UVOD U PRAKSU

PELARSKA OPREMA se dijeli u vie segmenata: alat, pribor, potroni materijal, apitehnika i zatitna oprema. Pelarski alat slui za rad s pelama ili za umetanje satnih osnova. U pelarski alat za rad s pelama spadaju razne dimilice, dlijeta, klijeta i etke, a za rad sa satnim osnovama posluit e ilo ili builica, kotai ili transformator, nateza ice. Za procjenu popunjenosti okvira medom koristit emo pelarsku vagu, a za transport konica specijalno ureena kolica. Pelarski pribor pomae pri radu s pelama, poput dodatne opreme za konice. Tu spadaju matine reetke, kavezi za matice, bjealice, sakupljai peludi, mree za propolis i druga pomona sredstva (stege, ruke, zatvarai, razmaci, spojke). Remen e pelarima pomoi pri transportu konica, a za spremanje meda trebat emo staklenke s pripadajuim poklopcima. Dobro e doi i mala pumpica za med u staklenki. U potroni materijal spadaju satne osnove, te avlii razliitih duljina, uplje zakovice, ica i mrea. Ne smijemo zaboraviti niti drvo kao osnovni materijal za izradu svih dijelova konica, lim za izradu krovova, ljepilo, flomastere za oznaavanje matica, kao ni boju za konice. Apitehnika je zajedniki naziv svh specijalnih alata i ureaja na runi ili motorni pogon koji se koriste u pelarstvu. Tu spada taca korito, odnosno stalak za otklapanje saa, vie vrsta vrcaljki, sita i filteri za med, posude (bave) za med s pripadajuim slavinama (ventilima), pumpe, dozatori, grijai, mjealice i komore za dekristalizaciju. Za rad s voskom trebat e nam topionik i prea, a postoji i posebna prea za izradu satnih osnova. Naravno da uz svu navedenu pelarsku opremu postoji jo specijalnih alata i ureaja, ali njih koriste iskljuivo u industriji. Zatitna oprema u pelarstvu podrazumijeva zatitnu odjeu i specijalne rukavice. U zatitnu odjeu spadaju eiri u razliitim izvedbama, jakne i hlae, odnosno kombinezoni. Ne smijemo zaboraviti ni zatitnu obuu, jer uznemirene pele ne biraju mjesto gdje e ubosti.

DIMILICE slue pelarima da mogu u svom pelinjaku slobodno raditi, a da ih pri tome ne ometaju pele. Zadimljavanje pela pomae da se pele umire, pa pelar moe bre i lake obaviti potreban pregled zajednice. Na dim pele instinktivno reagiraju kao i prije milijuna i milijuna godina kad su ivjele slobodne u prirodi: na prvi miris dima napune medni mjehur, prestane braniti svoju konicu. Pele zasiene medom i nektarom tromije su i nerado napadaju. Prvo se malo dima pusti kroz leto u konicu, a potom malo podignemo krov, upuhnemo malo dima i nakon krae pauze moemo poeti pregled zajednice. Napomena: ne preporua se pele previe dimiti, jer su novija istraivanja pokazala kako vru dim negativno djeluje na njihove letne aktivnosti! Najee su u upotrebi dimilice s konim mjehurom, a mogu biti izraene od pocinanog lima ili nehrajueg elika. Kao gorivo za dimilice se koristi tzv. dimak (industrijski listii) ali se mogu koristiti suho trulo drvo, stare krpe, iarke i slino. U borbi protiv varoe pelari koriste dimilice za tretiranje pela dimom antivaroznog sredstva, a mogu biti izraene od staklenke s mijehom ili metalne s ventilatorom na baterijski pogon. PELARSKO DLIJETO slui za lake odvajanje nastavaka uljepljenih propolisom, razmicanje i vaenje okvira iz konice, skidanje votanih zaperaka na njima, struganje i ienje pojedinih dijelova konice. Dlijeto je izraeno od plosnatog metala (pocinano ili nehrajue), s oba kraja naotreno i savijeno pod kutem od 90* na jednom kraju. PELARSKA KLIJETA slue za vaenje okvira iz konice i njihov prihvat tijekom pregleda. Praktina su za vaenje jednom rukom, izraena od pocinanog materijala. Napomena: okvire uvijek drimo u okomitom poloaju da ne doe do curenja nezrelog meda! PELARSKA ETKA (METLICA) slui za micanje pela s okvira prilikom pregleda ili oduzimanja okvira s medom zbog vrcanja. Dlaice na etki moraju biti duge i njene da ne bi ozljedile pele. Umjesto etki neki pelari koriste peruke od guijih krila, a profesionalci posebno konstruirane ureaje za ispuhivanje pela. PELARSKO ILO slui za buenje rupa na okvirima kroz koje e se uvlaiti ica za utapanje satnih osnova. U iste rupe mogu se uloiti i uplji vijci. Raspored rupa ovisi o nainu uvlaenja ice: uzduno(tada se bue po 4 rupe na svakoj bonoj letvici) i popreno (po 5 rupa na satonoi i

na donjoj letvici).Napomena: nain uvlaenja ice ovisi o sistemu utapanja satnih osnova: ako se ica utapa pomou struje, ice se ne smiju dodirivati, jer bi u tom sluaju nastao kratki spoj! Postoje i rune builice (perforatori) specijalno izraene za buenje 1 ili vie rupa, a na tritu ima i elektrinih builica iste namjene. KOTAI ZA UTAPANJE ICE slui za utiskivanje kanala za icu u satnoj osnovi. Razlikujemo 2 modela kotaia: njemaki (sitnih zubi razrezanih po sredini) i ameriki (krupnijih nerazrezanih zubi). Bez obzira na model, pelar prvo ugrije kotai u toploj vodi (ica je ve na svom mjestu na satnoj osnovi) i onda polako prelazi njime po ici, topei vosak i utiskuje icu tvorei preko nje mostie od otopljenog voska. U istu svrhu slui i elektrini transformator (ispravlja, trafo, vrk) ureaj iji se rad zasniva na principu elektromagnetske indukcije, a pretvara napon jedne vrijednosti (u naem sluaju 220 V) u napon druge vrijednosti (12 V). Transformatorom se ica utapa u satnu osnovu putem zatvorenog kruga oslabljene elektrine struje. U istu svrhu moe posluiti i punja za akumulator automobila, no valja pripaziti, jer radi puno bre. NATEZA ICE je specijalna pelarska alatka koja slui za zatezanje ice nakon to se provue kroz rupe na okviru. Nazivaju ga jo i zatezaem ili paner. Napomena: ukoliko ice na okviru nisu dobro zategnute, sigurno je da se satna osnova nee moi pravilno stopiti s njom i da e prilikom manipulacije pasti s okvira! PELARSKA VAGA slui za vaganje itavih konica radi procjene koliine meda u njoj, odnosno potrebnih radnji u vezi sa stanjem zajednice. Vae teret od 100 do 150 kg. Ima 4 oslonca podesiva prema terenu. Ima ih u vie izvedbi. PELARSKA KOLICA slue za transport punih nastavaka ili itavih konica s jednog na drugo mjesto (npr. iz pelinjaka u vrcaonu ili na drugi pelinjak). Ima ih u vie izvedbi, preteno s 2 ruke i jednim kotaem. VILICA ZA OTKLAPANJE je alatka iji su zupci igliasti kako bi mogli otkriti i odstraniti votani poklopac kojim pele poklapaju zreli med. Ruka vilice je plastina ili drvena, zupci mogu biti ravni ili kosi, pocinani ili nehrajueg elika. Umjesto vilice profesionalci koriste noeve za otklapanje koji mogu biti runi i elektrini. Otica noa moe biti ravna ili nazubljena, na kraju blago svinuta. Drka noa je drvena. BJEALICA je okrugla plastina ploa promjera 115 mm (2 izlaza) ili 265 mm (8 izlaza) koja se montira na poklopnu dasku uoi oduzimanja okvira s medom. Da bi se okviri s medom mogli oduzeti iz konice i koristiti za vrcanje, neophodno ih je osloboditi pela. Poklopac s bjealicom se stavi veer prije dana odreenog za vrcanje izmeu plodita i medita. Pele ubrzo osjete da su odvojene od matice i poinju silaziti u plodite bez mogunosti za povratak (zbog specifinosti izvedbe ulaza i izlaza na bjealici). Kroz 12 do 48 sati sve e pele iz medita prijei u plodite. U istu svrhu profesionalci koriste specijalne ureaje za ispuhivanje pela, koji strujom zraka tjeraju pele iz medita. Njihova je prednost u brzini izvoenja, rade na svim temperaturama i nema opasnosti od tuica. Kako je pri profesionalnom pelarenju vano brzo ukloniti pele s medita, u ovu se svrhu koriste i razna kemijska sredstva (npr. benzaldehid). Tom se kiselinom poprska platno razapeto iznad medita. Kako pele ne podnose ovaj miris, za minutu dvije sve se pele povuku u plodite. MATINA REETKA je metalna ili plastina pregrada izmeu plodita i medita radi osiguravanja da matica ne rairi leglo na medine okvire. Izrauju se od ica, limova ili plastine folije koja se stavlja na satonoe (LR) ili u pregradnu dasku (A). Kroz matinu reetku mogu proi radilice, a ne mogu trutovi i matica. irina otvora u foliji ili mrei je od 4,14 do 4,38 mm. Postoje i tzv. trutovske reetke koje omoguuju prolaz matici i radilicama, a ograniavaju prolaz trutovima. KAVEZ ZA MATICE je samo jedan od elemenata potrebnih pri uzgoju matica, koje ovdje neemo spominjati, poto se tim poslom bave iskljuivo profesionalci. Svrha kaveza je da se (selekcionirane) matice lake transportiraju od proizvoaa do krajnjeg kupca. Ima razliitih izvedbi i materijala od kojih se izrauju kavezi. U transportu matica ima u pratnji 7 do 10 radilica pratilja. Kavez ima 2 komore: jednu za pele, drugu za hranu. Pratiljama je omogueno da dou

do hrane i da oslobode prolaz matici otvaranjem prolaza na komori za hranu. Otvori na kavezu omoguuju pelama iz obezmatiene zajednice kontakt s (novom) maticom i njenim feromonima. Otvori moraju biti dovoljno veliki da omogue normalnu ishranu matice, a opet ne smiju biti preveliki, jer moraju i zatititi maticu od eventualnih napada radilica koji je ne prihvaaju. Ako imaju dovoljno hrane i vode (komad spuve natopljen vodom naslonjen na kavez), matica s pratiljama u kavezu moe biti i do 14 dana. Temperatura pri transportu mora biti nekoliko stupnjeva nia od temperature u leglu. REFRAKTOMETAR ZA MED slui za kontrolu koncentracije vode i eera u medu, ime osiguravamo pravovremenu informaciju o kvaliteti meda u konici. Na digitalnom modelu refraktometra podaci se oitavaju na LCD ekranu.

SATNA OSNOVA je dobila naziv po tome to ini sredinji dio satine. Pele inae grade sae tako da formiraju grozd. Ukoliko u sredinu grozda umetnemo satnu osnovu tada one na njoj izvlae postrane stjenke stanica. U satnoj osnovi su utisnuta dna i poeci stjenki radilikih stanica (tako da osnova smanjuje broj trutova). Satnu osnovu izumio je Nijemac J. Mehring 1857. godine, a usavrio ju je Amerikanac S. Wagner 1861. godine. Ovaj je izum bio velik korak za unaprjeenje pelarstva, jer smo usmjerili pele na gradnju saa tamo gdje mi elimo (unutar okvira). Izraene satne osnove su grublje nego prirodno sae. Sav viak voska iz njih pele koriste za gradnju stjenki stanica. Sae pod teretom meda lako pukne (npr. tijekom vrcanja), pa zato treba satnu osnovu pojaati s nekoliko redova ica. Takvo sae je vre, pa moe izdrati manipulaciju koje na okvir postavlja profesionalno pelarstvo. Postoje i trutovske satne osnove koje se koriste pri uzgoju matica. AVLII su pomoni materijal koji slui u izradi konica, za povezivanje okvira i sline stolarske radove koji su nuni u pelarstvu. Dimenzije: 1 x 16 mm, 1,2 x 15 mm, 1,4 x 25 ili 35 mm i 1,6 x 35 mm. U konvencionalnom pelarstvu se koriste obini graevinski avli, ali u ekolokom pelarstvu se inzistira na avliima od nehrajueg elika. ICA je neophodan materijal u pelarstvu, jer sae pod teretom meda lako pukne, pa satnu osnovu treba ojaati icom. Ona se uvlai u rupe izbuene u okvirima, a onda se utiskuje u satnu osnovu kotaiem (valjanjem) ili pomou struje (grijanjem). Postoji itav niz naina uiavanja okvira. Raspored ica moe biti okomit, vodoravan, kos ili kombiniran. Debljina: 0,35 0,4 mm. Najee dolazi u kolutima od 100, 250, 500 i 1.000 g. Pravilo za ekoloki uzgoj pela vai i ovdje: i ica mora biti od nehrajueg elika, dok u konvencionalno pelarstvu je dovoljna pocinana. MREA ZA PELARSTVO je univerzalno iano pletivo visine 1 m, debljine niti 0,6 mm, pocinana ili od nehrajueg elika, oka 1,5 x 1,5 i 2,5 x 2,5 mm, ovisno da li se koristi u izradi ventilacije, hranilice ili neeg drugog. UPLJE ZAKOVICE su zakovice upljeg cilindrinog tijela namijenjene pojaanju armature okvira i da se ica ne bi urezala u drvo. Izrauju se iz bakra, jer je elektrini vodi, ali mogu biti i od inoxa. Prije buenja potrebno je na iglu perforatora (builice za rupe u okvirima) staviti zakovicu,

da bi se ona automatski zabila u drvo. Duina: 6 mm. Promjer: 3 mm. Teina: 1.000 kom. = 100g

KORITO ZA OTKLAPANJE je kada manjih ili veih dimenzija u koje se slau okviri s medom da bi se sa saa vilicom ili noem skidali votani poklopci i tako sae pripremili za vrcanje. Sve ove neistoe valja procijediti kroz sito, jer se neto meda uvijek i tu zadri. Korito moe biti plie ili dublje, s nogama ili bez, od plastike ili nehrajueg elika. Na dnu korita se nalazi ventil. VRCALJKA je ureaj u kojem se okviri s medom okreu oko svoje osi i centrifugalnom silom cijede med iz stanica saa. Med se potom slijeva niz njene stjenke i zadrava na konusnom dnu. Izvana ima oblik valjka, iznutra je korpa (koara) u koju se stavljaju okviri. Na osovinu se stavlja pogon koji je pokree. U donjem dijelu se nalazi ispust za izvrcani med. Vrcaljke mogu biti izraene od aluminija, nehrajueg elika ili plastike, razliitih konstrukcijskih rjeenja, mehanike (runi pogon), elektrine ili kombinirane, radijalne, tangencijalne ili samookretne (kazetne), sa ili bez automatike, razliitih jaina motora (130 do 350 W), promjenjive brzine i vremena rada. Kapacitet mehanikih vrcaljki je 3 do 8 okvira, a elektrinih od 8 do 60 okvira. VENTIL (SLAVINA) ZA MED se nalazi pri dnu korita za otklapanje, vrcaljki, mjealica i posuda za skladitenje meda. Moe biti pocinana, izraena od plastike ili nehrajueg elika. Izvrcani med se iz vrcaljke isputa u manju posudu za med (mora biti nia od ventila, kako bi se med mogao slobodno izlijevati). SITO (CJEDILO) ZA MED slui za grubo i srednje fino odvajanje estica neistoa (voska, uginulih pela) od meda. Sito se stavlja na posudu ispod vrcaljke. Najbolje je sito kojem su svi dijelovi (okvir, drai, mrea) izraeni od nehrajueg elika. Prilikom cijeenja nad posudama veeg promjera od promjera sita izvlaenjem 2 nastavka sa strane dobija se dodatni oslonac sita na posudu. Postoje ifilteri od posebno fine mree za filtraciju od najsitnijih neistoa. POSUDE (BAVE) ZA MED slue za spremanje meda na dui rok, njegovo transportiranje ili za netom isputeni i profiltrirani med ispod vrcaljke. Valjkastog su oblika, na vrhu je poklopac sa ili bez hermetikog obrua. Mogu biti izraene od plastike, aluminija ili nehrajueg metala, s nogama ili bez, s rukama ili bez njih. Pri dnu se nalazi ventil (plastini, pocinani ili inox), ali transportne bave ga nemaju. Kapacitet: 25, 30, 50, 100, 200, 300, 400, 600 i 1.000 kg.

