Ivan Mažuranid rodio se 1814. godine u Novome Vinodolu, gdje je završio njemačku pučku školu.

Po svršetku škole ostao je još dvije godine u rodnom gradidu, a potom odlazi u Rijeku, u gimnaziju s latinskim i njemačkim nastavnim jezicima. Gimnaziju je završio s odličnim uspjehom pa školovanje nastavlja 1833. godine kada seli u Zagreb, gdje upisuje studij filozofije. Drugu godinu studija nastavlja u Ugarskoj i tamo ga zatiče Gajev proglas za “Danicu” i “Novine horvatske”. Ujesen 1835. vrada se Mažuranid u Zagreb i upisuje pravoslovnu akademiju. Svršivši i te nauke 1838. namješta se kao pravnik u odvjetničkom uredu. 1873. godine Ivan Mažuranid postao je hrvatski ban, prvi “ban pučanin”. Sišavši s banske stolice ne bavi se više politikom. Posljednje godine života proveo je u miru bavedi se matematikom i astronomijom. Umro je 1890. godine u Zagrebu. Mažuranid ja autor malog broja djela, ali po umjetničkoj vrijednosti jedan je od najznačajnijih hrvatskih književnika. Mažuranid je nadopunio izgubljeno 14. i 15. pjevanje Gundulideva epa “Osman”. Mažuranidevo životno djelo “Smrt Smail-age Čengida” objavljeno je 1846. u almanahu “Iskra”. Ep je komponiran u pet pjevanja (Agovanje, Nodnik, Četa, Harač i Kob) i donosi stvarnim povijesnim događajem inspiriranu fabulu o turskom silniku Smail-agi, njegovom bezdušnom tiranstvu i nasilju nad Crnogorcima te njihovoj osveti i aginoj zasluženoj pogibiji. Istorijsku osnovu Mažuranidevog dela čini stvaran događaj - pogibija Smail-age Čengića koga su Crnogorci ubili 1840. godine. Smail-aga Čengid je u prvoj polovini 19.st. bio nadaleko čuveni turski junak, a naročito se istakao u bici na Grahovu kad je poginulo devet članova porodice Njegoša. Vladika Petar II Petrovid Njegoš da bi osvetio smrt svojih rođaka obratio se Novici Cerovidu, crnogorskom junaku, kome su pre toga Turci na veru domamili i ubili oca. Novica se sa drugim viđenijim Crnogorcima, među kojima su se isticali Mirko Aleksid i pop Galovid, dogovorio da domame Smail-agu u Drobnjake. Pustili su glas kako aga iz straha od Crnogoraca ne smije da dođe i pokupi harač. Uvrijeđenog ponosa aga sa vedom pratnjom krene u Drobnjake. Preko nodi Crnogorci, koje je aga naterao da čuvaju stražu, povežu turskim konjima noge, a ujutru dok je sipila kiša, drugi zaverenici udare na agu i ubiju ga.
Književni rod - epika Književna vrsta - ep Osnova Mažuranidevog pesničkog jezika je štokavska, sa nekim čakavskim osobinama. Kompozicija - Mažuranidev epski spjev sastoji se od 1134 stiha, što osmeraca, što deseteraca, raspoređenih u pet pjevanja: Agovanje, Nodnik, Četa, Harač i Kob. Najduže pjevanje je Harač (623 stiha), a najkrade Kob (34 stiha). Mesto i vreme radnje - Radnja spjeva odigrava se u Hercegovini (Stolac, Gacko polje) i Crnoj Gori (Cetinje) 1840. godine. U Mažuranidevu spjevu ima dosta odstupanja od povijesnih činjenica; primjerice, Mažuranidev Smail-aga umjesto na Mljetičkom polju u Crnoj Gori, gdje je stvarno mjesto nje gove pogibije, stradava na Gackome, tj. Gatačkome polju u istočnoj Hercegovini. Analiza djela - Iz stihova izvire skromnost i jednostavnost naših ljudi, koji vođeni ljubavlju i odlučnošču žrtvuju svoje živote u spas svoje domovine. U pjesmi je naglasen i religiozni moment, koji je bio značajan moment u borbi naroda protiv Turaka. Važno je bilo koje je vjere bio čovjek, jer tko je odbacio svoju vjeru, priznavao je Tursku vlast.

U Agovanju je prikazan silnik Smail-aga kako, pun vere u sebe, ubija Brđane koje je pohvatao na Morači. Ali junaci, zarobljeni u borbi, umiru pred oholim agom dutke i bez straha. Mlađi Turci uživaju u prizoru smrti, a stariji, iskusniji, ved osedaju strah od odmazde. I Smail-aga je očekivao trenutke naslade, ali pred hrabrošdu Crnogoraca u njemu počinju da se rađaju strah i bes što mora i protiv volje da se divi žrtvama. Posle trenutne slabosti on se brzo pribrao, pa stavom, pogledom i rečima hode da pokaže kako u njemu nema straha. Da bi zaplašio kolebljivce, on slugama naređuje da pogube i starog Duraka pred njegovim sinom Novicom. U Nodniku je opevano kako Novica prelazi Crnogorcima da bi se osvetio bivšem gospodaru. Poznat kao krvnik Crne Gore, Novica mora da putuje samo nodu: on preza od svakog šuma, ali ne od straha od smrti ved zato što se boji da nede modi da se osveti. U zoru stiže na Cetinje i straža ga pušta u dvor kad na vidiku gasne poslednja zvezda, kojom pesnik simbolično nagoveštava skoru pogibiju Smailage.

