ISSN 1847-1579

VATSKI
HRVATSKI NERETVANSKI ZBORNIK 1.2009.

Zagreb, 2009.

DRUTVO NERETVANA I PRIJATELJA NERETVE U ZAGREBU Za izdavaa: Luka Vlahovi Glavni urednik: Stjepan eelj Tehniki urednik: Vedran Dami Urednici: Luka Vlahovi, Vedran Dami, Vinko Mio, Stjepan eelj, Niko Pavlovi, Jozo Marevi, Sreko Ili, Matija Maa Veki, Zdravko Kapovi, Zoran Curi, Tomislav Popi, Dragan Jurkovi, Domagoj Vidovi, Anela Mateljak, Antonija Vidovi, Jure Ili Lektori: Domagoj Vidovi, Anela Mateljak, Antonija Vidovi Korektor: Domagoj Vidovi Likovno rjeenje korice: Marijana uri Baldini Grafiko oblikovanje i prijelom: Miljenka Stankovi Tisak: Grafika Markulin, d.o.o.

KAZALO
LIJEPA NAA DOMOVINO ............................................................... KNEZ DOMAGOJ ............................................................................. AUTO KARTA ................................................................................... PROSLOV HRVATSKOMU NERETVANSKOM ZBORNIKU ..................... GRAD NERETVA ............................................................................... DRUTVO NERETVANA I PRIJATELJA NERETVE U ZAGREBU ............... UDRUGA LAARA CIPLII .............................................................. BOARSKI KLUB NERETVA IZ ZAGREBA ......................................... ARHEOLOKI MUZEJ NARONA ........................................................ SVETI PAVAO NA MLJETU ................................................................. BIOKOVSKO-NERETVANSKI KRAJ KAO PODRUJE ISELJAVANJA HRVATA U MOLISE ................................................................... POGLED U METKOVSKI PREZIMENSKI SUSTAV .................................. OVJEK, KAMEN, IVOT TRG U OPUZENU ARHITEKTA NENADA FABIJANIA ............................................................. KATASTARSKO-GEODETSKA IZMJERA NA PODRUJU DELTE NERETVE ....................................................................... TEKSTILNO RUKOTVORSTVO NERETVE ............................................. PUKI PIVAI ROGOTINSKE CRKVE PRESVETOGA TROJSTVA ............ IZGRADNJA ELJEZNIKE PRUGE DOLINOM RIJEKE NERETVE ........... LUKA PLOE D.D. NAJVEI GOSPODARSKI SUBJEKT U DUBROVAKO NERETVANSKOJ UPANIJI ............................... ZATIENE PRIRODNE VRIJEDNOSTI UZ DONJI TOK RIJEKE NERETVE ................................................................................. TRAGOM USMENOKNJIEVNE TRADICIJE U VIDONJAMA ................ DOIVLJAJ ZVAN NERETVA .............................................................. NERETVANSKO RIBARSTVO TRADICIJA KOJA NESTAJE .................. FLOTA NERETVANSKIH LAA PREMA POPISU IZ GODINE 1927. ........ NERETVANIN UI VINARSTVU AMERIKANCA NOELA ....................... ROTA - NOVA, VELIKA PRIA O PLAVCU MALOM NA MELIORIRANOM KRU ............................................................ VELIINE NERETVANSKOG KOLSTVA.............................................. NERETVANSKA DOLINA I BORBA PROTIV ZLOUPOTREBE DROGA .... 3 5 6 7 9 11 16 20 23 26 39 45 62 66 76 94 99 128 131 137 148 153 163 189 193 197 201

KOMINSKI BRODARI ........................................................................ BRODOVI PJESNICI........................................................................... KILOGRAM KAMENA, KILOGRAM ZLATA .......................................... ZAETCI KLAPSKOGA PJEVANJA U NERETVI .................................... BUNA U HRVATSKOME NARODNOM KAZALITU ............................. SA STANKOM PARMAEM ............................................................... DVADESETA OBLJETNICA SMRTI VELIKOGA NERETVANCA OCA ANTE GABRIA .............................................................. UMRO DON IRO BURI PRVI UPNIK UPE SV. NIKOLE U METKOVIU ......................................................... 50. OBLJETNICA ODLASKA IZ METKOVIA OMILJENOGA UPNIKA FRA VJEKE VRIA................................................... 25. OBLJETNICA SMRTI PROF. DR. FRA MILANA ETKE ..................... 100. OBLJETNICA ROENJA FRA BERNARDINA BEBIA.................... SUSRET DON PETAR MIKI, UPNIK U PLOAMA ............................. MARATON LAA ............................................................................. BILI SU BILI ........................................................................................ NERETVA: EGA IMA, A EGA NEMA ............................................. HUMORNICE IZ SUDNICE ................................................................. U SRCU TE NOSIM ........................................................................... VAE OI, GOSPOO ..................................................................... DI MI JE TRUPA ................................................................................. NERETVA, BIOKOVO, PLOE ............................................................ KLEK I NEUM, ZLATNE MREE ........................................................... IVO KNEZOVI SCENOGRAF ........................................................... PRVA I DRUGA IZ KOMINA ............................................................... EELJEVA POEZIJA NIKNULA SAMA IZ SEBE ....................................

205 214 220 224 226 228 249 254 256 259 261 263 267 270 273 278 291 293 298 299 302 306 309 311

LIJEPA NAA DOMOVINO

Lijepa naa domovino, Oj junaka zemljo mila, Stare slave djedovino, Da bi vazda sretna bila! Mila, kano si nam slavna, Mila si nam ti jedina. Mila, kuda si nam ravna, Mila, kuda si planina! Teci Dravo, Savo teci, Nit' ti Dunav silu gubi, Sinje more svijetu reci, Da svoj narod Hrvat ljubi. Dok mu njive sunce grije, Dok mu hrae bura vije, Dok mu mrtve grobak krije, Dok mu ivo srce bije!

KNEZ DOMAGOJ

Stjepan Skoko: spomenik knezu Domagoju u Vidu

PROSLOV HRVATSKOMU NERETVANSKOM ZBORNIKU

Dragi Neretvani i prijatelji Neretve! Nakon utemeljenja Drutva Neretvana i prijatelja Neretve, ureenja drutvenih prostorija u Zagrebu te uspjeno uprilienih dviju noi Neretvana otisnuli smo se u trei pothvat koji smo nazvali Hrvatski neretvanski zbornik. elja nam je bila prikupiti tekstove o Neretvi kao i ine uratke koji svjedoe o duhu Neretve, njezine ljepote, mogunosti, ali i tekstove o potekoama s kojima se susreu Neretvani danomice. Uvrstili smo i tekstove onih koji su potekli iz neretvanskoga kraja kao i onih koji su ga iskreno zavoljeli i darovali mu se pa ih s pouzdanjem moemo prozvati prijateljima Neretve. Ovaj bi zbornik trebao pokazati duhovne protege Neretvana i njihove dosege u raznim podrujima u kojima oni nedvojbeno zauzimaju vodea mjesta. No, tono je da se ipak u njemu ne e pronai mnogi od onih za koje znademo da su se trebali u njemu pojaviti sa svojim radom. Mi se ne kanimo zaustaviti na prvome broju nego pozivamo, i ovim uvodnim tekstom, sve koji mogu a nisu prinijeli na pladanj ovoga neretvanskoga prvijenca da se prikljue i da tako iz broja u broj pokazujemo svehrvatskoj javnosti svoju mo, mo naih djela. Ja sam, iskreno govorei, dugo vremena imao kompleks zbog kraja u kojemu sam roen gledajui ga u odnosu naprama nekim drugim hrvatskim krajevima, ali danas s pouzdanjem mogu rei da toga kompleksa nema, i jo k tome znam da je on bio neopravdan, a javljao mi se zbog duhovne sreenosti drugih sredina koje su iskusile vlastiti govor kroz vlastite knjige, slike, pa i predstave, filmove, radijske programe i asopise, a u novije vrijeme i televizijske programe. To sve Neretva dugo, dugo nije imala i jo mnogo od toga nema tako da su se Neretvani morali afirmirati izvan Neretve uz daleko tee uvjete. I u tome smo se nadmetanju uspijevali potvrditi! Te uspjehe elimo pokazati i potvrditi u Hrvatskome neretvanskom zborniku. Moda ovom prigodom i ne emo u tome posvema uspjeti, ali mi vjerujemo u te tvrdnje, a sljedei e brojevi pokazati njihovu opravdanost i tonost. Nije ovo prvi put da se pojavljuje zbornik pod ovim imenom i nije ovo prvi put da se Neretva doivljava na gotovo istovjetan nain. Ve se je jednom dogodilo da se Neretva stala okupljati oko same sebe i svojih vrijednosti. Bilo
7

je to uinjeno zakljukom ogranaka Matice hrvatske i podrunica Hrvatskoga kulturnog drutva Napredak iz Metkovia, Opuzena, apljine, Gruda, Komina, Konjica, Ljubukoga, Mostara, Neuma, Stoca, Posuja, Prozora, irokoga Brijega i Vrgorca u Metkoviu u lipnju 1991. Prvi (i naalost jedini) broj toga zbornika pojavio se 1993. Prolo je od tada esnaest godina i evo se sada taj prostor imenuje kao Grad Neretva. Autor je i zagovara navedene sintagme predsjednik Drutva Neretvana i prijatelja Neretve Luka Vlahovi, koji u posebnome tekstu u Hrvatskome neretvanskom zborniku pie o njemu na zanimljiv i povijesno pregledan nain i, dapae, poziva nas da se i osobno ukljuimo u projekt Grad Neretva vjerujui u njegovo oivotvorenje. U pripremi i ureivanju prvoga broja Hrvatskoga neretvanskog zbornika pripomogli su: Luka Vlahovi, Niko Pavlovi, Zdravko Kapovi, Zoran Curi, Tomislav Popi, Anela Mateljak, Matija Maa Veki, Vinko Mio, Sreko Ili, Jure Ili, Antonija Vidovi, Jozo Marevi i Dragan Jurkovi. Osobito velik trud uloili su Vedran Dami, kao veoma poduzetan i uinkovit tehniki urednik, te Domagoj Vidovi, koji se potvrdio kao vrstan znalac jezikoslovne struke i voa lektorskoga tima koji je ukljuivao i Anelu Mateljak i Antoniju Vidovi. Hvala im na zauzetosti i predanosti u radu za Neretvu. Neretvani i prijatelji Neretve, predajemo vam u ruke Hrvatski neretvanski zbornik, pozivamo vas na izgradnju Grada Neretve i na suradnju u buduim brojevima naega zbornika.

Stjepan eelj, Zagreb

8

GRAD NERETVA
U pjesmi Visoki jablan Tin Ujevi kae: Oni imaju visoka ela, vijorne kose, iroke grudi; od gromora njina glasa, uma i more se budi, a kada rukom mahnu, obzori svijeta se ire i bune, i prodiru u vis, u etire. U ivotu svi mi viamo ljude koji stalno kukaju, te kriv im ovaj, te onaj, te kriva im drava i uvijek im je netko kriv to nita ne postiu u ivotu, ali ima i ljudi iz Tinove pjesme, ljudi sanjara, vizionara koji pokreu svijet i koje esto mnogi ne razumiju. Kada sam bio mali, kada sam sluao svoje djedove i susjede koji su u ono doba bili u Australiji, Panami, Argentini, Americi, divio sam se njihovoj hrabrosti i snazi da odu u novo i nepoznato. Plovei s aon po Makarskom primorju i po otocima od Korule do olte upoznao sam mnogo ljudi mladih duhom i shvatio da se moram druiti s ljudima koji ele neto novo, koji ele mijenjati staro, a izbjegavati ljude koji stalno kukaju. Uoio sam da mnogi ljudi nisu imali uvjete za kolovanje, ali da su vrijedni, pametni i da znaju razlikovati bitno od nebitnog te da u svojoj sredini rade dobre i vrijedne stvari, a mnogi kolovani lutaju u svom larpurlartizmu. Kad hoe, moe - to svi znamo. Tako sam u studentskim danima dvaput osnovao zaviajno drutvo studenata, a ne tako davno sam sa svojim prijateljima osnovao i Drutvo Neretvana i prijatelja Neretve. Zahvaljujui mnogim dobrim ljudima uredili smo prostorije Drutva i danas izdajemo prvi Hrvatski neretvanski zbornik. I sada mi se opet neto vrti u glavi pa se mislim: naa Neretva moe vie, mnogo vie. Nauimo neto iz povijesti Neretve i na pogrjekama koje su uinjene prema Neretvi i njezinim ljudima. Sjetimo se samo kako su mnogi monici muili i grili Neretvu sa svojim krivim odlukama. Od Opuzena do ua danas, na mjestu gdje se neko nalazio Modri, danas rastu mandarine po 2 kune, a novi bi barbari na tom mjestu htjeli igralita za golf, a moglo se drukije, moglo se ostaviti i Modri i meliorirati taj prostor na bolji nain.
9

to je bilo, bilo je. Novo je vrijeme pred nama. Grade se nove ceste, koluju se mladi ljudi, dolazi vrijeme velikih, dalekosenih odluka za nau Neretvu gdje vie nemamo pravo na pogrjeke. Zato, skupimo glave i svi skupa stvorimo novu Neretvu - GRAD NERETVU. Zato Grad Neretva? Zato to od Splita do Dubrovnika, osim Makarske, nema veega grada pa to podruje samo po sebi trai novo vee sredite. Nije li se u staro doba tu nalazila Narona, a itavo je ire podruje bilo veliko gospodarsko-kulturno sredite. Svi Neretvani, bez obzira na to gdje ivimo, pomozimo da naa Neretva ivi boljim ivotom! Neretva u gospodarskom, kulturnom i sportskom pogledu sa svojim irim podrujem od Neuma, Trpnja, Drvenika, Ljubukog, Meugorja, apljine i Stoca, s prirodnim predispozicijama te vrijednim i pametnim ljudima moe mnogo vie i bolje. Zato neka se svi vizionari i svi ljudi koji ele dobro Neretvi usprave i dignu svoj glas u ovim tekim vremenima za novo doba, za novu Neretvu. I neka ivi Grad Neretva.

Luka Vlahovi, Zagreb

10

DRUTVO NERETVANA I PRIJATELJA NERETVE U ZAGREBU

Inicijativu za osnivanje Drutva Neretvana i prijatelja Neretve u Zagrebu pokreu Luka Vlahovi, Vedran Dami, Mile Nikoli i Dragan Jurkovi. Uz pomo Nike Pavlovia ravnatelja Kazalita Komedija pripremljeno je sazivanje osnivake skuptine koja je odrana 11. veljae 2006. u Kazalitu Komedija na Kaptolu uz nazonost stotinjak Neretvana iz Zagreba. Na skuptini su izabrana tijela Drutva i prihvaen program rada s naglaskom promicanja Neretve i pomaganja svekolika razvitka Neretve na gospodarsko-socijalnom, kulturnom, umjetnikom, znanstvenom i turistikom planu.

Slika 1. Posljednje pripreme prije Skuptine.

U Upravni odbor izabrani su: Luka Vlahovi predsjednik Vedran Dami dopredsjednik Vinko Mio dopredsjednik Dragan Jurkovi tajnik Mile Nikoli blagajnik te
11

Niko Pavlovi, Zdravko Kapovi, Matija Vujica, Stipe eelj, Mladen Bui, Zvonko Glamuzina, Zdravko Mateljak, Marica Guina, Domagoj Vidovi, Ivan Mieti, Ante Jelavi lanovi.

Slika 2. Skuptina je poela.

Nadzorni odbor ine: Branko Nikoli predsjednik te Zrinko Markota, Vjeko Martinovi, Ivica Nikolac, Jozo ugum lanovi. asni sud: Sreko Ili predsjednik Miljenko Dami, Zorislav Kaleb lanovi.

Slika 3. Inicijatori osnivanja Drutva Neretvana.

12

Slika 4. Domjenak u Komediji.

Poetkom svibnja 2006. godine Drutvo je od Grada Zagreba dobilo na koritenje prostor koji je nakon adaptacije sveano otvoren 2. prosinca 2006.

Slika 5. Prostor Drutva Neretvana prije ureenja.

13

Slika 6. Vinko Mio, Luka Vlahovi i Vedran Dami u prostoru Drutva Neretvana.

Drutvo je aktivno u raznim segmentima: organiziraju se tribine (na njima su sudjelovali prof. dr. Davor Romi i dr. Jure Radi), druenja, proslave i ostale aktivnosti vezane uz afirmaciju Neretve u hrvatskoj metropli. U prostorijama Drutva osnovane su i djeluju dvije sportske udruge: Laarska udruga Ciplii i Boarski klub Neretva.

Slika 7. No Neretvana pozdrav predsjednika.

14

Slika 8. Veeras je naa feta.

Slika 9. Moj galebe u izvedbi prof. dr. Zdravka Kapovia.

No Neretvana koja se odrava svake godine u veljai postala je dogaaj za koji se trai karta vie. Ovim se zbornikom iri podruje djelovanja Drutva. Vedran Dami, Zagreb
15

UDRUGA LAARA CIPLII

injenicu da Maraton laa uiva veliku popularnost i izvan Neretvanske doline odavno smo znali tako da nije iznenaenje da je ove godine u Zagrebu osnovana jo jedna laarska ekipa, (podsjetimo prva je bila Udruga laara Zagreba, op. a.) pod imenom Udruga laara Ciplii. Osnovali su je studenti Zagrebakog sveuilita okupljeni iz svih krajeva Hrvatske koje je osim prijateljstva u ovom sluaju povezao i interes za staro neretvansko plovilo. Tako je osnivaka skuptina odrana 22. veljae 2008. u Zagrebu, u prostorijama Drutva Neretvana i prijatelja Neretve. Osnivai su Marin Vlahovi, ujedno i predsjednik Udruge, Ante Kreak, Maroje Matana i Kreimir Mikulandra. Osnovni je cilj bio kvalificirati se na Maraton i odveslati ga do kraja jer je od poetka bilo jasno da se nema smisla boriti za plasman s poluprofesionalnim ekipama iz Neretve koje ive za utrku.

Slika 1. Ciplii na Jarunu.

16

Znalo se i da za odveslati vie od dvadeset kilometara u komadu treba biti iznimno fiziki i psihiki spreman. Pripreme su tako zapoete ve krajem oujka, a trajale su do sredine srpnja. 1. kolovoza laari su se okupili u Kominu, a to je mnogima od njih bio i prvi dodir s Neretvom uope. Ne mora se posebno napominjati da su bili oduevljeni vienim. Prvo su pak natjecateljsko iskustvo imali na Kupu kneza Domagoja u Vidu na kojem su osvojili peto mjesto u konkurenciji osam veoma jakih ekipa meu kojima se posebno istiu Komin, Vid i Bjelovar. Na kvalifikacijama u Opuzenu osvojili su dvadeset i peto mjesto, donekle razoaravajue jer su smatrali brzinske utrke svojom najjaom tokom.

Slike 2. U metkovskom parku prije starta "Maratona".

Slika 3. Start "Maratona".

17

Slika 4. "Ciplii" u prolasku kroz Rogotin.

Tri dana poslije uslijedio je zavrni ispit, sam Maraton. Iako su na startu bili poravnati sa svima, zbog neiskustva su ve od Kule Norinske poeli zaostajati za vodeima.

Slika 5. Ciplii na cilju.

18

Na kraju Ciplii zauzimaju dvadeset i etvrto mjesto. No, kad ve nisu mogli biti prvi, barem su bili bolji od gradskog rivala, ekipe Udruge laara Zagreba. Ne odve razoarani rezultatom, nazvavi ovaj Maraton samo uvertirom za one koji dolaze, Ciplii ve dogodine najavljuju pohod na prvo mjesto. Favoriti, uvajte se! Udruga laara Ciplii: Frane Braica, Mate Dami, Vibor Dodig, Frane Garma, Marko Katalini, Hrvoje Kindl, Ante Kreak, Maroje Matana, Kreimir Mikulandra, Marin Rai, Marin Vlahovi i Tihomir Vuji.

Mate Dami, Zagreb

19

BOARSKI KLUB NERETVA IZ ZAGREBA

Osnivaka skuptina Boarskog kluba NERETVA odrana je 6. oujka 2008. u prostorijama Drutva Neretvana i prijatelja Neretve u Zagrebu. Klub je formalno-pravno zbog sudjelovanja u slubenim natjecanjima koje organizira Hrvatski boarski savez registriran kao samostalna sportska udruga, ali nezavisno od toga klub neslubeno djeluje kao jedna od sekcija Drutva Neretvana i prijatelja Neretve u Zagrebu. Upravo je pozitivan impuls koji je meu Neretvanima u Zagrebu izazvalo osnivanje Drutva pokrenuo i ideju o osnivanju boarskog kluba. Kako veliki broj Neretvana boa rekreativno, a neki i malo ozbiljnije, po drugim klubovima u Zagrebu, elja nam je bila okupiti sve boare u jednom klubu te ih i na taj nain povezati i potaknuti na meusobno druenje. Na osnivakoj skuptini za predsjednika kluba izabran je Mirko Volarevi, za tajnika Zvonimir Plea, a lanovi su Izvrnoga odboru Boarskoga kluba Neretva Luka Vlahovi, Vedran Dami i Vinko Mio; u radu Nadzornoga odbora sudjeluju: Mario Talaji (predsjednik), Mate Petkovi i Sreko Ili; a u Sudu asti: Ante iljeg (predsjednik), Duan Brei i Ante Petkovi; za blagajnika kluba izabran je Ante Barii.

Slika 1. Trening boara u panskom.

20

Slika 2. Boini domjenak boarskog kluba "Neretva" u prostoru drutva Neretvana.

Za svoje drutvene aktivnosti klub se slui prostorijama Drutva Neretvana i prijatelja Neretve, a za natjecanje e se prijaviti na jednom od zagrebakih boalita. Nakon to su u proteklom razdoblju obavljene sve formalnosti oko prijave i registracije kluba, krenulo se u pripremanje ekipe za slubena natjecanja.

Slika 3. Boini domjenak boarskog kluba "Neretva" u prostoru drutva Neretvana.

21

Tijekom rujna i listopada 2008. organizirani su i prvi treninzi, nabavljena je sportska oprema, a razgovara se i s nekoliko igraa iz Neretvanske doline koji ve nastupaju za neki od zagrebakih klubova. Prvi takav razgovor urodio je plodom, tako da je poznati zagrebaki odvjetnik Sreko Ili iz BK KAMEN preao u BK NERETVA, a tijekom sijenja 2009. oekuje se prelazak jo nekoliko novih igraa (Jogunica, Bokovi) te bi, uz Zvonka Pleaa i nekoliko mlaih boara, BK NERETVA mogla imati vie nego solidan sastav kad se ukljui u slubena natjecanja na proljee 2009.

Mirko Volarevi, Zagreb

22

ARHEOLOKI MUZEJ NARONA

Nakon arheolokih istraivanja 1995. i senzacionalnog nalaza ostataka rimskog Augusteuma i 16 monumentalnih skulptura rodila se ideja o izgradnji muzeja in situ, na samome arheolokom lokalitetu. Dana 19. srpnja 2004. sveano je poloen kamen temeljac za budui muzej ija je gradnja bila iznimno sloena i gdje se moralo paziti na antiku arhitekturu i mozaike. Gradnja je tekla po planu i Arheoloki muzej Narona sveano je otvoren 18. svibnja 2007. To je prvi muzej in situ u Hrvatskoj, a i Europi je jedan od rijetkih muzeja koji na taj nain svoju grau predstavlja javnosti. U stalnome postavu rekonstruiran i predoen rimski Augusteum, hram posveen caru Augustu (iz I. st. pr. Kr.), ostaci zidova graevina koje su neko pripadale antikoj Naroni te bogati arheoloki materijal. Muzej je osmiljen kao arheoloki park te osim postava ispred samoga Muzeja i na gornjoj terasi postoji lapidarij s dijelovima arhitekture antikog hrama kao i spomenici koji su pripadali ostalim segmentima ivota antike Narone. Antika Narona i dolina rijeke Neretve do sada su bile arheoloki gotovo neistraeni, a izgradnjom Muzeja u Vidu stvorit e se uvjeti za arheoloka istraivanja ne samo antike Narone nego i mnogobrojnih prapovijesnih gradina i tumula (gomila) na okolnim brdima, kao i lokaliteta iz srednjega vijeka. Nakon grubih betonskih radova na zgradi Muzeja i oslobaanja glavne izlobene dvorane od dizalica i skela pristupilo se konzervatorsko-restauratorskim radovima na samom Augusteumu i mozaiku koji se nalazi izvan zgrade Muzeja. Radovi su poeli 1. kolovoza 2006. i trajali su do otvorenja Muzeja. U suradnji sa Arheolokim muzejom Split utvreni su prioriteti i rok u kojem je radove trebalo dovriti. U tom periodu dolazi u posjet gradilitu i izaslanstvo Ministarstva kulture na elu sa ministrom mr. sc. Boom Bikupiem. Najprije se poelo s pripremom podloge za vraanje restauriranog mozaika na junoj terasi Muzeja koji je pripadao antikoj taberni. Nakon izrade podloge mozaik je vraen na svoje izvorno mjesto nakon ega je slijedilo viemjeseno dotjerivanje te ureenje i najmanjih detalja mozaika. Poslije zavretka radova mozaik je prekriven staklom i na taj je nain danas prezentiran ispred Muzeja. Usporedno s navedenim odvijali su se radovi i na samome hramu unutar zgrade. Restaurirana je tribina na kojoj su neko bili postavljeni kipovi. Bilo je potrebno rekonstruirati kameni pod (poploati ga) u narteksu hrama. Ploe koje
23

su ovdje izvorno stajale odnesene su nakon ruenja hrama. Ostalo je sauvano 13 oteenih ploa tako da se po njima mogla napraviti rekonstrukcija. Prilikom postavljanja kamena provuena je i elektrina instalacija za osvjetljavanje vitrina s nalazima. Slijedili su radovi na mozaiku u samoj cellae hrama. Nakon to smo uklonili drvenu zatitu, vidjelo se da je mozaik u prilino loem stanju. Sredinji je dio bio odnesen na restauraciju, a ostatak je mozaika trebalo uvrstiti. To se radilo posebnim vezivnim sredstvima koja su umetana izmeu kockica mozaika. Sredinji je dio vraen na svoje izvorno mjesto, a nakon zavretka radova itav je mozaik premazan svojevrsnim zatitnim lakom. Takoer je na isti nain bilo potrebno uvrstiti rimsku buku koja je imitirala mramor, a nalazila se na tribini i na vanjskim zidovima hrama. Dok su trajali restauratorsko-konzervatorski radovi, na ostatku zgrade izvodili su se zavrni radovi kao i montaa eline platforme koja se nalazi iza hrama, a na kojoj je danas dio stalnog postava. Koncem 2006. odrana je i sjednica Hrvatskog muzejskog vijea u zgradi Arheolokog muzeja Narona, a nakon toga uslijedio je i tehniki pregled zgrade te je dobivena uporabna dozvola. Nakon dovretka zgrade stigle su vitrine i krenulo se u realizaciju postava. Likovni dio postava izradio je dipl. ing. arh. Mario Beusan. U oujku 2007. stvorili su se uvjeti za povratak kipova u Augusteum i njihovo postavljanje na tribinu. Nakon europskih izloaba vei dio skulptura, njih 9, nalazio se u Gliptoteci HAZU u Zagrebu, a ostale su se i dalje nalazile na restauraciji. Organizirali smo prijevoz skulptura iz Zagreba natrag u Vid. Uz policijsku pratnju itavim putem i veliko medijsko zanimanje kipovi su stigli u Vid. Uslijedilo je postavljanje kipova na njihovo mjesto kao i postavljanje ostalih izloaka u vitrine. Na restauraciji se jo nalazilo est kipova od kojih su tri donesena neposredno pred otvaranje Muzeja. Nakon dovretka svih radova na zgradi i postavu Muzeja odlueno je da se otvorenje odri 18. svibnja 2007., na svjetski dan muzeja. Ceremonija sveanog otvorenja upriliena je u 18 sati navedenoga dana. Nazoni su bili mnogi visoki uzvanici: predsjednik vlade dr. Ivo Sanader, ministar kulture mr. sc. Boo Bikupi, potpredsjednik Hrvatskog sabora Luka Bebi, pomonici ministra kulture, upanica Dubrovako-neretvanske upanije Mira Buconi, metkovski gradonaelnik mr. sc. Stipo Gabri Jambo, mnogobrojni profesori i uvaeni gosti iz hrvatskoga kulturnog i politikog ivota. Nazono je bilo mnogo ljudi, mjetana Vida i njihovih gostiju. U sklopu programa otvaranja izveden je i kulturno-glazbeni program. Nastupili su: Klapa Luka, glumac Goran Grgi s amaterskom glumakom skupinom iz Metkovia te uenici gimnazija iz Metkovia i Dubrovnika. Kao velika atrakcija nastupile su udije iz Vodica koji nose odore pravih rimskih vojnika. Bilo je velianstveno vidjeti vjernu repliku rimskih vojnika, koji su neko marirali rimskom Naronom, kako na terasi nove muzejske zgrade podsjeaju na ta davna vremena. Sam kulturno-glazbeni dio programa osmislio je prof. dr. Ivica Prlender, ravnatelj Dubrovakih ljetnih igara.
24

Kao ravnatelj Muzeja i domain prvi sam se obratio okupljenom mnotvu i pozdravio cijenjene goste. Nakon mene su se redom okupljenima obratili: mr. sc. Zrinka Buljevi, prof. dr. sc. Marina Milievi-Brada, metkovski gradonaelnik mr. sc. Stipo Gabri Jambo, ministar kulture mr. sc. Boo Bikupi i hrvatski premijer dr. Ivo Sanader. Na kraju je novu zgradu Muzeja blagoslovio vidonjski upnik don Stanko Vrnoga. Nakon sveanog presijecanja vrpce Muzej je otvoren, a uzvanici su se na elu s premijerom krenuli u obilazak. Nakon obilaska Muzeja i druenja s okupljenim ljudima i novinarima uprilien je domjenak na terasi restorana ua i Mate, a na katu veera za premijera i uzvanike. To je svakako bio jedan od najvanijih dogaaja u vidonjskoj povijesti. Otvorena je kulturna institucija koja e oko sebe okupljati razne kulturne djelatnike i dogaaje, a ujedno je dio povijesti Narone prikazan na jednome mjestu. Arheoloki muzej Narona mora se, dakako, jo razvijati kako bismo mogli i u budunosti istraivati povijest Narone, ali i ostalih lokaliteta koji se nalaze u dolini rijeke Neretve. S turistikog su aspekta mogunosti razvoja Vida velike. Muzej je od otvorenja posjetilo vie od 40 000 ljudi. To je svakako injenica koja govori sama za sebe. Muzej su u toku turistike sezone najvie posjeivale organizirane skupine posredstvom agencija s dubrovakog, makarskog i splitskog podruja. Bilo je mnogo organiziranih ekskurzija iz ostalih muzeja u Hrvatskoj kao i studenata i uenika osnovnih i srednjih kola. U meuvremenu je iz tiska izaao i Vodi po Arheolokom muzeju Narona, Vodi kroz Vid, otvorena je i suvenirnica, a jo radimo na mnogim poljima kako bismo svoju ponudu poboljali. Muzej je do sada tri puta nagraivan. Nagradu Vladimir Nazor dobio je arhitekt Goran Rako za projekt Muzeja, Cemexovu nagradu za izgradnju Muzeja dobila je tvrtka MGA iz Metkovia, a Arheoloki muzej Narona dobio je nagradu Hrvatske turistike zajednice Plavi cvijet za poseban doprinos obogaenju turistike ponude Hrvatske. U ljetnim mjesecima na terasama Muzeja i oko njega pokrenuta je i kulturna manifestacija pod imenom Naronitansko kulturno ljeto tijekom koje se odravaju kazaline predstave, izlobe, koncerti i predstavljanja knjiga. U svakom je sluaju izgradnja i otvaranje muzeja u Vidu iznimno vaan dogaaj. Time su stvoreni preduvjeti za budua arheoloka istraivanja neretvanskoga kraja, otvorena je kulturna ustanova koja potie kulturna dogaanja te doprinosi edukaciji uenika i studenata. Za Vid je to bio jedan od najvanijih dogaaja, to se vidi i po izgledu samog mjesta koje se mijenja i postaje nezaobilazno neretvansko kulturno sredite.

