MARKO DRAGIĆ

POETIKA I POVIJEST HRVATSKE USMENE KNJIŽEVNOSTI
(FAKULTETSKI UDŽBENIK)

AKADEMSKA GODINA 2007/08.

Izdavač: Filozofski fakultet, Sveučilišta u Splitu Sinjska 2, 21.000 Split, Republika Hrvatska Tel. 021 384 144, www.ffst.hr Predsjednik Povjerenstva za izdavačku djelatnost: Doc. dr. sc. Ivan J. Bošković Odgovorni urednik: prof. dr. Josip Milat Recenzenti: Prof. dr. sc. Stipe Botica Doc. dr. sc. Ivan Bošković Prof. dr. sc. Boris Škvorc Grafička obrada: Josip Dragić, dipl. iur., Jozo Kraljević, prof. Lektori: Jozo Kraljević, prof., Helena Dragić, prof. Datum postavljanja na mrežu: Podatak o izdanju: 1. izdanje Dostupno u računalnom katalogu Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu pod brojem:

ISBN-13: 978-953-7395-16-2

2

KAZALO
UVOD .............................................................................................................................. 11 I. LIRSKA POEZIJA..................................................................................................... 14 1. VRSTE USMENIH LIRSKIH PJESAMA.............................................................. 15 SVJETSKA USMENA LIRSKA POEZIJA................................................................ 16 HRVATSKA USMENA LIRSKA POEZIJA U KONTEKSTU TRADICIJSKE KULTURE ...................................................................................................................... 18 ZBORNICI (RUKOPISNE ZBIRKE)..................................................................... 23 1. MITSKE PJESME................................................................................................. 24 2. OBREDNE PJESME............................................................................................. 26 KOLEDSKE (KOLEDARSKE) PJESME .......................................................... 27 JURJEVSKI OBREDI I PJESME ..................................................................... 33 LADARSKI OPHODI I PJESME ...................................................................... 37 KRALJIČKI OPHODI I PJESME ..................................................................... 44 DODOLSKI OPHODI ......................................................................................... 51 IVANJSKI OBREDI I PJESME ........................................................................ 56 3. POSLENIČKE PJESME ...................................................................................... 62 4. POVIJESNE PJESME .......................................................................................... 72 5. LJUBAVNE PJESME ........................................................................................... 79 NARICALJKE (TUŽBALICE, TUŽALJKE)..................................................... 99 RODOLJUBNE PJESME................................................................................. 102 6. ROMANCE .......................................................................................................... 103 7. BALADE............................................................................................................... 108 7.ŠALJIVE PJESME............................................................................................... 126 9. BEĆARAC, GANGA........................................................................................... 127 VJERSKA USMENA LIRIKA................................................................................... 128 1. ADVENTSKI I BOŽIĆNI OBIČAJI I PJESME.............................................. 129 BADNJAK .......................................................................................................... 138 BOŽIĆ................................................................................................................. 142 NOVA GODINA, MLADO LITO, POČELO ................................................... 147 SVETA TRI KRALJA ........................................................................................ 148 2. KORIZMENE I USKRSNE................................................................................ 151 POKLADNA NEDJELJA.................................................................................. 152 ČISTA SRIJEDA ............................................................................................... 153 KORIZMA .......................................................................................................... 153 SVETI GRGUR ČUDOTVORAC (GRGUREVO, 12. ožujka)....................... 154

3

SVETI JOSIP ..................................................................................................... 155 KRIŽIĆANJE..................................................................................................... 156 CVJETNICA ...................................................................................................... 157 VELIKI ČETVRTAK ......................................................................................... 159 VELIKI PETAK ................................................................................................. 162 VELIKA (BIJELA) SUBOTA ........................................................................... 169 USKRS (VAZAM) .............................................................................................. 173 UZAŠAŠĆE (SPASOVDAN)............................................................................. 175 DUHOVI............................................................................................................. 176 3. MOLITVENE USMENE LIRSKE PJESME ................................................... 177 4. PRENJA (NADMETANJA) ............................................................................... 179 5. VERSIFICIRANE LEGENDE........................................................................... 182 6. ROMARSKE PJESME ....................................................................................... 194 IZVORI I LITERATURA........................................................................................... 196 II. EPSKA POEZIJA ................................................................................................... 204 SVJETSKA USMENA EPSKA POEZIJA................................................................ 205 HRVATSKE USMENE EPSKE PJESME U POVIJESNOM KONTEKSTU ..... 209 MARKO KRALJEVIĆ................................................................................. 213 JURAJ KASTRIOTIĆ (SKENDERBEG, IVANBEG)................................. 213 BUGARŠĆICE......................................................................................................... 234 TAMNOVANJE VOJEVODE SIBINJANIN JANKA .................................... 235 MAJKA MARGARITA ...................................................................................... 235 PREVOĐENJE USMENE POEZIJE NA STRANE JEZIKE ........................... 242 IZVORI I LITERATURA........................................................................................... 244 III. PRIČE (PRIPOVIJETKE)................................................................................... 248 NAZIVLJE.................................................................................................................... 249 SVJETSKE USMENE PRIČE.................................................................................... 249 HRVATSKE USMENE PRIČE.................................................................................. 253 MOTIVSKI SVIJET HRVATSKIH USMENIH PRIČA....................................... 258 1. BAJKA .................................................................................................................. 259 2. BASNA .................................................................................................................. 270 3. PREDAJA............................................................................................................. 272 POVIJESNE PREDAJE U POVIJESNOM KONTEKSTU ............................... 274 DREVNI GRCI ........................................................................................... 274 ILIRSKO I RIMSKO DOBA ....................................................................... 275 Gaj Aurelije Valerije Dioklecijan .................................................. 287 SVETI VLAHO (BLAŽ), ZAŠTITNIK DUBROVNIKA.................................... 293 PRENOŠENJE MOĆI SVETOGA DUJMA................................................... 293 STAROHRVATSKO DOBA ..................................................................... 298 Kraljica Buga ................................................................................... 298 Kraljica Tuga ................................................................................... 299

4

EPOHA OD UJEDNINJENJA HRVATSKE DO KRAJA VLADAVINE NARODNIH VLADARA (925.-1463.).............................................................. 300 SVETI DONAT ........................................................................................................ 301 KRALJ TOMISLAV .................................................................................... 301 SVETI IVAN TROGIRSKI .......................................................................... 303 DMITAR ZVONIMIR ................................................................................. 303 VLADIMIR.................................................................................................. 305 KRIVOVJERSTVO ..................................................................................... 307 MISIONARI ................................................................................................ 310 SVETI NIKOLA TAVELIĆ ......................................................................... 311 MLETAČKA OKUPACIJA HRVATSKE ................................................ 313 SREDNJOVJEKOVNI BOSANSKO-HUMSKI VLADARI................... 314 Kulin ban .......................................................................................... 314 Prijezda I., ban bosanski................................................................. 315 Stipan Tvrtko, kralj Bosne, Srbije i Zapadnih zemalja.............. 316 Dabišino proročanstvo .................................................................... 317 Hrvoje Vukčić Hrvatinić, vojvoda splitski i ban hrvatski i dalmatinski ....................................................................................... 318 HERCEG STIPAN VUKČIĆ KOSAČA...................................................... 320 Stećci, srednjovjekovni nadgrobni spomenici .............................. 321 OSMANSKA OKUPACIJA ...................................................................... 322

Radakova izdaja Bobovca ........................................323 Potjera za bosanskim kraljem ..................................324 Predaja kralja Stipana Tomaševića .........................324 Smaknuće kralja Stipana Tomaševića......................325 Pad Bosne.................................................................327
POSLJEDNJA BOSANSKA KRALJICA, KATARINA KOSAČA ........ 329 BORBE PROTIV OSMANSKE, MLETAČKE I UGARSKE OKUPACIJE.............................................................................................. 334 Legendarna obrana Đurđevca ....................................................... 339 Vođa Seljačke bune, Matija Gubec ............................................... 343 Petrica Kerempuh............................................................................ 345 Ivo Senjanin...................................................................................... 345 HAJDUCI I USKOCI................................................................................ 348 Mijat (Mihat, Mijovil) Tomić ......................................................... 351 Knezovi i vitezovi Vučkovići........................................................... 357 Obrana Splita ................................................................................... 358 Mila Gojsalić .................................................................................... 358 Stojan Janković ................................................................................ 361 EPOHA OSMANSKE VLADAVINE ............................................................... 363 PRAVO PRVE BRAČNE NOĆI I DRUGI TURSKI ZULUMI .................. 377 PORAZ OSMANSKE VOJSKE POD BEČOM 1683. G., OSLOBAĐANJE HRVATSKE................................................................. 393

Oslobođenje Poljica .................................................394 Oslobođenje Požege .................................................395 Oslobođenje Vrgorca ...............................................396 5

Oslobođenje Sinja ....................................................397
Roša harambaša............................................................................... 401 FRANCUSKA I AUSTRIJSKA OKUPACIJA HRVATSKE................. 406 Ban Josip Jelačić Bužimski............................................................. 409 Andrijica Šimić ................................................................................ 411 HERCEGOVAČKI USTANAK ................................................................ 414 ETIOLOŠKE PREDAJE................................................................................... 415 ESHATOLOŠKE PREDAJE ............................................................................ 426 MITSKE PREDAJE .......................................................................................... 429 DEMONOLOŠKE PREDAJE........................................................................... 436 PRIČANJA IZ ŽIVOTA .................................................................................... 444 4. LEGENDA............................................................................................................ 448 LEGENDA O GAVANOVIM DVORIMA........................................................ 448 SVETI VALENTIN............................................................................................ 455 5. NOVELA .............................................................................................................. 457 7. ANEGDOTA............................................................................................. 465 7. SITNI OBLICI (ŠALA I VIC) ............................................................................ 468 LITERATURA ............................................................................................................. 472 IV. DRAMA (FOLKLORNO KAZALIŠTE) .......................................................... 479 POVIJESNI PREGLED FOLKLORONOG KAZALIŠTA ................................... 480 KAZALIŠTE LUTAKA.......................................................................................... 484 SVADBENI OBIČAJI............................................................................................. 485 MASKIRNI OPHODI ............................................................................................. 488 LITERATURA ............................................................................................................. 501 V. RETORIČKI (GOVORNIČKI) OBLICI............................................................. 503 BASMA (BAJALICA, EGZORCIZAM, ZAKLINJANJE).................................... 504 2. ZDRAVICA............................................................................................................... 511 3. BROJALICA (BROJILICA, NABRAJALICA)................................................... 514 4. BRZALICA ............................................................................................................... 516 5. BLAGOSLOV/ MOLITVA..................................................................................... 517 6. KLETVA ................................................................................................................... 520 IZVORI I LITERATURA........................................................................................... 522 VI. MIKROSTRUKTURE (POSLOVICE, ZAGONETKE) .................................. 524 POSLOVICE................................................................................................................. 525 LITERATURA ............................................................................................................. 535 ZAGONETKE .............................................................................................................. 536 LITERATURA ............................................................................................................. 539 BILJEŠKA O AUTORU.............................................................................................. 553

6

Prema tome, dakle, braćo, budite postojani i držite predaje kojima smo vas poučili bilo usmeno, bilo pismom! Naređujemo vam, braćo, u ime Gospodina, Isusa Krista, da se klonite svakoga brata koji neuredno živi i ne drži se predaje koju ste od nas primili. SVETI PAVAO (2 Sol 2, 15) Priče su Ljudi. Zovite ih da žive s vama. Ako ćete biti dobar domaćin naučit će vas svemu što znaju. Dat će vam do znanja kada se spremaju otići. Tada ćete ih predati nekome drugome. PRIPOVJEDAČ IZ INDIJSKOG PLEMENA KRI Quid proficit in literis, et deficit in moribus plus deficit quam proficit. Tko napreduje u znanju (nauci), a nazaduje u običajima, više nazaduje nego napreduje. LATINSKA POSLOVICA Pjesme naše pjevaju junaštvo i ljubav, naravni duh u njima živi. Ne znadu zlatna pera onako pisati, kako javorove gusle gude . . . Ne leži naša vila u velikim posteljama, kod gospodskih trpeza ne sjedi: žedna i gladna trči kroz gore i što više trpi, sve ljepša postaje, i glas njezin puniji izlazi iz prsiju golih i hlepećih. Pjesme su povijest naša, u njima tražimo dobro i zlo svoje. Drugi puci štiju ih, prevode i čude se njima, a mi ih se sramimo i još ismijavamo svojim prosvijećenim barbarstvom. Pokupimo braćo, pokupimo svoje blago, prije nego ga vjetar vremena ne pogubi. Hljeb je iz zemlje, lijepost iz puka: puk nam je otac, a zemlja majka naša. NIKOLA TOMASSEO, ISKRICE III; XVIII. (ZLATNA KNJIGA HRVATSKE NARODNE LIRIKE, SASTAVIO KREŠIMIR MLAČ) 7

U puku stoji prava sila naroda, on je od svega naroda najviše spojen sa zemljom, a bude li u njega obrazovanja i samosvijesti, ni sve sile svijeta neće narod krenuti s puta kojim udariti mora; zaman su sve tuđe spletke, zaman su vanjski pokušaji da navuku narod na svoje – on stoji čvrsto kao dub, jer je dubu silan korijen, a taj korijen je puk. (…) al dobro je da narod sam zaviri u dušu, da otvori krvavu knjigu minulih dana, jer je prošlost vazda zrcalom sadanjeg doba. Dobro je da narod sazna gdje je zgriješio i posrnuo, gdje li se proslavio i podičio. To neka mu je naukom za buduća vremena. AUGUST ŠENOA, NAŠA KNJIŽEVNOST; SELJAČKA BUNA Bosanske kasabe i varoši pune su priča. U tim ponajčešće izmišljenim pričama krije se, pod vidom nevjerojatnih događaja i maskom često izmišljenih imena, stvarna i nepriznavana povijest toga kraja, živih ljudi i davno pomrlih naraštaja. To su one orijentalne laži za koje turska poslovica veli da su istinitije od svake istine. Te priče žive čudnim skrivenim životom. […] Za bosansko dijete mitovi i legende imaju moć majčinog mlijeka, nešto tajanstveno i stravično, što postojanje nosi sa sobom, ulazi u nas u obliku drevnih predaja. IVO ANDRIĆ NA DRINI ĆUPRIJA Legende izdržavaju probu vremena bolje nego prava povijest. RICHARD CAVENDISH Slušajući dalmatinske klape shvatio sam da hrvatski narod ima dušu koju treba znati pokazati svijetu.(...) PABLO COELHO

8

Poštovane studentice i studenti; čitateljice i čitatelji, Pred vama je dio duhovnosti naših davno upokojenih pramajki i praotaca kojima su mnoge devet stoljetne okupacijske vlasti htjele iskriviti i zatrti pamćenje i postojanje. Međutim, naši su hrabri predci kroz višestoljetne mnogobrojne progone, patnje i stradanja, stvarali svoju kulturu i usmenu književnost, pamtili je, brusili i, hrvatskim narodnim jezikom, s koljena na koljeno prepričavali svojemu potomstvu. Nijedna sila nije mogla uništiti narodno pamćenje i usmenom komunikacijom je velik broj pjesama, priča, drama, poslovica, zagonetaka, retoričkih oblika, običaja, ophoda i obreda sačuvan do naših dana. Mnoga sam kilometarska bespuća propješačio sa svećenicima ili uglednim ljudima. Naslušao sam se mnogih ljudskih sudbina, divio se plemenitosti, izdržljivosti, dostojanstvu, ponosu, vjeri i optimizmu sugovornika. Neke sam predaje dobio pismom poput onih od velikog autoriteta u Bosni i Hercegovini, dr. fra Ignacija Gavrana; neke faksom. Nekoliko su mi puta nepoznati ljudi u ured donijeli priče iz svoga kraja. U ovoj knjizi je stotinjak izvornih suvremenih zapisa, koji se prvi put publiciraju. (Osamdeset je tih zapisa iz Republike Hrvatske, dvadesetak iz Bosne i Hercegovine te šest iz Crne Gore.) To narodno blago prvi put se publicira u ovom udžbeniku. Zapisi su podjednako nastajali i u ruralnim i u urbanim krajevima, a među njezinim prenositeljima ima ih od bezpismenih do fakultetski obrazovanih, kao i poslovnih ljudi, uglednih umjetnika, svećenika, sveučilišnih profesora i dr. Različite su životne dobi i ima ih od malodobnih do stogodišnjih. Većina zapisa nastala od 2001. do 2008. g. To su zapisi koje smo bilježili ja i studenti kojima sam bio mentor pri pisanju seminarskih i diplomskih radova. Mnogo je tih zapisa snimljeno. Unatoč iznimnom bogatstvu, raznovrsnosti i višestrukim vrijednostima, hrvatska tradicijska kultura i književnost, nedostatno su istraženi. Razlozi tomu su višestruki: surove povijesne okolnosti, sustavno zatiranje i iskrivljivanje narodnoga pamćenja od devet stoljetnih okupacijskih vlasti, zabranjivanje vjere i svega što je činilo vjerski i nacionalni identitet, snažno upletanje komunističke ideologije na znanost i kulturu. Usmena književnost sadrži višestoljetne i višemilenijske pouke i poruke. Namjena usmene književnosti je utilitaristična, didaktična i edukativna. Njezine su estetske, edukativne i didaktične vrijednosti iznimne. Ta je književnost, dakle, općedruštveno korisna. Velik je značaj 9

hrvatske tradicijske kulture i književnosti u očuvanju nacionalnoga i vjerskoga identiteta Hrvata kao i poštivanja drugih naroda s kojima žive Hrvati. U ovim je vremenima najveća opasnost, po tradicijsku kulturu i usmenu književnost, potrošački mentalitet življenja. Zato je civilizacijski čin izvorno sakupljati i snimati usmeno-književne oblike i narodne običaje kako bismo ih oteli od zaborava i sačuvali za naše potomstvo. To je opći trend u razvijenom svijetu kojega smo dijelom. Neznanje je najveća opasnost po čovjeka, narod i čovječanstvo. Narod koji nema svoje tradicije i nije narod. Stoga, duhovnu i materijalnu baštinu treba poznavati i iz njih učiti. U toj su baštini naši korjeni i povijest naša, a narod koji ne poznaje svoju povijest osuđen je na njezino ponavljanje. *** Iskazujem zahvalnost svim mojim kazivačicama i kazivačima, od kojih mnogi nisu više među nama, a neki su bili prisiljeni napustiti pradjedovska ognjišta i raseliti se po svijetu. Mojim studenticama i studentima, njihovim kazivačicama i kazivačima izražavam najveću zahvalu. Velika zahvala pripada i mojim sponzorima, posebice, Optima I. D. Mostar. Neizmjerna zahvalnost pripada mojim profesorima: dr. Stipi Botici, pok. dr. Josipu Kekezu, dr. Anti Franiću i drugima. Posebnu zahvalnost iskazujem svojoj obitelji: supruzi Kati i djeci: Josipu, Heleni i Mariji. Svi su oni dionici ove duhovnosti.

U Mostaru, 23. kolovoza 2008. godine

prof. dr. sc. Marko Dragić

10

UVOD
Književnost svjedoči o životu ljudi, naroda i čovječanstva. Usmena je književnost najstarija i najdugotrajnija vrsta književnosti. Usmena lirika, epika, drama kao i poslovice i zagonetke postoje od agrafijske etape ljudske duhovnosti i tradicija su pisanoj književnosti. Renesansa je epoha u umjetnosti koja obnavlja vrijednosti antičke grčke i rimske civilizacije. Od humanizma i renesanse pozornost se pridaje i običnim ljudima. U renesansi se javlja velik ineteres za narodnom književnošću. Michel de Montaigne (1533.-1592.) bio je oduševljen narodnom poezijom. Od njegova je vremena naziv narodna književnost. Jak je utjecaj usmene književnosti i na renesansnu i baroknu književnost. Pisci su stvarali svoja djela po uzoru na usmenu književnost ili su u svoja djela inkorporirali usmenoknjiževne oblike. U XVIII. st. javlja se interes za sustavnijim sakupljanjem, zapisivanjem i proučavanjem usmene književnosti. Johan Gottfried Herder (1744.-1803.) objelodanio je 1778. g. svoje djelo Volkslieder (Narodne pjesme). Drugo izdanje toga djela objavljeno je u Leipzigu 1778./1779. pod naslovom Stimmen der Völker in Liedern (Glasovi naroda u pjesmama). Herder je u te svoje zbirke uvrstio Goetheov prijevod Hasanaginice kao i tri pjesme iz Razgovora ugodnoga naroda slovinskoga (1756., 1759.) fra Andrije Kačića Miošića. Od kraja 18. stoljeća u vrijeme uvođenja homerologije za usmenu književnost uvodi se naziv anonimna književnost. William Thomas 1846. godine sugerirao je naziv folklor – narodno znanje. Roman Jakobson i Petra Bogatirjeva u svom članku Folklor kao naročit oblik stvaralaštva usmenu književnost od pisane razlikuju upravo po postojanju folklora. U naše vrijeme naziv neofolkloristika poistovjećuje izvedbu i djelo. Mnogi povjesničari, filozofi, etnolozi i antropolozi navode da su Hrvati iz svoje izakarpatske prapostojbine u današnje domovine donijeli jedino svoju tradicijsku kulturu. Odjeci te kulture opažaju se u suvremenim zapisima obrednih lirskih pjesama koje su pjevale Kolede, Ladarice, Kraljice, Dodole (Prporuše, Preporuše) kao i u obrednim pjesmama koje su se izvodile uz Božić, Jurjevdan (23. travnja), Ivandan (24. lipnja) i dr. U Hrvatskoj se početkom 20. stoljeća, za vrijeme dominacije Seljačke stranke predvođene braćom Radić, usmena književnost nazivala 11

Višestruke su interferencije usmene i pisane književnosti. Jedni su pisci zapisivali usmeno-književne primjere i inkorporirali ih u svoja djela. U Njemačkoj je i danas takav naziv. njeguje i prezentira. Josip Kekez je ta pravila nazvao HektorovićVrazovim zakonom. Prvi hrvatski značajniji folklorist Petar Hektorović ukazao je na nužnost zapisivanja usmenoknjiževnih oblika. g. međusobno prepleću. a u Engleskoj folklorna književnost. piše da narodne usmene umotvorine treba zapisivati “onako kako izviru iz ustiuh naroda”. Međutim. Epska poezija. Stotinjak 12 . arheologija. dolaziti do nužnih ponavljanja u različitim poglavljima. povijest. a Stanko Vraz u Kolu 1842. Drama (folklorno kazalište). Svaki taj sustav može se klasificirati na više vrsta i podvrsta. pučku i usmenu književnost treba razlikovati. Sustav usmene književnosti čine: I. Pomoćne su znanosti za proučavanje te vrste književnosti: etnologija.seljačkom književnošću. Usmeno-književni sustavi se. Općenito se može reći da je osamostaljenjem Republike Hrvatske snažno porastao interes za tradicijskom kulturom i književnošću. također. Odnos spram tradicije civilizacijski je čin. U Hrvatskoj se naziv narodna književnost u službenoj uporabi zadržao do devedesetih godina dvadesetoga stoljeća. sociologija. Do sada se uobičajilo misliti kako je usmena književnost nastajala u zabačenim ruralnim (htjelo se kazati zaostalim) mjestima. IV. III. Retorički (usmenogovornički) oblici. radi lakšega snalaženja. Stoga će u ovom djelu. U naprednom svijetu tradicija se poštuje. Lirska poezija. II. Neki su je povjesničari književnosti nazivali pučkom književnošću. posebice u poglavljima Usmene epske pjesme i Povijesne predaje. VI. treći su pisali po uzoru na usmenu književnost. čuva. V. antropologija. teologija. Priče (pripovijetke). Najčešći su pristupi proučavanju usmene književnosti monogenetski i poligenetski. Mikrostrukture (poslovice. U uporabi je bio i naziv tradicionalna književnost. četvrti su izvorno zapisivali usmeno-književne primjere. psihologija i dr. drugi su se nadahnjivali usmenom književnošću i tako stvarali djela trajne umjetničke vrijednosti. zagonetke).

koji se prvi put publiciraju u ovoj knjizi. a o svemu navedenom zorno svjedoče sljedeće stranice. Hrvatska tradicijska kultura i književnost svjedoče četrnaest stoljetnu ukorijenjenost Hrvata u europskoj kulturi i civilazaciji. 13 . pripovijedana. brušena i prenošena hrvatskim jezikom. Višestruke su interferencije usmene i pisane književnosti.izvornih suvremenih zapisa. Ta je književnost tradicija pisanoj književnosti. ima najveće zasluge za očuvanje hrvatskoga nacionalnoga i vjerskoga identiteta. zorno svjedoči vitalnost hrvatske usmene književnosti. bila u izvedbi. Najveći su velikani pisane književnosti stvorili djela trajne umjetničke vrijednosti nadahnuvši se na vrelu tradicijske kulture i književnosti. stoljećima i milenijumima pamćena. Hrvatska usmena književnost.

LIRSKA POEZIJA 14 .I.

Bećarac. Ašikovanje (ljubovanje). Prvosvibanjske. 6. Balade. Ljubavne pjesme: Zagledanje. Pjesma siročeta umrloj majci. 4. Putničke. 5. Život u braku. Adventske i božićne pjesme. 7. Versificirane legende. Romance. Vjerska usmena lirika: 1. Ribarske. Napitnice vinske. Pjesme uz žrvanj (zorna). Naricaljke (tužbalice). 3. Romarske pjesme. 4. Jurjevske. Ladarske. Kiridžijske. Poskočice i pjesme uz kolo. 9. Žetelačke. Povijesne pjesme. Ivanjske. Veselanje.1. 2. Kraljičke. 6. Rodoljubne. Svatovske. Mitske pjesme. natpjevavanja (dvostihovi). Posleničke pjesme: Težačke. Zaruke. Dodolske (preporuške). Uspavanke. 3. Kosidbene. 5. Šaljive pjesme. Molitvene usmene pjesme. 2.Vukarske. VRSTE USMENIH LIRSKIH PJESAMA Lirska je pjesma skupina umjetnički komponiranih lirskih slika kojima dominira osjećajnost. Lirske pjesme su najmnogobrojnija usmenoknjiževna vrsta. *** 15 . Mogu se klasificirati na: Svjetovna usmena lirika: 1. 8. pjesme uz kolijevku i druge pjesme maloj djeci. Obredne pjesme: Koledarske. Te pjesme prate čovjeka od rođenja (uspavanke) pa do smrti (naricaljke). a obuhvaćaju vjersku i svjetovnu liriku. Prenja. Korizmene i uskrsne pjesme. Pastirske. ganga.

kineska i japanska književnost. Asirci i Babilonci su asimilirali Sumere. Književnost drevnog Bliskog istoka. Inanna i kralj – Blagoslov za svadbenu noć. mezopotamska. Primjerice. Pjevaju te pjesme i o ljubavi prema prirodi i životinjama. Ljubavne pjesme pjevaju o ljubavi: dragoga i dragane. mezopotamska.(Neki žanrovi usmene lirike međusobno se prepleću. U sumerskoj lirici iznimno mjesto zauzimaju himne bogovima i vladarima. indijsko-sanskrtska. poskočice u retoričke oblike i u ljubavne pjesme itd. Drevni su Egipćani pjevali himne i vladarima jer su ih smatrali sinovima vrhovnoga božanstva. Himna Nergalu. 16 . a među njima najljepša je i najslavnija babilonska Himna Šamašu – bogu sunca. pr. muža i supruge. a sumersku je književnost naslijedila asirsko-babilonska (akadska) književnost. staroegipatska. prenja se mogu svrstati i u vjersku i u svjetovnu liriku.1 Među egipatskim himnama svojom ljepotom ističu se Velika himna Amonu u kojoj se slavi vrhovni staroegipatski bog Amon (Amon-Ra). prije Kristova rođenja. 7. indijsko-sanskrtska. perzijska. arapska. Himna Inanni i dr. Mnogobrojne su ljubavne pjesme o Bogu. arapska.-1800. g. Isusu Kristu. str. sestre i brata. Zagreb 1993. perzijska. hebrejska. Dumuz i Inanna – Ljubavna ekstaza. asirsko-babilonska (akadska). staroegipatska. Ljubavne su usmene lirske pjesme bile u usmenoj komunikaciji kod najstarijih civilizacija Bliskog i Dalekog istoka kojima pripadaju: sumerska. asirsko-babilonska (akadska). Te su pjesme imale kultni i obredni karakter. Himna Nilu i Himna Suncu. 1 Marko Višić. Kr. U lirskoj poeziji iznimno značajne bile su himne. hebrejska.) SVJETSKA USMENA LIRSKA POEZIJA Starim književnostima Bliskog i Dalekog istoka pripadaju: sumerska. Poznate su sumerske lirske pjesme: Dumuz i Inanna – Ljubav u Giparu. Sumerske su himne: Himna boginji pravde Nanše. roditelja i djece. kineska i japanska književnost. Naprijed. Šu i Tefnut – Vjenčanje u Ombosu. Blaženoj Djevici Mariji i svecima i sveticama Božijim. a procvat joj je bio 2000. Lirska je poezija Sumera vjerska i svjetovna. U tim himnama opjevane su pobjede i pothvati vladara kao i njihove svećeničke dužnosti. Početci sumerske književnosti sežu u 2600. g.

Najljepša ljubavna pjesma svih vremena.) su najvažnije hebrejske vjerske pjesme. Kr. Takve su. Značajan broj tih pjesama pripada usmenoj lirici. po nekim povjesničarima književnosti. XVI. Psalmi (XI. pr. neuzvraćenoj ljubavi. zbirka usmenih ljubavnih pjesama. Pouka vladara Akhtija sinu Merikaru (oko 2000.2 Staroegipatski zbornik ljubavnih pjesama Pjesme s rijeke (XV.) 2 3 Isto. ili VI. Nevenka Košutić – Brozović. a u njoj se nalazi 1028 himni čiji su stihovi najstariji uzorci indoeuropskog stiha. liturgijskih. Kr. sina Ka-nakhtija (VII. U Bibliji (XIII.-IV. st. Brahname i Upanišade (Vedante). Krista) čine Rgveda. potoke i šumarke s pticama koje bijahu svjedoci njihove ljubavi”. 4 Isto. basme i druge usmenoknjiževne oblike. pr. str. o ljepoti dragane koju se “podsjeća na cvjetne livade.-970.-VI. po Kristu) mnogo je usmenih lirskih pjesama trajne ljepote i vrijednosti. Ljubavne pjesme pjevaju o ljubavnoj čežnji. (Starozavjetna Knjiga o Jobu napisana je stihovima i prozom. st.-IV. Svetu staroindijsku knjigu Veda (Usmeno znanje.). st. Krista) je.3 Pored himni Veda sadrži i tužaljke. hodočasničkih. pr. pr. Antologijska je ljubavna Pjesma harfašu.) snažno je utjecao na kasniju liriku. Čitanka iz stranih književnosti I. tužbalica. str. Neke su drevne egipatske mudrosne pjesme pripisane mudracima ili vladarima. poučnih i proročkih pjesama). konjem i gazelom”. str. st. 8-11.4 Valja istaknuti i starozavjetne proročke biblijske knjige: Izaijine (VIII. o ljepoti dragoga “koji se uspoređuje sa sokolom i labudom. st. Najstarija je i najopsežnija Rgveda (10 knjiga). st.) i Jeremijine (VII. st. U toj pjesmi opažaju se utjecaji sumerske i staroegipatske usmene lirike. Prokletstvo. pr. Krista – I. st. pr. Kr.) utjecala je na biblijske Mudre izreke. Propast Ura.-XIV.Tako su stvarane himničke biografije. Svjetovnu staroegipatsku lirsku poeziju čine mudrosne i ljubavne pjesme. pr. pr. Pjesma nad pjesmama (X. g.) kojom faraon daje savjete sinu – nasljedniku kako će se ponašati prema podanicima i usput ga upoznaje sa stanjem u susjednim zemljama. 19.). Kr.-VI. Akada – Ekur je osvećen. Takva je.) kao i mudrosnu Knjigu o Jobu (V. Kr. U spomen na razaranje važnoga grada ili hrama stari su Egipćani pjevali himne – tužaljke (tužbalice). Predaja ih pripisuje kralju Davidu (vladao oko 1010. primjerice. Kr. pr. st. Zagreb 1996. zahvalnica te pokorničkih. Školska knjiga. st. Pouka za Amen-em-opeta. 17 . primjerice. Biblijske psalme čini 150 pjesama (hvalospjeva. 50. st.

To su. HRVATSKA USMENA LIRSKA POEZIJA U KONTEKSTU TRADICIJSKE KULTURE Zapisivanje hrvatskih usmenih lirskih pjesama počinje u drugoj polovici XV. 100 najvećih djela svjetske književnosti. zbirku usmenih lirskih pjesama Odlomci starih pjesama sakupljenih u brdovitim predjelima Škotske. primjerice. a neke potječu iz vremena dinastije Šang (oko 1300. – Šibenik. Thomas Percy (1729. oko 450. g. ali ima i drugih pjesama (nagautu). osobito Jeremijine. 18 . nakl. svadbene su pjesme bolje od Katulovih i Klaudianovih.-764. uredio Antun Šoljan. oda i balada.-400. tužbalice).. 1995.). str. pr. Najstariji zbornik japanske poezije Manjošu (Knjiga od 10 000 listova.) sadrži 4 500 većinom lirskih pjesama. prenja i dr.) objavio je zbornik engleskih usmenih pjesama pod naslovom Ostatci stare engleske poezije (1765. pr. 1300.). 1509. studenoga 1484. Značajne su Kokinšu ili Kokinvakašu (Zbirka starog i novog pjesništva.5 Zbornik najstarijih kineskih pjesama.) objavio je 1760. Znanje. st.) piše O nekim šibenskim običajima ističući: da su tamošnje tužbalice dirljivije od tužbalica Tetide i majke Eurialove. Prve značajnije podatke o izvođenju usmene lirike dao je Juraj Šižgorić (Šibenik.-1811.-1796. izdanje.) u koji je uvrštena škotska balada Edward.U Bibliji se nalaze i drugi žanrovi usmene lirike. na rubu oporuke Zadranina Trana zabilježio pjesmu Još pojdoh ravnim poljem. g. 94. tužaljke (lamentacije.6 Velik je utjecaj Ši kinga na kinesku i japansku poeziju. Kr. Kr. Zagreb 1972. Franjo Minucij je 4. 1445. tj. ljubavne su toliko lijepe da bi ih jedva mogli spjevati 5 6 Stipe Botica. pr. Vl. g. Biblija i hrvatska kulturna tradicija. 14. g. početak X. stoljeća. VI. g.). Škotski pisac James Macpherson (1736. Ši king (Knjiga pjesama.?) koji u 17 poglavlju svoga djela De situ Illyriae et civitate Sibenci (1487.-403. str. Pjesme su uglavnom iz vremena dinastije Čou (1115. Krista) sadrži 305 usmenih pjesama među kojima je najviše lirskih pjesama. Zagreb.

– Dubrovnik. Gal ili Sapfa.). Hanibala Lucića (Hvar.) a prvi je objavio u svojoj Povijesti hrvatskoj Tadija Smičiklas (Reštovo kraj Sošica. SHK. 1851. – Stari Grad. – Zagreb. 1800.) pomogao pri sakupljanju i zapisivanju hrvatske duhovnosti. Fortisov Put po Dalmaciji (1774. 1823. – Cipar. 1487. – Dubrovnik. 1652. Zlatna knjiga hrvatske narodne lirike. koncem XVIII.) koji je zapisao i na latinski jezik preveo pjesmu Crni Madžarić. 1553. Usmene lirske pjesme. st. Više je njegovih zapisa u rukopisnoj zbirci Popievke Slovinske.) koji je na latinski jezik prevodio hrvatske pjesme.) kao i djelo njegova osporavatelja Ivana Lovrića (Sinj. tri počasnice i jednu baladu. str. oko 1770. str. a ekloge se doimlju da ih stvaraju Damet i Menak pred Palemonom. Zagreb 1972.) Mnogi povjesničari književnosti Petra Hektorovića (Stari Grad. sastavio Krešimir Mlač. Ti su zapisi izvorni i njima je Hektorović pokazao kako treba zapisivati usmeno-književne oblike.). – Remete kraj Zagreba.) pisao je pjesme po ugledu na usmenu liriku. Veoma je zaslužan što je svom prijatelju Albertu Fortisu (1741. 1820. Zagreb 1996. 1461. – Split. 1576.) zabilježio dvije bugaršćice. Značajan doprinos hrvatskoj usmenoj književnosti dao je liječnik. 19. povjesničar i vjerski pisac Josip Bedeković (? oko 1688. MH.). – Hvar.). (O nekima je već bilo riječi. a zapisao je nekoliko usmenih lirskih pjesama. 1501. dakle.) koji se bavio proučavanjem Morlaka. oko 1485. – Dubrovnik.) Dragocjen je. 1739.) pisao je o međimurskim običajima i starohrvatskoj mitologiji navodeći ladarske pjesme. 1744. oko 1754. vjerojatno u Travniku gdje je bio francuskim konzulom. Hektorović je u svomu Ribanju i ribarskom prigovaranju (1568. 1524. – 1803. mali grdni i odurni. glazbenik i pisac Julije Bajamonti (Split. Nezaobilazan je Pavao Ritter Vitezović (Senj. a o nekima će biti u daljnjem tekstu. 1482. Golem je utjecaj usmene lirike na djela Marka Marulića (Split. priredo Stipe Botica.) smatraju prvim značajnijim hrvatskim folkloristom (folklor = narodno znanje). (Neki navode da je Bajamonti svoj zapis Hasanaginice dao Fortisu. – Zagreb. Pjesmu je na hrvatski jezik preveo pjesnik i prevoditelj Hugo Badalić (Brod na Savi. . 1914. zapisao pjesmu Sidila moma kraj mora. Polovicom XVIII.) u Bosni je. Mavra Vetranovića (Dubrovnik. Žumberak. st. MH. 7. 1760. – Beč. 1843. 1450. 7 19 . Vrijedan je hvale rad Đura Ferića Gvozdenice (Dubrovnik.) i mnogih drugih.7 Džore Držić (Dubrovnik. 1713. 1900.? 1777.Propercije. – Split. Ferićev učenik Marko Bruerović (Lion. 1572.

Diklice. poboljšano izdanje. – Zagreb. Tanja Perić Polonijo. 1810. Pobožne i usvjestne. st. priče. g. – Zagreb. – Zagreb. Hrvatske narodne pjesme i pripovijetke. (br. 1878.) u Kolu 1842. Hrvatske narodne pjesme što su se pjevale u Gornjoj Hrvatskoj.. II. potaknuo zapisivanje i sakupljanje usmene književnosti i starih rukopisa. Vilinske. 1857.) objelodanio je 1844. II. Oriovčanin je 1846. prikupljao je “književno-folklornu građu u Dalmaciji”. g.9 Luka Ilić Oriovčanin (Oriovac. IV. Izmajl Ivanovič Sreznjevski početkom četrdesetih godina XIX. Godine 1877. Luka Marjanović (Zavalje kod Bihaća. Slavonske varoške pjesme sv. IV. I. – Puhakovec.) Don Mihovil Pavlinović (Podgora. g. Vraz je u Kolu (knj. čakavske i 77 kajkavskih pjesama. i sv. str. povjesničar i političar Ivan Kukuljević Sakcinski (Varaždin. Hrvatsko zagorje.) objavio je u svojim Pjesmama (1847. a razvrstane su na: I. Književni krug Split. I. Globus. 1889. objavljena je u Osijeku 1842. Krajini i u Turskoj Hrvatskoj. str. sv. 1844. g. a Književni krug Split 2007.Zagrebački biskup Maksimilijan Vrhovac (Karlovac. Njegovi rukopisi od 1860. i IV. godine. tih pjesama. Stipe Botica priredio je. I zbog njegova poticaja u Hrvatskom narodnom preporodu dolazi do procvata hrvatske usmene književnosti i u izvedbi i u zapisima. 1831. 1920. Kamilo Blagajić izdao je u Zagrebu 1886. 1843. g. piše da narodne usmene umotvorine treba zapisivati “onako kako izviru iz ustiuh naroda”. 1816. Zagreb 1986.) objavio 19 usmenih lirskih pjesama. objavio knjigu Narodni slavonski običaji u kojoj su opisi narodnih običaja i 137 hrvatskih lirskih usmenih pjesama. g. do 1875. 1887. i III. – Podgora. Usmena književnost. Književnik. Split 1996. a 1847. 9 8 20 . III. (Marjanovićevi i Blagajićevi zapisi pripadaju bošnjačkoj tradicijskoj kulturi. 49. 1752. poslovice i zagonetke. Pravnik. 1827. 1851.) u Kolu i Bosanskom prijatelju objavljivao je pjesme. – Novska. Zbirka hrvatskih narodnih pjesama Tamburaši ilirski… sv. Matica hrvatska uputila je Poziv za sabiranje hrvatskih narodnih pjesama.) štokavske. Josip Kekez. Svatovske. 58 i 63) obuhvaćaju 1653 pjesme iz Dalmacije. U toj je knjizi 921 pjesma. 1817. – Beč.) Okružnicom je 1813. u: Škreb – Stamać Uvod u književnost.8 Stanko Vraz (Cerovec kraj Ljutomera u Sloveniji.) iznimno je ime među hrvatskim etnografima. Fra Ivan Franjo Jukić (Banja Luka. g. 177. 1818. godine objavio knjigu prvu Hrvatske narodne pjesme koje je zapisao Mihovil Pavlinović.) objavio je u Zagrebu 1864. Bosne i Hercegovine i drugih krajeva. Tanahna galija. III.

Vinka Palunka.) Fra/don Franjo Miličević (Veliki Ograđenik kod Čitluka. – Mostar. Rukopis Andra Murata priredila je Tanja Perić Polonijo. sabrala 157 zbornika s preko 24500 pjesama. Ivan Zovko i dr. Nikola Andrić (Vukovar. 1881. 32 poskočice i 48 zdravica koje je Andro Murat izvorno zapisao od svoje majke Kate. g. g. napisao djelo Ženidba (broćanska župa u Hercegovini) koje je posthumno objavljeno u Zborniku za narodni život i običaje Južnih Slavena (JAZU. Tvorac je Zadružne teorije o nastanku usmene književZlatna knjiga hrvatske narodne lirike.) objavio je 1897. 1835. U toj je zbirci 69 epskih pjesama. 1952. dostavio Matici hrvatskoj (rkp.) i Augusta Šenou (Zagreb. Neke od tih pjesama potječu iz Bosne i Hercegovine.). Od mnogobrojnih pisaca koji su ukazivali na ljepotu i značaj usmene lirike spomenimo Nikolu Tommasea (Šibenik. g. Ivan Franjo Jukić.) iznimno je ime u hrvatskoj kulturi. 77. str. župnika u župi Ravno. MH. Hrvatske narodne pjesme i pripovijedke. Djelo uz svadbene običaje sadrži nekoliko usmenih lirskih pjesama. sastavio Krešimir Mlač. Valja spomenuti svećenika. knj. g. 1903. Osnovu za sabiranje građe o narodnom životu.) objavio je 1883. Matici hrvatskoj rukopis narodnih pjesama iz Luke na Šipanu. (Vinko Palunko je ujak Andru Muratu. – Zagreb.). 1838.10 Među tim pjesmama je tisuću (hrvatskih i muhamedanskih) koje je sakupio i 1893. – Dubrovnik. pomoćnog biskupa Vrhbosanskog (u vrijeme legendranog nadbiskupa Josipa Stadlera) i splitsko-makarskog nadbiskupa. Franjo Miličević i neki drugi nisu navodili mjesto niti vrijeme nastanka zapisa kao ni kazivače. Matica hrvatska je do prosinca 1896. 1915. 1868. 34. 1942.. 1858. Nikola Tommaseo je sakupio 57 pjesama koje su ostale u rukopisu br. – Zagreb. 2. godine. 1802. Taj časopis ima golem značaj za očuvanje i promicanje hrvatske usmene književnosti kao i Napretkov Kalendar (Sarajevo). XX.) predao je 1886. – Zagreb. a objavila ga je MH u Mostaru 1998. 10 21 . Antun Radić je bio urednik ZZNŽO JS (Zagreb). – Mostar. 1919. g. a objavila ga je MH u Zagrebu 1996. 1874. – Đakovo. Svećenik Andro Murat (Šipan. Antun Radić (Trebarjevo kod Siska.) Ivan Zovko (Mostar. vršili preinake svojih zapisa. g. 11. Nikola Tordinac.. 1888. Zagreb 1972. g.). Šteta je što su Ivan Franjo Jukić. Ivan Zovko. 1864.) je 1870. sakupljača i zapisivača narodnoga blaga. 1867. – Firenca. 1900.Svećenik Nikola Tordinac (Đakovo. sv. 1862.

Godinu dana ranije (1943. Bio je predsjednik MH i DHK. st. – Zadar. g.) u Sarajevu je 1908.) Petar Grgec je objavio Hrvatske narodne pjesme. XIX. Priredio je 6 svezaka Hrvatskih narodnih pjesama za ediciju Matice hrvatske. godine.) koji je zapisao 476 primjera narodne glazbe iz srednje Dalmacije (Zbirka narodnih popjevaka iz Dalmacije.) koje sadrže 274 lirske pjesme. za počasnog doktora Karlovog univerziteta u Pragu (1936. objavila pretisak toga djela. za Narodnog umjetnika imenovan je 1945. jedan je od utemeljitelja zagrebačke Glumačke škole (1898. Pjesnik. Iste je godine u Zagrebu tiskana knjiga Razvoj hrvatskog narodnog pjesničtva (književno-poviestne razprave) Petra Grgeca (Kalinovec kraj Đurđevca. Miroslave Furlanović – Šošić i Dunje Rihtman – Šotrić. 1927.). Pjesme i napjevi iz Bosne i Hercegovine. prvi intendant). Najznačajniji strani etnograf i melograf. – Zagreb.nosti.) i osječkog HNK (1907.). Klek. 1890.1956. 1944. Ludvik Kuba (1863. godine. najznačajniji su časopisi za tradicijsku kulturu: Narodna umjetnost (Institut za etnologiju i folkloristiku Zagreb) i Glasnik zemaljskog muzeja Bosne i Hercegovine (Sarajevo). g. 1947.-1942.-XXII. g.. dopunio neobjavljenim pjesmama i dodao indekse Cvjetko Rihtman uz suradnju Ljube Simić.1909.). Golem je doprinos usmenoj lirici dao Vladimir (Vladoje) Bersa (Zadar. 12-13. godine. str. 1864. Zagreb.). romanopisac. Sarajevo 1984.11 O 1000-godišnjici hrvatskog kraljevstva u Zagrebu su 1926.) u Sarajevu 1906. – Sarajevo. za redovitog člana Češke akademije znanosti i umjetnosti (1937. U Mostaru je MH 1999. 11 22 . Nikola Buconjić (Neum. Svjetlost. objavio svoje djelo Život i običaji Hrvata katoličke vjere u Bosni i Hercegovini. Kuba je Pjesme i napjeve iz BiH objavio u GZM BiH (god. a objavila je Svjetlost Sarajevo 1984.) boravio je u Bosni i Hercegovini u 14 navrata i zabilježio 1127 usmenih lirskih pjesama Hrvata. Drugo izdanje je pripremio. preko 600 svezaka). U drugoj polovici 20. Bošnjaka i Srba. Ludvik Kuba. 1962.). Buconjić navodi 61 usmenu lirsku svjetovnu pjesmu te nekoliko molitvenih pjesama. a nije navodio kazivače i vrijeme zapisivanja. osnovao je i vodio Zabavnu biblioteku (1917. etnograf i povjesničar. Kuba je navodio mjesta zapisa. objavljene Narodne pjesme (svezak II. Čeh Ludvik Kuba je za svoj izniman doprinos višestruko nagrađivan: izabran je za člana JAZU u Zagrebu (1935. 1865.

Anđelko Mijatović objavio je 3.). ZBORNICI (RUKOPISNE ZBIRKE) U glagoljaškom Petrisovu zborniku XV. i Duša tilu besidila (hrvatske katoličke molitvene pjesme iz Bosne i Hercegovine) (1997. Godine 1964. 1796. Mnogobrojni su primjeri hrvatske usmene lirike zabilježeni u zbirkama: Rukopis Peraštanina Nikole Burovića (konac XVII. 2000. Požeški zbornik (Kraljevićev i Babukićev. 1910. str. Knjiga sadrži 217 lirskih pjesama te melodije za nekoliko pjesama.) priredio je Narodne lirske pjesme knj. g. Stipe Botica je u ediciji SHK priredio Usmene lirske pjesme. i dalje). Popievke Slovinske (1758. Krupan su doprinos hrvatskoj usmenoj lirici knjige: Biserno uresje (1990. *** Dubravko Jelčić. Prekomurska pjesmarica (Mariborska pjesmarica) nastala je oko 1593.). I. 1798. antologiju usmene lirike iz Dalmacije Tanahna galija (1996) Tanje Perić Polonijo. st. P. Kotorski rukopis (XVII.12 Za povijest hrvatske usmene lirike izniman je Zbornik Nikše Ranjine (od 1507.).Od vrednijih izdanja hrvatske usmene lirike spomenimo sljedeće: Godine 1963. – Zagreb.). st. g. knjige Ramo moja (1992. 1996.). Pridodajmo tomu već spomenute. Narodne pjesme iz luke na Šipanu (1996. Bokeljski rukopis (prva polovica XVIII. Erlangenski rukopis (nastao oko 1720. ima usmenih pjesama. Vinko Žganec je priredio lirske pjesme Jačkar (hrvatske narodne jačke iz Gradišća) koje je sabrao Martin Mešić. kao i Molitvice (nabožne pjesme u selu Kijevu) (2001. 23. Krešimir Mlač sastavio je Zlatnu knjigu hrvatske narodne lirike. 1972.). 12 23 .) priređivačice Tanje Perić Polonijo.) te Oxfordskom zborniku (1486. tu jabuka (hrvatske narodne lirske pjesme iz Rame) (1995. Tuj tunja.). Hrvatska usmenoknjiževna čitanka (1995. izdanje Ganga. Zagrebački rukopis i dr. kao i u Rapskoj ili Picićevoj pjesmarici (1471. (drugo znatno prošireno izdanje). i 1998. 1973. Zagreb 2004.). st.) Stipe Botice. 1994. st. Povijest hrvatske književnosti.).) Marka Dragića./XVIII. u ediciji PSHK Olinko Delorko (Split. 23.. u okolici Požege). i sadrži duhovne pjesme i desetak svjetovnih..) Ante Jurića Arambašića.. Pavičić.) i Lijepa naša baština (1998. Naklada P.

Novaka Simića. drvo javorovo. U usmenoj su književnosti česti magični brojevi: tri (tri strane. prirodnim pojavama.Iznimne su vrijednosti ovovremeni terenski zapisi u seminarskim i diplomskim radovima studenata filozofskih fakulteta u Zagrebu. mlađena divojka. Vladimira Nazora. bilo lice. zelenika trava. zemljica crna. Od povijesnih osoba najčešći su: Marko Kraljević. vjerna ljuba. žarko sunce. Božja rosica. Andrija Šimić i drugi. nebeskim tijelima. mila majka. Mostaru. Osijeku. ruse kose. Pored navedenih spomenimo još: Marka Marulića. zlatna grana. crna zemlja. rujna zora. previjerna ljuba. šenica bilica i dr. Dubravka Horvatića. svitli obrazi. vodica ladna. Stjepana Džaltu. Rijeci i Splitu. Hrvati u Bosni i Hercegovini i danas kazuju mitske pjesme o caru Dušanu i posestrimi vili. gorki čemer. MITSKE PJESME Mitske su pjesme nastale u drevnim mnogobožačkim vremenima. rumeni obrazi. devet (devet braće). Cijela je plejada književnika koji su pisali svoju liriku po uzoru na usmene lirske pjesme ili su u svoja djela utkali svoje zapise usmenolirskih oblika. Vile su najčešća mitska bića. također. mjesec žut. čarna gora. čobanice mlade. vita jela. sjajan mjesec. crne oči. sinica i dr. bili grad. rujno vino. (O tim osobama više je riječi u poglavljima: Epska poezija i Povijesne predaje.) Mitski su elementi česti u obrednim. 1. troje ključe). Janko Sibinjanin. sveta zemljica. nebeska rosica. rumena jabuka. a pjevaju o: mitskim bićima. bili dvori. bila vila. Silvija Strahimira Kranjčevića. stara majka. bistro oko. jabuka zelenika. U hrvatskom usmenom pjesništvu česti su. jarko sunce. Antuna Branka Šimića. Sunce. Mehmedaliju Maka Dizdara. sinje more. oko sokolovo. pticama. čarne oči. mutno jezero. Miroslava Krležu. sivi soko. lagane šajke. Mijat Tomić. Petra Gudelja i td. Stojan Janković. te povijesnim osobama kojima se pripisuju mitska obilježja. zelena rozeta. stalni epiteti: konji vrani. crna gora. posleničkim. bistar um. murtelica drobna. sinja kukavica. zemljica tavna. Mjesec. povijesnim i epskim pjesmama. ptice (soko. deset (deseta sestra Marta). Vjetar. U mitskim je pjesmama 24 .). kuga (morija) su antropomorfirani. Ivana Gundulića. ljubičica plava. ruse pletenice. drvo šimširovo. Ivu Andrića. ostarjela majka. čedo ponejako. tanahna galija.

34. ali su od njega zatražile otkup: od babe nogu iz koljena. pa besjedi: – Jašio sam konja vrana. pa sam našo zlatnu granu. Otac. U sljedećoj su pjesmi vile izliječile Ivana. Zato su vile umorile Ivana. U gradu su devet braće i deseta sestra Marta. da li suncu ili mjesecu? Bolje suncu neg mjesecu. devet braće razgovara da li će seju dati Suncu ili Mjesecu te zaključuju da će je dati Suncu jer će ih ono grijati. OJ. str. NA VRU GORE. a tri su kukavice (majka. Zagreb 1995. oganj gori na jelovoj grani. sokol sjedi i besjedi. brat i sestra vilama su dali otkup.česta alegorija. od matere ruku iz ramena. OGANJ GORI Na vru gore oganj gori. Hrvatska usmenoknjiževna čitanka. Ko l’ ga loži. Školska knjiga. a mjesec će kumovati. ULICE BAULICE Oj ulice. U sljedećoj pjesmi. pa sam odn’o kulundžije da mi skuje troje ključe da otvorim bila grada. Svi se deset razgovara a kud ćemo sestro Marto? Kome ćemo seju dati. sokol sjedi. a od brata sedef i šargiju. na dvi strane jabučice. a od seke ruse pletenice. a od ljube đerdan ispod vrata. majka. primjerice. sestra i ljuba) zakukale. sunce će nas ogrijati.13 (Drenje kod Đakova) Neke su mitske pjesme baladno intonirane. a Mjesec će kumovati. baulice. ko l’ se kod njeg grije? Stipe Botica. 13 25 . a na trećoj sokol sjedi. pa da vidim što j’ u gradu. ali nije ljuba Ivanova.

ono jeste Ivanova ljuba. 14 26 . a od ljube đerdan ispod vrata. a od brata sedef i šargiju. Što no kuka kad joj na um padne. folklorno kazalište. dade majka ruku iz ramena. od matere ruku iz ramena. Matica hrvatska i HKD Napredak.” Kad su vile Ivu umorile. od svoje sam majke donijela. Kad su vile Ivu izliječile. ono jeste Ivanova seka. Što no kuka nikad ne prestaje. a od seke ruse pletenice. zakukaše trije kukavice: Jedna kuka nikad ne prestaje. dade seka ruse pletenice. retorika. priredio Marko Dragić. epika. knjiga 4. str. Sarajevo 2006. OBREDNE PJESME I obredne su pjesme po svom postanku veoma stare i sežu u pretkršćanska vremena. Hrvatska usmena književnost Bosne i Hercegovine: lirika. a Ivan se grije. druga kuka jutrom i večerom. dade brato sedef i šargiju. veliki su otkup zaiskale: Od babe su nogu iz koljena. 55-56.14 (Žepče) 2. ono jeste Ivanova majka. glazbu i ples. Što no kuka jutrom i večerom. Dade babo nogu iz kolina.Vile lože. treća kuka kad joj na um padne. Hrvatska književnost Bosne i Hercegovine u 100 knjiga. Ne da ljuba đerdan ispod vrata: “Nije mi ga Ivan ni kupio. Izvođenje tih pjesama sinkretizira više vrsta umjetnosti: književnost.

sabrao Martin Meršić.19 Koleda znači: skupno pjevanje muške djece. božićna vatra.KOLEDSKE (KOLEDARSKE) PJESME Najstariji je spomen kolede kod Bugara u 9. st. skupio ga i na svijet izdao Vuk Stef. 21 Jačkar hrvatske narodne jačke iz Gradišća. 1964. Novu godinu. a nalazi se u Sinajskom trebniku u kojem se zabranjuje običaj “bivših poganih” da prvoga siječnja idu u koledu. FF Split 2007. mladića pa i odraslih ljudi. str. božićna slama koja se na Badnju večer prostirala po sobi. kolendra (u Splitu i okolici). 151. 201. str. junaki i ditići kod gradišćanskih Hrvata. godine. 16 15 27 . božićno darivanje. 19 Milovan Gavazzi. lipnja) te krijes koji se palio za vrijeme biranja seoskih kraljeva. Karadžić. kolendaši. travnja) i na Ivandan (24. str. koledovanje smatralo običajem starih poganih i ističe se da “nije lijepo koledovati ni rusalije plesati”. koleđani (kod Hrvata u Rumunjskoj. U usmenom su diskursu i nazivi: kolenda. koledva (u Dubrovniku i okolici.21 Alemko Gluhak. ophod. Kod gradišćanskih Hrvata koledati znači prositi (tražiti darove). Badnji dan. g. Rkp. stoljeću. nav. U Hrvatskoj se prvi put kolede spominju u dubrovačkom Statutu iz 1292. 20 Ivan Lozica. Nazivaju se još i koledvači18 i kolijani. Hrvatski etimološki rječnik. Belom na otoku Cresu). istumačen njemačkijem i latinskijem riječima. 18 Petar Grgec. August Cesarec. redakcija i komentari Vinko Žganec. str. U Istri. str. Zagreb 1993. reče se i sad kad ide mnogo ljudi zajedno”. kolendraši. Hrvatskom primorju pa i Lici nazivaju se i fiole (prema pripjevu “fiole”). Hrvatske narodne pjesme. 328. Slično je i kod drugih Slavena. dj. obred. 173-176. 17 Ivana Kardum zapisala je u svibnju 2007. U Rusiji se u 11. Zagreb 1943. pjevanje (kolendanje) mladića djevojci pod ponistrom. a da kod katolika još traje i dodaje da “čitava koleda. koji su s došli u 17. Koleda znači i krijes koji se palio na Jurjevdan (23.15 Vuk Stefanović Karadžić naveo je da se običaj koledanja kod pravoslavaca izgubio. Golden marketing.20 Koledom su se nazivale obredne vatre koje su palili uskoci. Poganska baština. a izvođači se nazivaju koledaši. Hrvatska državna tiskara. a u Gdinju na Hvaru ophod se zove koleđanje!17). te kolojani (u Zlarinu kod Šibenika). 139. pjesma. čestitanje. str. koledvaši. u Beču u štampariji jermenskoga namastira 1852. 285. božićni kruh. Zagreb 2002. predaju da su u Gdinj na Hvaru prve obitelji došle iz Slavonije i Bosne. stoljeću s područja Crvenog Grma u Bosni i Hercegovini. Njegov zaselak Visoku osnovali su obitelji Visković i Ćurin .16 Koleda je riječ mnogostrukoga značenja. Novinsko – izdavačko i štamparsko poduzeće Čakovec. Srpski rječnik.

328. Sv. 21. 25 Tvrtko Čubelić. Vitomir Belaj. D. prosinca). Povijest i historija usmene narodne književnosti. dj. Strukturom su bliske zdravicama i blagoslovima. prosinca). prosinca). studenoga). Zagreb 1906. Barbaru (4. studenoga). čestitaju imendan ili blagdan koji je toga dana te traže simbolične darove. poljskom). Golden marketing. češkom. Katu (25.22 Neki etnolozi i antropolozi navode da naziv koleda potječe od imena praslavenske i sveslavenske božice Kolede ili boga Koleda. uzeli vrećicu i otrčali iz kuće. Elementi naše mitologije u narodnim obredima uz igru.23 Koleda baštini naziv prema grčkom i latinskom glagolu caleo što znači zazivati. 152-155. urednik dr. 72. 137-138. knjiga XI. Sv. Koledare su ponekad činili momci i djevojke zajedno. prosinca). Zbornik za narodni život i običaje južnih Slavena. Kod gradišćanskih Hrvata koledarska je skupina brojala dvadesetak mladića. na Braču u adventu u onim kućama gdje je imenjakinja ili imenjak svetice ili sveca: na Sv. Andriju (30. Zagreb 1998. Išli bi do kuća u kojima su znali da će dobiti darove te bi pokucali i svima čestitali Božić i predstojeće blagdane. U Belom na otoku Cresu dječaci su od dvanaest – trinaest godina odmah nakon što bi povečerali na Badnju večer zapalili feratić. Na večer bi se sastali u skupine po tri – četiri i po dogovoru krenuli obilaziti selo. Zagreb. Martina (11. 26 Andrija Bortulin. a ponekad muška djeca (dječurlija). sazivati. 28 . Zenica 1973. 178. Luciju (13. Stjepana (26. Koledari idu od kuće do kuće pjevaju. nav. 21-26. običaji u Belom na otoku Cresu. Usp. na Sv. str. studenoga) na Korčuli. te na Sveta tri kralja (6. Sv. Božić. 1. te su pjesme pretežito svjetovne.25 Koledarski ophodi izvodili su se u različitim krajevima u različito vrijeme: od Sv. Nikolu (6. pozivati.24 Neki znanstvenici smatraju da naziv koleda potječe od latinske riječi kalendae što znači prvi dan u mjesecu. Pokatkad su to bili samo odrasli ljudi. Zagreb str. na Badnjak (24. Golden Marketing. Koledarske je skupine najčešće činilo pet do sedam mladića. prosinca). str. prosinca). Jugoslavenska akademija znanosti i umjetnosti. Boranić. Ivan Lozica. 24 Alemko Gluhak. Radovi V. str. koledo. koleda (u srpskom. Sv.. str. slovenskom. Sv. bugarskom. str. siječnja). uoči i na Novu godinu.O postojanju koleda kod drugih slavenskih naroda svjedoče i nazivi: koljada (u ruskom). Ivana (27. 23 Isto. Poganska baština. str. na Božić (25. prosinca). Najčešće im svaki stih završava pripjevom koledo. Tomu (21. Hod kroz godinu. Većina je 22 Slobodan Zečević. sv. prosinca). Izdanja muzeja grada Zenice. Zagreb 1990. Sv.26 Premda se motivi u koledarskim pjesmama prepleću s motivima adventskih i božićnih usmenih lirskih vjerskih pjesama.

Priko svega sela prošli. sv. g. U njima su često prisutne šale. faljen Isus i Marija. 1923. 2006. ali i kletve ukoliko domaćin ne bi simbolično darovao koledare. primjerice na Dan Bezgrješnog začeća Blažene Djevice Marije (8. str. živahnoga ritma. 27 29 . u Gornjem Selu na Šolti). na kamin bi se. Najstariji muškarac u kući kojega su svi zvali otac stavljao je tri bije (badnjaka) na kamin. Na poštena ova vrata. mitske do vjerske tematike. Koledarske su pjesme vesele. Uvod je činio pozdrav ukućanima. kapijom ili vratima doma. povijesne. Prvi je dio činilo pjevanje pod prozorom. Rkp. a u Ante ka u brata. Na području nekadašnje Poljičke Republike kolenda se izvodila na Badnjak kada bi se svi ukućani skupili. Kolede su s obzirom na tekst koji je pratio dionice ophoda imale tri dijela. prosinca). Zapisala je Zrinka Matić 2006. ili skupno kao na Badnju večer ili pak u crkvama za vrijeme svetih misa. Sadržaj je koledarskih pjesama raznovrstan i varira od ljubavne. a za darove nisu vele iskali. Bije bi se pustilo da samo malo gore jer one su morale trajati do Nove godine. Bije su komadi grana drveta. g. na poštena vrata došli. na primjer: Pukla grana od orija. FF Split. stavljalo i drvo za naložiti pa bi se vatra zapalila. Zato su bije morale biti velike. Adventske i božićne pjesme pripadaju usmenim lirskim vjerskim pjesmama (molitvama) i njih vjernici mole pojedinačno. Na vatru bi se posula pšenica i reklo: Rodilo na drvetu i kamenu i polju vinovu!27 Obred posipanja pšenice ima panspermijski karakter. Koledari su u svojim pjesmama veličali domaćine i njihove dvore. 101.antologičara adventske i božićne pjesme nazivala koledskim. često maslinova. a čestitalo bi se: Otac: Hvaljen Isus! / Dobro vam došla Badnja večer! / Ostali: I tebi! / Otac: Stipan dan! / Ostali: I tebi! / Otac: Ivan dan! / Ostali: I tebi! / Otac: Mladenci! (Nova godina)! / Ostali: I tebi! / Otac: Mlado lito! / Ostali: I tebi! / Otac: Vodokršće! / Ostali: I tebi! / Otac: Posve novo godišće! / Ostali: I tebi! Kad se sve to izgovorilo. osim tri bije. 7-8. a vatra se palila svake večeri. a drugi i treći dio izvodili su se u domu domaćina. a kazivao joj je Bogdan Jakovčević (rođ. u Gornjem Selu na otoku Šolti.

Hvaljeni su domaćin. orasima. mali pinezni dar (u Gradišću i drugdje). Zagreb 1972. domaćica. a njihovom vođi starcu dovoljna je mantalica (plećka). Školska knjiga. str. / na dobro vam doša Božić. sinovima. 28 30 . fritulama. Vidi: Zlatna knjiga hrvatske narodne lirike. U središnjem su dijelu spominjani ukućani poimence. orasima i mlincima itd. svirači). prošekom. Dubrovački kolendari za darove nisu vele iskali: malo smokav i oraha jer je bura u njihovim smočnicama. Pjesma šaljivo završava jer je kolendarima dosta jedan kolač od Božića i jedna noga od praščića. zatim njegovoj ženi. mindulama (bajamima). Na Novu bi godinu pripjev glasio: Sada vazda i do lita ovde. a u njima je golubica – domaćica koja će gosparu rijeti da oni nisu prokleti već su pravi dubrovački leri (pjevači. sastavio Krešimir Mlač. crnim vinom i prošekom. a u “bolje stojećim kućama pojilo bi se i čakad boljega” komad mesa ili pršuta (u Zlarinu kod Šibenika). str. smokava i oraha (u dubrovačkom kraju).28 Pelješki su kolendari kolendali gosparima koji su živjeli iza srebrom zalivenih i zlatom okovanih vrata. 29 Vidi: Stipe Botica. nakon svake strofe slijedio bi pripjev ovisno o blagdanu na koji se koledalo: Za Božić bi pripjev glasio: U kući vam oštar nožić. primjerice: pršuratama. / otvorite ormarune. primjerice u Gornjem selu na otoku Šolti. Dubrovački su kolendari dolazili gosparima i njihovim dvorima hvale dati. Na kraju bi domaćini pozvali koledare u kuću i počastili ih. kćeri i snovi. 46. MH. vinom ili rakijom (na Šolti). 127. / izvadite baškotine. Običaj je najprije se pravim imenom obratiti najstarijem i ujedno najuglednijem ukućaninu. / izvadite botiljune. str. Zagreb 1995.29 Završni dio kolede sastojao se od rima kojima su koledari tražili darove: Otvorite škafetine. / na dobro vam Mlado lito dojde. Dvori su u tim pjesmama zlatni tori. te rakijom. kćerima po uzrastu i mogućim gostima. Iskazivali su želje da Bog gosparu dade sina koji će se oženiti i od pira podijeliti bogatom i ubogom ali još više kolendarima. baškotinama. u Belom na otoku Cresu djevojka je koledare darivala smokvama. Hrvatska usmenoknjiževna čitanka.Kod koledarskih pjesama.

30 31 . 1923. sv. g. 101. Evo nam projdoše od Božića blagdani. g.30 Posjeti koledara smatrani su čašću i pridonosili su jačanju prijateljstva i boljem povezivanju mještana. Projdoše Božići. također. Rkp. g. te općem dobrom raspoloženju u vrijeme adventskih. str. Evo su nam došli Vodokršća kralji. tri kralja. a kazivao joj je Bogdan Jakovčević (rođ. Mladić izriče žal zato što su prošli božićni blagdani i Mlado lito ali on svoju zlatnu kitu nije darovao. da ti dara poda virna sluga tvoja. moja zlatna kito. krunom od liposti. Eni Buljubašić zapisala je u Žrnovnici kod Splita 2005. Dojmljivi su lirski efekti u toj pjesmi: mladić djevojku naziva dušom svojom. urešenje moje.. Rkp.-8. FF Split. 7. str. cvitom od slatkosti. projde Mlado lito. 1934. FF Split. Gospojo i vilo. 1.4. sv. Oboje kazivača skoro cijeli život žive u Žrnovnici. ali ne projde ljubav među nami. vrijeme kada se daruju među sobom dragi. urešenjem svojim.) i svoje bake Jozice Mihanović (rođ. 2006. Bog da.31 U Kaštelu Starom koledanjem se zvalo pjevanje mladića pod prozorom dragane na blagdan Sv. cvite od slatkosti. božićnih i novogodišnjih blagdana. 31 Zapisala je Zrinka Matić 2006. godine po kazivanju svoga djeda Pavla Mihanovića (rođ. 67. Dobra večer. Mladić je virna sluga djevojke i došao je pod njezin prozor da joj uruči dar. kad ih ukućani ponude. u Gornjem Selu na otoku Šolti. gospojom i vilom. ja te ne darova. g. zlatnom kitom. momak nema drugoga dara nego da joj dariva srce s ljubavlju. Vodokršće je. u Privoru – dijelu Žrnovnice). ostali jesti i piti ili bi sa sobom odnijeli hranu u torbama. draga dušo moja. u Gornjem Selu na Šolti). 1941. kruno od liposti. Međutim.Koledari bi. 2005.

12.33 VESELANJE U jugoistočnoj Hercegovini se do danas sačuvao blijedi odsjaj negdašnjega veselenja pa ondje dječurlija od Sv. Ali mu se ne nadamo. veselo. veselo. zbogom.kad se daruju među sobom dragi. BOŽIĆ NAM JE. 32 32 . 96-117. vilo i gospojo. 12. srce moje. dušo moja. U Dubrovniku se koledva ispred Vijećnice kad odzvoni podne. 20 i HTV Dnevnik 24. Taj pripjev se u najvećem broju pjesama uzastopce iza svakoga drugoga stiha izmjenjuje pripjevom koledo.45. veselo. tri kralja idu kroz selo i traže darove. srce moje. Nikole do Sv. Sveta tri kralja u hrvatskoj tradiciji. MILO NAM JE Božić nam je. str. 1 (1192). ja dara ne imam. milo nam je. veselo. nego da ti srce s ljubavlju darivam. dušo moja. a počinje na Badnjak u sedamnaest sati. Zbogom. Desetogodišnja je koprivnička tradicija koledanje u humanitarne svrhe.32 Narodni pjevač tugu mladića zbog rastanka od djevojke izriče anaforama: Zbogom. Zbogom mi ostavaj. Crkva u svijetu br. koledo. Moja dušo draga. Zbogom. Katolički bogoslovni fakultet Sveučilišta u Splitu. 2006. Neke od tih pjesama imaju pripjev veselo. 33 TV Nova Dnevnik 24. Što Božić ne pjevamo. 2006. Split 2007. veselo. Vidi: Marko Dragić. veselo. 19. zbogom mi ostavaj. 19. veselo. Drevni se običaji u novije vrijeme modificiraju.

veselo. Hrvatska književnost Bosne i Hercegovine u 100 knjiga. veselo. veselo. Nosi nama struk bosilja. a najviše na kršćane. Sarajevo 2006. Od toga dana se intenzivirala gospodarska godina. Do danas je ostala uzrečica Jurjev danak hajdučki sastanak. a na taj dan kitila se stoka biljem i cvijećem i palile očisne vatre.35 Taj dan se obilježavao i kao dan pastira. veselo. U zdravlju nas Božo našo. rujna) hajdučki rastanak. veselo. Mijoljdanak (29. dođi vamo. Širi Bože. retorika. vjeru našu. veselo. veselo. JURJEVSKI OBREDI I PJESME Dan sv.-68. vjeru našu katoličku.Oj brštane. veselo. veselo. veselo. Naš Božiću. priredio Marko Dragić. Jure (23. veselo. Eto Bože preko vode. širi tamo. travanj) značio je svršetak zime i početak novoga boljega i ljepšega vremena. veselo. veselo. veselo. veselo. veselo. veselo. str. goro sveta. 35 Na taj dan okupljali su se hajduci u planini. Na dobro vam Božić došo. veselo. veselo. Matica hrvatska i HKD Napredak.34 (Stolac) U navedenoj veselarskoj pjesmi mitski su motivi: Eto Bože preko vode / Nosi nama struk bosilja. veselo. 67. veselo. 34 33 . šimširiću. U drevnome Rimu dan pastira palije (palilije) slavio se 21. Običaj ovjenčavanja stoke bio je Hrvatska usmena književnost Bosne i Hercegovine: lirika. U boljemu proslavili. epika. travnja. veselo.

-42. U narodnom vjerovanju i sv. štale. Tim apotropejskim obredom željeli su se otjerati demoni i pokvariti čini raznim vračarama. str. Zelenilo. poškropio bi štalu i stoku kako bi cijelu godinu bila sačuvana od vukova. vještica i drugih demona. Jure zaštitnik ratara.37 Na Jurjevo su se zelenilom kitili ljudi. zelenila. U dinarskim je krajevima kod Hrvata i muslimana bio običaj ljuljanja mladeži. konja i ostale stoke.36 U narodnoj je tradiciji sv. pobjedu proljeća nad zimom. pobjedu života nad smrću. nav.38 Među Hrvatima u Bosni i Hercegovini. 39 Milovan Gavazzi. Zagreb 1990. 590.39 Milovan Gavazzi. Zelenilo je boja proljeća i vegetacije i simbolizira nadu. Dalmaciji. Panoniji i drugdje na Jurjevo su momci i ljudi obilazili sela trubeći u trubaljke (trubaljike) savijene od vrbove ili ljeskove kore.. zemlje. Temeljem te simbolike sv. a ponegdje i na Jurjevo palili krijesovi. 37 36 34 . usjeva. Vjerovalo se da će zelenilo odagnati demone. Jure se pojavljuje u zelenilu. str. Vjerovalo se da to doprinosi zdravlju i ljepšem tenu. U rano Jurjevo jutro domaćin s vodokrsnom vodom.-57. liturgike i simbolike zapadnog kršćanstva i Uvod u ikonologiju Radovana Ivančevića. pastira. Ivan Krstitelj ponekad je nosio zeleni ogrtač što simbolizira duhovnu inicijaciju krštenja na Jordanu. Nekoć su se na Jurjevsko navečerje. I taj je obred imao apotropejski karakter jer se vjerovalo da će se tim obredom predusresti bolesti. moleći se. u narodnom vjerovanju ima apotropejsku moć. 127. Leksikon ikonografije. Narodni slavonski običaji.. nav. Vračari su također prije izlaska sunca brali trave kojima su vračali. Zagreb 1846. uredio Anđelko Badurina. 41. Po garištu tih krijesova pregonila se stoka. Na Jurjevo bi se prije izlaska sunca kupalo ili umivalo vodom u koju bi se stavljalo bilje ili omaja (pjenušava voda s mlinskoga kola). Zeleno liturgijsko ruho simbolizira nadu i iščekivanje kraljevstva Božjega. str. bolesti i demona. 52. dj. domovi. prilazi u dvorišta. Prije izlaska sunca travari su brali trave kojima su liječili ljude. str.tradicionalan u sjeverozapadnim krajevima Hrvatske i koncem tridesetih godina dvadesetoga stoljeća. Taj je obred istovjetan navedenom obredu kod uskrsnih krijesova i ima apotropejski karakter. stoka. 38 Luka Ilić Oriovčanin. Kršćanska sadašnjost. Stoka se udarala blagoslovljenom ili svježom zelenom grančicom i vjerovalo se da će se tako zaštiti od uroka. dj. U poganskim inicijacijama zelena je boja vode. dakle.

Rkp. dvorišta. sv. Na taj dan u vatru se bacaju stari obojci41 da bude što više gustog dima. 43 Zapisala je 2004. Prije izlaska sunca djeca. 40 U Lici je Jurjevo Dan pastira kad se pale vatre i oko njih igra kolo. U nekim drugim maruševačkim selima djevojke su oko krijesa plesale kolo. Jure naložio krijes. ošini po viški. primjerice. a u sredinu štale bi se stavilo uže u obliku kruga. višketini. domovi. Juru na zelenom konju. a na glavi su imale koprive koje su poslije plesa bacale u vatru. mladež i stariji hodali su u krug po pepelu krijesa moleći tri puta Vjerovanje. vrtove. Također se vjerovalo da će ona djeca koja to jutro rano ustanu vidjeti sv. Nekoć se na taj dan u sjevernim hrvatskim krajevima moglo vidjeti dosta svijeta sa zelenom grančicom kao znakom da traže pastirsku službu. djeda. štrige. Vjerovalo se da uoči Jurjeva viške jaše na metli i odlaze na Klek.Kao i drugi običaji i običaj Jurjeva se različito obilježavao u pojedinim mjestima. Čobani žele da se viške razbiju pa pjevaju: I o drvo i o kamen. livade od demonskih sila koje noću hodaju selom. njive. 2004. U Bikovecu kod Maruševca. a djeca lupaju štapovima po kamenju i kantama vičući Ošini. Djevojke su uz zapaljeni krijes pjevale pjesme u kojima je personificirani sv. coprnice.hr/kultura-obicaji.) Puca se preko štale. Vjerovalo se da će se tako zaštiti od bolesti. a djevojke su ga pjesmom zvale sebi kako bi s njim razgovarale i pitale ga komu će kćerku dati je l k suncu. stuhe.marusevac.43 Vjerovalo se da će cijele godine biti lijen onaj koji ne ustane na Jurjevo i ne okiti kuću zelenilom. je l k mesecu / je l k drobnim zvezdicama. na “lesu” se stavljalo trnje “kako coprnice ne bi mogle dojti v hižu”. FF Split. g. Taj obred ima apotropejski karakter jer se vjerovalo da će se tako izbjeći bolesti i demonske sile. 42 Viške – vještice. ujni i rođakinja. putem pjevajući: Ni o drvo. str. štale. (O vješticama je riječ u poglavlju Demonske predaje.-9.) Uoči Jurjeva ispred ulaza u dvorište kuće naložio bi se mali krijes. Kosinja i Perušića Lidija Đerek od svoje obitelji: bake. Običaj je bio na taj dan prije izlaska sunca svetom (kršćenom) vodom poškropiti44 http//www. stvari. (Dim u kršćanstvu simbolizira prolaznost života i uzaludno traženje zemaljske slave. vrtovi i sl. na području Gospića. 8. U krugu bi stajao gol muškarac da prestraši viške42. štale. more. ni o kamen. 44. Vjerovalo se da ugljevlje i pepeo od krijesa štite kuću. 44 Škropljenje je obred kojim se blagoslovljenom vodom prskaju osobe.htm Pleteni dio vunene obuće koji se obuvao na čarape. Obred je 41 40 35 . Ljudi su i stoku vodili preko pepela krijesa. s namjerom da se očiste i da se odagnaju demoni.

309. 47 Vidi: Hrvatska usmena književnost Bosne i Hercegovine: lirika. i ja ću plesat tenefe. str. Zagreb 1990. 592. a oni leže cio dan. 2006. Po svom postanku su poput ostalih obrednih pjesama veoma stare. i ja ću hvatati volove. sv.46 Jurjevske su obrede pratile narodne igre i pjesme u kojima su raznovrsni mitski. Etnologija. Hrvatska književnost Bosne i Hercegovine u 100 knjiga. jer je ona izvor svih nevolja na svijetu pa je zbog toga treba umilostiviti. i ja ću orat dolove. str. u sljedećoj pjesmi antropomorfirani sjajan Mjeseče i za njim zvijezda Danica: Isteče sjajan Mjeseče. ka ono junci kod tora? Što oni ne će u kolo? Danas je slavni Jurjevdan. ljubavni i vjerski lirski motivi.kuće. liturgike i simbolike zapadnog kršćanstva i Uvod u ikonologiju Radovana Ivančevića. / i ja ću orat dolove. Narodni običaji stanovništva Lištice.. Kršćanska sadašnjost. bašte i njive kako ne bi zmije ujedale. retorika. / I ja ću sijat konoplje. ali su do naših dana u sebi sačuvale mitske elemente. Mjesecu zvijezda govori: “Polako. 45 Radmila Kajmaković. 36 . XXIV/XXV. I ja ću sijat konoplje. Matica hrvatska i HKD Napredak. U Katoličku crkvu uveden je u 15. 46 Leksikon ikonografije. Tako su. / i ja ću plesat tenefe. Sarajevo 1969/1970. epika. U kršćanskoj je simbolici zmija poistovjećena sa sotonom. 69. stoljeću.”47 (Široki Brijeg) Anaforama: i ja ću s tobom za polje. primjerice. priredio Marko Dragić. ja sam mjeseče! I ja ću s tobom za polje. NS. Sarajevo. / i ja ću drevnoga postanja i nalazi se u mnogim religijama (lustracija). za njim je zvijezda Danica. štale.45 Kod mnogih je drevnih naroda zmija bila predmet kulta. / i ja ću hvatati volove. dvorišta. Glasnik zemaljskog muzeja Bosne i Hercegovine. i ja ću vezat djevere. uredio Anđelko Badurina. Ko ono leže kod kola. str.

Ivo Pilar prisustvo božice Lade u slavenskoj mitologiji ilustrira toponimima Ladin Vrh kod Obrovca. 118. 52 Srpski rječnik. Golden Marketing.49 Lado se spominje u proljetnim. Ladovica. Izdanja muzeja grada Zenice. istumačen njemačkijem i latinskijem riječima. str. Erasmus naklada. godine. Matija Petar Katančić piše da “odjek božanstva starih Panonaca.. da bi se potom prekorile lijenčine koje leže kod kola kao junci kod tora. skupio ga i na svijet izdao Vuk Stef. Ladovac. str. priredio i predgovor napisao Stanislav Marijanović. 51 Luka Ilić Oriovčanin. 50 Matija Petar Katančić. 247. Trag drevnosti naše popivke (…) prepoznaje se (…) u hrvatskom (kajkavskom) i bosanskom (slavonsko-ikavskom) narječju. 320. Hod kroz godinu. Zagreb 1998.-73. O dualizmu u vjeri starih Slovjena i o njegovu podrijetlu i značenju. Elementi naše mitologije u narodnim obredima uz igru. st. Slobodan Zečević. Narodni slavonski običaji.53 Vitomir Belaj. ljepote i plodnosti. 53 Ivo Pilar. Zbornik za narodni život i običaje južnih Slavena. Radovi V. (O Zelenom Jurju bit će riječi u poglavlju Folklorno kazalište. str. U staročeškom lada znači djevojka. ljetnim i svadbenim pjesmama slavenskih i baltičkih naroda.48 U Poljskoj se u svadbenim pjesmama spominjao pripjev lado.52 Po ruskoj i poljskoj tradiciji Lada je bila božica proljeća. Zagreb 1846. U Bugarskoj i Sloveniji su se na Ivandan izvodile pjesme u kojima je pripjev lado. Zenica 1973. str. 72. mladosti. i 16. za ljetnih radova Podravki i Posavki. boga Latobiusa jest božanstvo Lado koje se u pučkom pjevanju.vezat djevere / izriče se marljivost. Karadžić. a mladež mu je obojega spola žrtve (aldove) prikazivala.51 Vuk Stefanović Karadžić objašnjava riječ ladati “(u Hrv. Jugoslavenska akademija znanosti i 49 48 37 . izbor iz djela. u Beču u štampariji jermenskoga namastira 1852.-120. navodi za bilo koje božanstvo. str. u okolici Karlovca) djevojke kršćanske nakićene vijencima idu po selima uoči Đurđeva dne. Ladinec.”50 Luka Ilić Oriovčanin navodi da su naši pređi Ladom ili Ljeljom nazivali boga ljubavi. 145. U 15. Zagreb 2004. a u varoši na Đurđev dan ujutru od kuće do kuće i pjevaju”. Laduć. u Češkoj su se u svadbama izvodile obredne pjesme u kojima je pripjev Lado.) LADARSKI OPHODI I PJESME Lado se prvi put spominje u poljskim Statuta provincialia nastalim oko 1420. kao i toponimima Ladina. Ladešići.

D.lado. Prisustvo Ljelja u južnoslavenskoj mitologiji Pilar afirmira i višebrojnim nazivima planina Ljeljen u Bosni i Hercegovini. Zagreb. U Poljskoj. Sv. Leksikografski zavod Miroslav Krleža.hr/lado. g. str. Lelija Planina u Hercegovini. djevojke koje u svečanoj povorci obilaze seoske kuće za Duhove ili Jurjevo i pjevaju prigodne pjesme”. 779.59 Temeljem relevantne literature i motiva u pjesmama koje su zapisane kao i onima koje informanti na terenu i danas kazuju može se ustvrditi da su se u Slavoniji i Hrvatskom zagorju ladarske pjesme izvodile na blagdane: Sv. Jurjevo je prije Duhova i takvo je objašnjenje invalidno. Boranić. Jure. drag. 55 Bratoljub Klaić.56 U Rječniku hrvatskoga jezika (2000.htm 38 . mio. Nadbiskupska tiskara Zagreb. a sinonim je riječima dobar. 54 Isto. Zagreb 2000. Zagreb 1990. Bratoljub Klaić navodi da je mišljenje o Ladi kao božanstvu znanstveno opovrgnuto. umjetnosti.54 U nekim je kraljičkim pjesmama pripjev ljeljo po kojemu su se te kraljice nazivale. 527. knjiga XXVIII. sv. Ivana (24. Filipa i Jakova.anita. str. Rusiji i Litvi spominjao se i Ladin sin Poljeljo.55 Tvrtko Čubelić lade (ladarice) iz Hrvatskoga zagorja poistovjećuje s dodolama. glavni urednik Jure Šonje.f2o. 76. lipnja) te za vrijeme sušnih proljetnih i ljetnih dana. Zagreb 1980. str. Sv. 72-73. d. 1. Duhove.htm 59 http://www.org/vile. a Slobodan Zečević ga citira. Rječnik stranih riječi. 74. te Ljeljen-brdo na razmeđu Dalmacije i Hercegovine. 58 http://www. Pilar navodi. U tim je zemljama bio drevni običaj da od prve nedjelje po Uskrsu do Ivandana djevojke i žene u kolu pjevaju pjesme u čast Lade. urednik dr. 56 Tvrtko Čubelić.U slavenskoj je mitologiji Ladin sin Ljeljo – bog ljubavi. Povijest i historija usmene narodne književnosti. str. Ljeljen – vrh planine Visočica kod Konjica i t. Školska knjiga. da su dalmatinski renesansni pisci uvijek navodili božanstvo Lelja kao sinonim za Amora ili Kupidona.57 Međutim. Ljeljen Glavica u Konavlima.) ladarice su “djevojčice. Uz to vjerovanje veže se običaj kada na Ivanje djevojčice Ivančice u grupi od četiri ili osam s vjenčićima na glavi obilaze sela i pjevaju.”58 Prema narodnim pričama ladarice hodaju svijetom od Jurjeva do Ivanja. Mazuri i Poljaci slavili su božanstva Ljelja i Poljelja. Nakladni zavod MH. 57 Rječnik hrvatskoga jezika. str. Na web stranici ansambla Lado prva je rečenica: “Lado je arhaična slavenska riječ često korištena kao pripjev u starim obrednim pjesmama sjeverozapadne Hrvatske.

u: Narodna starina.marusevac. 62 Jurjaši su u svakom domu koji bi ih darovao ostavljali komadić zelenila koje su domaćini kasnije ostavljali u kući. primjerice. 61 U sjeverozapadnom i središnjem dijelu Hrvatske mladići koji su sudjelovali u jurjevskim ophodima zvali su se jurjaši. 26. kelj ili korabicu da im bolje rodi.htm Vidi: Fredo Heffler. Kao i drugi običaji i običaj Jurjeva se različito obilježavao u pojedinim mjestima. je l k mesecu je l k drobnim zvezdicama. Sve su vrtlarice dobivale grančicu iz kite ili koša i stavljale ih među zelje. jurjevčani. a na glavi su imale koprive koje su poslije plesa bacale u vatru. štali. broj. vrtu. Djevojke su uz zapaljeni krijes pjevale pjesmu: Sveti Jura kres naloži. Djevojke se po pripjevu u pjesmama oj Lado. str. dj. U nekim drugim maruševačkim selima djevojke su oko krijesa plesale kolo. Jedan je visoko nosio mladu zelenu brezu okićenu maramom i šarenim papirima. Jure seoski su mladići pjevali po selu i gradu. Vjerovalo se da pepeo od krijesa štiti kuću od demonskih sila koje noću hodaju selom. 2.-280. kak naloži tak pogori. nav. vremenski su skoro istovjetno izvođeni ladarski obredi u Hrvatskoj kao u Rusiji. Josip Matasović. Zagreb 1931.62 a http//www. a Zeleni Jure je bio u košu ispletenom od vrbe i jagnjeda.hr/kultura-obicaji. vlasnik. Hodi Jura k nam k večeri.Dakle. Krisnice i Zeleni Jure u karlovačkoj okolici u XIX stoljeću. lade. X. polju i sl. oj zovu ladarice. 61 60 39 . 278. Djevojke koje su uoči Jurjeva i na Jurjev išle po selima i varošima nazivane su krisnice. dvojica su nosila kite brezovog granja.60 U okolici Karlovca na Dan sv. Uoči Jurjeva ispred ulaza u dvorište kuće naložio bi se mali krijes. Vjerovalo se da će se tako zaštiti od bolesti. knjiga. vjerujući da će tako odvratiti demonske sile. U Bikovecu kod Maruševca. na “lesu” se stavljalo trnje “kako coprnice ne bi mogle dojti v hižu”. kaj se bumo spominjali komu bumo kćerku dali je l k suncu. Vidi: Milovan Gavazzi. glavni i odgovorni urednik Dr. Poljskoj i Litvi.

jelom. koj’ od sunca vene?64 (Brusje na Hvaru) I u Kaštelu Starom mladići su djevojkama prvoga svibnja pod prozor ili uz kuću stavljali neko stabalce i pjevali pjesme.djevojke koje su bile sudionicama u tim ophodima nazivane su jurjašicama. duhom premilim. MH. Đure. Josipa radnika koji je zaštitnikom radnika. uzmi za bor mene. saopćava joj da bora nije našao i da njega uzme umjesto bora jer što će joj zelen bor koji vene od sunca. cvićem nerazličnim. O boru! O jele! O duhu primili! Cviće nerazlično. Od zelenila kojim je bio prekriven Zeleni Juraj bilo je dopušteno otkinuti dio grančice za koju se vjerovalo da će ukućane i njihovo imanje štititi od demona. 154. Hrvatska državna tiskara. Vidi: Petar Grgec. U ovome mistu običaj pribiva. đurđari. Do naših je dana sačuvana pjesma o prvom svibnju kojem se vesele anđeli od raja. Zagreb 1972. da ti ga usadim na tvoj pribili dvor za ljubav postavit. str. U starinskim usmenim lirskim pjesmama koje su se izvodile na taj dan prevladavale su obredne pjesme s mitskim motivima. što će ti zelen bor. str. Hrvatske narodne pjesme. ali će i povećavati plodnost. Dragi dragu gradacijski naziva borom.63 Prvi svibanj je Dan sv. 63 40 . 139. Zagreb 1943. Kod Hrvata je tradicija obilježavanja prvoga svibnja veoma stara. anđele moj mili! Bora nisam našo. ovo nazivanje prvi dan se čini. Pjesma je komponirana od devet šesteračkih katrena i po svojoj strukturi Ophođani su se nazivali jurjevčani. Radi toga se taj dan obilježava kao Međunarodni praznik rada. Nazivanje bi počelo prvoga svibnja prikazujuć voća u svojoj istini. Pjesma alegorijski erotizira ljubav mladića prema djevojci – on traži zelen bor da joj ga usadi na njezin bili dvor. Isčući zelen bor. da svaki dragi dragoj maž misec naziva. anđelom milim. 64 Zlatna knjiga hrvatske narodne lirike. U Brusju na Hvaru pjevane su pjesme u kojima je svojevrsna invokacija kojom se kazuje da je u tomu mjestu pribivao običaj po kojemu bi dragi dragoj nazivao mjesec svibanj. prikazujuć voća u svojoj istini. sastavio Krešimir Mlač.

je bliska usmeno-retoričkim oblicima. uzmi za bor mene. Išćući zelen bor. ali nije našao ni bora niti jelene zelene te je umjesto toga nudio sebe. Premda se mladić ne spominje u pjesmi. Umilna je molba djevojci da nikada od ljubavi ne razdili dragog svoga jer ljubav izlazi iz srdaca. uvitu jelicu. jelom uvitom radi koje se trudio sva svoja ljeta. Iskao je zelen bor. Divojčice mlada i jelo uvita. 41 . a iz lišca dragane izlazi zrak od sunašca. moja dušo draga. zenicom pridragom. prvi dan od maja. uvitu jelicu. Međutim. anđele moj mili. ta je pjesma iznimno lirična. kao i u prethodnoj pjesmi. javore premili. Bog da. javor kitnovasti za svoju deklicu. javor kitnovasti. gradacijski svoju divojčicu naziva divojčicom mladom. Divojčice mlada i jelo visoka. rad ke sam se trudi po sva moja lita. jelom visokom. zenice pridraga od mojega oka. o cvite razliki. Bora nisam naša. kome se vesele anđeli od raja. ni jelene zelene. O bore i jelo. za takvu deklicu. razvidno je da on. Dobra večer.

29. anđeli nebeski bili ti u pomoć!65 (Kaštel Stari) Pored stilske figure gradacije u navedenoj je pjesmi cio niz epiteta: divojčice mlada. uredio Anđelko Badurina. javor kitnovasti. 10. Filipa i Jakova je 3. ljubav izlazi. javor premili. o sv.hr 65 42 . zenice pridraga. dušo iz srdaca. a iza nje je ostao strašan smrad od kojega su mnogi umirali među kojima i kraljev sin. Blagdan sv. Ivana i u bliskom je srodstvu s Isusom. zelena šumice! Ti se mladiš svake godinice. Ovim te pozdravljam. Filip je uz pomoć križa mladića oživio. ). a ja sada i više nikada. Križem je učinio da nestane zmije. (Navodim prema: Leksikon ikonografije. Filip se povezuje u izvještaju o čudesnom umnažanju kruha. od ljubavi tvoje. Po predaji je propovijedao evanđelje među Skitima i ondje je vidio kako narod štuje neku golemu zmiju. Zaštitnik je Španjolske. Filipu str. jelo visoka. a kazala joj je Srećka Puljas (djev. Po predaji je Španjolsku oslobodio od Maura i ondje postavio temelje kršćanstva. Znaj. 292. mrkla noć. Kršćanska sadašnjost.. g. Jakov Stariji. 2006. Zagreb 1990. liturgike i simbolike zapadnog kršćanstva i Uvod u ikonologiju Radovana Ivančevića. Rkp. Zapisala je 2006. o sv. rođ. a iz tvoga lišca zrak od sunašca. Jakovu str. str.) 67 www. FF Split. jelo uvita. ja ne ću od tebe. mirna ti mrkla noć. Po povratku u Judeju odrubljena mu je glava.. 228. nikad srce moje. Svećenici koji su štovali zmiju uhvatili su Filipa i pogubili ga.66 Uz taj blagdan vezuju se ophodi filipovčica koje zahvaljuju slavonskoj šumi jer se svako proljeće ponovno zeleni i svojom ljepotom nadahnjuje:67 Blago tebi. g.Ti me ne razdili. apostol brat je sv. svibnja.otok. Puljas. 66 Sv. u Kaštel Starom Marina Žarković. sv. 1935.

69 Marko Dragić. U njoj filipvčice pitaju staru majku: Je li Filip doma? Stara majka odgovara da Filip nije doma. oj Lado oj! Nije doma draga dušo. Drevnoga su pretkršćanskoga podrijetla ophodi koji su se izvodili za vrijeme proljetnih i ljetnih sušnih dana. oj! Filipova stara majko. oj! Kupovati crne čizme. oj Lado. 76. Ladole mile. Ladole mile.oj!69 (Vinkovci) Ta je pjesma. 282. Ladole mile. oj Lado. Magijski je efekt postignut pripjevima Ladole mile. već je otišao u Vukovar kupovati crne čizme i maramicu svilenicu. komponirana tako da njezini stihovi proizvode magijsku moć. Mostar 2007. Ladarice. Ladole mile. oj! Crven pojas sebi za pas. Ladole mile. oj Lado. Hercegovina. asonancijama. oj! kao i stilskim figurama: retoričkim pitanjima. Jakobovo Ladole mile. Zagreb 1990. Filipovo. Povijest i historija usmene narodne književnosti. godišnjak za kulturno i povijesno nasljeđe br. oj Lado. 21.68 Sljedeća dijaloška filipovska pjesma može se svrstati u ladarske – filipovske. crven pojas sebi za pas.Obredi su filipovčica slični jurjevskim proljetnim ophodima. U Slavoniji i Hrvatskom zagorju ladarice su se molile višnjem Bogu da udari rodna kiša i porosi polja i travicu i da se ugoje stada: Tvrtko Čubelić. kraljice i dodole u hrvatskoj tradicijskoj kulturi i slavenskom kontekstu. str. Lado. oj Lado oj! I maramu svilenicu. oj! Jel’ Filip doma? Ladole mile. oj! Otišo je u Ukovar. Oj. 68 43 . epitetima. str. metaforama i alegorijama. aliteracijama. oj Lado. kao i druge obredne pjesme. oj Lado. Ladole mile.

72 Spasoje Vasiljev.org. 6. oj!70 (Šamac kraj Slavonskog Broda) KRALJIČKI OPHODI I PJESME Kraljičke pjesme izvodile su djevojke o Duhovima (Dovima).71 Kraljice ljelje nazivaju se i rusaljkama.72 U južnoj Dalmaciji Duhovi se nazivaju Rusalije. U Bugarskoj su se obredni igrači nazivali rusalije. Slovenci taj blagdan nazivaju Risale.yu/ antropologija/ svasiljev mitologija. jedan Duh u Kristu”. Kod Rusa su. sastavio Krešimir Mlač. Srbobran 1928. priredili Michael Glazier i Monika K. Neki antropolozi smatraju da su u narodnoj mitologiji rusaljke nasljednice vila. str. a risalčak. a tijelo ne koristi ništa”. risalček. Lado! Molimo se višnjem Bogu. Na taj je dan Isus Krist svojim učenicima podario Duha Svetoga i tako im dao moć govora na više jezika kako bi mogli po svijetu propovijedati Kristovu vjeru. Ugoje se naša stada.Molimo se. oj! Da popuhne tihi vjetar. Zagreb 1972. Oj Lado. (O vilama će biti riječi u poglavlju Mitske predaje. 244. a mjesec lipanj nazivan Zlatna knjiga hrvatske narodne lirike. A – E. rusalije vezane uz Duhove. Duh Sveti je u središtu kršćanskoga postojanja. 63) Po Duhu Uskrsloga Gospodina “vjernici postaju jedno tijelo. Oj Lado. oj! Da nam stada. 71 Suvremena katolička enciklopedija. http://www. Kod Čeha se taj praznik zvao Rusadle. MH.rastko.rusaljke. Helwing. također. Split 2005. risaliček slovenski je naziv za svibanj.html#_Toc530384684 70 44 . oj! Da porosi naša polja I travicu mekušicu. To je slavenski naziv za vodene vile. Slavenska mitologija. Da udari rodna kiša.-245. Oj Lado. Po Ivanovu evanđelju “Duh je onaj koji oživljuje. str. Oj Lado. (Ivan. 142.) Po nekim drevnim predajama rano preminule djevojke i žene pretvarale su se u vodene vile . Slobodna Dalmacija. Ukrajinci i Bjelorusi duhovsku nedjelju nazivaju rusalnom nedjeljom. Lado.

je rusalski mjesec. U Rumunjskoj je narodni naziv za Duhove bio Rusali. U Makedoniji su se Duhovi nazivali Rusale.73

Dok etnolozi kraljičke ophode pripisuju praslavenskim mnogobožačkim vremenima u Đakovštini se i danas pripovijeda o nastanku kraljica: Stara predaja kaže da su Turci zarobili sve muškarce u selu, a njihove su se žene obukle u šarenu odjeću, na glave stavile muške šešire okićene umjetnim cvijećem i u ruke uzele srpove i kose, te tako obučene otišle pred turski tabor. Turci su pomislili da su došli duhovi, uplašili se i pobjegli. Tako su gorjanske žene oslobodile svoje muževe, očeve i braću. Od tada su se isto tako oblačile na blagdan Duhova, u spomen na taj dogadaj.74 Obično je kraljica bilo osam do deset, ali je bivalo i manje i više od toga. Dijelile su se u dvije skupine. Glavni su skup činile one djevojke koje su na glavama imale muške šešire okićene čapljinim ili paunovim
Dr. Slobodan Zečević, Elementi naše mitologije u narodnim obredima uz igru, Izdanja muzeja grada Zenice, Radovi V, Zenica 1973, 99.-100. 74 U Gorjanima kod Đakova zapisala je 2008. godine Zdravka Vranješ iz Osijeka koja pod mojim mentorstvom piše diplomski rad. Rkp. FF Mostar 2008, D.
73

45

perima te cvijećem, najčešće smiljem i koviljem. U toj su skupini posebice bile urešene jedna ili dvije djevojke koje su bile prvakinje. Na njihovim je klobucima sprijeda bilo ogledalo, a straga nekoliko obješenih šarenih vrpca. U rukama im je bio stari pravi ili drveni mač o kojem su bili obješeni šareni trakovi ili su bili zabodeni u jabuku, naranču ili limun. Među djevojkama se isticala kraljica ili kralj. U družbi su često bili i kralj i kraljica koja se još zvala mlada i imala je koprenu na glavi. Jedna ili dvije djevojke bile su barjaktar(i), a one su na štapu nosile šaren barjak. Polovicom 19. st. u Slavoniji jedna je djevojka bila barjaktar, a druga dvorkinja (služavka) kraljičina.75 U družbi su bili i diver i mlada koja je na glavi imala koprenu i vijenac, a razlikovala se od kraljice – mlade. Kraljički su ophodi u Đakovštini obnovljeni 2005. godine. Cijela se skupina ponegdje dijeli na kraljeve i kraljice, a jedna ili dvije su im prvaci i one s krunama na glavi. Među kraljicama su i djevojke ali i mladići sabirači darova prosjaci, torbonoše, sirgonja, kajmačar i sl. Kada bi kraljice došle pred kuću, dvorkinja postavi stolac na koji kraljica sjedne. Iza kraljice stane dvorkinja, a iza njih u obliku srpa kraljice – ljelje izvode pjesme uz pratnju gajdaša ili tamburaša.76 Osebujni su obredi i pjesme koje su do pedesetih godina 20. stoljeća izvodile kraljice u bunjevačkim77 krajevima.78 Bunjevački su Hrvati na taj dan Duhova ranim jutrom kitili prozore, kapije, te na salašima: volarice, kokošinjce, obore i čardake. Pripreme za obred kraljica počinjale su već od Uskrsa. Tada bi se mlade kraljice u dobi od deset do petnaest godina okupljale u dogovorenoj kući gdje ih je običaju i pjesmama podučavala žena koja je već bila kraljica. Dan prije Duhova kraljice su se sastajale u kraljičinoj kući i dogovorile bi kojim će putem ići, koje pjesme pjevati i kao će podijeliti
Luka Ilić Oriovčanin, Narodni slavonski običaji. Zagreb 1846, str. 145.-146. Milovan Gavazzi, nav. dj. str. 72.-74. Usp. Ivan Lozica, Poganska baština, Golden marketing, Zagreb 2002, str. 195.-196. 77 Bunjevci su 1687. g. od osmanskoga terora masovno pobjegli s područja Bune kod Mostara i nastanili današnje krajeve. Od 2007. g. taj egzodus obilježavaju pohodeći pradjedovska ognjišta. 78 Bunjevačke kraljičke običaje kao i pjesmu koračnicu navodim prema: mr Suzana Kujundžić Ostojić, Kraljičke pisme,; http://www.bunjevci.org.yu/site/narodna-knjizevnost/kraljicke-pisme/ mr Suzana Kujundžić-Ostojić, Kraljice, http://www.bunjevci. org.yu/site/bunjevacki-obicaji/kraljice/.
76 75

46

darove? Bile su obučene u bijelu šlingovanu bluzu i suknju. Nekoć su išle bose, a u kasnijim vremenima bile su u bijelim čarapama i crnim lakiranim cipelama. Na glavi su imale krune od cvijeća ukrašene perlicama, pantljikama i zrcalom preko kojega je bio đerdan. Kose su noć ranije upletale u pletenice, a kada su polazile u ophod rasplitale su ih. Obilazile su gušće naseljena mjesta. Kraljički su ophodi trajali najčešće prvi i drugi dan, a ponekad i treći dan Duhova. Kraljice u Subotici nisu nosile barjake ni mačeve. Išle su u paru po ustaljenom rasporedu: pridnjaci, sabljari, diver s kraljicom (koja je bila najmlađa od svih sudionica), a posljednji su par bili ban i banica. Putem su pjevale, “a na pripjev Ljeljo bi zastale, odigle se petama od zemlje i naklonile se”. To je davalo dojam da stalno pocupkuju, a đerdani su im lupkali o zrcala i proizvodili potmuo zvuk. Domaćice su bile počašćene posjetima kraljica te su ih darivale jajima, šunkom te novcima. Vjerovala se da će gadna nevolja stići onaj dom u kojem se ne bi primile i darovale kraljice. Vjerovalo se da proljeće ili ljeto nastaje kad kraljica pobijedi. (Po tome je nastanak proljeća ili ljeta ovisio da li su Duhovi početkom svibnja ili u lipnju.) Kraljice su izvodile obred tako da kraljica sjedi, a ostale oko nje bosonoge i raspletenih kosa igraju. Vjerovalo se da bosonoge kraljice svoju plodnost prenose na zemlju, a što tome obredu daje panspermijski karakter. Također se vjerovalo da bi upletena kosa usporavala ili čak zaustavila vegetaciju. Kraljičke su pjesme komponirane od šesteračkih stihova nepravilnih cezura. Dijele se na: koračnice, vesele i žalosne. Koračnice bi kraljice pjevale dok bi išle od kuće do kuće. Te su pjesme živahne, ritmične i jednostavne. Imale su i svoju praktičnu životnu funkciju jer su mlade kraljice idući od kuće do kuće mogle vidjeti buduće mladiće pa i svekra i svekrvu. Mi selu iđemo, selo od nas biži, a što od nas biži? Mi mu ne iđemo, da ga porobimo, već mi mu iđemo da ga veselimo. Vesele su se pjesme pjevale djeci i mladima. Karakterizira ih melodioznost, nježnost i blagost. U tu skupinu idu i šaljive kraljičke pjesme. Među tim pjesmama su i one alegorijske mitske pjesme u kojima kraljice

47

pjevaju o ljepoti svoje drúge pitajući: je li joj tato mladi mjesec bio, a nana žarko sunce bila: Oj ti naša drugo, Alaj si ti lipa, Ko da ti je tato Mladi misec bio, Ko da ti je nana žarko sunce bila! — Al ni mi je, druge, Tato misec bio, Al ni mi je nana žarko sunce bila, Već je mene riba U vodi rodila, žuna me je tica U kljunu iznela. Tica lastavica Bila j’ dadiljica, Rastova korica Bila j’ kolivčica.79 (Vancag) Kraljice su vesele pjesme pjevale u skupinama dvije po dvije okrenute jedna prema drugoj, lagano pocupkujući, a na pripjev Ljeljo odignu se petama od zemlje i lagano poklone. Žalosne su pjesme kraljice pjevale okrenute jedna prema drugoj, ali na pripjev Ljeljo ne bi pocupkivale nego bi se lagano njihale. Žalosne su kraljičke pjesme pjevale o vojnicima (katanama). U kraljičkim su pjesmama mnogobrojne narodne mudroslovice. Kraljice su pjevale pjesme o sudbinama u kojima se ogledala sudbina zajednice i naroda. Neke od tih pjesama imaju strukturu tužbalica: Oj borci, vojnici, Tužne majke sinci,
Zlatna knjiga hrvatske narodne lirike, sastavio Krešimir Mlač, MH, Zagreb 1972, str. 145.
79

48

Kako vam je stanje U polju bojnome, Tužnom ledenome? Strahotom vas bije, Krv se vaša lije I zelena trava Ostaje krvava. Zemlja vam je tvrda, Propast ne možete. Nebo je visoko, Popet s’ ne možete. Kad sunce ograne, Ogrije vam rane, Misec se promine I pokaže vrime, Da prolazu dani, Proć će i mejdani. Kad tako mislimo, S otim se tišimo.80 (Subotica) U repertoaru su kraljičkih pjesama i one pjesme koje imaju elemente vjerske usmene lirske pjesme: Gospodin plebanoš, ustaj, pa pošetaj, iz cele u celu, u baštu pod ružu, kud Gospodin hodi, za njim cviće rodi svakojake fele: modre i zelene, žute i crvene. ruža se razvila, u kalež savila, na oltar nošena, misa govorena.81
80

Isto, str. 144.-145.

49

Siroče je čest motiv u hrvatskoj tradicijskoj kulturi. I danas su mnoge usmene lirske pjesme i predaje koje kazivači kazuju o siročićima. Česta je narodna izreka Da nije siročadi ne bi ni Sunce grijalo. Te su pjesme pjevane i siročićima. I kraljice su pjevale žalosne pjesme siročićima. Sirotica Milka sjedila je u bašti, naletjela je ptica i krilima je udarila: Sirotica Milka, Sidila u bašći, Tica naletila, Krilim udarila, Kanda j’ tica znala, Da je sirotica. Kako j’ tici, nane, Letiti brez glave, Tako j’ Milki, nane, Brez njezine nane, Kako j’ tici, nane, Letiti brez oka, Tako j’ Milki nane, Brez njezinog oca. Kako j’ tici, nane, Letiti brez vrata, Tako j’ Milki, nane, Brez njezinih braća. Kako j’ tici, nane, Letiti brez perja, Tako j’ Milki, nane, Brez njezinih sela. Kako j’ tici, nane, Letiti brez repa, Tako j’ Milki, nane, Brez njezinih teta. Kako j’ tici, nane, Letiti brez noga, Tako j’ Milki, nane,
81

Mr Suzana Kujundžić-Ostojić, Kraljičke pisme, http://www.bunjevci.org.yu/site /narodna knjizevnost/ kraljicke-pisme/;

50

Brez njezina roda.82 (Tavankut kod Subotice) Navedena je pjesma komponirana retoričkim pitanjima i odgovorima: kako je ptici letiti bez glave, tako je Milki bez njezine nane; kako je ptici letiti bez vrata, tako je Milki bez njezine braće; kako je ptici bez perja, tako je Milki bez njezinih sela. (…) Retorička pitanja i odgovori na njih u pjesmi Sirotica Milka komponirani su narodnim mudroslovicama

DODOLSKI OPHODI Dodolske pjesme su, također, nastale u prastarim mnogobožačkim vremenima. Pjevale su ih djevojke prekrivene zelenilom u vrijeme proljetnih i ljetnih suša. Vuk Stefanović Karadžić dodole objašnjava kao skupinu djevojaka koje za vrijeme suše idu “po selu od kuće do kuće, te pjevaju i slute da udari kiša. Jedna se djevojka svuče do košulje sa svijem pa se onako gola uveže i obloži različnom travom i cvijećem i tako da se nigdje ne vidi ni malo, a to se zove dodola (…)”. Pred kućom dodola igra sama, a druge djevojke iz te skupine stanu u red i pjevaju različite pjesme. Potom

Zlatna knjiga hrvatske narodne lirike, sastavio Krešimir Mlač, MH, Zagreb 1972. str. 145.

82

51

domaćica ili netko drugi uzme pun kotao vode i izlije na dodolu koja se na to ne obazire nego i dalje igra.83 Slobodan Zečević navodi da se obred dodola izvodio i u sedamdesetim godinama 20. stoljeća. Dodola je djevojčica i glavna je u skupini. U davnim je vremenima bila naga i uvijena u zelenilo. Morala je biti uzorna ponašanja i seksualno čedna. U nekim je krajevima dodola bila siroče bez roditelja, a u nekim je bila posljednje dijete u majke - neporođena. Dok dodola igra, pjesmom je prate njezine pratilje. “Pred svakom kućom dodolu polijevaju vodom (…).”84 U Skopskoj Kotlini dodolski su ophodi bili u četvrtak po Uskrsu. Četvrtak je dan Peruna, vrhovnog slavenskog boga koji je slavljen i kao bog groma i kiše. Iz tih razloga u Mačvi od Velikoga Četvrtka do Spasovdana u sve četvrtke nitko nije smjeo orati, kopati, tkati, prati, tjerati kola.85 Bratoljub Klaić u svome Rječniku ne navodi dodole, a u Rječniku hrvatskoga jezika (2000.) dodole se objašnjavaju narodnim običajem magijskog prizivanja kiše u doba suše te mladićima i djevojkama koji okićeni cvijećem i zelenilom sudjeluju u obrednoj pjesmi zazivanja kiše.86 Matej Sova navodi da bi u Dalmaciji za vrijeme sušnih dana momci okićeni zelenim granama i cvijećem išli od kuće do kuće pjevajući i plešući. Momci su se nazivali prporuše a njihov kolovođa prpac.87 Djevojke su skladno poigravale pjevajući pjesme a domaćin ili domaćica polijevali su ih vodom vjerujući da će im se božanstvo smilovati i podariti kišu. Neke od tih pjesama imaju šaljiv karakter. Kultni su kiša i zelenilo u tim obredima. U Somaliji i nekim drugim zemljama sačuvao se obred u kojem za vrijeme suše najljepše djevojke gole gledajući prema nebu pjevaju magijske pjesme kako bi kiša udarila. Starozavjetna je Ilijina kiša koja je u zemlji kralja Ahaba pala po zagovoru proroka Ilije nakon tri godine suše u kojoj su istrijebljeni Baalovi svećenici.

Srpski rječnik, istumačen njemačkijem i latinskijem riječima, skupio ga i na svijet izdao Vuk Stef. Karadžić, u Beču u štampariji jermenskoga namastira 1852. str. 128. 84 Dr. Slobodan Zečević, Elementi naše mitologije u narodnim obredima uz igru. Izdanja muzeja grada Zenice, Radovi V, Zenica 1973, str. 125.-126. 85 Isto, str. 127.-128. 86 Rječnik hrvatskoga jezika, glavni urednik Jure Šonje, Leksikografski zavod Miroslav Krleža i Školska knjiga, Zagreb 2000. str. 194. 87 Matej Sova, Pregled narodne književnosti s primjerima i teorijom, Školska knjiga, Zagreb 1955., str. 43.

83

52

Djevojke u pjesmama pjevaju pripjev oj dodo, oj dodo, le pa se prema tome zovu dodole: Naša doda Boga moli, da udari rosna kiša. Oj dodo, oj dodo, le. Da pokisnu svi orači, svi orači i kopači, svi po kući poslovači. Oj dodo, oj dodo, le. 88 (Prisap pokraj Livna) Prastari običaj dodola zadržao se u Đakovštini, napose u Potnjanima i Gorjanima, do Drugog svjetskog rata. U Potnjanima je bilo jedno naselje Roma i oni su ostali posljednji koji su taj ophod obdržavali. Dodole ili dojdole (oba izraza se jednako koriste) je grupa mlađih djevojaka (od 14 – 15 god.) i poneki dječak koji za velikih suša obilaze selo i u kući pjevaju dodolske pjesme, zazivajući kišu i spas uroda. Obično je to 6 – 10 djevojaka i 2 – 3 dječaka. Dva dječaka su „prosjaci“, oni nose košaru u koju im domaćin nakon otpjevane pjesme stavlja darove (jaja, jabuke, slaninu i što se već nađe, ponekad i novac). Treći dječak obično bude doda ili dodola. Njega obaviju zelenilom od glave do pete od granja, najčešće abdovine i bazge. Taj zeleni oklop je u obliku stošca, pa da bi vidio vode ga dvije manje djevojčice. Djevojke su obučene u rubine, bosonoge su i raspletene kose. Oko glave imaju grube vijence od zelenila (prave hlad glavi na uzavrelom suncu) te oko pasa granje koje visi do zemlje (adbovina, bazga, vrba i dr.). Putem galame, sviraju u trube i svirale ili škrebeću kako bi ih domaćini čuli i dočekali. Kada uđu u dvorište, pozdrave tradicionalnim katoličkim pozdravom „Faljen Isus“ i počinju pjevati. Domaćin ili domaćica poliju vodom dodu, a ovaj se na riječi iz pjesme „Ajd poigraj dodole“, vrti, otresa vodu i imitira kišu. Nakon što im domaćin stavi dar u košaru odlaze u drugu kuću. 89
U Prisapu pokraj Livna 25. 09. 2004. g. studentici Fakulteta filozofsko-humanističkih znanosti Sveučilišta u Mostaru, Marini Maganić, kazao Jako Krole (rođ. 1937. g.). Rkp. FF Mostar, 2005., sv. 2., str. 5. Kazivači uvijek ne kazuju pripjev oj dodo, oj dodo, le. 89 O dodolama je 2008. g. Zdravki Vranješ kazivao Zvonko Vugrinović, rođen u Đakovu 1956. g. Bio je dugogodišnji direktor Turističke zajednice Grada Đakova. Dragovoljac je Domovinskog rata. Oženjen, otac dvoje djece. Sa suprugom Dubravkom suvlasnik je Turističke agencije Orion Turs i vlasnik Gastro-etno imanja „Slavonska kuća“. Rkp. FF
88

53

PREPERUŠKI OPHODI U JEZERIMA NA OTOKU MURTERU U Dalmaciji i Istri djevojke se zovu preporuše (prporuše, preporuče), a na otoku Murteru preperuše. Kazivači u Jezerima na otoku Murteru 2006. godine pripovijedaju “o puno staroj fandaniji (običaju) zvanja kiše” koji se održao do prije nekoliko godina. Običaj se sastojao u tome da bi djeca, a pokatkad momci i djevojke pa i ljudi ubirali grane tešara (biljke smrdljivice). Potom bi išli putem, mahali tim granama i dozivali kišu pjevajući: Preperuše odile, sve su Boga molile: “Daj nam, Bože, kišicu i nebesku rosicu, da urodi godina i šenica bilica i vinova lozica.” Niki sira, niki jaj, To je naman za ufar. Kada bi domaćice vidjele da idu preperuše dozivale bi: Oj dodole, moj dodole, Dojdi k meni zlato moje. Zatim bi preperuše polijevali vodom, a onaj koji bi ih polio trebao im je dati neki dar: “komad sira oli koje jaje. Na kraju bi se preperuše skupile na Koledišće užgale veliku koledu i podilile darove ča su skupile.”90 Prporuše hodile, kuda one hodile,
Mostar 2008, D. Vidi: Josip Vinkešević, 40. Đakovački vezovi, Jubilarna revija br. 36, Godina XXXVII., Gradsko poglavarstvo Grada Đakova. 90 Ivana Klarin zapisala je u studenom 2005. godine u Jezerima na otoku Murteru po kazivanju Konstantina (Ukasa) Klarina (rođ. 1938. g.) i Ante Klarina (rođ. 1934. g.). Kazivači su rođeni u Jezerima na Murteru. Rkp. FF Split, 2005, sv. 59. str. 6.

54

tuda Boga molile da nan Bog dâ dažda i crlena mazda, šenice bilice, sake dobre srićice. Šenica nan rodila, dičica prohodila, šenicu pojili dicu poženili. Skupi, Bože, oblake, struni Božju rosicu na ‘vu svetu zemljicu.91 (Okolica Pazina) U navedenom je primjeru zdravica: da nan Bog dâ dažda / i crlena mazda, / šenice bilice, / sake dobre srićice./ Šenica nan rodila, / dičica prohodila, / šenicu pojili / dicu poženili / te molitva: Skupi, Bože, oblake, / struni Božju rosicu / na ‘vu svetu zemljicu. U Gdinju na Hvaru molilo se za kišu: Križi gredu po nebu Križi gredu po nebu, Za njima djeva Marija, Svoga sina molila, Da nam poda lipi dažj, Bog je Petru ključe da, Da otvori slavni raj, Da očuva mornara na moru, Težaka na polju, Da nam da mučicu karščansku, Čini vitar, čini dažj, Ništa da nan ne istuče grad.92

Narodne lirske pjesme, priredio Olinko Delorko, Zora, Matica hrvatska, PSHK, knj. 23, Zagreb 1963., str. 91. 92 Ivana Kardum zapisala je u Gdinju na Hvaru 2007. godine, a kazala joj je Mande Visković, (djev. Visković, rođena 1932.). Rkp. FF Split, 2007, E, str. 8.

91

55

Djevojke bi ubrale razno cvijeće od kojega bi isplele vijence te se njima kitile u ivanjsko navečerje i sutradan kada idu u crkvu. str. str.. svirali mjehovi (dude). stoljeća. 94 93 56 . 95 Luka Ilić Oriovčanin. pučka pobožnost.95 Neki etnolozi paljenje ivanjskih krijesova interpretiraju kao ostatak Sunčeva kulta. Ivana pripreme baklje (lučevi). 16.. Običaj paljenja krijesova na taj dan bio je prisutan kod Rusa. U Tisnom na otoku Murteru 23. str. Hrvatski uskrsni običaji. 96 Jasna Čapo Žmegač. Ivana upale.-162. 154. 7. krisova). dj. lipnja “uoči Ivanje žetvene” 94 vršilo se paljenje kolede. 158. Oko krijesa bi se veselilo. Stara je hrvatska tradicija da se na izvorskoj vodi treba okupati prije izlaska sunca. Marina Lampalov u travnju 2006. 215. zajednica. Zagreb 1997. Ivan veliki zaštitnik vrela voda. Sin je starozavjetnog svećenika Zaharija i Elizabete. FF Split. primjerice. S tim bi se drvima na viliju (uoči) Sv. Buka. Kazivač je po zanimanju ribar.93 U Bosni i Hercegovini te Dalmaciji svitnjak je sinonim za krijes. Golden marketing. pištolji pucali. nav. galama te pokatkad pucanje iz pištolja imali su u narodnoj percepciji apotropejsku moć kojom su se tjerali demoni. sv. str. mladići i stariji svijet. godine zapisala u Tisnom na Murteru po kazivanju Šime Grgurine rođ. bio običaj da muškarci nekoliko dana prije Sv. Tako je.IVANJSKI OBREDI I PJESME Sv. Vitomir Belaj. seoski čuvar u Brestu u Istri nekoliko dana prije Sv. Rkp. stave ih na kuće te ih na večer uoči Sv. Poljaka. dj. Mladići bi ta drva sabrali i donijeli na kraj sela. 17. 1930.96 U nekim je hrvatskim krajevima.97 U živoj je narodnoj tradiciji sv. str. g. str. 98 Vitomir Belaj. nav. Uz blagdan rođenja sv. dj. nav. Korizmeno-uskrsni običaji hrvatskog puka u prvoj polovici XX. Ivan nosi naziv Krstitelj jer je u rijeci Jordanu krstio Isusa. kolo igralo. Ivana obavještavao mladiće gdje ima suhih drva u šumi. Ivana zapalio krijes oko kojeg bi se skupili djeca.. Posljednji je starozavjetni prorok. Ivana Krstitelja (24. Ti su se mladići nazivali bakljari..-17. dj. 97 Luka Ilić Oriovčanin. Slovaka i dr. 2006. Mladići su se s bakljama penjali po zidinama i stijenama. nav. a sada je umirovljenik. rođakinje Bogorodičine. 214. djevojke.98 Kao i drugi obredi i ivanjski su raznovrsni.. primjerice u Velikoj kod Slavonske Požege. Najznamenitiji je cvijet u ivanjskim vijencima bio paprat. Čeha. lipnja) vezuju se pretkršćanski kultni običaji paljenja krijesova (kresova.

Ivan se osobito slavio u Gornjem Selu na Šolti. Pjesma je komponirana osmercima s cezurama iza četvrtoga sloga i bila je prikladna pri obredima koji su pratili paljenje krijesova. izlaze na određena Jakov Mikac. Seoske su krisnice nosile košare. nav. sv. a mogle su biti i mlađe. 148. Knjiga XXIX. Ćirila i Metoda. Ivana po poljima palili male krijesove vjerujući da će tako dozvati jaču sunčanu toplotu i da će im polje što bolje roditi. Zagreb 1933. Okićene bi djevojke išle po selu pjevajući pred pojedinim kućama i kiteći vratnice i prozore cvijećem. 215-223.99 U okolici Karlovca djevojke bi uoči blagdana Sv. a sa strane im je visjela kesa od perlov. Ivana stavljalo na strehu i u rupice u zidu. sastavio Krešimir Mlač. Po selima su išle po četiri djevojke u dobi od petnaest do osamnaest godina.-280. str.Te je običaje cijelu noć pratila zvonjava crkvenih zvona.100 Neke Ivanjske pjesme pjevaju o vrijednim domaćinima i njihovoj vrijednoj djeci. U pjesmi se traži od majke..101 Djevojke su pjevale i dijaloške ivanjske pjesme u kojima je Ive krijes potpalio na Ivanjsko navečerje. str. str.. osobito mladež. D. mladići su preskakali krijes “jedni ovamo. vino i prošek. brata. U popodnevnim satima domaćini i gosti. dj. 99 57 . Razlikovale su se seoske i gradske krisnice. Nitko od njih nije dao na krijes Ivana. sestre da daju na krijes Ivana. Seoske su krisnice bile okrenute jedna prema drugoj. 102 Zlatna knjiga hrvatske narodne lirike. JAZU. godine u ZZNŽO JS pisao Jakov Mikac i ustvrdio “Kresovi su se u posljednje vrijeme prestali paliti”. Taj je obred imao apotropejski karakter te se vjerovalo da će tako godina biti rodnija sijenom. 278. Kad bi vatra jenjala. na rukavima bijeli opšiv. 1. U Istri su se krijesovi palili i na blagdane Sv. urednik dr. MH. a poslije toga su odlazili kućama. a gradske jedna iza druge. očekivali su se gosti iz drugih sela. a drugi onamo”.102 Sv. 155. Skakali su vjerujući da im preko ljeta buhe ne će gristi noge.Stariji i djeca bi se veselili do pola noći. Petra i Pavla te Sv. Djevojke i mladići ostajali su kod krijesa do zore. nav. Spremalo se bolje jelo. Djevojke su se zvale krisnice. Tako je 1933. Oko pojasa su imale bijeli komot. U nekim se selima taj obred vršio na samo Ivanje. ali ga je na krijes dala njegova ljuba. 1972. dj. Zbornik za narodni život i običaje južnih Slavena. oca. 101 Vidi: Petar Grgec. Godišnji običaji (Brest u Istri). Zagreb. Seljaci su uoči Sv. 100 Ferdo Heffler. Boranić. Ivana u polju nabrale puno ivančica i od njih plele vijenac. Djevojke su jedna drugoj tri puta preko vatre bacale povezane rukoveti cvijeća. To se cvijeće na Sv.

Da me noge ne bole. ponajviše zbog urbanizacije grada. a da je staro i da ljudima ne treba. Vatru su uglavnom preskakali dječaci i mladići dok bi ostali stajali okolo i uživali u tom prizoru. Dan prije Sv. Ivana Krstitelja Šoltani su kadili vinograde. Vidi: Marko Dragić. djeca bi se zatrkivala i preskakala vatru jer se vjerovalo da će onaj koji preskoči vatru biti sretan i zdrav. U krizmici Marija. neg anđeo krilutić. od Ivanje do Petrove da nas vile ne pohode. Kad bi sve to sakupili s nestrpljenjem su očekivali mrak kada bi netko od starijih i iskusnijih muškaraca zapalio svitnjak. a jedna od žena bi blagoslovila vatru. mladima ali i starijima. Kad bi se vatra rasplamsala.104 Dok su neke ivanjske pjesme sačuvale mitske motive. Ivana palili su vatru pred crkvom. Već poslije ručka dan uoči blagdana Sv.103 Običaj “paljenja svitnjaka” dugo se zadržao i u samom Splitu i bio je iznimno omiljen među djecom. 104 Isto. Croatica et slavica Iadertina. Ivana djeca bi po susjedstvu skupljala drva i sve ono što je od drveta. Sa zvonika se ispaljuju rokete. Uvečer uoči Sv. Sutradan bi se pričalo u čijem je kvartu bio najbolji svitnjak. Također su se palile i manje vatre po vlastitim dvorištima koju su preskakivali i zabavljali se ukućani i susjedi.okupljališta u selu na druženje i zabavu. 103 58 . običaji i ophodi u hrvatskoj tradicijskoj kulturi. Apotropejski obredi. Zadar 2007. Nije tić perutić. Pod krilima krizmica. Sveučilište u Zadru. str. Od vode do vode. antitezom te višestrukim deminutivima spjevao ritmičnu lirsku vjersku pjesmu: Poleti tić perutić. Zvona su zvonila cijelu noć. grančice blagoslovljene masline ili ugljevlja što je preostalo od božićne vatre. dotle je sljedeća u cijelosti kristijanizirana. palili hrpe smilja i druge makije. 385. kojoj bi dodavali malo blagoslovljena cvijeća. Narodni je pjevač stilskom figurom. Stari su govorili da u toj vatri trebaju sagorjeti sva zla koja su nas zadesila kroz proteklu godinu. 384. str. gdje se skupljalo cijelo selo. a ljudi su preskakivali vatru govoreći: Od Ivana do Ivana. Taj se običaj u Splitu posljednjih godina gasi.

također. Vrilo u Knešpolju kod Širokoga Brijega i mnoga druga. Svrabivica u Perićima kod Prozora (Rama). U sve crkve zemaljske. zelenilo. Od osamdesetih godina dvadesetoga stoljeća nekoliko obitelji kod kuća zajednički zapale svitnjak. str. vijenci od cvijeća u ivanjskim obredima imaju apotropejske karakteristike. izvorska voda.105 (Ružić kod Drniša) U Bosni i Hercegovini se do naših dana sačuvao običaj paljenja svitnjka u sumrak prije blagdana Sv. Vatra. Mlađi su se igrali oko svitnjaka. Pastiri su se natjecali tko će imati veći i bolji svitnjak. Kada bi svitnjak dogorijevao i plamen mu se smanjio. Takva su primjerice: Jakovljevo vrelo kod Kreševa (Vrelo Jakova Markijskoga). Krst’ Ivane i mene da virujem u tebe. mladići su ga preskakali. čišćenje i nevinost. 385. 105 Isto. Mrtvalj u Podmilačju kod Jajca. Voda je magijski izvor moći.Šta j’ Boga rodila i Ivana krstila. Oko svitnjaka se okupljao mlađi i stariji svijet. pepeo. Mnoga su kultna vrela diljem Bosne i Hercegovine kojima narod hodočasti i pripovijeda o čudotvornim izlječenjima na tim vrelima. ugljevlje od krijesa. Pepeo je u kršćanskoj simbolici znak pokore i obraćenja. a stariji su sjedili. Do danas se sačuvao običaj da se ujutro prije izlaska sunca po pepelu svitnjaka hoda ukrug moleći tri puta Vjerovanje. Ivana. a u kršćanstvu simbolizira pranje. prije sunca umiva i kupa na izvorskoj vodi. 59 . Na Pepelnicu (Čistu srijedu) stavlja se pepeo na čelu što označava početak korizme koja počinje s tim danom. u anđele nebeske. bradavice i kurije oči na nogama te da će se tako izliječiti i spriječiti kožne bolesti. Pepeo simbolizira smrt tijela i prolaznost ovozemaljskoga života. Donedavno je bio običaj da se svitnjak pali kod svake kuće i da se na najuočljivijim mjestima pale veliki svitnjaci. a nakon toga se. Vjeruje se da će se time spriječiti naboji.

. i donesu bistre vode i naliju čiste lonce. nav. dajte. Stari ćaćke bud’te sinke.*** Krijesovi su se palili i za Dan sv. izpeljajte pod jabuku. srpnja) po Podravini. bele dvore i komore i oriblju žute stole. lipnja) po jadranskom području i Bosni. 85. poigramo. ako li nam niš ne date. da počešu plave kose i umiju belo lice i pometu bele dvore. i napasu riđe vole i posiju belo žito. da mi s njim se poigramo. dajte. kris nalaže. pod jabuku crljeniku. dj. Mi ćemo ga dobro ranit suvim sirom i pogačom. 60 . i lipo ga nakitimo z rožicami ivanjskimi i k sebi ga odpeljamo. Pavla (29. vi nam dajte lipog Ivu. riđe vole u lugove. 106 Milovan Gavazzi. 95. Ilindan (20. venac plete. Stare majke bud’te kćerke. za Vidovdan (na sjevernom jadranskom području i Podravini). da izrenu riđe vole. Petra i sv.106 Neke Ivanjske pjesme pjevaju o vrijednim domaćinima i njihovoj vrijednoj djeci: LIPI IVE KRIS NALAŽE Lipi Ive kris nalaže. žute stole javorove. stare majke. potancamo. str. da se ćerke zorom staju. da se sinki zorom staju.

108 Djevojke koje su izvodile ivanjske ophode nazivane su još ladekarice. II priređeno izdanje. Zagreb 1995. ovjenčane vijencima od cvijeća išle po selima i pred kućama izvodile kolo i pjevale pjesme hvaleći gazdu i gazdaricu. Ivana ladarice su pjevale: Podajte nam Ivaneka. Godinu dana hrvatskih narodnih običaja. Pak mu bomo ruže brale. dobro leto i proliće o Ivanju i Štefanju.109 Na Dan sv. str. str. Zagreb 1998. ivančice) bile su djevojčice koje su na blagdan Sv. ajdmo sada pjevajući: Daj nam.belim mlikom i šećerom. Vijence su po završetku ophoda djevojke bacale u tekuću vodu vjerujući da će se udati onamo kuda vijenac otplovi. lipi Ivo. Lado! Znesemo ga na vulico. krisnice. dobro leto. 108 61 . Po poteku. Ajdmo sada. kresovaljke. 1988. Hrvatska usmenoknjiževna čitanka. Sve na slavu Ivaneka!110 (Okolica Koprivnice) 107 Stipe Botica. Golden Marketing. Zagreb 1972. 215. Ivana (24. 41. a negdje od osam. Milovan Gavazzi.107 (Karlovačka okolica) Krijesovalje (ladarice.hr/dodatak2003. Oj lepa Lado. Na vulicu. Kaj se bomo ž njem igrale. Bože. Školska knjiga.studio-tanay. Lado. MH. ladanjke. str. pod lipicu.html 109 Vitomir Belaj. 147. Na vulico pod lipico. http:www. Znesemo ga na vulicu. sastavio Krešimir Mlač. 110 Zlatna knjiga hrvatske narodne lirike. po praheku. Hod kroz godinu. lipnja) u skupinama od četiri.

str. JAZU. metaforom (volovi mu sivi sokolovi). tu će poći ono čejade. 3. i koji od njih do jutra procvijeta. Zagreb 1932. urednik dr. Čaranje i gatanje. jaram mu je drvo javorovo. Sarajevo 2006. Zbornik za narodni život i običaje južnih Slavena. 112 Hrvatska usmena književnost Bosne i Hercegovine: lirika. jaram – drvo javorovo: TEŽAK ORE KRAJ ZELENE GORE Težak ore kraj zelene gore. kako ore ne vidi se gore. 225. kao i suglasnika v). retorika. ralo mu je drvo šimširovo. U njima se pjeva o težaku koji ore kraj zelene gore. koje hi je ubralo. ralo – drvo šišmirovo. Hrvatska književnost Bosne i Hercegovine u 100 knjiga. kome je badej bio namijenjen. seže u davna vremena. sivi Tomislav M. Boranić. Matica hrvatska i HKD Napredak. 111 62 . sv. udaće se za onega. 1.112 (Bučići kod Novog Travnika) Emocionalni je efekt u prethodnoj pjesmi postignut stilskim figurama: aliteracijom (ponavljanjem suglasnika r. Te su pjesme pjevane za vrijeme predaha kod teškog težačkog posla oranja. Knjiga XXIX. 83. POSLENIČKE PJESME Nastanak posleničkih pjesama. Težak ore kraj zelene gore. također. Volovi mu sivi sokolovi. D. Macan. epika.)111 O vukarskim (vučarskim) ophodima i pjesmama riječ je u poglavlju Folklorno kazalište. priredio Marko Dragić. epitetima (zelene gore.U Blatu na otoku Mljetu na Svetoga Ivana uvečer bi se ubrala “tri badeja. (Ovo rade u prvom redu djevojke za udaju. volovi su mu sivi sokolovi. pa hi se na ognju dobro popali i klade (stavi) pod tundjelu kad se ide spavati a svakoga od njih namijeniš na jedno čejade. str.

čadonju. (Šimšir i javor u narodnoj tradiciji imaju mitska obilježja. To roginju. Žito bumo sejali. Zutra bumo orali. Stani. Žito bumo sejali. Dečicu zbuđiva. Na sve strane zgleda. Družinu sezava: “Prizmi ti. To je muški najem. a domaćica će pripremiti pečenku s lukom i gibanicu s kukom: MUŽEK RANO VSTAJE Mužek rano vstaje. Đurina. Jendrašina! Tiraj voli v jarem. družinu doziva da tjeraju volove u jaram i konje ispred njih jer će sutra orati i žito sijati. drvo javorovo). Dva konjička naprv. budi dječicu.) Oranje ralom na vitlo Težačke pjesme pjevaju o marljivom domaćinu koji rano ustaje. 63 .sokolovi) i inverzijama (drvo šimširovo.

115. Obed se zgotavlja: To pečenka z lukom. 114 Isto. sastavio Krešimir Mlač. Jendrašina. Sunce je visoko. Žito bumo sejali. Okupilo bi se pet-šest i više kosaca koji su se natjecali koji će brže. Ki spleplje oraču? Pojdi. str. 113 64 . Rano zađe moje jarko sunce!”114 (Babina Greda) Zlatna knjiga hrvatske narodne lirike. str. Prvog žali i otac i majka. Žito bumo sejali. Zagreb 1972. Samo jedna sirota djevojka: “Suđeniče i nesuđeniče. MH. Nakon obavljenoga posla kosibaši je kao nagrada pripadala glava pečenoga jagnjeta ili ovna. Za vrijeme kosidbe i predaha u njoj pjevane su pjesme različite tematike. Poldan nam dohaja.Kaj smo lani vejali. Kaj bude kovaču. Gibanica s kukom. A trećega nitko od nikuda. Kaj smo lani vejali!”113 (Hum u Hrvatskom zagorju) Sve do sedamdesetih godina dvadesetoga stoljeća poseban je bio kosidbeni običaj. bolje i ljepše kositi. Neke su težačke pjesme baladno intonirane: OTKIDE SE GRANA JORGOVANA Otkide se grana jorgovana I ubila tri čobana mlada. Po tu tikvu vina! Zutra bumo orali. Najbolji je bio na čelu i zvao se kosibaša.-116. 142. Drugog žali bratac i sestrica. Polje je široko.

R. što u ladu spava.” Bacio sam kosu. 115 65 . 4. Bregava se koscu javila da mu dolje u ladu draga spava.115 (Vrapčići kod Mostara) Marinu Škobiću u Vrapčićima kod Mostara 2005. Putem prolazile. u ladu zaspala. dolje kod Bregave. g. On baca kosu nek se trava suši i odlazi poljubiti dragu što u ladu spava.Pokatkad je i sam domaćin kosio svoju livadu. Vl. g. rkp. 2005. Bregavke garave. Bregava mi šumi. kazao Veselko Sesar (rođ. sv.). poljubit ću dragu. 1959. nek se suši trava. str. KOSIO SAM SIJENO Kosio sam sijeno. tiho progovara: “Eno dolje draga.

69. Tuj tunja tu jabuka. o želji djevojke da joj to bude zadnja žetva kod roditelja i da to žito ne jela ona nego ga pozobali njezini svatovski konji i dr.”116 (Prozor – Rama) 116 Marko Dragić. pa govori svom Ivanu mužu: “Šalji seku za goru na vodu. Tad zapiva seko Ivanova: “Oj Ivane. dositi se ljuba Ivanova. U seke je čedo ponejako: da ga ne bi umorila mlado. jesi 1 bio kud smo jučer bili. Pjesme pjevaju o ljubavi. Baška Voda 1995. str.Žetelačke su pjesme pjevale žetelice žanjući žito. VAZDAN ŽELE MLADE ŽETALICE Vazdan žele mlade žetalice. vazdan žele.” To se niko dositio nije. 66 . ne mere bez tebe. Mala nakladna kuća Sveti Jure. zalivo ga od jabuke mlikom: cviće vene. materin čobane. jesi 1 naše cviće nalazio?” Čoban dipli i kroz diple kaže: “Jesam bio kud smo jučer bili. vazdan pripivale. Kad je bilo ićindiji k mraku. iđi za njom tio stranputice. samo nije ljuba Ivanova. ugledala jednog čobanina. jesam naše cviće nalazio.

također. Vidu. Peri. šumama. treći otkos. zelena rozeta. Pavlu. Prvi otkos. ljubičica plava. Mladići su se skladnim sviranjem na svirali (dvojnicama) javljali svojim djevojkama.Ovako se nekada vrhlo žito na gumnu Do sedamdesetih godina dvadesetog stoljeća odjekivale su po planinama. Svetoj Gospi. zelenika trava. 67 . Te su pjesme dragom otkrivale gdje se nalazi njihova dragana. ČUVAM OVCE PO LIVADI SAMA Čuvam ovce po livadi sama. Pastiri su. Tomi. molili pjesme protiv groma. Luki. oluje i nevremena. niko nema od naših čobana. Grgi. Dujmu. proplancima i poljima milozvučne pjesme pastirica. Pastiri su pjevali i molitvene pjesme svecima: Anti. Iliji. samo Rade što kosi livade i on ljubi čobanice mlade. drugi otkos. Isusu.

Petar je proveo 8 godina u Engleskoj gdje je završio Koledž za grafički dizajn. Ribari se. cviće moje. ili na vrata na ponistru. Ipak se nalazilo vremena za pjesmu. Pjevušilo se i molilo za vrijeme rastiranja i skupljanja mreže. Vis) Hrvatska usmena književnost Bosne i Hercegovine: lirika. 81. Rkp.mila majko dobila si zeta! Mlada zeta od sedamnaest ljeta.-15. mala moja cvit gizdavi. za vrijeme velikih fešta i poznatih regata. Hrvatska književnost Bosne i Hercegovine u 100 knjiga. još se nije nagledao svijeta!117 (Čapljina) Najmanje je ribarskih pjesama koje su kazivači kazivali ili još uvijek kazuju. vidila bi svoju sriću. str. dok ne dojde vrime tvoje. suha zlata.). Uglavnom su pjevali mlađi ribari na poštama čekajući svićaricu. Sarajevo 2006. uživat će sarce moje. izišla bi sad na vrata. Odgovor je tomu u viškoj ribarskoj poslovici: Kad je vrime veslonju / Nije misto kantonju. kazao Petar Mihovilović – Bejota (rođ. Ki gariful.118 (Komiža. 2006. Matica hrvatska i HKD Napredak. svoju sriću ol ljubavi. 110. 118 Jeleni Marušić u Komiži na Visu 2006. bere a jo pijen gorki čemer. dakle. priredio Marko Dragić. str. 1947. oparčojte žene ruže. u veslanju moraju stalno naprezati i boriti protiv vjetra i valova. Valja će ga rakamati svome dragom darivati. Da si o srebra. se goj. epika. OTO MUŽI S PALAGRUŽE Oto muži s Palagruže. retorika. g. sv. FF Split. 13. ki son brala al ga nison rakamala. Goj. 117 68 . Drugi mi te trga. g.

Pjesme i napjevi iz Bosne i Hercegovine. pala je rosa. napoji mi konja. Sarajevo 1984.” „Sazuj nalune. pala je slana. Ludvik Kuba. pala je rosa.Ja ne mogu bosa. kupi ć u ti postole. slamu i ostalu ljetinu i prodavali u Hercegovini ili Dalmaciji ili trampili za vino i rakiju i prodavali u Duvnu. „Oj djevojko moja.” 119 (Prozor) Kiridžije su ljudi koji su iz Duvna na zaprežnim kolima vozili sijeno. Tim su pjesmama ili sviranjem na svirali davali do znanja svojim ukućanima da se vraćaju. napoji mi konja. 97.Putničke su pjesme pjevali putnici vraćajući se uveče svojim ukućanima nakon obavljenog putovanja ili nakon obavljenih težačkih poslova. str. ne mogu sama.” . Svjetlost. obuj cipele. Nakon uspješno obavljenog posla preko polja bi pjevali pjesme i tako javljali obitelji da živo i zdravo idu svojim kućama. OJ DJEVOJKO MOJA „Oj djevojko moja. 119 69 . dok i meni mili Bog pomogne.” „Ja ne mogu bosa. ja ne mogu bosa. DEDER KUME DAJ DA ZAPIVAMO Deder kume daj da zapivamo. ako mogli i ako se dalo. pala je rosa.

A iz ove čaše Vince ispio! Ako ne ćeš sve popisti. sastavio Krešimir Mlač. a spasenje da se ne gubimo. Tilu zdravlje da se veselimo. Dok ti duša ispala. Ni sebe.ako bi nas grlo poslušalo. Kad se vidjesmo! Lijepo ime Ivo. pastirske. Napitnice vinske su pjesme koje se pjevaju uz vinograde i vino. svatovskih i ljubavnih lirskih pjesama te usmenoretoričkih oblika. a po njemu ime Marijino. MH.121 (Hvar ) Hrvatska usmena književnost Bosne i Hercegovine: lirika. VESEL’MO SE. braćo. Najsvetije ime Isusovo. Ni djeteta kraj sebe. Kad se sastasmo. Sarajevo 2006. 121 Zlatna knjiga hrvatske narodne lirike. str.120 (Tomislavgrad) Žetelačke. Već te žena lupala. Ne imo se čim pokriti. da nam Bog da zdravlje i veselje. BRAĆO Vesel’mo se. Neg’ li čim. 87. priredio Marko Dragić. 120 70 . epika. Tug’ i žalost prođe. retorika. putničke i kiridžijske pjesme pjevane su i na sijelima (prelima). težačke. Te pjesme su strukturom najbliže zdravicama. Sve u strahu Boga Velikoga. Bogu hvala i slava u vike. str. ni žene. Hrvatska književnost Bosne i Hercegovine u 100 knjiga. Bog te živio. obrednih. neg’ li tim Već držalom motičim. Matica hrvatska i HKD Napredak. 180. U poselničkim pjesmama nalaze se i elementi: mitskih. Zagreb 1972. a u njima su česti elementi šale.

U tim prigodama su se rađale prve ljubavi. 1947. g. kazao spomenuti Petar Mihovilović – Bejota (rođ. sv. Vlačilje su bile djevojke i žene koje su se skupljale u jesenji i zimski sumrak i vlačile vunu. 122 71 . Prelje su bile djevojke i žene koje su se okupljale u ranu jesenju i zimsku večer kako bi oprele vunu. meji zarvanj moj. Vlačiljama i preljama bi kasnije dolazili mladići. Različite su se vrste usmenih lirskih pjesama izvodile u tim prigodama. FF Split. Na Visu se u starim vremenima pšenica mjerila u žrvnjevima. MEJI ZARVANJ MOJ Meji. (Nikakvih sijela nije smjelo biti za vrijeme Korizme. pjevalo i natpjevavalo do zore. 110.) Nabijalje su bile žene i djevojke koje su na stupici nabijale konoplju koja se tako nakon kiselenja (u močilima) i sušenja pripremala za daljnju obradu. Rkp. šalilo. Vis) Mnogobrojni su drugi narodni običaji koje su pratile usmene lirske pjesme: Komušalje su donedavna bile običaj u kojem su se u rujanski ili listopadski sumrak skupljali mladići i djevojke i komušali kukuruz. I speći ću bublice za svu braću i sestrice.). Jeleni Marušić u Komiži na Visu 2006. Za to su vrijeme pjevale kratke pjesme koje su tematikom bile vezane uz taj posao. 2006. igralo. kruh i gladnu dječicu. MEJI. Sijelilo bi se. One su malanom po taktu vrtjele gornji žrvanj koji se uz škripanje i posebni šum kotrljao po donjem nepomičnom kamenu i drobio zrnje koje se nalazilo između dva kamena. zorna).U Bosni i Hercegovini nisu zabilježene napitnice vinske.122 (Komiža. str. farinu ću umisit lipe kruhe ucinit. veselilo. Mnoge su obitelji imale svoj vlastiti žrvanj zavrvanj (pl. 17. g. dok ti recen: zarvanj stoj! Kad samejem jo ću stat u posteju poću spat! Kad mi projde slatki san i ustanem sutra dan. Taj su posao obavljale žene ili djevojke.

najviše je povijesnih pjesama o višestoljetnim (1463.Za razliku od prethodnih narodnih običaja u kojima je sudjelovalo po petnaest-dvadeset i više mladića i djevojaka tkalje su bile djevojke i žene koje su posao tkanja platna obavljale same pjevušeći ljubavne pjesme.-1878. robinjicama koje su bile usužnjene jer nisu htjele prihvatiti islam. 4.) 123 72 . te o povijesnim osobama: Marku Kraljeviću.) U povijesnim su pjesmama česti mitski motivi. (O tome je više riječi poglavljima o usmenim epskim pjesmama te povijesnim predajama. francuskom vlašću i drugim nenarodnim vlastima. st. Stoljećima su Hrvati služili tuđe vojske i bili se prisiljeni boriti za tuđe interese. (Dakako. a odlasci u vojsku iznimno bolni: Komušalje. Međutim. Stojanu Jankoviću. POVIJESNE PJESME Lirske povijesne pjesme pjevaju o: kralju Vladimiru. to ne mora značiti da ih ipak nigdje više nema. padu bosanskoga kraljevstva. Zbog toga je kod Hrvata sve do devedesetih godina dvadesetoga stoljeća svaka vojska bila omražena.) progonima i stradanjima Hrvata pod osmanskom vlašću. To sijelo nazivalo se rutalje. hercegu Stipanu Vukčiću Kosači. Mijatu Tomiću. Od 2000. vlačilje. Zacijelo su ti običaji bili prisutni i u drugim krajevima. rezala stara odjeća te se kasnije pomiješana sa sintetikom tkala i tako su nastajale ponjave koje su služile kao “prostirka” (kao današnji tepisi). ugarskom.123 U Rami i Bosni se sedamdesetih godina 20. prelje i nabijalje su običaji koji su se u Rami održali do sedamdesetih godina dvadesetoga stoljeća. Andrijici Šimiću i dr. braći Morić. moji studenti i ja nismo zabilježili te običaje ni u Hrvatskoj ni u Bosni i Hercegovini. U mnogim su povijesnim pjesmama patnje i stradanja pod mletačkom. g. Kaurima koji porobiše Livno.

