You are on page 1of 382

ore Bokovi

Ruma u periodu 1861 - 1914.

Ruma, 2012.

Lektor i korektor Milena Mikolaci Tehnika oprema i slog ore Bokovi

Sadraj

Politike prilike i stanovnitvo ............................................................ 5 Stanovnitvo ...................................................................................... 14 Ruma i Rumljani u politikom ivotu .................................................. 26 Organizacija Podupanije i lokalne uprave ........................................ 75 Kriminal i javna bezbednost............................................................... 114 Poljarska i pastirska sluba ............................................................... 126 Prostitucija i nemoral ......................................................................... 130 Sanitarna sluba ................................................................................ 133 Odaarska sluba ............................................................................ 140 Vatrogasna sluba ............................................................................. 143 Pota i saobraaj ............................................................................... 151 Elektrifikacija ...................................................................................... 161 Izgradnja Rume ................................................................................. 165 Vojska ................................................................................................ 177 Ekonomske prilike ................................................................................ 181 Poljoprivreda ...................................................................................... 185 Rumsko vlastelinstvo ......................................................................... 202 Zanatstvo i industrija .......................................................................... 213 Trgovina ............................................................................................. 232 Bankarstvo ......................................................................................... 250 kolstvo i kultura .................................................................................. 256 kolstvo ............................................................................................. 256 Kultura ............................................................................................... 296 Rumska drutva............................................................................ 296 Pozorite ....................................................................................... 312 Drutvene i druge zabave ............................................................ 318 Sport ........................................................................................... 322 Prilozi ..................................................................................................... 331 Izvori i literatura .................................................................................... 377

Politike prilike i stanovnitvo

Vojvodstvo Srbija i Tamiki Banat, u postojeim politikim okolnostima i po prirodi svog ustrojstva, nije moglo da opstane due vreme. Stvoreno kao protivtea, privremeno poraenim, maarskim separatistikim tenjama, ono je isto tako nestalo kao ustupak istim snagama. Posle poraza kod Solferinija 15. jula 1859. godine, poelo je slabljenje centralistikih tendencija u Monarhiji. Najpre je usledio proglas Franje Josifa o potrebi osavremenjivanja zakonodavstva i uprave, a zatim je, 20. oktobra 1859. godine, u istom duhu doneta tzv. Oktobarska diploma. Iako su bili u pitanju samo nagovetaji moguih promena, u Hrvatskoj su se probudile nade u povoljnije reenje * hrvatskog pitanja . Na drugoj strani, Maari nisu bili zadovoljni deliminim ustupcima. Da su obeanja o decentralizaciji bila neiskrena pokazao je Februarski patent (26. februara 1861), koji je za celu dravu ustanovio centralnu vladu i centralni parlament sa seditem u Beu. Ipak, bio je to kraj ogoljenom apsolutizmu i poetak kakvog-takvog parlamentarizma. Srpsko stanovnitvo sa teritorije Vojvodstva nije se osealo znatnije pogoenim ukidanjem Srpskog vojvodstva, jer je bilo oigledno da je ono srpsko samo po imenu. Stvaranjem Srpskog vojvodstva i Tamikog Banata, Beki dvor ni u jednom segmentu nije ispunio odluke Majske skuptine. Stoga su ovi zahtevi ponovljeni na prvom sledeem Crkveno-narodnom saboru 1861. godine, poznatom pod imenom Blagovetanski sabor. Na Blagovetanskom saboru 1861. traeno je da se ponovo uspostavi Vojvodina, u granicama prema zahtevima sa Majske skuptine, ali u to vreme to je bila samo administrativnoteritorijalna jedinica Ugarske, sa ogranienom samoupravom. *** Po zakonu iz 1861. godine, Hrvatska je bila u personalnoj uniji sa Ugarskom. Dva sreza nekadanjeg Vojvodstva, rumski i iloki, ukljueni su u obnovljenu Sremsku upaniju. Pored Sremske, u sastavu Hrvatske i Slavonije bilo je jo est, a od 1874. godine osam upanija i dvadeset podupanija. Najvii organ vlasti u Trojednoj kraljevini (Hrvatska, Slavonija i Dalmacija) bio je Sabor. On je kontrolisao rad Vlade i donekle imao i budetsku vlast. Broj zastupnika u Saboru se, u raznim periodima, kretao od 60 do 120 poslanika. Samostalna Zemaljska vlada pod imenom Kraljevsko namesniko vee bila je * izvrni organ vlasti. Vladom je predsedavao hrvatski ban . Ban je po svom
* *

Hrvatski jezik kao slubeni, velike upane koje imenuje ban, ujedinjenje sa Dalmacijom... Godine 1860. hrvatski ban je bio Josip okevi, posle njega na taj poloaj dolazi Levin Rauh (Levin Rauch, 1867-1871), zatim Koloman Bedakovi (1872-1873), Ante Vakanovi, kao namesnik banske asti (1872-1873), Ivan Maurani, ban puanin (1873-1880), Ladislav Pejaevi (1880-1883), Kuen Hedervari (Khuen-Hdervry, 1883-1903), Teodor Pejaevi, ban

poloaju bio mnogo iznad ostalih lanova Vlade, koje je sam imenovao i postavljao, a bio je odgovoran Saboru. Do 1913. godine bilo je tri odela Zemaljske vlade: Odjel za unutranje poslove, za bogotovlje i nastavu i za pravosue, a 1914. ustanovljen je i Odjel za narodno gospodarstvo. Na elu odela su bili odjelni predstojnici. Pored Zemaljske vlade postojale su i pomone vladine ustanove: Zemaljska blagajna, Raunski ured, Statistiki ured, Zemaljski arhiv i druge. Kao zasebna organizaciona jedinica delovalo je Predsjednitvo Zemaljske vlade, koje je obavljalo poslove vieg redarstva, nadzor nad tampom, drutvima i pozoritima, izdavalo pasoe za inostranstvo i imenovalo osoblje Zemaljske vlade i velike upane. Posle pada apsolutizma dravne slube poinju da se popunjavaju domaim ljudima, iako je, tu i tamo, bilo i stranaca uglavnom deficitarnih strunjaka ili onih ve odomaenih. Cela zemlja je bila podeljena na osam upanija. Posle Nagodbe upanije su izgubile svoju raniju samoupravu. Prema zakonu od 1886. godine na elu upanije je ** bio veliki upan , kao reprezentativni organ, dok je izvrna vlast pripadala *** podupanu , takoe imenovanom od krune. Njihov rad je nadzirao Nadzorni organ upanije. upanije su imale svoje skuptine i upravne odbore. Polovinu **** upanijske skuptine su sainjavali veleporeznici ili virilci (oni koji su plaali najvei porez u upaniji), dok je druga polovina skuptinskih mesta pripadala 1 izabranim zastupnicima. Prema pisanju lista Zastava , 1911. godine u skuptini Sremske upanije bilo je 74 virilaca, meu kojima 33 Srbina. U taj broj su uraunati i patrijarh i 12 manastirskih nastojnika, koji su ovo pravo koristili po osnovi crkvenog imetka. Upravni odbor upanije su inili veliki upan, podupan, tehniki efovi upanije i 6 lanova koje je birala upanijska skuptina. Delokrug upanijske skuptine bio je mali. Ona se bavila teritorijalnim promenama optina i imovinskim pitanjima. Nasuprot tome, delokrug upravnog odbora bio je znatno vei i ticao se pitanja kontrole uprave, sudstva, albi i inicijativa u kulturi i privrednom ivotu. U finansijskom pogledu, upanije su bila 2 zavisne od viih dravnih vlasti.
kavaljer (1903-1907), Aleksandar Rakocaj (Aleksandar Rakodczay, 1907-1908), Pavle Rauh (Pavle Rauch, 1908-1910), Nikola Tomai (1910-1912), Slavko Cuvaj (1912-1913), Ivan kerlec (1913-1917) i Antun Mihalovi (1917-1918). ** Neki od velikih upana Sremske upanije bili su: Svetozar Kuevi, Julije Bubanovi, Ervin eh (Ervin Cseh), Julije Hidegeti, Petar pl. Jurkovi... *** Te, 1886. godine, ukinute su podupanije, te je podupan imao funkciju pomonika velikog upana. **** Veleporeznici su direktno ulazili u sastav skuptine Sremske upanije, a meu njima, iz Rume su bili: grof Pejaevi, apotekar Josip Hondl (Josef Hondl), pripadnici porodice Jano (Jancs), krmar Nikola Mihajlovi, Ferdinand Rister (Ferdinand Riester), veleposednik Teodor Bogdanovi, trgovac Sima Milutinovi, lekar Mavro Fier, advokat Aleksandar Fier, ekonom Ernest piler (Ernest Spiller), trgovac Jovan urii Biorac, pripadnici jevrejskih porodica tajner (Steiner) i Vesl (Wessel), veterinar Robert King (Robert King), veleposednik Vasa Maksimovi, kraljevski javni belenik Jovan evi, trgovac Sima Milutinovi, paroh Vasilije Krsti (Izvetaji Sremske upanije) 1 Zastava, 1911, 46v 2 Ferdo ii, Pregled povjesti hrvatskog naroda od najstarijih vremena do godine 1873, Zagreb, 1916; Dr Milan Vladisavljevi, Hrvatska autonomija pod Austro-ugarskom, Beograd, 1939; Dr Milan Ivi, Razvitak hrvatskog drutva u drugoj polovini XIX stolea, Zagreb, 1936; Milan Marjanovi, Savremena Hrvatska, Beograd, 1913; Internet strana Dravnog arhiva Hrvatske: http://www.arhiv.hr/en/hr/fondovi/fondovi-i-zbirke/uprava-javne-sluzbe/1848-1918.htm

Sremska upanija

Prema Zakonu o ustrojstvu politike uprave, od 15. novembra 1874. godine, Odeljenje za unutranje poslove Zemaljske vlade u Zagrebu je 5. februara 1875, naredbom podelilo i zaokruilo upanije. Sremska upanija je podeljena na dve podupanije sa seditem u Vukovaru i u Rumi. U to doba, podupanija u Rumi imala je 50.991 stanovnika raspodeljenih u 55 mesta. Politikih optina je bilo 11: alma 5.668 stanovnika, Grgurevci 3.823, Veliki Radinci 2.923, Ruma 7.771, Bresta 4.566, Putinci 5.345, Inija 4.234, 3 Kruedol 4.077, Irig 5.673, Jazak 3.092, Kamenica 3.819. Podupanije su ukinute 1886. godine, a umesto njih su obrazovani srezovi (kotari). Krajem XIX veka Sremsku upaniju je inilo 10 upravnih srezova, 130 upravnih optina, 3 grada i jedan samostalni municipij (Zemun). Broj upravnih optina je rastao s godinama. Tako je, 1886. godine u upaniji bilo 83 samoupravne optine, a 1900. ve 142. Ruma je na osnovu Zakona o gradskim optinama od 21. juna 1895. godine izgubila status grada, odnosno, trgovita ureenog poput gradskog municipija, i bila utelovljena u upaniju i podreena Kraljevskoj kotarskoj oblasti, smetenoj u Rumi. Bila je centar * istoimenog sreza , koji se sastojao od 15 upravnih optina: Jarak, Klenak, Hrtkovci, Nikinci, Kraljevci, Ogar, Dobrinci, Grgurevci, Inija, Bresta, 4 Buanovci, Grabovci, Putinci, Platievo i Veliki Radinci. Godine 1886. bilo ih je samo 9, a 1896. ak 24 (prikljueni su: Siba, Petrovci, Tovarnik, Subotite, 5 Vitojevci, uljam, M. Radinci, Stejanovci i Voganj ). Sve ove optine su imale svoje skuptine, blagajne, upravitelja, optinskog belenika, blagajnika. Vii rang u Sremskoj upaniji imali su gradovi: Mitrovica, Zemun, Petrovaradin i Karlovci. Zakon od 1874. godine dao je domaem sudstvu nezavisnost od Pete i Bea. Sudstvo je bilo trostepeno. Najvia sudska instanca bio je Stol * sedmorice , na elu sa banom, osnovan jo 1862. godine. Kao drugostepeni, sledili su apelacioni sudovi (Banski sto) i, na dnu ove lestvice, kao prvostepeni, bili su sreski sudovi. u Sremskoj upaniji, Kraljevski sudbeni stol se nalazio u Vukovaru, a kraljevski kotarski (sreski) sudovi u Rumi, idu, Irigu i Iloku. Sudovi su sudili po graanskim i krivinim hrvatskim zakonima. Finansije su konstantno bile osetljivo pitanje u odnosima Hrvatske i Ugarske. Hrvatska je u tom pogledu bila zavisna. Najvei deo prihoda iz Hrvatske iao je u zajedniku blagajnu. Hrvatska je za potrebe hrvatske autonomije dobijala samo deo od te sume (pogrdno nazivana sramotna penzija). O daljoj raspodeli ovih sredstava
3 *

Zastava, 1875, 19 Posle ukidanja Vojvodstva, rumski srez je izgubio severni deo koji je pripao Irigu, ali je dobio teritorije na jugu sve do Klenka. (Carl Bischof, Die Geschichte der Marktgemeinde Ruma, Ruma/Jettingen, 1958, 147) 4 Izvetaj o poslovanju Upravnog odbora i stanju upravne upe Sriemske za upravnu godinu 1895, Vukovar, 1896, 106-130 (u daljem tekstu upanijski izvetaj, god. 1895) Napomena: taj broj je ponekad varirao, ali je u ovom periodu uglavnom iznosio 15. 5 Izvetaj o poslovanju Upravnog odbora i stanju upravne upe Sriemske za upravnu godinu 1896, Vukovar, 1897, 326 (u daljem tekstu upanijski izvetaj, god. 1896) * Predsednik Stola sedmorice jedno vreme je bio dr Livije Radivojevi, koji je pre 1861. godine slubovao u Rumi. (Stanoje Stanojevi, Narodna enciklopedija srpskohrvatskaslovenaka, knjiga III [H-P], Zagreb, 1928)

odluivao je Sabor. Glavni rashodi su se odnosili na prosvetu, seosku privredu i pravosue. U kasnijem periodu Hrvatska je dobijala 45% od prihoda u Hrvatskoj za potrebe sopstvene autonomije. Ta suma je iznosila 2.200.000 forinti i postepeno je rasla. Finansijski odnosi Ugarske i Hrvatske reavani su nagodbama iz 1880, 1889. i 1906. godine. Za javnu bezbednost u zemlji bilo je nadleno orunitvo i redarstvo. Orunitvo je bila hrvatsko-ugarska ustanova zaduena za bezbednost na celoj teritoriji Ugarske, slina andarmeriji, sa vojnikim poretkom, pod komandom maarskih oficira, i u uniformama slinim maarskim. Na elu je bilo Glavno zapovednitvo u Zagrebu. Opta vojna 6 obaveza je zavedena 1875. Redarstvo je vuklo koren iz optinskih redarstava. Posle ukidanja apsolutizma dolo je do razbuktavanja politikog ivota u dravi. Ustav je vraen 1860. godine i izvrena je podela sudske i izvrne vlasti. Prvi izbori za Hrvatski sabor odrani su 1861. godine. Izbori su se odvijali po ** Sprovedeni su i na teritoriji Srema i izbornom zakonu iz 1848. godine. Granice, a na njima su se, kao znaajan politiki inilac, prvi put pojavili i Srbi. Iako je jo uvek postojala zabrana kolportae, u to vreme se pojavljuje politika tampa. List Obzor je poeo da izlazi 1860. godine kao Pozor, a od 1867. godine kao Novi pozor. Od 1869/71. godine izlazio je pod imenom Zatonik i Branik. Zbog pomenute zabrane kolportae, tampa se dobijala samo putem pretplate. Sloboda tampe je uvedena zakonom od 1874. godine. Sledee, 1875. godine, omogueno je i pravo okupljati se. Kasnije, nakon to je ban Kuen Hedervari (Khuen-Hdervry) ponovo potpuno ukinuo slobodu tampe, 1907. godine je donet liberalniji zakon o tampi, kojim je otklonjena cenzura, omoguena prodaja tampe na javnim mestima, olakano osnivanje listova, a 7 mogunost zabrane je postojala samo po strogo utvrenim uslovima. Politike stranke koje su zastupale razliite politike interese javljaju se poetkom 60-tih godina. Tada je nastala Samostalna narodna stranka na elu sa Ivanom Mauraniem i Ivanom Kukuljeviem. Ona je izrasla iz nekadanjeg Ilirskog pokreta, sa programom realne unije sa Austrijom. Nasuprot njoj su bile trosmajerova (Strossmayer) Narodno-liberalna stranka i Unionistika stranka, koja se zvala Ustavno-narodna stranka, koja je bila za tenju vezu sa Ugarskom, tako da su je jo zvali i maaronska. Do 1873. godine veinu u Saboru imali su unionisti, a kada je izvrena revizija Nagodbe, narodnjaci i unionisti su se fuzionisali. Kasnije su nastale i druge politike partije poput Starevieve Hrvatske stranke prava, Frankove iste stranke prava (pravai) iji se program zasnivao na istorijskim pravima Hrvata, Socijaldemokratske stranke Hrvatske i Slavonije, Hrvatsko-srpske koalicije (nastala u vreme bana Kuena Hedervarija udruivanjem Hrvatske stranke prava, Hrvatske napredne
Ferdo ii, Pregled povjesti ; Dr Milan Vladisavljevi, nav. delo; Dr Milan Ivi, nav. delo; Milan Marjanovi, nav. delo. ** Po tom izbornom zakonu pravo glasa je imalo svega 3% stanovnitva. Aktivno i pasivno pravo glasa su imali mukarci stariji od 24 godine, sa prebivalitem i koji su plaali porez. Pored njih, tzv. virilno pravo da dolaze na Sabor imali su magnati, prelati, veliki upani, karlovaki mitropolit, biskupi, kneevi, grofovi, baroni... Biranje je bilo posredno (samo u gradovima neposredno), a glasanje javno. (Dr Ferdo ulinovi, Dravnopravna historija jugoslavenskih zemalja I, Zagreb, 1961, 90) 7 Dr Milan Vladisavljevi, nav. delo, 65-66; Milan Marjanovi, nav. delo
6

stranke, Srpske samostalne stranke, Srpske radikalne stranke), Seljake 8 stranke, Hrvatsko-puke napredne stranke i dr. Jedna od najuticajnih srpskih stranaka u Hrvatskoj i Slavoniji bila je Srpska radikalna stranka. Nastala je od Celokupne narodne slobodoumne stranke (organ - list Zastava), koja se 1887. godine odvojila od Srpske narodne slobodoumne stranke (u narodu poznata kao Liberalna stranka organ list Branik). Od nje je ubrzo (1891) nastala Srpska narodna radikalna stranka (to je slubeni naziv), koja je pod ovim imenom nastupala od 1893. godine. Zvanini organ ove stranke bio je list Zastava, dok se ranije, zajedno sa samostalcima, okupljala oko lista Branik. Njenu politiku platformu najbolje je odraavao program donet u Okuanima 20. septembra 1903. godine. U najkraim crtama, on je u dravno-pravnim pitanjima zahtevao finansijsku samostalnost Hrvatske i Slavonije od Ugarske, pripajanje Dalmacije Hrvatskoj i Slavoniji, ali tek onda kada se u njima promene sustav i prilike, veu samostalnost Ugarske, ali i Hrvatske i Slavonije u Ugarskoj. Unutar Hrvatske i Slavonije, u okviru nacionalnog pitanja, zahtevana je ravnopravnost Srba i Hrvata, kao i irilice i latinice i pravoslavne i katolike crkve, te da se, tada uobiajeni, naziv grko-istona crkva zameni nazivom pravoslavna crkva, zatim, pravo na srpsku trobojku i na osnivanje srpskih narodnih veroispovednih osnovnih, srednjih i strunih kola, dok bi na filozofskom fakultetu Franja Josif I u Zagrebu trebalo da se uvede katedra za srpsku istoriju i knjievnost, sa srpskim profesorom. Bilo je i optih zahteva poput onog za graanskim slobodama i sl. to se tie Srba u drugim krajevima, aktuelan je bio njihov zahtev da se istok [poveri p. a.] istonim narodima, kao i protivljenje planiranoj austrijskoj okupaciji Bosne i Hercegovine. Ekonomski program je promovisao razvoj zadrugarstva, radniko zakonodavstvo, smanjivanje poreza ili oslobaanje od istog (kada se radi o ivotnim namirnicama, porezu na zemlju, na peenje rakije, varokoj potroarini, monopolu na duvan i sl.), borbu protiv usitnjavanja poseda U odeljku Avtonomni program stranka je imala stav da Narodno-crkveni sabor treba da donosi odluke bez potvrivanja od strane viih vlasti i da episkopa bira Narodno-crkveni sabor. Zalagala se za slobodno razvijanje crkveno-kolskih organizacija, za slobodan izbor svetenstva, tj. da konzistorija ne kandiduje svetenike, ve da se potuje veina glasova; za tajno i opte glasanje pri parohijskim izborima i drugo. Stranka je estoko protestovala prilikom sprovoenja reformi 1894. godine (graanski brak, dravne matrikule, sloboda veroispovesti, recepcija Jevreja), koje je tumaila kao bezobziran nasrtaj na svetinju braka, krtenja, crkve, odnosno, kao 9 ugroavanje pravoslavlja i srpske autonomije. Sline politike orijentacije bila je i Srpska samostalna stranka, druga velika stranka Srba u Hrvatskoj i Slavoniji. Nastala je tako to se, nakon rascepa Narodne stranke 1880. godine, jedan njen deo izdvojio u Neodvisnu
Josip Horvat, Stranke kod Hrvata i njihova ideologija, Beograd, 1939; Ferdo ii, Pregled povjesti ...; Dr Milan Vladisavljevi, nav. delo; Milan Marjanovi, nav. delo 9 Vasilije Kresti, Graa o Srbima u Hrvatskoj i Slavoniji (1848-1914) I i II, Beograd, 1995; Andrija Radeni, Poloaj i borba seljatva u Sremu od kraja XIX veka do 1914, Beograd, 1958, 183-184; Lazar Raki, Radikalna stranka u Vojvodini, Istraivanja 3, Novi Sad, 1974, 288
8

10

narodnu stranku, kojoj su prili i Srbi okupljeni oko Miletia i Velikobekerekog programa. Oni su ubrzo, na konferenciji u Rumi, avgusta 1881. godine, kojoj je prisustvovao i sam Svetozar Mileti, osnovali novu srpsku stranku nazvanu Samostalna srpska stranka. Nju su podravali i Srpska narodna slobodoumna stranka, kao i Srbi iz Ugarske uopte. Centar stranke bio je u Zagrebu, dok je za Srem postojao jedan Odbor koji je objedinjavao mnogobrojne sreske i mesne 10 odbore. Njen organ je bio list Srbobran. Prvi korak ka razdvajanju radikala i samostalaca uinjen je 1893. povodom izbora za Narodno-crkveni sabor. Ovaj proces je nastavljen na zboru u Sremskoj Mitrovici, kada su radikali odluili da ubudue istupaju samo sa svojim imenom, i konano 1896. u Zagrebu, kada su samostalci odluili da istupaju kao posebna stranka u okviru narodno-crkvene autonomije. Tada u listu Zastava radikali Srema obavetavaju javnost da prestaju da budu lanovi Samostalne stranke. Meu Rumljanima potpisnicima ovog obavetenja bili su: trgovac Jovan urii Biorac, advokat Antonije Bogdanovi, posednik Mitar Dudi, trgovac Toa iri, posednik Emil Koki, knjigovoa Ljubomir Bikar, blagajnik Dragutin Kosti, trgovac Jefta Ostoji, trgovac Paja Andrejevi, zanatlija Duan Grozdi, veleposednik Todor Bogdanovi, advokat arko * 11 Miladinovi i Jovan Tati. Iako su imale sline programe, naroito po pitanju poloaja Srba u Hrvatskoj i Slavoniji, ove dve stranke su se esto sukobljavale, borei se za uticaj u srpskom narodu. Radikali su bili otriji, odreeniji i imperativniji u svojim nastupima i zahtevima. Vidnije nego njihovi konkurenti naglaavali su socijalni momenat u srpskom narodu. Izuzetak je bio njihov
"Srpski glas", 1882, 1; Vasilije Kresti, Graa o Srbima I, 376; Andrija Radeni, nav. delo, 183184 * Dr arko Miladinovi je roen u Erdeviku 1862. Gimnaziju je zavrio u Novom Sadu 1882, a Pravni fakultet u Beu. Posle studija se nastanio u Rumi. Pristupio je Srpskoj radikalnoj stranci Jae Tomia i Laze Ninia. Bio je predsednik kluba radikalskih poslanika, predsednik drutva Rad, a znaajan je njegov rad u drutvima Zmaj, Drutvu za srpsko narodno pozorite i Matici srpskoj. Saraivao je u mnogim strunim pravnim listovima. Najznaajnija dela su mu: Tuma povlastica i privilegija zakona, uredaba i drugih naredaba Srpske narodno-crkvene avtonomije u Ugarskoj, Hrvatskoj i Slavoniji, Jus inspectionis, Novi crnogorski zakonik, Pravo o peli i Politika svest. Pokrenuo je list Samozakonija 1897, a od 1907. izdavao list Radikal. U vreme aktuelnih veleizdajnikih zavera u Hrvatskoj i Slavoniji, arko Miladinovi je 26. februara 1909. godine uhapen pod optubom da je vrbovao dobrovoljce za Srbiju i da je prenosio oruje u Srbiju. Nakon due istrage Vojni sud ge je oslobodio. Miladinovi se 20. avgusta iste godine trijumfalno vratio u Rumu, gde mu je prireen velianstven doek. Miladinovi je radio i na osnivanju i razvoju Srpskog sokola, uestvovao je na Vidovdanskoj proslavi u manastiru Ravanici u Vrdniku, prireivao velike zborove Srba u Rumi i Sremu. U njegovoj kui su odravani sastanci komitskih voa iz June Srbije, kojima je on zduno i na razne naine pomagao. U vreme Prvog svetskog rata bio je zatvoren. Posle osloboenja njegovi govori u Narodnom predstavnitvu u Beogradu nailazili su na povoljan odjek kod raznih politikih linosti toga doba. Naroito je zapamen njegov govor u odbranu Banata, na koji je pretendovala Rumunija. Na izborima do 1925. redovno je pobeivao u Rumi i okolini. U toku 1921. i 1922. godine bio je ministar pota i telegrafa, a sve do smrti lan Glavnog odbora Narodne radikalne stranke u Beogradu. Umro je iznenada u Beogradu 25. jula 1926, a sahranjen je u Rumi. Testamentom od 20. avgusta, svoju nepokretnu imovinu i gotovinu ostavio je srpskim ustanovama u Rumi sa eljom da se osnuje Srpski dom. Na osnovu Pravila zadubine Srpski dom, izvrioci njegove poslednje volje, prodali su ove nekretnine i kupili vlastelinsku zgradu u centru Rume, gde su bile smetene sve srpske ustanove. (D. B. Spaji, Ruma i Rumljani u prolosti, "Dan", Novi Sad, 25. maj 1939, 27. maj 1939. i 14. jun 1939.) 11 Milutin Stanii Vuksanov, Olujno doba (monografija Iriga), Novi Sad, 1984.
10

11

predizborni sporazum u Slavonskom Brodu iz juna 1901. o podeli srezova za 12 izbore i uzajamnom pomaganju. Po sporazumu, Srem je pripao radikalima. Meutim, sukobi samostalaca i radikala ili su dotle da su pojedinci svoje suparnike izazivali na oruani dvoboj. Tako je arko Miladinovi prihvatio izazov samostalca Mladena Pilia za dvoboj, u kome su obojica bili povreeni, ali su 13 borbu nastavili i posle, preko svojih listova. Pored ove dve politike partije u politikom ivotu Srema su se pojavljivale i vladina Narodna stranka, Hrvatska stranka prava (organ u Sremu Hrvatski branik) i Socijaldemokratska stranka, dok Frankovi pravai u Sremu nisu uspeli da obezbede vei uticaj. Pristalice Narodne stranke, koja je u osnovi bila unionistika i maaronska, bili su veleposednici, bogatiji trgovci, industrijalci i dravni inovnici. Ova stranka je veto koristila hrvatsko-srpske sukobe, tako da je formalno istupajui protiv velikohrvatskih tenji uspela da privue deo srpskog stanovnitva. Pravako lanstvo se uglavnom regrutovalo meu 14 hrvatskim stanovnitvom u Sremu. Radniki i socijaldemokratski pokret u Sremu je poeo da jaa tek poetkom XX veka. Nosioci ovih ideja bili su Vitomir Kora i Vasa Pelagi, dok su se njihove pristalice okupljale oko Socijaldemokratske stranke. Prvi izbori za hrvatski Sabor u ovom periodu odrani su 1861. godine. Sledei izbori su bili juna 1865. godine, po novom izbornom zakonu, a zatim i 1867. godine. Na njima su pobedili unionisti. Na veini narednih izbora do kraja XIX veka, samostalno ili u koaliciji, veinu mesta u Saboru dobijala je Narodna stranka. Godine 1908. pobedu na izborima odnela je Hrvatsko-srpska koalicija, dok je Narodna stranka ostala bez mandata. Koalicija je pobedila i 1910, 1911. i 1913. godine. U meuvremenu su se desile i dve izborne reforme (1888. i 1910. godine) po kojima je birako pravo znatnije proireno. Uoi izbora 1906. godine, u Hrvatskoj i Slavoniji bilo je 2.214.304 stanovnika i samo 45.381 bira, a pojedini izborni srezovi imali su samo stotinak ili i manje biraa. Posle pomenute reforme 1910. godine broj biraa se uveao na 190.000. Meutim, 15 sami izbori su i dalje ostali javni. Tokom ovog razdoblja politiki ivot Kraljevine bio je obeleen mnogobrojnim politikim zbivanjima, sukobima i aferama. Jedno od najvanijih pitanja bilo je nacionalno pitanje Srba u Hrvatskoj i Slavoniji. Poetkom 60-tih godina Sabor je ozakonio naelo bratstva i jedinstva naroda jugoslovenskih zemalja a zatim i ravnopravnost Hrvata i Srba. Od ovih principa se, meutim, brzo odstupilo, tako da su se odnosi ova dva naroda naglo pogoravali u pravcu asimilacije Srba. Povremeno su, ipak, Srbi i Hrvati zajedno nastupali, kao prilikom borbe protiv Nagodbe ili protiv bana Rauha. Ovaj ban je 1869. godine ukinuo irilicu kao zvanino pismo u Sremu, a zatim je ponitena ranija odluka Sabora da je slubeni jezik u Hrvatskoj hrvatski ili srpski, te je od 1871. to
Vasilije Kresti, Graa o Srbima II Vasilije . Kresti, Istorija Srba u Hrvatskoj i Slavoniji (1848-1914), Beograd, 1995, 473 14 Andrija Radeni, nav. delo, 179 15 Milan Marjanovi, nav. delo; Ferdo ii, Pregled povjesti ; Vaso ubrilovi, Politika prolost Hrvata, Beograd, 1939; Ferdo ulinovi, nav. delo; Dr Milan Vladisavljevi, nav. delo
12 13

12

samo hrvatski. Posle revizije Nagodbe 1873. godine dolo je do razlaza Srba i Hrvata, pa i neslaganja meu samim Srbima. Raznim ustupcima Hrvatima Benjamin Kalaj (Benjamin Kalai) je postigao da ih odvoji od Srba. I Narodna stranka je promenila kurs, te jedan deo lanstva prihvata reviziju Nagodbe. Isto ini i deo Srba (u Rumi . Bugarski) tzv. "notabiliteti", kao i klerikalci u Sremu na elu sa patrijarhom Germanom Aneliem. Tada dolazi i do razlaza u 16 Srpskoj narodnoj slobodoumnoj stranci. Vrhunac neprijateljstva izmeu Srba i Hrvata dostignut je 1903. godine otvorenim hrvatsko-srpskim sukobom. Drugo vano pitanje bio je odnos Hrvatske i Ugarske. Hrvatski sabor je ve 1861. godine raspravljao o novim okolnostima i vezama Hrvatske i Ugarske. Od 1865. godine poeo je proces pribliavanja Hrvatske Ugarskoj, da bi njihov meusobni odnos bio regulisan Nagodbom iz 1868. godine. U pitanju je dravno-pravni ugovor Hrvatske i Ugarske po kojem su ove dve drave imale zajednike vojne i finansijsko-ekonomske poslove. U zajedniki Sabor slali su svako svoje poslanike. U deputaciji Hrvatska samouprava je obuhvatala zakonodavstvo, izvrnu vlast i autonomiju u unutranjim poslovima, bogotovlju, nastavi i pravosuu. Hrvati su oznaeni kao politiki narod, sa sopstvenom teritorijom i jezikom. Kasnije (1873), izvrena je revizija Nagodbe. Stari hrvatski zahtev za vraanje Krajine matici ostvaren je tek juna 1881, osam godina nakon razvojaenje Vojne krajine. Jedan od najburnijih politikih procesa poetkom XX veka, bio je tzv. Veleizdajniki proces. Ovaj dogaaj je izazvao veliko uznemirenje kod Srba u Hrvatskoj, jer je polovinom januara 1909. godine podignuta optuba protiv 53 Srbina veleizdajnika. Insceniranjem Veleizdajnikog procesa bila je ponitena i izborna pobeda Koalicije i odloeno zasedanje Sabora. Na kraju, zbog nedostatka dokaza, veina optuenih je bila osloboena, a abolicijom 1911. 17 godine i oni koji su osueni su osloboeni.

16 17

Vasilije . Kresti, Istorija Srba Ferdo ii, Pregled povjesti...; Milan Marjanovi, nav. delo; Vasilije . Kresti, Istorija Srba

13

Stanovnitvo

U odnosu na prvu polovinu XIX veka etniki sastav stanovnitva Srema se nije bitnije menjao. I dalje je Srem bio vienacionalna sredina, sa veinskim srpskim stanovnitvom. Prema brojnosti sledili su Hrvati, Nemci, Maari, Slovaci, Rusini i drugi. Slina situacija je bila i u rumskom srezu, s tim da je broj Nemaca viestruko prevazilazio broj Hrvata, a razlika u broju Srba i Nemaca bila je znatno manja. Kada se radi o samoj Rumi, Nemci su bili u veini. Za razliku od etnikog sastava koji se decenijama nije menjao, broj stanovnika Srema se stalno uveavao. Prema statistikim podacima, u Sremskoj upaniji, bez Zemuna, 1890. 2 18 godine, na povrini od 6.809,89 km , ivelo je 334.199 stanovnika. Prema drugom izvoru za istu godinu, upanija je na povrini 1.193.067 jutara i 709 19 kvadratnih hvati imala 54.417 kua i 347.022 stanovnika. U narednom periodu 20 taj broj je uglavnom rastao, tako da je 1900. godine broj stanovnika (bez 21 Zemuna) iznosio 364.765, rasporeenih na 64.316 kua, krajem 1908 22 23 398.956 stanovnika, 1910 387.739 stanovnika, a 1913. godine 411.093 stanovnika i to: Srba 189.007, Hrvata 106.000, Nemaca 68.086, Maara 29.000, Slovaka 14.000 i Rusina 5.000. Prema popisu iz 1890. godine u rumskom srezu bilo je 35.699 25 41.281, u 6.241 kui, na povrini 138.935 stanovnika, 1897. godine 26 katastarskih jutara i 1.465 kv. hv., a 1911. godine 44.936 stanovnika. Dve godine kasnije list Zastava navodi brojno stanje tri najzastupljenija naroda u 27 srezu i to: Srba 22.986, Nemaca 15.529 i Hrvata 3.730.
24

Andrija Radeni, nav. delo, 8-9 (Milan Kreser, Gustoa iteljstva Kraljevine Hrvatske I Slavonije, djela JAZU, knj. XXVI, Zagreb, 1917) upanijski izvetaj, god 1895, 106 20 Izvetaj o poslovanju Upravnog odbora i stanju upanije Sriemske za upravnu godinu 1900, Vukovar, 1901, 128 (u daljem tekstu upanijski izvetaj, god. 1900) Napomena: prema drugom izvoru za istu godinu naveden je broj od 365.100 stanovnika. (Andrija Radeni, nav. delo, 8) 21 Radikal, 1909, 32 22 Izvetaj Vel. upana upanije Sriemske i grada Zemuna, 1904, Vukovar, 1905. (u daljem tekstu upanijski izvetaj, god. 1904) Napomena: prema drugom izvoru za istu godinu naveden je broj od 394.172 stanovnika. (Andrija Radeni, nav. delo, 8) 23 Zastava 1913, 62j 24 Izvetaj o poslovanju Upravnog odbora i stanju upanije Sriemske za upravnu godinu 1894, Vukovar, 1895, 258 (u daljem tekstu upanijski izvetaj, god. 1894) 25 Izvetaj Kr. vel. upana upanije Sriemske i gradova Zemuna, Mitrovice, Karlovaca i Petrovaradina za 1897, Vukovar, 1898, 110 (u daljem tekstu upanijski izvetaj, god. 1897) 26 Izvetaj o stanju javne uprave u upaniji Sriemskoj za 1911, Vukovar, 1912, 18 (u daljem tekstu upanijski izvetaj, god. 1911) 27 Zastava 1913, 62j
18 19

14

Prvi sistematski popis rumskog stanovnita bio je 1881. godine. Tada je 28 Ruma brojala 8.541 stanovnika. Sledea tabela pokazuje kretanje broja stanovnitva u Rumi u periodu 1869-1910. prema raznim izvorima.

1869. 1870. 1879. 1880. 1881.


28

29 30 31 32 33

3.158 2.467

4.826

7.984 7.771 8.250

2.749

4.741

566

332

138

15

8.541 8.756

Carl Bischof, nav. delo, 149 Napomena: Biof u istom delu ovu cifru navodi i za 1880. godinu. Panevac, 1872, 61 Za istu, 1869. godinu, zabeleen je jo jedan podatak po kojem je Ruma imala 7.771 stanovnika, a ceo srez 21.363. (Slobodan uri, Broj stanovnika Vojvodine, Novi Sad, 1996, 127) Broj od 7.771 stanovnika Rume pominju jo neki izvori za druge godine. (Videti sledeu fusnotu i Zastava 1875, 19, Zakon o ustrojstvu politike uprave od 15. novembra 1874. godine) 30 Avtonomni program Srpske narodne slobodoumne stranke i njen proglas na birae, Novi Sad, 1902, 32 (izbori za Srpski narodno-crkveni sabor u Karlovakoj arhidijecezi). Ova brojka je verovatno stanje sa poslednjeg popisa stanovnitva 1871. godine. Napomena: prema jednom arhivskom spisu isti broj stanovnika (7.771) naveden je i za 1877. godinu. (Istorijski arhiv Srem, Sremska Mitrovica, fond Magistrat trgovita Ruma [u daljem tekstu IAS, Magistrat], 1877. prva kut. /998) Napomena: prema jednom arhivskom dokumentu Ruma je 1870. godine imala 1.671 kuu, u kojima je ivelo 3.832 mukarca (2.248 odraslih i 1.584 neodraslih) i 3.939 ena (2.317 odraslih i 1.622 neodrasle). (IAS, Magistrat..., 1879/417) 31 IAS, Magistrat..., 1879/417 Napomena: prema istom izvoru, te godine Ruma je imala 1.791 kuu. 32 Carl Bischof, nav. delo, 149 Napomena: autor je koristio podatke iz zvaninih rezultata popisa stanovnitva, koji su se nalazili u arhivu rumske sreske uprave Napomena: u celom srezu je 1880. godine bilo 23.616 stanovnika (Slobodan uri, Broj stanovnika Vojvodine, Novi Sad, 1996, 127) Napomena: skoro istovetan popis, ali za 1881. godinu dao je Bogdan Rajakovac u svojim rukopisima (ne navodei izvor), s tim da su Srbi i Hrvati popisani zajedno (3.315 to je podatak verovatno preuzet iz Letopisa Srpske puke kole), a navedeni su i jo neki dodatni podaci: kua 1.563, Slovaka 24, Rusina 22, Rumuna 5, ostalih 102. Prema veroispovesti, rumsko stanovnitvo je inilo: 5.564 katolika, 2.742 pravoslavna, 138 Jevreja i 85 evangelika. Ukupno je bilo 3.390 pismenih stanovnika. (Bogdan Rajakovac, rukopisi, Zbirka Zaviajnog muzeja, Ruma u daljem tekstu Zbirka ZMR) 33 Statut autonomnog i poveljnog Trgovita Rume, Ruma, A. Wagner, 1884. Mejersov leksikon u odrednici za Rumu navodi da je u Rumi 1981. godine bilo 8.541 stanovnik, to je isti broj kao prema popisu iz 1880. (Meyers Konversations Lexikon, Leipzig, 1888)
29

15

Ukupno

Godina

Maari

Jevreji

Nemci

Hrvati

Ostali

Srbi

1890. 1900. 1901. 1905. 1910. 1913.

34 35 36 37 38 39

2.672 2.708

5.708 6.337

670 744

390 410

193 244

9.633 10.443 10.377

2.295 3.149

6.337 6.901 6.943 1.146

410 637 239

586

9.628 12.072 12.148

Konkretnije podatke o broju Srba u Rumi u drugoj polovini XIX veka daju 40 domovni protokoli triju srpskih pravoslavnih crkava.
godina 1860 1861 1865 1869 1871 1872 1881 1885 1888

Svih Svetih
kua parohijana 138 853 115 783 138 791 150 837 121 181

Vaznesenska
kua parohijana 163 907 158 877 147 862

34

Carl Bischof, nav. delo, 149 (autor izvodi zbir od 9.582 stanovnika); Brockhaus KonversationsLexikon, Leipzig, 1898. Napomena: Franc Vilhelm za istu godinu navodi isti broj Nemaca, Hrvata i Jevreja, ali 2.072 Srba i ukupno 9.033 stanovnika. (Franz Wilhelm, Rumaer Dokumentation, band I, Stuttgart, 1990, 414) Napomena: u celom srezu je 1890. godine bilo 28.562 stanovnika (Slobodan uri, nav. delo, 127) Napomena: tih godina u rumskom srezu ima 6.882 pravoslavna i 10.928 katolika. (Zastava, 1892, 50) 35 Carl Bischof, nav. delo, 149 (autor izvodi zbir od 10.266 stanovnika) Napomena: Slobodan uri za 1900. godinu navodi podatak od 10.366 lica, a u celom srezu 31.647 stanovnika (Slobodan uri, nav. delo, 127), dok je prema podacima iz programa Srpske narodne slobodoumne stranke Srba te godine bilo 2.192 (Avtonomni program Srpske narodne slobodoumne stranke, 32) Bogdan Rajakovac u svojim rukopisima pominje cifru od 10.266 stanovnika. 36 Meyers Grosses Konverstions-Lexikon, Leipzig und Wien, 1909. 37 Mata Kosovac, Srpska pravoslavna mitropolija Karlovaka po podacima od 1905. godine, Sremski Karlovci, 1910, 344-345 Napomena: prema istom izvoru u Rumi je te godine bilo 2.029 domova, 2.407 branih parova (od ega 515 srpskih) i 5.752 muke i 3.876 enskih osoba. U procentima Srbi ovako stoje: sa porezom 30%, domovima 28%, stanovnicima 26% i branim parovima 21%. 38 Carl Bischof, nav. delo, 149 (autor izvodi zbir od 12.463 stanovnika) Napomena: prema jednom drugom izvoru u Rumi je 1910. godine bilo 2.122 kue sa 2.558 stanova, od ega 88 praznih, a ukupno stanovnika 11.638, bez onih na Petrovom dvoru (172) i vojnika. (Franz Wilhelm, nav. delo, 206; Deutsche Volksblatt, 1911, 6) U celom srezu je 1910. godine bilo 34.336 stanovnika (Slobodan uri, nav. delo, 127) 39 Zastava 1913, 186 j 40 Ugljea Krsti, Rukopisno odeljenje Matice srpske u Novom Sadu, Manuskripti Ruma, M 18.526

16

mukih enskih

460 447

446 431

435 427

Nikolajevska
kua parohijana mukih enskih 65 289 147 142 60 296 150 146 63 310 161 149

Naredni podaci potiu iz raznih izvora: 1909. godina kua parohijana mukih enskih
41

Svih Svetih 167 943 483 460

Vaznesenska 270 1.449 742 707

Ukupno parohijana u sve tri pravoslavne crkve 42 43 44 45 1865 1867 1900 1905 kua parohijana mukih enskih 2.500 3.158 392 2.192 1.126 1.066 560 2.295

Broj pripadnika svih nacionalnosti u Rumi je vremenom rastao. Najvei prirataj stanovnitva primetan je kod Hrvata krajem XIX i poetkom XX veka. Kod Srba je situacija malo drugaija, porast broja stanovnitva je slabiji, a u pojedinim godinama vidljivo je ak i opadanje. Ovo najbolje ilustruje statistika
41

Radikal, 1910, 3, 5 Napomena: U parohiji Grke crkve iste godine bilo je 179 branih parova, 50 udovaca i 12 udovica svega 62; roeno je 27 muke i 22 enske dece; umrlo je 9 enskih i 6 mukih osoba svega 15; venano ukupno 9 parova. U parohiji Vaznesenske crkve iste godine bilo je 378 branih parova, 34 udovca, 46 udovica; roeno je 43 muke i 36 enske dece ukupno 79; umrlo je 17 enskih i 36 mukih osoba ukupno 53; venano 18 parova, a prirataj je iznosio 26 dua. 42 Srbobran, 1865, 15 43 Panevac, 1872, 51 44 Dimitrije Ruvarac, ematizam istono-pravoslavne crkve mitropolije Karlovake za godinu 1900, Sr. Karlovci, 1900, 47-48 Napomena: Prema istim podacima bilo je 507 branih parova i 246 kolske dece (126 mukih i 120 enskih). U procentima su Srbi u odnosu na ukupno stanovnitvo Rume ovako stajali: sa porezom 30%, domovima 28%, stanovnicima 26% i u branim parovima 21% 45 Mata Kosovac, nav. delo, 344-345

17

Vaznesenske crkve , prema kojoj je kod srpskog stanovnitva izraena velika smrtnost. Prema tim podacima u ovoj parohiji negativni prirataj je karakteristian za sledee godine: 1849. godine bio je 82, 1858. godine 17, 1871. godine 17, 1872. godine 31, 1873. godine 22, 1874. godine 23 i 1915. godine 36. Na istu pojavu ukazuju i podaci nemakog istraivaa Franca Vilhelma . Na osnovu matinih knjiga koje su mu bile dostupne, utvrdio je negativan prirataj, pomenutih godina, kod svih nacionalnosti u Rumi.
47

46

Godina 1849. 1858. 1873. 1874. 1876. 1915.

Nemci 228 50 14 25 10 61

Srbi 356 51 52 22 19 59

ostali katolici 86 9 9 24 7

Kod Srba je trend negativnog prirataja bio izraen u veoj meri nego kod ostalih naroda. Trajao je od 1855. do 1876, i od 1888. do 1893. godine. U vreme Prvog svetskog rata ponovo se javlja negativan natalitet kod svih naroda. Na drugoj strani, najvei prirataj Nemaca bio je: 1884. godine +143, 1886. godine +176, 1894. godine +163, 1897. godine +168 i 1900. godine +192, a kod Srba: 1881. godine +28, 1886/7. godine +77, 1894. godine +43, 1897. godine +26, 1903. godine +38, 1907. godine +35, 1909. godine +42 i do ratnih godina je 48 uglavnom bio pozitivan. Pored velike smrtnosti u navedenim godinama, Krezer u svojim istraivanjima, koja citira Andrija Radeni, i koja pokazuju da je prirodni prirataj u Sremu ispod tadanjeg proseka u Hrvatskoj i Slavoniji, ovu pojavu objanjava 49 prvenstveno brakovima sa manje dece Zweikindersystem. List Zastava 1880. godine donosi presek prirataja na nivou Rumske podupanije sedamdesetih godina. Tako je u periodu 1870-1874. godine broj stanovnika Podupanije opao za 3.557, dok je u narednom periodu (1875-1878) broj stanovnika porastao za 1.245. Znai, krajem decenije (1878) Podupanija 50 je imala 2.312 stanovnika manje nego na njenom poetku. Iscrpnije podatke o kretanju broja stanovnitva u rumskom srezu, ali samo za dve godine, daju izvetaji Sremske upanije. Prema njima, 1894. godine ukupan broj ivoroene dece iznosio je 1.921. Od toga je zakonitih bilo
Ugljea Krsti, Manuskripti "Ruma", M 18.526 Carl Bischof, nav. delo, 131-135; Franz Wilhelm, nav. delo, I, 161 grafikon 48 Carl Bischof, nav. delo, 131-135; Franz Wilhelm, nav. delo, I, 161 grafikon 49 Andrija Radeni, nav. delo, 12 50 Zastava, 1880, 122
46 47

18

1.831 (963 mukih i 868 enskih), a nezakonitih 90 (52 muka i 38 enskih). Shodno tome, na 100 stanovnika bilo je 53,80 ivoroene dece. Iste godine, mrtvoroeno je 25-oro dece, od ega zakonitih 24 (10 mukih i 14 enskih) i 1 muko nezakonito dete. Sledee godine, taj broj je bio neto vei. ivoroene dece bilo je 2.025, od ega 1.964 zakonite (987 mukih i 977 enskih) i 61 nezakonito (30 mukih i 31 ensko). Na 100 stanovnika prirataj je iznosio 56,72. Broj mrtvoroene dece bio je 32, od ega zakonitih 29 (16 mukih i 13 51 enskih) i 3 nezakonita deteta (1 muko i 2 enska). Broj stanovnika se menjao i na druge naine. Krajem XIX veka izraene su bile migracije stanovnitva, uglavnom unutar Austrougarske monarhije. Ipak, nije bila retka pojava iseljavanja u druge drave. Dugotrajna ekonomska kriza koja je nastala prelazom iz feudalnog sistema u kapitalistiki, usmeren na brz profit, dovela je do velikih promena u tadanjem drutvu. Stanovnitvo se selilo u vee gradove traei posao u, jo nerazvijenoj industriji, ili se iseljavalo u razvijenije krajeve Austrougarske. Ipak, malobrojne manufakture, fabrike i zanatske radionice nisu mogle da zaposle svu raspoloivu radnu snagu, tako da su mnogi prinueni da odlaze van drave, najee u prekomorske zemlje (Severnu i Junu Ameriku). U manjem broju sluajeva, uzroci iseljavanja su bili politiki, izbegavanje vojne i drugih obaveza 52 ili bekstvo pred organima javnog reda. Prema ugarskoj dravnoj statistici iseljavanje iz Srema u druge drave je teklo sledeim tempom: 1899 228 iseljenika, 1900 274, 1901 386, 1905 1.771, 1906 1.496, 1907 2.916, 1908 628 (pad zbog finansijske krize u Americi 1907. godine), 1909 1.187, 1909 1.187, 1910 1.553, 1911 904 (pad zbog pootrenih zakonskih mera protiv iseljavanja), 1912 1.490, 1913 1.265 (pad zbog zabrane odlaska vojnih obveznika zbog Balkanskog rata u Srbiji). Dakle, u periodu 1899-1913. godine iz Srema se iz Austrougarske iselilo 15.560 lica. Prema Lakatoevoj Statistici, koju citira Radeni, podaci se malo razlikuju, ali je trend iseljavanja zadran. U prvom periodu, u Sremskoj upaniji, najskloniji iseljavanju su Srbi. Od 1905. do 1907. godine od ukupnog broja iseljenih, 35,1% su bili Srbi. Slede Nemci sa 29,2% i Hrvati sa 19,7%. U narednom periodu od 1908. do 1913. godine primat preuzimaju Nemci sa 31,1%, zatim Hrvati sa 28,2% i Srbi sa 27,6%. Drugi narodi Srema iseljavali su se u znatno manjoj meri. Statistiki godinjak Hrvatske zemaljske statistike iz 1905. godine, kao narode koji se procentualno najvie iseljavaju pominje Nemce, Slovake i Rusine. Ipak, iseljavanje iz Srema bilo je manje nego iz 53 drugih upanija. Najvie su se iseljavali poljoprivredni radnici, sluinad, nadniari, zanatski i trgovaki radnici, samostalne zanatlije i trgovci. Postojale su i posebne agencije za organizovanje ovakvih dalekih putovanja. Podsticajno je bilo i to to je cena karte treeg razreda za Ameriku od 1905. do 1907. bila
51 52 53

upanijski izvetaj, god. 1894, 260-261; upanijski izvetaj, god 1895, 230-231 Andrija Radeni, nav. delo, 143-146 Andrija Radeni, nav. delo, 143-146 (Josip Lakato, Narodna statistika, Zagreb, 1914)

19

sniena na 40K. Talas iseljavanja je toliko uzeo maha da su dravne vlasti pokuale raznim merama da ublae ovu pojavu. Ukazivale su na neopravdanost seljenja sa stanovita plodne zemlje i dobrih prirodnih uslova za ivot. Organizatore iseljavanja nazivale su avanturistima i pozivale stanovnitvo 54 da ne naseda njihovim agitacijama. Prema podacima iz regrutnih knjiga u periodu od 1896. do 1918. godine, iz Rume su se u prekomorske krajeve (Amerika, Argentina, Brazilija), * uglavnom iseljavali Nemci i tek po koja srpska porodica. Najvee iseljavanje je 55 bilo 1907, 1909. i 1910. godine, kada se iselilo 13 porodica. (prilog 1) Iseljavanje iz Srema je teklo i u drugim pravcima. Citirajui grau bekih arhiva, Vasilije Kresti donosi podatak da se u novije vreme iz Sremske upanije, naime, iz rumskog sreza (Jarak, Rivica i Ruma) tamonji seljaci grkonesjedinjene vere iseljavaju u Srbiju. Kao razlog iseljavanja navode se poreska 56 optereenja, a verovatno ima i drugih razloga. Pored organizovanog planskog doseljavanja stanovnika u ekonomski jaajuu Rumu, postojao je itav niz pojedinanih, sluajnih dolazaka. Jedan dokument opisuje kako je Adam Dreer (Adam Dreher), na putu kui iz Vrdnika, preko Rivice, naiao na derana od 13 godina, koji se bez pitanja popeo na kola i zamolio ga da ga poveze do prve crkve da trai slubu. Momak je u Rumi ispriao nadlenim organima da se zove Kosta Jovanovi, da je roen u selu kod Iloka, iveo je neko vreme u Novom Sadu, te da su mu umrli i otac i majka. 57 Poto je bio sav krastav i sa bolesnim oima, Dreer ga je kasnije oterao. Sledea tabela pokazuje kako se kretao proces useljavanja i iseljavanja iz rumskog sreza: Useljavanje Godina
oblast (porodica) [lica] porodica stale (broj)

Iseljavanje
oblast (porodica) [lica] porodica stale

1894

58

37

25

20

Ugarska (18)

seljaci

Andrija Radeni, nav. delo, 143-146 Kao ilustracija je i podatak o nekoliko nemakih porodica koje su se u toku 1912. iselile u Ameriku. To su: Ivan Herc (Johann Herz), Adam Rup (Adam Rupp), Dragutin Fier (Karl Fischer), Ivan Dreer (Johann Dreer), Stjepan urkovi (Stefan Gyurkovich). (IAS, Magistrat, 1912, kut. 2.0444.480 (kut. sa 1911) 55 Regrutne knjige, Zbirka ZMR 56 Vasilije Kresti, Graa o Srbima I, 372 57 Arhiv Vojvodine, Novi Sad (u daljem tekstu AV), Fond 401, kut. 15, 2.082 58 upanijski izvetaj, god. 1894, 210
54 *

20

1895

59

47

43

30

drug. up (10) Ugarska (19) Dalmac. (1)

zanatl. (3) trgovci (6)

1896

60

40

35

25
Ugarska [57] Hrvatska [21] Ugarska [58] Hrvatska [6] Ugarska [58] Hrvatska [5] Ugarska [28] Hrvatska [12] Ugarska [8] Ugarska [8] zanatl. (3) sa imetkom (56) zanatl. (7)

13

11

7
inostran. [2]

1897

61

37

41

23

11

1898

62

32

32

20

1900

63

26

37

17

zanatl. (3) sa imetkom (63) zanatl. (5) sa imetkom (12) sa imetkom (8) sa imetkom (8)

23

26

12

Ugarska [38] Kranjska [5] inostran. [6] Ugarska [3]

sa imetkom (49)

1901

64

sa imetkom (3) sa imetkom (4) sa imetkom (4)

1902 1903

65

3 3

5 5

2 2

2 2

2 2

1 1

Ugarska [4] Ugarska [4]

66

59 60 61

upanijski izvetaj, god. 1895, 224 upanijski izvetaj, god. 1896, 249 upanijski izvetaj, god. 1897, 212-213 Napomena: u Ugarsku se bez dozvole iselilo 3 porodice sa imetkom, sa 8 lica (6 m i 2 ). 62 Izvetaj o poslovanju Upravnog odbora i stanju uprave upe Sriemske za upravnu godinu 1898, Vukovar 1899, 236 (u daljem tekstu upanijski izvetaj, god. 1898) 63 upanijski izvetaj, god. 1900, 232-233 Napomena: te godine jedna osoba iz Rume je izgubila dravljanstvo, a zapaeno je poveano privremeno iseljavanje Nemaca u Nemaku radi posla. 64 Izvetaj Kr. vel. upana upanije Sriemske i grada Zemuna, 1901, Vukovar, 1902, 214-215 (u daljem tekstu upanijski izvetaj, god. 1901) 65 Izvetaj o poslovanju Upravnog odbora upanije Sriemske i o stanju javne uprave u Sriemskoj upaniji za 1902, Vukovar, 1903, 346-347 (u daljem tekstu upanijski izvetaj, god. 1902) 66 Izvee o stanju javne uprave u upaniji Sriemskoj za godinu 1903, Vukovar, 1904, 213-214 (u daljem tekstu upanijski izvetaj, god. 1903) Napomena: te godine jedna osoba iz Rume je izgubila dravljanstvo, a zapaeno je poveano privremeno iseljavanje Nemaca u Nemaku radi posla.

21

1904

67

59

1907

68

72

58

47

1908

69

89

61

70

Ugarska [6] Hrvatska [6] inostran. [51] Ugarska [38] Hrvatska [8] eka [4] inostran. [85] Ugarska [16] Hrvats. [27] eka [2] inostran. [95]

zanatl. (1) sa imetkom (63)

zanatl. (14) sa imetkom (130)

131

36

Ugarska [8] inostran. [159]

sa imetkom (167)

zanatl. (20) sa imetkom (70)

81

72

62

Ugarska [19] inostran. [104]

sa imetkom (62)

Uporedo sa poveanjem broja stanovnika, rasla je i gustina naseljenosti ovih podruja. Godine 1894. u Sremskoj upaniji broj stanovnika po kvadratnom 70 kilometru iznosio je 43,61, a broj stanovnika po kui 6,85. Petnaestak godina 2 71 kasnije (1910) taj broj je povean na 53,3 stanovnika po km . Porast gustine naseljenosti vidljiv je i na podruju rumskog sreza. U njemu je gustina 2 naseljenosti 1880. godine iznosila 42,1 stanovnika na 1 km , a 1910. znatno vie, ak 60,8. Poveana gustina bila je rezultat kolonizacije (a ona, verovatno, 72 privrednog razvoja sreza). Prema drugim podacima, u rumskom srezu je 2 73 krajem XIX veka na 1 km ivelo 84 stanovnika. *** Vienacionalnost sredine rezultirala je i mnogobrojnim razlikama u nainu ivota i, uopte, karakteristikama stanovnitva. Ipak, osim u politikim

67

upanijski izvetaj, god. 1904, 276-277 Napomena: u inostranstvo se bez dozvole iselilo 38 lica sa imetkom (37 m i 1 ). Izvetaj Vel. upana upanije Sriemske i grada Zemuna, 1907, Vukovar, 1908, 286-287 (u daljem tekstu upanijski izvetaj, god. 1907) 69 Izvetaj Kr. vel. upana upanije Sriemske i grada Zemuna, 1908, Vukovar, 1909, 290-291 (u daljem tekstu upanijski izvetaj, god. 1908) Napomena: u inostranstvo se bez dozvole iselila 1 osoba. 70 upanijski izvetaj, god. 1894, 258 71 upanijski izvetaj, god. 1900, 128 72 Andrija Radeni, nav. delo, 10 73 dr Milan Ivi, nav. delo, 18 Napomena: U mitrovakom srezu taj broj je iznosio 84, vukovarskom 82, staropazovakom 88, idskom 90 i zemunskom 77
68

22

opredeljenjima, ove razlike nisu bile prepreka za meusobnu saradnju u zajednikom nastojanju da se unaprede ekonomske i kulturne prilike u Rumi. Poto su Nemci i Srbi predstavljali veinu rumskog stanovnitva, esto se povlaila paralela u nainu ivota, obiajima i shvatanjima ova dva naroda. Srpski politiari, predstavnici crkve i kulturni poslenici su naroito kritikovali rastronost i nemarnost u pogledu sticanja imovine, karakteristinu za veinu srpskog stanovnitva, istiui marljivost, pedantnost, preduzimljivost i sl. pripadnika nemakog naroda. U tome je prednjaio inijski prota Radoslav Markovi. Inija je tada u pogledu nacionalnog sastava bila slina Rumi. Lokalno stanovnitvo je u poetku na Nemce gledalo potcenjivaki, jer su bili siromani, a danas ih dre za pametne i vredne. Ugledaju se na njih i po nainu ishrane, koja je primerena godinjem dobu i obimu poljskih radova. Nemci su vie bili orijentisani na zemljoradnju. Postepeno su uveavali svoje posede, kupujui ih od Srba, koji su se, naroito ranijih godina, bavili uglavnom stoarstvom. Prota Markovi, navodei vie primera, naroito se osvre na pojavu rasipnitva prilikom svatova i daa, kada se potroe sredstva mukotrpno sticana viegodinjim radom. Kao posledica javlja se zaduenost i, ne retko, materijalno 74 propadanje. Kao velika zla pominje i sklonost parnienju i pijanstvo. Bez obzira to je proces naputanja starih tetnih obiaja kod Srba tekao sporo, zvanini dokumenti povremeno konstatuju napredak u ovom pogledu. upanijski izvetaj za 1895. godinu kae da su u srezu skoro sasvim prestala viednevna svetkovanja svearstva, kao i prekomerna troenja sredstava na svadbe i dae, koja su toliko godina bila u obiaju i veoma tetila 75 stanovnitvu. Iako se ne moe posmatrati kao pravilo, sledei primer, donekle, govori o razlici u karakteru ova dva naroda. Jedna novinska vest javlja da je na Badnji dan, Lazar ivkovi iz Vrdnika, u nastupu ljubomore, ubio noem svoju tatu, majku Mileve Momilovi iz Rume, jer mu je ova odvela enu i sina i nije dopustila da mu se sin vrati. Povodom ovog sluaja, isti list navodi primer reagovanja u slinoj situaciji jednog Nemca u Rumi. Taj Nemac, Stevan til (Stefan Stiel), ve 24 godine ivi sam na tavanu i samo svojoj jedinoj sestri doputa da ga vidi. Uzrok ovakvom ponaanju je nesretna ljubav. Tri godine je voleo svoju kominicu, ali se ona udala za drugoga, a njega izvikala umobolnim. Zato se popeo na tavan i niti se brije, niti ia, niti see nokte. Kosa mu je 76 duga pola metra, a brada do pojasa. Samo sedi na panti, kao petao i pui. *** Posebnu grupu stanovnitva inili su Jevreji. U Rumi ih je bilo jo u prvoj polovini XIX veka. Njihov broj je vremenom rastao, tako da ih je poetkom XX veka bilo preko dve stotine. Dolazili su sa raznih strana i uglavnom se bavili
74 75 76

Radoslav Markovi, Pravoslavna srpska parohija u Iniji krajem 1900. godine, Sr. Karlovci, 1901. upanijski izvetaj, god. 1895, 402 Zastava 1882, 1

23

trgovinom. Ekonomski su bili dobrostojei. Rumski Jevreji su pripadali grupi Akenaza, sa nemakim prezimenima: Handler (Handler), Poper (Popper), Hojzler (Husler), Hofman (Hoffmann), Doj (Deutsch), Rot (Roth), Hir (Hirsch), Klajn (Klein), Fle (Flesch), lezinger (Schlesinger), Grin (Grn), Fier (Fischer), uz nekoliko izuzetaka, koji su bili sefardi, kao na primer porodica Almoslino (Almoslino). U Rumi je postojala jevrejska optina koja je imala svoj peat sa natpisom Israelitische cultus gemeinde Ruma (Jevrejska crkvena optina Ruma), a njen predsednik je dugo vremena bio ugledni Rumljanin staklar Samuel velbl (Samuel Schwelbl). Kao predsednik jevrejske optine u periodu 77 1873-1875. godine pominje se i Jozef tajner (Josef Steiner). Jevrejska optina je pedantno vodila evidencije o pripadnicima svog naroda u Rumi. Jedan dokument navodi sve Jevreje mukarace roene u toku 1867. godine. Tu su: Filip Fier, iji otac, uitelj Izrael, ivi u Novom Sadu, Jozef Ernst (Josef Ernst) otac trgovac Adolf Ernst (Adolf Ernst), Adalbert Fier (Adalbert Fischer) otac lekar dr Moric Fier (Moritz Fischer) i Adolf igmund (Adolf Sigismund) otac trgovac Salaman igmund (Salaman Sigismund), ivi u Kupinovu. U potpisu predsednik sekretar Jevrejske bogotovne optine S. 78 velbl i perovoa Franc Rihtman (Franz Richtmann). Verske slube, Jevreji u Rumi su do 1879. godine obavljali u privatnom stanu, a od tada u novosagraenoj sinagogi (stara sinagoga obina prizemna kua, koja je sluila u kultne svrhe) u Ivanovoj ulici (parc. 466). Kasnije, 1935. godine, na tom mestu je podignuta nova sinagoga, iji je projektant bio Andrija 79 Baranji. Na istom placu, a moda i u istoj zgradi, postojala je jevrejska kola. Jevrejska privatna kola se pominje u vie navrata u arhivskoj grai, iako su pojedina jevrejska deca pohaala i pravoslavne i katolike kole. Spomenica Srpske kole navodi Franju Rihtmana, kao uitelja verske nastave za jevrejsku 81 decu u istoj koli. Na drugom mestu, predstavnik jevrejske optine Josef tajner 26. oktobra 1875. godine preporuuje Kolomana Binentoka (Kolomann Bienenstock) koji, kao izvanredni uitelj ve dve godine predaje u optinskoj 82 koli. Rumski Jevreji su sahranjivani na posebnom groblju, na Barunovcu, koje 83 postoji od 1854. godine.
80

77 78 79

AV, F 401, kut. 13, 1.689 IAS, Magistrat, 1886, kut. 1.735-2.800 Pavle osberger, Sinagoge u Vojvodini, Novi Sad, 1988, 98 80 Popis kua (Wohnungsanzeiger) u Rumi 1884. godine, (ZMR, inv. br. 379); Zemljina knjiga (Grundbuch) iz 1863. godine, (ZMR, inv. br. 501) 81 Gavra Putnik, Duan Popovi, Spomenica opte narodne srpske pravoslavne kole u Rumi, Spomenicu je 1956. godine prepisao Damjan Damjanovi, student istorije u daljem tekstu Spomenica srpske kole. (Zbirka ZMR) 82 AV, F 401, kut. 13, 1.746 83 Pavle osberger, Jevreji u Vojvodini, Novi Sad, 1998, 43

24

Jevreji su meusobno bili veoma povezani i solidarni. irom zemlje su postojala dobrotvorna drutva (Hevra kadia) koja su pomagala siromanim i, na druge naine ugroenim, pripadnicima jevrejskog naroda. U jednom dokumentu iz 1872. godine se pominje izvesni Jesaija Lederer (Lederer), 84 siromaan i sa petoro dece, te se za njega traila potpora. Bilo je i pojava antisemitizma i ispada po verskoj i nacionalnoj osnovi. Ta pojava je krajem XIX i poetkom XX veka zahvatila i jedan deo srpskog stanovnitva, na elu sa crkvom i Radikalnom strankom (Jaa Tomi). Srbi u Rumi su drali trgovinu u svojim rukama, te su Jevreje, koji su se takoe bavili ovim zanimanjem, doivljavali kao nelojalnu konkurenciju. To je naroito bilo izraeno prema putujuim jevrejskim trgovcima (tzv. kuarenje), koji su tako izbegavali plaanje poreza. Kasnije su se neke porodice naselile u gradu, ali se taj animozitet prema bogatim Jevrejima i dalje zadrao. U srpskoj tampi su se, u tom kontekstu, naroito esto pominjale porodice tajner (Steiner) i Vesl (Wessel). Istraiva prolosti Jevreja u Vojvodini, Pavle osberger, pominje sluaj rumskog krojaa Mavra Klajna (Moritz Klein), koji je esto bio progonjen od 85 vlasti i od konkurentskih rumskih zanatlija. Drugom prilikom, 1886. godine, u gostioni Kod orla, Karl Bauer (Karl Bauer) iz Budimpete, glasno je izjavio: man sollte alle Juden beim Schwanz aufhngen (sve Jevreje treba obesiti za rep), to se ulo za susednim stolovima. On se kasnije branio da to nije rekao, jer je i sam Jevrej, i da je sve bila ala, a kao svedoci odbrane su navedeni Jevreji Jakov Almoslin i Adolf 86 Rot. Neki od najuticajnijih Jevreja u Rumi tog doba, kako po svom imovnom stanju, tako i po drutvenom statusu bili su: Jakob Poper, veletrgovac graevinskog materijala, imao je kuu do Grke crkve u Glavnoj ulici, koja je poruena posle Drugog svetskog rata; sin Oto zavrio je trgovaku akademiju, svirao violinu, bio filatelista, posle rata otiao u Izrael; Josip Daj, staklorezac, otac Emerik i majka Marija Hladek, Slovakinja sa Brega, posedovao je 40 lanaca zemlje, proveo je ceo rat u Rumi nedirnut, jer je bio oenjen Hrvaticom Marijom Peki iz Nikinaca i verni rimokatolik. Lang (Lang) je imao koarsku radnju u Glavnoj ulici na desnoj strani. Bio je to opavi oveuljak, neenja, koji je dobro pamtio datume roenja i igrao domine kod Orla. Hajtler (Heitler), trgovac graevinskim materijalom, koji je kao i Skopal, imao skladite u nizu kua iza Velikog parka (Starog vaarita). Skopalov sin, Alfred, bio je najbolji violinista u Rumi, a posle rata mu se gubi svaki trag. Hajduka je bio draguljar i sajdija. Imao je radnju u Glavnoj ulici, pored Langa i ostalih, a kuu u Ivanovoj ulici do Sinagoge. Rozenfeld (Rosenfeld) i lezinger (Schlesinger) si bili veletrgovci tekstilom, a stanovali su u Ivanovoj ulici u kui u kojoj je kasnije 87 iveo profesor Slavko Demetrovi.
84 85

AV, F 401, kut. 13, 1.674 Pavle osberger, Jevreji u Vojvodini, 97 86 IAS, Magistrat, 1886, kut. 1.735-2.800 87 Bogdan Rajakovac, rukopisi, Zbirka ZMR

25

Ruma i Rumljani u politikom ivotu

Politiki ivot u Rumi odvijao se u okviru optih prilika u Monarhiji. Politikom su se aktivno bavili uglavnom bogatiji graani, dok su ostali, sa pravom glasa, samo uestvovali na izborima, opredeljujui se za jedne ili druge kandidate. Birai su bili podeljeni u dve kategorije: oni sa aktivnim izbornim pravom (veleporeznici) i oni sa pasivnim birakim pravom (maloporeznici). Na izborima su za kandidate uvek birana gospoda: inovnici, advokati, lekari, inenjeri, mernici, trgovci, aristokratija Svaki novi izbori ustalasavali su rumsko javno mnjenje. Najvaniji su bili oni na kojima su se birali poslanici u Hrvatski sabor. Pored izbora za Sabor, redovno su odravani i izbori za Crkveno-narodnu skuptinu. Tada su birana dva kandidata, jedan svetovni i jedan sveteniki. Oni su uestvovali u radu skuptine u Sremskim Karlovcima. Takoe, organizovani su i izbori za skuptinu Sremske upanije, za Eparhijsku skuptinu, kao i optinski izbori za lokalne organe vlasti. Tokom predizborne kampanje, svaka politika partija je odravala svoje izborne konferencije, utvrivala kandidate i kritikovala politike protivnike. Ruma je predstavljala sedite istoimenog izbornog sreza, koji je obuhvatao vie okolnih sela. Svaki kandidat je nastojao da obie to vie sela i ostvari kontakt sa potencijalnim biraima. Izbori za Hrvatski sabor odravali su se u magistratskoj dvorani, a izbori za Crkveno-narodni sabor ponekad u crkvenoj porti. Prethodno bi se birai, nakon to bi dobili poziv za glasanje, obino okupljali na jednom mestu i organizovano, u povorci, sa nacionalnim zastavama, ili kroz grad prema mestu glasanja. Tim povodom su sline povorke dolazile u Rumu sa raznih strana, iz okolnih mesta. U tadanjoj politici bilo je mnogo demagogije, socijalnih momenata i sl. Prilikom agitacije koriena su i nedozvoljena sredstva, kao to je potplaivanje biraa, pretnje i ucene, vreanje protivnika i slino. Vlasti su esto organizovale izborne srezove onako kako njima odgovara. Na primer, 1888. godine, isto srpski Dobrinci, pripali su rumskom izbornom srezu, gde je bilo mnogo Nemaca. Glasanje je bilo javno, to je potencijalno znailo da je bira mogao da snosi posledice zbog davanja glasa nepodobnom kandidatu. Najea borba u Rumi vodila se izmeu nekoliko politikih partija. To su bile: Srpska narodna radikalna stranka, Srpska samostalna stranka i Narodna stranka. One su imale i najvie pristalica meu Rumljanima. Ipak, na izborima za Sabor, najee je pobeivala Narodna stranka. Od linosti koje su se isticale u politikom ivotu Rume u drugoj polovini XIX i poetkom XX veka treba pomenuti: Simu Krstia, Stevana Dimitrijevia, arka Miladinovia, Jovana uriia Biorca, Jovana Tatia, oku igia, Antonija Bogdanovia, Ferdinanda Ristera (Ferdinand Riester) i druge.

26

Ugledni Rumljani prilikim posete Velikog upana Ervina eha Rumi 1886. godine Trei sleva sedi je Jovan urii Biorac, do njega sedi arko Miladinovi, a zatim Veliki upan. U redu iznad njih, trei zdesna stoji Sima Milutinovi, a sedmi Ferdinand Rister. Iznad njih, trei zdesna je Mavro Fier.

27

Najvie podataka o politikom ivotu, prvenstveno srpskog stanovnitva u Rumi, donosi list Zastava. Ipak, njegove komentare politikih zbivanja i karakterisanje pojedinih linosti treba uzeti sa rezervom. List je bio politiki obojen i, naroito u vreme predizborne kampanje i posle izbora, estoko se obruavao na svoje politike protivnike. *** O prvim izborima posle ukidanja Bahovog apsolutizma 1861. godine, nema mnogo podataka. Zabeleeno je samo da je iz Srema u Hrvatski sabor 88 otilo 15 zastupnika (plus dva kolektivna) iz redova Narodne stranke. Nekoliko godina kasnije, u Sremskoj upaniji, odrani su izbori za kongres 89 Srba (Srpski crkveno-narodni sabor). U Rumi su izabrani sreski sudija i knez. List Napredak donosi vest da su danas 5. jula u 9 asova izabrana dva poslanika, koji e ii u Vukovar da izaberu poslanike za srpski kongres u Karlovcima. Ovi, kao i drugi izbori, odrani su u optinskoj kui (zgrada * Magistrata ). Tom prilikom su bila prisutna samo trideset i dva oveka. Oni su se sluajno zadesili na oblinjoj pijaci, kada je tamo doboar oglasio poziv za biranje poslanika. upanijski pisar, kao slubeno lice, saoptio je da, prema vioj zapovesti treba da se biraju dva poslanika. Prvi je reagovao rumski knez, povikavi da se bira sreski sudija Branko Jovanovi, a ovaj je, opet, predloio kneza. Jedan je bio stareina sreza, a drugi optine. Kao odgovor na ovaj providan potez, neko iz naroda je povikao a vi izaberite za poslanika u Karlovce naeg velikog upana, na ta je knez odgovorio da e tako i biti. Prema ovom izvoru, slian nain izbora poslanika bio je i u drugim sremskim optinama. I stvarno, od zastupnika graanskog reda, za ovaj kongres, izabrani 90 su veliki upan Kuevi i veliki sudija Mikovi. Kao, uostalom, i u prethodnom periodu, srpske vlasti u Beogradu su bile veoma zainteresovane za politike i druge prilike u susednoj Monarhiji, a naroito za poloaj njenih pravoslavnih pripadnika. U Srem su esto dolazile osobe iz Srbije, poslate da ispitaju raspoloenje srpskog stanovnitva. Njihovo prisustvo nije prolazilo nezapaeno, te je, osim u slubenim izvetajima lokalnih pijuna, ponekad bilo obelodanjeno i u tampi, naravno u negativnom kontekstu. Tako jedna vest od 3. jula 1864. godine govori o izvesnom Milovanu Jankoviu iz Beograda, koji ve neko vreme boravi u Rumi kod . Matia. On je i u vreme vaara i po kii iao sa kiobranom i po okovima i atrama sprovodio agitaciju u korist Srbije. Usput je hvalio i sebe. Trudio se da svima dokae da va list (Napredak) nije nikada govorio istinu o Srbiji i da su u njemu samo lai, a da je istina samo ono to je pisano u Dnevniku. Takoe, preporuuje i list Sloboda. Vest se zavrava konstatacijom da oni hoe da 91 nas usree na preki nain, kako oni oe.
Vasilije . Kresti, Istorija Srba... Napredak, 1864, 79 * Danas je to objekat u eleznikoj ulici, do skoro u vlasnitvu Agrorume. 90 Napredak, 1864, 79, 84 91 Napredak, 1864, 79
88 89

28

Sledei parlamentarni izbori odrani su 1865. godine, po Izbornom zakonu donetom 24. maja iste godine. Kao i obino, agitacija je poela neto ranije. U Rumu je krajem aprila doao biskup trosmajer. Bilo je to prvi put posle jedanaest godina da je posetio Rumu. Stigao je iz Mitrovice i doekan je na optinskoj granici od deputacije na ijem je elu bio prvi podupan Sremske upanije, ivko Kirjakovi. Biskupa je tom prilikom pozdravio i Branko Jovanovi, veliki sudija rumskog sreza i njegov stareina. U Rumi je biskup 92 doekan pucnjavom iz topova i zvonjavom crkvenih zvona. Poetkom juna iste godine, istim povodom, Rumu je posetio veliki upan Stevan Kuevi. U grad je stigao preko Velikih Radinaca i Stejanovaca. Doekao ga je paroh Ratkovi, takoe uz zvonjavu zvona i topovske pucnjeve. Smestio se kod sudije Branka Jovanovia. Sledeeg dana je posetio sve tri pravoslavne crkve i etiri srpske kole, zatim katoliku crkvu i etiri nemake kole, kao i devojaku kolu, iji su ueniki radovi pohvaljeni na izlobi u Zagrebu. Tom prilikom je decu darovao noviima. Obiao je i Magistrat i sresko zdanje. Iz Rume je otiao u obilazak okolnih sela, a predvee se vratio u 93 Rumu. Te noi su fenjeri dugo bili upaljeni, a banda je svirala do 23 asa. Sremski veliki upani su i inae, s vremena na vreme, obilazili upaniju, pri emu je Ruma, kao jedno od najznaajnijih mesta, bila nezaobilazna stanica. Na primer, novoizabrani Veliki upan Sremske upanije, Ervin eh, tokom jeseni 1886. posetio je Rumu. Stigao je u petak, 29. oktobra i sveano doekan ispred zgrade Magistrata. U Rumi je ostao nekoliko dana i nakon toga, zadovoljan posetom, u pismu upuenom gradonaelniku Jovanu uriiu, 94 zahvalio se na doeku i obeao da e se zalagati za napredak upanije. Kako su se izbori pribliavali, korespondencija izmeu predstavnika vlasti i katolike crkve bivala je sve intenzivnija. Srem, sa veinskim srpskim stanovnitvom, bio je u ii njihovih interesovanja. trosmajer i Franja Raki su krajem juna razmenili miljenje o predstojeim izborima u Sremu. trosmajer se konsultovao i sa svojim sekretarom Franjom Miheliem o predizbornoj kampanji u Sremu, gde se, naroito u Rumi, trosmajerovo ime upotrebljavalo u borbi protiv vladinih kandidata. Biskupa je o tom izvestio vladin agitator, Konti. trosmajer je prokomentarisao da je sramota za katolike da se u Sremu izaberu 95 srpski ljudi, i da se povodom pominjanja njegovog imena nee oglaavati. Kada je doao dan izbora, u Rumi se pojavilo preko stotinu biraa. Poto svi nisu mogli da stanu u magistratsku dvoranu, bili su podeljeni u tri grupe. Prva grupa je glasala u varokoj dvorani i izabrala je vlastelinskog inovnika Bertalana. Ovde treba pomenuti nedavni spor Optine sa Vlastelinstvom zbog nekih panjaka (Berak?), te su pojedini birai hteli da izbace kneza i belenika iz varoke kue, zbog njihove navodne saradnje sa vlastelinom. Zato su birai u ovoj grupi i glasali za njega, mislei da e on u ovom sporu stati na stranu Optine. Druga grupa je glasala u stanu gospodina Kojia. Tamo je izabran
92 93

Srbobran, 1865, 36 Srbobran, 1865, 46 94 IAS, Magistrat..., 1886, kut. 4.851-5.600; IAS, Magistrat, sedniki zapisi, 27. oktobar 1886. 95 Vasilije . Kresti, Graa o Srbima I, 122

29

maar Jano. U toj grupi je bilo vie Srba, ali oni su opet glasali za Jana, koji je dobar i poten ovek, iako je on tom prilikom iskreno rekao: Ljudi, to mene birate, ja sam maar i nita drugo neu braniti sem maarskog. Trea grupa je glasala u sudskoj dvorani. Tu je bilo nekoliko liberala, dok su svi ostali bili Nemci. Tamo je izabran Svetozar Mileti, iako Nemci nisu ni znali za njega. Meutim, poto Mileti nije bio domorodac, komisija nije potvrdila njegov izbor. Zbog svega ovog, tampa je pisala da je u vezi sa ovim izborima u Rumi vladao udan duh, jer, izmeu ostalog, Srbi su hteli sa Maarima. U irikom srezu 96 izabran je Livije Radivojevi, a u Irigu Jovan ivkovi i Mihajlo Polit Desani. U periodu do sledeih parlamentarnih izbora u javnom ivotu Rume odvijale su se uobiajene politike aktivnosti. Tek ponekad, u Rumi bi se osetio odraz krupnijih politikih zbivanja u okruenju. U pismu Ministarstva policije u Beu, upuenom ministru spoljnih poslova, od 17. oktobra 1866. godine, koje se ticalo delatnosti profesora Stevana Kaanskog, pominje se jedno tajno udruenje u Rumi pod imenom crna eta. Ono je bilo povezano sa zaverenikom delatnou uperenom protiv vladavine kneza Mihaila u Srbiji. Zbog svojih politikih shvatanja Kaanski je morao da napusti Srbiju. Smatrao je da je knez Mihailo bio konica ostvarivanju srpskih interesa. U pismu se navodi da je Kaanski iz Beograda doao u Rumu, gde je dobio mesto profesora. Poto je bio poznat po svojim egzaltiranim politikim shvatanjima, ovo njegovo nametenje i ostanak na tom poloaju, izazvali su uenje svih umerenih. U istom pismu se pominje i advokat iz 97 Rume, dr Polit (Mihailo Polit Desani), koji je podravao Kaanskog. Na drugoj strani, u srpskoj tampi su objavljivani tekstovi upereni protiv Nemaca i Maara u Sremu, tj. njihovih namera da Srem osvoje i srpstvo progone i utamane. U jednom prilogu, iz 1867. godine, koji odie sveslovenstvom i borbom protiv tuinskih elemenata u Sremu, pominju se i rumski Nemci (prostaci vabe iz Rume), iji su predstavnici uestvovali na skupu Nemaca u Iloku. U istom kontekstu pisalo se i o pojavi maarskih emisara u Sremu, koji su se raspitivali ima li ovde Rusa, kao i o nameri vojnih 98 vlasti da u Rumi razmeste ulanerski tab, zajedno sa bandom. Godina 1867. bila je izborna godina. Aktuelni Sabor Trojedne kraljevine doneo je Prevremeni zakon o izbornom redu. Prema njemu, postojalo je neposredno i posredno izborno pravo. Neposredno izborno pravo su imala lica koja su posedovala nekretnine i plaala porez 30 forinti, zatim svetenici svih konfesija, uitelji, kraljevski inovnici (kraljevski, upanijski i optinski), doktori medicine i prava, lekari, magistri hirurgije, diplomirani mernici i drugi. Posredno birako pravo se odnosilo na one koji su plaali porez od 5 forinti. Na svakih 50 posrednih biraa, birao se jedan izbornik, koji je zajedno sa ostalim biraima (neposrednim) birao zastupnike u Saboru. Drugim reima, 50 ovakvih biraa imali su glas kao jedan izbornik bira sa neposrednim pravom glasa. Novi
96 97

Srbobran, 1865, 50, 53 Svetozar Mileti i narodna stranka, graa 1860-1885, knjiga 1, 1860-1869, Sr. Karlovci, 1968, 370-371 98 Zastava, 1867, 71

30

izborni zakon propisivao je da se u Rumi bira jedan zastupnik. Biralita u Sremskoj upaniji su se nalazila u Rumi, Vukovaru, Tovarniku, Iloku, Erdeviku i 99 Irigu. Srpski list Zastava je redovno pratio predizbornu kampanju. Zanimljivo je da se u poetku Zastava nije jasno opredeljivala za ili protiv neke strane u izborima. Naprotiv, naglaavano je da treba da se uju i drugi kandidati, a ak je izraavana i lojalnost prema vlastima reima: Srem se uvek odlikovao politikom sveu. U toku kampanje hrvatski ban Rauh i Jovan ivkovi obilazili su Srem, s ciljem da organizuju svoju partiju (Unionistika stranka). Oni su 28. oktobra u 18 asova doli iz Karlovaca u Rumu. Ovde je ivkovi nasamo razgovarao sa nekoliko advokata i graana, kojima je kao svoj svojima izloio politike koncepcije. Za njim je iao Jovan Suboti, kome je u Rumi pripremljen svean doek. U tom smislu, 3. novembra, spremljeni su bakljada i banket u ast Subotia, ali su ih lokalne vlasti zabranile. Ovo je 100 izazvalo ogorenje stanovnitva. Suboti je u Rumu stigao u podne 15. novembra. Najpre je razgovarao sa graanima i advokatima u stanu dr Dimitrijevia, a sutradan je razgovor nastavljen u Subotievom stanu u Rumi. Razgovorima je prisustvovao i veliki broj drugih Rumljana. Tom prilikom je zauzet stav da se izrazi protivljenje oktroisanom izbornom zakonu, koji je, prema njima, bio u suprotnosti sa saborskim zakljucima. U pogledu zabrane bakljade ispoljena je sumnja da se u tu rabotu umeala sreska vlast, koja je i inae poznata po slinim aktivnostima prema politikim protivnicima. To vee, u mirnoj Rumi je bilo mnogo pandura, andara i etnika, koji su traili izgrednike, a sudija je u kafani primao raporte od patrola. U subotu uvee dr Dimitrijevi je priredio zabavu u ast dr Subotia, koja je trajala do dva sata posle ponoi. Sutradan je Suboti otiao u Irig, a prilikom prolaska kroz njihov kraj Starorumljani su zvonili zvonima i pucali 101 topovima u njegovu ast. Pojavila se i vest da po Sremu putuje neka nepoznata osoba i raspituje se za narodnjake. Ispostavilo se da je u pitanju lezinger mit, koji se izdavao za vladinog emisara. On je nou tajno razgovarao sa mladim Janom i sa drugim maaronima. Dolo se ak i do njegovih beleaka u kojima je, izmeu ostalog, stajalo: Ruma ist so terorist dass sich kein Deutcher zu rhren * ** 102 Poele untersteht , Branko Jovanovi in Ruma Stuhlrichter zu entfernen . su da krue i neproverene vesti o moguim kandidatima za izbore u Sremu. Tako su pominjani dr Mihajlo Polit Desani za rumski srez, Krsti za Rumu, 103 Jovan Suboti za erdeviki srez

99

Zastava, 1867, 98 Zastava, 1867, 101 101 Zastava, 1867, 104 * Ruma je tako teroristika da nijedan Nemac ne moe biti miran. ** Udaljiti sudiju u Rumi Branka Jovanovia 102 Zastava, 1867, 108 103 Zastava, 1867, 105
100

31

U izbornu borbu se ukljuio i Veliki upan Kuevi. On je poetkom decembra 1867. godine poslao telegram karlovakom patrijarhu Maireviu u kome preporuuje svetenstvu rumskog sreza da se uva agitacija, naroito Rumljanina Stajia i Markovia u Grgurevcima. U sledeem telegramu upuenom patrijarhu, izraeno je nezadovoljstvo zbog toga to, kako se kae, rumsko svetenstvo, zajedno sa Subotiem, obmanjuje birae. Smatra da e zbog tih agitacija koliko sutra nastati neredi u Rumi. Zato moli da se u Rumu poalje neko ko e u saradnji sa velikim sudijom (Brankom Jovanoviem) odvratiti svetenstvo od ovih agitacija. Trei telegram je stigao nakon proglaenja rezultata izbora. U njemu se konstatuje da je Ruma izabrala Subotia, rumski srez - Filipovia, Irig - Polita, itd., sve u svemu, ak petoricu naih protivnika. Tome su doprineli i svetenici, najei agitatori, koji su se 104 tako nama najvema zamerili. U jednom od telegrama, patrijarhu je stigao i program vladinog kandidata 105 ivkovia, koji u celosti glasi : Mojim biraima! 1. Ja sam za podpunu avtonomiju t.e. od ugarske neodvisnu zemaljsku upravu i zakonarstvo u poslovi nastavni, vjerozakonski, vnutarnih i pravosudnih .. 2. Ja sam za gledom ve stvoreni austrisko ugarski dualizam dravni, za zdruen ili savez sa Kraljevinom ugarskom u gornjoj avtonomiji nadmaajui ratni, financialni i trgovaki poslova. 3. Ja sam za zajedniko abavljanje tih zajednikih poslova, dakle zajedniku u tome upravu, zakonarstvo sa kraljevinom ugarskom. Nain pak naega sudjelovanja u dotinom zakonotvornom organu ustanovie se po obim saborima, naim i ugarskom sporazumno 4. Ustroiti nau domau vladu i celu upravu, usvojavam slobodoumno naelo ustavne drave ugarske. 5. U pogledu Dalmacie i Kraine vojevau kao i dosad za ostvarenje zdruene prve i spojene druge sa Materom Zemljom. 6. Isto tako za odranje naega prava na Rjeku. 7. Glede naina postupanja na prestojeem Saboru, ja sam uz ogradu protiv oktrisanja izbornog reda, za izaslanje regnikolarne deputacie koja bi sa slinom deputaciom sabora ugarskoga u svih pitanja ravnopravno u dogovor stupiti i usljed toga svomu saboru na odobrenje izvjestiti imala. ivkovi s. r. Srem je tada bio podeljen na nekoliko izbornih srezova, s tim da se posebno glasalo i u Rumi i Vukovaru. U Rumi, Vukovaru i ilokom srezu izbori su zakazani za 4. decembar, u irikom za peti, u rumskom za esti, u
104

105

Arhiv SANU, Odeljenje u Sremskim Karlovcima, MPB 1867, 9/I-III (u daljem tekstu Arhiv Karlovci) Arhiv Karlovci, MPB 1867, 7/I-II; br. 1978/pol

32

erdevikom za sedmi, u tovarnikom za deveti i u vukovarskom izbornom srezu 106 za 10. decembar. U izbornoj komisiji u Rumi predsednik je bio advokat Nikolajevi, a potpredsednici Lobmajer (Lobmayer) i Rifert (Riefert). Postavljanje ovih lica, za opoziciju je bio znak vladinih namera da, poto-poto, ostvari svoje ciljeve na izborima. Usput su se pojavili i problemi sa birakim spiskovima u Rumi. Bilo je nejasno da li Rumljani sa boravitem u Rumi, a koji porez od 30 f. plaaju u nekom drugom mestu, imaju pravo glasa ili ne. Vlasti su najpre odgovorile da nemaju, te su po prvom popisu biraa Srbi imali prevagu od 40 glasova u odnosu na druge narode. Onda su, kada je ve bila tolika prevaga, dozvolili i onim Rumljanima koji nisu plaali porez u Rumi da glasaju, te su Srbi u Rumi dobili jo 18 glasaa. U meuvremenu je Nikolajevi dao ostavku na mesto predsednika komisije, a tu funkciju je preuzeo Branko Jovanovi, nakon ega je 107 usledio novi popis biraa. Izborna proba za rumski izborni srez odrana je 11/29. novembra. Jednoglasno su izabrani dr Suboti i Filipovi, a u Irigu dr Polit. U Rumi je izabran dr Suboti. Tom prilikom su isticane njegove zasluge u organizovanju Narodne stranke u Sremu. Kasnije, u Saboru, on je 1867. godine podneo predlog o ravnopravnosti srpskih imena i irilice u Hrvatskoj. Nakon toga, Rumljani su pozvali Iriane da sa svojim poslanikom dou u Rumu, to su ovi kasnije i uinili, doavi sa vie kola. Po obiaju, usledila je bakljada u znak 108 pozdrava. Na dan izbora u Rumi je bila pijaca. Vlasti su raunale da e se srpski trgovci zabaviti pazarom i propustiti priliku da glasaju. Ali prevarili su se konstatuje Zastava. Sreski sudija je, takoe, naredio da se na dan izbora zabrani svaka demonstracija i da se otvore svi duani. Srpski trgovci nisu posluali ovu naredbu i svi duani su listom bili zatvoreni, kao da je praznik. Birai su se okupili ispod barjaka. Meu njima je bio i estiti starac advokat Koviljac. Pevale su se pesme poput neka znaju spaije da Srem danas njihov nije i uzvikivale parole ivio Suboti. U izbornoj dvorani su se ve nalazili okupljeni Nemci, s namerom da glasaju za Jana, dok su Srbi bili za Subotia. Na izbore je doao i bolesni berberin Steva Bokovi i glasao za Subotia. Kada je na njih doao red, poto je glasanje bilo javno, videlo se da su sudija Jovanovia i Koji glasali za Jana. Za njega su glasali jo neki Srbi (upanijski pisar Milan Stojevi), kao i Jevrej Gavra Vesel (Gabriel Wessel), koji je tom prilikom rekao Srbima: Oprostite, gospodo, ja sam mirno. Glasale su i neke enske udovice sa pravom glasa. Nakon brojanja glasova, ispostavilo se da su Srbi dobili osam glasova vie, te je tako, i pored nepravdi, smutnji i ometanja, pobedio dr Suboti. I u rumskom srezu je pobedio srpski kandidat, advokat Filipovi. Posle toga su hiljade ljudi izale na ulice Rume i, uz sviranje muzike, 109 slavile ovu pobedu.
106 107

Zastava, 1867, 103 Zastava, 1867, 111 108 Zastava, 1867, 110 109 Zastava, 1867, 111

33

U Rumi su izbori ponovljeni 22. februara 1868. godine, jer su etiri zastupnika Sremske upanije napustila Sabor. Zakazani su u 8 asova u prisustvu Kuevia i Paretia. Narodnjaci su tom prilikom napustili dvoranu, a 110 Jano je glatko izabran, uz tiinu i ogorenje. Kada je sve prolo, vlasti su poele da lee rane zbog izbornog poraza u Sremu i da se svete svojim politikim protivnicima. Ve 5. decembra, sudija Branko Jovanovi je kritikovao rumskog kneza Ljubu Panajotovia, to je samovlasno i bez znanja upanijske vlasti naredio osvetljenje Rume nakon ove izborne pobede. On je optuen da nije prijavio noenje bakljade, to je protumaeno kao nemarnost u obavljanju dunosti. Zato je zvanje rumskog 111 Sudija Branko kneza privremeno prelo na senatora Vasu Veselinovia. Jovanovi se osvetio i beleniku Radovanu Vujanoviu, smenivi ga jer je na izborima glasao za Subotia. U narodnjakoj tampi su se, tim povodom, pojavili lanci u kojima su Jovanovievi protivnici govorili da je on bio omraen 112 ne samo od Srba ve i od maarona , a izabranom poslaniku rumskog sreza, Simi Filipoviu, koji je, za razliku od drugih, ostao u Saboru, pravljena je maja 113 muzika. On je i izbaen iz Narodne stranke. Srbi u Sremu su uvek bili osetljivi na politika previranja u susednoj Srbiji. Te 1868. godine ubijen je srpski knez Mihailo. Vesti belee izraze alosti i u Rumi. Ovde je, u nedelju, 16. juna, odran parastos, dodue skromno poseen i bez govora. Razlog za to bila je neobavetenost Rumljana, a i lokalne vlasti su 114 pravile smetnje ovoj manifestaciji. U samoj Habzburkoj monarhiji je, takoe, dolo do velikih promena. Ona je Austrougarskom nagodbom 1867. godine preureena u dualistiku dravu. Sledee godine su svoje meusobne odnose u okviru Ugarske regulisali Hrvati i Maari Hrvatskougarskom nagodbom. Ovaj sporazum nije mnogo popravio poloaj srpskog stanovnitva u dravi, stoga srpska tampa ovo nije propratila sa nekim posebnim oduevljenjem. Jedna vest iz Rume, krajem decembra 1868, govori da se ovde silom manifestuje nova era posle Nagodbe sa Ugarskom. Kao najrevnosniji u njenoj afirmaciji, opet se pominje sudija Branko Jovanovi. On je na Tucindan, kada su se svi Srbi pripremali da proslave ovaj praznik, u dosluhu sa Janom sazvao sednicu optine, gde su veinom glasova reili da se na optinsku kuu, pored zemaljske (dravne), istakne i maarska zastava. Vele da e biti zazorno ako se vidi da se ovde ne raduju uniji sa 115 Ugarskom. Iako ne kao parlamentarni, atmosferu politikih sukobljavanja podgrejavali su i izbori za Crkveno-narodni sabor. Takvi izbori odrani su 1869. godine. Prema izbornom redu za srpski narodni crkveno-kolski kongres biralo se 20 svetenika i 50 svetovnih lica. Biranje je, takoe, bilo neposredno i
110 111 112

Zastava, 1868, 16 Zastava, 1867, 112 Zastava, 1868, 25 113 Zastava, 1868, 30 114 Zastava, 1868, 55 115 Zastava, 1869, 2

34

posredno. U ovom drugom sluaju, na 500 lica sa pravom glasa, biran je jedan 116 poslanik. Glasanje je bilo javno, a odluivala je natpolovina veina. Rumski izborni srez je imao tada 22.372 due, a samo Ruma 2.467 (verovatno se radi o 117 broju pravoslavnih stanovnika, a ne o licima sa birakim pravom p. a.). Izborna skuptina u Rumi odrana je 3. avgusta. Na skuptini je jednoglasno izglasano poverenje narodnjacima (Narodna stranka) i 118 nepoverenje patrijarhu. Tok skuptine je bio buran. U optinskoj kui skupilo se mnogo sveta skuptinara. Prisutna su bila i sva tri rumska svetenika. Kada su u jednom trenutku skuptinari odbili predlog da se ita patrijarhova bula, Stevan Dimitrijevi je poeo da korteuje meu skuptinarima, kao da je na vaaru, te je bio opomenut. Pristupilo se glasanju o ovom predlogu i rezultat je bio 31:11 protiv itanja. Tada se predsednik skuptine Nikolajevi naao u nevolji, i podneo ostavku na ovo mesto. Pri glasanju o poverenju patrijarhu, samo jedan nazadnjak glasao je za njega. Paja Bogdanovi je obelodanio podla i gadna dela perovoe uitelja Arinovia, koji je pretio parohu Stajiu i govorio da on nee da ide protiv optine koja ga plaa. Meutim, bio je izbaen 119 sa skuptine, a mesto njega za perovou je postavljen ivan Gojkovi. Prema novom izbornom redu za Sabor, izborima su rukovodili Izborni kotar, odnosno Sredinji odbor, koji se sastojao od predsednika, perovoe i etiri potpredsednika. U upanijama je predsednik bio sam upan, a u gradovima naelnik. Sredinji odbor je imenovao izbornu deputaciju (predsednik, perovoa i dva lana). Ona je popisivala birae i birala izbornike, sastavljala izborne liste i rukovodila biranjem zastupnika. Rok za ovaj posao bio je od 14 do 40 dana. Pravo izbora imali su svi zaviajni, tj. dravljani Kraljevine. I dalje se biralo posredno i neposredno. Biranje je bilo javno, pri emu su birai lino dolazili na glasanje i glasali usmeno. Izabran je onaj koji je dobio natpolovinu veinu, a ako to nije sluaj (ako niko ne dobije) onda su se dvojica najboljih ponovo takmiili. Biralo se 67 zastupnika, od ega su upanije birale 43, a gradovi, ovlaeni srezovi i znamenita trgovita 24 poslanika. Sremska upanija birala je est, a sama Ruma jednog poslanika. Rumski izborni srez imao je 24.244 lica, a Ruma 2.467. U srezu je ukupno bilo 34 mesta 120 (Irig, Beenovo, Beoin, Maradik, Inija, Rakovac...). Novi izbori su zakazani za 1871. godinu. Sredinji odbor Narodne stranke uoi izbora izdao je proglas biraima za Srem 4. juna (16. juna) i istakao svoje kandidate. Za Rumu to je bio advokat Svetozar Nikolajevi, a za rumski srez dr Stevan Dimitrijevi, kraljevski javni belenik. Upuen je poziv biraima da se upiu, da budu jednoduni i da svi izau na glasanje. Takoe, predloeno je da se odrede agitatori u svakom mestu. Naglaeno je da e na izborima uestvovati samo dve stranke: ona koja je tri godine bila u Saboru i ova naa. Iza ove prve, kau, stoje vladini inovnici, a uz drugu, nau, je narod. Izgleda
116 117

Zastava, 1869, 81-82 Zastava, 1869, 87 118 Zastava, 1869, 92 119 Zastava, 1869, 95; Panevac, 1869, 18 120 Zastava, 1870, 47, 48, 67

35

da je kasnije dolo do promene, jer se u izvetajima kao kandidat Narodne stranke pominje Jovan Roguli, a ne Nikolajevi, dok je za Rumu ostao dr Dimitrijevi. Ukazivano je na vanost izbora u Sremu, jer od ovdanjeg ishoda zavisi da li e Narodna stranka imati veinu u Saboru. Protivnika strana je predoseala neuspeh. Zato je sremski upan Kuevi, videvi da Jano nije najbolji izbor za protivkandidata, pokuao da privoli Kritovca da preuzme ovu ulogu, to je ovaj odbio. I Adolf Pejaevi se prihvatio zadatka da agituje za vladinog kandidata u Rumi. Pozvao je i majstore Nemce da mu pomognu. Meu Srbima u Rumi, pominje se srpski pisac Staji, koji je na najgadniji 121 nain korteovao za vladinog kandidata. Ishod izbora, na dravnom nivou, bio je sledei: Narodna stranka - 60, 122 U Sremu su unionisti vladina (Unionisti) - 13 i Starevieva - 2 zastupnika. ubedljivo poraeni od Narodne stranke, osvojivi samo jedan mandat (u 123 U Rumi je Vukovaru), dok je Narodna stranka dobila est mandata. Dimitrijevi dobio 93 glasa, a vladin kandidat 29, dok je u srezu za Rogulia 124 glasalo 232 biraa, naspram 78 za podupana Branka Jovanovia. Sledei izbori su odrani 1872. godine. Za rumski srez mesto biranja je bila Inija, a za trgovite Ruma izborno mesto se nalazilo u samom gradu. Formiran je Izborni odbor za Rumu, koji je imao zadatak da obavi popis biraa i organizuje izbore za poslanika. Predsednik odbora bio je Jovan Mladenovi sudija, zamenik Vasa Veselinovi, perovoa Duan Grkovi, a odbornici su bili Svetozar Nikolajevi i Imbro Bertalan. Predsednik odbora za rumski srez bio je Vasa Hadi, zamenik Porfirije Surinski, perovoa sreski pisar P. Dobrovoljni, a odbornici varc (Schwarz) i Grkovi. Popisivanje biraa je planirano za petak 125 12. aprila. Na vest o izborima poela je predizborna kampanja (korteovanje). Prvi izborni sastanak u Rumi odran je 19. marta, skoro u tajnosti u jednoj prostoj birtiji Kod Zibcerke. Ta kafana je, inae, poznata po tome to u nju uglavnom dolaze kalfe i slukinje, kao i proste vabe. Tu je muzika besplatna. Sastanku su prisustvovale zanatlije, veinom katolici, ali slovenskog porekla. Podupan Branko Jovanovi je pozvao i sedam osam Srba, koje je smatrao svojim ljudima, ali se odazvalo samo njih nekoliko. To su uglavnom bili izrodi i propalice. Dodue, bio je i jedan valjan koji je doao preko svoje volje. Dogovor je otvorio naelnik piler, koji je preporuio da se glasa za vladinog kandidata za trgovite Ruma Branka Jovanovia. Zatim je re uzeo sam Jovanovi, koji je prihvatio kandidaturu, pod uslovom da se sa njom sloe i prisutni. Rekao je da je on vie godina slubovao u Rumi i da je uvek zastupao njene interese. U svom izbornom govoru, izmeu ostalog, obeao je i smanjenje poreza i maksimalno angaovanje da pruga proe kroz Rumu. Istog dana, povodom predstojeih izbora, u Putincima je drao govor sudija Jovan
121 122

Zastava, 1871, 44, 58, 57 Zastava, 1871, 64 123 Vasilije . Kresti, Istorija Srba 124 Zastava, 1871, 60 125 Zastava, 1872, 39, 42

36

Mladenovi, a oekivala se i skoranja poseta Velikog upana, koji je ve 126 obilazio sremske srezove. upan je ubrzo doao u Rumu i pozvao okupljene inovnike da se angauju u korist izbora vladinog kandidata. Kada su Nemci pitali starog Jana, dosadanjeg rumskog poslanika, da li da glasaju za Branka Jovanovia, on je rekao da e Srbi da glasaju za Srbe, a da Nemci treba da glasaju za Nemce, a ne za Branka Jovanovia. Velikom upanu se ovo nije dopalo i preko ice je poruio Janu da se okane toga posla, jer e mu sin u roku od 24 asa dobiti otkaz u irikoj sudnici. I sam predsednik Izbornog odbora za srez, Hadi, govorio je: Car je na otac, a mi smo sinovi njegovi; lane smo poslali na Sabor one sinove s kojima otac na car nee da razgovara, zato sad treba da poaljemo onakve sinove sa kojima e otac na razgovarati hteti. U Rumi za vladinog kandidata od Srba su agitovali: Sima Milutinovi Tuta, prodavac krea, Gavra Jankovi, bivi upanijski etnik i Mladen Mladenovi. piler, protivno zakonu, zloupotrebio je optinske pandure, tako to je Nemcima, s 127 kue na kuu, slao policajca Gavru. Kako su se izbori pribliavali kampanja se intenzivirala. Novine piu da je 10. maja U Rumi opsadno stanje. Dvadest ulana dri u optinskoj kui fajerpike (straa p. a.). Dan ranije je kod sudije bila prireena sveanost, na koju su, pored mnotva Nemaca, pozvani i podupan Jano i upnik Vice. upnik je zaklinjao, a Jano opominjao. Istog dana uvee bila je srpska beseda. U 12 asova je izbio i poar, kada je izgorelo sedam trgovakih atri. Nemci su u deset birtija organizovali pijanku o podupanovom troku. upan, podupan i drugi Kuevi-stvorovi pravili su majalis u Tivolu. Uz sve to, nadovezala se i 128 slava starorumske crkve, dok su andari sve vreme patrolirali. Narodna stranka je planirala da u optinskoj kui 14. maja odri sastanak mesnog odbora, kada je trebalo da budu odreeni birai stranke. Na sastanak su pozvani i Nemci, iako je advokat Sima Kresti bio protiv, jer se oni nisu odazvali istim povodom prole, i 1867. godine. Stevan Dimitrijevi je ovaj sastanak prijavio pileru 11. maja i dobio dozvolu. Meutim, 13. maja, u 17 asova, policajac Gavra je javio da se sastanak ne moe odrati u optinskoj kui, ve da se za to odabere neko privatno mesto. Odabrana je gostionica Kod orla, a na dan sastanka oko optinske kue ustanovljena je straa. Zabranjena je i muzika, iako je za ovu priliku ve bila kaparisana. Takoe, reeno je da muzike nee biti ni u vreme izbora. Na dan sastanka birai su na svojim kuama istakli zastave, te iako je bila nedelja, svi su izali na pijacu kod Krsta, preko puta kue poslanika Dimitrijevia. Odatle se u 9 asova sa zastavom krenulo prema Orlu. Poto je muzika zabranjena, omladina je pevala narodne pesme. Pred kafanom Orao ve su sedeli sudija Mladenovi i pristav Tatomirovi, budno motrei. Sastanak je otvorio Svetozar Nikolajevi pozvavi Dimitrijevia da opie kako je tekao rad Sabora, kao i da ispria o zbivanjima u vezi sa njegovim rasputanjem. Ovaj poziv je propraen uzvicima
126 127 128

Zastava, 1872, 37 Zastava, 1872, 42 Zastava, 1872, 56

37

ivio poslanik na dr Dimitrijevi!. Zatim je Sima Kresti, poto je zapazio i nekoliko Nemaca, govorio o zajednitvu, o sinovima jedne domovine i da se vara onaj ko misli da jedan moe pevati, dok drugi plae. Na kraju je preporuio Dimitrijevia za kandidata. Opet su se uli povici ivio!. Dimitrijevi je prihvatio kandidaturu i opirno izloio svoj program, esto prekidan uzvicima ivio!. Kada se sastanak zavrio svi su se, uz pesmu, vratili na pijacu. Zastava 129 je ostavljena kod dr Dimitrijevia, kao zalog. Na dan izbora, 17. maja, birai su sa zastavama poeli da se okupljaju kod Krsta na pijaci, ve u 7 sati ujutru. Zatim su svi zajedno krenuli prema optinskoj kui. U povorci su bili i Srbi i Hrvati, stari i mladi, ak ni seljaci nisu ili na njivu toga dana. Povorka je krenula u 7.30 asova, uz pesmu. Bilo je milina videti sokolove nae kako brau sa pesmom prate na biralite. Kod vlastelinske kue na centru, po obiaju, kolona se zaustavila i omladina je zapevala pesme. Sima Kresti se obratio biraima istakavi da je svima cilj opti napredak i blagostanje. Nai dedovi su istrajavali na bojnom polju, a mi to isto moramo uraditi na ustavnom polju. Biraima je poruio da se ne plae mnogobrojne vojske, jer ona uva red i mir. Potom su krenuli ka optinskoj kui u eleznikoj ulici. Nemci su drugim sokakom, praeni vojskom, ve doli u optinu i smestili se u optinskom dvoritu. Pred optinskom kuom mogao se videti sledei prizor: sva tri sokaka oko optinske kue zakrila je carska vojska naoruana do gue; deo ulanera je od ugla optinske kue, pa sve do preko puta leee kue Stevana Kritovca, prepreio put biraima, pri emu su drali sablje u rukama; pored njih birai skoro da nisu mogli da prou, ak ni jedan po jedan. Da bi se spreio nered, koji je suprotna strana i htela, vojska se malo razredila, ali birai ne htedoe da se provlae izmeu konja. Provukao se samo barjaktar Aleksa Lackovi. Tada je poela galama i mete. Pojavio se predsednik izborne deputacije pristav Tatomirovi i rekao oficirima da se vojska povue, jer je ovakav njen postupak protivzakonit. Ovi su posluali i narod je doao pred optinsku zgradu, na ijem ulazu su stajala dva andara sa ukrtenim bajonetima i samo su birai mogli da prou. Posle pregovora, oni su uklonjeni i u hodnik je postavljeno est ulanera bez sablji, samo sa pukama o ramenu. Trebalo je da spree da se birai Narodne stranke pomeaju sa Nemcima, koji su kao roblje stajali u dvoritu pod upom. Kada je poelo glasanje, prvo su glasali Nemci. Oni su se uplaili jer su videli da ih je gradonaelnik piler naveo na nepoten posao. Za njima su glasali Srbi, i to svi za Dimitrijevia, osim trojice koji su bili na protivnikoj listi (Sima Milutinovi Tuta, Mladen Mladenovi i hromi Maksim pirta). Ova prva dvojica i nisu imala pravo glasa, jer se Tutina kua vodila na njegovog tasta Velimira, koji ivi u Novom Sadu, a drugi je svoju zaduenu kuu preveo na enu. Rezultat glasanja bio je 136 prema 80 za Nemce, odnosno, vladinu stranku. Povorka biraa Narodne stranke se vratila istim putem, Glavnom ulicom, pevajui pesme, dok su Nemci, praeni ulanerima, kao u mrtvakom sprovodu, otili drugim sokakom do pilerove kue. Pred kuom kandidata Dimitrijevia birai

129

Zastava, 1872, 67

38

Narodne stranke su se razili. Ipak, u rumskom srezu pobedio je kandidat 131 Narodne stranke Jovan Roguli. Narodna stranka je uloila protest protiv ovakvog naina izbora, zahtevajui ponitenje. Unutar stranke se postavljalo pitanje, zato je ishod ovakav, kada je 1867. i 1871. godine u Rumi pobedila Narodna stranka? Razlog je naen u velikoj presiji, andara i ulana, koji su bili rasporeeni na sve strane, kao faktor zastraivanja. Takoe, kao jedan od glavnih krivaca, okarakterisan je naelnik piler. On je sam pripremio izbornu listu biraa, pri emu je u nju uveo 50 virilaca Nemaca, koji nisu imali pravo glasa, a izostavio 30 virilaca Srba, pristalica Narodne stranke. piler je pod izgovorom da mu je ugroen ivot postavio vojniku strau pred optinsku kuu, iako je zabranjeno bilo kakvo uee i prisustvo vojske na dan izbora. ak ni graniari nisu mogli da uu u grad bez optinskog sertifikata. Govorei o pileru, tampa pie da je on u Rumu doao pre petnaest godina, iz nepoznatog pravca. Najpre je sluio kod Pejaevia, a zatim se pobunio protiv njega i uzeo nekoliko sesija u Putincima. 132 Osim Nemaca, za vladinog Godine 1871. postao je naelnik u Rumi. kandidata glasali su i neki Srbi. Kao takav, pominje se izvesni Uro Jankovi, kroja u Rumi, koji je dan uoi izbora puten iz zatvora u Vukovaru. Tamo je smeten pre desetak dana zbog veleizdajstvene rei, izgovorene u gostionici pri razgovoru sa staklarom Adolfom Dajom (Adolf Deutsch), pokrtenim ivutinom. Tu je i policajac Gavra Jankovi, koji se kooperio po ulicama, a u Buni 1848. godine je dobio tane odostrag i govorio da ako do ega doe, 133 izvadie tane i njime e prvo ubiti Miletia. U celini, na ovim izborima najvie mandata za Sabor dobila je Narodna stranka 47 zastupnika. U Sremu je pobedila u Tovarniku, Erdeviku, Iniji, Irigu i Iloku. Samostalna stranka je dobila 8 zastupnika, a vladina stranka 20 134 zastupnika. U Sabor je ulo jo i 48 virilaca. Posle izbora, ponovo je, direktno ili indirektno, usledilo kanjavanje uglednijih ljudi, koji su glasali za Narodnu stranku. Tako se, ovaj put, loe proveo trgovac Toa Bogdanovi, koji je morao da otputuje sa porodicom iz Rume. Za to vreme, piler je, bez dozvole i Bogdanovievog znanja, u njegovom odsustvu, otvorio stan i nastanio konjanikog potpukovnika. Kad se Toa vratio, video je da mu je ceo stan zauzet, a njemu je ostavljena samo dvorana. U tom sluaju su Bogdanovii morali da prolaze kroz potpukovnikove odaje i to kada se on razgai. Takoe, kada isti zakljua svoje sobe, onda i Bogdanovii ostaju zatvoreni u svojoj prostoriji. Ovaj kvartir je trajao est nedelja. Dodue, imali su Bogdanovii jo dve sobe, ali su one bile izdate tedionici, jer su na pogodnom mestu. Sazvana je komisija, koja je utvrdila da potpukovnik mora da se iseli, ali ni on, ni piler, nisu reagovali. Zato su

130

130 131

Zastava, 1872, 67 Zastava, 1872, 59 132 Zastava, 1872, 67, 59 133 Zastava, 1872, 60 134 Zastava, 1872, 61

39

Bogdanovii preli u jednu gostionicu, odakle su telegrafisali Zemaljskoj vladi, 135 izvestivi je o ovom sluaju. Iste godine odrani su i izbori za skuptinu Sremske upanije i za Srpski crkveno-narodni sabor. Uoi izbora za upanijsku skuptinu, Narodna stranka je izdala svoj proglas, u kome je istakla svoje kandidate. Za Rumu, to je bio Dimitrijevi, a za rumski srez, posednik Roguli, obojica zastupnici u Saboru od 136 1871. godine. Izbori za Srpski crkveno-narodni sabor (Preobraenski sabor) odrani su u leto 1872. godine. Iz Rume je od svetovnih lica izabran advokat Sima Krsti, a 137 od svetenih jerej Jovanovi. Povodom narednih izbora za poslanike za Petrovski crkveno-narodni sabor u rumskom izbornom srezu, odrana je Konferencija radi izbora saborskih poslanika. Zbor je odran 2. juna 1874. godine, u 9 sati, u Srpskoj koli. Govorili su advokat Svetozar Nikolajevi i paroh Avakum Staji, koji su konstatovali da su iriki paroh Jovan Jovanovi i advokat Sima Krsti opravdali poverenje, te su 138 ponovo jednoglasno izabrani. Za pripremu izbora 1875. godine u izbornom srezu Ruma izabrani su: posednik iz Rume Ernest piler, za predsednika, trgovac iz Inije oko Vojnovi, za prisednika (pomonik predsednika), belenik iz Inije Jovan Balog, za prisednika, belenik iz Kraljevaca Petar Stanojevi, za zamenika i sreski pisar u Rumi Milan Stojevi, za perovou. Za iste poslove u okviru izbornog sreza trgovita Ruma izabrani su: advokat Svetozar Nikolajevi, za predsednika, trgovac Jovan Bogdanovi, za prisednika, apotekar Josip Hondl, za prisednika, posednik Alojz Bertolan, za zamenika, upanijski pisar Ferdinand 139 Dobrovoljni, za perovou. Izbori su zakazani za 8. avgust, ali tampa je pisala da u Rumi vlada dreme i mrtvilo. Svojevrstan haos u politikom ivotu Rume bio je izraen neslaganjem oko izbora kandidata za predstojee izbore. Jedni hoe Subotia, drugi Tunu Bogetia, mitrovakog kapelana, trei Paju Filipovia. Za rumski srez je istaknut Stevan Dimitrijevi, ali je ovaj odbio kandidaturu, pa su ovi poeli da rade za Avakuma Stajia, a bilo je predloga u korist starog Rogulia. Neki vele, ne treba nam pop i advokat, ve graanin, a neki hoe 140 uitelja. Bilo je i predloga da se u Sremu obrazuje Slobodoumna opoziciona narodna stranka ili radikalna. U svakom sluaju, prevagnuo je stav da Srbi na 141 ovim izborima treba da budu opozicija.

135 136 137

Zastava, 1872, 81 Zastava, 1872, 56 Zastava, 1872, 83, 89; Panevac, 1872, 30 138 Zastava, 1874, 64, 68, 77 139 IAS, Magistrat..., 1875, 222 140 Zastava, 1875, 77 141 Zastava, 1875, 80

40

U rumskom srezu kandidati su tri popa: Stevan Popovi, bivi belenik * Filipovi, Roguli, Sima Milutinovi Tuta i bog bi znao ko jo. U izbornu borbu se umeao i grof Pejaevi, koji je u prolu nedelju po Rumi ruio bana, jer mu je ovaj ponudio da se kandiduje u Rumi, to je za njega verovatno bilo ponienje. Jovan Suboti je telegramom javio da nee da se kandiduje u Rumi, ve u Osijeku. Navodno, u Rumi i tako nee niko biti izabran od opozicionih kandidata, te je sva prilika da e iskoiti ivkovi, vladin kandidat. Opoziciona tampa jedino je hvalila i isticala starog Simu Krstia, koji hoe neto da radi i ko je neto pokuao. Na njegovu inicijativu je isposlovan jedan dogovor sa biraima u Rumi. Krsti je za kandidata za rumski srez predloio Stevana Popovia. Na drugoj strani, jerej (verovatno Avakum Staji p. a.) javno je govorio da oni koji su za opoziciju ne znaju ta je politika. On je svaki drugi 142 dan boravio kod podupana, koji je podravao njegovu kandidaturu. Nakon odranih izbora ispostavilo se da je u celini pobedila vladina stranka. Ipak, u Sremu su, od vladine stranke, pobedili samo ivkovi u Irigu i Pareti u vukovarskom srezu. ivkovi je dobio najvie glasova na jo dva izborna mesta, Makanec je pobedio takoe na tri mesta, a Suboti i Mirko Hrvat na dva mesta. Tako su izbori morali da budu ponovljeni na est mesta. Kao predstavnik Narodne stranke, Suboti je izabran u Osijeku i u Rumi, gde je, takoe, ipak bio kandidat. Meutim, odluio je da zadri mandat u Rumi, jer se verovalo da je u Osijeku narodni kandidat sigurniji u pobedu, nakon 143 predvienih ponovnih izbora. Poetkom, i naroito polovinom 70-tih godina, dolo je do velikih pokreta srpskog stanovnitva protiv stranih vlasti u Austriji i Turskoj. U Boki je izbio ustanak protiv Austrije, a u Bosni i Hercegovini protiv turske vlasti. Ustanak je 1876. godine prerastao u rat Srbije protiv Turske, to je jo vie rasplamsalo nacionalna oseanja Srba u Ugarskoj i probudilo njihove nade u konano osloboenje preostalog srpskog stanovnitva od turske vlasti i u ujedinjenje sa maticom Srbijom. Tadanja tampa je iscrpno informisala ovdanje stanovnitvo o situaciji na terenu, apelujui za pruanje pomoi ugroenom srpskom narodu u tim krajevima. Ovdanje stanovnitvo se i lino moglo uveriti u istinitost vesti koje su govorile o tekom poloaju Srba iz Bosne, jer se jedan deo bosanskih izbeglica 144 (najvie ena i dece) neko vreme smestio u neposrednoj okolini Rume. Rumljani, kao uostalom i svi Srbi iz June Ugarske, najee su prilagali novana sredstva, odeu, obuu i slino, sakupljene tokom organizovanih humanitarnih akcija.
Sima Milutinovi, kao ugledni graanin Rume, ali ne i pristalica radikalskih ideja, esto je pominjan u listu Zastava u veoma loem kontekstu. U jednom broju iz 1886. godine, karakterie se kao crepar i graar, ali kome glavni prihod dolazi od denuncijacija, intriga i kajarluka. On ne plaa optini za peenje cigle na optinskom zemljitu i zato je proletos platio globu od 275 f. Prevario je i rumskog zidara uru Andresa, uzevi mu novac od menice, a ima i drugih koje je izvarao. On je Germanov agent. (Zastava, 1886, 118) 142 Zastava, 1875, 83 143 Zastava, 1875, 87, 94 144 Zastava, 1876, 109
*

41

Jo 1862. godine, u Rumi je ustanovljen odbor gospoa, s ciljem da sakuplja priloge za crnogorske i hercegovake ustanike. Predsednica ovog odbora bila je Elena pl. Mladenovi. U isto vreme, postojao je i Odbor za sakupljanje priloga za Legiju bonjaku u Srbiji. Legiju, od 700-800 momaka, 145 predvodio je izvesni Zega, a nalazila se u velikoj nematini. U periodu 18691870, Rumljani su u vie navrata iskazali solidarnost sa stanovnicima Boke, 146 sakupivi, kao pomo, preko 162 forinte. Kada je u Bosni 1875. godine izbio ustanak, pohrlili su da pomognu hercegovako-bosansku sirotinju. Preopiran je spisak svih lica koja su te godine dala priloge, stoga emo pomenuti samo nekoliko ovakvih akcija. Jednom prilikom, kao prilonici iz Rume navedeni su: Toma Kritovac, ura Ves. Grgur, Jovan Markovi, Sava Kritovac, Uro Ivanievi, Mojsilo iri, St. B. Ivanievi, ore T. Kosti, Radovan Vidakovi, Aleksa ivanovi, Nikola Magaraevi, K. Radoji, G. Staji, Jovan Anastasijevi i Mladen Gruji, koji su 147 U drugom sluaju istakao se Paja Andrejevi, koji sakupili ukupno 15 forinti. 148 je prilikom belenikog ispita Kod orla sakupio 39 forinti. Mnogo vea je bila akcija u organizaciji Sime Krestia, kada je postradalima u ustanku poslao prihod od sela Srpskog pevakog drutva, u iznosu od 121 forinte, 20 novia, 149 Ipak, najvea suma novca je obezbeena 2 dukata, jedne rublje i 4 dinara. tokom dve akcije u ovoj godini, u prvoj su dva graanina sakupila 300, a u 150 drugoj, gospoice Bela Nikolajevi i Sanda Panajotovi 200 forinti. Sledeih godina, zbog srpsko-turskog rata, ovakve akcije su uestalije. U Rumi je osnovan enski odbor za pripomo srpskih ranjenika, koji je konstantno sakupljao priloge za ranjenike, a rumski trgovac Joca Bogdanovi, kao svoj prilog, 151 Za izbegle i gladne poklonio je drutvu Crvenog krsta 55 akova vina. bosansko-hercegovake porodice u Lici i Dalmaciji, Branko Jovanovi je sakupio raznu odeu i druge stvari (akire, prsluke, kape, arape, opanke, rekle, igle i 152 Meu prilonicima bilo je dosta Nemaca i Jevreja, od kojih su ovi konce). drugi bili naroito dareljivi, pri emu su u jednoj takvoj akciji sakupljene ak 354 153 Godine 1877. Ljubomir K. Nikolajevi je za bosansko-hercegovaku forinte. 154 sirotinju u Rumi sakupio 18 forinti i 80 novia , a par meseci kasnije u istom 155 pravcu otilo je jo 243 forinte i razne robe . Za stradajue Crnogorce Rumljani su priloili preko 300 pari novog odela, 50 pari opanaka, 260 forinti i dosta starih 156 odela.
145 146

Srbobran, Novi Sad, 1862, 78 Zastava 1870, 47 (Meu prilonicima su bili: Paja Jovanovi 10 f, Branko Jovanovi, sudija 5 f, Jovan Bogdanovi 5 f i mnogi drugi Rumljani) 147 Zastava, 1875, 151 148 Zastava, 1875, 156 149 Zastava, 1875, 161 150 Zastava o Bosni i Hercegovini 1874-1876, knjiga 3, Sarajevo, 1954. 151 Zastava, 1876, 136 152 Zastava, 1876, 164 153 Zastava, 1877, 40 154 Zastava, 1877, 183 155 Zastava, 1877, 198 156 Zastava, 1877, 179

42

I kasnije, u raznim prilikama, u Rumi je bio praktikovan obiaj pomaganja postradalima. Neki od takvih primera su: pomo Rakovanima posle jednog 157 158 velikog poara , siroiima pokojnog ure Jakia , za izgorelu crkvu u 159 160 i dr. Organizovanije akcije Bovanu , postradalima od poplave u Crnoj Gori ovog tipa uzele su maha naroito u vreme Balkanskih ratova. Godine 1912, za srpske ranjenike u ovom ratu Milena Miladinovi je Crvenom krstu u Beogradu predala 2.370 K i 70 potura, kao i tri velika sanduka i jednu vreu platna i rublja. Prilonici su bili: Srpska zanatlijska zadruga, Srpski soko, Mia Malenkovi iz 161 ainaca, Srpska privredna banka i drugi.

Plakat za rumski zbor 1877.

