Ivan Mauranid rodio se 1814. godine u Novome Vinodolu, gdje je zavrio njemaku puku kolu.

Po svretku kole ostao je jo dvije godine u rodnom gradidu, a potom odlazi u Rijeku, u gimnaziju s latinskim i njemakim nastavnim jezicima. Gimnaziju je zavrio s odlinim uspjehom pa kolovanje nastavlja 1833. godine kada seli u Zagreb, gdje upisuje studij filozofije. Drugu godinu studija nastavlja u Ugarskoj i tamo ga zatie Gajev proglas za Danicu i Novine horvatske. Ujesen 1835. vrada se Mauranid u Zagreb i upisuje pravoslovnu akademiju. Svrivi i te nauke 1838. namjeta se kao pravnik u odvjetnikom uredu. 1873. godine Ivan Mauranid postao je hrvatski ban, prvi ban puanin. Siavi s banske stolice ne bavi se vie politikom. Posljednje godine ivota proveo je u miru bavedi se matematikom i astronomijom. Umro je 1890. godine u Zagrebu. Mauranid ja autor malog broja djela, ali po umjetnikoj vrijednosti jedan je od najznaajnijih hrvatskih knjievnika. Mauranid je nadopunio izgubljeno 14. i 15. pjevanje Gundulideva epa Osman. Mauranidevo ivotno djelo Smrt Smail-age engida objavljeno je 1846. u almanahu Iskra. Ep je komponiran u pet pjevanja (Agovanje, Nodnik, eta, Hara i Kob) i donosi stvarnim povijesnim dogaajem inspiriranu fabulu o turskom silniku Smail-agi, njegovom bezdunom tiranstvu i nasilju nad Crnogorcima te njihovoj osveti i aginoj zasluenoj pogibiji. Istorijsku osnovu Mauranidevog dela ini stvaran dogaaj - pogibija Smail-age engia koga su Crnogorci ubili 1840. godine. Smail-aga engid je u prvoj polovini 19.st. bio nadaleko uveni turski junak, a naroito se istakao u bici na Grahovu kad je poginulo devet lanova porodice Njegoa. Vladika Petar II Petrovid Njego da bi osvetio smrt svojih roaka obratio se Novici Cerovidu, crnogorskom junaku, kome su pre toga Turci na veru domamili i ubili oca. Novica se sa drugim vienijim Crnogorcima, meu kojima su se isticali Mirko Aleksid i pop Galovid, dogovorio da domame Smail-agu u Drobnjake. Pustili su glas kako aga iz straha od Crnogoraca ne smije da doe i pokupi hara. Uvrijeenog ponosa aga sa vedom pratnjom krene u Drobnjake. Preko nodi Crnogorci, koje je aga naterao da uvaju strau, poveu turskim konjima noge, a ujutru dok je sipila kia, drugi zaverenici udare na agu i ubiju ga.
Knjievni rod - epika Knjievna vrsta - ep Osnova Mauranidevog pesnikog jezika je tokavska, sa nekim akavskim osobinama. Kompozicija - Mauranidev epski spjev sastoji se od 1134 stiha, to osmeraca, to deseteraca, rasporeenih u pet pjevanja: Agovanje, Nodnik, eta, Hara i Kob. Najdue pjevanje je Hara (623 stiha), a najkrade Kob (34 stiha). Mesto i vreme radnje - Radnja spjeva odigrava se u Hercegovini (Stolac, Gacko polje) i Crnoj Gori (Cetinje) 1840. godine. U Mauranidevu spjevu ima dosta odstupanja od povijesnih injenica; primjerice, Mauranidev Smail-aga umjesto na Mljetikom polju u Crnoj Gori, gdje je stvarno mjesto nje gove pogibije, stradava na Gackome, tj. Gatakome polju u istonoj Hercegovini. Analiza djela - Iz stihova izvire skromnost i jednostavnost naih ljudi, koji voeni ljubavlju i odlunou rtvuju svoje ivote u spas svoje domovine. U pjesmi je naglasen i religiozni moment, koji je bio znaajan moment u borbi naroda protiv Turaka. Vano je bilo koje je vjere bio ovjek, jer tko je odbacio svoju vjeru, priznavao je Tursku vlast.

U Agovanju je prikazan silnik Smail-aga kako, pun vere u sebe, ubija Brane koje je pohvatao na Morai. Ali junaci, zarobljeni u borbi, umiru pred oholim agom dutke i bez straha. Mlai Turci uivaju u prizoru smrti, a stariji, iskusniji, ved osedaju strah od odmazde. I Smail-aga je oekivao trenutke naslade, ali pred hrabrodu Crnogoraca u njemu poinju da se raaju strah i bes to mora i protiv volje da se divi rtvama. Posle trenutne slabosti on se brzo pribrao, pa stavom, pogledom i reima hode da pokae kako u njemu nema straha. Da bi zaplaio kolebljivce, on slugama nareuje da pogube i starog Duraka pred njegovim sinom Novicom. U Nodniku je opevano kako Novica prelazi Crnogorcima da bi se osvetio bivem gospodaru. Poznat kao krvnik Crne Gore, Novica mora da putuje samo nodu: on preza od svakog uma, ali ne od straha od smrti ved zato to se boji da nede modi da se osveti. U zoru stie na Cetinje i straa ga puta u dvor kad na vidiku gasne poslednja zvezda, kojom pesnik simbolino nagovetava skoru pogibiju Smailage.