Jidri. drago moje.-278. sastavio Krešimir Mlač. MH. 125 Isto. 278. dušo. Je li dojidrilo Drago mi doisto. Moja juta rano? Majci al’ sestrici. Sve mletačke rive I po Zadru porte. 73 . Pobojte se Boga.125 (Split ) 124 Zlatna knjiga hrvatske narodne lirike. Jesi l’ izjubio Zadarske divojke? Zadarske divojke. Zagreb 1972.DOŠLI SU MI GLASI Došli su mi glasi Od principa moga. Dilit ću se. Da se imam dilit Od Splita biloga. 277. Komu ću t’ ostavit. str. Viće ti je vrime. Al u Pojišanu Mariji Divici?124 (Split) Dok su mladići služili tuđinske vojske njihove su ih djevojke iščekivale strepeći hoće li u tuđini izljubiti druge djevojke? POĆI ĆU NA MORE Poći ću na more Vidit je li bistro. U jutorak rano. Jesi li obaša Sve mletačke rive. str. Vi pošjite meni Moga draga doma.

priredio dr. u Bosni i Hercegovini 1699. Ivandija. Te pjesme imaju elemente naricaljki: S BOGOM. 80 000-90 000 krivovjeraca i 30 000 Srba pravoslavaca.128 Progoni Hrvata pojačani su 1524. 167. 173. Mnoge su hrvatske udovice ostajale same sa svojom siročadi. Marko Dragić. u Bosni i Hercegovini ostaje 150 000 Hrvata katolika.130 Isto. str. kada su razrušeni mnogi samostani i crkve. u toj je zemlji živjelo 750 000 Hrvata katolika.Mnogi su hrvatski mladići izginuli po raznim ratištima. Deset kamenih mačeva. Gdo bu sada kaj preskrbel Dečici i mene? Nismo mi tak dokončali. godine na islam je u Bosni bilo prešlo 38 000 bosanskih kršćana. Samu s decom sad ostavil?126 (Stupnik kraj Zagreba) Prema turskim defterima i drugim povijesnim izvorima. 130 Vidi o tomu više: Marko Dragić. To je najmanji broj Hrvata od kako su nastanili tu zemlju u sedmom stoljeću. Sabrana djela 5. str. Mi smo lepo dokončali. Parec. ZIRAL. st. Dominik Mandić. Kalendar 1991. Da se bumo mi rastali. 83. Sarajevo 1990.127 Prema turskom defteru iz 1489. g. Josip Butorac – A. II. u trenutku pada Bosne i Hercegovine pod osmansku vlast 1463.-116.-51. u toj je zemlji samo 23 000 Hrvata katolika. Povijest katoličke crkve među Hrvatima. Nakon prodora Eugena Savojskoga i pustošenja Sarajeva.. str. godine. izdanje. Zakaj si me ti prevari!. parec i pajdašec. PAREC I PAJDAŠEC S Bogom. str. godine ostaje samo 29 000 Hrvata. s Bogom. 361. Zagreb 1973. 41. str. U posljednjim desetljećima XVII. Da si bumo dečicu hranili. Ljubo Lucić. 128 Dobri pastir. Baška Voda 1999. parec i pajdašec. S BOGOM. str. 21. 127 126 74 . Godine 1723. Baška VodaMostar-Zagreb 2001. Od Kozigrada do Zvonigrada.129 Broj Hrvata se strahovito smanjivao. Toronto-Zürich-Chicago 1982. 129 Usp. Etnička povijest Bosne i Hercegovine.

Pokatkad su svi ukućani bili prisiljeni prijeći na islam kako bi sačuvali život i imanje. mila majko moja! U Turčina sveca ne imade.” “Bogme neću. Ali ne će Ane Banovića. pašom ili drugim osmanskim vlastodršcima. Ana se razboljela. ali se grohotom smijala jer su joj od raja vrata otvorena. kad im koji dođe.” 75 . Mnogo je povijesnih predaja koje kazivači i danas o tome pripovijedaju. Te ne znadu.Najbolnije su patnje kršćana pod osmanskom vlašću bile Prava prve bračne noći po kojem su kršćanke svoju prvu bračnu noć morale provesti s begom. agom. Za Anicom pristavaše majka: “Poturči se. Ane. kćeri moja! Ne ćeš postit petka ni subote. njihov odabranik morao je pobjeći ili bi bio pogubljen. Dva bajrama u godini dana. a na vratima njezina seka Mara: POTURČI SE KUĆA BANOVIĆA Poturči se kuća Banovića I u kući trideset čeljadi. Ni četvrte kvatre u godini. Međutim. Takva je bila i Ana Banović. Već gledaju po nebu mjeseca Kano lovac po planini zeca. Te su djevojke kazivale silovatelju za koga se trebaju udati. a ako bi ih odbio. u narodnome su pamćenju djevojke koje su svoju vjeru zasvjedočile patnjom i mučeničkom smrću. Iznimno su bolna bila i nasilna prevođenja na islam. Nego trides’t dana ramazana. Mnoge su kršćanke ostajale trudne te su nakon toga rađale djecu svojih krvnika silovatelja. Ni korizmom za sedam nedjelja.

MH. Nekoga je pratio i otac i majka. Od raja mi otvorena vrata. Pratila ga do sinjega mora. seko!” To izusti. Ane. sastavio Krešimir Mlač. Zagreb 1972. 76 . A nekoga bratac i sestrica. a grotom se smiješ. Ja se smijem.297.131 (Kozica kraj Makarske) Sve do devedesetih godina dvadesetoga stoljeća bolni su rastanci bili s mladićem koji je odlazio u vojsku. Car je pustio mila brata seki.previjerna ljuba.Malo bilo. Pa besjedi svojoj kćeri Ani: “A bora ti. a nekoga previjerna ljuba.) Nikolu nije imao tko pratiti osim sestrice Jelice koja ga pratila sve do sinjega mora koje je suzama zamutila. imam zašto. Da se kupe mlađani soldati. Suzama je more zamutila A s jaukom šajke sustavila. ostarjeli babo. zadugo ne bilo. A Nikole nitko ni odakle. kćeri moja. Pa me zove: “Hodi k meni. U subotu vazdan se kupili. a dušu ispusti. nekoga bratac i sestrica. str.” “Ne pitaj me. more se izbistrilo i lagane šajke pokrenule: SINOĆ PISMO U DUBICU DOĐE. A nekoga previjerna ljuba. 131 Zlatna knjiga hrvatske narodne lirike. Pratila ga sestrica Jelica. babo. Soldati su. grohotom se smije. Nekog prati i otac i majka. Razboli se Banović Anica: Bol boluje. A na vratim moja seka Mare. Sinoć pismo u Dubicu dođe. zato. (Emotivni je stav izražen epitetom . Bol boluješ. Više kćeri ostarjeli babo. U nedilju rano polazili. molili cara da pusti mila brata seki kako bi se sinje more izbistrilo i pokrenule šajke.

Daj pusti-der mila brata seki. 77 . I lagane šajke pokrenule. 302. Ne bi l’ nam se more razbistrilo. što imaste. Ni ostalu muku tvoju. I lagane šajke pokrenule!” Kad to čuo care gospodine.Kad viđoše mlađani soldati. Što bi rekla. Nama se je more razbistrilo. Ali ima uzdanicu U tu tvoju mudru glavu. da ne reče? Ma te moli kukavica: Ah. Da je ne ćeš bandunati. nemoj me bandunati I za ljubav. Da je ne ćeš ostaviti? Eto sada vjerom svrnu. Oni mole cara gospodina: “Bora tebi.132 (Zrinj) Neke povijesne pjesme mogu se svrstati i u tužbalice. da ne pođe. Koji su te tatom zvali. Jutros si je zacrnio. Nadjede joj hudo ime. Kojojzi si vjeru dao. Ni dječicu ludu svoju. Udovica kuka kao kukavica i obraća se poginulom mužu koji ju je ostavio sa sirotom dječicom koja su ga tatom zvala: ŠTO UČINJE VELE JADE Što učinje vele jade Mladoj tvojoj kukavici. da ne sjede. 132 Isto. care gospodine. str. Gdje bi pošla. Pustio je mila brata seki. Hudo ime “udovica”! Gdje bi sjela.

Zato mu sin svojim pjesmama zvoni i suzama grob mu škropi: 133 Isto. Ni sirotnu djecu tvoju Bez nastave i nauke. str. 78 . a ne daju zvoniti niti groba škropiti.Kojuno si ti mučio Od djeteta malenoga. Bez celiva i grljenja I bez svakog dobra tvoga!133 (Kaštela u Dalmaciji) Narodna nošnja gornjih Kaštela Dirljiva je pjesma sina kojem je otac poginuo te ga u grob nose. 360-361.

Nepunih stotinjak godina prije Montaignea Šibenčanin Juraj Šižgorić oduševljavao se hrvatskim narodnim običajima i književnošću. Dubrovniku. Grobek mu škropite s mojimi suzami. Hvaru. mnih da sam…135 Renesansa je imala svoj procvat u: Šibeniku. MH. PUNA TI SI LADA Crna goro. Zadru. 123. str. puna ti si lada. Isto.134 (Selnica u Hrvatskom zagorju) 5. Pjesmu su pjevali “dubrovački vlasteličići” u svojim uredima krateći vrijeme: Sada sam ostavljen srid morske pučine valovi moćao bj`en daž` dojde s visine. 135 134 79 . Oček mi umira. Kad dojdoh na kopao. i 1430. Tužne i nesretne su bile one djevojke koje nisu imale ni majku ni sestre. Korčuli. Nit mu daju zvonit. LJUBAVNE PJESME Koliko je do sada poznato najstariji zapis hrvatske svjetovne lirske ljubavne pjesme seže u period između 1421. U ljubavnim dvojbama i jadima djevojke su se povjerovale svojim majkama i sestrama. a prijateljice su im bile daleko: CRNA GORO.IŠEL SAM ČEZ GORU PO ZUBLJU VISOKEM Išel sam čez goru po zublju visokem. knj. 1. na grob ga peljaju. srce moje još punije jada. Povijest hrvatske književnosti u Dalmaciji i Dubrovniku. godine. Zagreb 1902. Neg mu sad zvonite s mojimi pesmami. nit groba škropiti. Splitu. nikom ne kazujem. Milorad Medini. 361. Jad jadujem. str.

Knjigu piše gizdavoj divojki: “Oj divojko draga dušo moja.” Knjigu štije gizdava divojka. mladi dućandžija. dala bi te na pargal izvesti. SHK.majke nema. 155. Gizdava je djevojka otišla mladome dućandžiji i zamolila najtanjega platna. izvezla bi mu gusto pamučno platno: ZAZVONILA ZVONA SEMERINSKA Zazvonila zvona semerinska da sve tutnji zemlja vukovarska jer umira momče na zanatu. Razbolio se i svojoj dragoj poslao pismo da mu pošalje pokrov bijeli. Djevojka je imala dragoga koji je otišao na zanat. str.”137 (Vukovar) 136 137 Usmene lirske pjesme. Dok ja dojdem. On na svitu nigdi nikog nema samo jednu gizdavu divojku. al je na daleko. str. pošalji mi jedan pokrov bili. osim drage. priredio Stipe Botica.-156. Isto.136 (Okolica Osijeka) Različite su ljudske sudbine. daj ti meni najtanjega platna da pokrijem svojeg milog dragog. drago srce moje. Nit sestrice da joj se potužim. da joj jade kažem. MH. Pokrov šije gizdava divojka: “Da sam znala. Zagreb 1995. da sam znala da ćeš mi umreti. knjigu štije grozne suze lije. već i zora svane. svane zora. Da je draga znala da će joj dragi umrijeti. 155. Ona ide gori u dućane pa govori gizdava divojka: “Boraj tebi. kući ić’ se mora. 80 .

a djevojka je. Već ti se vila i vila Pa u dnu pakla savila!”138 (Sarajevo) Ljubavne pjesme u vrijeme zagledanja pjevaju o ruži koja je procvjetala. kletve u tim ljubavnim pjesmama: KOLKA JE NOĆCA NOĆAŠNJA Kolka je noćca noćašnja. komšo. LASNO TI JE POZNATI DIVOJKE Lasno ti je poznati divojke Koje ti su ljubljene u majke: Crne su im oči zamućene Kako voda u mutnu jezeru. 138 Zlatna knjiga hrvatske narodne lirike. Svu noć ja zaspat ne mogoh Od svoga jada golema Slušajuć kolo i pjesme. 81 . Česte su.Mnoge su nesretne ljubavi bile zbog nerazumnih majki. U tim je pjesmama mnogo tuge i kletava zbog neuzvraćenih simpatija i ljubavi. neka te. sastavio Krešimir Mlač. zaplakala jer misli na blagi pogled svoga dragog. Već s našeg prvog komšije. Duša ti u raj ne došla. zbog toga. Narodni pjevač po načelu dobro – loše komparacijom poučava kakve su razlike između ljubljenih i neljubljenih djevojaka (poštenih i nepoštenih). Zagreb 1972. str. Nesretne su ljubavi pokatkad bile i zbog prvog komšije. MH.-197. 196. Neka te. U kolu moja djevojka Sve moje pjesme ispjeva. gledajući je. U nekima od tih pjesama majka savjetuje kćerku da pazi koga će odabrati jer momci znadu privarit i ostavit. U svakoj mene pripjeva: “Ah moje prvo gledanje! Ko nam se uzet ne dade? Ni s moje majke ni s tvoje.

hiža mu je siva kabanica a ormari – soldački rukavi. 201. Matica hrvatska. 23. PSHK. dom im je siva kabanica. str.”140 (Hrašće kraj Zagreba) U sljedećoj je pjesmi nekoliko lirskih slika koje jezičnim izrazom oslikavaju ljubav drage i dragoga. MURTELICE DROBNA Murtelice drobna kâ si na balkunu. 140 139 82 . str.139 (Dubrovnik XVIII st. a crnim očima na nju pogleduje. pozdrav’ draga moga što je na timunu. knj. ćerko. Crne su im kose razglađene Kako perje u mlada sokola. soldačkoga vina. Još je lašnje poznati divojke Koje nisu ljubljene u majke: Bistra im je od oka zenica Ko sunašce litno na istoku. priredio Olinko Delorko. Narodne lirske pjesme. Draga preko murtelice na balkonu pozdravlja dragoga na kormilu koji rukama jedra podvezuje. Isto.) Majke su svoje kćerke savjetovale da se ne zagledaju u vojnike jer su vojnici siromasi i nigdje nikoga nemaju. soldat bogec nede nikog nema.Crne su im kose zamršene Kako svila u loša trgovca. A nadasve lišce neljubljeno Kako zimi nebo po vedrini. Zora. a ormari – vojnički rukavi: MAJKA SVOJU JEDINICU KARA Majka svoju jedinicu kara: “Ne pij. Zagreb 1963. 188.

Isto je i u hrvatskoj usmenoj književnosti. srnom. Split 1996. str. Još od drevnih književnosti Bliskog i Dalekog istoka draga je nazivana golubicom. a nastavio bi ašikovati onaj koji je odmaknuo suparnika. kod kola. ej golobek. Momci su se odmicali kod djevojke ašikujući na sijelima. Djevojka ne može zaspati dok se njezin golub oko kuće šeta. Kad je malo usnila. Dragi joj se u mislima javlja i dozivlje je da dođe kod njega ležati i da će ozdraviti. crniman očiman mene pogleduje. idući od crkve do kuće ili idući od škole do kuće. Tanahna galija. Pjesme za vrijeme ašikovanja su snažno emocionalne. ali i patnje i kletve zbog neuzvraćene ljubavi. u svatovima. 83 . košutom. sokolom. itd. a ona izriče svoj sinošnji san u kojem je sa svojim golubekom bila na rastanku: SAVILA SE TUGA OKO MENE Dremle mi se. spati mi se ne će Dok moj dragi.141 (Vis) Do sedamdesetih godina dvadesetoga stoljeća u Bosni i Hercegovini kod Hrvata je bio običaj da jedna djevojka ašikuje s više momaka. pokraj hiže šeće. a dragi golubom. sanjala je da je bijelo tijelo dragog kraj njezinoga ležalo. Momak bi rukom po ramenu dodirnuo onoga koji ašikuje s djevojkom i on bi se odmaknuo. sokolicom.biliman rukaman jedra podvezuje. dremle. 141 Tanja Perić-Polonijo. Pune su ljubavne čežnje. Književni krug Split. 99.

ej golubek. Pokošenu a ne pokupljenu. Tako ne će ni tuga od mene Dok moj dragi ne dojde do mene. 212. dragi. str. da si bita bila! Dojdi k meni. To je brat ili najbliži rođak od djevojčina odabranika i bio je zadužen paziti djevojku u 142 Zlatna knjiga hrvatske narodne lirike. sastavio Krešimir Mlač. ej. Djevojku ne će ostaviti tuga dok dragi ne dođe do nje. 212. malo zasenjalo Da je tvoje belo telo kre mojeg ležalo Čul ja jesam. str. 144 Isto. 84 . čitala čitanku Da sam bila. SAVILA SE TUGA OKO MENE Savila se tuga oko mene Kao brštan oko vite jele. draga. Tako i ja kad ne vidin tebe!143 (Murter) Tuga se savila oko djevojke kao brštan oko vite jele i ne će ostaviti jele dok joj korijen ne uvene. TU TRAVU ZELENU Vidi. Ne će da se ostavi od jele Dokle god joj koren ne uvene. večer spat. Kako ona od sunajca vene.142 (Okolica Koprivnice) Metafora je česta stilska figura u hrvatskom usmenom pjesništvu djevojka od ljubavnih jada vene kao pokošena trava na sunašcu: VIDI. 212. s tobom na rastanku. DRAGI. tu travu zelenu.Snoćka mi se malo. dragi.144 (Prvić Luka) Djever je često prisutan u hrvatskoj usmenoj lirici. bodeš ozdravelal Snoćka sam ti. str. MH. 143 Isto. Zagreb 1972.

” Uzgovori divojčica: “Da bi znala da ćeš biti. Rumunjska) Djevojka je dragog tri puta prevarila i on je naziva kurvom: TRI PUTA ME PRIVARILA DRAGA Tri puta me privarila draga. VEZAK VEZLA DIVOJČICA Vezak vezla divojčica na sunašce prid pendžerom. Kad ja dojdo kolu velikomu. Kad ja dojdo na vodicu ladnu. Tud preleti siv golube. Zagreb 1995. MH. 145 Usmene lirske pjesme. dragi. ja ću biti ručni diver. ja ću kolu kolovođa biti. na vodicu ladnu. 85 . na bajeru cvita ostavila. da se viješ prid golubi kano misec prid zvizdama i Danica prid zorama!” 145 (Rekaš. 134. navez’ mene desno krilo. SHK. U usmenoj je hrvatskoj lirici djever . da ćeš biti ručni diver. Drugi me je privarila puta: Dojdi. ona kurva i došla i ošla. kolu velikomu. prvi me je privarila puta: Dojdi. da ja znadem. dragi. divojčico. Uzgovori siv golube: “Navez’ mene. da je dolazila.siv golub. priredio Stipe Botica.odsutnosti njezinog dragog. str. navezla bi i obadva i na krilje i pod krilje.

str. med Ivanom i med Marijanom. ja darovâ nisan. 183. Ja ću tebe kuvertu perući!147 (Marina kraj Trogira) Isto. Mornar će se svoje vile sjećati ploveći niz more i perući palubu: ZALJUBLJENI MORNAR Od Zirone pa do bila Visa. PSHK. Najčešće je to bila fotografija ili neki sitan poklon. Treći me je privarila puta: Dojdi. 147 146 86 .) Kada je momak odlazio od kuće (u vojsku ili na rad ili na školovanje) svojoj djevojci je ostavljao poklon kako bi ga se ona sjećala i mislila na njega.ona kurva med dva brata igra.146 (Otok kod Vinkovaca) Djevojka se u usmenoj književnosti često metaforično naziva vilom. Pomeni me u crikvu odeći. priredio Olinko Delorko. darovati I tvojoj te majki ostavljati. Toka mi te. Ja ću tebe niz more ploveći. Još te. Narodne lirske pjesme. Kad ja dojdo u večer pod pendžer. str. Zagreb 1963. Zora. knj. u večer pod pendžer. Matica hrvatska. a drugi joj bilo lice ljubi. vilo. 155. Zaljubljeni mornar žali što svoju vilu još nije darovao. a mora je darovati i njezinoj majci ostavljati kako bi ga se sjetila hodeći u crkvu. (O vilama će biti riječi u poglavlju Usmene priče – mitske predaje. Spomeni se mirlice pletući. dragi. vilo. 23.

Oj divojko. stara ju je majka nakitila i dala za njenog odabranika: LIPO TI JE CVIĆE U PROLIĆE Lipo ti je cviće u proliće! Još je lipša u jesen divojka. u životu nisu imali sreće i kroz život su ih pratile teške nevolje. Nakon zaruka djevojka i mladić nisu više smjeli ašikovati s drugim mladićima i djevojkama. Nesretne djevojke. a od šezdesetih godina XX. Zaruke su značile da su se djevojka i mladić odlučili na brak. što je njihov nesuđeni drugi odabrao drugu. st. U tim je pjesmama izražen žal što ih kolegica napušta i odlazi u novi dom. rumena jabuko! Stara te je nakitila majka. Djevojka je rumena jabuka. nav.Kada bi se mladić i djevojka nakon zagledanja i ašikovanja odlučili oženiti. stara? ! Ali za me. ručnim satom ili verom (viticom). dj. po narodnom vjerovanju. Narodni pjesnik ističe da je lijepo cvijeće u proljeće. 87 . Kad bi se dogodilo da pogaze vjeru i ne ožene se jedno drugim. zaručili bi jedno drugo prigodnim darom: u starija vremena skromnim darovima. “Za kog si je nakitila. 233. al za pobru moga?” Stara majka njemu odgovara: “Za kog htela mlađena divojka!”148 (Podgora u Dalmaciji) 148 Krešimir Mlač. pjevale su djevojačke kletve. ali je još ljepša djevojka u jesen. str. Zaruke su pratile pjesme koje su pjevale prijateljice zaručnice.

Lipe Jane u majke!”149 (Imed u Gradišću) Svatovske se pjesme mogu klasificirati na: a) pjesme pri odlasku po djevojku. b) pjesme pri dolasku u djevojački dvor. Trikrat slajšu neg bratu.” “Željna moja ručica! Željan sam te divojke. mili. Ne vgrizi se za ruku. Dala mi je kiticu.” “Grizi. jabuku.” “U selu je Janica. trikrat slajšu neg bratu. str. Ko je tvoja zaručnja. “Povij meni ti. d) pjesme pri odlasku iz djevojačkog doma. f) pjesme pri dolasku u mladoženjin dom. Dala mi je rubaču. Vsimi piski piskaju. a on ponosno kazuje da je njegova zaručnica iz sela Janica koja mu je dala: rubaču. Dala mi je jabuku.Zaručnik je sretan sa svojom zaručnicom. g) pjesme na piru. e) pjesme na putu od djevojačkog doma do crkve i od crkve do mladoženjinog doma. U tu čast njemu sviraju i pjesme pjevaju. mili. 233. dala mu je kiticu. c) pjesme u djevojačkom domu. Trikrat tanjšu neg bratu. Trikrat lipšu neg bratu. To je moja zaručnja. trikrat tanjšu neg bratu. trikrat lipšu neg bratu. NA VRHU MI SURLAJU Na vrhu mi surlaju. dala mu je i jabuku. 88 . 149 Isto.

ali i ocu. STARA MAJKA Veseli se. (Vjenčanja kod matičara obavljana su prije svadbe. ocu i majci pripomoć. Stari svat je bio odgovoran za red. Pri dolasku pred novi dom mlada je ljubila mladoženjine roditelje i rodbinu te jabukama prebacivala kuću. pomočnico I vu polju delaricu. Utorkom su svatovi oko dva do tri sata popodne. Oni su bili ponosni. Ti mladići su se zvali vukovi. barjektar. O njima se pričalo i bili su vrlo cijenjeni. Kum je najčešće bio mladoženjin zet. Djever i jenjga su najčešće bili mladoženjin mlađi brat i sestra ili najbliži rođaci (ako mladoženja nije imao brata i sestru). djever. / I vu polju delaricu. Vlasnik konja koji je pobijedio kao i najbrži trkač dobijali su za nagradu ručno tkani i vezeni peškir. /I vu dolu čuvaricu. mladići su pred vratima pjevali erotizirane ljubavne pjesme. stari svat. Dugo u noć se pjevalo. odlazili do djevojačkog doma. /I vu dolu čuvaricu.Do konca sedamdesetih godina dvadesetoga stoljeća svadbe su se održavale između Božićnih blagdana i Čiste Srijede. Glavni su svatovi bili: kum. Na tomu ručku kupila se jabuka. Barjektar je na čelu svatova nosio barjak. Lirski efekt i poruka mladoženjenoj majci. Tu noć bi svatovi prenoćili u domu mlade kao i u bližnjim domovima. čauš. postignuti su anaforom “i vu” te ponavljanjima stihova I vu polju delaricu. Taj se čin nije svečano obilježavao. a zvao se sudbeno vjenčanje. Lefkotico. Čauš je bio zadužen za komoru (djevojačko ruho) koje je nekoliko dana prije svadbe na konjima u baulama dotjerano iz djevojačke u mladoženjinu kuću. Organizirane su konjske te pješačke utrke. /I vu goru kopačicu. Glavna im je zadaća bila čuvati nevjestu. ljubavne i druge lirske pjesme. na konjima. jenjga. 89 . VESELI SE.) Iz crkve se veselo odlazilo mladoženjinom domu. usmenoretoričke oblike (zdravice i blagoslove). Kada su mlada i mladoženja odlazili na počinak (najčešće u magazu). stara majka. Srijedom se išlo na vjenčanje u crkvu. Peljamo ti lefkotico. Čauš je bio zadužen za zbivanje šala i za zabavu. Četvrtkom je bio pir za odrasle. Mnoge su pjesme svatovi pjevali mladoženjinoj majci izričući u njima veselje što joj dovode kućnu pomoćnicu i u polju radnicu i u planini kopačicu i u polju čuvaricu. Svatovski običaji sinkretiziraju folklorno kazalište. nazivan Veliki ručak. igralo i veselilo. Srijedom je bio pir za mlade. / I vu goru kopačicu.

I vu goru kopačicu. Do pol noći nam bo jagoda divojka. rano volarico. te bele dvorove.150 (Hrvatsko Zagorje) Svatovi pjevaju mladoženjinoj majci da im otvori bijele dvore jer joj vode djevojku jagodu – ranu volaricu koja će do pol noći biti jagoda divojka. a od pol noći snešica rumena.151 (Koprivnica) MARI MAJKA VIJENAC MEĆE Mari majka vijenac meće. Bez žamora dvoron hodaj. jagodo divojku. dakle. OTPRETE NAM MAJKA TE BELE DVOROVE Otprete nam.I vu polju delaricu. kasno lijegaj. majka. Pelamo vam. Ocu. Jagodo divojku. str. Od pol noći bode snešica rumena. metaforično nazvana jagodom. A uzgrede kosu pleti. str. str. Isto. 152 Isto. 249. 90 . A s punim se brzo vraćaj. majka. 249. I vu goru kopačicu. Vijenac meće i govori: “Budi dobra. Djevojka je. Rano rani. Još pri svijeću dvore meti. I vu dolu čuvaricu. S praznim vjedron k vodi hitaj. Lice vodon tek dodirni. ćeri moja. Svog se posla žustro laćaj!”152 (Ston) 150 151 Isto. I vu dolu čuvaricu. 249. majki poleščicu.

kako. času. S veseljen velikin nas jesu svi tako. svega roda diko svi se radujemo. Ter su nas jubili kako majka dite. Mlada nevistice. Mlada nevistice. buduć tako i vili dostojne te dike. veselju vašemu svi se radujemo. nego vas je celival vaš pridragi otac Blagoslov od fratra jeste vi prijali. poklon ti dajemo.PIRNA PJESMA Svima dobra večer ki ste u ovon piru vazda hvalte Boga i živte u miru. 91 . da su nas držaline umin reći. Od majke vas prosili a poštenjen tolikin ter su nas proveli s veseljen velikin. miru ovomu. Celivat vas hoće vaš pridragi sluga.

153 92 . u Selcima don Stanko Jerčić. U jubavi Božjoj vika uživali. Na drugom rojenju mladoga mornara ki će van biti u starosti hrana. 2008. god. Don Stanku 1999. god.u jubavi Božjoj vika uživali. Na trećen rojenju popa redovnika koji će van biti u starosti dika. D. I još hoću reći maslina zelena. kazala je pok. veljače 2004. Da budu kuntenti veseli svej biti i takoj mladici svej se veseliti. jubi ________ (ime) jabuko rumena! 153 Dijani Mišetić kazao je 21. Na prvom rojenju mladu nevisticu koja će van zibat svu ostalu dicu. od sarca dičice da biste imali. Mandina Vrsalović-Livaj. A sal na diljenju dobar večer budi anjeli poslani za bit van u družbi. Rkp. Povlja.

Ubila te žalost moja. zakaj sem pak tvoja. S vaki svojoj pojas kupi. SVAKI SVOJOJ BARŠUN KUPI Svaki svojoj baršun kupi. U nekim od tih pjesama nalaze se i elementi šaljivih pjesama. zakaj sem pak tvoja. Tako su se rađale mnoge ljubavi. st. Svaki svojoj peču kupi. harmonici. Svaki svojoj čizme kupi a moj meni ne će. zakaj sem pak tvoja. Ubila te žalost moja. zakaj sem pak tvoja. 93 .To je najpoznatija bračka pirna pjesma koja se pjevala pred kućom u kojoj se pirovalo. šargiji i od šezdesetih godina XX. Ubila te žalost moja. a moj meni ne će. Svaki svojoj prsten kupi a moj meni ne će. usnoj harmonici. Ubila te žalost moja. Poskočice karakterizira ritmičnost. svirali (dvojnicama) diplama. Ubila te žalost moja. Poskočice su svojom strukturom najbliže brojalicama. Uz kola su djevojke i mladići pjevali ljubavne pjesme. Mlade su djevojke uz poskočice nasamo učile igrati kolo. Pokatkad su te pjesme svirane na glazbalima: fruli (ćurliku). a moj meni ne će. a moj meni ne će. Uz tu glazbu igrali su djevojke i mladići. Uz njih su se bez glazbene pratnje kola igrala.

zakaj sem pak tvoja. priredio Olinko Delorko. str.-150.154 (Mikovac kod Križevaca) VINJANSKO KOLO Mara: Lipo ti je u mom kolu. PSHK. đel dušice đelema meni na ruku Ivan: Još je lipše oko kola đel divojko. 149. knj. đel divojko. Zora. đel dušice đelema meni na ruku Ivan: Evo mi ga i još lipšeg đel divojko. 154 94 . 23. đel dušice đelema meni na ruku Narodne lirske pjesme. đel dušice đelema meni na ruku Mara: Vid u mene lipa lica đel divojko. đel dušice đelema meni na ruku Ivan: Ja ću ti je razmrsiti đel divojko. Zagreb 1963. đel dušice đelema meni na ruku Ivan: Ja ću ti ga poljubiti đel divojko. Matica hrvatska. đel dušice đelema meni na ruku Mara: Vid u mene lipa oka đel divojko. đel dušice đelema meni na ruku Mara: Vid u mene lipe kose đel divojko.

Ivan priskoči kolo i poljubi Maru i njih dvoje ponovo povedu kolo i pjeva se: Priskočio. FF Split. poljubio đel divojku. đel dušicu đelema meni na ruku Ivan: Priskočio. đel dušice đelema meni na ruku Ivan: Ja ću stražu preskočiti đel divojko. Rkp. divojko. rođ. 21. str. đel dušice đelema mi na ruku Mara: Ne priskoči. bolan. Antoneli Rebić. 155 95 . Bušić 1919. u dolami vezena marama!155 (Donji Vinjani) Studentici Filozofskoga fakulteta u Splitu.Mara: U mene je čvrsta straža đel divojko. ja te. digod u nedilju! U nedilju bija na livadu. na vrancu ti zelena dolama. moje janje malo! Imaš. divojko. moje janje malo! Oj da sam ja tvoje janje malo ti bi doša i janje obaša! Neman kada. moje janje malo: OJ DIVOJKO. 2004. ne poljubi đel divojku. poljubio. đel dušicu… U Vinjanskom kolu prije svih ovih pjesama koje izvode plesači. đel divojku. sv. janje. ni vidio nisam! Vidio san tvoje konje vrane. MOJE JANJE MALO (ljubavna pjesma uz pratnju dipala) Oj. u Vinjanima Donjim kod Imotskoga kazala Iva Rebić. đel dušicu đelema meni na ruku… Između posljednje dvije kitice kolo stane. 13. gangaši u pratnji gangaju ljubavnu pjesmu Oj.

Da su vali. ali ljute zmije? Nit su vali nit mornari mladi. Na njemu se košuljica beli. sastavio Krešimir Mlač. žela dikla travu Zlatna knjiga hrvatske narodne lirike. ĆA SE ONO USRID MORA BELI Ća se ono usrid mora beli. U patrijarhalnoj zajednici mladoženja i mlada su poštivali najstarije muško čeljade u kući. 262. Nij’ je prala majka ni sestrica.156 (Novi Vinodolski) IŠLA J’ DIKLA PO TRAVICU Išla j’ dikla po travicu. va moru bi bili. Da su zmije. Već je ono Ive. Nit su vile niti ljute zmije. 156 96 . Bilo je sramotno pokazivati ljubavne osjećaje muža i žene. Zagreb 1972. Nit sušila na žarkom sunašcu. dirljive su pjesme supruge prema mužu koji je otišao u rat odakle se često nije živ vraćao. Iznimno su emotivne pjesme žene koja ih u samoći pjeva čekajući da joj se muž vrati s privremenoga rada u inozemstvu.To je izvorno Vinjansko kolo koje se njeguje još od davnina i s kojim se i danas članovi HKUD-a “Seljačka sloga” iz Vinjana Donjih predstavlja na svim smotrama folklora diljem domovine. str. Žela j’. Jesu l’ vali al mornari mladi. Da su vile. Ali vile. va grmu bi bile. Vzela srpac i platnicu. Međutim. Već ju j’ prala vijerna ljubčica. va gori bi bile. dite mlado. Nij’ je prala va sinjemu moru. MH. Već ju j’ prala v groznimi suzami A sušila na svojem srdašcu.

Da si sinka ne zagnjavim. Majka djetetu u kolijevci pjevuši najdraže i najslađe riječi dok ga njiše da ga uspava. str. Uspavanke izražavaju snažnu majčinsku ljubav prema djetetu. mili. belom gradu. ali i kao predmet protiv uroka. drugi pozlaćuje. bere ruže Bere ruže i vijole Nabro jih je kanistricu i još druge polovicu Pak jih nosi prid kraljicu Kraljica se dobro zbrine Ča će malom darovati Daruje mu konja vrana i na konju divojčicu 157 Isto. Čest je kršćanski motiv: anđeli ti na san dolazili. u Dalmaciji lijepe školjke koje su služile kao ukras i igračka djetetu. kovale je do tri kujundžije – prvi kuje. Te pjesme najčešće imaju elemente romanci i brojalica. Na miloga pogledala. Uz kolijevku se pjevaju i pjesme kojima majka budi svoje zlato jer je zora. NANI. Majke za svoju djecu podnose sve i obavljaju najteže zavjete. Ća j’ nažela.Pri Budimu. na moru kovata. rjeđe očevi. pomozi mi. Neke uspavanke imaju elemente romanci i brojalica. Maloj djeci se pjevaju pjesme dok su u krilu ili naručju majke. “Hodi. nani. te bake i starija sestra ili brat. Poznaju ih sve civilizacije. a bez njega je tužna zora. treći meće zlatne jabuke itd. 97 . NI GA DOMA Nini. a iznad kolijevke na polukružni obruč nanizale bi razne predmete. Vu travicu na glavicu. primjerice. Sama sebe ne pokvarim!” 157 (Čatar u Gradišću) Korjeni uspavanki sežu u prvobitne zajednice. 262. NINI. U nekim suvremenim zapisima uspavanki opažaju se mitski elementi: srmali beša. Malom djetetu nad kolijevkom uspavanke pjevaju majke. Majke su nekoć na dijete stavljale svete sličice i kipiće. to svezala. ni ga doma U poju je.

str. str. 49. sv. Hrvatska književnost Bosne i Hercegovine u 100 knjiga. knjiga 4. na grob istrčalo. Sarajevo 2006. 13. 2004. prstićim po grobu: „Otvori se. iglicom kopalo. majku dozivalo. bez majke ostalo. retorika. Majka se djetetu iz groba javila i govorila da ide kući majci novoj. pokraj kog se vidi večerati. Rkp. za nju dao dva tovara blaga. a kad je dijeto saznalo na grob je kleknulo. babo bešu sinu kupovao. 142. 158 98 . Ljubici Rudan.158 (Bogomolje na Hvaru) SPAVAJ.159 (Trn kod Širokoga Brijega) Diljem Bosne i Hercegovine i Hrvatske Hrvatice kazuju potresnu pjesmu o siročetu koje je bez majke ostalo. Trgovac je bešu donosio. a iz groba progovara: Studentici Filozofskoga fakulteta u Splitu. priredio Marko Dragić. a dijete je žalilo da nije ono majka! JEDNO DITE MALO Jedno dite malo. Beša ti je u moru kovana. epika. grobe mili. drugi pozlaćuje. spavaj čedo prenejako. 159 Hrvatska usmena književnost Bosne i Hercegovine: lirika. kovale je četiri kujundžije: Jedan kuje. da se ljulja čedo prenejako. Kad je dite znalo.Kako zlatnu jabučicu. FF Split. SPAVAJ ČEDO PRENEJAKO Spavaj. treći meće alem kamen dragi. Matica hrvatska i HKD Napredak. naspavaj se u šimšir bešici. u Bogomoljama na Hvaru kazala Anka Godinović. ovd’e su mi mamu skrili!“ Grob se otvora. 2004.

Kad mi kruva daje. svome domu. dj. str. prigodnih lirskih epiteta. tamo imaš mamu novu. nakl. na pogrebu i na grobu. Vl. Sarajevo 1992. tatice. Snažno su bolne ali i dostojanstvene. tužbalice) su poznate još od najstarijih civilizacija. ti bi medom namazala!”160 (Gmići kod Prozora) NARICALJKE (TUŽBALICE.162 Naricaljke su komponirane osmeračkim ili deseteračkim stihovima. 99 . Ramo moja. od korito lupa. / di je moja mamica?” Marko Dragić. / siroče ostalo. Franjevački samostan Rama Šćit i Matica hrvatska ogranak RamaProzor.” “Ta mi mama nije mila. Neke su hrvatske tužaljke biblijske provenijencije. anafora. svega ga podere. broji zalogaje. / taticu pitalo: / “Tatice. kao što si ti mi bila. godine: Jedno dite malo. ti si sačuvala. nav. Biblija i hrvatska kulturna tradicija. Drevni Egipćani i Mezopotamci pjevali su himne-tužaljke razorenom hramu ili gradu. str. str. Zagreb 1995. a ti kad si prala. metafora. Kad mi glavu kupa. Iznimno tužan lirski efekt postiže se višestrukim upotrebama asonancija. / po selu skitalo. TUŽALJKE) Naricaljke (tužaljke.-77. Namijenjene su oplakivanju pokojnice ili pokojnika u domu.. U zaleđu Zadra zapisao sam 1979. alegorija i drugih stilskih figura. a ti kad bi dala.“Iđi.Hrvatske narodne lirske pjesme iz Rame. 94. a ti kad si prala. 162 Usp. 161 Vidi: Marko Višić. Kad mi rublje pere.161 Naricaljke su pjesme koje se nariču nad pokojnim. 76. 160 Po mnogim krajevima pjevane su slične pjesme. Stipe Botica. sine. 9. ti si milovala.

Oj. požurio. što si tako ucvilio majku! 100 . zlato. moja jabuko zelena. koja nisi do vrimena došla. koje majka oženila nije! Crna zemljo. gdino nema gajdi i barjaka. prosto ti ne bilo. drago srce moje. drago srce moje. divojke se udavati ne će. pa si rano. A što si mi zlato požurio? Nije vrime. vridno srce mile majke svoje. / tko će dadu do smrti braniti? Na koncu majka mrtvoga sina moli da se okrene ma na koju stranu i požali žalosnicu ucviljenu majku svoju: Jaoj. srce. / što si tako ucvilio majku! / Tko će starog dadu zaminiti. / tko će dadi poslove raditi. i sad si mi. mile majke mili mladoženjo! Majka te je jedva dočekala. Iznimno su dirljiva i majčina pitanja sinu: Oj. jaoj moje momče neženjeno. koja nisi ni dozriti mogla! Jaoj. sakupio sve svate žalosne. jedinče.Majka oplakuje svoga sina – jabuku zelenu koja nije dozoriti mogla. privario. od svatova nisi sebi snašu odabrao. Kroz cijelu je pjesmu majčin žal što nije dočekala da oženi momče neženjeno i proklinje crnu zemlju što odmami jedinka od majke. moja jabuko zelena. / već se ovdi i plače i cvili. niti ima snaše odabrane. zlato. zlato. / niti ima snaše odabrane. / tko će dadi konje dovoditi. vridno srce i vridnoćo moja. Majka nariče jer joj je sin sakupio sve svate žalosne / gdino nema gajdi i barjaka. već se ovdi i plače i cvili. poranio. Ti si mene. još je rano svatove kupiti. jedinče. što odmami jedinka od majke! Oj težaku mile majke svoje.

Istu je naricaljku u Ogorju 2006. g. Njegova se porušila i po njoj raste maovina. a kazala joj je Iva Šerić (rođ. Zagreb 1995. što si tako ucvilio majku. Hrvatska usmenoknjiževna čitanka. 97. 1943. On će tebe. godine zapisalo tu naricaljku.164 (Imotski) Vidi: Stipe Botica. tko će dadi konje dovoditi. 96. Sestra oplakuje umrlu sestru moleći je da joj pozdravi upokojenoga muža Matu i poruči mu da su mlađarija po svijetu rasturena. Sve se kuće popravile i nanovo sagradile. tko će dadi poslove raditi. str. ti si uvik dobra bila i mene si razumila. seko pitat: “Šta je novo u Merčepin?” Ti mu kaži. i 2005. 164 Nekoliko je studenata Filozofskoga fakulteta Split u Imotskomu 2004. 8. seko moja. sv. drago srce moje.Tko će starog dadu zaminiti.163 (Otok kraj Vinkovaca) U nekim naricaljkama se preko pokojnika šalju poruke najdražima koji su prije upokojeni. Ti odlaziš. kuće su se popravile i nanovo sagradile. zapisala Željana Rončević. Kako ti se sažalit ne more što te tvoja tako moli majka? Okreni se ma na koju stranu pa požali žalosnicu svoju. Školska knjiga. 2006. tko će dadu do smrti braniti? Ne brineš se. seko moja i pozdravi Matu moga. a njegova se kuća porušila i po njoj raste mahovina: Mila moja. 163 101 . g. str. žalosnicu ucvilitu majku. seko moja: “Mlađarija podgojena i po svijetu rasturena.) Rkp. FF Split.

Imala sam muža i djevera. 4. Te su pjesme iznimno potresne. vidit nema. KAD SE SJETIM ČETRDESET PETE Kad se sjetim četrdeset pete. 96. zapisala Tihana Cvitanušić. Skupljaju se u sastanke. Kad je borba na Odžaku bila i mene je tuga zadesila. Ni u crkvi ni u kolu. sv.Do bola je dirljiva naricaljka sestre za mrtvim bratom kojega metaforično naziva borom povaljenim i gradom razorenim: A moj brate. Rkp. Jadna ti je sestra tvoja. 2006. Gizdaju se mladi momci. diko moja. RODOLJUBNE PJESME Zbog nenarodnih vlasti koje su represijom sprječavale nacionalni i vjerski ponos do naših je dana vrlo malo sačuvanih rodoljubnih pjesama. FF Split. njihove naricaljke nisu zabiljžene. gdje i danas živi). tugo moja. A moj grade razoreni! Evo iđu blagi danci. 165 U Zmijavcima kod Imotskoga 2006. Ni u tvome bilon dvoru. g. rođ. Tebe brate. A moj brate. Oba mrtva ležaše na travi. u Zmijavcima. Di je lipa mladost tvoja? A moj bore. a kazala joj je Pavica Tonković (djev. same suze iz očiju lete. 102 . Mladi momci i divojke.165 (Zmijavci kod Imotskog) Premda se kazivači prisjećaju da su nekoć kod Hrvata u Hercegovini postojale narikače. 1934. str. Gudelj. g. povaljeni. obojica pala od gelera.

Matica hrvatska i HKD Napredak. Moj Ilija zagrlio Luku.) sadrži 250 latinskih i 50 njemačko–latinskih svjetovnih i religioznih pjesama. Tri godine mučila sam muku. S. do koje sam u kolu igrala. sa svojom se djecom razgovara: “Djeco moja. spominjući Iliju i Luku. primjerice F. st.) ide u najznačajnije zbirke svjetske usmene poezije. 103 .” Jedno jutro prije rane zore. sokolovi sivi. Romance su pisali mnogobrojni svjetski pjesnici.166 (Žepče) 6. Neke od tih pjesama pripadaju usmenoj lirici. retorika. Zbornik španjolskih usmenih pjesama Romancero (konac XIII. Romance u pisanoj književnosti imaju epske elemente. g. 161-162. dođ’te majci ako ste mi živi.glave su im okrenute Savi. priredio Marko Dragić. Svake noći moja majka stara. ROMANCE Nazvane su prema španjolskom el romance što je značilo španjolski narodni jezik za razliku od latinskoga. Tema je romanci 166 Hrvatska usmena književnost Bosne i Hercegovine: lirika. a usmene romance ih vrlo rijetko imaju. Djevera sam po ruci poznala. kao i hrvatski pjesnici među kojima su A. Harambašić. što miluju materine ruke!” To izusti i dušu ispusti. Sarajevo 2006. nikom ništa nisam kazivala. Svojom sam ih rukom pokopala. Hrvatska književnost Bosne i Hercegovine u 100 knjiga. vidi moga Ilije i Luke. epika. G. str. svekrvica mene mladu zove: “Odi nevo. Kranjčević i drugi. knjiga 4. Snažan je utjecaj toga zbornika na svjetsku poeziju. Zbornik lirskih pjesama Carmina Burana (oko 1230. vidi djece moje. S. Lorca. preko njega prebacio ruku.

Sprogovara lipa Mare: “Ajme meni. knj. 43. hladan vetar od Levanta. XI. str. tri Rečana i još jedan černi Moro. 1995. dva Bakrana. priredio Olinko Delorko. Zagreb 1963. njegova bim ljuba bila. JOŠ POIDOH RAVNIM POLJOM Još poidoh ravnim poljom susrite me devojka. Našal ju je černi Moro. Zaš ja dam da m’ ju dadu? Pojdoh sam da se minem. Zora. 168 167 104 . Zagreb.”168 (Iz Istre) Usmene lirske pjesme. Još mislit. MH. visoka. SHK. 23. tanka boka. PSHK. a na bili rumena.” Šli je iskat dva Bakrana. Njihov je ritam ubrzan i vedar. Narodne lirske pjesme. 37. 1484.167 (U Zadru.najčešće ljubavna. i odnesal Mari krunu. Matica hrvatska. ter pomislih: Bih liš bil za divojku? Bar sad bih. kruno moja. 4. neg ne bih.) MARINA KRUNA Popuhnul je hladan vetar. leh černoga Morca ljubit. i govori lipa Mare: “Volila bim krunu zgubit. Mnogobrojne romance raznovrsnih motiva kazivači i danas kazuju. str. priredio Stipe Botica. ki bi meni krunu našal.

169 TRUDAN JUNAK KROZ GORICU PROĐE Trudan junak kroz goricu prođe od truda se na mač naslanjaše. od truda se na mač naslanjaše. str. djevojko. početkom XVIII. a černi Moro Mađar. 171 Isto. st. MH. vode žedan. da te od draga žeja ne mori.) POKRI. 210. da ti od sunca ličce ne gori. DJEVOJKO. Pavao Ritter Vitezović prvi se osvrnuo na pjesmu Marina kruna ukazujući na domoljublje u njoj jer Mara je Hrvatica. u konderu vode tere napoj trudahna junaka. priredio Stipe Botica. crne oči tvoje!”170 (Kotor.” Ufatila u konderu vode. Usmene lirske pjesme. a od sunca štitkom zaklanjaše. svojoj miloj majci govoraše: “Majko moja. jada velikoga. 78.” Majka ćerci tiho govoraše: “Crpni. bijelo mu lice sagledala: “O junače.Mnogi etnolozi Marinu krunu smatraju jednom od najljepših hrvatskih usmenih lirskih pjesama. početkom XVIII. a od sunca štitkom zaklanjaše. str. SHK. str. st. Divojka ga s prozora gledaše. 78. junaku je na konju dodala. divojak željan. trudan junak kroz goricu prođe. 105 . KOPRINOM KOSE Pokri. koprinom kose da ti od sunca biser ne puca. Zagreb 1995.171 (Korčula. ćerce.) 169 170 Isto. ma mu nemoj lica sagledati.

jubavi. str.) JUBAVI. 78. 119. Petrova majka Boga molila da Petra konjic najbrži bude prid gospodinom. 106 . Isto. da te ne bi bilo. ni tebe ni mene.172 (Korčula. vrag ti odni kosti. jubavi. početkom XVIII. ni mene. Jubavi. ni tebe ni mene ne bi ogrijalo. st. JUBAVI! Jubavi.UTICALI SE GOSPODIČIĆI Uticali se gospodičići uz ravno poje. ni tebe. šta si mi skončala cvit moje mladosti. str. Da nije jubavi ne bi svita bilo. moja bila vilo! Da nije jubavi ne bi sunce sjalo. na vrane konje. moja bila vilo!173 (Split) 172 173 Isto. meju družinom.

1823. pak se naoblači. oko 1770. I ubila na moru trgovca.). 175 Hrvatske narodne pjesme. I pravo je. da ga je ubila. S. Botica (1996: 97. – Cipar. str. priredio Stipe Botica. Književni krug Split. Ženske pjesme. Slađi je cjelov od meda. Što ubila na polju volara. Iz oblaka tri strile puknule: Jedna bila na moru trgovca. knjiga prva. vjerojatno u Travniku gdje je bio francuskim konzulom. Druga tuče na polju volara. Ribica momi govori: “Šire je nebo od mora. Draži je dragi od brata!”174 STRIJELE OSVETNICE Bilo vedro. I pravo je. str. a drago prodaje. Nikola Andrić. Zagreb 1909. 46. Što ti ubi u gori čobana. Momica moru govori: “Je li što šire od mora. Treća ubi u gori čobana. MH. Je li što slađe od meda. Mihovil Pavlinović. Sveska prva. Svoje pase. 104. I pravo je da ga je ubila.). Svoje ore.SIDILA MOMA KRAJ MORA Sidila moma kraj mora.. koncem XVIII.) u Bosni. 19. 107 . Mlač (str. da ga je ubila.-20. Pjesma je objavljena i u: Hrvatske narodne pjesme. Split 2007. uredio Dr. ali tudje krade. tudje preorava.175 (Šibenik) 174 Tu je pjesmu zapisao Ferićev učenik Marko Bruerović (Lion. Što je pukla na sinjemu moru. Krivo miri. Pjesmu Sidila moma kraj mora navode mnogi antologičari. Knjiga peta. primjerice K. Je li što draže od brata?” Ribica glavu promori. st.

89. Hrvatska usmeno književna čitanka.”176 (Ervenik Gornji kraj Knina) Pakovačka narodna nošnja 7. 108 . nemoj mi umrijeti. U 176 Stipe Botica. svake ću ti ponude doniti: suvi šljiva sa sirovi grana. Ja sirota na ovome svijetu. str. Mila majko. Zagreb 1995.NA UMORU DJEVOJAČKA MAJKA N umoru djevojačka majka. ali njena kćerka govorila: “Mila majko. BALADE Balade su nazivane prema provansalskom balar što znači plesati i prema keltskoj riječi balad koja znači usmena (narodna) pjesma. Školska knjiga. nove ribe. nemoj mi umrijeti. svak će reći ja sirotu neću. grožđe iz Mostara. ko će mene sirotu uzeti. kave iz svakog dućana. cukra.

puno ašikujte! U Stambol je kuga udarila. Nit je meni nisko bez jastuka. Maruša. Sve pomori i staro i mlado. ŠTO GLEDAŠ NE OSTAVLJAJ Leti vila priko Varadina. A rastavlja i milo i drago. Marija). 109 . Ona iđe u zelenu bašču. I sinoć je dvoje rastavila. bratovim sirotama. Ne da majka u groblje kopati.baladama su pretežito lirski ljubavni motivi. Jer su teške djevojačke kletve. Ona zove svog jedinog sinka: “Je li tebi crna zemlja teška? Je li tebi tvrdo bez dušeka? Je li tebi nisko bez jastuka? Je li tebi zima bez jorgana?” Iz groblja joj nešto odgovara: “Nije meni crna zemlja teška. Završetak je balada tragičan. nasilnim prelascima na islam. Pa dozivlje Sarajke djevojke: “Malo rad’te. Nit je meni zima bez jorgana. Već u bašču pod žutu naranču. Najčešći su akteri u hrvatskim baladama Ivo i Anica (Ane. nek ne ostavljaju. Nit je meni tvrdo bez dušeka. itd. Škotska balada Edward (XII. Rano rani jedinkova majka. st. o moriji (kugi) koja je pomorila Mostar. Balade najčešće pjevaju o nesretnoj ljubavi čiju je tragiku izazvala mladićeva (ili suprugova) majka. U đulbašču pod žutu naranču. Neke od njih pjevaju o: povijesnim osobama i događajima. smrtnom madežu. Već pozdravi sve moje jarane: Što gledaju. Ivo i Mara (Mare.-XIII. Raznovrstan je tematski svijet balada.) jedna je od najstarijih i najljepših balada. Anuša). Rijetke epske epizode u funkciji su pojačavanja lirskoga tona. Rastavila jedinka od majke. Velik je broj iznimno potresnih balada koje i danas kazivači kazuju.

Split 2007. svog jedinog sina.” Komšija se nazad povratio. i divojku majka ti je našla: od Anice i lipša i viša i ruhom je od nje bogatija. str. Za to čula Ivanova majka. Ivo. knjiga prva. Zagreb 1909. visoku planinu. kod Ivana. ženske pjesme. knjiga peta. dio drugi. da on saje. uredio dr. 146. od Anice i ruhom bogatija. Književni krug Split. Mihovil Pavlinović. Oni njemu pozdrav prifatili. 177 110 .” Tada Ivo njemu progovara: “Uzalud je i lipša i viša i ruhom svojim bogatija. 85-86. priredio Stipe Botica. sveska prva. pod naslovom Djevojačke kletve objavljena i u: Hrvatske narodne pjesme. visokoj planini. Ivanovoj majci govorio: “Tvoj je Ivan tebi poručio da on Ane privariti ne će. Ne dolaziše devet godin kući. Pjesma je. skupila i izdala Matica hrvatska. Nikola Andrić. majka ti je rekla.Kad uzdahnu. Kad komšija kod Ive došao. Majka sprema svog prvog komšiju u Kunaru. d. Tad govori komšija Ivanu: “Ajde. u Kunari.”177 (Mostar) ČUVA OVCE IVO I ANICA Čuva ovce Ivo i Anica. pozdrav Božju njima je nazvao. Tiskara Hrvatske stranke prava d. (romance i balade). Jedno drugom viru uložili da se nikad privariti ne će: tvrđa vira nego mramor stina. do Boga se čuje.-147. str. da ga majka ženi.” Hrvatske narodne pjesme. pa mu našla Gabelku divojku: od Anice i lipša i viša.

moja majko. Tada doje majka da ga zove.” Tada Ivan majci govoraše: “Uzalud je. Kad izašla. Kad se Ivo s vinčanja povratio. da svatove Ivine ne gleda. vrata im se otvorit ne dadu. mliko materino!” Opet Ivo majku ne posluša. ugazila u krv do kolina.Kad je majka aber razumila. a seke mi kolo ne ufate!” Kad su došli da Ivana zovu. Majka Anu s devet ključa zaključa. Ona budi svog Ivana sina: “Otvori mi. moja mila majko. visoku planinu. Tada Ane odma za njim poje. našla sam ti Gabelku divojku: od Anice i lipša i viša. Tad govori Anica divojka: “Ajde.” Tada majka Ivu zaklinjaše svojim mlikom kojim ga odgojila: “Ajde. Ivo. budit dok mi braća kavu ne popiju. majci svojoj on je govorio: “Nemoj mene. Ivo. sine Ivane! Zar ti nije zlato omililo?” Kad je majka vrata otvorila. sinu govoraše: “Ajde. onu košu što je Ane vezla. ona se je svom Ivanu uputila uz Kunaru. Ugledala svoga mrtvog sina 111 . svojoj majci ona sritno doje i ispriča što se dogodilo: da je Ivo mladu privario. ja Anicu privariti neću. majka da te ženi. sine. kad te majka zove!” Tada Ivo Anu poslušaše i Aninu košu obukaše. od Anice ruhom bogatija.

Bog joj dade grome i topove. Mara njima jeste besidila: “O bora vam. sprovod zaustavi. tu jabuka. vodu pije a pokoj pridaje. oba meni draga. dva Jakšića mlada. nek nije ni mene!” Tad su braća za njim zaplakala. 112 . a Anica Boga je molila: da joj dadne grome i topove. oba mlada.178 (Rumboci u Rami) ŠUJIĆKINA MARA Pasla ovce Šujićkinja Mara.i uz njega Gabelku divojku. Svatri tila u greb ponesoše. Ona pade po njegovu tilu. a seke su kolo zastavile. Kad izašla. S njom pored dva Jakšića mlada. ne mogu vam obim biti ljuba! 178 Marko Dragić. živa pade. Baška Voda 1995. Pasla ih je ispod Malovana. Mrtva tila u greblje ponili. u zemljicu svatri pokopaše. 72. Povr glave ruža je procvala. str. Tuj tunja. da razbije devetera vrata. više ne ustade. ispod nogu voda je provrla. Mala nakladna kuća Sveti Jure. Oba mlada.-74. oba Mari draga. Gabelka je pismo ostavila: “Kad je s mene. Ko je žedan. ona razbi devetera vrata. Ko voli ružicu rumenu. Jer tih tila nikad ne će biti. i Ivana spustiše na zemlju. neka vodu pije. nek se kiti a pokoj pridaje.

Kroza zemlju ruke sastavljali. Kad su bili na po Malovana. Niko pade. Sve troje ji bilo preminulo. Među njima Šujićkinja Mara. Kad dođoše uvr Molovana. a Pero dopade. Nikola krvavom. Obadva se pinom zapinila: Pero bilom. pokojna mu duša! Pođe gledat u Nikine oči: Umro Niko. Treći nosi vezenu maramu. Kad ja manem vezenom maramom. Okrećite podno Malovana Ja ću kretat povr Malovana. Onoga je Šujićkinja Mara. Tu su majke zakopale sinke. 113 . Zakukala Nikolina majka: “Ovo jeste moga Nike burma!” Zavikala mladog Pere majka: “Ovo jeste mog Pere pero!” Izletila majka Marušina: “Ovo jesti Marina marama!” Trče gledat prižalosne majke. Koji meni ponajprije dođe. Koji meni malo potlje dođe Onoga je vezena marama!” Kad ujutro malo osvitalo Mara krenu povr Malovana. Tri žalosne zakukale majke. Drugi nosi burmu od Nikole. pokojna mu duša! Vadi Mara nože okovane: “kad je s mene. Gleda Mara u Perine oči: Umro Pero. Izletiše prid žalosne majke. nek nije ni mene!” Naletiše tri gavrana crna: Jedan nosi pera od Perine. Poletite dva Jakšića mlada. Braća krenu podno Malovana.Okrećite bile ovce svoje.

Toga dana je rekao težacima da mora obaviti važan posao. Rose se mogla udat u grad za poštara.). 378-381. Književni krug Split. studentici Filozofskoga fakulteta Sveučilišta u Splitu 179 114 . str. FF Mostar. veljače 1968. priredio Stipe Botica. Nekoliko ljudi željelo je poslati poruku svim roditeljima kako se tragedija ne bi ponovila nikad više. Mihovil Pavlinović. Ganut tom tragedijom Dinko Bekavac spjevao je 941 stih: 180 Zapisala Josipa Bagarić 2004. Šinković zapisala ju je u Splitu 14. 2004. Rkp. Tragedija se dogodila 12. Tko je željan neka voća jede. godine. godine. Tako na kraju ubija sebe i nju. Hrvatske narodne pjesme. Oko nji su vodu navratili. selo Podaci. Oko nji su voće posadili. a Rose mu nije smjela pisati jer joj mater nije dala. Rose i Mladen bili su iz Biokova. Kazala Ilka Križanac (rođ. Usp. ali nije htjela jer je voljela Mladena. Podace je obavila koprena tuge i žalosti. knjiga prva. Nakon smrti dvoje mladih ljudi iz pjesme. Na kraju majka proklinje sebe što se miješala u ljubav svoje kćeri. Kada se vratio. 1927. Tko je žedan neka vodu pije. 180 Tonka Bulić rođ. Godine 2008. dala ju je Jeleni Markoti. Neka njima pokoja nazivlje!179 (Tomislavgrad) ROSANDA I MLADEN Desetine su studenata fragmentarno zapisali baladu o Rosandi Visković i Mladenu Andrijaškoviću. ožujka (na Grgurevo) 1939.U rukama im zelene jabuke. rekao joj je da će se ubiti ako ona ne želi bit s njim. u Tomislavgradu. Split 2007. On je otišao u vojsku.

Ante žena. ispod tebe morske pučine i po tebi te visoke gore. moj Mladene i srebro i zlato. ja sam dite od petnest godina. Te se desi dragi pobratime. Ti ćeš momče poć u vojsku sada. Prolazeći dani i sedmice. Nema mira on u srcu svome. baš trideset devete godine. visoko se nad more nizilo. te mu tako govori ozbiljno. Viskovića Mara. Rosanda joj ime. kao kita iz pitara cvića. divnu ćerku Mara je gojila. Samo budi kao što sam i ja. Nemoj dušo da ti srce pati iz vojske ću ja tebi pisati. koju je ona navela u svome seminarskom radu iz predmeta Hrvatska usmena književnost. kao što je ovoga vremena.” A mladiću ove riječi mile. Divnu ćerku. Jer on misli to dite nevino. mlado moče u vojsku se sprema. S tebe divan pogled je na more. dok se vratiš čekat ću te mlada. Svima momcim ona hvalu dala. 115 . Od kada su te tvoje visine. vjeruj meni neću ti pobjeći. ako si ti mladić od riječi. momče primi pismo do vojnice.” Jer mladiću Mladen ime biješe. a sad ju je majka izgubila. kad pomislim meni srce gine. Od ljubavi ne razumin ništa.” Mlada cura sinpatično zbori. da se s tobom ne pozdravim vruće. nemoj dati volju dušmanima. On bijaše rumenoga lica. al za tobom moje srce vene. neostala majka nevesela. Nije stalno već mu ona veli: “Poslušaj me mladiću veseli. Imala je suviše mladića. te se nije često sastajao.Divno brdo Biokovo milo. jednome se mlada obećala. niz tebe to Jadransko more. Vjetrovi ih nebi odnosili. Naokolo gradovi i sela. A i on se ozbiljno držao. U Podocima selu malenome Makarskom srezu velikome Na dvanaesti ožuljka mjeseca Slušaj dobro golema udesa. Andrijašković se zovijaše. pođe da se javi zlatu svome: “Ti si Rose nevino za mene. Sad drugoga razgovora nema. kao sunce kad sja iza gore. Rosi biše petnest godinica. u srcu se momku usidrile. a kamoli ljudi omrzili. Ja ne mogu da pođem od kuće. na rastanku mladiću govori: “Što smo rekli misli samo na to.

on Rosandi sitno pismo piše. Na ti dragi čarapa dva para. za tobom mi vene moje lice. Još evo ti maramice ove. Ti znaš dušo da sam prenejaka. Ali majka nije vjerovala. otkrila se ljubav šta si krila. te se sjeti ti Rosande svoje. Draga dušo kojeg si mi pisa. Ako dragi ti za menom patiš. da je prošla cijela godinica. Primi pozdrav od odlaska moga. već nad menom nadzora imala i jednoga me dana preobašla i sakrita pisma mi je našla. novac dušo tebi će trebati. ja ti drugog ne imadem dara. sada Bogom.” “Rose draga. Čini mi se ne vidim tvog lica. Na pismo mu cura odgovara: “Moj Mladene srce iz nidara. Dugo imaš ti u vojsci stati. ali mi je to doznala majka. utjehu će tebi cvijeće dati. naša ljubav da ostaje šala. Rose ima osjećaj još više. ti ostala kod majčina dvora. “Evo dragi tebi sto dinara. Ni dan danas nisam je otkrila. Ali šta ću kada mora biti tako. ovo cvijeće moraš pogledati. u carevu vojsku odlazio. na darovim koje si mi dala.” Iz vojnice Mladen Rosi piše. na rastanku desnu ruku dao. ovaj novac mali. Ti ćeš dragi morem putovati. tebe ljubim i više nikoga.” Od kuće se hladan uputio. ja sam našu tajnu ljubav krila.Rose prije neg se s njim rastala. Sinoć dušo s tobom se rastao. te se sjeti kada sam ih dala. mnogo tebi hvala. s tobom se rastajem. Kitu cvijeća još ćeš ti primiti Koja će te dragi veseliti. te se sjeti ka smo se rastali. 116 . A Rosa stade govoriti: “Primi dragi. U svom srcu nema mira više. srdačno se mladi pozdraviše. Mladen htjedne da neće primiti. “Oj Rosando jutarnja danico.” “Te mi kaže nesretnice mila. Ja sam majci odgovore dala. Da ti meni sitno pismo pišeš s dana u dan na ljubav pristaješ.” Za bijele se ruke uhvatiše. u vojnicu kada si otiša. samo ne znam što ću tebi dati. Ja sam išo preko sinjeg mora. tebe neću ostavit nikako.” Još mu Mare sto dinara daje. divno ga je mlada darovala: “Mi ćemo se dragi sad rastati.

ja te ljubim a majka mi ne da. tvoja majka Mara? Bog jedini neka majci plati. ćeri. a ti dušo imaš djevojaka. da me više ne napada mati. suzama ga Mladen okupao. a moje će uvenuti cvijeće. Rosanda te ljubi sve do groba. ti se moja ćerka nećeš zvati. al na srcu ona nosi rane. On ne misli tako ništa više. uze pero te rođaku piše: “Poslušaj me Slavko rodijače. nego ću te ja Mladenu dati. Pismo ode Rosanda ostane. neg u polje da ideš sa britvicom. Ti ćeš sa njim u gradu živiti. Al ću isto prvo poginuti. ne izgubi sreće. sve ne mogu da ti opisujem. šta ću činiti. Zašto sam te odgojila majka. Ako hoćeš kćeri da se vjeraš. Bože vidiš s velike visine. Ja imadem dosta da ti pišem. Ali. proklet bio ko nam ljubav krati. zlato. zašto ona našu ljubav krati. Tako Mladen sam sobom govori. šta volim ljubiti? “Oj Rosando. dobro biti. Već oproštaj ja ti šaljem mili. sa knjižicom u dućan hoditi. šta će od nas. i s njim će ti. željo srca moga. već on prati šta mu Rose piše. 117 . Moj Mladene. ja se mlada neću udavati. Ja se moram od tebe rastati. moje srce bez prestanka plače. nego poći drugu ja ljubiti. Pa se misli cura svakog dana. ti imadeš mladoga poštijera. a nećeš se težakinja zvati. Nemoj dušo više mi pisati. Ja sam tvoja al mi neda majka. Još mi srce u grudima preda. Koji želi tebe oženiti. Na Rosandu on misli sve više. Bolje ti je u dućan sa knjižicom. na te mislim te ne mogu više.Rađe će te majka pokopati. da ti ljubiš jednoga težaka.” “Još suviše mene majka psuje. srce iz nidara. Kad tvoja nemogu ostati. kad ne mogu. Dragi Bože. Boga moli za svoga dragana. Ti se možeš za suca udati. Ako hoćeš Mladenu pisati. kako moje mlado srce gine. Pismo Mladen kada je primio. pismo čita te ga on zatvori”. hitno ga je mladić otvorio. kad od tebe moram da se dilim.” Kad Rosanda pismo napisala. sa poštom ga mlada opremila. Do pola ga nije pročitao.

nema mira on do Rose pođe. zadnje pismo meni Rose piše da ja ne smim da je ljubim više. Mladen kralja vjerno oslužio i zdravo se kući povratio. dok ti meni odgovor ne vratiš. iz vojske će brzo Mladen doći. te mladiću odgovor je dala: “Ima dušo nekoliko dana. kad on dođe da ćemo mi lako. psuje li te veće draga mati?” Suzicama Rose okupana. 118 . kako je? I što mi je od Rosande moje. Istog dana kada kući dođe. Rosu mi pozdravi i opširno pismo meni javi. Jer mi kaže Rose da ti javim. a Rosandu mladu ostavio. sve sam ti pisao. da ga neću mlada zaboravit. sve na veće da svoj život gubi.” Slavko pismo kada je primio. tvoja ljubav Rose će se zvati. iz sveg srca žalosno uzdiše. Već ne može da stoji od jada.” Slavko mladu djevu poslušao. u sakrito Rosi ga odnio. a da ona mene isto ljubi. I u pismu ovako mu piše: “Rode mili. Prve riječi ti ćeš meni dati. svom rođaku odgovor je dao. Slavko rode. Zato Rosi neću pisat sada. Kada pišeš javi mi. Niti ću ja veselja imati. Da od majke napadaj imade i da mene ljubit je ne dade. Rosanda te od srca pozdravlja. Slavnog kralja da ti služiš virno. Ako Bog da da se zdravo vratiš. Samu djevu u kući zateče: “Kako si mi golubice reče.” Kada Mladen ovo pismo primi. On je vazda živio u nadi. Slavku mlada progovori tada: “Slavko moga Mladena pozdravi. Nek on meni ne piše nikako. mlado srce malo mu se smiri. te i druge prođe polovica. Dan za danom prođe godinica. da je meni rekla stara nona: Rose draga ti otvori oči. Dragi rode. Vidi Rose što u njemu piše. jer ja znadem da ti nije žao. ja radosti još nisam imao. mlada će te Rosa čekat mirno. da ti pratiš da ne zaboraviš. Bože šta mi sada Rosanda radi. nek je majka veće ne napada. ne misli se više. sama sebi smrt će zadati. Da nju neće drugi uživati. najmiliji pozdrav tebi dava. Kada bi ti drugu oženio.Od kada sam od kuće pošao.

ja Rosandu neću udavati. moju Rosu ti nećeš ljubiti! Već te molim i to bi ti mora. Rose slike napraviti mora. Moja Rose još je prenejaka. pazi dobro što je majka rekla!” Rose mlada momku progovara. s njim se nećeš sastajat nikako. Rose draga kad ti oćeš tako. Kada ih je skupa ugledala. da ti pođeš iz mojega dvora. dok evo ti njena majka Mara. Ti si Rose krasan život stekla. ja joj ne dam da postane majka. svojoj ćeri Mara progovara: “Kćeri mila nesrećo nejaka. Rado bi se majko utopila. Na stranu mi ostavi svakoga.” 119 . I mnogi su tako govorili. ja ću ljubit što mi srce želi. nego none svoje majke mile.” Progovara sad Mladen polako: “Slušaj mene od Rosande majko. a krasan je život odgojila. nego ja drugoga ljubila i najprje da će se desiti ne budem li moći ja njega ljubiti. da će vaše uvenuti lice. Sa Mladenom ti si se sastala. Ko da joj je dvadeset godina i Rosa je za mene sudbina. Da vam vaša mladost tako pati i da će te sami smrt zadati. Dok je bolje to tvoje noselje. da se ona ostrani od svega. drugu nađi te se s njom zabavi. samo ljubim ja Mladena moga. ti ne slušaš šta ti kaže majka. ali nisu ništa učinili. šta si svojoj majci obećala. crna će nas uživat zemljica!” Na to se je Mare nasmijala i Mladenu odgovor je dala: “To su momče stare poslovice. ti mi slabo veliš. Vrijeme svoje kad bude imati tada će je majka udavati. Nemoj momče o tom govoriti. Svršila je sedamnest godina.” Stara dragu ćerku razumila. sami sebi mi ćemo smrt dati. već našega neće biti lica.” “Majko draga. Srce naše ne može da pati. da do njega ona dođe mlada. otplovit će preko sinjeg mora! Dragi otac Rosi piše sada. tvoja kćerka da je prenevina. Mladenu je tada govorila: “Moj mladiću Rosu mi ostavi.S njim se nemoj često sastajati ako majci želiš život dati. što mi kažeš to nije istina. u Americi da dođe do njega. Tvoje srce nemoj da ti pati.

nedjelica sveti dan će doći. dobri prijatelji. Što si rekla to nosim u glavi. Zašto si me pošla darivati? Znadeš kad sam u vojsku išao. ponedjeljak sretni dan će doći.” Rose momku odgovara na to: “Poslušaj me. uredite prijatelji mili. 120 . te se mlada od njega rastala. neku zemlju da idu kopati. Ja taj dan neću s vama biti. kad ćete mi proći.Kad je Mladen staru razumio. a nisu je jošte dovršili. Rosandi je mladić govorio: “Rose draga. Ovi dani brzo će nam proći. gospođo. ove tamne noći kada prođe. ovako je njoj govorio: “Kad si znala da mi je neš dati. važan posa moram opremiti. neg će drugi Rosandu ljubiti!” Sa majkom je razgovor svršio. Rađe ću se smrti odlučiti. da je mladić te noći pucao. Tako kao što smo pogodili. on se digne rano. Mladić dođe kući polagano. pjevajući iz njega je pucao. radnik posa mora da ostavlja. od tebe sam ja novac primio. Na kog mislim imadem vremena i baš sutra taj posao opremam. koja neće nikad nas rastaviti. Vi tad poso nastavite. te zapjeva on pjesmu veselo: “Tužni dani. Mladen ode polako kroz selo.” Ove riječi Rose momku dala. povedoše razgovore razne. Pet hitaca u zrak upalio. Koju jesu bili pogodili. al se je isto doznalo. moj Mladene. I rekla si ti. ja ću doći ako budem moći. te čovjeku rađu uredite. Dođi draga do bijele crkvice. crne moje oči. bolno srce moje. te sutradan. Ode svoje prijatelje zvati. Cijelog dana onu zemlju rade. noć se pribilžava. milo moje zlato. ja odlazim sad od kuće tvoje. nediljica sveta kad će doći? Ljubav moju s Rosom da sastavi. Dan prolazi. Putujući njima Mladen veli: “Čujte me. Tako oni rađu ostaviše i svojoj se kući uputiše. prosto su se pucanju čudio. u tome se mladić veselio. Tu pucnjavu ko je ućutio. da će moja biti Rose mlada. nikad neću ono zaboraviti. tada.” Iz džepova lervorver trgao. Kada svane danak nediljice.

Potpuno je kuću uredila. ti ne slušaj što Mladen govori!” Rose prije neg u crkvu dođe. danas Mladen može me ubiti. nije priša ti ćeš se udati. Sunce sine sa visoki planina. Po maslinama propjevale ptice. 121 . zato momci za njoj ludovaše. Katica je Rosi govorila: “Rose draga.” Djeve mlade. jesi l mi se mlada opremila?” “Jesam Rose. te Rosandi govorit stala: “Rose draga šta si odredila. pa umiva svoje bijelo lice. uz brda bi vodu okretala. ti ne misli radi svoj posao. Bože zdravlja vi će te ga znati. al čekam na tebe. drugarice mila. kamol ne bi momka prevarila. Ovako je kako majka zbori. Mlada Rose rano se ustala.” U pameti jer ni jedan nema. obasjala mlade Rose dvore. Majci Božjoj ti molitvu obrati. tad u svoju sobu ulazila. kad si mi se tako uredila?” “Majko. otiđoše do bijele crkvice. Noćca tamna to je prolazila i bijela zora zarudila. kad ne mogu ja njega ljubiti!” “Rose draga. Da vidite moja braćo mila. ide cura te se ogledava. Da su znali o čemu se radi. drugarice mila. Divnu svoju robu uzimala. Pramen kose mlada raščešjava. na koji se on posao sprema. I ja ću mu mlada dozvoliti.Ne mogu vam taj posao kazati. svoju kuću opremat je stala. dvije drugarice. dan osvane svete nediljice. bolje nego sjajno ogledalo. ajd u crkvu te ne misli na to. obukla se kao gorska vila. Obasjava ona plavo more. Uze Rose studene vodice. znam da ti je dosadno živit.” Sa Mladenom tu se rastadoše. kad ne možeš šta voliš ljubit. Bog ti sreću dao. do rodice ona svoje pođe: “Oj Katice. Što suviše ugodna bijaše. Sjajno lice Rosi je ostalo. materino zlato. nemoj ništa govoriti. te se mlada obučivat stala. odgovore ovome dadoše: “Prijatelju. obasjava brda i doline. jer ne mogu da pođem bez tebe. Sad zbogom s vama se rastajem i srdačno pozdrav vama dajem. Stara majka za njoj istrčala. oni bi ga umirili mladi.

122 . hodi sa mnom. Putujući njih troje polako. Dvi rodice skupa hodale. I još dragi. ne razumim šta mi to kazuješ. a sa mnom ćeš mlada uživati. rad ljubavi koju dušo nosim. Zato Rose. odgovor je ovaj njome dao: “Dan za danom smrt se približava. a majka mi nije dozvolila. jer ni jedno potpisa nemade. Kad bi s tobom sada pobjegnula. Ima dušo već nekoliko dana.” Tako cure mlade putovaše. za tobom ću život izgubiti!” Kad je Mladen djevu saslušao. imam tebi nešto kazivati. dokle mladić govori ovako: “Rose draga. možeš doma poći. već ne mogu dalje da podnosim. te u svetu crkvu uniđoše. dozvolu mi majka ne bi dala. ne ostavljaj mlade. dolaze mi pisma sa svih strana. sve je dobro što govoriš meni. pod ruku se mlade uhvatile. ja ću se ubiti.Sve tajnosti tvoje Rose znadem. tebe ću ljubiti. Kad se poče misa govoriti. njih dvojicu mladih ostavila. Te bi rekli vidi cure nejake jer ne sluša riječi svoje majke. ako nećeš ti mene ljubiti! Staru majku ti nemoj slušati. malo ćeš ostati. Misa svrši po svom običaju. razgovore velike imaše. Kad bi ja sa tobom ostala. kako god i znadeš. Ko mi piše to sam Bog znade. za mene suđeni. Zaboravi sve u kući svojoj. te mladiću govorit stade: “Moj Mladene. Moj Mladene. da ti mene nećeš ljubit više. ne mogu ti ja pomoći mlada. Bože zdravlja i mi ćemo doći. pojedino sam pismo otkupio. Čini dragi. Mladen reče: “Slušaj Rose sada. samo mene. U putu ih Mladen dočekao i lijepi pozdrav njima dao. milo dobro moje!” Rosandi se od srca uzdane. Svako pismo bez marke je bilo. Njih dvojica sami biše tada. To bi bilo od Boga grehota.” Katica je naprid odlazila. U svakome pismu meni piše. Put ne vidim po kojem putujem. cure Bogu stale se moliti. naša ljubav vazda se sprečava. Razgovore cure prekiniše. narod ode svome zavičaju. i meni bi to sramota bilo. a od ljudi golema sramota. govorim ti milo. Ti Katice.

On oružju živi ogan dade. mira ne imade. a usto mu odgovor vratila: “Uživanja ja bez tebe nemam. kako ćemo sada poginuti!” Nato se je stara nasmijala. da je znala bila bi ga našla. Te džepove majka ne obašla. već ti možeš malo pričekati. da i sebe on pogibe mlada. on te neće pogubiti mlade.” Mlada Rose momka razumila. “Moj Mladene. jer ne slušaš što ja govorim. prisloni ga njoj na slipe oči. te i dalje Rosu kući zove. al joj Mladen riječ preteče: “Nemoj dalje na nas napadati. Obilazi mladiću džepove. Ona dođe da Rosandu traži. Nemoj Rose. majka tebe traži. Cijelom svijetu da mi ugodimo i da našu ljubav sastavimo.Ne možeš dalje podnositi. On oružja ništa ne imade. hitac puče djevojke nestade. da se budem vraćat tebe zvati. Krasna djeva na zemljicu kleče. koju ćemo danas sastaviti i narodu sjenu ostaviti. Tad levorver Mladen izvadio. činit svoju mati. Hoćeš dite. obojica od srca uzdahne. sad vidjeti. Oko vrata rukom se sklopiše. nebrojno se puta poljubiše. nas dvojica mladi kad pogine. mrtvu djevu kraj sebe je gledao. Milog glasa djevojci nestade.” Al pozadi jedan džep je stao. mene nema”. Bez pameti Mladen je ostao. dušo. Levorver ćeš. u kojem levorver počivao. Ali majka. “Di si Rose. da se moraš ti njegova zvati. ukaza se momku rana ljuta. “Rose draga. to izusti. da majka obolim. vazda misli da ja ono šala. Bogu dušu dade. nemoj mi se strašit. Majka pođe njih dvoje ostane. Hitac puče i drugoga puta. dragovoljno se u smrt spremam!” Još odgovor Rosanda ne vrati. na Rosandu on ga je pružio. reče.” Htjede majka da još nešto reče. nema sučim tebe pogubiti. Ako želiš našu smrt vidjeti. koji će nas ovdje pogubiti. 123 . od Rosande preteče ih mati. Već on hoće silom napadati. danas ćemo skupa poginuti. Širom svijeta nek se spominje. već mladića obilazit stane. Ubojito oružje okači. On revorver upotrebi tada.

Što mislili tako učinili. mrtvo lice Rosandi umije. na Rosandu naslonija glavu. Rose draga. U posjeti rod nek ostane. nego da ću te ja mrtvu ljubit sada. mrtvu djevu sutradan digoše. kako bi se na smrt odlučili. Bože dragi strašna mi je miso. Njezinoj je kući odnesoše. majka Mara. i kod njih su jedno pismo našli. tebe majka zove! Mrtva joj se Rose ne oziva. cijelu noć je kod njih straža stala. jedno s drugim da se je volilo. događaju vele se čudili. Neprestano tu oni plakali. srce majke svoje. na krilo joj pala. moja ćeri mila. nema živi više. Komisiji jer su se volili. moj narode. mrtvu Rosu kad je ugledala. preko štampe naše slike dajte. žalost dođe cijeloj porodici. Što dolaze sve stadu plakati. Kad djevojku u kuću uniše. Od Rosande dođu drugarice. prolivenu krvcu cjelivali. skupa nismo mogli ljubovati. kako si mi danas poginila?” Ovdje mnogi ljudi dolazili. 124 . Iz Mladena crna krv se lije. Petnest dana prije su mislili. prvo sam se ja smrti nadala. njih dvojice mladi. moj cvit ubavi. čudne smrti milostivi Bože. te u plaču Mare progovara: “Oj prokleta bila svaka mati koja djeci u ljubavi krati.Ranjen Mladen. skupa će nas zemljica uživati. Sad ne mogu ništa učiniti. nas dvojici kad mladi kod matere. Petnes sati mrtva je ležala. mrtva na ulici. Rose draga. sestre braća i majka im mila. Ranjen mladić gledati ne može. sruši se na travu. “Rose draga. U tom pismu dobro se vidilo. Divna Rose. naplakano njihovo je lice. Majka Mara u afan je pala. zadnju posjet drugarici dati. Krvavo joj lice ljubit stala. Na petoga su datuma pisali. kad pomislim ja na ovo pismo. već ću ja života izgubiti. Njih dvojicu mladi preobašli. dvanestoga su se na smrt dali. Ne može se perom opisati. ljubi majka rane joj na glavi. Ozovi se. u vječnome ona snu počiva. žalosti odviše. Tu doleti njihova rodbina. cijeli slučaj o ovom kazati. Mrtvu djevu sa mnom uslikajte.

kad su okupali. Oči tvoje sjajnije su bile.Cure nosu studene vodice. Događaj sam cijeli opisao. Ja pred tobom klečin na koljeno. za tobom ću život izgubiti. iz Brala sam sela malenoga. sad su žarku sjajnost izgubile. Dok ne dođem svrha pjesme ove. na papir vam braćo upisujem. dok je živa to možete znati. slika će vam svjedočit najviše. Niti sam ja zadovoljan bio. U čistu je preobukli svilu. Krunu stavu. te je mrtvu preoblačit stali. umivaju od Rosande lice. Ja vam braćo nisam pjesnik bio. kazat ću vam kako se ja zovem. strašan slučaj meni kazivali. seko Rose. ja bez tebe živjet neću moći. kao bijelu nagorkinju vilu. neprestano cvila. Da je bila po izbor curica. Ovu ću vam pjesmu sastaviti. zašto te je mladu pogubio. Moj narode. po imenu Bekavac se zovem. pjesmu kad izjavim. mrtvu djevu u vel obaviše. ah žalosti milostivi Bože. kako mi je narod kazivao. Krvca smrzla. Sine lica od mrtve djevice. pogledajte sliku golubice. Ja sam Dinko pjesnik pjesme ove. kao perje bijele golubice. I na glavi te strašne ranice. svakog dana što po moru idem. koja će vam žalostiva biti. Putujući sa mnom putovali. Draga braćo. na glavu joj mladu. Evo slike od mrtve djevice. moj anđele mili. mene vode do crne zemljice. Mrtvo lice. kao da je vjenčat imadu. Ja sam rodom iz sreza istoga. Šta ću tužna seko učiniti. umit se ne može. onda hoću da miran počivam. Ja sam mornar jadranske plovidbe. vel bijeli stavjaše. 125 . Ja sam Rosu dobro poznavao. Draga braćo i družino mila. Koju novost ja po svijetu čujem. istinu vam pišem. Ljubim sada tvoje crne oči. Ispod krune. nek zna ko vam ovu pjesmu piva. dok vam nisam pjesmu sastavio. gazim plačem i suze prolijevam. Njima mladim spomen će ostati a i ja se hoću spominjati. koju pozna ova okolica. Seko Rose. u životu nisam mir imao. niti sam koju pjesmu sastavio. Bog Mladenu grijehe oprostio. Kad je mrtva ovako pogledati.

u ljubavi djeci ne smetajte. Momci mladi. Neke od tih pjesama kroz šalu poučavaju. mužu. evo sam vam pjesmu ispjevao. djeveru.ŠALJIVE PJESME Šaljive su se pjesme najčešće izvodile na sijelima (prelima) i u svatovima. žalosne ih porodila majka. sve po izbor i malo i veliko. kolo igra. Svekrva me istirala. Roditelji pameti imajte. Ako budem stoga pogriješio. vi nam zdrava bila. pametni budite. Jednome se momku obećale. 7. draga braćo. oko dvora optirala. U birtiji kolo igra. kolo piva. Ali ima dosta djevojaka. a drugome na ljubav pristajale. a na ono dvoje pomislite. dino diver i jetrva. Braćo moja. 126 . nisam nikog ništa uvrijedio. zaovi. Ja se vati u to kolo: kolo igra. dino svekar i svekrva. Čitaoci Bog vam sreću dao. nisam lijepe znao. neg njihovu ljubav rastaviti. Na svršetku pozdravljam vas lijepo. kolo piva. Prvo ćete djecu izgubiti. Na koji način poginili i svoj mladi život izgubili. jetrvi. Cure mlade oči otvorite.Ovaj slučaj kad se je desio. Pjevam pjesmu od prostoga mira. Ne volite cura ti je rekla. Ja se vrnu u birtiju. druga cura tebe jedva čeka. UDADE SE MLADA-LUDA Udade se mlada-luda: dino zava neudata. Karakterizira ih humor i ironija. One pjevaju o svekrvi. novine sam taj dan primio. dok ljubavi život ne gubite. Iz novina pjesmu sam spjevao.

taj se uzet ne će: Marko Dragić Tuj tunja. bećarac. da me mladu ne istuče!”181 (Gmići kod Prozora u Rami) 9. nevo naša. Kad sam prid dvor dolazila. da se nije utajila!” Nosiocim govorila: “Ne dižte je povr sebe. 181 127 . Otud iđe moj divere: “Ajde kući. a mnogi nemaju estetsku funkciju. ojkalice. alalim ti pute. GANGA Bezbrojni su dvostihovi koje kazivači kazuju. da je dvoru ne donese!” A kopačim govorila: “Ne kopajte blizu plota. umrla je majka naša!” Ja se zavi ne virujem: kolom igram. Mnogi od njih pripadaju pučkoj književnosti. Mala nakladna kuća Sveti Jure. natpjevavanja u raznim prigodama.Otud iđe zava moja: “Ajde kući. da se koca ne dokopa. str. živa bila. kupaljkama govorila: “Ne kupajte vrilom vodom. tu jabuka. BEĆARAC. kolom pivam. nevo naša. a ne došla u te. umrla je majka naša!” Ja s diverom dvoru odo. SELO MOJE. da je vijor ne ponese. Neki od dvostihova imaju iznimnu umjetničku i životnu funkciju. 63. rera. ALALIM TI PUTE Selo moje. Baška Voda 1995. Ko se voli. Pjevaju se kao ganga.

st. prezbitere i đakone koji su pokrstili Hrvate.) u svome djelu Szveti evangeliomi (Graz. 1582. Ja se.-93. Po Konstantinu VII. Ljubav. 1653.to će biti . košulja šarena: svaka šara po tri momka vara.182 VJERSKA USMENA LIRIKA Vjersku usmenu liriku čine: molitvene pjesme. versificirane legende. arhivski i drugi izvori svjedoče da su Hrvati pod utjecajem Rimljana već u VII. nadbiskupe. st. Te pjesme svjedoče o dubokoj religioznosti hrvatskoga katoličkog puka koji je svoju vjeru i običaje sačuvao kroz stoljeća i pod tuđinskom i pod nenarodnom vlašću. u srce se piše. pa ne mogu bez tebe minute. Hrvatska vjerska usmena lirika može se pratiti od XIII. Heraklije je iz Rima doveo svećenike i od njih proizveo biskupe. Vjerski pisac i propovjednik Nikola Krajačević Sartorius (Sisak. arheološki. ne mereš se zaboravit kleta. 75. Isti se dvostihovi izvode diljem Bosne i Hercegovine i Hrvatske. dragi. 182 128 . Moja lola nosi crnu mašnu: žali našu ljubav nekadašnju. Porfirogenetu. jer se lako briše. Ja malena. prenja. do naših dana. Nije.ja i moje cvijeće. samo doviđenja: osta naša ljubav neriješena.) zagovarao je duhovne pjesme. tu jabuka. 1651. prihvatili kršćanstvo i europsku kulturu. Povijesni. dragi. zaljubila u te. dragi. – Zagreb. str. ne na papir. Oj ljubavi rano započeta. Navedeni su dvostihovi iz moje knjige Tuj tunja.

pripremnog razdoblja pred Božić. dohod.183 1. početak. što znači dolazak. Ponedjeljkom iza toga dana u crkvi počinju zornice. stoljeća. Jure. Povjesničar književnosti Slobodan Prosperov Novak ustvrdio je da je božićna pjesma U se (=ovo) vrime godišća prevedena s latinskog jezika In hoc anni circulo. c) Svetačke. riječi adventus. Molitvene pjesme Mariji. Večernje. stoljeća. stoljeće. Prigodne. m.). Zagreb 1996. st. Ta se pjesma usmenom komunikacijom sačuvala do naših dana. 29. Slavljenje adventa. 184 Kombol – Novak. Te svete mise započinju obično u šest sati ujutro.184 Slavljenje adventa potječe iz 4. Korizmu. tj.Budući se prema crkvenome učenju godišnje vrijeme dijeli na Advent. b) Korizmene i uskrsne. Na zornicama se molilo i pjevalo u čast Majke Marije. Podrijetlo je riječi advent od lat. Uskrs i Vrijeme kroz godinu molitvene pjesme mogu se klasificirati na: a) Adventske i božićne. kao i božićne pjesme: Bog se rodi u Vitliomi (XIV. Božić. Duša tilu besidila (hrvatske pučke molitvene pjesme iz Bosne i Hercegovine) Mala nakladna kuća Sv. Andrije prva je nedjelja adventa. Koliko je do sada poznato hrvatska vjerska lirska pjesma Narodil nam se kralj nebeski seže u XIII. dohod. Nedjelja koja Marko Dragić. Advent se sastoji od četiri nedjelje koje prethode Božiću a simboliziraju četiri tisućljeća od stvaranja svijeta do dolaska Isusa Krista. Hrvatska književnost do narodnog preporoda. Obredne. početak. (XV. što znači dolazak. Baška Voda 1997. riječi adventus. potječe iz 4. Nedjelja koja je najbliža svetkovini Sv. Jutarnje. -us. str. Općinske (priporuke). st. ADVENTSKI I BOŽIĆNI OBIČAJI I PJESME Riječ advent dolazi od lat. Toj klasifikaciji mogu se dodati: Molitvene pjesme Isusu. 183 129 .) i Va se vrime godišća. Školska knjiga.

Sada živi u selu Rankovići u Novom Travniku. 188 Paprenik – vrst kolača pripravljenog u kalupu. na Dan sv. i neobjavljena građa. Rkp. Kazala joj je Anđelka Kovačević rođ. molitve i svekolike priprave za doček Božića. Rođena je 1936. 1948. Od dana sv. 114. primjerice. Prema predaji. Andrije održavala se Zavezanija ili Andrijinsko sijelo nakon kojeg su se zaustavljale sve slave preko cijeloga adventa do Božića. kad su se apostoli razilazili i kad je svima određen jedan dio svijeta gdje će propovijedati Kristovu vjeru. godine u Turjacima. blizu Novog Travnika. FF Split. pa se i vrijeme za vjenčanje biralo prema crkvenom kalendaru. Bio je ribar u Betsaidu u Galileji i jedan od prvih Kristovih učenika. Tada se kolo 185 Sveti Andrija je brat Šimuna Petra. godine u selu Pećine. Kršćanska sadašnjost. Frano Ivanišević. Advent je vrijeme posta. 130 . Budimir. bilo je bez svirke i slavlja. E 2008. studenoga kolom i šaljivim igrama s početkom u podne. ali ako bi se neko vjenčanje moralo obaviti. „Zavezati“ je značilo prestati sa zabavom i igrom. a o tomu svjedoči i izreka zapadnohercegovačkih Hrvata: Sveti Andrija svadbi zavezanija. djev. Crkva nije odobravala sklapanje braka u adventu i za vrijeme korizme. Djevojke su tada obično pjevale: Sveta Kato rastavi me s majkom / Da ne čekam ćelavog Andrije. Split 1987. u Bosni. Književni krug Split. 187 Ivana Valenta zapisala je 2008. 186 Kristina Babić zapisala je 2008. liturgike i simbolike zapadnog kršćanstva i Uvod u ikonologiju Radovana Ivančevića. narodni život i običaji. Do II. To je dan kad su djevojke običavale nagađati o budućem ženiku i uopće o budućnosti. Zavezanija se proslavljala svakoga 30. ali u tom slučaju nije bilo pira – fešte. također. priredio Anđelko Badurina. Ivka Sekić. Kazala joj je njezina baka. E. od budućih punice i punca dobije paprenik188 koji ponese svojoj kući. Iznimno se i tada moglo obaviti vjenčanje. Običaj je bio u Varešu da mladić. Leksikon ikonografije. 187 U vareškom kraju. Na koncu ga je pribio na križ koji je po nekima bio u obliku znaka X.je najbliža svetkovini Sv. str. 457. Andrije prestaju svadbe. FF Split. Zagreb 1990. Naredio je da se uhvati Andrija i dadne svakakvim mukama. 535. Andriji su dodijeljeni sjeverni krajevi sve do današnje Ukrajine. na upoznavanju s djevojčinim roditeljima a u doba prije adventa. str. str. Poljica. Andrije185 prva je nedjelja Adventa (Došašća). godine. 186 U Lašvanskoj dolini. brak se sklapao isključivo u crkvi. 2008. svjetskog rata. U Benićima kod Vareša. Rkp. reprint izdanja JAZU iz 1906. dogovori i svadbe od Svete Kate do Svetog Andrije. Obratio je velik broj ljudi na kršćanstvo te se rimski upravitelj Patrasa u Grčkoj poplašio narodnoga ustanka. Pošto se kroz Zavezanije do Božića nisu svadbe pravile jer je svako slavlje bilo zabranjeno pravile bi se prosidbe. nije bilo vjenčanja. U poljičkoj je tradiciji izreka: Sveti Andrija kroji kabanice ( red je zagrnit kabanice jer striže za ušima bura i led). Jedan je od glavnih zaštitnika Škotske.

odjećom. 2007. Rkp. FF Mostar. g. Rkp. hranom. Taj dar naziva se božićnicom. 191 Zapisala je Katarina Pejčinović u kolovozu 2007 godine od Serafine Pejčinović (rođ. a s početkom na Svetog Andriju. a muškarci su igrali prstena i kartali. D 68. a znakom je i Kristove prolivene krvi kojom je nadvladan grijeh i ostvaren vječni spas. g).191 U požeškom kraju je običaj. Te svete mise započinju obično u šest sati ujutro. vezle (u Slavoniji) vlačile i prele vunu. 593.). obućom. Zora je simbol Kristova dolaska. To je bio i znak da se ide na sijela kod „prijatelja“ na kojima se obično igrale igre kao na pr. godine u Ljeskovici kod Požege kazao je Ivan Đimoti (rođ. ogrjevom pomagati i darivati one kojima je pomoć potrebita. prosinca). str. krojile rute190 (u Bosni) i pripovijedale. Zavezanije podsjećaju i na poklade samo što nema toliko raskoši. 2008. st. Igre su trajale sve do ponoći kada su crkvena zvona označavala prestanak zabave i svi su bez pogovora išli kućama jer je počeo Advent. tko nađe dobije nagradu. Iznimka je bio blagdan Bezgrješnoga začeća Blažene Djevice Marije (8. Kršćanska sadašnjost. Na zornicama se molilo i pjevalo u čast Majke Marije. sv. U adventu se nije pjevalo ni igralo. str. U dugim zimskim noćima djevojke i žene su se skupljale na sijelima (prelima) i čijale perje. str. Ovo sijelo je posebno odgovaralo djevojkama koje su pričale o momcima i savjetovale se i dogovarale koja će što pokloniti svom momku.192 Ponedjeljkom iza toga dana u crkvi počinju zornice.igralo obično u nanulama pa čak i po snijegu. 1912. 193 Leksikon ikonografije. liturgike i simbolike zapadnog kršćanstva i Uvod u ikonologiju Radovana Ivančevića. u vrijeme Došašća.: igra prstena u kojoj se prsten sakrije u jednu vunenu čarapu i onda se traži. 55. 1929. novcem. U Rami i Bosni se sedamdesetih godina 20. rezala stara odjeća te se kasnije pomiješana sa sintetikom tkala i tako su nastajale ponjave koje su služile kao «prostirka» (kao današnji tepisi). i sutradan se ujutro u pet sati išlo na ranu misu Zornicu. 192 Ivani Đimoti 2008. FF Mostar. Čitanja su u crkvama usredotočena “na mesijanska proročanstva Ivana Krstitelja i Izaije te na odlomke iz evanđelja koji Iskolati – naigrati kola. niti se «gizdalo». 30. Zagreb 1990. 190 189 131 . pale svijeće na prozorima i to je bio znak da su Zavezanije počele. 9.193 Došašće karakterizira pokora i priprava te radosno iščekivanje Gospodinova dolaska. priredio Anđelko Badurina. Običaj je bio u stara vremena da se kroz Advent. Trebalo se iskolati189 da bude dosta za mjesec dana.

Kralj ju je utamničio. Stariji tada prijete djeci pa ih djeca. Djetići. Helwing. Povedali kralju i kraljici. Barbara se u nebo prošetala. daruju. Ta bi osoba predstavljala Sv. 194 132 . kad se kralja ne bi bojala. da ih udobrovolje. Split 2005. U Slavoniji se običavalo da na taj dan jedno čeljade ogrnuto plahtom do zemlje i sa šipkom u jednoj ruci a torbicom s darovima u drugoj ruci ide u one domove u kojima je bilo male djece. A – E. Slobodna Dalmacija. str.” To začuli slugi i dvorjani. Barbaru koja bi dobru djecu nagrađivala jabukama i orasima. U zadnjem se tjednu liturgija usmjerava na Kristovo rođenje. Kraljeve sluge su je uhvatili. U kajkavskoj je Hrvatskoj pučki naziv za taj dan Barbarinje. priredili Michael Glazier i Monika K. Šetala se Barbara divojka Gore dole po širokom polju. Suvremena katolička enciklopedija. govorila da bi.prikazuju i opisuju Isusa kao ispunjenje tih proročanstava”. 223. Zminulo je oko leto dana. Ditinci. a lošu bi djecu išibala. Vergli su ju vu tamnu tamnicu. Bi si dala cirkvu zazidati. U adventsko vrijeme darivala su se dobra. Po talera na oltar metala. Našli su Barbarine kosti i na kostima golubicu bijelu. a na treću nedjelju mogu upotrijebiti i ružičaste misnice čime se još više naglašava pokora. Nakon godinu dana stražari su išli pogledati Barbaru divojku. Vulovili Barbaru divojku. Cirkva bila b’ z dragoga kamena. 195 Isto. Versificirana legenda o divojci Barbari pripovijeda kako je ona. Po dva. Šetjuć mi je rečku govorila: “Da bi mi se kralja ne bojati. šetajući. 223. Nutre budi oko leto dana. po tri bogcem razdeljala.195 U narodu se treća nedjelja prije Božića naziva Ditići. prosinca) sijala se pšenica. str. Turen bil bi iz samoga zlata. a kažnjavala loša djeca. od dragoga kamena crkvu izgradila. a posebno se naglašava uloga Majke Kristove. Na Dan svete Barbare (4. Saki dan bi k maše došetala.194 Svećenici u tom razdoblju nose ljubičaste misnice.

. A nek mi je Barbarne srdašce. Nek se ga ljudi naglede. Nikoli lajtmotiv je rođenje Spasitelja. Barbare do Božića je dvadeset dva dana. U Splitu se vjerovalo da sv. I nek mi je Barbarna dušica.Išli gledat Barbare divojke. Mikola ili sv. Zagreb 1972. Dok sv. budi ga.196 (Hlašćina kraj Zagreba) Od Sv. a još je ljepša Marija koja je Isusa rodila. Radost dolaska Božića ogleda se i u barbarinjskim pjesmama. Barbara se v nebo prošetala. “Ustaj. Barbara je zibala – tog maloga našega Isusa: Lijepa je sveta Barbara. zibli. Nikola (6. 196 133 . A još je ljepša Marija. Mikula ili sv. 116. Nek se ga zipka nazible. šalje u šumicu da odsiječe jelvicu i napravi zipčicu jer će Marija roditi našega Spasitelja. Zibli ga. sastavio Krešimir Mlač. str. Sveti Mikula tvrdo spi. 117. I u lirskim pjesmama o sv. MH. Mikula. 197 Isto. njemu dolazi anđeo. Barbara je lijepa. Neg su našli Barbarine kosti. Koja je Isusa rodila. Nesu našli Barbare divojke. K njemu angel doleti. Barbara ga je zibala. Mikola bogatima donosi darove. Mikula tvrdo spava. ustaj. Miko. Na kosti je bela golubica. str.-117. U narodu se taj svetac zove sv. Sv. Zlatna knjiga hrvatske narodne lirike. prosinca). Tog maloga našega Isusa!197 (Mraclin u Turopolju) U primorskim krajevima posebno se štovao zaštitnik pomoraca sv. Barbara.

Njojzi je dolazio stari svećeniče koji je obećao pobrinuti se o njoj te joj je našao pobožnog zaručnika koji je stidljiv od Isto. Kult Marijina bezgrješnoga začeća dobio je punu papinsku potvrdu 1477. također u procesiji. Rkp. Borovnica. primjerice. 199 198 134 . (Lašćina – olakšanje) 200 Ivona Tolić zapisala je na Murteru 2008. djev. kip sv. po kazivanju Lilje Zadrić. 23. a od 1708. str. g. g. Moramo se pripravit Spasitelja pozdravit. Roditi će Marija Našega Spasitelja.”198 (Süngel kod Mrkopolja) U zajedničkim (općinskim) molitvama Hrvati se preporučuju sv. Kazala joj je Ivanica Mudronja. 117. Nikole. Zato joj pučka pobožnost u doba Došašća posvećuje osobito štovanje. E. Murter. prosinca. i prenio u crkvu Sv. da im Bog / dadne lašćinu. FF Mostar. 199 Na Murteru se posebno slavio blagdan sv. Nikoli.). ranim jutarnjim misama na čast Majci Božjoj. Slavi se 8. Kuraja. / za naše putnike i bolesnike koji putuju / da zdravo kući dolaze / koji boluju. 1928. 1972. D str.Pa ti ajde v šumicu I odseci jelvicu I napravi zipčicu. (rođ. u općoj Crkvi. na svoje mjesto. Tog bi se dana održala procesija koja bi krenula iz župne crkve prema Hramini kako bi se uzeo kip sv.200 Izuzeće Bogorodice od istočnoga grijeha smatra se povlasticom i zahtjevom časti buduće Kristove majke. postavljen u kapelici na uglu Malina. Nikole. U ikonografiji istočne crkve (u početku i zapadne) bezgrješno začeće izražava se poljupcem Bogorodičinih roditelja Zaharija i Ane. 1906. godine. Na blagdan Bezgrješnog začeća. FF Split. 2008. čula od svoje bake Anđe Kuraja. u kapelicu na Hramini. Mihovila. u Rami: Svetom Nikoli putniku. u Španjolskoj. 2008. Blažena Djevica Marija u otajstvu Božića uz malog Isusa ima glavnu ulogu. Mirjana Ćališ zapisala je u ožujku 2008. koje se na poseban način odražava u zornicama. U narodnoj je percepciji Divica Marija vezak vezla u bašči pod žutom narančom. Nikole vraćao se natrag. Rkp. Zapovjednim je blagdanom od 1644. Gmići. godine. u susretu na Zlatnim vratima.

da Divicom vik ću vikovati. Divice Marijo. brate ko od majke. udaja mi nije na pameti.” Starac je otišao. 294-295. a njemu je tio besidila: “Srce moje samo Bogu leti.” Starac ode. str. pa je njemu tio besidila: “Srce moje samo Bogu leti. otvorila dva nebeska oka. baš u bašči pod žutom narančom. Hrvatska književnost Bosne i Hercegovine u 100 knjiga. draža od anđela.201 (Bukovica kraj Tomislavgrada) 201 Hrvatska usmena književnost Bosne i Hercegovine: lirika.” Marija je vezak odložila. Amen. Divice Marijo.” Marija mu puna sriće vrati: “O Jozipe. epika. retorika. čista. lipša. Marija je vezak odložila. K njoj dolazi stari svećeniče. Matica hrvatska i HKD Napredak.svake divojke. 135 . pa ti evo nađe zaručnika. lipša. otvorila dva nebeska oka. pa je njojzi tio besidio: “Dite moje.” I vinčaše se dva ljiljana bila. Sarajevo. a Jozip se javio. a Jozip se javi: “Sestro moja. obećao sam s tobom pobrinuti. draža od anđela: Vezak vezla Divica Marija. vele meni da se s tobom ženim. Pobožan je kao patrijar. / čista. / udaja mi nije na pameti. priredio Marko Dragić. 2006. Eto sada on nas sastavijo. I vinčaše se dva ljiljana bila. da bi mogli po volji Božanskoj u ljubavi živit divičanskoj. stidljiv je od svake divojke. nu milosti Boga velikoga i ja sam se njemu povirila.

dva ljiljana bila. sv. šaleći se. 1954. epiteti – žutom narančom. Majka bi se iskupljivala tako što bi djeci dala slatkiše i voće. u Dugobabama. metafora – dva ljiljana bila. g. Prema predaji nije vjerovao ni u Marijino uznesenje na nebo. a 1951. Krist je uvjerio Tomu da se uvjeri pozivajući ga da stavi svoju ruku u njegov bok. Rkp. 2006. U Splitu se vjerovalo da sv. 75. Prema predaji Toma je do Indije širio Kristovo evanđelje i ondje utemeljio Kristovu crkvu. Antonija Vuletić. Indijski je kralj dao Tomi mnoštvo novaca da sebi sagradi palaču. prosinca) sije se pšenica za božićnu svijeću. 2006. a Marija ga je uvjerila bacivši mu s neba svoj pojas. Isto su djeca činila očevima nedjelju dana kasnije na Očiće. simbol – ljiljani bijeli. Majke darivaju djecu.Nekoliko je stilskih figura u navedenoj pjesmi. 1935. Materice. 4. U hrvatskom Zagorju pučki je naziv za taj dan Lucinje. Oci nebeski obilježavaju se nedjelju dana prije Božića.203 Sv. Lucija donosi darove siromašnima. FF Split.202 U nekim mjestima Bosne i Hercegovine (primjerice Stolac i Vitez) taj dan karakteriziraju maskirni ophodi. g. Ujutro rano urane da oca uhvate u postelji te ga zavežu kako bi se morao otkupiti (ciniti. Toma je bio hrabar. pripremila konop i prijetila majci da će je objesiti ako se ne iskupi. Kada se Krist htio vratiti u Judeju. primjerice: aliteracija – Vezak vezla divica Marija. g. darovati). To je naljutilo kralja te odluči osvetiti U Splitu 2006. Muškarci tada ucjenjuju djevojke i žene i traže otkup.). Često se naziva nevjerni Toma jer nije htio vjerovati u Kristovo uskrsnuće dok se ne uvjeri svojim očima i rukama. draža od anđela. sv. FF Split. g. Toma (21. 11. djevojke i žene traže od muškaraca da se otkupe. Međutim. asonancija – divicom vik ću vikovati. Rkp. zapisao Marijan Buljan. preselila se u Split). a kazala mu je njegova baka Marica Vučica (rođ. Na Dan svete Lucije (12. U Dugobabama kod Splita djeca bi. g. a kazali su joj Mila Krivić (rođ. 1916. dva nebeska oka. Toma je pozvao ostale učenike da krenu i umru s Kristom. usprkos pogibeljnim prijetnjama Židova. Očići. ali je on sav novac podijelio siromasima. Djeca. g. lipša. 203 Zapisala je u Slivnu 2006. stari svećeniče. str. 36. usporedba – čista.-12.) i Milan Vuletić (rođ. prosinca) bio je jedan od Kristovih učenika. 202 136 .. Majke nebeske obilježavaju se druge nedjelje prije Božića. Oci. str.

koleda. janjeta. bravarica (Dalmacija). U Bosni i Hercegovini domaćice spremaju kovrtanj i srićicu za pastire i obrede s ovcama. Tada je Toma kralju «protumačio kako se vjerom i ljubavlju na ovom svijetu skuplja veliko blago na nebesima». bačve. krsnica (Bosna). kralj je Tomu oslobodio. litnjak (južna Dalmacija). sv. a ondje se sv. str. a što ima panspermijski karakter. ubij prasca doma. u Rujanima kod Livna. božićni somun.207 U narodu je. primjerice. U Bosni se ukrašava križem. vilicom. Božićna se peciva i kruhovi pomoću tijesta ukrašavaju motivima križa. g). liturgike i simbolike zapadnog kršćanstva i Uvod u ikonologiju Radovana Ivančevića. svojevrsno natjecanje tko će bolji kruh pripraviti. zapisao je Ante Jureta u Rujanima kod Livna. badnjača (Vojvodina. kruvokriž. a on je prstom pokazao na veličanstvenu palaču koja je ondje stajala. ptičica. Na taj dan domaćice počinju pripravljati razne vrste peciva i kruha. FF Mostar. Kad se Gad ukazao bratu Gondoforu i to mu rekao. a o tomu svjedoči i izreka: Sveti Toma. U Žumberku i Slavoniji 204 Leksikon ikonografije. primjerice u Kučinama kod Splita.se Tomi. FF Split. U Bosni je. Ubrzo je umro kraljev brat Gad. Zagreb 1990. priredio Anđelko Badurina. 50. kruvar. i danas poznata izreka Sveti Toma. žitnica.204 Sv. Toma označava početak prvih božićnih blagdana. zabilježila Stjepanka Čikeš. česnica/časnica (Bosna i Hercegovina). U Merolinu u Slavoniji se na taj dan blagoslivljaju božićne svijeće. Slavonija). svatko se morao vratiti doma pa ma gdje bio. 206 U lipnju 2007. Rkp. Barun. šareni kolač. Vjerski život i običaji Zapadne Hercegovine. str. 126. luk. Toma zove milivosija. 1. ključem i td. 137 . rođ. Anđeli su ga od toga odvratili rekavši mu da je palaču sagradio neki kršćanin za njegova brata Gondofora. križnica.206 Do svetog Tome trebaju svi godišnji poslovi biti dovršeni. 567-568. kićenjak. dotraj mi sve doma. badnjak. g. U Zapadnoj Hrvatskoj pripravlja se krušnica u koju se utiskuje svakoga žita i klip kukuruza. 1941. Bosna). ljetnica. str. božićna pogača (Bosna i Hercegovina). g. 2006. krunicom. Tada se ide na ispovijed i pričest te se kolje ono što je pripravljeno za Božić. bogatica. božićnica (Žumberak. a kazala mu je Mira Jureta (djev. str.-7. djeteta u kolijevci i sl. sv. 115. 205 U Merolinu u Slavoniji 2006. 207 Jerko Suton. klasa. koladek (Hrvatsko Zagorje). 3. Mostar 1968. čurek. 2007.205 Do toga blagdana. Višestruki su nazivi za božićni kruh: božićnjak. čašom. Rkp. Kršćanska sadašnjost. fildžanom. Kad je došao u nebo anđeli su ga upitali gdje bi htio živjeti.

škropljenje blagoslovljenom vodom: ukućana.208 Žene su prije. badnji krijesovi. vrtova. 209 Gordani Vujica 5. str. stoke. maslinika. Kao i na Dan sv. Ponegdje se taj dan naziva Kokošiji badnjak. 33. badnjaka. 138 . Zagreb 1991. str.210 Dan prije Badnjaka u narodu je poznat kao Tuci dan. Split 2008. vrtova. Drvo badnjak u kršćanskoj tradicijskoj kulturi. Djeci su se pravile tzv. ptice koje su im se davale kao poklon. badnje koledanje. Tome kolje se ono što je spremljeno za Božić. štala. voćnjaka. čelarica.pripravljao se kruh za stoku i pčele. Hrvatski Sabor kulture. kićenje zelenilom. 301-302. čekanje polnoćke. jer je blagoslovljena voda prvi sakramental kojemu se davala najveća zaštitna uloga protiv demonskih sila. Katolički bogoslovni fakultet Sveučilišta u Splitu. Napeče ih se dovoljno za sve dane Božića jer nema nikakvog kuhanja u božićne dane. a i sada to neke rade. Tome. godine kazao je u Drežnici kod Kreševa Marko Đerek (rođ. Žene bi ih prije naredale po nekoliko u ostavama. Tuči dan. kovrtnji. domova. konjarica. SHK. badnji post i badnja večera. Godina dana hrvatskih narodnih običaja. FF Split. na blagdan sv. Karakteriziraju ga priprava hrane za Božić. 1936. zanimljiva su djeci koja ih vole nabadati na prste. pčelinjaka. Dakle.. 1 (1-196). Rkp. Kreševo). dvorova. posipanje žitom badnjaka i onoga koji ga unosi211. Zagreb 1996. 67-91. priredio Josip Kekez. njiva. BADNJAK U folklornom smislu Badnjak je najbogatiji i najraznovrsniji dan u kršćanskoj tradicijskoj kulturi. dvorova. slama. srpnja 2007. božićne svijeće. čestitanje. badnje zdravice. Škropljenje je obred kojim svećenik ili biskup škropilom. pčelinjaka. isijavale brašno za božićne kruhove koji se uvijek ranije prave. najčešće bršljanovim i lovorovim grančicama: domova. maslinika. a domaćin. badnji ophodi. večernja molitva. 209 I uz taj dan se vezuje proricanja o budućem mladoženji. štala. III izdanje. 2007. zagonetke i govornički oblici. Od kolača prave se vitice. groblja. 125-126. zdravlje i td. To su okrugla peciva. Crkva u svijetu br. str. Tusti dan. badnjaka. iznimno je važno škropljenje blagoslovljenom vodom. božićni bor. voćnjaka. a zvao se: volarica. badnje pucanje. domaćica ili drugi tko od ukućana 208 Milovan Gavazzi. ovčarica. selo Drežnice. 210 Vidi: Poslovice. MH. božićne jaslice. njiva. D 69. str. 211 Vidi: Marko Dragić.

st. 212 Radi toga sinoda ju je 1688. Portugalci. priredio Anđelko Badurina. Letonci i dr. (Vjera i moral u životu kršćana Sinjske krajine u 18. vrtove i sl. bora ili jele – prskaju blagoslovljenom vodom osobe. str. stoljeću) Knjižnica “Gospa Sinjska” knjiga br. 1-192. a spominje pomorce koji na Badnjak donose i u vatru polažu panj te bi za to bili nagrađeni. a zemlja postaje plodnijom. Druga je korist od škropljenja ta što je od poškropljenih mjesta bježao đavao sa svojim djelima. Najstariji spomen paljenja badnjaka kod Hrvata nalazi se u dubrovačkom Statutu Liber statutorum ciuitatis Ragussi iz 1272. Sveta tri kralja u hrvatskoj tradiciji.grančicom – na primjer. domove. južnoslavenski narodi. Usp. Između zemlje i neba. Iochan Weichard Walvasor spominje paljenje i darivanje hranom badnjaka u Istri. stoljeću. Osim sakramenta krsta u Katoličku crkvu obred je uveden preko galikanske Crkve u 15. U kršćanskoj civilizaciji obred škropljenja u sakramentu krsta postoji od samih početaka. stoljeću. Kod gradišćanskih Hrvata badnjak se spominje već u 16. Kršćanska sadašnjost. Po “ondašnjem teološkom poimanju vjernici su imali trostruku korist od škropljenja blagoslovljenom vodom ako se upotrebljavala popraćena pravom vjerom u Boga i uvjerenjem da će Bog dati svoju pomoć zbog vjere svoje Crkve. Marko Dragić. 1. 98-101. 6. godine). Leksikon ikonografije. hrasta. liturgike i simbolike zapadnog kršćanstva i Uvod u ikonologiju Radovana Ivančevića. štale. Od davnina su badnjak palili drevni Rimljani. br. Sinj 2000. te Englezi. 560). stvari. 212 139 . Split 2007. Nijemci. godine predvidjela za sve nedjelje. koja ju blagosliva i daje na korištenje svojim vjernicima. Obred je drevnoga postanja i nalazi se u mnogim religijama (lustracija). Paljenje badnjaka spominje biskup Martin iz Bracare u Španjolskoj (umro 580. ozdravljuju i živine. Treća je korist stvarna i propicijatorna jer po blagoslovljenoj vodi bolesnici primaju zdravlje. Prema navedenoj sinodi svećenici su pozivali narod da je koriste svakoga jutra i večeri kako bi Sotona ostao daleko. 131. Crkva u svijetu. U drugoj polovici 17.” Prva je korist što se vjernici čiste od lakih grijeha. dvorišta. s namjerom da se očiste i da se od njih odagnaju demoni. Zagreb 1990. godine. a majkama je savjetovano da škrope djecu kako im ništa ne bi naškodilo. Francuzi.213 Od Badnjega jutra do odlaska na polnoćku u središtu je zbivanja drvo badnjak. 213 Fra Luka Tomašević. str.

u Crmnici onaj koji je unosio badnjake nazdravljao ih je milojkim vinom i pošto se napije. Uvečer domaćin unosi badnjake u kuću govoreći: «Dobro veče i čestit vam badnji dan. Vino simbolizira Hristovu krv. skupio ga i na svijet izdao Vuk Stef.. a sjekirom se zasijeca tri puta. Domaćica ih ukrasi mahovinom. a domaćica ga posipa pšenicom. u kuću ušao. Tim iverom se ukrašavala česnica koju domaćica priprema okrenuta prema istoku. Badnje drvo se najprije pospe žitom uz riječi «Dobro jutro i čestit ti Badnji dan». Karadžić 1852. a kad pregori gornji kraj se dočeka u rukavicama pa se obnosio oko košinca i po tom ugasi te ostavljao na kakvu mladu šljivu ili jabuku. Tri su se badnjaka stavljala u vatru na Badnju večer. napoji i badnjake (polije ih vinom). pomakne se tri puta unaprijed. a dva na Božić. najčešće djed. Domaćin uvečer presječe badnjak na tri dijela i unosi ih u kuću te ih u dnevnom boravku složi po debljini. U novije vrijeme u urbanim sredinama pravoslavci na tržnicama kupuju grane cera jer s toga drveta ne opada lišće i koriste ih za badnjake. a badnjake su ostavljali u kući. te ih polijeva vinom. (Tako se nekoć išlo na sijela i svadbe. Badnjak od cera zove se veseljak. Domaćin kuće. graba ili kojeg drugog tvrdoga drveta. Moraju biti dva do tri badnjaka i moraju se usjeći na Badnji dan prije sunca. U nekim mjestima pri tome i domaćin domaćicu posipa pšenicom. grančicama cera s lišćem. Po nekim mjestima vršak od badnjaka korišten je umjesto vatralja. te ih tjerali da prođu kroz kuću. Kad se dođe do drva koje će se usjeći za badnjak okrene se prema istoku drveta i tri puta prekrsti i pri tome se drvo posipa pšenicom te rekne: Dobro jutro badnjače. te se sječe samo s jedne strane. istumačen njemačkijem i latinskijem riječima. Srpski rječnik. U Risnu se badnjaci kićeni lovorikom. a ako nema toga drveta onda se koristi drvo hrasta. 214 140 . koristeći se lučom zapaljenim u posudi koju bočno vrti u krug i tako osvjetljava put. okrenuta prema istoku na zidu tri puta napravi krst. Drvo se siječe s njegove istočne strane. a pri tome ga neki muškarac iz kuće pospe žitom i govori: «Dao ti Bog sretnji i čestiti. dokle god položajnik u kuću ne dođe. također. Cerovo drvo simbolizira drvo kojim se novorođeni Isus grijao u pećini.Mnogobrojne su sličnosti katoličkih i pravoslavnih narodnih običaja:214 V. S. Pri tome se odsiječe debela trijeska koju će unuk ponijeti baki da taj komad drveta (iverka. Dobro nam došao. Česnica je tradicionalna pogača u koju se stavlja novčić. Iverom umočenim u tijesto za česnicu domaćica. Karadžić. U Hercegovini gdje su velike kuće badnjake je dovlačilo šest ili osam volova. 11-12. Također su se čuvali badnjaci za Mali Božić (Pravoslavnu Novu godinu).» Kad se badnjak stavi na vatru. naš stari rođače. kao i drvo na kojemu je Isus razapet bio. godine napisao je: Kod Srba pravoslavaca badnjak je sirova cerova glavnja što se uoči Božića loži na vatru. Domaćin donese badnjak pred kuću. pa onda domaćica na njega sveže povjesmo i baci ga pod strehu. (1852) u Beču u štampariji jermenskoga namastira. sa svojim unukom ili unucima u ranu zoru ide usjeći badnjak i pri tome nosi kolač koji je domaćica specijalno za tu priliku pripravila. iver) blagoslovi. Vjerovalo se da će kajmak biti onoliko debeo koliko je debeo iver. Dok se badnjaci unose u kuću netko od ukućana ih posipa pšenicom. ukrasnim trakama i sl. a ostatak kolača ostave na panj usječenoga badnjaka da ga životinje pojedu.) U nekim mjestima pri dolasku u šumu domaćin i unuci koji su s njim prekrste se. str. razlome kolač i po komad pojedu. Pravoslavci za badnjake koriste drvo cera. a s druge se zasječe samo jednom.

Netko od ukućana otvara štednjak te raspiruje vatru. 141 . 23 h. RTS 6. te uz iskrice od badnjaka izražavaju želje u nadolazećoj godini. BN TV 6. pogača. 4. također. / od sada do vijeka. BN TV. / Poklanjam se Hristu / i Hristovom carstvu. siječnja 2007.40. U novije vrijeme u nekim mjestima pripravlja se središnji mjesni Badnjak. siječnja 2007. posna pita. jaradi. Siječe ga kum Badnjaka odjeven u narodnu nošnju. Pripravljaju se posna jela: grah (najčešće bijeli). da bude janjaca. (Na pr. Čestitanje narod naziva mirobožanje. siječnja 19. Domaćica ljubi badnjake i svaki put se prekrsti. Hristos se rodi. Zatim se čestita drugim ukućanima uz riječi: Mir Božji. 13 h. Tu čestitku ukućani izgovaraju ljubeći se.Domaćin vinom polijeva badnjake U novije vrijeme domaćin na štednjak po debljini s desna na lijevo poslaže badnjake koji su prethodno bili poslagani u dnevnom boravku. a domaćin odgovara Bog ti pomogo. Pravoslavci..) Badnjak se najprije čestita domaćinu riječima O domaćine Hristos se rodi. a prevozi se do trga uz pratnju automobila. za Badnjak poste. siječnja 2007.. HTV Dnevnik 6. riba. koliko iskri. Nakon toga domaćin stavlja badnjake u štednjak. 15. Paljenje badnjaka na otvorenom narod naziva Badnje krijesnice. novaca.

Taj se dar naziva božićnica. a zelenilo. Mala Nakladna kuća Sv. Sjemenje. i njegova ljubav prema ljudima. odgoni demonske sile. Zbirka narodnih popievaka. Za obiteljskim ručkom pale se božićne svijeće koje su postavljene u pšenicu posijanu u zdjelu na Dan sv. nakl. Baška Voda 1997. Mostar 1994. Lat. Biblija i hrvatska kulturna tradicija... hrvatske pučke molitvene pjesme iz Bosne i Hercegovine. 215 142 . Podrijetlo je takvih običaja u novogodišnjim okićenim granama. Od 17. odjećom. Lucije. 1995. Zagreb 2001... 216 Josip Barlek. Hrvatska usmenoknjiževna čitanka. Školska knjiga. strenama215 koje su drevni Rimljani davali najbližima za dar. Zagreb 1944. ogrjevom. Hrvatska pučka molitvena pjesma. 2002. Botica. Jure. Matica hrvatska. priredio Ivica Puljić. Tradicionalna je hrvatska katolička čestitka Na dobro vam došo Božić. bolesni. U Zagorju su najstariji primjeri jaslica u Hrvatskoj.cursor. obućom. a u kućnoj su izradi prisutne dvjestotinjak godina.216 Blagdanskim raspoloženjem i prigodnim pjesmama217 izražava se radost što se po Isusovu rođenju očitovala dobrota Boga. 251. pri. a odgovara se I s tobom Bog dao zajedno. Jaslice svojom jednostavnošću približavaju vjernicima događaj Božića... Botica. Sveta baština. Lucije. Školska knjiga. Sveto porođenje Isusovo. strena. jabuka. Župni ured Kijevo. u: Marko Dragić. borovice koje su se stavljale iznad ulaznih kućnih vrata i kitili domovi i štale simboliziraju želju za blagostanjem u nadolazećoj godini. Vlatko Pavletić. – znači znamenje. HAZU. u: Župa Tihaljina. Stipe. 02. i bogati i siromašni. Zagreb 1971. npr. stara narodna tradicija. Hrana. Darivanje je. Duvno 1989. Petar Gudelj. Za Božić se novcem. lovora. Latinsko hrvatski ili srpski rječnik. Nakon polnoćke rodbina susjedi i prijatelji se božićaju ili mirobože. Na taj su se dan ukućani prisjećali svojih najmilijih koji nisu među njima pa bi se radi toga isplakali. Molitvice (nabožne pjesme u selu Kijevu) Ante Jurić Arambašić. božićni kruh. u srednjoeuropskim crkvama su se počele izrađivati jaslice. dar o Novoj godini. U minulim je vremenima najčešći dar bio crvena jabuka. Stipe. Zagreb. Božiću se raduju i mladi i stari. našega Spasitelja. zelene grančice: masline.: Vladoje Bersa. Fra Kamilo Milas.BOŽIĆ Božić u narodu označava početak nove godine. Veljko Gortan. str. st. rođenja Isusova. pšenica posijana u posudu na Dan sv. -ae.. Duša tilu besidila.hr/ 217 Usp. Hutovo. Neki vjerski običaji. božikovine. f. Izbor iz religioznog stvaralaštva – neke stare molitve. zeleni bor. sedmo izdanje. Zagreb 1979. Zlatna knjiga hrvatskog pjesništva. po narodnom vjerovanju. http://www. kadulje. Vl. 1995.. hranom darivaju siromašni. 10. nemoćni i uopće oni kojima je pomoć potrebna. također. Zagreb. kob.

MH. slikovitost i konkretnost. užeži nam sviću. stari gospodari.) godine na najvišoj razini obilježava se tristota obljetnica toga egzodusa. Da ne mre od zime Isus. na tvrdim jaslicama gdje ga je stavila Djevica. U tim pjesmama ogleda se veselje jer se rodio Spasitelj i Otkupitelj svijeta. Ove (2008. Među mnogobrojnim usmenim božićnim pjesmama nalaze se i uspavanke. Ko će nam pomoći. premila majka. Narodni pjevač slika porođenje Isusovo u štalici među marvalija. Poznaju ih sve civilizacije. malo Dite: DIVICA MARIJA SINKA PORODILA Divica Marija Sinka porodila U štalici. ali se iskazuje i briga jer je malom Isusu hladno. Korijeni uspavanki sežu u prvobitne zajednice. Majke za svoju djecu podnose sve i obavljaju najteže zavjete. Uspavanke izražavaju snažnu majčinsku ljubav prema djetetu. tebe ugrijati? Josipe.218 (Bač) U svim je božićnim pjesmama iznimno snažan lirski efekt. Djetiću. Zlatna knjiga hrvatske narodne lirike. di je Isus mali. Ko li će. ko li će nam doći. na slami među marvalija! O blago Ditešce. Majka djetetu u kolijevci pjevuši najdraže i najslađe riječi dok ga njiše da ga uspava. moj Isuse mali. spavaj. Spavaj. Ti nebeski kraljiću. 118. volari. Harmoničnost stihova uspavljuje Isusa i daje mu nježnost i toplinu da ne drhti i leda se ne boji. simboličnost. vidite. što ćemo od zime u razdrtoj štali.Značajke jezika božićnih lirskih pjesama su: emocionalnost. Bački Hrvati podrijetlom su s Gradovrha kod Soli (Tuzle) odakle su 1688. Na tin tvrdin jaslican. u razdrtoj štali i moli Josipa da nam užeže svijeću da ne mre od zime Isus. Zagreb 1972. Narodni pjevač pjeva uspavanku nebeskom kraljiću. moj Sinko. Odite. malo Dite. Josipe. Volari. str. sastavio Krešimir Mlač. godine morali pobjeći od osmanske odmazde. 218 143 .

Oslik i volik dišejo. Malo detešce grejejo. Sarajevo 2006. Tople su rose padale. Dobro vam večer. Spavaj. nemoj drćati Ni leda se bojati. priredio Marko Dragić. Došlo je novo leto k nam! Novo se leto veseli. Hrvatska književnost Bosne i Hercegovine u 100 knjiga. u srebrenoj bešici. str. Matica hrvatska i HKD Napredak. S tovarčićen grijati!219 (Grohote na otoku Šolti) U nekim suvremenim zapisima božićnih uspavanki opažaju se mitski elementi: srebrena bešika. zlatna kremešnica: Šta no na gori škripuće. retorika. Uskoplje – Gornji Vakuf) U sljedećoj se pjesmi s vjerskim motivima prepleću svjetovni motivi: u kućama je ružmarin. 144 . str. djevojčice se darivaju lijepim zelenim venčekom koji nam kazuju o božićnim običajima u Hrvatskom zagorju.220 (Bistrica. Na moru je jaki brod.Gdje te stavi Djevica. Gospe sina ninuće. otac reže slaninu. Svetle su zvezde shajale Za one gore visoke. 118. 219 220 Isto. Majka tvoja premila. na more ga odnesoše. gospodar. epika. Gospe sina uzeše. u zlatnoj kremešnici. pomogao nam dragi Bog. 291. Hrvatska usmena književnost Bosne i Hercegovine: lirika. Da nam se sinek narodil. knjiga 4. Jer volak će dihati.

Pomozi nas Djevo i Djevice Marijo. priredio Marko Dragić. Narodni pjevač moli pomoć Djevice Marije da pogleda u nebo i vidi je li nebo ranjeno i je li duša našla spasenje: Što no nebo škripuće. str. Jesi l’ dušo spasenje? Spasi Bože i mene. 221 145 . Gospa sina ninuće. 222 Hrvatska usmena književnost Bosne i Hercegovine: lirika. Tu budi sam Marijin sin. Zagreb 1972. Vaši je ‘iži zelenje. ja vjerujem u tebe. i vrućice vodice. retorika.Ke su to d’jete kupale.222 (Žepče) Zlatna knjiga hrvatske narodne lirike. Vaši je ‘iži ružmarin. Devojčice mi darujemo Z lepim zelenim venčekom. Malo detešce nunaju. Devojke po ‘iži kišejo Pa nam božićnice iščejo. veselje. 125. epika. Hrvatska književnost Bosne i Hercegovine u 100 knjiga. dej vam Bog zdravlje. Kad pogledam na nebo. Sarajevo 2006. knjiga 4. Daj Bog dušicam svetli raj. MH.-126. Matica hrvatska i HKD Napredak. sastavio Krešimir Mlač. 301. je li nebo ranjeno. Naši je pesmi konac kraj. Oslik i volik dišeju.221 (Hrvatsko Zagorje) Snažna je lirska slika neba koje škripuće dok Gospa sina ninuće. da operem ručice. str. Japica po lotri smicajo Pa nam slanine cicajo.

tud zlo vrijeme ne mogaše. spasi duše naše! Sinu Božji budi ‘valjen po sve vike vika. sv. Hrvatska usmena književnost Bosne i Hercegovine: lirika. Hrvatska književnost Bosne i Hercegovine u 100 knjiga. I vi bile ručice. Matica hrvatska i HKD Napredak.U božićnim je pjesmama čest motiv vode vrućice koja vrije iz kamena vodušća. Bile ruke umiva i grišne duše oprašća. str. retorika. 224 Isto. / i pogledajte gori-doli / kako j’ zemlja procvatila. str. 290. rođena 1946. priredio Marko Dragić.223 (Kljaci) Neke su božićne molitve tijekom cijele godine služile protiv nevremena: Sjedi Gospa u dočiću. Isuse. FF Split 2004. Usp. Sarajevo 2006. dušam našim na spasenje. na zlatnu stočiću. 223 146 .224 (Ravno) Studentici Filozofskoga fakulteta u Splitu. jer je Gospa porodila Spasitelja i Otkupitelja: Vrije voda vrućica iz kamena vodušća. Amen. u Kljacima 2004. Gospa j’ sina porodila svemu svitu na veselje. i pogledajte gori-doli kako j’ zemlja procvatila. / i grišne duše oprašća. Mariji Šarić. Narodni pjevač puku govori taknite se ramena / za Isusa ranjena. Na njem sidi Divica na glavi joj krunica. zb./ bile ruke umiva. / na glavi joj krunica. Kud povojom okretaše. i vi grišne dušice taknite se ramena za Isusa ranjena. godine kazala Luca Šarić (djev. epika. u Kljacima). 140. O. Na tomu kamenu sjedi Divica. Sina svoga povijaše. 15. Brković. knjiga 4. Rkp.

POČELO Stara godina je završavala molitvama i škropljenjem čeljadi. najčešći je odgovor bio I s tobom Bog dao zajedno. Stipanje. sabrao Martin Meršić. Majke bi na taj dan išibale svoju dječicu kako bi se prisjećala onoga dana kada je Herod poubijao svu djecu misleći da će među njima ubiti i Isusa. lješnjacima. 147 . pri porodu Divice. Nova godina. misečina j’ svitlila. Na taj su dan djeca dobivala jabuke u koje su stavljani novci.225 Do danas je u Bosni i Hercegovini ostala uzrečica da nakon Božića dani postaju duži onoliko koliko pijevac skoči s kućnoga praga. MLADO LITO. Mlado lito ili Počelo također je veliki blagdan. Stjepan zaštitnik konja. U Bosni i Hercegovini. orasima. a domaćice su ih darivale kolačima. Janušovo je treći dan Božića. redakcija Vinko Žganec. Tada su djeca obilazila kuće i pozdravljala ukućane riječima: “Na zdravlje vam došla nevina dica”. igrale su zvezdice. Čakovec 1964. (Stranica nije numerirarana).U Gradišću su Hrvati pjevali i lirsku minijaturu: Srićna noć je prispila. a i drugdje kod Hrvata. Treći dan od Božića blagdan je Nevina dječica. Čestitalo se rukujući i ljubeći uz riječi Na dobro vam došla Nova godina. jabukama. I na taj dan bi se stari svijet prisjetio svojih najmilijih te bi se rasplakao. stavlja na voćke i pali se koleda. Tada se vrši blagoslov vina u crkvama. Na taj dan bi se kuća pomela što se nije smjelo raditi na sam Božić ili Stipandan. kuće. dvorišta i štale. blaga. 138. Štefanje je drugi dan Božića. Ivandan. Ivanjdan. Seljaci su se tada utrkivali konjima. Ivanuš. str. 225 Jačkar (hrvatske narodne jačke iz Gradišća). NOVA GODINA. Stipanjdan. Pjesmu je priređivač svrstao u kolede. Iznosi se božićna slama. Narod je taj dan posvećivao konjima jer je sv.

za sve svećenike i koludrice i ostale sve divice. gore. svu živinu i pčelice mlade. SVETA TRI KRALJA Sveta Tri kralja. U togirskom kraju badnjak se gasio na blagdan Sv. vojvode. polja. iz kuće se iznosi božićni bor. Svećenik moli blagoslov i za splitskoga biskupa. pepeo i nedogorjeli badnjak i ostavlja u vinogradu ili voćnjaku ili masliniku i sl. Tri kralja i nosio iz kuće te stavljao u tor u zid gdje su stale ovce jer su ljudi vjerovali da su tako ovce zaštićene od bilo kakvih bolesti. grah i novci. Iznad ulaznih vrata napiše G + M + B (početna slova imena mudraca: Gašpar. Toga dana župnik blagoslivlja kuće. Stari je običaj da se za ovu prigodu priprema podil za župnika. Ivana Nevišćanin u selu Gustirni kod Trogira. Podil čine pršut i suho meso. FF Split. konjanike. stoku i imanje. susjedima u božićno vrijeme i blagoslov vode na Bogojavljenje su kraj toplih. vojnike. ili Vodokršće predstavljaju završetak božićnih blagdana. navlastito. mora. vjerničkih dana. zemlju. 2006. Taj blagdan se nekada zvao Tri mudraca od istoka. težake. poglavare. 6. rijeke i otoke. poticaj su da poput mudraca s Istoka svatko potraži Boga. župljani su se dobrovoljno javljali. Blagoslovom svećenik moli Boga da ga usliši i blagoslovom sve utiši. str. U crkvama se blagoslivlja voda koja će se do idućega Vodokršća čuvati u kućama i kojom će domaćin u određene dane i po potrebi škropiti ukućane. brda. pokloni mu se i daruje ono što u srcu nosi. da digne svoju desnicu i brani Crkvu zaručnicu. bolesnike. Melkior i Baltazar). U blagoslovu svećenik moli Boga da puk zaštiti od gladi i rata te mu dade zdravlja i radosti. sve ostale muške glave. mornare i trgovce da pomognu uboge. zrak i vjetar da ne čine puku škodu. Na taj dan se iznosi ugljen. g. i služi kao zaštita od nevremena i za uspješniji rod. Posjeti obitelji. Ako bi župniku bilo potrebno što popraviti u kući. vodu.U župi Žeževici (kod Šestanovaca) se do naših dana sačuvao običaj blagoslova puka na Novu godinu. Ovi dani u srcima vjernika bude svijest o pripadanju Božjem narodu.226 Na taj Zapisala 2006. sv. Rkp. pješake. ili Bogojavljenje.. prijateljima. 3. Taj blagoslov svećenik pjeva na kraju pučke mise na Novu godinu. nevoljne uboge. 226 148 . sve potoke. naš hrvatski narod cili. putnike. ujedini sve kršćane. tamničare.

. u Vinišću kod Trogira) i Zorka Marić (rođ. te je zatražio od kraljeva da i njemu glase donesu kada se budu vraćali od Isusa. Kazivači već 30 godina žive u Okrugu Gornjem. drugi u crvenu. 1936. Pod njima su konji kano bile vile. to Isusa nađoše i njemu se klanjaše. sv. Kad su došli u Jeruzalem pitali su vratara. g. s onih sunčanih stran. dobroga je roda U Okrugu Gornjem kod Trogira 2006. zapisao Ivan Marić. 2. kao sunce sija. u Okrugu Gornjem). a potom Iruda. zlato i tamjan. da b’ Isusa vidila. treći sav u zlatu. 227 149 . Prvi je u bijelu. Rkp. Mnogu goru projdoše dok u Betlem dojdoše. zlato i tamjan. gdje se Isus rodi? Irud im je odgovorio da i on zna da se Isus rodio. str. Prvi je bijelu. Prvi je Gašpar kralj. niti zobi zobju nit im žeđa priđe. a treći sav u zlatu. Kraljevi su slutili da Irud želi ubiti Isusa. g. Bogu hvalu davaše Sveton Divon Marijon. ali ne zna gdje.227 (Okrug Gornji kod Trogira) Tri kralja jahahu i nosjahu darove: miris. 18. 1932. Kad u Betlem dojdoše. kano bile vile. FF Split. drugi u crvenu. Pod njima su konji. 2006.blagdan pjevale su se pjesme o Tri kralja koji su plovili da bi Isusa vidjeli u Betlehemu te mu se poklonili i hvalu davali: Tri su kralja idrila. Kraljevi od anđela upute dobiše. te se drugim putem vratiše: Tri kraja jahahu. Tri dara nosjahu: miris. Kazivači su bračni par Jozo (rođ.

Katolički bogoslovni fakultet Sveučilišta u Splitu. nosju.228 (Pučišća na Braču) Pored ostaloga i arhaični oblici imperfekta jahahu. Irude prehudi. 228 150 . Split 2007. str. Tri kralja u crkvi Sv. gdje pastiri skaču. Rodi bi se u palaču. Ivana Krstitelja u Postirama na Braču izvodi pjesma Kad se Bog čovik učini. Drugi je Melkior. dobroga koljena i on želi vidit slavu Gospodina. “Irude prekruti. Crkva u svijetu br. Treći je Baltazar. Krista hoćeš ubit to nam srce sluti”. pred grad Jeruzalem. ako ga nađete. Al od anđela upute dobiše. zobju svjedoče o starini te pjesme. dobroga roda i on želi vidit slavu Oca Boga. 96-117. gdje se Isus rodi? Vratar odgovori: “Mi toga ne znamo i naš se kralj boji i mi svi priznamo da se On rodi. natrag se vratite i meni Irudu glase donesite”. Sveta tri kralja u hrvatskoj tradiciji. I tako dođoše. pitajuć za mjesto. a Vidi: Marko Dragić. a ne na toj gori. te se drugim putem vratiše. Svake se godine na blagdan Sv. 1 (1192).i on želi vidit slavu Oca Boga.

KORIZMENE I USKRSNE Srednjovjekovne su vjerske pjesme: Muka Isusova i Gospin plač. Irud sazva sve svoje zbore da vidi što mudraci govore gdi će se Isus roditi. živine su Stvoritelja poznale. st. Kralj ga je Baltazar tješio i molio da su s najboljom namjerom prišli da od nebeskoga poroda prime blagu utjehu. Zatim je Irud uputio kralje u Betlehem jer će ondje Isusa naći. recitativnoj prozi”. padnu na koljena te svaki od njih Božjeg sina nadari. a zvijezda im je bila u družbi. i dobre konje vrh svega. Osib drhćući otvori vrata. ali da mu na povratku kažu gdje je Isus. ti ne čudi se/ jer pisma tako tumače. U Betlem odgovoriše./ Irude. Mariju brzo zazove da sinka probudi i sakrije. 1. 1192.231 230 Vidi: Marko Dragić.kazivačica navodi da je pjesma stara pet stoljeća. Sveta tri kralja u hrvatskoj tradiciji.229 2. Na vjersku je liriku utjecala Šibenska molitva (krajem XIV. Kada Osib ugleda mnoštvo od straha tužan uspreda. Katolički bogoslovni fakultet Sveučilišta u Splitu. 96-117. a Bog im objavi da se ne vraćaju istim putem.). Kraljevi su shvatili da se kraljić porodi. Pred kućicom Svet Osib (Josip) šetaše i s trudom drva beraše. / da se porodit imaše. Split 2007. str. Kad su stigli u Jeruzalem. hitro je krenuo prema njima te ih pitao kamo su pošli? Saznavši od kraljeva da se rodio Isus. koji će s nami vladati. kraljevi su pitali građane: u ke se rodi Bog strane / i k stanu put im da kažu. a tamnost noćna pobjegla. jer bihu dnevi studeni. “pisana u ritmičkoj. a đavolu je snaga izginula. Zvijezda je tri kralja dovela do spilice i ondje je zvijezda iskricam kapala. Ponovno je zasjala zvijezda koja je od kraljeva pobjegla kada se pojavio Irud. Pjesma završava molitvom upućenom Isusu da nama grijehe oprosti i neka se duša napuni njegvom blagom milosti. 229 151 . anđeli s neba sletiše. Na svijetlom istoku zvijezda se ukazaše i kad je vidješe tri kralja: Gašpar. Narodni je pjevač u pedeset katrena opjevao dolazak Stvoritelja i Otkupitelja svijeta. Snažne su lirske slike koje taj najradosniji čin u kršćanstvu oslikavaju mnogim čudesima koja se dogodiše: noć se u dan promijeni. kralji s glave skinuše predragocjene te krune. Melkior i Baltazar se vele čudiše. Za dolazak kraljeva čuo je srditi Irud. Spremili su vojsku i službu. jasno je sunce zasjalo. Isus tada kraljevima udijeli blagoslove. Crkva u svijetu br.

To je vrijeme kada katolici posebno skrušeno žive i pripravljaju se za najveći blagdan – Uskrs. kršćani pristupaju sakramentu ispovijedi.233 U Poljičkoj krajini poklade su ludo pijano vrime. jer grjehota je da propadne. Prva korizmena nedjelja zove se Čista. da pomireni s Bogom i ljudima radosnije mogu slaviti Uskrs. peta Gluha (Glušna). u Vidovicama kod Orašja. 69. rođen 1938. te se i tu nerijetko poigra kolo. 232 "http://hr. četvrta Sredoposna. MH. svijet se najede mrsna do grla. Na zadnji dan. Povijest hrvatske književnosti. srpnja 2007. 231 230 152 . Nakon mise slijedi obvezno kolo ispred župne crkve. D. Mnogobrojne su starinske molitve koje kazivači i danas kazuju. POKLADNA NEDJELJA Pokladna nedjelja posebno značenje ima u mjestu Gromiljak kod Kiseljaka.org/wiki/Korizma"Kategorija: Kršćanski blagdani 233 Gordana Vujica zapisala je 2. župnik župe Gromiljak. Put se potom nastavlja dalje. a sutra je korizma i više se ne smije jesti.wikipedia. Sve kočije krenu dalje do obližnjeg Kiseljaka gdje se pomole na gradskom trgu ispred spomenika poginulim braniteljima. nakon čega ‘povorka’ kreće dalje. katekumeni imaju u korizmi završne pripreme za svoje krštenje u uskrsnoj noći. a šesta je Nedjelja muke Gospodnje ili Cvjetnica. postom. str. treća Bezimena. Također se maloj djeci oblače narodne nošnje. gdje se obično unaprijed organizira proslava za sve uključene. rkp. Tu se već više od deset godina ovaj blagdan slavi na nešto drugačiji način. a oni koji imaju mogućnost dolaze u kočijama. druga je Pačista. 27. Vl. a kazao joj je don Marko Perić. Pokladni utorak Usmene lirske pjesme.232 Korizmene i uskrsne molitvene pjesme molile su se od Čiste srijede do Uskrsa. sv. U korizmi. 2007. Zagreb 1996.Korizma obuhvaća četrdeset dana prije Uskrsa. to je utorak pred Čistu srijedu. SHK. 18. Ivo Frangeš. Kršćani se pripremaju za slavljenje Uskrsa molitvom. Unutar korizme ima šest nedjelja i svaka ima svoje ime. str. u Gromiljaku kod Kiseljaka. Zagreb – Ljubljana 1987. a počinje na Čistu srijedu i završava na Veliki petak. priredio Stipe Botica. kroz cijeli grad do nekog od okolnih mjesta. slušanjem i čitanjem Božje riječi te dobrim djelima. Odrasli pripadnici za krštenje. Na misu dolaze mnogi vjernici u narodnim nošnjama i iz mnogih drugih mjesta i župa.