157 158

Zastava, 1886, 66 Zastava, 1886, 195 159 Srbobran, 1887, 14 160 Zastava, 1897, 63 161 Zastava, 1912, 244j

43

Drugi vid angaovanja u aktuelnoj borbi srpskog naroda bio je javno i masovno izraavanje podrke ovoj borbi. Jedna od najveih manifestacija ove vrste odrana je u Rumi 21. avgusta (2. septembra) u 10 sati na doljnoj pijaci (Starom vaaritu p. a.). U sklopu priprema za odravanje ovog narodnog zbora tampan je veliki plakat kao poziv na okupljanje. Plakat sa naslovom Sremci brao, od 10. (22) avgusta, poziva narod Rume i okoline na podrku borbi jednokrvne i jednoverne brae nae na Balkanskom poluotoku protiv kletog dumana. U potpisu su St. Dimitrijevi, predsednik Milan Svetozarev Nikolajevi, perovoa i odbornici: Vasa Krsti, paroh, Svetozar Nikolajevi, advokat, Sima Krsti, advokat, Avakum Staji, paroh, Mia Kritovac, trgovac, Jovan Dudi, trgovac, Ljubomir Panajotovi, trgovac i Jovan Bogdanovi, 162 blagajnik. Za ovu priliku Mita Popovi je napisao i pesmu Brai na Zboru! u 163 Rumi 21. avgusta 1877. U izvetaju sa ovog, oigledno uspelog, zbora, tampa navodi broj od 10.000 prisutnih iz svih krajeva (Bake, Banata, Granice). Iz Srema su bili Inijani, Mitrovani, Iriani, iani Samo iz Divoa je dolo 50 kola sa 200 ljudi, a bilo je i preko 50 svetenika. Ruma je tog dana osvanula okiena trobojkama, a na sve strane su pratale prangije. Kraljevani na elu sa Perom Stanojeviem su svirali u gajde. Na vaaritu su podignute tribine sa kojih su se okupljenom narodu obraali govornici. Zbor je otvorio Stevan Dimitrijevi, a meu govornicima bio je i stari ika Sima Krsti. Uz povike ivio, za predsednika ove skuptine izabran je Jovan Suboti, koji je i sam govorio. Kako je to ve tada bio obiaj, usledili su mnogobrojni telegrami podrke iz svih 164 krajeva, pa i iz inostranstva (Be, Daruvar, Odesa, Zajear, Reka, N. Sad.). Bilo je i primera neposrednog angaovanja Rumljana u ovim burnim dogaanjima. Izvesni Jovan Luki, sin Nikole, koji je iz Rume pre 15 godina otiao da uiteljevuje u Bosni, Staroj Srbiji i Albaniji, bio je, u meuvremenu, zarobljen od Turaka i odveden u Malu Aziju. On se javio iz ropstva, ali kao 165 Jusuf efendija. Tadanje vlasti u dravi nisu bile ravnodune prema zbivanjima u njihovoj interesnoj sferi. Austrougarska je, u sklopu reavanja Istonog pitanja, davno bacila oko na deo Turske u njenom susedstvu Bosnu i Hercegovinu. Ne manje interesantan bio je i Srpsko-turski rat 1876. godine, naroito kada se u njega ukljuila i Rusija. Opet je Srem postao podruje koncentracije vojske i pijuna, koji su izvetavali o prilikama sa druge strane reke Save. Zastava je pisala da u Sremu ima puno peadije (dve regimente) i konjanika kanonera, 166 dok su u okolini same Rume rasporeena tri eskadrona husara. Srazmerno uspesima Rusije i Srbije u ratu protiv Turske, rasla je i zabrinutost austrougarskih vlasti. List Zastava izvetavao je o mobilizaciji u austrougarskoj vojsci. Prema pisanju ovog lista, ona se naroito brzo sprovodila
162 163

Biblioteka Matice srpske, Novi Sad; Zastava, 1877, 125 Zastava, 1877, 127, 129, 131 164 Zastava, 1877, 130, 132 165 Zastava, 1876, 100 166 Zastava, 1876, 109

44

u Rumi. U nekoliko navrata (od 13. do 15. juna 1878. godine) stizale su naredbe da se momci hitno pretprenim kolima alju u Petrovaradin. Rokovi za javljanje bili su kratki, a oni koji se ne odazovu bili su tretirani kao vojni begunci i 167 potpadali su pod vojni sud. To se videlo i neto ranije, po njihovom reagovanju u Rumi, nakon pobede ruske i srpske vojske kod Plevne, krajem 1877. godine. U ast te pobede Rumljani su nameravali da, u dogovoreno vreme, osvetle svoje prozore. Kako kae tampa, o tome se u Rumi odavno govorilo i, nakon pada Plevne, ukazala se prilika. Iako bez prethodne pripreme, zduno su radili da ovaj dogaaj ispadne to velianstvenije. Naporedo sa sakupljanjem priloga za ranjenike u ratu, pristupilo se konkretnom akcijom u ovom pravcu. Mita orevi, Luka St. Georgijevi i Pera urii ili su Glavnom ulicom irei ovu radosnu vest. Usput im se pridruio i Steva Janoevi. Kada su stigli do kue Jae Almoslina, on im je rekao: Treba da plaemo, a ne da se * radujemo . Idui dalje ulicom njih etvorica su stigla i do Podupanije i gradonaelnika Paje Filipovia. Filipovi je odobrio ovu ideju, obeavi da e i sam osvetliti prozore na svojoj kui. Meutim, podupanijski sekretar Svetozar Hlup nije bio istog miljenja. Angaovali su i neku muziku, koju su doveli do gostionice Sime orevia. Pred njom se iskupilo mnogobrojno graanstvo sa zastavama. Odatle se Glavnom ulicom ilo do kasarne i onda nazad do iste gostionice. Pevalo se Vozbranoj vojevode i Blagosloven jesi Hriste Boe na. Kod gostionice je govorio advokat Sima Kresti, a zatim su otili u gostionicu Zeleni venac. Naporedo sa ovom, tekla je i akcija dece i egrta, koji su, uprkos hapenjima od strane redara, na tri-etiri mesta porazbijali neosvetljene prozore. Pred zoru, ista sudbina je snala i prozore podupana Budisavljevia i Jevreja Almoslina. Oko 22 asa policija je htela da zabrani veselje u ovoj kafani i ukloni muziku. Mita orevi se pobunio, a voa policije Mita Jeki je posegao za pitoljem. orevi mu je na to odvratio da takve mere primenjuje na pustahije, a ne na mirne graane. To, meutim, nije pomoglo i on je zavrio u zatvoru, odakle je ubrzo osloboen intervencijom gradonaelnika Filipovia. Veselje je nastavljeno i sutradan, kada su sline akcije zapoele i u 168 Irigu, Vrdniku, Jasku, Iniji... Ovi dogaaji su obelodanili razmimoilaenje izmeu Podupanije (Budisavljevi) i Magistrata (Filipovi), koji je ve neko vreme bio kost u grlu Podupaniji, zbog svoje nezavisnosti. Vesti o dogaajima u Rumi dole su i do samog bana, kome je Almoslin telegrafisao traei zatitu. Sprovedena je i istraga, koju su vodili podupan i sreski sudija Mladenovi. Bilo je pretnji i zastraivanja proterivanjem. Za raspravu je odreen 18. februar 1878. godine, kada je pozvano preko trideset osoba. Rasprava je trajala do 21. februara, i to svaki dan po 9 asova. Sve je zavreno tako to su Mita orevi, Luka
167

Zastava, 1878, 88 U nastavku izveta iz Rume daje antisemitski komentar ove izjave, navodei da je taj Almoslino u Rumu doao 1848. godine sa pintlom na leima i ijui kape i prosjaei, uzimao leba od naeg sveta, a danas ima dvokatnicu. 168 Zastava, 1878, 36
*

45

Georgijevi i Pera urii osueni na 20 forinti globe, barjaktari Mirko orevi i 169 Mirko Georgijevi na tri dana zatvora i jedan egrt na 24 asa zatvora. Iste godine odrani su novi parlamentarni izbori. Povodom predstojeih izbora Jovan Suboti je u julu zakazao sastanak Narodne stranke u ereviu. Na sastanku su formirani Sredinji odbor i sreski odbori. Predsednik odbora za trgovite Ruma bio je dr Stevan Dimitrijevi, a u Sredinjem odboru iz Rume bio 170 je advokat Sima Kresti. I pored konstatacije da se u Rumi jedva vidi da su izbori na pragu i da 171 su primetni malaksalost i sumorni dreme , u mestu je odrana izborna konferencija Narodne stranke za rumski, iriki i erdeviki izborni srez i trgovite Ruma. Prema jednom izvoru odrana je 10. avgusta 1878, kada je advokat Vasa Nikolajevi formulisao izborne ciljeve: pripajanje Krajine materi zemlji, 172 Objavljujui poziv na samostalnost nae domovine i unapreenje kolstva. biraki zbor, koji su potpisali M. Kritovac, S. Kresti i Jovan orevi, list 173 Konferencija je odrana u prepunoj Zastava navodi 30. jul (11. avgust). dvorani gostionice Kod orla. Otvorio ju je Sima Kresti (vrsna starina), posle koga su se za govornicom reali M. orevi (istorijski dogaaji oko nas, pozivi na moralnost, ne dajmo protivnicima oruje u ruke, za boljitak Monarhije...), zatim St. Popovi (za pripajanje Krajine Trojednoj kraljevini, ravnopravnost Trojedinice i Ugarske...) i Stevan Dimitrijevi (treba birati ljude od naela, pre nego gledati na program). Zboru je prisustvovao, i na njemu govorio, Jovan Jovanovi Zmaj. Izabrani su sledei kandidati: Jovan Jovanovi Zmaj za iriki srez, Stevan Popovi za rumski srez, Milan orevi, urednik 174 Zastave za erdeviki srez i dr Stevan Dimitrijevi za trgovite Rumu. Vladine pristalice su takoe imale sastanak u jednoj gostionici. Kao protivkandidata Stevanu Dimitrijeviu, izabrali su grofa Adolfa Pejaevia. Svoj 175 zbor su zakazali za 10/22. avgust. U Rumi su izbori odrani 16/28. avgusta. Od 952 upisana biraa, na izbore je dolo i glasalo samo njih 441. Grof je dobio 254, a Dimitrijevi 187 glasova. U rumskom izbornom srezu za Popovia je glasalo samo 80 biraa. I u celom Sremu vladina lista je pobedila ogromnom veinom. Jedino je u Erdeviku izabran Milan orevi. Nakon proglaenja rezultata, poele su alopojke i optuivanja. Rumljani kamo vam stare slave, srpska ponosa i dogovora. Vi niste oni stari uveni Rumljani. Pominjana su i dva Srbina koja su glasala za 176 grofa (Toa Jovanovi i Paja Andrijevi ajger, trgovac). Sledee (1879) godine su bili izbori za srpski narodno-crkveni sabor. Tim povodom je u Rumi Kod orla za 16/28. avgust, u 10 sati, zakazana biraka
169 170

Zastava, 1878, 36 Zastava, 1878, 110 171 Zastava, 1878, 110 172 IAS, Magistrat..., 1878, kut. 2.301-3.399, 256-7 173 Zastava, 1878, 116 174 Zastava, 1878, 120 175 Zastava, 1878, 122 176 Zastava, 1878, 129, 133, 138, 143

46

konferencija. Konferencija je bila dobro poseena, a na njoj su od svetovnih lica izabrani: Jovan Suboti (Zemun), Stevan Lazi (Karlovci), Natoevi (Pazova), Sima Kresti (Ruma), Milan orevi (Erdevik), ira Mileki (Mitrovica), dok 177 Bila je to i poslednja je meu rumskim svetenicima izabran Avakum Staji. izborna pobeda jednog od najuglednijih Rumljana tog doba, ika Sime Krestia, druga i prijatelja Branka Radievia. On je preminuo 2. maja 1880. 178 godine, a ispraen je kao nikada u Rumi, cela Ruma je ustala. U jednom od 179 narednih brojeva lista Starmali objavljena je pesma ika Simi Krstiu. Uoi novih izbora za Sabor 1881. godine, u Rumi se odigrao znaajan dogaaj u politikoj istoriji Srba u Trojednoj kraljevini. Bilo je to formiranje nove srpske politike partije Samostalne srpske stranke. U literaturi se ovaj skup naziva i [predizborna] konferencija Miletievih liberala (Narodne slobodoumne 180 stranke). Dogodilo se to 14. avgusta na velikom zboru u Rumi. Za predsednika zbora izabran je dr Dimitrijevi, a za perovoe Bogdanovi i Staji. Zboru je prisustvovao i Svetozar Mileti. Kada se on pojavio, zauli su se povici ivio. Bilo je i pokuaja da se zbor opstruie, za ega su se potrudili nezvani gosti: Mia i andor Roguli, Peji, Vasa urevi. Ipak, sve se odvijalo po planu. Poto je Bogdanovi proitao program nove stranke, u njen odbor su izabrani: Stevan Dimitrijevi, Joca Bogdanovi i Paja Andrijevi iz Rume, Glia Pazarski iz Iriga, Pera Kosti iz Erdevika, Jovan Stefanovi iz erevia, Adam Anti i 181 Paja Arseni iz Iloka. Jedan od glavnih uesnika ovog skupa, pored Dimitrijevia, bio je novinar 182 On je sledee godine pokrenuo Srpski glas, list za dr Milan orevi. politiku i knjievnost, kao organ novoformirane stranke. Bio je to prvi list te vrste u zemlji. Sedite mu je bilo u Rumi, a vlasnik i urednik je bio dr Milan orevi. Prvi broj Srpskog glasa se pojavio 15. oktobra 1882. Prestao je sa izlaenjem 183 krajem 1883. godine. Na pragu novih izbora za Sabor Hrvatske i Slavonije 1881. godine Privremeni odbor Samostalne srpske stranke predvideo je odravanje zbora u Rumi, i to u magistratskoj dvorani ili u porti Grke crkve. Kao predsednik 184 stranke figurirao je dr Stevan Dimitrijevi (1881). Jedan od veih izbornih srezova, raniji rumski izborni srez, uoi ovih izbora preimenovan je u dobrinaki. U tom srezu je pobedio Stevan Dimitrijevi, kandidat Samostalne srpske stranke. Protivkandidati su mu bili Peji i Popovi. Od preko 500 izbornika, na izbore je izalo 408 biraa. Dimitrijevi je dobio 228
177 178

Zastava, 1879, 119, 123, 129 Zastava, 1880, 35 179 Zastava, 1880, 39 180 Andrija Radeni, nav. delo, 181; Milutin Stanii Vuksanov, nav. delo, 69, 72 181 Zastava, 1881, 120 182 V. Kresti, Graa o Srbima I, 377 183 Vasilije Kresti, Istorija srpske tampe u Ugarskoj 1791-1914, Novi Sad, 1980, 238; Branka Pribi, Prvi politki list Srba u Hrvatskoj, Zbornik CDISB, god. 20, br. 1, Slavonski Brod, 1983, 3 184 IAS, Magistrat... 1881, kut. 2.751-3950, 362

47

glasova, a dva vladina kandidata, Peji i Popovi, 94, odnosno 86. Velikoj pobedi kandidata Samostalne srpske stranke doprineli su i birai iz okolnih sela (Stejanovci, Voganj, Radinci), odakle je u Rumu stiglo 50 kola. U samoj Rumi pobedio je ban Pejaevi, ali skoro bez ijednog srpskog glasa. U Rumi je od 600 biraa, glasalo samo njih 221. Vladin kandidat ivkovi je i u Erdeviku pobedio samostalca orevia. U Rumi su, meutim, izbori ponovljeni, jer je Pejaevi napustio rumsku pobedu i prihvatio zagrebaki mandat. Vladina stranka je onda kandidovala banovog brata, grofa Ferdinanda Pejaevia, dok je ispred Samostalne srpske stranke istaknut Joca Bogdanovi. Ishod je opet bio isti: Pejaevi je dobio 306 glasova (nemakih i neto malo srpskih), a Bogdanovi 148 glasova. U celini, Vlada je dobila veliku veinu u Saboru, a 185 Samostalna stranka je osvojila 2 mandata. Stevan Dimitrijevi je te godine pobedio na jo jednim izborima, ovaj put na izborima za Crkveno-narodni sabor. On i Avakum Staji su ubedljivo pobedili kandidate mitropolita Anelia: Branka Jovanovia i Samuila Pantelia, 186 hopovskog arhimandrita. Novim izborima esto je prethodilo donoenje novog izbornog zakona. Zakon iz 1883. godine nije doneo velike promene u toj oblasti, ali je nagovestio skore izbore za Sabor, koji su i odrani sledee godine. U Rumi su izbori odrani 4/16. septembra 1884. godine u periodu od 8 do 13 asova. Narodna stranka, u okviru koje su se nalazili i lanovi Srpskog samostalnog kluba, za Rumu je najpre kandidovala gradonaelnika Milana Nikolajevia, koji je svoju kandidaturu ponudio dr Aleksandru Pejaiu, da bi najzad to mesto pripalo trgovcu Vasi Kritovcu. Za dobrinaki izborni srez (ranije rumski) predloen je dr Stevan Dimitrijevi. Meutim, kako izgleda, mnogi birai nisu bili zadovoljni njegovim dosadanjim uinkom u Saboru. Kako je ve tada bio bolestan, esto nije prisustvovao saborskim sednicama. Tih dana je u Rumi odrana i konferencija na kojoj su istaknuti kandidati za Irig i Karlovi. Kada su prebrojani glasovi, videlo se da su prola oba kandidata Narodne stranke u Rumi i dobrinakom srezu: Dimitrijevi i Kritovac. Narodna stranka je osvojila * veinu u Saboru (69 mandata ), od ega su znatan broj inili Srbi lanovi 187 Srpskog samostalnog kluba. U narednih nekoliko godina nije bilo znaajnih politikih zbivanja u Rumi. Tek 1887, 4/16. januara, odran je jedan veoma poseen zbor, na kome je jednoglasno odlueno da se pedeset etvorici poslanika na Srpskom kongresu
185 186

Zastava, 1881, 134, 135, 178, 137 Zastava, 1881, 155, 169 Napomena: odnosi rumskih radikala i patrijarha u to vreme, a i kasnije, nisu bili dobri. Izmeu ostalog, ilustracija za to je primer iz 1886. godine, kada je jedna ena dola kod njegove svetosti Germana molei ga za pomo. Kada se predstavila da je iz Rume (iako je bila iz jednog okolnog sela) German joj je odbrusio: Kad si iz Rume vuci mi se ispred oiju. Da pomaem vas, radije bi novac u Dunav. (Zastava 1886, 161) Slino je bilo i kasnije, tako je 1903. godine, gradonaelnik Jovan urii Biorac dobio od patrijarha Georgija zabranu priea na jednu godinu. (Zastava, 1903, 258) * Prema drugim podacima 75 zastupnika, od ega 29 Srba. (Zastava, 1884, 141) 187 Zastava, 1884, 130, 131, 132, 134, 140, 141; Ferdo ii, Pregled povjesti, 341

48

u Karlovcima (verovatno Srpski crkveno-narodni sabor p. a.) oda priznanje za njihovo dranje, a da se novoimenovanom patrijarhu Germanu iskae 188 nepoverenje. Par meseci kasnije (19. aprila), povodom smrti novinara i knjievnika Laze Nania, u Rumi je odran parastos u Vaznesenskoj crkvi. Bilo je prisutno mnogo naroda, a po zavretku su ih, sa pogaama i rakijom, doekale mati uitelja Stevana Janoevia, mati trgovca Jakovljevia, abadijinice Spasenija 189 Jankovi i Kristina Petrovi i jo neke gospoe. Neposredno uoi novih parlamentarnih izbora, osmog maja 1887. godine, u Novom Sadu su pristalice proirenog Bekerekog programa (iz 1869) odrale zbor, kada su se odvojile od Srpske narodne slobodoumne stranke i osnovale Celokupnu narodnu slobodoumnu stranku. Organ stranke bio je list Zastava, a predsednik Jaa Tomi. On je, inae, u prethodnom periodu esto boravio u Sremu, gde je, kako su izvetavali pijuni, sondirao javno mnjenje u odnosu na svog protivnika Germana Anelia. Na ovom skupu je uestvovalo i 190 sedam osoba iz Rume. Novi izbori su zakazani za jun 1887. godine. Obilazei Srem, uoi izbora 191 Rumu su posetili biskup trosmajer , ban Kuen Hedervari i veliki upan Ervin eh. Doekivani su uz pozdravne govore, bakljade, pevae i horove, vatromete, bankete i sl., ali je bilo i situacija da su ljudi pod prinudom dolazili na takve 192 skupove, ak iz okolnih sela. Njihovi protivnici su se okupljali oko dr Bogdana Subotia, kome su Rumljani izrazili podrku za njegovo zastupanje na Zemaljskom saboru i dr Bogdanu Medakoviu, koji je nameravao da u Rumi, pred izbore, sazove konferenciju Srba iz Slavonije i Srema radi savetovanja. Sredinji izborni odbor Srpske samostalne stranke uputio je preporuku Srbima da ne treba da izau na izbore ni sa vladom, ni sa opozicijom. Ona je kasnije ipak izala u koaliciji sa opozicionim strankama: Neodvisnom, Strankom prava i Strankom saborskog sedita. U Rumi ova stranka nije imala svog kandidata, dok je u irikom srezu to 193 U drugim sremskim bio Bogdan Medakovi, a u ilokom Bogoljub Mileti. izbornim srezovima (Ruma, Mitrovica, Dobrinci i Stara Pazova) stranka je 194 kandidaturu prepustila tamonjim rodoljubima. Izbori u Rumi odrani su 13. juna. Prethodile su im mnogobrojne alopojke u tampi na raun Rumljana, zbog njihove neaktivnosti u predstojeoj politikoj borbi. Ban i Veliki upan putuju Sremom. A mi? Skrstili ruke, Srem spava mrtvim snom, Rumljani koji su nekada davali pravac Sremu, sada se ne uju ivi. emu se imamo nadati?. Tu su i optube da su Srbi posle 1881.
188 189

195

Srbobran, 1887, 4, 7 Zastava, 1887, 61 190 Lazar Raki, nav. delo, 218, 203 191 IAS, Magistrat, 1887, kut. 3.502-4.500 192 Andrija Radeni, nav. delo, 189-190; Zastava, 1886, 179 193 Srbobran, 1887, 43, 47, 54, 56, 61, 194 Zastava, 1887, 80 195 Srbobran, 1887, 58

49

godine i zbora u Rumi, napustili program Samostalnog srpskog kluba, te da se priklanjaju Narodnoj, tj. sada vladinoj, stranci. I stvarno, u Sremu i u celoj dravi pobedila je vladina, odnosno, Narodna stranka. Ona je u Saboru tada dobila 86 mandata, dok je Srpska samostalna stranka, u odnosu na prethodne izbore, 196 izgubila jedan mandat. U dobrinakom izbornom srezu je, takoe, pobedio vladin kandidat, Jovan evi, kraljevski javni belenik u Rumi. Posle izbora, na njega se obruila opoziciona tampa kritikujui njegovu predizbornu kampanju. On je, navodno, za kotarskog predstojnika orevia, belenike i naelnike okolnih seoskih optina (ukupno 23 osobe), u Dobrincima organizovao ruak kod Ilije Mihajlovia, krmara i pekulanta. Cena ruka je bila 58 forinti. Birae je astio rakijom i u Donjim Petrovcima, a bilo je i jaganjaca. Taj raun je iznosio 622 forinte. Zatim je organizovao ruak za 76 otmenih gostiju, sa pet jela: supa i govedina, dva sosa, zelje sa teleim peenim auflagom, tri peenja (od guske, patke i urke), dve salate (glaviasta i celer), testo, koh sa pirinem u mleku, krofne na masti i crna kafa. Tom prilikom je popijeno i 111 litara belog, i 114 litara crnog vina. Sve to je kotalo 114 forinti. Posle ruka, druenje je nastavljeno u notaroevoj bati sve do mraka, uz vino i pivo. Piu da se evi posle jedva popeo u kola i otiao u Rumu. Kasnije se ispostavilo da nije bilo dovoljno piva za sve birae. Posumnjalo se da Mihajlovi vie nije hteo da slui, iako je evi trvdio da je poruio 100 buradi. Sve u svemu, ukupan troak kod ovog mehandije bio je 701 forinta, od ega je evi platio samo 100. Za ostatak je odugovlaio i naposletku rekao: ta marim, tuite. Ceo sluaj je 197 kasnije zavrio na sudu. Na sledee izbore se ekalo itavih pet godina. Odrani su po novom izbornom zakonu iz 1888. godine, u periodu od 30. maja do 1. juna 1892. Iako je i na njima pobedila Narodna stranka, oni su predstavljali veliki uspeh za srpsku opoziciju. U Sremu je Samostalna stranka pobedila u dva izborna sreza 198 (Ilok i Hrtkovci), dok u Rumi opet nije imala svog predstavnika. Prema komentarima u tadanjoj tampi situacija u Rumi uoi izbora se nita nije promenila u odnosu na prethodne. Kandidati niu kao peurke. Iz Narodne stranke bilo je raznih predloga. Jedni su bili za evia, a drugi za Pejiia. Ovom drugom su i politiki protivnici priznavali da je uman ovek. U izbornu borbu su se ukljuili i Nemci sa svojim predlogom sunarodnikom pilerom. Pominjao se i Vasa Kritovac, ali je protiv njega bilo i samo predsednitvo Magistrata, tako da su ga od 20 biraa podrala samo dvojica. Smatralo se da e za kandidata ove stranke biti predloen onaj za koga je bio kotarski predstojnik Toa orevi, jer je vaio za valjanog Srbina. U tom sluaju favorit je opet bio Vasa Kritovac, ogor kotarskog predstojnika. Politiki protivnici su procenjivali da u Narodnoj stranci u Rumi vlada haos, jer se rukovode linim naklonostima i prijateljstvom. Na drugoj strani bila je Srpska samostalna stranka, sa idejom da Srbi treba da se organizuju, jer su Sremci
196 197 198

Zastava, 1887, 59, 71, 85 Zastava, 1887,195 Andrija Radeni, nav. delo, 189-190

50

na njihovoj strani. Verovalo se da je i uz malo rada pobeda na izborima sigurna. Kritikovali su saborskog zastupnika evia da je na prolim izborima proao, jer je obeao da e u Saboru zastupati srpske interese. Na meti se naao i podupan Joca uri, za koga se govorilo da je umno oboleo. Uglavnom, svi u Sremu se tue na rava vremena, i uzdiu ah, da ustanu pokojni ika Krsti i Steva Dimitrijevi. Gde je sada Ruma, nekadanje gnezdo sremskih sokolova? Izraavano je i nezadovoljstvo radom Centralnog odbora Samostalne stranke, a govorilo se da ak i jedan radikal korteuje za vladinog poslanika Kritovca. Kao glavni razlog to u Rumi, srcu radikalije, opozicija nema uspeha, navoeno je to, to su gospoda iz Centralnog kluba Radikalne stranke u Novom Sadu, a iz Samostalne stranke u Zagrebu. Rumljani su bacili koplje u trnje, jer rumski Nemci kandiduju Nemca, a nekada su birali Kritovca. Kritovcu je odato priznanje da je valjan ovek, ali je reeno i da nije za poslanika. Za osam godina, kako je na tom poloaju, nije uinio nita za srez. Naprotiv, proirio je jaz izmeu graanstva i ratara. Zamera mu se i to je poloio venac maarskim generalima u Aradu, zbog njihovih zasluga pri klanju 199 Srba. Sve to bi trebalo da bude opomena rumskim samostalcima. U Rumi su izbori odrani 30. maja. Istaknuta su dva kandidata: Vasa Kritovac, dosadanji poslanik i Ernest piler. Obojica su iz Narodne stranke, dok iz Samostalne stranke nije bilo nikog. Sudei prema raspoloenju naroda, Vasa Kritovac je vaio za sigurnog pobednika. U Hrtkovcima je ista stranka kandidovala Jovana evia, koji je i ovog puta agitovao kao i pre pet godina. Velikom veinom glasova izabran je Vasa Kritovac, dok je evi, na poziv Vlade, odstupio u korist Paje Jovanovia iz Samostalne stranke. To je tumaeno kao rezultat jednog kompromisa sa Vladom, zahvaljujui kojem je Samostalna stranka dobila dva mesta u Saboru. Opet je ubedljivo pobedila 200 Narodna stranka, osvojivi 77 mandata. U rumskom srezu izbori su ponovo odrani nakon godinu dana, zbog smrti poslanika koji je ovde izabran, pri emu su narodnjaci opet pobedili 201 samostalce. Proslavljeni borac za prava Srba u Ugarskoj, Svetozar Mileti, 1895. godine punio je 70. godinu ivota. Bila je to prilika da Srbi sveano obelee ovaj dogaaj i da ga iskoriste za isticanje svojih politikih zahteva. U ovome je prednjaila, nedavno formirana, Srpska narodna radikalna stranka. U njihovom listu Zastavi objavljivani su telegrami upueni Miletiu povodom roendana, sa izrazima zahvalnosti zbog njegovih zasluga u prethodnom periodu. Ovim povodom iz Rume su se oglasili: arko Miladinovi sa suprugom Milenom, Antonije Bogdanovi, Panta i Jovan urii Biorac, Srbi ratari, Zanatlijska zadruga (opanar Petar Krsti, urija Nikola Vukin, abadije braa Grozdi, berberin Milan Orlovi, zanatlijski sin Dobrivoj Andrejevi, birta Radivoj Markovi, stolar Jovan M. orevi oca, obuar Milan Dojinovi, pekar Vasa Markovi, urija Mojsilo iri, abadija Kosta Dimi, kroja Emil Koki, kroja
199 200 201

Zastava, 1892, 29, 34, 41, 69, 72, 77 Zastava, 1892, 71, 73, 74, 79, 80, 22 Andrija Radeni, nav. delo, 191

51

Kosta Suvajdi, birta Vasa Ljubinkovi, opanar Veljko Vili, kroja Sava ivkovi, licider Isidor Krsti, opanar Stevan Pani, stolar Aron Prica, opanar Vasa Lui, uar Luka Radoji, pekar Lazar Risti, kolar Mita Popovi, uar Aleksa Gligorijevi, uar Sima Gligorijevi, kova Vasa Jovanovi) i mnogi drugi. U Rumi je osnovana filijala D. D. Bratstvo, drutva koje je radilo na obeleavanju Miletieve godinjice, i uopte, na negovanju njegovog dela. Upuen je poziv svim Srbima iz Rume da dou na zbor koji e se odrati 15/25. oktobra kod Zelenog venca u 15 asova. Zbor je bio masovno poseen (cela Ruma se odazvala). Predsedavao je arko Miladinovi, za blagajnika je izabran Jovan urii Biorac, a meu govornicima je bio i Jovan Tati. Prihvaeno je osnivanje drutva Bratstvo i tom prilikom je sakupljeno preko 2.000 forinti. U govorima je iskoritena prilika da se prokomentarie novi Zakon o optinama i da se iskritikuju politiki protivnici. Novim Zakonom o optinama Ruma je prestala da bude gradska optina (izgubila je odlije gradsko) i postala je najskupocenija selendra u Trojedinici. Na raun gradonaelnika Jana, reeno je da je nesvreni medicinski akela plemeniti Jano, a za zastupnika u Saboru plemenitog Adamovi Belu, da je nesvreno ae. Pomenut je i nedavno penzionisani miroljubiv kotarski predstojnik kori, kao i 202 dugogodinji protivnici, lokalni trgovci Jevreji, tajner i Vesl. Rumljani su jo jednom masovno izrazili svoju zahvalnost ovom borcu za prava Srba u Austrougarskoj. Ovaj put je to bilo povodom njegove smrti 1901. godine. Smrt Svetozara Miletia je oglaena u sve tri rumske pravoslavne crkve, a na mnogim kuama su istaknuti barjaci u znak alosti. Mnoge rumske porodice (urii, Bogdanovi, Nikolajevi, Miladinovi...) su putem tampe izrazile sauee lanovima Miletieve porodice, a Srpsko pevako drutvo i Srpsko zanatlijsko drutvo su odredili deputaciju koja je prisustvovala njegovom pogrebu. Na predlog Vase Maksimovia, crkvena skuptina u Rumi je odluila da se 18/31. marta u 11 sati odri pomen Svetozaru Miletiu u crkvi Svih Svetih. Crkva je bila prepuna sveta, naroito trgovaca i inteligencije, ali i mnogo dece sa roditeljima. Slubu su drali iriki paroh u penziji, Stevan Molovi, i rumski parosi, Pavle Bokovi i Marko aula. Pevalo je Rumsko pevako drutvo, a izmeu ostalih, o Miletievoj linosti i njegovom ivotu govorili su 203 Stevan Molovi i arko Miladinovi. Na narednim izborima za Sabor, odranim 1897. godine, pojavile su se nove politike snage. Pored ve pominjanih radikala, u politiku borbu stupaju i socijalisti. Izbori su odrani u napetoj atmosferi, uz veliku propagandu socijalista, radikala i samostalaca. Strahujui od gubitka vlasti, reim je u predizbornoj kampanji angaovao policiju i vojsku, i sprovodio otru cenzuru. Pominjane su reforme i davana nerealna obeanja. Na kraju, opet je pobedila 204 Narodna stranka. Period pred izbore bio je obeleen sve veom popularnou Radikalne stranke u Sremu, koja je na izborima u Rumi uestvovala samostalno, pod
202 203 204

Zastava, 1895, 27, 39, 159, 161, 170 Zastava, 1901, 28, 38, 43, 63, 70 Andrija Radeni, nav. delo, 191

52

svojim imenom. Njen kandidat u Rumi bio je dr ore Krasojevi. to se tie vladine stranke, verovalo se da je ona skoro sasvim izgubila sve izglede na uspeh u rumskom srezu. Opet je postojala velika neizvesnost oko odreivanja vladinog kandidata. Najpre se pominjao poznati advokat iz Srema, da bi to kasnije postao Vasa Maksimovi. Srpska samostalna stranka je bila trea partija koja je uestvovala na izborima u Rumi. Oni, meutim, nisu ispoljavali veliku aktivnost, ni ambicije u toku predizborne kampanje. Njen kandidat je bio Mia A. Popovi iz Rume. Radikalna stranka je na Izbornoj konferenciji srpskih opozicionih biraa, odranoj 29. aprila, istakla kandidaturu advokata iz Sremskih Karlovaca, ora Krasojevia. Na novom birakom zboru, 4. maja, Krasojevi je lino izloio svoj program, propraen burnim odobravanjem prisutnih. U rumsku elezniku stanicu je stigao pre podne u 9 asova, gde mu je prireen doek. Odatle je otiao u stan arka Miladinovia, gde ga je, oko 11 asova, pozdravila deputacija, koju su inili Toa Bogdanovi, Jovan urii Biorac, Jovan Tati, arko Miladinovi i drugi. Iz Rume je u pratnji osam kola otiao u Kraljevce, Dobrince i Petrovce. Radikali nisu imali lepih rei ni za kandidata Samostalne stranke, Miu Popovia. Za njega se govorilo da je bez svog politikog programa, te da e za njega glasati rumski Nemci, jer je on za njih otvorio krmu, gde im je drao predavanje o narodnoj svesti. Za njega, navodno, agituju baba Ljubica i vraara Danica, koja ga vidi kao pobednika na ovim izborima, iako su kue sa njegovim izbornim plakatom osvanule 205 umazane blatom. I posle svega, u Rumi je ipak pobedila Narodna stranka i njen kandidat Vasa Maksimovi, dok je u Hrtkovcima izabran njegov stranaki kolega Jovan 206 evi. Vie puta pomenuti kraljevski javni belenik i ugledni Rumljanin, dr Jovan evi, dugogodinji zastupnik Narodne stranke u Saboru, imao je esto priliku da, na najviem mestu, iznese svoje i poglede partije kojoj je pripadao. U jednom takvom govoru, tampanom u vidu knjiice, zastupnik evi izlae stavove o aktuelnim problemima Srba u Trojedinici. Govori o potrebi da Srbi imaju svoju zastavu. Zalae se za ravnopravnost latinice i irilice, koja je u vreme bana Maurania bila istisnuta iz javnog ivota. Zatim je 1887. godine ona izjednaena sa latinicom, iako to nije doslovce navedeno. Pominje i srpske (pravoslavne) veroispovedne kole, i tvrdnje da ih je pokosio Zakon iz 1888. godine, kada je imanje naih kola (zgrade, zaklade i imovina) stavljeno u slubu komunalnih kola. On misli da su srpske autonomne kole oborene kolskim zakonom iz 1874, te da su jo tada uvedene komunalne kole, koje su preuzele imovinu veroispovednih kola. Zakon iz 1888. godine ak je malo ublaio drakonske mere kolskog zakona. U tom smislu se zalae za eliminisanje svega iz ovog zakona to spreava slobodan razvoj srpskih 207 autonomnih kola. Tu su i zahtevi za upotrebu srpske zastave i slino.
205 206

Zastava, 1897, 64, 67, 68, 69, 71 Branik, 1897, 54, 55 207 Govor Dr-a Jovana evia, narodnog zastupnika (Narodne stranke) izbornog kotara hrtkovakoga, od 17. 02. 1900. na sednici Sabora Kraljevine Hrvatske, Slavonije i Dalmacije, Zagreb, 1900. (Zbirka ZMR, inv. br. 331)

53

Odmah posle parlamentarnih izbora, iste godine, sledili su izbori za Crkveno-narodni sabor. Ovi izbori su mnogo bolje odraavali trenutno raspoloenje ovdanjeg naroda, jer se u njih vlast nije mnogo meala. Na njima su uestvovali predstavnici sve tri srpske politike partije (radikali, samostalci i liberali). Najvie kandidata meu svetenstvom i svetovnjacima imali su radikali, koji su, kao i samostalci, predstavljali opoziciju tzv. klerikalcima. Tom prilikom, opet je u Rumi odran masovan zbor biraa, na kojem su za kandidate proglaeni ore Krasojevi i iriki paroh Stevan Molovi. Ovaj prvi je u Rumi pobedio jednoglasno, dok je iriki paroh dobio 127 glasova, naspram 208 protivkandidata klerikalaca, Ruvarca, sa 50 glasova. Jo jedan dogaaj, ove 1897. godine, zatalasao je srpsku javnost u Rumi. Bio je to prolazak voza sa srpskim kraljem Aleksandrom Karaoreviem kroz rumsku elezniku stanicu. Posebni voz, koji je vozio kralja u Crnu Goru, zadrao se na rumskoj eleznikoj stanici sedam minuta. Na stanicu se slegao sav svet iz Rume i okolnih sela. Bilo je i onih koji se nisu radovali ovom dogaaju. Oni kojima je sve srpsko trn u oku, hteli su da spree ove izlive radosti zbog dolaska mladog srpskog kralja. Ipak, nisu mogli da zaustave 209 pucanje topova u kraljevu ast i usklike naroda sretno kralju i u dobri as. Neto kasnije, Rumljani su poslali jednu delegaciju u Iniju da doeka voz i poloi venac sa cveem na koveg Vuka Karadia. Meutim, poto je voz kasnio, a Rumljani nisu imali vremena da ekaju, zamolili su svetenika 210 Damjana Preradovia da u njihovo ime poloi ovaj venac. Za novembar 1901. godine zakazani su izbori za zastupnike u novom Narodno-crkvenom saboru. U sklopu priprema za ove izbore, u Rumi je odran Avtonomni zbor. Prethodno je izabran odbor od sedamdeset i pet lica, koji je trebalo da pripremi ovaj skup. Predsednik odbora bio je J. A. urii, a perovoa dr Milo Nikolajevi. Istovremeno, rumska srpska omladina uputila je otvoreno pismo Braniku, u kome je izrazila negodovanje zbog nesrpskog pisanja ovog lista, a u vezi sa autonomnim zborom u Velikom Bekereku. Pismo * je potpisalo dvadeset i pet pripadnika rumske srpske omladine . Bilo je predvieno da se Avtonomni zbor u Rumi odri 9/22. septembra, na Starom vaaritu ili, u sluaju kie, u pozorinoj areni gostionice Zeleni venac. Meutim, kotarski predstojnik nije dozvolio da se skup odri na Starom vaaritu, mestu na kojem su se uglavnom odravali narodni skupovi, te je odran na Novom vaaritu, van grada, i to po velikoj ezi. Pozivu na Zbor se odazvao veliki broj graana, delegata i gostiju. tampa je ak pisala o preko 4.000 uesnika iz svih krajeva Srema, Hrvatske i Slavonije (bilo ih je ak iz Like). Tog dana Ruma je bila okiena zastavama. Pre zbora odrana je sluba,
Zastava, 1897, 89; Branik, 1897, 64, 68; Andrija Radeni, nav. delo, 196 Zastava, 1897, 61 210 Zastava, 1897, 153 * Branko Spaji, Duan T. Suvajdi, Vasa N. Bikar, Sava Nadbanti, Gavra Radujkovi, Jovan orevi, Vasilije Boi, Stanimir Krsti, Stojan ari, Gligorije Zeevi, ura Vukovi, Jovan Vukovi, Vojislav Nikolajevi, Stevan Kritovac, Rista Tuni, Milivoj Gnjati, Sima Mari, ivko L. Jovanovi, Borivoj Putnik, Petar Vujin, arko Jakovljevi, Milivoj J. urii, Jovan J. Ostoji i Mita T. Jakovljevi. (Zastava, 1901, 183)
208 209

54

prizivanje Svetog duha u Vaznesenskoj crkvi, gde su govorili Marko aula i ** Pavle Bokovi . Posle slube, masa od 2.000 ljudi sa zastavama je krenula ka Novom vaaritu. Zbor je otvorio Jovan urii, a zatim je izabrano predsednitvo Zbora. Meu govornicima su bili i arko Miladinovi i Stevan Molovi. U svim govorima su ponavljani isti zahtevi i iznoeno stanje u srpskoj autonomiji. Neki od zahteva i odluka zbora u Rumi su sledei: da se Crkvenonarodni sabor saziva svake tree godine, kako je to ranije propisano, a od poslednjeg je prolo ve vie od etiri godine; da je Sabor dua narodnocrkvene autonomije Srba; da se Ugarska vlada ne mea u rad Sabora, te po svom nahoenju rasputa Sabor; da Sabor ima uvid u raune narodno-crkvenih fondova; da srpske kole propadaju, a Sabor za to ne mari; da se crkvene optine rasputaju i da je autonomija Srba na pragu rasula U cilju sprovoenja odluka, formiran je Odbor od 14 lica (dr Teodor Bogdanovi, dr Jovan Pau, dr Nikola urevi, dr M. Bogdanovi Tomi, Steva Kalember, dr Radivoj Vai, dr Aleksandar Rokni, Milo Nikolajevi, dr . Miladinovi). Na kraju je proitan spisak poslanika iz Rume za Srpski narodno-crkveni sabor u *** Trojedinici. Uesnicima Zbora poslao je telegram i Jovan Jovanovi Zmaj, tada ve teko bolestan (elim Bekerekom poetku dostojan zavretak u Rumi). U sklopu programa, druina Srpskog narodnog pozorita izvela je predstavu Hajduk Veljko. Zbor je trajao oko jedan i po sat, a na kraju je ak i 211 kotarski predstojnik Novakovi odao priznanje organizatorima. U to vreme, u Rumi je odran jo jedan skup Konferencija sredinjeg odbora Radikalne stranke. Uoi izbora za Sabor, zakazanim za novembar 1901. godine, Radikalna stranka je 14. oktobra odrala u Rumi svoju konferenciju i odredila svoje kandidate. Za rumski srez je to bio Jovan Tati, mernik, dr arko Miladinovi za hrtkovaki i dr Antonije Bogdanovi, advokat, za martinaki izborni srez. Samostalna stranka u Rumi nije imala svog kandidata, dok je kandidat Narodne stranke u rumskom izbornom srezu bio Vasa Maksimovi. On je pobedio inenjera Jovana Tatia, za koga je glasalo 176 biraa. Neuspeh na izborima radikali su pravdali presijom vlasti i nezakonitim radnjama u toku predizborne kamanje. Tako je arku Miladinoviu bio zabranjen ulazak i dranje govora u Buanovcima i Klenku, a Tatiu odravanje

Ovoj dvojici je patrijarh Georgije Brankovi poslao zabranu uea na Zboru, a pokuao je da zabrani i sam Zbor. Pavlu Bokoviu je telegram stigao kasno, to je iskorieno kao opravdanje, ili ga je on namerno zaturio. Telegram je kasnije pronaen meu mnogobrojnim telegramima adresiranim na Biorca, koji je, nakon svega, odgovorio patrijarhu Vaa depea zakasnila. Pogreno uruena meni. Nemate sree. Pomolismo se Bogu i bez Vaeg blagoslova. Straha e Vaego ne ubojim sja, jako s nami Bog (Zastava, 1901, 203). Zbog toga je patrijarh Biorca kaznio jednogodinjom zabranom priea. Ovaj mu nije ostao duan, a radikalska tampa je obilovala njegovim kritikim komentarima uperenim protiv patrijarha. *** Jovan A. urii Biorac, arko Miladinovi, A. Bogdanovi, M. Nikolajevi, Jovan Tati, Milan ivanovi, Duan Dima, Mia orevi, Mita Jakovljevi, Branko Beli, Jefta Ostoji, Jovan Doudi, Aleks. urii, Via Gruji, Veljko Vili, Nenad Krsti, Laza Tomi, Jovan Maksimovi, ore Jovii, Nikola ivkovi, Sava Gligorijevi, Sima Dimitrijevi, T. Birovljev, Borivoj Putnik, S. Suboti, Mata Valeti, Radivoj Krsti, Milenko Nikolajevi, Paja Andrijevi, ura Staji, Milan Orlovi, Emil Koki, Ljubomir Bikar, Luka Georgijevi. (Zastava, 1901, 201) 211 Zastava, 1901, 158, 171, 183, 192, 198, 200, 201, 203
**

55

zbora na otvorenom. U celoj dravi, na izborima je pobedila Narodna stranka, 212 osvojivi 57 mandata u Saboru. Sledee godine, naprotiv, na izborima za Eparhijsku skuptinu u Rumi, osim Jovana evia, svi izabrani poslanici su bili iz redova Radikalne 213 stranke. Novi izbori za Srpski narodno-crkveni sabor odrani su ve u maju 1902. godine. Uoi tih izbora u Rumi je bilo dosta pritubi na ponaanje kotarskog predstojnika Novakovia. On je, prema tvrenju njegovih politikih neistomiljenika (radikala), uporno ometao njihovu kandidaturu i forsirao svoje ljude Tou orevia i Antonija Jankovia, kandidate vladine stranke. Radikalski birai su bili izloeni pretnjama i ucenama, a optinski inovnici primorani da agituju za vladinu stranku. Novakovi je, zloupotrebljavajui svoj poloaj, poslao optinskog blagajnika da van svog posla agituje i mea se u izbore za crkveni sabor, iako mu je to, kao predstavniku vlasti, zabranjeno. albe pojedinih Rumljana zbog takvog ponaanje Novakovia stigle su i do bana Hedervarija. Na kaluersko-liberalnoj i vladinoj konferenciji u Rumi, koju je sazvao kotarski predstojnik, ljudi su nagovarani da glasaju za Tou orevia i Antonija Jankovia, ili makar za poznatog popu Vasu Nikolajevia iz Iriga oveka za sve. Novakovia su u tome podrali i liberal Panta urii i Jovan evi. U vreme izbora u Rumi je bio zalepljen oglas koji je izriito upozoravao izgrednike, pod pretnjom strogih kazni i uklanjanja sa birakog mesta, a sve to u cilju zastraivanja politikih protivnika. Uopte, Ruma je tih dana bila u opsadnom stanju, a lokalnoj andarmeriji je dola i pomo sa strane. Radikalna stranka je, sa svoje strane, 11. maja, u nedelju, organizovala skup biraa za rumski srez, na kome je prisustvovalo oko 300 lica. Na njemu su istaknuti kandidati Srpske radikalne stranke za rumski izborni srez. To su bili Antonije Bogdanovi, iz redova svetovnjaka i sveteniki kandidat Stevan Molovi. Skup je otvorio Jovan urii Biorac, a govorili su arko Miladinovi i sami kandidati, koji su opisali budui pravac svog rada u Saboru. I tokom samog glasanja bilo je nepravilnosti. Glasanje je bilo u optini, a ne kako je dogovoreno, u koli. Misle liberali, klerikali i vladinovci da e sa inovnicima, na elu sa dr Popoviem, Simom Milutinoviem Tutom i Novakoviem nas zaplaiti. Ako je tako u Rumi, kako je tek po selima. Nakon izbora, prva vest u listu Zastava bila je da su u Rumi pobedili radikali. Za njih je glasalo 267 biraa, dok su njihovi protivnici dobili samo 21 glas. Bogdanovi i Molovi su skoro jednoglasno izabrani. Neto kasnije, isti list izvetava da je vladina lista u rumskom srezu dobila 24 glasa (Novakoviev, glasove njegovih 10 inovnika i jo 13 neidentifikovanih glasova), konstatujui da je ishod takav uprkos obeavanoj novanoj nagradi onima koji glasaju za vladinu listu, policijskoj akciji odvraanja ljudi od glasanja za radikale i deljenju ceduljica biraima sa uputstvom kome treba da daju svoj glas. Ove listie je, kako kae vest u Zastavi, narod bacao, a naroito one sa peatima izvesnog gospodina Pante, koji su vlasnicima listia omoguavali besplatni ruak u njegovoj kafani.
212 213

Zastava, 327-329, 341, 343; Andrija Radeni, nav. delo, 195; Lazar Raki, nav. delo, 288 Zastava, 1902, 249

56

Uspeh radikala u rumskom izbornom srezu je bio takav da su vladini 214 predstavnici samo u Dobrincima i Buanovcima dobili po jednog poslanika. Leto i jesen 1902. godine bili su dramatini za srpski narod u Trojedinici. U Zagrebu su krajem avgusta 1902. odrane velike antisrpske demonstracije. Posle tog dogaaja srpske stranke su odluile da se 5/18. septembra iste godine odri mitropolijski zbor u Sremskim Karlovcima, u nameri da se izrazi protest zbog nebratskih, neovenih i neuvenih zagrebakih dogaaja. Ovo pitanje su pokrenuli rumski graani - advokat Mia A. Popovi, in. Jovan Tati i Nikola urii. Prva konferencija ovog zbora odrana je u Rumi 29. avgusta, a sam zbor je, ipak, odran u Novom Sadu 12/25. septembra. Iz Rume je pozvano 57 lica, a meu govornicima je bio i Rumljanin Mia Popovi. Istovremeno, srpska rumska omladina je estitala gospoicama Omikus na njihovom dranju u Zagrebu, a upravni odbor Srpske pelarske zadruge u Rumi 215 je odluio da ne ide na kongres Srpskih i Hrvatskih pelara. Novi izbori za Hrvatski sabor raspisani su za 20. april/30. maj 1906. godine. Za rumski izborni srez radikali su kandidovali Jovana Tatia, za martinaki - Antonija Bogdanovia, za idski i iloki srez - arka Miladinovia, a za hrtkovaki - Nikolu urevia. Antonije Bogdanovi se kasnije razboleo, a na listi ga je zamenio arko Miladinovi. Oni su ujedno bili i kandidati Hrvatskosrpske koalicije (udruene srpske i hrvatske opozicije), koja je na ovim izborima bila glavni protivnik Narodnoj stranci. Kandidati Narodne (vladine) stranke bili su Ferdinand Rister u Rumi i Jovan evi u hrtkovakom izbornom srezu. Uoi izbora obe strane obilaze mesta u svojim izbornim srezovima i agituju za svoje liste. Najaktivniji meu radikalima je bio Aleksa Ivi, koji je obiao mnoga mesta u sremskim izbornim srezovima. Govorio je na skupovima u Brestau, Grabovcima, Buanovcima, Klenku, Platievu i Tovarniku. U Buanovcima mu je, uz pretnju, silom oduzeta re, u Klenku i Platievu je proteran, a u Tovarniku je ak i uhapen. Opozicija se alila da vlasti zabranjuju i ometaju njen rad i spreavaju kontakt sa biraima. U Stejanovcima je zabranjeno opoziciono agitovanje, a radikalskog kandidata su doekali andarmi. Sa druge strane, vladin kandidat je doekan sa nekoliko cigana i ulizica. U hrtkovakom izbornom srezu evi je agitovao uz pivo i paprika naoigled izborne komisije, te izopijao birae i doveo ih na biralite. Iako je u celini ostvarila ubedljivu pobedu, Hrvatsko-srpska koalicija je loe prola u Sremu. Pobedila je u Moroviu, Irigu, Jasku i Sremskim Karlovcima. Vladajua Narodna stranka je dobila izbore u Mitrovici, Zemunu, Staroj Pazovi, Hrtkovcima, Iloku, idu i Rumi. U rumskom izbornom srezu, gde je bilo 1.087 biraa, Ferdinand Rister je pobedio Jovana Tatia sa 109 glasova vie. Njemu je u Rumi prireen velianstven doek od strane Nemaca. Rairene su nemake zastave, zbog ega je protestvovao mernik Bradi, zahtevajui od policije da ih zapleni. Na to se umeao Rister, rekavi da onda treba zapleniti i hrvatsku zastavu, jer Nemci u Rumi imaju vie prava na svoju zastavu nego
214 215

Zastava, 1902, 91, 94,95, 98, 99, 100, 101, 105 Dimitrije Mita Klicin, Odlomci iz novije politike istorije vojvoanskih i trojedinikih Srba (19021914), Novi Sad, 1938, 44, 48, 61; Zastava, 1902, 192, 194

57

Hrvati. U Buanovcima, kojih se najvie i bojao, te je tamo i najee agitovao, evi je pobedu stekao zahvaljujui starijim ljudima, dok su mladi glasali protiv njega. Posle izbora, u srpskoj tampi je konstatovano da su izbori najgore proli u Sremu. Usledile su brojne albe na nepravilnosti i kritike na ponaanje pojedinaca, naroito pravoslavnih svetenika. Na primer, svetenici u Ogaru, Sibau i Jarku glasali su za vladine kandidate, a paroh Vaznesenske crkve, Pavle Bokovi, nije ni glasao. Pop oka u ereviu je uoi izbora govorio metanima: odvee ti sina u vojnike ili oprostie ti globu ako ne glasa, ili glasa za vladu. U Rumi je katiheta Aleksandar Kosti glasao za Ristera. Sa tim u vezi, u egrtskoj koli jedan egrt je na tabli posle izbora napisao ivijo Tati, a katiheta Kosti mu je rekao da treba da pie ivio, a ne ivijo. Uenik mu je odgovorio da je bolje da pie ivijo, nego da glasa Ristera. Na to je Kosti pocrvenio i izvinio se zbog nepatriotskog ina. U Golubincima, Vladimir Vidovi je glasao za vladinog kandidata Petrovia, opio se kao zemlja i odmah posle glasanja slomio vrat kod eleznike stanice. Uitelji rumskog sreza 4/17. maja imali su proletnju skuptinu i raspravljali su o ponovnom glasanju u Hrtkovcima, te je veina bila opet za evia. Uglavnom, za neuspeh Hrvatskosrpske koalicije u Sremu tampa je navodila uobiajene razloge: falsifikovane liste, neprosveenost naroda, nehat, sebinost i intrige svetenika, obmane i podmiivanje, glasanje bez prava glasa (pisar iz Golubinaca Rada Gaji imao 216 samo 19 godina), hapenja, lana obeanja vlasti i drugo. Iste godine odrani su i izbori za Crkveno-narodni sabor. Za rumski srez radikalski kandidati su bili dr Mladen Lisavac i svetenik Jovan Magaraevi, a izbornici koji su dalje birali zastupnike u eparhijskoj skuptini bili su sledei: ura Staji, Jefta Ostoji, Jovan Jovi i Krsta Jefti. Na ovim izborima radikali su pobedili udruene samostalce i klerikalce. Lisavac je dobio 137 glasova, a Magaraevi 119, dok je za njegovog protivkandidata, svetenika Radoslava Markovia glasalo samo 54 biraa. Novina je bila da je Jovan evi bio na 217 samostalskoj listi. Neuspesi Radikalne stranke na prethodnim izborima za Sabor, u Rumi su imali za posledicu nezadovoljstvo radom Stranke od strane uglednih rumskih radikala. U tom smislu, 21. februara 1907. godine Jovan urii Biorac (bio je lan Centralnog odbora Radikalne stranke) pisao je oru Krasojeviu, funkcioneru Radikalne stranke. Biorac je dao 300 K za list Narodni glasnik, ali vie nee dati ni pare, jer je nezadovoljan radom stranke. Svako radi ko ta hoe i kako hoe. ta nam je trebao Narodni glasnik kad ni Zastava nije osigurana. ta je sa Radom. Tri godine nema skuptine niti rauna, a tampar Petrovi potrauje 1.500 K i hoe da tui. Ja ga zadravam, ali on ima pravo i neka tui. Gde je taj novac to ga Rad zarauje. Imamo dosta imunih ljudi u Stranci i lako bi sakupili 10.000 K, ali veina hoe samo slavu i korist. Biorac 218 zahteva da vidi listu prilonika i preti povlaenjem iz stranakih aktivnosti.
216

Zastava, 1906, 31j, 45j, 55j, 56j, 61j, 67j, 67v , 68j, 68v, 70v, 71v, 73v, 75v, 77v, 81v, 88v, 89v, 93v, 108v; Andrija Radeni, nav. delo, 263 217 Zastava, 1906, 214j, 238v, 242v, 226j, 228j 218 Kresti, Graa o Srbima II, 466

58

Poetkom XX veka ojaao je radniki i socijalistiki pokret u Sremu, gde sirotinje imade dosta, koja je i od pre, a naroito sada ogorena proti 219 gazdaima, a osobito spahijama . Poto je industrijska proizvodnja u ovim krajevima jo bila u zaetku, nije postojala brojnija radnika klasa u uobiajenom smislu, te su se socijalisti regrutovali iz redova najniih slojeva stanovnitva. To su uglavnom bili bezemljai nadniari, sluge, zanatlijski i trgovaki pomonici i sl. Sluge su, naroito, bile u tekom poloaju. Pored niskih plata, imali su, zakonom propisan, status, koji ih je obavezivao na smerno i edno ponaanje, ograniavano im je pravo troenja sopstvenih para (da se kloni glede haljinah, zabave i svakoga troka neprimjerena njegovom staliu). Gospodar je mogao da im pregleda krinje, kovege ili ine shrane. Imao je pravo da ih kanjava i da im odredi kuni pritvor. Ukoliko je ko 220 prekomerno bolovao bez gospodareve krivice, mogao je da ga otpusti. Socijalistikih organizacija je vie bilo u zapadnom, a manje u istonom Sremu. Njihov uticaj se najvie u oseao idu, gde je delovao socijaldemokratski prvak, Vitomir Kora. Pored njega, kao radniki tribuni, u Sremu su delovali Milan Glumac, Aca Bankovaki, Vilim Bukeg, Vincenc Arnos i drugi. Uopte, meu pristalicama socijalistikih ideja bilo je najvie Nemaca. U sremskim mestima su se odravali zborovi, na kojima je ponekad uestvovalo i preko hiljadu ljudi. Socijalisti su organizovali tarifne akcije, zborove, trajkove Pored uobiajenih socijalnih zahteva, u kasnijem periodu isticani su i oni politike prirode: opte pravo glasa, tajno glasanje, nezavisnost sudova, ukidanje smrtne kazne, besplatno kolovanje, odvajanje crkve od drave, ukidanje povlastica, dravno osiguranje. Socijalisti su imali svoja glasila: Radnika borba, Volksrecht, Nova Borba iz Budimpete, vojvoanski list Sloboda... Ipak, najznaajniji socijalistiki list je bio Pravo naroda, tampan irilicom. U cilju suzbijanja socijalistikih ideja, vlasti su tih godina preduzimale razliite mere. Pomenutim licima je zabranjivan boravak na teritoriji pojedinih sremskih optina ili su iz njih proterivana, naroito u toku 1907. godine. U sremskim mestima su esto izbijali socijalni nemiri, te je u njihovom suzbijanju ponekad angaovana i vojska. Pojaane su posade andarmerijskih stanica, a radi razbijanja radniih manifestacija, u Rumi, Iniji, Mitrovici, Vukovaru i 221 Vinkovcima ustanovljene su po jedna konjika satnija. Jedan dopis iz Zagreba, jo 3. septembra 1883. godine upozorava na moguu pojavu socijalistikih i antisemitskih izgreda, poput onih u susednoj Ugarskoj. Zato se preporuuje obazrivost u pogledu okupljanja seljakog naroda, naroito u vreme sajmova, hramovnih i crkvenih slava. Treba zabraniti sve sajmove, a kod slava zabraniti toenje estokih pia, a izuzetno i same 222 slave.

Andrija Radeni, nav. delo, 290 Andrija Radeni, nav. delo, 125 221 Andrija Radeni, nav. delo, 296 222 IAS, Magistrat, 1883, kut. 3.701-4.100
219 220

59

U Rumi je jo 1896. godine postojala organizacija poljoprivrednih 223 Jedna od znaajnijih radnikih manifestacija u Rumi, bio je zbor radnika. odran 30. septembra 1906, kojem je prisustvovalo oko 1.000 ljudi. Sama Ruma je tada imala nekoliko stotina lanova strukovnog sindikata 224 Iste godine krojako-abadijski pomonici u Rumi poljoprivrednih radnika. 225 obustavili su rad zahtevajui vee plate. Prema tadanjim procenama radnici u Rumi su imali dosta uspeha u tarifnim akcijama, tokom kojih su uspeli da 226 izdejstvuju poveanje plate za 6% i skraeno radno vreme. Slino je bilo i u okolnim mestima. Na primer, zbog trajka u Vrdniku iz 227 Rume je poslato 50 orunika. Ipak, sledea godina (1907) predstavljala je vrhunac radnikog pokreta u Rumi i Sremu. U Sremu je tada bilo oko 50 zemljoradnikih organizacija, sa oko 7.000 lanova. U rumskom srezu socijalistika udruenja su zajedno brojala oko 1.500 lanova, to je bilo najvie u Sremu. Poetkom 1907. godine (10. februar), u Rumi je ponovo odran zbor, odnosno, Prva zemaljska konferencija poljoprivrednih radnika Srema, poznata jo kao Rumska konferencija. Na njoj je prisustvovalo 128 delegata iz raznih mesta tadanje Hrvatske i Slavonije, a najvie iz Srema. Konferenciju je sazvala Socijaldemokratska partija u cilju jedinstvenog istupanja protiv Zakona o radnim odnosima u poljoprivredi. Ovaj zakon je bio veoma restriktivan prema radnicima, branei interese zemljoposednika. Na konferenciji je izabran jedan odbor, koji je trebalo da pregovara sa vladom o problemima poljoprivrednih radnika. U odboru su bili Kora, Bukeg, ali i Rumljanin Petar Dreer (Peter Dreer). Na Konferenciji je bilo rei o organizacionim pitanjima, agitaciji meu poljoprivrednim radnicima, ali i o pitanju jedinstvenog cenovnika za poljske, umske i vinogradarske radove. Odlueno je da se sve postojee lokalne organizacije poljoprivrednih radnika objedine u Zemljoradniki savez. Ustanovljen je cenovnik za poljoprivredne radove, koji je precizirao radno vreme i cene u raznim periodima u toku godine. Prema njemu, u zimskim mesecima za 10 sati rada dnevnica je trebalo da bude 2 K, u prolee, za 12 sati rada 3 K, u leto za 14-16 sati rada 5-7 K i u jesen 3 K za 12 sati rada. U radno vreme su uraunati i doruak, ruak i veera, to u letnjim mesecima predstavlja pauzu od 2,5, a u ostalim periodima od 1 sat. Utvrene su i prinadlenosti za biroe i sluge i precizirani etelaki ugovori. Cenovnik je usvojen i umnoen u obliku proglasa, u kome se radnici pozivaju na udruivanje i jedinstvo po pitanju cenovnika. Nemojte ni eti, ni kopati, ni brati, ni orati, ni vriti, ni voziti ispod ovog cenika. Ko nee da plati po ceniku taj neka sam radi, neka se sam znoji, neka sam ulji i grbi. Ovaj cenovnik radnikih usluga, meutim, nije naiao na prijem kod poslodavaca, to je 228 izazvalo dalje sukobe oko ovih pitanja.
Razvitak radnikog sindikalnog pokreta u Vojvodini, Vojvoanski zbornik 2, N. Sad, 1939. Andrija Radeni, nav. delo, 279-280 Zastava, 1906, 138j 226 Andrija Radeni, nav. delo, 281 227 Zastava, 1906, 133j 228 Andrija Radeni, nav. delo, 283, 285-286; Danilo Keci, Iz istorije radnikog pokreta u Vojvodini, Dnevnik, 14. februar 1959; Danilo Keci, Revolucionarni radniki pokret u Vojvodini 1917-1921,
223 224 225

60

Nastojei da spree odravanje planirane prvomajske proslave u Rumi, vlasti su, u noi izmeu 30. aprila i 01. maja 1907. godine, u mesnom poglavarstvu pritvorile nekoliko lokalnih aktivista radnikog pokreta. Pored ve pominjanog Petera Dreera, tu su bili i Jakob obloher (Jakob Schoblocher), Josip Balog, Matija Vagner (Mathias Wagner) i Sebastijan Giner ili Gintner (Sebastian Gnner Gntner). Meutim, posle 4 asa ujutru, na etalitu Tivoli okupilo se oko 200 radnika sa namerom da, u povorci i sa crvenim zastavama, prou gradom. Koloni su se na putu nali orunici - Rade Hajdin, Nikola Mamor i Josip Radoi (ili Radui), ali nisu uspeli da spree napredovanje kolone koja se uputila ka centru Rume. Naporedo sa njom, na plato pored pijace na Starom vaaritu, stigla je jo jedna grupa radnika. Poto nastojanje kotarskog pristava Slavka Markotia da radnike vrati kuama nije uspelo, u akciju je stupila vojska. Tom prilikom je uhapeno vie radnika, uglavnom organizatora i voa demonstracija (Martin Kremer), Petar Dominik, Adam Dreer (Adam Dreer), Nikola Martin, Jozef Kriger (Josef Krieger), Antun Kileer i Trivun ivanovi, a sam zbor je rasturen. Meutim, kada se vojska vratila u kasarnu, radnici su ponovo stupili u akciju, te je oko 10 sati na trgu bilo oko 400 radnika. Oni su od gradonaelnika Ferdinanda Ristera i Markotia traili da se puste zatvoreni radnici, pod pretnjom da e ih silom osloboditi. Meu ovim radnicima je bilo i ena, koje su se popele na stepenice Magistrata. Dolo je do nereda u kojima su polupani prozori na zgradi Magistrata. Malo je nedostajalo da doe do prolivanja krvi. Masa se razila tek kada su doli konjanici. Opet je uhapeno nekoliko radnika, koji su posle dve nedelje puteni. Protiv lokalnih radnikih voa Jakoba oblohera, Josipa Molaka, Matije Vagnera (Veger), Sebastijana Gintnera, Martina Kremera, Martina Mozera i Petra Dominika, 3. jula je podignuta optunica zbog organizacije prvomajske proslave. Dvojica od njih (obloher i Molak), izvedeni su pred sud i 2. decembra 1907. godine, presudom Sudbenog stola u Mitrovici, osueni na 6 odnosno 4 229 meseca teke tamnice. Posle ovih dogaaja, do kraja godine, radnici u Rumi nisu preduzimali vee akcije. U sklopu predizborne kampanje za opte pravo glasa, u Rumi je 28. oktobra odran zbor na kome je govorio Vilim Bukeg. Prema izvetaju 230 predstavnika vlasti, bilo je prisutno samo 100 ljudi. Prvomajske proslave u Rumi organizovane su i narednih godina 1908, 1909, 1910. i 1911, sa uobiajenim programom (skuptine, povorke, zabave), dok su 1912. i 1913. godine omoguene samo pod odreenim uslovima 231 (konferencije zatvorenog tipa). Socijaldemokratska stranka je pokuala da u okviru Opteg radnikog saveza stvori Zemljoradniki odsek. Ova inicijativa, meutim, nije uspela, osim
Novi Sad, 1972, 28; Arpad Lebl, Pokret poljoprivrednih radnika u Sremu 1906-1907, Zbornik za drutvene nauke Matice srpske, br. 17, Novi Sad, 1957, 8-9, 16 Danilo Keci, Prvi maj u Rumi 1907, Dnevnik, 30. april. 1. i 2. maj 1967; Momilo Mitrovi, Iz prolosti Srema, Sremske novine; Dobrivoj Mitrovi, Graa za hroniku Rume, Ruma, 1971, 123-4 (neobjavljeno biblioteka Zaviajnog muzeja Ruma) 230 Andrija Radeni, nav. delo, 305-306 231 Andrija Radeni, nav. delo
229

61

u Rumi, gde je nadniarski pokret odranije bio snaan. Tako je 1910. godine u Rumi formirana takva jedna zemljoradnika organizacija sindikalnog tipa. Te godine u Rumi je u sindikalnu organizaciju bilo ulanjeno 130 radnika, a 1913. njih 118. Uoi izbora 1910. godine socijalisti su organizovali mnogobrojne skupove, na kojima su, imeu ostalog, prikupljali priloge za svoju partiju. U Rumi je od poljoprivrednih, zanatskih i trgovakih radnika sakupljeno preko 50K, a 1911. Organizacija zemljoradnikih radnika je u kasu priloila 15K. Na izborima 1910. godine, kandidat Socijaldemokratske partije u Rumi bio je Vilim Bukeg, za kojeg je glasalo 93 biraa. On je bio kandidat i na sledeim izborima 1911. godine. Na izborima 1913. godine, socijalisti su, u Irigu i idu, sklopili sa 232 radikalima sporazum o pomaganju, to im ipak nije donelo pobedu. Izbori 1908. godine odrani su po novom izbornom zakonu. Izborni cenz bio je dosta visok, 30 K u gradovima, naspram 60 K u selima, dakle, dva puta vii nego u gradovima (skoro svi seljaci koji su imali preko 5 jutara zemlje imali su pravo glasa, ukoliko nisu ostali duni). U sumu direktnog poreza od 60 K uraunavani su zemljarina, kuarina, glavarina i vojno-oprostna taksa. Uslov za pravo glasa bila je i starost od 24 godine. Posle reforme izbornog zakona 1910, izborni cenz je smanjen sa 60 na 15 K (u gradovima sa 30 na 10 K) tako da je svaki seljak mogao biti izbornik. U Rumi je 1908. godine jedan izbornik dolazio na dvadeset i jednog stanovnika, to je bio veliki broj u odnosu na druge 233 krajeve drave (u Lici jedan izbornik tek na 100 stanovnika). Izbori su odrani 27. i 28. februara, i na njima je ponovljen uspeh Srpskohrvatske koalicije, koja je osvojila 57 mandata. Meu Srbima u Sremu borba se vie vodila izmeu radikala i samostalaca, nego protiv vlasti. Tom prilikom samostalci su pokuali da od radikala preuzmu vodeu ulogu u Sremu, pri emu su ih radikali optuivali za navodnu koaliciju sa vlastima i izdaju seljakih i srpskih interesa na ovom podruju. U izbornoj borbi obe ove stranke su estoko bile protiv socijalista. Prema konanim rezultatima u izbornoj trci izmeu radikala i samostalaca u Sremu samostalci su odneli pobedu u est, a radikali samo u dva sreza (irikom i imanovakom izbornom srezu). Meu kandidatima Samostalne stranke izabran je i Rumljanin dr Vasa Vukadinovi (u hrtkovakom izbornom srezu). U samoj Rumi je pobedio Ferdinand Rister, kao vladin 234 kandidat. Godine 1909. u Zagrebu je odran tzv. Veleizdajniki proces, koji je imao veliki odjek na politike i meunacionalne prilike u Rumi. O svim pojedinostima ovog procesa opirno je izvetavao list Radikal. U Rumi je sve poelo kada su arko Miladinovi i Stevan Dobrii, u utorak 17. februara (5. marta) 1909. godine, otili u Zagreb, kao branitelji optuenih na istom procesu. Nekoliko dana kasnije, 23. februara (8. marta), u njegovom odsustvu, izvrena je premetaina u Miladinovievoj kui. U njegovu kancelariju su, bez naloga za pretres, doli istrani sudija, dravni odvjetnik, prislunik i nekoliko andarma. Bio je prisutan i kotarski predstojnik sa andarmima. Proveli su tamo vei deo dana. Otili su u
232 233 234

Andrija Radeni, nav. delo, 334, 336, 338, 342, 344; Danilo Keci, nav. delo, 30 Andrija Radeni, nav. delo, 178 Andrija Radeni, nav. delo, 309-312; Srbobran, 1908, 52; Ferdo ii, Pregled povjesti

62

18 asova ostavivi samo nekoliko andarma. Iz kancelarije je odneta jedna slika i nekoliko pisama. Sutra ponovo, slina ekipa se nala u Miladinovievom vinogradu. Ponaanje andarma, u tim prilikama bilo je veoma nepristojno. Pravili su neslane ale i viceve, a nakon pretresa su ostavili nered. Kada je stigao u Zagreb, saznavi da je osumnjien za veleizdaju, Miladinovi se sam * javio u istrani zatvor . Predat je vojnom sudu i otpraen iz Sudbenog stola u garnizonski istrani zatvor u Zagrebu. Tako se Miladinovi naao pred vojnim sudom, pod optubom da je vrbovao dobrovoljce za Srbiju i liferovao oruje i municiju u Srbiju. U optunici od 12. januara 1909, pie da je ustanovljeno da u Rumi postoje organizacije koje sakupljaju ustae za Srbiju u sluaju rata Austrougarske i Srbije. Njihove voe su u vezi sa Beogradom preko rezervnog artiljerijskog oficira Matijevia i aktivnog artiljerijskog oficira Ob(p)trkia, koji je bio kod arka Miladinovia u Rumi. Prema optunici Miladinovia su posetili i kapetan Hajdin i drugi srpski oficiri, zatim beogradski profesor Pavlovi, kao i makedonski komita Gjorgje Skopljane. U Rumi, kao i u ostalim mestima Srema, osnovana su drutva Srpskih sokola iji su lanovi trgovci, znatlije, egrti, kalfe i seljaci, koji svi idu na crkvene zborove. Ta drutva su organizovana u Sriemsku upu. Sve ovo je napisano prema iskazima svedoka optube. Prilike u tamnici bile su teke. Miladinovi je smeten zajedno sa kriminalcima, a proveo je neko vreme i u samici. Nakon tri dana trajka glau 235 dobio je i upalu vilice. "Radikal konstatuje da ni inkvizicija nije bila gora. U procesu protiv arka Miladinovia sasluano je ukupno 60 svedoka. Navodei svedoke optube, Radikal ujedno oslikava i njihov karakter nepouzdanih osoba. Za biveg Miladinovievog pisara (tokom 1895), Jovana Bakia, navodi da ga treba pitati od ega ivi, aludirajui na mutne poslove i radnje kojima se bavio. Takoe, smatraju da iskaze Cveje Dabia, vercera iz Klenka, koji je govorio o lai punoj oruja koju je Miladinovi poslao u Srbiju, zatim Radivoja Hajdina, Sime Vitasa, Mileve Periike i Svetolika Boia, denuncijanta poznatog po podnoenju anonimnih prijava, ne treba uvaavati, jer oni nisu moralne i pouzdane osobe. Svedok na suenju Miladinoviu bio je i izvesni Dane Trbojevi, redarstveni poverenik u Rumi, koji je tvrdio da je tokom 1904. i 1907. godine video da kod Miladinovia dolaze srpski oficiri, kao i da on sam esto ide u Srbiju. Dalje, Radikal pie da su u Rumu nedavno stigla dva auditora, i, neto ranije, istrani sudija Kouti i Urbani (iz Zagreba). Tom prilikom su presluavali limara Gaba, berberina Mikovia, berberskog kalfu Ferdinanda Deana (drevna pijanica, pa je i otiao iz Rume), jednog elezniara i jednog rumskog policajca. Gab i Dean su prijavili Miladinovia zbog gornje optube. U ulozi klevetnika nali su se i uster Bodor i njegova ena. Sve su u pitanju bili lini razlozi iz ranijih iskustava sa Miladinoviem, dakle, osveta. Na kraju, konstatuje Radikal, dok Miladinovi pita zar su oni kompetentniji od kotarskog predstojnika Bogdana Novakovia, kotarskog pristava 236 Surme i optinskog naelnika Joce Rogulia?.
Dimitrije Spaji, u listu Dan, u tekstu Ruma i Rumljani u prolosti, Novi Sad, od 27. maja 1939. godine, pie da je Miladinovi uhapen 26. februara, a da se, nakon due istrage, trijumfalno vratio u Rumu 20. avgusta. 235 Radikal, 1909, 8, 9, 22; Vasilije Kresti, Graa o Srbima II, 592 236 Radikal, 1909, 11, 12, 26
*

63

arko Miladinovi u zatvoru Sve u svemu, Miladinovi je proveo vie meseci u zatvoru, sve dok presudom nije osloboen optube i puten kui. Prilikom povratka, Miladinoviu je u Rumi prireen velianstven doek. Na eleznikoj stanici, meu mnotvom Rumljana, bili su i stanovnici Iriga, Dobrinaca, Stejanovaca, Vognja..., zatim sokoli, tamburai i Pevako drutvo. Nakon to je izaao iz voza, Miladinovi je na rukama prenet do kola, a advokat Dobrii je odrao govor. Tamburai i Srpsko pevako drutvo su u nekoliko navrata pokuali da sviraju i pevaju, ali se nisu uli od gromoglasnih povika naroda. Konji su bili ispregnuti iz kola u kojima je bio Miladinovi, a narod se otimao oko toga ko e da ih gura do arkove kue. Sam Miladinovi je, kako kau, bio veoma ganut ovim prizorom. Slavlje se nastavilo i dalje. U 23 asa, u prostorijama Kasine, odrana je zajednika veera, na kojoj je arka Miladinovia pozdravio Jaa Tomi, esto prekidan uzvicima da ujemo arka i ivio. Pred arkovom kuom Srpsko pevako drutvo je otpevalo Tebe boga hvalim i Eno barjak ve se vije. U narednim danima na adresu arka Miladinovia je stiglo na stotine pozdravnih 237 telegrama. Ipak, nisu svi u Rumi imali istovetna shvatanja po ovom pitanju. List Nemake narodne novine (Deutsche Volksblatt) je tih dana u tekstu pod naslovom pijunska afera u negativnoj konotaciji pisao o Miladinovievoj ulozi u veleizdaji. U Radikalu su estoko reagovali na ovaj tekst: Znaju oni dobro 238 Ovakva reagovanja dovela su do pogoranja, inae da to nije istina, ali. solidnih, srpsko-nemakih odnosa u Rumi. Kao ilustracija toga je i tekst u
237 238

Radikal, 1909, 29, 30, 31, 32 Radikal, 1909, 19, 34

64

srpskoj tampi o tome kako Nemci svoje ubre nose kroz grad ba na srpske 239 svece , na ta su ovi odgovorili da je i Srbin . Luki isto radio na katoliki 240 svetac . Prilikom jahanja kroz Rumu na Boi 1910. godine, policija je neuobiajeno brutalno intervenisala. Usledili su pretresi, maltretiranja, zatvaranja uesnika. Na zaprepaenje oevidaca, policija je, traei oruje, grubo pretresla nekoliko mladia koji su ovo jahanje mirno posmatrali. Zatim su izlili gnev na krojakom pomoniku Jovanu ajatoviu, koga su napali kao zverovi. Strgli su sa njega odelo, a Jovan Kuruci ga je zgrabio za prsa i tresnuo o zid jedne kue. Potom je uhapen i odveden u zatvor, gde su ga takoe maltretirali. Puten je tek na intervenciju arka Miladinovia. Srbi su 241 kasnije podneli prijavu protiv ovog postupka. Kritikovano je i ponaanje nekih rumskih Srba tokom ovih dogaaja. Na meti je bio andor Fier, koji je skinuo irilini natpis sa svoje radnje, plaei se da ne bude proglaen veleizdajnikom, (to je, dodue, posle demantovao), 242 iako je irilica u Kraljevini bila zvanino dozvoljena. Jo jedan incident se desio za vreme boravka rimokatolikog biskupa dr Voraka u Rumi. Biskupa su Hrvati lepo doekali, dok su Nemci bili suzdrani, zbog otpora asimilacionoj politici hrvatskih vlasti prema Nemcima u Sremu. Na ispraaj biskupa doli su i neki Srbi katolike vere sa svojom srpskom zastavom. Pojava srpske zastave je ogorila jednog sudskog pisara, koji je hteo 243 da je pocepa. Meutim, u tome ga je spreila intervencija policije. Slino je bilo i nekoliko godina kasnije, prilikom posete akovakog biskupa Ivana Krapca. On je u Rumu stigao u subotu 21. aprila/4. maja 1912. godine, posle podne. Slubeno je doekan na eleznikoj stanici, gde je bio postrojen jedan banderij od 40 konjanika uglavnom Nemaca i pet-est Hrvata. Do rimokatolike crkve su ga dopratili naelnik Avgust Foltman (August Voltmann) i gradski zastupnici. Tom prilikom, Hrvati su nosili svoje trobojke, a Nemci pruske znake i crveno-bele lente. I cela Ruma je bila ukraena srpskim, hrvatskim i carskim zastavama. Na kui urednitva Nemakih narodnih novina bile su istaknute hrvatska zastava i zastava Nemake carevine, a kod trgovca ernolke, takoe, nemaka zastava. Hrvate ovog puta nisu iritirale nemake, koliko srpske trobojke, tako da su glasno protestovali kad god bi videli neku 244 takvu zastavu. Pomenuta asimilaciona politika hrvatske drave prema Nemcima krajem XIX i poetkom XX veka, u Rumi je naroito nailazila na otpor, te su tih godina naglo pogorani nemako-hrvatski odnosi. Ovde su Nemci bili u veini, stoga njihovo pohrvaivanje nije imalo izglede na uspeh. Poto je ova borba
239 240 241

Radikal, 1909, 2 Radikal, 1909, 6 Radikal, 1910, 52 242 Radikal, 1909, 11 243 Radikal, 1909, 32 244 Zastava 1912, 91j; Dobrivoj Mitrovi, Graa..., 215

65

uglavnom voena preko kole i crkve, u tu svrhu su vlasti poslale uitelja Pribania i kapelana Mladenovia. Njihov zadatak je bio da Nemce to pre pretope u Hrvate. U koli su nemakoj deci govorili: Vi jedete hrvatski hleb i zato imate biti Hrvati. Nemci su, izmeu ostalog, reagovali i tako to su na jednom zboru traili premetaj ove dvojice iz Rume. Pribani je posle otrih rei sa kolektivom kole ubrzo sam napustio Rumu, dok je sa kapelanom bilo tee, jer je iza njega stajao biskup. Zato su 1902. godine organizovane demonstracije pred parohijskim domom. Nemci su vikali da nee vie da budu smatrani Hrvatima. Mladenovi se pojavio na prozoru sa lovakom pukom u ruci. Tada je istupio upnik, dr Paus, i obeao njegov odlazak. Posle toga, kapelan je otiao prvim vozom. Uzgred, kao odgovor na hrvatske asimilacione tenje, Nemci su osnovali izdavaku kuu nemakih knjiga i novina. Prvi broj Nemakih narodnih novina za Srem izaao je 1. januara 1904. godine, pod 245 urednitvom Karla tirma (Karl Strm). Takoe, ne sluajno, ba u Rumi je odrana sednica karpatskih Nemaca 18. i 19. avgusta 1912, pod predsednitvom univerzitetskog profesora 246 Rajmunda Kajndla iz ernovice. Novi izbori za Srpski narodno-crkveni sabor odrani su 1910. godine. Istog dana, 21. marta, svoj zbor u Rumi su odrali i samostalci i radikali. Samostalski zbor je odran u Gruberovoj gostionici. O ovom zboru pisala je radikalska tampa, uz mnogo zajedljivih komentara. Zboru je prisustvovalo 36 osoba, od ega samo 24 iz Rume. Meu njima su bili i neki radikali, koji su doli iz radoznalosti, i est Nemaca. One koji su doli sa strane saekala je sva sila policije i andara, koja ih je dopratila do grada, dok je narod vikao dole kuenovci. Na zboru su uestvovali i govorili: Nikola urii Arapin (na izborima je glasao za Ristera, a ne za Tatia), Veljko Georgijevi (mladi advokat koji se nedavno stideo to je samostalac), uitelj Duan Popovi (koji se klanja svakoj vlasti), Andrija Dugoevi - Tuta (Sima Milutinovi p. a.), Krsti, Vili, dr Duan Dima, Nikola Mileusni - Zatezalo itd. Govori su uglavnom bili upereni 247 protiv radikala. Odlueno je da se u Rumi odri konferencija samostalaca. Na konferenciji Srpske narodne radikalne stranke radi izbora crkvenih skuptinara i izbora za Narodno-crkveno sabor bilo je prisutno mnogo radikala * iz Rume . Glavni govornik je bio dr arko Miladinovi. Izabran je mesni upravni

245 246 247 *

Carl Bischof, nav. delo, 167-168; Zastava, 1904, 16 Franz Wilhelm, Rumaer Dokumentation, band II, Stuttgart, 1997, 415 Radikal, 1910, 11, 14 Iz grke parohije: Jovan Doudi, Jovan Dudi, oka igi, dr Stevan Dobrii, dr Antonije Bogdanovi, Milenko Nikolajevi, Duan Lovrenski, Jovan Misiraa, Stevan Petrovi, Jefta Ostoji, Milo Savi, Dimitrije Pazarski, Branko M. Spaji, arko Bikicki, Tane Birovljev, Stevan Radi, Teodor Stojanovi, Marko Stanojevi, ivan Sakulski i Gruja Mihajlovi. Iz velike parohije (vaznesenske): Paja Jankovi, Pera Vukoti, Pera Tanackovi, Milan Radoni, Laza Tomi, Joca Radi, ika Milosavljevi, Laza Skakavac, Nedeljko Radi, oka Milinkovi, Nenad Kresti, Dimitrije Jakovljevi, Pera Dumovi, Jovan urii Biorac, Marko Zdravkovi, dr arko Miladinovi, ura Staji, Aleksa Stojkovi, Mia orevi i Aron Prica. Iz starorumske parohije (nikolajevske): Mia Jovanovi, Steva Dobrosavljevi, Pera Kuli, Jakov Orlovi, Novak Orlovi, ore Jovii, Lazar Dedi, Jovan Jovi, Pera ivanevi, Laza Stoli, Duan Luka (Luki?),

66

odbor stranke na elu sa arkom Miladinoviem, predsednikom, okom igiem, potpredsednikom, dr Stevanom Dobriiem, sekretarom, dok su lanovi bili: Antonije Mitrovi, Laza Stoli, Trivun Luki, Laza Dedi, Jovan Jovi, Jovan Raki, Pera ivanevi, arko Bikicki, Aron Prica, Pera Tanackovi, Jovan urii Biorac, Jefta Ostoji, Branko Spaji, Pavle Radi i 248 Stevan Dobrosavljevi. I ove izbore su pratila uobiajena meusobna optuivanja politikih protivnika. Radikal pie o mladoj rumskoj uiteljici koja se na jednom samostalskom skupu oborila na radikale, uz veliku dreku i mlataranje rukama. Ona je, kau, od ranije poznata da ne bira rei u ophoenju sa decom u koli, da ih vue za kosu i slino. Takoe, jedan rumski doktor je govorio nekim seljacima da su zaraeni radikalizmom. U Stejanovcima je optinski birov raznosio po selu Srpsku misao i govorio da im to poklanja belenik. ak je i 249 sam patrijarh Lukijan istupao protiv radikala. Neposredno pred izbore, ispred Miladinovieve kue su se okupili birai sa pravom glasa, u pratnji est barjaktara. Doli su i izbornici iz okolnih sela. Na kuama su istaknute srpske trobojke. Zatim su stigli samostalci (takoe samo izbornici), meu kojima su se isticali svetenici. Za predsednika izborne komisije izabran je Jovan A. urii Biorac. Iako je uoi izbora Srbobran pisao pala radikalska kula Ruma, rezultat pri glasanju bio je 219 : 86 za radikale, s tim da 200 radikala nije glasalo zbog prezauzetosti. Izabrani su Jovan Tati (pobedio je samostalca Lazu Vujia) i Jovan Magaraevi (na listi svetenika). Pobednici su proslavili u gostionici arka Bikickog, dok su se samostalci (pristav Mikainovi, dr Georgijevi) okupili pred birtijom Koste
Mladen Luki, Krsta Jefti, ivan Milutinovi, Sava Bizumi, Panta Kuli, ivan Krsti, Boa orevi, Nenad ivkovi i Trivun Luki. (Radikal, 1910, 16) Meu omladincima pristalicama radikala u Rumi su bili: Jovan I. Radivojevi, Milan St. Jakovljevi, Todor Isajlovi, Stevan Georgijevi, Milan Rajakovac, Ivan Jovii, ivan Veskovi, Ilija Radi, Duan Ostoji, Mia Gruji, Petar Mirkovi, Branko Jankovi, Pera Orlovi, Milan Vujin, Glia Nikoli, Mita St. Jakovljevi, Jovan Vukovi, oka igi, Joca Radi, arko Bikicki, Milivoj Kovaevi, Vlad. Gligorijevi, Jovan orevi, Vojislav Nikolajevi, Jovan Pazarski, dr Stevan Dobrii, Milan imi, oka Kovaevi, Rada Ivi, Slavko Stefanovi, Danilo Udicki, Branko M. Spaji, Nikola Mirkovi, Nikola orevi, Marko Zdravkovi, Andrija Tanackovi, Petar Tanackovi, Sava Mitrovi, arko Gruji, Ilija Milutinovi, Milivoj Milutinovi, Mitar Milutinovi, Vlajko Jankovi, Sava Jankovi, arko Milosavljevi, Vasa Milosavljevi, Duan Gruji, Jovan Gruji, Toa Simi, Milorad Simi, Mladen Jankovi, Toa Tomi, Milivoj Radi, Mita Radi, Branko Radi, Nikola Milinkovi, Milutin Milinkovi, Laza Jovanovi, Joca Jovanovi, ivan Gruji, ivan Radi, Aleksa Tomi, Sava Petrovi, Vasa Jankovi, oka Jankovi, ivan Jankovi, Rada Radi, Duan Radi, Kuzman Jovanovi, Sava Petrovi, Jovan Radi, Cveja Radi, Nikola Radi, ika Luki, arko Luki, Pera Tomi, Toa Radi, Stojan Jovanovi, Pera Seleni, Kosta Pani, Milivoj Pani, Sima Mari, Aleksa Stojkovi, oka Jerkovi, Lazar Isajlovi, ivan Orlovi, Sava Bizumi, Lazar Dedi, Trivun Luki, Milutin Maksimovi, Mija Dedi, Sava Luki, Duan Luki, Mladen Luki, Maksim Jovi, Panta Kuli, arko Jakovljevi, Svetislav Prica, Milan Simi, Dragutin Beli, Kuzman Mihajlovi, Rada Sakulski, Tane Birovljev, ore Petrovi, Pera Kapri, Vlada Pavkovi, Milorad Jovii, ivan Jovii, Milo Jovii, Boko urevi, Milo Savi, Dragomir Tomi, Pera Markovi, Duan Milinkovi, Ljubomir urii, Mihajlo M. Berberina i ivan Milutinovi. (Radikal, 1910, 17) 248 Radikal, 1910, 11 249 Radikal, 1910, 17

67

Dimia. U celini, na izborima za Srpski narodno crkveni sabor, radikali su dobili 250 36, a ostali 39 mesta. Posle izbora, u Rumi je za nedelju 9/22. maja 1910. godine na Starom vaaritu zakazan Veliki mitropolijski zbor, sa poetkom u 10 asova. Zbor je trebalo da postavi pitanje da li se moe dopustiti kaluerima i narodnjacima da slave izbornu pobedu nad srpskim narodom, tim pre to su u tu svrhu upotrebljavali sva sredstva (novac, silu, prevare). Zbor je, sjajno i dostojanstveno, odran u gostionici arka Bikickog. Govorili su Stevan Dobrii, Aleksa Ivi, ratar Nikola Milinkovi i Jaa Tomi. Doneta je rezolucija kojom se osuuje sporazum Srpske samostalne stranke, bana Tomaia i vlade Kuena Hedervarija, kao i meanje vlasti u stvari koji se tiu samo Srba i njihovih izbora. Takoe, ne priznaje se ni Srpski narodno-crkveni sabor od 16. maja 1910. Dat je i spisak lica kod kojih ubudue treba kupovati robu, a to su: oka igi i Sima Mari (gvoari); Danilo Udicki, Sava Sivevi, Mika Pani, Duan Lovrenski, Dimitrije T. Jakovljevi i Petar Dumovi (pecerajisti); Dimitrije Pazarski, Vojislav Nikolajevi, Branko Spaji, braa Dimitrijevi, Mita St. Jakovljevi, Luka St. Georgijevi i sin, Jefta Ostoji i Mia orevi i sin (manufakturisti); Jovan K. Doudi i Milan B. Rajakovac (trgovci odelima); i Jovan Maksimovi (staklar). Posle izbora pojavio se i oglas: Izjava, Poto se ja sada zovem Cupkalo, a ne Drmalo, to zabranjujem svakom da me zove drugim imenom. Dr Cupkalo (pre dr Drmalo). Ovo je oigledna aluzija na nekog rumskog samostalca, kojeg su pogrdno zvali Drmalo, kao i Tuta, Zatezalo i slino. Takoe, u Vaznesenskoj crkvi, na Spasovdan (crkvena slava), u porti se dogodila svaa, te je popa zvao policiju. Na to je usledio komentar u Radikalu 251 - da nije to zato to je popa samostalac, a parohijani radikali. Iste godine, 28. oktobra , odrani su i izbori za Sabor po novom izbornom zakonu. Izborni cenz je snien, proireno je birako pravo, te je u celoj dravi bilo 190.000 izbornika. Broj izbornika u Rumi je povean. Po starom izbornom zakonu taj broj je iznosio 1.284, a po novom 2.332. Ceo Srem je po starom izbornom zakonu imao 14.055, a po novom 36.675 lica sa pravom glasa. U Rumi je mogao da glasa svako ko je plaao 10 K poreza, dok je po selima ta suma iznosila 15 K. Prema nacionalnoj strukturi biraa u Rumi, Nemci su imali 1.242 biraa, Srbi 939, Hrvati i okci 130 i Maari 20 osoba sa pravom glasa. Rumski izborni srez je imao sedam izbornih mesta (Kraljevci, M. Radinci, Dobrinci, Donji Petrovci, Putinci, Inija i Ruma) i 1.206 biraa. Po starom izbornom zakonu rumski srez je imao najvie izbornika, a po novom poveanje je bilo mnogo manje, u odnosu na imanovce, Staru Pazovu i druge izborne 252 srezove. Kandidati na izborima u rumskom izbornom srezu bili su: Ferdinand Rister (gradonaelnik Rume), ispred Narodne stranke, Mojo Hrvaanih (umesto
250 251

Radikal, 1910, 14, 16, 17 Radikal, 1910, 17,18,19, 22, 25 * Prema drugom izvoru 31. oktobra. (Ferdo ii, Pregled povjesti, 343) 252 Radikal, 1910, 27, 30, 37, 43; Andrija Radeni, nav. delo, 314; Branik, 1910, 223; Dom, 1910, 41; Ferdo ii, Pregled povjesti, 343

68

Jovana Tatia, koji je bio spreen), ispred radikala, dok je Hrvatsko-srpska koalicija imala svog kandidata. Ruma je bila oblepljena predizbornim plakatima, sa porukama biraima. Radikalna stranka je u Rumi svoj zbor odrala kod Pajla 27. septembra, uz uobiajene zborove po okolnim selima. I rumski vaar je upotrebljen u predizborne svrhe. Zbog nedavne pojave kolere odravanje vaara je dolo u pitanje, ali je onda, posle intervencije Ferdinanda Ristera, on ipak odran. To je predstavljeno kao zasluga i uticaj kandidata Narodne stranke, dok su protivnici tvrdili da je vaar odran zato to je prestala kolera. I to je korieno u (posle)izbornoj borbi. U rumskom izbornom srezu je pobedio vladin kandidat, Ferdinand Rister. Za njega su glasali ak i neki Srbi (njih 16). Meu njima su bili Toma i Pavle Stoli, Cveja Jankovi, Raja Rogi Ovaj poslednji je govorio da mu je neki trgovac rekao da nema Srba kandidata, pa je svejedno za koga e glasati. Kritikovan je i rumski birta, samostalac Kosta Dimi, jer je agitovao za Ristera. U Sremu su tada radikali odneli pobedu samo u hrtkovakom izbornom srezu, gde je kandidat bio Aleksa Ivi, dok su samostalci (kao lanovi Koalicije) pobedili u Nutru, Staroj Pazovi, Mitrovici (arko Miladinovi je izgubio od Duana Popovia) i Moroviu. Hrvatska samostalna stranka odnela je pobedu u Vukovaru, Cernoj i idu, a Narodna stranka u Zemunu, Irigu, Rumi, Iloku, imanovcima, Vinkovcima, Sr. Karlovcima i Martincima. U Saboru je posle izbora Hrvatsko-srpska koalicija imala 35 mandata, Narodna stranka 18, Frankovci i furtimai 15, Starevieva stranka 253 9, Seljaka stranka 9, Radikali 1 i izvan stranaka 1 mandat. Posle izbora za Sabor, krajem 1910. godine, odrani su izbori za Eparhijske skuptine. Svaki protoprezviterijat birao je odreeni broj eparhijskih skuptinara. Crkvene optine su birale po dva, Karlovci i Zemun po tri skuptinara. Na svakih 500 dua birao se jedan izbornik. Izbornike su birale crkvene skuptine, a ne svi birai. Izabrani izbornici su se sastajali u seditu protoprezviterijata i birali eparhijske skuptinare. Princip je bio da se na svakih 2.000 dua bira po jedan skuptinar. Za Rumu je odreeno da bude pet izbornika. To su bili: arko Miladinovi, Branko M. Spaji, Marko Zdravkovi, 254 arko Bikicki i Jefta Ostoji. Odravani su i izbori za skuptinu Sremske upanije. Takvi izbori desili su se 15/28. aprila 1911. godine. U Rumi su se birala etiri poslanika. Na listi su bila etiri Srbina i jedan Nemac (Ferdinand Rister). Nemci su protestovali, zahtevajui jo jednog pripadnika svoje nacije na listi, to je, meutim, odbijeno. Na ovim izborima pobedila je Narodna stranka. Poreenja radi, rumski srez je 255 tada imao 44.936 stanovnika, od ega 23.965 Srba i 14.701 Nemca. Novi izbori za Sabor, u 59 izbornih srezova, odrani su od 15. do 17. decembra 1911. godine. Za rumski srez, kandidat radikala bio je oka igi, dok je Narodna stranka istakla Nemca Mozera. U svojoj predizbornoj kampanji igi je 27. novembra posetio Donje Petrovce. Na tom skupu bilo je sveta iz Dobrinaca, Rume i drugih mesta. Izmeu ostalih, govorili su Emilijan Grbi i
253 254 255

Radikal, 1910, 42 Radikal, 1910, 49, 51 Zastava, 1911, 80v, 88v

69

arko Bikicki. U mitrovakom srezu, kandidat radikala bio je dr arko Miladinovi, a kao njegov konkurent iz Narodne stranke, najpre je istaknut Toa Veselinovi, da bi ga na izborima zamenio Duan Popovi. Laza Vraari iz Jarka bio je kandidat radikala u hrtkovakom izbornom srezu, a protivnik mu je bio Aleksa Ivi. U Rumi su izbori odrani 15. decembra. Pobedio je vladin kandidat Mozer. oka igi je dobio 564 glasa, to mu nije bilo dovoljno za pobedu. Srpska tampa je kasnije pisala da bi dobio i vie, da su svi Srbi izali na biralita. U Sremu je opet pobedila Narodna stranka. Njeni kandidati su pobedili u jedanaest izbornih srezova (Zemun, Stara Pazova, imanovci, Hrtkovci, Ruma, Martinci, id, Nutar, Vukovar, Morovi i Vinkovci). Opozicija je u Sremu pobedila u est izbornih srezova (Karlovci, Irig, Ilok, Mitrovica, * Bonjaci i Cerna). Od toga, radikali su osvojili samo dva mesta , dok su samostalci, koji su nastupili u okviru Hrvatsko-srpske koalicije, ostvarili pobedu u Mitrovici. U mitrovakom izbornom srezu pobedio je samostalac Duan Popovi sa 485 glasova, dok je arko Miladinovi dobio 361 glas. Na etiri izborna mesta, gde su samostalci bili u prednosti, izbori su bili obustavljeni. I ovaj put su vlasti, raznim privremenim ustupcima, uspele da privuku neke birae na svoju stranu. Tako na primer, Vlada nije usvojila zahtev inijskih Nemaca da se u tom mestu osnuje kotarska oblast i kotarski sud, ali je naredila da oni tri puta meseno zvanie u Iniji, i pored toga to su Ruma i Inija blizu. Protiv ovog su u upanijskoj skuptini istupili Preradovi i Jano, ali bez uspeha. Time 256 su vlasti uspele da privuku inijske Nemce da glasaju za Mozera. Izgleda da je posle neuspeha radikala na odranim izborima dolo do nesporazuma meu njihovim lanovima u Rumi. Zato je Aleksandar J. urii traio potvrdu da su on i njegov pokojni otac glasali za oku igia, jer je na konferenciji radikalne stranke bilo rei o suprotnom. Potvrdu su 5. februara 1912. godine potpisali sam oka igi i lanovi izbornog poverenstva, ura 257 Staji i Stevan Dimitrijevi. Tih dana, rumske radikale je zadesila jo jedna nevolja. Njihov dugogodinji istaknuti lan Jovan urii Biorac je iznenada umro 3. februara 258 u 67. godini. Sahranjen je u Rumi.
List Zastava pie da su prola tri radikalska kandidata: dr ore Krasojevi u Sremskim Karlovcima, Milivoj Babi u Irigu i Svetislav Novak u Suseku. (Zastava, 1911, 265v) Andrija Radeni, nav. delo, 314; Zastava, 1911, 251, 253v, 254, 260v, 263v, 264v, 265v; Zastava, 1912, 2j; Branik, 1911, 240; Sriemske novine, 1910, 88. 257 Zastava, 1912, 123j 258 Zbirka ZMR Napomena; u listu Zastava pie da je umro 4. februara u 66. godini ivota (Zastava, 1912, 25j) Jovan urii Biorac je roen u Irigu 1844. godine. kolovao se za trgovca, a u Rumu je doao jo kao mladi i tu proveo ceo ivot. U 28. godini se oenio Lenkom Savi iz Sr. Karlovaca. Dugogodinjim radom je stekao veliko bogatstvo. Bio je predsednik Srpske pravoslavne crkvene optine, gradonaelnik Rume itd. Poto mu sin Aleksandar nije imao naslednika, imovina je, kako je testamentom predvieno, pripala Srpskom privrednom drutvu Privrednik. Izmeu ostalog Privrednik je tim novcem morao da pomae Viu devojaku kolu u Rumi, ako bude osnovana, a u suprotnom, ako se kola ne formira u roku od 50 godina, ceo prihod sa kamatama bi morao da se upotrebi za osnivanje fonda pod imenom Zaklada Jovana i Jelene urii iz Rume, te da od tog fonda formira samostalnu Srpsku viu devojaku kolu u Rumi. (D. B. Spaji, Ruma i Rumljani u prolosti, Dan, Novi Sad, 10. septembar 1939; Zastava 1912, 54 j)
* 256

70

Poslednji izbori do Prvog svetskog rata odrani su 16. i 17. decembra * 1913. godine . Opet je u Rumi kandidat radikala bio oka igi, dok je dr arko Miladinovi preuzeo tu ulogu u hrtkovakom izbornom srezu. Na ovim izborima su se u Rumi pojavili i socijalisti, koji su kandidovali Vilima Bukega. U Irigu su radikali i socijalisti sklopili sporazum po kome je trebalo da socijalisti podre kandidata radikala. Vladin kandidat u Rumi bio je grof M. Pejaevi. igi je, pored izborne skuptine u Rumi, ponovo posetio veinu mesta u svom srezu (Mali Radinci, Kraljevci, Dobrinci, Petrovci, Putinci, Inija), gde je, bar prema pisanju radikalske tampe, bio sveano doekivan. Ona pie i o zastraivanju i pretnjama koje su belenik Duan Crnobari i naelnik Paja Bogdanovi upuivali biraima u Kraljevcima, ako ne glasaju za grofa Pejaevia, kao i o grofovoj kupovini glasova. Ipak, i pored velikog oduevljenja za igia i nemakog protivljenja Pejaeviu, on je u rumskom izbornom srezu odneo ubedljivu pobedu. Dobio je 1.085 glasova, a igi samo 469. Jo gore je proao nemaki kandidat Miler, kome je poverenje ukazalo 149 biraa. U samoj Rumi Pejaevi je dobio 704, igi 268, a Miler 14 glasova. U hrtkovakom izbornom srezu pobedio je samostalac pop Giga Jovi (u okviru Hrvatsko-srpske koalicije), osvojivi 4.504 glasa, a dr arko Miladinovi 432 (od toga 430 srpskih glasova). U Sremu je Hrvatsko-srpska koalicija odnela pobedu u sedam srezova (Vukovar, imanovci, Mitrovica, Hrtkovci, Martinci, Ilok i Bonjaci), a Narodna stranka pobedila u devet (Zemun, Ruma, Irig, Stara Pazova, id, Nutar, Vinkovci, Karlovci i Morovi). Izbore je karakterisao slab odziv biraa. U
*

List Zastava pominje dva kruga izbora, prvi 3/16. decembra i drugi krug 4/17. i 5/18. decembra. (Zastava, 1913, 263v)

71

hrtkovakom srezu je od 1.985 biraa glasalo 936, a u mitrovakom od 1.358 njih 789. U celini, na izborima je pobedila Hrvatsko-srpska koalicija osvojivi 42 259 mandata u Saboru, dok je Narodna stranka dobila 15 mandata. *** U Sremu i u Rumi se tih godina oseala opasnost od predstojeeg rata. U skladu sa svojom ekspanzionistikom politikom na Balkanskom poluostrvu i daljem prodoru na istok, Austrougarska je uveliko sprovodila ratne pripreme. Posle aneksije Bosne i Hercegovine 1908. godine, svima je bilo jasno da je na redu Kraljevina Srbija. Na to su, izmeu ostalog, ukazivali i mnogobrojni izvetaji lokalnih civilnih i vojnih vlasti o prilikama u Sremu. Tako je Kraljevska zemaljska vlada u Zagrebu obavestila kotarsku oblast 260 Sa svoje strane, kotarska u Rumi o vojnim vebama u toku 1912. godine. uprava u Rumi je, 14. decembra 1912, uputila izvetaj predsednitvu Zemaljske vlade u Zagrebu, u kome kae da je 4. decembra predala nadlenom sudu Janka Obradovia iz Platieva, koga su u selu nazivali "brbljivi Janko", i koji se u vozu prepirao sa nekim Nemcima iz Nikinaca, hvalei Srbe i srpsku vojsku 261 reima: "Vi vabe niste niko i nita, Srbi e vas u kruhu pojesti". Slinih incidenata, i otrih reakcija vlasti, u Rumi je tada bilo mnogo. Poetkom 1913. godine, Zastava je pisala da se u Rumi opaa neobina urba i kretanje policije i andarmerije, praene vojskom. Oni su krstarili gradom i traili bilo kakav razlog koji bi opravdao njihovo brojno prisustvo i nasilniko ponaanje. Tako su uhapsili izaslanika jedne trgovake kue iz Beograda, koji je u Rumu doao da preuzme robu (opanke). Iako je imao ispravne dokumente i bio austrijski podanik, te se za njega zauzela i njegova firma, on je morao da ode u buvaru, kao sumnjiva osoba. Pominje i incident koji se dogodio pre nekoliko dana u gostionici Kod orla. Tu se zabavljala grupa oficira i graana, dok su za jednim stolom sedela tri graanina ne meajui se sa ovima. Odjednom, jedan potporunik se maio za * revolver i rekao: Diese drei dreckige Razen muss ich niederschiessen . Uperio je pitolj u njih i potegao. Samo zahvaljujui njegovim drugovima koji su ga spreili, pogodio je plafon. Paradoks je u tome to su ova trojica bili Nemci, koji su odmah pobegli preplaeni. Takoe, osam dana pre, vraajui se iz bioskopa sa sinovima, ravnajueg uitelja je pred kuom doekao jedan vojnik iz ovdanje posade i ubo ga noem ispod oka. Jedan od sinova je, takoe, vie puta uboden, ali je, na sreu, stradalo samo odelo. Vlasti su povodom ovog 262 sluaja sprovele istragu.

259

Zastava, 1913, 263v, 264v, 265v, 267j, 267v, 271v, 272v, 274v, 274v, 277v, 278v; Srbobran, 1913, 274; Andrija Radeni, nav. delo, 317-318 PT 63, Podaci sa kartica u Zaviajnom muzeju, napisanih na osnovu dokumenata u Istorijskom arhivu Srem u Sremskoj Mitrovici 261 Dobrivoj Mitrovi, Graa..., 226 (IAS, b. 96/1912) * Moram da ustrelim ova tri prljava Srbina 262 Zastava, 1913, 7j
260

72

Izgleda da je 1913. godine bilo vie slinih incidenata. Pomenimo sluaj kada su metani Simo Babi i Milan Filipovi, u krmi arka Delia, uzvikivali: ivela Srbija, ovo e sve biti srpsko. Oni su odmah privedeni kotarskom sudu u Rumi. Takoe, poetkom godine, oruniko zapovednitvo postaje Ruma br. 7, dostavilo je 12. januara 1913. godine Predsednitvu Zemaljske vlade u Zagrebu prijavu protiv Branka Adnaevia, Save Mitrovia i Milana Milutinovia iz Rume. Dok je 1. januara porunik Vincent, iz 3. carskog eskadrona i 9. kraljevske pukovnije, koja je bila stacionirana u Rumi, jahao na elu kolone od est husara, na prostoru izmeu eleznike stanice i Rume, video je ovu trojicu kako su iz fijakera opalili dva hica iz samokresa. Najpre je uhvaen vlasnik 263 fijakera Sava Mitrovi, koji je nakon oklevanja, odao i preostalu dvojicu. I druge pojave su ukazivale na pribliavanje ratnih okolnosti. U Rumi je tokom zime 1913/14, kada inae nije vreme takvih radova, proirivana eleznika stanica, polagani su novi koloseci i podizane nove rampe. Zbog ovih radova je drum za Buanovce i Klenak preloen podalje na zapad od same stanice. Temeljno su pregledani potanski uredi, da bi se utvrdilo ko je iz ovdanjih krajeva slao ili primao to iz Srema i tako bio 264 okarakterisan kao sremski izdajica. Zavedena je stroga cenzura tampe, koja se rigorozno primenjivala. To se vidi iz sluaja urednika nemakih novina u Rumi, Ferdinanda Lindnera. On je objavio vest da su dva Srbina pucala na husarsku patrolu u okolini Rume. Pomenuta cenzura, meutim, nije dozvoljavala da se takve stvari objavljuju, tim pre, jer je i kotarski predstojnik bio Srbin. Zbog ovoga, Lindner je osuen na sedam dana zatvora i 200 K globe, a nakon albe na presudu proteran je u svoj rodni grad Celje. Kasnije se ispostavilo da je vest koju je on objavio bila 265 netana. Napravljen je i spisak knjiga, izdatih u Srbiji, koje su bile zabranjene. Kao neprijateljska, oduzimana je, tada aktuelna, knjiga Albanski problem i Srbija i 266 Austrougarska, u izdanju Gece Kona. Ve 26. jula u Rumi su se irile glasine da je rat sa Srbijom poeo. A onda, sutradan oko 2 asa ujutru iznenada je odjeknuo kratak, potmuo zvuk bio je to prvi topovski pucanj. Sledeeg dana u Rumi je bilo ivo. Nemako stanovnitvo, i ono odano Caru, likovalo je i radovalo se to je njihovom najveem neprijatelju stigla zasluena kazna. Srbina, koji se usudio da na ulici uzvikne iveo kralj Petar, na licu mesta liio je ivota jedan husar. Sabljom naotrenom jo te noi pobrinuo se da taj Srbin zauvek zauti. To je bila prva 267 prolivena krv u Rumi.
Dobrivoj Mitrovi, Graa..., 229a Spomenica o 60. godinjici osnutka Srpske graanske itaonice u Sr. Mitrovici (1866-1926), priredio Mojo Medi, Sr. Mitrovica, 1929, 96 265 Zastava, 1913, 10j, 11j 266 IAS, Magistrat, 1912, kut. 5.481-7.611 (kut. sa 1913) 267 Aus dem Tagebuch von Rudolf Ernst Rauer, Rumaer Guckloch, IX, Stuttgart, 1999, 19, 57 (radi se u stvari o dnevniku Volfganga Rauera [Wolfgang Rauer])
263 264

73

A to se tie onog pomenutog topovskog hica, njega je, prema pisanju Karla Biofa, na Kalimegdansku tvravu ispalila jedinica kojom je komandovao 268 Rumljanin, Nemac Georg Humel (Georg Hummel).

Vojska u Rumi 1914. godine

268

Carl Bischof, nav. delo, 148

74

Organizacija Podupanije i lokalne uprave

Godinu dana poto je Sremska upanija ukljuena u sastav Hrvatske i Slavonije, hrvatski ban Josip okevi je krenuo u obilazak novopripojene teritorije. U Rumu je stigao poetkom juna. Njegov dolazak je obznanila pucnjava topova iz tri srpske crkve u 6 asova popodne. Ban je doao u pratnji velikog upana Sremske upanije, Kuevia. U mesto su uli u karucama, okrueni deputacijama irikog i rumskog sreza. Ispred njih su ili konjanici sa zastavom. U Glavnoj ulici se okupilo mnotvo sveta. Pred dvoritem grofa Petra Pejaevia napravljen je trijumfalni luk, ukraen cveem, hrvatskom krunom i sremskim grbom, sa dve narodne i dve carske zastave. Okupljeni narod uzvikivao je ivio i bacao cvee na goste. Kada je ban siao, prila mu je jedna desetogodinja devojica, erka Velikog sudije rumskog sreza i dala mu venac cvea, a on njoj vizitkartu sa svojim likom u banskoj odei. Zatim se skupu i gostima obratio Milo Ratkovi, poevi svoj dugaak govor reima: Osvanu nam srean dan, me nas doe svetli ban. Sa svoje strane, ban se zahvalio na lepom doeku, primio nekoliko poseta, a zatim otiao kod dvorskog savetnika Ognjeslava Utjeenovia Ostroinskog, koji se tada zatekao u Rumi. Predvee se ban proetao kroz osvetljenu varo i potom vratio u svoje odaje, pred kojima je do 11 asova uvee svirala razna muzika. Sutradan, u 8 asova ujutru, posetio je crkvu i kolu, zatim, magistrat, sudske kancelarije, porezni ured i zatvor. Ruak je obavljen kod grofa Pejaevia. 269 Napustio je Rumu u 14 asova. Rumljanima je dobro dola ova poseta, jer, u novim okolnostima, nastalim ukidanjem Vojvodstva, zapoeli su akciju sa ciljem da sauvaju i ojaaju ulogu Rume, kao vanog mesta u Sremskoj upaniji. U nastojanju da Ruma, a ne Vukovar, postane sedite upanijskog suda, rumska optina je juna 1862. godine uputila jedan dopis Visokoj kraljevskoj kancelariji. U njemu iznosi odluke mesne skuptine, odrane 1/13. juna, na koju su bili pozvani svi itelji, meu kojima i veliki sudac Svetozar Nikolajevi. Skuptina je jednoglasno usvojila zakljuak da optina besplatno, na est godina, ustupi Sremskoj upaniji jednu optinsku kuu, za potrebe Kraljevskog suda, pa ak i da je adaptira. Optina je obeala da e dati sve od sebe samo da bi Sud to pre mogao da pone sa radom. U nastavku dopisa sledi obrazloenje ovog predloga. Ruma je, naime, najvea optina u celoj upaniji i nalazi se u sreditu
269

Srbobran, 1862, 46

75

Srema. U Rumi ve odavno postoji tradicija sudova. U godinama 1848-1850, u Rumi je bio Glavni sud, posle Sreski sud i Sreski komesarijat, Sresko naelstvo... Dalje se navode i druge prednosti Rume. U njoj jo odavno postoji pota, a telegraf je udaljen na jedan as i nalazi se u Mitrovici. Optina e u bliskoj budunosti insistirati da se telegraf instalira i u Rumi, to ne bi trebalo da bude veliki problem. Ruma je pogodna za sedite ovog suda i zbog svog povoljnog geografskog poloaja, svima je lako dostupna, za razliku od Vukovara, koji je veoma udaljen od mnogih sremskih mesta. U Rumi su razvijeni trgovina i zanatstvo. Postoji i ureen zatvor, dovoljno prostran, u kojem je bivalo i do 180 zatvorenika, a tu je i mesto za sahranjivanje apsenika, to 270 druga mesta nemaju, pa bi se time utedelo na njihovoj gradnji. Ovo nastojanje, ipak, nije urodilo plodom, jer Skuptina Sremske upanije nije usvojila predlog trgovita Rume, ve je sedite upanijskog suda, ipak, postao Vukovar. Prema tvrdnji autora ove vesti, iako je 60% sremskih optina bilo za Rumu, a samo 40% za Vukovar, presudilo je to to je na Skuptini bilo 271 vie poslanika iz Vukovara i okoline, nego iz ostalog Srema. Slina akcija Rumljana ponovljena je poetkom 80-tih godina XIX veka. Tada se uveliko govorilo o pripajanju Vojne krajine Provincijalu (upaniji) i postavilo se pitanje njenog sedita po novoj organizaciji. Za tu privilegiju su konkurisali: Ruma, Mitrovica, Karlovci i Zemun. Rumljani su opet istakli sve prednosti geografskog poloaja svog mesta. Ona je sredite i stecite celog Srema. Predlagano je ak i stvaranje dve sremske upanije: Gornje, sa seditem u Vinkovcima i Donje, sa seditem u Rumi. Bila bi to, mislilo se, pravedna podela. Gradonaelnik Rume Hetinger (Hettinger) sazvao je iru konferenciju graana na kojoj je izabrana deputacija, koja je ovaj predlog trebala da saopti Banu. Deputacije su poslali i Mitrovani, Zemunci i Karlovani. Istovremeno, u Srpskom glasu je objavljen jedan tekst uperen protiv namere da se sedite Sremske upanije ustanovi u Vinkovcima ili u Vukovaru. Autor teksta se zalae za Rumu ili za Mitrovicu, a ne za mesta na periferiji Srema. Izgleda da je u vezi sa odlaskom deputacije bilo problema, jer i posle skoro mesec dana list Zastava pie da ona 272 nikako da ode Banu. Kao i ranijih decenija, pokuaji Rumljana da podignu nivo svog mesta u hijerarhiji naselja u dravi nije uspeo. Ruma je i dalje bila samo optina i centar sreza u Sremskoj upaniji, osim u periodu od 1875. do 1886. godine, kada je postala sedite jedne od dve sremske podupanije. Osnivanjem podupanija, one su preuzele jedan deo upanijskih poslova. Podupanijama su upravljale skuptine, u ijoj nadlenosti je bio nadzor nad radom podupanijskih i optinskih inovnika, izdavanje dozvola za uvoenje poreza, prodaja optinske imovine i drugo. Sastav podupanijske skuptine se 273 utvrivao na izborima . Pored podupana, u podupanijama su ustanovljene i
270 271

Srbobran, 1862, 55 Srbobran, 1862, 61 272 Zastava, 1881, 18, 44; Srpski glas, 1882, 2, 5 273 U Zaviajnom muzeju Ruma uva se jedan Imenik optinskih i veleporeznikih zastupnika za skuptinu Kraljevske podupanije rumske 1875. godine. Prema njemu, Podupanijsku skuptinu

76

druge inovnike slube. Meu inovnicima je bilo dosta stranaca, koji su po nalogu viih vlasti dolazili u mesto slubovanja. U Rumskoj podupaniji 1875. godine, izmeu ostalih, to su bili: Adalbert Hlup, sekretar (Adalbert Hlup), Simenon Gaea, perovoa, gimnazijski profesor Branko Nikoli, perovoa, Kolari, perovoa, Ferdinand Dobrovoljni, pisar, Mia Mladenovi, pisar, Milan Stojevi, pisar, Nikola Runjanin, podupanijski lekar, Robert King, podupanijski 274 Uprava Podupanije je bila smetena u kui Ignjata ivinar (veterinar) 275 Servacija (Ignatz Servatzy) br. 67. Ruma je sveano doekala svog prvog podupana Budislava * Budisavljevia Prijedorskog , kada je aprila 1875. stigao u grad. Pozdravio ga je 276 paroh Avakum Staji. Pored Budisavljevia, podupani u Rumi su kasnije bili 277 Toa orevi i Josip Muzler (Josip Muzler). Meutim, poetnih pohvala za nove zvaninike u Sudu i u Podupaniji, naroito za Budisavljevia i kao graanina i kao inovnika i kao Srbina, meu srpskim graanstvom se ubrzo pojavilo nezadovoljstvo novim vlastima. Iako su dve treine stanovnitva u upaniji Srbi, odmah po stupanju na dunost vlasti 278 Inae, od 1867. godine i su prestale da koriste irilicu u svojoj administraciji. Nagodbe, slubeni jezik u Hrvatskoj i Slavoniji je postao hrvatski jezik, a pismo latinica. Dodue, u Rumi su se koristili i nemaki jezik i irilino pismo. I kasnije je srpska tampa esto pisala o radu podupanijske uprave u negativnom kontekstu. Usledile su kritike to su verske kole, voljom Podupana i Vlade pretvorene u opte. Smanjen je i broj politikih optina, koje nita drugo ne rade sem to udaraju globe. Na poloajima su i dalje ostali isti ljudi, zapameni iz vremena zle uspomene Mladenovieve, samo to su im poveane plate.
inili su sledei optinski zastupnici: apotekar Jozef Hondl, trgovac Mia Kritovac, trgovac Jovan urevi, odbornik iz Inije Toma Nikoli, mlinar iz Inije Georg Falkentajn (Georg Falkenstein), posednik iz Putinaca Ernest piler, optinski sudija iz Putinaca Petar Stanojevi, odbornik iz Kruedola Lazar Milin, optinski belenik iz Kruedola Anton Dusil (Anton Dusil), odbornik iz Iriga oka Dobrii, optinski sudija iz Iriga Uro Vuji, odbornik iz Velikih Radinaca Proka Kuzmanovi, trgovac iz Jaska Avram Mikovi, odbornik iz Jaska ore Aneli, optinski sudija iz Grgurevaca Svetolik Lazarevi, paroh iz Grgurevaca ore Markovi, odbornik iz alme ore Radosavljevi, odbornik iz alme Stevan Proki, odbornik iz Kamenice Stevan Kunst (Stefan Kunst), optinski belenik iz Kamenice Jovan Belanovi, odbornik iz Brestaa Nikola Nikoli, odbornik iz Brestaa Jovan Joki. Iz redova veleposednika, to su bili: grof Adolf Pejaevi, posednik Ferdinand Rister, advokat Svetozar Nikolajevi, advokat dr Stevan Dimitrijevi, trgovac iz Grgurevaca Stefan Stefanovi, trgovac iz Inije Mita Konti, posednik iz Inije Fabijan Dudi, arhimandrit manastira Grgeteg Ilarion Ruvarac, arhimandrit manastira Mala Remeta German Jovanovi, iguman manastira Kuvedin Sava Stojevi, iguman manastira Vrdnik Milutin Ratkovi. (Zbirka ZMR) 274 Zastava, 1875, 55; IAS, Magistrat..., 1877. 275 IAS, Magistrat, 1879, kut. 1.001-2.500 Napomena: ova kua se nalazila na uglu Glavne i Partizanske ulice (na juoj strani) * Budislav Buda Budisavljevi Prijedorski, bio je veliki upan u Gospiu i Zagrebu, kao knjievnik objavljivao je pripovetke u Viencu, a najpoznatiji su njegovi memoari Iz mojih uspomena, izdati u Zagrebu 1918. godine. 276 Zastava, 1875, 52 277 IAS, Magistrat..., 1884, kut. 303-900 278 Zastava, 1875, 77

77

Lopovluk, haranje, ubistva i otmice sve vie uzimaju maha. Otimaju se kola, brano, konji, aljine, novci U jednom selu kod Rume, koje broji 700 stanovnika, kradljivci su za pet dana naneli tetu od 300 forinti. Pitaju se: gde je tu policija?. Najnovija naredba Podupanije je zabranila plaanje nonih uvara iz optinske kase, tako da su ljudi morali da se organizuju i sami uvaju svoju imovinu. Ovim su naroito bili pogoena samaka domainstva, jer dok su oni bili na strai njihov posed je bio nezatien. A i kada bi bili uhvaeni, lopovi su se brzo putali na slobodu. Uzgred, kritikuje se i optinska samouprava, koja funkcionie samo na papiru. Ako se u selima neto ne bi svidelo knezu ili beleniku, oni bi na to stavili veto. Optinske slubenike knez je postavljao po 279 svom nahoenju, i to esto ljude koji su u mestu bili na loem glasu. U sledeem tekstu graanstvo se opominje da ovrhovoditeljima u Rumskoj podupaniji vie ne daje novac, jer u poreznom uredu se radi ta se hoe, a ne po zakonu. Navodi se sluaj ovrhovoditelja Mileusnia, kada su na videlo izbili sav nemar i razni sumnjivi poslovi. Naime, tokom svog slubovanja, Mileusni je proneverio sav novac, a ubrzo potom je umro. On je gulio narodu tri kaja sa lea. Dogaale su se i plenidbe poslednjeg grla stoke. Kritike su upuivane i na raun njegovih pretpostavljenih i vlasti uopte, pri emu se postavljalo pitanje - zato se o tome utalo. Stanovnitvo se uzdavalo u rad nadzornika Kuglera (Kugler), koji je tih dana proputovao kroz sela i gledajui poreske knjiice, uverio se o nezakonitim 280 radnjama podupanijskih inovnika. Bilo je sporova i izmeu Optine i Podupanije. Poslednje godine Rumske podupanije (1886) apostrofira se njen upravnik Toa orevi pod optubom da je povredio optinsku autonomiju i zloupotrebio svoju vlast na optinskom zemljitu. Problem se pojavio od kada je bio izgraen drum od centra do eleznike stanice. Podupanija se tada alila Vladi da rogata marva kvari taj put kada ide na pau. Poto opravka druma predstavlja troak za Podupaniju, ona trai da se izgon stoke tim putem zabrani. U toku 1883/4. godine Vlada je usvojila ovu albu, iako je priznala da je tokom gradnje ceste i optina podnela rtvu, donosei kamen iz majdana o svom troku. Meutim, kada je na mestu gradonaelnika, Milana Nikolajevia smenio Jovan urii, optinske vlasti su ponovo dozvolile prolaz stoke tim putem. Posle nove albe Podupanije, Vlada je donela jo strou naredbu o ovoj zabrani, uz pretnju globe od 100 f. Optina se tada obratila saborskom poslaniku Vasi Kritovcu, koji je obeao da e o ovom problemu obavestiti Sabor i intervenisati u korist Optine. Izgleda da on to nije uradio, jer su ga u tampi kasnije optuivali da je dobar sa podupanom Toom oreviem, pominjui i neka njegova ranija obeanja, poput onog da je zbog veza sa banom u mogunosti da u Rumi oformi sudbeni sto, zatim centar 281 upanije, gimnaziju, pa ak i univerzitet.

279 280 281

Zastava, 1877, 26 Zastava, 1879, 75 Zastava, 1886, 64

78

inovnici rumskog sreza 1916. godine

79

Imenik skuptinara za podupanijsku skuptinu 80

Posle ukidanja podupanija 1886. godine, vraena je stara podela upanija na srezove ili kotare. Rumski srez je bio jedan od deset srezova u Sremskoj upaniji i posle vukovarskog, bar prema broju stanovnika, bio je 282 najvei u upaniji . Srezovi su se dalje delili na optine, kojih je u rumskom 283 srezu 1886. godine bilo devet, a deset godina kasnije dvadeset i etiri. Srezom je upravljao kraljevski kotarski predstojnik, odnosno, sreski naelnik. Kotarski predstojnici su bili: Stevan anta (pre 1876), Georgijevi (1886), Dane Bogdanovi (1888), Toa orevi (1892), Aleksandar kori * (1893), Bogdan Novakovi (penzionisan 1910), Jovan Maksimovi (1914). Pored sreskog upravnika, za potrebe sreske administracije vlasti su angaovale mnogobrojno inovnitvo. inovnici su najee bili ljudi sa strane, koji su u Rumu dolazili iz raznih krajeva drave i, nakon izvesnog vremena, premetani u druga mesta. Meu sreskim slubama i inovnicima iz ovog perioda pominju se: kotarski pristav Svetozar Kosani, kraljevski kotarski pristav Slavko (Venceslav) Urpani, kotarski pristav Jovan Maksimovi, kotarski pristav drugog razreda Stevan Runjanin, kotarski akcesista Antun Vuievi, kotarski pristav drugog razreda Vladimir Vukovi, kotarski pristav Petar Pirker (Peter Pirker), kotarski inenjer Franjo Se (Franz Secz), kotarski akcezista Ferdo Dobrovoljni (Ferdinand Dobrovolny), ovlaeni zemljomer Valentin Pretner (Valentin Prttner), ovlaeni zemljomer Vaso Mavrenovi, podupanijski lekar Nikola Runjanin (posle 1886. godine postao je kotarski lekar), graevni akcesista Petar Lali, inenjerski vebenik Viktor Harmel (Victor Harmmel) kasnije je postao inenjerski pristav, kotarski akcezista Jovan Kangrga kasnije je postao oficijal, kotarski pristav Josip Penica, kotarski akcezista Bogdan Crnojaki, kotarski akcezista Luka Milisavljevi, kotarski pristav Mile Deanovi, * kotarski pristav Stjepan Posilovi Kao i u sluaju Podupanije, mnogi Rumljani su u sreskoj administraciji videli aparat za iskoritavanje rumskih poreznika od strane drave. Zato ne ude tekstovi u tampi koji istiu da je rumski srez poznat kao najbolja muzara za raskonike i prvi u poreznim rubrikama po dohotku za dravne potrebe. Pa ta to mi imamo bolje od drugih neplatia? A umesto nagrade za takav doprinos dravnoj kasi od prirode dobismo filokseru i nerodicu, a od gospode sa perukama nova policijska zvanja, andare i finance, dobrinake nametljivce i egzekutore. U tom kontekstu se pominju i Jevreji, tajner i Vesl kao grabljivce i otimae jedne dobro organizovane zadruge u Rumi. Sve u svemu, 284 zakljuuju, od glave riba smrdi. U Rumi je, kao sudska vlast, postojao i Kotarski zborni sud. Sud je 1882. godine pokrivao teritoriju srezova: Mitrovica, Irig i Ruma, a brojao je 77.571 285 stanovnika.
282 283 *

Rumski srez je 1882. godine imao 33.644 stanovnika. (Zastava, 1882, 114) upanijski izvetaj, god. 1896, 326 Podaci su preuzeti iz upanijskih izvetaja i arhivske grae. * Podaci o sreskim inovnicima su preuzeti iz upanijskih izvetaja, periodike i arhivske grae. 284 Zastava, 1895, 8 285 Zastava, 1882, 117

81

Na elu suda se nalazio kotarski sudija. Izmeu ostalih to su bili: Mijo afari, Josif Mlaenovi, G. Miladinovi Sudski inovnici su bili: Ivan Kova, kotarski pristav, Ivan Tukan, kotarski pristav, Milan Horvat, prislunik, Pavao Brki, gruntovniar, Milo Mari, pisar, Marko Efendi, pisar, Nikola Vui, pisar, Stevo Peinac, podvornik, Pavao Hara (Paul Harra), uzah nadziratelj, Stevan Popovi, pristav, Stevan Popovi, veniki sekretar kotarskog suda, Too Rai, pisar, Ilija Buan, finansijski komesar, Tomii, poreznik, Ivan Kova, ** upanijski kotarski pristav... Sremska upanija je, takoe, bila podeljena na graevinske kotare ili srezove. Graevni kotar Ruma se sastojao iz upravnih kotara Ruma i Irig. Sedite tehnikog izvestitelja bilo je u Rumi. Sredinom devedesetih godina XIX veka, ovaj kotar je rasputen i pripojen mitrovakom. Od tada je u Sremskoj upaniji bilo etiri graevinska kotara: vinkovaki, vukovarski, mitrovaki i zemunski. Rumske vlasti su se, oigledno, alile na ovaj potez i pokuavale da vrate preanje stanje. Meutim, 1913. godine je stiglo reenje kojim se odbija 286 premetanje graevinskog odbora (ranije kotara) iz Mitrovice u Rumu. Prema Zakonu o ureenju optina i trgovita iz 1870. godine, ustanovljene su seoske i gradske optine. Za razliku od gradskih, seoske optine nisu imale ureen magistrat. Nakon reorganizacije, Rumski magistrat je poeo sa radom 1. januara 1877. godine i, u nadlenostima, bio je izjednaen sa drugim gradskim municipijima i potinjen direktno Zemaljskoj vladi. Te godine je Rumsko poglavarstvo podignuto na stepen politike oblasti Prve molbe. Prema Zakonu o ustrojstvu optina od 28. januara 1881. godine, gradsku upravu su inili: trgovino zastupstvo (skuptina), naelnik (gradonaelnik) i trgovino poglavarstvo (gradska vlada). Magistrat je imao sledea odeljenja: Odeljenje optih poslova, Ekonomskofinansijsko i Upravno odeljenje. Novim Zakonom o ustrojstvu gradskih optina od 21. juna 1895. godine, dopunjenim kasnijim zakonima, ureene su gradske optine. Iako formalno gradska optina, Ruma je tada ureena po propisu za seoske optine. Izgubila je status grada, odnosno, trgovita ureenog poput gradskog municipija, bila je utelovljena u upaniju i podreena kotarskoj oblasti, smetenoj u Rumi. Prema ovom zakonu, bilo je tri vrste gradskih optina. Ruma je spadala u treu kategoriju, podreenu upaniji, dok su optine prve vrste bile direktno podreene vladi. Gradovi prve i druge kategorije su imali gradsko zastupstvo, gradsko poglavarstvo i gradskog naelnika. Broj lanova zastupstva zavisio je od broja stanovnika (2.000 = 12 zastupnika; 2.000 4.000 = 16; 4.000 6.000 = 20; preko 6.000 = 24 zastupnika. Oni su se birali na est godina, s tim da je svake tree godine jedna polovina zamenjivana, a na njihovo mesto su se birali novi zastupnici. Za zastupnike su se birali oni sa aktivnim birakim pravom, starosti od 30 godina, sa boravitem u mestu najmanje dve godine. To nisu mogli da budu optinski slubenici i zakupci optinskih prava i dobara, zatim, lica u parnici sa optinom, osuivana zbog zloina i sl. Gradsko poglavarstvo (raniji magistrat) su inili: gradski naelnik, inovnici (venici, tajnici, inenjer, lekari, veterinar, policajci, blagajnik...).
**

286

Podaci o inovnicima sreskog suda su preuzeti iz upanijskih izvetaja, periodike i arhivske grae. upanijski izvetaj, god 1895, 285-286; upanijski izvetaj, god. 1904; Dobrivoj Mitrovi, Graa..., 227

82

Naelnika je biralo zastupstvo iz svojih redova, a na predlog upanije, odnosno, kandidacionog odbora na elu sa upanom. Njegov zamenik je bio podnaelnik, a 287 biralo ga je gradsko zastupstvo. Pitanje statusa Rume bilo je veoma aktuelno meu njenim stanovnicima. U elji da istaknu znaaj svog mesta u optinskim dokumentima, Ruma je esto nazivana gradom. O tome svedoi dopis iz Zagreba iz 1882. godine u kome se Poglavarstvo opominje ve due vreme rabi naslov varoki magistrat koji mu ne pripada, jer je Naredbom vladinog Odeljenja za unutranje poslove od 30. oktobra 1875. godine i drugom, od 8. januara 1877, odreeno da se uredi Magistrat za trgovinu optinu Ruma prema propisima Privremene naredbe od 19. avgusta 1851, pri emu trgovite Ruma jo nije bilo uvreno meu 288 gradove, stoga ne moe da koristi ovaj naslov. I pored toga Rumljani su insistirali na statusu grada. Pisali su u tadanjoj tampi, navodei razloge za ovaj zahtev. Tada je u Rumi ivelo oko 8.000 stanovnika, imala je dva novana zavoda (Srpska tedionica), razvijenu trgovinu i zanatstvo, a da je tu i pruga bilo bi jo bolje. Poznato je da je Srem rajski vrt, a Ruma glavno stovarite tog vrta. Tu su bili mnogobrojni vinogradi, vonjaci, stoka, ugalj. Ruma je i najinteligentnije i najivotnije mesto, u 289 kojem su se odravali razni skupovi. Na drugoj strani, u sklopu politike borbe, predstavnici Srba u Rumi kritikovali su lokalne vlasti zbog pasivnosti po ovom pitanju. Naime, iako se pribliavao dan magistratske reorganizacije, lokalne vlasti su ispoljavale veliku malodunost. inovnici su pokunjili glave, ali su zato bili veoma aktivni u nastojanju da dobiju to vie sigurnih glasova. ak i onima srpske nacionalnosti izgleda da nije vano da u Magistratu bude to vie Srba. Sledi upozorenje: 290 ako li se Nemci dokopaju Magistrata drukije e nam ije zavrtati. Napori da se Rumi vrati status grada intenzivirani su poetkom XX veka. Privredni i kulturni razvoj Rume podstakao je Rumljane na nove inicijative da se ona uvrsti u red gradova. etrnaest godina posle ukidanja Magistrata (1909), na skuptini Trgovinog poglavarstva konstatovano je da bi trebalo poraditi da se on vrati, 291 U tu svrhu je izabran ui jer Ruma napreduje i treba joj vea samouprava. 292 odbor, koji je imao zadatak da pripremi predlog da Ruma dobije status grada. Najznaajnija inicijativa po tom pitanju nastupila je neposredno pred izbijanje Prvog svetskog rata. Na sednici Trgovinog zastupstva, 4. marta 1914. godine, zastupnik Ladislav Jano predloio je da se Visokoj kraljevskoj
upanijski izvetaj, god 1895, 106; Stanoje Stanojevi, Narodna enciklopedija, knjiga III, 207209; Vodi kroz arhivske fondove Istorijskog arhiva Srem, sveska prva, Sr. Mitrovica, 2003, 1516; Statut autonomnog i poveljnog Trgovita Rume..., 4 288 IAS, Magistrat..., 1882, kut. 202-1.200 (Zagreb, 25. januar 1882) 289 Zastava, 1879, 108 290 Zastava, 1881, 44 291 Radikal, 1909, 3 292 Radikal, 1910, 31
287

83

zemaljskoj vladi u Zagrebu podnese predstavka da se Ruma uvrsti u red gradova. Po usvajanju predloga izabrana je deputacija u kojoj su bili: Ladislav pl. Jano, Jozef Brendl (Josef Brendl), Jakob Koh (Jacob Koch), Jozef anil (Josef Schanil) i Sava urii. Kotarski predstojnik Jovan Maksimovi je zamoljen da se, takoe, pridrui deputaciji, dok se od narodnog poslanika Marka Pejaevia oekivalo da izdejstvuje prijem deputacije kod bana. Kao argumenti koji bi trebalo da potkrepe ovaj zahtev navedene su mnogobrojne injenice. Godine 1895. Ruma je imala 9.970 stanovnika, a 1913. ak 13.000. Posedovala je 600 jutara sopstvenih oranica. Bila je sedite kraljevske kotarske oblasti, kraljevskog kotarskog suda, divizijskog zapovednitva husarske pukovnije br. 9, kraljevskog poreznog ureda. Imala je dva kraljevska javna belenika, brzojavni ured sa telefonom, upravu vlastelinstva grofa Ladislava Pejaevia, elezniku upravu za pruge na etiri strane, katoliku upu i dve pravoslavne parohije, jevrejsku optinu, nemako-hrvatsku niu puku kolu, niu puku srpsku kolu, strunu kolu, maarsku kolu, deije zabavite, a evo drugu godinu i malu realnu gimnaziju, kojom upravlja Visoka kraljevska zemaljska vlada; zatim, sigurnosnu slubu koju obavljaju trgovino redarstvo i poduzee za strau i sigurnost. Dalje, dve tamparije, tri apoteke, sedam lekara, sedam novanih zavoda, tri parna mlina, fabriku sapuna, tri krune pei za pravljenje cigle, mnoge trgovake radnje, najvee nedeljne sajmove u Sremu i est godinjih vaara, devet advokata, kao i sledea drutva: Dobrovoljno vatrogasno drutvo, Srpsku pelarsku zadrugu, Hrvatsku itaonicu, Nemaku itaonicu, Maarsku itaonicu, Srpsku zanatlijsku zadrugu, Obrtniku zadrugu, Katoliko gospojinsko dobrotvorno drutvo, Srpsku ensku zadrugu, Srpsko pevako drutvo, Nemako pevako drutvo, Drutvo prijatelja glazbe, Nemako ratarsko pevako drutvo, Hrvatski sokol, Srpski sokol, Nemako gimnastiko drutvo, Pogrebno drutvo Dobrotvor, Drutvo trgovake omladine, Savez tesara, Hrvatsku seljaku udrugu, Srpsku zemljoradniku zadrugu. Ruma je imala asfaltirane plonike i prelaze, ulice nasute tucanim kamenom, elektrino osvetljenje, a u planu je bilo i podizanje zajma za gradnju 293 zgrade realne gimnazije, bolnice i klaonice. *** Kakva je bila organizacija optinske uprave u Rumi, najbolje se vidi iz 294 Statuta autonomnog i poveljnog trgovita Ruma , tampanog 1884. godine u Vagnerovoj (Wagner) tampariji u Rumi. Statut je usvojen na skuptini 20. aprila 1883. godine, zakljukom br. 23, potpisao ga je naelnik Ernest piler 18. maja iste godine. Statut detaljno opisuje delokrug i poslove optinske uprave. Prema 295 njemu, upravna vlast se protezala na teritoriji cele trgovine optine. Ruma je

Momilo Mitrovi, Molba Trgovita Ruma, Iz prolosti Srema, Sremske novine, 9. oktobar 1971. Statut autonomnog i poveljnog Trgovita Rume... 295 Prema opisu rumskog atara iz 1862. godine, optina Ruma se graniila sa atarima sledeih seoskih optina: Mali Radinci, Solnok, Kraljevci, Dobrinci, Buanovci, Voganj, Pavlovci, Rivica, Irig i sa Vojnom granicom. (Granini opis varoice optine Ruma, Zbirka ZMR, inv. br. 295)
293 294

84

imala svoj grb , koji se koristio na peatima i na trgovinoj zastavi. Svi peati, pored ostalih obeleja, morali su nositi godinu 1877, kada je poglavarstvo trgovita podignuto na stepen politike oblasti Prve molbe. Svaki novoimenovani graanin Rume morao je da uplati taksu u iznosu 25 forinti. Zastupstvo trgovita se sastojalo od 24 lana, to je proizilazilo iz poslednjeg popisa 1881. godine, kada je Ruma imala 8.756 stanovnika. Zastupnike je birala optina, podeljena u dva izborna tela. Svako telo je biralo po 12 zastupnika. Delokrug Optinskog zastupstva odreen je Zakonom o ustrojstvu gradskih optina, od 21. januara 1881. godine. Zastupstvo se dalje delilo u odbore sa razliitim delokruzima.
*

Naslovna strana Statuta optine Ruma

U Statutu je priloen i opis rumskog grba koji glasi: Mrko polje, koje tri potoka (srebrne boje) i to rumski, jelenaki i kudoki presiecaju; na sriedi je dupli krst sive boje, nad kojim dvije ruke zlatnu krunu dre. Uz krst (sdesna i slieva po tri slova) poreani su initiali I.H.S.E.O.R. to izraava: In hoc signo evadet opidum Ruma. Izpod ovih poetnih slovah nalazi se sdesna i s lieva po jedna zviezdica.