PUMPE ZA MED slue za transport meda od posude do punilice. Med ima visoki stupanj viskoznosti, pa je taj prijenos jako delikatan, no danas se uz pomo specijalnih pumpi vri bez ikakvih problema i na visine vee od 10 m. PUNILICA (DOZATOR) je ureaj kojim punimo staklenke medom. Mogu biti runi, pneumatski ili na elektrini pogon. Mali dozatori (za staklenke 20 do 5.000 g) malih su kapaciteta i namjenom, praktinou i cijenom prilagoeni pelarima koji nisu profesionalci, ali si ele olakati i ubrzati rad. Velike rotacione punilice s programatorom i kapacitetom do 600 staklenki na sat uz rad samo jedne osobe zadovoljit e zahtjevnije poduzetnike. GRIJA ZA MED je ureaj koji slui dekristalizaciji meda u posudama kapaciteta od 200 kg na vie. Mogu biti spiralni ili valjkasti (okrugli ili rebrasti), visine 1 m, promjera 25, 29, 33, 42 ili 53 cm. Izraeni u potpunosti od nehrajueg elika, obavezno s termostatom, razliitih snaga (od 600, 940, 1.500 i 2.000 W). MIJEALICA ZA KREMASTI MED je ureaj koji rotacijom (70 okretaja u minuti) tapa s krilcima uronjenog u med razbija sve njegove kristale i ini ga pogodnijim za mazanje. Med treba due vremena polako mijeati dok ne izgubi tekue stanje i postane kremast. Iako med postaje svjetliji, ne gubi svoj primaran okus i aromu, a poto vie nije podloan kristalizaciji, dobija novu dimenziju i veu uporabljivost. TOPIONICI ZA VOSAK mogu biti na solarni (sunani) ili parni pogon. Solarni topionik je drvena ili metalna kutija sa staklenim poklopcem u kojoj se nalazi reetkast dodatak. Temperatura u topioniku moe dosei i 100*C. Nagnut je pod odreenim kutom u odnosu na prostor u koji se slijeva otopljeni vosak. Lokacija za smjetaj topionika: sunano mjesto uz pelinjak, po mogunosti u zavjetrini.Nedostaci: iz votine izvlai samo 50 % od ukupnog voska. Parni topionici su korisniji, jer imaju bolju iskoristivost i veu brzinu (60 minuta). Valjkastog ili kvadratnog oblika, od pocinanog materijala ili nehrajueg elika. Na dnu posude je voda (3 do 5 litara), iznad nje je perforirano dno kroz koje prolazi vodena para. Ona topi vosak koji izlazi na vjenac i tee kroz grli za vosak. Sredinja se os topionika malo zakrene, votina promjeni poloaj, kroz nju opet proe vodena para , te zaostale kapljice voska nau svoj put do rupica. PREA ZA SATNE OSNOVE je jedan od ureaja za izradu satnih osnova. One se mogu izraditi i pomou valjaka. Za razliku od preanih osnova koje su krute, ne savijaju se i lako pucaju, osnove dobivene valjanjem su savitljive, mogu se namatati na rolu poput platna. Osnove iz pree su deblje, pa ih se iz iste koliine voska proizvede manji broj nego kod valjanja. Za luilo kojim se premazuju ploe u prei koristi se sirutka, sapunica ili tirka. Temperatura voska: 85 do 90*C da osnove ne bi bile predebele (ako je vosak hladniji) ili se lijepile za preu (ako je topliji). Vosak se mora prethodno zagrijati na 120*C na 10 minuta pod tlakom 2 atmosfere da bi se unitile spore uzronika amerike gnjiloe. Pri izradi pomou valjaka vosak najprije prolazi kroz ravne valjke i nastaje traka jednake debljine. Nakon toga se traka proputa kroz gravirane valjke. Valjci u vosku koji prolazi izmeu njih pod velikim pritiskom mijenjaju raspored molekula, pa ploa postaje savitljiva.

PELARSKE RUKAVICE upotrebljavaju pelari poetnici dok se ne naviknu na ubode pela, ali i svi oni kojima oprez nije na odmet bez obzira jesu li alergini na ubode ili ne. Najee su izraene iz koe ili slinog materijala, ali moraju biti elastine i neprobojne za ubode. Na gornjem rubu rukavica je produeni dio od tkanine u koji je uvuena guma, kojeg pelari prevuku preko rukava, kako bi sprjeili ulazak pela u rukavice i odjeu. PELARSKI EIR (KAPA) titi glavu pelara od uboda uznemirenih pela. Ima ih u razliitim izvedbama. Mora imati irok obod na kojem je priiven mreasti veo (rijetka svilena tkanina til) koja ne smije dodirivati lice. Tkanina od koje se izrauju eiri moe biti bijele ili ute boje (jer je dokazano da pele vie napadaju osobe odjevene u tamno), ali veo mora biti tamnije boje kako se oi pri regledu ne bi nepotrebno zamarale. Postoje 2 osnovna modela: sa ili bez gume na kraju vela. Prva je bolja verzija jer u podruju ramena prilijee uz tijelo, pa tako sprjeava prolaz pelama u eir. PELARSKA JAKNA (BLUZA) je dio radnog odijela pelara na kojem je veo privren za vratni dio, pa je rad mogu i kad su pele agresivnije. Sa ili bez patent zatvaraa, obino bijeloj ili utoj boji, sa 2 ili 3 depa, na rukavima i u struku ima gumu da se pele ne bi podvlaile unutra. Tako i pelarske hlae imaju gumu oko struka i na kraju nogavica. Ako su hlae spojene s jaknom, to je pelarski kombinezon i on je najsigurnija zatita za sve pelare. Nije na odmet nogavice staviti u arape.

Sve tehnike detalje i upute za rukovanje navedenim ureajima, alatima i priborom nai ete na slijedeim web-adresama: http://www.giordaninox.it http://www.logar-trade.si http://www.safnatura.com http://www.kipgo.net http://www.carl-fritz.de http://www.legaitaly.com http://www.quartiitaly.com http://www.casagrandecuppoloni.it http://www.enolapi.it http://www.adamek.net.pl http://www.mineli.co.rs http://www.evrotom.com http://www.radomed.net

KONICA je nastamba koje pelari izrauju od razliitih materijala (u prolosti od prua, blata i slame, danas najee od drveta, ak i od stiropora) kako bi pelinjoj zajednici osigurali normalan ivot i rad, a sebi olakali zahvate neophodne za kontrolu zdravlja i nesmetan razvoj legla, kao i ostale poslove u proizvodnji meda. Moemo ih podijeliti na konice s nepokretnim saem (dubine, pletare) i konice s pokretnim saem (nastavljae i lisnjae). Nastavljae su konice koje se otvaraju s gornje strane, alisnjae odostraga. Dubine su najblie prirodnom stanitu pela, jer su ustvari izdubljena debla trupaca drvea. Danas ih dri jo pokoji pelar iz nostalgije ili atraktivnosti za posjetitelje u apiturizmu. Pletarese danas upotrebljavaju samo pri hvatanju rojeva, jer su beskorisne kad je u pitanju kontrola i zamjena matica. U naoj su zemlji najzastupljenije: LANGSTROTH-ROOTOVE (skraeno: LR-konice), ALBERTI-NIDARIEVE (skraeno: A-konice), DADANT-BLATTOVE (skraeno: DB-konice) i FARRAROVE KONICE. Konice se proizvode od suhog smrekovog ili jelovog drveta. Osim ovih u naim krajevima su se koristile i: elinke (Dalmacija), poloke (sjeverna Slavonija) i kamene konice(otok Bra). U Sloveniji i danas pelare s tradicionalnim kranjiima iju su prednju stranu ukraavali raznim crteima (opirnije na stranici Mali atelje) kako bi pelama pomogli u orijentaciji. A-konice ima stalni volumen i otvara se sa stranje strane. Sastoji se iz plodita s hranilicom (dolje) i medita (gore) podijeljenih horizontalnom pregradom u koju je ugraena matina reetka. Micanjem zadnje mreaste pregrade oslobaamo okvire koji se mogu micati, pa stoga spada u lisnjae. Idealna je za transport i ugradnju u paviljonski pelinjak. Postoje 2 tipa: A Standard i A Grom. Razlika je u dimenzijama okvira, kojih je 10 ili 11. Okviri nemaju uice, stoje na 2 poprene ipke, a s prednje i zadnje strane ulaze u limene razmake. Glavni nedostatak ove konice je pojedinano oduzimanje okvira s medom. DB-konice imaju 1 tijelo (visine 31 cm) plodite i 2 polunastavka (visine 15,5 cm) medite. Na tijelo je privrena podnica s letom i poletaljkom. Moe imati 10 ili 12 okvira. Najzastupljenija je u Francuskoj i Italiji. Medne kape u njoj su dovoljno visoke za sigurno prezimljavanje, ak i bez intervencije pelara. Glavni nedostatak je razliita dimenzija plodinih i medinih okvira. Farrarove konice su nastavljae s polunastavcima. Podnice, krov i hranilice su adekvatne

onima na LR-konicama. Prednost je lake dizanje zbog smanjenih dimenzija, pa time i proizvodnog kapaciteta po nastavku. Kako je alosna injenica da su nai pelari veinom u poodmakloj dobi, ove su konice zbog lake manipulacije kao stvorene za njih. Postoji itav niz modifikacija gore navedenih konica, no najiru primjenu kako u svijetu, tako i kod nas nale su standardne LR-konice, pa u u nastavku njih opisati neto opirnije, a sklapanje okvira, utapanje satnih osnova objasnit u kasnije iskljuivo na njihovom primjeru.

LANGSTROTH-ROOTOVA KONICA (AMERIKA NASTAVLJAA) je najrairenija konica u svijetu i svi se pelari slau da se samo s njom danas moe ekonomino pelariti. Sastoji se iz: podnice, 3 nastavka sa po 10 okvira , matine reetke, hranilice, poklopca, pokrovne daske i krova. Podnica se sastoji od 2 bone letvice (557 mm duge, 50 mm iroke, 20 mm visoke) i poda (557 x 384 x 20 mm). irina podnice je jednaka irini nastavka (412 mm). Prednja letvica ima urezana 2 leta: ljetno (200 x 10 mm) i zimsko (50 x 10 mm) i ona se naizmjenino mijenjaju tako da je jedno uvijek otvoreno, a drugo zatvoreno. Podnice mogu biti drvene, mreaste i duboke (s hranilicom). Mreaste podnice su idealne za kontrolu zdravlja pela kroz pregled smea koje propada kroz mreu na pokretnu plou (lim, lesonit ili plastika). Nastavci u LR-konici su potpuno jednakih dimenzija (vanjske mjere: 504 x 412 x 242 mm). Sastavljeni su od 4 stranice meusobno spojene zupcima i urezima. Prednja i stranja stranica nastavka imaju nutarnji utor za vjeanje okvira. Na taj se utor obino stavlja lim koji okvire dri odvojene od stranice, jer pele propolisom lijepe i okvire meusobno i za nastavak, to pelarima oteava rad. Okviri u nastavcima su u itavom svijetu standardnih dimenzija (vanjske mjere: 232 x 450 mm). Sastoji se iz: satonoe, 2 bone letvice i donje letvice. Satonoa je gornja letvica okvira. Sa svake je strane dua za 15 mm, na koji se produetak objesi okvir o prednju i stranju stranicu nastavka. S donje strane satonoe urezan je utor u koji se uvue satna osnova. Bone letvice reguliraju razmak izmeu okvira, jer im je donji dio ui od gornjeg: kada se sloe jedan uz drugi dobijamo tzv. pelinji razmak koji pelama slui za nesmetan prolaz i rad. Ako je razmak manji od

6 mm, pele ga zalijepe, a ako je vei od 10 mm u tom prostoru grade sae. Ovo Langstrothovo otkrie je bila najvea prekretnica u povijesti uzgoja pela i bez tog izuma ne bi bilo ni modernog pelarstva. Pokrovna ili poklopna daska je sastavljena od 4 letvice koje ine okvir. S jedne strane imaju poluutor u koji je stavljen lesonit, a u lijevom i desnom kutu prednje je otvor (8 x 25 mm) za ventilaciju. U sredini lesonita nalazi se otvor u koji se stavlja bjealica (dodatak koji omoguuje pelama da prou u plodite, ali im je onemoguen povratak u medite). Na taj nain pelari mogu istovremeno oduzimati cijele medine nastavke za vrcanje. Poklopac ili poklopna mrea je sastavljena od okvira s mreom ija su oka 3 x 3 mm. Letvice su veih dimenzija nego u pokrovnoj dasci, a svrha je bolje prozraivanje prostora u konici, to je ljeti veoma vano (pele troe vie energije na hlaenje nego na grijanje). Matina reetka je pregrada izmeu plodita i medita koja osigurava da matica ne rairi leglo na medine okvire. Izrauju se od ica, limova ili plastine folije koja se stavlja na satonoe. Metalna reetka je najee usaena u drveni okvir (vanjske mjere: 504 x 412 mm) istih dimezija kao nastavak. Na prednjoj letvici je pomono leto. Kroz matinu reetku mogu proi radilice, a ne mogu trutovi i matica. irina otvora u foliji ili mrei je od 4,14 do 4,38 mm. Krov je sastavljen iz letvi, dasaka i tankog aluminijskog lima. iri je od nastavaka, tako da s prednje i zadnje strane ima po 6,5 mm slobodnog prostora, a s bonih strana po 4 mm. Taj slobodan prostor zatien je okvirom krova koji ini okapnicu konice, a ujedno titi ventilacijske otvore na poklopcu. Hranilice mogu biti pokretne i nepokretne (sastavni dio pokrovne daske). U naim krajevima najea Millerova hranilica sastavljena je od lesonita s urezom, drvenog okvira i aluminijske mree koja dijeli prostor na 2 dijela. Dio u koji se dodaje eerni sirup za prihranu pela treba biti premazan rastopljenim parafinom ili voskom kako ne bi upijao i proputao tekuinu. Ako bi ipak dolo do curenja sirupa u konicu i preko podnice i leta van, velik je rizik rizik od grabei. Pri pregledu i ienju hranilicu stavljamo na krov susjedne konice u vodoravan poloaj, pazei da pritom ne prignjeimo zaostale pele. Glavna prednost LR-konice je njen promjenjivi volumen. Zbog iste veliine okvira u ploditu i meditu pelaru su omoguene sve potrebne intervencije (prevjeavanje zbog sprjeavanja nepoeljnog rojenja ili radi jaanja zajednice), a kako se mogu i itavi nastavci dodavati ili oduzimati, mogue je i veliinu konice prilagoditi snazi zajednice, odnosno intenzitetu pae. Ili kako to opisuju pelari: kod LR-konica se radi s nastavcima, a ne s okvirima kao kod A-konica! No, promjenjiv volumen je i njenglavni nedostatak. Poto su razliite visine, konice koje nismo prethodno pripremili i ujednaili teko da emo uredno moi sloiti na vozilo uoi seljenja na drugu pau. Nastavke obavezno treba uvrstiti sponama (npr. Australska spojka), stegama ili trakama za transport. Osim toga, nastavak pun meda je teak za podizanje, pa stariji pelari u meditu radije koriste polunastavke. NUKLEUS je mala konica s 4 7 okvira identinih okvirima ostalih konica na pelinjaku. Slue za uzgoj, sparivanje, testiranje i uvanje rezervne matice. Idealne su za poetnike i kao pomone pelinje zajednice iz kojih pojaavamo osnovne. Nukleuse kao oplodnjake koriste uzgajivai pelinjih matica. Sedamokvirni nukleus je lako pretvoriti u proizvodnu konicu, ali uz oprez jer se nastavci s 3 okvira manje i bre pune od standardnih.

SKLAPANJE LR OKVIRA je prvi zadatak pri uenju pelarskih stolarskih vjetina. Ve na prvi pogled jasno je da je materijal (letvice po mogunosti od suhog drveta lipe) specifian za ovu branu, ali je zato sav potreban alat poznat vie-manje svima (eki, skalpel i kutnik). Satni okvir se sastoji od 4 letvice: jedne satonoe, dvije bone i jedne donje letvice.

Na slikama se vide pojedine faze pri sklapanju okvira. Bone letvice se spajaju sa satonoom tako da se vilica na gornjoj strani utakne u vrat izdubljen na satonoi. Slino je i s donjom letvicom.

Spojevi se lijepe vodootpornim ljepilom i uvruju kolarskim avliima.