” U korizmi posti kad god tko može. 64/07. ništa mrsno staviti u usta. dok se petkom obvezno posti i ide na Put križa. Taj dan započinje korizmeni post. sv. nažalost. Starija čeljad. Za Uskrs priprave počinju već blagdanom Pepelnice ili Čiste srijede. Rkp. kako u njemu ne bi ostao mrs jer se u korizmi jela samo posna hrana.’' Do odstupanja od Miji Gojsalić 11. “Govori se da iđu tirat krnju. Molitve su obvezne uz jelo.234 ČISTA SRIJEDA To je početak korizme. ne će ni u radne dane ni u blagdane (svece). g. Ljudi se obično odriču alkohola. “Nema ženidbe za vrijeme korizme i uopće u to proljetno vrijeme oko Uskrsa. Zato se i kaže ‘Proljetna mlada i jesensko šćene na istoj deredži. ispričao je Ivan Gojsalić. Također svatko nastoji odreći se nečega što jako voli kao žrtvu u spomen na ono što je Isus pretrpio za nas. kad se vjernici posipaju pepelom uz riječi “Sjeti se čovječe da si prah i da ćeš se u prah vratiti. svatko sebi odredi dane koje će postiti. rođen 1954. cigareta i ostalih poroka što. Govorilo se: “Nema. na ovim darovima. rujna 2007. dok ne zaviče aleluja. ne prave igranke ni bilo kakva druga veselja. sin Matije. a završavaju: “Hvala ti. pogotovo žene. po mogućnosti jede se samo kruh i pije voda. Korizma je vrijeme duhovne obnove čovjeka kada se ne pije. podaj onima koji nemaju. valja “očistit criva”.su prave poklade ili krnjeval. ponekad izgubi svoju prvotnu svrhu. ja se neću omrsit”. str. O pokladin se vrigaju ušćipci”.” Taj dan je obvezan post i nemrs. Bože. 9. FF Split. KORIZMA U Lepeničkom kraju nekoć se prije korizme otkuhavalo i pralo sve suđe. 234 153 . (E).

među kojima je i prva kršćanska autobiografija. Uzalud je 1415. umro od groznice. uredio Anđelko Badurina.237 (O Grgurevu bit će riječi i u poglavlju Povijesne predaje. i ponovno postao bosanskim kraljem. Krajem ožujka ili početkom travnja 1418. kralj Ostoja je svoju ružnu kraljicu Kujavu otjerao i za ženu uzeo Jelicu. g. nepoznata podrijetla. str. Kralj Ostoja je živio raskalašenim životom ne prežući ni od silovanja plemkinja. te se puk i plemstvo 1404.) 237 Leksikon ikonografije.) Gordani Vujica kazao je Ratko Raguž. godine. Kršćanska sadašnjost.236 a na zamolbu zadnjega bosanskoga kralja Stipana Tomaševića 7. Kiseljak. kad se obično onaj koji se nečega odrekao. Sačuvani su njegovi mnogobrojni spisi. 246-247. (Vidi: Marko Dragić. izabran je za bosanskoga kralja 1398.. OŽUJKA) Sveti Grgur Čudotvorac rođen je oko 213. liturgike i simbolike zapadnog kršćanstva i Uvod u ikonologiju Radovana Ivančevića. Kada je Hrvoje 1416. Ostoja. Hrvojevu udovicu. godine pobuniše i istjeraše ga iz kraljevstva. godine kralj Ostoja je. studenoga papa Pio II. obećavši im plaćanje godišnjeg danka od dvadeset tisuća škuda i svoga sina Radivoja za taoca. Godine 1408. Ostoja je svrgnuo kralja Tvrtka II. 236 235 154 . Drugi Ostojin sin. Mala nakladna kuća sveti Jure i Zajednica izdanja ranjeni labud ZIRAL. druga Kujava iz vlastelinske obitelji Jablanovića-Radinovića. godine umro. nezakoniti sin kralja Tvrtka I. može omrsiti. kralj bosanski.svega dolazi samo na Dan sv. Stipan Ostoja. str. Ratovao je s Dubrovčanima i Hrvojem Vukčićem Hrvatinićem. bio je Stipan Tomaš. 69. Nadimak Čudotvorac baštini po mnogobrojnim iznimnim čudesima. 12. Preobratio se na kršćanstvo i postao biskupom rodnoga grada koji je tijekom svoga biskupovanja pokrstio do svoje smrti (270. Prva žena kralja Ostoje bila je Vitača. “koju bijaše skrivila njegova neutaživa pohota”. godine u poganskoj obitelji u Neocezareji (današnji Niksar u Pontu) u Maloj Aziji. proglasio ga je patronom Bosanskoga kraljevstva. vjerojatno u Bišću. ne zna se iz kojega braka. Josipa. rođen 1955. godine nastojao zagospodariti Šibenikom. selo Podastinje.). Tada je kralj Ostoja pobjegao u Bobovac i molio od Turaka pomoć za preuzimanje kraljevstva. Zagreb 1990. Bio je patronom bosanskih kraljeva Kotromanića. Baška VodaMostar-Zagreb 2001. Nalazi se na novcu kralja Stipana Ostoje. Od Kozigrada do Zvonigrada.235 SVETI GRGUR ČUDOTVORAC (GRGUREVO.

čovjek dobra srca. Velika je snaga njegova zagovora kod Boga. 155 . doista je od Duha Svetoga”. Hrvatski sabor je 1687. Josip je tiha svetačka veličina. Pred ljudima je Isus bio njegov. Josip zaštitnik bolesnika i umirućih i uzor obiteljskog života te kako se služi Bogu. Evanđelja ne navode niti jednu njegovu riječ. Po zanimanju je bio stolar. Potomak je kralja Davida kome Bog obeća da će od njega poteći Mesija. čovjek vjere i poslušnosti. i za njega je on odgovarao. Dostojan je velike časti. muž Marijin zakonski je iako ne i naravni otac Isusov. Nakon ove zgode s Isusom u hramu Josip se više ne spominje pa se pretpostavlja da je umro prije Isusova javnog nastupa. jer mu je takvu čast ukazao sam Bog odabravši ga za brižnog čuvara i skrbnika najsvetije obitelji. U prosincu 1870. Sv. Vodi svoju zaručnicu Mariju na popis stanovništva iz Nazareta u Betlehem kojom se prilikom rodio Isus.SVETI JOSIP Sv. Josipa zaštitnikom sveopće Crkve. Dodajmo još da je sv. proglasio je sv. Josipa zaštitnikom Hrvatskog kraljevstva. a time i cijelog hrvatskog naroda. U tim prigodama Josipu se uglavnom javlja u snu anđeo da mu dadne potrebne naputke: da se ne boji uzeti Mariju za ženu. a ono što znamo o njemu sadržano je uglavnom u dva prva poglavlja Matejeva i Lukina evanđelja. godine papa Pio IX. ožujka). da bježi u Egipat pred Herodom koji želi ubiti Isusa. jer “što je u njoj začeto. godine proglasio sv. da se vrati u Nazaret kad je ta opasnost prošla. traži s Marijom Isusa koji je ostao u hramu u Jeruzalemu. Josip (19. Bio je pravedan muž.

simbol krštene duše. Otada su sve cincarske djevojke tetovirale križ na čelu i na rukama. Tako od nekog bogatog Cincara beg zatraži kćerku za ženu.KRIŽIĆANJE Poznata je predaja kako su Turci upadali u cincarska sela i otimali djecu. U jednoj zdjelici zamiješao bi se med i usitnjeni ugalj od izgorenog drveta. U tursko doba. Todorić. 41. a prenijela joj je majka Ana Tomas (djev. S tim se križevima i umiralo i svaka od njih je vjerovala da ju je samo Bog tako zaštitio od napasnika. Čak su i majke Katarina Tomas zapisala je 2007. u dane Velikoga tjedna i na Ivandan. Pored blagdana Svetoga Josipa križićalo se i na Blagovijest. 238 156 . uglavnom žensku. Otac nije smio odbiti bega pa mu je rekao da dođe nakon mjesec dana kad sve bude spremno za svadbu. U Imotskoj krajini tetoviranje je uzelo maha za vrijeme turskih provala. na kojima bi bio još veći križ. Oni bi vršili razne zulume te bi. Kad bi ih nacrtale. FF Mostar. ili prsiju. Na Dan svetoga Josipa djevojke i mladići u dobi od trinaest do šesnaest godina križićali. Ta smjesa ulazila je pod kožu. Postupak se ponavljao i nekoliko puta dok bi ta crna smjesa ostala plavkasta na koži. rođ. Vjerovalo se da ih ti križevi štite od napasnika. Da bi se to nasilje spriječilo. između ostalog. Zato su još od rane mladosti crtale križeve po rukama. lovili kršćanske djevojke i žene te ih silovali. Ranice bi zarasle i crteži križa ostajali su za cijeli život. D 60. Znalo se da Turci bježe od križa i da se nikada ne bi dotakli rukom ruke kršćanke na kojoj bi ugledali križ. Cvjetnicu. Kad bi se pomiješao s medom. dobivala bi se crna smjesa. Prah je trebao biti sitan. kad su age i turski gospodari bili strah i trepet katoličkom pučanstvu. Djevojci su istetovirali križ na čelu pa je beg nije mogao uzeti za ženu. Tada su bake i mlade žene iglom zamočenom u tu smjesu crtale križeve po rukama.238 U Imotskoj krajini još uvijek se na rukama starica može vidjeti tetoviran jedan veći ili više manjih križića. Rkp. jedini način je bio da se na rukama utetovira više manjih križića. Čuvalo se poštenje i ponos. a na prsima malo veći križ. str. onda su ponovno manjom iglom bockale to ucrtano mjesto. g. 1949. Sam postupak tetoviranja je bio slijedeći: oštrom iglom bi se bockala koža pa se u ranice ubrizgavala boja da se na koži trajno vidi križ . Ti križići su ostali kao podsjetnik na vrijeme osmanskoga terora. posebno ženskom stanovništvu. žene su vjerovale da ih samo Bog može u tome sačuvati. godine).

čita izvještaj o Isusovoj muci. zbog običaja nošenja dugih rukava. E str. Na taj dan se slavi Isusov trijumfalni ulazak u Jeruzalem u dane prije Pashe. Na Cvjetnicu se. godine). ponegdje i na Veliku subotu mladež se umivala izvorskom vodom u koju se dan ranije stavljalo tek ubrano cvijeće ljubičice. mašući palminim i maslinovim grančicama i rasprostirući svoje haljine. Oltari su u crkvi pokriveni. godine i Marija Klarić (djev. putem kojim je Isus išao jašući na magarcu. u livanjskom kraju. U nekim se mjestima umivalo vodom u koju su stavljene grančice bršljana. na Cvjetnicu se obavljaju procesije s blagoslovljenim palminim i maslinovim grančicama. CVJETNICA Cvjetnica ili Nedjelja Muke Gospodnje je kršćanska svetkovina koja se slavi u nedjelju prije Uskrsa i uvod je u Veliki tjedan. Luka 19:28-44. i Ivan 12:12-19).org/wiki/Korizma"Kategorija: Kršćanski blagdani 239 157 . U spomen na to. Na njemu su zlatna vrata. Također se za vrijeme sv. Matej 21:1-11. 240 Na Cvjetnicu. Rkp. 1953. 2008. i to obavezno na šaci jer je to bilo jedino uvijek vidljivo mjesto na koži. rođ. 313. Vjerovalo se da time donose zdravlje i ljepotu lica. već začet po Duvu svetom. Petričević. primiče se dan muke Gospodinove. godine u Prološcu Donjem kod Imotskoga. Kazali su joj Ante Juričić Zele. opisan u sva četiri Evanđelja (Marko 11:1-11. jagorčevine i drugog proljetnoga cvijeća.wikipedia. Ponegdje se umivalo izvorskom vodom u koju se stavljala grančica drijenka. FF Split. ni od krvi ni od puka. na vratima Gospa kleči i u rukam knjige drži Ines Ivelja zapisala je 2008. 240 "http://hr. moli i sljedeća molitva: CVITNA MOLITVICA U nedilju bio cvitak. rođen 1951.239 Glušna nedjelja u kršćanskoj tradicijskoj kulturi javlja žalosne dane. Narod je dočekao Isusa. Drijen je u narodu metafora za zdravlje.svoje mlade kćeri tetovirale. Mise.

budi faljen. retorika. u nje lipi cvit mladosti. str. cvitak nosi za prsiman. cvit anđelski od uresa. sjajniji je od miseca.241 (Doli u Vidoši kod Livna) U Kaštelu Starom na Cvitnicu bi mladići djevojkama posipali dvore cvijećem i pjevali: Evo anđel pred očiman. rajskim cvićem od liposti. Neka lipost nju odiva. neka kitu moj deklicu.i u knjige Boga moli. pošlji meni zgor s nebesa. O Isuse. On je bilji od sunašca. Sarajevo 2006. svitle zvizde. Svim deklicam nek je dika. Od ljubavi Bože mili. Hrvatska književnost Bosne i Hercegovine u 100 knjiga. 305. priredio Marko Dragić. kad osvane na Cvitnicu. na dobro joj dan Cvitnice. i lipotu nje nagizde. Evo tebi dvanest apoštola i četiri vanđelista i prid njimi bili čovo. nje lipota privelika. Matica hrvatska i HKD Napredak. Nek izajde nakićena. jest moj anđel znam doisto. svojom majkom uvik. Veseli se Gospe lipa. knjiga 4. veseli se Gospe zdrava. među ostale divojčice. s kojim kaže mlado lito. 158 . epika. Neka misec. 241 Hrvatska usmena književnost Bosne i Hercegovine: lirika. ovoj lipoj mojoj vili. Amen. nek nakiti lipo lišce.

Ti si dika moj’ i slava. rođena 1967). Na Veliki četvrtak je Isus sa svojim učenicima proslavio posljednji put židovski blagdan Pashe i to jedan dan prije samog blagdana. 57. o lipoto meni mila. po kojoj se kršćani osobito prepoznaju. Ter s njim drago moj’ žuđeno na Cvitnicu okiti se. zbogom bila golubice. teb’ ga daje drago tvoje za obiližje od ljubavi. moj’ danice. zbogom bila golubice. dragi moj pokoju. predavši tako Mariji Lučić kazala 2007. ovo cviće moj’ rumeno tebi vilo. Uzmi cvitak ma ljubavi. str. primi na dar ljubav moju. urešeni žilju bili. ev’ izberi cviće milo. Peran. Katolička crkva ulazi u sveto trodnevlje i sprema se na slavljenje Uskrsa.Kako žarko sunce siva. Ja ostavljam tvoje lišce. svitla moja o danice. godine u Kaštel Starom Ivana Penga (djev. te ustanovio svetu misu. da g’ uživaš ma gospojo. nad sve vile ke mi omili.242 VELIKI ČETVRTAK Veliki ili Sveti četvrtak je dan Isusove posljednje večere. 2007. da počivaš u radosti. FF Split. 242 159 . S njim ti dajem srce moje. ter prem’ srcu njega stavi. Znak svoje prisutnosti Krist je ostavio Crkvi i svijetu u kruhu i vinu. dok ti svane dan Cvitnice. E. Mili. sv. Rkp. koj’ ugodno tebi vilo. golubice ma gizdava. na nebu su sve zvizdice.

245 Slično je i u drugim Dr. “Ovo je krv koja se prolijeva za vas i za sve ljude na oproštenje grijeha”. Ali. on postaje naš brat i učitelj”. 18. U dvorani posljednje večere Isus je oprao učenicima noge. predao Učitelja iz Nazareta u smrt za trideset srebrnika. on otvara svoje nebeske dvorane. smrću. Veliki petak i Veliku subotu umjesto crkvenih zvona najavljivala je skupina od pedesetero do stotinu djece koja su tri puta prolazila oko mjesta stvarajući buku krčalima (drvenim glazbalima ručne izrade) načinjenim od nazubljenog koluta koji se okreće i drvene letvice koja udara o zupce koluta i izaziva klaparanje. u koju sada odlazi. zrakom nade pobijedio je mrak. Tomislav Ivančić http://www. Rkp. 245 Vidi: Hrvatski običaji. Toga je dana bio izdan. na taj dan je milosrđe jače od krivice. Mnogo čeljadi moli stotinu Očenaša. kada se proslavi uskrsnuće Gospodinovo. Sveučilišta u Zadru. uhićen i cijelu noć sudski ispitivan. i kroz skoro uskrsnuće. Josip Miletić. rođen 1954. Zvona su zavezana do na Bilu subotu. čudesno je molio za nas i obećao svog Duha protiv duha zloće. str. Isus je svojom krvlju ustanovio novi i vječni savez između Boga i ljudskog roda govoreći: “Ovo je moje tijelo koje se za vas predaje”. rujna 2007. Zadar 2006. 9. 26.katolici. (E). Odjel za kroatistiku i slavistiku. kao polog i jamstvo pobjede nad: patnjom. sc. Na taj je dan Isus izrekao najhumanije riječi apostolima i svijetu. te se od očaja objesio. stotinu Zdravi’ Marija i deset Slava Ocu na čast muke Isusove i na oprošćenje grija. Isus dakle želi reći da kroz njegovu smrt. 244 243 160 . spušta se otajstvo čovjekova pada i uzvišenje među nas. priredili doc. FF Split. zlom i tamom. “Sveta misa je predokus i nada da smo djeca Božja i baštinici neba. 2007. “šutnje zvona sve do Uskrsa. nečeg nadonosnog u zraku. Vanda Babić i mr. U Poljičkoj krajini “učini se grob Gospodinov” i čuva se preko dana. U svetoj misi postajemo jedno s Isusom. Zbornik studentskih radova. jer se mrak čovjekove duše pokazao najgušćim. U tajnovitosti liturgijskih slavlja na Veliki četvrtak. g.org/duhovnost.Crkvi i čovječanstvu svoje ljudsko tijelo i svoju krv.php?action=c_vidi&id=990 Miji Gojsalić 11. Juda je otišao u mrak. sc. pakost čovjeka pretvorena je u pokajanje. ispričao je Ivan Gojsalić. str. krivicom. da naučimo biti ljudi i dobri jedni drugima”.243 Na Veliki četvrtak zavežu se crkvena zvona. sin Matije. nehumanosti i razaranja. što simbolizira gostoprimstvo. a čovjek pao u bezdan zavisti i mržnje na Boga. dr. dobrota je pobijedila zloću.244 Na otocima Ugljanu i Pašmanu kod Zadra početak svete mise na Veliki četvrtak. u koje nas poziva kao svoje uzvanike.

Slavoniji i Srijemu. 247 Studentici Filozofskoga fakulteta u Splitu. središnjoj Hrvatskoj.-71. sto se puta prikrstila na blag danak. FF Split. str. Kad san bila na onom svitu. susrist će te duv nečisti. Rkp. Margiti Čondić Bijader. Zagreb 1997. Pitat će te duv nečisti: Jesi l’ moja il’ si Božja? Ti ćeš reći: Tvoja nisan.mjestima u Dalmaciji. zajednica. 2004. 2004. Diljem Hrvatske i Bosne i Hercegovine mladi kazivači i danas kazuju molitvu koju mole na Veliki četvrtak: DUŠICE GRIŠNA Dušice grišna. To je molitvena pjesma koju su najčešće kazivale kazivačice i kazivači diljem Bosne i Hercegovine i Hrvatske. Ujmoca i Sina i Duva svetoga. Korizmeno-uskrsni običaji hrvatskog puka u prvoj polovici XX. Hrvatski uskrsni običaji. u Svibu kazao Ilija Čondić Bijader. pučka pobožnost. amen!247 (Svib) O tome više: Jasna Čapo Žmegač. Kada budeš putovati dugin putin. uskin klancin. g. Božja jesan. 246 161 . Golden marketing.246 Ta buka upućuje na galamu i klepetanje kojim su džudije pratile Isusa dok je nosio križ prema brdu Glavica na Kalvariji. 4. na pribilomu cvitu. budi u viri kripna. Lici. Konavlima. 69. stoljeća. izmolila san sto križića. na Veliki četvrtak. sv. sto amena.

Povedoše ga u Kaifinu kuću koji ga upita je li on sin Gospodnji. 7 h: Isusa svezaše. (E). Anđeo s neba krijepi ga i tješi. str.VELIKI PETAK Veliki petak je kršćanski spomendan Isusove muke i smrti. Sve zamre. Na Veliki petak. Slijede ga Petar i Ivan.248 Aleksandar Komulović 1704. sv. g. nego svak za se. 8 h: Isus je poveden u kuću Ane gdje mu jedan sluga udari zaušnicu. godine u Mlecima je objavio djelo Zrcalo od ispovijesti u kojemu opisuje život Isusa Krista od 1 sata poslije ponoći na Veliki četvrtak do 12 sati na Veliku subotu: Od 1 h od noći na Veliki četvrtak: Isus šalje Petra i Ivana napraviti gdje imaše večerati. nitko ne pjeva. Miji Gojsalić 11. FF Split. Moli se sto pedeset Zdravi’ Marija i sto pedeset Slava Ocu.” Ivan pita – tko? 3 h: Juda izlazi van izdati Isukrsta. ispričao je Ivan Gojsalić. 2 h: Govori: “Jedan će me od vas izdati. Od velike tuge krvavim se znojem znoji. 64/07. Petar ga zataji tri puta a na posljednje zatajenje zapjeva pijevac kako je i rekao Isus. Blaguje janjca vazmenoga s učenicima. Rkp. Isus hrabri učenike. iziđe vani i gorko zaplaka. cvijeća i oltarnika. Vraća se učenicima i govori da Juda vodi oružnike koji će ga uhititi. 9 h: Osuđuju ga na smrt i tuku. Isus mu govori da će ga 3 puta izdati. 5 h: Isus čini molitvu i budi učenike da i oni mole. Petar odsječe uho Malku a svi apostoli pobjegoše i ostaviše njega samoga. a svatko posti suho. ljubi se raspelo i kupi lemozina. rujna 2007. Oltar je bez križa. 6 h: Juda ga poljubcem izdaje. Veći dio dana stoji se u crkvi. 9. svijećnjaka. umiva noge apostolima i Judi. Slavi se u petak prije Uskrsa. bijući i tukući ga vode Jerusalemu. sin Matije. Zajedno s Velikim četvrtkom i Velikom subotom čini Vazmeno trodnevlje. Ne moli čeljad zajedno u kućama. pjeva se Muka Gospodinova. Isus pogleda Petra koji se pokaja. rođen 1954. ne slavi se euharistijsko (misno) slavlje. Veliki petak je dan žalovanja. 248 162 . što simbolizira Isusovu muku i smrt. Narodno je vjerovanje da se vino popijeno na taj dan pretvara u krv. 4 h: Petar obećava slijediti ga do smrti.

Bože moj zašto si me ostavio?” 9 h Preporučuje dušu ocu govoreći: “Oče u ruke tvoje preporučujem dušu svoju. Žene za njim plaču a on im govori da ne plaču radi njega nego radi sebe i svojih sinova. 8 h Vapi da je žedan. Pilat čini izbičevati Isusa na kamenom stupu ne bi li tako zasitio židovski gnjev. Reče Isus: “Svršeno je. Sunce se pomrači i nasta tmina. 7 h Igraju se i njegove haljine dijele na četiri dijela. Na prvu uru Pilat pita Isusa je li on Kralj a Isus mu reče da nije njegovo kraljevstvo od ovoga svijeta. 5 h Svukoše mu crvenu a obukoše njegovu haljinu. Mažu ga mašću koju je donijeo Nikodemo i zaviju ga u bijelo čisto platno. Djevica Marija ga slijedi do gore Kalvarije. a iz njih izađe krv i voda. 12 h: Svezanoga Isukrsta vode u Pilatovu kuću. 2 h: Pilat Isukrsta šalje Irudu koji mu se naruga i obuče ga u bijelo. Bože moj. 11 h: Isus je u velikim mukama. a drugi mu se lupež preporučuje i Isus mu obeća raj. Svi govoraše: “Ovo biše pravi sin Božji.” 10 h Razbiše noge lupežu.10 h: Isusa strašno tuku. Pilat umiva ruke da osudi Isusa. Raspinju ga i čavlima pribijaju na križ. Svi odgovoriše Barabu. krv teče iz rana i postavljaju ga između dva lupeža. kamenja se raspukoše. Daju mu pit žuč i ocat. Džudije ga psuju i proklinju zajedno s lupežom. Staviše ga u grob u vrtu blizu mjesta gdje je raspet.” Ispusti dušu i glava mu klone. Oružnice ga okrune trnovom krunom i obuku u crveno. Juda se na tu uru objesi. Mater svoju preporučuje Ivanu. 4 h Pilat izvodi Isusa pred svjetinu. Svi zaviču: Raspni ga. 6 h Dođoše do Kalvarije i dadoše mu piti vino pomiješano. 163 . Nosi križ padajući. Pilatova žena šalje Pilatu znake da oslobodi Isusa. Zemlja se potrese. Isukrstu probodoše prsa. 11 h Majka Marija prima ga u krilo. Dižu križ. 3 h:Pilat traži način da oslobodi Isusa i pita žudije hoće li osloboditi Isusa ili Barabu. Skidaju ga s križa.

Žena mu je pripovijedala da je u snu radi njega pretrpila strašna prikazanja. 1972. Zora i Matica hrvatska Zagreb 1972. knjiga 11. Pilat ga je izveo pred svjetinu i kazao da u njemu ne vidi nijednu krivicu radi koje zaslužuje smrt: „Dostojno je dakle da se na njega smilujete. krvnici ga pregrnuše starom odrpanom kraljevskom haljinom i nabiše trnovu krunu do moždana. Razmišljanja od Gospodinove poglavlje XII.249 Bartol Kašić o Muci Gospodina našega Isusa Krista napisao je u Rimu 1638. knjiga 11. 249 Muke Jakša XVII. kakono rika. PSHK. Ženu svoju Pilat ne htjede slušati da oslobodi Isusa. u: Zbornik proze XVI. Život Gospodina našega Isukrsta. stoljeća. Vidjevši Pilat da nije uspio osloboditi Isusa smisli da Isusa bičevima izudaraju šestorica koji ga svukoše i privezaše na stup. i XVII. Šalju oružnike da čuvaju grob. križu ga pribij!” Čuvši to. šamarajući ga. a da bi utažio jadovita i gnjevna srca židovska. Poslije toga Pilat je nastojao osloboditi Isusa. Najprije je bio udaran šibama od drače te bičevima od konopca koji na kraju imahu zvizde gvozdene i na kraju verigama od gvožđa. priredio Ravlić. Zora i Matica hrvatska Zagreb str. 164 . godine: Poznaše Pilat da je Gospodin čist i pravedan i da je lažno radi zavisti optužen te ga htijaše osloboditi (bijaše običaj na Vazmeni dan osloboditi jednoga tamničara). Udarali su ga i svega izranjavali “izlivaše se oda svih strana. Pilat je pitao Isusa: Odakle si ti? Isus mu nije odgovorio te Pilat nastavi: „Meni ne odgovaraš ti? Ne znaš li da ja imam vlast prikovat te na križ? Isus mu odgovori da on (Pilat) ne bi imao nikakvu vlast da mu nije dana odozgora.” Kažu da je na Isusu bilo pet tisuća udaraca.12 h Žudije traže od Pilata da se grob čuva jer je Isus rekao da će uskrsnuti. (1704). str. Pilat reče svjetini (pučini) da ga oni uzmu i prikuju na križ. 202. Međutim. i stoljeća. priredio Jakša Ravlić.-147. PSHK. u: Zbornik proze XVI. 137. oprostivši ga. Pitao je svjetinu: Koga hoćete da vam oslobodim – ili barabu ili Isusa? Mislio je da će svjetina tražiti da se kazni baraba jer je mnoga zlodjela počinio. Postavljaju Isusa u grob koji zatvoriše kamenom i zapečatiše ga. Zrcalo od ispovijest. Kad su to začuli Židovi vikali su ako ga oslobodi bit će neprijatelj ćesaru. 250 Bartol Kašić. Pilat je Aleksandar Komulović. slijepi puk prevaren od Skriba i Farizeja tražio je da se na križ razapne Stvoritelj od života i tako bi pušten baraba. krv božanstvena i neprociniva.”250 Svjetina je i dalje vikala: „Križu ga pribij. Izranivši tako Gospodina našega a zbog grijeha i opačina naših.

glasovima od trubalja i galami mnoštva slijedila je put. ne velem ti da si moja već ti velim da si Božja. duševni raj Bartol Kašić.251 POĐE GOSPE TUŽNIM PUTEM Pođe Gospe tužnim putem Zagrnu se crnim skutem i ugleda drven križ.sjedio i umio ruke (po židovskom običaju kako bi ukazao da on nije kriv za Isusovu smrt). ko god ovu pjesmu zna na blagdanak na Veliki petak Bog mu dao. str. Među tim ženama bila je i Veronika koja je rubac s glave dala Isusu da otare s lica znoj i krv. Isus im je rekao da ne oplakuju njega nego sebe i svoje sinove. i XVII. Kad je Bogorodica Djevica Marija saznala da joj sina vođahu. a on ga ne htjede ni okusiti. Petra. Zora i Matica hrvatska Zagreb 1972. razgledaj raspetoga Isukrsta čestokrat i s pomilovanjem kajući se od griha tvojih. Na tome je mjestu Abraham od svoga sina Izaka htio učiniti posvetilište. Krvnici su Gospodinu našemu dali da se napije vina pomješanog sa žuči. Po tragu kapljica krvavih. s velikom je žurbom krenula. Život Gospodina našega Isukrsta. Isus je to učinio i na rubcu ostavio svoju priliku zapečaćenu i svoju krv. moja mati. gdje se imaše posvetilište učiniti Bogu). Isusa je slijedilo veliko mnoštvo koje je molilo i plakalo. Isus je osuđen i naprćen teškim križom. Budući se razbojnicima žurilo Isusu su dali Šimuna Cirenca da mu pomogne nositi križ. Došavši na Glavicu (tj. knjiga 11. stoljeća. Teže mi je uzdisanje Tvoje neg na križu rane moje. Taj se rubac tijekom godine više puta pokaže svemu puku u crkvi Sv. 206. glave mrtvačke. priredio Jakša Ravlić. Isus s križa progovara: O Marijo. PSHK. 251 165 . počni prolivati i ti riku od suza i očiju tvojih i ne pristani”. u: Zbornik proze XVI. Tu je Isus pribijen na križu ostao do smrti. “O grišniče.

Među molitvama koje su se šaputale na Veliki petak jesu i ove: IŠLI JESU TRI PUTNIKA Išli jesu tri putnika K Majke Božje na Bistricu. po kazivanju Ruže Džalto. 252 Mirjana Ćališ zapisala je u siječnju 2008. 1959. Veliki petak je dan smrti i muke Isusove. Na Kalvari otpeljali. Jedan veli: “Nosimo ga!” Drugi veli: “Ne ćemo ga!” Treći muči pa ga nosi. nego Božjom Majkom. Našli jesu malo dete. pa je to i tema ove pjesme. Za Križiće su znali gotovo svi kazivači. rođ. majke. Malo dete Bog-Jezuša. Kraj je također karakterističan za pjesme ove vrste – obećava se spas onome tko bude molio ovu molitvu na Veliki petak. Gospa dolazi do Isusova križa.252 (Ustirama u Rami) Tu pjesmu je ramski puk molio na Veliki petak. Sami zvoni zazvonili. Kad su došli bliz’ Bistrice. ne svojom. Gospa češlja zlatne vlasi. Ljudi bi se zavjetovali da je izmole pedeset puta do podne. Čula ju je od svoje pok. a on joj se obraća. 166 . diljem Hrvatske i Bosne i Hercegovine. žali zbog njezine patnje više nego zbog rana koje su Mu zadali. FF MO 2008. Naziva je. Prvi stih: Pođe Gospe tužnim putem vjerojatno govori o Gospinom hodu za Isusom za vrijeme njegovoga križnog puta.na umrli dan. Anđel nosi tužne glasi: “Sinka su ti ulovili. a ovu molitvenu pjesmu znala je jedino Ruža Džalto koja ju je naučila od svoje pokojne majke. Kad su došli na pol puta. Crni skut iz drugoga stiha otkriva nam Gospinu tugu i bol. Molitva je slična Križićima koji su se molili na Veliki četvrtak sto puta. Sljedeći stihovi imaju dramske elemente kao i većina ovakvih pjesama. Sam’ se vrata otvaraše. na Ustirami u Rami. D. Sami Jezuš misu služi. Rkp.

” 253 (Žumberak) OJ NEDILJO TI SI SVETA Oj nediljo ti si sveta. sveta slavna prsa lomit. ti si sveta i presveta. Zagreb 1972. Teret križa sam si nosi. Progovara sveti Pero: “Što ti Gospe tude klečiš. svetim uljem pomazane. svega svita ponajvišeg. Ja imadoh jednog sinka. iza svega srca ječiš. sveti Niko. Njoj dolazi sveti Pero. svega svita ponajlipšeg. lijepe crkve sagrađene. Svoje grozne suze roni. Tude slavna Gospa kleči.Po kamenu hodit mora. prigrađene. iza svega srca ječi. svetom Peri odgovara: “Kako neću ovdje klečat. 253 167 . Isusa mi odvedoše Zlatna knjiga hrvatske narodne lirike. iza svega srca ječat. str. U tebi su lijepe crkve. Sagrađene. sveti Pero. svoje grozne suze roniš. sve su križim prikrižene. sastavio Krešimir Mlač. sveta. Zločinci mi dolaziše. svoje grozne suze ronit. sveta. slavna prsa lomi. jednog sinka ko jedinka. slavna prsa lomiš?” Slavna Gospa progovara. MH. 160.

Anđeo s neba silazio u kitice ukitio. 168 . gdje mu kruna slavna stala. u vinčiće uvijao. Tude sam Bog sidijaše. anđeli se pokloniše. prije smrti petnest dana i ljudima govorila: “S anđelima ćeš putovati. a trnovu navijaše.” Isusove slavne noge. Isusove slavne ruke.” Gospa bi se ukazala. Zlatnu krunu odvijaše. Sva se ploča raspadala od mirisa Isusova. sve su čavlim probodene. dok mu dođe do moždana. na nebesa odnosio. Isusova slavna glava. nebesa se rastvoriše. u subotu sedam puta. lipo cviće. svakog petka po pet puta. Božja zvona zazvoniše. niz križ drvo položene. volio govoriti. lipa ruža. sve su čavlim probodene. slavna Gospa govoraše: “Ko bi moju molitvicu.i na križ ga pripetoše. po križu su razapete. ovih dana korizmenih. Tu je raslo lipo cviće. Naviše je sa svih strana. Sveta krvca udarila i po ploči kapijala. sukijom su probodena. a u nedilju devet puta. Isusova slavna prsa.

Uskrsni krijes palio se i u noći s Velike subote na Uskrs ili oko tri-četiri sata predu samu zoru. retorika.” O Isuse budi faljen. 19.s apostolim vikovati. Sarajevo 2006. iz suhe mladice daje da nikne novi život.”257 U kasnim večernjim satima u crkvama počinje vazmeno bdijenje.-299. koju su momci i djevojke preskakali “u želji za ženidbom odnosno udajom. Matica hrvatska i HKD Napredak. dj.-36. priredio Marko Dragić. 34. moru. 297. str.254 (Hamzići kod Čitluka) VELIKA (BIJELA) SUBOTA Velika subota dan je šutnje i ozbiljnosti. a ukoliko netko ne bi imao tu vodu valjalo se umiti na vrelima. U svim je hrvatskim krajevima na Veliku (Bilu) subotu bio običaj umivanja vodom koja je netom blagoslovljena u crkvama. Svijeća se. majka cijele kršćanske liturgije koja završava svečanom euharistijom koja označava Kristovu pobjedu nad smrću i u kojoj se odražava snaga Božje ljubavi koja od mrtvog čini živa. str. 255 Isto. str. Blagoslivlja se vatra izvan crkve. rijekama. nav. 74. 256 Milovan Gavazzi. Taj je običaj bio posebno raširen u sjeverozapadnoj Hrvatskoj. Pastiri su za taj dan pripravljali krjesove budno motreći cijelu noć da im tko ne bi prije vremena potpalio krijes. Bdijenje počinje lucenarijem ili službom svijetla. ugarci s zgarišta stavljani su u njive i vrtove kako bi plodnost bila bolja. Hrvatska usmena književnost Bosne i Hercegovine: lirika.255 Veliku subotu je karakterizirao obred obnove kućne vatre. 254 169 . Vjernici posjećuju Božji grob. str. amen. slika te šutnje je odsutnost euharistije i ogoljeni oltar. vjerovalo se da vještice i drugi demoni ne će imati vlast dokle dopre svjetlost i dim uskrsnih krjesova. 257 Hrvatski običaji. dj. na njoj se pali uskrsna svijeća koja simbolizira Isusa Krista uskrsloga .svijetlo. u procesiji.. po sve vike vikova.-76. epika. nav. Garištu iza tih krjesova pripisivala su se apotropejska svojstva: preko njega pregonila stoka kako bi bila zdrava. Hrvatska književnost Bosne i Hercegovine u 100 knjiga.256 Na otoku Ugljanu kod Zadra na nekom većem prostoru sličnom trgu palila se od smilja i suhih drva uskrsna vatra – koleda. U jutro toga dana svećenik je pred crkvom blagoslivljao vatru. potocima. unosi u župnu crkvu koja je u mraku.

259 ČUVARI GOSPODINOVA GROBA Običaj čuvanja Gospodinova groba u župi Radobilja star je najmanje dvjesta pedeset – trista godina. str. treba se najprije zavjetovati i pridbilužit kod župnika.Unosom uskrsne svijeće u crkvu. Jedno je vrijeme bio običaj pranja nogu na Veliki Četvrtak. Drugi dio bdijenja je Služba riječi. blagoslivlja se voda za krštenje. kroz psalme hvali se i slavi Gospodina i njegova djela. pogleda lijevo i desno http://www. Većinom su mladi. sva zvona na crkvama. razvodnik straže dovodi drugu dvojicu stražara. i tada je nastupala prva straža. Stražar može biti tko je hoće uz uvjet da je doličnoga ponašanja i da živi ili da je podrijetlom iz te župe.258 Na Bijelu subotu je početak vazmenog veselja. sin Matije. tako mirno da ne bi okom trepnuli. bere zelje i blitvu. ali ni to nije bilo duga vika. Čitanja završavaju svečanom pjesmom Slava Bogu na visini i tada se oglase orgulje. 259 258 170 . a danas se mijenjaju svakih petnaest minuta. 64/07. Vazmeno bdijenje završava euharistijom.php?action=c_vidi&id=9425 Miji Gojsalić 11. Stražari stoje jedan nasuprot drugomu u stavu mirno. Stopanjica kuha pogaču i vari jaja za blagoslov. ali nitko sa sigurnošću ne zna kad je točno počeo. ispričao je Ivan Gojsalić. Po starom običaju zvona bi se zavezala na Veliki Četvrtak u podne. 9. Rkp. Kad je smjena. Gospodinov grob se jedno kraće vrijeme čuvao sjedeći. (E). pale svijeće na oltaru. sluša se Božja riječ o stvaranju. ali ima i starijih. FF Split. Ujutru je o ručku blagoslov ognja. Broj stražara je neograničen. U Poljičkoj krajini kažu da odmah počnu ptice pjevati. pjevanje psalama. a kršćani se pozivaju na radosno slavljenje Gospodina. g.katolici. priprema večeru dok zvona slave uskrsnuće Gospodinovo. obično ih svake godine ima između trideset i šezdeset. rođen 1954. nakon čega slijedi svečani pjevani hvalospjev uskrsnoj svijeći. Gospodinov se grob uvijek čuva stojeći. To simbolizira pobjedu nad grijehom i smrću. Tko se odluči čuvati Gospodinov grob. postavlja ih paralelno s prvom dvojicom. rujna 2007. Poslije Službe riječi slijedi krsna služba. Čitanja svetopisamskih tekstova.org/kolumne. krste se katekumeni. U svakoj straži nastupaju po dva stražara koja su se u stara vremena mijenjala svako pola sata. a među njima i velik broj onih koji su čuvali grob po dvadeset i više godina. pale i vjernici svoje svijeće i pale se sva svjetla.

stražari nastupaju na Veliki Petak uvečer oko devet sati i čuva se cijelu noć. kao i danas. 171 . U naše vrijeme. takmičili bi se čije su škrgajice bolje. koji je počinje Gospinim plačom popodne u tri sata. Straža je opet počinjala na Veliki Petak ujutro. branimo Gospodina!". jedan lijevo a drugi desno. kad bi župnik rekao: "Udrimo Barabana. narod bi stao udarati po zidovima šibama koje su se donosile od kuće. dolaze na njihovo mjesto. a onda bi svi išli kući na spavanje. I crkva je imala svoje škrgajice. Za vrijeme straže uvijek se postilo. ušćipci i prisnac. a otkako je u kolovozu 1970. i tu se okupljaju i borave kada nisu na dužnosti. uvjeti stražarenja su znatno poboljšani i stražari imaju svoju prostoriju na koru crkve. čisti bakalar i krumpire i cijepa drva. nikad nije bilo ni najmanjih izgreda jer se čuvanje Gospodinova groba uvijek smatralo najvećim zavjetom na svijetu. Kasnije se i taj običaj ukinuo. Isto je tako bio običaj da onaj tko prvi put čuva Gospodinov grob dade nešto simbolično. Na vratima crkve stražarima bi se davala uskrsna jaja jer je toga dana bio blagoslov hrane i pića. Po iskazima stražara. jeo se bakalar. jer je tada župa bila još naseljenija. Za vrijeme obreda bi bilo toliko svijeta da bi po nekoliko stražara moralo praviti red u crkvi. i tada stražari padaju i već se slavi Uskrs. godine otvorena nova crkva. kojima bi onda škrgajala do mile volje. Na Bilu Subotu straža je također počinjala ujutro. pa dok bi završila. riba. Djeca su živjela za taj dan. jer je to znak da čuvaju Isusa iz Nazareta. a nova dvojica. a i stara je crkva bila puno manja nego ova današnja. Kako bi počela straža. i zatim udari kundakom puške o pod. i trajala cijeli dan do navečer oko devet sati. Djeca bi jedva dočekala Veliki Petak jer bi ponijela škrgajice. Tada prva dvojica idu korak unatrag. kada bi zazvonio Slava Vični. kojeg bi nekoliko stražara pripremalo. Uskrsna misa bi počela već u osam navečer i trajala bi do deset. Tako je po starom običaju proslava Uskrsa započinjala već u subotu. dok bi završio obred Velikog Petka. Na Veliki Četvrtak se stražarilo navečer za vrijeme obreda. Svi su bili radoznali i svatko je htio vidjeti svoga kako stražari pa bi se stvorila velika gužva. i zato su djeca jedva čekala Veliki Petak da ih isprobaju. Nakon toga razvodnik straže vodi prvu dvojicu na mjesto gdje straža boravi . a jedan je stražar bio zadužen za njih.je li sve u redu. Stražari su nosili kapu s frontinom. a na lijevoj strani kape svaki je stražar imao po maslinovu grančicu. Za vrijeme Plača. oko sedam sati.to bi prije obično bilo u mrtvačnici.

Sam događaj padanja izgleda ovako: u ponoć manje pet minuta dolazi dupla straža.Čuvari Kristova groba u staroj crkvi u Katunima Na Bilu Subotu čuva se cijeli dan. pri tome su praćeni znatiželjnim pogledima velikoga broja nazočnih vjernika. praćeni ostalim stražarima. i time započinje proslava Uskrsa. kada zvoni Slava Vični i stražari padaju. po starom običaju. zdesna i slijeva. svaki red sa po jedne strane oltara. Ranije. Tu čestitaju jedan drugome Uskrs i vraćaju se u crkvu u dva reda slušati svetu misu. prestrašili smo se! Uskrsao je! Zatim se dižu i ponizno izlaze iz crkve u njihovu prostoriju na koru crkve. sve do ponoći. dakle četiri stražara. Zatim u crkvu dolazi razvodnik straže s dva stražara i budi one stražare koji su popadali: Stražari Gospodinova groba. četiri stražara koja su na straži padaju i ostaju ležati nekoliko minuta. Tada dolazi svećenik. a po 172 . padala bi dva stražara. okrenuti jedni prema drugima. zašto spavate? Ustanite! A oni odgovaraju: Ne spavamo. i kada on zapjeva Slava Vični. Svi ostali stražari se poredaju po sredini crkve.

Al uvijek je sve išlo pravim redom i padali su oni što su i bili na redu za padanje. stoljeća slavi se jedanput godišnje nakon prvog proljetnog punog mjeseca. Neki su stražari onima što su bili na redu za padanje nudili po sto litara vina i dva pečena janjca da im prepuste svoje mjesto. Uvijek. godine župnik don Većeslav Šupuk. između 21. Šest godina je djelovao u Australiji. nekoliko sati unaprijed bi se znalo koje su smjene na redu za padanje.novom padaju četiri – to se običava od 1952. vlasti tada nisu zadavale velike probleme. ali čak ni u najtežim trenucima nije se posustalo. Rođen 28. 260 Uskrsno scensko prikazanje Čuvanje Gospodinova groba srednjovjekovnoga je podrijetla. (O tome će još biti riječi i u poglavlju Folklorno kazalište. U Splitu stječe osmogodišnju naobrazbu u Klasičnoj gimnaziji (sjemeništu). godine. čuva se s drvenim puškama. Vodicama. Za divno čudo. a od 2. rujna 1936. 260 173 . kada je došla UDBA i uz velike probleme pokupila sve puške. Posebno je bilo teško u poslijeratnim godinama. u ta starija vremena narod je sa sobom u crkvu donosio malo vode kojom bi se umio kad župnik zapjeva Slava Vični. Kako bi se približavao pad stražara. koje je izradio pokojni Špiro Zečić. E. Židovi su Pashom slavili čudesna Božja djela koja je on Kristini Matić kazao je u Katunima 2008. to jest Slava Vični. Omiljen je među župljanima. pa sve do naših dana. stanovnik Blata na Cetini. FF Split 2008. travnja. iako je bilo sitnih provokacija na račun čuvanja. običaj se nije ukinuo i održao se sve do današnjih dana. a također bi i novčano pomogao kako bi se održao taj drevni običaj. Svećenikom postaje 1963. Danas se osim u Katunima. Važno je napomenuti da su mnogi župljani dolazili iz Europe kao i iz prekomorskih zemalja kako bi izvršili taj veliki zavjet. kada su komunisti na sve načine to pokušavali iskorijeniti. Ni to danas više nije običaj. Baškoj Vodi. župnik bi davao hranu i piće. Prvotno se Uskrs slavio svake nedjelje. Od tada. Podrijetlo mu je u židovskom blagdanu Pashe. Metkoviću i dr. Grob se čuvao s pravim lovačkim puškama do 1953. u Slimenu.) USKRS (VAZAM) Uskrs je najveći kršćanski blagdan jer je Isus Krist svojim uskrsnućem spasio i otkupio Svijet. a posebice za gladnih godina. godine. ožujka i 25. a nakon toga završava Teološki fakultet u Zagrebu. a već 28 godina je župnik u župi Uznesenja Blažene Djevice Marije u Katunima. jer je to bila velika čast koga bi zapalo da padne. Također. godine. Rkp. Vrlici.

mlade ljutike. a smotru je izvršio jedini preživjeli iz kornatske tragedije Frano Lučić. Novom Zelandu. Čileu. te Kanadi.) održan 8.) U Poljskoj. Češkoj i Slovačkoj tradicija je da mladići na Uskrsni ponedjeljak probude djevojke prskajući ih svetom vodom koja je blagoslovljena na Uskrs. Na Festivalu je sudjelovalo oko četiri stotine žudija iz dvadeset dvije župe u Republici Hrvatskoj te iz Vareša u Bosni i Hercegovini. Velika je misa pred podne. a mladići i domaćini nose na blagoslov u vrču vina. Kršćanska se vjera usredotočuje na Isusovo Uskrsnuće. ti meni daj lip dar. Sljedeće godine (2009) domaćin ta manifestacija bit će Kninu. ti nam ga daj 261 To je službeni blagdan u gotovo svim europskim zemljama. a ljudi se sastaju lijepo obučeni. Djevojke i domaćice u crkvu na blagoslov nose jaja. a od 19. Ne smije se ništa baciti da se ne poljubi prije. festival u Šipurinama na otoku Prviću kod Vodica. 174 . Svako dijete hoće da mu se obuče najljepša roba. slavi se samo dan poslije Uskrsa . Na taj dan tradicionalno se održava Festival žudija.262 Žudije su mladići koji glume rimske vojnike koji su čuvali Kristov grob. kao i u nekim afričkim i srednjoameričkim državama. Argentini. Uz blagdan Uskrsa vezani su u Hrvata mnogi drevni pučki običaji.Uskrsni ponedjeljak. odnosno prijelaz iz smrti u život. Festival je posvećen vatrogascima poginulim na Kornatima. st. Za ručak se jede blagoslov. Nekada se Uskrs slavio tjedan dana. sirnice. mlada sira. Australiji. Sljedeća molitvena pjesma molila se na sam Uskrs trideset i tri puta: GOSPE MOJA Gospe moja.pokazao posebno izlaskom Izraelaca iz egipatskoga ropstva. 262 Ove je godine (2008. soli. a ne smije se ni dati živini. Tvoj je sinak uskrsnuo na današnji dan Blažena Gospe. Poslije uskršnjega objeda mladež se veseli igrajući i pjevajući. (O tome je riječ u poglavlju Folklorno kazalište.261 Na taj dan u crkvama se spominje put uskrsloga Isusa Krista u Emaus s dvojicom učenika koji su ga prepoznali tek kada je lomio kruh. ja ću tebi lip glas.

čula od svoje pok. ni velike spreme. To su ko radili ako su se bojali vukova ili bolesti pa bi čvarovali u to. komu je priteklo. UZAŠAŠĆE (SPASOVDAN) Uzašašće (Spasovo. Tako bi ko je imo puno tog živa. ISUKRSTE O Isuse Isukrste. Pazin) rođ. 264 Isto. FF Mostar. Onda ti ima nekavije običaja koji su više Srbi čvarovali ali su i neki naši uz nji prifatili. a slavi Kristov uzlazak u nebo. Ustirama. D. uskrsnula duša naša na današnji dan. Jedu se jaja. o Isuse Isukrste. 265 Mariji Brać ispričala je na Dubravama kod Stolca Cvija Brać (djev. uskrsnulo tijelo tvoje na jutrašnji dan. (To je na neki način bio zavjet ili možda čak i žrtva. U stolačkom kraju taj se blagdan nekoć obilježavao: Prije je bio običaj da se na Spasovdan kolje nešto živo. smiluj nam se. Isuse. ovaca. 1959. 1942.) 265 Zapisala je Mirjana Ćališ u siječnju 2008. 263 175 . uši bi im se zarezivale makazama kako tko hoće.263 O ISUSE.264 Mali Uskrs je tjedan dana iza Uskrsa. 2007. i na taj dan bi se janjci bilježili. 28. majke. Rkp. odredio jedan dan u sedmici kad se ne bi ni klale ovce nit bi se ispod nji' đubre izbacalo..na umrli dan. D str. Spasovdan) je blagdan koji je četrdeset dana nakon Uskrsa. po kazivanju Ruže Džalto. Ali nikakva slavlja u kući nema.

a Petar im je rekao da čine pokoru i pokrste se jer će tako primiti Duha Svetoga i spasiti se. 57. kravama i volovim' oko rogova a ovcama oko vrata. i napunio svu kuću u kojoj su apostoli sjedili. od prvoga proljetnog cvijeća naprave vjenčiće koje su stavljali na stoku. str. završavaju se uskršnji blagdani. Rkp. Neki su se podrugivali govoreći da su se apostoli ponapijali. bio običaj uoči Spasova da pastiri. Sutradan bi na Spasovo nosili u šumu dobar ručak.-207. Tada ih se tri tisuće pokrstilo i to je bio rođendan Kristove Crkve. Marjan tisak. 268 Janko Oberški. Budući su Židovi toga dana obilježavali Pedesetnicu u Jeruzalemu je bilo mnoštvo naroda različitih narodnosti. kao kad se digne silan vjetar. 266 DUHOVI Tim pomičnim267 blagdanom. Pokazali su se razdijeljeni jezici kao od vatre i na svakog od njih sišao je po jedan. D. Mnoštvo je bilo zbunjeno kada su čuli apostole kako govore njihovim jezicima. Bog oživio od mrtvih i uzdignuo na nebesa gdje je primio Duha Svetoga i izlio ga. koji je pedeset dana nakon Uskrsa. S neba se začuo šum. 206. Zbunjeno je mnoštvo pitalo što im je činiti. FF Mostar. Biblijska povijest Staroga i Novoga zavjeta.KIĆENJE STOKE U vareškom je kraju. Petar je među apostolima ustao i rekao da se ispunilo obećanje proroka Joela: “Izlit ću duha svojega na svako tijelo”. igrali se pastirskih igara i ručavali.268 Katarina Pejčinović zapisala je u srpnju 2007 godine od Jelene Rodić i Kazimira Džoje. Na taj su dan svi Isusovi učenici bili zajedno. Navečer bi dotjerali nazad u selo tako nakićenu stoku. Napunili su se Duha Svetoga i počeli govoriti tuđim jezicima “kako im je Duh Sveti davao govoriti”. 266 176 . Petar je rekao Izraelcima da je Isusa. Potom bi pomuzli krave i međusobno se polijevali mlijekom i moli se Bogu da tako bude i dogodine. “kao što svi vi vidite i čujete (…)”. 267 Taj blagdan nema određen datum. kojega su oni razapeli. Split 2005. 2007. koji su gonili stoku na pašu u okolna brda u šumu. primjerice. str. kao što nema ni Uskrs.

Oj. za ne reći moja mati. u tamnicu postavljena. sreću. slugo moja. Teže su mi suze tvoje neg na križu muke moje. Sinoć jesan ja vidila čudnim puton proletiše. ajme diko!” “Biž otolen. Kato. Nikog svoga ne ugleda nego Ivu slugu svoga. da je zvizda uvaćena.3. Te se molitve upućuju svecima i sveticama Božjim kao molbe za zdravlje. oslen si mi bratac mija. Bole li te tvoje rane? “Ne bole me moje rane. KATO. kao zahvala za uslišane molitve. SVETA. Isukrston. Isus gleda i pogleda ne bi l’ koga svog ugleda. vruće čavle pronesoše. KATARINO Sveta. Tute j’ Diva k zemlji pala. ti Ivo. otolen se j’ podizala: “Ajme sinko. Katarino. Teže mi je tvoje uzdisanje 177 . Tužno plačuć kroz gradove nać ćeš Divu pokraj grada di raspravlja duge vlase i kaži joj tužne glase. ti otiđi tamo doli. tuga mi je oko srca za Isuson. Božja ženo. MOLITVENE USMENE LIRSKE PJESME Mnogobrojne su molitvene pjesme koje i danas kazivači kazuju. kao preporuka. nit je blizu ni daleko. blagoslov. na putu ga uvatiše na križ gori razapeše. dosad si mi sluga bija. uspjeh.

Njegov pas je pronašao sklonište sv. 1. FF Split. u Pučišću na Braču 2005. Pjesme je uglavnom naučila od svoje majke. godine kazala Tonka Martinić (rođ. Rkp. Sv. god. sv.10. Rkp. Kazivačica je šezdesetih godina 20. Sakrio se u drugom gradu gdje je živio jedan bogati čovjek.neg na križu moje umiranje. u Pučišći na Braču). Rok je molio za to mjesto i otjerao bolest.1919. U jednom gradu u kojem je bio. 15. Bog ti hoće milost dati Sve od kuge ozdravljati Moli za nas sveti Roče Po velikoj tvojoj milosti Amen. od koje je i on obolio. č. s. godine u zaseoku Zelenikovac pokraj Jasenica). u Zadru 2004. 2005. U tom mjestu je tada izbila kuga. *** U knjizi Duša tilu besidila 120 je suvremenih zapisa starinskih usmenih molitvenih pjesama iz Bosne i Hercegovine. te je bio potjeran iz grada.. izbila je kuga. Roka i donosio mu hranu. Branki Ćićerić. FF Split. Rok. Studentici Filozofskoga fakulteta u Splitu. Baričević. U knjizi Molitvice Ante Jurić Arambašić navodi molitvene pjesme iz Kijeva i uspoređuje ih s molitvama iz knjige Duša tilu besidila. preselila u Zadar. 2004. godine kazala Nekić (djev.”269 (Zadar) ZDRAVO ROKO PRIČESTI Zdravo Roko pričesti.270 (Pučišće na Braču) Sveti Rok je bio bogat i svoje bogatstvo je dijelio sa siromašnima. Vlasnik je zapovjedio slugama da slijede psa i otkrili su gdje se skrivao sv. Propovijedao je po gradovima riječ Božju. 11. Otada se štuje kao zaštitnik od kuge. 269 178 . rođena 1924. sv. st. 270 Studentici Filozofskoga fakulteta u Splitu. Katarini Nekić. na seoskim prelima i čuvajući ovce.

sva lipost odbjegla. Kr. Inanna odabira zemljoradnika. pr. Razočarani je čovjek odabrao smrt. Didaktička sumerska poezija ogleda se u prenjima Emeš i Enten. Kr. Pjesma je dvodijelna i napisana je osmeričkim dvostihovima i zasigurno je nastala davno prije XVI. Uzalud ga je duša odvraćala. dika i užitak. a grob će tijelu biti svo stanje i imanje.). Duša savjetuje tijelo da se odluči pokoriti i da se ne goji jer će u smrdećem grobu u smradu izgnjiti. gdje su mu mladost i jakost.271 Istovjetno je intonirana mezopotamska pjesma Razgovor gospodara i sluge (oko 1000. U Osorsko-hvarskoj pjesmarici je i pjesma Tužen´je zločestoga tila ko preminuje [s] sega svita u kojoj tijelo govori da će pribivati u zemlji do Sudnjega dana. a na dušu nije mislilo. pr. Početci staroegipatske književnosti vezuju se uz Staro kraljevstvo. 10-12. Čitanka iz stranih književnosti I. pr. Oko 1600. Smrt ga je zatekla. Tijelo se tuži gdje mu je: ljepota i mladost. Zagreb 1996. gdje su mu stanja i imanja. pr. 3-4. Duša tijelo upozorava da smrt nema milosti i da drage rastavlja u žalosti.).) Od asirsko-babilonskih prenja valja istaknuti Razgovor tamarisa i palme. a poznavale su ih najstarije civilizacije. Odjek sumerske pjesme Čovjek i njegov bog opaža se u biblijskoj knjizi o pravednom Jobu. Pronalazak i posvećenje trnokopa i dr. Kr. Procvat je te književnosti bio od 2300. st. Kr. g. st. str. (Velik je broj suvremenih zapisa hrvatskih prenja o razgovoru čovjeka i njegove duše. a od refleksivnih pjesama poemu Hvalit ću Gospoda mudrosti. do 2100. 271 Nevenka Košutić Brozović.-VIII. Školska knjiga. Kr. druzi dok je ono u tuzi. Čovjek se u toj pjesmi razočarao nepravdama i sudbinom te je priželjkivao smrt. 272 Isto. g. Babilonska Pripovijest o siromahu iz Nipura (XIII. g.4. 179 . palače i postelje.) je jedna od najstarijih humoristično-satiričnih pjesama u svjetskoj književnosti. g. pr.) nalazi se pjesma Kako se tuži duša svrhu tila. Antologijski je primjer staroegipatskog prenja Razgovor čovjeka i njegove razočarane duše (oko 2250. U toj pjesmi duša upozorava i prekorava tijelo da će brzo iz njega ići te mora ispovjediti grijehe jer je uživalo u strastima. g. blago koje ljubi vele drago.272 U Osorsko-hvarskoj pjesmarici (oko 1530. Sumerska je književnost trajala koliko i Sumerani. tisućljetna je sumerska civilizacija nestala pod naletom Amorićana. PRENJA (NADMETANJA) Prenja su moralno-didaktička nadmetanja.

275 U suvremenim zapisima duša (umirućem) tilu besidi: ……………………………… “Ej ti tilo. i: Molitvice (nabožne pjesme u selu Kijevu) Ante Jurić Arambašić. Župni ured Kijevo. Duša tilu besidila (hrvatske pučke molitvene pjesme iz Bosne i Hercegovine) Mala nakladna kuća Sv. Jure. sebi Boga otijaše. skoro tilo pokopano. gnjilo bilo. 414. na molitvi svetoj staše. Zagreb 1969. Anica Nazor i Marija Pantelić. što me nisi pridisalo. knj. Za drugim si mramoralo. di se duša s tilon kara: “Kam’ ti sada amir konja? Kam’ ti sada plug volova? Kam’ ti sada krd ovaca? 273 Hrvatska književnost srednjega vijeka. ……………………………… Suvremeni zapis prenja Oj divice.. Zagreb 1945. 273 Prenje đavla s Isusom (Kako se je prel đaval s gospodinom Isuhristom) razgovor je između Isusa i đavola. žive ljude pritresalo. 1. MH.. PSHK.Tijelo nastavlja tuženje i obraća se družbi miloj i upozorava žive da će i oni umrijeti. suvom žeđom. 274 Mihovil Kombol. DI SE DUŠA S TILON KARA Brnjada spašen biše. Tu se dara naslušalo. Baška Voda. 180 .274 Velik je broj prenja koja se i danas kazuju. 1997. sveta slavna čini 113 stihova.-420. MH. str. Povijest hrvatske književnosti do preporoda. zahvati đavola “i objesi ga glavom dolje”. str. čistim postom. Zagreb 2001. priredio Vjekoslav Štefanić i suradnici Biserka Grabar. U tome prenju đavao nije mogao slušati Isusove riječi te je sa svojom vojskom navalio na Isusa koji je zapovjedio da se oblak spusti na zemlju. Zora. 13. Novo greblje načinjeno. 275 Vidi: Marko Dragić.

rogi su in ko u magarca. krivo klela ranan mojin. kad je na onom svitu bila. ispod sela zalazio. da te sunce ne ograne.” Isus tada ‘vako reče: “Oj Marijo. Strašni đadri doletiše. Crne kite ogrizoše. nit će moći izgoriti. Gospa kleče na kolina prid Isusa Gospodina: “Oj Isuse lipi sine. Kad se kune ranan mojin.Kam’ ti žena uzorita? Kam’ ti dica plemenita? Čime si se ponosio. Maglica se sva stiskaše. da je primiš gori k sebi. iz zemlje iznikoše. 181 . crnu zemlju pritiskaše. di gori vatra i žerava. krivo klela dragin Bogom. duša gori k nebu gleda. da te vitar ne zapune. zemlja. goli šljuci ostadoše. krivo klela mukan mojin. mene muke uzimaše. majko moja. nije duša naka bila. moli ti se jedna duša. Kad se kune dragin Bogom. s kutju se zanosio. sve se trese nebo. mene rane povriđuju. Nit će moći prigoriti. kad si k misi polazio. Prostiću joj tamo doli. jadnu dušu poljamiše. Kad se kune mukan mojin. Već se duša krivo klela.

Lucićevu Vrtalu.-313. ožujka 2005. priredio Marko Dragić. Sarajevo 2006. VERSIFICIRANE LEGENDE Kroz minula stoljeća do naših su dana u usmenoj komunikaciji sačuvane versificirane legende: Sveti Jure i zmaj ognjeni i Sveta Kate. Naklada P. SVETI JURAJ Po tradiciji je sveti Jure bio rimski časnik. Do naših dana sačuvao se običaj kantanja Muke Isusove na Veliki petak. Dnevnik. Od srednjega su vijeka u usmenoj komunikaciji legende o Svetom Juri. Sv. epika. knjiga 4.već će nako potamnit zauvike. travnja 303. Visa. str.276 (Polog kod Širokoga Brijega) Dijaloške su pjesme vezane i uz pasionsku tradiciju. Zagreb 2004.. Barcelone. Na njegovom je grobu izgrađena katedrala. Genove. 276 182 . Hrvatska književnost Bosne i Hercegovine u 100 knjiga. stoljeću.278 5. Hrvatska usmena književnost Bosne i Hercegovine: lirika. Pavičić. Pjesmarici Miše Vrančića. I. Portugala.277 U drugoj polovici XV. Budljanskoj pjesmarici i dr.). (drugo znatno prošireno izdanje). kao i o kralju Vladimiru. Izvorni pučki napjev Gospinog plača prvi je put izveden na Hvaru 1510. 23. Armenije. godine. Engleske. 12 sati. Matica hrvatska i HKD Napredak. Jure je bio zaštitnik srednjovjekovnoga bosanskog kraljevstva. Pokopan je u Palestini u Lidu. st. Poljičke Republike. Povijest hrvatske književnosti. Mučen je i pogubljen u Kapadociji (Mala Azija) 23. Lovrana. a nalaze se u Trogirskoj pjesmarici. a o tome svjedoči i gradnja crkve u čast toga sveca u Putalju kod Solina već u IX. g. 06. Sv. retorika. Iznimno je štovan svetac kod mnogih naroda. P. Hrvati sv. Juru posebno štuju. dramatizirana je srednjovjekovna vjerska dijaloška pjesma Muka Isusova. velevlasti. 278 HTV. 312. 277 Dubravko Jelčić. str. Gruzije i td. Juri posvećena je i crkva u Podbrežju kod Zenice za vrijeme Kulina bana (1193. godine za vrijeme Dioklecijanova progona kršćana. Senja.

280 Ta se legenda kod Dalmatinaca skoro od VII. pripovijeda se o čudesima koja su se dogodila po zagovoru sv. koju će ti Jurjevdan donijeti.-VIII. Jure. običavala izvoditi svake godine na Dan sv. od staroga fakta i zemana. st.279 Godine 1380. 279 183 .) navodi da se pokatkad običavalo prije svete mise u “Jurjevoj crkvi u Kaštel Sućurcu recitirati vrlo zbijenom mnoštvu s povišenog mjesta (…) ugodnim ritmom hrvatski pisanu povijest o životu i mučeništvu sv. koja si no na glasu odavna. str. 5. str. 308.Od 6. a od tada do danas u usmenoj je komunikaciji motiv sv. tu zeleno jezero bijaše.-310. nastala je prva hrvatska lirska pjesmarica. Leksikon ikonografije.–1819. Tebi nosi ugodne darove. uredio Anđelko Badurina. Veseli se Bosno slavna. Jure u njegovim svetištima. legende pripovijedaju o njegovoj mučeničkoj smrti. Jure koji je kopljem proboo zmaja. Diljem književne baštine. Eto tebi lijepo proljeće. Juri. Sveučilište u Mostaru. 1751. Versificirana legenda o sv. st. Juri koji je kopljem probo zmaja i tako spasio Širin grad. Zagreb 1990. a u njoj je prva pjesma Pisan svetoga Jurja. tiha rosa zeleni livada i još će ti ljepša radost doći. Jurjev danak iđe i još će ti ljepša radost doći. st. Venecija. o glasovitoj njegovoj pobjedi u kojoj je ubio zmaja”. Daniele Farlati (1690. st. Juraja. Ta je pjesma “transkribirana i objavljena početkom” XX. 13. Kod Širen grada bjeloga. Kršćanska sadašnjost. pridodana je Kačićevu Razgovoru ugodnomu. Od 12.– 1733. koju će ti Jurjevdan donijeti. Diljem Bosne i Hercegovine i Hrvatske Hrvati i danas kazuju (prozne i stihovane) legende o sv. 10. liturgike i simbolike zapadnog kršćanstva i Uvod u ikonologiju Radovana Ivančevića. Mostar 1996. među kojima je i ova: SVETI JURE I ZMAJ NEMILI Oćemo li jednu zapjevati.) u djelu Illyricum sacrum (sv.-14. I. 280 Miroslav Palameta.

mlađena je i visoka lipa.15. gizdava djevojko. neznani junače. 184 . “Muč. Kad su bili nasred polja ravna. lijepo svoju ćercu obukao i dao joj širensku gospodu. 20. Kad se kralj dobro naplakao. da je vode preko bila grada. koja tješe biti za kraljicu. Od naglosti pram gradu iđaše. gizdava djevojko. što pogubi zmaja ognjenoga. mojim se krstom pokrstiti. pa je redak kralju dolazio. roda viteškoga. i padaju mrtve na stotine. Pa padaju mrtve na stotine. “Bjež odatle. ne boj se. Djevojka je i od sebe lipa. 40. iskakaše gradu na bedeme. tu se grozno skupa naplakaše. iz onog zelenog jezera. da on dade ćercu jedinicu. pa će t’ sa mnom prožderat zajedno.” I još joj reče vojvoda Jurko: “Oćeš moju viru virovati. on skakaše gradu na bedeme 25. a djevojku cvileć ostaviše. al’ od tuge i nevolje one.” Govori joj vojvoda Jurko: 50.” Ona njemu rukama odgovara: 45. Sav se Širen redom obredio. tu nemili zmaj prebivaše. Ako njemu mita ne dadoše. pa gospoda natrag pobjegoše. sad će izać zmaj proždera. ne gledajuć ucviljenu majku. 30. ja ću tvoga zmaja pogubiti. grad mu dade mita i darove: Na dan ovcu i mladu djevojku. Božju je pomoć zazivao: “Božja pomoć. Buduć Jure. 35.

” Istom oni u riječi biše. Kralj ga vodi u svoje dvorove. A da vidiš vojvode Jurke. ne izmiče junačkoga oda. 85. Bojnim kopljem zmaja ubio.” “Vidim Jure tvoje hrabrosti 80. da mu dadne velike darove. Al’ mu Jure dara ne htjedoše. 90. 65. Pojas dade gizdavoj djevojci. ja ću tebe od njeg izbaviti. ja ću tvoju viru virovati i tvojim se krstom pokrstiti. pristojan je te desnice tvoje. pa je svilen pas otpasao. I evo ti draga ćerca moja. Oćeš moju viru virovati i mojim se krstom pokrstiti. ljuta zmaja da vodi u ruci.” Al’ mu Jure dara ne htjedoše. Sve se krsti što u gradu biše i pravom se Bogu pokloniše. “Dajem ti prsten s ruke svoje. i da imaš nebeske kriposti.” “Kad su tebi to dala nebesa. kad moreš činiti takva čudesa. 185 . 70. ranjen zmaj zviždi straovito. 60.” I krsti se nasrid bila grada i s njim vojske dvadeset iljada. o Širen kralju i prevari akarona svoga. pa je tude on zmaja svezao. Kad su preko polja išli.55. zmaj nemili jezero zamuti. mala plaća dostojanstva tvoga. 75. u naglosti prema njima iđe. priznaj kripost Boga istinoga. a Jure viče tanko glasovito: “Pokrsti se. neka bude zaručnica tvoja. pa povika Isus i Marija. I evo ti pola kraljevstva moga.

12. ali je dijete okrenulo glavu rekavši da ona nije dosta lijepa. str. primjerice. propovidat viru Isukrsta. na daleko bila poznata po svojoj ljepoti i učenosti. Kad se probudila. da se veselimo. 281 Hrvatska usmena književnost Bosne i Hercegovine: lirika. Juru (Đurđa) štuju Srbi. Sarajevo 2006. Nakon krštenja Krist joj se ponovno pokazao u snu. 282 FTV. da pjevamo. priredio Marko Dragić. 321.95. sve u strahu Boga velikoga. knjiga 4. stavio joj prsten na ruku i uzeo je za svoju nebesku zaručnicu. vrh Biokova zove se Sveti Jure i td. Matica hrvatska i HKD Napredak. sve idole stare. Juri bit će još riječi u ovoj knjizi. Tere Jure u Perziju ode i on mnoge obrati narode i obrati gospoju kraljicu.45. A ja iđem od mista do mista. Katarina je. kod Kraljeve Sutjeske (stolnoga mjesta srednjovjekovnih bosanskih kraljeva) nalazi se Jurjevo vrelo. Tako. st. IV. Juri. u Aleksandriji u Egiptu. pitala se kako bi se svidjela malome Isusu i do krštenja se nije smirila. retorika.) SVETA KATARINA Sveta Katarina Aleksandrijska rođena je u 3. Hrvatska književnost Bosne i Hercegovine u 100 knjiga. U Bosni i Hercegovini sv. 282 (O sv.” 100. Djevica je zamolila Isusa da uzme Katarinu za svoju službenicu. međutim. vidjela je prsten na svojoj ruci i nosila ga je do kraja života. Prema legendi Katarina je prije krštenja u snu vidjela Djevicu Mariju kako u naručju drži dijete Isusa. Kad se Katarina probudila. već mu Jure vako govorio: “Ti obori.-324.281 (Majdan kod Mrkonjićgrada) Neki toponimi baštine ime po sv. Juru. Aleksandru rimskom cesaricu 105. 2004. epika. Potječe iz plemićke obitelji koja je kraljevskoga podrijetla. i krv proli za svog Isukrsta i podnese vele muke dosta A mi da smo zdravo i veselo. 186 . pa sagradi crkve i oltare. Muslimani su posebno štovali sv. 9.

st. dok se presuda izvršavala. Katarina je odlučila posjetiti cara i odvratiti ga od njegove odluke. izabrao Aleksandriju za glavni grad svoga dijela carstva. Car je naredio da se filozofi pobiju. Anđeli su joj donosili hranu. 1. Katarini nalaze se u Korčulanskoj pjesmarici (XV. ali je ona to s gnušanjem odbila. 324-325. Htio je Katarinu dovesti u svoj dvor.U to je vrijeme car Maksimin II. priredio Anđelko Badurina. priredio Vjekoslav Štefanić i suradnici Biserka Grabar. Uzalud je car glađu pokušavao na pokornost prisiliti Katarinu. Versificirane legende o sv. 283 187 . Zanesen njezinom ljepotom ponudio joj je brak. rano umro.277. knj. Kršćanska sadašnjost. Odlučio je iskorijeniti sve kršćane.). Rumene su ruže cvale. Katarine i Krista. s palmom koja simbolizira pobjedu te s mačem koji simbolizira mučeništvo i pobjedu. str. Katarini potječe iz latiničnog rukopisa časnih sestara Sv. u ruže pritvorila. st. Razjareni car je tada donio smrtnu presudu za sve kršćane osim Katarine. te su se obratili na kršćanstvo. Leksikon ikonografije.284 U kršćanskoj je tradiciji sveta Katarina zaštitnica djevojaka.. Katarina ih je zasjenila.) i u Budljanskoj pjesmarici (XVII. PSHK. kralj. st. a ona je carevu ženu s pratnjom obratila na kršćanstvo. liturgike i simbolike zapadnog kršćanstva i Uvod u ikonologiju Radovana Ivančevića. Katarina je radije odabrala smrt i kralj je naredio da joj odrube glavu. Zagreb 1990. U Katarinu se zaljubio poganski kralj. 284 Hrvatska književnost srednjega vijeka. Katarina s knjigom koja predstavlja njezinu učenost. te da je tako iskidaju na komade. 1969. Međutim. ali pod uvjetom da ona napusti Kristovu vjeru. str.283 Zapis legende o sv. U nekim je slikama sv. Iznenađeni car pozvao je najučenije filozofe da pobiju vjeru. Očajnički je naredio da je svežu između četiri kotača optočena oštricama. Mnoge slike prikazuju zaruke sv. Tu su legendu zadarske redovnice u koru recitirale na Dan Sv. koja predstavlja kraljevsko podrijetlo. snažan je plamen s neba uništio kotače. 274. Početkom 21. Katarine. Zagreb. st. mnoge Hrvatice u Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini kazuju lirske pjesme o starokršćanskoj mučenici sv. Marije u Zadru s konca XV. U kršćanskoj ikonografiji sveta Katarina se obično prikazuje s krunom na glavi. a tada: Divičanska krv se lila. Tada su Katarini odrubili glavu. Katarini kojoj je otac. Anica Nazor i Marija Pantelić. a Katarina utamniči.

sveta bila pa se ne ti udavati.) SVETA KAJA. Sarajevo 2006.” Kad se navršilo devet godinica ravni: “Ajte. str. odšetajte One kosti izvadite. priredio Marko Dragić. retorika. SVETA BILA Sveta Kaja. sluge. I Kaju na ustre raznesite. 324. 285 Hrvatska usmena književnost Bosne i Hercegovine: lirika. Nikoli Taveliću. ni za grije poznavati. 188 . Hrvatska književnost Bosne i Hercegovine u 100 knjiga. Seser prosi na sve strane od otalen Irudane.-326.” Kad je kralj razumija On je slugan naredija: “Ajte. odšetajte I kola naperite. Nek’ se sunca nasunčaju I miseca nagledaju. I ustre naoštrite. epika. sluge.” Kad su sluge došle prid tavnicu Sva j’ tavnica ka danica. (Danas u Dalmaciji kazivačice kazuju i stihovane legende o sv. A Isus mi prsten dava Da ga nosim u raspašću. “Vidiš tute vaik stati neg se moja žena zvati.” “Volim ode vaik stati neg’ se tvoja žena zvati. Ceciliji i dr. sv. Neka tavni devet ravni. Mene j’ Gospa zaručila.cilom svitu mirisale.285 ………………………. I u tavnicu je stavite. Matica hrvatska i HKD Napredak. knjiga 4.

Misecon se opasala.U njoj sidi Kaja ka divica. “A. Kazala joj je Marija Brković rođ. rođena 1921.286 (Zadar) Zapisala je Katarina Nekić. zvizdon kapu napuljala. Perković. sluge. Amen. 2004.” Kad to Kaja oču. 286 189 . ako gine tilo moje Nek’ ne gine duša moja.” Kad je kralj razumija on je slugan naredija: “Ajte. A ona bile knjige štije.” Kad joj ništa ne mogaše U more je uvališe. Anđeli joj svićon svitle. A oko nje se anđeli savijaše Na nebesa je odnesoše. Kad smo došli prid tavnicu sva tavnica ka danica u njoj Kaja ko divica. Al’ ti pusti tio rosu Da zaladi oganj vatre. odšetajte I vi peć ugrijte Kaju u peć zaprećite. Kaja Boga zavapija: “Bože mili. Anđeli joj svićon svitle. zvizdon kapu napuljala. Sinu Božji budi ‘valjen Po sve vika. godine. Da ti kažem jedno čudo. godine. gospodaru. Rkp. u Zadru 2004. Prid njon puna trpezica Kruva pribiloga i mesa debeloga. moj kralju. FF Split. Kad su tako opazile one natrag usprednile. Misecon se opasala.

Livom rukom prstenova. Umri Kati. pogodi je kao malj.” Virne sluge potekoše Katu u dvor dovedoše. Isus ju je zaručio. Sveti znamen čar joj daje. Osta Kata sirotica. da se njome namažemo i za grijehe pokajemo. doć u moje bile dvore. Kata cvita u milosti. Da mi bile dvore krasi i milinom srdžbu gasi. pa slugama poručuje: “Brzo na put požurite i ni časa ne kasnite.SVETA KATE. Od mudrosti Kata sjala. bile dvore obasjala. Kralj poganski za nju čuje. bile dvore očarala. u matere jedinica. velevlasti. a prsten joj srcem sjaje. Kralj joj tada progovara i pogodbu strogu stvara: 190 . daj i nama svete masti. VELEVLASTI Sveta Kate. Kata mora prije zore. u Isusa zaručnica. na blag danak u nedilju. otac kralj. Od lipote Kata cvala. desnom rukom znamenova. u lipoti i kriposti. velevlasti i oblasti.

” Na to Kata progovara kralju vako odgovara: “Ni za slavu. epika. u ruže pritvorila. str. Blista Kata. po sve vike vikov. cilom dvoru bit ćeš dika. tvoju glavu odrubiti. nego Krista ostaviti.“Moraš Krista ostaviti.-326. 324.” Kada kralju biše jasno. Anđeli se okupili. Božja dika. imat Krista zaručnika. cilom svitu mirisale. Kad ostaviš zaručnika. tvoju slavu oblatiti. neću gazit viru pravu. Ako ne će tako biti. Sarajevo 2006.287 (Dragićina kod Gruda) 287 Hrvatska usmena književnost Bosne i Hercegovine: lirika. pokraj Krista zaručnika. Matica hrvatska i HKD Napredak. Radije ću mrtva biti. Rumene su ruže cvale. Najveća je moja dika. ja ću tebe pogubiti. u raj Katu tad odnili. da bi mogla slavna biti. ni za glavu. on je dade pogubiti i glavu joj odrubiti. da će Kata umrit časno. 191 . Amen. O Isuse budi valjen. Hrvatska književnost Bosne i Hercegovine u 100 knjiga. Divičanska krv se lila. knjiga 4. retorika. priredio Marko Dragić.

a na viru opet ću mu doći.” Besidi mu Kosara divojka: “Spovidi se. mili Bože. rek bi da si roda gosposkoga?” Govori joj sužanj Vladimire: “Ma ja nisam roda gosposkoga. Ona mu je besidila mlada: “Što ti mi je. nego sam se majke uželio i mojega dvora bijeloga. moj sužnji nevojni? Što niz obraz grozne suze roniš? Oli ti je stanje dodijalo u tamnici lošoj kući mojoj?” Odgovara sužanj Vladimire: “Duše moja. tiho zboriš. Začula ga Kosara divojka. ja se nisam junak oženio. a sužanj sam starca babe tvoga Samojila. u tamnicu mene postavio. stanje mi je dodijalo teško u tamnici lošoj kući tvojoj. Kosara divojka. Moli babu tvoga velikoga. cmili teško i nevolja mu je. nisam vidi’ mile majke moje.VLADIMIR I KOSARA Procmili’ je sužanj Vladimire u tamnici krája bugarskoga. lipa ćerca kraja bugarskoga. Jur je ovo devet godinica. moj sužnji nevojni. ža’ ti joj je bilo. Od tega mi ni na pamet nije. da me pusti do dvora mojega. da ga bor ubije! Na božju me viru privario.” Kad to čula Kosara divojka. ponizno govoriš. i šeta se babi u kamari. neg sam sinac kraja slovinskoga. i njemu je tiho besidila: 192 .

” Kad izajde tamnici na vrata. ja ti ne ću od krajestva ništa. i pusti mi sužnja do jednoga ma ne sužnja moga Vladimira!” . moj sužnji nevojni. velo dobro moje. a za nje je draga virenika. sužanj Vladimire. jedan brije. on joj dade ključe od tamnice. tri barbira ona nahodila. a drugi ga striže. jer se babi vije o grjavce. velika ti hvala. Mili Bože. i otari grozne suze tvoje. jer te draga zaručnica zove!” Muči sužanj. Opet mu je mlada govorila: “Ustani se. a treći mu nojte obrižuje. Pusti mi ga. kraj mu dava ćercu jedinicu za njegovu dragu zaručnicu. hitila ga za bijele ruke. Žuta mu je do pojasa brada. i vodi ga u kamare svoje. babo dobro moje. i izajdi tamnici na vrata.“O tako ti. jer te zove Kosara divojka. neg mi pusti sužnja Vladimira za mojega draga virenika!” Više mu se s manjim ne mogaše. Ona pojde tamnici na vrata. svi ti sužnji u tamnici cmile. lipa ćerca kraja bugarskoga. u tamnicu nogom udarila: “Ustani se. ti vazimaj ključe od tamnice. babo dobro moje. 193 . za mojega draga zaručnika!” -“Vele luda Kosara divojko. da pušćiva sužnja Vladimira.“O moj babo. ma najveće sužanj Vladimire. kako da ne čuje. žuti su mu brci do za uho.

(Nema podataka da li je pjesma o kralju Vladimiru bila u usmenoj komunikaciji prije Kačića.289 (O kralju Vladimiru bit će još riječi u poglavlju Povijesne predaje.) Vjerojatno je Kačićeva pjesma prešla u usmenu komunikaciju. Zagreb 1978. knj. 288 194 . skoro upola manje od Kačićeve pjesme. dakle. ROMARSKE PJESME Romarske su vjerske pjesme koje su pjevale skupine hodočasnika. prvi je zapisao pop Dukljanin. 288 (Smokvica. 119-120. napisale Maja Bošković – Stulli i Divna Zečević. Školska knjiga. dakle. Legendu o kralju Vladimiru fra Andrija Kačić Miošić u Razgovoru ugodnomu navodi i u proznom i versificiranom obliku (150 stihova). VI. str. susreta s Kosarom. pa ga šaje dvoru bijelomu. 72. da pozdravi milu majku svoju. 289 Povijest hrvatske književnosti.) 6. Hrvatska usmenoknjiževna čitanka. ZACVELA VINSKA JAGODA Zacvela vinska jagoda. 1. Vesela bodi Maria.I dava mu po krajestva svoga. Zagreb 1995 str. prelepa vinska jagoda pred Majkom Božjom Bistričkom. 1914. Ta pjesma ima 81 stih. oslobađanje Vladimira i njegovu ženidbu s Kosarom. Mladost. Stihovane legende o kralju Vladimiru obuhvaćaju epizode: usužnjenoga Vladimira. Stipe Botica. Ta je legenda nadahnula Kačića Miošića da narodnim stilom spjeva Pismu od kralja Vladimira. Usmenu legendu o kralju Vladimiru. Korčula) *** Usmeno-književni žanrovi se pokatkad preoblikuju. Liber. g. * Višestruke su interferencije usmene i pisane književnosti. knj. Navedena lirska pjesma Vladimir i Kosara nalazi se u Hrvatskim narodnim pjesmama.

vesele dare nosiju. Vesela bodi Maria Majka Božja Bistrička. Pred njom cvete jagoda s kem se meše služiju. 290 195 . veselo k tebi odiju. Bronzin na kominu Vidi: Stipe Botica. Mariu mi darujemo z jednom zelenom kiticom: Mariu mi darujemo z lepimi drobnimi čiselci. Školska knjiga. prelepe žute križece. Hrvatska usmenoknjiževna čitanka. grešna tela napajaju. Ponizite se vse gore kaj bomo vidli Zagorje. Prelepo drobno čiselce. Jezuša mi darujemo z lepimi žutimi križeci. Zagreb 1995.veseli tvoji romari. 27.290 (Zbelava) U Bosni i Hercegovini nisu zabilježeni primjeri romarskih pjesama. str. Majku Božju Bistričku.

6. 2. Biblija i hrvatska kulturna tradicija. Zagreb 1960. Korizmeno-uskrsni običaji hrvatskog puka u prvoj polovici XX. Znanje. zajednica. SHK. Zagreb 1978. Usmeno pjesništvo u obzorju književnosti. Stipe. Zbornik za narodni život i običaje južnih Slavena. Delorko. 17. Zagreb 1996. 1984. sv. Čubelić. Petar. Matica ilirska. nakl. Školska knjiga. Sveučilišna naklada. Čapo-Žmegač. 3. Vl. Čubelić. Bošković-Stulli. Stipe. 5. Biserno uresje (izbor hrvatske usmene ljubavne poezije). Maja. dr. Botica. 100 najvećih djela svjetske književnosti. Hrvatski uskrsni običaji. Hrvatska usmenoknjiževna čitanka. Hatidža Krnjević. Botica. MH.o. Split 1961. urednik dr. Zagreb 1906. III. Božić. Botica. drugo izmjenjeno i dopunjeno izdanje. stoljeća. Školska knjiga. 8. 4. 15. izdanje. Tvrtko. običaji u Belom na otoku Cresu. Botica. Lirske narodne pjesme.. Botica.o Zagreb 1994. Jasna. Zbornik Kačić. Jukić. Zagreb 2003. Lirske narodne pjesme (Antologija) IV. Zagreb 1861. Zagreb 1990. Olinko.. V. Povijest i historija usmene narodne književnosti. knjiga XI. pučka pobožnost. Zagreb 1995. Urednik I. Pogled na ideologiju narodne poezije. 1. Lijepa naša baština (književno-antropološke teme). Usmene lirske pjesme. Zagreb 1998. Institut za narodnu umjetnost. 12. Tvrtko. Zagreb 1997. Stipe. Zagreb 1972. 14. knjiga II. 7. 196 . Zagreb.. izdanje. Andrija Kačić Miošić. Boranić. Golden marketing. F. Stipe. Zagreb 1995. Sarajevo. 1972. D. izdanje. 10.IZVORI I LITERATURA 1. Botica. Školska knjiga. Školske novine d. Zagreb. 9. Filozofski fakultet Zagreb. Tvrtko. 13. Istarske narodne pjesme. Bosanski prijatelj. Čubelić. dr. Narodna književnost. Jugoslavenska akademija znanosti i umjetnosti. Zavod za izdavanje udžbenika. VI. 16. Andrija. Ljubomir Zuković. Bosansko-hercegovačka književna hrestomatija. sv. Stipe. Đenana Butorović. Zagreb 1963. uredio Antun Šoljan. Bortulin. 11. Stipe. Bakotić.

Crkva u svijetu br. Olinko. Katolički bogoslovni fakultet Sveučilišta u Splitu. Katolički bogoslovni fakultet Sveučilišta u Splitu. 11. Sarajevo 2006. priredili Radoslav Medenica i Dobrilo Aranitović. 32. Crkva u svijetu br. Zagreb 1988. str. Baška Voda 1995. Delorko. 197 . br. Zanemareno blago. Hrvatska usmena književnost Bosne i Hercegovine: lirika. Drvo badnjak u kršćanskoj tradicijskoj kulturi. 25. MH. Jure. 1 (1-192). Zagreb 1979. epika. Delorko.-12. Marko Sveta tri kralja u hrvatskoj tradiciji. Croatica et Slavica Iadertina. 96-117.. Dragić. Čakavski sabor. Odjel za kroatistiku i slavistiku. Matica hrvatska i HKD Napredak. Marko. 31. 33. Apotropejski obredi. Hercegovina. Olinko. 275-296. Ladarice. običaji i ophodi u hrvatskoj tradicijskoj kulturi. godišnjak za kulturno i povijesno naslijeđe br. 19. 30. Delorko. Dragić. Zagreb 1975. Marko. Olinko. Marko. Olinko. Dr. MH. 26. Marko. Šurmin. Baška Voda 1997. Split 1969. Marko. Split 1976. Hrvatske starinske narodne pjesme sakupljene u naše dane po Dalmaciji. 369-390. Narodne pjesme s otoka Zlarin. Olinko. Hrvatske narodne balade i romance. Tuj tunja tu jabuka (Hrvatske narodne lirske pjesme iz Rame). Zadar 2007. Sjećanja. Univerzitetska riječ. Sveučilište u Zadru. Olinko. Zagreb 1980. Erlangenski rukopis (Zbornik starih srpskohrvatskih narodnih pesama). 24. Otimanja zaboravu (Dojmovi. Zagreb 1956. Mala nakladna kuća Sveti Jure. Zora. Delorko. Narodna umjetnost. Dragić. 17. Dragić. br. Narodne pjesme s otoka Brača. Mostar 2007. Delorko. 21. Osvrti). 1 (1-196). Nikšić 1987. str. 29. Delorko. Zagreb 1908. 28. II. str. retorika. Dragić. Narodne pjesme otoka Hvara (prema zapisima osmorice sabirača Matice hrvatske u devetnaestom stoljeću). Dragić. Olinko. str. Split 2008. Povijest književnosti hrvatske i srpske. 21. Duša tilu besidila (hrvatske pučke molitvene pjesme iz Bosne i Hercegovine). Narodna umjetnost. 22. Zlatna jabuka. 3. Marko. Ljuba Ivanova. Đuro. 23.18. knjiga. kraljice i dodole u hrvatskoj tradicijskoj kulturi i slavenskom kontekstu. Mala nakladna kuća Sv. Split 2007. 27. Delorko.. knjiga 4. br. 67-91. Hrvatska književnost Bosne i Hercegovine u 100 knjiga. 20. Dragić. MH.

(Pričalice i lakrdije). Povijest hrvatske književnosti. Hrvatska državna tiskara. Split 2008. Grafos. Fikcija i dikcija. Alemko. Zagreb 1969. Josip Miletić. Luka. Novinsko-izdavačko i štamparsko poduzeće Čakovec 1964. vlasnik. Nikola Andrić. Razvoj hrvatskog narodnog pjesničtva. 51. glavni i odgovorni urednik Dr. 42. Gurevič. 26. Sveučilišta u Zadru. priredio Stipe Botica. 43. Milovan Godinu dana hrvatskih narodnih običaja. knjiga. Grgec. uredio dr. uredio dr. Ceres. priredio Vjekoslav Štefanić i suradnici Biserka Grabar. Narodna starina. Hrvatske narodne pjesme. Vanda Babić i mr. knjiga prva. Hrvatske narodne pjesme. 39. Odjel za kroatistiku i slavistiku. Nikola Andrić. MH. 278-280. sabrao Martin Meršić. Michael. s francuskoga preveo Goran Rukavina. 40. 50. Zagreb 1991. Književni krug Split. Split 2007. 1. 44. X. sveska prva. Slobodna Dalmacija. Muza uči pisati. Knjiga šesta. str. Glazier. priredili doc. (ženske pjesme).34. Monika Suvremena katolička enciklopedija. sc. A – E. Zadar 2006. Zagreb 1909. Razmišljanja o usmenosti i pismenosti od antike do danas. 48. Problemi narodne kulture u srednjem veku. 41. Ivo. Sveska druga. s ruskog prevela Lidija Subotin. Heffler. MH. Grgec. Zagreb – Ljubljana 1987. Jačkar hrvatske narodne jačke iz Gradišća. Josip Matasović. Hrvatske narodne pjesme. knjiga druga. Zagreb 2003. 36. 198 . 37. Ilić Oriovčanin. Zagreb 1931. redakcija i komentari Vinko Žganec. Narodni slavonski običaj. Zagreb 1951. Hrvatski etimološki rječnik. AGM. sc. Petar. III izdanje. 49. priredio Stipe Botica. Hrvatska književnost srednjega vijeka. Zagreb 1914. Zora. Ferdo. August Cesarec. Frangeš. 46. K. Aron. Zbornik studentskih radova. 45. Ženske pjesme. Hrvatski sabor kulture. knjiga peta. Hrvatske narodne pjesme. Petar Hrvatske narodne pjesme. (romance i balade). Gavazzi. Krisnice i Zeleni Jure u karlovačkoj okolici u XIX stoljeću. Genette. Eric A. PSHK. Gluhak. Beograd 1987. Zagreb 1993. dr. MH. Havelock. uredio Olinko Delorko. Književni krug Split. Zagreb 1943. Hrvatski običaji. Anica Nazor i Marija Pantelić. Gerard. knj.. Zagreb 2002. 47. 38. Split 2005. broj. Zagreb 1944. Zagreb 1846. Odio drugi. Hrvatske narodne balade i romance. 2. Helwing.. 35.

Zagreb 2004. u: Škreb – Stamać Uvod u književnost. Pavičić. Školska knjiga. IV. 56.52. 60. knj. Mihovil. (drugo znatno prošireno izdanje). P. SV. Povijest hrvatske književnosti do preporoda. Ludvik. u: Zbornik proze XVI. 55. PSHK. Globus. Nakladni zavod MH. Kombol. I. Čitanka iz stranih književnosti 1. do 1953. 299-318. Karadžić. Košutić-Brozović. 54. izdanje.1996. Stef. Maskirani ophodi. stoljeća.. Zagreb 1945. Kašić. Nevenka. Vuk. Karaman. 229-231. 67. Etnologija. Glasnik zemaljskog muzeja. Krnjević. knjiga 11. 65. NS. Bartol Život Gospodina našega Isukrsta. Komulović. Zagreb 1996. Kajmaković. str. Kekez. Split 1889. 68. Zora i Matica hrvatska Zagreb 1972. Zagreb 1986. (1704). Organizator. Beč u štampariji jermenskoga namastira. Usmena književnost. Dubravko. Glasnik zemaljskog muzeja Bosne i Hercegovine. Etnologija. knjiga 11. Beograd 1978.-IX. Hrvatska književnost do narodnog preporoda. 69. Kolo (Almanah). priredio dr. Josip. Zagreb 1996. Zagreb. Zora i Matica hrvatska Zagreb 1972. Sarajevo 1984. Jelčić. priredio Jakša Ravlić. Aleksandar Zrcalo od ispovijest. 64. str. u: Zbornik proze XVI. 59. Zagreb 1980. od 1842. Radmila. Školska knjiga. Srpski rječnik. Bratoljub. I. Čitanka iz stranih književnosti 2. 61. Zagreb 1925. poboljšano izdanje. Marjanska vila ili Zbirka narodnih pjesama sakupljenih u Spljetu. 199 . XV-XVI. Radmila. Školska knjiga. Kekez. neizmjenjeno izdanje. Zagreb 1977. Sarajevo 1969/1970. Narodni običaji stanovništva Lištice. 62. Antologija narodnih balada. Dujam Srećko. Rječnik stranih riječi. Srpska književna zadruga. Kajmaković. NS. stoljeća. 1852. Kuba. Razmišljanja od Muke Gospodinove poglavlje XII. 58. 57. i XVII. Svjetlost. Izdanje hrvatskih srednjoškolskih profesora. Hatidža. III. Naklada P. priredio Jakša Ravlić. Nevenka. Zagreb. Kombol – Novak. Klaić. istumačen njemačkijem i latinskijem riječima. PSHK. Pjesme i napjevi iz Bosne i Hercegovine. i XVII. Košutić – Brozović. Josip. Junačke narodne pjesme (hrvatske i srpske). Milan Strašek.. MH. 53. V. XXIV/XXV. 66. Bugaršćice. Sarajevo 1961. 63. sv. Povijest hrvatske književnosti.

Hrvatske narodne pjesme. Erasmus naklada. Zagreb 2002. 224-234. 73. Narodne pjesme (O 1000-godišnjici kraljevstva hrvatskog 925. Narodna književnost (izbor studija i članaka o narodnoj književnosti). Sarajevo. 23. 83. Matija Petar izbor iz djela. Stanislav.1925. Zagreb 2000. Ivan. Školska knjiga. MH. D. Milanović. Molitvice (nabožne pjesme u selu Kijevu) Ante Jurić Arambašić. Zagreb 1990. Macan. Zagreb 1902. Kulišić. 72. Boranić. Lozica. 81. pripremio Branko Vodnik. Čaranje i gatanje. Zagreb 2004. Jeronimska knjižnica. Narodne pjesme srpsko-hrvatske. izdanje. JAZU. Gorica 1925. 1963. Stjepan. Lahner. Godišnji običaji (Brest u Istri). 109-184. Zagreb 1926. sv. Značaj slovensko-balkanske i kavkaske tradicije u pručavanju stare slovenske religije. Špiro. Poganska baština. 200 . 79. Župni ured Kijevo. 76. autor koncepcije Krešimir Nemec. Leksikon hrvatskih pisaca. Gange. 80. Knjiga XXIX. 85. 1973. Crikvenica 1907. Anđelko. Mažuranić. Društvo Sv. Stara Slavenska religija u svjetlu novijih istraživanja posebno balkanoloških. Godišnjak. Golden marketing. liturgike i simbolike zapadnog kršćanstva i Uvod u ikonologiju Radovana Ivančevića. urednik dr. Folklorno kazalište. Uredio Anđelko Badurina. 77. PSHK. Milorad. str. knj. Zagreb 1932. Boranić. knjiga 9. Duvno 1973. Tomislav. Sarajevo 1979. Zora. 88. Ivan. Centar ZA balkanološka ispitivanja. D. lirske. Hrvatska istarska pjesmarica. Zbornik za narodni život i običaje južnih Slavena. Kulišić. urednik dr. 1924. 215-223. Zagreb. Zagreb 1996. Špiro. i 25. Svjetlost. IV. Zagreb. Đenana Buturović i dr. Knjiga XI. Juraj. 78. M. JAZU. Marjanović. MH. Narodne lirske pjesme.. priredili dr. Lozica. 1. Zbornik za narodni život i običaje južnih Slavena. sv. 84. izdanje. 1. III. II. 82. Mijatović.70. 87. Leksikon ikonografije.). Katančić. Jakov. 74. priredio Olinko Delorko. izdanje. Hrvatske narodne pobožne pjesme. Zagreb 1926. Zagreb 2001. 86. Medini. Sarajevo 1974. Vlajko Palavestra. 1. Kršćanska sadašnjost. Mohora za Istru. MH. III. knjiga 23. Božo. Zagreb 1933. knj. Knjiga XXIX. str. Mikac. 75. Povijest hrvatske književnosti u Dalmaciji i Dubrovniku. str. 71.

Tuzla 1991. Petre. Znanje. (priredio Franjo Šanjek). Suvremena katolička enciklopedija. Mostar 1968. Književni krug Split. Školska knjiga. Split 2005. Zagreb 1986. Rudan. 103. Ive. Fran. do 1858. Dalmaciji a najviše po Hercegovini. izdanje. Knjiga o Božiću. Perić-Polonijo. 94. Slobodna Dalmacija. 21. Tanja. Orbini. 1-86. “Istra kroz stoljeća”. Dunja. Pula-Rijeka 1983. 201 . Zagreb 1961. Split 2005. Palameta. Izvori europske književnosti. Mladost. inv. Vuk vitez Vrčević. Zagreb 1955. Mostar. 100. (Umnožen rukopis. 3912. D. Antologija pjesničtva hrvatskoga i srbskoga narodnoga i umjetnoga sa uvodom o poetici. br. grm grmi. Suton. 98. Jerko.) 104. urednik dr.89. sv. Povijest hrvatske književnosti. Ogledi iz usmene književnosti. Matej. Boranić. A – E. od 1852. Perić-Polonijo. 93. Zagreb 1931. Pilar. Zagreb 1978. 99. Tanja. Izbor iz usmene poezije. Neven (časopis). Hrvatske narodne pjesme Istre i Kvarnerskih otoka. Ivo. Zbornik za narodni život i običaje južnih Slavena. Primjerak se nalazi u Franjevačkoj knjižnici Mostar. Šenoa. 39. Školska knjiga. Skupio ih po Boki Kotorskoj. 90. Rodić. Split 1996. Jugoslavenska akademija znanosti i umjetnosti. Marjan tisak. u Zagrebu i na Rijeci. sign. Milivoj. Zagreb1876. Golden marketing. Zagreb 1995. 1996. O dualizmu u vjeri starih Slovjena i o njegovu podrijetlu i značenju. 97. Božić i božićni običaji u hrvatskoj narodnoj kulturi. 1. Narodne satirično-zanimiljive Podrugačice. knjiga XXVIII. 92. priredili Michael Glazier i Monika K. 91. knj. 105. Sveučilište u Mostaru. Liber. Pregled narodne književnosti s primjerima i teorijom. Rihtman-Auguštin. 96. Mavro Kraljevstvo Slavena. Helwing. 95. Dubrovnik 1888. Nadbiskupska tiskara Zagreb. 101. 102. knj. u: Uvod u književnost (urednici Fran Petre i Zdenko Škreb). Šum šumi. Janko Biblijska povijest Staroga i Novoga zavjeta. Vjerski život i običaji Zapadne Hercegovine. 1. napisale Maja Bošković – Stulli i Divna Zečević. Univerzal. Sova. Tanahna galija. str. Oberški. August. Miroslav. Crnoj Gori.. Diljem književne baštine. Zagreb 1999. II.

) Te su rukopisne zbirke nastale kao rezultat izvornih terenskih zapisa studenata kojima sam bio mentorom pri izradi golemoga broja seminarskih i diplomskih radova iz Hrvatske usmene književnosti. Šćit 2007. fra Mato Ramske starine. sakupio ih. Zagreb 1993. Književnost drevnog Bliskog istoka. MH. I. Rama – Sarajevo 2005. FF Split. Izdanja muzeja grada Zenice. Vukovar 1883. Žganec. 1972.. Zbirka narodnih popievaka (iz Dalmacije). (Rukopisne zbirke Katedre za Hrvatsku usmenu književnost. 108. Hrvatske narodne pjesme i pripovijetke iz Bosne. Višić. Žganec. (Vjera i moral u životu kršćana Sinjske krajine u 18. Radovi V. Hrvatske narodne pjesme kajkavske. Filozofskoga fakulteta Sveučilišta u Splitu) 2. Hrvatske pučke popijevke iz Međimurja. Ujević. *** 1. 111. Globus. 113. Figure u našem narodnom pjesništvu. Figure. Vl. Sinj 2000. Između zemlje i neba. Beograd 1985. Ženet. 107. (Rukopisne zbirke Katedre za Hrvatsku usmenu književnost. 114. Zbornik jugoslavenskih pučkih popjevaka. Topić. Knjiga prva. 112. Zečević. Hrvatska narodna pjesmarica. 116.106. MH. Filozofskoga fakulteta Sveučilišta u Mostaru) 3. Rkp. 115. knj. Vinko. Luka. Elementi naše mitologije u narodnim obredima uz igru. Zima. Gornja Rama. Zagreb 1944. Topić. FF Mostar. 202 . JAZU. Žerar. Tordinac. 118. 109. 117. Nikola. stoljeću) Knjižnica “Gospa Sinjska” knjiga br. Marko. (Vlastita rukopisna zbirka. Zenica 1973. izdanje. Zagreb 1924. Naprijed. Zlatna knjiga hrvatske narodne lirike. Zagreb 1988. Franjevački samostan Rama – Šćit. Franjevački samostan Rama – Šćit. rkp. HAZU. II. Slobodan. Svjetlo riječi Sarajevo. Zagreb. Mate. sastavio Krešimir Mlač. fra Mato. 110. zapisao napjev i tekst Vladoje Bersa. Zagreb 1938. odabrala i prevela Mirjana Miočinović. Zagreb 1950. 6. Vinko. Rama i Ramljaci u zavičaju i iseljeništvu. Rkp. Tomašević. fra Luka.

http//www. http://www.lado. oznaka E znači da je rukopis u elektroničkom obliku.hr/kultura-obicaji.(Oznaka D znači diplomski rad.htm 203 .htm 2.) 1.hr/lado.marusevac. Rukopisne zbirke nalaze se kod mene.

II. EPSKA POEZIJA .

Što su epske pjesme starije. Korijeni sumerske književnosti sežu u 2600. st. prije Krista. najviše pjeva o znamenitim junacima i sudbonosnim povijesnim događajima. naroda i čovječanstva. dakle. Ep o stvaranju svijeta. g. ploča) ep govori o prijateljevanju sumersko-babilonsko-asirskoga kralja Gilgameša i Enkidua.-7. Drugi dio epa (8. str. Odnos usmene epike i zbilje je objektivan. Ep o bogu Erri. g. Drevni su Sumerani. st. čovjeka iznimne snage koji je odrastao među divljim životinjama u prirodi. str.)”. Nevenka Košutić – Brozović.). 2 1 205 . prije Krista. u njima je jače izražen mitski svijet.). datirajući ga u XX. zmija koja je ukrala besmrtnost. Procvat je te književnosti bio od 2000. Zagreb 1993. ploča) pripovijeda o Gilgamešovoj tuzi i strahu od smrti nakon Enkiduove smrti. ili XVIII. silazak u podzemlje – pakao i dr. do 1800.-6. opći potop. Naprijed. Kr. Babilonci i Asirci u epskim pjesmama opjevali svoje junake božanskoga ili ljudskoga podrijetla. Procvat je te književnosti bio od 2300. čovjek pretvoren u prah. Čitanka iz stranih književnosti 1. prije Krista.-1200. 5. kao i mitske epove: Lahar i Ašnan.SVJETSKA USMENA EPSKA POEZIJA Epska pjesma epskom tehnikom pripovijeda ili opisuje sudbonosne pojave. U hrvatskoj se usmenoj epici od konca 15. Enkidu i donji svijet.-12. g. do 2100. g. g. Književnost drevnog Bliskog istoka. Ep o boginji Agušaji. pr. Ep o Gilgamešu sadrži motive koji se nalaze u Bibliji (čovjek napravljen od gline. Usmena epska poezija razvijala se (s oscilacijama) od najstarijih civilizacija do danas.2 Početci staroegipatske književnosti vezuju se uz Staro kraljevstvo. (Neki povjesničari književnosti pripisuju taj ep Babiloncima i Asircima.) Ep o Gilgamešu je zapisan na dvanaest ploča. Zagreb 1996. U usmenoj se epici zrcali život ljudi. prije Krista. Marko Višić.).1 Najznačajniji je sumeranski Ep o Gilgamešu (oko 1700. Školska knjiga. 10. događaje i osobe. Poema o potopu i druge. stvorivši tako nacionalne epove: Enmerkar i gospodar Arate. a njezin vrhunac bio je za vrijeme Osamnaeste i Devetnaeste dinastije (1567.-630. U prvom dijelu (1. a “pronađen je u biblioteci asirskog cara Asurbanipala (668. Gilgameš i Agga od Kiša. u vrijeme procvata sumeranske civilizacije. g. Postanje i posvećenje trnokopa.

bivšeg Lavinijina udvarača da se tomu usprotivi. Kr. 5 Eric A.) koju neki egiptolozi smatraju egipatskim nacionalnim epom.4 *** U nekim sumersko-akadskim. po drugima ih je Homer napisao (zapisao). Eneja u pripremljenoj bitci ubije Turna i zasnuje grad nazvavši ga prema supruzi Marko Višić. a ona prokune njega i njegove potomke i ubije se. st. 4 3 206 . Krista. 6. nav. primjerice: Pobjednička pjesma faraona Tutmesa (Tutmozisa) Trećeg iz 15.”3 Staroegipatske epske pjesme spjevane su u čast najboljih vladara i njihovih podviga. Kr. Eneja se iskrca na ušću Tibera i ondje se zaljubi u kraljevu kćer Laviniju. pr. silazio je u podzemlje. a po trećima su bila dva Homera od kojih je jedan započeo. Takav je “mit o bogovima donjeg svijeta nazvan Nergal i Ereš-ki-gal. staroegipatskim i mezopotamskim himnama epskom su naracijom opjevani vladari i njihove pobjede. kraljicom Kartage. str. pr. str. g. i Eneje te nagovori Turna. Enejida je junački nacionalni ep Rimljana. a drugi završio epove. st. Uz pomoć epigrafije ustvrđeno je da je grčko društvo Homerova doba bilo potpuno usmeno. Uzalud homerolozi od konca XVIII. Po jednima je slijepac Demodok kazivač tih epova. Mezopotamci su u epskim pjesmama opjevali svoje mitsko viđenje zagrobnoga života.-19. AGM. Zagreb 2003. pr. Božica Junona je neprijateljica Trojanaca.5 U duhu usmene klasične epske poezije nastala je Enejida Publija Vergilija Marona (70. st. st. Razmišljanja o usmenosti i pismenosti od antike do danas. 6. Susreo se s Didonom. Pothvati i djela boga Ninurte.). Muza uči pisati. Takve su... napušta je. str. 40. bio je preodređen da osnuje rimsku državu. pokušavaju rasvijetliti trilemu oko nastanka Ilijade (15 696 heksametara) i Odiseje (12 110 heksametara). Ilijada i Odiseja pjevaju o trojanskom ratu iz XII.). Antička grčka književnost počinje s glasovitim epovima Ilijada i Odiseja koji se pripisuju Homeru (oko 800. Havelock. dj. En-Ki i Sumer i dr. Isto.Mezopotamska epska poezija pripovijeda “o uređenju Zemlje i utemeljenju civiliziranog života na njoj” čemu su posvećeni mitovi En-lil i Nin-lil. kao i pobjednička pjesma Bitka kod Kadeša (13. Eneja je pobjegao iz uništene Troje.. dakle.

Ep je bajkovit i basnovit. u Deborinoj pjesmi (Knjiga o sucima. 6 Milivoj Solar. 56. Pjesan o Cidu. U 48 000 stihova opjevani su doživljaji idealiziranog kraljevskog para Rame i Site. Kr. pr. str. zajedničkom predku “obiju vladarskih kuća u zapadnoindijskom plemenu Bharata. 11 Vidi: Stipe Botica. 9 Milivoj Solar.. Beowulf je staroengleski junački ep koji vjerojatno potječe iz VIII. 7 Nevenka Košutić – Brozović. Ostatci starohebrejskih junačkih pjesama nalaze se u Bibliji (XIII. 17. osnivači Rima. nav.11 Ši king (Knjiga pjesama. 13. st.-106.Laviniji.) drugi je znameniti indijski ep. reinkarniran je u boga Višnu9 itd. 1300. Najznačajniji su srednjovjekovni epovi: Beowulf. Vladao je tri godine.). st. Kr.-88. 5. pr. Kr. st. ali ima i mitsko-povijesnih epova kao i dužih moralno-refleksivnih pjesama. Vl.) obuhvaća preko 200 000 stihova u 18 knjiga i najopsežnije je djelo u svjetskoj književnosti. dj. u priči o Davidu i Golijatu (Prva knjiga Samuelova. – IV. pr. st. po. Znanje. gl.) najstariji je zbornik usmenih kineskih pjesama koji sadrži 305 pretežito lirskih pjesama. po. 10 Vladimir Vratović. gl. Kr. gl.. u početku je opisan kao ljudski junak. str. st. pr.6 U svetoj staroindijskoj knjizi Veda (Usmeno znanje. 95. Edda. a nakon Enejine smrti njegovi potomci odsele u Albu Longu gdje se rodiše Romul i Rem. a obrađuje anglosaksonsku predaju o gotskom junaku Beowulfu iz VI. 8 Isto.-48. Kr. Povijest svjetske književnosti (kratak pregled).) u priči o Samsonu (Knjiga o sucima.8 Ramajana (IV. 412. st. nav. Walter snažne ruke. prije Krista) nalaze se i epske pjesme. “npr. U Mahabharati je mnogo umetnutih epova među kojima se ističe Pjesma o kralju Nalu koja se nalazi u trećoj knjizi a obuhvaća 26 pjevanja ispjevanih u šesnaesteračkim dvostihovima. Zagreb 1961.-500. Epika i epske pjesme. 87. 47. Pjesan o Rolandu. Mahabharata se pripisuje slijepcu Vjasu (Vyâs). Zagreb 1995. XVI. i Mate Zorić.. str. st.. Biblija i hrvatska kulturna tradicija. Po predaji. 207 . Golden marketing. – II. Rama je pobijedio uz pomoć majmunskog kralja. st. nakl. str.)”10 i dr. dj. str.-16. – I.-VI. Kr. Slovo o vojni Igorevoj i Pjesan o Nibelunzima.). Predaja Ramajanu (Ramin udes) pripisuje Valmikiju. Kr. po.”7 Ep pripovijeda o ratu među Bharatama. Staroindijski ep Mahābhārata (IV. u: Uvod u književnost (uredili Fran Petre i Zdenko Škreb).. str. Zagreb 2003. 56.

st. st. Ep pripovijeda o životu..) kazuje o neuspjelom pohodu novgorodsko-severskog kneza Igora na Polovce (1185. potječe germanska junačka pjesma Walter snažne ruke. st. 214. Najpoznatija starofrancuska junačka epopeja je Pjesan o Rolandu (XII. a obrađuju nibelunske predaje koje će u XII. Neki povjesničari književnosti taj ep smatraju najstarijim spomenikom ruske pisane književnosti. st. do XIII.) koja u 4 000 stihova kazuje o napadu Baska na vojsku Karla Velikoga koji se 778. 1532. dj. običajima.-XIII.st. Roland je carev nećak i simbol je srednjovjekovnoga viteštva.). a pripovijeda o surovom životu germanskih plemena. Finski svojevrsni nacionali ep Kalevala (nastao pretežito u XII. u Norveškoj i Islandu. vraćao iz Španjolske. Isto. nav.) u 50 pjevanja s 23 000 osmeraca pjeva o borbama Finaca s Laponcima. str. g.) je zajednički naslov za dva staroislandska zbornika pjesama.) je najstarije književno djelo na španjolskom jeziku. biti u starogermanskoj Pjesmi o Nibelunzima. 208 .) obrađuje mitsku i povijesnu tematiku germanskog plemena Burgunda. Ep je podijeljen u tri dijela i sadrži 3 730 stihova koji pripovijedaju o junaku zvanom Cid (oko 1040. st. mitologiji i pretkršćanskom vjerovanju Finaca. st.”12 Iz X.13 Neki povjesničari književnosti Pjesmu o Cidu pripisuju nepoznatom kastiljanskom pjesniku.) 12 13 Nevenka Košutić – Brozović. (I taj ep neki povjesničari književnosti pripisuju pisanoj književnosti. Edda (IX. (Neki povjesničari književnosti smatraju da je Kalevala zbornik finskih usmenih pjesama.) Lodovica Ariosta (1474. napisao tragikomediju Cid. Staroruski ep Slovo o vojni Igorevoj (kraj XII. Ep je komponiran od 39 pjevanja pisanih parno rimovanim katrenima.) Snažan je utjecaj usmene epike na epove: Bijesni Orlando (1516. Narodna ga je tradicija idealizirala i od njega stvorila “savršenog kršćanskog viteza”. str. g. Radnja epa odvija se u Danskoj i južnoj Švedskoj..-1533.) koji je bio hrabar ali prevrtljiv feudalac. Ep je nadahnuo mnoge književnike među kojima je i Pierre Corneille (1606. Oslobođeni Jerusalem (1575. Starija Edda sadrži nordijske junačke i mitske epske pjesme koje su nastale od IX.-1684. Mlađa Edda je “prozni priručnik nordijske mitologije i poetike (…).).-1099. 218. st. Epska Pjesma o Cidu (oko 1140.) koji je 1636.) Njemački nacionali ep Pjesma o Nibelunzima (oko 1200.

g. Zanimanju za usmenu poeziju znatno je doprinio škotski pisac James Macpherson (1736. B. Usmena je književnost doživjela svoj procvat u vrijeme romantizma. priredio Davor Dukić.Torquata Tassa (1544. Silvija Strahimira Kranjčevića (Senj. str. Macpherson te epove pripisuje keltskom narodnom slijepom pjevaču Ossianu koji je bio Fingalov sin. Njemački je znanstvenik F.) svojim epovima Fingal (1762. 14 209 .). navodi Slovenac Benedikt Kuripešič u svom.-1595. 1589.. knjiga prva. Tada su europski književnici tražili uzore u usmenoj književnosti.-15. Izdanje društva srednjoškolskih profesora. Staro doba. 16 Usp.15 Ostatci srednjovjekovne usmene epske poezije opažaju se u natpisima na stećcima.-1580. – Dubrovnik. putopisu Itinerarium.-1796. Te su pjesme s oduševljenjem primljene u Engleskoj i Europi.) Ivan Gundulić (Dubrovnik.. Historija književnosti naroda hrvatskoga i srbskoga. primjerice.) i dr. 1885.).14 HRVATSKE USMENE EPSKE PJESME U POVIJESNOM KONTEKSTU Vatroslav Jagić je ustvrdio da je Kronika dukljanska nastala na narodnoj poeziji. 14. g. Milan Strašek. Versificirana legenda o sv. Spomenimo. – Sarajevo. Isto čine i mnogi drugi. Zagreb 1925.) koji je svoje prvo djelo naslovio Bugarkinje (Senj.. priredio dr.) i Temora (1763. Značajnije podatke o hrvatskoj usmenoj epskoj poeziji 1531.. Usmene epske pjesme I. str.). Juri ima elemente epske poezije. A. Kuripešič je zapisao da Hrvati u Bosni i Hercegovini mnogo pjevaju o Junačke narodne pjesme (hrvatske i srpske). 113. 1638. SHK. Wolf 1795.16 (O toj pjesmi bilo je riječi u poglavlju o usmenoj lirici. 1865. MH. Romantičari su usmenu poeziju smatrali najboljim odrazom narodne duše. u Predgovoru k Homeru ustvrdio da su Ilijada i Odiseja zbirke usmenih pjesama. 1908. 15 Vatroslav Jagić. Luzitanci (1572. Njemački pjesnik Klopstock građu za svoje drame uzima iz germanske usmene epske poezije. str. V. Zagreb 1867. a ne u antičkoj grčkoj i rimskoj književnosti kao do tada.) u svojim djelima često spominje bugarkinje.) Luisa Vaza de Camoesa (1524. Zagreb 2004.

g. 1800. Izabrane narodne pjesme.) pisao je narodnim desetercem.).. 1825. 35.). Nastanak te pjesme datira se u XV. Dragocjen je.junacima: Radosavu Pavloviću. zapisao je usmenu pjesmu Jakšići kušaju ljube. 1798. – Budim. zamjerao narodu što je pjevao o osmanskom vazalu Marku Kraljeviću. Kobiloviću). Njegov rad nastavili su Josip Betondić (Suđurad. st. Pisma od Sekule i Pisma od grada Zadvarja izvorne usmene epske pjesme. oko 1754. Rezultat njihova rada je zbirka Popijevke slovinske skupljene 1758.) napisavši svoj Razgovor ugodni naroda slovinskoga (1756..). – Vinkovci. 1760. dakle. Fortisov Put po Dalmaciji (1774. Dubrovnik. 1732. SHK. 17 210 . 4.18 Neizmjeran je doprinos usmenoj epskoj poeziji dao fra Andrija Kačić Miošić (Brist kraj Makarske. 1759. Hanibal Lucić u svojoj drami Robinji (koja je izvedena vjerojatno prije 1530. – Rim. otok Šipan.) svoje djelo Satir iliti divji čovik (1762. hrvatske i srpske. godine u okolici Požege nastao je Erlangenski rukopis koji sadrži 217 uglavnom lirskih i epskih pjesama. Reljković je. priredio dr. 1670. U izvješću grada Splita mletačkom senatu 1547. Malkošiću i Milošu Obiliću (Kobiliću.-1803. 1744. Matija Antun Reljković (Svinjar. st. – ? 1777. u Dubrovniku koje sadrže 38 bugaršćica i 46 drugih uglavnom deseteračkih pjesama. – Zaostrog. kao prosvjetitelj.17 Oko 1720. Filolog Đuro de Matei Matijašević (Dubrovnik.) pri sakupljanju i zapisivanju hrvatske duhovnosti. spominje se da je neki slijepac u Splitu pjevao pjesme o Marku Kraljeviću a narod ga je pratio.) koji se bavio proučavanjem Morlaka i pomagao je Albertu Fortisu (1741.) kao i djelo njegova osporavatelja Ivana Lovrića (Sinj. Neki smatraju da su Kačićeve: Pisma od vojvode Janka. 18 Usmene epske pjesme. Zbirku je otkrio Nijemac Gerhard Gesemann u njemačkom gradu Erlangenu. str. a David Bogdanović navodi da je u usmenoj komunikaciji bila tridesetih godina XX. Zagreb 2004. 1728.) sakupljao je usmenu poeziju. Nezaobilazan je rad Julija Bajmontija (Split. Ivan Matijašević i dr. David Bogdanović. Zagreb 1930. 1764.) u stilu usmene poezije. Izniman je doprinos hrvatskoj tradicijskoj kulturi fra Matije Petra Katančića (Valpovo.. priredio Davor Dukić.) piše kako narod pjeva o banu Derenčinu.. danas Davor. 1750. MH. 1704. vojvodi Janku i Vuku despotu. str. – Split.

fra Grgo Martić (Rastovača kod Posušja. U Danici ilirskoj 1836. st. Polovicom XIX. F. 1889.) u kojem se nalaze i epske pjesme. Silvija Strahimira Kranjčevića itd.) ima 13 epskih (junačkih) pjesama. 1905. U Narodnim slavonskim običajima (1846. – Novska.U rujnu 1912. Vinku Palunku i Antunu Radiću već je bilo riječi u prethodnom poglavlju. i Babukićev 1798. Hrvatsko zagorje.) Luke Ilića Oriovčanina (Oriovac. objavljeno je više usmenih epskih pjesama koje su zapisivali Hvaranin Šime Ljubić i dr. O don Mihovilu Pavlinoviću. u Bosni i Hercegovini su usmene pjesme prikupljali fra Ivan Franjo Jukić (Banja Luka. Luku Botića. O Okružnici zagrebačkoga biskupa Maksimilijana Vrhovca kao i Pozivu Matice hrvatske već je bilo riječi u poglavlju “Usmene lirske pjesme”. 1860. U Makarskom primorju epsku poeziju i balade zapisivali su: Ante Franjin Alačević te njegovi sinovi Frane i Jerko. Godinu dana nakon smrti I. Augusta Šenou. osnovana je u Zagrebu Jugoslavenska akademija znanosti i umjetnosti te su u njezinim publikacijama objavljivali ugledni znanstvenici: Vatroslav Jagić. – Beč. i 1846. Spomenimo Mirka Bogovića. Godine 1867. Taj časopis ima golem značaj za očuvanje i promicanje hrvatske usmene književnosti kao i Napretkov Kalendar (Sarajevo) i dr. Tomo Maretić. Franjo Rački. Petar Gudelj je tu pjesmu nadahnuto 211 . g. Josipa Eugena Tomića. 1817. svoju epsku poeziju pisali po uzoru na usmenu epiku. g.) te ih objavljivali u Kolu i Bosanskom prijatelju. Martić. st. Jukić i G. 1878. 1816. O Nikoli Andriću i Petru Grgecu također je bilo riječi u prethodnom poglavlju ove knjige. 1857. i unuk Miroslav. I u pretežito lirskoj zbirci Pesme Ivana Kukuljevića Sakcinskog (Varaždin.) i fra Marijan Šunjić (Bučići kraj Travnika. – Puhakovec. Grgu Martića (Ljubomira Hercegovca). st. Stjepan Banović je u zaostroškom Brdu od Mate Banovića Trliša zapisao najdulju hrvatsku usmenu epsku pjesmu (1635 stihova) Kako je Ilija Primorac postrijeljao ženine prosce. U Zori dalmatinskoj 1845. nastao je Požeški zbornik (Kraljevićev 1796. F. Stjepan Banović i dr. g. *** Najveći su hrvatski pjesnici XIX. 1798. st. 1818. tiskano je desetak zapisa usmene epske poezije. Intenzivnije zapisivanje epske poezije započinje polovicom 19. Andru Muratu. – Kreševo. Jukića objavljena je zbirka epskih usmenih pjesama Narodne pjesme bosanske i hercegovačke koje su prikupili I. Ivana Mažuranića.) ima nekoliko epskih pjesama. 1822. U ožujku 1999.Koncem XVIII.). g. – Beč.

) u PSHK knj. – Radunić. Povjesničar književnosti David Bogdanović (Brod na Savi. Najvažnija izdanja usmenih epskih pjesama u drugoj polovici 20. a objavilo je 1925. u Zagrebu objelodanila Knjižara Kraljevskog sveučilišta Jugoslavenske akademije.popratio predgovorom i u reprezentativnom izdanju objavio naslovivši je Hrvatska Odiseja. g. 1910. Književni krug u Splitu je objavio je 1990. – Zagreb. priredio Narodne pjesme (srpsko-hrvatske) IV. g. Od njega je S. 1879. Taj je rad rezultirao dvotomnim djelom Tragom srpsko-hrvatske narodne epike (1951. objavila je Matica hrvatska u edicijama Pet stoljeća hrvatske književnosti i Stoljeća hrvatske književnosti. objavio djelo Zmaj. priredio je 1964. Maja Bošković – Stulli je iste godine i u istoj ediciji (knj.). Golem je doprinos zapisivača Stjepana Grčića (Sinj – Podvaroš.).) priredila Narodne epske pjesme II.) u Zagrebu je 1924. – Zagreb. g. više puta boravio u središnjoj Hrvatskoj i Dalmaciji i fonografski snimao epske pjesme. Povodom tisućite godišnjice kraljevstva Hrvatske u Zagrebu su 1926. 25. izdanje I. Epske pjesme Bože Domnjaka priređivača Ivana Mimice. 1944. u Zagrebu su objavljenje Narodne pjesme iz Hercegovine i duvanjsko-livanjskog kraja koje je priredio Anđelko Mijatović. Grčić zapisao tridesetak tisuća stihova i nekoliko priča. g. Isti je izdavač 1992. 1869. g. bila. Zlopolje kod Muća. dio junačke pjesme. koji je od 1909. u Zagrebu “Društvo hrvatskih srednjoškolskih profesora”. Junačke narodne pjesme (hrvatske i srpske) priredio je dr. (Uz MH i Zora je nakladnica za PSHK. Nepotpisani je priređivač uvrstio najviše pjesama o Marku Kraljeviću. – Zagreb. Među najvećim terenskim istraživačima hrvatske i srpske usmene epike je profesor praškog sveučilišta.) i Silvestra Kutleše kao i kazivača Bože Domnjaka (Potravlje kod Sinja. g. Njegov su rad nastavili Millman Parry i Albert Bates Lord. 1879. do 1932. – Potravlje. Branko Vodnik (Drechsler) (Varaždin. Slovenac Matija Murko. Milan Strašek. 1922. 1926. Anđelko Mijatović je 1969. g. Antologija usmene epike iz Dalmacije koju je 212 . 1844. g. junak. 2000. st. 24.) Olinko Delorko (Split. u Zagrebu priredio Narodne pjesme o Mijatu Tomiću. 1932. otisnute Narodne pjesme (herojske) koje sadrže 48 usmenih epskih pjesama. g. Narodne epske pjesme I. Godine 1975. g.) priredio je Izabrane narodne pjesme hrvatske i srpske koje je 1930.

MARKO KRALJEVIĆ Marko Kraljević (? – Rovine. str. Juraj (Skenderbeg) Kastriotić. albanski knez. Dragić.). Marko Dragić. Split 2005. objavljena su 2 sv. godine zapisao je 22 pjesme od kojih je 4 naznačio nedovršenima. Skender-beg. ban (1353. sc. U ediciji SHK 2004. hajduci. Marko Kraljević poginuo je na Rovinama 1395. IVANBEG) Juraj (Đurad.) te kralj (1377. Znameniti arheolog Pavao Anđelić (Sultići kraj Konjica. 20 Vidi: Marko. dok je pio vodu. O njemu pjeva i Andrija Kačić Miošić u Ta je zbirka objavljena 2006. Bosne i Zapadnih strana okrunjen je Tvrtko Kotromanić.) sin je srpskoga kralja Vukašina kojega je na vrelu. uskoci./1958. Napredak.) u rodnomu mjestu 1957.-1377. vodio Janos Hunyadi (Janko Sibinjanin). g. g. Tomislav Anđelić i dr. Mostaru.19 * Hvale je vrijedan terensko-istraživački rad studenata kroatistike filozofskih fakulteta u Zagrebu. Nakon Vukašina za kralja Srbije. Usmenih epskih pjesma koje je priredio Davor Dukić. Splitu. Istaknuo se u borbama protiv Osmanlija te je omilio narodu koji i danas o njemu pjeva i pripovijeda. g. Ivan-beg) Kastriotić (1405. – Sultići. umorio njegov sluga kako bi se dokopao zlatnoga lančića koji je kralju visio o vratu.odabrao i uredio Davor Dukić. JURAJ KASTRIOTIĆ (SKENDERBEG. Književna i povijesna zbilja. Za vrijeme ugarskoga rata protiv Osmanlija koji je 1443. sc. 1985. a priredili su je mr.).-1391.232.20 U hrvatskoj usmenoj epskoj poeziji opjevani su najznačajnije povijesne osobe među kojima su: Marko Kraljević. godine.-1468. 1920. Osijeku i Rijeci koji su zapisali mnogobrojne usmene epske pjesme. 1395. boreći se na strani Osmanlija protiv vlaškog (rumunjskog) vojvode Mirče. 19 213 . vladari. godine. Juraj Kastriotić je pobjegao od Osmanlija. 214. Među tim pjesmama je i Pogibija Nakića svatova (586 stihova) zapisana u Vinovu Gornjem 2004. koji je kao talac turskog cara u Carigradu islamiziran..

Dođe paša šeher Sarajevu. Veće prođe šeher Sarajevo. Spahijama potvrdi berate. Ondi kažu Mihat harambašu.” Al’ se paši na ino ne može. Ti ćeš mojom Bosnom upraviti!” A veli mu paša Sahidija: “Čestit care. paša. Dan po danak. sve moje uzdanje! Der podigni svoju tevabiju. Na Gorici pope čadorove. Jer na Bosni dv’je paše imadu: Na Saraj’vu paša Smahilpaša. Već podiže svoju tevabiju.) SMRT MIJATA TOMIĆA Divan čini care u Stambolu. (O povijesnim osobama bit će riječi i u poglavlju Povijesne predaje. Pa doziva mlade Sarajlije: 214 . 30. b’jeloj Bosni dođe. Govori mu care gospodine: “Sahidija.” 20. Ode vezir na Bosnu ponosnu. 10. 5. iza gore sunce! Bogu fala a i tebi fala! Nemoj mene Bosni kalovitoj. 15. svoju tevabiju. moja lalo mila! Digni.Razgovoru ugodnomu naroda slovinskoga. Ne htje paša past u Sarajevo. Ne mogu ti Bosnom upraviti. A evo ti dva katal fermana. 25. Te pogubi dv’je paše bosanske. A na ravnom Duvnu i Lijevnu. Sehidiji care govorio: “Sehidijo. Care daje agam agaluke A pašama d’jeli pašaluke. Hajde paša na Bosnu ponosnu. Sve mu lale po divanu stale. Valja t’ sići na Bosnu ponosnu.

“Ja sam mukti Bogu velikomu I carevu bijelu fermanu. Sahidiji vrlo mučno bilo. Pokriše ga divan kabanicom. 55. Pa odoše šeher Sarajevu. Kavu piju. Koji dođe prodat Bosnu ravnu.35. L’jepo ih je paša dočekao. A kavazi jedan na drugoga. eglenišu l’jepo. Zagrnu im ćurke i binjiše. Uze svoga sina nejakoga. 70. I carevom bijelom fermanu. A i tebi. Pa zaziva pašu Smahilpašu.” Sahidiji vrlo milo bilo. Nejakoga. Reče njima paša Sahidija: “Sarajlije. Smahilpaši glavu odsikoše. Jeste 1’ mukti Bogu velikomu I carevom bijelom fermanu?” Rekoše mu mlade Sarajlije: “Gospodine. Pa namače očim na kavaze. 215 . paša gospodine. To začula Smahilpašinica. To se čudo po Saraj’vu čulo. eglenišu l’jepo. Al’ nijesam takom murtatinu. Pod čadorom misto namistio. Te veziru na Goricu dođe. Onda reče vezir Sahidija: “Smahilpaša od sve Bosne glavo! Jesi l’ mukti Bogu velikomu I carevom bijelom fermanu?” A veli mu paša Smahilpaša: 60. Pod čadorom misto načinio.” 65. Smahilpaša na Goricu dođe. 50. Ha! prodati Bosnu u kaure. paša Sahidija Mi smo mukti Bogu velikomu 45. L’jepo ga je vezir dočekao. od po godinice. Kavu piju. sivi sokolovi! 40.

100. Paša prvi konak učinio U Crnićim kod hana novoga. Pa ti ga je devlet pogubio. u Abihodžića. Izvadi joj stotinu dukata: “Haj kaduno. pope čadorove Pa doziva duvanjske knezove. gorska haramijo! Što pogubi Smahilpašu moga? Tko će moga othraniti sina Nejakoga od po godinice?” 80. Tomiću Mijate. Kada dođe. Zgubiše ga tvoje Sarajlije Hrzeći ga bijelu Stambolu 85. Pa se maši rukom pod serdžadu. A drugi je konak učinio U Kruščici. Smahilpašinice! Nijesam ti paše pogubio. Smahilpašinice. Mal će tvomu pokloniti sinu. I on ode Duvnu širokomu. A govori vezir Sahidija: “Ja. Sve u devlet caru čestitomu. Sina hrani i oda zla brani!” Pa s’ odatle vezir podignuo 95. Ja će otić vaša za njegovu!” Kad vidiše duvanjski knezovi. Brže da si u Duvnu b’jelomu! Tebe ište paša Sahidija. “Rajo prava. Paša dođe Duvnu bijelomu. Dođoše mu duvanjski knezovi Pa je paša njima govorio: 105. od Duvna knezovi! Brže da ste Tomić Mihovila Ja njegovu glavu odsičenu. Onda bilu knjigu nakitiše Pa je šalju Mihi u planinu: “Harambaša. 216 .” 90. Pa govori paši Sahidiji: “Sahidijo. Molit ću se caru čestitomu.75. I mal mu je begluk okrenuo. 110. kaduno.

draga braćo moja! Pijte vino ne opijajte se. Povezo je duvanjske knezove. U svakoga kovče i čakšire: Više im je pod kolinom zlata Nego im je čohe od pojasa! 150. Niz njih puca s obadvije strane 145. Oko pasa nozi i sindžiri A za njima sv’jetli vedenici. Oni vade đuzel đeisiju. u kog troje toke. Jal’ odoše sve naše za tvoju. Mene ište paša Sahidija. jali tvoju glavu. 135.” A kad Mihi tanka knjiga dođe. jali moju glavu. kako guje ljute. da ginu pravi siromasi. dico u svatove!” To družina Mihu poslušala I siđoše pred pećinu donju. ni predane kose Od bijele svile opletene. Već hajdete pred pećinu donju. Jali mene. U kog dvoje. Sve od srme. Ko da ćete. A na njima pleteni opanci. 125. Pa po njima čohane ječerme. Pa će otić sve njihove glave A za moju glavu sa ramena. Svaki svoj je sepet otvorio. “Hej družino. zlatom ožežene. Oh. Nije pravo. moja braćo draga. A ni tkane. Sve podveze. A po tokam morkaste dolame. Sve oblače svilene košulje. Na nogama hrvatski čorapi. Oprem’te se. 130. 140. što ljepše možete. Jali tebe. Knjigu gleda Tomić Mihovile Pa družini svojoj govorio: 120. Popunjene zlatom žeženijem. Iz njih vise zlatni sindžirići.115. 217 . Valja ići Duvnu bijelomu.

Radite vi čador pogaziti. Tude Mijat društvu govorio: “Hej družino. 190. Svi pješice. A na pogled Duvnu bijelomu. Pa pođoše niz Vran. I siđoše na Ljubušu ravnu. Eno za njim četres i dva druga. 165.155. Pa govori duvanjskim knezovim: “Rajo prava. Prema žarkim odgovara suncem. Paši Mijat Božju pomoć viče. I veziru ruku poljubiti. Ako meni do nevolje bude. 185. 180. To je Mijat sa družinom svojom. niz planinu. Zavrgli su dugim granalijam. Valja meni pod čador unići. Među njima pale zakovane Sve u srmu i u zlato suho. Dugačkom se zametnuo šarom. Iz poša se čisto zlato sjaše. Vi stanite okolo čadora.” Tude Mijat društvo zastavio. Na duge se puške naslonite A metnite ruke na balčake. Sve se sjaju kako misečina. Paša njemu pomoć prifatio: “Bog t’ u pomoć.” Pa dođoše pašinu čadoru. 160. “Gospodine. Sjaše mu se kano sunce žarko. Barem mene mrtva osvetiti. Oko glave poše zamotali. vrlo odiveni?” Govore mu duvanjski knezovi: 175. paša Sahidija! Nisu ono kićeni svatovi. draga braćo moja! Kad budemo pašinu čadoru. Ugleda ih paša Sahidija 170. gorska haramijo!” 218 . Pred njima je Tomić Mihovile. od Duvna knezovi! Čij’ su ono kićeni svatovi. Četrdeset i dva druga više.

odbio. A metnuli ruke na balčake. viru ti zadajem! Kad se bijah ja jako odbio O. što mi kažu ljudi. paša Sahidija! Da ti meni u pećinu dođeš. 205. mili gospodine. Da ti fataš tursku dicu.195. Potle nisam nikad nikadare Ni vlaškoga a ni turskog sina. 210. Kafu piju. Kafedžiji vezir govorio: “Kahfedžija. Te prodaješ. paša. gospodine. što mi ljudi kažu. 225. Bogu fala a i tebi fala. Bijah se ja zurđut dogodio Te ufatih dvoje Cigančadi. Kafedžija kafu iznosio. Kraj sebe mu misto načinijo. Mijate.” Al’ govori paša Sahidija: “Ja. bolan. Pa je daje Tomić Mihovilu. promini nam kafu!” Pa im zdravu kafu donosio. Da ti ljubiš lijepe divojke I neviste skoro dovedene A po Duvnu i okolo Duvna?” “Lažu. Tako reče paša Sahidija: 215. Neću kafe najpri. paša. Sjede Mijo pod tijem čadorom A družina čador opkolila. eglenišu l’jepo. “Ja. Mijate. viru ti zadajem! 219 . “Lažu. Na duge se puške naslonila. Obadvoje dadoh u kaure. haran harambaša! 230. paša. Mijat meće a na prsa ruke: “Fala tebi. čašu potkučio. u hajduke. paša. haran harambaša! Je 1’ istina. 200. Miho. Najprije bih tebi nazdravio Pa ti. Prije tebe. u kaure?” A veli mu Tomić Mihovile: 220. Je 1’ istina.

“Istina je. Toga. paša. Kad im i ja na užinu dođem A sa svoja četres i dva druga! Valja tražit. Sve je meni uzaludu b’ilo Vlaška vira ne prije Turčina: Pa ja odoh potražiti pravdu U bogaze i tijesne klance. Trgovačko da otimaš blago?” 240. Ne oremo.” Opet paša Miji govorio: “Je 1’ istina. paša. ne traže junaci. 255. nek ti se odmori!” 265. paša. Ponajbolje Suzicu kadiju. Hranimo se i od’jevamo se. Da razbijaš bale i tovare. 220 . Nitko nama pomoć ne imade! Ja imado l’jepe podvornice I livadu zelenu Jabuku. ni umorna nisu.” Opet paša Miji govorio: “Reci društvu. Sa šta ti se odbi u hajduke?” A veli mu Tomić Mihovile: “To ti. Gdino sude gorske kosovice. Bog visoko a car je daleko. Pa sam Turke sudit naučio. tako bio zdravo. 260. “Kaži pravo. ne kopamo. paša Sahidijo. 270. Što s’ povezo duvanjske knezove? Mrve im je muke i nevolje. Sve mi ote od Duvna kadija. paša gospodine.235. “Čestit paša mili gospodine. Mlada dica.” Opet paša Miju zapituje: 245.” Pa je Mijo paši govorio: “Gospodine. što mi kažu ljudi. Trgovačko blago otimamo. Triput iđoh do turskoga suda. i sam znati možeš! Turski zulum kad dotešča raji: 250. Neka dvore i tebe i mene. šta doma nemaju.

Pa se maši rukom pod serdžadu. 221 . Mijate. te se napij vina Sa družinom gdjegod u mehani. Kad četvrta nastade nedilja. Odvezaše duvanjske knezove. Pak ja odoh u šeher Saraj’vo. tko Tomić bijaše! 300. 285. Kako se je saćin učinio. Evo majka rodila junaka I sekuna brata odnijala. Ja doveo rukuh svezanijeh? 295. Pa govori Klišanin Arape: “Gospodine. Da se junak naći ne mogaše. Jer svak znaše.275. staze i bogaze I jatake. paša gospodine. Izvadi mu pedeset dukata: 280. Ode Mijat u Vran u planinu. Kako vezir u Saraj’vo dođe. Jer ja znadem.” Telal vika tri pune nedilje. Tu se nađe Klišanin Arape I on ide carevu veziru. Odveži ih ljeba ti careva!” Zapovidi paša pašalijam. gdi dohodi Mijo. Sve ja znadem. Pusti vezir po šehru telala: “Nije 1’ majka rodila junaka 290. Dao bi mu punu kulu blaga A iz hasne cara čestitoga. Ja dovesti ruku svezanijeh. “Na. Jal’ sekuna brata odnijala. paša Sahidija! 305. Muškijem ga pasom opasala. Evo tebi Duvno i Lijevno!” Ode vezir k šeher Sarajevu. 310. Jer sam bio devet godin dana U hajduštvu s Tomića Mijatom. Koj’ će otić u Vran u planinu Te doniti glavu Mijatovu. Tko b’ otiša u Vran u planinu Te donio glavu Mijatovu.

” 335. Tomić Mihovile! Dva si meni okumio sina. ujede ga guja On zastavi ralo i volove Pak otiđe dvoru bijelomu Te je bilu knjigu nakitio: 340. Dat će nama punu kulu blaga. Otle Arap društvo podignuo. u Doljane dođe Ka bijelu dvoru Bobovčevu. 330. Da nosimo glavu u Saraj’vo. Knjigu gleda a na nju se smije. Zastavi mu ralo i volove: “Bogom brate. Al’ ne vodi ti puno družine.315. Bobovac Ilija! Daj mi izdaj Tomić Mihovila.” Kad Mijatu tako knjiga dođe. Pa Iliju na oranju nađe. Pa mu bijah nešto sakrivio. Taman mi je d’jete za kumljenja. 345. Prevari se. Dan po danak. Htijaše me Mijat obisiti Pa ne dade ostala družina. I daj meni dvanaest delija” Vezir dade ne reče ni rječi. “Žeravico. Okumi mi sina i trećega. “O moj kume. Hodi siđi u selo Doljane. A evo ti puna čizma blaga. Bolje će nas vezir darovati. Da okumim d’jete Bobovčevo S nama hoće Mali Marijane” 222 . Pa govori Vidu Žeravici: 350. Ja svedemo ruku svezanijeh. Prevari se Bobovac Ilija. moja vjerna slugo. 325. Već onako mene otisnula. Opremi se što god lipše moreš: Hajdemo mi u selo Doljane. Već daj meni jednu čizmu blaga 320. Nejman puno vina i rakije. Kad siđemo u šeher Saraj’vo.

Bijelomu dvoru Bobovčevu. Poče junak čašom nazdravljati. Te mi staje nogom po nogama? Pa siđoše hladno piti vino. Kose mu je zlatom pozlatio. Na bašču mu čedo iznosio. U odaju Klišanin Arapa Zatvorio Bobovac Ilija I još s njime dvanaest delija. Tomić Mijovile. I obadva zrna na sindžiru. Što se moja kuma pomamila. 360. A staje mu nogom po nogama. A dva zrna. L’jepo ga je kume dočekao. Boščalukom krvlju pokapanim. Poče Mijat hladno piti vino. Ne idi ti. 385. 223 . od Boga mu bilo! Na pendžer je pušku naslonio I dobro je pušku napunio. Pušci Arap vatru dobavio I pogodi Tomić Mihovila. 390. Na odaji pendžer prorezao. Samo uze Malog Marijana. Ode s njime u selo Doljane. Uze Mijo čašu od biljura. Iznosi mu b’jela boščaluka Te darova Tomića Mijata 375. Pogodi ga u grlo bijelo.355. Al’ se Mijat ositit ne može. Na bašči mu vatru naložio. 370. Već premišlja misli svakojake: 380. jedno za drugijem. Ama Arap. Ne bi li se Mijat ositio. Daruje ga ljuba Bobovčeva. Da ne bude kakva prijevara!” Na to mu se Mijat razljutio. 365. Mijo brez družine. A veli mu Tomica hajduče: “Ja moj striče. Te mu Mijo čedo okumio. Po dva drama praha latinskoga.

cvijeliti neću.395. Pokloniše glavu Mijatovu. 425. Tomica hajduče. muka koja ti je? 430. 410. Da okumi d’jete Bobovčevo. Kad Mijata puška udarila. Marijana ruku svezanijeh 420. Mar’jan pade a Arap dopade Mijatovu odsiječe glavu. A da vidiš Tomice hajduka! Sve cvijeli po gori zelenoj A ne smije u selo Doljane. Bježi s njime momak uz planinu. 415. Pa ga uze Mali Marijane. A. Mijata i s njim Marijana. 224 . Pa digavši Bobovac Iliju I odoše šeher Sarajevu. Znadijaše stazu naprečicu A uzjaha debela jagaza I dostiže Malog Marijana Pa se za njim buzdovanom baci I u zlo ga misto pogodio. Njega baca na pleća široka. Jedno jutro Toma uranio Pa cvijeli pod omarom vitom. vilo. Marijanu on saveza ruke. od Boga mu bilo! 405. I dadoše paši Sehidiji. Marijane. Pa otišli u selo Doljane. Što cvijeliš. A sve krije suze od družine. Zaklaše ga dva sindžirli zrna. Kad su bili u šeher Saraj’vo. Kad imadoh dva najbolja druga. Ama Arap. Pod koljeno u nogu lijevu. Pa ga vrati u selo Doljane. A četvrto: Biži. “Kako. Marijane! 400. Jednoć reče: Jezus i Marija! Drugoč reče: Pomozi mi Bože! Treće reče: Drž’ me. Njemu dođe vila Prigorkinja: “Ja bora ti.

435. 445. bolan. ja tvoga. Dovedoše u šeher Saraj’vo. Bezerdžane i trgovce mlade. Pita paša Malog Marijana: ‘Otkud tebi takvo odijelo?’ 450. Vidjela sam svojijem očima: Mijatovu glavu pronesoše.’ I pušća ga paša Sehidija. 225 . Marijana živa provedoše. Cvili junak kao guja ljuta. Pokloni mi moju rusu glavu. ja tvoga. paša Sehidija.” Njemu paša opet besidio: 455. ostaviti neću. družino. Ubiše ga iz ruku kamenjem. draga braćo moja!. Al’ ne mogu. Kad je Toma vilu razumio. Bog ubio mlade Sarajlije. Otkud meni ovo odijelo: S takih sadro a na se nadero. veće kakono je. Marijane. dragi pobratime! Rada bih ti dobar haber kazat.” 470. Dadoše ih paši Sehidiji. A evo ti tvrdu viru dajem. milom Bogu fala. Hajdemo mi u selo Doljane. vilo posestrimo! Ne možeš mi kakav haber kazat?” A veli mu vila Prigorkinja: “Ja. Da mi hoćeš viru založiti. Tomica. Ja sam vila u planini bila U Igmanu niže Sarajeva. Dovijeka ja svoga. A veli mu Mali Marijane: I sam znadeš. Pa ih nejma. Onda Toma društvu govorio: “Ja. Dovijeka ja moga. ne ćeš ostaviti. Da me. 465. Tebe pašo. Tvoju bih ti glavu poklonio!’ 460. A Marjan mu riječ progovara: ‘Gospodine. iz gore hajduče. 440.