85

Redovne zastupnike sednice su se odravale etiri puta godinje i to: u prvoj polovini januara, u aprilu, avgustu i novembru. Vanredne sednice su odravane po potrebi. Sednice su se oglaavale pisanom objavom na optinskoj kui, sa planiranim dnevnim redom, a venici su se pozivali putem pisma, dva dana pre odravanja sednice. Za ove i sline potrebe, magistrat je imao svoju tampanu kovertu. Sednice su bile javne, a prema okolnostima, mogle su biti i tajne. Optinski rauni i proraun su se razmatrali samo na javnim sednicama. Bila su ustanovljena i pravila o redu i ponaanju na sednicama (Poslovnik o radu). Sednicu je vodio predsednik, a pratio ju je perovoa (zapisniar). Zapisnike su, svojim potpisima, overavali za to odreeni zastupnici. O jednom predmetu niko nije mogao da govori vie od dva puta. Kvorum je predstavljala natpolovina veina od ukupnog broja zastupnika. Glasalo se javno i tajno. Tajno se glasalo samo kada se raspravljalo o linostima, prilikom izbora i kada je to zahtevala veina prisutnih. U tom sluaju se glasalo tzv. glasovnicama i balotaom (lopticama). Glasovi neopredeljenih pripisivani su glasovima protiv. Za usvajanje neke odluke zastupstva bila je potrebna natpolovina veina, dok je u sluajevima podjednakog broja glasova odluivao glas predsednika. Kada se glasalo o optinskom budetu, prilikom izbora gradskog naelnika i sl., da bi se obavilo glasanje, moralo je da bude prisutno dve treine svih zastupnika. Kako je ve reeno, zastupstvo je radilo i u okviru odbora. Stalni odbori su bili: politiki, pravni, gospodarski, graevni i bolnouboki. Odbori su imali pet ili vie lanova. Glasalo se kao i na zastupnikim sednicama sa da ili ne. Niko nije mogao da bude lan u vie od dva stalna odbora. Politiki odbor je imao sledei delokrug: imenovanje, penzionisanje i otputanje optinskih inovnika, menjanje optinske teritorije, sastavljanje statuta, dodeljivanje prava graanstva i poasnog graanina, poslovi oko ukonaenja vojske... Delokrug pravnog odbora bili su razni pravni poslovi (nasledstva, darovanja...), kao i sklapanje i razvrgavanje ugovora. Gospodarski odbor se bavio: upravljanjem i upotrebom optinske imovine, sklapanjem, produavanjem i razvrgavanjem zakupnih i najamnih ugovora, ustanovljavanjem i razrezivanjem optinskih poreza, izradom prorauna o prihodu i rashodu, upravljanjem optinskim zavodima i zakladama, odravanjem zdravstvenih zavoda... Graevni odbor je odobravao izgradnju novih objekata i nacrte, prihvatao graevinske ponude, ustanovljavao optinske graevinske potrebe, regulisao brojano stanje svetiljki za javno osvetljenje... Poslovi bolnoubokog odbora su bili: odravanje zdravstvenih i ubokih zavoda, opskrba bolesnika, ubogih i siroadi, primanje graana i optinara u uboku kuu... Trgovino poglavarstvo je bilo neka vrsta izvrne optinske vlasti, inili su ga naelnik i potrebno zapisniarsko, strukovno i pomono osoblje. Na elu Poglavarstva je bio naelnik, koji je odgovoran Zemaljskoj vladi. Zamenjivao ga je vii gradski inovnik. Pomono osoblje je obavljalo manipulacione i pisarske poslove pisarne, registrature pojedinih odseka poglavarstva i mesnog suda. Dostavu i ienje optinskih prostorija i uredovna posluivanja sprovodili su podvornici (posluitelji). Po potrebi, primali su se dnevniari i podvorniki pomonici. Svi gradski inovnici i slubenici su polagali zakletvu vladaru u 86

pisanoj formi. Odmore i druge izostanke, naelniku je odobravao ban, a on sam inovnicima, osim kada se radilo o odsustvu preko etiri nedelje, kada je taj posao prelazio u delokrug Optinskog zastupstva. Svi rauni su se predavali na obradu trgovinom raunovodstvu. Prihode i rashode optine i njenih zavoda doznaivao je naelnik kod optinske blagajne. Poslovi kao to su izvoz smea i ubreta, pretprega, odravanje zgrada i cesta i sl., izdavali su se u zakup na licitacijama, nakon ega su se sklapali posebni ugovori, koje je odobravalo zastupstvo. Na svim licitacijama su prisustvovala dva zastupnika iz nadlenog odbora. Statut detaljno razrauje poslove Poglavarstva, koji su bili mnogobrojni i raznovrsni: 1. uprava i privreda: nabavka nekretnina, prodaja optinskih nekretnina, iznajmljivanje i davanje u zakup istih, prorauni i rauni optine, optinski nameti, pitanja o upotrebi i zakupu naplavina (ljunka, peska), leda i lova, nametanje stolova pred gostionom, zatim, postavljanje oglasnih ploa, pijaarina i maltarina, javna rasveta, protivpoarstvo, badarstvo i mostovna vaga, klaonica, poslovi gradskog arhiva i biblioteke... 2. narodna privreda (poljoprivreda): poljsko redarstvo, lov i izdavanje lovnih karti, zemljina kultura i uzgoj ivotinja, privredna drutva 3. zanatstvo i trgovina: kuarenje, zanatske zadruge, poslovna posredovanja, predmeti privilegija, ureenje sajmova i sajmovnih taksi, poslovi mera, utega i kovina, izbori za trgovako-zanatsku komoru 4. dravni porez: poslovi katastra, ubiranje poreza i taksi, poslovi direktnog i indirektnog dravnog poreza 5. depozit 6. bogotovlje i nastava: zadubine u nabone i kolske svrhe, poslovi gradskih uionica, poslovi sukromnih uionica, poslovi svih akatolikih optina... 7. zdravstvo: zdravstveno osoblje, zdravstveni zavodi, likvidacija recepta, cepljenje boginja, mrtvozorstvo, bolesti stoke, pregled mesa i poslovanje klaonice, strvoderstvo (interaj) politiko-sirotinjski poslovi: 1. stanje stanovnitva: popisi stanovnitva, pasoi i propusnice, dravljanstvo, brani poslovi, promena imena, promena vere, primanje plemstva, primanje u graanstvo, potraga za nepoznatim osobama... 2. izbori 3. vojni poslovi: popunjenje vojske, vojno-oprostna taksa, ukonaivanje vojske, opskrba vojske, vojnike pretprege... 4. ubonitvo: zadubine za opskrbu i potporu ubogih, bolesnih..., dobrotvorna drutva 87

5. svedoanstva svake vrste 6. rekvizicije 7. dobrovoljne licitacije, lutrije, tombole... 8. javno-politiki poslovi: generalije, opisi, okupljanja, javne svetkovine 9. sirotinjsko skrbnitvo redarstveno-graevinski poslovi: 1. dravno vie redarstvo: otklanjanje pretnji javnom redu i miru, pravnom i dravnom poretku, vladarevoj linosti..., politika i socijalna kretanja u zemlji i inostranstvu (agenti, uhode, emisari, mitinzi, tajna drutva), izvetaji o vladanju osoba 2. tampa: preuzimanje tampe i knjiga za javnu biblioteku, javni oglasi 3. straa sigurnosti: lina i ekonomska pitanja, obuka 4. nadziranja uzah i uznikah 5. javna sigurnost preventiva: nadzor sumnjivih i stranih osoba, cigana, prosjaka, besposliara i skitnica, straa na mestima gde se okuplja mnogo ljudi, pokretne strae, nadzor lako zapaljivih stvari u trgovitu... 6. javna sigurnost u represivnom smeru: kazneni postupci, otpremanje lica pod istragom, potrage... 7. javni moral: prostitucija, konkubinati, putujui pevai, igrai i ulini svirai, zatita ivotinja od muenja, svetkovanje nedelja i praznika 8. javni poredak: nadzor kupalita, krmi, kafana..., nadzor na slunike trhonoe omnibuse i fijakere, primanje stranaca na noenje, sigurnost prolaza (odlaganje smea, ruevine, zakravanje prolaza, odgrtanje snega ...) 9. trni nadzor: stoni pasoi i sajmovnice, nadzor mera utega na trgu i duanima, vaarski poslovi, sabiranje kostiju, prnja i drugih otpadaka 10. zdravstveno redarstvo: ovlatenje za prodaju lekova, nadrileenje, neovlaena prodaja otrova, besnilo, ispitivanje jela, pia i posua, tovljenje krmadi i gusaka u objektima, taglie (taljige p. a.) za spasavanje ivota 11. optinske graevine: odravanje cesta, kanala, zgrada, mostova, obalnih utvrda..., nove gradnje, ienje trgovita, odgrtanje snega, blata, smea..., posipanje prolaza pri poledici, ureenje javnih etalita, vrtova i nasada... 12. graevno i gasniko redarstvo: nazivi ulica i kuni brojevi, poslovi u vezi sa gradnjom eleznice i telegrafa, podizanje i ureenje gledalita, arena, javnih kupalita i klizalita, plonici, krovni ljebovi i cevi..., angaovanje pri poplavama, skladita za drva i gorivo, meana i pitanja ograivanja, ispitivanje parnih kotlova....

88

*** Najvaniji optinski akti bili su optinski proraun (budet za narednu godinu p. a.) i zavrni raun (poslovanje optine u toku godine p. a.). Usvajani su na sednicama optinskog zastupstva, krajem tekue ili poetkom naredne godine. U arhivskoj grai za ovaj period postoji vie dokumenata ovog tipa, od kojih izdvajamo dva prorauna i jedan zavrni raun. U njima su detaljno prikazane sve optinske potrebe i naini njihovog pokria, odnosno, optinski trokovi za dotine godine. sa sednice zastupstva optine Ruma od 9/21. Prema zapisniku decembra 1875, pod predsednitvom podupana Budislava Budisavljevia i u prisustvu Stevana Dimitrijevia, optinskog sudije (naelnika), Duana Grkovia belenika, kao perovoe i odbornika: advokata Svetozara Nikolajevia, Jovana orevia, Ljubomira Panajotovia, Mie Kritovca, Jovana Dudia, ike Belia, Pavla Simia, Antona Naja (Anton Nai), Jovana Orlovia, Antona Vagnera (Anton Wagner), Toe Jovanovia, Lorenca Rajnprehta (Laurenz Reinprecht), Antona Frica (Anton Fritz), Andrije Lanca (Andria Lanz), Alekse Kovaevia, Jozefa Hondla, Leonarda rajnera (Leonhard Schreiner), Ferdinanda Ristera i dr Ernsta (dr Ernst), predmet ove sednice je bio pretres optinskog prorauna za 1876. godinu. Na istoj sednici je, verovatno, za naelnika umesto Stevana Dimitrijevia izabran Paja Filipovi, koji je u tom svojstvu uestvovao u raspravi. Dokument je iskazao sledee potrebe optine za 1876. godinu: - plate optinskih inovnika: za optinskog sudiju (naelnika) 600 f; njegovog zamenika 200 f; za belenika 700 f; za blagajnika, koji je ujedno bio i blagajnik sirotinjskog poverenitva 800 f; za protustavnika, koji je ujedno bio i protustavnik sirotinjskog poverenitva 500 f; za optinskog pisara 360 f; - plate zdravstvenog osoblja: proraunski odbor je predloio postavljanje optinskog lekara sa platom 500 f. Po ovom pitanju, Dudi je predloio da optinski lekar ordinira besplatno jedan sat za sirotinju. Takoe, ustanovljene su takse za bludnice i mrtvozornika taksa od 30 novia (krajcara). Time se ukida plata za bolnikog lekara od 150 f; za pet optinskih primalja (babica) po 20 f, ukupno 100 f; - plata za Svetozara Nikolajevia, advokata sirotinjskog poverenstva 250 f i plata aktuara istog poverenstva 360 f. Nikolajevi je, dodue, prihvatio da sve optinske poslove obavlja besplatno, s tim da mu se nadoknade novani trokovi; - plata voe policije poveana na 500 f (sa 400 f); - plata optinskog ekonoma 200 f; - plate doboara, birova i redara (ukupno 10 redara) bile su po 150 f svakom, a predloeno je da se usvoji da se umesto doboara i birova postavi samo jedan dostavlja sa platom 250 f i sedam osoba za redarstvenu slubu sa
296

296

IAS, Magistrat..., 1875, fasc. 278/12

89

150 f. Iako je ovaj predlog prihvaen, ove slube se i dalje nalaze u stavkama iz kasnijih prorauna; - plate za dva grobara, svakom po 20 f; - plata za dva navijaa satova, svakom po 21 f; - plata dudara 24 f; - plata za dva ivodera 80 f; - predloeno je da se umesto furundije primi jedan posluitelj za sve pokuarske poslove sa platom 120 f; - za nabavku papira i drugih pisarnikih potreptina planirano je 150 f; - za nabavku tampe i knjiga 100 f; - za putovanja 50 f; - za odelo redarstvenim organima (sedam puta po 60 f p. a.), dok za dostavljaa odelo nije planirano; - za poreze od nekretnina i optinskih dohodaka 1.000 f; - za opravku optinskih zdanja i ograda 400 f; - za ienje varoi 200 f, a predloeno je i da se vlasnici kua na zimskoj strani Glavne ulice pritegnu na pravljenje trotoara na optinski troak; - za rasvetu optinske kue i bolnice 70 f; - za 32 hvata drva za bolnicu i sl. 320 f; - za osvetljenje varoi 356 f, a na sednici je proitana pogodba za ove poslove; - za svojevoljnu vatrogasnu zadrugu naelnik je predloio 100 f, proraunski odbor 200 f, Ferdinand Rister 300 f, a odbornik orevi ak 500 f, to je i usvojeno; - za zakupninu optinske pretprege nije bilo predloga, pa je ostao dosadanji nain uplate posebnim porezom po broju teglee marve; - za pripomo optinskoj bolnici 200 f; proraunski odbor je predloio da se ubudue posebno upravlja bolnikom blagajnom, a posebno ubokom zakladom, te da se uprava nad bolnikom blagajnom preda naelniku, uz dva odbornika, koji bi se birali na tri godine; takoe, da se izabere odbor za upravu u koji e pored naelnika, belenika i optinskog lekara ui i tri odbornika koja izabere zastupstvo; - za taksu za uvrstbine novinarske (oglaavanje) 20 f; - za druge sluajne trokove 300 f; - za kolske potrebe: plate za etiri pravoslavna uitelja po 600 f; plate za etiri rimokatolika uitelja po 600 f; plate za dve uiteljice (jedna pravoslavna druga rimokatolika) po 600 f, a poto u katolikoj koli ve postoje dve uiteljice, predloeno je da jedna bude poduiteljica; plate za poduiteljicu 360 f, a Kritovac je predloio i jednu poduiteljicu za pravoslavnu kolu sa platom od 360 f, jer su trenutno etiri razreda spojena u jedan. Predlog je jednoglasno prihvaen i raspisan je konkurs za to mesto; za nagradu dvojici ravnatelja 90

(direktora kola) po 100 f; plate dvojici rimokatolikih kapelana 126 f; plate dvojici rimokatolikih katiheta po 50 f; plate dvojici pravoslavnih katiheta po 50 f; dvojici penzionisanih uitelja po 315 f; za stanarinu estorici uitelja po 90 f; za stanarinu dvema uiteljicama po 90 f; za stanarinu poduiteljici 54 f (i za drugu kada doe, isto toliko); za stanarinu rukotvornoj uiteljici 100 f; plata za dva kolska posluitelja po 80 f, a proitana je i molba posluitelja Tomia u rimokatolikoj koli u kojoj trai poviicu; za drva za sve uitelje, svakom po 48 hvata, ukupno 480 f; za drva za sve uiteljice, svakoj po 15 hvati, ukupno 150 f; za 39 hvati drva za kolske potrebe 390 f; za opravku kola 200 f; za nabavku kolskih rekvizita 400 f, a proraunski odbor predloio je da se iz ove svote tokom godine podignu kolski vrtovi. Predvieno je da se navedeni trokovi delimino pokriju sledeim prihodima: - iz 1875. godine ostao je viak od 150 f i 53 n - od zakupnine optinske potroarine 7.006 f - od zakupnine optinskog vaara sa atrljama 1.200 f - od zakupnine optinskog zemljita 1.500 f, to je vie nego upola manje u odnosu na 1875, jer se nema u zakup izdati - od zakupnine optinske tale za erarske drebice 45 f - od zakupnine optinskog lovita 60 f - od zakupnine optinske upe 60 f - od najamnine belenikog stana 300 f - od postovnina i uvarina sirotinjskog novca 500 f - od zakupnine optinskog kantara 10 f - gradonaelnik Filipovi je predloio da se na ime optinske robije uzme jo jedna etvrtina od javne robije, dakle 1.000 f to je usvojeno; dalje, Filipovi, opisujui alosno stanje optinske blagajne navodi da samo jedna polovina stanovnitva i posednika uiva optinski panjak i predlae da se od ovog panjaka u optinski dohodak uvrsti i suma od 3.620 f. Ona bi se ubrala poveanjem panjakih pristojbi na pasuu stoku. Predloio je i da se u predraun uvrsti najamnina za prostorije badarskog ureda od 200 f. Svi njegovi predlozi su usvojeni. Prilikom ove rasprave, ponueno je mnogo novih predloga po veini stavki, ali su najee usvajani (jednoglasno ili natpolovinom veinom) predlozi proraunskog odbora. Sledi proraun Autonomnog i poveljnog trgovita Rume za 1890. godinu, dakle 25 godina kasnije od gorenavedenog. Usvojen je na sednici trgovinog zastupstva, oktobra 1889. godine.
297

Prema njemu okvirne potrebe za trgovino poglavarstvo su iznosile 14.007 f, za trokove ekonomskog poslovanja predvieno je 6.185 f, za
297

IAS, Magistrat..., 1890, kut. 8.001-8.800 (kut. sa 1891)

91

graevinske trokove 2.450, za vraanje zajma i kamata 1.000 f, za strau sigurnosti 5.440 f, za zatvorske trokove 30 f, za trokove badarskog ureda 10 f, za vatrogasne potrebe 350 f, za rasvetu varoi 1.290 f, za ienje pijace 700 f, za ukonaenje vojske 3.000 f, za pretpregu 1.000 f, za zdravstvene potrebe 2.900 f, za kolu 1.645 f, za bogotovlje 120 f i za dobrotvorne svrhe 1.200 f. Dakle, planirani rashodi su iznosili 61.494 forinte. Kada su se ovi trokovi razradili ispostavila se sledea raunica: - za dnevnice 1.460 f - plata naigau fenjera i za nabavku gasolina 1.240 f - plata prvog i drugog venika 1.200 f, odnosno 1.000 f - plata naelnika 800 f - plata sekretara 700 f - plate mernika, fizika, protustavnika i knjigovoe po 600 f - plata blagajnika 700 f - za redarstveno poverenstvo 600 f - plata ovrhovoditelja 600 f - plate za uitelje (deset uitelja po 600 f, pet uitelja po 400 f, etiri privremena uitelja po 350 f i katiheta i jevrejski uitelj po 50 f) - plata pisara 500 f - za penziju blagajniku Kosti Mladenoviu 462 f - plata veterinara 300 f - plata badara 300 f - plata ekonoma 300 f - vatrogasnom drutvu 300 f - plate za deset redara po 300 f - plate za dva podvornika po 240 f - plata mesnog sudije 240 f - plata za bubnjara 180 f - plate za deset poljara po 160 f - plate za etiri primalje po 60 f - za odelo dvojici podvornika po 60 f - kao i itav niz raznih drugih trokova: za otpremnine, putne trokove, za kune potrebe (novi nametaj, i opravka starog, merniki i litografski materijal, ogrev, ribanje, kancelarijski materijal, rasveta prostorija, knjige i zakoni, potarina...), za privredne potrebe (bikaru, dimnjiaru, strvoderu, dudaru), porezi i takse (direktni porez, trokovi oko ispravka zemljarine, reambulacija katastra, osiguranje zgrada i sena od poara), upravni trokovi (nabavka bikova, hrana za bikove, poljoprivredne i ekonomske sprave, najam tale), graevinski trokovi (trotoari, kopanje i ienje kanala, gradnja i odravanje mostova i prelaza, ienje bunara, popravka peakog puta do eleznike 92

stanice, popravka i odravanje klaonice), trokovi zatvora i hrana za zatvorenike, prehrana bitangi (odbegle stoke), nabavka badarskih sprava, za ienje varoi (zakupniku za ienje pijace i za ienje blata), za vojsku (najam kue za belenika, kovau, pretprega), za zdravstvene trokove (instrumenti, ogrev, hrana, lekovi), stanarine za paralelku u kui Mihajla Mihajlovia, premije deci, za odravanje gimnastike, za ivau mainu, za odeu i knjige siromanoj deci, za majalis kolskoj deci, za penziju Benediktu Prajsu (Benedikt Preiss), za egrtsku kolu, za bogotovlje, u dobrotvorne svrhe. Svi trokovi su ukupno iznosili 61.494 forinte. Trebalo je da budu delimino pokriveni sledeim sredstvima: od privrednih prihoda 9.950 f, od puteva i pijaca 1.400 f, od kraljevskog prava regalnog 115 f, od kamata aktivnih glavnica 1.316 f, od raznih taksi 1.480 f, od prinosa 77 f, od otkupa javne radnje 2.400 f, od raunarske naknade 4.120 f, od raznih drugih prihoda 1.800 f, od potroarine 14.000 f i od zaostatka od prole godine 60 f. To je ukupno bilo 36.718 forinti. Kada se tome dodaju i prihodi od optinskog nameta, prihodi i rashodi su bili izjednaeni. Razraeni prihodi izgledaju ovako: od izdatih oranica, livada, panjaka, od taksi na peenje cigle, od iznajmljivanja bolnikog stana, upnog tavana i vojnikog jahalita, od prodatog ubreta i starea, od bikova, od puteva i pijaca, od dva vaara, od seenja mesa, od zakupnine polugodinjeg vinotoja u tri optinske krme, od zakupa na pravo lova, od raznih kamata, od taksi za badarenje, vagu i mernicu, od publikacija, obrtnih iskaznica i globa, od pregleda mesa i ribe, od otkupa javne radnje, od rabata za kolske knjige, od globa za nepohaanje kole, taksi za uvanje polja, od prireza na indirektni porez i dva najvea prihoda od potroarine izdate u podzakup (14.000 f) i od prireza na direktni porez (18.068 f). Trei dokument se odnosi na popis nekih trokova trgovita Ruma u toku 1874. godine, takoe razmatranih na sednici zastupstva poetkom naredne godine. Zanimljiv je jer se u njemu navode imena lica koja su u toj godini radila u optini ili bila od nje angaovana na raznim poslovima. Novac iz optinske kase u toku 1874. godine potroen je po sledeim 298 stavkama : - za doboara Jakova Lukia - za birova Tanasija Jerotia - za posluitelje Jovana Kostia i Ignjata Stojanovia - za pandure Jakova Stolia i Timotija Jeftia - za babice Elizabetu Dumovi, Tereziju Mukahirn i Tereziju Novak - za grobare Antuna Zea (Antun See) i Pantu Jovanovia - za furundiju Stevana Arsenijevia - za dudara Stevana Maarevia - za ivodera Stevana
298

IAS, Magistrat..., 1874.

93

- za mundire nabavljene od Stevana Jakovljevia, Jakova Almoslina (Jacob Almoslino), Jovana ermaka (Johann Csermak) i Alekse ivanovia - za obuu nabavljenu od ivka Vidakovia i Alekse Lackovia - za opanke nabavljene od Jovana Medakovia i ora Maksimovia - za revolver kupljen od Mihajla Kritovca - za policajce Filipa Filipovia, Aleksu Mladenovia, ivana Lukia, Miloa Petrovia, Ljubinka Bunovia, Mihaela Vagnera (Michael Wagner) i Avrama Sekulia - za belenike Filipovia, Stajia i Grkovia - za 2.000 komada cigli za optinske mostove nabavljene od Stevana Jakovljevia - za drva Gaji Jeftiu - za Iloko vlastelinstvo i uvaru Teodoru Laziu - lanovima Sirotinjske komisije: advokatu Svetozaru Nikolajeviu, kasiru Kosti Nikolajeviu, kontroloru Kosti Mladenoviu i aktuaru Kosti Trifunoviu - za navijaa satova na katolikoj crkvi Matiju Sica (Mathias Sics) - za navijaa satova na pravoslavnoj crkvi Marka Jerotia - za drvodelju Gavrila Simia - za bravara Martina Harena (Martin Harren) - za stolara Andriju Mana (Andria Mann) - za kolara Jakoba Mesnika (Jacob Mesnik) - za voskara Mariju Vugi - za ciglu nabavljenu od Franca Grubera (Franz Gruber) - za ienje bunara u optinskoj kui Ignjatu Stojanoviu - za ienje bunara kod mesnice Georgiju Konstantinoviu - za pie Franji Vurteru (Franz Wurster) - za nadzornika pri klanju marve Florijana Vurtera (Florian Wurster) - za bravara Martina Halera (Matrin Haller) - za stolara Franca Brendla (Frany Brendl) - za staklara Samuela velbla (Samuel Schwelbl) - za pintera Hajnriha Pajla (Heinrich Peischl) - za reetara Davida Biofa (David Bischof) - za petrolej za osvetljenje optinske kue nabavljen od Jovana Bogdanovia - za popravku lampi za osvetljenje Glavnog sokaka Venclu Kremaru (Venzel Kretschmar) - za opravku lampi Matiji Vugiu - za petrolej kupljen od Dimitrija Vukovia - za paljenje fenjera Josipu Novotnom (Josip Novotny) 94

- za odaarinu Engelbertu Gintneru (Engelbert Gntner). Iz priloenih dokumenata se vidi da su glavni optinski prihodi bili od poreza. Oni su se, uopte, delili na direktne i indirektne. Direktni porezi su bili: zemljarina, razredna kuarina, najamna kuarina, tecivarina (I, II, III i IV razreda), drutveni (poslovni) porez, porez na puke i vojno-oprosna taksa. Indirektni porezi su: pravne i administrativne takse, potroarinski prihodi (porez na estu, na pivo, na slad, potroarina od piva, pristojbe na toenje, porez na mineralno ulje, potroarina od sladora, namet na porez od este, namet na porez od piva, porez na vino, porez na promet od este), prodaja duvana, 299 prodaja soli. Prema jednom poreskom obrascu, rumska optina je ubirala: direktni porez, porez na panjake, vojno-oprosnu taksu, neposredne i administrativne takse, zemljini otkup, otkupne javne radnje, troarinu, troarinske takse, 300 potroarinu od slada i piva i potroarinu od vina i este. Neto vie konkretnih podataka o ovim poslednjim dabinama pruaju propisnici i cenici optinske potroarine od pia, zatim, propisnici i cenici optinskih dabina i popisi vaarskih taksi. Propisnik i cenik optinske potroarine od pia i mesa za 1879. godinu (po zakonima od 1868. i 1870) bio je neka vrsta poreza na promet i propisivao je sledee dabine: - od hektolitra vina 2 f - od hektolitra piva 2,5 f - od hektolitra pirita opredeljenog za pie 6 f - od hektolitra likera i estokih pia 3 f - od hektolitra rakije 3 f - za govee preko jedne godine 3 f - za tele ispod jedne godine 0,80 f - za svinje preko 50 kg 0,80 f - za svinje do 50 kg 0,40 f - za jagnje ili jare 0,15 f Propisnik i cenik optinskih dabina daje popis sledeih obaveza, naplaivanih od pijanih i vaarskih trgovaca: pijacovina, mestovina, kantarevina, vaarske pristojbe, takse za stajalita na optinskom zemljitu i takse od trgovaca sa ivinom i jajima u optini Ruma. Ove dabine su se naplaivale za pokrie raznih optinskih potreba i za ureenje vaarita i pijace.
302 301

Pijacovina se naplaivala od praznih kola i od punih kola.


299 300

upanijski izvetaj, god. 1900, 85-96 IAS, Magistrat ..., 1893, kut. 8.001-9.292 301 Zbirka ZMR, inv. br. 10, 145, 169 i 762 302 Zbirka ZMR, inv. br. 10, 145, 169 i 762

95

Mestovina od para sitne ivine, od para krupne ivine, na svakih 50 komada jaja, od kola sa voem, od mlekarice, od majstora sa malom atrom, od majstora sa veom atrom, od jednog tekueg metra na stajalitima za piljare. Kantarevina za merenje jednog ugojenog svinjeta, jednog mravog svinjeta, jednog grla rogate marve, ovce, koze ili jagnjeta, za merenje jednih kola sena, korpe voa i sl. Obaveze su se plaale odmah po dovoenju stoke na pijacu i zauzimanju mesta ili pre upotrebe optinskih kantareva, uz dobijanje potvrde. Znaajni optinski prihodi su dolazili od godinjih vaara, naroito kada je 1904. godine od Vlastelinstva otkupljeno pravo na prihode od etiri godinja vaara, pored dva dotadanja. Vaarske pristojbe su naplaivane od: grla stoke (vola, krave, konja, kobile, junca, tovljene krmadi), od atre, od piljarice, kestenjarice, od vaardije koji prodaje rukotvorine ili drugu robu na zemlji i to od svakog metra kvadratnog, zatim, od trgovaca konfekcionara, bazara pod atrom, draguljara, abadija, krojaa, bojadisara, bavara, gvoara, kazandije, lonara, arapara, licidera, sitniara i to paualno za vreme trajanja vaara. Optina je ove dabine naplaivala preko svojih organa, nakon odobrenja Zemaljske vlade u pogledu pojedinih tarifa, ili je pravo naplate izdavala privatnim licima - to je najee i bio sluaj. U tu svrhu su organizovane licitacije na kojima su se zainteresovani takmiili oko preuzimanja ovih prava. Licitacije ili drabe bile su najei nain da Optina preicom doe do dodatnih sredstava. Tim putem su se pojedincima i grupama graana izdavale optinske livade i panjaci (optinski panjak se prostirao od tzv. internice do eleznike stanice), optinski objekti (zgrade, upe, magacini...), optinska vaga, prava toenja pia, aja, slada, kafe... i seenja mesa na optinskoj teritoriji, sakupljanje optinske potroarine, zatim sledei poslovi: pretprega tj. obezbeivanje kola i konja za slubena putovanje optinskih zvaninika i potanske slube, ienje i ureenje pijace, odnoenje blata sa ulica, uvanje i odravanje potoka i kanala, snabdevanje bolnice lekovima, brijanje i ianje bolnikih pacijenata, osvetljavanje varoi i drugo. Licitacije su organizovane u optinskim prostorijama, u vreme koje je obino bilo naznaeno u oglasu, objavljenom za tu priliku. Prijavljeni uesnici bili su upoznati sa uslovima licitacije (polaganje kaucije, plaanje u propisanim rokovima). Zatim je sledilo nadmetanje prema utvrenim pravilima. U nastavku sledi kratak pregled rezultata sa nekih licitacija odranih u posmatranom periodu, za odreena optinska regalna prava, slube, poslove i drugo. Pravo organizovanja pretprege u toku 1878. godine pripalo je izvesnom Rajnprehtu (Reinprecht). On, meutim, ovaj posao nije savesno obavljao, zbog 303 ega mu je sluba uskraena. Deset godina kasnije, javnu pretpregu je dobio
303

Zbirka ZMR, inv. br. 62

96

Mita Vukovi. Zakup vatrogasne none pretprege, do 1. januara 1992, uz najamninu od 200 forinti, dobili su Milivoj Radi i Petar Mitrovi. Oni su bili duni da Vatrogasnom drutvu, svake noi, obezbede dva para dobrih konja sa dva oveka. Njihova sluba je trajala od 15. marta do 15. juna i od 15. septembra do 305 Potansku pretpregu za 1888. 15. decembra, u vremenu od 19 do 04 asa. 306 godinu dobili su Petar Dorn (Peter Dorn) i Jozef Jankovi.
304

Draba za pravo vinotoja (prodavanje vina u optinskim gostionicama) u vremenu od 1. oktobra 1887. do 31. marta 1888. godine, bila je nadmetanje samo dve osobe: Leopolda Vurtera (Leopold Wurster), starijeg i Leopolda Grubera (Leopold Gruber), mlaeg. Sva tri optinska bircuza koja su se nudila, dobio je Gruber. Zakupnik je bio duan da otvori tri krme u Rumi i da ispuni bezbednosne i zdravstvene uslove. Zakupnina se plaala u dve rate i ila 307 je u optinsku kasu. Dostalac za nabavku lekova za optinsku bolnicu za 1886. i 1888. 308 godinu je bio rumski apotekar Andrija Kozjak , a pravo na brijanje i ianje u 309 bolnici, u tom periodu imao je Mita Orlovi . Zakupnik optinske potroarine za 1887. godinu bio je gostioniar Albert Klajn (Albert Klein), koji je ponudio 12.001 f i nadmaio svog protivkandidata 310 Sledei put ovo pravo je, na tri Nikolu Mihajlovia jednom forintom vie. godine (od 1889), dobio ira Makevi, koji je na licitaciji pobedio Dudia i Rajza 311 (Reis). ienje pijace je 1880. godine pripalo Georgu Gecingeru (Georg 312 Gezinger), a 1887. Iliji Petroviu. Aleksandar Kovaevi je postao zakupnik vaara i vaarskih atrlja za 313 1886 , dok je sledee godine optinske vaare (Cvetni i Petrovski) dobio 314 Proka Jeki . Godine 1888. odvoenje blata sa ulica pripalo je Jozefu Volfu (Josef Wolf), vaga i mernica Miti Vukoviu, a Pavle Vugi je dobio pola Rume za 315 ienje odaka. Od optinskih objekata, podrum pod manjom magistratskom zgradom 316 iznajmljen je Petru Kragujeviu za 10 f , manja magistratska zgrada je te
IAS, Magistrat..., sedniki zapisi, 21. decembar 1887. IAS, Magistrat..., 1891, kut. 2.601-4.000 (Ugovor od 13. aprila 1891) IAS, Magistrat..., sedniki zapisi, 9. januar 1888. 307 IAS, Magistrat..., 1887, kut. 3.502-4.500 308 IAS, Magistrat..., sedniki zapisi, 21. decembar 1887. 309 IAS, Magistrat..., sedniki zapisi, 9. avgust 1886, 3. februar 1887. 310 IAS, Magistrat..., sedniki zapisi, 7. decembar 1886. 311 IAS, Magistrat..., sedniki zapisi, 30. novembar 1888. 312 IAS, Magistrat..., sedniki zapisi, 3. februar 1887. 313 IAS, Magistrat..., sedniki zapisi, 2. april 1886. 314 IAS, Magistrat..., sedniki zapisi, 1. april 1887. 315 IAS, Magistrat..., sedniki zapisi, 9. januar 1888. 316 IAS, Magistrat..., sedniki zapisi, 1. april 1887.
304 305 306

97

godine pripala Nikoli Runjaninu , a tavan iznad upe u magistratskom dvoritu 318 je dobio Paja Andrijevi za 20 f . Dozvolu ze peenje cigle na optinskim livadama ranije je imao Vasa 319 Vojnovi, a posle njegove smrti cigljarski majstor Stefan T...o. Novac prikupljen od poreskih obveznika odlazio je i u dravnu kasu. U tu * svrhu je u Rumi bio smeten Kraljevski porezni ured , sa nadzornikom u Vukovaru. Poetkom veka, nakon to su mu pripojene optine Petrovaradin, Karlovci i Bukovac, Ured je pokrivao teritoriju od 23 kvadratne milje, sa 60.232 320 stanovnika. Iz istog razloga, nezavisno od lokalnih vlasti, u Rumi je postojalo i Odeljenje Kraljevske finansijske strae. Kao ilustraciju njegovih aktivnosti na ovom podruju navodimo dokument od 22. jula 1881. godine u kome Odeljenje obavetava Magistrat da e se 23. jula obaviti ponovno merenje svih rakijskih kazana u Rumi. Zato se od Magistrata zahteva da, sve one koji imaju kazane, obavesti da tog dana neizostavno ostanu kod svoje kue i da pripreme vodu za 321 ovaj posao. *** Posle 1848. godine prestao je presudan uticaj vlastelina na izbor venika (zastupnika ili poslanika). Od tada su se venici birali samo po osnovi svoje ekonomske moi, odnosno, visine poreza koji su plaali. Drugim reima, i kod ovih izbora aktivno i pasivno birako pravo, pored drugih ogranienja, imali su samo oni koji su dravi plaali porez. Optinsko zastupstvo (skuptina optine), kao najvii organ vlasti u optini, inili su venici izabrani iz redova krupnih 322 i venici izabrani od predstavnika sitnih poreskih obveznika. Kod poreznika ovih prvih, u posmatranom periodu, veinu su inili Srbi, a kod drugih, Nemci.

317

IAS, Magistrat..., sedniki zapisi, 30. avgust 1887. IAS, Magistrat..., sedniki zapisi, 1. april 1887. 319 IAS, Magistrat..., sedniki zapisi, 25. februar 1903. * Krajem XIX veka u Poreznom uredu u Rumi je radio Braum Franjo, strunjak za finansije u dravnim i gradskim organima, koji je bio finansijski ekspert na mirovnoj konferenciji u Parizu posle Prvog svetskog rata (Stanoje Stanojevi, Narodna enciklopedija, knj. I, 264) 320 Zastava, 1883, 10 321 IAS, Magistrat, 1881, kut. 1.201-2.750 322 Prema jednom iskazu najjaih poreznika za 1892. godinu najvei poreznici u rumskoj optini bili su: Ladislav Pejaevi (1.988 f), Stevan urii (1.127 f), tedno pripomono drutvo (1.108 f), Rumska tedionica, tajner i Vesel, Ferdinand Rister, Vasa Maksimovi, Toa Bogdanovi, Luka Vui, ratar, Nikola urii, Pavle Andrijevi, Jovan dr evi, Sima Milutinovi, Stoli Nedeljko, ratar, Karl (Dragutin) ubert (Karl Schubert), krmar, Jovan ermak, Leopol Gruber ml., posebnik, Luka Georgijevi, Mita Jakovljevi, Svetozar Nikolajevi, Sima Marinkovi, Mileva Mihajlovi, posebnica, Jovan Bogdanovi, Kristina Filipovi, posebnica, Draga Teomirovi, krmarica, Franja ernolka, krmar, braa Handler (Handler), Franja Beni, ratar, Steva Jakovljevi, dr Mavro Fier, dr Mia Popovi, advokat, Nedeljko Jovanovi, ratar, Baruh Rozenfeld (Baruch Rosenfeld), trgovac, Jozef Giner (Josef Gner), ratar, Jakov Almoslino, Marija ebeti, Anton Rajnpreht (Anton Reinprecht), ratar (188 f 25 n), Jozef Nogl (Josef Nogl), ratar, Sima Staji, trgovac, Johan Hondl (Johann Hondl), vlastelinski inovnik. Ruma, 28. januar 1893. (IAS, Magistrat..., 1893, kut. 401-1.700)
317 318

98

Izbori za optinsko zastupstvo odvijali su se na slian nain kao i drugi izbori (za Dravni sabor, Crkveno-narodni sabor, upanijsku i Eparhijsku skuptinu). Tokom izbora su dolazile do izraaja nacionalne, staleke i politike razlike meu biraima. Vremenom se i u ovo podruje prenose politiki sukobi raznih partija. Tehniki gledano, za zastupstvo se biralo osam lica iz redova veleporeznika i esnaest iz redova maloporeznika. Meutim, u prvo vreme oni nisu birani odjednom. U skladu sa propisima iz ranijih vremena, najpre se menjala samo jedna treina zastupnika, dok su ostali i dalje obavljali svoju funkciju, da bi se sledee godine birala nova treina i tako dalje. Kasnije se prelo na izbor jedne polovine novih zastupnika, da bi se najzad, od 1895. 323 godine , na optinskim izborima biralo svih 24 zastupnika odjednom. U svim sluajevima, zastupnici su, prilikom stupanja na dunost, polagali zakletvu caru i kralju. U skladu sa prvim pravilom, a na temelju dopisa Vlade od 1879. godine u trgovitu Ruma je predvien izbor jedne treine zastupnika, umesto onih koji su istupili ili umrli. U prvom izbornom srezu birala su se etiri zastupnika, i to umesto Svetozara Nikolajevia, dr Stevana Dimitrijevia, Pavla Filipovia i Jovana uriia, a u drugom izbornom srezu isto etvorica, umesto Andrije Nagla (Andria Nagl), oke Milosavljevia, Jozefa Kupeka (Josef Kuppek) i ivka Belia. Predvieno je da se izbori odre u dvorani male magistratske zgrade, pod rukovodstvom Izbornog poverenstva kojim je predsedavao podupan Budisavljevi. U Poverenstvo drugog izbornog zbora (birai maloporeznici) imenovani su: Karl Hofman (Karl Hofmann), Stevan pl. anta, Mita Spaji i Mihajlo urii, a u Poverenstvo prvog izbornog zbora (birai velikoporeznici): Jefta Ostoji, Nikola urii, Jozef Hondl i Karl Hampfogl (Karl Hampfogel). Biraa iz redova maloporeznika je tada bilo 694, a njihovi izbori su zakazani za 1. april, u vremenu od 8 do 12 asova. Iz redova velikoporeznika bilo je neuporedivo manje biraa ukupno 64, a datum njihovih izbora je bio 2. april, u vremenu od 9 do 12 asova. Aktuelni zastupnici, poput Jovana Dudia, Sime Staia, Steve B. Dimitrijevia, Luke Vuia, Jovana orevia i Ljube Panajotovia, Dragutina turma (Karl Sturm), Jozefa mea (Josef Schmee), Aleksandra Kovaevia, Jozefa Nagla (Josef Nagl), Jozefa Linstnera (Josef Linstner) i Josipa Lorenia, nisu mogli biti birani. Birai su ili lino dolazili na birako mesto i glasali javno, ili se birako pravo moglo obaviti i glasovnicom, 324 s tim da se glasovna cedulja sa peatom magistrata blagovremeno zatrai. Jedan izbor polovine optinskih zastupnika u Rumi obavljen je 18. maja 1883. godine. Tada se biralo 8 zastupnika iz redova maloporeznika i 4 zastupnika iz redova velikoporeznika. Kao to je esto bio sluaj, tom prilikom je izneta primedba da nije bilo prethodnog javnog dogovora, ve su se zainteresovani nalazili privatno po kuama, to je graane ozlojedilo. Takoe, nezadovoljstvo u redovima nekih biraa izazvano je injenicom da se u zastupstvo uvlaio jedan mlai podupanijski inovnik, predlagan ak i za
323 324

upanijski izvetaj, god. 1895, 108 IAS, Magistrat...., 1880, kut. 661-1.000 (dopis vladinog poverenika Budisavljevia od 12. marta 1880)

99

gradonaelnika, iako je bio opti stav da upanija ne sme da ima uticaj na optinske poslove. Opstrukcija izbora od strane upanijskih vlasti obavljana je i odugovlaenjem izbornog postupka, tako da svi birai sa liste maloporeznika (1.245 biraa), nisu ni stigli da glasaju. U to vreme birako telo u Rumi je bilo podeljeno na dve struje: ratarsku i kaputaku, pri emu su ratari inili tri etvrtine stanovnitva. Poto je ove prigovore potpisalo preko 300 biraa, zastupstvo ih je uvailo, te su zakazani novi izbori za 14/26. jun, kojima je trebalo da prethodi opta javna konferencija. Konferencija o izboru zastupnika iz redova maloporeznika odrana je u prvoj dekadi juna, na prvi dan Duhova, i doneta je odluka da se biraju samo ratari, a niko iz redova kaputlija. Ovakav zakljuak, kao pogrean, osudila je ak i srpska tampa, jer je predstavljalo drugu krajnost. Sa svoje strane, Zemaljska vlada je telegramom obustavila ovaj novi izbor sa liste maloporeznika, a ubrzo i potvrdila rezultat prethodnog 325 glasanja. Po istom postupku obavljeni su i izbori za zastupstvo 1891. godine. Tom prilikom iz grupe veleporeznika su izabrani: Jozef Servaci (Josef Servatzy), Anton Linstner (Anton Linstner), Jozef Bornbaum (Josef Bornbaum) i ivan Milosavljevi, a od maloporeznika: Vasa Kritovac, Ernest piler, Sima Staji, Panta A. urii, Karl Hofman (Karl Hoffmann), Franja Beni, Anton Habenus 326 (Anton Habenschuss) i Jovan Stoli. esnaesti izbori za zastupstvo, po najnovijem zakonu, kada se odjednom biralo 8 zastupnika iz redova veleporeznika i 16 iz redova maloporeznika, prvi 327 put su odrani 1895. godine. Neto vie podataka o izborima za optinsko zastupstvo tokom 1909. godine, a po novom zakonu, daje lokalna tampa. Izbori su obavljeni 3. i 4. marta 1909. List rumskih Nemaca Nemake narodne novine istie pobedu liste nemake i radnike partije, koji su dobili 16 zastupnika iz redova maloposednika). Njihovi kandidati su bili: Ladislav Jano (Ladislaus Jancs), Maar po nacionalnosti, (osvojio 355 glasova izabran na listi radnike parije), Jozef Brendl (Josef Brendl) (259), Avgust H. Foltman (257), Ferdinand Rister (259), Anton Moser (Anton Moser) (259), Ignjac Lajpold (Ignatz Leipold) (256), Jozef me (259), Adam Habenus (Adam Habenschuss) (255), Martin Vagner (Martin Wagner) (257), Stefan Imer (Stefan Immer) (351), Martin Frank (Martin Frank) (256), Jakob Koh (Jakob Koch) (258), Paul Lincner (Paul Linzner) (355), Anton Krojcer (Anton Kreutzer) (256), Martin Minih (Martin Mnich) (259) i Johan Kaufman (Johann Kaufmann) (257). Sve u svemu, Nemci su dobili 15, a Srbi 8 328 zastupnikih mesta. Srpska tampa je, sa svoje strane, konstatovala slabo interesovanje Srba za ove izbore, tako da nije ni udo to je pobedila nemaka izborna lista. Ukazivala je na nepravilnosti tokom izbora, jer je Ferdinand Rister, kao veleposednik, dobio mesto na listi maloposedika, zbog ega je uloen
325 326

Srpski glas, 1883, 41, 44, 46 i 48 IAS, Magistrat...., sedniki zapisi, 18. februar 1891. 327 Zastava, 1895, 200 328 Franz Wilhelm, nav. delo, I, 206 (Deutsche Volksblatt, br. 15/1909)

100

Izgleda da je ovaj spor reen u korist Nemaca, jer, prema pisanju prigovor. nemakog lista, upanijske vlasti su potvrdile regularnost ovih izbora, dok Radikal navodi da je upanijska skuptina ponitila Risterov izbor, ali ga je, 330 naknadno, na intervenciju Zemaljske vlade, potvrdila. Slian ishod je bio na optinskim izborima 1913. godine, koji su odrani 22. aprila. Na listi veleposednika su izabrani Srbi: Emil Karakaevi, Aleksandar urii, Nikola urii, Sava urii, Laza Vui, ura Stai, Veljko Vili, Milutin Stoli, a na listi maloposednika Nemci: Andreas Fier (Andreas Fischer) - dobio 281 glas, Georg Velenberger (Georg Wellenberger) - 277, Georg Rifert (Georg Riffert) - 166, Jozef Habenus (Josef Habenschuss) - 167, Jozef Lincner (Josef Linzner) - 261, Jakob Koh - 273, Adam Flug (Adam Pflug) - 268, Anton Krojcer (Anton Kreutzer) - 170, Anton J. Nagel (Anton J. Nagel) - 170, Martin Minih 171, Jozef Brendl - 174, Franc Hanga (Franz Hanga) - 166, Ladislav Jano 331 269, Emerih Servaci (Emerich Servatzy) - 265. ***

329

Poziv na sednicu optinskog zastupstva iz 1877.


329 330 331

Radikal, 1909, 10 Radikal, 1909, 28 Franz Wilhelm, nav. delo, I, 207 (Deutsche Volksblatt, br. 17/1913)

101

Redovne sednice zastupstva su odravane u proseku jednom meseno, nekada i ree, a po potrebi su zakazivane i vanredne sednice. Na primer, u toku 1898. godine odrane su dve redovne i osam vanrednih sednica optinskog 332 zastupstva. Mnogo vie redovnih sednica je odrano 1900. godine, petnaest i jedanaest vanrednih. Na njima je doneto nekoliko vanijih odluka: da se iskri stara dudara od 11 jutara i da se za tri godine nakon sejanja podigne nova, kao i da se, tek osnovanoj, gospodarskoj podrunici ustupi tri jutra zemlje za podruniki vrt, a da se Srpskoj pelarskoj zadruzi ustupi jedno jutro za 333 Godine 1912. odrano je est redovnih i dvanaest drutveni pelinjak. 334 vanrednih sednica. Rasprava na optinskim sednicama odvijala se prema unapred utvrenom dnevnom redu. Zastupnici su dobijali pisane pozive za prisustvovanje sednicama. Poinjale su tako to bi predsednik udario u zvonce. Na svakoj sednici optinskog zastupstva bio je prisutan i predstavnik sreske uprave. Na sednicama se raspravljalo o raznim komunalnim pitanjima, koja su spadala u nadlenost lokalne uprave. Jedan od najvanijih zadataka optinskog zastupstva je bilo usvajanje budeta za narednu godinu i razmatranje poslovanja optine u protekloj godini. Pored toga, povremeno su se razmatrala i 335 druga pitanja: izbor gradonaelnika, izbor lanova raznih optinskih odbora , 336 funkcionera (sekretar Magistrata, belenik, blagajnik...) i optinskih inovnika , odreivanje plata za pojedine optinske slube, izgradnja, ureenje i odravanje lokalnih puteva i ulica, izgradnja novih objekata (kola, klanice, kasarne..), izdavanje u zakup optinskih regalija (vaara, pijace, ubiranje potroarina...) i optinskih objekata (vage, ciglane, pomonih prostorija...), organizovanje i odravanje licitacija, osvetljavanje grada, organizovanje zdravstvene i veterinarske slube, podrka Dobrovoljnom vatrogasnom drutvu, pitanje

332 333

upanijski izvetaj, god. 1898, 145 upanijski izvetaj, god. 1900, 142 334 upanijski izvetaj, god. 1911, 147 335 Na redovnoj sednici zastupstva od 17. maja 1913. izabrani su sledei odbori trgovita Ruma: Gospodarsko graevinski odbor (6 lanova), Raunarski odbor (6 lanova), Zdravstveni odbor (4 lana), Uboki odbor (5 lanova), Proceniteljski odbor (9 lanova), Stoarsko poverenitvo (3 lana), Potrono poverenitvo za potrebu stalnih obveznika (2 lana) i Odbor za kontaciju optinske blagajne (2 lana). (Dobrivoj Mitrovi, Graa..., 216) 336 Ruma, 18. avgust. Pre neki dan odrana je prva sednica varokog predstavnitva pod predsednitvom novog gradonaelnika Milana Nikolajevia. Zakljuak je da se u slubenim Narodnim novinama raspie nateaj za popunu prvog senatora (plata 900 f), drugog senatora (800 f), magistratskog tajnika (700 f), varokog fizika i primarijusa varoke bolnice (600 f) i varokog inenjera (500 f). (Zastava, 1883, 131) Ruma, 12. oktobar (po starom kalendaru). U ponedeljak je bila sednica predstavnitva. Izabrani su: Dan. Sekuli za prvog venika (senatora), Mita orevi za drugog, za sekretara oka ivanovi, knjigovou Kamber, kasirera Kosta Mladenovi, kontrolora Mia Dimitrijevi, badara Gruber, optinskog lekara Duan Dima, mernika Balta, pisara Sava Filipovi, ivinara King, ekonoma Dobr. Andrijevi. Sednica je bila burna, pri emu je devet zastupnika napustilo zasedanje. (Srpski glas, 1883, 82)

102

pretprege, raspisivanje konkursa za prijem optinskih slubenika 338 stanovnitva ...

337

popisi

Prva strana zapisnika sa sednice zastupstva trgovita Ruma


Kod novoustrojenog magistrata u Rumi imade se doivotno popuniti mesto magistratskog venika. Plata 600 f. U potpisu senator Grkovi i naelnik Filipovi. (Zastava, 1876, 189) 338 Prilikom predstojeeg popisa stanovnitva 1891. godine, na sednici je odlueno da se Ruma podeli na rejone, a u popisivaki odbor su izabrani: uro Gondolah, penzionisani uitelj, David Gajin, trgovaki knjigovoa, Dragutin Hekman, Anton Muha, Makso Saer, Ivan Bujan, Petar Stefanovi (sve uitelji), Sava Filipovi, magistratski pisar, Duan Popovi, uitelj, Toa Ogrizovi, uitelj i Josip Kamber, magistratski dnevniar. (IAS, Magistrat...., sedniki zapisi, 8. decembar 1890)
337

103

Bilo je i specijalnih sednica, odravanih povodom sveanosti, praznika ili nekih tunih dogaaja. Takav jedan tuan dogaaj zbio se 1887. godine kada je umro grof Petar Pejaevi. Na sednici je odlueno da se uputi sauee porodici i da jedna 339 delegacija od etiri zastupnika ode na njegov pogreb. Godine 1910. obeleavano je 40 godina vladavine cara Franje Jozefa. Izmeu ostalog, tom prilikom je Vasa Maksimovi predloio da se osnuje jedna zaklada, sa svotom od 5.000 f, za izdravanje rumske siromane dece, ali to nije usvojeno, jer ima i preih potreba. Inae, sama proslava u Rumi trebalo je da se odri na carev roendan 5/18. avgusta. Dan pre, sve kue su bile ukraene, pucalo se iz prangija, a zvona su zvonila. Povorka graana, sa vatrogasnom muzikom, prola je kroz Ivanovu ulicu, preko Starog vaarita, pa Glavnom do Dvora, gde je bila postavljena vladareva bista. Sutradan na sam roendan odrana je sveana sednica Trgovinog poglavarstva, otvorena na srpskom i nemakom jeziku, na kojoj su usvojeni sledei predlozi: da se caru poalje telegram, da se Glavna ulica preimenuje u ulicu Franca Jozefa, da se od nadlenih zatrai da Ruma dobije status grada i svoj magistrat, a trgovino 340 poglavarstvo ukine. Odrane su i slube u crkvama. Arhivska graa i periodika donose dosta podataka o samom toku sednica Optinskog zastupstva. U skraenoj formi slede primeri sa dve takve sednice. Prema zapisniku, 4. redovna sednica zastupstva trgovita Ruma odrana je 7. decembra 1886. godine, s poetkom u 15 asova i 45 minuta. Iz redova zastupstva bilu su prisutni: Ernest priler, Svetozar Nikolajevi, Sigmund Furjakovi, Vasa Maksimovi, Jovan Panajotovi, Ferdinand Rister, Karl turm, Sima Staji, Karl Hofman, Fabijan Liker (Fabian Licker), Petar Kouti, Sima Gligorijevi, Jozef Bornbaum, Anton me (Anton Schmee), Paja Andrijevi, Nikola urii, Jozef Bek (Josef Beck). Od strane Gradskog poglavarstva: Jovan A. urii, naelnik (kao predsednik), Mita orevi, magistratski sekretar, perovoa, Jovan Milii, drugi magistratski venik i dr Duan Dima, fizik. Opravdano su izostali: Vasa Kritovac, Samuel velbl i Jovan Dudi, a neopravdano: Karl Rajnpreht (Karl Reiprecht), Jovan Bogdanovi i Panta urii. Na poetku je proitana zahvalnica Velikog upana Ervina pl. eha, pri njegovom prvom dolasku u Rumu 4. oktobra 1886, a zatim i zahvalnica g. baronu Aleksandru Hibneru (Alexander Hibner), pukovniku 8. husarske pukovnije, na pomoi pri gaenju poara od 4. avgusta 1886. godine. Proitan je i dopis Zemaljske vlade, kojim se odobravaju statuti za gostioniarki, kavanarski i krmarski zanat. Povodom jednog drugog vladinog dopisa odlueno je da se Zavodu za slepe i gluvoneme u Zagrebu, u naredne etiri godine izdvoji po 40 forinti. Neto vie rasprave bilo je oko pitanja licitacije za zakup potroarine za 1887. godinu. U igri su bili Albert Klajn (Albert Klein), Nikola Mihajlovi i Mita orevi. Nikola Mihajlovi je nakon obavljene licitacije ponudio veu sumu od prihvaene i Gospodarski odbor je najpre predloio da
339 340

IAS, Magistrat..., sedniki zapisi, 9. maj 1887. Radikal, 1910, 30; IAS, Magistrat..., sedniki zapisi, 18. avgust 1910.

104

se ova ponuda usvoji, ali je, onda, Mita orevi ponudio jo vie. Ipak, Odbor je odluio da se prihvati ponuda Nikole Mihajlovia. Po sledeoj taki nije usvojen zahtev Kate, udove Glie Dedia, za novanu pomo, jer dotina prethodnim ivotom to nije zasluila. Sledei predlog, da se za izgradnju ulinih trotoara, umesto 1.200, izdvoji iz 1.500 forinti je usvojen. U nastavku, na sednici su razmatrana i druga budetska pitanja (poveanje izdvajanja za bolnicu, 341 proirenje Berake ulice, pomo dvojici rimokatolikih kapelana). Jedna druga sednica Gradskog zastupstva odrana je 23. juna 1908. godine. Na njoj je proitan dopis Kotarske oblasti, koja je pozvala Poglavarstvo da svinjsku pijacu ili ukine ili izmesti na Novo vaarite. Tim povodom je odlueno da, do konane odluke treba ovu pijacu provizorno odravati u optinskoj bati u Vrbarama, koja e se za tu svrhu ograditi. Odbijena alba merinika Jovana Haria za stalnu slubu (Radikal je ovu odluku prokomentarisao time da Nemci nee da glasaju za Srbina). Odbijena je i molba katolikog upnika da se ispred njegovog stana uklone piljari i Bugari (piljari bugarske nacionalnosti p. a.). U sluaju sledee molbe, J. Zite (Zitta), za zidanje kupaonice kod vodenice Badnjae, reeno je da isti najpre podnese nacrt kako misli udesiti kupaonicu. Gradnja trotoara je bila esta tema na ovim sednicama, a ovaj put je razmatrana prijava nekih zastupnika da su Nemci iz nekih ulica pokrali optinsku ciglu koja je izvaena iz trotoara i njome patosali svoja dvorita i podrume. Zakljueno je da se od poinioca trai povraaj cigle. Dalje, pojedini graani su uputili zahtev da napasaju stoku po manjim zabranima i drumovima, jer vlada nestaica hrane, to je odbijeno. Doneta je i odluka da se naprave tri prelaza preko ulica i to: kod Nemake kole, kod 342 glavnog raskra (Dvora) i kod Srpske kole. Prema pisanju tadanje tampe i podataka iz arhivske grae, ove sednice su esto bile poprite unih rasprava, pa i svaa, meusobnog optuivanja venika i demonstrativnog naputanja sale od strane nekih poslanika i poslanikih grupa. Ponekad su razlozi za to bili neslaganja oko komunalnih pitanja, a ponekad sukobi na nacionalnoj osnovi (Srbi, Nemci, Hrvati). Ovo drugo je bio sluaj na sednicama poetkom XX veka. Godine 1907. rumski Nemci su postavili pitanje dvojezinih natpisa na firmama, zahtevajui 343 da pored hrvatskog, natpisi na radnjama budu i na nemakom jeziku. Slino je bilo i 1909. godine u vezi sa pitanjima izbora gradonaelnika (Ferdinand Rister) i zbog, tada aktuelnih hrvatsko-nemakih sporova oko jezika u kolama. Rister je bio predmet osporavanja i sledee godine, ovaj put od strane Jovana 344 uriia Biorca. Na kraju sledi spisak lica koja su, u posmatranom periodu, pored gorepomenutih, najee bili na funkciji optinskih zastupnika, prema podacima iz arhivske grae. To su: Joza Jambrec, Jovan Orlovi, Jozef Pek (Josef Peck), Karl tirm, Jakov Miri, Milan Nikolajevi, Mita Georgijevi, Andrija Kun (Andria
341 342

IAS, Magistrat, 1886, kut. 5.605-6.599 Radikal, 20, 1908. 343 Franz Wilhelm, nav. delo, I, 205 (Deutsche Volksblatt br. 45 god. 1907) 344 Franz Wilhelm, nav. delo, I, 201-207

105

Kuhn), Sima Milutinovi, Nedeljko Jovanovi, Gavra Simi, Pavle Banovi, Pavle urkovi, tefan Fric (Stefan Fritz), Teodor Radi, Jozef Rup (Josef Rupp), Anton Takovi, Leopold Vurter, Stevan T. Jakovljevi, Luka St. Georgijevi, Stevan Matei, Lazar Vui, Antonije Mitrovi, Milo Petrovi, Anton me stariji, Anton me mlai, Matija Ober (Mathias Ober), Jakob Kaufman (Jakob Kaufmann), Ignjat Koh (Ignatz Koch), Jozef Krojcer (Josef Kreutzer), tefan Volf (Stefan Wolf), Veljko Vili, Jozef Dilmec (Josef Dilmetz), dr Antonije Bogdanovi, dr Jovan evi. *** Kako je ve reeno, zastupstvo je iz svojih redova biralo i (grado)naelnika, a za njegov izbor bila je potrebna dvotreinska veina svih glasova. Podaci koji slede zasnivaju se na arhivskoj grai, izvetajima Sremske upanije i periodike. Treba rei da je pregled rumskih gradonaelnika dao i Franc Vilhelm u svojoj prvoj knjizi, ali se unekoliko njegovi podaci ne podudaraju sa onim iz drugih izvora. Prvi gradonaelnik Rume, posle ukidanja Srpskog vojvodstva i ukljuivanja Rume u Sremsku upaniju, bio je Nemac Ferdinand Hetinger (Ferdinand Hettinger), inae zidar, koji se ranije istakao pri gradnji rimokatolike crkve. U njegovo vreme, jednom oblasnom naredbom, u lokalnoj upravi su ozvanieni srpski jezik i irilica. On se, dodue, borio da to i dalje ostane nemaki jezik, ali je njegov naslednik Srbin, uz pomo dva hrvatska zastupnika, ovu naredbu sproveo u delo. Ovakva situacija se zadrala do 1868. godine, kada je izvrena promena, i u svim slubenim aktima i sednikim zapisnicima 345 zvanini jezik je postao hrvatski, a pismo latinica. Nema podataka ko je nasledio Hetingera na ovom poloaju, osim jedne novinske vesti iz 1864. godine da su u Rumi izabrani sreski sudija i knez 346 Mogue je da je to bio Jovan Kritovac, jer ga Vilhelm (gradonaelnik). 347 pominje kao gradonaelnika 1865. godine. Iz tadanje tampe datira jo jedan podatak o izboru gradonaelnika u Rumi. Zakazan za 15. decembar 1867. godine, izbor optinskog stareinstva odran je 17. decembra. Srbi i Hrvati su se, prethodno, slono dogovorili da za kneza (gradonaelnika) izaberu Hrvata, jer je ta nacionalnost bila na redu, prema pravilu koji je utvren jo Slobodnicom iz 1749. godine. Izbor je zakazan za 8 asova pre podne. Kada su Srbi i Hrvati doli u salu, ona je ve bila ispunjena Nemcima, koji su doveli i svoju rodbinu i sluge, samo da bi ih bilo vie. Svi oni su izvikivali - Hetingera za gradonaelnika. Poto svi birai, ipak, nisu mogli da stanu u salu, sudija je naredio da izau u dvorite i da se odele na one koji su bili za Petrovia (srpskohrvatski kandidat) i one za Hetingera. Izbor je sproveden aklamacijom. Srpski izveta sa izbora pie da, iako smo mi bili brojniji, a i da se glasalo po zakonu, mi bismo odneli pobedu. Meutim, Nemci su, kao glasniji, izglasali Hetingera, to je sudija i prihvatio. Zbog toga su
345 346 347

Carl Bischof, nav. delo 147; Franz Wilhelm, nav. delo, I, 206 Napredak, 1864, 79 Franz Wilhelm, nav. delo, II, hronologija

106

Srbi i Hrvati, koje su Nemci izabrali na druge optinske funkcije, odluili da ne 348 prime svoja zvanja, dok se ovaj spor ne razrei. Sledi period od oko est godina za koji nema podataka o gradonaelnicima, sve do 1873, kada se u tom svojstvu pominje Paja 349 Filipovi. Iz zapisnika sa jedne sednice zastupstva optine Ruma od 9/21. decembra 1875. godine moe se zakljuiti da je gradonaelnik bio Stevan 350 Paja Dimitrijevi, koji je, na istoj sednici, funkciju ustupio Paji Filipoviu. 351 Filipovi se kao gradonaelnik Rume pominje i tokom 1876. godine. Paja Filipovi je na toj fukciji ostao do 31. maja 1881. godine. Prema zapisniku sa sednice zastupstva od 3. juna 1881. godine, za naelnika i podnaelnika trgovita Ruma jednoglasno su izabrani Ernest piler i Paja 353 pilera kao gradonaelnika, Vilhelm, ne Filipovi, kao prethodni naelnik. 354 navodei izvor, pominje ve 1880. godine.
352

Komentariui promenu na elu grada, srpska tampa je pisala da su se pod upravom starog gradonaelnika ulice poele ureivati i popravljati trotoari u sporednim ulicama, dok novi gradonaelnik (Nemac p. a) nije nastavio posao starog, iako dobija ciglu od peenja. Takoe, husari idu konjima po trotoarima, naroito u doljnjoj pijaci, te deca moraju da se sklanjaju. Policija sve to vidi, ali 355 ne reaguje. piler je bio gradonaelnik i 10. septembra 1883. godine , sve dok se iste godine nije zahvalio na ovoj funkciji, na koju je izabran mladi podupanijski inovnik Milan Nikolajevi. Njemu je odmah, protiv propisa, poveana plata na 1.000 f, to je izazvalo nezadovoljstvo graana. Podneta je alba, ali je 357 List Zastava pie da je Nikolajevi bio gradonaelnik ve odbijena. polovinom avgusta iste godine, kada je pod njegovim predsednitvom odrana 358 Na tom poloaju je ostao sve do kraja prva sednica Gradskog zastupstva. 1884. godine, kada se u jednom dokumentu od 5. decembra 1884. pominje kao 359 bivi naelnik.
356

Za narednog gradonaelnika je izabran Jovan A. urii , koji je 361 podneo ostavku, iz zdravstvenih razloga, 30. avgusta 1887. godine.
360
348 349

Zastava, 1867, 117 Franz Wilhelm, nav. delo, II, hronologija 350 IAS, Magistrat..., 1875, fasc. 278 /12 351 Zastava, 1876, 189 352 IAS, Magistrat..., 1882, kut. 1.201-2.200 (Poslovni iskaz Poglavarstva trgovita Ruma od 1881) 353 IAS, Magistrat..., 1881, kut. 1.201-2.750 354 Franz Wilhelm, nav. delo, II, hronologija 355 Srpski glas, 1882, 12 356 IAS, Magistrat.., 1883, kut. 951-1.860 Napomena: Vilhelm pie da je 1883. godine gradonaelnik Rume bio Jovan urii. (Franz Wilhelm, II, hronologija) 357 Srpski glas, 1883, 48 358 Zastava, 1883, 131 359 IAS, Magistrat..., 1884, kut. 7.307-8.200 360 IAS, Magistrat..., 1885, kut. 1.001-1.500 (zapisnik Trg. zastupstva od 25. februara 1885)

107

Kao kandidati za novog gradonaelnika predloeni su: Vasa Kritovac, Ernest piler, Sima Staji i Vasa Maksimovi. Pobedio je Vasa Kritovac sa 17 362 glasova, dok su piler i Maksimovi dobili po jedan, a Staji dva glasa. Izbor je obavljen 14/26. decembra 1887. godine. Tom prilikom su bili izabrani i drugi optinski inovnici, ali je ovaj izbor bio telegrafski obustavljen i obavljen neto 363 kasnije. Vasa Kritovac je bio prvi ovek Rume sve do poetka 1892. godine. Njega je, tada, prilikom glasanja, sa rezultatom 19:2, pobedio Sima 364 Milutinovi. Milutinovia je zamenio Koloman pl. Jano (Kolomann pl. Jancs) 1893. 365 godine. On je predsednikovao narednih pet godina. Nasledio ga je Franc Gruber, izabran 1898. godine, koji je na tom mestu 366 Od Franca Grubera i 1898. godine poinje ostao sledeih osam godina. modernizacija optinske uprave, a od 1904, u listu Nemake narodne novine, 367 objavljuju se izvetaji sa optinskih sednica. Isti list je doneo vest da je u ponedeljak obavljen izbor gradonaelnika. Svih 24 prisutnih zastupnika, jednoglasno su izabrali Ferdinanda Ristera. On je, 368 Za odmah po izboru, doao u salu, gde je doekan povicima iveo. Risterovo vreme obavljena je isplata prve rate za asfaltiranje ulica (19.907,92 K), postavljen je zahtev da se Rumi vrati gradski magistrat, raena je regulacija 369 puteva, kanala i potoka, obavljen je popis stanovnitva... Da ipak nije bilo sve kako treba, potvruje podatak da je 7. februara 1908. godine, usvojen predlog Jovana uriia da se Risteru izglasa nepoverenje, jer je neopravdano prekoraio neke stavke optinskih rashoda i to je mnoge poslove izvodio na svoju ruku, bez prethodnog odobrenja 370 Na sledeoj sednici zastupstva odranoj 22. februara 1908, za zastupstva. gradonaelnika je izabran ura Staji, s tim da do zvaninog izbora Optinu 371 vodi belenik Pavle Vojnovi. Staji nije dugo bio gradonaelnik Rume, jer ve 18. jula 1908. godine, na sednici trgovita, na taj poloaj je, u konkurenciji jo dvojice kandidata, jednoglasno izabran Jovan Roguli, pripadnik Srpske samostalne stranke i raniji 372 gradonaelnik Iriga i ida.
IAS, Magistrat..., sedniki zapisi, 30. avgust 1887. IAS, Magistrat..., sedniki zapisi, 26. novembar 1887 (8. vanredna sednica) Zastava, 1887, 175, 187 364 IAS, sedniki zapisi, 12. januar 1892. 365 Franz Wilhelm, II, hronologija 366 Franz Wilhelm, nav. delo, II; IAS, Magistrat..., sedniki zapisi, 20. april 1902. 367 Franz Wilhelm, nav. delo, I, 201 368 Franz Wilhelm, nav. delo, I, 202 (Deutsche Volksblatt, 17. april 1906) 369 Franz Wilhelm, nav. delo, I, 206 (Deutsche Volksblatt, br. 36, 39/1910; 6/1911) 370 Dobrivoj Mitrovi, Graa..., 213 371 Dobrivoj Mitrovi, Graa..., 213 372 Dobrivoj Mitrovi, Graa..., 213; Wilhelm, nav. delo, I, 206 (Deutsche Volksblatt, br. 30/1908); upanijski izvetaj, god. 1908, 187
361 362 363

108

Posle Rogulieve smrti, 11. januara 1910. godine (u 66. godini), za gradonaelnika je ponovo predloen Ferdinand Rister. Tom predlogu se estoko usprotivio zastupnik Jovan urii Biorac, tvrdei da Rister poseduje licencu za prodaju pia i da je on gostioniar, tako da ne moe biti gradonaelnik. Ipak, upanijske vlasti su potvrdile ovaj predlog i Rister je 25. 373 Slinu priu, samo sa drugaijim aprila 1910. izabran za gradonaelnika. datumima, navode list Radikal i izvetaji sa sednice zastupstva. Prema Radikalu, u utorak, 19. januara 1910. godine, trebalo je da se obavi izbor gradonaelnika u Rumi, ali nije bilo potrebne dve treine zastupnika, te je izbor 374 odloen. Odran je u nedelju, 24. januara, kada je za gradonaelnika izabran Ferdinand Rister. Prilikom glasanja, osmorica zastupnika Srba, bili su uzdrani. Oni su uloili prigovor protiv izbora Ristera, jer je on krmar i kao takav, po zakonu, ne bi mogao da bude gradonaelnik. Tim pre, jer je ve bio na tom poloaju, pre Rogulia, i nije pokazao nikakvih vanrednih sposobnosti, tavie, Ruma je u to vreme bila poput sela. Nasuprot Srba, list tvrdi da su 375 Nemci glasali iz pangermanskih ideala, a ne zbog same Rume. U izvetajima sa sednica zastupstva navodi se da je Rister ponovo izabran 5. februara, sa petnaest glasova za i osam protiv. Jovan urii je stavio utuk (albu), zato to Rister ima dozvolu neogranienog toenja pia i to je predsednik toioniarske zadruge u Rumi, kojoj je Optina poverila ubiranje otkupljenog 376 prava poreza na pie za 1910. Rister je umro od sranog udara 18. avgusta 1911. godine. Na sednici optinskog vea 12. januara 1912. godine, za gradonaelnika je izabran Hajnrih Avgust Foltman (Rumljanin protestantske vere). On je, kao i Rister, istovremeno bio i komandant Dobrovoljnog vatrogasnog drutva. Na toj sednici zastupnik 378 Staji je predloio osnivanje Realne gimnazije u Rumi. U Foltmanovo vreme je izgraena staza od kamena do eleznike ulice, odran je skup karpatskih Nemaca, na kome je prisustvovalo oko 1.000 uesnika, doekan je biskup dr 379 Krapac, izvrena elektrifikacija Rume iz mitrovake elektrane.
377

Kada je opet dolo do napetosti u odnosima izmeu gradonaelnika i skuptine, Foltman se povukao i, 23. januara 1914. godine, na elo optine je 380 izabran Tomas Krenajz (Thomas Kreneis), sa mestom boravka u Karlovcima. Stai.
381

U poslednjoj godini mira, 26. marta 1914, na ovaj poloaj je izabran ura

Poslednji izabrani gradonaelnik do 1918. godine bio je Ladislav 382 Jano.


373 374 375

Franz Wilhelm, nav. delo, I, 206 (Deutsche Volksblatt, br. 18/1910); Radikal, 1910, 1 Radikal, 1910, 2 Radikal, 1910, 3 376 Dobrivoj Mitrovi, Graa..., 214 377 Franz Wilhelm, nav. delo, I, 206 (Deutsche Volksblatt, br. 33/1911) 378 Franz Wilhelm, nav. delo, I, 206 (Deutsche Volksblatt, br. 3/1912); Dobrivoj Mitrovi, Graa..., 215 379 Franz Wilhelm, nav. delo, I, 207 (Deutsche Volksblatt, br. 51, 19/1912; 19/1913) 380 Franz Wilhelm, nav. delo, I, 207 (Deutsche Volksblatt, br. 5/1914) 381 Franz Wilhelm, nav. delo, I, 207 (Deutsche Volksblatt, br. 13/1914)

109

*** Smanjivanjem i nestankom uticaja vlastelina na optinske poslove, optinske nadlenosti su u velikoj meri proirene. To je povlailo i postavljanje veeg broja optinskih inovnika.

Dostavnica o predaji optinskog materijala Ve prema periodu koji se posmatra, u rumskoj optini su postojale mnogobrojne slube, nadlene za odgovarajue optinske poslove. Tokom vremena su menjale nazive i, uglavnom, se razgranavale. U celini, optinski inovnici, pored gradonaelnika, bili su sledei: zamenik gradonaelnika, 383 384 belenik , blagajnik (ujedno i blagajnik sirotinjskog poverenitva) , protustavnik 385 (nadlean i za sirotinjsko poverenitvo) , advokat i aktuar sirotinjskog 386 poverenstva, koje je plaala Optina, pisar , dnevniar, voditelj urudbenog 387 388 zapisnika, kancelista, ekonom , ovrhovoditelj (dostavlja) , optinski posluitelj,
382 383

Franz Wilhelm, nav. delo, II, 415 Duan Grkovi, belenik, sa platom 800 f. (IAS, Magistrat..., 1877) 384 Mojo Sigler, blagajnik, sa platom 700 f. (IAS, Magistrat..., 1877) 385 Kosta Mladenovi, protustavnik, sa platom 500 f. (IAS, Magistrat..., 1877) 386 Sava Filipovi i Kosta Trifunovi, pisari, sa platom po 400 f. (IAS, Magistrat..., 1877); Petar Mladenovi, pisar. (IAS, Magistrat..., 1879. i 1880/198) 387 Jozef Vist (Josef Wist), ekonom, sa platom 200 f. (IAS, Magistrat..., 1877) 388 Jozef Pinter, dostavlja, sa platom 200 f. (IAS, Magistrat..., 1877)

110

kraljevski javni belenik , mernik (varoki inenjer) , badar , konakar, redari, 392 doboar, grobari, navijai satova na crkvama, naiga fenjera, dudar , strvinar, 393 394 cestar , potar , crkveno, zdravstveno i kolsko osoblje... Imajui u vidu mnogobrojnu arhivsku grau koja se odnosi na razne prekraje i druge protivzakonite radnje Rumljana, kao i na meusobne parnine postupke, posobno treba istai ulogu mesnog sudije, kao jednog od optinskih inovnika. On je, zajedno sa svojim zamenikom i prisenicima (porotnicima) presuivao u sudskim sporovima. U dokumentima Rumskog magistrata, kao mesni sudija u 1884. godini, pominje se Aleksandar Kovaevi, koji je tada dao ostavku, a umesto njega je 395 Iste godine, Zemaljska vlada u Zagrebu je izabran Jovan Bogdanovi. potvrdila izbor Jovana Dudia za mesnog sudiju, a Isidora Pavlovia za 396 Sedniki zapisi iz 1887. godine konstatuju izbor njegovog zamenika. Sigmunda Furjakovia za mesnog sudiju, njegovog zamenika i 40 lanova 397 porote. On je zamenio Jovana Dudia. Poetkom veka, kao sudija se pominje 398 Jozef Servaci, izabran 1902. godine , a 1905. su izabrani Jozef Servaci, za sudiju, Dimitrije Pazarski, za zamenika i novih 40 porotnika. Oni se, u tom 399 svojstvu, pominju i 1908. i 1914. godine. Kako su izgledali inovniki radni pribor i kancelarija vidi se iz inventara nastalog prilikom predaje pisarne u Rumi novom pisaru, Miti Gavriloviu. Tom prilikom su konstatovani sledei predmeti i kancelarijski inventar: zatvoreni pisai sto sa "povlakama", jedna mastionica sa peskaom i tanjirom, jedna mainjara (sonice), gvozdena polica za pera, dva svenjaka sa sveama, jedne makaze, dva pritiskivaa za akta (jedan od tua, a drugi od zemlje), kalendar za 1884. godinu, slika cara Franje, slika Kuevia, jedan zemljovid, zemljovid Hrvatske i Slavonije, jedna stolica (fotelja), dvokrilni ormar za umivanje, jedan 400 stepult, kanabe, vealo za odelo, tap sa torbom, lenjir...
389

389

390

391

U Rumi je kraljevsko javno belenitvo osnovano 1864. godine, a to zvanje je povereno advokatu dr Stevanu Dimitrijeviu. (Napredak, 1864, 127) 390 Toma Okrugi, trgovini mernik (IAS, Magistrat..., sedniki zapisi, 1903); Jovan Hari, optinski mernik (IAS, Magistrat..., 1912, kut. 2.044-4.480) 391 U Rumi je (kao i u Iloku, Vukovaru, Irigu i ereviu) 1881. godine ustanovljen badarski ured (neka vrsta badarskog kotara), uz zahtev da se nabave odgovarajue badarske sprave. (IAS, Magistrat..., 1882, kut. 202-1.200, dopis Podupanije od 24. januara 1882); do tada je u Optini postojao badarski poverenik, a to je 1879. godine bio Vasa Filipovi. (IAS, Magistrat..., 1879. i 1880/198); godine 1888. varoki badar bio je Aleksandar Gruber (Alexander Gruber), koji je prijavio Jocu Bogdanovia zbog neispravnog kantara. (IAS, Magistrat..., 1888, kut. 4.401-5.000). Badarski ured je poetkom XX veka bio u kui Aleksandra Grubera. (IAS, Magistrat..., sedniki zapisi, 1903) 392 Milo Jankovi, dudar (IAS, Magistrat ..., sedniki zapisi, 1886-1892) 393 Paja Stojkovi (ili Gaja Stojanovi), cestar. (IAS, Magistrat..., 1879) 394 Jovan Radomanovi, potar (IAS, Magistrat..., 1878) 395 IAS, Magistrat..., 1884, kut. 303-900 396 IAS, Magistrat..., 1884, kut. 6.604-7.300 397 IAS, Magistrat..., sedniki zapisi, 30. avgust 1887. 398 IAS, Magistrat..., sedniki zapisi, 28. juli 1902. 399 Dobrivoj Mitrovi, Graa..., 212 400 IAS, Magistrat..., 1884, kut. 903-2.140

111

Iz arhivske grae, bogate popisima optinskih zvanja, slubenika i njihovih primanja, kao ilustracija, slede izvodi iz nekoliko ovakvih dokumenata. Nazivi slubi su dati u originalnim nazivima. Takoe, ovom prilikom, nee biti navedeno kolsko i zdravstveno osoblje, o kome e se govoriti u odgovarajuim poglavljima. Prema primedbi visoke Kraljevske zemaljske vlade, sve dok finansijske prilike u trgovinoj optini ne dozvole, ustanovljava se privremeni status osoblja Rumskog magistrata i njihovih plata: naelnik 800 f (godinja plata), podnaelnik bez plate, redarstveni poverenik (kapetan) 700 f, magistratski venik 700 f, etiri magistratska venika bez plate, belenik 700 f, blagajnik 700 f, protustavnik 500 f, voa policije 400 f, dva pisara po 400 f, dostavlja (ovrhovoditelj) 200 f, posluitelj 120 f. Takoe, odobreni su i izdaci za: odvjetnika sirotinjskog poverenitva 240 f, ekonoma 200 f, deset redara po 150 f, nareditelja pretprege i strae 120 f. Slube od odvjetnika do predprege i strae su unapred pogoene, i njihovim nosiocima ne donose pravo na stalni prihod iz optinskih sredstava. Sa tim u vezi bilo je i predloga da se neke od ovih slubi spoje sa drugima, kao ekonom sa dostavljaem, ili nareditelj pretprege i strae sa redarima i voom policije... U Rumi, 11. aprila 401 1877, u potpisu podupan Budisavljevi i vladin poverenik. Sledei popis optinskog osoblja datira iz 1881. godine. Pored naelnika, optinski slubenici su bili: Danilo Sekuli, upravnik kapetanije (od 1. januara do 25. juna) i senator (cele godine), Sava Filipovi privremeni upravnik kapetanije (26. jun 31. decembar), Duan Grkovi, belenik (1. januar 25. jun), Paja Filipovi, privremeni belenik (1. septembar 31. decembar), Mata Valeti, pisar (do 30. jula), Sava Filipovi, pisar, Laza Nadbanti, dnevniar (1. jul 31. avgust), Sigmund Humvald (Sigismund Humwald), voditelj urudbinskog zapisnika (1. avgust 31. decembar), Andrija Kamber, dnevniar, Jovan Badulovi, dnevniar (15. septembar 31. decembar), Vjekoslav (Alojz) indler (Alois Schindler), dnevniar, Vasa Filipovi, badar, Kosta Mladenovi, blagajnik, Mia Dimitrijevi, protustavnik, Mita Jeki, voa policije, ira Makevi, 402 ekonom, Stefan Nikoli, ovrhovoditelj, Dobrivoj Andrijevi, konakar... Optinski inovnici, i pored zakletve, nisu uvek revnosno i po propisu, obavljali svoj posao. Zbog toga je njihov rad proveravan od inspekcijskih slubi, koje su u sumnjivim sluajevima sprovodile istragu. Ukoliko bi se krivica dokazala, oni su otputani iz slube i kanjavani. Tako je Gradsko poglavarstvo 1882. godine trailo od Vlade da se popune mesta varokog kapetana, belenika i pisara, jer su isti otputeni iz slube. Protiv njih je podneo tubu veliki upan Julije Bubanovi. Kapetan oka 403 ivanovi je okarakterisan kao nesposoban za slubu, jer ima sifilis. Gradonaelnik Jovan urii je zapazio da inovnici Rumskog magistrata ne dolaze na vreme na posao, a da odlaze pre vremena. Takoe, ubudue,

401 402 403

IAS, Magistrat..., 1877, kut. 2.001-4.500, 157/8 (delovodni broj 3.448) IAS, Magistrat..., 1882, kut. 1.201-2.200 IAS, Magistrat..., 1882, kut. 202-1.200 (koncept dopisa od 22. januara 1882)

112

nee vie dozvoljavati da mu dosauju sa dopustima i nareuje da sve ove 404 nedostatke treba eliminisati pod pretnjom globe. Godine 1888. u Mitrovici je sprovedena istraga zbog pronevere protiv gradonaelnika (u to vreme verovatno biveg p. a.) Jovana uriia, sekretara Mite orevia, fizika Duana Dime, pisara Slavka Mladenovia i Jove Filipovia, kao i ovrhovoditelja Pere Krakojevia. Oni su osumnjieni za 405 proneveru, ali nema podataka da li je njihova krivica i dokazana. Nekoliko rumskih optinskih inovnika su tokom cele 1892. godine, bili na tapetu srpske tampe. Najpre je pominjan Aca Cikovac, koji je izazivao skandalozne scene i naneo veliku tetu Dobrinanima. O njegovom ponaanju je upoznat i kotarski predstojnik orevi. Istim Dobrinanima, tetu i jade nanosio je i ovrhovoditelj Magistrata, Aca ivanovi, od ranije poznat po nemoralnom ivotu. On falsifikuje dokumente, prima mito, uestvuje u krai trgovake robe, opija se, lola je. Poznat je kao opasan varalica, koji je otetio i finansijski erar i narod. Prevario je i upropastio jednog rumskog trgovca. I ranije su se graani alili na njegove pronevere. Poznato je i da je pet godina proveo u zatvoru u Lepoglavi. Zato pisac tekstova postavlja pitanja: ko se prima u slubu u kotarskoj oblasti?, gde su novci?, gde je 600 forinti?. Za odgovorne se smatraju kotarski predstojnik orevi i gradonaelnik Sima Milutinovi Tuta, koji ga i dre na tom mestu. Kotarskom predstojniku se preporuuje, da se ne pravi nevet, te da se 406 oslobodi nevaljalaca i smutljivaca, kao to je ivanovi. Mnogo gore su proli Staja Koiari, bivi kancelista i Rade Gaea, ovrhovoditelj, koji su proneverili novac okrune blagajne i vojno-oprosne takse. 407 Prvi je osuen na tri, Gaea na dve godine teke tamnice.

Optinski peati
404 405

IAS, Magistrat..., 1885, kut. 1.500-2.009 IAS, Magistrat..., 1888, kut. 4.401-5.000 406 Zastava, 1892, 33, 38, 66, 107 407 Izvetaj o stanju javne uprave u upaniji Sriemskoj za 1912, Vukovar, 1913, 148 (u daljem tekstu upanijski izvetaj, god. 1912)

113

Kriminal i javna bezbednost

Sudei po koliini arhivske grae na ovu temu, odravanje javne bezbednosti je bio jedan od prioriteta optinske uprave. Nadlene institucije su bile zatrpane mnogobrojnim tubama i prijavama. Najvie su se tuili sami graani, i to jedni na druge. Takoe, bilo je dosta policijskih prijava protiv prekrilaca zakona, naruilaca reda i mira. Iako je bilo i prekraja koji se karakteriu kao teki (ubistva, krae, silovanja, pronevere veih suma dravnog 408 novca), ipak, najvie je onih kao to su: tue i nasilniko ponaanje , poljski prekraji, nedozvoljena trgovina, posedovanje oruja, povreda dravne i 409 privatne imovine (sea stabala pored puteva ), konkubinat, vreanje zvaninika i drugih lica, nemoralno ponaanje (izazivanje javne sablazni), skitniarenje, boravak u mestu bez boravine dozvole i putovanje bez isprava (klatarenje bez iskaznice), remeenje javnog reda i mira (pijanenje, larmanje), ujedi pasa, neodravanje higijene (smee i blato pred radnjom, kuom i u blizini susedne kue), dranje otvorene krme po celu no, lovni prekraji, neprijavljivanje stoke prilikom popisa, nepohaanje kole Opti graanski zakonik, koji je u ovim krajevima stupio na snagu 1853. godine, ustanovio je neprikosnovenost privatnog vlasnitva, a na polju privrede ekonomski liberalizam. Iz toga proizilazi i stav Kaznenog zakona da zloin predstavlja i kraa pokretnih stvari vrednijih od 50 forinti. Krivino pravo je regulisano Kaznenim zakonom o zloinstvih, prestupcih i prekrajih iz 1852, sa dopunama iz 1870/72/75/902. Njime je propisana smrtna kazna za veleizdaju, dela protiv vladara, ubistvo, a u sluaju prekog suda i za bunu, razbojnitvo i druge manje prekraje. Blae kazne su tamnica, zatvor, novane kazne, konfiskacija imovine, izgon. Tu su i kazne za dionitvo i drutvih potajnih ili zabranjenih, poniavanje uredaba to ih izdaju vlasti, potajna i nedoputena 410 drutva, kao esto pominjana prekrajna dela u ovom Zakonu iz 1852. Za bezbednost stanovnitva Rume i okoline brinulo je redarstvo sastavljeno od deset redara, na elu sa kapetanom. U arhivskoj grai se, sedamdesetih godina XIX veka, pominju sledei redari ili panduri: Paja Mirkovi, Anton Jos, Jovan Luki, Mihail Vagner, Joza timac, Jovan Krsti, Jakov B(M)az, ore Mijajlovi, Paja Beni, Toma Mrazovi, Stevan Kuli, Paja Josimovi, Dobrivoj Andrejevi, Matija Pflug (Mathias Pflug), Mita Jeki, voa policije... Tom prilikom je esto konstatovano njihovo moralno ponaanje (dobro, odan piu...).
408

Julijana Zemplenji (Juliana Zempleny) se alila vlastima da je mu Emerih zlostavlja i ne sme da se vrati kui. (IAS, Magistrat..., 1884) Za svako ugroavanje javne imovine, kao to je sea ili oteenje drvea pored puta plaala se globa. Tako je 1878. Jakov Lajpold (Jakob Leipold) platio 14 forinti globe u korist uboke zaklade u Irigu i cestograevnog budeta u Rumi, zato to je otetio ili posekao drvee pored puta Ruma Irig. (Zbirka ZMR, inv. br. 61) 410 Dr Ferdo ulinovi, nav. delo, 155-156
409

114

U toku noi red i mir u gradu su uvale none strae. inile su ih po dva straara, koji su patrolirali po odreenoj putanji, svako u svojoj ulici, u vremenu od 21 do 2 sata nou. Njih je postavljao firtelmajster i njihova imena upisivao u knjigu, te se lako moglo proveriti kada je ko bio deuran. Pored njih, postojala je i kontrolna patrola pod komandom narednika, koja je obilazila nekoliko ulica i 411 Redarstvena ura (policijski as) je pazila da svako bude na svom mestu. bila u 10 sati uvee. Panduri nisu uvek bili revnosni u slubi i ponekad su prekoraivali svoja ovlaenja. Iz maja i juna 1883. godine datira nekoliko albi na ponaanje redara Jovana Josimovia, Andrije, timca, Jakoba ofa (Jakob Schoff) i Stjepana Mihajlovia, koje je Magistratu uputio redarski nadzornik. U jednoj pritubi Josimovi se optuuje da je pozajmio novac od sumnjivca Miloa Petrovia, govorei da se ne boji svojih poglavica. Navodi se da kada ode u polje, on ne obavlja svoju slubu, za koju je dobro plaen, ve ode kui i bavi se svojim poslovima. Sve u svemu karakterie se kao nepouzdana i pogibeljna osoba. Nadalje, kada su on i timac, 26. maja iste godine, poslati u polje, vratili su se u naselje i pijanili idui od krme do krme, a onda se besomuno vozili svojim kolima po gradu i pucali iz puaka po Velikom sokaku (Glavna ulica). Na one koji bi im se usprotivili, uperili bi puke, galamei da im nije stalo do njihove slube. Verovatno bi i upotrebili oruje u krmi Marije Bajalovi, da ih nisu savladali drugi redari. Dva dana kasnije, Josimovi je upao u redarske prostorije i od redara Boe Radia oteo pitolj. Izleteo je u dvorite, ispalio ceo arer i udaljio se u nepoznatom pravcu. Zbog svega, u cilju ouvanja ugleda mesne policije, nadzornik je traio da se Josimovi i timac otpuste iz slube, do koje im, kako kau, ionako nije stalo, a da se Mihajlovi kazni, zbog naputanja radnog mesta i pijanenja. Slino se ponaao i pandur of, koji je u pijanom 412 stanju pravio nered po redarskoj sobi i vreao kapetana. Na sline nepravilnosti u radu policije, a sa njom u vezi i lokalne vlasti, kritike su stizale i iz tampe, naravno opozicione, i uvek u nekoj konotaciji sa politikim suparnitvom. Primer za to je, izmeu ostalih, i jedan opiran lanak u listu "Zastava" o dogaaju iz 1897. godine, kakvog do sada nije bilo. Autor lanak zapoinje konstatacijom da je sigurnost stanovnitva u Rumi pala na nulu. Nema ni osam dana, a ve se prialo po mestu da su zloinci prokopali, a nisu uhvaeni. Neposredno pre toga je javljeno kako su prokopali Zavod za tednju, a posle osam dana i nemaki forus ferajn, takoe na Glavnom sokaku i na najivljem mestu. Iste noi su veto prorezali vrata kod sirote udove pokojnog Stefanovia i kada nita nisu nali skinuli su jorgan sa devojke i pobegli. Opet ujemo jutros da su noas kod ratara Jovana Jovia i Adnaevia prokopali i neto sirotinje odneli. Ako nema novca, lopovi idu i na stvari. Iako bi ovakve provale trebalo odmah prijaviti policiji, ipak ivutarija ne pita za poreklo stvari, ve kupuju iako je kradeno. alosno je da se to desi i pored dvanaest policajaca i jednog komesara. Posle zakljuka da riba od glave smrdi, slede negativna karakteristika komesara. Kae se da je on glup i pomalo
411 412

IAS, Magistrat..., 1881, kut. 1.201-2.750 (izvetaj Kapetanije od 1. jula 1881) IAS, Magistrat..., 1883, kut. 1.861-2.700

115

sulud ovek. Kao dokaz se navodi dogaaj od subote uvee, kada se oko 10 sati Damjan Gri vraao kui od svoje sestre idui Glavnim sokakom. Na pijaci su ga susreli i zaustavili policajci, pitavi ga ko je i gde ide. Poto su se uverili da je poten i miran ovek pustili ga da ide dalje. Meutim, preko puta u jednoj kafani sedeo je komesar, koji je, kada je spazio Gria, naredio policajcima da ga dovedu kod njega. Posle istih pitanja o identitetu i poslu kojim ide, bez razloga ga je poslao u zatvor. Starac ga je prethodno zamolio da ne pravi komendiju i da se u jo otvorenim kafanama, gde sede trgovci, raspita o njemu. Kakvi trgovci, njih da pitam. U zatvor s njim. Tako je jedan poteni ezdesetdvogodinjak zavrio u zatvoru. Autor skida krivicu sa policajaca koji su ovu naredbu sproveli, i ak se zaudili naredbi svog efa. Za ovaj dogaaj su sutradan ula i dva biva zastupnika, trgovci Nikola urii i Jovan urii Biorac. Oni su otili kod naelnika mesta i raspitali se to je zatvorio nevinog oveka iz obesti. Naelnik ih je, meutim, uputio da ga tue sudu. Gri je posle bio i kod kotarskog predstojnika da prijavi ovaj postupak policijskog komesara i da ga tui zbog nanete sramote, a najavio je i dalje korake radi zadovoljenja 413 pravde. Tu je i sluaj jednog trgovakog putnika, koji je poslat sa zadatkom da u Sremu organizuje banku Slavija. On pria kako je na tim svojim proputovanjima vie puta svraao u Rumu, kako radi posla, tako i radi svratita i pristojnog ivota. Naime, u sremskim selima nije bilo mesta gde bi se moglo pristojno jesti i prenoiti. U tim prilikama je upoznao mnoge odline Rumljane, kao i oni njega. Poznavala ga je skoro cela Ruma. Samo policijski oberpandur nije naao za shodno da ga pozove i proveri ko je i ta radi ovde, iako mu to nalau pravila i dunost. Sa aljenjem konstatuje da u Rumi nema toga, kao u drugim mestima, da gostioniari moraju da prijave svakog pasaera koji kod njih odseda, da bi se u sluaju potrebe dotina osoba mogla lako pronai. Tek posle dva meseca od njegovog boravka u Rumi, oberpandur je poslao policajca 414 po njega da ga legitimie. A ta je on radio puna dva meseca? Kao jedan vid suzbijanja kriminalnog ponaanja u Rumi i okolini bile su propisane preventivne mere, preduzimane od strane nadlenih optinskih organa. U tu svrhu su sprovoene redovne kontrole krmi i gostiona, pregledane putne i druge isprave lica koja nisu bili stanovnici Rume, a naroito 415 cigana i prosjaka , obavljana je prismotra lokalnih besposliara, skitnica i osoba sa kriminalnim dosjeom, organizovana pogranina sluba na prilazima 416 gradu i straa na mestima masovnog okupljanja .

413 414 415

Zastava, 1897, 4 Zastava, 1897, 107 Mita Tomi iz Rume je traio dozvolu za prosjaenje tokom 1887. godine, jer je bio sasvim nemoan i nije mogao ni po suvom gruntu hodati i prosjaiti, a pogotovo u vreme kada nastanu blato i zima pa od gladi i zime skapavam. Usput je traio i odelo i novanu pripomo. Njegova molba je odbijena. (IAS, Magistrat..., 1887, kut. 3.502-4.500) 416 Gradonaelnik Milan Nikolajevi naredio je redarima da paze da se na pijaci, naroito svecima i nedeljom, ne zadravaju gomile besposlenih seljaka, te da ih u tom sluaju, u interesu javnog prometa, uklanjaju i kanjavaju. (IAS, Magistrat..., 1884, kut. 303-900 (Naredba od 2. februara 1884)

116

Ovo najbolje ilustruje jedna optinska Odluka iz 1884. godine o dranju krme za svakog gostioniara ponaosob. Odluka je je sadravala uslove pod kojima se moglo krmariti, prodavati toplija i hladnija jela, obezbeivati konaenje i dranje fijakera pred krmom. Uslovi su bili sledei: 1. Krma se moe drati otvorenom do 21 as, posle toga se morala traiti posebna dozvola od Magistrata. 2. Cenovnik jela, pia, prenoita i podvoza, kao i ova Odluka morali da budu postavljeni na vidnom mestu u krmi. 3. Na ulazu u krmu morao je da bude upaljen fenjer, a i prostorije u krmi su trebale da budu osvetljene. 4. Vlasnik je bio odgovoran za red i mir u krmi i sigurnost gostiju i njihove imovine. Takoe, morao je da prijavi zaposleno osoblje. 5. Bilo je zabranjeno sluiti goste ispred krme, drati kola ispred i ugoavati sumnjive osobe. 6. Stranci su morali da budu prijavljeni imenom, prezimenom i zanimenjem, a trebalo je i zabeleiti odakle putuju, kuda idu, koliko ostaju, kakve isprave imaju i svake subote te podatke dostavljati u Magistrat. Ovo je naroito vailo za sumnjive oobe.

417

Dozvola prebivalita
417

IAS, Magistrat..., 1884, kut. 6.604-7.300

117

Kazna za prekraj ove Odluke bila je od 5 do 100 forinti ili zatvor do 14 dana, a ako se prekraj ponovi, vlasniku je pretio gubitak dozvole za bavljenje ovim poslom. Na slino se odnosi i Naredba gradonaelnika uriia, od 22. septembra 1886, da fijakeri moraju nou da voze sa fenjerima, a krme sa ulice, kao i upe do ulice pored kojih prolaze kola, takoe moraju biti osvetljene. Ali, poto se niko ne dri ovog propisa nareuje se da ovakvi sluajevi ubudue moraju da se 418 prijavljuju. Postojale su liste sumnjivih osoba iz Rume, koje su bile posebno nadzirane. One su morale da budu u svojim kuama u vremenu od sumraka do svitanja, da se javljaju redarstvu u bilo koje doba kada ih ono pozove i slino. Iz 1881. godine datira jedan popis sumnjivih osoba iz Rume, koji su bili pod prismotrom zbog razliitih razloga: opasan zbog krae, zloin ubistva, ubica, opasan po imetak, skitnica noni, prekraj javne sigurnosti Veina njih su bili osuivani, ili se jo nalaze u zatvoru. Na spisku se nalazi ak 419 pedeset dvoje takvih lica . Krajem XIX i poetkom XX veka, kao jedno od perspektivnijih mesta u ovom delu drave, Ruma je bila odredite ili prolazna stanica mnogih putnika namernika. Uglavnom su dolazili radi trgovine, uenja zanata ili u posetu roacima i prijateljima. Ipak, bilo je i onih ija je pojava odmah upadala u oi graanima i vlastima. Jedan takav sluaj zabeleen je poetkom jula 1885. godine, kada je u Rumi uhvaen, i pod pratnjom sproveden u Mitrovicu, sumnjivi Turin po imenu Ahmed Osmanovi. Kod njega je pronaena znatna suma raznog novca (14 napoleona, 2 imperijala, 38 cesarskih dukata, 3 meidije 2 srebrne i 1 austrijska, 2 meidije, 38 forinti u bankama, 17 meidija zlatni, 28 forinti 420 srebrnih, 1 meidija). Slino je bilo i sa tri jerusalimska kaluera, koji su se u Rumi zatekli 1884. godine, u sakupljanju milostinje. Poto za to nisu imali dozvolu, u skladu sa zakonom, preko Beograda su otpremljeni u zaviaj. Uzgred, izgleda da kalueri samo u Rumi nisu dobili dozvolu, jer se pisac, naelnik Nikolajevi, ali Vladi

418 419

IAS, Magistrat..., 1886, kut. 4.202-4.850 To su: Marko Vojanin, Sima Jankovi, Paja Jankovi, Lazar Jankovi, Ranko Jankovi, Milo Vojanin, Novak Vojanin, Jova Zita, Andrija timac, Jozef Graf (Josef Graf), Andrija Gesler (Andria Gesler), Pavle Jekl (Paul Jekl), mlai, ivan Luki, Petar Stoli, Jovan Vujani, Milivoj Radi, Milo Radi, Andrija Kosar, Ignjat Engl (Ignatz Engl), Adam Takovi, Jozef Majer (Josef Mayer), Jakob Frank (Jakob Frank), Anton Klajn (Anton Klein), ura Varju, Petar Hohvald (Peter Hochwald), Paja Jankovi, stariji, Paja Jankovi, mlai, Jovan Jankovi, Jovan Vojanin, Damjan Vojanin, Uro Momilovi, Stevan Simi, Toa Savi, Uro Savi, Stevan Savi, Petar Gunjak, Nikola Maksimovi, Svetisalv Luki, Sava Milutinovi, Milivoj Milutinovi, Stevan Milutinovi, Mihael ekovi, mlai, Mocil ekovi, Jova urevi, Kosta Adnaevi, Milo Petrovi, Vasa Luki, Jakov Luki, Radivoj Radi, Stevan Milinkovi, Aksentije Seleni i Aleksa Luki. (IAS, Magistrat..., 1881, kut. 1.201-2.750) 420 IAS, Magistrat..., 1888, kut. 3.601-4.401 (Ruma, 2. juli 1885, No 4.063)

118

kako se ostale oblasti, pa ak i grad Zagreb, ne ponaaju dosledno i ne potuju 421 zakon po ovom pitanju. Nije udovoljeno ni molbi Trivuna Hrvaanina, koji se u Rumu preselio iz Bosne 1864. godine, i u njoj boravio sve do 1876, gde je valjanim radom koru hleba zasluivao. Kada je 1876. godine izbio ustanak Srba u Bosni, pridruio se svojoj brai u borbi za slobodu i bio ranjen u sukobu sa Turcima. Poto je zbog toga postao nesposoban za rad, sve do 1882. se izdravao pomou dareljivih Rumljana, a od 1882. od brae u Beogradu. Ovom prilikom (1887) 422 je traio pomo od grada, ali je odbijen. Voene su i evidencije osoba sumnjivog morala i onih koji ive u konkubinatu. Neki od najdrastinih prekraja uperenih protiv javnog morala bili su sledei: Julija Mohai, supruga abadije Jefrema Mohaija, idui svojoj kui (ka oborima Mite orevia), oko 11 asova 12. februara 1883. godine, na putu kod groblja videla oveka kako stoji kod jendeka i mokri. Bio je to Petar Luki, sin Raje Lukia. Prola je pored njega, ali ju je on stigao i pitao neto na srpskom jeziku, to nije razumela. Kada je po njegovoj mimici shvatila o emu se radi, poela je da vie i da bei. Kada ju je sustigao, stavio joj je ruku na nos i bacio na oblinji plast sena, gde ju je silovao. Poetkom aprila ga je ponovo videla gde ore batu sa nekim ljudima. Poslala je erku da sazna ko je on i gde ivi. Ispostavilo se da je stanovao blizu groblja, ali je tokom sasluanja on sve 423 porekao. Iz dokumenta nije poznato kako je ovaj sluaj zavren. Dok je bila na grobu svoje erke ane Isajlovi, pred Ruu Luki je izalo vie momaka, koji su je poeli ismejavati i sramote govoriti. Jedan od njih je ak skinuo i gae i zaigrao na grobu. Dotina je kasnije izjavila da je meu 424 njima prepoznala Vasu Sekulia, Nikolu Adnaevia i Mitra Melanovia. Godine 1887. Avram Filipovi, groiar, kanjen je sa dve forinte, jer je 425 javno mokrio po ulicama i time izazvao sablazan metana , a 1889. godine, devetnaestogodinja Era Rosto i Lina Molnar stavljene su u optinski zatvor 426 zbog bludnog ivota i besposlenog klatarenja . Ve prema vrsti i karakteru krivinih dela i prekraja, njihovi izvrioci su u * Rumi kanjavani novanom globom, zatvorom , plenidbom imovine i njenom prodajom na licitaciji, progonstvom iz naselja... I pored organizovane bezbednosne slube, izvetaji Sremske upanije su konstatovali znaajan broj sluajeva krenja zakona i propisa na podruju rumskog kotara, navodei, iz godine u godinu, njihov ukupan broj prema vrsti
421 422

IAS, Magistrat..., 1884, kut. 3.801-5.200 IAS, Magistrat..., 1887, kut. 1.321-2.700 423 IAS, Magistrat..., 1883, kut. 951-1.860 (Ruma, 3. april 1883, No 1.429) 424 IAS, Magistrat..., 1887, kut. 3.502-4.500 425 IAS, Magistrat..., 1887, kut. 1-1.320 426 IAS, Magistrat..., 1889, kut. 1.502-2.800 * U Rumi je postojao i zatvor, smeten u optinskim prostorijama. Zatvorska kazna se mogla otkupiti po tarifi od 5 forinti za jedan dan zatvora.

119

prekraja. Godine 1894. bilo je dva ubistva, jedno umorstvo, dva samoubistva 427 Sledee godine bilo je sedamnaest sluajeva i devet smrti usled nezgoda. nasilne smrti: dva samoubistva, tri ubistva i nesrenim sluajem je stradalo 428 Iste godine konstatovani su dvanaest osoba (deset mukaraca i dve ene). sledei prekraji: nepohaanje kole (264 osoba), poljsko redarstvo (423), zadruni kuni zapt (8), nona paa (62) i ostalo (47). Od toga je 105 osoba osloboeno, ukorom je kanjeno 301, zatvorom 471, a globom 463 lica. Ukupno 429 Godine 1900, u rumskom je od globa naplaeno 995 forinti i 50 novia. srezu je bilo 177 prekraja nepohaanja kole, 434 prekraja Zakona o poljskom redarstvu, 11 zadrunog kunog zapta, 43 none pae i 107 drugih prekraja. Ukupno 772 prekraja, to je manje nego u drugim srezovima. Optube je osloboeno 134 lica, ukoreno 336, sprovedeno u zatvor 262 i 430 Najvei broj prekraja se deavao u godinama pred Prvi oglobljeno 284. svetski rat. Tako su 1913. godine u rumskom srezu sprovedeni sledei kazneno-redarstveni postupci: umska teta (609), Zakon o lovu (3), poljsko redarstvo (629), Obrtni zakon (42), cestovno graevni red (7), Zakon o 431 veterinarstvu (9), ostali prekraji (3.972). Naplaeno je 1.705 forinti od globa. Novac od globa zbog prekraja iao je u razne zaklade (fondove, zadubine), kao i za obrtne i naukovne svrhe. Tokom 1885. i 1886. godine naplaeno je dosta globa zbog prekraja poljskog redarstva poinjenog jo 1873. godine, a sav novac je otiao u korist Kulturne zaklade. U junu 1885, globe su naplaene od sledeih osoba: Andrija Giner (Andria Gnner) - 1 f, Paja Rako i drug - 12 f, Kosta Jefti i drug - 2 f, Teja Seleni - 1 f, Jovan Luki - 1 f, Danijel Trombaum (Daniel Trombaum) i drug - 2 f, ivan Stankovi - 50 nov., Jozef Poli (Josef Polly) - 1 f, Sebastijan Vagner (Sebastian Wagner) - 50 nov, Petar Milinkovi - 50 nov., ivan Stankovi - 50 nov., Luka Vuji - 1 f, Jozef Bornbaum (Josef Bornbaum) i drug - 1 f, Kuzman Mihajlovi - 3 f, Pavle Bunovi - 1 f, Jozef Minih (Josef Minich) - 1 f, Jozef Linstner - 1 f, Jaa Tomi - 1 f i Mia 432 U periodu od 30. juna do 31. decembra Kritovac - 1 f, ukupno 32 forinte. 1886. godine, zbog prekraja poljskog redarstva globe su naplaene od 42 433 Od globa naplaenih za razne prekraje (protiv sigurnosti, umskog osobe. vlasnitva, Zakona o lovu, Obrtnog zakona, poljskog redarstva, kulturnih naredbi, regalnog prava, sluinskoga reda, cestovnog redarstva, udoredno redarstvenih propisa, mlinarskog reda, vinogradarskog reda, mesnog redarstva, Veterinarskog zakona) u rumskom kotaru uplaeno je 242 forinte i 50 novia u korist Uboke zaklade, 636 forinti 50 novia u Zakladu za promicanje gospodarskih svrha, u kolske zaklade 911 forinti i 50 novia i u 434 Sledee, 1895. godine, novac veterinarske zaklade 68 forinti i 59 novia.

427 428

upanijski izvetaj, god. 1894, 270 upanijski izvetaj, god. 1895, 236-237 429 upanijski izvetaj, god. 1895, 216 430 upanijski izvetaj, god. 1900, 226-227 431 upanijski izvetaj, god. 1912, 300-301 432 IAS, Magistrat..., 1885, kut. 4.502-5.846 433 IAS, Magistrat..., 1887, kut. 1-1.320 434 upanijski izvetaj, god. 1894, 204-205

120

od globa u iznosu od 405 forinti, otiao je u Zakladu za promicanje 435 gospodarstva. to se tie konkretnih sluajeva raznih vrsta prestupa, iz obilja podataka bie navedeni samo najkarakteristiniji sluajevi. U periodu krajem XIX veka postojala je zabrana noenja oruja bez dozvole. Ko bi se naao sa takvim orujem, bivao je uhapen, kao to je bio sluaj sa Lazom Tomiem, obaninom iz Rume. Kod njega su 1878. godine strameter patrole Ljudevit Kajzer (Ludvig Keiser) i orunik Ivan Sigean, na vodenici Badnjai, nali jednocevi pitolj. Pitolj mu je zaplenjen i, kao i u 436 slinim sluajevima, prodat na licitaciji. Jedan od najeih sluajeva krenja zakona bile su krae i pronevere. Decembra 1878. godine dogodila se kraa u Kraljevskom poreznom uredu u Rumi. Krau je otkrio nadzornik Ureda i odmah obavestio svog predsednika Ivana Tomiia, poreznika. Ovaj je sluaj prijavio kraljevskom kotarskom sudiji Mlaenoviu. Nakon uviaja, utvreno je da je provalu izvrio neko ko je dobro poznavao zgradu, njene prostorije i nain rada u ovoj ustanovi. Konstatovano je da nije bilo mnogo tragova nasilja, osim razbijenih prozora sa ulice, koji su verovatno otvoreni iznutra pa razbijeni. Iz poreznikovog stola, koji je obijen, uzeto je 1.700 forinti. Za ovu provalu su osumnjieni izvesni oficijal Brankovi i ovrhovoditelj Mari, ali prema dostupnim podacima njihova krivica nije bila 437 dokazana. Porezni ured je jo jednom bio napadnut tokom noi izmeu 20. i 21. avgusta 1885. godine. Provalnici su izbuili zid i kroz njega pokuali da uu u prostorije Ureda. Meutim, kada su ve bili pri kraju svog posla, konce im je pomrsila Jeca Andrijevi. Ona se probudila na lave pasa i poela da vie u 438 pomo, na ta su se lopovi razbeali. Njihov identitet nije utvren. esta meta lopova bila je i potanska sluba. Godine 1910. je ukraden potanski list sa 7.500 K. Za ovaj zloin je osumnjien potanski posluitelj, ali 439 je inovnik Zibar, kao odgovorno lice poloio kauciju za nestalu svotu. Mitrovaki sudbeni stol je 2. marta kaznio Ernesta Paulaja (Ernest Paulay), biveg knjigovou Sremske tedionice i Pripomonog drutva kao zadruge u Rumi i biveg blagajnika Rumsko-mrtvakog drutva, zbog krae i to 440 na etiri godine teke robije. Ipak, najvie podataka ima o sitnijim kraama, iji poinioci nisu bili ozloglaeni i profesionalni lopovi. Takva je bila kraa pod majskim drvetom (majpan) kod krme Antona Kampla (Anton Kampl) 1886. godine. Prema izjavama svedoka, u toku noi je pokradeno majsko drvo, a kao osumnjini
435 436 437

upanijski izvetaj, god. 1895. Zbirka ZMR, inv. br. 30 Zbirka ZMR, inv. br. 43 i 44 438 Zastava, 1895, 148 439 Radikal, 1910, 20 440 Zastava, 1895, 38

121

navedeni su ovdanji tamburai: Jovan Jakovljevi, oka Jakovljevi, Joca Luki i Milan Kljaji, sve mlae osobe i egrti. Oni su, meutim, sve opovrgli, 441 branei se da su u to vreme bili u drugoj kafani (kod Rehaka). Ponekad su dostave o kraama bile podstaknute ekonomskim interesima lokalnih trgovaca i zanatlija, odnosno borbom protiv nelojalne konkurencije. Primer za ovo je jedno anonimno pismo od 26. novembra 1884. godine, upueno poglavitom gospodinu gradonaelniku. U njemu se javlja o kandaloznom stanovniku, Vilhelmu Zederlanu (Wilhelm Sederlan) iz Ivanove ulice br. 16, rodom iz Majura, koji u Rumi stanuje ve pet godina i po zanimanju je pekar. Meutim, on se ne bavi svojim zanatom, nego u periodu od osam do * deset sati pre podne prodaje husarima na rajtuleu zabranjeni piritus, kao rakiju. On niti ima paso, niti plaa porez, ni parohiju Posle podne spava, a uvee od deset do dvanaest i ujutru od etiri do est krade drva, donosei po tri-etiri cepanice. Tom prilikom se kree sledeom putanjom: od Ivanove ulice broj 166, do cipelarke na zapad, odatle skrene na desno, u pravcu severa, do ** Matia, a zatim na istok do upanije . Pisac prijave navodi da se nije potpisao, 442 jer je Zederlan surov i osvetoljubiv. Bilo je i primera suprotnog ponaanja, poput potenih pronalazaa. Prolazei kroz Rumu, Martin ermak iz Mitrovice je 6. oktobra 1886. godine u Glavnoj ulici izgubio novanik sa 600 f i zadrunicom na 300 f. Novanik je naao Ivan ermak, uenik krojaa Josipa Tadia iz Rume, i predao ga 443 Poglavarstvu. U njemu je, dodue, bilo samo 108 forinti i zadrunica. Pored kraa, najuestaliji su bili manji prekraji, poput tua, uznemiravanja i sl. Tako su bivi gradonaelnik piler i njegovi pratioci 1875. godine napadnuti na putu za Rumu, kod Pavlovaca. Presrela su ih dvojica Jazaana i divljaki ih napala noevima. Ovi su, ipak, uspeli da pobegnu u 444 Vasa Radi i Pavle Tomi su, idui nou kroz naselje, pucali iz Pavlovce. kubure. elezniki straar Josip Rukavina prijavio je Mihajla Radia da je nou neovlaeno iao po pruzi i nije hteo da se skloni. Petar Kuli je sekirom nasrnuo na Mladena Jankovia. Rifertovi su larmali po sokaku. Krmar Ilija Jovanovi je toio pie posle radnog vremena iza zatvorenih vrata. Ignjac Hirtenkauf je prijavio Petra Flaja to mu je plot u Lovrinoj ulici odgraen i to mu dosauje. Pojedini krmari su drali krme otvorene preko dozvoljenog vremena i nisu prijavili stavljanje slavine na burad s vinom; drugi su, opet, puili vozei seno; nisu skinuli eir pred upnikom; ostavljali su kola bez nadzora ili 445 ih parkirali na nedozvoljenom mestu, tukli se na javnom mestu...

441 *

IAS, Magistrat..., 1886, kut. 1.735-2.800 (zapisnik od 23. maja 1886) kola jahanja plac na uglu dananje ulice V. Dugoevia i Vrdnike (preko puta onovne kole Duan Jerkovi) ** objekat na uglu dananje eleznike i ulice Stanka Paunovia Veljka, nekadanja zgrada SUP. 442 IAS, Magistrat..., 1884, kut. 8.201-8.594 443 IAS, Magistrat..., 1886, kut. 4.851-5.600 444 Zastava, 1875, 152 445 IAS, Magistrat..., 1885, kut. 1.001-1.500

122

Jedna od najspektakularnijih kraa, sa traginim posledicama, dogodila se 1882. godine, na drugi dan katolikog Boia, nedaleko od Rume. O tom 446 dogaaju pisala je i tadanja rumska i ostala tampa . Tog jutra, na putu prema Velikim Radincima, u Kurdinu, izvren je napad na potanska kola koja su, pored pote, prevozila i veu sumu novca (10.858 forinti). Tom prilikom su ubijeni pratilac, Franc Vurm (Franz Wurm), i koija, Jozef Keljmendi, iz Rac-Miletia. Ovaj poslednji je pokuao da pobegne poteravi konje, meutim, pogoen je hicem, uhvaen i, zatim, sekirom strano izmrcvaren. Prialo se da je posle toga na drumu ostalo dosta krvi i mozga. Prvobitna istraga je pokazala da je u ovom zloinu bilo vie uesnika. Najpre su osumnjieni bivi potanski pratilac, Cvetko Bunovi, uveni rumski sumnjivci Marko Dalapan i njegov ogor Milo Vlaki, kao i vodeniar Janove * vodenice , udaljene 300 do 350 koraka od mesta zloina, prema kojoj je vodio trag koije. Svi oni su predati sudu. Njima su se kasnije pridruili i krmar Jozef Sremac, koji je nedavno doao u Rumu iz Mitrovice, Gaja Nikoli i izvesni Novakovi iz Novog Vukovara. Poslednja dvojica su bila sumnjiva, jer su se u jednoj abakoj krmi razmetali novcem i dukatima. Srpske vlasti su ih uhapsile i predale austrougarskoj policiji. Kod Sremca su naena kola sa dva krvava toka i neto krvave slame, kao i jedan sanduk, koji on nije hteo da otvori, te je obijen. Ispostavilo se da je bio prazan. On se pravdao da je klao urka i da je ovaj, leprajui, umazao kola krvlju. Po svoj prilici ovaj sluaj nije bio zavren ili, pak, nije bilo dovoljno dokaza da se osumnjieni i optue, jer je posle nekoliko godina isti zloin ponovo postao tema tadanje tampe. Izvesna Simka udova Jani je od tada vie puta pred sudom pokuavala da govori o ovom dogaaju, ali je uvek oterana s obrazloenjem da je dola da opet nekog olae. Meutim, kada je juna 1885. godine na adresu redarstvenog poverenika Timotija Markovia, angaovanog na tom sluaju, stiglo jedno anonimno pismo u kome su navedeni uesnici u ovom zloinu, Simkina pria je dobila na vanosti. Navodi iz tog pisma su sumnjiili vie osoba, ali je Timotije novu istragu poeo od Stevana Mihajlovia Berdaka, iz * Rume. Razgovor sa njim ga je uverio u istinitost sadraja pisma. Nakon toga je pozvao Andriju Kosara i Petra Gria i od njih dobio potvrdu da je to bilo jedno vee drutvo. Ispitana je i Simka. Ona je tvrdila da je prvog dana katolikog Boia kod nje doao penderdija Cvetko Bunovi, sa molbom da obaje njegovo dete, koje je patilo od nastupa. Kada je dola u Bunovievu kuu, u sobi je videla vie ljudi. Svi su utali, a na prozorima su se nalazili jastuci.
446

Srpski glas, 1882, 23; Srpski glas, 1883, 2; Zastava, 1883, 4, 19; Zastava, 1887, 133; Srbobran, 1887, 36 * Ovde se verovatno misli na vodenicu pod imenom Brzava, jer se u dopisu dravnog odvjetnitva u Mitrovici, od 24. juna 1887. godine, traila i informacija o udaljenosti vodenice Brzave od Kurdina, to je iznosilo malo preko 4,5 km. (IAS, Magistrat..., 1887, kut. 1.321-2.700) * Stevan Mihajlovi iz Irike ulice bio je optuen za razbojnitvo sa ubistvom na Kurdinu, ali je posle rekao da je na priznanje nateran prisilom od strane Timotija Mirkovia i pozvao brusaa iz Rume Augusta Kokla (August Kockel), koji je kasnije potvrdio da je video Stevana Mihajlovia vezanog za krevet jednog redara. (IAS, Magistrat..., 1887, kut. 1.321-2.700)

123

Ispostavilo se da u pitanju nije bilo bolesno dete, ve glava jednog od prisutnih. Bio je to poznati zlikovac Kuzman Novakovi. Upitao ju je, oigledno je poznavajui, kako je njen ukuanin. Odgovorila je da je dobro. Ako je dobro, neka mu prenese da sutra ne ide u pratnju pote, jer e poginuti. Simka je ovu opomenu prenela, kao i verovatno jo nekima, jer je i Isak Dai odbio da tog jutra ide u potanskoj pratnji, pravdajui se da nema zimsko odelo. Simka je Timotiju jo ispriala da su kod Bunovia to vee bili i Gaja Nikoli iz ainaca, Andrija Kosar, Stevan Mihajlovi Berdak i Petar Gri. Dalja istraga je pokazala da su se stvari te noi i kobnog jutra deavale sledeim tokom. Posle odlaska iz Bunovieve kue, Petar Gri je sve prisutne poveo u gostionicu kod Vola, koja se nalazila na kraju Rume, prema Vognju. Tamo su veerali i pili, a u zoru, oko 5 asova i 30 minuta otili u Kurdin. To je jedna dolina preseena kaldrmisanim putem. Sa obe strane tog puta su bili useeni letnji putevi, koji su skoro jedan metar sputeni u odnosu na glavni drum. Sada (1887. godine p. a.) je sve izravnato. Pored puteva, na vrhu brega, zasaene su voke. Na zapadnoj strani Kurdina (prema Stejanovcima), na pola brega, sa svake strane puta, zauzeli su busiju po dva zlikovca, malo udaljeni jedan od drugog. Bili su naoruani pukama, a krili su se iza drvea. Kada su se potanska kola pojavila, osuli su paljbu na koijaa i na pratioce, a druga dvojica su iskoila sa ovih letnjih puteva i sekirama udarila ove po leima. Razbojnici su, zatim, preko uprije, kroz jednu dolinu, otili prema Jasku, a zatim okrenuli na drugu stranu, prema Stejanovcima, na livade zvane Bregovi. Tamo su obili sanduk, povadili novce i pisma, a rtve pokrili slamom. Konje su ispregli, privezali za kola i razili se. Osumnjieni Petar Gri dugo nije hteo nita da prizna, da bi najzad rekao da je prihvatio da vozi kola zato to se bojao Cvetka Bunovia, koji mu je pretio i u prolosti naneo mnogo tete. Rekao je i da je Mihajlovi ostao na Kurdinu, te da je on konje doterao kui. Andrija Kosar nikada nije nita priznao, ni pred magistratskim sekretarom, ni pred istranim sudijom. Samo je govorio Nisam, Ne znam i Ljude ne poznajem. Stevan Mihajlovi Berdak je dao iskaz slian Simkinom, dodavi da su u Kurdinu poiskakali iz kola i izgubili se u magli, a da je Petar Gri rekao: Teraj konje kui i ne kazuj nikom nita. Priznao je i da je od Bunovia i Gria traio deo plena, ali da do danas nije dobio nita. Mihajlovi je ubrzo pobegao iz zatvora, a Cvetko Bunovi je iznenada umro od suice. Tokom dalje istrage policajac Timotije je otkrio da su u ovaj zloin bili umeani i naelnik ainaca Petko Ivanovi i Jula Nikoli, Gajina ena. On je, takoe, kod Topalovia u aincima naao 350 carskih dukata. Gaju Nikolia iz ainaca je pronaao u apcu. On je prilikom hapenja pruio otpor i savladan je tek posle borbe. Kod njega je naeno i neto novca. Svi uhapeni su upueni u sudbeni stol u Vukovar. Posle toga je prolo izvesno vreme i skoro svi su zaboravili ovaj dogaaj. Svi, osim policajca Timotija. On nije imao mira sve dok nije uhvatio i odbeglog Mihajlovia. Pronaao ga je i predao sudbenom stolu u Mitrovici, gde je osuen na 10 godina teke robije, iako nita nije priznao.

124

Rumski redarstveni poverenik, Timotije Markovi, i u kasnijim vestima se navodio kao policajac koji je ve mnogo lopova i razbojnika pohvatao. Meu njima je bilo i nekoliko uesnika provale kod izvesnog Gajgera u Subotici, koje je pronaao u Malim Radincima. Zbog tih i drugih zasluga 1888. godine unapreen je u redarstvenog nadzornika. Dva sluaja sa slinim ishodima desila su se i 1884. godine. Najpre je ubijen izvesni Ljuba Maleti. Za ovo delo je osumnjien redar imunovi, koga je ubijeni navodno napao sekirom. Istraga je traila da se utvrde sledee injenice: ija je sekira, imena stanovnika kua u blizini kojih se zloin desio, i naloila pregled puaka redara Josipa imanovia i Franje Matijaia. Obojica su pozvana na sasluanje zakazano za 16. jul 1884, u 9 asova u kotarski sud Rumi. Za ovaj zloin je osumnjien redar imunovi, protiv koga je preduzeta 447 istraga. Neto kasnije je u kukuruzima ure Nogela (Georg Nogel) naen jedan zakopan le prekriven kukuruzovinom. Bio je to le krupnijeg mukarca, starosti od 43 do 45 godina. Naen je kako lei potrbuke, sa razbijenom lobanjom. Kasnije je ustanovljeno da je u pitanju Mihajlo Novakovi, seljak iz ainaca. Istraga je ubrzo dola do novih dokaza, kada je u Mihajlovoj ulici, kod esme, naeno neto kose, krvi i mozga. Poto je povreda oigledno bila naneta otrim predmetom, dr Dima je u svom izvetaju zakljuio da je ubistvo uinjeno na tom 448 mestu, a da je le kasnije zakopan u kukuruzima. U grai i periodici ima dosta materijala na temu ekonomskih prekraja. Velimir Aanski, ivoderski pomonik, prijavio je svog majstora Mihaela Hofnigera (Michael Hoffniger) da pse, koje ubije, upotrebljava za meso, a konjsko meso za mast. Ovo je, takoe, potvrdio i mesni redar, koji je naao 449 meso od celog psa i kantu konjske smrdljive masti, kao i kuvano psee meso. List "Radikal" je, skoro u nastavcima, donosio priloge protiv rumskih Jevreja J. tajnera i M. Vesla zbog zakidanja na vagi, iznosei i dokaze Potanskobadarskog zvanja da su njihove mernice za 19 litara vee. Sad je red na mitrovakom sudbenom stolu. Zbog istog prekraja pominje se i izvesni Rajmon, oigledno takoe Jevrej, bivi mainista jednog privatnog 450 paromlinskog drutva. Ove navode "Radikala", ipak, treba uzeti sa rezervom, zbog poznatog antisemitskog stava ovog lista. Okrivljeni su esto podnosili albe, tzv. utok, protiv presuda i zahtev za revizijom postupka i oslobaanjem od krivice. U jednom takvom sluaju krmar Karl Rehak (Karl Rechak) je osuen da plati globu, jer nije okaio fenjer na svoju kuu, shodno propisima. On se branio da nije prekrio propise, da je imao okaen fenjer i navodi svedoke, koji su tada bili u njegovoj krmi. Da je prekraj bio uinjen, redari bi morali da ga odmah opomenu, ali nisu. Tvrdi jo i to da nije doao dotle da tedi na osvetljenju. Na
447 448

IAS, Magistrat..., 1884, kut. 3.801-5.200 IAS, Magistrat..., 1884, kut. 3.801-5.200 (izvetaj dr Duana Dime od 11. maja 1884) 449 IAS, Magistrat..., 1886, kut. 4.581-5.600 450 Zastava, 1895, 22, 49;

125

kraju, moli Magistrat da ovaj utok prosledi Vladi i da mu se oprosti globa. Istog Rehaka je, poetkom 1887. godine, Magistrat optuio da je sukrivac za krau pod majskim drvetom pred krmom Antona Kampla u maju 1886, kao i da mora da zatvori krmu jer nema dozvolu za rad. To nije uradio, jer su nadleni, posle 451 desetak dana, javili da je njegova krma jo otvorena. Vekoslav Balaek se alio na presudu donetu zbog njegovog navodnog nedolinog ponaanja. On je, naime, prilikom jedne procesije, sredinom ulice, pri katolikom obredu Braanevo, propustio da skine eir. U svojoj odbrani je rekao da se zapriao sa suprugom, i da je tek na opomenu ljudi iz procesije skinuo eir, dok je prolazio pored neba i svetenstva, koje je ilo ispod neba. Posle ga je opet stavio, jer on i nije katolik, ve pripadnik pravoslavne vere. udi se revnosti naelnika pri ovom sluaju, koji, meutim, nije reagovao kada su Nemci listom nosili ubre pored litije prilikom pravoslavnog obreda na 452 Bogojavljenje.

Poljarska i pastirska sluba

Veliki deo stanovnitva Rume se bavio zemljoradnjom i stoarstvom. U sastavu rumskog atara znaajne povrine zauzimale su oranice i livade, to u privatnom, to u optinskom vlasnitvu. Takoe, Rumljani su raspolagali veim brojem grla razliite stoke, koja je, u uslovima ekstenzivnog stoarstva, napasana na optinskim livadama i panjacima. Ova vrsta vlasnitva je, takoe, potencijalno bila ugroena zbog kraa, neovlaenog korienja i sl. Zato je jedan od vanijih poslova u nadlenosti Optine bilo organizovanje slubi koje su imale zadatak da spree ovakve vrste kriminalnog ponaanja. Jedna od najvanijih optinskih slubi u ovom smislu je bila poljarska sluba. Koliko je ovaj posao tada bio vaan govori i injenica da je na dravnom nivou postojao Zakon o poljarskom redarstvu. U skladu sa tim zakonom, Gradsko poglavarstvo je svake godine sklapalo ugovor sa natpoljarem i sedam poljara. Prema ugovoru, oni su bili duni da uvaju polja, njive, livade, vonjake, 453 nasade, bate, guvnita , poljske puteve, mostove, bunare, ograde bunare, guvna i bate, zatim, neuvezene plodove i useve, seno, ito, kukurzovinu, krstine... Bili su u obavezi da nadoknade svaku tetu, to su garantovali ne samo svojom platom, ve i imovinom. Zato su prilikom stupanja u slubu, u optinsku blagajnu polagali garanciju u visini svoje godinje plate, i to u gotovom novcu. Takoe, zadatak im je bio da tragaju za poiniocima tete.
451 452

IAS, Magistrat..., 1886, kut. 4.202-4.850 IAS, Magistrat..., 1882, kut. 2.201-3.440 453 Godine 1884, optinski poljari su uvali 1.744 bate i 514 guvana uz nadoknadu. (IAS, Magistrat..., 1884, kut. 7.307-8.200)

126

Nadalje, u njihovoj nadlenosti je bilo da paze da se nijedno drvo ne oteti, da se ne seku bagrenjaci, ne krade voe, da se livade ne preseku novim putevima i sl. Nisu bili odgovorni za tete nainjene u Kudou, Malom Kudou, Vrhovima, Borkovcu i Lejama, jer su se tamo nalazili vinogradi za koje su bile zaduene 454 druge slube. Postojale su dve vrste poljara: subae i sereani. Razlika je bila u tome da su ovi drugi bili obavezni da nadoknade tetu, ak iako se poinilac 455 prekraja ne nae. Zbog vee ogovornosti imali su i veu platu. Pre stupanja na dunost svaki poljar je polagao zakletvu, koja je bila tipska, a on bi je samo potpisao. Tekst zakletve je bio sledei: Zaklinjem se, da u poljsko dobro, koje nadziranju mojemu bude povjereno, svagda to najbriljivije i najvjerinije uvati i braniti, da u svakoga onoga, koji poljsko to dobro kojim mu drago nainom nastojao bude otetiti, pak bio tko mu drago, sduno prijaviti, i ako bude potriebno po zakonu zaplieniti ivinu ili ga uhititi, da neu nikoga, koj je neduan, krivino tuiti ili naj sumnju bacati; da u svaku tetu, koliko uzmognem, odvraati i poinjene tete zduno i kao to najbolje budem znao kazati i procienjivati, kao i zakonitim putem traiti, da im se doskoi; da se bez znanja i dozvole svojih starijih ili bez neodoljive zapreke neu nikada uztezati, izvravati dunosti, koje su mi naloene, i da u o dobru, koje mi bude povjereno, svaki as dati raun, kao to treba. Tako mi bog 456 pomogao! U nadlenost poljarske slube spadali su i kanali u atarima, kao objekti od izuzetnog znaaja za stanovnitvo. Jednom naredbom Kraljevske kotarske oblasti u Rumi, od 20. oktobra 1886. godine, kanal Jarina je stavljen pod javni nadzor i poveren na uvanje po jednom poljaru iz Petrovaca, Dobrinaca, Buanovaca, Hrtkovaca i Jarka. Njihov zadatak je bio da spree bilo kakvo ugroavanje ovog kanala, poput: kaljuanja svinja, progona stoke kroz korito, bacanje mrea, samostalnog graenje prelaza, zadravanja stoke na prelazima i mostovima, bacanja ubreta, kukurzovine, granja i slinog u kanal Svi ovi uvari su morali da nose poljarski znak i imali su status javne strae. Naredbu je 457 potpisao kotarski predstojnik Geogijevi. U arhivskoj grai ima bezbroj prijava zbog prekraja poljarskog zakona. U pitanju su prekraji poput krae letine, ulaska stoke u tu posed, noenja oruja u polju... Poetkom januara 1882. godine serani Adam oh (Adam Schoch) i Mihail Molnar (Michael Molnar) prijavili su Franca Mukahirna (Franz Mukahirn) i Jakova Grubaka zbog pucanja u polju. Tom prilikom im je oduzeto oruje i sastavljen zapisnik. Nakon toga je sledilo odreivanje novane kazne i prodaja 458 zaplenjenog oruja, pri emu je prihod iao u sirotinjski fond.

