruna na glavu upast. Je si obrnul plug želiezni i na njega se siel. pa su ga za kaznu okrunili užarenom krunom na Markovom trgu. kad su rodici povidali. on je na lapti uoral. Tako je se zibral. on je rekel: – Sad ste okrunili mene i sa mnom sav narod. on je bil siromak. to je hazburska koruna. kaj je štel da muži budu svoji gospodari. obiedvali tr su čekali tu korunu. ta će bit kraljem. a Gupca su uhvatili i otpelali u Zagreb.

) U hrvatskoj su književnosti o Petrici Kerempuhu. st. Osmanlije su osvojili mnoga mjesta u Bihaćkoj krajini.-1606. poput Tilla Eulenspiegela ili junaka pikarskih romana. Uzalud je senjski kapetan svjedočio da mu je dao žito za njegove vojnike. Kao kapetan ratovao po Albaniji.). (Till Eulenspiegel bio je seljački sin iz sjeverne Njemačke koji je živio u 14. osvojen je Bihać.VII. Prvi put se spominje u knjizi Jakoba Lovrenčića. Pomilovan je nakon pogubljenja. uskočki vojvoda (? – Karlovac. Legendarna 146 Isto. pored Lovrenčića. Istaknuo se u borbama za Klis i Petrinju u Dugom ratu (1593. buntovnik i tribun. a narod priča da če Matija Gubec još dojti. pisali: Miroslav Krleža. posljednje hrvatsko uporište na Uni. Ali su dugo. str.su stavili nuz zemlju na vugel Markovog trga i Gospodske vulice. pučki šaljivac. Još i sada tamo stoji. Lik je iz hrvatske književnosti sličan pučkim likovima u europskoj književnoj tradiciji.1612. Slavko Mihalić i dr. Bosni i Hercegovini i Hrvatskoj. poslije 24. iz narodne je predaje ušao u pisanu književnost i postao nadahnućem značajnih djela hrvatske umjetnosti.146 (Zagreb) Petrica Kerempuh Petrica Kerempuh. satiričar. današnja Ćirilometodska. *** Godine 1577. O njemu je sačuvana zbirka usmenih priča. Onda će bit pravice i kruha na zemlji. g.).-356. da cucki na njega pišaju. 355. 345 . Ivo Senjanin Ivo Senjanin (Ivan Vlatković). Godine 1592. dugo pokljem naši narodni ljudi tu Gupčevu glavu dignuli i stavili je više gore na onom vuglu. potisnuli Osmanlije iz Moslavine. Hrvati su 1591. tiskanoj 1834. godine u Varaždinu. Optužen za krađu žita i pogubljen.

str. Noć. Zagreb 1980. Neki smatraju da je Gundulić i ta dva pjevanja završio ali da su se zagubila ili ih je pak Senat uništio bojeći se da će uvrijediti Turke.) sudjelovalo je 30 000 Hrvata.) sultan Osman II. MH. Senjski su uskoci uz pomoć vojske iz okolice Splita 1596. pjevanje koja je dopjevao Ivan Mažuranić. g. sve ćeš paka niže pasti. prosinca 1604. Hrastovicu i Gore. Hrvati su 1595. U tridesetogodišnjem protestantsko-katoličkom ratu (1618. i XV. godine pa do svoje smrti. Mlečani su ih 23. Uskoci su od drveta i životinjske kože napravili stazu. g. potukli mletačku. Gundulić je to djelo pisao od 1621. Ivan Gundulić opjevao je taj događaj u povijesnom spjevu Osman. g. prosinca napali kod Ugljana. napustili utvrdu. Hrvatska je 1594. oslobodili Petrinju. sastavio Vlatko Pavletić.147 Osman je nastao pod utjecajem Tassova Oslobođenog Jeruzalema (1575. od Međimurja do Primorja obuhvaćala samo 16 800 četvornih kilometara. čiem si se zahvalila tašta ljucka oholasti ! sve što više stereš krila. a sutradan nevrijeme spriječili su Mlečane da napadnu uskoke. Senjski uskoci su 18. Epu su nedostajala XIV. 147 346 . a potom i osmansku vojsku.). privukli brodove. g. godine. *** POGIBIJA SULTANA OSMANA U bitci kod Hoćima ubijen je (1622. Spjev je komponiran od 20 pjevanja s oko 11. g. Uzaludno su Mlečani jurišali misleći da su uskoci u utvrdi. a na utvrdi ostavili štapove i kape kako bi zavarali Mlečane. Gundulić spjev počinje stihovanim usmenim mudroslovicama: Ah. od Osmanlija oslobodili Klis ali su ga iste godine morali vratiti.-1648.000 pretežito osmeračkih katrena abab. 17.je bila obrana Siska 1593. Uskoci su se povukli na uzvisinu i utaborili. Vjekovite i bez svrhe 100 djela književnost jugoslavenskih naroda. i potukli osmanlijsku vojsku kod Čakovca.

148 U spjevu je opjevan događaj u vezi s turskim sultanom Osmanom. sad vrh sablje kruna pada. Međutim. Stari pisci hrvatski. zaručnicu turskoga sužnja Korevskog. 284. Kolo od sreće u okoli vrteći se ne pristaje: tko bi gori. sad na carstvo rob se uzvisi. str. Vladislav je spasio život turskoj junakinji Sokolici koja je bila zaljubljena u Osmana. Krunoslava je usužnjena i pogubljena zajedno s Korevskim. Na pregovore je poslao Ali-pašu koji je susreo Krunoslavu. gori ustaje. Bez pomoći višnje s' nebi svieta je stavnos sviem bjeguća. Osman je bio prisiljen bježati prema Istoku kako bi prikupio nove snage i s njima ponovno udario na kršćanski Zapad. To je na svoju ruku iz osvetničkih razloga učinio Rizvan-paša. Djela Iva Frana Gundulića. a u visocieh gora vrhe najprie ognjeni tries udari. a tko car bi rob je sada. godine porazila vojska poljskoga kraljevića Vladislava. 148 347 .nie pod suncem krepke stvari. Krunoslava je odlučila obući se u ugarsko odijelo i poći u Carigrad kako bi oslobodila svoga zaručnika. u Zagrebu 1877. Sad vrh sablje kruna visi. a tko doli. U isto je vrijeme Kazlar-aga tragao za budućim Osmanovim ženama te je oteo lijepu Sunčanicu. kod kuće je Osman prihvatio da se oženi i sklopi primirje s Poljacima. satiru se sama u sebi silna carstva i moguća. Na sviet izdala Jugoslavenska akademija znanosti i umjetnosti. Sokolica je obećala da se više ne će boriti protiv kršćana pa se vratila Osmanu u Carigrad kamo je stigao i Ali-paša s ugovorom o miru s Poljacima.-285. Njegovu je vojsku kod Hoćima 1621. eto je doli.

str. 100 djela književnost jugoslavenskih naroda. MH. Gundulić je imao prethodnika u Marku Maruliću. g.-1669. HAJDUCI I USKOCI Padom Bosne i Hercegovine i Hrvatske u njoj se javljaju uskoci i hajduci. Šeh Gaibija predvodio je “kupreške turske hajduke” koji su 4. sastavio Vlatko Pavletić. str. Na poticaj Mlečana uskakali su u susjedne hrvatske krajeve i borili se protiv Osmanlija. 17. Do suprotstavljenih mišljenja dolazi jer su postojale četiri kategorije hajduka: Hajduci zulumćari (turski hajduci) činili su strašna zlodjela nad kršćanima. dj. Uskoci su djelovali u skupinama na poticaj ili sa znanjem vlasti. a Osman se oženio Sokolicom i još dvjema Turkinjama. u Rami zapalili i opljačkali samostan.Trideset Vodičana i Vodičanki 1646. od Osmanlija oslobodili Topusko. Vrhunac djelovanja uskoka i hajduka bio je za vrijeme Kandijskog rata (1645. oslobađanje Korevskoga bilo je uvjet za mir s Poljacima. Zagreb 1980. Hajdučiju i četovanje prvi put 1550.149 U Osmanu se prepleću povijesni. Uskoci su bili kršćani koji su iz Bosne i Hercegovine pobjegli od osmanske vlasti nastanivši se ponajviše u Dalmaciji. došlo do pobune u kojoj je svrgnut Osman i ponovno ustoličen sultan Mustafa. U Carigradu je 1622. Ivo: nav. 97. g. 149 348 . odbili su napad Osmanlija na Vodice. Gundulićev je osjećaj barokne pravde i “suda općenoga” odgovarao potrebama ilirizma.150 *** Hrvati su 1638. mitski i eshatološki svijet.). Jedni ih smatraju razbojnicima. Sunčanica je uspjela pobjeći. g. spominje putopisac Zeno. pjevao je o neizbježnoj propasti turske tiranije a moglo se to primijeniti i na Austriju. 150 Frangeš. siječnja 1557. a hajduci su bili samostalni. a drugi ih mistificiraju i glorificiraju. g. Osman je izvrgnut ruglu i zadavljen. a franjevce pobili. Oprečna su mišljenja o hajducima.Međutim.

Pružila mu se prilika da je otme od svatova i tako ostvari prijetnju koju je izrekao Anđi. primjerice. Starješina svatova zahvalio je na gostoprimstvu. Svatovi Stipana Nakića i Anđe Bailove stigli su do vrela Vijanjac u Vinovu i odlučili ondje prenoćiti.HARAMBAŠA MALETA. Kad je trgovac Stipe pogled bacio na brdo Gradinu pred njim se ispriječio harambaša Nikola Maleta s trideset hajduka i zatražio od njega da mu dade vino i rakiju. To svatovim nije drago bilo. Turčinu delibaši javio se Mujo. a kad ga je ona odbila. Svatova je bilo koliko je u godini dana. Tada je trgovac kazao Maleti da su svatovi Stipana Nakića puni zlata. Sinjskoga polja. Roditelji blagoslove daju. 335. bio harambaša Nikola Maleta koji je zaprosio Anđu Bailovu151 iz Livna. Puhnu vjetar s Velebita jako. on joj je zaprijetio da ne će ni drugoga ljubiti i da će je od svatova oteti. nakita i para vode mladu od bosanskih strana. silno volio Anđu i maštao da će je poturčiti i dovesti u svoj dvor. Svatovi su iz Livna putovali preko Buškoga Blata. Aržanova. Mujo sluša kako Stipan s obadvije ruke siječe Turke a ruka mu je deblja u mišici nego ženska noga pri bedrici. također. 151 Ibro je. a Anđinim roditeljima zahvalio je što su lijepo snahu odgojili. 349 . Krstaš i Selinu. Delibaša Stipanu Nakiću pripisuje mitsku snagu i junaštvo i upozorava Muju da je pamet izgubio jer da znade Nakića Stjepana ne bi ima ni u glavi sana. Nešto im se loše predočilo. Bailovi su svatove častili nedjeljicu dana. ture mlado i tješio ga da će na megdanu pogubiti Stipana Nakića. POGUBIO SVATOVE STIPANA NAKIĆA Postojali su i hrvatski i srpski hajduci razbojnici. Kad su ugledali Šibenik i more: 353. Zlo je nanijelo trgovca Stipu Tadina iznad Kambelovca koji je na dva konja u mješinama gonio vino i nastavio put kroz Petrovo polje. Maleta nije vidio stvora zgodnijega niti mu je srcu išta milije bilo od Anđe Bailove. Takav je. Turčin nadalje Muji besjedi o Stipanu koji je prije šest godina porazio dvanaest tisuća Turaka. Radosnice niz lice padaju. Okrene im barjak naopako.

Maleta je prvi trgnuo zlatna jatagana. Žali majka nariče u bolu. Maleta je djevera rasjekao na dvije polovine i pobjegao u Moseć planinu. sve je došlo do sela Vinova. Odsijeci mi moju rusu glavu. San sanjaju svati po ledini. “Zaklinjem te mlijekom od matere. Stjepan je izbrojio dvije stotine trideset ubijenih svatova. Iz žalosnih Bajilovih dvora. Za vrijeme pogibije svojih svatova Stjepan Nakić je bio u pivnici i pravio troškovnik. Cvrčci cvrče u noćnoj tišini. 564. Kada se taj zločin dogodio u Vinovom strašan potres bio.Svatovi su zaspali. Maleti se prilika pružila.” Djever je nevjestu poslušao pa joj sabljom glavu otkinuo. 479. a hajduci su skočili sa svih strana te su svatim sjekli glave po ledini. Od nevjeste tvoje Anđelije. 350 . Najzdanje se pročuše kočije. Mrtva tijela po ledini skaču. Cijela se Zagora u crno zavila. 487. Djever i nevjesta su pobjegli s mjesta. ali ih je sustigao Maleta i rekao Anđi da je prvoga pogubio Stjepana i da će ona biti njegova. Kad je to čula nevjesta gizdava preklinjala je svoga djevera: 502. Iz Drniša i Polja Petrova. Majka Anđi u pohode mora. Neg Maletu krvnika ljubiti. I proklinje Maleta Nikolu. Jadne glave odsječene plaču. a stražu nisu postavili. Hajdučka se želja ispunila. Crna krvca moja prosta ti je. Svatovi su svladali hajduke i ubili ih dvadeset sedam. Volim časno ovdje poginuti. Pa je baci u zelenu travu. Kad je očuo pucnjeve trčao je do svojih svatova. Mislili su da su sigurni jer u blizini nije bilo Turaka.

koji su mu prah. i obično stanovao u Vranić-planini više polja duvanjskoga. str. Pita majka zelenu Dubravu. Roši harambaši (Ivanu Bušiću) i Andrijici Šimiću. koji i danas o njemu pjeva i priča. Od žalosti na zemljicu pala. Srbi i Muslimani. iskopaju u zemlji grobnice. Harambaša Abdurahman je 1639. Rođen u Duvnu. st. Narod plače i suze se liju. Najprije su pokopali mladu a zatim svatove i hajduke. don Mijo Pavlinović u bilješci uz pjesmu o smrti Mijata Tomića piše: “Tomić Mihovio. Stojanu Jankoviću. 152 *** Hajduci osvetnici borili su se protiv osmanske okupacije. Od XVII. odbio se u hajduke od turskog zuluma. pravu četu… Hercegovinom i Primorjem mnogo se o Mihatu pjeva i pripovieda. HKD Napredak.Kune majka tu hrđu gubavu. Imao je liepu kitu od četrest i dva druga. Kad je majka Anđu ugledala. Da mu sablja otkinula glavu. Stjepan Nakić je predložio da se kod Vijanjca. 54.153 Hrvati i danas kazuju povijesne predaje i epske pjesme o uskocima: Ivi Senjaninu. ovo je naš najglasovitiji junak u osamnaestom vieku. 214-234. Split 2005. str. g. Objašnjavajući to. Književna i povijesna zbilja. snažni su bili muslimanski hajduci osvetnici. 153 Isto. 575. Vidi: Marko Dragić. u Ravnom (na putu iz Splita preko Duvna. Mijat (Mihat. hladne vodice. Majka ljubi mrtvu Anđeliju. olovo i opanke nabavljali. Fratar ih je svetom vodicom natopio. 195-198. Rame do Visokog) sa svojim hajducima napao karavanu trgovaca od 400 ljudi i ubio 19 trgovaca. 570. U tim su družinama bili zajedno Hrvati.-56. vitezovima Vučkovićima te o hajducima Mijatu Tomiću. Mijovil) Tomić Od svih narodnih junaka Mijat (Mijovil) Tomić najomiljeniji je kod naroda. On je imao svoje najvjernije jatake u Primorju u selu Drašnicama (kod Makarske). Tko joj kćeri otkinuo glavu. 152 351 .

”154 Mijata Tomića nalazimo i u Erlangenskom rukopisu (1716. HAJDUKOVANJE U Hercegovini smatraju da je prezime Naletilić postalo tako što je nekoj djevojci “naletilo” Mijatovo dijete. Izdade ga Bobovac Ilija od Doljana. 486. pa i danas pod njim drži njeke naše liepe pokrajine. u Zbornik za narodni život i običaje južnih Slavena. i tako ga je čuvao od svake izdaje. čega se ima najviše bojati podjarmljeni narod: lakomosti za blagom i za gospodstvom. Mihat zakloni ženu u Primorje. 352 . koji ne imadu ništa hajdučkoga.pa i dolazili u četu: i nema vele godina da su se posmicale crljene ječerme. njegov bi kum. knjiga XXIX. Cio život hajduka Tomića Mihata bio je najsjajniji izgled.”155 Postoji mišljenje da je Mijata ubio azap (tur. – 75. (tko te pita za ono što se ne pristoji? Za ono što kazati nemaš? Za ono o čem nije govora?). 155 Citirano prema: Stjepan Banović. kojemu ne ostaje zašteđena nikakva svetinja: pa ga je zato narod i obljubio. 1747. – 1733. sapelo ga. 74. U Orlacu (Raštanima donjim kod Mostara) nalazi se hajdučka pećina koju narod zove Pećina Mijata Tomića. lakomost nas izda Turčinu. 81. Kad je živio Tomić Mijovil. Na str. pa se podigao na Turke.. str. Smrt Mihatova drugi nam je izgled. Pogibe malo prije žetve. Zagreb 1938. 154 Stjepan Banović. o kojima nije govora. da je i danas poslovica: tko te pita za Mihatove konake. i on je najveće narodu omilio. Lakomost Ilije Bobovca izdade kuma svoga. kao i u Cvitu razgovora naroda i jezika iliričkoga aliti rvackoga (Mleci. Rečeni poginu oko prvi(h) godina mira od Kandije. Martić-Jukićeva pjesma Mijat Tomić i kadija tešanjski spominje kako je Mijat Tomić po raznim stranama Bosne i Hercegovine gradio česme za putnike i prolaznike.). kako da se sveti poganskom zulumćaru narod. koje je on svojim prijateljima darivao.) od fra Filipa Grabovca. JAZU. tj. 1. To potvrđuju predaje koje se i danas kazuju. do svoje junačke slobode. dj. piše Grabovac ovo: “Samo ovo oću spomenuti: kako posli Tomića Mijata iz Duvna nije bilo već pravoga ajduka niti će već ni biti. kad su oni najokrutnije bjesnili po Bosni i po Hercegovini. pa otuda Arap. Ne pitam te ja za Mihatove konake. za stvari. sv.. žandar) pa je kod epskoga pjevača došlo do zamjene glasa z u r. nav. jer je bio od onih hajduka. str.

JAZU. Poleće mu ruka do silaja. Mijat nije htio nositi kose. Ivan je imo na Duvanjskom polju kosnicu livadu. pa i čukundjedovina.. Begovi Kopčići u: Zbornik za narodni život i običaje južnih Slavena. ali ga ovaj ubije i. kad su doveli djevojku u begovu kulu. Pade Murat na glavu u travu. jer mu je duvanjski kadija Suzica preoteo dio očevine. svi ćemo glave pogubiti. U hajduke je Tomić krenuo u Vran planinu. Mijat je prid njega došo i reko mu: ‘Šta to radiš. moja djedovina. hitar na nogama pa od sablje Mijat odskočio. Druga predaja dovodi odmetnuće Mijata Tomića u hajduke u svezu s njegovim gospodarom begom Kopčićem. 57. koji je ucijenio bio sve Duvno. Mijat Tomić bio je iz Duvna iz sela Kongore. 1. To je krivo Turcima svatovima i jedan od njih natjera konja na Mijata. str. i zatim. Po toj predaji Mijat čuva begove ovce do svoje dvadesete godine. mlado momče. a ti mi je danas oduzimlješ. nego poteže sablju od pojasa. ali je Mijat. jer ne nosi kosu na ramenu. a uz njih je bio Murat. Murate subaša.’ Ante Šimčik. gdje je već tri zime zimovao i gdje mu je lijepo bilo u pobratima i kod pomajke k’o u mile majke. Čim je ugledo Mijata. iz očiju suze udariše: ‘Šta uradi Tomiću Mijate. zašto kosiš moju livadu? Livada je moja babovina. žalosna ti majka dovijeka. Livadu mu je pod turskim zulumom oteo Suzica kadija i naredio je Suzica kadija seljacima iz sela Kongore i drugih okolnih sela da kose livadu. Nosio je na sebi bijele gaće i bijelu košulju. to ugleda tridesetak kosaca iz ruku im ispadoše kose. pobjegne noću u planinu i postane hajduk. sv. kad mu se gospodar ženi iz kasabe (Duvna ili Županjca) nosi barjak u njegovim svatovima. hitro manu i rukom i sabljom da prisiče Mijata Tomića. 156 353 . ide umjesto svoga gospodara na mejdan zulumćaru Arapu. Bio je mladić od dvadeset godina.156 Mnoge pjesme u narodu su opisane o ajduku Mijatu Tomiću. a otac mu je bio Tomić Ivan. knjiga XXIX. odmah ga je mislio prisić.Pjesme i predaje kazuju kako je Mijat-harambaša zimovao kod svojega pobre Kopčić Džafer-bega. Na pleće mu pendže napravilo.’ A Murat mu ništa ne odgovori. vidio je da livadu kosi trideset kosaca. a da pred njima kosi Mijat Tomić. subaša Suzice kadije. Jabuku livadu. puče šarak ko nebesko vrime i u prsa pogodi murata. Zagreb 1933. Kad je došo. a za pasom malu pušku.

drago dite moje. ukazala mu se tad jabučica pod vratom. Što mu se u kući rađalo sve manito bilo. Zatvori Turcima klance te napravi počivališta i odmarališta pokraj puta da se mogu ljudi odmarati i popušiti lulu duvana.157 Mijat Tomić spada među one plemenite hajduke koje je u planinu otjerao turski zulum. FF Mostar. a Mijatov grob se tu nalazi i za njega se zna i dan današnji. U njegovoj je družini bilo i muslimana i pravo- 157 U ožujku 2001. rođ. sin mu sina na mejdan pozivao. Prvi bijaše Leventa Marijan. Budno prate kud prolaze trgovci i Turci i provode pljačku i zakone.’ Tako bi pobjego Marijan sa Mijatom da nije prijekim putem doletio Klišanin Arap i tu opalio iz puške i prisiko Marijanu nogu u koljenu. Svakom Mijat novo ime daje. kad je nazdravljo. A ko od vas u planinu ne će. i biži. Tada su Turci odnijeli Levantu u Sarajevo i tu mu se gubi svaki trag. 1941. jedan drugom odsijecali glave. dok ga nije izdo kum Bobovac Ilija. kuća mu se kućetinom zvala. u Mostaru zapisala Ivana Kvesić. u Mostaru. a u kući čedo ne plakalo. Dvadeset godina je ajdukovo po planinama dok nije izdaja došla. Tute prostri divan kabanice. tako Mijat stvara četu i družinu. osveti me. gdje se kopčaju panciri i tu ga je arap iz puške pogodio. Ubio ga Klišanin Arap iz puške ispod krova kad je sjedio pred kulom Bobovac Ilije. 2001.’ To je čuo Klišanin Arap i odma otkinuo pucu sa prsiju (zrno kositra) i pripunio pušku. a u njoj mu pasja braća stala. Rkp. ko prolazi mora ostaviti žute madžarije. studentica kroatistike iz Mostara. samo me može probit zrno kositra.‘Čujte me trideset kosaca povratka vam kući nema ni kućištu. od rođene mu sestre sin. on je reko: ‘Ne boj se kumo ne more me sablja presicat nit puška probijat jer je na meni sedam pancira. To je bilo prvo društvo Mijatovo. Marijane. Ne bi Turci darivali kabanice da nije ajduk za jelom il’ za bukvom il’ za studenom stinom kamenitom. onda ćemo Turke suditi i naučiti kako će se s nama ponašati. Kad mu je kuma krvav rubac pokazala da je izdaja. Kad je Mijat nazdravio Bobovcu Iliji i počeo piti iz čaše vino. drži me. 354 . I opet je uspio reći: ‘Jezus Marija. prid kućom mu stado ne blejalo. Ne bi nikad Mijat pogino da sam sebe nije odo. Od mene vam takav ultimatum. a kazao Franjo Tomić.’ Te Mijat u Vran okrenu u planinu. Takav ultimatum Mijat Turčinu stavi. Koji ne će u Vran u planinu da tražimo pravo od Turaka.

POGIBIJA MIJATA TOMIĆA Postoji 28 pjesama koje govore o smrti Mijata Tomića. Hercegovini. Dalmaciji. Livadu mu je pod turskim zulumom oteo Suzica kadija i naredio je Suzica kadija seljacima iz sela Kongore i drugih okolnih sela da kose livadu. Bio je mladić od dvadeset godina. godine ili svakako između 1656. i 1659. godine izdajom trostrukog kuma Ilije Bobovca iz Doljana kod Jablanice (za kojeg moji kazivači kažu da je bio pravoslavac) za vrijeme vladanja Seidin-paše. a ti mi je danas oduzimlješ. vidio je da livadu kosi trideset kosaca. a ubio ga neki Arapin. a desetak ih je tiskano i u 8. Anđelko Mijatović. Sarajevo 1931. Čim je ugledo Mijata. Mijat nije htio nositi kose. a otac mu je bio Tomić Ivan. stoljeća u selu Brišniku kod Duvna. kažu. pa i čukundjedovina. odmah ga je mislio prisić. moja djedovina. na njivi Pošćeci. Mijatov sestrić Marijan je ranjenoga Mijata pokušao odnijeti u Vran. Ubojica je bio Hadžizukićev rob (Arap) ili azap (žandar). Mijat Tomić bio je iz Duvna iz sela Kongore. knjizi edicije Hrvatske narodne pjesme. jer ne nosi kosu na ramenu. a za pasom malu pušku. ali je Mijat izdahnuo pod Sovićkim vratima. Slavoniji. Ivan je imo na Duvanjskom polju kosnicu livadu.slavaca. Murate subaša. zašto kosiš moju livadu? Livada je moja babovina. Tu se. a da pred njima kosi Mijat Tomić. Narodne pjesme o Mijatu Tomiću. Mijat je prid njega došo i reko mu: ‘Šta to radiš.’ 158 159 Ivan Rangjeo. U 19 pjesama se govori da je Mijata izdao njegov kum Ilija Bobovac.158 Nakon svega ovoga može se zaključiti: Mijat Tomić se rodio oko početka XVII. Predaje i pjesme kazuju zatim da je mali Marijan uspio osvetiti Mijata ubivši “Arapina” u duvanjskoj župi u mjestu Jankovac. Pjesme o Mijatu Tomiću zapisane su u Bosni.159 Mnoge pjesme u narodu su opisane o ajduku Mijatu Tomiću. a poginuo je 1656. Kad je došo. Nosio je na sebi bijele gaće i bijelu košulju. nalazi grob hajduka Mijata Tomića. subaša Suzice kadije. Narodne pjesme o Mijatu Tomiću. Sinj-Duvno 1985. a uz njih je bio Murat. str. 355 . Ivan Rangjeo je pomoću epskih narodnih pjesama pokušao rekonstruirati njegov životopis. 31.

hitro manu i rukom i sabljom da prisiče Mijata Tomića. Dvadeset godina je ajdukovo po planinama dok nije izdaja došla. To je bilo prvo društvo Mijatovo. onda ćemo Turke suditi i naučiti kako će se s nama ponašati. mlado momče. a u kući čedo ne plakalo. iz očiju suze udariše: ‘Šta uradi Tomiću Mijate. Takav ultimatum Mijat Turčinu stavi. Ubio ga Klišanin Arap iz puške ispod krova kad je sjedio pred kulom Bobovac Ilije. on je reko: ‘Ne boj se kumo ne more me sablja presicat nit puška probijat jer je na meni sedam pancira. kad je nazdravljo. Prvi bijaše Leventa Marijan. Marijane. sin mu sina na mejdan pozivao. Zatvori Turcima klance te napravi počivališta i odmarališta pokraj puta da se mogu ljudi odmarati i popušiti lulu duvana. ’‘Čujte me trideset kosaca povratka vam kući nema ni kućištu. hitar na nogama pa od sablje Mijat odskočio.’ Tako bi pobjego Marijan sa Mijatom da nije prijekim putem doletio Klišanin Arap i tu opalio iz puške i prisiko Marijanu nogu u 356 . drži me. žalosna ti majka dovijeka. Kad mu je kuma krvav rubac pokazala da je izdaja. jedan drugom odsijecali glave. Od mene vam takav ultimatum. Kad je Mijat nazdravio Bobovcu Iliji i počeo piti iz čaše vino. nego poteže sablju od pojasa. i biži. puče šarak ko nebesko vrime i u prsa pogodi murata. Ne bi nikad Mijat pogino da sam sebe nije odo. Tute prostri divan kabanice. tako Mijat stvara četu i družinu.’ Te Mijat u Vran okrenu u planinu. drago dite moje. a u njoj mu pasja braća stala. kuća mu se kućetinom zvala. to ugleda tridesetak kosaca iz ruku im ispadoše kose. Pade Murat na glavu u travu. osveti me.A Murat mu ništa ne odgovori. Budno prate kud prolaze trgovci i Turci i provode pljačku i zakone. Koji ne će u Vran u planinu da tražimo pravo od Turaka. Što mu se u kući rađalo sve manito bilo. Na pleće mu pendže napravilo. dok ga nije izdo kum Bobovac Ilija. Poleće mu ruka do silaja.’ To je čuo Klišanin Arap i odma otkinuo pucu sa prsiju (zrno kositra) i pripunio pušku. prid kućom mu stado ne blejalo. A ko od vas u planinu ne će. ali je Mijat. Ne bi Turci darivali kabanice da nije ajduk za jelom il’ za bukvom il’ za studenom stinom kamenitom. I opet je uspio reći: ‘Jezus Marija. svi ćemo glave pogubiti. Svakom Mijat novo ime daje. ukazala mu se tad jabučica pod vratom. gdje se kopčaju panciri i tu ga je arap iz puške pogodio. ko prolazi mora ostaviti žute madžarije. samo me može probit zrno kositra. od rođene mu sestre sin.

) Osmanlije su 1647. gdje su postali prvi mletački četovođe. Trideset Vodičana i Vodičanki 1646. 522. a 1648. g.koljenu. Milković i Janković. Sarajevo 2005..) koji je organizirao bijeg Ramljaka i Duvnjaka u Cetinsku krajinu i Dalmaciju 1687. Mandušić. str. g. 114. *** Knezovi i vitezovi Vučkovići Vučkovići su potomci duvanjske obitelji Nemanović. U tom ratu istaknuli su se zapovjednici: Sorić. g.162 Potomak Vučkovića je i legendarni fra Pavao Vučković (1658. silovito napali Šibenik i Split. MH. priredio Marko Dragić. Klisa. Tada su Turci odnijeli Levantu u Sarajevo i tu mu se gubi svaki trag. Razgovor ugodni naroda slovinskoga. (O Mletačko-turskom ratu bilo je govora u poglavlju Povijesne pjesme. Mostar 1970. odbijeni su od Splita. g. HKD Napredak. odbili su napad Osmanlija na Vodice.161 Petar Bakula piše da Vučkovići nisu mogli podnositi turski zulum pa su pribjegli u mjesta pod vlašću Mletačke republike. Fra Pavao Vučković bio je jedan od Hrvatska usmena književnost Bosne i Hercegovine: proza. 161 Andrija Kačić Miošić. Poljica. drama i mikrostrukture. str. kako bi ih spasio od osmanlijske odmazde nakon poraza pod Bečom 1684.-1669. iz koje izađoše vrsni na oružju vitezovi”. 133. Reljković. zajedno s mnogim kršćanima doveli “pridostojnu kuću Vučkovića. Glavni junak najdulje hrvatske usmene epske pjesme Ilija Primorac bio je zarobljen u tom ratu.160 *** U tursko-mletačkom Kandijskom ratu (1645.1735. 160 357 . Miljanići. pa su poput pravih vukova junački tukli Turke u više od petnaest okršaja.) Osmanlije su potisnuti iz Makarskoga primorja. Spominju se 1506. g. Hrvatska književnost Bosne i Hercegovine u 100 djela. 162 Hercegovina prije 100 godina ili Šematizam fra Petra Bakule. str. Matija Antun Satir iliti divji čovik (priredio Josip Vončina) Zagreb 1997. g. Uz velike su gubitke odustali od Šibenika. knj. Solina i šibensko-zadarskog zaleđa. 5. a Mijatov grob se tu nalazi i za njega se zna i dan današnji. Andrija Kačić Miošić u Razgovoru ugodnomu navodi da su Nakići pod mletačko okrilje.

od Osmanlija herojski obranilo Marinu kod Trogira. odbijeni su od Splita. U čast na tu pobjedu od tada se trči Sinjska alka. ali ona je rekla da će doć i da joj je vrlo drago šta ju je ovi zva. ožujka 1648. Dalmaciju i Hercegovinu za jedanaest dana. g. kada su malobrojni branitelji.) Obrana Splita Osmanlije su 1647. g. O fra Pavlu Vučkoviću piše Ivan Aralica u romanu Put bez sna. 164 Stjepan Štrodl-Srijemac.. Školski vjesnik. (Neki povjesničari taj događaj lociraju u 1530. Uz velike su gubitke odustali od Šibenika. Njena momak se bunija. došli su do pola puta u Split do 163 kule . VIII. g. a 1648. Mile je uzela Hrvatska heroina Mila Gojsalić 27. a Turci se poplaše i pobjegnu ne osvojivši Spljeta. u kojoj je bilo nešto malo kršćanskih branitelja. O Vučkovićima je i sada živa tradicija.) Trideset je žena 1657. g. silovito napali Šibenik i Split. uz čudotvornu pomoć Gospe Sinjske. Ovi od straha pred golemom turskom silom počeše se moliti svetom Dujmu i ostalim zaštitnicima grada Spljeta.zapovjednika obrane Sinja 1715. obranili Sinj od mnogobrojnih osmanlijskih vojnika. zavela je Topal-pašu te zapalila barutanu žrtvujući svoj život za slobodu Poljica. ožujka 1648.) Mile Gojsalić je velika poljička junakinja.. 452-453. Sarajevo. 1901. (Neki povjesničari taj događaj lociraju u 1530. godinu. Ona je ušla u njegov šator u kojem je bila i njihova sva municija i taj glavni Turčin. g. taj glavni Turčin je vidija Milu i kako je bila puno lipa. (O Vučkovićima će biti još riječi. 163 358 . str. 164 Mila Gojsalić Hrvatska heroina Mila Gojsalić 27. Kada su Turci osvajali Solin. zavela je Topal-pašu te zapalila barutanu žrtvujući svoj život za slobodu Poljica. naredija je da mu je dovedu. Đački izlet u Bosnu. g. godinu. kad na jedan put pred kulom proviri ispod svakog kamena po kalpak kršćanskoga vojnika. Kad su Turci osvojili Kostanje.

g. polusestre Frana Krste Frankopana.baklju i zapalila sve. muž Katarine Frankopan.09. PETAR ZRINSKI I FRAN KRSTO FRANKOPAN Petar Zrinski (Vrbovec. rođena 26. FF Split. 165 359 . 2004. Periš. kazala Marija Ćurlin (djev. u Srijanima). 5. g.) potomak je “plemićke obitelji Šubić-Zrinski. Zajedno s bratom Nikolom školovao se kod gradačkih isusovaca” i u slovačkoj Trnavi. – Bečko Novo Mjesto. 1671. Spomenik Mili Gojsalić *** U Habsburško-turskom ratu (1663. a nakon očeve smrti Studentici Filozofskoga fakulteta u Splitu.165 (Srijani) Trideset je žena 1657. Sanji Markić.1933. sv.-1664. od Osmanlija herojski obranilo Marinu kod Trogira. u Srijanima 2004. praunuk legendarnoga sigetskog branitelja Nikole Šubića Zrinskog. i šator i Turke i municiju. Kako se Turci nisu imali više s čim borit. ali i sebe je žrtvovala za Poljica. 1621.) posebno se istaknuo ban Nikola Zrinski. Rkp. morali su pobić ća.

Bio je: plemić. 1671. Francuzima. 1663. Uhićeni su i osuđeni na smrt odsijecanjem glave što je izvršeno 1671. (Nikola Zrinski je poginuo u lovu na veprove kraj Čakovca. J(osip) V(ončina) i D(unja) F(ališevac). godine. pristupio je protuhabsburškoj uroti koju je vodio Nikola Zrinski. U tom smislu golem je doprinos dao zbirkom poslovica Sentencije vsakojaške i Jelčić. Preveo je s mađarskog jezika djelo svoga brata Nikole Adrianskoga mora sirena (1651. dala papu Urbana VIII. Nakon Nikoline pogibije. 1670. autor koncepcije Krešimir Nemec. 167 166 360 . Zrinski je sa šurjakom Frankopanom 13.) djetinjstvo je proveo u Italiji. st. 1655. krenuo u Beč kako bi od cara izmolili oprost. 1670. Glavni je sadržaj toga povijesnoga epa u petnaest pjevanja Opsada sigecka. str. U vojsci Petra Zrinskoga sudjelovao je u borbama protiv Turaka. kod Jurjevih stijena. Sudionik je urote. Služio se čakavštinom u koju prodiru kajkavski i štokavski. u: Leksikon hrvatskih pisaca. Darko Novaković (Hrvatski latinizam). Stolovao je u Ozalju. Velik je Frankopanov doprinos hrvatskoj usmenoj književnosti. U savezništvu s Mlečanima istaknuo se u borbi protiv Turaka: u Dalmaciji 1654. Najznačajnije mu je djelo Gartlic za čas kratiti (zbirka 18 vjerskih i 109 svjetovnih pjesama). godine oženio se Giuliom di Naro. To se Nikolino djelo smatra klasičnim djelom mađarske književnosti. Frankopan je sa zetom Petrom Zrinskim 13. smrtno ranio vepar (divjak). Školska knjiga Zagreb 2000..putovao je u Italiju. Poljacima i na kraju Turcima poraziti apsolutističkog austrijskog cara Leopolda I. travnja 1671. Vjerojatno 1658. Prvo mu je poznato djelo Divoto pianito (1656. godine. To je prigodna elegija o kipu Djevice Marije prenesenu s Trsata u Loreto. g. Turci su prokazali urotu. 807. Dubravko: nav. izabran je iste godine za hrvatskoga bana.). dj. a u kojoj je sudjelovalo i nekoliko mađarskih plemića i crkvenih velikodostojnika. ogulinski kapetan. urednici: Dunja Fališevac (Starija hrvatska književnost). krenuo u Beč kako bi od cara izmolili oprost. nećakinjom kardinala Barberinija čija je obitelj u prvoj polovici XVII. Krešimir Nemec (Novija hrvatska književnost). Uhićeni su i osuđeni na smrt odsijecanjem glave što je izvršeno 30. “Je li ta smrt namještena? Je li to političko ubojstvo smišljeno u Beču?”)166 Urotom se htjelo s Mlečanima. IV. kojega je 1664. 167 Fran Krsto Frankopan (1643? – Bečko Novo Mjesto. Dijačke junačke (8 usmenih epskih pjesama). pjesnik. IV. str. kod Perušića. Petar Zrinski.). Za Frankopanom su u Bečkom Novom Mjestu ostali brojni rukopisi. Godine 1664. 107.

pogubljeni su Petar Zrinski i Franjo Krsto Frankopan. od cvijeta do cvijeta ići će tajanstveni šapat o veljim osnovama i pokopanim nadama i o jadu. Pjesmom Ženidba Janković Stojana koristio se francuski pjesnik Lamartine u svojemu spjevu La Chute d’ un Ange. urednici: Dunja Fališevac (Starija hrvatska književnost). Predaja o tome uskoku govori kako “je poslao nekog Grgu Antunića s vojskom na Gabelu. travnja 1671. Potresne su i vizionarske riječi njezine zadnje riječi: Za svake tihe noći. Ivanu sinu Petra Zrinskoga koji je u Beču pokušao osvetiti oca. U njegovoj je poeziji stih usmenih epskih pjesama (4+6). 224. koji se istaknuo u Kandijskom ratu. Higin Dragošić u svojoj tragediji Posljednji Zrinski piše o posljednjem Zrinskom. dospio je u tamnicu u kojoj ga posjećuje majka koja mu govori da hoće da ih satru. da je spali i da onda dođe k Mostaru gdje Fran Krsto Frankopan. Prevodio je Moliérea. g. 119.169 Sudjelovao je i u oslobađanju Sinja (1686. u: Leksikon hrvatskih pisaca. Darko Novaković (Hrvatski latinizam). 169 Znameniti i zaslužni Hrvati 925.. protjerao je Turke iz Gračaca. Z(oran) K(ravar). Godine 1685. Pomažući carsku vojsku.168 U Bečkom Novom Mjestu 30. U Morejskom ratu uspješno je ratovao u Lici. komu primjera nema . Opjevan je u mnogim narodnim pjesmama. str. Školska knjiga Zagreb 2000. kad blagi mjesec po hrvatskim poljanama razlije svoje bajno svjetlo. zarobljen je i odveden u Carigrad odakle nakon 14 mjeseci bježi. Mletačka ga je vlast odlikovala naslovom “kavaliera” i dodijelila mu u feud imanje u Ravnim Kotarima. Pisao je i pjesme erotskog sadržaja.I naći će se. Međutim. a s njima i Hrvatsku. tko će govor cvijeća razumjeti te priču tu ispričati narodu (…) Stojan Janković Ne zna se točno kada je rođen glasoviti uskok Stojan Janković.zbirkom zagonetaka Zganke u kojima se nalaze i one opscenog sadržaja. – 1925. oslobodio Kotare od Turaka (1688.. 1925.. Krešimir Nemec (Novija hrvatska književnost). Zagreb. 168 361 . str. prodro u Liku do Ribnika i osvojio kulu u Lapcu. oteo je sa Smiljanićem Zvonigrad i Rakovnik. Jezik njegovih djela pripada jeziku Ozaljskoga kruga. poslije vjekova možda. autor koncepcije Krešimir Nemec. godine).). Godine 1666.

izd. 171 Isto. Sarajevo 1925. Tada je Mate kapetan pozvao u Sinj Stojana Jankovića iz Kotara. Junačke pjesme iz Bosne. POGIBIJA STOJANA JANKOVIĆA Stojan Janković je. 71. str. te se vrati preko Goranaca kući u Kotare. XXIV/XXV. str. te mu vojsku razbiše tako da se morao vratiti.171 Godine 1687. II./1970.173 Pogibiju Stojana Jankovića opisao je Ivan Aralica u romanu Put bez sna.će se ujediniti. htjede Stojan malo otpočinuti. Dok ga je timario. a momak ga ubije. Sinju. i dok je on počivao. Stojan je krenuo prema Kupresu pa preko Uskoplja na Mejnik kod Uzdola i odatle prema samostanu. okupivši se u Sinju. Pavlu Mandušiću je zapovjedio da ide uz Neretvu prema Konjicu i odatle prema samostanu na Šćitu. NS. Vlajko Palavestra. Čuvši Stojan da je zmijičak ubijen. Pjesma o tome četovanju i pogibiji Stojana Jankovića pjeva o tome kako je Stojan poginuo upravo na Duvnu. 352. Svaki je od njih skupio po tristo momaka te su..-79. Antunića. 352. Sarajevo 1969. Dugo je narod u Hercegovini pripovijedao o pogibiji Stojana Jankovića: Došavši u Gorance. pa kada se Stojan probudio. i Ravnim Kotarima. ramski gvardijan Stjepan Matić zatražio je od sinjskog providura Mate kapetana da spasi ramske redovnike i puk. dotle mu je momak timario konja. godine. u pohodu za oslobađanje ramskoga naroda. Narodne pripovijetke i predanja u okolini Lištice. 173 Isto. Tako su od turske sablje spašeni ramski franjevci sa svojim pukom koji su bili prisiljeni napustiti stoljetna ognjišta naselivši se u Trilju.”170 U ljeto 1686. Stojan Janković je zapovjedio Mati Daničiću da ide uz Neretvu pa preko Mostarskog blata i Rakitna prema samostanu u Rami na Šćitu. 170 362 . – 73. Ne dočekavši Stojan. Spalivši Antunić Gabelu. poginuo 23.172 O tome je događaju spjevana epska pjesma (285 stihova). Stojan Janković je izvršio poznati pohod na Mostar. Sa sobom su ponijeli čudotvornu Gospinu sliku koja se od tada nalazi u Sinju (Čudotvorna Sinjska Gospa). Matu Daničića iz Primorja i Pavla Mandušića iz Otoke. ispade iz grive zmijičak. 172 Marijan Šunjić. koji je već bio u Mostaru. kaže legenda. kolovoza 1687. str. krenuo je prema Mostaru. GZM BiH. krenuli prema Rami. sv. ali ga na putu dočekaše katolici Blaževići i Arapovići. str. reče mu što se dogodilo. 69. isječe pred džamijom četrdeset Turaka.

Gnusno je bilo tzv. Dominik Mandić. jer inače ne ćete živi kroz Livno proći. XXIV. kaže mitska predaja./70. Šukrija Kurtović. Osnovana je Jajačka banovina sa sjedištem u Jajcu i Srebrenička banovina sa sjedištem u Srebreniku. Osmanlije su 1474. Sarajevo 1969. Kako Stojan reče. Hazim Šabanović. Hamid Dizdar. Narodne pripovijetke i predanja u okolini Lištice. Nakon pada Bosanskoga kraljevstva Osmanlije često upadaju u hrvatske zemlje te Kranjsku. jer nitko ne smjede na vojsku udariti bojeći se Stojana. Kasim Gujić. dočeka ga Turčin te ga iz puške ubije. godine ugarski kralj Matijaš Korvin (sin legendarnog Janka Sibinjanina / Janoša Hunyadia) sa sjevera i Vladislav Hercegović (sin hercega Stipana Vukčića Kosače) s juga izveli su protuudar na osmanlijske snage oslobodivši više gradova. nu čuvajte me dobro na konju. Ferdo Šišić. Vjekoslav Klaić. a drugovi mu privezavši ga na konja i pokrivši ga crvenom kabanicom. str. Jako Baltić.. NS. tako i bi. Safvet-beg Bašagić. Zagreb 1996. Franjo Šanjek i dr. 175 O tomu u svojim djelima između ostalih pišu Pavao Ritter Vitezović. godine opustošili Turopolje i okolicu Križevaca a u ropstvo je odvedeno 14 000 stanovnika. 132. Bono Benić. Mehmed Handžić. Adem Handžić. godine Počitelj. U Hercegovini je glavno hrvatsko uporište do 1471. sv. Martin Đurđević. vršeno je nasilno islamiziranje. uništeno je oko 200 sakralnih objekata.176 Vlajko Palavestra. GZM BiH.175 Iznimno je težak bio i Danak u krvi – odvođenje kršćanskih djevojaka u hareme a mladića u janjičare. Pravo prve bračne noći po kojem je kršćanka morala prvu bračnu noć provesti s begom./XXV. 174 363 . Na Lipi. agom ili pašom. Iz riznice hrvatske povijesti i kulture. 176 Anđelko Mijatović. Herceg Novi je zadnje hercegovačko uporište. Školska knjiga.174 EPOHA OSMANSKE VLADAVINE Nakon pada Bosanskoga kraljevstva nastupilo je 415 iznimno surovih godina osmanske vlasti. Korušku i Štajersku razarajući ih i odvodeći mladiće i djevojke u sužanjstvo. Nedim Filipović. Emile Haumant. Nikola Lašvanin. prođoše sretno kroz Livno. U jesen 1463.reče vojsci: “Ja ću poginuti. Ivo Andrić. kao da sam živ. Husein Đogo. kod Duvna. U prvim je godinama od zuluma osmanskoga u Hrvatsku i druge zapadnoeuropske zemlje izbjeglo oko 400 000 Hrvata katolika. 352. str.

samostanima i župnim kućama. biskupskih izvještaja i drugih pisanih izvora dade se utvrditi. s velikim tiranstvom vladaju objema prije spomenutim narodima. Zagreb 1996. (…) našli smo tri naroda i tri vjere. zapisao je da je svojim očima gledao kako Turci otimaju djecu s majčinih grudi. Ti naročito. o čudotvornim slikama i kipovima. Iz riznice hrvatske povijesti i kulture. o džamijama na temeljima crkava. Sabrana djela 5. da je na prostoru današnje Bosne i Hercegovine prije turskoga osvojenja bilo podignuto preko 200 katoličkih crkava.*** Splitski nadbiskup Bernardo Zane 1512. proputovao Bosnom i između ostalog zapisao: “U spomenutom kraljevstvu Bosni rimo-kršćanske vjere. o civilnim objektima sazdanim od crkvenoga kamenja. 175. g. Anđelko Mijatović. 177 364 . kršćanskim podanicima. Toronto-Zürich-Roma-Chikago 1982. kao nepotreban plijen. o svećenicima. svećenicima i časnim sestrama. 178 Dominik Mandić. str.”177 STRADANJA SAKRALNIH OBJEKATA I PREDMETA Ostatci sakralnih objekata i predmeta do današnjih dana svjedoče o živom kršćanstvu na ovim prostorima još od starokršćanskoga doba.-176. str. Školska knjiga. Uz rušenja crkava uvijek su vezane patnje.(…) Drugo su Srbi. Sve to ostalo je i u pisanim dokumentima i u narodnom pamćenju. ubijaju pred djecom i unučadima. ubijenim biskupima. je u diplomatskoj misiji. siluju žene pred njihovim muževima. taj će se broj znatno pomnožiti. stradanja i progoni Hrvata. o crkvenim zvonima. o starim grobljima. o grobovima hrvatskih mučenika i mučenica. Prvo su starosjedioci Bošnjaci. 89. Kada se arheološki istraže mnogobrojne ‘crkvine’ po svoj zemlji. ratnici i činovnici. koje oni zovu Vlasima. g. Već pet i pol stoljeća žive predaje i legende o porušenim crkvama. koji su Treći su narod pravi Turci. “Na osnovi papinskih pisama. služenju svetih misa. Etnička povijest Bosne i Hercegovine.”178 Život s Turcima i pod Turcima bio je glavna tema narodnim pričama. ZIRAL. starce i starice. Benedikt Kuripešič 1530.

niti napadima janjičara. godine. ili nekoliko njih koji su prolazili ovuda 179 Vidi: Marko Dragić. Crkvica. Godine 1596. Uzrok ponovnom rušenju sutješkoga. Crkovište. Crkva. Nisu mogli uzdržati samostan i u njemu živjeti: nisu mogli odolijevati turskim globama. kao i samostanski namještaj i sve drugo što je vrijedilo. Čitav sutješki samostan. ponovno je stradao u požaru i bio sravnjen sa zemljom 1658. Prema turskim izvorima sutješki je samostan zapao u najveću bijedu 1682. Crkvišta. Takvi su primjerice lokaliteti Crkvine. 365 . Svake je noći neki osmanski pojedinac. kreševskoga. fojničkoga i konjičkoga samostana. godine. sazidali na istome mjestu samostan s prvobitnim imenom. nastao je na samome početku provincije Bosne Srebrene. visočkoga. Sagradili su ga ondašnji Hrvati katolici. plativši 900 krunskih zlatnika turskim upravnicima. U to vrijeme nastalo je silno progonstvo katolika Hrvata. Velik je broj takvih lokaliteta na kojima su arheolozi nakon iskapanja našli ostatke negdašnje crkve. 179 Sutješki samostan Samostan svetog Ivana Krstitelja u Kraljevoj Sutjesci ili Banovu Dvoru. Deset kamenih mačeva. godine. Samostan su 1524. Mala nakladna kuća Sveti Jure. Taj kadija je došao u Bosnu pa je turskom caru u Carigrad napisao pismo kako ga vodi revnost za Muhamedov zakon te kako muslimanska vjera u Bosni nikada ne će moći biti čvrsta i čista ako se spomenuti samostani ne poruše. franjevci su. Tada su franjevci morali dati u zalog: sveto posuđe. bio je u tome što starješine konjičkoga samostana nisu tadašnjem kadiji htjeli na dar dati pijetla ili neku ribu zvanu “glavatica”. Baška Voda 1999. 21-116. po predaji i po sačuvanim rukopisima.Često su predaje poticale povjesničare i arheologe kako bi ispitivali određeni lokalitet. str. Morali su izvaditi i sve brave na samostanu kojima su se vrata zaključavala i prodati ih. godine Turci do temelja razorili “tako da na njemu nije ostao ni kamen na kamenu”. a neki su morali pobjeći. a tijekom vremena proširio kralj Tomaš. Sutješki su ga franjevci ipak ponovno sagradili 1664. crkveni namještaj. Neki franjevci su pobijeni. za koje predaje kažu kako se tu nekoć nalazila crkva. Crkve. izuzevši crkvu.

iako je bio prazan. Sarajevo 1979. 95. rođenog 1946. Konačno su se vratili u njega. Kod križa postoji velika kamena 181 ploča. 180 366 . Ljetopis sutješkog samostana. Izišli su prema danoj dozvoli i za sobom zatvorili samostanska vrata i svuda uokolo podigli ogradu od visokog trnja te sa svih strana zagradili pristupe. ali bi se on uvik ujutro pojavio isti i cil. Sakupljali su milostinju i natjecali se tko će više pridonijeti radeći na toj zadaći. godine. prenoćivao u samostanu čineći mnoge bezobrazluke i razna zlodjela. godine prema kazivanju Ambroze Kelave iz Vojkovića. Crkvu su Turci srušili. Bono Benić. Konačno su franjevci za novac dobili dopuštenje od bosanskoga paše da iziđu iz samostana. – 107. ali križu nisu nikada mogli nauditi. FF Mostar 2003. često ih tukući i kod samoga oltara.preko (Kraljeve) Sutjeske. Kako bi se sačuvali od neprijatelja. 106. Ilije s dosta velikim kamenim križem. dobili su dopuštenje od paše da otvore samostan i crkvu. 180 KRIŽ U ROŠKOM POLJU U Roškom Polju je bila crkva sv. kada su krune sklopile mir i vremena se poboljšala a broj franjevaca povećao. Fratri su otišli stanovati u obližnja sela. Rkp. str. Nakon gotovo sedamnaest godina rata. međutim. 181 Danijela Ančić zapisala je u Vojkovićima kod Tomislavgrada 2003. D. – 96. U samostanu je noću stražario neki svjetovnjak da ga neprijatelji ne bi zapalili. oblačili su se u seljačka odijela. Svim su se silama trudili otkupiti sveto posuđe i pribor. Turci su ih. stalno zlostavljali. IRO “Veselin Masleša”. Turci nekoliko puta razbijali križ. str. te idući od kuće do kuće pružali duhovnu pomoć svojim vjernicima.

nisu uspjeli u svojoj nakani da vrate ruševinu u nekadašnje franjevačko vlasništvo. Zakonom od 27. Sarajevo 1972. U popravku džamije zazidani su stari prozori te je izgrađen novi mihrab. Luke pregradili u džamiju i otada je služila kao carska. Ponovno je nastradala 1832. od kamena srušenih crkava gradili džamije i svoje utvrde. Nepažnjom tih vojnika došlo je do požara u kojemu su od zgrade ostali samo zidovi. pak. Hrvati. 182 Juraj Kujundžić. Tada se jajački kapetan stavio na stranu Huseina Gradaščevića. Zvonigrad. 280. osmanlije su Crkvu sv.CRKVA SVETOG LUKE U JAJCU PREGRAĐENA U CAREVU DŽAMIJU Velik broj katoličkih crkava Osmanlije su pretvorili u džamije. Hrvati su skidali crkvena zvona i zakopavali ih u zemlju ili bacali u ponore kako ih Osmanlije ne bi našli i uništili. godine. Nakon konačnoga pada Jajca 1528. pa je car u Jajce poslao vojnike koju su se smjestili u njegovoj džamiji. godine. Crkvena zvona zauzimaju posebno mjesto kod Hrvata katolika. lipnja 1658. 182 367 . Bilo je to u vrijeme pobune koju je vodio Husein Gradaščević protiv središnje vlasti u Carigradu. ili su. godine ruševina je ostala bez vlasnika. Zvonarevo i sl. Posebno je stradala 15. Hondavenkjarova džamija. po predaji. O njoj su se brinuli članovi obitelji Karahodžić iz Bulića koji su zbog toga dobili posjede u Bulićima i Podhumu. ostadoše lokaliteti Zvonaruša. Pretpostavlja se da su i ti posjedi prije Turaka bili franjevačko vlasništvo. Austrijskom okupacijom 1878. Dobri pastir. lipnja 1892. a u imovinsko-pravnim odnosima kao posjed vakufa. Zemaljska je vlada ruševinu upisala u zemljišne knjige kao javno dobro pod pokroviteljstvom Zemaljskog muzeja. Srednjovjekovne crkve u Jajcu. Od tada do danas. Izloženi čestim progonima i pogibeljima. Osmanlije su ih nazivali šejtanskim spravama zabranjujući im da zvone i naređujući da se skinu. str. godine. pa su s prihodima od tih imanja održavali zgradu. građani Jajca. kada je veliki požar uništio čitavo Jajce. Džamija je nekoliko puta gorjela. godine proglašena je spomenikom kulture i dana na čuvanje Zemaljskom muzeju u Sarajevu.