Hrvoje Manenica, prof., ravnatelj Arheolokog muzeja Metkovi

25

SVETI PAVAO NA MLJETU

Povodom proslave 2000. godinjice roenja sv. Pavla objelodanjena je knjiga u sunakladnitvu Biskupije Dubrovake, Dubrovakih knjinica i Opine Mljet pod naslovom

SVETI PAVAO APOSTOL BRODOLOMAC DIVUS PAULUS APOSTOLUS NAUFRAGUS

Prijevod je to knjige Ignjata urevia izile u Veneciji 1730. koju je auktor naslovio znakovito dugim naslovom: DIVUS PAULUS APOSTOLUS IN MARI, QUOD NUNC VENETUS SINUS DICITUR NAUFRAGUS ET MELITAE DALMATENSIS INSULAE POST NAUFRAGIUM HOSPES SIVE DE GENUINO SIGNIFICATU DUORUM LOCORUM IN ACTIBUS APOSTOLICIS Cap. XXVII. 27: Navigantibus nobis in Adria. Cap. XXVIII. 1. Tunc cognovimus, quia Melita insula vocabatur. SVETI PAVAO APOSTOL BRODOLOMAC U MORU KOJE SE SADA ZOVE VENECIJANSKI ZALJEV I POSLIJE BRODOLOMA DALMATINSKOG OTOKA MLJETA GOST ILI O IZVORNOM ZNAENJU DVAJU MJESTA U DJELIMA APOSTOLSKIM Glava 27, 27: Dok plovismo Jadranom. Glava 28. 1. Tada smo spoznali da se otok zove Mljet. Knjiga je golema, gotovo neponovljiva znanstvena rasprava. Izvornik na latinskom jeziku broji vie od 300 stranica, opremljen je cjelokupnim znanstvenim i knjinim instrumentarijem na emu bi mogli pozavidjeti, i uz svu tehniku koju posjeduju, mnogi dananji nakladnici i tiskari. Izvornik je preveo dr. sc. Jozo Marevi, a poveliki uvodnik, uvodnu studiju u vidu znanstvenog traktata, pripravio je maestro dr. sc. Miho Demovi, naslovivi ga: IGNJAT UREVI I DUBROVAKA TRADICIJA O SVETOPAVLOVSKOM BRODOLOMU U VODAMA HRVATSKOG OTOKA MLJETA. Objelodanjenjem ove knjige gospar Miho Demovi, kao spiritus movens cjelokupnog projekta, sponzorica profesorica Pavica undrica-perk, prevodi26

teljica, i svi drugi istinoljupci hoe ne samo oivjeti dubrovaku tradiciju o svetopavlovskom brodolomu u naim vodama Jadrana, tonije kod otoka Mljeta, nego jo prije, pozvati se na crkvenu tradiciju i historiografiju, na Sveto pismo. Vraamo se na ono to je priznavala slubena Crkva i svekoliki kranski svijet sve do polovice 16. st. (odnosno do 1529.) kada su se ivanovci (poseban crkveni red) preselili s Rodosa na Maltu, a to je tekst iz Djela apostolskih (gore ve naveden), da je sv. Pavao apostol plovei s Krete u Rim zbog jakog i uraganskog nevremena dospio do naega otoka Mljeta i tu doivio brodolom. Origo omnium malorum (Izvor svih zala, nesporazuma) lei u rijei Melita (lat. Melita, gr. ), a oznauje otoke i Maltu i Mljet. I to bi ujedno bilo jedino uporite za Malteane i pobornike njihova dokazivanja da se je ta vana epizoda sa sv. Pavlom dogodila na Malti. Svi drugi njihovi dokazi i tradicije mogu se svesti, kao to urevi na vie mjesta u svojemu djelu tvrdi, na obino bulanjenje. No, povijesna je istina i u ovom sluaju pogurnuta u stranu, pa je pobijedio moniji. Upravo u tom tonu poinje urevi u svom uvodniku: Kaem i tvrdim da je prije preseljenja plemenite konjice ivanovaca na Afriku Melitu1 slava o brodolomu spaenog apostola Pavla, po opem miljenju, dodjeljivana bez imalo sustezanja ili dvoumljenja Ilirskoj Meliti2. Onda se ta slava brigom svih naglo s naega otoka okrenula na drugi te novom vladavinom vjerskih prvaka slavno uljepala... injenica jest, molit u, da su zbog dolaska Svete vojske3 s Roda na Melitu (Maltu) u Libijsko more znaaj i vanost nae Melite do tog vremena neokrnjeno sauvani, najednom i neoekivano su izgubljeni. U nekim normalnim okolnostima spomenute zablude ne bi mogle pobijediti kao istinite niti privui neku pozornost kao vjerojatne, pa ni uz tako slavna Djela apostolska i tumae te crkvene povijesti... Trebala se dogoditi neka neobina, nenadana zvjezdana pojava - kako urevi dalje navodi. Bile bi to, po naem dananjem shvaanju i poimanju, mone sile koje su naemu Mljetu otele ono to je njemu pripadalo 1 500 godina. Auktor Djela apostolskih sv. Luka, koji je napisao i jedno od evanelja, po roenju Grk, zvanjem lijenik, dakle obrazovan ovjek, ivio je dvije godine sa sv. Pavlom uglavnom u Rimu. Po miljenju mnogih ne samo da je sv. Luka sve izvorno o putovanju, nevremenu, brodolomu, spaavanju, zmiji otrovnici, tlu protuotrovne uinkovitosti, barabarima itd. uo od sv. Pavla, nego mu je ovaj mnogo toga pri pisanju i diktirao. A rije je o svjeim uspomenama jer su Djela apostolska napisana najvjerojatnije 58. godine.
Maltu urevi naziva Afrikom, Sicilijanskom, Libijskom, Talijanskom, Numidijskom i, nerijetko, onom Melitom. Uz pojam Ilirska Melita urevi jo rabi i sintagme Ilirikanska, Dalmatinska ili, posve esto, naa Melita kada misli na otok Mljet. 3 S izvjesnom dozom ironije urevi katkad govori o ivanovcima, primjerice kada kae sveta vojska, sveta konjica, plemenita konjica itd. Originalnu rije equites, to i inae prvotno znai konjanici, konjica, treba shvatiti u prijevodu kao vitezovi. U svakom sluaju, on nije daleko od istine jer su vitezovi nezamislivi bez konja, uvijek su kroz povijest bili predstavljani kao jahai na konjima.
1 2

27

Dva navoda o Jadranu (gl. 27. 27: Navigantibus nobis in Adria - Dok plovismo Jadranom i gl. 28. 1: Tunc cognovimus, quia Melita insula vocabatur - Tada smo spoznali da se otok zove Melita) jasno potvruju da se je dogaaj zbio u Jadranskom moru koje se je, u doba Ignjata urevia, zvalo Venecijanskim zaljevom. Odakle onda Malteanima i njihovim pobornicima i sama pomisao, a kamoli tvrdnje i dokazi da se je sve skupa moglo dogoditi oko otoka Malte i na njoj? Gotovo svi pisci, pjesnici, mudroslovci, prirodoznanstvenici, ponajprije geografi, uz malo iznimaka, smjetali su Jadransko more u njegove dananje granice, to su apostoli Pavao i Luka, zacijelo, jako dobro znali, a urevi je dobro prouio i citirao nekoliko stotina predasnika i svojih suvremenika znanstvenika (gotovo 600, dakle sve one koji su pisali o Jadranu, Jonskom moru i drugim morima, Sredozemlju, vjetrovima, morskim olujama, helenizmu, zmijama otrovnicama, vrstama tala protuotrovne djelotvornosti, barbarima, tvrdnjama i zapisima Svetih otaca itd.).

GRANICE JADRANSKOG MORA

Jedini geograf, kojega su se Malteani tako stameno uhvatili i na njemu polau i temelje svoju tvrdnju o sv. Pavlu na Malti i sve svoje isprazne nade, jest nitko drugi do najvei starovjeki geograf Klaudije Ptolemej koji je granice Jadrana protegnuo sve do Sicilije, gotovo do obala Afrike, izbacivi tako iz geografske terminologije Jonsko, Sikulsko i Auzonijsko more. Za Jadran su Grci gotovo u pravilu rabili toponim Adrija, a pisci openito Jadransko more. Ciceron i Skimno nazivali su ga Adrianum. Za Vergilija i Silija bio je to Adriacum kao i veem broju pjesnika. Horacije ga najee naziva Adriae sinus (Jadranski zaljev). Pisci zlatodobne rimske knjievnosti svakako spadaju u red ponajboljih poznavatelja Jadranskog mora. I oni ga, svi odreda, smjetaju u dananje granice. No, sveti je Luka napisao, kao to je ve reeno, Djela apostolska stotinjak godina prije pojave Klaudija Ptolemeja (roen je izmeu 90. i 100. godine, a umro 175. u Aleksandriji), pa se Ptolemejevo tumaenje nikako ne moe protegnuti u doba ivota sv. Luke, odnosno protezanje granica Jadrana do Sicilije. urevi ostaje pri tvrdnji da je sv. Luka pod nazivom Adria mogao podrazumijevati samo ono to je u znanstvenom svijetu u to doba poznato o Jadranskom moru, a to je prostor izmeu Italije i ilirske Dalmacije, a nikako neko more koje bi se protezalo od Alpa do Afrike. urevi u prilog takvoj tezi donosi izvatke iz 20 djela grkih i 17 pretptolemejskih pisaca iz kojih je oigledno da oni nisu smatrali Jadran dijelom Sredozemnog mora, koje bi se protezalo do Afrike,
28

nego posebnim morem, koje je odijeljeno od Jonskog Otrantskim prolazom. Od grkih pisaca to su: Eshil, Herodot, Orfej Mlai, Sofoklo, Skilaks Karijananin, Tukidid, Pindar, Euripid, Izokrat, Apolonije Rodski, Teokrit, Aristotel, Teofrast, Skimno Hij, Diodor Sikulski, Josip Flavije, Apijan, Dionizije Haracen zvan Perieget i Polibije. Od latinskih pretptolemejskih pisaca urevi spominje Valerija Katula, Julija Cezara, Horacija Flaka, Lukrecija Kara, Tulija Cicerona, Tita Livija, Valerija Maksima, Propercija Seksta, Seneku Anija, Pomponija Melu, Plinija Sekunda, Valerija Flaka, Papinija Stacija, Kornelija Tacita, Aneja Flora, Julija Solina i Lukana. urevi navodi i sve druge koji su na tragu gore spomenutih, ali navodi i one protivnih tvrdnji elei tako do krajnosti slijediti poznatu Tacitovu Sine ira et studio. On dri i dokazuje da treba odbaciti i miljenje da se je sv. Luka prevario u nazivu mora u kojem se brodolom dogodio jer ga njegova naobrazba i spoznajna mo uvrtavaju meu najvee intelektualce onoga vremena, pa je takva mogunost posve iskljuena. urevi pretpostavlja, pozivajui se na djelo Haeresis ciparskog biskupa Epifanija (ivio je u 4. st.), da je Luka i sam plovio Jadranom jo prije brodoloma kao navjestitelj Boje rijei.4 Treba takoer dodati kako je i sv. Pavao vjerojatno bolje poznavao Jadransko more jer je, kako navodi u poslanici Titu, namjeravao prezimiti u Nikopolju koje je u neposrednoj blizini Jadranskog mora.5 Upravo na kraju poglavlja o Jadranu urevi je smatrao potrebnim svestrano osvijetliti linost sv. Luke kao pisca, povjesnika, mudroslovca i historiografa, a njegovu djelu Djela apostolska dati pravi knjievni naslov koji glasi Apostolska povijest, to ona zaista i jest.6 urevievo djelo o Jadranu predstavlja pravu malu enciklopediju geografskih pojmova iz razdoblja antike kojom e se kao primjerenim prirunikom moi sluiti budui znanstvenici koji budu prouavali staru geografiju Sredozemlja. Iz navedenog proizlazi da su filomalteani7 za svoje dokaze i kvazidokaze mogli povijest i geografiju krivotvoriti, a to su i uinili, e da bi uspjeli privui bilo koga za svoje tvrdnje. Jedino su uz Ptolemejevu pomo to mogli pokuati. Uz takvu pomo razdijelili su Jadran na dva dijela tako da su prvi (dananje Jadransko more) nazvali Jadranskim zaljevom, a drugi (Jadransko more) smjestili u geografski prostor od Otrantskih vrata i Sicilije pa sve do Afrike. Tako su uspjeli, po vlastitu miljenju, odbaciti prigovor kako se otok Malta ne nalazi u Jadranskom moru u kojemu se po iskazu sv. Luke dogodio brodolom.
Usp. ureviev original Divus Paulus..., str. CCLXXXIV. Usp. Poslanicu Titu, 3, 12. 6 Usp. ureviev original Divus Paulus..., str. XXII - CIII. 7 Filomalteanima urevi naziva sve one koji su se na bilo koji nain upregli podravati, pomagati, dokazivati, promicati, uzdizati, slijediti malteke tvrdnje da se je sv. Pavao iskrcao na Malti, a ne na Mljetu.
4 5

29

To je varljivi dokaz i u normalnim okolnostima, kako urevi na vie mjesta kae, uzaludno dokazivanje. No, Malteanima nije bilo uzaludno. Pa kako je tisuljetna istina dola u pitanje? Jedino se, barem javno, Ignjat urevi, dubrovaki benediktinac koji je nekoliko godina boravio na Mljetu, usprotivio zatomljavanju i prekrajanju povijesne istine u doba kada su polemike vjerojatno bile i este i strastvene. Dakle, na mjestu i otoku gdje je stoljeima ivjela uspomena na brodolom, spaavanje i boravak sv. Pavla i s kojega je sjala nepotamnjenim sjajem evaneoska istina. Eto povijesnog trenutka, mjesta, podruja i vremena za pojedince istinoljupce, poeljno znanstvenike, kao i institute, akademije, fakultete, na kraju i poetku, i za Crkvu da se predaju traganju za istinom. Istina je bez ikakve i najmanje sumnje na naoj strani, ali kako je dolo do toga da nas je ta istina izdala? Tko je sve u tome odigrao Judinu ulogu? Kakva je uloga tadanje Crkve u Hrvata? Odgovor na ta pitanja trebala bi dati daljnja istraivanja. urevi je zadao nacrt kao i statum quaestionis, opis pitanja. Ako su ve u podruju geografskog razgranienja Jadranskog mora pokuali, kod nekih i uspjeli, rastezati i navlaiti povijesne injenice, Malteani i njihovi sljedbenici, odnosno filomalteani, kako urevi toliko puta u svom djelu spominje, nisu mogli, ni uz silne pokuaje, nametnuti svoju istinu u drugim dokazima i tvrdnjama. Evo onih najvanijih na koje Malteani i filomalteani nikako ne mogu odgovoriti jer iznose samo kvazidokaze koji nemaju ama ba nikakva znanstvenog utemeljenja.

BARBARI
U Lukinu grkom izvorniku Djela apostolskih gl. 28. 2. stoji ovako: . U latinskom prijevodu u Vulgati pie: Barbari vero praestabant non modicam humanitatem nobi, u urevievu prijevodu s Lukina grkog originala: Barbari vero prasetabant non vulgarem humanitatem nobis, a na biblijski prijevod glasi: Uroenici su se ponijeli prema nama vrlo ljudski8. Ispravan prijevod urevieva Lukina originala na grkom jeziku moe glasiti samo ovako: Barbari su se ponijeli prema nama vrlo ljudski. Apelativ barbari nalazimo jo jednom u istoj glavi Djela apostolskih, u stavku 4. Sv. Luka izriito naglaava navedenu rije rabei je dvaput. On tim apelativom naglaava smisao i znaenje te rijei. Za Grke i Rimljane barbari su
8

Biblija, Stari i Novi zavjet, Stvarnost, HKD sv. irila i Metoda, Zagreb, 1968., str. 126.

30

bili svi drugi narodi, svi narodi, plemena i plemenske skupine koji nisu govorile grkim, latinskim ili hebrejskim jezikom, jezicima ondanjega kulturnog svijeta, koji su se klanjali drugim bogovima, odravali drukije obiaje itd. Sv. Luka, Grk, lijenik, naobraen ovjek nikako nije mogao Malteane nazvati barbarima. Malta je bila dugo pod vlau Grka (prije toga Kartaana) pa je helenizirana, to znai da je bila proeta grkom kulturom, pa su Malteani govorili grkim jezikom. Zatim je romanizirana, govorili su latinskim jezikom. Da je sv. Pavao dospio do Malte, svakako bi prema Lukinu opisu on s tim uroenicima, a ne barbarima, razgovarao i grki i(li) latinski te ih Luka zasigurno ne bi nazvao barbarima koji su, iako nekulturni, sv. Pavla i druge brodolomce primili vrlo ljudski. Uostalom, Malteani (...) nisu samo okusili to to je nekada bio helenizam i Heleni, nego oni pripisuju to sebi na hvalu i diku.9 Na Malti u Lukino doba povjesnici se susreu mahom s grkim imenima: Diodor, Bat, Icet, Deerej, Kotet... Mnogi stari pisci spominju Tulijev hram na Malti, posveen Junoni, a Ptolemej dodaje da je osim Junonina svetita tu bilo i Heraklovo. Dogaalo se je u, danas bi se kazalo, meuetnikim raspravama izmeu Grka i Rimljana na Malti, ovisno o tomu tko je kojim jezikom, odnosno iskrivljenim dijalektom tih jezika govorio, da su Grci Rimljane nazivali , barbarima. S druge strane, na dalmatinskim su otocima, ne samo na Mljetu, a tako i u dalmatinskim brdskim predjelima, ivjela plemena koja se navedenim jezicima nisu sluila i koja svi stari pisci redom nazivaju barbarima. U prilog tom barbarstvu ilirskih plemena svakako ide i injenica da su Rimljani za vladavine cara Oktavijana Augusta 35. godine prije Krista pokrenuli rat velikih razmjera protiv Mljeana, odnosno protiv neretvansko-korulanskog gusarstva na moru, navlastito na plovidbenom putu Aleksandrija - Akvileja.10 I tu se urevi oslanja na radove starih i grkih pisaca. Nae biblije novijega doba u prijevodu donose eufemizirani oblik apelativa barbari kao uroenici. Time se ugledaju i svrstavaju u pristae moda ne htijui ili, to je jo gore, ne znajui, malteke teorije i tvrdnje da je sv. Pavao dospio na Maltu a ne na Mljet. to je jo gore, oni prevode toponim sv. Luke Melita kao Malta11 iako je u svim starijim i prijevodima i izdanjima biblija ostao Lukin izvornik Melita. Evo izvornika: , Vulgata: Et cum evasissemus, tunc cognovimus quia Melita insula vocatur, urevi9 urevi, Ignjat, Sveti Pavao apostol brodolomac, Biskupija Dubrovaka, Dubrovake knjinice i opina Mljet, Zagreb, 2008., str. 219. 10 Usp. urevi, Ignjat. Divus Paulus..., str. CXXXV - CXLIV. 11 Biblije, op. cit.

31

ev prijevod s grkog izvornika: Et servati tunc cognoverunt, quia Melita insula vocabatur, hrvatski prijevod urevieva prijevoda Lukina grkog izvornika glasi: Tek kad se spasismo, doznadosmo da se otok zove Melita. Ergo, i na prijevod odnosno izdanja Biblije zatomljuju istinu. Pripravljai Biblije svrstali su se tako meu one filomalteane koji ne mogu iznijeti nijedan vrijedan dokaz da je Lukina Melita otok Malta.

URAGANSKI VJETROVI U SREDOZEMLJU I JADRANSKOM MORU

Kako obini ljudi, tako i primorci poznaju nekoliko vrsta i naziva vjetrova, najvie desetak, a urevi je, da bi pobio sve pogrene tvrdnje, prouio sve anemologe (meteorologe, strunjake o vjetrovima), poevi od Aristotela i njegove rue vjetrova te je lako dokazivo i shvatljivo iz Djela apostolskih pisanje o vjetrovima svakomu osim onih sa zlim namjerama. I tu se radi o zloporabama iskonskih znaenja Djela apostolskih prihvatili filomalteka tumaenja, udaljavajui se tako od grkog izvornika sv. Luke. Rije je o tumaenju rijei euroklidon. Posegnimo zato za izvornikom i prijevodima! Lukin izvornik: (...) ; Vulgata: (...) ventus, qui vocatur Euroaquilo, ureviev prijevod s izvornika: (...) ventus Typhonicus, appellatus Euroclydon; prijevod urevieva prijevoda: (...) straan vjetar zvan Jugoistonjak; Biblija u redakciji Jure Katelana: (...) straan vjetar zvan Sjeveroistonjak. urevi nasluuje da je i ovdje namjerno unesna zabuna. Grka rije (euros) oznauje jugoistoni vjetar12, a drugi dio sloenice samo pojaava smisao u znaenju uraganski jugoistonjak. Rije euroaquilo izaziva polemike od najstarijih vremena, a trebala bi oznaavati isto to i euroklidon. No, namisao nekih nije bila samo u igri rijei jer aquilo na latinskom znai sjeverac iako mu gotovo svi egzegete, tumai Svetoga pisma, pridaju atributivno znaenje: buran, snaan, olujan. No, budui da euroakvilon u doslovnom prijevodu znai junosjevernjak, dobivamo jednu posve besmislenu kovanicu, to je contradictio per se. U tom sluaju prvi dio sloenice (euro) postaje besmislen, a to je upravo ono to filomalteani hoe. U nekim grkim prvotnim prijepisima Djela apostolskih postoji izraz eurokilon iz ega su latinski, zapadni, prepisivai izvukli spomenuti izraz smutnje - euroakvilon.13 Uglavnom, izraz se euroklidon zadrao kao najei sve do 20. stoljea i njega se smatra batinom Istone crkve, a euroakvilon se vie rabi na Zapadu. Po Lukinu opisu uraganskog vjetra valja iskljuiti kratkotrajne vjetrove kao to su sjevernjak, bura i sve vrste zapadnih vjetrova koji kratko traju i ne donose
12 13

Usp. urevi, Ignjat, Divus Paulus..., CLXXII - CXCII. Usp. Aland Kurt, Black Matheus, Novum testamentum Graece, Stuttgart, 1959, str. 1055.

32

kiu. Rije je o junom olujnom vjetru koji zna trajati i po 15 dana. Taj olujni vjetar s kinim oblacima, koji je dobro poznavao i opjevao i Homer, ima postie izrazite uraganske udare na prijelazu iz Jonskog mora u Jadransko gdje die valove i do deset metara. Taj je vjetar poznat u nas pod imenom ilok. Kada bismo se i sloili s tvrdnjom da se otok Malta nalazi u tzv. Jadranskom moru (po teoriji Klaudija Ptolemeja), opisani jugoistoni olujni vjetar mogao bi baciti lau u vode Malte jedino nekim udom, a to sv. Luka nigdje nije dao naslutiti. Slinih opisa putovanja i brodoloma po takvu olujnom vremenu i bilo je mnogo u povijesti upravo na putu s Krete prema Siciliji. Jedan od takvih doivio je i opisao idovski povjesnik Josip Flavije.

O MELITENKOJ ZMIJI OTROVNICI

Povod posebnom poglavlju o zmijama otrovnicama takoer nalazimo u Djelima apostolskim. Budui da nema nikakve razlike izmeu prijevoda i originala, podsjetimo se to kae naa Biblija: Kad Pavao nakupi naramak suhih grana i kad ga baci u vatru, izie zmija natjerana od vruine te mu se uhvati za ruku. Uroenici kad vidjee da mu zmija visi o ruci, govorahu jedan drugomu: Ovaj ovjek sigurno je ubojica; umakao je moru i Pravda mu ne doputa da ivi. Ali on otrese zmiju u vatru i ne bi mu nita. A oni su oekivali da e otei i smjesta pasti mrtav. Poto su dulje ekali te vidjeli da mu se nije dogodilo nikakvo zlo, promijenie miljenje i rekoe da je bog.14 Iz ovog Lukina opisa Malteani su izvukli sljedee tvrdnje: Nakon to je Pavao stresao s ruke zmiju otrovnicu koja ga je ugrizla u vatru, zmije na Malti zauvijek su izgubile otrovnu mo. Malteka zemlja postala je ljekovita, posebice prah iz navodne pilje, u kojoj je bio zatoen sv. Pavao. Ta zemlja posjeduje protuotrovnu uinkovitost i postala je udesni lijek protiv ujeda svih vrsta otrovnih ivotinja. Sv. Pavao je tako izveo udo, pa su na Malti nastali zmijoliki kamenii koje nazivaju glotidima, oftioglosama ili glosopetrama, a za koje Malteani dre da su zmijske oi ili zmijski jezici. Da bi opovrgnuo takve tvrdnje, urevi je trebao pregledati i prouiti brda literature (a tu otkrivamo urevia - pisca golemog znanja iz podruja teologije, medicine, farmacije, geografije, petrografije, geologije, biologije i drugih prirodoznanstvenih disciplina, antike i srednjovjekovne literature...),
14

Biblija, op. cit.

33

pa je ustvrdio da na Malti nikada nije bilo zmija otrovnica. Raspravu potkrepljuje saznanjima da diljem svijeta postoje predjeli i vrste tala na kojima zmije otrovnice ne mogu obitavati. Dapae, ako ih se uveze, one ugibaju.15 S druge strane, Mljet obiluje leglima najotrovnijih zmija u Europi (u urevievo doba, prije uvoza mungosa). Ako ga nije mogla ugristi na Malti, onda se je to, bez imalo dvoumljenja, moglo dogoditi jedino na Mljetu, na Ilirskoj Meliti. Drugi mogui dokazi i tvrdnje o svetopavlovskom brodolomu (put sv. Pavla poslije brodoloma u Rim, njegova eventualna naknadna putovanja u Jadran itd.) ustuknjuju pred navedenima jer ne posjeduju teinu dokazivanja.. Svojim velebnim historiografskim djelom urevi je uzvitlao dosta praine jo za svoga ivota i potaknuo velike polemike, no gotovo sve te polemike mogu se svesti pod zajedniki nazivnik cum ira et studio, posebice one iz 18. st. Kako drukije shvatiti podatak da su se ivanovci na njega obruili gotovo kao na nevjernika? Od njih se to, dodue, moglo i oekivati jer ih je urevi prokazao kao poticatelje i predvodnike posvemanje hajke u falsificiranju povijesne istine.