454 455

Zbirka ZMR, inv. br. 42, 85, 774 upanijski izvetaj, god. 1895, 397 456 Zbirka ZMR, inv. br. 746 457 IAS, Magistrat..., 1886, kut. 4.851-5.600 458 IAS, Magistrat..., 1882, kut. 202-1.200 (23. januar 1882)

127

Kao i panduri, zbog privilegije da nose oruje, i poljari su bili izloeni otrom oku svojih stareina i podvrgnuti estim proverama. Svako neprimereno ponaanje je bilo strogo kanjavano. Primer za to je sluaj kada je optinski voa sereana, Mita Jeki, prijavio sereane Marka timca i Adama oha zbog 459 pijanstva, traei da se oni otpuste. uvanje stoke bilo je dozvoljeno samo pastirima, i to posebno za svaku vrstu stoke. Oni su, takoe, prethodno, sklapali sa optinom ili veleposednicima ugovor. Milan Nikolajevi je u ime Optine sklopio ugovor sa Filipom Filipoviem (kuni br. 940), Zarijom Milutinoviem (kuni br. 954) i Stevanom Rakiem, svi ratari iz Rume, kojim su oni primljeni za optinske ikoe za 1884. godinu, uz obavezu da sve konje iz trgovita, kao treu ergelu, napasaju i uvaju na Beraku i vraaju kuama, osim u sluaju loeg vremena (nepogode). Sa svoje strane, oni su prihvatili obavezu da stoku uvaju, napajaju na putnim bunarima i na vreme je vrate kuama, kao i da nadoknade tetu koja bi nastala zbog njihovog nemara. U ugovoru stoji i da vlasnik konja mora svoje grlo sam da istera pred kuu i preda ga njima. Ako se dokae da neko od njih nije odgovorio obavezi Magistrat je mogao da ga otpusti iz slube i naplatiti globu od 1 do 25 forinti u korist Uboke zaklade, i to bez prava albe. Za sigurnost blaga ikoi su jamili celim svojim pokretnim i nepokretnim imanjem. Plata im je bila jedna 460 forinta od svakog grla, a ubirali su je od svakog vlasnika etiri puta godinje. Iz 1886. godine datira jedan cenovnik paarine za svaku vrstu stoke koja je napasana. Prema njemu, cena po jednom volu bila je 7 fl, po kravi 2,50 fl, teletu 2,50 fl, konju 1,50 fl, drebetu 2,50 fl, ovci 80 krajcara i svinjetu 60 461 krajcara. Poetkom iste godine, 19. februara 1884. godine, Optina je izdala jednu objavu o rasporedu isterivanja stoke na pau od strane optinskih govedara tj. ordara i ikoa. Prema njoj, goveda se isteruju u dve orde, a konji u dve ergele. Prva orda je podrazumevala rogatu marvu iz Glavne ulice (od centra prema vaaritu), Sebastijanove (Ivo Lola Ribar), Mihajlove (15. maj), Orlovieve, Sodola, Stare Rume i sa Maarskog brega. ordari su Gaja (ili * Paja) Orlovi i Ilija Cvetkovi . Druga orda je podrazumevala rogatu marvu iz Glavne (od Glavne prema Tivolu), Stevanove (V. Dugoevia), Ivanove (JNA), Lovrine (Stanka Paunovi Veljka), eleznike, Velike i Male Jarake (Atanasija Stojkovia i 7. jula) i Pinterovieve ulice (Pinkijeva). ordar je bio Teodor ** Lazi . Vreme izgona stoke bilo je u 7 asova ujutru (u periodu od oktobra do marta), i u 4 i 6 asova (u periodu od aprila do septembra). Prvu ergelu inili su
459 460

IAS, Magistrat..., 1882, kut. 202-1.200 (24. januar 1882) IAS, Magistrat..., 1884, kut. 903-2.140 (ugovor od 23. marta 1884) 461 IAS, Magistrat..., sedniki zapisi Ruma, 8 maj 1886. * Optinski govedari po ugovoru za 1884. godinu bili su Ilija Cvetkovi i Paja (Gaja) Orlovi. (IAS, Magistrat..., 1884, kut. 303 . 900) ** Prema Ugovoru o uvanju i isterivanju rogate marve na pau za 1884. godinu, Optina je taj posao poverila Teodoru Laziu, rataru iz Rume. On je bio u obavezi da uva i napasa stoku iz Stevanove, Lovrine, Velike i Male jarake i eleznike ulice. Regulisana su i druga prava i obaveze obeju strana. (IAS, Magistrat..., 1884, kut. 903-2.140, ugovor od 17. febraura 1884)

128

konji iz Glavne ulice (od centra prema vaaritu), Sebastijanove, Mihajlove, Orlovieve, Sodola, Stare Rume i sa Maarskog brega. ikoi su bili Jozef Volf *** i Jozef Centner (Josef Zentner) . Druga ergela je bila iz Glavne ulice (od centra prema Tivolu), Stevanove, Ivanove, Lovrine, eleznike, Velike i Male Jarake i Pinterovieve ulice. iko je bio Jozef Dreer (Josef Dreer). Vreme izgona konja je bilo u 6 asova (od oktobra do marta) i u 4 asa ujutru (od aprila do septembra).Takoe, Objava je propisivala da se ubudue zabranjuje voenje konja i drebadi kroz elezniku i Glavnu ulicu, ako nisu privezani za kola, kao i 462 to, da se konji u hrpi vie ne mogu terati na pau. Neto kasnije, iste godine, Optina je objavila da su izabrani poljari na atarima Borkovac, Cerje i irovac, zatim, oni za guvna i bate, kao i ikoi i govedari. To su bili sledei poljari: ura Maleti, oka Jovanovi, Mija Molnar i ivan Stankovi - irovac; Joza Baevi i Jakob of (Cerje); Andrija timac i Matija ic (Mathias Schitz) - Borkovac; Johan Centner (Johann Zentner), Andrija Dorn (Andria Don), Antun Dorn (Anton Dorn), Kaja Josimovi - guvna i bate. ikoi breanske ergele bili su Jozef Volf i Jozef Centner, iko druge ergele Jozef Dreer, a govedari breanske marve Gaja (Paja) Orlovi i Ilija Cvetkovi. Poljari su po jutru dobijali 25 novia, po bati 40 novia i po guvnu 463 20 novia, a govedarima i ikoima je pripadala po 1 forinta za grlo stoke. Na kraju dajemo jedan opirniji popis poljara i ordara (govedara) iz 1881, odnosno sereana iz 1882. godine, preuzet iz arhivske grae za pomenute godine. Poljari: Sebastijan Veldi (Sebastian Weldi), Anton Veldi (Anton Weldi), Franja me (Franz Schmee), Milo Vojanin, Pavle Mirkovi, Anton Malak (Anton Malak), Giga Vojanin, Isak Dai, Lazar Maleti, Georg Gecinger (Georg Gezinger), Mia Petrovi, Radovan Radonji, ivan Luki, Teodor Lazi, Vasa Filipovi, ivan Maleti, ore Ignjatovi, Milo Jakovljevi, Uro Savi, Mihael Centner (Michael Zentner), Jovan Vojanin, Jozef Centner, Aleksa Markovi, M. ekovi, Georg Graf (Georg Graf), Pavle Beni, Zarija Milutinovi, Stevan Radi, Radovan Luki, Georg Centner (Georg Zentner), Mladen Josimovi, Nikola Petrovi, Adam Klai, Paul Dreer (Paul Dreer), Paja Vukovi, Jozef Na, Joza Kun, Mojsilo Orlovi, Teja Jovanovi, Jovan Koijaevi, Johan Kremer (Johann Krmmer), Paja Sekuli, Jakov Dreer (Jakob Dreer), Gapar Lanc (Gaspar Lanz), Mata ulc (Mathias Schulz), Timotije Jefti, Kosta Seleni, Anton Dorn, Novak Maksimovi, Gaja Orlovi, Adam Rako, Milo Milosavljevi, Boa Radi, Ljubinko Bunovi, Vasa 464 Milutinovi. ordari: Stefan Stefanovi, Petar Lincner (Peter Linzner), Andrija Beni, Ignjat Stojanovi, Anton Kremer (Anton Krmmer), Mia Petrovi, Teja Lazi,
***

Ugovor Optine i Jozefa Volfa i Jozefa Centnera iz Rume, koji postaju optinski konjari za 1884. godinu, isto i za Jozefa Dreera takoe za konjara, a podela je izvrena linijom istok zapad (kue Kritovac Rister) (IAS, Magistrat..., 1884, kut. 303-900 (ugovor od 30. decembra 1883) 462 IAS, Magistrat..., 1884, kut. 903-2.140 (objava od 18. februara 1884) 463 IAS, Magistrat..., 1884, kut. 3.801-5.200 464 IAS, Magistrat..., 1881

129

ivan Maleti, Milo Jakovljevi, Jozef ah (Josef Schach), Matija ic, Johan Gruber (Johann Gruber), Georg itni, Imre Lanc, Georg Centner, Adam Gasler 465 (Adam Gasler), Georg Gecinger, Kosta Seleni. Sereani: Mija Centner, Milo Radi, Mitar Mitrovi, Anton Malok,ore Krsti, Milo Petrovi, Novak Filipovi, Isak Dai, ivan Stanojevi, Nedeljko Radi, Jovan Luki, Jakob Frank (Jakob Frank), Pavle Milutinovi, Vasa 466 Jockovi, Mladen Simi i voa Mita Jeki.

Prostitucija i nemoral

Nema pouzdanih podataka kada se ova delatnost, poznata kao najstariji zanat, pojavila u Rumi. U organizovanom vidu to se najverovatnije desilo u vreme poveanog prometa ljudi i robe kroz Rumu, tj. kada je ona, u mnogim pogledima, postala tipina gradska sredina. Zbog prirode ove delatnosti, o njoj se, s jedne strane, nije mnogo govorilo, a sa druge, ona je bila predmet budne panje kako lokalnih duebrinika, tako i nadlenih optinskih organa, prvenstveno zdravstvene i policijske slube. Jedan od najstarijih akata koji je regulisao prostituciju u Rumi, bili su Privremeni propisi o prostituciji od 16. avgusta 1879. godine. Propisi su se sastojali od osam taaka u kojima su nabrojani uslovi za bavljenje ovim poslom. U njima se navodi da se prostituisane osobe mogu dovoditi u zavod (javna kua) samo sa znanjem i dozvolom varokog kapetana, i to poto se prijave kapetanu i lekarskim pregledom utvrdi da se radi o zdravim osobama. Kada nae za potrebno, varoki kapetan je mogao da zabrani rad ovakvim osobama. On je, takoe, bio zaduen za kanjavanje prestupa koji nisu u skladu sa ovim propisima i drugim redarstvenim naredbama. Odluivao je i o dinamici lekarskih pregleda. Svaki pregled se plaao jednu forintu po pregledanoj osobi, od ega je polovinu dobijao sam kapetan (ili njegov zamenik), a drugu polovinu lekar. Rezultate pregleda potpisivali su lekar i kapetan, a oni su se vodili u knjiici koja se uvala u zavodu, kao i u policijskom zapisniku. Ako, uprkos tome, neko dobije sifilistiku bolest, a dokae se da je to zbog nepanje podvodaa, on je bio duan da nadoknadi troak obolelom. Prostituisanim osobama je bilo zabranjeno da se pojavljuju na javnim mestima, u drutvu sa metanima, kao i da svoje klijente doekuju na ulici. Uopte, nisu mogli da rade nita to je na tetu javnog morala i smatra se javnom sablazni. Podvodai su jamili za linu i imovinsku sigurnost njihovih tienica. Propise je zainteresovanim licima proitao varoki kapetan 20. avgusta 1879. godine, a
465 466

IAS, Magistrat..., 1881 IAS, Magistrat..., 1882, kut. 1.201-2.200 (zakletva od 11. aprila 1992)

130

oni su svojim potpisima potvrdili da su nama svi propisi proitani i mi se njima 467 podvrgavamo. U potpisu Ljubica Jovanovi, Anka Belik i Agnes Gaparac. Skoro deceniju kasnije, Ani Belik i Nikoli Gaparcu bilo je zabranjeno da dre bludnice i upozoreni su da e ubudue motriti na njihove postupke. Oni su ve platili globu zbog ove radnje. Nikola Gaparac je, inae, drao tri 468 bludnice, rodom iz Vinkovaca, Belja i Lugoa. Jedan od pomenutih duebrinika bio je i ugledni Rumljanin i gradonaelnik, Ladislav Jano, kraljevski javni belenik. On se 1912. godine alio da se bludnice iz bludilita (nonog zabavita) pojavljuju na javnim zabavama, kao to su cirkusi i pozorite, na izletima i u drugim neprimerenim prilikama. Kao primer naveo je njihovo prisustvo u cirkusu 8. jula iste godine. Sve je to, po njegovom miljenju prouzrokovalo sablazan, te je stoga traio od 469 gradskih vlasti da ovo ubudue zabrane. Iz iste godine datira i podatak da je 470 u Rumi postojalo bludilite kod Vere Jovanovi. O borbi protiv narastajue prostitucije u Sremu u drugoj polovini XIX i poetkom XX veka govori i jedan tekst objavljen u "Sremskim novinama", a pisan verovatno na osnovu arhivske grae. U njemu se govori o proterivanju velikog broja konobarica, sluavki i drugih obolelih od venerinih bolesti u njihova zaviajna mesta. U tom smislu, mesna policija u Rumi je 3. oktobra 1891. godine izvestila Kotarsku upravu u Rumi da ve due vreme sprovodi prismotru igranki koje se odravaju u kafani kod gospoe Eve Klajn (Eva Klein), jer postoji pretpostavka da to nisu igranke, ve sablasne orgije, na kojima se okupljaju sumnjive devojke, koje se javno bave nemoralnim ivotom. Zato je nekoliko godina kasnije upanijska uprava u Vukovaru, 2. marta 1897. godine, uputila raspis svim kotarskim upravama u Sremu, radi spreavanja nemorala. U dopisu se potenciraju Ruma i Zemun, gde je nemoral bio naroito izraen. I u narednim godinama se nastavilo sa slinom praksom. Iako je osobama mlaim od 16 godina bilo zabranjeno da poseuju igranke, i bilo strogo zabranjeno da se potom alju razglednice nemoralnog sadraja, ova pojava se nije mogla suzbiti. irenju prostitucije naroito je doprinela pojava vojske u mestima Srema od 1914. godine, sa kojom su dole devojke mlade i elegantno obuene, koje 471 su vojnike pozivale na blud.

467 468 469

IAS, Magistrat..., 1879, dok. br. 501 IAS, Magistrat..., 1887, kut. 4.501-5.500 (Ruma, 14. oktobar 1887) IAS, Magistrat..., 1912, kut. 5.481-7.611, No 193 (kut. sa 1913) 470 IAS, Magistrat..., 1912, kut. 5.481-7.611 (kut. sa 1913) 471 Momilo Mitrovi, Borba protiv prostitucije, Iz prolosti Srema, "Sremske novine", 7. februar 1979.

131

Prva strana Privremenih propisa za prostituciju

U rukopisima Bogdana Rajakovca, nalazi se podatak da je u Rumi jo pre Prvog svetskog rata postojala javna kua. Ona se nalazila u Pivarskoj ulici (s desne strane idui ka katolikom groblju), a inile su je dve zgrade, smetene jedna do druge. Odmah preko puta, na mestu nekadanjeg paromlina, bilo je javno kupatilo, sa parom iz mlinskih kotlova i sa pedikirom, iji su vlasnici bili tajner i Vesl. Rajakovac, takoe, kae da su devojke iz javne kue imale ogranieno kretanje, a na ulici im nije bilo mesta. Vrata ove ustanove su uvek bila zakljuana i otvarala su se tek na zvono. Unutra je bio salon, sa klavirskom

132

muzikom (pijanista Ivan Juki), gde se moglo popiti pie. U ovom lokalu nikada 472 nije bilo izgreda, lumpovanja i svaa.

Sanitarna sluba
Stanovnitvo Rume se najvie bavilo poljoprivredom, zanatstvom i trgovinom. Svako od ovih zanimanja je imalo svoje specifinosti, koje su se odraavale i na ukupan ivot naselja, u svim njegovim segmentima. U uslovima tadanje gradske infrastrukture, karakteristine za veinu naselja tog tipa, neminovno se pojavilo pitanje organizovanja sanitarnih slubi, koje bi, makar i donekle, reavale probleme nastale poveanom cirkulacijom stanovnitva i njihovim privrednim, i drugim aktivnostima. Neki od tih problema su bili: velike koliine blata u kinim vremenima (ili praine leti) na gradskim ulicama i putevima; smee u gradu, naroito u vreme i posle pijanih dana i vaara; sekundarne sirovine u privatnim kuama i na ulici, nastale kao posledica bavljenja poljoprivredom, trgovinom i raznim zanatima (mesarskim, koarskim, zidarskim...)... Gradske vlasti su na razne naine nastojale da eliminiu uzroke nehigijene, ili bar ublae njene posledice za stanovnitvo. Iz godine u godinu su izdavane zabrane, naredbe i objave, kojima se propisuju postupci prilikom obavljanja delatnosti rizinih za higijenu grada i odreuju se kazne za njihov prekraj. I sami stanovnici su revnosno prijavljivali sluajeve naruavanja higijene i pomenutih propisa. Prema podacima iz arhivskih dokumenata, neke zanatlije i trgovci su, po prirodi svog posla, bili najei vinovnici ovakvih sluajeva. Zbog toga je gradonaelnik Nikolajevi, 18. maja 1884. godine, izdao Objavu, prema kojoj mesari i prodavci mesa i sitne stoke, kao i krmari, ne smeju vie da kae koe i meso zaklane stoke na ulici, o svoja vrata, kako je to bilo do tada. Takvi postupci su ugroavali prolaznike, a izloeno meso nije bilo 473 zatieno od upljuvaka i gada. U slinom duhu je i njegova sledea naredba, upuena opanarima i urijama, da ne smeju guliti, suiti i obraivati kou, kao i nagomilavati otpatke u gradu, ve iskljuivo van njega. Za prekraj ove naredbe predviena je kazna 474 od 100 forinti. Tu su i prijave protiv Toe Bogdanovia, jer je prilikom uvoza parnog 475 kao i protiv kotla, u Lovrinoj ulici ostavio gomile zemlje i blata na cesti, Dimitrija Vukovia, trgovca, zbog neistoe i smrada u njegovim dvoritima. U njegovom dvoritu u Glavnoj ulici, kod sestara Dimitrijevi, otvoren je
472 473

Rukopis iz zaostavtine Bogdana Rajakovca, Zbirka ZMR IAS, Magistrat, 1884, kut. 2.645-3.800 474 IAS, Magistrat, 1884, kut. 5.201-5.800 (Naredba od 18. juna 1884, No. 4.359) 475 IAS, Magistrat, 1884, kut. 5.201-5.800

133

ubrenjak sveih creva, a tu su i burazi zaklanih ovaca, zgruana krv i tekuine, dok pod upom vise svee ovije koe. Takoe, u eleznikoj ulici, u dvoritu oke Lukia, Mita Vukovi dri konje i fijakere, gde se nalaze otpaci od 476 mesa i kostiju, krvave bare i slino . Optube za krenje higijenskih propisa bile su ponekad posledica konkurentske borbe ili, pak, politiki konotirane, odnosno, uperene protiv politikih suparnika. Tako su Veljko Vili, Andrija Dugoevi, Sava Grozdi i dr. (sve uglavnom protivnici radikala m. p.) optueni da ve due vreme dre sirove koe 477 u svojim dvoritima. Nadlenima se postavlja pitanje: vrede li za njih zakoni? Osudi javnog mnjenja zbog nehigijene bilo je izloeno i Rumsko vlastelinstvo. Ana Nisan (kuni broj 58), 1884. godine, tuila je Vlastelinstvo, odnosno vlastelinskog podrumara Leopolda Vurera, za smrad koji dolazi od vlastelinske rakidinice i jame za talog u blizini njene kue. Optinska komisija, koja je izala na lice mesta, utvrdila je injenino stanje i opravdanost tube. U jami je pored taloga od rakije, peene pre mesec dana, pronaen i crknuti pas, a tuiteljka je tvrdila da su tu i druge uginule ivotinje (kokoke i jedna maka). Poto je jama bila samo ovla zatrpana zemljom, komisija je predloila mere sa ciljem da se neistoa i smrad uklone. Sam Vurter, u svojoj odbrani je isticao 478 da rakidinica postoji jo od 1875. godine, te da se ista do sada nije alila. Jedan od optinskih inovnika zaduenih za praenje higijenskih prilika u Rumi, lekar Duan Dima, tuio je neke graane zbog nehigijene u dvoritima i zahodima. Meu njima su se, opet, isticali trgovci, a naroito Andrija olnai iz 479 eleznike ulice broj 8. Poglavarstvo trgovita Ruma bilo je duno da se brine o izgradnji i odravanju puteva u svojoj nadlenosti. Za njihovu istou bile su zaduene slube natcestara i cestara. Postojala je stroga zabrana bacanja smea po putevima, kao i u kanale du puteva prema okolnim selima. Ukoliko bi se blato i smee ipak pojavili, ieni su ili o troku Poglavarstva ili sredstvima od globa, naplaivanim od prekrioca higijenskih propisa. Nalog za ienje blata iz kanala i sa puteva Podupanija je upuivala Magistratu, a ovaj Kapetaniji. U samom naselju, higijenski propisi su bili jo stroi. Kako se Ruma razvijala, izgledu ulica se pridavala sve vea panja, naroito onima u blizini centra. Ipak, poetkom XX veka ulice su jo uvek bile prekrivene zemljom, koja se leti pretvarala u prainu, a u vreme kia u blato. Iako je slina situacija postojala u svim tadanjim naseljima, Ruma je, nekako, ostala u svesti ljudi kao mesto sa najblatnjavijim ulicama. Deo odgovornosti za istou grada morali su da preuzmu i sami stanovnici. Poetkom jula 1904. godine doneta je odluka da vlasnici kua u Glavnoj i eleznikoj ulici, u letnjem periodu, moraju sami da iste trotoare i
476 477

IAS, Magistrat, 1888, kut. 4.401-5.000 Radikal, 1910, 24 478 IAS, Magistrat, 1884, kut. 2.645-3.800 479 IAS, Magistrat, 1893, kut. 8.001-9.292

134

polovinu ceste od praine. Oigledno nije pomagala ni nafta, kojom su se, 481 Na drugoj uoi Prvog svetskog rata, polivale ulice radi suzbijanja praine. strani, tokom zime i snegova, uvedena je obaveza ienja leda ispred kue, 482 zbog spreavanja nezgoda i povreda prolaznika.
480

Du kua, kao i na vanijim raskrsnicama u gradu, postojali su trotoari, odnosno asfaltirani prelazi preko ulica. Upravo zbog mogueg oteenja ovih povrina, uvedena je zabrana voenja vraih strojeva danju po velikim vruinama 483 preko asfaltnih prelaza, u vremenu od 5 asova ujutru do 21 as uvee. I pored toga, jedan dopis Kraljevske kotarske oblasti u Rumi, od 8. juna 1912. godine, konstatuje da je u Glavnoj i eleznikoj ulici u Rumi uasna praina i okrivljuje Trgovino poglavarstvo da do sada nije nita uinilo da se ovoj pojavi, iz zdravstvenih razloga, stane na put. Zato se istom nareuje temeljito ienje ovih ulica dva puta nedeljno i to pre 5 asova ujutru i posle 9 asova navee. Pri ienju treba da se pokupi i odnese, ne samo konjska balega, ve i sva praina sa ceste. Ovaj posao mora da obavi nadleni slubenik, pod pretnjom kazne od 50K. Trgovino poglavarstvo, dalje, mora da poliva ove ulice, a kako je to do sada raeno to je sigraka i ne prilii Rumi. Zatim, treba nabaviti novu burad ili proiriti staru. Zabranjuje se, takoe, da se kroz ove ulice teraju kola sa vezanim konjima ili drebadima, kao i izgon marve, 484 svinja i ovaca i noenje ubreta, sve pod pretnjom kazne od 140 K. Blato, kaljuge i smee su se naroito nagomilavali za vreme i posle subotnjih pijaca i godinjih vaara. Neretko, pominju se velike bare i kaljuge u raznim delovima grada i problemi koje one priinjavaju graanima. Jedna takva kaljuga, u duini od 100 * metara, nalazila se u Glavnoj ulici, iza vojnike bolnice , prema Tivoliju. U cilju njenog uklanjanja, a zbog estetskih i zdravstvenih razloga zahtevalo se kopanje jarka za odvod vode. I pored toga, bara je tu ostala skoro tokom cele godine. Naime, zahtev je datirao iz oktobra 1889. godine, a plan o gradnji 485 kanala je napravljen tek u junu 1890. Mesto gde se odravala stona pijaca, tzv. Staro vaarite je, ipak, bilo najugroenije, iako se nalazilo relativno blizu centra grada. Smrad i neistoa, koji su se irili sa tog mesta, pogotovo tokom letnjih meseci, onemoguavali su prolazak kroz taj deo naselja, tako da se za vreme toplijih dana tuda nije moglo proi. Takva situacija se zadrala i poetkom XX veka. Lokalni list "Radikal" esto je pozivao nadlene da uklone nagomilano smee sa tog terena. Pored blata, tu je bilo svakakvih otpadaka: naslage kupusa, iji otpaci trule u blatu i uzrokuju uasan smrad, gomila cigala, ostalih posle popravke bunara na tom mestu... Uz komentar da je poslednji vlasnik gostujueg bioskopa cigle posudio i koristio za motor, ali ih
Dobrivoj Mitrovi, Graa..., 245 Boidar Paukovi, Kroz Rumske sokake, Ruma, 6 Radikal, 1909, 2 483 IAS, Magistrat, 1912, kut. 2.044-4.480 (kut. sa 1911) 484 IAS, Magistrat, 1912, kut. 2.044-4.480, No 13.760 (kut. sa 1911) * Kasarna i bolnica su se nalazile placu dananjih kola Duan Jerkovi i Veljko Dugoevi 485 IAS, Magistrat, 1890, kut. 3.501-5.000
480 481 482

135

po odlasku bioskopa nije vratio na isto mesto, te ih je kasnije neko uzeo, autor 486 vesti postavlja pitanje: da li se tako uva optinsko dobro?. Strogim higijenskim propisima su bili obuhvaeni i svi javni objekti u gradu (zanatske i trgovake radnje, ugostiteljski objekti, kole...). Ustanovljene su komisije (Zdravstveno poverenstvo), sastavljene od lekara i drugih zvaninika iz Rume, koje su obavljale preglede krmi i ustanovljavale higijensko-zdravstvene uslove u njima. U septembru 1883. godine ova komisija je zakljuila da su prostorije krmi Kod orla i Kod zelenog venca u veoma loem stanju, naroito za smetaj putnika i stranaca. Vlane su i neupotrebljive. Poto je o tome obavestila Magistrat, trai od njega da ovom 487 Takoe, postojala je i sluba optinskog raskuivaa, zlu stane na put. 488 koju je poetkom XX veka obavljao Jakob Korhamer (Jakob Korhammer). S vremena na vreme, kada bi se u okruenju pojavila epidemija neke zarazne bolesti, stepen pripravnosti je podizan na vii nivo i preduzimane su radikalnije mere. To je bio sluaj 1878. godine, kada je optinska uprava objavila proglas, koji je potpisao lekar Mavro Fier. U proglasu se navodi da je zbog pribliavanja bolesti (rednje) iz susednih zemalja, neophodno preduzimanje mera predostronosti, i to na sokacima, javnim mestima i u privatnim kuama. U tu svrhu kao nuno se preporuuje: da se jendeci u kojima voda dugo stoji i od koje se iri smrad, produe koliko je to mogue, kako bi voda otekla; da se rupe, jame, u kojima se nalazi voda ili ispune ili napravi neki odvod kojim bi se voda dalje sprovela; da se u cilju boljeg protoka vode potoci redovno iste od smea i ivinske materije; da se Veliki sokak (Glavna ulica) isti i onim danima kada je pijaca; da svaki birta mora da isti mesto gde stoje kola, pred svojom kuom i u dvoritu; da svaki graanin dri svoju kuu u istoi, da ubre redovno iznosi, pre nego to doe toplo vreme, da ne hrani mnogo svinja, da isti prohode, te da smrad iz njih sprei upotrebom Chlorkalka ili da u njih sipa gvozdeni vitriol; da se strogo pazi da se ne prodaju 489 ribe iz bare i da meso iz kasapnica ne smrdi Slino je bilo i desetak godina kasnije, ovaj put zbog pojave zlosretne poasti - kolere u Junoj Italiji, kao i nekoliko sluajeva iste u Budimpeti. Radi spreavanja pojave i unosa ove bolesti, Varoki magistrat u Rumi, 28. jula 1887. godine, sproveo je sledee mere: - Na ulici niti u dvoritu ne sme biti trulih otpadaka i smradne tekuine. - Prepunjeni zahodi se moraju isprazniti i odmah popraviti, ako proputaju izmetine. - Ne sme se piti voda iz bunara koji su blizu ubrita, a tamo gde se nae takav bunar on e biti zatvoren.

486 487

Radikal, 1910, 12, 29, 43 IAS, Magistrat, 1883, kut. 3.710-4.100 488 IAS, Magistrat, 1912, kut. 2044-4480 (kut. sa 1911) 489 IAS, Magistrat, 1878, dok. 568-569

136

- Svinjci moraju da se redovno iste, a u dvoritu ne sme niko da ima vie od etiri svinje. - Voe koje se donosi na pijacu, mora svaki dan da bude pregledano, a ono trulo i zeleno, kodljivo zdravlju, bie zaplenjeno i uniteno. - Ispred kue svako mora da oisti trotoar i uvee ga polije. - ubrita i zahodi se jednom dnevno moraju kvasiti rastvorom karbolne kiseline, u srazmeri osamnaest delova proste karbolne kiseline i dva dela vode. - Klanice i kasapnice se moraju drati u najveoj istoi, a namirnice se ne smeju stavljati na vrata i na prozore. Meso koje se nalazi u zalihama mora da se uva od muva i praine. - Sve ove mere moraju da budu odmah preduzete, a njihovo sprovoenje pratie Mjestno poastno povjerenstvo. Oni koje se ne budu pridravali ovih mera bie prijavljeni Trgovinom poglavarstvu. U potpisu dr Duan Dima, fizik, i Jovan urii, naelnik. *** U to vreme u Rumi se nalazilo mnogo vrsta svakojake stoke. Ta injenica je nametala vlastima potrebu organizovanja slube, koja bi regulisala pitanje smetaja uginulih domaih ivotinja. Ovaj problem je bio star koliko i sama Ruma. Mogue je da je tzv. strvodernica (ivodernica), postojala jo poetkom XIX veka. Na mestu zvanom Leje, na kraju Sodola, 1805. godine iskopane su 491 dve jame i izgraena je kua za strvodere. Iz popisa optinskih zvanja i slubi 1832. godine vidi se da je tada dunost strvodera (ivodera) bila poverena 492 Elizabeti Bajer (Elisabetha Bayer). Podatke o ovoj slubi u Rumi nalazimo i kasnije u arhivskoj grai. U odgovoru na jedan dopis Srpskobanatskog namesnitva iz 1860. godine, o potrebi uvoenja slube strvodera, Optina odgovara da takva sluba ve postoji u Rumi. U tu svrhu Optina poseduje jednu kuu izvan naselja, u kojoj strvoder stanuje besplatno i prima godinju platu od 84 f. Prema tom dopisu stvroder je, uz odgovarajuu nadoknadu, obavljao sledee poslove: za ienje jednog klozeta dobijao je 26 novia, za odnoenje uginulog konja ili rogate marve, nakon predaje koe vlasniku, od vlasnika je dobijao 1 forintu i 5 novia po komadu, od 2/4 jednog drebeta ili teleta 52 novia, a od komada uginule svinje, ovce, koze, make i psa po 10 novia. Ako uginula ivotinja nije bila niija, strvoder je imao obavezu da je ukloni. Dva puta nedeljno morao je da proe ulicama i za svaku strvinu koju bi tom prilikom naao dobijao je po 10 novia. Na kraju se konstatuje, da se optina stalno iri, te je neophodno zaposliti jo jednog 493 strvodera, koji bi svakodnevno iznosio strvine i tamanio pse.
490

490 491

IAS, Magistrat, 1887, kut. 3.502-4.500 Boidar Paukovi, Zapisi iz rumskog atara, Ruma, 26 492 IAS, Magistrat , 1832. 493 IAS, Magistrat..., 1860 (Temivar, 18. januar, br. 19.449); IAS, Magistrat..., 1860. (odgovor Optine od 15. marta)

137

Ova namera verovatno nije realizovana, jer se nekoliko decenija kasnije jo uvek pominje samo jedan varoki strvoder. Godine 1883. ovu slubu je obavljao Jozef Leitner (Josef Leitner) iz Mitrovice, koji je o tome sklopio ugovor sa Optinom. Posle njega je to mesto zauzeo Johan ubert (Johann Schubert) iz Baa, a zatim Sebastijan Angelener (Sebastian Angelehner). Posle naputanja slube, Angelener je predloio svog zamenika Mihajla Hofingera (Michael Hoffinger) za varokog strvodera. Jo uvek je postojala kua za strvodera ivodernica, koja se sastojala 494 iz dve sobe, kuhinje, upe, tale, pokustva... Iz ovog perioda sauvan je i najvaniji akt koji se tie ove slube Naputak za strvodera. Prema njemu, dunosti strvodera su: da tela crknutih i onemoalih ivotinja na teritoriji Rume, kao i meso zaplenjeno od nadlenih organa, odmah odnese na crkalite; da besne vake ubija, da razudi svaku ivotinju, koju mu odrede vlasnik ili Poglavarstvo; da na zahtev vlasnika ili Poglavarstva isti izmetine; da vee leine vozi u zatvorenim kolima, sainjenim za tu namenu; da prijavljuje kune bolesti; da ubije, odere i rastavi svaku ivotinju, te da je zakopa u pripremljenu jamu, na dubini od 1,5 m, dok manje ivotinje ne mora da odere. Vuna, koa, rogovi loj i mast pripadaju vlasniku ivotinje. Strvoder je jo bio duan da isti izmetine iz privatnih i javnih zahoda, i to po naredbi Poglavarstva ili po pozivu vlasnika. Pri svemu tome, strvoder je imao i jednog pomonika. Za obavljanje ovog posla koristio je: bave, motike, lopate, noeve, makaze, icu..., a sve je nabavljao o svom troku. Tarife za pojedine poslove bile su sledee: za odvoenje veih ivotinja 50 novia, za deranje ivotinja 50 novia, za pokopavanje 50 novia..., dok je za iste poslove, ali manjih ivotinja cena bila duplo manja 25 novia. Strvoderu je bilo strogo zabranjeno da lei ljude i ivotinje, da prodaje lekove, da izdaje svedoanstva o zdravstvenom stanju ivotinja, da prodaje meso, da dri i tovi svinje... Na ulici nije smeo da hoda u odelu u kojem radi. Naputak sadri i napomenu da gore navedene poslove u Rumi sme da radi samo trgovini strvoder. Hvatanje pasa nije bilo u njegovoj nadlenosti, osim po naredbi Poglavarstva ili ako se ustanovi da je pas besan. Psi su, inae, hvatani icom, tako da ostanu ivi, a samo u posebnim sluajevima mogli su da budu odmah ubijeni. Pri tome se nije smelo pucati na ulici, ve na crkalitu, i to kada 495 od hvatanja proe 24 sata. Ubijani su u prisustvu gradske strae. U Rumi je tih godina bilo dosta pasa , meu kojima su lutalice, oigledno, predstavljale veliki problem za lokalne vlasti. Toa Niketi je, na primer, osuen na dve forinte, jer je njegov pas, koga je pustio na ulicu, iako je zle udi, 496 O tome se poderao pantalone Adalbertu Bueku (Adalbert Butschek). donekle brinuo optinski veterinar. Iz 1887. godine datira jedna naredba veterinara Kinga (Robert King), podstaknuta pojavom besnog psa u vlasnitvu izmara Glie ivkovia. Prema njoj, svaki pas na ulici trebao je da ima brnjicu
*
494 495 *

IAS, Magistrat..., 1886, kut. 801-1.770 IAS, Magistrat..., 1886, kut. 801-1.770 (Naputak za strvodera, Ruma, 1. septembar 1883) Prema jednom popisu iz 1912. godine u Rumi je bilo registrovano 562 kunih, 7 obanskih i 5 lovakih pasa ukupno 574.. (IAS, Magistrat, 1912, kut. 2.044-4.480, kut. sa 1911. Ruma, 21. jun 1912) 496 IAS, Magistrat..., 1886, kut. 1.735-2.800

138

ili je morao da bude voen na uzicu. Pas koji je danju bio vezan, morao je to da bude i nou, da ne bi lutao po gradu. Hvatanje pasa lutalica se obavljalo 497 subotom u 8, a drugim danima u 7 asova ujutru. Po pitanju pasa lutalica, kao i onih domaih, upanijske vlasti su juna 1887. godine donele Uredbu o tamanjenju pasa lutalica. Rumljani su smatrali da je Uredba nepotpuna, jer nije nita odreeno reeno u pogledu pasa ratlera, pinova, pudlova i sl, kakvih je u Rumi bilo mnogo, te su traili pojanjenje. Da li se i pomenute vrste pasa ubrajaju u kuevne pse, koji se smeju drati samo na lancu? Takoe, obani su se alili da im je za obavljenje posla nedovoljan samo jedan pas, kako je propisano uredbom. Zbog vukova, nou, moraju da dre vie pasa, jer usled podizanja velike praine, koja kodi jaganjcima, ne mogu da teraju stada u grad. U odgovoru na ove primedbe, vie vlasti su odobrile dranje rasnih pasa, ali sa nagubnikom na njuci. Dalje, pastiri i svinjari su preko dana smeli uz svaki opor da dre po jednog ovarskog psa, i to sa klipom oko vrata duine od 60 centimetara. Uvee mogu i vie, ali oni preko dana moraju biti privezani za magarca. Kuevlasnici su mogli da imaju samo po jednog psa na lancu, ovlaeni lovci lovake pse svake vrste, dok su neovlaeni lovci imali rok od 14 dana da ih prodaju. Lovaki psi, kada nisu u lovu, morali su da nose klip oko vrata. Ratleri, pinevi, pudlovi i sl, vodili su se sa nagubnikom. Svi ostali psi u kui, na ulici ili u polju, smatrali su se skitnicama i svako ih je mogao da ubije, to se naroito 498 oekivalo od poljara i pudara. Prema izvetaju upanijske skuptine od 1907. godine, Ruma je i dalje 499 imala ivodernu i mrcinite.

Privesci za pse 1900. godine


497

IAS, Magristrat..., 1886, kut. 801-1.770 (Naredba veterinara Roberta Kinga, od 27. februara 1886) 498 IAS, Magistrat, 1887, kut. 4.501-5.500 499 upanijski izvetaj, god. 1907, 249

139

Odaarska sluba

Jo jedna od vanih komunalnih slubi bila je odaarska delatnost. Tom pitanju lokalne vlasti su posveivale znatnu panju iz vie razloga. Pored onog uobiajenog, odravanja dimnjaka zbog raznovrsnih potreba stanovnitva, a najvie zbog grejanja, tokom vremena, pojavio se i zahtev za uspostavljanjem vee kontrole nad ovim objektima iz optebezbednosnih razloga. U to vreme nije bila retka pojava da neispravni i neodravani dimnjaci uzrokuju poare, koji su mogli da uzmu i vee razmere, priinjavajui veliku materijalnu tetu pojedincima i celom gradu. Zato su sreske vlasti jo 1852. godine izdale najstroe nareenje da se obrati vea panja na dimnjake. Zadatak da, s vremena na vreme, proveravaju njihovo stanje, poveren je optinskoj upravi i 500 senatorima. Poto se situacija, u tom pogledu, nije popravila, 1857. godine donet je novi vatrogasni pravilnik, prema kojem se ienje dimnjaka moralo obavljati 501 Na vanost stanja i etiri puta godinje, a cevi od pei jednom meseno. broja dimnjaka u svakom domainstvu, ukazuju i periodini popisi domainstava, u kojima je jedna od stavki bila i broj dimnjaka u kui, kao i cena 502 Takoe, u glavnom raunu (zavrni raun) rumske njihovih odravanja. optine za 1850/51. godinu, predviena je plata za optinskog odaara u 503 iznosu od 160 forinti. I u narednom periodu iskrsavali su slini problemi. Godine 1877. izgorelo je nekoliko objekata (brae Rister, ivka Belia i Luke St. Georgijevia), pri 504 emu su uzrok poara bili neispravni dimnjaci. Vlasti su, dodue, pootrile kontrolu stambenih objekata, izmeu ostalog i tako to su prilikom izdavanja dozvola za gradnju, u komisiju uvrstile i optinskog odaara. Optinski budet je i dalje finansirao jednog ili vie odaara. Na spisku optinskih slubenika za 1874. godinu nalazio se i dimnjiar Engelbert Gintner 505 (Engelbert Gntner). Gintner je u narednom periodu oigledno dobio konkurenciju, jer, sudei po jednom ugovoru Paje Filipovia, gradonaelnika Rume, sa Pavlom Vugiem, ovaj dobija pravo za odaarenje na teritoriji Rume. Prema ugovoru, odaar
500 501

IAS, Knjiga protokola Sreskog komesarijata za 1852. Franz Wilhelm, nav. delo, II, 195-200; Carl Bischof, nav. delo, 154-156 502 Pojedinani popis (domainstava) koja su dali doprinos u toku 1859. godine za ienje odaka. (Matica srpska, Rukopisno odeljenje, M.18652) 503 Ugljea Krsti, Manuskripti "Ruma", M 18.526 (prepis dokumenta Naznaenije domaeg troka optine rumske za godinu 1850/51, od 15. oktobra 1851) 504 IAS, Magistrat..., 1877, dok. br. 14 505 IAS, Magistrat..., 1874.

140

Vugi je bio duan da isti dimnjake u kafanama, svratitima, radionicama s vatrom, fabrikama i parnim mlinovima, po potrebi, a u svim drugim kuama, svaka tri meseca; zatim, da prisustvuje gaenju poara sa svojom slubom i da isti porete i furunske cevi na zahtev vlasnika. Za ovu slubu dobijao je odgovarajue prinadlenosti prema utvrenoj tarifi. Plaalo se po dimnjaku, a za fabrike, radionice i slino, po meusobnom dogovoru. Ugovor je, takoe, Vugiu omoguavao monopol na ove poslove u Rumi, a vaio je do kraja 1880. godine, 506 uz mogunost produenja.

Raun za odaarske usluge u toku 1914. godine Prethodni odaar Gintner, meutim, nije se pomirio sa novonastalom situacijom. Kako je ve reeno, pomenuti ugovor je zacrtao da niko drugi, osim Vugia, nije mogao da se bavi ovim poslom. Ipak, stvar jo nije bila zavrena, jer je o istom pitanju bilo rei i na sednici gradskog zastupstva od 4. novembra 1881. godine. Pod takom tri, naelnik je predloio sledei zakljuak: da se u kafanama, svratitima i radionicama sa vatrom, odaci iste jednom meseno, a svi drugi svaka tri meseca. U fabrikama i parnim mlinovima trebalo bi da se iste po potrebi, uz odgovarajue takse (u dvospratnim kuama je cena ienja bila dvostruka, a tu su i usluge ispaljivanja odaka, ienje tednjaka sa jednom i dve rerne). Venik Staji je predloio da se Ruma podeli na dva dela i
506

IAS, Magistrat, 1880, kut. 1.001-2.500 (ugovor od 27. jula 1880)

141

to: linijom kua Servaci Podupanija , kao i da se svaki deo dodeli po jednom odaaru (Vugiu i Gintneru). Konstatovano je da ovo reenje bude privremeno, poto je Ruma trenutno bila bez odaara. Za ubudue, prihvaen je predlog da se raspie konkurs i da se ova sluba poveri samo jednom odaaru. Vugi ovom podelom oigledno nije bio zadovoljan, to je konstatovano takom 73 ovog zapisnika, te mu je, shodno vaeem ugovoru, povereno odaarstvo u 507 celoj Rumi.
*

Gintner se poetkom decembra 1881. godine obratio zastupstvu u Rumi, traei da mu dozvoli bavljenje odaarskim zanatom. Naveo je da to od njega trae sami graani, poto Vugi nije obavljao svoj posao u predvieno vreme. Priloio je i svoju dozvolu za obavljanje zanata (obrtnicu) i druge potrebne dokumente. Na kraju, izrazio je oekivanje da e mu ovo biti dozvoljeno ve poetkom 1882. godine, apelujui da se uzme u obzir i njegovo teko imovno 508 Gintnerovo pismo je verovatno nastalo kao opravdanje na Vugieve stanje. optube da se on neovlaeno bavi ovim zanatom, to se moe naslutiti iz teksta ovog zahteva. Neto kasnije, Gintner se ponovo javlja u ulozi rumskog odaara. Prema zapisniku sa 2. redovne sednice zastupstva od 16. decembra 1881. godine, Ruma je, ipak, bila podeljena na dva dela, linijom kua Rister Kritovac i Vlastelinstvo Dimitrijevi, pri emu je istonu stranu grada trebao da odrava Vugi, a zapadnu Gintner. Vugi se zbog ovoga alio vlastima u Zagrebu, dok je Gintner tvrdio da su ga sami graani molili da im oisti odake, jer ih Vugi 509 nije obilazio u dogovoreno vreme. Vugieva alba je, ipak, odbijena. U nastojanju da ostvari prava iz ugovora sa Optinom, Vugi se opet alio, ovaj put na zakljuak zastupstva od 16. decembra i na reenje od 21. decembra 1881. godine, odnosno na podelu Rume na dva odaarska podruja. Smatra da zastupstvo nije nadleno u ovim poslovima, te je za njega zakljuak bespredmetan i nevaei. Odnosi izmeu njega i Optine regulisani su pogodbom od 27. jula 1880. Dalje, kae da Ruma ima oko 2.000 dimnjaka i da nema potrebe za dva odaara. On nije imao pritubi od klijenata, te kao jedini razlog ostaje taj, to je trebalo nekako uposliti i Gintnera. Gintner, inae, nije siromaan ovek, naprotiv, ima kuu i neto zemlje, kao i vlastelinsku odaarsku slubu, koja mu donosi vie prihoda nego njemu cela Ruma, a tu su i dve vlastelinske pustare, koje, takoe, odrava. Zato on moli Magistrat da ovaj 510 zakljuak poniti ili e se aliti Kraljevskoj vladi. Vugieva alba nije imala uticaja na organizaciju odaarske slube, jer 511 Slino je i sa se on kao odaar za pola Rume javlja i 1888. godine.
*

To je plac na kome se danas nalazi zgrada tzv. stare optine, na uglu Glavne i Ulice 27. oktobar IAS, Magistrat..., 1881. (sednica zastupstva od 4. novembra 1881) 508 IAS, Magistrat..., 1882, kut. 1.201-2.200 509 IAS, Magistrat..., 1882, kut. 1.201-2.200 (izvod sa sednice zastupstva i dopis iz Zagreba od 4. aprila 1882) 510 IAS, Magistrat..., 1882, kut. 1.201-2.200 (dopis od 28. decembra 1881) 511 IAS, Magistrat..., sedniki zapisi, 9. januar 1888. Napomena: Vugi je posao dobio na licitaciji odranoj te godine, kada su dodeljeni jo neki optinski poslovi: odvoenje blata sa ulica pripalo je Jozefu Volfu, a vaga i merica Miti Vukoviu.
507

142

Gintnerom, koji je ovaj posao obavljao i desetak godina kasnije, to se vidi iz 512 njegove molbe u vezi sa pobiranjem dimnjiarskih pristojbi. U to vreme je slubu odaara u Rumi verovatno ve obavljao i Adalber Flajer (Adalbert Fleischer), koji je doao iz Maarske, jer je 1893. godine traio 513 dulikat svoje zanatske dozvole.

Vatrogasna sluba

Vatrene stihije, iji su uzroci bili prirodne nepogode ili ljudski nemar, od ranije su predstavljale veliku opasnost za stanovnike Rume. U periodu 18481860. desilo se vie poara koji su gradu i stanovnitvu naneli veliku materijalnu tetu, odnosei i ljudske rtve. Najvei su se dogodili 1850, 1854. i 1856. godine, kada je izgorelo vie desetina stambenih i drugih objekata, kao i 514 Zbog toga su sreske vlasti 1852. godine izdale trinaestoro ljudi (1856). najstroe nareenje da se obrati vea panja na dimnjake, koji su bili potencijalni uzrok poara. Ovaj zadatak je poveren optinskoj upravi i senatorima, koji su, s vremena na vreme, trebali da proveravaju stanje 515 dimnjaka. Od 1854. godine optina je angaovala dva nona uvara koja su obilazila naselje i alarmirala graanstvo i protivpoarnu zatitu u sluaju da se poar negde desi. Tada je i 35 sela u rumskom srezu dobilo policijsko nareenje da se za svaku no mora postaviti poarna straa, kao i detaljna 516 Godine 1857. donet je novi uputstva za ponaanje u sluaju poara. vatrogasni pravilnik, prema kojem su se odaci morali istiti etiri puta godinje, a cevi od pei jednom meseno. U optini su ustanovljena etiri vizitatora, sa zadatkom da jednom nedeljno obilaze ulice i proveravaju stanje kua. Uz to, svake noi je jedna grupa graana i optinskih inovnika obilazila sve ulice u gradu. Optina je tada raspolagala sa: 2 vatrogasne trcaljke, 3 rune trcaljke, 5 kola sa vodom, 17 kaca sa vodom, 3 vatrogasnih merdevina, 14 pijuka, 12 ampera i 3 plehane svetiljke, a sve je bilo smeteno u zgradi koja se nalazila u dvoritu Magistrata. Kace, uvek napunjene sa po pet hektolitara vode, bile su rasporeene na raskrsnicama ulica. U gaenju poara morali su da uestvuju svi graani, koji su, takoe, u sluaju potrebe bili obavezni da angauju svoja 517 kola i trcaljke.
IAS, Magistrat..., sedniki zapisi, 7. januar 1891. IAS, Magistrat..., 1893, kut. 8.001-9.292 514 AV, F 23, br. 132 (izvetaj od 26. marta 1850); Dimitrije B. Spaji, Ruma i Rumljani u prolosti, Dan, Novi Sad, 15. avgust 1939. (tekst je napisan na osnovu dokumenata iz rumskog optinskog arhiva); Dobrivoj Mitrovi, Sto godina vatrogastva u Rumi, Ruma 1973, 8-9 515 IAS, Protokol., septembar 1852; IAS, Protokol, br. 3.154 i 3.198, 5. i 8. decembar 516 Dimitrije B. Spaji, Ruma i Rumljani u prolosti, 517 Franz Wilhelm, nav. delo, II, 195-200; Carl Bischof, nav. delo, 154-156
512 513

143

Sve to, naalost, ipak nije spreavalo nove nepogode ove vrste. List "Zastava" je 22. avgusta 1867. godine izvestio da je u Rumi pre nekoliko dana izbio veliki poar. Tom prilikom je izgorelo 14 guvana, iji su vlasnici bili rumski 518 Nemci, a teta je procenjena na 10.000 forinti. Najvei poar se dogodio 29. juna 1872. godine, na praznik Svetog Petra i Pavla, ujedno i imendan grofa Petra Pejaevia. Tog dana je bila velika vruina, a proslava se odvijala ispred katolike crkve. Kako je to bio obiaj, pucalo se iz puaka napunjenih kuinom. Kod drugog plotuna, zapaljena kuina je pala na osueni crkveni krov od indre i izazvala poar. Svi pokuaji da se vatra ugasi sa kolskog tavana nisu uspeli. Crkveni krov i toranj su izgoreli, a 519 zvono se istopilo. Na sreu, unutranjost crkve nije bila oteena. Ovaj poar je bio povod da se u Rumi ustanovi organizovana vatrogasna sluba, u cilju bolje zatite od poara. Te 1872. godine Ruma je, za potrebe zatite od poara, posedovala jednu staru dvorednu trcaljku, u dobrom stanju, dvoje kola opremljenih drvenim buradima za dovoz vode, jedne merdevine na izvlaenje visoke 8 metara, dve kuke sa dugakim dralom, etiri kabla za vodu i drugi sitni alat. elnici Optine su, tada, zauzeli stav o neophodnosti obuavanja ljudstva za rukovanje ovim spravama, i uopte, u vatrogasnim poslovima. U sklopu tih nastojanja, 7. decembra 1873. godine, zakazana je osnivaka skuptina Dobrovoljnog vatrogasnog drutva ("Opte svojevoljno vatrogasno drutvo). Za predsednika drutva izabran je Ernest fon piler, vrhovni komandant je bio ritmajster Leo Vurmbrant (Leo Wurmbrandt), komandant Karl Hampfogel, zapovednik Vasilj Kritovac, tehniki zapovednici Pavle Andrijevi i Ferdinand Rister, sekretar Jakov Gesl (Jakob Gesl) i blagajnik Teodor Bogdanovi. Pokrovitelj drutva bio je grof Adolf Pejaevi. Izabrani su i Upravni i Nadzorni odbor. Na skuptini se prijavilo 85 izvrujuih lanova, uglavnom zanatlija i trgovaca, jer zemljoradnici i nisu bili pozvani na skuptinu. Drutvo je preuzelo sav alat od Optine i smestilo ga u prostorije optinskog dvorita. U istom dvoritu, ali sa ulazom iz Ivanove ulice, nalazila se prostorija za strau. Sledee godine je nabavljena nova oprema za 30 ljudi i crevo za vodu duine 20 m. Zahvaljujui prilozima graana podignut je i toranj visine 8 metara, sa koga su, pored trubaa i crkvenih zvona, oglaavane uzbune. Nou je sa tornja sijala svetiljka. Dve godine kasnije (1875), iz Bea je stigla jedna od najmodrenijih trcaljki, a sledee godine i troredne lestve, koje su bile u upotrebi skoro do 520 poetka Drugog svetskog rata. Godinu dana po osnivanju, drutvo je dobilo i svoja Pravila regulisan njegov rad.
521

, kojima je

518 519

Zastava, 1867, 81 Franz Wilhelm, nav. delo, II, 195-200; Carl Bischof, nav. delo, 154-156 520 D. B. Spaji, Ruma i Rumljani u prolosti, ; Franz Wilhelm, nav. delo, II, 195-200; Carl Bischof, nav. delo, 154-156 521 Opte svojevoljno vatrogasno drutvo, Ruma 1874. godine (Biblioteka Matice srpske, Novi Sad)

144

Pravila su se sastojala iz dva dela: prvi, Slubovni red (A. Opta opredeljenja i B. Osobna opredeljenja), i drugi, Sluba pri poaru" (ukupno 142 lana). Opta opredeljenja su propisivala da se pojava vatre oglaavala sa crkvenih tornjeva, zvonima, isticanjem zastave na tornjevima, a nou fenjerom. Vatrogasno drutvo je vatru oglaavalo putem trubaa. Uniforma lanova drutva sastojala se od bluze, pantalona i crne kone kape, sa vatrogasnim znakom, dok su sveano odelo predstavljali ugasito plava bluza, pantalone i lem. Uniformu su morali da odravaju u dobrom stanju, a pri istupanju iz drutva odelo i opremu su vraali nazad. im bi se vatra oglasila, vatrogasci su dolazili na mesto poara, sa potrebnom opremom. Odeljenjem koje je tada bilo na dunosti, komandovao je njegov zapovednik. Mesto glavnog zapovednika je danju bilo oznaeno crvenom zastavom, a nou fenjerom. Vatrogasci su na mestu poara ostajali i posle gaenja, sve dok zapovednik ne bi izdao naredbu za pokret. Uopte, vatrogasac se nije mogao udaljiti sa postavljenog mesta bez dozvole stareine. U vanrednim situacijama glavni zapovednik je nareivao i straarenje. On je organizovao i redovne vebe, na koje su pozivani svi potpomaui lanovi, kao i optinsko zastupstvo. Vatrogasci, koji su na dunosti (u spremnosti), nisu se smeli udaljavati iz varoi, bez javljanja neposrednom stareini, i bez nalaenja odgovarajue zamene. Obaveza svakog lana drutva bila je tanost u slubi, kao i da bude miran, pokoran, hrabar i svestan. Galama i suvini razgovori na mestu poara, i pri vebanju, bili su najstroe zabranjeni. Slino je bilo i sa uzimanjem hrane i puenjem. Osobena opredeljenja, izmeu ostalog, predviaju da nebriljive lanove zapovednik odeljenja mora prijaviti glavnom zapovedniku, kojem je, takoe, bio odgovoran i upravitelj spravita za odranje rekvizita. U delu Sluba pri poaru, regulisao se postupak u sluaju objave poara. im bi se on oglasio, vatrogasci su odlazili na ugroeno mesto, sa ciljem da se, s najveim portvovanjem, prvo spasavaju ljudi i ivotinje. Trebalo je proceniti da li je potrebno iseljenje ili se vatra moe ugasiti, imajui u vidu i pravac i jainu vetra. Pri iseljavanju, tzv. pentrai su morali da imaju slobodne ruke kako bi ene, decu, bolesnike i stare osobe izneli iz objekata koji su u plamenu. Svaki lan pentrakog odeljenja imao je lem od koe, pojas, za pojasom eki, spasavajue ue, zvidaljku i drak za meinu, sekiru i motiku. Spasavanje ljudi iz zgrade u poaru obavljalo se pomou merdevina ili, u krajnjem sluaju, platna na koje se iskakalo. Od stvari, prvo su se spasavale one najdragocenije, pa tek onda bela ruva, odela, kreveti i na kraju nametaj. Ormari i sanduci koji se nisu mogli izneti, bili su otvarani i pranjeni s najveom panjom. Ako je u zgradi bilo zapaljivih stvari (piritus, terpentin, petrolej, olaj) one su se najpre sklanjale od vatre. Ako jo uvek nije bio zahvaen vatrom, krov se morao skinuti, a izgorele odake i zidove trebalo je podupreti da se ne srue. Ako se zgrada zahvaena vatrom vie nije mogla spasti, prelazilo se na sledee najugroenije. U ovom delu su predvieni i postupci za gaenje podrumske vatre, gaenje magacina (skladita) i tala, zatim, pri pojavi vatre u odaku, naroito kod kua pokrivenih indrom, trskom ili slamom. lanovi odeljenja za mrkove imali su obian pojas i vidoljke, i morali su dobro da 145

poznaju svoju opremu. Vatrogasne sprave su zimi morale da uvek budu u funkciji, kako bi se spreilo njihovo smrzavanje. Ni jedno bure nije smelo da bude prazno i ni jedan mrk napunjen vodom. Moralo se pravilno rukovati cevima i vodom, da se ne bi uzalud rasipala. Posao sa mrkovima nije trebalo zapoinjati sve dok se ne nabavi dovoljna koliina vode. Razlog za ovo je to gaenje poara ne sme da bude prekidano, jer to podstie vatru. Odeljenje koje je nosilo vodu imalo je istu opremu kao i ono koje je radilo sa mrkom. Oni su se brinuli za burad i vodu. Voda se nije smela smrznuti, ustajati ili usmrdeti, a uvek je moralo biti dovoljno vode. uvari su imali zadatak da zatvore mesto gde je izbio poar, da obezbede dostupnost potrebnih sprava i da smeste ugroene osobe. Postavljali su strau pred ulazima u zapaljenu zgradu, kako bi se spreila kraa i uvali su stvari spasene iz kue. Nosili su crveni zavoj na rukavu i kratko ue. Desetak godina kasnije, sastavljena su nova pravila, unekoliko izmenjena. Njihova prva verzija od 5. marta 1882. nije bila odobrena, i tek nakon dopune od 26. novembra, potvrena su u Zagrebu 24. decembra iste godine. Prema njima lanovi drutva delili su se na potpomaue (oni su plaali preko 2 forinte godinje u drutvenu kasu), utemeljivae (preko 50 forinti) i izvrujue. Drutvo se sastojalo od tehnikog zbora i upravljakog zbora, sa po jednim predsednikom koga je birala glavna skuptina. Izvrujui lanovi su inili gasilaku etu, koja se sastojala iz odjela penjaa, odjela trara (prskaa), odjela hidranata, odjela uvara i odjela tubaa. eta je imala i drutvenog mernika, spremnika i lekara. Pravila su potpisali iga Furjakovi, predsednik, Aleksandar Kovaevi, potpomaui lan, i komandant drutva Ferdinand 522 Rister. Narednih godina drutvo je zapalo u krizu, a njegov pokrovitelj, grof Pejaevi, otiao pod steaj. Komandant Vurmbrant se preselio u Be. Broj izvrujuih lanova se smanjio na 24. Ipak, neto je i uinjeno. Toranj je 1881. godine povien za jo 8 metara, nabavljeno je etvoro novih kola za dovoz vode, kola za prevoz opreme, jedna runa pumpa i drugo. Godine 1882. 523 izvrena je podela grada na etiri poarna kvarta. Desetogodinjicu postojanja Dobrovoljno vatrogasno drutvo u Rumi proslavilo je 1884. godine. Za tu priliku, nakon podnete molbe, iz optinske kase 524 im je odobreno 100 forinti. Izvetaji Sremske upanije, iz neto kasnijeg perioda, omoguavaju praenje razvoja Dobrovoljnog vatrogasnog drutva u pogledu lanstva i raspoloive opreme. Prema njima, drutvo se iz godine u godinu uveavalo i osavremenjivalo. - Godine 1896. brojalo je 74 izvrujua i 68 pomauih lanova, sa imovinom od 5.400 f. Oprema se sastojala od dve velike i dve male trcaljke i 525 pribora za 100 vatrogasaca.
522 523 524

IAS, Magistrat..., god. 1882, kut. 3.441-4.874 D. B. Spaji, Ruma i Rumljani u prolosti, IAS, Magistrat, 1884, kut. 5.201-5.800

146

- 1897. nabavljena su prva vatrogasna kola, smetena u vatrogasnom domu.


526

- 1898. imalo je 75 izvrujuih i 90 potpomauih lanova. Uestvovalo je 527 u gaenju 13 poara. - 1900. drutvo je imalo 97 izvrujuih i 87 potpomauih lanova, dve velike trcaljke, kola za vodu i druge sprave za 100 vatrogasaca. Iste godine su sa uspehom uestvovali u gaenju pet poara. Optina je potpomagala drutvo 528 sa 600 K godinje, dok je njegova imovina iznosila 22.000 K. - 1901. Vatrogasno drutvo imalo je 98 izvrujuih i 84 potpomaua lana, tri velike trcaljke, est kola sa buradima za vodu, jedne velike merdevine i kola za prevoz rekvizita. Ugasili su osam poara u Rumi i dva u oblinjim 529 mestima. U narednom periodu broj aktivnih lanova drutva je donekle opadao: 93 530 izvrujua i 86 potpomauih lanova (1902) , 75 izvrujuih i 85 531 potpomauih lanova (1904) , 74 izvrujua i 102 potpomaua lana 532 533 (1907) , 63 izvrujuih i 105 potpomauih lanova (1908) , 79 izvrujuih i 534 109 potpomauih lanova (1909) . Godine 1912. drutvo je imalo 83 izvrujua, 105 potpomauih lanova. Imalo je etiri velike vozne trcaljke, etvoro kola sa metalnim buradima za vodu, jedna kola za prenos rekvizita, 535 Poetkom XX dvoje velikih mehanikih merdevina i jedan benzinski motor. 536 Shodno obiaju, veka ustanovljene su i telefonske poarne stanice. Vatrogasno drutvo je imalo i svoju muziku druinu.

525 526

upanijski izvetaj, god. 1896, 245 Franz Wilhelm, nav. delo, II, 195-200; Carl Bischof, nav. delo, 154-156 527 upanijski izvetaj, god. 1898, 231 528 upanijski izvetaj, god. 1900, 231 529 upanijski izvetaj, god. 1901, 209 530 upanijski izvetaj, god. 1902, 333 531 upanijski izvetaj, god. 1904, 286 532 upanijski izvetaj, god. 1907, 294/295 Napomena: te godine se optinska potpora uveala na 1.200 K. 533 upanijski izvetaj, god. 1908, 297 534 Izvetaj Kr. vel. upana upanije Sriemske i grada Zemuna 1909, Vukovar, 1910, 316 (u daljem tekstu upanijski izvetaj, god. 1909) Napomena: te godine su nabavili dvoje velikih mehanikih lestvi. 535 upanijski izvetaj, god. 1912, 305-306 536 D. B. Spaji, Ruma i Rumljani u prolosti

147

Vatrogasna kola u Rumi Kako je ve reeno, vatrogasna oprema je najpre bila smetena u objektu koji se nalazio u levom delu dvorita Magistrata. Sopstvenu zgradu drutvo je 537 dobilo tek 1897. godine, a nalazila se u dananjoj eleznikoj ulici. Osim u okviru samog drutva, odnosno njegovih prostora, irom Rume su, na odreenim punktovima, stvarani uslovi za bolju zatitu od poara. U tom pogledu, postojale su posebne upe u cilju stalnog odravanja zaliha vode, naroito zimi. Takoe, na pojedinim mestima, iskopani su bunari za potrebe vatrogasne slube. Jedan od najveih bunara, te vrste, iskopan je na Starom 538 vaaritu tokom 1882. godine. Jo jedan takav bunar postavljen je u Glavnoj 539 U prvoj deceniji XX veka, nakon ulici, iza tzv. Zelenog krsta, 1886. godine. odluke zastupstva od 28. jula 1902. godine, iskopani su duboki javni bunari na prostoru kod vlastelinstva, na Novom vaaritu i na pijaci (verovatno na 540 Starom vaaritu), pri emu su svi bili na mrk. Ovim radovima je prethodila 541 odluka zastupstva o kupovini sprava za vrtenje arteskih bunara.

D. B. Spaji, Ruma i Rumljani u prolosti IAS, Magistrat..., 1882, kut. 202-1.200 (dopis Poglavarstva od 22. februara 1882) Napomena: Podaci Dimitrija Spajia govore da je ovaj bunar, na trgu Kraljice Marije, zavren tek 1886. (D. B. Spaji, Ruma i Rumljani u prolosti ) 539 IAS, Magistrat..., 1886, kut. 1.735-2.800; IAS, sedniki zapisi 540 Dobrivoj Mitrovi, Graa..., 244 541 upanijski izvetaj, god. 1900, 128
537 538

148

A da je postojala stvarna potreba za jednim ovakvim drutvom, govore naredni podaci o poarima koji su tih godina pogaali Rumu i njenu okolinu, o emu su voene uredne evidencije. U toku 1877. godine, u poarima je stradala imovina: Johana Ginera (Johann Gnner) slama, Johana Zite (Johann Zitta) kuni krov, Katarine Vagner (Katharina Wagner) seno, Damjana Pantelia kua br. 963, Jakova Josa (Jakob Joos) hrana, Adama Habenusa slama, Mate Benia slama, Jozefa mea upa, Petra Jankovia tala, udove Krnaji tala, brae 542 Rister dimnjak, ivka Belia dimnjak, Luke St. Georgijevia dimnjak. U toku 1879. bilo je 7 poara kada je izgorelo 5 kua, 2 ekonomske zgrade, 7 slama, a teta je iznosila 666 forinti. U jednom sluaju vatra je bila podmetnuta, a za ostale je uzrok nepoznat. Osim u samom naselju, poari su 543 se dogodili i na polju, sa tetom od 1.104 forinte i nepoznatim uzrokom. Dana 21. septembra 1884, u 11 asova pre podne zapalila se kua u Lovrinoj ulici br. 142, vlasnika Srete Jekia. Uzrok poara je bila a, koja se zapalila u cilindru od pei. Vatra je prodrla na tavan, i kada je vlasnik kue otvorio vrata od cilindra, zapalilo se iverje na tavanu, to je onda zahvatilo i 544 grede. Na sreu, kua je bila osigurana, a teta je procenjena na 40 forinti. Iste godine u poarima je stradala imovina ora Grebera (Georg Grber tala, Martina nura (Martin Schnur) kua, Mihajla mea (Michael Schmee) tala, Jovana Dilmeca kua (uzrok udar groma) i Dragutina Badera (Karl 545 Bader) kua. Treeg oktobra 1886, oko pola deset uvee, izgoreo je krov na kui Adama Ginera (Adam Gnner) u Kulievoj 20. Uzrok vatre je ostao nepoznat. 546 Kua je osigurana kod Reunione Adriatik visit karte Triest na 20 forinti. Pogorelci u 1891. godini su bili: Vasa Maksimovi odak, Milo Orlovi slama, Ignjac Lajpold tala, Tobias nur (Tobias Schnur) kua i Rua Mitrovi kua. U ovim sluajevima objekti nisu bili osigurani, a sve izgorele 547 kue su bile pokrivene slamom. Jedan poar je naroito privukao panju javnosti, a desio se u nedelju 9. avgusta u toku predstave Srpskog narodnog pozorita u Rumi. Tom prilikom se meu publikom zapalio jedan fenjer. Pisar Vujin je pokuao da sprei poar, tako to je razbio fenjer i pokuao duvanjem da ugasi vatru. Meutim, to je jo vie razbuktalo vatru, koja je buknula i opalila mu lice, oi i ruke. Vujin je pao previjajui se od bolova. U meuvremenu se zapalila i zavesa na pozornici, ali je brzo ugaena zahvaljujui prisebnosti glumaca. Publika je panino jurnula ka izlazu i zaguila prolaz, te su na dva mesta stolicama razvalili pozorite. U tom
542 543

IAS, Magistrat..., 1877, dok. br. 14 IAS, Magistrat..., 1880, kut. 661-1.000 (odgovor Optine na upit Statistikog ureda Vlade u Zagrebu, od 16. februara 1880) 544 IAS, Magistrat..., 1886, kut. 5.605-6.599 545 IAS, Magistrat..., 1885, kut. 2.802-3.700 546 IAS, Magistrat..., 1886, kut. 4.581-5.600 547 IAS, Magistrat..., 1892, kut. 1.702-4.100

149

su doli i vatrogasci, koji su vatru ugasili. Posle toga predstava je nastavljena, 548 ali sa mnogo manje publike, jer ih je dosta u strahu otilo kui. Manjih ili veih, sluajnih ili podmetnutih poara, bilo je i poetkom XX veka. Meta ovih drugih je u dva navrata bila imovina Jovana uriia Biorca. Najpre je u njegovom dvoritu zapaljen plast sena, a zatim se isto ponovilo posle nekoliko dana, u skoro isto vreme, uz ukupnu tetu od oko 2.800 K. Ove 549 akcije su oigledno imale politiku pozadinu. Nasuprot tome, poar u kui Pavla Rakoija, kada je izgoreo slamnati kuni krov, poar u Remetskoj ulici u kui poljara Joce Jovanovia i slini, bili su 550 posledica nemara i nepanje ukuana. Treba pomenuti i nesreu koja je zadesila fotografski atelje Ljubomira Bikara, gde je 1909. godine izbila vatra. Od sve opreme i materijala, spaena su 551 samo dva fotoaparata, a uzrok tome je bila nepanja ili neispravan dimnjak. U nekim sluajevima pojedinci su nastojali da preduprede ovakve pojave u svom susedstvu, podnosei albe i prigovore nadlenim optinskim slubama. Pekar Karl Fuks (Karl Fuchs) se ovde javlja u dvostrukoj ulozi. Najpre se Rumska tedionica alila na njegovu pekaru do njihove tedionice, iz koje izbija dim pored i gui stanovnike, a varnice lete svuda okolo, pretei poarom. Potom se Fuks alio na to to je u dvoritu tedionice napravljena pozornica za predstavu Srpskog narodnog pozorita. Poznato je, kae, da se na bini esto deavaju poari, to bi ugrozilo njegovu kuu pokrivenu daskama. Traio je garanciju da se poar nee desiti, a u suprotnom nadoknadu tete. Optina je 552 odbacila obe ove albe i zahteve. U upravi Vatrogasnog drutva, u posmatranom periodu bili su
* 553

predsednici: Ernest piler (1873-1895) , dr Jovan evi (1895-1905) i dr Milo Nikolajevi (1909-1922). nadzapovednici: Leo Vurmbrandt (1873-1876), Avgust Foltman. zapovednici: Vasilj Kritovac (1873-1878), Ferdinand Rister (1878-1912) i Jozef Brendl (1912-1934).

548 549

Branik, 1897, 96 Radikal, 1910, 1, 2 550 Radikal, 1910, 10, 36, 3838 551 Radikal, 1909, 38 552 IAS, Magistrat..., 1887, kut. 1.321-2.700 553 Dimitrije B. Spaji, Ruma i Rumljani u prolosti ; Dobrivoj Mitrovi, Graa..., 20 * Napomena: jedan dokument pominje da je 1882. godine predsednik Dobrovoljnog vatrogasnog drutva bio iman Furjakovi, to bi znailo da piler tada nije bio na toj funkciji. (IAS, Magistrat..., 1882, kut. 202-1.200 (Zahtev za odravanje zabave sa lutrijom od 24. januara 1882)

150

Pota i saobraaj

Prvi poznati podatak o poti u Rumi datira iz polovine XVIII veka. Pisac knjige o potama u Vojvodini, Nikola Gulan, navodi podatak da je jo 1751. godine postojala pota u Rumi. Zatim, ponavlja da je u Rumi pota 554 uspostavljena 30. maja 1788. godine, a da je svoj potanski ig imala 1825. Ova najstarija potanska stanica u Rumi najverovatnije je bila smetena * u tadanjoj vlastelinskoj gostionici u Glavnoj ulici, koja je ujedno bila vaan potanski put. Kroz Rumu, prema Mitrovici, pota je ila sredom i nedeljom, a od Mitrovice ka Rumi etvrtkom i nedeljom. Kako bi se ovaj put osposobio za potrebe prenosa pote, Dvorski ratni savet je 1818. godine dao saglasnost da se oisti potok Margel(o). Drugi potanski put je iao prema Irigu, i preko Fruke gore, za Kamenicu, a njegova izgradnja je zapoela 1820. godine. Pota se prenosila potanskim konjima. Vreme jahanja na relaciji Mitrovica alma 555 iznosilo je tri asa, a Golubinci Ruma etiri i po asa. Posle Revolucije, vlasti su 26. decembra 1850. godine donele Najvii potanski propis (Posta Patens Potanski patent). U to vreme neka od potanskih prava su jo uvek bila regalna, ali su postepeno prelazila u ruke drave. Od 1859. godine pote su ponovo u sastavu Ministarstva finansija, a od 1861. godine u sastavu ugarskog Ministarstva trgovine i narodne privrede, u 556 kome je, od 1866. postojalo Odeljenje za pote i telegrafe. Potanski saobraaj preko Srema se od 6. septembra 1852. godine, na liniji Vukovar Bainci alma Mitrovica Ruma Golubinci Zemun, odvijao putem brzih potanskih kola (diliansa, Malle-Wagen, Mallepost, Eilwagen, Eilpost), koja su postepeno zamenjivala jahau potu. Kola su svakog dana pored pisama i novanih poiljki, primala i po jednog putnika. Cena prevoza je iznosila 30 K po milji. Polazak iz Zagreba je bio u 17 asova, a iz Zemuna u petak, u jedan as po ponoi. Ceo put je trajao 64 asa. Potanski slubenici su imali uniformu, koja se sastojala od gala i obinog eira, ve prema prilikama, kianke od konjske dlake, potanskog roga sa tri ili sa etiri piska, gajtana za rog (trubu) i 557 tablice sa potanskim znakom koji se nalazio na rukavu.

554

Nikola V. Gulan, Pote, telegrafi i telefoni u istoriji Vojvodine, PTT Arhiv, Beograd, 1980/81, 151 (Nikola Rukavina, Historijat razvoja pote u BiH, Pote Vojne krajine, Sarajevo, 54-61) Tada je to bila prizemna zgrada, a kasnije su sukcesivno nadograivani spratovi i postala je hotel Orao, odnosno, hotel Srem. 555 Nikola V. Gulan, nav. delo, 28-29, 144, 145 556 Nikola V. Gulan, nav. delo 557 Nikola V. Gulan, nav. delo, 45
*

151

Dopis potanskog ureda u Rumi Od 1871. godine u Maarskoj su uvedene potanske marke, a Zakon o poti je donet 1908. godine. Njime je potanska sluba u potpunosti potpala pod dravnu upravu.

152

Sedamdesetih godina XIX veka potanski ured u Rumi je imao i svoj peat. Godine 1877. raspisan je konkurs za prijem pismonoe u Rumi, sa platom od 200 f. Potpis na ovaj oglas stavio je potar Radmanovi, koji je 558 verovatno i pre tog vremena u Rumi obavljao ovaj posao. Jovan Radmanovi je potarski slubu obavljao sve do smrti 1884. godine, kada ga je zamenio 559 Martin Rajnpreht. Da li je nekadanja vlastelinska gostionica, tada ve sa imenom Orao (Adler), jo uvek bila potanska stanica nema podataka, ali je na sednici optinskog zastupstva od 20. jula 1877. godine zatraeno da se obavi premetaj potanskog i brzojavnog ureda blie sredini varoi, gde se odvijao i 560 najvei deo trgovakog prometa. Deset godina kasnije (13. januara 1887), Kraljevski potanski ured u * Rumi traio je da se u Potarskoj ulici , na strani optinskog mernika Ricofija (Kolomann Ritzoffy), postavi lampa, jer je to od velike vanosti, poto se najvei deo potanske slube odvijao uvee od 6 do 8 asova. Tada su, naime, graani najee donosili potu, a prelaz preko ulice je bio toliko blatnjav, da se ni danju ne moe hoditi preko ulice i moe se pasti preko uprije u mraku. 561 Zahtev je bio usvojen, i lampa je ubrzo postavljena. U Rumi se verovatno nalazila manja potanska stanica. O tome svedoi i jedno obavetenje brzojavnog ureda u Rumi upueno Gradskom poglavarstvu iz 1884. godine, koje se, shodno naredbi Visokog kraljevskog ugarskog ministarstva za javne radnje i komunikacije, odnosi na novo radno vreme pota u kojima radi samo jedan inovnik. Prema njemu, pota je svecima i radnim danima bila otvorena od 8 do 12 i od 14 do 18 asova, a nedeljom od 8 i 30 do 562 11 i 30 i od 15 do 16 asova. Poetkom XX veka potanski promet u Rumi je bio znatno povean, a pojavili su se i izvesni problemi. Iskazana je potreba za vie potara u naselju. Bilo je samo etiri pismonoe, a nedostajala su barem jo dvojica. Takoe, pojavili su se besposliari koji su otvarali i razbacivali potu iz malog starog sanduia na kui Sime Maria, te ih je trebalo zameniti veim automatskim 563 potanskim koveiima. Uprkos manjku potara u Rumi, zastupstvo je negativno odgovorilo na dopis Zemaljske vlade, Odela za unutranje poslove od 24. novembra 1911. godine, povodom uspostavljanja prevoza pote i ljudi automobilom. Kau da 564 ovde ne postoji potreba za uvoenje automobilne pote.
558 559 560

Zastava, 1877, 143 IAS, Magistrat, 1884, kut. 5.201-5.800 IAS, Magistrat, sedniki zapisi, 20. juli 1887. * Nije poznato koja bi to ulica mogla da bude. Moda se radilo o sokaetu u Ivanovoj ulici (JNA), nasuprot tadanje jevrejske kole i sinagoge (danas preduzee Stambeno), ili o samoj Ivanovoj ulici, koja se, zbog potanske zgrade, ponekad moda nazivala i Potarska. 561 IAS, Magistrat, 1887, kut. 1-1.320 562 IAS, Magistrat, 1886, kut. 5.605-6.599 563 Radikal, 1909, 37, 39, 41 564 IAS, Magistrat, sedniki zapisi, 30. decembar 1911.

153

*** Telegrafsko-telefonski saobraaj u ovim krajevima se javlja u drugoj polovini XIX veka. U Rumi je jo 1884. godine, a moda i ranije, postojao 565 telegraf (brzojavni ured). Zavrni radovi na uspostavljanju telefonske veze na liniji Zemun Mitrovica, u duini od 80 km obavljeni su 1898. godine. Izmeu Zemuna i Mitrovice postojale su jo etiri telefonske stanice: Surin, Kupinovo, Grabovci i 566 Klenak. Cena razgovora je bila 30 K za 5 minuta. Telefone u Rumi su najpre imali Pejaevii, odnosno inovnici na njihovom vlastelinstvu. Godine 1900. centar Vlastelinstva i svih pustara povezivala je telefonska linija u duini od 67 km i 920 m. Iste godine telefon je imala i rumska firma tajner i Vesl, u duini 14,5 km, na relaciji Ruma 567 Jarak. Uprkos tome, Franc Vilhelm pie da je telefonski saobraaj u Rumi uspostavljen tek 1904. godine - verovatno za potrebe ireg graanstva. Krajem aprila iste godine odrana je dobro poseena konferencija na temu uvoenja telefonskog saobraaja u Rumi. Jednoglasno je zakljueno da se ova mogunost ispita, a u tu svrhu je obrazovan komitet sastavljen od gradonaelnika Franca Grubera, dr Miloa Nikolajevia i Maksa Vesla (Max Wessel). Do 1. maja prijavljen je 31 telefonski prikljuak, a pretplatnici su bili prikljueni na lokalnu i meugradsku mreu. Pretplata za jednu godinu je 568 iznosila 120 kruna. Da ipak nije sve uvek funcionisalo najbolje, svedoe i albe da se u Rumi 569 na telefonsku vezu eka i po etvrt sata, dok se neko javi iz pote. *** Drumski saobraaj se iskljuivo odvijao putem zaprege. Svaka kua je imala svoja kola sa zapregom, a za due relacije i udobniju vonju bili su namenjeni fijakeri. Fijakeristi su bili poseban esnaf i kao takvi imali su svoj 570 statut. Prema jednom popisu u Rumi je na dan 31. januara 1882. godine bilo sledeih vrsta zaprega: jednoprega 69, dvoprega 789, tarnica 9, za vonju ljudi 7, tovarnih kola 7 i volovskih 2. Ukupno 883 (u originalu pie 571 881). Prevoz ljudi i robe se odvijao sve veom mreom lokalnih i javnih puteva, 572 koji su, prema izvetajima Sremske upanije, bili u dobrom stanju.
565 566

IAS, Magistrat,. 1884, kut. 303-900 Nikola V. Gulan, nav. delo, 79 567 upanijski izvetaj, god. 1900, 414 568 Franz Wilhelm, nav. delo, II, 85-90 569 Radikal, 1910, 36 570 IAS, Magistrat, sedniki zapisi, 25. oktobar 1886. 571 IAS, Magistrat, 1882, kut. 202-1.200 (31. januar 1882) 572 upanijski izvetaj, god. 1894. i god. 1895, 371

154

*** Pojava eleznice predstavljala je znaajan preokret u saobraaju. O ovoj novini u naim krajevima je poelo da se govori jo polovinom XIX veka, kada je ustanovljena Generalna direkcija komunikacija, zaduena za elezniki i 573 telegrafski saobraaj na teritoriji Habzburke monarhije. Ruma se prvi put u ovom kontekstu pominje 1869. godine. Tada je Ugarsko ministarstvo za javne graevine dalo jednogodinju dozvolu za prethodan tehniki posao oko eleznike pruge od Novog Sada do Zemuna, a Ugarskoj veresionoj banci, u drutvu sa Bekim veresionim zavodom, za prugu 574 od Osijeka preko Vinkovaca i Rume, do Zemuna. Poetkom 1875. godine u Rumi je odrana konferencija posveena pitanju izgradnje eleznice. Konferenciji je prethodila inicijativa jednog engleskog preduzimakog drutva da preko Pete i Novog Sada gradi eleznicu, ali bez dravne garancije. Konferencija je imala za cilj da i Rumu ukljui u projekat izgradnje zemunsko-sisake pruge, koja je, prema najavama, uskoro trebala da se gradi. Rumski advokat Svetozar Nikolajevi je prisutnima izloio potrebu postojanja pruge i u ovim krajevima, i to od Novog Sada preko Kamenice i Iriga do Rume, kao i prema Zemunu. Mernik grofa Pejaevia je dopunio njegov stav informacijom da su u Bakoj sve optine obeale svoje zemljite za potrebe pruge i predloio da i Sremci tako postupe. Sam Pejaevi je preko svog mernika obavestio javnost da e dati svu zemlju koja bude bila potrebna za prugu. Usvojen je i predlog da se obrate banu Mauraniu za pomo u ovom poslu. Za ostvarivanje ovog cilja izabran je odbor sa grofom Adolfom Pejaeviem na elu i advokatom Nikolajeviem, kao perovoom. U odboru su jo bili: Ljubomir Panajotovi, Toa Bogdanovi, vlastelinski mernik, Stevan Dimitrijevi, Aleksandar Kovaevi, Paja Filipovi, Mia Kritovac, Sima 575 Marinkovi, Ernest piler, Paja Bogdanovi, kao i drugi iz Iriga i Kamenice. Ipak, intenzivnija gradnja eleznica poinje 80-tih godina XIX veka. Ovo pitanje je u Rumi ponovo aktuelizovano 1882. godine, kada je gradsko vee, preko gradonaelnika, Poduzeu graenja pobone eljeznike pruge Inija Mitrovica dalo u zakup 3-6 j optinskog panjaka ,s leve strane, pored budue eljeznike stanice u Rumi i to poev od 8. marta 1882, pa do kraja iste godine, po ceni od 10 f za jutro. Ovo zemljite je trebalo da se koristi za proizvodnju cigle za elezniku stanicu, propuste i druge objekte na pruzi, a po isteku zakupa, moralo je da bude vraeno u preuzetom stanju. Preduzee je angaovalo stotinu radnika koji su trebali da na osamnaest astala ispeku od 800 hiljada do milion cigli. Posao je zapoet 19. aprila, ali ve je sutradan stigla jedna optinska delegacija, koja je obustavila radove, da bi ih sutradan opet dozvolila. Slino se desilo i 24. aprila, kada je od strane Optine uvedena zabrana daljih poslova na ovom zemljitu, a 25. rad opet dozvoljen. Konano, 2. maja donesena je trajna zabrana radova na panjaku. Preduzee se preko svog
573 574 575

Nikola V. Gulan, nav. delo List "Panevac", 7. septembar 1869, br. 22 Zastava, 1875, 26

155

advokata dr, Jovana uria, alilo na ovu zabranu i navodilo veliku tetu (1.000 f), koju je zbog nje imalo. Oni su bili vezani rokovima i obavezama prema "Glavnom preduzetniku za gradnju eleznice Peta Zemun" i traili su od Optine da se sporazumno, bez suda, dozvoli nastavak radova. Optinsko poglavarstvo je odgovorilo da je zabrana daljeg upotrebljavanja ovog zemljita proistekla iz odluke zastupstva od 2. i 3. maja 1882. godine i da joj se mora udovoljiti bez odlaganja. Takoe, bilo je i pitanje da li je uopte postojao neki ugovor o korienju ovog zemljita, jer se advokat uri poziva na "spis" i 576 "ispravu", koju je potpisao gradonaelnik, kao i na neke usmene dogovore.

Akcija za prugu Ruma Klenak Pruga u Sremu je konano uspostavljena 1882. godine na relaciji Zemun Novi Sad, s tim da je elezniko vorite bila Inija. Pruga je raena u etapama, kao skup lokolanih pruga, tako da je sledee godine izgraena pruga 577 normalnog koloseka Inija Mitrovica, pored Rume, u duini od 42 km. Poetkom decembra 1883. godine u Rumu je doao prvi voz iz pravca Inije, 578 radi pregleda pruge, a 10. decembra ona je predata u saobraaj. Ruma je ubrzo dobila jo jednu prugu. Bila je to pruga normalnog koloseka na relaciji Ruma Vrdnik, u sastavu maarske dravne eleznice.
576 577

IAS, Magistrat... 1882, kut. 1.201-2.200 (Ruma, 10. maj 1882.) Franz Wilhelm, nav. delo, II, 85-90; Sto godina eleznica Jugoslavije 1849-1949, Zbornik lanaka, Beograd 1951, 81 (Zbirka ZMR, rukopisi B. Rajakovca); Milorad onki, Sto godina eleznica u Vojvodini, Beograd, 1958, 16 578 Spomenica srpske kole

156

Prve vesti o trasi budue pruge, koja e pospeiti izvoz i promet, datiraju iz 1883. godine u listu "Zastava". Njen inicijator je 1887. godine bio Gustav Pongrec, rukovodilac rudnika u Vrdniku i predsednik akcionarskog drutva za graenje ove pruge. Putena je u saobraaj 4. jula 1889. godine, u duini od 579 18,9 km. Pruga je izgraena za potrebe eksploatacije rudnika u Vrdniku. Poetkom veka izgraena je nova pruga normalnog koloseka u sastavu maarske vicinalne eleznice, koja je povezivala Rumu sa Klenkom i dalje sa obalom reke Save. Gradnja pruge je dozvoljena Ministarskom naredbom od 3. decembra 1900. godine, pod brojem 66.220. Trokovi gradnje su iznosili * 198.000 K. Putena je u promet 15. septembra 1901, u duini od 28,9 km . Do 1911. godine prevezeno je 172.000 putnika, i 23.000 tona robe (drvo, voe, penica, svinje, ugalj, ito i drugi poljoprivredni proizvodi). Prugu su 31. oktobra 580 1907. godine kupile dravne eleznice za prevoz mrkog uglja. Tako je u Sremskoj upaniji 1896. godine ukupno bilo 318,6 km pruga, po emu je ona u Hrvatskoj i Slavoniji bila najnaprednija, sa trendom daljeg 581 razvoja. Uz prugu, na oko 2 km juno od naselja, sagraena je i tipska, ali za ono vreme moderna, eleznika stanica. Radi obezbeenja ljudi i stoke sa oblinjeg 582 panjaka, uz prugu je 1888. godine postavljena ograda. Posle mnogobrojnih pritubi Rumljana i putnika da stanica vie ne odgovara poveanom prometu putnika i robe, poelo je da se razmilja o njenom proirenju i modernizaciji. Dozvola za to je stigla 1902. godine reenjem 583 o proirenju eleznike stanice u Rumi Visokog ugarskog ministra trgovine. Meutim, tek 1909. godine napisi u tampi su nagovestili radove na tom planu. Poetkom godine se pojavio tekst o uklanjanju kiljavih i sanjivih svetiljki na eleznikoj stanici, pored kojih se nou jedva tri koraka razaznaju, i uvoenju osvetljenja zagrejanim petrolejom, kao na stanici u Iniji. to se tie proirenja eleznice, u prvo vreme se govorilo o proirenju sa pet na osam ina, bez intervencija na zgradi, da bi 1910. godine bila doneta odluka o izgradnji 11 redova ina, u duini puta koji je vodio za Jarak i Buanovce. Tako e taj put biti

Stanoje Stanojevi, Narodna enciklopedija, knj. III, 479; Zastava 1883, 11; Sto godina eleznica Jugoslavije 1849-1949, 82 * Prema drugim podacima bila je duine 30,9 km kao poslovna, a 30,7 km kao graevna. (Josip Gornii Brdovaki, Razvitak eleznica u Hrvatskoj do 1918. godine, Graa za gospodarsku povijest Hrvatske, knj. 3, JAZU, Zagreb, 1952, prilog br. 4) 580 Sto godina eleznica Jugoslavije 1849-1949, 84 581 Josip Gornii Brdovaki, nav. delo, 196; Andrija Radeni, nav. delo, 8 (Branislav Bukurov, Privredno-geografske i saobraajne prilike i saobraajne veze frukogorske oblasti, Beograd, 1951, dr Milan enoa, Nae eleznice, Hrvatski geografski glasnik, br. 2, 1830, 162) Napomena: U planu je bila izgradnja eleznice na relaciji Zemun Beanija Surin Dobanovci De imanovci Karlovi Mihaljevci Subotite Bresta Nikinci Hrtkovci Jarak, za iju izgradnju je bila dobijena i dozvola. (Zastava 1912, 202 j) 582 IAS, Magistrat..., 1888, kut. 4.401-5.000 i sedniki zapisi, 22. mart 1888. 583 IAS, Magistrat..., sedniki zapisi, 3. oktobar 1902.
579

157

uklonjen i sagraen novi, koji e prelaziti prugu iza maarske kole. Sagradie 584 se i jo nekoliko zgrada i velika kua za lokomotive. Zvanina odluka o proirenju eleznike stanice, kao i ustupanju optinske zemlje povrine preko 1.315 j. po ceni od 3 K, doneta je na sednici 585 zastupstva od 21. marta 1910. godine. Prema pisanju Franca Vilhelma izgleda da je do realizacije ovih planova dolo tek 1912/13. godine, kada je eleznika stanica znaajno proirena. Prema projektu, to je trebalo da bude "najlepa stanica u Hrvatskoj i Slavoniji", a izvoa radova je bio Stefan Taner (Stefan Taschner). Radovi su obuhvatali poveanje i adaptiranje glavne stanine zgrade i pomonih objekata u njenom sklopu. Glavna zgrada je nakon renoviranja trebalo da postane jednospratnica (76 h 35,5 m), sa leve i desne strane zakriljena sa dva velika parka. U njoj su 2 smetene ekaonica sa kasom (120 m ), ekaonica prvog razreda sa restoranom, ekaonica drugog razreda sa restoranom i ekaonica treeg razreda sa restoranom, zatim toalet, kiosk za duvan, slubene prostorije, policijsko-inspekcijska soba, portirnica i dr. Na prvom spratu su bili stanovi. Znaajno je trebalo da bude proirena i teretna stanica, kao i ambari za ito, dok je u planu bila gradnja i nove magacinske zgrade. Rok za dovrenje radova 586 bio je 1. juli 1913. godine I kao u svakoj eleznikoj stanici, na vidom mestu se nalazio aktuelni red vonje. Prema prvom redu vonje, koji je podupan u Rumi, Josip Muzler, jo 27. septembra 1883. godine predloio Glavnom nadzornitvu Kraljevsko ugarske dravne budimpetansko-zemunske eleznice u Novom Sadu, vozovi h h h bi iz Inije kretali u 6 i 40 min i u 9 i 20 min, u Rumu bi stizali u 7 i 20 min, h h h odnosno, i 10 i 20 min, a u Mitrovcu 8 i 20 min i 11 i 20 min. U povratku h h h satnica je bila sledea: Mitrovica (15 i 40 min i 18 i 40 min), Ruma (16 i 40 h h h min i 19 i 40 min) i Inija (17 i 40 min i 20 i 40 min). Uz navoenje prednosti voznog reda za sve stanovnike ovih mesta, izraava se i oekivanje da e voz 587 to pre krenuti. Nije poznato da li je ovaj vozni red stupio na snagu, tek prema jednom skraja XIX veka, kroz Rumu je voz prolazio etiri puta dnevno, dva puta iz h h pravca Inije (7 i 44 min i 18 i 19 min) i dva puta iz pravca Vinkovaca i h h 588 Mitrovice (8 i 58 min i 19 i 35 min). U narednom periodu uvedene su nove linije, tako da je od oktobra 1910. godine Ruma imala pet vozova koji idu u 589 Zemun i etiri u Novi Sad. Voz na relaciji Ruma Vrdnik je, takoe, iao u oba pravca. Iz Rume je h h h h 590 polazio 9 i 18 min i 16 58 min, a u Vrdnik stizao u 10 i 17 i 48 min.
584 585 586

Radikal, 1909, 3, 35; 1910, 48 Dobrivoj Mitrovi, Graa..., 247 Franz Wilhelm, nav. delo, II, 85-90 587 IAS, Magistrat..., 1884, kut. 6.604-7.300 588 Zastava, 1897, 144 589 Radikal, 1910, 35 590 "Branik", 1897, 112

158

Dobar deo gradskog ivota odvijao se i u krugu eleznike stanice, to je ponekad dolazilo i na stranice tampe. U jednom kritikom tekstu autor se ali na ponaanje slubenika na eleznikoj stanici u Rumi. Uzrok tome nalazi u injenici da su na eleznikim stanicima u Sremu uglavnom postavljani maarski inovnici, koji se, bez izuzetka, ponaaju kao grubijani, ak i prema enskom polu. Navodi primer jedne starije pristojno obuene ene, koja je od alterskog inovnika ljubazno zatraila kartu treeg razreda do Stare Pazove, pruajui mu jednu forintu. Poto je pred alterom bila guva, i narod se tiskao i vikao, inovnik se proderao - jedan. Dotina gospoa je utala i ekala, ne znajui kome se ovaj obratio. On je, meutim, pruio svoju mesnatu pesnicu kroz prozori i udario gospou po licu, ponovo viknuvi jedan. Ona je zaplakala i planim glasom ponovila ta molim kartu do Stare Pazove. Poto ju je dobila udaljila se plaui ne toliko od bola, koliko od stida. Autor lanak zavrava pretnjom uvenim sremskim advokatima, njenim bratuedima, i konstatacijom - sramota za XIX 591 vek. Pored objavljivanja novih redova vonje, eleznika stanica je u tampu dolazila zbog saobraajnih i drugih nezgoda i nesrea. Jednom je izvesni J. M. iz V. upao u jamu pored staninog perona, duboku jedan metar. Na sreu radilo se o manjoj povredi, za koju je okrivljen ef stanice, koji ne samo da nije 592 naredio da se jama zatrpa, nego ju je i ostavio nepokrivenu i neosvetljenu. Mnogo gore su proli Josip Pod, mainovoa klenakog voza i elezniki straar Eden Tot (Eden Toth). Prvi je, izgleda u pripitom stanju, upao meu 593 pufere i ostao na mestu mrtav, dok su drugog, takoe zgnjeili puferi. Naravno tu su i stalne albe graana, a naroito preduzetnika, na preesto i predugo dranje zatvorenog prelaza preko pruge, to je veoma 594 ometalo promet. *** Pored meumesnog eleznikog saobraaja, u kome je Ruma predstavljala vanu stanicu, poetkom XX veka pojavili su se predlozi o ustanovljenju inskog prevoza i u samom gradu, na relaciji centar eleznika stanica. Prevoz putnika i robe na toj trasi se odvijao konjskim zapregama i fijakerima. Poput veih gradova (Zagreb, Osijek i Subotica) planove na uspostavljanju tramvajske pruge istovremeno su zapoeli Rumljani i Novosaani. U tu svrhu formirano je Prvo rumsko deoniarsko drutvo za graditi elektinu prugu iji su lanovi bili Andrija Dugoevi, Jos. Zita, Karl Laher (Karl Lacher) i Kosta Dimi. Prema planu, pruga je poinjala kod eleznike stanice gde je bilo i prvo stajalite sa ekaonicom, drugo stajalite se nalazilo kod
591 592

Zastava, 1895, 12 Zastava, 1912, 255 j 593 Radikal, 1909, 1, 35 594 IAS, Magistrat... , sedniki zapisi, 5. decembar 1902

159

Maarske kole, zatim je pruga ila preko eleznikog mosta (preko kanala); tree stajalite je bilo na uglu dananje Industrijske (Zadarske) ulice; etvrto sa ekaonicom na prostoru kasarne; peto kod urevske ulice (Marka Orekovia); esto kod Velike Jarake (Atanasija Stojkovia); sedmo kod Lovrine (SPV); osmo kod Ivanove ulice (JNA) i deveto sa ekaonicom na uglu 595 Glavne i eleznike ulice. Prema tehnikom opisu Automobilne eljeznice u Rumi od Glavne ulice do Kolodvora trebalo je da pruga ide du eleznike ulice, desnom stranom (tri metra od ivice trotoara). Imala je dve okretnice (skretita), jedno u Glavnoj ulici i drugo kod eleznike stanice, kada joj se mogao prikaiti teretni vagon. Brzina tramvaja u naselju je iznosila 8 km/h, a van naselja 12 km/h. Pogon je bio na 596 benzinski motor od 14 kilovata, a nosivost 35 osoba.

Plan vagona automobilne eleznice

Iz iste godine, neto kasnije, datira nekoliko molbi za odobrenje gradnje tramvajske pruge. Prvi takav zahtev optinskom zastupstvu uputili su Stefan Almai i drugovi iz Rume, traei dozvolu za podignue tranica za prevoz
Plan uzdunog profila tramvajske pruge kroz Rumu, Zbirka Zaviajnog muzeja Ruma, inv. br. 97 Napomena: vie o samom projektu videti - Sneana Joksi, Projekat automobilne eleznice u Rumi, Zbornik Zaviajnog muzeja Ruma V, Ruma, 2005. 596 Tehniki opis Automobilne eljeznice u Rumi od Glavne ulice do Kolodvora, Zbirka ZMR, inv. br. 97
595

160

osoba do eleznike stanice na kolima na elektrini pogon. Zastupstvo je u principu odobrilo ovu ideju, ali pod uslovom da marva moe da ide na pau, tj. 597 da ovakav saobraaj ne ometa izgon stoke na panjak juno od grada. Zastupstvu je, potom, pristigla molba Gospodarske obrtne veresijske zadruge Ruma i okolice, za dozvolu uspostavljanja prevoza osoba na automobilnu od centra do eleznike stanice i natrag, kao i jedna upuena od Ignjata Frenkla (Ignatz Frnckel) povodom dobijanja koncesije na pet godina za prevoz osoba automobil-minibusom. U oba sluaja zastupstvo je jednoglasno odobrilo ove zahteve, s tim da je zemljite moralo da ostane optinsko i da zastupstvo dobije odreene ruke u pogledu strunog poduzea elektrinim 598 pogonom. Dokle se stiglo u realizaciji ovog plana nije poznato, kao to nisu ni razlozi za odustajanje od njega. Da li su u pitanju nagovetaji skoranjeg rata ili neto drugo, tek o automobilnoj eleznici, ili tramvaju, u arhivskoj grai vie nema pomena.

Elektrifikacija

U drugoj polovini XIX veka Ruma je, poput drugih slinih mesta, u veernjim i nonim satima, bila osvetljena petrolejskim lampama i fenjerima, a ovaj posao, na jednu godinu, bio je izdavan putem licitacije. Tokom 1883. godine osvetljenje petrolejom je zamenjeno naprednijim sistemom rasvete gasolinom iz beke fabrike erson Bem i Rozental ("Gerson Boehm und Rosental"). Iz tog razloga Magistrat je odbio punudu iste firme iz 1889. godine za uvoenjem novog sistema osvetljenja. U odgovoru na ponudu se dalje kae da se trgovite osvetljava sa 60 lampi, preraenih od starih petrolejskih. Lampe sijaju otprilike 180 noi godinje, dok se za vreme meseine lampe i ne pale, 599 kao i u letnjim mesecima, junu i julu. Svaka lampa u proseku gori 7 sati. Ovo pitanje je bilo aktuelno i u narednom periodu, jer se na sednicama optinskog zastupstva iznova raspravljalo o osvetljenju varoi, a zakljuci o tome objavljivali u lokalnoj tampi. Tada je ve zapoela polemika u javnosti da li da se uvede plinsko ili elektrino osvetljenje (gas ili elektrika) za javnu i privatnu upotrebu, koja je trajala sve do 1912. godine. Najpre je 1900. godine zastupstvo donelo odluku da se uvede javna 600 Zatim je 1903. stigla ponuda firme rasveta posredstvom aetrogen-plin.
IAS, Magistrat..., sedniki zapisi, 13. avgust 1911. IAS, Magistrat..., sedniki zapisi, 22. septembar, 23. oktobar i 25. novembar 1911. 599 IAS, Magistrat, 1889, kut. 1.502-2.800, No 379 600 upanijski izvetaj, god. 1900, 128
597 598

161

Bothe et C... iz Bea za uvoenje rasvete acetonom , a onda, 1907. godine, 602 i od Union Gasgesellschaft iz Augsburga za ulinu rasvetu.
601

U narednom periodu bilo je nekoliko preokreta u odlukama. Na sednici trgovinog zastupstva, odranoj 7. marta 1905. godine, detaljno je razmatran ugovor firme Simens iz Budimpete za gradnju elektroinstalacije u Rumi. 603 Nema podataka ta Ugovor je jednoglasno prihvaen sa manjim izmenama. je bilo kasnije, ali nakon dve godine, zastupstvo je donelo drugaiju odluku, prema kojoj je uvoenje plinske rasvete povereno firmi Augsburger union ("Augsburger union) filijala u Novom Sadu, te je odbijena ponuda firme Gaur 604 et CR iz Budimpete za uvoenje elektrinog osvetljenja. Tri godine posle toga, polemike i nedoumice jo nisu bile gotove. Godine 1910. stiglo je est ponuda za osvetljenje grada. Graevni odbor je etiri odmah odbacio bez obrazloenja, a dve izneo pred zastupstvo. Jedna je bila ponuda firme Augsburger union za elektrino osvetljenje, a druga Franca Manoeka iz Bea za plinsko osvetljenje. Graevni odbor je sa svoje strane preporuio ovo drugo. Prilikom glasanja u zastupstvu, gde je bio prisutan i Manoek, za plin je bilo 12 zastupnika, a protiv 4. Njihovo obrazloenje je glasilo da je plinsko osvetljenje zastarelo i mnogo skuplje (68.921 K prema 16.000 K koliko kota elektrino osvetljenje). Polemika u zastupstvu je dobila i nacionalni prizvuk, jer su Srbi predlagali elektrino, a gradonaelnik Ferdinand Rister gasno 605 osvetljenje. Na kraju je postignut kompromis, i 13. avgusta 1911. godine doneta je odluka o kombinovanoj javnoj rasveti elektrinoj i plinskoj, kako je glasilo u 606 jednoj ponudi firme iz Bea. Meutim, 12. januara 1912, stigao je dopis iz Zagreba u kome Zemaljska vlada nije odobrila ugovor sa firmom Franc Manoek iz Bea o kombinovanoj rasveti. Stoga je 23. marta iste godine na sednici zastupstva razmatren novi ugovor firme Manoek, ali za elektrino osvetljenje. Uz njega, na dnevnom redu su bile i ponude firmi Simens, Deoniarkog drutva za elektrino i prometno preduzee iz Zemuna, D. D. iz Bea i D. D. za plinsku rasvetu Union iz Augzburga. Pre potpisivanja ugovora sa Manoekom, odlueno je da se o tome obavesti Zemaljska vlada, koja je odobrila slian ugovor, sa istom firmom, 607 od pre nekoliko godina za optinu Vinkovci.

IAS, Magistrat, sedniki zapisi, 22. april 1903. Franz Wilhelm, nav. delo, I, 205 (Deutsche Volksblatt, 1907, 25) Dobrivoj Mitrovi, Graa..., 245 604 Dobrivoj Mitrovi, Graa..., 245-246 605 Radikal, 1910, 34, 37 606 upanijski izvetaj, god. 1911, 178; Dobrivoj Mitrovi, Graa..., 248 607 Dobrivoj Mitrovi, Graa..., 248-249
601 602 603

162

Prva strana Ugovora o elektrifikaciji O buduoj rasveti se raspravljalo i na sednici zastupstva od 24. novembra 1912. godine. Pretresan ugovor o uvoenju elektrine javne rasvete sa Deoniarskim drutvom za elektrino i plinsko preduzee u Budimpeti.

163

Nakon toga je jednoglasno usvojeno da se ura Staji i Ladislav pl. Jano 608 ovlaste da potpiu ovaj ugovor. Konano 1913. godine sklopljen je Ugovor o elektrifikaciji, odobren od Zemaljske vlade, izmeu gradske optine i deoniarskog drutva za elektrina i prometna postrojenja u Budimpeti radi dobave elektrine energije u gradsku optinu Ruma. Prema njemu, preduzetnik e o svom troku izgraditi dalekovod od elektrine centrale u Mitrovici do Rume. Napon elektrine energije u dalekovodu maksimalno je trebao da iznosi 20.000 volti, dok bi se mrea unutar grada postepeno naponski smanjivala (do 6.000 volti). Vodovi mogu biti nadzemni i podzemni. Nadzemni e se postavljati na drvene stubove ili na krov, uz dozvolu kuevlasnika, a podzemni ispod trotoara, i to neposredno u zemlju ili u kanale. Transformatori e se nalaziti u nivou ulice, u kuicama od vatrosigurnosnog materijala. Struja e biti promenljiva ili jednosmerna, po izboru preduzetnika. Optina ima pravo da kontrolie jainu javne rasvete o svom troku, pomou fotometra koji je preduzetnik duan besplatno da stavi optini na raspolaganje. Sadanje petrolejske svetiljke optina e predati preduzetniku, koji treba da ih uva i, za sluaj nude, ponovo postavi. Javna rasveta poseduje 350 sijalica (arulja) od po 40 vati i 12 oblunih svetiljki (Bogenlampe), po 8 ampera ili 12 sijalica, po 600 normalnih vati. Od onih 350 sijalica, 175 bie polunone (koriene u veernjim satima), a 175 celonone. Kalendar rasvete treba da dostavi Optina, ili u suprotnom ga utvruje sam preduzetnik. Struja se putala samo u okviru odreenih sati, a najee od 15 do 18 asova (u letnjim mesecima i kasnije od 18, 19 i 20 asova) do 4 do 8 ujutru (opet u letnjim mesecima svetla su se gasila ranije). Cena elektrine energije za rasvetu bila je 7 filira po 100 vat-sati, a za sve ostale svrhe osim rasvete cena je bila 3 filira po 100 vat-sati. Koliina potroene energije e se ustanovljavati pomou brojila (vatnih satova), koji e potroaima biti davani u najam. Predvieno je i snienje cene elektrine energije, kao rezultat novih pronalazaka. Potroaima koji u roku od 8 dana ne plate svoja dugovanja sledi iskljuenje iz mree. Odravanje mree e prvih 10 godina biti pravo preduzetnika, a kasnije tog posla mogu da se prihvate i kvalifikovani majstori. Ako svetiljka izgubi 30% od svoje snage preduzetnik je duan da je u roku od 24 asa zameni. Trajanje ugovora je 50 godina. Osoba kojoj se poveri voenje posla mora stalno stanovati u Rumi. Ugovor je sainjen na hrvatskom i nemakom jeziku i overen je peatom i potpisima Deoniarskog drutva za elektrina i prometna poduzea, naelnika H. A. Voltmana i zastupnika Georgija Stajia i Ladislava pl. Jana. U Budimpeti/Rumi, 4. februara 1913. godine. Kraljevska zemaljska 609 vlada (Odel za unutranje poslove), odobrila ga je 25. februara 1913. Tako je struja potekla u Rumu iz mitrovake elektrane 1913. godine. U narednim mesecima zapoeli su radovi na instaliranju mree. Radove oko postavljanja arulja za javnu rasvetu na kuama u Glavnoj i eleznikoj ulici nadgledao je graevni odbor. Krajem godine, on je podneo izvetaj trgovinom
608 609

Dobrivoj Mitrovi, Graa..., 249-250 Ugovor u zbirci ZMR, inv. br. 33 (postoji i dodatak ovom Ugovoru od 18. februara 1930, Zbirka ZMR, inv. br. 70)

164

zastupstvu, koji je razmatran na sednici od 29. decembra 1913, u kome se navodi da je broj svetiljki u ulinoj rasveti nedovoljan i da treba postaviti jo 40 pomonih arulja, ime bi se osvetlile sve ulice, to je i prihvaeno. Na jednoj od poslednjih sednica zastupstva pre izbijanja rata, 30. aprila 1914. godine ustanovljeno je da u gradu ukupno ima 402 svetiljke, 12 krunih i 390 ostalih, te 610 da nisu dobro rasporeene.

Izgradnja Rume

Ako je suditi po koliini sauvane arhivske grae, nekadanji urbanisti i graevinari imali su pune ruke posla. Stotine dokumenata (graevinskih dozvola, planova i skica, zahteva za gradnju, albi...) govore o tome kako se Ruma izgraivala u drugoj polovini XIX i poetkom XX veka. Svi ovi poslovi mogu se podeliti na nekoliko grupa: 1) poslovi oko regulacije potoka i kanala u naselju i u okolini 2) radovi na izgradnji puteva prema okolnim mestima 3) izgradnja, popravka i ureenje ulica i trotoara 4) izgradnja kua i drugih objekata u gradu i u neposrednoj okolini *** Cilj regulacije je bio da se okolna zemljita sauvaju od poplava i tete, time nanesene, da se omogui pravilan otok vode i da se reguliu vodenice, koje su bile jedan od najveih uzronika plavljenja zemljita. Kolike probleme je ovo pitanje pravilo Rumljanima u prolosti, svedoi i opis jedne poplave koja je Rumu pogodila 1865. godine. Poplava je ostavila na Rumljane toliki utisak, da je i posle vie decenija pomenuta u spomenici Srpske * kole, kao jedan od znaajnijih datuma u istoriji Rume . Nakon duge i velike sue, kada su i rumski svetenici vie puta drali obrede za kiu, ona je, na drugi dan Duhova, konano poela. Najpre je dola grmljavina, i tom prilikom je grom pogodio u jednu petnaestogodinju devojku, erku salera Franka, koja je stajala na vratima svoje kue. Na sreu, prola je sa manjim povredama i brzo se oporavila. Sledeeg dana na Rumu se izlila prava provala oblaka. Bujica je tekla ulicama, na sve strane. Trei dan - isto
610 *

Dobrivoj Mitrovi, Graa..., 250-251 Pored ove poplave, Spomenica pominje jo nekoliko zanimljivosti ovog tipa. Krupan led koji je potukao polja i vinograde padao je 28. juna 1879; mnogi meteori (kao krupan sneg) padali su nad Rumom 27. novembra 1885, a u aprilu 1893. godine, u 3 asa po podne bio je zemljotres, koji u Rumi nije prouzrokovao tetu. (Spomenica srpske kole)

165

tako. Oluja i poplave. U Borkovcu su se slila tri potoka i izlila u dolinu. U tom delu grada, voda do kolena, poplavila je kue. Nametaj je plivao po sobama. Tada je oteeno 30 kua. Pisac ovog lanka u novinama, konstatuje da je sva srea to u tom delu grada ive trgovci i zanatlije, te nije bilo stoke, tako da je stradala samo ivina. Ali, zamalo da stradaju ira Popovi, starac od 80 godina, prevodilac pria iz 1001 noi na srpski jezik, i njegova ena. Oni su tri sata vikali u pomo, i tek kada ih se setila njihova kuma iz treeg sokaka, koja je obavestila javnost, doao je sudija Branko Jovanovi, zagazio u vodu i na leima ih izneo. Da je bila no bilo bi i ljudskih rtava. Stariji priaju o slinom 612 dogaaju pre 50 godina u vreme vaara, koji je zato i izmeten u vii predeo. U jednom dopisu Poglavarstva Visokoj vladi iz 1882. godine, od nje se trai odobrenje za izvoenje obimnih kanalizacionih radova, proirivanje kanala i vodovoda zbog poplava. Treba da se iskopaju i proire kanali sa obe strane Buanovakog puta prema Jarini i tako bi se spaslo 2.000 lanaca zemlje. Ovo "sve ee" zahteva i rumsko graanstvo. U tu svrhu moli se i odobrenje za razrezivanje poreza na 1.500 gruntova, kako bi se sakupilo 613 3.000 forinti za ove radove. Dve godine kasnije inenjer pristav, Koloman Ricofi, i civilni inenjer Dragutin Gudeni sainili su predlog regulacije. Prema njemu, treba da se izravnaju okuke, da se viak vode kod eleznikog mosta razvede, ne kao do tada, na rumsku, nego na stranu voganjskih livada, tragom nekadanjeg starog kanala. Time bi se obogatio vodom kanal Jelenac, koji ima slab tok zbog velikog broja vodenica. Dalje, neophodno je produbljenje i proirenje Kudoa, nie vodenice Grue. U tom kontekstu pominju se i druge vodenice na ovom potoku: Kalajua suvlasnik ivko Jankovi iz Rume, Kovaevica suvlasnici Luka Radi i Aca Seleni iz Rume, Sovrica ivko Jankovi i Mijo ekovi, Vujieva ivan Vuji i Ljubomir Malenkovi, kao i Subotieva, Staniieva, Daljnja Badnjaa i Crnogoreva (u ataru Jarka). Trokove ovih radova snosili bi Ruma (1.200 for), Jarak (800 for), Voganj (300 for) i ainci (400 for). Uz prisustvo optinskih zastupnika svih pomenutih mesta i svih zainteresovanih, dokument su potpisali podupan Muzler, Ricofi, Gudeni i 614 kotarski pristav Vilim Turkovi. Sutradan (30. jula), Kraljevska podupanija je donela odluku u pogledu regulisanja potoka Kudo i Jarina, kao i vodenica na njima, u cilju uklanjanja zemlje i u cilju javnog zdravlja. Takoe, u planu su bili i radovi na uu 615 Jelenakog potoka u Kudoki. Sledee godine, 5. aprila, trgovite Ruma je sklopilo ugovor sa Josipom Josom (Josef Joos) i Johanom Grofom (Johann Grof) o regulisanju potoka Borkovac, poev od uprije kod Starog vaarita do katastarske estice 4.510. 616 Ugovorena je cena po dunom metru, rokovi i obaveze izvoaa radova.
612 613

Srbobran, 1865, 44 IAS, Magistrat, 1882, kut. 2.02-1.200 (koncept dopisa od 22. januara 1882) 614 IAS, Magistrat, 1884, kut. 5.201-5.800 (zapisnik od 29. jula 1884) 615 IAS, Magistrat, 1884, kut. 5.201-5.800 616 IAS, Magistrat, 1885, kut. 2.009-2.800

166

U samom mestu, u ovom pogledu, kritina taka je bilo Staro vaarite. Na tom prostoru je konstantno bio izraen problem vika atmosferske vode. Iz 1886. godine datira koncept dopisa Vladi, sa predlogom reenja ovog problema. Navodi se da je voda koja se irila po vaaritu, naroito u vreme letnjih kia, tetna za zdravlje. Zbog toga je morao biti proiren most na Borkovakom potoku u Glavnoj ulici i deo vaarita, pored puta, nasut zemljom. Takoe, uz put su napravljeni rigoli, koji vode prema mostu. Meutim, rigoli nisu mogli da se naprave drugaije, nego da se izdignu, zbog ega se, izmeu njih, na cesti zadravala voda. Ona se slivala i na tarac pored kua i otetila ga. On je, takoe, prepravljen i podignut na vii nivo. Zato se Vlada moli da omogui da se ovaj neznatni deo puta izdigne, jer troak nije veliki, a i Magistrat e sam 617 obezbediti potreban podvoz za dovoz zemlje. Iste godine, na sednici zastupstva od 20. februara, pod takom 3, doneta je odluka o odobrenju sredstava za prokop kanala Jarina u iznosu od 1.196 618 forinti, kao i 1.500 forinti za ienje pobonih kanala. Potoci su proirivani i narednih godina, o emu svedoe upanijski izvetaji iz 90-tih godina. Prethodni radovi su oigledno dali rezultate, jer izvetaji konstatuju da su potoci mirnog toka, dubokih korita i ne tete usevima u toku kia, kao i da su seoske optine sopstvenim snagama izvele velike kanalizacije i tako reile problem velikog broja bara. Primer za to su, izmeu ostalih, i optina Veliki Radinci, gde je Pfajfer (Pfeifer) o sopstvenom troku izveo kanalizaciju podvodnog terena, zatim, optina Ogar, gde su nivelisane sve bare i movare i postavljena postaja za posmatranje podzemnih voda, optine Klenak i Hrtkovci, gde je sprovedeno 619 odvodnjavanje *** Putna mrea koja je Rumu povezivala sa okolnim gradskim centrima je, od ranije, bila solidna, izmeu ostalog i to je, kao vano trgovako mesto, ona bila nezaobilazna stanica mnogih trgovaca. Zato su optinske i sreske vlasti veu panju posveivale izgradnji i odravanju lokalnih puteva, to je, uostalom, i bilo u njihovoj nadlenosti. U ovom delu bie pomenuti samo najvaniji planirani, delom i realizovani radovi, zabeleeni u arhivskoj grai. Na jednoj sednici zastupstva 1887. godine predloeno je da se gradi dravna cesta izmeu Rume i Dobrinaca, pod uslovom da zainteresovane optine same nabave potreban kamen. Iako je predlog prihvaen, sledee godine isto zastupstvo je zakljuilo da se odloi gradnja ovog puta, dok se ne 620 zavri pruga Ruma Vrdnik, kada e kamen biti jeftiniji.

617 618

IAS, Magistrat, 1886, kut. 2.888-4.200 Dobrivoj Mitrovi, Graa..., 243 619 upanijski izvetaj, god. 1900, 283 620 IAS, Magistrat, sedniki zapisi, 9. maj 1887. i 7. jun 1888.

167

Pitanje izgradnje puta od Rume do Jarka, pokrenuto je jo poetkom 80tih godina. Na tom poslu je bio angaovan Mita orevi, kao preduzetnik lomljenja kamena, koji se alio na Stevana Th. Jakovljevia, preduzetnika izvoza kamena. Poto je, na jednoj sednici zastupstva 1890, ovo pitanje skinuto sa dnevnog reda, put je konano zavren 1904. godine, u duini od 5,5 621 km, uz trokove od 74.824 K. Iz 1894. godine datira predlog upanijske skuptine da se kaldrmie put Ruma Putinci Golubinci Stara Pazova, kao i izvetaj o postavljenim 622 Iz kasnijih izvetaja se ne naslonima na putu Kamenica Irig preko Venca. vidi da li je, i kada, kaldrmisanje uopte zapoelo, tek jedna odluka zastupstva 623 Posao je od 7. marta 1910. godine pominje gradnju puta Ruma Putinci. oigledno sporo napredovao, jer put nije bio gotov ni 1912. godine, kada je iz optinskog budeta za njega izdvojeno 10.000 K, koliko i za trasu puta od Rume do Buanovaca. O gradnji tog puta odlueno je 23. aprila 1912. godine 624 na sednici optinskog zastupstva Krajem XIX veka u rumskom srezu ukupna duina svih izgraenih puteva je iznosila 81,5 km. Cestarskog osoblja je bilo 16, od ega 5 definitivnih i 10 625 Prema izvetajima Sremske privremenih cestara, kao i jedan stalni teak. upanije u srezu su postojali dobri vicinilni i poljski putevi, koji su u prolee i 626 jesen popravljani od strane samih optina. Poetkom XX veka gradili su se putevi na sledeim relacijama: Ruma Veliki Radinci, u duini od 11 km, Ruma Voganj Mitrovica, u duini od 16,5 km i Jazak Ruma, do puta Ruma Veliki Radinci. O gradnji ovog poslednjeg, zastupstvo je odluilo jo 12. maja 1902. godine, kada je dogovoreno da se za tu svrhu nabavi 4.265 kubika kamena iz Fruke gore i iz Jaska. Svi ovi putevi su 627 zavreni 1908. godine. *** Velika panja je posveivana i ureenju samog naselja. Iz godine u godinu, graeni su novi trotaori, nasipane ulice, kaldrmisani trgovi i podizani drugi pratei objekti. U poetku su radovi ove vrste bili skoncentrisani na ui centar grada i Glavnu ulicu. Tako je 1872. godine izgraen drum kroz Rumu i napravljena je 628 kaldrma.
IAS, Magistrat, 1882, kut. 2.201-3.440; IAS, Magistrat, sedniki zapisi, 14. jun 1890; upanijski izvetaj, god. 1896, 150/151; upanijski izvetaj, god. 1904, 293 Napomena: prema zapisnicima sa sednica optinskog zastupstva put Ruma Jarak je zavren 1902. godine. (IAS, Magistrat , sedniki zapisi, 17. jun 1902) 622 upanijski izvetaj, god. 1894, 109, 300 623 Dobrivoj Mitrovi, Graa..., 247 624 upanijski izvetaj, god. 1912, 148; Dobrivoj Mitrovi, Graa..., 249 625 upanijski izvetaj, god. 1895, 290 626 upanijski izvetaj, god. 1894. i god. 1895, 371 627 Dobrivoj Mitrovi, Graa..., 243; upanijski izvetaj, god. 1907, 310; upanijski izvetaj, god. 1908. 628 Duan Poznanovi, Letopis Gavre Putnika, "Sremske novine", 18. avgust 1882.
621

168

Jo pre 1878. godine u Glavnoj ulici su postojali trotoari i to od vlastelinskog stana (objekat u samom centru p. a) i preko od g. Vase Maksimovia, pa do g. Jovana Aranickog. Pri tome je svako platio samo majstora za trotoar ispred svoje kue, dok je materijal obezbedila upanija. Od 1878. godine, kada je politika uprava prela u ruke grada, pojednici (Johan ermak, Sima Staji i Kosta ivkovi) su traili od Magistrata da, trokove koje je ranije snosila upanija, sada snosi grad, te da se peake staze od kue Aranickog do kue Koste ivkovia urade na isti nain. To e omoguiti odvoenje vode dalje od kua u tom kraju, a i blato se nee unositi sa ulice u dvorita, naroito u vreme pijanih dana. Magistrat je podrao ovu njihovu inicijativu, te im je, na nekoj od narednih sednica, odobrio da o svom troku izgrade prostor izmeu trotoara i dravne ceste, kao to je ve uraeno na 629 pijaci, i obeao kamen za ove radove. U narednom periodu bilo je dosta slinih aktivnosti. Tokom 1879. 630 napravljeni su trotoari u Velikom sokaku (Glavna ulica) i u Lovrinoj ulici. Zatim je usvojen predlog Graevnog odbora da isti izgrade u Velikoj jarakoj (Atanasija Stojkovia), a da se postojei u Grobljanskoj ulici pretresu. Takoe, 631 za ulinu kaldrmu obezbeeno je 80 kubnih metara kamena. Do kraja veka je kaldrmisano sokae izmeu kole i crkve (danas pijani prolaz p. a.), uraena cesta u Grgurovoj ulici (Partizanska), tarac oko krsta na Starom 632 vaaritu, a planirana je peaka staza uz dravni put du Glavne ulice. Ponekad su ovakvi radovi bili iznueni iznenadnim i neoekivanim okolnostima, kao to je bio sluaj kada je dr Duan Dima prijavio da se u njegovom stanu, u Ivanovoj 89, provalio jedan lagum, koji se protee na ulicu pod pretnjom da e se u njega uruiti ceo trotoar. Po nareenju gradonaelnika 633 Kritovca trebalo je da mernici to pre ispitaju i ree ovaj problem. U XX veku je nastavljen posao na ureivanju grada. Planovi su se odnosili na izgradnju trotoara u delu Glavne ulice od Zelenog venca (stari Dom kulture) do rimokatolike crkve, zatim, u Sodolu, Gruberovoj (27. oktobar) i Kudokoj ulici; izgradnja ceste u Ivanovoj ulici, od eleznike ulice do kue Arona Frica (Aron Fritz) i ceste i trotoara (sa desne strane) u Orlovievoj ulici; postavljanje asfaltnih plonika u Glavnoj, Ivanovoj i eleznikoj ulici, s tim da do 1,5 m irine ide na troak vlasnika kue, a ostalo na teret optine; izgradnja prelaza u Glavnoj ulici, izmeu kua Perside Jovanovi i Marinkovike, jer tu plonik prestaje radi starog vaarita, pa se zato u vreme kie u tom delu ulica mora nadaleko obilaziti; kaldrmisanje Starog vaarita (u vreme kie to je 634 prava propast), to ipak nije sprovedeno do 1910. godine...

629 630

Molba zastupnitvu varoi Rume od 1/13. decembra 1878, Zbirka ZMR, inv. br. 8 i 12 IAS, Magistrat, 1879. 631 IAS, Magistrat, sedniki zapisi, 8. maj i 5. septembar 1886. 632 IAS, Magistrat, sedniki zapisi, 15. septembar 1891; IAS, Magistrat, god. 1891, kut. 2.6014.000; upanijski izvetaj, god. 1897, 361 633 IAS, Magistrat, 1889, kut. 1.502-2.800, No 1.855 634 IAS, Magistrat, sedniki zapisi, 20. april 1902; Dobrivoj Mitrovi, Graa..., 243, 245, 246; upanijski izvetaj, god. 1907, 164; Radikal , 1910, 10

169

Od realizovanih poslova mogu se pomenuti poljunavanje staze u parku nemake kole (1903), izgradnja ceste kroz Sodolsku ulicu (1907), to je povereno Franji tirmu (Franz Strm) iz Sremske Mitrovice, cesta u Berakoj i Maarskoj ulici (1907), sve o troku optine, pravljenje prelaza preko ulica i kolovoza (1907), znatni radovi na izgradnji betonskih plonika i trotoara (1908), 635 izgradnja kamenog puta do eleznike stanice (1912)... *** Pored izgradnje plonika i kolovoza bilo je i drugih radova na ureivanju naselja, na inicijativu, kako samih graana, tako i vlasti. Osamdesetih godina XIX veka bogatiji graani poinju da prave nove kue, ponekad i spratnice, u centru naselja i u glavnim ulicama. Kada se radi o njenom spoljanjem izgledu, Ruma u to vreme poinje da dobija obeleja modernog srednjoevropskog gradia. Arhivska graa s kraja XIX veka obiluje zahtevima za izgradnju novih, i prepravku starijih kua, izvetajima nadlenih slubi o uslovima za gradnju, planovima i sl. U veini sluajeva bilo je potrebno obezbediti i dozvolu suseda, kao i dimniara koji treba da pregleda plan. Ovde e biti publikovan samo plan budue kue rumskog graanina oke Maria, izmeu kua Sime Milutinovia br. 172 i Vlastelinstva Ruma br. 174, za iju gradnju je traio dozvolu od Magistrata. Prema planu, kua je trebalo da ima duan i vie pomonih i stambenih prostorija. Njena duina je bila preko 20 metara. Zastupnik 636 Vlastelinstva je tada bio Petenkofer . Pored stambenih, trgovci i drugi preduzetnici su gradili i ekonomske * zgrade. Primer je magacin Josifa tajnera (Josef Steiner) na Novom vaaritu , duine 41, a visine preko 5 metara, koji je trebalo da sazida zidar Jozef Taner. 637 tajner je zahtev za dozvolu podneo 16. jula 1888. godine. to se tie javnih objekata, bilo je rei o gradnji nove varoke arhive ili preureenju i adaptaciji stare u Gradskoj kui (zgrada Magistrata), to bi 638 predstavljalo utedu sredstava. Na istom prostoru, u dvoritu Optine, odlueno je da se izgradi nova zgrada, u koju bi bili smeteni: badarski ured, redarstvena straa, mesni sud, zatvor, to je, u vreme te odluke 1904. godine, delom ve bilo uraeno.

IAS, Magistrat, sedniki zapisi, 33. mart 1903; Dobrivoj Mitrovi, Graa..., 245, 247; upanijski izvetaj, god. 1907, 153; Franz Wilhelm, nav. delo, I, 205, 207 (Deutsche Volksblatt, br. 25/1907, 51/1912) 636 IAS, Magistrat, 1882, kut. 1.201-2.200 (zapisnik od 4. aprila 1882) Napomena: ta kua se nalazila odmah iza tzv. Zemalka, koji je tada bio u vlasnitvu Rumskog vlastelinstva, a sruena je u skorije vreme. * Magacin se nalazio na prostoru nekoliko kua dalje od dananje O Ivo Lola Ribar. 637 IAS, Magistrat, 1888, kut. 4.401-5.000 638 IAS, Magistrat, sedniki zapisi, 16. mart 1892.
635

170

Sledee godine je popravljena zgrada kotarske oblasti , a 1908. adaptirana ** 639 zgrada kotarskog suda .
*

Plan prizemlja kue oke Maria

To je bio objekat koji se svojevremeno nalazio do nove optinske zgrade u Glavnoj ulici, na mestu gde je danas zidana ograda. Sruen je krajem 70-tih godina XX veka. ** To je objekat na uglu eleznike i ulice Stanka Paunovi Veljka, ranije zgrada SUP-a. 639 upanijski izvetaj, god. 1904, 164; upanijski izvetaj, god. 1907, 312

171

Poetkom XX veka Ruma je dobila prvi spomenik posveen jednoj linosti. U pitanju je spomenik Jovanu Jovanoviu Zmaju. Godine 1910. odran je jedan sastanak gospoa radi podizanja ovog spomenika. U, tada konstituisanom, privremenom odboru su bile: Milena Miladinovi, Julija Damjanov, Angelina aula, Stana Govorinovi, Julka Vili, Anka Nikolajevi, Vera Spaji, Saveta Nikolajevi, Slavka Popovi, Julka ivanovi, Zorka 640 Stanii i Sofija Dima. Spomenik je podignut sledee, 1911. godine.