Trede pevanje, eta, slika pripreme za osvetu. Smail-agina nedela izazvala su srodnike i prijatelje pobijenih Crnogoraca da se organizuju za borbu. eta se okupila u potpunoj tiini, bez uobiajenih bojnih poklia. to su sve odabrani junaci, puni vere u sebe i u nunost borbe protiv nasilja, kredu prema Morai. Kraj hladne i hune reke sluaju rei starog svetenika koje ih napajaju ljubavlju prema domovini, slobodi i ovenosti. Primivi svetenikov amanet, postaju i osvetnici i zatonici pravde i slobode. Kad je svetenik zavrio in, javlja se Novica i, da bi bio primljen u etu, mora da se pokrsti. etvrto pevanje, Hara, najdue je i sadrajno najbogatije. U njemu je Smail-aga prikazan u ulozi haralije. Razuzdan i obesan, sa uivanjem mui raju. Pokuava da ubije jednog zarobljenika, ali ga ruka izdaje i otri dilit izbije oko njegovom slugi Saferu. Ljut to se osramotio pred rajom, on hode da iskali bes na nedunima, pa nareuje slugama da zaigraju konje za koje je raja privezana. U strahu od neuspeha u sakupljanju haraa, aga izmilja jo groznije muke: nareuje slugama da polumrtvu raju osveste kandijama. Poljem se razlee surov agin glas: - Hara, hara, rajo, treba, a kao odgovor uje se vapaj siromaha: - Hljeba, hljeba, gospodaru! Ne viesmo davno hljeba! Zatim dolaze nova muenja: gvoa, falake (klada sa konopcem ili lancem u sredini kojim se krivcu vezuju noge radi muenja) i konop, a u smiraj dana trenutak predaha i smiljanje novih muka. Dok nedaleko od ognja jauu muenici, u aginoj dui poinje da raste uvreeno samoljublje: verovao je da je junak i da mu je ratna sreda naklonjena, a desilo se da ni paru haraa ne sakupi i da se kao junak osramoti pred slugama i rajom. Dok se nebo lagano navlai oblacima, eta je sve blie. Agu sve jae truje strah od neuspeha i ono to je do tada ivelo samo kao nejasna slutnja, odjednom je postala gorka istina kad je u Baukovoj pesmi o Rizvan-agi prepoznao sebe. Saznanje da de junaka pesma da prenosi podsmeh i na njegov neuspeh izaziva u njegovoj dui nemir i srdbu. Mrka pogleda, sa plamenom na obrazima od unutranje vatre, u strahu od pesme sa gusala, da bi svoj dobar glas bar donekle sauvao, izmilja jo stranije muke. Ali, ba kad izdaje nova nareenja za muenje, na logor udara eta osvetnika i ubija ga u trenutku kad je hteo da uzjae konja. Kob - Pod Lovdenom se nalazi polje na kojem se nalazi jedna kuda. U njoj ivi jedan Turin odjeven u punu ratnu opremu. Na licu mu izgleda da je ljut meutim to samo izgleda. Taj ovjek je Smail-aga. To je njegovo elo, njegove ruke i odijelo, al' sve to visi objeeno i tuno. Proganja ga savjest. Ovim zadnjem djelom Mauranid nas obavjetava da je ivot Smail-age gotov i da je on jadan. Smail-aga je olienje silnitva i tiranije. U njemu je naslikan tipian turski nasilnik, koji prezire raju, ali potcenjuje i svoje jednovernike. U delu on nije kopija stvarnog Smail-age ved originalna literarna tvorevina. Po nekim svojim fizikim odlikama nagoveten kao junak: - Dobar junak, da je ovjek taki, kae pesnik, ali u skladu sa razvojem osnovne ideje dela, on je uvek prikazivan u nemodnom besu pred boljim od sebe. Slikajudi njegov unutranji nemir, pesnik ga nije opevao kao slabida, ved kao junaka nesrednog u boju. Prikazan je u razliitim prizorima: kad mui zarobljene Crnogorce, kad oholo poigrava konja, kad se bavi vlastitim mislima i osedanjima, kad razgovara sa ljudima iz svoje okoline. U svakoj situaciji pesnik otkriva neku njegovu karakternu osobinu. Ved u prvom pevanju izrasta njegov lik krvnika i bezdunika. Cinik, on nareuje da se zarobljenici "daruju" i sprema se da uiva u njihovoj smrti, ali umesto toga primoran je da prisustvuje vitekom i dostojanstvenom umiranju. Novica je zamiljen kao Turin, sluga agin, i kao takav on je negativan. Agu je sluio sve dok lino nije bio pogoen, a kad se to dogodi, trai pomod na Cetinju od ljudi protiv kojih se borio. Dok je meu Turcima izdvajao pojedince i meu njima nijansirao ak i sluge, Mauranid Crnogorce prikazuje kao kolektiv: - Brani su junaci, i oni umiru dutke kao hajduci. Za njihovo dranje pesnik ima samo jednu sliku: Niti pisnu, niti zubi krinu. Iz redova osvetnika, meu mnogobrojnim istinskim herojima, pesnik nikog ne istie posebno.