ODJEK UREVIEVA DJELA

Recepcija urevieva djela tijekom vremena imala je sve manje odjeka. Posljednja je velika polemika oko urevia i njegova djela voena poetkom 20. stoljea. Vodili su je profesor biblijskih znanosti Sveuilita u Zagrebu Rudolf Vimer, koji je tvrdio da se brodolom nije dogodio na Mljetu nego na Malti, i Dubrovanin rodom sa ipana, inae prepozit Stolnog kaptola u Splitu i pomoni splitski biskup, Vicko Palunko, koji je tvrdio suprotno. Branitelj malteke tradicije odnosno tvrdnje da se je sv. Pavao iskrcao i doivio brodolom na Malti, a ne na Mljetu naoko je iz te otre polemike, gotovo okraja, iziao kao pobjednik, uglavnom samo zato to je Palunko u meuvremenu umro, te tako utjecao na nove generacije hrvatskih intelektualaca, navlastito na one iz redova sveenstva koji su se priklonili maltekoj tradiciji. Vimera je snano podravao i arheolog Frane Buli. Zbog toga je Vimerovo miljenje uglavnom i bilo usvojeno kao slubeni stav Crkve u Hrvatskoj. Na kraju te une polemike zakljuiti je da su tatina i uvrijeena veliina, netrpeljivost prema protivniku u tako bitnu dokazivanju i strastveno ustrajanje u nesmiljenoj borbi ad hominem odluujue opredijelili pojedince, pa i Crkvu. Objektivni e promatra danas, s vremenskim odmakom od gotovo 100 godina, otkriti brojne nedostatke u Vimerovim raspravama. Evo nekih: 1. U analizi Vimerovih tekstova otkrivamo da je rasprave pisao u afektu.
15

Usp. urevi, Ignjat, Divus Paulus..., str. CLIII - CLXXV.

34

Povrijedilo ga je prije svega to to ga je Palunko optuio da je u ivotopisu sv. Pavla Vimer napisao da se svetopavlovski brodolom dogodio na domau tradiciju u korist tue, malteke, i to da je uinio iz neznanja, jer problematiku nije dobro prouio. Ta Palunkova tvrdnja snano je potresla Vimera koji je poslije toga usmjerio sve svoje intelektualne moi da bi dokazao da je bio u pravu. U tu svrhu, a izgleda ponajprije zbog povrijeene tatine, prouio je mnoge filomalteke pisce ijim se argumentima posluio u polemici s Palunkom. Nije ih morao posebno prouavati jer sve njih navodi i sam urevi. Jedno je pitanje uvijek lebdjelo iznad svih rasprava o ureviu: jesu li sudionici tih otrih polemika uope proitali urevievo velebno djelo. Odavno se je ispostavilo na temelju analiziranih polemika da gotovo nitko od njih nije u cijelosti proitao to djelo. Kako je Palunko uskoro umro, polemike su se stiale i nitko se od hrvatskih bibliara nije htio ponovno pozabaviti tim pitanjem. Tako se je dogodilo (nakon smrti jednog snanog zastupnika i podravatelja mljeanske tradicije) da u svim novim hrvatskim prijevodima Djela apostolskih u tekstu koji govori o mjestu svetopavlovskog brodoloma nije ostavljeno izvorno ime Melita nego Malta. Time su se prevoditelji definitivno opredijelili za Vimerovu tvrdnju, za Maltu. 2. Vimer je zaista pokazao neznanje u svezi s nekim tehnikim navigacijskim mogunostima antikih jedrenjaka (na primjer, da je laa sv. Pavla mogla ploviti uz vjetar bez bordianja, da je mogla ploviti nou po puini, da je mogla ploviti sjeverozapadnim plovidbenim putovima). Ba se iz ovoga moe lako zakljuiti da djelo Ignjata urevia uope nije proitao jer urevi sve to potanko opisuje. 3. Vimer se pokazao pristranim u tumaenju naziva vjetrova pa je tako odbio preuzeti znaenje rijei euroclidon iz grko-hrvatskih rjenika od Franje Petraia i Stjepana Senca. Prema njima spomenuta rije znai jugoistoni, a ne sjeveroistoni vjetar kako tvrdi Vimer. Tako se on pretvara u estokog filomalteanina. 4. Vimer nije uzeo u obzir ba nijedan argument iz rasprava filodalmatinskih pisaca, pa ni iz samog urevia. I to dokazuje da nije proitao urevia koji radi suprotno pa spominje, prouava, odbija ili prihvaa i sve protivnike svoje teorije. 5. Nama je danas zauujui stav uglednog arheologa Frane Bulia koji optuuje Palunka, posredno i samog urevia, kako su u dobroj namjeri da oive jednu starokransku svetinju u svom zaviaju pokrali time drugo mjesto, otok Maltu. Takvim je stavom samo dokazao da ba nita nije znao o dubrovakoj tradiciji svetopavlovskog brodoloma na Mljetu, to je za arheologa svjetskog glasa gotovo nevjerojatno. Uvjeren da uza se i na svojoj strani ima Sveto pismo i znanstvene istinoljupce, a golemi dio njih bio je i jest, urevi je krenuo u otru borbu ufajui
35

se da e u kratkom vremenu ovaj svetopisamski predmet, tijekom vremena uskrsnuli problem (od dolaska ivanovaca s Roda na Maltu 1929.) istjerati na istac, da e (...) istina biti od velike koristi buduim pokoljenjima, kao to sam kae. Dalje nastavlja: Listaj i itaj, tioe! I svom otroumnou saznaj jesam li cjelokupnim svojim marom obavio ovo istraivanje to za zadovoljenje svoje savjesti dajem u zalog. Naravno, ako nae jednoga pretptolemejca koji bi se otvoreno razilazio od naega stava (misli na granice Jadranskog mora i njegovo razgranienje s drugim morima, a to je bitno i osnovno polazite u dokazivanju i pobijanju malteke argumentacije, dodao J. M.) otprve u baciti koplje u trnje, predat u se i povui iz arene. Ipak sam jo nedodirljiv jer kako bi moglo biti vjerojatno i mogue da sv. Luka, obdaren onom mudrou, nastojei svojstveno govoriti i u elji da njegova djela svatko razumije, da se on u razmatranju Jadranskog mora ne bi priklonio onomu najprihvaenijem stavu mudrih, nego da bude sklon nekom nenormalnom i usamljenom miljenju ili da prihvati stavove nekog neopreznog ili obmanutog auktora. Naalost, iz dananjeg kuta gledanja, bacio bi koplje u trnje! Ispada da se je radilo i radi o borbi s vjetrenjaama. Uzalud istina, badava vrsti dokazi. Imao je barem tu sreu (kakav sarkazam!) da ne doivi hrvatsko izdanje Biblije, u kojoj stoji: (...) doznadosmo da se otok zove Malta. to bi on na to danas kazao? A nama je, ini se, svejedno!

UREVIEVO DOMOLJUBLJE
Dubrovaka knjievnost odavna je visoko vrednovana zahvaljujui ponajprije njenim korifejima Gunduliu i Driu. Po mnogima je Ignjat urevi (1675. - 1737.) svrstavan odmah iza ove dvojice. On predvodi val onih pisaca i pjesnika nakon velikog potresa i posljednji je dubrovaki pjesnik veeg formata.16 Neki manji prigovori17 urevievu jeziku i stvaralatvu nikako ne mogu biti razlogom da se njegovo najvee djelo Sveti Pavao apostol brodolomac zaogrne velom utnje. Njegovi slubeni i struni kritiari i recenzenti 20. st. o ovom njegovu djelu ne govore ni rijei. Uope ga ne spominju ni iznimni poznavatelji hrvatskih latinista Veljko Gortan i Vladimir Vratovi, naa latinistika. Gotovo da u povijesti knjievnosti i historiografije nije poznat takav sluaj! urevi je bacio sve na kocku (omnia in aleam iecit) samom injenicom to se je usudio akati, a nekmoli temeljito istraivati ono to je ve odlueno i
16 Vratovi, Vladimir, Hrvatski latinisti i rimska knjievnost. Studije, lanci, ocjene, Nakladni zavod Matice Hrvatske, Zagreb, 1989., str. 75. 17 Gortan, Veljko, op. cit. str. XX.

36

presueno jer je nedugo poslije njegove smrti Roma locuta, causa finita (Rim se oglasio i spor je rijeen.). Moda bi sva istraivanja o urevievu stvaranju ovoga djela i njegovu tadanjem odjeku trebala nositi naslov Ufanja i strahovi Ignjata urevia. Kako bi se drukije moglo shvatiti to da pisac posveti nekom problemu polovicu svoga radnog vijeka pa da to ne ostavi ba nikakva traga i ne izazove nikakve pozornosti tamo gdje bi trebalo doi do potresa? Kao da njegova knjiga nije objelodanjena? Kao da za sve to nikada nitko nije uo? A uli su i jako dobro su znali! Za urevievo istraivanje, njegov rukopis i njegovu knjigu i golemi znanstveni rad jednostavno je zakljuiti da su ostali nepoznanica sve do danas. Bolje rei da im nije poklonjena ona pozornost koju zasluuju. I to ponajprije s nae ilirske, hrvatske strane. Samo zahvaljujui nekolicini pregalaca pokuavamo i nastojimo (objelodanjena knjiga, organiziran znanstveni simpozij u Dubrovniku tijekom mjeseca studenoga 2008. godine) oivjeti reminiscencije na toga velikog stvaraoca, historiografa, pisca, pjesnika, mudroslovca i domoljuba. Teko je shvatiti, a jo manje prihvatiti injenicu da Crkva u Hrvata, kao i hrvatska historiografija, uti od trenutka kako joj je ugrabljena i oteta povlastica na povijesnu istinu o boravku sv. Pavla na Mljetu18 o ovom velikom djelu. Jo je neshvatljivije da se uti o injenicama na koje se on usredotoio da bi oivio povijesne istine, one istine koje su sve do dolaska ivanovaca na Maltu bile i slubeni stav Crkve i vjerovanje cjelokupnoga kranskog svijeta. to je urevia potaklo in ultima linea na to svestrano istraivanje i objavu tako goleme kritike rasprave? to ga je natjeralo da stvori takvo djelo, biser historiografije, ne samo njegova vremena i ne samo nae historiografije, nego vrhunac i krajnji historiografski domet, summum historiographiae? Evo njegova obrazloenja: Uostalom, odbacujem pomisao da bi me ita drugo, potpuno nedragovoljnog i zaista protiv moje volje, uvuklo u ovo, nego sam, izazvan provokacijama maltekih velikih zmija otrovnica (oito je, da urevi ne misli ovdje na zmije otrovnice, kojih na Malti ponajprije nema niti ih je ikada bilo; on tako na vie mjesta naziva one koji prisvajaju mljeansko pravo na brodolom i boravak sv. Pavla na Mljetu) i zbog potivanja svoga naroda, odluio izii u ring. Pa zar nije tako otvoren izazov, svakodnevno, uvijek iznova i stotine puta odapinjati oruje na umuklog protivnika, koji, zabacivi ruke na lea, bezbrino uokolo eta (dalje hoe kazati: dok nam protivnici kradu nae, dodao J. M.). Nebrojeno je njih koji su, kada Dalmati nisu ni pisnuli za svoju stvar, apostolov dolazak na Numidijsku Melitu branili otro i bez sustezanja svojim spisima. Kakva ih je nuda na to natjerala? Ba nikakva. Dosadno ponavljanje kojemu se nitko nije usprotivio. to bih drugo pomislio nego da se okomim na utljivce, da se dokazujem u predmetu, koji su svi odbacili, da spoitnem i prigovorim
18

Ignjat, urevi, Sveti Pavao..., op. cit. str. 23.

37

kako naemu beznau tako i lijenosti, iako bi mogao netko povjerovati kako je mogue, da netko tko je izgubio vjeru u svoje snage, moe jo uvijek opaliti po neprijatelju, pokazuje se da toga (koji bi to eventualno mogao, dodao J. M.) jednostavno nema.19 U nastavku imamo njegovu domoljubnu opomenu i poruku: Kako god da su stvari stajale, bilo je jednostavno nepodnoljivo gledati kako se na ilirskoj utnji protivnici hrabre, kako hoe jo puno vie, dapae, kako pruaju ruku za svim, kako za izmiljenim (ovdje misli na mljeanske tradicije o sv. Pavlu na Mljetu, dodao J. M.) tako i za stvarnim spomenicima Dalmatinske Melite. Svojataju ne samo sv. Pavla, spaenog u brodolomu, i prenose ga na Sicilijansku Melitu nego i pomorsku mo starih Dalmata s Mljeta... Da i ne govorim o uzgoju psia namijenjenih vrhunskim gurmanskim poslasticama plemenitaa u starini, to su stari auktori vidjeli na Mljetu, a oni sada prisvojie za svoj otok. Nepravedno nam otimaju priu o Hilu,... sinu Melite i Herakla, ilirskom kralju i ostale sjajne legende, to nam zvui velianstveno u korist naega Mljeta.20 urevi nam se, dakle, nadaje kao domoljub iz gore navedenog teksta kao i cjelokupnim svojim djelom. On poruuje (a to bi istodobno bile i kljune rijei): Nerado se prihvaam tekog zadatka; protivnici, koji su nam ugrabili nae svetinje, nau tradiciju, nau hrabru prolost i jo uvijek otimaju sve to mogu, svakodnevno nas izazivaju i ismijavaju; a mi zautjeli, mi se uspavasmo; iz potivanja svoga naroda i ljubavi prema istini ja ne mogu utjeti; moram spoitavati utljivcima, dunost mi je napadati tu malodunost i zapadanje u oaj i uzdrmati umalost, probuditi sve iz beznaa i uliti novu nadu kako se protivnici ne bi i dalje hrabrili na ilirskoj utnji, kako u narodu ne bi ubili duu. Zar sve ovo navedeno nije dostatno da bi se zakljuilo kako pred sobom imamo urevia - velikog domoljuba - jer to bismo drugo mogli poslije svih historiografskih eksplikacija o njemu ustvrditi!? Usto, on je svojim velebnim djelom potaknuo oivljavanje povijesnih istina, a one, ma kako zatomljavane, moraju jednom isplivati na vidjelo. Te istine iz ove njegove knjige, koja je nakon toliko dugog vremena, poslije 278 godina, dospjela na hrvatskom jeziku do svojih korisnika trae od nas, danas i ovdje, da sve uinimo kako bismo to prije omoguili njihov izlazak na svjetlo dana. A prva i posljednja meu tim istinama jest (...) da su Malteani prisvojili, oteli i ugrabili te obogatili Maltu onim to je bila povijesna uloga Mljeta!

19 20

urevi, Ignjat, Divus Paulus, op. cit. str. XXIV. urevi, Ignjat, ibid.

dr. sc. Jozo Marevi, Zagreb

38

BIOKOVSKO-NERETVANSKI KRAJ KAO PODRUJE ISELJAVANJA HRVATA U MOLISE

Nad vratima crkve Santa Maria la Nova u mjestacu Palata u talijanskoj regiji Molise sve do 1915. godine stajao je uklesani latinski natpis: Hoc primum Dalmatiae gentes incoluere castrum ac a fundamentis erexere templum anno MDXXXI (u prijevodu: Ljudi iz Dalmacije prvi su naselili ovaj grad i iz temelja sagradili ovaj hram 1531. godine.) Natpis je uniten u protuaustrijskim demonstracijama 1915. godine, kada je Italija ula u Prvi svjetski rat na strani sila Antante. Kako je Dalmacija tada jo uvijek bila austrijska pokrajina, Talijani su poistovjeivali Dalmaciju s Austrijom i u protuaustrijskim nemirima unitili natpis. Ipak, u kontekstu naslova rada ne zanima nas 1915. godina, kada je natpis uniten, nego 1531. godina, kada je natpis uklesan sa spomenom nekih Dalmatinaca koje se do danas uvrijeilo nazivati molikim Hrvatima prema regiji Molise u kojoj jo u odreenom broju ive, kao i zbog postojanja realnih pretpostavka da su se tamo iselili sa irega podruja Neretve i Podbiokovlja. Molise je regija u junoj Italiji, druga najmanja talijanska regija koja na sjeverozapadu granii s regijom Abruzzo, na zapadu s Lacijem, na jugu s Kampanijom i na jugoistoku s Apulijom. Sjeveroistoni dio regije lei na Jadranskom moru. Prema posljednjemu popisu stanovnitva iz 2001. godine u regiji ivi oko 320 000 stanovnika. Potomci hrvatskih iseljenika koji su se naselili u Molise danas ive samo u tri naselja u kojima se moe uti hrvatski jezik: Kru (tal. Acquaviva Collecroce), Mundimitar (tal. Montemitro) i Stifili (tal. San Felice Slavo). Ta tri naselja udaljena su nekoliko kilometara jedno od drugoga, a smjestila su se na vrhuncima breuljaka u gorovitom apeninskom kraju, nadmorske visine izmeu 200 i 700 metara. Podruje na kojem su naselja smjetena nalazi se izmeu rijeka Trigno i Biferno oko 30 kilometara od jadranske obale i gradia Termolija koji je u vrijeme najjaega vala doseljavanja hrvatskoga stanovnitva bio glavna luka njihova ulaska u junu Italiju. Godine 1863. talijanski filolog G. Ascoli procijenio je da u regiji Molise ivi 20 000 Hrvata.1 Godine 1904. J. Smodlaka zabiljeio je da u tim trima

Giacomo Scotti, Z one bane mora: tragom hrvatskih naselja u srednjojunoj Italiji, Rijeka 1980., str. 19.

39

opinama ivi oko 5 000 stanovnika2, to svjedoi o depopulaciji hrvatskoga stanovnitva u Moliseu uslijed asimilacije i ekonomskoga iseljavanja u Ameriku i Australiju tijekom druge polovice 19. stoljea. Tijekom narednih pola stoljea broj stanovnika u Kruu, Mundimitru i Stifiliu uglavnom je stagnirao ili se malo poveao, ne zbog poveanoga nataliteta, nego zabrana emigriranja za faistikoga reima Benita Mussolinija. Tako su prema popisu stanovnitva iz 1936. godine u Kruu ivjela 2172, u Mundimitru 915, a u Stifiliu 1653 stanovnika. Nakon Drugoga svjetskoga rata broj stanovnika u tim hrvatskim naseljima uglavnom opada uslijed nastavka procesa emigriranja, ali i zbog poveanih migracija u talijanske gradove. Prema posljednjem popisu stanovnitva iz 2001. godine u tri spomenuta naselja ivi 2081 stanovnik, i to u Kruu 800, u Mundimitru 468, a u Stifiliu 813 stanovnika. Kada je rije o molikim Hrvatima, prva pitanja koja se postavljaju vezana su uz njihovo podrijetlo i razdoblje tijekom kojega su napustili svoju djedovinu i naselili se u sredinjoj Italiji. Razlog tome je to to za razliku od, primjerice, gradianskih Hrvata ili posebice Hrvata u sjevernoj i junoj Americi, koji domovinu naputaju znatno kasnije i iz drugih razloga, o molikim Hrvatima u pogledu tih temeljnih pitanja znamo jako malo. Zanimljivo je uoiti da sami pripadnici zajednice molikih Hrvata ne znaju odakle su se tono doselili njihovi preci, nego samo pamte da su doli z one bane mora i da govore nakim jezikom. *** Za razliku od pitanja podrijetla molikih Hrvata, o kojem postoje brojne teze i proturjeja, pitanje vremena njihova doseljavanja u Molise i razloga zbog kojih se iseljavaju s istonojadranske obale ipak je neto bolje osvijetljeno. Prvi tragovi slavenskih doseljavanja u Italiju potjeu iz 13. stoljea iako je ono tada bilo pojedinano i malobrojno, a doseljenici su se ubrzo uspijevali asimilirati s okolnim talijanskim stanovnitvom. Iseljavanje Hrvata u sredinju Italiju, koje je sve do danas ostavilo trajne tragove njihove prisutnosti u regiji Molise, zapoelo je tijekom 15. i nastavljeno u 16. stoljeu, a vezano je uz osmanska prodiranja u unutranjost Balkanskoga poluotoka tijekom toga razdoblja. Osim povijesnih izvora, koji su do danas ipak relativno slabo istraeni, zatim tradicije koja se usmeno prenosi s jedne na drugu generaciju i opepoznate injenice kako svaka ratna opasnost za sobom povlai i povee migracije stanovnitva, u prilog tomu svakako govori i podatak koji je iznio E. Herak prema kojem u hrvatskomolikom leksiku nema turcizama, to znai da su krajeve iz kojih su se iselili napustili prije ili uslijed snanije osmanske ugroze.3 Naime, 1459. godine sultan Mehmed II. Osvaja zauzeo je Smederevo ime je prestala postojati srpska Despotovina, a samo mjesto postalo je po2 3

Josip Smodlaka, Posjet apeninskim Hrvatima. Putne uspomene i biljeke, Zadar 1906., str. 24. Emil Herak, Hrvati u talijanskoj pokrajini Molise, Teme o iseljenitvu, sv. 11. (1982.), str. 15.

40

granina osmanska utvrda prema UgarskoHrvatskom Kraljevstvu. Slijedom dogaaja sultan se okrenuo Bosni, ne elei ju u poetku u potpunosti osvojiti. Razlog sultanova napada na Bosnu bilo je odbijanje bosanskoga kralja Stjepana Tomaevia da Osmanlijama isplati danak, ohrabren sklapanjem saveza s ugarskohrvatskim kraljem Matijom Korvinom 1461. godine. U urnom napadu Mehmed je sa svojom vojskom zauzeo glavne bosanske gradove i utvrde, a na prijevaru je kralju Stjepanu odrubio glavu. Unato tomu to je kralj Matija Korvin jo iste godine uspio vratiti gotovo itavu Bosansku Posavinu i nekoliko gradova uz Vrbas i podruje Usore od kojih je uskoro ustrojio Jajaku i Srebreniku banovinu kao vojne oblasti koje su trebale initi okosnicu obrane UgarskoHrvatskoga Kraljevstva od Osmanlija, osmanske su snage otada ipak postale blie i sve prisutnije podruju i stanovnitvu srednje i june Dalmacije. Takav razvoj dogaaja ogleda se i u sve eim provalama osmanskih neredovitih jurinih lakih konjanika, zvanih akindije, koji su prema dalmatinskim naseljima i utvrdama nastupali gerilskom taktikom i bili plaeni onim to bi uspjeli zarobiti i zaplijeniti. Takvi pljakaki pohodi, koji su osim toga predstavljali i prethodnicu redovitim osmanskim vojnim snagama, svoj vrhunac poinju doivljavati porazom hrvatskih velikaa u Bitci na Krbavskom polju 1493. godine. Otada se s razlogom moe govoriti o stogodinjem hrvatskoturskom ratu tijekom kojega je za Hrvate izgubljen vei dio Slavonije (do rjeice Ilove i utoka Une u Savu), zatim vei dio Like, gotovo itavo zalee Dalmacije od Karlobaga do Omia te njezino priobalje i zalee od Cetine do Neretve. Hrvatska je ostala bez vanih gradova i utvrda poput Ostrovice, Udbine, Obrovca, Knina, Skradina, Sinja i Klisa. Snani osmanski prodori u srce Hrvatske nastavljeni su sve do 1593. godine i pobjede u Bitci kod Siska koja je zapravo oznaila prekretnicu u ratu Hrvata s Osmanskim Carstvom, no njezine su dalekosene posljedice za Hrvatsku vezane uz velike gospodarske promjene, koje se u 16. stoljeu poinju odvijati u Osmanskom Carstvu, potaknute njegovim novim geopolitikim poloajem. Naime, to je razdoblje u kojem Osmanlije vode neprestane ratove i na istonim i na zapadnim granicama svoga imperija to zahtijeva ogromne vojne i financijske resurse. Meutim, upravo u to vrijeme poinje slabiti osmanska prevlast na Sredozemlju, i u vojnom i u trgovakom smislu. S jedne strane, osmanska ratna mornarica poinje zaostajati u tehnolokom razvoju brodova i jo svoje teite polae na ratne galije nasuprot novim i superiornijim europskim jedrenjacima. To je osobito dolo do izraaja u poznatoj Lepantskoj bitci 1571. godine gdje su neprijateljski jedrenjaci imali znatnu prednost nad osmanskim galijama jer su mogli razviti razornu bonu topovsku paljbu. S druge strane, tijekom 16. stoljea postupno dolazi do propadanja osmanske pomorske trgovine. Dva su glavna razloga za to. Prvo, unosna posrednika trgovina zaini41

ma, mirodijama i svilom izmeu Osmanlija i drugih bogatih europskih zemalja, koja se odvijala kopnenim putovima od Indije do istonoga Sredozemlja pod nadzorom Osmanlija i zatim brodovima dalje na zapad, poela je slabiti osnivanjem prvih velikih europskih trgovakih tvrtka koje te iste proizvode poinju raspaavati sigurnijim i jeftinijim pomorskim putom preko Indijskoga oceana i oko Afrike do europskih zemalja na Atlantiku. Drugo, zbog otkria Amerike i osnivanja prvih europskih kolonija na tlu Sjeverne i June Amerike u 16. stoljeu pomorska trgovina postupno seli sa Sredozemlja na Atlantik. Sve je to utjecalo na naputanje osmanskoga trita na istonom Sredozemlju kao sredita trgovine raznim proizvodima, to je vodilo gubitku prihoda, poveanju poreza, inflaciji, potkradanju dravne riznice, profiterstvu, mitu i zloupotrebi ovlasti te poveanju graanskih nemira. Kad se tomu doda i veliko poveanje stanovnitva Osmanskoga Carstva tijekom 16. stoljea od oko 40% u selima i 80% u gradovima, vidljivo je da su temelji dobre dravne i upravne organizacije te financijskoga sustava bili dobrano narueni. U takvoj je situaciji poraz Osmanlija kod Siska 1593. godine bio samo jedan u nizu poraza koji su poeli zahvaati moni imperij i koji su uslijed gubitka financijske stabilnosti i vojne prodornosti oznaili slabljenje osmanske vlasti i prekid njezina irenja na svim podrujima, pa tako i na hrvatskim prostorima. Nakon Bitke kod Siska ta osmanska prodornost prema Hrvatskoj te vojna i tehnoloka nadmo nikad se vie nee uspjeti obnoviti. Meutim, itavo stoljee i pol prije nastupa krize Osmanskoga Carstva krajem 16. stoljea stanovnitvo priobalja i zalea istonojadranske obale, koje je ivjelo na pograninom hrvatskoosmanskom prostoru, bilo je izloeno ve spomenutim provalama akindija i redovitih vojnih snaga, njihovim pljakakim pohodima, ratnim sukobima, paleu sela i zemljinih posjeda, zarobljavanju, siromatvu, gladi, bolestima i epidemijama. U takvim je ivotnim uvjetima stanovnitvu bilo teko osigurati sigurniju budunost pa dio lokalnoga stanovnitva prelazi na islam, dok vei dio stanovnika ipak odluuje napustiti svoje domove, oranice i panjake te se otisnuti u nepoznato, najprije u priobalje i na susjedne otoke, a zatim i dalje u Italiju. Prve izbjeglike skupine koje su na prijelazu iz 15. u 16. stoljee, pristigle s istonojadranske obale na podruje srednje i june Italije, naselile su podruja dananjih regija Marche, Abruzzo, Molise, Apulije te neke krajeve Kampanije i Basilicate. S vremenom se jedan dio tih izbjeglica stopio s talijanskim stanovnitvom, dok je drugi uspio sauvati vlastitu posebnost.4 Toj se prvoj veoj skupini hrvatskih iseljenika pridruilo tridesetih i etrdesetih godina 16. stoljea jo nekoliko izbjeglikih skupina u vie migracijskih valova koje su se, bjeei pred
4 Jedno vrijeme i na odreenim lokalitetima odvijao se ak i obrnuti proces tijekom kojega su se pojedina talijanska sela u doticaju s novopridolim stanovnitvom slavenizirala iako danas o tome vie ne moe biti govora. O tome vidi: E. Herak, n. dj., str. 17.