Plan promenade sa tribinama


640

Radikal, 1910, 10 (vie o podizanju ovog spomenika videti - mr ore eki, Spomenik Jovanu Jovanoviu Zmaju u Rumi, Ruma, 2000)

172

Na raskru eleznike i Ivanove (JNA) i Orlovieve i Stevanove (V. Dugoevia) ulice su, u posebnim kutijama, stajali drveni kipovi Svetog Ivana Nepomuka i Svetog Stevana. Statua Svetog Ivana je uklonjena zbog ometanja 641 saobraaja i preseljena u batu crkve. Na placu ispred tadanje kasarne (O Veljko Dugoevi) nalazila se *** tzv. rumska promenada . Prema katastarskoj knjizi iz 1863, i planu Rume iz 642 Tokom XIX 1864. godine, taj prostor se nazivao painac sa dervarenjem. veka optinske vlasti su ga, po potrebi, izdavale u zakup. U toku 1885. godine, pojavio se predlog da se ona iskoristi kao etalite, naroito za malu decu. 643 Osim kao etalite, promenada je Meutim, ipak je otila pod licitaciju. kasnije povremeno koriena i u druge svrhe. U tom smislu, iz 1912. godine datira jedan zahtev za dozvolu upotrebe promenade i dela Stevanove ulice za adaptaciju javne gimnastike produkcije. Prema planu, tu bi se postavile i 644 tribine u est redova. Na sednici od 23. januara 1914. godine, zastupnik Franc Hanga predloio je da optina zamoli suvlasnike Rumskog vlastelinstva, da u sluaju njegove likvidacije, vlastelinski dvor, zajedno sa dvoritem, ustupe optini za trg pod imenom Pejaevi trg, uz minimalnu zakupninu. U tim koji bi trebalo da pregovara o ovoj ideji sa suvlasnicima Vlastelinstva su uli: Jozef me, Ladislav 645 Jano i Jozef Brendl. Brinui o ozelenjavanju grada, poetkom februara 1884. godine optina je podnela zahtev Vlastelinstvu za nabavku 250 bagremovih mladica za drvored 646 Tri godine kasnije (1887) optina je opet poruila od u eleznikoj ulici. 647 Vlastelinstva 50 do 60 sadnica (bagrem i divlji kesten) za drvored u Rumi. Sa tim u vezi, treba pomenuti i crnogorinu umu, desno od parka Tivoli, koju je 648 uredio inenjer Batestin, nekadanji upravnik Vlastelinstva. Vezano za Vlastelinstvo, iz vremena uoi Prvog svetskog rata, pored izgradnje tramvajske pruge, datira jo jedan ambiciozan plan. To je namera, da se u Tivolu, na zemljitu koje su optini u tu svrhu poklonile naslednice grofa * Ladislava Pejaevia , izgradi jedno naselje. Prema planu iz 1913. godine, koji je izaao iz uprave Vlastelinstva, novo naselje bi imalo jednu glavnu ulicu, nazvanu po Ladislavu Pejaeviu, koju bi presecale etiri poprene, nazvane po njegovim erkama darodavcima (Terezijina, Katarinina, Franciskina i Marijina). Na mestu ukrtanja bila bi etiri trga (Markov, Adolfov, Petrov i
IAS, Magistrat, sedniki zapisi, 9. avgust 1886. Napomena: Biof ovaj dogaaj stavlja u 1900. godinu, s tim da pominje premetanje oba kipa istovremeno. (Carl Bischof, nav. delo, 152) *** Danas je na tom mestu park. 642 Zemljina knjiga rumske optine, Zbirka ZMR, inv. br. 501 643 IAS, Magistrat, 1885, kut. 1.001-1.500 (zapisnik Trgovinog zastupstva od 25. februara 1885) 644 IAS, Magistrat, 1912, kut. 5.481-7.611, No 5.965 (kut. sa 1913) 645 Dobrivoj Mitrovi, Graa..., 217 646 IAS, Magistrat, 1884, kut. 903-2.140 647 IAS, Magistrat, 1887, kut. 1-1.320, No 1077 648 Bogdan Rajakovac, rukopisi, Zbirka ZMR * Ladislav Pejaevi je umro 1901. godine i sahranjen je u Naicama. ("Sriemske novine", 1901, 30)
641

173

Johanov), od kojih bi na jednom bio postavljen Petrov krst, a na drugom Adolfov 649 bunar. Ceo prostor je raspodeljen na ukupno 175 kunih placeva. Nova i moderna klanica je jo jedan od neostvarenih planova tadanjih optinskih vlasti.

Plan naselja u Tivolu Klanica je postojala jo 1888. godine, kada je na sednici zastupstva 650 konstatovana potreba njene opravke. Da li je ona sprovedena ili ne, tek 1891. godine, isto telo predlae gradnju nove mesnice, ali je predlog odbijen zbog 651 nepogodne lokacije bila bi suvie blizu crkve i kole (danas Muzej). Predlog o izgradnji nove prostrane klanice, aktuelizovan je opet 1907/1908. godine, kada se i u upanijskim izvetajima pominje mogue proirenje stare i trone klanice. Tada je kupljena i nova velika vaga za
649 650 651

Zbirka ZMR, inv. br. 265 IAS, Magistrat, sedniki zapisi, 22. mart 1888. IAS, Magistrat, sedniki zapisi, 19. februar 1891.

174

merenje stoke. Iako su se pojavile mogunosti uzimanja kredita od 110.000 K kod Hrvatsko-slovenske hipotekarne banke, kao i drugih banaka, pa i predlozi u tampi o pogodnoj lokaciji za njenu izgradnju, sve je, ipak, ostalo mrtvo slovo na papiru. O tom svedoi i odluka zastupstva od 21. februara 1910. da kupi mainu za pravljene leda, jer se ne zna da li e ovog leta biti izraena nova klaonica, a ove zime nije bilo prirodnog leda. Konano, 24. novembra 1912, godine zastupstvo je odluilo da odgodi izgradnju klanice u Rumi, to je Zemaljska 653 vlada prihvatila Reenjem od 9. decembra.
652

Dosta problema je bilo oko nekadanje vlastelinske gostionice u Glavnoj ulici, koja se tada zvala kod Orla. Spor je nastupio izmeu Optine i Podupanije. Osamdesetih godina XIX veka, ona je jo uvek bila dvospratna graevina. Oigledno je bila u loem stanju i postojali su planovi o njenoj adaptaciji. U tom smislu, Optina je 1884. godine naloila upravi Vlastelinstva, kojoj je zgrada jo pripadala, da jo prole jeseni konstatovane nalaze na gostioni otkloni u odreenom roku, te da ako to ne uradi korektno i celishodno, mora da zida novu zgradu prikladnu za gostionu i svratite. U protivnom e dozvola za gradnju biti data drugom, bez obzira na vlastelinsko regalno pravo. Predlae da se ponovo izvri uviaj i na licu mesta utvrdi da li je gostiona stvarno u tako loem stanju. Po nalogu Podupanije obavljen je uviaj kome su, od strane Magistrata, prisustvovali naelnik Milan Nikolajevi, varoki fizik dr Duan Dima i varoki inenjer M. Balta. Sa uviaja je sainjen i zapisnik, koji optinski predstavnici nisu potpisali, a na osnovu koga je Podupanija donela svoju odluku o izdavanju graevinske dozvole Vlastelinstvu. Na to su optinske vlasti podnele prigovor. U obrazloenju se navodi da, osim nepotpisanog zapisnika, Podupanija nije merodavna da Vlastelinstvu izda graevisnku dozvolu na tako jednostavan nacrt, podnet od strane Vlastelinstva. Zatim, dodeljena graevinska dozvola samo prividno otklanja nedostatke zgrade, jer nisu uzete u obzir najvanije i, za gostionu, najpotrebnije stvari (zahodi na prvom spratu, gostionska kuhinja, prostorije za koijae i goste nieg reda, tale i upe za kola itd.). to se tie soba u parteru, namenjenih putnicima, one nikako ne odgovaraju sanitarnim propisima, jer su dimenzija od 3 do 3,5 metra, sa jednim vratima u otvorenom hodniku, sa prozorom prema hodniku i susednom dvoritu. Sve u svemu, nisu prikladne za smetaj putnika. Dalje, posle dogradnje plesna dvorana e biti manja nego ranije, a svod u istoj dvorani i dalje pogibeljan, jer je pukao na sredini i svaki as se moe sruiti. Svrha ove optinske predstavke je da se obezbedi mnogo bolja i svrsishodnija popravka i 654 adaptacija ovog, za Rumu, znaajnog objekta. Godine 1884. izvedena je nova numeracija kua, a ulice su tablirane 655 novim nazivima i kunim brojevima Manjih i veih graevinskih radova je bilo i van gradskog jezgra.

652 653

upanijski izvetaj, god. 1907, 249; upanijski izvetaj, god. 1908, 187, 243 Radikal, 1910, 11, 13 i 15; Dobrivoj Mitrovi, Graa, 214, 247, 250, 654 IAS, Magistrat, 1884, kut. 903-2.140 655 IAS, Magistrat, 1884, kut. 2.645-3.800; Spomenica srpske kole

175

Usvojen je predlog upravitelja optine, Pavla Vojnovia, iz 1908. godine, da se u Borkovcu, kod esme, na delu optinskog zemljita napravi sklonite za svet koji toj esmi, na kojoj je sveta ikona, dolazi u odreene dane i 656 svece. Na tromei Cerje, Paino polje i Jelenci, 1891. godine iskopan je jedan bunar, a sledee godine su braa Rister traili i dobili dozvolu za gradnju mosta 657 u Vrbarama o svom troku, na parceli 1.554, ispod paromlina. Na optinskom panjaku su u vie navrata podizane zgrade za dravne 658 pastuve, bikove i neraste. Izvan grada se nalazio i hipodrom, na kome su se odravale konjske trke jo u drugoj polovini XIX veka. Nalazio se na Berku (preko pruge) i imao je 659 3.000 (!) montanih sedita. Naravno, treba pomenuti i izgradnju nekoliko kolskih zgrada, popravku i dogradnju crkava, o emu e delom biti rei u posebnim poglavljima. *** Za veinu ovih poslova, pored izabranih optinskih i sreskih organa, bili * su zadueni i pojedinci cestari, natcestari, inenjeri i geometri (mernici) . Meutim, izgleda neki od njih nisu uvek revnosno i odgovorno obavljali ovaj zadatak. O tome svedoi spor izmeu Poglavarstva i Kolomana Ricofija, ininjerskog pristava u Rumi, 1883. godine. On se prethodno alio Vladi zbog jednog reenja Poglavarstva u vezi sa njegovim primanjima. Poglavarstvo je na to odgovorilo svojim primedbama na njegov dosadanji rad, tvrdei da, tokom svog nametenja, nije u Rumi skoro nita radio, a za to trai nadoknadu. Kao svoje argumente navodi: 1) kada su svi jalovi potoci u Podupaniji 1877. godine bili zagueni zbog velikih kia sa Planine (Fruka Gora p. a) i zato nisu odvodili vodu, on je obiao samo Kudoke livade (ak ne ni irovac) i rekao da se Kudoki kanal oisti; 2) godine 1880. rekao je da treba opraviti Kraljevaku cestu i to iz vlastitih pobuda, to i nije bilo neto neophodno, jer je samo trebalo utui izvaeni kamen i popuniti rupe na putu; 3) slino je bilo i sa Srpskom kolom u toku 1880. godine. Obavio je uviaj i samo pogledao pukotine na zidu i jednoj sobi. Za taj posao je angaovao jednog obinog zidara, koji je sam, bez iije pomoi, za 70 forinti nestruno obavio ovaj posao, a sam Ricofi je za sebe traio 27 forinti za savet, tako da Vlada moe da pretpostavi kakve su prirode i druge stavke rauna; 4) nije sigurno da li je sledee godine uopte neto i radio, a 1882. godine, kada je eljezniko drutvo zahtevalo da se porui vodenica
Dobrivoj Mitrovi, Graa..., 247 IAS, Magistrat, 1891, kut. 2.601-4.000 i 1892, kut. 1.702-4.100 658 upanijski izvetaj, god. 1907, 153 659 Boidar Paukovi, Kroz Rumske sokake, Ruma, 11 * Godine 1886. u Rumi su radili jedan civilni inenjer i dva mernika, a 1889. u Rumu je doao civilni inenjer Jovan Tati, koji je kasnije postao ugledan rumski graanin. Otiao je iz Rume 1909, a kancelariju ostavio Gojku Damjanu. (IAS, Magistrat, sedniki zapisi, 6. jun 1889; upanijski izvetaj, god. 1896, 450; Radikal, 1909, 4)
656 657

176

Kalajdua, nije blagovremeno na njihov raun stavio trokove ruenja, iako bi 660 ih drutvo platilo.

Vojska

Jedan deo poslova vezanih za popunjavanje, snabdevanje i ukonaenja vojske bio je u nadlenosti lokalne samouprave, tako da su razne vojne stvari jo jedna od tema koje zauzimaju znaajan prostor u arhivskoj grai Rumskog magistrata u drugoj polovini XIX i poetkom XX veka. Radi se o vojskama koje dolaze i odlaze iz Rume, regrutacijama (novaenje), potragama za regrutima, molbama za osloboenje od vojne obaveze ili o njenom odlaganju, potvrdama o nesposobnosti za vojnu slubu Prema izvodu iz zapisnika sa jedne sednice optinskog zastupstva od 1888. godine, u Rumi je neprekidno 22 godine bila stacionirana vojska. Svo to vreme, stanovnitvo je ivelo pod velikim optereenjem, ne samo zbog izdataka za vojsku, nego i zbog svakojakih ekscesa militarije. Zato je zastupnik Nedeljko Jovanovi predloio da se uputi molba Vladi u Zagrebu da se Ruma 661 Vlada je, meutim, verovatno oslobodi ove obaveze, to je i prihvaeno. odbacila ovaj predlog, izmeu ostalog i zbog povoljnog geografskog poloaja Rume i dobre infrastrukture. Dakle, od 1866. godine Ruma je bila i svojevrsna vojna postaja. Broj vojnika je verovatno varirao, ali se uvek postavljalo pitanje njihovog smetaja. Prema ranijoj praksi, prilikom razmetaja vojske, celo naselje je bilo podeljeno na vie delova, tako da je svaka kua (osim siromanih), u vreme kada na nju doe red, bila obavezna da primi vojnike i konje. Ko nije imao talu, a bio je na ovom spisku, morao je da je iznajmi na potrebno vreme. Svako ko je 662 dao smetaj za vojsku dobijao je potvrdu kao dokaz. Vojska, odnosno, oficiri koji su boravili u Rumi u periodu 1876-1880. godine stanovali su u privatnim kuama. Na isti nain obezbeivane su i tale za konje, kao i prostorije (skladita) za drugu vojnu opremu. Na primer, rumski graanin Sima Milutinovi je izdavao svoja skladita u Glavnoj ulici br. 154 i 172 za potrebe vojske. to se tie oficira, njihov smetaj je zavisio od ina. Najbolji smetaj je imao podmaral, koji je stanovao u vlastelinskom stanu, u samom centru, i raspolagao je sa est soba. Srazmerno manje stanove i loije uslove stanovanja, imali su general-major, pukovnik, potpukovnik, peaki ili konjiki satnik!, natporunik ili porunik itd. Stan za generala i stoerne asnike bio je
660 661 662

IAS, Magistrat, kut. 951-1.860, No. 1.045 IAS, Magistrat, sedniki zapisi, 30. decembar 1888. (5. vanredna sednica) IAS, Magistrat, sedniki zapisi, 27. april 1888.

177

opremljen sledeim inventarom: ormarom za veanje odela, 2 ormara za slaganje odela, 6 stolova i 12 stolica s blaznjakom, 2 stalka postelje, proirenom slamnjaom, strunjaom, jastukom, 2 pokrivaa (ve prema godinjem dobu), ogledalom, nonim ormariem s posudom, vealom za haljinu, posudom za umivanje, staklenom kupicom Za to vreme, stanovi niih oficira su bili znatno skromniji. Stan u Rumi za oenjenog podasnika je imao 2 prosta posteljna stalka, 2 napunjene strunjae, 2 napunjena slamna jastuka, 2 letnja pokrivaa, 2 zimska pokrivaa, 8 plahti, 2 stola, 4 stolice, ormar (pola za 663 slaganje, pola za veanje odela) i svetiljku za kameno ulje.

Potvrda o ukonaenju vojske Ponekad su zbog vojnih stvari u Rumu dolazile i visoke vojne linosti. General i inspektor kavalerije grof Nikola Pejaevi stigao je u Rumu 21. jula 1883. godine, u cilju obilaska konjike pukovnije, dislocirane u ovom delu 664 Srema. Iako je prema zemljinoj knjizi iz 1863. i planu Rume iz 1864. godine, postojao plac u vlasnitvu Podupanije, nazivan stara kasarna, nije sigurno da li je na njemu bila smetena vojska ili bar ne sva. Zato je postojala potreba da se u cilju rastereenja graana u Rumi podigne vojnika kasarna. Iz 1886. godine datira predlog o izgradnji vojarne u Rumi, potpisan od nekoliko stotina graana. Zastupstvo je prihvatilo predlog, te je izabran i odbor 665 za njegovo razmatranje.
663 664 665

IAS, Magistrat, 1880, kut. 1.001-2.500 Srpski glas, 1883, 58 IAS, Magistrat, sedniki zapisi, 25. oktobar 1886.

178

Tim povodom se 30. marta 1889. godine oglasio i graevinar Leopold Jarat (Leopold Jarath), u ime jedne finansijske grupacije, dajui gradskom zastupstvu ponudu za gradnju vojnike kasarne, za potrebe dva, ili eventualno etiri, eskadrona. Rok otplate je bio 25 godina, u jednakim godinjim ratama. Prema ponudi, kasarna je trebalo da bude gotova za najmanje dve godine. Ponuda je stavljena na uvid Gospodarskom odboru, nakon ijeg izvetaja je 666 zastupstvo odluilo da izgradnju kasarne odloi do pogodnijih vremena. U isto vreme, zastupstvo je konstatovalo da 400 siromanih kua ne mogu vie da snose teret ukonaenja vojske, ime se poveava pritisak na ona 667 domainstva koja bi to mogla, iako je i njih sve manje. Pogodno vreme nije dolo, jer su vlasti 1909. godine konano zakljuile 668 da se u Rumi nee graditi vojnika kasarna. Prisustvo vojske je podrazumevalo i njenu obuku i povremene vebe, za ega je optina, takoe, trebalo da obezbedi prostor. Postoji podatak da su se vojne vebe odravale na Cerju i na Borkovakim livadama. Zbog toga su, jednom prilikom, metani pozvani da 669 uklone svoju letinu sa tih podruja, jer e u protivnom sami snositi tetu. U blizini se nalazilo i vojno strelite, ija se gradnja pominje u jednom 670 zakljuku optinskog zastupstva. Brojnost vojske i njene vebe u Rumi i okolini su se poveavale u zavisnosti od opte bezbednosne situacije u okruenju. U vreme pogoranja odnosa sa Kraljevinom Srbijom, poetkom XX veka i Balkanskih ratova, Ruma kao vojna oblast dobija na znaaju. Krajem decembra 1912. godine, sreska uprava u Rumi je izvestila Vladu da su u Klenak, pre nekoliko dana, stigla dva natporunika i 16 momaka iz 26. peadijske pukovnije. Njihov zadatak je bio 671 da pripreme stanove za 300 vojnika, koji su trebali uskoro da stignu. Velika panja je posveivana regrutaciji novih vojnih obveznika. U tu svrhu su svake godine objavljivani mnogobrojni oglasi i obavetenja i pravljene tabele i statistike. Regrutacija je obuhvatala mladie koji su napunili 21 godinu ivota. Vojna sluba je trajala tri, da bi kasnije bila smanjena na dve godine, odnosno, tri za konjicu. U rumskom srezu je 1894. godine regrutacija obavljena 22. i 27. marta, a u samoj Rumi 21. marta. Nakon toga je utvreno postojanje 180 novih vojnih obveznika u srezu. Od toga je njih 115 regrutovanu za vojsku, 56 u domobranstvo, a 9 mladia u doknadnu priuvu. U Rumi je za vojsku odreeno 29, domobranstvo 15, a doknadna priuva 16 mladia ukupno njih 60. Nesposobnih i opravdano vraenih u srezu je bilo 189, a u Rumi 66.
666 667 668

IAS, Magistrat, 1889, kut. 1.502-2.800 IAS, Magistrat, sedniki zapisi, 18. oktobar 1889. Radikal, 1909, 5 669 IAS, Magistrat, 1887, kut. 1.321-2.700 670 IAS, Magistrat, sedniki zapisi, 19. februar 1891. 671 Dobrivoj Mitrovi, Graa, 212

179

Neopravdano izostalih 52, odnosno, 17. Broj neopravdano izostalih je bio 672 veoma velik, najvie posle vukovarskog sreza. Sledee godine broj regrutovanih je bio neto manji u srezu (162), a vei u Rumi (90). Nesposobnih i, iz raznih razloga vraenih, u Kotaru je bilo 200, a u 673 samoj Rumi 46. U Sremskoj upaniji je 1900. godine bilo ukupno 13 regrutnih srezova, koji su sainjavali vojno popunidbeno okruje br. 70, sa seditem u 674 Petrovaradinu. Prisustvo veeg broja vojnika odraavalo se i na svakodnevni ivot lokalnog stanovnitva. Nisu bile retke albe na njihovo ponaanje, naroito husara (konjice), i to zbog neplaanja rauna, tua, jahanja po trotoarima, maltretiranja i sl. Kao ilustracija tome je sluaj iz 1883. godine, kada su trojica katana napala decu Milutina Stolia. Ona su se 20. jula, oko 21 as, na taljigama vraala sa gumnita, gde su ocu odnela veeru. Kod starorumske crkve su ih susreli vojnici, pri emu je jedan izvadio sablju i udario devojicu Milevu, staru 12 godina, po licu, tako da ju je krv oblila. Zatim su se brzo pomeali sa drugim 675 katanama, kojih su puni sokaci, te nisu mogli da budu pronaeni i kanjeni. Suprotan primer je onaj, kada je husarskoj pukovniji, stacioniranoj u Rumi, odata zahvalnost za pomo koju su pruili prilikom jednog poara 4. 676 avgusta 1886. godine.

672 673

upanijski izvetaj, god. 1894, 194-197 upanijski izvetaj, god. 1895, 189-191 674 upanijski izvetaj, god. 1900, 213-215 675 Srpski glas, 1883, 60 676 IAS, Magistrat, sedniki zapisi, 9. avgust 1886.

180

Ekonomske prilike

U drugoj polovini XIX i poetkom XX veka najvei deo stanovnitva Rume se i dalje bavio poljoprivredom (zemljoradnjom i stoarstvom), s tim da je, vremenom, ona unapreivana u skladu sa novim dostignuima u ovoj oblasti. Naravno, predvodnik u tome je bilo Rumsko vlastelinstvo na elu sa upravnicima i drugim osobljem. U isto vreme, u usponu su zanatstvo i trgovina, a javljaju se i zaeci industrijske proizvodnje, najpre u skromnom obimu i u najjednostavnijim formama. Kako se broj stanovnika uveavao i rasle njihove potrebe, poveavao se i broj ljudi zaposlenih u ovim privrednim granama. Statistika pokazuje da su zanatska i industrijska zanimanja u Sremu tih godina bila iznad dravnog proseka. Po broju preduzea i zaposlenih u njima, Sremska upanija je bila daleko ispred drugih upanija, ak i bez grada Zemuna. Imala je vie preduzea nego Zagrebaka upanija. U onoj meri u kojoj je rastao i finansijski kapital poele su da niu i tedionice i banke, najpre kao vid strukovnog zadrunog samoorganizovanja, a kasnije i kao potpuno samostalne finansijske institucije. Prema statistikom pregledu zanimanja u Rumi poetkom XX veka, bar 677 kada se radi o srpskom stanovnitvu, situacija je bila sledea : - za 126 rumskih srpskih porodica, sa 708 lanova, zemlja je bila glavni izvor sredstava za ivot; - od poljoprivrede su iveli i nadniari, od kojih je sa kuom i malo zemlje bilo 75 porodica, sa 415 lanova, a bez zemlje, samo sa kuom 49 porodica, sa 239 lanova; bilo je i nadniara i bez kue i bez zemlje, i to 29 porodica, sa 112 lanova; - gostioniara je bilo 24 porodice, sa 69 ukuana; - zanatlija je bilo 98 porodica sa 395 lanova; - trgovaca 41 porodica sa 153 lana; - nametenika, optinskih i privatnih inovnika i ostale inteligencije bilo je 60 porodica, sa 204 lana. Iz 1882. godine datira jedan dokument koji daje tabelu prosenih trinih 678 vrednosti namirnica na ovom podruju, kao i cene nadnice. Prosene trine cene namirnica i nadnica u toku 1881. godine.
677 678

Radoslav Markovi, nav. delo, 6 IAS, Magistrat..., 1882, kut. 1.201-2.200 (4. april 1882)

181

Kultura penica ra napolica kukuruz jeam zob kruh kupus kiseli repa kisela krompir pasulj soivo graak govedina svinjetina ovetina slanina teletina mast mleko maslo oviji sir kravlji sir jaja bolje vino loije vino ljivovica komovica pelinkovac pivo tvrda drva meka drva nadnice sa hranom nadnice bez hrane

Jedinica mere 100 kg 100 kg 100 kg 100 kg 100 kg 100 kg 1 kg 100 kg 100 kg 100 kg 100 kg 100 kg 1 kg 1 kg 1 kg 1 kg 1 kg 1 kg 1l 1 kg 1 kg 1 kg 10 kom 1 ha 1 ha 1 ha 1 ha 1 ha 1m 1m
3 3

Cena kotanja 10 - 12 f 8 - 10 f 9 - 11 f 5,40 - 7 f 5 - 6,50 f 4,80 - 7 f 10 - 12 n 5 - 14 f 6 - 16 f 10 - 12 f 28 f 44 n 40 n 30 - 45 n 75 - 80 44 n 70 - 80 10 - 12 n oko 1 f 40 - 46 n 25 - 30 n 12 - 15 n 20 f 15 f 30 f 20 - 22 f 30 f 12 14 f 6-7f 4,50 - 5 f 50 - 60 - 70 - 60 n 80 n - 1 f - 80 n

Napomena

u decembru 14 f u leto najskuplji

46 n u maju 46 n u decembru

70 n (maj - septembar) 1 f (maj - septembar)

182

ita (penica, ra, napolica, kukuruz, jeam i zob) su bila najskuplja u periodu od avgusta i septembra do decembra, a meu njima je najskuplja bila penica. Hleb je do maja kotao 10, a od maja 12 novia. Krompir je bio vie nego duplo skuplji u maju i junu, a soivo je imalo cele godine istu cenu i bilo je najskuplje od navedenog povra. Kilogram govedine, svinjetine i teletine imao je skoro istu cenu tokom cele godine, ovetina je bila skuplja od aprila do juna, slanina od juna do septembra, a mast od juna do decembra. Slanina i mast su bili najskuplji, i imali su skoro istu cenu. Mleko i maslac su bili skuplji u letnjim mesecima, kada je sir bio jeftiniji. Maslac je bio viestruko skuplji od mleka. Jaja su bila skuplja u zimskim mesecima. Meu piima, najskuplji su bili ljivovica i pelinkovac, sa istom cenom, s tim da u letnjim mesecima nije bilo pelinkovca. Drva su bila skuplja u jesen i zimu. Nadnice su bile vee u letnjim mesecima. Kretale su se od 50 do 70 novia sa hranom, ili od 80 novia do jedne forinte bez hrane. Za jednu forintu se tada moglo kupiti oko dva kilograma svinjetine, kilogram maslaca ili deset kilograma hleba, dok je za jedan kubik tvrdih drva trebalo oko deset nadnica. Tokom 90-tih godina XIX veka u Rumu stie sve raznovrsnija i kvalitetnija roba, to govori o poveanom standardu ivota pojednih slojeva stanovnitva. O tome svedoe mnogobrojni rauni firmi iz Bea, Budimpete, Zagreba..., adresirani na rumske trgovine. S poetka XX veka (1901 1905 1910) datira jedan cenovnik osnovnih ivotnih namirnica u Rumi, koji govori o inflatornim kretanjima. Prema njemu, cene vanijih artikala iroke potronje, srednjeg kvaliteta, izraene u filirima bile su sledee: penino fino brano br. 0,1,2 (27,7 36); penino grubo brano br. 4 i vie 22,2 32); kukuruzno brano 1 kg (12,4 17 14); hleb penini 1 kg (24 21,3 26); pasulj sitan 1 kg (14,5 29,8 19); kupus sve, 1 glavica ( 5,1 112,3 10); krompir 1 kg (7,1 10,2 10); ria 1 kg (44,2 44 56); eer u glavama 1 kg (92 87,7 94); govedina za kuvanje 1 kg (88 99,3 112); teletina 1 kg (88 105,7 120); svinjetina 1 kg (78,7 120,7 130); pilii 1 kom. (78,3 92,9 120); slanina 1 kg (121 156,8 190); svinjska mast 1 kg (112,7 148,3 190); svee mleko 1 l (14,8 15,8 16); puter 1 kg (128,3 241,8 200); jaja 1 kom. (4,2 5,8 5); sire 1 kg (?? 43,7 38); maslinovo ulje 1 kg (100 162,5 140); vino obino staro belo 1 l (90 115 110); vino obino staro crno 1 l (90 143,6 140); petrolej 1 kg (44 39,3 30); gorivo 3 drvo tvrde cepanice 1 m (700 730 900); kameni ugalj 100 kg (170 230 240); so 1 kg (24 24,3 24,6); sapun 1 kg (50,6 54 69,4); svea 679 To potvruje i upanijski izvetaj iz stearinska 1 kg (124 166,3 180). 1911. godine, koji pominje veliku skupou i skok cena namirnica, i nadnica u 680 ovoj godini. I pored toga, primetan je opti rast ivotnog standarda. Jedan dokument koji je sainila ovlaena i struna magistratska komisija za procenu nekretnina, pokazuje kakvo je bilo imovno stanje imunijeg
679 680

Andrija Radeni, nav. delo (tabela na kraju knjige) upanijski izvetaj, god. 1911.

183

graanina Stevana T. Jakovljevia. Dotini je posedovao kuu sagraenu od tvrdog materijala i pokrivenu crepom. Ona se sastojala od sobe i duana okrenutih prema ulici i dve sobe i hodnika u dvoritu. Kua je bila duga 10 m sa ulice, a 14 m prema dvoritu. Visina soba je bila 3,8 m. Sve sobe su bile patosane, a grede tukatorisane. Kua je imala etvoro dvokrilnih i troje jednokrilnih vrata i etiri prozora. Hodnik je bio zastakljen, sa dvokrilnim vratima i sluio je kao predsoblje. Ispod kue su iskopana dva zasvoena podruma, od tvrdog materijala, jedan dimenzija 8 h 5 m, a drugi 8 h 2 m. U dvoritu se nalazila kuhinja, takoe sazidana od tvrdog materijala i pokrivena crepom, dimenzija 4 h 4 m i visoka 3,2 m. Pored kue se nalazila kotobanja, dimenzija 28,7 h 4 m, postavljena na zid visok 2,3 m i pokrivena crepom. Ispod kotobanje je bio magacin, patosan, i do polovine zida optoen daskom. U dnu dvorita nalazila se tala, dimenzija 7,9 h 5,85 m, a visoka 3,5 m, sagraena od tvrdog materijala i pokrivena crepom. Patosana je ciglom, a grede su tukatorisane. Potkunica je bila patosana kamenom i ograena zidom, a leala je na Glavnom sokaku. Dotini je posedovao i livadu i oranice u samom mestu i u Vrbarama i Kudou. Na katastarskoj estici 7839 nalazio se mlin. Bila je to zgrada na sprat, sazidana od tvrdog materijala i pokrivena crepom, dimenzija 16,7 h 7,6 m. Mlin je radio na dva kola i sa dva kamena. U prizemlju se nalazila radionica za pravljenje pet vrsta brana i griza, zatim, jedna soba sa dva prozora i dvoja vrata i kuhinja, sa jednim vratima i jednim prozorom. Na spratu je smeten magacin sa pet prozora i gvozdenim vratima, kao i jedna soba sa vratima i prozorom. Prozori na spratu, okrenuti prema zapadu i jugu, bili su zatieni gvozdenim reetkama. Pored toga, Jakovljevi je posedovao i jednu 681 vodenicu na parceli br. 1725/1446. Ipak, u mestu su iveli i mnogo bogatiji graani, to se moglo videti iz spiskova najjaih poreznika, sainjavanih svake godine. Ako se izuzmu vlastelin grof Ladislav Pejaevi, kao i ustanove (Srpska tedionica, Veresijsko dioniarsko drutvo, Nemaka puka banka, Rumska tedionica, Srpska privredna banka, Srpska pravoslavna crkvena optina), najvei porez u toku 1912. godine su plaali: trgovci tajner i Vesel (2.935 K 74 n), mainista Franjo Pajl (Franz Peischl) (1.681 K 05 n), bankar Jozef Ober (1.610 K 99 n), krmar Emil Karakaevi (1.306 K 29 n), veleprodavac vina Eduard Herceg/Eduard Herzeg (1.243 K 17 n) veleposednik Aleksandar urii (1.134 K 4 n), trgovac urii (1.130 K 70 n), trgovac Nikola urii (993 K 27 n), posednik Lazar Vui, (957 K 53 n), trgovac ura Stai (942 K 23 n), kotarski veterinar Robert King (908 K 48 n), kraljevski javni belenik dr andor Fier (857 K 35 n), posednik Nedeljko Jovanovi (812 K 52 n), posednik Milutin Stoli (798 K 93 n), posednik Anton Rajnpreht (798 K 63 n), posednik Veljko Vili (774 K 63 n) i 682 graditelj Stefan Taner.

681 682

IAS, Magistrat, 1886, kut. 4.851-5.600 IAS, Magistrat

184

Prema prihodu koji je ostvarivan tih godina (1910/1911), samo je Vukovar bio jai od Rume, dok je Mitrovica bila dvostruko slabija. Mitrovaki srez je ak 683 imao etvorostruko manji prihod od rumskog sreza.

Poljoprivreda

Prema konstatacijama nadlenih slubi, u Rumi i okolini su postojali odlini uslovi za razvoj poljoprivredne proizvodnje. U to vreme ona je bila poljoprivredno sredite Srema. U severnom delu atara nalazi se lesna zaravan, sa debelim slojem humusa, to je povoljno za gajenje itarica, dok juni deo predstavlja prelaz izmeu lesne zaravni i aluvijalne ravni. Zemljite je zastupljeno smolnicom, koja je dobra za gajenje industrijskih biljaka (suncokret, eerna repa). Panjaci, koji su smeteni u junom delu atara, pogodni su za razvoj stoarstva, dok su doline du potoka predviene za povrtarske kulture. Kie ima dovoljno i to u vreme kada je najpotrebnija, a nad Rumom duvaju zapadni i istoni vetar, severac i koava. Ipak, i pored plodne zemlje, poljoprivreda Srema je bila optereena mnogobrojnim problemima. To su movarno (vodoplavno) zemljite, velike neproduktivne povrine, izloenost elementarnim nepogodama i bolestima, neracionalna obrada zemlje (ekstenzivna obrada ugar). Najvie su se gajili: itarice (kukuruz, ozima penica, zob, ozima suraica, ozimi jeam), okopavine (krompir, kupus), trgovinsko bilje (ozima repica), krmno bilje (grahorica). Krajem XIX i poetkom XX veka 70% stanovnitva Srema ivelo je od poljoprivrede. U odnosu na prosek u drugim evropskim zemljama (Francuska 48%, Nemaka 45%) i u Ugarskoj (59,36%), bio je to veliki procenat. U samoj Rumi, sa oko 9.865 stanovnika, 1890. godine taj procenat je bio znatno manji i iznosio je 58.34%. On je, ipak, bio znatno vei u odnosu na Mitrovicu (21,12%) ili Petrovaradin (31,34%), a naroito u odnosu na prosek u gradovima Hrvatske 684 i Slavonije (20,84%). Poetkom veka Radoslav Markovi donosi sline podatke samo za srpsko stanovnitvo rumskog sreza, ali podeljeno na dva dela: bivi Provincijal i biva Vojna krajina. Prema njemu, zemlja je bila glavni izvor sredstava za ivot za 1.595 (63,6%) srpskih porodica, 9.059 (67%) lanova (Provincijal) i za 525 (47,9%) srpskih porodica, sa 3.320 (54,5%) lanova (Vojna krajina). Takoe, od zemlje, svoje ili tue, iveli su i nadniari. Od toga, nadniara sa kuom i malo zemlje bilo je 365 (14,6%) porodica, sa 1.856 (13,7%) lanova (Provincijal), i 215 (19,6%) porodica, sa 1.217 (19,9%) lanova (Vojna krajina), nadniara samo sa kuom 358 (14,3%) porodica, sa 1.852 (13,7%) lana (Provincijal) i 232 (21,1%) porodice, sa 1.012 (16,6%) lanova (Vojna krajina), a nadniara
683 684

upanijski izvetaj, god. 1911, 141 Andrija Radeni, nav. delo, 21

185

bez kue 174 (6,9%) porodice sa 682 (5%) lana (Provincijal) i 123 (11,2%) porodice, sa 538 (8,8%) lanova. Dakle, na jedan ili drugi nain, u rumskom srezu je od zemlje ivelo 2.492 porodice sa 13.449 lanova (Provincijal) i 1.095 685 porodica sa 6.087 lanova (Vojna krajina). Posle Revolucije 1848. godine, u ovim krajevima su ukinuti feudalni odnosi, ime su, izmeu ostalog, seljaci bili osloboeni svih obaveza, osim drvarenja i pae. Carskim patentom iz 1853. godine, vlastelinske parcele, ugar i strnita su ostali u vlasnitvu vlastelina, a seljaci su mogli da koriste ispau na tim imanjima uz nadoknadu kao i ranije. Nekoliko godina kasnije (1857) novi patent oznaio je poetak segregacije ili odvajanja seljakih ili optinskih poseda od vlastelinskog zemljita. Tada se iz mase panjaka i uma izdvajalo ono to e postati vlasnitvo seljaka i optina, s tim to je vlastelin odreivao koji e se panjak dobiti i kada. Tom prilikom su seljaci uglavnom dobijali krevine, ogolelo zemljite, movarno ili zemljite daleko od sela. Proces segregacije je trajao tokom itave druge polovine XIX veka. Vlastela oigledno nije bila sasvim zadovoljna nainom sprovoenja ovog procesa, o emu svedoi jedan memorandum slavonske vlastele (i Pejaevii: Petar, Adolf i Ladislav) iz 1866. godine upuen Dvorskoj kancelariji. Meutim, njihova alba nije usliana. Tako je u principu celokupno poljoprivredno zemljite bilo izdeljeno na seoska gazdinstva (kuita, gospodarske zgrade, okunice, oranice, livade batina), optinsko i zajedniko nepodeljeno zemljite (panjaci, ume, kanali, groblja) 686 i vlastelinsko zemljite ili alodij. upanijski izvetaji s kraja XIX veka potvruju da je segregacija odavno izvedena, ali dogovor izmeu urbarijalista i vlastelinstva nije uvek i svugde 687 mogao da se postigne. Pored navedenih, postojala su i tzv. socijalna dobra (dravna imanja, zaklade, optinska dobra, zemljine zajednice, crkvena dobra, javna dobra) kojima se stanovnitvo koristilo direktno ili indirektno. Godine 1895. u dravi je bilo oko 3 miliona jutara ovakvih poseda, od ukupne povrine svih imanja u iznosu od 7,4 miliona jutara. Iste godine, povrina zemlje u vlasnitvu zemljinih zajednica iznosila je 983.031 jutro. Osim poljoprivrednih povrina, u to su 688 spadale i ume i neproduktivno zemljite. Iako ih je bilo i ranije, zemljine zajednice su ureene po zakonu iz 1894. godine. Igrale su znaajnu ulogu u ivotu seljaka, koji su imali pravo na zajedniku, odnosno, deo zajednike zemlje iz doba pre stupanja na snagu Graanskog zakonika ili na osnovu razreenja od urbarskih veza. Seljaci su preko zajednice sami upravljali kompleksom zemlje. U Sremskoj upaniji je od 1888. do 1903. godine bilo 220 zemljinih zajednica. Bila je to kategorija primitivne kolektivne svojine sa loim gazdovanjem i predstavljala je ostatak feudalnog drutva.

Radoslav Markovi, nav. delo, 9 Bogdan Stojsavljevi, uma i paa u borbi sela u Hrvatskoj i Slavoniji posle 1848, Zagreb 1961, 249; dr Milan Ivi, nav. delo, 27 687 upanijski izvetaj, god. 1896, 527 688 Dr Milan Ivi, nav. delo, 24-27
685 686

186

Ovlateniko pravo je zakonom iz 1857. postalo imovinsko pravo i deo zemljita 689 je, uz pristanak zajednice, mogao biti zauvek spojen sa pojedinanom kuom. Na sremskom selu je uveliko trajao jo jedan proces raspadanje kunih zadruga i deljenje i usitnjavanje poseda. Ovaj proces je zapoeo jo 1853. godine donoenjem Graanskog zakonika, koji je propisivao jednaku podelu imovine meu naslednicima posle smrti vlasnika. To je dovelo do naruavanja tradicionalnih vrednosti, koje su vekovima odravale selo. Oslabila je kuna disciplina, dolazilo je do svaa meu naslednicima, troenja novca na pravljenje novih kua, do podele inventara i stoke... Posledica toga bilo je smanjivanje broja ukuana, a time i radne snage, ekonomsko propadanje seljaka i itav niz promena koje su dovele do slabljenja sela. Naroito je stradao srednji seljaki posed. Razdruivanje zadruga je pospeeno zakonima iz 70-tih godina, koji su uveli jednakost svih naslednika. Neto kasnije (1889), donet je Zakon o zadrugama, sa dodatkom iz 30. aprila 1902. godine, a 1891. i Zakon o komasaciji, koji je doprineo ukrupnjavanju poseda. Ovi zakoni su pokuali da 690 spasu zadruge ili bar uspore proces njihovog propadanja. U rumskom srezu je 1895. godine situacija u vezi sa kunim zadrugama bila sledea: ispod 35 kunih zadruga imalo je manje od 5 jutara zemlje, 65 zadruga imalo je od 5 do 10 jutara, 223 od 10 do 20 jutara, 230 zadruga od 20 do 50 jutara, 28 zadruga od 50 do 100 jutara i 2 kune zadruge su imale preko 100 jutara zemlje. U srezu je ukupno bilo 583 kune zadruge koje su raspolagale sa 13.165 jutara zemlje, to je manje nego kod drugih srezova. 691 Izuzetak su iriki i iloki srez, gde ih nije ni bilo. Siromaenju seljaka doprinosili su i drugi razlozi: zaduivanje, lihvarstvo, nerodne godine... Zato je tih godina na selu dolazilo do sukoba. Oni su se odvijali oko vakantne zemlje, uglavnom movarna zemlja i ikare, koje ranije niko nije hteo, te su ih zadruge prebacile na Erar. Kada su posle kanalizacionih radova one postale plodne, pojavljivalo se sve vie zainteresovanih. este su bile parnice izmeu optine, zakupaca i seljaka, kao i u okviru zemljinih zajednica izmeu starosedelaca i doseljenika. Bilo je dosta poljskih i umskih prekraja. U rumskom srezu (Buanovcima) 1902/3. godine zateno je osam seljaka u sei ume, koji 692 su se pri tome odupirali i potegli samokrese i kubure. Najvie je bilo tzv. malih posednika, sa parcelama veliine od 8 do 10 jutara. Oni su plaali porez u iznosu od 16 K i 40 n. Zemljarina je u periodu 1875 1913. godine iznosila 25,5%, a kasnije je smanjena na 20%. Pored toga plaala se i cestovina i to, po osobi od preko 16 godina u iznosu od 1 f i 20 n, a po komadu 693 stoke 1 f. Bezemljai i neporeznici su ovo nadoknaivali kulukom.
*

Andrija Radeni, nav. delo, 33-35 Dr Milan Ivi, nav. delo, 13-17 691 Andrija Radeni, nav. delo, 39 692 Andrija Radeni, nav. delo, 201 * Prema statistikim podacima iz 1895. godine u Hrvatskoj i Slavoniji bilo je 180.175 poseda ispod 5 j. (44,23%), a povrina ovih parcela je iznosila 395.004 jutra ili 8,46%. (Dr Milan Ivi, nav. delo, 17-18) 693 Andrija Radeni, nav. delo, 79-80
689 690

187

Po broju latifundija (imanja preko 1.000 jutara) Sremska upanija se nalazila iza Virovitike i Zagrebake, i imala je 32 ovakva gazdinstva (21 latifundija od 1.001 694 do 2.000 jutara, 9 od 2.001 do 20.000 i 2 preko 20.000 jutara). U rumskom srezu 1895. godine, ispod 1 jutra bilo je 1.583 (25,70%) gazdinstva (drugo mesto u Sremu posle Vukovara); od 1 do 5 jutara 970 (15,75%); od 5 do 10 jutara 924 (15,01%); od 10 do 20 jutara 1.221 (19,83%); od 20 do 100 jutara 1.382 (22,44%) prvo mesto u Sremu; od 100 do 200 jutara 61 (0,99%) ubedljivo prvo mesto u Sremu; od 200 do 1.000 jutara 14 (0,22%) drugo mesto u Sremu posle Vukovara; preko 1.000 jutara 4 (0,06%). Ukupno je bilo 6.159 jutara zemlje. Najvie latifundija je bilo u Irigu 695 (9), Vukovaru (7) i Iloku (5). U samoj Rumi, poetkom XX veka, najvei posednici su bili: politika optina (5.188 jutara), Vlastelinstvo (3.249), Lazar Vui (794), Srpska crkvena 696 pravoslavna optina (747), Milo Jovanovi (644) i Nedeljko Stoli (599). to se tie povrine gazdinstava u odnosu na ukupnu povrinu obradive zemlje, iste 1895. godine situacija u srezu je bila sledea: gazdinstva od 1 jutra zauzimala su 0,57% povrine ukupnih gazdinstava; od 1 do 5 jutara 2,16%; od 5 do 10 jutara 5,82%; od 10 do 20 jutara 15,24%; od 20 do 100 jutara 43,83%; od 100 do 200 jutara 6,81%; od 200 do 1.000 jutara 4,46% i preko 697 1.000 jutara 21,11% povrine ukupnih gazdinstava. Markovi, takoe, daje pregled raspodele zemlje na pojedine narode. Prema njemu rumski atar, koji je iznosio 11.797 jutara i 1.310 kv. hvati, bio je 698 rasporeen na sledei nain: - u vlasnitvu politike optine i zemljine zajednice 1.398 j. 1.458 kv. hv. - u vlastelinskom vlasnitvu 406 j. i 691 kv. hv. - u dravnom vlasnitvu 310 j. i 1.251 kv. hv. - u vlasnitvu pojedinaca 9.241 j. i 1.549 kv. hv. - u vlasnitvu Srba 2.411 j. i 648 kv. hv. (26%), - u vlasnitvu Hrvata 475 j. i 1.320 kv. hv. (5,1%), - u vlasnitvu Nemaca 6.310 j. i 287 kv. hv. (68,2%), - vlasnitvu Maara 29 j. i 625 kv. hv. (0,3%), - u vlasnitvu Jevreja 14 j. i 1.124 kv. hv. (0,16%), - u vlasnitvu Slovaka 745 kv. hv. to se tie ukupnog zemljinog poseda, dakle i zemlje izvan granica 699 rumskog atara, situacija je bila sledea:
Andrija Radeni, nav. delo, 27 Andrija Radeni, nav. delo, 28 IAS, Magistrat..., 1912, kut. 2.044-4.480 (sa 1911), No 5.070 697 Andrija Radeni, nav. delo, 27 698 Radoslav Markovi, nav. delo, 14-15 Napomena: Prema drugim podacima za 1910. godinu, rumski atar je iznosio 11.798 jutara, od ega su Srbi posedovali 3.539 jutara. (Mata Kosovac, nav. delo, 344-345)
694 695 696

188

- Srbi 5.305 j. i 524 kv. hv. (29%) - Maari 585 j. i 539 kv. hv. (3,2%) - Hrvati 595 j. i 82 kv. kv. (3,2%) - Slovaci 0 j. i 745 kv. hv. - Nemci 11.404 j. i 413 kv. hv. (62,4%) - Jevreji 381 j. i 637 kv. hv. (2%) Ukupno je bilo 18.271 j. i 1.340 kv. hv., od ega se na pojedince odnosilo 9.241 j. 1.549 kv. hv. Jedan drugi izvor donosi podatke o raspodeli poljoprivrednog zemljita na podruju optine Ruma za godine 1887. i 1890. Poto su brojke sline navedeni su podaci za 1890. godinu, jer su potpuniji. Prema tom Iskazu ratarske produkcije na podruju porezne optine Ruma bilo je: 7.882 j. i 170 kv. hv. oranica, 196 j. i 565 kv. hv. vrtova, 1.490 j. i 944 kv. hv. livada, 147 j. i 1.366 kv. hv. vinograda i 1.198 j. 1.423 kv. hv. panjaka i 54 j. 1.472 kv. hv. uma. Trstika i ribnjaka nije bilo, dok je neproduktivno zemljite iznosilo 827 j. 140 kv. hv. Cela povrina porezne 700 optine: 10.970 j. i 1.170 kv. hv. Prema istom izvoru stie se uvid u raspored poljoprivrednih kultura koje su se gajile na ovom zemljitu krajem XIX veka. Tokom 1886. godine najvie su se gajile itarice, i to na povrini od 7.533 j. i 1.535 kv. hv, zatim slede okopavine (krompir, blitva, kupus, koraba, lik, dinje i lubenice), trgovinsko bilje (duvan i konoplja), krmno bilje (detelina i muhar) Vrtova sa raznim voem bilo je 173 j. i 905 kv. hv, a posebnih vonjaka 22 j. i 701 1.260 kv. hv. Par godina kasnije situacija je bila sledea: itarice su se gajile na 7.433 j. 1.392 kv. hv., okopavine na 98 j. 1.548 kv. hv., trgovinsko bilje na 62 j. 1.572 kv. hv., krmovno bilje na 223 j. 458 kv. hv., povrtarske kulture na 173 j. 905 kv. hv., posebni vonjaci na 22 j. 1.260 kv. hv. i ugar na 63 jutra. Soiva nije bilo. Meu itaricama, najzastupljenije su bile ozima i jara penica, na 2.890 j. 350 kv. hv., odnosno 377 j. 1.420 kv. hv., zatim, ra na 720 j. 825 kv. hv., zob na 1.275 j. 702 1.147 kv. hv. i kukuruz na 2.169 j. 850 kv. hv. Prinosi pojedinih kultura su varirali iz godine u godinu, ve prema prilikama. Prema podacima iz 1893. godine rod ozime penice po jutru je iznosio 3,5 hl u zrnu, ozime rai 1,75 hl, ozimog 2 hl, zobi 1 hl i ozime napolice (penica i ra) 2,5 hl po jutru. Napolica je bila praksa da se zajedno gaje razliite kulture, 703 na primer: penica i ra, penica i pir, pir i zob ili pir i jeam.
Radoslav Markovi, nav. delo, 20-21 IAS, Magistrat, 1890, kut. 3.501-5.000 701 IAS, Magistrat, 1887, kut. 1.321-2.700 702 IAS, Magistrat, 1890, kut. 3.501-5.000 703 IAS, Magistrat, 1893. kut. 8.001-9.292 (Ruma, 7. avgust 1893)
699 700

189

Svake godine, optinski izvetaji ili napisi u tampi, izvetavali su o stanju pojedinih kultura na teritoriji optine i podupanije. Juna 1881. godine list "Zastava" konstatuje da u rumskoj podupaniji zimski usevi dobro stoje, osim u dobrinakoj i brestakoj optini, gde su njive pod vodom. Vou je nakodio mraz, a ljive su ga dobro podnele. Proletnji usevi i livade su, takoe, dobro. Vinogradima zima nije nakodila, ali su kasnije 704 poele dugotrajne kie, te je mnogo propalo. Kukuruz je slabije rodio. Naredne godine isti list donosi izvetaj Zagrebakog slubenog lista o stanju poljoprivrednih kultura u rumskoj podupaniji. U njemu se kae da zimski usevi ove godine loe stoje, uglavnom zbog suve zime, vlage i vetrova. Ove pojave su naroito izraene u Brestau, Iniji i Radincima. Vinogradi i vonjaci nisu toliko pogoeni zimom, ali su stradali od mraza u prolee, kao i ljive. Proletnji usevi takoe loe stoje, jer od Boia do maja nije bilo kie. Ona je pala tek 14. maja i neprekidno padala nedelju dana. Mrazevi su bili 7, 8. i 9. aprila. U samoj Rumi su stradali zimski usevi i trenutno su u loem stanju, te su se ponegde morali i preorati. Uzrok su bili mievi i vlaga. Posle vlage nastupila je suva zima, te su usevi ostali retki i neukorenjeni. Livade su uopte slabe, jer nisu imale dovoljno vlage. Detelina se u ovim krajevima slabo seje, ali ona u batama izgleda dobro. Vinogradima i vonjacima zima nije nakodila, ali ih je skoro unitio aprilski mraz. Zeevi nisu naneli veu tetu, a gusenica nije ni bilo. 705 Zob je sejana u martu, a kukuruz u drugoj polovini aprila. Desetak godina kasnije (1893) prema podacima Statistikog ureda u Zagrebu, rod penice je usled sue smanjen na jednu polovinu. Rod rai je zbog mraza smanjen za 3/4, a uzrok smanjenja roda napolice i jema na 2/3 su i mraz i sua. Zbog sue i medljike rod zobi je smanjen na 7/8, a kod grahorice je 7/8 prinosa uniteno zbog sue i medljike. etvrtina posejanog kukuruza nije nikla, a 3/4 nije sazrelo. Rod vinograda na 48 jutara je skoro sav uniten zbog 706 filoksere i peronospore. *** Izlaz iz teke ekonomske i socijalne situacije na selu traen je i u okviru zadrunog pokreta. U Evropi prve zadruge nastaju u drugoj polovini XIX veka. U tome je bila prisutna doza romantizma, svojstvena tadanjem vremenu. Veina zadruga su imale nacionalni predznak. Najbrojnije su bile zadruge Rajfajzenovog tipa (po osnivau Raifeisen-u). U Sremu se broj zadruga brzo poveavao. Godine 1897. postojale su samo dve srpske zadruge, a ve sledee, bilo ih je deset. Poetkom veka (1902) u Sremu je postojalo 29 srpskih i jedna hrvatska zadruga, a 1910, 73 srpske i 27 hrvatskih. U odnosu na druge krajeve, Srem je prednjaio u zadrunom pokretu. Zadruge su funkcionisale na principu samopomoi, a neki od osnovnih ciljeva su im bili nabavka kredita, tednja, prosvetna funkcija Osnivali su ih prvenstveno siromaniji seljaci. Pored tih zadruga, u Rumi je od 1894. godine postojala podrunica
704 705 706

"Zastava", 1881, 84 "Zastava", 1882, 91 IAS, Magistrat..., 1893, kut. 8.001-9.292 (Ruma, 12. novembar 1893)

190

Gospodarskog drutva kao zadruge, sa slavonskim centrom u Osijeku. Drutvo se bavilo podizanjem oglednih stanica, organizovanjem predavanja, prireivanjem izlobi i sajmova, nabavkama zemljoradnikih potreptina, prodajom poljoprivrednih prizvoda i dr. U Centralnom odboru drutva 1911. 707 godine bio je i veleposednik, grof dr Teodor Pejaevi. U provincijalnom delu drave, zadrugarstvo je bilo regulisano Zakonom o zadrugama iz 1870. godine. Zadrugar je mogao istupiti iz zadruge i traiti njenu deobu. I ene su dobile pravo da po izlasku iz zadruge (udajom) trae svoj deo. Ovaj zakon je izmenjen zakonima iz 1872, 1874. i 1876. godine, u vreme tendencije ouvanja zadrugarstva. Kasnije su doneti i drugi zakoni, sve do 1902. godine kada je ozakonjena zajednika proizvodnja i raspodela 708 proizvedenih dobara. Problemi poput velikih povrina obradivog zemljita u rukama vlastelina, veliki broj bezemljaa, i sve vee nazadovanje Srba seljaka u Rumi, nasuprot ekonomskom jaanju Nemaca, podstaklo je petnaest seljaka da 1883. godine u * Rumi obrazuju pionirsku zadrugu, pod imenom Oraka zadruga . Stanje u toj oblasti najbolje su karakterisale rei jednog starog Rumljanina, Duana Lukia, Srbin ogrne kabanicu, a u usta frulicu. Cilj ove zadruge je bio da se udruenim snagama i uzimanjem zemlje u zakup unapredi zemljoradnja. U tu svrhu sklopljen je ugovor na deset godina, u pisanoj formi, sa po 10 forinti uloga godinje. Predsednik zadruge bio je Mladen Luki od koga je i potekla inicijativa za osnivanje zadruge, a sastanci zadrugara su odravani u kui Jovana Rakia u Irikoj ulici. Oni su od Rumskog vlastelinstva uzeli u zakup zemljite Barunovac i to 38 lanaca, do kojeg su bili vlastelinski vonjak jabuara i livada. Ovu zemlju su drali i radili punih sedamnaest godina. Posle 1900. godine, Barunovac prelazi u ruke rumskog Nemca Antona Rajnprehta (Anton Reinprecht), a zadruga je zakupila i obraivala zemlju Paje Andrejevia iz 709 Rume u Velikim Radincima. Neto slino se dogodilo izmeu 1888. i 1889. godine. Vlastelinstvo je tada izdalo zemlju na Baricama (15 km od Rume prema Buanovcima), a od zakupaca te zemlje je obrazovana arendatorska zadruga. U njeno ime, od 710 Vlastelinstva su zakupljivali zemlju Jovan Luki, Stevan Stoli i Josim Stoli. Oraka zadruga je prestala sa radom 1902. godine, kada su osnovane Prva i Druga srpska zemljoradnika zadruga u Rumi. Njihovi aktivni lanovi su bili i oni iz Orake zadruge. Prvi predsednik Prve srpske zemljoradnike zadruge bio je ratar Milo Jovanovi. Druga srpska zemljoradnika zadruga s. o. j. Ruma, registrovana je 23. marta 1902. godine. Njen prvi predsednik je bio
Andrija Radeni, nav. delo, 129, 141 Dr Ferdo ulinovi, nav. delo, 150-151 * Neki od osnivaa Orake zadruge u Rumi su bili: Paja Rogi star 43 godine, Pavle Adnaevi, Pavle Mitrovi, Jova Orlovi, Andrija Kuli, Mladen Luki, Jovan Raki, Lazar Dedi, Petar Dedi i Milo Dobrosavljevi. 709 "Zastava", 1883, 163; Triva Krstonoi, Prve zemljoradnike zadruge kod Srba u Vojvodini, Zadruni arhiv, br. 1, Novi Sad 1953, 25-28 710 Triva Krstonoi, nav. delo, 29
707 708

191

Lazar Dedi, a od 1906. godine Mladen Luki. Prestala je sa radom 13. 711 februara 1930. kada su ostala samo dva lana.

Zavrni raun Hrvatske seljake zadruge 1905.

711

Novac i bankarstvo u prolosti Srema, Sremska Mitrovica, 1996, 87; Triva Krstonoi, nav. delo, 25-28, 88

192

O osnivanju Orake zadruge u Rumi pisao je i list "Zastava". Godine 1902. zadrugari su uputili javnu zahvalu povodom odrane narodne zabave u Rumi 11. februara/2. marta u korist Srpske zemljoradnike zadruge. Pominju se predsednik Prve srpske zemljoradnike zadruge, Milo Jovanovi, zatim, Aleksa Simi, zamenik predsednika, kao i lanovi Upravnog odbora: Laza Tomi, Laza Hranisavljevi i Petar Petrovi. Predsednik Druge srpske zemljoradnike zadruge bio je Lazar Dedi, zamenik predsednika Aleksa Luki, a lanovi 712 Upravnog odbora: ore Jovii, Jovan Jovi i Spasoje Daki. Rumski Hrvati su, takoe, imali svoju zadrugu Hrvatsku seljaku zadrugu. Prvi predsednik ove zadruge je bio ura Beni, a potpredsednik Mijo 713 Mlaenovi, kapelan rimokatolike crkve u Rumi. Hrvatska seljaka zadruga je bila lan Sredinjeg saveza hrvatskih seljakih zadruga, to se konstatuje u jednom dokumentu iz 1911. godine. Tom prilikom, zadruzi su upuene pohvale, uz primedbu da se ne bavi dovoljno 714 privrednim gospodarskim radom, ve jedino tednim i kreditnim poslovima. 715 Iste godine zadruga je imala 73 lana. *** Voarstvo, koje je predstavljalo posebnu granu poljoprivrede, na podruju Rume nije mnogo praktikovano. To potvruju i izvetaji Sremske upanije. Prema njima, voarstvo i vinogradarstvo je u rumskom srezu bilo slabo zastupljeno, osim u podnoju Fruke gore. Na primer, stanovnitvo se ne uputa u gajenje ljiva, jer ih je teko unoviti, a za proizvodnju rakije oteavajua okolnost su velike takse. Slino je i sa trenjama i vinjama, kojima, opet, nedostaje zemljite sa vie krenih sastojaka. Izuzetak predstavlja gajenje duda, uz konstataciju da pored cesta ima lepih dudinjaka. U Rumi su postojala dva dudinjaka, jedan sa 150 komada starih dudova i drugi sa 4.000 716 mladih. Godine 1895. stanovnitvu je podeljeno 1.100 komada ove kulture. Gajenje duda, odnosno svilene bube, bilo je veoma podsticano od strane vlasti. Onima koji su se posebno isticali u toj delatnosti obeavana je nagrada 717 od 1000 fl. Prema upanijskom izvetaju iz 1894. godine u rumskom srezu je 718 bilo 30.000 stabala duda , a sledee godine je u srezu otkupljeno 13.400 komada svilenih aura za 13.316 forinti i 80 novia i zasaeno jo 30 hiljada stabala. Ipak, 1908. godine upanijski izvetaj konstatuje da se svilogojstvom 719 bave samo siromani graani.
712 713

"Zastava", 1902, 44, 74, 82 i 1904, 30, 32 Ratko Rackovi, Hrvati u Rumi na Bregu, Ruma 1999, 3; Raun dobitka i gubitka, Hrvatske seljake zadruge u Rumi za 1905. (Zbirka ZMR, inv. br. 305) Napomena: ura Beni je bio predsednik i 1905, a potpredsednik Ivan Petri. (Zbirka ZMR, Kupoprodajni ugovor izmeu Zadruge i Georga Gaslera) 714 Zbirka ZMR, Dopis Hrvatske poljodelske banke D.D. od 27. septembra 1913. 715 Zbirka ZMR, Dopis Hrvatske poljodelske banke D.D. od 20. septembra 1911. 716 upanijski izvetaj, god. 1896, 347-249; upanijski izvetaj, god. 1896, 282 717 IAS, Magistrat..., sedniki zapisi, 20. juli 1887. 718 upanijski izvetaj, god. 1894, 400 719 upanijski izvetaj, god. 1896, 404; upanijski izvetaj, god. 1908.

193

Rumski pelari u porti crkve Svetog Duha

194

Rumski pelari su imali i svoje udruenje Srpsku pelarsku zadrugu. Godine 1898. u Ravanici se sastao odbor koji je trebalo da spremi Pravila za pelarska udruenja. Izmeu ostalih, prisutni su bili i Rumljani Teodor Bogdanovi, Marko aula, katiheta Jovan Latinki, gradonaelnik Koloman pl Jano, Ferdinand Rister, jazaki paroh Vasa Latinki, Gavra Putnik, uitelj iz Jarka, Milan Konjevi i urednici lista Srpski pelar iz Sremskih Karlovaca. Udruenje je trebalo da se zove Srpska pelarska zadruga, sa seditem u 720 Rumi. Zakazana je i glavna skuptina za 13/25. avgust 1898. godine u Rumi. Pod predsedavanjem Toe Bogdanovia, uz dosta novih lanova, 17/30. avgusta 1900. godine odrana je skuptina Srpske pelarske zadruge. 721 Uoi Potpredsednik je tada bio kotarski predstojnik Bogdan Novakovi. glavne skuptine 1902. godine, zadrugari su obavestili svoje lanstvo da e od 722 1. januara naredne godine preuzeti administraciju Srpskog pelara. Neposredno potom, pelari su traili, i dobili, pomo za dizanje uzornog 723 Svetenik Marko aula bio je predstavnik pelinjaka u iznosu od 50 kruna. drutva na petom kongresu pelara u Zagrebu 1906. godine, gde je odrao 724 jedno predavanje namenjeno nepelarima. Znaajan podsticaj za dalji razvoj pelarstva u ovim krajevima bila je velika Pelarska izloba, odrana u Rumi od 16/29. avgusta do 23. avgusta/5. septembra 1909. godine u dvoritu nove srpske kole. Izloba je bila otvorena svaki dan od 8 do 12 i od 14 do 18 asova, cena ulaznice bila je 30 filira. Za kolsku decu iz Rume, i sa strane, koja su dola sa svojim uiteljima, ulaz je bio besplatan. U programu izlobe bile su i druge manifestacije: 7. zemaljski kongres srpskih i hrvatskih pelara (19. avgust/1. septembar); javna veba Srpskog sokola i drugarski sastanak i zabava Srpske trgovake omladine. Na kraju su dodeljene nagrade i priznanja. Uprava Srpske pelarske zadruge odlikovala je trgovca Branka Spajia zlatnom medaljom, uru Stajia, predsednika crkvene optine, srebrnom medaljom i gu Zorku Jankovi, 725 uiteljicu iz Golubinaca, diplomom. U vreme pelarske izlobe u Rumi, u dvoritu Srpske kole, u gradu je 726 odran 12. kongres Saveza zemljoradnikih zadruga. Svetlu taku u oblasti voarstva predstavljali su kolski vrtovi. Devedesetih godina XIX veka, u Rumi su postojala dva kolska vrta. Jedan se * nalazio pored nemake kole , a drugi kod srpske kole. Vrt kod nemake kole bio je ograen visokim zidom i sadravao je 589 komada oplemenjenih jabuka, 318 kruaka, 50 kajsija, 85 treanja, 17 vianja, 5 oplemenjenih reine Claude, 177 kruaka, takoe sve oplemenjeno. Pored toga bilo je i dosta neoplemenjenog voa: jabuka, ljiva, gunja, treanja, maheleba, loze..., osim
720 721

"Brankovo kolo", 1898, 19 "Branik", 1900, 103 722 "Zastava", 1902, 195, 269 723 IAS, Magistrat..., sedniki zapisi, 25. februar 1903. 724 "Zastava", 1906, 134j 725 "Radikal", 1909, 7, 22, 28, 29, 46 726 "Radikal", 1909, 31; "Brankovo kolo", 1909, 27 * To je prostor izmeu placa dananjeg Zaviajnog muzeja Ruma i severnog fronta ulice JNA.

195

dudova. U toku 1894. godine stanovnitvu je deljena oplemenjena loza. kolski vrt je posedovao i pelinjak, iji je nacrt bio izloen 1891. godine na jubilarnoj izlobi u Zagrebu, kada je kola nagraena diplomom. U isto vreme svoj vrt je imala i srpska kola, jo od 1876. godine, povrine 61 ar i 1.983 kv. hv. Vrt je pun oplemenjenih voaka i to: 650 stabala jabuka, 325 kruaka, 28 gunja, 320 ljiva, 104 trenje, 65 vianja, 342 kajsije, 65 oraha, 84 breskve i 1.450 okota vinove loze. Meu 3.295 neoplemenjenih voaka su: 542 stabla jabuka, 170 kruaka, 2.800 ljiva, 5.800 mahaleba, 165 bresaka, 350 okota amerike loze. 727 Stanovnitvu su u toku 1894. godine deljene voke i vinova loza. Kako je ve reeno, Rumljani se nisu mnogo bavili ni gajenjem vinove * loze. Na teritoriji Rume vinogradi su se nalazili u Kudou i u Suvodolu . I ono malo vinograda esto je stradavalo od elementarnih nepogoda i bolesti filoksere. Iako na podruju Rume nije bilo mnogo povrina pod vinogradima, vlasnici onih malobrojnih su estoko reagovali povodom primene Vinogradarskog zakona. U jednom konceptu dopisa Zemaljskoj vladi u Zagrebu, u vezi sa primenjivanjem ovog zakona, kae se da u Rumi ima malo vinograda, koji su uglavnom u posedu imunijih Rumljana. Oni se time bave samo zbog svojih potreba, a ne za izvoz i trgovinu. Takoe, i ono malo siromanijih koji poseduju vinograde su u slinom poloaju. U vinogradima je bilo dosta zasaenog voa, koje ih je inilo rentabilnijim za vlasnike, a da se strogo potovao vinogradarski zakon, po kome se voe ne sme saditi u vinogradima, i ovo malo vinograda u trgovitu bi nestalo. Stoga je Vladi postavljeno pitanje da 728 li zakon treba strogo primenjivati, imajui u vidu situaciju na terenu. Slaba zainteresovanost za gajenje vinove loze vidi se i iz injenice da se na poziv iz Vukovara, u vezi sa nabavkom amerikanske loze kojoj filoksera 729 nita ne moe, niko nije prijavio. Izgleda da su krajem XIX veka injeni pokuaji da se ova grana poljoprivrede oivi. U tom smislu, nemaki autori pominju osnivanje Voarskovinogradarske zadruge 1898. godine, iji je predsednik bio veterinar Karl Hampfogel. Cilj zadruge je bio snabdevanje lanova plemenitim sortama voa i groa, a imali su na raspolaganju veliku batu na panjaku preko puta 730 eleznike stanice. ***

727 *

upanijski izvetaj, god. 1895, 347-249 Godine 1880. vinograde u Suvodolu su imali: Mitar Mari, Jefta Dimitrijevi, Agata Veldi (Agata Weldi), Tomas Bornbaum (Tomas Bornbaum), Vilhelm Libi (Vilhelm Liebisch), Lorenc Rajnpreht (Laurenz Reinprecht), udovica Krup (Krupp), Mata Beni, Sava Krsti, Milutin Krsti, Gavra Simi, ore i Matija Bunovi, Lena Gunjak i Joza Bodor, Paul Dreer (Paul Dreer), Martin Perkles (Martin Perkles), Katarina Gacner (Katarina Gazner), Johan Volf (Johann Wolf) i Pavle Reparski. (IAS, Magistrat, 1880, kut. 1.001-2.500) 728 IAS, Magistrat , 1886, kut. 2.888-4.200 729 IAS, Magistrat , 1887, kut. 1-1.320 (No. 602) 730 Carl Bischof, nav. delo, 159; Franz Wilhelm, nav. delo, II, hronologija

196

Iako je na podruju Rume bilo relativno mnogo grla razliite stoke, ne moe se rei da je stoarstvo u celini bilo razvijeno. Stanovnitvo se bavilo stoarstvom uglavnom na ekstenzivan nain. Stoka se dugo zadravala na pai, a zbog slabije hrane tokom zime, na ovom podruju opstajala je samo podolska pasmina. Prelaz na racionalnije stajsko stoarstvo iao je sporo, ali se 731 u tom pogledu osetio izvestan napredak poetkom XX veka. Prema izvetajima Sremske upanije prilike za gajenje stoke u rumskom srezu nisu bile pogodne. Panjaci su siromani i nedovoljni za vei broj stoke. U letnjim mesecima nastupale su velike vruine, to se loe odraavalo na kvalitet stoke marva je sitna i krljava. U srezu se slabo gajilo krmno bilje za ishranu stoke. Situacija se donekle popravila kada se poela sejati detelina, koja je otpornija na visoke temperature. Takoe, velika su bila i oekivanja od 732 Optina je imala svoj planiranih kanalizacionih radova i podele panjaka. 733 panjak na prostoru od internice do eleznike stanice. Najvie su se gajila goveda i konji, dok su ostale vrste stoke bile slabije zastupljene. Obino stanovnitvo je dralo domae rase konja, koje su bile slabijeg kvaliteta. Govedarstvo je bilo zastupljenije od konjarstva, a najvie se 734 gajila podolska rasa goveda. Od veih mesta Sremske upanije Ruma je bila prva po broju konja. Godine 1895. je bilo 988 kobila, 825 konja (od ega etiri licencirana pastuva) i 735 Neto ranije, 1889. godine najvie konja u Rumi je imao Mita 71 drebe. Vukovi (15), zatim Luka Vuji i Vlastelinstvo (po 8), dok je najvie bilo osoba 736 koje su drale od jednog do tri konja . Na pustarama Rumskog vlastelinstva gajili su se i bikovi vajcarske i simentalske pasmine, dok je jedino u rumskoj optini bilo krava muzara razne 737 pasmine, za koje je drava drala bikove. Od drugih vrsta stoke gajile su se ovce, svinje i ivina (guske, urke, kokoke...). Guske i urke su se izvozile i na strano trite. Svinje su bile domae, buanovake rase i nije praktikovano oplemenjivanje. S vremena na vreme dolazilo je do pomora svinja, kao to je to bio sluaj 1896. godine. Slino 738 je bilo i sa ovcama i ivinom. Najvei uzgajivai ovaca u Rumi 1884. godine bili su: Luka Vui, Nedeljko Stoli, Todor Stojanovi, ira Orlovi, Glia Grui, Jovan Atanackovi, 739 Radovan Tanackovi i Pavle Luki.
Andrija Radeni, nav. delo, 61-63 upanijski izvetaj, god. 1894, 368; upanijski izvetaj, god. 1895, 379; upanijski izvetaj, god. 1896, 502-503 733 IAS, Magistrat..., sedniki zapisi, 3. oktobar 1902. 734 upanijski izvetaj, god. 1895, 379 735 upanijski izvetaj, god. 1895, 193, 428 736 IAS, Magistrat..., 1889, kut. 901-1.500 737 upanijski izvetaj, god. 1898, 292; upanijski izvetaj, god. 1900. 738 upanijski izvetaj, god. 1894, 368; upanijski izvetaj, god. 1895, 379; upanijski izvetaj, god. 1896, 502-503; upanijski izvetaj, god. 1897, 283 739 IAS, Magistrat..., 1884, kut. 5.201-5.800
731 732

197

Prema upanijskim izvetajima brojno stanje stoke u rumskom srezu je 740 bilo sledee: - godine 1895: 7.607 goveda, 7.658 konja, 29.787 ovaca i 338 koza - godine 1898: 7.519 konja, 7.748 goveda, 18.946 ovaca, 226 koza i 14.482 svinje - godine 1900: 7.790 konja, 8.473 goveda, 25.264 ovce i 16.158 svinja. Iako izvetaji tvrde da je stanovnitvo slabo marilo za oplemenjivanje ivotinja, ipak, krajem XIX veka poelo se sa oplemenjavanjem konja kvalitetnijim rasama dravnim ili licenciranim pastuvima. Godine 1898. u celom rumskom srezu je bilo 16 dravnih i 18 licenciranih pastuva. Ovo je predstavljalo dodatni troak za seljake, te se konstatuje da stanovnitvo ne eli da plaa skupu skokovinu. Za oplemenjivanje konja osnovane su dve pripusne postaje dravnih pastuha, jedna u Rumi, a druga u Iniji. Meutim, broj pastuva nije bio sasvim dovoljan za preko 5.000 kobila, koliko je bilo u srezu. Oplemenjeni konji su bili visoki, razvijeni, izdrljivi za vuu i za vonju. Za oplemenjivanje goveda optine su o svom troku nabavljale jednog bika na 60 krava. I tu je vladao nedostatak bikova za priplod. Svaka optina je posedovala po dva priplodna bika. Bikovi su bili podolske pasmine, a kupovani su od Vlastelinstva za sumu od 180 do 250 forinti, dok su krave bile podolske i vajcarske pasmine. Ujedno, zapoelo se sa 741 naputanjem ranijeg obiaja dranja teladi na sisanju to je due mogue. Jedno od prvih licenciranja, i pregled svih za priplod sposobnih drebaca, u Rumi su obavljeni na zahtev Vlade maja 1886. godine. Tada je dovedeno ukupno 202 drepca, od kojih su kao licencirani zavedeni: drebac Antona Rajnprehta, mrk, sa zvezdom na njuci, 163 cm visok, i 4 godine star, dorat Petra Mitrovia, visok 151 cm i star 6 godina i dorat Radivoja Lukia, visok 150 742 cm i star 5 godina. to se tie konja na Rumskom vlastelinstvu, tu je oko 1860. godine sprovoeno ukrtanje arapskih kobila sa engleskim pastuvima. Godine 1875. vlastelinska ergela je bila u krizi, a odgajivaki rad je zamro. Tako, od 1876. do 1891. godine nije odgojeno ni jedno grlo, te je Ladislav Pejaevi preuzeo ergelu u svoje ruke. Obnovio ju je 1891. godine i ona je 1894. imala oko 100 priplodnih kobila, jednog punokrvnog engleskog i jednog nonijus pastuva. Godine 1908. iz Kutjeva je nabavljen lipicanerski pastuv Favori, ime je poelo 743 pretvaranje ergele u lipicanersku.

740

upanijski izvetaji za 1895, 1898, i 1900. godinu Godine 1900. u samoj Rumi stanje je bilo sledee: 1.009 pregledanih konja (svi zdravi), 983 goveda (sva zdrava), 1.942 ovce (sve zdrave) i 1.194 koze (sve zdrave). Neobino je to se broj koza naglo poveao, jer ih je prethodnih godina u srezu bilo samo nekoliko stotina. (IAS, Magistrat..., 1900, kut. 2.005-4.400) 741 upanijski izvetaj, god. 1894, 368; upanijski izvetaj, god. 1895, 379; upanijski izvetaj, god. 1896, 502-503; upanijski izvetaj, god. 1898, 318 742 IAS, Magistrat 1886, kut. 4.202-4.850 743 Dr Radojle Markievi, Ergele Srema u prolosti, Sremska Mitrovica 1997, 9-10

198

Godine 1910. optinske vlasti su ustanovile i tzv. Breansku ergelu, sa 744 plaenim uvarom. U izuzetnim sluajevima, izmeu ostalog, konji na podruju Rume su uzgajani i za potrebe takmienja. Postoje podaci da su se konjske trke u Rumi odravale i ranijih godina, to se vidi iz dopisa Vlade od 27. jula 1887. godine. Vlasti su ih podsticale i 745 novano pomagale u cilju razvoja konjarstva u vojne svrhe. Na samom kraju XIX veka (16. septembra 1899. godine) odrane su konjske trke na optinskom panjaku, koji je za ovu svrhu ureen kao trkalite. Novanu pomo za njihovo odravanje u iznosu od 1.300 K obezbedili su Zemaljska vlada (1.000 K) i Poglavarstvo trgovita Ruma (300 K). Za tri trke prijavljeno je 83 grla, a uestvovalo je njih 80. Takmienje je poelo u 13 asova. U treoj trci su se takmiile kobile i pastuvi stari preko tri godine, bez obzira na visinu. Nagraeni su bili vlasnici konja iz Beke, Novog Slankamena, Kredina, Rume (Toa Bogdanovi vlasnik pobednika u drugoj trci), Inije, 746 Stare Pazove, Novih Karlovaca, Petrovaca, Starih Banovaca i ortanovaca. Na drugom takmienju odranom u Staroj Pazovi 1900. godine, uestvovao je i konj Antuna Ginera (Antun Gnner) iz Rume i osvojio 4. mesto i 747 nagradu od 40 K. Stoarstvo su optereivali mnogobrojni problemi. Stoka je esto stradavala od stonih bolesti poput slinavke, api, sakagije, bedrenice, vrbanca, uge, besnila..., o emu je rumski veterinar Robert King redovno izvetavao upanijsku skuptinu. Druga opasnost za stoni fond, naroito sitniju stoku, bile su divlje zveri. Pored lisica, u ovim krajevima su se tada, s vremena na vreme, pojavljivali vukovi i divlje make. Zato su vlasti na njih organizovale hajke. U dve hajke odrane 1894. godine u rumskom srezu je ubijeno sedam 748 vukova. Petog januara 1895. godine u hajci na vukove ubijeno je pet vukova i 749 Sledee godine hajke na vukove nisu veliki broj lisica, orlova i jastrebova. 750 Kada su se u uspele, ali je ubijen veliki broj lisica, divljih maaka i orlova. Grabovcima i u Platievu pojavili vukovi, koji su u toku jedne noi zaklali 37 ovaca i jednog magarca, kotarska oblast u Rumi organizovala je dve hajke u 751 kojima je ubijen jedan stari vuk, 6 divljih maaka, 74 lisice i 4 kune.

IAS, Magistrat..., sedniki zapisi, 14. april 1910. IAS, Magistrat, 1887, kut. 2.702-3.500 (dopis Vlade, 27. jula 1887) 746 upanijski izvetaj, god. 1900, 326-328 747 Dr Radojle Markievi, nav. delo, 35 748 upanijski izvetaj, god. 1894, 359 749 upanijski izvetaj, god. 1895, 367 750 upanijski izvetaj, god. 1896, 491 751 upanijski izvetaj, god. 1900, 315, 320
744 745

199

U toku ovih hajki, hajkai su izvrili i druge korisne poslove, skidali su aure od gusenica, tamanili gamad i zareznicu, spaljivali vilinu kosu i unitavali mrazevac na livadama. Sa raznih strana u Rumu su stizali predlozi za unapreenje poljoprivredne proizvodnje. Jednu takvu analizu, sa odreenim preporukama, obavio je Stevan Simonovi kraljevski "kulturni" venik iz Kamenice, a objavljena je, u nastavcima, u listu "Zastava" 1878. godine. Prema njoj rumski srez je veoma pogodan za razvoj ratarstva, livadarstva, povrtarstva, pelarstva i stoarstva, a naroito za uzgoj konja i ivine. Na polju vinogradarstva preporuuje se saenje slankamenke (za belo vino i ruicu), bele i crvene tamjanike, smederevke, bele, crvene i crne drenke, bele i crne ranke, zelenike, skadarke, crnog graca, piculje i okruglice. Iako svaka kua ima prostor iza kue za vrt, povrtarstvo je, ipak, slabije razvijeno. Razvoj poljoprivrede oteavaju neki, jo postojei, urbarijalni odnosi: desetak u naturi, regali i motiina u novcu, kao i dravni i optinski porezi, razne vlastelinske dae i dr. Narod je i dalje skloniji nomadskom stoarenju, a polovina stoke ugine preko zime. Nije izvedena ni komasacija, a dobar deo zemljita se ostavlja za pau i neobraen je. Tu je i lenjost, ukorenjena crta u narodu, koji radi samo onoliko koliko mu je neophodno za opstanak. Nuno je sprovesti segregaciju i komasaciju i u * veoj meri primeniti nauna dostignua. Takoe, treba da se isprave gruntovnice , da se u kolama izdaju iriline i latinine knjige sa temama iz oblasti poljoprivrede, zatim, da se nabavi poljoprivredna tampa, da se narodu dele oplemenjene voke po pristupanim cenama, da se obrazuje kasa za meusobno pomaganje, i da se 752 otvori jedna vinogradarska kola u Irigu i jedna ratarska u Rumi. Izvesni pomaci na tom polju poeli su da se javljaju krajem XIX i poetkom XX veka. U nekim optinama je uveden maarski rani kukuruz, kao novo seme. Sve manje zemlje je ostavljano pod ugarom, a sve vie se ubrilo. Ratarstvo je * unapreeno kada je poela upotreba modernih poljoprivrednih maina . Godine 1912. u celom srezu je bilo 17 stabilnih i 160 lokomobilnih parnih kotlova. Najvie ih je bilo u Rumi. Sledee, 1913. godine vrae maine u Rumi su posedovali: Jozef Lener (Josef Lehner), Ferdinand Mozer (Ferdinand Moser) sa Mihaelom Kaufmanom (Michael Kaufmann), Karl Kefer (Karl Kffer), Andreas Here (Andreas Herre), Anton urkovi, Anton Rajnpreht, Andrija Dugoevi, Marko Zdravkovi, Ljuba Tanackovi, Marko Pil (Marko Pill), Georg Kremer (Georg Krmmer), Martin Vinter (Martin Winter), Johan Lindmajer (Johann Lindmayer), Andrija Ren (Andreas Renn), Joca Isajlovi, Franc nur (Franz Schnur), Johan Meznik (Johann Mesnik), Karl Tostenberger (Karl Tostenberger), Anton Rifert (Anton Rieffert), Georg Lincner (Georg Linzner), Nikolaus Vagner (Nikolaus Wagner), Martin Osvald (Martin Oswald), Ivan

I posle skoro tri decenije upanijski izvetaj pie o nesreenosti katastra i posedovnih odnosa. (upanijski izvetaj, god. 1904, 96) 752 "Zastava" 1878, 35, 36 * Parni plug za oranje, sa dubinom brazde 25-30 cm, prvi put je upotrebljen 1894. godine na pustari Vinjevci, iji je zakupac bio Leopold Pfajfer. (Andrija Radeni, nav. delo, 113)
*

200

Banjac, Paul Topolski (Paul Topolsky), Matija Vaa (Mathias Vasas) i Franja 753 Pajl (Franz Peischl). Pored vlastelinskog imanja, napredak u poljoprivredi se naroito ogledao na imanjima lokalnih veleposednika. Meu njima se istiu porodice urii, urii, Bogdanovi, Staji, Rister, Maksimovi Oni su esto davali oglase u tampi putem kojih su obezbeivali radnu snagu, prodavali i izdavali u zakup zemlju, prodavali poljoprivredne proizvode, iznajmljivali poljoprivrednu mehanizaciju i sl. Kao ilustraciju izdvajamo oglas iz 1892. godine, putem koga Teodor Bogdanovi, na svom salau Kuti nudi posao za kovaa i kolara, erek754 biroa i etiri biroa sa starijom mukom decom. Prednost su imali Srbi. Ili onaj, u kome isti veleposednik daje u ris 200 jutara ita, 200 jutara zobi i 40 jutara rai. Onome ko prihvati ovu ponudu, pripada i pravo da vri na njegovoj vraoj 755 maini. Uz sve to, ima i livada za koenje. Na ovim velikim imanjima bile su zaposlene, stalno ili povremeno, razliite kategorije poljoprivrednih radnika. O tome podrobne podatke donosi 756 Andrija Radeni . Stalni radnici su bili biroi, polubiroi, obani, vinciliri i pudari. Biroi su iveli (sa porodicama) i radili na imanju poslodavca prema godinjem ugovoru. Platu su primali u novcu i u naturi (stan, ogrev, pravo na dranje krave, krmae). Polubiroi (sluge) su bili u slinom poloaju kao i biroi, samo sa upola manjim prihodima. To su obino bili mladii do 20 godina starosti. obani su sklapali ugovor na jednu godinu, a najamninu su primali u naturi i u novcu. Imali su i pomonike, koje su sami plaali. Vinciliri su radili u veim, a pudari u manjim vinogradima. Sezonski radnici su bili risari, nadniari, napoliari i kubikai. Risari su radili sezonski, za deo prihoda (ris), na poslovima vridbe, etve, branja kukruza i sl. U ris su ili siromaniji seljaci, a ponekad i seoske zanatlije. Nadniari su se regrutovali iz redova bezemljaa, a obavljali su razne poslove u polju, vinogradu, umi, livadi Napoliari su radili za odreeni deo prinosa i to po fiksnom ugovoru. Kubikai su bili putujui radnici, a samo im ime govori ta i kako su radili. Postojala je i kategorija radnika, takozvanih meseara. To su bili Liani, koji su 1895. godine u Rumi i okolini primali meseno 18 forinti, 3 kg slanine, 60 kg brana za hleb, 3 dl rakije dnevno, 1/2 kg nedeljno ovetine i neto drva, a 757 kad koji oboli dade mu se i crne kafe besplatno da ozdravi. Godine 1894. u Rumi i okolini risari su od jutra zemlje (1.600 kv. hv.) dobijali 4 5 forinti, 3 4 kg brana, 1/2 kg slanine, 1 litar rakije. Neto kasnije, * 1900. godine, u rumskom srezu risari su radili za nagradu od 12 ili 13 krsta (dvanaestina ili trinaestina dela prihoda) po jutru (1.600 kv. hv.), uz hranu (jedan
753

upanijski izvetaj, god. 1896, 517; upanijski izvetaj, god. 1900, 293; upanijski izvetaj, god. 1912, 290; IAS, Magistrat, 1912, kut. 5.481-7.611 (kut. sa 1913) "Zastava", 1892, 33 755 "Zastava", 1892, 86 756 Andrija Radeni, nav. delo, 100-102 757 Andrija Radeni, nav. delo, 123 * pokoeno ito se vezivalo u snopove, a oni su se deli u krstove (1 krst = 20 snopova)
754

201

krst je iznosio od 13 do 20 snopova, u zavisnosti da li uz to ide jo neto 758 slanina, rakija, hleb), ve prema internoj pogodbi. Cenovnik raznih poslova, u razliitim periodima, bio je sledei:
759

- za oranje i drljanje u rumskom srezu 1894. godine po jutru se plaalo 3 4 forinte; - za kosidbu livade, suenje sena i spremanje u plastove, nadoknada u Rumi 1905. godine iznosila je 8 K, bez hrane; - berba kukuruza u Rumi oktobra 1894. godine kotala je 40 50 novia za jedan mesec, 1913. godine od jutra 12 16 K. Prema podacima iz arhivske grae, 1893. godine, muki nadniari su u letnjim mesecima primali 1 forintu i 10 novia, a znatno manje u zimskim 70 novia. ene su za iste poslove dobijale 1 f i 10 n u letnjim, a 50 n u zimskim 760 mesecima, a deca 50 n u letnjim, a 25 n u zimskim.

Rumsko vlastelinstvo

I posle Revolucije 1848/49. godine, na celoj teritoriji Hrvatske i Slavonije i dalje su funkcionisala vlastelinstva, potekla iz feudalnih vremena. Ona su sa socijalnog stanovita imala jednu negativnu konotaciju, ostajui u svesti seljaka * kao izrabljivaki inilac , dok su sa ekonomskog i edukativnog stanovita ona blagotvorno delovala na opte privredne prilike. Nakon promena tokom 1848/49, Pejaevii su izgubili svoje ranije privilegije u odnosu prema stanovnitvu Rume i okolnih sela, a deo svojih ranijih poseda ustupili su rumskoj optini. Iako su se u narednom periodu alili viim vlastima, naroito u toku sprovoenja segregacije, nisu uspeli da povrate raniji status. I pored toga povremeno su izbijali sporovi izmeu optine Ruma i Vlastelinstva. Godine 1865. Optina se pobunila protiv Vlastelinstva zbog 3.000 jutara panjaka (verovatno na Beraku p. a.) i, tom prilikom, hteli su da izbace
Andrija Radeni, nav. delo, 104-105 Andrija Radeni, nav. delo, 109, 112, 113 IAS, Magistrat, 1893, kut. 8.001-9.292 (Ruma, 7. avgust 1893) * List "Zastava" iz 1873. godine, objavio je tekst pod naslovom Grof pun srca oveanska. U njemu se kae da u Rumi stanuje jedan plemeniti grof koji ima tri bika i misli da u njima tee plemenita krv, te da su im preci bili ministri. Oni rue i obaraju sve to im na oi izae. Tako su grozno nakaradili jednog vlastelinskog slugu i ugrozili mu ivot. Naneli su i tetu na kui br. 67, jer se na tom mestu okupljala vlastelinska stoka oko 7-8 asova ujutru, kada deca idu u kolu. Kada je gazda ove kue otiao kod grofa da se potui, ovaj ga je najurio reima da ne moe da podnese takvo grubijanstvo. ("Zastava", 1873, 34)
758 759 760

202

kneza i belenika iz varoke kue, jer su ovi navodno saraivali sa vlastelinom. tampa pominje revoluciju koja umalo nije izbila, te su i andari morali da 761 interveniu. Promene nastale posle Revolucije dodatno su uzdrmale tradicionalni nain proizvodnje. Vlastelinstva se sve vie okreu kapitalistikom nainu proizvodnje. U drugoj polovini XIX i poetkom XX veka ona su predstavljala centre poljoprivredne proizvodnje. U potrazi za gotovim novcem, vlastela, pa i Pejaevii, okreu se novim delatnostima (izdavanju pustara u zakup, prodaji imovine, ulaganju u profitabilnije delatnosti, podsticanju seljaka da otkupljuju svoje preostale 762 obaveze...). Od 1870. godine Adolf Pejaevi preuzima vrdniki rudnik. Odobrenjem grofa Petra Pejaevia, Adolf Pejaevi je prekinuo dugogodinji urbarijalni spor izmeu Optine i Vastelinstva i Rumi ustupio Berak. Time je dozvolio izvoenje komasacije i segregacije zemljita. To je zvanino potvreno na sednici optinskog saveta od 22. aprila 1874. godine, od strane gradonaelnika Ernesta pilera, koga je Adolf Pejaevi ovlastio da ovu odluku saopti. On je rekao da ve dugo traje urbarijalni spor izmeu Optine i Vlastelinstva oko segregacije panjaka, premeravanja i komasacije vlastelinskog zemljita, te da bi se spor okonao, grof Adolf Pejaevi je dozvolio komasaciju i segregaciju panjaka u korist Optine. Ovaj grofov gest je 763 pozdravljen sa tri puta ivio. Vlastelin je, tim povodom, 26. aprila iste godine objavio Darovno pismo koje u izvodu glasi: Shodno tradiciji Pejaevieve porodice koja je od neznatnog mesta nainila Rumu jednim od najznaajnijih trgovakih mesta Srema, tako i Adolf Pajeevi po odobrenju ekselencije Petra Pejaevia, sadanjeg vlasnika vlastelinstva Rume, a kao njegov punomoenik, proglaava da se odrie zauvek svih urbarijalnih procesa koji su podignuti u cilju komasacije sve vlastelinske zemlje, a koji bi dobrim delom pripali vlastelinstvu. Zato priznaje sadanje vlasnitvo poseda optine rumske, kao i pojedinih rumskih posednika koji su proizali iz urbarijalnih odnosa kao neosporno. Ovo javlja optini radi umirenja i kao ispravu, a ujedno obavetava da su preduzeti koraci da se obustave pred sudom pokrenuti urbarijalni procesi. Ruma, 26. april 764 1874. Adolf Pejaevi kao opunomoenik. Grof Petar Pejaevi je nesumnjivo odigrao najznaajniju ulogu u afirmaciji Rumskog vlastelinstva. U njegovo vreme je ustanovljen tzv. Petrov dvor u Tivolu, na kraju Rume, gde su u narednom periodu ostvareni znaajni
761 762

"Srbobran", 1865, 50, 53 "Srpski glas", 1883, 4; "Radikal", 1909, 1 763 Zbirka ZMR, inv. br. 49 (Izvod iz protokola optinske sednice od 22. aprila 1874. godine prepis iz 1944) Napomena: ovoj znaajnoj sednici, pored gradonaelnika, prisustvovali su sledei venici: Svetozar Nikolajevi, Jovan orevi, Stevan Milutinovi, Mihajlo Kritovac, Florijan Vurter, Martin Ze (Martin See), Nedeljko Jovanovi, Stefan Kupek (Stefan Kuppek), Jozef Laureni, Franc Gruber, Ignjac Servaci, Sima Marinkovi, Johan Nol (Johann Noll), Ljuba Panajotovi, Franc Linstner (Franz Linstner), Andreas Nagl (Andreas Nagl), Vencl Fier (Wenzel Fischer), Samuel velbl i Ljoma Radi. 764 Zbirka ZMR inv. br. 95 (Darovno pismo od 26. 04. 1874 prevod Ugljee Krstia)

203

uspesi na polju poljoprivredne proizvodnje. Umro je 1887. godine u Beu, kao vitez reda Zlatnog runa, a za sobom je ostavio tri sina - Adolfa, Ladislava i 765 Nikolu.

Darovno pismo Pejaevia iz 1874.


765

Franz Wilhelm, nav. delo, I, 167

204

Ubrzo posle njegove smrti pronele su se vesti da je Rumsko dobro kupio belgijski kralj, u korist austrougarskog prestolonaslednika i to za 14 766 miliona forinti, te da e na tom zemljitu podii veliku fabriku ipke. Iako Pejaevii u to vreme nisu bili stalno nastanjeni u Rumi, svoju vezanost za nju su pokazivali posetama i putem humanitarnih aktivnosti. Postoji nekoliko podataka o posetama Pejaevia Rumi. Grof Ladislav Pejaevi, hrvatski ban, posetio je Rumu 27. avgusta 1881. godine. Ruma je tada bila ukraena svetiljkama i zastavama, a grof je obiao kolu, rimokatoliku crkvu 767 i pravoslavnu crkvu Svih Svetih. Ban Teodor grof Pejaevi je u Rumu stigao oktobra 1905. godine, zbog ega je prethodno sazvana sednica zastupstva u vezi 768 sa njegovim doekom. U vlastelinskim odajama, u centru naselja, tzv. Dvoru, boravili su i drugi ugledni gosti. Poetkom juna 1891. Vlastelinsko nadzornitvo je obavestilo optinske vlasti da e poetkom juna 1891. godine u Rumu doi kneginja varcenberg (frstovica Schwarzenberg) i sa princezama smestie se u vlastelinskoj kui. Zato je potrebno oistiti sokak zvani Slama u Orlovievoj ulici, 769 jer e oni boraviti u sobama tog sokaka.

Plan vlastelinske zemlje na imanju Petrov dvor


766 767

"Srbobran", 1887, 65 Spomenica srpske kole 768 Dobrivoj Mitrovi, Graa..., 271 769 IAS, Magistrat..., 1891, kut. 2.601-4.000

205

Ladislav Pejaevi je svojim testamentom od 15. aprila 1903. godine ostavio 1.000 K za siromahe rumske upe. Ova svota je tokom 1916. godine uplaena na raun Nemake puke banke pod imenom Zaklada Ladislava grofa Pejaevia za siromake. Svake godine kamata od ove sume je deljena 770 Isti grof je obavestio zastupstvo u Rumi da je siromanim parohijanima. povodom 50 godina od svog venanja, poslao dar od 1.000 K, koje treba 771 razdeliti siromasima na dan proslave 20. juna 1907. Ipak, najznaajniju ulogu u pretvaranju Rumskog vlastelinstva u moderno poljoprivredno dobro imao je Rudolf Ernst Rauer (Rudolf Ernst Rauer). Rauer je Vlastelinstvo preuzeo 1895. godine, kada je ono raspolagalo sa oko 26.000 j. Na poloaju njegovog upravnika ostao je do 1926. godine. Uveo je moderne metode u poljoprivrednu proizvodnju, osnovao prvu biljogojnu stanicu u ovim krajevima, uveo nove vrste itarica i kukuruza, osnovao ergelu... Utemeljiva je prve nezvanine rumske poljoprivredne kole. Sa profesorom Ulmanskim uredio je prvu modernu selekcionu stanicu za ovce. Radio je i na prosveivanju seljaka. Godine 1903. sa administratorom Polom (Pohl) parcelisao je 10.000 jutara vlastelinske zemlje i dao je seljacima uz veoma povoljne uslove. Rauer je 1908. godine osnovao stanicu za oplemenjivanje biljaka, sa zadatkom proizvodnje semena na 10.000 jutara oranice. Ovo seme je bilo prvoklasne kakvoe. Prvih godina obavljano je samo oplemenjivanje penice i kukuruza, a kasnije rai, ovsa, zobi, muhara, prosa, kudelje, pasulja, krompira, stone repe, povra i trave. Penica uzgajana na Rumskom vlastelinstvu davala je mnogo vei rod od obine sremske penice. etve na vlastelinskim parcelama bile su standard za celu dravu, a rod ozime penice ovde nije toliko zavisio od koliine i raspodele padavina, zbog dobre strukture zemljita koje spreava prejako isparavanje vlage i moe da regulie njen nivo. Na rumskom imanju kultivisan je i tip banatske ozime penice. Takoe, ne bez razloga, jedna tetoina na liu 772 eerne repe nazvana je Aphis Rumicus. Iako je Stanica za oplemenjivanje biljaka na Rumskom vlastelinstvu osnovana 1908. godine, sa sejanjem Rumskog (zlatnog) zubana, koji se jo zvao Rumski original pedigre kukuruz za setvu, zapoelo se jo 1896. 773 On je, kasnije, dugogodinjim radom Stanice dalje usavravan. godine. Sazrevao je nedelju dana pre ostalih sorti, a prinosi su bili mnogo vei. Na primer, sa jednog jutra ubiralo se 2.800 kg obinog kukuruza u klipovima, a sa iste povrine 3.600 kg zubana u klipovima. Obian kukuruz okrunjen sa 100 kg klipova davao je 78 kg zrna, a zlatni zuban 84 kg zrna, to je, otprilike, bilo 15 774 metrikih centi vie prinosa po jednom hektaru.
Arhiva rimokatolike upe u Rumi, dokument br. 768/1916. Dobrivoj Mitrovi, Graa..., 35 Stanoje Stanojevi, Narodna enciklopedija..., knj. I, 875; Letopis poljoprivredne kole Josif Pani u Rumi iz 1968, neobjavljeno; Dr Stjepan Juri, O Utjecaju vremena na veliinu etve ozime penice u Rumi, Godinjak Sveuilita Kraljevine Jugoslavije u Zagrebu 1924/25, Zagreb, 1929, 501, 507, 508; "Poljoprivredni glasnik", god. II, 16, Novi Sad, 1. septembar. 1922; Gjorgie Mauevi, Oplemenjivanje bilja i produkcija semena u naoj dravi, "Poljoprivredni glasnik", god. II, 3 (Novi Sad, 15. februar 1922) 773 upanijski izvetaj, god. 1896, 289 774 "Poljoprivredni glasnik", god. III, 9, Novi Sad, 1. maj 1923.
770 771 772

206

Reklama za Rumski zuban

207

Vlastelinstvo je postiglo znaajne rezultate i na polju stoarstva. Pored konjarstva, o emu je ve bilo rei ranije, na jednom salau u blizini 775 Godine 1915. Stejanovaca je selekcionisan Rumski soj svinje pfajferice. Vlastelinstvo je kupilo jedno stado ovaca tipa cigaje. Nakon selekcije, zapoelo se sa strogim uzgojem Rumske ovce cigaje na modernom principu. Glavna ekonomska vrednost ove ovce bila je u vuni, koja je fina, gusta i sastoji se od 776 pravih niti, mada je i tovnost dobra. Na imanju Pejaevia, na meteorolokoj stanici Moja volja, su od 1905. godine obavljana klimatska merenja. Prema tim merenjima je ustanovljeno da su leta suva i arka, tako da biljna vegetacija sagori i doe do prisilnog zrenja ita. Vruina poinje naglo, a prolea su veoma kratka i brzo prelaze u leto. 0 0 Prosene temperature u Rumi u ovom periodu su bile: 21,5 C u julu i 21 C u avgustu. U ovom delu Srema godinje bude 21,8 dana oluja, preteno u vegetacionom periodu, a koliina vodenog taloga za april, maj, jun i jul je u 777 proseku 642,1 mm. Pored Rudolfa Rauera, jo jedna osoba je odigrala veliku ulogu na rumskom gazdinstvu. Bio je to Rudolf Flajman (Rudolf Fleischmann), koji je 1906. godine postavljen za upravnika Pejaevievog imanja. On je 1908. godine zapoeo rad na selekciji kukuruza zuban kraljica praire, koji se sejao na ovom imanju do 1912. godine. Na Prvoj dravnoj izlobi kukuruza dobio je 778 zlatnu medalju. Flajman je u Rumi radio punih 12 godina. Osim rukovodstva, na Rumskom vlastelinstvu su radili i mnogi drugi. To su: Franjo Bondar, upravitelj i inovnik na Petrovom dvoru 1877 1887. godine, Andrija Feher, koija na Petrovom dvoru 1891, Ignjac Petenkofer (Ignatz Petenkoffer), nastojnik i zastupnik Vlastelinstva 1882 1886, Alojz Rig (Alois Rieg), umar kod Vlastelinstva 1886/87, Lovra Ki, inovnik, Emerih Bertalan (Emerich Bertalan), inovnik, Anton Pointner (Anton Pointner), inovnik, Oto Silem (Otto Sillem), upravitelj Vlastelinstva, Ernest Paulej (Ernest Pauley), inovnik, Franja Rihtman (Franz Richtmann) jevrejski verouitelj svi tokom 779 1887.

775 776

Letopis poljoprivredne kole Dr Sava Ulmanski, Rumska ovca cigaja, "Poljoprivredni glasnik", god. II, 17, Novi Sad, 15. septembar 1922. 777 Radomir Prica, Klimatska merenja u Rumi, Iz prolosti Srema, Sremske novine, 27. decembar 1982. 778 Magyar agrrtrtneti letrajzok, A-H, Budapest, 1987. 779 IAS, Magistrat, 1877; 1882, kut. 1.201-2.200 (zapisnik od 4. aprila 1882), 1886, kut. 801-1.770; 1886, kut. 1.735-2.800; 1887, kut. 1-1.320; 1891, kut. 2.601-4.000 Napomena: zanimljivo je da je jedno vreme, po dolasku u Rumu, u slubi Vlastelinstva bio i arko Miladinovi. O tome svedoi jedno njegovo opunomoenje, kojim se javlja u svojstvu zamenika zastupnika upraviteljstva Rumskog vlastelinstva 23. avgusta 1893. godine, kada je dolo do spora izmeu Optine i crkve na jednoj strani i Vlastelinstva na drugoj, oko popravke crkve na troak Vlastelinstva kao patrona. Spor je trajao vie godina i zavren je u korist Optine. (IAS, Magistrat, 1894, kut. 6.401-9.271)

208

Iz 1894. godine postoji jedan detaljan popis osoba, koje osporavaju plaanje po osnovu linog poreza za 1894, a koje se nalaze na Rumskom 780 vlastelinstvu. To su: Emerih Purgar (Emerih Purgar), direktor, (1 muka i 1 enska osoba sa manje od 16 godina), Anton Spravka, blagajnik (1 m), Johan Birgermajer (Johann Brgermeyer), nat Rihf.(?) (1 m), Emerih Burku (Emerich Burkus), ipan (1 m + 1 ) - svi su iveli u Rumi, Franja Bondar, ipan (1 m + 1 ), Franja Jane (Franz Jane), vrtlar (1 m + 1 ), Jozef Ba (Josef Bacs), mlinar (1 m + 1 ), Anton Naj, mlinar (1 m + 1 ) - iveli su na Petrovom dvoru. Na placu Vlastelinstva u Rumi: Jano umaher (Janos Schumacher), nastojnik koijaa (1 m + 1 ), Jozef Han (Josef Hahn), nastojnik tale (1 m), Johan Vajland (Johann Weiland), koija (1 m + 1 ), Johan Volf (Johann Wolf), magacioner (1 m + 1 ), Leopold Redl (Leopold Redl), dvorski pandur (1 m + 1 ). Na Petrovom dvoru: Anton Gamos (Anton Gamos), umski pandur, Stefan Tot (Stefan Toth), uvar polja, Stefan Dilmec (Stefan Dilmetz), hranitelj stoke, Johan Gajger (Johann Geiger), iko, andor Feher (Sandor Feher), natkoija, i koijai: Kanel(?) Budai (Kanel[?] Budai), Peter Varga (Peter Varga), Adam Kifer (Adam Kiefer), Jozef Perge (Josef Prge), Jozef Volf (Josef Wolf), Andreas Bertok (Andres Bertok), Jozef Fekete (Josef Fekete), Franc usport (Franz Csusport), Anton Kefer (Anton Kfer), Georg Varga (Georg Varga), Paul Bertok (Paul Bertok), Fabijan Gombar (Fabian Gombar), Anton Molitor (Anton Molitor), Anton urkovi (Anton Gjurkovics), Georg Majer (Georg Mayer), David er (David Cser) svi su imali jedno muko i jedno ensko dete mlae od 16 godina. S poetka XX veka datira i jedna tabela plaanja radnika i slubenika na Vlastelinstvu za 1906. godinu. Prema njoj, na svaki par konja dolazio je po jedan koija, a na dva zapregnuta vola po jedan biro i kibiro (mali biro). Kibiroi su se prema zalaganju, starosti i porodinom stanju razvrstavali u petu i etvrtu platnu klasu, a koijai do 3 godine rada u treu, preko 3 godine u drugu, a preko 10 godina rada u prvu klasu. Kod sluga nisu bile bitne samo godine staa, ve i druge osobine. I nadzornici su razvrstavani u razliite platne razrede, prema sposobnostima. U nadzornike su spadali: samostalne gazde (na Dragutincu, Ceriu i Marelosu), magacioneri i nesamostalne gazde. Bilo je mogue napredovanje iz reda slugu u red nadzornika, ali bez preskakanja klasa. Iz pregleda se vidi da su postojali otri propisi za neodgovorne i sklone alkoholu. Nepouzdani su morali da budu iskljueni iz svakog napredovanja. Plata je trebalo da bude protivvrednost za odgovarajui uinak na poslu (u dananjem privreivanju, pod pritiskom velikih davanja, za patrijarhalni komoditet i toleranciju nema mesta). Ako bi neki radnik umro, njegova familija 781 je primala celu platu jo etvrt godine.

780 781

IAS, Magistrat, 1894. kut. 6.401-9.271 (br. 243/1994-95) Zbirka ZMR, inv. br. 15

209

Rad Vlastelinstva je bio opredmeen, izmeu ostalog, i mnogobrojnim priznanjima, steenim na poljoprivrednim izlobama. Izmeu ostalog, to je diploma za kukuruz, koju je Vlastelinstvo dobilo na sajmu u Budimpeti 14. marta 1914. godine, kao i priznanje za izloene poljoprivredne proizvode, a naroito za uspenu selekciju kukuruza i penice, na Gospodarskoj izlobi odranoj povodom II pokrajinskog sleta Jugoslovenskog saveza u Osijeku, na 782 Vidovdan 1921. godine. U skladu sa duhom vremena, prodorom kapitalistikih odnosa na sremsko selo, vlastelinstva su na razne naine nastojala da dou do finansijskih sredstava. Izmeu ostalog, obezbeivana su prodajom proizvoda i prodajom i izdavanjem zemlje i regalnih prava.

Diploma Rumskom vlastelinstvu iz 1914. Jo 1876. godine mogao se proitati oglas kojim je Rumsko vlastelinstvo na licitaciji prodavalo oko 100 komada ergelskih konja i kobila raznog 783 uzrasta. Godine 1882, u arendu su izdavane vlastelinske pustare na jednu, a
782 783

Zbirka ZMR, inv. br. 266, 361 "Zastava", 1876, 54

210

bircuzi na tri godine. Putem oglasa, prodavani su i drugi proizvodi, kao na 785 primer maslo za aj, ili prasad za priplod.

784

Dopis iz direkcije Rumskog vlastelinstva Poetkom veka bila je prava jagma za zemljom. Zemlju su kupovali ne samo gradski preduzetnici i krupni seljaci, ve i srednji seljaci, prvenstveno putem povoljnih kredita (5% godinje kamata). Vlastelinstvo se u tim prilikama redovno javljalo u ulozi prodavca. Godine 1906. nuena je zemlja na potesima Donja Ljukova i Meice (izmeu Kraljevaca i Buanovaca), kao i est placeva za gradnju kua kod vlastelinske magaze (prostor na uglu dananje Glavne ulice i V. Nazora Dom JNA). Iste godine, takoe, izdavano je u zakup 430 j. 786 Godine 1908, putem panjaka i 100 j. ugara na Barici kod Buanovaca. 787 licitacije je rasprodano 1.300 j. u Iniji i 700 j. kod Vognja. Na javnoj licitaciji prodavano je 400 jutara zemlje u Golubincima i 400 j. u Barici (Jarina) kod 788 Rume.

784 785

"Zastava", 1881, 190 "Zastava", 1903, 105; 1913, 213v 786 "Zastava", 1906, 34, 36, 52, 237v 787 Andrija Radeni, nav. delo, 58 788 "Radikal", 1910, 14

211

to se tie optine Ruma, najznaajniji dogaaj tog tipa je bio onaj kada je Vlastelinstvo odluilo da proda svoja prava na odravanje etiri godinja 789 vaara, po ceni od 60.000 K, i to u 20 polugodinjih rata sa 5% kamate. Pet godina kasnije, zastupstvo je odluilo da se ova kupoprodaja realizuje po ceni 790 od 55.000 K.

Prva strana ugovora o prodaji vaara rumskoj optini

789 790

IAS, Magistrat , sedniki zapisi, 22. april 1903. upanijski izvetaj, god. 1907, 153

212

Sve u svemu, do svog nestanka, Vlastelinstvo je vailo kao prvo imanje, kako u pogledu ratarske tehnike, tako i u pogledu ekonomije. Posle Prvog svetskog rata Vlastelinstvo je, agrarnom reformom, likvidirano. Imanje Petrov dvor je otkupio itarski trgovac Duan Ostoji i posekao park u Tivolu. Naputeno je oplemenjivanje kudelje, prosa i povra, a vremenom su nestala i 791 pustarska postrojenja sa mlekarom.

Zanatstvo i industrija

Iako je u Sremu veina stanovnitva ivela od poljoprivrede, zanatstvo i industrija su bili iznad dravnog proseka. Po broju preduzea i zaposlenih, Sremska upanija je bila na prvom mestu. Na primer, ak i bez Zemuna, imala je vie preduzea nego Zagrebaka upanija. Ona su delom bila u posedu domaeg, a delom stranog kapitala, dok je radna snaga uglavnom dolazila iz Maarske i Austrije, naroito kvalifikovani radnici. Srazmerno broju stanovnitva, Srba je bilo veoma malo, i meu vlasnicima i meu radnicima. Broj preduzea se naglo uveavao poetkom XX veka, tako da ih je u upaniji 792 1900. godine bilo 9.175, a 1910. skoro dve hiljade vie (10.840). to se tie zanatstva, Sremska upanija je zauzimala vodee mesto u dravi, gde je 1888. godine na hiljadu stanovnika dolazilo 20 zanatlija. U Sremu je taj broj iznosio 32. Ruma je, takoe, zauzimala visoko mesto u toj hijerarhiji 793 sa oko 60 zanatlija na 1.000 stanovnika. Prema upanijskim izvetajima u rumskom srezu je 1894. godine bilo 488 zanatlija, 111 kalfi i 101 egrt. U samoj Rumi je stanje bilo sledee: 346 794 zanatlija, 214 kalfi i 180 egrta. Neto detaljnije podatke kada su u pitanju Srbi zanatlije u rumskom srezu daje inijski prota Markovi. Prema njemu, meu Srbima je bilo: 42 kovaa, jedan bravar, 38 kolara, 10 tesara, 11 stolara, 2 bavara, 11 zidara, 30 berbera, 20 opanara, 20 cipelara, 2 izmara, 3 saraa, 3 papudije, 22 urije, 24 krojaa, 9 mesara, 6 pekara, jedan vodeniar, 2 alvadije, 9 kolaara, 6 uara, jedan korpar, 3 ciglara, 3 abadije, 2 kazandije i po jedan farbar, dimniar, sikira, strugar, tampar, sedlar, kotlar, sapundija, sodar, dok limara, sajdija, molera i eirdija nije bilo. Ukupno ih je bilo 273. U Rumi su Srbi bili zastupljeni 795 u zanatstvu sa 36,6%, a u trgovini sa 49,5%.

791 792

Letopis poljoprivredne kole Andrija Radeni, nav. delo, 17-20 793 Franz Wilhelm, nav. delo, II, 61 794 upanijski izvetaj, god. 1894, 426 795 Radoslav Markovi, nav. delo, 10-13

213

Zidarsko majstorsko pismo iz 1886. Iz upanijskih izvetaja s poetka XX veka, takoe se mogu naslutiti izvesni trendovi u zanatstvu i trgovini u rumskog srezu. Oni su naroito beleili broj zanatlijskih i trgovakih egrta, izdavanje zanatlijskih dozvola i naputanje zanata i trgovine. Prema njima, broj zanatlijskih i trgovakih egrta je stalno rastao (1904 215; 1907 234; 1908 729; 1909 334; 1910 363 i 1910 362). Slina je situacija i sa zanatlijskim dozvolama (1904 3; 1907 20; 1908 21 i 1910 59). Takoe, poveavao se i broj zanatlija i trgovaca koji su

214

naputali posao, ali se ovde verovatno radi o prelasku u druga mesta (1904 796 20; 1907 57; 1908 67; 1909 46 i 1910 51). O ubrzanom privrednom razvoju ovih krajeva tokom poslednjih decenija XIX veka govore i podaci koji se tiu prometa robe i radne snage. U Rumu sa strana stiu dopisi u kojima se trae poverenici, zastupnici, agenti i sl., raznih stranih firmi, zavoda, zadruga... Trgovakim i zanatlijskim radnjama, preko kataloga se nudi raznovrsna roba iz austrougarskih i drugih evropskih gradova.

Dopis iz Bea kancelariji gradonaelnika Rume

Slino je i sa zanatlijama i trgovcima koji su u potrazi za poslom dolazili i u Rumu. U arhivskoj grai ima mnogo zahteva upuenih lokalnim vlastima za dozvolu obavljanja zanata i otvaranja trgovakih radnji. Meu takvima, samo tokom 1866. godine, su: Franja Beser iz Moravske (mesto Kocijan), koji je do tada imao kobasiarski zanat u Petrovaradinu, ura Kapei iz ikloa, koji je traio dozvolu za mesarski zanat, a prethodno je bio pomonik kod Milana Teodorovia u Rumi, August Kozanek iz Ugarskog Gradita u Moravskoj, traio je dozvolu za urarski zanat, koji je ranije obavljao u Poegi...

796

Izvetaji Sremske upanije za navedene godine

215

U prolosti su zanatlije i trgovci steena prava i privilegije titili u okviru esnafskih udruenja. Meutim, posle Revolucije 1848/49. godine, oni polako gube trku sa industrijskom proizvodnjom i vremenom nestaju, kao zaostavtina feudalne epohe. Zanatskim patentom iz 1859. godine konano je izvreno ukidanje esnafa i krenulo se u pravcu davanja slobode zanatlijama da se samostalno bave svojim poslom, uz potovanje principa slobodne konkurencije. Pravo da izdaju zanatlijska pisma pripalo je vlastima. Najzad, Ugarski sabor je 1872. godine ukinuo esnafe u Vojvodini i Ugarskoj, ali je zato bilo predvieno slobodno udruivanje srodnih zanata u zadruge. U Rumi su poetkom 70-tih godina XIX veka osnovane dve zanatlijske zadruge, obe sa nacionalnim predznakom: Srpska zanatlijska zadruga i Prvo rumsko (nemako) zanatlijsko drutvo. Srpska zanatlijska zadruga je osnovana 24. januara 1872 , dve godine posle Zadruge Srba zanatlija u Novom Sadu 1870. Izmeu ostalog, razlog za njeno osnivanje bilo je pomenuto ukidanje esnafa i uvoenje slobodne konkurencije. To je dovelo do ubrzanog propadanja pojedinih zanata, koji nisu mogli da izdre trku sa industrijskom proizvodnjom. Ona je, takoe, bila i izraz rastueg srpskog nacionalnog pokreta u Austrougarskoj. Posle niza peripetija i odlaganja od strane vlasti u Zagrebu, zadruga je svoja pravila dobila 11. maja 797 1876. godine. U istoj godini kada je i osnovana, zadruga je na skuptini od 26. aprila odluila da osnuje zavod za meusobnu tednju i pomaganje. Zakljueno je da broj estica bude 1.000, da estica glasi na 20 novia, a upisnina od estice bude 50 novia. Plaanje se moglo izvriti kod blagajnika Sime orevia, D. S. Dimitrijevia i Paje Andrijevia, ali je konstatovano da upisnina slabo ide. 798 Do tada je upisano samo 200 estica. Dosta podataka o osnivanju i radu zadruge u tom periodu donosi tekst Istorijat Prve srpske zanatlijske zadruge u Rumi, objavljen u listu "Rumske privredne novine". Autor teksta istie pojedine zanatlije koje su svojim angaovanjem doprinosile afirmisanju ove zadruge. Meu njima su abadija Jovan Petrovi, u prvoj deceniji rada zadruge, i abadija Emil Koki i licider Nenad Kresti, u drugoj. Poslednja dvojica su zasluna za osnivanje zadrune biblioteke, jer je meu zanatlijskim uenicima bilo mnogo siromane i nepismene dece. Posebno pominje poasnog predsednika Milana Orlovia, koji je tokom svog tridesetogodinjeg rada uspeo da spasi Zadrugu od propasti, usled meusobnih zaevica meu rumskim zanatlijama. U zadruzi je bio aktivan i dr arko Miladinovi, ijom su inicijativom promenjena zadruna pravila u 799 pravcu proirenja delokruga ove ustanove.
*

U knjizi Novac i bankarstvo u prolosti Srema pie da je Prva srpska zanatlijska zadruga u Rumi osnovana 8. februara 1876. godine i da je prvi predsednik bio Milan Orlovi, berberin. (Novac i bankarstvo..., 87) 797 IAS, Magistrat..., 1882, kut. 1.201-2.200 (Ruma, 13. april 1882); "Rumske privredne novine", 1, Ruma, 1922. 798 "Zastava", 1872, 59 799 "Rumske privredne novine", 1, Ruma, 1922; "Pravda", 6. jun 1933.

216

U prvoj deceniji rada zadruge, izmeu ostalih, njom su 1879. godine 800 upravljali Stevan Kritovac, kao predsednik i Stevan Janoevi, kao sekretar , 801 a 1881, kada je imala 67 lanova, predsednik je bio Andrija Andrievi . Kao 802 predsednik se javlja jo i Milo Jankovi 1886. godine. Rumski Nemci su imali svoje zanatlijsko udruenje. Ono je osnovano 1872. godine kao Prvo rumsko zanatsko drutvo (Erste Rumaer Gewerbeverein). Iako su njegovi lanovi mogli da budu i pripadnici drugih veroispovesti i nacija, ono je u sutini bila zajednica nemakih zanatlija u Rumi. Ve sledee godine potvrena su drutvena pravila (statut). Iz kasnijeg perioda, 1894. godine, kada je odobren, datira novi statut Prvog rumskog zanatskog drutva, koji je propisivao da lanovi mogu biti samo samostalne neporone zanatlije i njihovi pomonici koji stanuju na podruju trgovita Ruma. Svrha drutva je bila pomo i unapreenje u struci, materijalna potpora lanovima kroz kasu uzajamne pomoi morana, praktino i teorijsko usavravanje u struci, nabavka sirovina Statut su 16. oktobra 1892. u Rumi potpisali Karl tirm, kao predsednik, K. Hofman, potpredsednik, i lanovi Anton Hercog (Anton Herzog), Franc tirm, Karl Fuks (Karl Fuchs), Franc Dendl (Franz Dendl), Ferdinand Rajnpreht, Peter Pajl (Peter Peischl), Sebastijan Rak (Sebastian Rack), Jozef Servaci, Johan Rilke (Johann Rilke), Fabijan Liker, Vilhelm Libi (Wilhelm 803 Liebisch) i Franc Gruber. Godine 1884. donet je zakon prema kojem je svako mesto sa 100 i vie zanatlija imalo pravo da odnose izmeu zanatlija, na jednoj, i egrta i pomonika na drugoj strani, regulie putem suda dobrih ljudi, i da sklapajui ugovore i obavljajui kontrolu nad zanatlijama u celom srezu sprei bespravno 804 bavljenje zanatstvom. Odmah nakon toga su se sve rumske zanatlije, bez obzira na * nacionalnost, organizovale u Obrtni zbor . Njegov zadatak je bio da se brine o svim mesnim zanatlijama, dok trgovci nisu bili ukljueni u njega. Sednicama zbora je redovno prisustvovao oblasni izaslanik, koji je ujedno i predsednik mirovnog suda ovog zbora. Kao neki od predsednika ovog udruenja su 805 806 i Emil Koki zabeleeni Karl tirm (1884) , Ferdinand Rister (1891) 807 (1895).

800 801 802

IAS, Magistrat..., 1879, kut. 1.581-3.400, dok. br. 387 IAS, Magistrat..., 1882, kut. 1.201-2.200 (Ruma, 13. april 1882) IAS, Magistrat, 1887, kut. 4.501-5.500 803 Franz Wilhelm, nav. delo, II, 194 804 "Rumske privredne novine", 1, Ruma, 1922. * U upanijskim izvetajima se kae da je obrtni zbor u Rumi postojao od 1908. godine. (upanijski izvetaj, god. 1910, 316) 805 IAS, Magistrat..., 1892, kut. 1.702-4.100 (21. februar) 806 IAS, Magistrat..., 1891, kut. 2.601-4.000 807 upanijski izvetaj, god. 1910, 316

217

Svedoanstvo Rumskog obrtnog zbora

218

Nedugo posle donoenja novog zakona, 1887. godine, rumske zanatlije, lanovi Obrtnog zbora, uputili su jednu predstavku nadlenim organima o potrebi revizije Obrtnog zakona iz 1884. U ime svih zanatlija su se potpisali: predsednik zbora Dragutin tirm, perovoa Steva Janoevi i lanovi Jovan Petrovi, Franc Hercog (Franz Herozog), Emil Koki, Franc Herman (Franz 808 Herrmann), Franc Gruber i Radovan Petrovi. Aktivnosti ovog zbora se pominju jo nekoliko puta u narednom periodu. Zbog raznih problema, a naroito neuplaivanja lanarine, 1891. godine sazvana je vanredna skuptina Obrtnog zbora u Rumi. Na njoj je predsednik Rister podneo ostavku na ovu funkciju. U upravi zbora su bili i Svetislav 809 Nadbandi, kao potpredsednik i Branko Beli, kao blagajnik. Na sastanku u Rumi 19. februara 1895. godine, kome je prisustvovalo 45 zanatlija (od toga 20 iz Rume), dogovoreno je da se pomogne posrnuloj privredi Srema. U tom cilju doneta je rezolucija u kojoj Rumljani i Mitrovani 810 odobravaju rad na osnivanju mitrovakog zanatlijskog drutva. Pored navedenih, u Rumi su poetkom XX veka postojale i dve 811 zanatlijske zadruge: cipelarska i opanarska. I pored toga zanatstvo je bilo suoeno sa mnogobrojnim problemima. Polovinom 1889. godine, odran je sastanak zanatlija, koji je konstatovao da se zanatstvo slabo razvija. Kao najvaniji razlog istaknuta je nelojalna i velika konkurencija. U tom smislu je potenciran rumski vaar kao veliko zlo za zanatlije. Zakljueno je da se u Rumi 11. avgusta 1889. godine sazove zbor svih zanatlija Srema, koji bi raspravljao o ovim problemima. U odboru, koji bi trebalo da saini predstavku vladi, bili su: J. Servaci, S. ivkovi, A. me, Veljko Vili. Takoe, zanatlije su pokuale da zainteresuju i Sabor za tekoe sa kojima su se suoavale i to preko poslanika u Saboru, Rumljanina Vase 812 Kritovca. A da je svaka konkurencija bila trn u oku zanatlijama svedoe i mnogobrojne albe i pritube upuivane lokalnim vlastima. Tako je sitar David Biof tuio Mariju udovu Vugi i njenog sina Viktora 813 da su se neovlaeno i neprijavljeno ve dve godine bavili sitarskim zanatom.

808 809 810

"Zastava", 1887, 56 IAS, Magistrat..., 1891, kut. 2.601-4.000 "Zastava", 1895, 35 811 upanijski izvetaj, god. 1909, 319; upanijski izvetaj, god. 1910, 316 812 "Zastava", 1892, 6 813 IAS, Magistrat..., 1884, kut. 5.201-5.800

219

Kazandijska radionica Andrije Dugoevia iz Rume

220

Tri rumska mesara su, po dogovoru, due vreme diktirala cenu mesa u gradu, koja je bila vea nego u drugim mestima. Nakon albi graana na skupo meso, gradonaelnik Jovan urii se nekoliko puta obraao mesarima sa predlogom da snize cene, a naroito Vasi Teodoroviu, kao najstarijem i najmerodavnijem mesaru. Meutim, on mu je odgovorio: "Kome je skupo meso, neka jede pasulja. Nisu pomogle ni pretnje da e dovesti novog mesara, kao konkurenciju, koji e da spusti cene. Gradonaelnik je ostvario svoje pretnje i u Rumu doveo urednog i potenog kalfu. On je obeao nie cene mesa, pod uslovom da mu se pribavi dovoljno muterija, koje e se obavezati da e dve godine kod njega kupovati meso. Mnogi graani su prihvatili ovu ponudu. U pitanju je bio mesar Sava Kristi, koji je u zajednici sa Jocom Petroviem izvadio obrtnicu, i tako stekao pravo da se bavi ovim zanatom. Rumski mesari su se pobunili, tvrdei da je prekren zakon, dok je u stvari samo uvedena 814 konkurencija. Nakon toga su i ova trojica mesara spustila cene. Zbog nelojalne konkurencije je i zidar Jozef Kuera (Josef Kutschera) tuio kolegu Jozefa Tanera (Josef Taschner) da preuzima na sebe poslove vee gradnje, iako nema dozvolu za obrt. Kao primer navodi izgradnju 815 tajnerovog magacina.

Peat zidara Stankovia Imajui u vidu higijenu u gradu i brigu o zdravlju graana, rumske vlasti su donele itav niz propisa koji su bili upereni protiv nekih zanatlija, bar su oni to tako doivljavali. Zbog toga se izmeu rumskih urija i obuara, koji su najvie bili pogoeni ovim naredbama, i Magistrata, polovinom 80-tih godina XIX veka, vodio pravi rat. urije su smatrale da su pogoene time to ne mogu da natapaju, obrauju i sue koe u svom dvoritu. Kau da koe dobro oiste van grada, te ih stavljaju u sepiju. To je jedna smesa brana, soli i mekinja u koju se sipa ista voda. To, potom, stoji 8 do 10 dana. Poto je u vodi so, voda se ne usiri, ve uskisne, to nije tetno po zdravlje. Na koi nema mesa, jer je ona ve oiena van grada i zato nema ni truljenja. Kada se izvade iz sepije, koe postaju krute i nema govora da iz njih idu tetna isparenja. U svim mestima je dozvoljeno koe suiti u dvoritu, kada se izvade iz sepije, pa to ne bi bilo i u
814 815

IAS, Magistrat..., 1886, kut. 4.202-4.850 IAS, Magistrat..., 1888, kut. 4.401-5.000

221

Rumi. Alternativa je da podignu svoje radionice na polju van grada ili da se sasvim zabrani ovaj zanat. Trae da izae komisija i proveri ove njihove navode i potom ukine naredbu. U suprotnom, obratie se Vladi, sa molbom da rumske urije izjednai sa istim u drugim mestima. Slino su postupili i obuari. Oni su se alili da im nije jasno ta smeju u svojim dvoritima da rade, a ta ne. Izraavali su uenje to im se zabranjuje ono to ionako ne rade. I oni nose koe van grada, skidaju meso i dlaku, a suve koe vraaju u Rumu. Tako krte koe se stavljaju u varnicu, gde se posipaju pepelom i kreom, te naliju vodom. One tako stoje 14 dana. Pepeo i kre utamane sve ivo i po zdravlje kodljivo. Koa se zatim obrauje iarkom koja nije tetna za zdravlje. 816 Takoe prete selidbom izvan grada i obraanjem Vladi. Jedan od najvanijih zanata toga doba bio je mlinarski. U Rumi je 1880. 817 Oni su godine radilo 21, 1883. sedam (?), a 1884. 23 samostalna mlinara. imali svoje mlinarske propise u 14 taaka, izdate 1879. godine. Prema njima, za teranje mlinarstva i gradnju mlina trebalo je podneti prijavu (shodno Zakonu iz 1872) Magistratu. Bez naroite oblasne dozvole nije im bilo dozvoljeno da promene ljeb, navod, odpust, branu, ustavu, povisiti ili spustiti stupu, glave i glavne daske, odvoditi vodu, zagatiti potok ili nasipati obalu. Mlinar je morao da udovolji elji svojih muterija u pogledu vrste brana i da pusti dotinog da ostane u mlinu dok se brano ne samelje. Ukoliko je mlin predvien samo za mlevenje ita, mlinar nije smeo da melje kukuruz, zatim, nije smeo da pokvareno (iljivo) ito dri sa onim ispravnim da se ne bi zarazilo. Glavniavo ito se nije smelo uopte mleti. Svaki mlin je morao da ima badarenu vagu, a merenje (primanje i izdavanje) na mericu i primanje uture bilo je zabranjeno. Uur je bio odreen na jednu desetinu Prekraji ovih propisa su se kanjavali. Svaki mlinar je morao javno da izloi ove propise 818 na vidnom mestu. ito se mlelo u vodenicama i tzv. suvaama. Vodenice su bile stacionirane na tri rumska potoka i imale su svoja imena. Zabeleene su: Grua, Kalajua, suvlasnik ivko Jankovi iz Rume, Kovaevica, suvlasnici Luka Radi i Aca Seleni iz Rume, Sovrica, ivko Jankovi i Mijo ekovi, Vujieva, ivan Vuji i Ljubomir Malenkovi, Subotieva, Staniieva, Daljnja Badnjaa, Stajieva i Crnogoreva (u ataru Jarka), 819 Zatim tu su i vodenice: Kojevca, Kovaevica, sve na Kudou. Ciganovica, Orlovica i vabulja. Prema planu Rume od 1864. godine u mestu je bilo desetak suvaa i to u sledeim ulicama: Stevanova (Veljka Dugoevia), Mala jaraka (7. jula), Ivanova (JNA), na uglu Ivanove i Kratke (JNA i Kratka), na uglu Stevanove i Vrdnike (V. Dugoevia i Vrdnika), Pavlovaka, Sebastijanova (Ivo Lola

816 817

IAS, Magistrat..., 1884, kut. 5.201-5.800 IAS, Magistrat..., 1883, kut. 303-900 (Ruma 2. februar 1884), 1884, kut. 303-900 818 IAS, Magistrat..., 1879, dok. br. 499 (17. septembar 1879) 819 IAS, Magistrat..., 1884, kut. 5.201-5.800 (zapisnik od 29. jula 1884)

222

Ribar), na uglu Pavlovake i Sebastijanove (Pavlovaka i Ivo Lola Ribar), 820 eleznika, Pinterovieva (Pinkijeva) i Grgurova (Partizanska). Polovinom sedamdesetih godina XIX veka pojavio se i prvi paromlin u 821 Rumi. Otvorio ga je Mita Vukovi 29. juna 1875. godine. Verovatno se radi o istom paromlinu u eleznikoj ulici iz 1895. godine, koji je u zakup ponudio A. 822 Vukovi. Neto kasnije i Teodor Bogdanovi je poeo da melje svojim novim 823 parnim mlinom. Uz mlin je ubrzo dolo i parno kupatilo, koje se najverovatnije nalazilo na uglu Lovrine i Pivarske (Stanka Paunovi Veljka i Staropivarska 824 Godine 1900. Bogdanovi je odluio da proda ovaj paromlin, sa svim ulica). 825 zgradama, kao i parno i kadno kupatilo, spojeno sa paromlinom.

Peat paromilina brae Rig Franc Vilhelm pie da su posle 1880. godine braa Rister izgradila pivaru i mlin, koji je najpre radio na vodeni pogon, a poetkom veka na paru. Neto pre Prvog svetskog rata (1912) i braa Johan i Anton Rig su podigla mlin na paru u blizini Petrovog dvora. Pretea mlina je bila jedna vodenica na Kudou. U mlinu je radilo 36 radnika, koji su proizvodili i jemenu prekrupu. Od mlina je ila 826 Meutim, u grai se nalazi pruga koju je koristila i Tanerova ciglana. podatak da su braa Rister imala paromlin jo 1884. godine. Tada je Antun Bukvi, pregledajui njihov paromlin, ustanovio neke neispravnosti koje su dovodile do veeg pritiska od dozvoljenog. Poto je time bila ugroena javna sigurnost, zamoljen je Magistrat da preko svojih organa povremeno pregleda 827 parni kotao brae Rister i da vidi da li je neispravnost otklonjena.

820 821

Zbirka ZMR, kopija plana Rume iz 1864. Spomenica srpske kole 822 "Zastava", 1895, 197 823 "Zastava", 1879, 180 824 "Zastava", 1886, 193 825 "Branik", 1900, 25 826 Franz Wilhelm, nav. delo, II, 69-77 827 IAS, Magistrat, 1886, kut. 5.605-6.599 (Ruma, 25. septembar 1884)

223

Putna knjiga rumskog zanatlije Leopolda Mukahirna

Postoji podatak da su i Pejaevii krajem XIX i poetkom XX veka, pored 828 dve ciglane i pilane, imali i parni mlin. Posle smrti Ferdinanda Ristera (1911) jedanaest Rumljana obrazovalo je udruenje Rumsko paromlinsko drutvo i kupilo njegovo imanje. Treinu ove firme su posedovali Anton Hercog, Jozef Ober (Josef Ober) i Anton me. Drutvo je posedovalo vie kua, kancelarija, magacina i silosa. U Jarku, na Savi, nalazili su se zgrada, magacin i silos. Nakon modernizovanja u mlinu je 829 radilo 70 radnika. Godine 1912. drutvo je raspolagalo mlinom od 60 konjskih snaga, dva kamena i pet valzni, u kome se za 24 sata moglo namleti 15.000 830 brana.