Ovo je skraen opis radova na sklapanju LR-okvira. Detalje u svim fazama s komentarima ete nai na web-portalu: beverlybees.com koji je dodue na engleskom jeziku, no neka vas to ne smeta: ionako kau da 1 slika vrijedi vie od tisuu rijei, a tamo slika ima na pretek!

OIAVANJE LR-OKVIRA je neto zahtjevniji posao od sklapanja, jer iziskuje veu preciznost. Ima 4 naina oiavanja (prema rasporedu ica na okviru): vodoravan, okomit, kos ili kombiniran. Potreban alat: stolarski eki, kombinirana klijeta. Potreban materijal: sklopljeni okviri, ica (pocinana ili inox) debljine 0,35 0,4 mm i avlii duine 10 mm. uplje zakovice nisu na odmet, jer sprjeavaju urezivanje ice u drvo, a time i njenu labavost koja bi za posljedicu imala padanje satne osnove s okvira.

Jo prije sklapanja, okvire smo izbuili pomou ablone obinim ilom, runim perforatorom ili specijalnom builicom. Neke od tih builica imaju poseban dodatak za automatsko umetanje upljih zakovica, to znatno olakava posao. Ako pelar ne posjeduje takvu builicu, posluit e mu i obian uvlaka (sl.1). Okvire oiavamo s 3 ili 4 vodoravna reda ice (sl. 2) koju provlaimo kroz rupe na bonim letvicama (sl. 4). Pored gornje rupe, na jednoj strani okvira (sl. 7) i donje na na drugoj strani (sl. 8) zakivamo po 1 avli duine 10 mm, ali tako da glava avla ostane viriti 2 mm (sl. 10). icu provlaimo kroz gornju rupu, pored avlia, a zatim kroz odgovarajuu rupu na drugoj letvici, pa kroz srednje i na kraju donje rupe. Kraj ice nekoliko puta omotamo oko avlia uz krajnju rupu, pa klijetima utisnemo avli do kraja u letvicu (sl. 14). Sad obrnutim redom nateemo icu specijalnim natezaem i na kraju je omotamo oko avlia gornje rupe, te ju odsjeemo, a avli utisnemo u letvicu (sl. 15).

Ovo je skraeni opis jednog od naina oiavanja LR-okvira. Detaljne upute moete potraiti na: http://www.beverlybees.com

UTAPANJE SATNIH OSNOVA U LR-OKVIRE (uvoskavanje) je radnja kojom posebnom tehnikom grijanja nategnute ice ugraujemo satnu osnovu u okvir. Potreban alat: no za krojenje satnih

osnova, transformator (vrk) 24 V ili kotai za utapanje ice. Potreban materijal: sklopljeni i zakovani okviri s dobro nategnutim icama, satne osnove. Satne osnove koje ugraujemo u okvire trebaju biti dimenzija 415 x 260 mm, tako da pored bonih letvica ostane 2 3 mm, a iznad donje letvice 13 mm slobodnog prostora (ni izgraeno sae ne smije dodirivati donju letvicu!). Za ugraivanje satnih osnova u LR-okvire treba nam daska dimenzija 410 x 260 x 25 mm koju drimo na radnom stolu i na koju stavljamo okvir. Satnu osnovu ubacimo u utor s donje strane satonoe i pritisnemo prstima uz ice okvira. Okvir sa satnom osnovom stavljamo na dasku tako da osnova bude do daske, a preko nje ica okvira, dok sam okvir visi oko daske. Izvode elektrinog transformatora postavljamo na avlie okvira, ime smo preko ica okvira zatvorili strujni krug, pa se one griju i stapaju sa satnom osnovom. im su se dovoljno stopile, prekidamo kontakt, jer bi predugo zadravanje u kontaktu jednostavno prerezalo. Zatim emo prethodno rastopljenim voskom natopiti lijeb u satonoi i tako satnu osnovu zalijepiti za satonou. Time je utapanje satnih osnova u okvire zavrena.

Da je pelarenje lako, pelar bi bio svako! - znao je govoriti jedan stari pelar. Ali ne treba niti od ovog poziva praviti bauk: iako nose skafandere (eire s zatitnom mreicom) nisu oni astronauti! Nakon to se prevladaju prvi strahovi od uboda i poetnike greke, pelarstvo poput svih drugih poslova na svijetu moe postati zanimljiva, izazovna i na vie naina oputajua aktivnost u prirodi. Da bi nekome uope palo na pamet baviti se ovim pozivom, neophodna je motivacija, a ona NIKAKOne smije biti profit, jer je put od prve konice do bavi punih kvalitetnog meda spremnog za plasman po visokoj cijeni jako dug, ponekad i vie godina i proet i dobrim i loim sezonama i iskustvima koji ponekad mogu pelara i dovesti na sam rub oaja i pomiljanja o odustajanju od tog posla! Najee stimulacija krene iz obitelji ukoliko se netko od rodbine bavi pelarstvom due vremena, bez obzira hobistiki ili profesionalno. No, ima primjera gdje usprkos obiteljskoj tradiciji netko odustaje i prije od onih bez te olakotne okolnosti. Zato? Najee je u pitanju strah od uboda, jer je to psiholoki fenomen kojeg se nije lako rijeiti. Govorim to iz vlastitog iskustva, jer sam i sam alergian na pelud (pa me u proljee svaki odlazak na pelinjak i

openito u prirodu iritira na kihanje i mrcanje kao u doba zimskih prehlada), ali i zbog injenice da ne podnosim ba najbolje pelinje (i ne samo pelinje) ubode (nakon jednog nesretnog sluaja kad su me pele mog susjeda napale zavrio sam na hitnoj)! Zato uvijek mladim ljudima koji ele postati pelari ponavljam to ne smiju zaboraviti:

OSNOVNI PREDUVJETI ZA POETAK BAVLJENJA PELARSTVOM: 1) bez ljubavi prema prirodi i ivotinjama openito nemojte se uputati ni u pelarstvo 2) ako ste alergini na pelud ili pelinje ubode, razmislite jo jednom dobro o svojim eljama i namjeri 3) strah od neuspjeha je manje opasan od straha zbog uboda 4) mentor je prvi i najvaniji oslonac u samom poetku, a pelarska udruga mjesto gdje ete dobiti odgovore na veinu praktinih pitanja 5) znanje je nezaobilazan faktor za bavljenje pelarstvom, pogotovo danas kad su uvjeti (klimatski i dr.) za opstanak pela sve tei, pa bez asopisa i bar jedne knjige, te strunih predavanja koje organiziraju udruge, te po mogunosti i obrazovanje kroz pelarsku kolu (bez kvalifikacije ionako nema pelarenja u EU) 6) nemojte se praviti heroji i doi na pelinjak bez zatitne opreme 7) smjetaj pelinjaka mora biti osiguran prije samog starta 8) izbor tipa konica je individualan, jer sve imaju svoje prednosti i nedostatke, a mi preporuujemo LR-nastavljae zbog jednostavnosti i praktinosti 9) osnovna oprema i pribor (zatitna odjea, rukavice, dimilica, dimak, klijeta za okvire, pelarsko dlijeto, transformator za utapanje ica, satne osnove, ica i nateza za icu, avlii)

Ba kao za svaki posao i za pelarstvo je potrebna LJUBAV i to je pravilo jako jednostavno: ili je imate ili je nemate! Teko da se moete neim baviti iz krivih pobuda ili ako vas neto smeta unutar tog posla! Najbitnije je da niste alergini na pelinje ubode: ako nakon uboda imate samo oteklinu, crvenilo i svrab, to je posve prirodna reakcija vaeg organizma i dokaz da e ono s vremenom postati imuno. No, ako se potvrdi najgora mogua dijagnoza: ALERGIJA s velikim rizikom pada u anaflatiki ok, jo jednom dobro razmislite o svemu, posavjetujte se s obiteljskim lijenikom (ili jo bolje sa specijalistom alergenologom) i tek onda odluite hoete li nastaviti tim putem(vie o tome na stranici PITALICA). injenica da se pelarstvom bave i takve visokorizine osobe ne smije vas previe ohrabriti, jer ti ljudi imaju toliko ljubavi prema pelama da ih nikakva nevolja ne moe pokolebati i otjerati od pelarstva, ali vjerojatno na pelinjak nikad ne odlaze sami, ve u pratnji nekoga tko im u sluaju opasnosti moe i zna pomoi! Ono protiv se ega Pelina kolica bori i to je svrha postojanja ovog portala je STRAH od uboda. Tu e vam najvie pomoi netko od starijih iskusnijih kolega pelara, koji u pravilu ne odbijaju pomoi mladim ljudima (vie o tome na stranici PITALICA). Jedan od njih postat e vam MENTOR i on e postati va najvaniji vodi kroz tajne ovog poziva. Mentor e vas u startu upozoriti kako treba prilaziti konici i pokazati vam kako se vri pregled zajednice, upozoriti vas na postupak u sluaju napada pela (ili jo gore strljena).Na njegovom ete pelinjaku gledati kako kontrolira stanje pelinjih zajednica, a kad se priviknete na zujanje i koji ubod, poet ete i pomagati mu dodavanjem alata i pribora. Od njega ete dobiti (ili kupiti) svoj prvi roj, odnosno zajednicu i s njom osnovati vlastiti pelinjak. I kad budete stasali u samostalnog pelara nemojte mu zaboraviti pomoi kad god zatreba, pa makar i samo pri vrcanju. Njega e to radovati, a vi moete uvijek jo neto nauiti. Direktan kontakt s pelama je najbolja kola, a na njegovom pelinjaku moete sagledati itav godinji ciklus rada, to e vam biti najvea pomo za samostalno pelarenje. Izuzetno je vano itavo vrijeme uz njega provoditi otvorenih oiju i uiju, ali ZATITNA OPREMApelarsko odijelo ili bar eir i rukavice, jer viak opreza nikad nije na odmet! Nemojte

da vas u startu osokoli injenica da poneko od tih starih pelara ne koristi nikakvu zatitu, jer je njihov organizam odavno postigao imunost na ubode!

Ako u vaem mjestu boravka postoji PELARSKA UDRUGA (vie o njima na stranici PITALICA), preporuamo da se u nju ulanite to prije, jer ete na taj nain doi do jo vie korisnih saznanja iz prve ruke, a imat ete i mogunosti prisustvovati osim raspravama na sastancima i okruglim stolovima po pitanju nekih aktualnih tema i raznim STRUNIM PREDAVANJIMA koje dre dugogodinji pelari i istaknuti autoriteti u ovom sektoru. Istina, u poetku e vas ponekad pelarske prie i zbunjivati, jer e neke informacije biti proturjene, jer kako neki zli jezici govore: 100 ljudi 100 udi, ali u 100 pelara 101 nain pelarenja i svi dobri! S vremenom ete s naviknuti na te kontradiktornosti, ali ete tada ve kroz iskustvo izbrusiti vlastiti stil. Ako kroz lanstvo u udruzi niste automatski i pretplatnik na neki od regionalnih PELARSKIH ASOPISA (Hrvatska pela, Pelar, ebelar i drugi), uinite to odmah, jer se u svima njima mogu nai provjereno dobri i korisni savjeti. Naravno da se ne smije zaboraviti ni kontinuirana edukacija kroz STRUNU LITERATURU (vidi: PELINA BIBLIOTEKA) i internetske portale specijalizirane za pelarstvo (vidi: LINKOVI). Sigurno da je najbolji nain obrazovanja PELARSKA KOLA koja traje par mjeseci obuhvaa sve najvanije segmente pelarstva i nakon koje stjeete naziv KV-pelara, ali bez prave prakse uz mentora i iskustva na vlastitom pelinjaku bit e teko, jer vas nitko nee moi upozoravati na greke koje ponavljate, a vi ete i dalje samouvjereno nastavljati po svom sve dok vas jednom pele ne iznenade naglim nestankom ili kakvim drugim neugodnim dogaajem. Zato se u poetku drite svog mentora, upite svaku njegovu rije, nemojte se ustruavati bilo to pitati i vjerujte u njegovu dobronamjernost.

Osiguranje SMJETAJA ZA KONICE je takoer nezaobilazan faktor prije samog starta: dakle, dok ste jo u fazi razmiljanja bili ne bili ste se poeli baviti pelarenjem, dok jo uvijek u vama nedoumica morate predvidjeti mjesto gdje ete drati pele. Kako se sa pelarenjem zapoinje obino tijekom proljea ili ljeti, zima je pravo vrijeme za sve potrebne pripreme oko terena za va pelinjak. Vano je da zakonski smijete tamo drati pele (ugovor o koritenju parcele s Hrvatskim umama ili nekim drugim vlasnikom koncesionarom), da je kao stacionarni pelinjak udaljen od prvog susjednog vie od 500 metara zrane linije (to treba utvrditi pani povjerenik zaduen za to podruje), da u blizini nema turistikih objekata (pogotovo s bazenom), bolnica, kola, vrtia ustanova gdje je protok ljudi velik i postoji mogunost da ih napadne koja pela s vaeg pelinjaka. Osim toga valja se dogovoriti s prvim susjedima, pogotovo ako u kuanstvu imaju malu djecu. S poljoprivrednicima (ratarima, voarima, maslinarima, povrtlarima, cvjearima) se mora redovno kontaktirati zbog pravovremenog zatvaranja konica tijekom tretiranja njihovih nasada pesticidima. Sinergija izmeu pelara i poljoprivrednika je jako vana, jer vai susjedi moraju biti svjesni da od pela mogu imati samo koristi (pele oprauju veinu biljnih kultura). Pelinjak ne smije biti predaleko od mjesta stanovanja pelara zbog mogunosti pravovremenih zahvata (ukoliko za njih bude potrebe), ali i zbog openitog smanjenja trokova. Ako postoji cesta ili bar bijeli put do pelinjaka time e prilaz biti znatno olakan, a intervencije bre. Lokacija pelinjaka vana je i zbog pae (poeljno je da bar na 2 km udaljenosti postoji izvor hrane: bagremova ili kestenova uma, livada, vonjak) i da u blizini nema zagaivaa (tvornica i sl.). Teren mora biti ocjedit, blizu vode sunan ili poluhlad, zaklonjen od jakih vjetrova. Prije nego donesete konice na lokaciju, pripremite teren: pokosite travu, sagradite postolje za konice (odignuto od tla 20 40 cm) uz pomo betonskih blokova i gredica, drvenih letvi (ili slinog materijala). Ako u blizini vaeg pelinjaka postoji neobraeno poljoprivredno zemljite, izvidite mogunost da na njemu zasijete medonosno bilje (vie o tome na stranici PELIN VRTI).

IZBOR TIPA KONICA u kojima ete drati pele preputamo svakom pojedincu, jer se treba drati samo one: Ne postoje dobre i loe konice, ve samo uspjeni i neuspjeni pelari! (vie o tipovima konica na poetku ove stranice). Vjerojatno e na va izbor najvie utjecati mentor ili onaj koji vam proda prvi roj. Jo jedna dobronamjerna napomena: nastojite pelariti samo s jednim tipom konica kako bi olakali manipulaciju s nastavcima i okvirima, ubrzali postupak vrcanja (iako postoje i kombinirane vrcaljke) i tako poveali svoju produktivnost. U poetku se nemojte uputati u samostalnu izradu konica, osim ako niste vini stolariji i imate sav potreban alat. Nove konice moete povoljno nabaviti na PELARSKIM SAJMOVIMA (vie o tome na stranici PITALICA), a pri kupovini, odnosno ocijeni kvalitete materijala od kojih su izraene konice) e vam pomoi mentor ili kolege iz udruge. Ako su spojevi na konicama dobri, treba ih samo obojiti (ekolokom bojom), ako ne, onda ih valja prethodno pojaati avlima, po mogunosti ekolokom bojom. Prije bojanja unutranjost nastavaka obavezno opaliti plamenom iz plinskog gorionika (brenera), to pogotovo vai za ve koritene konice koje ste dobili (ili kupili) od drugog pelara, jer su takve konice mogui izvor zaraze (ako su u njima uginule pele).