42

Osmanlijama, iskrcale na zapadnojadranskoj obali i nastavile ve zapoetu kolonizaciju spomenutih regija. Pristiglo se hrvatsko stanovnitvo u poetku naselilo u petnaestak naselja, a njihov se broj s vremenom smanjivao. Pouzdano se zna da su pripadnici hrvatske zajednice neko ivjeli u naseljima Mafalda, Tavenna, Palata, Montelongo, San Giacomo degli Schiavoni, San Biase, Petacciato, Castelmauro i Montenero di Bisaccia, te u naseljima Kru, Mundimitar i Sfifili, u kojima ih danas nema, te u naseljima Kru, Mundimitar i Sfifili, u kojima ive i danas. Prema miljenju G. Scottija hrvatske je naseljenika zajednica krajem 15. i poetkom 16. stoljea brojila 7 000 8 000 ljudi, a prirodnim je prirastom stanovnitva u narednim stoljeima naraslo na preko 15 000.5 Podrijetlo je molikih doseljenika nerazjanjeno i postoji nekoliko pretpostavka o tome odakle su doli u Italiju. Za to pitanje prvi se 1874. zainteresirao ruski jezikoslovac i povjesniar V. Makuev. On je na temelju nekih staroslavenskih rijei koje su bile u upotrebi meu molikim doseljenicima pogreno zakljuio da je rije o stanovnitvu bugarskoga podrijetla.6 Pogreka mu se potkrala jer je za rijei koje su mu sluile kao potvrda te pretpostavke drao da su sauvane samo u bugarskom jeziku ne znajui da se te iste rijei redovito upotrebljavaju u srednjodalmatinskoj akavtini (primjerice rijei kut, dom i sl.). R. Kovai tvrdio je pak da su moliki doseljenici srpskoga podrijetla7, ali je gotovo nemogue prihvatiti tezu o iseljavanju pravoslavnoga stanovnitva na iskljuivo katoliko podruje u Italiji za najjaih osmanskih prodora u unutranjost Balkana. S jedne strane, za srpsku tezu nema nikakvih dokaza, a, s druge strane, to potvruje i ve spomenuti latinski natpis uklesan nad vratima crkve u Palati iz kojega se vidi da su doseljenici stigli iz Dalmacije. T. Badurina na temelju je nekih govornih znaajka molikih Hrvata smatrao da oni potjeu iz tokavskoga kraja u junoj Istri8, dok je dijalektolog M. Hraste iznio pretpostavku da su se Hrvati u Molise doselili iz zalea izmeu Zadra i ibenika istiui da se Badurinino miljenje ne moe odrati jer je prirodnije da su Hrvati krenuli u Italiju ravno morem preko Jadrana nego preko Istre.9 Meutim, od svih znanIsto, str. 18. Anita Sujoldi, Boidar Finka, Petar imunovi, Pavao Rudan, Jezik i podrijetlo stanovnika slavenskih naseobina u pokrajini Molise, Italija, Rasprave Zavoda za jezik, sv. 13. (1987.), str. 118. 7 Rista Kovai, Srpske naseobine u junoj Italiji, Glasnik Srpskoga uenog drutva, sv. 62 (1885.), str. 273. 340. 8 Teodor Badurina, Rotas opera tenet arepo sator, Rim 1950., str. 16. 32. 9 Mate Hraste, Govori jugozapadne Istre, Zagreb 1964., str. 33. Meutim, u tom se kontekstu moe prigovoriti i Hrasti jer bi prirodno podruje iseljavanja stanovnitva sa irega zadarskoga i ibenskoga podruja bile Venecija i Marche, kako je i zabiljeeno u brojnim povijesnim izvorima, a ne regija Molise. O tome vidi: Lovorka orali, U gradu svetoga Marka: povijest hrvatske zajednice u Mlecima, Zagreb 2001. i literaturu koja je tamo navedena. Isto tako vidi: Ferdo Gestrin, Slovani v Italiji v zgodnjem srednjem veku, Zgodovinski asopis, god. 51 (1997.), br. 2., str. 157. 164.; Isti, Migracije iz Dalmacije v Italijo v 15. in 16. stoletju, Zgodovinski asopis, god. 30. (1997.), br. 3. 4., str. 269. 277.; Isti, Migracije iz Dalmacije u Marke u XV i XVI stoljeu, Radovi Instituta za hrvatsku povijest FF u Zagrebu, sv. 10 (1977.), str. 395. 404.; Isti, Le migrazioni degli Slavi in Italia, Proposte e ricerche (Economia e societ nella storia dellItalia centrale), god. XXI, sv. 41 (1998.), str. 169. 181. Osim toga, M. imundi pobijao je Hrastine teze o zadarskom i ibenskom podrijetlu molikih Hrvata podatkom da bi oni tada zasigurno bili akavci, a ne tokavci. O tome vidi: Mate imundi, Podrijetlo molikih Hrvata i njihov govor, Na jezik 2 (1968.), br. 1, str. 4. 5.
5 6

43

stvenih pretpostavka o podrijetlu molikih Hrvata najutemeljenija je i na dananjem stupnju istraenosti problema najzastupljenija ona prema kojoj moliki Hrvati potjeu s dalmatinskoga podruja izmeu rijeka Cetine i Neretve. Ako izuzmemo M. Pucia koji je otkrio molike Hrvate, njihovo junodalmatinsko podrijetlo prvi je zastupao J. Smodlaka, istiui da njihovu pradomovinu treba traiti juno od Cetine, i to u primorju, dakle u podbiokovskom i neretvanskom kraju. U prilog toj tezi govore jezini podaci i analize drugih autora: M. Reetara, P. imunovia, D. Brozovia. Naime, govor je molikih Hrvata tokavskoikavski proet brojnim akavizmima. injenica da je rije o tokavskoj ikavici znai da nisu naseljavali podruje juno od Neretve, gdje prevladava (i)jekavica, ni sjeverno od Cetine jer bi u tom sluaju bili akavci.10 akavski sloj u njihovu jeziku moe se objasniti time to je u vrijeme prodora Osmanlija stanovnitvo iz Makarskoga primorja te donjega toka rijeke Neretve bjealo na srednjodalmatinske otoke Hvar, Bra i Korulu.11 To je, uostalom, potvrdilo i istraivanje na temelju leksikostatistike metode.12 Posljednji podatak vezan uz pitanje podrijetla molikih Hrvata tie se njihovih prezimena kojima se detaljno pozabavio P. imunovi zakljuujui kako je Mirco najbrojnije prezime u Kruu.13 U vezi s tim prezimenom u Baini se sauvala i predaja povezana s toponimom Mirkovi dvori iz okolice Bainskih jezera, odakle se neki Mirko pred osmanskom opasnou iselio u junu Italiju.14 Isto tako, u slavenskim naseljima u junoj Italiji postoji predaja prema kojoj je vojvoda Mirko doveo puk u Kru gdje je Mirkovo pleme imalo najvee zemlje.15

Mate imundi, n. dj., str. 4. 5. S obzirom na neke slinosti u govoru molikih Hrvata s govorima iz Istre, mogue je da se i u Istru naselilo stanovnitvo iz biokovskomakarskoga podruja. O tome vidi: Dalibor Brozovi, O Makarskom primorju kao jadnom od sredita jezinohistorijske i dijalekatske konvergencije, u: Makarski zbornik, Makarska 1970., str. 381. 405. 12 Leksikostatistika metoda poiva na pretpostavci da u svim jezicima postoji fond rijei u vezi s temeljnim kategorijama opeljudske kulture koji se opire promjenama sa strane. o tome vidi: A. Sujoldi, n. dj., str. 122. 134. 13 Autor je takoer pokazao kako je u prezimenima, unato razliitim elementima potalijanivanja, mogue prepoznati hrvatske imenske osnove, primjerice Jacusso (Jaku), Papiccio (Papi), Blasetta (Blaeta) itd. O tome vidi: Petar imunovi, Hrvatska prezimena, Zagreb 2006., str. 407. 408. 14 A. Sujoldi, n. dj., str. 119. 120. 15 Isto, str. 120.
10 11

Tomislav Popi, Anela Mateljak, Zagreb

44

POGLED U METKOVSKI PREZIMENSKI SUSTAV

1. UVOD
Prezimena su jezini spomenici koji zbog svoje uvjetne nepromjenjivosti uvaju veliku jezinu starinu, a ujedno su i spomenici seoba i bremenite prolosti njihovih nositelja, svojevrsna uspomena na prostor iz kojega potjeu. U tome ni Neretvanska krajina nije iznimka iako su u njoj prezimena razmjerno novija pojava jer "prezimena su prvo ponijeli povlateni, a posljednji oni ije je jedino pravo (i obveza) bilo pravo na rad i sluenje, graani ih dobivaju prije seljaka, mukarci prije ena, podruja s naglaenim maarskim i talijanskim utjecajem prije od onih kojima gospodare Turci (Frani 2002:15). U suglasju je s navedenim navodom injenica da se prezimena kao "stalna, nepromjenjiva i nasljedna kategorija u Neretvanskoj krajini pojavljuju tek nakon osloboenja od Turaka, poetkom 18. stoljea, iako pojedinane promjene prezimena nahodimo i u 20. stoljeu (tako je dio nositelja prezimena Spri iz Dobranja promijenio izvorno prezime u Bailo i Novakovi, a dio Novakovia u Menix). Ipak, poprezimenjavanje je na ovim prostorima zapoelo mnogo ranije zbog blizine i utjecaja Dubrovake Republike. Jo u 14. stoljeu dubrovaka kancelarija biljei patronime svojih graana neretvanskoga podrijetla, a od 15. stoljeu sloj povlatenih prima postojane pridjevke. Turska su osvajanja u potpunosti zaustavila taj proces koji je ponovno pokrenut tek nakon osloboenja od turske vlasti, kada se osnivaju zasebne neretvanske upe (dotada su brigu o katolikim vjernicima vodili uglavnom zaostroki franjevci na desnoj obali Neretve i u Metkoviu te upnici Graca kod Neuma u Zaablju i Slivnu). Kako sam dosad pisao o procesu poprezimenjavanja i povijesnim potvrdama pojedinih prezimena u sjeveroistonome dijelu Neretvanske krajine, u ovome radu iznosim statistike podatke o broju nositelja pojedinih prezimena u Metkoviu (u samome gradu bez naselja koja mu administrativno pripadaju) te tumaenje postanja najbrojnijih metkovskih prezimena po popisima stanovnitva iz 1948. i 2001. U radu se obrauju 123 najbrojnija prezimena na temelju navedenih popisa.
45

2. METKOVSKA PREZIMENA U BROJKAMA

Izvor su podataka za brojnost pojedinih prezimena u ovome radu Leksik prezimena SR Hrvatske i Hrvatski prezimenik. S obzirom na to da se stanovnitvo grada Metkovia 1948. 2001. uetverostruilo, svakako je zanimljivo uoiti promjene koje su se u tome razdoblju dogodile. U nastavku donosim dvije tablice s popisom najeih metkovskih prezimenima i brojem njihovih nositelja nainjene na temelju podataka iz navedenih dvaju izvora. Budui da je 1948. Metkovi imao 3 043 stanovnika, u tablici 1. donosim 50 najeih prezimena jer sva ostala imaju manje od 15 nositelja. Po popisu stanovnitva iz 2001. Metkovi broji 13 873 stanovnika tako da sam popis prezimena u tablici 2. poveao na 100, pri emu ne navodim podatke o promjeni brojnosti nositelja prezimena koja su pobrojana u tablici 1. kako bi itatelj lake uoio koja su prezimena bila meu brojnijima u obama popisima.1,2,3 Tablica 1. Najbrojnija metkovska prezimena 1948.
1. 2. 3. 4. 5. 6. 6. 8. 9. 10. 10. 12. 13. 14. 15. 15. 17. 17.
1 2

Gabri Bebi Veraja Miji Vuica Medak Popovac Batinovi Jerkovi Krstievi Puljevi Volarevi Jeramaz Ili Magzan Medar Brei Gluevi

1948. 107 99 79 57 49 44 44 43 41 40 40 38 37 34 + 13 32 32 28 28

2001. 80 308 80 63 30 106 24 140 190 174+81 = 182 37 294 39 + 12 = 40 102 28 27 81 16

promjena -27 +299 +1 +6 -19 +62 -20 +97 +149 +142 -3 +256 +3 +67 -4 -5 +53 -12

Po popisu iz 2001. osmero Krstievia zabiljeeno je kao Krstievi. Jedan je Jeramaz 2001. zabiljeen kao Jaramaz, a Jeramazi su 1948. zapisivani i kao Jeramas. U govoru neretvanskih ijekavaca posve je uobiajeno obezvuivanje zvunih suglasnika na kraju rijei (lut < lud, bubrek < bubreg) te je lik Jeramas odraz te jezine znaajke mjesnih govora. 3 Jedan je nositelj prezimena upisan kao Iliji, a iskonski je izgovor navedenoga prezimena l.

46

19. 19. 21. 22. 22. 24. 24. 24. 24. 24. 29. 29. 31. 31. 33. 33. 33. 33. 33. 38. 39. 40. 41. 41. 41. 41. 41. 41. 47. 47. 47. 47. 51. 51. 51. 51.

Dragovi Obradovi Kaleb Margeta Popovi Bokovi Cviti Kei Manenica Vuka Jela Jelavi Golemac Zovko Delija Kljusuri Pavlovi iljeg Veki ukovez Jaki Nikoli Borovac Kovaevi Maji Talaji Topi Toplak Bui Milan unji Vukosav Bukvi Marevi Matievi Vitica

27 27 25 24 24 23 23 23 23 23 22 22 21 21 20 20 20 20 20 19 18 18 17 17 17 17 17 17 16 16 16 16 15 15 15 15

52 142 92 21 75 51 0 136 82 20 20 42 35 82 11 25 96 195 131 14 98 74 35 16 45 146 7 8 12 26 42 2 24 131 39 29

+25 +115 +67 -3 +51 +28 -23 +113 +59 -3 -2 +20 +14 +61 -9 +5 +76 +175 +111 -5 +80 +56 +18 -1 +28 +129 -10 -9 -4 +10 +26 -14 +9 +116 +24 +14

Najbrojnije je prezime po popisu iz 1948. bilo Gabri s ak 107 nositelja. Izrazito su brojna bila i prezimena Bebi, Veraja i Miji, dok su sva druga pre47

zimena imala manje od 50 nositelja. Meu 20 najbrojnijih prezimena ak je 12 onih koja se u metkovskim matinim knjigama spominju najkasnije polovicom 18. stoljea (Jeramaz 1734., Medar 1734., Gluevi 1735., Ili 1738., Miji 1739., Puljevi 1740., Vuica 1740., Gabri 1742., Brei 1746., Popovac 1752., Magzan 1757. i Volarevi 1767.; usp. D. Vidovi 2007:97107) i koja bi se, unato injenici da je u najveoj mjeri mogue utvrditi starije podrijetlo nositelja prezimena i odrediti im vrijeme doseljenja u Metkovi, morala smatrati starosjedilakim jer njihovi nositelji naseljavaju Metkovi od poetka njegova snanijeg razvoja. Ne smijemo zanemariti podatak da Metkovi sve do poetka 18. stoljea, tj. do osloboenja Neretvanske krajine od Turaka, nije bio ak ni kapelanija unutar gabeoske upe, nego je u tadanje lipo selo Metkovii (kako mu tepa Andrija Kai Mioi), koje se sastojalo od nekoliko pastirskih stanova na Predolcu, ibanici i Denju, povremeno dolazio kapelan iz Doljana. 1684. u Metkoviu je ivjelo tek 50 katolikih obitelji4 koje su se prezivale Bani, Grubjei, Marini, Sironji i Vukovi5. Od njih se kasnije, u metkovskim maticama, ne spominje ni jedna osim Grubjeia koji 1786. mijenjaju prezime u Milan (Sava6 Grubjei promijenio je prezime u Milan, kako mu se prezivala mati; D. Vidovi 2007:104). No, stanovnitvo se Metkovia brzo poveavalo pa je u njemu ve 1702. ivjelo sto obitelji. Brzome rastu metkovskog stanovnitva pridonijeli su doseljenici iz susjednih neretvanskih sela (meu 20 najbrojnijih rodova po popisu iz 1948. nalazimo Batinovie, Bebie, Dragovie, Jerkovie i Medake, koji su doselili iz sela na desnoj obali Neretve, te Veraje, pristigle iz Bobovita u oblinjim Dobranjama, Gluevie iz Gluaca, a Breii su vjerojatno dijelom pristigli iz Vida, a dijelom iz Hutova) i iz Hercegovine (u poetku uglavnom iz Gabele, Popova, Stoca i hercegovakoga dijela Zaablja).

4 Spominje se i oko 180 Turaka u gradu Metkoviu u 18. st. Vjerojatno je rije o vojnicima koji su tu smjeteni zbog stalnih mletako-turskih sukoba. Ipak, posredno znamo da je u Metkoviu bilo Turaka i poturica. Naime, gotovo je itava Donja Neretva bila u posjedu mostarskih Hadiomerovia, a u Metkoviu su ivjeli i potureni Lalii koji se spominju u Stanju dua upe Opuzen iz 1733. i koji su se ondje vratili na katoliku vjeru. Za Alimie (< Alim < Ale < Alija) iz Borovaca takoer se zna da su neko bili muslimani kao i za amie u Opuzenu. 5 Rije je o Vukoviima katolicima, a Vukovii pravoslavci dolaze na Pologou 1702. iz zaseoka Vukovii u hercegovakim uroviima, podruju iznad Rijeke Dubrovake. 6 Sava je esto katoliko muko ime istono od Neretve, a u Popovu je bilo esto u Hrvata iz sela Dubljani sve do 1945.

48

Tablica 2. Najbrojnija metkovska prezimena 2001.78910 1. 2. 3. 4. 5. 6. 7. 8. 9. 10. 11. 12. 13. 14. 15. 15. 15. 15. 19. 20. 21. 21. 23. 24. 25. 25. 25. 28. 28. 30. 31. 32. 32. 32.
7 8

Bebi Volarevi iljeg Jerkovi Krstievi Dominikovi Mati Jurkovi Talaji Kozina Obradovi Batinovi Kei Jeli Kuran Marevi Veki Dodig utalo Vladimir Mateljak Medak Primorac Ili Barii Crnevi Jaki Pavlovi eli Komazin Kaleb Vidovi Obiva Rai

prezime

308 294 195 190 174+8 = 182 176 153 152 146 143 142 140 136 130+47 = 134 131 131 131 127 120 111 106 106 103 102 98 98 98 96 83 + 138 94 92 87 83 + 4 = 879 39+12 + 22 + 14 = 8710

2001.

99 38 20 41 40 14 4 0 17 0 27 43 23 13 0 15 20 6 2 2 9 44 6 34 + 1 1 6 18 20 0+3=3 0 25 0 9 12

1948.

promjena

+162 +149 +152 +143

+121 +131 +121 +118 +109 +97 +97 +97 +92 +93 +94 +87 +78 +75

Zabiljeena su i 4 Jeliia. Rije je o pripadnicima istoga roda. U popisu iz 1948. zapisivani su kao eli, a 2001. bilo je 83 elia i 13 elia. 9 1948. zapisivani su iskljuivo kao Obivai, a 2001. nahodimo i 4 Opivaa. 10 39 nositelja prezimena po popisu iz 2001. zabiljeeno je kao Raji, 12 kao Raji, 22 kao Rai i 14 kao Raji (1948. svi su bili popisani kao Raji) iako je rije uglavnom o pripadnicima istog roda Rai(evi) koji podrijetlo vue iz Strmice u Popovu odakle se doselio u Hutovo, a danas je veoma brojan u mnogim naseljima u hercegovakim opinama Neum, Stolac i apljina te u gradu Metkoviu. Razliitom sam zapisivanju ovoga prezimena bio svjedokom i tijekom kolovanja u Metkoviu kada sam kolsku klupu dijelio s Ivonom Raji i Igorom Raiem. Rije je o djeci dvojice brae. Raiarambau iz Metkovia kao jednog od osloboditelja Neretvanske krajine od Turaka spominje i Andrija Kai Mioi.

49

35. 36. 36. 38. 38. 40. 40. 40. 40. 44. 44. 44. 44. 48. 48. 50. 50. 52. 53. 53. 53. 56. 57. 58. 58. 60. 61. 61. 61. 61. 65. 66. 67. 67. 67. 70.
11 12

Druijani Petkovi Prusac Krei Rastoi Bulum Glavini Manenica Zovko Brei Ragu Musulin Mijo12 Gabri Veraja Popovi Plea Nikoli Barbir Galov Rodin deri Grmoja Miji Mustapi Pehar Bubalo Gujinovi Senta erlek arapina Obrvan Bokan Dragovi Marui Bokovi

85 84 84 83 83 82 82 82 82 81 81 81 51+30 = 81 80 80 75 68+7113 = 75 74 71 71 71 67 64 63 63 48+4+7 = 5914 58 58 58 4115+17 = 58 56 54 52 52 52 51

6+1+3=1011 2 12 14 5 1 8 23 21 28 0 9 10 107 79 24 8 18 9 0 6 4 10 57 5 2 6 1 4 0 14 7 7 27 10 23

+75 +82 +72 +69 +78 +81 +74

+81 +72 +71

+75 +62 +71 +65 +63 +54 +58 +57 +52 +57 +54 +58 +42 +47 +45 +42

Jedan je Druijani 1948. zapisan kao Druzijani, a 3, pogreno, kao Dranovi. 2001. zabiljeen je 51 Mijo i 30 Mioa, a 1948. prezime je zabiljeeno iskljuivo kao Mijo. 13 Sedmero Pleaa po popisu iz 2001. zapisano je kao Plea, a po popisu iz 1948. prezime je zapisano iskljuivo kao Plea. 14 Rije je o istome rodu ije je prezime po popisu iz 2001. zabiljeeno i kao Pear (4 nositelja prezimena) i kao Pejar (7). U neretvanskim govorima suglasnik h gotovo je potpuno iezao iz ikavskih govora dok je u ijekavskima, vjerojatno pod dubrovakim utjecajem, uuvan u odreenim kategorijama i eim rijeima. 15 Po popisu iz 2001. 17 je erleka zabiljeeno kao erlek.

50

71. 72. 72. 72. 75. 75. 77. 77. 77. 80. 80. 80. 83. 83. 83. 86. 87. 87. 89. 89. 89. 92. 93. 93. 93. 96. 96. 98. 98. 98. 98. 98.

Sren Arnaut Taslak Zloi Boras Gali Paponja imunovi Vrnoga Bajo Maji Romi Jelavi unji Tomi Dropuli Ivankovi Jeramaz Matievi Previi Vukovi etka Bjeli Puljevi Medi Ostoji Ujdur Borovac Gnje Golemac Knei Mari

51 49 49 43 + 616 = 49 48 48 47 47 47 45 45 45 42 42 42 18 + 2317 = 41 40 39 + 1 = 40 39 39 39 38 37 37 37 36 36 35 35 35 35 35

0 11 7 0 0 3 0 0 7 0 17 1 22 16 12 3 12 37 15 0 0 2 1 40 1 6 5 17 6 21 0 0

+51 +38 +42 +49 +48 +45 +47 +47 +40 +45 +44 +30 +38 +28 +39 +39 +36 +36 +36 +30 +31 +29 +35 +35

Iz tablice 2. razvidno je da su se dogodile velike promjene u brojnosti metkovskih rodova. Gabrii i Veraje koji su bili prvi odnosno trei po brojnosti po popisu iz 1948. pali su na 48. mjesto, Mijii, Jeramazi i Puljevii vie nisu ni meu 50, a Magzani, Medari, Popovci i Vuice ni meu 100 najbrojnijih metkovskih prezimena. Znakovit je podatak da se po popisu iz 1948. svaki 28. Metkovac prezivao Gabri, a danas tek svaki 173. Ugrubo bi se moglo ustvrditi
Po popisu iz 2001. zabiljeeno je i 6 Zlojia. Po poisu iz 2001. u Metkoviu je ivjelo 18 Dropulia i 23 Dropuljia, a 1948, troje Dropulia. Rije je, dakako, o istome rodu.
16 17

51

da broj nositelja gradskih prezimena, tj. onih kojih nema po okolnim neretvanskim selima, ako izuzmemo Dubravicu i Gluce, stagnira (npr. Jeramaz, Miji) ili ak pada (npr. Gabri, Magzan, Medar, Puljevi, Vuica) i izumire (Cviti). Donekle su iznimka Majii i Matievii kojima se broj gotovo utrostruio, ali im je relativna brojnost ipak pala jer se stanovnitvo Metkovia u istome razdoblju vie nego uetverostruilo. Broj je pak nositelja prezimena doseljenih iz neretvanskih sela (npr. Arnaut, Bajo, Barbir, Barii, Batinovi, Bebi, Bjeli, Bokan, Borovac, Bulum, Crnevi, arapina, eli, Galov, Gnje, Gujinovi, Ivankovi, Jerkovi, Kaleb, Knei, Krstievi, Kuran, Marevi, Marui, Mateljak, Medi, Nikoli, Obradovi, Obrvan, Obiva, Ostoji, Prusac, Rastoi, Romi, Senta, etka, unji, Talaji, Taslak, Ujdur, Veki, Vidovi, Vrnoga, Vukovi, Zloi, deri) i starosjedilakih prezimena iji su nositelji ivjeli ili i danas ive u susjednim neretvanskim selima (npr. Ili, Volarevi) porastao. Iznimka su Veraje kojima broj stagnira iako ih je i danas 28 u Bijelome Viru, 4 na Dubravici i 2 u Glucima. Meu 20 najbrojnijih prezimena samo su dva koja bi se mogla nazvati starosjedilakima (gore navedeni Volarevii te Dominikovii koji su se u Metkovi doselili11 1781. iz Otria; D. Vidovi 2007 : 100), tri su doseljenika hercegovaka18 (Jurkovi, Kozina i utalo), a u skupini brojnijih prezimena najvie je onih koje nalazimo po susjednim neretvanskim selima, uglavnom na desnoj obali Neretve (iznimka su Matii koji su se doseljavali i iz zapadne Hercegovine i iz Otria, ali u najveemu broju ipak iz Vidonja te Obradovii doseljeni uglavnom iz Dobranja i Vidonja, no u znatnoj mjeri i iz istone Hercegovine). Upravo je snanije doseljavanje iz sela na desnoj obali Neretve dovelo do toga da ikavica ak i na lijevoj obali Neretve polako istiskuje stariju ijekavicu (u dijelovima Metkovia te u priblatskim slivanjskim zaseocima; u Kleku i Slivnu Ravnome ijekavski govor i danas pretee) tako da je Neretvanska krajina jedno od rijetkih podruja u kojima je, iz sociolingvistikih razloga (prije svega zbog veoma izraenoga osjeaja pripadnosti Dalmaciji) ugroeni ijekavski12 govori19. Meu 100 najbrojnijih prezimena po popisu iz 2001. nalazimo 18 prezimena koja 1948. nisu imala nijednog nositelja: Bajo (iz Dobranja), Boras (iz Vida i okolice Ljubukog), erlek (iz Vidonja), Galov (iz Vidonja), Jurkovi (doselili su se uglavnom iz Gabela Polja, potjeu s Brtanice), Knei (iz Mihalja
18 Pridjev hercegovaki treba shvatiti vie uvjetno s obzirom na injenicu da je 90% dananjega stanovnitva Neretvanske krajine podrijetlom iz te nam susjedne pokrajine. Pitanje je samo u kojem je tko iseljenikom valu pristigao. 19 Prosjean Neretvanin ijekavske govore doivljava kao hercegovake iako su i neretvanski ikavski i neretvanski ijekavski govori podjednako slini zapadnohercegovakim ikavskim odnosno istonohercegovakim ijekavskim govorima. Uostalom, i opuzenski je mjesni govor, koji prosjean Neretvanin doivljava najdalmatinskijim, zapravo odraz negdanjega gabeoskoga govora jer se veina Opuzenaca u grad doselila nakon ponovnoga pada Gabele pod tursku vlast poetkom 18. stoljea. Na kominski je pak mjesni govor utjecala i brojna skupina doseljenika iz istone Hercegovine (iz Zaablja potjeu umani i Popovii, Scipioniji su drevni epanovii iz Ravnoga u Popovu, a Vlahovii su po predaji iz Ljubinja) tako da je sve do najnovije "dalmatinizacije mjesnoga govora glagolski pridjev radni zavravao na o (doo, poo, bio). Te su injenice neobino bitne za ouvanje dijalektne raznolikosti u Neretvanskoj krajini i izgradnju snoljivijeg odnosa prema drukijima jer su i neretvanska ikavica i ijekavica podjednako vane i podjednako drevne, svaka u svome arealu.

52

i Gluaca), Komazin (iz Vidonja), Kozina (doselili su se iz okolice Ljubukog), Kuran (doselili su se uglavnom iz Kobiljae), Mari (s Gologa Brda i Dubrava, ali i iz okolice Ljubukog), Paponja (uglavnom iz Gabela Polja), Previi (s Previi odakle su se razgranali po Hercegovini i Hrvatskoj), Ragu (uglavnom iz okolice Stoca), Sren (iz Dobranja i Slivna), imunovi (iz Otria i zapadne Hercegovine), Vidovi (uglavnom su doli iz Vidonja, manjim dijelom iz Pruda te jedna obitelj iz Vojvodine), Vukovi (iz Krvavca i Kule Norinske) i Zloi (iz Otria i Podrujnice). U porastu je i broj novih doseljenika iz susjedne Hercegovine: osim gore navedenih Jurkovia, Kozina, Maria, Paponja, Previia i Ragua, znatno se poveao i broj Bubala, Galia, Kreia, Pavlovia, Primoraca i utala. Iz Hercegovine je u najnovijemu doseljenikome valu sigurno doselio i odreeni broj nositelja prezimena koja su esta s obje strane granice (npr. Barii, Boras, Bokovi, Dodig, Golemac, Ili, Ivankovi, Jelavi, Jeli, Mati, Mustapi, Nikoli, Obradovi, imunovi itd.), a kadto ista prezimena nose i ljudi iz veoma udaljenih krajeva (primjerice, u Metkoviu ima Ilia s Visa, Vidovia iz Vojvodine itd.). Rezultati popisa pokazuju i smanjenje broja nositelja srpskih prezimena: kako u Metkoviu, tako i u Glucima. Neko najbrojnije srpsko metkovsko prezime Popovac danas nosi gotovo dvostruko manje Metkovaca nego 1948., a najizrazitije se smanjenje nositelja srpskih prezimena20 vidi na primjeru Bojbaa kojih je 1948. u Glucima bilo 51, a 2001. samo 11 (u samome Metkoviu ivjelo je 2001. 11 Bojbaa, a 1948. nijedan). Najbrojnije je srpsko prezime u Metkoviu po popisu iz 2001. Arnaut (49 nositelja prezimena), a slijede ga Kneii (35) i Kadijevii (34). Nadalje, u velikom su porastu dvostruka prezimena, to svjedoi o sve veoj elji Metkovki da zadre djevojaka prezimena (npr. Cigrovski Kljusuri, Gluevi Kozina, Juriin Bjeli, Nui Vukovi, Vuica Glaviki itd.). Dakako da su rezultati popisa stanovnitva iz 2001. podloni kritici. Znatniji je porast nositelja doseljenikih hercegovakih prezimena dijelom vjerojatno izazvan i injenicom da su mnogi njihovi nositelji prijavljeni u gradu iako u njemu ne13 ive.21 S druge strane, i autor se ovih redaka mora posuti pepelom jer radi izvan Metkovia i zapravo u gradu ne ive iako ima prijavljeno prebivalite, no to je ve problem (pa i odraz) stanja u dravi (pa i, da se izrazimo politikim argonom, "stanja u regiji).