828 829 830

Andrija Radeni, nav. delo, 71 Franz Wilhelm, nav. delo, II, 69 IAS, Magistrat..., 1912, kut. 2.044-4.480 (kut. sa 1911) (Ruma, 23. jun 1912, No. 4.448)

224

Poslovna knjiga Josipa Tangelmajera upanijski izvetaji skraja XIX i poetka XX veka pominju jedan paromlin 831 u Rumi sa est radnika, koji je dobro ureen. Arhivska graa, meutim, navodi podatak o tri paromlina u Rumi 1912. godine, od kojih se jedan zvao Union. Pored Paromlinskog drutva, mlin su imali firma tajner i Vesel (Steiner & Wessel) i Svetozar Spai. tajnerov i Veselov mlin je imao 20 konjskih snaga, etiri kamena i etiri valzne, a za 24 sata je mleo 17.000 kg brana. Spaiev mlin je bio jaine 20 konjskih snaga, sa 832 dva kamena i jednom valznom, koji je za 24 sata mleo 5.000 kg brana. Najstarija industrijska postrojenja u Rumi datiraju iz sedamdesetih godina XIX veka. Podaci o tome nalaze se u tampi. U nekoliko navrata je 1870. godine u "Zastavi" objavljen oglas koji obavetava javnost da je u Rumi osnovana fabrika sireta i vinske esencije i piritusa. Potpisnici oglasa su 833 ortaci (Sima p. a.) Milutinovi i Mita T. Jakovljevi.

831 832 833

upanijski izvetaj, god. 1896, 449, god. 1897, 315, god. 1898, 325, god. 1900, 343 IAS, Magistrat..., 1912, kut. 2.044-4.480 (kut. sa 1911) "Zastava", 1870, 9, 55

225

Kasnije se pominje jedna fabrika soda vode u Rumi, vlasnika Sime orevia. U to vreme, 1885. godine, ona je postojala vie od jedne godine, a 834 poto je preseljena u Glavnu ulicu broj 158, vlasnik je traio dozvolu za rad. Fabrika soda vode u Rumi se javlja i 1906. godine, kada je njen vlasnik, oka 835 Mari, putem oglasa traio stalnog poslovou. U toku 1908. godine u Rumi je ukupno bilo 10 fabrika, koje su 836 Neke od njih su: tvornica zejtina Jovana evia, zapoljavale 160 radnika. 837 sa tri zaposlena radnika , fabrika cipela, papua, izama, opanaka i 838 i Brendl i drugovi (Brendl & co), fabrika za bakandi Veljka Vilia proizvodnju hemijsko-tehnikih proizvoda (latila za cipele vikse), osnovana 839 1908 . Iz neto kasnijeg perioda treba pomenuti i radionicu Marka Milovanovia, kolara iz Ivanove ulice. U opisu njegove radionice se kae da je bila prava fabrika, sa motorom na benzinski pogon, motornim testerama i drugim 840 Tu su mainsko-tehnika radionica i fabrika novih najsavremenijim alatom. 841 maina tajnera L. i Trojana, mainbravarska radionica Pavla Topolskog , i 842 livnica gvoa Martina Lincnera (Martin Linzner) iz 1914. godine. Franc Vilhelm pominje da su pre Prvog svetskog rata u Rumi radile i: fabrika nametaja me i Hori, koja je ubrzo izgorela, a obnovila su je braa Braun; Georg Hercog, tka i hemiar po zanimanju, otvorio je fabriku sireta, na povrini od 472 ara, sa godinjom proizvodnjom od 144.000 litara sireta i vinskog sireta; U Mihajlovoj ulici (15. maj) br. 28 postojala je fabrika Messerschmiede Josef Janes, kasnije nazvana braa Janes, koja je izraivala noeve i zapoljavala od 17 do 25 radnika; First i Pomermajer (Frst & Pommermayer) su proizvodili lekove, boje, kao i druge hemijske preparate; braa Vagner su imala fabriku plavog kamena, prvu te vrste u Sremu. Ipak, najznaajnija je bila vinarija Andreasa i Georga Hercega (Andreas u. Georg Herzeg). Oni su 1905. godine kupili vlastelinske podrume (Zemalko p.a.) i tu smestili svoju firmu. Proizvodili su rakiju i likere, a posedovali su vinograde u okolini Vrdnika, Iriga i Jarka. Godinje su prodavali 150.000 litara flairanih vina, 2,4 miliona litara vina iz buradi, 300.000 litara rakije i likera. Vinarija je 843 zapoljavala 4 inovnika, 25 radnika i 75 sezonaca. Osim u sferi mlinarstva, parna maina, kao tekovina industrijske revolucije, bila je i u funkciji drugih delatnosti. Prema upanijskim izvetajima s poetka XX veka u rumskom srezu je 1900. godine bilo 148 parnih kotlova, od ega 12 stabilnih, 136 lokomobilnih. U industrijske svrhe je korieno 12, a u
834 835 836

IAS, Magistrat..., 1885, kut. 1.501-2.000 "Zastava", 1906, 92v upanijski izvetaj, god. 1908, 300 837 upanijski izvetaj, god. 1901, 323 838 "Zastava", 1906, 187v 839 Almanah Kraljevine SHS 1921-1922, III-7. d. 87, Zagreb, 1922. 840 "Radikal", 1910, 21, 29 841 Almanah... III-7. d. 113 842 Dr Mira Kolar Dimitrijevi, Poloaj radnike klase u Sremu 1918-1941, Novi Sad, 1982, 239 843 Franz Wilhelm, nav. delo, II, 69-77

226

poljoprivredne 136. Deset godina kasnije je taj odnos bio sledei: 16 industrijskih i 165 poljoprivrednih kotlova, od toga 18 stabilnih, a 164 845 lokomobilnih , a 1912. 17 stabilnih i 160 lokomobilnih i to 17 se koriste u 846 industrijske, 169 u poljoprivredne, a jedan u druge svrhe.
844

Iako su postojale i u ranijem periodu, ciglane su krajem XIX i poetkom XX veka bile jedno od glavnih obeleja rastue industrijske proizvodnje. Bile su izraz potrebe bogatijih ljudi da grade nove i moderne kue i druge objekte. Prvi podaci o privatnim ciglanama u Rumi potiu iz 1880. godine, kada je ciglanu posedovao trgovac Sima Milutinovi. Dve godine kasnije jo jedan trgovac, Stevan Th. Jakovljevi, dobio je od Magistrata dozvolu da podigne ciglanu u Rumi. Bila je smetena na prostoru Sodola, izmeu kua Mite Th. Jakovljevia i Andrije Kulia, a u blizini vlasnikovih suseda Pante aia i Uroa Savia. Uslovi za dobijanje dozvole su bili da ciglana ne sme pei vie od 50.000 cigli i da mora da bude bar dva hvata udaljena od poljskog puta i razdvojena kanalom od njega. Ciglana je bila od tvrdog materijala, pokrivena 847 crepom i osigurana od vatre. Planirana je proizvodnja od 40.000 cigala. Toa Bogdanovi je podigao ciglanu jo 1883. godine u Borkovakoj dolini (danas pri kraju Orlovieve ulice), a 1884. je traio dozvolu za ciglanu na placevima broj 3.909, 3.910 i 3.911, koja je morala da bude 50 metara udaljena 848 od najblie kue. Godine 1886. Josif tajner, lan firme tajner i Vesl traio je dozvolu za 1/2 1/2 proizvodnju opeke i crepa na katastarskim esticama 1.598 i 1.599 . Trebalo je da pei budu poput poljskih, a ciglana od najblie kue u Maarskoj ulici (Avgusta Cesarca) br. 10, udaljena 60 metara. Prilikom uviaja je konstatovano da se takve loe slamom, te je realna opasnost od vatre, jer se dim sputa. 849 Poetkom veka tajner i Vesl su Savet je da se podigne vei dimnjak. podneli zahtev za izgradnju nove parne ciglane na optinskim ledinama, na 850 istom mestu gde se danas nalaze njihove cigljarske furune, to je odbijeno. Tokom XIX i poetkom XX veka ciglu su pekli Vasa Vojnovi 852 Pegoni (osnovana 1901) i ura Staji .
851

, D.

Iz godine 1893. postoji jedno svedoanstvo, izdato na zahtev tajnera i Vesla, kojim Magistrat potvruje da u trgovitu Ruma postoji osam ciglana, koje se bave proizvodnjom cigle i crepa. Pet ciglana se nalazilo na zemljitu vlasnika, a tri na optinskom. Sve su plaale optini 64 novia na svakih 1.000 853 komada cigle ili crepa.
844 845 846

upanijski izvetaj, god. 1900, 418 upanijski izvetaj, god. 1910, 356-357 upanijski izvetaj, god. 1912, 290 847 IAS, Magistrat..., 1882, kut. 1.201-2.200 (Ruma, 8. jun 1882) 848 IAS, Magistrat..., 1884, kut. 903-2.140 (zapisnik od 8. marta 1884, No. 1.593) 849 IAS, Magistrat..., 1886, kut. 801-1.770 (zapisnik sa uviaja od 22. februara 1886) 850 IAS, Magistrat..., sedniki zapisi, 20. novembra 1902. 851 IAS, Magistrat..., 1890, kut. 3.501-5.000 852 Dr Mira Kolar Dimitrijevi, nav. delo, 267 853 IAS, Magistrat..., 1893, kut. 8.001-9.292 (Ruma, 7. decembar 1893)

227

Raun zidara Jozefa Tanera iz Rume Postoji i jedan spisak proizvoaa erpia na optinskom zemljitu u periodu 1911-13. godine. To su bili: Dara Palai iz Jelenake ulice, Martin Kun iz Nove Hrvatske, Josip Nagl iz Kulieve, Marija Klei iz Nove Hrvatske, Steva 228

timac iz Remetske, Josip Dajman (Josef Deutschmann) iz Kraljevake, Petar Jenej, iz Kraljevake, Paja Palai, iz Nove Hrvatske br. 2, Mihael Jos (Michael Joos) iz Nove Hrvatske br. 10, Petar Gajer (Peter Geier) iz Kulieve br. 24, Boa Stoli iz Sodola, Marko Jakovljevi iz Jelenake br. 9, Martin me (Martin Schmee) iz Nove Hrvatske br. 22, Mia Mihajlovi iz Sodola br. 14, Petar Pitok iz Remetske br. 12, Martin ulc (Martin Schulz) iz Remetske br. 1, Stevan 854 Tomaevi iz Krive i Nikola timac iz Remetske. Te 1911. godine kapacitet svih ciglana u Rumi je bio oko 2.000.000 855 cigala. Verovatno najpoznatiji ciglar u Rumi poetkom XIX veka bio je Stefan Taner. Prema jednom izvoru, on je 1911. osnovao svoju ciglanu i zapoljavao 856 Vilhelm, naprotiv, pie da je Taner ve 1910. godine 40 radnika u sezoni. kupio od Vlastelinstva 27 lanaca zemlje i sagradio ciglanu 1910. godine. Godinja proizvodnja ciglane iznosila je 3 miliona komada cigala, biber crepa i klinkera (jako peena opeka). Ciglana je izraivala i betonske cevi i ploe, a 857 Iste godine se u tampi pominje i njegova kasnije i amotne opeke za pei. Prva sremska tvornica cementnih ploa i betonske robe u Rumi smetena u 858 Ivanovoj ulici (JNA) br. 100. Jedno od najaktuelnijih pitanja u rumskoj industriji uoi Prvog svetskog rata bilo je vezano za izgradnju klanice, odnosno, fabrike salame. Iz godine u godinu zastupstvo je ponavljalo da je neophodno izgraditi savremenu klanicu, 859 jer je stara veoma trona i zastarela. O tome je pisao i doljak Zvonko Erbenik, dajui savete za njenu izgradnju. Predlagao je da se ona sagradi van grada, uz potok, blizu eleznice, kanalizacione mree, javne rasvete, ali i vaarita, tj. stone pijace. Trebalo bi 860 da radi na principu parnih kotlova. to se tie fabrike za pravljenje salame i preradu svinjskog i goveeg mesa, to je bila ideja dr arka Miladinovia. Razlozi za njeno osnivanje su bili, izmeu ostalih, blizina eleznice, dobri putevi, velik promet ljudi, robe i stoke, koja se, u tom sluaju, vie ne bi morala liferovati za Be i Petu. Bila bi to prva fabrika te vrste na teritoriji Slavonije. Tim povodom su se javljali mnogi strunjaci, opravdavajui i podravajui ovu ideju, jer je velika potranja za ovom vrstom robe. U februaru 1910. godine odran je u Rumi sastanak povodom osnivanja fabrike salame. Svi prisutni su jednoglasno podrali ovaj projekat i obrazovan je odbor za njegovu realizaciju. U njega su uli: arko Miladinovi, Joca Gruji iz Iriga, Laza Vraari iz Jarka, Maksim Kuzmanovi iz Vognja, inenjer Gojko Damjanov, Sava Suboti, Andrija Dugoevi, Branko Spaji i Jovan Maksimovi. Konstatovano je da je to i nacionalna stvar, jer, iako
854 855 856

IAS, Magistrat..., 1912, kut. 5.481-7.611 (kut. sa 1913) Dr Mira Kolar Dimitrijevi, nav. delo, 267 Dr Mira Kolar Dimitrijevi, nav. delo, 267 857 Franz Wilhelm, nav. delo, II, 69-77 858 "Radikal", 1910, 23 859 upanijski izvetaj, god. 1907, 249; upanijski izvetaj, god. 1908, 185, 243 860 "Radikal", 1910, 11, 13 i 15

229

je trgovina u Rumi u srpskim rukama, Nemci sve vie dovode omladinu iz inostranstva i podstiu razvoj industrije. Imaju fabriku sapuna, parni mlin, novine i knjiaru, novani zavod... Zato sa ovog sastanka poruuju prihvatimo utakmicu i osnujmo fabriku. Odbor je poeo da pravi predlog za osnivanje fabrike i priprema sazivanje jedne ire konferencije na tu temu. Pojavili su se i prvi prilonici. Jedan graanin je uloio svoj novac kod Srpske privredne banke 861 na ulonu knjiicu pod nazivom Srpska fabrika salame u Rumi. Ipak, fabrika salame, kao i jo neki veliki planovi Rumljana, nisu realizovani. U privrednu aktivnost je svrstavano i tamparstvo. Prve vesti o pokretanju tamparije u Rumi potiu iz oktobra 1880. godine, kada je Andrija Vagner (Andria Wagner), tampar iz Rume, podneo molbu upaniji za otvaranje podrune * 862 tamparije u Rumi, u kui br. 5 . Nema podataka da li mu je molba usliana, ali sledee godine (1881) isti tampar pie Magistratu radi dozvole da otvori knjiaru, ** 863 ovaj put u kui broj 18 . Ubrzo se u Rumi pojavio jo jedan tampar. Milan orevi je u septembru 1882. godine dobio dozvolu da, zajedno sa svojim bratom Mitom, *** otvori tampariju u kui Samuela velbla br 91 . Njihova tamparija se zvala 864 Braa orevi, a prestala je sa radom aprila 1884. godine. Novembra 1886, Vagnerovu knjigovezaku radnju u kui br. 77 preuzeo je pedesettrogodinji Mirko Matievi. Njegov poslovoa je bio Andrija Vagner. Mirko Matievi se povukao iz posla 1888. godine, a tampariju, knjigoveznicu i knjiarsku trgovinu je odmah preuzela Ana Vagner (Ana Wagner), zajedno sa 865 poslovoom Andrijom, i to u kui broj 110, na Starom vaaritu.
****

Poetkom XX veka u Rumi su osnovane dve nove tamparije. Jedna je bila ona nemaka, Roberta Veningera (Robert Weninger), a druga srpska, ora Petrovia. Petrovia je u Rumu doveo arko Miladinovi, predloivi mu da tu, a ne u Mitrovici, kako je ovaj nameravao, osnuje svoju tampariju. On je 866 to i uinio 1902. godine. Aktivnost rumskih privrednika bila je zapaena i van Rume. Na svetskoj izlobi u Beu 1873. godine Pejaevii i izvesni Popovi iz 867 Na glasu je bila i sremska Rume izloili su svoju iljericu (vino rampo). 868 ljivovica, koja je odlikovana na meunarodnoj izlobi u Beu 1894. godine.
861 *

"Radikal", 1910, 2, 4-7, 10, 14 To je bila druga kua od vlastelinskog dvora u Glavnoj ulici. 862 IAS, Magistrat..., 1880, kut. 1.001-2.500 (Vukovar, 28. oktobar 1880) ** Kua bravara Brendla, a danas prva kua od zgrade stare optine u Glavnoj ulici. 863 IAS, Magistrat..., 1881, kut. 1.201-2.750 i sedniki zapisi od 4. aprila 1881. *** Danas je to prva kua do zgrade Zaviajnog muzeja Ruma u Glavnoj ulici 864 IAS, Magistrat..., 1882, kut. 3.441-4.874 (Ruma 19. septembar 1882) **** Kua trgovca Vase Maksimovia, a danas parohijski dom u Glavnoj ulici. 865 IAS, Magistrat..., 1888, kut. 3.601-4.401 (Ruma, 27. juni 1888, No. 3.938 i 3.951) 866 D. B. Spaji, Ruma i Rumljani u prolosti, "Dan", Novi Sad, 11. avgust 1940. 867 "Zastava", 1873, 104

230

Oglasi rumskih privrednika

868

Izvee za 1896, Vukovar, 1897, 535

231

Takoe, na gospodarskoj izlobi u Osijeku, 14. februara 1890. godine, odlikovani su Vlastelinstvo, kola za enski struni rad, "Oba puka devojaka 869 kola" i Josip Servaci. Svi su dobili diplome i medalje. Na milenijumskoj izlobi 1896. godine bilo je izlagaa i iz Rume. U paviljonu Hrvatske i Slavonije je izloena povelja Franca I rumskim zanatlijama iz 1818. godine, kao i peat ovog ceha iz 1822. godine. Zapaeni su bili i Rumljani limar Ivan Krmar i Josip Cistler (Josef Csistler). Prvi je izloio mrk 870 od lima, a drugi spravu za sejanje kukuruza i koenje trave.

Trgovina

Sama injenica da se uz naziv grada redovno pisalo i trgovite govori o ulozi ove privredne aktivnosti u Rumi. Sa godinama, a naroito razvojem privrede u drugoj polovini XIX veka, znaaj trgovine je jo vie porastao. Znatan podstrek za razvoj trgovine predstavljala je izgradnja pruge Zagreb Zemun, koja je prolazila i kroz Rumu. Domaa radinost i zanatlijski proizvodi lokalnih zanatlija ve odavno nisu mogli da zadovolje sve profinjeniji ukus Rumljana, naroito onih bogatijih. Stoga su ulogu snabdevaa najraznovrsnijom robom na sebe preuzeli rumski trgovci. Na rumskom tritu se tada pojavljuju krupni trgovci grosisti, i to mahom stranci, koji su ovde videli solidno trite za svoju robu. Njihova pojava je ugroavala opstanak sitnijih trgovaca, naroito srpskih, koji su decenijama unazad uspeno poslovali. Bilo je i trgovaca koji nisu imali stalno mesto boravka u gradu, niti sopstvene radnje, ve su robu prodavali na subotnjim pijacama i godinjim vaarima. I dalje je najzastupljenija bila trgovina na malo, duanska i sitniarska trgovina. Dodue, Ruma je ipak bila mnogo poznatija po trgovini na veliko, naroito stokom, itaricama i voem. To je bila glavna izvozna roba iz ovih krajeva. Stoka se najvie izvozila u razne krajeve Ugarske i u Austriju. Pijana trgovina se odvijala u Glavnoj ulici, u centru naselja. Na mestu dananje pijace (tadanja Staropivarska ulica) obavljala se prodaja ivine. itna pijaca se nalazila na kraju Ivanove ulice (JNA), na Starom vaaritu, gde su se prodavali jaganjci i drva za ogrev, dok je za vaar bio rezervisan prostor izmeu puteva koji su vodili u Iniju i Peince Novo vaarite ili Breg. Najvei broj trgovaca, naroito krupnih, bili su pripadnici srpske nacionalnosti i posrbljenih Cincara. Rumski Nemci su se u znatno manjoj meri bavili trgovinom. Trgovaki stale u celini je bio nosilac graanskih tendencija, ali i znaajan faktor u buenju nacionalne svesti sopstvene nacije. Zato su
869 870

IAS, Magistrat..., sedniki zapisi od 30. aprila 1890. "Sriemske novine", 1896, 54 i 56

232

mnogi trgovci bili politiki angaovani - direktno, ili su finansijski pomagali odreene politike opcije. Pored trgovine, kao osnovnog zanimanja, rumski trgovci su uzimali u zakup krme, mesnice, vodenice, vaare i pustare, kako u Rumi, tako i u okolnim selima. Koristei svoja trgovaka iskustva uspevali su da tako steknu dodatan profit. Takoe, javljali su se i u ulozi poverilaca, pozajmljujui novac uz odreenu kamatu. Prema upanijskim izvetajima moe se stei uvid u brojano stanje trgovaca u Rumi i rumskom srezu. Kao ilustraciju donosimo presek stanja iz polovine devedesetih godina XIX veka. Godine 1894. u rumskom srezu je poslovalo 86 trgovaca, jedan trgovaki inovnik i 10 trgovakih pomonika. U samoj Rumi je bilo 77 trgovaca, 12 871 Godinu dana kasnije u srezu inovnika, 30 pomonika i 19 egrta u trgovini. 872 je bilo 92 trgovake radnje, a u Rumi 78.

Raun trgovine Jovana M. Maksimovia to se tie Srba, sitniarskom trgovinom se bavilo 48 trgovaca, meovitu robu je prodavalo njih 5, pecerajsku 8, manufakturnu 9, galanteriju 1, konfekciju 2, gvoarsku 3, koarsku 1, graara i branara po 2, itom je trgovalo 4, nametajem 1, to je ukupno iznosilo 86 trgovaca. Ruma je prema
871 872

upanijski izvetaj, god. 1894, 426 upanijski izvetaj, god. 1895, 433

233

ovom popisu bila na prvom mestu u Sremu. Procentualno, meu trgovcima u 873 Rumi je bilo 49,5% Srba i 31% Nemaca. Trgovci su odranije imali svoja nepisana pravila ponaanja na tritu i u meusobnim odnosima. Za prekraje kodeksa ponaanja plaale su se propisane kazne, i to je jo gore, gubile su se muterije. I pored svega, stalno su tinjali sukobi, kako meu samim trgovcima (nelojalna konkurencija), tako i izmeu trgovaca i njihovih pomonika i uenika, koji su se ponekad oseali izrabljenim i obespravljenim tadanjim krutim pravilima unutar struke. Kako je ve reeno, svaka pojava stranih trgovaca u Rumi bila je praena otvorenim nezadovoljstvom domaih. Meu mnogobrojnim reakcijama izdvajamo onu iz 1890. godine, kada su rumski trgovci Petar Mijuc, Teodor Petkovi, Jovan Markovi, Mladen Jankovi i Filip Filipovi zahtevali od lokalnih 874 vlasti da se strancima zabrani prodavanje robe. Rumski trgovci su oduvek bili veoma neprijateljski raspoloeni prema pojavi koja se uobiajeno nazivala kuarenje. Nosioci ovog vida trgovine su uglavnom bili Jevreji, koji su putujui iz mesta u mesto, i od kue do kue, prodavali robu koju su sa sobom nosili. Tom prilikom nisu plaali nikakve dabine dravi, to im je omoguavalo da budu konkurentniji sa cenom u odnosu na duanske trgovce. Nakon mnogobrojnih albi trgovaca, predstavkom od 17. jula 1882. usledila je zabrana kuarenja. Ipak, ova zabrana je malo ublaena u narednim godinama. Naime, lekar Mavro Fier, i sam Jevrejin, u svom pismu od 15. septembra 1883. godine zalagao se protiv potpune zabrane kuarenja, jer to nije poteno prema potrebama kupaca i predloio je ograniavanje ovakve trgovine, osim za seenu robu. Tako je naredbama iz 1883. i 1885. godine kuarenje dozvoljeno na tri dana od dobijanja dozvole, i to svakih est meseci. Takoe, ovim trgovcima i zanatlijama (brusai, staklari i drugi) dozvoljeno je da 875 pohaaju vaare i subotnje pijace. Godine 1895. izdato je samo 26 kuarskih dozvola, uz napomenu da se na kuarce pazi budnim okom, jer svojom loom robom prave tetu solidnim 876 trgovcima i zavaravaju neuko iteljstvo. Polemika izmeu srpskih i jevrejskih trgovaca punila je listove tadanje tampe. Srpski list "Zastava" je neko vreme vodio pravu kampanju protiv jevrejske firme tajner i Vesel. Pominjale su se razne nepravilnosti i prevare s njihove strane. Naroito je na meti bila njihova vaga, koja je, kako je to dokazalo 877 i potansko badarsko zvanje, merila 19 litara vie. Tu su i sluajevi dvojice Jevreja: Rajmona, biveg mainiste paromlinskog drutva, osuenog zbog
Radoslav Markovi, nav. delo, 12-13 IAS, Magistrat, 1890, kut. 8.001-8.800 (kut. za 1891) 875 IAS, Magistrat, 1885, kut. 1.501-2.000 876 upanijski izvetaj, god. 1895, 434 877 "Zastava", 1895, 22, 49, 187-189, 19
873 874

234

prevare na vagi, kao i trgovca M. B. Rozenfelda (Rosenfeld), osuenog zbog 878 preprodaje neprijavljene robe.

Memorandum radnje Milana Rajakovca Ipak, najbrojnije su meusobne pritube trgovaca, bez obzira na nacionalnost. Tako se Jovan orevi alio na trgovca Jocu Bogdanovia, koji je imao pravo da prodaje samo pie u zapeaenim flaama, a doneo je Beko pivo i prodaje ga. orevi je od Magistrata traio da konfiskuje zalihe ovog 879 piva, jer to nanosi tetu njegovoj legalnoj prodaji. Trgovina alkoholnim piem je izgleda bila najpogodnija za razne malverzacije, koje su beleene ak i u zvaninim godinjim izvetajima Sremske upanije. Godine 1900. u rumskom srezu su konstatovana dva veletrgovca koja su prodavala patvoreno vino i etiri gostioniara koja su ga
878 879

"Zastava", 1895, 49 i 1906, 149v IAS, Magistrat, 1881.

235

toila , a dve godine kasnije pred sud su, zbog istog prekraja, izvedena dva 881 veletrgovca i dva gostioniara iz Rume.
880

Da bi ouvali steeni poloaj na tritu i pobedili konkurenciju, rumski trgovci su 1873. godine osnovali Prvu obrtnu zadrugu, koja je poetkom XX veka okupljala oko 160 trgovaca raznih profila. Njihov predlog iz 1877. godine o zatvaranju duana svecima i nedeljom, to bi, izmeu ostalog omoguilo trgovakim pomonicima da 882 pohaaju kolu nedeljom, ostvaren je maja 1885. godine. Rumski trgovci su tada doneli odluku da duani, od maja do avgusta (i avgust) nedeljom budu zatvoreni od tri sata po podne pa do ponedeljka ujutru. U ime trgovaca odluku su potpisali Jefta 883 Ostoji, Vasa Maksimovi i Nikola urii.

Raun trgovine "M. Kritovac i sinovi"


880 881

upanijski izvetaj, god. 1900, 281 upanijski izvetaj, god. 1900, 277 882 "Zastava", 1877, 80 883 IAS, MAgistrat..., 1888, kut. 4.401-5.000 (zapisnik od 23. aprila 1888)

236

to se tie prometa robe, rumska trgovina je bila najzapaenija kada se radi o trgovini stokom, i to konjima. Prema upanijskim izvetajima 1898. godine, u rumskom srezu je prodato 1.363, a kupljeno 455 konja, a 1900, prodato je 1.354 (od toga 30 u inostranstvo), a kupljeno 535 konja (2 u inostranstvu) te godine je nekoliko stotina konja prodato Englezima. Konji su prodavani po ceni oko 700 K po komadu, a liferovani su u Budimpetu, Be, Berlin, Srbiju, pa ak i u Junu 884 Za druge vrste stoke pominjemo 1912. godinu, kada je prodato 231 Afriku. 885 govedo i 6.626 svinja. ito iz Rume je odlazilo u Budimpetu, Be, Rijeku, Sisak, Bosnu..., a 886 1900. godine je izvezeno 200.000 metrikih centi ita. Promet je naglo povean posle uspostavljanja eleznikog saobraaja na relaciji Beograd Zagreb i Ruma Klenak (do reke Save), kada su se stoka i itarice naveliko utovarale na eleznikoj stanici.

Raun trgovca Sime Milutinovia


884 885 886

upanijski izvetaj, god. 1898, 319; upanijski izvetaj, god. 1900, 283, 332, 340 upanijski izvetaj, god. 1912, 235 upanijski izvetaj, god. 1900, 336, 340

237

Poseban znaaj za razvoj trgovine u Rumi imalo je osnivanje rumske filijale dobrotvornog drutva "Privrednik" i Srpske trgovake omladine za Rumu. Drutvo "Privrednik" je osnovano 23. septembra 1897. godine u Zagrebu, kao srpsko privredno drutvo, s ciljem da estitu, siromanu i odabranu srpsku decu sa sela alje na zanate i trgovinu, uz pomo dobrotvora i prijatelja drutva. Prikupljanje dece se odvijalo preko poverenika, koji su vodili brigu o njima, sve dok ova ne postanu pomonici. Sve aktivnosti drutva su poivale na privatnoj inicijativi. "Privrednik" je u Rumi, za 40 godina rada (do 1939) smestio preko 600 uenika, i to 140 na trgovinu, a 460 na zanate. Prvi poverenik i dugogodinji predsednik "Privrednika" za Rumu bio je poznati rumski trgovac * Via Gruji . Pored njega, veliki donatori ovog drutva bili su trgovci Jovan urii Biorac, Veljko Vili i Sima Milutinovi, koji je testamentom imanje od 887 65.000 kruna ostavio "Privredniku". Iako se u zvaninim dokumentima navodi da je Srpska trgovaka omladina u Rumi osnovana 1907. godine, izgleda da je neki vid organizovanja srpskih omladinaca u trgovakoj struci pod tim imenom postojao i ranije. O ovom udruenju govore i neki dokumenti iz tog perioda. Iz 1896. godine datira jedan apel odbora trgovake omladine za pomo u organizovanju izleta u 888 Tu je i poziv trgovakoj omladini na sastanak 11. maja nedelju 9/21. juna. 1906. godine povodom organizovanja majalisa. Slede potpisi vie desetina 889 pozvanih lica. I list "Zastava Srpske trgovake omladine" u Rumi pominje da je ova zadruga postojala u srcima mladih Srba trgovaca jo osamdesetih godina XIX veka, ali da nesretne politike prilike nisu doputale da se taj ideal ostvari. Ipak, krajem XIX veka, odmah posle Novog Sada, i u Rumi je osnovana Srpska 890 trgovaka omladina.

Vientije Via Gruji, rodio se u Irigu 1866. godine, gde je zavrio osnovnu kolu. U Novom Sadu je upisao Maarsku gimnaziju, a posle prvog razreda je doao u Golubince, svome dedi. Brat ga je poslao za egrta u Novi Sad. Po izuavanju zanata odlazi u Panevo, vraa se u N. Sad, a zatim odlazi u Debrecin. Sa 20 godina je preuzeo radnju Paje Savkovia u Golubincima. U Rumu dolazi 16. novembra 1890. godine, nakon odsluenja vojnog roka. U Rumi je osnovao samostalnu radnju. Bio je aktivni lan "Privrednika" i "Privrednikovog" patronata, meu osnivaima Srpske trgovake omladine i saradnik u Prvoj srpskoj zanatlijskoj zadruzi i drugim kulturnim, stalekim i nacionalnim ustanovama. Prijateljevao je sa Zmajem, Miletiem i Jaom Tomiem. Odlikovan je ordenom Svetog Save IV stepena. (Dimitrije B. Spaji, Ruma i Rumljani u prolosti, "Dan", Novi Sad, 5. jul 1939) 887 Dimitrije B. Spaji, Ruma i Rumljani u prolosti, "Dan", Novi Sad, 13. avgust 1939. 888 Zbirka ZMR, inv. br. 431 889 Zbirka ZMR, inv. br. 65 890 "Zastava Srpske trgovake omladine", br. 1, 27. i 28. maj 1934.
*

238

Prva i poslednja strana pravila Srpske trgovake omladine u Rumi

239

Neki od najzaslunijih za osnivanje Srpske trgovake omladine u Rumi bili su: rumski trgovac oka igi, dugogodinji predsednik Omladine, uitelj Duan Popovi, dugogodinji upravnik omladinske trgovake kole, Veljko Vili, * 891 Danilo Udicki, Branko Spaji , Via Gruji, Sava Krsti i drugi. Drutvena pravila su napisana 1913, a odobrena su 18. februara 1914. godine. Pisao ih je dobar srpski omladinac Milan Vujin iz Rume. Prema njima, drutvo su inili redovni, potpomaui i poasni lanovi, kao i utemeljivai i dobrotvori. Cilj je obrazovanje lanova u struci i pomo u bolesti i nudi. Drutveni organi su bili: glavna skuptina, upravni odbor, predsednik, potpredsednik, sekretar i blagajnik Privremeni predsednik bio je oka igi, privremeni sekretar Mladen Radakovi, a privremeni odbor su sainjavali Milan 892 Vuin i Jovan orevi. Praznik Duhovi bila je slava drutva. Prvi pokuaji da se osnuje knjinica i itaonica Srpske trgovake omladine u Rumi datiraju od 1912. godine. To je predloio tadanji lan upravnog odbora Via Gruji, ali se to nije moglo ostvariti zbog materijalnih razloga. Ipak, ubrzo se pojavila ustanova pod imenom Srpska itaonica. Iste godine Trgovaka omladina je poslala pomo od 107 kruna za Srpskocrnogorski crveni krst. Zbog toga je 3. januara 1913. bila zabranjena, nareenjem Kraljevske kotarske uprave. Meutim, krajem 1913. ponovo je 893 nastavila sa radom do Prvog svetskog rata, kada joj je bio onemoguen rad. Srpska trgovaka omladina je imala i svoju bolniku zadrugu, koja je 12/25. jula 1886. godine odrala prvu glavnu skuptinu. Prisutni su bili: Mita orevi, varoki sekretar, poslan od strane obrtnike oblasti i jo 16 lanova zadruge. 894 Zadruga se Predsednik bolnike zadruge bio je trgovac Nikola ivkovi. oglasila u maju 1907. godine, kada je preminuo mladi trgovac Petar Damjanovi. On je, inae, u mladosti, uz Milana Vuina, potpisnika ovog poziva, bio u redovima osnivaa zadruge i uvek se odazivao kada je trebalo pomoi 895 trgovakoj omladini.

Branko M. Spaji je roen u Rumi 1875. godine, gde je zavrio osnovnu kolu. Trgovake nauke je izuavao u Beu. Kao omladinac je saraivao u listovima Golub, Spomenik, a kasnije u Trgovakim novinama, Zastavi, Srbobranu i Radikalu. Bio je predsednik Srpskog pevakog drutva u periodu 1896-98, a 1905. godine je uestvovao u osnivanju srpskog Sokola, u kome je kasnije bio lan uprave i stareina. Godine 1907. ga nalazimo meu osnivaima Srpske trgovake omladine, iji je sekretar. Prilikom Zemaljske pelarske izlobe u Rumi 1909, uestvovao je u ureenju jednog odeljenja i za to dobio zlatnu medalju. Zbog svoje nacionalne delatnosti je proganjan u vreme Prvog svetskog rata. Posle rata (1922) pokrenuo je Rumske privredne novine i Sremski glasnik. Osniva je Srpskog trgovakog udruenja i predsednik Srpske trgovake omladine, ijoj je biblioteci darovao preko 600 knjiga i 3.000 svezaka asopisa. Odlikovan je ordenom Svetog Save IV stepena. Streljan avgusta 1941. u Zagrebu. (Dimitrije B. Spaji, Ruma i Rumljani u prolosti, "Dan", Novi Sad, 07. jul 1939) 891 "Zastava Srpske trgovake omladine", br. 1, 27. i 28. maj 1934. 892 Zbirka ZMR, inv. br. 66 893 "Pravda", 10. jun 1933, br. 10.270 894 "Zastava", 1886, 116 895 Zbirka ZMR, inv. br. 68
*

240

Iz slinih razloga kao Srpska trgovaka omladina, 1907. godine je utemeljena i Omladinska trgovaka kola. Na inicijativu Vie Grujia i advokata Stevana Dobriia u Rumi je 9. oktobra 1907. godine izabran odbor, sa ciljem da izradi nacrt za Omladinsku trgovaku kolu Srpske trgovake omladine. Pojavili su se i ljudi koji su se ponudili da besplatno predaju. Meu njima su bili: Branko Markovi, knjigovoa Srpske tedionice, Mihajlo Berberina, knjigovoa Srpske privredne banke i svesni Srbi uitelji a naroito Duan Popovi. U dva razreda kole izuavali su se sledei predmeti: srpski jezik, trgovaki raun, geografija, trgovako, menino i steajno pravo, trgovaka korespondencija, 896 Svrha kole je bila trgovako knjigovodstvo, poznavanje robe i lepo pisanje. struno obrazovanje i usavravanje u trgovini mladih srpskih trgovaca, kako u tom pogledu ne bi zaostajali za drugim narodima. Neki od najzaslunijih su bili dugogodinji predsednik omladine, rumski trgovac oka igi, Duan Popovi, dugogodinji upravnik Omladinske trgovake kole, Veljko Vili, Danilo Udicki, 897 Branko Spaji, Via Gruji, Sava Krsti i drugi. Jo od ranije, Ruma je bila poznata po velikom broju ugostiteljskih radnji (krmi, gostonica, svratita...). Godine 1879. radile su 54 gostionice, i to: u Glavnoj ulici 29, Stevanovoj (V. Dugoevi) 3, Mihajlovoj (15. maj) 2, Ivanovoj (JNA) 4, eleznikoj i Jarakoj (A. Stojkovi) 10, Lovrinoj (SPV) 899 898 2, Irikoj 1 i Staroj Rumi 1. Godine 1886. postojala je 41 gostionica , a 900 1893. bilo ih je 40, plus jo 9 tzv. vaarskih krmi. Koliko je ovaj vid trgovine bio rasprostranjen meu Rumljanima govori i podatak da je 1890. godine bilo 51 lice, od kojih 15 trgovaca, koji su traili 901 dozvolu za toenje pia u optini Ruma. Krmarenjem su se bavile i ene. Meu krmaricama 1880. godine su bile: Julija Bem (Julia Bhm) - imala je krmu u kui br. 7, Kata Karaanj br. 106, Julijana Hardon (Juliana Hardon) br. 554, Ana Belik br. 291, Marija Bajalovi br. 688, Eva Dimitrijevi br. 144, Ana Popovi br. 119, Draga Teomirovi br. 688, a tri godine kasnije (1883) samo 6: Bajalovi, Belik, Hardon, 902 Ana Vukovi, Katica Radojevi i udova mit (Schmidt).
"Trgovake novine", Novi Sad, br. 40, 1907. "Zastava Srpske trgovake omladine", br. 1, 27. i 28. maj 1934. 898 IAS, Magistrat..., 1879, dok br. 417 899 IAS, Magistrat..., 1886, kut. 1.735-2.800 900 IAS, Magistrat..., 1893, kut. 401-1.700 901 IAS, Magistrat..., 1890, kut. 3.501-5.000 (Vukovar, 18. jul 1890) To su bili: Foltman H. A, poslastiar, Sima Milutinovi, trgovac drvima, Pero Kragujevi, ovrhovoditelj, Paja Andrijevi, Mita T. Jakovljevi, Mita Dudi, Hugo Rister (Hugo Riester), Persa Jovanovi, Makso velbl, Berta Hampfogel (Berta Hampfogel), Joca Bogdanovi, Hugo Fier (Hugo Fischer), Nikola urii, Mita Spaji, Duan Bajlovi, Pera Kouti, Leopold Vurter, Franjo ernolka, Ana Vukovi, Jovan Mihajlovi, Savo Koiari, Julija Hardon, Niko Mihajlovi, Jovan orevi, Dragutin Bader, Nikola Beli, Too Mati, Antun me, mlai, Kata Radojevi, Vaso Mihajlovi, Nikola Vukin, Julija Georgijevi, Pero Panajotovi, Augusta Vurter (Augusta Wurstr), Mato ebeti, oko Momilovi, Andro Vurter, Julija Jovanovi, Radivoj Mirkovi, Antun Kampl (Anton Kampl), Pero Ninkovi, Kata Jakovljevi, Albert Klajn (Albert Klein), Tereza Hori, Bogoljub Boi, Jelena Andrijevi, Mojsilo iri, Draginja Teomirovi, Vendelin Rup (Wendelin Rupp), Dragutin ubert (Karl Schubert), Milica Mihajlovi 902 IAS, Magistrat..., 1884, kut. 303-900
896 897

241

Odluka o dodeli prava krmarenja Kafane su bile mesta u kojima se odvijao najvei deo drutvenog ivota grada. U njima su se odravali politiki skupovi, sastanci drutava, besede, predavanja, igranke, zabave (posela)... Ipak, najvei deo sauvane arhivske grae se odnosi na sporove gostioniara sa gradskim vlastima.

242

Panajotovi i sinovi, vlasnici gostione Kod gvozdenog oveka alili su se Magistratu 1881. godine na trgovca Jovana orevia, koji je od vlastelinstva zakupio regalno pravo toenja pia, a zatim ga njima dao pod zakup, kako je to bila viegodinja praksa. Meutim, poto su se njihovi meusobni odnosi pogorali, orevi je u javnosti poeo da pria da e im 1. novembra 1881. godine zatvoriti gostionu, pie konfiskovati i njih proglasiti za 903 krijumare. U tome, kako kae, ima i pomo Magistrata. Jovan orevi se 1883. godine alio na odluku Magistrata, po kojoj u roku od 24 sata mora da otvori vlastelinsku gostionu Kod crnog orla, koju je uzeo u zakup, kao regalno pravo. Meutim, on je ovu gostionu dao u podzakup 904 Nikoli oreviu i tako smatra da nije nadlean za realizovanje ove odluke. Krmar Nikola Gaparac je optuen da se u njegovoj krmi Kod Kranjice za Novu godinu (12. januar 1884.) sviralo bez dozvole. On se branio da je samo nekoliko momaka iz glazbe gospodina Prajza iz Rume odsviralo par pesama i odmah otilo. Isti sluaj se desio i u krmi Ane Belik, ali se zbog 905 toga niko nije bunio. Gostioniari Karl Bader i Julijana Hardon su 1888. godine pisali Magistratu reagujui na njegovu zabranu odravanja igranki u gostionicama. Oni, dodue, priznaju neophodnost neke vrste ogranienja ove vrste zabave. Shvataju da je zabrana uvedena jer se ranijih godina pokazalo da omladina posle ovakvih igranki nije sposobna za rad, naroito u vreme etve. Meutim, oni uveravaju Magistrat da ona omladina, kojoj su zabranjene igranke nedeljom i praznicima, sigurno ne ide kuama im se smrkne, ve u manjim grupama potajno larmaju po gradu i to due nego to traje igranka. Takoe, u sadanjim loim poslovnim okolnostima, i pri velikim porezima, njihovi poslovi idu sve loije, a jedini izdaniji prihod donose igranke. Od toga tetu trpi i optina. Zato smatraju da bi ova zabrana trebalo da se primenjuje samo u naroitim okolnostima, a ne redovno i uvek. Usput dodaju da u njihovim lokalima nije bilo ekscesnih situacija i jo jednom mole da se u njima dozvoli 906 muzika. Jedan od najvanijih ugostiteljskih objekata u Rumi je bila stara vlastelinska gostionica, odnosno Kod orla. Ona je od ranije izdavana u zakup drugim ugostiteljima i trgovcima, a nju je decenijama drala u zakupu porodica Klajn. Albert Klajn je esto bio u sporu sa optinom izmeu ostalog to je 1886. godine drao stolove na trotoaru ispred svoje kafane i time, po miljenju optine, iritirao graane. On se branio da je dozvolu za postavljanje stolova 907 preko leta na trotoaru dobio iz Zagreba. Takoe, 1884. godine kanjen je sa 908 25 forinti zbog prodaje pokvarenog pia.

903 904 905

IAS, Magistrat, 1881, kut. 1.201-2.750 IAS, Magistrat..., 1883, kut. 951-1860 (Ruma, 11. mart 1883) IAS, Magistrat, 1884, kut. 903-2.140 906 IAS, Magistrat..., 1888, kut. 4.401-5.000 (Ruma, 1. avgust 1888) 907 IAS, Magistrat..., 1886, kut. 801-1.770 (Zagreb 23. april 1886) 908 IAS, Magistrat..., 1884, kut. 903-2.140

243

Dvorite hotela Orao poetkom XX veka Nesretno svratite Klajna bilo je na loem glasu i zbog estih smrti koje su se deavale u njemu. U poslednjih deset godina (od 1891) tu se dogodilo pet sluajeva naprasne smrti. Na koncertu Nemakog pevakog drutva, devet godina ranije, kada je nakon koncerta uao u sobu u 2 asa ujutru, umro je kraljevski kotarski sudija Bian. Za vaar 1895. godine, tu je umro vukovarski mesar Milan Paunovi iz Vinkovaca. Idue godine je umro trgovaki putnik Mia Maksimovi iz Novog Sada. Godinu pre toga, igrajui kalabrias, hotelijer Adolf Klajn (Adolf Klein) je, nakon to je izgubio jednu rekontru, izaao na dvorite, uao u sobu i naprasno umro. Poslednji takav sluaj se zbio 16. marta 1901. godine, a u ovom objektu je umro i podupan Dragutin Brni, i to u istoj sobi gde 909 je pre devet godina umro njegov pobratim Bianin. Sliku o trgovini na malo, koja se odvijala u gradu i okolini, najbolje ilustruju oglasi rumskih trgovaca u tadanjoj tampi i zakljuci doneti na sednicama gradskog zastupstva: - M. Kritovac 1869. godine trai praktikanta ili egrta za pecerajsku 910 trgovinu pod uslovom da ima dosta valjana svedoanstva. - Iste godine je Sima Milutinovi traio dobre ugostitelje za toenje pia 911 u vie svojih gostionica.

909 910 911

"Sriemske novine", 1901, 30 "Zastava", 1869, 53 "Zastava", 1869, 12

244

- ore Vukovi oglaava da je 13. juna 1873. godine u Rumi otvorio agenturu u svim trgovakim i prometnim granama (u poslu komisionalnom i obavjetalnom djelovodstvu). Davao je obavetenja o ovdanjim i inostranim 912 vrednosnim papirima, akcijama, lozovima i sl. - Braa Rister su u periodu 1873-1874. godine davala u zakup gostionicu Kod orla, sa prostranim gostionicama, 6 gostinskih soba, bilijarom, 913 pasaerima, punom lednicom, talom za konje i velikim dvoritem. - Gavra Putnik 1879. godine izdaje u zakup gostionicu u najivljoj ulici.
914

- Ugostitelji Beli i Jeki 1879. godine otvaraju gostionicu Kod crnog orla 915 i garantuju dobro jelo, pie i poslugu. - Mita orevi je 1883. godine izdavao svoj magazin za hranu i 916 ambare, odmah do eleznike stanice, na rok od jedne godine. - Dragutin Janekovi traio je 1883. godine dozvolu za otvaranje krme u 917 Glavnoj ulici broj 121. - Rumska kasina je 1884. godine oglasila ponudu za zapoljavanje 918 jednog gostioniara. - Te godine su i Mia Kritovac i sinovi izdavali kuu na glavnom drumu prema 919 Mitrovici za bircuz. Kua ima 4 sobe, kuhinju, lep podrum, veliku talu i upu. - Takoe, Mihajlo ivanovi, vlasnik gostione Kod krune na donjoj 920 pijaci (staro vaarite p. a.) izdavao je istu u zakup. - Leopoldu Vurteru je 1885. godine izdata dozvola da moe svoju krmu da dri otvorenom do 10 sati uvee radnim danom a do 1 po ponoi vikendom i 921 svecima. Za ovu privilegiju duan je da plati 10 forinti u korist varoke bolnice. - Svetislav Dimitrijevi, kouhar po zanimanju, 1885. godine trai dozvolu 922 da otvori krmarsku radnju u kui broj 35 na Novom vaaritu. - Poslastiar Avgust Foltman je 1886. godine traio dozvolu od Magistrata, i dobio, da na malom etalitu podigne kiosk za prodaju poslastica, koji bi posle est godina postao optinsko vlasnitvo, zatim, dozvolu za toenje vina u zapeaenim staklenkama i naplatu ulaznica od 5-10 K, u 923 vreme kada se uvee prireuju koncerti na varokom etalitu.
912 913

"Zastava", 1873, 67 "Zastava", 1872, 150, 1873, 1, 1875, 10 914 "Zastava", 1879, 144 915 "Zastava", 1879, 152 916 "Srpski glas", 1883, 57 917 IAS, Magistrat..., 1883, kut. 1-950 918 "Zastava", 1884, 20 919 "Zastava", 1884, 39 920 "Zastava", 1884, 184 921 IAS, Magistrat..., 1885, kut. 1.501-2.000 (Ruma, 31. mart 1884) 922 IAS, Magistrat..., 1885, kut. 1.501-2.000 923 IAS, Magistrat..., sedniki zapisi 8. maj i 9. avgust 1886.

245

Oglasi rumskih trgovaca

246

- Koloman Jano, star 44 godine, besprekornog ivota i posve pouzdana 924 linost, dobio je dozvolu za prodaju estokih pia 1890. godine. - Persida L. Panajotovi je 1892. godine ponudila kafanu Kod Kraljevia Marka na donjoj pijaci u zakup. Objekat se sastojao iz dva velika lokala, 925 kuhinje, 3 sobe, pajza, upe za kola i tale. - oka Jovanovi je 1895. godine prodavao: kuu pored katolike crkve u Glavnoj ulici, u kojoj je bilo 3 duana, 5 soba, 2 kujne, 2 podruma, 2 magacina, 2 upe, tala i ambar, kao i kuu u eleznikoj ulici, preko puta Magistrata, sa 1 bircuzom, 2 sobe, 2 kujne, podrumom, komorom za drva, upom, talom i 926 magacinom za hranu. - Matija Vaa (Mathias Wasas), bravar iz Kule, 1902. godine trai od 927 Magistrata prijem u rumsko graanstvo. - Iste godine Srpski uiteljski konvikt u Novom Sadu prodaje kuu na najlepem i najivljem mestu u Rumi, sa pravom toenja pia. U njoj je 928 gostionica Konvikt. - Prodaju se obori preko puta eleznike stanice u Rumi 1903. godine.
929

- Ferdinand Krauz (Ferdinand Kraus) 1909. godine oglaava svoje 930 stovarite piva u Glavnoj ulici br. 158, telefon br. 4. - Mita S. Jakovljevi je 1909. godine reklamirao svoju pomodnomanufakturnu radnju, kratke i pletene robe Kod zlatnog lava u Kingovoj kui 931 na uglu eleznike i Glavne ulice. - Gostionica Kampl 1909. godine je dala oglas za prijem egrta 932 (pikola). - Dimitrije T. Jakovljevi 1910. godine nudi na prodaju kuu u Glavnoj ulici, tik do Starog vaarita, u kojoj je ve 50 godina postojala trgovaka radnja. 933 Kua ima 4 sobe, duan, hodnik, kuhinju, velike podrume - Braa Klajn su 1910. godine objavila da su razvrgla ugovor sa 934 vlasnikom hotela Orao i najavila osnivanje novog preduzea. - Filip Hercog (Filip Herzog) 1913. godine za svoju pomodno 935 manufakturnu trgovinu trai dobrog aranera izloga.
924 925

IAS, Magistrat..., 1890, kut. 8.001-8.800 (Ruma, 23. decembar 1890, No. 8.619) (kut. sa 1891) "Zastava", 1892, 126 926 "Zastava", 1895, 197 927 IAS, Magistrat..., sedniki zapisi od 28. jula 1902. 928 "Zastava", 1902, 15, 21, 25 929 "Zastava", 1903, 226 930 "Radikal", 1909, 17 931 "Radikal", 1909, 8 932 "Radikal", 1909, 34 933 "Radikal", 1910, 23 934 "Radikal", 1910, 20 935 "Zastava", 1913, 210j

247

Rumski godinji vaari su zauzimali posebno mesto u rumskoj trgovini i nadaleko pronosili glas o Rumi. Bilo je est vaara u toku godine, a odravani su na verske praznike. Jedan je bio dvodnevni, a pet trodnevnih, iako su ranije postojali pokuaji zanatlija da trajanje svih vaara ogranie na dva dana. Rumska optina je imala pravo na ubiranje prihoda od dva vaara (Cvetni i Petrovski). Za ureenje vaarita i pijace ila su sredstva dobijena od raznih dabina koje su ubirane tom prilikom (pijacovina, mestovina, kantarevina, vaarske pristojbe od stoke, atre i sl.). Na vaarima se najvie trgovalo itom i stokom (konji, svinje, goveda, ovce), koju su na stotine i hiljade grla doterivali domai i strani trgovci. Tako su se, na primer, mnogi raspitivali, a naroito Talijani, za naknadni trodnevni vaar u Rumi, koji e se odrati 22, 23. i 24. juna 1903. godine. Tada se, upravo zbog Italijana, oekivala dobra 936 prodaja konja. Vaarite je bilo ograeno klanterima, a u tzv. ceduljarnici su izdavani pasoi i plaalo se za ulaz na vaar. Odravanje vaara je oglaavano u tampi i putem plakata postavljenim na javnim mestima i poslatim u druge optine, sa podacima o datumu odravanja, trajanju, zakupcu, kao i upozorenjima o krajevima u kojima vladaju stone bolesti (marva je iz nezaraenih mesta) i slino. Postoji vie dokumenata, iz raznih godina, koji govore o prometu robe na rumskom vaaru. Na upit Slavonskog gospodarskog drutva iz Osijeka od 14. aprila 1883. godine odgovoreno je da u Rumi postoje: Trivunski vaar (trajanje 3 dana), Cvetni (3 dana), Spasovski (3 dana), Petrovski (3 dana), Miholjski (3 dana) i Aranelski (3 dana). Na vaarima se proda dosta konja, goveda, svinja i ovaca. Za konje i goveda najbolji je Cvetni vaar, kada se konji kupuju za rad i jesenji (Aranelski). Za svinje je najbolji Trivunski vaar, a za ovce Petrovski. Na vaar se dotera do 2.000 konja i goveda, 20.000 25.000 svinja i 10.000 ovaca. Najvie su zastupljene domae rase, a ima i dosta stoke iz Srbije (svinje i goveda). Priloena je i informacija o skoranjem (za dva meseca) otvaranju eleznike stanice, to e olakati transport. Stoka se sada transportuje Savom, 937 od Jarka i Mitrovice, i Dunavom od Kamenice. List "Zastava" je, takoe, redovno pisao o rumskom vaaru. U tekstu iz 1886. godine se kae da je Petrovski vaar bio dobro poseen. Zanatlijska i trgovaka roba se prodavala osrednje i po niskim cenama. Vie su kupovane poljoprivredne alatke, kolarski alat i gvozdena roba, takoe uz niske cene. To se tumai oskudicom u novcu. Volovi za rad su ili po 160 180 f, za pustaru i fabrike piritusa po 200 240 f, a za mesare (klanje) po 260 320 f po paru. Konji, veinom obini za rad, prodavani su za 50 80 f, srednji za 100 140 f, a oni za vojsku za 180 220 f po komadu. Za par jaganjaca je plaano 5 10 f.

936 937

"Zastava", 1903, 33 i 123 IAS, Magistrat..., 1883, kut. 951-1.860 (Ruma, 23. april)

248

Dosta su kupovane i mrave svinje i to, od pola godine 10 12 f, od 1 godine 938 10 12 f i od 2 godine 30 36 za jedan par. Prema oceni istog lista Petrovski vaar 1892. godine je bio veoma dobar, naroito za svinje i rogatu stoku. Bilo je mnogo kupaca. Svinje od 1 2 godine su ile za 32 38 f, a one od 2 3 godine za 45 50 i 55 f. Svinje su bile skupe, jer je malo ostalo starog kukuruza. Sitniji volovi za rad su se prodavali za 200 240 f, a krupniji za 250 330 f. etva je bila uveliko u toku i prinos je bio dobar. Po jednom jutru (2.000 kv. hv.) dobijalo se 30 40 krsta ili 20 snopova 939 ita. Neto slabije je rodio jeam, te je za 100 kg plaano 4 f i 60 n. S poetka XX veka datira jedan izvetaj o vaaru u Rumi odranom 29. i 30. marta. Nepovoljne vremenske prilike nanele su mnogo tete zanatlijama, dok se sa zadovoljstvom konstatuje da tokom vaara nije izbila nijedna tua. Na vaar je dovedeno 1.320 goveda, od ega je prodato 425 grla, po ceni od 30 400 kruna; zatim, 3.000 konja 537 grla, po ceni 40 320 kruna; 1.200 ovaca prodato 624, po ceni za par sa jagnjadima 56, a pojedinano 28 kruna; 4.090 svinja prodato 1.245, po ceni od 80 60 kruna starije, a 12 50 kruna za 940 mlae od jedne godine. Kako je ve reeno, optina je pravo odravanja svoja dva vaara izdavala u zakup. Prema jednom zapisniku, sastavljenom kod varokog magistrata u Rumi 5. marta 1885. godine, u predmetu izdavanja u zakup prava pobiranja pristojbi na ulazitu i na vaaru, kao i podizanja atrlja, odnosno krmarenja u istima u vreme optinskih vaara (Cvetni i Petrovski) odrana je licitacija. Poela je u 4 asa i 15 minuta posle podne, pri emu su uesnicima proitani uslovi. Oni su se, u najkraem, sastojali u sledeem: pre licitacije svaki uesnik je morao da poloi 10% od procenjene vrednosti zakupa; zakupac je bio duan da ubira takse prema utvrenom cenovniku; bio je duan da plati pola sume od zakupnine u roku od tri dana, a drugu polovinu osam dana pred vaar; u sluaju neodravanja vaara optina je bila duna da plati proizvoljnu nadoknadu zakupcu; zakupac je garantovao za zakupninu svom svojom imovinom; bio je obavezan da na ulazitu izdaje bilete (potvrde) o plaenoj taksi, koje je sam izraivao, a ko ue na vaar bez plaanja takse kaznie se globom od 1 do 15 f ili odgovarajuim zatvorom; ako zakupac bude ubirao vee ili neprimerene takse sledila je kazna od 25 f; redarima koji su dati na raspolaganje zakupcu vaara pripadala je dnevnica od 1 forinte... Zakup ovog vaara je procenjen na 1.000 forinti. Na licitaciji su uestvovali: Sima orevi (nudio 700 f, 750 f, 806 f, 850 f, 856 f), Nikola Mijajlovi (nudio 705 f, 805 f, 820 f, 855 f, 865 f, 880 f, 890 f) i ivko Beli (nudio 800 f, 810 f, 821f, 860 f, 866 f, 871f, 901f), zatim ponovo Sima orevi sa ponudama 861f, 870 f, 872 f, 881 f, 941 900 f i 910 f, koji je i pobedio. Zbog velikog prometa ljudi, stoke i novca, vaar je esto bio izvor problema. Oni su uglavnom nastajali zbog pojave zaraznih bolesti meu ljudima
938 939

"Zastava", 1886, 98 "Zastava", 1892, 102 940 Franz Wilhelm, nav. delo, II, 44-45 941 IAS, Magistrat..., 1885. kut. 1.501-2.000 (zapisnik od 5. marta 1855)

249

i stokom u okolini ili u susednim krajevima. Da bi se reio problem zaraze vaari su odgaani ili otkazivani, a stoka koja je doterivana je podvgravana striktnoj kontroli. Putana je samo uz odgovarajuu potvrdu o zdravlju, koja se pokazivala na ulaznim kapijama (jaraka, putinaka, almanska...). Vaar je korien i za ostvarivanje politikih poena, kao to je bio sluaj 1910. godine, kada je njegovo odravanje zabranjeno zbog pojave kolere. Ipak, na intervenciju tadanjeg gradonaelnika, Ferdinanda Ristera, vaar je odran, to je u javnosti predstavljeno kao njegova zasluga, iako je kolera u meuvremenu prestala. Ovaj njegov postupak je uskoro bio iskorien u 942 izbornoj kampanji. Bilo je i zloupotreba od strane zakupaca vaara. Tako su, na primer, pojedini zakupci naplaivali taksu i onim kolima koja su privatnim poslom, a ne 943 zbog trgovine, ila Glavnom ulicom kroz vaar. Zakupac vaara Branko Beli je uvek svoju atrlju za toenje pia stavljao na prvo mesto vaara, to je kasnije bio alibi i krmaru Petru Mijiu da postavi svoju u blizini ceduljarnice. Oni su tako bili u povlaenom poloaju u odnosu na druge trgovce, koji su se zbog toga alili 944 optini. Na jednom godinjem vaaru 1898. godine pojavili su se prosjaci, koji su u tu svrhu zloupotrebili sakatu decu. Proulo se da su deca ukradena i osakaena radi uspenijeg proenja, to je izazvalo gnev naroda, koji umalo nije linovao ove prosjake. Protiv njih je podneta prijava, ali je istraga pokazala da deca nisu 945 osakaena, nego su tako roena.

Bankarstvo

Poveanje novane mase, kao pratea pojava razvoja privrede, dovelo je u drugoj polovini XIX veka do osnivanja novanih zavoda (banke, tedionice i zadruge). Novac dobijen tim putem koristio se ili za investicije u cilju poboljanja proizvodnje, ili za privremeno izvlaenje iz krize, to je bio est sluaj kod sitnijih seljaka. Novani zavodi se prvi put javljaju 1846. u Zagrebu, ali vei broj nastaje tek posle 1870. godine. U Sremu su prve ovakve ustanove osnovane u Zemunu (1867) i u Osijeku (1868). Godine 1896. u Sremskoj upaniji bilo je 42 novana zavoda, po emu je ona zauzimala prvo mesto meu upanijama. U Sremu su naroito brojne bile zadruge organizovane na nacionalnoj osnovi
942 943

"Radikal", 1910, 36 i 43 IAS, Magistrat..., 1893, kut. 8.001-9.292 944 IAS, Magistrat..., 1891, kut. 2.601-4.000 945 Izvetaj o poslovanju Upravnog odbora i stanju upravne upe Sremske za upravnu godinu 1898, Vukovar 1899, 222

250

(srpske, hrvatske ili opte ugarske), koje su bile ulanjene u savez Zemaljske 946 sredinje kreditne zadruge u Budimpeti.

Deonice Rumske tedionice Prva i najznaajnija ustanova ove vrste je bila Rumska tedionica. U * opticaju je nekoliko godina, koje se vezuju za njeno osnivanje , ali bi najmerodavniji izvor bio onaj objavljen u listu "Zastava" 13. maja 1872. godine, u kome se kae da je danas skuptina Rumske tedionice, koja e uskoro 947 Neto kasnije je otpoeti rad na biranju direktora, cenzora i drugog osoblja. usledio i drugi tekst povodom osnivanja Rumske tedionice. Prema njemu, ona je, u smislu svojih pravila utemeljena otpisom Visokog kraljevskog ministarstva za trgovinu, obrt i poljodelstvo od 30. marta 1872. godine (br. 2.094) i otpisom Visoke kraljevske zemaljske vlade od 9. aprila (br. 4.244) kao deoniarsko drutvo Rumska tedionica (Rumaer Sparcassa). tedionica je davala zajmove i vaevinu na menice, zaloge i nepokretnosti. Radno vreme je bilo svaki dan
Andrija Radeni, nav. delo, 86-87 U Almanahu Kraljevine SHS i kod Andrije Radenia, kao godina osnivanja pominje se 1871. (Almanah Kraljevine SHS 1921-1922, sv. III-G(e), 25); Andrija Radeni, nav. delo, 90; Spomenica srpske kole, Karl Biof, odnosno Franc Vilhelm navode 1873. godinu. (Spomenica srpske kole; Carl Bischof, 158-159; Franz Wilhelm, nav. delo, II, hronologija) 947 "Zastava", 1872, 59
946 *

251

od 9 do 12 asova pre podne. Dosta kasnije, isti list donosi dodatne podatke o Rumskoj tedionici. Pie da je osnovana 23. maja 1872. godine, da je imala 300 lanova, na elu sa predsednikom dr Antonijem Bogdanoviem, upravom 949 od 8 lanova i Nadzornim veem sa 3 lana. U godini osnivanja pojavio se i 950 oglas kojim tedionica trai drutvenog knjigovou i blagajnika; plata 500 f. Poetkom veka, nakon to ju je posetio predstojnik Austro-ugarske banke Ernest Paljaruci, ona je poslovala kao posredno mesto Austro-ugarske 951 U njenom radu su uestvovali mnogi ugledni Rumljani tog doba, banke. uglavnom Srbi, poput dr Miloa i Vojislava Nikolajevia, Jefte i Duana Ostojia, J. K. Doudia, Alekse J. uriia, Vie Grujia, oke igia, Emilijana Grbia, 952 Jovana Pazarskog i drugih.
948

Pravila Srpske privredne banke u Rumi

948 949

"Zastava", 1872, 71 "Zastava", 1911, 33v 950 "Zastava", 1872, 61 951 "Radikal", 1910, 17; Andrija Radeni, nav. delo, 92 952 Zbirka ZMR, inv. br. 18 (Zakljuni raun Rumske tedionice za 1915.)

252

Sledea velika srpska bankarska ustanova je bila Srpska privredna banka. Svoju osnivaku skuptinu je imala 1906. godine, a osnivai su bili: dr ore Krasojevi iz Karlovaca, . Miladinovi, Branko Ili iz Novog Sada, trgovac Dimitrije T. Jakovljevi, trgovac Stevan Petrovi, trgovac Svetozar Spaji, trgovac Danilo Udicki, uitelj Gavra Putnik i trgovac Duan Lovrenski. Iste godine, 12. decembra, stupila su na snagu njena Pravila. Prema njima, organi banke su glavna skuptina, upravni i nadzorni odbor. U upravnom odboru su bili dr . Miladinovi, predsednik, i kao direktori: Dimitrije T. Jakovljevi, Tane Birovljev, Stevan Petrovi, Duan Lovrenski, Novak Vuji i Sima Miloevi. Imala je i svoj peat sa motivima ukrtenog peninog klasja i 953 lengerom, oko ega je pisalo Srpska privredna banka u Rumi.

Zadruga za tednju i predujmove u Rumi osnovana je 1. novembra 1899. godine. Njen predsednik je bio dr Mia A. Popovi, a potpredsednik Duan Popovi. Organi zadruge su bili i upravni odbor od 11 lanova, i nadzorni odbor 954 od 3 lana. Ova zadruga se pominje i 1902. godine, kada je priloila 20 K za 955 srpski uiteljski konvikt u Novom Sadu. U iu interesovanja tadanje tampe dospela je 1906. godine, povodom napada na nju i njenu upravu od strane kraljevskog javnog belenika Jovana evia, tadanjeg predsednika Zadruge za isuenje Srema. On je u listu "Branik" napao arka Miladinovia zbog davanja zajma bez garancije i zbog mnogih nepravilnosti u radu zadruge. Na to su usledili odgovori mnogih estiara i lanova uprave zadruge u kojima se brani Miladinovi, a napada evi i njegova delatnost. Tom prilikom se pominje i osnivanje Srpske tedionice, kao njegovo delo, u kojoj ima svih vera, a re 956 srpska samo mamac. Deo izvetaja Srpske tedionice za 1912. Srpska tedionica d. d. osnovana je 1906. godine, iako se u literaturi * ** 957 navodi i 1894. i 1912. godina. Iz 1906. godine datira jedan poziv na Glavnu skuptinu, iz koga se vidi ko su bili lanovi uprave tedionice. Njen predsednik
953

"Zastava", 1906, 214v, 135v; Pravila Srpske privredne banke u Rumi (ispravljena na vanrednoj Glavnoj skuptini od 22. avgusta 1920), Zbirka ZMR, inv. br. 20 i 21; Almanah Kraljevine SHS 1921-1922, sveska III-G(e), 25 954 Novac i bankarstvo ..., 87 955 "Zastava", 1902, 15, 39 956 "Zastava", 1906, 13j, 51, 57, 70v i 71v * Vasilije . Kresti, Istorija Srba ..., 569 ** Dr Mira Kolar Dimitrijevi, nav. delo, 43 957 Andrija Radeni, nav. delo, 92

253

je bio Jovan evi, potpredsednik Duan Popovi, a lanovi: Petar urii, Milan ivanovi, Svetislav Nadbanti, Via Gruji, Vladimir Kouti, Milan Orlovi, Jozef Hladek (Josef Hladek), Stojan Kosani, Sava Grozdi, Anton Eksner (Anton Eksner), Branko Beli, Alojz Servaci, Jovan Maksimovi, Veljko Vili, Duan J. Dima, Stanimir V. Krsti, Petar Stefanovi, Sava urii i 958 959 Stanimir J. Krsti. Kasnije je na mesto predsednika doao Nikola urii. Od slinih ustanova u Rumi poznate su: - tedionica i pripomono drutvo, 1879. godine smeteno u kui Matije 960 ernolke br. 21. - Kreditna banka kao akcionarsko drutvo, osnovana 1892. godine. Fier.
961

- Kreditno dioniarsko drutvo, osnovano 1897. godine, predsednik Moric

Akcija Kreditnog akcionarskog drutva u Rumi

958 959

"Zastava", 1906, 36 Zbirka ZMR, inv. br. 19 (Izvetaj Srpske tedionice u Rumi za 1912) 960 IAS, Magistrat... 1879. 961 Franz Wilhelm, nav. delo, II, hronologija

254

- Veresijsko deoniarsko drutvo Ruma, osnovano 1. januara 1898. ** 962 godine , predsednik Rikard Plemi. - Gospodarska podrunica Ruma, osnovana 24. juna 1899. sa 22 lana, 963 predsednik Jozef me, ratar. - Nemaka narodna banka (Deutsche Volksbank AG), osnovana 12. * 964 marta 1904. godine , predsednik Karl tirm. - Srpska kreditna zadruga u Rumi, osnovana 1912, a u postupku 965 likvidacije 1913. godine. - Prva hrvatska tedionica.
966

Ulona knjiica Nemake narodne banke u Rumi

**

Almanah Kraljevine SHS navodi 1897. kao godinu osnivanja. (Almanah Kraljevine SHS 19211922, sveska III-G(e), 25) 962 Novac i bankarstvo ..., 87 963 Novac i bankarstvo ..., 87 * Andrija Radeni i Almanah Kraljevine SHS navode 1905, kao godinu osnivanja ove banke. (Andrija Radeni, nav. delo, 92; Almanah Kraljevine SHS 1921-1922, sveska III-G(e), 25) 964 Franz Wilhelm, nav. delo, 77 965 Andrija Radeni, nav. delo, 97 966 Almanah Kraljevine SHS 1921-1922, sveska III-G(e), 25

255

kolstvo i kultura
kolstvo

U prvoj polovini XIX veka rumske kole su imale konfesionalan karakter i bile smetene pri crkvama. U njima se uilo itanje, pisanje, religija i biblijska istorija. kolska nastava je podrazumevala i moralno vaspitanje, u sklopu kojeg su se negovali narodni obiaji, acima se usaivao respekt prema starijima, ispravan stav prema stvarima u okolini i slino. Tokom vremena kola je doivela vie reformi. Neto vie podataka o preobraaju srpske kole daje Spomenica srpske pravoslavne kole u Rumi. Prema njoj, kola je do 1855/56. godine bila podeljena na dva razreda. Prvi je obuhvatao tri, a drugi samo dva godita. U prvom razredu su se uili sledei predmeti: nauka vere, poznavanje pismena, po mogustvu itanje na slovenskom, maarskom, nemakom ili hrvatskom jeziku, itanje bukvara, aslovca i psaltira, aritmetika, krasnopis, a u drugom: nauka vere, itanje i gramatika jezika iz prethodnog razreda, aritmetika, istorija, geografija i krasnopis, na pomenutim jezicima. Godine 1855. ustanovljeno je novo ustrojstvo srpske kole, po kome je i srpska kola u Rumi podignuta na stepen * glavne kole, sa etiri uiteljske sile . Po tom ustrojstvu raspored predmeta po razredima je bio sledei: prvi razred tablica, srpski bukvar, crkvene molitve (Oe na, vjeruju, deset bojih zapovesti); drugi razred srpski bukvar, molitve, aslovac, katihizis, nemaki jezik (poetni kurs), raun, pisanje slova i brojeva; trei razred itanka prva, katihizis, srpska gramatika, raun, krasnopis (na srpskom i nemakom jeziku); etvrti razred itanka druga, 967 katihizis, srpska gramatika, biblijska istorija, srpski i nemaki krasnopis. U to vreme u koli su se upotrebljavale skoro samo crkvene knjige (aslovac i psaltir), koje su najee nabavljane u Rusiji. Osnivanjem slovenske tamparije u Beu, situacija se po pitanju kolskih udbenika malo popravila. Od 1853. u upotrebu su ule nove knjige (Novi bukvar, dve itanke, Svetena istorija i Biblijska povest od episkopa Platona), sve tampane irilicom u 968 tampariji u Beu.

Prema Glavnom raunu za 1851/52. godinu u srpskoj koli su radila etvorica uitelja. Poto su sva etvorica imala istu platu (160 f), iskljuena je mogunost da je neko od njih zamenio drugog na istom radnom mestu. Ovo dovodi u pitanje navode iz Spomenice da je etvororazredna srpska kola u Rumi ustanovljena tek 1855. godine. 967 Spomenica srpske kole 968 Spomenica srpske kole
*

256

to se tie nemake kole, Franc Vilhelm pominje da je do 1852. godine ona imala samo tri razreda. Od tada, pa do 1870. ustanovljen je i etvrti razred i uvedena jedna uiteljica u nastavu. Iste godine su sprovedene jo neke novine. Deaci i devojice su zajedno pohaali nastavu, a ona se odvijala na maternjem jeziku uenika, s tim da je, pored maternjeg, optinska uprava od drugog razreda mogla da uvede u nastavu i zvanini jezik drave. Prema naredbi od 3. avgusta 1863. godine u rimokatolikoj koli, u verskoj nastavi, uveden je maternji jezik, dok je u redovnoj nastavi dominirao hrvatski jezik. Tek 1865. godine optinska uprava u Rumi je u vezi sa ovim uputila vlastima u Beu zahtev za ravnopravnost hrvatskog i nemakog jezika u rumskoj koli, to je i 969 odobreno 1867. godine. Kraljevskim rekriptom od 10. avgusta 1868. godine, kojim su potvreni zakljuci narodno-crkvenog sabora iz 1864/5, opet je dolo do izmena u nastavnom planu i programu. Osnovna kola je bila obavezna za decu od 6 do 12 (15) godina, a za nepohaanje kole propisane su kazne od 50 novia do 4 forinte, koje su ile u korist mesne srpske zajednice, osim u sluaju ako je izostajanje bilo opravdano. U sredinama gde je bilo 30-oro dece dospelih za kolu, crkveno-kolska optina je bila duna da za njih postavi jednog uitelja i organizuje nastavu. Jedan uitelj je mogao da obuava najvie 80 uenika. Ako je u mestu bilo manje od 30-oro dece za kolu, onda su ona upuivana u najbliu kolu, koja je morala da bude udaljena najvie pola sata od dotine crkvenokolske optine ili se organizovala zajednika kola, sa najbliim crkvenokolskim optinama. Ova kola je trajala est godina. kolska godina je trajala 10 meseci, sa 25 asova nedeljno (prepodne 3, a popodne 2 asa). Gimnastika i poslovi u kolskom vrtu su se odvijali van redovnih asova. aki raspust je trajao tri meseca, a pored njega kola je pauzirala za Boi (4 dana), Uskrs (8 dana) i za Duhove (3 dana). Propisani predmeti su bili sledei: nauka hrianska, srpski jezik i crkvenoslovensko itanje i razumevanje, zemljopis, otaastvenica sa povesnicom srpskog naroda, raun i geometrijski oblici, prirodopis i fizika, prava i dunosti dravljanske, nauka o uvanju zdravlja, praktino uputstvo u poljodeljstvu, vrtlarstvu, pelarstvu i svilarstvu, pojanje i pevanje, krasnopis i crtanje, obina gimnastika za sve, a vojnika za deake i runi radovi za devojke. Raspored predavanja je utvrivao Mesni kolski odbor, a kolske udbenike propisivala Glavna uprava srpskih narodnih kola. Mesni kolski odbor je bio duan da obezbedi opremu za ake (knjige, tablice, pera, hartiju i mastilo), i to besplatno, osim knjiga i tablica, koje su davane na poslugu. Uitelji i uiteljice su morali da budu pravoslavne vere, moralno podobni i sa poloenim uiteljskim ispitom. Platu im je odreivao Mesni kolski odbor u iznosu od najmanje 300 forinti. Pored toga imali su pravo na batu, stan, ogrev i najmanje 1/4 jutra zemlje. Uiteljski stan je trebalo da bude komforan (dve sobe, kuhinja, podrum, komora, tala i upa). Ako je u koli radilo etiri ili vie uitelja, ustanovljavao se mesni uiteljski zbor. kola je morala da ima odgovarajuu zgradu, mesto za igralite i gimnastiku i kolski vrt. Povtorna kola je imala tri godinja teaja i nju su pohaala sva muka i enska deca, koja posle 10, 11. ili 12. godine nisu ila u
969

Spomenica nemake kole; Franz Wilhelm, nav. delo, I, 328-329, ove podatke potvruje i Raun fonda katolike kole u Rumi.

257

neku kolu ili na privatne asove. Ona su bila u obavezi da do svoje 15. godine redovno idu u ovu kolu i to: zimi 5, a leti 3 asa nedeljno, kao i najmanje po 2 asa svake nedelje i za praznike. U ovoj koli deca su utvrivala i proirivala znanja steena u osnovnoj koli, uz sticanje novih to su za ivot nuna. U njoj je radio uitelj iz osnovne kole, koji je za to dobijao posebnu nagradu. U povtornoj koli muka i enska deca su uila odvojeno. kola, uopte, finansirala se iz postojeih kolskih fondova, sopstvenih prihoda, kolskog imanja, darova i zavetanja. Za kolske svrhe je odlazio i novac naplaen od globa, svedoanstava, priloga od 1 f od svakog ko se doselio u crkveno-kolsku optinu, priloga od 1 f od svakog novovenanog para, od pogreba u kojima su uestvovala kolska deca Sve crkveno-kolske optine u eparhiji inile su jedan kolski 970 okrug. Ova reforma kole je ubrzo dopunjena kolskim uredbama za srpske * narodne kole iz 1872. godine, kao i kolskim zakonom od 14. septembra 1874, koji je stupio na snagu sledee godine. Prema njemu, vrhovna kolska vlast se nalazila u Zagrebu, dok je kolski inspektor Sremske upanije imao sedite u Rumi. Mesni kolski odbor je, takoe, imao funkciju nadzornog organa, a delio se na ui i iri. U uem su bili: Martin Vice, Vasilije Krsti, Stefan pl. Jano, ore Petrovi, Stevan anta, dr Mavro Fier, Jovan orevi, Ignjac Servaci, kao i direktori Jakov Gesl i Mihajlo ivanovi. U iri odbor, pored pomenutih, ulazili su: advokat Svetozar Nikolajevi, senator Sima Staji, Karl turm, in. Ernst (Ernst), Karl Rajnpreht i Gavra Putnik. Predsednik oba odbora je bio gradonaelnik Paja Filipovi, a perovoa direktor katolike narodne kole. Tada je ustanovljena i podela kole na est godinjih teajeva. Meutim, rumska kola je i dalje ostala etvorogodinja, sa razdvojenim uenicama i uenicima i samo sa nekim novim predmetima, koji ak i nisu bili u skladu sa pomenutim propisom iz 1868. godine. Zakon je propisivao obavezan polazak u kolu sa 7, a u nekim sluajevima i sa 6 godina. Po stupanju ovog zakona, rimokatolika glavna kola u Rumi je preimenovana u "Optu puku kolu" i uvrtena u drugi platni razred, sa veom platom za uitelje. Organizovana je kao opta puka deaka i opta puka devojaka kola, sa po 4 uitelja. Do 971 tada su radile samo dve uiteljice, te su pridodate jo dve poduiteljice. Novi kolski zakon je bio liberalan i proteirao je komunalne kole na raun veroispovednih, ime je kolu udaljavao od crkve. Ovaj proces je bio u suprotnosti sa odredbama Reskripta od 1868. godine. Srpsko stanovnitvo je to doivljavalo kao deo hrvatskog plana denacionalizacije i hrvatizacije srpske dece. Bilo je i primedbi da su komunalne kole uperene protiv hrianske nauke i da komunalni uitelji ne pevaju u crkvi i ne ue decu osnovama hrianstva, 972 to je otvaralo prostor nazarenstvu.

970

Najvii kraljevski reskript od 10. avgusta 1868. i Uredba za srpsko-narodne kole od 17. jula 1882, Novi Sad; Spomenica srpske kole * Franc Vilhelm pie da je to bilo 14. oktobra 971 Spomenica srpske kole; Spomenica nemake kole; Franz Wilhelm, nav. delo, I, 328-329 972 Vasilije . Kresti, Istorija Srba ...

258

Povodom novog kolskog zakona, u magistratskoj dvorani je u novembru 1875. godine, odran skup svih mesnih kolskih odbora u vezi sa novim kolskim zakonom. Ispostavilo se da su protiv njega bile sve optine u Podupaniji. Na sastanku je prihvaeno da se kola uvrsti u drugi platni razred, sa uiteljskom platom 600 f, plus plaenih 15% za stanarinu i 6 hvati drva (za uiteljice 3 hvata). Takoe, traeno je da, ako je to mogue, kola zadri konfesionalni karakter. Posle toga je novi komunalni nadzornik Vurdelj obiao kole i prebrojao decu, rekavi uiteljima da se, ako im neto zatreba, do daljeg obraaju podupanu. Ovo je izazvalo negodovanje, uz konstataciju da u Rumi postoji mesni kolski odbor, koji je zaduen za brigu o kolama, a ne podupan. Nadzornik Vurdelj je i ovom prilikom sprovodio agitaciju u korist komunalnih kola, obeavajui uiteljima vee plate. Ipak, sledee godine, 7. jula, srpska kola je proglaena optom narodnom 973 (pukom) kolom. I stvarno, rumski podupan se u narednom periodu meao u rad veroispovednih kola na teritoriji podupanije, onemoguavajui uticaj kolskih odbora na njihov rad, sa ciljem da ih pretvori u komunalne. Taj sluaj je doao 974 do arhidijecezalnog kolskog odbora, koji je o tome obavestio kolski savet. O tome je pisala i srpska tampa, kritikujui podupana i Vladu da su ugasili veroispovedne kole i proglasili ih optim. Kau da su kolski odbori izgubili znaaj, a ceo nadzor je u rukama optinskih sudija, koji upravljaju novcem. Nema kolskih knjiga, kole se ne kree i ne iste, te su postale rasadnik bolesti 975 za decu. Rezultat je gubitak volje za kolovanjem kod roditelja i dece. U cilju afirmisanja srpskih veroispovednih kola i njihovog opstanka, u Rumi je 11. decembra 1911. godine osnovana Srpska kolska matica. Njen zadatak je bio da osniva i pomae srpske veroispovedne kole i srpska deija zabavita, tamo gde je to najpotrebnije. Njen mesni odbor u Rumi je imao pet lanova. Predsednik je bio Milan Orlovi, a sekretar Kosta Rajkovi. Sastavljena su Pravila i podneta Zemaljskoj vladi na odobrenje. Godinja lanarina Matice je iznosila jednu krunu, ili nedeljno dva filira, a nju je svaki Srbin trebalo da poalje na dan svog krsnog imena. Osnovani su odbori u Rumi i u Dalju, koji su potencijalnim lanovima za krsno ime slali estitke. Samo u Rumi je 1. septembra, na Svetog Simeona, poslato 330 ovakvih estitki. Na taj nain je sakupljeno 77 K i 20 filira, koji su uplaeni u Rumsku tedionicu. Slino je bilo i 976 u Dalju. Sednice kolskog odbora su redovno odravane, uz prisustvo naelnika i nekoliko odbornika. Raspravljalo se o raznim aktuelnim i tekuim pitanjima, o emu je voen zapisnik. Iz zapisnika sa sednice odrane 23. oktobra 1883.
*
973 974

"Zastava", 1875, 148, 166; Spomenica srpske kole Vasilije . Kresti, Graa o Srbima ..., I, 268 975 "Zastava", 1877, 26 976 "Zastava", 1912, 13j, 25j * kolske 1875/1876. godine konstituisan je novi kolski odbor kome su predsedavali gradonaelnik Paja Filipovi, predsednik, Stevan pl. Jano, potpredsednik, ravnajui uitelj Jakov Gesl, perovoa, i ore Petrovi, mesni kolski nadzornik, dok su lanovi bili: upnik Martin Vice, paroh Vasa Krsti, Stevan pl. anta, dr Mavro Fier i Jovan orevi, njihovi zamenici Ignjat Servaci i Mia ivanovi.

259

godine, vidi se da je bilo rei o stalnom problemu nepohaanja nastave jednog broja kolske dece, zatim o vakcinisanju uenika, rasporedu uenika po razredima prema mestnim okolnostima, poklonu Rumske tedionice od 45 forinti za nabavku odela i obue siromanoj deci, o jednom dopisu Slavonskog upanijskog kraljevskog kolskog nadzornitva iz 1882. godine i raunu 977 kolskog fonda rimokatolike kole za istu godinu. U periodu 1850 1860. godine nadzor nad kolama je bio u nadlenosti Carsko-kraljevskog namesnitva Vojvodstva Srbije i Tamikog Banata, sa seditem u Temivaru. Prema Spomenici srpske kole u Rumi, nadzor je sprovodila carsko-kraljevska sreska vlast, smetena u gradu. Posle ukidanja Srpskog vojvodstva vrhovna kolska vlast se seli u Zagreb. Srpske kole su tada nadzirali okruni protoprezviteri, koji su bili odgovorni eparhijskoj konzistoriji u Sremskim Karlovcima. Za njih je najvia kolska vlast bio Mitropolijski crkveno-kolski savet, a od 1872. godine samo kolski savet. Sledea instanca u tom pogledu bili su eparhijski i mesni kolski odbor, sainjen od 5 do 9 lanova. Od 1875. godine vrhovnoj kolskoj vlasti u Zagrebu je bio podreen kolski inspektorat u Vukovaru, a ovom mesni kolski inspektor u Rumi i kolski odbor. Po donoenju novog kolskog zakona 1888. godine, vrhovna kolska vlast je postao Odjel za bogotovlje i nastavu Kraljevske zemaljske vlade u Zagrebu. Nie instance su bili zemaljski inspektori, upanijski 978 inspektori i mesni kolski odbori. Nadzor nad kolama od strane upanijskih strunih izvestitelja odvijao se jednom do dva puta godinje. Kontrolisano je pohaanje kole, nastava, uitelji, objekti, kolski vrt... Bilo je i primedaba na kole u Rumi po pitanju higijene, 979 U jednom izvetaju inspektora ora nametaja i neadekvatnosti objekata. Natoevia Srpskom narodnom kolskom savetu iz 1872. godine, konstatovano je da su kole u Sremu uopte loe po svim pitanjima, iako su one u Provincijalu malo bolje nego u Vojnoj granici. Plate uitelja su vee i ima vie svrenih pripravnika, ime se dobija na kvalitetu nastave. Meu bolje kole 980 ubrajana je i ona u Rumi. Prema jednom kasnijem izvetaju o komunalnim kolama u rumskoj podupaniji za kolsku 1881/1882. godinu, zakljueno je da je stanje uopte povoljno, osim u nekoliko sluajeva gde je bilo neurednog pohaanja kole. kolska uila i pokustvo su u dobrom stanju. U kolama vladaju red i istoa, a moralno ponaanje je takoe dobro. U vrtovima se neguju voe, loza i cvee, a ne samo zelje i povre. Pored izvoenja nastave, uitelji se bave i pelarstvom.
977 978

IAS, Magistrat..., 1883, kut. 3.701-4.100 Franz Wilhelm, nav. delo, I, 314, 329; Spomenica srpske kole; Najvii kraljevski reskript Napomena: predsednici mesnog kolskog odbora u Rumi su bili Paja Filipovi 1876 1882, Ernest piler 1882 1883, Milan Nikolajevi 1883 1885, Jovan urii 1885 1886, Vasa Kritovac 1887 1888, Milan Andri 1889 1891, Duan Dima 1891 1895, Josef Hondl 1895 1898, Jovan evi 1899 1901, Franc Gruber 1902 1904, Ferdinand Rister 1904 1906, Josef Oberlajtner (Josef Oberleitner) 1906 1912 i Johan Lakajnar 1913 1918. (Franz Wilhelm, nav. delo, I, 314) 979 upanijski izvetaj, god. 1895 980 Vasilije . Kresti, Graa o Srbima ..., 166

260

Najbolji uitelji su: Gligor Vojnovi u Buanovcima, Ilija Radivojevi, Jovan Benak i ivko Klavagovi u Irigu, Dimitrije Nekovi u Pavlovcima, Ilija Raki u Kraljevcima, Nikola Jovanovi u Stejanovcima, Marko Suboti u Iniji i Mladen Novkovi u Subotitu, a meu uiteljicama Natalija Novakovi u Kamenici i Olga 981 Vrani u Iniji. Prema Leksikonu mesta Kraljevine Dalmacije, Hrvatske i Slavonije iz 1866. godine, u Rumi je bilo etiri kole: katolika osnovna kola, srpska osnovna kola, privatna devojaka i privatna jevrejska kola. U njima je radilo ukupno deset 982 Sline podatke daje i dokument iz 1875. godine, koji pominje nastavnika. Glavnu istono-pravoslavnu uionu (4 razreda i 4 uitelja), Glavnu rimokatoliku uionu (4 razreda i 4 uitelja), u okviru kojih su postojale enska istonopravoslavna (2 razreda i 2 uitelja) i enska rimokatolika uiona (2 razreda i 2 uitelja), zatim rukotvorna uiona (1 razred i 1 uitelj) i jevrejska uiona" (1 razred 983 i 1 uitelj). Drugi izvor navodi samo tri kole u gradu i 43 u celoj Podupaniji u 984 toku kolske 1880/81. godine. to se tie samo srpskih veroispovednih kola o njima podatke daje izkaz o stanju srbskih pukih uionah protoprezviterijata mitrovakog za kolsku 1870/71. godinu. On pominje tri ovakve kole u Rumi. Pri crkvi Svetog Duha postojala je trivijalna kola za deake i ista takva za devojice. Njen direktor je bio Avakum Staji, a nastavno osoblje Uro Starevi, Aleksa Bakovljev i Jelena Stanojevi. kola je posedovala sopstvenu zgradu i jednu unajmljenu. Druga kola je postojala pri crkvi Svetog Vaznesenja, sa sopstvenom zgradom. Direktor je bio Avakum Staji, katiheta Vasilije Krsti, a nastavnik Toa Ogrizovi. Trea kola je bila pri crkvi Svetog Nikole. I ona je imala svoju zgradu, direktor i katiheta su bili kao u prethodnoj koli, a nastavnik 985 Joca Vuanovi. Ipak, najmerodavniji podaci o rumskim i okolnim kolama su oni koje su, iz godine u godinu, donosili izvetaji Sremske upanije. Prema onom iz 1894. godine u Rumi je bilo tri javne opte kole, a u rumskom srezu 27 optih, jedna 986 verska i tri privatne kole.
981 982

"Zastava", 1882, 171 Franz Wilhelm, nav. delo, I, 353 983 IAS, Magistrat...,1875, dok. br. 100-103 984 "Zastava", 1882, 75 985 Arhiv SANU, Odeljenje u Sremskim Karlovcima, Fond PMA, Arhidijecezalni kolski odbor Sremski Karlovci, kut. 1, fasc. 101-150 (Ad N:108/1872) 986 upanijski izvetaj, god. 1894, 271 Napomena: upanijski izvetaji donose mnoge podatke o kolstvu u rumskom srezu i u celoj Sremskoj upaniji. Kao ilustracija toga slede podaci iz izvetaja za kolsku 1911/12. godinu. Prema njemu, u upaniji je te kolske godine bilo 233 opte nie puke kole, 23 javne verske kole i 26 privatnih (ukupno 282). Jedna kola je dolazila na 1.498 stanovnika. U rumskom srezu je bilo 26 kolskih vrtova na preko 507 ari, od toga 5.736 kalemljenih, 17.690 divljaka, 3.080 okota vinove loze i 8.580 dudova, dalje, 4 pelinjaka i 6 pelara. U sreskim javnim kolama je radilo 11 ravnajuih uitelja (direktora), 4 samostalna verouitelja, 33 uitelja i 28 uiteljica (ukupno 76), a u privatnim 21 uitelj i 3 uiteljice (ukupno 24). Jedan uitelj je dolazio na 486 stanovnika. Javne kole u srezu je pohaalo 4.314 uenika, javne verske 23 i privatne 1.132 (ukupno 5.469). Sa opetovnim i drugim kolama bilo je ukupno 6.538 uenika. kolu je pohaalo 85,23% dece ili 13,30% od ukupnog stanovnitva sreza. to se tie uspeha, veoma marljivih je

261

Plan dela Rume iz 1819. godine, izmeu dananje Glavne ulice i ulice Veljka Dugoevia, na kojem je ucrtana stara kolska zgrada, poruena 1872.
njih 3.242, marljivih 1.466, prekidno 455, nemarno 306 (ukupno 5.469). Iz kole je otputeno 333 uenika. Rumski srez je bio ubedljivo najbrojniji po broju dece u koli. Prema veroispovesti, bilo je 3.420 katolika, 2.874 pravoslavnih i 64 ostalih. ensku strunu kolu je pohaalo 29 uenica, a egrtsku 305 uenika, to je opet najvie u srezu. (upanijski izvetaj, god. 1912, 182, 186-187, 189, 191, 193, 196)

262

Vano pitanje za kolske vlasti je bilo stanje i opremljenost kolskih zgrada u kojima su aci svih veroispovesti sticali propisana znanja i vetine. Deca pravoslavne veroispovesti imala su nekoliko kolskih zgrada, koje su bile u upotrebi sukcesivno ili istovremeno. U Spomenici srpske pravoslavne kole pie da je do 1872. godine ona bila smetena u tri kolske zgrade, koje su u razno doba graene i koje i danas postoje. Prva se nalazila u porti crkve Svetog Vaznesenja, poznata kao stara kola, iji je temelj poloen jo 25. marta 1769. godine. Kasnije, 1817. godine, o troku optine, podignuta je i druga kolska zgrada, ovaj put pri crkvi Svetog Duha. U ovu kolu su ila srpska deca iz zapadnog dela Rume. T rea kolska zgrada je podignuta 1842. godine, pri crkvi Svetog Nikole. U svakoj od ovih kolskih zgrada, pored prostorija za nastavu, nalazio se i stan za uitelje. Godine 1872. kolska zgrada pri crkvi Svetog Duha je do temelja poruena, a na njenom mestu je sagraena nova kolska zgrada sa pet dvorana, prostorijom za biblioteku i stanom za kolskog posluitelja (jedna soba i kuhinja). Svi trokovi od 15.000 forinti ili su na raun optine. Od tada (kolska 1872/73. godine) sva srpska deca su dolazila samo u ovu kolsku 987 zgradu, dok su ostale naputene. Ulaz u zgradu je bio iz Stevanove ulice (V. 988 Dugoevia). Krajem XIX veka ova kolska zgrada je oigledno postala pretesna jer je 1900. godine optina uzela zajam za gradnju kole od Kraljevske zemaljske uiteljske mirovinske zaklade u Zagrebu, u iznosu od 70.000 K, sa 5% 989 990 kamate. Sledee godine je kupljen plac za buduu srpsku kolsku zgradu. Na sednici Trgovita od 4. juna 1904. godine proitano je reenje Kraljevske zemaljske vlade, Odjela za unutranje poslove, kojim se odobravaju trokovi i 991 nacrti za gradnju Srpske kole u Rumi. Nova kolska zgrada je sagraena 1905. godine, a u nedelju, 17. septembra, obavljeno je njeno osveenje. Proslavi su prisustvovali veliki upan Emerih Hidegeti i vice upan Jozef Suboti. Pored njih, tu su bili i: gradonaelnik Franc Gruber, optinski kolski nadzornik dr Duan Dima, lanovi kolskog odbora (Josip Lajtner, Marko aula, Ferdinand Rister, Jovan Tati, dr Antonije Bogdanovi, Jozef me, Anton me, mlai), direktori nemake i srpske kole Anton Muha i Gavra Putnik, uitelji Petar J. Stefanovi, Duan Popovi i Aleksandar Kosti i uiteljice Julka Karajankovi, Julka Milankovi, Marija Ritberg (Maria Rittberg). Proslava je zapoela osveenjem kojem je rukovodio paroh Bokovi, uz asistenciju jo etiri duhovnika. Veliki upan se biranim reima obratio velikom broju prisutnih, a onda je gradonaelnik Franc Gruber predao kljueve kole predsedniku kolskog saveta dr Duanu Dimi, a ovaj direktoru Gavri Putniku. Posle osveenja uenici su deklamovali i pevali prema programu koji je pripremio Duan Popovi. Svako prisutno dete je dobilo par
987 988

Spomenica srpske kole IAS, Magistrat..., sedniki zapisi, 33. mart 1903. 989 upanijski izvetaj, god. 1900, 189 990 IAS, Magistrat..., sedniki zapisi, 28. juli 1902. 991 Dobrivoj Mitrovi, Graa ..., 196

263

kobasica i jednu kiflu, a za starije je prireena zakuska. Posle proslave, u podne 992 je za goste u hotelu Orao prireen ruak kome je prisustvovalo 108 osoba.

Nova zgrada Srpske kole Prema pisanju tadanje nemake tampe u Rumi, Nemcima je pala u oi srpska nacionalna svest, koju su ovi otvoreno i ponosno ispoljavali, pri emu je svaka druga re u njihovim govorima bila srbin ili srpski. Kao primer jednog od nosilaca srpskog nacionalnog osveivanja pomenut je dr Bogdanovi, lan kolskog odbora. Konstatuju: teta je da mi Nemci nemamo ni jednog jedinog ovakvog oveka, koji bi se zalagao da se nastava na nemakom jeziku tako organizuje, kako bi se naa deca bolje vaspitavala u duhu nacije. Posle toga se i kod rumskih Nemaca pojavila elja da se njihova matina kola nazove 993 nemakom. Sa tim u vezi treba pomenuti i, tada aktuelne, sukobe rumskih Nemaca i Hrvata, koji su se, izmeu ostalog, odvijali i u okviru kole. Rumski Hrvati su, sledei dravnu politiku, nastojali da preko kole i crkve asimiluju nemaku manjinu. Hrvatski uitelji su govorili deci da oni jedu hrvatski hleb i da zato treba da ue na hrvatskom jeziku i da kao graani Hrvatske treba da budu dobri Hrvati. Vilhelm pie i o drastinijim sluajevima poput nazivanja nemake dece 994 vapskom marvom. Na slino, samo kada su u pitanju Srbi, ukazuje i jedna epizoda iz 1895. godine, zabeleena u srpskoj tampi. Autor teksta navodi da je, ba u vreme kada je u Rumi boravio kolski nadzornik, prolazei pored
992 993 994

Spomenica srpske kole; Franz Wilhelm, nav. delo, I, 357 Franz Wilhelm, nav. delo, I, 357; Spomenica srpske kole Franz Wilhelm, nav. delo, I, 351

264

nemake kole, uo kako aci pevaju srpsku pesmu Svi ajkai odoe lako, 995 samo preimenovanu od strane uitelja u Svi Hrvati odoe lako. Nova zgrada srpske kole je imala 16 velikih uionica, zbornicu, biblioteku i stan za posluitelja u prizemlju. Ceo troak gradnje zgrade je iznosio 996 60.000 forinti. Skoro tokom celog XIX veka deca rimokatolike veroispovesti su kolu * pohaala u zgradi nekadanje Pejaevieve gimnazije . Godine 1873. pregraen je gornji sprat i dobijeno je pet novih uionica i prostorija za zbornicu. Iste godine 997 su u drugom razredu deaci odeljeni od devojica. Meutim, ve 1865. godine pojavio se predlog, upuen i Vladi, za 998 Dvadesetak godina kasnije, na sednici podizanje jo jedne kole u Rumi. Magistrata je predloeno da se zgrada nove kole sagradi na placu stare kole, s tim da bude na strani Ivanove ulice. Karl Hofman je ak rekao da se stara kola porui i da se sagradi nova i prostranija zgrada, to je i prihvaeno 999 veinom glasova (9 : 8). Iste godine (1886) zastupstvo trgovita Rume je na sednici od 8. maja ovlastilo Graevni odbor da proui gde se u Rumi moe 1000 izgraditi rimokatolika kola i da za nju izradi nacrt i predraun. Sledee, 1887. godine, Vasa Maksimovi je ponovio predlog o gradnji nove kole na placu nekadanje Pejaevieve gimnazije, s tim da je nova kolska zgrada trebalo da slui za decu obe veroispovesti. Za gradnju nove kole je predvieno 57.000 forinti. Tada su Graevnom odboru zastupstva trgovita Ruma ponueni na odobrenje nacrt i proraun za gradnju Opte puke 1001 kole u Rumi. U narednih par godina taj plan nije realizovan, ali je bilo novih ponuda. Graevinar Leopold Jarat (Leopold Jarath), u ime jedne finansijske grupacije, obratio se 1889. godine gradskom zastupstvu u Rumi, sa ponudom za gradnju veoma neophodne zgrade narodne kole. Prema njoj, rok za izgradnju kole je bila jedna godina, a otplata trokova gradnje bi se odvijala u toku 25 godina, u jednakim godinjim ratama. Ponudu je razmatrao Graevni odbor i jedan odbor obrazovan u tu svrhu, ali je ona odbijena. Izgradnja nove kolske zgrade 1002 je odloena do pogodnijih vremena.

995 996 *

"Zastava", 1895, 57 upanijski izvataj, god. 1908, 443 Ova zgrada je podignuta na kat 1772. godine, a na ulaznim vratima se nalazio grb grofova Pejaevia sa tekstom: Familia Comitum Pejacsevich De Verocza ex zelo et amore erga suam sibi charam Patriam euisque Filios has Aedes Scholasticas Fundavit 1772 (Porodica grofova Pejaevi Virovitikih iz revnosti i ljubavi prema miloj otadbini i njenim sinovima ovu kolsku zgradu je utemeljila 1772). (Spomenica nemake kole) 997 Spomenica nemake kole 998 Spomenica nemake kole 999 IAS, Magistrat..., sedniki zapisi, 8. maj 1886. 1000 IAS, Magistrat, 1886, kut. 4.851-5.600 1001 IAS, Magistrat..., sedniki zapisi 3. februar 1887; IAS, Magistrat..., 1887, kut. 1-1.320 1002 IAS, Magistrat, 1889, kut. 1.502-2.800

265

Izvod iz zapisnika sa sednice Sremske upanije 1890. godine, na kojoj je Rumi besplatno dodeljen plac za gradnju kolske zgrade. 266

I u narednim godinama ovo pitanje je i dalje bilo aktuelno. Raspravljalo se o mestu na kojem bi nova kola trebalo da bude izgraena. U opticaju su bile dve lokacije: mesto stare kasarne (danas kole "Duan Jerkovi" i "Veljko Dugoevi") ili na varokom etalitu (plac do stare kasarne danas park 1003 izmeu kole "Veljko Dugoevi" i deijeg vrtia). Konano, 1890. godine optina se opredelila za plac na kome se nekada nalazila vojna kasarna. Skuptina Sremske upanije, koja je bila vlasnik ovog zemljita, 26. juna ga je besplatno ustupila optini Ruma, pod uslovom da se na 1004 njemu sagradi nova kolska zgrada. Gradnja je poela 1895. godine. Raena je po planu arhitekte Georga Kicvegera (Georg Kitzweger) iz Nojtata kod Bea. Izvoa radova je bio F. Hofman, a nadzorni organ inenjer Franc Ze (Franz Setsch) iz Rume. Zgrada je u toku jeseni bila pod krovom, a potpuno zavrena u prolee 1896. godine. Bila je to jednospratna prostrana zgrada sa 22 prostorije, od kojih 13 krasnih kolskih dvorana. Sa ulice je bilo dva ulaza, jedan za deake, drugi za devojice. Pred kolom se nalazio cvenjak, a iza veliko dvorite i vonjak. Ceo 1005 plac je bio ograen. Trokovi gradnje su iznosili 60.000 guldena. Sveano osveenje nove kolske zgrade je obavljeno 22. septembra 1906. godine. Tom prilikom je zgrada bila sveano ukraena vencima i hrvatskim zastavama. Proslava je poela povorkom uenika i nastavnika od stare kole do crkve, gde je obavljena sluba. Odatle su svi, zajedno sa masom drugog naroda, krenuli ka novoj zgradi. Osveenje zgrade je obavio upnik Josip Paus. Potom je gradonaelnik Koloman Jano predao kljueve kole kotarskom predstojniku Dragutinu Spojiu, a on direktoru Antonu Muhi. Sveanost je nastavljena na promenadi pored kole posluenjem za prisutne, uz veselu muziku. Nastava u novoj kolskoj zgradi poela je 23. septembra iste 1006 godine. Pored zvaninih kolskih zgrada, zbog nedostatka prostora, kolske vlasti su bile primorane da za potrebe nastave angauju i druge objekte. Njih su najee uzimali u zakup od privatnih lica. Tako je u periodu 1876 1880. godine gostioniar Karl Bader izdao jednu prostoriju za kolsku uionicu u kui 1007 Godine 1888, gradsko zastupstvo zakljuilo je da je br. 620 za 120 forinti. kua Nikole Mihajlovia, gde su bila smetena dva uiteljska stana i paralelka za trei razred, mrana i neodgovarajua za vanjsku puku kolu, te je predloena kua Ignjata Servacija ili kua koju Mita Spaji namerava da sagradi
IAS, Magistrat, sedniki zapisi, 14. jun 1890. Zbirka ZMR, inv. br. 52; upanijski izvetaj, god. 1895, 100 1005 Spomenica nemake kole; upanijski izvetaj, god. 1895, 328; Franz Wilhelm, nav. delo, I, 307-308 Napomena: Franc Vilhelm pominje 16 velikih uionica, direktorsku kancelariju, konferencijsku salu, iroke hodnike, trosobni stan za direktora, kuhinju, stan za posluitelja i prostoriju za uila. 1006 Spomenica nemake kole; Franz Wilhelm, nav. delo, I, 307-308 1007 IAS, Magistrat.., 1880, kut. 1.001-2.500 Napomena: to je bila kua na uglu june strane dananje ulice JNA i ulice Vladimira Nazora.
1003 1004

267

preko puta stare kasarne. U nju bi mogla da se smeste dva razreda i stan za 1008 uitelja. Krajem XIX veka u tu svrhu je koriena kua u eleznikoj ulici, u kojoj je bio smeten jedan razred.

Nova zgrada Nemake kole Najstarije kole su bile skromne opreme, kako po pitanju prostora i enterijera, tako i po raspoloivim nastavnim sredstvima i uilima. Srpska kola pri crkvi Svetog Duha je bila pokrivena amovim daskama i imala je dve prostorije i kuhinju. Uionica do ulice je imala tri staklena prozora sa drvenim kapcima i jedna vrata sa gvozdenim arkama i bravom. U njoj se nalazilo pet klupa (skamija) od amovih dasaka i jedna od amovih dasaka na amovim sanducima, zatim, jedna crna tabla za crtanje, jedan sto sa bravom i kljuem, 1009 jedna stolica, kaljeva pe i ikona. Slino je bilo i u drugoj uionici. Polovinom sedamdesetih godina stanje je bilo neto bolje, bar kada je u pitanju brojnost inventara. Tada je kola imala sledee pokustvo: 5 stolova i 5 podloga, 5 stolica, 7 tabli, 53 kolske klupe, 4 ormara, 5 ikona (4 Svetog Save i 1010 1 Svetog Trojstva) i 9 iviluka. to se tie uila i nastavnih sredstava, srpska kola je tada posedovala: 8 geografskih karata (zemljovida), i to jednu Sremske upanije, dve karte
1008 1009 1010

IAS, Magistrat.., sedniki zapisi, 22. mart 1888. Ugljea Krsti, rukopisi, Rukopisno odeljenje Matice srpske, M 18526 Spomenica srpske kole

268

Evrope, dve Palestine, dva planigloba i jednu Austrijskog carstva, zatim, jedan globus, 10 rajberovih slika za prirodopis (sa sisarima i biljkama), fizikalnu zbirku, dve sveske slika iz biblijske istorije, 3 raunaljke, spravu za pokretna slova i dr. U narednom periodu su nabavljeni: jedna elektrina maina, mapa Evrope, sveska Jugoslovenski ornamenti, zidni sat, tabla sa stativom, slike jestivih i otrovnih gljiva, telurijum sa globusom, slike irila i Metodija, zbirke minerala, lupa, parna maina, vatrogasni mrk, raunaljke, rafovi za svaki razred, stalci za zemljovide, gimnastika sprava za penjanje, lestve za puzanje, karike, ljuljaka, daska za skakanje, konopac za puzanje, dugi 1011 konopac za uskakivanje, 40 tapova za nadturivanje. Pripremajui se za kolsku 1885/86. godinu direktori srpske i nemake kole, Gavra Putnik i Jakob Gezl, podneli su zahtev optini za nabavku nastavnih uila i to: za srpsku kolu: mineralna zbirka od Gintnera, ruska raunaljka sa celim brojevima, bunarski mrk od stakla, vatrogasni mrk od stakla, Pulshammer, cilindar parne maine, lupa, stanivo za tablu i kantar za difikom; za nemaku kolu: rajberove slike ivotinja (sisari), Hermanove slike za zornu obuku, izdate od Tempskija u Pragu, dve kutije latinskih slova (hrvatska abeceda) sa stalcima, dva ruska raunala, pregledalica za biljeenje i kolski ormar. Direktori su napomenuli da se deo ovih uila moe nabaviti u Beu, kod 1012 udovice Pihlers (Pichlers), a deo se moe kupiti ili izraditi i u Rumi. Udbenici su, takoe, bili nezaobilazno sredstvo u nastavi. Oni su se menjali shodno novim kolskim propisima i inovacijama u nastavi. Prema preporuci iz Vukovara, za kolsku 1882/83. godinu su bili predvieni sledei udbenici: za katolike: Mali katoliki katekizam (za 2, 3. i 4. razred), Biblina povjesnica (za 3. i 4. razred), Poetnica za 1. razred pukih kola, itanka (za 2, 3. i 4. razred), Prva raunica (za 1. razred), Druga raunica (za 2. razred), Trea raunica (za 3. razred) i etvrta (za 4. razred); za pravoslavne: Mali katehizis, Srednji katehizis, Biblija od episkopa Platona, Crkveno pojanje, iz aslovca (za 3. razred), iz Psaltira (za 4. razred), Bukvar (za 1. razred) za Nemce: Biblijska istorija (za 3. i 4. razred), Bukvar (Fibel) i itanka (Lesbuch) od dr Urliha (Urlich), Prva praktina slovnica za 3. razred, Druga praktika slovnica za 4. razred, Nemaka itanka (za 3. razred), Druga nemaka itanka (za 4. razred), Prva praktina slovnica za 3. razred, Druga praktika slovnica za 4. razred, Nemaka itanka (za 3. razred), Druga 1013 nemaka itanka (za 4. razred), Prva, Druga, Trea i etvrta raunica.
1011 1012 1013

Spomenica srpske kole; IAS, Magistrat..., 1882, kut. 3.4.41-4.874 i 1883, kut. 3.701-4.100 IAS, Magistrat, 1885, kut. 4.502-5.846 IAS, Magistrat..., 1882, kut. 2.201-3.440 (Vukovar, 31. avgust 1882)

269

Srpska kola je imala svoju biblioteku od 1872. godine, utemeljenu dobrovoljnim prilozima i dotacijama crkvene optine. Ona je kolske 1874/75. 1014 kolske biblioteke su redovno godine brojala 128 dela i 143 sveske. obnavljane najnovijim izdanjima knjiga i asopisa. U toku 1887. godine nabavljeni su: Rienik Jugoslavenske akademije (5. i 6. sveska), Narodne pjesme Vuka Karadia (knjiga prva), Zanatlija, Golub, Naputak, Hrvatski uitelj 1015 i Opte nemake uiteljske novine (Allgemein Deutsche Lehrerzeitung). Rumske kole su se uglavnom finansirale iz optinskog budeta. Redovni trokovi za izdravanje "Opte puke kole" u Rumi bili su: plate osoblju, petogodinji doplatci, funkcioni dodaci, stanarine, nagrade uiteljima i uiteljicama i nastavnicama veronauke, dnevnice za podupanijski sastanak, potrebe kolske biblioteke, nabavka knjiga siromanoj deci, nastavna sredstva, odravanje i popravka kole, najamnina za iznajmljenu kolsku zgradu, ienje kola, rasveta i ogrev za uionice, pisarnike i druge potrebe i penzije. Ova sredstva su obezbeivana od zaklada i kolskih fondova, novanih globa, rabata za neposredno nabavljene knjige, kazni zbog nepohaanja kole i 1016 najvie od optinske potroarine. Pored drave i optine, kako je ve reeno, o kolama su brinuli i posebni fondovi osnovani u tu svrhu. Jo od ranije je postojao Fond rimokatolike kole, utemeljen od strane barona Marka Pejaevia. Zatim, poznate su sledee fondacije srpskih kola: oficira Miletia, rumskog graanina Jefte Stajia, i fondacija njegove supruge Marije. Poto su ovi fondovi vremenom bili zaputeni, formirana je Administracija fondova kola srbsko-rumskih, koja je u 1017 narednom periodu povratila uloen novac i obnovila njihovu delatnost. Fond je uspeno radio i tokom 60-tih godina XIX veka, pri emu su njegova sredstva viestruko uveana. Krajem 1868. godine Sima Markovi je, posle smrti svoga oca Toe Markovia (zvani Toa Bajkin), od nasleenog imanja srpsko-kolskom fondu poklonio 500 forinti. Na tome su mu javno zahvalili Lazar Cikovac, zapisniar, Vasilije Krsti, paroh i predsednik Fonda, i 1018 Jovan Grkovi, lan. Verovatno mislei na ovaj kolski fond, list "Zastava" pominje osnivanje crkveno-kolskog fonda u Rumi, za potporu siromanih, a dobrih uenika, oko 1873. godine. Pie da je fond formiran od priloga rodoljuba, a odabranim acima na dan Svetog Save, obezbeivao je po 100-tinak forinti godinje. Njime je upravljala crkvena optina. Godine 1903. glavnica je iznosila vie od 8.000 forinti. Meutim, primeeno je da pomo sve vie dobijaju oni koji je ne zasluuju i ne trebaju (na primer, sin jednog rumskog lekara, koji je finansijski 1019 veoma dobro stajao), dok se ista uskraivala siromanim acima.

1014 1015 1016

Spomenica srpske kole IAS, Magistrat..., 1887, kut. 1-1.320 i 3.502-4.500 IAS, Magistrat..., 1882, kut. 2.201-3.440 (1. avgust 1882) 1017 Milutin Ratkovi, Postanak fondova kola srbski u Rumi, Novi Sad, 1868. 1018 "Zastava", 1869, 8 1019 "Zastava", 1903, 189; Spomenica srpske kole

270

Bilo je i pojedinanih dobrovoljnih priloga za potrebe rumskog kolstva. Tako je 1877. godine ovdanja tedionica priloila 50 f za odela sirotoj 1020 Toa Bogdanovi i njegova supruga Draga poklonili su srpskoj kolskoj deci. koli zastavu trobojku vrednu 400 forinti. Na jednoj strani je bio izvezen lik Svetog Save, a na drugoj prorok Sveti Ilija i Sveti Jovan, patron darodavca. Na jednoj traci trobojke se nalazio tekst: Znanje je svetlost, znanje je mo, uite deco dan i no, na drugoj su bila imena darodavaca, a na treoj traci: srpskoj koli god. 1886. Tom prilikom je u koli odrana prigodna sveanost, a zastava 1021 je osveena u crkvi Svetog Duha 2/14. novembra. Nemaka kola je, takoe, imala svoju zastavu, koju je 1883. godine izradila i poklonila Marija piler. Ona je, na beloj svili, zlatom izvezla sledei 1022 tekst kolskoj mladei, na jednoj, a Maria Spiller, na drugoj strani. Rumljanka Katarina Dimitrijevi ostavila je 1901. godine deo svoje kue u * centru Rume Srpskom uiteljskom konviktu u Novom Sadu. Rumski uitelj Gavra Putnik, koji je bio potpredsednik ovog drutva, kasnije je isposlovao da 1023 Iste godine mnogobrojni Rumljani su cela kua ostane ovom drutvu. pomogli Srpski uiteljski konvikt svojim prilozima, darovanim prilikom uiteljskih koncerata u Rumi 13/26. avgusta. Prilozi su se kretali u rasponu od jedne do 1024 deset kruna, a na spisku je vie desetina Rumljana. Imajui sve ovo u vidu, Konvikt je 12/25. aprila 1912. godine u crkvi Svetog Duha u Rumi priredio parastos posveen njegovim pokretaima i dobrotvorima: Gavri Putniku, Katarini Dimitrijevi, J. . Biorcu, Teodoru Bogdanoviu, dr Alimpiju Bogdanoviu, Pavlu Bokoviu, Vasi Krstiu, Radivoju 1025 Krstiu, Vasi Maksimoviu i oru Maksimoviu. Obe rumske kole, srpska i nemaka, imale su svoje kolske vrtove, kojima je posveivana velika panja. Oni su bili ponos i dika uenika i nastavnika, i redovno su pozitivno ocenjivani u izvetajima kolskih nadzornika. Srpska kola je imala svoj vrt od 1876. godine, na zemljitu crkve Svetog Vaznesenja, povrine od 61 ara i 1.983 kv. hv. List "Zastava" 1881. godine, piui o rumskoj koli, pominje da aci idu veselo iz vrtova, sa punim rukama oplemenjenih voki, koje su veinom plodovi njihovog rada. lanak se zavrava 1026 usklikom slava srpskim uiteljima, to oplemenie zemljite kao raj. Neto kasnije "Srpski glas" pominje dva kolska vrta u Rumi koja mogu da daju 200 250 komada voaka godinje. Predvia da e za 20 godina to iznositi oko 5.000 voaka, ili 2,5 voke na jednu rumsku kuu. Zato autor teksta predlae Magistratu da nastavi dobar obiaj davanja nakalemljenih mladica
1020 1021

"Zastava", 1877, 182 "Zastava", 1886, 172, 178; IAS, Magistrat..., 1886, kut. 4.581-5.600 1022 Spomenica nemake kole * To je bila jednospratna kua na uglu Glavne i zapadne strane eleznike ulice, koja je sruena posle 1904. godine, a na njenom mestu je sagraena zgrada koja i danas postoji. 1023 "Brankovo kolo", 1901, 16 1024 "Zastava", 1901, 210 1025 "Zastava", 1912, 78j 1026 "Zastava", 1881, 44

271

kolskoj deci, da ih nose kui i sade. Takoe, smatra da je dobra ideja da se na nivou optine osnuje jedan vrt sa oko 5.000 oplemenjenih mladih voki godinje, koje bi se prodavale po niskoj ceni (15 20 novia). Ovaj vonjak bi trebalo da se ustanovi izmeu eleznike stanice i gata Batina, u pravcu eleznikog magacina. Taj deo zemljita je ionako nekoristan za optinu, jer je odvojen prugom i na njemu se stoka ne moe napasati. Poto ovo zemljite preseca buanovaki drum, pored vrta bi se mogao napraviti i jedan park za zabavu, etnju i uveseljavanje, ime bi se Ruma pokazala u mnogo boljem svetlu putnicima u prolazu. U vonjaku bi trebalo zaposliti jednog vrtlara, sazidati mu kuu sa prateim objektima i ustanoviti jednu staklenu batu. Ipak, iznosi i bojazan da e neki varoki oci smatrati da je ovo preskupo za 1027 optinu. Krajem XIX veka upanijski izvetaji donose vie podataka o kolskim vrtovima, o emu je bilo rei u delu o ekonomskim prilikama u Rumi. Veliki problem tadanjeg kolstva je bilo nepohaanje i odsustvovanje iz kole. Da bi se on otklonio, ili bar umanjio, kolske slube su vodile spiskove takvih uenika. U jednom takvom spisku iz 1875. godine, uitelj Jakovljevi je zabeleio sledee uenike drugog razreda: Branko igi (majka Jelena, piljarica), Laza Hranisavljevi (otac Gaja, ratar), Ljubinko Jankovi (otac Paja, ratar), Nikola ivanovi, Pera Luki (otac Paja, ratar), Steva ivkovi (otac Nikola, urija), Sreta Jankovi (otac Mika, ratar), Cveja Jankovi (otac Paja, ratar), oka Maksimovi (otac Ignjat, ratar). U isto vreme uiteljica Jelena Stanojevi je popisala uenice: Leposava Jovan Dudvarski, Marija ore Cveji, Vukosava Milo Vuji, Evica Jovan Deli, Slavna ivko Vuji, Sofija ore Vujani, Hristina Toma Tomi, Leposava Toa Radosavljevi, Hristina Jovan Stojanovi, Persa Jefta Jankovi, Jelisaveta Jefta Jefti, Jelisaveta Paja Mijajlovi, Rua Boa Dedi, Darinka andor Vujani, Hristina Jefta Jankovi, Eva andor Vujani, Mileva Mladen erevicki, Jelena Nedeljko Jovanovi, Jelena Milo 1028 Stanojevi, Katica ore Cveji. Za nemarno pohaanje kole sledile su prijave i odgovarajue kazne za roditelje takve dece. One su podrazumevale zatvor u trajanju od 3 do 24 asa ili 1029 novanu globu od jedne do dve forinte. Uzroci masovnijeg neredovnog pohaanja kole nekada su bili i opravdani. To je bio sluaj u vreme epidemija raznih bolesti, koje bi prepolovile broj uenika i zbog kojih su kole esto bivale zatvarane na neko vreme. Uenici su tada najee obolevali od: boginja, difterije, trahoma, arlaha, dobraca, krleti, zauki, ospica Da bi se ovo spreilo, svake godine je sprovoeno obavezno vakcinisanje kolske dece.

1027 1028 1029

Srpski glas, 1883, 36 IAS, Magistrat..., 1875, dok. 19-28 IAS Magistrat..., 1882, kut. 1.201-2.200

272

Ako se zanemare mnogobrojne pritube radnika kola na uslove rada i niska primanja, uenici i nastavnici kole suoavali su se i sa drugim tekoama, ije je otklanjanje esto bilo van njihove moi, te su se obraali lokalnim vlastima za pomo. U vreme pijanih dana, na uskom prolazu izmeu rimokatolike crkve i nemake kole, vladala je velika guva. Zato se 1878. godine, tadanji upnik Martin Vice alio vlastima, govorei da kola, koja tuda prolaze, ometaju i nastavu u koli i slubu u crkvi. U cilju reavanja ovog problema predloio je da 1030 se na tom prolazu postave stupci, koji bi spreili prolazak kola. Slian problem, ali na drugoj strani ove kolske zgrade, pojavio se 1893. godine. U njenom neposrednom susedstvu je sagraen itni magacin brae Handler. Lekar Duan Dima je utvrdio da e praina od ita iz ovog magacina zagaditi vazduh u kolskom dvoritu i ugroziti voke u kolskom vrtu. Zato je predloio da se magacinski prozori prema dvoritu kole zatvore. Iako je suprotna strana imala primedbe na ovaj predlog, prozori su ubrzo bili 1031 zazidani. Direktor srpske kole Gavra Putnik je 1886. godine tuio Aleksu Lackovia, to je od kolskog dvorita napravio panjak za svoju stoku, koja je 1032 obrstila mladice u kolskom vrtu. Prema podacima iz arhivske grae, tampe, literature i Spomenica * Srpske i Nemake kole, u Rumi su u opisanom periodu radili sledei uitelji : Srpska kola: Avakum Staji, (verouitelj i direktor 1870/1871), V. Krsti, (katiheta 1870/1871), Vasilije Baji, Lazar Cikovac, Nenad Blagojevi, Glia Vidakovi, Sava obanovi, Sima Milijevi, Aran Arinovi, Stevan Milainovi, Mita Nekovi (kasnije u Zemunu bio jedan od pokretaa lista "Uitelj"), Stevan Arsenijevi, Mita Koji, bogoslov Svetozar Markovi, Sima Ljubinkovi, Aleksa Bakovljevi, Jovan Vuanovi (do 1873), Gavra Putnik (1896, direktor kole ravnajui uitelj od 1877. i 1883, umro 1907/1908), Toa Ogrizovi (1877, 1883, 1896, umro 1905), Uro Starevi (1877, 1883, penzionisan 1889/90), Stevan Janoevi (1876, 1877, 1883, 1886) i Jelena Stanojevi (1877, penzionisana 1889/90), Vidosava Mari (1890/1891 1896/97), Vukosava Krsti (1890/91 1893/94), Dobrivoje Molovi, verouitelj, Vidosava Mari (1890/91), Ana Dizdareva (do 1890/91), Danica Slavni (1893/94, 1904), Marko aula (verouitelj do 1894/95, 1898/99, 1909/1910), Jovan Latinki (verouitelj od 1894/95, 1896), Julka Karajankovi (1896/97, 1909/1910, 1911), Marija grofica Ritbergova (1905), Petar Stefanovi (1896,1905, 1906/1907, 1909/1910, 1911), Duan Popovi (1896, direktor od 1906/1907), Stojan Jankovi (od 1906/1907. do 1907/1908), Stevan Bugarski (od 1907/1908), Ilija Kosanovi (1909/1910), Julija Milankovi (1905, 1909/1910, 1911), Milan Grubaevi (1909/1910), Aleksandar Kosti, verouitelj (1909/1910, umro 1913/1914),
1030 1031

Zbirka ZMR, inv. br. 13 IAS, Magistrat..., 1893, kut. 8.001-9.292 1032 IAS, Magistrat..., 1886, kut. 1.735-2.800 (Ruma, 18. maj 1886) * Napomena: godine u zagradi su one u kojima su dotini zabeleeni u tom svojstvu.

273

Vladimir Mihajlovi (1911/1912), Nikola Mil()i (1911, 1912/1913), Amalija Pavlovi (1913/1914)... Nemaka kola: Josip Porta (do 1869), Jakob Gesl (uitelj do 1869, direktor od 1870 1891), Antun Vitanovi, verouitelj (1876, 1881, uitelj od 1883), Aleksandar amalovi, verouitelj (1880, 1881), Benedikt Prajs (do 1883), Anton Muha (uitelj od 1879, direktor 1891 1922), Josip Mesi (1875, 1881, do 1884), Jelena Gruber (Hellena Gruber) 1875, 1881, 1889, 1896, Marija aner, ro. Brandeker (Maria Schaner Brandecker) od 1871, 1875, 1876, 1881, 1889, Olga Muha od 1880, 1881, 1889, 1896, 1911, Laura Prajs (Laura Preiss) 1875, 1881, 1889, 1896, 1911, Augusta Jano (1881, 1889, 1896), Vidosava Mari (1890/91, 1896), Lujo Topolkovi, verouitelj (1896), Andrija Ferkovi verouitelj (1896), Dragutin Hekman (od 1883, 1889, 1896, 1911), Mateja Tuni (1904, 1911), Josip Pribani (1896), Rudolf Lakarin (1896, 1911), Ivan Gros (Johann Gross) 1896, 1911, Marija timac (1896), Anka Ivani (1904, 1911), Eleonora Zapletal (1896), Franjka Straalkovski (1896), Adela Pehl (Adela Pechl) 1896, Ljuboje Dlustus (1876), Oto Konrad Hecendorf (Otto Conrad von Htzendorf) - do 1870, Anton Cimbri (do 1868), Jozef Gesl (1868-1874), Filip Jerkovi (1868/69), Johan ulc (Johann Schulz) 1869-1871, Aleksandar Koprinski (1870-1878), Julije Dlustus (1871-1876), Andrija uri (1874/1875), Augusta atari (1856-1874), Jozef Anau (Josef Anschau) od 1884, Josip Mesi, Kata Vidakovi (1873-1875), Olga Valisova (1875), Ivan Erkovi (1911), Josip Vajda (1911), Arnold rajer (Arnold Schreier) 1911, Olga Smolkovi (1911), Katarina Taki (1911), Karolina Hanska (1911), Josipa Tauber (Josefa Tauber) 1911, Hedviga Legat (Hedwiga Legat) 1911, Franc Nojbauer (Franz Neubauer) 1911, Franc Rihtman (Franz Richtmann), verouitelj (1880/81), Ferdinand Rauhenberger (Ferdinand Rauchenberger) do 1887, Johan ilc (Johann Schilz) do 1870, Gabrijel Markovac (od 1878), Kranjec Betika (1896), Marija Bah (Maria Bach) 1904, Kamila Gesl (Kamila Gsl) 1904, Miroslava Lani (Miroslava Lahni) 1904, 1911, Slava Horvat (1904)... Presek brojnog stanja uiteljskog kadra iz godine u godinu donosili su upanijski izvetaji. Godine 1895. stanje u tom pogledu u rumskom srezu je bilo sledee: 5 ravnajuih uitelja (direktora), 1 verouitelj, 22 uitelja i 2 namestna uitelja, zatim, 14 uiteljica i 6 namestnih uiteljica. U srezu je ukupno bilo 50 uitelja. U samoj Rumi: 2 ravnajua uitelja, 2 verouitelja, 7 uitelja, 1 1033 namestni uitelj, 8 uiteljica i 2 namestne uiteljice. Ukupno 22. Do 1868. uitelji su birani putem konkursa. Kandidati bi slali svoje molbe rumskoj optini, a ona vrhovnim kolskim vlastima. Od 1868. crkvene optine su dobile pravo da same biraju uiteljske kandidate. Izabran je bio onaj koji je dobio dve treine glasova. Postavljanje je bilo privremeno, a tek nakon jedne do 1034 dve godine rada u slubi, izabrani je zapoljavan na neodreeno vreme.

1033 1034

upanijski izvetaj, god. 1895, 272-273 Spomenica srpske kole

274

Oglas za uiteljicu (iseak iz novina) Tadanja srpska tampa je, s vremena na vreme, objavljivala oglase za popunjavanje upranjenih uiteljskih mesta. Predsednik crkvene skuptine Sima Kresti, 26. septembra 1869. godine, raspisao je oglas za uiteljsko mesto u Glavnoj narodnoj koli u Rumi. U oglasu su navedena uiteljska primanja: plata (315 f), besplatan stan i 6 hvati drva. Kandidat je morao da priloi svedoanstvo 1035 o strunosti i o moralnom i politikom vladanju.

1035

"Zastava", 1869, 116, 142

275

Uitelji su redovno odravali strune sastanke, prisustvovali seminarima i usavravali se na druge naine. Prvi pomen jednog uiteljskog zbora" u Rumi 1036 Iste godine iz Kamenice je stigao poziv, upuen datira iz jula 1869. godine. brai sremskim uiteljima, da na trei dan Duhova dou u Rumu na zbor radi 1037 bratskog dogovora i slanja molbe na Sabor. Neto kasnije, pod predsednitvom upanijskog kolskog nadzornika D. Vurdelja, u Rumi je od 21. do 23. avgusta 1877. godine odrana uiteljska skuptina. Bilo je prisutno 55 uitelja. Na skuptini je bilo rei o podsticanju pelarstva, gajenju svilene bube, kolskim vrtovima, o materijalnom stanju uitelja, strunosti, moralu... Pomenuta je i Vladina uredba o zabrani telesnog 1038 kanjavanja uenika. Najei su bili seminari uitelja na nivou trgovita Ruma i Rumske podupanije. Seminari su obino organizovani u avgustu ili septembru i trajali su nekoliko dana. U julu 1882. godine, stigao je dopis iz Vukovara u kome se planira odravanje sastanka uitelja Rumske podupanije, u periodu od 3. do 5. avgusta, sa sledeim dnevnim redom: pitanje shodnosti i praktinosti slovnice dodane itanci za 4. razred, praktino predavanje slova r, praktino predavanje tiva 112 itanke za 3. razred i praktino predavanje iz 1039 Uoi nove kolske godine, avgusta 1883, upuen je jedan poziv tjelovebe. na uiteljski sastanak, koji nagovetava o kakvim se temama raspravljalo. Radilo se o dotadanjim iskustvima (tekoama i rezultatima) u nastavi runog rada za devojke, kao i, uopte, o deakim narodnim kolama. Dat je i predlog tema za praktina predavanja: za prvi razred, O zanatlijama, za drugi, O glagolima i vremenima, trei, O vodi i etvrti, Tjelovebe. Na kraju se pozivaju uitelji i uiteljice da na vreme dostave predavanja sa kojima 1040 nameravaju da uestvuju u raspravi. Uitelji su i individualno poseivali strune seminare, kao to je bio sluaj uitelja Stevana Janoevia, koji je krajem jula 1886. godine traio od optine da mu pomogne novanim sredstvima da ode na pomoloki teaj u Krievce od 15. do 25. septembra. U molbi pie da Vlada u Zagrebu inae svake godine obezbedi nekoliko povlastica za uee na ovom seminaru, ali poto bi u tom sluaju morao dugo da eka da na njega doe red, on ovim putem trai pomo za prevoz parobrodom od Kamenice do Vukovara i eleznicom od Vukovara do 1041 Krievaca i natrag.

"Panevac", 1869, 13 "Zastava", 1869, 67 "Zastava", 1877, 131 1039 IAS, Magistrat..., 1882, kut. 2.201-3.440 (Vukovar, 1. jul 1882) 1040 IAS, Magistrat..., 1883, kut. 4.502-5.946 1041 IAS, Magistrat..., 1886, kut. 2.888-4.200
1036 1037 1038

276

etvrti razred Srpske kole, sa uiteljem Duanom Popoviem

277

Rumski uitelji su 26. septembra 1876. godine osnovali svoje udruenje pod imenom Fruka gora. Pravila ovog uiteljskog drutva odobrena su 1. avgusta 1877. godine. Prema njima, to je bilo drutvo uitelja i kolskih prijatelja u Rumskoj podupaniji, osnovano s ciljem da budnim okom prati razvoj kolstva i radi na unapreivanju narodnih kola, zdravstvenog vaspitanja i narodne prosvete uopte. Trebalo je da podstie dalje obrazovanje uitelja, kroz razna struna predavanja i osnivanjem strune biblioteke. lanovi drutva su zakladnici, koji plaaju najmanje 40 f za dve godine, zatim, pravi lanovi, (svaki uitelj, verouitelj ili poduiteljica, bilo koje kole u Kraljevini koji plaaju 3 f godinje), prinosnici, sa istom sumom za lanarinu i poasni lanovi. Zakladnici, pravi lanovi i prinosnici imali su pravo aktivnog i pasivnog biranja i davanja predloga. Upravu su inili: skuptina, upravni odbor, predsednik, potpredsednik, sekretar, blagajnik, bibliotekar i dvojica skuptinskih perovoa. Upravni odbor je imao devet lanova i to: predsednik Jakob Gezl, potpredsednik Stevan Janoevi, sekretar Ljuboje Dlustus, bibliotekar Aleksandar Koprinski, blagajnik, i etiri odbornika. Centralni odbor ovog drutva 1042 se nalazio u Zagrebu. Poetkom veka u Rumi je postojalo i Drutvo uitelja rumskog kotara. Njegov viegodinji predsednik bio je Gavra Putnik, a posle njegovog penzionisanja Josip Biniki, ravnajui uitelj puke kole u Nikincima. U toku 1907. godine dolo je do podvajanja u drutvu po nacionalnoj osnovi i stvaranja Drutva srpskih uitelja rumskog kotara i Drutva hrvatskih uitelja rumskog 1043 kotara.