490. Sve im kaže ljuba Bobovčeva 480. 505. Pa odoše u Vran u planinu. Dobavi nam Mijatovo društvo!” Zove paša Klišanin Arapa I pobru mu Bobovca Iliju: 495. Al’ da vidiš mlade Sarajlije. Desile se babe na stanovam Pa pitaju bake na stanovma: “Jeda. Zaludu si zmaja pogubio. što 1’ se dogodilo. 226 . Gdino gori oganj na Ljubuši. Osto ti je Tomica hajduče S Mijatovih druga četrdeset. 485. Sve on gleda iz Vrana planine. Veće mu se ne zna ni za društvo. Jadne babe masnu prevrtušu. Vino piju a pripiču janjce. Ostala je guja u kamenu. “Brže da ste Mijatovo društvo Pa se oni na noge skočili I uzeše šezdeset delija I pođoše u Vran u planinu. babe. društva Mijatova?” A govore babe ostarile: “Kako nam je Mijat poginuo. Dan po danak na Ljubišu b’jelu. 500. Da mi naše kume upitamo. A sve gleda Tomica hajduče. Što je bilo. 510.” Pa odoše u selo Doljane Bijelomu dvoru Bobovčevu. paša Sehidija.” Tu se oni rahat učiniše I golemu vatru naložiše. Al’ se Arap hasi učinio U Saraj’vu hladno pije vino Po Varoši i po Latinluku. Kad se tamna ufatila noćca On ugleda oganj.475. Bezerđane i trgovce mlade Gdje odoše paši Sehidiji: “Gospodaru. vatru živu.

Da b’ ubio Klišanin Arapa. draga braćo moja: Kako nam je Mijat poginuo. 227 . 525. 545. Sve družini po istini kaže: “Već hajdemo. a janjce pripiču. Isikoše šezdeset delija. A oko njih mlade pašalije. Primače se ognju. braćo.” Uze dugu po srijedi pušku. Da ja vidim ko j’ kod vatre žive. Pa goleme ražnje donesoše. Položio po studenoj stini. Biše Toma pušku položio. 550. Četrdeset. Obadva ih na ražnje nadiše. I siđoše na ravnu Ljubušu Al’ se oganj vatra potrnula A pospale mlade pašalije. odoh na Ljubušu. jali su trgovci! Vi sjedite pred pećinom st’jenom A ja. Već on diže pušku sa stijene Pa se vrati hajduk uz planinu. Pred pećinu do družine dođe. 530. Uteče mi Bobovac Ilija. Osvetiti Mijat harambašu I našega Malog Marijana!” Skočiše se na noge lagane. Na Arapu nišan sastavio: Pa se misli Tomica hajduče: 535. Al’ kod vatre Klišanin Arape I kod njega Bobovac Ilija. jedan za drugijem. Napadoše gorske haramije. Golem gori oganj na Ljubuši. na Ljubušu. 520. A Arapu ruke savezaše I điđi Bobovcu Iliji. 540. Mi nijesmo ništa zadobili. Vino piju.515. braćo. vatri živoj. Pa družini svojoj govorio: “Hej družino. Hajduk brže na Ljubušu siđe. Jal’ su svati.

42. knj. piše da je pjesma navedena prema I.555. Od Ilije meso odrezuju Te ga daju Klišanin Arapu. F. Oganj živu vatru potakoše. Na živu ih ognju ispekoše Pa odoše u selo Doljane. 50. str. 565. Pa ih ognju živom primakoše. MH. 377.. Zagreb 1975. Od Kozigrada do Zvonigrada. Dukić na 406.Usmene epske pjesme I. Ni danas se nisu načinili! I tako ti Miju osvetili I svojega Malog Marijana. str. O posebnom metku “koji jedini može ubiti junaka” pjeva i pjesma br. (priredio Davor Dukić) SHK.215. str.. Od Arapa odrezuju meso Te pitaju Bobovac Iliju. Baška Voda – Mostar – Zagreb 2001. str. 228 . Kako su ti onda izgorili. Sinj – Duvno 1985. 77.-91. Ta je motiv i danas prisutan u povijesnim predajama o pogibiji harambaše Mijata Tomića. br.391. Hercegovac (fra Grgo Martić ) 1858. 200. te da je varijanta te pjesme objavljena u HNP VIII. 2 u Hörmannovoj zbirci kao i u članku Maje Bošković Stulli Postojanost epskog modela u dvije pjesme iz dubrovačke okolice. Narodne pjesme o Mijatu Tomiću. 560. Obadva ih žive ispekoše. Zagreb 2004. u: Usmena književnost kao umjetnost riječi. Jukić i Lj.21 21 Anđelko Mijatović. O tomu vidi: Marko Dragić. Bobovčeve dvore zapališe. LVIII. br.

Ako zdravo bilom Livnu sajdem. Ako Bog da. daj nam skupi četu u kotaru. On sakupi pet stotin junaka. Dovede ih do oblice kule. Trim kovačim za pun misec dana. Kad je Janko četu opazio. Do njeg sidi Tintor barjaktare. Ravno ćemo porobiti Duvno. Dok obučem svijetlo odilo!” 229 . I junaka pod svitlim oružjem. On dozivlje Pavla barjaktara: “Opremi mi mog dobrog putalja. Sve do kule Jusuf Begovića.” Kad to čuje Tintor barjaktare. I kopile Bojčić Delaliju. pa srića donese. Barjaktare. A do njega trideset serdara. Kupi junak četu po Kotaru. Ama brate Duvnu u ravnine.PISMA O SMRTI STOJANA JANKOVIĆA Vino pije Stojan Jankoviću u Kotarim u pjanoj mehani. Onda Stojan besidio riči: “Moj Tintore. vrstan barjaktare. Ona siče pancir po junacim. 5. Koja jeste u Mlecim kovana 25. I još ćemo porobiti Livno 15. Ona valja trista mađarija. sve moje uzdanje. 10. Po Kotaru i oko Kotara: Jednu četu pet stotin drugova. Da idemo u tursku krajinu. Hoću tebe čirak učiniti! Svoju ću ti ćordu pokloniti. A ufatim Bajagić Aliju 20. 30. A do kule Stojan Jankovića. Pod pancirom šipke od čelika. 35. I livanjsko polje do Grahova. pa ufatim setru Atlagića.

Zdrav u Buško blato dohodio. Po ćebetu sedlo sedefliju. pali sela i varoše 70. Sađe junak do konja putalja Hladnom vodom i raki-safunom. 75. A za njime četa plemenita. krstaš barjak nosi u desnici. Poje vodom sve konje hatove. mladih divojaka. Sve su iz nje kite udarile. 50. Robi. Svu je svoju četu privodio. Tu je četa noćcu prenoćila Svi u jutro rano podraniše. 60. Janko dobra uzjaši putalja. Sve do kule Jusuf Begovića. Zdravo dođe do vode Kosinca. I nevista skoro dovedenih. Priđe Janko vodu na Kosincu. Svu je četu otle podignuo. Na njeg meće puške s kuburama. Svu spremljenu. Čudno jesu plina zadobili. A za njime Tintor barjaktare.A da vidiš Pavla barjaktara! 40. Ran ujutro Janko podranio. Zauzda ga rešmalijom uzdom. 230 . Priteže mu četiri kolana. Svojom četo nočcu prinoćio 65. Istire ga pamukli-čaršafom. Tude Janka noćca ufatila. Izvodi ga na mermer avliju. A na sedlo zlatnu abaiju. ljuto oružanu Zdravo sađe Duvnu u ravnine. 55. Eto Janka niz bojali kulu Pripaso je okovanu ćordu. 45. Sva se sjaje kako ledenica. Na njega je ćebe nabacio. Po kolinim pucaju putalja. A još više roblja zarobili: Udovica. Bratac Jankov povede putalja.

95. Saliva se konju niz kopite Studene ga vode napojio. Zaskače se na dobra putalja. tu je i nesrića. To si meni pogubio. Zagrli ga oko svega vrata. koja mi je u pomoći bila. 90. Sve se sliva konju niz kopite. Sad si meni odlomio krila. moju posestrinu. Izvuče se iz tvojih kubura. Tu se turčin prigodio biše. brate. 105. 85. Vilu moju. Otišće se krvca niz putalja. Di s’ izvlači zmija iz kubura. Posiko sam strahovitu guju. Pa se junak poplašio biše. brate. Da će guja ujesti putalja. Prigoda se prigodila tude. čuda velikoga. Pa posiče strahovitu guju. Povrati ga i metnu mu zobi.Da mu dade studene vodice. On se plesnu rukom po kolinu: “Ajme. brate poplašio biše. Na perčin mu naslonila glavu. 231 .” Kad je Janko razumio riči. Pa s’ uvuče u grivu putalju. Guja grli plemića putalja. Ja se. 115. Ma da vidiš čuda velikoga. grdna rano moja! 110.” Di je srića. Danas ću ti junak poginuti. Bratu Janku imenom kaziva: “Ne znaš brate. Jankov bratac opazio biše. On poteže mača zelenoga. Svu mi uze sriću i junaštvo. Kaca krvca niz dobra putalja. Na perčin mu naslonila glavu. 80. Pa s’ uvlači u grivu putalju. Jal’ od puške jal’ od sablje britke. Pa posiko guju strahovitu. 100.

moje sjajno krilo. brate. 155. Od’ uzjaši mog junaka putalja. Biži turčin glavom bez obzira. Biži. 150. Dok se Janko napio vodice. Sašlo ture kupit desetinu. 135. 232 . Di junaku melem ne tribuje. vrstan barjaktare. 120. Svi hoćete izginuti listom. 130. Moje svitlo obuci odilo. Nosi dugu pušku o ramenu. Dino Janku melem ne trebuje. Svoju četu natrag povratio.” A da vidiš Tintor barjaktara! Di uzjaha Jankova putalja. Donese mu vode u maštrafi. Janko konja obrnu putalja.Baš iz Prusca Nadžaković Mujo. Svitlu mu je pripasao ćordu. Ak’ doznadu krajišnici turci. 145. Pogodi ga u prsa junačka. Di je srića tu je i nesrića. Pa dozivlje barjaktara svoga: “Moj Tintore. Svrće svoju do akšama vojsku. 140. Njegova ga puška pogodila. A obuče njegovo odilo. A pripinje Jankovića krilo. Potira ga Stojan Jankoviću. Ne daj nikom na juriš otići. Do svoje ga čete dogonio. Onde Janko vode zaiskao. Pa uzjaši mog dobrog putalja. Od puške sam ranu prifatio. Ne daj glasa društvu ni četici. Svrćaj četu do mrkloga mraka. 125. Dok se mrkla ne ufati noćca. Zadij. Priko sebe od stra’ izbacio. kamenu Kotaru. Da sam junak dopanuo rana. brate. Tu odleti Tintor barjaktare. Zdravo dojde do vode Žbanice.

. pokojna mu duša! Nestalo mu sile i junaštva. g. veljače 1938. 180. U čitlučkom kraju kazivači kazuju pučku epsku pjesmu o pogibiji svatova Ivana Rozića. kadno se činilo. d. a razvija se pučka usmena poezija. u Mirčetu kod Glamoča. Zdravo došo Tintor barjaktare. A u crkvi svetoga Stipana. A divojke po mladim junacim. U epohi SFRJ represivnim mjerama sprječavalo se nacionalno i vjersko dostojanstvo. str. A da vidiš Tintor barjaktara! Sve ti plino po družini dili.Namah svijet junak prominio. godine. A kako je poginuo Janko. Odnese mu tilo u Kotare. Neka služe i dodaju vino. Zdravo došli Jankovića kuli. Da ne biše Tintor barjaktara. skupio fra Marijan Šunjić. Tu ukopa pokojnoga Janka.22 U razdoblju između dva Svjetska rata stagnira usmena epska poezija. II. i saveo četu u Kotare. 69. Kad serdari čaše ispijaju. izdanje. Onda bilo. Udovice po pjanim mehanam. izdao Zbor franjevačkih bosanskih bogoslova “JUKIĆ”. 22 233 . 170. Umre Janko. u Stepenu kod Tomislavgrada epska pučka pjesma koja opisuje pogibiju Ivana Dodiga i Ante Bagarića 23. g. Hrvatska tiskara d. Mnogo plina zarobio biše I doveo roblje i robinje. Epske pjesme se sve manje pjevaju. Iz tog perioda zabilježena je 2004. 160. Svatovi su izgorjeli u požaru 10. Tu se piva i govore ljudi. travnja 1945. 165. a u onima koje su se izvodile prevladavaju mitski elementi i Josip Broz Tito. Sarajevo 1925. Kod turčina Nadžaković Muje.-73. Narodne junačke pjesme iz Bosne i Hercegovine. 175. Ostalo bi Jankovića krilo.

Konzor. 2003.). U XIX. žaliti se. Armin Pavić i dr. Franz Miklošič objavivši Popevku od Svilojevića. tražiti pomoć. str. ponajviše u priobalnim krajevima. – Zagreb. 1922. g.-65. tražiti milost i sl. Znanstveni interes za bugaršćice potaknuo je 1851. Neke su bugaršćice lirske pjesme a neke se mogu promatrati kao lirsko-epske pjesme.) i Maja Bošković Stulli (Osijek. a od zaslužnijih za to valja istaknuti guslara Željka Šimića iz Gruda. Zapisivane su kod Hrvata. 1937. bugaršćicama se bavio i Miroslav Pantić. BUGARŠĆICE Bugaršćice su starinske pjesme. Karakteriziraju ih dugi stih (dvanaesterac – šesnaesterac) i tugaljiv ton. jadikovati. Najviše je bugaršćica koje pripadaju epskoj poeziji. Bugaršćice (bugarštice) u povijesti književnosti su se nazivale i pjesmama dugog stiha. st. st. st. 23 234 . U narodnoj je uporabi u Rami i drugdje glagol bugariti a znači kroz plač govoriti. doprinos izučavanju bugaršćica dali su još Valtazar Bogišić. Prve je tri bugaršćice zapisao i u svom Ribanju i ribarskom prigovaranju (1586.Buđenjem nacionalne svijesti devedesetih godina XX. Zagreb 2005. Od bugarštice do svakidašnjice. U drugoj polovici XX. O tome više: Maja Bošković – Stulli. Mnogo je riječi napisano o podrijetlu naziva bugaršćica. Te su pjesme specificum Croaticum.) objavio Hvaranin Petar Hektorović. 5.23 Najveći znanstveni doprinos u proučavanju bugaršćica dali su Josip Kekez (Katuni iznad Omiša. U ovom vremenu cvjeta pučka usmena epika. dolazi do velikoga interesa za tradicijsku kulturu. Stojan Novaković. Burna je povijest Hrvata uzrokom što je najstariji zapis bugaršćice nastao u Molissama u Italiji kod Hrvata koji su onde našli utočište bježeći od Osmanlija iz Bosne i Hercegovine.

25 (Mollisse. pođi do smederevske gospode da s` mole slavnomu despotu da m` otpusti iz tamnice smederevske. Kandijski rat (1645.26 Poginuli su. ali je izdajom raškoga despota Đurđa Brankovića usužnjen. Godine 1448. 1456. 1387. III. nego Janko vojvoda govoraše iz tamnice: . str. orle.Molim ti se. g. Plešući su je pjevali prognani Hrvati iz Bosne i Hercegovine u čast kraljice Izabele del Bolzo. str. najčešće naslovljena Tamnovanje vojevode Sibinjanin Janka. (četvrtkom) u mjestu Gioia del Colle nedaleko od Barija. Oslobođen je uz veliku otkupninu. a 1500. prodro je na Kosovo. Zagreb 2000.) 24 235 . O njemu pjeva najstarija bugaršćica zapisana 1. kod Hrvata u Molissama u Italiji. Italija. Nitkore ne ćaše s njime govoriti. Omiljen je kod Hrvata i Srba koji i danas o njemu pripovijedaju.71. Bugaršćice. I ako mi Bog pomože i slavni dispot pusti iz smederevske tamnice. Organizator. g. – Zemun. šibensko i zadarsko područje. Sljedeće su godine (1501. 25 Isto. Obranio je 1456.) MAJKA MARGARITA Bugaršćica Majka Margarita pjeva o majci Margariti kojoj su sin Ivan i brat Petar otišli u borbu protiv Osmanlija. godine Beograd i 11.-1669.24 Ora` vija` se nad gradom Smederevom. Hunyad. Bogom te brata zimaju. Izmijenjeno izdanje. Erdelj. 69. Otac je ugarskoga kralja Matije Korvina. lipnja 1497. beloga tela viteškoga. VIII.) jednom od najistaknutijih i najuspješnijih boraca protiv Osmanlija. 69. pjeva o Janku Sibinjaninu (Janošu Hunyadiu. te godine umro. 1497. 26 U Mletačko-turskom ratu od 1499. Premda se ne spominje da su Margaritini sin i brat otišli u rat protiv osmanske vojske slijedom tih povijesnih događaja kao i stih ako bi ti oba dva turske uze dopadnuli upućuju na to da su otišli boriti se protiv osmanske vojske. godine osvojili Makarsku i luku Busoljinu kraj Trogira. Majku Josip Kekez. 1497. sidi malo niže da s tobome progovoru.TAMNOVANJE VOJEVODE SIBINJANIN JANKA Bugaršćica.) osvojili trogirsko i šibensko područje. Pjesmu je zapisao Ruggero de Pazienza 1. VI. godine Turci (Osmanlije) su opustošili splitsko.-1503. ja te ću napitati črvene krvce turečke.

Obrovac i Skradin a turski napad na Šibenik propada. str. Venecija 1647. III. 1628. ter ju biše pustilo žarko sunce na zapadu. Skladatelj Krsto Odak (Siverić kraj Drniša. Na stranu Mlečana prelaze Poljica i niz hercegovačkih plemena. a biše ju zaskočio sjajni misec na istoku.) pjeva o majci Margariti. Biše mi se cvileći drobna ptica zakasnila. cvijetu slavenske zemlje. Mandušić. Turska vojska se iskrcala na otok ali je mletačka vojska blokirala Dardanel i tako spriječila opskrbu te je Kandija kapitulirala 6. biše mi se cvileći drobna ptica zakasnila. Majka Margarita nadahnula je grandioznog slikara i kipara Ivana Meštrovića koji ju je naslikao u svojoj Povijesti Hrvata. Turci 1646.27 Bugaršćicu Majku Margaritu zapisao je Juraj Baraković (Plemići kraj Zadra. g. Bugaršćice. žene – majke. Poljica. Solina i šibensko-zadarskog zaleđa. Novigrad. poduzima napad na Turke i zauzima Zemunik. Glavni junak najdulje hrvatske usmene epske pjesme Ilija Primorac bio je zarobljen u tom ratu. Vladimir Nazor (Postire na Braču. 27 Josip Kekez. iz močvare i nad usjevima (1931. Milković i Janković. Organizator. rujna 1669. U tom ratu istaknuli su se zapovjednici: Sorić. Miljanići. g. zauzimaju Novigrad i napadaju područje od Zadra do Šibenika. ona mala ptica. Njezina sudbina reprezentira četrnaeststoljetne sudbine neizbrojivih znanih i neznanih Hrvatica. 1876. – Zagreb. ter ju biše pustilo žarko sunce na zapadu. ona mala ptica. g. ona cvilu cviljaše Zadru gradu na pridvratju. Vranu.) i ukomponirao u svoju Vilu Slovinku. Izmijenjeno izdanje. 82. – Zagreb. 1949. Klisa. onu malu pticu.Margaritu tješila je vila. 20. 236 . U tursko – mletačkom Kandijskom ratu Osmanlije su potisnuti iz Makarskoga primorja. započet je turskim napadom na mletački otok Kandiju (Kretu). Zagreb 2000. ona mala ptica. 4. – Zadar. studenoga 1965). skladao je (1952/53) radijsku operu Majka Margarita. Majka Margarita je simbol hrvatske žene – supruge. MAJKA MARGARITA Cvilu to mi cviljaše drobna ptica lastovica.) u svojim je Pjesmama u šikari. Ona cvilu cviljaše Zadru gradu na pridvratju. 1548. cvilu to mi cviljaše drobna ptica lastovica.) objavio i svoju bugaršćicu Majka Margarita. U pjesmi Plač Margarite mletački pjesnik Zuan Polo Lionpardi (1541. žene – sestre. ožujka 1888.

237 . neg mi ono biše stara majka Ivanova.onu malu pticu. majka Margarita. obe su mi. majko Margarito? Ča mi tako cviluješ. side to mi stara majka biloj vili besiditi: “Ostaf me se. ona mala ptica. ljute rane otrovane. ter mi side bila vila staroj majci besiditi. ali ono ne biše drobna ptica lastovica. ljute rane otrovane. Na nju mi je našetala bila vila planinkinja. Na nju mi je našetala bila vila planinkinja. nikakore priboliti. ali ono ne biše drobna ptica lastovica. planinkinjo vilo! Dvi su meni ljute rane na mojemu željnom srcu. bila vilo. priboliti. ter mi side bila vila staroj majci besiditi: “Ča mi tako cviluješ. stara majko Ivanova. jadna majka. jadi te se ostavili. neg mi ono biše stara majka Ivanova. majka Margarita. a biše ju zaskočio sjajni misec na istoku. jadovi. jadovi. Koja ti je nevolja grozne suze prolivati? majko Margarito? Koja ti je nevolja grozne suze prolivati?' side to mi stara majka biloj vili besiditi. planinkinjo vilo! Ostaf me se. ona bila vila. i ovo ih ne mogu. jadi te se ostavili. a ove su ljute rane na mojemu željnom srcu. dvi su meni ljute rane na mojemu željnom srcu. posestrino vilo! I ovo ih ne mogu. bila vilo. planinkinjo vilo! Obe su mi. majci Margariti. stara majko Ivanova. majka Margarita! Ona majka klikovaše sinka svoga i brajenka. ona majka klikovaše sinka svoga i brajenka.

Obih sam ih. svitloj zori otpravila. vilo posestrino! Da li evo ne znadem za njih smrti ni života. jadna majka. posestrino vilo! Ja t’ sam majka imila mlada Petra bratca moga a Ivana hranila. moj črni gavranče. sila sam ga. mila sinka. i kad sam ih jadna bila do viteštva dohranila. jadna majka. jedno malo dite. posestrino vilo! I kad sam ih jadna bila do viteštva dohranila. Kaži meni. od srdašca. virom mojom obituju. a bihu mu crna pera sva od krvi ustrapana. ukazali. virom mojom obituju. jadna majka. A Ivana hranila. ptice zlokobnice. a ja ti se. da li evo ne znadem za njih smrti ni života. kumiti i bratimiti: “Kaži meni. mila sinka. onu kobnu pticu. gavranče. jadni majci. 238 . ja t’ sam majka imila mlada Petra bratca moga. te bilige do istine. a ja ti se. ukazali. obih sam ih. po njih mi je svitla zora od istoka poručila. jadna majka. onoj črnoj ptici. sila sam ga. da ti hoću trudna pera sva suzami prehladiti. jadni majci. A bihu mu crna pera sva od krvi ustrapana. jadna majka. jadna majka. gavrane. gdi se gavran vijaše nad merli od Zadra grada. svitloj zori otpravila. majka Margarita. ona črna ptica.posestrino vilo! A ove su ljute rane na mojemu željnom srcu. od srdašca. te bilige do istine. posestrino vilo! Po njih mi je svitla zora od istoka poručila. gdi se gavran vijaše nad merli od Zadra grada. kumiti i bratimiti. neg su mi se zli bilizi. majci Margariti: Neg su mi se zli bilizi.

majko Margarito. za to mlado dite!” A za sinka Ivana živim ognjem izgoriti. side to mi bila vila staroj majci besiditi: “Ovo ću te. majku Margaritu!” Mene. ako su mi. ona huda ptica. a za sinka Ivana živim ognjem izgoriti. nego to mi odleti u planinu črnu goru. side to mi bila vila staroj majci besiditi. majka Margarita. jadna majka. jadna majka. turske uze dostignuli. kojom bi jih ti spenzom iz tamnice iskupila?” Side to mi stara majka biloj vili besiditi. 239 . ostavi grozne suze prolijući. da li ne hti na mene huda ptica ni gledati. majku. Da ti hoću trudna pera sva suzami prehladiti. bila vilo. mene. planinkinja vila. stara majko. lasno ću ih. posestrino vilo. radi boga uprašati. sila mi je bila vila staroj majci besiditi. nego to mi odleti u planinu črnu goru. posestrino vilo. sila mi je bila vila staroj majci besiditi: “Nisu ti jih. iz tamnice iskupiti. za bratca ću mojega dati moju rusu glavu. lasno ću ih. da li ne hti na mene huda ptica ni gledati. ako bi ti oba dva turske uze dopadnuli kojom bi jih ti spenzom iz tamnice iskupila? majko Margarito.ptice zlokobnice. ostavi grozne suze prolijući. turske uze dostignuli. iz tamnice iskupiti: za bratca ću mojega dati moju rusu glavu. stara majko. side to mi stara majka biloj vili besiditi: “Ako su mi. turske uze dopadnule. ona huda ptica. bila vilo. majku. posestrino vilo. majci Margariti.

mlada Primorkinja. ona venac vijaše od primoga vilovita. ono mlado dite. sestre svoje. povidati: bratca ti je obljubila mlada moma Grkinjica. ondi mi se oni bihu očicami sagledali. ter ti ga je napojila mrzle vode zabitljive. da se nigdar nikadare k tebi majci ne zavrati. očima sagledali a srdašci saljubili. starice nebogo.starice nebogo! Nisu ti jih. Jer kada mi on dojde u Primorje valovito. jadna majko. onda se je u tebi srdašce okamenilo. sestre svoje. povidati. na njega se namiri lipa Cvite Primorkinja. mladi i gizdavi. da li ću ti istinu. ne spomene. ne spomene. turske uze dopadnule. ondi mi se oni bihu očicami sagledali. mladi i gizdavi. ono mlado dite. na to mlado dite. starice nebogo. ono mlado dite. majko Margarito. Na njega se namiri lipa Cvite Primorkinja. starice nebogo. a kada si od sebe sinka svoga otpravila. a kada si od sebe sinka svoga otpravila. biše mi ga lipa Cvite onim vencem okrunila. onda se je u tebi srdašce okamenilo. majko Margarito. 240 . stara majko. ona venac vijaše od primoga vilovita. ter ti ga je napojila mrzle vode zabitljive. da se nigdar od tebe. da se nigdar od tebe. bratca ti je obljubila mlada moma Grkinjica. da li ću ti istinu. biše mi ga lipa Cvite onim vencem okrunila. jer kada mi on dojde u Primorje valovito. jadna majko. Očicami sagledali a srdašci saljubili.

Zagreb 2000. nit ćeš sinka dočekati!28 U rukopisnoj je ostavštini Petra Zrinskoga (Vrbovec. majko. godine. I Svilojević i Zrinski su bili usužnjeni. starice nebogo!” Nit ćeš bratca dozvati. godine. cvili. majko Margarito! Cvili. i da ti se nikadare. Organizator. Svilojević je oslobođen. 28 241 . 1671. III. Izmijenjeno izdanje.) nađena i bugaršćica Popivka od Svilojevića koja je vjerojatno zapisana u sjevernoj Hrvatskoj 1663.) Kuće u Poljicima za vrijeme Turaka Vidi: Josip Kekez. majko. i žali i prolivaj grozne suze. Maja Bošković – Stulli je s pravom ustvrdila da su sudbine Svilojevića i Zrinskoga slične. Zrinski je sa svojim šurjakom Krstom Frankopanom pogubljen 30. od suz' lišca ne osuše. travnja 1671. str.starice nebogo! Da se nigdar nikadare k tebi majci ne zavrati. od suz' lišca ne osuše. nit ćeš bratca dozvati. (O tome će biti riječi u poglavlju Povijesne predaje. 1621. Bugaršćice. 76-83. – Bečko Novo Mjesto. i žali i prolivaj grozne suze. majko Margarito! I da ti se nikadare. nit ćeš sinka dočekati.

str. Od tada se naše usmene pjesme prevode najprije u Francuskoj a potom u mnogim drugim zemljama. Andrija Kačić Miošić. ali se divi nježnim ženskim pjesmama. Alphonse de Lamartine (1790.) iz Herderova je Volksliedera preveo na francuski jezik Kačićevu pjesmu o Milošu Kobiliću i objavio u svom djelu La Guzla (1840.) (Gusle). 30 29 242 .). Imao je svoje pristaše u Hrvatskoj među kojima su Matija Ban (1818. Sukladno tomu on je i hrvatske usmene pjesme podvodio pod srpske. 1826.1923. Fortisov Put po Dalmaciji nakon Goetheova prijevoda preveden je na francuski jezik. II.-1903. Povijest književnosti hrvatske i srpske.-1803. Ivo Ćipiko (1863. U Njemačkoj su nakon Goethea prevodili Johanes von Müller.). G.29 Sustavnije prevođenje hrvatskih kao i srpskih i bošnjačkih pjesama počinje s Albertom Fortisom i njegovim djelom Put po Dalmaciji (1774.-1870. VIII. Junačke narodne pjesme (hrvatske i srpske). povjesničar književnosti dr.31 Francuski pjesnik. str. Izdanje hrvatskih srednjoškolskih profesora.).). 19. Đuro Šurmin ustvrdio je da se svijet zanosi našom narodnom epikom. st.. 1825. njegova krilatica Srbi svi i svuda predvodila je velikosrpsku ideologiju po kojoj su Hrvati – Srbi katoličke vjere. Baladu o Hasanaginici najprije je na njemački jezik preveo Johann Wolfgang von Goethe (1749. priredio dr.).) nadahnut junaštvom Stojana Jankovića napisao je svoje djelo La Chute Dr. Zagreb 2003.). Zagreb 1925. Herder (1744. Školska knjiga. Dao je golem doprinos reformi srpskoga jezika. Đuro Šurmin. Zbornik Kačić.-1938.-1832.). Prosper Mérimée (1803.) u svoj Volkslieder (1778. Već smo kazali da je J. Milan Strašek. Filozofski fakultet Zagreb. Već je kazano da je Đuro Ferić Gvozdenica hrvatske usmene pjesme prevodio na latinski jezik. 31 Stipe Botica. Srba i Bošnjaka.) uvrstio Goetheov prijevod Žalosne pjesamce o Asanagici kao i tri pjesme iz Kačićeva razgovora ugodnoga. Po Goetheovom nagovoru Therese Albertine Luise von Jakob pod pseudonimom Talvj prevela je i objavila Vukove pjesme pod naslovom Volkslieder der Serben (I.PREVOĐENJE USMENE POEZIJE NA STRANE JEZIKE Početkom XX. političar i povjesničar.-1869. Gerhard je objavio zbirku usmenih pjesama Hrvata. Međutim.30 (Vuk Stefanović Karadžić je bio kontroverzna osoba. U filološkom pogledu Karadžićev je sljednik i Tomo Maretić (1854. str. Zagreb 1908. 118. a W. braća Jakob i Wilhelm Grimm. i 1779. Medo Pucić (1821.-1882.

).33 Najveći dio podataka o prevođenju usmene poezije na strane jezike navodim prema: Tvrtko Čubelić.) je prema Goetheovu prijevodu na engleski jezik preveo Asanaginicu. Narodna književnost. Sarajevo 1972. st. Povijest i historija usmene narodne književnosti.-1855.) u Parizu je predavao o našim narodnim pjesmama. Mađari.d’un Ange (Pad anđela). Šveđani i dr. dr.32 A. knjiga II. Zavod za izdavanje udžbenika. prikupljao i izučavao usmene pjesme u Bosni i Hercegovini i u 70-tim godinama XX. Naše su usmene pjesme prevodili i Česi. Ljubomir Zuković. Na engleski je jezik prevodio i John Bowring. U XX.-1837. Puškin se divio junaštvu harambaše Stanka Sočivice iz Imotskoga. golem doprinos našoj usmenoj poeziji dali su Millman Parry i Albert Bates Lord koji je 1953. a poslije II.. B.-124. Zagreb 1990. svjetskog rata objavili su zbirku naših narodnih pjesama. Na ruski jezik prvi je prevodio Aleksandar Sergejevič Puškin (1799. objelodanjena zbirka naših narodnih pjesama koju je uredio Arturo Cronia. dr. g. 33 Bosansko – hercegovačka književna hrestomatija. Lord je s prekidima. Hatidža Krnjević. izdao na hrvatskom (i srpskom) i engleskom jeziku zbirku naše usmene poezije. Đenana Butorović. Tommaseo je hrvatske lirske pjesme prevodio na talijanski jezik. Slovaci. U Padovi je 1949. str. Poljak Adam Mickiewicz (1798. st. 32 243 . Mnogi su Poljaci prevodili našu poeziju.-1823. Vostokov i dr. 123. Rumunji. Walter Scott (1771. Nakon Puškina na ruski su jezik prevodili naše pjesme Berg. str. 9.

sv. knjiga 3. Povijest hrvatske književnosti. uredio Antun 2. Split 1990. 6. 12. Biblija i hrvatska kulturna tradicija. Bosanski prijatelj. Đenana Butorović. Hatidža Krnjević. knjiga II. 244 XXIX. izdanje. 1. Jukić. Marko.. Stipe. Zagreb 4. sv. Zagreb 2005. Zagreb 1943. 14. Grgec. Hrvatska usmena književnost Bosne i Hercegovine: lirika. Zagreb 1995. Zagreb 1944. priredio Hrvatska književnost Bosne i Hercegovine u 100 knjiga. Marko. (Izbor). Književna i povijesna zbilja. nakl. Tvrtko Čubelić. ZZNŽO JS. Konzor. Botica. 10. Botica. Hrvatska državna tiskara. Vl. Zbornik Kačić. Filozofski fakultet Zagreb. Razvoj hrvatskog narodnog pjesničtva. 15. Grgec. Bosansko-hercegovačka književna hrestomatija. Sarajevo 1972. 7. Maja. Školska knjiga. Povijest i historija usmene narodne književnosti. Ivo. Čubelić. Zagreb 2003. 4. VI. priredio dr. MH. epika. Kad je živio Mijat Tomić. F. 100 najvećih djela svjetske književnosti. 13. Hrvatska školska knjižica. Hrvatske narodne pjesme. priredio Ivan Mimica. 8. Epske narodne pjesme. Zadar 2004. Epske pjesme Bože Domnjaka Bojana. Dragić. Ljubomir Zuković. Tvrtko. Petar. Matica hrvatska i HKD Napredak. knj. Frangeš.D. Bošković-Stulli. Znanje. dr.. peto prošireno izdanje. 5. Zagreb 1938. Zagreb 1972. Narodna književnost. Školska knjiga.IZVORI I LITERATURA 1. Sarajevo 2006. Split 2005. III. Dukić. Petar. Stipe.. Zagreb 1965. 16. Davor. 9. Thema I. Sultanova djeca (Predodžbe Turaka u hrvatskoj književnosti ranog novovjekovlja). 1861. Matica ilirska. Napredak. Književni krug Split. Dragić. Stjepan. Zagreb 1990. Zagreb – Ljubljana 1987. Od bugarštice do svakidašnjice. 11. retorika. Urednik I. .. Šoljan. Zavod za izdavanje udžbenika. Andrija Kačić Miošić. Banović. dr.

krajiške i uskočke pjesme). Milan Strašek. Hrvatska odiseja. Naklada P. Povijest hrvatske književnosti. Josip. 26. III. P. retorika. 4. Odio prvi. Staro doba. Zagreb 1925. priredio Marko Dragić. hrvatske i srpske. knjiga prva. Jačkar hrvatske narodne jačke iz Gradišća. Milan Strašek. Eric A. knjiga osma. Izdanje društva srednjoškolskih profesora. Vatroslav. Zagreb 2003. MH. 31. Kekez. David Bogdanović. Nikola Andrić. knjiga deveta. priredio dr. priredio dr. sabrao Martin Meršić. i II. Pavičić. Junačke narodne pjesme (hrvatske i srpske). 27. redakcija i komentari Vinko Žganec. uredili dr. knj. sveska peta (Uskočke i hajdučke pjesme). 20. Zagreb 1925. Izdanje “Društva hrvatskih srednjoškolskih profesora”. Jelčić. 245 . Hrvatske narodne pjesme. Baška Voda 1999. Zagreb 1996. HKD Napredak. 1. Junačke narodne pjesme (hrvatske i srpske). Mala nakladna kuća Sveti Jure. smislio. knj. AGM. Novinsko-izdavačko i štamparsko poduzeće Čakovec. Muza uči pisati. Junačke pjesme. Hrvatska književnost srednjega vijeka. Zagreb 1867. Jagić. MH. 29. Hrvatske narodne pjesme. Junačke pjesme. Hrvatska usmena književnost Bosne i Hercegovine: lirika. Zagreb 2004. I. Dubravko. knjiga prva. Zagreb 1897. Odio prvi. 24. Hrvatski leksikon. pismenosti od antike do danas. 22. PSHK. Zagreb 1940. Uredio dr. Zagreb 1930. izdanje. 21. Ivan Broz i dr. Zagreb 1939. 32. knjiga druga. Hrvatske narodne pjesme. Naklada Leksikon. 1964. Stjepan Bosanac. MH. Odio prvi. (drugo znatno prošireno izdanje). Bugaršćice. Izabrane narodne pjesme. 25. Zagreb 1896. Stjepan Bosanac. Hrvatska književnost Bosne i Hercegovine u 100 knjiga. Anica Nazor i Marija Pantelić.. Matica hrvatska. priredio i uredio Petar Gudelj. MH. Historija književnosti naroda hrvatskoga i srbskoga. Hrvatske narodne pjesme. uredio dr. Havelock. Zagreb 1996.. I. sv.17. Razmišljanja o usmenosti i 18. 28. 23. 19. priredio Vjekoslav Štefanić i suradnici Biserka Grabar. Organizator. sveska šesta (historijske. uredio dr. Sarajevo 2006.. Odio prvi. Nikola Andrić. priredio dr. 30. epika. Zagreb 1969.

Medini. Književni krug Split. Zora. godine u Splitu. 39. Split 1988. Mimica. Usmena književnost. s francuskoga preveo Goran Rukavina. Kombol. 46. Zagreb 1945. Školska knjiga. skupio fra Marijan Šunjić. 37. Stilistika. Narodne epske pjesme.. Leksikon hrvatskih pisaca.. Ivan. priredio Olinko Delorko. Zagreb 1964. Tomo. Naša narodna epika. PSHK. Zagreb 1996. Leksikon hrvatskih pisaca. 246 45. I. Zagreb 1902. Sarajevo. Mjesto Julija Bajamontija u hrvatskoj usmenoj književnosti-Splitski polihistor Julije Bajamonti. Nevenka. Ivan.d. Zagreb 2000. Zagreb 1909. Mijatović. Mimica. 35. listopada 1994. II. Hrvatska književnost do narodnog preporoda. Školska knjiga. . u: Škreb – Stamać Uvod u 34. JAZU. 1925. Vl. Čitanka iz stranih književnosti 1. Hrvatski narodni junak (drugo prošireno izdanje). 42. Život i epski svijet Bože Domnjaka. Zagreb 2000. Ceres. MH. Narodne pjesme o Mijatu Tomiću. Sinj-Duvno 1985. 47. Zbornik radova sa znanstvenog skupa održanog 30. Zagreb 2002. 50. priredila Maja Bošković-Stulli. Josip. 40. IV. MH. 41. Zagreb 1964. Zagreb 1996. II.33. nakl. Georges. Zora. Iz riznice hrvatske povijesti i kulture. Split 1996. MH. izdao o. Narodne piesme bosanske i hercegovačke. PSHK. Školska knjiga. MH. Mijatović. Split 1996. Mijo. izdanje. Osiek 1858. Mihovil. Logos. Zagreb 1996.. Povijest hrvatske književnosti u Dalmaciji i Dubrovniku. 48. 49. 1. knjiga 24. Zagreb 1986. 36. 38. Milas. Košutić – Brozović. Globus. Školska knjiga. knj. književnost. Narodne junačke pjesme iz Bosne i Hercegovine. Maretić. Piesme junačke. autor koncepcije Krešimir Nemec. poboljšano izdanje. Filip Kunić Kupriješanin. Anđelko. Molinie. Kombol – Novak. skupio Ivan Franjo Jukić Banjolučanin i Ljubomir Hercegovac (fra Grgo Martić). Kekez. Hrvatska tiskara d. knjiga 25. Milorad. Školska knjiga. Anđelko. 43. Narodne epske pjesme. Povijest hrvatske književnosti do preporoda. svezak pervi. autor koncepcije Krešimir Nemec. 44.

herojske. Sedam pristupa pjesmi. dio. priredio Davor Dukić. Znanje. Povijest hrvatske književnosti. priredila Tanja Perić Polonijo. 65. MH. Globus. Vladić. Narodne pjesme o 1000-godišnjici kraljevstva hrvatskoga (925. JAZU. Slaming. Split 2005. Rukopisna zbirka (1957. Marko. Narodne pjesme o Mijatu Tomiću. 57. 1991. reprint MH ogranak “Rama” Prozor.51. priredio dr. Izdanje profesorskog društva sekcije Zagreb. Povijest svjetske književnosti (kratak pregled). 1. 56. Figure u našem narodnom pjesničtvu. 63.. 54. Zagreb 1996. Narodne pjesme iz Luke na Šipanu. Rihtman Auguštin.) I. Ivan. MH. izdanje. Zagreb 2001. Zagreb 1993. knj. Milivoj. Luka. Rijeka 1986. 53. 62. Zagreb 1986. zapisao Andro Murat.. Zlatna knjiga hrvatske narodne lirike. Branko Vodnik. Naprijed. s njihovom teorijom. i II. Mladost.1925. Zagreb 1880. Logos-tours. 60. HKD Napredak. Zagreb 2003. 58. 247 . Epika i epske pjesme. Zbornik radova Andrija Šimić izuzetna pojava među hajducima. Ivan. sastavio Krešimir Mlač. Uspomene o Rami i ramskom franjevačkom samostanu. Junačke pjesme IV. Pregled hrvatske tradicionalne književnosti. izdanje. Zagreb 1961. 61. Golden marketing. 64. 66. Zagreb 1924. Višić. Dunja. 1882. 59. Usmene epske pjesme I. Jeronim. 52. MH. Zagreb 2004. Etnologija i etnomit. 67. u: Uvod u književnost (uredili Fran Petre i Zdenko Škreb). 55. Sarajevo 1931. IV. Radetić. Solar. Zima. Zagreb 1926. Liber. Vladimir i Zorić. Zagreb 1978./58. Zagreb. SHK. Narodne pjesme (srpsko-hrvatske) I. uredio prof. Zagreb 1972.) Pave Anđelića. Mate. Književnost drevnog Bliskog istoka. Ivan Renđeo. uredili Mijo Milas i Ivan Mimica. Vratović. napisale Maja Bošković – Stulli i Divna Zečević.

III. PRIČE (PRIPOVIJETKE) .

U hrvatskom jeziku poznati su nazivi: priča. Zanimljivo je da su se usmene priče u slovenskom. Bajka o ukletom kraljeviću. beside. njemačkom Märchen. Legenda je latinska riječ i znači ono što valja čitati. Ima ih istinitih i izmišljenih. bugarskom jeziku nazivale povesti. Sumersko-babilonsko1 Tvrtko Čubelić. već o onom što bi se moglo tipski dogoditi. legende. engleskom story. Kada je netko u nečemu iznimno dobar i zaslužan. Na našim prostorima rijetko se koja riječ toliko suprotno tumačila kao riječ legenda. šale i legende. kako su to već rekli veliki filološki autoriteti. a književnosti nije da pripovijeda o onome što se dogodilo. Nipošto se ovim ne želi reći da su sve legende i druge vrste priča istinite. U portugalskom jeziku se zovu: fabula. Raznovrsnost usmenih priča svjedoče i njihovi nazivi na raznim jezicima. historia. Usmene su priče književnost. novele. lenda. to jest. basne. U minulim ideološko-tendecioznim sustavima pod tom riječju podrazumjevalo se nešto što je izmišljeno i što je lažno. Istovremeno se za mnoge velikane govorilo da su ušli u legendu i da su otišli u legendu. američkoj filologiji nazivaju legendama. vjerovanja. Sage. 209. slovačkom. Legende. predaje. SVJETSKE USMENE PRIČE Svaka je kultura na sebi svojstvene načine oblikovala bitne motive koji su postali (usmeno) književni. bajka. primjerice.NAZIVLJE Usmene priče obuhvaćaju: bajke. Legenda o faraonu Khufu (Keopsu). izmišljeni junaci i izmišljene priče o njima itd. Zagreb 1990. str. Trajne su antologijske vrijednosti staroegipatske usmene priče: Sinuheova priča. pripovijest. pripovijetka.-210. češkom. u talijanskoj. Novelle. latinskom fabula. primjerice.1 Usmene priče se. Schwank. onda se kaže da su to samo legende. apologos (novela). U starogrčkom mit.) Narod usmenu prozu naziva: priče. engleskoj. basna. Dva brata. 249 . ono što treba čitati. govori o hajducima. Povijest i historija usmene narodne književnosti. Unamunovo putovanje u Fenikiju. (Kazavicom ili kazalicom nazivane su i epske pjesme. naziva ga se živom legendom. legend. Istrebljenje ljudskoga roda. a kada se. caso itd. kazavica (kazalica). anegdote.

Čitanka iz stranih književnosti I. pr. Krista umro oko 396. Usmene priče.-322. spominje Platon (IV. među ostalima. En-Ki i Nin-mah. st. st.asirske predaje (mitovi) su: Lahar i Ašnan. Aurea legenda Jakoba Voragine. godine sadrži usmene priče i anegdote. bajke i basne prožete didaktičkim stihovima. st. Stjecanje prijatelja. oko 460. Gubitak stečenoga i Nepromišljeno djelovanje. En-lil i Nin-lil. U zbirci su priče. prije Krista). prije Krista).-XIV. Sastavljena je od pet knjiga: Razdvajanje prijatelja. U njoj se priča o glupim sinovima kralja Amarašaktija koje mudrac Višnušarman pomoću priča uči umjetnosti vladanja. Za oblikovanje hrvatske usmene proze iznimno su važna djela: Fiore di virtu. pr. Zagreb 1996. Neki povjesničari književnosti završetak nastanka toga najopsežnijega djela u svjetskoj književnosti /215 000. Krista). Kr. U tome je djelu više priča o Aleksandru Velikom Makedonskom (IV. Kr. pr.-61. u svom djelu Spis o ratu Peloponežana i Atenjana (8 knjiga) navodi velik broj usmenih priča koje je zabilježio kod zaraćenih strana. Tukidid (r. (U to doba i riječ historija znači priča). pr. 18 knjiga/ nastajanje toga djela lociraju u IV. U Pančatantri se nalaze i motivi iz Mahabharate (IV. Apulej (oko 125. Grčki povjesničar i vojskovođa iz Atene. Usmenim pričama bavio se i Ciceron (I. po Kr. Školska knjiga. Snažan je utjecaj toga zbornika na svjetsku književnost. po Kr. prije Krista). a njegov i Zenonov učenik Aristotel (384.) pripovijeda o mudroj i lijepoj Šahrazadi.-180. st. prije Krista) istaknuo je da je poezija (podrazumijevajući pod tim nazivom književnost) istinitija i povjesnija od povijesti i da je treba ozbiljnije shvatiti od povijesti.) Pančatantra je jedna od najvažnijih zbirka svjetske usmene književnosti a motivi iz nje nalaze se i u hrvatskim usmenim pričama. st. prije Krista). st. 60. prije Krista). Djelo Gesta Romanorum (Junačka djela Rimljana) nastalo oko 1300. 2 250 . Pored Veda iznimne je vrijednosti indijska zbirka Pančatantra (III. str. Sermones discipuli Nevenka Košutić-Brozović. st. – IV.2 Na značaj usmenih priča ukazivao je najstariji grčki povjesničar Herodot (V. Vrane i sove. st. Arapski zbornik priča Tisuću i jedna noć (IX. st.-II.) u svoj fantastično-satirički roman Metamorfoze ili Zlatni magarac inkorporirao je bajke i predaje među kojima je najpopularnija Priča o Amoru i Psihi. st.

– Krško. treći svezak).VIII. uredio Josip Pasarić. Raba. MH. primjerice.) i William Shakespeare (1564. a Aleksandar Sergejevič Puškin (1799.-1616. (O tim djelima bit će više riječi u daljnjem tekstu. Fortis piše o običajima. 1693. god.-1703.) spominje svoju dadilju Arinu Rodonovu od koje je čuo bajke i pjesme.) kao i u vojnim pohodima Nikole Zrinskoga u Slavoniji. folklornom kazalištu. Miguel Cervantes (1547.). Zagreb 1923. Jukić i objavio u Vrazovom Kolu.-1803. sv.). pričama.-1715.-1773. Skradina.). Goethe spominje pripovijedanje svoje majke. primorja.)3 U XVII. U romantizmu se javlja interes i za narodno pripovijedanje. između ostaloga. Splita. Trogira. Takvi su. 3 Narodna šala. IX. 251 .). st. Hvara. Njegovi zapisi iz Hrvatske govore o narodnim vjerovanjima.-1664. Od velikoga je značaja Put po Dalmaciji (1774.) skrenuo je veliku pozornost pripovijetkama iz zbirke Tisuću i jedna noć. Shakespeare je dramu Mletački trgovac napisao na temelju priče Dram jezika koja je poznata i kod Hrvata u BiH.) postigao je velik uspjeh zbirkom priča koje je zabilježio ili sam izmislio.) Alberta Fortisa (1741. Cetinskoga kraja. Perraultov sunarodnjak Antoine Galland (1646. Njegove informacije o Morlacima utemeljene su i na usmenim pričama.) Mnogi su renesansni i barokni književnici veliku pozornost davali usmenoj prozi i stvarali svoja djela uzimajući građu iz usmene proze. I. Venecija 1751-1819).-1832. pričama iz okolice: Zadra. Šibenika. Od velike je važnosti njegova Geografska karta Hrvatske (1688.1695. vjerovanjima.). o usmenim pričama piše Jean la Fontaine (1621. Paga. U romantizmu je općenito snažan interes za usmenu književnost. Oni su u tri sveska objavili Dječje bajke (1812. Nijemac iz Slovenije Johann Weichard Valvasor (Ljubljana. Kvarnera. Brača. Juri. prvi. prvi.Ivana Herolta te srednjovjekovne hagiografije i legende. Daniele Farlati (1690. otoka Visa. (Dva stoljeća nakon Shakespearea zapisao ju je I.) u djelu Illyricum sacrum (sv. Braća Jakob i Wilhelm Grimm započinju novo razdoblje u teoriji usmenih priča. Palagruže.) sudjelovao je u Austro-turskom ratu (1663. U klasicizmu su mnogi pisci značajnu pozornost pridavali usmenim pričama.-1616. drugi i 1822. bilježi legendu o sv. 1815. Tomu je mnogo doprinio Johann Wolfgang von Goethe (1749. Polazište braće Grimm je odnos između bajke (Märchen) i predaje (Sage). F.-1837. 1641. Francuz Charles Perrault (1628.

4 U komparativnom pristupu proučavanja usmenih priča značajna je zemljopisno-povijesna metoda tzv. Sljedbenik Finske škole Amerikanac Stith Thompson je sa suradnicima sastavio katalog u kojemu su pripovijetke razvrstane po tematskom i motivskom indeksu. petosveščanim prijevodom staroindijskih priča. Tridesetih godina XX. Ono plašljivo zrno ostalo je u zemlji. Stuttgart.5 Međutim. godine u Jednostavne oblike pogrešno uvodi i manjkavo tumači bajke. Beograd 1984. Ti su znanstvenici utvrđivali nastanak i migraciju bajki. u: Zdenko Škreb-Ante Stamać Uvod u književnost.6 Američki filolog Richard Cavendish u djelu Legende svijeta pod pojmom legende podrazumijeva usmene priče i ističe da legende izdržavaju probu vremena bolje nego prava povijest.-212. 5 Josip Kekez. Usmena književnost. a drugo je naraslo u prekrasnu biljku. u usmenu prozu uvodi se termin švank kojim su se označavale šaljive priče. Njima se koriste najveći menadžeri i motivatori. str. i kasnije.) Usmene priče često se koriste i u druge neknjiževne svrhe. 210. primjerice. 9. To je djelo nastavio Johannes Hertel 1909. Tako. 7 Richard Cavendish. Finske škole koju su utemeljili Kaarle Krohn i Antti Aarne. 187.) knjigom Morfologija bajke.) navodi basnu koja govori o dva zrna koja su se našla u zemlji i razgovaraju. 4 252 .Veliki znanstveni interes za usmene priče pobudio je Nijemac Theodor Benfey 1858. taj katalog ima manjkavosti.7 (Slično je i u filologijama drugih naroda. 151. Ptica ga je pozobala. str.-1970. 1968. a najveća je što se u njemu ne vide osobitosti nacionalnih kultura.) i Max Lüthi. 6 Isto. str. Tom su se problematikom najviše bavili Erich Strassner (Schwank. Zagreb 1986. Zagreb 1990. str. g. Povijest i historija usmene narodne književnosti. g. Jedno zrno se uplašilo i nije smjelo izniknuti. Tvrtko Čubelić. st. predaje i legende. Švicarac rumunjskoga podrijetla Andre Jolles 1929. Nakon braće Grimm najznačajniji doprinos u proučavanju usmene proze dao je Vladimir Jakovljevič Propp (1895. jedan od najbogatijih ljudi i jedan od najvećih motivatora Zig Ziglar u svojoj knjizi Pogled s vrha (2000. Legende sveta.

).) osim katehetičkog dijela. a namijenjena su narodu. hagiografija. Hutova blata u Trebimlji. Njegova su djela vjerskodidaktičkoga karaktera. Plitvičkih jezera. U Malom katekizmu (1616. Dubrovačke priče nalaze se u anonimnoj Kronici. 253 . Crvenog i Plavog jezera kod Imotskoga. o lukavoj lisici koja se pretvara mrtvom kako bi pohvatala ptice. među kojima je i inačica Posvetilišta Abramova Mavra Vetranovića. u drugom su dijelu knjige stare hrvatske vjerske pjesme i dramski tekstovi. nastao je Cvet vsake mudrosti u kojem se.) te Povijesti Dubrovnika (1595.HRVATSKE USMENE PRIČE Usmene su priče poslužile piscima i propovjednicima. 1611. 1508. te jezera kod Pleternice i Vinkovaca. st. Miloševa jezera ispod Krinja u Hrvacama kod Sinja. 1563. – Mleci. g. i početkom XV.) fra Matije Divkovića (Jelaške kod Olova. a nalaze se u glagoljskim knjigama. Sramotan pad Bosanskoga kraljevstva krajem svibnja 1463. U tomu djelu zapisana je legenda o propasti Sodome i Gomore. – Firenca. počeo sastavljati Nikša Ranjina. Kreševu.) u Dundu Maroju navodi izreku Šaptom Bosna poginu koja je do danas sačuvana u izričaju Bosna šaptom pade. divice Marije) prevedenom iz popularne zbirke Ivana Herolta Sermones discipuli de tempore et de sanctis (1476. Nauk karstjanski doživio je 10 izdanja. jezera u Rijeci Dubrovačkoj. do 2005. jezera Kuti kod Neuma.).). godine sa studentima sam zapisao pedesetak legenda o propasti Gavanovih dvora. Bio je franjevac u Sarajevu. Zborniku koji je 1507. 1531. usmenih 8 Matija Divković u franjevački je red stupio najvjerojatnije u Olovu. Olovu. brevijarima i misalima. Marin Držić (Dubrovnik. između ostaloga. ostavio je najdublji trag u hrvatskoj književnosti i povijesti. g. U Mađarskoj se pripovijeda da je tako nastalo Blatno jezero (Balaton). – Olovo. Po tim legendama Gavanovi dvori su se nalazili na mjestu: Boračkoga jezera kod Konjica. Krajem XIV. Od 1996.).) dominikanca Serafina Razzia (Firenca. Usmene su priče temelj Besida (1616. Školovao se u Italiji. Libru od mnozijeh razloga (1520.) i Zoranićevim Planinama (1569.) objavio je sa zbirkom pripovijesti o čudima Presvijetle Djevice Marije (Sto čudesa aliti znamenja blažene i slavne Bogorodice. Veliki 1611. Svoj prvi katekizam Nauk karstjanski (tzv. spominju kazivanja o vili morskoj. 1567. 1631. Usmene su priče parafrazirane i u Hektorovićevom Ribanju i ribarskom prigovaranju (1568.8 Divković je građu crpio iz legenda. Prukljanskog jezera kod Šibenika. Za hrvatske usmene priče iznimno su važne bosanske fratarske knjige mada nemaju izvornih narodnih priča.

Starješina pitaše redovnika tko je i povede ga drugim fratrima te ga pitaše tko je starješina bio kad je on izišao vani. Njegov je rad pridonio širenju štokavštine. godine: KAKO SU SLATKE PJESNI NEBESKE Bijaše jedan redovnik dobra i sveta života i moljaše Gospodina Boga da bi mu očitovao kojugod slast nebeske slave. slovinskim. zaustavi se na jednom drvu i nastavi pjevati. st. našim. na hladnoći. Ako je tolika ljepota i razgovor jednog anđela. na vrućini. Redovnik je pod drvetom stajao i slušao pticu a kad ona odletje vrati se u samostan. Fakultetski priručnik. 74-77. Sva je djela objavio u Veneciji. Bio je vrstan propovjednik i veoma popularan narodni pisac. bos i gol. Redovnik ispriča. www. blažena Gospa i svekoliko mnoštvo svetaca Božjih koji slave Gospodina dan i noć govoreći: Svet. Od slatkosti pjevanja ptičice nije se ničeg sjećao. Kad dođe vidje da su stara vrata zazidana a nova sagrađena na drugom mjestu. Poče kucati i dođe vratar da mu otvori te ga poče pitati: odakle je. žedan. Vratar se vrati i sve ispriča starješini. 254 . Vidi: Marko Dragić. naškim. Neki povjesničari književnosti ističu da ga je jedino nadmašio Andrija Kačić Miošić. Prvi je bosansko-hercegovački Hrvat koji je pisao narodnim jezikom. i 16.hr str. tko je i što ište? Redovnik mu reče da je izišao iz tog samostana.predaja i legenda koje je čuo od naroda kao i iz Heroltovih Sermones discipuli (Odgovori učenika) te iz Gesta Romanorum (Junačka djela Rimljana). Kad je redovnik bio na molitvi pred njim zapjeva jedna ptičica i on je pokuša uhvatiti te ona pred njim pobježe u gaj koji bijaše blizu samostana. svet. Smatra se ocem bosanske književnosti (hrvatske književnosti u Bosni i Hercegovini). svet Gospodin Bog Sabaot! *** Divkovića Besjede svarhu evanđelja nedjeljnih priko svega godišta (1616. Stadoše se čuditi da je toliko živio gladan. Svoj jezik zvao je bosanskim.ffst. Split 2006. Osnova njegovog jezika bio je štokavski ijekavski-ikavski narodni jezik. kolika je radost i veselje i koliko uživanje biti u kraljevstvu nebeskome u kojem je devet kora anđeoskih.) prijevodi su i kompilacije iz nekoliko latinskih autora 15. a tada fratri shvate da je on iz tog samostana izišao prije 340. Divkovićeva Rajska ptica nalazi se u glagoljskom rukopisu popa Mihovila iz 1558. Filozofski fakultet Sveučilišta u Splitu. Djela je tiskao bosančicom (zapadnom inačicom ćirilice). g. Hrvatska književnost katoličke obnove i prvoga prosvjetiteljstva (Hrvatska barokna književnost).

) koji se bavio proučavanjem Morlaka i veoma je zaslužan što je svom prijatelju Albertu Fortisu pomagao pri sabiranju i zapisivanju hrvatske duhovne kulture.). 1685. iza Babinih gora. – Šćit u Rami. 1717. Fala od svetih (1708. Pisac. 1730. kao i djelo njegova osporavatelja Ivana Lovrića (Sinj. Dragocjen je. – Zagreb. U Narodnom je preporodu i romantizmu velik interes za sve vrste usmenih 255 . Svietlost karstianska i naslagenye duovno (1679. 1700. 1651. pogibeljima svećenstva i njihova puka. 1609.) koristio je i usmene priče.) u svom Ljetopisu bilježi više priča a među njima i spomenutu Porfirogenetovu o Hrvatima koji su.) te rukopisi vrsnog propovjednika Stjepana Margitića Markovca (Jajce.Narodno je pripovijedanje i u bosanskim fratarskim knjigama: Cvit od kriposti iz 1647. Ispovid krstjanska (1710. 1624. 1750. Usmene su priče i u Pripovidanju nauka krstjanskoga u tri knjige (1750) fra Jeronima Filipovića (Rama. st. o mučenicima za vrijeme osmanske vlasti. 1800. oko 1754. – Zaostrog. – ? 1777.). O značaju Okružnice koju je uputio zagrebački biskup Maksimilijan Vrhovac.) (koji je građu crpio i iz Gesta Romanorum). latinskim jezikom pisana Kratka povijest Bosne srebrne fra Bernardina Nagnanovića (Brotnjo-Čitluk u zadnjem kvartalu XVII.) također.) sadrži u sebi više usmenih priča preuzetih od Orbinija i iz naroda. – Fojnica. dragocjene su u XVIII. svećenik Juraj Habdelić (Staro Čiče u Turopolju. kao i o Stanku Vrazu već je bilo riječi. – Ancona. govornik. Značajan doprinos hrvatskoj usmenoj književnosti dao je liječnik. – Kraljeva Sutjeska. Među mnogobrojnim predajama u Lašvaninovu Ljetopisu je i demonološka predaja o kugi. 1678.) i Prvi oca našega Adama grijeh (1674. Pored navedenih bosanskih fratarskih knjiga iz XVII.) Djela fra Filipa Lastrića (Oćevija. oko 1600.) Nediljnik dvostruk (1766. 1650. (Lašvanin je umro od kuge. – Split. leksikograf.) i Svetinjak (1766.) u svojim religiozno-moralnim djelima Zrcalo Marijansko (1662. 1783. su važna za širenje usmenih priča. 1765. g. došli u današnje krajeve predvođeni petoricom braće i dvjema sestrama.).: Prilike (1701. st. st. dakle.) Ivana Ančića (Lipa kod Duvna.) fra Stipana Jajčanina. 1744. Fortisov Put po Dalmaciji.). glazbenik i pisac Julije Bajamonti (Split. 1688.). fra Pavla Posilovića (Glamoč.).? – Sinj. – Jajce. Nagnanović je pisao o stradanjima bosanskih samostana. Vrata nebeska i xivot viečni (1678. 1703. Fra Nikola Lašvanin (Dolac kod Travnika.

”10 Trajno su poticajna Šenoina načela po kojima književnost mora imati nacionalnu. jer je puku silan korijen. August Šenoa (Zagreb. 1888. a nije navodio mjesto. – Zagreb. – Podgora.) u svojoj Historiji naroda hrvatskoga i srpskoga (1867. Tordinac je zabilježio i hrvatske narodne običaje. 2003. Prvu je pravu zbirku narodnih usmenih priča objelodanio Matija Valjevac 1858. 1818. 10 9 256 .) u Kolu i Bosanskom prijatelju objavljuje priče iz Bosne (Jukić je prepravljao priče. 26. g. Zora. otac Ivan Pavao II. Kamilo Blagajić objavio je zbirku bošnjačkih priča. 1838. on je od svega naroda najviše spojen sa zemljom.) uglavnom zapisivao i sabirao usmenu poeziju. 1923. str. Narodne pripovijetke. 1857. 59. Priče su zapisane u Varaždinu i okolici. Dragocjeni su. Zbor redovničke omladine sakupio je i 1870. – Đakovo. 1881. Jukićevi zapisi poslovica i zagonetki. 1831.) do danas jedina prava zbirka usmenih priča bosansko-hercegovačkih Hrvata. – Beč. Fra Ivan Franjo Jukić (Banja Luka.) prvi se sustavnije bavi interferencijama hrvatske usmene i pisane književnosti. Predaju su mu kazali muslimani koji su iznimno štovali to sveto mjesto. Matica hrvatska. 11. međutim.9 Premda je don Mihovil Pavlinović (Podgora.) u svom paradigmatskom članku Naša književnost (1865. zaman svi vanjski pokušaji da navuku narod na svoje – on stoji tvrdo kao dub. 1. knj. – Beč.priča. on u svom djelu Puti navodi i etiološku predaju o kultnom mjestu Petričevac u Banjoj Luci. 1858. 1838. Svećenik Nikola Tordinac (Đakovo. str. Filolog Vatroslav Jagić (Varaždin. Hrvatske narodne piesme i pripoviedke iz Bosne. socijalnu i književno-kritičku dimenziju. PSHK. njegova je zbirka (62 str. Iako je Tordinac vršio manje jezične preinake. Zagreb 1963. August Šenoa I priredio Šime Vučetić. (Na tome je mjestu Sv. zaman su sve tuđe spletke. g. PSHK. beatificirao Ivana Merza). a taj korijen je puk. Bosanske narodne pripovijetke. knj. a bude li u njega obrazovanja i samosvijesti. ni sve sile svijeta ne će narod krenuti s puta kojim udariti mora. 46.) ističe snagu i važnost narodnoga duha: “U puku stoji prava sila naroda.) objavio je 1883. vrijeme zapisa i kazivače). Zagreb 1964. 1887. pjesme i pripovijetke iz Pećuha. Mnogobrojni su se hrvatski književnici i u predrealizmu i realizmu nadahnjivali usmenim pričama. Maja Bošković-Stulli. objavio sv. Jagić je skrenuo pozornost na bosanske fratarske knjige.

). knj. Ante.) koje je započeo Nikola Andrić (Vukovar./XX. Crna kraljica. 1912. Mila Gojsalić. Crkva na kamenu (Mostar) i Naša ognjišta (Tomislavgrad). Vladimir Nazor. Ivo Andrić. 1951. ravnatelj Klasične gimnazije u Zagrebu. sljedbenik “zdravog realizma” Franje Markovića (Križevci. st. – Zagreb. Hrvatske narodne šale (sv. Osijeku. – Zagreb. 1860. Novak Simić. Miljenko i Dobrila. g.Filolog i književnik Rudolf Strohal (Lokve.). Miroslav Krleža.) objavljuje u tri sveska kajkavske i čakavske priče (XIX. godine objelodanio je Hrvatske legende. Mostaru. objavio je 1923. Zvonimirova kletva. Rijeci. a od 1906. Gospa Sinjska.) književni kritičar. Narodno je blago i u katoličkoj periodici: Svjetlo riječi.. Balint Vujkov (Subotica. O značaju Antuna Radića i Nikole Andrića već je bilo riječi. U 20. – Zagreb. prva). 1936. anegdote i viceve). – Zagreb.). nadahnut hrvatskim predajama i legendama. 1914. *** Goleme su vrijednosti terenski zapisi u seminarskim i diplomskim radovima studenata filozofskih fakulteta u Zagrebu. *** Cijela je plejada velikana pisane riječi koji su u svoja djela utkali usmene priče ili pak pisali o usmenoj književnosti. 1845. Nikola Šop. g. napisao trideset sedam predaja i legenda među kojima su: Dolazak Hrvata. Božo Lovrić. 1942. 1867. Strohal je 1916. profesor u Zagrebu i Osijeku. st. iznimnu su ulogu u očuvanju hrvatske tradicijske kulture imali časopisi Zbornik za narodni život i običaje južnih Slavena kao i Napretkov Kalendar (Sarajevo) u kojem nalazimo i dokonice (šale. Narodna umjetnost (Institut za etnologiju i folkloristiku Zagreb) i Glasnik zemaljskoga muzeja Bosne i Hercegovine (Sarajevo). a u njoj je Hitrec. Dobri pastir. 1937. 1. Izdavač je te monografije Školska knjiga. Trenkova djeca i dr.) objavio je tri zbirke usmenih Bunjevačkih pripovijedaka (Subotica. Splitu. Gorski Kotar. Josip Pasarić (Pušća. Majka Božja Bistrička. Kalendar Sv.. Ramska kraljica. Pored spomenutih navodimo i sljedeće: Dinko Šimunović. Mehmedalija Mak Dizdar. na svijet izdao Cvet vsake mudrosti. Milutin Cihlar Nehajev. Dubravko 257 . U istom smislu važni su časopisi Matice Hrvatske u BiH: Motrišta (Mostar) i Hrvatska misao (Sarajevo). Hrvoje Hitrec 2007. 1856. Ivan Raos. Bosna Franciscana (Sarajevo).

zapisivanju i izučavanju hrvatskih usmenih priča imaju: Maja Bošković-Stulli. šale. Petar Gudelj i mnogi drugi. Tvrtko Ćubelić (Bihać. Vjekoslav Klaić. Andrija Nikić. Novela. anegdote. Miroslav Džaja.). Ferdo Šišić. (Relevantna djela za ovaj rad spomenutih autora kao i djela iz navedene periodike bit će navedena u bilješkama i literaturi). 4. 3. Predaja: Povijesne predaje. – Zagreb. Pričanja iz života. Etiološke predaje. Najveći doprinos do sada u zapisivanju i izučavanju usmene proze Hrvata Bosne i Hercegovine dao je Vlajko Palavestra. 2003.Horvatić. Stjepan Džalto. predaje. Nikola Bilogrivić. basne. Usmene priče mogu se razvrstati i prema njihovom odnosu prema zbilji. Bajka. – Zagreb. Ivan Aralica. Huseina Đogu. Eshatološke predaje. Jozo Vrkić. mistične. Basna. 1995. novele. Pavao Anđelić. Franjo Šanjek i drugi. Filipović. Vrijedi spomenuti i Irmu Čremošnik. Krunoslav Draganović. Radmilu Fabijanić i Nadu Milošević Đorđević. Julijan Jelenić. Demonske predaje. MOTIVSKI SVIJET HRVATSKIH USMENIH PRIČA Usmena proza obuhvaća vrste priča: bajke. Mitske predaje. Marko Perojević. Estela Banov Deppope. 1937. Među mnogima povjesničarima i arheolozima u čijim djelima nalazimo usmenu prozu jesu: Tadija Smičiklas. Ivan Mimica. viceve i legende.) Josip Kekez (Katuni. Hašim Šerić. fantastične). 5. Stipe Botica. Ljubo Lucić. temama i oblicima. Po toj klasifikaciji priče bi bile: zbiljske (realistične) i fikcijske (izmišljene. Najveći doprinos u sakupljanju. Milenko S. Ćiro Truhelka. 1913. 2. Ignacije Gavran. Žanrovi usmenih priča: 1. Legenda. 258 . Usmena proza može se razvrstati prema motivima.

Ivo i Marica. Va je bila ljepša od njene ćeri. Jednog je dana maćuha spremila pastorku i odvela je u šumu. Mislio on da će se ona brinit za njegovu curicu. bio on bogat. pa je zbog toga nije nikako voljela. U šumi se nekako maćuha odvojila od ove. al nije znala puta. Tjela se ta maćuha otarasit nje pa je tak dugo vremena ona mislila šta će napravit. Valjda on mislio da će nadoknadit djetetu mater pa je to i uradio. PASTORKA Prije je to bilo – tako sam ja čula – da je živila neka sretna porodica. Uhvatila nju neka teška bolest i nije joj se mogla sakriti. Ona se sažali na njega pa se približi i pita ga da mu pomogne. Bili to čovik i žena i njihova mala curica. Onda zastane na vrata pa je i primjetila da je djed gleda al ništa ne govori. Tak je ona odala po toj šumi i odjednoč ugleđe ona njeku kolibu pa potrči. ona je pastorku zamrzila još više. Ona je ageografična i ahistorična te se u njezinom izučavanju koristi monogenetski pristup. al se prevario. Tako je ležala neko vrime dok nije pripočinila. Rekla joj je da će je odvest na njeko fino mjesto pa se pastorka obradovala. Pastorka se puno uplašila – mače znala je da ju je ona ostavila samu. mada je mala bila dobra. Dobro uvijek pobjeđuje zlo. Čudesno u bajkama sudjeluje i rješava nerješivo. 7. Ma. pa se on onda priženio. Genus specificum bajke je fantastično ili čudesno. Kad su curice obadvi narasle i postale cure. Tjela se ona vratit kući. Lipo su oni živili i bili radosni dok se jednog dana nije razboljela ta žena.6. pa radi toga. Ona je njemu pričala što joj se 259 . Puno su oni patili za njom. Tak je ona njemu pomogla i živila u njegovoj kolibi par dana. Sitni oblici: Šala. Najpoznatije su bajke Pepeljuga. Tako je tome čoiku bilo žao njegove male. ostali sami i nisu se nikako mogli utješiti. Kad su njia dvoje dobili svoje dite. Vic. al eto. a on bio cili u čirovim. Ona se još više uplašila pa tjela pobjeć. Ta je bila ohola i ona je njega htjela samo radi para. BAJKA Bajka je najdulja usmeno-prozna vrsta. Za to vrime postali su oni dobri drugovi. i sakrila se iza njekog drveta pa pobjegla kući. 1. Otac i ta ći. zamrzila maćuha pastorku još više. Anegdota. Uniđe unutra i ugleđe njekog starog djeda.

Jedva njekako ona je našla put i došla kući. i idući putem pomisli u sebi: Hrvatska usmena književnost Bosne i Hercegovine: proza.desilo. ali ne zna ona šta je unutra. jer je puno voljela oca i falio joj. i nijesu nigdje ništa imali osim jednog djeteta. 59-61. koji god izabere. Sarajevo. Ći i otac su nastavili lipo živit u zadovoljštini. rano jutrom. mater se odma vrati nazad. Hrvatska književnost Bosne i Hercegovine u 100 knjiga. a mi nemamo nigdje ništa. Na mjestu su i usmrtile jer su bile otrovne. priredio Marko Dragić. Maćuhu je puno zanimo ti mali kofer. Unutra bilo sve samo zlato. Jedva su njia dvi donile ti kofer. ali joj je rekla da uzme što more veći kofer. a on njoj o svom teškom životu i kako je dobio te čireve. koji oće. Tako je ona uzela onaj najveći i jedva š njim izišla na vrata. Svi su se iznenadili kad su je vidjeli. U šumi ju je mater već čekala. On joj se baš smučio. pa joj je došla pomoć nosit ti teret. MH. dovede ona svoju ći na to mjesto u šumi. odma su one to otvorile. ali iznenadile se one samo tak. Čim su stigle u kuću. pa je rano ujitra krenila. 5. knj. Tako se pozdravila sa tim starcem i krenila. On je imo puno ti njeki lipi kofera. Kad je djedu bilo bolje. Stari joj je rekao da sebi kao nagradu što ga je njegovala uzme jedan od kofera. ona se htjela vratit kući. pa iziđe nekuda van. str.11 (Brčko) ZLATNA LAĐA Tako su bili čovjek i žena jako siromašni. već dvi velike guje – ma goleme su one bile. 2005. Kakoćemo ga proslaviti? A žena mu reče: – E moj čovječe. Onda je maćuha uzela ti kofer pa ga otvorila. evo nam sad ide krsno ime. al se zbog zlata napravila dobra pa ga pitala da mu pomogne. kad ni ja ne znam kako? Potom čovjek zakalal. a ona je uzela najmanji pa je pošla kući. HKD Napredak. Nije unutra bilo zlata. koliko je on bio težak. Jedva je ta izdržala i jenu noć tode. pa kad je curica došla do kolibe. što ću ti ja. Onda joj je pastorka sve ispričala i rekla je da je to ko biva njeki dar jer je pomogla tome djedu. Djed joj je reko da slobodno sebi uzme jedan od kofera. Već sutra. pa je pitala odkud joj i šta ima u njemu. Odma su iskočile iz kofera i ujele njia dvi. Jedamput reče čovjek ženi: – Ženo. drama i mikrostrukture. Tako je ta mala ušla u kolibu i vidila toga djeda. Onda je ona htjela poslat svoju ći da i ta dobije zlata od djeda. Bile one baš zadovoljne jer su mislile da su se obogatile. 11 260 .

što je moja volja? Mi ć emo lijepo dati našu k ć er zaDragana. pabih služio krsno ime.– Bože moj. Car reče: Daj ga amo. kako je trebalo. ja ću ga kupiti. al pred njega iziđe star čovjek. pa ga upita: Šta ti to nosiš stari? Evo nosim dijete.pa bih poslužio svoje krsno ime.reče on: Ma rekao sam. 261 . A starac mu reče: Pa daj ga meni. Pa šta išteš za njega? – pita car opet. a starac mu reče: Dat ćeš mi forint. Čovjek otide. a car mu dadeplatu. – reče starac. – odgovori starac. – reče starac. pa skupi goste i proslavi krsno ime onako. pa uprti dijete i odnese. reče car carici: Kako ćemo mi sad nadjesti ime onome našem sinu? E. te starac otide. A carica reče: – Bome je to i moja volja. Pa bi li ti to prodao? – pita car dalje. – Car reče: Hajde da mu damo ime Dragan. pa udari preko careva dvora. a on će ti vavijek udžepu biti. Starac odnese dijete. – odgovori on. da bih ga prodao. Potom on njemu dade forint. – I on donese dijete i preda ga caru. Kad je starac otišao. On pristane. Ali nijesam. kako bi bilo najbolje. što sam i ja dao. vide ga car. neka bude. – A carica reče: Pa slobodno. Ma jesi nešto. a starac još reče: Za taj ćeš forint sve kupiti i platiti što ti god treba. nego samo jedno žensko. On nije nego tako pomislio. – reče opet ovaj. – njih su se dvoje još od prije zavoljeli. – reče starac. da imam ikome dijete prodati. da sad imam ikome ono dijete prodati. dalje. ja ne znam. I tako ostane Dragan. ja bi ga prodao. a taj car nije imao muška djeteta. Kad je starac nosio dijete ispod careva dvora. što mu je trebalo. Kad je Dragan već bio narastao. pa će nam sve naše dobro ostati skupa. pa ga pita: Šta si ti sad divanio!? Nijesam ništa. reče car carici: – Znaš ti. A kad ga starac i po treći put upita. Samo šta išteš za njega? A šta ćeš mi dati? Dat ću ti forinti. pa kupi sve. Bih.

– reče Dragan. reče mu starac: 262 . da njih dva idu u trgovinu. dade mu forint. Ja ovuda hodam. Potom mali Dragan sjede. legnu oni i prespavaju. kako bi mi spavali ovdje u planini. ali ovaj car reče. pa koji više istrži za tri godine. pa hajde i ti. a ti ćeš sa mnom ratovati. gdje sjedi i loška vatru. Kad sudili ovamo. a tebi evo sedmora. Onda Dragan otide k djevojci. pa mu reče: – Vidiš. pa sjednu suditi. reče mu car: – Evo ti sedam kola blaga. A on mu reče: – Na ne ću toliko novaca. Kad to car čuje. moj sine. hodam. nego ti meni daj samo onaj forint za koji sime kupio. i tu nađe jednoga starca. poslat ću ti koliko budeš trebao. Car pristane. pa komu dosude. pa još ništanijesam vidio. Onaj jedognao šestora kola novaca. i onuze još komadić kruha. ne bih li što dobio. dođe u jednu planinu. Kad onaj to čuje. sudili onamo. reknu caru: Mora vijeće suditi. dobro. pa ako se igda vidimo. bar ću te poprstenu poznati. sad se uprav na silu rastati moramo. da micar dade svoju kćer. piši mi. Kad on dođe k njemu. patrži. da više od njega istržiš. pa će mi to biti dosta. onome neka bude. neka onome bude. pa ćemo spavati. zaprosi je drugoga cara sin. i bogzna hoćemo li se igda vidjeti. pa da nas štoujede? Ali starac reče: – Ne boj se ti ovdje ništa. – da tržim. Sjedi tu. da je ne da. paako ti pofali novaca. A starac mu reče: – Dobro sinko. reče mu: Pomozi Bog.Kad to čuju carevi ministri. Ali Dragan reče: – A moj djedo. Kad je ujutro svanulo. i tako se skupe ministri. dade onaj car svome sinu šestora kola novaca i pošalje ga u svijet. pa hajde. pa joj reče: Ja sad moram otići. te samo pogađaj i kapariši. javi mu: E pa dobro.A ona reče: Evo ti moga prstena s ruke. Kad Dragan pođe. i gledaj. Kad oni tako dosude. pa otide. djedo! Bog pomogao! – reče mu starac. a kad omrkne. a ovaj dozove svoga Dragana.Ali. Idući on tako. A otkud ti ovamo? Idem po svijetu. bome dosude. kad je careva kći do udaje dorasla.

Kad Dragan to čuje. a i da ti ne smiješ onamo. – reče starac. pa ga zovi. A kad prijeđe preko planine. vidi šta si kupio. a ti onda uzmi te masti. onda nemoj više nikoga. neka ti preveze lađu. pa hajde preko te planine. pa ga stane zvati.– Sad ti hajde preko one planine u grad. A kad Dragan tamo. pa štogod prvo sretneš. pa sjede. A stari mu reče: Dobro je to sve. uzme je. kupiga. Ali mu on reče: – Ja ti ne mogu lađe prevesti. Kad ujutru svane. On onda dođe k starcu i kaže mu: Ma. djedo. možda ćešda što iskopaš. a kad ga dozove. – samo ga priveži tu za taj trnić. dok ne prospava. pahodi amo k vatri. Pa šta išteš za njega? – pita on dalje. sinko. pa grebenaj ondje. da ne bi bilo ništa? Hajde. pa će te onda odvesti k caru. jer smo mi svi gubavi. kad al iskopa rukavicu masti. Kad kupiš. A kad cara izliječiš. a ti ne smiješ amo. pa otide od staroga. onda ćeš pola sna i platu primiti. pa ćeš doći do jedne velike vode. Potom Dragan ode uz planinu. sinko. Sad uzmi tu mast. a on će ti reći da ne more. pa pogleda onamo i vidi careva krmara. On otide. šta sam našao. jer da ne vidi. dođe do one rijeke. grdne kao more. pa začeprka noktima. srete ga čovjek i vodi crna ćenu. onda dođi k meni i dovedi da i ja vidim. pa odnese starom. da prijeđem tamo. te tu opetnoći. a on ga pita: Bi li to prodao? Bih. Dobro si to kupio. reče mu: – Daj mi tu lađu prevezi amo. pa ga samo pomaži po čelu i on će biti zdrav. Dat ćeš mi forint. pa da ćeš ga sretna načiniti. djedo. On će tebi pregnati lađu. pa onda izliječi i cara. reče mu starac: Hajde. neka ti preveze unamjerice lađu. pa ću ti jošnešto kazati. al ćene nema. On priveže ćenu i dođe k starcu. nema ondje ništa. a kad prospavaš. Onamo preko vode vidjet ćeš careva krmara. 263 . Ali ti njemu reci. – reče ovaj. i car je gubav. jer te ne vidim. jer je ono gubava zemlja. a kad bio na vrh planine. pa ću te sretna načiniti. On mu izvadi onaj forint i dade i uzme ćenu te se vrati nazad starcu pa mu reče: Evo. – reče onaj. pa mu reče: Evo djedo. što sam kupio. zakala. Kako to. šta ti ono radi.

a u njoj piše. al se u gradu čuje velika graja. Kad to krmar čuje. dat ću ti. te ga zato optuže. i da će izliječiti svu carevinu. Kad Dragan dođe tamo. Dragan uze one masti. koja će ići posuhu. On tako uradi: najprije izliječi zlatare. i on odmah progleda. te će ga sad objesiti. a Dragan onda uzme one masti. pa hajde. Kad on tamo. šta to tamo galame. pa nema čim daisplati. pa mu kaže. Kad car to čuje. pa evo došao do vješanja. samo najprije izliječi zlatare. On kad čuje. evo ti zlatne lađe. Kad ovaj to vidi. kad mu pomoći ne možeš. pa će mu ondaizliječiti zemlju. pa ćeš progledati. zakupio silno blago. Dragan sjede u lađu. Dobro. štogod zaišteš. da mu car načini zlatnu lađu. Kad car vidi. i ona pođe. pa ga pomaže po čelu. a oni onda uzmu kovati lađu. onda ću tizemlju izliječiti. pa nije imao čim isplatiti. Ali on svejedno ode. Idući tako dođe u jedan grad.Ali mu dragan kaže: Ne mogu. Car mu to dopusti. da ga je on izliječio. neka kuju lađu. a kad odspava i ustane. Dragan stane liječiti. reče mu: Hajde liječi moju družinu. pa se vrati k caru. On onda reče carevu sinu: 264 . da ga vidim. a kad tamo. Car mu reče: – Hoću. a oni mu rekoše: – Eno uhvatili nekakva trgovca. pa došao i nakupovao silno blago. i da mu dade u la đ u četiri zlatna soldata. Dragan pita dalje.Ali mu oni rekoše: A šta bi imao. i on progleda. dok ne prospavam. da je zdrav. preveze mu lađu. ja ću za njega platiti. reče mu: – Hajde mene izliječi. reče im: – Dajte ga meni. reče: Idem ja sad.Ali mu Dragan reče: – Ma daj ti meni prevezi lađu. jer sam trudan. pa pomaže cara po čelu. i za mjesec dana izliječi svu carevinu. ja ću učiniti. Car mu reče: Jesi li gotov? Jesam. al to onaj carev sin. On sada reče caru: Ako ćeš mi dati zlatnu lađu i u nju četiri zlatna soldata. Ovi na to pristanu. aon otide i leže. i onda liječi nasdruge. na đ e pod uzglava č omknjižicu. odvede ga k caru.

Sluga otide. pa ću sve za te platiti. Kad to oni čuju. dok ne dođe djevojka.– Daj ti. pa hajde lagaško. kad to vidi. sastavi nekako što kakve teskere i napiše. pa pročitajte šta piše na njima i ako ovijem prstenom ne bude pečatudaren.A on mu reče: Hajde ti. da te ja popipam po leđima. pa pođe k njemu.kao da je s neba sašlo. a od lađe udari svjetlosti. Dragan reče: – Odmah me objesite. i oni mu povjeruju. Oni ga stanu nuditi da jede. pa za njim. da će ga objesiti. pa onijem prstenom pritisne kod onoga pisanja. pitaju ga otkuda je.A on reče: – Neka car dođe po mene. da je vidi. klekne. i to se sve dobro pozna.A Dragan ga pita: A šta je to u dvoru? Sluga mu odgovori: Careva se kći udaje. Kad onaj dođe kući. uđe u sobu pa sjede do đuvegije i metne ruku na sto tako. to je naš Dragan. a Dragan mu zapiše. Najedamput uđe u dvor među svatove jedan sluga carev. Potom ovaj zakala. Oni otidu brže po nju pa je dovedu. Ali onaj đuvegija reče. da dođeš k njemu dvor. I tako se skupi svadba. a car zakala. pa on zakala te na koljenima klečeći ode k njemu i reče mu: Ako si sveti čovjek. hajde. vidi prsten. da on laže. Onda carev sin podigne košulju. pa kaže tako i ocu one cure i one mu teskere pomoli. da se je sve okolo sjajilo. da on njega ispod vješanja otkupljuje. onda me objesite. a on ne će k njima. car te moli. pa dođe. iziđu van pa gledaju. da je taj Dragan obješen. 265 . doći ću ja. a ona kako uđe. Ja ne ću kući nigda doći. pa sude. Najposlije dadu onome jednom slugi novaca. pa vikne: – Ma. ali mu Dragan reče: Nemoj ti ići klečeći k meni. a on im reče: ja sam taj i taj. pa ću onda doći. ali on reče da ne će ništa. Kad dođe gore. dade mu svoju kćer. Kad i on blizu dođe. pa otiđe kući. i pije. kao da je na njegovoj koži izraslo. pa se ženi. ali samo neka on pokaže svoja leđ a. Potom car otide. il će biti posve dobro il posve zlo: evo nešto u polju sja se. a ti ondahajde kući. van ga stane zvati. kako će careva kći moći poznati prsten. a on zakala. pa stane u polje niže dvora. a Dragan sjede u svoju lađu (kad je platio za njega dug). eto mu moga prstena na ruci! Kad svatovi to čuju. pa su svatovi. ali niko ne smije k Draganu. pa pokaže one teskere. šta je ovaj rekao. pa mu kaže: – Junaci. A car. Ali to car ne razumije. jer ti si mi otac. Potom dođe Dragan u zlatnoj lađi. te kaže caru.

Njoj ih bilo žaj pa im odluči dat savjet kako će se izbavit. Kralj ga pohvali da je najpametniji na svitu jer takve cvitove niko nema. a onda pročitaju svi i vide prsten i dosude da njega treba objesti. ni na konju ni bez konja. Sarajevo 2005. a kad ga on upita kako je to moguće.tribala je doć k njemu ni gola ni obučena. Sve je bilo dobro dok ona jedan dan ne ode u kraljevu tamnicu di je sve bilo puno zatvorenika. a oni joj odgovore da ih tako kralj tjera da mu vrate dugove. Jednog dana dođe kraljev glas da će nagradit onoga ko donese tri najlipša cvita. Tako su oni svaki put kad bi dobili hranu. onda cvit od masline i cvit od loze. Donese to cviće ćaći i kaže mu da ode s tim na kraljev dvor.12 (Mostar) MUDRA ŽENA Bio je ćaća koji je ima ćer. uvijek kuvani bob. Kralju nije bilo jasno zašto to rade pa mu oni reknu da to čine kako bi bob izniknija. drama i mikrostrukture. Kralj mu onda da zadatak da odnese ćeri tri svitka pamuka i da mu ona od toga oplete sve konope za brod i sva jedra. MH. a vi svatovi ostanite pa budite moji svatovi. Ali im Dragan reče: – Ja ga ni sad ne dam vješati. samo neka ide van. bacali ga kroz prozor. Bilo je tako kako je ona rekla. Kad je kralj vidija takvu uzme je za ženu i da joj na znanje da nikome nesmi odat svoju mudrost. pa tako s jednim forintom ostane sretan. nek mu odgovori da je jednako nemoguće kao i od tri svitčića napraviti svu opravu za brod. 5. HKD Napredak. priredio Marko Dragić. Sad je kralj da novi zadatak . knj. ali svi navale na njega. Ona se skine gola i stavi mrižu priko sebe. Na to ćer da to ćaći i reče da vrati to kralju i nek joj on izdjelje vreteno i držač za igle. Oni tako učine i njega išćeraju. uze konja za povodac i pusti da je vuče za sobom. i on skine košulju. str. I svi tako tražili i birali koji bi cvit moga bit najlipši. Hrvatska književnost Bosne i Hercegovine u 100 knjiga. 61-67.Đuvegija se stane nećkati. Tako i ova ćer ubere u polju jedan cvit od pšenice. Kad im je on reka Hrvatska usmena književnost Bosne i Hercegovine: proza. a on se vjenča s carevom kćeri. 12 266 . Upita ih zašto su zatvoreni. On mu odgovori da je to njegova ćer poslala.

Kad ona u veče dođe kući. Ujutro kad se probudija nije mu bilo jasno di je i ona mu reče da joj je reka da uzme najdraže iz dvorca i da je ona zato uzela njega. Ovo rekavši starac otide. al čim je stiga doma reče kraljici da može ić ća jer je izdala svoju mudrost. pa joj rekne: – Ako ovo sve danas ne opredeš i u kokošku ne smotaš. 2007. A kad na podne goveda poliježu u plandištu. dok se jednoj. Opet se uvjerija kakva je mudrica i oni se skupa vrate u dvorac. koja je bila najljepša između njih. koja dovede jednu svoju kćer. a ona joj kaže sve redom. izmakne vreteno iz ruke i padne u jamu. ubit ću te. a djevojke onda. jer da kojoj od vas upadne vreteno u nju. Ona ga zamoli da samo pripreme gozbu za oproštaj jer su puno skupa živili. što je i kako je. zapita je. Po tom ona stane ovu kravu goniti na pašu s ostalijem govedima. Poslije nekoga vremena otac se ove djevojke oženi udovicom. češlja i preoblači. da se za to ne brine ni malo: 13 Ivoni Šabić 2007. Rkp. rođ. Jednom joj dade u jutru punu torbu kudjelje. koja je dio života provela u Splitu. šta je ona bila ljepša od njezine kćeri: zabranjivala joj je da se umiva. a dođe nekakav starac bijele brade do pojasa. a sad živi u Zagrebu. E. i svakojako je tražila uzroke. što joj je bila mati. 1987. Djevojka sirota idući za govedima prela je koliko je mogla.13 (Hvar) PEPELJUGA Prele djevojke kod goveda oko jedne duboke jame. gdje plače. Onda krava tješeći je rekne joj. oni mu uzvrate da je nemoguće da i oni njemu vrate dugove u uzdama. da uzme sa sobom najdraže iz dvorca i ode. 267 . ona videći da se na kudjelji ne poznaje. one bi se mati odmah pretvorila u kravu. u Hvaru. stane plakati. što je oprela. što joj je. Kad je vidi ona krava. 98. ne idi mi doveče kući. godine kazala Anita Matić. čudeći se njegovijem riječima prikuče se jami još bliže i stanu se u nju nadvirivati i razgledati je. FF Split. a to joj se mati pretvorila u kravu i stoji pred kućom. Na toj gozbi ga napije i kad je zaspa odvede ga u kočiji sebi na selo. Kraljica se složi s tim i on ih pusti. Maćeha stane odmah mrziti na svoju pastorku osobito za to. g. pa im reče: – Djevojke! Čuvajte se vi te jame. str. da je kara i muči.da je nemoguće da kuhani bob iznikne.

Kad se ova poslana djevojka privuče. Jednom u nedjelju maćeha. opremivši se sa svojom kćeri u crkvu. ona stane jednako plakati. i ona joj kaže sve što je i kako je. da će je u taj i taj dan zaklati. djevojka sirota stane plakati govoreći u sebi: – Za ručak mi nije brige. mela kuću i radila sve ostale kućevne poslove. Kad tamo. pristane i on na to. prozovu je maćeha i njezina kći Pepeljugom. a kad ona i ovo oprede i smota kao i ono prije i u veče donese kokošku gotovu. ali. Kad kravu zakolju i meso joj stanu jesti. đe joj je krava kazala. Muž je iznajprije ženu od toga odvraćao. ko to njoj pomaže presti i motati. već kosti moje pokupiš. Tako i učine: krava stane kudjelju u usta uzimati i žvatati. ali najposlije. reče joj krava: – Muči ti. pa joj treći dan da još više kudjelje. ako kad bude u nevolji.– Ja ću. – veli. da nije gladna i da ne može. da to njoj pomažu njezine drugarice. pa ih zakopa. Kad pastorka za to dozna. da ne jedeš od mene mesa. a djevojka na uho njezino žicu izvlačiti i motati. dođi na moj grob i naći ćeš pomoć. pa reče pastorci: – Ti pepeljugo! Ako ovo sve proso ne pokupiš i ručak ne zgotoviš. pa kad ti bude kaka nevolja. pa joj sjutridan da još više kudjelje. i odmah budu gotove. a ti je uhvati pa odmah motaj na kokošku. zašto plače. i kako se tako najviše oko vatre nalazila. već kad mene zakolju. Po tom maćeha navali na svog muža. Djevojci je ovoj bilo ime Mara. djevojka nije šćela okusiti izgovarajući se. – kudjelju uzimati u usta i žvatati. dok mi iz crkve dođemo. da se krava zakolje. a pastorka na njezino uho pređu mota. kad se žena nije šćela okaniti. ne plači. pa otrči odmah onamo. da ide na njezin grob i da će naći pomoć. pa će se na moje uho pomoliti žica. pa da ih za kućom pod tijem i pod tijem kamenom zakopaš u zemlju. ubit ću te. i kaže joj. lasno ću ga zgotoviti. da gleda. šta da vidi! Na grobu stoji velikački sanduk otvoren pun 268 . što joj je krava rekla. ali ko će toliko proso pokupiti! U tom joj padne na um. Pošto one otiđu u crkvu. Ali kradom pošalje za njom i svoju kćer. prospe po kući punu kopanju prosa. gotovila jelo. a kad je krava zapita. ona pomisli u sebi. ona se vrati kući kaže sve materi svojoj. te vidi kako krava kudjelju uzima i žvače. maćeha joj se vrlo začudi. prala sudove. ali kako je poslije toga najviše radila i slušala u kući: nosila vodu. Kad djevojka u veče maćesi da veliku kokošku. nego pokupi sve njezine kosti.

ručak gotov i ostalo sve uređeno. U crkvi sve se. U crkvi joj se svi začude još većma. pa joj reknu: – Maro! Uzmi iz sanduka haljine. pa kaže pastorki kao i prije: – Ako to sve proso ne pokupiš i ručak ne zgotoviš i ostalo sve ne urediš. pa k vatri. one se opet spreme u crkvu. Ali kad bude ispred svršetka leturđije. dok mi dođemo iz crkve. pa svukavši svoje haljine ostavi ih u sanduk. U crkvi joj se opet začudi sve još više nego prije. Ona veselo uzme prve haljine s vrha sve od same svile. a on se sam zatvori i nestane ga. pa na pohodu maćeha prospe još više prosa po kući i kaže pastorci kao i prije: – Ako ovo proso sve ne pokupiš. maćeha se sa svojom kćerju opet spremi u crkvu i na pohodu prospe još više prosa po kući. Maro. i žensko i muško. dok mi dođemo iz crkve. kad tamo. kad tamo. ubit ću te. 269 . pa i proso pokupljeno. Kad bude ispred svršetka leturđije. i vrlo se začude. koje hoćeš. Kad joj maćeha sa svojom kćerju dođe iz crkve. a carev sin očiju ne smetaše s nje. Kad bude u treću nedjelju. da se obuče i da ide u crkvu. a to proso pokupljeno. kuda će. ručak gotov. a na zaklopcu njegovu dva bijela goluba. a to sanduk opet otvoren kao i prije i na zaklopcu stoje dva bijela goluba. Kad bude u drugu nedjelju. ručak ne zgotoviš i ostalo sve ne urediš. pak se obuče i otide u crkvu. te bježi kući. a najviše. što niko nije znao. i sve uređeno. ona se između naroda nekako ukrade. pak se obuče i otide u crkvu. kad vide sve uređeno.svakojakijeh dragocjenijeh haljina. Pošto one otidu iz kuće. pak se brže bolje svuče i haljine ostavi u sanduk. pastorka odmah k materinu grobu. ona se iz crkve iskrade pa bježi kući. pa joj reknu: – Obuci se ti. već da je čuva da vidi. a mi ćemo proso pokupiti i ostalo sve urediti. a carev sin bio namislio da je ne pušta kao i prije. još većma se začude kad vide proso pokupljeno. koji joj reknu. Ona brže k vatri. Pošto njih dvije otiđu u crkvu. Malo postoji. pa se obuci i idi u crkvu. a da se ne brine ni za što u kući. a mi ćemo proso pokupiti i ostalo sve urediti. ubit ću te. Onda ona uzme iz sanduka haljine sve od suha zlata. pa idi u crkvu. Onda ona uzme iz sanduka haljine sve od čistoga srebra. ko je ona i otkuda je. al’ eto ti joj maćehe sa kćerju svojom iz crkve. začude njezinoj ljepoti i njezinijem haljinama. i nikako se nijesu mogle dočuditi. a osobito joj se začudi i oko na nju baci carski sin. pastorka odmah k materinu grobu i nađe opet sanduk otvoren i na zaklopcu dva bijela goluba. koji se ondje desio. pak se obuče i otide u crkvu.

270 . on se gotovo obeznani od radosti. Novele o životinjama mogu se svrstati kao podvrsta basni. Carev sin po tom zađe s onom papučom njezinom. kad tamo. prije Krista) imenom do naših je dana došlo 400 basni. ne može ni jednoj da pristane. st. 85-87. dođe i kući njezina oca. FF Split. Kad carev sin dođe s papučom i zapita. 1820. biljke ili stvari govore o ljudskim osobinama. ali kojoj duga. pa joj brže bolje papuču nazuje na desnu nogu. 14 (Zagreb) 2. rođ. i videći. E. Kad je carev sin ugleda. samo bez papuče na desnoj nozi. 1944. te ona pođe da ide. Došavši ona kući svuče se i haljine ostavi u sanduk. Rkp. imaju li kaku djevojku u kući. str. godine kazala je u Zagrebu Jadranka Živković. pak zapjeva: – Kukurijeku! Evo je pod koritom! Maćeha poviče: – Iš. 2007. nekako joj spadne papuča s desne noge. da joj je ne samo taman na nogu nego da je upravo i onaka kao i ona. a ona mu kaže. Onda carev sin zapita. BASNA Basna je vrsta priče u kojoj životinje. i ona. da će carev sin doći i njihovoj kući da traži onu djevojku. orao te odnio! Carev sin čuvši to potrči brže bolje ka koritu. U tom pijevac skoči na korito. kojoj široka. 1739. ona nju pred kućom sakrije pod korito.) u svoja je djela uvrstio mnoge 14 Tini Marasović 2007. Maćeha njezina. ne imajući kad tražiti je. ali joj papuča ne može ni na prste da se navuče. Pod Ezopovim (VI. kojoj uska. Kad joj papuču on ogleda na nogu. pa odmah k vatri kao i prije. I tako idući od kuće do kuće. a carev sin za njom ustopice. ta ga digne. imaju li u kući još kaku djevojku. da je traži po svemu carstvu ogledajući svakoj djevojci papuču na nogu. a to pod njim ona ista djevojka. da nemaju više nikake. što je bila u crkvi i u onijem istim haljinama. Đuro Ferić Gvozdenica (Dubrovnik. a carev sin uzme joj papuču. – Dubrovnik. ona mu kaže da imaju i izvede mu svoju kćer. I tako ona između naroda provlačeći se i bježeći. pobjegne bosonoga. kojoj kratka.Kad bude ispred svršetka leturđije. Dijalog joj je glavno sredstvo. u kojijem je treći put bila. što joj je na lijevoj nozi odvede je svome dvoru i oženi se njome. kad je vidjela.

preskače preko puta tamo amo. đisa. vavjek svoje provodi.” “E. da si ti toliko pametna i mudra.” Lisica bavrljajuć po šumi tamo amo. pa kad vidiš zgodu podaj vatru tabanima. već te molim da mi kažeš od one dvie mudrolije jednu i da se izbavim. evo ja dopadoh nevolje. On misleći.” Dobro. pak će teti: “Taman sam i tražio tebe. već da se sjaranimo. odgovori jazvo. brate mili. već kaži mi teto. pak se opet natrag povrati. JAZAVAC I LISICA Sastanu se jednoč jazavac i lisica na putu. kad dođe onaj čovjek. obazre se i vidi. pusti ju i zapne gvožđe. da je pitoma. ta u šišljagu. pa počme misliti šta će učiniti. Dok dođe onaj čovjek čija su gvožđa. da nema lisice pak će: “Uteče jednoč.” “Neću teto. al kad bude blizu šumice. napotekne za njim i lisica. pak upita lisica jazavca: “Kud ćeš ti jazvo?” A jazavac će: “Idem tražiti koga pametna i mudra. nego popoiđi za njim nekoliko. već što ću sada raditi. a ja tri. dobro”.” Onda će jazvo: “Znaš teto.” “Pa kaži ti meni. dok te pusti. ne bi te izbavio. Dok oni razgovarali.narodne basne. eto ti čovjeka gdje ide. Kad pođe kući. On putujući nekoliko. dok se jednom ne strpa u gvožđe. s kojim bi se mogla kotarisat nevolje? “Imam devet” odgovori teta. ne budi te tvoj belaj tamo nositi. pak ne će biti fajde. daj između tvojih mudrolija kaži jednu.” A teta će: “Bolan jazvo. i upute se u društvu dalje. Kad dođe čovjek odmah se poče lisica propinjati i umiljavati oko njega. ako kad dopadnem nevolje. a za naslove svojih latinskih basni uzimao je hrvatske poslovice. da se nismo sjaranili. ne bi se izbavila zla. tri i to sasvim dobre. upita teta jazvu. “opet sam upala u gvožđa. Al eto ti jazavca i zapita ju: “Što je to teto?” “Evo pobratime”. rekne jazvo. odgovori lija. on će misliti da si ti pitoma. odgovori jazvo. pak će te pustiti. da se tvoja pamet i mudrost pripovieda i u pjesmah kiti po cielom svietu. a teta ostade u gvožđu. kaži mi kako ću se izbaviti. što si se izbavila iz gvožđa. pak ćemo se moći od svake nevolje izbaviti. Jazvo dok ugleda čovu. al ne ćeš više. već kad on počme gvožđa zapinjati. koliko ti imaš mušterija. Već ja sam teto čuo. a ti 271 . rekne lisica. pak će te on od sebe baciti. Ali ti nemoj odmah bježati. A jazavac poskoči od dragosti. premeće se. jer će te pripamarit čim. međutim nemoj odmah bježati. al eto za staro jaranstvo kazat ću ti. po Bogu brate. da mi bude do pomoći. Kud godi ide lisica. pak će iz gvožđa jazvi: “Ej jazvo. ako bi gdjegod u nevolju pao. nemoj tako već kad znaš. a lisica dade vatru nogama pak u šumu. odmah se počmi umiljavat i propinjati uz njega. onda se ti učini kao mrtva. s kojim bi se. izbaviti mogao?” Imam ja. ti imaš devet. koliko imaš ti načina i mušterija. opet u ista gvožđa upade.

Jazvo sjeroma. Do malo vremena. i kad dodje. ako možeš u noge se pouzdati. eto čovjeka. Zahvaljujući usmenoj predaji u Indiji i danas živi sveto pleme Veda. ta i zaviče: “Drži. a lisica skoči.” Pridržavši jazvo tetu. a lija struže uz brdo. od koga se lija izmakla dvaput i dok vidi šta se radi. eto mi je drago. Skupio N(ikola) Tordinac. a lisici izbroji sjekirom na glavi devet mudrolija i načina. sada se ti pati i mudruj. poslije Krista) je mnogo usmenih predaja i legendi. a on ništa drugo ne znajuć što će. Golem je broj usmeno-proznih oblika u svetim knjigama. prije Krista). jedan meni i izbavi me od ovoga zla.-I. On počme gvožđa zapinjati.” To čuvši jazavac. do VI. starozavjetni su pisci više puta ukazivali i poticali njegovanje vjerne usmene predaje. pak ću tebe pustiti. jazvo. te i on upadne u ista gvožđa. jer me je već dva put prevarila. Vede (usmeno znanje) je sveta staroindijsko-sanskrtska sveta knjiga a nastajala je od XVI. a jazvo kao pomaman zgrabi liju i pritisne ju uza se. te on njega izpusti iz gvoždja.onda. a ja ću sebi svoju mudrost ostaviti za posljedku. a Hrvatske narodne pjesme i pripovijetke iz Bosne.15 3. pa se prikući jazvi. pak odapne gvoždja i baci je daleko od sebe. prije Krista. U Bibliji (XIII. vidi u gvođju mrtvu lisicu. što znaš. Takva je. i dok jazvo dopade nevolje. a s njom ću račune polagati. da me svakako nije. kad vidi tetu. što se čini. bježi. Međutim. kad se obazre. ja već vidim. str. potresna priča Judita (II. nanese ga. ja sam se prije mučila i patila. dok ja dođem.” Lisica vavjek o nevjeri radeć i tude kao preko sjekire odgovori: “E. st. 15 272 . a jazvo sve gleda ispod brežuljka. st. dok on dođe. čovjek kad zapne gvožđa ode kući. ona izlit. a sve teta gledi iza grma. Poslie nekoliko vremena. preda mu je. Na značaj i ulogu usmene predaje. Vukovar 1883.” Prevari se lija. 38-40. kao žalostan rekne teti: “A ti posestrimo hodi barem da se oprostimo. st. daj od devet mudrolija i načina. st. samo odmane glavom i smrmlja nešto u sebi. U taj čas se pokaže onaj isti čovjek. počme moliti i kumiti: “Posestrimo ako Boga znadeš. pak put pod noge. sreća il nesreća jazvina. prije Krista – I. Drugo popravljeno izdanje. a ti si gledo. primjerice. Tisak i naklada ERN Jančika. PREDAJA Predaja je vrsta priče koja se temelji na vjerovanju u istinitost njezina sadržaja.

Tipitaka (tri košare) sveta je knjiga budizma koji je utemeljio Gautama Buddha (563. Isusa Krista. komentare. 18 Maja Bošković-Stulli. 615. Povijesne predaje. tematska. 16 273 . nedostaju eshatološke predaje. etiološke predaje (rasskazy). Žanrovi predaja Mjerila po kojima se predaje klasificiraju su motivska. 2. Demonološka bića su uvijek zla i razlikuju se od eshatoloških kao i od mitskih koja su uglavnom dobra i rijetko čine zlo. 5. pričanja iz života (skazi). također. 4. u ime Gospodina. Eshatološke predaje ne mogu se svrstati u mitološke (mitske) predaje jer su se eshatološka bića. Eshatološke predaje. 3. Hrvatsko ekumensko biblijsko društvo. Mitske (mitološke) predaje. prisutne usmene priče. filozofsko-religijske traktate i lirsku poeziju.-653.) su.-483. 6. Zagreb 2000. Pričanja iz života. iz groba ustajala kako bi ukazala na zločin počinjen na njima. Zagreb 1975. funkcionalna i druga. povijesne predaje. U poetici književnosti najčešće se prihvaća Proppova tematska podjela na pet vrsta: 1. nedostaju demonske predaje. 15. Novi zavjet. Usmena književnost kao umjetnost riječi. Ta knjiga sadrži Budine govore.uzorno je Pavlovo učenje: “Prema tome. str. 2. Kr. po predaji. Demonske (demonološke) predaje. legende su zasebna vrsta priča. Etiološke predaje. braćo. 3. 616. Temeljem dosadašnje relevantne literature i posebice terenskoistraživačkoga rada predaje ću klasificirati na: 1.). da se klonite svakoga brata koji neuredno živi i ne drži se predaje koju ste od nas primili. byličke). 17 Isto. braćo.”17 Usmena proza nalazi se i u Talmudu (usmenoj znanosti) sastavljenom na temelju židovskoga tumačenja Staroga zavjeta. mitološke predaje (byval’ščine.18 Ta klasifikacija ima svojih manjkavosti: 1. str. Mostar. legende (religiozne) i 5.)16 Sveti Pavao nastavlja “Naređujemo vam. 128. bilo pismom!” (2 Sol 2. dakle. str. 3. budite postojani i držite predaje kojima smo vas poučili bilo usmeno. 4. ZIRAL. pr. 2. Mladost. U Kur’anu (612.

Po nekim pričama bili su toliko veliki da nisu cijeli mogli leći u kuću te im je za vrijeme spavanja pola tijela bilo u kući a pola vani: A jesu.). Period od konca 19. DREVNI GRCI Opće je narodno mišljenje da su na ovim prostorima najprije živjeli Grci i da su bili goleme veličine. 9. Prema povijesnome slijedu hrvatske povijesne pjesme. 6. st. Razdoblje između dva Svjetska rata (Jugoslavija 1918.). Period od osamostaljenja Republike Hrvatske i Bosne i Hercegovine (1990. epske pjesme i povijesne predaje mogu se klasificirati na: Agrafijsku epohu. 7.-1878. Epoha SFRJ (1945.-1990. I glava čoeka. 5. kad su Švabe štangle radili i tamo se zvala mašeta. Doba drevnih Grka. do 1914. a na drugom nije ništa.). bili krupni ti ljudi.-1990. Kad su oni te kamenice odvalili i onda otvorili taj grob. I bila su dva mašeta i na jednom konjska ploča utisnuta. Ja sam tamo bio. U mnogim je epskim pjesmama i predajama prisutna mitska tematika iz agrafijske i pretkršćanske etape. Starohrvatsko doba.). brte.-). Ilirsko i rimsko doba. (Tu je štanga dvojstruka). 1. 10. 4. 2. 274 . Epoha osmanske vladavine (1463. 3.Legende ćemo promatrati kao zasebnu vrstu usmene priče.-1463. POVIJESNE PREDAJE U POVIJESNOM KONTEKSTU Epske su pjesme opjevale sudbonosne povijesne događaje i osobe. 8. godine. Epoha od ujedinjenja Hrvatske do kraja vladavine narodnih vladara (925.

di je jagodica. – 9. i Marko Dragić Zakopano zvono. Najžešći otpor pružili su Delmati i Japodi. Dardanci. U prapovijesnoj i antičkoj epohi živjeli su na zapadnomu Balkanu. Vjerovali su u različite bogove. Labeati i dr. Kr. Autarijanci. Delminij je spaljen 156. Dokleati u Crnoj Gori. prije Krista osnovali svoje kolonije na ilirskoj obali (Epidamnos). Enheleji su stvorili moćnu državu u južnoj Iliriji koja je na vrhuncu moći bila u 8. a ovde mu moreš lišnjak metnuti. 99. koji su s Balkana doselili u Italiju.g. Ilirska su plemena. Mala nakladna kuća Sv. Hrvatska književnost Bosne i Hercegovine u 100 knjiga. st. Enheleji. str. st. prije Krista osnovali su kolonije na istočnoj Jadranskoj obali (Issa. Japigi i dr. izdanje) i 1997. prije Krista. Jure Baška Voda (1. 5. Državu su stvorili i Taulanti i Dardanci. u Albaniji. Zbog zemljopisne udaljenosti i vanjskih utjecaja ilirska su plemena razvila različite kulture. Međusobno su ratovali. pr. Govorili su sličnim jezicima. Prema rimskom povjesničaru Apijanu (2. Liburni. Nakon toga stvorena je moćna ilirska država koja se prostirala od srednjodalmatinskih otoka na sjeveru do Epira na jugu te Dardanije i Makedonije na istoku. Šematizam hercegovačke franjevačke provincije. Dauni. st. 1996. drama i mikrostrukture. knj. također. priredio Marko Dragić. Smatra se da Ilirima pripadaju: Taulanti. HKD Napredak. 164. Mostar 1977. Daorsi. Makedoncima i Rimljanima. Brojne su grandiozne ilirske gradine do naših dana nijemi Hrvatska usmena književnost Bosne i Hercegovine: proza. Sarajevo 2005. a u 4. Ardidejci. Grci su u 8./7. 103. Taj je ustanak surovo ugušen. Kolapijani.19 (Gorica u Rami) Po pričanju žestoka je zima trajala sedam godina te su Grci izumrli ili napustili Bosnu i Hercegovinu. Pharos). Delmati.). g. 20 Usp. Česti su ratovi uništili moćnu ilirsku državu 168. (2. MH. Iliri su bili razjedinjeni. godine prije Krista. st.20 Od tada su Delmati bili skoro stalno u ratu protiv Rimljana sve do općega ustanka protiv Ilira (6. Ratovali i s Grcima. 19 275 . Breuci. Najveći su utjecaj na Ilire imali Kelti i Grci. str. izdanje). prije Krista) Iliri su nastanjivali područja iznad Makedonije i Tracije do Dunava. Peligni. Japodi. ILIRSKO I RIMSKO DOBA Iliri su indoeuropski narod. str.samo jedan zub kraj nje ispo. Mezeji. te vjerojatno Histri u Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini.

-496. Četiri ljeta ostao je u pustinji hraneći se biljkama i korijenjem. Uputi se prema Grčkoj i Siriji te uđe u Antiochiju. Najviše je podataka o Ilircima navedeno prema: Hrvatski leksikon. Navodim prema: Bartul Kašić. Umro je u osamdeset šestoj godini života 30. Zato se kod Sv. vjere branitelj. kruna redovnikov i dika slovinskoga jezika. Odatle ode u Treveru i našavši neke knjige Sv. Vidjevši to mladić i čarobnjak (Negromant) i djevojka udruže se i zavjetuju Sv.22 KRALJICA TEUTA U POVIJESNIM IZVORIMA Nedostatni su povijesni podatci o podrijetlu najljepše kraljice Teute. 213.U to je vrijeme puna Sirija bila pokornika pustinjaka. Zora i Matica hrvatska. Papa Damaso naredio mu je da dođe k njemu te mu je dodijelio jednu parokinju i zato se Jerolim piše kardinalom. primjerice: Aurelijan. Njih dvojica postadoše fratri. 21 276 . Kao mladić uputio se na školovanje u Rim te ubrzo svojim znanjem postade govornik da mišljaše da u njemu Ciceron uskrsnu. A-K. o. U djevojku se zaljubio neki mladić ali ju nije mogao pridobiti te ode Negromantu da on djevojku smuti nekim čarolijama. Mjesto pohoditi gdje nauči židovsko pismo. urednik Antun Vujić. Sve je nevjernike zbunio i hrabro protjerao. On posla đavola da djevojku osvoji ali se đavao kričeći vrati govoreći da ga je Sv. Zemlja gola bila mu je postelja. Jednom mu je lav došao te nogu u koju se trn zabio pokaza sv. rukom ih svojom ispisa. Jeronima naučitelja crkve. Mnogi su mu vladari slali pisma da ih tumači. str. Jeronim istepao. i XVII.). Jeronimu. – 422. PSHK. 495. Četrdeset godina je ondje u pokori živio. rodi se u Stridonu. Kasnije prenesen u Rim i po njemu Bog mnoga čudesa učini. Prob. a djevojka časna sestra (koludrica). Zagreb 1972. str. Jerolim se odluči slijediti ih. sv. Potom je prošao gore koje dijele latinsku zemlju od Panonije ili Banovine dođe na svoju djedovinu i ondje svoju sestru preporuči nekim ženama jer mu otac i majka bjehu umrli. zvjerinje i škorpioni bjehu njegova družba. Pozvao ga je biskup carigradski Grgur koji je Jeronimu bio učitelj. blizu rijeke Drave od poštenih roditelja. Bibliju je preveo iz židovskoga a Novi zavjet iz grčkoga. Jeronimu. Mnogo je još napisao navlastito maternjim jezikom. 1. vrati se i dođe u Aquileju.-216. Jeronima piše to zvjerinje. Nakon četiri godine poželi Sv. Pavla. crkve naučitelj. 22 Slavni Jeronim (oko 347.21 Sveti Jeronim je Ilirac iz Stridona. Naklada Leksikon d. u: Zbornik proze XVI. Zagreb 1996. Hilarija. nebo pokrivalo. i bi pokopan pored Gospodinovih jasala. rujna 422. Jerolim se odluči u svijet krenuti. Ponovno ode u Jerusalem te pored jasala gdje se Isus rodio ozida jedan Kloštar i ondje nastavi činiti pokoru. Ilirskoga su podrijetla rimski carevi. Konstantin. gdje s Svetim Agariom ostade neko vrijeme. Dioklecijan. stoljeća. Život S. S Pavlinom i Bonoziom ode u Francu i u mjestu Concordie od Friula (odmori se) počinu neko vrijeme i odatle posla život prvog pustinjaka Sv.svjedoci ilirske materijalne kulture. o. a on ga izliječi. Jerolimu. U Rimu je ostao tri godine propovijedajući i pišući ondje. PRILIKA: Djevojka neka zavjetovala se Sv. priredio Jakša Ravlić. Sv.

26 Radoslav Katičić. str.23 Rimljanima je pripao prostor do ušća Drima. staroegipatske i druge. smatrani božjim potomcima te im je bilo sve dopušteno. Nakon pokušaja da zavlada Visom zaratila je s Grcima koji su u pomoć pozvali Rimljane 229. Kr. Naklada Leksikon d.25 PODRIJETLO KRALJICE TEUTE Po nekim predajama bila je kćerka ljekaruše iz Metkovića.26 Po narodnom pripovijedanju ne zna se je li Teuta ime ili je kraljevsko ime kod Ilira. sv. Krista. ljepoticu Teutu. pr. 01. U Risnu je pravila brodove. Po nekim suvremenim predajama u Boko-kotorskom zaljevu Agrona je otrovao njegov vojskovođa Demetrije Hvaranin koji mu je u znak dobrodošlice nakon izvršene pobjedonosne vojne akcije dao da ispije vrč s vinom u koje je usuo otrov. Litterarum studia. 2. Zagreb 1996. Radoslav Katičić navodi da je Teuta bila Agronova kćerka. ožujka 2005. 17. 25 SAT RT CG. mjesto u današnjoj Crnoj Gori) i bila prisiljena plaćati ratnu odštetu i danak te ograničiti kretanje naoružanih brodova. U to vrijeme moćna Ilirska država prostirala se od lijeve obale Neretve do Epira obuhvaćajući sve otoke osim Visa. Po povijesnim izvorima kraljica Teuta vladala je u ime svoga malodobnoga pastorka Pinesa.24 Umrla je na otoku u Jonskom moru. 17. Za vrijeme sajma ilirski ujedinitelj.15. str. 42. SAT RT CG. a Hvarom i susjednim otocima zavladao je rimski vazal a Teutin nekadašnji vojskovođa Demetrije Hvaranin. Kr.g. Povukla se u Rhizon (Risan. prije Krista nakon smrti supruga Agrona. Poražena je u tomu ratu (229.Teuta je stupila na prijestolje 231. 565. pr. – 228. Zagreb 1998. Zaljubio se.o. književnost i naobrazba ranoga hrvatskog srednjovjekovlja. urednik Antun Vujić.). akadske. ožujka 2005. Po drugim predajama Teuta je bila kćerka kralja Agrona kojom se on oženio jer su kraljevi kod Ilira kao i kod drugih civilizacija od sumerske. pr. L-Ž. kralj Agron razbolio se na sajmu i došao toj ljekaruši vidjevši njezinu kćerku. g. MH.o. 24 23 277 . Hrvatski leksikon. isprosio je i oženio. 01.15.

godine snimila Iva Brguljan u Kotoru od tamošnje nastavnice koja je želila ostati nepoznata.) Kazivačica ističe da je ova predaja po svome nastanku najstarija predaja koja govori o postanku Kotora.27 *** Hrvati iz Crne Gore u svojim predajama zamjeraju Teuti jer je i ona bila u svečanoj povorci kada joj je muž otrovan. U gradu su izgrađeni cvjetni trgovi i arene. no je i zlokobnica koja će sigurno donijeti nesreću cijelom kraljevstvu. Počelo je strašno kažnjavanje. Volio ju je. isticali su. Pripovijeda se i da je Posejdon nije htio kazniti zbog njezine iznimne ljepote. darivao poklonima i počastima.AGRONIUM Ilirski grad Agronium nazvan je po kralju Agronu. (Kazivačica je Hrvatica. Zatim je morski val za sva vremena sakrio nekadašnju ilirsku prijestolnicu. Oženio je Teutu. Po predajama Teuta nije bila kažnjena jer nije znala da se pripremalo ubojstvo njezinoga supruga. Izgrađeno je i pristanište u kojem je “planirano da prvi privezani jedrenjak bude onaj koji će Agrona dovesti kada ovaj dođe na proslavu otvaranja grada”. Potom je Agron sagradio prelijepi grad Agronium u kojem će stolovati njegova supruga. vodio sa sobom. Hrvati joj nisu Predaju je 2006. Već u godinama ali vrele krvi. Po kotorskim predajama ilirski su bogovi preklinjali Agrona da ne oženi Teutu: “Lijepa jeste. Agronu je stigla vijest da mu supruga Teuta živi raskalašenim životom. Stvorili su moćnu državu. Kraljica ga je dočekala na pristaništu “u svoj svojoj ljepoti. u raskošnim kočijama”. Zbog toga umorstva bog Posejdon je naredio da se iz grada sklone robovi i sirotinja. Bio je mrtav. Sudjelovala je Teuta s Agronom u mnogim ratovima. Grad je opasan bedemima. Odlučio je vratiti se i osobno ustvrditi što je istina. Prišla je kralju i u znak dobrodošlice ponudila mu pehar da ispije. Tako je jedan od uglednih Agronovih vojskovođa usmrtio kralja i preuzeo zapovjedništvo nad ilirskom flotom i vojskom. 27 278 . Zemlja se otvorila. Napravio je nekoliko koraka i pao na tepih prostrt njemu u čast. Umoran od dugoga putovanja i zadovoljan razvojem događaja Agron je ispio tečnost na iskap.” Agron je postupio suprotno volji svemogućih. a u njenu utrobu propao je tek izgrađeni Agronium.

u: Leksikon hrvatskih pisaca. 17. Školska knjiga Zagreb 2000. Podijeljeno je u šest knjiga. pa ide do rimskih bojeva s Teutom. Krešimir Nemec (Novija hrvatska književnost). 1612. (…) Navodim prema: Juraj Rattkay. Uz bana Ivana Draškovića te Petra Zrinskoga i Krstu Frankopana ratovao protiv Turaka te u Češkoj. Ta mu je knjiga donijela dosta neprijatelja i stvorila zavist i pakost kod protivnika te je lišen kanoničkog čina. Povod za to bila je jedna žena s kojom je živio i od koje se morao odvojiti. ožujka 2005. zagrebački kanonik.oprostili ni njezin kukavičluk jer “je bila jedna obična gubitnica koja je u Risan došla skloniti glavu a ne imati prestolnicu”. Kad mu nije pošlo za rukom postati zagrebačkim biskupom. što će opisati u Memoria regum. svršava knjigu zemljopisnim opisom Hrvatske i Slavonije svoga vremena. kandidat za zagrebačkog biskupa. Ipak je dobio novu župu u Novoj Vesi. U prvoj počinje općim potopom. I dalje je ratovao protiv Turaka. Poslije je posrijedi bila neka druga žena. 30 Juraj Rattkay (Velikotaborski) (Veliki Tabor. i braći Nikoli i Petru Zrinskom. g. godine prije Krista31 umro nakon nekoliko dana zbog pretjeranog slavlja i pijančevanja i kraljevstvo ostavio na upravljanje svojoj ženi Teuti. a ona je preselila u Krško. Njoj je pisao pisma koja su došla u ruke biskupu. 31 Svi drugi povijesni izvori navode da je kralj Agron umro 231. 615. 1666. str. autor koncepcije Krešimir Nemec. gdje ju je on i dalje posjećivao. imao je problema s izabranim biskupom Petrom Petretićem.) iz velikaške je barunske obitelji mađarskog podrijetla kojoj je pripadao posjed Veliki Tabor. urednici: Dunja Fališevac (Starija hrvatska književnost). 45. svibnja 2006. Rad je obranila 19. Darko Novaković (Hrvatski latinizam).).28 Međutim. – Zagreb. tajnik biskupov. pr. 28 279 . godine. godine i pokopan kao kanonik. Iva Brguljan zapisala 2005 god. Bio je isusovac. Predaje iz kotorskoga kraja snimila je na diktafon studentica Fakulteta filozofskohumanističkih znanosti Sveučilišta u Mostaru Iva Brguljan i dala ih meni. paremiografija i običaji u kotorskom kraju. Saskoj i Türginiji protiv Šveda. od Tomislava Grgurevića. Rattkayevo djelo Memoria regum Regnorum Dalmatiae. 1. 29 SAT RT CG. Croatiae et Slavonije posvećeno je Ferdinandu IV. Bolestan od kostobolje umro je 1666. i da ga je te godine naslijedila njegova žena Teuta.29 AGRON I TEUTA U RATTKAYEVU SPOMENU NA KRALJEVE I BANOVE Juraj Rattkay30 piše da je kralj Agron nakon uspješno svršenog rata s Etolcima 221. Crnogorci i danas mnogo pripovijedaju o kraljici Teuti mistificirajući i glorificirajući je. a u njihovom su vlasništvu bila i imanja u varaždinskoj i zagrebačkoj županiji. Kr. V(ladimir) R(ezar). tako da je izgubio sve časti i crkvene prihode (1664. Iva je pod mojim mentorstvom napisala diplomski rad Suvremene povijesne i etiološke predaje. legende.

godine prije Krista.Zbog velike pobjede Teuta se ponašala oholo te je svojima dopustila da gusare na štetu Grka i Rimljana i plijene njihove lađe i flote. Neki tvrde da je ubijen jedan poslanik. Rattkay piše da je Teuta umrla 179.) Usmenom je komunikacijom do naših dana u kotorskom kraju u Crnoj Gori sačuvana predaja o vili koja je voljela rimskoga kapetana Horacija. 32 280 . 130. (O vilama je riječ u poglavlju Mitske predaje. Hrvatske i Slavonije. stigli su Rimljani kako bi s njom razgovarali o nanesenim nepravdama. ova Juraj Rattkay. Dok je Teuta opsjedala Issu. Spomen na kraljeve i banove Kraljevstava Dalmacije.32 PROPAST RIZINIUMA Što su stariji usmeno-književni oblici.131. koji se nakon Agronove smrti bojao kraljice jer su ga pred njom optuživali. u njegovom srcu pojavila se. svojom galijom mladi i naočiti kapetan Horacije. ali je obećala da Iliri više ne će činiti nepravde i dodala da se nikome ne može priječiti da iz mora izvlači korist. To je naljutilo najmlađeg rimskog poslanika koji joj je rekao da je rimski običaj kažnjavati one koji čine nepravde i pomagati onima kojima se čine nepravde. Uplovio je u Crnoduboku rijeku da bi se zaštitio od velikog nevremena koje je bjesnilo Adriaticom. Kad je to vidio Demetrije. Tada je Teuta poslala poslanike Rimljanima i s njima sklopila mir obećavši im plaćati danak koji oni odrede te da će se povući iz Ilirika osim iz nekoliko mjesta. Kada je ovdje došao. Vile su najčešća mitska bića. sjekirom je poubijao sve dalmatinske prvake kako bi pružio zadovoljštinu Rimljanima zbog njihovih ubijenih poslanika. ovoga puta ljubavna. sasvim iznenadno. gdje je stolovala ilirska kraljica Teuta. Zagreb 2000. Mladog pomorca zavoljela je ilirska kraljica Teuta koja je stolovala u Risnu. a neki da su ubijena obojica s cijelom pratnjom. jedna druga oluja. str. Naslijedivši veliko blago svoga supruga Agrona. Iako je namjeravao isploviti čim se nevrijeme stiša. Jednog dana dođe u Rizinium. Za vrijeme njihova govora Teuta je prkosila. Horacija je voljela i Teuta. Kraljica je prezrela tu opomenu i poslala neke svoje da sjekirom ubiju rimskoga poslanika koji je izrekao opomenu. prevela Zrinka Blažević. ostao je mnogo duže. Hrvatski institut za povijest. Ali. u njima je element mitskoga izraženiji.

Tako je propao Rizinium.žena izuzetne ljepote provodila je svoj život na način koji ne dolikuje kraljici. Ostao je u gradu koji se preselio pod more. Rizina je bila blagovremeno obavještavana od svoga prijatelja boga Nedaurusa. poče tutnjati zemlja i otvarati se njena utroba. Jedne noći. Čulo se i zapomaganje građana dok su kapetani jedrenjaka pokušavali da na brzinu isplove. Uskoro. Vili Rizini svidje se došljak na prvi pogled. Saznavši da ima konkurenciju. FF-PRESS. Ostavi se Horacija! Ako to ne učiniš. 33 281 .33 Vidi: Marko Dragić. Međutim. 153171. rođendana akademika Miroslava Šicela. dolje u zalivu nije bilo grada. Zaljubila se na prvi pogled što joj se rijetko dešavalo.Te noći nestao je i lijepi kapetan Horacije. više nikada nije vratila u svoje dvore na Krivošije. koji su živjeli na okolnim brdima i odozgo posmatrali. Sveučilište u Zagrebu Filozofski fakultet. 2007. jednom preletje preko zidina Riziniuma i preko bedema kraljičinog dvorca i uputi se u njenu ložnicu. Čim je vidjela kapetana Horacija. Vinko Brešić. njeno srce je jače zakucalo. Nije birala sredstva kako da dođe do muškarca koji bi joj se svidio. kako se ne stidiš. Međutim. koji je zapovijedao pristajanjem jedrenjaka u risansku luku. imaš sina Parisa. sakriven u stoljetnoj šumi. iz vedrog neba. Narednog jutra sve je bilo mirno. Gruvali su gromovi i zapomagali nesretni žitelji Riziniuma. Na zaprepašćenje ljudi. ovoga puta njene procjene bile su pogrešne. Bijesno je prekori: “Kraljice. Kada su vili dojadile sve spletke razuzdane kraljice. Tog trenutka počelo je nadmetanje dvije suparnice: kraljice i vile za ljubav Horacija. Smatrala je da će lako izaći na kraj sa ljubomornom vilom. pa i napadima rimskih legija i ostalih neprijatelja. prestala je sudbonosna nepogoda. Od tada se vila Rizina. Zagreb. koja je izbliza pratila nestajanje grada. ur. izmoliću bogove da ti grad prekrije more!” Teuta nije ozbiljno shvatila upozorenje. Teuta je u više navrata pokušala ukloniti vilu s ljubavne scene. I danas ona obilazi ruševine potonulog grada i ne da nikome da tamo zađe plašeći se da ne uznemire njenog (Prčanj kod Kotora) dragog. počeše sijevati munje. jer je ova žena-ratnik uspješno odolijevala svim velikim opasnostima. Spustila se u morske dubine da traži mladog pomorca. koji ti je mlađi od ljubavnika. str. Na Horacijevu nesreću u mladog pomorca se zaljubila i jedna vila koja je u Krivošijama imala dvorac od slonove kosti. Ilirske teme u suvremenom narodnome pripovijedanju u: "Osmišljavanja" Zbornik u čast 80.

2003. 36 Vidi o tomu više: Miraš Martinović. Po narodnom vjerovanju Pines je blago sakrio i ostavio poruku ispisanu 34 35 Isto.” Vjetar je odnio.36 Po nekim predajama Rimljani su u Risnu našli mrtvo tijelo kraljice Teute. u pećini Lipcima. do jedne stijene iznad grada. Kad je opkoljena kraljica vidjela da joj spasa nema sazvala je svoje zapovjednike i rekla im: “Radije ću u smrt nego u ložnice komandanata rimskih legionara. kako ne bi pala u ruke Rimljanima koji su bili opkolili Rizinium. 1. uzletjela na nebo. SAT RT CG. koja se danas zove Stijena kraljice Teute. Po tim je pričama kraljica Teuta sa stijene.35 TEUTINO BLAGO Postoje i mnoge predaje vezane za Teutino blago koje govore kako je ono sakriveno iznad Morinja. koje se strmo spuštaju u more. lovci u trku i lađe s razapetim jedrima.” Zatim su počele sijevati munje i udarati gromovi. ožujka 2005. 17. ali nisu našli njezinoga sina Pinesa niti pet galija s blagom. suglasno njezinoj želji. Rimljani su gledali kako oluja nosi ženu u bijelom. Mitologija. postoji stijena za koju se vjeruje da se s nje sunovratila ilirska kraljica Teuta. Kad je nevrijeme prestalo Teute više nije bilo među Ilirima. na padinama Orjena. Kotor. Kraljice Teute više nije bilo. a Rimljani su začuli odjek kraljičine odluke: “Ja ću kako moram!” Vjetar je stao i nebo se razvedrilo. Uliks. na čijim stijenama i danas stoje crteži stari nekoliko milenija: jeleni. Teuta se spustila na vrh stijene. Nastala je potraga za dva blaga: za dragocjenostima i za tijelom kraljice Teute.34 Crnogorci su u svojim pričama kraljici Teuti pripisali osobine svetice. Rizinium je predat bez borbe.262..STIJENA KRALJICE TEUTE Iznad Risna. str. Bio je to dan kada je prestala postojati moćna ilirska država. 45-. 282 . na nadmorskoj visini od oko 5000 metara. Sunovratila se niz liticu i nestala.

sv. čiji su ostatci i danas vidljivi. 1. 39 SAT RT CG. Predaju je 2006. vrelo koje se javlja samo dva puta godišnje. 17. godine). To ti ona plače za vojnicima poginulim protiv Rimljana. Rkp. Ispod risanskih planina postoji sedam podzemnih jezera. “Pines se želio osvetiti onima koji su žudjeli za blagom te je tako postavio težak zadatak da ga mogu razriješiti samo bogovi. Narod vjeruje da će blago nekada moćne kraljevine pripasti onomu koji razriješi “svojevrsni Pinesov rebus”.39 Hrvati u Tivtu pripovijedaju da je taj grad dobio ime po Teuti. str. ožujka 2005. bio je strašan potres i mnoge rijeke koje su tad tekle njegovim kraljevstvom postale su ponornice zauvijek. to su ti suze kraljice Teute. Niti jedna od rijeka nije još izbila na površinu a to će se desit jedino kada žena slične božanske ljepote bude stolovala u Risan. sve do danas blago nije pronađeno. odakle izvire Sopot. 38 Iva Brguljan 2001.-11. FF Mostar. D. 37 283 . 37.“čudnim znacima”. 2006. ILIRSKA KRALJICA VIDA U STOLAČKOJ TRADICIJI Ilirska kraljica Vida stolovala je na Daorsonu. a pripadajuće mu polje nosi ime Vidovo Polje. 2006. na Carine.38 O Teutinim suzama pripovijedaju i Crnogorci. rođ.37 TEUTINE SUZE U Boko-kotorskom kraju mnogi toponimi i danas u svom nazivu imaju Teutino ime kao što je Teutina pećina. Kad je Agron umro. Teutino blago nalazi se na sigurnome mjestu. sv. 45. 37. 1935.) Kazivačica ističe da je ova predaja po svome nastanku najstarija predaja koja govori o postanku Kotora. MO. rkp. D. Vl. (Kazivačica je Hrvatica. godine snimila Iva Brguljan u Kotoru od tamošnje nastavnice koja je želila ostati nepoznata. Taj bujni izvor koji je doduše kratkoga vijeka od svega par dana. 10. a nad njim stoljećima bdiju velike zmije otrovnice koje se nalaze na ulazu u veliku riznicu na kojoj su petora vrata. Za protekla dva milenija i dvije stotine godina još ga nitko nije riješio. Mnogi su uzaludno pokušavali razriješiti taj rebus. godine zapisala u Prčnju kod Kotora po kazivanju Sonje Nikolić (djev.” Kako bogovi nisu zainteresirani za zemaljske blagodati. Nikolić. Poznata narodna predaja spominje kraljicu Vidu od Stoca po kojoj dobi ime Vidoštak.

u selu Rivine. Tu poginu četvrti brat što se zvao Radovan i po njemu Radimlja dobi ime. Jasenko se zvao. Šćepan Krst dobi ime po bratu Šćepi koji tu u svatovima poginu. a mjesto se prozva Jasena. župnik je uspio svo blago sakriti u veliki kazan i zakopati duboko u zemlju. kao i u cijeloj Hercegovini. Sazidana od kamena. od Popova prema Planini (Morine). Priča kaže kako na mjestu zakopanog kazana viri kazanska ručka. poginu također u nekim svatovima. Svitavko po kome dobi ime Svitava i Doman po kome ime dobiše Domanovići. CRKVA I BLAGO KRALJICE VIDE Po narodnoj predaji crkvu na Vlaci kod Rivina napravila je kraljica Vida koja je živjela na gradu iznad kanjona rijeke Radimlje. Dolaskom osvajača crkva je srušena. prije pogibelji stari pričaju. Naime. Na Popratima se nalazi rijeka Radimlja. Jedan od braće se zvao Livor. zapet će nogom za žilu i to će biti znak da se na tom mjestu nalazi kazan sa zakopanim blagom. Svakog proljeća okupljala bi kraljica Vida narod ispred crkve i tu bi donosila važne odluke. a mjesto gdje je poginuo danas se zove Livorska prodo.BRAĆA KRALJICE VIDE Kraljica Vida imala je nekoliko braće. a grobovi su im pored puta. Crkvu na Rivinama ljudi su od milja prozvali Crkvica. ali blago je sačuvano. 284 . Sva su braća poginuli kao svatovi. dolaskom Turaka srušene su mnoge vrednote za koje trenutno zna malo ljudi. Naime. Vjeruje se da će jednoga dana proći tuda djevojka. Demil. I šesti brat poginu. Na mjestu njihove pogibije podignuti su križevi. Za tu crkvu vezana je još jedna priča. Po nekim drugim predajama postojala su još dva brata. a mjesto gdje se to dogodilo dobi ime Demilov krst. izvana je izgledala skromno ali je njena unutrašnjost blistala od raskoši svakojakog blaga i dragocjenosti. Ručka svojim izgledom podsjeća na žilu. Drugi brat. Grdijevci su dobili ime po Vidinom bratu Grdanu. Turci su dolaskom u Hercegovinu rušili sve pa i crkve.

Danas još postoji mjesto podno Gospića (ucrtano i na zemljovidu Predaje o kraljici Vidi zapisala je Danijela Bošković 2006. 40 O POSTANKU PREZIMENA ŠKARE. VATAVUK I STRIZIREP Iz drevnih su ilirskih vremena do naših dana obiteljskom tradicijom sačuvane predaje o nastanku prezimena Škare. pokrstili su se i prezime im dobiva nastavak –ić. Rkp. Na tom prostoru i najviše na Čiovu nalazili su se pašnjaci gdje su ova tri plemena vodila svoje ovce na ispašu. gdje su sagradili kuće i ostali pod prezimenom Škare. godine u Stocu po kazivanju više kazivača. Postali su poznati po ovčarstvu (mesu i vuni) i ubrzo su dobili imena ovisno o radovima koje je obavljalo neko pleme. Na području današnje Dalmacije obitavala su višebrojna ilirska i ostala domorodačka plemena. Vrela su nazvana po njoj. Područje na kojem su ta tri plemena živjela protezalo se od današnje Podstarne (mjesto danas. Vidoštak u Popratima i Vidoljub na Rivinama. Treći dio plemena otišao je u Liku. FF Mostar 2006. Naša je i Vesna Škare Ožbolt. Jedno pleme je prozvano Vatavuk čiji je zadatak bio tjerati vukove i ostale zvijeri od ovaca te ih čuvati na ispaši. Drugo pleme je postalo poznato pod imenom Strizirep i oni su rezali i podrezivali repove ovaca. Plemena Vatavuk. a ova tri plemena su išla pretežito na istok. Danas te obitelji žive pod prezimenom Škarić. Osim tih vrela. po kraljici Vidi nosila je ime i rijeka Bregava (Vidoštica) i Vidovo Polje. južno od Splita) pa do otoka Čiova. Drugi dio plemena ostao je na području Splita. No nakon nekog vremena nastupilo je teško razdoblje ovčje kuge. Vatavuk i Strizirep. 40 285 . Dio plemena Škare povukao se živjeti u Biorine. Treće je pleme šišalo vunu s ovaca i bavilo se općenito s vunom i njihovo je ime bilo Škare. D. Tri veća plemena bavila su se uzgojem ovaca. Škare i Strizirep bila su dakle domorodačka plemena ovih prostora.TOPONIMI NAZVANI PO KRALJICI VIDI Kraljica Vida bila je vlasnik dva bunara na kojima su se njeni podanici skrbili vodom iz živih vrela. Stada ovaca su umirala. Plemena su živjela zajedno i pritom obavljala različite zadatke. također s nepromjenjenim prezimenom Škare.

Sveučilište u Zagrebu Filozofski fakultet. a dio ovih istih prešao je na pravoslavnu ispovijest . danas dobro poznati Varoš. 42 Isto. naići ćete zasigurno na kamenu klesanu ploču koja je postavljena u spomen grčkih trgovaca pomoraca. Zagreb. današnje Jadransko more bila je veća trgovačka zona i poznata ruta grčkih trgovaca. Danas je Varoš najstariji. 41 286 . uvučenih u uzvisinu – da im more ne bi ponovno potopilo život. Naš je također i Miroslav Škoro. Četvrti dio plemena otišao je dublje u prostore današnje BiH. i uvijek su prepoznatljive i specifične fizičke građe. tamo gdje počinju nizovi starih sazidanih kuća. 2007. ur. najstariju. nevrijeme je zahvatilo nekolicinu plovećih grčkih trgovačkih brodova i oni su doživjeli brodolom. počeli su se baviti ribolovom i živjeti i zarađivati od njega. do koje su plivali. današnji Split imao je svoje živo srce. počeli su hvatati ribu i napravili su par koliba. S plemenima Vatavuk i Strizirep dogodila se slična sudbina. i tako tvorili prvo stanovništvo grada Splita i prve autentične Splićane.Hrvatske) koje se zove Škare. “Još prije nego je sagrađena Dioklecijanova palača. Pripadnici ovih plemena (i danas) uvijek imaju krvnu grupu 0. Ilirske teme u suvremenom narodnome pripovijedanju u: "Osmišljavanja" Zbornik u čast 80. Ženili su se ženama iz prisutnih okolnih plemena.”42 Vidi: Marko Dragić. Sagradili su niz kamenih. Oni koji su se uspjeli spasiti. našli su se ubrzo na obali.neki žive na području današnje Srbije i prezivaju se Škare. no davno je bio najljepši. No s vremenom nisu htjeli otići iz pitome zavale. 153171. FF-PRESS.41 (Split) POSTANAK SPLITSKOGA VAROŠA U predaji o postanku splitskoga drevnog naselja Varoš prepleću se antički grčki i ilirski događaji. prvi. Međutim. Vinko Brešić. dio grada Splita. Peti dio došao je u Slavoniju i oni se zovu Škoro. a nalazi se podno samog Varoša. (Split) “Ako prošetate starim Varošem. skoro pa ruševni. str. rođendana akademika Miroslava Šicela. Da bi preživjeli od gladi i sklonili se. i jedini…” Mnogo prije nego što je car Dioklecijan i kročio na splitsko tlo. nižih i spojenih kuća.

dakle podcarem i nasljednikom.43 DIOKLECIJANOVA KĆER U narodnoj je živoj tradiciji predaja o Dioklecijanovoj kćeri koja je bila naklonjena kršćanima i nije htjela dopustiti da joj otac ubije pet stotina kršćanske djece. Dioklecijan je ostao carem Istoka i vladarem čitavoga carstva. a Gaja Galerija Valerija Maksimijana Jupiterova pod njegovim izravnim zapovjedništvom. a uzroci su bili u pohlepi vladara i ambicijama da sami vladaju. Nakon osam godina ratovanja i upravljanja carstvom shvatio je da je golemom Rimskom Carstvu potrebno više vladara te je ustanovio tetrarhiju po kojoj su četiri cara vladali podjednakim dijelovima carstva. Mater se pripala pa je malome od svog mlika napravila kolač i dala mu da ga ponese. a to je značilo da se više dite ne će vratiti.Gaj Aurelije Valerije Dioklecijan Gaj Aurelije Valerije Dioklecijan bio je jedan od naosebujnijih vladara u povijesti Europe. 43 Jesus Pordo. godine. a Maksimijana sinom Herkula davši mu ime Marko Aurelije Valerije Maksimijan Dioklecijan je potom imenovao i dva podcara i nasljednika: Flavija Valerija Konstancija Herkulova (zvanoga Klor “blijedi”) na Zapadu. Sebe je urbi et orbi proglasio sinom Jupitera. Dioklecijanova zamisao o upravljanju carstvom srušena je građanskim ratovima nakon 305. Split 2005. Pro arte papiri. Svoga prijatelja Maksimijana proglasio je cezarom. str. Dioklecijan. pod Maksimijanom. veliki poraz cara koji je progonio kršćane. Car Zapadnoga carstva bio je Maksimijan kojemu je Dioklecijan dodijelio naslov augusta. Dioklecijan i Maksimijan povukli su se nakon dvadeset godina vladavine. 287 .-7. Bio je obični vojnik te zapovjednik straže cara Numerijana. Oba su podcara imali naslov cezara. Mater i dite pozva car Dioklecijan. prevela Linda Palameta. Zbog toga ju je prokleo i ona otada dva puta godišnje u sablasnoj kočiji obilazi Solin i traži nekoga da joj pomogne i da je spasi. Svaki je cezar oženio kćerku svoga augusta i tako su se stvorile vladajuće dinastije. proglašen je carem. Godine 285. ali Dioklecijan im je bio poglavar. a vlast su ostavili Galeriju i Konstanciju.5. dakle niža od augusta. Podrijetlom je iz Dalmacije.

Kad je kočija došla triba je uhvatit i nije je smija pustit do zore. pripa se i zgrabija ih obima rukama. I jedan od mnogih koji su je pokušali spasit skoro je i uspija. ali da nikom ne kaže ništa. I pusti ga tako da se vrati doma materi. pa je napokon baci u tamnicu u Splitu pokraj mora. Zato je otac stao proganjati. 45 Car Dioklecijan imao je jedinu kćer. koziji rozi i magareće uši!” Na tom mistu izrasla je zovina (trstika) i dica su od toga napravila svirala i ona su svirala ono šta je dječak bija reka. Zagreb. i ona nije tila dopustit svom ocu da pogubi svu tu dicu. On je prije svoje smrti poželija samo da pojede kolač kojeg mu je mater pripremila. Sveučilište u Zagrebu Filozofski fakultet. 2007. vitrovi su ga nosali. Ali ona nije htila poć ni za nj ni za nikoga. ur. Onda ga je car pita šta mu je to. Otiša je iza kuće i prišaplja travi: “U cara Dioklecijana praseća glava. Vinko Brešić. I još mu je reka da ako ne može izdržat da nikom ne kaže da prišaplje zemlji.44 (Kaštel Gomilica) Ta se predaja donekle razlikuje od Priče o Dioklecijanovoj kćeri45 koju je polovicom 19. Ilirske teme u suvremenom narodnome pripovijedanju u: "Osmišljavanja" Zbornik u čast 80. To je čula Dioklecijanova kćerka koja je bila naklonjena kršćanima. žačudi se okusu i pita ga od čega je spravljen. I on je sve to izdrža. a otac ju bješe obećao jednom kraljeviću. Mali mu je reka da je od materinog mlika i tada je car reka da ga je dječak privarija jer da ga sad ne može ubit. a dječak ga ponudi da proba. I pustija je kočiju.I tako joj je sin otiša caru Dioklecijanu koji ga je onda posla da ga se pogubi. i taman prid zoru vidija je svoja crijeva kako ispadaju iz utrobe. zmije su ga grizle. Za nju su se mnogi jagmili. FF-PRESS. Car Dioklecijan je to čuo i naredio da se pobije pesto dice u Šelima (tu je bija amfiteatar). I dite je tako i napravilo. tako da još i danas ta kočija obilazi Solin u nadi da će biti spašena. 153171. stoljeća zapisao Josip Ceresatti i u Vjesniku 44 Vidi: Marko Dragić. I kad je rekla car joj je tad uzvratija: “Đava te nosa!” I tad je doša vitar i odnija mu ćer skupa sa kočijom i ona se nikad više nije vratila. svake godine izlazila iz tamnice jedanput na 288 . Legenda kaže da dvaput godišnje sablasna kočija obiđe Solin. a to nije lako jer tada su ga napadali vrazi. dopušćenjem Božjim. Ipak bi ona. di je bilo puno vlage i vode. i pošto je car pojeo komadić. str. rođendana akademika Miroslava Šicela. To Dioklecijanova kćer traži nekog da joj pomogne i da je spasi.