21 Poprilino je zoran primjer Pruda u kojemu po popisu iz 2001. ivi 28 Jurkovia. Za usporedbu, u telefonskome je imeniku naveden tek jedan.

53

3. POSTANJE METKOVSKIH PREZIMENA22

3.1. PREZIMENA NASTALA OD OSOBNIH IMENA Najvei je dio obraenih metkovskih prezimena (57 ili 46,34%) nastao od osobnih imena. Podjednak broj prezimena motiviranih narodnim i prezimena motiviranih kranskim14 imenima (koja uglavnom potjeu iz latinskoga)23 neretvanska je osobitost jer zbog odredaba Tridentskoga koncila (1545. 1563.) da se djeci nadijevaju imena svetaca zatitnika u mnogim hrvatskim krajevima izrazito preteu kranska imena. Samo su dva prezimena motivirana muslimanskim osobnim imenom, to svjedoi o veoma slabome uspjehu islamizacije iako je Metkovi pod turskom okupacijom bio vie od 200 godina. I prosjenome su govorniku hrvatskog jezika znaenjski prozirna sljedea prezimena nastala prema kranskim imenima: Barii (< Baria < Bartolomej), Dominikovi (< Dominik), Gabri (< Gabro < Gabrijel), Ili (< Ilija), Ivankovi (< Ivanko < Ivan),15 Jerkovi (< Jerko < Jeronim), Mari (< Mara < Marija), Mati (< Mate/Mato24 < Matej), Jurkovi (< Jurko < Jure < Juraj), Miji (Mijo < Mihovil), Nikoli (< Nikola), Pavlovi (< Pavao) i imunovi (< imun). Tek su neto neprozirnija16 prezimena: Margeta (pokraeno od Margareta), Marui (< Marua < Mara < Marija), Mateljak (< Mateljak < Mate/Mato < Matej), Matievi (< Mati25 < Mate/Mato < Matej), Mijo (< Mijo < Mijo < Mihovil). Prezime pak Marevi nastalo je od imena Maroje (< Marin), to vidimo iz matinih knjiga gdje su nositelji toga prezimena upisivani kao Marojevi, a prezime Krstievi od osobnog imena Krsti (< Krsto < Krstislav) koje se dovodi u svezu s imenom Kristofor. Iako se i onomastikoj literaturi prezime Jaki najee povezuje s osobnim imenom Jako (< Jakov), za neretvansko podruje ini se vjerojatnijim da je nastalo prema enskome imenu Jaka (nastalome prema mukome osobnom imenu Jakov). Prosjenome su Hrvatu posve neprozirna prezimena Veraja i Talaji tvorena imenskim sufiksom -aja, a oba nastala prema svetakim imenima. Prezime Veraja dovodi se u svezu sa svetakim imenom Veronika (Veraja < Vera < Veronika; usp. lat. Berinus < Verinus; Sk 1:217), a Talaji sa svetakim imenom17 Tadija (Talaja < Tale < Tadija).26 Hrvatskim su narodnim imenima motivirana prezimena: Bjeli (< Bjeli < Bjeloslav), Bokan (< Bokan < Boko < Boidar), Boras (< Boras < Boro < Borimir/ Borislav), Borovac (< Boro < Borimir/Borislav), Bokovi (< Boko < Boidar),
Biljeim 27 prezimena motiviranih narodnim, a 23 prezimena motivirana svetakim imenom. U sjeveroistonome (ijekavskom) dijelu Neretvanske krajine prevladava lik Mato (tako je po Stanju dua upe Vidonje 1991. zabiljeeno 16 nositelja imena Mato i tek jedan Mate), a drugdje Mate. 25 Hipokoristiki sufiks -i neko je bio plodan na neretvanskome i zapadnohercegovakome podruju te biljeimo osobna imena i prezimena kao to su Dragi, Juri, Mati, Pavli, Petri, Radi, Rai itd. 26 U Metkoviu i danas ivi jedna nositeljica prezimena Vitaji ije je prezime motivirano antroponimom Vitaja (nastalom prema imenu kranskoga sveca Vitala).
23 24

54

Crnevi (< Crnko < Crnomir), Cvita (< Cvita; usp. Cvijeta), Jela (< Jela < Jela),18 Jelavi (< Jelava < Jela), Krei (< Kreo < Kreimir), Medak (< Medak < Medo27), Medi (< Medo), Milan (< Milan < Mile < Miloslav), Obradovi (< Obrad), Ostoji (< Ostoja), Petkovi19(< Petko < Petar), Puljevi (< Puljo28), Rai (< Rai < Rajica < Radoslav), Rodin (< Rodin < Rodoslav), Veki (< Veko < Velimir), Vladimir (< Vladimir), Vukovi (< Vuko < Vuk), Vuica (Vuica < Vujo < Vuk), Vukosav (< Vukoslav), Vuka (< Vuka < Vuk) i Zloi (< Zlojo < Zloko). Osobno ime Vuk, njegove izvedenice kao i imena Grdan ili Zloko (usp. zao) sluila su kao zatita od zlih duhova i smrti pri porodu. U prezimenu Dragovi (kao i kod prezimena Marevi) dolo je do stezanja skupine -oje (neko su se Dragovii pisali kao Dragojevii). Stariji je lik prezimena Jeli bio Jelii te ga izvodimo od hipokoristinoga enskoga osobnog imena Jelica (< Jela < Jelena). Za prezime Vidovi ne moe se s potpunom sigurnou ustvrditi je li motivirano kranskim imenom Vid ili narodnim imenom Vidoslav. Vidovii iz Vidonja zapisivani su i kao Vidani (< Vidan) i Vidojevi (< Vidoje). Hibridna tvorba od slavenske antroponimne osnove Drugi latinskoga sufiksa -ian(us) uuvana je u prezimenu Druijani. Vlaki je supstrat utjecao na nastanak prezimena Senta i Senti (< Svetin < Svetomir; usp. rum. sfnt svet). Muslimanskim su imenom motivirana prezimena Mustapi i Ujdur. Neko su se nositelji prezimena Mustapi (podrijetlom iz Hutova) prezivali urevi (< ura) te je novo prezime nastalo najvjerojatnije zbog toga to su urevii kao mletaki nadarenici na prijelazu iz 17. u 18. stoljee dobili zemljita koja su neko bili u posjedu Mustapae, prvoga turskog gospodara Gabele, koji je u Gabeli oko 1559. sagradio obrambenu tvravu zbog koje je Gabela dugo nazivana itlukom (< tur. iflik feudalni posjed, zaselak na feudalevu imanju; M. Vidovi 2000:513). Prezime se Ujdur dovodi u svezu s muslimanskim osobnim imenom Hujdur (posueno iz hebrejskoga u kojemu homonimni apelativ oznauje lava) koje navodi i Ibrahim Kemura (2000:49) u svojem popisu.

27 Osobno ime Medo potvreno je u hrvatskome antroponimijskom sustavu od 10. stoljea (imunovi 2006:306). Ojkonim Metkovi dovodi se u svezu s osobnim imenom Metko koje se takoer izvodi od apelativa medvjed. Obitelj Metkovi po kojoj je grad prozvan jo je poetkom 18. stoljea ivjela u Gabeli. Talijansko ensko osobno ime Orsula (koje je kao i talijansko muko ime iz pokrajine Emilia Romagna Orso nastalo prema latinskome ursus medvjed) odrazilo se u prezimenu Oruli, a osobno ime Urso (osobno ime biljeito za junu Italiju koje se takoer dovodi u vezu s latinskim ursus medvjed) u prezimenu Palaversa (pri emu prvi lan navedenoga dvolanog prezimena dolazi od mletakoga parun to je u poetku oznaivalo starijega lana ugledne obitelji, a kasnije je znailo isto to i pridjevak barba ili jor u Dalmaciji; usp. i prezime Parun; imunovi 2006:240). 28 Prezime se Puljevi poesto dovodi u svezu i s Puljom (Apulijom, talijanskom pokrajinom) te je, po tome tumaenju, nadimakoga postanja i oznauje niska ovjeka, no kako je ime Puljko u Konavlima potvreno 1489. (KV 1:21) prednost u tumaenju dajem postanju od osobnog imena.

55

3.2. PREZIMENA NADIMAKOGA POSTANJA Nadimkom je motivirano 48 obraenih metkovskih prezimena (39,02%). Meu njima je veoma velik broj prezimena motiviranih podrugljivim nadimcima. Za razliku od prezimena motiviranih osobnim imenom u kojima je inojezini utjecaj gotovo iskljuivo latinski (zbog utjecaja Katolike crkve), ta je skupina prezimena mnogo otvorenija prema drugim jezinim sustavima te u njoj nahodimo tragove prije svega turskoga, ali u znatnoj mjeri i albanskoga i vlakoga jezika. Vanjtinom negdanjih20nositelja motivirana su sljedea prezimena: Bui29 (< alb. bush bucmast), eli (< elav < tur. kelav pljeiv), Delija (< delija junak, kran ovjek < tur. deli21jak, silovit), Gali (< gal crn), Galov (< gal crn), Glavini (glavina velika glava30), Golemac (golem ovjek), Malenica/ Manenica (< malen) i Plea (< plea pleat ovjek). Metaforizacijom su od razliitih apelativa kojima se oznauje dijete nastala prezimena Bebi (< bebo malo22muko dijete31; ARj), Gnje (< gnjeak dobro uhranjeno, debelo dijete; ARj 3:221), Kei (< kea ensko dijete koje se kesi; ARj 4:942) i Kuran (< kuran aljiva rije za dijete; ARj 5:810). Postanje prezimena Gluevi (< gluac gluh ovjek), Romi23(< hrom), Topi (< topal ovjek s jednom kraom nogom < tur. topal) i Toplak32 (< topal ovjek s jednom kraom nogom < tur. topal) uvjetovano je tjelesnim nedostatcima njihovih prijanjih nositelja. Rodbinskim su odnosima motivirana pak prezimena Bajo (< bajo brat od milja) i Maji24(< maja majka od milja).33 Odrazom su naina ivota i ulogom u drutvu prvotnih nositelja motivirana prezimena Dodig (< dodig doseljenik, pastir odlazi sa stokom u potrazi za panjakom), Jaramaz/Jeramaz (< jaramaz kranin koji je prividno prihvaao islam radi povlastica, a privatno uvao staru vjeru < tur. yaramaz nevaljao, neupotrebljiv < tur. yaramak valjati, vrijediti) i Knei25(< knez seoski glavar34). Pretkranska se puka vjerovanja ogledaju u prezimenu Vitica (< vjetica). Od podrugljivoga su nadimka na29 Prezime se dovodi u svezu i s osobnim imenom Budimir, no s obzirom na injenicu da je veoma rasprostranjeno na dinarskome podruju vjerojatno je nastalo od podrugljivog nadimka. 30 ARj (3:180) biljei i ime Glavina. 31 Milan Nosi (1998:174) dovodi prezime s rumunjskim antroponimnim korijenom *Bebi alb. apelativom beb zjena. injenica jest da su na Kosovu u 14. stoljeu potvrena osobna imena Bebej i Bebeevi (Grkovi 1983:157), za koja i autorica tvrdi da su neslavenskoga podrijetla, a u Konavlima nahodimo osobni nadimak Bebo, tako da i Nosievo miljenje moramo uzeti u obzir. 32 Homonimno je prezime zabiljeeno i u Meimurju gdje ga se dovodi u svezu s pridjevom topao i nazivom za topli vjetar (Frani 1999:511). U krajevima koji su dugo bili pod turskom prevlau i gdje su esti pogrdni nadimci (kao to je u Neretvi) ini se loginijim tumaenje traiti u navedenome turskom apelativu koji oznauje hroma ovjeka. Uostalom, osim prezimena Topi, istoga je postanja i prezime Topalovi u Dubravicama u oblinjemu Gracu i izumrlo prezime Topal iz Orahova Dola. 33 Istoj skupini pripadaju i prezimena Brajkovi (< brajko < brat) i Majica (< majica < majka) koja nisu meu najeima u Metkoviu, ali su takoer zastupljena. 34 Slinoga je postanja i prezime Kaznai. Kaznac je, naime, seoski glavar (usp. alb. kasneci).

56

mijenjenoga ljudima "iaena ponaanja nastala26 prezimena Obrvan35 (< obhrvan shrvan), unji (usp. unje ovjek slabe pameti i slaba tijela; ARj 17:884), deri (< dero izjelica). Raznoraznim su predmetima iz negdanje svakodnevice27motivirana prezimena Batinovi (< batina36), Bulum28 (usp. vla. bulumac37 soha), arapina (< tur. orap29 biva38), Pehar30(< pehar39), ukovez (< ukovez povez koji se stavljao jarcu prije klanja; usp. alb. shuk bezrog) i Taslak (< taslak neobraeno drvo od kojega se pravi razno drveno teako31orue40 < tur. taslak). Razmjerno je velik i broj imena nastalih prema32nazivima za ivotinje: Brei (< bree41 pas < tal. bracco < germ. brakko; Vinja 1:68), Kaleb (< kaleb galeb), Kljusuri (< kljuse), Magzan (< mazga; u prvim su upisima u metkovskim maticama iz 1757. zabiljeeni kao Mazgan; M. Vidovi 2000:265), Prusac (< prusac konj koji prusa, koji u kasu die odjednom obje lijeve pa obje desne33noge42), Sren (< sren strljen), iljeg (< iljee janje34starije od godinu dana43, usp. alb. shileg dvogodinji ovan), etka (< etka lisica; usp. alb. shetk). Prezimena Gujinovi (< guja lukavac, prepredenjak < guja) i Kozina (< kozina runjav ovjek < kozina kozja koa < koza) naknadno su dodatno metaforizirana iako u sebi takoer sadre naziv za ivotinju. Prezime Bubalo motivirano je nazivom za ivotinjski eludac, dok se prezime Paponja povezuje s apelativom papak (> paponjak mali papak). Pridjev *ut kojim se oznauje bezroga ivotinja odrazio se u prezimenu utalo (zanimljivo je da muslimana iz Dubrava kod Stoca stanovnici sela Gluci zovu uto). Od naziva za biljke nastala su prezimena Bukvi (< bukva) i Zovko (< zovina bazga). Korijen je pak prezimena Dropuli u apelativu drop ostatak od zgnjeenoga groa.
35 Obrvani su podrijetlom od Oberana u Veljoj Mei, no iako su ova dva lika naizgled slina, postanje im je posve razliito. Nadimak Oberan, od kojega je poslije nastalo prezime, oznauje ovjeka koji ivi na oberu, strmoj padini brda. 36 Osobno ime Batina zabiljeeno je u hrvatskome antroponimskom sustavu u 13. stoljeu (eleznjak 1969:23). 37 Petar Skok (Sk 1:234) biljei i apelativ buluma itko zamijeano brano kojim hljebari podmazuju hljeb kad je upola peen. Po predaji su Bulumi prezime dobili po tome to se jedan od njihovih predaka oenio bulom (muslimankom). 38 U starijim je tekstovima prezime zabiljeeno kao orapina. 39 Prezime je Pehar u hrvatskoj antroponimiji zabiljeeno veoma rano, 1395. (ARj 9:757). 40 U mjesnome govoru postoji glagol taslaiti koji znai obraivati to (prije svega drvo), a u prenesenome znaenju i tui koga. 41 Apelativ bree nije iv u mjesnome govoru, ali je zabiljeen frazem laje ko bree. Apelativ kue tene nije zabiljeen u hrvatskim rjenicima, ali je prezime Kui (usp. slov. kua/kua pas) i danas ivo na neumskome podruju (odakle su se Kuii doselili u Gabelu i Vid) pa je mogue da je taj apelativ neprozirna postanja (Petar Skok za osnovu ku-, iz koje izvodi i apelative cucak, kuak, kuka i kuja nahodi i u albanskome, turskome, maarskome te u romanskim jezicima, tvrdi da je onomatopejska, ali ne navodi indoeuropsku rekonstrukciju; Sk 1:279) neko bio iv na neretvanskome i hercegovakom podruju. 42 U slovenskome jeziku postoje apelativi prusa i prusec u istome znaenju (SSKJ 4:272). ARj (12:527) biljei glagol prusati visoko podizati nogu pri hodu (ARj 12:527). U poljskome su antroponimskom sustavu u 13. stoljeu zabiljeena osobna imena Prusin i Prusota (eleznjak 1969:20, 57). 43 Za iljee Neretvani kau da nije ni janje ni ovan.

57

3.3. PREZIMENA OD NAZIVA ZANIMANJA Ovoj skupini35pripada 7 prezimena (5,69%): Barbir (< barbir seoski lijenik < tal. barbiere brija44), Kovaevi (< kova), Medar (< medar skuplja i prodava meda), Musulin (< musulin obrtnik koji izrauje odjeu od pamune tkanine < musulin/muelin vrsta tkanine nazvana po36irakome gradu Mosulu < tal. mussolino), Obiva (< opiva iva), Popovi (< pop sveenik) i Volarevi (< volar ovjek koji ore s pomou volova45). U drugim je krajevima udio ove skupine prezimena razmjerno velik (primjerice, u Meimurju dosie 16%; usp. Frani 2002:86), to potvruje injenicu da je obrtnitvo u Neretvanskoj krajini i u samome Metkoviu do 19. stoljea bilo slabo razvijeno. 3.4. PREZIMENA NASTALA OD ETNIKA I ETNONIMA Prezimena nastala od etnika i etnonima uglavnom su nastala nakon doseljenja u novi zaviaj. Tako su se Arnauti37(< Arnaut Albanac) neko prezivali Dropi (Dropii i danas ive u Gabeli), Rastoii (< Rastoka) Kvesi (< kvesa onaj koji stri46), a Ragui (< Raguza Dubrovnik) Veselii (< Vesel). Posebno je zanimljivo prezime Popovac (< Popovac doseljenik iz Popova). Metkovski su pravoslavci Popovci, naime, neko nosili prezime Bokovi (rodom su iz Mrkonjia u Popovu), a dananji su metkovski Baguri (< bago ovjek krivih nogu; usp. tur. bglmek biti iskrivljen) potomci Miletia (< Mileta < Mile < Miloslav) zvanih Paprica (< paprica prznica, ovjek sklon ljutnji) koji su u maticama neumskoga Graca zabiljeeni kao Popovac i Trnanin (Trnina je selo u Popovu). Slino je i s Previiima koji su nosili i pridjevke ili prezimena Boganev (< Boganac < Bogomil), Drma (usp. Drman < Drmitar < Dimitar < Dimitrije), Bra (< brat) i Brzizec (< brzizec brz kao zec). Prezime Grmoja nosili su doseljenici iz Crvenoga Grma u Pojezerju, a Primorac doseljenici iz Dalmacije u Hercegovinu. Vrnoga je ovjek koji ivi iznad (vrh) dola i odnosi se na stanovnika upe Vrhdol koja je obuhvaala Zabiokovlje (sredite joj je bilo u Zagvozdu). Ukupno je 9 prezimena (tj. 7,32%) motivirano etnikom ili etnonimom. Na temelju njih doznajemo za dva glavna povijesna pravca doseljavanja u Metkovi (potvrena i u povijesnim vrelima): na lijevu se obalu Neretve (esto preko dalmatinskoga dijela Zaablja) doseljavalo stanovnitvo iz istone Hercegovine (Popovo i hercegovaki dio Zaablja), a na desnu stanovnitvo (esto preko Vrgorske krajine i Pojezerja) iz zapadne Hercegovine. Prezimena Arnaut, Pri44 45 46

strati.

Brijai su naime putali krv ivotinjama, a po selima su esto bili i zubari. Volar je bio i naslov niega hrvatskog plemstva. RSKNJ (9:404) biljei glagol kvesiti u znaenju kaiti o neto, veati te odudarati veliinom, dimenzijama,

58

morac, Ragu i Vrnoga nastala su pak znatno prije doseljenja njihovih nositelja u Metkovi. Udio je ove skupine prezimena takoer razmjerno malen, no s obzirom na injenicu da se iz Neretvanske krajine od turskih osvajanja do osloboenja od Turaka znatno vie iseljavalo nego useljavalo, to je posve oekivano. 3.5. PREZIMENA NEJASNE ILI NEPOZNATE MOTIVACIJE U ovoj su skupini najzanimljivija prezimena erlek i Komazin. erleci su u 18. stoljeu prebjegli iz Dobrova u neumskome Gracu u vidonjski zaselak Deletin (D. Vidovi 2005:158). U Dobrovu su se prezivali Butigan (< butigan vlasnik trgovine < butiga trgovina < tal. bottega), a njihovo je38prezime vjerojatno nastalo hibridnom tvorbom od hrvatskoga korijena (< erati < tjerati) i turskoga sufiksa -ek.47 Prezime Komazin zavreuje pak posebnu pozornost. U turskom postoji particip komaz (< konmaz) koji bi se mogao izvesti od glagola konmak nastaniti se. Komaz39bi bio onaj koji se ne nastanjuje, nomad.48 Na aloglotsku osnovu potom se dodao hrvatski sufiks -in. Lik Komasinovi zabiljeen je u Ravnome 1711. (Kriste 1999:223). Starije je prezime Komazina bilo Lui (< Luka).

4. ZAKLJUAK
U ovome su radu obraena su najbrojnija metkovska prezimena u razdoblju 1948. 2001. Iako je rije o razmjerno kratkome vremenskom odsjeku, vidljivo je da su se dogodile velike promjene u najveoj mjeri prouzroene izvanjezinim okolnostima. Naime, stanovnitvo se grada Metkovia u obraenome razdoblju uetverostruilo, a Domovinski rat i rat u susjednoj Bosni i Hercegovini dodatno su promijenili demografsku sliku toga podruja te ubrzali i pojaali doseljavanje stanovnitva iz susjedne Hercegovine. Takoer, iz rezultata popisa stanovnitva 2001. vidljivo je i da je vie od polovice pripadnika srpske manjine napustilo Metkovi. Sve se to, dakako, odrazilo na brojnost pojedinih prezimena u samome gradu. Najzorniji je primjer promjena pad Gabria i Veraja, starosjedilakih metkovskih prezimena, s 1. odnosno 3. na diobu 48. mjesta te injenica da se meu 10 najbrojnijih rodova po popisu iz 2001. nalazi ak 6 koji nisu bili ni meu 30 najbrojnijih po popisu iz 1948. ak i najbrojnije metkovsko prezime Bebi (jedno od etriju prezimena, uz
47 Zanimljiv je primjer hibridne hrvatsko-turske tvorbe nahodim i kod prezimena uvelek gdje je na hrvatski antroponim uvela (< uvo < Johannes < Ivan; usp. ivan < Johannes < Ivan) dodan turski sufiks -ek. 48 Na ovu me mogunost, uz napomenu da je iznesem sa za to potrebnom dozom opreza, upozorio Ekrem auevi na emu sam mu neizmjerno zahvalan.

59

Volarevie, Jerkovie i Krstievie koja su po rezultatima obaju popisa meu 10 najbrojnijih) biljei razmjeran pad (1948. svaki se 31. Metkovac prezivao Bebi, a 2001. tek svaki 45.). Postanje je metkovskih prezimena pak posebno zanimljiva tema zbog razmjerno velikog udjela prezimena koja dosad nisu obraena u antroponomastikoj literaturi. Velik udio prezimena nastalih prema narodnim imenima te izrazito raznolik i raznojezian nadimaki sustav koji ukazuje na tjelesne posebnosti (prije svega na nedostatke), mentalitet i duevne osobine (napose mane) neto je novo i razmjerno nepoznato u onomastici te ite nova i potpunija istraivanja. Literatura: 1. 2. 3. 4. 5. 6. 7. 8. 9. 10. 11. 12. 13. 14. 15. ARj = Rjenik hrvatskoga ili srpskog jezika 1880. 1976. Zagreb: JAZU. BARI, HENRIK 1950. Renik srpskoga ili hrvatskoga i arbanaskoga jezika. Zagreb: Izdavaki zavod JAZU. BEBI, JOSIP 1983. upa Opuzen. Opuzen: upski ured Opuzen. BEBI, JOSIP 1990. upa Slivno Ravno. Split: Crkva u svijetu. FRANI, ANELA 2002. Meimurska prezimena. Zagreb: Institut za hrvatski jezik i jezikoslovlje. GRKOVI, MILICA 1983. Imena u Deanskim hrisovuljama. Novi Sad: Institut za junoslovenske jezike Filozofskoga fakulteta u Novome Sadu. Hrvatski prezimenik (priredili Franjo Maleti i Petar imunovi) I. III. 2008. Zagreb: Zagreb: Golden Marketing-Tehnika knjiga. KEMURA, IBRAHIM 2002. Muslimanska imena i njihova znaenja. Sarajevo: El Kalem. Leksik prezimena Socijalistike Republike Hrvatske (urednici Valentin Putanec i Petar imunovi), I. III. 2008. Zagreb: Institut za jezik, Nakladni zavod Matice hrvatske. KRISTE, URO 1999. upa Trebinja. Dubrovnik: upa sv. Petra (Dubrave Hrid). KV = KAPETANI, NIKO; VEKARI, NENAD 2001. 2003. Konavoski rodovi, I. III. Prilozi povijesti stanovnitva Dubrovnika i okolice. Dubrovnik Zagreb: HAZU, Zavod za povijesne znanosti u Dubrovniku. MARETI, TOMO 1885. O narodnim imenima i prezimenima u Hrvata i Srba. Rad JAZU, 81 Zagreb, 81146. MARETI, TOMO 1886. O narodnim imenima i prezimenima u Hrvata i Srba. Rad JAZU, 82, Zagreb, 69154. NOSI, MILAN 1998: Prezimena zapadne Hercegovine. Rijeka: Hrvatsko filoloko drutvo. RSKNJ = Renik srpskohrvatskog knjievnog i narodnog jezika, I. XVII. 1959. 2006. Beograd: Institut za srpskohrvatski jezik.

60

16. Sk = SKOK, PETAR 1971. 1974. Etimologijski rjenik hrvatskoga ili srpskog jezika, I. III. Zagreb: JAZU. 17. SSKJ = Slovar slovenskega knjinega jezika, I. V., 1970. 1991. Ljubljana: Znanstvenoraziskovalni center Slovenske akademije znanosti in umetnosti, Intitut za slovenski jezik. 18. IMUNOVI, PETAR 2006. Hrvatska prezimena. Zagreb: Golden marketing 19. KALJI, ABDULAH 1979. Turcizmi u srpskohrvatskom jeziku. Svjetlost: Sarajevo. 20. VIDOVI, DOMAGOJ 2007. Metkovsko stanovnitvo u doba javnoga djelovanja don Mihovila Pavlinovia. Don Mihovil Pavlinovi i Neretva: Zbornik Drugoga knjievnoga, znanstvenog i kulturnog susreta. Opuzen Zagreb: Neretvanska riznica umjetnina i inih vrijednosti, Hrvatska kulturna zaklada, 93 112. 21. VIDOVI, DOMAGOJ 2005. Nacrt za vidonjsku antroponimiju. Folia onomastica Croatica, 14, Zagreb, 147177. 22. VIDOVI, MILE 2000. Radovan Jerkovi ivot i djelo. Metkovi: Matica hrvatska. 23. Vinja = VINJA, VOJMIR 1998. 2004. Jadranske etimologije: Jadranske dopune Skokovu etimologijskom rjeniku, I, III. Zagreb: HAZU, kolska knjiga. 24. ELEZNJAK, I. M. 1969. Oerk serbohorvatskogo antroponimieskogo slovoobrazovanija. Kijev: Naukova dumka.