ZATITNU OPREMU smo ve spomenuli, ali emo ponoviti da bez rukavica i eira poetnici ne bi smjeli ni priviriti u pelinjak, jer ako se pele iz bilo kojeg razloga (znai i bez vae krivnje) uzbude i napadnu, bez obzira je li to samo par uboda ili vie, ak i posve bezopasni, uvijek postoji mogunost da se gost uplai i odustane od prvobitnih namjera, a to bi bila velika teta i za njega i za druge! Od ALATA I PRIBORA nunog za poetak pelarenja izdvajamo slijedee: dimilica i dimak (sredstvo za dimljenje), klijeta za okvire, pelarsko dlijeto (no), ilo, etka (metlica) i nateza ice (o tome na poetku ove stranice). Od materijala su vam u poetku najvanije satne osnove, ica i avlii. Transformator za utapanje ica moete posuditi od mentora ili nekog drugog kolege, odnosno koristiti kotai za runo utapanje ice. Za sada se nemojte uputati ni u kakav drugi troak (posude za med, topionik, vrcaljka), ali ako vas mentor na naui praviti pogae, nabavite ih gotove u bilo kojoj trgovini specijaliziranoj za pelarske potreptine. I nauite se od samog poetka voditi radni dnevnik radi evidencije trokova, a kasnije i intervencija na pelinjaku. PELINJA ZAJEDNICA BR. 1. Nakon to ste odabrali i uredili mjesto za va pelinjak, potrudite se ograditi ga i oznaiti odgovarajuom obavijesti da se tu nalazi nalazi pelinjak (naljepnice s ovim znakom moete nabaviti u trgovinama specijaliziranim za pelarske potreptine). Moda e netko od vas imati sreu poput mene i svoju prvu pelinju zajednicu dobiti na dar od mentora ili kolege iz udruge, a drugi e svoj prvi roj morati kupiti.

Prva varijanta je i najbolja: kad kupite (ili dobijete) koritenu konicu (plodite) s normalnom, zdravom i jakom pelinjom zajednicom, u rano proljee (kada pele prezime) prije glavne pae. To moe biti i nukleus (mala konica sa 5 ili 7 okvira). S ovakvom ste zajednicom u velikoj prednosti iz vie razloga: s njima ne bi smjelo biti veih problema ni potreba za intervencijama, a u sluaju da su pane prilike povoljne, postoji velika vjerojatnost da ete te sezone i vrcati neto meda. Taj uspjeh treba ustvari pripisati sretnim okolnostima, ali je izuzetan stimulans za poetnika koji se moe pohvaliti kako je postao uspjean pelar. A ako uz sreu ima i neto znanja i spretne ruke, u toj godini moe formirati i svoj prvi (ili vie) umjetnih rojeva. Konicu s rojem treba paljivo transportirati od mjesta utovara, a to ete uraditi tako to ete (ako ve nemate svoj krov i podnicu) nastavak zatvoriti i s gornje i s donje strane daskom (ili tvrdima kartonom, plastinim poklopcem) i sve zajedno zakopati s dvije trake za stezanje (prethodno epom, spuvicom ili krpom zatvorivi otvor ako postoji). Novo izabrano mjesto (va pelinjak) treba biti udaljeno od onoga s kojeg dolazi zajednica bar 3 km. Ovo je neophodno da se pele ne bi vraale u svoj stari pelinjak. Konicu ete lagano spustiti na postolje i spojiti s ostalim dijelovima (krov, podnica, hranilica, ventilacija), prethodno umirivi pele (uzbuena zbog transporta) dimom iz dimilice. Nakon toga u hranilicu sipajte malo eernog sirupa, a sutradan rano ujutro obiite svoju prvu zajednicu i konicu obiljeite rednim brojem 1. Druga varijanta za nabavku prve pelinje zajednice je kupovina prirodnog roja. To su pelinje zajednice koje iskusni pelari formiraju (radi prodaje ili irenja pelinjaka) sa 5 do 6 okvira sa pelama, pelinjim leglom, neto meda, peludi i izgraenim saem. Za proizvodnju takvih rojeva pelari koriste pletare ili u standardnim konicama ogranie prostor kako bi pele to prije ule u rojevno stanje. Konstantnim prihranjivanjem eernim sirupom potiu maticu na intenzivno lijeganje jaja. Ovaj postupak se ponavlja i nakon izlaska prvog, drugog pa i treeg roja iz iste konice. Nedostatak ovih zajednica je u nasljednoj izrazitoj sklonosti k rojenju, a prednost u izrazitom nagonu za izgradnju saa. Nakon formiranja zajednice s prirodnim rojem potrebno je postojeu maticu zamijeniti maticom iz selekcioniranog uzgoja. Trea varijanta za nabavku prve pelinje zajednice su rojevi u svom prirodnom stanitu,

najee na grani stabla u blioj ili daljoj okolici od postojeeg pelinjaka. Ako pronaete takav roj (a za njim ne traga neki pelar iz susjedstva), zamolite mentora ili kolegu-pelara s iskustvom da uhvati roj i smjesti ga u konicu stresanjem pomou pletare, vree ili kartonske kutije. Neki pelari smatraju da rojeve koji su ve formirale sae u prirodnom stanitu ne treba dirati, ve iskljuivo one koje kao da ba vas ekaju na grani u grozdu. Ovakav roj moete postaviti i pored konice iz koje je izletio u rojevnom stanju, jer kad je u tom stanju zaboravi odakle je doao. Prirodnom roju treba osigurati uvijete za ivot i rad u novoj konici koje nije imao u staroj (iz koje je izletio). U novoj konici ovakav roj se obino brzo adaptira, pa pone ubrzano graditi sae. Zato mu treba dodati dovoljno okvira s ugraenim satnim osnovama, a kako najee nema rezervu meda nekoliko veeri mu valja dodavati eerni sirup. Ovakvi rojevi se mogu razviti u jake zajednice do kraja ljeta uz malo vie brige i njege, a treba ih i stimulirati da u toj godini izgrade kompletno sae (u ploditu i meditu) kako bi idue godine bile spremne za vrcanje. I kod ovih rojeva useljenih u nove konce treba zamijeniti matice, nakon ega dolazi i do smjene pela. Na taj nain neete se idue sezone morati brinuti hoe li ili nee vae pele pasti u rojevno stanje, pa se neete morati ni penjati po drveu.

etvrta varijanta najnoviji i najlaki nain nabavke prvih pelinjih zajednica su umjetni, paketni rojevi koji se sastoje od 1,5 do 2 kg pela nastali stresanjem s okvira iz jedne ili vie zajednica s kasnije pridruenom selekcioniranom maticom u kavezu. Ovaj nain proizvodnje i prometa znatno smanjuje neeljene nasljedne sklonosti rojenju i mogunost prijenosa bolesti i nametnika. Za transport se najee koristi tzv. Multibox kutija izraena od plastine reetke (radi ventilacije), dovoljno vrste da omogui sigurnu manipulaciju. Sadri spremnik za tekuu hranu (gusti eerni sirup 2 3:1) opremljen polupropusnom opnom na epu, to osigurava hranu pelama i do tjedan dana. Paketni rojevi se pripremaju iz zdravih, dobro razvijenih zajednica s velikim brojem mladih pela koje su manje agresivne i zbog toga je s njima lake manipulirati. U paketnom roju ne bi smjelo biti trutova niti mladih nesparenih matica. Za natresanje pela s okvira koristi se sipaonik, a ako su dani topliji od 20 *C pele valja prskati vodom. Paketi se uklanjaju sa sunca i uvaju na mirnom mjestu. Sutradan ujutro paketu se dodaje mlada, nesparena matica selekcionirana na poeljne odlike u kavezu, bez pratilja. Kavez s maticom se vjea na kutiju uz hranilicu. Pele odmah prihvaaju novu maticu, to potvruju promjenom zujanja i formiranjem klupka oko nje. Jako zujanje i hodanje po stranicama paketa upozorava da je nuno rashlaivanje vodom (za pele je ve 37 *C opasna temperatura!). Uz paket ide i sva potrebna dokumentacija: propisana uvjerenja, certifikati, zdravstvena uvjerenja i uvjerenje o porijeklu. U transportu je naalost mogue da jedan dio pela strada. Ako je na dnu paketa sloj mrtvih pela do 1 cm, nema razloga za brigu. Kod presipavanja pela iz transportne kutije u konicu nije preporuljivo koristiti dim, ve ih po potrebi valja ovlaiti. Za osnivanje novog pelinjaka paketnim rojevima mogue je pele istresati na okvire sa satnim osnovama (tijekom svibnja ili do kraja lipnja). Ako imate okvire s izgraenim saem, u konicu osim satnih osnova dodajte i okvire s dezinficiranim izgraenim saem, te ih potom lagano prihranite, jer e to omoguiti njihov bri razvoj. Pakete je najbolje istresati kasno poslije podne. Prethodno se iz kutije izvadi kavez s maticom i objesi u novu konicu. Provjerite stanje matice: ako nije iva, pelama treba dodati drugu. Ako je sve u redu s maticom, njen izlaz iz kaveza sprijeite pogaom, to e omoguiti pelama da oiste put do nje i da je za nekoliko dana oslobode. Nakon toga se oslobodi dno paketa i jednim trzajem pretresu pele u novu konicu. Za par minuta ova je zajednica sposobna za obranu svog leta i treba joj osigurati hranu, te pustiti je na miru slijedeih tjedan dana. Nakon 7 dana se uklanjaju kavezi za matice i provjerava urednost izlaska matica iz kaveza. Poto su selekcionirane matice obiljeene (vie o tome u PITALICI) utoliko e poetniku biti lake raspoznati ih u odnosu na druge pele.

U pelarenju je poeljno zapoeti s 2 do 3 zajednice i to iz vie razloga. Prvo: poetnici u startu nisu ba vini ovom poslu, pa im se lako mogu potkrasti greke od kojih neke mogu imati za posljedicu i gubitak itave zajednice. Ako ste krenuli samo s jednom zajednicom, teko da ete takav gubitak doekati bez razoarenja, a lako moete pasti i u beznae, pa ete vam automatski pasti na pamet: Nisam ja za to! Ovo govorim iz vlastitog iskustva: i ja sam poeo samo s jednom konicom i nju sam tijekom prve slijedee zime izgubio. To me je tako zateklo da sam izgubio ionako malo samopouzdanja i dugo nisam doao k sebi od oka i dileme nastaviti ili ne s pelarenjem. Mnogi poetnici nabave rojeve, a zatim ih daju na uvanje kolegama-pelarima, jer nemaju dovoljno vremena ili jo nisu spremni. Naravno da je to greka, jer na taj nain nee nikada postati samostalni pelari. Treba prevladati tremu i to prije poeti praktino raditi s pelama, jer bez poetnikih greaka i gubitaka nije proao niti jedan pelar, najvea greka bi bila odustati na pola puta i dii ruke od pelarstva. Treba samo uporno nastaviti dalje, a rezultati e doi sami po sebi.Drugo: ako kao poetnik krenete u formiranje svog pelinjaka s 2 do 3 konice moi ete ih meusobno potpomagati: dodavanjem okvira s leglom slabijoj zajednici ili okvira s hranom zajednici bez hrane. Ako ponete s nekoliko zajednica, imat ete vie prilike razrojavanjem doi do eljenog broja zajednica. U svakom sluaju, nemojte da vas iznenadi ako pele neto urade na nain drugaiji od oekivanog, opisanog u knjigama! Morate biti svjesni injenice da se pele ne ponaaju uvijek kako bi mi htjeli, ve po vlastitim instinktima i prirodnim zakonima. Ako nemate mogunosti da nabavite vie konica, zadovoljite se s jednom pogreno bi bilo samo ne poeti s pelarenjem!

PRVI PROLJETNI PREGLED PELINJIH ZAJEDNICA Ako ste svoju prvu zajednicu dobili (poput mene) u kasnu jesen, dakle uoi uzimljavanja, pod pretpostavkom da je pelar (prijanji vlasnik) uradio uzimljavanje na pravilan nain (zdrava zajednica, dovoljno hrane, utopljavanje u hladnijim krajevima), za hladnog vremena konice se ne smiju otvarati, ve se provjera vri laganim podizanjem jednog ugla konice (zbog uvida u koliinu hrane) i laganim kuckanjem po konici (stanje zajednice). Ve krajem veljae (za lijepa vremena, bez kie i vjetra) moete izvriti prvi brzi pregled zajednice, samo onda kad vidimo da pele izlijeu iz konica. Na prvom mjestu to podrazumijeva kontrolu hraneu konici. Nakon odstranjivanja prazne plastine vreice u kojoj je bila pogaa, tamo gdje je potrebno (gdje nema poklopljenog meda) dodajemo jo jednu pogau. Ponekad se moe desiti da su pele u sredini potroile svu hranu, pa im treba na brzinu prazne okvire zamijeni s punima s kraja konice (ili s priuve, ako je mladi pelar ima). Stanje u konici koja je tijekom zime (unato pripremama) ostala bez hrane, moe se popraviti i na slijedei nain: u toploj prostoriji , nakon to se klupko raspusti, umetne se 1 2 okvira prelivena gustim eernim sirupom (ili rezervnim okvirom s medom), potom se prostorija postepeno ohladi, pele se vrate u klupko i konica se vrati na pelinjak. Vana je i prisutnost peludi na okvirima, jer ona osigurava proizvodnju punovrijedne matine mlijei potrebne za ishranu matice i legla, a bit pelarenja je upravo stalna borba za to vie legla u konici. Iz toga e posljedino proizii svi ostali rezultati. Kako pri zimskim izlijetanjima pele ne iste podnice, svaki dobar pelar e uiniti to umjesto njih, ukloniti uginule pele (povean broj ukazuje na potrebu detaljnijeg pregleda u zatvorenom prostoru na nain koji je ve opisan), ljuskice voska i ostale neistoe i tako im pomoi u higijeni konice. Ako se tom prilikom uoi nedostatak matice (napomena poetnicima: prije preuzimanja pelinje zajednice, inzistirajte na obiljeavanju matice bit e vam lake u narednim pregledima i intervencijama), najbolje je tu zajednicu spojiti s drugom, jer u suprotnom dolazi do pojave lanih matica to komplicira situaciju i pelarima s iskustvom, a ne onima koji tek poinju praksu. Naravno da se za te poslove pretpostavlja prisutnost mentora, odnosno iskusnog pelara koji e taj zahvat uiniti na najkvalitetniji nain.

Tijekom zime pele svoje potrebe za vodom (4 10 g dnevno) namiruju iz meda, vlanog zraka i kondenzirane vodene pare na stjenkama konice. Potrebe za vodom se poveavaju s pojavom legla, a kako unutarnje zalihe nisu dovoljne za pravilan razvoj liinke, vodu za pripremu hrane za njih pele moraju donijeti izvana. Upravo zato u neposrednoj blizini pelinjak moraju biti postavljene pojilice, kako bi pele uvijek imale dovoljno svjee vode na raspolaganju. Njih ete sada aktivirati da pele ne moraju letjeti daleko od pelinjaka na jo uvijek niskim temperaturama, a postoji i opasnost da je nau na oneienom mjestu. Pojilica ima vie izvedbi, ali kakve god da jesu nivo vode u njima valja redovito kontrolirati i po potrebi dolijevati. Dobar pelar pere pojilice 1 x tjedno i to otrom etkom od nakupljenih algi, te ih dezinficira toplom vodom ili parom. Bolje je uope ne postavljati pojilicu, nego dozvoliti da ostane bez vode. Rano postavljanje pojilice u pelinjaku osigurat e da se pele na njega i brzo naviknu, jer ako pronau neki drugi izvor, teko e se navii na novi, makar on bio i blii i ii. Pojilica se postavlja na sunanom mjestu, bez vjetra, najbolje pod neku kronju ili nadstrenicu, gdje je prije podne sunano, a poslije podne sjena, jer pele nee piti vodu topliju od 38*C. Pelama dajemo higijenski besprijekorno istu vodu (kakvu bi i sami pili) jer se na taj nain sprjeava mogunost irenja bolesti (npr. nozemoze). Da bi pele lake privikli na uzimanje vode iz pojilice, prvi put moemo u pojilicu staviti vodu u kojoj je otopljeno malo meda (0,5 kg na 5 litara). Iako postoje znanstveni podaci o tome da pele radije uzimaju i blago posoljenu vodu (0,1 %) pelarima-poetnicima to ne preporuujemo, jer je sol tetna za pele, a u dozi e amater naalost lako pogrijeiti.