Sarajevo 1990. što ste mog i svog Stvoritelja ovako pogrdili… Martin je pobjegao s križem kući da izbjegne daljnje poruge. Znanje. od muke se valjao po istom izmetu kamo je bacio križ. str. Martin je našao križ i počeo ga čistiti sa štovanjem. a onima koji su mu se smijali reče: Smijite se. Zagreb 2002. Vidi: Ivan Aralica. U narodnom su pamćenju ostala svetogrđa koja su Osmanlije činili s križevima bacajući ih u zahod. 183 184 Kalendar Dobri pastir za 1991. smijite. 20-22. Fojnički ljetopisac zabilježio je kako je pred očima biskupa Dragičevića 1743. Kada su oni počeli čistiti. 183 Ivan Aralica u romanu Put bez sna opisuje ponižavanje ramskoga svijeta prije njegova izgona iz Rame u Sinj (1687) navodeći kako dva kršćanina moraju čistiti turski zahod u kojem su našli bačen križ. U Gospinom svetištu u Olovu nalazi se čudotvorna slika Blažene Djevice Marije. Nakon tri dana u strašnim je mukama ispustio dušu.184 ČUDOTVORNA GOSPINA SLIKA IZ OLOVSKOG GOSPINA SVETIŠTA Osmanlije su svetogrđe činili i s kipovima i čudotvornim Gospinim slikama. Hasan se ubrzo razbolio. 120.RASPELO U ZAHODU Diljem Bosne i Hercegovine katolički su svećenici još prije dolaska Osmanilija postavili mnoge znakove pored puta – križeve. godine najstrože je naređeno da se poruše svi križevi koji su postavljeni na putovima. godinu. jeste veliko junaštvo učinili. Kanun-namom – zakonskom odredbom iz 1516. str. godine u Fojnici Hasan Skender bacio raspelo u zahodsku jamu te zovnuo Martina Čolića i još nekog katolika da čiste zahod. Biskup je uzeo k sebi obeščašćeni križ a Martinu dao drugi dragocjeniji. skupila su se Hasanova i susjedska djeca da bi se smijali katolicima kada nađu križ. Put bez sna. Tom su svetištu stoljećima hodočastili katolici. 368 .

Olovo je dugo bilo bez katolika. Hrvatske. ne mogavši umrijeti otkrio je kako je on zapalio svetište po nagovoru Sefer-paše. Očevidci su vidjeli neko sasvim posebno. Sarajevo 1990. imenom Kotoman. 1979. “I začetnik i izvršitelj ovoga paleža dugo su vremena bili nepoznati. 101. Iako je nekoliko dana proveo u smrtnoj borbi i vlastitim nogama iskopao pod sobom u zemlji gdje je. Ovo priznaju čak i sami Turci. ipak (taj) zločinac nije mogao crknuti i svoj bijedni život svršiti. a i u novije vrijeme ima ih vrlo malo. str. Fra Bono Benić piše kako je Sefer paša 1703. Bugarske i drugih zemalja. prije nego što je – sasvim očajan – ispričao cijelu stvar – zločin i svoj i svojega naredbodavca – pred svima prisutnima.muslimani i pravoslavci iz Bosne i Hercegovine. divno svjetlo kako je odatle izišlo i kako je odmah poput munje. Ljetopis sutješkog samostana.”186 Tako je nestalo jedno od najznačajnijih svetišta na Balkanu. središte okupljanja vjernika. Ciganin. Kada su stanovnici Olova vidjeli vatru. Međutim kada je ciganin Kotoman. 101. sve do onoga trenutka kada se sam Kotoman počeo boriti sa smrću. 187 Franjevci koji su pobjegli u Slavoniju. O tome Benić piše: “Svi koji su naokolo stajali posve su sigurno vidjeli — s one strane gdje je bio oltar i slavna slika Djevice Marije. je ubacio baklju kroz prozor samostana i planuo je oganj. ležao u strašnim mukama na samrti.”185 Dugo se nije znalo tko je i zašto zapalio slavno Gospino svetište. str. Ljetopis sutješkog samostana. – 102. 185 369 . 186 Bono Benić. bilo je već kasno. – 102. Izgorjelo je sve što je moglo gorjeti. bijedan. 120. IRO “Veselin Masleša”. “Veselin Masleša”. godine dao nekom Ciganinu konja i dva zlatnika da zapali crkvu i samostan. Sarajevo. str. Tek se na Veliku Gospu može vidjeti kako tradicija štovanja olovske Gospe nije zamrla u narodu. Od nekada kršćanskog gradića. Bono Benić. 1979. ležao golemu jamu. da je ona jača od vremena i njegovih promjena. odatle preletjelo prema zapadu. 187 Kalendar Dobri pastir za 1991. gdje su u teškim trenutcima progona i beznađa nalazili nadu i utjehu. godinu. ali je čudesno spašena Gospina slika. osnovali su samostan u Iloku i ondje čuvali Gospinu sliku i olovsku tradiciju. Sarajevo.

Sarajevo 1973. Turčin je zatim pao u Drinu i utopio se. svibnja 1999. na što je na tome mjestu potekla krv. potajno okupljajući svoje vjernike kako bi na Kada je 1992. 208. mise vjernicima se obratio i provincijal franjevačke provincije Bosne Srebrene fra Petar Anđelović. ali je ona zbog prekida s tradicijom izgubila svoje štovatelje. 188 Gospino svetište u Olovu oživljeno je 2. godine kada je pomoćni biskup vrhbosanski mons. I. a zatim na Gradovrh. Oživljeno Gospino svetište. Franjevci su 1688. posebno na Veliku Gospu. noseći sa sobom Gospinu sliku. godine na Gospojinu došli tamošnji muslimani na misu kako se višestoljetni slijed Gospinih slavlja ne bi prekinuo. sv.Prije prethodnoga rata sve je više oživljavalo obnovljeno olovsko svetište.189 Čudotvornost zvorničke Gospe u novome prebivalištu na Gradovrhu opisuje biskup Baličević 1598. str. izrazivši posebnu zahvalnost kardinalu Vinku Puljiću za oživljavanje Svetišta. Na kraju sv. Slobodna BiH. U tamošnjemu samostanu nalazi se i danas čudotvorna Gospina slika. 3. str. Pero Sudar predvodio svečano euharistijsko slavlje. Naila Salkanović. godine rat bjesnio u Bosni i Hercegovini. 188 370 . ali crkveno zvono ni jednoga dana nije prestajalo zvoniti. godina XXIII.. godine. postala je zvonarušom crkve olovske.. 189 Citirano prema: Juraj Kujundžić. Habena. Marije u Zvorniku. godine. Dobri pastir.-IV. Bježeći iz Zvornika u Gornje Soli. Crkva sv. Čak su usred najžešćih granatiranja Olova 1992. kada su ovamo dolazili hodočasnici iz sve većih udaljenosti. godine protjerani iz Gradovrha pa su se. Tamošnja prva susjeda upravitelja Svetišta fra Berislava Kalfića. SLIKA ČUDOTVORNE GOSPE IZ CRKVE SVETE MARIJE U ZVORNIKU Starija povijest slike Čudotvorne Gospe zavijena je u legendu koja opisuje propast samostana i bijeg franjevaca 1533. POTAJNA SLUŽENJA SVETIH MISA Svećenici su bili prisiljeni bježati i skrivati se po zabitima i teško pristupačnim mjestima. svibnja 1999. franjevci su ponijeli i ovu sliku. 48. sklonili u Bač. Neki je Turčin presreo bjegunce i Bogorodičinu sliku proboo nožem ispod oka.” On piše kako u tu crkvu uz katolike hodočaste i muslimani i pravoslavci. hodočašća čudotvornoj Gospi Olovskoj silom prilika su prekinuta.

naš narod je bio u teškim vrimenima. po predaji. Hrvati katolici stoljećima su se morali potajno okupljati na zvuk roga. Kada su pak vrlo rijetko. gdje su sa svojim svećenicima služili svete mise. ponekad i nakon nekoliko stoljeća. Također govore kako je hrast star dvije tisuće godina. Na tome su mjestu tamošnji žitelji posadili novi hrast. potajno se okupljalo na tim ruševinama i sa svojim svećenicima služilo svetu misu. imao otvor širok jedan metar te ogromnu šupljinu u kojoj se okupljalo po tri stotine vjernika. Turci su prožimali svoj režim kroz vjeru našeg naroda. 371 . trube. na zabitnim i skrovitim mjestima. strepeći svakoga trenutka da će doći Turci i sasjeći ih.ruševinama svojih crkava i po drugim skrovitim mjestima služili svetu misu. Postoji predaja o tome da je Mijat Tomić s obližnjega brda bacio štap iz kojega je narastao taj veliki hrast. Ono malo puka što bi ostalo živjeti na pradjedovskim ognjištima. tada su Turci zabranjivali da se stavi križ na nju govoreći: “Ovo vaše /križ/ ne smije biti gore!” SVETE MISE U ŠUPLJEM HRASTU U RANKOVIĆIMA KOD NOVOG TRAVNIKA U mjestu Rankovići kod Novog Travnika ima stari hrast za koji tamošnji mještani pripovijedaju kako se narod u njegovoj šupljini potajno okupljao služeći svetu misu. Zbog toga su se naši ljudi. Hrast je. Hrvati su se. Do prije nekoliko godina u blizini je bilo vrelo. mučeni i ubijani.190 POTAJNO SLUŽENJE SV. godine. uspijevali izmoliti odobrenje da od drveta načine kapelicu. vraćali pradjedovskim ognjištima i gradili svoje crkve. hrast se naglo počeo sušiti tako da se srušio 1998. dok još Turci držaše našu zemlju. MISE U BRISTOVICI U stara vrimena. dajući Turcima mnogo dukata. Nisu dali narodu da ide u crkvu niti da se prekrste. Budući su tamošnji mještani vodu s toga vrela odveli u selo. 190 Predaju mi je kazivalo više ljudi u Lašvanskoj dolini krajem prosinca 1994. Ali. samostane i župne kuće. Branila im se vjera i pivanje vjerskih i hrvatskih pjesama. Progonjeni. godine. klepet zvona.

knj. sastajali i održavali misu. Ako je bilo prosječno 8 članova u obitelji. Dakle. zove se Biskupov dolac. Ako se pretpostavi da je u jednoj kući bilo 5 osoba. Tuden je jedne godine biskup došo dilit krizmu. tada bi bilo 205.248 muslimana. gdje je moglo biti 160. Kad ih nađoše. Tu je se narod i pratar krijo od Turaka. Danas je na tom mjestu podignut spomenik i mali oltar od kamena i jednom godišnje se održi velika misa u čast jake vjere našeg naroda koji nije poklekao ni pod velikim najezdama turskog 191 naroda. Tu.000 Hrvata i 55. str. zove se Misni dolac. 124.332 kuće bile su udovice. 5. priredio Marko Dragić. di je se misa govorila. drama i mikrostrukture. MH. onda je bilo 130. MISNI DOLAC Na Midenoj u Plandešiću se govorila misa.000 stanovnika. Tim brojem nije obuhvaćena Hercegovina niti Zvornički sandžakat.902 Hrvata i 38. 124.000 Hrvatska usmena književnost Bosne i Hercegovine: proza.698 kršćana (80. koje su učili kršćanstvu ne želeć da se pokolebaju i padnu pod turski režim. Usađivali su tako svoju vjeru svojoj dici. 192 Isto. godine na islam je u Bosni bilo prešlo 38. Hrvatska književnost Bosne i Hercegovine u 100 djela.348 bile su neudate. Sarajevo 2005. str. unatoč tom. odnosno neudate).koji su bili čvrsti u svojoj vjeri. Turci ga prisritnu i ubiju i njega i pratra š njim.192 PRELASCI NA ISLAM Već je kazano da je u trenutku pada pod osmansku vlast u Bosni i Hercegovini bilo 750 000 Hrvata katolika.07 %) i 24. Kad je se biskup vraćao kući. Muslimanskih je kuća iste godine bilo 4. di su ga ubili. Prema turskom defteru iz 1489. 191 372 . 80 000 – 90 000 krivovjernika i 30 000 Srba pravoslavaca. stoljeća u čitavoj je Bosni moglo biti 360. a u 4. jer je u tim krajevima kasnije počela islamizacija.000 Hrvata i do 20.773 muslimana (19. U Bosni je te godine (1489) bilo 24.068 hrvatskih kršćanskih kuća (u 1. odnosno neoženjeni).485 (u 2.000 bili su neoženjeni. Toji dolac. Tu su se sastajali i pripovijedali Božiju riječ sve dok to Turci otkriše.93 %). poubijaše dosta našeg naroda. Jedno od takvih skrovišta bješe stara ledina u brdu koja se zvala Bristovica.000 muslimana. na kraju 15. HKD Napredak.

muslimana. pa narednik od podnarednika. što je uhvatio kneza Rakocija i živa ga doveo sultanu Sulejmanu II. U ratišću došlo je do ruke ovome Kopčiću da ufati ovoga kralja. i oni svi po jedan dolazili. i tako redom ga otimala veća šarža.193 BEGOVI KOPČIĆI Kopčići su prije turskoga osvojenja Bosne i Hercegovine bili katolici. dođe caru i kaže: . to će ti valjat. To tvrdi i Andrija Kačić Miošić u Razgovoru ugodnomu naroda slovinskoga “Kopčići od Rame sada su Turci”. i ovi Kopčić bio pozvat u vojsku.i reče Kopčiću: Daj mi skut. Prema povijesnim izvorima begovi su Kopčići već u prvoj polovici 16. – Onda car pusti telala u vojsku. stoljeća u Bosni na islam nije prešlo više od 13 % stanovništva. . ko ga je ufatio. neka dođe caru. A oni kralj kaže: Pričekajde.To čuvaj. Prema tome sa sigurnošću možemo ustvrditi kako do konca 15. koji ga je ufatio: .” Više je kazivača koji i danas pripovijedaju o begovima Kopčićima: Nekaki car ratovo. Ljubo Lucić). I dođe jedan ko kazat ćemo kaplar. koji ga otimali.Nije nijedan. Kalendar 1991. patišahu.Ja sam ga ufatio. str. otme ga od ovoga. a umro je 1541. Alija Ćatić je početkom 20. odriže od nje komad i dadne ovome. Taj grb kojemu su podloga crveno-bijeli kvadrati. O ugledu i moći begova Kopčića svjedoči i njihov grb. Potomci mu vele da je tada bio vojskovođa. zapisao predaju prema kojoj je beg Kopčić doselio u Ramu “za vrijeme turskih navala na Ugarsku 1525. Jedna talijanska kronika u to vrijeme spominje Džafer-bega Kopčića koji je bio poslanik kod Mlečana. svjedoči o njihovom hrvatskom podrijetlu. Sarajevo 1990. 373 . (priredio dr. Car pita ovog kralja: . stoljeća “imali vrlo ugledno mjesto među turskom vlastelom u Bosni”. – Dođe podnarednik pa otme od kaplara. godine. i onda dođe oni redov. godine. dok ga od paše otme onaj vojskovođa. Uzme dolamu svoju. što sam otkinuo od dolame! 193 Dobri pastir. Opet pusti car telala u vojsku. st. 83. A car pita kralja: . a kralj kaže: .Ja mislim da jest.-84.Je li te ovi ufatio? – Kralj njemu: . istaknuvši se vanrednim junaštvom na bojnom polju.1542.Ko te je ufatio? Je li ovaj?Nije.

” U ožujku 2001. – Onda mu car dadne. a težaci ga odbijali. I onda dođe u Kopčić i preko planine u Duvno.. Sazidaju mu turbe izmeju Varvare i Rumboka koje niko nije srušijo ni u ovom sada ratu. FF Mostar.195 Međutim. 1933. Jednu ženu upita šta bi bilo dobro umornu junaku i umornu konju.. ovaj me je ufatio. a konju vode koliko oće. rođ. D. sv. Duvno. babu pito.A on kaže: . str. (I danas se pripovijeda predaja: “Begu Kopčiću obećali dati onoliko zemlje koliko za dan s konjem prije. Kad je došo u Varvaru selo. što ću ja na mome Mlikoti obletiti za dvaes četiri sata. da ne iđe preko one zemlje. da je moje. rođen je 1936. ABTH Nürnberg 1899.Ja vala ne ću ništa. 40. .pošto je ona znala. 2006.194 I sada je na tome mjestu turbe. Zbornik za narodni život i običaje južnih Slavena. Kaže mu sultan: . Onda umru obojica. ovaj uzo konja. Rkp. godine zapisala Marija Musić po kazivanju Marka Papića. nego su neki radije ostavljali svoju djedovinu i bježali u susjedne kršćanske zemlje. što oćeš. išći drugo. . Begovi Kopčići. 2001.Onda car pita ovoga: . koji je devet godina mliko dojio. Ante Šimčik. On se napije ljuta mlika i legne u lad ispor oraja. Zagreb. a u Rami je do naših dana sačuvana izreka Oblazi ko Kopčić oko Duvna. da iđu za njim kud god on iđe. 194 374 .. a car dao nalog. da ti dadnem? . Kovačević. što je lik umornu čoviku i konju. a ona će: Umornu junaku ljuta mlika i leć u lad ispor oraja. što ćeš letiti. Zagreb. često se događalo za vrijeme turskih osvajanja da svi članovi neke obitelji nisu primali islam.Ovaj izvadi onaj skut.Evo. a kazala Mara Rajič iz Jablanice. šta on radi. što ćeš letiti. A baba mu kaže: .. Rumboke. Izmeju Varvare i Rumboka stane da se odmori. Takav je bio i Andrijaš Kopčić od Pokupja koji se 1566. BD 13. 1. metne ga na dolamu. studentica kroatistike u Mostaru. JAZU. godine u Vedašiću kod Tomislavgrada. godine spominje u Topuskom u Hrvatskoj. a konju dade vode koliko oće. FF Mostar. djev. U tome je djelu i grb bosanskih Kopčića Predaju je 2006. .Budalo. slaže se. Što ja obletim na Mlikoti. zapisala je Vinka Krezić.Ništa nego to. što je htio. I on konja napoji vodom i napije se kisela mlika i padnu obadva. patišahu. On je iz torbe kruv baco za biljeg a za njim ko đendari išli i graničili. di se kosilo i kupilo žito. a konju vode dat. . On prije Livno. 1923. nego mi podaj zemlje. išći drugo.Šta oćeš. Rkp.Čovjeku umornu lik je kisela mlika. knjiga XXIX. u Rumbocima u Rami. Njegov grb nalazi se u Siembacherovu Wappenbuchu IV. 195 Usp. D.

197 Predaja kazuje kako su begovi Omera-pašu potajno zvali Vlaše.). – Carigrad. Jedna obitelj Kopčića nalazila se početkom 20. (Jasenica kraj Plaškog 24. a na Pelješcu i sada živi obitelj Kopčića. Zagreb. te veliki vezir (od 1565. rođenom 1506. str. Pred kraj života je pao u nemilost. 1806.). IX.) piše o mnogobrojnim Hrvatima koji su odvedeni i islamizirani te su potom postigli blistavu karijeru. IV. Mezopotamiji i dr. II. Promicao je književnost i umjetnost. – 62. II.. a hrvatski jezik je bio jedan od službenih. Obnovio je tursku flotu. 18. Zagreb. sv. godine. Planirao je prokopavanje Sueskog kanala. Kavanjin u 12. Posebno mjesto među njima pripada Mehmed-paši Sokoloviću. beglerbeg Rumelije (od 1549. 196 197 Sokolović.). Mehmed-paša. Odveden je s drugom kršćanskom djecom (danak u krvi) u Drinopolje.. Proslavio se u mnogim ratovima (Austro-turskom. Bošnjaci i Hercegovci u Turskoj carevini (Zagreb. pa je ubijen 1579. Albaniji. U Bosni je krvavo ugušio bunu bosanskih feudalaca pogubivši njihovog vođu Ali-pašu. na Porti je bilo mnogo Hrvata.196 OMER PAŠA LATAS Omer-paša Latas.. u Moslavini ima Kopčića brijeg. 1551. uništenu kod Lepanta. st. Hrvatski leksikon sv. Brzo je napredovao u osmanskoj vojsci pa je okrutno gušio pobune protiv reforme Porte (u Srbiji. pa ih je i zbog toga 52 okrutno smaknuo.. osmanlijskom državniku i vojskovođi. Kurdistanu. u Carigradu kao žrtva urote. Dok je on bio vezir. podrijetlom Srbin. 449. Sudanu. MEHMED PAŠA SOKOLOVIĆ Safvet-beg Bašagić u svojoj knjizi Znameniti Hrvati. na Drini. Sredozemlju itd.). str. Hrvatski leksikon. 8.). Gotovo je samostalno upravljao Carstvom. Mihajlo. 1997.po rukopisu Korjenića-Neorića od 1595. 1997. 375 . Dao je (1571. 1871. Školovao se u Gospiću i Banjoj Luci gdje prelazi na islam i odlazi u Carigrad. godine u Sokolovićima kod Višegrada. 1931.) sagraditi kamenu ćupriju u Višegradu. Bio je admiral osmanske mornarice (od 1546.. u Perziji. u Vukovaru. pjevanju svoje Velepiesni među slavnim obiteljima slovinskim spominje i Vladislava Kopčića.

Ujutro Frano prosjaku donese doručak. vrati mu ključ i reče: Ispod jastuka ti je bakšiš (poklon) za konak! Zahvali se još jednom i krene dalje. U Varešu. Kad’ je izašao iz sobe. Frano se ne može čudu načudit’. Obuče on čađavu i prljavu odjeću. Dođe to do Omer-paše Latasa. a ovaj već bio skino prljavu odjeću. a on čohu na sebi nosi. jer su toga dana bili u lovu. on će svojoj ženi: Ti kažeš cigan. u Matijevićima kao i u čitavoj Bosni dojadile narodu sve te daće i nameti pa oni zatrliše trlu. kad’ ovaj opet traži ključ od odaje i štošta iz lonca za večeru jer je kako kaže pješe došo iz Tuzle. U tom trenutku iz kuće izađe Frano i čuvši ženine riječi. dodijali su mi cigani po kući. Od Tuzle dođe u Vareš do Janjušića kuće gdje sretne neke ljude i pozdravi: Dobar veče. al’ ne smije ništa prozboriti. upravo onda kada je Omer Paša Latas posjetio Vareš da bi se uvjerio o prilikama u svom pašaluku. jer iako nije znao da je to sam Omer-paša Latas. Paša će Frani: Bil’ ja mog’o dobit’ baška odaju? Frano se začudi zahtjevima prosjakovim. kad ono na njemu čoha i kadifa. točnije Frani Grgiću. Došli su do Droškovca i prosjak se mane. nije imao dovoljno hrabrosti odbiti prosjakove naredbe. Grgićima (koji su potomci kneza Andrije pa ih i sada zovu Knežićima). morel’ se ovdje prinoćit? Frane Grgića žena odgovori: Nemere. ljeskov šćap u ruku i pjehane po Bosni. Tako i bi. dobri ljudi! Dobar veče. Frano se vrati kući i 376 . Tako i uradi Frano. ali šutke ga odvede u sobu.O Omer-paši Latasu u Varešu pripovijedaju: Sada ću ispričati jednu zanimljivost koja se dogodila čukundjedu mojih prvih susjeda. al’ ne uporedo sa mnom. odakle si putniče? On ne odgovori. nego zapita: Morel’ se gdje noćit? Na to će oni: Slabo ćeš naći neg’ u Knežića! Hvala dobri ljudi. brže bolje reče: Lez’ kujo i dosad su noćali i sad će! Tako u kuću prime samog Omer-pašu Latasa i ne znajući da je to on. Došavši u avliju Kneževićevu gdje se kuvala srnetina. ovaj se zahvali i ključ od odaje sebi stavi za pas. a Frani naredi: Pratićeš’ me do izlaza iz Vareša. preda mu ključ. pa on odluči da se preobuče u prosjaka i zađe po Bosni da vidi zašto se to raja buni. Donese mu Frano večeru. reče on i krene dalje. opet upita: Dobar veče.

a tek onda svome mladoženji. poče zafrkavati babu: Mal’ ja glavu ne izgubi zbog tvog jezika. 198 377 . stradat ću zbog ženina jezika! Paša plesnu triput rukama. 199 Zapisao sam u lipnju 1995. FF Mostar 2001. Kada se vratio kući. hajde svi ćemo se skupa jedan dan oženit. On opremi konja i u Sarajevo. godine u Kraljevoj Sutjesci. valjda se zvao aga. Frano Grgiću? Znam svijetli paša. vrata se otvoriše i uđe delija. po kazivanju Jelene Rodić. Frano se ne može čudu načuditi i samo izusti: Ako ću stradat. Kada je stigao već je bilo puno naroda. Neki su mi kazivači navodili takve primjere.odmah ode u sobu. Ali znaš li me odnekle drugo? Ja sam onaj prosjak što si mu ti dopustio noćit kod sebe. znam. Anice Grgić. Katarina Pejčinović. pa ko strada – strada. Čak je i to jedno vrijeme bilo dok se naši nisu snašli pa se jedan đuvegija (mladoženja) obuko u ženske aljine i nije dao svoju ženu. pogleda pod jastuk. Zbog takvih zločina “mladići su se dosjetili. delija ga vrati pred pašu koji mu reče: Evo ti mazabata (dozvola) koliko god možeš ponijeti oružja. Paša mu reče: Ovog mi prijatelja odvedi na moj ručak u aščinicu! Kada je jeo. ali delija jače viknu i Frani ne preosta ništa drugo nego da se javi: Ja sam! Delija ga zdrpi pod ruku i reče: Traži te paša! Odvede ga pred pašu koji Franu upita: Znaš li ti mene.198 (Vareš) PRAVO PRVE BRAČNE NOĆI I DRUGI TURSKI ZULUMI Mnogi su mi kazivači diljem Bosne i Hercegovne pričali kako su Hrvatice morale prvu bračnu noć provesti s agom (turski dostojanstvenik) ili begom. I odatle polazi predanje o Zapisala 2001. Izađe delija pašin pred narod i pita za Franu Grgića. u Varešu studentica kroatistike Pedagoškoga fakulteta u Mostaru. Jedan je tako lego s agom i probo ga je nožom. kad ono bakšiša da se jedan čitav čifluk (imanje) more kupit. “Kad su se naši momci ženili. morala je mlada ići prvo spavati s tim njiovim starišinom. Isti se ne smije javiti.”199 Mnogo je Hrvatica tako ostajalo trudno te su tu djecu rađale u braku sa svojim mužem. Poslije nekoliko godina došao je poziv svima da se po cijelom pašaluku mora prijaviti oružje a tako i Frani. Rozalije Grgić i Tonia Petkovića. Tako su se naši ljudi snašli. toliko i nosi! Frano se brzo zahvali i izađe. Rkp.

FF Mostar. il' se Turku u ruke dat? Baciše se tako sirotice dvije. HKD Napredak.zajedničkim svadbama u našem kraju. siluju. ruše i pale. Vido on da su Turci navalili i odluči on skriti 'ćeri od Turčina u podzemne kanale. već im je dolazio i obavještavo ih kakvo je stanje. Pranjić. katakombe. 5. godine u jednom danu vjenčana 53 para. 202 Hrvatska usmena književnost Bosne i Hercegovine: proza. Bjež'te ako Boga znate!“ Izbezumljene cure pođoše prema izlazu ćaću tražit kad i' na vratima dočeka Turčin. Kazivači su mi rekli kako se taj običaj zadržao sve do 1963. Dođoše tako do kraja jednog od tunela gdje ugledaše mutnu Plivu. Bila je jedna djevojka. Iste sam predaje slušao i u drugim krajevima u BiH. „ Bjež'te cure eno i' u gradu. Nije im ćaća dao ni sunca vidit a ni miseca. rođena je 1935.-1991. knj. S dva sina živi u Jajcu. godine.-65. Bore se sirotice te se otrgnu i pođu bježat kroz katakombe. kazala je Manda Crnogorac. Oće Turčin da i' siluje. općina Dobretići (Pougarje). kada se ona vjenčala. 201 Katici Lozić Radielović 2007. 378 . Jednom tako umjesto ćaće uleti jedan mladić i reče. 139.202 200 Također sam zapisao istoga dana u Kraljevoj Sutjesci. MH. Znalo se za jedan dan vinčat po 60 parova. u Rami bilo 16 vjenčanja.”200 DVIJE SIROTICE Za vrijeme Turskih prodiranja bio u Jajcu jedan čoek koji je imo dvije 'ćeri. a provalija u kojoj je poginula zove se Djevojačka draga. Tijelo svoje vodi dadoše. Sarajevo 2005. kolju. g. oće.) kazala kako je 1940. Bježuć i trčuć pala je priko jednog kamena i upala u provaliju gdje je poginula. godine u selu Brnjići. Hrvatska književnost Bosne i Hercegovine u 100 knjiga. Tako mi je moja pokojna majka Cvita Dragić (1922. Il' se bacit u vodu mutnu. Taj se kamen zove Djevojačka suza. godine. drama i mikrostrukture. Turci su vazda vodili hrvatske djevojke na Hum i tamo ih silovali i maltretirali. Skrivale se one sirotice. D. Kazivač Ivan Aljinović mi je kazao kako su 1941. str. a one ne daju. 2007. koja nije dala na se pa je pobjegla. kap po kap.201 DJEVOJAČKA SUZA To je bilo za vrime turske vlasti. djev. Rkp. tako u tim mračnim tunelima danima. Od tada do danas s tojeg kamena teče voda. priredio Marko Dragić.

da ju je majka plačući dozivala sve do svoje smrti. a da se Anka strmoglavila u jamu bezdanku. kazala Ivani Grandić. sv. prozvalo se imenom Mojanaka. Odmah do vode. Franc Jozip nije tio prominit svoju odluku i reko im je: ako more kila zlata odbit kilu kamena. FF Split.MOJANKA Narod u sinjskom kraju i danas pripovijeda potresni kronikat o nastanku lokaliteta Mojanka. 140.203 (Bitelić kod Sinja) MARINA PEĆINA Oko dvanaest kilometara niz dolinu kraj Rame radnici cara Franca Jozipa su probijali put prema Mostaru. jer tada nije bilo razni čuda ko sad već se radilo klinima i rukama. 11. također. Rkp. cesta se mora probit za Mostar i more. 6. str. na početku tog brda. Rama) Ana Buljan. studentici Filozofskoga fakulteta u Splitu. jadna tvoja majka! I po tomu događaju i kako je ona žalila nadjelo se ime. Predaju navodi i Maja Bošković-Stulli (1997. Za Anku se ne zna šta je od nje bilo. 336. Pripovijeda se. djev. ali se ne smi dirat pećina. 203 379 . moja Anka. Bogdan (rođ. ali jadna Mare nije ostala živa. str. 2004. godine). nalazila se pećina u kojoj je stanovala neka sirota Mara sa svoja dva sina i tude se ona krila od Turaka koji su joj ubili čovika na njezine oči. Među radnicima je nastala pometnja jer je kamen bio tvrd i nisu nikako mogli ga pribit. Na nju i njenu djecu se namirili turski odmetnici te nju i sinove pobiju i bace ih u kanjon Rame. kad se iđe iz Sinja prema Splitu na desnu ruku. a dočekala ji neka jača sila i poubijala svatove i Anku odvela. Neki kazivači pripovijedaju da su svatove poubijali Turci.204 (Gračanica. Kad je čuo car Jozip tu njenu priču od svoi radnika. Mojanka je misto na Kukuzovcu.) 204 Isto. išla po Mojanki i tražila Anku među mrtvima i žalila je: “Anka moja. on im je naredio da ne ruše tu pećinu vego da je zaobiđu. str. 1919. a mater njezina kad je za to čula. g. Uz veliki jad su probili tu cestu. u Biteliću kod Sinja 2004. A to se zove Mojanka što je nekad bila divojka Anka koju su svatovi vodili.

Grob je ograđen i njemu mnoštvo vjernika sa svojim svećenicima hodočasti na blagdan Svetoga Roka (16. 5. kći jedinica Luke i Luce Grbavac. 206 Hrvatska usmena književnost Bosne i Hercegovine: proza. Ćiro Truhelka otvorio je Divin grob i ustvrdio da tu zaista leže kosti mlade djevojke. pitali su di je. prve Predaju sam zapisao 1994. Više od 150 godina na obljetnicu njezine pogibije mlade djevojke. Ta je predaja potkrijepljena i povijesnim činjenicama. knj. Vl. po kazivanju tamošnjih mještana. Predaja kaže kako su djevojku Katu Turci rastrgali konjima prije dvjesto godina jer je branila svoju katoličku vjeru i nevinost. MH. Anicinog oca svezaše konju za rep. Kad su turski svatovi došli blizu kuće. 1994. morala je poć za njega i protiv svoje volje ili bi bila mrtva.205 ANICA IZ USKOPLJA Za vrime turske kod nas cure se nisu smile udat za koga su one tile. a u naše vrijeme i tisuće hodočasnika iz Bosne i Hercegovine i Hrvatske. 205 380 . Hrvatska književnost Bosne i Hercegovine u 100 knjiga.206 (Gornji Vakuf – Uskoplje) DIVA GRABOVČEVA Najčuveniju ramsku predaju o Divi Grabovčevoj majke pričaju svojim kćerkama kad treba da postanu cure. kolovoza) služeći svetu misu. 139. drama i mikrostrukture. Nju je zabegeniso turski beg i jednog dana skupi svatove pa dođe po divojku. Kad su Turci došli u kuću. priredio Marko Dragić. ali i stariji ljudi. Utvrđeno je da je prije oko 150 godina u Varvari zaista živjela djevojka po imenu Diva. stoljeća dr. Anica ih ugleda i pobiže na druga vrata te ode do stine podno Kalina i baci se odozgora. Tako ti je bila dobra i lipa divojka Anica. HKD Napredak. a Anice nije bilo. Sarajevo 2005. a niko ne zna te uzeše oružje i pobiše svu čeljad. rkp. Ako bi beg koju zabegeniso. odvedoše ga i obisiše. Početkom 20. str. godine u Rakitnu.KATIN GREB U Rakitnu kod Posušja nalazi se Katin greb.

E vako ti je to bilo. Ja ti mogu ispričat ako oćeš. Biž! Kad je stigo kum Arslanaga. a od ove dobi čovik ne postaje pametniji. ali i simbol cijele Rame. Znaš. pa rađe u smrt nego Turčinu. opet ja ode od naše priče). legenda nije. Nego. Kad je vidio šta je uradio. E! Pokopali Divu di je i umrla. Jadna Diva kad ga ugleda biž. I da je bogdo svaka cura taka. Diva umrla. i vidi. već istina. pa poletili begu ne će li dobit štogod od njega. i u planini. ali srićom čista i neiskvarena. a jadno dite se brani. pa će je on sakrit. Stigne je ufatit. na Kedžaru. On ti se zvao Arslanaga. A Diva se zvala. kažu. Mlati Diva i rukama i nogama da se ubrani. Pa. Mučenica Diva Grabovčeva postala je simbol djevičanstva. Eee. živa istina. Znaš kako ti je. nekog kuma Turčina. to znaš. Od tad ti mlade cure iđu gori na zavit. Probode kum njega baš ko on jadno dite. Turci kažu i znaš kako je i svak bi volio sebi neg drugome. jadna ti majka. beg izvadi nož i s njim u Divu. dušo moja. Turčin ili Vlah. Ona jadno dite. Vidili ti Divu drugi seljaci. kako mu je bilo ime. Tako ti našu Divu snaje nevolja. već je bilo kasno. Ali zli duša ima svagdi. ma šta lipa. kako su meni moji pričali. Oblićali oni. ne znam! Ali tako ti je beg znao di je sada Diva. ali beg brži. Ali on oće pa oće. pa tako. Našo je kako čuva ovce. Nego. I krene ti kum za begom i ufati ga. Kad joj više ništa nije mogo. lipše nije bilo. (Ne znam ti ja. beg put pod noge. ali pošten čovik. I et to ti je priča o našoj Divi. ne zna šta bi. kaže ti on našem Luki da on njemu dadne svoju Divu. pametno čeljade. Tako Luka i uradi. Živila ti u Varvari lipa cura. pa ko god ga napravio. Turci su ti onda bili ovde.nedjelje u srpnju hodočaste na Divin grob na lokalitetu Kedžara na planini Vranu. Moli ćaću da je ne da. ali džaba. draga. Čuvala ti Diva gori ovce kumove i mislilo jadno dite da je pobigla begu. ali džaba. godine idu. zagledo ti se u nju beg. Moj sinko. Diš ženit. Eto tako lipa da su svi momci oblićali oko nje. Zagledo ti se u nju i turski beg. Je bio Turčin. nikad veće žalosti nisi vidio u Rami. Pripala se jadna Diva. A šta ćeš! Fala Bogu. Jesu li dobili. oće da je ženi. tako je bilo ime Divinom ćaći. Prosvitli ga Bog da zna kako je zlo zlo. a ovaj ti je popadne i odvede u Vran. da i Bog pomogne 381 . a jadni ćaća ne zna šta bi. A imo ti Luka. i put pod noge pa u Vran. ko ni ona. Beg oće pa oće. sinko. fala Bogu. pripala se jadna. na Kedžari. diki cile Rame. di će katolička cura za Turčina.

jer mu je pobjegao fratar na kojega je mislio svaliti krivicu kako bi ga oglobio. koji “goni kuprešku raju radi neke Ivke. GROB KATE LOZIĆ Fra Grgo Lozić u svojemu Adnotationes variae A. gdje su doselili iz Duvna (Tomislavgrada). kod koga su paše kupreške isikli živu na komade Katu ćer pok. str. Rama) IVIN GROB “Ivin grob” je u osami iznad sela Ratkovina. Ante Lozića. 1762. pastirica Iva pala žrtvom u obrani svojega djevičanstva od divljega nasrtaja. što je poginula”. jasnim je dokazom kako je poginula mučeničkom smrću. spominje i “jezero više Osmanlija.da budu ko ona. MH. povijesna osoba.. knj. moga rođaka. II.”209 Otada se to jezero zove Katino jezero. na vezira protiv kliškog muselima.207 (Šlimac. 237. 1816. Ova se djevojka prezivala Romić. 5. ali tko će ti znati.208 Iva je. HKD Napredak. pod planinom Grguljačom. nešto sjeveroistočno ispod “Malih vrata”. 1866. 209 Isto. Hrvatska usmena književnost Bosne i Hercegovine: proza. 208 Miroslav Džaja – Krunoslav Draganović. Matasović bilježi pritužbu (arzeol) kršćana god. E. uz sami okrajak šume Plazenice. po predaji. Hrvatska književnost Bosne i Hercegovine u 100 knjiga. proklete krvopije. što nije hotila poturčiti se divojka glavna god. drama i mikrostrukture. kupreška je Marija Goretti 150 godina prije te svetice radije izgubila život nego djevičanstvo. i bacili sve komade tila u jezero. Tu je. Činjenica da joj se više od 200 godina čuva uspomena i hodočasti na grob. jer u vrime bašaluka glavne cure turčili bi na silu. 144-145. S kupreške visoravni. dao Bog. 217. str. izdanje RKT Župni ured Otinovci-Kupres 1994. dao Bog! Kod nas se priča da je bila od ovi naši Grbavaca iz Šlimca. Dakle. a ljudi toga prezimena i danas ima u Stražbenici. dakle. Sarajevo 2005. str. 207 382 . priredio Marko Dragić. Dr.

212 Katici Lozić Radielović 2007. već je zovnula agu da iđu u Mostar. Ljiljanku jednom uhvate Turci i caru na dar dadu. godine. Vl. D. godine. sv. str. koji po naputku Ljiljankinu brzo nađe starca ćoru (Dobreju) i izruči mu milost carsku. I dan danas postoje kameni grobovi koji svjedoče o tome. Svakim diranjem tih grobova nastala bi neka prirodna katastrofa na području Bareva. Sarajevo 1870. daje mu vezirluk. FF Mostar 2007. Listovi o Bosni. ako li ne. Franjevački provincijal i bosanski biskup fra Marko Dobretić podigao je 1773. opremi hitra Tatarina. nakiti sitan ferman. IV. Nakon toga počeli su se Hrvati ponovno naseljavati u Mostar i njegovu okolicu. ako se poturči. Jedna se mlada nije dala. i posvoji ovo mjesto. Mlada ga je ubila na Lučkom mostu i vratila se pješke u Dobriće. kao pravi katolik. jer ni jedna mlada nije više morala leć s agom. vraćali su se svatovi. iz susjednog sela u selo Barevu. Selo Dobretići “baštini ime od srednjovjekovne bosanske vlastelinske 210 383 . selo Barevo kod Jajca) Rkp. Na spomeniku piše da je Dobreta umro 1472. koje se od njega tako i prozva. glavni svat je izvukao sablju i osjeko begu glavu. kazala je Marija Crnoja (rođena 1938. koliko može na konju za dan obaći. odabra drugo..KAMENI SVATOVI U BAREVU Za vrijeme Turaka. Car je upita za roditelje. i on hotijući je razveseliti. 5964. Vidjevši šta se sprema. 212 Ivan Franjo Jukić. U većini slučajeva veća klizanja tla. Dobreja. g. godine doživjevši 98 ljeta.210 DJEVOJKA UBILA AGU Za vrijeme turske vlasti svaka mlada djevojka je morala leć s agom prije nego s mladoženjom. Turci su tražili svoj danak za bega na pravo prve bračne noći po njihovom zakonu. Bosanski prijatelj. 211 Zapisao sam u Mostaru 2000. Aga je pristo. a ona mu pravo kaza. rkp. 2000. Sjećanje na Dobretu živi i nakon pola tisućljeća u predaji i imenu sela. Došlo je do sukoba svatova i begovih podanika u kojem se stradali mlada i mladoženja i kumovi.211 (Mostar) DOBRETIĆI Dobreja je imao kćeri Ljiljanku i Katku. Kažu da u selu Divičani postoji isto tako mjesto gdje su nekad stradali pa se sad tu nalaze kamenja koja su sveta. godine spomenik na grobu Stjepana Dobrete.

Jednom se skumi s nekim Eminom Korićan. da te i mi moremo spomenuti!” Paša mu dade sve selo i polje pod selom.” Poslije Drugoga svjetskog rata neki neodgovorni državni činovnik prozvao je to mjesto Dobratići. a zemlju dade Eminu. dobro pomognuta stvarnim povijesnim osnovama..” Poslije smrti starine Dobrete razdijeliše njegovi sinovi golemo imanje. Tu je. a njima ama baš ništa. u to vrime počele izlazit neke nove tapije na zemlju. proživjevši dug i mukotrpan život s više obiteljskih tragedija (gubitak dviju kćeri. 131. Hrvatska književnost Bosne i Hercegovine u 100 knjiga. (Karaula. Među njima je bila i Ljiljana. knj. Još živa predaja. ono sve što seže do duvanjski podvorica i jaučerica. Ilija zgotovi i sve naredi kako mu je kum poručio. U sultanovu haremu zamolila je sultana za pomoć.EMINOVO SELO Eminovo selo se po starini zvalo Ilijino dobro. Sarajevo 2005. a Emin priuzme zemlju i od 213 onda se nazvalo Eminovo. da će oni doći i dati mu tapije. koji se 1852. eto ti sve diliš onom ono. te postavljo i dilio na agaluke. 1991. Oko podne. pripovijeda kako je padom Bosne u Osmanlijske ruke 1463. te to i on ponese kumu stare tapije i dadne da mu promine i donese nove. priredio Marko Dragić. M. a i ozenđiko ne triba ti pitat. te pošto jili. Emin prišaplje nešto kadiji. Stjepan Dobreta i umro. 5. on je sa sobom vodio tri izmećara. Ele. Kad je neki paša išo i prigledo sela i gradove sultanove. godine zarobljeno i u Carigrad odvedeno oko 30. kad su stigli u Duvno reče Ilija: “Amo. HKD Napredak.000 bosanske mladeži. Pavi Pavlovići. a makar da su se ljudi iskupili. i kad se vratio poruči kumu da zakolje nikoliko janjaci i pripravi ručak. pokraj stijene na kojoj je u vrijeme prognanstva nalazio utočište.) 213 Hrvatska usmena književnost Bosne i Hercegovine: proza. onom ono. drama i mikrostrukture. umekšan umiljavanjima svoje robinje. kadija na Iliju: kada se je on dobavio turske zemlje i kako smi orat tursko i osudi ga na višala. (Tomislavgrad) obitelji Dobretića. Ilija začuje da mu se kum sprema po tapije. Ukopan je u selu Zapeće. lijepa kćerka Stjepana Dobrete. Iliju obise. Emin uzme. naprimjer). te i danas. s kojim se dobro pazio. a nama ništa. krene Emin kumu i povede kadiju i nikoliko ljudi. MH. naređuje da se izda ferman (dozvola) kojom se Stjepanu Dobreti daruje vlastelinstvo prije nazivano Zapadne Vrhovine. ele ti onaj Emin pođe u Carigrad da izvadi na svoju zemlju tapije. Daj i nama štogod. kad su izišli iz džamije. godine prozvaše Zubovićima. onom ono. str. Borme. a gledali kako paša dili onom ono. Boji Bojtačići a Vlatku Vlatkovići. dragi paša. Juri pripadoše Dobretići. Sultan. 384 . pa sve oni izmećari išli. Ilija radio i upravljao svojom zemljom.

I konj vidi da nema gospodara. pravi ajduk.215 (Tomislavgrad) 214 215 Isto. Turci ga uvatili i odveli u Travnik. Undan toji vezir poručijo njegovoj materi da donese pune bisage dukata i dat će joj sina. 385 . 137. Poleti tamo i ugleda mrtva sina. nazvali Kukavice. stala. Žalosna djevojka je tu naišla na nekog dobrodušnog bega koji se dogovorio s njom. a i zato što je beg 214 ubio drugog bega zbog katolkinje. oni su mu dali ime Zlosela.ZLOSELA Godinama poznato ime Novoselo izgubilo je svoju tradiciju kad je za vrijeme Turaka. / u srid sela Bukovica. naišao je na muškarca koji ga je zboo nožem. Nesritna žena počela prosit po selima od ljudi i od rodbine. Otišao je i legao u ambar umjesto nje.” Dok je silazila doli. nije ni znala šta je čeka. str. a njoj srce puče. ali i zbog toga što ništa tursko nije moglo opstati u Novoselu. Kad je došla u Bukovicu. pođe u Travnik. Toji sluga vezirov otvori joj vrata. Ugleda di se nešto u ćošku skupilo pokriveno nekakvom rutom. Alat zarza. Ali beg ju je uhvatio i vratio nazad. Kad je došao beg da spava sa mladom. (Kupres) LETARIĆA GREBLJE U tom greblju je ukopan Marko Letarić s Lištice i njegova mater. Isto. Spusti sina na zemlju i zagleda se u nj. i rukom pokazuje na bisage. str. osvojijo je konak. Ona je uspila pobići i trčala je priko polja i brda koje su nazvali Poganac pa sve do jednog sela. Ima i sad pisma: Zakukala majka Letarića Marka. sva skapala od gladi. Kad je skupila sve. Došla prid vezira. Uze svoje dite i stavi ga na konja alata. 132. Zbog ovoga događaja. a ona gleda di je. Ljudi se skupili i pokopali ji. odrizali mu glavu. / zakukala kono sina kukavica. Skamenila se ona jadna. Neki čovik iz sela napravi križ i stavi ga na greb. Krenula ona pokopat ga na svojoj zemlji. jedna djevojka odbila spavati sa turskim begom. koje su zbog njenog bijega. I danas se Zlosela tako zovu. Niko se više nikad tu nije ukopo. Marko je bijo kršan momak. Jer je ugibala turska stoka. ali zamalo dođe sebi. uroda nisu imali. Vezir reče: „Iđi doli i vodi ga kući.

Sarajevo 1901. i zbilja ovaj bude zatečen gdje je baš bacio ovcu u rijeku. Aga mu dade odrubiti glavu. a batina izbije u Blagaj.. Školski vjesnik. s dana na dan sveđer jednako. Dalmaciju i Hercegovinu za jedanaest dana. 217 Dinko Šimunović. Pripovijeda se da to nije prvobitno vrelo Bune. Otac pak njegov imao je što i vidjeti. 457. u kojem je stolovao vladar Hercegovine. A može biti da je Šimunović boravio u Blagaju na vrelu Bune i sam čuo predaju. VIII. Orlovi se pojave i nestanu prema Stjepan-gradu. iđaše puteljkom na ono vrelo. Jedan pastir čuvajući ovce nekog age. No. a otac je dočekivao. naime. a golubovi pećinari. baci jednom svoju batinu u Zalomsku rijeku. ovdje je uhvati pastirev otac koji je na Buni mlinar bio. dok napokon agi ne udari u oči da mu stado sve manje biva. Sin je. Na ovo drugo upućuje Šimunovićev opis vrela: Orlovi krstaši vijali se povrh jezera i nestajali prema Gradini. 386 . Tu zgodu obojica korisno upotrebiše. svaki dan zaklao po jednu ovcu i bacio je u Zalomsku rijeku. Pastir se izgovarao na vukove. 197. Vjerodostojno spominjanje puteljka koji vodi do vrela navodi na 216 Stjepan Štrodl-Srijemac. Šimunović taj grad naziva Gradinom. Također i danas golubovi i vrane ulaze u klisuru iz koje izvire Buna i dugo se ne vraćaju.) napisao Kukavicu.216 Ta je predaja nadahnula Dinka Šimunovića da napiše pripovijest Kukavicu. svako pet-šest dana. str.VRELO BUNE Vrelo Bune po mnogima spada među deset najjačih u Europi. jedan put mu osvanu crni petak! Aga potplatio nekoga da pazi na pastira. i moj babo. a osamnaest godina kasnije (1919. herceg Stipan Vukčić Kosača. Kukavica.(…) K tome mlazu podzemne vode usječen je kameni puteljak.217 Isti su prizori i danas iznad vrela Bune. kad je mjesto ovce ulovio mrtvoga sina. o zalazu Sunca. Motivi i strukturalni elementi Kukavice u cijelosti odgovaraju navedenoj predaji. vrane i druge ptice lepršali i krili se u pukotine hridi. str. Zagreb 1965.-199.. a tijelo baci u rijeku. Na tome je vrelu otac čekajući ovnove dočekao obezglavljeno sinovo tijelo. Šimunović je može biti predaju pročitao u Školskom vjesniku 1901. nego da ta rijeka izvire u Gatačkom polju te ponire i onda izvire u Blagaju. PSHK. Đački izlet u Bosnu.

A naši su pradjedovi bili rodom iz Imotskog i zvali smo se Mikulići. I Toma ti za pušku. kao i katolička i pravoslavna crkva. 2006. 220 Ivana Brešić zapisala je u Megdanu kod Livna 2006. godine. Isto. Grmi i lijeva. kada su oni harali selima. primjerice. ali se snoćalo te vrelo postane crno. pitu od zelja ili će ih sve poubijati. sinko. Poslije toga svima bilo drago što su porazili Turke i odluče da se sad prozovu Brešićima za čast puški koja ih je spasila. sv. rkp. A ko će dat zelje u prvom misecu? Ali. Šimunovićevi su likovi srasli s prirodom. ali ništa vidjeti. što ne isključuje mogućnost da je selo 218 219 Isto. Muljika. Vl. Vrijeme najavljuje zlu kob koja će zadesiti njegove junake: (…) Najprije zagrmi. R. i pođi u miru Božjem.zaključak da je ondje Šimunović uistinu boravio. str. a ne čusmo huke velikih im krila jer pod nama još jače šumila i ključala voda. Golubovi pećinari i vrane smušeno lijetali povrh nas htijući se zakloniti u rupe one raspucane hridi. Nije se vratio. a onda zarominja kiša. U to prestade kiša i vjetar. Otac je uhvatio bezglavo Spasojevo tijelo. Toma je imo jednu pušku na kres(šta se napuni kresivom pa kad pukne sve odjekne) a ta se puška zvala Breša. 203.218 Priroda je tako najavila veliko zlo. Taj puteljak i sada postoji. lijeva i grmi. a i sve drugo potamni (…). Beg ga je ubio. Kukavica svoju priču završava: “Amin. a mi to jače piljimo u ono podzemno vrelo. I tako ti dođu Turci u naše selo. 206. pa izađe prid kuću i opali a Turci biž Bog te vidio! Svi pobigoše. ali se plašili i opet orlovi krstaši. Selo se zove Megdan (što znači dvoboj). Bilo je to u prvom misecu a došli oni u jedan sat u pol noći na Tomina vrata pa traže da im žene odma skuvaju zeljak. 387 . a Šimunović ih točno locira. Oni sliče na svoj kraj i imaju imena iz prirode. str.220 (Megdan kod Livna) Brešići i danas žive na selu pod Tušnicom u okolici Livna. pokrio suknom i otišao osvetiti sina. odnio ga u kuću. Srna. ali se ne daj svakoj rđi!”219 KAKO SU MIKULIĆI POSTALI BREŠIĆI To je bilo još u vrijeme najezde Turaka. sve se više smrkava.

dobilo ime upravo zbog borbe. FF Mostar 2003.222 Danijela Ančić zapisala je 2003. i danas tu postoje njive zvane Peraguše. Ali-pašu je 1851. rođenog 1946. njegov brat Ali-paša naredio je da ga u Stocu ubiju. Kad je Peraga vidio mrtvog jedinca. stoljeća.221 HADŽI-BEGOVI ZULUMI Razna su mučenja Osmanlije vršili nad kršćanskim svijetom. Peragin križ. U jugo-istočnoj Hercegovini i danas se pripovijeda o Hadži-begu Rizvanbegoviću koji je bio brat neprikosnovenoga vladara Hercegovine polovicom 19. On je dokaz kako Turci nisu mogli podniti bogata kmeta pa su ga kažnjavali najokrutnijom smrću. dvoboja na brdu na kome su se nekada davno sukobile dvije strane. Križ potpočen rukama postoji i u Bukovici na lokalitetu Letarića groblje. Poslije dobra ručka Peragu je pita jedan od Turaka koliko je za ovaj doček mora pozajmiti od susjeda rane i ostaloga što je tribalo za doček gostiju. U groblju sv. Rkp. Turci su poslije ručka nagradili Peragu tako da su mu opljačkali imanje i ubili sina jedinca. Zbog velikih opačina koje je činio Hadži-beg. Peraga je bio dosta bogat domaćin pa je dočeka Turke čiji je pravac kretanja bio iz Ljubuškoga prema Livnu. jedinstven u čitavom kraju. Peraga je kaza da bi on bez muke i bez ičije pomoći moga primiti i daleko više gosta i da svi budu zadovoljni. godine ubio Omer-paša Latas koji je pak podrijetlom bio Srbin pravoslavac. godine. godine u Roškom Polju prema kazivanju Ambrozea Kelave iz Vojkovića. tj. D. Mihajlo. 221 388 . Ivana postoji kameni križ. iz Karlovca u Hrvatskoj. od žalosti se ukočio i umro s rukam na bokovima. PERAGIN KRIŽ Peraga je živio ispod Zavelima. ispod bivšeg grada Roga.

a ovi bio u dolini u Počitelju. Onda bili tu veliki dubovi. odakle počima. – Poteci. Moj đed meni prič’o. A ovaj naš moradne uhvatit za vrh. 222 389 . (Sva ova brda i sva ova imanja. a ovamo je Žaba. pasji sine. Gori se nije moglo. Onde su vatali ribu. Hadži-beg. jer im’o je brata u Stocu. Voda je svezala do Trebimlje. pasji sine.Po predaji. ne smiš ‘ranit nego troje goveda. Otale do u Gradac. 97-105. Rizvanbegovići su podrijetlom Hrvati katolici Nikolići iz Trebinja. Jure i Zajednica izdanja ranjeni labud (ZIRAL). Baška Voda-Mostar-Zagreb 2001. Vidi: Marko Dragić. str. A onda. pa se kuća nije smjela nego toliko dizat. Mala nakladna kuća Sv. Bila je i tad župa. dobri’ dvanaest kilomentara. zove se Hadži-begov jaz. đe te tvoji kazne. moj dragi. Kad ko naiđe. On pusti stablo i ovaj naš klepne. on bi rek’o: – Odi ‘vamo.) – Poteci. I kaže. i svezala do Metkovića. I kaže: – Pošto si kriv – kaže – gonićemo te nođe. na Hutovo. Vamo se nije moglo. A puni tabani drača. A on. on je imao svu tu vojsku i tije. stoljeća. Stocem su upravljali od konca 18. Od Kozigrada do Zvonigrada. a njemu njegova majka pričala. kome je htio. Kaže: – Svukud me gonite. samo na Hutovo nemojte. I išo je narod na misu. I on. Ja sam to sve svatio kako je to moglo biti. To je on stio. kad su ga malo po nekakvoj kazni progonili u Istambulu. kad bi bilo to zabilježit. pa. kako su kazivali begluci. k misi. đe si poš’o. on naredi da prikuči stablo. Kad naiđe neki. doli. Iz Neuma i iz Dubrovnika išlo se konjma u Počitelj. pasji sine – kaže beg. I oni njemu kažu: – Baš ‘oćeš. sve je to kupljeno od njega). pasji sine? – pa kad ga dobro izbode drača iz sijena koje je morao uplastiti. on kaže: – Đe si poš’o? – Poš’o sam. do tog i oko toga dana imaš da ogradiš sva ta brda! Pa naredi. koliko je bio prefrigan. kad naiđe u Gradac. (Dok dođe misa je završena. zakasnićeš. Tu je bio klanac. beže. A on je bio vamo.

