Ivan Mažuranid rodio se 1814. godine u Novome Vinodolu, gdje je završio njemačku pučku školu.

Po svršetku škole ostao je još dvije godine u rodnom gradidu, a potom odlazi u Rijeku, u gimnaziju s latinskim i njemačkim nastavnim jezicima. Gimnaziju je završio s odličnim uspjehom pa školovanje nastavlja 1833. godine kada seli u Zagreb, gdje upisuje studij filozofije. Drugu godinu studija nastavlja u Ugarskoj i tamo ga zatiče Gajev proglas za “Danicu” i “Novine horvatske”. Ujesen 1835. vrada se Mažuranid u Zagreb i upisuje pravoslovnu akademiju. Svršivši i te nauke 1838. namješta se kao pravnik u odvjetničkom uredu. 1873. godine Ivan Mažuranid postao je hrvatski ban, prvi “ban pučanin”. Sišavši s banske stolice ne bavi se više politikom. Posljednje godine života proveo je u miru bavedi se matematikom i astronomijom. Umro je 1890. godine u Zagrebu. Mažuranid ja autor malog broja djela, ali po umjetničkoj vrijednosti jedan je od najznačajnijih hrvatskih književnika. Mažuranid je nadopunio izgubljeno 14. i 15. pjevanje Gundulideva epa “Osman”. Mažuranidevo životno djelo “Smrt Smail-age Čengida” objavljeno je 1846. u almanahu “Iskra”. Ep je komponiran u pet pjevanja (Agovanje, Nodnik, Četa, Harač i Kob) i donosi stvarnim povijesnim događajem inspiriranu fabulu o turskom silniku Smail-agi, njegovom bezdušnom tiranstvu i nasilju nad Crnogorcima te njihovoj osveti i aginoj zasluženoj pogibiji. Istorijsku osnovu Mažuranidevog dela čini stvaran događaj - pogibija Smail-age Čengića koga su Crnogorci ubili 1840. godine. Smail-aga Čengid je u prvoj polovini 19.st. bio nadaleko čuveni turski junak, a naročito se istakao u bici na Grahovu kad je poginulo devet članova porodice Njegoša. Vladika Petar II Petrovid Njegoš da bi osvetio smrt svojih rođaka obratio se Novici Cerovidu, crnogorskom junaku, kome su pre toga Turci na veru domamili i ubili oca. Novica se sa drugim viđenijim Crnogorcima, među kojima su se isticali Mirko Aleksid i pop Galovid, dogovorio da domame Smail-agu u Drobnjake. Pustili su glas kako aga iz straha od Crnogoraca ne smije da dođe i pokupi harač. Uvrijeđenog ponosa aga sa vedom pratnjom krene u Drobnjake. Preko nodi Crnogorci, koje je aga naterao da čuvaju stražu, povežu turskim konjima noge, a ujutru dok je sipila kiša, drugi zaverenici udare na agu i ubiju ga.
Književni rod - epika Književna vrsta - ep Osnova Mažuranidevog pesničkog jezika je štokavska, sa nekim čakavskim osobinama. Kompozicija - Mažuranidev epski spjev sastoji se od 1134 stiha, što osmeraca, što deseteraca, raspoređenih u pet pjevanja: Agovanje, Nodnik, Četa, Harač i Kob. Najduže pjevanje je Harač (623 stiha), a najkrade Kob (34 stiha). Mesto i vreme radnje - Radnja spjeva odigrava se u Hercegovini (Stolac, Gacko polje) i Crnoj Gori (Cetinje) 1840. godine. U Mažuranidevu spjevu ima dosta odstupanja od povijesnih činjenica; primjerice, Mažuranidev Smail-aga umjesto na Mljetičkom polju u Crnoj Gori, gdje je stvarno mjesto nje gove pogibije, stradava na Gackome, tj. Gatačkome polju u istočnoj Hercegovini. Analiza djela - Iz stihova izvire skromnost i jednostavnost naših ljudi, koji vođeni ljubavlju i odlučnošču žrtvuju svoje živote u spas svoje domovine. U pjesmi je naglasen i religiozni moment, koji je bio značajan moment u borbi naroda protiv Turaka. Važno je bilo koje je vjere bio čovjek, jer tko je odbacio svoju vjeru, priznavao je Tursku vlast.

U Agovanju je prikazan silnik Smail-aga kako, pun vere u sebe, ubija Brđane koje je pohvatao na Morači. Ali junaci, zarobljeni u borbi, umiru pred oholim agom dutke i bez straha. Mlađi Turci uživaju u prizoru smrti, a stariji, iskusniji, ved osedaju strah od odmazde. I Smail-aga je očekivao trenutke naslade, ali pred hrabrošdu Crnogoraca u njemu počinju da se rađaju strah i bes što mora i protiv volje da se divi žrtvama. Posle trenutne slabosti on se brzo pribrao, pa stavom, pogledom i rečima hode da pokaže kako u njemu nema straha. Da bi zaplašio kolebljivce, on slugama naređuje da pogube i starog Duraka pred njegovim sinom Novicom. U Nodniku je opevano kako Novica prelazi Crnogorcima da bi se osvetio bivšem gospodaru. Poznat kao krvnik Crne Gore, Novica mora da putuje samo nodu: on preza od svakog šuma, ali ne od straha od smrti ved zato što se boji da nede modi da se osveti. U zoru stiže na Cetinje i straža ga pušta u dvor kad na vidiku gasne poslednja zvezda, kojom pesnik simbolično nagoveštava skoru pogibiju Smailage.