Ona se prikazuje i sada svaki hiljadu godina isto u zlatnoj karoci. lipa ka ružica. kad eto ti nje pod Kamen.Ona još ni danas nije umrla. Pripovidali su stari ljudi da ona traži u Mravinskom polju jednu ženu koja ju je puno ljubila i bila je zato progonjena od Dioklecijana. Skoči on prida nju. ali je nije naša. a leti. Ko bi tada moga nju susrist pa zaustavit konje i nju poljubit. pa bi zato. Najedanput nestane nje iz tamnice. ostao bi čestit za vavik. Vrati se natrag da će kući u Srinjine. 289 . Kad je on to bio odlučio. Ne bi ga bili konji satrli. str. 46 Isto. MH. ka vila. U nas u Srinjinam dolazi “ pod Baščom” gdi je bio Dioklecijanov ribnjak. konji upropanj. Kćerka je Božjom voljom iz tamnice izlazila jednom godišnje i to sva u zlatu i sjaju u zlatnoj karoci sa vilovitim konjima. Bijaše se našao jedan naš Srinjanin od srca . Ko nju i sada vidi. u Mravinskom polju pod Kamen i u Srinjinam “pod Baščom”. najedanput nestane nje iz tamnice. str. problidi i onesvisti. taj bi zauvijek ostao sretan.pa je odlučija pokušati sriću. Ode zato u Split. SHK. bio bi čestit za vavik. 345-346. Ona je bila ošinula konje samo da njega kuša. a još se nije bilo svanulo. ufati konje za uzde. pa zaustavi konje i karocu i nju poljubi. Vjerovalo se da je mogu zaustaviti i godinu i to sva u zlatu i sjaju u zlatnoj karoci sa vilovitim konjima. (Srinjine kraj Splita) Navodim prema: Usmene pripovijetke i predaje.46 Po toj predaji car Dioklecijan utamničio je u Splitu blizu mora svoju jedinicu kćerku jer je odbila ispuniti očevu želju i udati se za jednoga kraljevića. godine objavio Fr(ano) Bulić. Napokon to je više bilo dodijalo Dioklecijanu. u zlatnoj karoci sa vilovitim konjima. ali se nije na nju namirio. jer je ona puno dobra. To nije odgovaralo Dioklecijanu pa je naredio slugama da po gradu čine veliku grmljavinu i tako zastraše sve kako se ne bi približavali njegovoj kćeri. da je se ne mogu dva oka nagledati od velike plemenitosti. Vidi se da mu nije bilo dano da je poljubi pa da bude čestit za vavik. i to u Splitu i Solinu. Sva u sjaju i zlatu kao zvizda Danica. Zagreb 1997. on se pripade. kad bi ona izišla iz tamnice.arheološkoga društva 1919. Po toj predaji ona ni danas nije umrla. da da. a ona pobiže. Pripovijedalo se da ona u Srinjinama traži jednu ženu koja je nju jako voljela i zato je bila proganjana od Dioklecijana. priredila Maja Bošković Stulli. ali ona ošine konje. Caru je sve to dodijalo i odlučio je smaknuti kćer. naredio svojim slugam da s latom čine po gradu naokolo veliku grmljavinu. gdi je kupina. neka bi se pripao svaki oni koji bi pokušao nju zaustavit i poljubit. Vjerovalo se: tko bi tada mogao susresti nju i poljubiti je. brate. U istoj zlatnoj karoci pojavljuje se svakih tisuću godina i to u Splitu i Solinu. To Dioklecijanu nije bilo drago. pa je odluči smaknuti. a ona se tu igrala kad je bila malena i bacala ribicam mrvice od kruva i mesa. Predaju je kazao Mato Čović. stasita ko jela. Nju je sigurno moga zaustavit i poljubit pokojni don Nikola Mužinić. u Mravinskom polju pod Kamen i u nas u Srinjinam “pod Baščom”. 454. pa šta Bog da.ovo mi je kaziva moj pokojni otac .

Rkp. str. 48 47 290 . ploče koje se okreću i tako gutaju sve koji se usude tuda Isto. 45. Usmene pripovijetke i predaje. rođ. sve do palače. Sinj i Split. svi oni koji su sudjelovali u tim ekspedicijama nisu se vratili živi. Kolač mu se dopao te je upitao vojnika od čega je tako sladak. Školska knjiga. Car mu je dopustio i zamolio ga da i on uzme kolača. Vojnik je od štapića napravio sviru koja je svirala: “U cara Kliktijana kozja brada i praseća glava. zamolio ga je da pojede kolač. Kad mu je vojnik rekao da je od majčinoga mlijeka.). Car mu je dao štapić i pustio ga. Cara su vojnici po redu išli brijati. str. u Koprnom (Dalmatinska zagora). 194.47 U Priči o Dioklecijanu i njegovoj kćeri biblijski je motiv ptice koja samo jednom u tisuću godina dotakne zemlju. g. Kad je taj vojnik obrijao cara. I svi istraživači. car je uzviknuo: “Ta mi smo braća kad od iste matere uživamo mliko”. 15. MH. 336-337. stoljeća do Drugog svjetskog rata vršena su ispitivanja tih tajnih podruma i katakombi. 2006. g. Tridesetih godina 19. *** Motiv praseće glave i tajne koja se ne može sakriti nalazi se i u priči o kralju Norunu48 i kralju Trajanu. godine.poljubiti samo dobri ljudi kakav je u to vrijeme bio župnik don Nikola Mužinić (umro 1856. Govori se da su te katakombe i podrumi puni zamki – koplja koja probadaju. FF Split. Jednom je vojniku majka svojim mlijekom ukuvala kolač.”49 DIOKLECIJANOVI PODRUMI U Splitu i okolici u usmenoj su komunikaciji i predaje o Dioklecijanovim podrumima. Zagreb 1997. Vidi: Stipe Botica. Kazala joj je Božica Hrga (djev. str. sv. Rajčić. str. priredila Maja Bošković Stulli. ali se od njega nijedan nije vraćao. Hrvatska usmenoknjiževna čitanka. U Kistanju (Dalmatinska zagora) pripovijeda se o caru Kliktijanu koji je imao kozju bradu i praseću glavu. 454. SHK. u Koprnom). Nedavno su otkrili da jedan od njih poveziva Solin. i tim tunelima i podrumima služili su se vojnici i sam car. 49 Ivana Hrga zapisala svibnja 2006. 1925. Zagreb 1995.

g. a drugi do Župnog dvora. 52. odakle se putevi dile prema Župnom dvoru i Dominikanskom samostanu. str. ti prolazi greju od kule Skrivanat. Sveučilište u Zagrebu Filozofski fakultet. g. FF Split. Rimljani su zauzeli i spalili Delminium 156. Jedan dil gre do kneževog dvora. odman spram gradine.50 (Kaštel Gomilica) PODZEMNI PROLAZI Razne su vlasti na području Hrvatske gradile tajne podzemne prolaze koji su služili za komunikaciju i za bijeg u slučaju potrebe. toponim Bojčuše. 50 291 . Takvi prolazi postoje i na Pagu: Po jednoj priči. sredina tih podzemnih prolaza je na pijaci. Zagreb. Ilirske teme u suvremenom narodnome pripovijedanju u: "Osmišljavanja" Zbornik u čast 80. Uspomenu na žestoki duvanjsko-rimski boj čuvaju: povijest. rođendana akademika Miroslava Šicela. kosti koje su se ondje izoravale i živa predaja: U nas u Letki imaju njive i zovu se Bojčuše. Od tada više nije poznato da je neko iša istraživat te podrume i katakombe. prema palači Matasović i Zbornoj crikvi Marija Uznesenja i dalje prema kuli Skrivanat. Vinko Brešić. Jedna je ekspedicija pošla sa arijom kako bi se mogli čut sa drugim članovima na površini. 51 Na Pagu 2005. 153171. također. svi nestanu u bezdan. prije Krista. FF-PRESS. 2007. ali i oni su se u jednom trenu prestali javljat.51 (Kaštel Gomilica) BOJČUŠE Duvno je dugo bilo središte otpora protiv Rimljana. Tuden su Rimljani boj bojevali i zato se i zovu Bojčuše. str. a kazao joj je Jure Kaurloto. S Vidi: Marko Dragić. ispod Benediktinskog samostana do Zborne crikve Marijina Uznesenja. sv. ur. pljačkali i uznemiravali grčko-rimska naselja i trgovce na obalama. Eno ji doli.prolazit. zapisala je Petra Jakovčević. Delmati su. Rkp. Po drugoj priči. 6. 2005.

di je njijov. 53 Predaju je zapisala Tatjana Čuić po kazivanju Dragice Ćurić rođene 1931. god. Stajka. Usužnjenu ju je tješio sveti Krizogon (hrv. rimski put bijo. Put je bijo sve od gradine pa amo. Stoja.onu stranu. Staža. Bila je srijemska mučenica (djevica) ili udovica patricija Publija koji ju je radi njezine želje za djevičanstvom zatvorio u kućnu tamnicu. rođ. godine spaljena na lomači. 1933. U 5. sv. 52 292 . stoljeću njezine relikvije su prenesene u Carigrad. Nasta. godine. Staza. uz baziliku svetoga Dimitrija.52 (Letka kod Tomislavgrada) RIMSKI PUT Mnogobrojni ostatci Rimskih puteva i priče o njima i danas svjedoče moć toga carstva. prosinca 304. (Korita kod Tomislavgrada) *** SVETA ANASTAZIJA (STOŠIJA) Sveta Anastazija u narodu je poznata kao Stošija. Nastavila je slijediti svete mučenike idući u Sirmij. Svake godine oruć stine izvaljujem. kažu rimski. 2. žito je uvik slabije. str. Rkp. sveti Donat oko 804. Vl. Pokopana je u vlastitoj bazilici. Tragovi tih rimskih cesta mogu se vidjeti i u polju i po okolnim brdima. D. godine dobio je te Marko Radoš. Zadarski biskup. 2004. Solun i ponovno u Sirmij gdje je 25. u Koritim. rkp. Nakon Publijeve smrti pratila je Krševana u Akvileju i ondje prisustvovala njegovoj mučeničkoj smrti. Stažija. FF Mostar 2003. u Letki 2003. d. Krševan). zb. to su sve stine ko kaldrmane bile priko polja i vidile se vazda dok 53 nisu potopoli polje. Kao i danas. 30. Stana. Od gradine priko njiva Mukišnica do Lužina ima konjski put. Duvno je se i u rimsko doba nalazilo na raskrižju cesta. godine kazao Danijeli Ančić.

str.54 SVETI VLAHO (BLAŽ). povijesti i diplomirani etnolog (rođ. on je naredio da ga raskidaju željeznim grebenima i bace ga u jezero. str. liturgike i simbolike zapadnog kršćanstva i Uvod u ikonologiju Radovana Ivančevića. Kad je doveden pred Licinija. jer je prema legendi spasio dijete koje se gušilo progutavši riblju kost. Sjale su poput zlata. 57 Leksikon ikonografije. stoljeću. priredio Anđelko Badurina. 46/06. već su ga mirno susretale i mazile se uz njega. Znali su da su to svetačke vlasi pa su ih odnijeli u Crkvu. g. FF Split.56 Kao zaštitnik Dubrovnika u ruci drži model grada.112-113. Nadaren božanskim nadahnućem povukao se u pećinu i ondje živio među divljim životinjama koje ga nisu napadale. Po zanimanju je bio liječnikom. Prema toj predaji podrijetlom Leksikon ikonografije. Opazivši ih. 4. prof. Na koncu mu je odrubljena glava. 211. str. 55 Isto. Zavjetuje mu se za ozdravljenje grla. Splitska predaja ga stavlja u prvo stoljeće. Zaštitnikom je divljih životinja. 57 PRENOŠENJE MOĆI SVETOGA DUJMA Solinski biskup i mučenik sveti Dujam živio je u 3. 56 Anđela Gilić zapisala je 2006. priredio Anđelko Badurina. čuvari su dali znak za uzbunu. str. Zagreb 1990. Zagreb 1990. Sveca čije su vlasi bile nazvali su Vlaho i uzeli ga da im bude parac (zaštitnik). 161. ZAŠTITNIK DUBROVNIKA Sveti Blaž bio je biskupom Sebaste u Armeniji u 3. stoljeću. Kršćanska sadašnjost. liturgike i simbolike zapadnog kršćanstva i Uvod u ikonologiju Radovana Ivančevića. godine u Splitu. Otkrili su ga kraljevi lovci te su ga. 1979. Kazala joj je Ivana Radovani.relikvije i pohranio ih u crkvi svetoga Petra koja se od tada naziva Sveta Stošija. zarobili. pomislivši da je vrač. te mu ranjene i bolesne dolazile. sv. Božjom pomoću zacijelile su mu rane te je hodao po vodi propovijedajući mnoštvu. Rkp. 55 O svetome Vlahu Hrvati i danas pripovijedaju: Jednom davno su pred grad Dubrovnik doplutale vlasi svetoga Vlaha. 54 293 . 2006. Kršćanska sadašnjost. Pučani su potrčali prema obali da vide čudo. Neki su se barkom odveslali i izvadili vlasi iz mora.).

pa povjeriše taj časni posao svećenicima. preobratio se na kršćanstvo i krstio u Antiohiji. Bio je učenik svetoga Petra. po tom' je ona i dobila ime. 211. koja je. sagradiše Spljećani kapelicu. pomoliše se svecu i u taj čas izbi iz zemlje lijepa hladna voda. i ljekovita. Školski vjesnik. 452-453. stali bi i oni. a oni se napiše i pođoše dalje. 59 58 294 . tad' su se odmarali i dok je išla zvijezda toliko su i oni putovali. Na tom mjestu. i putovali su samo noću. izabraše nekoliko ljudi.58 Ivan Ravenjanin je u 7. sakupio da ga prenose. Pankracije je krenuo na Siciliju. Tako su oni išli za jednom zvijezdom. Sarajevo. Đački izlet u Bosnu. str. Napredovali su jer sve što im je trebalo kralj bi poželi i zazivaj uz pomoć Isto. vjerovali da će im bit' dobro sve dok njega imaju. Dalmaciju i Hercegovinu za jedanaest dana. gdje je voda izbila. kad bi zvijezda stala. Oni su otad' vjerovali u taj kamen.59 ILIRI OSNOVALI VAREŠ I VISOKO Prema kazivanjima naših starih djedova i pradjedova prostor Vareša prije nije bio nastanjen a 'vamo na drugoj strani je postojalo jedno pleme Ilira koje je u bijegu pred kugom i raznim nedaćama krenulo u potragu za boljim mjestom. da izaberu nevinu djecu da ona pokušaju nositi. stoljeću prenio moći Svetoga Dujma iz Solina u Split.. pa pred Spljetom. Stjepan Štrodl-Srijemac. str. Apolinar u Ravennu. a pod njom je izvor bistre i hladne vode. podigoše i ponesoše sveca. No pošto je velika vrućina bila. ali pošto ih žeđ žestoko morila. a i drugi pratioci. da se odmore. da se svetac ne da od grješnih ljudi nositi. koji ponosno pristupiše i htjedoše ga podići. ali ni maći s mjesta. I zaista čim se djeca prihvatiše. ožednješe djeca. a o tome se pripovijedalo: Kad se svijet. VIII. jer djeca nisu grješna. vele. Kad je zvijezda stala na tom mjestu. Narod mišljaše . kojega je s Pankracijem i Apolinarom pratio u Rim. a Dujam u Salonu. Svetom Dujmu je odrubljena glava.je iz Sirije. a kad tamo ni oni ne mogoše. sjedoše kraj ceste. Prije njega ubijeno je četrdeset pet mučenika.. od nje se otkinuo jedan dio koji je sjao a njeg' je uzeo kralj tog plemena. nisu putovali danju. 1901. Neko napokon smisli. Ondje je osnovao crkvenu zajednicu i mnoge obratio na kršćanstvo radi čega je podnio mučeničku smrt. koja i danas stoji. To se baš desilo na području naše planine Zvijezde.

Kako su silazili s Zvijezde tako su nastanjivali Vareš i Visoko. ljudi su mogli od svoga rada tu živjeti pa su tu napravili i grad. D. Kao mladić uputio se na školovanje u Rim te ubrzo svojim znanjem postade govornik da mišljaše da u njemu Ciceron uskrsnu. – 422. vjere branitelj. 295 . vrati se i dođe u Aquileju. 2007. godine od Liljane Grgić (domaćica. A ustvari su oni imali i jednu zlatnu jabuku koju su stavili na vrh kule pa im je ona služila k'o putokaz jer je davala odsjaj od sunca po danu i od mjeseca u noći. pusti jak vjetar koji istrgnu od kralja taj kamen te on pade u podnožje planine. Jerolim se odluči slijediti ih. crkve naučitelj. nisu ga mogli naći pa ga je odnio sa sobom pod zemlju i došlo je do nji'ove propasti a legenda kaže da je tada nastala nekakva kletva. mogla se obrađivati. Odatle ode u Treveru i našavši neke knjige Sv. Uputi se prema Grčkoj i Siriji te uđe u Antiochiju. Sv. Četiri ljeta ostao je u pustinji hraneći se biljkama i korijenjem. Tu je zemlja bila plodna. Al' zbog zavisti i ljubomore mitsko biće Huri koje je živjelo pod zemljom. Kralj je otiš'o u Visoko a neki su se samo spustili u Vareš 'dje su isto tražili tog Hurija i kopali zemlju i tako otkrili golema rudna bogatstva.) Rkp. rodi se u Stridonu. Kralj naravno naredi da se kamen nađe ali pošto Huri pusti gustu maglu u podnožje Zvijezde. Nije se moglo sijat' više jer je bila velika studen pa su oni morali pobjeć' i selit se jer nisu imali više šta jest'. zvao se Zvjezdan-grad. Hilarija. rođena 1953 god. 60 SVETI JERONIM Slavni Jeronim (oko 347. kruna redovnikov i dika slovinskoga jezika. jer se Huri krio s kamenom od kralja i da bi bio sigurniji zavi on Zvijezdu u snijeg. gdje s Svetim Agariom ostade neko vrijeme. FF Mostar.tog kamena koji je svijetlio. blizu rijeke Drave od poštenih roditelja. Pavla. Potom je prošao gore koje dijele latinsku zemlju od Panonije ili Banovine dođe na svoju djedovinu i ondje svoju sestru preporuči nekim ženama jer mu otac i majka bjehu umrli. nebo pokrivalo. zvjerinje i škorpioni bjehu njegova družba. Zemlja gola bila mu je postelja. rukom ih svojom ispisa. g. Jerolim se odluči u svijet krenuti.). 60 Katarina Pejčinović zapisala je u Varešu kolovoza 2007. S Pavlinom i Bonoziom ode u Francu i u mjestu Concordie od Friula (odmori se) počinu neko vrijeme i odatle posla život prvog pustinjaka Sv. U to je vrijeme puna Sirija bila pokornika pustinjaka.

st. Čehu se ondje svidjelo. Zbog toga ga optužiše i htjedoše ga osuditi te on pobjegne zajedno s bratom Lehom i mnogobrojnom rodbinom. vjerojatno pol. Andrija Kačić Miošić i drugi. LEHU I MEHU Mavro Orbini (Dubrovnik. a Novi zavjet iz grčkoga. prijateljima. rujna 422. ondje zatekne više ovaca i goveda nego ljudi. također slavenskog roda.Nakon četiri godine poželi Sv. Filip Grabovac. a Meha ne spominje. U Rimu je ostao tri godine propovijedajući i pišući ondje. Kasnije bi prenesen u Rim i po njemu Bog mnoga čudesa učini. Mjesto pohoditi gdje nauči židovsko pismo. Jeronimu. Jednom mu je lav došao te nogu u koju se trn zabio pokaza Sv. Četrdeset godina je ondje u pokori živio. povijesnih izvora i usmenih predaja. To je djelo napisano na temelju Ljetopisa popa Dukljanina. Junije Palmotić. Sve je nevjernike zbunio i hrabro protjerao. Pozvao ga je biskup carigradski Grgur koji je Jeronimu bio učitelj. je prevedeno i na ruski jezik. Kada je Čeh stigao u Bohemiju. Moravci im kazaše da je Bohemija prazna i da je u njoj tek šačica Vandala. XVI. Ponovno ode u Jerusalem te pored jasala gdje se Isus rodio ozida jedan Kloštar i ondje nastavi činiti pokoru. Mavro Orbini u svom djelu piše i o braći Čehu i Lehu. slugama i drugim ljudima. Hrvati bjehu vješti gradnji i 296 . Ivan Gundulić. PRIČA O ČEHU. a on ga izliječi.) objavio je 1601. Umro je u osamdeset šestoj godini života 30. st. 1611. U 18. To je djelo bitno utjecalo na početke srpske i bugarske historiografije. i bi pokopan pored Gospodinovih jasala. te se popeo na planinu i ondje ubi žrtve i prinese bogovima. Mnogi su mu vladari slali pisma da ih tumači. mlijeko i sir. Ljudi su bili zapušteni dugih kosa mahom pastiri. Mnogo je još napisao navlastito maternjim jezikom. – Dubrovnik. Ljudi su vidjeli da su Čeh i njegovi ljudi iste narodnosti te se pozdraviše i izgrliše dajući Čehu poklone: meso. Orbinija su koristili Pavao Ritter Vitezović. godine Kraljevstvo Slavena. Čeh Hrvat nehotice ili hotimice ubije jednog od svojih čovjeka velikoga ugleda. Jeronima piše to zvjerinje. Papa Damaso naredio mu je da dođe k njemu te mu je dodijelio jednu parokinju i zato se Jerolim piše kardinalom. Zato se kod Sv. Došli su u Moravsku kojom upravljahu Slaveni. Vrati se u polje svojima i reče im da ondje sagrade kuće i počnu obrađivati zemlju. Bibliju je preveo iz židovskoga.

Leh osnuje Poljsku. 1809. 61 Ljudevit Gaj (Krapina. odluče braća poći na sjever. bojeći se za nj. Njihova sestra Vilina bila je zaljubljena u rimskoga namjesnika i izdala mu je braću. te kći po imenu Vilina. Lehu i Mehu: U zemlji Hrvatskoj kako kažu stari kroničari. Doznavši sestrinu izdaju. ispriča što braća snuju. priredio i napisao uvodnu studiju Franjo Šanjek. – Zagreb. 61 297 . Golden marketing Zagreb. godine objelodanio dvije stotine hrvatskih predaja i legenda među kojima je i ova o Čehu. Knezom im bijaše Hrvat stolujući u starom gradu Krapini. Dražen Kovačević je na temelju starijih zapisa (ili priča koje je slušao) kao pripovjedač 1993. prevela Snježana Husić. Uvidjevši da se ne će moći obraniti od rimskog cara.) zabilježio je predaju o braći Čehu. 1872. Braća su pobjegla na sjever i tako je Čeh osnovao Češku. Krenuše braća preko triju rijeka. Čeh. Leh Lešku (Poljsku) a Meh Mešku (Rusiju). braća je uzidaju živu u toranj krapinskog grada kojeg i danas nazivaju Vilinim tornjem. str. put sjevera: Čeh utemelji Češku. Leh i Meh zazidali su sestru u toranj koji se i danas zove Vilin toranj. živjelo nekad davno svo plemstvo slavensko. Bili su ratoborni. Legende i predaje Hrvata. Pokoravao se on rimskom caru i njegovom namjesniku u Hrvatskoj. U dubokoj starosti umre knez i ostavi za sobom tri sina: Čeha. Leha i Meha. Dalmatinci su pristizali u Bohemiju. Kada im je otac umro. odlučili su zbaciti rimski jaram. Sinovi uz Krapinu sagrade još dva grada – Psari i Šabac i vladaše njima. Doskora dozlogrdilo braći rimsko godpodarstvo pa odluče rimski jaram zbaciti.ratarstvu. Kad to ne bi učinile. Lehu i Mehu koji su stolovali u Krapini. 9. kazna im je bila gubitak djevičanstva. str. Narodne novine Zagreb 1999. Zagreb 1993. 110. Starije su žene ranjavale neprijatelje a djevojke ih gađahu lukom i strijelom. bijaše češkog roda. 62 Dražen Kovačević.-114. a Meh Rusiju. Papa Pio II. Leh napušta brata i osniva Lešku (Poljsku).62 Mavro Orbini. Njihova se sestra zagledala u rimskog namjesnika te mu. Česi se pokazaše hrabrim ljudima i vrsnim strijelcima. Valaska sedam godina vladaše Češkom nakon što je poubijala 7 protivnika. Kraljevstvo Slavena.

Šuici. 64 Nikola Lašvanin. STAROHRVATSKO DOBA Hrvati su današnje krajeve nastanili od 610. 63 298 . (U isto su se vrijeme Englezi nastanili u Engleskoj. 3. Porfirogenet u svomu djelu De administrando imperio (O upravljanju carstvom) prvi naveo povijesne predaje o dolasku Hrvata u današnje krajeve koje su predvodili petorica braće i dvije sestre. Poljaci i Česi ilirskoga podrijetla. stoljeća. Turci se odvojiše od oblasti rimskih cesara. Ričici kod Kaknja. Dojdoše iz priko Babinih gora Hervati najprvo u Dalmaciju i ove sadanje hrvatske i slovinske strane. I od njih Dalmacija. Komjenovcima (Jabuci) kod Ustikoline na Drini i drugdje. – Upade u turske ruke Peršija. bila je gospodarica. Blagaju na Sani. Klobej. i zove se do današnjega dneva. Tu u jezeru ima neka Đuro Basler. Sarajevo 1991. s mlogim bojem istiravši Abare.-1989.). radovi simpozija povodom 9 stoljeća spominjanja bosanske biskupije (1089. u Prisoju. neka Buga i po njoj je nazvano Buško jezero i narod.) Hrvati su došli iza Babinih gora iza Karpata. Hrvat i dvi sestre: Tuga i Buga. g. Doboju kod Kaknja. *** U vrijeme romantizma bilo je rasprostranjeno vjerovanje da su Rusi. str. str. mi ovde. Marindvoru u Sarajevu. Kožočeš. Bužani. Muklo. između ostalog. Majdanu kod Mrkonjić Grada. (priredio dr. Brezi. Arheološki spomenici kršćanstva u Bosni i Hercegovini do XV. 67. koja je od mora do Dunava dosegla. ovdi se nastaniše. fra Ignacije Gavran). hrvatsko ime prija. u: Kršćanstvo srednjovjekovne Bosne. IRO “Veselin Masleša”. do 630.64 Kraljica Buga U Dučiću. Srđu. Vrlo rano su primili kršćanstvo o čemu. Lepnici. Sarajevo 1981. Vrhbosanska visoka teološka škola. Duvnu.63 Već je kazano da je Konstantin VII. a ne kako je navedeno u predaji. Ljetopis. svjedoče bazilike u Zenici.Radnja predaje dogodila se u vrijeme Ilira i Rimljana. Prid ovim bijaše pet bratje: Kluka.

BiH. svi su za njon plakali i nisu je Poljičani ni dan danas zaboravili. 100. Ona je svake večeri i jutra uveseljavala ljude svojom pismom. u biloj haljini i duge Hrvatska usmena književnost Bosne i Hercegovine: proza. ali sad se ne vidi. Ona je tu sagradila svoje dvore. knj. stoljeća zapisao da je prezime Bužana uvijek u ženskom rodu. ni svađat ili štogod jedno drugom uzet. To je bila njihova nova domovina koju podilili među sobon. Jedan od braće. HKD Napredak. Veliki je to bijo grad i tu je bilo groblje. str. Sarajevo 1892. Buško jezero i prezime Bužana. U Policin se nije smilo govorit ružno. Svi su živili u jubavi.66 Kraljica Tuga Daleko. Naši su pradidovi čuli kako je toplo u krajevima blizu sinjih vali. A kad je Tuga umrla. To se gorje zove Karpati.gradina. a sestre su bile Tuga i Buga. 66 GZM. Tuga je bila divojka duge zlatne kose i crnih očiju. di su u davna vrimena stolovali naši pradidovi. 65 299 . I Tuga je dobila lip kraj. a oko njena dvora plemići su sagradili palače. 5. Sarajevo 2005. (Po narodnom kazivanju priopćio Ivan Zovko). Bila je Tuga pobožna i dobra i činila svima lipega. Svi su radili. pa su pod vodstvom petero braće i dvi sestre krenili na dalek put. priredio Marko Dragić. I tako je nasta gradić koji su zvali Tugini dvori. (Korita kod Tomislavgrada) Uspomenu na gospodaricu Bugu čuvaju etiološke predaje i toponimi Bužana grad. ravnicu podno Mosora – Poljica. Hrvat je ka najstariji brat bija snažan i jak i duž puta je branija svoj narod od zviri i neprijatelja. a danas se zovu Tugari. MH. najprije da je rimska. Kad je sušna godina dobro se vidi. 455. drama i mikrostrukture. trudili se i punu su kuću svega imali. Ivan Zovko je koncem 19. Ona i danas zna. str. Govorilo se da je biloj vili druga. najstariji zva se Hrvat. daleko odakle pušu ladni vitrovi i snig vije. Bilo je dvanaest plemena. za misečine. nalaze se visoke gore. Onda im je bilo lakše putovati kroz šume i nizine. Hrvatska književnost Bosne i Hercegovine u 100 knjiga. sićam se da sam 65 jednom vidila kad su te mrtve iskapali. dok nisu napokon ugledali more.

Janku Sibinjaninu. Skender-begu. Sardiniju i Kalabriju. a mista u sredini otoka su nastala puno pri onih uz more.plave kose proći priko ruševina svoga dvora u Tugarima bdijući nad Pojičanima i Pojicama. priredio Marko Dragić. Ni bilo puno Bračana za obranit misto. HKD Napredak. puno veću od njihove. jerbo su one na samom vrhu Brača. ali onima ča su bili. 97. Logično je da su to bile baš Pražnice. ali postoji legenda o njihovome napadu na Pražnice.). u Selcima na Braču kazala Doris Bošković (rođ. str. MH.-172. hercegu Stipanu Vukčiću Kosači. U narodnom je pamćenju Bračana i danas predaja: Ne znam kako su Saraceni došli do Brača. Korziku. i: Marko 300 .67 U livanjskom kraju i danas pripovijedao da je planina Tušnica nazvana po kraljici Tugi koja je ondje dolazila u posjete svojoj sestri Bugi. sv. sv. 67 Mirni Trgo 2006. 31. drama i mikrostrukture. Marku Kraljeviću. Siciliju. Da se spase. 69 Vidi o tome: Hrvatska usmena književnost Bosne i Hercegovine: proza. 4. FF Split. Sarajevo 2005. knjiga 5. Borba je bila u cik zore. Hrvatska književnost Bosne i Hercegovine u 100 knjiga. u Splitu. pa su utekli. Dijani Mišetić.. godine u Sumpetru (Jesenicama) kazao je Jure Klarić. FF Split. živi i radi u Selcima na otoku Braču. Rkp. pobrali su duge šibe od jasena i primazali ih lojem. srpnja 1965.68 (Selca na Braču) EPOHA OD UJEDNINJENJA HRVATSKE DO KRAJA VLADAVINE NARODNIH VLADARA (925. Saracenima se pričinilo da vide ogromnu vojsku. te se učvrstili u Ulcinju. Po zanimanju učiteljica. 39. 2004. 68 Studentici Filozofskoga fakulteta u Splitu. Rkp. SARACENI U PRAŽNICAN Saraceni je bizantski i latinski naziv kojim su u ranom rednjovjekovlju nazivani sredozemni arapski islamizirani narodi. str. 27. g. Kako je ti loj bliska na suncu. na pamet je pala izvrsna ideja. ča je Bračanima savršeno odgovaralo zbog položaja sunca. Iz sjeverne Afrike su prodrli i osvojili: Maltu.-1463. 2006.) U usmenoj su komunikaciji do naših dana sačuvane povijesne predaje69 i pjesme o: kralju Tomislavu.

str. Zauzeo je nakon toga Bosnu i Hum. gdje su nekoć i Delmati imali svoj glavni grad. bio zadarski biskup (9. Bio je jak. Naša ognjišta. Htijući spriječiti sukobe između carstava krenuo je s mletačkim duždem Benenatom u Carigrad. i da se okrunjeni kralj zvao Budimir. Dok se bugarski car Simeon borio s Grcima. U narodu je najraširenije i najprihvaćenije mišljenje Kukuljevićevo i Klaićevo. Tomislavgrad – Zagreb. Kad je proglašen knezom. Duvnjaci vjeruju da Tomislavgrad baštini ime po kralju Tomislavu. liturgike i simbolike zapadnog kršćanstva i Uvod u ikonologiju Radovana Ivančevića. prvi hrvatski kralj okrunjen je na Duvanjskom polju. godine koja se spominje u Kronici. Ondje je otkrio posmrtne ostatke svete Stošije. str. oslobodio je Posavsku Hrvatsku među Dravom i Savom. Ponijeo je sa sobom moći svete Stošije i kuda god se kretao mnoštvo naroda je ozdravljalo.-93. Ako je kralj Budimir kraljevao 40 godina i preminuo 917. Zagreb 1990. Kršćanska sadašnjost. dao je izraditi kameni sarkofag i oltar i crkvu je posvetio svetoj Stošiji. stoljeću.SVETI DONAT Donat je. Neki drugi povjesnici drže da se krunidba zbila krajem 9. 57. 70 Leksikon ikonografije. Podrijetlom je bio iz ugledne zadarske obitelji. Tada je Donat upriličio svečani prijenos Stošijinih kostiju u biskupsku crkvu svetoga Petra. priredio Anđelko Badurina. prema kojem se na Duvanjskom polju za kralja okrunio Tomislav godine 925. Od Kozigrada do Zvonigrada (hrvatske povijesne predaje iz Bosne i Hercegovine) Mala nakladna kuća Sv. g. vjerojatno. 2002.. Duvno kroz stoljeća. 209. str.). sin Mutimirov kojega je naslijedio oko 910. Tomislav je otkazao poslušnost Grcima i Hrvatsku učinio samostalnom. Grgur Dragić. 71 Robert Jolić. Baška Voda-Mostar-Zagreb 2001.71 Tomislav je. st.70 KRALJ TOMISLAV Prema izvješću u Hrvatskoj kronici. znači da je krunjen godine 877. ili otprilike tada. najvjerojatnije u blizini planine Liba. ali se pojavila silna oluja. 493. 301 . za vrijeme kralja Karla Velikoga na Zapadu i Nicefora na Istoku. Jure i Ziral. hrabar i vrlo poduzetan. Benenato je htio Stošijine relikvije ponijeti u Mletke. Dominik Mandić drži da se taj događaj zbio godine 753.

kazivali su brte stari.Ninski ga je zlatnom krunom ovjenčao na Duvanjskom polju između 920. Tomislav. u susret trećem tisućljeću. ukopan je Tomislav na Jabuci njivi (na Čondraku) i pored Tomislava ukopana su još tri poglavita rvacka kralja. 73 Hrvatska usmena književnost Bosne i Hercegovine: proza. bio je krunisan u Kongori pod čvorovim rastom. knj. i 925. Prvi hrvatski kralj. Najprvo je na cilom svitu od svih svitskih vladara onoga staroga vakta. Narodni sabor i krunisanje kralja na Duvanjskom polju u: Zbornik. Ilije i kazivali su da je se tu kralj Tomislav doša posvetit poslje krunisanja. Potukao je vojsku bugarskoga cara Simeona dočekavši ga sa 100 000 pješaka. Kako stari ljudi pamte i pripovidaju. priredio Marko Dragić. MH. drama i mikrostrukture. kada je u stara vrimena vlado Rvackom. 5. a i danas se zna gdje je bila crkva u kojoj se Tomislav krunio. str. vinča kralj Tomislav.72 CRKVA U KOJOJ SE VJENČAO KRALJ TOMISLAV Legenda kaže da je na Gradini poviš Petrovića bila crkva koja se zvala Ružica. U toj se crkvi.74 (Stepen kod Tomislavgrada) Vjekoslav Klaić. I danas se to misto zove Crkvina. Ne zna se kada i gdje je umro kralj Tomislav niti gdje počiva. 72 302 . g. 71. 101. 101. str. str. To je sveto misto i ne smi se dirat u grebove. ustanovio je 15 točaka kojima se moralo srediti stanje u državi. 60 000 konjanika te 80 velikih i više malih brodova. HKD Napredak. 74 Isto. najprvo je Tomislav okrunjen. Sarajevo 2005. Zagreb 1998. KRUNIDBA KRALJA TOMISLAVA Kraljo Tomislavo. Hrvatska književnost Bosne i Hercegovine u 100 knjiga. Na Splitskom saboru oko 925. g. A njegova žena je bila rodom iz Zauma. Stari su naši pripovidali da je naroda bilo za vrime krunisanja Tomislava tri i po milijuna i od Stržnja do Sovićki vrata ispod kapka mogo si proć da čovik pokiso ne bi. Tu su nađeni neki grebovi i kaže se ako se kopa po strani od Duvna da odma počme nevrime.73 (Stepen kod Tomislavgrada) CRKVA U KOJOJ SE POSVETIO KRALJ TOMISLAV U Mesijovini se nalazi Gradina i tu je bila crkva Sv.

1869. st. 1846. U XIV. Poslije Ivanove smrti Mlečani su htjeli njegovu ruku prenijeti u Mletke. st. Za vrijeme kralja Krešimira IV. stoljeća. U nerazjašnjenim okolnostima naslijedio je kralja Petra Krešimira IV. Pripadao je dinastiji Svetoslavića. Prvi put se spominje kao ban u slavonskom dukatu šezdesetih godina 11. 303 . priredio Anđelko Badurina. Ivan je hodao po valovima i po njegovom je zagovoru spašeni su mornari i teret. Za njegova kraljevanja hrvatski narod je živio u blagostanju. godine. Provodio je pokornički život. između Drniša i Muća. zapisana je predaja o silovitom umorstvu najboljega hrvatskog kralja Dmitra Zvonimira. Druga legenda kazuje kako je jednom tuča uništila vinograde. liturgike i simbolike zapadnog kršćanstva i Uvod u ikonologiju Radovana Ivančevića.75 DMITAR ZVONIMIR Dmitar Zvonimir kraljevao je od 1075-1089. Arheolog i povjesničar Frane Bulić (Vranjic kraj Splita. 1934.). ističući se miroljubivošću. predaju o umorstvu kralja Zvonimira i poslao je povjesničaru Ferdi Šišiću (Vinkovci. 284. a Ivan je naredio da se ono malo preostaloga grožđa stavi u tijesak iz kojega je potekla golema količina mošta. O njemu postoji više legendi: Po jednoj od njih biskupu Ivanu je za vrijeme mise s neba sletjela golubica na glavu kao znak Duha svetoga i njegova mirotvorstva.SVETI IVAN TROGIRSKI Sveti Ivan Trogirski podrijetlom je iz plemićke rimske obitelji Orsini (11. Papinski legat Gebizon okrunio ga je kraljevskom krunom u bazilici Svetoga Petra u Solinu. Riješio je spor između Zadrana i kralja Kolomana. – 75 Leksikon ikonografije. Ime kralja Zvonimira zabilježeno je na Baščanskoj ploči. – Zagreb. Papa ga je poslao u Trogir i u tom je mjestu izabran za biskupa. Međutim. godine kod Rotne gomile.) zabilježio je u rujnu 1886. blagošću i pomirljivošću. str. Kršćanska sadašnjost. Prema trećoj legendi Ivan je za vrijeme oluje putovao u Šibenik doživješi brodolom kod rta Planke. Zagreb 1990. uoči godišnjice njegove smrti ruka je zrakom došla i spustila se na svečev grob.

a od puste krvi prolivene nedaleko ove gomile pocrvenila je zemlja i zato se zove Crljenica. Na Kosovu polju kninskom zavadio se neki kralj s vojskom te se pognali. a vojska ga stigla gdje je sada Rotna gomila. 1849. o. Povijest Hrvata u vrijeme narodnih vladara. Kralj se zvao Rotando. Naklada Leksikon d. Vjekoslav Klaić. ožujka 44. godine.). 1928. Povijest Hrvata.77 Talijanaši su to umorstvo zlorabili tvrdeći da Hrvati nisu u stanju vladati sobom jer su ubili najboljega kralja zaboravljajući pri tom da su Brut i Kasije 6. i svaki je vojnik na mrtvo tijelo bacio po kamen.78 76 77 Ferdo Šišić. Prema predaji umoren je od svojih podanika na Saboru u Kninu. II. str. 78 Hrvatski leksikon.Zagreb. g. Tu ga je izmrcvarila i ubila. str. 1940. što se. MH. dakle i ostvarilo. L –Ž. svezak. 144. glavni urednik Antun Vujić. 587. Kralj već ranjen bježao sa Kosova polja. knjiga prva.76 Istinitost te predaje negira povjesničar Vjekoslav Klaić (Garčin kraj Slavonskog Broda. o. Zagreb 1974. – Zagreb. Vojska se potom pobila između sebe i izmrcvarila. (Takvih je zločina bilo i kod drugih naroda. sredinom 1089. Po nekim izvorima ta je kletva trebala trajati devet stotina godina do 1989. Zagreb 1997. 724.). godine. Po drugoj verziji Zvomirova je kletva glasila: Dabogda nad vama tisuću godina vladao tuđi jezik. str. nego vazda tuju jaziku podložni bili. Zagreb 1990. prije Krista noževima izboli najboljega imperatora i prijatelja Cezara.) ZVONIMIROVA KLETVA Prema predaji zadnje su Zvonimirove riječi upućene Hrvatima: nigdar ne imali gospodina od svoga jazika. na lokalitetu Pet crkava. 304 .

) u Životu i mučeništvu Sv. u svomu je Ljetopisu (XII.) i Pavao Ritter Vitezović (Senj. – Dubrovnik. Fra Andrija Kačić Miošić (Brist kraj Makarske. mučenik. Vladimiru bude žao vojske te se uputi Samuilu koji pak pogazi obećanje 305 .) Stolovao je u Krajini kod crkve Prečiste Krajinske. kralju Crvene Hrvatske.Crkva svetoga Jure u Poljicima VLADIMIR Sveti Ivan Vladimir. jedan njegov župan. – Zaostrog. Vladimir se molitvom obrati Bogu da ga oslobodi od zmija. 1759. 1704. (Duklja se u vrijeme popa Dukljanina zvala Crvenom Hrvatskom. počne nagovarati Vladimira da ode k Samuilu. hrvatskoga kralja (1705. Za njegove vladavine u Dalmaciju prodre bugarski car Samuilo (oko 938. mudar i svet. bio je dukljanskim knezom. 1652. Bog usliša njegovu molitvu. 1611. potom Zetom.? – 1014.).) navodi proznu i versificiranu legendu o kralju Vladimiru: Vladimir bijaše lijep. pop Dukljanin. st.) zabilježio legendu o Vladimiru (oko 978. Vladimira. st.. Katolički biskup iz Bara. Tu legendu navode Mavro Orbini (Dubrovnik.-1016.) u Kraljevstvu Slavena (1601. Vladimir se s vojskom povuče na planinu Oblik na kojoj su zmije otrovnice ubijale ljude i životinje. te Crnom Gorom. 1760. sredina XVI. Želeći sačuvati vojsku.) u Razgovoru ugodnomu naroda slovinskoga (1756. Kad Vladimir to ne prihvati. – Beč. na zapadnoj obali Skadarskoga jezera. 1713.). kojega je Samuilo obećao nagraditi.). Samuilo uvidi da se ne može domaći Vladimira te ga počne mamiti da dođe do njega i da mu ne će naškoditi.

što ga donijeste sa sobom. Bijahu to anđeli. Vidjevši to. da mi nećete nanijeti nikakva zla?” Biskupi su stajali pognute glave. Kosara zamoli oca da oslobodi Vladimira iz tamnice. vidjevši anđele Božje. Poljubi križ rekavši: “Prečasni ovaj križ nek’ mi zajedno s vama bude svjedokom u ovaj dan Gospodnji da ću umrijeti nevin. da će ga Gospodin izbaviti iz zatočeništva i da će mu mučeništvo osigurati kraljevstvo nebesko. Samuilo nastavi harati Dalmacijom i pohara je sve do Zadra. Oni koji su poslani da ubiju Vladimira. Vidjevši ljepotu. ali ga ne uspije ubiti. U tamnici se Vladimiru ukaže anđeo i navijesti mu da će biti oslobođen. 288289. ali zatraži da mu Radomir pošalje drveni križ i da nad križem prisegne da mu ne će učiniti nikakvo zlo. Zagreb 1999. Vladimir povjeruje. Vladimir sretno stigne u Preslav Vladislavu koji je bio za objedom. a na grobu njegovu mnogi bolesni ozdraviše.” Rekavši to iziđe iz crkve i preda se svom krvniku. Vladislav u lovu ubije Radomira. Kosara (oko 978. Vidjevši da Vladimir nije ubijen. 79 306 . skromnost. Naime. Samuilo oslobodi Vladimira. . svibnja 1016. zašto me izdaste? Što vas je nagnalo da prisegnete nad križem Gospodnjim. zagrne ga kraljevskom odorom i dade mu za ženu Kosaru i povrati mu kraljevstvo kojemu pridoda Drač. Vladislav ostane zgranut i dopusti Kosari da muža danonoćno oplaMavro Orbini. Biskupi mu tijelo pokopaše u crkvi. Vladimir ishodi pričest prije nego mu odrube glavu. Car Bazilije Radomirovu bratiću obeća dati veliku nagradu ako ubije Radomira i tako osveti smrt svoga oca i strica koje je dao ubiti Samuilo. naljuti se i naredi da mu odrube glavu. zatraži od oca dopuštenje da zatočenicima opere noge. Vladislav je dočeka sa svim počastima. Kad to vidje Vladimir. milinu riječi i razboritost Vladimirovu. Samuilo umre i naslijedi ga Radomir koji zauze sve grčke zemlje do Konstantinopola. Kraljevstvo Slavena. Vladimir sa šačicom svojih ljudi krene Vladislavu koji mu je putem bio postavio zasjede. kći kralja Samuila. oni koje je Vladislav poslao da ubiju Vladimira vidješe da je uz njega mnoštvo vojske s krilima i kopljem u ruci. pobjegoše. okrene se biskupima i reče: “O časni ljudi. Kad su k Vladimiru došli biskupi i pustinjak.te ga utamniči u Prespu kod Ohrida. (priredio Franjo Šanjek). Vladislav misli kako njegovo kraljevstvo ne će biti mirno dok je Radomirov svak (zet) Vladimir živ te ga počne mamiti sebi.79 Pred crkvom mu je 22. Kosara ne dopusti Vladimiru da ide Vladislavu te ona ode vidjeti kakve su mu namjere. godine javno odrubljena glava. str. Vladislav posla svoje ljude sa zlatnim križem kunući se da mu ne će naškoditi.?).

a u rukama drži onaj križ koji mu bješe poslao bugarski car. nastanivši tu zemlju.80 Ivo Andrić. albigenzi. 80 307 . stoljeću u toj zemlji se širi krivovjerstvo. Dok je jedne noći objedovao za stolom.). stoljeću za vrijeme vladavine cara Nikole.000 krivovjeraca. tiseranci itd. godine na katoličanstvo se preobratilo 500. Godine 1227. 21. U X. Vladislav se poplaši.kuje i da ga pokopa gdje god hoće. Razvoj duhovnog života u Bosni pod uticajem turske vladavine (doktorska disertacija). vrlo rano primili kršćanstvo.000 krivovjeraca. Vladislav zauze Vladimirovo kraljevstvo. stoljeću razvili do sjeverne Italije i južne Francuske (patareni. Beograd 1997. Njegovo tijelo je i dandanas neraspadnuto i iz njega isparava blag miris. papa šalje misionare dominikance kako bi krivovjerce preobratili na katoličanstvo. Na dan njegova blagdana mnoštvo hodočasnika hodočasti njegovom grobu. Nazvano je prema utemeljitelju popu Bogumilu.000 – 90. pojavi se pred njim čovjek nalik Vladimiru i s mačem u ruci. Čini se vjerojatnim da su u Bosni i Hercegovini živjeli bogumili. boni homines. godine šalje franjevce kako bi nastavili misionarski rad. no anđeo ga udari i on ostane mrtav. Ona ga prenese u Krajinu i pokopa ga u crkvi Svete Marije. katari. U trenutku pada Bosne i Hercegovine pod Osmanlije u njoj je bilo 80. str. Najtajnovitije i najzamršenije mjesto u bosanskohercegovačkoj povijesti je krivovjerje./1232. stane dozivati vojsku. Kosara se u toj crkvi zaredi. BOGUMILI Bogumilstvo je nastalo u Bugarskoj u X. kada su se u toj zemlji nastanili mnogi pavličani i masalijanci. KRIVOVJERSTVO Oduvijek su prelasci na drugu vjeru bili sudbonosni za Bosnu i Hercegovinu. koje je bizantijska vlast protjerala iz Male Azije i kolonizirala u okolicu Plovdiva. Vjerojatno je bogumilstvo bilo karika u lancu pokreta koji su se u XII. Hrvati su. Do 1404. Papa 1291. patareni (krstjani bosanske crkve) i manihejci. Pod otomanskom vladavinom događaju se mnogobrojni prelasci na islam i malobrojni prelasci na kršćanstvo.

Odbacivali su krštenje vodom i tvrdili da djeca prije zrelosti ne mogu steći blaženstvo. a drugo je manje božanstvo Lucifer. Prezirali su Mojsijev zakon kao i Rimsku crkvu. patrijarsi i proroci kao i svi drugi koji su postojali prije Krista.-26. Učili su kako nema čistilišta. Govorili su kako se ne treba zaklinjati ni u istinu ni u neistinu. 28. Zagreb 1996. 201. Kršćanstvo na hrvatskom prostoru. Također su sačuvane legende: Kako je satana stvorio ovaj svijet (druga polovica 12. stoljeća (Franjo Šanjek.-31. 19. također.. Petra. Sve su grijehe smatrali smrtnim grijesima i smatrali kako nijedan od tih grijeha ne će biti oprošten.). svetu pričest. Isto. Blagodat i istina i Početje svijeta (Mak Dizdar. osuđivali materijalnu crkvu. Bogumili su se u Bosni voljeli nazivati bosanskom crkvom. te po njihovu učenju nije stradao. Nisu vjerovali u uskrsnuće. zbog snage Nemanjića. Govorili su da se svatko tko griješi mora ponovno krstiti. str. str. Odbacivali su. ubije ili progoni. str. Jedno je veće božanstvo Isus Krist. također. Ivan Krstitelj je smatran prokletim. jaja ili slično. nije moglo ukorijeniti u Srbiji pa je zahvatilo Bosnu i Hercegovinu i u njoj se razvilo. Ubijanje životinja smatrali su smrtnim grijehom. Krist je imao nestvarno tijelo u obliku zraka.82 Bogumili su. Osuđeni su svi oci iz Staroga zavjeta.. gdje ih je Lucifer zatvorio u ljudska tijela. 296. sir. Burna povijesna događanja u Bosni i Hercegovini uništila su bogumilske knjige pa se njihov život može jedino rekonstruirati na temelju protivničkih spisa. Blažena Djevica Marija je bila anđeo.-202. Odbacili su Stari zavjet. kipove i križeve. str.Bogumilstvo se.81 Prema tim spisima bogumili su vjerovali u dva božanstva. stoljeća).) 82 81 308 . svetu tajnu braka. svetu tajnu ispovijedi i posljednje pomazanje.-299. Osuđivali su duhovnjačko sudstvo i kazne tjelesne i duhovne ne dopuštajući da se tko kazni. osim Psalama. koji je stvorio sve što je tjelesno i vidljivo. koji je stvorio sve što je duhovno i nevidljivo. Antologija starih bosnaskih tekstova. str. Osuđivali su i proklinjali sve one koji su jeli meso. svete slike. 211. Za sebe su tvrdili da su Kristova crkva i potomci apostola te da u svojoj sredini imaju Kristova namjesnika i nasljednika sv. O vjeri kršćana bosanske crkve sačuvana je legenda o postanku svijeta iz 14. Zabranjivali su davanje milostinje smatrajući kako nije nikakva zasluga ako se daje milostinja. Sarajevo 1997. krizmu. pa su svi sišli na zemlju. umro i uskrsnuo. Vjerovali su da je Lucifer uzletio na nebo i pobunio anđele. te bi tako u jednom ili više tijela okajali grijehe i vraćali se na nebo.

križeva. Jedino su javnom ispovijedi morali priznati svoje grijehe i morali su makar pred smrt prijeći u redove savršenih. Sarajevo 1942. u javnoj ispovijedi. Crkve su bile jednostavne kuće. godine poslao u Bosnu kako bi oni iskorijenili tu “krivovjernu kugu. njemu je bilo potčinjeno dvanaest strojnika među kojima su bili: redari. među njima i fra Pelegrina i fra Ivana iz kraljevine Aragona. str. U drugoj skupini je bila većina običnih vjernika (credentes).. bez ukrasa. bez prinošenja žrtve i bez svećenstva. stjecati bogatstvo. 414. 83 309 . jesti kako žele. posteći petkom i štujući svetu nedjelju kao i sve ostale kršćanske blagdane. electi) koji su se strogo pridržavali svih propisa svoje vjere. 1349.Vjernici su bili podijeljeni u dvije skupine. Na čelu bosanske crkve nalazio se djed (senior. Nisu pristupali krštenju i zazirali su od križa. Bogosluženje se sastojalo u molenju Očenaša i čitanju Svetog pisma. prema sv. a nazivali su se kršćanima. stigli su u Bosnu.-1991. kipova. 767-793.84 Orbini piše da je papa Klement VI skupinu Male braće “ljudi sveta života”. dj. primanju novih vjernika i posvećivanju strojnika. odlučili istinski prigrliti kršćansko bogoštovlje. slika.. Andrić i drugi. Živjeli su bez sakramenata. 413. vidjevši da ih kršćani napadaju i odvode u zarobljeništvo kao da su Turci. nav. 85 Isto. a drugi su nastavili put i nastanili se na obalama Dunava. Petru. Bosanska Narodna (Patarenska) crkva. Napredak. str. anzianus).-1998. učitelji. zvona i svete vode. Ćiro Truhelka. voditi ratove itd.”85 Usp. Nazivali su se patarenima. magistri. Ćiro Truhelka to negira tvrdeći da su u Bosni i Hercegovini živjeli patareni (krstjani bosanske crkve) i da su stećci njihovi nadgrobni spomenici. U svojoj su vjeri ustrajali do posljednjeg rata između cara Transilvanaca i Turaka. Manju skupinu su činili savršeni (perfecti. u: Povijest Bosne i Hercegovine. kada su. Tako pišu Rački. Ne mogavši naći utočišta. koji su se smjeli ženiti.83 PATARENI (KRŠĆANI BOSANSKE CRKVE) Orbini piše da “krivovjerje bosanskih patarena (kako piše Pietro Livio iz Verone) potječe od Rimljanina Paterna koji je sa svojim sljedbenicima bio protjeran iz Rima i čitave Italije. nedaleko od Nikopolja. gdje su se neki od njih zadržali. str. 84 Mavro Orbini.

drama i mikrostrukture. str. Sarajevo 2005. 129. a priora strojnik. stavlja njihov dolazak u 1226. Orbini piše: “Ovi posljednji (kako izvješćuju Voloterano i Sabellico) nastanjivali su samostane smještene u dolinama i drugim udaljenim mjestima. 415. Hrvatska usmena književnost Bosne i Hercegovine: proza. a puk bi mu odgovorio: ‘Blagoslovi ga’. okrenuo prema puku i uglas izgovorio: ‘Blagoslovit ću ga’. Gotovo u isto vrijeme kada je albanićanski biskup Belesmemca uspostavio u Bosni bogumilsku crkvenu organizaciju s djedom Rastudijem na čelu. Povijesni dokaz tome imamo u pismu pape Isto. Opata samostana su zvali djed. A ima još jedan put koji iđe kroz Crkvinu. ispod Kalavure prema Mečetu. Taj put iđe od Blazina. Hrvatska književnost Bosne i Hercegovine u 100 knjiga. Pfeiffer. MH.”86 BOGUMILSKI PUT Ispod Kalavure se nalazi Bogumilski put koji su pravili Bogumili. kako bi žene koje su ozdravile od kakve bolesti običavale na zavjet otići služiti na određeno vrijeme. između Mujinovca i Ploča. Matinu gradu do Crvenički parnica. uzeo kruh u ruku. pisac kritičke povijesti početaka ugarskih dominikanaca. Bogumilstvo je najzamršenije i najtajnovitije područje bh. povijesti te se u novije vrijeme zlorabi. iza vrtla. str.-416. da bi zatim dodao: ‘Prelomit ću ga’. u Bosnu dolaze misionari dominikanskoga reda.MANIHEJCI U Bosni su pored bogumila i patarena bili i krivovjerci manihejci. Njihov bi svećenik. knj. 87 86 310 . N. priredio Marko Dragić. godine. ulazeći u crkvu. Krivovjerci manihejci su potrajali do 1520./32. prebivajući s redovnicima (krivovjercima). HKD Napredak. zatim bi tim kruhom pričestio puk u crkvi. a puk odgovorio: ‘Prelomite ga’. nailazi kraj 87 Stepenjskog greblja. 5. (Stepen kod Tomislavgrada) MISIONARI Veliki broj starokršćanskih bazilika i starokršćanskih crkava u Bosni i Hercegovini dokaz je da je kršćanstvo na ovim prostorima bili vrlo rano prisutno i da su Hrvati u ovim krajevima vrlo rano primili kršćanstvo.

). a s trideset godina došao je za misionara u Bosnu.fra Petrom iz Narbone i fra Stjepanom iz Turellija. 311 . Dalmaciju. 2. Hrvatsku. među kojima je bio i sveti Nikola Tavelić (1372. 90 Isto. te od Jadranskoga mora do Drine na istoku i Drave na sjeveru.) Postojala su dva samostana u Jeruzalemu: jedan kod Isusova groba i drugi na brdu Sionu.90 Franjevci su tada imali u svojemu vikarijatu više od 40 samostana s 500 članova. Njih su se četvorica zanosili idejom 88 Dominik Mandić. Rašku. Pratarska cesta. godine službeno je povjerio dvojici franjevaca hrvatske provincije dužnost istražitelja krivovjerja i pobijanje bogumilskih zabluda u Bosni. upravio “braći bosanskim propovjednicima”.-183. proširivši djelokrug franjevačkih istražitelja na Srbiju. ožujka 1291. str. Godine 1402. Pratarska šuma. povjerio franjevcima skrb za Svetu zemlju. U Bosni je dvanaest godina obraćao na vjeru katoličku poglavito krivovjerce. Godine 1339. i od 1378. 91 Isto. koje je 10.Grgura IX. SVETI NIKOLA TAVELIĆ Nikola Tavelić potječe iz šibenske plemićke obitelji. 214. 182. 213. Bogumilska crkva bosanskih krstjana. 89 Isto. Jedno je vrijeme boravio u samostanu u Bribiru. Istru i Slavoniju. ZIRAL 1979. S fra Nikolom je u Bosnu došao i fra Deodat iz Ruticinija (Rodeza). pismom od 29. travnja 1298. 23.) javio je papi Bonifaciju IX. Zato je povelik broj mjesta koja su po fratrima dobila imena: Pratrovac. Pratarska čatrnja. godine u Svetu zemlju kako bi ondje bio misionar. str. gdje se povezao s još dvojicom braće . Bosnu.91 Od tada do danas narod pripovijeda o svojim ujacima (fratrima). – 1375. papa Nikola IV. fra Bartul iz Alverne (u Bosni boravio od 1366. 203. a u njemu su se našli najbolji propovjednici iz europskih zemalja.000 bogumila.88 Na molbu mačvansko-bosanskoga vojvode Stjepana Dragutina. S dvadeset pet godina postao je franjevcem. – 1408. str. Nikola je s Deodatom bio smješten u Sionski samostan. od Novoga u Boki Kotorskoj do Omiša na Cetini. str..-1383. Iz Bosne je fra Nikola zajedno s Deodatom otišao je 1387. da su franjevci do te godine obratili ili pokrstili u Bosni oko 500. osnovan je bosanski vikarijat.89 To je obnovio papa Bonifacije VIII. listopada 1233. izdanje.( Papa je 1342. Sabrana djela 4.

godine slavili četvrti dan Kurban-bajrama. 58. studenoga 1391. U međuvremenu se skupilo mnoštvo muslimana (kažu da ih je bilo oko 30. Sarajevo 1990. kadija ih je dao svezati i držati tako do pola noći. Kada su muslimani 11. nego ih je poslao Bog.mučeničkog svjedočanstva za Kristovu vjeru. Kako kadija nije bio u džamiji. Kadija je fratre osudio na smrt. čvrsto je braneći. ali im je pružio mogućnost da sačuvaju glavu. str.000) tražeći da se izazivači ubiju. 56. 312 . Svojim uzornim životom željeli su privući pozornost arapskog stanovništva u Palestini. nakon dugoga razmišljanja. prokušani i savršeni u svakoj kreposti”. Dokument koji je napisao gvardijan fra Gerald Calveti govori o njima kao o ljudima “posebno ukrašenim krepostima” jer su bili “vrlo odani Bogu. za katoličku vjeru. Na to su fra Nikola i njegova subraća odgovorili kako ih nije poslao nikakav čovjek. molitve i savjetovanja. odveli su ih njegovoj kući. Fratri su ostali pri izrečenom: “Spremni smo radije umrijeti za ovu istinu. 92 Nikola i njegova subraća odlučili su početi svoje misionarsko djelovanje među Saracenima i obratiti ih na kršćanstvo. ili ih je poslao papa ili neki kršćanski vladar kako bi izazvali rat. Kadija je pred gvardijanom i drugim franjevcima upitao fra Nikolu i njegovu braću jesu li oni svoj govor izrekli kao normalni i razboriti ljudi ili kao luđaci.”93 Osuđene fratre na smrt svjetina je izudarala sve dok nisu izgubili svijest. Kad im se to učinilo presporo. Pojavili se u devet sati ujutro pred veličanstvenom Omarovom džamijom (sagrađenom na mjestu Salamonova hrama!) tražeći kadiju i predstavnika mjesne vlasti. 92 93 Dobri pastir. vrlo strogi u životu. posebice u Jeruzalemu. Isto. Čuvši to kadija je pozvao starješinu Sionskoga samostana i njegovu braću. Kada ih je primio oni su pročitali svoj govor kojim su prisutne pozvali da se obrate na kršćanstvo. podvrgnuvši ih ponovno mukama: gole su ih privezali uz stupove i udarali. str. uzor puku. Tri su dana bili okovani u tamnici neprestano moleći i tješeći se. Kada su nakon sat vremena mučenici došli svijesti i progovorili. odlučili su se “uvjeriti” jeruzalemskog kadiju da se mora obratiti na kršćanstvo ako želi spasiti dušu. tvrdeći kako mu žele reći nešto “vrlo korisno i spasonosno za njegovu dušu”. pitajući ih hoće li opozvati sve što su rekli. Kalendar 1991. Jeruzalem je bio pun Arapa pa su Nikola i braća iskoristili prisutnost mnoštva kako bi im se obratili. poslušni starješinama.

a među njima i dvanaestorica franjevaca čija se imena spominju u izvješću što ga je gvardijan Sionskog samostana u Jeruzalemu poslao na neke samostane franjevačkog reda. Tada su se mletački duždevi titulirali i kao dux Dalmatiae. MLETAČKA OKUPACIJA HRVATSKE U IX. upravitelj pokrajine. Krk. 313 . ali su ratne prilike spriječile tu svečanost.Iz Gaze je 14. 865. do 1009. studenoga došao Emir. Izmrcvarena tjelesa bacili su u veliku vatru koja je gorjela na trgu.. U XV. Emir je potvrdio smrtnu kaznu. I X.000 stanovnika. Osor. a vladali su nad 2. 840. Rab. Korčulu i Lastovo. godine Mlečani su zauzeli: Zadar. Da ne bi ostavili traga svoje okrutnosti i mogućnosti kršćanima da štuju ostatke mučenika. stoljeću bili su mnogobrojni sukobi Mlečana s hrvatskim vladarima. godine. Mlečani su ovladali teritorijem od Istre do Albanije osim Dubrovačke Republike.500. U tome su kršćani vidjeli znak da je Bog primio žrtvu umorene braće kao svjedočanstvo za vjeru. Motovun i Rovinj. papa Pavao VI. st. Proglašenje svetim Nikole Tavelića trebalo je biti o proslavi tisuću tristote obljetnice veze Hrvata sa Svetom Stolicom. ali tjelesa su ostala neizgorena. Odvažno svjedočanstvo promatrali su muslimani ali i kršćani.000 žitelja. Hrvatska je 1102. Dubrovnik. Međutim.. Trogir. Sveti Lovreć. mletačku vlast priznaju: Poreč. Umag. godine stupila u državnu zajednicu s Ugarskom. Novigrad. U drugoj polovici XIII. gdje se i danas čuva. kod Makarske 887. proglasio Nikolu Tavelića i njegovu subraću svetima. tri puta je paljen sve veći oganj. bili su neprestani sukobi Mlečana i hrvatsko-ugarskih vladara. godine Mlečani su plaćali Hrvatima danak kako bi slobodno plovili Jadranskim morem. Tek je 21. Split. Od 991. 1941. i obnovio sudski proces na glavnom trgu. U to je vrijeme Mletačka Republika brojila 200. st. st. Okupljeno je mnoštvo s isukanim mačevima i noževima navalilo na fratre kako bi ih potpuno iskomadali. To je prvi kanonizirani Hrvat svetac. i pogibije dužda Petra Candiana I. Od tada do XV. Arapi su potajno zakopali zemne ostatke mučenika. a jedan je prijepis stigao i u Šibenik. lipnja 1970. Nakon neuspješnih mletačkih prodora 839. Sve je dirnula činjenica što oganj nije htio progutati tjelesa mučenika.

na Bilinom polju kod Zenice skupio “prvake — priore bosanskih krstjana” koji su prisegnuli na pravovjernost. Od tada se često spominju “krstjani crkve bosanske” ili. Prema invokaciji toga dokumenta razvidno je da je Kulin ban bio katolik. tada je (1200. 95 Dominik Mandić.95 Usp. 94 314 . ban je u travnju 1203. godine) papa Inocent III. Kada je. Jedan je od najlegendarnijih bosanskih banova. 1999. II. zbog njih su se sporili bosanski velikaši. Bogumilska crkva bosanskih krstjana. Chicago-Roma-Zürich-Toronto 1979. 42. Kulin je pisao papi kako se radi o pravim katolicima. str. Sarajevo-Mostar. pak. fra Leon Petrović. pisao je: “Kulinu.000 u Bosni i možda toliko u Hercegovini.SREDNJOVJEKOVNI BOSANSKO-HUMSKI VLADARI Kulin ban Kulin je bio ban Bosne od 1180. U vrijeme njegova banovanja nastaju prvi sačuvani pisani spomenici (tri primjerka njegove povelje 29. izdanje. tražio od ugarskoga kralja Emerika da povede križarski rat protiv Kulina. 1189. Do danas je u narodu sačuvano mišljenje kako je u vrijeme njegove vladavine bilo blagostanje. Uzroke tomu je moguće tražiti u ugarskim pretenzijama na Bosnu. velikom bosanskom banu”. Kada su Kulin ban i bosanski kršćani bili osumnjičeni da su krivovjernici. Kršćani bosanske crkve. pak. . kršćani bosanske crkve94 koje će mnogi proglasiti hereticima. slobodu kretanja i boravka u Bosni. pisane latinskim i hrvatskim jezikom). Sabrana djela 4. Tom ispravom Kulin ban je sklopio mir i prijateljstvo s Dubrovčanima dajući im povlastice. Papa Aleksandar III. Protiv njih su vođeni križarski ratovi. Optužbe iz inozemstva uveličavale su “krivovjerje” bosanskih krstjana i njihov broj. Nepoznata je podrijetla. a njih je pri kraju bosanske samostalnosti moglo biti najviše 40. Kulin ban u svoju zemlju primio heretike koje je iz Splita i Trogira protjerao biskup Bernard. Od tada je često Kulin ban nazivan kršćaninom bosanske crkve. ali o njima se vrlo malo zna. godine.1204. dr. drugo izdanje. Međutim. VIII. Ziral.

-1310. što je moje. Dušan car se riješi groba. kada je knez Lazar izgubio boj na Kosovu. što od carstva propalo je?» Razumi ga posestrima. Bio je ugarski vazal u središnjoj Bosni. Po nekim je izvorima pao u osmansko ropstvo i ondje umro.-1287.). Pokopan je u svojoj zadužbini manastiru Svetih Arhanđela kod Prizrena.–) i Vuka (– 1287. Te naloži ko i prije. sve ostalo. posestrimu nekad milu: «Kaži der mi. Po predaji ubio ga je sin te je on prokleo sina i njegovo potomstvo. (– 1287. Prokletstvo se ostvarilo na njegovom unuku Urošu koji je izgubio kraljevstvo i. Srpski kralj (1331-1345) i prvi srpski car (1346-1355). pa mu veli posestrime: «Obiđosmo carstvo tvoje. Imao je tri sina: Stipana I. (1287. propalo je. Pa dozivlje sebi vilu. *** CAR DUŠAN I POSESTRIMA VILA Sin kralja Stefana Dečanskog. promijenilo se ništa nije.). a Srbija pala u osmansko ropstvo. Stefan Uroš IV.» 315 . Dušan Nemanjić (oko 1308 .Prijezda I. bosanski ban (1254. prosinca 1355).). Kotromanića (1284. Poznat je po svojoj povelji knezovima Babonićima. ban bosanski Prijezda I. Godine 1927. kojom im daruje župu Zemljenik. Prijezdu II. naslijedio je bana Ninoslava.. Među prvim europskim vladarima ukazivao je na opasnost od osmanske najezde te je omilio narodu koji i danas o njemu pripovijeda. potom. –) te jednu kćer koja se udala za Stipana Vodičkog.. U ponoćno jedno doba. za desnu ga ruku prima i obiđe grob sa njime.20. Njegovi su potomci kraljevi bosanski. preneseni su mu zemni ostatci u crkvu Svetoga Marka u Beogradu.

a majku mu protjerali iz Bosne. 1373. da bi htio oživjeti. neki bosanski plemići. Hrvatska književnost Bosne i Hercegovine u 100 knjiga. Sarajevo 2006. gdje ga kralj ljubazno primi. Tvrko je zavladao 1353. Kotromanića i Elizabete.Zapanji se care Dušane. kada se Tvrtko htio vratiti u Bosnu. Hrvatska usmena književnost Bosne i Hercegovine: lirika. Tvrtkovi rođaci. Poslije Vukašinove smrti Tvrtko Stipan postade bosanskim kraljem. Majka mu je bila razborita žena i on ju je poštivao i slušao. Pavle Kulušić je tako zauzeo Usoru i proglasio se banom. od žalosti u grob pane. su se odmetnuli jer nisu mogli podnijeti da ih vodi neiskusan mladić i još k tomu što sluša majku. Poslije toga Tvrtko odlazi u Ugarsku.96 (Široki Brijeg) *** Stipan Tvrtko. ban bosanski. U početku mu se nisu pokoravali u svemu. gospodara Neretve. Čuvši za to. kralj Bosne. epika. Srbije i Zapadnih strana 26. retorika. porazi brata. a unuk Stipana I. godine u petnaestoj godini života. Tada je kralj potvrdio Tvrtkovu vlast u Bosni. Srbije i Zapadnih zemalja Stipan Tvrtko je sin Vladislava Kotromanića i Jelene Šubić. poštovaše ga i slušaše. Nikole u mjestu Mile kod Visokoga. godine u crkvi franjevačkog samostana sv. 96 316 . Nit ga želja više sjeti. uhvati i oslijepi Vladislava Dabišića. Leopold Bogdan Mandić. Matica hrvatska i HKD Napredak. priredio Marko Dragić. kćeri kralja Dragutina. u kojemu je rođen sv. str. kralj mu to ne dozvoli dok mu ne prepusti Hum od Neretve do Cetine kao i gradove Imotski i Novi. Tvrtko. Tvrtko ga s vojskom porazi i zatvori u tamnicu u kojoj Kulušić umre. vratio se u Bosnu. Okrunjen je kraljevskom krunom Bosne. Tvrtko se vrati u Bosnu. Kada je Tvrtko ponovno otišao u Ugarsku i ostavio majku da upravlja zemljom. Međutim. Tri godine kasnije raškoga kralja Vukašina umori njegov sluga kako bi se domogao zlatnoga križa koji je visio kralju na prsima. listopada 1377. ali uvidjevši njegovu mudrost i dobrotu. Međutim. Tek kada je to učinio. bosanski plemići su se pobunili te za bana izabrali Tvrtkova mlađega brata Vukića. godine zidao je grad Novi (Herceg Novi). 60.

Želio je zagospodariti Dubrovnikom. Tvrtkove vojskovođe Vlatko Vuković i Radić Sanković sa sedam tisuća vojnika ustanu u obranu zemlje. nezakoniti sin Ninoslavov. str. Kad je 98 97 317 . a na jugu je posjedovao Kotorski zaljev. Dabišino proročanstvo Kralja Tvrtka I. Perojević piše da je kralj Tvrtko imao zakonitoga sina Tvrtka i nezakonite Ostoju i Vuka. dj. ožujka 1391. a protiv Ugara. Ban je pobjegao u Bosnu. Za vrijeme Tvrtkova kraljevanja u Bosnu prodre turski vojskovođa Šain s osamnaest tisuća vojnika i navale pustošiti zemlju.97 Tada je kralj Tvrtko stupio u savez s napuljskim kraljem Karlom. Orbini piše da je vrlo kratko živjela s mužem. kćerkom vidinskoga cara Stracimira. kćerku umrloga kralja Ludovika. godine. nav. Sukobe se na Rudinama a zatim u Bileći i sasjeku i poraze tursku vojsku uz neznatne vlastite gubitke. Naslijedila ga je na prijestolju njegova žena Jelena Gruba. kćeri Jurja Šubića. a zatim mu usijanim kliještima kidali meso. najvjerojatnije Vladislava koji se oženio Jelenom. Kralj Stjepan II. Kralj Tvrtko mu nije mogao dati dostatnu zaštitu pa su ugarski vojnici zarobili Ivaniša. ne rodivši mu djece. naslijedio je 1391. g. koja je bila dvorska dama ugarske kraljice.98 Kralj Tvrtko je umro 10. s drugim odmetnicima ugarskoga kraljevstva. On se potom oženio bosanskom plemkinjom Jelicom. Poslije toga poraza Turci se nisu usuđivali napadati Tvrtkovu zemlju. Sarajevo 1942..–1991. Kralj Tvrtko je proširio svoje kraljevstvo do Save.. Kada je ban Ivaniš. Znakovito je Dabišino proročanstvo: Mavro Orbini.Prije krunidbe Tvrtko se oženio Dorotejom. rujna 1395. zarobio kraljicu Mariju i pogubio njezinu majku Elizabetu. 423. 99 Kralja Tvrtka je iste godine naslijedio Dabiša. te da je imao nezakonitog sina Tvrtka kojega mu rodi bosanska plemkinja Vukosava. Umro je 8. Stipan Dabiša99. iz plemićke kuće grofova Nelipića. 349. raščetvorili ga i objesili na četvera vrata grada Pelengera. Orbini i Lašvanin pišu da kralj Tvrtko ni s drugom ženom Jelicom nije imao poroda. Oženio se Hrvaticom Cvjeticom. Tvrtko. Vezali su ga konju o rep i tako uokolo vukli. Šibenik i Split su se predali kralju Tvrtku. str. Umrla je skoro istodobno kad i majka kralja Tvrtka.–1998. napali su ga sin i rođaci ugarskoga nadvornika. Marko Perojević. g. Na molbe i preklinjanja svoje majke kralj Tvrtko je vratio svoga brata Vukića iz Ugarske i oprostio mu. nezakonito dijete. u: Povijest Bosne i Hercegovine.

Ivan Franjo Jukić i dr. rujna 1395.100 Hrvoje Vukčić Hrvatinić. nisu u prikladno vrijeme pritekli u dužnu pomoć Bosancima u nevolji. a njegova žena se povuče u samostan i tamo dočeka smrt. Stanojević. 100 Rattkay dodaje: “A zbog toga ovo naše doba uistinu lije suze. Ante 1994. nadimkom Gruba. Brač. Dabiše i Tvrtka II. dodijelivši mu Split. U drugoj predaji se kaže da su se ovdje u vrijeme Hrvoja legli sokolovi. koji su lovili ribu po jezerima od Ohrida do Plitvica. sapeti svojim nevoljama. sin je Vukca Hrvatinića i dubrovačke plemkinje iz kuće Lukarić. Spomen na kraljeve i banove kraljevstva Dalmacije.-1416. od koje nakon samo nekoliko dana napusti ovaj svijet 8.. Sarajevo 1993. 2001. Zagreb. Klaić. čije zidine još i danas strše iznad Jakotine. I to jao! Kolike: No poput Trojanaca.. Potom se kralj Dabiša vrati u Bosnu. a kralj Dabiša s vojskom krenu u Hrvatsku i razruši nekoliko utvrda koje su pripadale naprijateljima njegovih šurjaka. 1380. 107. oni se skloniše u Bosnu. Imao je veliki ugled na dvoru bosanskih kraljeva Tvrtka I. 101 Anto S. pišu da je Dabiša najvjerojatnije nezakoniti sin Ninoslavov i da mu se žena zvala Jelena. a u njihova se gnijezda uselile vrane. vojvoda splitski i ban hrvatski i dalmatinski Hrvoje Vukčić Hrvatinić (1350. Povjesničar Ferdo Šišić smatra da se Hrvoje Vukčić Hrvatinić rodio u Kotoru (Kotor Varoš) i da je ondje često boravio u svom tvrdom Bobasu. godine bez potomaka. Kovačević. dok se nisu raselili. Svjetlo riječi. napadnut groznicom. Hrvoje je htio Hrvatsku i Dalmaciju pridružiti Bosni. ” Juraj Rattkay. dok Rački. 318 . Perojević. Tako pišu Orbini. U zemlji punoj povijesti. str.). Hrvatske i Slavonije.”101 Kralj Stipan Tvrtko I. dvadesetak minuta hoda daleko od grada. Kalendar sv. U narodu do današnjih dana živi predaja kako je Hrvoje skočio na svome vrancu čak s Ravnog Čepka preko Jakotine “do svojih dvorova i pokazuje se na otiske konjskih kopita utisnute u tvrdom kamenu.Doći će vrijeme kad će kršćanske vladare mučiti silna tuga što. godine imenovao ga je vojvodom bosanskim. Preko svoje žene Jelice dobio njegovim šurjacima Grguru i Vladislavu Kurjakoviću zaprijetila opasnost. Hvar i Korčulu. Šišić. Kralj Ladislav Napuljski imenovao je njega i brata Vukca banovima Hrvatske i Dalmacije. Kralj Ladislav mu je dao titulu hercega splitskog. Ćirković i dr. prekasno.

Zagreb 1925. str. koji ste u ljudskom obličju oponašali glas goveda.”105 To se razglasilo po dvoru. 426. str.102 Hrvoje je imao silnu moć pa su ga zvali neokrunjenim kraljem. sestru cetinskoga kneza Ivaniša Nelipića. 79. str. Vidjevši kako Hrvoje s turskom vojskom hara Bosnu.103 Vjekoslav Klaić navodi predaju prema kojoj je “Pavao Čupor jednom na kraljevskom dvoru hercega Hrvoja ljuto uvrijedio. koji bijaše uzrok tome ratu. Balša se prozvao Hercegović naslijedivši bosanske oblasti i gradove s Jajcem. dj. str. Ivan Morović i Pavao Čupor s vojskom krenu na Hrvoja. 105 Isto. Oko Omiša i Krajine u 102 103 Znameniti i zaslužni Hrvati. Tvrtkovića. Hrvoje je s prijestolja skinuo kralja Ostoju i postavio na prijesto Stipana Tvrtka II. Hrvoje je bio prijatelj s kraljem Žigmundom. Tako Hrvoje pobijedi i zarobi mnogo plijena i plemića. Ugarska vojska je nanosila goleme gubitke Hrvojevoj i turskoj vojsci. 426. i sina Balšu (1400. 106 Isto. pozdravivši ga volovskim mukanjem da se naruga njegovu hrapavu i krupnom grlu”. Tada je Mehmed prvi put postavio svog sandžaka u gornjoj Bosni.je i Omiš. str. 79. Povijest Hrvata (knjiga treća). Mavro Orbini. nav. sad isti taj glas zaodjenite u obličje i kožu njegovu”. ugarski plemići Ivan Gorjanski. 107 Isto. a tada su se Hrvojevi vojnici popeli na obližnja brda i vikali kako bježi ugarska vojska. umro je od očaja107 u travnju 1416. Hrvoje naredi da Čupora zašiju u goveđu kožu. ne mogavši to podnositi. ali je s njim ušao u rat jer ga je ugarski ban Pavao Čupor na Žigmundovu dvoru pozdravio mukanjem. Hrvoje je za sobom ostavio udovicu Jelenu.-427. godine. Tada je u pomoć pozvao tursku vojsku i s njom poharao Bosnu. MH. To je bio prvi pristup Turaka u Bosnu. pogača nije kruh’. str. Kažu da je Hrvoje bio i “izgledom i ponašanjem nalik biku”. 104 Vjekoslav Klaić. “obasipajući ga pogrdama i govoreći mu: Vi. To je izazvalo pomutnju među Ugrima pa su povjerovavši Hrvojevim vojnicima počeli bježati. Ugarski se kralj u to vrijeme nalazio u Konstanzu kako bi iskorijenio husitsko krivovjerje. kojega je ubio Nikola Slaven po nalogu cara Žigmunda..104 Klaić također navodi predaju da je Pavao Čupor “nekom zgodom Hrvoja pogrdio ovim riječima: ‘Slovinac nije čovjek. 319 . pa je Hrvoje postao predmetom ismijavanja. 427. Hrvoje je zbog toga bio uvrijeđen.-?). 284. Zagreb 1974. te se. pobuni protiv Ugara.106 Utopio ga je vezana u rijeci. a među njima i Pavla Čupora. Kada je Hrvoje vidio da su ga Turci izdali. Isaka.

godine. O hercegu Stipanu Vukčiću Kosači ispjevane su lirske i epske pjesme. te sinove Vladislava (Ladislava) i Vlatka. druga je bila parmska plemkinja Barbara de Raugo. Prešao s bogumilstva na katoličanstvo. Podrinje. MH. g. O njemu narod i danas pripovijeda. od svog strica Sandalja Hranića Hum. 108 Vjekoslav Klaić. U prvom je braku imao kćeri Katarinu. Prva mu je žena Jelena. Ženio se tri puta. godine. Turci su Kotor Varoš zaposjeli 1519. Međutim.) naslijedio je 1435. 93. 320 . Splićana i Trogirana. Hrvoje Vukčić Hrvatinić ostavio nam je znamenita djela Hrvojev misal i Hvalov zbornik. a treća Cecilija iz Senja.Hrvatskoj nastala je “prava jagma” između Mlečana.108 Jelena se dva-tri mjeseca nakon smrti Hrvoja udala za kralja Ostoju. 1405. Stipan je nakon očeve smrti iz nepoznatih razloga prešao na islam i ostvario blistavu karijeru. Herceg Stipan 1448. str. buduću bosansku kraljicu. Stipan (Ahmet) Hercegović bio je sedam godina veliki vezir. 1450. osnovane s nakanom da se zaustavi prodor Turaka prema zapadu. kći Balše III. a vojnički kobaškoj kapetaniji. Krajinu (Makarsku) i Poljica. zaratio je s Dubrovčanima. Zagreb 1974. Još uvijek je u narodnom je pamćenju priča o hercegovom blagu. udovica Jelena je predala Omiš svome bratu Ivanišu Nelipiću i tako je Omiš s Krajinom pripao Hrvatskoj i rodu Nelipića. obljubio sinovu nevjestu zbog čega je sin (Vladislav) zaratio protiv njega. se prozvao hercegom i od tada se Hum zove Hercegovina. Živio je razuzdanim životom: Doveo u dvor pohotnu Firetinku zbog koje ga je napustila žena Jelena. Povijest Hrvata (knjiga treća). Dubrovčana. HERCEG STIPAN VUKČIĆ KOSAČA Herceg Stipan Vukčić Kosača (Kosača kod Foče. 1466. g. dio Zete. g. i Maru. Za vrijeme turske okupacije Kotor Varoš pripada jajačkom kadiluku. a do tada je bio u sastavu Jajačke banovine. – Herceg Novi. Turci su u Kotor Varoš smjestili svoju posadu koja je tu ostala sve do 1838. Treći sin Stipan rođen je u braku s Barbarom de Raugo.

KULA HERCEG STIPANA Kulu Herceg Stjepana ziđali su Turci i to puno puta. MH. ode u Bosnu i iskupi vojsku. priredio Marko Dragić.) Motiv potkivanja konja naopako bilježimo u predajama o bježanju kraljice Katarine. Priča se da su herceg Stjepana tražili Turci. ali zlato su prisvojili Dubrovčani i napisali na ulazu u grad: ″Doša Stjepan i dotjera zlato″.109 (Crveni Grm kod Ljubuškoga) HERCEGOVO BLAGO Dok je Stjepan vlada Hercegovinom njegov mlađi sin se s njim svadi. 106. str. primjerice. knj. zaziđali u zid. I oni su nju zaziđali odvojeno od diteta. snjig je bija. mudri Stjepan ostavlja je krive tragove. 110 (Proboj kod Ljubuškoga) Hercegovo blago spominje. Predaju je magnetofonski snimila i Maja Bošković – Stulli (1963: 303. I undana su ti oni čuli da trebaju ujtit mladu katolkinju sa diteton i da je zazidaju u tu kulu i da se ta kula ne će više sorit. i to muško dite. I oni će po tragu. i Ignjat Đurđević u Marunkovim suzama. ali ga nisu mogli naći jer on je svoga konja naopako potkova. ona se sorije. pobjegne u Dubrovnik. I oni su ujtili tu ženu i to dite. Sarajevo 2005. 5. jer je konja naopako potkova i nisu ga našli. Nedvojbeno je da pod tim monumentalnim nadgrobnim spomenicima Isto. a na izlazu: ″Proša Stjepan i otjera zlato″ . baba je u Drežnici i Rami nagovorila Turke da konje potkuju naopako i tako zavaraju domaće i poraze ih. Hrvatska usmena književnost Bosne i Hercegovine: proza. drama i mikrostrukture. 110 109 321 . I kroz taj zid njoj je iz prsiju proteklo. Bespotrebne se polemike vode oko srednjovjekovnih nadgrobnih spomenika – stećaka. Hrvatska književnost Bosne i Hercegovine u 100 djela. mliko. Htjede kasnije Stjepan uzeti svoje zlato da ode u Herceg Novi. Ali. Čim je oziđu. jer vazda je se sorila. kažu. te objavi Stjepanu rat. str. HKD Napredak. živu. 107. srednjovjekovni nadgrobni spomenici U naše se vrijeme u Bosni i Hercegovini politizira. Kada je Stjepan uvidio da mora napustiti grad on utovari sedam mazgi zlata. Stećci. mislili su ga po tragu uvatit. I kula se više nije rušila.

progonima i pogibeljima kršćana i uništavanju njihovih crkava i samostana. godine. Predaje Predaju Kako su stećci navučeni kazao mi je Pero Ćurdo na Gorici 1997.počivaju srednjovjekovni kršćani . Kamen je vuklo sto volova.111 (Bukovica kod Tomislavgrada) Nekropola na Radimlji kod Stolca OSMANSKA OKUPACIJA Mnogo je povijesnih izvora i predaja o sramotnome padu moćnoga Bosanskoga kraljevstva pod osmanlijsku vlast. O tomu svjedoče mnogobrojni povijesni i arheološki izvori. kako je one stećke navuklo i na čemu i’ je navuklo. Kaže neko da je bila voda pa i’ vodom navuklo. a. a miseca veljače. Ja ne znam. 111 322 .Hrvati. priko polja Svinjače. i sam se mislim. a sestra Marta zakla sto ovnova. stradanjima. Sestra Marta vuče stećak za brata Marka. z. Vl. Neko kaže da su i’ žene na leđima navukle. 1997. To je sve kamen krečnjak.

prostiralo na sjeveru do Save. Tada je poglavar Bobovca Radič (Radak). osim pješaštva. Sukobi su se događali i u samim obiteljima vladara poput onih između hercega Stipana Vukčića Kosače i njegovog najstarijeg sina Vladislava 1450. srebra. izgrađen na strmini s tvrdim bedemima. Osmanlije su koncem svibnja 1463. g. zove se Radakova stijena i iz nje izvire voda koja se isto zove Radakova voda a drvenim je olucima odvedena na grad Bobovac. čatrnjama i blagu. Ta je stijena ime dobila prema predaji o izdajstvu vojvode Radaka rad' kojeg je pao grad Bobovac. Inače ne bi nikad bio osvojen jer je bio što'no kažu neosvojiv. Zato postoji i sad stijena malo dalje od naše crkve. do 1391. koja je brojala sto pedeset tisuća konjanika. Zanimljiva su pripovijedanja o tvrđavama. Radakova izdaja Bobovca Radakova izdaja je jedna od najfatalnijih izdaja u povijesti a o njoj se i danas pripovijeda: Bosanski kralj. godine. mostovima. a na jugu od Herceg Novoga do Ravnih Kotara).kazuju o mnogobrojnim mučenicima i mučenicama. napadnuvši Bobovac. Nekim grobovima i crkvama hodočaste i muslimani i pravoslavci. Da nije Radaka i 323 . prešao Drinu bez ikakva otpora. g. izdao taj grad. zna se kako je on završio. o domaćim muslimanima koji su pomagali kršćanima. Među predajama su i one koje govore o prelascima na islam. Ugari su zbog toga kod papa optuživali domaće vladare da u Bosni i Hercegovini kriju i šire krivovjerstvo. Sve to dovelo je do sramotnoga pada nekoć moćnoga Bosanskoga kraljevstva (koje se za vrijeme bana te kralja Tvrtka od 1353. Njihovim grobovima narod stoljećima hodočasti. kojega je sultan podmitio. ali ga nije mogao osvojiti. tamo. Za razumijevanje povijesnih predaja i etioloških predaja koje su nastale na povijesnoj razini važno je uz ukratko izložiti i sljedeće: Stalne su bile pretenzije Ugarske i Turske na Bosnu i Hercegovinu zbog njezinoga bogatstva (olova. izd'o ga neki vojvoda Radak. jedanaest kula. Mehmed je s vojskom. za tjedan dana pokorili Bosnu. g. Dugo ga je tukao. a potom i rijeku Bosnu. skupocjene tkanine i dr. To je dovelo do velikih svađa i obračuna između vladara.) i slabile su moć domaćih banova i kraljeva.

potvrđene zakletvom. zarobili su ga. Tada je Marija. Tako je zarobljen zadnji bosanski kralj Stipan Tomašević i stric mu Radivoj. Rekavši mu: Kad si izdao svoje izdat ćeš i nas. A kad je predao ključeve caru.njegovog izdajstva nikad Bobovac pao ne bi. Osmanlije su mu dopustili i potom ga odveli na stijenu iz koje izvire ta voda. Radak je imao posebnu želju napiti se vode s vrela s kojega je često pio vodu. Muhamed je s vojskom savladao Sanu. a stijena Radakova stijena. u Varešu od Kazimira Džoje. odrubili mu glavu i strmoglavili ga niz liticu. Katarina Pejčinović zapisala je u srpnju 2007. pa su molili milost za kralja nudeći njegovu i svoju predaju. grad mu se predao nagodbom prema kojoj je domaćinima dozvoljeno da gradom upravljaju na domaći način. Predaja kralja Stipana Tomaševića Muhamed je opsjedao Ključ paležom strašeći njegove građane i vojsku. Mehmed je saznao da s bosanskim kraljem boravi spomenuti Radivoj koji se s njim ponovno sprijateljio posredstvom modruškog biskupa. FF Mostar 2007. D. Sultan je ostao u Jajcu vidjeti kako će se razvijati događaji u Bosni. Potjera za bosanskim kraljem Kada je osvojio Bobovac. vođi janjičara. 112 Kad su osmanlije obmanom od Radaka dobili ključeve Bobovca. po savjetu svojega muža. da krene u potjeru za odbjeglim kraljem. krenula prema Dubrovniku. Čim je sultan stigao u Jajce. a oni su uvidjeli da se ne mogu dugo odupirati turskoj sili. 112 324 . žena kralja Stipana. ovaj mu je dao odrubit' glavu na nekoj stijeni koja je po tom' dobila ime Radakova stijena. Rkp. O tome je s Turcima sklopljen ugovor i sačinjene isprave. Nakon predaje Jajca sultan Mehmed zapovjedi Muhamedu. Mehmed je zapovjedio Muhamedu da krene u potjeru za bosanskim kraljem koji je već bio pobjegao u Klaviju (Ključ). Od tada se vrelo zove Radakovo vrelo. Predaja kaže kako je prije bijega ostavio dvojici svojih povjerinika krunu koju po njegovoj zapovijedi morahu sakriti negdje oko jezgre starog grada.

pak. Kralj je shvatio da ga ne zove od naklonosti te je stupio pred njega. poglavar Tesalije. Uz Muhameda u osvajanju Bosne isticao se i Omer. Deset kamenih mačeva. 168. držeći u ruci pismo u kojemu je bila Muhamedova zakletva.Radivoju su Turci odsjekli glavu. Marko Dragić.113 Smaknuće kralja Stipana Tomaševića Muhamed nije uspijevao osvojiti Blagaj pa je pozvao kralja Stipana preda se. a kako je ondje nisu našli. Usp.114 Nikola Lašvanin. Mehmed je poslao izaslanike Dubrovčanima tražeći ženu bosanskoga kralja. neki bijahu bačeni u okove i odvedeni u Bizant. nav. str. Mala nakladna kuća Sv. Neki kažu da je Stipanu odsječena glava. dj. – 170. a neki su okrutno smaknuti. 114 113 325 . 207. zavedeni tim prijedlogom. Mehmed je provalio u Hercegovinu i strahovito je opustošio. a drugi. Ubrzo ga Muhamed predade svom učitelju Perzijancu da ga ubije. a sa zarobljenim kraljem Muhamed je obilazio gradove u Bosni i Hercegovini podlažući ih pod tursku vlast. Iz toga tabora poslao je “glasnike obližnjim knezovima i plemićima s naredbom da svaki preda svoju zemlju sultanu pa će od njega u Europi dobiti drugu”. Neki od njih predali su sebe i svoju zemlju u ropstvo. Jure. Predaja kazuje kako je sultanov kuhar kralja oderao živa pa su od kože napravljeni bubnjevi u koje su udarali dok su ga nosili pokopati. da su ga privezana uz stablo ubili strjelicama. str. Mehmed je podignuo tabor i okružio tvrđavu Blagaj. Baška Voda 1999. S brda su navaljivali na tursku vojsku. čak su provalili i u turski tabor. nanosili su poraze Turcima pa se povlačili na brda. Proklinjao je tursku nevjeru. odlučan prihvatiti smrt hrabrije nego što je branio kraljevstvo i slobodu.. Vojnici hercega Stipana Kosače zaposjeli su gorske vrhunce. međutim kada su otišli na sultanovu portu.

a oba prelomljena kraja nisu ležala jedan tik do drugoga u istom pravcu nego u razmaku kakvih 8 cm razdaleko. 1936. koji je i onako istruli kostur mjestimice zdrobio. Rkp. tako da je lice gledalo prema izlazećem suncu. Ko ono odavle grob moš vidit. Pokoj mu duši al se napatio. Nije lako ni umrit. Onda su ti ga posuli sa soli i nabili na kolac. a odozgor ne moš Jajce. a osim toga i dva mala srebrena ugarska 115 326 . Mrtvac bijaše okrenut smjerom zapada prema istoku. a noge ispružene. Onda su ga odlučili pokopat tamo gore iznad borova oklen se ne vidi Jajce tako da mu to bude kazna. Dr. da je prelomljeno. Sve bi bilo dobro kad se čovjek ne bi patio. Ćiro Truhelka je 1888. kako služe kao zapon katanaca ili možda kao kuke na negvama. Lijevo stegno pokazivaše tragove. U tom sloju bila je položena lešina. Kažu da su mu oderali kožu i od nje napravili bubnjeve. godine. jer nije ležala na vratnim kralješcima nego na desnoj strani grudnih kostiju.115 Predaju je Katici Lozić Radielović u Jajcu travnja 2007. oni su ti tog kralja mučenički ubili. Ruke kostura bijahu na prsima prekršćene. Kosti ležahu na sloju ilovače. godine pretražio grob i zabilježio: „U dubini od 88 centimetara naišlo se pod slojem crnice na sloj krupnog kamenja.Grob posljednjega bosanskoga kralja Stipana Tomaševića U jajačkom kraju i danas se pripovijeda o smaknuću Stipana Tomaševića: A znaš. doveli vamo. Kuća u selu Šibenica mu je srušena i sad živi u Jajcu. Od priloga se našao komad gvožđa nalik na polukružnu kuku. FF Mostar 2007. što ju je kišnica iz gornjih slojeva splavila. Kažu da gore smrti nije bilo. D. Al su ti Turci bili životinje. te se ovdje slegla na dno. Lubanja bijaše odijeljena od trupa. godine kazao Stipo Crnkić. rođ. Ufatili ga kod Ključa.

dok su još njegovi novci Bosnom kolali.). obeščašćene djevice. Odijelu i što bi k njemu spadalo kao pucetima.117 Od Osmanlija je pobjeglo 400 000 Hrvata a od toga ih je 200 000 izginulo i pomrlo bježeći u Hrvatsku. Ćiro Truhelka. MH. Zarobljeno je i u hareme i janjičare odvedeno 100 000 kršćanskih djevojaka i mladića. domogao se bosanskoga kraljevstva i kraljevskih riznica. a trideset tisuća mladića učinili janjičarima. 118 Dominik Mandić Sabrana djela 5. Neki su ponijeli sa sobom veliki drveni kip.) Kostur. Dr. posvećeni muževi ili mačem pobijeni ili osramoćeni. posvećen štovanju Blažene Djevice Marije. Kraljevski grad Jajce. str. (. djelo. u Trsat. vatrom nagrđeni oltari. 173. koji je iz groba izvađen bi sastavljen.J. U Bilaju pod Ključem koncem svibnja 1463. Zagreb 1974.običaj koji je po Bosni bio vrlo raširen. 117 Vjekoslav Klaić.. nevina djeca nogama pogažena. 1904. Turci su zarobili sto tisuća kršćana. dvoraca i utvrda.”116 Velik broj Hrvata iz Bosne i Hercegovine spasio se bježeći u kršćanske zemlje Hrvatsku.Pad Bosne U roku od osam dana turski car Mehmed pokorio je sto sedamnaest gradova.-1461. poklani časni starci. Bezbrojni ljudski plijen odveli su u barbarske krajeve – Trakiju i Aziju – da odsele rađa Turke. Iz ovih opažanja slijedi da je tu bila sahranjena lešina. nije u tom grobu bilo ni traga. oskvrnjene bogoštovne zgrade. 58. povijest i znamenitost. Turci su ga na prevaru zarobili novca iz dobe Ljudevita Velikoga. str. 116 Nikola Lašvanin.. Ove novce možemo smatrati kao neku vrstu obola.. kopčama i dr. Etnička povijest Bosne i Hercegovine. str: 14. “Tada su silovane čiste gospođe. nav. 327 . str. sasječena i izmučena čovjeka. kojeg pokopaše u vrijeme koje je slijedilo vladi Ljudevita Velikoga.) i stric zadnjega bosanskoga kralja Stipana Tomaševića (1461. Austriju (Gradišće). ZIRAL. Rumunjsku i drugdje. koliko je bilo moguće te pohranjen u staklenom lijesu u samostanskoj crkvi u Jajcu. Toronto-Zürich-Roma-Chicago 1982. Italiju (Molisse). Italiju i Ugarsku. Studničke I druga.118 SMRT KĆERKI BANA RADIVOJA Ban Radivoj je brat kralja Tomaša (1443.. Sarajevo. pretopljena zlata u vrijednosti više od milijun dukata. Povijest Hrvata (knjiga četvrta). g. 208. što ga u srednjem vijeku davahu pokojniku kao poputbinu na drugi svijet.-1463.

jednom mjestu na brdu poviš Kreševa. Hrvatska književnost Bosne i Hercegovine u 100 knjiga. Narod i dan danas priča da se od tad sa te stine širi miris ruža. Krila se gore sa kćerkom i sinom. Sarajevo 2005. Djevojke. Al kako su Turci sve više jačali i jurišali naprid. povijest i znamenitosti. prije nego što su Turci došli do njih i rasula se. Riža je sletila niz cestu. MH. Studeničke i Druga u Sarajevu 1904. a od ovoga se vremena još i danas širi oko pećine i ponora miomiris ruža. Kad je ban Radivoj krenuo u bijeg s kraljem Tomaševićem sakrio je svoje kćeri u jednu pećinu kako bi ih sačuvao od osmanskih napasnika: U onaj vakat. 5. Tili ih oni uvatit i povest sa sobom al divojke. Katarina Kosača. ne tijuć bit sužnjevi Osmanlijama i osramotit se prid Bogom i svitom. jer nadaleko se pričalo o njihovoj nemilosti prema ženskoj čeljadi. str. kćerka i sin nakupili su riže u mješine (žake) i ozgor su zavaljali riže niz brijeg. uvatiše kralja a s njim i bana Radivoja.119 Ćiro Truhelka Kraljevski grad Jajce. te ujdoše u trag njegovim ćerima i najdoše pećinu. HKD Napredak. a kad su Turci saznali gdje se nalazi krenuli su prema Bedemu. 171. sakri ih on u jednu pećinu ispod koje bijaše veliki i duboki ponor. 119 328 . knj. da se izbave turskog sužanjstva i sramote. a sa Stipanom su obilazili gradove u Bosni kako bi kralj naredio predaju bez otpora. nadajuć se da ih tu niko ne će nać. drama i mikrostrukture. Kada ga sa kraljem uhvatiše. Bile su tolko čedne i bogobojazne. Tu je predaju zapisao Ćiro Truhelka: Ban Radivoj sakrio je svoje kćeri. Nakladna knjižara J. da ih sačuva od ratne nepogode u jednu pećinu. 17. pod kojom bijaše duboki ponor.zajedno sa kraljem Stipanom Tomaševićem. uz kralja Stipana u gradu je bio i ban Radivoj. te tako svoje volje poginuše. str. skoče sa stine u ponor. Nakon toga su kralja Stipana okrutno ubili u Jajcu. Banu Radivoju su Turci u Bilaju odsjekli glavu. Hrvatska usmena književnost Bosne i Hercegovine: proza.). da su rađe sačuvale svoje poštenje i čist obraz nego pustile da ih Turska ruka obeščasti. kad je Turčin navaljivo sa svi strana da zauzme Jajce. uđoše Turci skrovištu djevojaka i htijahu ih uhvatiti. Bojeći se silno da Turci ne bi učinili kakvo zlo njegovim lipim ćerama. (Pretisak Općinsko poglavarstvo Jajce.119 OBRANA KREŠEVA Kraljica Katarina se jedno vrijeme krila od Turaka na Bedemu. skočiše u ponor. priredio Marko Dragić. 1996.

2004. g. sv. Trajna predaja tvrdi da je te stvari izradila blažena Katarina. na divan frizijski način. rođena je 1424. 122 Bono Benić. str.” Također su mi pripovijedali: “Naše su žene veoma mnogo nju cijenile. plesti – sve domaćinske radove koji su se obavljali u kući. one i dan-danas nose crne marame na glavi. U znak poštovanja prema kraljici i zbog žalosti. Ona je bila Kosača.” Te žene nazivaju se Katarinke.. FF Mostar. str. 3. godine boravio sam u Kraljevoj Sutjesci i slušao više kazivačica i kazivača koji su mi kazivali kako je: “U gradu Bobovcu živila kraljica Katarina. Prešla je s bogumilstva na katoličanstvo i postala franjevkom Trećega reda. kvadratična svilena vrećica. u Kreševu kazala Ana Topić (rođ. “Sve je to izrađeno i satkano najčišćim zlatom po cijeloj površini.120 POSLJEDNJA BOSANSKA KRALJICA.. godine otkopani su i vide se i danas. 120 329 . kćerka hercega Stipana Kosače. svileni ubrus. godine u Blagaju kod Mostara. 1940. kraljica bosanska.” Onda su Turci pobjegli. uškrobljeni rubac za misu i jedan dio misnice. U sutješkome samostanu su sačuvani plašt. a Katarina Kosača i njena djeca ostala su na sigurnom. Ona je naše žene odavde podučavala vest.”122 BIJEG IZ BOSNE U fojničkome kraju predaje o kraljici Katarini kazuju: Tanji Topić 2004.) Rkp. stola. U lipnju 1995. 49. Grob kraljice Katarine u Crkvi Araceli u Rimu Hrvati obilaze više od pet stoljeća. dj. nav. daleko od domovine i svoje djece koju su Turci odveli u ropstvo u Carigrad. 96.Turci su tad rekli: “Kad imaju toliko riže a što još ne imaju. Do pada Bosne pod Turke ova je kraljica izgradila šest samostana i crkava. a kraljica je prešla u vječnu predaju što je pripovijedaju njezini zemljaci.121 Doživjela je tužnu i tragičnu sudbinu i umrla u izgnanstvu. Ona ih je svemu podučavala. KATARINA KOSAČA Posljednja bosanska kraljica Katarina. 121 Temelji crkve koju je kraljica sagradila u Otinovcima kod Kupresa 1447.

“V. Pošto su se na sve načine uzalud mučili. pod Kozogradom. natovari blago i pobjegne. koji su tukli s Meteriza. str.) Bosna Argentina. pa im je presijecite. dao joj je dozvolu da može sebi izabrati dva kapelana među bosanskim franjevcima. prebjegli u Dalmaciju.123 Predaja kaže da je brdo Vis s kulom i sjevernim bedemima grada u cjelini umjetni nasip. te konje potkuju naopako. 4 sata daleko. str. vidješe da je žensko. Pavao Ritter Vitezović u svome djelu Bosna captiva piše da je kraljica Katarina napustila utvrdu Kozo u Fojnici i pobjegla u Konjic. i da je to. preko brda u Varoš. Livno i Duvno.-1478. 126 Bazilije Pandžić. reći će im jedna baba: ‘Zatvorite konja pastuha pa mu ne dajte za tri dana vode. a onda ga puštajte i dobro gledajte gdje će zakopati nogom! Ondje kopajte pa ćete naći vodu što ide u grad. Povijesno jezgro te predaje sastoji se u činjenici da je cijeli sjeverni dio grada izgrađen silovito. novi kralj Stipan Tomašević priznao je Katarinu kraljicom majkom. naredi kraljica. Luka Grđić.Pripovijeda se da su Turci ovaj grad (Kozograd) najposlije osvojili i da je ispred njih potonja kraljica pobjegla otalen. grad će se predati. Nastao je za jednu noć sa svrhom da od turskih topova. 146. zaštiti kraljicu u glavnoj kuli – dvoru. “Kozigrad”. 125 Isto. Sarajevo 1892. 123 330 .124 Postoji. bez sumnje. ali mu tvrđi ne mognu za dugo vremena ništa učiniti. Turci opkole grad. 124 Pavao Anđelić. Pripovijedaju da je pri toj prilici ubila kraljica sa Kozograda iz topa turskog zapovjednika spram sebe u Ostružnici. Kad se nisu mogli obraniti. Katarina Vukčić Kosača (1424. bježala iz Jajca. potkovali sve konje naopako i jednu noć iščezli. udala za kralja Stipana Tomaša. koja je ostala udovica s dvoje nejake djece – Sigismundom i Katarinom. 91. “Zvonigrad” i “Gradina” u kotaru fojničkom. Sarajevo 1973. Bobovac i Kraljeva Sutjeska. Kad vodu presiječete. s dugim bedemima i brojnim kulama. Malo iza vjenčanja. također.126 Nakon smrti Stipana Tomaša 1461. Te se noći tako brzo i naporno radilo da je 77 trudnih žena pobacilo djecu i 77 se kobila oždrijebilo. i sljedeća predaja: “Priča se da je Katarina bježeći od Turaka. str.”125 Povijesni izvori kazuju da se kraljica Katarina godine 1446.’ Tako oni i urade.. Böhlau. Verlag Köln-Weimar-Wien 1995. bio velik teret za okolno stanovništvo. GZM IV. Masleša”. papa Eugen IV. str. na Milodražu. 139. Kada zapovjednika svukoše da ga okupaju. 121. Kada u gradu nestane vode.

203. Pad Bosne i umorstvo njezinog kralja rezultirali su 21. ali se djeca nisu vratila i ona je poklonila Papi svoju kraljevinu. Katarina je iz Dubrovnika otišla papi u Rim. i tu su naše cure poslije vjenčanja išle spavat s begom prvu bračnu noć. Rkp. najavio kršćanskom svijetu da je odlučio staviti se na čelo križarske vojne protiv Turaka i pozvao da se u lipnju 1464. Tu je provela neko vrijeme. 140.Odatle je pješice stigla u Ston. pa se spuštali na Komotin. nav. 128 127 331 . Papa je 12. a potom prešla u Rim. u kojem je Pio II. iz Viskokog u Rim.128 Tom prigodom kraljica je u Dubrovniku ostavila mač kralja Tomaša s nakanom da bi se on dao njezinu sinu ako se oslobodi iz turskog ropstva. nav. a dvoje su joj djece oteli Turci. odakle se lađom prevezla u Dubrovnik. te je vjerojatno da se s Piom II. Ona je mislila da svoju kraljevinu ostavi djeci. g.) nagovarao sve kršćanske vladare da zajedničkim silama protjeraju Turke iz Europe. Kraljica Katarina u oporuci spominje samo Pavla II. Poznato je kako je kraljica Katarina već u srpnju 1463. Nikola Lašvanin... U jajačkom je kraju o kraljičinu bijegu živa tradicija: Turci su najprije došli na Suhi vrh u Pougarju. 129 Predaju je Katici Lozić Radielović 2007. rođen 1932. D. (1456. str. bila na Lopudu.. dj. selo Barevo. pismom Ezechielis prophetae. okupe u Ankoni. 129 U RIMU Kako bi i sama poradila na oslobođenju svoga kraljevstva. u selu Barevu kazao Jure Crnoja. FF Mostar 2007. u području Dubrovačke Republike. nije srela. listopada 1463. dj. kolovoza 1464. godine. str. Sa Sutjeske u Visoko. Bazilije Pandžić. Iako joj je Dubrovački senat dopustio doći u Dubrovnik. i Siksta IV. ali ga je tri dana kasnije zadesila smrt te se odustalo od oslobađanja Bosne i Hercegovine. doputovao u Ankonu. 1464. I tu su deset kula napravili od katoličkih glava. Kad je naša kraljica Katarina viđala da će Turci napast na Jajce ona je svoju vojsku nared'la da potkuju konje naobratno i ona je pobjegla na Sutjesku.127 Nemamo povijesnih dokaza da je kraljica Katarina bježala preko Fojnice kako to predaja kazuje. Poznato je da je papa Pio II. prema kraljici Katarini nisu pokazivali sklonost jer su se bojali turske osvete. Tada su došli na opštine na Ranče. U Melni je bila kula za vrijeme Turaka.

Nadgrobna ploča bila je urešena reljefnim kipom kraljice u naravnoj veličini (1. kako bi kor oltara bio viši. Pretpostavlja se da je taj stan pripadao hrvatskoj Bratovštini sv.. a potom je prešla u drugu kuću gdje je živjela do smrti i gdje je sastavila oporuku. oboje ustrajalo u muslimanskoj vjeri. a ako Sigismund ne bi ponovno postao kršćaninom. Uzalud je Katarina više puta činila sve kako bi svoju djecu oslobodila iz ropstva.” 130 GROB Pet dana poslije sastavljanja oporuke (25. Grob joj je bio postavljen pred glavnim oltarom crkve. Katarina je najprije stanovala u kući građanina Jakova Mentebona. Otada franjevci posjetiteljima svoje crkve pripovijedaju burnu povijest kraljice Katarine.U Rimu je Katarina dobivala izdašnu pomoć kako bi mogla živjeti prema svom kraljevskom dostojanstvu. pak. 144. Zato je skinuta nadgrobna ploča i stavljena na najbliži stup. Na tom je mjestu Katarinin grob ostao više od 100 godina. dj. nav. Marka.78 m) s krunom na glavi. S jedne i druge strane glave urezan je po jedan grb. Jeronima.) kraljica Katarina je umrla. str. U svojoj oporuci “imenovala je papu Siksta IV. Ako bi. 332 . Ispod nadgrobne ploče bio je postavljen i natpis bosančicom. ako se vrati na kršćanstvo. listopada 1478. Njezina mjesečna pomoć iznosila je 100 dukata i još 20 dukata mjesečno za stan. bude li se ona ponovno vratila na kršćansku vjeru. Zbog toga je kraljičin grob morao biti premješten. OPORUKA Kraljica Katarina je svoju oporuku sastavila u nazočnosti sedam svjedoka od kojih je šest bilo franjevaca. franjevci su odlučili popraviti oltar i pomaknuti ga naprijed. Pokopana je po vlastitoj želji u franjevačkoj crkvi Araceli. Oko godine 1590. kraljevski bosanski i obitelji Kosača. i njegove zakonite nasljednike baštinicima bosanskog kraljevstva i zamolila ih da ga u potpunosti predadu njezinu sinu Sigismundu. Ta se kuća nalazila u gradskom predjelu Pigna u blizini crkve sv. Sveta Stolica postaje vlasnica bosanskog kraljevstva i o njemu može odlučivati prema svojoj uviđavnosti. koja za života postade uzor kršćanskog 130 Bazilije Pandžić. da kraljevstvo predaju njezinoj kćeri Katarini.

prođite mimo stražara. Djeca su tom prigodom ubrala cvijeće i igrala se. 12-13. U čekanju oporuke (Istina o kraljici Katarini Kotromanić Kosači). jedan s gornje. kad stražari zaspu.' Turci su tako i uradili. petak 25. Njezina sudbina reprezentira sudbinu mnogobrojnih bosanko-hercegovačkih kršćanki i kršćana. vidio je da po Sveći odaju turski konji i njiove zaptije. a stražari će mislit da su konji iz Drežnice izašli. Pokopana je u Skopju (Makedonija) gdje se dugo pokazivalo na njezino turbe kao mjesto počinka bosanskog kraljevskog potomka. Katarina se udala za turskog velikaša.131 Sigismund je poznat kao Ashak Kral Oglu – Isak Kraljević. Petar je od muke na mistu crko. Sunarodnjaci kraljice Katarine već pet stoljeća dolaze u crkvu Araceli kako bi pred grobom svoje kraljice iskazali duboku odanost i zahvalnost. Kad je izašo Petar i sa brda pogledo doli. srpnja 2008. 333 . borila se za slobodu svoga kraljevstva itd. PAD DREŽNICE Čuvari su vazda dolazili i čuvali Drežnicu. Turske zaptije su znali da je tuda nemoguće proći pa su pitali jednu babu: ‘Kako bi mi mogli proć u Drežnicu?’ Baba odgovori: ′To vam je sinko lako: potkujte konje naopako i u zoru. SUDBINA DJECE Kraljičinu djecu Sigismunda (12-14 godina) i Katarinu (10 godina) oteli su Turci na vrelu rijeke Bosne. str. gdje se kraljica zaustavila da još jednom vidi to vrelo na kojemu su se zaustavili i njezini svatovi dok ju je kralj vodio u Sutisku. Nitko nije mogo proć pored stražara jer su bila dva ulazna bloka. Izgradila je šest crkava. pomagala je sirotinji i ženama. 131 Mladen Anto Molinar. Zagreb 2008. Hrvatsko slovo. *** Kraljica Katarina je naomiljenija žena kod Hrvata u Bosni i Hercegovini i šire. Tada su Turci oteli kraljičinu djecu odveli ih u Carigrad i islamizirali.življenja. a drugi s donje strane.

2001. šibensko i zadarsko područje. godine Helena Čarapina. Osam godina kasnije (1521. Čačvinu i Nutijak u Cetinskoj krajini Osmanlije su osvojili 1513. izginulo je 13 000 Hrvata. Sljedeće (1501. MLETAČKE I UGARSKE OKUPACIJE U Mletačko-turskom ratu od 1499. Juraj Vlatković i dr. Hrvatski ban Matija Gereb kod Zrinskog Broda na Uni 1483.) osvojen je Beograd.I danas se to misto na brdu zove po njemu Petralj. rkp. 132 334 . Slavoniji i Ugarskoj. godine zauzeli posljednji slobodan hercegovački teritoriji (Herceg) Novi. a prema drugim povjesničarima. Kazala mi je 2001. godine. 133 Anđelko Mijatović. prosinca 1481. BORBE PROTIV OSMANSKE. Bernardin Frankapan se spasio. godine. (Mnogi povjesničari tu okupaciju datiraju u 1482. Derenčin je uoči bitke zagovarao da se Osmanlije dočekaju na polju. Zagreb 1996. Nakon tri mjeseca sužanjstva ban Derenčin je od žalosti umro. rođ. Iz riznice hrvatske povijesti i kulture.132 Osmanlije su 15. studentica Pedagoškog fakulteta u Mostaru. 1953. nespremno i strateški nesložno. sukobile su se s osmanlijskim snagama koje je predvodio Sandžak-beg Hadum Jakubpaša. godine osvojili su Makarsku i luku Busoljinu kraj Trogira. Hrvatske snage. a 1500. Do okršaja je došlo na otvorenom polju. Izginuo je “Cvijet hrvatskoga plemstva” (Ivan Cetinski. primjerice A. g.-1503. Prema Juraju Rattkayu na Krbavskom je polju izginulo 5 077 Hrvata. Školska knjiga. Vl. rujna 1493.) godine Osmanlije su osvojili trogirsko i šibensko područje.). godine porazio je osmanlijsku vojsku koja se s 10 000 zarobljenika vraćala iz Kranjske i Koruške. 9. a ona je predaju čula od Zvonka Čarapine iz Vrdi kod Mostara. a i dan danas se priča da je Drežnica pala zbog jedne babe. Zarobljeni su Karlo Gusić i ban Derenčin koji je usužnjen u Carigradu. a Ivan Cetinski je predlagao da se presretnu na šumskim klancima. str.133 Veliko je hrvatsko stratište na Krbavskom polju pokraj Udbine. 137. godine Osmanlije pustošili su splitsko. Mijatoviću. . predvođene jajačkim banom Emerikom Derenčinom. godinu). Tako je osvajačima otvoren put prema Srijemu.

A uni unda prikonoć popale sve kuće i sve što nis mogli ponit ono popalili i izbigli u svit. Pita ga Ivan da što je doša. A kad došli oni na vrata. nije više ima o čem živit. sad ćemo polovicu. Ivan Karlović bije je spaija u Kumiću. Cijeli je život posvetio borbi protiv Turaka. on pristaje na to. vrag ga zatra! Unda s mu kmetovi davali trećinu od svega. Oni se dogovore nji sedam da će ić k njemu žalit se. onda oni najprvi stoje bije do vrata. vratije se kući. MH. priredila Maja Bošković Stulli. a oni utekli svi. oni ga pitali što je napravije. pa reka: – Dosad smo davali trećinu. Zagreb 1997. on od stra reka. I osta njegov Karlovac. nis mogli izlazit nikako kraju. To njim bilo teško. da im bude što bolje. Onda kad tamo on veli: – Potpisali ste da šte mi dat Karlovca kolko svati mišina bivolska. 134 335 . – Dobro – on reka.134 (Vranik kraj Lovinca u Lici) Usmene pripovijetke i predaje. manj od stra reka da ć emo davat polovicu. SHK. posljednji je potomak Kurjakovića. za što je zalagao i svoje posjede. Kad on vide da onizi nema. str. uša. on se onda uplaši. Veli: – Od stra nisam zna što ć u. a un unda s onom oputom oko svega Karlovca opaše. Kad oni doša tamo. U epskoj poeziji opjevani su Karlovića dvori. nije zna što će. 356. unda j doša u Karlovac pa pita oće 1 mu dat Karlovca kolko bivolska mišina svati. On unda dobro rastegne mišinu i dade krojaču što god moga tanje da iskroji. A Ivan onda kad vide da je sve opustilo.IVAN KARLOVIĆ I KMETOVI Ivan Karlović. U narodnoj je tradiciji hrvatski vitez. hrvatsko-slavonsko-dalmatinski ban (? 1485Medvegrad 1531). bije mudar.

pukne top u Medvedgradu i tane udari u kopuna. I tako domovinu od turske okrutnosti izbaviše. koji sjekirom koji baltom. a 1522. travnja Osmanlije su jurišali na Klis ali su ih porazili branitelji predvođeni Petrom Kružićem i Grgurom Orlovčićem. Petar Kružić (? – Solin. 352. Pobijedio je Turke kod Klisa 1524. 12. a 1523. Kod stola kad su svi veseli bili.. g. basa uzdigne se. a za njimi onda svikolici karstjani pohite. Oslobodio je Solin 1532. Poginuo je braneći Klis od Turaka. priredila Maja Bošković Stulli. doparli čak do Save i tamoka se naselili. preobladavši naše. ožujka 1537) postao je kliškim kapetanom 1520.135 *** Knin i Skradin su osvojeni 1522. MH. Usmene pripovijetke i predaje. SHK. kog svega na drobne komadiće razmarvi.MEDVEDGRADSKI TOP Prigodom jedne s Turci bitke pripetilo se je. nut zaruži nekaki gromoviti glas. OBRANA KLISA POD ZAPOVJEDNIŠTVOM PETRA KRUŽIĆA Od 5. Četiri godine kasnije (1529) odrekao se dužnosti senjskoga kapetana i posvetio se obrani Klisa. i doveo pomoć okupiranom Jajcu. kad su naime Turci. Ratovao je i na moru protiv Mlečana i Turaka. godine. g. za nedjelju danah moj će parip na žartveniku Svetoga Kralja u Zagrebu zob zobati! Tek što zadnju riječ poče izgovarati. nije poznati bilo je li kopun prije porezan bio ali ne. koji vilami. Zagreb 1997. ožujka do 10. dadu se kud koji u bijeg. osvojeni su Sinj i Ostrovica kraj Bribira. nut što se dogodi! Basa donesenog preda nj pečenog kopuna tak je lijepo i vješto porezao da kad bi sve falate skup opet spravio i složio. 135 336 . U to vrijeme bila su užasna stradanja Hrvata u Bosni i Hercegovini. rekne: – Kao što ja sad ovog kopuna u ruci daržim. To Turci videc’i i za zlu kob uvažavajući. i kod Senja 1525. najviše pako oko Lukavca grada u kojem je njihov vođa obitavao. str. daržeći u rukuh kopuna. dao je varhovni vođa veliku čast u gradu na koju je odličnije pozvao. Nadut ovom vještinom. senjskim kapetanom.

a kako su živili u lošim uvjetima i broj uskoka se smanjio. ali se brzo oslobodio zahvaljujući nekom prijatelju. kod Solina pobjedio Turke i onda im je kralj obojici na poklon dao Brezovicu da ih nagradi. kad je doša Ferdinand Habsburški na vlast. kako protiv Turaka. Eto. dok su Turci tili osvojit Klis. a i od pape bi ponešto dobili. Sad se nama čini nevjerojatno to 337 . ne zna se kako. i odma to nije ona ista sila koje su se prije Turci bojali. tako i protiv Mlečana. a za to su imali uskoke. Onda je još. bar ja ne znam to. ovako. i onda je zbog toga Klis spa na samo pedeset uskoka. ali o njima se ne zna nešto puno. Kružić je od njega dobio Lupoglav. Jedan od. a to da su uskoci bili razbojnici. kad su Turci napadali Jajce. Onda. gle. Bio je pao u tursko ropstvo. kako je i od pape pomoć rijetko kad pristizala. bio je jedan uskok koji je branio naročito Klis i Senj. ali se kralj nije baš iskaza po pitanju pomoći njemu i njegovim uskocima. Kružić je vodio opskrbu hranom i oružjem. Ima je i ženu i sina. poznatijih Turskih napada na Klis bio je onaj 1523. dok se ovaj borio s Turcima. a to ti je gori u okolici Karlovca.. Pomaga je on i Krsti Frankopanu. toliko o kraljevoj pomoći. i tada je Petar Kružić zajedno sa drugim senjskim kapetanom Grgurom Orlovčićem.Jedan je od najvećih hrvatskih ratnika protiv osmanske vojske. i kad god bi Turci napali Klis on je uvik sudjelova u njegovoj obrani. Tako je on jednom prilikom. pa čak i tisućama! A cilo to vrime borio se Krugić. I onda je Petar Kružić doša u takvu situaciju da on i njegovi ljudi nisu imali od čega živit. dok su se turske vojske brojale u stotinama. ništa od tog obećanog nije ostvario. pao u mletačko zarobljeništvo. posta i senjski kapetan. pa je tražio pomoć od kralja jer su spali na prosjački štap. Kralj je bio neki od Jagelovića. a valjda kako ko na to gleda. jer su i oni tili osvojit dio našeg mora. On je bio od Zvečaja. a zva se Petar Kružić. ni kako se izbavio. A nije samo s njime Kružić surađiva. nakon toga. samo kako to uvik ide. ali znam da se nakon toga borio protiv Turaka i posta kliški knez. jer je i u njihovom interesu bilo da se Turke što dalje od njih zadrži. O njemu se i danas pripovijeda: Tamo negdi u pentaestom-šesnaestom stoljeću. to je. braneći Klis sa četrdeset konjanika i četrdeset pješaka. a u Klisu je bio kaštelan i kapetan. pa su on i uskoci bili prisiljeni živit od onoga što bi neprijatelju oteli. A kralj bi obeća. Oni su tribali dobivat od kralja plaću.

potuka Turke u Bosni i uništio turske utvrde u Solinu. Ljudi su se manje i bojali ić u rat. i na jednoj od tih lađa je on i poginia. tako da seon sad moga oslobodit samo s mora. Kazao joj je Marko Sabljić (1958. i u Ankoni.. kad se vratia.03. na lađe.kako su oni morali otimat da bi preživili. a odande u Trsat. Tražio je on bio pomoć i od pape. Sabljići kod Imotskog). i u Rimu je bio di je od pape dobio potporu. g. Ivana Vukadin zapisala je 2008. I eto. a kršćani koji bi pali u turske ruke bili bi ili ubijeni ili prodani u roblje. I onda je on. onda je njegova sestra Jelena otkupila njegovu glavu za sto dukata. Onda. na dan kad je sam Petar Kružić poginuo. ali to je tako tada bilo. Tako da je Kružić napa njihove tri utvrde u Solinu. di je on sagradio za zavjet crkvu Blažene Djevice Marije u kojoj je na kraju i pokopan. a u njoj se rodila ćer Bele četvrtog. Onda su 1533. Turci opet opčeli napadat na Klis. Računa se da je Klis pao 12. kako se zavitova Gospi. sa dvjesto tisuća vojnika i tri stotine topova osvojili Srijem i Osijek. Rkp. Njegovo tijelo je onda prevezeno u Senj. FF Split 2008. budući da je kopno bilo ili pod Turcima ili pod Mlečanima. i to od toliko moćnijeg neprijatelja ka šta su Turci bili. branilo se i kršćanstvo. koje su imali i to pomoću Ferdinandovih i papinih vojnika i svojih ljudi. 136 338 . a tada je Klis napala turska vojska od deset tisuća. Turci su napali Klis i Kružić je doša s tri broda vojske koju mu je papa posla da ga oslobodi. 1530.1537. su tridesetsedam puta navaljivali na nj da će ga osvojit!i ta je opsada tako trajala par godina. jer nije se branila samo zemlja. a kako su Turci bili jači. Kružićeva vojska počela povlačit prema moru. kako su Turci još uvik imali njegovu glavu. Magdalena se zvala. Nakon toga znam da je iša u Lorett. E. godine u Klisu. Živi u Klisu. pa su Turci u Solinu sagradili dvi kule da im je lakše nadgledat Kliško područje. to se zna.136 *** Osmanlije su 1526. Turci su mu odrubili glavu. a kad su je njegovi ljudi vidili i sami su se predali. Za to vrime su Turci i Mlečani na prijeveru zauzeli Klis. a samo u proliće 1534. to je bio slavni uskok Petar Kružić! A imaš i Klišku kulu.

php?option=com_content&task=view&id=226&Itemid= 1– 137 339 . g.. g. na Mohačkom polju s oko 30. Našice 1541.-1533. Zagreb 1996. Oko 10 000 Hrvata iz Pokuplja odselilo je 1532. od 1968. g. 178. Po povijesnoj predaji. završeno je osvajanje Slavonije. u Žumberak su se naseljavale prve skupine uskoka. 178. 139 Isto.) junački se borio protiv Osmanlija. g. U manifestaciji sudjeluje više od dvjesto pedeset amatera. Valpovo. starica je predložila da se posljednji zalogaj hrane. do 1537. g.137 Jajce i Banja Luka su osvojeni 1528.com/index. g. Osvojeni su: Klis 1537. rujna 1529. Krbave i zapadne Slavonije naselilo je oko 200 sela u Gradišću. Stupčanica. Od 1530. Kostajnica 1556. s oko 100 000 vojnika i 300 topova opkolio Beč. godine. Brezovica. u okolicu Beča. 140 www.138 Po Sanudu. U scenskoj izvedbi na livadama Picoki varaju i pobjeđuju veliku tursku vojsku predvođenu silnikom Ulama-begom. Pakrac i Petrovina 1543. g. Jedini su profesionalci redatelj i glumac. Školska knjiga. koja se temelji na stvarnoj obrani Đurđevca 1552. a više od 100 000 Hrvata zapadno od Vrbasa. godine.000 započeo bitku s Osmanlijama ne čekajući glavninu hrvatske vojske koju je predvodio Krsto Frankopan. godine tradicionalno održava Picokijada.139 Požega je osvojena 1536. Manifestacija se održava u spomen na pobjedu nad osmanskom vojskom 1552.Hrvatsko-ugarski kralj Ludovik II. topom ispuca u turski tabor silnika Ulama-bega kako bi ga se prividom izobilja prevarilo i prisililo da odustane od opsade đurđevačke utvrde. Kralj nije čekao ni Erdeljsku vojsku pod zapovjedništvom Ivana Zapolje. Kralj se utopio u potoku Čeleju. Orahovica.000 vojnika. pred nekoliko tisuća gostiju iz Hrvatske i inozemstva. kolovoza 1526. Nikola Zrinski. 138 Isto. godine. Voćin. koji oživljava silnika Ulama-bega. Pounja. Sulejman II. *** Legendarna obrana Đurđevca U Đurđevcu se. U okršaju je poginulo 22.djurdjevac. godine. mršavo pile-picok. Bijela Stijena. str. Veličanstveni je 29. g.str. Od 1536. Like. iz hrvatskih zemalja u ropstvo odveli 600 000 žitelja.140 Anđelko Mijatović. g. hrvatski ban (1543. Iz riznice hrvatske povijesti i kulture. str. autoru Diaria. je 29. do 1541. g.-1556. 167. Turci su do 1533.

što picekima bojeve bijete. a Korčula i Hvar su napadani (1571. pernati junaci. Španjolska. 141 340 . a zapovjednik joj je bio Don Juan Austrijski. g. Osmanlije su 7. Spič. i vezir Mehmed paša Sokolović početkom kolovoza 1566. branio Nikola Šubić Zrinski. PORAZ OSMANLIJA KOD LEPANTA Bitka kod Lepanta 1571. g. Zemunik i Makarsku. g. Budvu. g. obranio iznimno važan grad Siget u jugozapadnoj Mađarskoj.). *** Marko Horvat Stančić je sa svojom malobrojnom posadom 1556. Uskrsli Isus – kulturniturizam. Turci su izgubili 200 galija i oko 40 000 ljudi. Tako i završava ova scenska igra: “A vi tamo.aspx?idDocument=2545 – Potpredsjednik Vlade Damir Polančec je 2007. Nikola – Cres. godine na svečanom otvaranju predao je gradonačelniku Đurđevca Mladenu Roštanu rješenje Ministarstva kulture kojime je Legenda o Picokima dobila trajni status nematerijalnog kulturnog dobra Republike Hrvatske. ime PICOKA dovijeka nosili! PICOKIMA vas djeca zvala. g. a unuci vaši ostat će PICOKI!”141 Ta predaja svjedoči o hrabrosti i mudrosti Đurđevčana koji su stoga ponosni na svoju povijest i nadimak.) Osmanlije su osvojili Ulcinj. Kršćanska flota izgubila 15 galija i 10 000 ljudi. U sastavu mletačke flote borile su se galije hrvatskih gradova: Sv.croatia. Lige činile su: Venecija. Bar. Boka je bila ugrožena.Misleći da u utvrdi ima još toliko hrane da se njome oni iz grada mogu i razbacivati i na taj način izrugivati. oslobođeno je 12 000 robova i veslača.-1573. rujna zapalili utvrdu i skoro svi vojnici su izginuli. Papinska država. Mlečani su 1572. uglavnom Hrvata. U Ciparskom ratu (1570. Ulama-beg odustaje od opsade i napušta bojište. To stratište opisao je sudionik Franjo Črnko. Solin je osvojen. Ulama-beg Đurđevčane naziva “Picokima”. sa sto tisuća vojnika napali su Siget koji je sa dvije i pol tisuće vojnika. Sultan Sulejman II. Malta. Flotu sv. osvojili Klis.hr/Home/Legende. To je bila najveća pomorska bitka galija za Ciparskog rata. Kao neku vrstu kletve. zaustavila je Turke i oni više nisu bili pomorska velesila.

lipu divojčicu. 341 .-98. Sv. već je govorio da je samo izvršavao svoju dužnost prema kršćanstvu i rodnom mjestu. I mrko lice i snažno tijelo bili su mu prekriveni ožiljcima iz pomorskih okršaja. Sv. Tanahna galija. Zlatna knjiga hrvatske narodne lirike. sve zemlje oko Sredozemnoga mora. obale Male Azije. istočno od Italije.Krk. Jerolim – Hvar. ali iako je bio još mlad. MH. Tek je bio navršio tridesetu. a označava Istok. 97. po moru brodila. str. od sunca gorila i Nike vojvode. Zagreb. koji su bili silno ojačali na moru. Sirije i Egipta: TANAŠNA GALIJA Tanašna galija. smatrao je da čovjek mora zatomiti vlastite osjećaje i potrebe kada treba braniti čast i slavu svoga grada. Ivan – Rab. juče divojčicu. Levant je čest u usmenim lirskim povijesnim pjesmama. jidra su joj bila od sunca gorila. danas robinjicu. dakle.142 (Neviđeni na otoku Pašmanu kod Zadra) TRAGEDIJA MARINA KJUDUSA NAKON POVRATKA IZ LEVANTA Marin Kjudis se vratio u Trogir iz Levanta. 1972. 277. 142 Tanja Perć-Polonijo. La Donna – Trogir (zapovjednik A. Književni krug Split. Ni nakon svečane pohvale zbog svojih junačkih djela se nije uzoholio. Split 1996. sastavio Krešimir Mlač. koji put Levanta vodi svoje brode i u njima Anu. str. Cipiko teško ranjen). Dugo vremena se na Ćipikovoj galiji bio borio protiv Turaka. Tripun – Kotor (poginuo zapovjednik Bizanti). Sv.

Marija je bila izvan sebe od veselja i iznenađenja. a potom je. Ne mogavši naći mir. Marin naposlijetku ozdravi. Neki pustinjak koji je tu prolazio se približi vidjevši vatru. čitav imetak je ostavio crkvi Sv. Marija uskoro oboli. FF Split. Sebastijana (zaštitnika od kuge). lutao je ulicama grada i bičevao se. odbijao je govoriti i jesti. a najviše svojoj zaručnici. ostavljajući grad bez obrane od Turaka. među stotinama drugih. gotovo lud od boli i grižnje savjesti.god.) Rkp. Uživao je pri pomisli kako će se plavokosa Marija radovati svim haljinama koje joj je kupio na Kreti. koji su prijetili i s kopna i s mora. ležalo i tijelo njegove Marije. u svojoj želji za plijenom. svakodnevno posjećivao zaručnicu ne bojeći se bolesti. Nedaleko od crkvice nalazilo se Groblje kužnih. Zgrozi se nad strašnim prizorom. pjevajući sve glasnije. Imućniji građani su. 2008. E. 143 (Vrsine kod Trogira) 143 Tereza Karabatić zapisala je 2008. No. Ciprijana. zapalio lomaču i popeo se na sam njen vrh. usprkos zabrani gradskog vijeća. gdje je u jami. dok se pjesma umirućeg Martina pretvarala u bolne krikove koji su čitav nesretni grad ispunjali stravom. Pade na koljena i stade moliti. Često bi je dugo promatrao i sa zadovoljstvom razmišljao o njihovom budućem braku i potomstvu. Sami Turci se. Drva iz svoje lađe Marin je složio u hrpu na hridini iznad jame s kužnima. Svi osim Marina. Nije se prevario. Kazala joj je Kaja Ćarija (rođena 1928. a ljudi se počnu kloniti kuće Jurjevih. a kuga zahvati čitav grad. On je. gdje se nalazila crkvica Sv. Glas o tome se uskoro proširi po čitavom gradu. a nakon što se osvijestio. a njezino zadovoljstvo usrećivalo je Marina. ali ne i njegova duša: sebe je krivio za gubitak zaručnice i golemu nesreću koja je zadesila Trogir. nisu obazirali na smrtonosnu bolest koja je harala gradom. Tome. živi u Trogiru. Nakon što mu je Marija umrla u naručju.Sa Istoka je donio roditeljima i prijateljima mnogo skupocjenih darova. Kao da se smetnuo s uma. stali bježati u okolicu Trogira. pao je u nesvijest. pomislivši da čovjek pred njim mora biti velik grešnik kad na takav način umire. Uskoro i on oboli. u Seget Vranjici. napunio lađu drvima i u njoj otplovio do rta Sv. Mariji Jurjevoj. godine u Vrsinama kod Trogira. šapćući psalme. 342 . a gradski liječnik ustanovi da se radi o kugi (koju joj je Marin zacijelo prenio s darovima iz Krete).

str. Tada se dignuo onaj starac i umirio vojsku.-350. Bio je to Matija Gubec. Šezdesetih godina 20. pred njim se ukazao vojnik (soldat) koji je stajao kao da je na straži. 144 343 . kada je čovjek uzeo po šaku zlata i uputio se nazad. Bio je vođa Seljačke bune 1573. Istvaffyju mučen užarenim kliještima. mitske. a ona vojska bila je njegova zakleta vojska. Čovjek je nastavio put i opet ugledao drugoga vojnika koji je također stajao kao da je na straži. Zaista. MH. Vjerovalo se da će Matija Gubec sići na zemlju i da će tada biti zadnji rat i konac svijeta. Kad je došao treće nedjelje. Kad se učinilo da će izići na treća vrata. Ponovno je vidio soldate na straži. Matija Gubec je u hrvatskoj tradiciji simbol borbe za slobodu. g. SHK. a za stolom je sjedio sijedi starac i šuteći nešto pisao. a bilo je vojnika “više nego crvi na siru”. Po toj je predaji jedan čovjek išao na Mladu nedjelju u šumu ubrati drva.144 U toj su predaji i motivi biblijske provenijencije (konac svijeta.) Vidi: Usmene pripovijetke i predaje. 349. u selu Hižakovcu (Vrhovcu). okrunjen užarenom željeznom krunom te raščetvoren. Po povratku mu je soldat rekao da dođe i iduće nedjelje.Vođa Seljačke bune. soldat mu je rekao da ne će lako proći kao prethodne dvije nedjelje. (O Matiji Gubecu August Šenoa piše u romanu Seljačka buna. eshatološki i povijesni motivi. staroga kako piše i uzeo po jednu šaku zlata sa svake hrpe. stoljeća Nikola Bonifačić Rožin zapisao je predaju u kojoj se prepleću mitski. kaže predaja. Vratio se i opet su mu soldati rekli da dođe i u treću nedjelju. pred njim se pojavila silna vojska. ali ga je vojnik ohrabrio i rekao mu da ide naprijed po njegovim savjetima. Čovjek je nastavio dalje i došao u jedan grad te po soldatovim uputstvima našao jednu kuću u koju je ušao. godine. Uhićen je i odveden u Zagreb gdje je prema narodnoj tradiciji i M. Također se vjerovalo da će kralj Matija Gubec sa svojom vojskom izvesti pravi rat i da će se tada živi tući s mrtvima. nije mogao izaći jer bi se pred njim pojavila kuharica. pa o njemu narod i u naše dane pripovijeda povijesne. Zagreb 1997. I taj je vojnik dao savjete čovjeku i uputio ga dalje. Čovjek se uplašio. U kući su bile tri hrpe zlata. živi i mrtvi – Sudnji dan). Dok je on sabirao drva. Čovjek je poslušao. priredila Maja Bošković Stulli. Matija Gubec Matija Gubec (pravim imenom Ambroz) spominje se 1556. Čovjek je sa svake hrpe uzeo po jednu šaku zlata i vratio se natrag. etiološke i eshatološke predaje.

kad su rodici povidali. viećinom mama. tamo je bilo prijestolje Gupčevo. 350. obiedvali tr su čekali tu korunu. Kad s tu uotku je udril. On je pak naganja! da te včele kraju. Pokljem toga gospoda su napravili od kamena Gupčevu glavu i da mu se narugaju. Tam gde su oni kameni na sred trga. ta će bit kraljem. a da pri želieznih stolah su se bavili. kaj je štel da muži budu svoji gospodari. ali još će dojti stara pravica! Onda su Gupca osudili na smrt i vubili. A pak oni su tamo jili. to je hazburska koruna. A pak ti gospođini su si pripravili želiezne stole. to je pamietka. 344 . Ale uov sedljak. Ta žije još koruna. A on je štimal da su to včele. on je bil siromak. a je to jako vrcalo. Slovačka) O MATIJI GUPCU Matija Gubec je bil seljak iz Stubice.145 (Devinsko Novo Selo. Govorili su da se je proglasil selja č kim kraljem. tu glavu 145 Isto. pak si je riekal: no. ona je v Bieči v muzeome. korunu na glavi je imal. to su bili gospođ ini. Ali grofovi su seljake potukli. A ja ću na želieznom plugi obiedvat. Kad su ga okrunili. ai tata. je začel odganjat ovako z uotku. a Gupca su uhvatili i otpelali u Zagreb. on je rekel: – Sad ste okrunili mene i sa mnom sav narod. on je ta križ na toj koruni udril. tr išal domuom. lebo ta koruna komu upadie na glavu. kot ti na stolu želieznom. A kad je uoral. a ja ću si siest. I ta križ je od toga časa zugnut na toj koruni. To ja znam od moje maljučkosti. kralja su htili imat. str. Pak da na njega je to išlo. Ale pak najednuć je vidil da ruoj včel lieti. Je si obrnul plug želiezni i na njega se siel. kot pčele. U Stubici je još velika lipa pod kojom je Gubec skupljal narod. njemu je siela na glavu. Tako je se zibral. komu će koruna na glavu upast. a uon je ziel uotku želieznu ča š njom plug pucuje. To je bila ta koruna. to je bil Matej kralj. tr on je pak ostal Matej kraljem. se odviezal. tr je ga zugnul.MATEJU SJELA KORUNA NA GLAVU No. a najednuć je udril po tuom uotkom. pa su ga za kaznu okrunili užarenom krunom na Markovom trgu. on je na lapti uoral. On se sa seljaki spuntal na gospodu grofove. a je mu to sjelo na glavu.

tiskanoj 1834. Optužen za krađu žita i pogubljen. osvojen je Bihać. Pomilovan je nakon pogubljenja.-356. iz narodne je predaje ušao u pisanu književnost i postao nadahnućem značajnih djela hrvatske umjetnosti. st. 345 . 355. Hrvati su 1591. *** Godine 1577.). Lik je iz hrvatske književnosti sličan pučkim likovima u europskoj književnoj tradiciji. poput Tilla Eulenspiegela ili junaka pikarskih romana.VII. da cucki na njega pišaju. potisnuli Osmanlije iz Moslavine. pored Lovrenčića. uskočki vojvoda (? – Karlovac. dugo pokljem naši narodni ljudi tu Gupčevu glavu dignuli i stavili je više gore na onom vuglu. satiričar. Još i sada tamo stoji. poslije 24. Osmanlije su osvojili mnoga mjesta u Bihaćkoj krajini. godine u Varaždinu. str. Ali su dugo. a narod priča da če Matija Gubec još dojti.) U hrvatskoj su književnosti o Petrici Kerempuhu. Bosni i Hercegovini i Hrvatskoj. Godine 1592.1612. Onda će bit pravice i kruha na zemlji. buntovnik i tribun. današnja Ćirilometodska. Istaknuo se u borbama za Klis i Petrinju u Dugom ratu (1593. g.146 (Zagreb) Petrica Kerempuh Petrica Kerempuh.su stavili nuz zemlju na vugel Markovog trga i Gospodske vulice.-1606. pisali: Miroslav Krleža. Legendarna 146 Isto. O njemu je sačuvana zbirka usmenih priča. Kao kapetan ratovao po Albaniji. Prvi put se spominje u knjizi Jakoba Lovrenčića.). Ivo Senjanin Ivo Senjanin (Ivan Vlatković). posljednje hrvatsko uporište na Uni. Slavko Mihalić i dr. (Till Eulenspiegel bio je seljački sin iz sjeverne Njemačke koji je živio u 14. pučki šaljivac. Uzalud je senjski kapetan svjedočio da mu je dao žito za njegove vojnike.

a potom i osmansku vojsku. Hrastovicu i Gore. Mlečani su ih 23. godine. privukli brodove. Hrvati su 1595. MH. 17. i XV. Epu su nedostajala XIV. pjevanje koja je dopjevao Ivan Mažuranić. godine pa do svoje smrti. g. Gundulić je to djelo pisao od 1621. prosinca 1604.je bila obrana Siska 1593. U tridesetogodišnjem protestantsko-katoličkom ratu (1618. sve ćeš paka niže pasti. g.) sultan Osman II. Senjski uskoci su 18. potukli mletačku. Senjski su uskoci uz pomoć vojske iz okolice Splita 1596. Uskoci su se povukli na uzvisinu i utaborili.147 Osman je nastao pod utjecajem Tassova Oslobođenog Jeruzalema (1575. prosinca napali kod Ugljana. Vjekovite i bez svrhe 100 djela književnost jugoslavenskih naroda.) sudjelovalo je 30 000 Hrvata. Hrvatska je 1594. čiem si se zahvalila tašta ljucka oholasti ! sve što više stereš krila. str. *** POGIBIJA SULTANA OSMANA U bitci kod Hoćima ubijen je (1622. napustili utvrdu. Ivan Gundulić opjevao je taj događaj u povijesnom spjevu Osman. 147 346 . a na utvrdi ostavili štapove i kape kako bi zavarali Mlečane.000 pretežito osmeračkih katrena abab. Noć. g. od Osmanlija oslobodili Klis ali su ga iste godine morali vratiti. Uskoci su od drveta i životinjske kože napravili stazu. od Međimurja do Primorja obuhvaćala samo 16 800 četvornih kilometara.-1648. i potukli osmanlijsku vojsku kod Čakovca. a sutradan nevrijeme spriječili su Mlečane da napadnu uskoke. Gundulić spjev počinje stihovanim usmenim mudroslovicama: Ah. Neki smatraju da je Gundulić i ta dva pjevanja završio ali da su se zagubila ili ih je pak Senat uništio bojeći se da će uvrijediti Turke. Uzaludno su Mlečani jurišali misleći da su uskoci u utvrdi. Spjev je komponiran od 20 pjevanja s oko 11. Zagreb 1980. oslobodili Petrinju.). g. sastavio Vlatko Pavletić. g.

Njegovu je vojsku kod Hoćima 1621. Vladislav je spasio život turskoj junakinji Sokolici koja je bila zaljubljena u Osmana. Sad vrh sablje kruna visi. a tko car bi rob je sada. gori ustaje. Bez pomoći višnje s' nebi svieta je stavnos sviem bjeguća.nie pod suncem krepke stvari. Krunoslava je odlučila obući se u ugarsko odijelo i poći u Carigrad kako bi oslobodila svoga zaručnika. sad vrh sablje kruna pada. str. a tko doli.-285. 284. kod kuće je Osman prihvatio da se oženi i sklopi primirje s Poljacima. Sokolica je obećala da se više ne će boriti protiv kršćana pa se vratila Osmanu u Carigrad kamo je stigao i Ali-paša s ugovorom o miru s Poljacima.148 U spjevu je opjevan događaj u vezi s turskim sultanom Osmanom. To je na svoju ruku iz osvetničkih razloga učinio Rizvan-paša. U isto je vrijeme Kazlar-aga tragao za budućim Osmanovim ženama te je oteo lijepu Sunčanicu. sad na carstvo rob se uzvisi. eto je doli. u Zagrebu 1877. Djela Iva Frana Gundulića. Osman je bio prisiljen bježati prema Istoku kako bi prikupio nove snage i s njima ponovno udario na kršćanski Zapad. godine porazila vojska poljskoga kraljevića Vladislava. satiru se sama u sebi silna carstva i moguća. Krunoslava je usužnjena i pogubljena zajedno s Korevskim. Kolo od sreće u okoli vrteći se ne pristaje: tko bi gori. zaručnicu turskoga sužnja Korevskog. 148 347 . Međutim. Na sviet izdala Jugoslavenska akademija znanosti i umjetnosti. Stari pisci hrvatski. Na pregovore je poslao Ali-pašu koji je susreo Krunoslavu. a u visocieh gora vrhe najprie ognjeni tries udari.

Do suprotstavljenih mišljenja dolazi jer su postojale četiri kategorije hajduka: Hajduci zulumćari (turski hajduci) činili su strašna zlodjela nad kršćanima. Vrhunac djelovanja uskoka i hajduka bio je za vrijeme Kandijskog rata (1645. Uskoci su djelovali u skupinama na poticaj ili sa znanjem vlasti. Jedni ih smatraju razbojnicima. U Carigradu je 1622. 97.149 U Osmanu se prepleću povijesni. oslobađanje Korevskoga bilo je uvjet za mir s Poljacima. g. Uskoci su bili kršćani koji su iz Bosne i Hercegovine pobjegli od osmanske vlasti nastanivši se ponajviše u Dalmaciji. Na poticaj Mlečana uskakali su u susjedne hrvatske krajeve i borili se protiv Osmanlija. Gundulić je imao prethodnika u Marku Maruliću. g. 149 348 .). g. str. 17. 100 djela književnost jugoslavenskih naroda. spominje putopisac Zeno.Međutim. Gundulićev je osjećaj barokne pravde i “suda općenoga” odgovarao potrebama ilirizma.150 *** Hrvati su 1638.Trideset Vodičana i Vodičanki 1646. MH. Oprečna su mišljenja o hajducima. dj. mitski i eshatološki svijet. pjevao je o neizbježnoj propasti turske tiranije a moglo se to primijeniti i na Austriju. siječnja 1557. str. a drugi ih mistificiraju i glorificiraju. a franjevce pobili.-1669. odbili su napad Osmanlija na Vodice. od Osmanlija oslobodili Topusko. došlo do pobune u kojoj je svrgnut Osman i ponovno ustoličen sultan Mustafa. Hajdučiju i četovanje prvi put 1550. Osman je izvrgnut ruglu i zadavljen. a hajduci su bili samostalni. Šeh Gaibija predvodio je “kupreške turske hajduke” koji su 4. sastavio Vlatko Pavletić. Sunčanica je uspjela pobjeći. Zagreb 1980. a Osman se oženio Sokolicom i još dvjema Turkinjama. g. HAJDUCI I USKOCI Padom Bosne i Hercegovine i Hrvatske u njoj se javljaju uskoci i hajduci. 150 Frangeš. u Rami zapalili i opljačkali samostan. Ivo: nav.