224 Hrvatska usmena književnost Bosne i Hercegovine: proza. Hrvatska književnost Bosne i Hercegovine u 100 knjiga. Poslao je slugu po biskupa da bi ga ispovjedio. smrači se nebo.I tako je radio te zulume. zaselak Rajići u Hutovu.) opisuje to mučenje: “Tako je on znao narediti da se skuči mlad hrast jakim konopcem sve do zemlje. koji je imao u svom posjedu polovicu Mostara. rođenog 1929. pola svoga imetka darovao je crkvi. grom udari u krov i spali ga. Ovih dana neki potomci age Ćerkića traže povratak toga posjeda. drama i mikrostrukture. Kada je aga Ćerkić bio na samrti. Na tom darovanom prostoru napravljena je biskupska kuća. a dok bi bio u zraku. te bi se hrast svom silom povratio u svoje prvašnje stanje. pa bi dao privezati čovjeka za vrh hrasta uzicom oko vrata. knj. Zamolio je toga zamjenika da mu bude kum. MH. godine po kazivanju Marka Rajića. priredio Marko Dragić. 1997. Sarajevo 2005. HKD Napredak.224 (Služanj kod Čitluka) 223 Đurđević (str. Svećenik mu je rekao da se ne može ispovidit bez krštenja i aga prista. Vl. i kad je pokriše. povukao nesretnika u zrak tako jako. I nestalo i njega i zuluma. u Služnju je bio aga Ćerkić. Isto tako naredi da kmetovi nose jedan po jedan kamen od srušene crkve do Služnja da bi se na njemu napravila kula. Kad bi to bilo gotovo. U znak zahvalnosti aga Ćerkić.223 (Donje Selo u Hutovu) KULA NA SLUŽNJU U tursko doba. 390 . da bi glava odletjela na jednu. grizla ga je savjest što je porušio crkvu. Tek na kraju života rodio mu se jedan sin kojega je uspio odgojiti. padala bi kiša od mučeničke krvi!” Predaju Hadži-begovi zulumi zapisao sam 1997. a da nikad niko nije stanovao u njoj. koji je nekada pripadao toj lozi. nasta neviđeno nevrijeme. 22. sluge bi Hadži-begove odsjekle konopac naglo. u Donjem Selu. str. koja se i sada nalazi kod groblja Masline na ulazu u Mostar. 5. Naredi da treba porušiti crkvu u čitlučkom polju u blizini grada Čitluka. zb. Aga je imao devet žena i one su rađale djecu. ali nikada nisu uspjeli da odgoje ni jedno dijete. Tako bi čovjek iz zraka naglo pao na kamenje i tu se sav zdrobio. a sigurno ne znaju na koji je način to zemljište pripalo Katoličkoj crkvi. a truplo na drugu stranu. I tako se napravi velika četverospratna kula. 119. a drugi svećenik dođe i krsti ga. nije mogao da umre. Aga ponovo dade pokriti kulu i ona do dana današnjeg stoji tu. Biskup je poslao svoga zamjenika i aga je tražio da ga ispovjedi. prije nego u nju useliše.

fra Lovro Šitović (Ljubuški. Venecija 1713. navlastito od paklenoga ognja. rođeno mu je ime Hasan. godine skupljao novac za svoj otkup iz zarobljeništva. Najvjerojatnije je bogosloviju svršio u Italiji. Fojnički samostan. Venecija 1727. Šibeniku. List nauka krstjanskoga. Predavao je filozofiju u Makarskoj. DOMAĆI MUSLIMANI I KRŠĆANI Postoji više predaja i povijesnih izvora o domaćim muslimanima koji su štitili kršćane. Školovao se u Zaostrogu. imenovan je starješinom franjevačkog hospicija u Splitu. O tome svjedoči pismo fojničkog i visočkog kadije prema kojemu su “franjevci svačiji dobročinitelji”. Tako je mali Šitović upoznao i zavolio kršćanstvo. dotle je kažnjavana i najmanja sumnja ili kleveta da je netko nekoga pokrstio. 1682. Mijo Batinić piše kako je ta izjava lijepa i služi na čast “inovjercima” koji su se svladavali “u svojoj vjerskoj zanešenosti” i davali oduška “svojim čovjekoljubivim osjećajima prema nama. Venecija 1752. Otac mu je za vrijeme Bečkoga rata 1690. Iznimka je među njima bio Tahirbeg koji je krvnički ubio Divu 225 Mijo Batinić. – Šibenik. Zagreb 1913. FRA LOVRO ŠITOVIĆ Vjerski pisac i epik. Napisao je djela: Grammatica latino-illyrica. Godine 1727. 1729. Splitu te ponovno u Makarskoj. tamnosti i vičnosti. podrijetlom je musliman. Kada se vratio u roditeljski dom. kada bi nas od drugog snašla koja nemila potvora i prijetila nam ozbiljna pogibelj.PRELASCI NA KRŠĆANSTVO Dok se na sve načine nastojalo islamizirati katolike. 391 . a u Našicama stupio u novicijat i dobio ime fra Lovro.).”225 Postoji više povijesnih izvora i predaja o čovječnosti begova Kopčića. Pisma od pakla. pokrstio se u sedamnaestoj godini i dobio ime Stjepan. 51. pa je mali Hasan kao talac dospio u kuću vrgorskoga harambaše Šimuna Talajića Delije koji mu je zarobio oca. str. pobjegao je.

) koji je 1710. ubivši Tahirbega. str. koje su donijele svoju djecu biskupu. Kada je biskup Bianković stigao u Kongoru kod Duvna. 1. str. reče: – Imam jednu oporuku na duši. zvan Ibrahim-beg. str. 50. 228 Isto. I to sam sve učinio. Mala nakladna kuća Sveti Jure.”227 Kopčići su pružili zaštitu biskupu kako bi bez smetnji obavio svoju misiju. Vidi: Marko Dragić. 50.godinu: “(…) kuga prođe i ja odoh u Fojnicu ali posla po mene Arslan-beg Kopčić. izražava pohvalu četvorici braće Kopčića. sv. kako bi prisustvovali svetoj misi i krizmi. godine s velikom opasnošću vizitirao Duvno i obližnje krajeve.”228 Nikola Lašvanin zabilježio je uz 1690. kao zagrebački kanonik nije mogao stupiti na bosansko tlo. Begovi Kopčići.226 Veliko priznanje begovima Kopčićima odaje don Federico Maroli. da ih blagoslovi. fra Stipane. kao pobožnost i odanost svećenicima i redovnicima “koje prizivaju u svim svojim potrebama. govoreći: – Neka znaš. Tadašnji biskup bosanski Juraj Patačić.. I reko mi je za života da od njegova najma ukopam ga u grebju krstjanskomu i da mu usadim križ od kamena i ogradim greb. biskupa makarskog (1698. S katolicima je došlo “dosta Turaka i Turkinja. Maroli. O tome govori spomenuti Maroli koji u svome talijanski pisanom Diario II. knjiga XXIX. dočekalo ga je oko pet stotina ljudi s konjima i isto toliko pješice. 226 392 . neka njegovo pri meni ništa ne ostaje. također. pa je taj apostolski put obavio šezdesetpetogodišnji Nikola Bianković.Grabovčevu. Zbornik za narodni život i običaje južnih Slavena. Al’ je još reko da mu činim reć misu – i dade mi naknadu za mise. tajnik Nikole Biancovicha. Zagreb. A kad dojdoh. Deset kamenih mačeva. Tu je ramsku ljepoticu i mučenicu osvetio njezin kum Arslanaga Zukić iz Varvare. kad ih molitve i žrtve svećenika Isukrstovih ne bi podržavale blažeći srdžbu Božju’. JAZU. Imao sam momka krstjanina i umrije od kuge. Baška Voda 1999. 1933. izrazio se točno ovim riječima veleći: ‘da mnogi i veći od otomanskih mjesta bio bi razoren i pao u propast. kojega narod štuje kao blaženoga. 183. Jedan od te braće. ističe kako su Kopčići “najčovječniji i najmilosrdniji” i da su očitovali svoje “čovještvo i ljubav” te prijaznost i ljubaznost prema kršćanskome svijetu. – 1730. – 188. 227 Ante Šimčik.

I to zabiližih, za pogrdu onih krstjana koji su nepomljivi izvršiti oporuke njihovih mrtvih.”229 Sarajevski je mula 1. veljače 1781. godine poslao činovnika da s fojničkim kadijom “i s drugim Turcima izvide oni križ prid crkvenim vratim od kog prie prid vezira bi parnica”. Večer prije fratri se posavjetuju međusobno kao i “s istim susidnim poštenim Turcim” te se dogovore da po noći izvade križ kako bi se spasili od “veće napasti i mučenja”. Kada su kadija i mnoštvo Turaka vidjeli da nema križa, povukli su se u mešćemu (sudnicu) i sa sobom poveli gvardijana tražeći od njega 350 groša. Gvardijan ne htjede to platiti, odgovarajući da nije kriv, te ga zatvoriše s fra Jozom Tomićem u sarajevski zatvor. Ipak su morali nakon patnji platiti 400 groša, a gvardijanu je zabranjeno da se u pogrebu nosi kota i križ ispred pokojnika, te da pogreb ne ide preko čaršije “nego stranputicom pored rijeke”.230 PORAZ OSMANSKE VOJSKE POD BEČOM 1683. G., OSLOBAĐANJE HRVATSKE Pod Bečom je 12. rujna 1683. g. poraženo 250 000 osmanlijskih vojnika. U toj bitci iznimne zasluge pripadaju poljskome zapovjedniku Janu Sobjeskom (te godine pod Bečom gine hrvatski svećenik, otac ruskoga panslavizma, protureformator Juraj Križanić). Poraz Osmanlija pod Bečom bio je povod kršćanskim zemljama da se dignu na ustanak. U tom ratovanju oslobođeni su Lika, Slavonija do Une i Save te zapadni dio Srijema. Eugen Savojski je prodro do Sarajeva a u povlačenju je poveo Hrvate u Hrvatsku. Godine 1687. trideset pet ramskih franjevaca bježeći od osmanske odmazde, s katoličkim pučanstvom iz Rame, Kupresa, Glamoča, Duvna, Rakitna i Doljana, bježe u Cetinsku krajinu. U Sinju su sagradili franjevački samostan. Ramljaci su sa sobom ponijeli Gospinu sliku, danas Čudotvornu Gospu Sinjsku. U Srijemskim je Karlovcima 26. siječnja 1699. g. sklopljen Karlovački mir. Tada je Dubrovačka republika osigurala Turcima izlaz na Jadran u Kleku i Sutorini. Imotski je kraj oslobođen 1717. g.
229 230

Nikola Lašvanin, nav. dj., str. 165. – 166. Jako Baltić, nav. dj., str. 59.

393

Užasna je odmazda nad kršćanima nastupila nakon osmanskoga poraza pod Bečom 1683. g. Tada Hrvati masovno bježe iz Bosne i Hercegovine tako da ih 1723. u toj zemlji ostaje samo 23 000. Bosna i Hercegovina je pod osmanskom vlašću sve do 1878. g. kada tu zemlju anektira Austro-Ugarska. Najmanji je broj Hrvata u Bosni i Hercegovini zabilježen 1723. g. kada ih je bilo samo 25 000.231 Rijetke su zemlje gdje su se toliko ponavljali zločini u kojima su stradali njezini narodi Hrvati, Bošnjaci, Srbi i drugi.Tako je 1991. g. Hrvata u toj zemlji bilo 750 000, dakle, isto kao i 1463. g. U ratu 1992.-1995. g. izbjeglo je i protjerano 400 000 Hrvata kao i 1463. g. Danas prema crkvenim podatcima u Bosni i Hercegovini živi oko 450 000 Hrvata. Oslobođenje Poljica Don Juraj Pezelj poginuo je 1686. godine dok je predvodio vojsku u borbi protiv Turaka. Na samrti je hrabrio svoje suborce da nastave borbu: U tvrđavi Nučak u blizini sela Gardun iznad korita rijeke Cetine bili su janjičari, međutim popustila je disciplina i oni su počeli pit i više puta su se zaljetavali u Gornja Poljica, a tamo je don Jure Pezelj oformio ratnike da se suprotstave Turcima. Don Jure je ima najbržeg konja i bio je na čelu te potjere za Turcima. Ali neki Turčin je nasumce ispalio iz puške i pogodio don Pezelja u stomak. On je pao na pod i znao je da će umrit, ali kad su mu došli suborci on im je reka da mu se odrišio opanak i da oni krenu dalje za Turcima, jer mu je sloboda bila važnija od vlastite smrti. Oni su nastavili za Turcima do Bišćanske gore i vratili su se nazad i našli don Pezelja mrtvog. Na mjestu njegove smrti danas se nalazi križ “Pezeljev križ”.232 (Srijani) Njemu u čast, zbog tog hrabrog čina, Poljičani su u spomen na 300 godina od tog događaja podigli spomenik “navrh puta” (u početku je put bio napravljen samo djelomice i tu je stado prolazilo, a kasnije je
Franjo Šanjek, Kršćanstvo na hrvatskom prostoru, Kršćanska sadašnjost, Zagreb 1996, str. 317. 232 Sanji Markić, studentici Filozofskoga fakulteta u Splitu, 2004. g. u Srijanima kazao don Mirko Skejić, rođ. 17.01.1947. u Srijanima. Rkp. FF Split, 2004, sv. 5.
231

394

omogućen prolaz i vozilima) u Docu Donjem. Na spomeniku, urezano u kamen piše: (1686. godina) Sloga opća Poljička ovom pobjedom u Docu Tuđinca Turčina zauvijek protjera iz Poljica (1986. godina) u spomen don Jurju Pezelju knezu Ivanu Tomčiću i ostalim mučenicima .233 Oslobođenje Požege Grgurevo (12. ožujka) posebno se slavi na području požeškoga vinogorja, gdje ga vinogradari slave gromoglasno uz pucnjavu iz topova (mužara). Toga dana vinogradari sa svojim prijateljima odlaze u vinograde i ondje pripremaju tradicionalna jela, kušajući mlado vino i gotovo neprestano pucaju iz topova iz vinogradskih predjela Vranduka, preko Kamena sve do Sokolovca. Ta pucnjava simbolizira pobjedu nad Turcima 12. ožujka 1688. godine kada su hrabri Požežani predvođeni legendarnim fra Lukom Ibrašimovićem234 oslobodili svoj kraj, porazivši tri tisuće osmanskih ratnika na brdu Sokolovac. Požežanin Miroslav Ivković poklonio je požeškim vinogradarima veći top (mužar) koji je inače bivšem vlasniku služio za obranu od Turaka. Vinogradari su taj top okrstili imenom Grga, a topovski kum bio je Požežanin dr. Zoltan Bartaky. Međutim, osamdesetih godina dvadesetoga stoljeća top se rasprsnuo na tri dijela.235 Uz taj top vezuje se istinita anegdota: Jedan stariji vinogradar iscrpljen od ispijenoga vina pri odlasku kući pao je i polomio nekoliko rebara, a da bi svojoj supruzi objasnio ovaj nezgodan slučaj, svu krivicu pripisao je topu Grgi, rekavši da su mu rebra popucala od zračnoga pritiska koji je proizveo top.236 U novije vrijeme taj običaj poprima i novu dimenziju, te taj dan simbolizira buđenje prirode, početak značajnijih radova u vinogradima i završetak zime.
Ivana Stazić zapisala je 2008. godine od svoje bake Marije Stazić, djev. Bilić, rođ.1940.god. Rkp. FF Split, 2008, str. 60. 234 Svjedočanstvo toga junaštva nalazi se u u listini cara Leopolda I. u kojoj car slavi junaštvo kršćana, a fra Luku Ibrišimovića naziva Sokolom. O njemu se i danas kazuje epska pjesma. Od 1893. godine Požegu resi krasan spomenik podignut u slavu fra Luke Ibrišimovića. 235 Požeški pučki kalendar, 1990, I.R.O. «Požeški list», str. 99. 236 Ivani Đimoti 2008. godine u Požegi kazala je Helena Zima (rođ. 1943. g. u Kutini). Vl. rkp. 2008. sv. 30, str. 9.
233

395

Oslobođenje Vrgorca U raznim sukobima s Turcima, isticao se, posebno u toku Morejskoga rata (1684.-1699.) vrgorački fratar i serdar, muslimanskoga podrijetla, Rade Miletić, “koji je za svog života posmicao 99 Turaka”. Oslobodio je Vrgorac na Dan svete Kate (25. studenoga) 1690. godine. O njegovu junaštvu pjevaju Filip Grabovac (u Cvitu) i Andrija Kačić Miošić (u Korabljici i u Razgovoru ugodnomu naroda slovinskoga). Usmenom je komunikacijom do naših dana sačuvana predaja: Kao mali gradić, odmah uz granicu, Vrgorac je bio česta meta napada Turaka. Premda su stanovnici pokazivali veliku hrabrost u obrani grada, to nije bilo dovoljno zbog puno većeg broja i snage Turaka. Obrana je pošla za rukom Radi Miletiću kojem je na pamet pala izvrsna ideja. Ujedinio je sve jarce i koze iz grada i privezao im svijeće za rogove. Pustio ih je prema Turcima koji su, vidjevši toliko svijeća u noći, mislili da ljudi trče prema njima. Prepali su se i pobjegli. Rade Miletić je postao junak obranivši svoj grad na tako čudan način. Pa kakav je Miletiću Rade, na Riliću konje nagonio, na Matokit glavu naslonio, iz Vrgorca Turke izgonio. Ni dizdar ga smio dočekati nije. Od Vrgorca Franić Ulderika, bijaše vitez od vojnika dika, koja majka dalmatinska dade, boreći se ovdje slavno pade. 237 (Vrgorac) Fra Rade Miletić je jedina osoba koja je pokopana u vrgoračkoj crkvi. I danas se pripovijeda o oslobađanju Vrgorca u kojem posebne zaluge imaju zaostroški fratri, Pava Kačić, Gabro Staničić, Mate Bebić, don Nikola, Ivo Marinović. Sveta Kata je zaštitnica Vrgorca.

Dijani Mišetić kazala je Jolanda Mišetić (rođ. 12. listopada 1953. g. u Vrgorcu, profesorica u splitskoj Zubotehničkoj školi). Rkp. FF Split, 2004, sv. 31.

237

396

Oslobođenje Sinja Poraz pod Bečom 1683. godine naveo je Osmanlije na još veću okrutnost. Nakon povijesne obrane Beča uslijedio je rat između Turaka i Mlečana (1684.) u kojem su oslobođeni mnogi dalmatinski gradovi. Upadi kotarskih uskoka postaju svakodnevna briga turske vlasti. Sve je to potaklo Turke na nemilosrdne progone domaćih kršćana, a osobito franjevaca u pograničnim područjima (Duvnu, Livnu i Rami). Franjevci iz ramskog samostana u takvim okolnostima odlučiše se na bijeg. Bijeg fratara i njihova puka zbio se krajem listopada 1687. godine. Fratri, ponijevši sa sobom čudotvornu sliku Gospe ramske, pobjegoše preko Duvna u Dalmaciju. Bijeg je pripomogao sinjski kapetan Antonio Zeno, a organizirao ga je fra Pavao Vučković.238 Gvardijanu ramskoga samo-

O bijegu Ramljaka Ivan Aralica piše u romanima: Put bez sna i Duše robova. Usp. Dr. Anto Šoljić, Fra Pavao Vučković – pokretač seobe Ramljaka (U povodu 300. obljetnice s osloncem na romane I. Aralice) u: Selidba Ramljaka, Rama – Šćit 1687.1987., Sarajevo, 1988., str. 59. - 66. U duvanjskom selu Mokronogama postoji lokalitet, groblje, Vučkovine. Mještani pričaju kako je to mjesto na kojem su braća Vučkovići pobili Turke i otišli u Sinj. O tome se i danas pripovijeda: Potkraj turske vladavine između Mokronoga i Luga živilo je šestero braće sa svojim ženom, dicom i blagom: konjima, kravama i ovcama. Najmlađi brat bijaše neoženjen. Kad je našo sebi lipu i virnu curu, tide se ženiti. U to doba bio je u Turaka običaj da beg s nekoliko turski momaka dođe, kad se kršćanin ženi, i prispava s mladom prvu bračnu noć. Zbog toga je mladi Ivan Vučković odgađo svatove i zajedno s braćom domišljo kako će toji turski običaj izbić, a navrime se oženiti. Odlučili su toga dana kad se pođu vraćat iz crkve, koja se nalazi u Vašeru (Tomislavgrad) da njijove žene s dicom pobignu u kaure. Blago već prija otrali u kaure i ostavili kod svoji kumova. To pridvečerje braća Vučkovići vraćali se priko polja pivajuć i vrišćeć ko da i je pedeset. Mokronoški beg pošo s nekoliko Turaka da ostvari što je naumijo i noć provede s mladom. Kad je došo u kuću Vučkovića, braća ga lipo primila i privatila ko draga svata. Dok s zajedno ili i pili, beg je nekoliko puta pito: “Di je mlada, tijo bi je vidit.“, al najstariji brat odgovorio bi: „Brzo će nevista dok pomogne jetrvam ovce i krave pomust.“ Najstariji brat zapovidi svom mlađem bratu da ode i zovne mladu. Ustade on i ode. Izlazeć iz kuće, pogleda dobro di je straža turska. Vidi on da je samo jedan tu pa ga zbode nožom. Kad se vratijo u kuću zavika: „Dolazi nevista!“ Ustala se braća pa udri po Turcim, pobili Turke zajedno s begom. Osikli im glave i nabili na kolje oko tora i uzjahali na konje i pobigli u kaure. Uitra Turkinje pošle vidit što im se ljudi ne vraćaju kući, izdaleka vidile glave uokrug poredane te rekoše: „Eno naši kolo igraju.“ Primakoše se bliže i vidiše glave nabijene na kolac pa rekoše: „Sigurno vlasi nisu begu dali mlade pa i naši pobiše.“ Kad dođoše još bliže, pripoznaše Turkinje glave svoji ljudi pa počele plakat i nabrajat, čulo se u selo pa doletili vidit šta je bilo. Imaš šta vidit, Turci i beg nabijen na kolac. E, odma potira za braćom Vučkovića, ali kasno biše, Vučkovići već u kaurim. Nikad Turci ne stigoše Vučkoviće, a i danas se taj dio sela na kojem je groblje zovu

238

397

stana, fra Stjepanu Matiću, od žalosti se pomutio razum, te se vratio natrag i spalio netom obnovljeni samostan i crkvu da ih Turci ne bi oskvrnjivali. Fra Pavao Vučković (1658. – 1735.), brat serdara Tadije, 1687. godine organizirao je iseljenje Ramljaka239 i Duvnjaka u Cetinsku krajinu. Turci su ga u okršaju 1697. godine zarobili u kuli u Čitluku kod Sinja. Tamnovao je šest godina u Bagdadu i Carigradu odakle “junački uteče, dođe pod Sinj, načini manastir i crkvu pod Sinjem. Poče vojevati protiva neprijatelju i dosta mu zla učini (…) pomože uzimati gradove (…). Kad Sinj obsidoše Turci (1715. godine), zatvori se u grad, pomože ga braniti slobodeći junake i svaku jim pomoć dajući.” 240 O viteškoj obrani Sinja Kačić pjeva u 103. pjesmi str. 703. – 710. Čudotvorna je Gospa sinjska, koju su franjevci i puk odnijeli iz Rame, prema legendi spasila Sinj 15. kolovoza 1715. godine od silne osmanlijske vojske. O tome se i danas pripovijeda:

Vučkovine.“ (Predaju je zapisala Danijela Ančić 2004. godine, prema kazivanju Jele Budimir (djev. Križanac), rođene 1948. godine. Rkp. FF Mostar 2003, D.) Mjesto Vučkovine nazvano je po plemenitoj obitelji Nemanovići, kojoj je bio rođen sin Vučko (Vuk). Njegovi potomci su nazvani Vučkovići. Prema Bakuli je 1506. godine bilo više Vučkovića u Duvnu. Kako nisu više mogli podnositi turski zulum, prebjegli su u mjesta koja su bila pod vlašću Mletačke Republike, gdje su postali prvi mletački četovođe, pa su poput pravih vukova junački tukli Turke u više od petnaest okršaja. Andrija Kačić Miošić navodi da su Nakići pod mletačko okrilje, zajedno s mnogim kršćanima, doveli «pridostojnu kuću Vučkovića, iz koje izađoše vrsni na oružju vitezovi». (str. 522.) O «pridostojnoj i gospodskoj kući Vučkovića i njezinih vitezova» Kačić pjeva u 65. pjesmi. 239 O bijegu Ramljaka Ivan Aralica piše u romanima: Put bez sna (1982.) i Duše robova (1984.). Usp. Dr. Anto Šoljić, Fra Pavao Vučković – pokretač seoba Ramljaka (U povodu 300. obljetnice, s osloncem na romane Ivana Aralice), u: Selidba Ramljaka, Rama-Šćit 1687.-1987., Sarajevo 1988., str. 59.-66. Ivan Aralica piše da je fra Pavlova majka iz Kreševa, da mu je otac poginuo tri dana prije ženidbe te da se majka udala za nekoga siromaha na Orašcu u Rami. 240 Andrija Kačić Miošić, Razgovor ugodni naroda slovinskoga, Matija Antun Reljković Satir iliti divji čovik, (priredio Josip Vončina), Sveučilišna naklada Liber, Zagreb 1988, str. 538.

398

Kad se saznalo da prema Sinju dolaze Turci, fra Pava Vučković zovnio Livnjane i Duvnjane da se bore s naman. Jednu vojsku stavili na Han tako kad vide da Turci iđu priko Cetine da pucaju mačkule pa će Sinjani znat šta je i kako je. A bilo i' je svakakvi. Kida je jedan iz Sinja uteka tamo na ooke i u Italiju i pitaj Boga di nije. A onda opet, neki su se ostali borit jer su fra Pava Vučković i don Ivan Filipović Grčić hrabrili i govorili da će Bog pomoć. Ostalo ti od nemilog svita u tvrđavi sedansto junaka, a Turaka dolazi sto hiljada. Neko kaže da i' je bilo više, neko da i' je bilo manje, šezdeset hiljada, a ko će to znat. A sedan fratara šta je bilo, zatvorili se u crkvicu gori na Gradu i jedan ti izvadi iz nike skrinje Gospinu sliku šta su je donili iz Rame i obisi je na oltar svete Barbare. I molili se oni, moj sinko, a di ne će kod noliko dušmana. To je bilo na sedmi jula i poslin toga sedan dana Turci bili oko tvrđave. Kad došlo jutro na Gospin žežen, zora bila, a Turci ti nasrnili na jadnu tvrđavicu, prvo pješaci, onda konjanici a za njiman i pričuva šta su je imali. Primakli se tako blizu da su svoje barjake zadili blizon zidina. A svaki put kad se primaknu, Sinjani se na nji' obruše svin šta imadu. Najedanput, iz čista mira, stali Turci bižat glavon bez obzira, utekoše drito priko Cetine. Ostadoše mrtvi' deset hiljada a ostali utekli. Oko Sinja sve srušeno i spaljeno, nova crkva podno Kamička izgorila do temelja. A zašto su utekli. Vidili po bedemin oda žena cila u bilu. Navalila na nji' srdobolju. Kad se sve svršilo, časnici štano su branili Sinj skupiše osandeset cekina i dadoše Gospi napravit krunu da joj se slika okruni, a virnici Sinjani i Cetinjani dali svoga zlatnog nakita i šta su imali da se okiti Gospina slika. A kad su Sinjani tek donili iz Rame Gospu, oni bi je odnili u tvrđavu u crkvicu, a ona stalno bižala doli ispod Kamička u niku kupinicu. Oni je onda vrate, a ona ti opet u kupinicu. I tako stalno ona

399

bižala. A fratri onda nisu imali šta drugo već sagrade crkvu tuten di je bila ta kupinica. I tako je nastala naša crkva.241 Od tada se, kao spomen na tu pobjedu, svake godine prije Velike Gospe trči Sinjska alka.242 U čast Gospi što je obranila Sinj, podignuta je
Marina Gugić zapisala je 2008. godine u selu Radošiću kod Sinja. Kazao joj je Ivan Gugić (rođ.1933. rođen u selu Radošić). E str. 5-6. U Sinju se, također, pripovijeda: Godina 1715. povijesna je godina za Sinj i Sinjane, za cijelu Cetinsku krajinu, ali i za našu kulturnu baštinu.Te ti se godine dogodilo veliko čudo. Za vrijeme velike najezde Turaka u cilju širenja njihovog carstva, skupila se šačica hrabrih Sinjana da obrani svoj grad i u tome im je pomogla draga Gospa koju svi danas štujemo. Sinj je bio u plamenu, ljudi na izmaku snaga. Turčin je nadirao sve žešće, kad se odjednom na zidinama grada pojavi lik žene s kudljom u ruci. To ti je bila Gospa, Velika Gospa koja je na Turke poslala kugu i protjerala ih iz Sinja preko Cetine na istok. Mnogo se Turaka ugušilo u Cetini, mnogo ih je pomrlo od kuge, a dok su bježali otet im je konj glavnog sultanskog vojskovođe koji se zvao Edek. S konjem je stigla i cijela njegova oprema: sablja, štit i ukrasi na konju. (Edek ti je naziv za glavnu kariku koja se malazi u alci, koja se igra i u današnje vrijeme.) Martini Lovrić 2006. godine u Sinju kazao je Jakov Đipalo-Ban (rođ. 1952. g.). Rkp. FF Split, 2006, sv. 30/06, str. 12-13.
242 241

Obrani ga Marija Divica, kojano je sinjska pomoćnica. Koliko ji pod grad dolazaše, toliko ji mrtvi ostaviše. Bi u Sinju Gospina prilika koja čini čudesa velika: trikrat se je u gradu znjojila moleć sinka, koga je rodila, da pogleda na svoje stvorenje, koje nosi njegovo zlamanje: “Zarad, sinko, tvoje gorke muke ne daj puka u nevirne ruke! Tako t' moje velike žalosti, nu se smiluj ter grešnikom prosti: plačna gledat ja ne mogu puka ni slušati njiova jauka.” Ali Isus majci odgovara: “Njiova je opačina stara. Pusti mene, moja majko mila, da pokaram ja njiova dila!

Njiovi mi dodijaše grisi, nek jim sindžir oko vrata visi.” Trikrat majka moli sinka svoga da ne kara puka cetinskoga. Poslušajte veliki čudesa što će sada pasti iz nebesa! Na Turčina dođe srdebolja, teška bolest, velika nevolja. Po trista ji na dan umiraše, po toliko iz vojske bižaše, a uoči Gospojine slavne biže Turci iz Cetine ravne. Osta mrtvih trideset iljada turske vojske oko bila grada: što pogibe, što bolest umori, Gospe sinjska posve ji obori. Zafaljujte, od Sinja junaci, brez pristanka Isusovoj majci, kojano vas od Turak' obrani! I da ste mi zdravi, Cetinjani!

Andrija Kačić Miošić, nav. dj. str. 709. – 710.

400

crkvica na starom gradu, na utvrdi iznad Sinja opasanoj zidinama po kojima je hodala Gospa s kudljom u ruci. U Crkvi čudotvorne Gospe Sinjske podignut je oltar na kojem je Gospina slika. U znak zahvalnosti sinjski puk i puk Cetinske krajine okitio je Gospinu sliku mnoštvom zlatnih ukrasa. (Godine 1987. Čudotvorna Gospina slika, u znak sjećanja na tri stotine godina odlaska iz Rame, donesena je u Ramu za blagdan Male Gospe i ponovno vraćena u Sinj.) Dakle, Gospa i Alka zaštitni su znaci Sinja i Cetinske krajine. Alkar može biti samo onaj koji je rođen u Sinju. Najpoznatije je alkarsko prezime Vučković. (Vučković je zarobio Edeka.) Nakon stalnih osmanlijskih osveta, Bosna i Hercegovina bila je opustošena, a narod masovno prebjegao u Hrvatsku. Tako je 1723. godine u Bosni i Hercegovini ostalo samo 25 000 Hrvata.243 Koliko je poznato, to je najmanji broj Hrvata u toj zemlji od VII. stoljeća, kada su je nastanili. O bijegu Ramljaka i njihovih fratara Duvnjaci govore:

Na Privali, povri Prisoja, i sad se vidi kud je Gospa bižala iz Rame u Sinj, osto njezin put i trag od kola. Ljudi to i zovu Gospin put. Mnogi Duvnjaci kazuju predaje o bijegu Ramljaka i putu s tragovima Gospinih kola. Gospin put postoji i na Ljubuši iznad Mandina sela i Lipe. 244 Roša harambaša Roša-harambaša hajdučki je naziv za Ivana Bušića. Rođen je oko 1745. Premda G. Bujas u Makarskom ljetopisu od godine 1773. do 1794. piše da je Roša rođen u Gorici kod Gruda, vjerojatnije je mišljenje A. Ujevića koji u Imotskoj krajini (Split, 1953.) piše da je Roša rođen u Donjim Vinjanima kod Imotskoga. To potvrđuje i danas živa predaja u tome kraju.
Franjo Šanjek, nav. dj. str. 317. Danijela Ančić zapisala je u Lipi po kazivanju Vinka Rozića, rođenog 1938. godine. Rkp. FF Mostar, 2003., str. 23. D.
244 243

401

Prozvan je Roša jer imao crvenu kosu (tal. rosso = crven). Rano je ostao bez oca Jakova. Živio je na turskoj granici slušajući priče o turskim zulumima, pa se u njemu rano javlja strast da se osvećuje Turcima. Harambaša Sočivica (pravoslavac) primio je Rošu u svoju četu s nepunih petnaest godina. Velik je broj predaja koje kazuju o Rošinom hajdukovanju. Petar je Bakula u svome Šematizmu zabilježio predaju koja kazuje kako su babe zatvorile vrelo Turanj zbog Roše-harambaše koji je dolazio na to vrelo radi čega su ondje češće boravili Turci htijući uhvatiti toga hajduka. Roša je, kaže predaja, po narudžbi ubijao čas sina, čas oca koji su međusobno bili u svađi. Međutim, kada se Ali-beg Sukljašević izmirio sa svojim sinom Ahmedom, kojega je prethodno pobratimio sa Rošom, potkupili su šestoricu Vlaha da ubiju Rošu. Roša je upao u zasjedu u kojoj mu poginu brat i jedan pratilac, a onda je on sa svoja dva hajduka pobio napadače i oba Sukljaševića. Roša je hajdukovao od Imotskoga do Sarajeva. Priča se da je Roša bio i gusar odlazeći do Amerike i Indije. Benić piše da je Roša imao trideset tri druga i da je među njima bio musliman Mubašir “i nije bio loš čovik”.245 Predaja kazuje: “U početku je Roša živio u dobrim odnosima s pravoslavcima, a njegov prvi harambaša bio je pravoslavac Sočivica. Međutim, jedne su noći imotski kaluđeri zazvonili i skupili narod obukavši odeždu naopako i u litiji govoreći neka prokletstva okrenuvši naopako crne svijeće i tako ih pogasiše, a za njima i sav puk. Kada je čuo za to, Roša je pobjesnio pa je makarski ljetopisac zabilježio: ‘Niki arkaći od straha Rošina blagosivaše se i učiniše se katolici!’”246 Pisani dokumenti i predaje kazuju o Rošinom boravku u kreševskom kraju. “Turci su godine 1777. orobili kreševske franjevce za tisuću groša, jer se na Lopati kod ‘fratarskih štala’ primijetila Rošina četa. Te je, naime, godine Roša s 30 drugova na Lopati (lokalitet Korča) dočekao 12 trgovaca s robom. Ubili su trojicu, a ostali su pobjegli. Svu su robu hajduci raznijeli.”247 Roša je, također, boravio u okolici Tarčina, jer je preko toga mjesta prolazio važan srednjovjekovni put. Zato je u tom kraju poznata izreka: Ivan planina – hajdučka starina. U narodu Sarajevskog polja ostala je uspomena na Rošu, pa se nekome tko je nagal kaže da je “k’o Roša“.

245 246

Bono Benić, nav. dj., str. 260-261. Miroslav Džaja – Krunoslav Draganović, nav. dj., str. 96. 247 Isto, str. 96.

402

Rošinu smrt opisao je Ivo Andrić u pripovijesti Ispovijed.248 Andrić priča kako je Roša, hajdukujući po Dalmaciji, Hercegovini i Crnoj Gori, orobio francuskog emisara na putu u Carigrad. Progonjen od Turaka, bježi u Bosnu i tragično završava kod Kreševa. Hajdučki harambaša Ivan Bušić Roša, živijo ti je u Donjin Vinjanin. Nadimak je dobijo po crljenoj kosi. Ima je brata Mijata, a njega ti je ubijo Rošin pobratim Amet (Ahmet) Sukljažević iz Mostara. Ubijo ga je na kukavički način, iz zaside, dite. Roša se undan naosumio na pobratima i undan ubije njega i nikoliko njegovi ljudi. Poslen toga pobigne on u ajduke. Mostarci Turci su ti undan odlučili osvetit Ameta, pa puklo kud puklo. Undan se umišaju i livanjski Turci i odluče osvetit mostarske, ali ji Roša jopet ubije devet. Urotiše ti se tada svi Turci, al on, ko kad je bijo stoput pametniji od njizi sviju skupa zajedno, on ti lipo pobigne, u Taliju i vrati se za par godina. I dalje je ratova s Turcima, ali je napada i pljačka trgovce i putnike, a zavadija je se i s imockim pravoslavcima. Niki su ti o stra prišli na našu viru, pa ga zato nazvaše “ustaško-križarski preteča”. Posta je opasan i za mletačku i za tursku vlast, pa su činili svašta da ga maknu. Roša je nastavijo po svom, a kad mu je više dodija taj ajdučki život, on ti je tražijo pomilovanje. Nije ga dobijo, pa ti je unda jopet oša u Taliju i kašnje se vratijo u Dalmaciju. Svi su se bojali da će jopet izbit neredi, pa su ga ubili, osikli mu glavu, napunili je pamukon i undan su ti je nosali i š njome po turskim gradovima skupljali darove. Znaš ti, dite, Roša ti je meni bijo neki did, pradid, ali ono izvanjski. Ne znan točno po kome, al ja san ti se uvik ponosila s time, a je i moj ćaća. Uvik mi je priča o njemu i govorijo da neka se ponosin s timen. Neki ti njega fale, neki mu laju, al moj je ćaća, dobar ti je bijo, Bog mu da pokoj, uvik govorijo da je to dobro, da je bitno da je on za života ostavijo traga. Pa šta što mu laju, stara je narodna: “Dobar konj ima sto mana, a loš samo jednu-ne valja!” E, dite moje, nemoj se nikad stidit svoje krvi. I ti se tribaš ponosit š njimen, sa svojin Vinjanin. Nemoj to nikad zaboravit, ti si isto naše gore list! Rošini dvori ti se nalaze u Donjin Vinjanin, ispo crkve sv. Roka, blizu Crne Gore. Područje iznad kuće ti se zove Rošine livade. Tu ti je i njegovo guvno i njegov bunar i kamen na kojem ti je smijo sidit samo on i niko drugi. E, da mi nije ovi stari kostiju, pa da mogu trčat, a trčala san dok san cura bila, sad bi ja

248

Vidi: Ivo Andrić, Sabrana djela VI. Žeđ, Zagreb 1963, 35-54.

403

(Međutim. pa se obrati plahoj djevojci i pokuša saznati ponešto o njoj. Mavro uvidi da je djevojka ne samo jako lijepa. lađa mletačkog kapetana Mavra. bio je ne samo mlad i zdrav. bar vidi njegovu sliku. fabula Andrićeve priče ne odgovara stvarnoj smrti Roše harambaše. Antoneli Rebić. Marija (tako se zvala) mu odgovori Crna Gora je područje. Roka. zaseok u Donjim Vinjanima. 249 404 . već i bogat. travnja 1783. činila mu se čistom i neiskvarenom poput vile. Mavro primijeti da glas pripada mladoj djevojci u crvenom prsluku. FF Split. Na glavi je nosila vrč. ispod crkve sv. Iako je bio Mlečanin. Već desetak godina je plovio između Trogira i Venecije. Stojeći iza čempresa. godine u uvalicu čiovskog škvera je pristala Tetida. jedan od te trojice drugova. 2004. Mavro je sa zadovoljstvom promatrao svoju prelijepu. rascvale bademe i zelene brežuljke kojima je Trogir bio okružen. Bušić 1919. Uspinjući se prema samostanu Dridu. prenuo ga je nečiji predivni glas. da nije njegove neutažive pohote. 7. rođ. Roša se 1782. Mavro je zbog svog čestog boravka u Dalmaciji tečno govorio hrvatski. u Vinjanima Donjim kod Imotskoga kazala Iva Rebić. tek nedavno porinutu lađu. Koračala je putem pjevajući. Već od prvog trenutka Mavro je bio očaran njome. Nakon što joj se približio. Ivan Vekić.tebe odvela gori u Rošine livade. Mavro izađe pred nju. Mavro je bio osjetio potrebu za odlaskom do samostana i uživanjem u predivnom pogledu i svježem zraku nakon više tjedana života u škveru i udisanja katranskog dima. Rkp.) KAPETAN MAVRO U ožujku 1797. sv. Studentici Filozofskoga fakulteta u Splitu. A eto.-8. Bio bi i sretan. Crvenjevši se. Dok je tako u mislima računao koliko zlatnika bi mogao dobiti za konoplju i vino s Tetide (i na koje će venecijanske ljepotice te zlatnike potrošiti). da ti to vidiš. nego i vrlo mlada. a djevojka se skameni poput prestrašene ptice. tuten ti visi na zidu u ganjku!249 (Crna Gora u Vinjanima Donjim kod Imotskoga) Ivo Andrić u svojoj pripovijesti Ispovjed piše o Roši harambaši. str. a za prslukom zadjenutu grančicu punu bijelih latica. izdao je i ubio Rošu 1. 13. te stoljetne masline. trogirsku luku. a da ga nije primijetila. godine nakon višegodišnjega izbivanja vratio u Dalmaciju i udružio se s trojicom drugova.

pokuša skrenuti prema uvali u Drveniku. Baš u tom trenutku ugledaju Mlečaninovu brodicu kako brzo plovi za Veneciju. ali je uspijevao ničim to ne pokazati – imao je nevjerojatnu snagu volje i strpljenje. djevojka je stekla potpuno povjerenje u njega. nije dopuštao da joj itko kaže koju ružnu riječ. Nekoliko dana prije proljetnog ekvinocija. Ovog puta Mavro joj je dao nekoliko zlatnika. te se onesvijesti i padne na pod kabine. koji su bili rezultat njegova iskustva kao pomorca i kapetana broda. svome zaštitniku. već je zadržala jedan. veliki crni oblaci su nadvisili Tetidu. U tom trenutku osjeti nekakav mirisni dim kako je obavija. Djevojka se pomalo osvijesti. Vidjevši priliku. Njegova posada ga nije ni pokušala spasiti. o nesreći koja ju je zadesila. prihvatila. a na svijetu ima jedino baku (roditelji su joj bili mrtvi već duži niz godina). donijela i toga jutra mlijeko u Mavrinu kabinu. a nevina djevojka je. Iako se trudio biti ravnodušan prema njoj. a ostalo mu vratila. Marija je. Nakon kraćeg vremena. ali nedovoljno da pobjegne ili se obrani. Plaćao joj je u zlatu. ometajući joj plovidbu. budući da su i sami bili u smrtnoj opasnosti. Mavro uskoro uvidi da ne može nastaviti po ovakvom vremenu. misleći na bolesnu baku i ništa ne sumnjajući. pa je kapetan zapovijedio da sve bude spremno za polazak. a zapuhao je suprotni vjetar. a Mavro skoči na nju poput pohlepne zvijeri. Za manje od pola sata. prepredeni Mavro nagovori Mariju da mu svako jutro donosi vrč svježeg mlijeka na brod. budući da se on na njih davno bio priviknuo. no zbog jake oluje se uopće nije moglo upravljati brodom. gonjena jakim vjetrom. kao i inače. pobrinuo se da nitko na brodu ne bude zao prema Mariji. Fra Andrija zatim iznese iz crkve križ i počne se moliti. potrga joj cvijeće i oskvrne tijelo. a zatim je izbaci na obalu i otplovi. a upravo to je bilo ono što je Mavro želio. Njene riječi su natjerale i svećenika u gorak plač.da prodaje mlijeko. ali poštena djevojka ih nije htjela primiti. Odjednom jak nalet vjetra zahvati jedro. Na Mlečanina trave nisu djelovale. Tetida je već bila nakrcana robom koju će prodati u Veneciji. ali ne želeći se vratiti u Trogir zbog svog zlodjela. Marija se dovuče do samostana Drida i u suzama ispriča fra Andriji. Oluja se uskoro toliko pojačala da je brod odbacila sve do rta 405 . koje odbaci Mavra daleko u more. Mavrina strast za Mariju je rasla iz dana u dan. ni ne sluteći njegov zao naum. Tako slomljena i oskvrnjena.

st. a ne aristokratska.Cumbrijana. Kazao joj je Blaž Korčulanin (rođen 1937. ožujka.000 hrvatskih vojnika uzaludno je branilo čast kolebljivih Mlečana. Tetida je bila potpuno uništena. odstupio je zadnji mletački dužd. sve do barbarskog upada Napoleonove sile početkom 19. a 10. u Vrsinama). lipnja 1807. Napoleon 1805. Ukinula procese protiv vještica.) provodila je politiku prosvijećenog apsolutizma.god. PLANINA BLIZNA Marija Terezija (1717. ova je Republika bila seljačka.) Poljička Republika251 je. dokument iz 1440. st. od Žrnovnice do Blata na Cetini i Omiša. koji je donosio zakone i običaje Republike. nakon šest stoljeća opstojnosti. FF Split. 2008. Poljička Republika. (Propast Dubrovačke Republike opisuje Ivo Vojnović u Dubrovačkoj trilogiji. ukinuta 10. hrvatska obala je ponovno dodijeljena Austriji. rodila se u 13. a danas je od povijesne vrijednosti za Hrvatsku.-1780. Godine 1745. leš kapetana Mavra je nađen na žalu blizu crkvice Gospe Pokraj Mora ispod Vilina Doca u okolici Trogira. 250 FRANCUSKA I AUSTRIJSKA OKUPACIJA HRVATSKE Napoleonova osvajanja označila su kraj tisućljetne vladavine Mlečana. godine. Slojevi plemstva su bili ugričići i didići. 1811. Na čelu je bio knez. Nekada je bio od životne vrijednosti za stare Poljičane. Temelj Poljičke Republike je bio Poljički statut. a bili su u nešto povoljnijem položaju od ostalog pučanstva. To je administrativno područje pod samoupravom puka Poljičke Republike koji je svoju samostalnost baštinio od 13. st. godine Austriji oduzima Dalmaciju. U svibnju 1797. Rkp. 251 Na području istočno od Splita. E. Nastojala je poboljšati položaj kmetova. Englezi su 13. godine u Vrsinama kod Trogira. kojeg se biralo svake godine. obnovila je Virovitičku. od mora do Zamosorja. Bečkim kongresom 1815. Za razliku od Dubrovačke Republike. Tri godine kasnije (1808) i formalno je Napoleon ukinuo Dubrovačku Republiku. 406 . ulazi u Dubrovnik. Teritorij Mletačke Republike pripao je Francuskoj i Austriji. pisan bosančicom. Nakon tri dana. a njegova vojska 1806. a mornari su se jedva uspjeli spasiti. kraj Visa porazili Napoleonovu vojsku i utvrdili Vis. na području zvanom Poljica. Požešku i 250 Tereza Karabatić zapisala je 2008.

HKD Napredak. A nju još zovu Marija Bljuzga. Cesta se gradila po načelu kuluka. al’ ne znam zašto. Kad je Austrija zauzela Dalmaciju. Znam samo da u nas bljuzak znači pljusak. priredio Marko Dragić. ali kad su našli spomenik đe je upisano. prišla je Cetinu kod Trilja i stigla do Neretve priko Turije. 253 Usmene pripovijetke i predaje. da nije potrošio pare ni parića. 254 Aniti Stanić 2007. tamo kod Turiđa. priredila Maja Bošković-Stulli SHK. a Francuzi su ipak te naše seljake kruvom naranili. šta je njima odgovaralo jer se živilo u oskudici. Kažu nju tako zovu jer je kraljica Marija Terezija kad je onuda prolazila bila trudna i konj pod njom poklekne i ona se porodi i rodi blizance. MH. Hrvatska književnost Bosne i Hercegovine u 100 djela. a bljuzgavicom zovu kad ono pada krupan. FF Split.Srijemsku županiju i vratila u sklop Hrvatske. onda je podignuta kula norinska. Zagreb 1997.252 (Žepče) KAD JE FRANCEZ PROBIJA CESTU Kad je Francez probija cestu od Pariza do Turiđa i ne potroši pare ni parića. policijski službenik u mjestu Blato na Cetini (Omiš). kad je narod silom radija to.253 MARMONTOVA CESTA Marmont je iša sagradit ceste koz našu zemlju. str. mokar snijeg pa se sve raskaljuži i stopi i nema nigdje suva il’ u proljeće kad se ono snijeg otapa. Rkp. Sarajevo 2005. uposlia je i veći broj seljaka kojima je tako dava kruva i neki mali iznos. str. knj.). Samo šta se u doba Turaka kulučilo besplatno. drama i mikrostrukture. na silu. Da bi šta brže to dovršia. Francez je pita da mu plati trošak za cestu. E. Tako je ta cesta išla od Knina. MH. dolinom Cetine priko Sinja. 2007.254 Hrvatska usmena književnost Bosne i Hercegovine: proza. al' nije to moga napravit uz obalu jer su tamo bili Rusi nego je iša iza brda i planina. 5. 358. 252 407 . godine kazao je Ivanko Franić (1962. koje su još Turci u naše krajeve doveli. 132. zato nije moga dobiti Francez ništa. O Mariji Tereziji u Žepču se pripovijeda: Blizu Zavidovića ima planina Blizna.

župna crkva u mjestu od koje 408 . uz najveće slavlje povratiše sliku Majke Božje u njezino svetište.255 255 Čudotvornoj Gospi na Hladi. a s njim cijela posada. Na samom kraju procesije. pa Marmont je u Kaštelima. procesije običaju. a najčešće njegovih generala. sreo je skupinu mještana te ih namrgođen upitao čemu ta predugačka zvonjava. posvećena je crkva na groblju u Kaštel Sućurcu. nebo se odjednom zamračilo. volio ljetovati s njim je dolazilo i četrnaest 1810. Tada je odlučio sliku Hladi procesiji u mjestu te tako Noć prije zvona su. Sutradan je bila procesija. Marmonta vojska znamenitija Dalmaciji. udarilo nekoliko gromova te je počela padati kiša cijeli taj dan i cijelu noć. dugo sutrašnji ophod. sutradan bosonog. šetajući rivom. Dan je bio vedar. kad je puk noseći sliku Majke Božje ulazio u crkvu. u Dalmaciji je suša. Kad su mu mještani rekli razlog zapovjednik se počeo podrugljivo smijati. Jurja mučenika. puk i sila naroda iz okolice. Kaštel Sućurac ima pet crkava: župna crkva Sv. U Kaštel mjeseci nije kiše. Zapovjednik francuski. svladan od očevidnog čuda. godine vladala velika Sućurcu šest pala ni kap svećenik Gospe na prenijeti u župnu crkvu u isprositi kišu. po navješćivala svečani Zapovjednik francuske posade.GOSPA NA HLADI U doba francuska je zaposjela sva mjesta u tako i Kaštela. nigdje ni jednog jedinog oblaka.

Godine 1809. 256 Isto. Jurja na Putalju). on je reka: “Evo. U Zagrebu je bio glavnim upraviteljem policijskoga ureda. Josip se školovao na Theresianumu u Beču. profesor filozofije i prirodnih znanosti u Peruuggiji. sjaši. prosinca 1943. a francuska vlast ga je 1810. zatim crkva Gospe na Hladi.FRA ANDRIJA DOROTIĆ Fra Andrija Dorotić (Sumartin na Braču. Rumeliji i Krfu. Kad su ga ovi iz potjere pitali je vidi fra Andriju. Luke na Kozjaku te Sv. U narodu je ostalo sjećanje na fra Andriju Dorotića. godine vratio se u Dalmaciju i izdao proglas kojim je pozivao na ujedinjenje s Hrvatskom. 1837.) Bio je političar. godine osudila na smrt u odsutnosti. 1761. Povukao se iz politike i otišao u samostan u rodnom mjestu. baš je proša”. 25. ban dalmatinsko-hrvatsko-slavonski. Otac mu Franjo bio je podmaršal. i dok je stigla potjera. stupio je u austrijske postrojbe. Ivanko Sokol (1930. kad je vidi da in ne će uteć. te je putovao po Bosni. i pokaza suprotni smjer od onega u kojen je zatin odjaha. Nakon uspostavljanja austrijske vlasti odlikovan je. primiri se i pričini ka težak koji tu radi. godine bombardirana od savezničke vojske pri čemu je poginuo velik broj mještana uključujući i svećenika. 10. Nakon propasti Mletačke Republike 1797. kazivač: pok. Ivanko Sokol pok. Albaniji.256 (Selca na Braču) Ban Josip Jelačić Bužimski Josip Jelačić Bužimski (Petrovaradin 1801 – Zagreb 1859) bio je grof. E. – Sumaratin. ali se razočarao jer Dalmacija nije pripojena Hrvatskoj. Francuska vlast optužila ga je da je austrijski agent. Po legendi je fra Andrija Dorotić biža isprid Francuza jer ga nisu volili ka borca za narodni jezik. Potkapetanom imenoje ostao samo zvonik jer je 5. zasta je kraj kuće koja se i zove fra Andrijina kuća.-2007. a nakon toga postao je potporučnikom u konjičkoj pukovniji u Galiciji. u dijelu Vranji Ratac.) – Ivanko je moj djed. 409 . Rimu i Veneciji. crkvica Sv. Radi toga bio je prisiljen pobjeći u Bosnu i Slavoniju. filozof i književnik.

. rujna prelazi Dravu i Hrvatskoj pripaja Međimurje. godine postavljen spomenik na glavnom zagrebačkom trgu. Za života je postao simbolom hrvatstva te mu je 17. onda su ih batinali. graničarske pukovnije u Ogulinu s kojom je ratovao u Italiji i kod Velike Kladuše protiv Osmanlija. a Bach uspostavlja apsolutizam. I pita 410 . rujna objavljuje rat Pešti i 11. Potpukovnikom 1. travnja 1848. Kad je tamo narod došel. kapetanom 3. Patrijarh Stefan Rajačić ustoličio je 5. a ako je bil više kriv. godine ban Jelačić je bio podmaršalom i vrhovnim zapovjednikom obiju banskih pukovnija. da je malo prigovaral njima. godina potaknuta je Ožujskim prevratom u Beču od 13. prosinca 1866. godine. Od 8. g. g. g. i ponovno vraćen 1990. a 1831. i dulje bolesti ban je umro u Zagrebu 1859. jednogodišnje kćerke Ane.. Silvestarski paket objavljen je 31. godine proglasio Oktroirani ustav. Ban Jelačić 2. banske pukovnije u Glini postao je 1841. Ti su ljudi bili kmetovi grofovima. Josip Jelačić Bužimski je 23. lipnja 1848. onda je bil osuđen na galge. bana Jelačića. Bio je pristašom Hrvatskoga narodnoga preporoda. Onda se puno ljudi sakupilo i išli su pred bana Jela čića u Zagreb. Pisao je pjesme na hrvatskom i njemačkom jeziku i objavljivao ih u Danici ilirskoj.” Ban 7. izabran za bana. A galge su bile na bregu blizu ovoga groblja. Pokopan je na svome imanju Novi Dvori kod Zaprešića. majorom je pješačke pukovnije i pobočnikom dalmatinskoga guvernera. Revolucionarna 1848. na Gornji grad. Kad je klaka ukinuta. prosinca postaje guvernerom Rijeke i Dalmacije. izašel je ban Jelačić na balkon. prosinca 1851. do 15. ožujka 1848. ožujka 1848) postavljena su Narodna zahtijevanja. Ako su malo zakasnili na rad. a dva dana nakon toga (25. koji je tajno uklonjen 1947. g. travnja ban prekida Uniju s Ugarskom. g. posle klake još su ti grofovi tlačili. Nakon smrti jedinoga djeteta.van je 1830. Od 1837. godine. U svojem govoru ban je iskazao ponos “što ga je rodila hrvatska majka u hrvatskoj zemlji. a sljedeće godine pukovnikom i zapovjednikom te pukovnije. a 19. ožujka 1848. Time se htjelo simbolizirati jedinstvo Hrvata i Srba.. g. ožujka 1849. BAN JELAČIĆ UKIDA TLAKU Na Kamenjaku jedno mjesto se zove Groblje jer je tu bilo groblje onih koji su za vrijeme klake vešani. Bio je sklon savezu s Vojvodinom i Slovenijom. pa se danas to mesto zove Galženjak. Car Franjo Josip je 4.