Prvi detaljni pregled pelinje zajednice u rano proljee izvrit emo kad su vanjske temperature (zato je vano da na pelinjaku imate na zasjenjenom mjestu postavljen termometar) minimum 15 16*C, optimalno 18*C i vie, kad vidimo da pele izlijeu iz konica, za mirna sunanog dana bez vjetra. Ako je zima bila relativno hladna, a proljee zapoelo normalno bez velikih oscilacija u temperaturama, ve se primjeuje unos peludi s rano

rascvjetanih ljubiica, drena i drugih vjesnika proljea. Ove koliine peludi su neznatne, ali uvelike doprinose stvaranju radnog raspoloenja u konici i maticu potiu na polaganje sve veeg broja jaja. Ova zima je bila udljive naravi, pa je veljaa bila iznimno hladna, to se naalost odrazilo i na stanje zajednica. Zato e i iskusniji pelari imati vie posla da bi pomogli pelama u proljetnom razvoju. Sad je vrijeme da se isprave svi eventualni propusti i greke (varooza, nozemoza, prevelika vlaga u konici, nedovoljno hrane, nekvalitetna hrana, prekasna dopuna hrane, loa ili stara matica, uzimljene preslabe zajednice). Iako imamo elju to prije nadoknaditi izgubljeno vrijeme, poticanje razvoja pelinje zajednice mora biti postupno i prilagoeno vremenskim prilikama i temperaturnim razlikama izmeu dana i noi. Prvim detaljnim proljetnim pregledom utvrujemo koliinu preostale hrane, jainu prezimjele zajednice, zdravstveno stanje zajednice, koliinu legla i kvalitetu matice sve kao i pri prvom brzom pregledu krajem veljae ili poetkom oujka, ali bez straha da e se duljim dranjem konice otvorenom tetiti pelama. Toplina potrebna za razvoj legla mora biti oko 35*C, ali radilice izgubljenu toplinu zbog pregleda u ovo doba godine mogu relativno brzo nadoknaditi. Prilikom prvog proljetnog pregleda dimilicu koristimo malo ili nikako. Pri pregledu uvijek kreemo od sjeverne strane konice. Na toj strani imamo oko 10 mm prostora, to nam omoguava lake vaenje prvog okvira. Krajnji sjeverni okviri su obino s starijim i loijim saem, u tom trenutku najee bez meda. Ako odluimo taj okvir spremiti za topljenje, vilicom za otklapanje emo ukloniti poklopce sa sae s medom i na taj nain omoguiti pelama da ga oiste do kraja. Istovremeno se matici stvara privid poveanog unosa nektara, pa kree u intenzivnije zalijeganje jaja. Iz sredine konice izvadimo jedan okvir i jo 2 susjedna i to ne do kraja, ve tek toliko da se utvrdi stanje legla. Ako je leglo rasporeeno u koncentrinim krugovima, iznutra starije i poklopljeno, a izvana sve mlae pa do jajaaca s maticom je sve u najboljem redu. Ako su poklopci na zrelom leglu ravni bez rupica, a na otvorenom liinke jedre i bijele, sae i okviri bez utih mrlja naa je zajednica potpuno zdrava. Cjelovitost legla je pokazatelj kvalitete matice, a obim legla pokazatelj snage zajednice. Jainu zajednice (brojano stanje) procjenjujemo po broju zaposjednutih ulica: jaka zajednica zaposjeda do 9 ulica, srednje jaka do 7 ulica, a slaba 5 i manje. Ako su pele zaposjele samo 2 3 ulice u konici, takvu zajednicu treba pod hitno spojiti s jaom (zato je vano poeti pelarenje bar s 5 zajednica!). Slabim zajednicama (do 5 zaposjednutih ulica) moemo smanjiti prostor pregradnom daskom, jer je jako vano sauvati toplinu u konici. Upozorenje poetnicima: na viim vanjskim temperaturama zraka pele su rasprenije po konici, pa se doima da ih je vie nego stvarno! Ako na okvirima udaljenim od legla ima dovoljno meda i peludi, valja ih pribliiti do okvira s leglom. Leglo u ovo doba se nalazi na 3 4 okvira u manjim krugovima, najee u dijelu konice do leta, a iza legla se nalazi poklopljen med. Jedan ili 2 srednja okvira valja zarotirati za 180*, da med bude izmeu povrina s leglom na krajnjim okvirima. Zato to radimo? Pele ne trpe med u zoni legla, pa e ubrzano istiti med s okrenutih okvira i razmjetati ga u sae gdje im to odgovara, oslobaajui prostor za irenje legla po cijeloj povrini okvira. Time se omoguuje zajednici da lake doe do hrane u toplijem dijelu konice. Kasnije, kad se proljetne temperature stabiliziraju, zamijenit emo donji i gornji plodini nastavak i time dati matici jo vie prostora za polijeganje jaja.

Kad smo sigurni da vie nee biti niskih temperatura, u konicu treba stvoriti privid unosa hrane dodatnim prihranjivanjem medno-eernim pogaama ili eernim sirupom, rjee medom. Kako e se to vriti, postoje kod pelara razliiti stavovi. Jedni smatraju da pogae (za razliku od tekue hrane) ne izazivaju grabe i ne zadravaju hladnou. Pogae u ovom razdoblju ne smiju sadravati lijekove, ve samo bjelanevinaste dodatke i stimulirajua sredstva. Kad se vrijeme ustali i trajnije zatopli, poticajno prihranjivanje nastavljamo eernim sirupom (eer : voda 1 : 1 do 1 : 2) 100 300 ml dnevno, najbolje u veer. Ovo prihranjivanje se ne smije vriti prerano, jer bi se matica potakla na vee polijeganje jaja dok su none temperature jo uvijek niske, a pele koje su prezimile nisu u stanju grijati preveliko leglo i time se zajednica samo dodatno iscrpljuje. Ako zbog drugih obaveza ne moemo na pelinjak svaki dan, moemo svaku drugi ili treu veer dodavati 500 g sirupa. Ovaj vremenski razmak ne smije trajati dulje, jer se prekidom prihranjivanja duljim od 3 dana gubi privid neprekidnog unosa hrane, pa matica prestaje polagati jaja. Poticajno prihranjivanje se obavlja sve dok unos prirodne hrane ne bude minimum 200 g nektara dnevno.

Sve ove intervencije (poticajno prihranjivanje sirupom ili pogaama, zamjene poloaja okvira) ima za cilj stvoriti to vei broj pela za prvu glavnu pau. Jedino jaka pelinja zajednica s dovoljno pela radilica moe donijeti med. Razdoblje od trenutka kada matica snese jajace do pele izletnice (sakupljaice nektara) traje 40 42 dana, pa toliko unazad od cvjetanja bagrema (na kontinentalnom dijelu) ili kadulje (u priobalju) dobar pelar (krajem oujka ili poetkom travnja) poinje stimulirati maticu da snese to vei broj jajaaca za pele koje e koristiti glavnu pau (sredinom svibnja). Priblian poetak cvatnje bagrema procjenjujemo tako da raunamo oko 40 dana od cvatnje najranijih voki (marelica, ljive) do cvatnje bagrema. Pri prvom proljetnom pregledu utvrujemo i zdravstveno stanje pelinje zajednice. Ako su okviri i prednja strana konice oko leta umrljani izmetom, valja uginule pele poslati na analizu zbog sumnje na nozemozu. Ako se dijagnostikim tretiranjem zajednice (s nekim od uobiajenih preparata, koje moete nai u specijaliziranim trgovinama pelarskom opremom i lijekovima) utvrdi da je na kontrolni podloak otpalo manje od 20 varoa (to je prag tolerancije), nema razloga za strah vaa je zajednica u redu. Ako je broj otpalih varoa vei od 20, istim sredstvom valja tretirati sve zajednice na pelinjaku. Kad smo pregled zavrili, konicu zatvaramo i ako je potrebno vraamo utopljujui materijal na nju. Po zavrenom pregledu svaki dobar poetnik e evidentirati sve uoeno: broj ulica zaposjednutih pelama, broj okvira s leglom, stanje zaliha hrane, sumnja na bolesti, eventualne negativne pojave (loa matica, lana matica, matice-trutue). Ovom prilikom elimo naglasiti svim mentorima da je jako vano poetnike nauiti gledati i ne dozvoliti da odu s vaeg pelinjaka samo puni tuih utisaka, a ne vlastitih saznanja. Nije vano napisati tek neto u dnevnik prakse, pokupiti potpise od profesora i u drutvu se pohvaliti steenom diplomom, ve stvarno neto nauiti. Zato emo i ovdje ponoviti staro pravilo: Gram prakse vie vrijedi nego tona teorije! Zapamtite to i samo naprijed bez treme i straha da ete pogrijeiti! Jer, grijeili su i bolji od vas: greke su sastavni dio osamostaljivanja svih koji ele jednog dana postati dobri pelari! DOGAANJA UNUTAR KONICE UOI PAE Pri svakom pregledu, a naroito pri prvoj opsenijoj kontroli stanja u konici i zdravlja pelinje

zajednice, morate imati na umu ista pravila: da ste primjereno zatieni (Bez eira i rukavice ne dirajte konice!) odjeom bez mirisa, smireni (vjerovali ili ne, pele kao da osjete vau nervozu i vraaju vam istim raspoloenjem), da im prilazite oprezno i paljivo (uvijek sa zadnje strane), bez naglih pokreta i bez nepotrebnog mahanja rukama, tiho i bez buke (emu udaranje po konici ili okvirima?). Dimilica nije neophodna, ali preporuljivo je pele smiriti dimom (materijal za dimljenje ne smije biti razdraujui, ve umirujui!). Osim te pripreme, vaan je i pravi tajming za pregled: vrijeme obilaska pelinjaka moe biti u bilo koje doba dana, ali vrijeme pregleda preporuljivo je ujutro ili pred veer, nikako za vrijeme unosa iz prirode, jer se time pelama remeti rad. Radove na pelinjaku treba izbjegavati i kad nema pae, kad su velike vruine i sue, vjetrovi i temperatura ispod 15*C. Tako ete u startu izbjei mogunost da pele vaom krivnjom postanu agresivne, napadnu vas i pokuaju otjerati s pelinjaka neobavljena posla. Ako su ljute, pele e napasti i sluajne prolaznike, pa ponavljamo pravilo da ne postavljate konice uz put preko kojeg pele idu na pau (Kad je pela ljuta, skloni joj se s puta!) Ako ipak posjedujete neto agresivniju zajednicu, razmislite o skoroj zamjeni matice. Na taj ete nain izbjei daljnje neugodnosti i rad oko pela e postati uivanje! Opet emo ponoviti da nije dovoljno gledati, ve valja razumjeti vieno! Zato uvijek preporuamo da poetnik radi uz mentora jedan na jedan, jer samo tako uitelj moe svu svoju panju usmjeriti na tog uenika i kvalitetno mu prenijeti svoje znanje. Ako ve pri prvom detaljnijem pregledu zajednice uoite neke anomalije(nedovoljno razvijeno leglo znak da je matica nekvalitetna, lana matica ili trutua znak da smo pri prethodnom pregledu propustili utvrditi bezmatinost), onda je vrijeme i za prve intervencije, odnosno saniranje uoenih nedostataka. Kvaliteta matice se procjenjuje prema izgledu legla: ako ima izgled kompaktnog, malo razvuenog kruga unutar kojeg se izmjenjuju krunice s zatvorenim i otvorenim leglom, s maticom, a time i s itavom zajednicom je sve u najboljem redu. Ako je ta povrina nepravilnog oblika, ratrkana, s dosta nezaleenih stanica, pomijeanim otvorenim i zatvorenim leglom, radi se o nekvalitetnoj matici koju je nuno uskoro zamijeniti novom, po mogunosti selekcioniranom. Ako niste na vrijeme uoili bezmatinost, na taj propust e pele odgovoriti uzgojem nove. Kad nestane matice u konici, pele prvo postanu nemirne (uje se pojaano zujanje), a onda prionu poslu i uzgoje maticu iz liinki koje su izvorno trebale postati radilice. Zato rekonstruiraju usku esterostraninu radiliku stanicu u tzv. prisilni matinjak, liinku nastavljaju hraniti s matinom mlijei, no kako ne razlikuju dob liinke ve ih sve i mlae i starije dodatno hrane, mogue je da prva matica koja se izvali ne bude dovoljno kvalitetna, jer je uzgojena iz najstarije liinke. Prisilni matinjaci mogu se nai bilo gdje na okviru za razliku od rojevnih ili matinjaka za tihu izmjenu. Ako se bezmatinost uoi na vrijeme, zajednici se pomae dodavanjem matinjaka. Potraje li bezmatinost due vrijeme, mlade pele dobro hranjene s medom i peludom, nemaju leglo koje bi trebale hraniti matinom mlijei, pa zadravaju i same gutaju mlije, koja kod onih pela koje imaju vei broj jajnih cjevica, uzrokuje bujanje dotad zakrljalih jajnika i u njima se poinju razvijati jaja. Poto se ovakvelane matice (nadrimatice) ne mogu oploditi, one nesu samo neoploena jaja i to po nekoliko u jednu stanicu, nepravilno rasporeenih u stanici i po sau. Budui da je bez radilikog legla, takva je zajednica vrlo slaba i bez mladih pela, osuena na propadanje. Zato morate tu konicu odnijeti dalje od pelinjaka, pele sa svih okvira stresti u travu, a praznu konicu odnijeti u skladite, jer nema razloga za spaavanje. Pele koje ste istresli nee moi nazad u svoju konicu, pa e ui u susjedne gdje e ih prihvatiti jer dolaze u nevolji (pele ne brane ulaz tuicama koje nose nektar, ve samo onima koje su gladne i spremne krasti njihov med!).

Kvalitetne okvire iz te konice stavite u neku drugu konicu u kojoj ima mjesta, a ostale pretopite. Kada matica ostari ili ne nese dovoljno jaja, zajednica si sama uzgoji novu maticu, a ta se pojava naziva tiha izmjena matice i ona se odvija samo u dijelu godine kad su prisutni trutovi. Na krajevima saa radilice izvlae i do 10 matinjaka, te prisile maticu da ih zalee. Samo jedna izleena matica preuzima funkciju kraljice zajednice. Ako je mlada matica ostala nesparena (zbog loeg vremena ili nedostatka trutova zimi) i takva je prezimila, u proljee e poeti polagati samo neoploena jaja iz kojih se razvijaju samo trutovi, pa se zove matica trutua.

Takva zajednica nema prinova u novim radilicama i ako ne uoite tzv. grbavo leglo, ova bi zajednica mogla propasti, ali zato ste vi tu da je spasite! Saniranje zajednica s maticom trutuom je jednostavno: pronai ete je u konici i odstraniti, a zajednici dodati novu selekcioniranu maticu. Moemo se posluiti i trikom koji u svojoj knjizi U svijetu pela preporua Vjeroljub Umelji: Kvalitetnu maticu moemo uzeti i iz vlastitog pelinjaka, iz neke po snazi slabije ili rezervne zajednice. Okvire s pelama iz te konice prethodno izjednaivi mirise PRSKANJEM RAZBLAENOM RAKIJOM dodajemo zajednici kojoj smo dodali maticu.Oujak je veoma teak mjesec za pelinje zajednice, jer se izmjenjuju hladne noi i topli dani, a dolazi do smjene pela: postepeno se legu mlade, a izumiru stare. Normalna smrtnost u ovom razdoblju je oko 10 % dugovjenih uzimljenih pela u jakoj zajednici. Poetnici znatieljnici koji skoro svakodnevno otvaraju konice da bi vidjeli koliko je matica zalegla legla grijee, jer se pri tome gubi toplina neophodna za pravilan razvoj legla. Svi su ovi pregledi bazirani na plodite (jer drugi nastavak medite jo ne dodajemo), a poremeaji u razvoju i greke koje se naprave poetnici u ploditu su esto presudni za tu zajednicu. Zato je prvi detaljni pregled najbolje izvriti krajem oujka ili poetkom travnja kad vanjska temperatura zraka iznosi 18*C na vie. Zbog opsenog pregledavanja svakog pojedinanog okvira (i njihovog rasporeivanja u konici radi proirivanja legla, bolje pristupanosti hrani, izmjene loeg saa, otklanjanja suvinih matinjaka) ovo je izuzetno delikatan posao i zahtjeva mnogo vremena. O svim uoenim promjenama i znakovima koji po vaem miljenju ukazuju na mogunost bolesti, odnosno o svemu to vam je iole sumnjivo, a niste sigurni o emu se radi i kako sanirati stanje u konici, nemojte se sramiti i potraite savjet od svog mentora ili nekog iskusnijeg pelara. PROIRENJE PELINJEG LEGLA PREVJEAVANJE Plodite je najvaniji dio konice i mora omoguiti maksimalan razvoj legla kao i smjetaj rezervne hrane. Matica za svoje najjae aktivnosti moe poloiti 2.500 3.000 jaja dnevno, to znai da za cijelo leglo treba 52.000 63.000 stanica. Zato se za prvog detaljnog pregleda istovremeno vri iproirivanje plodinog prostora rasporeivanjem (prevjeavanjem) okvira u konici. Ni u kom sluaju ne smijete oduzimati legla i pele iz jakih zajednica i pomagati slabijim: JAKE ZAJEDNICE