Cinik. U njemu je naslikan tipičan turski nasilnik. Smail-aga je oličenje silništva i tiranije. aga izmišlja još groznije muke: naređuje slugama da polumrtvu raju osveste kandžijama. U strahu od neuspeha u sakupljanju harača. Saznanje da de junačka pesma da prenosi podsmeh i na njegov neuspeh izaziva u njegovoj duši nemir i srdžbu. traži pomod na Cetinju od ljudi protiv kojih se borio. mora da se pokrsti. . U njoj živi jedan Turčin odjeven u punu ratnu opremu. rajo. U svakoj situaciji pesnik otkriva neku njegovu karakternu osobinu. Slikajudi njegov unutrašnji nemir. Harač. da bi bio primljen u četu.Hljeba. kaže pesnik.Dobar junak. slika pripreme za osvetu. Ljut što se osramotio pred rajom. kredu prema Morači. i kao takav on je negativan. sa uživanjem muči raju. Razuzdan i obesan. pesnik ga nije opevao kao slabida. Proganja ga savjest. ali umesto toga primoran je da prisustvuje viteškom i dostojanstvenom umiranju. ali u skladu sa razvojem osnovne ideje dela. Iz redova osvetnika.Trede pevanje. Mrka pogleda. Ved u prvom pevanju izrasta njegov lik krvnika i bezdušnika. on je uvek prikazivan u nemodnom besu pred boljim od sebe. Četa. Dok se nebo lagano navlači oblacima. Pokušava da ubije jednog zarobljenika. bez uobičajenih bojnih pokliča. sa plamenom na obrazima od unutrašnje vatre. Kad je sveštenik završio čin. Novica je zamišljen kao Turčin. Ali. njegove ruke i odijelo. najduže je i sadržajno najbogatije. Dok nedaleko od ognja jauču mučenici. da bi svoj dobar glas bar donekle sačuvao. ali ga ruka izdaje i oštri džilit izbije oko njegovom slugi Saferu. u aginoj duši počinje da raste uvređeno samoljublje: verovao je da je junak i da mu je ratna sreda naklonjena. među mnogobrojnim istinskim herojima. Po nekim svojim fizičkim odlikama nagovešten kao junak: . on naređuje da se zarobljenici "daruju" i sprema se da uživa u njihovoj smrti. da je čovjek taki. U njemu je Smail-aga prikazan u ulozi haračlije. ali potcenjuje i svoje jednovernike.Pod Lovdenom se nalazi polje na kojem se nalazi jedna kuda. a u smiraj dana trenutak predaha i smišljanje novih muka. Taj čovjek je Smail-aga. slobodi i čovečnosti. gospodaru! Ne viđesmo davno hljeba! Zatim dolaze nova mučenja: gvožđa. Agu je služio sve dok lično nije bio pogođen. i oni umiru dutke kao hajduci. a kao odgovor čuje se vapaj siromaha: . kad razgovara sa ljudima iz svoje okoline. Primivši sveštenikov amanet. Ovim zadnjem djelom Mažuranid nas obavještava da je život Smail-age gotov i da je on jadan. Za njihovo držanje pesnik ima samo jednu sliku: Niti pisnu. Poljem se razleže surov agin glas: . niti zubi škrinu. harač. To je njegovo čelo.Brđani su junaci. izmišlja još strašnije muke. Kob .Harač. Smail-agina nedela izazvala su srodnike i prijatelje pobijenih Crnogoraca da se organizuju za borbu. U delu on nije kopija stvarnog Smail-age ved originalna literarna tvorevina. Mažuranid Crnogorce prikazuje kao kolektiv: . Kraj hladne i hučne reke slušaju reči starog sveštenika koje ih napajaju ljubavlju prema domovini. Agu sve jače truje strah od neuspeha i ono što je do tada živelo samo kao nejasna slutnja. Na licu mu izgleda da je ljut međutim to samo izgleda. Prikazan je u različitim prizorima: kad muči zarobljene Crnogorce. on hode da iskali bes na nedužnima. Četa se okupila u potpunoj tišini. u strahu od pesme sa gusala. puni vere u sebe i u nužnost borbe protiv nasilja. postaju i osvetnici i zatočnici pravde i slobode. koji prezire raju. falake (klada sa konopcem ili lancem u sredini kojim se krivcu vezuju noge radi mučenja) i konop. javlja se Novica i. al' sve to visi obješeno i tužno. ved kao junaka nesrednog u boju. hljeba. treba. a kad se to dogodi. sluga agin. četa je sve bliže. odjednom je postala gorka istina kad je u Baukovoj pesmi o Rizvan-agi prepoznao sebe. kad se bavi vlastitim mislima i osedanjima. na logor udara četa osvetnika i ubija ga u trenutku kad je hteo da uzjaše konja. kad oholo poigrava konja. Dok je među Turcima izdvajao pojedince i među njima nijansirao čak i sluge. baš kad izdaje nova naređenja za mučenje. to su sve odabrani junaci. pa naređuje slugama da zaigraju konje za koje je raja privezana. Četvrto pevanje. a desilo se da ni paru harača ne sakupi i da se kao junak osramoti pred slugama i rajom. pesnik nikog ne ističe posebno.