130. On je bil ban hrvatski. Oni su mislili daje ban Jelačić tomu kriv. Imotskom. 258 Župa Tihaljina. Sveta baština. Duvno 1989. I ban gaje pozdravil i rekel mu je da narod je došel k njemu u Zagreb na banovinu i zatražil da več ne more baviti klaku. 357. Hajdukovao je po Rakitnu. 257 411 . I onda je zišel kralj van. godini otišao je u Mostar agi Tikvini u službu i služio ga punih 10 godina. SHK. te je izručen turskim vlastima.258 Usmene pripovijetke i predaje. U okolici Livna ima nekoliko lokaliteta koji podsjećaju na njega. opet na balkon. podigli su Stubi č ani križ na Galženjaku da bude uspomena na sve one koji su stradali za vreme klake. Nakon dvije godine tamnovanja u Splitu. Progonio je i bogatije kršćane. Doljanima. uspio je. Već u 10. Ako se želite osigurati da ja nisam kriv. Glamoču i Vrlici. str. Onda je kralj zvadil beli rupček i rekel je: – Od danas više nema klake. priredila Maja Bošković Stulli. I kad su došli pred taj kraljevski dvor.257 (Kamenjak) Andrijica Šimić Rodio se 2. straža je javila kralju daje došel ban Jelačić s narodom iz Hrvatske. Kad je klaka ukinuta. kome je iznenada sasuo šaku prašine u oči. Duvnu. Oni kažeju da više ne moreju baviti ovu klaku. Kupresu. Narod ga opisuje kao branitelja sirotinje i zaštitnika potlačenih. I narod je pristal na to. MH. Livnu.narod kaj hoče. Vratio se narod s Jelačićem u Zagreb i više ih nisu grofovi tlačili. A ban odgovori narodu: – Narode. Zulum i nepravde otjeraše ga u planinu godine 1859. str. Zagreb 1997. u Alagovcu kod Gruda. nisam ja kriv. idem s vama u Beč pred cara i kralja Franju Josipa. pobjeći iz ljubuškog zatvora 1868. Imotskom. godine nakon čega se ponovno odmetnuo u hajduke. godine.1833. Oteo je oružje nekom begu.10. Ban Jelačić je išel na konju. Andrijica Šimić uhićen je izdajom 1866. prepilivši okove. A tam su bili novinari i odmah dali u novine. a narod za njim pešice. Putovali su četiri dana do Beča. Livnu i Ljubuškom.

Vlajko Palavestra. a gori bio Šimić Andrija sa svojim drugom na sijenu. Pripovijetke i predanja iz Drežnice. Pripovijetke i predanja iz Drežnice. ali nikomu nije naudio ni za šibicu. 37.’ I tako Šimić Andrija nije nikada napao Drežnjake. ali i u drugim mjestima./1982. nav. Predaja i povijesni izvor kažu da je u svoj toj družini Šimić bio najčovječniji te ga Derviš-beg i Halil Muratbegović nisu htjeli optužiti pred okružnim sudom u Splitu. Jednom banduri drežanski zanoćili u Konjskom. 260 259 412 . – 52. u jednoj pojati doli. u Karamanovcima Derviš-bega Huseinova Kopčića s njegovih 30 čivčija i Halila Osmanova Muratbegovića iz Žovnice i ogulila ih na putu. dočekala je hajdučka družina Andrije Šimića. str. NS.HAJDUKOVANJE Godine 1869.259 O tome poznatom hajduku i hajdučkome harambaši postoji više predaja. 261 Vlajko Palavestra. sv. a slazio je i u Drežnicu. GZM. str. već da imam u torbi šta. Pitali banduri jednog Drežnjaka: ‘Što bi ti Šimiću Andriji uradio?’ A on rekao: ‘Ne bi mu ništa.”260 BANDURI O ANDRIJICI ŠIMIĆU Hajduk Šimić Andrija je često dočiko trgovce u Raiča klancu. Narod u Drežnici kod Mostara o njemu još pripovijeda: “Hajduk Šimić Andrija je često dočiko trgovce u Raiča klancu. GZM.. a slazio je i u Drežnicu. harambaše. studenoga. 51. sio bi s njim i poio. NS... dj. Jednom banduri drežanski zanoćili u Konjskom. već da imam u torbi šta.’ I tako Šimić Andrija nije nikada napao Drežnjake. Ante Šimčik. a neke i danas žive u njegovu rodnom kraju. I slušao on što banduri pričaju./1982. Pitali banduri jednog Drežnjaka: ‘Što bi ti Šimiću Andriji uradio?’ A on rekao: ‘Ne bi mu ništa. 18. 184. ali nikomu nije naudio ni za šibicu. I slušao on što banduri pričaju.261 (Drežnica kod Mostara) Usp. u jednoj pojati doli. 184. sio bi s njim i poio. a gori bio Šimić Andrija sa svojim drugom na sijenu. sv.. 37. str.

pa da ću skočiti. Tako propade Šimić na tvrdoj vjeri. Tako se u jednoj od njih govori kako su Turci Andrijicu opkolili u kući jednog njegova prijatelja i tražili da se preda. (Milas. Sami su u kući muž i žena. pa me drže za ruke. ali su im pokrepali. g. novinaru Pučkoga lista Juraju Kapiću u Splitu.U Ružićima kod Gruda. što se nitko drugi nije usudio učiniti. Primih se gore. ali. Stavio je na glavu naćve u kojima se kuha kruh. Za izdaju Garci su dobili 477. napih se i zaspah kao zaklan na Garčevoj slamici. a kako bi onima mlađima od sebe. Svaka mi se noga čini kao greda.40 fiorina i kupili nekoliko volova. 1996: 58. stignem u selo Runović i pokucam na vrata u Garca. a na nekim mjestima do pasa. Gazim ga do koljena. pak. pokazao što je pravo junaštvo. Život mi je težak. u kojoj je odležao punih trideset godina i četrdeset dana. što vide jadne oči moje? Imade ih dvadeset oko mene. On im je odgovorio kako je sramota i grjehota tuđu kuću zapaliti. za noge i za trup. Sjeo je na pod. a on pobjegao u obližnju šumu i tako se spasio. u jednu ruku uzeo svojega vjernog “džeferdara” (pušku) te pucajući izjurio među Turke koji su se razbježali glavom bez obzira. u jednom je “dućanu” u pod stavio nož. To je Andrijica Šimić ispričao 2. Druga predaja govori o tome kako je Andrijica nakon izlaska iz tamnice. U snu vidim rieku Vrliku.) 413 . Obijem se na pomrki o drvlje i kamenje. Noge su mi izranjene i otekle. prema kazivanju Zdravka Nikića iz Ružića kod Gruda. Prijetili su da će zapaliti kuću ako on ne iziđe iz nje. nego da će on uskoro sam pred njih izići. Nad njima se naviju orline. s oštricom okrenutom prema gore. siječnja 1902. Je li vjera? Jest! Tu mi naložili vatru. koji su se junačili. M. oko nje mnoštvo kokošiju. Založih. Iznemožen.262 SAN ANDRIJICE ŠIMIĆA Snieg mete kao lopatom. pataka i pilića. U tom se probudim. sa svojih šezdeset osam godina života još uvijek bio snažan. i danas žive predaje o junaštvu i neustrašivosti toga hajduka. pa se raspokojih. te je preskakao magarca s mjesta..263 262 263 Predaju sam zapisao 1999. uhvatio se rukama za nožne palce i tako preskočio nož.

U groblju u Runovićima počivaju Andrijica i njegov izdajnik. pa evo nas još ima živih. naglo umre i to baš u kući svog izdajice Garca. koji je umro dva dana prije Andrije. Dariju Šimiću. ustanici su bili oprezni i nisu htjeli doći u Mostar. U snu ga sveza i predade austrijskim vlastima za ucjenu koja je raspisana za njegovu glavu.. veljače 1905.SUŽANJSTVO U proljeće 1878. a Andrijičine noge su nad Garčevom glavom. SMRT U 68. pa su obojica ukopana u isti grob. Ustanici su na to odgovorili: “Dugovječne mukotrpnje opravdavaju naš ustanak [. Iste godine Andrijica Šimić osuđen je na doživotnu robiju. 5. Odležao je nešto preko 29 godina u tamnici u Kopru. vođe im odgovoriše kako nikome ne vjeruju. HERCEGOVAČKI USTANAK Za vrijeme Hercegovačkog ustanka (1875. prosinca 1901. a on se jedva spasio. 414 . ali pogazio vjeru da ga ne će izdati. u kojoj mu je izginula sva družina. pomilovao ga je car Franjo Josip.-1878. koji ga je okrijepio umorna. da krv do zadnje 264 Tu predaju i danas pripovijedaju u Grudama.) Slobode se nije nauživao. bojeći se da će ih Turci pohvatati i poubijati.. Kada su ih konzuli upitali zašto je vojska dovedena na vijećanje. Konzuli su upozorili kako ustanak nije opravdan i kako sultan ima silnu snagu i vojsku pa će ih sve smrviti. Do sastanka je došlo na drugom mjestu na kojemu vođe dočekaše konzule s mnoštvom vojske. godini života 16.264 Andrijičina kletva se ostvarila. Mnoštvo naroda dočekalo ga je na Splitskoj rivi. Vidjevši da je prevaren Andrijica je kumu Anti Garcu izrekao kletvu: Dabogda moje noge nad tvojom glavom bile.] Mrvi nas i tare već od 500 godina. Stigao je u Runoviće kod Imotskoga nekom Anti Garcu. Neki kažu da je NK Hajduk nazvan po njemu. (Rođak je Antunu Branku i Stanislavu Šimiću.) konzuli su nastojali ishoditi mir pa su pozivali vođe ustanika u Mostar. Međutim. godine nedaleko od Imotskoga pao je u zasjedu.

Stolac. prije Krista. 2000. bunara. eshatološkoj. vidjevši taj prizor. legendnoj razini. Njive Bojčuše u selu Letki kod Tomislavgrada nazvane su tako jer su na tom mjestu izginuli mnogi Rimljani i Duvnjaci 155 g. prožvakao i progutao rekavši: “Evo ove Božje hrane neće nam nikad nestati. Neke su etiološke predaje nastale na temelju pričanja iz života poput one o Svekar-vodi. stavio u usta. lokaliteta. 267 O tim predajama govori se u mojim knjigama Deset kamenih mačeva i Od Kozigrada do Zvonigrada. grobova. a nikada kao memorati (predaje koje kazuju o osobnim doživljajima). Etiološke predaje nastaju na povijesnoj. 84. U tim su predajama sačuvana sjećanja na znamenite ljude i događaje iz najstarije povijesti. 1778. mjesta. 84. 415 . U Splitu je i danas u usmenoj komunikaciji etiološka predaja iz ilirskoga doba koja pripovijeda o nastanku prezimena: Škare. ponora te uzroka različitih pojava u prirodi i među ljudima. – Zagreb. Tada je Mijo Ljuban iz Sjekoša zgrabio šaku zemlje ispred sebe.-1878. demonološkoj.kapi prolijemo za slobodu. str. vrela. rijetko kao fabulati (predaje koje imaju razvijenu fabulu). Vatavuk i Strizirep.. Memoari sa Balkana 1858. Uspomene na znamenite osobe i sudbonosne događaje čuvaju i mnogobrojni toponimi.”265 Na to konzuli rekoše kako će pomrijeti kad pojedu malo kruha što ga nose u torbi. str. U svojim Annuama (1748. grobalja. 1715. mitskoj. prezimena. 265 266 Martin Gjurgjević. *** Povijesne predaje kazuju se kao kronikati (kratka priopćenja povijesnog sadržaja).”266 Priča se da je engleski konzul Holmes zaplakao.) povjesničar i svećenik bilježi etiološku predaju o nastanku imena grada Zagreba. Najviše je povijesnih predaja koje kazuju o višestoljetnom ropstvu pod osmanskom vlašću.) Krčelić navodi više priča. čatrnja. nastanka i nestanka jezera. Isto. Baltazar Adam Krčelić (Šenkovec kod Zaprešića. virova.267 ETIOLOŠKE PREDAJE Etiološke predaje nastaju na temelju povijesnih događaja i osoba i iz ljudske potrebe za objašnjenjem uzroka i podrijetla nastanka naziva pokrajina. Težnja k objašnjavanju i tumačenju etioloških predaja stara je koliko i ono što one tumače.

ti prokleta bila. neplodna. Opće su poznate predaje o nastanku imena: Zagreb. 416 . uplela se trava zaborava. među cvijeće uplela se trava. Ćiro Truhelka (Osijek. TRAVA ZABORAVA Danas je naša planina Zvijezda nepristupačna. U Stepenu kod Tomislavgrada postoji Bogumilski put. 1920.-1204. ali ne osta zdrava. Često su predaje o lokalitetima i grobovima potaknule arheologe da ih istraže i uvjere se u istinitost priča. a u njegovu čast Duvno je prozvano Tomislavgrad. kako je to običaj bio.) istražio je kraljevski grad Bobovac i okolicu Konjica.U narodnom je pamćenju krunidba prvoga hrvatskoga kralja Tomislava. primjerice. Tako je. U tom smislu iznimne su zasluge Đure Baslera (Sijekovac kraj Slavonskoga Broda. Postoji tu jedna priča o Mari koja je pred udaju. Crkve. Ćelara (u Posavini) otkriveni su ostatci starih crkava. Uspomenu na najlegendarnijega bosanskoga bana Kulina (1180. Buje i mnoge druge. kažu da je dok je brala cvijeće.). Njen je dragan rad' toga gorke suze lio i Zvijezdu prokleo jer je takav otrov iznjedrila a pjesma kaže: Zvjezdan-goro. u Koritima kod Tomislavgrada. – Sultići. Manduševac. Crkvica.) čuvaju predaje i lokaliteti Kuline u Uzarićima kod Širokoga Brijega. Kosti kralja prenesene su u samostansku crkvu u Jajcu gdje se i danas nalaze. kao i ja teške suze lila . Crkovišta. cvijeće brala pa ga mirisala. Na mnogim lokalitetima zvanim Crkvine. 1942. Velik je broj djevojačkih lokaliteta na kojima su stradale mučenice.).-1463. 1990. Crkvišta. Cavtat. obrasla šumom ali naši preci su kazivali kako je Zvijezda prije bila puno drugačija to jest čista suprotnost Zvijezdi kakva je dan danas. 1985. – Zagreb. eto išla brat' cvijeće po Zvijezdi. 1865. Pavao Anđelić (Sultići kraj Konjica. Moja draga po teb' cvijeće brala.) istražio Kraljev greb u Jajcu i ustvrdio da je ondje ukopan zadnji bosanski kralj Stipan Tomašević (1461. u Prebilovcima kod Čapljine. momačka te noga ne gazila što si mene s dragom rastavila. ubrala nekakav cvijet oko kojeg se bila oplela trava zaborava i mirisala ga pa se nikad jadna više nije mogla povratit' k' o što'no kažu u prisebno stanje. – Sarajevo. 1917.

Ali znali su oni da jin nikad ne će dat da se uzmu jerbo kako bi ona gospojska cura za sirotinju pošla. Sedam godin' u ledu živjela. Već odavna niko ne zahodi tamo. ponor četrdeset metara dubok. I na dan kad su se tribali uzest. A kako je njoj bilo vrime od udaje otac joj je naša bogata čovika puno starijega. A u vrime kad je od moje matere baba bila dite. da im tila nikad nisu našli. Čuli su da su im blizu. studen vjetar nek' ti lice reže. D. u Bogomoljama na Hvaru 2004. I on se njoj svidija.) Rkp. U nju ti se zagleda momak iz sirotinjske fameje ni ima ništa svoga. gusta i eto. Tako se kažu i ostvarilo. Udala se s osamnaest godina. djevojačko prezime Godinović. Ali ju je volija. Snijeg se nije topio sedam debelih godina a kad se otopio po njoj izraste šuma. priresta joj srcu jer je bio šestan. ali kad su svatovi vidili da je mlada utekla. a ljudi kažu da se prije virovalo da su im samo postoli bili u ponoru.Zbog te trave ti prokleta bila. zbog te kletve Zvijezda ovak'a kakva je danas. 269 Studentici Filozofskoga fakulteta u Splitu. 269 (Bogomolje na Hvaru) Katarina Pejčinović zapisala je u Varešu kolovoza 2007. sinom Zvonkom i njegovom obitelji. Pobigli su na uranku. rođ. Litica se i sad zove Lucin ponor. g. zato je kažu. tanki bori i visoke jele. Ali Luce ni tila nazad. rođena 1953 god. Luce je tad sa svojin momkom došla do litice i znali su da se više nema di. ali nisu znali kako. sv. 2007. bila je divojka najlipša od svih. kazala Jelena Rudan. Danas živi s mužem. FF Mostar. 1940. sunčeva te svjetlost ne vidjela. Zajedno su skočili. 268 LUCIN PONOR U mistu ima jedna stina.. Ljubici Rudan. 2004. g. 'mjesto cvijeća po teb' rasle strijele. u najbogatijoj kući. 268 417 . FF Split. ona uteče sa svojin dragin. dah ledeni nek' ti dušu steže. I tili su pobić. godine od Liljane Grgić (domaćica. Rkp. a znala je da je naprid čeka smrt. ledenim se dahom okitila. svi svati su je pošli tražit. To je jedina obitelj u mistu koja ima troje male dice. 49.

LJUBAVNA STINA Prija ti, lipa moja, nije bilo da ti moreš, ko danas, ašikovat s kim ti hoćeš. Prije su ti ćaća i mater, ali oni iz bogatih kuća, čim se cura rodi, dogovarali udaju za momka iz druge bogate kuće. A kod onih siromašnih je već bilo drugačije, oni su se uzimali među sobom bez dogovaranja. Pa oni i nisu imali nikakve koristi od ženidbe. A ako bi se bogat momak zaljubio u siromašnu curu ili siromašan momak u bogatu curu, onda bi bilo svačega. Mater i ćaća onog što je bogat bi se bunili i branili im kako god bi znali. Bilo je toga prije puno. Tako ti se jednom momak lip ali siromah zagledo u ćer nekog bogatuna. Kažu da su bili s Pidriša oboje, a neki opet govore s Gmića, pa ti ja ne znam. I tako zaljubio se on u nju, a i ona, brate, u njega. I tila se dica uzimat, ali njezini ne daju ni da se priča o tomu, a kamoli da se uzmu. Tili nju dati za nekog bogatunčića, ali ona nije tila. Ona bi jadna volila siromaka pa makar s njim i prosila, nego s onim bogatunom pare brojala. Sastajali se oni gori na Makljenu. Gori, sad kad se iđe prema Sičajinim kućama, ima jedna velika stina, a iza nje put. Oni su se sastajali iznad te stine. Mislila dica uzimat se, ali stari ne daju, pa ne daju. Zakleli se njiju dvoje volit jedno drugo i radije u smrt nego da se rastanu. Kad više nisu znali šta bi, njezini već dogovorili svadbu, ufate se njih dvoje za ruke i skoče u provaliju iza stine. Oboje umru, a onda se ćaća i mater ufate za glavu što ih ne pustiše da se uzmu. Od tada su se i drugi mladi sastajali kod te stine i kleli jedni drugima, a možda se to i danas radi. Vi mladi to najbolje znate. Stinu od tada zovu Ljubavna stina.270 (Šlimac, Rama) KAMENI SVATOVI U naselju Gračanica, uz rječicu Buntu prema Kordićima, nalazi se jedno od najstarijih spominjanih naselja na ovim prostorima, Susid ili Susid-grad (koji se spominje 19. veljače 1442. g. u povelji aragonskog kralja Alfonsa V. koji je hercegu Stjepanu Vukčiću Kosači potvrdio taj posjed). Susid je po važnosti treća srednjovjekovna utvrda Uskoplja, a predaje ga povezuju uz kraljev dvor, uz kraljicu Katarinu, Jelenu…
270

Hrvatska usmena književnost Bosne i Hercegovine: proza, drama i mikrostrukture, priredio Marko Dragić, Hrvatska književnost Bosne i Hercegovine u 100 knjiga, knj. 5, MH, HKD Napredak, Sarajevo 2005, str. 142-143.

418

Predaja o kamenim svatovima je usko vezana uz kamene stupove u Susidu. Na udaljenosti od tri kilometra od Susida, iza velike krivine koju pravi rječica Bunta, na desnoj strani nalaze se monumentalni blokovi koji dominiraju cijelim krajolikom. Okamenjena kolona stoji zaustavljena usred uspona na brdo. Nijemo kamenje izaziva divljenje. Predaja kaže da se tada počeo raspadati i grad Susid. Stanovnici su bježali iz grada i raseljavali se po okolnim mjestima prepričavajući priču o nesreći. Danas, kameni stupovi, izbrazdani zubom vremena slušaju kletvu koju ponavlja Bunta. Često se pojavi, i u izrazito vedrom danu, koprena magle koja zastire kamene stupove. Zanimljivo je i to da stoka u velikom krugu zaobilazi ove stijene, a i lovački psi se uopće ne približavaju tom području. Žice dalekovoda iznad dijela kamene kolone sasvim drugačije zvone i nekako čudno trepere. Ptice na kamene gromade nikad ne slijeću, iako vrlo često kruže iznad i grakću kao da opominju. Jednog lijepog jutra listopada tisuću i neke skupiše se svatovi naočitog ženika Ante Bandulovića ispred bijele kule Susida i krenuše po lijepu Janju Grgurevićevu, krasoticu još ljepšeg grada Vesele straže. Konji bijesni, svati veseli, kod Čoban-kamena pregaziše rijeku Buntu. Mnogi svati Buntu mute, Buntu mute, a nesreću ni ne slute. Na Bunti je rublje prala, cura stara, oholica Mara. Mutnu vodu Mara gleda, a svate klete i proklinje: Dabogda vam puti bili pusti pratio vas vrag i mrak gusti Kud hodili, staze ne vidili u kamen se ladni pretvorili Kamenom se okamenili Tko meni vodu zamuti prokleti im bili puti Ljuto kune Mara, cura stara Žuboreći Bunta odgovara: Muč, ne kuni Mare oholice Zar ti, nije, Mare žao dice. I prošli su svatovi po lijepu Janju ništa ne sluteći. Veselo se svati kući vraćali s krasoticom mladom i stasitim ženikom. Kad su došli na Susid stranu i prvi jahači se spuštaše prema Bunti, nebo se zamrači i iznenada zapuha jak sjeverac Kalinjanin. Zavlada tama, a iz tame je 419

samo dopirao otegnut plač i jecaj koji je ledio krv u žilama. Kad se tama razišla, jeziv prizor iskrsnuo je pred očima. Kolona okamenjena, zaustavljeni bijesni konji s tužnim svatovima. U blistavom sjaju popodnevnog sunca treperila je kletva stare cure, a u blistavo plavo nebo dizao se plač, očaj koji je stezao srca okupljenih stanovnika Susida koji su čekali svatove. Od njihovih suza Bunta je nabujala, a stara cura Mara, kada je uvidjela koliko je zla učinila svojom kletvom, bacila se u mutnu Buntu i nestala u njoj. Njezino tijelo nikada nije pronađeno.271 (Bugojno) OLUJA OSTVARILA KLETVU Narod je vjerovao u moć kletve. Najviše se vjerovalo u moć majčine kletve i u moć kletve prevarene, obljubljene i ostavljene djevojke. U Brusju na Hvaru pripovijeda se o dvoje siromašnih mladih koji su se zaljubili. Mladić je uvijek obećavao djevojci da će se pobrinuti za njihovu budućnost. Djevojka je vjerovala mladiću i odbijala je sve druge mladiće. Zaljubljena je djevojka ostala trudna. Mladić je počeo razmišljati kako bi bilo bolje da nađe bogatiju djevojku i tako riješi budućnost. Našao je drugu djevojku kojoj je zanijekao dijete sa siromašnom djevojkom. Prevarena je djevojka proklela mladića: “Do Bog da se utopi prid mojim očima”. Jednoga je ljeta djevojka bila u polju sa svojim roditeljima. Počeo je puhati snažan vjetar, a na moru je bila oluja. Ostavljena je djevojka pogledala prema moru i vidjela veliki oblak koji se nadvio nad jednim brodom. Prepoznala je svojega bivšega mladića i vidjela je kako se brod izvrće i kako more guta taj brod i sve ljude u njemu. U toj predaji krajolik najavljuje ostvarenje kletve – bila je velika žega i strašno sunce; počeo je strašno puhati vjetar; na moru je bilo nevrijeme; a kad je djevojka pogledala prema moru, vidjela je veliki oblak koji se nadvio nad brodom; brod se izvrtao i more je progutalo brod i sve ljude u njemu. Na utjecaj krajolika na identitet, mentalitet pa i sudbinu ljudi prvi su ukazali irski kulturolozi početkom dvadesetoga stoljeća. Isto je i kod hrvatskih modernista, primjerice, Dinka Šimunovića, Ksavera Šandora Gjalskoga i mnogih drugih. Živa predaja i toponim Kleti Oblak čuvaju uspomenu o tragičnoj ljubavi vjerne djevojke i lakomislenoga mladića koji ju je obljubio i
Hrvatska usmena književnost Bosne i Hercegovine: proza, drama i mikrostrukture, priredio Marko Dragić, Hrvatska književnost Bosne i Hercegovine u 100 djela, knj. 5, MH, HKD Napredak, Sarajevo 2005, str. 148.
271

420

ostavio. Žanrovi usmenih priča se prepleću. Priča o Kletom Oblaku može se promatrati kao etiološka predaja i kao novela. Poanta te priče ističe njezinu didaktičnost – mladića je zbog njegovoga grijeha zauvijek progutalo more. KLETI OBLAK U selu Brusje bili su dvoje mlodih koji su se zajubili. Mladić je stalno divojci govori kako će je oženit i da je njegova jubov tolika da ih niko nikad ne će moć rastavit. I njih dvoje bili su kruto siromašni s velikon famejon, al mladić je uvik obećovo da će se pobrinit za njihovu budućnost i da će se skoro zaručit. Virujući njegovim obećanjima divojka je odbijala sve druge mladiće koji su joj mogli ponudit puno veće od njega. Uskoro je ta njihova jubov urodila plodon, divojka je ostala noseća. U njezinemu zaručniku probudile su se ambicije, poče je pensat o njihovemu siromaštvu, misli da je može noć divojku koja je bogatija i s kojom bi mu budućnost bila sigurija. Svojoj divojci i cilemu selu reko je da to dite ni njegovo i da nema čo činit s njon. Divojka je ostala u svojoj kući sa materon i ocen di se dite rodilo. Svojega bivšeg mladića uvik je proklinjala istom kletvom: “Do Bog da se utopi prid mojim očima.” Jednega lita bila je u poju sa svojim storima, bila je velika žega i strašno sunce kad je poče strašno puvat vitar, na moru je bilo nevrime. Kad je divojka pogledala pud mora vidila je jedon veliki oblak kako se nadvi nad jednin brodom. I ona je odma pripoznala brod svojeg bivšeg mladića, i vidila kako se izvarće i kako je more progutalo tin brod i sve jude u njemu. I tad njezina kletva se ostvorila; on se utopi prid njezinima očima. A danas se to misto di se ti brodovi izvarni zove ,,Kleti oblak”.272 (Brusje na Hvaru) PLANINE BABE Jedne godine nakon tvrde zime odmah prvih mjeseci nekim je babama nestalo sijena za stoku. U veljači se prohorilo (vrijeme je postalo ljepše) i babe su odlučile ranije nego obično potjerati stoku u
Zapisala je u Brusju na Hvaru 2006. g. Katarina Mišković, a kazala joj je Katica Hraste. Rkp. FF Split, 2006, sv. 1, str. 5.
272

421

planinu (obično se ovce gone u planinu početkom 6. mjeseca). Pošle su zadnja tri dana u veljači, a kako nisu mogle za to kratko vrijeme izaći na planinu, govori se da je veljača molila ožujak da se nastave lijepi dani: “Ožujače, po Bogu rođače daj mi zajmi dva-tri bijela dana da ispratim babe u planine.” Dok su babe gonile ovce pjevale su: Veljačo, veljačice, dok je mojih ovnova koloroščića i jarčića vitoroščića,ja se ne bojim tvoje oštre zime.” Taman babe izašle na planinu, zima se vratila. Od silne hladnoće babe su se jednoga jutra smrzle i pomrle. I danas postoje njihove figure u kamenu, likovi triju baba kako muzu ovce na strugi i uz njih stoje kablovi u koje su muzle mlijeko. Po tome se ta planina zove Babe. Postoji uzrečica u našem narodu koja se tiče velikog nevremena, a vezana je za taj događaj. Naime, kada počne kihati (padati snijeg) pri kraju veljače ili na početku ožujka kaže se: Danas su ti huke babe!273 (Stolac) ČIOVO Često su me judi pitali kako je naš otok dobia ime. Meni je moj dida kaza da kad se dilia Split i Trogir, osta je jedino naš otok. Nisu znali
Hrvatska usmena književnost Bosne i Hercegovine: proza, drama i mikrostrukture, priredio Marko Dragić, Hrvatska književnost Bosne i Hercegovine u 100 djela, knj. 5, MH, HKD Napredak, Sarajevo 2005, str. 166.
273

422

kome ćedu pripast pa su judi jedni druge pitali: “A čije je ovo?” Tako su onda nazvali naš otok Čiovo ili kako naši susidi Trogirani kažiju Ciovo.274 (Slatine) ŽRNOVNICA Žrnovnica je postala po Žrnjevim. U njoj nije bilo mlinova već samo žrnjeva. Žrnjevi su veliki kameni koji bi se vrtili rukom, pod njih bi stavili žitiju i tu bi ispadalo brašno. Prije je u Žrnovnici bilo puno žrnjeva.275 (Žrnovnica) BUJE Stari Slavinci su prišli tote kada ni bilo hiž. Bile su samo boški. Na brege poli Buj, kade zovemo Stare Buje, su se fermali i su rekli: — Tu će bit buje. Tamo su živeli. Nekad su tamo kmeti skopali kameni škaf, razbijeni lonci, stari šoldi. Naš slavinski svit je od vaik va Bujah. Samo poklin su napravili nove Buje.276 (Selo Bibala u Istri) O POSTANKU GRADA ZAGREBA Ljudi kazuju u Stupniku, da na mjestu, gdje je sada Zagreb, nije bilo nigdje vode ni zdenca. Jednog dana je onuda prošao neki biskup sa jednim svećenikom i slugom. Kad je putem ožednio, ne našav nigdje vode, dođe do mjesta, gdje je sada Jelačićev trg. Tu stane, udari biskupskim štapom po zemlji, i najedanput proključa voda. Tada reče svome slugi: zagrabi. Od toga doba zove se ono mjesto Zagreb. Onaj zdenac se zove Manduševac.277
Studentici Filozofskoga fakulteta u Splitu, Andrei Pavičin, 2004. godine u Slatinama kazala Ruža Nakir (rođ. 01.01.1930.g., u Slatinama). Rkp. FF Split, 2004, sv. 2. 275 Studentica Filozofskoga fakulteta u Splitu Luiza-Katica Bouharaoua zapisala 2004. godine po kazivanju Agate Blažević. Vl. rkp. ST, 2004, sv. 3. 276 Usmene pripovijetke i predaje, priredila Maja Bošković Stulli, SHK, MH, Zagreb 1997, str. 333. 277 Isto, str. 334.
274

423

(Zagreb) KAK SE PROZVALO VRAPČE Jednom je, vele, sv. Franjo, kad je putovao u Zagreb, projašio i kroz Vrapče. Tu su ga seoski derani nabacivali kamenjem, našto im je on viknuo: “Vrabec vas dal!” Otada da se selo prozvalo Vrapče.278 (Zagreb) CAVTAT Kako je bio porušen Epidaurus, nije nikoga bilo više tu, samo stijene, hridi, razvaline. U montanji, u brdima su neki ljudi bili ijedan čovjek je gledo dole i ugledo je drače, kapinike i kako neko gorsko cvijeće đe cavti u ruševini. I govori: — Gledaj kako cavti. I tako su prozvali to mjesto Cavtat.279 (Cavtat) IME SLANO Ja sam slušala da je došla kraljica neka na kobili tuj u Slano. Kobila bila žedna, pa je dovela kala mora, a kobila ne ćela pit. Ona provala rukon i rekla: – Slano je, ah što je slano! I tako se prozvalo Slano.280 (Slano) KUMOVA SLAMA U vedre noći priko ciloga nebavidi se navlaka koju narod zove Kumova slama. Ta Kumova slama nastala je poslin zvizda koje je Bog prije stvoria.
278 279

Isto, str. 335. Isto, str. 335. 280 Isto, str. 335.

424

Doli na zemlji bila su dva kuma, od kojih je jedan bia nepošten i zavidan onome drugome. Živili su na dva kraja sela i među njima je bilo veliko polje. Nepošteni kum je uvik po noći kra slamu iz plasta poštenoga kuma. Dok je prinaša slamu priko polja tako se ona za njin razasipala. Kako se odavna Zemlja zaklela Raju da se sve tajne doznaju, tako je Bog na nebu razasuja svitleću slamu. I svi sa Zemlje mogu vidit kako se nepoštenomkumu rasula slama po polju.281 (Otok kod Sinja) DUGA U davno doba Bog je učinija tu šaru na nebu da ostvari želju onima koji nisu zadovoljni onim šta su. Pa ako se koji muški želi pritvorit u žensko mora pribacit svoju kapu priko duge, protrkat ispod nje i na drugoj strani uvatit kapu. Ako bi pak koja ženska se tila pritvorit u muško mora svoj šudar pribacit priko duge i kad ga na drugoj strani privati odma muško postaje. Ali nikome to nije uspilo do danas, jer taman kad ti se učini da si poda njon i da je moš pribacit ona ode dalje od tebe i nikad je moš doseć.282 (Otok kod Sinja) SVATOVNA PEĆINA U dolnjem Zagorju, varh tako nazvanoga sela Jablanovca u župi bistranskoj, stoji jedna visoka klisura, o kojoj narod sledeca pripovijeda: U starodavno doba zaljubio se je njeki mladić u krasnu djevojku, želeći je, svim protimbam uparkos, za svoju suprugu uzeti. Ovoj namjeri
Marina Perojević svibnja 2006. g. zapisala u Otoku kod Sinja. Kazala joj je Mila Perković Tabak (rođ. 1968. g. u Rudi. Mila je tu i druge predaje upamtila od svoje bake Vinke Kamber (djev. Varvodić, rođ. 1925. g. u Rudi. Rkp. FF Split, 2006, sv. 46, str. 2. Predaju Kumova slama (zapisanu u Dalmaciji) navodi i Maja Bošković-Stulli u nav. dj. str. 330. 282 Isto, str. 1. Predaju Duga (zapisanu u Otoku i Brnazama kod Sinja) navodi i Maja Bošković-Stulli u nav. dj. str. 331.
281

425

protivljahu se roditelji njegovi, ali on, slijedeći nagon šarca, uze obljubljenu djevojku. Kada su mladići na gori varh rečenoga mjesta svadbu opslužavali, prokleo ih je otac mladoženje, sa svimi svatovi, djeveri, dodaši i ostalom družbom na što se svi na kamen obratiše i pećinom postadoše.283 (Jablanovac kod Bistrice) TRI SUNCA Uvik je baba govorila da je drijota ubit lastu, jer da nije lasta ne bi nas Sunce grijalo i uvik bi nan pripovidala kako je to bilo u davno doba kad se Zemlja tek stvorila. Prvo su bila tri sunca. Dva je zmija koja je bila sam đava popila. Treće sunce je lasta sa svojin krilima visoko na nebo podigla i otlen nas i danas grije.284 (Otok kod Sinja) *** Povijesne i etiološke predaje koje su nastale na povijesnoj razini isprepleću se s poviješću i teško ih je razlučiti. Te se predaje mogu nazvati usmenom poviješću, domaštanom poviješću, literariziranom poviješću. ESHATOLOŠKE PREDAJE Eshatološke predaje pripovijedaju o potresnom pojavljivanju ubijene tek rođene vanbračne djece, umrle nekrštene djece i ubijenih odraslih osoba. Ubijena i umrla nekrštena djeca pojavljivala su se noću, kriveći se u bijelim haljinicama sa svijećom u ruci. U zapadnoj Hercegovini tu djecu nazivaju krivljavcima, u istočnoj Hercegovini

Usmene pripovijetke i predaje, priredila Maja Bošković Stulli, SHK, MH, Zagreb 1997, str. 339-340. 284 Isto, str. 2. Predaju Tri sunca (zapisanu u Brnazama kod Sinja) navodi i Maja Bošković-Stulli u nav. dj. str. 330.

283

426

drekavcima, u dubrovačkom kraju tintilinićima ili tintama.285 U nekim mjestima u Dalmaciji i na otocima ta se djeca nazivaju macićima, a to dovodi do zabune jer se mačićima nazivaju demonska bića – đavao pretvoren u mačku koji noću sve do prvih pijetlova čini strašna zlodjela ljudima koje sretne na putu. Eshatološke predaje govore i o pokojnicima koji su se ustajali iz groba jer nisu ispovjedili sve grijehe. Te bi se osobe prikazivale samo svojim ukućanima i čim bi kazale neispovjeđeni grijeh, zauvijek bi nestajale. Te se predaje kazuju kao memorati. (Razlika je između eshatoloških i demonoloških bića, a o tomu će biti riječi i u daljnjem tekstu.) MÁŠKA U KAMPANEL U Postirama se pripovijeda o djevojci koja je prije dvije stotine godina u ljubavi zatrudnjela. Uz pomoć prijateljice rodila je, te prestrašena za svoju sudbinu, stavila dijete u košaru i odnijela ga u zvonik crkve. Od tada se ta predaja veže za Sutivanjane, a preoblikovana je i u izreku: “Máška van je u kampanel!”286 Pri’ dvisto godin’ u Sutivan je živila divojka jedinica u roditelja. Bilo je to vrime kada se puno vodilo računa o poštenju žene. Ona je u jubávi zatrudnila i sedam miseci to svima krila. Kada je rodila uz pomoć prijatéjice, bila je očajna i pristrõšena za svoju sudbinu. Tada su novorođeno dite stavile u košaru visoko u kampanel crỉkve. Ujutro kad se svit digo i ču’ plač, govorili su: “Máška u kampanel, odakle máška u kampanel? Kako se popela gori?” Kad se svit digo gori, vidili su da je to dite.287 (Postire na Braču) MALI S CRVENOM KAPICOM Išo neki čovjek putem i na križanju sreo malog s crvenom kapicom. Sustavi on čovjeka i rekne mu:
Nevjerojatno je koliko hrvatskih prodavaonica dječjom odjećom i obućom nosi takve nazive. 286 Zapisala je 2005., u Postirama na Braču Tea Fabris, a kazao joj je Ante Bižaca (rođ. 1954. g. u Postirama, po zanimanju elektrotehničar). Rkp. FF Split, 2005., sv. 77, str. 8. 287 Isto.
285

427

– Oćeš ti mene primiti k sebi? Dat ćeš mi jesti prosenu kašu, a ja ću tebi prenašati žito, pa buš bogat i prebogat. Uzeo čovjek malog k sebi i hranio ga kako su se dogovorili, a i mali se držo obećanja. Bilo navjek u kući kod njih žita a nitko nije znao otkud. I čovjek se bogatio sve dok nije neka baba vidla kako kroz travu iz susjedovog ambara putuje žito - zrno po zrno, ko mala stazica prst debela - pa ravno u ambar toga čovjeka. Baba digla viku, spuntala ljude i navalili oni na čovjeka da otjera malog. Nije se moglo drugačije i on ga potjera. Kako je mali otišo, prestalo žito dolaziti - a čovjek uskoro posto bogac kakav je i prije bio.288 (Grginac, Bilogora) TINTILINIĆ POD CRVENOM KAPICOM Pričala mi moja baba kako je jednom kad je bila u paši ugledala za ovcama jednog tintilinića, mali je bio pod crvenom kapicom. Ona je prišla, a tintilinić je vikao: – Daj mi vode, ni iz neba ni iz zemlje! Tako je išao dugo za njom, ali ona se pripala i pobjegla je ispred ovaca. Kad se približili selu, tintilinić je pobjego.289 (Ponikve na Pelješcu) GORI VATRA I DITE PLAČE U Filipovića je bila cura Pava. Kod nje na silo je dolazio Ante iz Osoja. Ante je iša na silo priko Dočića i niko nije zna za to jer prije se išlo krijomice na silo. Kad je Ante doša do Gradine, bilo mu je nešto čudno. Čujo je kako neko dite plače. Jadan on, nije mu se dalo ni naprid ni nazad. Pava se bila zabrinila, ali nije smila nikom reć da će on doć na silo. Kad je Ante otiša gori poviše, jopet je čujo dite kako plače. Kad je doša do Pave, reka joj je da posluša čuje li išta. Ona je isto čula taj plač. Kad se Ante vratijo kući, pita je babe šta je to. Baba mu je rekla da se uvik triba prikrstit i izmolit virovanje kad vidi tako nešto. Potlen ga triba pitat: “Ko si i šta oćeš?”
Usmene pripovijetke i predaje, priredila Maja Bošković Stulli, SHK, MH, Zagreb 1997, str. 370. 289 Isto, str. 415.
288

428

Ante je tako i uradio. Potlen deset dana, kad je jopet iša na silo, vidijo je nešto još gore. Gori kod Gradine gori vatra i dite plače. Ante se prikrstijo i izmolio virovanje i eto vatre nestade. Ante poša naprid, kad dite opet poče plakat. Kad je Ante upita diteta šta je, dite se ušutilo. Dite mu je reklo da je ono izgubljena duša. Mater ga je udavila i zato mu je vrat crven. Dite je reklo Anti da moli za njega i da svin curan i udovican i pratrin kaže da mole za nj. Ante ga je posluša. Potlen toga ni Ante ni niko drugi ništa slično nije vidijo.290 (Batin kod Posušja) MITSKE PREDAJE Mitske predaje pripovijedaju o vilama i povijesnim osobama kojima je narod pripisao nadnaravnu moć. Pomagale su junacima i samo noću dolazile u sela. Priča se da su zavodile mladiće javljajući im se u snu. Jedni pripovijedaju da su ih vile izliječile; drugi da su siromašnim djevojkama pomagale brže istkati ruho za udaju; treći da su pomagale nejakim pastirima; četvrti da su mlade prenijele preko jezera u planinu, a stare pred crkvu itd. Činile su zlo jedino ako bi im se tko zamjerio izdavši tajnu da im je jedna noga magareća, konjska ili kozja. U narodnoj percepciji vile su bajkovite ljepotice, gotovo uvijek u dugim bijelim, rjeđe plavim haljinama, dugih zlatnožutih počešljanih kosa, s modrim ili zelenim očima i imale su nadnaravnu moć. Narod pripovijeda i o vilenjacima i vilinčetu. Od povijesnih osoba kojima narod pripisuje mitsku moć najčešće su Marko Kraljević, Janko Sibinjanin, Stojan Janković, Mijat Tomić i Andrijica Šimić. Mitske predaje često imaju razrađenu fabulu, a pripovijedaju se kao memorati. Vile u VI. st. spominje bizantski pisac Prokopije iz Cezareje. Vile se spominju i u Zlatnoj legendi Ivana Zlatoustog s početka XII. st.291 Vraz u Kolu (br. 5., 1847.) piše o vilama. Ivan Kukuljević Sakcinski (Varaždin, 1816. – Puhakovec, Hrv. zagorje, 1889.) o vilama piše u

Hrvatska usmena književnost Bosne i Hercegovine: proza, drama i mikrostrukture, priredio Marko Dragić, Hrvatska književnost Bosne i Hercegovine u 100 knjiga, knj. 5, MH, HKD Napredak, Sarajevo 2005, str. 177. 291 Špiro Kulišić, Stara Slavenska religija u svjetlu novijih istraživanja posebno balkanoloških, Sarajevo 1979, str. 139.

290

429

Danici (1847.). Nekoliko je autora koji pišu o pričama svoga kraja (Lovreć, Makarska, Varaždin, Ivanić-grad, Karlovac, Lonja).292 VILE JEZERKINJE Nekad davno, u staro doba, u brzacima pored vodenica kupale su se vile jezerkinje. Kao i sve vile bile su lijepe i mlade. U jednu takvu, lijepu i mladu, zaljubio se jedan mlinar. Želeći stalno biti s njom, baci se on u brzace pod vodenicama. Nikad se više nije vratio niti su ga našli. Svi su znali koliko je mladi mlinar volio vilu, tako da nitko nije plakao niti je pisao osmrtnicu. Svi su znali da je otišao sastati se sa svojom dragom i da su sad sretni. 293 Predaje o vilama jezerkinjama nadahnule su su i Nikolu Šopa da napiše antologijsko djelo Božanski pastir. VILA I PASTIR U stara vrimena dica su uglavnom koja su bila nejaka da rade čuvala stoku po planinama i ledinama. Bio jednom jedan čoban kojeg su dica zvala Ćelo. On je bio mal i nejak i sva su ga druga dica zafrkavala i tukla. Ćelo jadan moro šutit i trpit, jer je bio nejači. Ali jednoga dana čuvo Ćelo stoku i vidio kako se u grmlju vila zapetljala. Ćelo bio onako strašljiv i nije znao što da uradi, al kako ga je vila sve više dozivala, otiđe on i otpetlja je. Kad je to uradio, reče mu vila da će mu ispunit jednu želju, on odma reče da bi tio bit najjači među svim čobanima. I ispuni vila njemu želju, a on šutio i čekao da ga netko
Usmene pripovijetke i predaje, priredila Maja Bošković Stulli, SHK, MH, Zagreb 1997, str. 27.-28. 293 Katica Lozić Radielović zapisala je 2007. g. u Jajcu 2007. g. Rkp. FF Mostar 2007, D.
292

430

napadne. Tako, jednom zgodom, djeca opet navališe na Ćelu, a on ih spreman dočeka i obrani se od njih nekoliko, a oni se razbježaše. Kad su ovi vidjeli da se nešto čudno s njim desilo, nikad ga više ne dirnuše, a čak ga se počeše i bojat.294 (Ustirama u Rami) MUDRI SALAMUN I SESTRA Salamun je bi mudri čovik i ima je sestru. Govoru da je bila lipa, lipa kako perla. Ali govorilo se i da ima noge o tovara. Tako su i mudrom Salamunu govorili da mu je sestra vila, bo ima noge o tovara; a un ni virova. Više su mu bili dodijali s otin govorenjem! Ča će učiniti da vidi je li oli ni istina? A un bi mudar i pametan, pa učini crikvu, pa je posaliža mramorun i učini kako marete, da se vidi kako da je voda. I kad mu je sestra čula da je je brat, mudri Salamun, učini novu crikvu, šla je viti otu lipotu kakove jošće ni bilo na svitu. Un, kaje vidi di ona gre i da će dojti u crikvu, un se hrani zada vrat. Ona gre i došla na vrata: pari da pliva voda. Unda je digla njevi abiti, da ih ne smoči. (Bila je sva u svili do tloha.) Ka je došla nutra - to ni voda nogo mramor. Ka je vidila da je mramor, pustila je abiti i rekla sama sobun: Di je mudrosti, tote j i ludosti. A mudri Salamun zada vrat govori: Di je liposti, tote j i sliposti. – I unda je se povidi.295 (Sali na Dugom Otoku) GRAD VID U Vidu se okrunilo devet krajeva. Tu je bija velki grad i, kako kažu, drugi odma iza Rima. Rim pa on bio, zvao se Vid. Tu se usio čitavi grad, samo mala crkvica je ostala. Kutije isto bija veliki grad. Usilo se istoga

294

Hrvatska usmena književnost Bosne i Hercegovine: proza, drama i mikrostrukture, priredio Marko Dragić, Hrvatska književnost Bosne i Hercegovine u 100 knjiga, knj. 5, MH, HKD Napredak, Sarajevo 2005, str. 184. Sličnu je predaju zapisala i Maja Bošković Stulli u Radešinama kod Sinja. 295 Isto, str. 224.

431

vremena kao i Vid i sada se vide u vodi razvaline, kupe na kućama, kad je čista voda i fino vrime. I unda bi se kladili monci, bili su vele silni ljudi: ko bi dojezdija iz Vida do Kuti na konju, a ne posrnut, onda bi onaj dobija neku nagradu. I kad bi od velike svoje sile, od oholosti, kad ne bi ništa mogli, unda bi skuhali pogaču za metu i u nju bi gađali. A kašnje se usilo sve.296 (Opuzen) VIDOVSKA KRALJICA Ima put Neuma jezero Kuti. Kažu da je govorila vidovska krajica: – Moji Kuti, moji zlatni skuti. Tako san ja čuja. U trupici danas kad se čovik vozi po tom jezeru Kuti, vidu se porušeni zidovi u dubini od nekadašnjeg grada. Od Kuti do Vida sve je bija grad. I ta krajica kad je išla kočijom od Vida do Kuti, zato bi ona rekla: – Jest Vid Vid, ali moji Kuti moji zlatni skuti. To sam čuja kad sam bija dite. * Druga žena dodaje: O, moj Vide, moj očinji vide, moji Kuti, moji zlatni skuti.297 (Opuzen) DIVOVI GRADE TORANJ Su bili neki veli i jaki judi. Kad su zidali turan u Mutunu i u Buzetu i crekvu pod grotu, da su si bat posujivali jedan drugomu. Jedan je bi u Mutunu, a drugi u Svetom Štefanu i su si preko drage davali bat. I žene su bile jake, pa su na glavi nosile kolonu od crikve, a na hrbatu otroka i još su po putu plele hlače.298 (Beletićev Brijeg u Istri)

Usmene pripovijetke i predaje, priredila Maja Bošković Stulli, SHK, MH, Zagreb 1997, str. 337. 297 Isto, str. 338. 298 Isto, str. 364.

296

432

Neki misle da je Crna kraljica udovica Ulricha Celjskoga. nije zabil ni na Medvedgrad vudriti. Sad se ona i po trejti put zakune i veli: – Pukni. a neki da je udovica Vlatka Hercegovića. Ona opet i po drugi put veli: – Pukni. vrag. Te su predaje nadahnule Josipa Freudenreicha i Higina Dragošića da napišu istoimena djela. dam ti Medvedgrad — ali joj se ni nišče odzval. vrag. To čuje jen vuglenar i on otide k kraljici te se joj javi da ju bu on nosil triput okol grada. No kad je Turčin haračil po hrvatskoj zemli. Cez nejni grund nije nišče smel. pozove kraljica svoje sluge vu festung da ga brane. Stari su govorili da je to Divić.299 (Loborika u Istri) ČRNA KRALJICA Mnoge su predaje zapisane o Crnoj kraljici. ali mu onda mora dati bedenj od dvanajst veder pun zlata.ali joj se opet ne javi. dam ti Medvedgrad i sve zlato . Kak se je navek nosila vu crnom rubju. Bila jena žena koja je bila jako zločesta svojim slugem. No kraljica je sad tela da se resi zakletve. pa makar si noge do kolena znucal. te da proglasit po celoj zemlji da keri ju triput oko nejnog grada odnese. zvali su ju “crna kraljica”. str. jer bi sakega kerega bi na svojem gruntu vlovila dala hititi pred lave kere je baš za t posel hranila. drugoga sina hercega Stipana Vukčića Kosače koji je bio oženjen rođakinjom Ulricha Celjskoga. ili bi pak na njega napustila dva orle keri su bili tak izvežbani da bi mam čoveku iskopali oči. vrag. Kraljica je bila sad vu nepriliki i pomisli si da se zakune vragu te veli: – Pukni. pa je prez krova. više nisu mogle dalje graditi. Kad se je Turčin približaval k festungu. da mu bu dala bedenj dvanajst veder pun zlata. Kraljica je na to pristala i sad njemu veli: 299 Isto. dam ti Medvedgrad i sebe! I zaistinu sad vrag pukne i potera Turčina iz Hrvatske.DIVIĆ Vile su sagradile arenu u Puli. 365. Kad je peteh zakukurika. Su nosile na glavi grote i prele. ali joj se ni ni jen odzval. 433 .

a ti me skri pod nadre od tvoje rubače. kad je počel vaditi iz nedrih. pretvorila vu gavrana. dojdu pred njega velike kace i ne puščaju ga naprvo. vidi jeno veliku kacu kera leži na penezih i njega gledi. Dojde ti on pred njejnu hižu gde je ona stanovala. Taki za nekuliko dan kak je kraljica vumrla dojde jen sluga k nje da ju prosi penez. ali ni on je ni donesel do meje. Kad je bil več prilično dalko. ali več vidi gde stojiju kočije. On se ni htel dirat vu t bedenj. je su ga napali vukovi i lavovi. neg samo ide naprvo. Ide on i po drugi put okol grada. vu drugem srebro. neg si nameće pune nadre srebrnih penez i odleti sav vesel vun. Njemu je pak kraljica rekla: – Sad si mi petnajst put gorje napravil neg sem prije bila. ali se nišče ne javi. jer mu budu drugač deca pomrla od gladi. hiti kraljicu i hoče vujti. je oni tebi ne moreju nikaj napraviti. pokuči na vrata. Kraljica je na to pristala i rekla mu se isto kak i prvomu. ali kad dojde blizu. Vuglenar se još ne stavi. ali mu mora dati dvanajst veder zlata. Kraljica ni niti sad bila spašena. a kraj ne jena velika kaca. da me buš lakše nosil. Kad je krenul po trejti put okol grada. da me gdoj ne vzeme. I zaistinu on jo je nosil tak kak i on vuglenar i se iste napasti su pred njega došle. a vuglenar ju zeme i dene vu nedre kak mu je kraljica naložila i otide okol grada. ali sije mam vu sebi premislil da zakaj si ne bi on sam zel penez kad je več kraljica mrla i ni nikoga bilo pri hiže gde su bili penezi. Sad se je zaistinu vuglenar preplašil. i kaj god buš videl i zestal. dok ni došel i po drugi put na mejo. neg ju je pri kraju hitil kak i vuglenar. On otide vu hižu s penezi i tu ti najde tri bednja penez. a to ti je se sam 434 . neg samo ujdi furt naprvo. no ali sad ni mirno išel. On se vu prvi mah preplašil. ali sad dojdu pred njega vragovi sa vilami te ih zapiknu pred njega i ne puščaju dalje. Kad je prvi put išel. Još je faljelo samo nekih par korakov da ju i po trejti put donese do meje. več je samo čul kak juriju kočije. ni niš videl. On na to otpre vrata i vidi gde kraljica mrtva leži. neg je bila još devet puti gorje zakleta. On bedenj z zlatom bil je čist v kutu i on hoče da ide po zlatne peneze. htel je ipak znati kulko sije zel i hoče da prebroji. No ne projde dugo cajta. a vu trejtem kufer. javi se jen razbojnik keri seje takaj polakomil za zlato i veli joj daju bu on nosil. On seje malko preplašil al je sejeno išel naprvo. Dojde ti on prvi put na meju. I tak ti kraljica vumre zakleta.– Ja se bum. ali ga kraljica prime za rukaf i veli mu: – Sad si mi još devet puti gorje napravil. Kraljica se i zbilja pretvorila vu gavrana. vu prvem bednju je bilo zlato. naj se niš bojati. a iz njih izlaziju sama velika gospoda se cilinderi na glavi.

Kad to đak vidi dosjeti se svome jadu ali uteći iz pećine nikako nije mogao. stanu gledati kroz planinu gdje bi prenoćili i ugledaju oganj daleko u jednoj pećini.300 (Remete kraj Zagreba) DIVLJAN U sljedećoj je priči antički grčki motiv o Polyphemu:301 Pop i đak hodali kroz jednu veliku planinu pa ih ondje uhvati noć. pusti ih unutra. Kad ti on dojde pred vrata. Divljan slijep skoči kao mahnit i đaku reče: “Neka. to ti ga kaca ne pusti v hižu. ali samoga zlata. Upita ga Divljan:” Šta diljaš taj šiljak?” Đak odgovori da se kod ovaca sjedeći besposleno naučio tako diljati. 300 435 .vuglen. I napipa popa pretilijega. Pitaju ga hoće li ih pustiti u kuću i on ih pusti. MH. i na sramotu ako ne ćeš na lijepo. Vatroslav Jagić. Historija naroda hrvatskoga Iisrbskoga. pa opet ploču na vrata privali. SHK. a jadni đak ne htjede. Divljan zatvori oko i zaspi. al mi uteći ne ćeš. Potakne im veliki oganj i oni se sjednu grijati. str. mislil si je da se je morti zabunil i otide da si i po drugi put nameće. pa opet baca u kraj. počne ih Divljan pipat iza vrata da vidi koji je pretiliji da ga zakolje i ispeče. str. Staro doba. A hoćeš. Pošto se Divljan najede. Divljan prokleti jede. reče mu Divljan. već mu odgovori da nije gladan. do jednog divljeg čovjeka s jednim okom navrh glave. 111. Divljan ustane. I dandenešnji leži kaca pred vrati i ne pusti nikoga nutri. Ali na vrata pećine bijaše privaljena velika ploča koju sto ljudi ne bi moglo pomaći. legne kraj ognja. Kad tamo ni ljudi ni ikog drugog. a đak počne diljati jedan mali šiljak. On se vrne domov. knjiga prva. vidjevši da se sutra i njemu nožić pod grlo sprema. spopane ga i ubije. digne ploču. On ni htel verovati da su penezi bili. domisli se te oni šiljak zavrti Divljanu u oko i oslijepi ga. kad ne umijeh ja tebi obadva. a đak jadni. Pošto se malo zagriju. Bez izbora đak sjedne s njim. Videći oni da već ne mogu taj dan prispjeti kuda su bili naumili. priredila Maja Bošković Stulli. ali bez penez. jer ću i tebe sutra ovako. da je Bogu hvala! Izvadi ti meni ovo jedno oko. a đak stavlja u usta. navrti na ražanj i stavi kraj ognja da se peče. Zagreb 1867. pa da ga je i sad ta volja dopala. Zagreb 1997. Kad se pop ispekao. 301 Usp. 353-355.” Usmene pripovijetke i predaje.” Jedi” stane vikati Divljan. Primaknu se oni blizu i povikaše da vide ima li tko tamo. zovne Divljan đaka da s njim jede.