***
Pored narodnih kola za pravoslavnu i rimokatoliku decu, u Rumi su tih godina radile i druge kole: strune, i one namenjene nacionalnim manjinama. Prema podacima iz Spomenice nemake kole, kola za enski struni rad je osnovana 12. aprila 1789. godine. Takoe, u arhivskoj grai se pominju stari ljudi koji su priali da su pojedine ene samoinicijativno poele da ue devojke ovom zanatu. Prema Francu Vilhelmu, koji je konsultovao kolsku hroniku, Augusta atari (pre 1776) i uiteljeva ena Agata Vajnpreht (Agatha Weinprecht) 80-tih godina XVIII veka obuavale su devojke u runom radu. Optina je poela da plaa 1044 uiteljicu tek od 1834. godine. To je bila uiteljica Augusta atari. ako je, prema ovim podacima, devojaka struna kola postojala u Rumi od ranije, ostaje nejasno zato jedan novinski tekst iz 1868. godine pominje odluku 1045 optinskih vlasti da u Rumi od sledee kolske godine otvore ensku kolu.

1042 1043

IAS, Magistrat..., 1877, kut. 4.501-6.869 (dok. 171-178, br. 11.186) Ratko Rackovi, Hrvati u Rumi na Bregu, Ruma, 1999, 5 1044 Spomenica nemake kole; IAS, Magistrat..., 1882, kut. 1.201-2.200 (koncept dopisa Poglavarstva od 6. aprila 1882); Franz Wilhelm, nav. delo, I, 351 1045 "Zastava", 1868, 67

278

Od tog vremena postoje podaci da je kola radila u kontinuitetu, iako su optinske vlasti pokuavale da je ukinu i skinu sa budeta. Od vremena novog kolskog zakona (1874) i reorganizovanja kola, optina je smatrala da je ova kola postala suvina. Prema njoj, uiteljici Avgusti Jano vie nije trebala plata, ve bi se ona nagraivala od samih polaznica, s tim da bi joj se na raspolaganju ostavila kolska prostorija i ostala pomagala. Ova inicijativa, meutim, nije prola, jer je kola ustrojena na osnovu dozvole viih kolskih vlasti. Njen opstanak je bio osiguran zakonima, merama i drugim odlukama i ona se nije mogla ukinuti zakljukom gradskog zastupstva. Zato je optini naloeno da se uiteljici Jano vrati obustavljena nadoknada. Takoe, preporueno je optini da to pre razmotri reorganizaciju ove kole, da se za nju izradi statut i nauna osnova ili da se dokae 1046 njena suvinost. U skladu sa ovom preporukom i na zahtev rumskih ena, kolski odbor je izradio statut za osnivanje jedne strune kole. Tadanji gradonaelnik piler je 25. oktobra 1882. godine isti podneo na odobrenje u Zagreb. Statut je odobren posle dva dana i propisan je nastavni plan kole. Prema Statutu kolu su mogle da pohaaju samo svrene uenice redovne kole, koje su elele da se dodatno obrazuju u runom radu. kola se sastojala iz etiri kursa: trikanje i heklanje (muke i enske arape, puloveri,), krojenje i ivenje, krojenje i ivenje sloenijih * stvari iz urnala i vezenje. Uenice su bile obavezne da idu na crkvenu slubu nedeljom i praznikom i da potuju propisana pravila ponaanja prema nastavnicima i samoj koli. Kurs je trajao od 1. septembra do 31. decembra, a dnevno od 8 do 11 1047 i od 14 do 16 asova. Prva nastava je poela 1. februara 1883. godine. Prema upanijskim izvetajima skraja XIX i poetka XX veka ovu kolu su pohaale uenice svih vera, a njihov broj je varirao, u proseku oko 30 40. Neto vie je bilo uenica rimokatolike vere, zatim pravoslavnih i poneka Jevrejka. One su izuavale ivenje rublja i krojaki zanat. Uiteljica je i dalje bila Augusta 1048 Jano. Delatnost kole, odnosno njenih uenica bila je zapaena i van Rume. Njihovi radovi su se redovno pojavljivali na mnogobrojnim izlobama irom Austrougarske. Na jednoj takvoj izlobi u Budimpeti 1886. godine, nagraen je 1049 Neto stolnjak etrnaestogodinje uenice Leposave Radosavljevi iz Rume. kasnije, iste godine, direktor Anton Gezl, izvestio je Magistrat da je od dva runa rada, uraena za izlobu u Budimpeti, pristiglo 54 forinte i predloio da se nagrade Leposava Radosavljevi, uenica koja je izradila pokriva (8 f), uenica Katarina Ros (Katharina Ross) za ilim (3 f), zatim, uenice koje su izradile album, za tabele od 1-6 (po 1 f), a za tabele od 7-12 (po 1,5 f). Dalje, trebalo je platiti Vagneru za vinjete, brai Dudi (59 n), uiteljici Jano za nabavljene stvari (1 f 39 n). Ostatak novca bi trebalo da se iskoristi za nabavku
1046 *

IAS, Magistrat, 1882, kut. 1.201-2.200 (dopis iz Zagreba od 22. aprila 1882) Za potrebe ove kole nabavljani su tadanji modni asopisi kao to su "Bazar", "Moderan svet" ("Modernwelt") i "Radna kuhinja" ("Arbeitskuhe"). (IAS, Magistrat..., 1887, kut. 1-1.320 1047 Franz Wilhelm, nav. delo, I, 350-351 1048 Izvetaji Sremske upanije 1049 IAS, Magistrat..., 1886, kut. 1.735-2.800

279

280 Uenice Devojake strune kole u Rumi oko 1890. godine

kolskog pribora, a 16 f i 91 n za siromane uenice koje ne mogu same da nabave materijal. Ueniki radovi, nastali od tog materijala, na kraju godine 1050 bi bili izloeni i prodati. kola za enski struni rad, kao i Opta puka devojaka kola u Rumi odlikovane su na "Gospodarskoj izlobi" u Osijeku 14. februara 1890. godine. 1051 Dobile su diplome i kolajne (medalje). Zapaen rad ove kole bio je jedan od razloga to je vraki episkop Gavrilo 1907. godine predloio kolskom savetu, ili Rumu ili Vrac, kao 1052 Dve godine kasnije, najpogodnija mesta za viu srpsku devojaku kolu. Saborski odbor odobrio je otvaranje Srpske vie devojake kole u Rumi, ali mesni kolski odbor nije prihvatio ovu odluku, navodei razloge materijalne prirode. Pisac ovog lanka kae da dok druge optine imaju volju za takvo 1053 neto, Rumljani sumnjiavo vrte glavom. *** Sve do donoenja Obrtnog zakona 1884. godine, nisu postojale posebne kole za uenike u zanatstvu i trgovini. Ovaj zakon, u poglavlju O kolah za egrte, propisivao je da, ako optina ima preko 50 egrta, treba ustanoviti posebnu kolu, a u suprotnom, organizovati teajeve pri graanskim i elementarnim kolama. Nastava u egrtskim kolama trajala je 10 meseci godinje, sa 8 asova nedeljno u toku dva radna dana. Nedeljom su predvieni 1054 asovi crtanja. Nastava se odvijala u veernjim satima i nedeljom pre podne. Sledei korak u organizovanju egrtskih kola je bila Naredba Vlade, Odjela za bogotovlje i nastavu, od 30. maja 1886. godine, upuena gradskim poglavarstvima i kraljevskim nadzornitvima za narodne kole. Njome je, na temelju zakona iz 1884. godine, odreeno da se u vie gradova, meu njima i u Rumi, mora osnovati egrtska kola. Propisan je i statut za egrtske kole u 1055 Hrvatskoj i Slavoniji. Prema Statutu, kola je imala vii i nii stepen. Nii je imao jedan razred, u koji su ili oni uenici koji nisu zavrili sva etiri razreda narodne kole, a vii tri razreda (godita). Polaznici kole nisu mogli da budu mlai od 12 godina ili ako nisu poli u narodnu kolu. kola je bila obavezna za sve egrte na zanatu. Predmeti u egrtskoj koli su: veronauka, raunstvo i mjerstvo, itanje, poslovni sastavci, knjigovodstvo i zanatsko zakonodavstvo, crtanje i modelovanje, a za trgovce jo i nauka o robi, trgovako raunstvo i trgovako 1056 knjigovodstvo. egrtska kola U Rumi je otvorena 17. februara 1887. godine, sa jednim razredom za zanatlijske uenike i jednim za trgovake. U komisiji za osnivanje
1050 1051 1052

IAS, Magistrat, 1886, kut. 5.605-6.599 IAS, Magistrat..., sedniki zapisi, 30. april 1890. Vasilije . Kresti, Graa o Srbima ..., 476 1053 "Radikal", 1909, 7 1054 Slobodan Bonjakovi, Prve egrtske kole, Iz prolosti Srema, "Sremske novine" 30. maj 1979. 1055 Slubeni glasnik 30. jun 1886, 71-75 (prepis naredbe) 1056 Zbirka ZMR, arhiva Bogdana Rajakovca (izvodi iz Slubenog glasnika)

281

egrtske kole su bili: Ferdinand Rister, kao predsednik, Gavra Putnik, kao perovoa i lanovi: Jakob Gesl, direktor kole, Dimitrije Pazarski, trgovac, Karl 1057 Hofman, zidar, Samuel velbl, staklar i Ivan Petrovi, kroja. Otvaranju kole su prisustvovali mnogi ugledni gosti iz privrednog ivota Rume. Govor je odrao ondanji gradonaelnik Jovan urii, koji je objasnio svrhu osnivanja kole. Zakljucima zanatskog odbora nastava je odravana ponedeljkom i sredom od 17 do 20 asova, za sve uenike, dok je nedeljom od 10 do 12 i od 14 do 16 asova organizovana nastava crtanja. Takoe, nedelja, od 14 do 16 asova, rezervisana je samo za trgovaku omladinu. Uprava kole je poverena direktoru tadanje narodne kole Jakobu Geslu, a nadzor zanatskom udruenju, na ijem je elu bio Karl Hofman. U njihovoj nadlenosti se nalazio izbor nastavnika, utvrivanje nastavnog vremena, ispiti i dr. kolski odbor su sainjavali: Jozef Servaci, Franc Gruber, Peter Pajl, Johan Rilke, Sima Gligorevi i Franc Hercog. Uitelji su bili: upnik Josip Paus, Stevan Fabijani, za rimokatoliku veru, Avakum Staji za pravoslavnu, za korespondenciju Gavra Putnik, za itanje prirodopisnih tiva Antun Muha, raunsko i geometrijsko oblikovanje Jozef Anau, raunstvo i merstvo Stevan Janoevi, itanje povjesnih i zemljopisnih tiva (istorija i geografija) Uro Starevi, prostorno i geometrijsko risanje Todor Ogrizovi, knjigovodstvo Karl 1058 Rister i za crtanje Karl Hekman. Prve godine je upisano 64 uenika. Polovinom oktobra 1888. godine upanijske vlasti su odobrile otvaranje treeg razreda. Za ove razrede odreeni su uitelji Maks Saer i Lukas Hetera. Godine 1890. direktor je postao Antun Muha, a sledee godine objavljen je 1059 Novi ustrojni statut za egrtske kole u Hrvatskoj i Slavoniji. U rumskoj egrtskoj koli bilo je uenika iz svih krajeva zemlje, kao i iz inostranstva. Uzrast uenika se kretao od 12 do preko 20 godina. Oni su obuavani da budu: abadije, bavari, brijai, bravari, eljari, arapari, dimniari, etkari, klesari, knjigovesci, eirdije, kobasiari, kolari, kovai, koari, krojai, krznari, limari, lonari, mainisti, mediari, mesari, mlinari, opanari, papuari, peari, pekari, cipelari, remenari, sedlari, staklari, stolari, tapetari, tesari, tiskari, tkalci, tokari, trgovci, urari, uari, zidari i drugi. U narednom periodu broj uenika egrtske kole u Rumi je stalno rastao. Godine 1892. kola je imala nekoliko skupina: industrijsko-trgovaku (36 1060 uenika), graevinsku (22 uenika) i meovitu skupinu (7 uenika). Poetkom XX veka taj broj je iznosio preko 300. To je bilo znatno vie nego u 1061 slinim kolama u Mitrovici, Vukovaru, Vinkovcima i Iniji. kolska nastava se odvijala prema tadanjim savremenim kriterijumima, i uz pomo namenskih udbenika i nastavnih sredstava. Osamdesetih godina XIX veka, izmeu ostalih, koristili su se: itanka za gradske opetovnice od
1057 1058

upanijski izvetaj, god. 1895, 279; Franz Wilhelm, nav. delo, I, 347 Franz Wilhelm, nav. delo, I, 347; IAS, Magistrat, 1887, kut. 4.501-5.500 1059 Franz Wilhelm, nav. delo, I, 347 1060 IAS, Magistrat..., 1893, kut. 8.001-9.292 1061 upanijski izvetaj, god. 1907, 209

282

Franje Klaia, Pismenik od Ivana Filipovia, Peta raunica za hrvatske puke 1062 Neto kasnije, kole od Franje Monika i Mladi trgovac od Milana Kreia. uiteljski zbor egrtske kole iskazao je potrebu za lonarskom zemljom iz Vrdnika, za modelovanje, kao i za sledeim uilima: Trierov muzej za 1063 prirodopisnu obuku, tri velike table i est blokova za crtaku obuku. S vremena na vreme, organizovane su izlobe egrtskih radova. Jedna takva izloba odrana je 1/14. avgusta 1904. godine u 11 asova, u prostorijama nove nemake kole. Organizovali su je Rumska obrtnika zadruga i Prva srpska zanatlijska zadruga. Otvaranju je prisustvovao i podupan Sremske upanije, a govorio i Jozef Servaci. Izloba je trajala 15, 18, 19, 20 i 21. avgusta, od 8 do 12 i od 15 do 18 asova. Bila je takmiarskog karaktera, a pobedio je Obrenovi V. Mili sa Cetinja. On je nainio vie 1064 fotografija, crtea, jedno raspee i aru na mramornoj ploi. Svake godine uenici egrtske kole su organizovali egrtski bal, iako se nastavno osoblje, izgleda, nije sa tim slagalo. Direktor ove kole Anton Muha je 1893. godine traio od Poglavarstva da se bal zabrani zbog moralne pogibelji. Naime, u pitanju su bili deaci od 12 do 16 godina, kojima e drutvo praviti devojice od 14 do 15 godina. Poglavarstvo je odbacilo ovaj zahtev, zbog tradicionalnog karaktera ove priredbe, a i egrtski poslodavci su dali svoju 1065 saglasnost na njeno odravanje. Pored ove kole, slinu delatnost je obavljala i kola pri udruenju Srpska trgovaka omladina, o kojoj je bilo rei u prethodnom poglavlju. *** Poetkom 50-ih godina XIX veka, tadanji organista u rimokatolikoj crkvi, 1066 Jedna privatna kola Anton Cimbri, utemeljio je prvu muziku kolu u Rumi. za guslanje, sa hrvatskim ili srpskim nastavnim jezikom, postojala je i poetkom 1067 XX veka, a vodio ju je Karl Ambroz. Godine 1907. nju je pohaalo 10 uenika. Tadanji poznati muziar, Rumljanin Toa Andrejevi Australijanac 1888. godine osnovao je u Rumi Viu muziku kolu, koja je, meutim, radila samo jednu 1068 godinu. U zgradi nemake kole dugo vremena se odvijala i nastava crtanja, koja se tretirala kao posebna kola crtaka. U prvoj polovini XIX veka nastavu, u vannastavno vreme (nedeljom), odravao je uitelj Jozef Nagl (Josef Nagl), zatim, Franc Per (Franz Peer), Karl Lobmajer (Karl Lobmayer), braa Hugo (Hugo) i Oto Konrad fon Hecendorf. Od ulaska nemake vojske u Rumu 1915. 1069 godine, nastava je prekinuta, jer su se u zgradu uselili Nemci.

1062 1063

IAS, Magistrat..., 1887, kut. 1-1.320 IAS, Magistrat..., 1890, kut. 8.001-8.800 i 1891, kut. 259-1.000 (kutija sa 1890) 1064 "Zastava", 1904, 170, 184 1065 IAS, Magistrat..., 1893, kut. 401-1.700 1066 Carl Bischof, nav. delo, 153 1067 upanijski izvetaj, god. 1907, 210 1068 Bogdan ipli, Fagotista iz Rume, "Dnevnik", Novi Sad, 5. oktobar 1975. 1069 Franz Wilhelm, nav. delo, 348

283

Manjinski narodi u tadanjoj Rumi su, takoe, imali svoje kole. Ne zna se tano kada je poela sa radom kola za jevrejsku decu, ali 26. oktobra 1875. godine predstavnik jevrejske optine Jozef tajner preporuio je Kolomana 1070 Binentoka (Kolomann Bienenstock) za vanrednog uitelja jevrejske kole.

Plan jevrejske kole


1070

AV, F 401, kut. 13, dok. 1.746

284

Dve i po godine kasnije predsednik jevrejske crkvene optine Samuel velbl traio je od Magistrata da se na placu br. 636 ove crkvene optine, izmeu suseda Jozefa Jankovia, Antona Vagnera i Stevana Rupa (Stefan Rupp), po priloenom 1071 Ipak, kola nije odmah nacrtu podigne nova jevrejska kola, pokrivena crepom. podignuta, jer je, odgovarajui na otpis kraljevske vlade, u vezi sa podizanjem 1072 izraelitske i koerske kole, optina tvrdila da nije u stanju da istu finansira. Na sednici od 1. septembra 1904. godine, zastupstvo trgovita Rume donelo je odluku da u blizini eleznike stanice u Rumi kupi zemljite od 1073 kolska zgrada je ubrzo i dravne eleznice za gradnju Maarske kole. sagraena i stavljena u funkciju. Bila je namenjena deci elezniarskih radnika, koji su mahom bili maarske nacionalnosti. Jedan od njenih nastavnika u 1074 periodu 1912 1915. godine bio je ura Mrkobrad. Prvi podaci o zabavitu u Rumi su iz 1884. godine, kada je na molbu Ane Miler (Anna Mller) da u Rumi otvori deje uvalite, Magistrat odgovorio da je 1075 Ipak, sledee godine je Vlada u Zagrebu dozvolila to u nadlenosti Vlade. 1076 Darinki, eni uitelja Stevana Janoevia, da otvori uvalite male dece. Od takvih ustanova najdue je trajalo zabavite Julke Jurii. Prema upanijskim izvetajima radilo je od kraja XIX veka do 1915. godine. Rumsko vlastelinstvo je izdravalo zabavite. Godine 1895. imalo je devetoro muke i 1077 etrnaestoro enske dece. Broj dece je vremenom rastao: 1898 39, 1900 34, 1903 41, 1904 1078 42, 1907 50... Pomenimo na kraju i putujue kole (kurseve) igranja, koje su povremeno dolazile u Rumu. Jednu od takvih kola je drao ore T. Kosti, uitelj igranja, koji je vie godina drao kolu za obuavanje mladei igranju. On je 1883. godine od Magistrata traio dozvolu da istu otvori u Baderovoj gostionici i, kasnije Kod crnog orla. Uslovi za dobijanje dozvole su bili da deca ne smeju da ue sa odraslima, da se nastava ne odrava posle 20 asova, da nema naplaivanja 1079 ulaznica, jela i pia i bune muzike.

1071

IAS, Magistrat..., 1878, dok. br. 604-605 Napomena: na ovom placu je kasnije podignuta sinagoga, a danas je tu JP Stambeno. 1072 IAS, Magistrat..., sedniki zapisi, 16. avgust 1889. 1073 Dobrivoj Mitrovi, Graa..., 198 1074 upanijski izvetaj, god. 1908, 361-362 1075 IAS, Magistrat..., 1884, kut. 6.604-7.300 1076 IAS, Magistrat..., 1885, kut. 2.009-2.800 1077 upanijski izvetaj, god. 1895, 277; Slubeni glasnik Kraljevske hrvatsko slavonske i dalmatinske Zemaljske vlade, Odjela za bogotovlje i nastavu 1904. i 1917, Zagreb, 1904, 200 1078 Izvetaji Sremske upanije 1079 IAS, Magistrat..., 1883, kut. 1-950 i kut. 3.701-4.100

285

Jedan od najznaajnijih dogaaja za rumsko kolstvo bilo je osnivanje Rumske gimnazije. Ovakva kolska ustanova za Rumu poetkom XX veka bila je preka potreba. Tom konstatacijom je prihvaen predlog zastupnika ure Stajia na sednici zastupstva od 18. januara 1912. godine. Na jednoj od sledeih sednica, od 6. februara iste godine, doneta je odluka da trokove izgradnje nie realne gimnazije snosi optina. Utvreni su i prihodi od kojih e se pokriti svi trokovi kole. Takoe, odreene su i plate za osoblje ove etvororazredne gimnazije (direktor, 7 pravih uitelja, 2 pomona uitelja i 1080 poluitelj). Na vanrednoj sveanoj sednici gradskog zastupstva od 6. avgusta 1912. godine, kojoj su prisustvovali i Franja Krem, kraljevski zemaljski kolski nadzornik za srednje kole, a u svojstvu izaslanika kraljevske zemaljske vlade, sekretar vlade Ivan Gali, Mile Dejanovi, kotarski pristav i 16 gradskih zastupnika, doneta je odluka da se otvori gimnazija za muku i ensku 1081 mlade, upisom u prvi razred kolske 1912/1913. Dvadeset dana kasnije, stiglo je odobrenje Vlade, Odjela za bogotovlje i nastavu, za otvaranje prvog razreda Dravne realne gimnazije u Rumi, a 11. novembra dozvola da se prvi razred Male gimnazije razdvoji u tri paralelna 1082 razreda. Sledee godine je postavljeno pitanje gradnje gimnazijske zgrade. U meuvremenu, Gimnazija je od poetka kolske 1912/13. godine smetena u prostorijama nove srpske kole (prizemlje, desno od glavnog ulaza), u tzv. 1083 gimnazijskoj dvorani. Na sednici trgovinog zastupstva od 17. maja 1913. doneta je odluka da se izgradi zgrada za Gimnaziju i da se trai dozvola za otvaranje drugog razreda. Poetkom juna prihvaena je ponuda za gradnju kolske zgrade, prema nacrtu Stefana Tanera, na katastarskoj estici br. 57, sa frontom prema Glavnoj ulici. Trokovi gradnje su procenjeni na 12.000 K. Prema pisanju lista "Zastava", za tu svrhu je uzet zajam od 45.500 K iz Uboke zaklade i 25.000 K iz Katolikog kolskog fonda. Meutim , poetkom marta 1914. godine, zastupstvo je primilo jo jednu ponudu za gradnju ove kolske zgrade. Osijeki arhitekt Viktor Aksman (Victor Axmann) poslao je dve varijante za gradnju Gimnazije u Rumi, pri emu je usvojena varijanta B1. Dimenzije ovog objekta su bile 43,55 X 62,20 m. U aprilu je reeno da se 1084 uzme zajam u iznosu od 250.000 K.

Dobrivoj Mitrovi, Graa... , 196; Spomenica 1912-1967. Gimnazije u Rumi, 22; upanijski izvetaj, god. 1912, 148 1081 Spomenica 1912-1967. Gimnazije u Rumi, 22; Dobrovoj Mitrovi, Graa..., 198 1082 Dobrovoj Mitrovi, Graa... , 199 1083 "Zastava", 1912, 187, 201j; IAS, Magistrat..., 1912, kut. 5.481-7.611 (kut. sa 1913) 1084 Dobrovoj Mitrovi, Graa... , 199-200, 251; "Zastava", 1912, 228j Napomena: Franc Vilhelm pie da je Aksmanova ponuda najpre odbijena, a prihvaena ona Tanerova. (Franz Wilhelm, nav. delo, I, 385, 386)
1080

286

Nerealizovana varijanta plana Rumske gimnazije Kamen temeljac je poloen 30. juna 1914. godine, u okolnostima koje su vladale neposredno posle atentata u Sarajevu, a zgrada je podignuta tek u jesen 1924, pod rukovodstvom inenjera Milana Cvejia iz Beograda. U temelj 1085 : je stavljena kutija sa dokumentom na kome je pisalo Za veno seanje! U vreme slavne vladavine Njegovog Velianstva naeg premilostivog Cara i Kralja Franje Josipa Prvog; za vreme vladavine njegove ekselencije Bana Hrvatske, Slavonije i Dalmacije barona dr Ivana Skerleca od Lomnice; za vreme uprave visokog kraljevskog odela za bogotovlje i nastavu visokorodnog gospodina predsednika dr Stjepana Tropa; za vreme episkopata njegove ekselencije bosansko-akovakog i sremskog biskupa dr Ivana Krapca; za vreme administratora karlovake arhidijeceze preosveenog pakrakoslavonskog episkopa Mirina Nikolia; za vreme upanovanja njegovog visokorodnog upana Srema Imra Hidegetija i u prisustvu potpisanih rumskih duhovnika, inovnika i graana bio je danas postavljen kamen temeljac za zgradu nie realne gimnazije, koju je rumsko graanstvo otvorilo pre dve godine iz sopstvenih sredstava, a na sreu njegovog podmlatka i za procvat sadanjeg trgovita Ruma, iako je jo pre 138 godina zemaljska uprava u Zagrebu pokuala da u srcu lepog Srema utemelji jednu srednju kolu.
1085

Franz Wilhelm, nav. delo, I, 386

287

Neka ivi i cveta i napreduje naa Nia realna gimnazija! Neka je veno prati sadanja ljubav Rume i rumske okoline; takoe neka je svemoni Bog i premilostivi Kralj iz previsoke Habsburko-Lotarinke dinastije sa njihovom milou i njihovom pravdom sauvaju, ojaaju i uzdignu za vena vremena. Ruma, 30. juni 1914. U prvi razred Dravne realne gimnazije u Rumi upisano je 118 uenika, od kojih je na kraju godine ostalo 113. Najvie je bilo pravoslavnih (60), katolika (46), Jevreja (6) i evangelista (1). Uenika je bilo 64, a uenica 49; zanatlijske i trgovake dece 55, inovnike 19, advokatske, lekarske i privatnih merenika 4, dravnih i zemaljskih inovnika 5, posednika i vlastele 2, velikih obrtnika, trgovaca i bankara 1, seljaka 21, svetenika, profesora, uitelja, knjievnika i umetnika 3, slugu i nadniara 2 i oficira 1. Nastavu su kolske 1912/13. godine * drali: direktor Mojo Medi krasnopis, Eugen Rein (Eugen Rein) hrvatski, nemaki, muka gimnastika i zemljopis, Franjo Zelenko matematika i mjerstvo i prosto-runo risanje, Ivan Bareti hrvatski, nemaki i enska gimnastika, uro Mrkobrad matematika, mjerstvo, maarski jezik i prirodopis, Ivan Fridrih (Johann Friedrich) rimokatolika veronauka i Aleksandar Kosti pravoslavna veronauka. Svi su bili interni uitelji. Eksterni uitelji za obligatne predmete bili su Pavle Klajn (Paul Klein) evangelistika veronauka i Franjo Rihtman (Franz Richtmann) Mojsijeva veronauka. Uvjetno obligatne i neobligatne predmete su predavali Duan Popovi horsko i crkveno pevanje i Dragutin Hekman (Karl Heckmann) crkveno 1086 pevanje. Na prvoj redovnoj sednici uiteljskog zbora, od 22. oktobra 1912. godine, predsedavajui Mojo Medi je, izmeu ostalog, upozorio kolektiv na Visoku naredbu od 12. avgusta 1908, prema kojoj se osoblje Gimnazije, uenicima oba pola, mora obraati sa Vi, zatim da ih ne smeju telesno kanjavati, primati na 1087 stanovanje i privatno obuavati ukoliko im dre i nastavu. Ve u prvoj godini rada ustanovljena je biblioteka nastavnika Gimnazije. Raspolagala je fondom od 1.164 biblioteke jedinice, koji je stalno uveavan iz sredstava Zajednice doma i kole. Gimnazija je bila pretplaena na razne asopise: Letopis Matice srpske, Glasnik Istorijskog drutva, Hrvatska revija, 1088 U okviru ivot i rad, Jadranska straa, Saturn, Prosvetni glasnik i Zdravlje.

Mojo Medi, roen 18. oktobra 1855. u Likom Dobroselu. kolovao se u Gospiu i Rakovcu, gde je drugovao sa Nikolom Teslom. Prirodne nauke je diplomirao na Visokoj tehnikoj koli u Beu. Posle slubovanja kao profesor u Zagrebu, Petrinji, Osijeku, Sremskoj Mitrovici i Zemunu i reaktiviranja iz penzije, dolazi u Rumu kao direktor Gimnazije, gde je doekao definitivno penzionisanje 1921. godine. Umro je u Zemunu 13. decembra 1939. godine. Objavljivao je radove u Nastavnom vjesniku, Glasniku jugoslovenskog profesorskog drutva, Javoru, Strailovu, Brankovom kolu, Letopisu Matice srpske, Glasniku Zemaljskog muzeja u Sarajevu i drugim publikacijama. Pisao je i udbenike iz biologije. Otkrio je i opisao jednu vrstu trakavice, koja je nazvana taenia Medici i Stossich. (Ratko Rackovi, Mojo Medi, Zbornik ZMR, VI, Ruma, 2009) 1086 Izvetaj o maloj realnoj gimnaziji u Rumi za kolsku godinu 1912/13, Zemun, 1913. 1087 Zbirka ZMR, Prva knjiga zapisnika Rumske gimnazije (prepisao Bogdan Rajakovac) 1088 Dan, D. B. Spaji, Ruma i Rumljani u prolosti, Novi Sad, 7. oktobar 1939.
*

288

Gimnazije postojalo je i radilo Drutvo za pomaganje siromanih i vrednih 1089 uenika i uenica.

Nastavniki kolektiv Rumske gimnazije 1912. godine *** Na kraju slede izvodi iz Spomenice Srpske narodne kole, koji, u najvanijim segmentima, neposredno ilustruju njen rad tokom viedecenijskog postojanja. - kolska 1875/76. Obaveznih uenika je bilo 238, pohaalo 216, opetovaca 88. kolu je 26. jula pregledao kolski nadzornik Dimitrije Vurdelj. Biblioteka je posedovala 145 dela i 170 svezaka. - kolska 1876/77. Obaveznih uenika je bilo 254, pohaalo 122, opetovaca 94. Biblioteka je posedovala 162 dela i 206 svezaka.
1089

Zbirka ZMR, inv. br. 4

289

U kolskom vrtu je bilo 249 divljih voaka, 119 oplemenjenih i 260 okota vinove loze. - kolska 1877/78. Redovnih uenika je bilo 215, opetovaca 93, ukupno 308. Milica Nikolajevi je darovala ikonu Svetog Save sa zlatnim okvirom. Biblioteka je posedovala 162 dela i 206 svezaka. U vrtu je bila 351 divlja voka, 175 oplemenjenih i 308 okota vinove loze. - kolska 1878/79. Redovnih uenika je bilo 229, opetovaca 97, ukupno 326. kola je upisana u lanstvo Matice hrvatske.

...
- kolska 1880/81. Redovnih uenika je bilo 225, opetovaca 75, svega 300. Od 1. do 10. oktobra 1881. godine bio je narodni popis, te nije bilo nastave. Toa Bogdanovi i njegova supruga Draga poklonili su koli zastavu od bele svile sa trakama od tri boje i shodnim natpisom, u vrednosti 400 forinti, a zastava je osveena novembra 1886. godine. - kolska 1881/82. Ukupno 300 uenika. U Rumu je doao grof Ladislav Pejaevi kome su predstavljeni uitelji, a Ruma je bila ukraena svetiljkama i zastavama. Grof je pre odlaska posetio rimokatoliku crkvu i pravoslavnu crkvu Svetog Duha. ... - kolska 1883/84. Ukupno 302 uenika. Pregled kolske dece obavio dr Duan Dima, koji je konstatovao vie sluajeva trahoma. - kolska 1884/85. Ukupno 238 uenika. Biblioteka je posedovala 376 dela, 452 sveske (uiteljska) i 66 dela i 66 svezaka (aka). U kolskom vrtu je bilo 2.106 divljaka, 924 oplemenjene voke i 780 okota vinove loze. Gavra Putnik je odreen da ide na zemaljsku izlobu u Budimpetu. ... 290

- kolska 1886/87. Ukupno 340 uenika. Veliki upan Sremske upanije Ervin pl. eh posetio je Rumu. Zbog boginja i arlaha nastava je obustavljena 29. oktobra. Josip Juraj trosmajer je posetio Rumu 19. maja. kola je zatvorena zbog boginja 27. maja. Pokojnom oru Natoeviu su poetkom avgusta tri dana zvonila sva zvona. ... - kolska 1888/89. Ukupno 373 uenika. Nareenje da se deci dva puta godinje ita objava da se svako oteenje eleznikih stvari otro kanjava. Novi kolski zakon od 31. oktobra 1888. godine. - kolska 1889/90. Ukupno 385 uenika. Penzionisan je dugogodinji uitelj Uro Starevi. kolu je pregledao nadzornik Ivan tangl. - kolska 1890/91. Ukupno 408 uenika. Nastave nije bilo 6. i 7. oktobra, zbog berbe. Zbog popisa stanovnitva od 1. do 10 oktobra nije bilo nastave. ... - kolska 1896/97. Ukupno uenika 309. Uenici kole prisustvovali su osveenju nove rimokatolike kolske zgrade. Izlet u Vrdnik organizovan je 1/13. maja. ... - kolska 1898/99. Ukupno 257 uenika. Dr Holub slavni afrikanski putnik u Beu darovao koli zbirku minerala, fosila biljaka i ivotinja, kao i pet komada ispunjenih ptica. - kolska 1899/1900. Ukupno 267 uenika. 291

Pojava arlaha u oktobru. Dosadanja kua u eleznikoj ulici u kojoj je tokom vie godina bio smeten jedan razred kole je naputena, te su dva razreda ove kole premetena u staru zgradu rimokatolike kole, a preostala jedna dvorana u "ovokolskoj" zgradi pretvorena je u zbornicu. Od 13. novembra do 26. decembra, kole u Rumi su bile zatvorene zbog arlaha i difterije. - kolska 1900/1901. Ukupno 262 uenika. kola je upisana za lana osnivaa Srpske pelarske zadruge u Rumi. Veliki upan Sremske upanije Petar pl. Jurkovi i podupan Ivan Brni posetili su Rumu i kolu. Ovaj poslednji je u Rumi naprasno umro. kolu je 4. septembra 1900. posetio vojvoda Marko Miljanov sa enom Stefanijom. - kolska 1901/1902. Ukupno 281 uenik. Poseta pelarskoj izlobi u Vukovaru. - kolska 1902/1903. Ukupno 273 uenika. Dopis o borbi za iskorenjivanje upotrebe estokih pia meu uenicima. - kolska 1903/1904. Ukupno 274 uenika. kola je u vie navrata zatvarana zbog dobraca i krleta. - kolska 1904/1905. Ukupno 277 uenika. Rasputen prvi razred zbog bolesti dobraca. Osveena nova kolska zgrada. ... - kolska 1906/1907. Direktor kole Gavra Putnik je teko obolio. Nabavljen harmonijum. Svetosavska sveanost odrana 27. januara. - kolska 1907/1908. Ukupno 375 uenika. Zbog zaraze kola je poela 15. septembra. kola je 6. marta zatvorena na 6 dana zbog zaraze. 292

- kolska 1908/1909. Ukupno 367 uenika. Biblioteka je posedovala ukupno 1.450 knjiga. U kolskom vrtu je bilo 4.200 divljih voaka, 1.750 kalemljenih i 650 okota vinove loze. Poetak kole odloen je za 1. oktobar zbog zaraze krleti. Od 11. decembra 1908. uvedena je zabrana upotrebe irilice u slubenim spisima. Uvedeno je elektrino zvonce u kolu. - kolska 1909/1910. Upisano je 283 uenika (138 m. i 145 .), a u opetovnici 60 (30 m. i 30 .). U kolskom vrtu je bilo 2.900 divljih voaka, 2.995 oplemenjenih i 650 okota vinove loze. U koli je septembra 1909. organizovana Zemaljska pelarska izloba i izloba narodnih enskih radova. Vie od 40 uenika stupilo je u Sokolsko drutvo. Uenici su uestvovali na nonim zabavama i terevenkama, ime su se ogreili o kolski i nastavni red. Deca mogu da pohaaju sokolske vebe i zabave samo danju i pod nadzorom uitelja. irilica u smislu naune osnove uvedena je u prvi razred 23. marta. Duan Popovi je bio na konferenciji uitelja Srba 19. maja u Zagrebu. - kolska 1910/1911. Upisano je 294 uenika (151 m. i 143 .), a u opetovnici 58 (27 m. i 31 .). U vrtu je bilo 2.700 divljih voaka, 1.850 oplemenjenih i 650 okota vinove loze. Obavljen je popis stanovnitva od 1. do 10. januara 1911. godine. Putujui uitelj H. Sarka sa svojim projekcionim aparatom projektovao je 136 slika primorja (od Trsta do Kotora). Dr Slavko Rehnicer obavio je cepljenje protiv crnih boginja. Sahrana Antonija Bogdanovia 19. aprila. Organizovan izlet u umicu Tivol na Majales 15. maja. - kolska 1911/1912. Upisano je 310 uenika (154 m. i 153 .), a u opetovnici 67 (27 m. i 40 .). kolski vrt ustanovljen na novom zemljitu, i to u kolskom dvoritu, povrine 301 kv. hv., u kome je bilo 109 dvogodinjih kalema, 360 divljih voaka i 32 okota vinove loze.

293

Nije otvorena paralelka za 3. razred (. Staji je u Zastupstvu bio protiv). On je, kao i M. Nikolajevi, izabran da ispita broj aka u 3. razredu, ali oni to nisu uradili tokom cele godine. Pisac Spomenice smatra da je to uraeno namerno, jer su oni imali svoju decu u 3. razredu. Zbog privatnih interesa trpe kola i prosvetni rad. Spomenik Jovanu Jovanoviu Zmaju podignut je 5. novembra. Sledi kritiki zapis kako se Odbor Srpkinja za podizanje spomenika ika Jovi Zmaju stavio u slubu jedne politike stranke, tako da je cela proslava slabo uspela. Niko iz kole nije uestvovao (nije ni pozvan), jer su obaveteni tek 10 15 dana pre otkrivanja. Uitelju je zabranjeno da dri govor, a deci da prisustvuju u punom broju, jer bi samo smetala. kolski podvornik je tokom noi ipak istakao barjak, ali je zato kanjen. Avgust Foltman je u bescenje prodao kaleme iz biveg kolskog vrta, ne obavetavajui o tome kolu, iji je vrt prazan. - kolska 1912/1913. Upisano je 327 uenika (166 m. i 161 .), a u opetovnici 70 (24 m. i 46 .). Gimnastika dvorana pretvorena je u dve uionice za potrebe Gimnazije, a svlaionica u zbornicu. Zgrada kole je pokrivena eternit ploama, dok je crep skinut. Zbog promaje u kolskim hodnicima jedna vrata su premetena na vie. U Rumi je vladao arlah, te je poetak kole odloen za 9. septembar. kola je tokom godine obeleila: parastos pokojnoj kraljici Jelisaveti (10. septembar), prizivanje Svetog Duha (13. septembar), imendan cara Franje Josipa (4. oktobar), priea, noenje litije na ita (28. april) i deji dan (7. i 8. jun). Pogreb katolikog upnika Josipa Oberlajtera (8. novembra). Nabavljena nova uila: zemljovid Kraljevine Hrvatske Slavonije i Dalmacije i vatrogasna tricaljka. - kolska 1913/1914. Jo jedna uionica ustupljena je za potrebe Gimnazije, tako da su sada dva razreda ove (puke) kole morala da idu u rimokatoliku osnovnu kolu. Duan Popovi je kritiki gledao na ostanak Gimnazije u koli, na raun nie srpske kole. aci su 15. juna ili u bioskop Apolo i gledali Stradanje Hristovo. Pogreb Milice Nikolajevi, predsednice enske dobrotvorne zadruge, 13. maja. Grof Marko Pejaevi (narodni zastupnik u Saboru) posetio je kolu. Blagodarenje i kraj kolske godine 30. juna. Direktor Duan Popovi odrao je govor povodom smrti Franca Ferdinanda i Sofije Hohenburg, u prisustvu mnogobrojnih graana i roditelja dece zgraajui se nad gadnim i crnim zloinom. 294

- kolska 1914/1915. Ceo Srem je postao ue ratno podruje. Poetak nastave je kasnio, i to uz riku topova i groktanje puaka, kada bi naa hrabra vojska nastupala na neprijateljsku zemlju. kolska zgrada je upotrebljena u vojne svrhe i koriena je kao rezervna vojna bolnica. Mobilisani uitelji Mihajlovi i Mili. Zbog rata i buduih tekih materijalnih prilika osnovan je u Rumi Graanski odbor za potporu siromanih obitelji mobilisanih Rumljana, iji je blagajnik bio Duan Popovi. On je sakupio 4.200 K. Direktor kole Duan Popovi je bio interniran, kao talac za Rumu. Poto nije mogao da poloi jemstvo od 20.000K (kao neki) morao je tamnovati najpre u Hrvatskom domu, a kasnije je sam plaao stanarinu za tamnovanje u trajanju od 3 meseca. kolske agende je preuzeo Petar Stefanovi, navodno po usmenoj naredbi optinskog belenika. Naredba od 3. oktobra 1914. o ukidanju irilice u prvom razredu. kola je dobila ime Opta puka kola s hrvatskim nastavnim jezikom 1. decembra. Vojsci u Budimpeti je od strane kolske mladei poslato 180 K. U kolu se vratio Duan Popovi, koji je naao knjinicu u neredu, obijene ormare, razbacane knjige, razbacane i unitene slubene spise, oteena ili nestala uila, poupan vrt, a vinovu lozu delom zapaljenu. Zabrana upotrebe "pisanki, biljenica, zadunica i crtanki" tampanih irilicom. Zabrana pojedinih knjiga (Vasa Repekt). Zabrana slike Svetog Save u odelu srpskog kralja, zabrana ekavice Poto se kola ne odvija uitelji moraju da obavljaju manipulacione i pisarske poslove kod kotarskog suda (popisana stoka, radna snaga u Rumi) - kolska 1915/1916. kola opet poinje uz grmljavinu topova i druge ratne grozote. Sve kolske zgrade su ustupljene vojsci, ali na podsticaj ravnatelja, uitelja Antuna Muhe, Duana Popovia i Moje Media, kao i mesnih politikih oblasti, dozvoljeno je da se kolska zgrada u Gornjoj glavnoj ulici upotrebi za kolu. Zgrada je popravljena, a vojska je platila tetu. U istoj zgradi je radila i gimnazija i obe nie puke kole. Srpska kola je dobila samo 3 uionice za svojih 7 razreda, pa je izvoena naizmenina nastava. Ali, bolje je i to, nego nita, jer se mlade odvojila od kole i od crkve i klatarila bez ikakvog nadzora. Knjige su stigle sa zakanjenjem i bez irilice. Novo ime kole: "Opta nia puka kola u Donjoj Glavnoj ulici u Rumi". Sakupljanje za vojsku (dakovi za pesak, vunene krpe, guma, kauuk, novac...). 295

Kultura

Poputanjem politikih stega, nakon ukidanja apsolutizma, mogao se oekivati razmah drutvenog ivota i kulture u tom kontekstu. To se i desilo, ali postepeno, i u manjem obimu. Drava je jo uvek bila duboko podeljena postojeom etnikom strukturom stanovnitva, to se neminovno odraavalo i u ovoj oblasti ivota. Sline prilike su vladale i u Rumi. Drutveni ivot i kultura su bili jasno i snano obeleeni nacionalnim predznakom. Drugim reima, okolnosti u sferi kulture su tokom celog ovog perioda bili pod uticajem aktuelnih nacionalnih pokreta, iji su bili sastavni deo. tavie, kultura, odnosno njeni poslenici, bili su na elu ovih pokreta. Prvi znaci buenja iz umalosti svakodnevnog ivota pojavili su se jo krajem 1860. i poetkom 1861. godine. Tih dana je u Rumi boravila pozorina druina iz Novog Sada, najverovatnije pretea Srpskog narodnog pozorita, nastalog neposredno potom. Sledila su gostovanja slinih putujuih drutava, zatim zabave, besede, sela ...

Rumska drutva
Jedno od najznaajnijih rumskih drutava bilo je Srpsko pevako drutvo, koje je svojim radom u najveoj meri obeleilo kulturni ivot Rume u drugoj polovini XIX i poetkom XX veka. U lokalnoj istoriografiji svojevremeno se razvila polemika oko godine njegovog osnivanja. Prema nekim miljenjima to je bila 1862. godina, koja se nalazi na znakama ovog drutva, a prema drugim, 1872. godina, kada je drutvo dobilo svoja pravila. Izvetaj Srpskog pevakog drutva za 1911. godinu daje nedvosmislen odgovor na ovo pitanje. Prema njemu, drutvo je osnovano 28. septembra 1962. godine, u meovitom zboru, a prvu liturgiju je otpevalo na dan Svetog Save 1863. Osnivai drutva su bili 1090 Panta A. urii i Vasa Kritovac. Prvi podaci o postojanju jednog srpskog pevakog drutva u Rumi potiu iz 1867. godine, kada je u Rumi odrana beseda, u organizaciji srpske omladine. Prihod od besede je najpre bio namenjen osnivanju stalne pevake druine, ali je kasnije otiao u korist kolskog fonda. Sreski sudija Branko Jovanovi je isprva zabranio odravanje ovog dogaaja, verovatno zbog toga to su organizatori tom prilikom naglaavali potrebu borbe protiv tueg, neprijateljskog elementa. Kasnije je beseda ipak odobrena, uz uslov da se u dvorani postave dva crno-uta barjaia. Njegov gest je srpska tampa kasnije prokomentarisala reima od Turina gori poturica. Besedu je otvorio A. Arinovi, koji je ujedno bio i horovoa pevakog drutva. Na besedi je drutvo
1090

Izvetaj Srpskog pevakog drutva za 1911, Ruma 1912.

296

slono otpevalo pesme Neverom me zva, Bivali ehove i Ubojna truba. Njihov nastup je publika primila sa oduevljenjem. U recitatorskom delu nastupili su N. irii sa pesmom Graov-laz, Evica Maksimovi Videla sam (kada je nekima oko zasuzilo) i Srpkinja sam, Mihail Farma Smrt majke Jugovia i St. Milutinovi sa pesmom Sklopih oi. Drugi deo priredbe se pretvorio u zapadnu zabavu sa mazurkom i tramblanom, to je bio ustupak 1091 oficirima koji su, takoe, pozvani na ovu besedu. Posle pomenute besede, u Rumi je zavladao radni duh koji tera i hoe napred. Novoobrazovana pevaka zadruga je odrala vie sastanaka pod predsednitvom L. Stanojevia. Njena pravila su poslata Namesnikom veu na odobrenje. Meutim, sudija Branko Jovanovi i Konstantin Koji (bivi Tekelijin pitomac) i dalje su ometali rad ovog drutva, izgovarajui se da zbog takvih delatnosti u Srem mogu biti poslate jo dve regimente. Tako, jednom prilikom, dok je u srpskoj koli tekao sastanak ovog drutva, ba dok je mladi rumski trgovac Jovan arkadi itao svoj govor, u salu je doao jedan nezvan gost. Bio je to Konstantin Koji. Prisutni su pomislili da je doao da im se pridrui. Meutim, on je rekao da u ime vlasti zabranjuje ovaj skup i zamolio ih je da se raziu. Kasnije se ispostavilo da je doao sa etnikom, koji je ekao napolju. Sutradan je sudija Jovanovi zvanino pozvao arkadia u sud. U Rumi se posle govorilo da e ova dvojica obavestiti Zagreb o tome kako su rasturili jedno srpsko drutvo i da, kao lojalni, paze na miletievce. Sastanak je kasnije ipak 1092 odran u jednoj privatnoj kui. Hor pevakog drutva je nastupio na jo jednom selu, odranom 3. septembra 1867. godine. Selo je otvorio J. arkadi, a nakon toga su otpevane pesme De je srpska vojvodina, pod upravom gosta B. Mijajlovia, uje li Kato, Devojka sokolu zulum uinila i, na insistiranje publike, dve pesme o Miletiu. Gostu Mijajloviu se dopalo pevanje hora, ali je zamerio to su ene sedele odvojeno od mukaraca i to je meu enama bilo nekoliko uparaenih i okienih, koje su meusobno govorile nemaki. Jedna informacija, izneta tom prilikom, unosi nedoumicu o postojanju srpskog pevakog drutva te godine, jer kae da se u Rumi odavno radi na stvaranju stalnog pevakog drutva, ali se od toga odustalo zbog organizovanja jednog ireg drutva, koje bi pored pevanja ukljuivalo i itaonicu, predavanja, sela i druge aktivnosti. Zanimljivo je i to, da su dan pre ovog sela, Nemci u Rumi imali svoj bal, na koji su pozvali i Srbe. Oni se, meutim, nisu odazvali, jer nisu hteli da igraju valcere 1093 i polke. Iste godine, neto kasnije, pominju se izvesni rumski omladinci, koji su istupili iz pevakog drutva, jer su u njega uli neki iz niega sveta. Ipak, posao na organizaciji pevake zadruge nastavljen je do kraja 1867. godine, pri emu je prednjaila rumska srpska omladina. Sastanci drutva su odravani u 1094 kolskim prostorijama i u privatnim kuama.
1091 1092

"Zastava", 1867, 73 "Zastava", 1867, 80 1093 "Zastava", 1867, 86 1094 "Zastava", 1867, 76, 80

297

Vesti o radu Srpskog pevakog drutva u Rumi nalazimo i u narednim godinama. Advokat Sima Kresti potpisao je oglas u kome Srpsko pevako drutvo u Rumi, u osnivanju, iskazuje potrebu za jednim uiteljem pevanja, sa godinjom platom od 500 forinti. Izmeu ostalog, njegov zadatak je bio da svake godine priredi jednu zabavu (besedu). Rok za javljanje je est nedelja, uz 1095 dostavljanje svedoanstva o strunosti. Na ovaj oglas se verovatno javio i Vaclav abun, eh iz Praga. On se 1870. godine, kao primer slovenske solidarnosti, pominje kao uitelj pevanja i koroupravitelj Omladinskog pevakog drutva u Rumi. Svoja dela je u Rumi 1096 izvodio na glasoviru i violinelu. Kao lan pevakog drutva tih godina naveden je i Mihail Farma, koji je izneo javnu zahvalnost, to je ono uestvovalo na sahrani njegovog oca, a est gost na drutvenim priredbama bila je Marta Stanojevi, koja je na glasoviru 1097 svirala srpske pesme. Konano, juna 1872. godine, odobrena su Pravila Srpskog pevakog drutva u Rumi. Definiui drutveni cilj ona navode uenje umetnosti pevanja, kako crkvenog, tako i svetskog. Drutvo je imalo i svoju kolu za harmonino pevanje, u kojoj se nastava odvijala besplatno. Ko je pohaao pevaku kolu ili samo pevao u drutvu, nije smatran lanom, ve uenikom. lan je mogao da postane svaki neporoan tuzemac, koji bi u drutvenu blagajnu uplaivao vie od 4 forinte godinje. Delili su se na sudelujue (pevai) i potpomaue. Pored lanarina i poklona, drutvo se izdravalo i od prihoda sa beseda, sela, javnih predavanja i igranki, koje je organizovalo. Na drutvenom peatu bila je urezana lira, sa natpisom Peat Srpskog pevakog drutva u Rumi. Njegov prvi privremeni predsednik bio je Sima Kresti, a navedena su i imena . J. orevia, Josima Bogdanovia, Sime Milutinovia, Steve T. Jakovljevia i 1098 Spiridona Antonijevia. Poetkom osamdesetih godina u radu drutva i, uopte, u muzikom * ivotu Rume, isticao se mladi horovoa Duan Jankovi . Do tada su uitelji
1095 1096

"Zastava", 1869, 98 "Zastava", 1870, 4 1097 "Zastava", 1871, 47 i 1869, 27 1098 Pravila Srpskog pevakog drutva u Rumi, Ruma, 1883. * Duan Jankovi je roen u Rumi 15. marta 1861. godine, u zanatlijskoj porodici. Osnovnu kolu je pohaao u Rumi, a gimnaziju u Sremskoj Mitrovici. Konzervatorijum je zavrio u Beu 1883, a tokom 1887. godine se usavravao u Pragu kao operski peva. Radio je kao nastavnik muzike u gimnazijama u Kruevcu, Kragujevcu, Vranju, Vrcu i Beogradu. Godine 1891. poloio je dravni ispit za nastavnika muzike, a 1919. je postao vii predava muzike. Napisao je Metodiku pevanja za nastavnike muzike u srednjim kolama. Due vreme vodio je hor Akademskog pevakog drutva "Obili" - hor studenata Beogradskog univerziteta. Pored toga, od 1895. godine pisao je muzike kritike saraujui u raznim asopisima i listovima, kao to su: "Prosvetni glasnik", "Nastavnik", "Zastava", "Trgovinski glasnik", "Delo", "Zvuk", "Glasnik pravoslavne crkve". Pored toga bavio se i komponovanjem horskih kompozicija i dugi niz godina aktivno nastupao kao koncertni peva. U Zborniku horskih pesama br. 2, objavljena je njegova kompozicija za meoviti hor Rosa. Umro je 20. aprila 1930. godine u Beogradu i po linoj eli sahranjen u porodinoj grobnici na gradskom pravoslavnom groblju u Rumi. Danas ovog nadgrobnog obeleja vie nema, a zahvaljujui profesoru Bogdanu Rajakovcu sauvana je fotografija Duana Jankovia koja se nalazila na spomeniku. (ore

298

pevanja uglavnom bili uitelji narodnih katolikih kola, koji su ovaj posao obavljali uz malu nadoknadu, i zato nemotivisano. Vie su se angaovali na obuavanju svog pevakog drutva, dok im je Srpsko pevako drutvo bilo u drugom planu. Poto 1882. godine drutvo nije imalo uitelja pevanja, rumski Srbi su svesrdno preporuivali mladog Duana Jankovia. On je ubrzo preuzeo ovu dunost i, ve 31. juna iste godine, organizovao zabavu u korist Vrana postradalih prilikom elementarne nepogode. Zabava je odrana u gostionici 1099 Kod zelenog venca, uz prisustvo mnogobrojne publike. Kao dirigenta koji je opravdao poverenje skuptine Srpskog pevakog drutva, Jankovi se pominje i sledee 1883. godine, nakon jedne zabave, gde su izveli sledee kompozicije: Uskliknimo, Ori mi se, Da se ne probudi, 1100 Sa jednog, pak, drugog nastupa drutva, pod istom Eno barjak. dirigentskom upravom, odranog 19. februara (2. marta) 1884. godine, otpevane su pesme: Jadna draga (muki zbor), Rastanak (muki zbor), Kor iz Viljema Tela (muki zbor), Sunce mi je neveselo (T. Jakovljevi i Vlajko Bugarski), Lovaki kor iz Frajica (muki zbor), Tuga (meoviti zbor) i Vtak 1101 mnoho srci mrtvo jest (meoviti zbor). Osim to je kao horovoa dobijao veoma dobre ocene javnosti, Duan Jankovi je na tadanjim zabavama nastupao i kao peva. To je bio sluaj na Brankovoj veeri u Rumi 1883. godine, kada je uz pratnju Draginje Andrijevi na pijaninu, otpevao Lastavicama. Hor je tada izveo Viljema Tela od Rosinija 1102 i Brankovo kolo. Izgleda da mladi likovoa Duan Jankovi, koga je na ovaj poloaj dovela skuptina Srpskog pevakog drutva, od poetka nije bio po volji nekim lanovima uprave drutva, iji je predsednik tada bio Sima Stai. Posle dve godine usledile su i otvorene kritike na njegov rad. Navodi se da je darovit i muzikalan, ali samouk i bez strune spreme, kao i da je na repertoaru hora 1103 malo srpskih pesama. Predsednik drutva tih godina je bio Paja Bogdanovi. Nema podataka kada je Jankovi otiao iz Rume, ali prema vestima iz tampe, njegovi kasniji nastupi su nailazili na dobar prijem. Pohvale te vrste je dobio za koncerte odrane u Novom Sadu i Sremskim Karlovcima tokom 1886. godine. Znatno kasnije, objavljena je i vest da su odobreni koncerti Duana 1104 Jankovia i njegove sestre Katice u Ugarskoj od 15. avgusta 1903. godine. Sredinom osamdesetih godina Srpsko pevako drutvo je zapalo u probleme. Prve vesti o tome nailazimo 1886. godine, kada je jedna beseda 1105 odloena, jer se "pevako drutvo raspudilo, i nema svog horovou.
Arseni, Znameniti Rumljani, I, Ruma, 1996; Bogdan Rajakovac, Dva muziara Rumljana: Toa Andrejevi i Duan Jankovi, IX Festival muzikih drutava Vojvodine, Ruma, 14. jun 1972) 1099 "Zastava", 1882, 123 1100 "Srpski glas", 1883, 5 1101 "Zastava", 1884, 25 1102 "Zastava", 1883, 64 1103 "Srpski glas", 1882, 23; "Zastava", 1883, 64 i 1884, 33 1104 "Zastava", 1886, 13, 19, 75 i 1903, 87 1105 "Zastava", 1886, 104

299

Pozivnica Rumskog srpskog pevakog drutva

300

Zato je odbor Rumskog pevakog drutva, na elu sa predsednikom Simom S. Staiem, izdao proglas naslovljen sa brao Srbi. U tekstu se istiu rodoljublje, portvovanost i svest Rumljana u prethodnom periodu. Meutim, danas (1887. godina p. a.), kada pevako drutvo obeleava 25 godina postojanja, dolo se do toga da mu se peva posmrtna pesma. Imalo je samo 80 potpomauih lanova, sa godinjim prihodom od 320 forinti. Pao je i broj pevaa, tako da se vie ne moe pevati. Na zabavama koje ono organizuje, bilo je malo posetilaca. Omladina nee u Drutvo. Okree se od srpske kulture i to iz pukog inata. Uz konstataciju da ovako dalje ne moe, za 13/25. decembar 1887, u koli u 14 asova, organizovan je bratski razgovor na ovu 1106 temu. Izlaz iz krize drutvo je pokualo da nae u personalnim promenama. Posle jednog oglasa za horovou, objavljenog 1886. godine, sledee godine se na tom mestu pominje Aleksandar Dozela. Izmeu ostalog, njegov zadatak je bio da pet 1107 asova nedeljno obuava uenike u pevanju. Vesti iz kasnijih godina, meutim, ne govore u prilog poboljanju prilika u Drutvu. One izvetavaju da Pevako drutvo loe stoji, jer lanovi ne dolaze na vebanje, a uenici pevake kole ne pohaaju nastavu redovno. Broj polaznika kole je smanjen na osam mukih i sedam enskih uenika, pri emu 1108 su od ove osmorice samo trojica Rumljani. Poetkom devedesetih godina XIX veka, predsednik Srpskog pevakog drutva bio je inenjer Jovan Tati, a oglas za horovou je, manje-vie, bio 1109 stalno otvoren. Ipak, drutvo je radilo i uestvovalo na skoro svim priredbama koje su tada organizovane u Rumi, a esto je i gostovalo u drugim sredinama. Jedan od njegovih najznaajnijih nastupa je bio na proslavi 500 godina od Kosovske bitke, odran u Ravanici 1889. godine. Pored Rumljana, nastupala su pevaka drutva iz Novog Sada, Mitrovice, Paneva, Srbobrana, ida, Vukovara... Pod upravom Aleksandra Dozele Rumljani su otpevali pesmu 1110 Napred. Prilikom proslave Svetog Save 1895. godine, drutvo je pevalo: Pozdrav Svetom Savi (meoviti zbor), Skupljajem se od Ajzenhuta (muki zbor), Svet e itat pesme moje od Duboka (enski zbor uz pratnju harmonijuma), Davorovi dvori od D. Jenka (muki zbor), Ruske pesme od J. Volfa (meoviti 1111 Iste godine, u humanitarnoj akciji pomoi poplavljenim krajevima u zbor). okolini Rume, zajedno sa Nemakim pevakim drutvom, Srpsko pevako
1106 1107 1108

"Zastava", 1887, 186 "Zastava", 1886, 114; "Branik", 1887, 5 "Zastava", 1895, 64 1109 "Zastava", 1892, 63 1110 "Zastava", 1889, 86 1111 "Zastava", 1895, 8

301

drutvo je izvodilo: Ninje sili od Davida (meoviti zbor), Veernji hor (Abendchor) od Krajcera (muki zbor), Davorovi dvori Davorina Jenka (muki 1112 Na zabavi u gostionici Kod zbor), Oj oblaci M. Topalovia (meoviti zbor). Orla pevani su: Voskliknite gospodevi od Sinika (muki zbor), Jeli od Zajca 1113 (muki zbor), Jezerce (meoviti zbor) i Bojo mi bojo (meoviti zbor). Uz konstataciju da je stanje u ovom drutvu jo uvek loe, na jednoj * 1114 takvoj zabavi, kao ambiciozan, okarakterisan je Duan Popovi . Krajem XIX i poetkom XX veka predsednik Srpskog pevakog drutva bio je Teodor Bogdanovi. On je, neposredno pred smrt, naruio drutvenu zastavu, elei time da obelei 30 godina rada drutva. Izradu zastave je kasnije na sebe preuzela njegova ena Aleksandra, koja je obeala da e snositi trokove zabave organizovane za tu priliku. Zastava je izraena od belog brokata, na jednoj strani je bio lik Svetog Jovana, a na drugoj lira sa guslama i uokvirena lovorovim vencem, uz tekst: Teodor Bogdanovi Rumskom srpskom pevakom drutvu. Na okrajcima zastave treperile su zlatne resice. Za potrebe proslave, novi predsednik drutva, dr Duan Dima, napisao je himnu, koju je komponovao Isidor Baji. Proslava osveanja zastave odrana je u nedelju 28. jula/10. avgusta 1902. godine. Program se sastojao u sledeem: u subotu je organizovan doek gostiju na eleznikoj stanici i njihov razmetaj po kuama; u 9 sati je bio sastanak u prostorijama pevake kole, zatim se, uz pratnju vatrogasne muzike, ilo do kumine kue, gde je Rumsko pevako drutvo otpevalo serenadu za kumu; sledei sastanak je bio Kod orla; u nedelju su doekani i smeteni novi gosti, zatim je odrana sluba u crkvi, a u 11 asova se odigrao sveani in osveenja zastave u crkvi Svetog Duha. Posle toga je usledio ruak u gostionici Kod orla, a ceo program je zavren koncertom sa igrankom, sa poetkom u 20 asova. Posle proslave, drutvo je izjavilo javnu zahvalnost svim prilonicima, kojih je bilo vie desetina, uglavnom iz Rume. Meu onima koji su ovu proslavu najvie novano pomogli su: kuma Aleksandra Bogdanovi sa 240 K, grof Ladislav Pejaevi sa 100 K, Zadruga za tednju i predujmove, Kreditno akcionarsko drutvo, Nemako pevako drutvo i Dobrovoljno vatrogasno drutvo sa po 50 K i Srpska pravoslavna crkvena 1115 optina 30 K.
1112 1113 *

"Zastava", 1895, 79 "Branik", 1897, 21 Duan Popovi je roen u oki 7. marta 1865. godine (prema drugom izvoru 1866) u svetenikoj porodici. Gimnaziju je pohaao u Novom Sadu i Segedinu, a uiteljsku kolu u Somboru. Po doseljavanju u Rumu, oktobra 1890. godine, odmah se ukljuio u drutveni i kulturni ivot grada. Svirao je harmonijum i sve vrste tambura. Na elu Pevakog drutva ostao je do 1920, kada ga je zamenio Branko Cveji. U okviru drutva vodio je i tamburaki orkestar. Kao uitelj u Rumi slubovao je oko tri decenije. Bio je i prvi nastavnik pevanja u Rumskoj gimnaziji. Jedan je od osnivaa Srpske trgovake omladine 1907. godine i Omladinske trgovake kole. Bavio se i komponovanjem. Pretpostavlja se da je on autor muzike za pesmu ure Jakia Kroz pono nemu. Umro je 7. avgusta 1921. u 56. godini. (D. B. Spaji, Ruma i Rumljani u prolosti, "Dan", Novi Sad, 24. jun 1939; D. Poznanovi, Muziki pregalac Duan Popovi, "Sremske novine", 15. avgust 1979; Bogdan Rajakovac, Duan Popovi, Festival muzikih drutava Vojvodine, Ruma, 10. jun 1974;ore Arseni, Znameniti Rumljani II, Ruma, 2002) 1114 "Zastava", 1897, 179 1115 "Zastava", 1902, 126, 163, 189: IAS, Magistrat..., sedniki zapisi, 28. juli 1902.

302

Od 1904. godine u sastavu Srpskog pevakog drutva je i Tamburaki orkestar, na elu sa Duanom Popoviem. Jedan od prvih koncerata su odrali 1116 Meu ostalim nastupima tu je i onaj na 22. februara (6. marta) iste godine. 1117 kome je uestvovao i operski tenor Orenski iz Beograda, 1910. godine. Potujui delo pesnika Jovana Jovanovia Zmaja, delegacija Srpskog pevakog drutva ga je 1904. godine posetila u Sremskoj Kamenici, pred njegovu smrt. Pesnik je primio oko 40 pevaa i pevaica, koji su mu celivali desnicu, a pozdravio ga je biranim reima dr Duan Dima. Meu posetiocima 1118 je bila i etvorogodinja devojica Olga, erka Vie Grujia. Slava Srpskog pevakog drutva su bili Duhovi (8/22. jun). Prilikom obeleavanja slave 1908. godine, drutveni kum je bio Bogdan Novakovi, kotarski predstojnik. Manifestacija je zapoela u srpskoj koli, a zatim su se zvanice, sa zastavom, uputile u crkvu, na liturgiju. Odatle se otilo u crkveni dom, gde je svetenik Marko aula osvetio vodicu i slavski kola. U 3 asa popodne organizovan je izlet u batu Sime Milutinovia, gde je veselje potrajalo 1119 do kasno u no. Na vanrednoj skuptini drutva odranoj 1910. godine, pored inicijative za izgradnju zgrade za kolu pevanja, raspravljalo se o novom imenu drutva. U opticaju su bila tri predloga: zadravanje starog imena, davanje imena pesnika Branka Radievia ili Jovana Jovanovia Zmaja. Na kraju je odlueno da se drutvo nazove Srpsko pevako drutvo Jovan Jovanovi Zmaj. Tom prilikom 1120 su doneta su i nova Pravila, a horom je upravljao Sava Goloin. Prema reima njegove sestre, u Rumi je uoi Prvog svetskog rata, krae vreme u svojstvu dirigenta hora, boravio i poznati srpski kompozitor Milenko Paunovi (1889 - 1924). Izmeu ostalog, bio je i profesor muzike kole 1121 Stankovi u Beogradu i kompozitor dela "Prva jugoslovenska simfonija". Negde u isto vreme (1913), kao horovoa Srpskog pevakog drutva pominje 1122 se i eh Dragutin Stari. Od vanijih nastupa drutva u godinama pred izbijanje Prvog svetskog rata, treba pomenuti onaj u banji Koviljai pred prestolonaslednikom Aleksandrom Karaoreviem 11. jula 1911. godine. Prestolonaslednika je tada 1123 pozdravio predsednik Srpskog pevakog drutva Aleksandar Cikovac.

1116 1117 1118

"Zastava", 1904, 40 "Radikal", 1910, 5 "Zastava", 1904, 105 1119 "Radikal", 1908, 20 1120 "Radikal", 1910, 29 1121 Biljana Milanovi, Kontekstualizacija ranog modernizma u srpskoj muzici na primeru dva ostvarenja iz 1912. godine, internet sajt: www.komunikacija.org.yu/komunikacija/casopisi/muzikologija/VI_6/15/show_html?stdlang=si Biljana Milanovi, Znaaj i uloga prepiske u osvetljavanju linosti i stvaralatva Milenka Paunovia, internet sajt: www.komunikacija.org.yu/komunikacija/casopisi/muzikologija/II_2/d05/show_html?stdlang=pl 1122 "Zastava", 1913, 66j 1123 "Zastava", 1911, 156v; Izvetaj o radu Rumskog srpskog pevakog drutva za 1911.

303

Srpsko pevako drutvo u Rumi poetkom XX veka 304

Na takmienju Saveza srpskih pevakih drutava u Somboru, za svoj nastup su osvojili treu nagradu srebrni pehar sa lavom. Na muzikim priredbama i takmienjima, na repertoaru drutva, tada su bile pesme Isidora Bajia, Kornelija Stankovia, P. Kranevia, I. Glinke, D. Starog, J. Marinkovia 1124 i drugih. Meu mnogobrojnim dobrotvorima drutva treba pomenuti: Kristinu Filipovi, koja je darovala drutvu dve kue, br. 52 i 54 u eleznikoj ulici; zatim, Mariju ud. Kosti, koja je radi veite uspomene na svoju umrlu jedinicu erku Cvetu, drutvu poklonila vinograd izmeu Novog vaarita, Maarske i Kraljevake ulice, za koji je planirano da se vremenom preuredi u drutveni park pod imenom "Cvetin park"; Simu Milutinovia, koji je drutvu poklonio svoju ciglanu i dao 1.000 K za gradnju Pevako-muzike kole, od koje se kasnije 1125 odustalo. Rumski Nemci su imali svoje pevako drutvo, iji su koreni datirali iz ranijeg crkvenog hora. Godine 1868. "Zastava" pie da je u Rumi ranije postojalo neko malo 1126 nemako pevako drutvo. Dosta kasnije, krajem 1891. godine, u okviru novoobrazovanog Prvog rumskog italakog drutva ustanovljeno je pevako drutvo. Jedna grupa pevaa se 24. juna 1894. godine izdvojila i osnovala Prvo rumsko nemako muko pevako drutvo. Brojalo je dvadesetak lanova, a u upravi su bili Aleksander Kovaevi, kao predsednik, zatim Anton me, Karl turm i drugi. Godine 1902. predsednik drutva je bio Ferdinand Rister, a horovoa Jakob Ambroz. Na velikom festivalu u Novom Sadu 1908. godine, ovaj rumski hor je 1127 odneo pobedu i postao veoma popularan u muzikom svetu. Negde u tom periodu (oko 1894) u literaturi se pominje i Nemako 1128 katoliko pevako drutvo. Jedno drugo muziko drutvo, Drutvo prijatelja muzike u Rumi, sa predsednikom Francom Hofmanom, osnovano je 1909. godine. U njemu su glavnu ulogu imala braa Jakob i Karl Ambroz. Njegov nastanak je bio posledica raskola u Prvom rumskom nemakom mukom pevakom 1129 drutvu. U Rumi je postojalo i Prvo rumsko nemako seljako pevako drutvo, iji je predsednik bio zemljoradnik Jozef me, a dirigent Jakob Ambroz. Ono je utemeljeno 29. septembra 1912. godine. Ubrzo posle toga brojalo je nekoliko

Izvetaj o radu i stanju Rumskog srpskog pevakog drutva za godinu 1913/1914, Ruma 1914. Izvetaj o radu Rumskog srpskog pevakog drutva za godinu 1911; Izvetaj o radu i stanju Rumskog srpskog pevakog drutva za godinu 1913/1914. 1126 "Zastava", 1868, 58 1127 Carl Bischof, nav. delo, 156-157; Franz Wilhelm, nav. delo, 200-201 1128 Franz Wilhelm, nav. delo, 224 1129 Carl Bischof, nav. delo, 157; Franz Wilhelm, nav. delo, 202
1124 1125

305

stotina lanova, a drutveni hor, sa etiri muka glasa, imao je 50-tak 1130 lanova. Rumski Hrvati su 1912. godine imali svoje Hrvatsko pevako drutvo 1131 Jelai. Muzika je bila sastavni deo svakodnevnog ivota obinih ljudi, naroito u zimskim mesecima, po zavretku poljoprivrednih radova. Misli se na muziku koja je svirana u mnogobrojnim rumskim gostionicama. U arhivskoj grai se pominju mnogi muzikanti iz Rume i okoline, tamburai, gajdai, frulai..., koji su na ovaj nain zaraivali za ivot: Petar Prahthauzer (Petar Prachthuser), Josip Aleksandar, Karl Tafanek (Karl Taffanek), Johan Bauer (Johann Bauer), Paul Hori (Paul Horschics), Petar i Aleksandar Maleti i drugi. Meu njima je bilo i onih koji su pokuali da se dalje usavravaju u muzikoj umetnosti. To je bio sluaj sa Toom M. Jakovljeviem, koji je konkurisao za uenika glazbene kole u Zagrebu. Meutim, odbijen je, sa obrazloenjem da tamo nema internata, a ni uitelja za slepu decu, te ga 1132 upuuju na ravnateljstvo slepakog zavoda u Zagrebu. Rumljane su zabavljali i umetnici iz drugih krajeva. Koncert u Rumi "Trio Nada, Jelena i Olga Slavjanskova" odrale su 6/18. februara 1895. godine 1133 u gostionici Kod zelenog venca. U periodu od 18. maja do 1. juna 1901. godine konzervatorista zagrebake operske kole D. Uro Jurii, priredio je koncerte u sremskim 1134 mestima, meu kojima je bila i Ruma. Verovatno popularniji, bar meu pripadnicima srpskog stanovnitva u Rumi, bio je nastup Diletantskog zbora srpskih tamburaa (14 tamburaica) iz ida 1904. godine. On je iskorien za promovisanje akcije stvaranja tamburakih zborova u okviru srpskih muzikih drutava i afirmisanja srpskih 1135 instrumenata: javor gusle, gajde i sitna tamburica. Godine 1910. odran je Vojniki koncert sa igrankom, na kome je svirala vojna muzika 96. peake pukovnije. Iste godine, Zemunsko srpsko 1136 ako pevako i tamburako drutvo Branko imalo je svoj koncert. *** Pored muzikih, na polju kulture i negovanja drutvenog ivota, bila su angaovana i druga rumska drutva.

1130 1131 1132

Carl Bischof, nav. delo, 157; Franz Wilhelm, nav. delo, 204 Ratko Rackovi, nav. delo, 4 IAS, Magistrat..., 1912, kut. 2.044-4.480 (kut. sa 1911) 1133 "Zastava", 1895, 19 1134 "Zastava", 1901, 130 1135 "Zastava", 1904, 121 1136 "Radikal", 1910, 9, 23

306

Prva strana Pravila Rumske kasine

307

Jedno od najstarijih bila je Rumska kasina, kao jedna od prvih srpskih itaonica u Sremu. Njena osnivaka skuptina je odrana 13. marta 1881. godine, na kojoj su bili prisutni advokat Svetozar Nikolajevi, predsednik, Gavra Putnik, sekretar, Teodor Bogdanovi, Karl Kohaut (Karl Kohaut), Demeter T. Jakovljevi, Jovan urii, Jovan St. Dudi, Jefta Ostoji, dr Ernst, Ferdinand Rister i dr Dimitrijevi. Drutvena pravila su odobrena 1. avgusta 1881, a preinaena 11. oktobra 1882. godine. Cilj drutva je bio da organizuje italake sastanke i zabave, a lan je mogao da postane svaki drutveno izobraen Rumljanin ili stranac. Na elu drutva je bio predsednik, koji se na glavnoj skuptini birao izmeu lanova sa mestom boravka u Rumi i na mandat od jedne godine. Pored predsednika, upravu su inili potpredsednik, sekretar i blagajnik. lanovi su mogli da dovode svoje goste, ali ne vie od osam dana, jer posle toga, dotini gost je mogao da doe samo kao lan. Rumljani koji nisu bili lanovi, nisu imali pravo da dolaze na sastanke, osim na drutvene zabave i to po pozivu. Drutvo je imalo svoje prostorije, koje je odravao posluitelj. U 1137 njima se mogla dobiti kafa, aj, vino, pivo.... Meutim, skoro istovremeno su se pojavili napisi u srpskoj tampi protiv Kasine. Prigovaralo se njenom graanskom karakteru, iako su deoniari i lanovi sve sami Srbi, a i smetena je u srpskoj kui. Da li bi i Nemci tako 1138 uradili? Mnogo kasnije, 1909. godine, Kasina je bila pred gaenjem. Njena uprava skoro da i nije bila aktivna, odborske sednice se nisu odravale, dugovi su nagomilani, pojavile su se pronevere Sve u svemu, u njoj je vladao pravi haos. Tada je izabrana i nova uprava na elu sa predsednikom dr Miloem Nikolajeviem i sekretarom Jovanom Radivojeviem. Time je uinjen pokuaj da se Kasina pretvori u Srpsku itaonicu i tako ponovo oivi svoj rad. Sledee godine je odrana vanredna skuptina, na kojoj je izvrena promena drutvenih pravila. Meutim, i dalje je ostao naziv Rumska Kasina, a ne Srpska itaonica, kako je to bilo odlueno na ranijoj skuptini. Sekretar Jovan Radivojevi je zbog toga podneo ostavku, a novi sekretar je postao Jovan Mikovi. Takoe, jo neki lanovi su iz tog razloga napustili drutvo, 1139 obrazlaui to injenicom da je ono izgubilo svoj srpski karakter. Godine 1884. nekoliko uglednih Rumljanki (Angelina urii, Olga Bogdanovi, Ana Staji, Katarina Sigler, Anka Panajotovi, Draginja Marinkovi, Danica Dimitrijevi, Bojana Panajotovi i Terezija Staji) sastavilo je privremeni odbor, koji je trebalo da, po primeru drugih, osnuje Srpsku ensku dobrotvornu zadrugu. Inicijator njenog osnivanja je bio dr Jovan evi, kraljevski javni belenik u Rumi, a drutvena pravila je sastavio advokat Milan Nikolajevi, tadanji trgovini naelnik. Poetak rada je obeleen besedom sa igrankom kod Orla, uz prijateljsko uee Draginje Tukan, Milana Andria i ure Stajia, kao i Rumskog srpskog pevakog drutva, pod upravom Aleksandra Dozele. Drutvena pravila su odobrena 23. februara 1885. godine. Imali su tri
1137 1138 1139

IAS, Magistrat..., 1881, dok. br. 208 i 1883, kut. 951-1.860 "Zastava", 1881, 44 "Radikal", 1909, 28, 41, i 1910, 6

308

grupe lanova: pravi, samo oni iz Rume, potpomaui, kojima su pripadali i oni van Rume i savetujui lanovi. Pored ena i devojaka, starijih od 16 godina, lanovi ovog drutva su mogli da budu i mukarci, bez obzira na drutveni status, uz godinju lanarinu od 4 forinte. Organi uprave su bili gospojinski odbor (sednice svakog 1. i 15. u mesecu), glavna skuptina (sednice 1. januara i 1. jula), upravni odbor, predsednik, potpredsednik, sekretar i blagajnik. Delatnost drutva se sastojala u pomaganju ugroenih u novcu, u hrani, knjigama, odei..., zatim, priskrbljenjem rada i privrede i brizi o bolesnima i sirotinji. Oni su potporu dobijali trajno, povremeno i vanredno, a pomo samo 1140 pod odreenim uslovima. Kao njen prvi uspeh pomenuta je tombola organizovana 7. juna 1886. godine kod Venca, u korist siromane kolske dece. Posle je prireena igranka do zore. Iako tom prilikom nije odrana planirana beseda, zbog problema u Srpskom pevakom drutvu, sakupljeno je 120 forinti i 34 1141 novia. Marta 1886. godine sazvana je prva glavna skuptina Srpske enske dobrotvorne zadruge, na kojoj je izabrana uprava drutva. Predsednik je postala Milica Nikolajevi, potpredsednica Danica Dimitrijevi, sekretar Jovan evi, blagajnica Draginja Marinkovi, dok su u odboru bile: Anka Panajotovi, Anelina urii, Melanija Dima, Milica Ricofi, Marina Georgijevi, Jelisaveta Dudi, Hristina Petrovi, Evica Ostoji, Marija Mladenovi i Ljubica Maksimovi. Nadzorni odbor su inile: Katarina Zigler (Katharina Sigler), Jelisaveta urii i Ana Staji. Odlueno je da od tada zadruga odeva u proseku 25 do 30 dece, nabavlja kolski pribor i daje stalne mesene pomoi i stipendije. Uspostavljena je i saradnja sa slinim zadrugama u zemlji i u Srbiji. Od njenih vanijih akcija treba pomenuti angaovanje na obnovi crkve Svetog Duha u Rumi, na podizanju spomenika Jovanu Jovanoviu Zmaju i sakupljanju pomoi za srpsku 1142 vojsku u oslobodilakim ratovima 1912 1918. U Baderovoj gostionici, 20. decembra 1891. godine, osnovano je Prvo rumsko italako drutvo, koje je u svom sastavu imalo i pevako drutvo. Oktobra 1898. godine drutvo je raspolagalo sa oko 600, a 1905. preko 1.000 knjiga. lanovi drutva su se kasnije okupljali u gostionici Kod hrasta, gde su itali knjige i tampu i druge spise. Poseta je bila velika naroito u zimskim mesecima, a posetioci su pored itanja knjiga i tampe, mogli da igraju bilijar, 1143 ah i karte.

D. B. Spaji, Ruma i Rumljani u prolosti, "Dan", Novi Sad, 16. avgust 1939; D. B. Spaji, 50godinji jubilej Srpske enske dobrotvorne zadruge u Rumi, "Dan", Novi Sad, 28. april 1937; "Sremske novine", Iz prolosti Srema, Sremska Mitrovica, 23. avgust 1961, tekst potpisao J.J; IAS, Magistrat..., 1885, kut. 1.001-1.500 (Pravila); Javor, Ivanka Veselinov, Predmetni registar, II, Novi Sad, 1989, XIII, 445, 447 1141 "Zastava", 1886, 104 1142 D. B. Spaji, 50-godinji jubilej Srpske enske dobrotvorne zadruge u Rumi, "Dan", Novi Sad, 28. april 1937; "Sremske novine", Iz prolosti Srema, Sremska Mitrovica, 23. avgust 1961, tekst potpisao J.J.; "Zastava", 1886, 49 1143 Carl Bischof, nav. delo, 156: Franz Wilhelm, nav. delo, 200-201
1140

309

Pozivnica Hrvatske itaonice

310

Poetkom 80-tih godina XIX veka u Rumi je postojalo Prvo rumsko pogrebno drutvo. Njegov privremeni odbor traio je u junu 1883. godine od poglavarstva da Vladi podnese drutvena pravila na odobrenje. Prema drutvenim pravilima, cilj drutva je bio pokrivanje pogrebnih trokova. Pri smrti nekog lana iz blagajne se njegovoj porodici ili naslednicima isplaivalo 40 do 100 forinti. Zanimljivo je da je isto vailo i u sluaju samoubistva. lanovi su mogli da budu hriani svih veroispovesti, oba pola. Svi lanovi su posedovali drutvene knjiice, a na konto upisnine su plaali 1 forintu godinje. Privremeni 1144 upravnik Prvog rumskog pogrebnog drutva je bio Karl tirm. Na jednoj sednici odranoj 24. marta 1894. godine, uz prisustvo dr Pausa, dr Rikarda Plemia, Kolomana Jana, M. Vukelia, Antuna Muhe i Slavka Urbanija, jednoglasno je odlueno da se otvori Rumska itaonica. To je i uinjeno dva dana kasnije. Iako je bila veinom hrvatska po karakteru, njeni lanovi su bili i Srbi i Nemci. Godine 1897. itaonica je imala 38 lanova. Sledee godine je iznajmila jednu salu na gornjem spratu hotela od gostioniara Klajna, a od 1904. sastanci su se odravali u gostionici Franca Grubera u Stevanovoj ulici. Kasnije, od 1912. godine, preselili su se u novoizgraeni Hrvatski dom. Godine 1907. prireen je koncert u korist Hrvatskog doma, a uesnici su bili i Srpsko pevako drutvo i gica Irena Nikolajevi. itaonica je organizovala tombole, priredbe, kao i zabave, na kojima su, izmeu ostalih, svirali orkestri rumskih muziara Esterajhera (Oesterreichera) i Ambrosa. U svom fondu je posedovala sledee novine: Politika, Obzor, Otadbina (Vaterland), Zagrebake dnevne novine (Agramer Tageblatt), Hrvatska, Posavska Hrvatska, Petanski Lojd (Pester Loyd) i druge. Bilo je predloga da se u itaonici dre Sremske narodne novine (Syrmier Volksblatt), ali je on odbaen, jer list je u svojim lancima vreao uiteljstvo. Godine 1906. nabavljaju se tamburice i ormari koji su postajali drutveno vlasnitvo. U 1145 meuvremenu, 1905. godine, preimenovana je u Hrvatsku itaonicu. Jevrejsko gospojinsko dobrotvorno drutvo je osnovano 1904. godine, na inicijativu Roze Handler (Rosa Handler), tefanije velbl (Stefani Schwelbl) i Rudolfine tajner (Rudolfina Steiner). Cilj ovog drutva je bio pomaganje siromanih jevrejskih porodica, briga oko udaje siromanih devojaka, kolovanja jevrejske dece i dr. Na elu drutva je bila Roza Goldtajn (Rosa Goldstein), supruga rabina u Rumi. Zapaena je bila i uloga dugogodinje potpredsednice gospoice Katice Vajs (Katharina Weiss), sekretarice Felis 1146 Poper (Felis Poper) i blagajnice Rot (Roth). Drutvo slinog karaktera imale su i rumske Nemice, ono se pominje 1147 krajem XIX veka, pod imenom Katoliko ensko dobrotvorno drutvo. Od 1910. godine pominje se jo jedno rumsko drutvo. To je Devojako kolo. Nema podataka o njegovom osnivanju, ali ima o aktivnostima. To su uglavnom bili izleti (Grgeteg, Kamenica...) i drutvene zabave, na kojima su
1144 1145

IAS, Magistrat..., 1883, kut. 2.701-3.700 i 1884. kut. 903-2.140; Carl Bischof, nav. delo, 224 Ratko Rackovi, nav. delo, 3-4 1146 D. B. Spaji, Ruma i Rumljani u prolosti, "Dan", Novi Sad, 26. avgusta 1939. 1147 Franz Wilhelm, nav. delo, 224

311

uestvovali mnogobrojni gosti (Srpsko pevako drutvo, Laza Isajlovi, Manojlo 1148 Vrani...). Jedna zabava Devojakog kola odrana je na drugi dan Uskrsa 1913. godine. Program je bio raznolik: monolog od Gabanija, u izvoenju Ane Risti, gospoica Nada Karakaevi i Dragutin Stari, svirali su na klaviru Vagnerovog Tanhojzera, Trijalog, diletantska predstava od Molnara, sa glumcima Smiljom Jeki, Ljubicom Isajlovi i Savetom Govorinovi, urev dan, melodrama od Zmaja, koju je za klavir i enski hor preradio Drag. Blaek, a u uzvoenju Perside Risti, iva slika - Vera, Ljubav, Nada, aljiva pota sa tri nagrade i 1149 na kraju igranka.

Pozorite
Pred sam kraj 1860. i poetkom 1861. godine u Rumu je dola * novoosnovana novosadska pozorina druina . O tome je pisao Aca Popovi Zub, kome se, znajui da se bavi u Rumi, obratio oka Popovi, urednik "Danice" i dua "Srbskog dnevnika", zamolivi ga da se raspita da li bi Ruma bila voljna da primi ovu druinu na neko vreme. Aca Popovi Zub i trgovac Jovan Bogdanovi su napravili plan kako da pridobiju rumsko graanstvo za ovo gostovanje. Oni su u Bemovu kafanu pozvali vienije Srbe i Nemce, kao i nekolicinu mladih Jevreja, pri emu su ovi poslednji bili najizdaniji u prilozima. Ubrzo su sakupljena potrebna sredstva za gostovanje pozorine druine, kao i potreban broj kola da ih doveze u Rumu. Druina je u Rumi bila dobro ** prihvaena. Posle nekoliko odranih predstava, Aca A. Popovi , Zubov prijatelj i imenjak i prezimenjak, koji je u to vreme iveo u Rumi, i, prema Zubovim reima, bio vrlo talentovan glumac, poeleo je da se i sam popne na pozornicu. Nagovorio je i Zuba da mu se pridrui, te su zajedno odigrali Vladimira i Kosaru, to se publici veoma dopalo. Ova pozorina druina je ostala est 1150 nedelja u Rumi, odakle je otila u Mitrovicu. Posle nekoliko godina pominje se jedna amaterska dobrovoljna pozorina druina iz Rume, koja je sklopljena januara 1863. godine, sa ciljem da daje

1148

"enski svet", 1910, 239; IAS, Magistrat..., 1912, kut. 2.044-4.480 (kut. sa 1911); Zastava, 1911, 95v 1149 "Zastava", 1913, 66j * Iz ove pozorine trupe je ubrzo nastalo Srpsko narodno pozorite. ** To je verovatno onaj Al. Popovi koji je jo 1847. godine u Somboru prikazivao Sterijine komade: Ajduci, Zla ena, Kir Janja, Pokondirena tikva, Svetislav i Mileva, Laa i paralaa i dr. Isti Aleksa A. Popovi iz Rume je u aprilu 1862.godine, po Geteu izradio Pravila za glumce i podneo ih artistikom odboru na pregled i uporabu. To je bio prvi glumaki udbenik na srpskom jeziku. Popovi je preveo i osam pozorinih komada od ekspira, ilera (Dr Mihovil Tomandl, Srpsko pozorite u Vojvodini, I, 1736-1868, Novi Sad, 1953-54, 158; Alojz Ujes, Sterija na sceni, katalog izlobe, 1982, 15. i 13) 1150 Aca Popovi Zub, Uspomene II, Budimpeta, 1893, 5-7

312

pozoritna predstavljanja na narodne celji. Posle nekoliko komada prikazanih 1151 u Rumi, ve 17. februara iste godine imalo je prvo gostovanje u Mitrovici. Ovo Dobrovoljno pozorino drutvo je, prilikom svetkovine Svetog Save 14. januara 1864. godine, priloilo u kolski fond srpskih kola u Rumi 20 1152 forinti. Ne zna se ta je dalje bilo sa ovom rumskom pozorinom druinom, tek ona se vie nigde ne pominje. Mnogo vie podataka u arhivskoj grai, periodici i literaturi ima o pozorinim trupama koje su gostovale u Rumi. Jo 1861. godine pozorino drutvo Jovana Kneevia priredilo je u Rumi 1153 Dve godine kasnije (juli Sterijine komade Ajduci, Boj na Kosovu i druge. 1154 U ovoj 1863) pominje se gostovanje Pozoritne druine Stevana ekia. deceniji je, od 1. avgusta 1868. godine, u Rumi boravila narodna pozorina 1155 druina, koju su iz Zemuna doveli Jovan orevi i Joca Bogdanovi. Sedamdesetih godina zabeleene su dve posete Srpskog narodnog pozorita iz Novog Sada Rumi, 1873. i 1878. godine, kada je ostala est 1156 nedelja. U narednim decenijama ovo pozorite se skoro svake godine, na svojim turnejama, po nekoliko dana ili nedelja zadravalo i u Rumi. U Spomenici Srpskog narodnog pozorita popisano je ukupno 18 poseta Rumi, sa oko 400 1157 odranih predstava. Ovde emo navesti neke izvode iz tadanje tampe koja je komentarisala gostovanja ovog pozorita u Rumi. - U Rumi uzelo maha kartanje i iz toga nas prenu dolazak Srpskog narodnog pozorita Sv. Danulovia. Mi Rumljani smo navikli na kojekakve nemake vandrokae, koji nemaju pojima o uzvienoj celji pozorinoj. 1158 Predstava Don Cezar od Bazana. Listom doosmo. - Iste 1883. godine, ali kasnije, zabeleen je slab odziv Rumljana na pozorine predstave Srpskog narodnog pozorita. Glumce su doekale prazne 1159 klupe i hladan prijem. - Do 25. jula 1885. godine Srpsko narodno pozorite je u Rumi odigralo 1160 etiri komada. Prvi je bio u subotu 6. jula.
1151

"Danica", Novi Sad, 1863, god. 4, br. 3, str. 48 i br. 7, str. 112; Ivanka Veselinov, Danica, sadraj i predmetni registar, Novi Sad, 1984, IV, 48, 112, 1863. 1152 Milutin Ratkovi, nav. delo, 42 1153 Mihovil Tomandl, nav. delo, 126; Ivanka Veselinov, Danica, sadraj i predmetni registar, Novi Sad, 1984, II, 32, 48, 1861. 1154 "Danica", 1863, god. 4, br. 30, str. 480 1155 "Zastava", 1868, 67; "Brankovo kolo", 1901, 32 1156 "Zastava", 1873, 102 i 1878, 122 1157 Spomenica Srpskog narodnog pozorita, Novi Sad, 1962, 521-525 1158 "Zastava", 1881,18 1159 "Zastava", 1881, 154

313

- Narodno pozorite je otilo u Rumu 1887. godine i od 4. do 13. juna odigralo 5 6 predstava, koje su bile dobro poseene. Odigrana je i predstava Ciganin. Gradonaelnik je poveo sa sobom i nekoliko Cigana, koji su na njihovom jeziku glasno vikali iveo Luki (glumac p. a.). Dvorana je bila 1161 puna, a u kasi se nalo 127 forinti. forinti.
1162

- Tokom gostovanja 1898. godine Pozorite je u Rumi inkasiralo 70

- U Rumi je 1895. godine gostovala Srpska narodna pozorina druina. Dola je 25. maja, ali poto je pet dana padala kia sve je odgoeno. Sakupljeno je oko 1.000 forinti. Ponovo je gostovala od 6. do 11. juna i od 20. do 25. juna. Za ove pozorine predstave je napravljena arena, a u sakupljanju 1163 pretplate najvie su se istakli evi i mernik Tati. - Godine 1901. Srpsko narodno pozorite je u Rumi odralo 19 1164 predstava. - Sledee godine je skoro jedan mesec gostovalo u Rumi, a mestni odbor za Srpsko narodno pozorite u Rumi je 22. decembra 1901. i 18. novembra 1902. godine odrao svoju sednicu, kojoj je predsedavao Milo 1165 Nikolajevi. - Posle 4 godine Srpsko narodno pozorite iz Novog Sada gostuje u 1166 Rumi. Planirano je 12 predstava. - Srpsko narodno pozorite gostovalo je u Rumi sa 29 predstava i jednim 1167 koncertom. Pored Srpskog narodnog pozorita i druge pozorine trupe su, s vremena na vreme, dolazile u Rumu. Jedna putujua pozorina druina je u toku 1877. godine 12 dana 1168 boravila u Rumi. Dve godine kasnije, Karl Remaji, upravitelj putujueg pozorita, traio je 1169 dozvolu da est nedelja dri predstave u Rumi kod Orla.

1160 1161 1162

"Strailovo", Novi Sad, 1885, 1 "Branik", 1887, 66; "Zastava", 1887, 9 i 99 "Brankovo kolo", 1898, 32 1163 "Zastava", 1895, 84, 95, 96 1164 "Zastava", 1901, 211 1165 "Zastava", 1902, 15, 263 1166 "Radikal", 1909, 19; "Brankovo kolo", 1909, 30; "Branik", 1909, 143 1167 "Zastava", 1911, 202v 1168 IAS, Magistrat..., 1877, prva kut, dok. br. 1.412 1169 IAS, Magistrat..., 1879, druga kut, dok. br. 208

314

Plakat za pozorinu predstavu u Rumi iz 1882.

315

Plakat za pozorinu predstavu u Rumi iz 1882.

316

Neka pozorina druina je 1880. godine odigrala komad Vodeniareva erka, u etiri ina od E. Siglegetija. Ovaj komad je u Rumi prepisao Nikola Alimpijevi, a preradio ga je Milan Justin imi. On je dozvolio Fotiju . Iliiu 1170 izvoenje, pod uslovom da prepis ne daje drugim trupama. U Rumi je u junu 1882. godine gostovao Letnji teatar. Tom prilikom odigrano je vie predstava: Srnda (Rehbock) ili ovee ne ljuti se u tri ina, pisca najdera Fipsa (Schneider Fips), a pod direkcijom Gustava Pfalca (Gustav Pfalz), zatim, Re ministra ili Jevreji pod carom Josipom II istorijsku sliku u dva ina, Seoski lupe (Der Dorflump), u etiri ina, Najlepe vee u Rumi, u tri ina, Dama s kamelijama, Zbunjeni pisar (Verwirrte Schreiber), "Pozorine gluposti (Theatralischer Unsin) i Balska no kod perla u Beu (Eine Ballnacht beim Sperl in Wien). Prihod je iao u 1171 korist Rumskog sirotinjskog fonda. Sledee godine je Jozef Dupski (Josef Dupsky) prireivao Panoramu na 1172 drvnjem vaaritu, a Aleksandar Petrovi Svetozornicu na vinskoj pijaci. Povlaeni direktor pozorita Jozef Koh (Josef Koch) je 1886. godine zamolio Magistrat za dozvolu da u Rumi, na jedan mesec, odrava pozorine 1173 predstave. Zatim je 1887. direktor Nemakog pozorita Johan Kos (Johann Koss) za 1174 odravanje jedne predstave platio 10 forinti u korist uboke zaklade. U Rumi je, sa svojim pozoritem, gostovao i Ludvig Duba (Ludwig Duba) 1175 iz Salcburga, u vremenu od 25. maja do 6. avgusta 1888. godine. U Rumi je bila pozorina druina oke Protia u dva navrata, 1892. i 1176 1177 , kao i Srpsko narodno pozorite iz Vrca 1903. Putujuem 1903. godine irievom pozoritu je 1909. godine zamereno da ima malo srpskih komada i da njihovu apstraktnu tematiku obini seljaci ne razumeju. Takoe, za ovakve prilike je obino postavljana arena, a od tada su se pozorine predstave 1178 Na tom mestu je svoje predstave davala i pozorina odravale kod Pajla. 1179 druina Radivoja M. Dinulovia 1910. godine. Zabeleeno je i jedno gostovanje kazalita majmuna 1884. godine, 1180 vlasnika Spineta Domenikova iz Italije. Bilo je i onih Rumljana koji su uzimali aktivnijeg uea u pozorinom ivotu srpskog stanovnitva u Junoj Ugarskoj. Meu njima je i 12 lanova
Putujue pozorine druine u Srba do 1944. godine, Zbornik radova, Beograd, 1993. IAS, Magistrat..., 1882, kut. 2.001-3.440 (oglasi iz rumskih novina) 1172 IAS, Magistrat..., 1883, kut. 1-950 1173 IAS, Magistrat..., 1886, kut. 2.888-4.200 1174 IAS, Magistrat..., 1887, kut. 1-1.320 (Ruma, 25. mart 1887) 1175 IAS, Magistrat..., 1888, kut. 4.401-5.000 1176 "Zastava", 1892, 104 i 1903, 109 1177 "Zastava", 1903, 158 1178 "Radikal", 1909, 1, 13, 25 1179 "Radikal", 1910, 46 1180 IAS, Magistrat..., 1884, kut. 7.307-8.200
1170 1171

317

Srpskog narodnog pozorita u Novom Sadu, naravno, ne glumaca. Poverenik ovog pozorita, Jovan Tati, sakupio je 393 K 32 filira za 1898/99. 1182 godinu. Rumljanin dr Duan Dima napisao je aljivu igru Rastavljen, koju je 1183 Srpsko narodno pozorite igralo u Rumi 2. septembra 1897. godine. Kada je glumac u Srpskom narodnom pozoritu Kosta Hadi Baba, 1184 U umro u Rumi 1. septembra 1872. godine, na opelo se steklo pola Rume. Rumi je 6. jula 1885. godine svoju glumaku karijeru zapoeo Vasiljevi Koa, u 1185 ulozi sudije Ajlentajna.

1181

Drutvene i druge zabave


Zabave, sela, besede, predavanja, igranke, pevake veeri, balovi, tombole... bili su ipak najmasovniji vidovi drutvenog ivota u tadanjoj Rumi. Organizovali su ih pojedini stalei (omladina, zanatlije, trgovci, uitelji, uenici), razna drutva ili ugostitelji, svako u svojim objektima. Povodi su bili razliiti: verski i dravni praznici, aktuelni dogaaji, godinjice... Najee su imali nacionalni karakter, zbog ega su ponekad bili trn u oku vlastima, koje su naroito bile sumnjiave prema onim srpskim. Takoe, esto su imale i obeleje humanitarnih i dobrotvornih akcija. Prikupljana su sredstva za stanovnitvo 1186 , za izdravanje srpske gimnazije u Novom Sadu Boke Kotorske (1870) 1187 1188 , za rumsku bolniku zadrugu (1882) (1872) ... U arhivskoj grai i periodici sree se obilje podataka o ovim manifestacijama, koje su, dodue, uvek liile jedna na drugu. U ovom delu emo prikazati samo one najkarakteristinije. ezdesetih godina tampa je zabeleila da su u Rumi jo uvek retke besede, a da na njima ima dosta stranih uticaja. Neki graani (jedan rumski uitelj) paze da neko ne bi sluajno doao na zabavu prostije obuen. Autor teksta zato daje savet da omladina mora da odbije kunu nadri-civilizaciju, koja e od Srbina nainiti gomilu mekuaca i slabotinje, to e ropski sluiti strastima svojega tela i vremena. Ipak, omladina radi na tome da Ruma postane 1189 sremski Novi Sad. Ona je 5. septembra 1868. godine priredila besedu u korist narodnog pozorita u areni Kod zelenog venca. Areni se pristupalo kroz jedan hodnik
1181 1182

"Brankovo kolo", 1901, 12 "Branik", 1900, 24 1183 Spomenica Srpskog narodnog pozorita, 490 1184 "Zastava", 1872, 107 1185 Prof. St. Stanojevi, Narodna enciklopedija ..., knjiga I 1186 "Zastava", 1870, 47 1187 "Panevac", 1872, 26 1188 "Zastava", 1886, 17 1189 "Zastava", 1867, 76

318

sainjen od grmlja, koji je vodio prema osvetljenom srpskom grbu. Bilo je prisutno mnogo naroda, a govorili su Jovan Panajotovi i Stanoje Maksimovi. Pesme su recitovale Ljubica Zori i Milka Grgurova, a pevali su hor Pevakog drutva i Mita Rui. Posle besede je odrana igranka, a tom prilikom je 1190 U istoj organizaciji, i sa istim ciljem, organizovana je sakupljeno 119 forinti. slina priredba sledee godine. Zbog protivljenja lokalnih vlasti, ova zabava je odrana neto kasnije nego to je planirana, to je propraeno komentarom da vlasti rade kao u vreme Bahovog apsolutizma. U programu su uestvovali: Mitrovaka pevaka zadruga, Milutin Milutinovi, koji je recitovao Bratoubicu od ure Jakia, Milan orevi je govorio besedu iz srpske prolosti O karakteru, ivko Gojkovi o narodnoj prosveti, a gospoa Marta Stanojevi je na glasoviru svirala srpske napeve i Ustaj, ustaj Srbine. Sakupljeno je preko 1191 450 forinti. Na drugi dan Boia 1877. godine, Kod zelenog venca je odrana zabava sa prvenstvenim ciljem pribavljanja pomoi postradaloj brai tokom rata u Srbiji. Iako se prethodno govorilo da niko nee doi na ovakvu zabavu, i mladi i stari, i inteligencija i graani, bez obzira na veru i naciju, pohrlili su da daju svoje priloge. U programu je prikazan komad Ustaki voa, dok su za vreme pauze gospoice Milica Panajotovi, Katica Stankovi i Zorica Vlajkovi prodavale lozove. Sima Krsti je rekao dve-tri rei o postradalima tokom ovog rata, a Steva Janoevi je prisutne izvestio o stanju blagajne. Po odbitku 1192 trokova stanje na raunu je bilo 247 f i 40 novia. Velika priredba, sa besedom i igrankom, odrana je na drugi dan Uskrsa pod imenom Brankovo vee, u korist prenosa kostiju pesnika Branka Radievia. Besedu je otvorio Josif Falta, student prve godine prava. Govorio je o narodnoj poeziji uopte i o linosti Branka Radievia. Ocenjeno je da, iako je njegov govor bio lep, uvod je predug i veem delu publike nerazumljiv, a i glas mu je slab. Zatim je nastupio meoviti hor sa pesmom Ori mi se. Zmajevu pesmu Brankova elja recitovao je Milo iri, koji ima dobru icu za deklamovanje i prikazivanje. Draginja Andrijevi je na pijaninu odsvirala to se bore misli moje, meoviti hor je otpevao Kolo Brankovo, Toa Ogrizovi je svirao na guslama i recitovao pesmu Kad mlidijah umreti, Jovan Maksimovi je odrecitovao Zmajevu pesmu Ciganska hvala... Posle priredbe je, tim povodom, u tampi objavljena jedna pesma Srpskog pevakog drutva: U tuini nema njemu stanka iz tuine dovedosmo Branka Spomen Brankov nek plodom urodi 1193 nek nas vodi srei i slobodi. Jedan Elit bal odran 9. marta 1886. godine propraen je negativnim komentarima, kao anacionalan i nemoralan. Na njega dolazi oenjen gospodin, ali sam, u tremu sree enu samu, ali udatu. Takoe, na vratima dvorane
1190 1191

"Zastava", 1868, 80 "Zastava", 1869, 27 1192 "Zastava", 1877, 17 1193 "Zastava", 1883, 64, 112; "Srpski glas", 1883, 28

319

devoje od 16 godina samo. Bal je spremao odbor sainjen od Maara, Srba, Nemaca i Jevreja. Napravili su francuske pozivnice, u kojima su gosti pozivani bez ena, odnosno, mueva. Uz sve, bio je i post. Zato su neki odbili tako da dou. Odgovornost za ovo se prebacuje na Srbina J. . (Jovan evi? p. a.) i 1194 Srbe koji su u Rumu doli sa strane. Srpska zanatlijska zadruga na Svetog Savu 1887. godine odrala je besedu sa koje je prihod iao za obnavljanje krsta na donjoj pijaci (Starom vaaritu). Govorio je knjievnik i novinar Laza Nani, pevali su meoviti i muki zbor zanatske omladine, Vasa Jovanovi, Vladimir Bugarski i Toa M. Jakovljevi, a recitovali Branko Petrovi, Vidosava Maksimovi, Katica Jankovi i Vladimir Bugarski. Posle besede je prireena igranka. Cene ulaznica su bile 1 1195 forinta pojedinano, a porodino 2 forinte. Ovaj srpski pravoslavni krst je sveano osveen 14/27. novembra 1893. godine. Osveenje je obavio mitrovaki prota Avakum Staji, zajedno sa mesnim svetenstvom. Govor, za tu priliku, odrao je Marko aula, katiheta i administrator parohije. Na liturgiji i pri osveenju pevalo je Rumsko pevako drutvo. Krst nije bio samo obnovljen, nego i popravljen i ukraen lepim umetnikim ivopisom i ograen gvozdenom ogradom. Slikarski posao je bio poveren mladom i darovitom slikaru Josifu Falti iz Rume, tadanjem pitomcu Matice srpske i zavrnom studentu slikarske akademije u Monakovu. Iste veeri 1196 je prireen i koncert sa igrankom. Jedna od najveih proslava odrana je 15. juna 1889. godine, povodom obeleavanja godinjice Kosovske bitke, dodue ne u Rumi, ali uz masovno uee Rumljana. Uoi toga svesno rumsko graanstvo je sazvalo opti zbor graana, na kome je izabran odbor za pripremu ove proslave. Napravljen je odbor od 15 lanova, rumskih graana. Predsednik je bio Jovan A. urii, a perovoa R. Krsti. Program je predviao: - sakupljanje u 8 asova kod manastira Ravanice u Vrdniku - bogosluenje episkopa, uz uee Novosadskog pevakog drutva - litiju, prelivanje koljiva i osvetanje kolaa - parastos poginulim kosovskim junacima, pre kojeg je trebalo da peva Panevako pevako drutvo - zajedniki obed, uz govor o kosovskim junacima - slavlje u 15 asova na kojem bi Kosovsku himnu pevala sva prisutna pevaka drutva (novosadsko, mitrovako, panevako, sentomako, zemunsko, staro-beejsko, mokrinsko, idsko, vukovarsko, veliko-kikindsko, rumsko, veliko-bekereko i futoko)

1194 1195 1196

"Zastava", 1886, 44 "Srbobran", 1887, 6 "Srpski Sion", Novi Sad, 1893, br. 48, str. 768

320

- guslarsku pesmu Propast srpskog carstva, a potom nastup pomenutih pevakih drutava - u 19 asova organizovan povratak u Rumu, kolima i eleznicom, gde bi 1197 se, u zgradi podignutoj za tu svrhu, odrao zajedniki koncert. Uitelji srpske kole su 13/26 avgusta 1901. godine priredili koncert sa 1198 igrankom u gostionici Kod zelenog venca. Poetkom 1910. godine odrano je nekoliko zabava u razliitoj organizaciji. inovnici rumske eleznike stanice su, 16/29. januara 1910. godine, Kod orla organizovali zabavu sa juks-bazarom, svetskom potom, 1199 Na zabavi Prve srpske zanatlijske markonijevim telegrafom i igrankom. zadruge 2/15. februara na glasoviru je svirao slepi zanatlija Toa Jakovljevi iz Rume, a doktor Duan Petrovi je govorio o uticaju zanatlijskog rada na zdravlje 1200 i ivot. Izvesni Matija legel (Mathias Schlgel) iz Alzasa, krajem 1892. godine dobio je na est meseci dozvolu od Magistrata da daje predstavu kao 1201 Izgleda da su ovakve predstave bile este u to vreme, jer je u tu gimnastiar. svrhu 1912. godine dozvoljeno da se tzv. promenada i deo Stevanove ulice 1202 adaptiraju za javne gimnastike produkcije, sa tribinama u est redova. Srpski soko je 21. februara (6. marta) prikazao vebe sa zastavicama, kuglicama, tapovima, na vratilu i na razboju. Tom prilikom su se istakli Lukii, Jankovi, Bingulac, Negrov U zabavnom delu do zore je pevao meoviti hor 1203 Srpskog pevakog drutva i svirali su tamburai. Najzastupljenija su, ipak, bila tzv. zabavno-pouna sela, koja su odravana od poetka XX veka. Na njima je redovno davano i neko prigodno predavanje iz oblasti zdravstva, kulture, domainstva, privrede Uglavnom su organizovana u zimskim mesecima, po zavretku poljoprivrednih radova, a bila su namenjena seljacima. Na jednom takvom selu, u organizaciji enskog odbora za prireivanje narodno pounih sela, odranom poetkom januara 1909. godine kod Pajla, dr Duan Dima je posetiocima govorio O sastavu oveijeg tela. Na narednim selima te godine predavali su advokat Stevan Dobrii (O tednji) i Jaa Tomi, a svirali su i pevali guslar Andrija Mari iz Kamenice, frulai Arsa Utvi, M. Banovaki i Toa Majinski iz Stejanovaca, Srpsko pevako drutvo i drugi.
1204

1197 1198

"Zastava", 1889, 86 "Zastava", 1901, 179 1199 "Radikal", 1910, 1 1200 "Radikal", 1910, 4 1201 IAS, Magistrat..., 1893, kut. 401-1.700 1202 IAS, Magistrat..., 1912, kut. 5.481-7.611 (kut. sa 1913) 1203 "Radikal", 1910, 3-5 1204 "Radikal", 1909, 1, 4, 5, 7

321

Na selima odranim 1910. godine govorili su uitelj Grubaevi O kunom vaspitanju dece, mladi doktor Duan Petrovi O negovanju bolesnika, to je izuzetno pozdravljeno, i Jovan I. Radivojevi O srpskoj izlobi u Pragu. Kapelan Nikola Stanii je proitao Tolstojevu priu Koliko je oveku dosta zemlje, a siroe Vida Atanackovi i sokolice, Olga Pisarevieva i Kaja Lukieva, imale su recitatorske take. Sela su izazvala veliko interesovanje kod naroda, doli su gospodin i ratar, muko i ensko, siromah i 1205 bogat. Narodna nonja je ponitila imovinske razlike meu posetiocima.

Sport
Sportski ivot u Rumi, kao uostalom i u drugim krajevima zemlje, bio je tek u zaecima. Takvim aktivnostima se bavio zanemarljivo mali broj stanovnika, uglavnom materijalno dobrostojeih. Neki od danas najmasovnijih i najpopularnijih sportova nisu ni postojali. Dodue, u tampi se pominju orloptake utakmice, ali ne i u Rumi, nego samo u veim gradovima. Jedan od gospodskih sportova je bio tenis. Tenisko igralite se nalazilo pored dananje kole Ivo Lola Ribar, a kasnije na placu na uglu Vrdnike i Stevanove ulice (preko puta osnovne kole Duan Jerkovi). Na tom mestu je 1206 kasnije bila kola jahanja. Jo od 1878. godine u Rumi je postojao poverenik Hrvatskog 1207 planinarskog drutva za Srem. To je bio podupanijski perovoa T. Malin. Organizovanije i masovnije bavljenje sportom datira od 1905. godine, stvaranjem Nemakog gimnastikog saveza, a naroito sokolskog drutva. Nemako gimnastiko drutvo u Rumi, prvi savez ovakve vrste u Sremu, osnovano je 10. septembra 1905. godine, sa geslom u zdravom telu zdrav duh. Predsednik drutva je bio Stefan Taner. Najpre se vebalo u sali Baderove gostionice, i to na sledeim spravama: vratilo, trapez, konj, karike, ue i razboj. Godine 1910. u dvoritu hotela Orao odrana je velika gimnastika predstava, uz uee gimnastikog nemakog saveza iz Zemuna. Jo vea priredba ove vrste, koju je pratilo 3.000 gledalaca, upriliena je tokom 1208 sednice Karpatskih Nemaca u Rumi, 18. i 19. avgusta 1912. godine.

1205 1206

"Radikal", 1910, 3, 4 Boidar Paukovi, Kroz Rumske sokake, Ruma, 16 1207 eljko Poljak, Vladimir Blakovi, Hrvatsko planinarstvo, Zagreb, 1975. 1208 Carl Bischof, nav. delo, 157-158

322

Tenis u Rumi 1907. Drutvo Srpski soko je osnovano 19. maja 1905. godine, sa ciljem irenja sokolske ideje. Bilo je meu prvim sokolskim drutvima osnovanim u ovim krajevima. Na osnivakoj skuptini izabrani su: arko Miladinovi, kao stareina, Duan Popovi, njegov zamenik, dr Mladen Simonovi, voa, Tane Birovljev i Mihajlo Berberina, blagajnici, Jovan Tati, oka igi, Vojislav Nikolajevi, Jovan orevi, ura Vukovi, Toa Isajlovi, Fedor Kiseliki, lanovi odbora, Pera Vujin, Milan Dimitrijevi, Sima Mari, njihovi zamenici i Duan Dima, Svetozar Spaji i Mladen Radakovi, revizori. Drutvo je vebalo u dvorani dravne osnovne kole Kralj Petar I Veliki Oslobodilac, a neko vreme je koristilo i sprave Hrvatskog sokola. Praktikovane su uglavnom proste vebe i vebe na spravama, dok su igre bile u drugom planu. Prosvetni rad se sastojao u propagiranju sokolstva i nacionalne ideje. Mnogo panje je posveivano radu sa decom ili malim Sokolima. Organizovani su i izleti u Voganj, Jarak, Vojku.... Od veih izleta zabeleeni su izlet u Radujevac kod Negotina, gde se putovalo laom kroz erdap, kada im je Srpsko brodarsko drutvo u Beogradu omoguilo besplatan prevoz od Beograda do Radujevca na srpsko-bugarskoj granici, zatim, u Vranjsku banju, Ni i u Staru Srbiju. Uestvovali su na sletovima u Zagrebu, Beogradu i Sofiji, kao i na onom tradicionalnom u Ravanici, na Vidovdan. Srpski soko je pripadao Srpskoj frukogorskoj sokolskoj upi sa seditem u Sremskim Karlovcima, odakle je i potekla ideja o osnivanju 1209 Srpskog sokola.

1209

Zbirka ZMR, inv. br. 58 (Okruni slet 3. okruja Sokolske upe Beograd); Omladinski glasnik, Ruma, 1905, 171; D. B. Spaji, Ruma i Rumljani u prolosti, "Dan", Novi Sad, 11. oktobar 1939.

323

Prilikom drugog sokolskog sleta u Ravanici, Rumljani su prikazali sledei program: zajednika veba, trka na 100 m, bacanje koplja, diska i kamena i 1210 Godine 1909. na livadi Eduarda Hercoga (dananje igralite skok s motkom. osnovne kole "Zmaj Jova Jovanovi ") rumski i iriki sokoli su prikazali sledee vebe: proste vebe, vebe sa zastavicama, vebe sa tapovima, vebe kopljima, na razboju, na vratilu, piramide, bacanje kugle, koplja i diska i skok s motkom. Tom prilikom su se naroito istakli Marko Bingulac i ore Negrov. 1211 Sav prihod sa ove priredbe je iao za nabavku sprava. Izgleda da je Sokolsko drutvo 1910. godine zapalo u krizu, jer tadanja tampa konstatuje da je jedna javna veba od 29. avgusta, na etalitu pored nemake kole bila slabo poseena. Drutvo je 1909. godine imalo 90 lanova, a naredne godine se njih 20 ispisalo. Za stareinu je opet izabran arko Miladinovi, a za zamenika oka igi. Na pomenutoj vebi, nagradu za tranje 1212 (depni sat) dobio je Laza Belanovi. Hrvatski soko je osnovan 31. maja 1905. godine, a moto mu je bio u desnici snaga, u srcu odvanost, u misli domovina. Prvi stareina je bio ef rumske pote Matija Zima, sekretar uitelj Arnold rajer (Arnold Schreier), a voa Joco Levai, poreski inovnik. lanovi odbora su: sudija N. ikuti, kao privremeni stareina, uitelj Ivan Gros, poreski inovnik Bela Antoli, uitelj Rudolf Lakarin, pop Mate Ivanievi i sudski inovnik Pavle Balog. Hrvatski soko je imao i deije odeljenje, a od 1912. godine i odeljenje lanica. Odravao je kontakte sa Hrvatskim sokolom u Sremskoj Mitrovici, gde se nalazilo i sedite sokolske upe Ban Jelai. Takoe, bili su ulanjeni i u Savez hrvatskih sokolskih drutava. I ovo drutvo je za vebanje najpre koristilo prostorije kole Kralj Petar I Veliki Oslobodilac, do 1912. godine, kada se preselilo u novosagraeni Hrvatski dom. Ovaj dom je podignut dobrovoljnim prilozima i radom Breana, kao i zajmom kod Prve hrvatske tedionice u Zagrebu. Tokom Prvog svetskog rata, dok je u Hrvatskom domu bila bolnica, unitene su sve sokolske sprave. Hrvatski soko je svake godine odravao javne asove, a 1213 1906. godine je uestvovao na Prvom svesokolskom sletu u Zagrebu. *** to se tie likovne umetnosti u Rumi, sudei prema oskudnim podacima, ona je bila zastupljena u minimalnoj meri. Rumski uitelj crtanja pri nemakoj koli, Hugo Hecendorf, ostavio je 1863. godine jednu knjigu skica (Skizzenbuch), kao svoj dnevnik sa putovanja po Sremu. Njegov brat, Oto, bio je autor druge sveske skica sa slikama Rume, pod nazivom Uspomene i putovanja starog rumskog uitelja crtanja" (Erinnerungen und Wanderungen 1214 eines alten Rumaer Schulmeisters).
1210 1211 1212

"Zastava", 1906, 98v "Radikal", 1909, 29, 33 "Radikal", 1910, 32, 33, 36 1213 Zbirka ZMR, inv. br. 58 (Okruni slet 3. okruja Sokolske upe Beograd); Knjiga zapisnika Hrvatskog sokola u Rumi, prepisao Bogdan Rajakovac 1214 Otto Schweitzer, Htzendorf, Osijeki zbornik, br. 1, Osijek 1942, 60; Franz Wilhelm, nav. delo, II, 228

324

Moda najpoznatiji likovni umetnik, poreklom Rumljanin, bio je Josif Falta. On je 1888. godine, kao uenik Akademije lepih vetina traio potporu od 1215 Josif Magistrata do svrenja nauka, na ta mu je ovaj odgovorio pozitivno. Falta je nakon kolovanja otiao iz Rume i umro u 33. godini, uoi Nove 1896. godine u Sarajevu, u bolnici posle dugog bolovanja. Tamo je, kao akademski slikar, bio profesor crtanja u Velikoj gimnaziji i Uiteljskoj koli. Sahranjen je 1216 U 1/14. januara na Koevskom srpskom pravoslavnom groblju u Sarajevu. 1217 Rumi je zabeleen njegov rad na oslikavanju krsta na Starom vaaritu. U Rumi je neko vreme radio i slikar Milan Milutinovi. On je tada uio 1218 zanat kod trgovca Stevana Jakovljevia i tu zapoeo bavljenje slikarstvom. Jo jedan Rumljanin je bio talentovan za ovu vrstu umetnosti. To je bio Rudolf Fier, uenik Opte slikarske kole na akademiji u Beu. On je 1880. godine, za vreme raspusta, dok je bio u Rumi, traio od vlasti u Zagrebu 1219 stipendiju, ali je nije dobio. Neki od umetnika su tragino zavrili ivot. Takav je bio izvesni Emerik Zempleni (Emerich Zempleni), mazalo u Rumi, koji je sa 29 godina pronaen 1220 obeen na tavanu upe u Lovrinoj ulici br. 81. *** U ovom periodu, nekoliko Rumljana se bavilo knjievnim i izdavakim radom. Bakalovi Giga, koji je ovde bio zaposlen kao advokatski pripravnik, 1907. godine je u Rumi objavio zbirku mladikih i deijih pesama pod nazivom 1221 Smilje i kovilje. U periodu 1901-1916. godine, u Rumi je kao katiheta radio pesnik Franja 1222 Nojbauer (Franz Neubauer). S vremena na vreme, pripovetke (Iz smrti u ivot uskrnja pripovetka) je u tadanjoj tampi objavljivala i Milena Miladinovi. Kao roena Nemica, 1901. godine je prevela na nemaki jezik delo Crnogorci Ljube 1223 Nenadovia. Pominjana je i namera Jovana uriia Biorca da izda Istoriju vojnike 1224 krajine od eha Franca Vanieka. U Rumi je od 80-tih godina XIX veka izlazilo nekoliko lokalnih listova. Polovinom oktobra 1882. godine pojavio se list za politiku i knjievnost "Srpski
IAS, Magistrat..., sedniki zapisi, 29. oktobar 1888. "Brankovo kolo", 1896, br. 15, 473-475 "Srpski Sion", Novi Sad, 1893, br. 48, str. 768 1218 "Zastava", 1887, 62 1219 IAS, Magistrat..., 1880, kut. 1.001-2.500 1220 IAS, Magistrat..., 1887, kut. 3.502- 4.500 1221 Enciklopedija Novog Sada, 3, Novi Sad, 1995, 50 1222 Prof. St. Stanojevi, Narodna enciklopedija ..., knjiga III 1223 "Zastava", 1901, 77; Brankovo kolo, 1901. 1224 "Zastava", 1880, 145
1215 1216 1217

325

glas", prvi te vrste u Hrvatskoj. Njegov vlasnik i urednik bio je dr Milan orevi, 1225 U a u politikom pogledu list se oslanjao na Samostalnu srpsku stranku. toku 1903. godine u srpskoj tampi se pojavila vest da se u Rumi pokree jedan nemaki list, koji bi trebalo da se zove "Sremski vesnik" ("Sirmier bote"). Govorilo se da ga pokreu Nemci, koji se oseaju Nemcima (a ne Hrvatima p. 1226 a.) i koji ele da rade slono sa Srbima. Ve poetkom sledee godine izaao je u Rumi prvi broj nemakih novina, pod imenom "Nemaki narodni list za Srem" ("Deutsches Volksblatt fr Syrmien"), sa tiraem od 2.000 primeraka. Urednici su bili Karl tirm, a zatim Ferdinand Rister. Izlasku ovog broja je prethodilo osnivanje drutva za 1227 izdavanje nemakih knjiga i asopisa u Rumi.

List rumskih Nemaca "Nemake narodne novine"

Branka Pribi, Prvi politki list Srba u Hrvatskoj, Zbornik CDISB, god. 20, br. 1, Slavonski Brod, 1983, 3 1226 "Zastava", 1903, 238, 240 1227 Franz Wilhelm, nav. delo, 252
1225

326

"Radikal" list Srpske narodne radikalne stranke

327

Vie decenija posle gaenja "Srpskog glasa", arko Miladinovi je poetkom 1908. godine pisao oru Krasojeviu o svojoj odluci da pokrene novi list po imenu "Radikal". Ubrzo se pojavio i njegov prvi broj od 14. februara. 1228 List je izlazio do 29. marta 1912. godine, kada je izaao poslednji broj. Miladinovi je jo ranije (1902) osnovao izdavaku kuu Rad, koja je izdavala mnogobrojne publikacije Srba u Sremu (Srpska Domaja, Zabavna knjiga, Srpski pelar, Rad, Ratar, Frukogorac, Vragolan, Radikal, Rumske 1229 privredne novine, Srpski glasnik, knjige Negovana Ranitovia). Krajem XIX i poetkom XX veka vie Rumljana je, na neki nain, uestvovalo u radu najznaajnije ustanove kulture kod Srba u Vojvodini Matice srpske. Kao njeni lanovi i prilonici, izmeu ostalih, pominju se: Pavo Andrejevi, Joca Bogdanovi, Pavle Bogdanovi, A. urii, knjievnik Milan Andri, Jovan Belanovi, Jovan A. urii Biorac, Panta A. urii Biorac, Nikola urii, Pera urii, Stevan T. Jakovljevi, Vladimir Kouti, Vasa Kritovac, Sava J. Krsti, Vasa J. Maksimovi, Sima Marinkovi, Milenko Nikolajevi, Svetozar Nikolajevi, Branko Nikoli, Jovan Panajotovi, dr Mia A. Popovi, Jelena Stanojevi, dr Jovan evi, dr Duan J. Dima, Uro Jankovi, Andrija Koviljac, Svetozar Kosanovi, Sima Krsti, Jovan Krsti, Kosta Maksimovi, arko Miladinovi, Stevan Milutinovi, Mladen Mladenovi, Milo Nikolajevi, Petar Stefanovi, Marko aula, Jovan arkadija, kao i rumske 1230 prosvetne i kulturne ustanove. *** Jedan od najznaajnijih kulturnih dogaaja u Rumi poetkom XX veka bilo je podizanje spomenika srpskom pesniku Jovanu Jovanoviu Zmaju, sa kojim su Rumljani od ranije bili u prijateljskim odnosima. O tome svedoe mnogobrojne javne estitke i pozdravi upueni Zmaju za njegove godinjice. Na vest o Zmajevoj smrti u Rumi su zvonila crkvena zvona, a na kuama bile istaknute crne zastave. Za vreme njegovog pogreba svi duani u gradu bili 1231 su zatvoreni. Zato su Rumljani, na inicijativu Milene Miladinovi, prisne prijateljice pokojnog pesnika, zapoeli akciju za prikupljanje sredstava za podizanje spomenika Zmaju. U tu svrhu je 4/17. juna 1906. godine, kod Orla, organizovana zabava pod imenom Zmajevo vee. O tome je govorila Milena Miladinovi, prikazani su komadi Srbi oko guslara i Srpii oko ika Jove, a pevali su Milan Dragosavljevi i Katica Jankovi. Sakupljeno je mnogo 1232 sredstava, a prilonicima je upuena javna zahvala.

Kresti, Graa o Srbima ..., 615 D. B. Spaji, Ruma i Rumljani u prolosti, "Dan", Novi Sad, 11. avgust 1940. Rad i imenik Matice srpske, godina 1897, Novi Sad, 1898, 98 i isto, godina 1902, Novi Sad, 1903, 134-135 1231 "Zastava", 1904, 125, 128 1232 "Zastava", 1906, 103v, 113v, 118v, 156v
1228 1229 1230

328

Pored Milene Miladinovi, u ovoj akciji se angaovala i Srpska enska dobrotvorna zadruga. Sama Milena je prikupila 7.000 K, dok su Srpska kraljevska akademija u Beogradu i predsednik Beogradske optine poslali po 1233 500 dinara u zlatu. Kada su pripreme za podizanje spomenika bile pri kraju, pojavilo se pitanje mesta na kome e spomenik stajati. Bilo je tri predloga: na raskru 1234 Glavne i eleznike ulice, ispred Grke crkve i na Starom vaaritu. Spomenik je, ipak, postavljen ispred srpske osnovne kole, a otkriven je 23. oktobra/5. novembra 1911. godine. Otkrivanju su prisustvovali Branislav 1235 Nui i Sima Pandurovi, koji je odrao i prigodan govor. Ovaj dogaaj je imao i politiku konotaciju zbog uloge radikala u njemu. Zato su optinske i kolske vlasti htele da ga bojkotuju. U tampi je osvanuo jedan kritiki osvrt na izgradnju spomenika Zmaju u Rumi. Neka diu i spomenik ako im se hoe i moe i ako su sve pree poslove uredili i posvravali a kole i crkve neka i dalje prokisavaju. U njemu se pominje i Milena Miladinovi, koja pokuava da stvori Zmajev kult, to predstavlja profanaciju 1236 Zmajevog imena. Poetkom Prvog svetskog rata, odnosno, posle povlaenja austrougarske vojske iz Srbije, krajem decembra 1914. godine, spomenik je poruen i odnesen u nepoznatom pravcu. Tek uz pomo jednog maarskog oficira, koji je stanovao u kancelariji arka Miladinovia, Milena Miladinovi je uspela da vrati bistu i 1237 sauva je kod sebe tokom celog rata.

D. B. Spaji, Maarski oficir spasao spomenik Zmaju koji su sruili vojnici u Rumi, "Vreme", 23, 24, 25, i 26 april, 1938; Iz beleenja po. Milene i dr-a arka Miladinovia, "Ilustracije", Beograd, 29. maj 1938. 1234 "Zastava", 1911, 171v 1235 "Zastava" 1911, 224v; D. Poznanovi, Prvi spomenik pesniku, "Sremske novine", 19. oktobar 1983. 1236 "Brankovo kolo", 1910, 12 1237 D. B. Spaji, Maarski oficir spasao spomenik Zmaju koji su sruili vojnici u Rumi, "Vreme", 23, 24, 25, i 26. april, 1938; Iz beleenja po. Milene i dr-a arka Miladinovia, "Ilustracije", Beograd, 29. maj 1938.
1233

329

Sa predstave Srpad oko ika Jove 1906.

330

Prilozi
Prilog 1 Rumljani iseljenici
godite 1896. 1. 2. Se Josef, nadniar, V. Jaraka 38 Amerika Sekuli Vasilijin Avram, ratar Amerika
1238

godite 1897. 1. 2. 3. 4. 5. 6. 7. 8. 9. Jurii Jovanov Josip, ratar Lopari urin, uro Amerika Vagber Ivan, ratar Amerika Fej Baltazarov Franjo Amerika Fetter pok. Bartola Antun, mati Marija, Lovrina 44 Amerika od 1912. Heinrich Stjepana Franjo, Ivanova 13 Amerika od 1905. Klein Petrov Josip Amerika od 1912. Schlenhard Franjin Martin Amerika Pil Pavlov Nikola Amerika

godite 1899. 1. 2. 3. 4. 5. 6. 7. 8. 9. Veldi Andreas (41), zidar, Beraka 6 Amerika Dreer Petar (46), nadniar, Lovrina 38 u Americi 3 godine iri pok. Tome arko Amerika Molnar Antuna Rudolf Amerika Herold Hinka Stjepan Amerika od 1912. Heinrich Stjepana Jakob Amerika Silberholz Franje Mihail (30), zidar Amerika Kwiring Kate Ernest, sestra Marija Hoffmann (18), ena Ana (24) Amerika od 1912. Turinovi Radovan Amerika

godite 1901. 1. 2. 3. 4. 5. 6. 7. 8.
1238

Jekl Antuna Franja Amerika Klein Ivana Antun Amerika Pil Pavla Heirich Amerika Schlenhard Franje Tobija Amerika Schoblocher Adama Andrija Amerika Boka ure Andrija Amerika Offenberger Franje Antun Amerika Dabovi Kristov Vaso Amerika
Regrutne knjige (Zbirka Zaviajnog muzeja Ruma)

331

godite 1902. 1. 2. Miak Andrija, bravar Amerika Nagl Mihael, pekar Amerika otac ura, nadniar majka Eva, babica Herald Jakob, zidar Amerika otac Henrik, zidar brat Stefan, zidar majka Alojzija

3.

godite 1903. 1. 2. 3. 4. 5. 6. 7. 8. 9. Keffer Ivana Ivan Amerika od 1919. Klein Lize Tomo Amerika od 1919. Laipold Jakob (48), nadniar, V. Jaraka 127 Amerika Linzner Jakoba Josip Amerika od 1917. Frank Josipa Jakob Amerika od 1917. Wolf Antona Anton, mlinar, mati Agata, ena Magdalena, sestra Elisabeta, Batenska 34 Amerika Dreer Andrije Stjepan, mati Elizabeta severna Amerika Dreer Ivanov Pavle, brat Karl, mati Rozika, sestra Elisabeta Amerika Matio Ivana Ivan Amerika

godite 1904. 1. 2. 3. 4. 5. 6. Beni Antona Martin, braa Johann, Stefan i Matia, majka Juliana Amerika od 1907. Veldi Andrije Karlo, zidar, brat Adam, zidar, mati Elisabeta, sestre Teresija i Elisabeta Amerika od 1919. Lederer Nikolin Nikola Amerika Sekuli Lazara Novak, nadniar, brat Avram, ena Fatima Amerika od 1912. Trettenbach Konrada Karl, kroja Amerika od 1908. Hengl Jakoba Ferdinand, stolar, mati Magdalena Amerika od 1908.

godite 1905. 1. 2. 3. 4. 5. 6. 7. Gesselmann Martina Martin Amerika Dreer Petra Antun Argentina Klein Elizabete Ivan Amerika Obrecht Ivana Adam Amerika Rupp Mije Martin Amerika Stankovi ure Tobija Amerika ic Mije Matija Amerika

godite 1906. 1. 2. 3. 4. Graf Andrije Sebastijan Amerika Klein Elisabete Adam Amerika Mango Ivana Ilija Amerika Herrmann Mihajla Martin Amerika

332

5. 6. 7.