Domagoj Vidovi, Zagreb

61

OVJEK, KAMEN, IVOT TRG U OPUZENU ARHITEKTA NENADA FABIJANIA

Javni je prostor jedan od osnovnih, definirajuih motiva civilizacije. Nije sluajno da prostori i graevine drutvene namjene ine najupeatljiviju veinu svjetske arhitektonske arheoloke batine. Otpornost i dugovjenost kamena, materijala od kojeg su veinom sazdani, svakako ima vanu ulogu u opstanku javnog prostora kao svojevrsnog mementa suvremene civilizacije. Odnos izmeu umjetnika i kamena see u najraniju prolost ovjeka. Od nijemih totema davno zaboravljenih poganskih bogova do Michelangelova oslobaanja Davida iz odbaena monolita, od mistike megalitskih struktura do translucentnih mramornih stijena Louisa Kahna, odnos umjetnika i kamena sastavljen je od strasti, inspiracije, strepnje, tehnikog znanja i iste sree. Opuzen, pitoreskni gradi na rijeci Neretvi, jedan je u sretnom nizu junohrvatskih gradova novorazvijene svijesti o kvalitetnom javnom prostoru. Centralni trg, to se izdueno, asimetrino protee do glavne gradske crkve, nedavno je dobio sjajno novo ruho u reiji arhitekta Nenada Fabijania. Fabijanieve svjetski poznate intervencije u neprocjenjivo vrijednim jezgrama starih primorskih i dalmatinskih gradova afirmirale su ga kao vrsnog vodia kroz tisuljetnu graditeljsku batinu ovih prostora. Poevi od diskretnog ureenja Trga Petra Kreimira IV. u Pagu gdje mu uspijeva u kamenu ispriati povijest grada za koji je emotivno vezan, preko spektakularne interpolacije objekta u senzibilnom tkivu povijesne jezgre Dubrovnika, Fabijani svojom umjetnikom umjenou i superiornim tehnikim umijeem na neki nain nastavlja zaboravljenu tradiciju majstora graditelja. Ono to u Opuzenu ve na prvi pogled daje naslutiti Fabijaniev rukopis jest injenica da autor ne trai inspiraciju ni utoite u lakem putu pomodarstva novih materijala. Koristei jezik kamenitog podneblja, rafinirajui ga blagim optikim iluzijama, reducirajui motive gotovo do apstrakcije, Fabijani stvara prostornu kompoziciju to povezuje povijest i sadanjost, jasnou dana s tajnama noi, pogled s dodirom.
62

Prvi in pripada jednom posebnom zidu. Postavljen na strani trga nasuprot crkve, zid odstranjuje neeljene zateene vizure, istovremeno svjedoei o antikom naslijeu opuzenskog kraja, uvijajui svoje tkivo oko probranih eksponata. Premda svojim kontekstom potpuno razliit, ovaj zid se moe interpretirati i kao geneza nevjerojatne senzualnosti, to miroljubivo koegzistira sa svojom okolinom upravo zahvaljujui izjednaenim unutarnjim oblikovnim naponima, suprotstavljajui otrom zavretku horizontalnog zamaha zida blagu, zaobljenu inciziju gotovo erotine asocijativnosti doslovce saimljui u njoj sve slobodne oblikovne napone strukture. ivahnu, uvijek mijenjajuu kompoziciju opuzenskog zida uravnoteuje snana horizontala konzolne kamene klupe s koje se otvara sjajna vizura na trg.

63

Namjerno izokrenut kapitel antikog stupa otkriva pogled na uklesano ime istraivaa koji ga je pronaao, a podna rasvjeta nou otkriva izvorno projektirane odnose svjetla i sjene njegovoj bogatoj ornamentaciji. Ovi temeljito promiljeni detalji odaju autorovu sklonost duhovitom interpretiranju graditeljske i kulturoloke batine to se protee od ireg konteksta do posljednjeg detalja. Uvijek se igrajui s vieznajima, asocijacijama i odnosom autora s konanim korisnikom, Fabijani ni jedan aspekt svojih prostora ne ostavlja neispitanim, nevaloriziranim i po potrebi nepokorenim. Koristei dolit za dominantni materijal oploenja opuzenskog trga, autor upotrebljava filigranski obraen tradicionalni detalj rigola od zelenog jadrana kao snaan dinamiki zamah prema crkvi. Rahlost volumena obodnih zgrada vjeto je neutralizirana stvaranjem niza poprenih parternih akcenata izvedenih iz istog materijala, to zavravaju unikatno izvedenom podnom rasvjetom. Koristei suvremene materijale i tehnologiju izrade za stvaranje mistinih, gotovo poganskih forma svijetleih udubljenja, rasvjeta partera trga je jedan od onih paljivo odmjerenih trenutaka kad autor koristi suvremenost za priu o prolosti. Ulaz u zgradu gradskog poglavarstva nou biva naglaen dramatinom podnom rasvjetom, dodatno obogaujui ve spektakularnu nonu vizuru trga. Svakako najdirljiviji dio cijele prostorne kompozicije opuzenskog trga predstavlja ansambl to se nenadano pojavljuje u uvuenom dijelu trga pokraj same crkve. Golema klupa od brakoga sivca oblikovana od jednog komada, duine je gotovo osam metara i u Guinnessovoj knjizi rekorda konkurira za najveu monolitnu kamenu klupu na svijetu! Njezina senzualna skulpturalnost naprosto poziva na interakciju, nagraujui hladom pod maslinom za vrijeme sunana dana ili mekom toplinom od sunca zagrijanog kamena za svjee veeri. LED rasvjetna traka ispod klupe, jedan od rijetkih ekspli64

citno suvremenih oblikovnih elemenata cijelog zahvata, pojavljuje se samo u ulozi diskretnog medijatora napona i finoe oblikovanja klupe te je dramaturki sjajno odmjerena. Amalgam suptilnih motiva, nenametljive kompozicije i besprijekorne izvedbe novo ruho glavnog opuzenskog trga funkcionira kao emulator nostalginog, poetskog raspoloenja. Rukopis u kamenu nepogreivo odaje svog stvoritelja, ukazujui na vrijednosti estetike, kulture i naslijea. Manifestirajui autorov kreativni prosede u uvijek novom diskursu, nou drukije nego danju, ljeti drukije nego zimi, apue o tome tko smo i gdje smo, na nain kako samo nijemi kamen to moe.

Ivan Mladina, Zagreb

65

KATASTARSKO-GEODETSKA IZMJERA NA PODRUJU DELTE NERETVE

1. UVOD
Svaka moderna i gospodarski ureena drava, a Hrvatska to eli biti, mora, izmeu ostalog, imati ureenu evidenciju o nekretninama i vlasnitvu na njima. U demokratskom obliku drutvenog ureenja i trinoj privredi, za koji se Republika Hrvatska opredijelila od 1990., pravna je sigurnost, pa prema tome i pravna sigurnost u vidu pouzdane evidencije o nekretninama i vlasnitvu na njima, jedan od nosivih stupova drave. Temeljne su dravne institucije koje skrbe o javnim knjigama i u kojima se vodi evidencija nekretnina i zemljinih knjiga Dravna geodetska uprava (katastar) i Ministarstvo pravosua (sudovi). U uvodnom e se dijelu dati osnovne definicije i sadraj katastra zemljita, katastra nekretnina, zemljinih knjiga te postupak geodetske izmjere u cilju osnivanja katastra nekretnina i izradbe zemljinih knjiga. Promjenom dravnog ureenja uoeno je nedefinirano voenje podataka o prostornim jedinicama (katastarskim esticama) i provoenje razliitih pravnih postupaka nad njima. U raznim javnim knjigama, primjerenima bivem drutvenom sustavu, vidljiva je bila tenja za obezvrjeivanjem privatnog vlasnitva i drugih stvarnih prava nautrb drutvenoga vlasnitva. Posljedice su toga nesreene, nejasne, netone i obezvrijeene zemljine knjige, uvjeti nepogodni razvoju pravne sigurnosti. Do donoenja su Zakona o dravnoj izmjeri i katastru nekretnina (NN 128/99.) katastri vodili podatke o korisnicima zemljita, tj. katastar zemljita. U prijelaznim i zavrnim odredbama navedenog zakona propisano je da se, do izradbe katastra nekretnina, katastar zemljita vodi na nain kojim e se postupno prilagoavati katastru nekretnina. U operatu katastra nekretnina podaci o nositeljima prava na nekretninama nisu izvorni katastarski podaci, nego su preuzeti iz zemljinih knjiga. U drugoj varijanti katastar nekretnina izrauje se na osnovu geodetsko-katastarske izmjere istodobno s izradbom ili obnavljanjem zemljinih knjiga. Katastar nekretnina, sukladno Zakonu o dravnoj izmjeri i katastru nekretnina (NN 16/07.), evidencija je o esticama zemljine povrine, zgradama
66

i drugim graevinama koje trajno lee na njoj ili ispod nje te o posebnim pravnim reimima na Zemljinoj povrini. Uspostava modernog sustava evidencije nekretnina podrazumijeva spajanje zemljinih knjiga s digitalnim katastrom u zajedniku bazu podataka. Dravna geodetska uprava bila bi nadlena nad geometrijom prostora (tehniki dio operata), a sud nad vlasnitvom i drugim stvarnim pravima na takvoj geometriji prostora. Potrebno je togod rei i o tehnologiji izrade katastra nekretnina i izradbi (ili obnovi) zemljinih knjiga. Na temelju geodetske izmjere i podataka prikupljenih tijekom izmjere i javnog uvida elaborata izrauje se novi katastar nekretnina te zemljine knjige. Odlukom o stavljanju u primjenu novoga katastarskog operata i zemljinih knjiga dotadanji katastarski podaci i zemljine knjige vie nisu u uporabi. Iz tih uvodnih napisa dade se uoiti da se katastarskom izmjerom dobivaju geometrijski podaci o nekretninama, njihovim vlasnicima i nositeljima stvarnih prava, podaci o nainu uporabe katastarske estice i njezinih dijelova, podaci o meama i drugim granicama, povrinama te o posebnim pravnim reimima na njima. Sreeni imovinsko-pravni odnosi preduvjet su za kupnju ili prodaju nekretnina, jamstvo ulasku domaeg ili stranog kapitala na trite nekretnina. Svima je nama manje-vie poznato imovinsko-pravno stanje zemljita na podruju Neretve (melioracije, jendeenje, kupnja zemljita bez promjene novog vlasnika, zamjena zemljita, nacionalizacija, konfiskacija, arondacija, uzurpacija itd.). Gotovo su svi navedeni zahvati poduzimani bez ikakve evidencije u katastru i zemljinim knjigama. Postavlja se pitanje: to bi trebalo uiniti da se imovinsko-pravno stanje nekretnina sredi, da se dobiju pregledni, pouzdani i kvalitetni podaci o vlasnitvu, kako uspostaviti pravnu sigurnost u prometu nekretnina, odnosno kako suvereno, suvremeno i uinkovito upravljati i gospodariti prostorom Delte Neretve? Geodetsko-katastarska izmjera, kao preduvjet za obnovu katastra i zemljinih knjiga na podruju Delte Neretve, predstavlja sintezu procjena jedne skupine ljudi iz Neretve (Marinko Filipovi, Ivo Mihaljevi, Ante Vladimir, voditelj Ureda za katastar u Metkoviu, Pero Ljubi, proelnik upanijskog ureda za katastar u Dubrovniku, Branimir Gojeta, bivi ravnatelj Dravne geodetske uprave, i Zdravko Kapovi, profesor na Geodetskom fakultetu Sveuilita u Zagrebu). Izmjerom zemljita dobili bi se podaci o stvarnom stanju uivanja (koritenja) nekretnina, provele sve tehnike i upravno-pravne mjere iji bi rezultat bio izradba novog katastra i zemljinih knjiga. Tim bi se postupkom dobila jedna kvalitetna, pouzdana baza podataka koja bi omoguavala suvremeno voenje, auriranje i distribuciju prostornih podataka. Zahvaljujui toj inicijativi danas je u dolini rijeke Neretve u tijeku vie katastarskih izmjera (kojima je obuhvaeno oko 18.500 hektara, zapravo itavo aktivno podruje; slika 1.).
67

Slika 1. Grafiki prikaz podruja obuhvaenog katastarskom izmjerom (18.650 ha).

Kako se iz slike 1. vidi, dvadesetak katastarskih opina (k. o.) obuhvaeno je geodetsko-katastarskim izmjerama i izradbom novog katastra i zemljinih knjiga.

2. OPRAVDANOST GEODETSKO-KATASTARSKE IZMJERE U NERETVI

Prva i jedina katastarska izmjera na donjoneretvanskom podruju izvedena je oko 1870. tzv. grafikom izmjerom. Zemljine se knjige izrauju od 1890.
68

do 1907.: k. o. Opuzen 1890., k. o. Metkovi 1891., k. o. Desne 1900., k. o. Komin 1901., k. o. Vidonje i Slivno 1903. te k. o. Dobranje, Borovci i Vid 1907. Za k. o. Plinu i Struge zemljine knjige nikad nisu izraene, postoje samo katastarski operati. Revizija podataka knjinog dijela katastarskih operata provedena je za sve katastarske opine 1959. Za k. o. Metkovi izvrena je 1972. 1980. nova izmjera aerofotogrametrijskom metodom. Od 1980. slubeni su podaci revizije iz 1959., a zemljina knjiga za k. o. Metkovi nikada nije izraena (pojavljuje se dvostruka evidencija za isto podruje: prostorna i pravna). Ve smo ranije spomenuli tenju bivega drutvenog sustava (1945. 1990.) da ne aurira promjena na terenu i da neprekidno potie izvanknjini promet nekretninama. Posljedica je toga injenica da izmeu stanja na terenu i slubenih evidencija postoje tri geometrijska i pravna stanja koja se meusobno bitno razlikuju tako da stanje u naravi ne odgovara stanju evidencije u katastru, stanje u katastru ne odgovara stanju evidencije u zemljinim knjigama, a stanje evidencije u zemljinim knjigama ne odgovara stanju u naravi. Takvo stvarno stanje zajedno s fizikim stanjem katastarskih planova (koji su dugotrajnom uporabom i neprikladnim dugogodinjim nainom uvanja i odravanja poprilino oteeni) dovelo je do toga da struka i drava moraju energino djelovati. Primjerice, na podruju doline rijeke Neretve bivi poljoprivredni kombinat PIK Neretva raspolagao je, po vlastitoj evidenciji, sa 4873 ha zemljita. Po podacima iz zemljinih knjiga ukupno je 1350 ha uknjieno na Republiku Hrvatsku kao pravnog sljednika PIK-a Neretve. Razlika izmeu tih dviju povrina posljedica je neevidentiranosti vie eksproprijacija (danas izvlatenja), zamjena i podnijetih zahtjeva za povrat oduzete imovine. U takvim je uvjetima bila rairena i uzurpacija zemljita. Kao vrua tema nametnula se dodjela dravnoga poljoprivrednog zemljita u zakup ili darovanje (zemljite pod bivom upravom PIK Neretva) koje su, natjeajima od 1996., provodili upanijsko povjerenstvo i jedinice lokalne samouprave. Tada su, zbog nesreene katastarske i zemljinoknjine evidencije, upotrijebljene interne slovne i numerike oznake (A1, B1, B2...) blokova zemljita na kartama koje je izradio PIK Neretva. Drava, kao zakoniti vlasnik tog zemljita, ne bi trebala (jer daje lo primjer) prodavati ili darivati zemljita za koje se upisom u zemljine knjige ne mogu stjecati zemljinoknjina prava, odnosno davati u zakup zemljita kojemu nisu tono utvrene granice niti je sasvim izvjesno da su u dravnom vlasnitvu. Posebnu tekou u evidenciji zemljita ini putna i kanalska mrea nastala meliorativnim zahvatima u Neretvi. Kanalska je mrea u vlasnitvu Republike Hrvatske, ali pod upravom Hrvatskih voda, dok bi putna mrea, po logici stvari, trebala prijei na jedinice lokalne samouprave koje bi o njoj trebale i
69

skrbiti. Postoji velika bojazan od devastiranja hidromelioracijskog sustava zatvaranjem ili kopanjem novih kanala, to e dovesti i do devastacije zemljita. Suoivi se sa svim potekoama oko usklaivanja stanja u naravi sa zemljinoknjinim stanjem, zahtjevom graana o ureivanju imovinsko pravnih odnosa na zemljitu te ne gubei iz vida opi interes Republike Hrvatske, Poglavarstvo Grada Opuzena uz potporu se struke obratilo Dravnoj geodetskoj upravi 23. studenoga 1998. sa zamolbom da se pokrene katastarska izmjera na podruju Grada Opuzena. Isto ini i Opina Slivno. Dravna geodetska uprava, uvaavajui zahtjeve Grada Opuzena i Opine Slivno, donosi naelnu odluku o pokretanju izmjere na podruju Grada Opuzena i dijela Opine Slivno, katastarski ured u Metkoviu zaduuje se izvriti sve pripremne radnje neophodne za pokretanje katastarske izmjere (povrine intravilana, povrine ekstravilana, procjena broja estica, povrine u dravnom i privatnom vlasnitvu, povrine pod vodama, umama i sl.). Analizirajui svu problematiku o nekretninama na podruju Delte Neretve posebna je struna skupina Ministarstva poljoprivrede i umarstva predoila veoma opseno izvjee o stanju na terenu (4. veljae 1999.). U njemu se nedvosmisleno navodi potreba katastarske izmjere na podruju Delte Neretve koja bi rezultirala konanim rjeenjem zamjena, izvlatenja, arondacija i povrata imovine te definiranim, jasnim statusom nekretnina i prava na njih. Naposljetku, Vlada Republike Hrvatske osnovala je radnu skupinu (20. rujna 2000.) radi izradbe prijedloga odluke o mjerama za ureivanje imovinsko-pravnoga, geodetsko-katastarskoga i gospodarskog stanja u dolini rijeke Neretve (lan je te radne skupine bio i Ante Vladimir, jedan od autora ovoga rada). Vlada Republike Hrvatske 7. prosinca 2000. donosi Odluku o mjerama za ureivanje imovinsko-pravnoga, geodetsko-katastarskoga i gospodarskog stanja u dolini rijeke Neretve (NN 126, od 15. prosinca 2000.), ije najvanije dijelove iznosimo u nastavku rada.

3. ODLUKA O MJERAMA ZA SREIVANJE IMOVINSKOPRAVNOGA, GEODETSKO-KATASTARSKOGA I GOSPODARSKOGA STANJA U DOLINI RIJEKE NERETVE
Zbog sreivanja sveukupnoga imovinsko-pravnoga, geodetsko-katastarskoga i gospodarskoga stanja u dolini rijeke Neretve nadlena tijela dravne uprave i jedinica lokalne uprave i samouprave kao i druga tijela i odreene pravne osobe poduzet e ovom odlukom utvrene urne, sustavne i ostale mjere. Dolina rijeke Neretve s navedenom odlukom obuhvaa podruja gradova Metkovi i Opuzen te dio podruja Grada Ploa kao i dijelove podruja opina Slivno, Pojezerje, Kula Norinska i Zaablje ukupne povrine od oko 18.000 ha.
70

Dravna e geodetska uprava, u sporazumu s Ministarstvom pravosua, uprave i lokalne samouprave, donijeti odluku o katastarskoj izmjeri na podruju doline rijeke Neretve te e provesti katastarsku izmjeru i izraditi katastarske operate najkasnije do 31. prosinca 2004. godine. Dravna e geodetska uprava odmah pristupiti pripremama za izvrenje katastarske izmjere iz stavka 1. navedene toke. Redoslijed izmjere katastarskih opina provodit e se po veliini povrina poljoprivrednog zemljita u vlasnitvu Republike Hrvatske, odnosno sljedeim redoslijedom, po katastarskim opinama: Opuzen, Komin, Plina, Slivno, Metkovi, Dobranje, Vidonje, Vid i Struge. Istodobno e s katastarskom izmjerom i izradbom katastarskih operata iz toke VII. navedene odluke Ministarstvo pravosua, uprave i lokalne samouprave pokrenuti postupak osnivanja, obnavljanja i preoblikovanja zemljinih knjiga prema elektronikoj obradi podataka (EOP) u opinskim sudovima u Metkoviu i Ploama za katastarske opine iz toke I. stavka 2. ove odluke. U postupku e sreivanja zemljinoknjinog stanja u dolini rijeke Neretve Ministarstvo pravosua, uprave i lokalne samouprave voditi brigu i nadzor nad pravodobnim i urednim radom zemljinoknjinih sudova te e im za tu svrhu osigurati potrebna sredstva i kadrove, Cjelokupni posao osnivanja, obnavljanja i preoblikovanja zemljinih knjiga u opinskim sudovima u Metkoviu i Ploama te sreivanja zemljinoknjinog stanja u dolini rijeke Neretve mora biti dovren do 31. prosinca 2004. Za provedbu e se navedenih mjera iz dravnog prorauna Republike Hrvatske i prorauna jedinica lokalne uprave i samouprave osigurati ukupno 40.500.000,00 kuna, i to: 34.000.000,00 kuna za Dravnu geodetsku upravu (za pokrie trokova katastarske izmjere i izradbe katastarskih operata te trokova koritenja usluga pravnih i fizikih osoba ovlatenih za obavljanje geodetskih poslova) 6.500.000,00 kuna za Ministarstvo pravosua, uprave i lokalne samouprave (za pokrie trokova osnivanja, obnavljanja i preoblikovanja zemljinih knjiga: trokovi zaposlenih i materijalni trokovi te trokovi opremanja zemljinoknjinih odjela informatikom opremom, kolovanja zemljinoknjinih djelatnika i tehnike pomoi).

4. STANJE KATASTARSKIH IZMJERA I IZRADBA NOVIH ZEMLJINIH KNJIGA 30. RUJNA 2008.
Po podacima iz Dravne geodetske uprave do 30. rujna 2008. godine sklopljeno je 15-ak ugovora s geodetskim tvrtkama za obavljanje geodetskokatastarskih izmjera u dolini rijeke Neretve na povrini od 16.314 ha, odnosno
71

88% od ukupnog zahvata. U tablici 1. daje se pregled stanja radova 30. rujna 2008. Ve je na prvi pogled razvidno da sa stanjem radova ne moemo biti zadovoljni. Pokuat emo analizirati dosada uinjeno, istaknuti propuste te ponuditi prijedlog kako bi zapoeti radovi dali oekivani rezultat. Bilo je tu poetnih nesnalaenja zbog specifinog terena u Neretvi, ali su potekoe nastupile i zbog manjka strunih osoba u Dravnoj geodetskoj upravi (odlazak veeg broja diplomiranih inenjera geodezije) odnosno u pravosuu. itav se proces do stvaranja novoga katastarskog operata i zemljine knjige moe podijeliti u dvije faze. U prvoj su fazi nositelji poslova privatne geodetske tvrtke koje su obavljale (ili obavljaju) izmjeru terena. Sa zavretkom izmjere izrauju se katastarske operati u digitalnome i analognome obliku te pripremaju podaci za javni uvid.

72

Tablica 1. Pregled stanja izmjere u Neretvi 30. rujna 2008.

BROJ ESTICA (tono procjena) KATASTARSKA ISPOSTAVA

IME KATASTARSKE OPINE POVRINA NOVE IZMJERE

r.br.

STANJE

K.O.OTRI SEOCI K.O. KOMIN K.O. KOBILJAA K.O.VID K.O.METKOVI K.O.KOMARNA-DUBOKA K.O.KREMENA-DUBA-RABA K.O.BIJELI VIR K.O.PRUD K.O.DUBRAVICA-GLUCI K.O.KLEK K.O. OPUZEN K.O.OPUZEN II K.O. KRVAVAC I K.O.BLACE-TRN K.O.MIHALJ-OTOK-LUINA K.O.VLAKA-TUTEVAC K.O.PIINOVAC-LOVORJE K.O.MLINITE K.O.MISLINA K.O.BADULA K.O.KRVAVAC II K.O.ROGOTIN Ukupno

1104 2153 438 1608 2319 326 484 850 627 583 229

ha ha ha ha ha ha ha ha ha ha ha

METKOVI PLOE METKOVI METKOVI METKOVI METKOVI METKOVI METKOVI METKOVI METKOVI METKOVI

1362 ha METKOVI 1149 ha METKOVI 58 ha METKOVI 320 ha METKOVI 280 ha METKOVI 801 ha METKOVI 220 ha METKOVI 1088 ha METKOVI 940 ha METKOVI 842 ha METKOVI 446 ha METKOVI 423 ha PLOE 18650 ha

izlae se izlae se U SLUBENOJ UPORABI kat. izmjera u poetnoj fazi nije raspisan javni natjeaj kat. izmjera u poetnoj fazi kat. izmjera u poetnoj fazi provodi se katastarska izmjera provodi se katastarska izmjera provodi se katastarska izmjera provodi se katastarska izmjera SPREMNO ZA IZLAGANJE NA JAVNI UVID SPREMNO ZA IZLAGANJE NA JAVNI UVID SPREMNO ZA IZLAGANJE NA JAVNI UVID Zavrna faza katastarske izmjere Zavrna faza katastarske izmjere Zavrna faza katastarske izmjere Zavrna faza katastarske izmjere Zavrna faza katastarske izmjere Zavrna faza katastarske izmjere Zavrna faza katastarske izmjere U SLUBENOJ UPORABI U SLUBENOJ UPORABI

1 8723 2 4913 3 2117 4 5700 5 13600 6 1300 7 2200 8 1700 9 2100 10 1000 11 1000 12 13 14 15 16 17 18 19 20 21 22 23 3211 3497 574 1711 1517 2328 913 1914 686 1403 1077 1932 65116

73

U drugoj su fazi nositelji poslova Dravna geodetska uprava i Ministarstvo pravosua koji preko svojih slubi osnivaju katastarsko i sudbeno povjerenstvo koje daje na javni uvid podatke prikupljene katastarskom izmjerom. Rad katastarskog i sudskog povjerenstva odvija se na istoj lokaciji, istodobno i po mogunosti na lokaciji na kojoj je provedena katastarska izmjera. Veoma je vano imati povjerenika kojega odreuje jedinica lokalne samouprave, a koji ima funkciju pruanja pomoi povjerenstvu u postupcima izlaganja. Povjerenik treba biti osoba koja uiva povjerenje u naselju te poznaje stanje u sustavu nekretnina. lanovi katastarskog povjerenstva strankama u postupku izmjere predoavaju obraene podatke katastarske izmjere: granice parcela i povrine. Stranka svojim potpisom dokazuje suglasnost s predoenim podacima. Nakon toga stranka pristupa sudskom povjerenstvu koje nakon raspravnog postupka sastavlja novi zemljinoknjini (ZK) uloak u novoj glavnoj knjizi. U sluaju neslaganja stranaka s predoenim podacima nesporazumi se rjeavaju odreenim zakonskim postupcima. Prihvaanjem elaborata stavljaju se u slubenu uporabu novi katastar nekretnina i nova zemljina knjiga. Iz tablice 1. dade se zakljuiti da su poslovi u prvoj fazi poprilino odmakli. Isto se tako moe zakljuiti da se nadziru problemi dinamike poslova druge faze izlaganja na javni uvid podataka prikupljenih izmjerom, odnosno izradom novog katastra nekretnina i novih zemljinih knjiga. Vidljivo je da se gomilaju katastarski operati spremni za postupak javnog izlaganja. Pitanje je hoe li se, po sadanjoj dinamici javnih izlaganja, postii oekivani cilj. Otvaraju se pitanja na koja moraju dati odgovor Dravna geodetska uprava i Ministarstvo pravosua, a potrebno je urno rijeiti kljuna organizacijska i struna pitanjima.

5. PRIJEDLOG MJERA ZA POBOLJANJE

Na temelju svih podataka i simulacijom po raznim osnovama, kao to su broj dnevno izloenih i uknjienih estica, broj radnih dana u tjednu te prekidi izlaganja za vrijeme godinjih odmora, dade se nazrijeti kada bi postupak izmjere Neretve i osnivanje novog katastra i zemljinih knjiga mogao biti zavren. Kako trenutano na poslovima izlaganja podataka na javni uvid (katastarska i sudska povjerenstva) djeluju dva tima, proizlazi da bi se svi poslovi mogli zavriti za desetak godina, to je apsolutno neprihvatljivo. Mora se urno djelovati kako bi se postupak ubrzao. Iz dosadanjih iskustava sudskog povjerenstva na poslovima izlaganja elaborata uoeni su problemi koji proizlaze iz odredaba Zakona o zemljinih knjigama. Pokazuje se da su neke odredbe toga zakona nesvrsishodne. Nedostaju uinkovitija i jednostavnija rjeenja pri izradbi zemljinoknjinih uloaka.
74

Meutim, vei je problem nedostatak kadrova. Poboljanja su mogue jedino brzim rjeavanjem kadrovskih pitanja u geodetskoj struci i pravosuu zapoljavanjem novih ljudi. Nuno je osigurati vie timova te to treba zahtijevati i od Dravne geodetske uprave i Ministarstva pravosua. Treba zatraiti od Ministarstva pravosua odnosno Opinskog suda u Metkoviu da poslove obnove i osnivanja zemljinih knjiga u dolini rijeke Neretve postavi kao prioritet. Zauuje dojam je da je izostao jai pritisak, pa i bunt javnosti. Institucije lokalne samouprave moraju, neprestano, prozivati dravne ustanove koje su poprilino zakazale na tom vanom projektu za dolinu rijeke Neretve. Na ovom mjestu jo jednom treba naglasiti da dugotrajno provoenje projekta obezvrjeuje podatke prikupljene katastarskim izmjerama (podaci zastarijevaju), a time se obezvrjeuju trud i nemala uloena sredstva.