Maleta nije vidio stvora zgodnijega niti mu je srcu išta milije bilo od Anđe Bailove. Svatovi su iz Livna putovali preko Buškoga Blata. Sinjskoga polja. ture mlado i tješio ga da će na megdanu pogubiti Stipana Nakića. Bailovi su svatove častili nedjeljicu dana. nakita i para vode mladu od bosanskih strana. Aržanova. Zlo je nanijelo trgovca Stipu Tadina iznad Kambelovca koji je na dva konja u mješinama gonio vino i nastavio put kroz Petrovo polje. Delibaša Stipanu Nakiću pripisuje mitsku snagu i junaštvo i upozorava Muju da je pamet izgubio jer da znade Nakića Stjepana ne bi ima ni u glavi sana. primjerice. Svatovi Stipana Nakića i Anđe Bailove stigli su do vrela Vijanjac u Vinovu i odlučili ondje prenoćiti. a kad ga je ona odbila. on joj je zaprijetio da ne će ni drugoga ljubiti i da će je od svatova oteti. također. bio harambaša Nikola Maleta koji je zaprosio Anđu Bailovu151 iz Livna. Tada je trgovac kazao Maleti da su svatovi Stipana Nakića puni zlata. Kad su ugledali Šibenik i more: 353. Radosnice niz lice padaju. silno volio Anđu i maštao da će je poturčiti i dovesti u svoj dvor. Starješina svatova zahvalio je na gostoprimstvu. 151 Ibro je. To svatovim nije drago bilo. 349 . Puhnu vjetar s Velebita jako.HARAMBAŠA MALETA. 335. Mujo sluša kako Stipan s obadvije ruke siječe Turke a ruka mu je deblja u mišici nego ženska noga pri bedrici. Takav je. a Anđinim roditeljima zahvalio je što su lijepo snahu odgojili. POGUBIO SVATOVE STIPANA NAKIĆA Postojali su i hrvatski i srpski hajduci razbojnici. Nešto im se loše predočilo. Svatova je bilo koliko je u godini dana. Turčin nadalje Muji besjedi o Stipanu koji je prije šest godina porazio dvanaest tisuća Turaka. Roditelji blagoslove daju. Kad je trgovac Stipe pogled bacio na brdo Gradinu pred njim se ispriječio harambaša Nikola Maleta s trideset hajduka i zatražio od njega da mu dade vino i rakiju. Turčinu delibaši javio se Mujo. Okrene im barjak naopako. Krstaš i Selinu. Pružila mu se prilika da je otme od svatova i tako ostvari prijetnju koju je izrekao Anđi.

Stjepan je izbrojio dvije stotine trideset ubijenih svatova. Iz žalosnih Bajilovih dvora. Volim časno ovdje poginuti. Svatovi su svladali hajduke i ubili ih dvadeset sedam. Djever i nevjesta su pobjegli s mjesta. Maleti se prilika pružila. Pa je baci u zelenu travu.Svatovi su zaspali. Cijela se Zagora u crno zavila. Majka Anđi u pohode mora. 487. I proklinje Maleta Nikolu. Mrtva tijela po ledini skaču. Jadne glave odsječene plaču. 350 . 479. Žali majka nariče u bolu. ali ih je sustigao Maleta i rekao Anđi da je prvoga pogubio Stjepana i da će ona biti njegova. Za vrijeme pogibije svojih svatova Stjepan Nakić je bio u pivnici i pravio troškovnik. Maleta je prvi trgnuo zlatna jatagana. Cvrčci cvrče u noćnoj tišini. Maleta je djevera rasjekao na dvije polovine i pobjegao u Moseć planinu. Od nevjeste tvoje Anđelije. sve je došlo do sela Vinova. Kad je to čula nevjesta gizdava preklinjala je svoga djevera: 502. Kad je očuo pucnjeve trčao je do svojih svatova. San sanjaju svati po ledini. Odsijeci mi moju rusu glavu. Crna krvca moja prosta ti je. Najzdanje se pročuše kočije. 564. a hajduci su skočili sa svih strana te su svatim sjekli glave po ledini. Mislili su da su sigurni jer u blizini nije bilo Turaka. Hajdučka se želja ispunila. Kada se taj zločin dogodio u Vinovom strašan potres bio. a stražu nisu postavili.” Djever je nevjestu poslušao pa joj sabljom glavu otkinuo. Neg Maletu krvnika ljubiti. Iz Drniša i Polja Petrova. “Zaklinjem te mlijekom od matere.

pravu četu… Hercegovinom i Primorjem mnogo se o Mihatu pjeva i pripovieda. Rođen u Duvnu. olovo i opanke nabavljali. Od žalosti na zemljicu pala. g. hladne vodice. Mijat (Mihat. Mijovil) Tomić Od svih narodnih junaka Mijat (Mijovil) Tomić najomiljeniji je kod naroda. don Mijo Pavlinović u bilješci uz pjesmu o smrti Mijata Tomića piše: “Tomić Mihovio. 575. str. U tim su družinama bili zajedno Hrvati. Rame do Visokog) sa svojim hajducima napao karavanu trgovaca od 400 ljudi i ubio 19 trgovaca. HKD Napredak. 152 *** Hajduci osvetnici borili su se protiv osmanske okupacije. 570. Od XVII. 214-234. Najprije su pokopali mladu a zatim svatove i hajduke. ovo je naš najglasovitiji junak u osamnaestom vieku. koji su mu prah. Roši harambaši (Ivanu Bušiću) i Andrijici Šimiću. odbio se u hajduke od turskog zuluma. Majka ljubi mrtvu Anđeliju. 195-198. u Ravnom (na putu iz Splita preko Duvna. Stojanu Jankoviću. 153 Isto. Harambaša Abdurahman je 1639.153 Hrvati i danas kazuju povijesne predaje i epske pjesme o uskocima: Ivi Senjaninu. 54. Vidi: Marko Dragić. str. Tko joj kćeri otkinuo glavu. Pita majka zelenu Dubravu. Stjepan Nakić je predložio da se kod Vijanjca. i obično stanovao u Vranić-planini više polja duvanjskoga.Kune majka tu hrđu gubavu. Split 2005. iskopaju u zemlji grobnice. Književna i povijesna zbilja. Srbi i Muslimani. koji i danas o njemu pjeva i priča. Fratar ih je svetom vodicom natopio. Objašnjavajući to. On je imao svoje najvjernije jatake u Primorju u selu Drašnicama (kod Makarske). vitezovima Vučkovićima te o hajducima Mijatu Tomiću. Narod plače i suze se liju.-56. snažni su bili muslimanski hajduci osvetnici. Kad je majka Anđu ugledala. st. Da mu sablja otkinula glavu. 152 351 . Imao je liepu kitu od četrest i dva druga.

kad su oni najokrutnije bjesnili po Bosni i po Hercegovini. koji ne imadu ništa hajdučkoga. koje je on svojim prijateljima darivao. lakomost nas izda Turčinu.). 1. i tako ga je čuvao od svake izdaje. JAZU. pa otuda Arap. i on je najveće narodu omilio. Zagreb 1938. za stvari. Smrt Mihatova drugi nam je izgled. kojemu ne ostaje zašteđena nikakva svetinja: pa ga je zato narod i obljubio. Izdade ga Bobovac Ilija od Doljana..”154 Mijata Tomića nalazimo i u Erlangenskom rukopisu (1716. kao i u Cvitu razgovora naroda i jezika iliričkoga aliti rvackoga (Mleci. čega se ima najviše bojati podjarmljeni narod: lakomosti za blagom i za gospodstvom. žandar) pa je kod epskoga pjevača došlo do zamjene glasa z u r. o kojima nije govora. Pogibe malo prije žetve. – 1733. str. nav. Mihat zakloni ženu u Primorje. str. 74. – 75. 155 Citirano prema: Stjepan Banović. piše Grabovac ovo: “Samo ovo oću spomenuti: kako posli Tomića Mijata iz Duvna nije bilo već pravoga ajduka niti će već ni biti. Na str. njegov bi kum. jer je bio od onih hajduka. sapelo ga. (tko te pita za ono što se ne pristoji? Za ono što kazati nemaš? Za ono o čem nije govora?).. 352 . HAJDUKOVANJE U Hercegovini smatraju da je prezime Naletilić postalo tako što je nekoj djevojci “naletilo” Mijatovo dijete.) od fra Filipa Grabovca. Rečeni poginu oko prvi(h) godina mira od Kandije. tj. pa i danas pod njim drži njeke naše liepe pokrajine. Ne pitam te ja za Mihatove konake. kako da se sveti poganskom zulumćaru narod. sv. U Orlacu (Raštanima donjim kod Mostara) nalazi se hajdučka pećina koju narod zove Pećina Mijata Tomića. da je i danas poslovica: tko te pita za Mihatove konake. 154 Stjepan Banović. do svoje junačke slobode. To potvrđuju predaje koje se i danas kazuju.pa i dolazili u četu: i nema vele godina da su se posmicale crljene ječerme.”155 Postoji mišljenje da je Mijata ubio azap (tur. 81. Cio život hajduka Tomića Mihata bio je najsjajniji izgled. u Zbornik za narodni život i običaje južnih Slavena. Kad je živio Tomić Mijovil. Martić-Jukićeva pjesma Mijat Tomić i kadija tešanjski spominje kako je Mijat Tomić po raznim stranama Bosne i Hercegovine gradio česme za putnike i prolaznike. dj. Lakomost Ilije Bobovca izdade kuma svoga. 1747. knjiga XXIX. pa se podigao na Turke. 486.

a da pred njima kosi Mijat Tomić. zašto kosiš moju livadu? Livada je moja babovina. Jabuku livadu. knjiga XXIX. a ti mi je danas oduzimlješ. žalosna ti majka dovijeka. Mijat Tomić bio je iz Duvna iz sela Kongore. a uz njih je bio Murat. Livadu mu je pod turskim zulumom oteo Suzica kadija i naredio je Suzica kadija seljacima iz sela Kongore i drugih okolnih sela da kose livadu. Na pleće mu pendže napravilo. mlado momče. str.Pjesme i predaje kazuju kako je Mijat-harambaša zimovao kod svojega pobre Kopčić Džafer-bega. Begovi Kopčići u: Zbornik za narodni život i običaje južnih Slavena. Mijat je prid njega došo i reko mu: ‘Šta to radiš. Poleće mu ruka do silaja. To je krivo Turcima svatovima i jedan od njih natjera konja na Mijata. ali ga ovaj ubije i. svi ćemo glave pogubiti.156 Mnoge pjesme u narodu su opisane o ajduku Mijatu Tomiću. nego poteže sablju od pojasa. kad mu se gospodar ženi iz kasabe (Duvna ili Županjca) nosi barjak u njegovim svatovima. odmah ga je mislio prisić. a za pasom malu pušku. 156 353 . iz očiju suze udariše: ‘Šta uradi Tomiću Mijate. kad su doveli djevojku u begovu kulu. Zagreb 1933. hitro manu i rukom i sabljom da prisiče Mijata Tomića. Nosio je na sebi bijele gaće i bijelu košulju. Čim je ugledo Mijata. puče šarak ko nebesko vrime i u prsa pogodi murata. Po toj predaji Mijat čuva begove ovce do svoje dvadesete godine. koji je ucijenio bio sve Duvno. Murate subaša. JAZU. a otac mu je bio Tomić Ivan. hitar na nogama pa od sablje Mijat odskočio. subaša Suzice kadije. Ivan je imo na Duvanjskom polju kosnicu livadu. Bio je mladić od dvadeset godina. jer ne nosi kosu na ramenu. Kad je došo. vidio je da livadu kosi trideset kosaca. 1. gdje je već tri zime zimovao i gdje mu je lijepo bilo u pobratima i kod pomajke k’o u mile majke. moja djedovina. Pade Murat na glavu u travu. to ugleda tridesetak kosaca iz ruku im ispadoše kose.’ Ante Šimčik. 57. U hajduke je Tomić krenuo u Vran planinu. pobjegne noću u planinu i postane hajduk. i zatim. sv. Mijat nije htio nositi kose. Druga predaja dovodi odmetnuće Mijata Tomića u hajduke u svezu s njegovim gospodarom begom Kopčićem. ide umjesto svoga gospodara na mejdan zulumćaru Arapu.. pa i čukundjedovina. ali je Mijat.’ A Murat mu ništa ne odgovori. jer mu je duvanjski kadija Suzica preoteo dio očevine.

rođ. drži me. a u kući čedo ne plakalo. a u njoj mu pasja braća stala. jedan drugom odsijecali glave. drago dite moje. Kad je Mijat nazdravio Bobovcu Iliji i počeo piti iz čaše vino. Zatvori Turcima klance te napravi počivališta i odmarališta pokraj puta da se mogu ljudi odmarati i popušiti lulu duvana. u Mostaru. Kad mu je kuma krvav rubac pokazala da je izdaja. To je bilo prvo društvo Mijatovo. gdje se kopčaju panciri i tu ga je arap iz puške pogodio. Dvadeset godina je ajdukovo po planinama dok nije izdaja došla.‘Čujte me trideset kosaca povratka vam kući nema ni kućištu. 1941. ko prolazi mora ostaviti žute madžarije. kuća mu se kućetinom zvala. Budno prate kud prolaze trgovci i Turci i provode pljačku i zakone. on je reko: ‘Ne boj se kumo ne more me sablja presicat nit puška probijat jer je na meni sedam pancira. Koji ne će u Vran u planinu da tražimo pravo od Turaka. dok ga nije izdo kum Bobovac Ilija. 354 . onda ćemo Turke suditi i naučiti kako će se s nama ponašati. Ne bi Turci darivali kabanice da nije ajduk za jelom il’ za bukvom il’ za studenom stinom kamenitom. Prvi bijaše Leventa Marijan. FF Mostar. U njegovoj je družini bilo i muslimana i pravo- 157 U ožujku 2001. Tada su Turci odnijeli Levantu u Sarajevo i tu mu se gubi svaki trag.’ To je čuo Klišanin Arap i odma otkinuo pucu sa prsiju (zrno kositra) i pripunio pušku. a Mijatov grob se tu nalazi i za njega se zna i dan današnji. Tute prostri divan kabanice. sin mu sina na mejdan pozivao. I opet je uspio reći: ‘Jezus Marija. Svakom Mijat novo ime daje. Što mu se u kući rađalo sve manito bilo. i biži. Ne bi nikad Mijat pogino da sam sebe nije odo. Marijane. Rkp. Takav ultimatum Mijat Turčinu stavi. samo me može probit zrno kositra. osveti me. u Mostaru zapisala Ivana Kvesić. ukazala mu se tad jabučica pod vratom. kad je nazdravljo. a kazao Franjo Tomić.157 Mijat Tomić spada među one plemenite hajduke koje je u planinu otjerao turski zulum. od rođene mu sestre sin. A ko od vas u planinu ne će. 2001. Ubio ga Klišanin Arap iz puške ispod krova kad je sjedio pred kulom Bobovac Ilije.’ Te Mijat u Vran okrenu u planinu. tako Mijat stvara četu i družinu. Od mene vam takav ultimatum. prid kućom mu stado ne blejalo.’ Tako bi pobjego Marijan sa Mijatom da nije prijekim putem doletio Klišanin Arap i tu opalio iz puške i prisiko Marijanu nogu u koljenu. studentica kroatistike iz Mostara.

a za pasom malu pušku. kažu. Sinj-Duvno 1985. POGIBIJA MIJATA TOMIĆA Postoji 28 pjesama koje govore o smrti Mijata Tomića. U 19 pjesama se govori da je Mijata izdao njegov kum Ilija Bobovac. Predaje i pjesme kazuju zatim da je mali Marijan uspio osvetiti Mijata ubivši “Arapina” u duvanjskoj župi u mjestu Jankovac. zašto kosiš moju livadu? Livada je moja babovina. Murate subaša. Mijat Tomić bio je iz Duvna iz sela Kongore. pa i čukundjedovina. Nosio je na sebi bijele gaće i bijelu košulju. Mijat nije htio nositi kose. Ubojica je bio Hadžizukićev rob (Arap) ili azap (žandar). ali je Mijat izdahnuo pod Sovićkim vratima. a da pred njima kosi Mijat Tomić. Anđelko Mijatović. Ivan je imo na Duvanjskom polju kosnicu livadu. str. i 1659. Livadu mu je pod turskim zulumom oteo Suzica kadija i naredio je Suzica kadija seljacima iz sela Kongore i drugih okolnih sela da kose livadu. nalazi grob hajduka Mijata Tomića. 31. a ubio ga neki Arapin. vidio je da livadu kosi trideset kosaca. stoljeća u selu Brišniku kod Duvna. Narodne pjesme o Mijatu Tomiću.’ 158 159 Ivan Rangjeo. Bio je mladić od dvadeset godina. jer ne nosi kosu na ramenu. a poginuo je 1656. Slavoniji. Čim je ugledo Mijata. a desetak ih je tiskano i u 8. subaša Suzice kadije. Pjesme o Mijatu Tomiću zapisane su u Bosni. Mijat je prid njega došo i reko mu: ‘Šta to radiš. Tu se. Kad je došo. 355 . Dalmaciji. a otac mu je bio Tomić Ivan. Sarajevo 1931. knjizi edicije Hrvatske narodne pjesme.slavaca. Hercegovini. moja djedovina. Mijatov sestrić Marijan je ranjenoga Mijata pokušao odnijeti u Vran. odmah ga je mislio prisić. a uz njih je bio Murat. Ivan Rangjeo je pomoću epskih narodnih pjesama pokušao rekonstruirati njegov životopis. Narodne pjesme o Mijatu Tomiću. godine izdajom trostrukog kuma Ilije Bobovca iz Doljana kod Jablanice (za kojeg moji kazivači kažu da je bio pravoslavac) za vrijeme vladanja Seidin-paše.158 Nakon svega ovoga može se zaključiti: Mijat Tomić se rodio oko početka XVII. a ti mi je danas oduzimlješ. na njivi Pošćeci.159 Mnoge pjesme u narodu su opisane o ajduku Mijatu Tomiću. godine ili svakako između 1656.

Ne bi Turci darivali kabanice da nije ajduk za jelom il’ za bukvom il’ za studenom stinom kamenitom.’ Tako bi pobjego Marijan sa Mijatom da nije prijekim putem doletio Klišanin Arap i tu opalio iz puške i prisiko Marijanu nogu u 356 . puče šarak ko nebesko vrime i u prsa pogodi murata. svi ćemo glave pogubiti. dok ga nije izdo kum Bobovac Ilija. kuća mu se kućetinom zvala. Budno prate kud prolaze trgovci i Turci i provode pljačku i zakone. Svakom Mijat novo ime daje. Ne bi nikad Mijat pogino da sam sebe nije odo.’ To je čuo Klišanin Arap i odma otkinuo pucu sa prsiju (zrno kositra) i pripunio pušku. Kad mu je kuma krvav rubac pokazala da je izdaja. hitro manu i rukom i sabljom da prisiče Mijata Tomića. žalosna ti majka dovijeka. ko prolazi mora ostaviti žute madžarije. on je reko: ‘Ne boj se kumo ne more me sablja presicat nit puška probijat jer je na meni sedam pancira. Kad je Mijat nazdravio Bobovcu Iliji i počeo piti iz čaše vino.’ Te Mijat u Vran okrenu u planinu. prid kućom mu stado ne blejalo.A Murat mu ništa ne odgovori. jedan drugom odsijecali glave. A ko od vas u planinu ne će. od rođene mu sestre sin. Od mene vam takav ultimatum. Pade Murat na glavu u travu. tako Mijat stvara četu i družinu. a u njoj mu pasja braća stala. i biži. hitar na nogama pa od sablje Mijat odskočio. Tute prostri divan kabanice. osveti me. To je bilo prvo društvo Mijatovo. Na pleće mu pendže napravilo. Takav ultimatum Mijat Turčinu stavi. ’‘Čujte me trideset kosaca povratka vam kući nema ni kućištu. mlado momče. I opet je uspio reći: ‘Jezus Marija. Zatvori Turcima klance te napravi počivališta i odmarališta pokraj puta da se mogu ljudi odmarati i popušiti lulu duvana. to ugleda tridesetak kosaca iz ruku im ispadoše kose. Poleće mu ruka do silaja. Koji ne će u Vran u planinu da tražimo pravo od Turaka. kad je nazdravljo. onda ćemo Turke suditi i naučiti kako će se s nama ponašati. Ubio ga Klišanin Arap iz puške ispod krova kad je sjedio pred kulom Bobovac Ilije. sin mu sina na mejdan pozivao. drži me. Marijane. Dvadeset godina je ajdukovo po planinama dok nije izdaja došla. gdje se kopčaju panciri i tu ga je arap iz puške pogodio. ukazala mu se tad jabučica pod vratom. nego poteže sablju od pojasa. iz očiju suze udariše: ‘Šta uradi Tomiću Mijate. samo me može probit zrno kositra. drago dite moje. ali je Mijat. Prvi bijaše Leventa Marijan. Što mu se u kući rađalo sve manito bilo. a u kući čedo ne plakalo.

Mostar 1970. 522. U tom ratu istaknuli su se zapovjednici: Sorić. zajedno s mnogim kršćanima doveli “pridostojnu kuću Vučkovića. Glavni junak najdulje hrvatske usmene epske pjesme Ilija Primorac bio je zarobljen u tom ratu. pa su poput pravih vukova junački tukli Turke u više od petnaest okršaja. gdje su postali prvi mletački četovođe.koljenu. 114. a 1648. Reljković. Razgovor ugodni naroda slovinskoga. str.) koji je organizirao bijeg Ramljaka i Duvnjaka u Cetinsku krajinu i Dalmaciju 1687. Miljanići.162 Potomak Vučkovića je i legendarni fra Pavao Vučković (1658.160 *** U tursko-mletačkom Kandijskom ratu (1645. g. Uz velike su gubitke odustali od Šibenika.161 Petar Bakula piše da Vučkovići nisu mogli podnositi turski zulum pa su pribjegli u mjesta pod vlašću Mletačke republike. MH. odbili su napad Osmanlija na Vodice. Mandušić. Matija Antun Satir iliti divji čovik (priredio Josip Vončina) Zagreb 1997. silovito napali Šibenik i Split. Andrija Kačić Miošić u Razgovoru ugodnomu navodi da su Nakići pod mletačko okrilje. 160 357 . 162 Hercegovina prije 100 godina ili Šematizam fra Petra Bakule.. HKD Napredak. drama i mikrostrukture. priredio Marko Dragić.) Osmanlije su potisnuti iz Makarskoga primorja.) Osmanlije su 1647. g. (O Mletačko-turskom ratu bilo je govora u poglavlju Povijesne pjesme. Hrvatska književnost Bosne i Hercegovine u 100 djela. knj. g. str. 161 Andrija Kačić Miošić. Poljica. g.-1669. Sarajevo 2005. Klisa. Milković i Janković. str. odbijeni su od Splita. Trideset Vodičana i Vodičanki 1646. g. *** Knezovi i vitezovi Vučkovići Vučkovići su potomci duvanjske obitelji Nemanović. iz koje izađoše vrsni na oružju vitezovi”.1735. 5. 133. Spominju se 1506. kako bi ih spasio od osmanlijske odmazde nakon poraza pod Bečom 1684. g. a Mijatov grob se tu nalazi i za njega se zna i dan današnji. Tada su Turci odnijeli Levantu u Sarajevo i tu mu se gubi svaki trag. Fra Pavao Vučković bio je jedan od Hrvatska usmena književnost Bosne i Hercegovine: proza. Solina i šibensko-zadarskog zaleđa.

došli su do pola puta u Split do 163 kule . godinu. str. g. Mile je uzela Hrvatska heroina Mila Gojsalić 27. VIII. kad na jedan put pred kulom proviri ispod svakog kamena po kalpak kršćanskoga vojnika. ožujka 1648. O fra Pavlu Vučkoviću piše Ivan Aralica u romanu Put bez sna.. u kojoj je bilo nešto malo kršćanskih branitelja. O Vučkovićima je i sada živa tradicija.. silovito napali Šibenik i Split. Dalmaciju i Hercegovinu za jedanaest dana. 164 Stjepan Štrodl-Srijemac. Kada su Turci osvajali Solin. ožujka 1648. 452-453. (Neki povjesničari taj događaj lociraju u 1530. a Turci se poplaše i pobjegnu ne osvojivši Spljeta. od Osmanlija herojski obranilo Marinu kod Trogira.zapovjednika obrane Sinja 1715. (Neki povjesničari taj događaj lociraju u 1530. 163 358 . Ona je ušla u njegov šator u kojem je bila i njihova sva municija i taj glavni Turčin. a 1648.) Obrana Splita Osmanlije su 1647. ali ona je rekla da će doć i da joj je vrlo drago šta ju je ovi zva. Đački izlet u Bosnu. naredija je da mu je dovedu. Njena momak se bunija. U čast na tu pobjedu od tada se trči Sinjska alka.) Trideset je žena 1657. g. g. Kad su Turci osvojili Kostanje. Sarajevo. godinu. Ovi od straha pred golemom turskom silom počeše se moliti svetom Dujmu i ostalim zaštitnicima grada Spljeta. Uz velike su gubitke odustali od Šibenika. g. 1901. odbijeni su od Splita. zavela je Topal-pašu te zapalila barutanu žrtvujući svoj život za slobodu Poljica. g. obranili Sinj od mnogobrojnih osmanlijskih vojnika. (O Vučkovićima će biti još riječi. 164 Mila Gojsalić Hrvatska heroina Mila Gojsalić 27.) Mile Gojsalić je velika poljička junakinja. zavela je Topal-pašu te zapalila barutanu žrtvujući svoj život za slobodu Poljica. taj glavni Turčin je vidija Milu i kako je bila puno lipa. kada su malobrojni branitelji. g. Školski vjesnik. uz čudotvornu pomoć Gospe Sinjske.

muž Katarine Frankopan. a nakon očeve smrti Studentici Filozofskoga fakulteta u Splitu. sv. 2004. g.165 (Srijani) Trideset je žena 1657. morali su pobić ća. g. 5. Sanji Markić. Rkp.09. i šator i Turke i municiju. Periš. Spomenik Mili Gojsalić *** U Habsburško-turskom ratu (1663. Zajedno s bratom Nikolom školovao se kod gradačkih isusovaca” i u slovačkoj Trnavi. u Srijanima). praunuk legendarnoga sigetskog branitelja Nikole Šubića Zrinskog.) posebno se istaknuo ban Nikola Zrinski. rođena 26. ali i sebe je žrtvovala za Poljica. 165 359 . – Bečko Novo Mjesto. kazala Marija Ćurlin (djev.-1664. polusestre Frana Krste Frankopana. Kako se Turci nisu imali više s čim borit. od Osmanlija herojski obranilo Marinu kod Trogira. u Srijanima 2004. 1671.baklju i zapalila sve.) potomak je “plemićke obitelji Šubić-Zrinski. 1621. PETAR ZRINSKI I FRAN KRSTO FRANKOPAN Petar Zrinski (Vrbovec. FF Split.1933.

izabran je iste godine za hrvatskoga bana. Francuzima. urednici: Dunja Fališevac (Starija hrvatska književnost). str.). Školska knjiga Zagreb 2000. kojega je 1664. 807.) djetinjstvo je proveo u Italiji. (Nikola Zrinski je poginuo u lovu na veprove kraj Čakovca. Prvo mu je poznato djelo Divoto pianito (1656. a u kojoj je sudjelovalo i nekoliko mađarskih plemića i crkvenih velikodostojnika. Nakon Nikoline pogibije. 1670. 1671. Dijačke junačke (8 usmenih epskih pjesama). nećakinjom kardinala Barberinija čija je obitelj u prvoj polovici XVII. U vojsci Petra Zrinskoga sudjelovao je u borbama protiv Turaka. Za Frankopanom su u Bečkom Novom Mjestu ostali brojni rukopisi.putovao je u Italiju. Služio se čakavštinom u koju prodiru kajkavski i štokavski. ogulinski kapetan. godine. U savezništvu s Mlečanima istaknuo se u borbi protiv Turaka: u Dalmaciji 1654. To se Nikolino djelo smatra klasičnim djelom mađarske književnosti. g. pristupio je protuhabsburškoj uroti koju je vodio Nikola Zrinski. IV. 1670. Zrinski je sa šurjakom Frankopanom 13. Stolovao je u Ozalju. 107. pjesnik. Darko Novaković (Hrvatski latinizam). st. kod Jurjevih stijena. godine. krenuo u Beč kako bi od cara izmolili oprost. dj. krenuo u Beč kako bi od cara izmolili oprost. travnja 1671. dala papu Urbana VIII. “Je li ta smrt namještena? Je li to političko ubojstvo smišljeno u Beču?”)166 Urotom se htjelo s Mlečanima. IV. str. Frankopan je sa zetom Petrom Zrinskim 13. Turci su prokazali urotu. Petar Zrinski. Uhićeni su i osuđeni na smrt odsijecanjem glave što je izvršeno 30. 167 Fran Krsto Frankopan (1643? – Bečko Novo Mjesto. To je prigodna elegija o kipu Djevice Marije prenesenu s Trsata u Loreto. Bio je: plemić. 1663. Najznačajnije mu je djelo Gartlic za čas kratiti (zbirka 18 vjerskih i 109 svjetovnih pjesama). Krešimir Nemec (Novija hrvatska književnost). Godine 1664. Poljacima i na kraju Turcima poraziti apsolutističkog austrijskog cara Leopolda I. godine oženio se Giuliom di Naro. autor koncepcije Krešimir Nemec.). Preveo je s mađarskog jezika djelo svoga brata Nikole Adrianskoga mora sirena (1651. Vjerojatno 1658. Velik je Frankopanov doprinos hrvatskoj usmenoj književnosti. Sudionik je urote.. u: Leksikon hrvatskih pisaca. 1655. Dubravko: nav. smrtno ranio vepar (divjak). Uhićeni su i osuđeni na smrt odsijecanjem glave što je izvršeno 1671. J(osip) V(ončina) i D(unja) F(ališevac). Glavni je sadržaj toga povijesnoga epa u petnaest pjevanja Opsada sigecka. 167 166 360 . U tom smislu golem je doprinos dao zbirkom poslovica Sentencije vsakojaške i Jelčić. kod Perušića.

Pisao je i pjesme erotskog sadržaja. g. 224. Ivanu sinu Petra Zrinskoga koji je u Beču pokušao osvetiti oca. str. od cvijeta do cvijeta ići će tajanstveni šapat o veljim osnovama i pokopanim nadama i o jadu. – 1925. Z(oran) K(ravar). komu primjera nema . Mletačka ga je vlast odlikovala naslovom “kavaliera” i dodijelila mu u feud imanje u Ravnim Kotarima. U Morejskom ratu uspješno je ratovao u Lici.. u: Leksikon hrvatskih pisaca. Godine 1685. Darko Novaković (Hrvatski latinizam). 119. 1925. pogubljeni su Petar Zrinski i Franjo Krsto Frankopan. Godine 1666.). zarobljen je i odveden u Carigrad odakle nakon 14 mjeseci bježi. urednici: Dunja Fališevac (Starija hrvatska književnost).. Potresne su i vizionarske riječi njezine zadnje riječi: Za svake tihe noći.I naći će se. autor koncepcije Krešimir Nemec. oslobodio Kotare od Turaka (1688. U njegovoj je poeziji stih usmenih epskih pjesama (4+6).168 U Bečkom Novom Mjestu 30.169 Sudjelovao je i u oslobađanju Sinja (1686. prodro u Liku do Ribnika i osvojio kulu u Lapcu. kad blagi mjesec po hrvatskim poljanama razlije svoje bajno svjetlo. 169 Znameniti i zaslužni Hrvati 925. da je spali i da onda dođe k Mostaru gdje Fran Krsto Frankopan. poslije vjekova možda. Krešimir Nemec (Novija hrvatska književnost). Jezik njegovih djela pripada jeziku Ozaljskoga kruga. Higin Dragošić u svojoj tragediji Posljednji Zrinski piše o posljednjem Zrinskom. 168 361 . dospio je u tamnicu u kojoj ga posjećuje majka koja mu govori da hoće da ih satru. protjerao je Turke iz Gračaca. Opjevan je u mnogim narodnim pjesmama.. str. Školska knjiga Zagreb 2000. Pjesmom Ženidba Janković Stojana koristio se francuski pjesnik Lamartine u svojemu spjevu La Chute d’ un Ange. Prevodio je Moliérea. Pomažući carsku vojsku. koji se istaknuo u Kandijskom ratu.zbirkom zagonetaka Zganke u kojima se nalaze i one opscenog sadržaja. oteo je sa Smiljanićem Zvonigrad i Rakovnik. tko će govor cvijeća razumjeti te priču tu ispričati narodu (…) Stojan Janković Ne zna se točno kada je rođen glasoviti uskok Stojan Janković. Predaja o tome uskoku govori kako “je poslao nekog Grgu Antunića s vojskom na Gabelu. Zagreb. godine). Međutim. a s njima i Hrvatsku. travnja 1671.

Stojan je krenuo prema Kupresu pa preko Uskoplja na Mejnik kod Uzdola i odatle prema samostanu. Tako su od turske sablje spašeni ramski franjevci sa svojim pukom koji su bili prisiljeni napustiti stoljetna ognjišta naselivši se u Trilju. – 73. 170 362 . str. Stojan Janković je zapovjedio Mati Daničiću da ide uz Neretvu pa preko Mostarskog blata i Rakitna prema samostanu u Rami na Šćitu. Sinju. Dok ga je timario. Antunića. izd. str. ali ga na putu dočekaše katolici Blaževići i Arapovići. XXIV/XXV. sv. 69.”170 U ljeto 1686. Junačke pjesme iz Bosne. krenuo je prema Mostaru. II.će se ujediniti. 173 Isto.172 O tome je događaju spjevana epska pjesma (285 stihova). Narodne pripovijetke i predanja u okolini Lištice. Svaki je od njih skupio po tristo momaka te su. u pohodu za oslobađanje ramskoga naroda. Pavlu Mandušiću je zapovjedio da ide uz Neretvu prema Konjicu i odatle prema samostanu na Šćitu. 352. Matu Daničića iz Primorja i Pavla Mandušića iz Otoke. Dugo je narod u Hercegovini pripovijedao o pogibiji Stojana Jankovića: Došavši u Gorance. reče mu što se dogodilo. Sa sobom su ponijeli čudotvornu Gospinu sliku koja se od tada nalazi u Sinju (Čudotvorna Sinjska Gospa). dotle mu je momak timario konja. te mu vojsku razbiše tako da se morao vratiti. htjede Stojan malo otpočinuti. 71. 171 Isto.171 Godine 1687. POGIBIJA STOJANA JANKOVIĆA Stojan Janković je. Čuvši Stojan da je zmijičak ubijen. godine. okupivši se u Sinju. str./1970. NS. koji je već bio u Mostaru. Stojan Janković je izvršio poznati pohod na Mostar. krenuli prema Rami. Sarajevo 1969. Spalivši Antunić Gabelu. Tada je Mate kapetan pozvao u Sinj Stojana Jankovića iz Kotara. kaže legenda.-79. i dok je on počivao. isječe pred džamijom četrdeset Turaka.173 Pogibiju Stojana Jankovića opisao je Ivan Aralica u romanu Put bez sna. Vlajko Palavestra. GZM BiH. te se vrati preko Goranaca kući u Kotare. str. Sarajevo 1925. a momak ga ubije. i Ravnim Kotarima. pa kada se Stojan probudio. Pjesma o tome četovanju i pogibiji Stojana Jankovića pjeva o tome kako je Stojan poginuo upravo na Duvnu. Ne dočekavši Stojan. 352. poginuo 23.. ispade iz grive zmijičak. kolovoza 1687. 172 Marijan Šunjić. ramski gvardijan Stjepan Matić zatražio je od sinjskog providura Mate kapetana da spasi ramske redovnike i puk.

Safvet-beg Bašagić.175 Iznimno je težak bio i Danak u krvi – odvođenje kršćanskih djevojaka u hareme a mladića u janjičare. Pravo prve bračne noći po kojem je kršćanka morala prvu bračnu noć provesti s begom. Nedim Filipović. vršeno je nasilno islamiziranje. Gnusno je bilo tzv. Narodne pripovijetke i predanja u okolini Lištice. Nakon pada Bosanskoga kraljevstva Osmanlije često upadaju u hrvatske zemlje te Kranjsku. Školska knjiga.176 Vlajko Palavestra. Vjekoslav Klaić. Kasim Gujić. U Hercegovini je glavno hrvatsko uporište do 1471. Korušku i Štajersku razarajući ih i odvodeći mladiće i djevojke u sužanjstvo. U prvim je godinama od zuluma osmanskoga u Hrvatsku i druge zapadnoeuropske zemlje izbjeglo oko 400 000 Hrvata katolika.. 132. dočeka ga Turčin te ga iz puške ubije. Emile Haumant. XXIV./70. Na Lipi. str./XXV. NS. Zagreb 1996. Iz riznice hrvatske povijesti i kulture. Hamid Dizdar. sv. godine Počitelj. Ivo Andrić. Dominik Mandić. Hazim Šabanović. Franjo Šanjek i dr. Mehmed Handžić. Kako Stojan reče. agom ili pašom. nu čuvajte me dobro na konju. Osnovana je Jajačka banovina sa sjedištem u Jajcu i Srebrenička banovina sa sjedištem u Srebreniku. godine opustošili Turopolje i okolicu Križevaca a u ropstvo je odvedeno 14 000 stanovnika. a drugovi mu privezavši ga na konja i pokrivši ga crvenom kabanicom. Adem Handžić.reče vojsci: “Ja ću poginuti. Martin Đurđević. kod Duvna. Nikola Lašvanin. 175 O tomu u svojim djelima između ostalih pišu Pavao Ritter Vitezović. Bono Benić. jer nitko ne smjede na vojsku udariti bojeći se Stojana. kaže mitska predaja. kao da sam živ. godine ugarski kralj Matijaš Korvin (sin legendarnog Janka Sibinjanina / Janoša Hunyadia) sa sjevera i Vladislav Hercegović (sin hercega Stipana Vukčića Kosače) s juga izveli su protuudar na osmanlijske snage oslobodivši više gradova. uništeno je oko 200 sakralnih objekata. Herceg Novi je zadnje hercegovačko uporište. tako i bi.174 EPOHA OSMANSKE VLADAVINE Nakon pada Bosanskoga kraljevstva nastupilo je 415 iznimno surovih godina osmanske vlasti. 352. str. Sarajevo 1969. 174 363 . prođoše sretno kroz Livno. jer inače ne ćete živi kroz Livno proći. U jesen 1463. Šukrija Kurtović. Jako Baltić. 176 Anđelko Mijatović. Ferdo Šišić. Osmanlije su 1474. Husein Đogo. GZM BiH.

biskupskih izvještaja i drugih pisanih izvora dade se utvrditi. 178 Dominik Mandić. Benedikt Kuripešič 1530. Etnička povijest Bosne i Hercegovine. ubijaju pred djecom i unučadima. 89.*** Splitski nadbiskup Bernardo Zane 1512. siluju žene pred njihovim muževima. o crkvenim zvonima. taj će se broj znatno pomnožiti. da je na prostoru današnje Bosne i Hercegovine prije turskoga osvojenja bilo podignuto preko 200 katoličkih crkava. Uz rušenja crkava uvijek su vezane patnje. Zagreb 1996. g. proputovao Bosnom i između ostalog zapisao: “U spomenutom kraljevstvu Bosni rimo-kršćanske vjere. Sabrana djela 5. “Na osnovi papinskih pisama. 175. Prvo su starosjedioci Bošnjaci. je u diplomatskoj misiji. koje oni zovu Vlasima.”178 Život s Turcima i pod Turcima bio je glavna tema narodnim pričama. Toronto-Zürich-Roma-Chikago 1982. (…) našli smo tri naroda i tri vjere. str. str. Već pet i pol stoljeća žive predaje i legende o porušenim crkvama. ubijenim biskupima.(…) Drugo su Srbi. ZIRAL. samostanima i župnim kućama. ratnici i činovnici. služenju svetih misa. o starim grobljima. Anđelko Mijatović. o džamijama na temeljima crkava. Iz riznice hrvatske povijesti i kulture. o čudotvornim slikama i kipovima. koji su Treći su narod pravi Turci. svećenicima i časnim sestrama. o civilnim objektima sazdanim od crkvenoga kamenja.-176. 177 364 . Školska knjiga. kao nepotreban plijen. Sve to ostalo je i u pisanim dokumentima i u narodnom pamćenju. o svećenicima. s velikim tiranstvom vladaju objema prije spomenutim narodima. o grobovima hrvatskih mučenika i mučenica. g. zapisao je da je svojim očima gledao kako Turci otimaju djecu s majčinih grudi. Ti naročito. Kada se arheološki istraže mnogobrojne ‘crkvine’ po svoj zemlji.”177 STRADANJA SAKRALNIH OBJEKATA I PREDMETA Ostatci sakralnih objekata i predmeta do današnjih dana svjedoče o živom kršćanstvu na ovim prostorima još od starokršćanskoga doba. stradanja i progoni Hrvata. starce i starice. kršćanskim podanicima.

crkveni namještaj. Tada su franjevci morali dati u zalog: sveto posuđe. Crkvišta. Takvi su primjerice lokaliteti Crkvine. za koje predaje kažu kako se tu nekoć nalazila crkva. kao i samostanski namještaj i sve drugo što je vrijedilo. visočkoga. sazidali na istome mjestu samostan s prvobitnim imenom. Sutješki su ga franjevci ipak ponovno sagradili 1664. Baška Voda 1999. U to vrijeme nastalo je silno progonstvo katolika Hrvata. 179 Sutješki samostan Samostan svetog Ivana Krstitelja u Kraljevoj Sutjesci ili Banovu Dvoru. Morali su izvaditi i sve brave na samostanu kojima su se vrata zaključavala i prodati ih. Crkva. ili nekoliko njih koji su prolazili ovuda 179 Vidi: Marko Dragić. 365 . Deset kamenih mačeva. Crkve. godine. Crkvica. Taj kadija je došao u Bosnu pa je turskom caru u Carigrad napisao pismo kako ga vodi revnost za Muhamedov zakon te kako muslimanska vjera u Bosni nikada ne će moći biti čvrsta i čista ako se spomenuti samostani ne poruše. Nisu mogli uzdržati samostan i u njemu živjeti: nisu mogli odolijevati turskim globama. Svake je noći neki osmanski pojedinac. Čitav sutješki samostan. Prema turskim izvorima sutješki je samostan zapao u najveću bijedu 1682. str. niti napadima janjičara. a tijekom vremena proširio kralj Tomaš.Često su predaje poticale povjesničare i arheologe kako bi ispitivali određeni lokalitet. ponovno je stradao u požaru i bio sravnjen sa zemljom 1658. Crkovište. nastao je na samome početku provincije Bosne Srebrene. plativši 900 krunskih zlatnika turskim upravnicima. izuzevši crkvu. bio je u tome što starješine konjičkoga samostana nisu tadašnjem kadiji htjeli na dar dati pijetla ili neku ribu zvanu “glavatica”. Godine 1596. Samostan su 1524. Uzrok ponovnom rušenju sutješkoga. franjevci su. kreševskoga. Sagradili su ga ondašnji Hrvati katolici. Neki franjevci su pobijeni. godine Turci do temelja razorili “tako da na njemu nije ostao ni kamen na kamenu”. godine. Velik je broj takvih lokaliteta na kojima su arheolozi nakon iskapanja našli ostatke negdašnje crkve. Mala nakladna kuća Sveti Jure. godine. fojničkoga i konjičkoga samostana. 21-116. a neki su morali pobjeći. po predaji i po sačuvanim rukopisima.

godine prema kazivanju Ambroze Kelave iz Vojkovića. rođenog 1946. prenoćivao u samostanu čineći mnoge bezobrazluke i razna zlodjela. 180 366 . – 96. IRO “Veselin Masleša”. Crkvu su Turci srušili. str. često ih tukući i kod samoga oltara. oblačili su se u seljačka odijela. Ljetopis sutješkog samostana. Sarajevo 1979. Turci su ih. Ilije s dosta velikim kamenim križem.preko (Kraljeve) Sutjeske. – 107. dobili su dopuštenje od paše da otvore samostan i crkvu. FF Mostar 2003. Svim su se silama trudili otkupiti sveto posuđe i pribor. 106. Sakupljali su milostinju i natjecali se tko će više pridonijeti radeći na toj zadaći. ali bi se on uvik ujutro pojavio isti i cil. Rkp. Fratri su otišli stanovati u obližnja sela. Konačno su se vratili u njega. U samostanu je noću stražario neki svjetovnjak da ga neprijatelji ne bi zapalili. Kod križa postoji velika kamena 181 ploča. D. Kako bi se sačuvali od neprijatelja. 180 KRIŽ U ROŠKOM POLJU U Roškom Polju je bila crkva sv. 181 Danijela Ančić zapisala je u Vojkovićima kod Tomislavgrada 2003. te idući od kuće do kuće pružali duhovnu pomoć svojim vjernicima. Konačno su franjevci za novac dobili dopuštenje od bosanskoga paše da iziđu iz samostana. iako je bio prazan. ali križu nisu nikada mogli nauditi. 95. str. međutim. kada su krune sklopile mir i vremena se poboljšala a broj franjevaca povećao. godine. Bono Benić. Nakon gotovo sedamnaest godina rata. Turci nekoliko puta razbijali križ. stalno zlostavljali. Izišli su prema danoj dozvoli i za sobom zatvorili samostanska vrata i svuda uokolo podigli ogradu od visokog trnja te sa svih strana zagradili pristupe.

Zvonigrad.CRKVA SVETOG LUKE U JAJCU PREGRAĐENA U CAREVU DŽAMIJU Velik broj katoličkih crkava Osmanlije su pretvorili u džamije. Nepažnjom tih vojnika došlo je do požara u kojemu su od zgrade ostali samo zidovi. osmanlije su Crkvu sv. Crkvena zvona zauzimaju posebno mjesto kod Hrvata katolika. po predaji. Zemaljska je vlada ruševinu upisala u zemljišne knjige kao javno dobro pod pokroviteljstvom Zemaljskog muzeja. kada je veliki požar uništio čitavo Jajce. Nakon konačnoga pada Jajca 1528. Dobri pastir. Izloženi čestim progonima i pogibeljima. 280. pa je car u Jajce poslao vojnike koju su se smjestili u njegovoj džamiji. Od tada do danas. str. pak. godine. Hondavenkjarova džamija. Hrvati su skidali crkvena zvona i zakopavali ih u zemlju ili bacali u ponore kako ih Osmanlije ne bi našli i uništili. Osmanlije su ih nazivali šejtanskim spravama zabranjujući im da zvone i naređujući da se skinu. U popravku džamije zazidani su stari prozori te je izgrađen novi mihrab. godine. ili su. Džamija je nekoliko puta gorjela. godine ruševina je ostala bez vlasnika. lipnja 1892. godine proglašena je spomenikom kulture i dana na čuvanje Zemaljskom muzeju u Sarajevu. nisu uspjeli u svojoj nakani da vrate ruševinu u nekadašnje franjevačko vlasništvo. Srednjovjekovne crkve u Jajcu. pa su s prihodima od tih imanja održavali zgradu. od kamena srušenih crkava gradili džamije i svoje utvrde. lipnja 1658. Bilo je to u vrijeme pobune koju je vodio Husein Gradaščević protiv središnje vlasti u Carigradu. Luke pregradili u džamiju i otada je služila kao carska. Zakonom od 27. ostadoše lokaliteti Zvonaruša. Zvonarevo i sl. Posebno je stradala 15. Pretpostavlja se da su i ti posjedi prije Turaka bili franjevačko vlasništvo. Tada se jajački kapetan stavio na stranu Huseina Gradaščevića. Ponovno je nastradala 1832. Sarajevo 1972. 182 Juraj Kujundžić. a u imovinsko-pravnim odnosima kao posjed vakufa. 182 367 . Hrvati. O njoj su se brinuli članovi obitelji Karahodžić iz Bulića koji su zbog toga dobili posjede u Bulićima i Podhumu. građani Jajca. Austrijskom okupacijom 1878. godine.

Kada su oni počeli čistiti. Fojnički ljetopisac zabilježio je kako je pred očima biskupa Dragičevića 1743. str. Tom su svetištu stoljećima hodočastili katolici. Hasan se ubrzo razbolio. Zagreb 2002. godine u Fojnici Hasan Skender bacio raspelo u zahodsku jamu te zovnuo Martina Čolića i još nekog katolika da čiste zahod. Martin je našao križ i počeo ga čistiti sa štovanjem.184 ČUDOTVORNA GOSPINA SLIKA IZ OLOVSKOG GOSPINA SVETIŠTA Osmanlije su svetogrđe činili i s kipovima i čudotvornim Gospinim slikama. 368 . jeste veliko junaštvo učinili. 20-22. Znanje. Biskup je uzeo k sebi obeščašćeni križ a Martinu dao drugi dragocjeniji. godinu. Sarajevo 1990. smijite. Put bez sna. skupila su se Hasanova i susjedska djeca da bi se smijali katolicima kada nađu križ. 183 184 Kalendar Dobri pastir za 1991. U Gospinom svetištu u Olovu nalazi se čudotvorna slika Blažene Djevice Marije. 183 Ivan Aralica u romanu Put bez sna opisuje ponižavanje ramskoga svijeta prije njegova izgona iz Rame u Sinj (1687) navodeći kako dva kršćanina moraju čistiti turski zahod u kojem su našli bačen križ. 120. U narodnom su pamćenju ostala svetogrđa koja su Osmanlije činili s križevima bacajući ih u zahod.RASPELO U ZAHODU Diljem Bosne i Hercegovine katolički su svećenici još prije dolaska Osmanilija postavili mnoge znakove pored puta – križeve. Kanun-namom – zakonskom odredbom iz 1516. str. Vidi: Ivan Aralica. Nakon tri dana u strašnim je mukama ispustio dušu. godine najstrože je naređeno da se poruše svi križevi koji su postavljeni na putovima. od muke se valjao po istom izmetu kamo je bacio križ. što ste mog i svog Stvoritelja ovako pogrdili… Martin je pobjegao s križem kući da izbjegne daljnje poruge. a onima koji su mu se smijali reče: Smijite se.

Bugarske i drugih zemalja. da je ona jača od vremena i njegovih promjena. Sarajevo 1990. bilo je već kasno. sve do onoga trenutka kada se sam Kotoman počeo boriti sa smrću. ne mogavši umrijeti otkrio je kako je on zapalio svetište po nagovoru Sefer-paše. Ciganin. “I začetnik i izvršitelj ovoga paleža dugo su vremena bili nepoznati. Od nekada kršćanskog gradića. Olovo je dugo bilo bez katolika. IRO “Veselin Masleša”. prije nego što je – sasvim očajan – ispričao cijelu stvar – zločin i svoj i svojega naredbodavca – pred svima prisutnima. bijedan. Kada su stanovnici Olova vidjeli vatru. Očevidci su vidjeli neko sasvim posebno. je ubacio baklju kroz prozor samostana i planuo je oganj. Ovo priznaju čak i sami Turci. gdje su u teškim trenutcima progona i beznađa nalazili nadu i utjehu. Sarajevo. godine dao nekom Ciganinu konja i dva zlatnika da zapali crkvu i samostan. a i u novije vrijeme ima ih vrlo malo. – 102. 1979. ležao u strašnim mukama na samrti. str. Tek se na Veliku Gospu može vidjeti kako tradicija štovanja olovske Gospe nije zamrla u narodu. Ljetopis sutješkog samostana. divno svjetlo kako je odatle izišlo i kako je odmah poput munje. 187 Franjevci koji su pobjegli u Slavoniju. 101.”185 Dugo se nije znalo tko je i zašto zapalio slavno Gospino svetište. ležao golemu jamu. – 102. ali je čudesno spašena Gospina slika. Hrvatske. Sarajevo.”186 Tako je nestalo jedno od najznačajnijih svetišta na Balkanu. Ljetopis sutješkog samostana. ipak (taj) zločinac nije mogao crknuti i svoj bijedni život svršiti. 185 369 . 101. “Veselin Masleša”. 1979. Iako je nekoliko dana proveo u smrtnoj borbi i vlastitim nogama iskopao pod sobom u zemlji gdje je. str. 120. 187 Kalendar Dobri pastir za 1991. Međutim kada je ciganin Kotoman. str.muslimani i pravoslavci iz Bosne i Hercegovine. Izgorjelo je sve što je moglo gorjeti. Bono Benić. odatle preletjelo prema zapadu. osnovali su samostan u Iloku i ondje čuvali Gospinu sliku i olovsku tradiciju. godinu. 186 Bono Benić. Fra Bono Benić piše kako je Sefer paša 1703. O tome Benić piše: “Svi koji su naokolo stajali posve su sigurno vidjeli — s one strane gdje je bio oltar i slavna slika Djevice Marije. središte okupljanja vjernika. imenom Kotoman.

I. ali crkveno zvono ni jednoga dana nije prestajalo zvoniti. godine kada je pomoćni biskup vrhbosanski mons.189 Čudotvornost zvorničke Gospe u novome prebivalištu na Gradovrhu opisuje biskup Baličević 1598.Prije prethodnoga rata sve je više oživljavalo obnovljeno olovsko svetište. 3. Naila Salkanović. Habena. potajno okupljajući svoje vjernike kako bi na Kada je 1992. svibnja 1999. Na kraju sv. U tamošnjemu samostanu nalazi se i danas čudotvorna Gospina slika. 208. godine protjerani iz Gradovrha pa su se. POTAJNA SLUŽENJA SVETIH MISA Svećenici su bili prisiljeni bježati i skrivati se po zabitima i teško pristupačnim mjestima. Crkva sv... na što je na tome mjestu potekla krv. str. Franjevci su 1688. Marije u Zvorniku. Sarajevo 1973. Pero Sudar predvodio svečano euharistijsko slavlje. svibnja 1999. SLIKA ČUDOTVORNE GOSPE IZ CRKVE SVETE MARIJE U ZVORNIKU Starija povijest slike Čudotvorne Gospe zavijena je u legendu koja opisuje propast samostana i bijeg franjevaca 1533. hodočašća čudotvornoj Gospi Olovskoj silom prilika su prekinuta. Tamošnja prva susjeda upravitelja Svetišta fra Berislava Kalfića. ali je ona zbog prekida s tradicijom izgubila svoje štovatelje. Slobodna BiH.-IV. kada su ovamo dolazili hodočasnici iz sve većih udaljenosti. Bježeći iz Zvornika u Gornje Soli. a zatim na Gradovrh. 48. godina XXIII. Dobri pastir. 188 370 . Turčin je zatim pao u Drinu i utopio se. str. godine. izrazivši posebnu zahvalnost kardinalu Vinku Puljiću za oživljavanje Svetišta. Oživljeno Gospino svetište. mise vjernicima se obratio i provincijal franjevačke provincije Bosne Srebrene fra Petar Anđelović. godine. godine na Gospojinu došli tamošnji muslimani na misu kako se višestoljetni slijed Gospinih slavlja ne bi prekinuo. franjevci su ponijeli i ovu sliku. noseći sa sobom Gospinu sliku. sv. godine rat bjesnio u Bosni i Hercegovini. 189 Citirano prema: Juraj Kujundžić. posebno na Veliku Gospu.” On piše kako u tu crkvu uz katolike hodočaste i muslimani i pravoslavci. postala je zvonarušom crkve olovske. 188 Gospino svetište u Olovu oživljeno je 2. Čak su usred najžešćih granatiranja Olova 1992. sklonili u Bač. Neki je Turčin presreo bjegunce i Bogorodičinu sliku proboo nožem ispod oka.

tada su Turci zabranjivali da se stavi križ na nju govoreći: “Ovo vaše /križ/ ne smije biti gore!” SVETE MISE U ŠUPLJEM HRASTU U RANKOVIĆIMA KOD NOVOG TRAVNIKA U mjestu Rankovići kod Novog Travnika ima stari hrast za koji tamošnji mještani pripovijedaju kako se narod u njegovoj šupljini potajno okupljao služeći svetu misu. gdje su sa svojim svećenicima služili svete mise. vraćali pradjedovskim ognjištima i gradili svoje crkve. dajući Turcima mnogo dukata. Postoji predaja o tome da je Mijat Tomić s obližnjega brda bacio štap iz kojega je narastao taj veliki hrast. imao otvor širok jedan metar te ogromnu šupljinu u kojoj se okupljalo po tri stotine vjernika. Također govore kako je hrast star dvije tisuće godina. Nisu dali narodu da ide u crkvu niti da se prekrste.190 POTAJNO SLUŽENJE SV. Na tome su mjestu tamošnji žitelji posadili novi hrast. dok još Turci držaše našu zemlju. Kada su pak vrlo rijetko. naš narod je bio u teškim vrimenima. hrast se naglo počeo sušiti tako da se srušio 1998. Branila im se vjera i pivanje vjerskih i hrvatskih pjesama. Turci su prožimali svoj režim kroz vjeru našeg naroda. klepet zvona. uspijevali izmoliti odobrenje da od drveta načine kapelicu. po predaji. MISE U BRISTOVICI U stara vrimena. strepeći svakoga trenutka da će doći Turci i sasjeći ih. na zabitnim i skrovitim mjestima. Zbog toga su se naši ljudi. samostane i župne kuće. Budući su tamošnji mještani vodu s toga vrela odveli u selo. trube.ruševinama svojih crkava i po drugim skrovitim mjestima služili svetu misu. godine. Ali. 371 . godine. 190 Predaju mi je kazivalo više ljudi u Lašvanskoj dolini krajem prosinca 1994. Ono malo puka što bi ostalo živjeti na pradjedovskim ognjištima. Hrast je. Do prije nekoliko godina u blizini je bilo vrelo. Hrvati katolici stoljećima su se morali potajno okupljati na zvuk roga. Progonjeni. potajno se okupljalo na tim ruševinama i sa svojim svećenicima služilo svetu misu. Hrvati su se. ponekad i nakon nekoliko stoljeća. mučeni i ubijani.

odnosno neudate). Ako se pretpostavi da je u jednoj kući bilo 5 osoba. MISNI DOLAC Na Midenoj u Plandešiću se govorila misa. Turci ga prisritnu i ubiju i njega i pratra š njim. sastajali i održavali misu. U Bosni je te godine (1489) bilo 24.000 Hrvatska usmena književnost Bosne i Hercegovine: proza. godine na islam je u Bosni bilo prešlo 38. zove se Biskupov dolac. odnosno neoženjeni). str. onda je bilo 130. Tu je se narod i pratar krijo od Turaka. priredio Marko Dragić. Danas je na tom mjestu podignut spomenik i mali oltar od kamena i jednom godišnje se održi velika misa u čast jake vjere našeg naroda koji nije poklekao ni pod velikim najezdama turskog 191 naroda.248 muslimana.773 muslimana (19. Toji dolac.07 %) i 24. tada bi bilo 205. HKD Napredak. Jedno od takvih skrovišta bješe stara ledina u brdu koja se zvala Bristovica.000 Hrvata i do 20.000 muslimana. Tu.000 stanovnika. 192 Isto.698 kršćana (80. Ako je bilo prosječno 8 članova u obitelji. Kad ih nađoše. knj. stoljeća u čitavoj je Bosni moglo biti 360. Tim brojem nije obuhvaćena Hercegovina niti Zvornički sandžakat. MH. Hrvatska književnost Bosne i Hercegovine u 100 djela. di je se misa govorila. jer je u tim krajevima kasnije počela islamizacija. 124.485 (u 2. na kraju 15. koje su učili kršćanstvu ne želeć da se pokolebaju i padnu pod turski režim. di su ga ubili. 5.348 bile su neudate. Kad je se biskup vraćao kući. str. Dakle. 124. zove se Misni dolac.koji su bili čvrsti u svojoj vjeri.93 %). a u 4. unatoč tom. Muslimanskih je kuća iste godine bilo 4.192 PRELASCI NA ISLAM Već je kazano da je u trenutku pada pod osmansku vlast u Bosni i Hercegovini bilo 750 000 Hrvata katolika.068 hrvatskih kršćanskih kuća (u 1. poubijaše dosta našeg naroda. drama i mikrostrukture.000 Hrvata i 55. 80 000 – 90 000 krivovjernika i 30 000 Srba pravoslavaca. Prema turskom defteru iz 1489. 191 372 .000 bili su neoženjeni.332 kuće bile su udovice. gdje je moglo biti 160. Tu su se sastajali i pripovijedali Božiju riječ sve dok to Turci otkriše. Usađivali su tako svoju vjeru svojoj dici. Sarajevo 2005. Tuden je jedne godine biskup došo dilit krizmu.902 Hrvata i 38.

Nije nijedan.Ja sam ga ufatio. i oni svi po jedan dolazili. koji ga otimali. . to će ti valjat.193 BEGOVI KOPČIĆI Kopčići su prije turskoga osvojenja Bosne i Hercegovine bili katolici. Prema tome sa sigurnošću možemo ustvrditi kako do konca 15. A car pita kralja: . Jedna talijanska kronika u to vrijeme spominje Džafer-bega Kopčića koji je bio poslanik kod Mlečana. i tako redom ga otimala veća šarža. patišahu. Taj grb kojemu su podloga crveno-bijeli kvadrati. i ovi Kopčić bio pozvat u vojsku.Je li te ovi ufatio? – Kralj njemu: . Ljubo Lucić). otme ga od ovoga. što je uhvatio kneza Rakocija i živa ga doveo sultanu Sulejmanu II.i reče Kopčiću: Daj mi skut. 373 . str. O ugledu i moći begova Kopčića svjedoči i njihov grb. a umro je 1541. neka dođe caru. I dođe jedan ko kazat ćemo kaplar. što sam otkinuo od dolame! 193 Dobri pastir.Ja mislim da jest. a kralj kaže: . stoljeća u Bosni na islam nije prešlo više od 13 % stanovništva. istaknuvši se vanrednim junaštvom na bojnom polju. pa narednik od podnarednika. godine. – Dođe podnarednik pa otme od kaplara.To čuvaj.-84. stoljeća “imali vrlo ugledno mjesto među turskom vlastelom u Bosni”. Potomci mu vele da je tada bio vojskovođa. Kalendar 1991. To tvrdi i Andrija Kačić Miošić u Razgovoru ugodnomu naroda slovinskoga “Kopčići od Rame sada su Turci”. – Onda car pusti telala u vojsku. odriže od nje komad i dadne ovome. (priredio dr. dođe caru i kaže: . Sarajevo 1990. st. Uzme dolamu svoju. svjedoči o njihovom hrvatskom podrijetlu. Alija Ćatić je početkom 20. godine. 83. U ratišću došlo je do ruke ovome Kopčiću da ufati ovoga kralja. Prema povijesnim izvorima begovi su Kopčići već u prvoj polovici 16. dok ga od paše otme onaj vojskovođa. ko ga je ufatio.muslimana. Opet pusti car telala u vojsku.Ko te je ufatio? Je li ovaj?Nije.1542. i onda dođe oni redov.” Više je kazivača koji i danas pripovijedaju o begovima Kopčićima: Nekaki car ratovo. koji ga je ufatio: . zapisao predaju prema kojoj je beg Kopčić doselio u Ramu “za vrijeme turskih navala na Ugarsku 1525. Car pita ovog kralja: . A oni kralj kaže: Pričekajde.

Ništa nego to. a konju dade vode koliko oće. rođen je 1936. a konju vode dat. a car dao nalog. Jednu ženu upita šta bi bilo dobro umornu junaku i umornu konju. zapisala je Vinka Krezić. da ne iđe preko one zemlje. 1. što oćeš. (I danas se pripovijeda predaja: “Begu Kopčiću obećali dati onoliko zemlje koliko za dan s konjem prije. godine zapisala Marija Musić po kazivanju Marka Papića. a težaci ga odbijali.Budalo. D. a kazala Mara Rajič iz Jablanice. da ti dadnem? . išći drugo. a ona će: Umornu junaku ljuta mlika i leć u lad ispor oraja. 1923.194 I sada je na tome mjestu turbe. Izmeju Varvare i Rumboka stane da se odmori. str. u Rumbocima u Rami. što ćeš letiti. šta on radi. U tome je djelu i grb bosanskih Kopčića Predaju je 2006. da je moje. godine spominje u Topuskom u Hrvatskoj. On je iz torbe kruv baco za biljeg a za njim ko đendari išli i graničili. D. 2001.Evo. Kaže mu sultan: . što je htio. Što ja obletim na Mlikoti. što ću ja na mome Mlikoti obletiti za dvaes četiri sata.A on kaže: .Ovaj izvadi onaj skut. FF Mostar. rođ. Ante Šimčik. godine u Vedašiću kod Tomislavgrada.Onda car pita ovoga: . – Onda mu car dadne. što je lik umornu čoviku i konju. Rkp.195 Međutim.Čovjeku umornu lik je kisela mlika. Zagreb. I onda dođe u Kopčić i preko planine u Duvno. On prije Livno. metne ga na dolamu. I on konja napoji vodom i napije se kisela mlika i padnu obadva. 194 374 . . Zbornik za narodni život i običaje južnih Slavena. koji je devet godina mliko dojio. da iđu za njim kud god on iđe. patišahu. 2006. nego mi podaj zemlje. Rkp. 1933. babu pito.. Sazidaju mu turbe izmeju Varvare i Rumboka koje niko nije srušijo ni u ovom sada ratu. A baba mu kaže: . ovaj me je ufatio. . . nego su neki radije ostavljali svoju djedovinu i bježali u susjedne kršćanske zemlje. djev. knjiga XXIX. BD 13.Ja vala ne ću ništa. a u Rami je do naših dana sačuvana izreka Oblazi ko Kopčić oko Duvna. Takav je bio i Andrijaš Kopčić od Pokupja koji se 1566..pošto je ona znala. On se napije ljuta mlika i legne u lad ispor oraja. FF Mostar. Rumboke. . slaže se. 40. Kad je došo u Varvaru selo. Duvno.. sv. Zagreb. di se kosilo i kupilo žito. Onda umru obojica. ABTH Nürnberg 1899. Kovačević. a konju vode koliko oće. ovaj uzo konja.. često se događalo za vrijeme turskih osvajanja da svi članovi neke obitelji nisu primali islam. JAZU. studentica kroatistike u Mostaru.Šta oćeš. što ćeš letiti. išći drugo. 195 Usp. Begovi Kopčići.” U ožujku 2001. Njegov grb nalazi se u Siembacherovu Wappenbuchu IV.

rođenom 1506. godine u Sokolovićima kod Višegrada. Posebno mjesto među njima pripada Mehmed-paši Sokoloviću. osmanlijskom državniku i vojskovođi. pjevanju svoje Velepiesni među slavnim obiteljima slovinskim spominje i Vladislava Kopčića.) sagraditi kamenu ćupriju u Višegradu. Bošnjaci i Hercegovci u Turskoj carevini (Zagreb. 375 .). Proslavio se u mnogim ratovima (Austro-turskom. pa ih je i zbog toga 52 okrutno smaknuo. Jedna obitelj Kopčića nalazila se početkom 20. Dok je on bio vezir.. str. – 62. IX. Mezopotamiji i dr. Odveden je s drugom kršćanskom djecom (danak u krvi) u Drinopolje. te veliki vezir (od 1565. Bio je admiral osmanske mornarice (od 1546. Hrvatski leksikon. (Jasenica kraj Plaškog 24. 8. Mihajlo. podrijetlom Srbin.). Zagreb.po rukopisu Korjenića-Neorića od 1595. Planirao je prokopavanje Sueskog kanala.). 1997.. Gotovo je samostalno upravljao Carstvom. u Perziji. u Moslavini ima Kopčića brijeg. godine. u Carigradu kao žrtva urote. na Porti je bilo mnogo Hrvata. Kurdistanu. a hrvatski jezik je bio jedan od službenih.) piše o mnogobrojnim Hrvatima koji su odvedeni i islamizirani te su potom postigli blistavu karijeru. a na Pelješcu i sada živi obitelj Kopčića. str.). Kavanjin u 12. Dao je (1571. MEHMED PAŠA SOKOLOVIĆ Safvet-beg Bašagić u svojoj knjizi Znameniti Hrvati... Albaniji. 1551. na Drini. 1871. 449. 18. Hrvatski leksikon sv. IV. uništenu kod Lepanta. Školovao se u Gospiću i Banjoj Luci gdje prelazi na islam i odlazi u Carigrad. Zagreb. u Vukovaru. beglerbeg Rumelije (od 1549. 1997.. st.197 Predaja kazuje kako su begovi Omera-pašu potajno zvali Vlaše. II. 1806. U Bosni je krvavo ugušio bunu bosanskih feudalaca pogubivši njihovog vođu Ali-pašu.196 OMER PAŠA LATAS Omer-paša Latas. 1931. Sudanu. Promicao je književnost i umjetnost.). Obnovio je tursku flotu. Mehmed-paša. Brzo je napredovao u osmanskoj vojsci pa je okrutno gušio pobune protiv reforme Porte (u Srbiji. Pred kraj života je pao u nemilost. 196 197 Sokolović. Sredozemlju itd. pa je ubijen 1579. – Carigrad. sv. II.

a ovaj već bio skino prljavu odjeću. a Frani naredi: Pratićeš’ me do izlaza iz Vareša. vrati mu ključ i reče: Ispod jastuka ti je bakšiš (poklon) za konak! Zahvali se još jednom i krene dalje. odakle si putniče? On ne odgovori.O Omer-paši Latasu u Varešu pripovijedaju: Sada ću ispričati jednu zanimljivost koja se dogodila čukundjedu mojih prvih susjeda. kad’ ovaj opet traži ključ od odaje i štošta iz lonca za večeru jer je kako kaže pješe došo iz Tuzle. Tako i uradi Frano. ali šutke ga odvede u sobu. opet upita: Dobar veče. preda mu ključ. dodijali su mi cigani po kući. Frano se ne može čudu načudit’. Donese mu Frano večeru. kad ono na njemu čoha i kadifa. U tom trenutku iz kuće izađe Frano i čuvši ženine riječi. upravo onda kada je Omer Paša Latas posjetio Vareš da bi se uvjerio o prilikama u svom pašaluku. Dođe to do Omer-paše Latasa. Obuče on čađavu i prljavu odjeću. Došli su do Droškovca i prosjak se mane. Tako i bi. dobri ljudi! Dobar veče. al’ ne uporedo sa mnom. on će svojoj ženi: Ti kažeš cigan. Ujutro Frano prosjaku donese doručak. pa on odluči da se preobuče u prosjaka i zađe po Bosni da vidi zašto se to raja buni. nije imao dovoljno hrabrosti odbiti prosjakove naredbe. Frano se vrati kući i 376 . ovaj se zahvali i ključ od odaje sebi stavi za pas. nego zapita: Morel’ se gdje noćit? Na to će oni: Slabo ćeš naći neg’ u Knežića! Hvala dobri ljudi. U Varešu. ljeskov šćap u ruku i pjehane po Bosni. brže bolje reče: Lez’ kujo i dosad su noćali i sad će! Tako u kuću prime samog Omer-pašu Latasa i ne znajući da je to on. morel’ se ovdje prinoćit? Frane Grgića žena odgovori: Nemere. Kad’ je izašao iz sobe. Došavši u avliju Kneževićevu gdje se kuvala srnetina. reče on i krene dalje. a on čohu na sebi nosi. Grgićima (koji su potomci kneza Andrije pa ih i sada zovu Knežićima). jer iako nije znao da je to sam Omer-paša Latas. u Matijevićima kao i u čitavoj Bosni dojadile narodu sve te daće i nameti pa oni zatrliše trlu. Od Tuzle dođe u Vareš do Janjušića kuće gdje sretne neke ljude i pozdravi: Dobar veče. al’ ne smije ništa prozboriti. jer su toga dana bili u lovu. Paša će Frani: Bil’ ja mog’o dobit’ baška odaju? Frano se začudi zahtjevima prosjakovim. točnije Frani Grgiću.

Kada se vratio kući. Izađe delija pašin pred narod i pita za Franu Grgića. On opremi konja i u Sarajevo. kad ono bakšiša da se jedan čitav čifluk (imanje) more kupit.odmah ode u sobu. morala je mlada ići prvo spavati s tim njiovim starišinom. Frano se ne može čudu načuditi i samo izusti: Ako ću stradat. Isti se ne smije javiti. Rozalije Grgić i Tonia Petkovića. I odatle polazi predanje o Zapisala 2001. Tako su se naši ljudi snašli. Čak je i to jedno vrijeme bilo dok se naši nisu snašli pa se jedan đuvegija (mladoženja) obuko u ženske aljine i nije dao svoju ženu. Jedan je tako lego s agom i probo ga je nožom. Poslije nekoliko godina došao je poziv svima da se po cijelom pašaluku mora prijaviti oružje a tako i Frani. godine u Kraljevoj Sutjesci. po kazivanju Jelene Rodić. valjda se zvao aga. Katarina Pejčinović.198 (Vareš) PRAVO PRVE BRAČNE NOĆI I DRUGI TURSKI ZULUMI Mnogi su mi kazivači diljem Bosne i Hercegovne pričali kako su Hrvatice morale prvu bračnu noć provesti s agom (turski dostojanstvenik) ili begom. Rkp. hajde svi ćemo se skupa jedan dan oženit.”199 Mnogo je Hrvatica tako ostajalo trudno te su tu djecu rađale u braku sa svojim mužem. Paša mu reče: Ovog mi prijatelja odvedi na moj ručak u aščinicu! Kada je jeo. ali delija jače viknu i Frani ne preosta ništa drugo nego da se javi: Ja sam! Delija ga zdrpi pod ruku i reče: Traži te paša! Odvede ga pred pašu koji Franu upita: Znaš li ti mene. 199 Zapisao sam u lipnju 1995. 198 377 . “Kad su se naši momci ženili. poče zafrkavati babu: Mal’ ja glavu ne izgubi zbog tvog jezika. Anice Grgić. FF Mostar 2001. pogleda pod jastuk. Frano Grgiću? Znam svijetli paša. znam. vrata se otvoriše i uđe delija. a tek onda svome mladoženji. Zbog takvih zločina “mladići su se dosjetili. Neki su mi kazivači navodili takve primjere. u Varešu studentica kroatistike Pedagoškoga fakulteta u Mostaru. delija ga vrati pred pašu koji mu reče: Evo ti mazabata (dozvola) koliko god možeš ponijeti oružja. stradat ću zbog ženina jezika! Paša plesnu triput rukama. Ali znaš li me odnekle drugo? Ja sam onaj prosjak što si mu ti dopustio noćit kod sebe. pa ko strada – strada. Kada je stigao već je bilo puno naroda. toliko i nosi! Frano se brzo zahvali i izađe.

Turci su vazda vodili hrvatske djevojke na Hum i tamo ih silovali i maltretirali. 202 Hrvatska usmena književnost Bosne i Hercegovine: proza. općina Dobretići (Pougarje). 2007. 378 . priredio Marko Dragić. godine u selu Brnjići. Znalo se za jedan dan vinčat po 60 parova. siluju. g. „ Bjež'te cure eno i' u gradu. Bjež'te ako Boga znate!“ Izbezumljene cure pođoše prema izlazu ćaću tražit kad i' na vratima dočeka Turčin. Tako mi je moja pokojna majka Cvita Dragić (1922. Tijelo svoje vodi dadoše. Pranjić. kap po kap. 5. oće. Rkp. Skrivale se one sirotice.”200 DVIJE SIROTICE Za vrijeme Turskih prodiranja bio u Jajcu jedan čoek koji je imo dvije 'ćeri. drama i mikrostrukture. MH. S dva sina živi u Jajcu. str. a one ne daju. Bježuć i trčuć pala je priko jednog kamena i upala u provaliju gdje je poginula. Oće Turčin da i' siluje. Taj se kamen zove Djevojačka suza. godine u jednom danu vjenčana 53 para. 139. Hrvatska književnost Bosne i Hercegovine u 100 knjiga. D. Kazivač Ivan Aljinović mi je kazao kako su 1941. godine. HKD Napredak. godine. Jednom tako umjesto ćaće uleti jedan mladić i reče. knj. Iste sam predaje slušao i u drugim krajevima u BiH. kolju. kada se ona vjenčala.202 200 Također sam zapisao istoga dana u Kraljevoj Sutjesci. Bore se sirotice te se otrgnu i pođu bježat kroz katakombe. u Rami bilo 16 vjenčanja. a provalija u kojoj je poginula zove se Djevojačka draga. katakombe. Dođoše tako do kraja jednog od tunela gdje ugledaše mutnu Plivu.201 DJEVOJAČKA SUZA To je bilo za vrime turske vlasti.) kazala kako je 1940. il' se Turku u ruke dat? Baciše se tako sirotice dvije. Vido on da su Turci navalili i odluči on skriti 'ćeri od Turčina u podzemne kanale.zajedničkim svadbama u našem kraju. 201 Katici Lozić Radielović 2007.-65. Bila je jedna djevojka. Od tada do danas s tojeg kamena teče voda. već im je dolazio i obavještavo ih kakvo je stanje. Sarajevo 2005. FF Mostar.-1991. Kazivači su mi rekli kako se taj običaj zadržao sve do 1963. djev. rođena je 1935. tako u tim mračnim tunelima danima. kazala je Manda Crnogorac. Il' se bacit u vodu mutnu. koja nije dala na se pa je pobjegla. ruše i pale. Nije im ćaća dao ni sunca vidit a ni miseca.

6. sv. jadna tvoja majka! I po tomu događaju i kako je ona žalila nadjelo se ime. 203 379 . godine). Neki kazivači pripovijedaju da su svatove poubijali Turci. u Biteliću kod Sinja 2004. Predaju navodi i Maja Bošković-Stulli (1997. prozvalo se imenom Mojanaka. str. 140. FF Split. 336. Pripovijeda se. Odmah do vode. također. Na nju i njenu djecu se namirili turski odmetnici te nju i sinove pobiju i bace ih u kanjon Rame. ali jadna Mare nije ostala živa. Bogdan (rođ. str. str. g. Franc Jozip nije tio prominit svoju odluku i reko im je: ako more kila zlata odbit kilu kamena.203 (Bitelić kod Sinja) MARINA PEĆINA Oko dvanaest kilometara niz dolinu kraj Rame radnici cara Franca Jozipa su probijali put prema Mostaru. ali se ne smi dirat pećina. Uz veliki jad su probili tu cestu. a da se Anka strmoglavila u jamu bezdanku. išla po Mojanki i tražila Anku među mrtvima i žalila je: “Anka moja. on im je naredio da ne ruše tu pećinu vego da je zaobiđu. nalazila se pećina u kojoj je stanovala neka sirota Mara sa svoja dva sina i tude se ona krila od Turaka koji su joj ubili čovika na njezine oči.MOJANKA Narod u sinjskom kraju i danas pripovijeda potresni kronikat o nastanku lokaliteta Mojanka. Među radnicima je nastala pometnja jer je kamen bio tvrd i nisu nikako mogli ga pribit. Rkp. 11. da ju je majka plačući dozivala sve do svoje smrti. moja Anka. 1919. A to se zove Mojanka što je nekad bila divojka Anka koju su svatovi vodili. Za Anku se ne zna šta je od nje bilo. a dočekala ji neka jača sila i poubijala svatove i Anku odvela. Kad je čuo car Jozip tu njenu priču od svoi radnika.) 204 Isto. 2004. cesta se mora probit za Mostar i more. Rama) Ana Buljan. a mater njezina kad je za to čula. kazala Ivani Grandić. djev. jer tada nije bilo razni čuda ko sad već se radilo klinima i rukama.204 (Gračanica. kad se iđe iz Sinja prema Splitu na desnu ruku. na početku tog brda. studentici Filozofskoga fakulteta u Splitu. Mojanka je misto na Kukuzovcu.

Tako ti je bila dobra i lipa divojka Anica. Ćiro Truhelka otvorio je Divin grob i ustvrdio da tu zaista leže kosti mlade djevojke. Više od 150 godina na obljetnicu njezine pogibije mlade djevojke. HKD Napredak. 205 380 . Anicinog oca svezaše konju za rep. Vl. priredio Marko Dragić. Hrvatska književnost Bosne i Hercegovine u 100 knjiga. a Anice nije bilo. godine u Rakitnu. Nju je zabegeniso turski beg i jednog dana skupi svatove pa dođe po divojku. 139. a u naše vrijeme i tisuće hodočasnika iz Bosne i Hercegovine i Hrvatske. ali i stariji ljudi. Ako bi beg koju zabegeniso. drama i mikrostrukture. po kazivanju tamošnjih mještana.205 ANICA IZ USKOPLJA Za vrime turske kod nas cure se nisu smile udat za koga su one tile. 1994. Kad su Turci došli u kuću. 5. Sarajevo 2005. stoljeća dr. Predaja kaže kako su djevojku Katu Turci rastrgali konjima prije dvjesto godina jer je branila svoju katoličku vjeru i nevinost. Grob je ograđen i njemu mnoštvo vjernika sa svojim svećenicima hodočasti na blagdan Svetoga Roka (16. kolovoza) služeći svetu misu. morala je poć za njega i protiv svoje volje ili bi bila mrtva. Anica ih ugleda i pobiže na druga vrata te ode do stine podno Kalina i baci se odozgora.206 (Gornji Vakuf – Uskoplje) DIVA GRABOVČEVA Najčuveniju ramsku predaju o Divi Grabovčevoj majke pričaju svojim kćerkama kad treba da postanu cure. MH. knj. odvedoše ga i obisiše.KATIN GREB U Rakitnu kod Posušja nalazi se Katin greb. kći jedinica Luke i Luce Grbavac. str. Utvrđeno je da je prije oko 150 godina u Varvari zaista živjela djevojka po imenu Diva. Kad su turski svatovi došli blizu kuće. prve Predaju sam zapisao 1994. rkp. 206 Hrvatska usmena književnost Bosne i Hercegovine: proza. Ta je predaja potkrijepljena i povijesnim činjenicama. a niko ne zna te uzeše oružje i pobiše svu čeljad. Početkom 20. pitali su di je.

oće da je ženi. na Kedžari. a od ove dobi čovik ne postaje pametniji. godine idu. već je bilo kasno. pa poletili begu ne će li dobit štogod od njega. Nego. ali džaba. Diva umrla. A Diva se zvala. Moli ćaću da je ne da. pa će je on sakrit. nekog kuma Turčina. draga. pa rađe u smrt nego Turčinu. Nego. pa tako. Znaš kako ti je. kako su meni moji pričali. opet ja ode od naše priče). Ja ti mogu ispričat ako oćeš. zagledo ti se u nju beg. Moj sinko. da i Bog pomogne 381 . di će katolička cura za Turčina. (Ne znam ti ja. i put pod noge pa u Vran. A imo ti Luka. Od tad ti mlade cure iđu gori na zavit. Oblićali oni. kaže ti on našem Luki da on njemu dadne svoju Divu. Mlati Diva i rukama i nogama da se ubrani. beg put pod noge. I krene ti kum za begom i ufati ga. ko ni ona. jadna ti majka. ne zna šta bi. ali pošten čovik. ne znam! Ali tako ti je beg znao di je sada Diva. diki cile Rame. Biž! Kad je stigo kum Arslanaga. Vidili ti Divu drugi seljaci. Našo je kako čuva ovce. Ali zli duša ima svagdi. Eee. i vidi. Pripala se jadna Diva. ali beg brži. a jadno dite se brani. pa ko god ga napravio. Jesu li dobili. a ovaj ti je popadne i odvede u Vran. Stigne je ufatit. živa istina. Eto tako lipa da su svi momci oblićali oko nje. Kad joj više ništa nije mogo. Probode kum njega baš ko on jadno dite.nedjelje u srpnju hodočaste na Divin grob na lokalitetu Kedžara na planini Vranu. Ona jadno dite. ali i simbol cijele Rame. Znaš. Pa. Diš ženit. ali džaba. Mučenica Diva Grabovčeva postala je simbol djevičanstva. to znaš. lipše nije bilo. i u planini. pripala se jadna. kažu. ali srićom čista i neiskvarena. I da je bogdo svaka cura taka. legenda nije. Živila ti u Varvari lipa cura. A šta ćeš! Fala Bogu. beg izvadi nož i s njim u Divu. Jadna Diva kad ga ugleda biž. ma šta lipa. Prosvitli ga Bog da zna kako je zlo zlo. I et to ti je priča o našoj Divi. Tako Luka i uradi. Je bio Turčin. već istina. pametno čeljade. Turci kažu i znaš kako je i svak bi volio sebi neg drugome. a jadni ćaća ne zna šta bi. Tako ti našu Divu snaje nevolja. E vako ti je to bilo. Ali on oće pa oće. nikad veće žalosti nisi vidio u Rami. Zagledo ti se u nju i turski beg. sinko. kako mu je bilo ime. Turčin ili Vlah. dušo moja. Kad je vidio šta je uradio. E! Pokopali Divu di je i umrla. Beg oće pa oće. Turci su ti onda bili ovde. tako je bilo ime Divinom ćaći. na Kedžaru. On ti se zvao Arslanaga. fala Bogu. Čuvala ti Diva gori ovce kumove i mislilo jadno dite da je pobigla begu.

a ljudi toga prezimena i danas ima u Stražbenici. drama i mikrostrukture. kupreška je Marija Goretti 150 godina prije te svetice radije izgubila život nego djevičanstvo.. Dakle. str. pod planinom Grguljačom. povijesna osoba. koji “goni kuprešku raju radi neke Ivke. na vezira protiv kliškog muselima. 207 382 .208 Iva je. S kupreške visoravni. što nije hotila poturčiti se divojka glavna god. Ante Lozića. 237. str. uz sami okrajak šume Plazenice.da budu ko ona. Tu je. što je poginula”. jasnim je dokazom kako je poginula mučeničkom smrću. Matasović bilježi pritužbu (arzeol) kršćana god. i bacili sve komade tila u jezero. 209 Isto. nešto sjeveroistočno ispod “Malih vrata”. priredio Marko Dragić. 5. dao Bog. 217. jer u vrime bašaluka glavne cure turčili bi na silu. Hrvatska književnost Bosne i Hercegovine u 100 knjiga. knj. spominje i “jezero više Osmanlija. gdje su doselili iz Duvna (Tomislavgrada). 1866. II. Ova se djevojka prezivala Romić. E. dakle. dao Bog! Kod nas se priča da je bila od ovi naši Grbavaca iz Šlimca. MH. 1816. str. 144-145.207 (Šlimac. 1762. kod koga su paše kupreške isikli živu na komade Katu ćer pok. GROB KATE LOZIĆ Fra Grgo Lozić u svojemu Adnotationes variae A. moga rođaka. Rama) IVIN GROB “Ivin grob” je u osami iznad sela Ratkovina. HKD Napredak. proklete krvopije. Hrvatska usmena književnost Bosne i Hercegovine: proza.”209 Otada se to jezero zove Katino jezero. izdanje RKT Župni ured Otinovci-Kupres 1994. po predaji. ali tko će ti znati. pastirica Iva pala žrtvom u obrani svojega djevičanstva od divljega nasrtaja. jer mu je pobjegao fratar na kojega je mislio svaliti krivicu kako bi ga oglobio. Činjenica da joj se više od 200 godina čuva uspomena i hodočasti na grob. Sarajevo 2005. Dr. 208 Miroslav Džaja – Krunoslav Draganović.

koje se od njega tako i prozva. ako se poturči. g. daje mu vezirluk. Dobreja.KAMENI SVATOVI U BAREVU Za vrijeme Turaka. Vidjevši šta se sprema. Selo Dobretići “baštini ime od srednjovjekovne bosanske vlastelinske 210 383 . Franjevački provincijal i bosanski biskup fra Marko Dobretić podigao je 1773. IV. kazala je Marija Crnoja (rođena 1938. D. već je zovnula agu da iđu u Mostar. Bosanski prijatelj. godine. odabra drugo. Ljiljanku jednom uhvate Turci i caru na dar dadu. U većini slučajeva veća klizanja tla. koji po naputku Ljiljankinu brzo nađe starca ćoru (Dobreju) i izruči mu milost carsku. godine doživjevši 98 ljeta. Sarajevo 1870. Car je upita za roditelje.210 DJEVOJKA UBILA AGU Za vrijeme turske vlasti svaka mlada djevojka je morala leć s agom prije nego s mladoženjom. Svakim diranjem tih grobova nastala bi neka prirodna katastrofa na području Bareva. 2000. ako li ne. 211 Zapisao sam u Mostaru 2000. Kažu da u selu Divičani postoji isto tako mjesto gdje su nekad stradali pa se sad tu nalaze kamenja koja su sveta. str. Vl. glavni svat je izvukao sablju i osjeko begu glavu. Aga je pristo. FF Mostar 2007. Listovi o Bosni. Sjećanje na Dobretu živi i nakon pola tisućljeća u predaji i imenu sela. I dan danas postoje kameni grobovi koji svjedoče o tome. jer ni jedna mlada nije više morala leć s agom. godine. Nakon toga počeli su se Hrvati ponovno naseljavati u Mostar i njegovu okolicu.212 Katici Lozić Radielović 2007. vraćali su se svatovi. rkp.211 (Mostar) DOBRETIĆI Dobreja je imao kćeri Ljiljanku i Katku. kao pravi katolik. 5964. Mlada ga je ubila na Lučkom mostu i vratila se pješke u Dobriće. 212 Ivan Franjo Jukić. iz susjednog sela u selo Barevu. nakiti sitan ferman. Jedna se mlada nije dala. koliko može na konju za dan obaći. godine spomenik na grobu Stjepana Dobrete. i posvoji ovo mjesto. Turci su tražili svoj danak za bega na pravo prve bračne noći po njihovom zakonu. selo Barevo kod Jajca) Rkp. Na spomeniku piše da je Dobreta umro 1472. i on hotijući je razveseliti.. opremi hitra Tatarina. Došlo je do sukoba svatova i begovih podanika u kojem se stradali mlada i mladoženja i kumovi. a ona mu pravo kaza. sv.

) 213 Hrvatska usmena književnost Bosne i Hercegovine: proza.” Poslije smrti starine Dobrete razdijeliše njegovi sinovi golemo imanje. kad su izišli iz džamije. godine zarobljeno i u Carigrad odvedeno oko 30. on je sa sobom vodio tri izmećara. Borme. da će oni doći i dati mu tapije. Boji Bojtačići a Vlatku Vlatkovići. naprimjer). u to vrime počele izlazit neke nove tapije na zemlju. Tu je. U sultanovu haremu zamolila je sultana za pomoć. onom ono.” Poslije Drugoga svjetskog rata neki neodgovorni državni činovnik prozvao je to mjesto Dobratići. pa sve oni izmećari išli. Daj i nama štogod. Pavi Pavlovići. 5. a gledali kako paša dili onom ono. dragi paša. kadija na Iliju: kada se je on dobavio turske zemlje i kako smi orat tursko i osudi ga na višala. Kad je neki paša išo i prigledo sela i gradove sultanove. krene Emin kumu i povede kadiju i nikoliko ljudi. da te i mi moremo spomenuti!” Paša mu dade sve selo i polje pod selom. s kojim se dobro pazio. HKD Napredak. a zemlju dade Eminu. 384 . lijepa kćerka Stjepana Dobrete. Stjepan Dobreta i umro. (Karaula. ono sve što seže do duvanjski podvorica i jaučerica. proživjevši dug i mukotrpan život s više obiteljskih tragedija (gubitak dviju kćeri. M. a makar da su se ljudi iskupili. a njima ama baš ništa. Emin prišaplje nešto kadiji. Ilija radio i upravljao svojom zemljom. Među njima je bila i Ljiljana. ele ti onaj Emin pođe u Carigrad da izvadi na svoju zemlju tapije. priredio Marko Dragić. te postavljo i dilio na agaluke. te pošto jili. Emin uzme. Iliju obise. Ele. MH. kad su stigli u Duvno reče Ilija: “Amo. umekšan umiljavanjima svoje robinje. Ukopan je u selu Zapeće. Sarajevo 2005. 1991. Juri pripadoše Dobretići. Ilija zgotovi i sve naredi kako mu je kum poručio. Ilija začuje da mu se kum sprema po tapije. str. godine prozvaše Zubovićima. pokraj stijene na kojoj je u vrijeme prognanstva nalazio utočište. Još živa predaja. a Emin priuzme zemlju i od 213 onda se nazvalo Eminovo. pripovijeda kako je padom Bosne u Osmanlijske ruke 1463. Hrvatska književnost Bosne i Hercegovine u 100 knjiga.EMINOVO SELO Eminovo selo se po starini zvalo Ilijino dobro. te i danas. naređuje da se izda ferman (dozvola) kojom se Stjepanu Dobreti daruje vlastelinstvo prije nazivano Zapadne Vrhovine. Oko podne. eto ti sve diliš onom ono. 131. a i ozenđiko ne triba ti pitat. Jednom se skumi s nekim Eminom Korićan. i kad se vratio poruči kumu da zakolje nikoliko janjaci i pripravi ručak.000 bosanske mladeži. (Tomislavgrad) obitelji Dobretića. a nama ništa.. knj. koji se 1852. Sultan. dobro pomognuta stvarnim povijesnim osnovama. drama i mikrostrukture. te to i on ponese kumu stare tapije i dadne da mu promine i donese nove. onom ono.

pravi ajduk. sva skapala od gladi. stala. Došla prid vezira. nije ni znala šta je čeka.” Dok je silazila doli. Otišao je i legao u ambar umjesto nje. odrizali mu glavu.215 (Tomislavgrad) 214 215 Isto. koje su zbog njenog bijega. Kad je skupila sve. pođe u Travnik. I konj vidi da nema gospodara. uroda nisu imali. Toji sluga vezirov otvori joj vrata. Isto. Marko je bijo kršan momak. oni su mu dali ime Zlosela. Jer je ugibala turska stoka. 132. Ima i sad pisma: Zakukala majka Letarića Marka. Ali beg ju je uhvatio i vratio nazad. 137. nazvali Kukavice. Vezir reče: „Iđi doli i vodi ga kući. Žalosna djevojka je tu naišla na nekog dobrodušnog bega koji se dogovorio s njom. Kad je došao beg da spava sa mladom. Nesritna žena počela prosit po selima od ljudi i od rodbine. Neki čovik iz sela napravi križ i stavi ga na greb. (Kupres) LETARIĆA GREBLJE U tom greblju je ukopan Marko Letarić s Lištice i njegova mater. a i zato što je beg 214 ubio drugog bega zbog katolkinje. Krenula ona pokopat ga na svojoj zemlji. Ljudi se skupili i pokopali ji. Niko se više nikad tu nije ukopo. osvojijo je konak. Alat zarza. a ona gleda di je. jedna djevojka odbila spavati sa turskim begom. Undan toji vezir poručijo njegovoj materi da donese pune bisage dukata i dat će joj sina. ali zamalo dođe sebi. I danas se Zlosela tako zovu. 385 . Ona je uspila pobići i trčala je priko polja i brda koje su nazvali Poganac pa sve do jednog sela. str. str.ZLOSELA Godinama poznato ime Novoselo izgubilo je svoju tradiciju kad je za vrijeme Turaka. ali i zbog toga što ništa tursko nije moglo opstati u Novoselu. Ugleda di se nešto u ćošku skupilo pokriveno nekakvom rutom. Turci ga uvatili i odveli u Travnik. i rukom pokazuje na bisage. / zakukala kono sina kukavica. Kad je došla u Bukovicu. Poleti tamo i ugleda mrtva sina. Uze svoje dite i stavi ga na konja alata. Zbog ovoga događaja. Spusti sina na zemlju i zagleda se u nj. a njoj srce puče. / u srid sela Bukovica. naišao je na muškarca koji ga je zboo nožem. Skamenila se ona jadna.

Sarajevo 1901.) napisao Kukavicu. Dalmaciju i Hercegovinu za jedanaest dana. svaki dan zaklao po jednu ovcu i bacio je u Zalomsku rijeku. Motivi i strukturalni elementi Kukavice u cijelosti odgovaraju navedenoj predaji. o zalazu Sunca.(…) K tome mlazu podzemne vode usječen je kameni puteljak. vrane i druge ptice lepršali i krili se u pukotine hridi. Vjerodostojno spominjanje puteljka koji vodi do vrela navodi na 216 Stjepan Štrodl-Srijemac. Orlovi se pojave i nestanu prema Stjepan-gradu. ovdje je uhvati pastirev otac koji je na Buni mlinar bio. s dana na dan sveđer jednako. 386 .-199. A može biti da je Šimunović boravio u Blagaju na vrelu Bune i sam čuo predaju. str. Šimunović taj grad naziva Gradinom. Pastir se izgovarao na vukove. svako pet-šest dana. a golubovi pećinari. PSHK. Aga mu dade odrubiti glavu. Zagreb 1965.216 Ta je predaja nadahnula Dinka Šimunovića da napiše pripovijest Kukavicu. Tu zgodu obojica korisno upotrebiše. 217 Dinko Šimunović. No. a osamnaest godina kasnije (1919. Na ovo drugo upućuje Šimunovićev opis vrela: Orlovi krstaši vijali se povrh jezera i nestajali prema Gradini. Na tome je vrelu otac čekajući ovnove dočekao obezglavljeno sinovo tijelo. a tijelo baci u rijeku. Đački izlet u Bosnu. a batina izbije u Blagaj. Šimunović je može biti predaju pročitao u Školskom vjesniku 1901. kad je mjesto ovce ulovio mrtvoga sina. jedan put mu osvanu crni petak! Aga potplatio nekoga da pazi na pastira. naime.217 Isti su prizori i danas iznad vrela Bune. Školski vjesnik. u kojem je stolovao vladar Hercegovine. VIII. Kukavica. nego da ta rijeka izvire u Gatačkom polju te ponire i onda izvire u Blagaju. Pripovijeda se da to nije prvobitno vrelo Bune. i zbilja ovaj bude zatečen gdje je baš bacio ovcu u rijeku.. str. Jedan pastir čuvajući ovce nekog age. iđaše puteljkom na ono vrelo. Otac pak njegov imao je što i vidjeti. 197. baci jednom svoju batinu u Zalomsku rijeku.. herceg Stipan Vukčić Kosača. dok napokon agi ne udari u oči da mu stado sve manje biva. i moj babo. Također i danas golubovi i vrane ulaze u klisuru iz koje izvire Buna i dugo se ne vraćaju. 457. a otac je dočekivao.VRELO BUNE Vrelo Bune po mnogima spada među deset najjačih u Europi. Sin je.

Taj puteljak i sada postoji. A naši su pradjedovi bili rodom iz Imotskog i zvali smo se Mikulići. Vrijeme najavljuje zlu kob koja će zadesiti njegove junake: (…) Najprije zagrmi. što ne isključuje mogućnost da je selo 218 219 Isto. sve se više smrkava. U to prestade kiša i vjetar. a Šimunović ih točno locira. a ne čusmo huke velikih im krila jer pod nama još jače šumila i ključala voda. pa izađe prid kuću i opali a Turci biž Bog te vidio! Svi pobigoše. 206. 387 . A ko će dat zelje u prvom misecu? Ali. a onda zarominja kiša. Srna. 220 Ivana Brešić zapisala je u Megdanu kod Livna 2006. Grmi i lijeva. I Toma ti za pušku.218 Priroda je tako najavila veliko zlo. sinko.220 (Megdan kod Livna) Brešići i danas žive na selu pod Tušnicom u okolici Livna. Šimunovićevi su likovi srasli s prirodom. Golubovi pećinari i vrane smušeno lijetali povrh nas htijući se zakloniti u rupe one raspucane hridi. i pođi u miru Božjem. ali ništa vidjeti. lijeva i grmi. R. kada su oni harali selima. odnio ga u kuću. a mi to jače piljimo u ono podzemno vrelo. str. I tako ti dođu Turci u naše selo. godine. Bilo je to u prvom misecu a došli oni u jedan sat u pol noći na Tomina vrata pa traže da im žene odma skuvaju zeljak. a i sve drugo potamni (…). rkp. Beg ga je ubio. str. Oni sliče na svoj kraj i imaju imena iz prirode. pitu od zelja ili će ih sve poubijati. Otac je uhvatio bezglavo Spasojevo tijelo. ali se plašili i opet orlovi krstaši.zaključak da je ondje Šimunović uistinu boravio. primjerice. Isto. sv. Toma je imo jednu pušku na kres(šta se napuni kresivom pa kad pukne sve odjekne) a ta se puška zvala Breša. Poslije toga svima bilo drago što su porazili Turke i odluče da se sad prozovu Brešićima za čast puški koja ih je spasila. Selo se zove Megdan (što znači dvoboj). Nije se vratio. 203. pokrio suknom i otišao osvetiti sina. Muljika. Kukavica svoju priču završava: “Amin. ali se snoćalo te vrelo postane crno. ali se ne daj svakoj rđi!”219 KAKO SU MIKULIĆI POSTALI BREŠIĆI To je bilo još u vrijeme najezde Turaka. 2006. Vl. kao i katolička i pravoslavna crkva.

dobilo ime upravo zbog borbe. dvoboja na brdu na kome su se nekada davno sukobile dvije strane. Poslije dobra ručka Peragu je pita jedan od Turaka koliko je za ovaj doček mora pozajmiti od susjeda rane i ostaloga što je tribalo za doček gostiju. jedinstven u čitavom kraju. rođenog 1946. i danas tu postoje njive zvane Peraguše. Ali-pašu je 1851. Peraga je bio dosta bogat domaćin pa je dočeka Turke čiji je pravac kretanja bio iz Ljubuškoga prema Livnu. 221 388 . godine ubio Omer-paša Latas koji je pak podrijetlom bio Srbin pravoslavac. U groblju sv.222 Danijela Ančić zapisala je 2003. Zbog velikih opačina koje je činio Hadži-beg. Rkp. stoljeća. FF Mostar 2003. ispod bivšeg grada Roga. Mihajlo. iz Karlovca u Hrvatskoj. Ivana postoji kameni križ. godine u Roškom Polju prema kazivanju Ambrozea Kelave iz Vojkovića.221 HADŽI-BEGOVI ZULUMI Razna su mučenja Osmanlije vršili nad kršćanskim svijetom. D. tj. njegov brat Ali-paša naredio je da ga u Stocu ubiju. od žalosti se ukočio i umro s rukam na bokovima. U jugo-istočnoj Hercegovini i danas se pripovijeda o Hadži-begu Rizvanbegoviću koji je bio brat neprikosnovenoga vladara Hercegovine polovicom 19. On je dokaz kako Turci nisu mogli podniti bogata kmeta pa su ga kažnjavali najokrutnijom smrću. Peragin križ. PERAGIN KRIŽ Peraga je živio ispod Zavelima. Križ potpočen rukama postoji i u Bukovici na lokalitetu Letarića groblje. godine. Turci su poslije ručka nagradili Peragu tako da su mu opljačkali imanje i ubili sina jedinca. Peraga je kaza da bi on bez muke i bez ičije pomoći moga primiti i daleko više gosta i da svi budu zadovoljni. Kad je Peraga vidio mrtvog jedinca.

On pusti stablo i ovaj naš klepne. A on. pasji sine. on je imao svu tu vojsku i tije. A puni tabani drača.Po predaji. I kaže. moj dragi.) – Poteci. on naredi da prikuči stablo. Vamo se nije moglo. Kad ko naiđe. Baška Voda-Mostar-Zagreb 2001. Od Kozigrada do Zvonigrada. dobri’ dvanaest kilomentara. a ovamo je Žaba. pasji sine – kaže beg. Onde su vatali ribu. kome je htio. kad naiđe u Gradac. zakasnićeš. na Hutovo. Bila je i tad župa. Mala nakladna kuća Sv. đe si poš’o. pa. I on. Jure i Zajednica izdanja ranjeni labud (ZIRAL). kad bi bilo to zabilježit. on bi rek’o: – Odi ‘vamo. a ovi bio u dolini u Počitelju. I išo je narod na misu. (Dok dođe misa je završena. đe te tvoji kazne. Ja sam to sve svatio kako je to moglo biti. Hadži-beg. odakle počima. kako su kazivali begluci. str. To je on stio. zove se Hadži-begov jaz. Iz Neuma i iz Dubrovnika išlo se konjma u Počitelj. Stocem su upravljali od konca 18. Onda bili tu veliki dubovi. 97-105. Vidi: Marko Dragić. on kaže: – Đe si poš’o? – Poš’o sam. pasji sine. I kaže: – Pošto si kriv – kaže – gonićemo te nođe. 222 389 . Moj đed meni prič’o. doli. Kaže: – Svukud me gonite. – Poteci. ne smiš ‘ranit nego troje goveda. stoljeća. koliko je bio prefrigan. pa se kuća nije smjela nego toliko dizat. A ovaj naš moradne uhvatit za vrh. Voda je svezala do Trebimlje. (Sva ova brda i sva ova imanja. a njemu njegova majka pričala. pasji sine? – pa kad ga dobro izbode drača iz sijena koje je morao uplastiti. Kad naiđe neki. A on je bio vamo. beže. sve je to kupljeno od njega). Otale do u Gradac. jer im’o je brata u Stocu. Tu je bio klanac. Rizvanbegovići su podrijetlom Hrvati katolici Nikolići iz Trebinja. i svezala do Metkovića. I oni njemu kažu: – Baš ‘oćeš. kad su ga malo po nekakvoj kazni progonili u Istambulu. samo na Hutovo nemojte. do tog i oko toga dana imaš da ogradiš sva ta brda! Pa naredi. Gori se nije moglo. k misi. A onda.

Vl. I tako se napravi velika četverospratna kula. Kad bi to bilo gotovo. Aga ponovo dade pokriti kulu i ona do dana današnjeg stoji tu. 390 . pola svoga imetka darovao je crkvi. str. Kada je aga Ćerkić bio na samrti. Zamolio je toga zamjenika da mu bude kum. zb. 1997. U znak zahvalnosti aga Ćerkić. te bi se hrast svom silom povratio u svoje prvašnje stanje. Svećenik mu je rekao da se ne može ispovidit bez krštenja i aga prista. HKD Napredak.223 (Donje Selo u Hutovu) KULA NA SLUŽNJU U tursko doba. a truplo na drugu stranu.) opisuje to mučenje: “Tako je on znao narediti da se skuči mlad hrast jakim konopcem sve do zemlje. godine po kazivanju Marka Rajića. Naredi da treba porušiti crkvu u čitlučkom polju u blizini grada Čitluka. Sarajevo 2005. a drugi svećenik dođe i krsti ga. prije nego u nju useliše. koji je nekada pripadao toj lozi. u Donjem Selu. Biskup je poslao svoga zamjenika i aga je tražio da ga ispovjedi. sluge bi Hadži-begove odsjekle konopac naglo. smrači se nebo. 22. drama i mikrostrukture. i kad je pokriše. Na tom darovanom prostoru napravljena je biskupska kuća. 119. nije mogao da umre. grom udari u krov i spali ga.I tako je radio te zulume. grizla ga je savjest što je porušio crkvu. koji je imao u svom posjedu polovicu Mostara. a sigurno ne znaju na koji je način to zemljište pripalo Katoličkoj crkvi. rođenog 1929. ali nikada nisu uspjeli da odgoje ni jedno dijete. MH. knj. zaselak Rajići u Hutovu. Aga je imao devet žena i one su rađale djecu. Poslao je slugu po biskupa da bi ga ispovjedio. Tek na kraju života rodio mu se jedan sin kojega je uspio odgojiti. Isto tako naredi da kmetovi nose jedan po jedan kamen od srušene crkve do Služnja da bi se na njemu napravila kula.224 (Služanj kod Čitluka) 223 Đurđević (str. u Služnju je bio aga Ćerkić. 224 Hrvatska usmena književnost Bosne i Hercegovine: proza. povukao nesretnika u zrak tako jako. da bi glava odletjela na jednu. a da nikad niko nije stanovao u njoj. Ovih dana neki potomci age Ćerkića traže povratak toga posjeda. pa bi dao privezati čovjeka za vrh hrasta uzicom oko vrata. Tako bi čovjek iz zraka naglo pao na kamenje i tu se sav zdrobio. a dok bi bio u zraku. Hrvatska književnost Bosne i Hercegovine u 100 knjiga. nasta neviđeno nevrijeme. 5. padala bi kiša od mučeničke krvi!” Predaju Hadži-begovi zulumi zapisao sam 1997. priredio Marko Dragić. I nestalo i njega i zuluma. koja se i sada nalazi kod groblja Masline na ulazu u Mostar.

pa je mali Hasan kao talac dospio u kuću vrgorskoga harambaše Šimuna Talajića Delije koji mu je zarobio oca. a u Našicama stupio u novicijat i dobio ime fra Lovro. dotle je kažnjavana i najmanja sumnja ili kleveta da je netko nekoga pokrstio. Otac mu je za vrijeme Bečkoga rata 1690. kada bi nas od drugog snašla koja nemila potvora i prijetila nam ozbiljna pogibelj. Kada se vratio u roditeljski dom. 391 . List nauka krstjanskoga. navlastito od paklenoga ognja. fra Lovro Šitović (Ljubuški. 1682.). – Šibenik. 51. rođeno mu je ime Hasan. Pisma od pakla.”225 Postoji više povijesnih izvora i predaja o čovječnosti begova Kopčića. pokrstio se u sedamnaestoj godini i dobio ime Stjepan. pobjegao je. DOMAĆI MUSLIMANI I KRŠĆANI Postoji više predaja i povijesnih izvora o domaćim muslimanima koji su štitili kršćane. imenovan je starješinom franjevačkog hospicija u Splitu. godine skupljao novac za svoj otkup iz zarobljeništva. str. Fojnički samostan. Splitu te ponovno u Makarskoj. Školovao se u Zaostrogu. Zagreb 1913. Venecija 1727. Šibeniku. Venecija 1752. FRA LOVRO ŠITOVIĆ Vjerski pisac i epik. Iznimka je među njima bio Tahirbeg koji je krvnički ubio Divu 225 Mijo Batinić. Godine 1727. 1729. Venecija 1713. O tome svjedoči pismo fojničkog i visočkog kadije prema kojemu su “franjevci svačiji dobročinitelji”. tamnosti i vičnosti. Najvjerojatnije je bogosloviju svršio u Italiji. Predavao je filozofiju u Makarskoj. Napisao je djela: Grammatica latino-illyrica. Mijo Batinić piše kako je ta izjava lijepa i služi na čast “inovjercima” koji su se svladavali “u svojoj vjerskoj zanešenosti” i davali oduška “svojim čovjekoljubivim osjećajima prema nama. podrijetlom je musliman. Tako je mali Šitović upoznao i zavolio kršćanstvo.PRELASCI NA KRŠĆANSTVO Dok se na sve načine nastojalo islamizirati katolike.

”228 Nikola Lašvanin zabilježio je uz 1690. str. Zagreb. kako bi prisustvovali svetoj misi i krizmi. tajnik Nikole Biancovicha. Mala nakladna kuća Sveti Jure. godine s velikom opasnošću vizitirao Duvno i obližnje krajeve. – 188. A kad dojdoh. 50. Tu je ramsku ljepoticu i mučenicu osvetio njezin kum Arslanaga Zukić iz Varvare. I reko mi je za života da od njegova najma ukopam ga u grebju krstjanskomu i da mu usadim križ od kamena i ogradim greb. da ih blagoslovi. Tadašnji biskup bosanski Juraj Patačić. govoreći: – Neka znaš. biskupa makarskog (1698. 228 Isto.) koji je 1710. knjiga XXIX. 50. ubivši Tahirbega. neka njegovo pri meni ništa ne ostaje. Deset kamenih mačeva. 227 Ante Šimčik. str. sv.226 Veliko priznanje begovima Kopčićima odaje don Federico Maroli.Grabovčevu. Baška Voda 1999. 1933. izražava pohvalu četvorici braće Kopčića. Kada je biskup Bianković stigao u Kongoru kod Duvna. Maroli. kao pobožnost i odanost svećenicima i redovnicima “koje prizivaju u svim svojim potrebama.godinu: “(…) kuga prođe i ja odoh u Fojnicu ali posla po mene Arslan-beg Kopčić. 226 392 . fra Stipane. Al’ je još reko da mu činim reć misu – i dade mi naknadu za mise. Zbornik za narodni život i običaje južnih Slavena. ističe kako su Kopčići “najčovječniji i najmilosrdniji” i da su očitovali svoje “čovještvo i ljubav” te prijaznost i ljubaznost prema kršćanskome svijetu. Vidi: Marko Dragić. kojega narod štuje kao blaženoga. Jedan od te braće. Begovi Kopčići. 183. O tome govori spomenuti Maroli koji u svome talijanski pisanom Diario II. zvan Ibrahim-beg. također. dočekalo ga je oko pet stotina ljudi s konjima i isto toliko pješice. koje su donijele svoju djecu biskupu. S katolicima je došlo “dosta Turaka i Turkinja. kad ih molitve i žrtve svećenika Isukrstovih ne bi podržavale blažeći srdžbu Božju’. JAZU. 1.”227 Kopčići su pružili zaštitu biskupu kako bi bez smetnji obavio svoju misiju. I to sam sve učinio.. pa je taj apostolski put obavio šezdesetpetogodišnji Nikola Bianković. izrazio se točno ovim riječima veleći: ‘da mnogi i veći od otomanskih mjesta bio bi razoren i pao u propast. kao zagrebački kanonik nije mogao stupiti na bosansko tlo. – 1730. str. reče: – Imam jednu oporuku na duši. Imao sam momka krstjanina i umrije od kuge.

I to zabiližih, za pogrdu onih krstjana koji su nepomljivi izvršiti oporuke njihovih mrtvih.”229 Sarajevski je mula 1. veljače 1781. godine poslao činovnika da s fojničkim kadijom “i s drugim Turcima izvide oni križ prid crkvenim vratim od kog prie prid vezira bi parnica”. Večer prije fratri se posavjetuju međusobno kao i “s istim susidnim poštenim Turcim” te se dogovore da po noći izvade križ kako bi se spasili od “veće napasti i mučenja”. Kada su kadija i mnoštvo Turaka vidjeli da nema križa, povukli su se u mešćemu (sudnicu) i sa sobom poveli gvardijana tražeći od njega 350 groša. Gvardijan ne htjede to platiti, odgovarajući da nije kriv, te ga zatvoriše s fra Jozom Tomićem u sarajevski zatvor. Ipak su morali nakon patnji platiti 400 groša, a gvardijanu je zabranjeno da se u pogrebu nosi kota i križ ispred pokojnika, te da pogreb ne ide preko čaršije “nego stranputicom pored rijeke”.230 PORAZ OSMANSKE VOJSKE POD BEČOM 1683. G., OSLOBAĐANJE HRVATSKE Pod Bečom je 12. rujna 1683. g. poraženo 250 000 osmanlijskih vojnika. U toj bitci iznimne zasluge pripadaju poljskome zapovjedniku Janu Sobjeskom (te godine pod Bečom gine hrvatski svećenik, otac ruskoga panslavizma, protureformator Juraj Križanić). Poraz Osmanlija pod Bečom bio je povod kršćanskim zemljama da se dignu na ustanak. U tom ratovanju oslobođeni su Lika, Slavonija do Une i Save te zapadni dio Srijema. Eugen Savojski je prodro do Sarajeva a u povlačenju je poveo Hrvate u Hrvatsku. Godine 1687. trideset pet ramskih franjevaca bježeći od osmanske odmazde, s katoličkim pučanstvom iz Rame, Kupresa, Glamoča, Duvna, Rakitna i Doljana, bježe u Cetinsku krajinu. U Sinju su sagradili franjevački samostan. Ramljaci su sa sobom ponijeli Gospinu sliku, danas Čudotvornu Gospu Sinjsku. U Srijemskim je Karlovcima 26. siječnja 1699. g. sklopljen Karlovački mir. Tada je Dubrovačka republika osigurala Turcima izlaz na Jadran u Kleku i Sutorini. Imotski je kraj oslobođen 1717. g.
229 230

Nikola Lašvanin, nav. dj., str. 165. – 166. Jako Baltić, nav. dj., str. 59.

393

Užasna je odmazda nad kršćanima nastupila nakon osmanskoga poraza pod Bečom 1683. g. Tada Hrvati masovno bježe iz Bosne i Hercegovine tako da ih 1723. u toj zemlji ostaje samo 23 000. Bosna i Hercegovina je pod osmanskom vlašću sve do 1878. g. kada tu zemlju anektira Austro-Ugarska. Najmanji je broj Hrvata u Bosni i Hercegovini zabilježen 1723. g. kada ih je bilo samo 25 000.231 Rijetke su zemlje gdje su se toliko ponavljali zločini u kojima su stradali njezini narodi Hrvati, Bošnjaci, Srbi i drugi.Tako je 1991. g. Hrvata u toj zemlji bilo 750 000, dakle, isto kao i 1463. g. U ratu 1992.-1995. g. izbjeglo je i protjerano 400 000 Hrvata kao i 1463. g. Danas prema crkvenim podatcima u Bosni i Hercegovini živi oko 450 000 Hrvata. Oslobođenje Poljica Don Juraj Pezelj poginuo je 1686. godine dok je predvodio vojsku u borbi protiv Turaka. Na samrti je hrabrio svoje suborce da nastave borbu: U tvrđavi Nučak u blizini sela Gardun iznad korita rijeke Cetine bili su janjičari, međutim popustila je disciplina i oni su počeli pit i više puta su se zaljetavali u Gornja Poljica, a tamo je don Jure Pezelj oformio ratnike da se suprotstave Turcima. Don Jure je ima najbržeg konja i bio je na čelu te potjere za Turcima. Ali neki Turčin je nasumce ispalio iz puške i pogodio don Pezelja u stomak. On je pao na pod i znao je da će umrit, ali kad su mu došli suborci on im je reka da mu se odrišio opanak i da oni krenu dalje za Turcima, jer mu je sloboda bila važnija od vlastite smrti. Oni su nastavili za Turcima do Bišćanske gore i vratili su se nazad i našli don Pezelja mrtvog. Na mjestu njegove smrti danas se nalazi križ “Pezeljev križ”.232 (Srijani) Njemu u čast, zbog tog hrabrog čina, Poljičani su u spomen na 300 godina od tog događaja podigli spomenik “navrh puta” (u početku je put bio napravljen samo djelomice i tu je stado prolazilo, a kasnije je
Franjo Šanjek, Kršćanstvo na hrvatskom prostoru, Kršćanska sadašnjost, Zagreb 1996, str. 317. 232 Sanji Markić, studentici Filozofskoga fakulteta u Splitu, 2004. g. u Srijanima kazao don Mirko Skejić, rođ. 17.01.1947. u Srijanima. Rkp. FF Split, 2004, sv. 5.
231

394

omogućen prolaz i vozilima) u Docu Donjem. Na spomeniku, urezano u kamen piše: (1686. godina) Sloga opća Poljička ovom pobjedom u Docu Tuđinca Turčina zauvijek protjera iz Poljica (1986. godina) u spomen don Jurju Pezelju knezu Ivanu Tomčiću i ostalim mučenicima .233 Oslobođenje Požege Grgurevo (12. ožujka) posebno se slavi na području požeškoga vinogorja, gdje ga vinogradari slave gromoglasno uz pucnjavu iz topova (mužara). Toga dana vinogradari sa svojim prijateljima odlaze u vinograde i ondje pripremaju tradicionalna jela, kušajući mlado vino i gotovo neprestano pucaju iz topova iz vinogradskih predjela Vranduka, preko Kamena sve do Sokolovca. Ta pucnjava simbolizira pobjedu nad Turcima 12. ožujka 1688. godine kada su hrabri Požežani predvođeni legendarnim fra Lukom Ibrašimovićem234 oslobodili svoj kraj, porazivši tri tisuće osmanskih ratnika na brdu Sokolovac. Požežanin Miroslav Ivković poklonio je požeškim vinogradarima veći top (mužar) koji je inače bivšem vlasniku služio za obranu od Turaka. Vinogradari su taj top okrstili imenom Grga, a topovski kum bio je Požežanin dr. Zoltan Bartaky. Međutim, osamdesetih godina dvadesetoga stoljeća top se rasprsnuo na tri dijela.235 Uz taj top vezuje se istinita anegdota: Jedan stariji vinogradar iscrpljen od ispijenoga vina pri odlasku kući pao je i polomio nekoliko rebara, a da bi svojoj supruzi objasnio ovaj nezgodan slučaj, svu krivicu pripisao je topu Grgi, rekavši da su mu rebra popucala od zračnoga pritiska koji je proizveo top.236 U novije vrijeme taj običaj poprima i novu dimenziju, te taj dan simbolizira buđenje prirode, početak značajnijih radova u vinogradima i završetak zime.
Ivana Stazić zapisala je 2008. godine od svoje bake Marije Stazić, djev. Bilić, rođ.1940.god. Rkp. FF Split, 2008, str. 60. 234 Svjedočanstvo toga junaštva nalazi se u u listini cara Leopolda I. u kojoj car slavi junaštvo kršćana, a fra Luku Ibrišimovića naziva Sokolom. O njemu se i danas kazuje epska pjesma. Od 1893. godine Požegu resi krasan spomenik podignut u slavu fra Luke Ibrišimovića. 235 Požeški pučki kalendar, 1990, I.R.O. «Požeški list», str. 99. 236 Ivani Đimoti 2008. godine u Požegi kazala je Helena Zima (rođ. 1943. g. u Kutini). Vl. rkp. 2008. sv. 30, str. 9.
233

395

Oslobođenje Vrgorca U raznim sukobima s Turcima, isticao se, posebno u toku Morejskoga rata (1684.-1699.) vrgorački fratar i serdar, muslimanskoga podrijetla, Rade Miletić, “koji je za svog života posmicao 99 Turaka”. Oslobodio je Vrgorac na Dan svete Kate (25. studenoga) 1690. godine. O njegovu junaštvu pjevaju Filip Grabovac (u Cvitu) i Andrija Kačić Miošić (u Korabljici i u Razgovoru ugodnomu naroda slovinskoga). Usmenom je komunikacijom do naših dana sačuvana predaja: Kao mali gradić, odmah uz granicu, Vrgorac je bio česta meta napada Turaka. Premda su stanovnici pokazivali veliku hrabrost u obrani grada, to nije bilo dovoljno zbog puno većeg broja i snage Turaka. Obrana je pošla za rukom Radi Miletiću kojem je na pamet pala izvrsna ideja. Ujedinio je sve jarce i koze iz grada i privezao im svijeće za rogove. Pustio ih je prema Turcima koji su, vidjevši toliko svijeća u noći, mislili da ljudi trče prema njima. Prepali su se i pobjegli. Rade Miletić je postao junak obranivši svoj grad na tako čudan način. Pa kakav je Miletiću Rade, na Riliću konje nagonio, na Matokit glavu naslonio, iz Vrgorca Turke izgonio. Ni dizdar ga smio dočekati nije. Od Vrgorca Franić Ulderika, bijaše vitez od vojnika dika, koja majka dalmatinska dade, boreći se ovdje slavno pade. 237 (Vrgorac) Fra Rade Miletić je jedina osoba koja je pokopana u vrgoračkoj crkvi. I danas se pripovijeda o oslobađanju Vrgorca u kojem posebne zaluge imaju zaostroški fratri, Pava Kačić, Gabro Staničić, Mate Bebić, don Nikola, Ivo Marinović. Sveta Kata je zaštitnica Vrgorca.

Dijani Mišetić kazala je Jolanda Mišetić (rođ. 12. listopada 1953. g. u Vrgorcu, profesorica u splitskoj Zubotehničkoj školi). Rkp. FF Split, 2004, sv. 31.

237

396

Oslobođenje Sinja Poraz pod Bečom 1683. godine naveo je Osmanlije na još veću okrutnost. Nakon povijesne obrane Beča uslijedio je rat između Turaka i Mlečana (1684.) u kojem su oslobođeni mnogi dalmatinski gradovi. Upadi kotarskih uskoka postaju svakodnevna briga turske vlasti. Sve je to potaklo Turke na nemilosrdne progone domaćih kršćana, a osobito franjevaca u pograničnim područjima (Duvnu, Livnu i Rami). Franjevci iz ramskog samostana u takvim okolnostima odlučiše se na bijeg. Bijeg fratara i njihova puka zbio se krajem listopada 1687. godine. Fratri, ponijevši sa sobom čudotvornu sliku Gospe ramske, pobjegoše preko Duvna u Dalmaciju. Bijeg je pripomogao sinjski kapetan Antonio Zeno, a organizirao ga je fra Pavao Vučković.238 Gvardijanu ramskoga samo-

O bijegu Ramljaka Ivan Aralica piše u romanima: Put bez sna i Duše robova. Usp. Dr. Anto Šoljić, Fra Pavao Vučković – pokretač seobe Ramljaka (U povodu 300. obljetnice s osloncem na romane I. Aralice) u: Selidba Ramljaka, Rama – Šćit 1687.1987., Sarajevo, 1988., str. 59. - 66. U duvanjskom selu Mokronogama postoji lokalitet, groblje, Vučkovine. Mještani pričaju kako je to mjesto na kojem su braća Vučkovići pobili Turke i otišli u Sinj. O tome se i danas pripovijeda: Potkraj turske vladavine između Mokronoga i Luga živilo je šestero braće sa svojim ženom, dicom i blagom: konjima, kravama i ovcama. Najmlađi brat bijaše neoženjen. Kad je našo sebi lipu i virnu curu, tide se ženiti. U to doba bio je u Turaka običaj da beg s nekoliko turski momaka dođe, kad se kršćanin ženi, i prispava s mladom prvu bračnu noć. Zbog toga je mladi Ivan Vučković odgađo svatove i zajedno s braćom domišljo kako će toji turski običaj izbić, a navrime se oženiti. Odlučili su toga dana kad se pođu vraćat iz crkve, koja se nalazi u Vašeru (Tomislavgrad) da njijove žene s dicom pobignu u kaure. Blago već prija otrali u kaure i ostavili kod svoji kumova. To pridvečerje braća Vučkovići vraćali se priko polja pivajuć i vrišćeć ko da i je pedeset. Mokronoški beg pošo s nekoliko Turaka da ostvari što je naumijo i noć provede s mladom. Kad je došo u kuću Vučkovića, braća ga lipo primila i privatila ko draga svata. Dok s zajedno ili i pili, beg je nekoliko puta pito: “Di je mlada, tijo bi je vidit.“, al najstariji brat odgovorio bi: „Brzo će nevista dok pomogne jetrvam ovce i krave pomust.“ Najstariji brat zapovidi svom mlađem bratu da ode i zovne mladu. Ustade on i ode. Izlazeć iz kuće, pogleda dobro di je straža turska. Vidi on da je samo jedan tu pa ga zbode nožom. Kad se vratijo u kuću zavika: „Dolazi nevista!“ Ustala se braća pa udri po Turcim, pobili Turke zajedno s begom. Osikli im glave i nabili na kolje oko tora i uzjahali na konje i pobigli u kaure. Uitra Turkinje pošle vidit što im se ljudi ne vraćaju kući, izdaleka vidile glave uokrug poredane te rekoše: „Eno naši kolo igraju.“ Primakoše se bliže i vidiše glave nabijene na kolac pa rekoše: „Sigurno vlasi nisu begu dali mlade pa i naši pobiše.“ Kad dođoše još bliže, pripoznaše Turkinje glave svoji ljudi pa počele plakat i nabrajat, čulo se u selo pa doletili vidit šta je bilo. Imaš šta vidit, Turci i beg nabijen na kolac. E, odma potira za braćom Vučkovića, ali kasno biše, Vučkovići već u kaurim. Nikad Turci ne stigoše Vučkoviće, a i danas se taj dio sela na kojem je groblje zovu

238

397

stana, fra Stjepanu Matiću, od žalosti se pomutio razum, te se vratio natrag i spalio netom obnovljeni samostan i crkvu da ih Turci ne bi oskvrnjivali. Fra Pavao Vučković (1658. – 1735.), brat serdara Tadije, 1687. godine organizirao je iseljenje Ramljaka239 i Duvnjaka u Cetinsku krajinu. Turci su ga u okršaju 1697. godine zarobili u kuli u Čitluku kod Sinja. Tamnovao je šest godina u Bagdadu i Carigradu odakle “junački uteče, dođe pod Sinj, načini manastir i crkvu pod Sinjem. Poče vojevati protiva neprijatelju i dosta mu zla učini (…) pomože uzimati gradove (…). Kad Sinj obsidoše Turci (1715. godine), zatvori se u grad, pomože ga braniti slobodeći junake i svaku jim pomoć dajući.” 240 O viteškoj obrani Sinja Kačić pjeva u 103. pjesmi str. 703. – 710. Čudotvorna je Gospa sinjska, koju su franjevci i puk odnijeli iz Rame, prema legendi spasila Sinj 15. kolovoza 1715. godine od silne osmanlijske vojske. O tome se i danas pripovijeda:

Vučkovine.“ (Predaju je zapisala Danijela Ančić 2004. godine, prema kazivanju Jele Budimir (djev. Križanac), rođene 1948. godine. Rkp. FF Mostar 2003, D.) Mjesto Vučkovine nazvano je po plemenitoj obitelji Nemanovići, kojoj je bio rođen sin Vučko (Vuk). Njegovi potomci su nazvani Vučkovići. Prema Bakuli je 1506. godine bilo više Vučkovića u Duvnu. Kako nisu više mogli podnositi turski zulum, prebjegli su u mjesta koja su bila pod vlašću Mletačke Republike, gdje su postali prvi mletački četovođe, pa su poput pravih vukova junački tukli Turke u više od petnaest okršaja. Andrija Kačić Miošić navodi da su Nakići pod mletačko okrilje, zajedno s mnogim kršćanima, doveli «pridostojnu kuću Vučkovića, iz koje izađoše vrsni na oružju vitezovi». (str. 522.) O «pridostojnoj i gospodskoj kući Vučkovića i njezinih vitezova» Kačić pjeva u 65. pjesmi. 239 O bijegu Ramljaka Ivan Aralica piše u romanima: Put bez sna (1982.) i Duše robova (1984.). Usp. Dr. Anto Šoljić, Fra Pavao Vučković – pokretač seoba Ramljaka (U povodu 300. obljetnice, s osloncem na romane Ivana Aralice), u: Selidba Ramljaka, Rama-Šćit 1687.-1987., Sarajevo 1988., str. 59.-66. Ivan Aralica piše da je fra Pavlova majka iz Kreševa, da mu je otac poginuo tri dana prije ženidbe te da se majka udala za nekoga siromaha na Orašcu u Rami. 240 Andrija Kačić Miošić, Razgovor ugodni naroda slovinskoga, Matija Antun Reljković Satir iliti divji čovik, (priredio Josip Vončina), Sveučilišna naklada Liber, Zagreb 1988, str. 538.

398

Kad se saznalo da prema Sinju dolaze Turci, fra Pava Vučković zovnio Livnjane i Duvnjane da se bore s naman. Jednu vojsku stavili na Han tako kad vide da Turci iđu priko Cetine da pucaju mačkule pa će Sinjani znat šta je i kako je. A bilo i' je svakakvi. Kida je jedan iz Sinja uteka tamo na ooke i u Italiju i pitaj Boga di nije. A onda opet, neki su se ostali borit jer su fra Pava Vučković i don Ivan Filipović Grčić hrabrili i govorili da će Bog pomoć. Ostalo ti od nemilog svita u tvrđavi sedansto junaka, a Turaka dolazi sto hiljada. Neko kaže da i' je bilo više, neko da i' je bilo manje, šezdeset hiljada, a ko će to znat. A sedan fratara šta je bilo, zatvorili se u crkvicu gori na Gradu i jedan ti izvadi iz nike skrinje Gospinu sliku šta su je donili iz Rame i obisi je na oltar svete Barbare. I molili se oni, moj sinko, a di ne će kod noliko dušmana. To je bilo na sedmi jula i poslin toga sedan dana Turci bili oko tvrđave. Kad došlo jutro na Gospin žežen, zora bila, a Turci ti nasrnili na jadnu tvrđavicu, prvo pješaci, onda konjanici a za njiman i pričuva šta su je imali. Primakli se tako blizu da su svoje barjake zadili blizon zidina. A svaki put kad se primaknu, Sinjani se na nji' obruše svin šta imadu. Najedanput, iz čista mira, stali Turci bižat glavon bez obzira, utekoše drito priko Cetine. Ostadoše mrtvi' deset hiljada a ostali utekli. Oko Sinja sve srušeno i spaljeno, nova crkva podno Kamička izgorila do temelja. A zašto su utekli. Vidili po bedemin oda žena cila u bilu. Navalila na nji' srdobolju. Kad se sve svršilo, časnici štano su branili Sinj skupiše osandeset cekina i dadoše Gospi napravit krunu da joj se slika okruni, a virnici Sinjani i Cetinjani dali svoga zlatnog nakita i šta su imali da se okiti Gospina slika. A kad su Sinjani tek donili iz Rame Gospu, oni bi je odnili u tvrđavu u crkvicu, a ona stalno bižala doli ispod Kamička u niku kupinicu. Oni je onda vrate, a ona ti opet u kupinicu. I tako stalno ona

399

bižala. A fratri onda nisu imali šta drugo već sagrade crkvu tuten di je bila ta kupinica. I tako je nastala naša crkva.241 Od tada se, kao spomen na tu pobjedu, svake godine prije Velike Gospe trči Sinjska alka.242 U čast Gospi što je obranila Sinj, podignuta je
Marina Gugić zapisala je 2008. godine u selu Radošiću kod Sinja. Kazao joj je Ivan Gugić (rođ.1933. rođen u selu Radošić). E str. 5-6. U Sinju se, također, pripovijeda: Godina 1715. povijesna je godina za Sinj i Sinjane, za cijelu Cetinsku krajinu, ali i za našu kulturnu baštinu.Te ti se godine dogodilo veliko čudo. Za vrijeme velike najezde Turaka u cilju širenja njihovog carstva, skupila se šačica hrabrih Sinjana da obrani svoj grad i u tome im je pomogla draga Gospa koju svi danas štujemo. Sinj je bio u plamenu, ljudi na izmaku snaga. Turčin je nadirao sve žešće, kad se odjednom na zidinama grada pojavi lik žene s kudljom u ruci. To ti je bila Gospa, Velika Gospa koja je na Turke poslala kugu i protjerala ih iz Sinja preko Cetine na istok. Mnogo se Turaka ugušilo u Cetini, mnogo ih je pomrlo od kuge, a dok su bježali otet im je konj glavnog sultanskog vojskovođe koji se zvao Edek. S konjem je stigla i cijela njegova oprema: sablja, štit i ukrasi na konju. (Edek ti je naziv za glavnu kariku koja se malazi u alci, koja se igra i u današnje vrijeme.) Martini Lovrić 2006. godine u Sinju kazao je Jakov Đipalo-Ban (rođ. 1952. g.). Rkp. FF Split, 2006, sv. 30/06, str. 12-13.
242 241

Obrani ga Marija Divica, kojano je sinjska pomoćnica. Koliko ji pod grad dolazaše, toliko ji mrtvi ostaviše. Bi u Sinju Gospina prilika koja čini čudesa velika: trikrat se je u gradu znjojila moleć sinka, koga je rodila, da pogleda na svoje stvorenje, koje nosi njegovo zlamanje: “Zarad, sinko, tvoje gorke muke ne daj puka u nevirne ruke! Tako t' moje velike žalosti, nu se smiluj ter grešnikom prosti: plačna gledat ja ne mogu puka ni slušati njiova jauka.” Ali Isus majci odgovara: “Njiova je opačina stara. Pusti mene, moja majko mila, da pokaram ja njiova dila!

Njiovi mi dodijaše grisi, nek jim sindžir oko vrata visi.” Trikrat majka moli sinka svoga da ne kara puka cetinskoga. Poslušajte veliki čudesa što će sada pasti iz nebesa! Na Turčina dođe srdebolja, teška bolest, velika nevolja. Po trista ji na dan umiraše, po toliko iz vojske bižaše, a uoči Gospojine slavne biže Turci iz Cetine ravne. Osta mrtvih trideset iljada turske vojske oko bila grada: što pogibe, što bolest umori, Gospe sinjska posve ji obori. Zafaljujte, od Sinja junaci, brez pristanka Isusovoj majci, kojano vas od Turak' obrani! I da ste mi zdravi, Cetinjani!

Andrija Kačić Miošić, nav. dj. str. 709. – 710.

400

crkvica na starom gradu, na utvrdi iznad Sinja opasanoj zidinama po kojima je hodala Gospa s kudljom u ruci. U Crkvi čudotvorne Gospe Sinjske podignut je oltar na kojem je Gospina slika. U znak zahvalnosti sinjski puk i puk Cetinske krajine okitio je Gospinu sliku mnoštvom zlatnih ukrasa. (Godine 1987. Čudotvorna Gospina slika, u znak sjećanja na tri stotine godina odlaska iz Rame, donesena je u Ramu za blagdan Male Gospe i ponovno vraćena u Sinj.) Dakle, Gospa i Alka zaštitni su znaci Sinja i Cetinske krajine. Alkar može biti samo onaj koji je rođen u Sinju. Najpoznatije je alkarsko prezime Vučković. (Vučković je zarobio Edeka.) Nakon stalnih osmanlijskih osveta, Bosna i Hercegovina bila je opustošena, a narod masovno prebjegao u Hrvatsku. Tako je 1723. godine u Bosni i Hercegovini ostalo samo 25 000 Hrvata.243 Koliko je poznato, to je najmanji broj Hrvata u toj zemlji od VII. stoljeća, kada su je nastanili. O bijegu Ramljaka i njihovih fratara Duvnjaci govore:

Na Privali, povri Prisoja, i sad se vidi kud je Gospa bižala iz Rame u Sinj, osto njezin put i trag od kola. Ljudi to i zovu Gospin put. Mnogi Duvnjaci kazuju predaje o bijegu Ramljaka i putu s tragovima Gospinih kola. Gospin put postoji i na Ljubuši iznad Mandina sela i Lipe. 244 Roša harambaša Roša-harambaša hajdučki je naziv za Ivana Bušića. Rođen je oko 1745. Premda G. Bujas u Makarskom ljetopisu od godine 1773. do 1794. piše da je Roša rođen u Gorici kod Gruda, vjerojatnije je mišljenje A. Ujevića koji u Imotskoj krajini (Split, 1953.) piše da je Roša rođen u Donjim Vinjanima kod Imotskoga. To potvrđuje i danas živa predaja u tome kraju.
Franjo Šanjek, nav. dj. str. 317. Danijela Ančić zapisala je u Lipi po kazivanju Vinka Rozića, rođenog 1938. godine. Rkp. FF Mostar, 2003., str. 23. D.
244 243

401

Prozvan je Roša jer imao crvenu kosu (tal. rosso = crven). Rano je ostao bez oca Jakova. Živio je na turskoj granici slušajući priče o turskim zulumima, pa se u njemu rano javlja strast da se osvećuje Turcima. Harambaša Sočivica (pravoslavac) primio je Rošu u svoju četu s nepunih petnaest godina. Velik je broj predaja koje kazuju o Rošinom hajdukovanju. Petar je Bakula u svome Šematizmu zabilježio predaju koja kazuje kako su babe zatvorile vrelo Turanj zbog Roše-harambaše koji je dolazio na to vrelo radi čega su ondje češće boravili Turci htijući uhvatiti toga hajduka. Roša je, kaže predaja, po narudžbi ubijao čas sina, čas oca koji su međusobno bili u svađi. Međutim, kada se Ali-beg Sukljašević izmirio sa svojim sinom Ahmedom, kojega je prethodno pobratimio sa Rošom, potkupili su šestoricu Vlaha da ubiju Rošu. Roša je upao u zasjedu u kojoj mu poginu brat i jedan pratilac, a onda je on sa svoja dva hajduka pobio napadače i oba Sukljaševića. Roša je hajdukovao od Imotskoga do Sarajeva. Priča se da je Roša bio i gusar odlazeći do Amerike i Indije. Benić piše da je Roša imao trideset tri druga i da je među njima bio musliman Mubašir “i nije bio loš čovik”.245 Predaja kazuje: “U početku je Roša živio u dobrim odnosima s pravoslavcima, a njegov prvi harambaša bio je pravoslavac Sočivica. Međutim, jedne su noći imotski kaluđeri zazvonili i skupili narod obukavši odeždu naopako i u litiji govoreći neka prokletstva okrenuvši naopako crne svijeće i tako ih pogasiše, a za njima i sav puk. Kada je čuo za to, Roša je pobjesnio pa je makarski ljetopisac zabilježio: ‘Niki arkaći od straha Rošina blagosivaše se i učiniše se katolici!’”246 Pisani dokumenti i predaje kazuju o Rošinom boravku u kreševskom kraju. “Turci su godine 1777. orobili kreševske franjevce za tisuću groša, jer se na Lopati kod ‘fratarskih štala’ primijetila Rošina četa. Te je, naime, godine Roša s 30 drugova na Lopati (lokalitet Korča) dočekao 12 trgovaca s robom. Ubili su trojicu, a ostali su pobjegli. Svu su robu hajduci raznijeli.”247 Roša je, također, boravio u okolici Tarčina, jer je preko toga mjesta prolazio važan srednjovjekovni put. Zato je u tom kraju poznata izreka: Ivan planina – hajdučka starina. U narodu Sarajevskog polja ostala je uspomena na Rošu, pa se nekome tko je nagal kaže da je “k’o Roša“.

245 246

Bono Benić, nav. dj., str. 260-261. Miroslav Džaja – Krunoslav Draganović, nav. dj., str. 96. 247 Isto, str. 96.

402

Rošinu smrt opisao je Ivo Andrić u pripovijesti Ispovijed.248 Andrić priča kako je Roša, hajdukujući po Dalmaciji, Hercegovini i Crnoj Gori, orobio francuskog emisara na putu u Carigrad. Progonjen od Turaka, bježi u Bosnu i tragično završava kod Kreševa. Hajdučki harambaša Ivan Bušić Roša, živijo ti je u Donjin Vinjanin. Nadimak je dobijo po crljenoj kosi. Ima je brata Mijata, a njega ti je ubijo Rošin pobratim Amet (Ahmet) Sukljažević iz Mostara. Ubijo ga je na kukavički način, iz zaside, dite. Roša se undan naosumio na pobratima i undan ubije njega i nikoliko njegovi ljudi. Poslen toga pobigne on u ajduke. Mostarci Turci su ti undan odlučili osvetit Ameta, pa puklo kud puklo. Undan se umišaju i livanjski Turci i odluče osvetit mostarske, ali ji Roša jopet ubije devet. Urotiše ti se tada svi Turci, al on, ko kad je bijo stoput pametniji od njizi sviju skupa zajedno, on ti lipo pobigne, u Taliju i vrati se za par godina. I dalje je ratova s Turcima, ali je napada i pljačka trgovce i putnike, a zavadija je se i s imockim pravoslavcima. Niki su ti o stra prišli na našu viru, pa ga zato nazvaše “ustaško-križarski preteča”. Posta je opasan i za mletačku i za tursku vlast, pa su činili svašta da ga maknu. Roša je nastavijo po svom, a kad mu je više dodija taj ajdučki život, on ti je tražijo pomilovanje. Nije ga dobijo, pa ti je unda jopet oša u Taliju i kašnje se vratijo u Dalmaciju. Svi su se bojali da će jopet izbit neredi, pa su ga ubili, osikli mu glavu, napunili je pamukon i undan su ti je nosali i š njome po turskim gradovima skupljali darove. Znaš ti, dite, Roša ti je meni bijo neki did, pradid, ali ono izvanjski. Ne znan točno po kome, al ja san ti se uvik ponosila s time, a je i moj ćaća. Uvik mi je priča o njemu i govorijo da neka se ponosin s timen. Neki ti njega fale, neki mu laju, al moj je ćaća, dobar ti je bijo, Bog mu da pokoj, uvik govorijo da je to dobro, da je bitno da je on za života ostavijo traga. Pa šta što mu laju, stara je narodna: “Dobar konj ima sto mana, a loš samo jednu-ne valja!” E, dite moje, nemoj se nikad stidit svoje krvi. I ti se tribaš ponosit š njimen, sa svojin Vinjanin. Nemoj to nikad zaboravit, ti si isto naše gore list! Rošini dvori ti se nalaze u Donjin Vinjanin, ispo crkve sv. Roka, blizu Crne Gore. Područje iznad kuće ti se zove Rošine livade. Tu ti je i njegovo guvno i njegov bunar i kamen na kojem ti je smijo sidit samo on i niko drugi. E, da mi nije ovi stari kostiju, pa da mogu trčat, a trčala san dok san cura bila, sad bi ja

248

Vidi: Ivo Andrić, Sabrana djela VI. Žeđ, Zagreb 1963, 35-54.

403

Dok je tako u mislima računao koliko zlatnika bi mogao dobiti za konoplju i vino s Tetide (i na koje će venecijanske ljepotice te zlatnike potrošiti). 7. Nakon što joj se približio. Mavro je sa zadovoljstvom promatrao svoju prelijepu. Mavro izađe pred nju. te stoljetne masline. Ivan Vekić. godine u uvalicu čiovskog škvera je pristala Tetida. tek nedavno porinutu lađu. sv. zaseok u Donjim Vinjanima. trogirsku luku. ispod crkve sv. činila mu se čistom i neiskvarenom poput vile. Iako je bio Mlečanin. da ti to vidiš. Roša se 1782.-8. godine nakon višegodišnjega izbivanja vratio u Dalmaciju i udružio se s trojicom drugova. u Vinjanima Donjim kod Imotskoga kazala Iva Rebić. travnja 1783. bar vidi njegovu sliku. 13. rođ. Mavro uvidi da je djevojka ne samo jako lijepa. Crvenjevši se.tebe odvela gori u Rošine livade. rascvale bademe i zelene brežuljke kojima je Trogir bio okružen. (Međutim. već i bogat. Stojeći iza čempresa. Već desetak godina je plovio između Trogira i Venecije. Roka. nego i vrlo mlada. Koračala je putem pjevajući. a djevojka se skameni poput prestrašene ptice. fabula Andrićeve priče ne odgovara stvarnoj smrti Roše harambaše. 2004. Bio bi i sretan. jedan od te trojice drugova. Rkp. Bušić 1919. str. Mavro je bio osjetio potrebu za odlaskom do samostana i uživanjem u predivnom pogledu i svježem zraku nakon više tjedana života u škveru i udisanja katranskog dima. A eto. Na glavi je nosila vrč. 249 404 . izdao je i ubio Rošu 1. Marija (tako se zvala) mu odgovori Crna Gora je područje. a da ga nije primijetila.) KAPETAN MAVRO U ožujku 1797. a za prslukom zadjenutu grančicu punu bijelih latica. Mavro je zbog svog čestog boravka u Dalmaciji tečno govorio hrvatski. Već od prvog trenutka Mavro je bio očaran njome. da nije njegove neutažive pohote. pa se obrati plahoj djevojci i pokuša saznati ponešto o njoj. Antoneli Rebić. Uspinjući se prema samostanu Dridu. Mavro primijeti da glas pripada mladoj djevojci u crvenom prsluku. FF Split. lađa mletačkog kapetana Mavra. prenuo ga je nečiji predivni glas. Studentici Filozofskoga fakulteta u Splitu. tuten ti visi na zidu u ganjku!249 (Crna Gora u Vinjanima Donjim kod Imotskoga) Ivo Andrić u svojoj pripovijesti Ispovjed piše o Roši harambaši. bio je ne samo mlad i zdrav.

da prodaje mlijeko. ali poštena djevojka ih nije htjela primiti. a na svijetu ima jedino baku (roditelji su joj bili mrtvi već duži niz godina). Ovog puta Mavro joj je dao nekoliko zlatnika. Mavrina strast za Mariju je rasla iz dana u dan. Tetida je već bila nakrcana robom koju će prodati u Veneciji. Oluja se uskoro toliko pojačala da je brod odbacila sve do rta 405 . ali nedovoljno da pobjegne ili se obrani. Djevojka se pomalo osvijesti. veliki crni oblaci su nadvisili Tetidu. Tako slomljena i oskvrnjena. ali je uspijevao ničim to ne pokazati – imao je nevjerojatnu snagu volje i strpljenje. U tom trenutku osjeti nekakav mirisni dim kako je obavija. o nesreći koja ju je zadesila. a nevina djevojka je. nije dopuštao da joj itko kaže koju ružnu riječ. pa je kapetan zapovijedio da sve bude spremno za polazak. Mavro uskoro uvidi da ne može nastaviti po ovakvom vremenu. a Mavro skoči na nju poput pohlepne zvijeri. prihvatila. Za manje od pola sata. Na Mlečanina trave nisu djelovale. a upravo to je bilo ono što je Mavro želio. koje odbaci Mavra daleko u more. ni ne sluteći njegov zao naum. budući da su i sami bili u smrtnoj opasnosti. a ostalo mu vratila. Njene riječi su natjerale i svećenika u gorak plač. gonjena jakim vjetrom. već je zadržala jedan. Plaćao joj je u zlatu. Marija se dovuče do samostana Drida i u suzama ispriča fra Andriji. pobrinuo se da nitko na brodu ne bude zao prema Mariji. pokuša skrenuti prema uvali u Drveniku. ometajući joj plovidbu. Fra Andrija zatim iznese iz crkve križ i počne se moliti. djevojka je stekla potpuno povjerenje u njega. koji su bili rezultat njegova iskustva kao pomorca i kapetana broda. Iako se trudio biti ravnodušan prema njoj. Baš u tom trenutku ugledaju Mlečaninovu brodicu kako brzo plovi za Veneciju. budući da se on na njih davno bio priviknuo. Nakon kraćeg vremena. svome zaštitniku. potrga joj cvijeće i oskvrne tijelo. prepredeni Mavro nagovori Mariju da mu svako jutro donosi vrč svježeg mlijeka na brod. donijela i toga jutra mlijeko u Mavrinu kabinu. Marija je. a zapuhao je suprotni vjetar. Nekoliko dana prije proljetnog ekvinocija. te se onesvijesti i padne na pod kabine. ali ne želeći se vratiti u Trogir zbog svog zlodjela. Njegova posada ga nije ni pokušala spasiti. misleći na bolesnu baku i ništa ne sumnjajući. a zatim je izbaci na obalu i otplovi. kao i inače. Vidjevši priliku. Odjednom jak nalet vjetra zahvati jedro. no zbog jake oluje se uopće nije moglo upravljati brodom.