pesnik nikog ne ističe posebno. Iz redova osvetnika. Mrka pogleda. u aginoj duši počinje da raste uvređeno samoljublje: verovao je da je junak i da mu je ratna sreda naklonjena. Cinik. i oni umiru dutke kao hajduci. Harač. i kao takav on je negativan. hljeba. Dok nedaleko od ognja jauču mučenici. koji prezire raju. da bi svoj dobar glas bar donekle sačuvao.Hljeba. U njoj živi jedan Turčin odjeven u punu ratnu opremu. kad razgovara sa ljudima iz svoje okoline. gospodaru! Ne viđesmo davno hljeba! Zatim dolaze nova mučenja: gvožđa. a desilo se da ni paru harača ne sakupi i da se kao junak osramoti pred slugama i rajom. pesnik ga nije opevao kao slabida. Agu sve jače truje strah od neuspeha i ono što je do tada živelo samo kao nejasna slutnja. . mora da se pokrsti. aga izmišlja još groznije muke: naređuje slugama da polumrtvu raju osveste kandžijama. Agu je služio sve dok lično nije bio pogođen.Pod Lovdenom se nalazi polje na kojem se nalazi jedna kuda. kad oholo poigrava konja. slika pripreme za osvetu. pa naređuje slugama da zaigraju konje za koje je raja privezana. odjednom je postala gorka istina kad je u Baukovoj pesmi o Rizvan-agi prepoznao sebe. Slikajudi njegov unutrašnji nemir. on hode da iskali bes na nedužnima. najduže je i sadržajno najbogatije. on naređuje da se zarobljenici "daruju" i sprema se da uživa u njihovoj smrti. Dok je među Turcima izdvajao pojedince i među njima nijansirao čak i sluge. Po nekim svojim fizičkim odlikama nagovešten kao junak: . sa plamenom na obrazima od unutrašnje vatre. Primivši sveštenikov amanet. To je njegovo čelo.Trede pevanje. Dok se nebo lagano navlači oblacima. izmišlja još strašnije muke. ali potcenjuje i svoje jednovernike. Saznanje da de junačka pesma da prenosi podsmeh i na njegov neuspeh izaziva u njegovoj duši nemir i srdžbu. sa uživanjem muči raju. niti zubi škrinu. ved kao junaka nesrednog u boju. Smail-agina nedela izazvala su srodnike i prijatelje pobijenih Crnogoraca da se organizuju za borbu. da je čovjek taki. Kob . Mažuranid Crnogorce prikazuje kao kolektiv: . to su sve odabrani junaci. harač. njegove ruke i odijelo. puni vere u sebe i u nužnost borbe protiv nasilja. Pokušava da ubije jednog zarobljenika. Novica je zamišljen kao Turčin. bez uobičajenih bojnih pokliča.Harač. u strahu od pesme sa gusala. Proganja ga savjest. Prikazan je u različitim prizorima: kad muči zarobljene Crnogorce. on je uvek prikazivan u nemodnom besu pred boljim od sebe. U njemu je Smail-aga prikazan u ulozi haračlije. kredu prema Morači. U svakoj situaciji pesnik otkriva neku njegovu karakternu osobinu. Poljem se razleže surov agin glas: . a kao odgovor čuje se vapaj siromaha: . traži pomod na Cetinju od ljudi protiv kojih se borio. četa je sve bliže. Ali. ali u skladu sa razvojem osnovne ideje dela. Ovim zadnjem djelom Mažuranid nas obavještava da je život Smail-age gotov i da je on jadan. ali ga ruka izdaje i oštri džilit izbije oko njegovom slugi Saferu.Brđani su junaci. a u smiraj dana trenutak predaha i smišljanje novih muka. Razuzdan i obesan. među mnogobrojnim istinskim herojima. Četa. Ved u prvom pevanju izrasta njegov lik krvnika i bezdušnika. rajo. kaže pesnik. baš kad izdaje nova naređenja za mučenje. Četa se okupila u potpunoj tišini. treba. U delu on nije kopija stvarnog Smail-age ved originalna literarna tvorevina. Kad je sveštenik završio čin. na logor udara četa osvetnika i ubija ga u trenutku kad je hteo da uzjaše konja. U njemu je naslikan tipičan turski nasilnik. ali umesto toga primoran je da prisustvuje viteškom i dostojanstvenom umiranju. al' sve to visi obješeno i tužno. a kad se to dogodi. Taj čovjek je Smail-aga. da bi bio primljen u četu. Ljut što se osramotio pred rajom. Smail-aga je oličenje silništva i tiranije. kad se bavi vlastitim mislima i osedanjima.Dobar junak. Na licu mu izgleda da je ljut međutim to samo izgleda. Kraj hladne i hučne reke slušaju reči starog sveštenika koje ih napajaju ljubavlju prema domovini. falake (klada sa konopcem ili lancem u sredini kojim se krivcu vezuju noge radi mučenja) i konop. Četvrto pevanje. Za njihovo držanje pesnik ima samo jednu sliku: Niti pisnu. postaju i osvetnici i zatočnici pravde i slobode. slobodi i čovečnosti. U strahu od neuspeha u sakupljanju harača. javlja se Novica i. sluga agin.