Hengel Jakoba ura Amerika Schlenhardt Franje Mihael Amerika Silberholz Josip, stolar u Filadelfiji, Severna Amerika

godite 1907. 1. 2. 3. 4. 5. 6. 7. 8. 9. 10. 11. 12. 13. Bodor ure Toma u Americi od 1911. Volf Antona Josip Tartagal Salta F.C.C.S.A. Brazilija Damjan Ivana Martin Amerika Dreer Franje Josip (ili Josipa Franja) Amerika Jenej imuna Franjo Amerika Jekl Adama Adam, ena Terezija Amerika Keffer Ivana Andrija Amerika Kindler Stjepana Martin Amerika Lanz Martina Josip, sestra Ana (7) Amerika Sekuli Vasilija Boidar Amerika Silberholc Franje Stjepan Amerika Tossmann Mihaela ura Amerika Hengl Fridriha Ivan Amerika

godite 1908. 1. Grber Andrija Pavao Sao Paolo, Brazilija, Restaurant, Svalia Rau de Meka No. 543 2. Deutschman Adam Brazilija 3. Dreer Ivana Karlo Amerika 4. Kirchammer Boidara Boidar u Americi od 1920. 5. Kremmer Martina Andrija Brazilija 6. Miskraut Jakoba Josip, kroja - Amerika 7. Oder Sebastiana Adam Amerika 8. Trettenbach Konrada Franja Amerika 9. Habenschuss Jakoba Anton Amerika 10. Zentner ure Jakob Amerika godite 1909. Bartol Pavla Mihovil Amerika Volf Tome Matija, majka Marija Lanz Amerika Geringer Mihovila Stjepan, majka Apolonia Kari Amerika Dreer Antuna Fridrih, majka Ana Pohl Amerika Dreer Adama Martin, majka Eva See Amerika Zitta Ivana Antun, majka Ana Herz Amerika Kadnar Antuna Jakob, majka Franciska Dreer Amerika Keffer Ivana Ivan, majka Kata Welenberger Amerika Sekuli Vasilijev Vojislav Amerika Frank Franjo, stolar, Sebastijanova 28 (sam ivi) Brazilija, Sao Paolo, Rua de Moka 547 11. Habenschuss Andrije Ivan, majka Marija Kadnar Amerika 12. Hoffmann Ivana Adam, majka Elisabeta Pendl Amerika 13. terntal Dragutina Josip, majka Juliana Markov Amerika 1. 2. 3. 4. 5. 6. 7. 8. 9. 10.

333

godite 1910. 1. 2. 3. 4. 5. 6. 7. 8. 9. 10. 11. 12. 13. Ams Franjin Martin Amerika Volf Stjepanov Martin Amerika Dreer Petrov Adam Amerika Jekl Antunov Ivan Amerika Keffer Ivanov Karlo Amerika Klein Antunov Adam Amerika Kreuzer Andrijin Oto-Ferdinand, mati Juliana ro. Ambroz, brat Hugo Argentina Linzner Andrijin Stjepan Amerika Pavlovi oka, Sodol 65, navodno umro u Americi Tossmann Petrov Pavle, majka Marija Wagner Amerika Faj Petrov Petar, majka Katarina Oder Amerika Hoffmann Franjin Stjepan Amerika Zentner urin Josip Amerika

godite 1914. 1. 2. 3. 4. 5. Erlich Daniel Karlo Amerika Jambrec Radivoja Momilo Amerika Jasenovski Bartola Bartol, majka Maria Schiseka Argentina Kindler Ivana Ivan, majka Katarina Weldi Amerika Herrmann Martina Ilija, majka Eva Schoblocher San Bernardo SPR, Sao Paolo, Brazilija

godite 1916. 1. Habenschuss Adama Petar, majka Magdalena Obreht Liuka Magujana st. Saraudy, Ert. St. Paul, Brazilija

godite 1917. 1. Schmidt Stjepan, majka Teresia Obreht Brazilija

godite 1918. 1. Bodor Stjepana Josip Arlington Heigts ill, 235, str. Rimton, Severna Amerika

334

Prilog 2 Osobe koje su dobile pravo izbora i one koje su to pravo izgubile u optini 1239 Ruma od 1860. do 1872. godine:
Johan ulc (kuni broj) 33 Vasa Mladenovi 34 Teodor Stai 1383 Johan Zita 56 Georg Evremovi 60 Joakim Voinovi 69 Pavle Miloevi 88 Todor Jovanovi 98 Eduard Tievi 109 Lovra alakovi 129 Jovan Stanisavljevi 130 Sara Mati 132 Krsta Pani 155 Sofija Dimitrijevi 160 Jovan Popovi 165 Ilija Jovanovi 188 Vasa Markovi 189 Andrija Bica 201 Johan Filei 208 Jozef Andres 222 Adolf Holi 226 Jozef Rajnpreht 229 Magdalena Volf 1415 Jozef Novotni 1408 Mihael Greber 1397 Anna etak 236 Sima Krsti 254 Johan Pail 259 Karl Puhner 266 Tanasie Jovanovi 278 Adam Linetner 280 Ignac Berger 294 Franja Beni 305 Franja Nerad 314 Josef Nerad 316 Matias Kindler 337 Andrija Veliberger 1598 Anton Hori 364 Jakov Gri 393 Adam Krenvedl 426 Matias Oder 431 Martin Kaufman 1612 Jakov Frank 446 Mihail Greber 1598 Nikola Rajnpreht 1599
1239

Daniel Rup 452 Matia Perkles 45 Maria Tanglmajer 472 Mihail Frank 489 David Grinvald 526 Johan Nemet 527 Andrija Kovilac - 538 udovica Tupi 564 Anna Gselman - 577 udova Drer 581 Johan Mozer 584 Anton Habenus 588 Kata ic 603 Anton Pail 607 udova Pail - 609 Stevan Habenus 610 Johan Svozil 611 Petar Vrdovac 615 Magdalena Ribier 620 Sofia Boiki 630 Pavle Jovanovi 631 Heronimije Taihert 636 Nikola Kritovac - 649 udova Hiller 659 Jozef Hori 680 Kosta Jovanovi 695 Jozef Volf 710 Franz tefanek 719 Mihail Klain 742 Stevan Grof 744 Anton Mukahirn 752 Vencl evik 752 Aim ivkovi 689 Ferdinand Rup 754 Anton Mili 771 Marta Miic (Miji) 793 Anna Stokanov 805 Jula Stai 809 Petar Grozdi 813 Anton Sever 814 Radovan iri 839 udova Me(i)lanovi 846 Mihail Frank 856 Anna Trop 857 Kosta Petrovi 870

IAS, Magistrat ..., 1873, fasc. 9, dok. br. 13-18

335

Georg Veler 880 Ignac Nol 890 Florian Centner 891 Paul Feter 897 dasljedn. Dinjel 903 Stana Nikoli 934 ivko orevi 935 Aleksa Andrievi 936 Jovan Josimovi 937 Jovan Jankovi 940 Tanasie Jeroti 949 ivko Radi 981 braa Nenadovi 982 Gavra Jovanovi 983 Dragutin Sudarovi 986 Uro Stefanovi 992 Glia ivanovi 996 Petar ivanovi 996 Glia Petrovi 999 udova Hainrih 1017 Ignat Stojanovi 1032 Jozef Herman 1582 Stevan See 1039 Stanko Jankovi 1042 Petar Ko 1053 Jefta Radovanovi 1086 Gavra Radovanovi 1086 Jakov Tanackovi 1089 Andrija Lanc 1114 Petar Jopal 1125 ura Lanc 1130 Adam orevi 1135 U Rumi 5/18. aprila 1873.

Milo Andrievi 1149 Evrem Jockovi 1150 Glia Dedi 1154 Sava Rakidi 1179 Toma Orlovi 1181 Aleksa Mladenovi 1190 Petar Jankovi 1196 udova Krsti 1214 Anna Vui 1214 Georg Lazarevi 1234 Palko Molnar 1238 Georg Rat 1281 ore Dedi 1283 Stevan Gruji 1317 udova Horvati 1230 Jovan Nerad 1341 Jovan Konstantinovi Dragomir Trifunovi 167 Glia Kouti 198 Kata Milkovi 985 Georg ekovi 618 Simeon Sinkovi 630 Jovan Markovi 670 Anna Ili 843 Georg Radomirovi 844 Pavle Mihailovi 984 Jovan Mihailovi 988 Sofia Kovaevi 76 Mihail Kramer 536 Mihail ivanovi 640 Franc Brendl 641 Stevan iri 163

Nikolajevi, kasir Kosta Mladenovi, kontrolor, svedoci F. Rister, Stevan J. Milutinovi, orevi.

336

Prilog 3 Popis biraa u izbornom kotaru 75 za izbor Zemaljskog poslanika


Koiari Steva, urija Koki Emil, abadija Ka Emil, eirdija Koi Pavle, posebnik ivanovi oka, kroja Lovrenski Jovan, urija Makevi ira, sitniar Jovanovi Stanko, sitniar Vurter Leopold, bavar Ams Mijo, tikac Hofman Karl, graditelj Spaji Mita, trgovac Liker Sebastijan, urija Ki Lovro, vlastel. in. piler Ernst, ekonom ernolka Franc, krmar Gruber Leopold, krmar Jano Stevan, ekonom Petrovi Jovan, abadija Hondl Josip, ekonom (323f 16kr) Ernst Ignjat, lekar Gruber Franja, eirdija Stoji Paja, licider Gruber Andrija, trgovac Gruber Leopold, bavar Andrijevi Paja, trgovac Pejaevi Petar (4.162f 13kr) Rister Ferdinand, trgovac (611f 71kr) Bogdanovi Paja, trgovac urii Nikola, trgovac ivkovi Sava, kroja Ostoji Jefta, trgovac (322f 4kr) Almoslin Jakob, trgovac Stai Avakum, paroh Bogdanovi Joca, trgovac Fuks (Fuchs) Karl, pekar Jankovi Milo, abadija Filipovi Vasa, posebnik orevi Mia, trgovac orevi Luka, trgovac Mari Sima, trgovac Milutinovi Sima, trgovac Marinkovi Sima, trgov. (410f 10kr) Nadbandi Svetislav, kazandija Valeti Mita (ili Mata), sitniar Bogojevi Aleksa, pekar
1240

1240

Krsti Jovan, trgovac urii Jovan, trgovac (581f 47kr) Vui Sava, posednik Ninkovi Pera, posebnik urii A. Panta, trgov. (357f 98kr) Mirkovi Gaja, opanar Kouti Pera, krmar Frizl Jovan, eirdija Andraevi Mijo, bavar ernolka Antun, pukar Kvesdi Anton, ekonom Binder Josip, vlastel. inovnik Pail Anton, bavar Ellinger Ignjat, sara Petrovi Petar, eirdija Heinrich Fischer, trgovac Getz Ferdinand, posebnik Servaci Ignjat, bavar Nikolajevi Svetozar, odvjetnik Kohaut Karl, senzal (?) Maksimovi Vasa, trgov. (473f 55kr) Mihajlovi Nikola, krmar (794f 5kr) Bogdanovi Toa, trgovac Kritovac Mia, trgovac Jovanovi Toma, trgovac Kritovac Vasa, naelnik dr Jozef Paus, paroh velbl Samuel, staklar Rajnpreht Karl, eirdija Dimitrijevi B. Steva, trgovac dr evi Jovan, kr. javni belenik ermak Johan, kroja Stai Sima, trgovac Radosavljevi Stevan, pekar Krsti Petar, opanar Markovi oka, cipelar Orlovi Milan, berber Jakovljevi Steva, trgovac Naj Anton, suvaar Zita Daniel, posebnik Rak Franjo, kolar Kegl Karl, bravar Kuera Josip, zidar Furjakovi Sigmund, umir. inovn. Volenek Eduard, knjigovoa Herceg Franc, kolar

IAS, Magistrat..., 1891. kut. 2.601-4.000

337

Stojkovi Mitar, abadija Brki Pavle, grunt. inovn. Krojcer Gapar, posebnik nur Gapar, posebnik Libi Vilhelm, zidar Dendl Franc, kova Hori Anton, tesar Bak Sebastian, kova Ritter Anton, kasirer Nosan Mihail, postolar Loreni Jozef, kova Hardon Ignjat, krmar Meznek Johan, kolar Meznek Jakob, kolar Andres Georg, zidar, Prajs Benko (Benedikt), umir. uit. Gruber Aleksa, bavar Dudi Jovan, trgovac Kamber Andrija, knjigovoa Rilke Johan, stolar Fric Anton, eirdija me Anton, eirdija Saner Anton, (nema nita) Petrovi oka, umir. vlast. inov. rajber Franc, kolar Karl Danilo, strugar Rig Johan, uar Bader Karl, krmar Tostenberger Anton, mlinar Meznek Leopold, kova Servaci Aleksa, stolar Rehak Karl, krmar Kritof Here, kova Volf Matija, sajdija Frank Arnold, tesar Jankovi Josip, cipelar Rup Stevan, eirdija ivanovi Mia, posebnik Kritovac Nikola, trgovac Kovaevi Aleksa, posebnik turm Karl, bojadisar Biof David, sitar Hercog Anton, kova Krmar Vencl, limar Rajnpreht Vilhelm, kova Harer Martin, bravar Mari Aron, sapundija Milosavljevi David, opanar Teodorovi Vasa, mesar Krsti Vasa, paroh Kefer Johan, zidar Fehert Andrija, kolar

Hori Johan, tesar Brener Lorenc, suvaar Minih Anton, kolar Kritovac Toma, trgovac Bajlovi Duan, krmar Markovi Vasa, pekar Jakovljevi Toa, krmar orevi Mita, posebnik Maksimovi oka, opanar iri Mojsilo, krmar Jovanovi Mita, kova Nenadovi Sima, k.rir (kasir?) Mihajlovi Steva, opanar Beli Branko, pekar Putnik Gavra, uitelj Hamfogel Franc, trgovac Mladenovi Kosta, blagajnik Koji Todor, bravar Tomi Aim, posebnik Momilovioka,krmar(30 ku. br.) Radomirovi Sava, kova (32) Mihajlovi Toa, opanar (34) Jovanovi Ilija, krmar (36) Miljkovi Steva, kolar (42) Gligorijevi Aleksa, uar (44) orevi Petar, abadija (52) Vukovi Mita, trgovac, (58) Josimovi Mina, abadija (62) Hajnal Franc, stolar (10) Grozdi Duan, abadija (7) Petrovi Joca, abadija (1) orevi Jovan, stolar (11) Rajnpreht Jozef, kova (13) Jovanovi Panta, graar (51) Andri Mitar, abadija (150) Hladek Karl, bavar (25) Mati Todor, krmar (39) erevicki Mladen, krmar (41) Popovi Radovan, posebnik (2) Panajotovi Pera, graar (8) tajner Jozef, graar (10) Vesl Maks, graar (12) ubert Karl, stolar (16) Tap Georg, tesar (4) Medakovi Danilo, opanar (8) Gasler Josip, zidar (8) timac Joza, bubnjar (18) Dadovi Mitar, kova (2) Bertalan emerih, vlastel. inovn. Bhm Anton, kafedija dr Bogdanovi Tonka, odvjetnik Bhm Ignjat, stolar

338

Dumovi Sima, stolar Dima Duan, lekar dr Fier Moric, lekar, 257 for Fier Gotfrid, pekar Hondl Josip ml, apotekar Jakovljevi Toa, kroja Kampl Anton, krmar Kraus Marko, krmar Knienieder Jakov, mesar Koziak Andrija, lekarnik Klajn Albert, gostioniar Kaposy ura, mesar Mukahirn Lajpold, pukar Mihajlovi Vasa, krmar Minih Ferdinand, sajdija Petenkofer Ignjat, vlast. inov. Polaek Mavro, cipelar Pointner Anton, vlast. inovn. Petrovi Hinko, trgovac Pazarski Mita, trgovac dr Popovi Mia, odvjetnik Petrovi Joca, mesar dr Runjanin Nikola, lekar Smiljani Ljubomir, abadija Silem Otto, vlastel. inovn. Voltman August, poslastiar ievi Emerih, umir. brzojav. ino. olnaj Andrija, pekar

ivkovi Glia, mesar ivanovi Milan, gvoar Suboti Josip, sudski pristav Haramini Franja, gruntovniar Veselinovi Luka, pisar Vui Nikola, pisar Haba Pavle, uzniar Rozenkranc Josip, potan. upravit. Matjevac Josip, pot. inovnik orevi Toa, kotarski pristav Pirker Petar, kr. kotar. inovn. Harmel Viktor, kr. mernik King Robert, kr. ivinar Dobrovoni Ferda, kr. pisar Vukeli Matija, kr. poreznik Mrki ura, kr. protustavnik Panteli Jovan, kr. oficial tos Oladoje, kr. oficial Beker Andija, kr. oficial Andri Milan, magistratsk venik Starevi Uro, uitelj Ogrizovi Toa, uitelj Janoevi Steva, uitelj Gsl Jakov, uitelj Hekman Dragutin, uitelj Muha Anton, uitelj Saer Maksa, uitelj Filipovi Sava, magistr. pisar

Ratari: Obreht Anton, Frank Josip, Grof Franc, Lener Ignjat, Gezinger Anton, Dreer Josip, Frank Martin, urkovi Mijo, Zita Ferdinand, Lincner Jozef, Rup Anton, Lincner Jozef, Torajter Josip, Ober Danilo, Ober Petar, Majer Andro, Frank Adam, Giner Mihail, Lincner Adam, Obranovi Josip, nur Martin, Klajn Jozef, Torajter Martin, Graf Anton, Graf Georg, Graf Andra, Habenus Mijo, Rup Josip, urkovi Martin, Frank Mijo, tolmajer Josip, Jankovi Anton, Rup Sebastijan, Koh Jakob, Lincner Anton, Kremer Johan, Lener Franc, Mar Andra, Oder Matija, Bonigut Franc, Zener (Sener) Johan, Torajter Jozef, Frank Petar, Hesman Franc, Hesman Johan, Poli Jozef, Volf Stevan, Joos Mihael, Tomanovi Martin, Jankovi Ivan, Felker Martin, Miler Stevan, Rup Josip, Frank Petar ml, Volf Johan, urkovi Pavle ml, Volf Matija, Rajnpreht Georg, Link Stevan, Volf Martin, Volf Georg, Rup Stevan, See Anton, Volf Mija, Frank Andra, Bonigut Georg, Rup Jovan, Rajnpreht Anton, Lincner Georg, Kuhl Anton, Koh Ignjat, Mozer Anton, Torajter Johan, Frank Anton, Joos Georg, Lincner Danilo, Miler Anton, Torajter Martin ml, Miskraut Stevan, Lener Andra, Koh Matija ml, Klajn Jozef, Klajn Adam, Nerad Anton, Hekman Johan, Frank Martin, urkovi Pavle st, Dilmec Mihail, Rajnpreht Lorenc, Kremer Jozef, me Anton, Dreer Georg, Rajnpreht Jozef, Miskraut Jozef, Hesman Jakob, Volf Johan, Obreht Martin, Tosman Danilo, Nagl Johan, Krajcer Martin, Dorn Josip, Nogl Anton, Tosman Johan, Greber Jozef, Nagl Franc, Nagl Jozef, Kupek Adam, Fric Stevan, Nogl Ignjat, Lefler Martin, Mozer Anton, Joos Jozef, Nogl Johan ml, Riger Johan, Herceg Andra, Tic Jozef, Dojman Georg, Luki Boa, iburdi Mil., Dilmec Jozef, Vagner Sebastijan, Kaufman Anton, Greber Jozef, Kaufman Mija, Hirtenkauf Jozef, Joos Andija, Greber Ignjat, Lajpold Jozef, Gasler Danilo, Oder Andrija, Minih Jozef, Frank Anton, Krenvedl Jozef, Kilinger Jozef, Volf Adam, nur Tobijas, Torajter

339

Martin st, Dorn Josip, Volf Josip, Joos Jakob, Ober Matija, Vagner Johan, Bro (ili Oro) Franc, nur Franc, Klajn Martin, Klajn Gapar, me Mija, Beni Anton, Hesman Mija, Felker Adam, Lincner Anton, Krajcer Anton, Klajn Jozef, Rajnreht Ferdinand, Torajter Anton, lenhard Johan, Paki Adam, Bornbaum Jozef, Krojcer Jakov, Dorn Paul, Bornbaum Toma, Rup Jozef, Orlovi Jovan, orevi Ignjat, Paukovi Ljubinko, Markovi Ilija, Orlovi Jakov, Nogl Sebastian, Dui Mirko, Vui Luka, Veselinovi Maksim, Jovi ore, Orlovi ira, Vagner Anton, Zita Nikola, Tosman Petar, Kupek Matija, Mozer Adam, Takovi Petar, me Andra, Torajter Matija, Rajnpreht Nikola, Dreer Jozef, Vagner Martin, Giner Johan, nur Jakob, Nogl Jozef, nur Franc ml, Humel Martin, Dreer Andra, Vagner Gapar, Flug Anton, oh Adam, Habenus Stevan, Imber Mihail, Dilmec Jozef, Veldi Mijo, Greber Mija, Hofman Stevan, Giner Jozef, Giner Andra, Habenus Stevan, Dreer Anton, me Jozef, Oder Anton, Markovi Aca, Bek Jozef, Bek Stevan, Hacman Georg, Oder Josip, Vagner Mija, Pflug Johan, Kupek Johan, Horvati Nikola, Fric Jozef, Markus Matija, Dreer Georg, Lincner Martin, Lincner Toma, See Anton, See Stevan, Dilmec Franc, Lindmajer Adam, Osvald Matija, Gajer Adam, Hauser Peter, Lindmajer Franc, Kupek Anton, Lindmajer Mija, (Gintner Engelbert, odaar), Markus Jozef, Gajer Adam, me Adam, Rup Andra, Jankovi Petar, Nogl Franc, Osvald Johan, Minih Josip, Vagner Anton, Osvald Jozef, Koh Ignjat, nur Jakob, me Georg, Osvald Adam, Habenus Anton, Habenus Georg, Krenvedl Martin, Osvald Matija, Osvald Jozef, Kaufman Jakob, Krenvedl Anton, Kupek Mija, Vagner Josip, Lincner Martin, Mili Nikola, Feter Jozef, Volf Martin, Volf Adam ml, B(r)endl Georg, Vinter Mata, Kupek Anton, Veger Johan, Nol Sebastian, Habenus Adam, me Adam, of Mija, Rifert Anton, Hartvig Josip, Veger Anton, Rifert Johan, Nagl Georg, Rifert Martin, Rifert Mrtin ml, Vagner Paul, Kramer Matija, Osvald Georg, Hajcman Johan, Mozer Georg, Mladenovi Boa, Tanackovi Jovan, Nogl Anton, Paki Martin, Markus Jozef, Rup Matija, Veger Matija, me Franc, Cener Petar, Gajer Nikola, Tic Andrija, Koh Matija, Veger Jakov, Lajpold Ignjat, Horvati Jovan, Panijan Jozef, Albert Fier, Dilmec Jozef, Dinjel Anton, Flaj Petar, Minih Paul, Nogl Toma, Jankovi ivko, Francesko Stevan, Jankovi Rada, Jankovi Milo, Petrovi Pera, Milutinovi Novak, Jankovi Paja, Stojanovi Adam, Radoni Milo, Korh Franc, Habenus Josip, Nogl Stevan, Veger Martin, me Adam, Veldi Mihael, Tobias me, Lincner Mihael, Koh Andrija, Takovi Anton, Tic Jakob, Lajpold Jozef, Rifert Johan, Veger Matija, Sener Andrija, Volf Matija, Lincner Stevan, nur Martin, Giner Franc, Volf Stevan, Milutinovi Damjan, Milosavljevi ivan, Jankovi ivko, Radi Sava, Mitrovi Mitar, Mitrovi Petar, Jankovi Duan, Grui Glia, Milinkovi Lazar, Simi Mladen, lenhard Jozef, Sekuli Bogdan, Fier Jakov, elkovi Martin, Fric Sebastian, Dorn Mihail, Vagner Jakov, Dilmec Jozef, Hartvig Adam, Hartvig Jakov, Kefer Karl, Raki Todor, Greber Anton, ekovi Anton, ekovi Franc, Vukovi Raja, Jovanovi Pera, Milunovi Raja, Frank Franc, Gajer Petar, Radi Antonije, Radi Filip, Stojanovi Todor, Mihajlovi Jovan ml, Mihajlovi Jovan st, Jovanovi Milo, Milovanovi Milo, Milinkovi Jefta, Milinkovi Marko, Radoni Milan, Tomi Lazar, Jankovi ivko, Luki Raja, Jankovi Raja, Jankovi Nedeljko, Jovanovi Mitar, Radi Vasa, Radi Nedeljko, Radi Toma, Radi Todor, Seleni Aca, Tomi ira, Jovanovi Milo, Filipovi Novak, Jovanovi ivko, Gezelman Stevan, Lener Anton, mit Mata, Mili Josip, Gajer Mijo, me Anton, Gajer Jozef, Volf Matija, Grof Jozef, Rajnpreht Stevan ml, Mati Milo, Rifert Jozef, Koh Jozef, me Martin, Taner Jozef, Mas Josip, Trapberger Andra, Mihajlovi Gaja, Kovaevi Teja, lenhard Danilo, Rifert Franc, Josimovi Kuzman, Tomi Pavle, Stevanovi Marko, Badi Luka, Simi Sava, Nestorovi Teja, Majer Josip, Markus Adam, Adnaevi Pavle, Luki Jovan, Stoli Petar, Slepevi Glia, Pavlovi Mitar, Pavlovi ivan, ai Panta, Kuli Petar, Bunovi Matija, Rajnpreht Toma, urkovi Martin, Majer Stefan, Stoli Jovan, Stoli Nedeljko, Pflug Andrija, Orlovi Jovan, Luki Jovan st, Dedi Laza, Ignjatovi Milo, Jovanovi Nedeljko, Raki Jovan, Jovanovi oka, Stoli Josim, Milutinovi Milovan, Dobrosavljevi Milo, ivkovi

340

Stevan, Reperski Pavle, Dedi Petar, Odrovaki Pavle, ivkovi Boa, Orlovi Milovan, Krsti Sava, Orlovi Jovan, Vukovi Aim, Mitrovi Petar, Gri Damjan, Panteli Mita, Dai Lazar, Petrovi Todor, Bunovi Milo, Miri Jakov, Bunovi Toa, Gavrilovi Pavle, Orlovi Mirko, Kuli Sava, Matei Toma, Maksimovi Ignjat, Jovi Jovan, Nestorovi oka, Mihajlovi Pavle, Mihajlovi Obrad, Pil Joza, Maleti Ferko, Galar Martin, Pil Marko, timac Danilo, Jovi Lazar, ivanevi Nikola, Dedi Boa, Krak Lorenc, Klei ura, timac Andra, Obreht Josip, Milutinovi Krsta, Jankovi Milo, Jovi Glia, Reparski ivan, Kuli Mladen, Kuli Andrija, Kuli Jovan, Drobac Ilija, Miak Petar, Markus Ignjat, Kuhn Johan, Kindler Martin, Petkovi ivko, ulc Mata, Beni Anton, Miak Joza, Meak Anton, Jambrec Jovan, Banovi Pavle, Bodor Stevan, Bodor Joza, timac Ignjac, Lanc Gapar, Rogi Paja, Krsti ore, Jambrec Joza, Bogdan Joza, Beni Mata, Matei Glia, Varju Mata, Rako Martin, Hladek Joza, Habenus Paul, ikedi Adam, ekovi Adam, Lanc Andrija, Bodor Stevan, Ukupno: 772 biraa 1888. godine 1889. godine plus 14 novih, a 7 starih izbrisano iz spiska 1890. godine plus 8 novih, a 16 starih izbrisano (Ruma, 20. februar 1888) 1889. godine u spisak uli: Savi Lazar, kot. pristav Marsmovi Otto, kr. auskulant Belanovi Jovan, magistr. inovn. Venberger Vatroslav, kr. ininjerski pristav ajnovi Marko, svetenik Benevi Ivo, svetenik Virag Skender, pores. oficijal Petar Blagoje, umirovljeni oficijal Borota Joef, kr. brzojavni inovnik ivanovi Sava, bravar Hranisavljevi Sima, ratar Stanojevi ivan, ratar Kritovac Sava, protustavnik Brendl Anton, bravar Briu se iz spiska: Brendl Albert, bravar Hranisavljevi Gaja, ratar Doj Adolf, staklar Punat Franja, kr. askulant Stanojevi Milo, ratar Radakovi Cvetko 1890. godine u spisak uli: dr Salaj Antun, kr. kotarski sudac Ruma, 20. februar 1890. uri Paja, akcezista Tati Jovan, mernik dr Plemi Rikard, odvjetnik Mirkovi Dragutin, ra. oficijal Krmar Anton, limar Stefanovi Petar, uitelj Bujan Jovan, uitelj Briu se iz spiska: Sakulski Gaja, ratar Despotovi Panta, izmar Lackovi Aleksa, izmar Uroevi Aksentije, posebnik Rako Franja, ratar Grof Josif, ratar Dinjel Josif, ratar Gruber Anton, bavar timac Ignjac, ratar Dilmec Jovan, ratar dr Furjakovi Ernst, lekar Linstner ura, ratar Crnovski Karlo, oficijal Tuka Ivan, kotarski sudac Heter Luka, uitelj Joos Josip, ratar

341

Prilog 4 Iskaz osoba iz prvog sastava koji imaju aktivno birako pravo, a na temelju Zakona iz 1881. o izbornom redu i Naredbe Visoke kraljevske 1241 vlade Odjela za unutranje poslove iz 1882.
Gruber Franja, kuni br. 9, klobuar, porez 20 f 00 k Hondl Jovan, 23, vlast. inovn. preko 79 f Jovanovi Branko, 63, preko 96 f Stankovi Sava, 72, urija, preko 22 f Laki oka, 86, vlasnik kue, preko 71 f Krsti Petar, 113, opanar, preko 31 f Markovi oka, 114, izmar, preko 20 f Vesl Maksim, 123, obrtnik sa graom drva, preko 16 f Andri Mitar, 150, abadija, preko 24 f Jovanovi Panta 151, licider, preko 239 f Rister Hugo, 198, trgovac, reko 164 f Krojcer Gapar, 209, ratar, preko 21 f lenhardt Anta, 238, ratar, preko 18 f Frank (Anta) Adam, 271, ratar, preko 19 f Pflug Andrija, 282, ratar, preko 18 f Treer Adam, 301, ratar, preko 20 f Beni Anta, 313 i 314, ratar preko 23 f Joos Georg, 331, ratar, preko 38 f Pali Josip, 346, ratar, preko 18 f Volf Steva, 347, ratar, preko 19 f urkovi Pavle ml, 362, ratar, preko 35 f Rajnpreht Anta, 387, ratar, preko 33 f nur Tobija, 423, ratar, preko 16 f Fier Franja, 425, ratar, preko 16 f Volf Jovan, 426, ratar, preko 17 f Kilinger Josip, 427, ratar, preko 23 f Krenvedl Jakob, 428, ratar, preko 18 f Frank Anta, 429, ratar, preko 21 f Minih Josip, 430, ratar, preko 43 f Oder Andrija, 431, ratar, reko 47 f Gasler Danilo, 432, ratar, preko 22 f Greber Ignjat, 434, ratar, preko 21 f Bornbaum Mata, 436, ratar, preko 19 f Hirtenkauf Josip, 439, ratar, preko 22 f Greber Josip, 441, ratar, preko 23 f Luki Boa, 488, ratar, preko 21 f Frank Adam, 489, ratar, preko 17 f Dai Mirko, 517, ratar, preko 17 f Gruber Aleksa, 540, bavar, preko 40 f Horvati ura, 575, ratar, preko 16 f Dilmec Georg, 576, ratar, preko 18 f Tosman Petar, 577, ratar, preko 19 f lenhardt Franja, 606, ratar, preko 18 f
1241

IAS, 1894. kut. 6.401- 9.271

342

Giner Andra, 608, ratar, preko 29 f Jeki Proka, 643, ugostitelj, preko 18 f Kaufman Jakob, 676, ratar, preko 24 f Knaus Josip, 710, ratar, preko 15 f Lindmajer Adam, 721, ratar, preko 39 f Fric Anta, 729, ratar, preko 33 f Linstner Georg, 737, ratar, preko 16 f Bek Steva, 745, ratar, preko 16 f Volf Mata, 761, ratar, preko 22 f Koji Todor, 841, ratar, preko 47 f Tomi Aim, 842, ratar, preko 35 f Melanovi Gruja, 846, ratar, preko 16 f Minih Pavle, 857, ratar, preko 19 f Linstner Georg, 859, ratar, preko 29 f Trombaum Danilo, 865, ratar, preko 16 f Miskraut Josip, 879, ratar, preko 16 f tolmajer Adam, 883, ratar, preko 17 f Nagl anta, 888, ratar, preko 17 f me Adam, 907, ratar, preko 20 f Majstorovi ivan, 987, ratar, preko 19 f Mihajlovi Mina, 994, ratar, preko 19 f Sekuli Bogdan, 1032, ratar, preko 18 f Klajn Jova, 1062, ratar, preko 17 f Luki Sava, 1086, ratar, preko 29 f Seleni Aksentije, 1098, ratar, preko 20 f Jovanovi ivko, 1103, ratar, preko 20 f Varju Mata, 1106, ratar, preko 20 f Luki Jova, 1146, ratar, 19 f Jovi Sima, 1152, ratar, preko 16 f Kuli Jova, 1162, ratar, preko 15 f Bunovi Ljubinko, 1163, ratar, preko 18 f Kuli Petar, 1165, ratar, preko 34 f ai Panta, 1168, ratar, preko 25 f petkovi Mina, 1174, ratar, preko 16 f Reparski pavle, 1214, ratar, preko 19 f Gajger Andra, 1314, ratar, preko 15 f Jambrec Jova, 1319, ratar, preko 16 f Bodor Steva, 1331, ratar, preko 21 f Lanc Gapar, 1349, ratar, preko 16 f timac Ignjat, 1351, ratar, preko 18 f Koiari Steva, 1384, urija, preko 15 f Lener Josip, 1419, ratar, preko 19 f Torajter Martin, 1422, ratar, preko 16 f Ambro Petar, 1678, tkalac, preko 17f Andres Georg, zidar, preko 31 f Andrijevi Dobrivoj, 1615, pot. dostavlja, preko 16 f Dilmec Jakob, 1504, ratar, preko 18 f Gintner Engelhardt, 711/b, dimnj, preko 15 f Jakovljevi P. Mita, , kroja, 20 f Kuli Jova, 1605, ratar, preko 21 f Kremer Mata, 793/b, ratar, preko 16 f Mihajlovi Todor, 845/a, ratar, preko 31 f

343

Maleevi Laza, , ratar, preko 15 f Mihajlovi Kosta, 1531, ratar, preko 18 f Rup Wendl, , krmar, preko 35 f Seiter Josip, 1567, ratar, preko 16 f Seleni Todor, 1514, ratar,preko 15f Senkovi Anta, 46/b, kroja, 24 f Vagner Anta, 199/b, ratar, preko 15 f Fier Hajnrih, trgovac, preko 55 f Kilinger Josip, 1566, ratar,preko17f Mukahirn Leopold, , zidar, preko, 23 f Gruber Ignjat, trgovac gvoem, preko 19 f Vesl Ernest, trgovac, preko 41 f Muzler pl Josip, podupan Nikolajevi Milan, podup. perovoa Kular Gustav, podup. perovo. vjebenik Bogovac Marko, podupanijski pisar King Robert, podupanijski ivinar Tukan Ivan, kr. kot. pristav Horvat Milan, kr. kot. akulant Vui Nikola, kr. kot pisar Janei Dragutin, kr. por. oficijal Orekovi Ivan, kr. por. oficijal Strupi Alfred, kr. porezni oficijal Bertek ura, pover. financ. strae Gradsko poglavarstvo u Rumi, 23. januar 1882. Naelnik piler

344

Prilog 5 Iskaz osoba iz prvog sastava koje su izgubile aktivno birako pravo, a na temelju Zakona iz 1881. o izbornom redu i Naredbe Visoke kraljevske 1242 vlade Odjela za unutranje poslove iz 1882.
Kren Steva, kuni br. 188, bavar, pod tutorstvom Minih Anta, 203, ratar, u zatvoru radi umorstva anta Steva, 217, inovnik u miru, umro Kremer Jakob, 255, ratar, plaa manje od 15 f izravnog poreza (preko 8 f) Dreer Pavle, 274, ratar, isto, preko 12 f Linstner Gapar, 277, ratar, isto, preko 8 f Volf Toma, 281, ratar, preko 4 f Tosman Mata, 292, ratar, umro Oder Toma, 293, plaa manje (preko 7 f) Kindler Anta, 306, ratar, isto, preko 9 f lenhardt Josip, 337, ratar, umro Linstner Katarina, udova, 339, ratar, kao enska nema pravo glasa nur Martin, 348, ratar, plaa manje (preko 5 f) Rup Josip, 349, ratar, umro Gasler Georg, 354/b, ratar, plaa manje (preko 8 f) Rup Anta, 360, ratar, umro lenhardt Liza, udova, 369, ratarka, kao ensko nema prava glasa Volf Jakob, 375, ratar, umro Orlovi Gaja, 396, ratar, plaa manje (preko 4 f) Centner Josip, 403, ratar, plaa manje (preko 6 f) Ober Danilo, 412, ratar, nema 24 godine starosti Linstner Jovan, 414, ratar, plaa manje (preko 3 f) Centner Antun, 447, ratar, plaa manje (preko 5 f) Kaufman Josip, 455, umro Felker Jovan, 461, ratar, plaa manje (preko 3 f) Tosman Danilo, 465, ratar, plaa manje (preko 10 f) Gasler Adam, 466, ratar, osuen na zatvor zbog krae Tosman Josip, 467, ratar, umro Luki ivan, 493, ratar, plaa manje (preko 10 f) Luki Jakob, 504, ratar, osuen na zatvor zbog udorednosti Koh Jospi, 542, tesar, plaa manje od 15 f (preko 10 f) Pap Fridrih, 572, klisar, plaa manje (preko 5 f) Hajnrih Nikola, 574, ratar, plaa manje (preko 5 f) Gajer Mata, 575, ratar, umro Minih Josip, 594, ratar, umro Jovanovi Toma, 645, trgovac, ve uvrten u listinu izbornika pod br. 50 Osvald Pave, 686, ratar, plaa manje (preko 12 f) Habenus Jakob, 713, ratar, plaa manje (preko 8 f) Linstner Steva, 735, ratar, umro ok Anta, 757, ratar, plaa manje (preko 5 f) Minih Jova, 761, umro Rifert Albert, 784, ratar, kanjen na zatvor zbog zloina Rifert Josip, 791, ratar, umro
1242

IAS, Magistrat..., 1894. kut. 6.401-9.271

345

Stefanovi Jecko, 793, ratar, plaa manje (preko 13 f) Mirkovi Radivoj, 818, ratar, plaa manje (3 f) Milosavljevi Milo, 820, ratar, plaa manje (preko 11 f) Petrovi Mihajlo, 827, ratar, plaa manje (preko 10 f) Savi Steva, 828, ratar, osuen na zatvor zbog krae Flaj Petar, 859, ratar, pod obskrbom Paki Franja, 862, ratar, plaa manje (preko 7 f) Tic Jova, 871, ratar, umro me Pater, 873, ratar, umro Lajpold Andrija, 876, ratar, umro Veger Franja, 880, ratar, umro Pflug Anta, 889, ratar, plaa manje (preko 5 f) mit Mata, 895, ratar, plaa manje (preko 11 f) Stankovi ivan, 898, ratar, plaa manje (preko 9 f) Nol Franja, 915, ratar, plaa manje (preko 13 f) Jovanovi Pera, 927, ratar, plaa manje (preko 12 f) Mitrovi Gaja, 949, ratar, plaa manje (preko 10 f) Milinkovi Gaja, 968, ratar, plaa manje (preko 10 f) Simi ivko, 974, ratar, umro Vukovi Mita, 992, trgovac, pod konkursom Veger Josip, 1002, ratar, plaa manje (preko 14 f) Flaj Mija, 1015, ratar, umro Milutinovi Uro, 1026, ratar, u zatvoru zbog umorstva Dilmec Josip, 1029, ratar, ve uvrten pod brojem 594 urevi Gaja, 1047, ratar, plaa manje (preko 10 f) Simi Steva, 1052, ratar, umro Herman Martin, 1062, ratar, umro Vagner Martin, 1064, ratar, umro Vujani Aleksa, 1138, ratar, plaa manje (preko 13 f) Stoli Petar, 1175, ratar, osuen na zatvor zbog krae Mladenovi Aleksa, 1190, ratar, umro Mihajlovi Steva, 1209, ratar, plaa manje (preko 13 f) Pisarovi Steva, 1232, ratar, plaa manje (preko 9 f) Maksimovi Niifor, 1236, ratar, umro Palai Anta, 1301, osuen na zatvor zbog udorednosti Hirtenkauf Jakob, 1310, ratar, plaa manje (preko 6 f) Pil Andrija, 1313, ratar, plaa manje (preko 13 f) Klei Adam, 1348, ratar, plaa manje (preko 12 f) Hori Pavle, 1363, ratar, plaa manje (preko 3 ) Rako Pavle, 1365, ratar, umro Luki Radovan, 1369, ratar, plaa manje (preko 9 f) Maksimovi Novak, 1370, ratar, plaa manje (preko 6 f) Amtman Franja, 1390, tesar, umro Greber Andra (Mija), 1397, ratar, plaa manje (preko 9 f) Frank Sebastijan, 1400, ratar, umro Almoslin Ignjat, kroja, pod konkursom Bunovi Ljubinko, ratar, plaa manje i umro Hara Martin, bravar, plaa manje (preko 5 f) Ernst Samuel, trgovac, plaa manje (preko 11 f) Joos Josip, 1551, ratar, plaa manje (preko 14 f) Krenvedl Jova, 1330, ratar, plaa manje (preko 4 f) Momilovi Uro, 1510, ratar, kanjen zatvorom zbog udorednosti

346

Nikoli Pavle, mesar, plaa manje (preko 6 f) Rak Franja, ratar, ve uvrten pod brojem 143 Raki oka, gostioniar, preselio se u Petrovaradain Budisavljevi Budisav, podupan, premeten Bakalovi Glia, podupanijski perovoa, premeten u Vukovar Kova Janko, kr. kot. suda pristav, kao umobolan Efendi Marko, kr. kot. suda pisar, premeten najder Andrija, krmar, ve uvrten pod brojem 70 Brankovi Jovan, kr. porezni oficijal, premeten Gradsko poglavarstvo u Rumi 23. januar 1882. Naelnik piler

347

Prilog 6 Zanatlije
1243

Avramovi Ilija, kroja i abadija (1877, 1878) Adamovi Vasa, abadija prestao terati obrt u Glavnoj ulici (1886) Adamovi Vasa, kroja (1887) Adnaevi Sava, kroja, Franc Jozefova (posle 1897) Aleksandar Fridrih, tesar (1886) Ajniger J (Einiger), satler (1880) Almoslin Ignjat i ena mu Lina, krojai (1878) Almoslino Jakov, trai dozvolu za obrt jer njegov sin Filip ide za Beograd i radnja vie nije Jakov Almoslino i sin, 28. april 1886. (1886) Ambros Jozef (Ambros Josef), tkalac (1884) Ambro Petar (Ambros Peter), tika (1887) Ams Martin (Ams Martin), tkaka radionica u Mihajlovoj, jedan razboj Amtman Franjo (Amtmann Franz), tesar (1879, 1880, 1884) Andraevi Mijo, lonar (1880) Andreas uro (Andreas Georg), zidar (1880) Andrijevi Andrija, koarski majstor (1869, 1881) Andrijevi Kata, mesarka (1875) Andrijevi Milo, kazandija (1868, 1869) Andri D, abadija (1869) Andri Mita, stolar (1877) Andri Mita, pekar (1885) Anelkovi Stajko, poslastiarska radnja u eleznikoj ulici se preselila u Telegrafsku ulicu br. 100 (1886) Anstel Katarina (Anstel Katharina), valja u kui br. 5 (1880) Antonijevi Spiridon, urija (1869) Armbrust Edvard (Armbrust Eduard), arapar (1883) triker (posle 1897) Autahl Katarina (Autachl Katharina) i erka, valja (1893) Babilon Samuel, bojadisar (1912-13) Bader (Bader), krznar, kuni broj 620 (kua na uglu) Baz Franjo, kolar (1880) Bajatovi Marija, mesar Beli Evica, valja u kui br. 842 (1880) Beli ivko, urija (1869, 1878) Beli St, abadija (1869) Beljanski Nikola, tapetar (posle 1897) Bem Anton (Bhm Anton), kafetner (1910) Bem Vilma (Bhm Wilhelmina), valja (1893) Bem Ignjat (Bhm Ignatz), stolarski obrt (1886) Beser Franja (Besser Franz) iz Moravske (mesto Kocijan), terao kobasiarski obrt u Petrovaradinu i sada hoe u Rumi u eleznikoj br. 16 (1886) Bizumi Stevan, remenar (posle 1897) Bikar Ljubomir, fotograf, slikar (posle 1897) Biof David (Bischof David), sitar (1880, 1884) Bjelobaba Jelena, valja u kui br. 671 (1880) Blum Matija (Blum Mathias), alvadija (1880)
1243

Podaci preuzeti iz arhivskih spisa, dokumenata iz muzejskih zbirki i koriene literature. Podaci u zagradi oznaavaju godinu kada se dotini pominju u izvorima.

348

Bogdanovi Jovan, izmar (1869) Bogdanovi Joza, mesar sitne marve (1875) Bogojevi Aleksa, pekar (1869, 1886) Boi Bogoljub, obuar kua br. 164 (1880) Bosiljki Lazar, sara (1914) Bosiljki Milan, remenar (1897) Bonjakovi Mita, pekar (1900, 1912) Brad Dimitrije, brija (1887) Brendl Albert (Brendl Albert), bavar (1880) Brendl Karl (Brendl Karl), stolar (1887) Brendl Franc (Brendl Franz), stolar (1880) Brener Lorenc (Brenner Laurenz), mlinar, kuni br. 585 (1884) Brucko Adam, kova, Pejaevieva pustara (1904) Bugarski Vasa, izmar (1887) Buek Albert (Butschek Albert), tesar (1883) Vaglender Andrija (Waglnder Andria), mlinar, kuni br. 1035 (1884) Vavitec Mihalj, mlinar, kuni br. 1433 (1884) Vagner Antun (Wagner Anton), knjigovezaki obrt bez obrtnice (1885) Vagner Andreas (Wagner Andreas), tampar, hoe da otvori knjiaru u Rumi u kui br. 13 (1881. kut. 1201-2750 /587), otvario knjigovezaku radnju u Glavnoj ulici (1885) Vajgant Vjekoslav (Weigant), mlinar, kuni br. 1426 (na Peterhofu) (1884) Vajda Filip, mlinar, kuni br. 1445 (1884) Vajl Ana (Weil Anna), valja u kui br. 636 (1880) Vajl Jakob (Weil Jacob), arapar (1880) Vajngartner Alojz (Weingartner Alois), pekar (1906, 1912) Varga Ladislav, mlinar, kuni br. 1427 (na Peterhofu) (1884) Vasi Jovan, kroja (1869, 1884) Vasi Jovan, sapundija (1869, 1880) Vac Stefan (Vac Stefan), kolar (posle 1897) Vaa Matija (Vasas Mathias), bravar iz Kule trai rumsko graanstvo (1902, posle 1897) Vegenberger Johan (Wegenberger Johann), tesar (1878) Vendelin Ulrih (Wendelin Urlich), taka (1884) Veninger Robert (Weninger Robert), tiskarsko-knjiarski obrt Veskovi ivan, abadija (1912-13) Vidakovi Radovan, pekar (1878) Vili Veljko, opanar (1885, 1886), Glavna 114 (posle 1897) Vilombah Adolf (ili Himlobah), bojadisar rublja (posle 1897) Vinter Martin (Winter Martin), tika (1900) Vlaisavljevi Petar, pekar (posle 1897, 1912) Volf Josip (Wolf Josef), zidar (1879), Stevanova 61 (1886) Volf Matija (Wolf Mathias), sajdija (1880) Vranii Ignjat, saler (1880) Vugi Marija, limarka (1885) Vugi Marija i sin Viktor, sitar (1884) Vugi Lujza sa erkom, valja (1893) Vugi Pavle, odaar (1881) Vuin Teodor, abadija (1880), mlinar, kuni br. 1437 (1884) Vujani Ana, sikirakin (1859) Vujani oka, ebedija (1869, 1880) (posle 1897) Vujani oka, otvorio pekarsku radnju i zadrao ebedijsku (1882) Vujani Mihajlo, kova (1886)

349

Vujani Pero, pekar (1885) Vujani andor, tesar (1880) Vujin G. Matija, voskar (posle 1897) Vuji Luka, mlinar, kuni br. 1453 (1884) Vukin Nikola, urija (1869) opanar (1884) Vukin Nikola, urija (1878) Vukovi , kroja (1869) Vukovi ura, mesar (posle 1897) Vukovi Paja, mlinar, kuni br. 1047 (1884) Vuli Milo, opanar poreklom iz Gline (1885) Vurter Adalbert (Wurster Adalbert), bavar, Glavna 62 (posle 1897) Vurter Anton (Wurster Anton), brija (1883) Vurter Leopold (Wurster Leopold), bavar (1880) Gab Leopold (Gab Leopold), limar, eleznika 24 (posle 1897) Gasler uro, zidar (1879) Gelenek Mitar, stolar (posle 1897) Georgijevi oka, alvadija (1880) Gec Ivan (Getz Johann), cipelar (1887) Gligorijevi Aleksa, urija (1869) Gligorijevi Aleksa, uar (1869, 1877, 1884, 1885) Grigorijevi Vladimir, uar (posle 1897) Gligorijevi Ilija, mutapdija (1869) Gligorijevi Sava, kova (posle 1897) Gligorijevi Sima, uar (1877) eleznika br. 41 (1885, 1890) (posle 1897) Grozdi Petar, opanar (1878) Grozdi Sava, kroja (abadija) (1883, 1886, 1889, 1906) Groman Antun, pukar (1879) Gruber Albina (Gruber Albina) i sestra, valja (1893) Gruber Aleksandar (Gruber Alexnder), bavar (1879) Gruber Anton (Gruber Anton), bavar (1880), vunar (1884) Gruber Klementina (Gruber Clementina), valja (1893) Gruber Leopold (Gruber Leopold), bavar (1880) Gruber Franc (Gruber Franz), bavar (1880), eirdija (1881) Gumbl Hajnrih (Gumbel Heinrich), taka (1885, 1900) Dadi Mita, sikira (1887) Daj Adolf (Deutsch Adolf), staklar (1875) Damjanovi Draga, valja u kui br. 672 (1880) Deveranski Dimitrije, sapundija (1869) Demeter Martin, mlinar (1884) Deringer Jakob (Deringer Jacob), kova (posle 1897) Despotovi P., izmar (1869) Dehert Leni (Dehert), valja (1893) Dilmec Stjepan (Dilmetz Stefan), koija (1879) Dimitrijevi Jefta, urija (1869, 1878) Dimitrijevi Milo, cipelar (1887) Dimitrijevi Svetislav, opanar (1884) Dimitrijevi Svetislav, urija (1880), kouhar (1885) Dis Franja (Dis Franz), zidar (1886) Doj Arnold (Deutsch Arnold), sajdija (1911) Doj Jozef (Deutsch Josef), stolar (1883) Drenovac Vasa, urija (1884) Dugoevi Andrija, kazandija (posle 1897, 1912-13)

350

Dumovi Kosta, licider (1869) Dumovi Nikola, stolar (posle 1897) Dumovi Sima, stolar (1869, 1880, 1883, 1885, 1886) akon Aleksa, izmar (1869) armati Jozef (Gyarmaty Josef), mlinar poseduje suvau, kuni br. 1407 (1881, 1884) orevi, braa, tamparija (1884) orevi Etelka, valja (1893) orevi Jovan, abadija (1869, 1885) orevi Leposava, kroja u br. 52 (1885) orevi Milan, tampar (1883) orevi Petar, abadija (1884) uki St., arapar (1869) urevi ., abadija (1869) urevi Jaa, izmar (1869) urevi Sava, abadija (1869-1884) urevi Sima, abadija (1869-1884) Ernst (Bruder Ernst) braa, trgovci (1885) Ek Jozef (Eck Josef), tesar (1886) Eksner Anton (Ecksner Andria), satler (sedlar) (1894) kroja i sedlar (posle 1897) Elck obaj, cigljar (1894) Engl Johan (Engl Johann), stolar (1879) Enderle Josip Ederle Josef), mlinar, kuni br. 1672 (1884) Ercegovac Stoja, uar (1912) Ekianin Nikola, pekar (1912) ivanovi Georg, kroja (abadija) (1876, 1880) ivanovi Mia, kroja (1876, 1880) ivkovi Aleksa, kroja i abadija (1870-1884) ivkovi Anka, valja u kui br. 688 (1880) ivkovi Glia, uster (1883, 1885) ivkovi Kosta, arapar (1869) ivkovi Nikola, urija (1875) ivkovi Mihajlo, abadija, rodom iz Bosne, koji je kod ovih uio zanat od 1870. otkada je u Rumi (1884) olnai Andrija pekar (1880, 1884) Zendulka Johan, stolar (1885) Zilberhof Adam (Silberhoff Adam), zidar (1885) Zindler Emerih (Sindler Emerich), sedlar, liilac, tapetar (1891) Zita Josip (Zitta Josef), oruar (1885) Iak Jakov iz Budimpete trai cipelarski obrt u Rumi (1889) Isajlovi Jovan, sikira (1891) Isajlovi Jovan, kova u Grobljanskoj br. 170 (1885, posle 1897) Jakovljevi T. Demetar, tvornica sireta Jakovi oka, berberin (1877) Jakovi Stevan, pekar (1912) Jakovljevi Ana ud, urija (1869) Jakovljevi St. Milan, kroja (1912-13) Jakovljevi St. Mileva, kroja (abadija) (1904, 1906) Jakovljevi Mita, kolar (1876) Jakovljevi Mita, kroja (1883, 1884) Jakovljevi P. St., abadija (1869) Jakovljevi Stevan, urija (1869) kroja (1880) Jakovljevi T. Stevan, mlinar, kuni br. 1449 (1884)

351

Jakovljevi Teodor, urija (1869) kroja (1886) Jankovi J., abadija (1869) Jankovi ., berberin (1869) Jankovi Jozef (Jankovicz Josef), cipelar (1880) Jankovi Milo, abadija (1869, 1880, 1885), mlinar, kuni br. 1445 (1884) Jankovi Mirko, stolar (1880) Jankovi Uro, abadija (1869) Jeki Proka, abadija (1869, 1880) Jelui Franc, alvadija (1880) Jefti Lazar, abadija (1881, 1885) Jovanovi Ana trai kovaki orbt u kui br. 837, a kolarski u kui br. 838. (1883, 1887) Jovanovi Vasa, kova (1885, 1887) Jovanovi Vasa, kroja (posle 1897) Jovanovi K., licider (1869) Jovanovi Kristina, valja u kui br. 838 (1880) Jovanovi Lazar, licider (1869) Jovanovi Milo, kabaniar (1877) Jovanovi Mitar, fabrika soda vode, kua broj 1512 (1887, 1889) Jovanovi Mita, kova (1869, 1880, 1884) Jovanovi Paja, stolar Jovanovi Panta, sladiar (1883) Jovanovi Sava, trai kolarski zanat (1885) Jovanovi Sima (iz Pavlovaca), kova, Irika 23 (1883, 1884) Jovanovi Toma, mlinar, kuni br. 1432 (1884) Joki Sreta, kolar (1885) Josimovi M., abadija (1891) Kai Teodor, bravar (1880) Kaiha Johan u Stevanovoj, tkaka radionica, jedan razboj Kamber Josip (Kamber Josef), kobasiar u br. 88 (1884) Kapei ura iz ikloa traio mesarski obrt, bio pomonik kod Milana Teodorovia u Rumi (1886) Karati Eugen (Caratti Eugen), soboslikar Kaufman Franc (Kaufmann Franz), zidar, Stevanova 61 Kaikovi braa, trgovci (posle 1897) Kviring Johan (Quiring Johann), zidar (1877, 1885) Kevedi Anton, stolar (1880) Kegl Juliju (Kgl Julius)s, kova (1880) Kefer Johan (Kffer Johann), zidar (1880, 1886) Kefer Karlo (Kffer Karl), tesar (1880, 1881) Kefer Ferdinand (Kffer Ferdinand), mlinar, kuni br. 1439 (1884) Ki A., cipelar (1885) Ki Tama Jano, Irika 8, papuar (1886) Kladek Karl, bavar (1884) Kladek Jozef, bavar Maarska 16 (1877, posle 1897) Knobl Valentin (Knbl Valentin), otvorio urijsku radnju u Glavnoj ulici (1910) Konopke Leopold (Knopcke Leopold), mlinar, kuni br. 1435 (1884) Kova Pal, mlinar (1884) Kozanek August iz Ugarskog Gradita u Moravskoj, trai Urarski obrt radio u Poegi pre toga (1886) Koki Emil, kroja (1912-13) Kokl August (Kckl August), brusa (1887, 1900)

352

Kos Karl (Koss Karl), mesar i kobasiar, naputa svoju radnju i zahvaljuje se muterijama, pri emu preporuuje svog naslednika atria Branka, mesara i kobasiara (1909, 1909) Koijaevi Jovan, abadija (1885) Kuera Josip (Kutschera Josef), zidar (1879) Kouti J., arapar (1869) Kouti P., arapar (1869) Kouti Sava, urija (1879) Koiari Steva, urija (1878, 1884), pekar (1885) Kramer Matija (Krammer Mathias), stolar (1885) Kremer Josef (Kremmer Josef), berber (posle 1897) Kremer Mihail (Kremmer Michael), berberin (1880) Kraus Josip (Kraus Josef), bavar (1877) Kraus Marko (Kraus Mark), meetar (1880) Kriks Matija (Kricks Mathias), kolar (1886) Kritovac Stevan, sapundija (1869, 1880) Kren Stefan (Kren Stefan), mlinar, kuni br. 1439 (1884) Kresti (ili Krsti) Nenad, licider i voskar (posle 1897) Krsti Petar, opanar u Glavnoj 170 (1884, 1886) Krsti Sava, mesar (1891) Kremar Vencl (Kretschmar Wenzel), limar (1885, 1891) Kosani Stojan, trgovac manufakturnom robom (posle 1897) Kupinac Mladen, urija (1878) Kuera Elizabeta (Kutschera Elisabetha), valja (1893) Kuera Jozef (Kutschera Josef), zidar tui Jozefa Tanera da prima vee gradnje na sebe iako nema dozvolu za obrt, kao to je sluaj sa tajnerovim magacinom (1888) Kuera andor (Kutschera Alexander), stolar, Ivanova 131 (posle 1897) Kcinkovski ainka Lana, valja (1893) Lang Adolf (Lang Adolf), cipelar (1880, 1885, 1887) Lang Adler (Lang Adler), cipelar (1880) Lang Amalija (Lang Amalia), cipelar (1884) Lang Matija (Lang Mathias), zidar (1880) Lang Matija (Lang Mathias), lampar (1900) Lackovi Aleksa, cipelar (1877, 1883, 1885), izmar, duan u Glavnoj 153 (1886) Lafert Anton (Laffert Anton), mazalski zanat (1877) Laher Eva (Lacher Eva), valja u kui br. 805 (1880) Lebuce braa (Bruder Lebutze), eirdije (posle 1897) Lederer Johan i Beti (Lederer Johann u. Betti), valje (1893) Lenhard Jakov (Lenhardt Jakob), korpar iz Ivanove ulice (1886) Libi Vilhelm (Liebisch Wilhelm), zidar (1879) Liker Sebastijan (Licker Sebastian), urija (1875, 1880, 1884) Liker Fabijan (Licker Fabian), urija (1878, 1884, 1885) Lovrenski Ilija, kroja (posle 1897) Lovrenski Jovan, urija (1878, 1880, 1884) Lovrenski Josip, kova (1887) Loreni Josip, kova (1880, 1881, 1884) Luki Vasa, kolar (1879) Luki Vasa, opanar (1885) Luki Novak, kolar (1869) Luki ivan, mlinar, kuni br. 130 (1884) Lulicki Andrija, otkazuje lonarski obrt (1912) Ljubinkovi Vaso, kolar (posle 1897)

353

Ljubinkovi Stevan, berberin (1869, 1880, 1886) Majstorovi ivan, kroja Majstorovi ika (ivan), kova i sikira (1878, 1879, 1880, 1884, 1885) Majstorovi Mladen, kolar (1875) Makevi ira, urija (1869) Maksimovi Georg, opanar (1880) Maksimovi , arapar (1869) Maksimovi oka, opanar (1884, 1886) Maksimovi oka, urija (1884) Maksimovi Jovan, stolar (posle 1897) Maksimovi Jovan, staklar (1910) Maksimovi Mitar, opanar (1880) Maleti N., sikira (1869) Maleevi Lazar, mlinar, kuni br. 1432 (1884) Mar Andrija (Maar Andria), stolar (1887) Mari Aleksa, sapundija (1869) Mari oka, berberin (1869) Mari oka, trgovac (posle 1897) Margi Ignjac, uar, Grobljanska 12 (1880, 1886) Marinkovi Petar, abadija (1878) Mari Aron, sapundija (1880) Mari andor, cipelarski kalfa (1877) Markovi Aca, izmar (1869) Markovi Vasa, licider (1878) Markovi Joca, licider (1876) Markovi Stevan, kolar (1880) Markus Zaharije (Markus), kobasiar (radio za Karla Badera) (1886) Matievi Mirko preuzima Vagnerovu knjigovezaku radnju u kui br. 77. ctar je 53 godine (1886), prekinuo sa radom 1888. Mati T., izmar (1869) Medakovi Danilo, opanar Irika ulica (1884), ne isti otpatke od koe pred kuom (1887, 1885) Medakovi Jovan, opanar (1877, 1878, 1879) Melanovi Kranislav, uar otiao u Irig (1885) Menik Jakov, kolar (1880) Miler Johan (Mller Johann), tika (1900) Milin Emilija, trai abadijsku i krojaku radnju u Glavnoj 157 (1886) Milin Milovan, kroja rodom iz Pavlovaca (1885, 1886) Milinkovi Jefta, mlinar, kuni br. 1436 (1884) Milinkovi, limar (posle 1897) Milinkovi Nikola, berber u Glavnoj (1886) Milovanovi Marko i drugovi, kolar (posle 1897, 1910) Milovanovi Hranislav, uar (1879, 1780) Milosavljevi David, urija (1884) Milutinovi M. ud., urija (1869) Miljkovi Petar, kolar (1912-13) Miljkovi Stevan, kolar (1877, 1879) Minih Anton (Minich Anton), kolar (1880) Minih Josip (Minich Josef), kova (1885) Mirkovi Gavrilo, opanar (1880) Mirkovi Gaja, urija (1884) Mihajlovi Pero, kolar (posle 1897)

354

Mihajlovi Steva, urija (1884) Mihajlovi Steva, mesaru eleznikoj 235 (1884) Mihajlovi Todor, urija (1884) Mikovi Mirko, limarska radnja (1906) Molnar Ivan, zidar (1880) Momirovi Ignjat, obuarska radnja (1886) Momilovi ore, kolar (1869, 1877, 1880) Morvaji Ignjat, cipelar (1885) Mukahirn Leo[pold] (Mukahirn Leopold), pukar (1879) Mukahirn Franc (Mukahirn Franz), zidar, pre 1910 Nagl Ignjat, mlinar, kuni br. 474 (1884) Mukahirn Franc (Mukahirn Franz), moli za berbersku radnju u kui broj 536 (1884) Nadbandi Svetislav, kazandija (1884, posle 1897, 1912-13) Navanski Jovan, urija (1884) Navanski eda, brija (1885) Nasan Mijom, cipelar (1879) Nekovi Nedeljko, cipelar (1885) Nikoli Glia, papudija (1912-13) Nikoli ivko, opanar (1879) Nikoli Kosta, abadija (1869) Nikoli P., urija (1869) Nikoli Stevan, cipelar (1881) Ninkovi Adam, pekar (1884) Ninkovi Vasa opanar (1884) Ninkovi P., urija (1869), Ninkovi Petar, mlinar, kuni br. 161 (1884) Noj Antun (Neu Anton), mlinar i poseduje suvau (1879, 1880), kuni br. 1393 (1884) Nojmiler Paul (Neumiller Paul), korpar (posle 1897) Nojmiler Franja (Neumiller Franz), zidar (1880) Ober Jozef (Ober Josef), bankovna radnja Orlovi Milan, berberin (1883, 1885, 1886, 1887, 1912-13) Osvald Anton (Oswald Anton), kova (1879), 24 godine, radio u Rumi (1885) Osvald Franc (Oswald Franz), kova, Badnjaka 6 (1885, 1887) Pavliev Aleksandar, mesar (1912-13) Pajl Andrija (Peischl Andria), bavar (posle 1897) Pajl Anton (Peischl Anton), bavar (1880, 1883) Pajl Ivan (Peischl Johann), bavar (1880) Pajl Petar (Peischl Peter), berberin (1879, 1877) Pajl Terezija (Peischl Theresia), valja (1893) Pajl Florijan (Peischl Florian), bavar (1880) Pajl Franja (Peischl Franz), tesarski kalfa (1875) Pajl Franja (Peischl Franz), bavar (1885) Pajl Hajnrih (Peischl Heinrich), bavar (1885) Pajl Hajnrih (Peischl Heinrich), berberin (1880) Palai Mia, opanar (1885) Pani Stefan opanar (1884) Panteli Ilija, abadija (1869), kroja (1877) Paunovi Franjo, ivoder (1880) Peki Sreta, kolar Lovrina 124 (1884) Perkles Florijan (Perkles Florian), zidar (1883) Peri Mija, stolar (1879, 1880, 1886) Petrovi Branko, kroja (posle 1897)

355

Petrovi Jovan, mesar (1886) Petrovi Jovan, urija (1869) Petrovi Jovan, abadija (1869, 1880, 1883, 1885, 1891) Petrovi Paja, papudija (1885) Petrovi Pera, mesar (1880) Petrovi Petar, eirdija (1880) Petrovi Stevan, eirdija (1880) Pinkas Matija (Pinkas Mathias), kolar (1885, 1886) Plat Jakob (Platt Jakob), kova (1885) Polovina Stevan, kroja (1876) Popovi Ana ud., urija (1869) Popovi Jovan, opanar (1884) Popovi K., arapar (1869) Popovi Kosta ili Krsta, opanar (1884, 1885) Popovi T., pamuklija (1869) Prica Aron, stolar (1877, 1912-13) Purer Jozef, klobuar (eirdija) (1900) Radi Damjan, uar (1884) Radi oka, kroja (1885, posle 1897) Radi Nikola, kroja (posle 1897) Radoji Obrad, napustio abadijski obrt (1890) Radomirovi ura, kova (1869, 1880) Radomirovi ore, m.ski majstor (1860) Radomirovi Sava, kova i potkiva u eleznikoj 32 (1889) Radosavljevi Stevan, pekar (posle 1897, 1912-13) Radonji Milorad, bavar (posle 1897) Radujkovi Mita, opanar (1880) Rajnpreht Albreht (Reinprecht Albrecht), eirdija (1912/13) Rajnpreht Vilhelm (Reinprecht Wilhelm), kova (1884) Rajnpreht Jozef (Reinprecht Josef), kova (1877, 1879, 1880) Rajnpreht Karl (Reinprecht Karl), eirdija (1909) Rajnpreht Martin (Reinprecht Martin), kova (1879, 1880) Rajnpreht Terezija, Marija i Jula (Reinprecht Theresia, Maria u. Juliana), valje (1893) Rajnpreht Ferdinand (Reinprecht Ferdinand), kolar (1880) Rajs Josip (Reiss Josef), bavar (1880) Rak Franc (Rack Franz), kolar (1887) Raki ., urija (1869) Raki Marko, cipelar, ivi u konkubinatu (1886) Ratkov (ili Ratkovi) Duan, kova i potkiva (posle 1897) Rau Martin (Rausch Martin), cigljar (1885) Rackovi Petar kroja u br. 168 (1884) Rig Anton (Riegg Anton), kolar (1885) Rilke Stefan (Rilke Stefan), stolar (1885) Risti Lazar, pekar (1885) Risti Nikola, pekar (1912) Riha Martin, mlinar, Stevanova 73 (1887) Rehak Karl (Rehak Martin), zidar (1885) Savi Milo, kroja (posle 1897) Savkovi Svetislav, moler (1869) Sebeanovi ore, solicitator (1913-14) Seleni Aksentije, mlinar, kuni br. 1433 (1884) Semerak Josip, mlinar, kuni br. 1450 (1884)

356

Senkovi Anton (Senkovicz Anton), kroja (1884) Servaci Aleksa (Servatzy Alexander), stolar (1880) Servaci Ignjat (Servatzy Ignatz), bavar br. 67 (novi 92), urija (1884) Servaci Jozef (Servatzy Josef), uar (posle 1897) Servaci Jozef (Servatzy Josef), bravar (1883) Servaci Ludvig (Servatzy Ludwig), bravar (1881), br. 663 (novi 158) (1884) Sivevi Sava, opanar (posle 1897) Sigulinski Jovan, kroja (1880) Simonovi Lazar, trai kovanicu na kat. est. 2091 u Irikoj ulici (1887) Slavinkavsk Josefa, valja u kui br. 640 (1880) Smiljani Lj., abadija (1869) Spiri Maca, valja u kui br. 835 (1880) Stanisavljevi oka, urija (1884) Stanii Stevan, sara (1884) Stankovi Jaa, zidar, V. Jaraka 26 (1910), Ivanova ulica 57 Stankovi Petar, kolaar, Novo vaarite br. 9 (1884) Stefanovi Jovan, uar (posle 1897) Stefanovi Tale iz Makedonije, trai poslastiarski (alvadijski) obrt u eleznikoj br. 50. (1887) Stojanovi Ars[a], urija (1869) Stojanovi Jovan, urija (1869) Stojanovi Nikola, kroja (1885, posle 1897) Stojanovi Sava, pekar (1912) Stojkovi Aleksa, kroja (posle 1897) Stojkovi Zdravko, alvadija (1913-14) Stojkovi Sava, krznar Stoji Pavle, kolaar (1879) Stokanovi Sp., berber (1869) Stoli Nedeljko, mlinar, kuni br. 1424 (1884) Subai Rada, mesar Suvajdi Toa, kroja (1885) Tanasijevi M., kaldrmar (1869) Tangelmajer Josip (Tangelmayer Josef), zidar (1892) Tangelmajer Johan mlai (Tangelmayer Johann), zidar (1910) Taner Josip, kroja (1881) Taner Josip, zidar, ivi u Badnjakoj ulici (1885) Teodorovi Adolf, kova (1885, 1886) Teodorovi Vasa, mesar (1875, 1880) u kui Jovanovi Tome na pijaci (1883) Teodorovi Milan, mesar (1886) Teomirovi St., urija (1869) Todori Milan, opanar (1884) Todori Milutin, urija (1878) Tir Jozef (Tier Josef), tesar (1880) Tifenbah Nikolaus (Tieffenbach Nikolaus), strugar (1903) Tomi Nikola, opanar (1887) Tostenberger Ante (Tostenberger Anton), mlinar, kuni br. 856 (1884) Tostenberger Karl (Tostenberger Karl), oruar (1885) Tot Martin (Toth Martin), iz Paera hoe kovaki obrt na Petrovom dvoru (1886) Trapberger Andrija (Trappberger Andria), tka (1879, 1887) Trapberger Jozef (Trappberger Josef), kolar (1910) Trifunovi Ljuba, valja u kui br. 104 (1880) Turkovi Johan (Turkovicz Johann), kova, Pavlovaka 12 (posle 1897)

357

Trifunovi K, pinter (1869) iri Mojsilo, mesar (1886) iri Radovan, urija (1878) Uroevi Aksentije, urija (1869), mlinar, kuni br. 1444 (1884) Fabri Julijus (Fabri Julius), mesar sitne marve (1875) Faj Martin (Fay Martin), zidar (1879) Falta Jozef (Falta Kosef), kroja (1877, 1881) Feje Martin, koija (1881) Fenc Sidonija, valja u kui br. 12 (1880) Feri Petar, mlinar, kuni br. 1424 (1884) Ferter Franc (Ferschter Franz), stolar (posle 1897) Feter Jozef (Feter Josef), tika (1900) Filipovi V., abadija (1869) Filipovi oka, pekarski pomonik (1876) Filipovi Pavle, urija, Staro vaarite (1910) First Viktor (Frst Victor), fotograf i kipar (posle 1897) Fier Gotfrid (Fischer Gottfrid), pekar (1879) (otac dr Fiera) (1887, 1891) Fier ura (Fischer Georg), zidar (1881) Flajer Adalbert (Fleischer Adalbert), dimnjaar (1899) eleznika 55/II (posle 1897) Frandvil Fric (Frandvill Fritz), moler (posle 1897) Foltman H. Avgust Voltmann August), poslastiar u kui br. 181 (1880, 1890, 1905) Frank Josef (Frank Josef), kova (1902) Frank Jozef (Frank Josef), drvodeljski majstor (cimerman) ulica Velika Jaraka br. 23 (1910) Frankl Arnold (Frnkl Arnold), tesar (1880, 1886) Franja ndt, kova (1884) (pogledati u popisu pod Orlovieva br. 10 Frauenu Nikola (Freuenschu Nikolaus), cipelar doao iz Nemake Palanke (1894) Frojnd Karl (Freund Karl), limar (1885) Frojnd Herman (Freund Herrmann), limar (posle 1897) Fric Stefan (Fritz Stefan), zidar (1886) Fricl Johan (Fritzl Johann), eirdija (1884) Fuks Karl (Fuchs Karl), pekar (1875) Habenus Paul (Habenschuss Paul), mlinar, kuni br. 586 (1884) Haber Andrija (Haber Andria), uster (1885) Hajan Mato, mesar (1880) Hajdinovi Stanko iz Jaska trai kovaki zanat u N. Vaaritu 33 (1885) Hajnal Franja (Heinal Franz), stolar (1884) Hanga Andreas (Hanga Andreas), sedlar, tapetar, liilac, pokostar (1910) Hanga ud. Johana (Hanga w. Johanna), mlinar, kuni br. 256 (1884) Hanga Jula (Hanga Julia), valja (1893) Hara Martin (Harra Martin), bravar (1877) Hardon Georg, cipelar u 272 (1883, 1886) Hauslinger C (Hauslinger), sajdijska i juvelirska radnja iz Osjeka otvorila u Rumi filijalu u Glavnoj ulici preko puta gostione Pajl (1910) Helebrand Jozef (Hellebrandt Josef), remenar (posle 1897) Henig David (Henig David), mesar u Glavnoj ulici br. 76 (1890) Here Andrija (Herre Andria), kolar Here Kritof (Herre Krischtof), kova, Glavna 98 (1885) Herman Franja (Herrmann Franz), bojadisar (1885), Hercog Andreas (Herzog Andreas), tesar (1887) Hercog Anton (Herzog Anton), kova (1880,1884, posle 1897) Hercog Antun (Herzog Anton), bavar (1880)

358

Hercog Franjo (Herzog Franz), kolar (1891) Hetinger Laura i Juca (Hettinger Laura u. Juliana), valje (1893) Hinterek Josif (Hinterschek Josef), stolar (1880) Hori Anton, taka (tui Paula Kronija i Jakoba Jambreca da se bave ovim zanatom bez obrtnice (1887) Hori Alojz, limar Hori Anton, bravar, Glavna ulica (1887) Hori Anton, berberin (1890) Hori Karl, zidar (1880) Hori Pavle, tesar (1879) Hofman Karl (Hoffmann Karl), zidar (1880) Hranisavljevi Todor, bojadija Hupert Jakob (Huppert Jakob), lular (1890) Cveji Petar, urija (1869) Cveji Petar, mesar (1875) atlo Paulina, valja (1893) edinski Sigmund, pekar u elezn. br. 21 (1891) erevicki Boko, fijakerista (1890) erevicki oka, izmar (1869) erevicki Ml., urija (1869) ermak Ivan, kroja (1885) ermak Johan, kroja (1879, 1880, 1885) ernik Franc, zidar (1884) ernolka Franja, bojadisarski obrt ernolka Jovan, pukar (1880) ernolka Matija, pukar (1880) ernolka Franc, bojadisar Glavna ulica (1885) ekovi Mihail, mlinar, kuni br. 1435 (1884) iburdi Mia, mlinar, kuni br. 1425 (1884) abski Andrija, korpar (1891) atri Branko, mesar i kobasiar (1909) velbl Samuel (Schwelbl Samuel), staklar (1880), Glavna 103 (1885), naputa staklarsku radnju od decembra 1888 (1889) me Jozef (Schmeee Josef), mlinar, kuni br. 1450 (1884) mit Martin (Schmidt Martin), zidar (pre 1914) nur Jakob (Schnur Jakob), kolar (posle 1897) nur Karl (Schnur Karl), obrtnik (1875) rajber Ivan (Schreiber Johann), kolar (1880) rajber Franciska (Schreiber Franziska), valja u kui br. 640 (1880) pengler Albreht (Spengler Albrecht), sara (1877) telcer Mano (Stlzer M), strojar, (posle 1897, 1912) tajner Ignjat (Steiner Ignatz), postolar (drvar) (1880) tajfert Johan (Steifert Johann), mesar (1877) tampfler Josip (Stammpfler Josef), kova, Orlovieva 30 (1886) tafler Emerih (Staffler Emerich), kolar (1879) timac Josip, doboar (1880) tolcer Mor (Stlzer Mor), kova (posle 1897) turm Karl (Strm Karl), bojadisarski majstor (farbar) (1878, 1880, 1887) tirm Franc (Strm Franz), kova (1880, 1885, 1887) ubert Anton (Schubert Anton), stolar (posle 1897, 1900) ubert Matija (Schubert Mathias), stolar (1875, 1880) ubert Rudolf (Schubert Rudolf), stolar (posle 1897)

359

Trgovci i gostioniari
Ajzner Ignjac (Eisner Ignatz), trgovina hranom Andres Georg (Andres Georg), trgovac (1900) Almoslin Jakov, trgovac (1878), Glavna 117 (1886), trgovac (odea), u kui br. 129/94 napustio (1885) Almoslino Neti, seli se u Novi Sad i vie nee drati gostionu u Rumi u kui br. 138. 3. april 1886. U obrt je primljen 3. avgusta 1885 (1886) Almoslin Herman (Almoslino Herrmann) (roen u Mikovcima. Otac Ignjac, mati Regi, rabin: Volf), trgovina u kui Teodora Vujina (1883) Andrijevi Andrija, krmar, Glavna 180 (1886) Andrijevi Jelena, krmar, Glavna 180 (1890, 1893) Andrijevi Paja, trgovac, meovita trgovina, Glavna 95 (1879, 1886, 1890) Aranicki Kristina ud. Popadi, sitniarska radnja u kui br. 12 u Glavnoj ulici (1883) Bader Jakov (Bader Jakob), krmar, Ivanova 80 (1893) Bader Karl (bader Karl), krmar, Ivanova 80 (1879), kafana Veseli Austrijanac (1885, 1886, 1890) Bajlovi Duan, trgovac (1890), pecerajska i meovita radnja (1892) Bajalovi Graga, krma pored Magistrata (1885) Bajalovi Marija, krmarica br. 688 (1880, 1883), u eleznikoj br. 17 (1886, 1887) ima i fotokopija plana dogradnje kue iji je autor bio Karl Hofman (1887) Belik Ana, krmar, Lovrina (1879), u kui br. 291 (1880), krma Netika Orlovieva 14 (1886) (1887) Belik Genoveva, naputa krmarenje u Sodolskoj ulici br. 14 (1889) Beli Branko, vaarski krmar (1893), trgovac (1913-14) Beli ivko, krmar, eleznika 7 (1880, 1884, 1886) Beli Natalija, krmar, eleznika 7 (1893) Beli Nikola, krmar (1890) Bem Antun (Bhm Anton), krmar, Glavni sokak (1879) u kui br. 7 (1880, 1885) gostiona otvorena celu no bez dozvole (1885) Bem Julija (Bhm Juliana), krmarica u kui br. 7 (1880) Bikicki arko, gostioniar (1913-14) Birovljev Atanasije, trgovac (posle 1897), manufakturna i kratke robe trgovina (1906) Bogdanovi Brana, trgovac (posle 1897) Bogdanovi Jovan, trgovac (1878) u kui br. 185 (1880), Glavna 129 (1886, 1890) Bogdanovi Jos, manufakturna radnja (1871) Bogdanovi Pavle, trgovac, manufakturna radnja (1873, 1875, 1879, 1883), Glavna 105 (1886) Bogdanovi Toa, trgovac, otvara manufakturnu radnju u Glavnoj 178 (1885, 1886) Bodor Dragutin, krmar, u kui br. 620 (1880) Boi Bogoljub, krmar, odselio se (1886) (1890), N. vaarie 2 (1893) Boi Bogoljub iz Gospoinaca, krmar, na N. Vaaritu br. 7 (1884) Bori Aleksandar, krmar u kui br. 155 (1880) Briks Leopold i drutvo (Briks Leopold & co), trgovac peceraja, Glavna 97 (posle 1897, 1912) Valeti Marija, sitniarska radnja, Glavna 163 (1884), trgovac (1886) Vasi Petar, trgovac, u kui br. 192 (1880, 1884) Vesel Emilija (Wessel Emilia), meovita roba (1891), trgovac (1900, 1903) Vesel G. Ernst (Wessel G. Ernst), meovita trgovina u kui br. 91 (1880, 1881, 1883, 1884), trgovina, Orlovieva 3 (1886, 1888) Vidrijevi Andrija, krmar, Glavni sokak (1879) Vili Veljko, N. vaarite, br. 2 (1912), meovita roba (1910), trgovac (1913-14)

360

Vlahovi Mato, trgovina meovitom robom (1880) Vojnovi Ana, trgovac, u kui br. 68 (1880) Vranii Stevan, krmar (1875, 1879) Vrbenski Karl, krmar (1884) Vuin Teodor, trgovac, u kui br. 199 (1880), naputa sitniarsku radnju u kui br. 197 (1884) Vui Ilija, trgovina u Glavnoj br. 134 (1886) Vui Krsta, seena roba u kui br. 134 (1888) Vui Kosta, manufakturna radnja (1887) Vuii Matija, gostioniar Rumske kazine (1884) Vujevi Matija, pecerajska i meovita trgovina (1880) Vuji Milo, trgovac (1877) Vuji Sava, trai obrt seene robe u kui broj 134 u Glavnoj ulici (1888) Vukin Nikola, krmar, Glavni sokak (1879, 1885), N. vaarite 31 (1886), u kui br. 963 (1887) (1890) N. vaarite 31 (1893) Vukovi Ana, krmar, Glavna 122, (1883,1886), trgovac, Glavna 122 (1886, 1890, 1893) Vukovi i drug, Srpsko trgovako komanditno drutvo (1910) Vukovi Mita, krmar (1876, 1880, 1885) Vurter Augusta (Wurster Augusta), krmar, Ivanova (1890, 1893) Vurter Andrija (Wurster Andria), krmar, Vrdnika 9 (1890, 1893), Glavna 31 (1893) Vurter Leopold (Wurster Leopold), krmar (1884, 1885, 1890), meovita roba (1893) Vurter Leopold, mlai (Wurster Leopold jun.) trgovina hranom (1898) Vurter Florijan (Wurster Florian), krmar, Ivanova 120 (1879, 1886) Vurter Franc (Wurster Franz), krmar, u kui br. 638 (1880, 1884), Ivanova 120 (1886) Gavrilovi Aleksandar, trgovac (1884) Gaparac Agneza, krma Kranjica (1885, 1886) Gaparac Nikola, krma Mihajlova (1879), Kod kranjice (1884), Orlovieva 5 (1886,1887), preselio svoju krmu iz Mihajlove 101 u Stevanovu broj 113 (1888), Stevanova 113 (1893) Georgijevi Jelena, krmarica (1881) Georgijevi Jovan, krmar (1884) Georgijevi Julija, krmar (1890) Georgijevi St. Luka, manufakturna trgovina (1879), trgovac (posle 1897) Georgijevi Marina ud, trgovac (1913-14) Georgijevi Mihael, trgovac, Glavna 151 (1886) Georgijevi St. Nikola, krmar (1884), manufakturna trgovina (1874) Georgijevi Sima, trgovina hranom Gligorijevi Aleksa, krmar, Jaraka (1879) Gligorijevi oka, krmar, Glavna 1 (1886) Gligorijevi Sima, trgovac (1913-14) Gligorijevi Tereza, ro. Karl, krmar, na Starom vaaritu 4, od 1887. u Stevanovoj br. 76 (1886, 1887), krmar, Stevanova 11 (1893) Grozdi Duan, gostioniar (1913/14) Gruber Aleksandar (Gruber Alexander), krmar (1880), zatvorio (1886) Gruber Andrija (Gruber Andria), radnja meovitog obrta (1886) Gruber Ignac (Gruber Ignatz), trgovac, Glavna 142 (1886) Gruber Leopold ml (Gruber Leopold jun.), krmar, Glavna 63 (1893), eleznika 10 (1893) Gruber Marija ud., (Gruber Maria w), gostiona Kod Zelenog Venca (1883) Gruji Via, pecerajska radnja (1892), trgovac meovitom robom (posle 1897), trgovac (1913-14) Guduri oka, krmar, Glavni sokak (1879)

361

Dai Lazar, krmar, Irika 28 (1879) (1885), kazna zbog otvorene krme cele noi (1885), Irika 28 (1886) Dvorak Franja, krmar, Stevanova (1879) Denka Josif (Denka Josef), krmar (1884) Despotovi Panta, krmar (1875) Dimi Kosta, gostioniar, Tivoli (1893, posle 1897) Dimitrijevi braa, trgovina manufakturnom robom (1910, 1913) Dimitrijevi Eva, krmarica u kui br. 144 (1880) Dimitrijevi Jefta, krmar, Glavni sokak (1879) Dimitrijevi Jelena, vaarski krmar (1893) Dimitrijevi Petar, krmar Glavna 179 (1886) Dimitrijevi Svetislav, krmarska radnja u kui broj 35 na Novom vaaritu (1885, 1886) Dimitrijevi Stevan, trgovac, br. 163 (1880) Doudi I. K., trgovac (posle 1897) Doudi K. Jovan, trgovac (posle 1897), trgovina odelima (1910), trgovac (1913-14) Dojinovi Dimitrije, ugostitelj (posle 1897, 1913-14) Dojinovi Kata, krmarka, preko puta Vaara (1884) Dreer Martin (Dreer Martin), graara (1912) Dudi braa, meovita trgovina (1875), peceraj (1876, 1877), u kui br. 194 (1880, 1884), trgovina peceraja i meovite robe (1904) Dudi Jovan, trgovac, Glavna 109 (1886, 1913-14) Dudi Mita, trgovac (1890) Dugoevi Andrija, veletrgovina pia, zanatski proizvodi i strojevi Dumovi Petar, trgovina peceraja (1910) Dupski Jozef (Dupsky Josef), krmar (1883) oki Aleksandar, krmar 37 god. (1878) orevi J. ., manufakturna trgovina (1873) orevi oka, gostioniar (1885) orevi Jovan, gostioniar, u kui br. 95 (1880), zakupnik regalnog prava gostione Kod crnog orla (1881), on je istu dao u podzakup orevi Nikoli (1883, 1890), N. vaarite 153 (1893) orevi Julijana, krmar, Glavna 170 (1893) orevi Marko, trgovac (1877) Glavna 158 (1884) orevi Mia i sin, trgovci, Glavna 151 (posle 1897, 1910, 1913-14) orevi Nesticino, krmar N. vaarite 7 (1886) orevi Nikola, gostioniar (1883), Glavna 161 (1886) orevi Sima, krma u magacinu brata Mite kod kolodvora (1883) ori Aleksandar, krmar (1885) urii J. Aleksandar, duan (1903) urii P. Aleksandar, trgovac (1913/14) urii A. Jovan, trgovina mlinskim kamenom, hranom i volovima (1884) urii A. Panta, trgovac, Glavna 187 (1886, 1913-14) urii N. Jovan, trgovac (1913/14) urii Nikola, peceraj i meovita trgovina (1881, 1883), Glavna 107 (1886, 1890, 1898, 1900, 1913-14) urii N. Sava, veletrgovina estokih pia, trgovac (1913-14) urii J. Svetolik, trgovina pecerajske i meovite robe (1895, 1900, 1901) urii U. Svetolik, trgovina meovitom robom urii Svetomir, trgovac (1901) Ernst Adolf (Ernst Adolf), trgovac, Glavna 95 (1886) ebedi Ana, krmar, Glavna 75 (1893) ebeti Mato, krmar (1890)

362

ivanovi Milan, gvoarska trgovina (1892, 1895) ivanovi Mihajlo, vlasnik gostione Kod krune (1884), u kui br. 522 kod marvene pijace (1884) ivkovi Aleksa, abadijski duan na pijaci (1875), pecerajska radnja (1903) ivkovi Konstantin sin, trgovaka tvrtka (1883) ivkovi Kosta, trgovac, Glavna 154 (1886) ivkovi Marija, vaarski krmar (1893) ivkovi Milan, trgovac, pomodna trgovina, Glavna 132 (1886), radnja seenom robom (1887 i 1888) ivkovi Mihael, trgovac, Vaarska ulica (1886) ivkovi Nikola, trgovac, u kui br. 103 (1880), Glavna 154 (1886) ivkovi Sl., trgovac (1900) igi oka, trgovac gvoem (1895, 1897, 1910, 1913-14) Zdravkovi Marko, trgovac (1913-14) Zita Danilo (Zitta Daniel), krmar, Stevanova (1879, 1880) Ivanievi Boa, krmar (1877), Glavni sokak (1879, 1880), Glavna 86 (1886) Ivanievi Toma, krmar (1875) Ivanievi Stevo, trgovac, eleznika 39 (1886) Iric Fani, trgovac, Glavna 113 (1886) Jakovljevi ivko, krmar, Jaraka (1879) Jakovljevi Kata, krmar (1890) Jakovljevi Dimitrije, trgovac (1878), u kui br. 163 (1880, 1883), gvoarska trgovina (1885), N. vaarite 5 (1886, 1890), pecerajska trgovina (1900, 1903), novoosnovana pomodno-manufakturna radnja, kratke i pletene robe Kod zlatnog lava u kui gosp. Kinga, eleznika ulica (1909), peceraj (1910), trgovac (1913-14) Jakovljevi T. Stevan, trgovac, u kui br. 116 (1880), trgovina hranom (1884), Glavna 176 (1886) Jakovljevi Toma i oka, trgovci, Glavna 126 (1886) Jakovljevi Toa, krmar, Jaraka (1879, 1885), eleznika 21 (1886) Janekovi Dragutin, krmar (1880), u kui br. 121 (1883) Jankovi Branko i brat, trgovina manufakturnom robom, trgovac (1913-14) Jankovi Mladen, trgovac (1890) Jeki i Beli, Glavni sokak (1879) Jeki Arsenije, krmar, Glavni sokak (1879), N. Vaarite 19 (1886) Jeki Aksentije, krmar (1883, 1885) Jelai Mia, Glavni sokak (1879) Jefti Lazar, eleznika 35, krmar u kui br. 59 ( (1884) Jokanovi Ilija, krmar, Jaraka (1879) Jovanovi Ilija, gostionica u eleznikoj br. 845 (ugao sa Velikom Jarakom) (1884, 1885), eleznika 36 (1893) Jovanovi Julija, krmar (1890) Jovanovi Milan, krmar, Stevanova (1879), trai krmu u br. 291 umesto u br. 259 gde je bio (1883) Jovanovi Panta, trgovina graom u Velikoj ulici (1884) Jovanovi Persida, sitniarska radnja, Glavna 103 (1888, 1890) Jovanovi Stanko, krmar (1875), Glavni sokak (1879) Jovanovi Teodor, ugostitelj (1877, 1878) Josimovi Milan, gostioniar (1913-14) Jurii G. N., trgovac (1903) Kampl Anton (Kampl Anton), krmar (1883), u krmi svirao gajda bez dozvole (1884, 1885), N. vaarite 8 (1886, 1890), Glavna 166 (1893) Kampl Stanislav, trgovac (1913-14)

363

Karakaevi Emil, gostioniar (posle 1897, 1913-14) Karaanj Kata, krmarica br. 106 (1880) Kaufman Julijus (Kaufmann Julius), trgovac (1911) Kevedi Anton, Glavna 48, krmar (1883, 1886) Klajn Albert (Klein Albert), dri Kasinu, prodaja kafe, teja i tel. i davanje kosta (1881), krmar (1890, 1880, 1884) Koloman Jano (Kolomann Jans, prodaja estokih pia (1890) Kosti oka, krmar, Ivanova (1879), ima krmu u Pivarskoj br. 1, a trai u Lovrinoj br. 122 (1880, 1883, 1884), preselio krmu iz eleznike 10 u kuu broj 1 (pivara) (1888) Kosti Th. Georg, gostioniar (1883) Kosti Jovan (druga osoba), trgovina hranom (1884) Kosti Jovan, trgovina miroijama u Velikoj ulici (moda eleznika) Kohaut Karl, komisiona radnja (1881), trgovac, Glavna 108 (1886) Kouti Petar, krmar (1875, 1890) Kramer Matija (Krammer Mathias), trgovina kukuruzom (1886) Krauz Ferdinand (Kraus Ferdinand), stovarite piva u Glavnoj ulici 158, tel br. 4 (1909) Kritovac Mia, pecerajska i gvoarska radnja (1871), trgovac (1876, 1877), u kui br. 87 (1880, 1884), u Glavnoj br. 124 (1886) Kritovac Toma, krmar, u kui br. 648 (1880), trgovac, eleznika 9 (1886) Krsti Jovan, trgovac hranom, u kui br. 166 (1880), Glavna 171 (1886) Krsti J. Sava, pomodno manufakturna trgovina (1904), trgovac (1913-14) Krsti J. Stanimir, trgovina kratkom robom, trgovac (1913-14) Kosani Stojan, manufakturna trgovina (1901), trgovac (1913-14) Kosti oka, krmar, Pivarska 1 (1886) Kouti Petar, krmar, Glavni sokak (1879), trai krmarsku radnju u broj 1388 (1885), Glavna 10 (1886) Koiari Savo, krmar (1890) Kumer Aleksandar, krmar u kui Sime Milutinovia (1890), N. vaarite 13 (1893) Kuera Antun, krmar, Mihajlova (1879) Lovrenski Duan, trgovac manufakturnom robom (posle 1897), peceraj (1910) trgovac (1913-14) Ljubinkovi Vasa, trgovina u eleznikoj ulici br. 39 (1887, 1913-14) Ljubinkovi Katica, krmar, eleznika 35 (1893) Luki Vasa, krmar (1880) Luki Nikola, krmar, Glavni sokak (1879) M. Andrija , krmar, Glavni sokak (1879) Makevi ira, trgovac, Glavna 25 (1886) Mari Sima, trgovina ugljem (1909), gvoar (1910), trgovac (1913-14) Marinkovi Petar, krmar (1880) Marinkovi Simeon, trgovac (1890) Markovi Jovan, trgovac (1890) Maksimovi Vasa, manufakturna trgovina (1877, 1883, 1888) Maksimovi oka, sitniar, u kui br. 148 (1880) Maksimovi Jovan, trgovac staklom (1909), trgovac (1913-14) Maksimovi J. M., manufakturna trgovina (1875) Maksimovi Mara stara, krmarka preko puta Vaara (1884) Maksimovi Mara mlaa, krmarka preko puta Vaara (1884) Maksimovi Marija, sitniarska radnja u kui broj 795 (1883) Maksimovi Petar, krmar, Glavni sokak (1879) Marinkovi Sima, trgovac, Glavna 159 (1886) Mari oka, trgovac, u kui br. 173 (1880, 1882), meovita radnja, Glavna 155 (1886), gvoarska i pecerajska radnja (1902), trgovina meovitom robom (1906)

364

Markovi Jozef, krmar (1883) Markovi Cvetko, trgovac (1913-14) Mati Teodor krmar trai da dri dva fijakera do eleznike stanice 18. februara 1884. (1884, 1890), N. vaarite 39 (1893) Mati Toma, krmar, Jaraka (1879) Matievi Mirko, trgovac, Stevanova 107 (1886) Mijuc Mitar, krmar (1880) Mijuc Petar, trgovac (1890), vaarski krmar (1893) Mileusni Nikola, trgovac gvoem (posle 1897) Milutinovi Sima, trai krmu u svojoj kui na Novom Vaaritu br. 9 (1886), N. vaarite 155 (1893), trgovac drvima (1890) Mininger Jakov, birta (1879) Minih Ferdinand, duan (1884) Mirkovi Radivoj, trai krmarenje u broju 119 (1887, 1890), u eleznikoj br. 50 (1893) Mihajlovi Vasa, krmar, Jaraka (1879), Orlovieva 2 (1886, 1890) Mihajlovi Duan, trgovac meovitom robom (posle 1897) Mihajlovi Jovan, krmar (1890) Mihajlovi Mileva, krmar, Orlovieva 2 (1893) Mihajlovi Milica, krmar, eleznika 3 (1890, 1893) Mihajlovi Nikola, krmar, Glavni sokak (1879), u kui br. 198 (1880), Glavna 114 (1886, 1890) Mihajlovi Steva, trgovina hranom u eleznikoj 235 (1884) Mihajlovi Todor, trgovina hranom Momilovi ore, krmar, Jaraka (1879), eleznika 30 (1886, 1890) Mor velba (Mor Schwelb), trgovac (1903) Mukahirn Leopold (Mukahirn Leopold), gostioniar (1880, 1884), eleznika 15 (1886) Najherc Franc (Nayherz Franz), krmar, Glavni sokak (1879) Nenadovi Paja, krmar (1877), eleznika 54 (1886) Nikolajevi Vojislav, pomodno-manufakturna trgovina (1902, 1910), trgovac (1913-14) Nikolajevi Ljubomir, trgovac, (1880), krmar, eleznika 18 (1886), sitniar u eleznikoj 18 otkazuje radnju (1887) Nikolajevi Milenko, trgovina seenim espapom (1890), manufakturna trgovina (1892), trgovina pomodno-manufakturna i kratke robe (1902), trgovac (1913-14) Nikolajevi A. Milo, preuzeo pecerajsku trgovinu od brae Dudi u Glavnoj ulici (1904) Nikoli Vasa, Glavna 2, krmar (1879, 1893) Nikoli Kosta, krmar, Glavni sokak (1879) Nikoli Paja, krmar, (1879) Ninkovi Petar, krmar, Glavna 185 (1879), u kui br. 116 (1880), u kui br. 161 otvara podrunicu i u eleznikoj ulici br. 18 (1885, 1890, 1893) Ostoji Jefta, manufakturna trgovina (1876, 1884, 1886), u Glavnoj br. 115 (1886, 1901, 1910, 1913-14) Pazarski Dimitrije, otvorio u kui brae Rister manufakturnu pomodnog, galanterijskog, kratkog i belog espapa radnju (1883, 1884, 1888) Pajl Franc (Peischl Franz), stovarite sejaica Viktorija dril (1910) Panajotovi braa, Kod gvozdenog oveka (1881) Panajotovi Jovan, trgovac (1884) Panajotovi E. Ljubomir, gvoarska, pecerajska i graarska radnja (1871, 1875) (1879), u kui br. 107 (1880, 1883) Panajotovi Petar, gostiniar, u kui br. 122 (1880), napustio trgovinu graom na Novom vaaritu (1890), krmar (1890), N. vaarite 1 (1893) Panajotovi Persida, izdaje u zakup gostionu Kod Kraljevia Marka (1892) Pani Mika (Milivoj), peceraj (1910), trgovac (1913-14)

365

Panteli Mitar, krmar (1884), Irika 26 (1886, 1893) Pazarski Dimitrije, trgovac, Glavna 101 (1886, 1913-14) Peki Sreta, krmar, Lovrina (1879) Pet andor, krmar (1883) Petko Karl, krmar, Glavna 135, (1886) Petkovi Teodor, trgovac (1890) Petri Ivan, veleprodaja vina Petrovi Kristina, krmar, Jaraka (1879) Petrovi Milo, krmar (1880) Petrovi Nikola, trgovac (1878) Petrovi Ninko, trgovac, Vaarite 3 (1886) Petrovi Hajnrih (Petrovics Heinrich), trgovac (1885, 1913-14) Pei Radivoj, trgovac (posle 1897, 1903) Popadi Nikola, sitniar, u kui br. 17 (1880) Poper braa i drug, trgovina graom, osnovano 1902. Popovi Ana, krmarica br. 119 (1880) Popovi Kosta, trai krmarsku radnju u broj 37/143 (1885) Po Julius (Posch Julius), krmar (1888) Prica Aron, krmar Glavna 160 (1886) Purgar M, trgovina hranom i peradi Pui Toma, krmar, St. vaarite 3 (1893) Radojevi Katica, krmarica (1883), N. vaarite 4 (1886, 1890, 1893) Radojevi Stanko, krmar, Glavni sokak (1879) Radosavljevi Steva, trgovac (posle 1897) Radujkovi Gavro, trgovac (posle 1897) Radulovi Maksim Roul, krmar (1879) Rajakovac Milan, tekstilna radnja (beko stovarite odela), u kui ermaka na pijaci (1906, 1910, 1913-14) Raki oka, krmar, u kui br. 12 (1880), krma Kod crnog Orla (1881) Reak Karl (Rehak Karl), krmar, N. vaarite 6 (1886) Rister braa (Bruder Riester), trgovci, u kui br. 198 (1880, 1884), peceraj i trgovinu materijalima i bojama (1892) Rister Hajnrih (Riester Heinrich), trgovac (1875), pivar (1880) Rister Hugo (Riester Hugo), trgovac (1890) Rozencvajg Jozef (Rosenzweig Josef), trgovac (1913-14) Rozenfeld M. Baruh (Rosenfeld M. Baruch), trgovac (1885), radnja seenom robom od 1. januara (1889), u Glavnoj ulici br. 111 (1910) Ruika Eugen iz N. Sada, krmar u Rumi (1884), uzeo u zakup gostionu K zelenom drvu (1884), u Lovrinoj 122 (1885) Rup Vendelin (Rupp Wendelin), krmar, Glavni sokak (1879), u kui br. 19 (1880, 1883, 1884, 1890) Sabata Marija, krmar (1883) Svirevi Sava, peceraj (1910) Senkovi Anton, krmar (1880) Servaci Alojz (Servatzy Alois), trgovac staklom i porculanom (posle 1897) Seueka Ernest, krmar (1875), Sivevi Sava, trgovac (1909, 1913-14) Spaji M. Branko, trgovac (posle 1897), pomodno-manufakturna i kratke robe trgovina (1901, 1903, 1910), trgovac (1913-14) Spaji Mita, trgovac sitniar (1890) Spaji M. Svetozar, trgovac (1913-14) Spasi Mita, trgovac (1879, posle 1897)

366

Staji ura, trgovina seenom robom i hranom (1895, 1905) Stai S. Sima, manufakturna trgovina (1874, 1876, 1879, 1881, 1884), u Glavnoj br. 150 (1886) Stanii Nikola, krmar, u kui br. 638 (1880) Teomirovi Draga, krmar, Glavni sokak (1879), u kui br. 688 (1880, 1890) eleznika 170 (1893) Tumo Stevan, vaarski krmar (1893) Turi Jozef (Thury Josef), prestaje krmariti u kui br. 121 kod Magdalene Janekovi (1883) iri Jova i Spira, trgovci (1884) iri Mojsilo, krmar, eleznika 29 (1890, 1893) iri Radovan, krmar, Jaraka (1879), eleznika 29 (1886) iri Toma, trgovac (1885), pomodno manufakturna radnja (1895) ori Aleksa, Glavni sokak (1879) Udicki Danilo, trgovac (prodavao i plavi kamen) (1900), pecerajska i delikatesa trgovina (1904, 1910), trgovac (1913-14) Feher Kozef (Feher Josef), krmar (1883) Filipovi Filip, trgovac (1890) Fric Josip (Fritz Josef), trgovac (1885) Fier Hajnrih (Fischer Heinrich), sitniarski trgovac (1878), peceraj (1881), Glavna 76 (1886) Fier Hinko (Fischer Hinko), trgovac, u kui br. 59 (1880, 1885) Fier Hugo (Fischer Hugo), trgovac (1890) Foltman Hajnrih (Voltmann Heinrich), krmar (1893) Frank Johan (Frank Johann), krmar, u kui br. 1379 (1880, 1875) Frenkel Ignjac (Fnkel Ignatz), trgovina sirovom koom i starei Furman I. Eugen (Furmann I. Eugen), trgovina graom i gorivom (1907) Hajberger Ludvig (Heuberger Ludwig), krmar (1883) Hajtler i M (Heitler u. M), trgovina drvenom graom, cementom i ciglom Hampfogel Barbara (Hampfogel Barbara), sitniarska radnja premetena iz Glavne 63 u njenu kuu u Vrdnikoj 7 (1886) Hampfogel Berta (Hampfogel Berta), trgovac (1890) Hampfogel Ivan (Hampfogel Johann), trgovac, u kui br. 82 (1880) Hamvfogl Johan i Dragutin (Hampfogel Johann u. Karl), trgovci, eleznika 6 (1886) Hamfvogel Karl (Hampfogel Karl), trgovac (1885) Hampfogel Franja (Hampfogel Franz), preuzeo trgovinu meovite robe u V. Jarakoj 796 (1881, 1884), u Glavnoj br. 63 (1886) Handler, braa (Bruder Heitler), trgovaki lokal na glavnoj pijaci, preko puta srpske crkve (1901) Handler Karl (Handler Karl), sitniarska radnja na broju 63 u Glavnoj (1886, 1889) Handler Sigmund (Handler Sigismund), drvara na uglu Vaarita i Kraljevake ulice (1910) Handler Franc (Handler Franz), trgovac, sitniarska radnja u kui br. 769 premetena u kuu br. 61 u Glavnoj ulici (1880, 1884), Glavna 144 (1886) Harak ura (Harak Georg), krmar (1884), kafana Kod bele lae (1885) Hardon Julijana (Hardon Juliana), krmar, Ivanova (1879), u kui br. 554 (1880, (1883, 1884), kafana Kod crnog konja (1883, 1885), Ivanova 61 (1886, 1890, 1893) Herceg Eduard (Herzeg Eduard), veleprodaja ljivovice, vina i konjaka Hiber Andreas (Hiber Andreas), trgovina staklom podrunica Hilgert Ana (Hilgert Ana), vaarski krmar (1893) Hilgert Anton (Hilgert Anton), krmar, Stara pivara 1 (1893) Hilgert Berta (Hilgert Berta), vaarski krmar (1893)

367

Hladek Karl (Hladek Karl), trai dozvolu za krmarenje u gostiona Kod krune na Starom vaaritu u kui Moje ivanovia (1885) Hori Anton (Horschics Anton), krmar (1880) Hori Tereza (Horschics Theresia), krmar (1890), Gruberova 6 (1893) Hranisavljevi Jovan, kelner (1880) Cal Jakob (Szahl Jakob) iz B. Almaa, trai trgovinu jajima i sitnarijama (1886) Cvitkovi Mirko, gostioniar (posle 1897) Crnkovi Jakob, krmar (1890) erevicki Mladen, krmar, N. vaarite 41 (1886), vaarski krmar (1893) ermak Johan (Csermak Johann), trgovac, Glavna 148 (1886) ermak Franc (Csermak Franz), krmar, Glavni sokak (1879) ernolka Franja, krmar, Glavna 59 (1893) ori andor, krmar Glavna 164 (1886) upi Jovan, sitniarska radnja u Glavnoj 1, preseljena u Novi Sad (1884) najder Andrija (Schneider Andria), krmar (1875), star 57 god. (1877), Glavni sokak (1879) tajn Bernard (Stein Bernard), trgovac peceraja (1908) tajner Jozef (Steiner Josef), trgovac (1877), graara (1885) treker Josip (Steiner Josef), krmar (1879) varc Mihail (Schwarz Michael) iz Vinkovaca otvara trgovinu odelima u Glavnoj 103 (1886) velbl Maks (Schwelbl Max), trgovina miroijama (1887), trgovac (1890, 1900), meovita trgovina i veleprodaja duvana (1906) velbl S. i sinovi (Schwelbl S. u. Sne), trgovac, Glavna 132 (1886) me Antun, mlai (Schmee Anton jun.), krmar (1890) mit udova (Schmidt witwe), krmarica (1883) mit Andrija (Schmidt Andria), krmar, u kui br. 108 (1880) najder Andrija (Schneider Andria), krmar (1880) najder Paul (Schneider Paul), krmar (1885) tajner Josip i Vesel (Steiner Josef & Wessel), graara, osnovana 1885, trgovci, N. Vaarite 10 (1886, 1913-14) tark Karl (Stark Karl), trgovac (1885) tifter Josip (Stiefter Josef), krmar, br. 86 (1880, 1884) ubert Karl (Schubert Karl), krmar, Glavni sokak (1879), u kui br. 118 (1880), N. vaarite 14 (1886, 1890), N. vaarite 16 (1893)

368

Prilog 7 Zapis iz temelja kue oke Maria


U ime Oca Sina i svetoga Duha Amin U vreme sretnog vladanja Cara Austrijskog Kralja Maarskog i velikog vojvode srpskog Franc Jozefa I itd. i svetoga Patrijarha Germana Anelia u Ime Boije i Milou Boijom podiem ovaj dom ja oka Mari roen ovde u staroj Rumi 16. aprila 1837. leta. Otac mi je Mojsilo Mari a mati Katarina roena iz Kamenice Nedeljkovi, otac mi je bio opanar majstor ovde u Rumi. Imao je dvanaestoro dece, umro je 1846. leta. Ostavio posle sebe ive dece sedmoro po imenu Gavra Mari dananji majstor i graanin Paneva i drugi sin Aron Mari majstor sapundija i graanin rumski, ja najmlai oka Mari trgovac i graanin rumski, sestre Ana Radakovi udata i Jelena udata Medakovi, Soka Nikoli a roene Mari. Ja oka Mari izuio sam berberski zanat u Panevu kod brata G. Maria berberina. Posle moga slubovanja povratim se u Panevo izvadim se za majstora i ponem raditi zanat 15. maja 1860. leta. Iste godine oenim se i uzmem Anu roenu Majer od oca Vencela Majera i koja je promenila veru u pravoslavnu srpsku. Imao sam s njome dvanaestoro dece od koji imam etvoro ivih a osam su pomrli. Ovi ivi su ostali: Aron Mari, Toa, Sima i Zagorka Mari, troje mukih i jedno ensko. 1862. god. septembera mese[ca] doselim se ovde u Rumu u moje roeno mesto i kupim ovu istu kuu za tri hiljade i dve stotine for[inti] aust[rijske] vred[nosti] od Jovana Medakovia. Kad sam poruio kuu staru naao sam znak da je kua zidana bila 1780te godine i stojala je punih sto i jednu godinu i uvek srpska kua bila. Ja dole potpisati oka M. Mari i trgovac rumski danas u ime Boga polaem temelj ovome domu 5. aprila 1882. godine sve u slavu Boiju. Mati mi je umrla 1858. Na Krstovdan saranjena. Ja sam zanat moj radijo do 1868. godine i onda u ime Boije poo duan pecerajski drati i ranom raditi da sam Bojom Milou zasluio sa pravim mojim trudom da sam mogo u ime Boga podii ovaj dom. 'er od roditelja nisam nita naslediti mogo 'er su vrlo siromani bili i mlogom decom optereeni. Neka im je N.N. laka zemlja to su me rodili i odranili i na put uputili. U Rumi, 3. aprila 1882. oka M. Mari

369

Prilog 8 Spomenica Srpske kole


1244

kolska godina 1881/82, drugo polee prvi muki razred: 1. Blagoje Stojisavljevi 2. Milosav Putnik 3. Jovan Adnaevi 4. Pavle Brki 5. Petar Bogdanovi prvi enski razred: 1. Mileva Mari 2. Jelena Krsti 3. Jovanka Staji 4. Anka Kouti 5. Slavka Milosavljevi 6. Mileva Mirkovi drugi obospolni razred: 1. Svetozar Spaji 2. Zagorka Mari 3. Sofija Medakovi 4. Jovan Pazarski 5. Vlada Jakovljevi 6. Anka Jovanovi 7. Danica Jovanovi 8. Leposava Laarac 9. Steva Milinkovi 10. Jovan Stanii 11. Nadeda Tomi trei obospolni razred: 1. Julka erbanovi 2. Vladislav Starevi 3. Sofija Smiljani 4. Julka Dudi 5. Sima tark etvrti obospolni razred: 1. Katica Jankovi 2. Paja Stanojevi 3. Katarina Krsti

U Rumi, 25. juna 1882. Toa Ogrizovi, uitelj etvrtog razreda Uro Starevi, uitelj treeg razreda Gavra Putnik, ravnajui uitelj i uitelj prvog mukog razreda Steva Janoevi, uitelj drugog razreda kolska godina 1882/83. prvi muki razred: 1. Vlada Markovi 2. Pavle Gruji prvi enski razred: 1. Jelena Popovi 2. Marija Radi 3. Vida Petrovi 4. Radinka Pazarski 5. Zorica ervicki 6. Anka Jani 7. Sofija Vuji drugi obospolni razred: 1. Milosav Putnik 2. Mileva Mari 3. Pera Bogdanovi
1244

4.

Jovan Adnaevi

trei obospolni razred: 1. Vida Maksimovi 2. Nadeda Tomi 3. Svetozar Spaji 4. Zagorka Mari 5. Vlada Jakovljevi 6. Ljubica Jockovi 7. Sofija Medakovi 8. Jovan Pazarski etvrti obospolni razred: 1. Sima tark 2. Sofija Smiljani 3. Vlada Starevi 4. Kornelija orevi 5. Julka Dudi

Spomenica se uva u O Zmaj Jova Jovanovi u Rumi

370

U Rumi, 16. (28) juna 1883. Gavra Putnik, ravnajui uitelj i uitelj drugog razreda Toa Ogrizovi, uitelj etvrtog razreda Uro Starevi, uitelj prvog razreda Steva Janoevi, uitelj treeg razreda Jelena Stanojevi, uiteljica prvog enskog razreda kolska godina 1883/84: prvi deaki razred: 1. Jovan . orevi 2. Borivoj Putnik 3. Radivoj Radojevi 4. Aleksandar urii 5. Jovan M. orevi 6. ore Markovi 7. Lazar Jakovljevi 8. Petar Tomi prvi devojaki razred: 1. Smiljana orevi 2. Julka Kninider 3. Vukosava Stoli 4. Ljubica Jakovljevi 5. Darinka Simi 6. Ana Filipovi 7. Marija Starevi 8. Slavka Jakovljevi drugi obospolni razred: 1. Vidosava Petrovi 2. Vladimir Markovi 3. 4. 5. 6. Radinka Pazarski Marija Radi Ljubinka Stojanovi Sofija Vuji

trei obospolni razred: 1. Mileva Mari 2. Milosav Putnik 3. Pavle Brki 4. Petar Bogdanovi 5. Jovan Adnaevi 6. Jelena Krsti etvrti obospolni razred: 1. Sofija Smiljani 2. Vladislav Starevi 3. Svetozar Spaji 4. Sofija Medakovi 5. Vidosava Maksimovi 6. Darinka Beli 7. Mara Simonovi 8. Zagorka Mari

U Rumi, 25. juna 1984. Toa Ogrizovi, uitelj prvog razreda Uro Starevi, uitelj drugog razreda Gavra Putnik, ravnajui uitelj treeg razreda S. Janoevi, uitelj etvrtog razreda Jelena Stanojevi, uiteljica prvog enskog razreda kolska godina 1884/85: prvi deaki razred: 1. Paukovi Vladimir 2. Fier andor 3. Vujani Luka 4. Vukovi ura 5. Jovanovi Toma 6. Lovrenski Duan 7. Dobrosavljevi Milivoj 8. Kovaevi ivan prvi devojaki razred: 1. 2. 3. 4. 5. 6. 7. 8. Bogdanovi Marija Gligorijevi Jovanka Dai Bosiljka Milinkovi Makrena Luki Draginja Tomi ivana Stefanovi Jelisaveta Vojanin Jelisaveta

drugi obospolni razred: 1. Jovan . orevi 2. Borivoj Putnik

371

3. 4. 5.

Marija Starevi Julka Kninider Ljubica Jakovljevi

trei obospolni razred: 1. Vidosava Petrovi 2. Marija Radi 3. Radinka Pazarski 4. Anka Jani

etvrti obospolni razred: 1. Mileva Mari 2. Milosav Putnik 3. Petar Bogdanovi 4. Anka Bugarski 5. Pavle Brki 6. Kornelija orevi

Toa Ogrizovi, uitelj treeg razreda Uro Starevi, uitelj prvog mukog razreda Gavra Putnik, ravnajui uitelj i uitelj etvrtog razreda Steva Janoevi, uitelj drugog razreda Jelena Stanojevi, uiteljica

372

Prilog 9 Potpomaui lanovi Srpskog pevakog drutva 1913/14. godine


Dr Duan Dima, var. fizik Jovan Maksimovi, kr. kot. predstojnik Jelka ud. dr Jovana evia, veleposednica Srpska zanatlijska zadruga u Ruma Milana ud. Paje Andrijevia, veleposednica Ljubomir Bikar, inovnik (knjigovoa Srpske tedionice) Aleksandar Cikovac, opt. blagajnik Milivoj Cikovac, opt. knjigovoa Stevan Dimitrijevi, inovnik Stevan Dobrii, advokat Gojko Damjanov, inenjer David Gaiin, inovnik Emilijan Grbi, paroh Jozef Hondl, ljekarnik Marija ud. Mihajla Kostia, optinskog mernika Stanimir V. Krsti, posednik Ignjat Kampl, posebnik Evica ud. Kouti, veleposednik oka Maleti, kr. kot. pristav Veljko Mrki, mernik Vasa Mrki Mileva ud. Nikole Mihajlovia, posednik Dr. arko Miladinovi, advokat Dr. Jovan Mikovi, lenik Moja Medi, dir. Gimnazije Vladimir Mihajlovi, uitelj Nikola Mili, uitelj Jovan Miladinovi, redar. pov, Veljko Mihajlovi Mile Nei, umir. inovnik Dr. Milo Nikolajevi, advokat Vojislav Nikoli, inovnik Radoslav Neofitovi, kr. sudbeni inovnik Stevan Petrovi, posednik Dr. Duan Petrovi, lenik Stevan Popovi, pisar Mladen Radakovi, inovnik Stevan Stai, posednik Petar Stefanovi, uitelj Dr. Mladen Simonovi, advokat oka Sebianovi, solicita Marko Stankovi, kr. por. protustavnik Jevrem Stepanovi Marko aula, prota Karl tirm, pred. Nem. banke
1245

1245

Iz knjige Izvetaj o radu i stanju Rumskog srpskog pevakog drutva za godinu 1913/1914, Ruma 1914. (Zbirka Zaviajnog muzeja Ruma)

373

Pavle Vojnovi, opt. belenik Sava Vui, inovnik Lazar Vui, veleposednik Matija Valeti, posednik Milan ivanovi, posednik Petar urii, posebnik Mita St. orevi, advokat Jozef Zita, opt. badar zanatlije: Aron Prica, stolar Samuel Babilon, bojadisar ivan Veskovi, abadija Andrija Dugoevi, kazandija Milan St. Jakovljevi, kroja Jakov Poper, graar Franc Pajl, mainista Emil Koki, kroja Petar Miljkovi, kolar Svetislav Nadbandi, kazandija Branko atri, mesar ivan Veskovi, kroja ore Petrovi, tampar Stevan Radosavljevi, pekar Glia Nikoli, papudija Milan Orlovi, berberin Aleksandar Pavliev, mesar Albreht Rajnpreht, eirdija ore Sebeanovi, solicitator Zdravko Stojkovi, alvadija Stevan Pani, obrtnik gostioniari: arko Bikicki, Duan Grozdi, Dimitrije Dojinovi, Milan Josimovi, Emil Karakaevi. trgovci: Marko Zdravkovi, Vasa Ljubinkovi, Cvetko Markovi, Jefta Ostoji, Jozef Rozencvajg, Dimitrije Pazarski, Branko Beli, Jovan st. Dudi, braa Dimitrijevi, Jovan K. Doudi, Via Gruji, M. St. Jakovljevi, Branko Jankovi, Marina ud. Georgijevi, Sima Gligorijevi, Sava J. Krsti, Stanimir J. Krsti, Stojan Kosani, Stanislav Kampl, Duan Lovrenski, Jovan Maksimovi, Sima Mari, Milenko Nikolajevi, Vojislav Nikolajevi, Hajnrih Petrovi, Milivoj Pani, Milan Rajakovac, Sava Sivevi, uta Spai, Branko M. Spai, Svetozar M. Spai, Sava Suboti, Danilo Udicki, Veljko Vili, oka igi, Panta A. urii, Aleksandar P. urii, Nikola urii, Sava N. urii, Jovan N. urii, Mia orevi, tajner i Vesl. zaklade (samo one zanatlije i trgovci koji se gore nigde ne spominju i skoro svi su tada bili mrtvi): Vasa Krsti, paroh Lazar Cikovac, paroh Mihajlo Kosti, mernik Pavle Bogdanovi, veleposednik Sima Marinkovi, trgovac Vasa Vojnovi, trgovac

374

Nikola Mihajlovi, veleposednik Dr Nikola Runjanin, kr. kot. lenik Petar Jovanovi, vlastel. inovnik Pavla Filipovia, biveg naelnika i supruge Kristine Jovan orevi, gostioniar Petar Milovanovi, gostioniar Aleksa ivkovi, kroja Stevan T. Jakovljevi, trgovac Aleksandar Kovaevi, posednik i bivi naelnik Joca Seleni, kr. poreznik Petar Cvei, posednik Aleksa Lackovi, obuar Jovan Petrovi, abadija August Kozijak, lekarnik Dimitrije Bonjakovi, pekar Petar Jakovljevi, obrtnik Lazar Jovanovi, licider Jovan Krsti, trgovac Luka Georgijevi, trgovac oka Markovi, kr. kot. akcesista Andrija Andrijevi, gostioniar Dimitrije Deveranski, sapundija Sima Gruji, opt. mernik Mihajlo ivanovi, kroja Mita Spai, trgovac Jovan Ostoi, trgovac Vladimir Kouti, ekonom Mita St. Dudi, trgovac Ladislav pl. Jano, kr. javni belenik Eduard Herceg, industrijalac Persida Cikovac (fond zastave Srpskog pevakog drutva)

375

Prilog 10 Rumske zanatlije kao prilonici za Srpsko narodno pozorite u Novom 1246 Sadu (ukupno 103 f i 40 n):
Kosta Dumovi, licider Andrija Andrijevi, leder Spiridon Antonijevi, urija Jovan Bogdanovi, izmar Jovan Stojanovi, abadija Novak Luki, kolar Petar Cveji, urija Kosta Nikoli, abadija ira Makevi, urija ore Vujani, ebedija Svetislav Savkovi, mol. St. Kritovac, sapundija Milo Andrijevi, kazandija St. T. Jakovljevi, urija P. Ninkovi, urija Aron Mari, sapundija Aca Markovi, izmar Jovan Vasi, sapundija K. Popovi, ar. Aleksa ak(o)n, izmar Uro Jankovi, abadija P. Nikoli, urija Alek. Gligorijevi, urija T. Mati, izmar M. Deveerski, sapundija Jovan Petrovi, urija Proka Jeki, abadija Jefta Dimitrijevi, urija Nikola Vukin, urija L. Jovanovi, licider Ml. erevicki. urija . Jankovi, berberin Aksentije Uroevi, urija . Beli, irija D. Andri, abadija St. Jakovljevi, urija . Radomirovi, kova . urevi, abadija Lj. Smiljani, abadija J. Petrovi, abadija J. Jankovi, abadija V. Filipovi, abadija . Mari berberin T. Jovanovi, urija St. Teomirovi, urija J. Kouti, ar. M. Tanasijevi, kaldrm. T. Popovi, pamukl. . Maksimovi, ar. Jaa urevi, izmar Kosta ivkovi, ar. N. Maleti, sik. M. Jovanovi, kova . Momilovi, kolar oka erevicki, izmar J. orevi, abadija St. P. Jakovljevi, abadija Al. Bogojevi, pekar K. Trifunovi, pinter Ars. Stojanovi, urija . Raki, urija Mil. Jankovi, abadija J. Vasi, kroja K. Jovanovi, licider St. Ljubinkovi, berber St. Beli, abadija I. Panteli, abadija Sp. Stokanovi, berber Ana Popovi ud, urija Ana Jakovljevi ud, urija P. Kouti, ar. M. Milutinovi ud. urija I. Gligorijevi, mut(apdija) . Vukovi, kroja St. uki, ar. S. orevi, abadija P. Despotovi, izmar S. Dumovi, tiler Aleksa Gligorijevi, saler

1246

Zastava, 1869, 21

376

Izvori i literatura
Izvorna graa Istorijski arhiv Srem, Sremska Mitrovica, Fond Magistrat trgovita Ruma Arhiv Vojvodine, Novi Sad, Fond 23, Fond 401 Arhiv SANU, Odeljenje u Sremskim Karlovcima, MPB 1867 i Fond PMA Arhiva rimokatolike upe u Rumi Rukopisno odeljenje Matice srpske u Novom Sadu, Ugljea Krsti, manuskripti Ruma Zaviajni muzej Ruma, Ruma, Zbirke Istorijskog odeljenja Biblioteka Matice srpske, Novi Sad Periodika Branik, Novi Sad, 1897, 1900, 1909, 1910. Brankovo kolo, Sremski Karlovci, 1896, 1898, 1901, 1909, 1910. Vreme, Beograd, 1938. Dan, Novi Sad, 1937, 1939, 1940. Danica, Novi Sad, 1863. Deutsche Volksblatt, Ruma, 1911. Dnevnik, Novi Sad, 1959, 1967, 1975. Dom, Zagreb, 1910. Zastava, Novi Sad, 18671887, 1889, 1892, 1895, 1897, 19011904, 1906, 19111913. Zastava Srpske trgovake omladine, Ruma, 1934. Ilustracije, Beograd, 1938. Izvetaj o poslovanju Upravnog odbora i stanju upravne upe Sriemske za upravnu godinu 18941904, 19071912, Vukovar, 18951905, 19081913. Izvetaj o maloj realnoj gimnaziji u Rumi za kolsku godinu 1912/13, Zemun, 1913. Izvetaj Srpskog pevakog drutva za 1911, Ruma, 1912. Izvetaj o radu i stanju Rumskog srpskog pevakog drutva za godinu 1913/1914, Ruma, 1914. Napredak, Novi Sad, 1864. Omladinski glasnik, Ruma, 1905. Panevac, Panevo, 1869, 1872. Poljoprivredni glasnik, Novi Sad, 1922, 1923. Pravda, Beograd, 1933. Radikal, Ruma, 19081910. Rumaer Guckloch, Stuttgart, 1999. Rumske privredne novine, Ruma, 1922. Slubeni glasnik Kraljevske hrvatsko slavonske i dalmatinske Zemaljske vlade, Odjela za bogotovlje i nastavu 1904. i 1917, Zagreb, 1904. Srbobran, Zagreb, 1862, 1865, 1887, 1908. Sremske novine, Sremska Mitrovica, 1961, 1971, 1979, 1982, 1883. 377

Sriemske novine, Vukovar, 1896, 1901, 1910. Srpski glas, Ruma, 1882, 1883. Srpski Sion, Novi Sad, 1893. Strailovo, Novi Sad, 1885. Trgovake novine, Novi Sad, 1907. Festival muzikih drutava Vojvodine, Ruma, 1972, 1974. enski svet, Novi Sad, 1910. Literatura Avtonomni program Srpske narodne slobodoumne stranke i njen proglas na birae, Novi Sad, 1902. Almanah Kraljevine SHS 1921-1922, III, Zagreb, 1922. Arseni, ore, Znameniti Rumljani I-II, Ruma, 1996-2002. Bischof, Carl, Die Geschichte der Marktgemeinde Ruma, Ruma/Jettingen, 1958. Brockhaus Konversations-Lexikon, Leipzig, 1898. Veselinov, Ivanka, Danica, sadraj i predmetni registar, Novi Sad, 1984. Veselinov, Ivanka, Javor, Predmetni registar, II, Novi Sad, 1989. Wilhelm, Franz, Rumaer Dokumentation, band I-II, Stuttgart, 1990-1997. Vladisavljevi, dr Milan, Hrvatska autonomija pod Austro-ugarskom, Beograd, 1939. Vodi kroz arhivske fondove Istorijskog arhiva Srem, sveska prva, Sr. Mitrovica, 2003. Gornii Brdovaki, Razvitak eleznica u Hrvatskoj do 1918. godine, Graa za gospodarsku povijest Hrvatske, knj. 3, JAZU, Zagreb, 1952. Gulan, V. Nikola, Pote, telegrafi i telefoni u istoriji Vojvodine, PTT Arhiv, Beograd, 1980/81. Dimitrije Ruvarac, ematizam istono-pravoslavne crkve mitropolije Karlovake za godinu 1900, Sr. Karlovci, 1900. Dimitrijevi, Mira Kolar, Poloaj radnike klase u Sremu 1918-1941, Novi Sad, 1982. eki, ore, Spomenik Jovanu Jovanoviu Zmaju u Rumi, Ruma, 2000. Enciklopedija Novog Sada, 3, Novi Sad, 1995 Ivi, Milan, Razvitak hrvatskog drutva u drugoj polovini XIX stolea, Zagreb, 1936. Joksi, Sneana, Projekat automobilne eleznice u Rumi, Zbornik Zaviajnog muzeja Ruma V, Ruma, 2005. Juri, Stjepan, O Utjecaju vremena na veliinu etve ozime penice u Rumi, Godinjak Sveuilita Kraljevine Jugoslavije u Zagrebu 1924/25, Zagreb, 1929. Keci, Danilo, Revolucionarni radniki pokret u Vojvodini 1917-1921, Novi Sad, 1972. Klicin, Dimitrije Mita, Odlomci iz novije politike istorije vojvoanskih i trojedinikih Srba (1902-1914), Novi Sad, 1938. Kosovac, Mata, Srpska pravoslavna mitropolija Karlovaka po podacima od 1905. godine, Sremski Karlovci, 1910.

378

Kresti, Vasilije, Graa o Srbima u Hrvatskoj i Slavoniji (1848-1914) I i II, Beograd, 1995. Kresti, Vasilije, Istorija Srba u Hrvatskoj i Slavoniji (1848-1914), Beograd, 1995. Kresti, Vasilije, Istorija srpske tampe u Ugarskoj 1791-1914, Novi Sad, 1980. Krstonoi, Triva, Prve zemljoradnike zadruge kod Srba u Vojvodini, Zadruni arhiv, br. 1, Novi Sad 1953. Lebl, Arpad, Pokret poljoprivrednih radnika u Sremu 1906-1907, Zbornik za drutvene nauke Matice srpske, br. 17, Novi Sad, 1957. Letopis poljoprivredne kole Josif Pani u Rumi iz 1968, neobjavljeno Magyar agrrtrtneti letrajzok, A-H, Budapest, 1987. Marjanovi, Milan, Savremena Hrvatska, Beograd, 1913. Markovi, Radoslav, Pravoslavna srpska parohija u Iniji krajem 1900. godine, Sr. Karlovci, 1901. Markievi, Radojle, Ergele Srema u prolosti, Sremska Mitrovica 1997. Meyers Grosses Konverstions-Lexikon, Leipzig und Wien, 1909. Mitrovi, Momilo, Iz prolosti Srema, Sremske novine, Sremska Mitrovica Mitrovi, Dobrivoj, Sto godina vatrogastva u Rumi, Ruma 1973. Mitrovi, Dobrivoj, Graa za hroniku Rume, Ruma, 1971. (neobjavljeno) Novac i bankarstvo u prolosti Srema, Sremska Mitrovica, 1996. Opte svojevoljno vatrogasno drutvo, Ruma 1874. godine Paukovi, Boidar, Kroz Rumske sokake, Ruma Paukovi, Boidar, Zapisi iz rumskog atara, Ruma Poljak, eljko, Vladimir Blakovi, Hrvatsko planinarstvo, Zagreb, 1975. Popovi, Aca Zub, Uspomene II, Budimpeta, 1893. Pravila Srpskog pevakog drutva u Rumi, Ruma, 1883. Pribi, Branka, Prvi politki list Srba u Hrvatskoj, Zbornik CDISB, god. 20, br. 1, Slavonski Brod, 1983. Putujue pozorine druine u Srba do 1944. godine, Zbornik radova, Beograd, 1993. Rad i imenik Matice srpske, godina 1897. i 1902, Novi Sad, 1898. i 1903. Radeni, Andrija, Poloaj i borba seljatva u Sremu od kraja XIX veka do 1914, Beograd, 1958. Razvitak radnikog sindikalnog pokreta u Vojvodini, Vojvoanski zbornik 2, N. Sad, 1939. Raki, Lazar, Radikalna stranka u Vojvodini, Istraivanja 3, Novi Sad, 1974. Ratkovi, Milutin, Postanak fondova kola srbski u Rumi, Novi Sad, 1868. Rackovi, Ratko, Mojo Medi, Zbornik ZMR, VI, Ruma, 2009. Rackovi, Ratko, Hrvati u Rumi na Bregu, Ruma 1999. Svetozar Mileti i narodna stranka, graa 1860-1885, knjiga 1, 1860-1869, Sr. Karlovci, 1968. Spomenica o 60. godinjici osnutka Srpske graanske itaonice u Sr. Mitrovici (1866-1926), priredio Mojo Medi, Sr. Mitrovica, 1929. Stanii Vuksanov, Milutin, Olujno doba (monografija Iriga), Novi Sad, 1984. Stanojevi, Stanoje, Narodna enciklopedija srpskohrvatskaslovenaka, knjiga I, III [H-P], Zagreb, 1928. Statut autonomnog i poveljnog Trgovita Rume, Ruma, A. Wagner, 1884. Sto godina eleznica Jugoslavije 1849-1949, Zbornik lanaka, Beograd 1951. Sto godina eleznica Jugoslavije 1849-1949.

379

Stojsavljevi, Bogdan, uma i paa u borbi sela u Hrvatskoj i Slavoniji posle 1848, Zagreb 1961. Tomandl, Mihovil, Srpsko pozorite u Vojvodini, I, 1736-1868, Novi Sad, 195354. uri, Slobodan, Broj stanovnika Vojvodine, Novi Sad, 1996. Ujes, Alojz, Sterija na sceni, katalog izlobe, 1982. Horvat, Josip, Stranke kod Hrvata i njihova ideologija, Beograd, 1939. onki, Milorad, Sto godina eleznica u Vojvodini, Beograd, 1958. ubrilovi, Vaso, Politika prolost Hrvata, Beograd, 1939. ulinovi, dr Ferdo, Dravnopravna historija jugoslavenskih zemalja I, Zagreb, 1961. Schweitzer, Otto, Htzendorf, Osijeki zbornik, Osijek 1942. ii, Ferdo, Pregled povjesti hrvatskog naroda od najstarijih vremena do godine 1873, Zagreb, 1916. osberger, Pavle, Sinagoge u Vojvodini, Novi Sad, 1988. osberger, Pavle, Jevreji u Vojvodini, Novi Sad, 1998.

Internet izvori Internet strana Dravnog arhiva Hrvatske: http://www.arhiv.hr/en/hr/fondovi/fondoviBiljana Milanovi, Kontekstualizacija ranog modernizma u srpskoj muzici na primeru dva ostvarenja iz 1912. godine, internet sajt: Biljana Milanovi, Znaaj i uloga prepiske u osvetljavanju linosti i stvaralatva Milenka Paunovia, internet sajt:
www.komunikacija.org.rs/komunikacija/casopisi/muzikologija/VI_6/15/show_html?stdlang =si i-zbirke/uprava-javne-sluzbe/1848-1918.htm

www.komunikacija.org.rs/komunikacija/casopisi/muzikologija/II_2/d05/show_html?stdlan g=pl

380

You might also like