” Đak nesretni prevari se i pođe da uzme štap. napipa Divljan vrata od pećine i vidjevši da su zatvorena počne po pećini brbati tamo-amo da đaka uhvati. pa pođe na vrata od pećine pa otvori jedan kraj vrata i počne stoku vabiti da jedno po jedno izbaci. kudlaci. HKD Napredak. 5. dođe do njega. Kad se đak dohvatio poljane i vidi svu stoku pred sobom. đavao (vrag-crni ovan. a đak mu onda pritrča iza leđa i tisne ga u vodu. Hrvatska književnost Bosne i Hercegovine u 100 knjiga. Najčešći demoni u toj vrsti naših predaja su: vještice. kozlaci). U to. Divljan. vukodlaci (kodlaci. ja sam već napolju. pa počne zviždjeti okolo njega rugajući mu se. Onda se počne Divljanu rugati i smijati tjerajući pred sobom stoku. prijanu mu jedan prst pri njemu.302 (Čitluk) DEMONOLOŠKE PREDAJE Demonološke (demonske) predaje u osnovi imaju osobni doživljaj. pa se obuče u onu kožu i izmješa među ovce. jer ti bez njega nijedna ne će krenuti. str. Divljan.” Divljan kad vidi da mu je utekao. stane skakati oko Divljana. tamo-amo da ga ne dohvati. priredio Marko Dragić. te tako dođu do jedne velike vode i đak vidi da će ga već moći u vodu utopiti. primakne se uprav nad vodu. irudice. Divljan već vidi da mu od mnoge stoke ne može ništa. kuga.Kad ujutru svane. Vidjevši da je poginuo. primičući se malo po malo da bi ga uhvatio. Onda đak s mirom i Bogom otjera stoku i dođe zdravo kući. izvadi je i odsječe oni prst što mu pri štapu prijanuo bio i uteče. drama i mikrostrukture. MH. susret s demonološkim (onostranim) bićem. 436 . 194. Sarajevo 2005. te se Divljan utopi. crni pas). čaratani. knj. otvori vrata sasvim i pruži mu štap govoreći: “Kad si mi već utekao na ti ovaj štap da tjeraš stoku. padne mu na um britvica koju je pri sebi imao. onako slijep. 302 Hrvatska usmena književnost Bosne i Hercegovine: proza. jer je imao u pećini mnogo stoke te se đak domisli i oguli jednog ovna. ali kako ga se prihvati. stuhe. Đak u ovnovoj koži stade se s ovcama približavati ne bi li i njega izbacio i tako malo po malo primičući se. Divljan ga uhvati i izbaci vani među ostale ovce. domisli se što će. kučibabe. ali ga ne mogne nikako naći . pristane za njim. ali bez popa. vikne Divljanu: “Ne traži me više.

spremale masti za ljubavne napitke. E. prikaze. I bež . a zadnja 1793. Vjerovalo se da ima i lijepih vještica jer i đavao voli što je lijepo. str. gušile pri spavanju itd. U Hrvatskoj je spaljivanje vještica zabranila Marija Terezija 1758. mačić. u Posanu. Neki misle da je u tom razdoblju spaljeno do milijun vještica.303 (Lupoglav kod Dugog Sela) Usmene pripovijetke i predaje. a đavao bi njoj dao nadprirodne moći. Onda je nekakva baba dala dovesti na pole dvanajst vaganov peska. Ulazile su kroz ključanice. Razlikuju se vještice u bajkama i demonološkim predajama.orko. 358. spolno bludničile s đavolom. Majka Buža. kad so sršeni počeli klati vojsko. izazivale razne bolesti i ludilo. 303 437 . g. a baba onda ne poslala na Francuza. Od sakoga je zrna peska postal po jen sršen. priredila Maja Bošković Stulli. Vještica u bajci je bezimena i zla. držale tajne sastanke. Kad so ludi to naredili. Zamišljane su kako jašu na metli s grbom na leđima i dugim nosom. Zagreb 1997. jele djecu. utvare. Prva je vještica spaljena 1275. g. zišla ona gore i počela štrmenkuvati. OD BABE KA JE COPRALA I POSLALA SRŠENE NA FRANCUZE Bili so negda v naše zemli Francuzi pak so štoli da pejo prek Turovoga pola na Zagreb. babe. Copruvala ona morti jeno vuru kad ti najenpot z onoga peska počeli se sršeni leći. a u predaji je to stvarna osoba koja nanosi zlo. u Tuluzi. g. SHK. Vještice se još nazivaju: more. kukviža). bile je dobre bežati. More su po narodnom vjerovanju djevojke koje su se povještičile. Konkretna ženska osoba bi đavlu prodala dušu. Nigdar više neso odonda Francuzi bili v naše zemli. VJEŠTICE Po narodnom vjerovanju vještice su stupile u savez s đavolom pogodbom koja se potpisivala krvlju. štrige (štringe) coprnice. MH. zloguke ptice (gavran.ki je kak i ki kam mogel. te razna plašila.

zaseok Podlice. 2004. 179. Ako se rano poduzme liječenje. Teletext. U Stocu se vjerovalo da su se stuhe prikazivale u obliku vatre i plamena. zašije u krpu i metne na se. metne u karticu. Muško mori od želje. 10. 305 304 438 . a nestajala je u obliku vatre.MORA Mora je cura zle krvi. Nestalo je priča o irudicama. Svaku noć dok on zaspi. Teletext. I HINA/AFP. svejedno. Ostale su molitve (basme) protiv njih. Niko mu to nije virova. postoji Kužno groblje. da ode u crkvu. Pričalo se i o stuhaćima. Pane mu na pamet. po narodnom vjerovanju. 28.” Stuhe su slične vješticama. Tu su kugari umirali i kako nisu mogli doći do groblja. U srednjem je vijeku od kuge u Europi umrla trećina pučanstva. kaziva materi. tare i mori mladost pri spavanju. željna mlade krvi. Voli mladu mušku krv nego žensku. al opet nije je mogo nikako uvatit. Po narodnomu vjerovanju štriguni ili čarobnjaci mogu začarati čovjeka i baciti na njega uroke. Svojim dodirom je izazivala smrt. Irudice su demonološka bića koja su predvodila olujno nevrijeme. “Mogu ga i posve izluditi. str. Kaziva ćaći. Nit je mogo čim krenuti. Pričalo se da se nekog momka dovezala mora. smrtonosna je u 60 % slučajeva. 2004. 179.305 KUŽNO GROBLJE U SELU MILE U selu Mile. ona pritisni. 10. pokazivala kao kostur djevojčure u bijelim haljinama. Bolest – kuga povremeno se pojavljuje u Kini i drugim dijelovima svijeta. str. HINA/AFP. al se od tad uvik pričalo o tome. nit glasa dati.304 U Bosni i Hercegovini mnogo je kužnih grebova i grebalja. a žensko od zavisti. Snažan je bio. tu su ih odmah sahranjivali. KUGA Kuga se. 28. a ako se ne liječi. Nikad više nije došla. Kad ne more da se mladosti drukčije dočepa. Po narodnom vjerovanju postojali su i višci (vještci). moguće ju je brzo zaustaviti. nožem ustruže malo klačarde s Gospina oltara.

čatrnjama i tamo odvlačile djecu koja bi se približila vodi. Svalina (rođena 1949. MH. str. živjele u vodi. u Bogomolju nikadare. bukadare. I kad je ona s time bila gotova. tražila da je prevezu na Pelješac. SHK. g. a ona se ope vratila pu Supetra i govori: – Šukadare.danas dan ima jedna kamena ploča u tom groblju. 306 439 . po narodnom vjerovanju. Da je bila kuga u Supetru i da je harala po Supetru. FF Mostar 2007. I kad je iz sela išla. Zagreb 1997. 307 Usmene pripovijetke i predaje. I eko la! (Pražnica na Braču) KUKUDARE. kazala je Anđa Tokić. da je na velikoj stini slomila nogu. iskoveda je vrlo. a kako mi je mama pripovijedala prije su ga ljudi čistili i održavali jer su se bojali da i oni ne bi dobili kugu. i da je pravila pomoritad. D. u to vrijeme neizlječivu bolest. djev. Sada je groblje zaraslo u šumicu. kao ženska neka. Rkp.306 SVETI ROKO I KUGA O svetom Roku bilo je riječi u poglavlju Molitvene usmene lirske pjesme (str. priredila Maja Bošković Stulli. BUKUDARE Čuo sam priču od naših starih ljudi da je nekad bila došla u naše selo kuga. iz Bogomolja. Onda je kazala: – Kukudare bukudare.307 (Blace na Neretvi) Kučibabe (babaroge) su. Bože sačuvaj. U Hrvatskoj ta demonološka bića nazivaju se babaroge. Katici Lozić Radielović 2007. 384. godine. a sveti Roko vaze šćop pok udri po njon. vej nikad u Nerežišća. I došla je do crikvice svetoga Roka. selo Bulići) Živi u selu Mile. 163). i da je išla da će put Nerežišć. bunarima.

18. Isus prid nan. držali bi palac u ruci i tri puta izgovarali: Zapori kozlakov. ali i pomoć u rasuđivanju pravih smjerova putovanja. sv. u Okrugu Gornjem. Jozo je rođen u Vinišćima 1932. g. a često uzimaju različite životinjske oblike. Nestajali bi kada bi bili probodeni glogovim kocem (ili sa sedam glogovih kolaca). 440 . str. Marijino mliko. 2006. a i odrasli. tri mise Uskrsne. U nekim krajevima (primjerice Hrvatskomu Zagorju) vjerovalo se da će se pokojnik povukodlačiti ako preko njega prijeđe mačka. FF Split. Ili: Isusova brado.. hodali noću (pogotvo kraj groblja). pa kad bi djeca. Rkp. u Vinišću kod Trogira. U Vinišću kod Trogira vjerovalo se u kodlake (vukodlake) koji su posebno mogli naškoditi djeci. Gospe za nan. Zbog toga se na raskrižjima putova postavljalo raspelo kao obrana od zlih sila. 12. Ako su za života bili pijanice. pojavljivali su se u obliku mješine pune vodom.VUKODLACI Demonske predaje o vukodlacima pripovijedaju o mrtvacima koji su se zbog teških grijeha četrdeset dana nakon smrti ustajali iz groba. a Zorka 1936. g. tri mise Božićne. pojavljivali su se kao mješina puna vina.308 (Vinišće kod Trogira) 308 Ivan Marić. Za čovjeka nije dobro da se u to doba zatekne na putu jer bi mu se moglo dogoditi svakakvo zlo. Prema pričama oni se okupljaju na raskrižjima putova od dvadeset tri do dvadeset i četiri sata. travnja 2006. a ako nisu bili pijanice. zapisao je po kazivanju bračnoga para Joze i Zorke Marić. Kudlaci su zli i uvijek nastoje naškoditi čovjeku. slavno sveto Vodokršće. g.

ĐAVAO Đavao se po narodnom vjerovanju pretvarao u: magarca (orko. a on nekvajik viče: Imam sve. Orko. nije znala da je un vrag.309 U nekim krajevima Dalmacije narod pod pojmom mačić (macić) podrazumijeva i ubijenu djecu koja su se noću pojavljivala. psa i ljudima činio zlo. Unda ona rekla lugaru da nose dukata kolko god budu mogli ponit. Sedam godinaje š njim živila. najčešće sve do prvih pijetlova. To rekla tak odnamirke. da ne bi rekada nema.Una je rekla da je oće vrag. sve Vidi: Usmene pripovijetke i predaje. Onda je rekla ona lugaru da nju vragodve tamo u pećinu i rekla je lugaru da što god vrag bude pitaima l on.jer su tu pune bačve dukata. maminjorga. Ona očla donit vode na vrilo i našla momka kod vode. priredila Maja Bošković Stulli. ništ već nema. kad senije moga ništ koristit. lip. Te su priče biblijske provenijencije. Zagreb 1997. crnoga ovna. mačić po narodnom pričanju pojavljivali bi se pred ljudima noću. sve spalo š nje. bespućima. pakleni magarac). On iša i iša njeznim tragom i doveja ga trag u pećinu. Onda naša vrilce vode i snig je bije i naša trag di je boso čeljade dolazilo na vodu po snigu (nije je on obuva). konda je grum puka u pećinu. Vrag će njega sve pitat. Taj lugar mislije da je tamo kuća di u šumi. “Onda najzad će te – veli -upitat: Imaš li luga kolko? A ti reci: Imam više neg ti. pakleni magarac. mačku (mačić). str. Ona je rekla da bi. imam sve. MH.bilo slabo vrime. jer brag voli to. nije mislila da b to napravla.Unda je očla š njime i doveja je u šumu u pećinu. I nju opazije kad je doša i začudije se: — Jes ti tute? Ona je bila već sva orepana. onda taj lugar zabasa kroz šumu. DIVOJKA I VRAG Bila divojka nika već stara i roditelji nisu joj bili dobri. bija fin.” I sve je onda tako bilo i vrag onda puka od žalosti. Iz njezinog sela bije lugar. maminjorga. 410. planinama. 309 441 . da b očla za nj. tamo nije tkala ni prela. un nek reče da ima. SHK. Unda on njoj rekada bi l ona za nj. nosali su ih po selima. podvlačili im se pod noge te kada bi ih ljudi bili prisiljeni uzjašiti. U Istri se orko naziva mrak. da ne bi nik reka.

kroz duge im vire dukati. Onda s odnili dukata kolko s god više mogli. uzjašio bi na nj. ma ne boš već. 312 Studentici Filozofskoga fakulteta u Splitu. 411. 1927. I kad je taj magarac doša. u Neoriću 2005.311 (Picuda u Istri) PAKLENI MAGARAC Jedan je iša iz gostionice kući. gonio ga je cilu noć. samo da dođen prije kući. je sa u rucak i je uže šilo van i ga je poceja ubadat kadi je uhitija. nastojao bi da mu se podvuče pod noge tako da bi ga taj čovjek morao uzjahati.310 (Vranik kraj Lovrinca u Lici) POSTOLAR I ORKO Jen kaligar je dela cija dan i ga je uhitilo škuro za doć doma. Ga je razjaha i on je poceja teć tako do doma i je reka: – Orko. pola njemu ostalo.312 (Neorić) MAČIĆ Mačić se pojavljivao na seoskim putevima u noći i ako bi sreo čovjeka. nojde jenega tovara i je reka: – A to si tovar.” Međutin.). Kad je taj prvi pivac zapiva oko tri i po sata. str. On je onda njoj da polak svoje obuće s nogu. ni zna ca. Mariji Dukić. ki šan trudan. 311 310 442 . str. 13. a čovjek bi na njemu nemoćno jahao i podizao se u visine. mačić bi ga zbacio na Isto. da ide lakše. invece tovar je bija orko. I lipo kada je ša gori. kad su prvi pivci zapivali…onda moć ti mračni sila prestaje da važi. nije on moga sać s njega! Tako da je on. godine kazao Marko Bazina (rođ. Tada bi mačić počeo rasti. to je počelo se zdižat u visok. jušto lipo. I on uzjaši na nj. razmiš. i inšoma ti tovar se je poceja nažad kolivat doli. govori: “Da mi je sad đava. u nekon šumici. sv. ćeš me pejat doma. I on ga zajaše. kad je on to reka. Kada bi dosegao kuće. Čiča miča gotova priča. Kaliger še je prestrasija. on je jednput osta na mistu…bio je malo dalje od kuće. bio je malo i umoran. Isto. si me kojina jen bot. Po putu ki gre. 183.g. kako s duge rastrošne. Rkp. I kad je iša.od nika. nije stalo malo. eto jedan magarac kraj puta. tako da je ipak došo kući. 2005. FF Split.

kudlacima. 1932. 2006. Carev. po narodnom vjerovanju.313 Zmajevi žive u škujinama (jamama. 13. 2005. Tada je prilika da mu ga se ukrade. g. Zna lijepo pjevati i oponašati glasove. sv. str.-4. 443 . Jaje pak valja odmah razbiti kako na svijetu ne bi bilo nesreća. masmaliću i gadu zapisala je 2005. Takav čovjek. Ako mu netko baca kamenčiće u njegovu kuću. može sve želje ostvariti. FF Split. više nikada ne bi imao sreće. Rkp. Odjeven je u blavitene (plavkaste) bagešice (hlačice) i ima crvenu kapicu. Ako se čovjeku dogodi da na putu sretne kušćericu (guštericu). 11. Na Cresu se običajilo govoriti za nekoga tko se obogati da ima masmalića na čufitu (u potkrovlju). FF Split. zmajevima.krov i pobjegao. Dobrodošao je i rado će pomoći čovjeku u nevolji. Najradije prebiva u gustoj šumi. Pojavit će se jedino ako peteh (pijetao) snese jaje iz kojeg bi se izlegao zmaj. Živi u škujinama (rupama) pod zemljom. onda se zna ljutiti i čovjeka navesti na krivi put. pećinama) u blizini naselja gdje su čekali žrtvu koju će pojesti. malen. Ispod jezika skriva vrlo lijep i velik dijamant koji ima takvu moć da čovjeku. ST. Takvih stvorenja više nema. “Gad zes čavjenu rožu” je zmija koja se glasa poput pijetla. u narodnom vjerovanju. str. Mrka gušterica po narodnom vjerovanju ima posebnu moć. Narod vjeruje da je to stol kojim se služe masmalići. mrkoj gušterici. ne treba je ubijati. g.). godine Tina Ivanišević. ali samoga gada ne smije se ubijati jer bi dijamant izgubio moć. koji bi ga imao. Rkp. a ponajmanje onu koja ispod vrata ima čajevno (crveno) jer bi mogla prokleti toga čovjeka. 9. Gad skida taj dijamant samo onda kada se ide napiti vode u lokvu da ga slučajno ne bi progutao. štrigama. U takvim rupama odzvanja kada se u njih baca kamenje.314 313 Jelena Lijić siječnja 2006. Masmalić (malik) je. a kazivali su joj volonteri Eko centra caput insulae Beli na otoku Cresu. vrlo lijep čovjek. 314 Predaje o: štrigunima. 1. zapisala u Kaštel Sućurcu po pripovijedanju Matije Vladović (djev. rođ. Tu masmalić čuva veliko bogatstvo. Iz usta su rigali vatru i pustošili ljudima polja te ih tjerali da im povremeno za hranu dovode lijepe djevojke. Čovjek bi cijelu noć ostao tu dok netko po danu ne bi naišao i izbavio ga. sv. U šumi pokraj Belog ima nekoliko panjeva oko bijele stijene.

mindice) je po pučkom vjerovanju rugobno čudovište koje se čovjeku priviđa noću u obliku nakazne životinje: crnoga ovna. ružmarina. I kad to ču. MUDRA DIVOJKA Bi jednom jedan kralj i zapovidi da mu se donesu tri najlipša cvita. oko tri i pol sata poslije ponoći oglase prvi pijevci. pripadnici određenih društvenih slojeva (seljaci. malograđani) i zanimanja (činovnici. mačke i sl. Kralj se obradova i uze je za ženu. i kaže svom ocu da je veže za konja. divojka je dugo pensala i dositi se. ali i objašnjavaju uzrok pojavljivanja demona. anegdotama. bi mu drago i on poruči starom da kaže svojoj kćeri da dođe na dvor ni gola ni obučena. policajci).Zloguke ptice kukviža (sova ušara) i gavran po narodnom vjerovanju predskazuju tragediju ili smrt. Po narodnom vjerovanju demonska su se bića pojavljivala u gluho doba noći između ponoći i tri – tri i po sata poslije ponoći. Zatvorio je tu mnoge ča mu nisu mogli platiti prinose. Kada se. I dođe tako pri kralja. nestaju sva demonska bića. PRIČANJA IZ ŽIVOTA Pričanja iz života su najčešće kratke i podrugljive predaje u kojima se ismijavaju stanovnici pojedinih krajeva i sela. U pričanjima iz života nalaze se didaktička pričanja o ubijanju staraca. A kralj je ima i zatvor. Na se stavi ribarske mreže. primjerice. prikaza. * Demonske predaje plaše i upozoravaju slušatelje i čitatelje. a kad ih kralj pita zač to rade samo nek mu odgovore: “A kako će skuvan bob rodit. crnoga (ali i žutoga) psa. zeca. šalama i vicevima. Kad kralj vidi to. avet.” 444 . levande. Pritvara (utvara. sablast. šaljiva i druga pričanja. I jedna divojka govorila svom ocu: Poj ti oče! I odnese mu tri cvita: masline. Isprepleću se novelama. ni na konju ni pješke. metaforično pričanje. Kad kraljica to vidi. strašilo. o sedam prutova. ona ih je savitovala: da svaki dan bacaju bob što su ga tribali obidovat. isto tako ćemo ti mi zatvoreni vratit dugovanja.

Otac je cili život lavuro kako beštija tako je steko veliko bogatstvo. Vidi svoju ženu. Zahtjev bogataša da će udati kćerku za onoga tko u njegovu kuću dođe ni gol ni obučen ima elemente bajke. Otac i majka su bili vrijedni i stekli su veliko bogatstvo. Neki bogataš nije htio udati svoju kćerku. ali su kćerku pogrešno odgojili. Obećao ju je udati za onoga tko dođe u njegovu kuću ni gol ni obučen misleći da se takav nikada ne će pojaviti. majka i kćerka. FF Split. 10. Bogataš je tako kćerku udao za ribara koji se domogao velikoga bogatstva. 2004.” Od tada su navik živili sritno. a na sebi je imao samo ribarsku mrežu. 1930. 49. i kralj je sluša svoju mudru ženu. i nikad ni ništa činila. Njezinemu budućemu mužu je reka da joj ništa ne će ostavit ako ne počme lavurat. NE LAVURO TIN NE JI KO Lijenost je čest motiv u hrvatskoj tradicijskoj kulturi i književnosti. Rkp. pa je upita da di su? A ona će njemu: “Ti si mi reka da vazmem ča mi je najmilije. str. Ona je bila strašno lina. vazmi sa sobom ono ča ti je najmilije!” Tu su večer obidovali i vina pili. Kad je kralj lega u odaje onako pijan. Al ocu je uvik bilo krivo ča je ćer odgoji nopoko. Rudan. Tiha rođ. Kćerka ništa nije htjela raditi te je otac njezinom budućem mužu rekao da joj ne će ništa dati od bogatstva sve dok ne počne raditi. Kćerka je počela raditi tek kad je ogladnjela. Svega su imali i ničega njima ni falilo. kraljica ga stavi na konja i odvede svojoj kući. jednoga je dana u njegovu kuću došao ribar. Ni zna di je ni ča mu se zbilo..Kralj je zna da ih je kraljica savitovala. g. otac je odluči da je vrime da ispravi ča je učini. Bila je jedna bogata fameja. g. djev. a kraljici reče: “Hod ča od mene. otac.315 (Bogomolje na Hvaru) NI GOL NI OBUČEN Književnost karakteriziraju didaktičnost i edukativnost. Didaktičnost je glavna karakteristika te priče. a ogleda se i naslovom (paremiologizmom) Ne lavoro tin ne ji ko (Tko ne radi. Kad je sunce bilo još na uranku kralj se probudi. mat i ćer. Ljubici Rudan Bogomolji 2004. 315 445 . u blagostanju. Kad je došlo vrime da se udo. kazala je Tihana Rudan. Živjeli su tako otac. sv. Njih pusti. Međutim. taj ne jede).

ona opet k njemu leti. Etnologija. kako je naučila tako je i nastavila.. a otac mu rekao: ‘Ti mene ubi pa ti car ne će ništa’. A žena mu sve to pratila. sv. Narodne pripovijetke.. ko je danas lavuro?” A ona mu je na to odgovorila: “A sine moj. ako je prešo pedeset godina.” I tad je i kad nevista ni cili don okusila ništa. 37. GZM BiH. str. GZM BiH. Muž i njegova mater su po poju hodili i lavurali a ona ih je gledola. I on se zamisli što će. kazala Katarini Mišković. po cili don ni ništa činila. 318 Vlajko Palavestra. a otac mu savjetuje da povede kučku i ženu.Kad se udola. Sinovi ga vrate kući.. Jednom čovjeku to bude žao. 5. 317 Vlajko Palavestra. pa iskopa za ćaću rupu pod ognjištem i tu skloni ćaću. Kada su svi stari ljudi bili ubijeni. I kad je pred carem udario kučku. Narodne pripovjetke i predanja iz Drežnice. svjesne ljude.173. NS sv.. g. 280. Sarajevo 1961. 316 446 . Sarajevo 1982. ona caru sve kaže kako je oca sakrio./XVI. I on ne htjedne. FF Split. Car zovne čovjeka k sebi i zada mu dvi zadaće: da mu dozove najdraži i najgrđe. tj. sultan je Katica Hraste je u Brusju na Hvaru 2006. a žena se potuži caru. bome jo i ti. On ih zamoli da ga nose što dalje jer je on svog oca donio na ono mjesto gdje su njega donijeli. Rkp. str.318 *** Za vrime turske vlasti došlo je naređenje od sultana da se ubiju svi ljudi stariji od pedeset godina. I tako je to bilo dok jednega dona ni muža doša doma i pita mater: “Rec mi.317 *** Sinovi ponesu starog oca u šumu da ga ubiju. 2006. sv. ona rekla čovjeku: ‘Tu ti je ćaća!’ I on se ocu požalio kako ga je žena otkrila. Kad su se jednom on i žena posvadili. 1. Etnologija. NS. rano ujutro se ustala i došla pitat: “Ča je potriba lavurat ?”316 (Brusje na Hvaru) UBIJANJE STARACA Zakon je od vladara izišao da svaki sin svog oca ubije. a kad je udario ženu. str. I car se onda uvjerio da ne treba ubijati starce. Jednom je sinu žao bilo ubit svog oca pa ga je sakrio u vinsku bačvu. XV. najvećeg prijatelja i neprijatelja.

215. sedam svađalica. 219.320 Hrvatska usmena književnost Bosne i Hercegovine: proza. Čudim se što ne možete pa to je tako lako reče otac. on ga je prvi ugledo. a ovi se okreće i na istok i na zapad. Jedan po jedan probaše ali nitko ne mogaše prelomiti štapove.” Oni svi gledaju istok. Ako nemaju kakva uzroka važna onda se svađaju oko sitnice. Odrezao je udicu i prelomio štapove jedan po jedan. Jednom prikupi sve sinove pa im dade sedam štapova svezanih u snop da ih prelome. str. samo da ne bude Bogu lijepo i milo. 319 447 . te da mu je otac to reko.319 SEDAM PRUTOVA Imao otac sedam sinova. drama i mikrostrukture. Od tada sultan nije ubijo stare ljude. jer mu ga je žao bilo ubit. I sad se misle kako i šta. priredio Marko Dragić. pa se prepiru i svađaju. knj. koji kao što sami rekoste. Oni se nasmijaše i rekoše pa tako smo i mi mogli. može slomiti i nejako dijete. HKD Napredak. a ovaj mu reče da je svog oca sakrio u bačvu.naredio da tri čovika uđu u najdublju dragu i obećo da će onome koji prvi ugleda izlazak Sunca poklonit svoje kraljevstvo. Kad je Sunce bacilo zrake na najvišu planinu. 320 Isto. Lako je grabiti ondje gdje nema tko čuvati. vi ste kao ovih sedam prutova. A otac mu odgovori: “Sine. ti se okreni i tamo i vamo i istok i zapad. ko će prije ugledat! Ovi što je oca sakrio u bačvu. Sultan ga pito otkud je znao za to. Ove je riječi njihov otac i htio čuti iz njihovih usta. kad uđete u veliku dragu. Bilo je opakih susjeda koji se radovahu njihovu svađanju. pito ga je kako da prvi ugleda Sunce. MH. bit ćete kao ovih sedam prutova. 5. jer godine donose mudrost. Otac se njihov zabrine vidjevši da će sve biti zlo i naopako. Ako hoćete da vas drugi ne slomi opasite se uzicom sloge da vas Bog vidi ako ne ćete tako. Malo po malo. I kad Sunce baci zrake na najvišu planinu na zapadu. ali pretežno gledaj na zapad da ostali ne primjete. ti ćeš ga prvi ugledat. str. jer će svi ostali gledat na istok. Eto vam djeco slike i prilike vaše. pa to može i nejako dijete. Hrvatska književnost Bosne i Hercegovine u 100 knjiga. Sarajevo 2005.

Juri. kipovima. Fra Jakov Baltić (Bukovica kod Travnika. 1935. st. U njezin se sadržaj vjeruje. Ksaver Šandor Đalski (Gredice kraj Zaboka. utkao legendu o dvoje siročadi koji su se smrzli pored jezera u kojem se njihov otac utopio. crkvama. čudotvornim svetim slikama. Mnogo je proznih i versificiranih legenda o sv.) u svomu Godišnjaku navodi legendu o čudotvornom fojničkom križu. Legenda se dugo poimala kao pripovijest iz života svetaca. Legende su fakturom bliske predaji i katkad su teško odvojive od njih.) u svoju je pripovijest Legenda iz K. nagrađujući dobro. Petru kad su hodali po zemlji. Ta se legenda i 2006. Br. LEGENDA Legenda je vrsta priče koja ima vjerski karakter. crkveni dostojanstvenici. Širokom Brijegu i Jajcu.) ušutio žabe jer su ometale puk za vrijeme mise. kazuje u Sinju. Njihovo je izvorište u biblijskoj priči o propasti Sodome i 448 . 1813. na Cresu je zapisana legenda po kojoj je na tom otoku Osorski biskup Gaudencije protjerao otrovne zmije. – Ovčarevo. 1854. Siročad su otišla u kraljevstvo Božije. čudotvornim grobovima mučenika i mučenica. Juri. 1887. (Godine 2005. Fra Andrija Kačić Miošić u Razgovoru ugodnom navodi legendu o kralju Vladimiru koji je s malo svoje vojske morao pobjeći u planinu jer je bugarski kralj Samuel zaratio protiv njega. mučenice i mučenici. Božja i svetačka čuda ispravljaju nepravde. sveci.) Kačićevu je Razgovoru ugodnom pridodana versificirana legenda o sv. Metkoviću. U legendama su sudionici Isus Krist. a na mjestu njihove tragedije pojavila se crkva. Hrvati najviše pripovijedaju spomenute legende o propasti Gavanovih dvora i o Isusu Kristu i sv. križevima. 15. g. LEGENDA O GAVANOVIM DVORIMA Hrvatske legende o propasti Gavanovih dvora biblijske su provenijencije. Legende unose red i harmoniju u život. a kažnjavajući zlo. Trogiru. – Gredice. U planini je bilo mnogo otrovnih zmija koje su klale njegovu vojsku. Mjesto Tišina kod Bosanskog Šamca prema legendi baštini ime jer je ondje misionar fra Jakov Markijski (XV. Vladimir je od Boga izmolio milost i zmije više nisu mogle ujedati. ali je ipak element čuda njihov genus specificum što ih donekle izdvaja.4. te o Božjim i svetačkim čudesima. svetice.

iz mjesta izvedi! Jer ćemo mi zatrti ovo mjesto: vika je na njih pred Jahvom postala tolika da nas Jahve posla da ga uništimo. Prid njijovim je dvorin proliveno vele sirotinjski suza. dok su se ostali stanovnici htjeli iživljavati na njima. st. 321 449 . brojio pare. str. također. 24-26). Dodijaše i Bogu ti pusti uzdasi i suze. na tavanu. i uništi one gradove. Lajtmotiv legende je Gavanova škrtost. siromaja. I imaše i ženu i jedno muško dite. u: Zbornik Ivana Mimice u povodu 70. Para je ima da nije zna koliko. A Lotova se žena obazre i pretvori se u stup soli. 28-29). Još u XIV. Na značaj ovakvih priča ukazao je u XIX. 69. 12-13) “Kad ih izvedoše u polje. Dođe Isus i pokuca sa svojin šćapićen njojzi na vrata. ma ima je i sedamdeset i sedam čobana.Gomore koje su stradale zbog opačina svojih žitelja. jerbo biše još o’olija. drža ga je u soban. Dva su anđela išla u Sodomu provjeriti ljudsku pobožnost i milosrđe. Legende o propasti Gavanovih dvora. st.’” (Post 19. Gavan je bijo u drugim dvorima.” (Post 19. Opširniji rukopis iz XV. a prosjake protravala s vrata. Dočekalo ih je jedino Lotovo gostoprimstvo. sve koje imaš u gradu. zapisana je ova priča u glasovitom Fiore de virtu. Uz te Gavanove osobine uvijek je vezana propast njegovih dvora. i svu onu ravnicu. Vatroslav Jagić.” (Post 19. Bitan utjecaj na ove legende ima Isusova priča o siromašnome Lazaru.321 Bijo ti je u davna doba u Imockom. Jednon Isus-milosnoga bila. st. O legendama o propasti Gavanovih dvora vidi više: Marko Dragić. Žena je bila još gora od njega. Težake prezirala. Anđeli su se zato Lotu odužili: “Onda ona dvojica upitaju Lota: ‘Koga još ovdje imaš: sinove i kćeri. oholost i nemilosrdnost.. pa priupita: “Dajder štogod prosjaku. prid istočne dvore Gavanove. sve žitelje gradske i sve raslinstvo na zemlji. U legendi je ostala snažna slika da se nakon spaljivanja “dim diže nad zemljom kao dim kakve klačine (…) (a) Bog (…) zatirao gradove u ravnici u kojima je Lot boravio. Čije brdo? Gavanovo! Čije polje? Gavanovo! Ima je i kmeta i slugu. nejako. ma svakudan.-82. jedan progovori: ‘Bježi da život spasiš! Ne obaziri se niti se igdje u ravnici ne zaustavljaj! Bježi u brdo da ne budeš zatrt!’ Jahve zapljušti s neba na Sodomu i Gomoru sumpornim ognjem. Bog ti da! Pogledaj na me. samo duše nije ima. jedan bogati čovik zvan Gavan. Split 2003. rođendana. Dođe k’o prosjak. Bijo je u liku čovika. Ima je svega. U dvorima bijaše samo žena. a po duši Gavan. sadrži legendu o propasti Gavanovih dvora.

Prosjak šćapi i ode ća. al’ Gavan jopet samo pare broji. utišijo tebe Bog!” Kad dodija Gavanovici. Isus ne tide uzet ništa od njizi. Al’ da ga se otarasi. nako te Bog dragi pomoga!” Ona naredi slugi da odriže trs kupusa. donese joj sluga iz kuće koru kruva. Od svi 77 sluga samo dva imadoše dušu i srce i žrtvovaše ono svoje malo sirotinje za prosjaka. jerbo joj se činila sramota da mu dade rukan. što su se na nj ćukenja zapišala. obaša je sve Gavanove čobane i kmetove. Stvori se Crljeno Jezero. gazdarice. gospodarice. nego nestade. iziđe ona na vrata i reče prosijaku: “Biž’ ća s moji vrata! Vi skitančine i linčine ne date mira ni meni ni mome ditetu. Kako je sluga s diteton biža. Dok je ta stravota se tu zbivala. Čin on izađe iz dvora. U elać! Ovo je prokleta kuća i prokleto misto!” Sluga. a jezera otvarat. jer je njega najvolio od svega blaga Gavanova. al’ prije toga reče slugi: “Noćas će biti svašta. ovo će sve otići u propuntu. Kad je lipo. kad ti ga je Bog da u vrtlu. Tako ti je nastalo Modro Jezero. Prosjak jopet upita: “Daj mi. ne vidiš prst prid očima. i dandanas moreš vidit obrise zidina dvorski. Ali džabe. I odma biži. i vas novac. vedro nebo i mirna voda. skupa sa Gavanovicom. prije nego pođe. I dvori Gavanovi.” “Daj zalogaj kruva. nako se za njin otvarala zemlja i stvaralo jezero. zemlja se trese. “Šta će meni Bog tvoj dok je meni Gavan moj!” kaza njemu oštrokondža. Tako Gavan ostade na konaku u zapadnin dvorima. prosijak (Isus) se ukaza onome slugi i reče mu: “Uzmi tu zobnicu što visi o gredi. stavi ga u naručaj i ponese sa sobon. rođenoj 450 . ali oni trs što je uz put. Potrese se zemlja dva puta. nako je i jezero okruglo. Sluga ode i odriza zdravi trs. metne joj na papuču od noge i ona nabije nogon onaj kruv prosjaku prid nos. on viruje samo u pare. Kako je sluga biža najprvo polju. Bog ti da!” proslidi prosjak. pa onda na zapad. utonuše dvori i Gavanovica s njima skupa. uzme ono nejako dite iz bešike.nako te Bog pogleda! Utiši. jerbo se Boga boja. u njoj ti je vas najam. gladne. Kako su zidovi bili uokrug. a treći put prosiče se zemlja. Te iste noći propuntali se i istočni dvori. i Gavan i sluge sve ode u crnu zemlju. zemlja će se trest. Od Bijakove do Zavelina siva i grmi gromovi pozivlju Gavana zadnji put na obraćenje. Crne se oblačine spušćale do zemlje. i jedan trs kupusa. zvano i Imocko i Gavanovo. Pod zemljon se začu tutnjavina. Ali ništa od toga tebi ne će naškodit jerbo si pomoga čovika u nevolji!” Kad se prosjak oprostijo od sluge. a Gavanovica s ditetom u istočnin dvorima. Gavan nije ni gleda šta se dešava vanka. ti se ničeg ne boj! Gromovi će pucat. a uto se i smračilo. Pomozi mi.

Sluga se za ditetom raskaja. tako ti je se i jezero propuntalo u duljinu. Te iste noći i to ti se sve propuntalo. prid Boga su manje krivi. zovu i Krenice i Udovica. 420-423. Tu su ti isto bila guvna Gavanova i pojate. godine kazao fra Vjeko Vrčić. Antoneli Rebić. Kad je doša u Proložac. ma ji isto svaki Imoćanin voli. Usp. budno prate poštenje svoji Imoćana. Iz te rastvorene zemlje udari velika voda. sve što je Gavan ima. Ovden ti vas narod o Gavanu pripovida. al’ su se otvorili virovi i voda mu podušila svu marvu iz torova. jer su oni živi svidoci kako Bog pedipsaje olost i lakomost! Al’ to ti jopet nije sve. Zovu i Grbavčeva jezera. 13. Od svega blaga Gavanova ostadoše živi jedino kokoši i kokošinjac. Samo se zemlja nad njima propuntala. Ta je manja kazna. dite moje! 451 . A Udovica je dosta žena u crno zavila. Kako ga baci nako se zemlja otvori i proguta dite. Život i običaji u Imockoj krajini. Pokrila je kupina. začuje glas iz oblaka: “Baci dite ako misliš svoju glavu iznit!” Sluga se ustavi i baci dite. sv. Krenica i Postranjsko jezero. ma’ovina i bršljan te zidine. Narod ji zove “Gavanov kokošinjac”. Pogini tada i 75 Gavanovi sluga. stra’ i straopoštovanje. ne da mu se ni koraka naprid. u Imotskome 2004.kući (jerbo se u Kamenjaku rodija). Ta dva imocka oka drže sve na mistu. Fra Silvestar Kutleša. Matica hrvatska ogranak Imotski. a ne uokruga. U Prološkom Blatu tri su jezera: Provalija. Tu se nisu otvorila jezera. ne žali diteta! Od zla roda nek’ nije poroda!” Poviše Gospine crkve u Prološcu imaju dva okrugla jezerca. štuje i s njiman se vali. Te strašne noći. a pokriva i danas. Svak znade nešto. Rkp. al’ one su još uzgarite i ne daju se. k’o što je misterija i Crljeno i Modro jezero.322 322 Studentici Filozofskoga fakulteta u Splitu. Krenice provriju svake godine i unda čine šćetu jadnim ljudima. al’ niko ne zna sve i neće nikad ni znat! To će ti uvik bit misterija. 2004. FF Split. Tu su ti bila dva Gavanova guvna. Imotski 1997. Tako ti nasta “Utopišće”. Ispod Donji Vinjana imadu dvi bare. Ta dva imocka oka bude znatiželju. između Modrog i Crljenog jezera. Al’ unda oćuti glas iz oblaka: “Biži dalje. zemlja proguca i voda pokri. al’ ji ne pokri voda. I Krenice i Udovica nesritna su i prokleta mista. str. Vele su života nevini odnila jezera.

Anđeo je izveo Bonu iz grada i odveo je daleko na južni dio grada Paga. Anđeo se u Caski osvjedočio o velikom grijehu koji se nastanio u tom gradu. jak vjetar i potres 452 . ljudi su se s bogatstvom sve više udaljavali od Boga. Međutim. Radi toga je Bog poslao anđela prerušenoga u siromaha da vidi ima li u Caski poštenih ljudi. u kojem su ljudi dobro živjeli. Bona je bila dobra te je anđeo po Božjoj zapovijedi upozori na ono što će slijediti. Našao je dvije sestre Bonu i Malu. a tada Bog spusti vatru.Modro jezero CASKA Na Pagu se pripovijeda da je na tome otoku bio bogat grad. Caska.

Danas se Caska. slučajnog prolaznika. Bona je na južnom dilu otoka našla mladega čobana za kega se i udala. triba vidit ima li u Caskoj poštenih judi koje bi tribalo spasit od strašne smrti koja je pritila svim njenim judima. Petra Jakovčević.323 (Pag) RIJEKA KRKA Krka je 1985. Legenda govori da je Caska bila bogat grad u kojem su živili dobri ljudi. FF Split. Tu je završio osnovnu školu. osvjedoči o velikom grihu koji se nastani u tom gradu. tako su se judi sve više udaljavali od Boga. Anđel se. Posla je svog anđela koji je u obliku furešta. u ruševinama i plamenu potonula u dno mora. Dakle. nalazi na dnu mora. Tad je Bog s neba spusti vatru. u mjestu Pagu na otoku Pagu. Nakon toga vratio se u Pag. Njen proboj kroz krški kraj na kraju završava prekrasnim. Nekad u davna vremena živio je bogati Gavan čije se nepregledno bogatstvo prostiralo ponad Kninskog polja. 323 453 . Radi toga je Bog odluči kaznit Casku. nakon potresa. Živio je veoma raskalašeno i bio je veliki proždrljivac. kako se bogastvo povećalo. str. Neke je priče zapamtio. gdje i danas živi.na Casku koja u ruševinama i plamenu potonu u dno mora. anđel je izve Bonu iz grada i odve je daleko. Na njezinu se toku nalazi veliki broj slapova i brzaca. sv. 2005. 1932. Roškim slapom i Skradinskim bukom. a kazao joj je Jure Kaurloto (rođ. a š njom i sve zlato i dragulji koje su judi imali u izobilju. a srednju tehničku u Puli. a neke je zapisao). 5. g. jak vitar i potres na Casku. Taj dan kad je Caska tribala bit kažnjena. Ali. 52. prema toj legendi Pag su osnovali dobra sestra Bona i mladi čobanin za kojega se ona udala. Sve zlato i dragulji s Caskom su potonuli na dno mora. a i sam je bio svjedok nekih od njih. a u književno-teorijskom pogledu završetak navedene legende ujedno je i etiološka predaja. Bona je bila jedina poštena i anđel ju je po Božjoj zapovidi upozori na ono ca se sprema. Zajedno su osnovali grad Pag. Rkp. Caska je. kad je doša u Casku. na južni dil otoka Paga. Naša je dvi sestre Bonu i Malu. godine proglašena Nacionalnim parkom. Kao dijete često je od svojih roditelja slušao razne priče o Pagu i njegovim mještanima. Prema svima je bio veoma Zapisala je na Pagu 2005.

neka im ju je na izobilju. Za vrijeme te gozbe na vrata Gavanovih dvora je pokucala siromašna žena sa svoje sedmero djece. Gavanova djeca. noseći najmlađe. preklinjući Gavanušu Bogom. Kad mu je voda već bila toliko potrebna. Jednog dana Gavan odluči napraviti veliku gozbu za svoje prijatelje koji su. Tužna sirotica pokupi svoju djecu i ode iz Gavanovih dvora. Nije se ona bila sažalila nad siromašnom ženom i njenom djecom. Takva osjećanja ona nije poznavala. Ona nije znala za Boga. a znala je da je Gavanovo sve dokle pogled seže. trudna Gavanuša u posljednji trenutak odluči ih spriječiti. njega. Sirotinju su izrugivali i ismijavali ih. Bila je trudna i bojala se da joj sirotica ne naškodi. bili iznimno raskalašeni i proždrljivi. gromovi zatutnjili. kao i on. njen Gavan i da svoje bogatstvo ne želi uzaludno raspršivati na nezahvalne bijednike. Imao je ženu Gavanušu koja je bila još i gora. osobito prema siromašnima. Gavan se razbjesnio i naredio da se puste psi iz vežnje. baci prokletstvo na njih. otrčala su da ispune očevu naredbu. Prekrasni slapovi i sedrene barijere usjekli su rijeku Krku sa sedam pritoka. a siromašnima nikad nije pomagala. pa je zamolila malo te vode. Gavanuša se na to razbjesnila i zamahnula rukom prema siromašnoj ženi. Na Gavanovom posjedu nalazio se mlin. zemlja se zatresla. Sa stola punog izobilja dala joj je koricu kruha. Potopila mu je dvor. U tom su trenutku munje proparale nebo. jer su im se usta od duga puta svima bila osušila. Ugledavši siromahe u svome dvoru kako mu ometaju gozbu. Međutim. Gavan je imao mnogo sinova i kćeri s kojima je uživao provoditi vrijeme i kojima je namjeravao ostaviti čitavo svoje bogatstvo. tjerajući ih pred vratima dvora kada bi se usudili zaprositi malo kruha ili vode. gurnući ju prezrivo i sa gnušanjem. Potom sirotica ponizno zamoli malo vode. nogom po podu. djecu i sve prijatelje proždrljivce. vičući kako za nju postoji samo jedan Bog. nije poznavao nevolju i njegova su vrata za sirotinju uvijek bila zatvorena. sva sretna. za svako sirotičino dijete po jedan. Popevši se na obližnji brežuljak. bolesno u naručju.naprasit i nemilosrdan. a kad bi ih otvorio. Bogatstvo stola kojim su se 454 . Ni oni nisu bili mnogo drugačiji od oca i majke. Svi su redom bili veoma mršavi. Ozarena od sreće sirotica taj komad kruha raspodijeli svojoj gladnoj djeci. ženu. u dronjcima i vidno iscrpljeni dugim putom. to bi bilo zato da ih se isprebija i otjera. iz Gavanovih mlina potekla je voda i natopila mu čitavo imanje. opakija i lakomija.

Kad se žena vratila doma svoje je dite našla zdravo. Legenda govori o ženi. Pripovijeda se da je kapelicu u stijeni 324 Marita Tabula zapisala je 2006.-6. 1937. Siromašno stanovništvo iz okolnih naselja počelo je naseljavati to područje formirajući staru Scardonu i Šibenik. Zaštitnikom je očiju. Rkp.324 SVETI VALENTIN Valentin je povijesna osoba o kojoj nema detaljnijih podataka. godine u Šibeniku. našla je zdravo dijete. FF Split. str. priredio Anđelko Badurina. 5. g.326 (Pag) GOSPE OD GORME U hridini s desne strane uvale Trstene iza Postira nalazi se stotinjak godina stara kapelica Gospe od gorme. Otada je vode bilo za svakoga. za ozdravljenje svog bolesnog diteta. Postoji još takvih štorija o mirakulu svetog Valentina pa mu se u čast danas čuva njegov kip u obliku diteta u toj crikvi gdje se žena molila za svoje dite. veljače. 580-581. Prema legendi bio je svećenik. a Gavanovi dvori i danas se vide potopljeni pod njenim bogatim slapovima. Kazali su joj Jure Tabula (rođ. Brusan u Grabovcima). Crkva se najednom napunila jakom svjetlošću. U njoj se nalazi mali Gospin kip. Na Pagu se pripovijeda o jednoj ženi koja se u crkvi molila sv. Žive u Šibeniku. Zagreb 1990. Kršćanska sadašnjost. u Gaćelezama) i Tereza Tabula (rođ. a kazao joj je Jure Kaurloto. 52. FF Split.. Njegov je blagdan 14. Blago . 2005. 325 Leksikon ikonografije. Petra Jakovčević. Ozdravio je padavičavu djecu. 326 Zapisala je na Pagu 2005. Rkp.stoka 455 . liturgike i simbolike zapadnog kršćanstva i Uvod u ikonologiju Radovana Ivančevića. g. Kazivači su bračni par od 1955. godine. a kada je žena došla kući.. djev.proždrljivci gostili postalo je dijelom bogatstva Krke. sv. koja se molila svetom Valentinu prid njegovim oltarom u crkvi Marijinog Uznesenja. g. Mučen je (269/70) za vrijeme cara Klaudija II. a na vratima je željezna rešetka. str. Valentinu za ozdravljenje djeteta. U jednom trenu cila se crikva napunila jakom svitlošću. 2006. 1936.325 Mnogobrojna su mjesta kojima narod hodočasti tražeći u njima utjehe u svojoj tjelesnoj i duševnoj boli. te mu je atribut padavičar.

Tako je bilo danima i nedijama. težaci su počeli uzimat vode za polivanje polja. 11. Pažani su se molili Majci Božjoj u Starom Gradu i nakon nekoliko dana molitve i posta samostanski se bunar napunio vodom do vrha. str. pa su u pojima prisušila sva vrela. Opázi je nikù svitlost. visina vode u bunaru se ni smanjivala. Misecima ni dažilo. I ta legenda u osnovi ima etiološku predaju jer pripovijeda o uzroku gradnje kapelice i nastanku njezinoga naziva Gospe od gorme. Na Pagu je bila velika suša i sva ljetina. stoka i ljudi bili su u opasnosti. a uvik je bilo dovoljno za sve. jedan dio paške uvale zove se Janjeće vode i slično. kao i na većem dijelu otoka. Vode u bunaru taman toliko da se ni prelivala priko korniža po samostanskom dvorištu. vinova loza. 2005. Danas postoje toponimi koji potvrđuju da je vodeno bogatstvo za Pažane bilo iznimno važno: npr. Jednog godišća u Pagu je bila velika suša. kapelicu. postoje brojni izvori vode. u hridi. Zbog nje je u opasnosti bilo sve ca su seljaci posadili. blago. Kod hrvatskoga je puka snažna vjera u moć molitve. samostanski bunar se napuni do vrha. Bi je to jedino vrelo koje ni presušilo na otoku i judi su dolazili iz svih mista da bi se napili. udre grom i s hridi pàde veliki kamen baš di je on malo pri’ bi’.327 (Postire na Braču) SAMOSTANSKI BUNAR Naziv Pag dolazi od grčke riječi “pege” koja znači izvor. Približio se da vidi što je to. a čobani za napojit svoje stoke. kad u isti moment. FF Split. Strahujuć od nedaće koja je zapritila zbog suše. Na cijelom području grada Paga.izdubio Stipan Biočina jer se ondje za vrijeme oluje sakrio i opazio neku svjetlost. Posli nekoliko dan molitvi i odricanja od jela. Vode se uzimalo stalno. ali je odjednom udario grom i s hridi je pao veliki kamen baš gdje je on netom bio. Rkp. g. sv. Bez obzira koliko su judi uzimali vode. Stipan Biočina sakrì se ispod hridi za vrime jedne oluje. 77. Priblížì se kako bi vidi če je to. U Postirama na Braču 2005. Lina Bižaca je kazala Tei Fabris. Malo blato i Blato Rogoza. Vodice. a i judi. a na otoku postoje čak tri jezera: Velo blato. 327 456 . Iz zahvalnosti izdube u kamenu. Pažani su se molili Majki Božjoj u Starom Gradu. Kad su se svi judi napili i doma odnili za napravit zalihe.

godine po kazivanju Mare Kolende. 52. 1994. Karakterizira je realističan književni pristup. 2005. kad bi putnici okasnili. 329 Legenda je zapisana 1994.328 (Pag) KAPELA U PODMILAČJU U Podmilačju bila kapela i uz kapelu pravila se crkva. rođ. st. Rkp. To je bilo kada nikad nije bilo nikakvih vozila. djev. Voda u samostanskom bunaru se vratila na razinu na koju je uvik bila. 1923. eto. i da je onu kapelu u njenu bašću. I ona je mislila da Bog dâ da ozdravi. kiša je pala i sva poljska vrela su se napunila. ovog rata. rkp.329 5. str. FF Split. Giovanni Boccacio (1313-1375) napisao je Dekameron koristeći priče sedam djevojaka i tri mladića koji su 1348. Firence. U kući od jednog bega. dok je nisu srušili. g. U Straparolinoj talijanskoj zbirci novela Ugodne noći (XVI. godine pobjegli iz. Prija se moglo vidit u nekim molitvenjacima slika anđela kako nose kapelu priko Vrbasa. godine u Novoj Biloj. Prag je osto u Vrbasu i dan danas se more viditi kako voda iđe priko njega. samo se išlo konjima. On je još gori. a uz kapelu napravljena je crkva i tuda su se čudesa stvarala i bolesni se ličili do. Vl. a priča se da će tako i zavik ostat.) nalazi se ljubavna priča o Malgareti Spolatini koja je noću s Lopuda “plivala svome ljubavniku redovniku na Petri Jakovčević kazao je Jure Kaurloto na Pagu 2005. od koga je bila bašća.Nekoliko nedija posli. Boccacio je u pisanoj književnosti afirmirao novelu. Didak. sv. Tu je bila pustika i kad bi bilo neko nevrime. NOVELA Novela je priča o običnim ljudima i njihovu životu. a jednu noć su anđeli prinili kapelu u njenu bašću. 6. I di ko da je kasnio. kugom poharane. Bog je dao da ona ozdravi.. ona bi nju oprala i očistila i ne bi je dala prljati. 328 457 . je ćer obolila i odala je tuda po bašći i ona je gledala di se tu u kapelu sve svraća. ne bi imali di nego u kapelu. svraćo se u kapelu. A s druge strane Vrbasa bila je neka muslimanska bašća.

iz Usmene pripovijetke i predaje. Tragičnu sudbinu istovjetnu talijanskoj nalazimo u Dalmaciji. a u obitelji Rušinić sin Miljenko. 330 458 . Od trenutka kada su roditelji saznali za njihovu vezu. Dobrilin otac ugovorio je vjenčanje svoje kćeri sa starijim trogirskim plemićem. Tako barem svi misle. Dobrilin je otac.330 U naše vrijeme Hrvati najčešće pripovijedaju didaktične. Nakon što je u kolovozu 1690. Gotovo da i nema osobe koja nije čula za njihovu tragičnu sudbinu. U drugoj polovini XVII. Tamo je upoznao bolničarku preko koje je Dobrili slao poruke i ugovorio bijeg. godine obavljena vjenčana ceremonija. no nisu se smjeli viđati zbog neprijateljstva između svojih obitelji. Kako bi je kaznio zbog sramote koju mu je nanijela. str. Bijeg mladih natjerao je Dobriline roditelje na popuštanje te su im stoga poručili da se vrate u Kaštel Lukšić kako bi se obavilo vjenčanje. MILJENKO I DOBRILA Tragična romansa veronskoga para Romea i Julije kojima roditelji nisu dozvoljavali da se viđaju poznata je u cijelom svijetu. ne mogavši podnijeti da se njegova kći udala za Miljenka.otočiću Sveti Andrija” kod Dubrovnika. a malo je onih koji znaju da se ista sudbina već dogodila. točnije u Kaštel Lukšiću. Dvoje mladih zaljubilo se. naručio je njegovo ubojstvo koje zbog Miljenkove domišljatosti (prerušio se u fratra) nije uspjelo. Miljenko je za to saznao i došao iz Venecije upravo u trenutku kada su mladenci izgovarali zavjete te je spriječio vjenčanje. no tragedija je rijetkost. 24. Također je pitanje postoji li sličan slučaj u još nekoj zemlji. MH. Dobrilu je otac poslao u samostan u Trogir. Miljenko je došao u sukob sa zakonom i zbog toga su ga osudili na zatvor u Visovcu. a Miljenka su roditelji poslali u Veneciju. i to baš u Hrvatskoj. Takve situacije događaju se i danas. No nije sve ostalo na tomu. u plemićkoj obitelji Vitturi rođena je kći Dobrila. šaljive i baladne novele. Dobrila je bila pod strogim nadzorom. a kako bi spriječio Miljenka da je pronađe. st. priredila Maja Bošković-Stulli SHK. Pokušavajući pronaći Dobrilu. Zagreb 1997. Braća je prevare zapaljenom svijećom na pogrešnom mjestu i ona se utopi.

a u Kaštel Lukšiću još uvijek postoje oba dvorca. Ivana u Kaštel Lukšiću nasuprot dvorca. i Vitturijev i Rušinićev. visoko se diže Marinićev toranj. Toranj se visoko uzdiže i s njega se pruža prekrasan vidik. a dječji dom u Kaštel Lukšiću. a usred vrta sagradit ću tornjić s kojeg će se vidjeti cijeli otok i more”. godine kazala teta Marija. 1891.) Rkp. nosi naziv Miljenko i Dobrila. ali nikada ne bi zaboravili pjesmu o otoku nalik raju i predaju vezanu za toretu na Silbi. smješten nedaleko od njihova posljednjeg počivališta. u Kaštelima 2005. Uz njega se vezuje priča o ljubavi jednog morskog vuka koji je za sobom ostavio kuću. 21. sv. Studentici Filozofskoga fakulteta u Splitu. hridi sjevernih mora. lijepa bila je njegova zaručnica Antonija Mauro.osvete na mostu ispred dvorca ubio svojega zeta. “Kad se vratim s ovog dugog putovanja” rekao joj je jednog dana prije odlaska – vjenčat ćemo se! “Zasadit ću vrt oko kuće. A taj toranj na vrhu sela. razboljela se i nedugo potom umrla. (Ona je dio loze de Michelli Vitturi. jao onomu tko makne ove kosti”. U sredini Silbe. zemlje Dalekog istoka. Poznavali su obje Amerike. starci i djeca bili uglavnom pastiri. To je okrugla. Karmeni Carev. Vraćali bi se da umru. I mlada. kapetan. smješten usred parka. obale Afrike i Australije. TORANJ LJUBAVI Silba je jedino selo na otoku. a muškarci su cijeli svoj život uglavnom živjeli na moru. toranj i grob na kojemu je još za života dao uklesati natpis: “Petar Marinić. silbanski je spomenik jedne ljubavi koji je to mjesto učinio čuvenim. 331 459 . Zovu je još i “Toranj ljubavi”. još mornar. 2005. opera te kazališna predstava. plovili svim morskim putevima i pod starost se vraćali na otok. Dobrila je nakon toga izgubila zdrav razum. uska kula na čiji vrh vode vanjske kamene stepenice. Posljednja želja bila joj je da bude pokopana zajedno s Miljenkom u crkvici Sv.331 (Kaštel Lukšić) O sudbini dvoje mladih napisane su: novela. na istoimenom otoku. U prošlosti su na ovom otoku žene. Bio je mlad. FF Split. Na njihovu vječnom počivalištu zauvijek je uklesana poruka “Pokoj ljubovnicima”. Poljubio je djevojku i otplovio. kaže priča. ako ih more prije toga ne bi progutalo.

mnogo je djece dotrčalo na silbansko pristanište. u Ričinama kod Imotskoga).Antonija! Rastuži se pomorac. Bio je uporan i čekao dugih dvadeset godina. Ušla je u tu ogradu njezina kći – s rukom u ruci kapetana Petra Marinića. Ti su motivi u usmenoj komunikaciji prisutni preko četiri tisuće godina. godine kazala je Ruža Brnas (djev. uz svoju kuće. Zadesilo ih je nevrijeme i bura je prevrnula njihov brod. 1938. Taj je motiv i u glasovitom djelu Sermones discipuli Ivana Herolta kao i u djelima bosanskih franjevaca koji su djelovali u razdoblju katoličke obnove od kojih valja istaknuti Matiju Divkovića i njegovu besjedu o dvojici braće. E. poškropljen slanoćom mora koju vjetar nosi za olujnih dana. tvoje zaručnice. brodove i more. Čekat ću dok se ovo dijete ne razvije u ženu”. uzme je u naručaj. Pokatkad je motiv dva brata od kojih je jedan bio dobar. stoji i danas kao spomenik ljubavi. Usp. s vjenčanim prstenom na prstu. I gledali su s tornja otok. ali krepak. Dvojica su braće bili vrijedni i sa svojim sinovima su išli na more ukrcati drva. U suvremenoj hvarskoj noveli pripovijeda se o trojici braće. U tim su pričama dva brata bila dobra. str. rođ. Sagradio ga je od živog kamena i kamenim je zidom opasao vrt oko njega. uspravan. postat će to kći.Dugo je plovio oceanima. velikih sjajnih očiju. 33. 2007. pomiluje je i upita ljude okupljene na pristaništu: – Čije je ovo dijete? – To je kći Antonije Maruo. Toranj na uzvisini vrta. a drugi loš. Djevojčica se također zove . koja se udala za tvog prijatelja. a treći je brat bio loš. a kada se konačno vratio. nav. Jedan je brat našao komad drveta i na njega stavio svoga sina i gurnuo ga prema Jeleni Braović 2007. Pandžić. 332 460 . Vl. ali ako majka nije mogla postati mojom ženom. Među njima je bila i jedna posebno ljupka djevojčica. zagrli djevojčicu i zakle se: “Antonija me nije čekala. Mještani ga zovu – Marinićeva toreta!332 (Silba) BRUŠKA GOJČICA U usmenim je pričama od drevnih staro-egipatskih vremena motiv tri brata. Dao je sagraditi tornjić usred sela. Petar Marinić joj se nasmiješi. Ona u cvijetu mladosti. rkp. sv. on – trideset godina stariji. guste crne kose. s prorijeđenom kosom. još lijep u ozbiljnoj zrelosti svoga života. dj. Antonija Maruo nikada nije tamo zakoraknula. na najvišoj uzvisini Silbe. Tomislav Đurić.