Šatore je razapeo i poslao haračlije. dva. Oni se svi vradaju praznih ruku. . Jednog sunčanog dana četa se odmorila. U jednom okršaju on ih je veliki broj zarobio. Sve je to gledao starčev sin Novica ion se zakune da de se osvetiti agi za njegovo nedjelo. Pade tu mrtav aga i sluge. Veoma sretan da je uspio istjerati strah iz njih aga je veselo gledao vješanje Duraka. blagoslivljati i davati im savjete kao iskusan čovjek. pištao i vikao da ga pomiluju. On se je nadao da de čuti jauke. Raja nije platila harač jer nije imala novaca. Šutedi. njegove ruke i odijelo. Čuje se pucanj. Ovim zadnjem djelom Mažuranid nas obavještava da je život Smail-age gotov i da je on jadan. Željan da gleda krv i mučenje aga naredi svojim slugama đelatima da izvedu zatvorenike i starca Duraka koji ga je htio zaplašiti da de mu se Crnogorci osvetiti. Stražar ga pušta unutra pod uvjetom da odloži oružje. druge vješati. Bojao se je dvaju neprijatelja: age i Crnogoraca. tri a zatim se čuje agin glaskoji viče slugama da mu dovedu konja. Taj čovjek je Smail-aga. al' sve to visi obješeno i tužno. odnosno do njihovog vojvode da bi se složili i zajedno uništili agu. Tada im on kaže da de se zajedno osvetiti Smail-agi. a od porodice jednog ovna. Pošto to nije doživio on dovede starca Duraka i sina mu Novicu. Svi se Crnogorci odmah uhvate za mačeve. Zbog toga agu obuze paničan strah koji je krio u sebi. Harač Jednog lijepog sunčanog dana otputi se Smail-aga sa svojim haračlijama na granicu Crne Gore. a pravac joj je bila Hercegovina. Crnogorci se vratiše kao pobjednici i odniješe aginu glavu. To je njegovo čelo. Baciv se "đilitom" umjesto raje pogodi Turčina usred oka. Proganja ga savjest. Nisu bili to birani momci nego je to bila grupa Crnogoraca koja je imala jedan cilj: uništiti tursku vlast. Novica je htio da izvrši svoju osobnu osvetu ali ga jedan Turčin ubi. Kob Pod Lovdenom se nalazi polje na kojem se nalazi jedna kuda. Na licu mu izgleda da je ljut međutim to samo izgleda. prolazila je četa od stotinu Crnogoraca na čelu sa Mirkom kao harambašom. Da bi četa ostala neprimjedena putovala je samo nodu. Aga muči Crnogorce na razne načine. Haračlije traže od raje po glavi zlatnik. Nodnik Pošto nije Novici udovoljio zelju da pusti njegova oca aga u svom prijašnjem đelatu naiđe na protivnika.Agovanje Smail-aga vladao je u Hercegovini kao turski plemid. Četa Jedne tamne nodi kretala se po planinama jedna kolona. Durak je molio. jedan. Ljutit aga htjede da iskaže svoje junaštvo na raji. On je bio poznat kao mučitelj Crnogoraca koji mu se nisu htjeli pokoriti. Novica za osvetu agi odlazi među Crnogorce. U njoj živi jedan Turčin odjeven u punu ratnu opremu. Naredivši da se raja poveže za repove konjima naredi vojvodi Bauku da ga proslavi na guslama. Jedino se spasi Bauk. Iza šatora u grmlju vidjele su se na više mjesta po dvije svijetle točke koje su se dobro isticale u tamnoj nodi. Ljutit na taj neuspjeh ode da smišlja muke za raju. Starac ode ali nakon njega dođe neki čovjek koji je bio obučen u odijelo turskog đelata. Aga naredi da mu se dovede raja. Novica odlazi u šume i po brdima dolazi u Crnu Goru. Došavši pod zidine nodnika Novica naiđe na stražara preobučenog u crnogorsku nošnju. U to vrijeme do čete je došao starac i počeo ih je ispovijedati. Starac je rekao četi da treba da se bore protiv Turaka. Međutim on se svejedno uputi u crnogorski tabor. Jedne je dao nabiti na kolac. a tredima je dao odrubiti glave. Bijahu to Crnogorci. Kod njih mu je to uspjelo jer su oni gledali smrt svoje Crnogorske brade. Bauk mu otpjeva pjesmu o junaku koji kasnije pogiba. Ved pred večer čuli su viku pastira koji su skupljali svoja stada koja su se nalazila oko Morače. vapaj i molbe ali to se nije dogodilo.