TREBA JO VIE POJAATI! Kod poetnika se zna desiti da i slabije zajednice uspiju prezimiti, a poetkom travnja uginu. Zato? Najei je razlog: gladovanje! Za vrijeme intenzivnog razvoja i potronja hrane je maksimalna, a ako u tom razdoblju zahladi i nema unosa iz prirode, a nesavjestan pelar to nije na vrijeme uoio i sprijeio glad dodavanjem pogaa, desit e se tragedija: nai e uginule pele zavuene u prazne stanice saa! Sve to u pelinjaku propustite ili ne uradite pravovremeno, teko da ete moi kasnije nadoknaditi! Zato se savjestan pelar ve tijekom zime priprema za nadolazeu sezonu: osigurava potrebnu koliinu okvira, icu i satne osnove, kako bi na vrijeme imao u skladitu dovoljan broj rezervnih plodinih i medinih okvira. U rano proljee vona paa traje oko mjesec dana (kraj oujka do kraja travnja, ovisno od nadmorske visine i meteorolokih uvjeta za odreeno geografsko podruje). Ove godine je vegetacija pourila i postoji realna opasnost da pele ne budu razvijene u optimalnom broju u vrijeme cvatnje bagrema, kao najbogatijoj pelinjoj pai u naim krajevima. Zato pelar mora ubrzati razvoj zajednice dodavanjem stimulativnih pogaa ili sirupa. Poetnici koji preesto otvaraju konice u ovom razdoblju, samo remete njihov rad i odmau im. Ponovit emo osnovno pravilo: pelar tijekom itave pane sezone treba da otvara konice i pomae pelama samo kad je to nuno! Kod veine zajednica tijekom proljea potrebno je provjeriti stanje i otvoriti leglo maksimalno 2-3 puta. Tijekom prvog otvaranja vri se tzv. malo proirivanje legla (krajem oujka), a kasnije (sredinom travnja) tzv. veliko proirivanje legla. Ukoliko se ne intervenira na vrijeme, intenzivan razvoj zajednice se prekida, a to e imati kasnije posljedice. Malo proirivanje legla vri se tako da najprije dodate 1-2 okvira koji su potpuno ili djelimice izgraeni u prethodnoj godini. Oni su tamnije boje, koriteni u ploditu i kroz njih je prolo 3-4 generacije, a njih e vam (kao poetnicima) ustupiti netko od starijih kolega (jer ih sami nemate). Na osnovu ukupnog broja okvira s leglom, pelar treba odluiti koliko e praznih okvira sa saem dodati: ako je prisutno 4-5 okvira s leglom, dodajte 2 prazna i to izmeu okvira s leglom i okvira s peludom. Tako ete u ploditu stvoriti 2 prazne ulice, koje e privui pele s krajnjih okvira (gdje ionako nema meda), a matica e pouriti to prije zalei stanice u njima. Kod slabijih zajednica novi okvir stavite izmeu krajnjeg okvira s leglom i okvira s peludom na junoj strani konice (ona je toplija, pa e matica radije zalei okvir na toj strani nego na sjevernoj, hladnijoj). Dva tjedna iza malog proirenja jaim zajednicama (iznad 5 okvira punih legla i 10-tak ulica) mogu se poeti dodavati okviri s ugraenim satnim osnovama, jedan sa satnom osnovom u sredinu plodita i jedan na kraju legla s juen (toplije) strane konice. Ostali okviri sa strane su s medom i peludi. Prvi i deseti plodini okvir ne smijemo odvajati od legla, jer im osigurava dovoljno hrane, kontinuitet u nesenju i manje stresa, pa e pele dohranjene s njihovim medom biti u boljoj kondiciji i otpornije na bolesti. U sluaju da se konica sastoji iz 2 nastavka, plodini nastavak treba spustiti na podnicu, a prazni s podnice staviti na njega. Zato? Kad matica ne bude imala praznih stanica za zalijeganje jaja u donjem nastavku, ona e prijei u gornji. Ako pelar nema dovoljno okvira s izgraenim saem, moe medini nastavak naizmjenino popuniti s okvirima sa satnim osnovama. Ako je vie zaleanih okvira s leglom nego to stane u jedan plodini nastavak, viak tih okvira treba dii u nastavak iznad matine reetke, jer e se iz tog legla izlei pele do bagremove pae. Dodavanjem novih satnih osnova zapoljavaju se mlade pele i tako sprjeava tzv. rojevni nagon (o kojem e vie biti rijei u slijedeem poglavlju). Ako nema rezerve hrane iznad plodita, a nema ni unosa iz prirode, nema ni osjeaja sigurnosti u zajednici. Zato treba pripaziti da u konici uvijek bude rezervnog meda. Slabijim zajednicama uz leglo dodajemo po 1 okvir sa satnom osnovom. Dodane okvire sa satnim osnovama pele e brzo i kvalitetno izgraditi u sae, a matica e ih rado zalei. Ako nastupi loe vrijeme, koje e sprijeiti pelama izlete na vonu pau, zajednice treba stimulativno dohranjivati eernim sirupom 1:1 i to 2-3 dcl svaki drugi dan. ROJEVNI NAGON PELA, ROJENJE I RAZROJAVANJE Rojenje je prirodni proces u kojem se pelinja zajednica dijeli na 2 dijela. Ovo stanje nastupa postupno i u njemu sudjeluju sve pele u konici. Pele na rubovima legla izvlae matinjake u koje matica poloi oploena jaja. Nakon zatvaranja matinjaka i prije izlaska prve matice, stara matica s dijelom pela naputa konicu i razvija zajednicu u novom prostoru, a mlada ostaje s

drugim dijelom pela u staroj konici.

Rojenje se dogaa kad je u prirodi izobilje peludne hrane koja stimulira rad mlijenih lijezdi, a unutar konice je vei dio plodita ispunjen poklopljenim leglom. Taj viak matine mlijei kojeg pele nemaju kome dati poinju same troiti i ulaze u posebno raspoloenje iz kojeg posljedino proizlazi rojevni nagon. Suvremeno pelarstvo smatra rojenje negativnom odlikom i pelari pokuavaju suzbiti rojevni nagon na sve mogue naine. Ovaj je proces posebno fizioloko stanje i kad jednom uzme maha u zajednici, teko ga je zaustaviti. Prvi znak je pojaana gradnja trutovskog saa iznad mednih okvira. Pele grade 10-20 matinjaka u koje matica postupno polae jaja. Kako vrijeme odmie, radilice mijenjaju svoj odnos prema matici i sve je rjee hrane. Zato ona postaje vitkija, laka i pokretljivija. Nakon zatvaranja prvih matinjaka, a prije izlijetanja pele se nasiu meda tako da imaju rezerve za nekoliko dana. Kad jedna polovina pela napusti konicu (za lijepa vremena) za njom izlijee i stara matica. Sakupe se na prvom oblinjem stablu u obliku grozda i roj tu ostaje par sati do nekoliko dana. Ako pelar ne iskoristi ovu pauzu do njihove selidbe na novo stanite, im se izviaice vrate s traenja novog prikladnog mjesta, roj e se dii i otii u novi stan, koji moe biti udaljen i par kilometara. Ulovljeni roj moete bez straha staviti na isti pelinjak, jer se pele nee vraati u staru konicu. U staroj konici prva izleena matica razori preostale matinjake, za nekoliko dana se pari i pone polijegati jaja. Zajednica koja se rojila slabije skuplja nektar, pa je kod nje prinos slabiji, pa je rojenje nepoeljno, pogotovo pred glavnu pau. Najvea je teta ako pelar dobro razvije zajednice, a glavna paa zakasni, pa se veina zajednica izroji. Zato je neophodno prepoznati rojevni nagon jo u najranijoj fazi. Kako je travanj najrojevniji mjesec, izuzetno je vano ne kasniti u proljetnim radovima na pelinjaku. Izuzetno je vano 3 tjedna prije bagremove pae stvoriti uvijete u konici neophodne za daljnji razvoj u kojem se pele trebaju iskljuivo brinuti o unosu nektara i tako iskljuiti mogunost rojenja. Rojenje se moe zaustaviti u vrijeme kad su pele poele graditi matinjake i trutovsko sae, a u konici jo nema zaleenih matinjaka i to dodavanjem izgraenih okvira ili satnih osnova u plodite. U sluaju da nismo mogli, stigli ili nismo znali sprijeiti rojevno stanje, nee pomoi ni proirivanje(dodavanje jednog nastavka), ni dodavanje satnih osnova, ve bi morali

potrgati matinjake, eventualno oduzeti koji okvir legla. Osim ruenja matinjaka, matica se s leglom moe premjestiti iznad medinih nastavaka i odvojiti od preostalog dijela konice matinom reetkom. Na tom je nastavku potrebno osigurati leto. Pele se po navici vraaju u prostor u kojem je ranije bilo plodite, a matica ostaje bez veine pela ime se mijenjaju uvjeti u konici, pa rojevni nagon nestaje.

Ova izmjena mjesta nastavka kao prvi korak u borbi pelara protiv rojenja mora biti dobro tempirana: tek kad pele ponu prelaziti na 1. i 10.-ti okvir. Ako su oba nastavka puna pela, izmeu njih treba ubaciti prazni, trei nastavak s 5-6 satnih osnova. Na taj nastavak treba staviti matinu reetku (ispod koje mora biti matica!). U sredini umetnutog nastavka treba prevjesiti 1-2 okvira legla da mi maticu naveli da iri leglo na dodani prostor. Umjesto ubacivanja treeg nastavka, u borbi protiv rojenja moete se posluiti i metodom izdvajanja matice. Maticu treba prenijeti u sredinu nastavka koji smo dodali. U taj nastavak emo staviti okvir s medom i peludom do okvira s maticom, s oba kraja po jedan izgraen okvir, a preostali prostor emo popuniti satnim osnovama. Taj emo nastavak staviti na podnicu i na njega matinu reetku. Sve okvire s leglom treba staviti u jedan nastavak (koji je postao trei gornji!), a okvire s medom i prazne okvire u srednji nastavak. Taj srednji nastavak treba staviti na matinu reetku i tako izdvojiti maticu od legla. Tako e ona dobiti novi prostor za irenje legla, a mlade pele mogunost da hrane leglo i dograuju satne osnove. Slijedei postupak u borbi protiv rojenja jeogranienje matice. Desetak dana pred bagremovu pau u zajednicu gdje smo metali 3. nastavak, maticu smo ograniili na 1 nastavak na podnici. U gornjem je nastavku dobar dio legla izaao, iz srednjeg e postepeno izlaziti, pa e i on tijekom pae postati medite. U ploditu matica je ostavljena s najmlaim leglom i neto praznih okvira, to joj na odreeno vrijeme osigurava prostor za nesenje, a mladim pelama omoguava pranjenje mlijene lijezde. Ako su matinjaci pred zatvaranjem, jedan od naina za spreavanje rojenja je razrojavanje premjetanje matice sa 2-3 okvira zatvorenog legla i 2-3 okvira puna meda i peludi na posve novu lokaciju.

Razrojavanjem emo dobiti zajednicu koja se ponaa kao prirodni roj s ogromnom radnom energijom. Upravo taj elan je potencijal za unos 4-5 kg nektara ve prvi dan pae. U plodita treba vratiti 2 okvira legla razliite starosti zajedno s maticom, a ostali dio plodita naizmjenino popuniti izgraenim praznim saem. Koliko je legla oduzeto, toliko se dodaje okvira sa satnim osnovama. U proizvodnim zajednicama (u kojima je ostalo 2 okvira legla) sve nezaposlene mlade pele postaju aktivne i sudjeluju u skladitenju nektara. Na ovaj se nain pelama suzbija nagon za rojenjem tijekom itave sezone.

Postoji vie metoda za spreavanje izlaska roja: da se matica odvoji od legla, da se ukloni leglo i zajednica stavi u stanje golog roja ili da se ukloni matica. Kad smo pronali matinjake, maticu neemo ni traiti, ve emo jedan okvir s leglom i matinjacima staviti u donji na, a ostatak popuniti izgraenim saem i satnim osnovama. Na taj emo nastavak staviti matinu reetku. U srednji nastavak emo staviti prazne okvire i okvire s medom, a na njega nastavak u koji smo smjestili preostalo leglo s matinjacima. Ako matice nema u gornjem, onda je u donjem nastavku ako je ona dolje, ubit e je prva izleena matica. to je goli roj? Kad pronaemo matinjake i potrgamo ih, maticu stresemo na satne osnove, a leglom pojaamo druge zajednice, maticu ubijemo (jer je stara) i ostavimo 1 okvir s 2 matinjaka. Snaga ove zajednice je opala, pa je valja pojaati s par okvira zrelog legla. Rojenje se moe sprijeiti i pomou nukleusa (pomone konice s 5-7 okvira) i to tako da itavo leglo i sve pele na njemu prebacimo u nukleus. U jednom je matica, u drugom zreli matinjaci. U prazno plodite smjestiti emo nukleus sa svim leglom i pelama. Tako emo zaustaviti rojevni nagon: oduzeli smo aktivno rojevne pele, a snaga zajednice je ostala ista. Uz zaustavljanje rojevnog nagona i buenje nagona za skupljanjem hrane, svim ovim tehnoloko-tehnikim mjerama se matici daje dovoljno prostora za zalijeganje, a pelama voskaricama osigurava zaposlenost. Osim toga zajednicu oslobaamo loeg saa, a samim tim i opasnosti od varoe i drugih bolesti. Jedan dio pelara od kasnog proljea i tijekom ljeta potie pele na rojenje kako bi proizveli rojeve za prodaju ili irenje vlastitog pelinjaka. Ovi rojevi imaju prednost u izraenom nagonu za izgradnju saa, ali njihova matica ima izuzetan rojevni nagon koji se nasljeuje, to ba nije preporuljivo za mlade neiskusne pelare. Iako je svojevremeno jedan stari pelar rekao: Pele ne priznaju ni praznike, ni blagdane, ni none smjene ni bilo koje druge isprike svaki e pelarev propust kazniti rojenjem! nemojte oajavati ni ako vam koji roj pobjegne niste ni prvi ni posljednji pelar kojem se to desilo. U svakom sluaju izuzetno je pohvalno ako pelar postupa prema uputama i primjenjuje bar neku od preventivnih tehnikih mjera i uspije sprijeiti rojenje. PRIPREMA ZA GLAVNU PAU Nakon prvog proljetnog detaljnog pregleda pelinjih zajednica slijede pripremni radovi za glavnu