6. ZAKLJUAK
Kako se vidi iz tablice 1., podruje izmjere obuhvaa 18.650 ha i oko 65.116 katastarskih estica, to znai 3,5 estica po hektaru. Specifinost terena (movarno podruje), specifinost mea (kanali/jendeci), koje je kadto bilo teko obiljeiti, te pomanjkanje ljudskih resursa u Dravnoj geodetskoj upravi i pravosuu moe donekle biti opravdanje za usporeniji ritam izvoenja radova. Samo donekle. Po naim saznanjima bilo je i nedostatnih sredstava, to je takoer usporavalo planirane radove. Treba upozoriti i na neprimjeren, pa i na neodgovoran, pristup Ministarstva pravosua i Opinskog suda u Metkoviu. Na sastanku u Dravnoj geodetskoj upravi (28. travnja 2008.) dogovoreno je da izlaganje k. o. Opuzen zapone 16. lipnja 2008. Katastarski ured u Metkoviu (koji je postavio potreban informatiki program) i Grad Opuzen (osigurao prostor za izlaganje) izvrili su svoje obveze. Odgovarajui informatiki program trebao je biti postavljen i na Opinskom sudu u Metkoviu. Do danas (sredina listopada 2008.) sud u Metkoviu nema ni informatiku opremu ni sudsko povjerenstvo. Pitamo se do kada. Gdje je nestao bunt mjesnoga stanovnitva? Jo jednom ponavljamo: Ministarstvo pravosua i Opinski sud u Metkoviu moraju poslove obnove i osnivanja zemljinih knjiga u dolini rijeke Neretve postaviti kao prioritet. Treba initi neprestani pritisak na mjerodavne institucije, treba ih neprestano upozoravati na urni postupak izlaganja te treba traiti odgovornost za neobavljene radove. prof. dr. sc. Zdravko Kapovi, Zagreb Ante Vladimir, ing. geod., Metkovi
75

TEKSTILNO RUKOTVORSTVO NERETVE

76

Folklornoj grupi KUDa Metkovi za daljnji uspjean rad bila je nuna narodna nonja da bi mogli izvoditi donjoneretvanske igre, pjesme i plesove. Tako sam polovinom 60ih godina krenula u istraivanje. Prvi su mi putokazi bili uenici Gimnazije Metkovi koji su me usmjeravali na kazivae. Predodba o nonji neretvanskoga kraja, sveanoj i starijoj, ali i mlaoj, kao i o tekstilnom rukotvorstvu nastajala je postupno, nakon dugogodinjega prouavanja terena, otkrivanja razliitih dijelova nonje i zahvaljujui kazivaima. Na lijevoj obali Neretve prouena su naselja Metkovi, Kosa, Vidonje, Mlinite, Opuzen, Podgradina i Trn, a na desnoj Vid, Kula Norinska, Krvavac, Momii, Borovci, Desne, Komin i Rogotin. Svim kazivaima i onima koji su dopustili uvid u svoje zbirke i ustupili na koritenje vlastitu odjeu, nakit, slike i fotografije ovim putem zahvaljujem, a na osobit nain Juri Salacanu (1912.) iz Podgradine i Ani Bagur (roenoj 1915. u Vidonjama; djevojako prezime Glavini) iz Metkovia. Ostale navodim po mjestima odakle potjeu ili u kojima trenutano stanuju: Borovci: Ivka Jerkovi (1929.), Pera Veki (1935.), Iva Alimi (1928.); rije je o trima sestrama ije je djevojako prezime vilo Krstievi Desne: Ivuka ugum (1913.), Ivka etka ro. Delija (1915.) Komin: Manda Grgi ro. Dugandi (1896.) Kosa: Mara erlek (1914.) Krvavac: Maa Barbir ro. Raki (1914.), Jelisava Barbir ro. Gnje Metkovi: Pero Gluevi (1902.), Jakov Jela (1905.), Franka Golijan (1908.), Jozo Primorac (1910.), Rua Primorac ro. Primorac (1910.), Nea Pavlovi (1910.), Kata Glavini ro. Veraja (1931.), Marija Rezi ro. Veraja (1936.), dr. Mihovil Jeramaz (1942.), Zoran Jeramaz (1950.) Mlinite: kroja Mio Obradovi (1906.), Matija Ostoji (1914.), Mato Ostoji (1914.), Kata Barii (1914.) Momii: Stana Dragovi (1914.), Joko Juri (1907.), Mara Plea (1907.), dr. sc. Ivan Juri (1932.) Opuzen: Zorka Pei (1931.) Rogotin: Mara deri (1920.). Elementi muke narodne nonje prvi put su se pojavili u stiliziranom obliku na uniformama Gradske glazbe Metkovi 1975.

77

Slika 1. Gradska glazba Metkovi 1975.

Folklorna grupa KUDa Metkovi prvi put je pokazala rekonstruiranu sveanu stariju narodnu nonju svojega kraja na Drugoj smotri plesnih grupa Zajednice opina Split odranoj 21. travnja 1984. u Metkoviu izvodei igre, pjesme i plesove u koreografiji Vidoslava Bagura na priredbi Na Neretvu miseina pala.

Slika 2. Folklorna grupa KUDa Metkovi 1984.

78

Slika 3. XX. meunarodna smotra folklora, Zagreb 1985., KUD Metkovi.

Dugo se vjerovalo da je rukotvorstvo u Neretvanskoj dolini izumrlo. Izloba Narodno rukotvorstvo Neretve odrana u Metkoviu 23. 29. travnja 1987. pokazala je da je to miljenje netono. Trebalo je samo podrobnije istraivati. U interesu ouvanja nae kulture i bogate narodne batine profesori povijesti i umjetnosti Centra za usmjereno obrazovanje pokrenuli su akciju prikupljanja etnografskog materijala. Uenici i njihovi roditelji shvatili su vanost prikupljanja i odazvali su se u velikome broju pretraujui stare krinje, prane podrume i tavane. Manji je broj uenika posudio eksponate za izlobu, a stotine je uenika svojim prilogom pomoglo stvaranju temelja budue etnoloke zbirke.
KATALOG IZLOBE NAZIVI IZLOENIH PREDMETA LOV I RIBOLOV GODA, GARBITAA, FERAL, IGLA ZA MREU, UULA, PANULA, RONKUN, TRATUN, OLOVNICE, VRVA, PURTELA, TRUPA. RATARSTVO SRP, KOSIRI, KOSMAA, LUKI, STRUGA, BELEGIJA, ROG ZA BELEGIJU, CRTALO, KRTO, KRTOI, SADA, KLEPAC, GRIVNA ZA HOTKU. STOARSTVO NOICE ZA IANJE OVACA, ZVONA, EAGIJA, UZDA, UZENGIJE, ZAKOVICE, POTKOVE, EALJ ZA KONJE, KOBLA ZA POTKIVANJE, KADILICA ZA PELE, TAP, PALJ, PRIBAA. ODJEA I TEKSTIL KOULJA, BUTINA, MUDANTE, MODRINA, OPREGALJ, DOLAMA, TKANICA,

79

SADAK, OPLEAK, FACULET, BLUZA, FUTAN, TRAVERCA, ILET, PLET, DEMPER, KOULJA, KOPORAN, KROET, PAS, GAE NA KLITA, KAPA, BIALJ, GUBA, RUTA, PROSTIRA, KRPA, RUNIK, SJEDALICA, ARAR, TORBA, UE, SAKET. OBUA KALUPI ZA OPANKE, NABADA ZA OPUTA, ILO, OPANCI, TERLUKE, BIVE (DUGE I KRATKE), PLETKE. OBRADA VUNE GREBENA, GARGAE, KUDILJA, VRETENO, POUZ, KANET, DAICA, DIO STANA. KUANSTVO SADAK, OEG, KOMATRE, MAE, TRONOAC, BRONZIN, RAANJ, KOTLJAA, KOTLI, KANTICA, TAVA, PRENJAA, ZI, TUKA ZA LUK, NO, MESER, KAIKA, UP, UP ZA ULJE, FERAL, KANTAR, PEGLA, PRTVE, LUKA, POLUKA, LOPAR, SITO, LOPATA ZA BRANO, BUKARA, ZDJELA, KLJU, MIOLOVKA, VALJAK ZA KONERVU, ABICA ZA ATRNJU, PRESA ZA SMOKVE. ALAT VIOLA, KLIJETA, KLIN, SVRDLO, TESLA, KUTNIK, ESTALO, STOPALO, DRVENI MALJ, VISAK, BROKVA.

GLAZBENI INSTRUMENTI GUSLE, LIJERICA, DVOJNICE

Slika 4. Katalog izlobe.

Izloba je bila vrlo posjeena i mnoge je potaknula na razmiljanje i oblikovala elju da se pridrue u prikupljanju predmeta narodnog rukotvorstva te tako u obliku zbirke sauvaju za budue narataje ono to nestaje.

Slika 5. Izloba 1987. enska odjea.

80

Slika 6. Pomagala za obradu vune.

U Neretvanskoj dolini u 19. st. sadili su se lan i konoplja te uzgajala BUBA, svileni prelac. Tradicija uzgoja ovih biljki danas je nestala, a tek su nazivi i opisi poslova ostali u sjeanju starijih osoba. Kao sirovina su se ee su se rabili za izradu predmeta vezanih uz poljoprivredu i ribolov, a rjee za odjeu i ostale tekstilije. Od konoplje su se izraivale VRIE/VREE, MRIE/MREE (ovisno o izgovoru koji je na desnoj obali rijeke Neretve ikavski, a na lijevoj ijekavski), ARARI (torbe za tovarenje konja i magaraca), SLAMNICE/SLAMARICE, ali i odjevni predmeti.

Slika 7. Prtva od kukuruzovine i arar od kostrijeti.

81

Za dijelove nonje i drugoga uporabnog tekstila ee se rabio lan. Mukarci su obraivali polja, a ene lan KIALE (namakale), tukle, vukle po grebenu i prele. U literaturi se spominje uzgoj svilenoga prelca u 19. st. pokraj Opuzena i podatak o postojanju obrtnika svilara u Metkoviu 1851. Uzgoj svilenoga prelca prestao je na ovome podruju oko 1950. O tradiciji gajenja prelca govore, osim sjeanja starijih ljudi, jo prisutne MURVE (dudovi) zasaene oko kua i aleje uz putove. Svileni prelac uzgajao se u prvom redu kao sirovina za potrebe ribolova. S murve su djeca najee brala lie i hranila BUBE. Kada bi se one zaahurile u KUICE, samo su neke ene znale VUI svilenu nit nakon potapanja u vrelu vodu. Ona se najprije namatala na 12 15 cm debelu granu. Zatim bi se nit PREDVOJSTRUILA (udvostruila na klupko). Tek tada bi prepredena na vretenu bila spremna za pletenje mree za sitniju ribu plotice. Mree su za krupniju ribu TRATE, TRATUNI i mree ZATEZAE pletene od konoplje i kupovnog ueta uz uporabu i konopljike. Mree su pleli mukarci. Kao sredstvo za bijeljenje i impregnaciju mrea koristila se tekuina od prvoga potapanja konopljike. Konopljika pogodna za obradu raste na tlu koje zimi TONE. Sadila se u rano proljee, a brala se ujesen. Birale su se DRETE (ravne mladice) i suile na suncu oko mjesec dana. Prije CI(JE)PANJA (rasijecanja i stanjivanja) ona se potapala u vodu, obvezno kinicu, koja se ostavljala i do dvije godine u posudama za iste namjene, za bojenje i kao sredstvo za ienje od hre i izbjeljivanje ruku nakon poljoprivrednih poslova. Pamuk se uzgajao samo eksperimentalno nekoliko godina poslije Drugoga svjetskog rata u industrijske svrhe i nije ostavio traga u tekstilnom rukotvorstvu. Bijela platna za odjeu i druge tekstilije od poetka se 20. st. veoma rijetko proizvode. Kupuju se na sajmovima i u trgovinama u Metkoviu i Opuzenu. esto se na DERNEKU (sajmu) vrila TRAMPA. Vunena sukna mijenjala su se za bijela, donesena iz drugih krajeva. Najvanija je djelatnost vezana za tekstilno rukotvorstvo neretvanskoga kraja proizvodnja vune. Uzgoj ovaca i koza u velikome broju omoguio je seoskim domainstvima vlastitu proizvodnju vunenih sukana. Radi lijeenja od GUBE (stone uge) stoari su ovce i koze na sv. Ivana Palivatru 24. lipnja starom dubrovakom cestom vodili na ponono kupanje u moru do Stonskog zaljeva, udaljenog oko 20 km. Nakon ianja velikim NOICAMA (karama), to su znali raditi gotovo svi mukarci i ene, vuna se, jo povezana u runo, prala u MATELU KRAJ ATRNJE (vedru kraj nakapnice) ili u lokvama kinice. Vuna se prije toga namakala u LUKIJU (vrelu vodu s peraom sodom) i LUGOM (pepelom), a mijeala se i tukla drvenom do 1 m dugom PRAKLJAOM. Ta se voda kasnije rabila za pranje KURE (tamne) robe. Vuna se RAENTAVALA (ispirala) da bude BI(JE)LA KO SNI(JE)G. Suila se preko
82

konopa, ice ili razbacana po GORI, grmlju. Za EPUKANJE vune skupilo bi se SI(JE)LO ena i djevojaka, a katkada bi navraali i MUKI da ih razonode. Razdvajalo se pramenje i istilo od IKA I DRAE. Tada se ve odvajala finija od grublje vune za razliite namjene.

Slika 8. Gargae i grebena.

Grublja se vuna samo GARGAALA s dvjema veim pravokutnim etkama kratkih metalnih zavijenih zubaca GARGAA. Za finija tkanja vuna se grebenala. GREBENA su dvije manje etke s metalnim ravnim zupcima visokima 8 10 cm. Jednim se grebenom vuna pridravala, a drugim se po ravnoj podlozi povlaenjem IZVLAILA VLAS. To se radilo i prevlaenjem vune rukom iznad samo jednoga grebena. Raeljana ili izvlasana vuna smotana se vezivala uz KUDILJU/KUELJU (preslicu). Smotuljak se privezivao na preslicu preom, a radi uvrivanja vune mogao se staviti i POUZ (koni ukraeni REMEN). Kudilja i vreteno bili su stalni pratioci djevojaka i ena.

Slika 9. Kudilja, vreteno i kanet.

83

Neretvanke su prele uvajui BLAGO, stoku, uprene nosei BRIME/BREME ili vodu u BURILU (plosnata bava za noenje na leima) i u svakome trenutku predaha od teeg rada. Kudilja se drala okomito zabodena pod tkanicu i pregau uz struk. Lijevom se rukom vuna pridravala, sukala i malo rotirala, a u desnoj se vrtjelo vreteno. O namjeni je vune ovisilo hoe li se vreteno drati NIZBRDO (prema dolje) ili UZBRDO (prema gore). Uzbrdo se prelo za deblju preu ili prepredalo niti, a ruka savijena u laktu i podignuta u vis dri vreteno malo nakoso, u gotovo vodoravnome poloaju. S vretena se vuna namatala na klupka. Za pletenje bi se esto jo jednom udvostruila, prepredala, uz pomo vretena, a klupka su se obino nalazila u PRTVAMA, pletenim koaricama. Do daljnje su se obrade klupka vune uvala u bijeloj vreici OD ROBE (platna) u koju se protiv moljaca stavljalo nekoliko listova duhana. Prije bojenja vuna se prematala na KANELA jednostavnim omotavanjem od dlana do nadlaktice ili uz pomo MOTOVILA (grane s raljom) na jednoj i ZAKUCANE (poprene) letvice na drugoj strani. Vuna se bojila u kuanstvu ili kod obrtnika. Neke su se boje dobivale prirodnim putem. Za crno se u proljee koristio jasen najvie lie, ali i cvijet i manje rasjeckane granice. To se KIALO (namakalo) tri do etiri dana. Tada bi se VANI NASTAVILO s postupkom te bi se iznad vatre na otvorenom pustilo da voda provre. Neki su dodavali i VEDRUN (u kristalima kupljenu boju) i aku soli. Snutak se BUTA (baci u vodu) i ostavi jedan dan da stoji. Poslije IZAPERE i U ZADNJU VODU na BAKRU (posudi u oko 20 litara) stavi 1 litru kvasine (vinskog octa). Ujesen se bojilo u KAFENO (tamnosmee) vanjskim mekim dijelom kore orahova ploda. Za svjetliju smeu boju koristila se i kora KAPULE (crvenog luka). Ta se tradicija odrala sve do polovine 20. st. Jo je 1960. u Podgradini Stana Salacan tako bojila vunenu preu. Ostale su boje ene kupovale ili su nosile preu i sukno na bojenje kod zanatlija. Na podruju donjega toka Neretve, odnosno biveg Sudskog kotara Metkovi, 1863. god. radila su 3 bojadisara. Sve su ene prele, neke su znale snovati, a samo su u nekim mjestima radile tkalje i tkalci obrtnici. Snovalo se najee uz pomo kolaca zabijenih u zemlju. Na jednome kolcu vuna se preokretala, a ostali su sluili za odreivanje duljine mjerene metrom ili arinom. S glavnoga je kolca snovalja prebacivala SNUTAK na vratilo. Spominje se i snovanje na BRDU. Oko drvene oblice duge do 1 m s ravnomjerno razmaknutim urezima omatalo se ue. Svaki dio te od ueta namotane spirale rabio se za drugu nit osnove. Pored brda bile su nanizane razliite TEE, BAKRE i UVAE (metalne i drvene posude) i u svakoj od njih drugo klupko. ena koja snuje ravnomjerno je izvlaila preu, okreui se oko 1 m udaljena od grede, i motala je, a zasnovane je niti (TARU) esto pomagala nositi druga ena. Zasnovanu preu nosilo se kod tkalja u pojedinim selima ili kod
84

tkalaca obrtnika. Na podruju neretvanske doline 1863. g. bilo je registrirano 6 tkalaca. Poetkom 20. st. bile su poznate tkalje u Goraiima, kamo se nosilo na tkanje iz sela s lijeve obale Neretve blie Hercegovini, te tkalja Tuna Curi Curua u Slivnu, koja je tkala za mjesta blie moru. Tkalo se na vodoravnome tkalakom stanu. Na STANU se, ovisno o namjeni, radilo na dvije ili etiri NIANICE (nita) sa irinama 22 70 cm. Najua tkanja na stanu radila su se za OPREGLJE (pregae), torbe i pojaseve, a za odjeu i prekrivae do 70 cm. Torba je tkana od grublje domae vunene pree, preteito crna s tankim, pravilno rasporeenim linijama bijele, tamnomodre i zelene boje. Na vrhu se skuplja dvostrukom uzicom i zavrava raznobojnim resama 8 10 cm duljine.

Slika 10. Torba i ue.

Tkao se lan, konoplja, vunena prea, ali i kozja dlaka (kostrijet). Pri tkanju je osnova ee od bolje i tanje vune. Za najtanje vuneno sukno (TANICU) koja se bijela koristila umjesto LANCUNA (plahti), a obojena za odjeu (MODRINA TANICA) upotrebljavala se najfinije opredena vuna bolje kvalitete. Od grublje se vune tkalo sukno za deblje odjevne predmete: dolame, satke, gae na kli(je)ta i koporane, a za satke i gae sukno se obvezno i stupalo. SUKANJCI (prekrivai) bili su tkani od najgrublje vune na 2 niti i stupani. Jo je deblje i grublje sukno nastajalo u kombinaciji vunene osnove i potke za koju se koristila zajedno gargaana i ispredena vuna i kozja dlaka. Tako je nakon stupanja sukno imalo debljinu oko 5 mm i koristilo se za IMBULJE (krevetne pokrivae) te KABANE (kabanice). Ono je greblo (BADALO KO VRAG).
85

Slika 11. Jakov Jela s prijateljima ZA MAKARE 1939. opasan uetom u kabanama.

Ako je uz vunenu osnovu i potku bila dodana i trea prepredana nit u koju su umetnuti pramenovi (BIEVI) neobraene vune, nastajali su BIALJI. Nakon stupanja oni prirodne boje upotrijebljeni su kao prekrivai, a takvi ili oni obojeni u crno sluili su kao ogrta i kabanica u obliku plata. U hladnijim i kinim danima pastiri su osim bialja nosili i pokrivala za glavu. Bijela KUKULJA (kukuljica) radila se samo stupanjem izvlasane vune. U predaji se spominje i crveni ogrta za osobito sveane prilike. Otkani materijal nosio se na stupanje u Struge kod Kreia i na Kravicu kod Vekia, pjeice ili na konjima, preko Metkovia i apljine. Nakon nekoliko sati stupanja u stupama na Trebiatu, sukno bi se, najee tek malo ocijeeno, natovarilo na konje. Vlasnici bi se vraali kuama bez noivanja. U povratku bi se jo mokro sukno ostavljalo kod bojadisara radi bojenja u crveno i modro.
86

Nakon regulacije Neretve, a osobito nakon melioracije, stanovnitvo se sve manje bavi stoarstvom, a vie poljoprivredom, proizvodnjom voa i povra. Zato tekstilno rukotvorstvo odumire. Ipak, u Metkoviu rade tkalje, a ima ih i u okolnim selima. Rijetko se tka od tanke vune, a otkani materijal slui za ureenje stanova. Od deblje i najee kod bojadisara bojene vune tkaju se SJEDALICE, kvadratni podmetai za stolice. Sjedalica je u obliku kvadrata stranice 35 40 cm. Tka se u 2 niti s dodavanjem treega KONCA od prepredene pree na koju se u vorove vezuju krae odrezane niti. Pramenovi su utkani tako da stvaraju raznobojni geometrijski ili simetrian srcoliki ornament. Kao prekrivai za krevete jo se tkaju bialji, koji se stupaju i upotrebljavaju u prirodnoj boji ili obojeni kod bojadisara. Od ostataka raznobojnih tkanina i starih odjevnih predmeta reu se oko 2 cm iroke trake, zaivaju i ispredaju. Od tako debelih niti za potku i debljega pamunog RIBARSKOGA KONCA za osnovu tkalje izrauju prostirae za podove: GUBE i RUTE. Mnoge su ene plele i kukiale, a rjee i vezle. Plele su na 2 igle ili 5 igala, ovisno o vrsti pletiva. Poetkom 20. st. na dvije igle pleli su se ILETI (prsluci), oblikom nalik na KROET, i DEMPERI (veste muke i enske). Bili su KURI (tamni), crni ili smei. PLET (velika enska marama za pokrivanje ramena i lea) je pak bio crn. Osim uobiajenoga pletenja katkad se plelo i na KANET. To je drveni uloak zataknut ispod pojasa uz struk u koji je zabodena jedna igla, a druga se zajedno s pletivom dri u desnoj ruci. Muke BIVE/BJEVE (arape) pletu se na 5 igala ravnim bodom ili 2 pravo, 2 krivo. Upotrebljavala se bijela, crna ili tamnosmea vunena prea. Na tamnim arapama vodoravni ukrasni uzorak nastaje od upletenih bijelih linija razliite debljine i udaljenosti.

Slika 12. Muke arape.

87

Slika 13. Terluke i enske arape.

Duge enske bive/bjeve pletene su od bijele, tanje vunene pree. Kao i muke, pletene su na 5 igala, ali imaju upleten okomiti uzorak. Poslije Prvoga svjetskog rata ee su crne bive/bjeve pletene bodom 1 pravo, 1 krivo ili 2 pravo, 2 krivo. Zimi su preko arape i mukarci i ene nosili TERLUKE koje pokrivaju samo stopala. Pletenje zapoinje s 5 igala i izradi se dio koji pokriva prste. Nastavlja se kukianjem bodom polutapia. NAZUKE (nazuvci koji pokrivaju samo prste i prednji dio stopala) pletu se kao i terluke. I za terluke i za nazuke upotrebljava se gruba, domaa vunena prea bijele, crne, zelene ili modre, a rjee i ute boje. PLETKE ili ORAPE zimi tite listove. Kukiaju se bodom veoma vrstoga polustapia od grube domae vune. Stoasti oblik nastaje ravnomjernim dodavanjem oice. Prevladava crna boja. Uzorak nastaje povremenim uplitanjem oica od vune drugih boja: tamnomodre, tamnozelene, a rjee ute (tzv. MRGUZI) boje ciklame i tzv. GOLUBI svijetloplave boje.

Slika 14. Pletke i terluke.

88

NAKURNJAK (zimski titnik za muko spolovilo) kukiao se od najfinije bijele pree bodom polutapia. Neretvanke su vezle odjeu, rublje i uporabne tkanine za kuanstva.

Slika 15. Djevojke u dolami i u SATKU poetkom 20. st.

Za ukraavanje DOLAME (enske zimske haljine) i SATKA (dugoga prsluka) znale su same izraivati i gajtane preplitanjem niti pree ili svile preko ROKELA (kalema valjkastoga drvenog oblika za namotavanje tvornikoga konca). Na jednu njegovu krunu stranu zakucali bi se avlii i omotavanjem niti oko njih, a skidanjem prethodne oice, izvlaio bi se gajtan kroz sredinu rokela.
89

Gajtan je mogao nastati i preplitanjem vune preko prstiju. Upotrebljavajui naizmjence kaiprst i palac desne pa lijeve ruke izvlaile su se oice od 2 niti pree. Gajtane su naivale zrniastim bodom. Odjeu su ukraavale bodom obameta ili kukianoga polutapia, a karakteristini motiv METLICE vezen je jednostavnim bodom ovijenca. BOBICE nastaju omotavanjem niti vie puta oko igle i provlaenjem kroz omotani dio. Takav bod moe stvarati kuglasti ili izdueni oblik.

Slika 16. Uzorak veza s motivom METLICE i bobica.

Folkloraice, uenice i ostale Metkovke varirale su motiv svaka na svoj nain koristei se izborom odreenih boja i bod ovijenca i utkanice.

Slika 17. Uzorak veza za opregalj.

90

Slika 18. Dva opreglja, rekonstrukcija 1983. 1984.

ene su zbog potreba svojih obitelji esto bile u rukotvorstvu svestrane: prele su, tkale, plele, kukiale, krojile i ile. Jedna od takvih bila je i Matija Salacan ro. ovi (1848. 1942.) iz Podgradine koja je oko 1880. prela konopljiku, a dio otkanoga platna sauvan je do danas. Znala je VUI svilu i runo je ila. I u dubokoj je starosti jo za ljetne gae i ilete mjerei ARINOM krojila DURANT, TRLI (grubo pamuno tvorniko platno) te indijanu za FUTANE (suknje i enske prsluke). Osim tkanjem, prekrivae su za postelje ili prostirae uz krevet ene izraivale naivanjem. Rije je o KRPARAMA. Otpadne komadie tkanine razrezivale su u trakice veliine oko 10 x 3 cm. Zaile bi ih krino po 4 zajedno. Nakon toga naivale su ih na vreu ili neki drugi deblji materijal. ivajui s krive strane na pravu nizale su vodoravne redove u razmaku od 3 4 cm. Krpara se mogla i podstaviti da bude vra i toplija. Mara deri iz Rogotina donijela je u dotu takve krpare, a izraivala ih je i 2003.

91

Slika 19. Mara deri iz Rogotina 2003. god. izrauje krparu.

Movarni ereni u Neretvanskoj dolini omoguili su i koritenje razliitih vrsta aa. Od KROVA rogoza, botura i TRSTIKE (barske trske) proizvode se sture. Tanji dijelovi stabljike (KOJI NE KLASAJU) niu se usporedno i povezuju UKVOM (brnistrom). Sture su se za razliite namjene izraivale u mnogim neretvanskim selima, ali su ukvu najee donosili iz Komina jer ona bolje uspijeva na zaslanjenome terenu blie moru. Sture su radili mukarci i ene. Stura je od KROVA trajnija. Finija stura od botura danas se radi veoma rijetko. Gue je opletena i postavljala se kao prostira na kamena postolja (klupice) oko ognjita, na kameni leaj i uza zid. Jastuci za leajeve izraivani od gruboga platna, najee uski i dugi (oko 40 x 120 cm), ispunjavali su se KOMUINOM (unutarnjim tanjim listovima oko klipa kukuruza) ili KUREJOM (cvast rogoza), a komuina se koristila i za SLAMNICE (slamarice). Grublja stura od trstike koristila se kao graevni materijal. Takva stura proizvodi se i danas u veini neretvanskih sela, a najvie u Momiima, Kominu, Desnama i Rogotinu. Upotrebljava se u graevinarstvu kao podloga malteru na stropu, za zatitu od sunca vani ili, kao i ona od botura, za dekoraciju interijera.

92

Slika 20. Folklorai iz Metkovia u razliitim tipovima starije i novije (iza 1. Svjetskog rata) nonje u Opuzenu 1989. godine

Radojka Bagur, Zagreb

93

PUKI PIVAI ROGOTINSKE CRKVE PRESVETOGA TROJSTVA

Ako ste na nekoj prigodnoj priredbi ili nekom sprovodu uli dojmljivu izvedbu uglazbljene pjesme Silvija Strahimira Kranjevia Misao svijeta, vjerojatno ste se pitali tko su ljudi koji to pjevaju. Odgovor je: puki pivai crkve Presvetoga Trojstva iz Rogotina. Pria o njima poinje prije mnogo godina. Dananji puki crkveni pjevai iz Rogotina batine dugogodinju tradiciju crkvenoga pjevanja. Ve vie od stotinu godina u Rogotinu se s koljena na koljeno prenosi tradicija kako liturgijskoga, tako i paraliturgijskoga pjevanja. Na drvenom koru crkve Presvetoga Trojstva u stara bi se vremena na nedjeljnoj pukoj misi ili za drugih veih blagdana u posebno ograenom prosto-

Slika 1. Sprovod na groblju sv. Nikole u Rogotinu poetkom ezdesetih godina prolog stoljea. Sprovod vode nadbiskup Frane Frani i rogotinski upnik don Ante Metrovi.

94

ru koaku okupili pivai te u vieglasnoj harmoniji zapjevali Svet, svet, Virovanje i druge napjeve. U pjevakoj skupini nalazi se od pet do deset pjevaa. Kako godine prolaze i ine svoje, stari pjevai odlaze, a dolaze novi. Trebalo je s vremenom popunjavati redove. To bi se dogaalo tako da je stari pjeva, uvi iza sebe lijep glas i dobro uho mlaahnoga Rogotinjanina, istoga za ruku uveo u koak te ga promaknuo u crkvenoga pjevaa.

Slika 2. Feta u upskom uredu u Rogotinu sa upnikom don Antom Juriem sredinom sedamdesetih godina.