Optuženi su krivi ljudi koji su poslani na galiju gdje su i smrt dočekali. Nevrijeme je bilo jače. U toj je noveli tragična sudbina dvojice braće i zloća njihovoga trećega brata. Jedon od braće uspi je noć komad darva na kojega je stavi svojega sina pa ga je gurni prima kraju. nevrime je bilo jače od njih i barzo ih je svih more progutalo. Vrag trećemu bratu nije dao mira i odlučio je od nećakinja posuditi mazge i otići u polje. Ostao je nepokretan i trpio je velike bolove. Od cijeloga imanja ostale su im dvije mazge. Sutradan je zamolio da ga privežu na jednu stolicu i nose kroz selo kako bi svi saznali za grozotu koju je učinio. Treći je brat bio lijenčina i nikada ništa nije htio raditi i bio je ljubomoran na svoje nećakinje koje su bile vrijedne i nisu živjele u oskudici. Međutim. Kući su ostali treći brat i njegove dvije nećakinje od nastradale braće. Zločin koji je napravio stalno mu je bio pred očima i progonio ga je. išao je što dalje od sela i u nekom masliniku objesio je mazge i proboo ih kolcem. treći brat se izvukao i doživio je preko stotinu godina. Tada su svi čuli ono što nitko nije mogao ni promisliti. Međutim. ni to mu nije pomoglo da pođe s ovoga svijeta. dvojica braće sa sinovima išli su na more ukarcat darva u brod i u temu momentu čapilo ih je nevrime. začuo je vapaj svoga brata te se vratio kako bi ga spasio.obali. Novelom je uspostavljena harmonija jer su sirotice od nastradale braće bile vrijedne i svojim su trudom uspijevale živjeti bez oskudice. Harmonija je uspostavljena i zasluženom kaznom koju je doživio treći brat te je u strašnim mukama priznao svoj grijeh i molio da ga njišu na stolici privezanoj o stropnu gredu – jer je i on objesio mazge i njihao ih. Al. Kad je htio izići. Jednoga je dana pozvao svećenika i muža svoje nećakinje kako bi se ispovjedio i kazao svoju tajnu koju nije mogao u grob odnijeti. Bura je bila sve jača i jača a brod se sve veće njiho te se na kraju privarni a dvo brata sa svojim sinovima su se nošli u moru. More ih je progutalo. kad je iti izoć iz mora spriči ga vapaj njegovega brata pa se vroti u more da bi sposi brata i njegoveg sina. 461 . Spasilo se jedno dijete koje je otrčalo kući kazati što se dogodilo. U selu Brusje živili su tri brata. Pravi krivac. Kad od bolova nije mogao zaspati zamolio je da stolicu privežu za stropnu gredu i njega stave na nju te ga njišu onako kako je i on njihao one mazge. Jedina mu je želja bila ispričati zločin koji je počinio i potom umrijeti.

a ono ča je napravi nikad ni zaboravi. rođ. a kazala joj je Katica Hraste (djev. Nakon ča je pasalo pad don.Jedno dite ča se sposilo. al mazgih ni bilo nikud. u Brusju na otoku Hvaru gdje je provela cijeli život i gdje živi još i dan danas. tako da svi znaju koju grozotu je učini. g. g. Kako se u to vrime živilo od poja. probo kolcen i tamaliso sve dok nisu krepale. a kako su ga one čudo volile. ni se moga pomitit s tin kako one. odve ih je u niko poje maslinih i tamo ih je obisi na masline. priko sto godišć je imo. da bi prihronili fameju. Iskali su ih svukud i cilo selo je pomoglo. Davno su u njenoj obitelji svi muškarci bili neobično snažni i visoki (kao hrast). Treći brat od dvo. Katarina Mišković. droge voje su mu ih zojmile. Iz dona u don budi se ogorčen ča je još živ. i onda da ga tamalisaju kako i on one mazge dok ne porti s ovega svita. Završila je osnovnu školu na Hvaru. Vroti se doma i reka zermonima da su mazge u njihovemu poju. se 1929. ča su se utopili nikad ni imo ništa. tarčalo je doma reć svoje dvi sestre koja dežgracija ih je strefila. Al trećem bratu vrog ni do mira. to ga je uvik progonilo i to mu je bila kazna za ono ča je napravi. nošli su mazge obišene na maslinama. A sad kad njih već ni bilo. Judi ka judi. barzo su nošli koga će okrivit. Somo je želi umrit. zaželi je svoju zodnju želju da katridu privežedu za stropnu gredu i da njega stavidu sest na nju. Blizu su bili niki judi iz drugega mista i oni su plotili za tuju zločin. a ta žeja nikako da mu se ispuni. I tako je jednega dona odluči zvat popa i muža svoje zermone kako bi se ispovidi jer svoju tajnu nikako u greb ni moga odnit. te dvi mazge su čudo vridile. ni ga imo ko hronit poče je bit ljubomoran na svoje zermone. Poslali su ih na galiju di su i smart dočekoli. I tako je i bilo. otkuda dolazi i prezime 333 462 . Sutradon su one išle pud poja a tamo ničega. Hraste. al valo je hodit naprid. S tima mazgama iša je ča daje od što daje od sela. dvi ženske. cili život bi je linac i živi na račun svoja dvo brata. To je teško pogodilo cilu fameju. s njima su hodili u pašu i gonili. u čudu su stale pensat di su njihove mazge. ni to mu ni pomoglo da porti s ovega svita. nepokretan je osto i velike bolove tarpi. Sutradon je naredi da ga stavidu na jednu katridu i nosidu po cilemu selu. Al. Kad od bolovih ni moga već ni zaspat.333 U Brusju na Hvaru zapisala je 2006. Niko ni moga virovat da jedon čovik to more napravit nikome ko ga je toliko voli. Ostale su dvi sestre i brat koji je imao deset godišć. Bi je stor. imaju a on ne. A provi krivac se izvuka i duboku starost doživi. on je iša do svojih zermonih i pito ih bi mu one posudile te mazge za u poje. I tad su svi čuli ono ča nikad niko ni ni propenso. Jedino ča su te dvi sestre imale bile su dvi mazge.

Bože je izbjegavao tu imućnu curu koja se zvala Marta. I dok je čuvo ovce spazi on Kaju iz susjednog sela koja je bila lipa ali iz siromašne kuće. 2. sv. Pošto je Kaja bila siromašna. ufati se do mladoženje u kolo i započe: Sinoć meni karli haber dođe Da mi je se dragi oženio. Nek se ženi ženila ga mati. Sidoše Božu i Martu u kola i vjenčaše ih u crkvi. FF Split. a i Kaja u njega. ali Božini mater i ćaća ne dadoše o tom ni govoriti. Da me oće u svate pozvati. Takva je i sljedeća: U malom selu Mlakvi živio je jedan momak koji se zvao Bože.Emocionalni je efekt novele postignut lirskim slikama i lirskim tonom. Priče koje su njoj prenijeli u nasljeđe njezini preci ona je uvijek rado prenosila drugima). Njegova obitelj odlučila ga na silu natrati da oženi Martu. gdje su starim pričama kratili svoje vrijeme. Zaljubi se Božo u nju. i odluči doći u kolo i zapivati. 2006. Bože je imo veliko stado ovaca što je u no vrime bilo veliko bogatstvo. Time su pojačane poanta i didaktičnost novele. I dalje se potajno viđao sa Kajom. Sastajali bi se oni svaki dan kod ovaca i ašikovali. Nakon nekog vremena odluče da se vjenčaju. Bože je bio na izgled viđen i imućan momak pa se u njeg zagledale mnoge cure iz tog kraja. Kao djevojka poslije mise nalazila se s drugim mladima iz Brusja ispred crkve kod starog bora.. BOŽO I KAJA Za mnoge novele pripovijedači kazuju da su istinite. Svile mu se kosti od bolesti. Skupiše se svi seljani i otpoče pjesma i kolo. oni su za Božu našli drugu curu koja je bila imućna. 1. Rkp. Poslije vjenčanja vratiše se u Mlakvu i pozvaše sve selo na slavlje. Kao djevojčica slušala je od svoje bake Marije stare bruške pjesme od kojih je većinu zapamtila a neke i zapisala. Jedan dan njegov ćaća otišo po curu Martu i doveo je u kuću. 463 . Donila bi što bi kajder bila. str. Svekru babi svilenu košulju. Kad čude Kaja za to. od puste žalosti spjeva pjesmu. Dođe Kaja. Hraste koje je uzela ta obitelj.

samo da to ne bude velika sramota za njihovu obitelj. Tražili su dan i noć ali nisu mogli ni slutiti da je Božo bio u stajama sakriven u sjenu. Smrklo joj se a ne svanulo joj se. a pogotovo sa Martom. Krenu ona prema tim stajama da vidi je li Božo tamo. Seljani se zagledaše na to. Svekrvici crnu jameniju. Kad je malo došla sebi. Kaja se vrati kući a svatovi se raziđoše. Božini roditelji. Kad je Kaja došla do staja pođe da traži Božu. da ga vrate na silu kući.Ko no moje srce od žalosti. samo nju oću za svoju ženu pa makar prosjak posto!” Mater. Ode on do Božine matere i ćaće pa im kaže da je vidio Božu i Kaju u staji. Bože se sakrio u njih. Jadni Božo se vratio svojoj kući. pripadoše se i izletiše iz staje. Niko nije znao di je Bože otišo. Otišli su odma u selo da kažu kakvo se zlo dogodilo. I Božina mater je plakala i kroz plač govorila: “Jadna ti sam do Boga svoga što uradi od diteta svoga?” Odgovor joj na to Kaja 464 . ja ostajem sa Kajom. Kad su upali u štalu. Kad se vratio nije sa nikim pričo. Kaja svojoj. Ona je prišla Boži. Diglo se cilo selo da ide u staju po Božu. a Bože okrenu u plač i pobježe iz kola prema šumi. Kaja je naslućivala da bi on moga biti u stajama. U šumi su bile staje gdje su spraćali ovce. jer ni njezina mater nije tila te sramote. Marta i ostali seljani zatekoše ih kako side zagrljeni. Martu i njegove roditelje pogodi velika sramota zbog svega toga što se desi. jer su se tu i prije sastajali. Kad su čobani došli da sprate ovce. od velike tuge i žalosti. vikala je iz sveg glasa ako je tu da se javi. Kad je ušla mrtvac je bio donesen iz staje i položen na daske. zgledaše Božu kako visi. Treći dan on opet ode u iste staje i obisi se. Marta mu prva priđe i reče: “Ako ti Kaju voliš ja ću se vratit svojoj kući makar to bila velika sramota!” A na to Bože reče: “Ti slobodno ajde odakle si i došla. spremi se i krene Božinoj kući. Tu su ostali u sjenu skriveni tri dana. Oboje su plakali gromkim glasom. ćaća i braća ga opet prisile da se vrati kući. pala po njemu i počela nabrajati. pade odma u nesvist. Kad Kaja ču za to da se Božo obisio. Božo skoči s pojate pred Kaju i čvrsto je zagrli. Odluče da ga pođu tražit. sve dok ih nije spazio jedan od čobana što je tu spraćo svoje ovce.

ali u slučaju nužde. Da li je Ante Pervan Žalosnu pjesmu o Asanaginici kazao svomu gostu Albertu Fortisu ili je Julije Bajamonti tu pjesmu zapisao i dao Fortisu – do danas se ne zna. gazda područja od Župe preko Grabovca do Zagvozda.) Fortis je. sljedeći je.dala: “Dabogda ti prokleta bila što si ovu ljubav uništila!” Sahraniše 334 Božu i završi se priča o tragičnoj Božinoj i Kajinoj ljubavi. U anegdotama je humorističan i satiričan ton. što sam ih čuo pripovijedati o jednome od njih. 5. MH. vođenom i na vrgoračkom području. neki siromah kupio kotao. osim te balade na hrvatskomu jeziku i u talijanskom prijevodu. knj. navodi i anegdotu “Vrgorčanin i kotao”. drama i mikrostrukture. čini mi se. (Kupres) 7. 243-245. Između domišljatih i smionih poteza u prijevarama. Lupež se nađe na sajmu. spustio ga na zemlju zajedno sa 334 Hrvatska usmena književnost Bosne i Hercegovine: proza. ANEGDOTA Anegdota je kratka priča koja najčešće na šaljiv način kazuje o određenim osobama. ne štede ni kršćane. U svom putopisu Viaggio in Dalmazia (1744. Krađe Vrgorčana obično padaju na teret Turaka. pa došavši blizu njega. a govori da je nesretna Hasanaginica na putu iz Ljubuškog za Imotski sa svadbenom pratnjom prošla kroz Vrgorac i prenoćila u kući predaka narodnog pjesnika i serdara (vojvode) Ante Pervana Prže u Kokorićima. Hrvatska književnost Bosne i Hercegovine u 100 knjiga. Kod tog Pervana 1772. bio je teško ranjen i Hasan-aga Arapović. uz čije je ime vezan događaj opjevan u pjesmi o Hasanaginici. priredio Marko Dragić. kažu. HKD Napredak. str. Strukturom i tematikom bliska je nekim pričanjima iz života i šalama. VRGORČANIN UKRAO KOTAO U kandijskom ratu. karakterističan. O tomu događaju predaja i danas postoji u Vrgoračkoj krajini. koji je za svoga domaćina kazao da je “vrstan pjesnik odličnih lirskih i epskih pjesama”. 465 . venecijanski opat Alberto Fortis. godine više dana je gostovao putopisac i prirodoslovac. g. Sarajevo 2005.

Vl. ko Trebižata. ondalen dino ima kameni most. “A ima” kaže. nije ga ubio. (Čapljina) BABA IZ DOLJANA Turci ufatili neku babu i pitali je oklen je. tamo đe sam ja ratovo ima jedan grad u kojem šever puše s juga. završivši razgovor. FF Split. kadli paša skoči i ovako reče caru: “Čestiti care. Baba im kaže: – Ondalen di sunce tri puta zapne i tri puta odapne. 1. Car mu je trebo otkinut glavu. djev. pa izvire.” “Ovaj kad je to čuo. a južina sa ševera”. u Vrgorcu. profesorica u splitskoj Zubotehničkoj školi). pa ti ga ne bi ukrali. sv. Sad mi” kaže. 2004. d. je li vidio koga da mu gaje odnio. Jadan se mora vratit svom caru u Carigrad i kazat šta je bilo. brate. 335 466 . str. ne videći više kotla na njegovu mjestu. Vrgorčanin zgrabi kotao sa zemlje i metnu ga na glavu ne mijenjajući položaja. kako sam ja učinio. to je ko Krupa. “ još jedna rijeka.zavežljajem sa strane. g. “to sve imat za vas i tako sam svu voj336 sku izgubio. Brkić. ali morao si ga metnuti na glavu. 31. živi u Čapljini. pogodine nizvodno”. Dok je on s jednim svojim znancem nadugo i naširoko razgovarao o poslovima. “najplodnija. Turci vide da je baba iz Doljana. Ona sedam puta ponire. Dalje reče: “Ima rijeka jedna koja pogodine teče uzvodno. Dijani Mišetić kazala je Jolanda Mišetić (rođ. listopada 1953. “sudi. Rkp. jerbo tamo se sunce tri puta pojavljuje i tri puta nestaje za brdima i jerbo je tamo bio kameni most. pa izranja tako i tako pravi plodnu zemlju. okrenuo. to je mislio na Počitelj. 12. 19. upita upravo toga što ga je imao na glavi. Kad se onaj drugi. zb. sv.335 (Vrgorac) PAŠA I CAR Neki paša ratovo oda oko Čapljine. rkp. 1031. Ovaj odgovori iskreno: – Nisam na to pazio. pa sam šćeo” kaže. rođ. 2004. Sva mu vojska izginula.. a ona je kod svog ušća”. 336 Dijani Paponja ispričala Janja Buntić.

12. hranu. pa joj je sirac nepažnjom ispao iz ruke. u Doljanima. g. Kako je u to vrime vladala neimaština. str. FF Split. Kad su Turci zaposjeli cijelu Imotsku krajinu. a ona nije znala da su Turci opsjeli Kaštel. Čekali su u docu da stanovnici grada ostanu bez hrane i sami se predaju. godine po kazivanju Jure Lebe rođ.Tako Turci babu puste. Vl. sv. 339 Jelena Lijić zapisala je 2006. FF Split. 338 Tako su pučani Liskavca izbjegli svoju propast. str. zvani avioni – tvrđave koji su odlazili u rat na Njemačku. 11/06. 338 Studentici Filozofskoga fakulteta u Splitu. svjetskog rata priko Brõča su prolazili engleski avioni. partizani. došli su i do tog grada. Vidjevši to. Turci su zaključili da ih Sućurani sirom tuku i da imaju hrane u izobilju. Carev. 1932. 2004. 6. Na svu sriću svi Englezi iz aviona su ostali živi i zahvaljujući padobranima. 1914. godine u Kuli kod Lovreća kazala Ana Mustapić (rođ. 1997. rođ. pomisliše kako je imaju napretek i odustaše od svoje namjere. pribor za jelo). Kada su Turci vidjeli da ih narod gađa hranom. Tadašnja vojska na otoku.337 (Doljani kod Jablanice) OBRANA LISKAVCA OD TURAKA Kažu da je na brdu Liskavac nekad davno postojao grad. Kazala joj je Matija Vladović (djev.). Rkp. zb. godine u Kaštel Sućurcu. (Kula kod Lovreća) OBRANA KAŠTEL SUĆURCA Po predaji na jednoga Turčina pao je sirac koji je domaćica sušila na kućnom krovu. U povratku jedãn avion se pokvárì i pa’ na jedno brdo u unutrašnjosti Brõča. su ih prihvatili i pomogli im da se vrate u Englesku. 2004.-7. pučani se dosjetiše da zakotrljaju velike kolutove sira na Turke. 337 467 .339 AVION – TVRĐAVA Za vrime II. pa Zapisao sam u Doljanima kod Jablanice 1997. 9. júdi su navalili na avion ko mravi i skupili sve iz aviona (deke. Rkp. Tamari Treskavici. 1945.). te ih gladom ne će prisiliti na predaju.

340 468 . I baš na stranu kabine u kojoj je spa’ Felicio. udrì ih je jedãn brod. g. šaljive novele. dokonica. 10. igrali bi na karte. 77. ali i stihovima. događajima i pojavama. a kako su bila od željeza nisu se više mogla otvorit. str. Od šaljivih priča treba razlikovati kratke šale koje su strukturom i motivima bliske vicevima. putovalo se brodovima u Ameriku. 341 U Postirama na Braču 2005. jedan od njih. 9. godine zapisala je Tea Fabris. FF Split. Mogu se klasicificirati na: šaljive bajke. sv. Rkp.340 (Postire na Braču) SUDBINA JEDNOG EMIGRANTA Tridesetih godina za vrime emigracije.. kako bi im brže prošlo vrime. Akteri u šali mogu biti životinje i predmeti. Za vrime putovanja. ironičan i satiričan način kazuje o osobama. U Postirama na Braču 2005.. sv. šaljive basne. Svi putnici su se uspili spasit osim jadnog Felicia koji ih je gleda bespomoćno kroz ponistru. SITNI OBLICI (ŠALA I VIC) Šala je vrsta usmene priče koja na humorističan. Rkp. te ju je usavršio na Oxfordu. U hrvatskoj književnosti poznate su pod nazivima: rugalica. imenom Felicio. FF Split. otišo je u kabinu kako bi se odmòri.341 (Postire na Braču) 7. šaljive predaje. 2005. maha i govori: “Pozdrav te mi svih doma!” Jadan je zajedno s brodom utònu u dubine oceana. Mate Bižaca (rođ. 2005. Danas je župnik hrvatske župe Svetog Petra u Las Angelesu).čak kidali i komade aluminija od kojeg je bio sagrađen te ga iskoristili za razne potrepštine. Šale se ostvaruju prozom. a kazao joj je dr. Ali. svećenik. Dok su prolazili kroz Gibraltarska vrata. 1947. str. g. Diplomirao je i na području glazbe. 77. S trideset pet godina otišao je u Ohio gdje je doktorirao teologiju i ostao na službi u San Pedru u Californiji. taj drugi brod je olùpi vrata. dosjetka i smiješnica.-11. Tako su se Postirani ukrcali u željezni brod i otplovili.. Lina Bižaca je kazala Tei Fabris.

pa donio lanjsko – odvrati čovjek. kuma moja.. ISTOMIŠLJENICI O čemu to sad misliš?. daj mi bolan kume. Da se nisam usepetijo. Ma tko će s đavlom zaspati-ispovijedi se djevojka. 469 . ote se curi. mislim o čemu i ti-odgovori sildžija. upita cura momka koji joj je došao na silo. već brate da in nabavimo puške da se brane! *** Vic je kratka usmenoknjiževna tvorevina koja izaziva komičan dojam i smijeh.PUTNIK Prolazio putnik namjernik kroz Knešpolje i kad je vidio natpis “Jare-sedam kilometara”. toga ti ja ne znam ništa drugo. bi li ti moga pobit one šetke. SPAVANJE S ĐAVOLOM Jesi li spavala s momkom? upita fratar djevojku na ispovijedi. Duše ti. Kum: Hmm. velečasni. Fratru se dijete učini priličito velikim. KUM I KUMA Doša kum lovac u svoje kume. šetke mi izidoše kokoši. što je njemu u glavi. a kuma se tuži: Moj kume jada u mene. upita se: Kolika im je onda koza? LANJSKO DITE Donio čovjek deseto dijete na krštenje. pa ta lovac si. Nuder ti. pa se obrati ocu: Meni se čini da je ovo dite tribalo puno ranije krstiti..

Žena se primakne pogleda vreću i reče: pa zavezana je. LOŠE OCJENE Otac: Ne brini se sine previše. kazaljke se pomaknu. služi za ventilaciju. Pitao Mujo ali di je sat od BiH-e a ovaj mu odgovori: eno ga u drugoj sobi. MUJO I SAT Došo Mujo na nebo i ušo u jednu sobu kad u toj sobi sami satovi. svaka država ima svoj sat i kad netko ukrade u nekoj zemlji. ČOKOLADNO MLIJEKO Zašto daješ čokoladu kravi? pita teta dječaka koji je došao iz grada. 470 . Mužu dodijalo slušati priče pa joj reče: zaveži već jednom. Želim sutra imati čokoladno mlijeko odvrati dječak. MUŽ I ŽENA Idu muž i žena: žena neprestano govori dok muž nosi tešku vreću na leđima. UČITELJICA I IVICA Učiteljica: Tko je razbio kamene ploče na kojima je bilo napisano 10 Božijih zapovjedi? Ivica: Ja znam.UČITELJICA I JURICA Reci mi koji je veliki čovjek uzviknuo zemlja. Sin: Probao sam tata al’ su napisane kemijskom olovkom. ali ne želim reći. ispravit ćeš ti već loše ocjene. Tata mi je rekao da ne valja biti tužibaba. a on će moj tata kad je juče jeo salatu. zemlja – upita učiteljica Juricu.

342 471 .IZGUBLJEN ČOVJEK Ide izgubljen čovjek ulicom u nepoznatom gradu te upita prolaznika: oprostite. drama i mikrostrukture. je li znate gdje je Primorska ulica? A ovaj mu odgovori: znam i prođe. 342 Ostatci tvrđave Ključica Svi su vicevi navedeni iz moje knjige Hrvatska usmena književnost Bosne i Hercegovine: proza.

12. 8. (priredio dr. Svjetlost/Prosveta. Sarajevo 1991. Ivan. 1. 9. Zagreb 1931. fra Bono.. Ivo. Ivo. Znameniti Hrvati. Maja. Aralica. Ispovijed. 1850. Baltić. Zagreb 1980. Znanje. Sabrana djela. Sarajevo 1973. Biblija. 3. Maja. Benić. “V. fra Ignacije Gavran) IRO “Veselin Masleša”. Zagreb 1963. 10. Na Drini ćuprija. (priredio dr. Andrić.. Đuro. Put bez sna. Bošnjaci i Hercegovci u Turskoj carevini. Beograd 1997. Andrija Zirdum) IRO “Veselin Masleša”. Zagreb 1984.. Bašagić. Marijan.LITERATURA 1. Zagreb 1975. Ljetopis sutješkog samostana. Mladost. Nakladni zavod Matice hrvatske. 16. “Veselin Masleša”. radovi simpozija povodom 9 stoljeća spominjanja bosanske biskupije (1089.-1882. 472 . Zagreb 1978. u PSHK. Usmena književnost. Bogdanović. Pavao. 7. Slavoljub (Ivan Frano Jukić). Bošković-Stulli. Zemljopis i poviestnica Bosne. Andrić. Narodne pripovijetke PSHK. 14. Usmeno pjesništvo u obzorju književnosti. Vrhbosanska visoka teološka škola. 1. Bošnjak. Narodna predaja o vladarevoj tajni. Safvet-beg. Zagreb 1967. Basler. u: Kršćanstvo srednjovjekovne Bosne. Kršćanska sadašnjost. u: Zbornik za narodni život i običaje južnih Slavena. Sarajevo 1989. Stari i Novi zavjet. Maja. 11. 15. 18. knj. Bošković-Stulli. Banović. fra Jako. knjiga XXIX. Godišnjak od događaja i promine vrimena u Bosni 1754.. Bošković-Stulli. stoljeća. 13. Arheološki spomenici kršćanstva u Bosni i Hercegovini do XV. Anđelić. Zagreb 1938. Matica hrvatska. Sarajevo 1979. Zagreb 1963. Masleša”. 6. 4. Bošković-Stulli.-1989. Razvoj duhovnog života u Bosni pod uticajem turske vladavine (doktorska disertacija). Ljetopis kreševskog samostana. Ivo. Maja: Usmena književnost kao umjetnost riječi. Stjepan. Maja. sv. Andrić.). Bošković-Stulli. JAZU. Sarajevo 1991. 17. Kad je živio Tomić Mijovil. 2. 26. Sarajevo 1984. Bobovac i Kraljeva Sutjeska. Zagreb 2002. 5.

Sima. Zagreb 1990. Baška Voda – Mostar – Zagreb 2001. br. Stipe. Džaja. Zagreb 1998. 20. 24. Prozor. II. Filozofski fakultet Sveučilišta u Splitu. Baška Voda 1999. Prvi hrvatski kralj. Beograd 1984. Marko Dragić. Botica. Muslimani i kršćani pod turskom vlašću u Bosni i Hercegovini. Marko. Tvrtko. Botica. Mala nakladna kuća Sv. 30. Zagreb 1973. Povijest Katoličke crkve među Hrvatima. Ilirske teme u suvremenom narodnome pripovijedanju u: “Osmišljavanja” Zbornik u čast 80. u susret trećem tisućljeću. 22. izdanje RKT Župni ured Otinovci-Kupres 1994. Legende sveta. Istorija srednjovjekovne bosanske države. Namik. Čubelić. ur. Povijest i historija usmene narodne književnosti. Ćirković. Mala naklada kuća Sveti Jure Baška Voda. Krunoslav S kupreške visoravni. Miroslav –Draganović. Dragić. Jure.ffst. Deset kamenih mačeva. Hrvatska usmena književnost iz BiH u zapisima studenata kroatistike Pedagoškog fakulteta u Mostaru. Buturac Josip – Ivandija Antun. Josip. izdanje 1996. Marko. Zagreb 1995. Od Kozigrada do Zvonigrada. 27. Bratulić. Cavendish. 35. Vlastita naklada. Antologija starih bosanskih natpisa. rođendana akademika Miroslava Šicela. Hrvatska usmenoknjiževna čitanka. Zagreb 1995. Dizdar. Zagreb. 1985. Prozorski kraj u oslobodilačkom ratu i revoluciji. 23. II. FF-PRESS. 26. 25. 21. 34. 2007. 29. Beograd 1964. Stipe. Stipe. Dragić. Sveučilište u Zagrebu Filozofski fakultet. Biblija i hrvatska kulturna tradicija. 2000. Kralj Tomislav u književnosti i umjetnosti u: Zbornik. Dizdar. Marko Zakopano zvono. Mak. Školska knjiga. Hrvatska književnost katoličke obnove i prvoga prosvjetiteljstva (Hrvatska barokna književnost). 153-171. Hamid. Vinko Brešić. 473 . Sarajevo 1997. Dragić. Fakultetski priručnik. Mostar. Motrišta. Split 2006. 33. Richard. 31. Sarajevo 1944. Botica. I. 16. izdanje 1997. Mala nakladna kuća Sv. Tomislav. Jure i Zajednica izdanja ranjeni labud (ZIRAL). 28.19. www.hr 32. Dragić. str. Marko. Čehić.

54. Martin. 40. Filipović. 42. Tomislav. 47. Sarajevo. 287-289. Zagreb 2007. Zagreb 1998. 13/1940. POF. Sarajevo 1940. “Kozigrad”. Ivo. PzKJIF.-1878. Husein. Školska knjiga. Postanak hrvatskih muslimana. Adem: O islamizaciji u sjeveroistočnoj Bosni u XV i XVI vijeku. Gavranić. 52. 11-12/1975-76. Pregled. u: Zbornik. 474 . Suputnici bosanske povijesti. Fehim. 6/1938. Napomena o islamizaciji u Bosni i Hercegovini u XV vijeku. prvi hrvatski kralj. Nedim. Grđić. Emile. Razvitak. Sarajevo 1940. 37. 5-49. Nedim: Specifičnosti islamizacije u Bosni. knj. Sarajevo 1970. 274-276. Hrvatske legende. 48. Handžić. Turski jaram i prelaženje u islam. ANU BIH. Haumant.: Poreklo muslimanskog plemstva u BIH) 49. Gujić. 8/1941. Memoari sa Balkana 1858. (Osvrt na rad: Čubrilović. V. Gajret – kalendar. Tomislav. 5. 2000. Povijest hrvatske književnosti. Nedim O nastanku posjeda muslimanskog plemstva. 46. Stolac. Mehmed. Pero. Efendić. Sarajevo 1892. Hitrec. Frangeš. Prilozi IZI u Sarajevu. Jedan prilog povijesti prvih dana širenja Islama u Bosni i Hercegovini. Centar za balkanološka ispitivanja. (pretisak). Gjurgjević. 274-283. Hrvoje. 43. Mehmed. Filipović. u susret trećem tisućljeću. Kalendar. 38. Luka. Ignacije. 165-175. Gavran. Napredak Sarajevo 1931. O islamizaciji. 39. Sarajevo 1940. 45. 16-17/1966-67. 50. Handžić. 3. 64-78. 185. Gaković. “Zvonigrad” i “Gradina” u kotaru fojničkom. Prvi hrvatski kralj. Nedim. LVIII/1968 (vanredan broj). Adem: O etničkim kretanjima u ranijem turskom periodu Prilozi IZI u Sarajevu. Kasim. GZM IV. 11-12/1975-76. 76/1936. 51. 55. 1941. Narodna uzdanica-kalendar. Tradicija o Mijat-harambaši. Pregled. O podrijetlu muslimanskog plemstva u Bosni i Hercegovini. X2/1930. 1970.. “Islamizacija Bosne”. 386-393. Sarajevo 1990. Handžić.36. O problemima društvenog i etničkog razvitka u doba osmanske vlasti (Problemi etničkog razvitka u BIH). 53. Suljaga: Islamizacija Bosne). Kasim. Handžić. Filipović. Gujić. 44. 5/1953. 29-45. Petar. Đogo. 41. Obzor. Hrvatska revizija. Filipović. 5. Islamizacija Bosne i Hercegovine i porijeklo bosanskohercegovačkih Muslimana. Zagreb-Ljubljana 1987. 84-86 (Kritički osvrt na raspravu: Salihagić.

57. 47-8/1933. Maja – Oleg Mandić. 74. Klaić. 2-3. Hrvatska narodna šala. Robert. 73. treća. Hercegovina prije 100 godina ili Šematizam fra Petra Bakule. Zagreb 1988. Josip. 63. 65. Jablanović.56. 61. Jukić. Andrija. 1999. knjiga prva. u susret trećem tisućljeću. peta). 68. Litterarum studia. 76. 475 . 1997. 1974. prvi (uredio Josip Pasarić) Zagreb 1923. sv. U svjetlu hercegovačkih legenda i predaja¸ Osvit. Hrvatska književnost Bosne i Hercegovine u 100 knjiga. Josip. Duvno kroz stoljeća. II. Josip. drama i mikrostrukture. Hrvatski leksikon. 75. Staro doba. Katičić. Zagreb. Znanje. 1994. knj. Matica hrvatska i HKD Napredak. Kekez. Vjekoslav. Povijest hrvatske književnosti. Usmeno-pisani književni suodnosi (Izbor rasprava i ogleda). Vjekoslav: Narodni sabor i krunisanje kralja na Duvanjskom polju u: Zbornik. Tomislavgrad – Zagreb. druga. Tisak i naklada ERN Jančika. Prvi hrvatski kralj. 67. Dubravko. Jolić. 2002. Tisak dioničke tiskare. Zagreb. 59. četvrta. Ivan. Jelčić. Sakupio i na svijet izdao Kamilo Blagajić. 69. 66. 62. Drugo popravljeno izdanje. Zagreb 1867. (preveo Vencel Kosir) Mostar 1970. I. Zagreb 1886. 1. Josip. 1998. 58. Vrhbosna. Zagreb. 70. Kačić Miošić. Zagreb. Sarajevo 1973. priredio Marko Dragić. Koloman-Rukavina. Vukovar 1883. Nada: Srednjovjekovna Bosna. Posljedice islamizacije bogumila u Bosni. Zagreb 1998. Usmena književnost. 60. Matica hrvatska. Tomislav. Historija naroda hrvatskoga Iisrbskoga. Ivan Franjo. Svijet i život u legendama. u: Zdenko Škreb-Ante Stamać Uvod u književnost. Kekez. Klaić. 1986. Mostar. Povijest Hrvata (knjiga prva. 72. 2. Naša ognjišta. Nakladni zavod Matice hrvatske. Razgovor ugodni. Nikšić 1987. Hrvatske narodne pjesme i pripovijetke iz Bosne.. Sabrana djela. Vatroslav. Skupio N(ikola) Tordinac. Kekez. Kekez. 191-194. Radoslav. Hrvatske narodne pjesme i pripovijetke iz Bosne. Zagreb. sv. Zagreb 2004. 71. Hrvatska usmena književnost Bosne i Hercegovine: proza. MH. 64. Zagreb 1961.. Zagreb 1956. Klaić.. Prva hrvatska rečenica. 5. Jagić. Sarajevo 2005.

90. Srednjovjekovne crkve u Jajcu. Sarajevo 1972. Narodne propovijetke. Katehetski salezijanski centar. Franjo. “Mladost”. Naša ognjišta. Mladen Anto U čekanju oporuke (Istina o kraljici Katarini Kotromanić Kosači). GZM u Sarajevu. Kujundžić. ZIRAL 1979. “Poturči se plahi i lakomi”. Kulišić. GZM u BIH. br. Stara Slavenska religija u svjetlu novijih istraživanja posebno balkanoloških. Školska knjiga. Zagreb 1996. Špiro. Bogumilska crkva bosanskih krstjana. 84. N. 3. Mijatović. 35-44. Lastrić. 145-158. 1974. 81. 88. 79. Gajret (kalendar za 1940). 82. Narodna sloboda.77. srpnja 2008. Mandić. 78. 83. Etnička povijest Bosne i Hercegovine. Filip. Hrvatsko ekumensko biblijsko društvo. dr. urednici Dunja Fališevac (Starija hrvatska književnost). Marić. Narodne pjesme o Mijatu Tomiću. 91. Narodna književnost (priredili dr. fra Dominik. 2. Razmatranja o porijeklu Muslimana u Bosni i Hercegovini. Sabrana djela. Kurtović. dr. Pregled starina bosanske provincije. Mostar 1928. 2000. 38/1926. Sinj-Duvno 1985. 7/1952. Hrvatsko slovo. Anđelko. Hrvati-katolici u Bosni i Hercegovini između 1463. 476 . Palavestra) Sarajevo. Kulišić. 94. Sarajevo 1979. dr. i 1995. Krešimir Nemec (Novija hrvatska književnost). Zagreb 1985. fra Dominik: Franjevačka Bosna. Dominik. Rim 1968. petak 25. Toronto – Zürich – Rama – Chicago 1982. izdanje. 80. V. Mihovil. 85. godine. Šukrija. Buturović. 89. IP “Veselin Masleša”. (priredio dr. fra Ignacije Gavran) IRO “Veselin Masleša”. Starinski opis ponora u Drinovačkom polju. Dobri pastir. Sarajevo 1941. Priredio Josip Kekez. 87. Mandić. Novi zavjet (s grčkog izvornika preveo Ljudevit Rupčić). fra Dominik. Tomislavgrad. Prahistorijske i sredovječne utvrde oko Travnika. Darko Novaković (Hrvatski latinizam). Mandić. 92. Đ. Zagreb. Ziral. 93. Ljetopis. Sabrana djela 5.S. 86. 85-105. Juraj. Lašvanin. Nikola. Špiro. Zagreb 2008. Mandić. 12-13. Molinar. Sarajevo 1981. dr. autor koncepcije Krešimir Nemec. Sarajevo 1977. Leksikon hrvatskih pisaca. Mandić. Zagreb 1998.

GZM. GZM. NS. Sarajevo 1961. 101. Palavestra..– 1991. XXVII. Sarajevo1939. Još jedan glasoviti Hrvat na visokoj porti u Carigradu (Ibrahim-paša Požeški. Nekoliko nepoznatih stihova o hercegu Stjepanu. sv. 112. GZM BiH. Širenje islama u Bosni i Hercegovini. 29-33. Palavestra. i u: Hrvatsko kolo. veliki vezir Sulejman II). Popović. 16. 754. GZM BiH. NS. Etnologija. Sarajevo 1942. Zagreb 2001. Hazim. Etnologija. XV-XVI. Petrović./70. Palavestra. sv. Zagreb 1978. Vlajko. Vlajko: Glasnik Zemaljskog muzeja BiH. 61-71. Hazim. Orbini. Zagreb 1942. sv. Spomen na kraljeve i banove kraljevstava Dalmacije. Vlajko. 113. Palavestra. Juraj. Hrvatske i Slavonije. 105. prva Bošković-Stulli. Pripovijetke i predanja iz Drežnice. Divna. 23/1942. Historijska predanja i toponomastika u Fojnici i okolini. 98./XXV. sv. NS. Stari pisci hrvatski./ XXVIII. Bazilije. 97. Kraljevstvo Slavena (priredio Franjo Šanjek). NS. 107. XXIV. 103. Zagreb 1999. Vlajko. u Zagrebu 1877. Vlajko. Mavro.. Katarina Vukčić Kosača (1424. MajaZečević. GZM BiH. Sova. 3/1938. Narodne pripovijetke. Sarajevo 1962. 110.-1478. Gajretkalendar za 1940. Sarajevo 1972. Glasoviti Hrvati na visokoj porti. 1938./70. Verlag Köln Weimar Wien 1995. Palavestra.. Povijest hrvatske književnosti. Šabanović. sv. Matej. Rattkay. Usmena i pučka književnost.) Bosna Argentina. Kršćani bosanske crkve. 111. HKD Napredak. 37. Narodne pripovijetke i predanja u okolini Lištice. NS. Sarajevo 1969/70. 99. 102.95. Pregled narodne književnosti s primjerima i teorijom. GZM. Etnologija./1982. Sarajevo. Povijest Bosne i Hercegovine. NS. Sarajevo 1969. Šabanović. knj. 104. Pandžić dr.. Vlajko./73. 1968. sv. Leon. 68-82. svezak XVII. 477 . Palavestra. Zagreb 1955.–1998. 114. Sarajevo 1969. 108. Palavestra. XXIVXXV. 96. Zbornik hrvatske omladine Herceg-Bosne. Vladislav. Vlajko. Narodne pripovijetke. Skarić.-1482. GZM BiH. Sarajevo – Mostar 1999. XXIII. NS svezak XXIV/XXV. Na sviet izdala Jugoslavenska akademija znanosti i umjetnosti. Narodne pripovijetke. Djela Iva Frana Gundulića. 109. Hrvatski dnevnik. Vlajko. Palavestra. Bare: Tužna povijest hercegove zemlje 1437.. Böhlau. 106. 100.

Šimčik. Zg. Filozofskoga fakulteta Sveučilišta u Splitu) Rkp. Zig. Šanjek. FF Split. Teorija književnosti. Ferdo. (Vlastita rukopisna zbirka) 478 . povijest i znamenitosti. JAZU. Hrvat.. VIII. rkp. (Rukopisne zbirke Katedre za Hrvatsku usmenu književnost. Šišić. Zagreb. Dalmaciju i Hercegovinu za jedanaest dana.) 122. (pretisak Općinsko poglavarstvo. Boris. Ziglar.) Vl. 121. 116. 1. Zagreb 1925. Kršćanstvo na hrvatskom prostoru. Franjo. Đački izlet u Bosnu.115. 1996. Stjepan. Ante: Begovi Kopčići. IV12/1942. Pogled s vrha (prevela Vesna Orsag). 3. SHK. Sarajevo 1904. 1942. Ćiro. Rkp. Kraljica Buga. Zagreb 1997. Sarajevo 1901. narod. (Rukopisne zbirke Katedre za Hrvatsku usmenu književnost. 123. Zovko. Studeničke i Druga. 118. 124.. muslimanski kalendar 1943. 125. Znameniti i zaslužni Hrvati 925. Kršćanska sadašnjost. Hrv. Povijest Hrvata u vrijeme narodnih vladara. XXIX. Jajce. Kraljevski grad Jajce. Zagreb 1925. GZM BiH.. sv. Šabanović. Naklada J. Školski vjesnik. Najstarije veze islama sa Hrvatima. Ivan. knj. Zbornik za narodni život i običaje južnih Slavena. Usmene pripovijetke i predaje (priredila Maja Bošković-Stulli). 119. Štrodl-Srijemac. 1933. 1996.. 117. 120. Hazim. Zagreb 2000. oznaka E znači da je rukopis u elektroničkom obliku. Filozofskoga fakulteta Sveučilišta u Mostaru) Te su rukopisne zbirke nastale kao rezultat izvornih terenskih zapisa studenata kojima sam bio mentorom pri izradi golemoga broja seminarskih i diplomskih radova iz Hrvatske usmene književnosti. 47-50. Zagreb 1998.–1925. Tomaševski. FF Mostar. Rukopisne zbirke nalaze se kod mene. Truhelka. Zagreb. Sarajevo 1892. (Oznaka D znači diplomski rad.

IV. DRAMA (FOLKLORNO KAZALIŠTE) .

Beograd 1974. Do sada nema pouzdanih podataka o počecima svjetskog folklornog kazališta. (U slavenskoj mitologiji muze su vile. Prema tomu (tragos-jarac) nastala je tragedija. 480 . Antički teatar dao je djela trajne umjetničke vrijednosti. Grčki mitovi. Melpomena-tragedije. Uranija-astronomije. Euterpa-glazbe i Terpsihora-plesa. Erato-poezije. Veseli su ophodi (komosi) pjevali i slavili Dioniza. Kada bi došlo vrijeme da Dioniz ponovno napusti žive. u sebi sjedinjuje tri vrste umjetnosti: književnost. Zeus se pretvarao u zmiju i spavao s običnom ženom koja ga je prepoznala i otjerala. Zato Dioniza zovu dva puta rođeni. glazbu i glumu. i njegova žena Mnemosina.POVIJESNI PREGLED FOLKLORONOG KAZALIŠTA Drama je u tradicionalnoj podjeli književnosti uz liriku i epiku njezin treći rod. u kazalištu. Hermes šestomjesečni plod spasi i prišije ga Zeusu za bedro da doraste do devet mjeseci. str. sina Zeusa i obične žene. Talija je bila pokroviteljica (božica) komedije. božica pamćenja. Međutim. a gotovo sa sigurnošću se može pretpostaviti da se ta vrsta umjetnosti razvijala kod najstarijih civilizacija. onda se to kazalište naziva folklornim.) Nastanak komedije i tragedije u grčkoj mitologiji vezuje se uz Dioniza. Ako tekst koji glumci izgovaraju pripada usmenoj književnosti. Dioniz se svakoga proljeća vraćao među žive. Naljućen zbog toga Zeus se pojavi u obliku munje i groma i sažeže je. bogovi su ga prokleli i on je umro. Polihimnija-lirske poezije. Kaliopa-deklamacije. imali su devet kćeri-muza.1 (U ilirskoj su mitologiji mnoga božanstva zmijolika. 56. Tako je po mitologiji stvorena komedija. 1 Robert Grevs. koji je stolovao na Olimpu. pokroviteljica znanosti i umjetnosti. glumci su oblačili jareće kože i stavljali jareće brade. U drevnoj grčkoj mitologiji vrhovni bog Zeus. Grčko je kazalište vezano za mitski sloj kulture. Drama je najsloženiji rod književnosti. Mnoge su dramske strukture utemljene na narodnim pričama.) Budući je Dioniz bio sin obične žene. Izvedba drame. Klio-historije. a narod se veselio.

str. 1996. Međutim. kolovoza) dana je izjava da su posljednji kraljevi bili Stipan Lampalo(v) Ronkulo(v) i Ante Lordan. Godine 1926.2 Najstariji pisani tragovi o hrvatskoj usmenoj drami sežu u 30. 2006.Srednjovjekovna crkvena prikazanja imaju obilježja folklornoga kazališta. 5 Josip Kekez. u povijesti svjetske usmene književnosti pozornost se više pridavala lirici i epici nego dramskome tekstu. 7. kada su Trogirani običavali birati kraljeve i gospodare i plesati s mačevima na Uskrs i iza blagdana nekoliko dana.-41. Rkp. godine zapisala u Tisnom na Murteru po kazivanju Šime Grgurine rođ. Predaja govori o izvođenju Vinodolskog mesopusta još prije Vinodolskog zakonika iz 1228. Zagreb 2002. godine. susjedi iz Mile Palameta. Nedvojbeno je da se folklorno kazalište rađalo i razvijalo usporedo s usmenom lirikom. Kralj se birao svake godine uz veliko veselje i ručak na trgu. 153. u slavu gradskoga patrona svetoga Vlaha Dubrovčani. g. Ivan Lozica. Mostar. Kazivač je po zanimanju ribar. str. Zagreb 1986. spominju maske Židovi i Turica.4 Nekoliko je običaja o tome sačuvano na zadarskim otocima do danas. travanj 1272. sv. (31. 37. Zato ima malo podataka o folklornom kazalištu. 4 Marina Lampalov u travnju 2006.5 U Dubrovniku su u XIV. Poganska baština. 17. str. a u XV. st.. a sada je umirovljenik.3 U Tisnom na otoku Murteru na trgu “Bratska riva” birao se seoski kralj iz obitelji Meštrov (Meštrović) Baretin. 3 2 481 . O srednjovjekovnom folklornom kazalištu svjedoče i određene reljefne slike na stećcima poput onih o Kolu ljeljanovu čija se igra u Hercegovini zadržala do danas. epskim pjesmama i pričama. prije Krista). U povijesti hrvatske usmene književnosti folklorno je kazalište zanemarivano sve do šezdesetih godina dvadesetoga stoljeća. 100. Postojanje folklornoga kazališta u Hercegovini svjedoče arheološki nalazi kalupa za odlijevanje maski u Daorsonu kod Stoca (IV. 1930. FF Split. str. Usmeni narodni teatar u Hercegovini. ili III. g. st. Usmena književnost u: Zdenko Škreb – Ante Stamać Uvod u književnost.

1889.) opisujući običaje Hrvata u Istri. 1508. Hrvatsko zagorje. 1817. oko 1754.) sadrže elemente usmene narodne drame primjerice brijanje drvom. Slovenac njemačkoga podrijetla Jakob Weichard Valvasor (Ljubljana. Ivan Lovrić (Sinj. Zagreb 1996. Hanibal Lucić dramatizirao je Robinju koja je srodna brojnim narodnim izvedbama na tu temu. Zagreb 1990. Kralj se birao na Krku i Istri (Krnica i Marčana) sve do pred drugi svjetski rat. 1567. SHK. U Dubrovniku se igrala alka i izvodila cingareska. Tada bi se svi svatovi približili ognjištu mučući i urlikajući. izvodili su vesele igre. spominje se Lastovski Poklad koji je i danas dio pokladnoga rituala.) prikupio je mnogo tekstova usmenih pjesama. godine. – Mleci. smiješno se međusobno boreći i brkajući oganj. Svećenik. Tvrtko Čubelić. Dva rukopisa tradicionalne korčulanske Moreške datiraju iz XVIII. Pagu. Primjerak Mesopustove oporuke iz Dobrinje na Krku potječe iz 1718. 19.6 U nekim krajevima svatovi su tražili mladenku. odlučivalo o maskiranju.) u svom djelu Bilješke o putu po Dalmaciji piše o svatovskoj igri kadija koja se izvodi među Morlacima. ovcu. književnik i etnolog Luka Ilić Oriovčanin (Oriovac. – Dubrovnik. a ukućani im dovode staru babu sa sitom na glavi”. st. spominje Pellizer iz Rovinja. – Puhakovec. Korčuli. 297. str.7 Podaci o folklornom kazalištu i izdvebama u raznim prigodama nalaze se u časopisu Arkiv za povestnicu jugoslavensku koji je utemeljio Ivan Kukuljević Sakcinski (Varaždin. Hvaru. Domaćin im je donosio rakije i smokava kako bi ih umirio. Slične su pokladne izvedbe bile u Dubrovniku. 1641.okolice i plaćenici iz susjednih zemalja. navodi prizor kad “svatovi traže mladenku. – ? 1777. i XVI. U XVII. Malo je vijeće dubrovačko u XV. Nezadovoljni bi svatovi uzeli kuma i smjestili na tačke te pod njim zapalili malo slame dok ih on ne bi umirio smokvama i rakijom. 1878. 1816. Lovrić piše i o svatovskom običaju Paljenja slame pod kumom koje se odvijalo kad bi kum i oba djevera ispratili mladence i vratili se u svatove. 6 482 . Drame Marina Držića (Dubrovnik. – Krško. 7 Ivan Lozica. MH. Braču.). Folklorno kazalište. Biranje kralja u Krapnju 1640. Mavro Vetranović (Dubrovnik. st. stoljeća. 1576. jarebicu. g. Rijeci itd. 1693.) u svom djelu Posvetilište Abramovo koristi folklornu glumu. Povijest i historija usmene narodne književnosti. str. a izvodi se do danas. 1482. – Novska.

). 1899. – Zagreb. – Zagreb.) Marijana Derenčina (Rijeka. Elemente folklornoga kazališta sadrže i tekstovi pučkih igrokaza: Graničari (1857. 1973. 1845. – Zagreb. 483 . značajan doprinos na sakupljanju i zapisivanju usmenih drama dao je Nikola Bonifačić Rožin s dvadesetak studija i članaka objavljivanih u Narodnoj umjetnosti i drugdje te dvjema knjigama Narodne drame. 1995. Ističem ovdje paradigmatsko mišljenje Ivana Lozice glede povijesti te vrste umjetnosti: “Kazalište nije rođeno samo jednom. Ladanjska opozicija (1908. Rijeci.). Najveći doprinos u proučavanju folklornoga kazališta u Hrvata dao je Ivan Lozica. Doprinos usmenoj narodnoj teatrologiji dao je Tvrtko Čubelić (Bihać.) i Ladanjska opozicija (1917. – Petrovaradin. 1881. Posljednji Zrinski (1897.) Marije Jurić Zagorke (Negovac kraj Vrbovca. Filozofskoga fakulteta u Zagrebu te Odijela za humanističke znanosti Sveučilišta u Splitu.) svojim člankom Osnovi za sabiranje i proučavanje građe o narodnom životu u Zborniku za narodni život i običaje Južnih Slavena. 1913. str. 1836.priča.). zdravica i drama i otisnuo ih u knjizi Narodni slavonski običaji (1846. 1873.) i Gajuša (1973.). – Zagreb. 1897. Istraživanjem usmenoga narodnoga teatra u Hercegovini bavi se Mile Palameta. st. Kazalište se neprestano rađa i postoji kao prikazivanje (predstavljanje. Osijeku. 1827.) Ilije Okrugića Srijemca (Srijemski Karlovci.) Josipa Freundereicha (Nova Gradiška.) Higina Dragošića (Varaždin. – Varaždin. 1926. a nije rođeno ni samo dvaput.) Ferde Becića (Poljska. ? – Zagreb. poslovice i zagonetke (1963.”8 8 Isto. 21. U drugoj polovici XX. literaturi). 1908. 1928. prezentacija) nasuprot kazivanju (naraciji. – Zagreb.) Zapisivanjem folklornih drama među Bunjevcima bavio se Milivoj Knežević (Kragujevac. – Kragujevac. Foklorno su kazalište u BiH istraživali Jelena Dopuđa i Đenana Buturović.).). 1916.) Na Dramatske igre upozorio je Antun Radić (Trebarjevo Desno kraj Siska. Ovdje valja spomenuti tekstove usmenih drama koje su zapisivali studenti pedagoških fakulteta u Mostaru. Saćurica i šubara (1864. 1957. 1844.). Lajtmanuška deputacija (1911. 1871. sakupljač dijela hrvatskih usmenih drama. 1827.