pau, to u naim krajevima znai uoi cvjetanja bagrema (kraj travnja do kraja svibnja). Ponovit emoosnovna pravila ponaanja na pelinjaku: najbolje je raditi ujutro (jer je tada najvei broj pela sakupljaica u potrazi za nektarom i peludi); obavezno koristiti zatitnu opremu (iako mnogi preporuuju da se to ranije pone raditi bez rukavica), dimilicu (makar vas neki uvjeravali da ona nije neophodna) i dovoljan broj rezervnih okvira (s izgraenim saem i sa satnim osnovama). Idealno bi bilo da svi vode vlastiti dnevnik rada, pa mogu prije radova provjeriti to na kojoj konici treba kontrolirati, odnosno sanirati, a na kraju dana opet upisati nove promjene. Kvalitetnim voenjem evidencije svih izvrenih zahvata, dobrim planiranjem rada i pripremama znaajno se skrauje prazan hod i ukupno vrijeme provedeno na pelinjaku. Iako smo na stranici PELIN KALENDAR dali osnovni pregled radova na pelinjaku po mjesecima, realnost esto pokazuje da ne postoji jedinstvena shema sezonskih aktivnosti zbog promjenjivosti klimatskih uvjeta. Ponovit emo koji su najvaniji radovi u proljee: pregled zajednica stimuliranje razvoja priprema za glavnu pau. Stimuliranje (poticanje) razvoja pelinjih zajednica vri se na 2 naina: prihranjivanjem (medno-eernim pogaama ili sirupom) i tehnolokim zahvatima (rotacija za 180*, prevjeavanje okvira, zamjena nastavaka). Na umu valja imati samo da jedino jaka zajednica s dovoljnim brojem pela moe donijeti med (zajednica od 15.000 pela donijet e 7,5 kg meda, a zajednica od 60.000 pela 41 kg!). I dok su jedni pelari pristalice koritenja pogaa u poticajne svrhe i istiu njihove prednosti (ne izazivaju grabe i ne zadravaju hladnou), drugi to osporavaju, tvrdei da pogae pojaavaju e u vrijeme kad postoji opasnost od smrzavanja zbog preniskih vanjskih temperatura i daju prednost tekuoj hrani (100 250 ml eernog sirupa u omjeru 1:1). Bez obzira da li smo pristalice jednog ili drugog stava, moramo znati da se ovakvo podraajno prihranjivanje ne smije ni u kom sluaju raditi dok su none temperature jo uvijek niske (time se matica prerano potie na vee polaganje jaja, a pele koje su prezimile ne mogu grijati preveliko leglo, pa se time zajednica samo pretjerano iscrpljuje). Razvoj zajednica pelar mora dobro planirati da bi one bile u punoj snazi na poetku glavne pae. Zato dobrog pelara nee iznenaditi brzi razvoj zajednica u samo tjedan proljetnih dana, jer e on savjesno i odgovorno u to vrijeme svakodnevno obilaziti svoj pelinjak i pratiti sva dogaanja u konici (ne bi li dolo do anomalija koje smo spomenuli u prethodnim poglavljima) i svakoj zajednici osigurati dovoljno prostora za razvoj (jer e se u suprotnom probuditi rojevni nagon u pelama), ali i za smjetaj meda (jer i nedovoljan prostor u meditu moe smanjiti prinose). Ukoliko se zakasni s razvojem, pelar nee imati oekivane prinose, a ako pele ne dostignu puni razvoj do poetka glavne pae, postoji velika vjerojatnost da e se veina izrojiti. Prije glavne pae potrebno je ujednaiti zajednice. Preporua se spajanje slabih zajednica sa srednje jakim (sjetimo se preporuke poetnicima da zaponu pelarenje bar s 3 zajednice, sad vam je valjda jasno zato). Meusobno spajanje slabih zajednica nije se pokazalo produktivnim, premjetanje slabe na mjesto jake u vrijeme pae moe pomoi, ali je najuinkovitiji nain ujednaavanja zamjena slabih s zajednicama iz nukleusa. Osim ovih naina, pelari esto pojaavaju slabe zajednice dodavanjem okvira s poklopljenim leglom iz jake zajednice, no tako se otvara mogunost prenoenja bolesti. PRODUKTIVNOST PELINJIH ZAJEDNICA U pelinjoj zajednici je tijekom travnja zavrio proces smjene pela i njihov se broj svakodnevno poveava dok istovremeno cvjeta sve vie medonosnog bilja. U ovom razdoblju matica ne smije biti blokirana, tj. mora imati siguran prostor za zalijeganje jaja. Upravo zato pelari dodaju satne osnove i na taj nain uposle sve pele voskarice na izgradnji saa, a hraniteljice (pele koje proizvode matinu mlije) angairaju na ishrani larvi. injenica je i da se iz mladog saa legu krupnije pele, a kako se veina uzronika zaraznih bolesti nalazi u ploditu, izmjenom saa se rjeavamo i njih. Poveanjem ukupnog broja pela u zajednici, proporcionalno se poveava i broj sakupljaica koje u proljee vrijedno rade i od jutra do mraka unose u svoju konicu nektar i pelud. U slabijim zajednicama pele unose dvostruko manje nektara i peluda, vie se brinu za leglo, pa na kraju pae imaju dosta pela, ali malo meda. S druge strane kod jakih zajednica zbog manje legla ukupan broj pela opada, ali veina njih radi kao sakupljaice, dok se svi drugi poslovi

odlau za kine i vjetrovite dane kad ne izlaze na pau, ve se mogu posvetiti poslovima unutar konice. Drugim rijeima: slabe zajednice su neproduktivne, pa pelar za pau treba pripremiti samo jake zajednice! Sve zajednice koje pri detaljnom pregledu (20 dana prije poetka cvjetanja bagrema) imaju 8 okvira legla, smatramo posve razvijenim, one druge sa 6 ili 7 okvira legla dodatno pojaavamo s 1 ili 2 okvira zrelog legla (koje uzimamo zajednicama s manje od 6 okvira legla) kako bi i one imale 8 okvira legla i te e zajednice biti proizvodne. Na njih stavljamo po jedan nastavak (ili polunastavak) s izgraenim saem i iz tih zajednica tijekom itave sezone ne uzimamo ni leglo ni pele i one slue iskljuivo za sakupljanje meda. Da bi i te jake zajednice postizale maksimalne prinose meda, neophodno ih je seliti s pae na pau. Preostalih 30 do 40 % slabijih zajednica bit e pomone (rezervne). Da bi za svaku slijedeu pau imali i maksimalno razvijene zajednice, veina pelara u naim krajevima proizvodnim zajednicama dodaju okvire s zatvorenim leglom iz pomonih zajednica, ali jedan dio njih koristi metodu dvomatinog pelarenja. Za razliku od uobiajenog odvajanja plodita i medita matinom reetkom, u ovako organiziranim zajednicama ive i rade 2 matice. U ovakvom nainu pelarenja matice moraju biti odvojene jedna od druge ili bi se meusobno borile za prevlast u zajednici to bi zavrilo ili smru one slabije ili njenim naputanjem konice s dijelom pela, a to ne smijemo dozvoliti. I dok jedan dio pelara zagovara ovu metodu bez obzira to je pri dvomatinom pelarenju rojenje ee nego u jednomatinom, jo uvijek je veini pelara u RH to samo privremena mjera za poveanje broja radilica u proizvodnoj konici uoi glavne pae. TO JE TO MATINA REETKA I KOJA JE NJENA ULOGA U PROIZVODNIM ZAJEDNICAMA? Iako suvremena pelarska znanost istie kako Apis mellifera carnica siva pela medarica odrava leglo kompaktnim (u jedinstvenom prostoru), veina pelara u ovo vrijeme izmeu plodita (bez obzira na 1 ili 2 nastavka) i medita stavlja matinu reetku gdje ona ostaje do vrcanja.

Poto smo je opisali u poglavlju UVOD U PRAKSU, ovom emo prilikom samo ponoviti da kroz matinu reetku mogu proi samo radilice, a ne matica i trutovi. Glavna joj je zadaa da sprijei irenje legla na okvire u meditu. Mogu biti od ice, lima ili PVC-folije koja se stavlja na satonoe,

u zasebnom drvenom okviru s ili bez dodatnog leta ili izravno (tako smanjuje put radilicama iz jednog u drugi nastavak). Pele moraju imati dovoljno praznog saa za unos i sazrijevanje meda. Kad je medite skoro puno, ispod njega se umee prazan nastavak s praznim saem. Kada pele dopune sae u gornjem nastavku medom, moe se pristupiti vrcanju, ali s napomenom da se oduzimanje okvira iz medita za vrcanje vri tek kad je med zreo (kad je poklopljeno minimum 70 %).

VRCANJE MEDA Pod pretpostavkom da poetnici prve godine pelare s 2 do 3, maksimalno 5 zajednica na stacionarnom pelinjaku, u ovoj rubrici nee biti rijei o seljenju konica, ni o vrcanju na terenu, odnosno problematici vezanoj za te teme. Isto tako neemo se zadravati na unosu peludi i nektara po vrsti pae, jer je to sadraj rubrike PELIN VRTI gdje emo s vremenom kompletirati mali atlas medonosnog bilja abecednim redom. Za sada je vano da je poetnik dobro odabrao lokaciju za svoj pelinjak, to podrazumijeva blizinu vonjaka, livade, ume kao izvora hrane za pele. Ne preporuujemo poetnicima da svoj pelinjak postave uz poljoprivredno zemljite pod nekom kulturom koja je potencijalno i medonosna, ali sa sobom nosi rizike zbog neumjerenog koritenja insekticida (o pogubnosti pesticida vie u PITALICI u poglavlju to je to CCD?), osim ako niste istovremeno vi taj koji obrauje zemljite ili imate vrst dogovor s poljoprivrednikom o vremenu i nainu tretiranja biljaka. On e vas kao odgovorna i savjesna osoba na vrijeme upozoriti na radove koje priprema u slijedeem razdoblju, a vi ete razmjerno tome pelama sprijeiti izlazak iz konice u vrijeme tretiranja pesticidima. Ne bi tetilo da saznate o kom je sredstvu za zatitu bilja rije, kako bi se uvjerili da se ne radi o neonukleotidima ili drugim po pelinji ivot opasnim preparatima s produenim djelovanjem.

Oduzimanje okvira s medom za vrcanje Bilo bi dobro da posjedujete pelarsku vagu s kojom bi svakodnevno pratili promjene teine konica. Ukoliko se ne koristi matina reetka kojom odvajamo medite od plodita, kada je med zreo, oduzimaju se okviri s medom do tzv. bioloke granice do okvira na kojima ima peluda. Kako smo ve napomenuli, vrca se samo zreo med. Kako ga prepoznati? Izvadite iz medita okvir s nepoklopljenim saem, oslobodite od pela i postavite vodoravno: ako med kaplje, jo uvijek je nezreo. Ako pri kraju pae medini nastavci nisu optimalno puni meda, valja jedan od njih staviti na podnicu, pa na njega plodite i opet medite. Nakon toga e pele u 7 narednih dana prenijeti sav med iz donjeg nastavka u gornji (jer ne podnose med ispod plodita), popuniti sve okvire i poklopiti sav med, a vi ete oduzeti samo taj nastavak. Prije oduzimanja meda valja osigurati sve uvijete za neometani rad: treba postaviti vrataca na leto, pripremiti prazne nastavke, etke i sipaonik za pele. Vrataca na letu (metalna ili plastina) valja drati jo dan nakon vraanja izvrcanih okvira nazad u konicu i tako sprijeiti moguu grabe. Rano jutro je idealno vrijeme za oduzimanje okvira, jer su sve pele sakupljaice vani na pai. Svi se poslovi moraju obavljati bez panike i nepotrebnog uznemiravanja. Pele nas doivljavaju kao kradljivce i svoj med estoko brane, pa su najee nervozne i ljute. Zato ih je taj problem najbolje rijeiti preventivno umetanjem pregradne daske s bjealicom (manjom ili veom) izmeu plodita i medita dan uoi vrcanja, minimalno par sati prije oduzimanja okvira s medom. Specifian oblik bjealice omoguava prijelaz pela u plodite bez mogunosti povratka nazad u medite. Sutradan u nastavku s okvirima predvienim za vrcanje ostaje jako malo pela koje pomou pelarske etke s finim dlakama tjeramo u pomoni nastavak koji potom prekrijemo vlanim komadom platna ili pokrijemo pokrovnom daskom. Neiskusni pelari najee grijee jer ponavljaju stresanje pela, ali bez da ih odmah izoliraju, pa se one vraaju nazad sve ljue i estoko ubadaju. Zato poetnicima preporuamo koristiti sipaonik za pele, jer iz njega pele ne mogu izai i ometati daljnji rad.

Otklapanje saa s medom Idealno bi bilo da se na ovim poslovima ukljue lanovi vae obitelji ili prijatelji radi lake organizacije (pod uvjetom da nitko od njih nije alergian na pelinje ubode) i da za to imate poseban prostor i sav potreban pribor. Vrcaona je prostorija predviena za sve poslove od otklapanja saa do toenja meda. Prostor mora biti besprijekorno ist, dovoljno velik da omoguava nesmetan rad 2 ili 3 radnika, mjesto za slaganje nastavaka s punim okvirima, odnosno nastavaka za izvrcane okvire koje emo na kraju dana vratiti u konice. U tom prostoru svi otvori moraju biti zatieni da kroz njih ne mogu ui pele koje bi ometale vrcanje. Sav alat, pribor i posude koje imamo namjeru koristiti prije poetka moramo oprati istom vodom i dobro ih osuiti. Za otklapanje sae koriste se vilice (opisane u rubrici PELARSKI ALAT I OPREMA) ili noevi (nazubljeni, s 2 otrice, topli grijani strujom, toplom vodom ili parom). Pri ovom poslu pomoi e nam stol za otklapanje saa koji se sastoji od postolja i posude (manje plastine ili vee nehrajue) s nosaem okvira. Ako ih nemate, slobodno improvizirajte s kuhinjskim posuem, opet pazei na higijenu (jer se radi o prehrambenom artiklu). Amateri e za otklapanje mednih poklopaca najee koristiti vilice, ali ne smiju uriti jer mogu nepotrebno otetiti saa, zadajui na taj nain pelama vie poslova oko njihove obnove. U profesionalnijim izvedbama stolova za otklapanje ugraeno je sito kojim se odvaja med koji curi s okvira pri otklapanju od votanih poklopaca koji idu na topljenje.

Vrcanje meda Okvire s otklopljenim saem slaemo u vrcaljke, koje mogu biti rune i s elektromotornim pogonom (opirnije u rubrici PELARSKA OPREMA), od malih centrifugalnih s 3 do 4 okvira do velikih radijalnih (kazetnih) za 20 do 60 okvira s kompjuterskim programatorom. Kako se obraamo poetnicima, dakle malim pelarima s par konica, odnosno do 50-okvira za vrcanje, naravno da e koristiti rune vrcaljke za 3 ili 4 okvira, a s vremenom kad poveaju broj zajednica mogu svoju malu vrcaljku zamijeniti veom, motornom. Zbog rotacije i centrifugalnih sila med se iz saa cijedi niz stijenku vrcaljke i zadrava na njenom dnu. Nakon vrcanja med isputano na ventil da se cijedi krozdvostruko sito (grubo i fino) u posude koje veliinom stanu ispod vrcaljke, obino kapaciteta do 35 kg. Te prirune posude mogu biti i od plastike, ali preporuamo od nehrajueg elika, jer su dugovjene. Ne treba ih zatvarati poklopcima, ve pokriti gazom. Za nekoliko e dana sitni dijelovi saa preostali iza filtracije (cijeenja kroz sito) isplivati na povrinu, pa ih se moe ukloniti licom. U tako pokrivene posude nee moi ui mravi ili muhe, a nakon 15 dana iz njih ispari voda s povrine, jer je laka od meda. U suprotnom med se moe pokvariti (ukiseliti). U prostoriji gdje se uva med do konanog pretakanja u staklenke ne smije biti izvora jakih mirisa, jer ih med lako poprima. Pakiranje meda Med najee pakiramo u staklenke od 720 ml i 350 ml, odnosno 1 kg i kg. Za punjenje meda posluit e nam slavine ventili ugraeni na posudama ili posebne punilice. Svaka tegla meda, pa i ona najmanja (tzv. hotelska od 25 g) na sebi mora imati odgovarajuu naljepnicu s ispisanim podacima o vrsti meda, koliini, nazivu proizvoaa i porukom potroaima: Osobina svakog prirodnog meda je da se kristalizira!

Kristalizacija i dekristalizacija Ako ste postupili tono prema navedenim uputama i radili u besprijekorno higijenskim uvjetima, va med e biti ist, prirodan proizvod bez ogranienog roka uporabe. itavo vrijeme od vrcanja do krajnje potronje med ne gubi na kvaliteti, ali s vremenom se kristalizira. Bez panike: to je prirodna osobina svakog meda da prelazi u vrsto stanje, no vano je istai da pri kristalizaciji ne gubi nita od svojih hranjivih sastojaka! Kristalizacija je jedan od sigurnih znakova istoe i prirodnosti meda, ali potroai zbog navike kupovine meda u tekuem stanju i nepoznavanja osnovnih injenica zaobilaze ovakav med. Zato pelari pribjegavaju metodi dekristalizacije, prilikom kog postupka zagrijavaju med na maksimalno 34*C(to je temperatura u konici). Na tritu pelarske opreme postoji vie modela i veliina dekristalizatora, ali spretan pelar moe improvizirati s hladnjakom kojeg e preurediti da uva toplinu umjesto hladnoe i to ugradnjom 2 arulje od 100 W u donji dio. U 24 sata naizmjence ukljuivanjem i iskljuivanjem izvora topline moemo dekristalizirati 50 kg meda.