Agovanje Smail-aga vladao je u Hercegovini kao turski plemid. On je bio poznat kao muitelj Crnogoraca koji mu se nisu htjeli pokoriti. U jednom okraju on ih je veliki broj zarobio. eljan da gleda krv i muenje aga naredi svojim slugama elatima da izvedu zatvorenike i starca Duraka koji ga je htio zaplaiti da de mu se Crnogorci osvetiti. Aga mui Crnogorce na razne naine. Jedne je dao nabiti na kolac, druge vjeati, a tredima je dao odrubiti glave. On se je nadao da de uti jauke, vapaj i molbe ali to se nije dogodilo. Zbog toga agu obuze panian strah koji je krio u sebi. Poto to nije doivio on dovede starca Duraka i sina mu Novicu. Kod njih mu je to uspjelo jer su oni gledali smrt svoje Crnogorske brade. Durak je molio, pitao i vikao da ga pomiluju. Veoma sretan da je uspio istjerati strah iz njih aga je veselo gledao vjeanje Duraka. Sve je to gledao starev sin Novica ion se zakune da de se osvetiti agi za njegovo nedjelo. Nodnik Poto nije Novici udovoljio zelju da pusti njegova oca aga u svom prijanjem elatu naie na protivnika. Novica odlazi u ume i po brdima dolazi u Crnu Goru. Bojao se je dvaju neprijatelja: age i Crnogoraca. Meutim on se svejedno uputi u crnogorski tabor. Doavi pod zidine nodnika Novica naie na straara preobuenog u crnogorsku nonju. Straar ga puta unutra pod uvjetom da odloi oruje. Novica za osvetu agi odlazi meu Crnogorce, odnosno do njihovog vojvode da bi se sloili i zajedno unitili agu. eta Jedne tamne nodi kretala se po planinama jedna kolona, a pravac joj je bila Hercegovina. utedi, prolazila je eta od stotinu Crnogoraca na elu sa Mirkom kao harambaom. Nisu bili to birani momci nego je to bila grupa Crnogoraca koja je imala jedan cilj: unititi tursku vlast. Da bi eta ostala neprimjedena putovala je samo nodu. Jednog sunanog dana eta se odmorila. Ved pred veer uli su viku pastira koji su skupljali svoja stada koja su se nalazila oko Morae. U to vrijeme do ete je doao starac i poeo ih je ispovijedati, blagoslivljati i davati im savjete kao iskusan ovjek. Starac je rekao eti da treba da se bore protiv Turaka. Starac ode ali nakon njega doe neki ovjek koji je bio obuen u odijelo turskog elata. Svi se Crnogorci odmah uhvate za maeve. Tada im on kae da de se zajedno osvetiti Smail-agi. Hara Jednog lijepog sunanog dana otputi se Smail-aga sa svojim haralijama na granicu Crne Gore. atore je razapeo i poslao haralije. Oni se svi vradaju praznih ruku. Haralije trae od raje po glavi zlatnik, a od porodice jednog ovna. Raja nije platila hara jer nije imala novaca. Aga naredi da mu se dovede raja. Ljutit aga htjede da iskae svoje junatvo na raji. Baciv se "ilitom" umjesto raje pogodi Turina usred oka. Ljutit na taj neuspjeh ode da smilja muke za raju. Naredivi da se raja povee za repove konjima naredi vojvodi Bauku da ga proslavi na guslama. Bauk mu otpjeva pjesmu o junaku koji kasnije pogiba. Iza atora u grmlju vidjele su se na vie mjesta po dvije svijetle toke koje su se dobro isticale u tamnoj nodi. Bijahu to Crnogorci. uje se pucanj, jedan, dva, tri a zatim se uje agin glaskoji vie slugama da mu dovedu konja. Pade tu mrtav aga i sluge. Jedino se spasi Bauk. Novica je htio da izvri svoju osobnu osvetu ali ga jedan Turin ubi. Crnogorci se vratie kao pobjednici i odnijee aginu glavu. Kob Pod Lovdenom se nalazi polje na kojem se nalazi jedna kuda. U njoj ivi jedan Turin odjeven u punu ratnu opremu. Na licu mu izgleda da je ljut meutim to samo izgleda. Taj ovjek je Smail-aga. To je njegovo elo, njegove ruke i odijelo, al' sve to visi objeeno i tuno. Proganja ga savjest. Ovim zadnjem djelom Mauranid nas obavjetava da je ivot Smail-age gotov i da je on jadan.