Zbog toga ih nismo uzimali u obzir u ovom radu. farse. pučka drama. U pokretima sjene ogleda se scenski govor i odašilje poruka gledateljstvu. Uskrs. To je nazivlje. Oko Božića. Folklorno kazalište. pučki teatar. usmeni teatar. narodna drama. KAZALIŠTE LUTAKA Najrasprostranjenije lutkarsko folklorno kazalište kod Hrvata BiH je Igra s prstima dječje ruke. Maska koju glumac nosi ima najsnažnije sredstvo i ona spaja magiju i kazalište. Kazalište s maskama u kojem maska ima važnu ulogu. pučki igrokaz. Folklorno kazalište se kroz povijest književnosti nazivalo: narodni teatar. Od Ivana do Martina.Folklorno kazalište Hrvata Bosne i Hercegovine nedostatno je istraženo. prema motivsko-tematskom načelu. 484 . Tematika folklornoga kazališta. Proljetni ophodi. poluobrazina ili krinka. može se razvrstati na: komedije. kao i uopće usmene književnosti. usmena drama. Sijelo i prelo. Folklorno kazalište se ostvaruje dramskim igrama i scenskoglazbenim igrama u kojima scensku i dramsku radnju izvode glumci praćeni plesom. te Lutke i sjene. Smrt. Svadba. usmena teatrologija. Doba života: Dječje igre. Kazalište s lutkama u kojem je lutka nositeljica dramskih zbivanja. a za ovu potrebu poslužit ću se uobičajnom podjelom po kojoj se folklorno kazalište dijeli na: Kazalište sa sjenama u kojem je sjena na zidu nositelj i izvođač dramske radnje. glazbom i pjevanjem. Ivan Lozica folklorno kazalište klasificira prema datumu izvedbe na Godišnja doba: Poklade. nalazi se dobrim dijelom u narodnom životu i običajima. Neki istraživači nisu navodili vrijeme. pratilo nazive za usmenu književnost. dakle. Folklorno kazalište može se klasificirati na više načina. narodna teatrologija. satire. Najčešće su folklorne maske: obrazina. Navest ćemo samo pouzdane primjere koji su postojali ili još uvijek postoje kod Hrvata. mjesto i kazivače usmenih drama te je nepouzdano baviti se tim zapisima. melodrame.

pokazuje kažiprstom na dječji dlan i govori: “Ovđe zeko pije vodu” Uzima palac: “Ovaj ga viđe!” Uzima kažiprst: “Ovaj ga pripuši. Onda bi se mlada zaključala u svoju kuću uz još desetak cura. otvorenu prema gore i olabavljenu. Usmeni narodni teatar u Hercegovini. 485 . njegovoj dinamici i napetosti koja kulminira u završnoj konstataciji praćenoj stiskanjem i trljanjem malog djetinjeg prsta. Ako ima neko neku zapreku onda je dužan u to vrime to kazat. nije to naša ovca”.“Netko od odraslih uzme otvorenu dječju šaku u svoju ruku. kme…!” Po tekstu koji je neodvojiv od minijaturne scene. Odrasli koji komentira pokrete. str. a ako se vas dvoje slažete onda se tek ide kod roditelja i roditelja se pita jel se oni slažu. 9 Mile Palameta. A kad bi te momak iša isprosit mora bi se prija s tobon dogovorit. zaova. dijete s uzbuđenjem prati ovu igru i često traži da mu se još jedanput izvede” Originalnost je te igre što je istodobno jedna jedina osoba i pozornica i lutka i publika.9 SVADBENI OBIČAJI SVADBENI OBIČAJI U OGORJU DONJEM Cure su se onda mlade udavale. tu bi bili i diver. Mostar 1996. svaku nedilju po jedna napovid. 69.-70. Mladoženja nebi sam iša po mladu. svekrva. Dječji dlan je pozornica i njegovi prsti lutke. Ako se oni slažu onda se napovidi u crkvi. Tri napovidi tribaju izać za tri nedilje. kme. svekar. Kad treća napovid izađe onda se tek ženi. Mladoženja je triba tražit mladu pa bi mu od mlađe brat izvođija curu i pita bi: “Jel ovo vaša ovca?” A mladoženja bi odgovorija: “Ne. (potrči za njima)!” Uzima srednjak: “Ovaj ga stiže!” Uzima prstenjak: “Ovaj ga udari!” Skačući i… Mali prst: “A ovaj.

Za ovu ovcu morate platit”. samo izvolite uć u kuću”. kad bi darovala mladoženju. Ako se jabuka vrati nazad onda nije dobro. Mlada bi imala torbu u kojoj se pripremilo svega: bombona. bi nakitila barjak. Onda bi mlada išla do svatova i svih bi poljubila. Onda bi se došlo kod mladoženje. On se nebi vidija od košulja. pivalo. A mladoženja bi najviše dobija. Tu u kući se jelo. sve naokruga. Tu jabuku bi bacila priko kuće i ako jabuka ode dalje znači da će kasnije rodit dite. oplest pa joj darovat. Onda bi se ukrcali na kar i vratila bi joj se sva njezina roba i svi bi je ispratili. kocki šećera. ili perluke. 486 . il košulju. Oni bi kazali: “Bog ti oprostija. Kar bi polako kaska a drugi svatovi iza njega. Na barjak se mećalo smokve. i pita ga isto. Posli se išlo do mladoženje a mater od mlađe bi joj spremila dvi skrinje i tu je sva njezina dota bila. veselilo. ili čarape.. da mi sve grijehe oprostite”.. Onda bi se mlađa poljubila sa svekrom i svekrvom i dala bi joj se jabuka. bajama i onda bi to ona bacala a dica bi to kupila. Igralo se. Onda bi mladoženja za nju da dinare i tek bi onda išla svome mužu.Onda bi izvea i drugu curu. A mlada. Svekar il svekrva bi stali u kući a mlada bi in kazala: “Tražin oproštenje najprvo od Boga pa od vas roditelja. i bija bi običaj da se metne na prag od kuće neki komad robe. Diver bi ih triba platit. E onda bi dovea mladu i mladoženja bi reka da to je njegova ovca a na to bi brat reka: “Ova je ovca učinila puno štete i mi je nemožemo dat. kocke šećera. Poslin bi se izašlo prid kuću i ujitilo se šupljo kolo. mladoženju i divera joj da tu sidu. sašit. šta bilo. peškira. U kući je bila spremljena veća klupa za sist za mladu. Mladenkin brat bi reka cijenu koju triba platit za njegovu ovcu.. dok bi stari pripremali za večeru. a ovaj bi odgovorija šta i prije. Najčešće bi mladoženja uša u kolo i igra. jabuke. Onda bi sili muško dite na te skrinje i ne bi dali te skrinje da ih potraju nego te skrinje bi tribalo platit. Onda se znalo da se udaje ta i ta cura pa bi joj svak iz sela triba pripremit ponešto. kod njegovih. A to su bile skrinje dosta velike.. Kar bi vozija mladence i uže svatove. A kad bi se vjenčali išlo bi se kod mlade i tu bi se ručalo i stalo do večere. I svak bi triba mladoženju darovat. i treću. Onda bi se te skrinje otvorile i svi susidi bi vidili šta je mater svojoj ćeri spremila od dote. kolko ih je moglo stat. pilo. I tu bi mlada kleknila i diver bi joj kleka..

ti po drva. se udala za pokojnog Matu Jukića iz sela Bračević koje se nalazi nedaleko Ogorja. Kad bi muž iša radit u Split. str. morala je stat pri kući uz svekra i svekrvu. onda bi se išlo u crkvu na prstenovanje. A mlađa ne bi znala di će. Onda ovi. nije se dalo da se ide družit u selu. pa bi izaša nakon desetak dana kući. onda bi najprija od momka roditelji isprosili curu od njenih. Taki je bija običaj. A on bi kaza da može.. FF Split.. Kad bi on oša onda bi se i mladoj pripivalo. ko bi je dovea đo mladoženje. susidi bi je dolazili gledat i njoj bi se dala prešlica a ona je obavezna prest cili dan. bi reka: “Vodimo jedno čeljade. Triba je neko odvest. ti ćeš ovo. Ko će Šta radit? Ti ćeš to. Onda kad bi mlada došla kući i kad se već svak diga. Rođena je 1933. I kad bi je neko dovea do mladoženje. 10 487 . Poslije toga bi svećenik u crkvi iduće tri nedilje navješto njiovo vjenčanje tako da bi bilo vremena da se kaže ako neko ima nešto protiv. Rkp. 1953.. ti ćeš ić u sušanj. Onda bi se okupljali svatovi i ako su trebali ić na daleko. a ona njemu vezenu maramu. Nakon osan dana iđe se na mir kod svojih roditelja. svit bi se ruga kad bi doša pa poljubija ženu. Došli bi kod njenih a mladoženja naknadno iđe kod nje. Uveče bi se sastali kad bi se večeralo pa bi se dogovaralo šta se ima sutra radit. nije imala slobode ka sada. godine u selu Ogorje Donje koje se nalazi u podnožju planine Svilaje a udaljeno je 40ak kilometara od Splita. Stana Jukić rođ. Elez. 2005. Iđe joj svekar i diver.Onda bi se kasnije pivale neke pisme neka iđe mladoženja leć. Momak bi curu dao prsten. Tada se puno tražilo od mlade. Nije bilo ka danas. Nedugo zatim su se preselili u Split i tu sagradili kuću.10 (Ogorje Gornje) SVATOVSKI OBIČAJI U BAKOVIĆIMA KOD FOJNICE Kad bi momak i cura odlučili da se žene. onda bi išli i večer prija Ireni Vukčević ispričala je njezina baka. Mora je poljubit sve osim nje. nema di prispavat oćete li ga primit? A ujutra je bija običaj da se mlada prije svanuća digne. 3-5. ona bi njemu kucala na vrata i pitala jel može naprid. naloži vatru i donese vučiju vode i iđe na bunar odnit jabuku da se vidi da je mlada najprva došla na bunar. ti po blago.

Onda bi se od mladine kuće išlo u crkvu na vjenčanje. Kad su polazili od mlade svatovi bi pjevali: Zbogom ostaj. rkp. ali je za vrijeme II. onda bi sjeli. str. Cvjetković. 1934. pjevali bi: Veseli se kućni domaćine. a posebno u kolu. popili i onda bi kum. onda bi moro opet platit da mu je vrate. djevojačka majko. Ani Marković. U mladosti je bila članica folklornog društva Matija Gubec iz Bakovića s kojima je odlazila na mnoge folklorne smotre u Zagreb i druge gradove. 3. svatovi bi se onda udvostručili./ Vodimo ti kićenu nevjestu. kuma. 12.11 MASKIRNI OPHODI VUČARI. rođena u mjestu Bakovićka Citonija./ S Bogom pošli. Prvinac je predvodio svate. a komordžija je bio zadužen da prenese mladinu komoru u mladoženjinu kuću prije već što ona dođe. Kad bi ušli. Kad bi svati došli kod mladine kuće. al ona se je pila tek kad dobiju svatovi mladu. svatovi bi izjutra išli po mladu. Vl. I danas voli pjevati narodne pjesme i plesati.tri žene stale na vrata i zapriječile im put naćvicama. Kad su poslije vjenčanja dolazili na pir kod mladoženje. 11 Studentici Odjela za humanističke znanosti Sveučilišta u Splitu. Sva djeca su joj već odrasla i svi su vjenčani. Djever je onda bio zadužen za čuvanje mlade sve dok su tu jer ako bi mu je ukrali. kazala Luca Bošnjak rođ. a onda kod mladoženje na pir. osim prvinca i komordžije./Fala tebi na lijepoj djevojci. 488 . 2005. djever i djeveruša išli izvest mladu. VUKARI Vuk je u tradiciji južnih Slavena i nekih drugih indoeuropskih naroda demonska životinja. Onda bi dobili pravu. svjetskog rata morala prekinuti školovanje pa je kasnije završila četverogodišnju večernju školu. djever i djeveruša i komordžija. To se sijelo kod mlade zvalo plačipir. kum i kuma. Svatovi su nosili uza se i okićene ploske u kojima je bila zašećerena rakija. Sada živi u Bakovićima kraj Fojnice. Znalo se je desit da mu je i tri puta ukradu. onda bi im dvi.vjenčanja prenoćili kod mlade. Tamo bi im opet žene podmećale neke druge cure sve dok ne bi dovoljno platili. Morali su platit prije već uđu. U Hrvata su uz vuka vezani obredi: vukarski. Ako je obitelj bila imućnija. A žene bi ih ispraćale pjesmom: S Bogom pošli kićeni svatovi. sretno doma došli. zb. sv. krenula je u osnovnu školu. Ako je mlada bila blizu. jeli. U tim svatima koji su išli po mladu bi bili prvinac.

svjetskoga rata kada je država počela isplaćivati nagrade za ubijenoga vuka. Vučari su maskirani ophodnici koji su u skupinama od tri do četiri čovjeka – nakon što su ubili vuka. Hrvatske narodne pjesme. 230. 16 Mile Palameta. 14 Petar Grgec. str. 151.15 Ta činjenica kao i sami nazivi vukarski i vučarski izazivaju dodatne dvojbe oko tih obreda. 1998. XXIV/XXV. napunili slamom i okitili je svilom. Vučare spominje i Petar Grgec. SV. Znanstvenici ih. navodi da se taj običaj izgubio nakon 2. Sv. 588. vunom i šarenim papirima – hodali po svom i susjednim selima glasno pjevajući i tražeći darove za ubijenoga vuka.vučarski i vukovi. Do pedesetih godina 20.-313. NS.18 Leksikon ikonografije. ali te obrede nisu pratile pjesme. Etnologija. Sarajevo 1969/1970. Zagreb 1990. sv. Franjo je vuka nazvao bratom vukom i zauzeo se za njega kao Božje stvorenje koje ne zna bolje činiti te se angažirao da ga pripitomi. 77.14 Čubelić spominje vukare i o njima navodi dvije rečenice. Juri jer ih on može usmjeravati. Glasnik zemaljskog muzeja. 18 Radmila Kajmaković. str. nataknuli je na kolac. Mostar 1996. U kršćanskoj je tradiciji legenda o sv. navode usputno. Zagreb. str. Etnologija. Maskirani ophodi. ali ništa o njima ne piše. Sarajevo 1961. mesom. oderali mu kožu. uredio Anđelko Badurina. str. i drugim prehrambenim proizvodima od kojih bi pravili gozbu na kraju ophoda. 12 489 . 17 Radmila Kajmaković.13 Nedostatni su podatci o tim običajima. Radmila Kajmaković navodi da su vučarske obrede u livanjskom kraju u jesen izvodili Hrvati i Srbi17. Hrvatska državna tiskara. Ti su obredi i danas u narodnom pamćenju. str. Narodni običaji stanovništva Lištice. 13 Vitomir Belaj. str.16 Tim ophodima željelo se “spriječiti” vuka da dolazi domovima i štalama. str. 190. uglavnom. nav.12 Vitomir Belaj navodi da vukovi u hrvatskoj tradiciji pripadaju i sv. a u današnje vrijeme gotovo su iščezli. 15 Tvrtko Čubelić. a pišući o vučarima u širokobriješkom kraju. XV-XVI. Golden Marketing. NS. Tada su počeli ophodi s ubijenom lisicom. Glasnik zemaljskog muzeja Bosne i Hercegovine. Ti su običaji veoma stari. liturgike i simbolike zapadnog kršćanstva i Uvod u ikonologiju Radovana Ivančevića.-65. dj. 63. Usmeni narodni teatar u Hercegovini. te ih neki znanstvenici smatraju istim obredom. Hod kroz godinu. stoljeća izvodili su se u jesensko i zimsko doba kada su vukovi napadali i blago i ljude. Vučare su za ubijenoga vuka darivali slaninom. Zagreb 1943. Franji i vuku koji je činio mnoga zla u okolici Gubbija. Kršćanska sadašnjost. 312.

Hrvatska književnost Bosne i Hercegovine u 100 knjiga.19 Nabrajalice ili šaljive pjesmice koje su recitirali/pjevali vučari u tim ophodima nazivane su vučarske pjesme. stoka. Vl. Sarajevo 2006. slanine kako ne bi silazio s planine jer nije dobar kod kuće. jarice. retorika. str. a kazao joj je Mijo Raić (rođ. Centar ZA balkanološka ispitivanja.22 Milovan Gavazzi navodi da su se vukarski obredi izvodili “u doba oko Božića pa do Poklada”. a pjevali su vukarske pjesme kako bi od kuće i stada odagnali vuka: Domaćine od kuće. Godišnjak. 73. sv. 2007. Zagreb 1991.-9. 1957. g. str. / dajte njemu slanine. 2006. Podajte mu zopčice. 18. 21 U stolačkom je kraju varica naziv za koljivo (varivo od mesa zaklane stoke). Namjera je toga obreda apotropejska i panspermijska. Hrvatski sabor kulture. rkp. Pjesmom se poziva domaćina da vuku poda sočice. 8. 6. s planine.20 Špiro Kulišić spominje izreku Podaj vuku varice..U Vinjanima Donjim održavali su se vučarski ophodi. str. U Vinjanima Donjim kod Imotskoga u svibnju 2007. Ti su se ljudi nazivali vukari. a kazao joj je Ivo Matić (rođ. 220. priredio Marko Dragić. Podajte mu slanine. Varica21 se sprema od brašna svakoga žita ili se u nju stavlja po zrno svake žitarice te se njome posipaju ljudi. 41. sjekirama i puškama organiziraju hajke na vukove. str. 19 Zapisala je svibnja 2006. Slična je i pjesma iz Trbounja kod Drniša: Domaćine od kuće. da ne kolje ovčice. Na taj su način vučari od mještana tražili darove jer su ubili vuka i spasili im stada. Vl. g. / dajte njemu svega dosta. da ne kolje telice. Knjiga XI.23 U Lici je bio običaj da ljudi naoružani vilama. 155. Marina Matić u Trbounju kod Drniša. rkp. sv. III izdanje. 22 Špiro Kulišić. 20 Vidi: Hrvatska usmena književnost Bosne i Hercegovine: lirika. / Evo vuka preko mosta. g. brodovi. nije dobar kod kuće. Značaj slovensko-balkanske i kavkaske tradicije u pručavanju stare slovenske religije. da ne kolje jarice i pri tome objašnjava panspermijsku karakteristiku varice koja se prinosila kao žrtva. ulišta i dr. knjiga 9. nakon što bi lovci u lovu ubili vuka pjevali su pjesmu: Evo vuka. 1927. Sarajevo 1973. zapisala je Branka Despotušić.) podrijetlom iz Doljana (Zahumlja) a živi u Pločama. evo vuka kod kuće. 490 . g). Tirajte ga od kuće. junice. epika. Matica hrvatska i HKD Napredak. Podajte mu šenice. vunice. str. 23 Milovan Gavazzi Godinu dana hrvatskih narodnih običaja. varice. da ne silazi s planine.

Da ne kolje pasa. g. runo vune. Vukari su u Kruševu kod Zadra magijskim riječima u svojim pjesmama htjeli udobrovoljiti vuka tražeći od domaćina da vuku dade slanine. te iz njihovih domova. da ne kolje ovce žune. mrka vuka. a kazala joj je Stana Anić (djev. Da ne slazi s planine. vuku vlasa. sv. Dajte. štala i imanja odgone demonske sile. životinje. o-o-o-o-oj! Tirajte ga od kuće. Podajte mu zobčice. 1927. Tim su metaforičnim sugestijama vuka tjerali u goru. 8. 2006. na području Gospića. a sestrica po gori maglica. sugestivno odgovaraju da mu je majka gora i planina. Vl. 3.Evo vuka kod kuće. g. zapisala Marija Anić. ujni i rođakinja. A sestrica po gori maglica. FF Split. 26 U Kruševu kod Zadra 2006.-9. str. a kojo sestrica? Majka mi je gora i planina. sv. str. 2004. 44.26 Vukarske pjesme po svojoj poetici pripadaju bajalicama kojima se liječe ljudi. Kiti snašo. djeda.24 Vukari su i sljedećim magijskim katrenom odgonili vuka od kuće: Mrki vuče. Kojo majka.-9. 2006. rođ. planinu i maglicu. Podajte mu suva mesa. kojo ti je majka. 25 Zapisala je svibnja 2006. 41. Rkp. 8. 95. rkp. Anić. sv. g. Marina Matić u Trbounju kod Drniša.25 Tim su stihovima vukari uspostavili svojevrstan kontakt s vukom te mu nakon pitanja tko su mu majka i sestrica. g. da ne priđe preko mosta. Podajte mu slanine. FF Split. Da ne kolje ovčice. svega dosta. 1929. Da vam tora ne pritresa. Da ne kolje telice. Zapisala je 2004. Rkp. a kazao joj je Ivo Matić (rođ. 24 491 . str.. Podajte mu šenice. u Kruševu). Kosinja i Perušića Lidija Đerek od svoje obitelji: bake. g). Da t’ je ćerka lipšeg struka.

Rođen 1953. Pred vratima „podruma“ cure zapjevaju: „Lipi Ivo. iza gore vuče. Ljubo Lovrić. Vučica nosi štap. „Vučica viče: “Daj nam udili ovim našim šćenadima“. prespavati luče. Na kraju Iza svatovske večere kum i jenga svode momka i curu u posebnu prostoriju koja se nalazi u prizemlju i obično je nazivaju podrum. štala. nose zvona. na čelu je vučica. Tu „škemću” i galame. I sam. želi sačuvati „ono nešto od starine što se gubi”.. pasa. pa se kum i jenga vrate među svatove.. Rkp. kako kaže. godine. D. Pred polazak momak i cura izljube svatove. ona upravlja i zapovijeda ostalim vukovima pazeći da netko ne bi napustio kolonu. Otac je troje djece. Kad obiđu selo.27 Vukarskim obredom se išlo u hajke na vukove i pri tome su se pjevale vukarske pjesme. Oni „proguraju” (projure) tri puta kroz kuću „tamo-vamo” i prevrću sve što im se nađe na putu. a „vukovi” za njom „škemču” (laju i zazivaju). stoke. Domaćin im iznese rakiju i večeru nakon čega se raziđu”. Zato su istovjetne vukarske i vučarske pjesme. DEŽEVIČKI VUKOVI Ne zna se pouzdano otkad traju Pokladni vukovi u Deževicama. rakija. lica zamaskiraju bojama. Mladoženje im iznese pitu.” Zapravo je poželjno da maškare ne hodaju po selu tu posljednju pokladnu večer jer je ona rezervirana za vukove. Svrha i vukarskih i vučarskih obreda bila je tjeranje vukova od domova. a na kraju je vuk. Svaka im kuća iznese nešto od hrane. Fojnicu i Kreševo. a posljednji „stražnji” ili „ zadnji vuk“. ne daj Luci. Katici Lozić kazao je 2007. Vukovi hodaju selom zvoneći i glasajući se kao vukovi. Obučeni su u ovčju kožu. Kum poškropi sobu svetom vodom. Obično im se daje pečenica. Vukovi hodaju po selu. g. selo Carevo Polje kod Jajca. 2007. FF Mostar. a vučari su bili ophodnici koji su ubili vuka te kroz selo išli pjevajući i tražeći darove za ubijenoga vuka. Prvi „ vuk” se zove „vučica” ili „koja”. svi se prekrste. piće. sv. a u Lepeničkom kraju28 nisu se održavali samo za vrijeme Domovinskoga rata. dođu mladoženjinoj kući i idu pred vrata sobe gdje su mladenci svedeni. Običaj hodanja vukova na pokladni utorak rijedak je u Hrvata.“ “Tad se pojave „vukovi“. 27 492 . Vukovi su organizirani tako da ne idu u koloni. “Vukovi nisu isto što i mačkare ili čorjaci. a nitko im ne odbija dati otkup.. 28 Lepenički kraj obuhvaća Kiseljak. zvani Ljubica. koje jedan od njih skuplja u torbu..* Nameće se zaključak da su bila dva različita obreda vezana uz vuka. od kuće do kuće.

buka. U tom su se razdoblju održavale i svadbene svečanosti. tri kralja (6. a zauzvrat ih je domaćin kuće darivao. Obično odu na neko već prije dogovoreno mjesto gdje se jede i pije ono što se prikupilo. galama. godine je osnovan karneval Đakovački bušari. šale i tako dalje. U nekoliko dana održavanja okupi se oko 2000 sudionika Gordani Vujica kazao je 8.. ĐAKOVAČKI BUŠARI U pokladno vrijeme u đakovštinskom kraju maskirani bušari su obilazili po kućama i domaćinima izvodili kojekakve dosjetke i pjesme. str. a što ophod maškara čini apotropejskim. Kreševo). pjesme.29 MAČKARE (MAŠKARE) Sv. Središnji je događaj velika pokladna povorka svih sudionika ulicama grada. a karakteriziraju ga: zastrašujuće maske i drugi odjevni rekviziti. godine u Deževicama kod Kreševa Ivica Barešić. D. Vl. rkp. 2007.hodanja je pucanj (obično se unaprijed s nekim dogovori) koji označava kraj obilaska. (rođen 1951. selo Deževice. 29 493 . Time se htjelo otjerati demone od domova i štala. U Đakovu je 1994. siječnja) označavaju svršetak božićnih blagdana i od tada pa do Čiste srijede odvijali su se maskirani ophodi. zvonjava zvona privezanih na maškare (mačkare). Oni tu kao popadaju i onda ustaju i idu slaviti. ljudi i stoke. Ophod maškara najčešće se odvijao u utorak uoči Čiste srijede. srpnja 2007. 38.

a na to pitanje bi bušari davali sasvim neuvjerljiv odgovor koji bi nerijetko izazivao rasprave. Odjeća je najčešće stara i pokrpana kako bušare ne bi odala.. a na glavu bi stavile kapu ili šubaru. (Danas se za bušare kaže da taj izvorni običaj nestaje. Ženske bi pak obukle hlače i kratki kaputić. a drugi uzme u ruku štap kojim će braniti bušare ako ih tko od nazočnih pokuša razotkriti. a glavu bi pokrili maramama. Snažno koračaju. gromko lupaju na vrata. To je bila obično skupina od tri do pet momaka i djevojaka koji se nastoje odjenuti tako da ih se ne prepozna. Na odlasku im domaćica stavi u torbu čvaraka. a i prilikom govora nastoje što više izmijeniti glas kako ih nitko od prisutnih ne bi po njemu prepoznao. a veselje bi potrajalo duboko u noć. a ovi rado iskoriste priliku te o njemu iznesu i ono što nije zgodno da se javno kaže.. U kuću bi bušari ulazi jako bučno kako bi skrenuli pozornost na svoj dolazak. a program prati desetak tisuća ljudi. Muškarci bi obično obukli žensku obuću i odjeću. No sve se to događa s namjerom da se gosti nasmiju i zabave. njihov duboki glas. Stoga ženske oponašaju muške. a domaćin ih nudi rakijom i vinom. a muškarci nastoje govoriti piskutavim glasom.iz svih krajeva.) Bušari su narodni običaji vezani uz klanje bravaca. bušar sa štapom odalami tj. Nakon što bi se svinjokolja obavila uslijedila je bogata i obilna večera. Ako pak koji radoznalac pokuša razotkriti bušara.) Ušavši u kuću pozdrave sve nazočne. Lice namažu garom ili prekriju ženskom prozirnom čarapom. unatoč njihovoj umješnosti pretvaranja. Ponekada koji od kožara obuče dugački kožuh s naopake strane tako da runo bude izvana. Bušari u pravilu malo govore. Pjevalo se vrlo glasno. Pjevale su se narodne pjesme. a poznati su i stihovi iz sela Beravaca: Bješte dico evo su bušari. Netko bi uvijek od nazočnih upitao bušare tko su i odakle dolaze. manju 494 . Ja sam bježo kad sam bio mali (. ali i prepirke. Naslute li bušari da bi ih se moglo prepoznati. Poslije večere dolaze u kuću bušari. Jedan od bušara stavi preko ramena platnenu torbu u koju će im domaćica metnuti poputbinu. a ponekad se zvonilo i klepkom (ovećim zvonom od lima što se nekada stavljalo oko vrata volovima prednjacima). ne zadržavaju se u kući dugo. Đakovački su bušari po broju sudionika i posjetitelja najveći karneval istočne Hrvatske i član su Saveza hrvatskih karnevalskih gradova. odvrati toga znatiželjnika od njegove nakane. U toj se prepirci koji gost i zamjeri bušarima.

Ponjavci su na sebi imali rojte (rese). krvavicama i kolačima. Pokatkad u kuću istovremeno dođu još neki bušari pa tako večer postane veselija i zabavnija. Tako bi se na kraju u njihovoj torbi našla ukusna i dobra večera kojom se onda svi počaste. Danas ima i žena pijani. ponjavce (debele pokrivače vuneno tkane). nekoliko krafni i salenjaka. U vrijeme bušara pjevalo se: Poklade su i ludi su dani. bušari odlaze i tamo. Jedan rub ponjavca zavezali bi i prebacili preko glave kako bi rojte sakrivale lice da se ne bi vidjele i prepoznale osobe koje su bile bušari. Glumili bi mladu i mladoženju. Ponekad se u torbi nađe i kobasica ili krvavica ispunjena kukuruznim žgancima.kobasicu i krvavicu. U bušare su često išla i djeca od desetak godina. no oni se ne ljute jer znaju da je to sve za šalu. Ako se toga dana kolju bravci i u kojoj drugoj kući. Bušari su se oblačili u tzv. 495 . načinjena upravo za bušare. To su „mali bušari“ koji su nastojali zabaviti domaćinove goste i na kraju bi se osladili pečenim kobasicama.

Zapisala je Suzana Parić 2007. Narodna igra neobičnog naziva Žuta žaba igra se uvijek na pokladni utorak u Gornjoj Vijaci. rođ. Oženi se Ilija. Djeca su se bojala bušara jer su strašno izgledali pa bi bake zaklenile (zaključale ili zaringlale kapijicu (mala ograda kroz koju su ulazili u dvorište samo ljudi. u selu Vijaka-Vareš. koji bi trebao biti vitak snažan i jak. g. a kazao joj je Jozo Matić. Nakon određenog vremena vraćaju se istim putem. Rkp. ponovno uz igru i pjesmu do Carine. To je splet igara i kola koji se igra idući kroz selo i nastavlja poslije na igranci u Domu. ali isključivo do ponoći kada nastaje Čista srijeda. Točno u 17:30 muškarci i žene u narodnim nošnjama polaze s mjesta zvanog Carina. a mladoženja. 21. D. prije Korizme. 31. FF Mostar. odnosno vrijeme Korizme i slavlje se prekida. pekle su se krafne i častilo vinom tzv. pjesme i kola. prethodno bi se naložile dvije velike vatre oko kojih bi povorka igrala i pjevala. Običaj je bio da seljani obučeni u što starija i poderanija odijela hodaju po selu od kuće do kuće i pjevaju kroz selo pokladne pjesme. god.12. a danas živi u Đakovu.-32. Tako hodajući dobivali bi namirnice kao darove. iskočile iz kuće. a o njezinu početku nisu ništa znala ni prethodna pokoljenja. Bog ubio đuđur popa. 31 Neki kazivači smatraju da podrijetlo te igre seže u osmansko vrijeme kada žene nisu smjele igrati pa bi. Na poklade su išli svi u narodnim nošnjama. U poklade se išlo dva dana prije Čiste srijede. zima. držeći se za ruke i pjevajući igraju kroz cijelo selo do mjesta zvanog Čaršija. glumio je neki sitni mali muškarac. FF Mostar.. poigrale malo i brzo se vratile u kuću. 2007. Igrale bi se: Žuta Žaba. za razliku od velike kapije kroz koju su prolazila zaprežna kola s konjima ). str. 1945. Vratili bi se kući i pravili razna jela i jeli dok ne započne korizma. 1932. tudumom. 2. Danas je u selima Đakovštine običaj bušara prošlost. Ni najstariji stanovnici ne pamte od kada datira taj običaj31. 30 496 . poput žabe. Zdravki Vranješ kazivala je Evica Rack rođena u Budrovcima. Obzirom da bude velik snijeg. Zatim se ulazi u Dom gdje se nastavlja dio igara. D. mrak. 30 POKLADNE PJESME Pokladne pjesme su se izvodile nedjeljom prije korizmenog vremena.Obično bi mlada bio visoki jaki debeli muškarac. Sjećanja na te običaje žive danas samo kroz manifestacije zasnovane s ciljem promicanja narodnih običaja. Rkp. sv. Ponedjeljkom i utorkom pjeva se i veseli cijeli dan do ponoći. 2008.

Za Žutu žabu bi se nosila narodna nošnja: muška narodna nošnja se sastojala od košulje. žuta žabo. dosta sam ti osnovala. a nakon sušenja pristupalo se bojenju. crne fermene i čakšire. i još više kćerku dala. a bojenje bi trajalo četiri dana. Ovaj iznimno vrijedni običaj bio je prekinut samo 1994. Specijalni maljevi naizmjenično su udarali po suknu koje se stalno polijevalo vrelom vodom da ga omekša radi lakšeg izvlačenja rudeži. fermena. Oj punice. Za najmlađi uzrast nošnja je posebno izrađivana: djevojčice bi nosile košuljice. ječermice i dimije i marame a dječaci bijele košuljice tzv. teško je pogoditi. Hajd’ otale’ crni đavle. prsluka. ŽUTA ŽABA “Platno bijeli žuta žaba u potoku na kamenu njoj dolazi rak na konju. osnuj meni jedne gaće od tog platna bijeloga. Ženska narodna nošnja se sastojala od košulje. ali što. a uz to vunene čarape i kundure. Ovaj proces bi trajao neprekidno 48 sati. Čudnu si mi sreću dala: nit’ u kući kućanica nit’ na njivi žetelica priko kuća priskakuša i na vrata izviruša a na ljude kezi zube! 497 . Boja se dobivala iz trava iz obližnje Kozjače. Vuneno sukno od kojeg su se izrađivale čakšire prethono se obrađivalo u jednoj od stupa na rijeci Tribiji.Tim se pjesmama i igrom htjelo nešto reći. škuteljke i dimije. Osobito ako se poznaje izrazito zagonetan tekst Žute žabe. koparana. godine. jasenove kore i zelene ljuske iz oćevskih majdana. fistančiće. čakšira i fesa.

kako će se igrat Žuta Žaba. nemoj. Ko zametnu ovu igru. ovu igru poklekušu. Ai ja ću pored svake muke 498 .dirlija. Moju babu naučila baba. pa usjeće drenov ščap. koja nema dimija. nemoj Ilija. ništa nas ne plaši. naljuti se Ilija. Mi igramo k’o djedovi naši. BOG UBIO ĐUĐUR POPA “Ko zametnu ovu igru. ovu igru popleskušu. da po kući skakuće. Ovu igru poljubušu. i dovede gizdavu. dirli. pomrčina. gizda poče plakati. ŠTO SI NAM SE ZAMRAČILA ZVIJEZDO “Što si nam se zamračila Zvijezdo. ‘oće gizda papuče. Ko zametnu ovu igru. ovu igru poigrušu.OŽENI SE ILIJA “Oženi se Ilija. dirli. Vijaka je od starina gnijezdo. ja sam ti najmilija. ovu igru zagrljušu. Ovu igru povriskušu. Ko zametnu ovu igru. poče gizdu tući.

a preko njega je bilo poslagano brezovo kitje. jurjevčani đurđari. bukve i dr. vlasnik. Za Duhove. blagdan koji je pedeset dana iza Uskrsa i označava svršetak uskrsnih blagdana. dvojica su nosila kite brezovog granja. Zeleni je Juraj imao. X. 278. str. Jedan je mladić visoko nosio mladu zelenu brezu okićenu maramom i šarenim papirima. Hrvatski sabor kulture. glavni i odgovorni urednik Dr. štali. str. Mladići koji su sudjelovali u jurjevskim ophodima zvali su se jurjaši. a Zeleni Jure je bio u košu ispletenom od prolistale vrbe. 499 . ali i povećavati plodnost. i Milovan Gavazzi Godinu dana hrvatskih narodnih običaj. ali i odagnati zle duhove.33 Zeleni Jura bi plesao u krug. 43-46. ali za potrebe ovoga rada navodi se samo ono što je apotropejsko. Jurjaši su u svakom domu koji bi ih darovao ostavljali komadić zelenila koje su domaćini kasnije ostavljali u kući. knjiga. kelj ili korabicu da im bolje rodi. Zagreb 1991.-280. polju i sl. broj. U okolici Karlovca na Dan sv. 2. jajce-dva.34 Od zelenila kojim je bio prekriven Zeleni Juraj bilo je dopušteno otkinuti dio grančice za koju se vjerovalo da ima apotropejske karakteristike te da će ukućane. uz paljenje duhovskih krijesova. 34 Ferdo Heffler. 33 Petar Grgec Hrvatske narodne pjesme. Rkp. Josip Matasović. Skupina mladića selom je pratila Zelenog Jurja. 45. vjerujući da će tako odvratiti demonske sile. 32 Katarina Pejčinović zapisala je u lipnju 2006 godine u Varešu od Ivanke Peštić.. 2007. vrtu. dvojaku apotropijsku ulogu: svojim je izgledom želio potaknuti vegetaciju. Zagreb 1931. Jure seoski su mladići pjevali po selu i gradu. Oko njega su plesali i mladići iz pratnje i pjevali da će polje roditi kuda Jure prođe. “poskakujući poput medvjeda”.da naučim svoje unuke. Hrvatska državna tiskara.. III izdanje. str. Narodna starina. sv. Ponekad su Zelenoga Juru pratili tamburaši i s njim ulazili u dvorišta. i njihovo imanje štititi od demona. Zeleni Jura je u jednoj ruci držao “veliku trnavku od šipka”. a u drugoj ruci drveni mač. te od gazdarice tražili darove: dinar-dva. D. Zagreb 1943. Sve su vrtlarice dobivale grančicu iz kite ili koša i stavljale ih među zelje. u Hrvatskoj su se izvodili kraljički obredi. “32 ZELENI JURAJ Tema Zeleni Juraj zahtijeva složenu interpretaciju. sira. FF Mostar. Đure. str. vino. 154. Krisnice i Zeleni Jure u karlovačkoj okolici u XIX stoljeću. 26. a djevojke koje su bile sudionicama u tim ophodima nazivane su jurjašicama. najmanje.

Zagreb 1996.) (Reprezentativan je broj primjera folklornoga kazališta u knjizi Folklorno kazalište. MH.(O ladarskim i kraljičkim ophodima bilo je riječi i u potpoglavlju Usmene lirske pjesme. SHK.) Đakovački vezovi 500 . priredio Ivan Lozica.

knjiga. Ferdo. Marko. 3.LITERATURA 1. Zagreb 1943. Zagreb 1931. 10. Zadar 2007. vlasnik. Usmena narodna retorika i teatrologija. 11. Zagreb 1970. 278. Marko. PSHK. Milovan. Bonifačić. 5. Grčki mitovi. običaji i ophodi u hrvatskoj tradicijskoj kulturi. Hrvatska književnost Bosne i Hercegovine u 100 knjiga. Centar ZA balkanološka ispitivanja. Godišnjak. 15. knj. Glasnik zemaljskog muzeja Bosne i Hercegovine. Hercegovina. Narodne drame. Stipe. 7. Sarajevo 1973. 312. Usmena književnost. Sveučilište u Zadru. Špiro. br. kraljice i dodole u hrvatskoj tradicijskoj kulturi i slavenskom kontekstu. 9. 3. Croatica et Slavica Iadertina. Sarajevo. Povijest i historija usmene narodne književnosti. Heffler. Hrvatska državna tiskara. drama i mikrostrukture. Sarajevo 1969/1970. Mostar 2007. u: Zdenko Škreb-Ante Stamać. 4. Radmila. 5. Hrvatska usmena književnost Bosne i Hercegovine: proza. Zagreb 1996. Zagreb 1995. Tvrtko. 369-390. Etnologija. 6. Tvrtko. glavni i odgovorni urednik dr. Matica hrvatska i HKD Napredak. Petar. NS. 14. godišnjak za kulturno i povijesno naslijeđe br. 2. Kulišić. Čubelić. Ladarice. Kajmaković. priredio Marko Dragić. 2005. XXIV/XXV.-313. sv. Robert. Krisnice i Zeleni Jure u karlovačkoj okolici u XIX stoljeću. 13. 26. X. 27. Josip. str. Rožin Nikola. 2.-280. III izdanje. 501 . Čubelić. Uvod u književnost. broj. Zagreb 1986. Beograd 1974. Hrvatski Sabor kulture. 8. Hrvatska usmenoknjiževna čitanka. Knjiga XI. Grevs. Narodna starina. Značaj slovensko-balkanske i kavkaske tradicije u pručavanju stare slovenske religije. Godina dana hrvatskih narodnih običaja. Hrvatske narodne pjesme. Dragić. Zagreb 1990. Narodni običaji stanovništva Lištice. Kekez. Folklorno kazalište (priredio Ivan Lozica) SHK. Gavazzi. knj. poslovice i zagonetke. Zagreb 1963. 21. 275-296. Apotropejski obredi. 12. Grgec. Dragić. Josip Matasović. Zagreb 1991. knjiga 9. Botica.

Zečević. 23. (Rukopisne zbirke Katedre za Hrvatsku usmenu književnost. 18.) Vl. liturgike i simbolike zapadnog kršćanstva i Uvod u ikonologiju Radovana Ivančevića. Narodne lirske pjesme. Karadžić. Školska knjiga. Zagreb 2000. Elementi naše mitologije u narodnim obredima uz igru. Usmeni narodni teatar u Hercegovini. Mostar. FF Mostar. Palameta. (Oznaka D znači diplomski rad. Zora. Matej. Zagreb 1963. Mile. oznaka E znači da je rukopis u elektroničkom obliku. Leksikografski zavod Miroslav Krleža i Školska knjiga. 17. *** 1. rkp. Slobodan. Srpski rječnik. 1996. priredio Olinko Delorko. 22. istumačen njemačkijem i latinskijem riječima. 19. Zenica 1973. 21. Pregled narodne književnosti s primjerima i teorijom. Rukopisne zbirke nalaze se kod mene. PSHK.16. (Rukopisne zbirke Katedre za Hrvatsku usmenu književnost. Poganska baština. Rkp. Sova. Zagreb 2002. Ivan. glavni urednik Jure Šonje. u Beču u štampariji jermenskoga namastira 1852. Radovi V. Kršćanska sadašnjost. Izdanja muzeja grada Zenice. Leksikon ikonografije. Zagreb 1955. knj. FF Split. uredio Anđelko Badurina. Zagreb 1990. Filozofskoga fakulteta Sveučilišta u Mostaru) Te su rukopisne zbirke nastale kao rezultat izvornih terenskih zapisa studenata kojima sam bio mentorom pri izradi seminarskih i diplomskih radova iz Hrvatske usmene književnosti. Filozofskoga fakulteta Sveučilišta u Splitu) 2. (Vlastita rukopisna zbirka) 502 . Matica hrvatska. 20. skupio ga i na svijet izdao Vuk Stef. Rječnik hrvatskoga jezika. Lozica. Rkp. 23.

RETORIČKI (GOVORNIČKI) OBLICI .V.

) retoričke oblike tumači kao ukrašeni govor. BASMA (BAJALICA. zaklinjanja). Kr. U stručnoj su uporabi za basmu sinonimi egzorcizam i zaklinjanje. 4. U Bibliji je govorništvo dar Božji. Kletve. Zagreb 1990.-43. nakl. pr. 6. njegovu imovinu i stoku zaštititi ili osloboditi od bolesti i demonskih sila. a narodni su nazivi bajalica i bajavica.”1 Aristotel u svomu Pjesničkom umijeću (IV. 5. Antički grčki filozof Gorgija (493. Međutim. 3.) Kvintilijalova. str. djela rimskih klasika: Ars poetica (konac I. 280. Neki filolozi i 1 Tvrtko Čubelić. Značajna su također. 2. st. Blagoslovi / molitve. Brojilice.) Horacijeva i De institutione oratoria (koncem I. st. Zagreb 1995. EGZORCIZAM.-370. 2 Stipe Botica. pr. Brzalice. hrvatskim usmeno-retoričkim oblicima nije se pridavala dostatna pozornost sve do naših dana. pr. Vl. 107. Krista) retoriku je okarakterizirao kao umijeće govorenja i umijeće uvjeravanja. str. egzorcizmi. pr. Krista) otkrio je magijsku moć riječi proglasivši je vlastodršcem “koji najmanjim i najneupadljivijim organom postiže najčudesnija djela. Kr. ZAKLINJANJE) Basma je stručni naziv za usmeno-retorički oblik kojim se želi čovjeka. Povijest i historija usmene narodne književnosti. 504 . Zdravice. Biblija i hrvatska kulturna tradicija. st.Usmeno-retoričke oblike poznavale su najstarije civilizacije. Basme (bajalice.2 Ponajbolji govornik svih vremena Marko Tulije Ciceron (106. Usmeno-retorički oblici mogu se klasificirati na: 1.). Prvi primjer hrvatskih retoričkih oblika zapisao je Hvaranin Petar Hektorović u svomu Ribanju i ribarskom prigovaranju (1568.

dima.5 Bajalo se protiv uroka (urokli) i more. godine. B. Rudolf Strohal. štringa ili vištica. 1942. Bajalo se protiv bolesti ljudi. LII. privremeno ili trajno. groma. 4 Rudolf Strohal. ili ako ga svjetlost vatre nije obasjala. I Rječnik hrvatskoga jezika. 379. vrtoglavice. U novijim basmama prepleću se mitski i vjerski elementi. Poslovice. te mu se branilo da ode djetetu. U makarskom kraju uroci se nazivaju i naude. Jugoslavenska akademija znanosti i umjetnosti. a muškarci vištac i mogli su. knjiga XXV. stoke. nesanice. str. u ZNŽO JS navodi bajalicu protiv poganice i naziva je molitvom. te se štitilo stoku od bolesti i demonskih bića. Zagreb 1924. E. Namjena i svrha basmi je apotropejska.3 Basme se ostvaruju stihovima i prozom. SHK. godine.6 3 Vidi: Tvrtko Čubelić. straha. duševnih i tjelesnih bolesti: poganice. kad se mlijeko ne bi dalo izmesti. priredio Josip Kekez. str. Mole su svojim molitvama (basmama) liječile ljude: od demonskih sila. zagonetke i govornički oblici. Vjerovalo se da naudu noću može nametnuti neka nepoznata demonska sila i nije se smjelo dječju odjeću noću ostavljati izvan kuće. a nazivaju se mole. primjerice.-380. Rkp. Mola se na početku obreda prekriži i izmoli Vjerovanje.leksikolozi smatraju da je basma čarobni tekst koji se izgovara pri bajanju (čaranju. Leksikografski zavod Miroslav Krleža i Školska knjiga. bogomolje. ukiseliti. vračanju). trzavice. Mole su molile ne samo kad stoka oboli. Bajanjem se htjelo udobrovoljiti božanstva da za vrijeme sušnih proljetnih i ljetnih dana daruju kišu. 282-283. već i kad se krava ne bi dala pomusti. moliboge. kad ne bi u mlijeku bilo masla. 6 Nevena Čović zapisala je u Makarskoj 2008. Ako bi odjeću uhvatio mrak vani nije ju se unosilo dok je sunce ne obasja. Također se vjerovalo da i došljak u kuću noću unosi mrak. Poganica (Sali u Dalmaciji). FF Split 2008. usiriti. svojim pogledom poremetiti nečije zdravlje. osim ako nije ušao s upaljenom lulom. odabrane i poštovane osobe. str. Zbornik za narodni život i običaje Južnih Slavena. Boranić. Zagreb 2000. naime. 5 Usp. rođena u Makarskoj. osobito dječije. glavni urednik Jure Šonje. Basme su kod Hrvata kristijanizirane te ih je narod nazivao molitvama. 58. Usmena narodna retorika i teatrologija.4 Nositelji tih narodnih usmeno-retoričkih magijskih tvorevina rijetke su. opsjednutosti i drugih bolesti. a na koncu obreda se prekriži. urednik dr. Što su basme starije u njima su mitski elementi izraženiji. Kazala joj je Vesna Parčina (baka). bogomoljke. iz straha da ne ugine. 505 . str. ujeda zmija. MH. oluje i nevremena. Zagreb 1970. Čitav život proživjela je u Makarskoj i vrlo dobro poznaje običaje vezane za Makarsku i njeno primorje. Žene s urokljivim okom nazivane su: čara. Zagreb 1996. Bajalo se i protiv magle.

u ime Isusovo. u vištati di je lipo. / Dje se Bogu ne moli. Kazala joj je Ana Mrčela rođ. Sugestivnost. Gospina majka. E. ka pčele po cvatu. druge kao brojalice. sveta Ana. ka magla po planinama. 7 (Nevest kod Unešića) Raznovrsne su strukture basmi. Jedne su komponirane kao blagoslovi. Bajalicama su se bolest i demoni odgonili: U pustinju: / Dje sveti Ilija gromove odgoni. tri odriču Otac i Sin i Duh Sveti u pomoć bija Amen. treće kao kletve.Molitva protiv uroka Prvo se triba prikrstit tri puta i tek onda počet molit sljedeće: Oj misusovo. simboličnost. neke sadrže lirske minijature itd. g. Gospina majka: Pokaži mi svu istinu bolesti i zdravlja i života (za koga moliš) Izmoli ovo tri puta i onda nastavi dalje: Šetala se sveta Ana. Dželalija. općina Unešić. 1945. / Dje pivci ne pjevaju. priko polja ravna. / Dje čedo ne plače.! Kristina Babić zapisala je 2008. Rkp. Raziđoše se urok i rokica po svitu. urok i rokice. Ovako moli dvadeset puta i na kraju Virovanje. Dva urliču. 7 506 . / Dje ždripci ne ržu. godine u Nevestu. FF SPLIT 2008. ka momci po rudinom. metaforičnost i alegoričnost najvažnije su stilske karakteristike basmi. djev. slikovitost. Srila urok i rokicu: Di iđeš priko. di je drago.

dje se Bogu ne moli.9 To se izgovara tri puta. po visokim planinam’. Bajalice i bajanja kao dio etnotvorevine u Brotnju. te se preporuči za koga se moli. 459. Ajde nesritnice nesritna: U duboko more. tude ti je misto. 5. str. svaki put moli se po jedno Vjerovanje. po morskim dubinam’. nesritna izrodice u pustinju: Dje sveti Ilija gromove odgoni. Mostar 1986. 8 507 . 148. poganice pogana. Petra i podsjeća na njegovu izdaju i kajanje i u tom smislu simbolizira i Kristovu muku. u: Hercegovina. Pijetao simbolizira budnost i pripravnost. Leksikon ikonografije. Petra da suzama opere grijeh. po visokim planinama. oj. U narodnoj percepciji s prvim kukurijekanjem pijetlova nestaju sva demonska bića. liturgike i simbolike zapadnog kršćanstva i Uvod u ikonologiju Radovana Ivančevića. Zagreb 1990. oj. Nesritna izrodice. nemilice nemila. po morskim dubinama jer mjesto joj je u dubokom moru. U kršćanskoj ikonografiji pijetao stoji pored sv. dje ždripci ne ržu. Tako pijetao opominje glavu Crkve sv.8 Među mnogobrojnim basmama kojima se bajalo je i sljedeća: Oj. a na kraju. razađide se po svitu.Nesritnica nesritna (poganica pogana) odgoni se po svitu. izrodica ti majka. dje pivci ne pjevaju. časopis za kulturno i istorijsko nasljeđe. Kršćanska sadašnjost. str. iđi. Ajde nesritna nesritnice. Pijetao se prikazuje i pored sv. 9 Danka Ivić. nesritnice nesritna. Petra dok plače. uredio Anđelko Badurina. dje čedo ne plače. ko što čelica po cvitu. Za uvike vikova amen.

nemilice nemila. / dje pivci ne pjevaju. / dje ždripci ne ržu (u navedenim je stihovima stilska figura aliteracija i u ponavljanju suglasnika ž. nemilice nemila. nemilice nemila (u navedenim se stihovima asonancija ogleda i u ponavljanju samoglasnika a kao i samoglasnika i. gdje dječica bacaju. / tude ti je misto. Sinku se je molila: “Daj mi sinko onu čast što si Bogu obeća. Sadržaj je tih basmi. Djeva je cvijeće nabrala i njime polje prekrila i dr. npr. U sljedećim su stihovima epiteti: Oj. Hrvatske su basme komponirane vjerskim lirskim slikama. gdje ždrijepci ne hržu – odgone je tamo gdje se Boga ne moli. jer se i stilskim figurama postiže efekt sugestivnosti. Izgovarali su ih domaćice. držeći križ ili krunicu okrenutu prema mjestu odakle nevrijeme dolazi. Pored navedenih stilskih figura u navedenoj su basmi: metafora: raziđe se po svitu.: križ ide po nebu. U navedenoj su basmi mnogobrojne i druge stilske figure npr. / nemilice nemila. / oj. poganice pogana. Česti su stalni epiteti poganice pogana. Petru ključeve dadne da otvori sveti raj gdje anđeli igraju. Velik je broj basmi kojima se bajalo protiv oluje i drugih vremenskih nepogoda. asonancije: Oj. također. / dje pivci ne pjevaju. / ko što čelica po cvitu te alegorija: Ajde nesritnice nesritna: /U duboko more. / oj. gdje dijete ne plače. domaćini. U dvadeset stihova navedene basme deset je anafora: Oj. morske dubine. / oj. nesritnice nesritna povezani anaforama oj. (…) po visokim planinam’. poganice pogana. težaci. Gre križ po nebu. za njim Diva Marija. za njim Djeva Marija sinka molila da sv. / dje se Bogu ne moli. / oj. (…) Dje sveti Ilija gromove odgoni. Slično je i u drugim basmama. / dje ždripci ne ržu. / dje čedo ne plače. nesritnice nesritna. / po morskim dubinam’. kristijaniziran. aliteracije: dje čedo ne plače. pastiri. putnici.Onaj tko baja vokativom se izravno obraća bolesti i sugestivno je tjera u visoke planine. poganice pogana. 508 . Svetom Petru ključe daj da otvori sveti raj di anđeli igraju. a zbog aktualnosti prigode u kojoj se izgovaraju uvijek se upotrebljava prezent. gdje pijevci ne pjevaju. / nesritnice nesritna. / oj.

Sveti Ivan sapinje. / di zvonce ne zveči. FF Mostar. Irudice su nestale iz narodnoga pripovijedanja. Zagreb 1990. 12 U listopadu 2006 kazala je Drina Marušić rođena Mandić.10. s kim je polje pokrila od Zaloga lampa. Demonska bića se bajanjem tjeraju: Dje sveti Ilija gromove odgoni. / dje ždripci ne ržu. sv. g. koje kazivačice i danas kazuju. / dje se Bogu ne moli. 11 Leksikon ikonografije. / dje čedo ne plače. str. u Slatinama kazala Marica Mauko (rođ. / di Isus muku ne trpi. 332. “Sveti Ilija odgoni gromove čak daleko u Indiju. svetog Ive krvi sapeta. dje pjevac ne pjeva…”. dje brat sestru uzimlje. liturgike i simbolike zapadnog kršćanstva i Uvod u ikonologiju Radovana Ivančevića. U narodnom vjerovanju zvona simboliziraju magijsku moć tjeranja demonskih sila. FF Split 2004. Široki Brijeg (1953).12 Kad bi grmjelo i sijevalo prekrižilo bi se i molilo: Andrei Pavičin. uredio Anđelko Badurina. Rkp. Ostale su samo u basmama. živi na Širokom Brijegu. Kršćanska sadašnjost. Rkp. 10 509 . majka dvoje djece. Biži. / dje pivci ne pjevaju. od svetog Ivana sapeta. Bog proklinje.” Nabrala je Diva. (…) po visokim planinam’. studentici Filozofskoga fakulteta u Splitu. 2. Prvotna im je namjena bila sazivanje svećenika. gdje zvona ne zvone.11 U nekim basmama. zemlju neznanu. / di Gospa ne kleči. dje se Bogu ne moli. a od sedmoga stoljeća i vjernika na molitvu. 19. 2004. U širokobriješkom kraju irudica je prokleta. (Di te sveti Ivan dostigne.1935. / po morskim dubinam’. u Slatinama). 2006.g. Zvona su se prvi put počela upotrjebljavati u Campaniji potkraj šestoga stoljeća. te se tjera u planinu: di se mise ne govore. od Boga prokleta.di ditići bacaju. biži irudice.)10 (Slatine) Irudica je u narodnoj percepciji demonsko biće koje donosi olujno nevrijeme. koromačeva cvića. tu ti glavu okine. udata za Antu.

krvcu od lozice. PEN-a. Kazala joj je Božica Hrga (rođ. FF Split 2006. g. u danu vičnjem. koji biše i pribiše. DHK RH. Dalmatinska zagora) *** Višestruke su interferencije usmene i pisane književnosti. 13 510 . Za branjenje. član HAZU-a. kad prva Mlada nediljica dođe štolu ću vam postaviti. sv. 45. Među potonjim je književnik. mačem poraženje. za štitenje. str. pa nas zovu Jeruzalimu gradu: Di no sidi dvanaest apostola. u Koprnu). četvrti su izvorno zapisivali usmeno-književne primjere. u Koprnu (Dalmatinska zagora). Veselko Koroman koji je od svoje majke zapisao: Ivana Hrga zapisala svibnja 2006. mir ću vam učiniti: Tilo od šenice. iz raja ladne vodice. koja su od Boga poslana. treći su pisali po uzoru na usmenu književnost. od Oca Boga blagoslova. 1925.Koljabitavac sveti. Da nas uzmu. neg ona dva. 10. Da se k nama nema niko približiti. na svoje ruke. Jedni su zapisivali usmeno-književne primjere i inkorporirali ih u svoja djela. drugi su se nadahnjivali usmenom književnošću i tako stvarali djela trajne umjetničke vrijednosti. Rkp. u noći nebeskoj. g.13 (Koprno. Amen.

svete krizme. di no nema samo drvo i kamen. svete pričesti. Zdravice se izgovaraju veselim i svečanim ritmom. a kazala mu je njegova majka Matija Koroman (djev.18 2. Česte su zdravice i u raznim drugim veselim prigodama kao što su: imendani. 1908. krstitke. lipnja 2007. Govori se najčešće u svadbama. 15 14 511 . sestra ti je otrovnica. Veleni – vilenjaci. Kraljević. da veleni15 ne balaju. biži. zapisao je akademik Veselko Koroman. Sveti Ilija ognjeni koji grome odgoni. ukleta. 17 Pozle – zla. majka ti je poganica. goni grome do pozle17 gore. Krišta – krijesnica. munja. za njom Diva Marija. zli duhovi. Po formi su zdravice češće minijaturne ( četiri-pet stihova). Biži. Bog joj pelin-ključe da' da otvori svitli raj. neke zdravice imaju razrađenu fabulu. di Božji pivci ne pivaju. uspješan završetak poslova itd.) Veselko Koroman mi je tu basmu donio 12. 18 U Gornjim Radišićima kod Ljubuškoga 1996. ZDRAVICA Zdravica je po svom postanku veoma stara. Od svetog Ilije sapeta. gdje zvonce ne zveči. svoga sina molila da učini pelin-prah. Od Boga prokleta. gdje Gospa ne kleči. g. rođendani.Krišta.-1997. godine.16 da anđeli poigraju. irudice. godišnjice brakova. vitlaju.14 krišta po nebu. 16 Balaju – plešu. skaču. Međutim.

