Professional Documents
Culture Documents
nastavna tema:
OKSIDOREDUKCIONE REAKCIJE
Osnovni pojmovi oksidoredukcionih procesa: oksidacioni broj, oksidacija, redukcija, oksidaciona i redukciona sredstva.
Oksidacioni broj predstavlja broj elektrona nekog atoma koji uestvuju u hemijskoj vezi sa razliitim atomima. Oksidoredukcione ili redox reakcije podrazumevaju istovremeno deavanje oksidacije i redukcije u istoj reakcionoj smei. Oksidacija predstavlja otputanje elektrona iz atoma manje elektronegativnosti pri obrazovanju jonske ili kovalentne veze i poveanje + oksidacionog stanja tih atoma. Redukcija predstavlja primanje otputenih elektrona u atomima vee elektronegativnosti pri obrazovanju jonske ili kovalentne veze i smanjenje + oksidacionog stanja tih atoma. Nema oksidacije bez redukcije i iobrnuto, jer elektroni ne mogu da postoje van atoma. Uslov za redox reakcije je prisustvo najmanje jednog oksidacionog i jednog redukcionog sredstva u reakcionoj smei. Redukciono sredstvo vri redukciju tako to se njegove estice oksiduju i otputaju elektrone koje primaju estice koje se redukuju Redukciona sredstva lake otputaju nego to primaju elektrone, npr. atomi metala i anjoni nemetala. Prema opadajuem redukcionom dejstvu metali su poreani u naponski niz: LiKBaCaNaMgMnZnCrFeCdCoNiSnPbHCuAgHgAu (slajd 22). Oksidaciono sredstvo vri oksidaciju tako to se njegove estice redukuju i primaju elektrone koje otputaju atomi koji se oksiduju. Oksidaciona sredstva lake primaju nego to otputaju elektrone, npr. atomi nemetala i katjoni metala.
Sve supstance iji atomi menjaju oksidaciono stanje mogu da uestvuju u redox reakcijama. Redukciono sredstvo je supstanca koja sadri atome koji su u minimalnom oksidacionom stanju, oksidaciono sredstvo je supstanca koja sadri atome koji su u maksimalnom oksidacionom stanju, supstanca koja sadri atome ije je oksidaciono stanje izmeu minimalnog i maksimalnog moe da bude i redukciono i oksidaciono sredstvo zavisno od ostalih reaktanata. Svaka supstanca koja uestvuje u redox reakciji moe da bude u redukovanom (red) i oksidovanom (oxid) obliku. Ako u redox reakciji uestvuju supstanca 1 kao redukciono sredstvo u svom redukovanom obliku red1 i supstanca 2 kao oksidaciono sredstvo u svom oksidovanom obliku oxid2, onda su polujednaine redukcije: red1 oxid1+ze- i oksidacije: oxid2+zered2 i jednaina redox reakcije: red1+oxid2oxid1+red2. to znai da redox reakcije teku u smeru od jaeg ka slabijem redukcionom sredstvu i od jaeg ka slabijem oksidacionom sredstvu (red1>red2 i oxid2>oxid1). Jednaine redox reakcija se sastavljaju elektronskom i elektronskojonskom metodom (primeri redox reakcija na sl. 14, 15, 16, 17 i 18).
F 3.14 Some oxidationreduction reactions. (A) The spectacular combination reaction of antimony and chlorine. (B) The decomposition reaction of mercury(II) oxide into its elements, mercury and oxygen. (C) Displacement reaction of copper metal and silver nitrate. Copper dipped into a silver nitrate solution becomes coated with crystals of silver, while the solution takes on a greenish-blue color due to the copper(II) ion. (D) Displacement reaction of zinc metal and hydrochloric acid. Hydrogen gas formed in the reaction bubbles from the metal surface that dips into the acid. (E) Displacement reaction of the alkali metal potassium with water. The heat of reaction ignites the hydrogen gas produced. (F) Combustion reaction of butane and oxygen. Butane liquid in the cigarette lighter vaporizes when the valve is opened. The butane vapor burns in air to yield carbon dioxide and water vapor. Note the ring of water droplets that has collected on the cool portion of the flask. (G) T he combustion of iron wool. Iron reacts with oxygen in the air to produce iron(III) oxide, Fe2O3. The reaction is similar to the rusting of iron but is much faster.
Elektroliza predstavlja istovremeno deavanje oksidacije na anodi i redukcije na katodi u rastvoru ili rastopu elektrolita, kao i u galvanskim elementima, ali za razliku od galvanskih elemenata na pozitivnoj anodi i negativnoj katodi, iznueno na raun energije izvora jednosmerne struje, pri emi se elektrolit razlae i na elektrodama izdvajaju odgovarajui proizvodi. Poto su procesi pri elektrolizi suprotni u dnosu na galvanske elemente i poto su procesi u galvanskim elementima spontani uslov za elektrolizu je da napon izmeu elektroda (napon razlaganja elektrolita) bude vei od EMS galvanskog elementa koga bi te elektrode mogle da grade. Ako se u elektrolitu nalazi vie redukcionih sredstava na anodi se oksiduje najjae (sa najnegativnijim redox potencijalom) i ako se u elektrolitu nalazi vie oksidacionih sredstava na katodi se redukuje najjae (sa najpozitivnijim redox potencijalom). Odstupanje od ovog pravila nastaje zavisno od prirode materijala od koga su napravljene elektrode, a u skladu sa uslovom da se pri elektrolizi na elektrodama deavaju procesi za koje je potrebna najmanja energija (nadnapon). Elektroliza ima ogromnu tehnoloku primenu ...
Primena elektrolize
Korozija predstavlja razaranje svih materijala kada na njih deluje sredina u kojoj se nalaze (lat.corrodere-nagrizati). Posebno je tetna korozija metala (procenjuje se da se 5% godinje proizvodnje crne metalurgije gubi zbog korozije). Prema nainu nastajanja korozija moe da bude hemijska i elektrohemijska. Hemijska korozija nastaje dejstvom vode, kiseonika, ugljen-dioksida, hlora, oksida azota, sumpor-dioksida, rastvora kiselina, baza, soli... Elektrohemijska korozija nastaje usled stvaranja lokalnih galvanskih elemenata kada se dva metala nalaze u kontaktu pri emu se troi metal sa negativnijim redox potencijalom. Prema nainu prostiranja korozija moe da bude povrinska, lokalna (dubinska) i interkristalna (dubinska, ali ne mora da izazove promene na povrini). Zatita od korozije: bojenje, prevlaenje slojem manje korozivnih metala (pocinkovanje, posrebrivanje, pozlaivanje, kalajisanje, niklovanje, hromiranje), proizvodnja nekorozivnih legura (hromni elik, manganski elik), presvlaenje plastinim materijalima, elektrohemijska korzija...
Ranje gvoa
Elektrohemijska korozija