Bečkim kongresom 1815. Englezi su 13. godine Austriji oduzima Dalmaciju.Cumbrijana. Temelj Poljičke Republike je bio Poljički statut. (Propast Dubrovačke Republike opisuje Ivo Vojnović u Dubrovačkoj trilogiji. dokument iz 1440. 406 .000 hrvatskih vojnika uzaludno je branilo čast kolebljivih Mlečana. godine u Vrsinama kod Trogira. a danas je od povijesne vrijednosti za Hrvatsku. st. kojeg se biralo svake godine.) Poljička Republika251 je. Godine 1745. 2008. godine. a mornari su se jedva uspjeli spasiti. koji je donosio zakone i običaje Republike. na području zvanom Poljica.-1780. a ne aristokratska. leš kapetana Mavra je nađen na žalu blizu crkvice Gospe Pokraj Mora ispod Vilina Doca u okolici Trogira. a bili su u nešto povoljnijem položaju od ostalog pučanstva. Slojevi plemstva su bili ugričići i didići. Nakon tri dana.) provodila je politiku prosvijećenog apsolutizma. 251 Na području istočno od Splita. st. lipnja 1807. Rkp. ova je Republika bila seljačka. U svibnju 1797. Napoleon 1805. Nekada je bio od životne vrijednosti za stare Poljičane. E. 250 FRANCUSKA I AUSTRIJSKA OKUPACIJA HRVATSKE Napoleonova osvajanja označila su kraj tisućljetne vladavine Mlečana. u Vrsinama). Za razliku od Dubrovačke Republike. Na čelu je bio knez. Teritorij Mletačke Republike pripao je Francuskoj i Austriji. obnovila je Virovitičku. PLANINA BLIZNA Marija Terezija (1717. nakon šest stoljeća opstojnosti. Tri godine kasnije (1808) i formalno je Napoleon ukinuo Dubrovačku Republiku. odstupio je zadnji mletački dužd. rodila se u 13. 1811. pisan bosančicom. hrvatska obala je ponovno dodijeljena Austriji. od Žrnovnice do Blata na Cetini i Omiša. a njegova vojska 1806. Nastojala je poboljšati položaj kmetova. ulazi u Dubrovnik. od mora do Zamosorja. sve do barbarskog upada Napoleonove sile početkom 19. ukinuta 10. Ukinula procese protiv vještica. st. FF Split. To je administrativno područje pod samoupravom puka Poljičke Republike koji je svoju samostalnost baštinio od 13. kraj Visa porazili Napoleonovu vojsku i utvrdili Vis. a 10. ožujka.god. Poljička Republika. Kazao joj je Blaž Korčulanin (rođen 1937. Tetida je bila potpuno uništena. Požešku i 250 Tereza Karabatić zapisala je 2008.

Samo šta se u doba Turaka kulučilo besplatno. FF Split. priredio Marko Dragić. dolinom Cetine priko Sinja. Zagreb 1997. MH. Kažu nju tako zovu jer je kraljica Marija Terezija kad je onuda prolazila bila trudna i konj pod njom poklekne i ona se porodi i rodi blizance. da nije potrošio pare ni parića. zato nije moga dobiti Francez ništa. O Mariji Tereziji u Žepču se pripovijeda: Blizu Zavidovića ima planina Blizna. A nju još zovu Marija Bljuzga.254 Hrvatska usmena književnost Bosne i Hercegovine: proza. 132. prišla je Cetinu kod Trilja i stigla do Neretve priko Turije. godine kazao je Ivanko Franić (1962. na silu. Rkp. mokar snijeg pa se sve raskaljuži i stopi i nema nigdje suva il’ u proljeće kad se ono snijeg otapa. 5. E. ali kad su našli spomenik đe je upisano. policijski službenik u mjestu Blato na Cetini (Omiš). kad je narod silom radija to. al’ ne znam zašto. str. Da bi šta brže to dovršia. tamo kod Turiđa. 253 Usmene pripovijetke i predaje. 358.253 MARMONTOVA CESTA Marmont je iša sagradit ceste koz našu zemlju. al' nije to moga napravit uz obalu jer su tamo bili Rusi nego je iša iza brda i planina. HKD Napredak. priredila Maja Bošković-Stulli SHK. 254 Aniti Stanić 2007. onda je podignuta kula norinska. Znam samo da u nas bljuzak znači pljusak. knj. 2007. koje su još Turci u naše krajeve doveli. Francez je pita da mu plati trošak za cestu. Tako je ta cesta išla od Knina. Kad je Austrija zauzela Dalmaciju.252 (Žepče) KAD JE FRANCEZ PROBIJA CESTU Kad je Francez probija cestu od Pariza do Turiđa i ne potroši pare ni parića. 252 407 . MH. drama i mikrostrukture. a Francuzi su ipak te naše seljake kruvom naranili. Cesta se gradila po načelu kuluka. Sarajevo 2005.Srijemsku županiju i vratila u sklop Hrvatske. str. a bljuzgavicom zovu kad ono pada krupan. Hrvatska književnost Bosne i Hercegovine u 100 djela. uposlia je i veći broj seljaka kojima je tako dava kruva i neki mali iznos. šta je njima odgovaralo jer se živilo u oskudici.).

udarilo nekoliko gromova te je počela padati kiša cijeli taj dan i cijelu noć. Zapovjednik francuski. po navješćivala svečani Zapovjednik francuske posade. puk i sila naroda iz okolice. sreo je skupinu mještana te ih namrgođen upitao čemu ta predugačka zvonjava. Na samom kraju procesije. nebo se odjednom zamračilo. Dan je bio vedar. u Dalmaciji je suša. Kad su mu mještani rekli razlog zapovjednik se počeo podrugljivo smijati. procesije običaju. Kaštel Sućurac ima pet crkava: župna crkva Sv. Jurja mučenika. Marmonta vojska znamenitija Dalmaciji. sutradan bosonog. svladan od očevidnog čuda. posvećena je crkva na groblju u Kaštel Sućurcu. šetajući rivom. U Kaštel mjeseci nije kiše. nigdje ni jednog jedinog oblaka. Sutradan je bila procesija.255 255 Čudotvornoj Gospi na Hladi. a s njim cijela posada. dugo sutrašnji ophod. pa Marmont je u Kaštelima. godine vladala velika Sućurcu šest pala ni kap svećenik Gospe na prenijeti u župnu crkvu u isprositi kišu.GOSPA NA HLADI U doba francuska je zaposjela sva mjesta u tako i Kaštela. a najčešće njegovih generala. uz najveće slavlje povratiše sliku Majke Božje u njezino svetište. župna crkva u mjestu od koje 408 . Tada je odlučio sliku Hladi procesiji u mjestu te tako Noć prije zvona su. volio ljetovati s njim je dolazilo i četrnaest 1810. kad je puk noseći sliku Majke Božje ulazio u crkvu.

Godine 1809. Radi toga bio je prisiljen pobjeći u Bosnu i Slavoniju. te je putovao po Bosni. Rumeliji i Krfu. kazivač: pok. Albaniji. Francuska vlast optužila ga je da je austrijski agent. Kad su ga ovi iz potjere pitali je vidi fra Andriju. Ivanko Sokol pok. godine bombardirana od savezničke vojske pri čemu je poginuo velik broj mještana uključujući i svećenika. 25. 1761. 1837. godine vratio se u Dalmaciju i izdao proglas kojim je pozivao na ujedinjenje s Hrvatskom.FRA ANDRIJA DOROTIĆ Fra Andrija Dorotić (Sumartin na Braču. Josip se školovao na Theresianumu u Beču. a francuska vlast ga je 1810. crkvica Sv.) Bio je političar. primiri se i pričini ka težak koji tu radi. i dok je stigla potjera. zasta je kraj kuće koja se i zove fra Andrijina kuća. filozof i književnik. u dijelu Vranji Ratac. godine osudila na smrt u odsutnosti. ban dalmatinsko-hrvatsko-slavonski. ali se razočarao jer Dalmacija nije pripojena Hrvatskoj. Povukao se iz politike i otišao u samostan u rodnom mjestu. Otac mu Franjo bio je podmaršal. zatim crkva Gospe na Hladi. Jurja na Putalju). Nakon uspostavljanja austrijske vlasti odlikovan je. U narodu je ostalo sjećanje na fra Andriju Dorotića. prosinca 1943. Luke na Kozjaku te Sv.) – Ivanko je moj djed. Potkapetanom imenoje ostao samo zvonik jer je 5. Rimu i Veneciji. Ivanko Sokol (1930. baš je proša”. 409 . i pokaza suprotni smjer od onega u kojen je zatin odjaha. 10. profesor filozofije i prirodnih znanosti u Peruuggiji. 256 Isto. kad je vidi da in ne će uteć. Po legendi je fra Andrija Dorotić biža isprid Francuza jer ga nisu volili ka borca za narodni jezik. sjaši.256 (Selca na Braču) Ban Josip Jelačić Bužimski Josip Jelačić Bužimski (Petrovaradin 1801 – Zagreb 1859) bio je grof. a nakon toga postao je potporučnikom u konjičkoj pukovniji u Galiciji. on je reka: “Evo. – Sumaratin. U Zagrebu je bio glavnim upraviteljem policijskoga ureda.-2007. E. Nakon propasti Mletačke Republike 1797. stupio je u austrijske postrojbe.

onda su ih batinali. godine. Pisao je pjesme na hrvatskom i njemačkom jeziku i objavljivao ih u Danici ilirskoj. Bio je pristašom Hrvatskoga narodnoga preporoda. godine ban Jelačić je bio podmaršalom i vrhovnim zapovjednikom obiju banskih pukovnija. godine. Bio je sklon savezu s Vojvodinom i Slovenijom. ožujka 1848) postavljena su Narodna zahtijevanja. g. Patrijarh Stefan Rajačić ustoličio je 5. Josip Jelačić Bužimski je 23. I pita 410 . godine proglasio Oktroirani ustav. Potpukovnikom 1. izabran za bana. Silvestarski paket objavljen je 31. U svojem govoru ban je iskazao ponos “što ga je rodila hrvatska majka u hrvatskoj zemlji. A galge su bile na bregu blizu ovoga groblja. ožujka 1848. BAN JELAČIĆ UKIDA TLAKU Na Kamenjaku jedno mjesto se zove Groblje jer je tu bilo groblje onih koji su za vrijeme klake vešani. banske pukovnije u Glini postao je 1841. Nakon smrti jedinoga djeteta. Kad je klaka ukinuta. lipnja 1848. a 1831. Ti su ljudi bili kmetovi grofovima. posle klake još su ti grofovi tlačili. a 19.” Ban 7.. travnja ban prekida Uniju s Ugarskom. Od 1837. prosinca postaje guvernerom Rijeke i Dalmacije. i ponovno vraćen 1990. g.van je 1830. prosinca 1851. a sljedeće godine pukovnikom i zapovjednikom te pukovnije. Za života je postao simbolom hrvatstva te mu je 17. prosinca 1866. rujna objavljuje rat Pešti i 11. a ako je bil više kriv. Od 8. g. Revolucionarna 1848. godina potaknuta je Ožujskim prevratom u Beču od 13. travnja 1848. Kad je tamo narod došel.. da je malo prigovaral njima.. rujna prelazi Dravu i Hrvatskoj pripaja Međimurje. graničarske pukovnije u Ogulinu s kojom je ratovao u Italiji i kod Velike Kladuše protiv Osmanlija. kapetanom 3. Ako su malo zakasnili na rad. g. Pokopan je na svome imanju Novi Dvori kod Zaprešića. g. Time se htjelo simbolizirati jedinstvo Hrvata i Srba. na Gornji grad. a dva dana nakon toga (25. majorom je pješačke pukovnije i pobočnikom dalmatinskoga guvernera. Onda se puno ljudi sakupilo i išli su pred bana Jela čića u Zagreb. izašel je ban Jelačić na balkon. g. i dulje bolesti ban je umro u Zagrebu 1859. a Bach uspostavlja apsolutizam. Car Franjo Josip je 4. ožujka 1848. do 15. pa se danas to mesto zove Galženjak. godine postavljen spomenik na glavnom zagrebačkom trgu. jednogodišnje kćerke Ane. ožujka 1849. onda je bil osuđen na galge. koji je tajno uklonjen 1947. bana Jelačića. Ban Jelačić 2.

narod kaj hoče. straža je javila kralju daje došel ban Jelačić s narodom iz Hrvatske. SHK. podigli su Stubi č ani križ na Galženjaku da bude uspomena na sve one koji su stradali za vreme klake.257 (Kamenjak) Andrijica Šimić Rodio se 2.1833. Glamoču i Vrlici. Doljanima. uspio je. I ban gaje pozdravil i rekel mu je da narod je došel k njemu u Zagreb na banovinu i zatražil da več ne more baviti klaku. I onda je zišel kralj van. A tam su bili novinari i odmah dali u novine. Livnu. godine nakon čega se ponovno odmetnuo u hajduke. Sveta baština. Već u 10. str. 130. godine. prepilivši okove. Zagreb 1997. u Alagovcu kod Gruda. Duvno 1989. Kad je klaka ukinuta. Oni kažeju da više ne moreju baviti ovu klaku. I kad su došli pred taj kraljevski dvor. Hajdukovao je po Rakitnu. str. kome je iznenada sasuo šaku prašine u oči. pobjeći iz ljubuškog zatvora 1868. Nakon dvije godine tamnovanja u Splitu. nisam ja kriv. Putovali su četiri dana do Beča. Progonio je i bogatije kršćane. Zulum i nepravde otjeraše ga u planinu godine 1859. Narod ga opisuje kao branitelja sirotinje i zaštitnika potlačenih. Onda je kralj zvadil beli rupček i rekel je: – Od danas više nema klake. Ako se želite osigurati da ja nisam kriv. Oni su mislili daje ban Jelačić tomu kriv. Kupresu. Oteo je oružje nekom begu. 258 Župa Tihaljina. A ban odgovori narodu: – Narode. I narod je pristal na to. MH.258 Usmene pripovijetke i predaje. Imotskom. U okolici Livna ima nekoliko lokaliteta koji podsjećaju na njega. Livnu i Ljubuškom. priredila Maja Bošković Stulli. Ban Jelačić je išel na konju. godini otišao je u Mostar agi Tikvini u službu i služio ga punih 10 godina. idem s vama u Beč pred cara i kralja Franju Josipa. 357. Duvnu. Imotskom. te je izručen turskim vlastima. 257 411 . Andrijica Šimić uhićen je izdajom 1866.10. a narod za njim pešice. On je bil ban hrvatski. Vratio se narod s Jelačićem u Zagreb i više ih nisu grofovi tlačili. opet na balkon.

GZM. 37. NS. – 52. Narod u Drežnici kod Mostara o njemu još pripovijeda: “Hajduk Šimić Andrija je često dočiko trgovce u Raiča klancu. Pitali banduri jednog Drežnjaka: ‘Što bi ti Šimiću Andriji uradio?’ A on rekao: ‘Ne bi mu ništa. ali nikomu nije naudio ni za šibicu.259 O tome poznatom hajduku i hajdučkome harambaši postoji više predaja. Ante Šimčik. studenoga./1982. 261 Vlajko Palavestra. Jednom banduri drežanski zanoćili u Konjskom.HAJDUKOVANJE Godine 1869. 260 259 412 . harambaše. str. a slazio je i u Drežnicu. 37.”260 BANDURI O ANDRIJICI ŠIMIĆU Hajduk Šimić Andrija je često dočiko trgovce u Raiča klancu./1982. dj. a gori bio Šimić Andrija sa svojim drugom na sijenu.. ali i u drugim mjestima. sio bi s njim i poio. Vlajko Palavestra. NS. dočekala je hajdučka družina Andrije Šimića. 51. nav. I slušao on što banduri pričaju. str. ali nikomu nije naudio ni za šibicu..’ I tako Šimić Andrija nije nikada napao Drežnjake. Pitali banduri jednog Drežnjaka: ‘Što bi ti Šimiću Andriji uradio?’ A on rekao: ‘Ne bi mu ništa. a neke i danas žive u njegovu rodnom kraju. sio bi s njim i poio. u Karamanovcima Derviš-bega Huseinova Kopčića s njegovih 30 čivčija i Halila Osmanova Muratbegovića iz Žovnice i ogulila ih na putu. a gori bio Šimić Andrija sa svojim drugom na sijenu. 18. str. sv. 184.. sv. u jednoj pojati doli. već da imam u torbi šta.’ I tako Šimić Andrija nije nikada napao Drežnjake. GZM. već da imam u torbi šta. Jednom banduri drežanski zanoćili u Konjskom. Pripovijetke i predanja iz Drežnice.261 (Drežnica kod Mostara) Usp. Predaja i povijesni izvor kažu da je u svoj toj družini Šimić bio najčovječniji te ga Derviš-beg i Halil Muratbegović nisu htjeli optužiti pred okružnim sudom u Splitu. u jednoj pojati doli.. I slušao on što banduri pričaju. Pripovijetke i predanja iz Drežnice. a slazio je i u Drežnicu. 184.

Za izdaju Garci su dobili 477. Druga predaja govori o tome kako je Andrijica nakon izlaska iz tamnice. Stavio je na glavu naćve u kojima se kuha kruh. pa me drže za ruke.. uhvatio se rukama za nožne palce i tako preskočio nož. On im je odgovorio kako je sramota i grjehota tuđu kuću zapaliti. Nad njima se naviju orline. Sjeo je na pod. prema kazivanju Zdravka Nikića iz Ružića kod Gruda. Gazim ga do koljena. Sami su u kući muž i žena. ali. što se nitko drugi nije usudio učiniti. Je li vjera? Jest! Tu mi naložili vatru. U snu vidim rieku Vrliku. i danas žive predaje o junaštvu i neustrašivosti toga hajduka.) 413 .262 SAN ANDRIJICE ŠIMIĆA Snieg mete kao lopatom. Noge su mi izranjene i otekle. napih se i zaspah kao zaklan na Garčevoj slamici. pak. novinaru Pučkoga lista Juraju Kapiću u Splitu. u jednom je “dućanu” u pod stavio nož.40 fiorina i kupili nekoliko volova. a on pobjegao u obližnju šumu i tako se spasio. stignem u selo Runović i pokucam na vrata u Garca. s oštricom okrenutom prema gore. Svaka mi se noga čini kao greda. oko nje mnoštvo kokošiju. sa svojih šezdeset osam godina života još uvijek bio snažan.263 262 263 Predaju sam zapisao 1999. To je Andrijica Šimić ispričao 2. Primih se gore. Život mi je težak. u jednu ruku uzeo svojega vjernog “džeferdara” (pušku) te pucajući izjurio među Turke koji su se razbježali glavom bez obzira. Tako se u jednoj od njih govori kako su Turci Andrijicu opkolili u kući jednog njegova prijatelja i tražili da se preda. pa da ću skočiti. 1996: 58. g. pataka i pilića. (Milas. Tako propade Šimić na tvrdoj vjeri. Prijetili su da će zapaliti kuću ako on ne iziđe iz nje. M. a na nekim mjestima do pasa. pokazao što je pravo junaštvo. ali su im pokrepali. za noge i za trup. nego da će on uskoro sam pred njih izići. pa se raspokojih. te je preskakao magarca s mjesta. a kako bi onima mlađima od sebe. Iznemožen.U Ružićima kod Gruda. Založih. u kojoj je odležao punih trideset godina i četrdeset dana. siječnja 1902. koji su se junačili. U tom se probudim. Obijem se na pomrki o drvlje i kamenje. što vide jadne oči moje? Imade ih dvadeset oko mene.

bojeći se da će ih Turci pohvatati i poubijati. veljače 1905. ali pogazio vjeru da ga ne će izdati. Međutim. koji je umro dva dana prije Andrije.) konzuli su nastojali ishoditi mir pa su pozivali vođe ustanika u Mostar. Stigao je u Runoviće kod Imotskoga nekom Anti Garcu. 5. da krv do zadnje 264 Tu predaju i danas pripovijedaju u Grudama. ustanici su bili oprezni i nisu htjeli doći u Mostar. u kojoj mu je izginula sva družina. vođe im odgovoriše kako nikome ne vjeruju. Odležao je nešto preko 29 godina u tamnici u Kopru. prosinca 1901.. a Andrijičine noge su nad Garčevom glavom. Dariju Šimiću.. U groblju u Runovićima počivaju Andrijica i njegov izdajnik. U snu ga sveza i predade austrijskim vlastima za ucjenu koja je raspisana za njegovu glavu. 414 . pa evo nas još ima živih.264 Andrijičina kletva se ostvarila. (Rođak je Antunu Branku i Stanislavu Šimiću.] Mrvi nas i tare već od 500 godina. Ustanici su na to odgovorili: “Dugovječne mukotrpnje opravdavaju naš ustanak [. Konzuli su upozorili kako ustanak nije opravdan i kako sultan ima silnu snagu i vojsku pa će ih sve smrviti.) Slobode se nije nauživao. koji ga je okrijepio umorna. Vidjevši da je prevaren Andrijica je kumu Anti Garcu izrekao kletvu: Dabogda moje noge nad tvojom glavom bile.-1878. Kada su ih konzuli upitali zašto je vojska dovedena na vijećanje. godine nedaleko od Imotskoga pao je u zasjedu.SUŽANJSTVO U proljeće 1878. a on se jedva spasio. HERCEGOVAČKI USTANAK Za vrijeme Hercegovačkog ustanka (1875. Do sastanka je došlo na drugom mjestu na kojemu vođe dočekaše konzule s mnoštvom vojske. Neki kažu da je NK Hajduk nazvan po njemu. Mnoštvo naroda dočekalo ga je na Splitskoj rivi. Iste godine Andrijica Šimić osuđen je na doživotnu robiju. SMRT U 68. pa su obojica ukopana u isti grob. pomilovao ga je car Franjo Josip. godini života 16. naglo umre i to baš u kući svog izdajice Garca.

– Zagreb. 1778. čatrnja. Memoari sa Balkana 1858. Isto. 84. Vatavuk i Strizirep.) Krčelić navodi više priča. demonološkoj. a nikada kao memorati (predaje koje kazuju o osobnim doživljajima). Stolac. 1715. ponora te uzroka različitih pojava u prirodi i među ljudima.”266 Priča se da je engleski konzul Holmes zaplakao. mjesta.kapi prolijemo za slobodu. U svojim Annuama (1748. lokaliteta. 84. str. U Splitu je i danas u usmenoj komunikaciji etiološka predaja iz ilirskoga doba koja pripovijeda o nastanku prezimena: Škare. 2000. Etiološke predaje nastaju na povijesnoj. vidjevši taj prizor.”265 Na to konzuli rekoše kako će pomrijeti kad pojedu malo kruha što ga nose u torbi. vrela. grobova. mitskoj. virova. bunara. str. Najviše je povijesnih predaja koje kazuju o višestoljetnom ropstvu pod osmanskom vlašću. eshatološkoj. *** Povijesne predaje kazuju se kao kronikati (kratka priopćenja povijesnog sadržaja). rijetko kao fabulati (predaje koje imaju razvijenu fabulu). Težnja k objašnjavanju i tumačenju etioloških predaja stara je koliko i ono što one tumače. nastanka i nestanka jezera.) povjesničar i svećenik bilježi etiološku predaju o nastanku imena grada Zagreba. 267 O tim predajama govori se u mojim knjigama Deset kamenih mačeva i Od Kozigrada do Zvonigrada. Uspomene na znamenite osobe i sudbonosne događaje čuvaju i mnogobrojni toponimi. U tim su predajama sačuvana sjećanja na znamenite ljude i događaje iz najstarije povijesti. prezimena. Baltazar Adam Krčelić (Šenkovec kod Zaprešića.-1878. Njive Bojčuše u selu Letki kod Tomislavgrada nazvane su tako jer su na tom mjestu izginuli mnogi Rimljani i Duvnjaci 155 g. prije Krista. 265 266 Martin Gjurgjević. legendnoj razini.. 415 . Tada je Mijo Ljuban iz Sjekoša zgrabio šaku zemlje ispred sebe. Neke su etiološke predaje nastale na temelju pričanja iz života poput one o Svekar-vodi. prožvakao i progutao rekavši: “Evo ove Božje hrane neće nam nikad nestati.267 ETIOLOŠKE PREDAJE Etiološke predaje nastaju na temelju povijesnih događaja i osoba i iz ljudske potrebe za objašnjenjem uzroka i podrijetla nastanka naziva pokrajina. stavio u usta. grobalja.

ubrala nekakav cvijet oko kojeg se bila oplela trava zaborava i mirisala ga pa se nikad jadna više nije mogla povratit' k' o što'no kažu u prisebno stanje. Postoji tu jedna priča o Mari koja je pred udaju. 416 . 1990. – Sarajevo.) istražio je kraljevski grad Bobovac i okolicu Konjica. kažu da je dok je brala cvijeće. Kosti kralja prenesene su u samostansku crkvu u Jajcu gdje se i danas nalaze. neplodna. Opće su poznate predaje o nastanku imena: Zagreb.). primjerice. Pavao Anđelić (Sultići kraj Konjica. Često su predaje o lokalitetima i grobovima potaknule arheologe da ih istraže i uvjere se u istinitost priča. među cvijeće uplela se trava. u Prebilovcima kod Čapljine. eto išla brat' cvijeće po Zvijezdi. U Stepenu kod Tomislavgrada postoji Bogumilski put.). U tom smislu iznimne su zasluge Đure Baslera (Sijekovac kraj Slavonskoga Broda. uplela se trava zaborava. kako je to običaj bio. 1920. – Zagreb. ti prokleta bila. 1985. cvijeće brala pa ga mirisala. Moja draga po teb' cvijeće brala. Tako je. a u njegovu čast Duvno je prozvano Tomislavgrad. Uspomenu na najlegendarnijega bosanskoga bana Kulina (1180. Cavtat.-1463. Crkvica. obrasla šumom ali naši preci su kazivali kako je Zvijezda prije bila puno drugačija to jest čista suprotnost Zvijezdi kakva je dan danas. Crkve. TRAVA ZABORAVA Danas je naša planina Zvijezda nepristupačna. Ćelara (u Posavini) otkriveni su ostatci starih crkava. 1865. momačka te noga ne gazila što si mene s dragom rastavila. Buje i mnoge druge. 1942. kao i ja teške suze lila . Ćiro Truhelka (Osijek. u Koritima kod Tomislavgrada. ali ne osta zdrava.) čuvaju predaje i lokaliteti Kuline u Uzarićima kod Širokoga Brijega. Na mnogim lokalitetima zvanim Crkvine.U narodnom je pamćenju krunidba prvoga hrvatskoga kralja Tomislava. Manduševac. – Sultići.) istražio Kraljev greb u Jajcu i ustvrdio da je ondje ukopan zadnji bosanski kralj Stipan Tomašević (1461. Velik je broj djevojačkih lokaliteta na kojima su stradale mučenice. 1917. Crkvišta. Njen je dragan rad' toga gorke suze lio i Zvijezdu prokleo jer je takav otrov iznjedrila a pjesma kaže: Zvjezdan-goro.-1204. Crkovišta.

U nju ti se zagleda momak iz sirotinjske fameje ni ima ništa svoga. ona uteče sa svojin dragin. zato je kažu. FF Mostar. Udala se s osamnaest godina. Čuli su da su im blizu. g. Ljubici Rudan. I na dan kad su se tribali uzest. 1940. 2004. sv. u Bogomoljama na Hvaru 2004. a znala je da je naprid čeka smrt.) Rkp. Zajedno su skočili. 268 LUCIN PONOR U mistu ima jedna stina. A kako je njoj bilo vrime od udaje otac joj je naša bogata čovika puno starijega. ponor četrdeset metara dubok. Ali ju je volija. rođena 1953 god. tanki bori i visoke jele. D. 269 Studentici Filozofskoga fakulteta u Splitu. ali kad su svatovi vidili da je mlada utekla. gusta i eto. Danas živi s mužem. Litica se i sad zove Lucin ponor. I on se njoj svidija. 'mjesto cvijeća po teb' rasle strijele. dah ledeni nek' ti dušu steže. 268 417 . svi svati su je pošli tražit. g. I tili su pobić. Već odavna niko ne zahodi tamo. 269 (Bogomolje na Hvaru) Katarina Pejčinović zapisala je u Varešu kolovoza 2007. godine od Liljane Grgić (domaćica. rođ. zbog te kletve Zvijezda ovak'a kakva je danas. ali nisu znali kako. Snijeg se nije topio sedam debelih godina a kad se otopio po njoj izraste šuma. ledenim se dahom okitila. Sedam godin' u ledu živjela. Ali znali su oni da jin nikad ne će dat da se uzmu jerbo kako bi ona gospojska cura za sirotinju pošla. sinom Zvonkom i njegovom obitelji. To je jedina obitelj u mistu koja ima troje male dice. sunčeva te svjetlost ne vidjela. a ljudi kažu da se prije virovalo da su im samo postoli bili u ponoru. Rkp. kazala Jelena Rudan. 49. Luce je tad sa svojin momkom došla do litice i znali su da se više nema di. Pobigli su na uranku. FF Split. u najbogatijoj kući. Ali Luce ni tila nazad. priresta joj srcu jer je bio šestan. djevojačko prezime Godinović.. da im tila nikad nisu našli.Zbog te trave ti prokleta bila. A u vrime kad je od moje matere baba bila dite. bila je divojka najlipša od svih. studen vjetar nek' ti lice reže. Tako se kažu i ostvarilo. 2007.

LJUBAVNA STINA Prija ti, lipa moja, nije bilo da ti moreš, ko danas, ašikovat s kim ti hoćeš. Prije su ti ćaća i mater, ali oni iz bogatih kuća, čim se cura rodi, dogovarali udaju za momka iz druge bogate kuće. A kod onih siromašnih je već bilo drugačije, oni su se uzimali među sobom bez dogovaranja. Pa oni i nisu imali nikakve koristi od ženidbe. A ako bi se bogat momak zaljubio u siromašnu curu ili siromašan momak u bogatu curu, onda bi bilo svačega. Mater i ćaća onog što je bogat bi se bunili i branili im kako god bi znali. Bilo je toga prije puno. Tako ti se jednom momak lip ali siromah zagledo u ćer nekog bogatuna. Kažu da su bili s Pidriša oboje, a neki opet govore s Gmića, pa ti ja ne znam. I tako zaljubio se on u nju, a i ona, brate, u njega. I tila se dica uzimat, ali njezini ne daju ni da se priča o tomu, a kamoli da se uzmu. Tili nju dati za nekog bogatunčića, ali ona nije tila. Ona bi jadna volila siromaka pa makar s njim i prosila, nego s onim bogatunom pare brojala. Sastajali se oni gori na Makljenu. Gori, sad kad se iđe prema Sičajinim kućama, ima jedna velika stina, a iza nje put. Oni su se sastajali iznad te stine. Mislila dica uzimat se, ali stari ne daju, pa ne daju. Zakleli se njiju dvoje volit jedno drugo i radije u smrt nego da se rastanu. Kad više nisu znali šta bi, njezini već dogovorili svadbu, ufate se njih dvoje za ruke i skoče u provaliju iza stine. Oboje umru, a onda se ćaća i mater ufate za glavu što ih ne pustiše da se uzmu. Od tada su se i drugi mladi sastajali kod te stine i kleli jedni drugima, a možda se to i danas radi. Vi mladi to najbolje znate. Stinu od tada zovu Ljubavna stina.270 (Šlimac, Rama) KAMENI SVATOVI U naselju Gračanica, uz rječicu Buntu prema Kordićima, nalazi se jedno od najstarijih spominjanih naselja na ovim prostorima, Susid ili Susid-grad (koji se spominje 19. veljače 1442. g. u povelji aragonskog kralja Alfonsa V. koji je hercegu Stjepanu Vukčiću Kosači potvrdio taj posjed). Susid je po važnosti treća srednjovjekovna utvrda Uskoplja, a predaje ga povezuju uz kraljev dvor, uz kraljicu Katarinu, Jelenu…
270

Hrvatska usmena književnost Bosne i Hercegovine: proza, drama i mikrostrukture, priredio Marko Dragić, Hrvatska književnost Bosne i Hercegovine u 100 knjiga, knj. 5, MH, HKD Napredak, Sarajevo 2005, str. 142-143.

418

Predaja o kamenim svatovima je usko vezana uz kamene stupove u Susidu. Na udaljenosti od tri kilometra od Susida, iza velike krivine koju pravi rječica Bunta, na desnoj strani nalaze se monumentalni blokovi koji dominiraju cijelim krajolikom. Okamenjena kolona stoji zaustavljena usred uspona na brdo. Nijemo kamenje izaziva divljenje. Predaja kaže da se tada počeo raspadati i grad Susid. Stanovnici su bježali iz grada i raseljavali se po okolnim mjestima prepričavajući priču o nesreći. Danas, kameni stupovi, izbrazdani zubom vremena slušaju kletvu koju ponavlja Bunta. Često se pojavi, i u izrazito vedrom danu, koprena magle koja zastire kamene stupove. Zanimljivo je i to da stoka u velikom krugu zaobilazi ove stijene, a i lovački psi se uopće ne približavaju tom području. Žice dalekovoda iznad dijela kamene kolone sasvim drugačije zvone i nekako čudno trepere. Ptice na kamene gromade nikad ne slijeću, iako vrlo često kruže iznad i grakću kao da opominju. Jednog lijepog jutra listopada tisuću i neke skupiše se svatovi naočitog ženika Ante Bandulovića ispred bijele kule Susida i krenuše po lijepu Janju Grgurevićevu, krasoticu još ljepšeg grada Vesele straže. Konji bijesni, svati veseli, kod Čoban-kamena pregaziše rijeku Buntu. Mnogi svati Buntu mute, Buntu mute, a nesreću ni ne slute. Na Bunti je rublje prala, cura stara, oholica Mara. Mutnu vodu Mara gleda, a svate klete i proklinje: Dabogda vam puti bili pusti pratio vas vrag i mrak gusti Kud hodili, staze ne vidili u kamen se ladni pretvorili Kamenom se okamenili Tko meni vodu zamuti prokleti im bili puti Ljuto kune Mara, cura stara Žuboreći Bunta odgovara: Muč, ne kuni Mare oholice Zar ti, nije, Mare žao dice. I prošli su svatovi po lijepu Janju ništa ne sluteći. Veselo se svati kući vraćali s krasoticom mladom i stasitim ženikom. Kad su došli na Susid stranu i prvi jahači se spuštaše prema Bunti, nebo se zamrači i iznenada zapuha jak sjeverac Kalinjanin. Zavlada tama, a iz tame je 419

samo dopirao otegnut plač i jecaj koji je ledio krv u žilama. Kad se tama razišla, jeziv prizor iskrsnuo je pred očima. Kolona okamenjena, zaustavljeni bijesni konji s tužnim svatovima. U blistavom sjaju popodnevnog sunca treperila je kletva stare cure, a u blistavo plavo nebo dizao se plač, očaj koji je stezao srca okupljenih stanovnika Susida koji su čekali svatove. Od njihovih suza Bunta je nabujala, a stara cura Mara, kada je uvidjela koliko je zla učinila svojom kletvom, bacila se u mutnu Buntu i nestala u njoj. Njezino tijelo nikada nije pronađeno.271 (Bugojno) OLUJA OSTVARILA KLETVU Narod je vjerovao u moć kletve. Najviše se vjerovalo u moć majčine kletve i u moć kletve prevarene, obljubljene i ostavljene djevojke. U Brusju na Hvaru pripovijeda se o dvoje siromašnih mladih koji su se zaljubili. Mladić je uvijek obećavao djevojci da će se pobrinuti za njihovu budućnost. Djevojka je vjerovala mladiću i odbijala je sve druge mladiće. Zaljubljena je djevojka ostala trudna. Mladić je počeo razmišljati kako bi bilo bolje da nađe bogatiju djevojku i tako riješi budućnost. Našao je drugu djevojku kojoj je zanijekao dijete sa siromašnom djevojkom. Prevarena je djevojka proklela mladića: “Do Bog da se utopi prid mojim očima”. Jednoga je ljeta djevojka bila u polju sa svojim roditeljima. Počeo je puhati snažan vjetar, a na moru je bila oluja. Ostavljena je djevojka pogledala prema moru i vidjela veliki oblak koji se nadvio nad jednim brodom. Prepoznala je svojega bivšega mladića i vidjela je kako se brod izvrće i kako more guta taj brod i sve ljude u njemu. U toj predaji krajolik najavljuje ostvarenje kletve – bila je velika žega i strašno sunce; počeo je strašno puhati vjetar; na moru je bilo nevrijeme; a kad je djevojka pogledala prema moru, vidjela je veliki oblak koji se nadvio nad brodom; brod se izvrtao i more je progutalo brod i sve ljude u njemu. Na utjecaj krajolika na identitet, mentalitet pa i sudbinu ljudi prvi su ukazali irski kulturolozi početkom dvadesetoga stoljeća. Isto je i kod hrvatskih modernista, primjerice, Dinka Šimunovića, Ksavera Šandora Gjalskoga i mnogih drugih. Živa predaja i toponim Kleti Oblak čuvaju uspomenu o tragičnoj ljubavi vjerne djevojke i lakomislenoga mladića koji ju je obljubio i
Hrvatska usmena književnost Bosne i Hercegovine: proza, drama i mikrostrukture, priredio Marko Dragić, Hrvatska književnost Bosne i Hercegovine u 100 djela, knj. 5, MH, HKD Napredak, Sarajevo 2005, str. 148.
271

420

ostavio. Žanrovi usmenih priča se prepleću. Priča o Kletom Oblaku može se promatrati kao etiološka predaja i kao novela. Poanta te priče ističe njezinu didaktičnost – mladića je zbog njegovoga grijeha zauvijek progutalo more. KLETI OBLAK U selu Brusje bili su dvoje mlodih koji su se zajubili. Mladić je stalno divojci govori kako će je oženit i da je njegova jubov tolika da ih niko nikad ne će moć rastavit. I njih dvoje bili su kruto siromašni s velikon famejon, al mladić je uvik obećovo da će se pobrinit za njihovu budućnost i da će se skoro zaručit. Virujući njegovim obećanjima divojka je odbijala sve druge mladiće koji su joj mogli ponudit puno veće od njega. Uskoro je ta njihova jubov urodila plodon, divojka je ostala noseća. U njezinemu zaručniku probudile su se ambicije, poče je pensat o njihovemu siromaštvu, misli da je može noć divojku koja je bogatija i s kojom bi mu budućnost bila sigurija. Svojoj divojci i cilemu selu reko je da to dite ni njegovo i da nema čo činit s njon. Divojka je ostala u svojoj kući sa materon i ocen di se dite rodilo. Svojega bivšeg mladića uvik je proklinjala istom kletvom: “Do Bog da se utopi prid mojim očima.” Jednega lita bila je u poju sa svojim storima, bila je velika žega i strašno sunce kad je poče strašno puvat vitar, na moru je bilo nevrime. Kad je divojka pogledala pud mora vidila je jedon veliki oblak kako se nadvi nad jednin brodom. I ona je odma pripoznala brod svojeg bivšeg mladića, i vidila kako se izvarće i kako je more progutalo tin brod i sve jude u njemu. I tad njezina kletva se ostvorila; on se utopi prid njezinima očima. A danas se to misto di se ti brodovi izvarni zove ,,Kleti oblak”.272 (Brusje na Hvaru) PLANINE BABE Jedne godine nakon tvrde zime odmah prvih mjeseci nekim je babama nestalo sijena za stoku. U veljači se prohorilo (vrijeme je postalo ljepše) i babe su odlučile ranije nego obično potjerati stoku u
Zapisala je u Brusju na Hvaru 2006. g. Katarina Mišković, a kazala joj je Katica Hraste. Rkp. FF Split, 2006, sv. 1, str. 5.
272

421

planinu (obično se ovce gone u planinu početkom 6. mjeseca). Pošle su zadnja tri dana u veljači, a kako nisu mogle za to kratko vrijeme izaći na planinu, govori se da je veljača molila ožujak da se nastave lijepi dani: “Ožujače, po Bogu rođače daj mi zajmi dva-tri bijela dana da ispratim babe u planine.” Dok su babe gonile ovce pjevale su: Veljačo, veljačice, dok je mojih ovnova koloroščića i jarčića vitoroščića,ja se ne bojim tvoje oštre zime.” Taman babe izašle na planinu, zima se vratila. Od silne hladnoće babe su se jednoga jutra smrzle i pomrle. I danas postoje njihove figure u kamenu, likovi triju baba kako muzu ovce na strugi i uz njih stoje kablovi u koje su muzle mlijeko. Po tome se ta planina zove Babe. Postoji uzrečica u našem narodu koja se tiče velikog nevremena, a vezana je za taj događaj. Naime, kada počne kihati (padati snijeg) pri kraju veljače ili na početku ožujka kaže se: Danas su ti huke babe!273 (Stolac) ČIOVO Često su me judi pitali kako je naš otok dobia ime. Meni je moj dida kaza da kad se dilia Split i Trogir, osta je jedino naš otok. Nisu znali
Hrvatska usmena književnost Bosne i Hercegovine: proza, drama i mikrostrukture, priredio Marko Dragić, Hrvatska književnost Bosne i Hercegovine u 100 djela, knj. 5, MH, HKD Napredak, Sarajevo 2005, str. 166.
273

422

kome ćedu pripast pa su judi jedni druge pitali: “A čije je ovo?” Tako su onda nazvali naš otok Čiovo ili kako naši susidi Trogirani kažiju Ciovo.274 (Slatine) ŽRNOVNICA Žrnovnica je postala po Žrnjevim. U njoj nije bilo mlinova već samo žrnjeva. Žrnjevi su veliki kameni koji bi se vrtili rukom, pod njih bi stavili žitiju i tu bi ispadalo brašno. Prije je u Žrnovnici bilo puno žrnjeva.275 (Žrnovnica) BUJE Stari Slavinci su prišli tote kada ni bilo hiž. Bile su samo boški. Na brege poli Buj, kade zovemo Stare Buje, su se fermali i su rekli: — Tu će bit buje. Tamo su živeli. Nekad su tamo kmeti skopali kameni škaf, razbijeni lonci, stari šoldi. Naš slavinski svit je od vaik va Bujah. Samo poklin su napravili nove Buje.276 (Selo Bibala u Istri) O POSTANKU GRADA ZAGREBA Ljudi kazuju u Stupniku, da na mjestu, gdje je sada Zagreb, nije bilo nigdje vode ni zdenca. Jednog dana je onuda prošao neki biskup sa jednim svećenikom i slugom. Kad je putem ožednio, ne našav nigdje vode, dođe do mjesta, gdje je sada Jelačićev trg. Tu stane, udari biskupskim štapom po zemlji, i najedanput proključa voda. Tada reče svome slugi: zagrabi. Od toga doba zove se ono mjesto Zagreb. Onaj zdenac se zove Manduševac.277
Studentici Filozofskoga fakulteta u Splitu, Andrei Pavičin, 2004. godine u Slatinama kazala Ruža Nakir (rođ. 01.01.1930.g., u Slatinama). Rkp. FF Split, 2004, sv. 2. 275 Studentica Filozofskoga fakulteta u Splitu Luiza-Katica Bouharaoua zapisala 2004. godine po kazivanju Agate Blažević. Vl. rkp. ST, 2004, sv. 3. 276 Usmene pripovijetke i predaje, priredila Maja Bošković Stulli, SHK, MH, Zagreb 1997, str. 333. 277 Isto, str. 334.
274

423

(Zagreb) KAK SE PROZVALO VRAPČE Jednom je, vele, sv. Franjo, kad je putovao u Zagreb, projašio i kroz Vrapče. Tu su ga seoski derani nabacivali kamenjem, našto im je on viknuo: “Vrabec vas dal!” Otada da se selo prozvalo Vrapče.278 (Zagreb) CAVTAT Kako je bio porušen Epidaurus, nije nikoga bilo više tu, samo stijene, hridi, razvaline. U montanji, u brdima su neki ljudi bili ijedan čovjek je gledo dole i ugledo je drače, kapinike i kako neko gorsko cvijeće đe cavti u ruševini. I govori: — Gledaj kako cavti. I tako su prozvali to mjesto Cavtat.279 (Cavtat) IME SLANO Ja sam slušala da je došla kraljica neka na kobili tuj u Slano. Kobila bila žedna, pa je dovela kala mora, a kobila ne ćela pit. Ona provala rukon i rekla: – Slano je, ah što je slano! I tako se prozvalo Slano.280 (Slano) KUMOVA SLAMA U vedre noći priko ciloga nebavidi se navlaka koju narod zove Kumova slama. Ta Kumova slama nastala je poslin zvizda koje je Bog prije stvoria.
278 279

Isto, str. 335. Isto, str. 335. 280 Isto, str. 335.

424

Doli na zemlji bila su dva kuma, od kojih je jedan bia nepošten i zavidan onome drugome. Živili su na dva kraja sela i među njima je bilo veliko polje. Nepošteni kum je uvik po noći kra slamu iz plasta poštenoga kuma. Dok je prinaša slamu priko polja tako se ona za njin razasipala. Kako se odavna Zemlja zaklela Raju da se sve tajne doznaju, tako je Bog na nebu razasuja svitleću slamu. I svi sa Zemlje mogu vidit kako se nepoštenomkumu rasula slama po polju.281 (Otok kod Sinja) DUGA U davno doba Bog je učinija tu šaru na nebu da ostvari želju onima koji nisu zadovoljni onim šta su. Pa ako se koji muški želi pritvorit u žensko mora pribacit svoju kapu priko duge, protrkat ispod nje i na drugoj strani uvatit kapu. Ako bi pak koja ženska se tila pritvorit u muško mora svoj šudar pribacit priko duge i kad ga na drugoj strani privati odma muško postaje. Ali nikome to nije uspilo do danas, jer taman kad ti se učini da si poda njon i da je moš pribacit ona ode dalje od tebe i nikad je moš doseć.282 (Otok kod Sinja) SVATOVNA PEĆINA U dolnjem Zagorju, varh tako nazvanoga sela Jablanovca u župi bistranskoj, stoji jedna visoka klisura, o kojoj narod sledeca pripovijeda: U starodavno doba zaljubio se je njeki mladić u krasnu djevojku, želeći je, svim protimbam uparkos, za svoju suprugu uzeti. Ovoj namjeri
Marina Perojević svibnja 2006. g. zapisala u Otoku kod Sinja. Kazala joj je Mila Perković Tabak (rođ. 1968. g. u Rudi. Mila je tu i druge predaje upamtila od svoje bake Vinke Kamber (djev. Varvodić, rođ. 1925. g. u Rudi. Rkp. FF Split, 2006, sv. 46, str. 2. Predaju Kumova slama (zapisanu u Dalmaciji) navodi i Maja Bošković-Stulli u nav. dj. str. 330. 282 Isto, str. 1. Predaju Duga (zapisanu u Otoku i Brnazama kod Sinja) navodi i Maja Bošković-Stulli u nav. dj. str. 331.
281

425

protivljahu se roditelji njegovi, ali on, slijedeći nagon šarca, uze obljubljenu djevojku. Kada su mladići na gori varh rečenoga mjesta svadbu opslužavali, prokleo ih je otac mladoženje, sa svimi svatovi, djeveri, dodaši i ostalom družbom na što se svi na kamen obratiše i pećinom postadoše.283 (Jablanovac kod Bistrice) TRI SUNCA Uvik je baba govorila da je drijota ubit lastu, jer da nije lasta ne bi nas Sunce grijalo i uvik bi nan pripovidala kako je to bilo u davno doba kad se Zemlja tek stvorila. Prvo su bila tri sunca. Dva je zmija koja je bila sam đava popila. Treće sunce je lasta sa svojin krilima visoko na nebo podigla i otlen nas i danas grije.284 (Otok kod Sinja) *** Povijesne i etiološke predaje koje su nastale na povijesnoj razini isprepleću se s poviješću i teško ih je razlučiti. Te se predaje mogu nazvati usmenom poviješću, domaštanom poviješću, literariziranom poviješću. ESHATOLOŠKE PREDAJE Eshatološke predaje pripovijedaju o potresnom pojavljivanju ubijene tek rođene vanbračne djece, umrle nekrštene djece i ubijenih odraslih osoba. Ubijena i umrla nekrštena djeca pojavljivala su se noću, kriveći se u bijelim haljinicama sa svijećom u ruci. U zapadnoj Hercegovini tu djecu nazivaju krivljavcima, u istočnoj Hercegovini

Usmene pripovijetke i predaje, priredila Maja Bošković Stulli, SHK, MH, Zagreb 1997, str. 339-340. 284 Isto, str. 2. Predaju Tri sunca (zapisanu u Brnazama kod Sinja) navodi i Maja Bošković-Stulli u nav. dj. str. 330.

283

426

drekavcima, u dubrovačkom kraju tintilinićima ili tintama.285 U nekim mjestima u Dalmaciji i na otocima ta se djeca nazivaju macićima, a to dovodi do zabune jer se mačićima nazivaju demonska bića – đavao pretvoren u mačku koji noću sve do prvih pijetlova čini strašna zlodjela ljudima koje sretne na putu. Eshatološke predaje govore i o pokojnicima koji su se ustajali iz groba jer nisu ispovjedili sve grijehe. Te bi se osobe prikazivale samo svojim ukućanima i čim bi kazale neispovjeđeni grijeh, zauvijek bi nestajale. Te se predaje kazuju kao memorati. (Razlika je između eshatoloških i demonoloških bića, a o tomu će biti riječi i u daljnjem tekstu.) MÁŠKA U KAMPANEL U Postirama se pripovijeda o djevojci koja je prije dvije stotine godina u ljubavi zatrudnjela. Uz pomoć prijateljice rodila je, te prestrašena za svoju sudbinu, stavila dijete u košaru i odnijela ga u zvonik crkve. Od tada se ta predaja veže za Sutivanjane, a preoblikovana je i u izreku: “Máška van je u kampanel!”286 Pri’ dvisto godin’ u Sutivan je živila divojka jedinica u roditelja. Bilo je to vrime kada se puno vodilo računa o poštenju žene. Ona je u jubávi zatrudnila i sedam miseci to svima krila. Kada je rodila uz pomoć prijatéjice, bila je očajna i pristrõšena za svoju sudbinu. Tada su novorođeno dite stavile u košaru visoko u kampanel crỉkve. Ujutro kad se svit digo i ču’ plač, govorili su: “Máška u kampanel, odakle máška u kampanel? Kako se popela gori?” Kad se svit digo gori, vidili su da je to dite.287 (Postire na Braču) MALI S CRVENOM KAPICOM Išo neki čovjek putem i na križanju sreo malog s crvenom kapicom. Sustavi on čovjeka i rekne mu:
Nevjerojatno je koliko hrvatskih prodavaonica dječjom odjećom i obućom nosi takve nazive. 286 Zapisala je 2005., u Postirama na Braču Tea Fabris, a kazao joj je Ante Bižaca (rođ. 1954. g. u Postirama, po zanimanju elektrotehničar). Rkp. FF Split, 2005., sv. 77, str. 8. 287 Isto.
285

427

– Oćeš ti mene primiti k sebi? Dat ćeš mi jesti prosenu kašu, a ja ću tebi prenašati žito, pa buš bogat i prebogat. Uzeo čovjek malog k sebi i hranio ga kako su se dogovorili, a i mali se držo obećanja. Bilo navjek u kući kod njih žita a nitko nije znao otkud. I čovjek se bogatio sve dok nije neka baba vidla kako kroz travu iz susjedovog ambara putuje žito - zrno po zrno, ko mala stazica prst debela - pa ravno u ambar toga čovjeka. Baba digla viku, spuntala ljude i navalili oni na čovjeka da otjera malog. Nije se moglo drugačije i on ga potjera. Kako je mali otišo, prestalo žito dolaziti - a čovjek uskoro posto bogac kakav je i prije bio.288 (Grginac, Bilogora) TINTILINIĆ POD CRVENOM KAPICOM Pričala mi moja baba kako je jednom kad je bila u paši ugledala za ovcama jednog tintilinića, mali je bio pod crvenom kapicom. Ona je prišla, a tintilinić je vikao: – Daj mi vode, ni iz neba ni iz zemlje! Tako je išao dugo za njom, ali ona se pripala i pobjegla je ispred ovaca. Kad se približili selu, tintilinić je pobjego.289 (Ponikve na Pelješcu) GORI VATRA I DITE PLAČE U Filipovića je bila cura Pava. Kod nje na silo je dolazio Ante iz Osoja. Ante je iša na silo priko Dočića i niko nije zna za to jer prije se išlo krijomice na silo. Kad je Ante doša do Gradine, bilo mu je nešto čudno. Čujo je kako neko dite plače. Jadan on, nije mu se dalo ni naprid ni nazad. Pava se bila zabrinila, ali nije smila nikom reć da će on doć na silo. Kad je Ante otiša gori poviše, jopet je čujo dite kako plače. Kad je doša do Pave, reka joj je da posluša čuje li išta. Ona je isto čula taj plač. Kad se Ante vratijo kući, pita je babe šta je to. Baba mu je rekla da se uvik triba prikrstit i izmolit virovanje kad vidi tako nešto. Potlen ga triba pitat: “Ko si i šta oćeš?”
Usmene pripovijetke i predaje, priredila Maja Bošković Stulli, SHK, MH, Zagreb 1997, str. 370. 289 Isto, str. 415.
288

428

Ante je tako i uradio. Potlen deset dana, kad je jopet iša na silo, vidijo je nešto još gore. Gori kod Gradine gori vatra i dite plače. Ante se prikrstijo i izmolio virovanje i eto vatre nestade. Ante poša naprid, kad dite opet poče plakat. Kad je Ante upita diteta šta je, dite se ušutilo. Dite mu je reklo da je ono izgubljena duša. Mater ga je udavila i zato mu je vrat crven. Dite je reklo Anti da moli za njega i da svin curan i udovican i pratrin kaže da mole za nj. Ante ga je posluša. Potlen toga ni Ante ni niko drugi ništa slično nije vidijo.290 (Batin kod Posušja) MITSKE PREDAJE Mitske predaje pripovijedaju o vilama i povijesnim osobama kojima je narod pripisao nadnaravnu moć. Pomagale su junacima i samo noću dolazile u sela. Priča se da su zavodile mladiće javljajući im se u snu. Jedni pripovijedaju da su ih vile izliječile; drugi da su siromašnim djevojkama pomagale brže istkati ruho za udaju; treći da su pomagale nejakim pastirima; četvrti da su mlade prenijele preko jezera u planinu, a stare pred crkvu itd. Činile su zlo jedino ako bi im se tko zamjerio izdavši tajnu da im je jedna noga magareća, konjska ili kozja. U narodnoj percepciji vile su bajkovite ljepotice, gotovo uvijek u dugim bijelim, rjeđe plavim haljinama, dugih zlatnožutih počešljanih kosa, s modrim ili zelenim očima i imale su nadnaravnu moć. Narod pripovijeda i o vilenjacima i vilinčetu. Od povijesnih osoba kojima narod pripisuje mitsku moć najčešće su Marko Kraljević, Janko Sibinjanin, Stojan Janković, Mijat Tomić i Andrijica Šimić. Mitske predaje često imaju razrađenu fabulu, a pripovijedaju se kao memorati. Vile u VI. st. spominje bizantski pisac Prokopije iz Cezareje. Vile se spominju i u Zlatnoj legendi Ivana Zlatoustog s početka XII. st.291 Vraz u Kolu (br. 5., 1847.) piše o vilama. Ivan Kukuljević Sakcinski (Varaždin, 1816. – Puhakovec, Hrv. zagorje, 1889.) o vilama piše u

Hrvatska usmena književnost Bosne i Hercegovine: proza, drama i mikrostrukture, priredio Marko Dragić, Hrvatska književnost Bosne i Hercegovine u 100 knjiga, knj. 5, MH, HKD Napredak, Sarajevo 2005, str. 177. 291 Špiro Kulišić, Stara Slavenska religija u svjetlu novijih istraživanja posebno balkanoloških, Sarajevo 1979, str. 139.

290

429

Danici (1847.). Nekoliko je autora koji pišu o pričama svoga kraja (Lovreć, Makarska, Varaždin, Ivanić-grad, Karlovac, Lonja).292 VILE JEZERKINJE Nekad davno, u staro doba, u brzacima pored vodenica kupale su se vile jezerkinje. Kao i sve vile bile su lijepe i mlade. U jednu takvu, lijepu i mladu, zaljubio se jedan mlinar. Želeći stalno biti s njom, baci se on u brzace pod vodenicama. Nikad se više nije vratio niti su ga našli. Svi su znali koliko je mladi mlinar volio vilu, tako da nitko nije plakao niti je pisao osmrtnicu. Svi su znali da je otišao sastati se sa svojom dragom i da su sad sretni. 293 Predaje o vilama jezerkinjama nadahnule su su i Nikolu Šopa da napiše antologijsko djelo Božanski pastir. VILA I PASTIR U stara vrimena dica su uglavnom koja su bila nejaka da rade čuvala stoku po planinama i ledinama. Bio jednom jedan čoban kojeg su dica zvala Ćelo. On je bio mal i nejak i sva su ga druga dica zafrkavala i tukla. Ćelo jadan moro šutit i trpit, jer je bio nejači. Ali jednoga dana čuvo Ćelo stoku i vidio kako se u grmlju vila zapetljala. Ćelo bio onako strašljiv i nije znao što da uradi, al kako ga je vila sve više dozivala, otiđe on i otpetlja je. Kad je to uradio, reče mu vila da će mu ispunit jednu želju, on odma reče da bi tio bit najjači među svim čobanima. I ispuni vila njemu želju, a on šutio i čekao da ga netko
Usmene pripovijetke i predaje, priredila Maja Bošković Stulli, SHK, MH, Zagreb 1997, str. 27.-28. 293 Katica Lozić Radielović zapisala je 2007. g. u Jajcu 2007. g. Rkp. FF Mostar 2007, D.
292

430

napadne. Tako, jednom zgodom, djeca opet navališe na Ćelu, a on ih spreman dočeka i obrani se od njih nekoliko, a oni se razbježaše. Kad su ovi vidjeli da se nešto čudno s njim desilo, nikad ga više ne dirnuše, a čak ga se počeše i bojat.294 (Ustirama u Rami) MUDRI SALAMUN I SESTRA Salamun je bi mudri čovik i ima je sestru. Govoru da je bila lipa, lipa kako perla. Ali govorilo se i da ima noge o tovara. Tako su i mudrom Salamunu govorili da mu je sestra vila, bo ima noge o tovara; a un ni virova. Više su mu bili dodijali s otin govorenjem! Ča će učiniti da vidi je li oli ni istina? A un bi mudar i pametan, pa učini crikvu, pa je posaliža mramorun i učini kako marete, da se vidi kako da je voda. I kad mu je sestra čula da je je brat, mudri Salamun, učini novu crikvu, šla je viti otu lipotu kakove jošće ni bilo na svitu. Un, kaje vidi di ona gre i da će dojti u crikvu, un se hrani zada vrat. Ona gre i došla na vrata: pari da pliva voda. Unda je digla njevi abiti, da ih ne smoči. (Bila je sva u svili do tloha.) Ka je došla nutra - to ni voda nogo mramor. Ka je vidila da je mramor, pustila je abiti i rekla sama sobun: Di je mudrosti, tote j i ludosti. A mudri Salamun zada vrat govori: Di je liposti, tote j i sliposti. – I unda je se povidi.295 (Sali na Dugom Otoku) GRAD VID U Vidu se okrunilo devet krajeva. Tu je bija velki grad i, kako kažu, drugi odma iza Rima. Rim pa on bio, zvao se Vid. Tu se usio čitavi grad, samo mala crkvica je ostala. Kutije isto bija veliki grad. Usilo se istoga

294

Hrvatska usmena književnost Bosne i Hercegovine: proza, drama i mikrostrukture, priredio Marko Dragić, Hrvatska književnost Bosne i Hercegovine u 100 knjiga, knj. 5, MH, HKD Napredak, Sarajevo 2005, str. 184. Sličnu je predaju zapisala i Maja Bošković Stulli u Radešinama kod Sinja. 295 Isto, str. 224.

431

vremena kao i Vid i sada se vide u vodi razvaline, kupe na kućama, kad je čista voda i fino vrime. I unda bi se kladili monci, bili su vele silni ljudi: ko bi dojezdija iz Vida do Kuti na konju, a ne posrnut, onda bi onaj dobija neku nagradu. I kad bi od velike svoje sile, od oholosti, kad ne bi ništa mogli, unda bi skuhali pogaču za metu i u nju bi gađali. A kašnje se usilo sve.296 (Opuzen) VIDOVSKA KRALJICA Ima put Neuma jezero Kuti. Kažu da je govorila vidovska krajica: – Moji Kuti, moji zlatni skuti. Tako san ja čuja. U trupici danas kad se čovik vozi po tom jezeru Kuti, vidu se porušeni zidovi u dubini od nekadašnjeg grada. Od Kuti do Vida sve je bija grad. I ta krajica kad je išla kočijom od Vida do Kuti, zato bi ona rekla: – Jest Vid Vid, ali moji Kuti moji zlatni skuti. To sam čuja kad sam bija dite. * Druga žena dodaje: O, moj Vide, moj očinji vide, moji Kuti, moji zlatni skuti.297 (Opuzen) DIVOVI GRADE TORANJ Su bili neki veli i jaki judi. Kad su zidali turan u Mutunu i u Buzetu i crekvu pod grotu, da su si bat posujivali jedan drugomu. Jedan je bi u Mutunu, a drugi u Svetom Štefanu i su si preko drage davali bat. I žene su bile jake, pa su na glavi nosile kolonu od crikve, a na hrbatu otroka i još su po putu plele hlače.298 (Beletićev Brijeg u Istri)

Usmene pripovijetke i predaje, priredila Maja Bošković Stulli, SHK, MH, Zagreb 1997, str. 337. 297 Isto, str. 338. 298 Isto, str. 364.

296

432

Kraljica je bila sad vu nepriliki i pomisli si da se zakune vragu te veli: – Pukni. Ona opet i po drugi put veli: – Pukni. Neki misle da je Crna kraljica udovica Ulricha Celjskoga. To čuje jen vuglenar i on otide k kraljici te se joj javi da ju bu on nosil triput okol grada. Kraljica je na to pristala i sad njemu veli: 299 Isto. str. vrag. ili bi pak na njega napustila dva orle keri su bili tak izvežbani da bi mam čoveku iskopali oči. Stari su govorili da je to Divić. Kak se je navek nosila vu crnom rubju. pa je prez krova. 433 . dam ti Medvedgrad — ali joj se ni nišče odzval. Te su predaje nadahnule Josipa Freudenreicha i Higina Dragošića da napišu istoimena djela. više nisu mogle dalje graditi. No kraljica je sad tela da se resi zakletve. dam ti Medvedgrad i sve zlato . Kad se je Turčin približaval k festungu. No kad je Turčin haračil po hrvatskoj zemli. vrag. jer bi sakega kerega bi na svojem gruntu vlovila dala hititi pred lave kere je baš za t posel hranila. drugoga sina hercega Stipana Vukčića Kosače koji je bio oženjen rođakinjom Ulricha Celjskoga. nije zabil ni na Medvedgrad vudriti. pozove kraljica svoje sluge vu festung da ga brane. Sad se ona i po trejti put zakune i veli: – Pukni.ali joj se opet ne javi. vrag.DIVIĆ Vile su sagradile arenu u Puli. ali mu onda mora dati bedenj od dvanajst veder pun zlata. Su nosile na glavi grote i prele. te da proglasit po celoj zemlji da keri ju triput oko nejnog grada odnese. ali joj se ni ni jen odzval. 365.299 (Loborika u Istri) ČRNA KRALJICA Mnoge su predaje zapisane o Crnoj kraljici. pa makar si noge do kolena znucal. Bila jena žena koja je bila jako zločesta svojim slugem. a neki da je udovica Vlatka Hercegovića. Kad je peteh zakukurika. dam ti Medvedgrad i sebe! I zaistinu sad vrag pukne i potera Turčina iz Hrvatske. da mu bu dala bedenj dvanajst veder pun zlata. zvali su ju “crna kraljica”. Cez nejni grund nije nišče smel.

No ne projde dugo cajta. ni niš videl. a vu trejtem kufer. a ti me skri pod nadre od tvoje rubače. Kad je krenul po trejti put okol grada. ali sije mam vu sebi premislil da zakaj si ne bi on sam zel penez kad je več kraljica mrla i ni nikoga bilo pri hiže gde su bili penezi. On se vu prvi mah preplašil. dojdu pred njega velike kace i ne puščaju ga naprvo. kad je počel vaditi iz nedrih. neg ju je pri kraju hitil kak i vuglenar. ali se nišče ne javi. več je samo čul kak juriju kočije. jer mu budu drugač deca pomrla od gladi. da me gdoj ne vzeme. On otide vu hižu s penezi i tu ti najde tri bednja penez. ali mu mora dati dvanajst veder zlata. Taki za nekuliko dan kak je kraljica vumrla dojde jen sluga k nje da ju prosi penez. Još je faljelo samo nekih par korakov da ju i po trejti put donese do meje. Kraljica ni niti sad bila spašena. a iz njih izlaziju sama velika gospoda se cilinderi na glavi. pokuči na vrata. Vuglenar se još ne stavi. pretvorila vu gavrana. Kraljica se i zbilja pretvorila vu gavrana. da me buš lakše nosil. ali kad dojde blizu. On seje malko preplašil al je sejeno išel naprvo. htel je ipak znati kulko sije zel i hoče da prebroji. ali sad dojdu pred njega vragovi sa vilami te ih zapiknu pred njega i ne puščaju dalje. no ali sad ni mirno išel. Sad se je zaistinu vuglenar preplašil. naj se niš bojati. neg si nameće pune nadre srebrnih penez i odleti sav vesel vun. vu prvem bednju je bilo zlato. vidi jeno veliku kacu kera leži na penezih i njega gledi. hiti kraljicu i hoče vujti. javi se jen razbojnik keri seje takaj polakomil za zlato i veli joj daju bu on nosil. ali ni on je ni donesel do meje. ali več vidi gde stojiju kočije. I tak ti kraljica vumre zakleta. Dojde ti on pred njejnu hižu gde je ona stanovala. a vuglenar ju zeme i dene vu nedre kak mu je kraljica naložila i otide okol grada. On se ni htel dirat vu t bedenj. vu drugem srebro. i kaj god buš videl i zestal. dok ni došel i po drugi put na mejo.– Ja se bum. Kad je prvi put išel. Dojde ti on prvi put na meju. a kraj ne jena velika kaca. I zaistinu on jo je nosil tak kak i on vuglenar i se iste napasti su pred njega došle. On bedenj z zlatom bil je čist v kutu i on hoče da ide po zlatne peneze. neg samo ide naprvo. neg samo ujdi furt naprvo. Kraljica je na to pristala i rekla mu se isto kak i prvomu. Kad je bil več prilično dalko. ali ga kraljica prime za rukaf i veli mu: – Sad si mi još devet puti gorje napravil. Njemu je pak kraljica rekla: – Sad si mi petnajst put gorje napravil neg sem prije bila. je oni tebi ne moreju nikaj napraviti. neg je bila još devet puti gorje zakleta. a to ti je se sam 434 . On na to otpre vrata i vidi gde kraljica mrtva leži. je su ga napali vukovi i lavovi. Ide on i po drugi put okol grada.

MH. to ti ga kaca ne pusti v hižu. I dandenešnji leži kaca pred vrati i ne pusti nikoga nutri. Divljan prokleti jede. a đak stavlja u usta. ali bez penez. Vatroslav Jagić. Pošto se Divljan najede. al mi uteći ne ćeš. domisli se te oni šiljak zavrti Divljanu u oko i oslijepi ga. spopane ga i ubije. legne kraj ognja. a jadni đak ne htjede. pa opet ploču na vrata privali. jer ću i tebe sutra ovako. 301 Usp. A hoćeš. pa da ga je i sad ta volja dopala.vuglen. str. On se vrne domov. zovne Divljan đaka da s njim jede. priredila Maja Bošković Stulli.” Jedi” stane vikati Divljan. Potakne im veliki oganj i oni se sjednu grijati. digne ploču. I napipa popa pretilijega. vidjevši da se sutra i njemu nožić pod grlo sprema. a đak jadni. stanu gledati kroz planinu gdje bi prenoćili i ugledaju oganj daleko u jednoj pećini. mislil si je da se je morti zabunil i otide da si i po drugi put nameće. Kad to đak vidi dosjeti se svome jadu ali uteći iz pećine nikako nije mogao. Pošto se malo zagriju.300 (Remete kraj Zagreba) DIVLJAN U sljedećoj je priči antički grčki motiv o Polyphemu:301 Pop i đak hodali kroz jednu veliku planinu pa ih ondje uhvati noć. da je Bogu hvala! Izvadi ti meni ovo jedno oko. On ni htel verovati da su penezi bili. Pitaju ga hoće li ih pustiti u kuću i on ih pusti. Ali na vrata pećine bijaše privaljena velika ploča koju sto ljudi ne bi moglo pomaći. str. Kad tamo ni ljudi ni ikog drugog. navrti na ražanj i stavi kraj ognja da se peče. Divljan ustane. Historija naroda hrvatskoga Iisrbskoga. ali samoga zlata. reče mu Divljan. Staro doba. a đak počne diljati jedan mali šiljak. Videći oni da već ne mogu taj dan prispjeti kuda su bili naumili. Primaknu se oni blizu i povikaše da vide ima li tko tamo. 300 435 . pa opet baca u kraj. pusti ih unutra. 111. kad ne umijeh ja tebi obadva. knjiga prva. do jednog divljeg čovjeka s jednim okom navrh glave. Upita ga Divljan:” Šta diljaš taj šiljak?” Đak odgovori da se kod ovaca sjedeći besposleno naučio tako diljati. Zagreb 1867. Divljan slijep skoči kao mahnit i đaku reče: “Neka. SHK.” Usmene pripovijetke i predaje. Kad ti on dojde pred vrata. Kad se pop ispekao. i na sramotu ako ne ćeš na lijepo. Divljan zatvori oko i zaspi. Zagreb 1997. već mu odgovori da nije gladan. Bez izbora đak sjedne s njim. počne ih Divljan pipat iza vrata da vidi koji je pretiliji da ga zakolje i ispeče. 353-355.

stuhe. stane skakati oko Divljana. ali ga ne mogne nikako naći . pristane za njim. vukodlaci (kodlaci.Kad ujutru svane. Onda se počne Divljanu rugati i smijati tjerajući pred sobom stoku. kudlaci. Đak u ovnovoj koži stade se s ovcama približavati ne bi li i njega izbacio i tako malo po malo primičući se. 302 Hrvatska usmena književnost Bosne i Hercegovine: proza. 5. drama i mikrostrukture. napipa Divljan vrata od pećine i vidjevši da su zatvorena počne po pećini brbati tamo-amo da đaka uhvati. ali bez popa. kučibabe. Divljan.” Đak nesretni prevari se i pođe da uzme štap. kuga. pa se obuče u onu kožu i izmješa među ovce. Kad se đak dohvatio poljane i vidi svu stoku pred sobom. primakne se uprav nad vodu. susret s demonološkim (onostranim) bićem. Sarajevo 2005.302 (Čitluk) DEMONOLOŠKE PREDAJE Demonološke (demonske) predaje u osnovi imaju osobni doživljaj. dođe do njega. jer ti bez njega nijedna ne će krenuti. Divljan već vidi da mu od mnoge stoke ne može ništa. priredio Marko Dragić. crni pas). ali kako ga se prihvati. U to.” Divljan kad vidi da mu je utekao. 194. str. Onda đak s mirom i Bogom otjera stoku i dođe zdravo kući. Hrvatska književnost Bosne i Hercegovine u 100 knjiga. 436 . čaratani. Vidjevši da je poginuo. te tako dođu do jedne velike vode i đak vidi da će ga već moći u vodu utopiti. padne mu na um britvica koju je pri sebi imao. jer je imao u pećini mnogo stoke te se đak domisli i oguli jednog ovna. kozlaci). te se Divljan utopi. vikne Divljanu: “Ne traži me više. đavao (vrag-crni ovan. irudice. Divljan ga uhvati i izbaci vani među ostale ovce. prijanu mu jedan prst pri njemu. otvori vrata sasvim i pruži mu štap govoreći: “Kad si mi već utekao na ti ovaj štap da tjeraš stoku. Najčešći demoni u toj vrsti naših predaja su: vještice. ja sam već napolju. domisli se što će. primičući se malo po malo da bi ga uhvatio. knj. izvadi je i odsječe oni prst što mu pri štapu prijanuo bio i uteče. onako slijep. pa počne zviždjeti okolo njega rugajući mu se. MH. HKD Napredak. pa pođe na vrata od pećine pa otvori jedan kraj vrata i počne stoku vabiti da jedno po jedno izbaci. a đak mu onda pritrča iza leđa i tisne ga u vodu. tamo-amo da ga ne dohvati. Divljan.

štrige (štringe) coprnice. Od sakoga je zrna peska postal po jen sršen. U Hrvatskoj je spaljivanje vještica zabranila Marija Terezija 1758. Neki misle da je u tom razdoblju spaljeno do milijun vještica. u Tuluzi. Majka Buža. gušile pri spavanju itd. a u predaji je to stvarna osoba koja nanosi zlo. te razna plašila. izazivale razne bolesti i ludilo. a đavao bi njoj dao nadprirodne moći. spolno bludničile s đavolom. mačić. Zamišljane su kako jašu na metli s grbom na leđima i dugim nosom. E. Razlikuju se vještice u bajkama i demonološkim predajama. g. Ulazile su kroz ključanice. utvare. Konkretna ženska osoba bi đavlu prodala dušu. SHK. zišla ona gore i počela štrmenkuvati. OD BABE KA JE COPRALA I POSLALA SRŠENE NA FRANCUZE Bili so negda v naše zemli Francuzi pak so štoli da pejo prek Turovoga pola na Zagreb. spremale masti za ljubavne napitke. MH. Vještica u bajci je bezimena i zla. Vjerovalo se da ima i lijepih vještica jer i đavao voli što je lijepo. 358. u Posanu. Kad so ludi to naredili. Nigdar više neso odonda Francuzi bili v naše zemli. prikaze. I bež . a zadnja 1793. More su po narodnom vjerovanju djevojke koje su se povještičile. jele djecu. kad so sršeni počeli klati vojsko. g. babe. str. Vještice se još nazivaju: more. priredila Maja Bošković Stulli. VJEŠTICE Po narodnom vjerovanju vještice su stupile u savez s đavolom pogodbom koja se potpisivala krvlju. bile je dobre bežati. Prva je vještica spaljena 1275. Onda je nekakva baba dala dovesti na pole dvanajst vaganov peska. a baba onda ne poslala na Francuza. Copruvala ona morti jeno vuru kad ti najenpot z onoga peska počeli se sršeni leći.orko. g. držale tajne sastanke. 303 437 .ki je kak i ki kam mogel. kukviža).303 (Lupoglav kod Dugog Sela) Usmene pripovijetke i predaje. zloguke ptice (gavran. Zagreb 1997.

Irudice su demonološka bića koja su predvodila olujno nevrijeme. a žensko od zavisti. Tu su kugari umirali i kako nisu mogli doći do groblja. Niko mu to nije virova. zaseok Podlice. moguće ju je brzo zaustaviti. kaziva materi. Ako se rano poduzme liječenje. 28. svejedno.305 KUŽNO GROBLJE U SELU MILE U selu Mile. željna mlade krvi. Teletext. nožem ustruže malo klačarde s Gospina oltara. ona pritisni. 2004. nit glasa dati. Po narodnom vjerovanju postojali su i višci (vještci). tare i mori mladost pri spavanju. Teletext. Pane mu na pamet. Nit je mogo čim krenuti. 179. 10. 179. da ode u crkvu. Kaziva ćaći. metne u karticu. Nestalo je priča o irudicama. Pričalo se da se nekog momka dovezala mora. tu su ih odmah sahranjivali. I HINA/AFP.304 U Bosni i Hercegovini mnogo je kužnih grebova i grebalja. Svaku noć dok on zaspi. Ostale su molitve (basme) protiv njih. str. pokazivala kao kostur djevojčure u bijelim haljinama. 28. HINA/AFP. Nikad više nije došla. Pričalo se i o stuhaćima. Bolest – kuga povremeno se pojavljuje u Kini i drugim dijelovima svijeta. str. al se od tad uvik pričalo o tome.” Stuhe su slične vješticama. zašije u krpu i metne na se. 10. Svojim dodirom je izazivala smrt. “Mogu ga i posve izluditi. a ako se ne liječi. a nestajala je u obliku vatre. 305 304 438 . Voli mladu mušku krv nego žensku. U Stocu se vjerovalo da su se stuhe prikazivale u obliku vatre i plamena. Kad ne more da se mladosti drukčije dočepa. 2004. al opet nije je mogo nikako uvatit. Po narodnomu vjerovanju štriguni ili čarobnjaci mogu začarati čovjeka i baciti na njega uroke. Muško mori od želje. smrtonosna je u 60 % slučajeva. U srednjem je vijeku od kuge u Europi umrla trećina pučanstva. postoji Kužno groblje. po narodnom vjerovanju.MORA Mora je cura zle krvi. Snažan je bio. KUGA Kuga se.

FF Mostar 2007. u to vrijeme neizlječivu bolest. Onda je kazala: – Kukudare bukudare. priredila Maja Bošković Stulli. u Bogomolju nikadare. kao ženska neka. bukadare. godine. po narodnom vjerovanju. 306 439 . g. čatrnjama i tamo odvlačile djecu koja bi se približila vodi. iz Bogomolja. Sada je groblje zaraslo u šumicu. Rkp. i da je išla da će put Nerežišć. U Hrvatskoj ta demonološka bića nazivaju se babaroge. 163). 307 Usmene pripovijetke i predaje. Bože sačuvaj. a kako mi je mama pripovijedala prije su ga ljudi čistili i održavali jer su se bojali da i oni ne bi dobili kugu. a ona se ope vratila pu Supetra i govori: – Šukadare. vej nikad u Nerežišća. BUKUDARE Čuo sam priču od naših starih ljudi da je nekad bila došla u naše selo kuga. kazala je Anđa Tokić. da je na velikoj stini slomila nogu. 384. SHK. I kad je iz sela išla. MH. I kad je ona s time bila gotova. Katici Lozić Radielović 2007. a sveti Roko vaze šćop pok udri po njon.danas dan ima jedna kamena ploča u tom groblju.306 SVETI ROKO I KUGA O svetom Roku bilo je riječi u poglavlju Molitvene usmene lirske pjesme (str. D. bunarima.307 (Blace na Neretvi) Kučibabe (babaroge) su. I došla je do crikvice svetoga Roka. str. selo Bulići) Živi u selu Mile. I eko la! (Pražnica na Braču) KUKUDARE. i da je pravila pomoritad. Svalina (rođena 1949. iskoveda je vrlo. živjele u vodi. tražila da je prevezu na Pelješac. Zagreb 1997. Da je bila kuga u Supetru i da je harala po Supetru. djev.

držali bi palac u ruci i tri puta izgovarali: Zapori kozlakov. Za čovjeka nije dobro da se u to doba zatekne na putu jer bi mu se moglo dogoditi svakakvo zlo. U nekim krajevima (primjerice Hrvatskomu Zagorju) vjerovalo se da će se pokojnik povukodlačiti ako preko njega prijeđe mačka. Rkp. Zbog toga se na raskrižjima putova postavljalo raspelo kao obrana od zlih sila. hodali noću (pogotvo kraj groblja). FF Split. Marijino mliko.308 (Vinišće kod Trogira) 308 Ivan Marić. pojavljivali su se kao mješina puna vina. travnja 2006. 2006. str. ali i pomoć u rasuđivanju pravih smjerova putovanja.VUKODLACI Demonske predaje o vukodlacima pripovijedaju o mrtvacima koji su se zbog teških grijeha četrdeset dana nakon smrti ustajali iz groba. g. 12. tri mise Uskrsne. a Zorka 1936. Kudlaci su zli i uvijek nastoje naškoditi čovjeku. zapisao je po kazivanju bračnoga para Joze i Zorke Marić. g. Gospe za nan. tri mise Božićne. Ako su za života bili pijanice. Isus prid nan. Ili: Isusova brado. pa kad bi djeca. pojavljivali su se u obliku mješine pune vodom.. a i odrasli. 18. Prema pričama oni se okupljaju na raskrižjima putova od dvadeset tri do dvadeset i četiri sata. a često uzimaju različite životinjske oblike. g. slavno sveto Vodokršće. u Vinišću kod Trogira. Jozo je rođen u Vinišćima 1932. u Okrugu Gornjem. U Vinišću kod Trogira vjerovalo se u kodlake (vukodlake) koji su posebno mogli naškoditi djeci. 440 . Nestajali bi kada bi bili probodeni glogovim kocem (ili sa sedam glogovih kolaca). sv. a ako nisu bili pijanice.

Vrag će njega sve pitat. ništ već nema. nosali su ih po selima. SHK.jer su tu pune bačve dukata. str. Ona je rekla da bi. sve Vidi: Usmene pripovijetke i predaje. U Istri se orko naziva mrak. pakleni magarac). Sedam godinaje š njim živila. Iz njezinog sela bije lugar. Unda on njoj rekada bi l ona za nj. lip. Zagreb 1997. sve spalo š nje. bija fin. 410. Taj lugar mislije da je tamo kuća di u šumi. “Onda najzad će te – veli -upitat: Imaš li luga kolko? A ti reci: Imam više neg ti. bespućima. da ne bi rekada nema. On iša i iša njeznim tragom i doveja ga trag u pećinu. mačku (mačić).bilo slabo vrime. najčešće sve do prvih pijetlova. Unda ona rekla lugaru da nose dukata kolko god budu mogli ponit. kad senije moga ništ koristit. mačić po narodnom pričanju pojavljivali bi se pred ljudima noću. To rekla tak odnamirke. planinama. crnoga ovna.Unda je očla š njime i doveja je u šumu u pećinu. da b očla za nj. psa i ljudima činio zlo.Una je rekla da je oće vrag. un nek reče da ima. Ona očla donit vode na vrilo i našla momka kod vode. pakleni magarac. Onda naša vrilce vode i snig je bije i naša trag di je boso čeljade dolazilo na vodu po snigu (nije je on obuva). 309 441 . da ne bi nik reka. MH. nije znala da je un vrag.309 U nekim krajevima Dalmacije narod pod pojmom mačić (macić) podrazumijeva i ubijenu djecu koja su se noću pojavljivala. onda taj lugar zabasa kroz šumu. maminjorga. Te su priče biblijske provenijencije. nije mislila da b to napravla. jer brag voli to. Onda je rekla ona lugaru da nju vragodve tamo u pećinu i rekla je lugaru da što god vrag bude pitaima l on. tamo nije tkala ni prela. Orko. imam sve. priredila Maja Bošković Stulli. maminjorga. I nju opazije kad je doša i začudije se: — Jes ti tute? Ona je bila već sva orepana.” I sve je onda tako bilo i vrag onda puka od žalosti. konda je grum puka u pećinu. DIVOJKA I VRAG Bila divojka nika već stara i roditelji nisu joj bili dobri. a on nekvajik viče: Imam sve. podvlačili im se pod noge te kada bi ih ljudi bili prisiljeni uzjašiti.ĐAVAO Đavao se po narodnom vjerovanju pretvarao u: magarca (orko.

gonio ga je cilu noć. nastojao bi da mu se podvuče pod noge tako da bi ga taj čovjek morao uzjahati.g. 1927. to je počelo se zdižat u visok. 311 310 442 . govori: “Da mi je sad đava. bio je malo i umoran. u nekon šumici. ćeš me pejat doma. FF Split. tako da je ipak došo kući. ma ne boš već. u Neoriću 2005. si me kojina jen bot. uzjašio bi na nj. str. Kada bi dosegao kuće. invece tovar je bija orko. godine kazao Marko Bazina (rođ.310 (Vranik kraj Lovrinca u Lici) POSTOLAR I ORKO Jen kaligar je dela cija dan i ga je uhitilo škuro za doć doma. kroz duge im vire dukati. Kad je taj prvi pivac zapiva oko tri i po sata. a čovjek bi na njemu nemoćno jahao i podizao se u visine. razmiš. ni zna ca. kako s duge rastrošne. nije stalo malo. eto jedan magarac kraj puta. Onda s odnili dukata kolko s god više mogli. kad su prvi pivci zapivali…onda moć ti mračni sila prestaje da važi. kad je on to reka. Po putu ki gre. 411.” Međutin. Rkp. sv. Mariji Dukić. 13. I kad je taj magarac doša.312 (Neorić) MAČIĆ Mačić se pojavljivao na seoskim putevima u noći i ako bi sreo čovjeka. On je onda njoj da polak svoje obuće s nogu. 2005. i inšoma ti tovar se je poceja nažad kolivat doli. nije on moga sać s njega! Tako da je on. I on ga zajaše. nojde jenega tovara i je reka: – A to si tovar. Ga je razjaha i on je poceja teć tako do doma i je reka: – Orko. 183. Čiča miča gotova priča. mačić bi ga zbacio na Isto. I kad je iša. Kaliger še je prestrasija.311 (Picuda u Istri) PAKLENI MAGARAC Jedan je iša iz gostionice kući. da ide lakše. jušto lipo. ki šan trudan. on je jednput osta na mistu…bio je malo dalje od kuće. Isto. 312 Studentici Filozofskoga fakulteta u Splitu. je sa u rucak i je uže šilo van i ga je poceja ubadat kadi je uhitija. Tada bi mačić počeo rasti. I lipo kada je ša gori.). samo da dođen prije kući. str. I on uzjaši na nj. pola njemu ostalo.od nika.

godine Tina Ivanišević. 13. Pojavit će se jedino ako peteh (pijetao) snese jaje iz kojeg bi se izlegao zmaj. mrkoj gušterici. ST.). Tu masmalić čuva veliko bogatstvo. 2006. Čovjek bi cijelu noć ostao tu dok netko po danu ne bi naišao i izbavio ga. koji bi ga imao. Na Cresu se običajilo govoriti za nekoga tko se obogati da ima masmalića na čufitu (u potkrovlju). U takvim rupama odzvanja kada se u njih baca kamenje.-4. može sve želje ostvariti. 9. Masmalić (malik) je. str. U šumi pokraj Belog ima nekoliko panjeva oko bijele stijene.krov i pobjegao. Mrka gušterica po narodnom vjerovanju ima posebnu moć. 2005. zapisala u Kaštel Sućurcu po pripovijedanju Matije Vladović (djev. ne treba je ubijati. Tada je prilika da mu ga se ukrade. štrigama. zmajevima. malen. Odjeven je u blavitene (plavkaste) bagešice (hlačice) i ima crvenu kapicu.314 313 Jelena Lijić siječnja 2006. 314 Predaje o: štrigunima. Gad skida taj dijamant samo onda kada se ide napiti vode u lokvu da ga slučajno ne bi progutao. u narodnom vjerovanju. 1932. vrlo lijep čovjek. a ponajmanje onu koja ispod vrata ima čajevno (crveno) jer bi mogla prokleti toga čovjeka. sv. Ispod jezika skriva vrlo lijep i velik dijamant koji ima takvu moć da čovjeku. Ako mu netko baca kamenčiće u njegovu kuću. ali samoga gada ne smije se ubijati jer bi dijamant izgubio moć. 11. Carev. Rkp. g. Živi u škujinama (rupama) pod zemljom. Dobrodošao je i rado će pomoći čovjeku u nevolji. po narodnom vjerovanju. više nikada ne bi imao sreće. a kazivali su joj volonteri Eko centra caput insulae Beli na otoku Cresu. onda se zna ljutiti i čovjeka navesti na krivi put. FF Split. Najradije prebiva u gustoj šumi. g. 443 . “Gad zes čavjenu rožu” je zmija koja se glasa poput pijetla. str. masmaliću i gadu zapisala je 2005. kudlacima.313 Zmajevi žive u škujinama (jamama. Zna lijepo pjevati i oponašati glasove. 1. Iz usta su rigali vatru i pustošili ljudima polja te ih tjerali da im povremeno za hranu dovode lijepe djevojke. Narod vjeruje da je to stol kojim se služe masmalići. FF Split. Rkp. Takav čovjek. Jaje pak valja odmah razbiti kako na svijetu ne bi bilo nesreća. Ako se čovjeku dogodi da na putu sretne kušćericu (guštericu). sv. rođ. Takvih stvorenja više nema. pećinama) u blizini naselja gdje su čekali žrtvu koju će pojesti.

Isprepleću se novelama. ružmarina. a kad ih kralj pita zač to rade samo nek mu odgovore: “A kako će skuvan bob rodit. avet. pripadnici određenih društvenih slojeva (seljaci. policajci). oko tri i pol sata poslije ponoći oglase prvi pijevci.” 444 . crnoga (ali i žutoga) psa. I jedna divojka govorila svom ocu: Poj ti oče! I odnese mu tri cvita: masline. strašilo. o sedam prutova. primjerice. anegdotama. Na se stavi ribarske mreže. isto tako ćemo ti mi zatvoreni vratit dugovanja. Pritvara (utvara. levande. metaforično pričanje. i kaže svom ocu da je veže za konja. Kad kralj vidi to. Kad kraljica to vidi. nestaju sva demonska bića. bi mu drago i on poruči starom da kaže svojoj kćeri da dođe na dvor ni gola ni obučena. Kralj se obradova i uze je za ženu. * Demonske predaje plaše i upozoravaju slušatelje i čitatelje. zeca. ni na konju ni pješke. PRIČANJA IZ ŽIVOTA Pričanja iz života su najčešće kratke i podrugljive predaje u kojima se ismijavaju stanovnici pojedinih krajeva i sela. I kad to ču. Po narodnom vjerovanju demonska su se bića pojavljivala u gluho doba noći između ponoći i tri – tri i po sata poslije ponoći. ona ih je savitovala: da svaki dan bacaju bob što su ga tribali obidovat. Zatvorio je tu mnoge ča mu nisu mogli platiti prinose.Zloguke ptice kukviža (sova ušara) i gavran po narodnom vjerovanju predskazuju tragediju ili smrt. sablast. mindice) je po pučkom vjerovanju rugobno čudovište koje se čovjeku priviđa noću u obliku nakazne životinje: crnoga ovna. Kada se. U pričanjima iz života nalaze se didaktička pričanja o ubijanju staraca. šalama i vicevima. malograđani) i zanimanja (činovnici. prikaza. šaljiva i druga pričanja. A kralj je ima i zatvor. I dođe tako pri kralja. mačke i sl. MUDRA DIVOJKA Bi jednom jedan kralj i zapovidi da mu se donesu tri najlipša cvita. ali i objašnjavaju uzrok pojavljivanja demona. divojka je dugo pensala i dositi se.

Međutim. Živjeli su tako otac. Ni zna di je ni ča mu se zbilo. otac je odluči da je vrime da ispravi ča je učini. i nikad ni ništa činila. kraljica ga stavi na konja i odvede svojoj kući. Svega su imali i ničega njima ni falilo. mat i ćer. Rudan. NE LAVURO TIN NE JI KO Lijenost je čest motiv u hrvatskoj tradicijskoj kulturi i književnosti. sv. 49. Njih pusti. u blagostanju. Ona je bila strašno lina. Vidi svoju ženu. Kćerka je počela raditi tek kad je ogladnjela. a kraljici reče: “Hod ča od mene. Bogataš je tako kćerku udao za ribara koji se domogao velikoga bogatstva.315 (Bogomolje na Hvaru) NI GOL NI OBUČEN Književnost karakteriziraju didaktičnost i edukativnost. Zahtjev bogataša da će udati kćerku za onoga tko u njegovu kuću dođe ni gol ni obučen ima elemente bajke.” Od tada su navik živili sritno. a na sebi je imao samo ribarsku mrežu. Kad je došlo vrime da se udo. Njezinemu budućemu mužu je reka da joj ništa ne će ostavit ako ne počme lavurat. 1930. majka i kćerka. FF Split. Kad je sunce bilo još na uranku kralj se probudi. Obećao ju je udati za onoga tko dođe u njegovu kuću ni gol ni obučen misleći da se takav nikada ne će pojaviti. otac. Kad je kralj lega u odaje onako pijan. a ogleda se i naslovom (paremiologizmom) Ne lavoro tin ne ji ko (Tko ne radi. g. Didaktičnost je glavna karakteristika te priče.. ali su kćerku pogrešno odgojili. taj ne jede). Kćerka ništa nije htjela raditi te je otac njezinom budućem mužu rekao da joj ne će ništa dati od bogatstva sve dok ne počne raditi. kazala je Tihana Rudan. g. pa je upita da di su? A ona će njemu: “Ti si mi reka da vazmem ča mi je najmilije. 10. jednoga je dana u njegovu kuću došao ribar. str. djev. Tiha rođ. 2004. vazmi sa sobom ono ča ti je najmilije!” Tu su večer obidovali i vina pili. Ljubici Rudan Bogomolji 2004. Rkp. i kralj je sluša svoju mudru ženu. Otac i majka su bili vrijedni i stekli su veliko bogatstvo. Otac je cili život lavuro kako beštija tako je steko veliko bogatstvo. Al ocu je uvik bilo krivo ča je ćer odgoji nopoko.Kralj je zna da ih je kraljica savitovala. Bila je jedna bogata fameja. 315 445 . Neki bogataš nije htio udati svoju kćerku.

XV. ko je danas lavuro?” A ona mu je na to odgovorila: “A sine moj. svjesne ljude. kako je naučila tako je i nastavila. sultan je Katica Hraste je u Brusju na Hvaru 2006. sv. I tako je to bilo dok jednega dona ni muža doša doma i pita mater: “Rec mi.. 2006.. a otac mu savjetuje da povede kučku i ženu. ako je prešo pedeset godina. sv. Rkp. Jednom je sinu žao bilo ubit svog oca pa ga je sakrio u vinsku bačvu.. GZM BiH. 280. po cili don ni ništa činila. 37. Kad su se jednom on i žena posvadili. Jednom čovjeku to bude žao. rano ujutro se ustala i došla pitat: “Ča je potriba lavurat ?”316 (Brusje na Hvaru) UBIJANJE STARACA Zakon je od vladara izišao da svaki sin svog oca ubije. a žena se potuži caru. FF Split. a otac mu rekao: ‘Ti mene ubi pa ti car ne će ništa’. 316 446 . ona opet k njemu leti. I car se onda uvjerio da ne treba ubijati starce. 1. najvećeg prijatelja i neprijatelja. str. Car zovne čovjeka k sebi i zada mu dvi zadaće: da mu dozove najdraži i najgrđe. NS sv. ona caru sve kaže kako je oca sakrio. ona rekla čovjeku: ‘Tu ti je ćaća!’ I on se ocu požalio kako ga je žena otkrila. On ih zamoli da ga nose što dalje jer je on svog oca donio na ono mjesto gdje su njega donijeli. Sinovi ga vrate kući. kazala Katarini Mišković. A žena mu sve to pratila.317 *** Sinovi ponesu starog oca u šumu da ga ubiju.Kad se udola. GZM BiH.. Sarajevo 1982. I on ne htjedne. Kada su svi stari ljudi bili ubijeni. Narodne pripovijetke. bome jo i ti. tj. Etnologija. 318 Vlajko Palavestra.173. NS. str. I kad je pred carem udario kučku. Etnologija. str.” I tad je i kad nevista ni cili don okusila ništa. Narodne pripovjetke i predanja iz Drežnice. Sarajevo 1961. pa iskopa za ćaću rupu pod ognjištem i tu skloni ćaću. Muž i njegova mater su po poju hodili i lavurali a ona ih je gledola. 317 Vlajko Palavestra.318 *** Za vrime turske vlasti došlo je naređenje od sultana da se ubiju svi ljudi stariji od pedeset godina. g./XVI. I on se zamisli što će. a kad je udario ženu. 5.

kad uđete u veliku dragu. Eto vam djeco slike i prilike vaše. A otac mu odgovori: “Sine. pito ga je kako da prvi ugleda Sunce. pa to može i nejako dijete. ti ćeš ga prvi ugledat. Bilo je opakih susjeda koji se radovahu njihovu svađanju. ali pretežno gledaj na zapad da ostali ne primjete. Ako nemaju kakva uzroka važna onda se svađaju oko sitnice. ko će prije ugledat! Ovi što je oca sakrio u bačvu. a ovi se okreće i na istok i na zapad. Sarajevo 2005.320 Hrvatska usmena književnost Bosne i Hercegovine: proza.319 SEDAM PRUTOVA Imao otac sedam sinova. HKD Napredak. Lako je grabiti ondje gdje nema tko čuvati. Sultan ga pito otkud je znao za to. 215. str. Od tada sultan nije ubijo stare ljude. Jednom prikupi sve sinove pa im dade sedam štapova svezanih u snop da ih prelome. on ga je prvi ugledo. knj. bit ćete kao ovih sedam prutova. sedam svađalica.naredio da tri čovika uđu u najdublju dragu i obećo da će onome koji prvi ugleda izlazak Sunca poklonit svoje kraljevstvo. jer mu ga je žao bilo ubit. vi ste kao ovih sedam prutova. jer godine donose mudrost. koji kao što sami rekoste. ti se okreni i tamo i vamo i istok i zapad. Kad je Sunce bacilo zrake na najvišu planinu. Čudim se što ne možete pa to je tako lako reče otac. Hrvatska književnost Bosne i Hercegovine u 100 knjiga. jer će svi ostali gledat na istok. str. pa se prepiru i svađaju. Ako hoćete da vas drugi ne slomi opasite se uzicom sloge da vas Bog vidi ako ne ćete tako. I kad Sunce baci zrake na najvišu planinu na zapadu.” Oni svi gledaju istok. Oni se nasmijaše i rekoše pa tako smo i mi mogli. Otac se njihov zabrine vidjevši da će sve biti zlo i naopako. a ovaj mu reče da je svog oca sakrio u bačvu. može slomiti i nejako dijete. te da mu je otac to reko. I sad se misle kako i šta. 5. Ove je riječi njihov otac i htio čuti iz njihovih usta. 219. priredio Marko Dragić. samo da ne bude Bogu lijepo i milo. 319 447 . Malo po malo. Jedan po jedan probaše ali nitko ne mogaše prelomiti štapove. Odrezao je udicu i prelomio štapove jedan po jedan. MH. drama i mikrostrukture. 320 Isto.

Br. 1854.) u svomu Godišnjaku navodi legendu o čudotvornom fojničkom križu. U legendama su sudionici Isus Krist. Juri. Legenda se dugo poimala kao pripovijest iz života svetaca. U njezin se sadržaj vjeruje. Mnogo je proznih i versificiranih legenda o sv. 1887.) ušutio žabe jer su ometale puk za vrijeme mise. čudotvornim grobovima mučenika i mučenica. sveci. Fra Jakov Baltić (Bukovica kod Travnika. Trogiru. Metkoviću. Ta se legenda i 2006. Vladimir je od Boga izmolio milost i zmije više nisu mogle ujedati. a kažnjavajući zlo.) u svoju je pripovijest Legenda iz K. – Gredice. 15. Fra Andrija Kačić Miošić u Razgovoru ugodnom navodi legendu o kralju Vladimiru koji je s malo svoje vojske morao pobjeći u planinu jer je bugarski kralj Samuel zaratio protiv njega.4. Legende unose red i harmoniju u život. LEGENDA O GAVANOVIM DVORIMA Hrvatske legende o propasti Gavanovih dvora biblijske su provenijencije. g. Siročad su otišla u kraljevstvo Božije. Ksaver Šandor Đalski (Gredice kraj Zaboka. (Godine 2005. te o Božjim i svetačkim čudesima. Širokom Brijegu i Jajcu. Božja i svetačka čuda ispravljaju nepravde.) Kačićevu je Razgovoru ugodnom pridodana versificirana legenda o sv. Legende su fakturom bliske predaji i katkad su teško odvojive od njih. kazuje u Sinju. kipovima. 1935. LEGENDA Legenda je vrsta priče koja ima vjerski karakter. ali je ipak element čuda njihov genus specificum što ih donekle izdvaja. U planini je bilo mnogo otrovnih zmija koje su klale njegovu vojsku. utkao legendu o dvoje siročadi koji su se smrzli pored jezera u kojem se njihov otac utopio. crkveni dostojanstvenici. st. – Ovčarevo. crkvama. Njihovo je izvorište u biblijskoj priči o propasti Sodome i 448 . mučenice i mučenici. 1813. Petru kad su hodali po zemlji. čudotvornim svetim slikama. na Cresu je zapisana legenda po kojoj je na tom otoku Osorski biskup Gaudencije protjerao otrovne zmije. Mjesto Tišina kod Bosanskog Šamca prema legendi baštini ime jer je ondje misionar fra Jakov Markijski (XV. Juri. nagrađujući dobro. svetice. križevima. a na mjestu njihove tragedije pojavila se crkva. Hrvati najviše pripovijedaju spomenute legende o propasti Gavanovih dvora i o Isusu Kristu i sv.

Uz te Gavanove osobine uvijek je vezana propast njegovih dvora. na tavanu. ma svakudan. st. A Lotova se žena obazre i pretvori se u stup soli. Bitan utjecaj na ove legende ima Isusova priča o siromašnome Lazaru.. Ima je svega. drža ga je u soban. Vatroslav Jagić. Bijo je u liku čovika. 12-13) “Kad ih izvedoše u polje. oholost i nemilosrdnost.” (Post 19. u: Zbornik Ivana Mimice u povodu 70. sadrži legendu o propasti Gavanovih dvora. Opširniji rukopis iz XV. Žena je bila još gora od njega. zapisana je ova priča u glasovitom Fiore de virtu. 24-26). Jednon Isus-milosnoga bila. također. Bog ti da! Pogledaj na me. 69. Prid njijovim je dvorin proliveno vele sirotinjski suza. Dodijaše i Bogu ti pusti uzdasi i suze. brojio pare. samo duše nije ima. siromaja. U legendi je ostala snažna slika da se nakon spaljivanja “dim diže nad zemljom kao dim kakve klačine (…) (a) Bog (…) zatirao gradove u ravnici u kojima je Lot boravio. Dođe k’o prosjak. jedan progovori: ‘Bježi da život spasiš! Ne obaziri se niti se igdje u ravnici ne zaustavljaj! Bježi u brdo da ne budeš zatrt!’ Jahve zapljušti s neba na Sodomu i Gomoru sumpornim ognjem.-82. Legende o propasti Gavanovih dvora. Težake prezirala. Dođe Isus i pokuca sa svojin šćapićen njojzi na vrata. Lajtmotiv legende je Gavanova škrtost. 28-29). Još u XIV. sve koje imaš u gradu. Na značaj ovakvih priča ukazao je u XIX. O legendama o propasti Gavanovih dvora vidi više: Marko Dragić. a po duši Gavan. i svu onu ravnicu. 321 449 . rođendana. pa priupita: “Dajder štogod prosjaku. jerbo biše još o’olija. str. st. Dva su anđela išla u Sodomu provjeriti ljudsku pobožnost i milosrđe.321 Bijo ti je u davna doba u Imockom. prid istočne dvore Gavanove. Anđeli su se zato Lotu odužili: “Onda ona dvojica upitaju Lota: ‘Koga još ovdje imaš: sinove i kćeri.’” (Post 19. iz mjesta izvedi! Jer ćemo mi zatrti ovo mjesto: vika je na njih pred Jahvom postala tolika da nas Jahve posla da ga uništimo. st. sve žitelje gradske i sve raslinstvo na zemlji. Gavan je bijo u drugim dvorima. i uništi one gradove.” (Post 19.Gomore koje su stradale zbog opačina svojih žitelja. jedan bogati čovik zvan Gavan. Split 2003. U dvorima bijaše samo žena. a prosjake protravala s vrata. Dočekalo ih je jedino Lotovo gostoprimstvo. Para je ima da nije zna koliko. I imaše i ženu i jedno muško dite. ma ima je i sedamdeset i sedam čobana. dok su se ostali stanovnici htjeli iživljavati na njima. Čije brdo? Gavanovo! Čije polje? Gavanovo! Ima je i kmeta i slugu. nejako.

kad ti ga je Bog da u vrtlu. Dok je ta stravota se tu zbivala. Crne se oblačine spušćale do zemlje. i jedan trs kupusa. jerbo se Boga boja. al’ prije toga reče slugi: “Noćas će biti svašta. a jezera otvarat. Stvori se Crljeno Jezero. Prosjak jopet upita: “Daj mi. stavi ga u naručaj i ponese sa sobon. nako te Bog dragi pomoga!” Ona naredi slugi da odriže trs kupusa. obaša je sve Gavanove čobane i kmetove. a treći put prosiče se zemlja. U elać! Ovo je prokleta kuća i prokleto misto!” Sluga. on viruje samo u pare. ali oni trs što je uz put. gazdarice. prosijak (Isus) se ukaza onome slugi i reče mu: “Uzmi tu zobnicu što visi o gredi. u njoj ti je vas najam. I dvori Gavanovi. ovo će sve otići u propuntu. i Gavan i sluge sve ode u crnu zemlju. Tako Gavan ostade na konaku u zapadnin dvorima. Od Bijakove do Zavelina siva i grmi gromovi pozivlju Gavana zadnji put na obraćenje. Čin on izađe iz dvora. gladne.nako te Bog pogleda! Utiši. “Šta će meni Bog tvoj dok je meni Gavan moj!” kaza njemu oštrokondža. gospodarice. Ali džabe. Od svi 77 sluga samo dva imadoše dušu i srce i žrtvovaše ono svoje malo sirotinje za prosjaka. ne vidiš prst prid očima. vedro nebo i mirna voda. i vas novac. Potrese se zemlja dva puta. Bog ti da!” proslidi prosjak. al’ Gavan jopet samo pare broji. Tako ti je nastalo Modro Jezero.” “Daj zalogaj kruva. zemlja se trese. a Gavanovica s ditetom u istočnin dvorima. Kako je sluga biža najprvo polju. Prosjak šćapi i ode ća. jerbo joj se činila sramota da mu dade rukan. Sluga ode i odriza zdravi trs. nako je i jezero okruglo. Kako su zidovi bili uokrug. nego nestade. jer je njega najvolio od svega blaga Gavanova. iziđe ona na vrata i reče prosijaku: “Biž’ ća s moji vrata! Vi skitančine i linčine ne date mira ni meni ni mome ditetu. ti se ničeg ne boj! Gromovi će pucat. što su se na nj ćukenja zapišala. Kako je sluga s diteton biža. donese joj sluga iz kuće koru kruva. Isus ne tide uzet ništa od njizi. pa onda na zapad. Gavan nije ni gleda šta se dešava vanka. rođenoj 450 . i dandanas moreš vidit obrise zidina dvorski. skupa sa Gavanovicom. Pod zemljon se začu tutnjavina. utonuše dvori i Gavanovica s njima skupa. Pomozi mi. utišijo tebe Bog!” Kad dodija Gavanovici. prije nego pođe. zemlja će se trest. uzme ono nejako dite iz bešike. Te iste noći propuntali se i istočni dvori. Al’ da ga se otarasi. nako se za njin otvarala zemlja i stvaralo jezero. a uto se i smračilo. Ali ništa od toga tebi ne će naškodit jerbo si pomoga čovika u nevolji!” Kad se prosjak oprostijo od sluge. zvano i Imocko i Gavanovo. I odma biži. metne joj na papuču od noge i ona nabije nogon onaj kruv prosjaku prid nos. Kad je lipo.

Krenica i Postranjsko jezero. Usp. 13. Ta dva imocka oka bude znatiželju. sve što je Gavan ima. Rkp. I Krenice i Udovica nesritna su i prokleta mista. Narod ji zove “Gavanov kokošinjac”. al’ niko ne zna sve i neće nikad ni znat! To će ti uvik bit misterija. Samo se zemlja nad njima propuntala. al’ ji ne pokri voda.322 322 Studentici Filozofskoga fakulteta u Splitu. Tu se nisu otvorila jezera. začuje glas iz oblaka: “Baci dite ako misliš svoju glavu iznit!” Sluga se ustavi i baci dite. tako ti je se i jezero propuntalo u duljinu. Tu su ti bila dva Gavanova guvna. a ne uokruga. k’o što je misterija i Crljeno i Modro jezero. ma’ovina i bršljan te zidine. 420-423. sv. Pogini tada i 75 Gavanovi sluga. Sluga se za ditetom raskaja. A Udovica je dosta žena u crno zavila. Pokrila je kupina. stra’ i straopoštovanje. Imotski 1997. godine kazao fra Vjeko Vrčić. al’ su se otvorili virovi i voda mu podušila svu marvu iz torova. Te iste noći i to ti se sve propuntalo. prid Boga su manje krivi. Te strašne noći.kući (jerbo se u Kamenjaku rodija). Iz te rastvorene zemlje udari velika voda. Tu su ti isto bila guvna Gavanova i pojate. zemlja proguca i voda pokri. u Imotskome 2004. Ispod Donji Vinjana imadu dvi bare. budno prate poštenje svoji Imoćana. Antoneli Rebić. ne žali diteta! Od zla roda nek’ nije poroda!” Poviše Gospine crkve u Prološcu imaju dva okrugla jezerca. Al’ unda oćuti glas iz oblaka: “Biži dalje. al’ one su još uzgarite i ne daju se. jer su oni živi svidoci kako Bog pedipsaje olost i lakomost! Al’ to ti jopet nije sve. dite moje! 451 . Ta je manja kazna. Vele su života nevini odnila jezera. Od svega blaga Gavanova ostadoše živi jedino kokoši i kokošinjac. Kad je doša u Proložac. a pokriva i danas. Tako ti nasta “Utopišće”. FF Split. Fra Silvestar Kutleša. Kako ga baci nako se zemlja otvori i proguta dite. ma ji isto svaki Imoćanin voli. Svak znade nešto. Ta dva imocka oka drže sve na mistu. ne da mu se ni koraka naprid. Život i običaji u Imockoj krajini. 2004. str. između Modrog i Crljenog jezera. štuje i s njiman se vali. Krenice provriju svake godine i unda čine šćetu jadnim ljudima. Ovden ti vas narod o Gavanu pripovida. Zovu i Grbavčeva jezera. U Prološkom Blatu tri su jezera: Provalija. Matica hrvatska ogranak Imotski. zovu i Krenice i Udovica.

Bona je bila dobra te je anđeo po Božjoj zapovijedi upozori na ono što će slijediti. Našao je dvije sestre Bonu i Malu. ljudi su se s bogatstvom sve više udaljavali od Boga. u kojem su ljudi dobro živjeli. a tada Bog spusti vatru. Anđeo je izveo Bonu iz grada i odveo je daleko na južni dio grada Paga. Anđeo se u Caski osvjedočio o velikom grijehu koji se nastanio u tom gradu. Radi toga je Bog poslao anđela prerušenoga u siromaha da vidi ima li u Caski poštenih ljudi. jak vjetar i potres 452 . Caska.Modro jezero CASKA Na Pagu se pripovijeda da je na tome otoku bio bogat grad. Međutim.

Zajedno su osnovali grad Pag. Radi toga je Bog odluči kaznit Casku. prema toj legendi Pag su osnovali dobra sestra Bona i mladi čobanin za kojega se ona udala. Prema svima je bio veoma Zapisala je na Pagu 2005. Tad je Bog s neba spusti vatru. Naša je dvi sestre Bonu i Malu. FF Split. a kazao joj je Jure Kaurloto (rođ. tako su se judi sve više udaljavali od Boga. Bona je na južnom dilu otoka našla mladega čobana za kega se i udala. kad je doša u Casku. Danas se Caska. Roškim slapom i Skradinskim bukom. 2005. 5. u ruševinama i plamenu potonula u dno mora. 323 453 . sv. Tu je završio osnovnu školu.na Casku koja u ruševinama i plamenu potonu u dno mora. Na njezinu se toku nalazi veliki broj slapova i brzaca. Taj dan kad je Caska tribala bit kažnjena. a š njom i sve zlato i dragulji koje su judi imali u izobilju. jak vitar i potres na Casku. Petra Jakovčević. a u književno-teorijskom pogledu završetak navedene legende ujedno je i etiološka predaja. triba vidit ima li u Caskoj poštenih judi koje bi tribalo spasit od strašne smrti koja je pritila svim njenim judima. Dakle. kako se bogastvo povećalo. Sve zlato i dragulji s Caskom su potonuli na dno mora. Anđel se. Caska je. godine proglašena Nacionalnim parkom. anđel je izve Bonu iz grada i odve je daleko. slučajnog prolaznika. 52. a neke je zapisao). Nekad u davna vremena živio je bogati Gavan čije se nepregledno bogatstvo prostiralo ponad Kninskog polja. str. Nakon toga vratio se u Pag. a i sam je bio svjedok nekih od njih. 1932. Kao dijete često je od svojih roditelja slušao razne priče o Pagu i njegovim mještanima. Ali. gdje i danas živi. Posla je svog anđela koji je u obliku furešta. Njen proboj kroz krški kraj na kraju završava prekrasnim. Bona je bila jedina poštena i anđel ju je po Božjoj zapovidi upozori na ono ca se sprema. nalazi na dnu mora. nakon potresa. Živio je veoma raskalašeno i bio je veliki proždrljivac. a srednju tehničku u Puli. g.323 (Pag) RIJEKA KRKA Krka je 1985. Neke je priče zapamtio. Legenda govori da je Caska bila bogat grad u kojem su živili dobri ljudi. u mjestu Pagu na otoku Pagu. Rkp. na južni dil otoka Paga. osvjedoči o velikom grihu koji se nastani u tom gradu.

Nije se ona bila sažalila nad siromašnom ženom i njenom djecom. tjerajući ih pred vratima dvora kada bi se usudili zaprositi malo kruha ili vode. zemlja se zatresla. kao i on. Bila je trudna i bojala se da joj sirotica ne naškodi. Gavanuša se na to razbjesnila i zamahnula rukom prema siromašnoj ženi. Sa stola punog izobilja dala joj je koricu kruha. a siromašnima nikad nije pomagala. baci prokletstvo na njih. Gavanova djeca. ženu. trudna Gavanuša u posljednji trenutak odluči ih spriječiti. neka im ju je na izobilju. Popevši se na obližnji brežuljak. Ugledavši siromahe u svome dvoru kako mu ometaju gozbu. jer su im se usta od duga puta svima bila osušila. bolesno u naručju. Ona nije znala za Boga. nije poznavao nevolju i njegova su vrata za sirotinju uvijek bila zatvorena. nogom po podu. Za vrijeme te gozbe na vrata Gavanovih dvora je pokucala siromašna žena sa svoje sedmero djece. Takva osjećanja ona nije poznavala. noseći najmlađe. otrčala su da ispune očevu naredbu. Jednog dana Gavan odluči napraviti veliku gozbu za svoje prijatelje koji su. preklinjući Gavanušu Bogom. Gavan je imao mnogo sinova i kćeri s kojima je uživao provoditi vrijeme i kojima je namjeravao ostaviti čitavo svoje bogatstvo. Ozarena od sreće sirotica taj komad kruha raspodijeli svojoj gladnoj djeci. Kad mu je voda već bila toliko potrebna. Tužna sirotica pokupi svoju djecu i ode iz Gavanovih dvora. Međutim. Na Gavanovom posjedu nalazio se mlin. Ni oni nisu bili mnogo drugačiji od oca i majke. osobito prema siromašnima. Imao je ženu Gavanušu koja je bila još i gora. za svako sirotičino dijete po jedan. Potom sirotica ponizno zamoli malo vode. bili iznimno raskalašeni i proždrljivi. Gavan se razbjesnio i naredio da se puste psi iz vežnje. vičući kako za nju postoji samo jedan Bog. Potopila mu je dvor. U tom su trenutku munje proparale nebo.naprasit i nemilosrdan. pa je zamolila malo te vode. gromovi zatutnjili. to bi bilo zato da ih se isprebija i otjera. Bogatstvo stola kojim su se 454 . a kad bi ih otvorio. njen Gavan i da svoje bogatstvo ne želi uzaludno raspršivati na nezahvalne bijednike. Svi su redom bili veoma mršavi. u dronjcima i vidno iscrpljeni dugim putom. iz Gavanovih mlina potekla je voda i natopila mu čitavo imanje. djecu i sve prijatelje proždrljivce. njega. Sirotinju su izrugivali i ismijavali ih. gurnući ju prezrivo i sa gnušanjem. a znala je da je Gavanovo sve dokle pogled seže. opakija i lakomija. sva sretna. Prekrasni slapovi i sedrene barijere usjekli su rijeku Krku sa sedam pritoka.

u Gaćelezama) i Tereza Tabula (rođ.-6. godine. Brusan u Grabovcima). 326 Zapisala je na Pagu 2005. str. Rkp.proždrljivci gostili postalo je dijelom bogatstva Krke. priredio Anđelko Badurina. 52. Blago . godine u Šibeniku. g. Crkva se najednom napunila jakom svjetlošću. 2005. 325 Leksikon ikonografije. U jednom trenu cila se crikva napunila jakom svitlošću.325 Mnogobrojna su mjesta kojima narod hodočasti tražeći u njima utjehe u svojoj tjelesnoj i duševnoj boli. te mu je atribut padavičar. Zagreb 1990. Žive u Šibeniku.. Siromašno stanovništvo iz okolnih naselja počelo je naseljavati to područje formirajući staru Scardonu i Šibenik. Pripovijeda se da je kapelicu u stijeni 324 Marita Tabula zapisala je 2006. FF Split.stoka 455 . Kazali su joj Jure Tabula (rođ. djev. a Gavanovi dvori i danas se vide potopljeni pod njenim bogatim slapovima. 1936. g. 580-581. Petra Jakovčević. Njegov je blagdan 14. Otada je vode bilo za svakoga. Kazivači su bračni par od 1955. str. za ozdravljenje svog bolesnog diteta. FF Split. liturgike i simbolike zapadnog kršćanstva i Uvod u ikonologiju Radovana Ivančevića. Ozdravio je padavičavu djecu.326 (Pag) GOSPE OD GORME U hridini s desne strane uvale Trstene iza Postira nalazi se stotinjak godina stara kapelica Gospe od gorme. Prema legendi bio je svećenik. Kršćanska sadašnjost. Mučen je (269/70) za vrijeme cara Klaudija II.. a kazao joj je Jure Kaurloto. 2006. Zaštitnikom je očiju. Na Pagu se pripovijeda o jednoj ženi koja se u crkvi molila sv. Valentinu za ozdravljenje djeteta. Postoji još takvih štorija o mirakulu svetog Valentina pa mu se u čast danas čuva njegov kip u obliku diteta u toj crikvi gdje se žena molila za svoje dite. 5. sv. Kad se žena vratila doma svoje je dite našla zdravo. Rkp. koja se molila svetom Valentinu prid njegovim oltarom u crkvi Marijinog Uznesenja. našla je zdravo dijete. U njoj se nalazi mali Gospin kip. veljače. 1937. Legenda govori o ženi. a na vratima je željezna rešetka.324 SVETI VALENTIN Valentin je povijesna osoba o kojoj nema detaljnijih podataka. g. a kada je žena došla kući.

sv. Kod hrvatskoga je puka snažna vjera u moć molitve. udre grom i s hridi pàde veliki kamen baš di je on malo pri’ bi’. a čobani za napojit svoje stoke. Zbog nje je u opasnosti bilo sve ca su seljaci posadili. 2005. FF Split. U Postirama na Braču 2005. Jednog godišća u Pagu je bila velika suša. postoje brojni izvori vode. Na Pagu je bila velika suša i sva ljetina. vinova loza. samostanski bunar se napuni do vrha. Pažani su se molili Majki Božjoj u Starom Gradu. kad u isti moment. a uvik je bilo dovoljno za sve. Iz zahvalnosti izdube u kamenu. Lina Bižaca je kazala Tei Fabris. Vodice. 77. g. Stipan Biočina sakrì se ispod hridi za vrime jedne oluje. 327 456 . Približio se da vidi što je to. Malo blato i Blato Rogoza. stoka i ljudi bili su u opasnosti. kao i na većem dijelu otoka. pa su u pojima prisušila sva vrela. u hridi. kapelicu. Vode u bunaru taman toliko da se ni prelivala priko korniža po samostanskom dvorištu. visina vode u bunaru se ni smanjivala. str. jedan dio paške uvale zove se Janjeće vode i slično. Misecima ni dažilo. Kad su se svi judi napili i doma odnili za napravit zalihe. Pažani su se molili Majci Božjoj u Starom Gradu i nakon nekoliko dana molitve i posta samostanski se bunar napunio vodom do vrha. Priblížì se kako bi vidi če je to. a na otoku postoje čak tri jezera: Velo blato. I ta legenda u osnovi ima etiološku predaju jer pripovijeda o uzroku gradnje kapelice i nastanku njezinoga naziva Gospe od gorme. Bez obzira koliko su judi uzimali vode. Rkp. Danas postoje toponimi koji potvrđuju da je vodeno bogatstvo za Pažane bilo iznimno važno: npr.izdubio Stipan Biočina jer se ondje za vrijeme oluje sakrio i opazio neku svjetlost. Opázi je nikù svitlost. težaci su počeli uzimat vode za polivanje polja. Strahujuć od nedaće koja je zapritila zbog suše. 11. Tako je bilo danima i nedijama. ali je odjednom udario grom i s hridi je pao veliki kamen baš gdje je on netom bio. blago. Vode se uzimalo stalno. a i judi. Posli nekoliko dan molitvi i odricanja od jela.327 (Postire na Braču) SAMOSTANSKI BUNAR Naziv Pag dolazi od grčke riječi “pege” koja znači izvor. Na cijelom području grada Paga. Bi je to jedino vrelo koje ni presušilo na otoku i judi su dolazili iz svih mista da bi se napili.

samo se išlo konjima. Tu je bila pustika i kad bi bilo neko nevrime. 6. Karakterizira je realističan književni pristup. od koga je bila bašća. sv.Nekoliko nedija posli. Boccacio je u pisanoj književnosti afirmirao novelu. I di ko da je kasnio. kad bi putnici okasnili. 328 457 .329 5. i da je onu kapelu u njenu bašću.328 (Pag) KAPELA U PODMILAČJU U Podmilačju bila kapela i uz kapelu pravila se crkva. a priča se da će tako i zavik ostat. godine po kazivanju Mare Kolende. To je bilo kada nikad nije bilo nikakvih vozila. 1923. Giovanni Boccacio (1313-1375) napisao je Dekameron koristeći priče sedam djevojaka i tri mladića koji su 1348. g. Prija se moglo vidit u nekim molitvenjacima slika anđela kako nose kapelu priko Vrbasa. Didak. Firence. U kući od jednog bega.) nalazi se ljubavna priča o Malgareti Spolatini koja je noću s Lopuda “plivala svome ljubavniku redovniku na Petri Jakovčević kazao je Jure Kaurloto na Pagu 2005. kiša je pala i sva poljska vrela su se napunila. A s druge strane Vrbasa bila je neka muslimanska bašća. U Straparolinoj talijanskoj zbirci novela Ugodne noći (XVI. kugom poharane. ovog rata. a uz kapelu napravljena je crkva i tuda su se čudesa stvarala i bolesni se ličili do. 2005.. ona bi nju oprala i očistila i ne bi je dala prljati. On je još gori. Rkp. dok je nisu srušili. NOVELA Novela je priča o običnim ljudima i njihovu životu. I ona je mislila da Bog dâ da ozdravi. 329 Legenda je zapisana 1994. djev. rkp. a jednu noć su anđeli prinili kapelu u njenu bašću. svraćo se u kapelu. Vl. godine u Novoj Biloj. 52. FF Split. ne bi imali di nego u kapelu. Bog je dao da ona ozdravi. 1994. godine pobjegli iz. je ćer obolila i odala je tuda po bašći i ona je gledala di se tu u kapelu sve svraća. st. Voda u samostanskom bunaru se vratila na razinu na koju je uvik bila. str. Prag je osto u Vrbasu i dan danas se more viditi kako voda iđe priko njega. rođ. eto.

Braća je prevare zapaljenom svijećom na pogrešnom mjestu i ona se utopi. Pokušavajući pronaći Dobrilu. Dobrilin otac ugovorio je vjenčanje svoje kćeri sa starijim trogirskim plemićem. 24. no nisu se smjeli viđati zbog neprijateljstva između svojih obitelji. godine obavljena vjenčana ceremonija. No nije sve ostalo na tomu. Kako bi je kaznio zbog sramote koju mu je nanijela. Miljenko je došao u sukob sa zakonom i zbog toga su ga osudili na zatvor u Visovcu. str. Također je pitanje postoji li sličan slučaj u još nekoj zemlji. iz Usmene pripovijetke i predaje. MH. Bijeg mladih natjerao je Dobriline roditelje na popuštanje te su im stoga poručili da se vrate u Kaštel Lukšić kako bi se obavilo vjenčanje. Takve situacije događaju se i danas. Dobrila je bila pod strogim nadzorom. Gotovo da i nema osobe koja nije čula za njihovu tragičnu sudbinu. a u obitelji Rušinić sin Miljenko. Od trenutka kada su roditelji saznali za njihovu vezu. MILJENKO I DOBRILA Tragična romansa veronskoga para Romea i Julije kojima roditelji nisu dozvoljavali da se viđaju poznata je u cijelom svijetu. u plemićkoj obitelji Vitturi rođena je kći Dobrila. Nakon što je u kolovozu 1690. ne mogavši podnijeti da se njegova kći udala za Miljenka. Dvoje mladih zaljubilo se. Dobrilin je otac. Tragičnu sudbinu istovjetnu talijanskoj nalazimo u Dalmaciji. a kako bi spriječio Miljenka da je pronađe. a malo je onih koji znaju da se ista sudbina već dogodila.otočiću Sveti Andrija” kod Dubrovnika. a Miljenka su roditelji poslali u Veneciju.330 U naše vrijeme Hrvati najčešće pripovijedaju didaktične. naručio je njegovo ubojstvo koje zbog Miljenkove domišljatosti (prerušio se u fratra) nije uspjelo. no tragedija je rijetkost. Miljenko je za to saznao i došao iz Venecije upravo u trenutku kada su mladenci izgovarali zavjete te je spriječio vjenčanje. šaljive i baladne novele. točnije u Kaštel Lukšiću. 330 458 . Zagreb 1997. st. U drugoj polovini XVII. i to baš u Hrvatskoj. Tamo je upoznao bolničarku preko koje je Dobrili slao poruke i ugovorio bijeg. Dobrilu je otac poslao u samostan u Trogir. priredila Maja Bošković-Stulli SHK. Tako barem svi misle.

smješten nedaleko od njihova posljednjeg počivališta. Zovu je još i “Toranj ljubavi”. plovili svim morskim putevima i pod starost se vraćali na otok. smješten usred parka. Toranj se visoko uzdiže i s njega se pruža prekrasan vidik. a usred vrta sagradit ću tornjić s kojeg će se vidjeti cijeli otok i more”. 1891. “Kad se vratim s ovog dugog putovanja” rekao joj je jednog dana prije odlaska – vjenčat ćemo se! “Zasadit ću vrt oko kuće.331 (Kaštel Lukšić) O sudbini dvoje mladih napisane su: novela. 2005. 331 459 . još mornar. FF Split. A taj toranj na vrhu sela. na istoimenom otoku. TORANJ LJUBAVI Silba je jedino selo na otoku. kapetan. toranj i grob na kojemu je još za života dao uklesati natpis: “Petar Marinić. u Kaštelima 2005. lijepa bila je njegova zaručnica Antonija Mauro. Studentici Filozofskoga fakulteta u Splitu. sv. ako ih more prije toga ne bi progutalo. razboljela se i nedugo potom umrla. jao onomu tko makne ove kosti”. Uz njega se vezuje priča o ljubavi jednog morskog vuka koji je za sobom ostavio kuću. a u Kaštel Lukšiću još uvijek postoje oba dvorca. silbanski je spomenik jedne ljubavi koji je to mjesto učinio čuvenim. a muškarci su cijeli svoj život uglavnom živjeli na moru. Dobrila je nakon toga izgubila zdrav razum. (Ona je dio loze de Michelli Vitturi. a dječji dom u Kaštel Lukšiću. uska kula na čiji vrh vode vanjske kamene stepenice. obale Afrike i Australije. i Vitturijev i Rušinićev. 21. Vraćali bi se da umru. Poljubio je djevojku i otplovio. godine kazala teta Marija.osvete na mostu ispred dvorca ubio svojega zeta. Ivana u Kaštel Lukšiću nasuprot dvorca. visoko se diže Marinićev toranj. zemlje Dalekog istoka. U prošlosti su na ovom otoku žene. Karmeni Carev. To je okrugla.) Rkp. Poznavali su obje Amerike. Na njihovu vječnom počivalištu zauvijek je uklesana poruka “Pokoj ljubovnicima”. nosi naziv Miljenko i Dobrila. U sredini Silbe. I mlada. Posljednja želja bila joj je da bude pokopana zajedno s Miljenkom u crkvici Sv. kaže priča. starci i djeca bili uglavnom pastiri. ali nikada ne bi zaboravili pjesmu o otoku nalik raju i predaju vezanu za toretu na Silbi. Bio je mlad. hridi sjevernih mora. opera te kazališna predstava.

E. U tim su pričama dva brata bila dobra. uzme je u naručaj. 332 460 .Dugo je plovio oceanima. rkp.Antonija! Rastuži se pomorac. a drugi loš. Tomislav Đurić. Antonija Maruo nikada nije tamo zakoraknula. godine kazala je Ruža Brnas (djev. guste crne kose. na najvišoj uzvisini Silbe. a kada se konačno vratio. 33. Sagradio ga je od živog kamena i kamenim je zidom opasao vrt oko njega. ali ako majka nije mogla postati mojom ženom. Taj je motiv i u glasovitom djelu Sermones discipuli Ivana Herolta kao i u djelima bosanskih franjevaca koji su djelovali u razdoblju katoličke obnove od kojih valja istaknuti Matiju Divkovića i njegovu besjedu o dvojici braće. Mještani ga zovu – Marinićeva toreta!332 (Silba) BRUŠKA GOJČICA U usmenim je pričama od drevnih staro-egipatskih vremena motiv tri brata. s vjenčanim prstenom na prstu. velikih sjajnih očiju. I gledali su s tornja otok. zagrli djevojčicu i zakle se: “Antonija me nije čekala. U suvremenoj hvarskoj noveli pripovijeda se o trojici braće. nav. koja se udala za tvog prijatelja. a treći je brat bio loš. Djevojčica se također zove . u Ričinama kod Imotskoga). Dao je sagraditi tornjić usred sela. Ti su motivi u usmenoj komunikaciji prisutni preko četiri tisuće godina. Dvojica su braće bili vrijedni i sa svojim sinovima su išli na more ukrcati drva. uz svoju kuće. Čekat ću dok se ovo dijete ne razvije u ženu”. rođ. 1938. Ušla je u tu ogradu njezina kći – s rukom u ruci kapetana Petra Marinića. Bio je uporan i čekao dugih dvadeset godina. Ona u cvijetu mladosti. str. postat će to kći. s prorijeđenom kosom. Među njima je bila i jedna posebno ljupka djevojčica. Toranj na uzvisini vrta. brodove i more. poškropljen slanoćom mora koju vjetar nosi za olujnih dana. Vl. sv. 2007. Pandžić. Zadesilo ih je nevrijeme i bura je prevrnula njihov brod. on – trideset godina stariji. dj. još lijep u ozbiljnoj zrelosti svoga života. Jedan je brat našao komad drveta i na njega stavio svoga sina i gurnuo ga prema Jeleni Braović 2007. stoji i danas kao spomenik ljubavi. Pokatkad je motiv dva brata od kojih je jedan bio dobar. Usp. tvoje zaručnice. ali krepak. pomiluje je i upita ljude okupljene na pristaništu: – Čije je ovo dijete? – To je kći Antonije Maruo. uspravan. Petar Marinić joj se nasmiješi. mnogo je djece dotrčalo na silbansko pristanište.

Nevrijeme je bilo jače. 461 . Bura je bila sve jača i jača a brod se sve veće njiho te se na kraju privarni a dvo brata sa svojim sinovima su se nošli u moru. Novelom je uspostavljena harmonija jer su sirotice od nastradale braće bile vrijedne i svojim su trudom uspijevale živjeti bez oskudice. Međutim. More ih je progutalo. Pravi krivac. Jedina mu je želja bila ispričati zločin koji je počinio i potom umrijeti.obali. Spasilo se jedno dijete koje je otrčalo kući kazati što se dogodilo. Kad je htio izići. ni to mu nije pomoglo da pođe s ovoga svijeta. Tada su svi čuli ono što nitko nije mogao ni promisliti. Al. Vrag trećemu bratu nije dao mira i odlučio je od nećakinja posuditi mazge i otići u polje. Treći je brat bio lijenčina i nikada ništa nije htio raditi i bio je ljubomoran na svoje nećakinje koje su bile vrijedne i nisu živjele u oskudici. išao je što dalje od sela i u nekom masliniku objesio je mazge i proboo ih kolcem. Zločin koji je napravio stalno mu je bio pred očima i progonio ga je. U selu Brusje živili su tri brata. Sutradan je zamolio da ga privežu na jednu stolicu i nose kroz selo kako bi svi saznali za grozotu koju je učinio. Ostao je nepokretan i trpio je velike bolove. U toj je noveli tragična sudbina dvojice braće i zloća njihovoga trećega brata. Jednoga je dana pozvao svećenika i muža svoje nećakinje kako bi se ispovjedio i kazao svoju tajnu koju nije mogao u grob odnijeti. Optuženi su krivi ljudi koji su poslani na galiju gdje su i smrt dočekali. nevrime je bilo jače od njih i barzo ih je svih more progutalo. dvojica braće sa sinovima išli su na more ukarcat darva u brod i u temu momentu čapilo ih je nevrime. Kući su ostali treći brat i njegove dvije nećakinje od nastradale braće. začuo je vapaj svoga brata te se vratio kako bi ga spasio. Međutim. Kad od bolova nije mogao zaspati zamolio je da stolicu privežu za stropnu gredu i njega stave na nju te ga njišu onako kako je i on njihao one mazge. kad je iti izoć iz mora spriči ga vapaj njegovega brata pa se vroti u more da bi sposi brata i njegoveg sina. treći brat se izvukao i doživio je preko stotinu godina. Jedon od braće uspi je noć komad darva na kojega je stavi svojega sina pa ga je gurni prima kraju. Harmonija je uspostavljena i zasluženom kaznom koju je doživio treći brat te je u strašnim mukama priznao svoj grijeh i molio da ga njišu na stolici privezanoj o stropnu gredu – jer je i on objesio mazge i njihao ih. Od cijeloga imanja ostale su im dvije mazge.

cili život bi je linac i živi na račun svoja dvo brata. Sutradon je naredi da ga stavidu na jednu katridu i nosidu po cilemu selu. Jedino ča su te dvi sestre imale bile su dvi mazge. nepokretan je osto i velike bolove tarpi. al valo je hodit naprid. te dvi mazge su čudo vridile. A provi krivac se izvuka i duboku starost doživi. droge voje su mu ih zojmile. ni ga imo ko hronit poče je bit ljubomoran na svoje zermone. se 1929. rođ. I tad su svi čuli ono ča nikad niko ni ni propenso. al mazgih ni bilo nikud. nošli su mazge obišene na maslinama. Davno su u njenoj obitelji svi muškarci bili neobično snažni i visoki (kao hrast). g. zaželi je svoju zodnju želju da katridu privežedu za stropnu gredu i da njega stavidu sest na nju. To je teško pogodilo cilu fameju. Iskali su ih svukud i cilo selo je pomoglo. I tako je jednega dona odluči zvat popa i muža svoje zermone kako bi se ispovidi jer svoju tajnu nikako u greb ni moga odnit.Jedno dite ča se sposilo. tako da svi znaju koju grozotu je učini. Sutradon su one išle pud poja a tamo ničega. otkuda dolazi i prezime 333 462 . u čudu su stale pensat di su njihove mazge. Judi ka judi. ča su se utopili nikad ni imo ništa. barzo su nošli koga će okrivit. imaju a on ne. A sad kad njih već ni bilo. ni to mu ni pomoglo da porti s ovega svita. Al.333 U Brusju na Hvaru zapisala je 2006. tarčalo je doma reć svoje dvi sestre koja dežgracija ih je strefila. a kazala joj je Katica Hraste (djev. ni se moga pomitit s tin kako one. da bi prihronili fameju. Niko ni moga virovat da jedon čovik to more napravit nikome ko ga je toliko voli. probo kolcen i tamaliso sve dok nisu krepale. i onda da ga tamalisaju kako i on one mazge dok ne porti s ovega svita. g. Somo je želi umrit. a ono ča je napravi nikad ni zaboravi. Nakon ča je pasalo pad don. Al trećem bratu vrog ni do mira. S tima mazgama iša je ča daje od što daje od sela. Kad od bolovih ni moga već ni zaspat. priko sto godišć je imo. Blizu su bili niki judi iz drugega mista i oni su plotili za tuju zločin. Poslali su ih na galiju di su i smart dočekoli. Kako se u to vrime živilo od poja. Treći brat od dvo. on je iša do svojih zermonih i pito ih bi mu one posudile te mazge za u poje. to ga je uvik progonilo i to mu je bila kazna za ono ča je napravi. u Brusju na otoku Hvaru gdje je provela cijeli život i gdje živi još i dan danas. I tako je i bilo. Hraste. dvi ženske. odve ih je u niko poje maslinih i tamo ih je obisi na masline. Bi je stor. a kako su ga one čudo volile. s njima su hodili u pašu i gonili. Iz dona u don budi se ogorčen ča je još živ. a ta žeja nikako da mu se ispuni. Vroti se doma i reka zermonima da su mazge u njihovemu poju. Završila je osnovnu školu na Hvaru. Ostale su dvi sestre i brat koji je imao deset godišć. Katarina Mišković.

Sastajali bi se oni svaki dan kod ovaca i ašikovali. I dalje se potajno viđao sa Kajom. gdje su starim pričama kratili svoje vrijeme. I dok je čuvo ovce spazi on Kaju iz susjednog sela koja je bila lipa ali iz siromašne kuće. BOŽO I KAJA Za mnoge novele pripovijedači kazuju da su istinite. Dođe Kaja. Takva je i sljedeća: U malom selu Mlakvi živio je jedan momak koji se zvao Bože. Kao djevojčica slušala je od svoje bake Marije stare bruške pjesme od kojih je većinu zapamtila a neke i zapisala. sv. oni su za Božu našli drugu curu koja je bila imućna. 1. Bože je bio na izgled viđen i imućan momak pa se u njeg zagledale mnoge cure iz tog kraja. a i Kaja u njega. 2. 2006. Nakon nekog vremena odluče da se vjenčaju. ali Božini mater i ćaća ne dadoše o tom ni govoriti.Emocionalni je efekt novele postignut lirskim slikama i lirskim tonom. Da me oće u svate pozvati. str. i odluči doći u kolo i zapivati. 463 . Zaljubi se Božo u nju. od puste žalosti spjeva pjesmu. Njegova obitelj odlučila ga na silu natrati da oženi Martu. Nek se ženi ženila ga mati. FF Split. Pošto je Kaja bila siromašna. Rkp. Skupiše se svi seljani i otpoče pjesma i kolo. ufati se do mladoženje u kolo i započe: Sinoć meni karli haber dođe Da mi je se dragi oženio. Time su pojačane poanta i didaktičnost novele. Sidoše Božu i Martu u kola i vjenčaše ih u crkvi. Donila bi što bi kajder bila. Bože je izbjegavao tu imućnu curu koja se zvala Marta. Bože je imo veliko stado ovaca što je u no vrime bilo veliko bogatstvo. Hraste koje je uzela ta obitelj. Svile mu se kosti od bolesti.. Svekru babi svilenu košulju. Kao djevojka poslije mise nalazila se s drugim mladima iz Brusja ispred crkve kod starog bora. Priče koje su njoj prenijeli u nasljeđe njezini preci ona je uvijek rado prenosila drugima). Jedan dan njegov ćaća otišo po curu Martu i doveo je u kuću. Poslije vjenčanja vratiše se u Mlakvu i pozvaše sve selo na slavlje. Kad čude Kaja za to.

Odluče da ga pođu tražit. jer su se tu i prije sastajali. Kad je malo došla sebi. Kad je ušla mrtvac je bio donesen iz staje i položen na daske. Martu i njegove roditelje pogodi velika sramota zbog svega toga što se desi. Marta i ostali seljani zatekoše ih kako side zagrljeni. ćaća i braća ga opet prisile da se vrati kući. pade odma u nesvist. Ona je prišla Boži. Božini roditelji. spremi se i krene Božinoj kući. Niko nije znao di je Bože otišo. Jadni Božo se vratio svojoj kući. ja ostajem sa Kajom. od velike tuge i žalosti. Kad su upali u štalu. Kaja je naslućivala da bi on moga biti u stajama. Svekrvici crnu jameniju. sve dok ih nije spazio jedan od čobana što je tu spraćo svoje ovce. I Božina mater je plakala i kroz plač govorila: “Jadna ti sam do Boga svoga što uradi od diteta svoga?” Odgovor joj na to Kaja 464 . Kaja se vrati kući a svatovi se raziđoše. Božo skoči s pojate pred Kaju i čvrsto je zagrli. da ga vrate na silu kući. Marta mu prva priđe i reče: “Ako ti Kaju voliš ja ću se vratit svojoj kući makar to bila velika sramota!” A na to Bože reče: “Ti slobodno ajde odakle si i došla. U šumi su bile staje gdje su spraćali ovce. Ode on do Božine matere i ćaće pa im kaže da je vidio Božu i Kaju u staji. a Bože okrenu u plač i pobježe iz kola prema šumi. Smrklo joj se a ne svanulo joj se. Oboje su plakali gromkim glasom. samo da to ne bude velika sramota za njihovu obitelj. Tražili su dan i noć ali nisu mogli ni slutiti da je Božo bio u stajama sakriven u sjenu. Kad se vratio nije sa nikim pričo. samo nju oću za svoju ženu pa makar prosjak posto!” Mater. Kad su čobani došli da sprate ovce. Tu su ostali u sjenu skriveni tri dana. Kad Kaja ču za to da se Božo obisio. pala po njemu i počela nabrajati. a pogotovo sa Martom. Treći dan on opet ode u iste staje i obisi se. Krenu ona prema tim stajama da vidi je li Božo tamo. Bože se sakrio u njih. Kad je Kaja došla do staja pođe da traži Božu. zgledaše Božu kako visi. pripadoše se i izletiše iz staje. Otišli su odma u selo da kažu kakvo se zlo dogodilo. Kaja svojoj.Ko no moje srce od žalosti. Seljani se zagledaše na to. vikala je iz sveg glasa ako je tu da se javi. jer ni njezina mater nije tila te sramote. Diglo se cilo selo da ide u staju po Božu.

g. ANEGDOTA Anegdota je kratka priča koja najčešće na šaljiv način kazuje o određenim osobama. uz čije je ime vezan događaj opjevan u pjesmi o Hasanaginici. ali u slučaju nužde. priredio Marko Dragić. U anegdotama je humorističan i satiričan ton. što sam ih čuo pripovijedati o jednome od njih. U svom putopisu Viaggio in Dalmazia (1744. osim te balade na hrvatskomu jeziku i u talijanskom prijevodu. čini mi se. venecijanski opat Alberto Fortis. (Kupres) 7. MH.) Fortis je. 5. koji je za svoga domaćina kazao da je “vrstan pjesnik odličnih lirskih i epskih pjesama”. neki siromah kupio kotao. ne štede ni kršćane. Kod tog Pervana 1772. knj. str. Sarajevo 2005. vođenom i na vrgoračkom području. 243-245. sljedeći je. HKD Napredak. Strukturom i tematikom bliska je nekim pričanjima iz života i šalama. Lupež se nađe na sajmu. O tomu događaju predaja i danas postoji u Vrgoračkoj krajini. navodi i anegdotu “Vrgorčanin i kotao”. karakterističan. spustio ga na zemlju zajedno sa 334 Hrvatska usmena književnost Bosne i Hercegovine: proza. a govori da je nesretna Hasanaginica na putu iz Ljubuškog za Imotski sa svadbenom pratnjom prošla kroz Vrgorac i prenoćila u kući predaka narodnog pjesnika i serdara (vojvode) Ante Pervana Prže u Kokorićima. drama i mikrostrukture.dala: “Dabogda ti prokleta bila što si ovu ljubav uništila!” Sahraniše 334 Božu i završi se priča o tragičnoj Božinoj i Kajinoj ljubavi. 465 . godine više dana je gostovao putopisac i prirodoslovac. Da li je Ante Pervan Žalosnu pjesmu o Asanaginici kazao svomu gostu Albertu Fortisu ili je Julije Bajamonti tu pjesmu zapisao i dao Fortisu – do danas se ne zna. VRGORČANIN UKRAO KOTAO U kandijskom ratu. Hrvatska književnost Bosne i Hercegovine u 100 knjiga. pa došavši blizu njega. kažu. Između domišljatih i smionih poteza u prijevarama. bio je teško ranjen i Hasan-aga Arapović. gazda područja od Župe preko Grabovca do Zagvozda. Krađe Vrgorčana obično padaju na teret Turaka.

pa ti ga ne bi ukrali. “to sve imat za vas i tako sam svu voj336 sku izgubio. rođ. je li vidio koga da mu gaje odnio. tamo đe sam ja ratovo ima jedan grad u kojem šever puše s juga. a južina sa ševera”. (Čapljina) BABA IZ DOLJANA Turci ufatili neku babu i pitali je oklen je. Sva mu vojska izginula. Dalje reče: “Ima rijeka jedna koja pogodine teče uzvodno. “ još jedna rijeka. okrenuo. 336 Dijani Paponja ispričala Janja Buntić. pogodine nizvodno”. kako sam ja učinio. jerbo tamo se sunce tri puta pojavljuje i tri puta nestaje za brdima i jerbo je tamo bio kameni most. završivši razgovor. a ona je kod svog ušća”. to je mislio na Počitelj. profesorica u splitskoj Zubotehničkoj školi). listopada 1953. FF Split. “najplodnija. Ovaj odgovori iskreno: – Nisam na to pazio. d. rkp.. Turci vide da je baba iz Doljana. ne videći više kotla na njegovu mjestu. Car mu je trebo otkinut glavu. Dok je on s jednim svojim znancem nadugo i naširoko razgovarao o poslovima. str. “A ima” kaže. živi u Čapljini. Vl. Jadan se mora vratit svom caru u Carigrad i kazat šta je bilo. 31. g. Ona sedam puta ponire. ondalen dino ima kameni most. Sad mi” kaže.335 (Vrgorac) PAŠA I CAR Neki paša ratovo oda oko Čapljine. “sudi. kadli paša skoči i ovako reče caru: “Čestiti care. zb. Brkić. sv. 2004. upita upravo toga što ga je imao na glavi. 2004. ko Trebižata. to je ko Krupa. pa izranja tako i tako pravi plodnu zemlju. 19. Baba im kaže: – Ondalen di sunce tri puta zapne i tri puta odapne. Vrgorčanin zgrabi kotao sa zemlje i metnu ga na glavu ne mijenjajući položaja. u Vrgorcu. Dijani Mišetić kazala je Jolanda Mišetić (rođ. djev. pa sam šćeo” kaže. ali morao si ga metnuti na glavu.” “Ovaj kad je to čuo. nije ga ubio.zavežljajem sa strane. Kad se onaj drugi. pa izvire. 1031. brate. 1. 335 466 . 12. Rkp. sv.

-7. sv. Kada su Turci vidjeli da ih narod gađa hranom. 6. su ih prihvatili i pomogli im da se vrate u Englesku. svjetskog rata priko Brõča su prolazili engleski avioni. 338 Studentici Filozofskoga fakulteta u Splitu. rođ.337 (Doljani kod Jablanice) OBRANA LISKAVCA OD TURAKA Kažu da je na brdu Liskavac nekad davno postojao grad. 2004. Čekali su u docu da stanovnici grada ostanu bez hrane i sami se predaju. g. partizani. Tamari Treskavici. Vl. 12. Vidjevši to. 339 Jelena Lijić zapisala je 2006. 9. 1932. a ona nije znala da su Turci opsjeli Kaštel. u Doljanima. pa joj je sirac nepažnjom ispao iz ruke. hranu. júdi su navalili na avion ko mravi i skupili sve iz aviona (deke. 1945. Kazala joj je Matija Vladović (djev. (Kula kod Lovreća) OBRANA KAŠTEL SUĆURCA Po predaji na jednoga Turčina pao je sirac koji je domaćica sušila na kućnom krovu. U povratku jedãn avion se pokvárì i pa’ na jedno brdo u unutrašnjosti Brõča.). FF Split. 337 467 . pučani se dosjetiše da zakotrljaju velike kolutove sira na Turke. Rkp.). pomisliše kako je imaju napretek i odustaše od svoje namjere. 2004. godine u Kaštel Sućurcu. 11/06. Tadašnja vojska na otoku. str. Na svu sriću svi Englezi iz aviona su ostali živi i zahvaljujući padobranima. Kako je u to vrime vladala neimaština. FF Split. Turci su zaključili da ih Sućurani sirom tuku i da imaju hrane u izobilju.Tako Turci babu puste. 338 Tako su pučani Liskavca izbjegli svoju propast. 1914. godine po kazivanju Jure Lebe rođ. te ih gladom ne će prisiliti na predaju. pribor za jelo).339 AVION – TVRĐAVA Za vrime II. došli su i do tog grada. zb. pa Zapisao sam u Doljanima kod Jablanice 1997. godine u Kuli kod Lovreća kazala Ana Mustapić (rođ. str. Carev. 1997. zvani avioni – tvrđave koji su odlazili u rat na Njemačku. Kad su Turci zaposjeli cijelu Imotsku krajinu. Rkp.