Proganja ga savjest. Novica odlazi u šume i po brdima dolazi u Crnu Goru. Jednog sunčanog dana četa se odmorila. Baciv se "đilitom" umjesto raje pogodi Turčina usred oka. Novica je htio da izvrši svoju osobnu osvetu ali ga jedan Turčin ubi. On je bio poznat kao mučitelj Crnogoraca koji mu se nisu htjeli pokoriti. Bauk mu otpjeva pjesmu o junaku koji kasnije pogiba. Crnogorci se vratiše kao pobjednici i odniješe aginu glavu. U to vrijeme do čete je došao starac i počeo ih je ispovijedati. Starac je rekao četi da treba da se bore protiv Turaka. Sve je to gledao starčev sin Novica ion se zakune da de se osvetiti agi za njegovo nedjelo. Došavši pod zidine nodnika Novica naiđe na stražara preobučenog u crnogorsku nošnju. To je njegovo čelo. Nodnik Pošto nije Novici udovoljio zelju da pusti njegova oca aga u svom prijašnjem đelatu naiđe na protivnika. tri a zatim se čuje agin glaskoji viče slugama da mu dovedu konja. prolazila je četa od stotinu Crnogoraca na čelu sa Mirkom kao harambašom. Taj čovjek je Smail-aga. Ovim zadnjem djelom Mažuranid nas obavještava da je život Smail-age gotov i da je on jadan. U jednom okršaju on ih je veliki broj zarobio. Veoma sretan da je uspio istjerati strah iz njih aga je veselo gledao vješanje Duraka. Međutim on se svejedno uputi u crnogorski tabor. blagoslivljati i davati im savjete kao iskusan čovjek. Aga muči Crnogorce na razne načine. Šatore je razapeo i poslao haračlije. druge vješati. Četa Jedne tamne nodi kretala se po planinama jedna kolona. U njoj živi jedan Turčin odjeven u punu ratnu opremu. Da bi četa ostala neprimjedena putovala je samo nodu. al' sve to visi obješeno i tužno. Haračlije traže od raje po glavi zlatnik. Starac ode ali nakon njega dođe neki čovjek koji je bio obučen u odijelo turskog đelata. Pošto to nije doživio on dovede starca Duraka i sina mu Novicu. Željan da gleda krv i mučenje aga naredi svojim slugama đelatima da izvedu zatvorenike i starca Duraka koji ga je htio zaplašiti da de mu se Crnogorci osvetiti. Aga naredi da mu se dovede raja. Kod njih mu je to uspjelo jer su oni gledali smrt svoje Crnogorske brade. Jedino se spasi Bauk. On se je nadao da de čuti jauke. Oni se svi vradaju praznih ruku. Raja nije platila harač jer nije imala novaca. Jedne je dao nabiti na kolac. Novica za osvetu agi odlazi među Crnogorce. Na licu mu izgleda da je ljut međutim to samo izgleda. Šutedi. Čuje se pucanj. a pravac joj je bila Hercegovina. dva. pištao i vikao da ga pomiluju. vapaj i molbe ali to se nije dogodilo. odnosno do njihovog vojvode da bi se složili i zajedno uništili agu. Zbog toga agu obuze paničan strah koji je krio u sebi. . a tredima je dao odrubiti glave. Tada im on kaže da de se zajedno osvetiti Smail-agi. Kob Pod Lovdenom se nalazi polje na kojem se nalazi jedna kuda. jedan. Iza šatora u grmlju vidjele su se na više mjesta po dvije svijetle točke koje su se dobro isticale u tamnoj nodi. Pade tu mrtav aga i sluge. Bojao se je dvaju neprijatelja: age i Crnogoraca. Ljutit aga htjede da iskaže svoje junaštvo na raji. Nisu bili to birani momci nego je to bila grupa Crnogoraca koja je imala jedan cilj: uništiti tursku vlast. Bijahu to Crnogorci. Naredivši da se raja poveže za repove konjima naredi vojvodi Bauku da ga proslavi na guslama. Harač Jednog lijepog sunčanog dana otputi se Smail-aga sa svojim haračlijama na granicu Crne Gore. Durak je molio. Stražar ga pušta unutra pod uvjetom da odloži oružje. Svi se Crnogorci odmah uhvate za mačeve. a od porodice jednog ovna. Ljutit na taj neuspjeh ode da smišlja muke za raju. njegove ruke i odijelo. Ved pred večer čuli su viku pastira koji su skupljali svoja stada koja su se nalazila oko Morače.Agovanje Smail-aga vladao je u Hercegovini kao turski plemid.