…………………… U svatovskim zdravicama domaćin svojom zdravicom uzvraća nazdravitelju. drugih usmeno-retoričkih oblika i usmene lirike. A čelice sunce zaustavile. Ili: ………………. Niti dugove naplatio. 19 512 . 283. priredio Josip Kekez. SHK. Namaklo ti lito. …………………… Kravice ti dvore zagrušale. Volovi ti bukali.One se upućuju domaćinu (gazdi). Bijele ovce brda i doline. blagostanjem itd. Ovisno o prigodi u kojoj se izvode zdravice imaju elemente: blagoslova. Zdravicama se izriče želja za zdravljem. Zdravice sadrže mnoge sintagmatske i sintaktičke formule: …. Koze bare zakrilile strane. slavljeniku ili nazočnima. str. O koncu visio. Niti se kući povratio. Neke zdravice sadržavaju u sebi kletve: ………………………. Da naplati dugove. Rodilo ti lito. Zagreb 1996. srećom.. zagonetke i govornički oblici. blagoslovom. Ćatom se pokriva. U kutiji šibica spava. Otiša niz morske lugove. ………………………. Dušmani ti hukali. . MH.19 ………………………… Poslovice. Oranice luke i dubrave. Ko mu loše mislio. šale.

Golden marketing. nek se znade.20 (Kaštel Novi) Gospodo! Sastasmo se eto u liepoj kiti kod vriednog domaćine. pa će im sutra resiti stol – neka bude svega. da ih probodu vinskom pipom: nek teče vince slatko u čiste «srabljivce» i flaše. purane i guske. Književni krug Split. Gospodari ogledavaju svoje bačve u pivnicama. Tanahna galija. 513 . Bog ti dao sina Od prvoga tira. makovnjače i druge kolače već su pospremile u izbu. str. Zagreb 1994. Koja će ti pazit Svu ostalu dicu.» Amen!21 U slijedećoj zdravici nazdravičar ističe da su svuda okolo vesela i rumena lica. nek se znade. Svuda veselje danas vlada. zato je Božić! Gospodo. kad će se naroditi naš Spasitelj. koji je eto baš po starom hrvatskom običaju napunio svoju čvrstu trpezu. str. hajde da sada nazdravimo zdravicu našemu vriednomu domaćini. treće dopunjeno i popunjeno izdanje. Nazdravičar i govornik za sve prilike života. čija je kuća mastna! Orehnjače. da uzmognemo zajedno s njime još dugo hrliti k ponoćki i klicati: «Narodil nam se kralj nebeski. te izabiru one.. te nas pozvao ovamo. da je blizu dan veselja i radosti! Gospodarice već očistiše odojke. sastavio Ivan Josipov Šarić. neka nam poživi kao sokol sivi još mnogo godinaca. da veseli dočekamo dvanaesti sat. Ti u ovon piru. ili zbog odsjeva kore s pečenoga purana. 151. da se s njime naužijemo svega obilja. da s njima družina omasti brade. ili od iskrica rumenoga vinca? Odgovor je sadržan u 20 21 Tanja Perić-Polonijo. Bog ti dao živit Sto godin u miru. Split 1996. te se pita što je uzrok tomu: da li je to zbog čarnih očiju ljubezne domaćice. Bog ti dao ćerku Prvojedinicu. ili zbog zadovoljstva domaćina. 213.NEVISTICE MLADA Nevistice mlada. u kojih se starina valja. pretisak.

da se priblužuje čas. 151-152. str. …………………. sve nas to veseli i razblažuje. Zagreb 1994. te kad ćemo veseli i radostni zapjevati divnu onu pjesmu: Narodil nam se kralj nebeski! S toga ja nazdravljam zdravicu onomu članu našeg društva. narodi se kralj nebeski!» A zahvalit će se i taj član na zdravici onda. zanimljiv je! Možda nas razpaljuju vatrene iskrice rumena vinca. polnoć je. Petar konja trče. Da ubije grlicu. A što je uzrok tomu veselju i rumenilu? Zar nas pali žar čarnih očiju naše ljubezne domaćice? Da. da se približuje čas. sastavio Ivan Josipov Šarić. BROJALICA (BROJILICA. koje tako gladko teče niz naša grla! Da divno je! I čarne oči i zadovoljstvo i žar putana i vatrene iskrice. pretisak. kad će se roditi naš Spasitelj. 514 . koji nas tako veselo motri oko svoga stola? Da. koji će prvi o ponoći viknuti: «Gospodo. te kad ćemo veseli i radostni zapjevati divnu onu pjesmu: Narodil nam se kralj nebeski: Slavno društvo! Kuda god okom krenem. te nastavimo još koje vrieme ovdje naše veselje … Da Bog da sretno!22 3. kad će se roditi naš Spasitelj. koji se pred nama žari? Da. svuda vidim vesela i rumena lica. kada se svi vratimo s polnoćke. treće dopunjeno i popunjeno izdanje. ali najvećim uzrokom radosti naše jest misao. NABRAJALICA) Brojalica je pjesnička tvorevina kojom se stvara ritmički i glazbeni ugođaj: Grličica grče. Dadi Petru puščicu. bit će i to! Ili doprinaša rumenilu našem odsjev kore s pečena purana. Golden marketing.poanti – ali najvećim uzrokom radosti naše jest misao. žarke su? Možda nam razžariše lica traci iskrena zadovoljstva našeg domaćine. Neke su brojalice komponirane od mudroslovica: 22 Nazdravičar i govornik za sve prilike života.

djetetu bez oca. Radostan ti Ade. Teško orlu bez oka i curi bez momka. duši bez raja. Teško plotu bez koca. Hrvatska književnost Bosne i Hercegovine u 100 knjiga. str. Čakaraske brade. Kudikovih gaća. Teško vjerniku bez mise. Teško košuti bez gaja I duši bez raja. Djetetu bez sise. MH. knj. 4. retorika. ………………………… Nekim je brojalicama sekundarno značenje izgovorenih riječi. Liskove košulje. priredio Marko Dragić. HKD Napredak.23 (Bugojno) Hrvatska usmena književnost Bosne i Hercegovine: lirika. …………………… TEŠKO MIŠU BEZ RUPE Teško mišu bez rupe i pratru bez župe.Teško mišu bez rupe I pratru bez župe. Teško jezeru bez žaba. 517-518. Teško košuti bez gaja. 23 515 . junaku bez puške. selu bez baba. Teško zimi bez bure i momku bez cure. Teško vagi bez mjere i čovjeku bez vjere. Teško vrabcu bez kruške. djetetu bez sise. Teško vjerniku bez mise. Sarajevo 2006. epika.

pastiri. obavljajući razne poslove. radnici. najčešće. šalilo i odmaralo ali i povjeravalo govorničko umijeće. petri puška. zavaljuška. đaci izgovaraju ih na sijelima. idući od kuće do škole i od škole do kuće itd. 4. 516 . BRZALICA Brzalica je usmeno-retorički oblik koji karakterizira ubrzano izgovaranje riječi. igralo. Brojalicama se uvježbavaju i provjeravaju govorničke osobine i moć memoriranja. JEDAN GORI Jedan gori. idući na posao i vraćajući se s posla. težaci. zaketeri. Djeca ih izvode igrajući se i zabavljajući. erotizirano značenje: ………………… Jegiga uz dub. Brzalice koje izvode odrasli često su komponirane tako da su pogreškama izgovorene riječi dobivaju drugo. Jegiga niz dub. Izvode ih djeca i odrasli. drugi doli. za vrijeme predaha. rije zeri. Neke su brojalice izvođene laganijim ritmom i služile su kao uspavanke. Neke brzalice imaju elemente zagonetaka. zabavljalo.Brojalice se izvode i u stihu i u prozi. Sadržaj izgovorenoga najčešće nema nikakvo značenje. Djevojke i mladići. Petri pan. svadbama. Neke brojalice imaju i vjerski karakter. Jegiga usred duba. Brzalicama se dakle. Takav je suvremeni zapis Deset Božjih zapovijedi.

25 (Posušje) BLAGOSLIVLJAM MOJE RODITELJE Blagoslivljam moje roditelje. Ti znaš sve njihove poteškoće i jade što ih prate kroz njihov život. epika. moje roditelje. biži zec. blagoslovi moju obitelj. ti nas štiti.kokuruška. Hrvatska usmena književnost Bosne i Hercegovine: lirika.24 (Stepen kod Tomislavgrada) 5. hranu i piće. HKD Napredak. Hrvatska književnost Bosne i Hercegovine u 100 knjiga. MOLIM TE Gospodine. Ti nas ljubi. GOSPODINE. koje si mi dao Gospodine. molim Te. str. Koza vrek. rodbinu i domovinu itd. Njima se izriču želje Bogu da blagoslovi: obitelj. sve siromašne. 4. BLAGOSLOV/ MOLITVA Blagoslov je usmeno-retorički oblik vjerske provinijencije. knj. 529. priredio Marko Dragić. sve moje neprijatelje. retorika. bolesnike i beskućnike. 25 Isto. MH. ti nas vodi i čuvaj od svakog zla i napasti. ti nas brani. patnike. ja te molim Gospodine. sve ljude. 24 517 . str. Sarajevo 2006. 526.

evo. Falim tebe na nebesi. da ustanem s tijelom zdravim.Gospodine. svoga života. str. Bože ti si svojom moći. teb’ najprva mis’o budi. slavim. 531-532. Što ti želiš u radosti. mene čuvo ove noći. a dobro ću ja činiti i pobožna uvijek biti. I ovaj dan me na’rani i od svakog zla obrani. hvala Ti za sve njihove poteškoće i istjeraj iz njih svako zlo i zaogrni ih u svoj blagoslov!26 (Posušje) BLAGOSLOVI GOSPODINE Blagoslovi Gospodine.27 (Posušje) BOŽE BLAGOSLOVI OVAJ DAN Bože blagoslovi ovaj dan. što nada mnom bio jesi. one koji nemaju strpljenja i nikoga ne trpe. Isto. 26 27 Isto. pa zato te. str. Ja s’ u tebi Bože budim. 518 . Blagoslovi sve njihove patnje i probleme. 530. Isuse snagu za život mi daj. koji imaju teške križeve. one koji su rastrešeni i nizašto ne mare.

532. čuvaj mi ga. Bože. Evo tvoje zovem ime. Ti svemožni. pomozi mi Bože njime. Grijeh ću mrzit danak cijeli. 533. nek’ s’ od mene zlo odijeli. širi ruke. Blagoslovi žuljeve ruke moje i znoj kojim se znoje. USNE MOJE Otvori. mili Oče od ljubavi. čuvaj ga kad resa. kad počne da klije. Blagoslovi ovu moju njivu. Kad se vihor sprema. str.28 (Rankovići pored Novog Travnika) OTVORI. Gospodine. prijatelje i rodbinu i svu milu domovinu. Samo ti me ne ostavi.uradit ću tvom milosti. GOSPODINE. Čuvaj ga kad raste. usne moje. blagoslovi njima luge. 519 . da slave sveto ime tvoje. str. Isto.29 (Guča Gora kod Travnika) 28 29 Isto. otvori nebesa. u meni čuvaj vjeru živu. Blagoslovi sjeme ove njive.

Posebice se vjerovalo u moć majčine 30 Isto. sedam radosti. KLETVA Kletva postoji onoliko koliko postoji i čovječanstvo. tri trojstva. sam Bog na nebesim sidi ter blaguje. šest kamenica. četri evanđelista. osam blaženi. 9. tri trojstva. Sam Bog na nebesim sidi ter kraljuje. 4. Formom je bliska poslovici. sam Bog na nebesim sidi ter kraljuje. četri evanđelista. Osam blaženi. sam Bog na nebesim sidi ter kraljuje. dvi daske Mojsine. Deset Božji zapovidi. dvi daske Mojsine. četri evanđelista. 7. devet anđeoski kora. dvi daske Mojsine. 8. pet rana. Devet anđeoski kora. šest kamenica. pet rana. dvi daske Mojsine.DESET BOŽJIH ZAPOVIDI 1. pet rana. 6. Sedam radosti. Narod je dugo vjerovao u moć kletve. tri trojstva. sam Bog na nebesim sidi ter kraljuje. sedam radosti. str. 10. dvi daske Mojsine. Pet rana. Četri evanđelista. sam Bog na nebesim sidi ter kraljuje. dvi daske Mojsine. 5. tri trojstva. 520 . 520-521. četri evanđelista.30 6. 2. sam Bog na nebesim sidi ter kraljuje. šest kamenica. četri evanđelista. sam Bog na nebesim sidi ter kraljuje. dvi daske Mojsine. sedam radosti. To je najčešće mikrostrukturna književna tvorevina. tri trojstva. osam blaženi. pet rana. Dvi daske Mojsine. šest kamenica. pet rana. dvi daske Mojsine. 3. Tri trojstva. sam Bog na nebesim sidi ter kraljuje. tri trojstva. Šest kamenica. tri trojstva. četri evanđelista. sam Bog na nebesim sidi ter kraljuje.

Jeziv je sadržaj nekih kletvi. 167-169. priredio Marko Dragić. Petra Gudelja i mnoge druge. dabogda ga živa ne zatekla. Pored Šenoe spomenimo: Ivu Andrića. Maka Dizdara.) Imam svekra slušat sam ga rekla. str. Hrvatska književnost Bosne i Hercegovine u 100 knjiga. *** Mnogi su književnici u svoja djela ukomponirali usmenu retoriku. 539. Ivana Aralicu.31 August Šenoa je napisao pjesmu Kameni svatovi koji su se okamenili jer je majka proklela sina koji se usprkos njezinom protivljenju odlučio oženiti siromašnom djevojkom Janjom. Vjekoslava Kaleba. daboga mu zvonilo i tati. knj. Kaže dragi umrla mu mati. Mnogobrojne etiološke predaje kazuju o okamanjenim kćerima koje su majke zbog neposluha proklele.kletve. (O djevojačkim i momačkim kletvama bilo je riječi u poglavlju o lirici. Vidi: Hrvatska usmena književnost Bosne i Hercegovine: proza. str. drama i mikrostrukture. 5. 32 Isto. MH. Da Bog da imao pa ne imao. Sarajevo 2005. Ivana Raosa.32 Sjeta te ubila. 31 521 . HKD Napredak. Mirka Božića. Novaka Simića.

knj. izdanje. Vl. O dječijim igrama. VII. priredio Josip Kekez. 1902. Petar. 13.IZVORI I LITERATURA 1. 3. Filozofskoga fakulteta Sveučilišta u Mostaru) Te su rukopisne zbirke nastale kao rezultat studentskih izvornih terenskih zapisa kojima sam bio mentorom pri izradi golemoga broja seminarskih i diplomskih radova iz Hrvatske usmene književnosti. Zagreb 1988. pogledi na suodnos usmene i pisane hrvatske književnosti. Zagreb 1943. Stipe. (Rukopisne zbirke Katedre za Hrvatsku usmenu književnost. Tanahna galija. Poslovice. Tanja. Perić-Polonijo. Rkp. Josip. sv. Tvrtko. knj. Prva hrvatska rečenica. poslovice i zagonetke. zagonetke i govornički oblici. 2. Književni krug Split. Narodne drame. Križevci 1994. Botica. Povijest i historija usmene narodne književnosti. Bonifačić. Zagreb. ZZNŽOJS. FF Split. Zagreb 1996. epika. Zagreb 1986. grm grmi. Josip. Zagreb 1963. retorika. Zagreb 1923. Gozbe i zdravice u hrvatskoj književnosti (priredio Stjepan Sučić). Školska knjiga. 14. Filozofskoga fakulteta Sveučilišta u Splitu) Rkp. 6. knjiga 4. 5. Kekez. Nazdravičar i govornik za sve prilike života. 12. Josip. 11. 4. Zagreb 1986. Zagreb 1994. Pasarić. Hrvatska narodna šala. Nikola Rožin. Usmena kniževnost. priredio Marko Dragić. 9. Šum šumi. Hrvatske narodne pjesme. IV. treće dopunjeno i popunjeno izdanje. 522 . Matica hrvatska i HKD Napredak. 8. Čubelić. 10. u : Uvod u književnost (priredili Zdenko Škreb i Ante Stamać). 7. Split 1996. PSHK. Fran. MH. 2. sastavio Ivan Josipov Šarić. Biblija i hrvatska kulturna tradicija. Kekez. Grgec. Hrvatska usmena književnost Bosne i Hercegovine: lirika. Golden marketing. (Rukopisne zbirke Katedre za Hrvatsku usmenu književnost. SHK. Tanja. FF Mostar. Zagreb 1995. Sarajevo 2006. Perić-Polonijo. Hrvatska književnost Bosne i Hercegovine u 100 knjiga. pretisak. nakl. Ilešić. Izbor iz usmene poezije. Zagreb 1990.

(Oznaka D znači diplomski rad. oznaka E znači da je rukopis u elektroničkom obliku. rkp.) Vl. Rukopisne zbirke nalaze se kod mene. (Vlastita rukopisna zbirka) Stap u kojem se melo mlijeko 523 .

MIKROSTRUKTURE (POSLOVICE. ZAGONETKE) .VI.

Nevenka Košutić-Brozović.) u svomu djelu Pohvala gluposti koristio je i poslovice i krilatice. Lijepa je miso skrita bolje no zelen dragulj. prije Krista) Alea iacta est (Kocka je bačena) i Etiam tu filii mi (Zar i ti sine moj). U Kur’anu (612. g. st. Čitanka iz stranih književnosti. Tu tradiciju nastavili su stari Rimljani.-653. vojskovođe i političari. koja je nastajala od XIII. Poznati su srednjovjekovni zbornici poslovica Adagia i Dicteria. prije Krista).1 …………………………………………………………… Svaki je od navedenih stihova istovremeno i poslovica. Antička Grčka civilizacija posebnu pozornost poklanjala je poslovicama koje su sakupljane u zbornike Gnomologije. primjerice. također. prije Krista) sadrži poslovice kao i sumeransko-babilonsko-asirski Ep o Gilgamešu (oko 1700. Školska knjiga. Mnogo je poslovica u staroindijsko-sanskrtskoj svetoj knjizi Vede (usmeno znanje) koja je nastajala od XVI. a nakon njih srednjovjekovne europske civilizacije. Poslovica je mnogo u Talmudu (usmenoj znanosti) sastavljenom na temelju židovskog tumačenja Starog zavjeta.-1536.POSLOVICE Ptahotepove su Pouke mudrosti (oko 2400. Od neznalice uči kano i od mudraca Umijeću nisu postavljene međe. 3. 1 525 . Staroegipatski zbornik Pjesme s rijeke (XV. U Bibliji. st prije Krista do I. Aforizme i poslovice od najstarijih vremena koriste državnici. Zagreb 1996. – XIV. st poslije Krista. prije Krista) prvo veliko djelo staroegipatske književnosti. na tisuće je poslovica a samo u Salomonovoj zbirci izreka ima ih više od šest stotina. svu pažnju ćeš svrnuti na se. st prije Krista. Nema znalca što seže do punog savršenstva. g.) se. Al ne širi svog srca zbog onoga šta sve znadeš. st. To je djelo najvećim dijelom satkano od poslovica: Usavrši svoj govor. Erazmo Rotterdamski (1467. Cezar (I. nalaze mnoge poslovice. do VI. str.

str.) nalaze se mnoge poslovice. -? oko 1468. st.).). – Šibenik.) prvi je sakupljač i zapisivač poslovica u Hrvatskoj. Početkom XVIII. st. i XVII. Mavro Veteranović (Dubrovnik. U XVIII.) u svojim djelima koristi na stotine poslovica i paremiologizama. 1509. a taj se trend nastavlja sve do naših dana. pa bi se iz njih mogao sastaviti opsežan gnomologij. 1607. 1675. Glas tradicije. – ? 1569. g. Petar Zoranić (Zadar. poslovice su sakupljali Bernard Đurđević i leksikograf i pisac Ivan Belostenec (Varaždin. stoljeću se tiskaju poslovice u brojnim knjigama i publikacijama. 1613.) Ziga Ziglara. – Dubrovnik. oko 1400. Hrvatske poslovice nalaze se inkorporirane u srednjovjekovnim pisanim dokumentima.). oko 1420. Potkraj XVI. – Lepoglava. a Basgoz 1990. Poslovice su u svoja renesansna djela inkorporirali: Đore Držić (Dubrovnik. – Dubrovnik. političari. 1508. – Mleci.2 Proširila se i uporaba poslovica pa se njome koriste propagandisti. U Hrvatskoj. mnogo poslovica u bestseleru otisnutom u dva i pol milijuna primjeraka Pogled s vrha (2000. divi se poslovičnoj jasnoći i strukturi.). 1508. Pavao Ritter Vitezović (Senj. Benedikt (Benko) Kotruljević (Kotruljić) (Dubrovnik. stoljeću razvija se znanost Paremiologija koja se na temelju brojnih paremiografija bavila izučavanjem poslovica. 2 Danica Škara. 1713. – Dubrovnik. primjerice. 1457.U XV. 1567. U djelima Ivana Gundulića (Dubrovnik. 1638. Mostar-Zagreb 1997. 1461. – Dubrovnik. Dinko Ranjina (Dubrovnik. st. To se pojačalo u XVI. 1576. – Beč. 1558. jednog od najbogatijih ljudi današnjice. navodi 143 definicije poslovica. 1536. 1997. imamo dvojicu vrsnih paremiologa dvije do tri decenije prije najvećega europskoga paremiologa Rotterdamskog. 1652. Dubrovčanin Stjepan Beneša Benešić sakuplja poslovice. 526 . – Dubrovnik. a nešto kasnije zapisivao ih je Juraj Šižgorić (Šibenik.). ZIRAL. Šiško Menčetić (Dubrovnik. 1589. Dominko Zlatarić (Dubrovnik.). Marin Držić (Dubrovnik. stoljeću na cijelom europskom prostoru. navodi 124 definicije poslovica. državnici. 1527. dakle. Tako je. Champion 1938.) objavio je zbirku poslovica Priričnik aliti razliko mudrosti cvitje u kojoj hvali i objašnjava poslovice. 1501. – Dubrovnik. U XVII.). motivatori. g. 1594.). 1482.

– Kraljeva Sutjeska. Bone Benića (Ćatići kraj Kaknja. 1783. – Mostar. 527 . Zapisivanjem i sakupljanjem poslovica bavio se i Tomo Mikloušić (Jastrebarsko. – Zagreb.) u Danici je objavio 1873. Ivan Franjo Jukić (Banja Luka. Narodne poslovice (Dragoljub. g. – Zaostrog. U djelu Pričice i prorečja slovenskije (1803. 1881. Zagreb. Od značajnijih književnika u XIX. 1843. 1768. 1704.). Velik je broj mudroslovica zapisao fra Petar Bakula (Batin kraj Posušja.) Franje Markovića (Križevci. – Santo Spirito kraj Venecije. – Dubrovnik. – Kreševo. Marijana Bogdanovića (Kreševo. 1767. 1881. 1750.). Karizmatični Vrhbosanski nadbiskup dr. 1935.) Ljudevita Vukotinovića (Zagreb. 1837. 1703. – Jastrebarsko. 1670. Francesco Maria Appendini (Torino. Filipa Lastrića (Oćevija. – Beč. 1720.) i Pismarica (1759.) Andrije Kačića Miošića (Brist kraj Makarske. – 1865. Fra/don Franjo Miličević (Veliki Ograđenik kod Čitluka.) Mijata Stojanovića (Babina Greda.). – Fojnica. 1918. 1864.) u svoju Gramatiku ilirskoga jezika uvrstio je mnoge poslovice. Poslovice: pučka mudrost. 1889. 1873. 1868. 1816. – Zadar. 1760. 1813. 1772. – 1791. 1893. 1879. i Etički sadržaj narodnih poslovica (Rad. 1708. – Zagreb. 1743. 1914. – Kraljeva Sutjeska. – Jajce.). 1670. 1818. Mnoštvo je poslovica u kronikama i ljetopisima bosanskih franjevaca Stjepana Margitića Markovca (Jajce. Zagreb. JAZU. 1845.). – Zagreb. 1857. 1785. – Mostar.) objavio je zbirku hrvatskih poslovica Proričja slovinska. jesu: Tumačenje narodnih frazah i poslovicah (Bosiljak. – Gredice. 1818. 1749.).) i Ksavera Šandora Đalskog (Gredice kraj Zaboka.) i drugih. ili 1698.) u svom djelu Ženidba (Broćanska župa u Hercegovini) (1870. Ivan Matija Matijašević (1714. 1835. Nikole Lašvanina (Dolac kod Travnika.) navodi poslovice.) u rukopisu je ostavio velik broj poslovica. Narodne poslovice i zagonetke (…) (Senj. čija djela sadrže brojne narodne poslovice spomenimo Augusta Šenou (Zagreb. 1854. Poslovice sadrži i Cvit (1747. 1728.).).) u Bosanskom prijatelju objavio je 863 poslovice. st. 1700. – Zagreb. – Sarajevo. st. 1903. 1833. Polihistor i leksikograf Ivan Aletin Natali (Dubrovnik.) Filipa Grabovca (Podosoje kod Vrlike? 1697. 1838. 1730. Zagreb. 1650. Značajnija djela hrvatskih poslovica u XIX.) Đuro Ferić Gvozdenica pored basni uvrštava i mnoge poslovice.).). – Rim.) Ivana Radetića. Josip Stadler (Brod na Savi.).).Poslovice je sakupljao Đuro Matijašević (Dubrovnik.

Vatroslav Jagić (Varaždin. Karakter poslovica je utilitaristički i didaktički. Ante Šimčik. poslovice-anegdote ili poslovice-pričice i pareologizme (frazeologizme.Među najznačajnijim zapisivačima. Rijeci i Mostaru. događaje i pojave. 1872.926 poslovica u knjizi Kad ti kuća gori. Iznimno je značajna zbirka poslovica Hrvatske narodne poslovice Vicka Skarpe (Šibenik. velik doprinos paremiologiji dali su Nikola Bonifačić Rožin. 1865. poredbe. 1981. mudroslovice. – Zagreb.). 1884. 1975. Među značajnijima su: Ivo Andrić (Dolac kraj Travnika. Česta je abecedna klasifikacija. – Novi Vinodolski. sakupljačima te znanstvenicima koji su se bavili poslovicama u prvoj polovici XX. 2003.) bilježi poslovice. Nikola Buconjić (Neum.) i mnogi drugi. Ivan Aralica (Promina kraj Knina. Filozofskoga fakulteta Sveučilišta u Zagrebu te Odjela za humanističke znanosti Sveučilišta u Splitu. st. priričja. – Zagreb.).).) u djelu Život i običaji Hrvata katoličke vjere u Bosni i Hercegovini (1908. 1893. 1947. Klek. – Beč.). 1985. 1838. Poslovicom se prenosi višestoljetno i višemilenijsko iskustvo koje jezgrovito tipizira osobe. Josip Kekez (Katuni kod Omiša. 1995. 1909. U drugoj polovici XX. 1945. priričak. st. Mogu se tematski klasificirati. – Zagreb. Novak Simić (Vareš. – Zagreb. dijaloške poslovice ili poslovice-pitalice. Poslovica je najminijaturnije književno djelo. ali i po vremenu zapisivanja. Josip Kekez ih tipski razvrstava na: izreke. izreke. metafore). 1904. st. Miroslav Krleža (Zagreb. U hrvatskoj povijesti književnosti poslovice su nazivane: proričja. 1892.). 1930. 1981. – Sarajevo.). – Zagreb. objelodanjeno je 14. Velik je broj zapisanih poslovica u seminarskim i diplomskim radovima studenata pedagoških fakulteta u Osijeku. gnomi.). pririč. Mirko Božić (Sinj. koji su u svoja djela utkali poslovice.). 528 . 1937. sentence. Najčešće se svrstavaju po značenju. bili su: Stjepan Ivšić (Orahovica. – Zagreb. Poslovice se mogu klasificirati na više načina. 1919. Ivan Kasumović (Mezinovac kraj Perušića. Cijela je plejada književnika XX. sentencije.). – Beograd. a ti se ogrij Zbirka poslovica Bartula Matijace koju je priredio Stipe Botica. Godine 2007. 1923. Poslovice imaju općenacionalni karakter. Zdenko Škreb (Zagreb. 1962.). 1906.

5. 3. Ako ne moreš učinit dobro. Ako znaš šta ti je bilo. nemoj ni zlo. 4. ne znaš šta će ti biti. odmor i umjeren način života. biži od njega! Nije pošten čovik. neka ti ljekar bude ovo troje: vedra duša. i to njezinin manjin dilon. 529 . Ako mi ne možeš pomoći. nemoj mi odmagati. Bavi se svojim poslom. 2. ne tujin. Ako putuješ sa čovikon pa te ponudi raskriženon jabukon. Ako nemaš ljekara.Murterska kala PRIMJERI 1. 6.

24. ili sviću razbit. 16. 28. Dobro se ne pozna dok se ne izgubi. Dobro dilo samo falu daje. 30. Braća se dile kad se ombari isprazne. ne može da kupi sve što nema. Kada je netko sposoban onda bi i buhu potkovao. Kad bi svaken vitru jidra otvara ko zna di bi doša. 8. Bolje da te zmija ujide nego marčano sunce ugrije. nego dobra maćeha. Hrabar čovjek umire jedanput. Izreke su ukras govora. 20. tu nema sreće. 9. daleko od srca. 19. 21. 29. 12. Boje manje. Čovik je čoviku vuk. Kada bi se beside kupovale manje bi se trošile. Daleko od očiju. dolikuje ti da se nadaš. 32. Kad se nauči maška sviću lizat. 17. 33. 15. 26. 11. s tim i klimam. a kukavica tisuću. a bez zore ne može. 14. tu ne večera. a primat je juski.7. Dok živiš. il dovrši. a slaje. Il ne pokušavaj. Bolje je svašta jist vengo svašta govorit. Ča iman. 13. 10. 31. Gdje laž ruča. Boje gruba zakrpa vengo lipa buža. Di razum vlada. 530 . 23. 22. Bez pivca svane. I najmudriji da proda sve što ima. 25. Gdje brat brata ne voli. Boje dobrome služit vengo zlome zapovidit. ili mašku ubit. 27. Davat je božanski. I dva loša svladaše Miloša. Bolje slaba mater. puno tega se svlada. 18.

Ko je jači. miševi kolo vode. Ko puno govori. Kako si zaja. tako će ti se i vratit. il mnogo zna ili mnogo laže. 48. 58. ti tabači. 50. treći put mu se ne vjeruje. 45. Ko mnogo zbori. 59. 52. Kad mačke nema. Ko se posljednji smije . najslađe se smije. Moli Boga ka da ćeš sutra umrit. ritko niču. Ko ljude ne sluša. Ko na vitar pjuje. 35. Ko priši vrat lomi. Ko sije vitar. žanje oluju. Ko drugome jamu kopa sam u nju upada . Lako je za tuđin nosilin plakat. Ko se dima ne nadimi. 531 . Ko liti laduje zimi gladuje. 47. 55.34. 51. pitaj da će ti se. Kucaj. 54. 49. 57. 53. Ljudi se gusto siju. a otkucavaju drugo. vatre se ne ogrije. 41. 39. stigne daleko. Ko se sam čuva i Bog ga čuva. radi ka da ćeš sto godin živit. malo ga se čuje. u drugega i gleda. 38. Pokazuju jedno vrijeme. otvorit će ti se. Koga je zmija ujela i gušterice se boji. Ko prati tuđi posao. Ko vozi polako. Ko radi ne boji se gladi. Mnogi ljudi su kao satovi. Ko u drugoga radi. svoj zaboravlja. 42. 60. Ko dvaput slaže. Ko pjeva. 56. na obraz mu pada. 40. 44. Knjiga je čovjekov najbolji prijatel. 37. 36. 46. zlo ne misli. ni čovjek nije. 43.

Nije siromah ko malo ima. 83. nego zbog sebe. Rđa se zlata ne hvata. Po jutru se dan poznaje. 74. nikomu olova plivaju. 73. 78. 86. 82. 81. novac more vrtit. zalogaj gubi. 62. Opareni i na ladno puše. ako hoćeš da si poštovan. prokleto. 88. Sit gladnu ne viruje. 63. 87. 80. Pametni ljudi uče na tuđim greškama. ljutu travu. Nije kuća tisna.61. takov si. Nije važno šta se kazuje. Pomozi sam sebi pa će ti i Bog pomoć. 76. već ko kazuje. 532 . Pravde nije bilo. vengo ča izlazi. 72. 66. Od samoće ništa gore nema. 79. 68. 64. Ni u raju ne valja bit sam. 67. ako čeljad nije bisna. ako nis bit ćeš. 65. Riba ribi ni virovala dok na vruće gradele nije stala. već je blago što je srcu drago. 71. već ko mnogo želi. Oteto. Na ljutu ranu. 85. Poštuj. 69. 70. Ona ča botija ne more vrtit. Nikomu pluta potonu. Nije blago ni srebro ni zlato. S kin si. 77. Neka momak prvo napravi štalicu pa onda traži kravicu. Ne laje zbog sela. Ovca koja bleji. Nije grij ča u justa ulazi. Ni pet prstiju na ruci nisu isti. 75. Oči su ogledalo duše. 84. Našla tikva čepinu. nit će je biti. Svak sa svojon vrićom u mline. budale na vlastitim.

Vjeran sluga tuđoj kesi gospodar. (Vrati roditeljima ono što su ti dali. Sve je zaboravljeno. Svako je kovač svoje sreće. 3 3 Sve su navedene poslovice zapisane 2007. Više vridi znat nego jemat. 109. 110. 97. Šta Bog da. Svako dilo dođe na vidilo. a čovik za rič. 95. 96. Sve se može kad se hoće. 99. Vrati koke ča si pozobala. što izgubiš. Svaka vala ima svoga vitra i kuća svoga dima. 108. Velike misli dolazidu o srca.89. Učini čovjeku sto puta dobro. ne kaži. ne traži. 92. 100. 111. 90. Tko kasno ustaje. Što imaš. i 2008. Umiljato janje dvije sise sisa.. 107. 533 . 98.. 102. i na Božić je tužan. Tko će poplesti uzica za povezati svijetu gubica. 105. 103. Slogom rastu male stvari. Tko je dužan. Vesela mladost najveća je radost. ma ne more šporki jezik. Voda sve opere.) Zaklela se zemlja raju da se sve tajne doznaju. obrok mu nestaje. a jedanput ne učini . 106. neslogom se i najveće raspadaju. Teško onom po kome se svit uči. to vaja primit. 101. 94. godine ponajviše u Dalmaciji. 104. Živina se veže na roge. 91. 93. Utopjenik se i za slamku vata. U laži su kratke noge.

Negdašnji svakodnevni težački život 534 .

Zagreb 2007. priredio Marko Dragić. Poslovice. Ziglar. Stipe.LITERATURA 1. 10. SHK. 1995. 2. Povijest i historija usmene narodne književnosti. Zagreb 1870. priredio Stipe Botica. Josip. Zagreb 1996. Danica. 11. Vilhar. Košutić. Josip. izdanje). Kekez. Mostar-Zagreb 1997. 13. MH. III. 9. Svaki je kamen da se kuća gradi. 12. Ćubelić. a ti se ogrij. 8. 7. Pogled s vrha (s engleskoga prevela Vesna Orsag). Latinski citati. Zagreb. Narodne drame. Sarajevo 2005. F. 535 . Novi Sad 1990. Hrvatske narodne poslovice. P. izdanje) Kekez. sv. 15. Zagreb 1963. Kad ti kuća gori. Albin. Šibenik 1909. Matica hrvatska i HKD Napredak. Zagreb 1986. Brozović.. Škreb-A. Zagreb. Škara. Hrvatska usmena književnost Bosne i Hercegovine: proza. Nevenka. Bonifačić Rožin. Skarpa.. knj. 14. P. IV. Tvrtko. poslovice i zagonetke. Bosanski prijatelj (urednik I. Kekez. Zagreb 2000 6. 4. Stamać Uvod u književnost. Zagreb 1990. 5. Botica. Vicko. Hrvatska usmeno književna čitanka. (IV. drama i mikrostrukture. I. Zig. Zagreb 1984. Zagreb 1996. Josip. 5. 3. u: Z. (2. Jukić) sv. zagonetke i govornički oblici (priredio Josip Kekez). 1861. Osijek 1990. Hrvatska književnost Bosne i Hercegovine u 100 knjiga. Čitanka iz stranih književnosti 1. Usmena književnost. Poslovice i njima srodni oblici. zbirka poslovica Bartula Matijace. Nikola. Glas tradicije.

taj usmenoknjiževni fenomen nije dostatno istražen. Korijeni hrvatskih zagonetaka nalaze se u srednjovjekovnom dramskom tekstu s otoka Krka Kolo od Buzović. 1955. – Zagreb.. Josip Kekez ih razvrstava na: zagonetke.) svoje djelo Zganke za vrime skratiti napisao je na temelju narodnih zagonetaka. Ivan Franjo Jukić je u Bosanskom prijatelju objavio 329 zagonetaka. 1894. – Budim. 536 . zagonetali su i odgonetali pastiri. putnici. osobama i sl. predmetima. Zagonetke su binarna mikrostrukturna književna djela kojima se metaforično zagoneta o pojavama. Najčešća je dijakronijska klasifikacija. Zagonetke se kazuju u prozi i stihovima. 1671. Pokatkad se abecedno razvrstavaju. J. životinjama. Poetski svijet zagonetaka je raznovrstan i obuhvaća velik broj motiva i tema. za vrijeme predaha kod težačkih poslova. – Stari Grad na Hvaru.) navodi zagonetke ribara Paskoja i Zeta. Marijan Vuković je u Zagrebu 1890. događajima. zagonetke i govornički oblici (1996. st. objavio Zbirku zagonetaka. 1996: 174. 1572. Sastoje se od pitalice (zagonetke. Antun Barac (Kamenjak kraj Crikvenice.) Josip Kekez objavio je 442 zagonetke.) Prvi hrvatski značajniji folklorist Petar Hektorović (Hvar. 1780. Međutim. (Kekez. zagonetljaja) i odgovora (odgonetke. Zagonetke su. Rijetke se otisnute knjige narodnih zagonetaka. 1487. đaci. studenti itd. zagonetke-pitalice i računske zagonetke.) u svomu Kalendaru tiska zagonetke. U XVIII. također. 1716. odgonetljaja). U knjizi Poslovice. svećenik i pisac Emerik Pavić (Budim. služile za zabavu i razonodu u raznim prigodama: na sijelima. trgovci.) u Ribanju i ribarskom prigovaranju (1568. Zagonetkama se provjeravala intelektualna zrelost mladeži. Zagonetke se mogu različito klasificirati. Pisac.ZAGONETKE Zagonetke su prisutne u usmenoj komunikaciji od najstarijih civilizacija do naših dana. plemić i poliglota Fran Krsto Frankopan (1643? – Bečko Novo Mjesto.) u književno znanstvenu problematiku ulazio je preko zagonetaka.

Dugo polje nemjereno. Na polju lonac vrije. 13. Dva lončića. maleno. 9. Dva oca. Nasred polja zlatna kuća. Po njem blago nebrojeno. podile ih i svakoga zapadne po jedan zec. 3. Majka kamena. sinci gvozdeni. drugi pije. Kako je to moguće? 7. 5.PRIMJERI ZAGONETLJAJI 1. a sebe ne vide. jedan drugog ne mogu da stignu. svu noć cara varalo. 6. 8. 4. Crno. Po njoj rastu oštre drače. majka ne more. Dvije vile povazdan vire. jedna drugu ne vidi. Dvi grede usporedo stale. U njoj sjedi mali kneže. 537 . ispod njega vatra nije 14. Jedan lije. Sinci govore. Ko iđe na glavi ? 11. Mudar onaj tko ga sije. 10. dva sina i did pođu u lov.treći raste veselije. Crno sjeme. ubiju tri zeca. Bijelo polje. Četiri brata putem trče. 2. a četiri zaklopčića. a okrugla kao buća. Svakoga vide. Ko najprvi uđe u crkvu? 12.

15. . a pod njim vatra nije. Puna bačva dvoga vina. Tukotići tuku. jezik ) 19. 16. Priđe ovca priko doca i prinese trista i tri koca.) 7. iz svakog ogranka četiri grančice. (Jež) 17. ( Jaje ) 18. 19.) 3. a bez ruku grabi? 4 ODGONETLJAJI: 1. (Zvonik i zvona) 13. Iz svake jele dvanaest ogranaka.) 9. kuća mu se kreće. godine u Dalmaciji. trojica su. 18. (Riba) 4 Sve su zagonetke zapisane 2007. (Pisac. Na srid polja lonac vrije. (Mravinjak) 16. (Oči) 8. ruke. (Ključ) 12. stablo) 10. zemlja. ne zna joj se čepa ni tapuna. Što bez nogu bježi.Kad se kneže šeće. Raste jela nasred sela. (Oči i kapci) 6. (Ježeva kućica) 15. (Kiša. tjedan i dani) 20. (Godina. 20. mjesec. i 2008. 538 . 17. a sa paša priko sebe baca. (Mravinjak) 14. iz svake grančice po sedam listića. ( Čava ) 11. vukotići vuku. ( Zubi. (Komarac. (Oči. (Kotači) 4. (Zvijezde) 5. (Lako.) 2.

Matica hrvatska i HKD Napredak. Botica. 4. Hrvatska usmena književnost Bosne i Hercegovine: proza. Kekez. zagonetke i govornički oblici (priredio Josip Kekez) SHK. Ćubelić. Zagreb 1996. Zbirka zagonetaka. Zagreb 1995. u: Zdenko Škreb-Ante Stamać Uvod u književnost. Sarajevo 2005. Poslovice. 7. Nikola. drama i mikrostrukture. 539 . Hrvatska usmenoknjiževna čitanka. Stipe. Usmena književnost. Hrvatska književnost Bosne i Hercegovine u 100 knjiga. Zagreb 1963. Narodne drame. Zagreb 1990. Zagreb 1986. Povijest i historija usmene narodne književnosti. Bonifačić Rožin. Bosanski prijatelj (urednik Ivan Franjo Jukić)..LITERATURA 1. 3. knj. 8. 6. 1870. Josip. poslovice i zagonetke. 5. Zagreb 1890. Marijan. Tvrtko. Vuković. 2. 5. Zagreb 1861. priredio Marko Dragić. MH.

araba tur. aleluja aleluj hambar: drveno ambar spremište za zrnastu hranu. mangup baraba barzo brzo. vrlo badava jevtino. izba. mjera za aršin tur. ajvan (hajvan) turc. konj araps. stremen. rumenilo. 2. blago sumrak akšam tur. kola. obična zaprež. braše. imperf.RJEČNIK A ritualno umivanje abdest (avdest) per. dvopek baškotine beaz anterija crna haljina tur. amir komandant. krevetu kristalan biljur tur. ajat pojata. kukac baja bakračlije tur. 540 . narukvica diploma. životinja. ostava haje od hajati = aje mariti stoka. pasmine arar (harar) vreća od kostrijeti. starješina anđeo angel anterija tur. silos zapovjednik. glas. uzaludno buba. crvenilo voditi ljubavni razgovor. oprostiti alaliti alat (halat) crveni konj tur. povelja berat tur. uzengija (prvotno od bakra) skitnica. soba. posjet porodilji s ponudama otac. alaj-barjak zastava jednog odreda tur. kozje dlake ormar armerun lakat. beštija čaše za žesticu bićerine sukneno pokrivalo u biljac lok. muslimana prije molitve aber (haber) vijest. dužinu (između 65 i 75 cm) mjehurići na koži. obavijest hajde aj’. Ijubovati kućno dvorište ograđeno zidom aspa ašikovati avlija babine B veselje o porođaju. od berijaše brati kolijevka bešika životinja. ajd’ klijet. dio odjeće 1. u Rami i danas babo nevjeste svekra zovu babom besplatno. belenzuk tur. griva.

čejad čelebija čelenka tur. sluga. riječ koja začuđuje Ć papir. izrađena u Bresci svetkovina. čovik črnit čude čudesnica uhvatilo svat koji zbija šalu u svatovima što je (ča + je). od gl. dem. čemerika čevrtaljka čifta tur. gospodičić. otac osobito mlad ćage tur. tuča cijelo smilje pravi čovjek crvene pas cvjetala Č što šator čapalo čauš tur. momak čislo. tjesnac. pamučno bumbužina (bumbažina) platno kutija. od brat brtac budijaše buđaše. par. papir. aor. ćale ćelebija 541 . od glagola buditi tal.pivnica. posudica busja birtija bogatun bogaza tur. velika botiljun boca talijanska puška breša tal. čuti čudna riječ. pismo ćaća. gostionica bogataš. če čehra tur. neprohodan put siromah bogec bolje boje komad bokun bolesnik bonik dar koji se sastoji boščaluk od više odjevnih predmeta zamotanih u jedan komad platna boca boti(l)ja demižon. izgled lica ljudi gospodin. srebrne. veselje brgulja bršljan bršćan bratac. čiselce čivija čivijajte čobanica čobanin čoha tur. krunica drveni ili željezni klin čivijati = zakovati čavlima pastirica pastir čvrsto valjano sukno i odjeća od njega čovjek crniti čuh. mladić plemenita roda nakit u obliku perjanice. cesarica cika cilo cmilje covik provi crljene cucak cvatijala ča čador C carica krupa. ču. brojiti nešto dva po dva svijećnjak. čirak tur. rjeđe zlatne gorka i otrovna trava čegrtaljka dvoje. lice. imperf.

ćer ćorda sablja čovjek kojem ne ćosa tur. izvezena granama i cvjetovima djecu dicu djevojka dikla gdje ono. naslona tintarnica. ne prestajati DŽ ono što je besplatno dano. brod sitna drugoga šumica trpjeti. kutija s divit tur. mudar D obećao brak da viru dajko. izvršitelj smrtne kazne židov. vezirsko vijeće. gospodin. tintom i kalemom (perom od trstike) djevojka divojka dobromu dobremu dočekoli doje doklen dolama donle doperaju doro. gdjeno dino dijete. blagostanje nevolja dežgracija gdje di teška svilena diba tkanina. gospodičić kćer. tur. svečana blagdanska đeisija tur. doći dokle starinska muška i ženska gornja haljina donde donesu konj crvenkastosmeđe dlake došao donju splav. dorat doša dovnju drivce drobna drugega dubrava durati tur. 542 . hajde đel (tur.(čelebija) tur. sultan. zadovoljstvo. car. daidža ujak. aor. materin brat vrsta puške. pogrdan naziv koji se ne odnosi na sve Židove već samo na mučitelje Isusa Krista džaba dželat tur. uzaludno krvnik. trajati. vrsta daniškinja (danickinja) revolvera drva darva kiša dažd kiša dažj djevojka deklica radnica delarica devlet (delvet) sultanova vlada. odjeća dođi.) lađa. od gl. lukavac. dočekali dođe. džudija Đ đadri (njavli) đavli lok. sreća. raste brada. poklon. brod đemija tur. dite vrsta sofe bez divan tur.

vijest. đogin bijelac. živahan đidija mladić. ženski nakit koji se nosi o vratu okvir u koji se đerđef tur. dežurstvo na brodu H glas. hitra strojna puška. pećina. planine ide grob groblje grijeh grijehe gromovi špilja. strojnica pogled godina priča gore. zločinac. laž haber tur. grij grije gromi grota grozje gumno gvardija dimnjak G puhaći instrument vješala poskočita. mladoženja krasan. fesić festung fešta finaci fistančić (fistan) tur. zaručnik. utvrda. naboj. đuzel tur. kradljivac zahvalan. blagdan. haran grč. pošten. bjelaš đuvegija tur. haznadar tur. sposoban. ham mađ. haramija tur. rizničar fajda fakat fala faljen fameja fatite fes. ehel) vrijedan. prijevara. dostojan eglenisati tur. fumora gajde galge geletna gever-mašina gled godišć gojčica gorove gre greb greblje gri’. svetkovina žandari vrsta suknje s naboranim donjim dijelom patrona. razgovarati uzengija. metak izmišljotina. stremen engija. valjan vlasništvo rodbin a blagajnik. lijep. hamber tur. fol F korist. obavijest glavni dio konjske opreme za prezanje kola povorka razbojnik. napinje platno za vezenje obješenjak. čestit.đerdan ogrlica. junak biser đinđur bjelkast konj. dobit vrijeme hvala hvaljen obitelj hvatite turska stožasta kapa tvrđava. skladan E eer (tur. hrid grožđe kameno ograđeno dvorište straža. 543 . fišek tur. kula praznik. haspa (hasaba) tur. hasi (has) tur.

jaranica drugarica visok stup osobito jarbur lat. dobit tur. dođite već holte nahranit hronit hvajda (fajda) korist. kanal ječerma tur. jafta tur. izodije izvarće izvid izviniše izvuko ‘iža I polovica vremena između podneva i zalaska sunca jedra idem imam druga muževljeva žena. drug jaran prijateljica. izobila lok. ićindija idra iđem iman injačica. dio muške odjeće. od otac japica prijatelj. papuča jer jerbo jede ji ljuti jidi jedra jidra njih jih otac jočko jaka joka opet jopet 544 . draga. suparnica demonsko biće koje predvodi olujno nevrijeme insan. rov. na jagluk tur. rukopis tur. na brodu na koji se pripinju jedra sjeme slično ječmu jarik ili grahu jauklija tur. inočica irudica isan ispovid ispovidivat ispriči (se) istor iti izi izmaćano izmuštran njem. turc. = ljudsko biće ispovijed ispovijedati ispričiti se = suprotstaviti se u tom htio pojede isprljano izvježban. jarak. zaručnica jazia (jazija) pismo. vojnička vježba izobilja odjene (Da nas sunce izodije) prevrće iznad izviniti = plesti u vijenac izvukao kuća. J stranac. jazmak tur. voljena djevojka. dom jabandžija tur.liječnik hećim tur. preklopan prsluk jemenija tur. jednom uglu izvezen zlatom dem. vrsta marame. odabranica. duguljast rubac. etiketa jagaz (jagrz) bijel konj s riđastim pjegama tur. tuđinac izložen oglas. muštra njem.

teške cipele ili čizme kuverta (tal. križić križak križevi križi drvena košara krto strašno kruto kuda kudan kujundžija tur. vojnik. paluba coperta) ko no komina laćati ladam lagovati lantina tal. tko taj rad obavlja kundure tur. tur. svirači lijek lijena lijenac 545 . uljana kandilj svijeća pjevali kantali kapala kapijala kapaše kapijaše kapric hir. u kadifa tur. koji ki sobica. uzda postolar kaligar nož kojim se kalemi kalmteš zarezuju vojnička kapa s kalpak obodom od krzna zvonik crkve. sanduk ubojstvo katal tur. govoru: skupocjena tkanina lavor kadin remen. kiljer ostava kim kin ključeve ključe tko ko kao što je ko je kao ono prostorija u kojoj se jede i kuha komšija susjed krčag. pliš. prijatelj kardoš karščansku krščansku kašun kutija. lapat lavuro lefkotica leri likarija lina linac L hvatati vladam lagati tanka duga palica o koju je privezano jedro njiva. zlatar višekatna kamena kula kuća besplatan rad bez kuluk izravne koristi. obijest vrst novčića karantan drug. turban kauk tur. kampanel uljanica. pojas od kajas tur.K kabil (kabul) prihvaćanje. pristanak baršun. cokule. narodn. vrsta cvijeća katmer stolica katrida čalma. konjanik katan (katana) mađ. bakandže. od križ. sablje. spremnica. pehar konder kontentamo zadovoljimo kopao kopa kruna koruna krijeposna kripna dem. tvrdoglavost. oranica radi ljepotica pjevači.

bojno polje. čaša svibanj maž mehana tur. mejdan (megdan)tur. posuda. nena N posebno najljepše prejeli. nagrada donosiocu dobre vijesti seljak muž nabaška tur. mor murećef tur. pokojnik tur. stara žena 546 . morija tal. trulež memla (mema) tur slatkiš od bajama i mendulat šećera naušnice menđuše minderluk tur. tinta. nana. limena zdjelica. tamnomodar uzvik. crnilo murtatin tur. najlipje nakrkali lok. blago ostruga mirlica (tal. lumbrela luško ljudi stori ljutika varalica momak. prepili baba. dragi skitati se ljestve starinski top kišobran velolučko LJ ljudi stari vrsta kapule M makaroni stoka. mušterija kupac muštuluk tur. ogovarati mriže mreže besplatno. mirisalo makarune mal tur. dvoboj među meju kamena međa meja vlaga. more mogu. počivaljka i posuda izrađena od osušene jareće kože mladih mlodin mnogo mlogo podrum mogaza ljubičast. 2. izdajica murtela (tal. 1. mastilo. gostionica meit (mejit) mrtvac. divan. trg. mor tur. blaže: dragoviću moj! morem. ljubičast mur. imetak. plećka pečenoga mantalica janjeta stoka marva mačka maška maštraf tur. mrča mortella) onaj koji nešto želi. mirta.liska lola lolati se lotra lumbarda tal. mirušalo mišina sjedalica kod orijentalaca čipka miris mirisala. psovka: more! glupane!. može kuga. mamuz (mamuza) tur. odmetnik. merletto) miruha mirušala. sećija. krčma. majka. pomor. vrč. raskrižje. polje. epidemija mra(m)orati mrmljati. badava mukte tur.

bračni drug pargal (franc) vrsta gustoga pamučnoga platna konj. nedjelja dem. otiđi otiji skinem (skinuti san otkinem s očiju) rastavim se. odande. pleteni dio vunene obuće koji se obuvao na čarape. ljulja nisi naopako trudna našli pogledaj. prijatelj oklop za zaštitu vojnikova tijela parec (parek) par. odstupite se odtolen oduvik naprijed pogoditi se vok. savjetovala njih O otkrivaš otkrila ručka oblila objesi. odatle oproštenje oprošćenje orahu orihu oraha orija ormar ormarun odsijeku osiču ostao. priđi učila. od nedjelja snaha nevjesta nevolji nije nicaše nekakvu njiše. od nedjeljak.naprid nasuliti nediljče nediljice nevista nevista nevoji ni nicijaše nikù ninuće nis nopoko noseća nošli nuder! nukovala njiju obadaš obadila obida obiljela (krv) obisi obojci očla oću ode ode odio odo odslen lok. otlen odatle oltare otare lok. idu ovdje hodio odoh od sada odstupite odatle oduvijek odakle okle. general fitilj pavej pekšiš (peškiš) napojnica pajdaš pancir tal. svitak pasam konca visoki paša dostojanstvenik u Turskoj Carevini. oklen okrćaše. poučavala. pastuh parip fritule paršurati povijesmo. 547 . otišla hoću hode. osto otale. otkučim se odijelim se to oto odatle otolen otpočine otpočima otprete odvede P drug. okrće okretati okruniše okrunitaše ondale odanle.

peljamo pendžer pensat penjur perčin tur. ukrasni predmet od kovine koji se prišiva na odjeću. potavnilo potriba potrnuše povij prevrtljivac vodimo prozor mislit vilica pletenica. pusat tur. svadbena koprena nevjeste oružje pustiti R biti rad = htjeti . turban. povriđa pravica voda prenuti se pribudem prida prifaćaše prigodi prihronili priko prima prin pripetiti pripočima pristupanje privarni privežedu procesjunum proje propenso prostrige lok. posvetilište pokrivač omot. provislo pud puli-duvak. pušćat rada 548 pripovjedi povređuje (rane) krštena voda probuditi se budem. kaži. vrsta kravate na staroj narodnoj nošnji potamnjelo potrebno pogasiše reci. grijeh prevrnuo privežu procesijom prođe promislio prosjek kroz bespuće potrese se pravi naslov poglavara zemlje u doba mletačke uprave nad Dalmacijom ručka prema. pulija tur. prebivam pred prihvataše nije se ništa našlo prehranili preko prema prije dogoditi se počine prijestup. pijate pinjur plotili poberkaju pobro lok. duvak tur. nekršćanka poginula staja pođe pođi pjevaju pripomoć uhvatiše. prihvatiše uze (Gospe sina popadoše) rođenje otiđe cipele