čak kidali i komade aluminija od kojeg je bio sagrađen te ga iskoristili za razne potrepštine. udrì ih je jedãn brod. ironičan i satiričan način kazuje o osobama. sv. imenom Felicio.340 (Postire na Braču) SUDBINA JEDNOG EMIGRANTA Tridesetih godina za vrime emigracije. 341 U Postirama na Braču 2005. dosjetka i smiješnica. šaljive basne. svećenik. 1947. Dok su prolazili kroz Gibraltarska vrata. 77. a kako su bila od željeza nisu se više mogla otvorit. 10. U Postirama na Braču 2005.. šaljive predaje. Rkp. Rkp. str. I baš na stranu kabine u kojoj je spa’ Felicio.-11. Za vrime putovanja. kako bi im brže prošlo vrime. maha i govori: “Pozdrav te mi svih doma!” Jadan je zajedno s brodom utònu u dubine oceana. taj drugi brod je olùpi vrata. Mate Bižaca (rođ. Akteri u šali mogu biti životinje i predmeti. otišo je u kabinu kako bi se odmòri. Šale se ostvaruju prozom. Diplomirao je i na području glazbe. 77. Lina Bižaca je kazala Tei Fabris.. ali i stihovima. FF Split. događajima i pojavama. 340 468 . g. Tako su se Postirani ukrcali u željezni brod i otplovili. Od šaljivih priča treba razlikovati kratke šale koje su strukturom i motivima bliske vicevima. godine zapisala je Tea Fabris. igrali bi na karte. Danas je župnik hrvatske župe Svetog Petra u Las Angelesu). Mogu se klasicificirati na: šaljive bajke. str. 2005.. g. SITNI OBLICI (ŠALA I VIC) Šala je vrsta usmene priče koja na humorističan.341 (Postire na Braču) 7. a kazao joj je dr. S trideset pet godina otišao je u Ohio gdje je doktorirao teologiju i ostao na službi u San Pedru u Californiji. jedan od njih. 9. dokonica. 2005. putovalo se brodovima u Ameriku. Ali. te ju je usavršio na Oxfordu. sv. FF Split. U hrvatskoj književnosti poznate su pod nazivima: rugalica. šaljive novele. Svi putnici su se uspili spasit osim jadnog Felicia koji ih je gleda bespomoćno kroz ponistru.

Ma tko će s đavlom zaspati-ispovijedi se djevojka. upita se: Kolika im je onda koza? LANJSKO DITE Donio čovjek deseto dijete na krštenje. pa ta lovac si. pa donio lanjsko – odvrati čovjek.. ISTOMIŠLJENICI O čemu to sad misliš?. SPAVANJE S ĐAVOLOM Jesi li spavala s momkom? upita fratar djevojku na ispovijedi. toga ti ja ne znam ništa drugo. a kuma se tuži: Moj kume jada u mene. velečasni. već brate da in nabavimo puške da se brane! *** Vic je kratka usmenoknjiževna tvorevina koja izaziva komičan dojam i smijeh. kuma moja. Kum: Hmm. KUM I KUMA Doša kum lovac u svoje kume.PUTNIK Prolazio putnik namjernik kroz Knešpolje i kad je vidio natpis “Jare-sedam kilometara”. Nuder ti. daj mi bolan kume. Da se nisam usepetijo. šetke mi izidoše kokoši. 469 . pa se obrati ocu: Meni se čini da je ovo dite tribalo puno ranije krstiti. što je njemu u glavi. upita cura momka koji joj je došao na silo. ote se curi.. Duše ti. Fratru se dijete učini priličito velikim. bi li ti moga pobit one šetke. mislim o čemu i ti-odgovori sildžija.

ispravit ćeš ti već loše ocjene. zemlja – upita učiteljica Juricu. MUŽ I ŽENA Idu muž i žena: žena neprestano govori dok muž nosi tešku vreću na leđima. služi za ventilaciju. kazaljke se pomaknu. Želim sutra imati čokoladno mlijeko odvrati dječak. Pitao Mujo ali di je sat od BiH-e a ovaj mu odgovori: eno ga u drugoj sobi. Mužu dodijalo slušati priče pa joj reče: zaveži već jednom. Sin: Probao sam tata al’ su napisane kemijskom olovkom.UČITELJICA I JURICA Reci mi koji je veliki čovjek uzviknuo zemlja. ali ne želim reći. LOŠE OCJENE Otac: Ne brini se sine previše. Žena se primakne pogleda vreću i reče: pa zavezana je. 470 . svaka država ima svoj sat i kad netko ukrade u nekoj zemlji. ČOKOLADNO MLIJEKO Zašto daješ čokoladu kravi? pita teta dječaka koji je došao iz grada. a on će moj tata kad je juče jeo salatu. MUJO I SAT Došo Mujo na nebo i ušo u jednu sobu kad u toj sobi sami satovi. UČITELJICA I IVICA Učiteljica: Tko je razbio kamene ploče na kojima je bilo napisano 10 Božijih zapovjedi? Ivica: Ja znam. Tata mi je rekao da ne valja biti tužibaba.

je li znate gdje je Primorska ulica? A ovaj mu odgovori: znam i prođe. 342 Ostatci tvrđave Ključica Svi su vicevi navedeni iz moje knjige Hrvatska usmena književnost Bosne i Hercegovine: proza.IZGUBLJEN ČOVJEK Ide izgubljen čovjek ulicom u nepoznatom gradu te upita prolaznika: oprostite. drama i mikrostrukture. 342 471 .

Aralica. Bošković-Stulli. Sarajevo 1991. Bošković-Stulli. Stari i Novi zavjet. Banović. u: Kršćanstvo srednjovjekovne Bosne. Pavao. Zagreb 1984. knj. Beograd 1997. Narodna predaja o vladarevoj tajni. Maja: Usmena književnost kao umjetnost riječi. Bogdanović.-1989. 14. Ivo. 11. 1. 5. 9. Andrić. radovi simpozija povodom 9 stoljeća spominjanja bosanske biskupije (1089. Marijan. Svjetlost/Prosveta. sv. Godišnjak od događaja i promine vrimena u Bosni 1754. Ivan. JAZU. Put bez sna. 472 . Zagreb 1938. 10. Zagreb 1931. 1. 26. Bošković-Stulli. “V. Ljetopis sutješkog samostana. Zemljopis i poviestnica Bosne.. Zagreb 1963. 6. fra Ignacije Gavran) IRO “Veselin Masleša”. Bošnjak. Maja. Safvet-beg. Maja. Znameniti Hrvati. 4. Ljetopis kreševskog samostana. Bašagić. Baltić. 7. Sabrana djela. Usmeno pjesništvo u obzorju književnosti. Stjepan. stoljeća. knjiga XXIX. Maja. Razvoj duhovnog života u Bosni pod uticajem turske vladavine (doktorska disertacija). Bošnjaci i Hercegovci u Turskoj carevini. 2. Sarajevo 1979. Matica hrvatska.). Bošković-Stulli. Maja. Biblija. u: Zbornik za narodni život i običaje južnih Slavena. (priredio dr. Zagreb 1980.. Basler. 1850. Zagreb 1978. Ispovijed. “Veselin Masleša”. Zagreb 1967. 17. 16. Andrić. Sarajevo 1989.. Andrija Zirdum) IRO “Veselin Masleša”. 3. Arheološki spomenici kršćanstva u Bosni i Hercegovini do XV. Na Drini ćuprija. Sarajevo 1984.. Sarajevo 1991.-1882. Vrhbosanska visoka teološka škola. Zagreb 2002. Zagreb 1975. Narodne pripovijetke PSHK. Masleša”. fra Bono. Usmena književnost. 15. (priredio dr. Bobovac i Kraljeva Sutjeska. Bošković-Stulli. fra Jako. 18. Kad je živio Tomić Mijovil. 13. Benić. 8. Kršćanska sadašnjost. u PSHK. Slavoljub (Ivan Frano Jukić). Nakladni zavod Matice hrvatske. Zagreb 1963. Anđelić.LITERATURA 1. Ivo. Ivo. Đuro. Andrić. Znanje. 12. Mladost. Sarajevo 1973.

str. Mala nakladna kuća Sv. 2007. Zagreb. Namik. Kralj Tomislav u književnosti i umjetnosti u: Zbornik. Stipe. izdanje RKT Župni ured Otinovci-Kupres 1994. Bratulić. I. 23. Mala nakladna kuća Sv. Tomislav. 25. Marko Dragić. 28. Sarajevo 1997. Ćirković. 21. 2000. Džaja. Beograd 1964. 26. 34. Stipe. Stipe. 33. 31. 24. 16. Beograd 1984. Prozorski kraj u oslobodilačkom ratu i revoluciji. 473 . Čubelić. Baška Voda – Mostar – Zagreb 2001. www. Povijest Katoličke crkve među Hrvatima. Zagreb 1973. Botica. ur. Hrvatska usmenoknjiževna čitanka. Školska knjiga. Botica. 20. Prvi hrvatski kralj. 27. Dizdar. rođendana akademika Miroslava Šicela. Marko. Dragić. 29. Motrišta.19.ffst. Split 2006. Povijest i historija usmene narodne književnosti. Marko. Mak. Hrvatska književnost katoličke obnove i prvoga prosvjetiteljstva (Hrvatska barokna književnost). Legende sveta. Zagreb 1995. Vlastita naklada. 1985. Dizdar. 30. Prozor. Dragić. Antologija starih bosanskih natpisa. Mostar. 153-171. Istorija srednjovjekovne bosanske države. Richard. Zagreb 1995. Mala naklada kuća Sveti Jure Baška Voda. II. Buturac Josip – Ivandija Antun. Fakultetski priručnik. Marko Zakopano zvono. Od Kozigrada do Zvonigrada. Hamid. Hrvatska usmena književnost iz BiH u zapisima studenata kroatistike Pedagoškog fakulteta u Mostaru. II. Dragić. Deset kamenih mačeva. Zagreb 1990. Muslimani i kršćani pod turskom vlašću u Bosni i Hercegovini. Čehić. Zagreb 1998. Vinko Brešić. Josip. Cavendish. Krunoslav S kupreške visoravni. Dragić. Baška Voda 1999. br. 35. Jure. Sarajevo 1944. Sveučilište u Zagrebu Filozofski fakultet. Marko. Jure i Zajednica izdanja ranjeni labud (ZIRAL). izdanje 1996. Ilirske teme u suvremenom narodnome pripovijedanju u: “Osmišljavanja” Zbornik u čast 80. 22. Miroslav –Draganović. Biblija i hrvatska kulturna tradicija. Sima. Botica. u susret trećem tisućljeću.hr 32. Filozofski fakultet Sveučilišta u Splitu. izdanje 1997. FF-PRESS. Tvrtko.

Haumant. 1941. O podrijetlu muslimanskog plemstva u Bosni i Hercegovini. 474 . 2000. Grđić. Sarajevo 1940. 386-393. Povijest hrvatske književnosti. Tomislav. 53. Fehim. Prilozi IZI u Sarajevu. Prvi hrvatski kralj. Sarajevo 1940. Gujić. 13/1940. 287-289. Napomena o islamizaciji u Bosni i Hercegovini u XV vijeku. Gjurgjević. Nedim. 40. 165-175. Kasim. Sarajevo 1940. Pero. 45. V. Islamizacija Bosne i Hercegovine i porijeklo bosanskohercegovačkih Muslimana.-1878. 5-49. Nedim: Specifičnosti islamizacije u Bosni. Sarajevo 1970. 43. O problemima društvenog i etničkog razvitka u doba osmanske vlasti (Problemi etničkog razvitka u BIH). Obzor. (Osvrt na rad: Čubrilović. 274-276. Handžić. 51.36. PzKJIF. 16-17/1966-67. 11-12/1975-76. 54. 46. 11-12/1975-76. Postanak hrvatskih muslimana. 6/1938. Kasim. Ivo. 38. Školska knjiga. 48. Gavranić. Zagreb 1998. Pregled. 42. 5/1953. POF. 3. Memoari sa Balkana 1858. “Kozigrad”. Husein. Handžić. Luka. Frangeš. knj. Nedim O nastanku posjeda muslimanskog plemstva. Tradicija o Mijat-harambaši. Hrvatske legende. 47. Petar. Filipović.. Đogo. Mehmed. Hrvoje. 29-45. GZM IV. “Zvonigrad” i “Gradina” u kotaru fojničkom. Handžić. Suljaga: Islamizacija Bosne). u susret trećem tisućljeću. Handžić. Suputnici bosanske povijesti. Tomislav.: Poreklo muslimanskog plemstva u BIH) 49. O islamizaciji. (pretisak). Jedan prilog povijesti prvih dana širenja Islama u Bosni i Hercegovini. Napredak Sarajevo 1931. Gavran. Gaković. u: Zbornik. Hitrec. 5. 41. 274-283. 55. Hrvatska revizija. 37. Zagreb-Ljubljana 1987. ANU BIH. Martin. X2/1930. Filipović. LVIII/1968 (vanredan broj). 50. Sarajevo 1990. Efendić. Adem: O etničkim kretanjima u ranijem turskom periodu Prilozi IZI u Sarajevu. Mehmed. Zagreb 2007. Kalendar. Sarajevo. Razvitak. “Islamizacija Bosne”. Filipović. Nedim. prvi hrvatski kralj. 84-86 (Kritički osvrt na raspravu: Salihagić. 1970. Centar za balkanološka ispitivanja. 5. 52. Stolac. Gujić. Emile. Filipović. 8/1941. Turski jaram i prelaženje u islam. 39. Sarajevo 1892. 185. 44. Gajret – kalendar. 76/1936. Narodna uzdanica-kalendar. Adem: O islamizaciji u sjeveroistočnoj Bosni u XV i XVI vijeku. 64-78. Pregled. Ignacije.

prvi (uredio Josip Pasarić) Zagreb 1923. 2-3. Hercegovina prije 100 godina ili Šematizam fra Petra Bakule. 76. Nikšić 1987. Vrhbosna. u: Zdenko Škreb-Ante Stamać Uvod u književnost. 475 . Josip. Drugo popravljeno izdanje. Nakladni zavod Matice hrvatske. 68. 1986. 191-194. 67. 75. Zagreb. Zagreb 2004. Zagreb 1988. 74. Znanje. Hrvatski leksikon. 2002. Usmena književnost. Hrvatska narodna šala. 1998. Jukić. Svijet i život u legendama. Klaić. 5. Prvi hrvatski kralj. Maja – Oleg Mandić. Zagreb 1886. 1999. U svjetlu hercegovačkih legenda i predaja¸ Osvit. Ivan Franjo. 63. četvrta. Kekez. 1974. Jablanović. II. Zagreb. Kačić Miošić. Mostar. Josip. 60. Hrvatske narodne pjesme i pripovijetke iz Bosne.. 66. Zagreb.56. Hrvatska usmena književnost Bosne i Hercegovine: proza.. Prva hrvatska rečenica.. Vukovar 1883. knj. 62. Zagreb 1956. Josip. Povijest hrvatske književnosti. Historija naroda hrvatskoga Iisrbskoga. Vjekoslav. 1997. Sabrana djela. sv. Posljedice islamizacije bogumila u Bosni. Naša ognjišta. 1. peta). Razgovor ugodni. Tomislav. Staro doba. I. Tomislavgrad – Zagreb. Matica hrvatska. Kekez. 70. Vatroslav. Dubravko. Usmeno-pisani književni suodnosi (Izbor rasprava i ogleda). Skupio N(ikola) Tordinac. Katičić. 58. drama i mikrostrukture. Hrvatske narodne pjesme i pripovijetke iz Bosne. Sakupio i na svijet izdao Kamilo Blagajić. knjiga prva. priredio Marko Dragić. 47-8/1933. Matica hrvatska i HKD Napredak. Duvno kroz stoljeća. sv. u susret trećem tisućljeću. Litterarum studia. 65. Tisak dioničke tiskare. Nada: Srednjovjekovna Bosna. Jagić. (preveo Vencel Kosir) Mostar 1970. Andrija. Povijest Hrvata (knjiga prva. 73. Sarajevo 2005. Klaić. 72. Jolić. Kekez. 1994. 61. 64. MH. Koloman-Rukavina. Zagreb. 71. 57. Josip. druga. Zagreb. Vjekoslav: Narodni sabor i krunisanje kralja na Duvanjskom polju u: Zbornik. Radoslav. Hrvatska književnost Bosne i Hercegovine u 100 knjiga. Tisak i naklada ERN Jančika. treća. 2. Jelčić. Zagreb 1867. Klaić. Kekez. Robert. Zagreb 1998. Sarajevo 1973. 69. Zagreb 1961. 59. Ivan.

476 . Zagreb 1998. IP “Veselin Masleša”. Palavestra) Sarajevo. 7/1952. fra Dominik: Franjevačka Bosna. Starinski opis ponora u Drinovačkom polju. Sabrana djela 5. fra Dominik. dr. Hrvatsko ekumensko biblijsko društvo. GZM u Sarajevu. 1974. Ziral. Sabrana djela. dr. i 1995. Krešimir Nemec (Novija hrvatska književnost). Lašvanin. 78. Špiro. Šukrija. 79. Lastrić. godine. Katehetski salezijanski centar. Hrvatsko slovo. Hrvati-katolici u Bosni i Hercegovini između 1463. 92. Tomislavgrad. dr. 94. Zagreb 1996. 85-105. Etnička povijest Bosne i Hercegovine. Prahistorijske i sredovječne utvrde oko Travnika. 2000. (priredio dr. Mandić. izdanje. srpnja 2008. V. Franjo. br. Sarajevo 1979. “Poturči se plahi i lakomi”. Novi zavjet (s grčkog izvornika preveo Ljudevit Rupčić). 88. Sarajevo 1977. 82. Marić. dr. Anđelko. 89. Bogumilska crkva bosanskih krstjana. fra Dominik. Gajret (kalendar za 1940). Narodne pjesme o Mijatu Tomiću. Zagreb. Naša ognjišta. “Mladost”. Mandić. Kulišić. ZIRAL 1979. petak 25. N. Mihovil. Priredio Josip Kekez. 86. Sinj-Duvno 1985. Buturović. Srednjovjekovne crkve u Jajcu. Dominik. Filip. 145-158. 35-44. Sarajevo 1981. Rim 1968. urednici Dunja Fališevac (Starija hrvatska književnost). Stara Slavenska religija u svjetlu novijih istraživanja posebno balkanoloških. Narodna književnost (priredili dr. Pregled starina bosanske provincije. fra Ignacije Gavran) IRO “Veselin Masleša”. Ljetopis. Kujundžić. Mandić. 3. 84. Mijatović. Sarajevo 1941. 91. Sarajevo 1972.77. Leksikon hrvatskih pisaca. 93. Školska knjiga. Toronto – Zürich – Rama – Chicago 1982. Narodna sloboda. Juraj. 81. 2. 87. GZM u BIH. Mandić. autor koncepcije Krešimir Nemec. Narodne propovijetke. Zagreb 1985. 12-13. 38/1926. Mladen Anto U čekanju oporuke (Istina o kraljici Katarini Kotromanić Kosači). 80. 83. Mostar 1928. Kulišić. Molinar. Dobri pastir. Nikola. Đ. Mandić. 85. Zagreb 2008. Špiro. Razmatranja o porijeklu Muslimana u Bosni i Hercegovini. Darko Novaković (Hrvatski latinizam). Kurtović. 90.S.

Šabanović. NS. i u: Hrvatsko kolo. Böhlau. GZM BiH. Palavestra. 104.-1482. 111./ XXVIII.-1478. Šabanović. Mavro. NS. Matej. sv. 98. Hazim. Gajretkalendar za 1940. 110. 102. Pregled narodne književnosti s primjerima i teorijom. Juraj./70. GZM. Narodne pripovijetke i predanja u okolini Lištice. Historijska predanja i toponomastika u Fojnici i okolini. u Zagrebu 1877. XXVII. 103. Leon. Povijest hrvatske književnosti.– 1991. Palavestra. GZM BiH. XXIVXXV. Vlajko. 105. Sarajevo 1969. Kršćani bosanske crkve. XV-XVI.. 101. Hazim. Vlajko. Bazilije. 16. veliki vezir Sulejman II). 29-33. 61-71. Rattkay. Kraljevstvo Slavena (priredio Franjo Šanjek). Palavestra. Palavestra. Sarajevo. Zbornik hrvatske omladine Herceg-Bosne. 68-82. Još jedan glasoviti Hrvat na visokoj porti u Carigradu (Ibrahim-paša Požeški. Hrvatske i Slavonije. Palavestra. NS svezak XXIV/XXV. Etnologija. 109. XXIII. Vlajko. Na sviet izdala Jugoslavenska akademija znanosti i umjetnosti./XXV. Palavestra. Nekoliko nepoznatih stihova o hercegu Stjepanu. 99./70. Vlajko.) Bosna Argentina. MajaZečević. GZM BiH. Zagreb 1942. svezak XVII. Zagreb 2001.. Vlajko. NS. Palavestra. GZM BiH. GZM. Etnologija. Sarajevo 1962. Vlajko. Sova. Skarić. sv. Vlajko: Glasnik Zemaljskog muzeja BiH. Zagreb 1955. 107. Hrvatski dnevnik. Sarajevo 1942. 106. Sarajevo 1969. Sarajevo 1972. Palavestra. sv. Popović.. Petrović. Pandžić dr. sv. NS./1982. HKD Napredak. Djela Iva Frana Gundulića. Bare: Tužna povijest hercegove zemlje 1437. Narodne pripovijetke. Zagreb 1999. Divna. 114. Katarina Vukčić Kosača (1424. Narodne pripovijetke. 3/1938. Sarajevo 1961. 477 . Pripovijetke i predanja iz Drežnice. Spomen na kraljeve i banove kraljevstava Dalmacije. 112. 754. 1938. sv. NS. Etnologija. knj. Narodne pripovijetke.. Stari pisci hrvatski. Vlajko. 97. 23/1942.–1998. Širenje islama u Bosni i Hercegovini. GZM. Zagreb 1978. Usmena i pučka književnost. Sarajevo1939. sv. 113. 1968. Sarajevo – Mostar 1999. Glasoviti Hrvati na visokoj porti. NS. Verlag Köln Weimar Wien 1995. Povijest Bosne i Hercegovine. 100. Sarajevo 1969/70. XXIV. 108.. Vladislav. prva Bošković-Stulli. Orbini. 96. 37./73.95.

Rukopisne zbirke nalaze se kod mene. Pogled s vrha (prevela Vesna Orsag). Kršćanska sadašnjost. Studeničke i Druga. Filozofskoga fakulteta Sveučilišta u Splitu) Rkp. Tomaševski. Usmene pripovijetke i predaje (priredila Maja Bošković-Stulli). Sarajevo 1904. 1. Najstarije veze islama sa Hrvatima. rkp. Zagreb. Šanjek. (Rukopisne zbirke Katedre za Hrvatsku usmenu književnost. 119. Zagreb 1998. Ante: Begovi Kopčići. (pretisak Općinsko poglavarstvo. Jajce. Školski vjesnik. Kraljevski grad Jajce. Truhelka.. SHK. Znameniti i zaslužni Hrvati 925. Štrodl-Srijemac. oznaka E znači da je rukopis u elektroničkom obliku. povijest i znamenitosti. 1996.. 1942. Zig. Kršćanstvo na hrvatskom prostoru. Dalmaciju i Hercegovinu za jedanaest dana. Ferdo. Šišić. Zagreb 2000. (Vlastita rukopisna zbirka) 478 . Ziglar. 47-50. Šimčik. 125. Hrvat. Hrv.) 122. knj. (Oznaka D znači diplomski rad. sv. Zagreb 1925. Povijest Hrvata u vrijeme narodnih vladara. Šabanović. 1933. Đački izlet u Bosnu. muslimanski kalendar 1943. Zagreb 1997. Boris. Rkp. Franjo. Ivan. narod. Zagreb. Naklada J. GZM BiH. 117. IV12/1942.) Vl. Zagreb 1925.. Ćiro. 123. (Rukopisne zbirke Katedre za Hrvatsku usmenu književnost. 1996.–1925. Teorija književnosti.115. FF Mostar. FF Split.. 124. Stjepan. Kraljica Buga. JAZU. Filozofskoga fakulteta Sveučilišta u Mostaru) Te su rukopisne zbirke nastale kao rezultat izvornih terenskih zapisa studenata kojima sam bio mentorom pri izradi golemoga broja seminarskih i diplomskih radova iz Hrvatske usmene književnosti. Zovko. 116. 121. 3. VIII. Zbornik za narodni život i običaje južnih Slavena. Hazim. Sarajevo 1892. Zg. 118. Sarajevo 1901. XXIX. 120.

DRAMA (FOLKLORNO KAZALIŠTE) .IV.

Grčki mitovi. Mnoge su dramske strukture utemljene na narodnim pričama. Polihimnija-lirske poezije. str. glumci su oblačili jareće kože i stavljali jareće brade. sina Zeusa i obične žene. u kazalištu.) Nastanak komedije i tragedije u grčkoj mitologiji vezuje se uz Dioniza. Do sada nema pouzdanih podataka o počecima svjetskog folklornog kazališta. Klio-historije. imali su devet kćeri-muza. glazbu i glumu. Erato-poezije. Uranija-astronomije. koji je stolovao na Olimpu. Drama je najsloženiji rod književnosti. Tako je po mitologiji stvorena komedija. Zeus se pretvarao u zmiju i spavao s običnom ženom koja ga je prepoznala i otjerala. Hermes šestomjesečni plod spasi i prišije ga Zeusu za bedro da doraste do devet mjeseci. a narod se veselio. pokroviteljica znanosti i umjetnosti. Prema tomu (tragos-jarac) nastala je tragedija.) Budući je Dioniz bio sin obične žene. Talija je bila pokroviteljica (božica) komedije. Izvedba drame. 1 Robert Grevs. (U slavenskoj mitologiji muze su vile. Kada bi došlo vrijeme da Dioniz ponovno napusti žive. Dioniz se svakoga proljeća vraćao među žive.POVIJESNI PREGLED FOLKLORONOG KAZALIŠTA Drama je u tradicionalnoj podjeli književnosti uz liriku i epiku njezin treći rod. Antički teatar dao je djela trajne umjetničke vrijednosti. a gotovo sa sigurnošću se može pretpostaviti da se ta vrsta umjetnosti razvijala kod najstarijih civilizacija. Beograd 1974. Kaliopa-deklamacije. Međutim. i njegova žena Mnemosina. Melpomena-tragedije. Euterpa-glazbe i Terpsihora-plesa. Veseli su ophodi (komosi) pjevali i slavili Dioniza. Zato Dioniza zovu dva puta rođeni. 480 . Ako tekst koji glumci izgovaraju pripada usmenoj književnosti. bogovi su ga prokleli i on je umro. u sebi sjedinjuje tri vrste umjetnosti: književnost. 56. Naljućen zbog toga Zeus se pojavi u obliku munje i groma i sažeže je.1 (U ilirskoj su mitologiji mnoga božanstva zmijolika. onda se to kazalište naziva folklornim. božica pamćenja. Grčko je kazalište vezano za mitski sloj kulture. U drevnoj grčkoj mitologiji vrhovni bog Zeus.

. a u XV. godine zapisala u Tisnom na Murteru po kazivanju Šime Grgurine rođ. U povijesti hrvatske usmene književnosti folklorno je kazalište zanemarivano sve do šezdesetih godina dvadesetoga stoljeća. spominju maske Židovi i Turica. a sada je umirovljenik. 4 Marina Lampalov u travnju 2006. 7. Kralj se birao svake godine uz veliko veselje i ručak na trgu.Srednjovjekovna crkvena prikazanja imaju obilježja folklornoga kazališta. Zagreb 1986. FF Split. str. Mostar. epskim pjesmama i pričama. Predaja govori o izvođenju Vinodolskog mesopusta još prije Vinodolskog zakonika iz 1228. kolovoza) dana je izjava da su posljednji kraljevi bili Stipan Lampalo(v) Ronkulo(v) i Ante Lordan.-41. Godine 1926. prije Krista). str. Nedvojbeno je da se folklorno kazalište rađalo i razvijalo usporedo s usmenom lirikom. 3 2 481 . u povijesti svjetske usmene književnosti pozornost se više pridavala lirici i epici nego dramskome tekstu. Poganska baština. Međutim. Ivan Lozica. Usmena književnost u: Zdenko Škreb – Ante Stamać Uvod u književnost. 37. (31. godine. g. Postojanje folklornoga kazališta u Hercegovini svjedoče arheološki nalazi kalupa za odlijevanje maski u Daorsonu kod Stoca (IV. sv. 5 Josip Kekez. 2006. u slavu gradskoga patrona svetoga Vlaha Dubrovčani. 1930. Zato ima malo podataka o folklornom kazalištu. kada su Trogirani običavali birati kraljeve i gospodare i plesati s mačevima na Uskrs i iza blagdana nekoliko dana. g. str. Usmeni narodni teatar u Hercegovini. susjedi iz Mile Palameta. Rkp. st. Kazivač je po zanimanju ribar.5 U Dubrovniku su u XIV. st.3 U Tisnom na otoku Murteru na trgu “Bratska riva” birao se seoski kralj iz obitelji Meštrov (Meštrović) Baretin. 153.2 Najstariji pisani tragovi o hrvatskoj usmenoj drami sežu u 30. travanj 1272. Zagreb 2002. O srednjovjekovnom folklornom kazalištu svjedoče i određene reljefne slike na stećcima poput onih o Kolu ljeljanovu čija se igra u Hercegovini zadržala do danas.4 Nekoliko je običaja o tome sačuvano na zadarskim otocima do danas. 17. 100. 1996. str. ili III.

st. književnik i etnolog Luka Ilić Oriovčanin (Oriovac. str. 1889. ovcu. izvodili su vesele igre. Hrvatsko zagorje. 1816. 1567. stoljeća. Svećenik. Nezadovoljni bi svatovi uzeli kuma i smjestili na tačke te pod njim zapalili malo slame dok ih on ne bi umirio smokvama i rakijom. – ? 1777. Mavro Vetranović (Dubrovnik. Korčuli. Ivan Lovrić (Sinj. Folklorno kazalište. Biranje kralja u Krapnju 1640.6 U nekim krajevima svatovi su tražili mladenku. Braču. 1482. godine. – Krško. – Dubrovnik. g. smiješno se međusobno boreći i brkajući oganj. Tada bi se svi svatovi približili ognjištu mučući i urlikajući. 1508. 1693. odlučivalo o maskiranju. jarebicu. – Puhakovec.okolice i plaćenici iz susjednih zemalja. Pagu. 19. MH. Malo je vijeće dubrovačko u XV. U Dubrovniku se igrala alka i izvodila cingareska. a ukućani im dovode staru babu sa sitom na glavi”. U XVII. i XVI. Povijest i historija usmene narodne književnosti. st. Slične su pokladne izvedbe bile u Dubrovniku. Lovrić piše i o svatovskom običaju Paljenja slame pod kumom koje se odvijalo kad bi kum i oba djevera ispratili mladence i vratili se u svatove. 1576. Hvaru. Domaćin im je donosio rakije i smokava kako bi ih umirio. Dva rukopisa tradicionalne korčulanske Moreške datiraju iz XVIII. spominje se Lastovski Poklad koji je i danas dio pokladnoga rituala. – Novska. 7 Ivan Lozica.) u svom djelu Bilješke o putu po Dalmaciji piše o svatovskoj igri kadija koja se izvodi među Morlacima. Tvrtko Čubelić. 297. spominje Pellizer iz Rovinja. Hanibal Lucić dramatizirao je Robinju koja je srodna brojnim narodnim izvedbama na tu temu. oko 1754. 1878.) u svom djelu Posvetilište Abramovo koristi folklornu glumu.) sadrže elemente usmene narodne drame primjerice brijanje drvom.). Zagreb 1996.7 Podaci o folklornom kazalištu i izdvebama u raznim prigodama nalaze se u časopisu Arkiv za povestnicu jugoslavensku koji je utemeljio Ivan Kukuljević Sakcinski (Varaždin. 1817. 6 482 . Primjerak Mesopustove oporuke iz Dobrinje na Krku potječe iz 1718. navodi prizor kad “svatovi traže mladenku. a izvodi se do danas.) opisujući običaje Hrvata u Istri. Slovenac njemačkoga podrijetla Jakob Weichard Valvasor (Ljubljana. Drame Marina Držića (Dubrovnik. 1641. str. Rijeci itd. Kralj se birao na Krku i Istri (Krnica i Marčana) sve do pred drugi svjetski rat. Zagreb 1990.) prikupio je mnogo tekstova usmenih pjesama. SHK. – Mleci.

) Marije Jurić Zagorke (Negovac kraj Vrbovca. 21. 1844.). 1827. ? – Zagreb.). a nije rođeno ni samo dvaput.) Ferde Becića (Poljska. Filozofskoga fakulteta u Zagrebu te Odijela za humanističke znanosti Sveučilišta u Splitu. 1899. st. – Zagreb. Elemente folklornoga kazališta sadrže i tekstovi pučkih igrokaza: Graničari (1857. – Kragujevac. Lajtmanuška deputacija (1911. zdravica i drama i otisnuo ih u knjizi Narodni slavonski običaji (1846.) svojim člankom Osnovi za sabiranje i proučavanje građe o narodnom životu u Zborniku za narodni život i običaje Južnih Slavena. 1928. str. prezentacija) nasuprot kazivanju (naraciji. značajan doprinos na sakupljanju i zapisivanju usmenih drama dao je Nikola Bonifačić Rožin s dvadesetak studija i članaka objavljivanih u Narodnoj umjetnosti i drugdje te dvjema knjigama Narodne drame.) Ilije Okrugića Srijemca (Srijemski Karlovci. – Zagreb. 1897. – Varaždin. Ističem ovdje paradigmatsko mišljenje Ivana Lozice glede povijesti te vrste umjetnosti: “Kazalište nije rođeno samo jednom. – Zagreb. literaturi).) Na Dramatske igre upozorio je Antun Radić (Trebarjevo Desno kraj Siska.) i Gajuša (1973. 1995. 1827.) Marijana Derenčina (Rijeka. – Zagreb.). Kazalište se neprestano rađa i postoji kao prikazivanje (predstavljanje.).) Zapisivanjem folklornih drama među Bunjevcima bavio se Milivoj Knežević (Kragujevac. U drugoj polovici XX. 1926. – Zagreb. Istraživanjem usmenoga narodnoga teatra u Hercegovini bavi se Mile Palameta.). 1881. Foklorno su kazalište u BiH istraživali Jelena Dopuđa i Đenana Buturović. 1908.) Josipa Freundereicha (Nova Gradiška.”8 8 Isto. Posljednji Zrinski (1897. 1957. 1836. Doprinos usmenoj narodnoj teatrologiji dao je Tvrtko Čubelić (Bihać.priča. 1916. – Petrovaradin. poslovice i zagonetke (1963.) i Ladanjska opozicija (1917. 1913.). Ladanjska opozicija (1908. Osijeku. 1973. sakupljač dijela hrvatskih usmenih drama. 483 . Ovdje valja spomenuti tekstove usmenih drama koje su zapisivali studenti pedagoških fakulteta u Mostaru.) Higina Dragošića (Varaždin. 1871. Najveći doprinos u proučavanju folklornoga kazališta u Hrvata dao je Ivan Lozica. Saćurica i šubara (1864.). 1873. Rijeci. 1845.

Od Ivana do Martina. farse. pučka drama. Neki istraživači nisu navodili vrijeme. glazbom i pjevanjem. pučki igrokaz. Folklorno kazalište se kroz povijest književnosti nazivalo: narodni teatar. Maska koju glumac nosi ima najsnažnije sredstvo i ona spaja magiju i kazalište. može se razvrstati na: komedije. usmeni teatar. satire. Oko Božića. Doba života: Dječje igre. Folklorno kazalište se ostvaruje dramskim igrama i scenskoglazbenim igrama u kojima scensku i dramsku radnju izvode glumci praćeni plesom. pratilo nazive za usmenu književnost. narodna drama. Uskrs. Tematika folklornoga kazališta. kao i uopće usmene književnosti. usmena teatrologija. narodna teatrologija. a za ovu potrebu poslužit ću se uobičajnom podjelom po kojoj se folklorno kazalište dijeli na: Kazalište sa sjenama u kojem je sjena na zidu nositelj i izvođač dramske radnje.Folklorno kazalište Hrvata Bosne i Hercegovine nedostatno je istraženo. KAZALIŠTE LUTAKA Najrasprostranjenije lutkarsko folklorno kazalište kod Hrvata BiH je Igra s prstima dječje ruke. mjesto i kazivače usmenih drama te je nepouzdano baviti se tim zapisima. To je nazivlje. Proljetni ophodi. poluobrazina ili krinka. dakle. Smrt. Najčešće su folklorne maske: obrazina. 484 . melodrame. pučki teatar. U pokretima sjene ogleda se scenski govor i odašilje poruka gledateljstvu. Kazalište s maskama u kojem maska ima važnu ulogu. Folklorno kazalište. Ivan Lozica folklorno kazalište klasificira prema datumu izvedbe na Godišnja doba: Poklade. Sijelo i prelo. prema motivsko-tematskom načelu. Kazalište s lutkama u kojem je lutka nositeljica dramskih zbivanja. usmena drama. te Lutke i sjene. nalazi se dobrim dijelom u narodnom životu i običajima. Folklorno kazalište može se klasificirati na više načina. Zbog toga ih nismo uzimali u obzir u ovom radu. Svadba. Navest ćemo samo pouzdane primjere koji su postojali ili još uvijek postoje kod Hrvata.

69. Ako se oni slažu onda se napovidi u crkvi. Kad treća napovid izađe onda se tek ženi. pokazuje kažiprstom na dječji dlan i govori: “Ovđe zeko pije vodu” Uzima palac: “Ovaj ga viđe!” Uzima kažiprst: “Ovaj ga pripuši. 9 Mile Palameta. dijete s uzbuđenjem prati ovu igru i često traži da mu se još jedanput izvede” Originalnost je te igre što je istodobno jedna jedina osoba i pozornica i lutka i publika. svekrva. (potrči za njima)!” Uzima srednjak: “Ovaj ga stiže!” Uzima prstenjak: “Ovaj ga udari!” Skačući i… Mali prst: “A ovaj. Odrasli koji komentira pokrete. svaku nedilju po jedna napovid. kme. Ako ima neko neku zapreku onda je dužan u to vrime to kazat. Mladoženja nebi sam iša po mladu. Mostar 1996. tu bi bili i diver. A kad bi te momak iša isprosit mora bi se prija s tobon dogovorit. nije to naša ovca”. otvorenu prema gore i olabavljenu. kme…!” Po tekstu koji je neodvojiv od minijaturne scene. Tri napovidi tribaju izać za tri nedilje. str.-70. Usmeni narodni teatar u Hercegovini.“Netko od odraslih uzme otvorenu dječju šaku u svoju ruku. svekar. Mladoženja je triba tražit mladu pa bi mu od mlađe brat izvođija curu i pita bi: “Jel ovo vaša ovca?” A mladoženja bi odgovorija: “Ne.9 SVADBENI OBIČAJI SVADBENI OBIČAJI U OGORJU DONJEM Cure su se onda mlade udavale. zaova. 485 . Dječji dlan je pozornica i njegovi prsti lutke. a ako se vas dvoje slažete onda se tek ide kod roditelja i roditelja se pita jel se oni slažu. Onda bi se mlada zaključala u svoju kuću uz još desetak cura. njegovoj dinamici i napetosti koja kulminira u završnoj konstataciji praćenoj stiskanjem i trljanjem malog djetinjeg prsta.

Onda bi se došlo kod mladoženje. Mlada bi imala torbu u kojoj se pripremilo svega: bombona. peškira. pilo. Najčešće bi mladoženja uša u kolo i igra.. Onda bi se ukrcali na kar i vratila bi joj se sva njezina roba i svi bi je ispratili.. bi nakitila barjak. da mi sve grijehe oprostite”. oplest pa joj darovat. Onda bi mladoženja za nju da dinare i tek bi onda išla svome mužu. a ovaj bi odgovorija šta i prije. Onda bi mlada išla do svatova i svih bi poljubila. Onda bi se te skrinje otvorile i svi susidi bi vidili šta je mater svojoj ćeri spremila od dote. kocke šećera. Onda se znalo da se udaje ta i ta cura pa bi joj svak iz sela triba pripremit ponešto. Kar bi vozija mladence i uže svatove. 486 . Oni bi kazali: “Bog ti oprostija. Mladenkin brat bi reka cijenu koju triba platit za njegovu ovcu. E onda bi dovea mladu i mladoženja bi reka da to je njegova ovca a na to bi brat reka: “Ova je ovca učinila puno štete i mi je nemožemo dat. Poslin bi se izašlo prid kuću i ujitilo se šupljo kolo. jabuke. sašit.Onda bi izvea i drugu curu. ili perluke. Ako se jabuka vrati nazad onda nije dobro. kocki šećera. Tu u kući se jelo. Kar bi polako kaska a drugi svatovi iza njega. kolko ih je moglo stat. Onda bi sili muško dite na te skrinje i ne bi dali te skrinje da ih potraju nego te skrinje bi tribalo platit. šta bilo. mladoženju i divera joj da tu sidu. Posli se išlo do mladoženje a mater od mlađe bi joj spremila dvi skrinje i tu je sva njezina dota bila. pivalo. Onda bi se mlađa poljubila sa svekrom i svekrvom i dala bi joj se jabuka. A kad bi se vjenčali išlo bi se kod mlade i tu bi se ručalo i stalo do večere. il košulju. Za ovu ovcu morate platit”. veselilo. i pita ga isto. A to su bile skrinje dosta velike. On se nebi vidija od košulja. i treću.. kod njegovih. Igralo se.. samo izvolite uć u kuću”. Na barjak se mećalo smokve. Tu jabuku bi bacila priko kuće i ako jabuka ode dalje znači da će kasnije rodit dite. dok bi stari pripremali za večeru. ili čarape. sve naokruga. I tu bi mlada kleknila i diver bi joj kleka. U kući je bila spremljena veća klupa za sist za mladu. Svekar il svekrva bi stali u kući a mlada bi in kazala: “Tražin oproštenje najprvo od Boga pa od vas roditelja. I svak bi triba mladoženju darovat.. A mladoženja bi najviše dobija. Diver bi ih triba platit. bajama i onda bi to ona bacala a dica bi to kupila. A mlada. kad bi darovala mladoženju. i bija bi običaj da se metne na prag od kuće neki komad robe.

se udala za pokojnog Matu Jukića iz sela Bračević koje se nalazi nedaleko Ogorja. A mlađa ne bi znala di će. str. Onda ovi. ko bi je dovea đo mladoženje. Triba je neko odvest. Elez. ti po blago. Rođena je 1933. Stana Jukić rođ. 10 487 . Došli bi kod njenih a mladoženja naknadno iđe kod nje. Kad bi muž iša radit u Split. ona bi njemu kucala na vrata i pitala jel može naprid. FF Split. Nedugo zatim su se preselili u Split i tu sagradili kuću. Nakon osan dana iđe se na mir kod svojih roditelja. morala je stat pri kući uz svekra i svekrvu.. pa bi izaša nakon desetak dana kući. 3-5. Kad bi on oša onda bi se i mladoj pripivalo. onda bi najprija od momka roditelji isprosili curu od njenih. Taki je bija običaj. nema di prispavat oćete li ga primit? A ujutra je bija običaj da se mlada prije svanuća digne. Mora je poljubit sve osim nje. 1953. Uveče bi se sastali kad bi se večeralo pa bi se dogovaralo šta se ima sutra radit. 2005. ti ćeš ić u sušanj. Nije bilo ka danas. ti po drva. Ko će Šta radit? Ti ćeš to.. nije imala slobode ka sada. bi reka: “Vodimo jedno čeljade. a ona njemu vezenu maramu. Poslije toga bi svećenik u crkvi iduće tri nedilje navješto njiovo vjenčanje tako da bi bilo vremena da se kaže ako neko ima nešto protiv.10 (Ogorje Gornje) SVATOVSKI OBIČAJI U BAKOVIĆIMA KOD FOJNICE Kad bi momak i cura odlučili da se žene. naloži vatru i donese vučiju vode i iđe na bunar odnit jabuku da se vidi da je mlada najprva došla na bunar. Rkp.. ti ćeš ovo. godine u selu Ogorje Donje koje se nalazi u podnožju planine Svilaje a udaljeno je 40ak kilometara od Splita. susidi bi je dolazili gledat i njoj bi se dala prešlica a ona je obavezna prest cili dan. svit bi se ruga kad bi doša pa poljubija ženu. Tada se puno tražilo od mlade. Iđe joj svekar i diver. Onda kad bi mlada došla kući i kad se već svak diga. onda bi se išlo u crkvu na prstenovanje.Onda bi se kasnije pivale neke pisme neka iđe mladoženja leć. Onda bi se okupljali svatovi i ako su trebali ić na daleko. nije se dalo da se ide družit u selu. onda bi išli i večer prija Ireni Vukčević ispričala je njezina baka. I kad bi je neko dovea do mladoženje. A on bi kaza da može. Momak bi curu dao prsten.

rođena u mjestu Bakovićka Citonija. djever i djeveruša išli izvest mladu. Onda bi se od mladine kuće išlo u crkvu na vjenčanje. a komordžija je bio zadužen da prenese mladinu komoru u mladoženjinu kuću prije već što ona dođe. krenula je u osnovnu školu. A žene bi ih ispraćale pjesmom: S Bogom pošli kićeni svatovi. Sada živi u Bakovićima kraj Fojnice. sv. jeli. al ona se je pila tek kad dobiju svatovi mladu. onda bi moro opet platit da mu je vrate. kum i kuma. VUKARI Vuk je u tradiciji južnih Slavena i nekih drugih indoeuropskih naroda demonska životinja. U mladosti je bila članica folklornog društva Matija Gubec iz Bakovića s kojima je odlazila na mnoge folklorne smotre u Zagreb i druge gradove. kazala Luca Bošnjak rođ. Svatovi su nosili uza se i okićene ploske u kojima je bila zašećerena rakija./Fala tebi na lijepoj djevojci. osim prvinca i komordžije. pjevali bi: Veseli se kućni domaćine. popili i onda bi kum. djevojačka majko.tri žene stale na vrata i zapriječile im put naćvicama. U tim svatima koji su išli po mladu bi bili prvinac. I danas voli pjevati narodne pjesme i plesati. 488 . Djever je onda bio zadužen za čuvanje mlade sve dok su tu jer ako bi mu je ukrali.11 MASKIRNI OPHODI VUČARI. Kad bi ušli. Znalo se je desit da mu je i tri puta ukradu. onda bi im dvi. Ako je obitelj bila imućnija. Kad su poslije vjenčanja dolazili na pir kod mladoženje. zb. onda bi sjeli. svjetskog rata morala prekinuti školovanje pa je kasnije završila četverogodišnju večernju školu./ Vodimo ti kićenu nevjestu. To se sijelo kod mlade zvalo plačipir. Cvjetković. Vl. svatovi bi se onda udvostručili. 3. a posebno u kolu. Tamo bi im opet žene podmećale neke druge cure sve dok ne bi dovoljno platili./ S Bogom pošli. rkp. Kad su polazili od mlade svatovi bi pjevali: Zbogom ostaj. sretno doma došli. U Hrvata su uz vuka vezani obredi: vukarski. Morali su platit prije već uđu. svatovi bi izjutra išli po mladu. 11 Studentici Odjela za humanističke znanosti Sveučilišta u Splitu. 1934. Ani Marković. Onda bi dobili pravu.vjenčanja prenoćili kod mlade. 2005. str. Ako je mlada bila blizu. a onda kod mladoženje na pir. Sva djeca su joj već odrasla i svi su vjenčani. Prvinac je predvodio svate. djever i djeveruša i komordžija. kuma. Kad bi svati došli kod mladine kuće. ali je za vrijeme II. 12.

16 Mile Palameta. te ih neki znanstvenici smatraju istim obredom. str. U kršćanskoj je tradiciji legenda o sv. SV. nav. 230. 63. Sarajevo 1969/1970. svjetskoga rata kada je država počela isplaćivati nagrade za ubijenoga vuka. 588.15 Ta činjenica kao i sami nazivi vukarski i vučarski izazivaju dodatne dvojbe oko tih obreda. XV-XVI. Franjo je vuka nazvao bratom vukom i zauzeo se za njega kao Božje stvorenje koje ne zna bolje činiti te se angažirao da ga pripitomi. 18 Radmila Kajmaković. Zagreb 1943. Vučare spominje i Petar Grgec. str. uglavnom. str. 15 Tvrtko Čubelić. 1998. Zagreb 1990. Sv. Do pedesetih godina 20. i drugim prehrambenim proizvodima od kojih bi pravili gozbu na kraju ophoda. Radmila Kajmaković navodi da su vučarske obrede u livanjskom kraju u jesen izvodili Hrvati i Srbi17. stoljeća izvodili su se u jesensko i zimsko doba kada su vukovi napadali i blago i ljude.13 Nedostatni su podatci o tim običajima.12 Vitomir Belaj navodi da vukovi u hrvatskoj tradiciji pripadaju i sv. str. Znanstvenici ih. Maskirani ophodi. sv. str. Hrvatska državna tiskara. 77.16 Tim ophodima željelo se “spriječiti” vuka da dolazi domovima i štalama. Usmeni narodni teatar u Hercegovini.vučarski i vukovi. Tada su počeli ophodi s ubijenom lisicom. Golden Marketing. 17 Radmila Kajmaković. ali ništa o njima ne piše. oderali mu kožu. Etnologija. Vučari su maskirani ophodnici koji su u skupinama od tri do četiri čovjeka – nakon što su ubili vuka. Hod kroz godinu. ali te obrede nisu pratile pjesme. str. 14 Petar Grgec. NS. mesom. 190. nataknuli je na kolac.-313. Hrvatske narodne pjesme. Ti su običaji veoma stari. Zagreb. Etnologija. Glasnik zemaljskog muzeja Bosne i Hercegovine. Juri jer ih on može usmjeravati. str. XXIV/XXV. navode usputno.-65. dj. napunili slamom i okitili je svilom. Ti su obredi i danas u narodnom pamćenju. 12 489 . vunom i šarenim papirima – hodali po svom i susjednim selima glasno pjevajući i tražeći darove za ubijenoga vuka. 312. liturgike i simbolike zapadnog kršćanstva i Uvod u ikonologiju Radovana Ivančevića. Mostar 1996.18 Leksikon ikonografije. a pišući o vučarima u širokobriješkom kraju. Glasnik zemaljskog muzeja. Vučare su za ubijenoga vuka darivali slaninom.14 Čubelić spominje vukare i o njima navodi dvije rečenice. a u današnje vrijeme gotovo su iščezli. 13 Vitomir Belaj. Franji i vuku koji je činio mnoga zla u okolici Gubbija. Kršćanska sadašnjost. uredio Anđelko Badurina. Narodni običaji stanovništva Lištice. 151. navodi da se taj običaj izgubio nakon 2. Sarajevo 1961. NS.

19 Zapisala je svibnja 2006. nije dobar kod kuće. retorika. Knjiga XI. Vl. / dajte njemu slanine. / dajte njemu svega dosta. vunice. varice. str. Centar ZA balkanološka ispitivanja. Na taj su način vučari od mještana tražili darove jer su ubili vuka i spasili im stada. 21 U stolačkom je kraju varica naziv za koljivo (varivo od mesa zaklane stoke). a kazao joj je Mijo Raić (rođ. 1927. 41. sjekirama i puškama organiziraju hajke na vukove. III izdanje. da ne kolje jarice i pri tome objašnjava panspermijsku karakteristiku varice koja se prinosila kao žrtva. knjiga 9.22 Milovan Gavazzi navodi da su se vukarski obredi izvodili “u doba oko Božića pa do Poklada”. priredio Marko Dragić. U Vinjanima Donjim kod Imotskoga u svibnju 2007. rkp. slanine kako ne bi silazio s planine jer nije dobar kod kuće. 1957. Hrvatska književnost Bosne i Hercegovine u 100 knjiga. Matica hrvatska i HKD Napredak. stoka. g). 18.U Vinjanima Donjim održavali su se vučarski ophodi. Ti su se ljudi nazivali vukari. Podajte mu šenice.20 Špiro Kulišić spominje izreku Podaj vuku varice. sv. Namjera je toga obreda apotropejska i panspermijska. junice. Slična je i pjesma iz Trbounja kod Drniša: Domaćine od kuće.23 U Lici je bio običaj da ljudi naoružani vilama. da ne silazi s planine.) podrijetlom iz Doljana (Zahumlja) a živi u Pločama. Pjesmom se poziva domaćina da vuku poda sočice. g. brodovi. Varica21 se sprema od brašna svakoga žita ili se u nju stavlja po zrno svake žitarice te se njome posipaju ljudi. 490 . Sarajevo 1973. Podajte mu slanine. a kazao joj je Ivo Matić (rođ. str. epika.-9. evo vuka kod kuće. sv. a pjevali su vukarske pjesme kako bi od kuće i stada odagnali vuka: Domaćine od kuće. 220. nakon što bi lovci u lovu ubili vuka pjevali su pjesmu: Evo vuka. 73. jarice. ulišta i dr. Marina Matić u Trbounju kod Drniša. 23 Milovan Gavazzi Godinu dana hrvatskih narodnih običaja. str. str. Zagreb 1991. Hrvatski sabor kulture. rkp. 2007. s planine.. Značaj slovensko-balkanske i kavkaske tradicije u pručavanju stare slovenske religije. 2006. Tirajte ga od kuće. 22 Špiro Kulišić. 8. 20 Vidi: Hrvatska usmena književnost Bosne i Hercegovine: lirika. g. str. da ne kolje telice. 6. Godišnjak. g. / Evo vuka preko mosta. Vl. da ne kolje ovčice. zapisala je Branka Despotušić. Sarajevo 2006.19 Nabrajalice ili šaljive pjesmice koje su recitirali/pjevali vučari u tim ophodima nazivane su vučarske pjesme. 155. Podajte mu zopčice.

str.. 44. 8. na području Gospića. sv. 1927. A sestrica po gori maglica. Podajte mu zobčice. g. Rkp. sv. Podajte mu šenice. da ne priđe preko mosta. a kazala joj je Stana Anić (djev. Vl. u Kruševu). Kojo majka. da ne kolje ovce žune. g. te iz njihovih domova.Evo vuka kod kuće. o-o-o-o-oj! Tirajte ga od kuće. 3. Tim su metaforičnim sugestijama vuka tjerali u goru. Da ne kolje ovčice. rođ. sv. Kiti snašo. zapisala Marija Anić. str. vuku vlasa. a kojo sestrica? Majka mi je gora i planina. Da t’ je ćerka lipšeg struka. 2004. rkp. FF Split.-9. 24 491 . Da ne kolje pasa. Da ne kolje telice. 41. Marina Matić u Trbounju kod Drniša. 26 U Kruševu kod Zadra 2006. sugestivno odgovaraju da mu je majka gora i planina. Dajte. g. 1929. Kosinja i Perušića Lidija Đerek od svoje obitelji: bake.25 Tim su stihovima vukari uspostavili svojevrstan kontakt s vukom te mu nakon pitanja tko su mu majka i sestrica.26 Vukarske pjesme po svojoj poetici pripadaju bajalicama kojima se liječe ljudi. mrka vuka. 2006. štala i imanja odgone demonske sile. životinje. a kazao joj je Ivo Matić (rođ. str. 25 Zapisala je svibnja 2006. Podajte mu suva mesa. planinu i maglicu. Rkp. Da vam tora ne pritresa. FF Split. 95. Anić. djeda. g). 8. kojo ti je majka. ujni i rođakinja.24 Vukari su i sljedećim magijskim katrenom odgonili vuka od kuće: Mrki vuče. g. 2006.-9. Podajte mu slanine. svega dosta. a sestrica po gori maglica. Vukari su u Kruševu kod Zadra magijskim riječima u svojim pjesmama htjeli udobrovoljiti vuka tražeći od domaćina da vuku dade slanine. runo vune. Zapisala je 2004. Da ne slazi s planine.

a na kraju je vuk. na čelu je vučica. koje jedan od njih skuplja u torbu. zvani Ljubica. a „vukovi” za njom „škemču” (laju i zazivaju).” Zapravo je poželjno da maškare ne hodaju po selu tu posljednju pokladnu večer jer je ona rezervirana za vukove. kako kaže. Obučeni su u ovčju kožu. Vukovi su organizirani tako da ne idu u koloni. Svaka im kuća iznese nešto od hrane. Domaćin im iznese rakiju i večeru nakon čega se raziđu”. Oni „proguraju” (projure) tri puta kroz kuću „tamo-vamo” i prevrću sve što im se nađe na putu. Fojnicu i Kreševo. prespavati luče. Otac je troje djece. Obično im se daje pečenica. Katici Lozić kazao je 2007. Pred vratima „podruma“ cure zapjevaju: „Lipi Ivo. stoke.. Kum poškropi sobu svetom vodom. Tu „škemću” i galame. Rođen 1953.* Nameće se zaključak da su bila dva različita obreda vezana uz vuka. 28 Lepenički kraj obuhvaća Kiseljak. selo Carevo Polje kod Jajca. lica zamaskiraju bojama. pa se kum i jenga vrate među svatove.. Mladoženje im iznese pitu. godine. svi se prekrste. FF Mostar. iza gore vuče. od kuće do kuće. 27 492 . pasa. Običaj hodanja vukova na pokladni utorak rijedak je u Hrvata. Prvi „ vuk” se zove „vučica” ili „koja”. 2007.27 Vukarskim obredom se išlo u hajke na vukove i pri tome su se pjevale vukarske pjesme. rakija. D. g. ona upravlja i zapovijeda ostalim vukovima pazeći da netko ne bi napustio kolonu. a vučari su bili ophodnici koji su ubili vuka te kroz selo išli pjevajući i tražeći darove za ubijenoga vuka. a posljednji „stražnji” ili „ zadnji vuk“. Vukovi hodaju po selu.. Vukovi hodaju selom zvoneći i glasajući se kao vukovi. Pred polazak momak i cura izljube svatove. Ljubo Lovrić. želi sačuvati „ono nešto od starine što se gubi”. ne daj Luci. Svrha i vukarskih i vučarskih obreda bila je tjeranje vukova od domova. Rkp. dođu mladoženjinoj kući i idu pred vrata sobe gdje su mladenci svedeni. DEŽEVIČKI VUKOVI Ne zna se pouzdano otkad traju Pokladni vukovi u Deževicama. a nitko im ne odbija dati otkup. piće.“ “Tad se pojave „vukovi“. Zato su istovjetne vukarske i vučarske pjesme. Vučica nosi štap. nose zvona. a u Lepeničkom kraju28 nisu se održavali samo za vrijeme Domovinskoga rata. „Vučica viče: “Daj nam udili ovim našim šćenadima“. I sam. sv. “Vukovi nisu isto što i mačkare ili čorjaci.. štala. Kad obiđu selo. Na kraju Iza svatovske večere kum i jenga svode momka i curu u posebnu prostoriju koja se nalazi u prizemlju i obično je nazivaju podrum.

Obično odu na neko već prije dogovoreno mjesto gdje se jede i pije ono što se prikupilo. ĐAKOVAČKI BUŠARI U pokladno vrijeme u đakovštinskom kraju maskirani bušari su obilazili po kućama i domaćinima izvodili kojekakve dosjetke i pjesme. U tom su se razdoblju održavale i svadbene svečanosti. Vl.hodanja je pucanj (obično se unaprijed s nekim dogovori) koji označava kraj obilaska. D. buka. tri kralja (6. ljudi i stoke. U nekoliko dana održavanja okupi se oko 2000 sudionika Gordani Vujica kazao je 8. a što ophod maškara čini apotropejskim. galama. šale i tako dalje. a zauzvrat ih je domaćin kuće darivao. U Đakovu je 1994. siječnja) označavaju svršetak božićnih blagdana i od tada pa do Čiste srijede odvijali su se maskirani ophodi. srpnja 2007. godine u Deževicama kod Kreševa Ivica Barešić. 2007. (rođen 1951.. Ophod maškara najčešće se odvijao u utorak uoči Čiste srijede. selo Deževice.29 MAČKARE (MAŠKARE) Sv. str. zvonjava zvona privezanih na maškare (mačkare). 29 493 . Time se htjelo otjerati demone od domova i štala. Oni tu kao popadaju i onda ustaju i idu slaviti. godine je osnovan karneval Đakovački bušari. rkp. Kreševo). Središnji je događaj velika pokladna povorka svih sudionika ulicama grada. pjesme. 38. a karakteriziraju ga: zastrašujuće maske i drugi odjevni rekviziti.

) Bušari su narodni običaji vezani uz klanje bravaca. Naslute li bušari da bi ih se moglo prepoznati. Muškarci bi obično obukli žensku obuću i odjeću. Stoga ženske oponašaju muške. Odjeća je najčešće stara i pokrpana kako bušare ne bi odala. Ako pak koji radoznalac pokuša razotkriti bušara. a muškarci nastoje govoriti piskutavim glasom. a veselje bi potrajalo duboko u noć. Ponekada koji od kožara obuče dugački kožuh s naopake strane tako da runo bude izvana. Lice namažu garom ili prekriju ženskom prozirnom čarapom. a poznati su i stihovi iz sela Beravaca: Bješte dico evo su bušari. unatoč njihovoj umješnosti pretvaranja. a glavu bi pokrili maramama. Đakovački su bušari po broju sudionika i posjetitelja najveći karneval istočne Hrvatske i član su Saveza hrvatskih karnevalskih gradova..iz svih krajeva. Ženske bi pak obukle hlače i kratki kaputić. U toj se prepirci koji gost i zamjeri bušarima. Bušari u pravilu malo govore. a drugi uzme u ruku štap kojim će braniti bušare ako ih tko od nazočnih pokuša razotkriti. No sve se to događa s namjerom da se gosti nasmiju i zabave. a na to pitanje bi bušari davali sasvim neuvjerljiv odgovor koji bi nerijetko izazivao rasprave. njihov duboki glas. Jedan od bušara stavi preko ramena platnenu torbu u koju će im domaćica metnuti poputbinu. a ponekad se zvonilo i klepkom (ovećim zvonom od lima što se nekada stavljalo oko vrata volovima prednjacima). Snažno koračaju. manju 494 . U kuću bi bušari ulazi jako bučno kako bi skrenuli pozornost na svoj dolazak.) Ušavši u kuću pozdrave sve nazočne. bušar sa štapom odalami tj. ne zadržavaju se u kući dugo. (Danas se za bušare kaže da taj izvorni običaj nestaje. odvrati toga znatiželjnika od njegove nakane. a na glavu bi stavile kapu ili šubaru. Nakon što bi se svinjokolja obavila uslijedila je bogata i obilna večera. Netko bi uvijek od nazočnih upitao bušare tko su i odakle dolaze. a domaćin ih nudi rakijom i vinom. gromko lupaju na vrata. Ja sam bježo kad sam bio mali (. a program prati desetak tisuća ljudi. Pjevale su se narodne pjesme. Poslije večere dolaze u kuću bušari. a ovi rado iskoriste priliku te o njemu iznesu i ono što nije zgodno da se javno kaže. a i prilikom govora nastoje što više izmijeniti glas kako ih nitko od prisutnih ne bi po njemu prepoznao. ali i prepirke. Na odlasku im domaćica stavi u torbu čvaraka.. Pjevalo se vrlo glasno. To je bila obično skupina od tri do pet momaka i djevojaka koji se nastoje odjenuti tako da ih se ne prepozna.

Jedan rub ponjavca zavezali bi i prebacili preko glave kako bi rojte sakrivale lice da se ne bi vidjele i prepoznale osobe koje su bile bušari. Ako se toga dana kolju bravci i u kojoj drugoj kući. no oni se ne ljute jer znaju da je to sve za šalu. Bušari su se oblačili u tzv. nekoliko krafni i salenjaka. Tako bi se na kraju u njihovoj torbi našla ukusna i dobra večera kojom se onda svi počaste. To su „mali bušari“ koji su nastojali zabaviti domaćinove goste i na kraju bi se osladili pečenim kobasicama. 495 . Glumili bi mladu i mladoženju. ponjavce (debele pokrivače vuneno tkane). U bušare su često išla i djeca od desetak godina. bušari odlaze i tamo. krvavicama i kolačima. Ponjavci su na sebi imali rojte (rese). U vrijeme bušara pjevalo se: Poklade su i ludi su dani. Pokatkad u kuću istovremeno dođu još neki bušari pa tako večer postane veselija i zabavnija. Danas ima i žena pijani. Ponekad se u torbi nađe i kobasica ili krvavica ispunjena kukuruznim žgancima.kobasicu i krvavicu. načinjena upravo za bušare.

U poklade se išlo dva dana prije Čiste srijede. 1932. Rkp. 1945. 30 POKLADNE PJESME Pokladne pjesme su se izvodile nedjeljom prije korizmenog vremena. iskočile iz kuće.-32. 2007. ali isključivo do ponoći kada nastaje Čista srijeda. Zdravki Vranješ kazivala je Evica Rack rođena u Budrovcima. a danas živi u Đakovu. odnosno vrijeme Korizme i slavlje se prekida. 30 496 . 2. Tako hodajući dobivali bi namirnice kao darove. To je splet igara i kola koji se igra idući kroz selo i nastavlja poslije na igranci u Domu. Bog ubio đuđur popa. 21. ponovno uz igru i pjesmu do Carine. držeći se za ruke i pjevajući igraju kroz cijelo selo do mjesta zvanog Čaršija. a mladoženja. str. pjesme i kola. Obzirom da bude velik snijeg. mrak. Na poklade su išli svi u narodnim nošnjama. Ponedjeljkom i utorkom pjeva se i veseli cijeli dan do ponoći. tudumom. prethodno bi se naložile dvije velike vatre oko kojih bi povorka igrala i pjevala. 31 Neki kazivači smatraju da podrijetlo te igre seže u osmansko vrijeme kada žene nisu smjele igrati pa bi. rođ. Igrale bi se: Žuta Žaba. a o njezinu početku nisu ništa znala ni prethodna pokoljenja. u selu Vijaka-Vareš. g.12. D. Sjećanja na te običaje žive danas samo kroz manifestacije zasnovane s ciljem promicanja narodnih običaja. za razliku od velike kapije kroz koju su prolazila zaprežna kola s konjima ). Zatim se ulazi u Dom gdje se nastavlja dio igara. 2008. glumio je neki sitni mali muškarac. D. prije Korizme. Ni najstariji stanovnici ne pamte od kada datira taj običaj31. poput žabe. Vratili bi se kući i pravili razna jela i jeli dok ne započne korizma. koji bi trebao biti vitak snažan i jak. pekle su se krafne i častilo vinom tzv. FF Mostar. FF Mostar. god.. Običaj je bio da seljani obučeni u što starija i poderanija odijela hodaju po selu od kuće do kuće i pjevaju kroz selo pokladne pjesme. Točno u 17:30 muškarci i žene u narodnim nošnjama polaze s mjesta zvanog Carina. Oženi se Ilija. Narodna igra neobičnog naziva Žuta žaba igra se uvijek na pokladni utorak u Gornjoj Vijaci. Danas je u selima Đakovštine običaj bušara prošlost. zima. poigrale malo i brzo se vratile u kuću. Djeca su se bojala bušara jer su strašno izgledali pa bi bake zaklenile (zaključale ili zaringlale kapijicu (mala ograda kroz koju su ulazili u dvorište samo ljudi. 31. a kazao joj je Jozo Matić. sv. Nakon određenog vremena vraćaju se istim putem. Zapisala je Suzana Parić 2007.Obično bi mlada bio visoki jaki debeli muškarac. Rkp.

Oj punice. prsluka. osnuj meni jedne gaće od tog platna bijeloga. ječermice i dimije i marame a dječaci bijele košuljice tzv. ali što. fermena. a uz to vunene čarape i kundure. dosta sam ti osnovala. Osobito ako se poznaje izrazito zagonetan tekst Žute žabe. a bojenje bi trajalo četiri dana. Boja se dobivala iz trava iz obližnje Kozjače. Za najmlađi uzrast nošnja je posebno izrađivana: djevojčice bi nosile košuljice. čakšira i fesa. fistančiće. Ženska narodna nošnja se sastojala od košulje. koparana. Čudnu si mi sreću dala: nit’ u kući kućanica nit’ na njivi žetelica priko kuća priskakuša i na vrata izviruša a na ljude kezi zube! 497 . ŽUTA ŽABA “Platno bijeli žuta žaba u potoku na kamenu njoj dolazi rak na konju. Ovaj proces bi trajao neprekidno 48 sati. teško je pogoditi. žuta žabo. Ovaj iznimno vrijedni običaj bio je prekinut samo 1994. crne fermene i čakšire. i još više kćerku dala. Specijalni maljevi naizmjenično su udarali po suknu koje se stalno polijevalo vrelom vodom da ga omekša radi lakšeg izvlačenja rudeži. Hajd’ otale’ crni đavle. a nakon sušenja pristupalo se bojenju. Za Žutu žabu bi se nosila narodna nošnja: muška narodna nošnja se sastojala od košulje. Vuneno sukno od kojeg su se izrađivale čakšire prethono se obrađivalo u jednoj od stupa na rijeci Tribiji. škuteljke i dimije.Tim se pjesmama i igrom htjelo nešto reći. godine. jasenove kore i zelene ljuske iz oćevskih majdana.

ovu igru popleskušu. i dovede gizdavu. Ko zametnu ovu igru. nemoj Ilija. ja sam ti najmilija. BOG UBIO ĐUĐUR POPA “Ko zametnu ovu igru. ŠTO SI NAM SE ZAMRAČILA ZVIJEZDO “Što si nam se zamračila Zvijezdo. Ko zametnu ovu igru. Vijaka je od starina gnijezdo. pomrčina. poče gizdu tući. kako će se igrat Žuta Žaba. Moju babu naučila baba. gizda poče plakati. Ovu igru poljubušu.OŽENI SE ILIJA “Oženi se Ilija. koja nema dimija. ‘oće gizda papuče. dirli. Mi igramo k’o djedovi naši. Ovu igru povriskušu. Ko zametnu ovu igru. Ai ja ću pored svake muke 498 . ovu igru zagrljušu. da po kući skakuće. ovu igru poklekušu. pa usjeće drenov ščap. ništa nas ne plaši. dirli.dirlija. naljuti se Ilija. ovu igru poigrušu. nemoj.

blagdan koji je pedeset dana iza Uskrsa i označava svršetak uskrsnih blagdana. Krisnice i Zeleni Jure u karlovačkoj okolici u XIX stoljeću. knjiga. a u drugoj ruci drveni mač. Zeleni Jura je u jednoj ruci držao “veliku trnavku od šipka”. III izdanje. 499 . polju i sl. 34 Ferdo Heffler. sira. Jurjaši su u svakom domu koji bi ih darovao ostavljali komadić zelenila koje su domaćini kasnije ostavljali u kući. sv. uz paljenje duhovskih krijesova. Skupina mladića selom je pratila Zelenog Jurja. 45. jajce-dva. bukve i dr. dvojica su nosila kite brezovog granja. Josip Matasović. Hrvatski sabor kulture.da naučim svoje unuke. broj. 2007. Oko njega su plesali i mladići iz pratnje i pjevali da će polje roditi kuda Jure prođe.33 Zeleni Jura bi plesao u krug. najmanje. Sve su vrtlarice dobivale grančicu iz kite ili koša i stavljale ih među zelje. ali za potrebe ovoga rada navodi se samo ono što je apotropejsko. 154. Zagreb 1943. te od gazdarice tražili darove: dinar-dva. vrtu. 33 Petar Grgec Hrvatske narodne pjesme. Zagreb 1991. 278. a djevojke koje su bile sudionicama u tim ophodima nazivane su jurjašicama. Jedan je mladić visoko nosio mladu zelenu brezu okićenu maramom i šarenim papirima. a preko njega je bilo poslagano brezovo kitje. Rkp.. str. str. Narodna starina.. 43-46. a Zeleni Jure je bio u košu ispletenom od prolistale vrbe. i njihovo imanje štititi od demona. Zeleni je Juraj imao. Đure. Za Duhove. Mladići koji su sudjelovali u jurjevskim ophodima zvali su se jurjaši.-280. str.34 Od zelenila kojim je bio prekriven Zeleni Juraj bilo je dopušteno otkinuti dio grančice za koju se vjerovalo da ima apotropejske karakteristike te da će ukućane. “poskakujući poput medvjeda”. vino. U okolici Karlovca na Dan sv. Jure seoski su mladići pjevali po selu i gradu. “32 ZELENI JURAJ Tema Zeleni Juraj zahtijeva složenu interpretaciju. X. kelj ili korabicu da im bolje rodi. štali. u Hrvatskoj su se izvodili kraljički obredi. vlasnik. 2. jurjevčani đurđari. i Milovan Gavazzi Godinu dana hrvatskih narodnih običaj. FF Mostar. Hrvatska državna tiskara. dvojaku apotropijsku ulogu: svojim je izgledom želio potaknuti vegetaciju. D. str. 32 Katarina Pejčinović zapisala je u lipnju 2006 godine u Varešu od Ivanke Peštić. Zagreb 1931. 26. glavni i odgovorni urednik Dr. Ponekad su Zelenoga Juru pratili tamburaši i s njim ulazili u dvorišta. ali i povećavati plodnost. vjerujući da će tako odvratiti demonske sile. ali i odagnati zle duhove.

SHK.) (Reprezentativan je broj primjera folklornoga kazališta u knjizi Folklorno kazalište. MH.(O ladarskim i kraljičkim ophodima bilo je riječi i u potpoglavlju Usmene lirske pjesme.) Đakovački vezovi 500 . Zagreb 1996. priredio Ivan Lozica.

Sarajevo. Zagreb 1970. Ferdo.LITERATURA 1. Heffler. Botica.-280. priredio Marko Dragić.-313. str. kraljice i dodole u hrvatskoj tradicijskoj kulturi i slavenskom kontekstu. 5. 14. Usmena književnost. XXIV/XXV. Čubelić. knj. 9. Folklorno kazalište (priredio Ivan Lozica) SHK. 5. 275-296. Marko. Knjiga XI. 26. Sarajevo 1969/1970. Dragić. knj. Zagreb 1963. 278. 10. Hrvatska državna tiskara. glavni i odgovorni urednik dr. Sarajevo 1973. Hrvatska usmenoknjiževna čitanka. Glasnik zemaljskog muzeja Bosne i Hercegovine. Zagreb 1943. III izdanje. Zagreb 1931. Grevs. 3. knjiga 9. Hrvatske narodne pjesme. Mostar 2007. Robert. Godišnjak. Sveučilište u Zadru. Uvod u književnost. Grčki mitovi. Zadar 2007. Marko. poslovice i zagonetke. 2005. 369-390. Kulišić. Stipe. godišnjak za kulturno i povijesno naslijeđe br. Kekez. Croatica et Slavica Iadertina. Krisnice i Zeleni Jure u karlovačkoj okolici u XIX stoljeću. vlasnik. Špiro. Tvrtko. Zagreb 1986. Hrvatski Sabor kulture. 12. Etnologija. 6. 11. Radmila. 8. 13. Značaj slovensko-balkanske i kavkaske tradicije u pručavanju stare slovenske religije. 3. 4. 2. Apotropejski obredi. NS. PSHK. Tvrtko. Povijest i historija usmene narodne književnosti. Josip. Zagreb 1990. Hercegovina. Godina dana hrvatskih narodnih običaja. Bonifačić. Petar. 501 . Zagreb 1995. Josip Matasović. Kajmaković. drama i mikrostrukture. Rožin Nikola. Matica hrvatska i HKD Napredak. Narodne drame. 15. 312. 21. Zagreb 1996. Ladarice. br. knjiga. Hrvatska usmena književnost Bosne i Hercegovine: proza. Grgec. X. Beograd 1974. Narodna starina. broj. 2. 7. u: Zdenko Škreb-Ante Stamać. Čubelić. 27. Gavazzi. Milovan. Centar ZA balkanološka ispitivanja. Hrvatska književnost Bosne i Hercegovine u 100 knjiga. Zagreb 1991. Usmena narodna retorika i teatrologija. sv. običaji i ophodi u hrvatskoj tradicijskoj kulturi. Narodni običaji stanovništva Lištice. Dragić.

Mile. Zagreb 1990. uredio Anđelko Badurina. 23. Sova. 20. istumačen njemačkijem i latinskijem riječima. Radovi V. Zagreb 1955. Zagreb 2000. Zenica 1973. Slobodan. Rkp. 18. 19. FF Split. Kršćanska sadašnjost. Narodne lirske pjesme. glavni urednik Jure Šonje. Mostar. u Beču u štampariji jermenskoga namastira 1852. Leksikografski zavod Miroslav Krleža i Školska knjiga. (Rukopisne zbirke Katedre za Hrvatsku usmenu književnost. 1996. (Rukopisne zbirke Katedre za Hrvatsku usmenu književnost. Palameta. Karadžić. 17. knj. Zagreb 1963. Zora. (Vlastita rukopisna zbirka) 502 . rkp. liturgike i simbolike zapadnog kršćanstva i Uvod u ikonologiju Radovana Ivančevića. Lozica. Zagreb 2002. Rječnik hrvatskoga jezika. priredio Olinko Delorko. skupio ga i na svijet izdao Vuk Stef. Matica hrvatska. Poganska baština. FF Mostar.16. (Oznaka D znači diplomski rad. Srpski rječnik. Elementi naše mitologije u narodnim obredima uz igru. Filozofskoga fakulteta Sveučilišta u Splitu) 2. 23. oznaka E znači da je rukopis u elektroničkom obliku. PSHK. 21. Pregled narodne književnosti s primjerima i teorijom. Ivan. Izdanja muzeja grada Zenice. Usmeni narodni teatar u Hercegovini. Rkp. Zečević. *** 1.) Vl. Filozofskoga fakulteta Sveučilišta u Mostaru) Te su rukopisne zbirke nastale kao rezultat izvornih terenskih zapisa studenata kojima sam bio mentorom pri izradi seminarskih i diplomskih radova iz Hrvatske usmene književnosti. 22. Leksikon ikonografije. Matej. Školska knjiga. Rukopisne zbirke nalaze se kod mene.

V. RETORIČKI (GOVORNIČKI) OBLICI .

Zagreb 1995. pr. Brzalice. Usmeno-retorički oblici mogu se klasificirati na: 1. 504 . 2.) Horacijeva i De institutione oratoria (koncem I. Vl. egzorcizmi. 107. BASMA (BAJALICA. Zagreb 1990. nakl. U Bibliji je govorništvo dar Božji. st.) Kvintilijalova. njegovu imovinu i stoku zaštititi ili osloboditi od bolesti i demonskih sila. pr. Blagoslovi / molitve.”1 Aristotel u svomu Pjesničkom umijeću (IV.) retoričke oblike tumači kao ukrašeni govor. EGZORCIZAM.Usmeno-retoričke oblike poznavale su najstarije civilizacije. a narodni su nazivi bajalica i bajavica. Krista) retoriku je okarakterizirao kao umijeće govorenja i umijeće uvjeravanja. Antički grčki filozof Gorgija (493. 5.-370.). Basme (bajalice. Povijest i historija usmene narodne književnosti. Međutim. 3. str.-43. str. Značajna su također. zaklinjanja). Brojilice. Biblija i hrvatska kulturna tradicija. U stručnoj su uporabi za basmu sinonimi egzorcizam i zaklinjanje.2 Ponajbolji govornik svih vremena Marko Tulije Ciceron (106. Krista) otkrio je magijsku moć riječi proglasivši je vlastodršcem “koji najmanjim i najneupadljivijim organom postiže najčudesnija djela. Neki filolozi i 1 Tvrtko Čubelić. st. Prvi primjer hrvatskih retoričkih oblika zapisao je Hvaranin Petar Hektorović u svomu Ribanju i ribarskom prigovaranju (1568. pr. Kr. Zdravice. pr. Kr. hrvatskim usmeno-retoričkim oblicima nije se pridavala dostatna pozornost sve do naših dana. 2 Stipe Botica. 280. djela rimskih klasika: Ars poetica (konac I. 4. 6. ZAKLINJANJE) Basma je stručni naziv za usmeno-retorički oblik kojim se želi čovjeka. st. Kletve.

osim ako nije ušao s upaljenom lulom. str. 4 Rudolf Strohal. a nazivaju se mole. naime. osobito dječije. Poganica (Sali u Dalmaciji). Bajanjem se htjelo udobrovoljiti božanstva da za vrijeme sušnih proljetnih i ljetnih dana daruju kišu. priredio Josip Kekez. ili ako ga svjetlost vatre nije obasjala. a na koncu obreda se prekriži. U makarskom kraju uroci se nazivaju i naude.5 Bajalo se protiv uroka (urokli) i more. Zagreb 1996. ujeda zmija. U novijim basmama prepleću se mitski i vjerski elementi. Zagreb 2000. nesanice. Mole su svojim molitvama (basmama) liječile ljude: od demonskih sila. dima. FF Split 2008. zagonetke i govornički oblici. privremeno ili trajno. 505 . SHK.6 3 Vidi: Tvrtko Čubelić. štringa ili vištica. str. Ako bi odjeću uhvatio mrak vani nije ju se unosilo dok je sunce ne obasja. odabrane i poštovane osobe. oluje i nevremena. Basme su kod Hrvata kristijanizirane te ih je narod nazivao molitvama. Mola se na početku obreda prekriži i izmoli Vjerovanje. usiriti. primjerice. vračanju). MH. kad ne bi u mlijeku bilo masla. u ZNŽO JS navodi bajalicu protiv poganice i naziva je molitvom. opsjednutosti i drugih bolesti. a muškarci vištac i mogli su. LII. groma. 1942. 5 Usp. straha. str. Poslovice.leksikolozi smatraju da je basma čarobni tekst koji se izgovara pri bajanju (čaranju. glavni urednik Jure Šonje. I Rječnik hrvatskoga jezika. Boranić. Leksikografski zavod Miroslav Krleža i Školska knjiga. 379. Rkp.4 Nositelji tih narodnih usmeno-retoričkih magijskih tvorevina rijetke su. str.-380. iz straha da ne ugine. rođena u Makarskoj. Jugoslavenska akademija znanosti i umjetnosti. Kazala joj je Vesna Parčina (baka). Zagreb 1924. Također se vjerovalo da i došljak u kuću noću unosi mrak. svojim pogledom poremetiti nečije zdravlje. bogomolje. godine. moliboge. Zbornik za narodni život i običaje Južnih Slavena. bogomoljke. Što su basme starije u njima su mitski elementi izraženiji. 58. B. Usmena narodna retorika i teatrologija. Vjerovalo se da naudu noću može nametnuti neka nepoznata demonska sila i nije se smjelo dječju odjeću noću ostavljati izvan kuće. kad se mlijeko ne bi dalo izmesti. 282-283. Rudolf Strohal. Čitav život proživjela je u Makarskoj i vrlo dobro poznaje običaje vezane za Makarsku i njeno primorje. trzavice. Bajalo se protiv bolesti ljudi. Namjena i svrha basmi je apotropejska.3 Basme se ostvaruju stihovima i prozom. već i kad se krava ne bi dala pomusti. stoke. Mole su molile ne samo kad stoka oboli. knjiga XXV. godine. Zagreb 1970. ukiseliti. Žene s urokljivim okom nazivane su: čara. Bajalo se i protiv magle. urednik dr. E. duševnih i tjelesnih bolesti: poganice. vrtoglavice. te mu se branilo da ode djetetu. te se štitilo stoku od bolesti i demonskih bića. 6 Nevena Čović zapisala je u Makarskoj 2008.

1945. u vištati di je lipo. / Dje ždripci ne ržu. urok i rokice. 7 506 . Gospina majka. godine u Nevestu. / Dje pivci ne pjevaju. di je drago. Bajalicama su se bolest i demoni odgonili: U pustinju: / Dje sveti Ilija gromove odgoni. Ovako moli dvadeset puta i na kraju Virovanje. 7 (Nevest kod Unešića) Raznovrsne su strukture basmi. priko polja ravna. sveta Ana. Sugestivnost. Srila urok i rokicu: Di iđeš priko. metaforičnost i alegoričnost najvažnije su stilske karakteristike basmi. Raziđoše se urok i rokica po svitu. općina Unešić. / Dje se Bogu ne moli. Rkp. neke sadrže lirske minijature itd. Dva urliču. ka pčele po cvatu. FF SPLIT 2008. u ime Isusovo.! Kristina Babić zapisala je 2008. tri odriču Otac i Sin i Duh Sveti u pomoć bija Amen.Molitva protiv uroka Prvo se triba prikrstit tri puta i tek onda počet molit sljedeće: Oj misusovo. Gospina majka: Pokaži mi svu istinu bolesti i zdravlja i života (za koga moliš) Izmoli ovo tri puta i onda nastavi dalje: Šetala se sveta Ana. djev. E. Jedne su komponirane kao blagoslovi. ka magla po planinama. ka momci po rudinom. druge kao brojalice. Dželalija. / Dje čedo ne plače. g. simboličnost. treće kao kletve. slikovitost. Kazala joj je Ana Mrčela rođ.

Petra i podsjeća na njegovu izdaju i kajanje i u tom smislu simbolizira i Kristovu muku. dje ždripci ne ržu.Nesritnica nesritna (poganica pogana) odgoni se po svitu. 459. str. Nesritna izrodice. 8 507 . nesritna izrodice u pustinju: Dje sveti Ilija gromove odgoni.8 Među mnogobrojnim basmama kojima se bajalo je i sljedeća: Oj. po visokim planinama. u: Hercegovina. Pijetao se prikazuje i pored sv. oj. U kršćanskoj ikonografiji pijetao stoji pored sv. poganice pogana. dje čedo ne plače. po morskim dubinama jer mjesto joj je u dubokom moru. uredio Anđelko Badurina. iđi. Bajalice i bajanja kao dio etnotvorevine u Brotnju. Kršćanska sadašnjost. Tako pijetao opominje glavu Crkve sv. svaki put moli se po jedno Vjerovanje. Petra da suzama opere grijeh. nesritnice nesritna. 148. po visokim planinam’. 5. po morskim dubinam’. dje pivci ne pjevaju. Mostar 1986. tude ti je misto.9 To se izgovara tri puta. Za uvike vikova amen. ko što čelica po cvitu. izrodica ti majka. Pijetao simbolizira budnost i pripravnost. 9 Danka Ivić. oj. liturgike i simbolike zapadnog kršćanstva i Uvod u ikonologiju Radovana Ivančevića. str. razađide se po svitu. Zagreb 1990. a na kraju. časopis za kulturno i istorijsko nasljeđe. Ajde nesritna nesritnice. nemilice nemila. te se preporuči za koga se moli. Leksikon ikonografije. U narodnoj percepciji s prvim kukurijekanjem pijetlova nestaju sva demonska bića. Ajde nesritnice nesritna: U duboko more. dje se Bogu ne moli. Petra dok plače.

također. putnici. pastiri. / dje se Bogu ne moli. gdje ždrijepci ne hržu – odgone je tamo gdje se Boga ne moli. / tude ti je misto. poganice pogana. Svetom Petru ključe daj da otvori sveti raj di anđeli igraju. kristijaniziran. za njim Djeva Marija sinka molila da sv. / oj. nesritnice nesritna povezani anaforama oj. jer se i stilskim figurama postiže efekt sugestivnosti. poganice pogana. poganice pogana. Petru ključeve dadne da otvori sveti raj gdje anđeli igraju. gdje pijevci ne pjevaju. gdje dječica bacaju. / dje ždripci ne ržu (u navedenim je stihovima stilska figura aliteracija i u ponavljanju suglasnika ž. U dvadeset stihova navedene basme deset je anafora: Oj. Česti su stalni epiteti poganice pogana. Velik je broj basmi kojima se bajalo protiv oluje i drugih vremenskih nepogoda. gdje dijete ne plače. Slično je i u drugim basmama. nemilice nemila. Sinku se je molila: “Daj mi sinko onu čast što si Bogu obeća. nesritnice nesritna. a zbog aktualnosti prigode u kojoj se izgovaraju uvijek se upotrebljava prezent. za njim Diva Marija. morske dubine. U navedenoj su basmi mnogobrojne i druge stilske figure npr. / dje ždripci ne ržu. / oj. Izgovarali su ih domaćice. Gre križ po nebu. npr. / ko što čelica po cvitu te alegorija: Ajde nesritnice nesritna: /U duboko more. / nesritnice nesritna.: križ ide po nebu.Onaj tko baja vokativom se izravno obraća bolesti i sugestivno je tjera u visoke planine. / dje čedo ne plače. / nemilice nemila. / po morskim dubinam’. asonancije: Oj. Sadržaj je tih basmi. aliteracije: dje čedo ne plače. Djeva je cvijeće nabrala i njime polje prekrila i dr. držeći križ ili krunicu okrenutu prema mjestu odakle nevrijeme dolazi. / oj. nemilice nemila. Hrvatske su basme komponirane vjerskim lirskim slikama. U sljedećim su stihovima epiteti: Oj. težaci. 508 . / oj. Pored navedenih stilskih figura u navedenoj su basmi: metafora: raziđe se po svitu. / dje pivci ne pjevaju. / dje pivci ne pjevaju. nemilice nemila (u navedenim se stihovima asonancija ogleda i u ponavljanju samoglasnika a kao i samoglasnika i. / oj. (…) po visokim planinam’. domaćini. (…) Dje sveti Ilija gromove odgoni.

koromačeva cvića. Ostale su samo u basmama. Rkp. od Boga prokleta.g. 332. od svetog Ivana sapeta. Zagreb 1990. gdje zvona ne zvone. 10 509 . Zvona su se prvi put počela upotrjebljavati u Campaniji potkraj šestoga stoljeća.10. 12 U listopadu 2006 kazala je Drina Marušić rođena Mandić. u Slatinama). Široki Brijeg (1953). Sveti Ivan sapinje. liturgike i simbolike zapadnog kršćanstva i Uvod u ikonologiju Radovana Ivančevića. Prvotna im je namjena bila sazivanje svećenika. Biži.)10 (Slatine) Irudica je u narodnoj percepciji demonsko biće koje donosi olujno nevrijeme. Kršćanska sadašnjost. s kim je polje pokrila od Zaloga lampa. svetog Ive krvi sapeta. / dje čedo ne plače.11 U nekim basmama. majka dvoje djece. 2. živi na Širokom Brijegu. / dje pivci ne pjevaju. biži irudice.di ditići bacaju. U narodnom vjerovanju zvona simboliziraju magijsku moć tjeranja demonskih sila. koje kazivačice i danas kazuju. FF Split 2004. uredio Anđelko Badurina. 11 Leksikon ikonografije. / dje ždripci ne ržu. Bog proklinje. Demonska bića se bajanjem tjeraju: Dje sveti Ilija gromove odgoni. FF Mostar. (Di te sveti Ivan dostigne. g. a od sedmoga stoljeća i vjernika na molitvu. “Sveti Ilija odgoni gromove čak daleko u Indiju. / dje se Bogu ne moli. udata za Antu. dje pjevac ne pjeva…”. te se tjera u planinu: di se mise ne govore. str. / di zvonce ne zveči. 19. 2006. (…) po visokim planinam’. u Slatinama kazala Marica Mauko (rođ. dje se Bogu ne moli. studentici Filozofskoga fakulteta u Splitu. sv. / di Isus muku ne trpi. zemlju neznanu. dje brat sestru uzimlje. / po morskim dubinam’.12 Kad bi grmjelo i sijevalo prekrižilo bi se i molilo: Andrei Pavičin.1935.” Nabrala je Diva. 2004. tu ti glavu okine. U širokobriješkom kraju irudica je prokleta. Irudice su nestale iz narodnoga pripovijedanja. / di Gospa ne kleči. Rkp.

koja su od Boga poslana. FF Split 2006.13 (Koprno. za štitenje. Među potonjim je književnik. iz raja ladne vodice. Jedni su zapisivali usmeno-književne primjere i inkorporirali ih u svoja djela. str.Koljabitavac sveti. 10. u Koprnu). četvrti su izvorno zapisivali usmeno-književne primjere. od Oca Boga blagoslova. član HAZU-a. kad prva Mlada nediljica dođe štolu ću vam postaviti. koji biše i pribiše. g. Veselko Koroman koji je od svoje majke zapisao: Ivana Hrga zapisala svibnja 2006. sv. Da se k nama nema niko približiti. treći su pisali po uzoru na usmenu književnost. Dalmatinska zagora) *** Višestruke su interferencije usmene i pisane književnosti. g. u Koprnu (Dalmatinska zagora). pa nas zovu Jeruzalimu gradu: Di no sidi dvanaest apostola. DHK RH. PEN-a. u danu vičnjem. 1925. 45. mir ću vam učiniti: Tilo od šenice. Da nas uzmu. na svoje ruke. 13 510 . krvcu od lozice. mačem poraženje. u noći nebeskoj. Rkp. Amen. Kazala joj je Božica Hrga (rođ. neg ona dva. Za branjenje. drugi su se nadahnjivali usmenom književnošću i tako stvarali djela trajne umjetničke vrijednosti.

da veleni15 ne balaju. svete krizme. di no nema samo drvo i kamen. godine. Od svetog Ilije sapeta. Bog joj pelin-ključe da' da otvori svitli raj.14 krišta po nebu.16 da anđeli poigraju. 15 14 511 . Zdravice se izgovaraju veselim i svečanim ritmom. vitlaju. biži. Međutim. Od Boga prokleta.) Veselko Koroman mi je tu basmu donio 12. 17 Pozle – zla. gdje zvonce ne zveči. skaču. gdje Gospa ne kleči. uspješan završetak poslova itd. godišnjice brakova. lipnja 2007. zli duhovi. Krišta – krijesnica.-1997. a kazala mu je njegova majka Matija Koroman (djev. Sveti Ilija ognjeni koji grome odgoni. irudice. sestra ti je otrovnica. Po formi su zdravice češće minijaturne ( četiri-pet stihova).Krišta. 16 Balaju – plešu. majka ti je poganica. za njom Diva Marija. munja. ukleta. Veleni – vilenjaci. Česte su zdravice i u raznim drugim veselim prigodama kao što su: imendani. 18 U Gornjim Radišićima kod Ljubuškoga 1996. ZDRAVICA Zdravica je po svom postanku veoma stara. Govori se najčešće u svadbama. krstitke. svoga sina molila da učini pelin-prah. Kraljević. 1908. di Božji pivci ne pivaju. zapisao je akademik Veselko Koroman. svete pričesti. rođendani. Biži. neke zdravice imaju razrađenu fabulu. g.18 2. goni grome do pozle17 gore.

SHK. šale. …………………… U svatovskim zdravicama domaćin svojom zdravicom uzvraća nazdravitelju. drugih usmeno-retoričkih oblika i usmene lirike. str. blagostanjem itd. Niti dugove naplatio. Dušmani ti hukali.. 19 512 . 283. Volovi ti bukali. Bijele ovce brda i doline. Otiša niz morske lugove.19 ………………………… Poslovice. MH. blagoslovom. Namaklo ti lito. Ili: ………………. Ćatom se pokriva. zagonetke i govornički oblici. A čelice sunce zaustavile. priredio Josip Kekez. Da naplati dugove. Ko mu loše mislio. Ovisno o prigodi u kojoj se izvode zdravice imaju elemente: blagoslova. srećom. Zdravice sadrže mnoge sintagmatske i sintaktičke formule: …. slavljeniku ili nazočnima. Neke zdravice sadržavaju u sebi kletve: ……………………….One se upućuju domaćinu (gazdi). . Rodilo ti lito. …………………… Kravice ti dvore zagrušale. Zdravicama se izriče želja za zdravljem. ………………………. U kutiji šibica spava. Koze bare zakrilile strane. O koncu visio. Oranice luke i dubrave. Niti se kući povratio. Zagreb 1996.

da je blizu dan veselja i radosti! Gospodarice već očistiše odojke. Bog ti dao ćerku Prvojedinicu.NEVISTICE MLADA Nevistice mlada.» Amen!21 U slijedećoj zdravici nazdravičar ističe da su svuda okolo vesela i rumena lica. da se s njime naužijemo svega obilja.20 (Kaštel Novi) Gospodo! Sastasmo se eto u liepoj kiti kod vriednog domaćine. Bog ti dao sina Od prvoga tira. str. pa će im sutra resiti stol – neka bude svega. Nazdravičar i govornik za sve prilike života. ili od iskrica rumenoga vinca? Odgovor je sadržan u 20 21 Tanja Perić-Polonijo. makovnjače i druge kolače već su pospremile u izbu. da s njima družina omasti brade. 151. hajde da sada nazdravimo zdravicu našemu vriednomu domaćini. te izabiru one. Svuda veselje danas vlada. Bog ti dao živit Sto godin u miru. čija je kuća mastna! Orehnjače. ili zbog zadovoljstva domaćina. sastavio Ivan Josipov Šarić. Gospodari ogledavaju svoje bačve u pivnicama. Split 1996. str. te nas pozvao ovamo. Zagreb 1994. te se pita što je uzrok tomu: da li je to zbog čarnih očiju ljubezne domaćice. 213. Tanahna galija.. neka nam poživi kao sokol sivi još mnogo godinaca. nek se znade. treće dopunjeno i popunjeno izdanje. 513 . Književni krug Split. Golden marketing. da uzmognemo zajedno s njime još dugo hrliti k ponoćki i klicati: «Narodil nam se kralj nebeski. ili zbog odsjeva kore s pečenoga purana. da veseli dočekamo dvanaesti sat. purane i guske. Ti u ovon piru. Koja će ti pazit Svu ostalu dicu. koji je eto baš po starom hrvatskom običaju napunio svoju čvrstu trpezu. pretisak. nek se znade. u kojih se starina valja. kad će se naroditi naš Spasitelj. da ih probodu vinskom pipom: nek teče vince slatko u čiste «srabljivce» i flaše. zato je Božić! Gospodo.

sve nas to veseli i razblažuje. zanimljiv je! Možda nas razpaljuju vatrene iskrice rumena vinca. Da ubije grlicu. žarke su? Možda nam razžariše lica traci iskrena zadovoljstva našeg domaćine. polnoć je. te kad ćemo veseli i radostni zapjevati divnu onu pjesmu: Narodil nam se kralj nebeski! S toga ja nazdravljam zdravicu onomu članu našeg društva. BROJALICA (BROJILICA. kad će se roditi naš Spasitelj. treće dopunjeno i popunjeno izdanje. koji nas tako veselo motri oko svoga stola? Da. kad će se roditi naš Spasitelj. Golden marketing. str. pretisak. kada se svi vratimo s polnoćke. Dadi Petru puščicu. ali najvećim uzrokom radosti naše jest misao. da se priblužuje čas. 151-152. A što je uzrok tomu veselju i rumenilu? Zar nas pali žar čarnih očiju naše ljubezne domaćice? Da. Neke su brojalice komponirane od mudroslovica: 22 Nazdravičar i govornik za sve prilike života. bit će i to! Ili doprinaša rumenilu našem odsjev kore s pečena purana. sastavio Ivan Josipov Šarić. koji će prvi o ponoći viknuti: «Gospodo. …………………. NABRAJALICA) Brojalica je pjesnička tvorevina kojom se stvara ritmički i glazbeni ugođaj: Grličica grče. te nastavimo još koje vrieme ovdje naše veselje … Da Bog da sretno!22 3. narodi se kralj nebeski!» A zahvalit će se i taj član na zdravici onda. koji se pred nama žari? Da. Petar konja trče. Zagreb 1994. te kad ćemo veseli i radostni zapjevati divnu onu pjesmu: Narodil nam se kralj nebeski: Slavno društvo! Kuda god okom krenem. da se približuje čas. svuda vidim vesela i rumena lica. koje tako gladko teče niz naša grla! Da divno je! I čarne oči i zadovoljstvo i žar putana i vatrene iskrice.poanti – ali najvećim uzrokom radosti naše jest misao. 514 .

………………………… Nekim je brojalicama sekundarno značenje izgovorenih riječi. Teško orlu bez oka i curi bez momka. 23 515 . djetetu bez oca. Čakaraske brade. Teško plotu bez koca. knj. epika. duši bez raja. Sarajevo 2006. Radostan ti Ade. …………………… TEŠKO MIŠU BEZ RUPE Teško mišu bez rupe i pratru bez župe.Teško mišu bez rupe I pratru bez župe. Teško jezeru bez žaba. MH. str. selu bez baba. Teško košuti bez gaja. 517-518. Teško vjerniku bez mise. Djetetu bez sise. Hrvatska književnost Bosne i Hercegovine u 100 knjiga. djetetu bez sise. HKD Napredak. Teško vjerniku bez mise. 4. retorika. Teško vagi bez mjere i čovjeku bez vjere. Kudikovih gaća. Teško zimi bez bure i momku bez cure. Teško košuti bez gaja I duši bez raja. priredio Marko Dragić.23 (Bugojno) Hrvatska usmena književnost Bosne i Hercegovine: lirika. junaku bez puške. Teško vrabcu bez kruške. Liskove košulje.

idući na posao i vraćajući se s posla. Djevojke i mladići. Neke brzalice imaju elemente zagonetaka. Neke brojalice imaju i vjerski karakter. Sadržaj izgovorenoga najčešće nema nikakvo značenje. erotizirano značenje: ………………… Jegiga uz dub. Brzalicama se dakle. svadbama. đaci izgovaraju ih na sijelima.Brojalice se izvode i u stihu i u prozi. BRZALICA Brzalica je usmeno-retorički oblik koji karakterizira ubrzano izgovaranje riječi. Brojalicama se uvježbavaju i provjeravaju govorničke osobine i moć memoriranja. zabavljalo. obavljajući razne poslove. najčešće. 4. Jegiga usred duba. Neke su brojalice izvođene laganijim ritmom i služile su kao uspavanke. radnici. idući od kuće do škole i od škole do kuće itd. Jegiga niz dub. rije zeri. za vrijeme predaha. igralo. Petri pan. Brzalice koje izvode odrasli često su komponirane tako da su pogreškama izgovorene riječi dobivaju drugo. Izvode ih djeca i odrasli. 516 . Takav je suvremeni zapis Deset Božjih zapovijedi. zavaljuška. šalilo i odmaralo ali i povjeravalo govorničko umijeće. Djeca ih izvode igrajući se i zabavljajući. drugi doli. pastiri. petri puška. JEDAN GORI Jedan gori. težaci. zaketeri.

ti nas vodi i čuvaj od svakog zla i napasti. ti nas štiti. sve ljude. 4. Hrvatska književnost Bosne i Hercegovine u 100 knjiga. knj.kokuruška. blagoslovi moju obitelj. 25 Isto. 24 517 . 529. priredio Marko Dragić.24 (Stepen kod Tomislavgrada) 5. retorika. ti nas brani. sve moje neprijatelje. Ti znaš sve njihove poteškoće i jade što ih prate kroz njihov život. patnike. ja te molim Gospodine. molim Te. MOLIM TE Gospodine. 526. epika. MH. moje roditelje. koje si mi dao Gospodine. hranu i piće. bolesnike i beskućnike. biži zec. HKD Napredak. BLAGOSLOV/ MOLITVA Blagoslov je usmeno-retorički oblik vjerske provinijencije. Sarajevo 2006. rodbinu i domovinu itd. Njima se izriču želje Bogu da blagoslovi: obitelj. Ti nas ljubi. GOSPODINE. str. str. Hrvatska usmena književnost Bosne i Hercegovine: lirika.25 (Posušje) BLAGOSLIVLJAM MOJE RODITELJE Blagoslivljam moje roditelje. Koza vrek. sve siromašne.

hvala Ti za sve njihove poteškoće i istjeraj iz njih svako zlo i zaogrni ih u svoj blagoslov!26 (Posušje) BLAGOSLOVI GOSPODINE Blagoslovi Gospodine. one koji su rastrešeni i nizašto ne mare. 26 27 Isto. Što ti želiš u radosti. Bože ti si svojom moći. Blagoslovi sve njihove patnje i probleme. Falim tebe na nebesi. Isuse snagu za život mi daj. evo. one koji nemaju strpljenja i nikoga ne trpe. pa zato te. str.Gospodine. da ustanem s tijelom zdravim. što nada mnom bio jesi. I ovaj dan me na’rani i od svakog zla obrani. 530. 518 . Isto. Ja s’ u tebi Bože budim. str.27 (Posušje) BOŽE BLAGOSLOVI OVAJ DAN Bože blagoslovi ovaj dan. mene čuvo ove noći. teb’ najprva mis’o budi. svoga života. a dobro ću ja činiti i pobožna uvijek biti. slavim. 531-532. koji imaju teške križeve.

Blagoslovi sjeme ove njive. USNE MOJE Otvori. otvori nebesa.29 (Guča Gora kod Travnika) 28 29 Isto. Grijeh ću mrzit danak cijeli. 519 . GOSPODINE. Čuvaj ga kad raste. Ti svemožni. str. Samo ti me ne ostavi. da slave sveto ime tvoje.uradit ću tvom milosti. Blagoslovi žuljeve ruke moje i znoj kojim se znoje. u meni čuvaj vjeru živu. Kad se vihor sprema. Gospodine. širi ruke. mili Oče od ljubavi. kad počne da klije. 533. Bože. čuvaj ga kad resa. pomozi mi Bože njime. usne moje. Evo tvoje zovem ime. nek’ s’ od mene zlo odijeli. Blagoslovi ovu moju njivu.28 (Rankovići pored Novog Travnika) OTVORI. blagoslovi njima luge. str. čuvaj mi ga. Isto. prijatelje i rodbinu i svu milu domovinu. 532.

Sedam radosti. Posebice se vjerovalo u moć majčine 30 Isto. sedam radosti. Devet anđeoski kora. sam Bog na nebesim sidi ter blaguje. 520 . sam Bog na nebesim sidi ter kraljuje. Formom je bliska poslovici. šest kamenica. dvi daske Mojsine. sedam radosti. osam blaženi. četri evanđelista. Osam blaženi. 10. dvi daske Mojsine. pet rana. Sam Bog na nebesim sidi ter kraljuje. 2. KLETVA Kletva postoji onoliko koliko postoji i čovječanstvo. šest kamenica. tri trojstva. Narod je dugo vjerovao u moć kletve. tri trojstva. tri trojstva. dvi daske Mojsine. str. Deset Božji zapovidi. Šest kamenica. tri trojstva. pet rana. tri trojstva. tri trojstva. osam blaženi. pet rana. dvi daske Mojsine. Četri evanđelista. dvi daske Mojsine. 3. tri trojstva. Tri trojstva. 4. 6. devet anđeoski kora. sam Bog na nebesim sidi ter kraljuje. četri evanđelista. dvi daske Mojsine. 9. 7.DESET BOŽJIH ZAPOVIDI 1. sam Bog na nebesim sidi ter kraljuje. sam Bog na nebesim sidi ter kraljuje. sam Bog na nebesim sidi ter kraljuje. sam Bog na nebesim sidi ter kraljuje. sedam radosti. dvi daske Mojsine. četri evanđelista. 5. To je najčešće mikrostrukturna književna tvorevina. sam Bog na nebesim sidi ter kraljuje. dvi daske Mojsine. šest kamenica. pet rana. Pet rana. Dvi daske Mojsine. 8. pet rana. četri evanđelista. četri evanđelista. sam Bog na nebesim sidi ter kraljuje.30 6. šest kamenica. četri evanđelista. 520-521.

Ivana Aralicu. Hrvatska književnost Bosne i Hercegovine u 100 knjiga.) Imam svekra slušat sam ga rekla. Jeziv je sadržaj nekih kletvi. Pored Šenoe spomenimo: Ivu Andrića. Ivana Raosa. 31 521 . MH. Maka Dizdara. 32 Isto. Novaka Simića. 5. str.kletve.31 August Šenoa je napisao pjesmu Kameni svatovi koji su se okamenili jer je majka proklela sina koji se usprkos njezinom protivljenju odlučio oženiti siromašnom djevojkom Janjom. drama i mikrostrukture. Da Bog da imao pa ne imao. *** Mnogi su književnici u svoja djela ukomponirali usmenu retoriku. str. (O djevojačkim i momačkim kletvama bilo je riječi u poglavlju o lirici. HKD Napredak. Vjekoslava Kaleba. Vidi: Hrvatska usmena književnost Bosne i Hercegovine: proza. priredio Marko Dragić. Mirka Božića.32 Sjeta te ubila. knj. dabogda ga živa ne zatekla. daboga mu zvonilo i tati. Kaže dragi umrla mu mati. 167-169. Petra Gudelja i mnoge druge. 539. Sarajevo 2005. Mnogobrojne etiološke predaje kazuju o okamanjenim kćerima koje su majke zbog neposluha proklele.

3. Gozbe i zdravice u hrvatskoj književnosti (priredio Stjepan Sučić).IZVORI I LITERATURA 1. ZZNŽOJS. Zagreb. 6. 11. Perić-Polonijo. Biblija i hrvatska kulturna tradicija. Grgec. O dječijim igrama. Zagreb 1986. zagonetke i govornički oblici. MH. IV. Nazdravičar i govornik za sve prilike života. 10. Križevci 1994. Josip. Školska knjiga. retorika. epika. 1902. 7. 2. PSHK. Hrvatska književnost Bosne i Hercegovine u 100 knjiga. Hrvatska usmena književnost Bosne i Hercegovine: lirika. priredio Josip Kekez. Split 1996. Nikola Rožin. 12. Zagreb 1996. Izbor iz usmene poezije. knjiga 4. 5. 522 . Narodne drame. 8. Tvrtko. (Rukopisne zbirke Katedre za Hrvatsku usmenu književnost. Poslovice. Golden marketing. Sarajevo 2006. FF Split. treće dopunjeno i popunjeno izdanje. VII. Usmena kniževnost. Tanahna galija. 2. Botica. Zagreb 1994. Matica hrvatska i HKD Napredak. FF Mostar. Pasarić. Zagreb 1995. sastavio Ivan Josipov Šarić. Zagreb 1986. Povijest i historija usmene narodne književnosti. Bonifačić. (Rukopisne zbirke Katedre za Hrvatsku usmenu književnost. Perić-Polonijo. Prva hrvatska rečenica. Zagreb 1988. Hrvatska narodna šala. Tanja. Zagreb 1923. SHK. poslovice i zagonetke. 13. 14. Zagreb 1963. Čubelić. Stipe. Rkp. grm grmi. knj. Zagreb 1990. u : Uvod u književnost (priredili Zdenko Škreb i Ante Stamać). Šum šumi. Književni krug Split. sv. Hrvatske narodne pjesme. Josip. Ilešić. knj. Zagreb 1943. priredio Marko Dragić. Josip. Filozofskoga fakulteta Sveučilišta u Splitu) Rkp. Filozofskoga fakulteta Sveučilišta u Mostaru) Te su rukopisne zbirke nastale kao rezultat studentskih izvornih terenskih zapisa kojima sam bio mentorom pri izradi golemoga broja seminarskih i diplomskih radova iz Hrvatske usmene književnosti. pretisak. Fran. Kekez. Vl. pogledi na suodnos usmene i pisane hrvatske književnosti. 9. izdanje. 4. Tanja. Petar. nakl. Kekez.

Rukopisne zbirke nalaze se kod mene. rkp.(Oznaka D znači diplomski rad.) Vl. oznaka E znači da je rukopis u elektroničkom obliku. (Vlastita rukopisna zbirka) Stap u kojem se melo mlijeko 523 .

MIKROSTRUKTURE (POSLOVICE. ZAGONETKE) .VI.

POSLOVICE Ptahotepove su Pouke mudrosti (oko 2400. To je djelo najvećim dijelom satkano od poslovica: Usavrši svoj govor. prije Krista) Alea iacta est (Kocka je bačena) i Etiam tu filii mi (Zar i ti sine moj). svu pažnju ćeš svrnuti na se. a nakon njih srednjovjekovne europske civilizacije.-653. također. Školska knjiga. vojskovođe i političari. do VI. U Kur’anu (612. Erazmo Rotterdamski (1467. prije Krista). Zagreb 1996.) se. Čitanka iz stranih književnosti. g. – XIV. Tu tradiciju nastavili su stari Rimljani.-1536.) u svomu djelu Pohvala gluposti koristio je i poslovice i krilatice. g. st prije Krista do I. Aforizme i poslovice od najstarijih vremena koriste državnici. na tisuće je poslovica a samo u Salomonovoj zbirci izreka ima ih više od šest stotina. U Bibliji. Nema znalca što seže do punog savršenstva. Antička Grčka civilizacija posebnu pozornost poklanjala je poslovicama koje su sakupljane u zbornike Gnomologije. primjerice. Al ne širi svog srca zbog onoga šta sve znadeš. koja je nastajala od XIII. Staroegipatski zbornik Pjesme s rijeke (XV. str. st poslije Krista. 3.1 …………………………………………………………… Svaki je od navedenih stihova istovremeno i poslovica. st prije Krista. Cezar (I. prije Krista) prvo veliko djelo staroegipatske književnosti. Od neznalice uči kano i od mudraca Umijeću nisu postavljene međe. Lijepa je miso skrita bolje no zelen dragulj. Mnogo je poslovica u staroindijsko-sanskrtskoj svetoj knjizi Vede (usmeno znanje) koja je nastajala od XVI. st. Poslovica je mnogo u Talmudu (usmenoj znanosti) sastavljenom na temelju židovskog tumačenja Starog zavjeta. st. Nevenka Košutić-Brozović. nalaze mnoge poslovice. Poznati su srednjovjekovni zbornici poslovica Adagia i Dicteria. prije Krista) sadrži poslovice kao i sumeransko-babilonsko-asirski Ep o Gilgamešu (oko 1700. 1 525 .

1457. državnici. Šiško Menčetić (Dubrovnik.) prvi je sakupljač i zapisivač poslovica u Hrvatskoj.U XV. 1997.) Ziga Ziglara.) objavio je zbirku poslovica Priričnik aliti razliko mudrosti cvitje u kojoj hvali i objašnjava poslovice. – Beč. g. 1508. primjerice. Dubrovčanin Stjepan Beneša Benešić sakuplja poslovice. To se pojačalo u XVI. a nešto kasnije zapisivao ih je Juraj Šižgorić (Šibenik. stoljeću na cijelom europskom prostoru. Potkraj XVI. Mostar-Zagreb 1997. 1594. 1558. 1576. – Dubrovnik. Tako je. – Dubrovnik. Champion 1938. divi se poslovičnoj jasnoći i strukturi. političari. U XVII. – Dubrovnik. Mavro Veteranović (Dubrovnik. dakle. a taj se trend nastavlja sve do naših dana. oko 1400. navodi 143 definicije poslovica. 1461. 1638.). 1509. Pavao Ritter Vitezović (Senj. 1508. – Mleci. 526 .). st. – Dubrovnik. 1607. Dominko Zlatarić (Dubrovnik. 2 Danica Škara. – Lepoglava. g. navodi 124 definicije poslovica. Dinko Ranjina (Dubrovnik. str.). 1527.2 Proširila se i uporaba poslovica pa se njome koriste propagandisti. stoljeću se tiskaju poslovice u brojnim knjigama i publikacijama. st.). stoljeću razvija se znanost Paremiologija koja se na temelju brojnih paremiografija bavila izučavanjem poslovica. 1501. – Šibenik.).). i XVII. 1567. – ? 1569. mnogo poslovica u bestseleru otisnutom u dva i pol milijuna primjeraka Pogled s vrha (2000. a Basgoz 1990. Početkom XVIII. motivatori. 1613. Hrvatske poslovice nalaze se inkorporirane u srednjovjekovnim pisanim dokumentima. Benedikt (Benko) Kotruljević (Kotruljić) (Dubrovnik. 1482. U Hrvatskoj. Petar Zoranić (Zadar. poslovice su sakupljali Bernard Đurđević i leksikograf i pisac Ivan Belostenec (Varaždin.) nalaze se mnoge poslovice. oko 1420. 1536.). 1675. 1589. imamo dvojicu vrsnih paremiologa dvije do tri decenije prije najvećega europskoga paremiologa Rotterdamskog. ZIRAL. -? oko 1468.) u svojim djelima koristi na stotine poslovica i paremiologizama. Marin Držić (Dubrovnik. – Dubrovnik. pa bi se iz njih mogao sastaviti opsežan gnomologij. U XVIII. U djelima Ivana Gundulića (Dubrovnik. 1713. Poslovice su u svoja renesansna djela inkorporirali: Đore Držić (Dubrovnik. 1652.). Glas tradicije. st. – Dubrovnik. jednog od najbogatijih ljudi današnjice.

Ivan Matija Matijašević (1714. 1845. – Gredice.). 1768.). Zagreb. 1914. st. Zagreb. Značajnija djela hrvatskih poslovica u XIX. – Santo Spirito kraj Venecije. 1854. 1879. 1730. Zagreb.) i Ksavera Šandora Đalskog (Gredice kraj Zaboka. 527 . U djelu Pričice i prorečja slovenskije (1803.) Filipa Grabovca (Podosoje kod Vrlike? 1697.). 1816.) navodi poslovice. Nikole Lašvanina (Dolac kod Travnika. – Mostar. – Zagreb. – Dubrovnik.) i drugih.) u Danici je objavio 1873. 1881. Mnoštvo je poslovica u kronikama i ljetopisima bosanskih franjevaca Stjepana Margitića Markovca (Jajce. 1670.). – Zagreb. Marijana Bogdanovića (Kreševo. – Fojnica. Poslovice sadrži i Cvit (1747. 1903. – Jajce. – Mostar.Poslovice je sakupljao Đuro Matijašević (Dubrovnik. 1873. – 1791. 1918.) u svoju Gramatiku ilirskoga jezika uvrstio je mnoge poslovice.) Mijata Stojanovića (Babina Greda. Polihistor i leksikograf Ivan Aletin Natali (Dubrovnik. 1835.) u svom djelu Ženidba (Broćanska župa u Hercegovini) (1870.) Andrije Kačića Miošića (Brist kraj Makarske.) u rukopisu je ostavio velik broj poslovica. – Zagreb. st. 1783. 1708.) Ljudevita Vukotinovića (Zagreb.) i Pismarica (1759. 1818.) Franje Markovića (Križevci. 1785.). 1843. Filipa Lastrića (Oćevija. 1868. – Kreševo. i Etički sadržaj narodnih poslovica (Rad. – Zaostrog. 1743.) Ivana Radetića. 1818.) u Bosanskom prijatelju objavio je 863 poslovice.). jesu: Tumačenje narodnih frazah i poslovicah (Bosiljak. Narodne poslovice (Dragoljub.) Đuro Ferić Gvozdenica pored basni uvrštava i mnoge poslovice. Francesco Maria Appendini (Torino. 1670. – Sarajevo. Ivan Franjo Jukić (Banja Luka.). Od značajnijih književnika u XIX. 1760. 1750.). Josip Stadler (Brod na Savi.). – Kraljeva Sutjeska. 1837. 1728. Zapisivanjem i sakupljanjem poslovica bavio se i Tomo Mikloušić (Jastrebarsko. – Beč. 1650. – Jastrebarsko. 1813. 1889. 1857. Velik je broj mudroslovica zapisao fra Petar Bakula (Batin kraj Posušja. Poslovice: pučka mudrost. JAZU. – Rim. 1935. 1864. 1704. čija djela sadrže brojne narodne poslovice spomenimo Augusta Šenou (Zagreb. Bone Benića (Ćatići kraj Kaknja. – Zagreb. 1772. 1700. 1881. – Zadar.). 1720. 1838.). Narodne poslovice i zagonetke (…) (Senj. – 1865.). Karizmatični Vrhbosanski nadbiskup dr.) objavio je zbirku hrvatskih poslovica Proričja slovinska. 1749. 1833. 1893. – Kraljeva Sutjeska. ili 1698. 1703. 1767. Fra/don Franjo Miličević (Veliki Ograđenik kod Čitluka. g.

Poslovicom se prenosi višestoljetno i višemilenijsko iskustvo koje jezgrovito tipizira osobe. poslovice-anegdote ili poslovice-pričice i pareologizme (frazeologizme. 1884. 1909. Poslovice se mogu klasificirati na više načina. Česta je abecedna klasifikacija. Ante Šimčik.). U drugoj polovici XX.) i mnogi drugi. 1985. 1962. – Zagreb. – Beograd. objelodanjeno je 14. – Novi Vinodolski. Iznimno je značajna zbirka poslovica Hrvatske narodne poslovice Vicka Skarpe (Šibenik.). – Beč.). Mirko Božić (Sinj. – Zagreb. 1945. 1872. 1865. Poslovica je najminijaturnije književno djelo. ali i po vremenu zapisivanja.). 1838. 1981. priričja. 1995. Cijela je plejada književnika XX. 1937. Karakter poslovica je utilitaristički i didaktički. Zdenko Škreb (Zagreb. Ivan Aralica (Promina kraj Knina. – Zagreb. dijaloške poslovice ili poslovice-pitalice. Vatroslav Jagić (Varaždin. 1981. Nikola Buconjić (Neum. metafore). 1923. poredbe.) bilježi poslovice. Novak Simić (Vareš. U hrvatskoj povijesti književnosti poslovice su nazivane: proričja. 2003. 1947. Godine 2007. sentence. 1975. gnomi. – Zagreb. Josip Kekez ih tipski razvrstava na: izreke.). velik doprinos paremiologiji dali su Nikola Bonifačić Rožin.). Velik je broj zapisanih poslovica u seminarskim i diplomskim radovima studenata pedagoških fakulteta u Osijeku. Među značajnijima su: Ivo Andrić (Dolac kraj Travnika. st. Miroslav Krleža (Zagreb. Poslovice imaju općenacionalni karakter. Najčešće se svrstavaju po značenju. pririč. izreke. st. 1930. sentencije. 1906. Klek. sakupljačima te znanstvenicima koji su se bavili poslovicama u prvoj polovici XX. 1919.). a ti se ogrij Zbirka poslovica Bartula Matijace koju je priredio Stipe Botica. bili su: Stjepan Ivšić (Orahovica. priričak.Među najznačajnijim zapisivačima.). – Sarajevo. – Zagreb. Rijeci i Mostaru. mudroslovice. Josip Kekez (Katuni kod Omiša.). 528 . događaje i pojave.) u djelu Život i običaji Hrvata katoličke vjere u Bosni i Hercegovini (1908. – Zagreb. Filozofskoga fakulteta Sveučilišta u Zagrebu te Odjela za humanističke znanosti Sveučilišta u Splitu. 1892.). 1893.926 poslovica u knjizi Kad ti kuća gori. koji su u svoja djela utkali poslovice. st. Ivan Kasumović (Mezinovac kraj Perušića. 1904. Mogu se tematski klasificirati.

ne tujin. odmor i umjeren način života. 2. i to njezinin manjin dilon.Murterska kala PRIMJERI 1. Ako ne moreš učinit dobro. 3. Ako nemaš ljekara. 4. Ako mi ne možeš pomoći. 6. ne znaš šta će ti biti. biži od njega! Nije pošten čovik. 529 . Ako znaš šta ti je bilo. Bavi se svojim poslom. nemoj mi odmagati. 5. Ako putuješ sa čovikon pa te ponudi raskriženon jabukon. neka ti ljekar bude ovo troje: vedra duša. nemoj ni zlo.

puno tega se svlada. a slaje.7. Bolje slaba mater. 15. 8. 20. Kad se nauči maška sviću lizat. ili sviću razbit. 11. a kukavica tisuću. 31. 23. Boje gruba zakrpa vengo lipa buža. Boje manje. il dovrši. a bez zore ne može. 19. 13. dolikuje ti da se nadaš. Bolje je svašta jist vengo svašta govorit. Daleko od očiju. 18. Dobro dilo samo falu daje. Kad bi svaken vitru jidra otvara ko zna di bi doša. 10. ne može da kupi sve što nema. Hrabar čovjek umire jedanput. Bez pivca svane. 17. a primat je juski. Bolje da te zmija ujide nego marčano sunce ugrije. 26. Boje dobrome služit vengo zlome zapovidit. Braća se dile kad se ombari isprazne. 12. 33. Ča iman. Dok živiš. Gdje laž ruča. s tim i klimam. 16. 27. 28. 9. daleko od srca. 21. Il ne pokušavaj. nego dobra maćeha. 25. tu ne večera. tu nema sreće. Čovik je čoviku vuk. 30. Izreke su ukras govora. Gdje brat brata ne voli. I dva loša svladaše Miloša. 24. 32. Di razum vlada. 530 . Dobro se ne pozna dok se ne izgubi. ili mašku ubit. 29. Davat je božanski. 14. Kada je netko sposoban onda bi i buhu potkovao. Kada bi se beside kupovale manje bi se trošile. I najmudriji da proda sve što ima. 22.

najslađe se smije. 52. Ko puno govori. Mnogi ljudi su kao satovi. 40. Koga je zmija ujela i gušterice se boji. pitaj da će ti se. na obraz mu pada. Ko na vitar pjuje. 49. 531 . 51. Ko vozi polako. Ljudi se gusto siju. Ko priši vrat lomi. 46. Ko se dima ne nadimi.34. Ko se sam čuva i Bog ga čuva. žanje oluju. il mnogo zna ili mnogo laže. Ko drugome jamu kopa sam u nju upada . 44. stigne daleko. Lako je za tuđin nosilin plakat. Moli Boga ka da ćeš sutra umrit. 42. svoj zaboravlja. 38. 35. 37. Ko ljude ne sluša. malo ga se čuje. 45. otvorit će ti se. ni čovjek nije. Ko sije vitar. Kad mačke nema. Ko je jači. ritko niču. Kako si zaja. Ko liti laduje zimi gladuje. Pokazuju jedno vrijeme. Ko u drugoga radi. 50. Knjiga je čovjekov najbolji prijatel. zlo ne misli. tako će ti se i vratit. 59. Ko se posljednji smije . u drugega i gleda. 56. vatre se ne ogrije. radi ka da ćeš sto godin živit. 43. 58. Ko prati tuđi posao. 39. 47. Kucaj. Ko mnogo zbori. 53. 60. a otkucavaju drugo. 57. Ko dvaput slaže. 48. miševi kolo vode. 36. ti tabači. Ko pjeva. 54. 55. treći put mu se ne vjeruje. Ko radi ne boji se gladi. 41.

Na ljutu ranu. 80. 83. već ko kazuje. 532 . Ona ča botija ne more vrtit. 87. nego zbog sebe. novac more vrtit. Pametni ljudi uče na tuđim greškama. 74. vengo ča izlazi. Nije važno šta se kazuje. zalogaj gubi. 86. nikomu olova plivaju. 77. Poštuj. Neka momak prvo napravi štalicu pa onda traži kravicu. nit će je biti. Opareni i na ladno puše.61. već je blago što je srcu drago. 67. Sit gladnu ne viruje. Po jutru se dan poznaje. već ko mnogo želi. 69. 66. Od samoće ništa gore nema. Pravde nije bilo. S kin si. Oči su ogledalo duše. Nije blago ni srebro ni zlato. Našla tikva čepinu. ako nis bit ćeš. 65. 88. ako čeljad nije bisna. 78. 68. Ni pet prstiju na ruci nisu isti. 75. Ni u raju ne valja bit sam. budale na vlastitim. 84. 63. 85. Svak sa svojon vrićom u mline. ako hoćeš da si poštovan. Ovca koja bleji. 79. Riba ribi ni virovala dok na vruće gradele nije stala. Oteto. 82. Rđa se zlata ne hvata. Nije siromah ko malo ima. Pomozi sam sebi pa će ti i Bog pomoć. Nije grij ča u justa ulazi. Nije kuća tisna. ljutu travu. 73. 70. takov si. Nikomu pluta potonu. 81. 62. 76. 71. 64. 72. Ne laje zbog sela. prokleto.

Živina se veže na roge. a čovik za rič. ma ne more šporki jezik.89. 533 . 109. 100. U laži su kratke noge.. što izgubiš. neslogom se i najveće raspadaju. Sve se može kad se hoće. Velike misli dolazidu o srca. 111. Tko će poplesti uzica za povezati svijetu gubica. 103. ne traži. 104. 3 3 Sve su navedene poslovice zapisane 2007. ne kaži.) Zaklela se zemlja raju da se sve tajne doznaju. godine ponajviše u Dalmaciji. Slogom rastu male stvari. 96. Utopjenik se i za slamku vata. 91. 98. i 2008. 99. 95. (Vrati roditeljima ono što su ti dali. Tko kasno ustaje. 105. Svako dilo dođe na vidilo. Vrati koke ča si pozobala. Umiljato janje dvije sise sisa. 108. 94. Vesela mladost najveća je radost. a jedanput ne učini . Vjeran sluga tuđoj kesi gospodar. Svako je kovač svoje sreće. 93. obrok mu nestaje. Svaka vala ima svoga vitra i kuća svoga dima. Tko je dužan. 110. Učini čovjeku sto puta dobro.. Što imaš. Šta Bog da. Više vridi znat nego jemat. Teško onom po kome se svit uči. 102. i na Božić je tužan. to vaja primit. 92. 107. 106. 101. Voda sve opere. 97. 90. Sve je zaboravljeno.

Negdašnji svakodnevni težački život 534 .

Danica. Glas tradicije. Albin. 2. P. Povijest i historija usmene narodne književnosti. 10. Mostar-Zagreb 1997. Josip. III. Zagreb. Zig. Zagreb 1986. Sarajevo 2005. 535 . Čitanka iz stranih književnosti 1. Svaki je kamen da se kuća gradi. Zagreb 1990. P. Latinski citati. Zagreb 1963. drama i mikrostrukture. Brozović. (IV. Bosanski prijatelj (urednik I. 4. 11. Josip. Poslovice. 7. 1995. 3. Tvrtko. Škreb-A. zbirka poslovica Bartula Matijace. Hrvatske narodne poslovice.LITERATURA 1. IV. Nikola. Hrvatska književnost Bosne i Hercegovine u 100 knjiga. SHK. poslovice i zagonetke. 1861. sv. Zagreb 2000 6. Hrvatska usmena književnost Bosne i Hercegovine: proza. Stipe. Usmena književnost. Botica. Nevenka. Vilhar. Matica hrvatska i HKD Napredak. Zagreb 1870. 5. u: Z. (2. zagonetke i govornički oblici (priredio Josip Kekez). priredio Stipe Botica. 15. priredio Marko Dragić. Stamać Uvod u književnost. a ti se ogrij.. I.. Zagreb 1996. Ćubelić. MH. Kekez. Josip. Osijek 1990. Novi Sad 1990. Zagreb 2007. Hrvatska usmeno književna čitanka. 13. 8. Zagreb 1984. 12. Poslovice i njima srodni oblici. Ziglar. Pogled s vrha (s engleskoga prevela Vesna Orsag). Košutić. Vicko. 9. Kekez. Skarpa. knj. Bonifačić Rožin. Šibenik 1909. Zagreb. Narodne drame. Jukić) sv. izdanje). Kad ti kuća gori. Škara. 14. F. Zagreb 1996. izdanje) Kekez. 5.

Marijan Vuković je u Zagrebu 1890. (Kekez. Zagonetkama se provjeravala intelektualna zrelost mladeži. Ivan Franjo Jukić je u Bosanskom prijatelju objavio 329 zagonetaka.. studenti itd. služile za zabavu i razonodu u raznim prigodama: na sijelima.) u književno znanstvenu problematiku ulazio je preko zagonetaka. J. – Budim. zagonetke-pitalice i računske zagonetke. osobama i sl. plemić i poliglota Fran Krsto Frankopan (1643? – Bečko Novo Mjesto. putnici.ZAGONETKE Zagonetke su prisutne u usmenoj komunikaciji od najstarijih civilizacija do naših dana. Pisac. svećenik i pisac Emerik Pavić (Budim.) Prvi hrvatski značajniji folklorist Petar Hektorović (Hvar. 1955. U XVIII. Korijeni hrvatskih zagonetaka nalaze se u srednjovjekovnom dramskom tekstu s otoka Krka Kolo od Buzović. Antun Barac (Kamenjak kraj Crikvenice. 1894. Pokatkad se abecedno razvrstavaju. đaci. 536 . – Stari Grad na Hvaru. Poetski svijet zagonetaka je raznovrstan i obuhvaća velik broj motiva i tema. Međutim. Zagonetke su binarna mikrostrukturna književna djela kojima se metaforično zagoneta o pojavama.) navodi zagonetke ribara Paskoja i Zeta. 1996: 174. Zagonetke se kazuju u prozi i stihovima. zagonetljaja) i odgovora (odgonetke. Zagonetke su. zagonetke i govornički oblici (1996. st. također. životinjama. za vrijeme predaha kod težačkih poslova.) Josip Kekez objavio je 442 zagonetke. zagonetali su i odgonetali pastiri. Najčešća je dijakronijska klasifikacija. Zagonetke se mogu različito klasificirati. Rijetke se otisnute knjige narodnih zagonetaka. 1572. trgovci. 1487. U knjizi Poslovice. Sastoje se od pitalice (zagonetke.) svoje djelo Zganke za vrime skratiti napisao je na temelju narodnih zagonetaka. objavio Zbirku zagonetaka. događajima. 1780. odgonetljaja). Josip Kekez ih razvrstava na: zagonetke. 1671.) u svomu Kalendaru tiska zagonetke.) u Ribanju i ribarskom prigovaranju (1568. 1716. taj usmenoknjiževni fenomen nije dostatno istražen. – Zagreb. predmetima.

drugi pije. Dva oca. Mudar onaj tko ga sije. 13. Nasred polja zlatna kuća. ubiju tri zeca. majka ne more. Po njoj rastu oštre drače. 10. a okrugla kao buća. 5. Crno sjeme. Po njem blago nebrojeno. Ko najprvi uđe u crkvu? 12. Crno. 2. jedna drugu ne vidi. Na polju lonac vrije. Dva lončića. svu noć cara varalo. jedan drugog ne mogu da stignu.treći raste veselije. Jedan lije. Bijelo polje. maleno. Dvije vile povazdan vire. sinci gvozdeni. Sinci govore. a četiri zaklopčića. 3. 8. Majka kamena. Kako je to moguće? 7. 4. Četiri brata putem trče. Ko iđe na glavi ? 11.PRIMJERI ZAGONETLJAJI 1. a sebe ne vide. 9. Dugo polje nemjereno. dva sina i did pođu u lov. ispod njega vatra nije 14. podile ih i svakoga zapadne po jedan zec. U njoj sjedi mali kneže. Dvi grede usporedo stale. Svakoga vide. 6. 537 .

(Komarac. (Zvijezde) 5. (Ključ) 12.) 2. mjesec. (Jež) 17. 538 . trojica su. stablo) 10. (Mravinjak) 14. tjedan i dani) 20. (Kotači) 4. Tukotići tuku. 19. godine u Dalmaciji. ( Jaje ) 18. ruke. (Pisac. (Oči) 8. Priđe ovca priko doca i prinese trista i tri koca. Raste jela nasred sela. i 2008. ne zna joj se čepa ni tapuna. Puna bačva dvoga vina.Kad se kneže šeće. (Oči. kuća mu se kreće. vukotići vuku. jezik ) 19. ( Čava ) 11. (Zvonik i zvona) 13. ( Zubi. a sa paša priko sebe baca. zemlja. (Riba) 4 Sve su zagonetke zapisane 2007. a bez ruku grabi? 4 ODGONETLJAJI: 1. iz svake grančice po sedam listića. (Oči i kapci) 6. (Ježeva kućica) 15. 18. iz svakog ogranka četiri grančice.) 9. Iz svake jele dvanaest ogranaka. 17. Što bez nogu bježi. 15. (Kiša. 20. a pod njim vatra nije.) 3. (Mravinjak) 16. . (Godina. (Lako. 16.) 7. Na srid polja lonac vrije.

Bonifačić Rožin. 1870. Josip. Marijan. Zagreb 1990. Zagreb 1861. 539 . 8. Zagreb 1963. Hrvatska usmenoknjiževna čitanka. drama i mikrostrukture. 2. Hrvatska usmena književnost Bosne i Hercegovine: proza. MH. Hrvatska književnost Bosne i Hercegovine u 100 knjiga. Zagreb 1890. Sarajevo 2005. 5. Zagreb 1996. priredio Marko Dragić. Zagreb 1986. 5. Narodne drame. 4. 7. Zbirka zagonetaka. Nikola. knj. Zagreb 1995.. Stipe. 6. Povijest i historija usmene narodne književnosti. Bosanski prijatelj (urednik Ivan Franjo Jukić). Botica. Vuković. Kekez. Ćubelić. Poslovice. Tvrtko. zagonetke i govornički oblici (priredio Josip Kekez) SHK.LITERATURA 1. 3. Usmena književnost. poslovice i zagonetke. u: Zdenko Škreb-Ante Stamać Uvod u književnost. Matica hrvatska i HKD Napredak.

540 . kukac baja bakračlije tur. starješina anđeo angel anterija tur. kozje dlake ormar armerun lakat. oprostiti alaliti alat (halat) crveni konj tur. ostava haje od hajati = aje mariti stoka. alaj-barjak zastava jednog odreda tur. ajat pojata. uzaludno buba. beštija čaše za žesticu bićerine sukneno pokrivalo u biljac lok. obična zaprež. stremen. povelja berat tur. glas. životinja. belenzuk tur. kola. u Rami i danas babo nevjeste svekra zovu babom besplatno. ajvan (hajvan) turc. crvenilo voditi ljubavni razgovor. amir komandant. krevetu kristalan biljur tur. uzengija (prvotno od bakra) skitnica. konj araps. soba. izba. ajd’ klijet. mangup baraba barzo brzo.RJEČNIK A ritualno umivanje abdest (avdest) per. dužinu (između 65 i 75 cm) mjehurići na koži. griva. Ijubovati kućno dvorište ograđeno zidom aspa ašikovati avlija babine B veselje o porođaju. braše. imperf. obavijest hajde aj’. muslimana prije molitve aber (haber) vijest. aleluja aleluj hambar: drveno ambar spremište za zrnastu hranu. vrlo badava jevtino. dvopek baškotine beaz anterija crna haljina tur. pasmine arar (harar) vreća od kostrijeti. blago sumrak akšam tur. 2. dio odjeće 1. rumenilo. od berijaše brati kolijevka bešika životinja. mjera za aršin tur. araba tur. narukvica diploma. silos zapovjednik. posjet porodilji s ponudama otac.

pamučno bumbužina (bumbažina) platno kutija. momak čislo. posudica busja birtija bogatun bogaza tur. čiselce čivija čivijajte čobanica čobanin čoha tur. od brat brtac budijaše buđaše. riječ koja začuđuje Ć papir. srebrne. aor. tuča cijelo smilje pravi čovjek crvene pas cvjetala Č što šator čapalo čauš tur. cesarica cika cilo cmilje covik provi crljene cucak cvatijala ča čador C carica krupa. če čehra tur. čuti čudna riječ.pivnica. izrađena u Bresci svetkovina. imperf. čirak tur. papir. sluga. neprohodan put siromah bogec bolje boje komad bokun bolesnik bonik dar koji se sastoji boščaluk od više odjevnih predmeta zamotanih u jedan komad platna boca boti(l)ja demižon. čejad čelebija čelenka tur. veselje brgulja bršljan bršćan bratac. gostionica bogataš. ćale ćelebija 541 . lice. gospodičić. otac osobito mlad ćage tur. dem. brojiti nešto dva po dva svijećnjak. izgled lica ljudi gospodin. od glagola buditi tal. krunica drveni ili željezni klin čivijati = zakovati čavlima pastirica pastir čvrsto valjano sukno i odjeća od njega čovjek crniti čuh. čemerika čevrtaljka čifta tur. ču. par. pismo ćaća. čovik črnit čude čudesnica uhvatilo svat koji zbija šalu u svatovima što je (ča + je). tjesnac. mladić plemenita roda nakit u obliku perjanice. rjeđe zlatne gorka i otrovna trava čegrtaljka dvoje. velika botiljun boca talijanska puška breša tal. od gl.

vezirsko vijeće. vrsta daniškinja (danickinja) revolvera drva darva kiša dažd kiša dažj djevojka deklica radnica delarica devlet (delvet) sultanova vlada. ne prestajati DŽ ono što je besplatno dano. sultan. brod sitna drugoga šumica trpjeti. dorat doša dovnju drivce drobna drugega dubrava durati tur. odjeća dođi. dite vrsta sofe bez divan tur. pogrdan naziv koji se ne odnosi na sve Židove već samo na mučitelje Isusa Krista džaba dželat tur. 542 . izvršitelj smrtne kazne židov. zadovoljstvo.) lađa. raste brada. dočekali dođe. tur. izvezena granama i cvjetovima djecu dicu djevojka dikla gdje ono. mudar D obećao brak da viru dajko. car. svečana blagdanska đeisija tur. lukavac. poklon. naslona tintarnica. ćer ćorda sablja čovjek kojem ne ćosa tur. kutija s divit tur.(čelebija) tur. džudija Đ đadri (njavli) đavli lok. sreća. daidža ujak. materin brat vrsta puške. gospodičić kćer. gospodin. doći dokle starinska muška i ženska gornja haljina donde donesu konj crvenkastosmeđe dlake došao donju splav. trajati. uzaludno krvnik. gdjeno dino dijete. aor. brod đemija tur. blagostanje nevolja dežgracija gdje di teška svilena diba tkanina. hajde đel (tur. tintom i kalemom (perom od trstike) djevojka divojka dobromu dobremu dočekoli doje doklen dolama donle doperaju doro. od gl.

đuzel tur. hamber tur. fesić festung fešta finaci fistančić (fistan) tur. strojnica pogled godina priča gore. dostojan eglenisati tur. junak biser đinđur bjelkast konj. blagdan. ehel) vrijedan. utvrda. haran grč. razgovarati uzengija. naboj. fumora gajde galge geletna gever-mašina gled godišć gojčica gorove gre greb greblje gri’. skladan E eer (tur. dežurstvo na brodu H glas. lijep. fol F korist. haramija tur. 543 . fišek tur. prijevara. planine ide grob groblje grijeh grijehe gromovi špilja. hasi (has) tur. haspa (hasaba) tur. metak izmišljotina. obavijest glavni dio konjske opreme za prezanje kola povorka razbojnik. vijest. zaručnik. hitra strojna puška. grij grije gromi grota grozje gumno gvardija dimnjak G puhaći instrument vješala poskočita. haznadar tur. kula praznik.đerdan ogrlica. ženski nakit koji se nosi o vratu okvir u koji se đerđef tur. živahan đidija mladić. zločinac. svetkovina žandari vrsta suknje s naboranim donjim dijelom patrona. rizničar fajda fakat fala faljen fameja fatite fes. ham mađ. pećina. valjan vlasništvo rodbin a blagajnik. stremen engija. hrid grožđe kameno ograđeno dvorište straža. mladoženja krasan. napinje platno za vezenje obješenjak. bjelaš đuvegija tur. đogin bijelac. dobit vrijeme hvala hvaljen obitelj hvatite turska stožasta kapa tvrđava. sposoban. pošten. laž haber tur. kradljivac zahvalan. čestit.

vrsta marame. jednom uglu izvezen zlatom dem. J stranac. ićindija idra iđem iman injačica. jaranica drugarica visok stup osobito jarbur lat. duguljast rubac. jarak. turc. suparnica demonsko biće koje predvodi olujno nevrijeme insan. preklopan prsluk jemenija tur. = ljudsko biće ispovijed ispovijedati ispričiti se = suprotstaviti se u tom htio pojede isprljano izvježban. drug jaran prijateljica. izodije izvarće izvid izviniše izvuko ‘iža I polovica vremena između podneva i zalaska sunca jedra idem imam druga muževljeva žena. dio muške odjeće. dom jabandžija tur. jazmak tur. dođite već holte nahranit hronit hvajda (fajda) korist. muštra njem. tuđinac izložen oglas. draga. papuča jer jerbo jede ji ljuti jidi jedra jidra njih jih otac jočko jaka joka opet jopet 544 . rov. rukopis tur. vojnička vježba izobilja odjene (Da nas sunce izodije) prevrće iznad izviniti = plesti u vijenac izvukao kuća.liječnik hećim tur. etiketa jagaz (jagrz) bijel konj s riđastim pjegama tur. od otac japica prijatelj. na jagluk tur. izobila lok. inočica irudica isan ispovid ispovidivat ispriči (se) istor iti izi izmaćano izmuštran njem. voljena djevojka. na brodu na koji se pripinju jedra sjeme slično ječmu jarik ili grahu jauklija tur. zaručnica jazia (jazija) pismo. jafta tur. kanal ječerma tur. odabranica. dobit tur.

od križ. pehar konder kontentamo zadovoljimo kopao kopa kruna koruna krijeposna kripna dem. uljana kandilj svijeća pjevali kantali kapala kapijala kapaše kapijaše kapric hir. križić križak križevi križi drvena košara krto strašno kruto kuda kudan kujundžija tur. sablje. tvrdoglavost. pristanak baršun. kampanel uljanica. lapat lavuro lefkotica leri likarija lina linac L hvatati vladam lagati tanka duga palica o koju je privezano jedro njiva. tur. uzda postolar kaligar nož kojim se kalemi kalmteš zarezuju vojnička kapa s kalpak obodom od krzna zvonik crkve. pliš. bakandže. vrsta cvijeća katmer stolica katrida čalma. prijatelj kardoš karščansku krščansku kašun kutija. narodn. svirači lijek lijena lijenac 545 . turban kauk tur. obijest vrst novčića karantan drug. u kadifa tur. teške cipele ili čizme kuverta (tal. vojnik. koji ki sobica. kiljer ostava kim kin ključeve ključe tko ko kao što je ko je kao ono prostorija u kojoj se jede i kuha komšija susjed krčag. cokule. paluba coperta) ko no komina laćati ladam lagovati lantina tal.K kabil (kabul) prihvaćanje. konjanik katan (katana) mađ. govoru: skupocjena tkanina lavor kadin remen. zlatar višekatna kamena kula kuća besplatan rad bez kuluk izravne koristi. sanduk ubojstvo katal tur. spremnica. pojas od kajas tur. oranica radi ljepotica pjevači. tko taj rad obavlja kundure tur.

imetak. plećka pečenoga mantalica janjeta stoka marva mačka maška maštraf tur. pokojnik tur. raskrižje. majka. sećija. nagrada donosiocu dobre vijesti seljak muž nabaška tur. bojno polje. mamuz (mamuza) tur. mor murećef tur. more mogu. blago ostruga mirlica (tal. prepili baba. limena zdjelica. stara žena 546 . ljubičast mur. mušterija kupac muštuluk tur. mor tur. posuda. badava mukte tur. mirušalo mišina sjedalica kod orijentalaca čipka miris mirisala. nena N posebno najljepše prejeli. mirisalo makarune mal tur. nana. lumbrela luško ljudi stori ljutika varalica momak. 1. vrč. psovka: more! glupane!. ogovarati mriže mreže besplatno. trg. može kuga. trulež memla (mema) tur slatkiš od bajama i mendulat šećera naušnice menđuše minderluk tur. čaša svibanj maž mehana tur. mirta. pomor. počivaljka i posuda izrađena od osušene jareće kože mladih mlodin mnogo mlogo podrum mogaza ljubičast. dvoboj među meju kamena međa meja vlaga. tinta. epidemija mra(m)orati mrmljati.liska lola lolati se lotra lumbarda tal. odmetnik. krčma. blaže: dragoviću moj! morem. 2. divan. mastilo. gostionica meit (mejit) mrtvac. najlipje nakrkali lok. izdajica murtela (tal. polje. crnilo murtatin tur. morija tal. mrča mortella) onaj koji nešto želi. dragi skitati se ljestve starinski top kišobran velolučko LJ ljudi stari vrsta kapule M makaroni stoka. merletto) miruha mirušala. tamnomodar uzvik. mejdan (megdan)tur.

otkučim se odijelim se to oto odatle otolen otpočine otpočima otprete odvede P drug. 547 . od nedjelja snaha nevjesta nevolji nije nicaše nekakvu njiše. okrće okretati okruniše okrunitaše ondale odanle. otlen odatle oltare otare lok. priđi učila. otiđi otiji skinem (skinuti san otkinem s očiju) rastavim se. prijatelj oklop za zaštitu vojnikova tijela parec (parek) par. pleteni dio vunene obuće koji se obuvao na čarape. svitak pasam konca visoki paša dostojanstvenik u Turskoj Carevini. pastuh parip fritule paršurati povijesmo. otišla hoću hode. odatle oproštenje oprošćenje orahu orihu oraha orija ormar ormarun odsijeku osiču ostao. nedjelja dem. savjetovala njih O otkrivaš otkrila ručka oblila objesi. ljulja nisi naopako trudna našli pogledaj. odande. bračni drug pargal (franc) vrsta gustoga pamučnoga platna konj. general fitilj pavej pekšiš (peškiš) napojnica pajdaš pancir tal.naprid nasuliti nediljče nediljice nevista nevista nevoji ni nicijaše nikù ninuće nis nopoko noseća nošli nuder! nukovala njiju obadaš obadila obida obiljela (krv) obisi obojci očla oću ode ode odio odo odslen lok. odstupite se odtolen oduvik naprijed pogoditi se vok. oklen okrćaše. idu ovdje hodio odoh od sada odstupite odatle oduvijek odakle okle. od nedjeljak. osto otale. poučavala.

turban. povriđa pravica voda prenuti se pribudem prida prifaćaše prigodi prihronili priko prima prin pripetiti pripočima pristupanje privarni privežedu procesjunum proje propenso prostrige lok. kika. pušćat rada 548 pripovjedi povređuje (rane) krštena voda probuditi se budem. peljamo pendžer pensat penjur perčin tur. svadbena koprena nevjeste oružje pustiti R biti rad = htjeti . pijate pinjur plotili poberkaju pobro lok. dio kose tanjure vilica (pribor za jelo). vrsta kravate na staroj narodnoj nošnji potamnjelo potrebno pogasiše reci. posvetilište pokrivač omot. pelivan tur. poganica poginila pojata poje poji poju poleščica poljamiše popadoše porojenje porti postole postole posvetelišće poša tur. duvak tur. ovratnik. pulija tur. prebivam pred prihvataše nije se ništa našlo prehranili preko prema prije dogoditi se počine prijestup. pusat tur. protrese se provi providur tal.tur. kaži. grijeh prevrnuo privežu procesijom prođe promislio prosjek kroz bespuće potrese se pravi naslov poglavara zemlje u doba mletačke uprave nad Dalmacijom ručka prema. nekršćanka poginula staja pođe pođi pjevaju pripomoć uhvatiše. provislo pud puli-duvak. ukrasni predmet od kovine koji se prišiva na odjeću. prihvatiše uze (Gospe sina popadoše) rođenje otiđe cipele cipele posvećenje. potavnilo potriba potrnuše povij prevrtljivac vodimo prozor mislit vilica pletenica. platili poberu prijatelj opa