Poslovi nakon vrcanja meda Okvire koji nisu za daljnju uporabu valja izdvojiti za topljenje voska. Ako oekujemo jo jednu pau na mjesto tih izdvojenih okvira treba staviti okvire sa satnom osnovom. Ovo iskusnog pelara nee iznenaditi, ali poetnici esto nemaju dovoljno rezervnih okvira. Pri vraanju u konicu sae na okvirima valja popricati istom vodom, jer tako pomaemo pelama u radu na popravcima stanica (oteenih pri otklapanju ili deformiranih pri vrcanju). Prilikom vraanja okvira, odnosno nastavaka, najbolje predveer, ne smijemo previe odugovlaiti s poslom, jer izvrcani okviri imaju jak miris koji uznemiruje pele. Valja paziti da i drugi dijelovi konica ne budu umrljani medom zbog mogue grabei. Ako sutradan ujutro pele normalno obavljaju svoje aktivnosti, moemo proiriti ulaz u konicu, tj. do kraja otvoriti vrataca na letu i nastaviti pelariti kao do tada, jer smo se dokazali i u praksi! Topljenje voska Bez voska nema pelarenja to je injenica od koje ne moemo pobjei (bez obzira na cijenu koja je tijekom povijesti samo padala zbog navale jeftinijeg repromaterijala u proizvodnji svijea!) Okvire koje smo izvadili iz konice zbog vrcanja, a nisu podobni za daljnju uporabu zbog starosti (lako ih je uoiti jer su tamnije boje) ili deformiranog saa, treba odmah pretapati. Ako su samo nekoliko dana van konice, votani moljac e ih poeti unitavati i za par toplijih dana od saa e ostati samo tragovi tete i pauina! Ako i nema vee koliine starog saa, okvira graevnjaka, mednih poklopaca ili zaperaka, ipak treba svaki komadi sakupljati, od njega napraviti grude (gnjeenjem emo zaustaviti moljca), uvati ih na niim temperaturama dok ih ne budemo imali dovoljno za topljenje (ne isplati se gubiti vrijeme i prljati opremu za malu koliinu!) Prvi zadatak u okviru ovog posla je brzo pretapanje saa pomou topionika koji moe biti solarni ili parni. U topionik se mogu ubacivati kompletni okviri sa saem, ali se preporua sae isjecati iz okvira (u okvirima gdje se mijenja sae, valja mijenjati i icu!) Solarni topionik najee koriste selei pelari jer je idealan za terenski rad, a posebno djelotvoran kod topljenja mladog saa, odnosno zaperaka. Postavljamo ga na mjesto izloeno suncu, povremeno ga okreui tako da suneve zrake uvijek padaju pod pravim kutom. To e mu omoguiti specifino postolje s okretanjem oko

vertikalne osi i promjenom kuta prema horizontali. Na taj nain imamo najbolje iskoritenje solarne energije. Vosak e se preko noi ohladiti, ujutro emo ga izvaditi i topionik je opet spreman za uporabu. Bez obzira o kojem se modelu topionika radi, potrebno je najmanje 10 okvira namijenjenih za topljenje. Po sistemu spojenih posuda s plinom kao izvorom topline, pod djelovanjem pregrijane vodene pare u prvoj posudi, vosak se topi i istjee u drugu posudu. Na ovaj nain vosak ne moe prekipjeti, to je bitno kod poetnika koji nemaju dovoljno strpljenja, pa zbog nepanje dolazi do nezgoda. Druga faza u ovom postupku je cijeenje voska pomou pree. Iscijeeni vosak najee transportiramo u obinim PVC-vreama. Specijalizirane trgovine pelarskom opremom registrirane za otkup voska mijenjaju vosak za satne osnove u dogovorenom odnosu prema kvaliteti i koliini, dok proizvoai satnih osnova najee izrauju satne osnove za svakog pelara posebno od njegovog voska uz nadoknadu za svoj rad.

BORBA PELARA PROTIV PELINJIH BOLESTI uz pravilnu prihranu i druge aktivnosti dobre pelarske prakse je ono to ini pelarstvo plemenitim pozivom, jer tada on nije samo medar, ve i uvar zdravlja pela.

LJETNO TRETIRANJE PELA PROTIV VAROE Varooza je nametnika bolest pela i pelinjeg legla iji je uzronik grinja Varroa destructor. Grinje su lankonoci poput kukaca (dakle i srodnici pela), ali paunjaci se razlikuju od kukaca jer imaju samo 2 dijela tijela (glavoprnjak i zadak), imaju 4 para nogu (iako njihove liinke imaju 3 para poput kukaca, postupno se preobraze). Oploene enke ive na odraslim pelama i hrane se hemolimfom, a jaja polau uz poklopljeno leglo. Razvojni oblici grinje siu krv liinkama. Znaci bolesti se oituju i kod legla i kod odraslih pela. Bolest traje dugo, a kad se razvije velik broj nametnika pelinja zajednica slabi i na kraju propada. Vie o ovoj bolesti moete proitati na stranici Uionica u rubrici Pitalica. Poto je varooza rairena po itavom svijetu i zbog injenice da nanosi velike tete, predstavlja ozbiljan problem u pelarstvu i zato se suzbija prema zakonu. Iako se ne moe utjecati na sve pelare da tretiraju svoje pele u isto vrijeme istim preparatima na svom podruju , i ovdje emo apelirati da se svi drimo dobre pelarske prakse, a to podrazumijeva aktivnosti pelara u udrugama po uputama njihove krovne organizacije HPS-a. Jedino zajednikom akcijom, pomno odabranim lijekom i njegovom pravilnom primjenom uz struni nadzor nadlenih slubi je mogue uspjeno suzbijati varoozu (kao i druge bolesti) na irem podruju. Sve udruge na jednom podruju u okviru dravnih poticaja pelarstvu dobivaju preparate preporuene za tekuu godinu u isto vrijeme (krajem proljea) i pani povjerenik dijeli lijekove prema prijavljenom broju pelinjih zajednica. Istovremeno pelari dobivaju i obrazac kontrole varoe koji treba ispunjen vratiti do rujna. Pelari moraju osobno preuzeti lijek i potpisati obrazac. Suzbijanje varooze se vri zimi (studeni, prosinac, sijeanj), u proljee (travanj, svibanj, lipanj) izrezivanjem trutovskog legla ili formiranjem novih nukleusa (iz osnovne zajednice oduzimamo po 3 okvira s leglom + 2 s medom i formiramo pomonu zajednicu koju tretiramo oksalnom kiselinom, dok je osnovna zajednica i dalje proizvodna do posljednjeg vrcanja) i ljeti (srpanj, kolovoz, rujan). Prva ljetna zatita se vri 15. 25 srpnja (odmah nakon vrcanja kestena, liko-velebitske livade i suncokreta).Druga ljetna zatita se vri 10. 25. rujna (odmah nakon zadnjeg vrcanja). Unutar pelinje zajednice varou emo utvrditi kontrolom prirodnog dnevnog pada (brojanjem otpale varoe na podnici kroz 7 dana), otklapanjem

trutovskog legla (pelarskom vilicom) i ispiranjem pela. U ljetnoj zatiti pelari se koriste mravljom i mlijenom kiselinom, dimnim preparatima (npr. Varolik) ili kontaktnim (npr. Varodal, Bayvarol), sredstvima na bazi timola (Apiguard) i dr. Do sada se u svijetu koristilo preko 200 razliitih preparata u borbi protiv varoe. Preporuka Peline kolice pelarima poetnicima ako ve nisu lanovi udruge je da se dre istih pravila koja vae za lanove, te da uz njih na prvom tretiranju obavezno bude mentor ili iskusan pelar. Naravno da je koritenje zatitne opreme (rukavice, maskica, izme) obavezno. VANA NAPOMENA:lijekove protiv varoe ne smijemo koristiti tijekom medenja ili uoi vrcanja, jer postoji velika opasnost od kontaminacije pelinjih proizvoda sa tetnim tvarima iz tih sredstava. U nastavku emo objasniti primjenu preparata preporuenih za ljetnu zatitu.

BAYVAROL TRAKE se primjenjuju za lijeenje i dijagnostiku varooze, a dolaze u formi impregniranog lista koji sadri 3,6 mg flumetrina. Proizvod dolazi u pakiranju 5 x 4 trake u aluminijskoj foliji i moe ga se nabaviti u specijaliziranim trgovinama pelarskim potreptinama ili bolje snabdjevenim poljoprivrednim ljekarnama. Rok trajanja (neotvorenog pakiranja) je 4 godine. Lijek treba drati na suhom i tamnom mjestu, na temperaturi 15 25 *C. Foliju otvaramo neposredno prije upotrebe. Ako su pelinje zajednice vrlo jake s vie nastavaka primjenjujemo 4 trake po nastavku u sredinjem prostoru konice u kojem se pele najee kreu, u razini granine linije legla i vijenca peludi. U normalne zajednica stavljamo 4 trake. Slabe zajednice, mlade i umjetne rojeve koji popunjavaju manje od saa lijee se s 1 ili 2 trake. Tretman traje 15 do 35 dana (u uputama proizvoaa stoji napomena: minimum 4 tjedna, maksimum 6 tjedana). Nakon toga se akaricidne trake vade iz konice i spale. Dakle ve koritene trake se ne smiju upotrebiti vie puta, jer tada nisu efikasne! Kad varou elimo samo dijagnosticirati, prije stavljanja na podnicu stavljamo jedan ist bijeli papir, traku ostavljamo 24 sata u konici nakon ega brojimo otpale grinje. Trake smjetamo u sredini izmeu okvira, u malo razmaknutim ulicama izmeu saa (npr. 2. do 3. i 8. do 9. ulice) tako da se pele mogu slobodno kretati s obje strane. Na gornjem dijelu trake se nalaze ruice koje na oznaenom mjestu u istom pravcu treba saviti tako da se traka objesi na njih, a oslanja se na satonoe dvaju okvira. OPREZ: Lijek se ne smije primjenjivati tijekom unosa nektara u konicu. Lijek se ne smije primjenjivati istovremeno s drugim lijekovima protiv nozemoze ili varooze. Lijek ne smijemo drati ni krae ni dulje od predvienog vremena, jer nepridavanjem tonih uputa proizvoaa emo uzrokovati slabiju efikasnost aktivne tvari. Obavezno se drati propisa za zatitu na radu. Ako proizvod dospije na kou ili u oi potrebno je temeljito ispiranje vodom! Na istom principu djeluju i druga kontaktna sredstva (Varodal, Check Mite), samo to nisu PVC trake, ve drveni tapii i natopljeni su drugom aktivnom tvari.

Akaricidni uinak imaju i neka eterina ulja (ulja intenzivnog mirisa nastala destilacijom vodenom parom iz biljaka ili dijelova biljaka) i njihove komponente. Od 3.000 razliitih eterinih ulja svega 150 ima praktinu vrijednost, a tek neka su se pokazala djelotvornima u konicama (Timol, Api Life Var, Thimovar). Veina eterinih ulja su smjese vie od 50 sastojaka od kojih neke kao rezidue u medu ili vosku mogu nepovoljno utjecati na okus ili uiniti med jedno vrijeme neprikladnim za upotrebu. No, ve i sam tako intenzivan miris tih ulja je dominantan i moe promijeniti okus meda, pa pelari moraju biti izuzetno oprezni pri doziranju lijeka. Na bazi timola nastao je i APIGUARD GEL koji uz 12,5 g ulja sadri i pomone tvari (poliakrilnu kiselinu, trietanolamin i proienu vodu). Proizvod dolazi u obliku 50 g gela (popularno nazvanog: pateta). Svaka pelinja zajednica se tretira 2 x 50 g gela po konici u razmacima od 2 tjedna, uz napomenu da se u jednoj godini pele smiju tretirati najvie 2 puta. Timol u gelu djeluje inhalacijom (2/3 uinka) i kontaktno (1/3), ovisno o aktivnosti pela i temperaturi u konici.Nain primjene: posudica s gelom se otvara tako da jedna strana ostane privrena i takva se stavlja u sredinu konice na vrh okvira (gel prema gore). Razmak izmeu gela i krova mora biti minimum cm. Zatim zatvaramo konicu i tako ostavljamo 2 tjedna. Istodobno se tretiraju sve konice na pelinjaku. Na podnicu treba staviti ist nauljen papir koji e posluiti kao hvata grinja. Posudica ostaje u konici dok u njoj ima gela. Nakon toga je uklanjamo, a papir s podnice spalimo. Efikasnost ovog lijeka je najbolja u kasno ljeto, naravno tek kad se izvrca med i smanji leglo. Zbog neujednaenosti uinka Apiguard ipak treba koristiti samo kao jednu od mjera borbe protiv varoe. U vrijeme tretiranja moe doi do blagog nemira pela, ak se moe umanjiti razvoj mladog legla, ali to je prolazna pojava.

UPOZORENJE: ne preporuuje se pele tretirati u vrijeme pae zbog promjene okusa meda! Lijeenje se provodi neposredno nakon to se maknu nastavci s okvirima s medom! Ako su temperature vie od 40 *C ili nie od 15 *C ne smijemo koristiti Apiguard. Pripravak se ne smije koristiti ni ako je aktivnost pelinje zajednice slaba. U sluaju predoziranja u konici moe doi do komeanja, nemira i poveane smrtnosti. OPREZ: tijekom tretiranja obavezno se drati propisa zatite na radu, tj. uobiajene zatitne odjee i obue + gumene rukavice. Nakon zavretka oprati ruke i dijelove tijela koji su sluajno doli u kontakt s gelom. Pripravak ima rok trajanja 3 godine u originalnoj ambalai. Gel uvati na suhom i tamnom mjestu, na hladnom (ali se ne smije smrznuti).

BORBA PROTIV VAROOZE LJETI (2.dio) VARODAL je kontaktno sredstvo ektoparaziticid (preparat za suzbijanje parazita koji ive na tijelu domaina-pele) za tretiranje protiv varooze, poput Bayvarola ili Gabona. Ima slian mehanizam djelovanja i nain primjene, a razlika je u aktivnoj tvari koju sadravaju. I dok je Bayvarol PVC-traka impregnirana flumetrinom, a Gabon vrpca izraena od smjese polimera i impregnirana akrinatrinom, Varodal je akaricidni drveni tapi natopljen amitrazom. Na trite dolazi u kartonskoj kutiji s 20 tapia u vakumiziranoj foliji. Jedan komad Varodala u 10 g teine sadri amitraz i nosa drveni tapi (200 x 20 x 5 mm). U originalnoj ambalai rok valjanosti je 18 mjeseci. uva se na tamnom i suhom mjestu pri temperaturi do 25 *C. Neiskoritene tapie se ne smije bacati u vodu, najbolje ih je spaliti odmah po vaenju iz konice. Ako se lijek primjenjuje po uputama u prilogu, nema opasnosti da med postane higijenski neispravan, ali ako ga se koristi u veem broju od propisanog, predugo i jo u vrijeme pae, aktivna tvar e zaostati u medu i ostalim pelinjim proizvodima. Zato uvijek treba primijeniti samo toliko otopine koliko je dostatno za jednokratno tretiranje. Takoer se Varodal ne smije koristiti ukoliko se usporedno pele tretiraju s drugim akaricidima. Varodal koji je otvoren, a nije koriten, vie nije djelotvoran. Takoer ako se tapie dri prekratko, amitraz e imati slabiji uinak.Djelovanje: Varodal tapii su natopljeni amitrazom. Hodanjem po tapiima pele dolaze u dodir s djelatnom tvari, a dalje se amitraz raspodjeli socijalnim kontaktom meu pelama. Na grinje Varroa Destructor neurotoksino (remeti prijenos podraaja), pa grinje postupno mijenjaju ponaanje, otputaju se s pela, a neke i uginu. Amitraz umanjuje nesivost varoa, a snesena jaja su nevitalna. Uinkovitost pripravka je vea od 90 %. Vrijeme tretiranja: tapie se stavlja u konicu krajem ljeta i ujesen(nakon zavrene pae) s ciljem zatite tijekom zime ili u rano proljee (prije poetka pae). Tretiranje se vri kada nema legla (ili je njegova veliina zanemariva) i kad nema unosa meda u konicu. Dakle, Varodal se ne smije koristiti za vrijeme pae i kad je do pae preostalo manje od 14 dana, u konicama u kojima su okviri s medom za vrcanje i kada su pele smanjile svoju aktivnost i kad su u zimskom klupku. Doza: po 1 tapi na konicu (dakle: 1 pakovanje za 20 konica). Nain primjene:izmeu 2 okvira gdje je najvea

koncentracija legla, u malo razmaknute ulice u drugoj polovici okvira s leglom 26 dana (tijekom 2 ciklusa poklopljenog legla), izmeu granine crte legla i vijenca peludi (npr. 2. do 3. i 8. do 9. ulice), istodobno sve konice u pelinjaku. Preporuka HPS-a: 2 tapia Varodala po zajednici koja zaposjeda 1 LR nastavak, odnosno 4 tapia za onu s 2 LR nastavka. Varodal se ostavlja u konici 4 tjedna, nakon ega se tapii vade i pale. tapii se ne smiju koristiti vie puta! Oprez: pri rukovanju tapiima, obavezno koristiti zatitne rukavice. Prilikom viekratne primjene Varodala mogu se u vosku nakupljati vee koliine amitraza, pa se preporua mijenjati sae svake 2-3 godine, kako bi se osigurao higijenski ispravan med.