Tako su kroz koak proli mnogi pjevai. Jo danas se spominju Filip Glamuzina zvani Pile, Josip Dami zvani oa i Sreko Dami zvani Srejo i Ante Ronevi zvani Fante. oa je bio izvrstan pjeva, o emu svjedoe pozivi iz Opuzena mjesta s najboljim pjevaima u Neretvi da pjeva poslanicu na sv. Stipana u Opuzenu. U generaciji nakon njih spominju se: Ivan Dodig Mie, Ante unji Livi, Ante deri Fantina, Jure unji Jurica, Joze Dami Jokica, Joze unji Maica, Ivan unji Srcara, Joze unji Bepo, Dujo deri i drugi. Nakon njih svoje je mjesto crkvenoga pjevaa zasluila nova generacija: Niko deri (Niko Ufiniin), Ivan deri Jozi, Zdenko unji Majt, Mate unji (Mate Juriin), Mijo unji (Mijo Metrov), Ante unji Trusa. Posebno mjesto u povijesti pukoga pjevanja u Rogotinu pripada Anti unjiu Tarzi. On je kao mladi uao u koak na koru i od starih pjevaa nauio sve napjeve te ih prenio na novu, dananju generaciju. I danas kada se treba izvesti napjev koji se rjee pjeva, Tarzo je tu da sve podsjeti na pomalo zaboravljenu melodiju. Ipak, nova vremena donose svoje. Usmenu je predaju zamijenila tehnika. U crkvi Presvetoga Trojstva u Rogotinu prije nekoliko je godina uz angaman
95

Slika 3. Veliki petak u Rogotinu. U prvom planu Mate unji, Ante unji Tarzo i Mijo unji.

glazbenoga studija iz Opuzena tonski snimljen cijeli opus crkvenih pukih pjevaa: napjevi s mise, tradicionalni napjevi boinoga vremena, korizmeni napjevi i napjevi s procesije Velikoga petka, sprovodna pjevanja i neke marijanske pjesme. Prije petnaestak godina pod dojmom dostojanstvena sprovoda u Rogotinu, obiljeena pjesmama i psalmima u izvedbi pukih pivaa, neke su obitelji iz okolnih mjesta poeljele da im pri ukopu njihovih dragih pjevaju Rogotinjani. Tako su oni sve ee pozivani da pjevaju na sprovodima izvan Rogotina, i to

Slika 4. Puki pivai u crkvi sv. Ilije u Metkoviu.

96

Slika 5. Crkva Presv. Trojstva u Rogotinu tonsko snimanje.

tako esto da u jednoj godini otpjevaju i do 80 sprovoda na podruju od Neuma do Krila Jesenica te od Hvara do Mostara. Pored crkvenoga pjevanja dananji puki pivai nastoje sauvati i stare zaviajne napjeve kao i druge dalmatinske pjesme. U tome su prepoznati kao uvari tradicije te su 2007. godine dobili godinju nagradu grada Ploa. Od mnogobrojnih se nastupa mogu izdvojiti oni na raznim smotrama crkvenoga pukog pjevanja posebno u konkatedrali sv. Petra u Splitu i crkvi sv. Katarine na Gornjem gradu u Zagrebu, zatim samostalan nastup na manifestaciji Glazbene veeri u Donatu u Zadru, nastup na Festivalu dalmatinske ansone u ibeniku, nastupi u Dubrovniku (misa u Katedrali, nastupi u Kazalitu Marina Dria i atriju Kneeva dvora), nastup na Smotri folklora u Zagrebu, nastup na Smotri mukih pukih pjevakih skupina u Ivani Gradu, nastupi u Poljskoj, gdje su pozvani da nastupe u svibnju ove godine. Skupina se posebno ponosi injenicom da su otpjevali nedjeljnu sv. misu koju je sluio tadanji pomoni biskup zagrebaki mons. Mrzljak u Katedrali u Zagrebu. Kada nedjeljom oko jedanaest sati sluajni prolaznik kroi preko Klanca, iz oblinje e crkve uti harmonino etveroglasje istoga onoga napjeva koji su na istom mjestu pred stotinjak godina u slavu Presvetoga Trojstva pjevali stari Rogotinjani. Danas to nisu oa i Pile, koji poivaju u hladovini empresa rogotinskoga groblja sv. Nikole, nego su to tenori Ante unji Tarzo, Milan unji (Milan Manistrin), Svjetlan Nikolac Svitli i Branko ipi; baritoni Ivo unji (Ivo Metrov), Ivica unji Pela, Ivan unji (Ivan Majtov) te basovi Ante Dami Grgin, Stipe unji Kao i Katarino unji. Svoje su pjesme naslijedili od svojih starih da bi ih predali svojim mladima.
97

Jedna anegdota Pokojni Pile osta je u sjeanju i stari ga pamte kao velikog pivaa. Naalost, to nije bilo udno za ona vrimena, bija je nepismen. Kada su u pitanju bili krai napjevi koji su se uz to i esto ponavjali, nije bilo problema, Pile je to zna napamet. No kada je u pitanju neto dui tekst iz libra na koru, tu je bija bespomoan. Ipak u tim trenucima bi uskoio pismeni oa koji bi mu priapnuo to triba otpivat. Tako je prigodom jednog Velikog petka na red dola Muka Gospodina naega Isukrsta. Josip Dami oa U Rogotinu se Muka piva tako da jedan piva za (1887. 1938.) ambonom piva tekst (kao narator), Isusove rii piva sveenik s oltara, dok ostalo pivaju naizmjenice pivai na koru. Ve je prolo pola Muke i oa je, gledajui stari libar, vie za sebe proaptao: Ode je raspalo, triba okrpit, mislei na pokidani list. Jadni Pile je to uja i mislija da je ta reenica dio Muke i ka iz puke na sav glas zapiva: Ode je raspalooooooo, tribaaaa okrpit. Na to se cila crkva okrenila ka koru i poela krstit, a neke babe su apale: Vraga izija, dobro ti se je napija, virujui da sve vino koje se na Veliki petak popije ue u krv.

Ante Dami, Rogotin

98

IZGRADNJA ELJEZNIKE PRUGE DOLINOM RIJEKE NERETVE

Prvi planovi i prijedlozi za izgradnju eljeznike pruge dolinom rijeke Neretve prema moru
Prvi se planovi i prijedlozi za izgradnju eljeznike pruge dolinom rijeke Neretve prema moru javljaju godine 1846. u vezi s povezivanjem Sarajeva sa Splitom eljeznikom prugom koja bi prolazila turskim podrujem preko Travnika, Kupresa, Livna do Bilog Briga, a odatle austrijskim podrujem do Splita. Jedan odvojak te dosta razgranate eljeznike mree protezao bi se na Mostar, a od Mostara prema moru dolinom rijeke Neretve.1 S obzirom na to da luka Metkovi u to doba ima zapaen promet robe, moe se sa sigurnou utvrditi da bi ta pruga prolazila preko Metkovia. Tako se Metkovi vrlo rano ubraja u mjesta koja e voditi meusobnu konkurentsku borbu za eljeznike pruge zahvaljujui svojoj luci. Ova mrea eljeznikih pruga planirana je najkraim i najprirodnijim smjerovima kojima se stoljeima vrila razmjena dobara Bosne i Hercegovine i Dalmacije.2 Prijedlog je vrlo zanimljiv i zbog toga to se u doba kad u Europi poinje izgradnja eljeznice i kad na samom podruju Dalmacije i Hrvatske, pa Bosne i Hercegovine, nije bilo ni metra eljeznikih pruga.3 Ovaj prijedlog nije imao realne osnove za ostvarenje jer je beka vlada pridravala pravo izdavanja dozvola za izgradnju pruga na svojemu podruju. Osim toga, povezivanje Dalmacije s Bosnom i Hercegovinom, dok je ona pod turskom vlau, nije bilo mogue. Prijedlog je ipak izazivao ive rasprave u Dalmaciji i Bosni i Hercegovini. Od tada poinje estoka borba dalmatinskih luka za eljeznice. Borba e trajati veoma dugo, a najveu dobit imat e Metkovi. Revolucionarne godine 1848./49. ukinuto je kmetstvo u Habsburkoj Monarhiji, pa e se od tada proces industrijske revolucije poeti razvijati ubrzanim tempom. To e se odraziti i na Dalmaciju, koja postupno biva uvuena u sustav gospodarskog razvoja Monarhije. Prvi planovi spajanja dalmatinskih luka sa eljeznicom bili su usmjereni na povezivanje s jaim trgovakim sreditima kao to su Mostar, Sarajevo i Beograd.
Zvonimir Jelinovi, Borba za jadranske pruge i njeni ekonomski ciljevi, Zagreb, 1957.; str. 170. Isto, str. 171. 3 Isto.
1 2

99

Sredinom XIX. stoljea Bosna i Hercegovina postaje sredite politike i gospodarske pozornosti svih veih europskih sila, a ponajvie Austrije koja je prva, godine 1850., otvorila svoj konzulat u Sarajevu, a za njom to ine Engleska, Njemaka, Rusija, Francuska i Italija. Najozbiljniji takmac austrijskim ciljevima u Bosni i Hercegovini postaje Engleska.4 Izmeu njih u politikome pogledu ne postoji velikih razilaenja, a to se tie trgovine ne moe biti iskrene suradnje. Dok su europske sile kovale svoje planove prema Bosni i Hercegovini, Porta takoer pokuava industrijskom revolucijom popraviti loe gospodarsko stanje u Bosni i Hercegovini. Tako e carigradska vlada sredinom XIX. stoljea, na poticaj Omer-pae Latasa, vrhovnog vojnog zapovjednika Bosne i Hercegovine, planirati gradnju jadranske eljeznice, koja bi povezivala Bosnu i Hercegovinu preko Sutorine ili Kleka s Carigradom.5 Bilo je govora da e ova pruga sluiti samo za transport vojske. Meutim, svakomu je moglo biti jasno da e ona imati trgovako znaenje, a osobito da e sluiti za uvoz soli na koji je Austrija uivala monopol.6 Englezi su na svaki nain eljeli pospjeiti ovaj projekt carigradske vlade o jadranskoj eljeznici. ak su poele kruiti vijesti o gradnji eljeznike pruge od Beograda, preko Bosne i Hercegovine, do Sutorine i Kleka, da bi na taj nain igrala znatnu ulogu u trgovini na Balkanu izbjegavajui tako svojega konkurenta Austriju. Te e engleske mjere Engleza Austriji biti dobro poznate. Zbog toga e svaka engleska nazonost na Balkanu, bilo da je rije o gospodarskom ili vojnom utjecaju, initi nespokojnom beku vladu, pa e ona preko svojih generalnih konzula u Sarajevu, Beogradu i Carigradu pratiti engleske ljude od pera i akcije, vodei rauna o svakom njihovu koraku, susretu i izjavi.7 Iz bogate prepiske austrijskih konzula iz Sarajeva, Beograda i Carigrada, na jednoj, te beke vlade, na drugoj strani, saznaje se za kretanje engleskoga publicista Squina po Bosni i Hercegovini, Beogradu i Carigradu. O njegovu putu po Bosni i Hercegovini sredinom godine 1851. saznajemo iz izvjetaja sarajevskoga konzula Dimitrija Atanaskovia, koji je u vie navrata obavjetavao beku vladu o boravku Squina u Sarajevu.8 Squin je vie puta bio gost kod Omer-pae Latasa: Ima osnove da je predmet njihovog razgovora uspostavljanje trgovakih putova u Bosni i Hercegovini preko dalmatinskog mora do Kleka i Sutorine, jer kako je poznato, to je bila omiljena ideja Omer-pae.9 Poetkom godine 1852. boravio je u Beogradu i Sarajevu Alison, tajnik i tuma engleskoga poslanstva u Carigradu. Njegov je put takoer praen od
4 Rudolf Zaplata, Interesovanje Engleza za Bosnu i Hercegovinu u XIX. stoljeu, Jugoslavenski list (dalje J.1.), br. 303, str. 12. 5 Rudolf Zaplata, Govor o jadranskoj pruzi za turske vlade, Jadranska straa, br. 4, 1935., str. 141. 6 Isto. 7 Rudolf Zaplata, Visoka Porta i ideja o Jadranskoj pruzi, Jugoslavenski list, br. 256, 1938., str. 9. 8 Iz raspoloivih izvora nije se saznalo ime engleskog publicista Squina. 9 Rudolf Zaplata, Visoka Porta i ideja o Jadranskoj pruzi, Jugoslavenski list, br. 256, 1938., str. 9.

100

austrijskih ljudi, kao uostalom i put svih Engleza u zemljama za koje je Monarhija bila zainteresirana. Boravei u Sarajevu, Alison je posjetio austrijskoga konzula Dimitrija Atanaskovia.10 Razgovarali su, pored ostalog, o prilikama u Bosni i Hercegovini i reformama koje carigradska vlada nastoji provesti u tome dijelu carstva u cilju poboljanja politikih i gospodarskih prilika. Alison je izrazio miljenje da pesimistiki gleda na reforme turske vlade i da se njima nee poboljati prilike u Bosni i Hercegovini jer je stanje i suvie teko da bi ga zamiljene reforme izmijenile. Sigurno je da su Squin i Alison svoj put po Bosni i Hercegovini tumaili tako da izbjegnu svaku sumnju da se mijeaju u tamonje prilike, ali iz svega proizlazi da je u to doba postojala ideja kod Engleza o izgradnji eljeznike mree na Balkanu u trgovake svrhe, to naravno nije moglo ii u raun Austrije.11 Dakle, ovdje nisu bili primarni politiki i gospodarski odnosi izmeu Austrije i Engleske u Bosni i Hercegovini. Primarna je bila izgradnja eljeznike pruge i tenja da Turska povee Bosnu i Hercegovinu s morem dolinom rijeke Neretve preko Mostara i Metkovia. U konzularnom arhivu austrijskoga generalnog konzula, u kasnijem razdoblju, nema vie govora o jadranskoj pruzi. Ta e ideja brzo pasti u zaborav.12 Za iduih dvadesetak godina Turska nee poduzimati nita u vezi s izgradnjom pruga u Bosni i Hercegovini dolinom rijeke Neretve. Sva njezina pozornost, to se prometnica tie, bit e usmjerena na modernizaciju cesta, jer su one iziskivale manja novana ulaganja. POJAANO ZANIMANJE ZA IZGRADNJU ELJEZNIKIH PRUGA U DALMACIJI Pojaano zanimanje za izgradnju eljeznikih pruga u Dalmaciji javlja se godine 1856.13 Tad su podnijeta dva prijedloga za izgradnju eljeznikih pruga koje bi povezale Dalmaciju s unutranjou. Prvi prijedlog podnio je knez Franjo Borelli, predsjednik Poljoprivrednoga drutva u Zadru. On se zalae za eljezniku prugu od Dunava do Dalmacije s izlaskom na more u jednoj novoj, velikoj austrijskoj luci, negdje sjeverozapadno od ua rijeke Neretve.14 Borelli je svoju ideju iznio u posebno objavljenoj brouri u kojoj kae da je javnost ve ranije prema pisanju novina upoznata sa spremnou turske vlade da podstakne izgradnju eljeznikih pruga u svojoj zemlji, zatim je bilo
10 Rudolf Zaplata, Interesovanje Engleza za Bosnu i Hercegovinu u XIX. stoljeu, Jugoslavenski list, br. 303, 1938., str. 12. 11 Isto. 12 Rudolf Zaplata, nav. dj., str. 12. 13 Bernard Stulli, Prijedlozi i projekti eljeznikih pruga u Hrvatskoj 1825. 1863., Zagreb, 1976., str. 90. 14 Isto.

101

javljeno da jedna engleska komisija ispituje teren za trasu eljeznike pruge od Beograda do Sarajeva i Splita ili Metkovia, do sada, to pitanje studira neko njegovo udruenje. Borelli konstatira: Ovaj pravac je nesumnjivo jedan od najinteresantnijih u europskoj Turskoj. Drugi je prijedlog podnijela Trgovaka komora iz Splita koja se zalae da se izgradi pruga od desne obale Dunava ili iz Srbije preko Sarajeva do Splita. Zbog toga to nijedan od ovih prijedloga nije razraen, beka ih vlada odbacuje traei studijsku obradu obaju prijedloga, a samim time odgaa njihovo razmatranje.15 Naime, njezino je stajalite o eljeznikim prugama koje povezuju Dalmaciju sa zaleem dobro poznato. Ona ne eli uzimati u obzir nikakav prometni spoj zalea s Jadranskom osim prometne magistrale Be Trst.16 Uz spomenuta dva prijedloga, opinska uprava i Trgovako-obrtnika komora iz Zadra predlae eljezniku prugu od Zadra preko Knina, Jajca, Banje Luke do Osijeka, tzv. osjeku prugu.17 Pruga se trebala protezati zapadnije od splitske varijante. Ona predvia spojeve prema ibeniku, Splitu i Trogiru te tzv. kontinentalnu prugu Knin Vrlika Sinj Imotski Vrgorac Metkovi Dubrovnik Kotor. Prijedlog ove pruge podnio je u ime zadarskog okruga P. Alebi, predsjednik Zadarske komore, na Banskoj konferenciji o eljeznicama, odranoj godine 1862. u Zagrebu. Beka vlada odbacuje i taj prijedlog zbog vojno-stratekih razloga. U politikome programu Narodne stranke takoer se istie potreba izgradnje eljeznike pruge koja bi preko Bosne vezala Dunav s Jadranom.18 Zagrebaki tisak onoga doba prati zbivanja oko izgradnje eljeznikih pruga u Dalmaciji. Posebno naglaava ulogu Metkovia kao prometnog sredita prema unutranjosti.19 Narodne novine u vezi s povezivanjem Bosne s Jadranom zabiljeile su, meu ostalim, i ovo: Trgovaki putovi, koji s Dunava i iz sredinjih pokrajina sadanje turske Europe Adriatikom moru vode, u vremenu rimskog gospodarenja obogatie i sretnijim uinie tergovinom, koja se na dalmatinskim obalama obavlja, dva najvea grada koja su na ovom moru postojala, a to su bili Solin i Norin. [] Stvar je istinita, da nijedan gvozdeni put Europe ne bi toliko koristih svietu donieti mogao koliko ovim, o kome govorimo, budui da jednim krajem u najmirnije i lukama u cijeloj Europi najbogatije more, tj. Adriatiko, dosie, i za to u najviu i najznamenitiju zemlju koja za koliko se u narodnim proizvodima bogata nahodi toliko je u obertnim sredIgor Karaman, Privreda i drutvo Hrvatske u XIX. stoljeu, Zagreb, 1972., str. 32. Isto. 17 Isto. 18 Benedikta Zeli-Buan, Ekonomska osnova politikog programa Narodne stranke u Dalmaciji, Zbornik Dalmacija 1879., Zadar, 1970., str. 48. 19 Bernard Stulli, nav. dj., str. 90.
15 16

102

stvima oskudna, i za to prometniki razvitak sposobna koliko se ikada pomisliti moe. Svi se takovi gvozdeni putovi u Ugarskoj nedovreni smatrati mogu kada oni Adriatikog mora neposredstveno nedostiu.20 Treba istaknuti da je osim otpora austrijskih i maarskih politikih inilaca protiv veeg povezivanja Dalmacije s prirodnim zaleem, veim dijelom utjecao i rivalitet lokalnih interesa pojedinih gradova Dalmacije.21 Sve e se to negativno odraziti na bru izgradnju eljeznikih pruga u Dalmaciji i na njezino povezivanje s kontinentalnim zaleem. Na Banskoj konferenciji o eljeznicama u Hrvatskoj 20. kolovoza 1862. nije se raspravljalo o eljeznikoj problematici u Dalmaciji22 jer se polo od pretpostavke da se rjeavanjem cjeline problema mora prilaziti postepeno.23 Postojala je bojazan da bi navoenjem svih ostalih eljeznikih spojnica na glavnu prugu, izazvali takovu neposrednu oporbu bekih centralnih organa, da bi oni onemoguili odobrenje i same glavne linije-pruge Zemun Rijeka. 24 Osim toga, prevladalo je miljenje: dok Bosna bude pod Turskom, eljeznica za Jadran mora zaobilaziti Bosnu.25 Iako se na Banskoj konferenciji nije raspravljalo o dalmatinskim eljeznicama, ipak su njezini zakljuci dali velikoga poticaja ivljoj raspravi o eljeznikome pitanju u Dalmaciji.26 Ona je osobito voena u Splitu povodom Jakieva lanka Nae hrvatske eljeznice, objavljenoga u Pozoru 19. kolovoza 1862.27 Miho Klaji popratio je to objavljivanje komentarom u kojem osobito naglaava kako Split ima sve uvjete da se razvije u veliki trgovaki emporij, te kako je miljenje svih Dalmatinaca da pruga iz zalea mora ii u Split, a da bi se na tu prugu mogli vezati svi vaniji gradovi kopnene Dalmacije.28 Jedan ogranak te pruge protezao bi se od Cetine do Neretve. Kako se vidi, i u ovoj kombinaciji, kao i u mnogim prethodnim, eljeznika bi pruga izlazila na Metkovi. Svi dosadanji planovi eljeznike pruge dolinom rijeke Neretve bili su u razliitim kombinacijama s drugim prugama i gradovima. Meutim, nijedan plan nije imao izravnu vezu od ua rijeke Neretve prema unutranjosti. Zbog toga prijedlog Stefana Turna oko godine 1869. zasluuje posebnu pozornost i smatra se prvim projektom izgradnje eljeznike pruge od ua rijeke Neretve preko Opuzena i Metkovia u smjeru Bosne i Hercegovine.29 Od tada izgradnja eljeznike pruge dolinom rijeke Neretve postaje skora stvarnost.
Narodne novine (dalje N. n.), br. 121, 1856., str. 409. 410. Igor Karaman, nav. dj., str. 270. 22 Bernard Stulli, nav. dj., str. 134. 23 Isto. 24 Isto. 25 Isto, str. 135. 26 Isto, str. 136. 27 Isto. 28 Isto. 29 Isto.
20 21

103

INTERES AUSTRIJE ZA IZGRADNJU ELJEZNIKIH PRUGA U DALMACIJI Austrija e biti prisiljena mijenjati svoju politiku prema izgradnji eljeznikih pruga u Dalmaciji i njezinu povezivanju s unutranjou poslije rata s Italijom i nemira u Boki Kotarskoj. Dok su do tada poticaji povezivanja i izgradnje eljeznikih pruga dolazili iz Dalmacije, sada odgovorni faktori u Monarhiji istiu potrebu to hitnije eljeznike veze s Dalmacijom. Ubrzo je napravljeno vie projekata za izgradnju eljeznikih pruga.30 Svi su oni ili preko Like, a imali su ishodite u Splitu, ibeniku, Zadru, a poneki i u Senju. Ovi projekti nemaju veze sa eljeznikom prugom dolinom rijeke Neretve, ali su dokaz da e Austrija, ako joj odgovara gospodarskim i stratekim interesima, ubrzo planirati i izgradnju eljeznike pruge. Treba spomenuti i to da je Turska u Bosni i Hercegovini do okupacije ipak poela graditi eljeznike pruge, ali s vie smisla za unutranje povezivanje i za vanjske veze, nego to je to uinjeno kasnije s Austrijom.31 Ona je poela graditi eljeznike pruge normalnoga kolosijeka. Prva takva pruga bila je sagraena od Banje Luke do Dobrljina, duine 112 km, a putena je u promet 1872.32 Ta je dionica trebala biti dio transverzalne pruge Banja Luka Kosovska Mitrovica na koju je bilo planirano povezivanje pruge normalnog kolosijeka dolinom rijeke Neretve od mora preko Mostara do Sarajeva. Izgradnja eljeznike pruge dolinom rijeke Neretve ponovno postaje aktualna u razliitim kombinacijama beke vlade kad neposredno pred okupaciju i poslije nje istie pitanje eljeznike veze Monarhije s Istokom.33 eljeznika magistrala prema istoku po planovima beke vlade treba ii preko Bosne do Srbije. Jedino na taj nain Monarhija moe ostvariti svoj potpuni utjecaj na istonu politiku. Ovakvo stajalite beke vlade, poslije okupacije Bosne i Hercegovine, bio je povod inenjeru Karlu Buchelenu da izradi projekt u najprikladnijem smjeru austrougarske magistralne eljeznice i njezinoj vezi s istonom eljeznicom. Po Buchelenovu projektu eljeznika pruga prema istoku protezala bi se od Broda ili amca na Savi, pa preko Sarajeva do Mitrovice. Vezu s Dalmacijom predvia dolinom Une do Splita te jednu eljezniku prugu od Splita preko Imotskog do Mostara. Buchelen ne planira eljezniku prugu dolinom rijeke Neretve. Buchelenovu projektu suprotstavit e svoj projekt Bernard Singer, savjetnik Beke trgovake i obrtnike komore. Njegov projekt izraava miljenje austrijske javnosti o eljeznikim prugama na okupiranome podruju. On, naime, ustrajava da eljeznika pruga ide od Siska preko Dobrljina i Banje Luke do
30 Devad Juzbai, Izgradnja eljeznica u Bosni i Hercegovini u svjetlu austrougarske politike od okupacije do kraja Kallayeve ere, Sarajevo, 1974., str. 85. 90. 31 Mijo Mirkovi, Ekonomska historija Jugoslavije, Zagreb, 1968., str. 256. 32 Isto. 33 Devad Juzbai, nav. dj., str. 18.

104

Sarajeva. Zalae se takoer za uspostavljanje eljeznike veze s Dalmacijom, podupirui prijedlog Zadarske trgovake i obrtnike komore i izgradnju eljeznike pruge dolinom rijeke Neretve od Sarajeva preko Mostara do Metkovia, a odatle do Grua.34 Ta bi pruga predstavljala transverzalnu liniju od Maarske i Slavonije do Jadrana. Njegov projekt slijedi najprirodniji put izmeu Jadrana i Panonije, a to je dolina rijeke Neretve. Kako ni Singer tako ni Nodrling, generalni direktor austrijskih eljeznica, ne prihvaa Buchelenov projekt bosanske transverzalne linije prema istoku. Svojim projektom Nodrling se zalae za uskotranu eljezniku mreu u Bosni i Hercegovini s obzirom na konfiguraciju terena i novana sredstva koja Monarhija moe odvojiti za izgradnju eljeznikih pruga. Njegov projekt pruga usmjeren je dolinama Bosne i Neretve. Svaki je projekt eljeznike pruge u Monarhiji razmatran kod vie instancije. O njima je svoje miljenje najprije davala beka vlada, zatim ministarstvo rata, zajedniko ministarstvo financija, ministarstvo trgovine, generalna inspekcija austrijskih eljeznica itd. U obzir za razmatranje dolazili su samo oni projekti koji su najvie odgovarali vojnikim i gospodarskim interesima Monarhije koji su bili novano najisplativiji. Inae, izgradnju eljeznikih pruga mogla je initi samo drava. Bila je ustaljena praksa da vladar pridrava pravo izdavanja dozvola za predradnje35 i radnje36 u vezi s izgradnjom eljeznikih pruga. Uz to, svaki predloeni projekt slao se na uvid i primjedbe sredinjim vojnim organima. Dravna uprava imala je odluujuu ulogu u cjelokupnoj politici izgradnje i eksploatacije eljeznica u Carevini 37 kao i prilikom izrade planova eljeznike mree.38 Neposredno rukovoenje planovima i izgradnjom eljeznikih pruga vrila je generalna direkcija austrijskih dravnih eljeznica. Ne smije se izgubiti iz vida ni injenicu da je pri izgradnji eljeznica u Monarhiji dolazila do izraaja otra konkurentska borba izmeu Austrije i Maarske. Obje su zemlje teile da to vie eljeznikih pruga ima ishodita u Beu ili Peti. ODNOS MAARSKE PREMA IZGRADNJI ELJEZNIKIH PRUGA U DALMACIJI U meusobnoj konkurentskoj borbi, osobito kad je bilo govora o jadranskim eljeznicama, Maarska se energino suprotstavljala povezivanju dalmatinskih luka sa svojim prirodnim zaleem. Njezin strah od konkurencije iao je tako daleko da se svom silom obara protiv trasiranja pruga za june luke, to
Isto, str. 22. Bernard Stulli, nav. dj., str. 17. 36 Isto. 37 Isto. 38 Isto.
34 35

105

e izravno i nepovoljno utjecati na nastojanje Metkovia da dobije eljezniku prugu. Ona pod svaku cijenu eli zatititi interese svoje luke u Rijeci. Inae, takvom politikom izgradnje eljeznikih pruga Dalmacija e proi najgore. POETAK IZGRADNJE ELJEZNIKIH PRUGA U BOSNI I HERCEGOVINI Izgradnju eljeznikih pruga u Bosni i Hercegovini Monarhija poinje odmah nakon okupacije. Najprije je sagraena uskotrana eljeznika pruga Bosanski Brod Zenica godine 1879., a zatim Zenica Sarajevo godine 1882. Tako je glavni grad Bosne i Hercegovine Sarajevo dobio izravnu eljezniku vezu s Beom i Petom. eljeznike pruge graene su brzo i jeftino. Austrougarska vlast u prvom je planu imala vojne potrebe, a zatim eksploataciju prirodnih bogatstava Bosne i Hercegovine. Prva eljeznika pruga u Bosni i Hercegovini bila je uskotrana. U literaturi su pitanje uskotrane mree eljeznikih pruga u ovoj pokrajini tumaili na razne naine. Jedni autori39 to pitanje tumae tako da tvrde da je Monarhija gradila uskotrane pruge u Bosni i Hercegovini s ciljem da ova pokrajina ostane sasvim izolirana prometno, trgovaki, novano i politiki od Hrvatske i Srbije. Drugi autori40 smatraju da uskotrana mrea eljeznikih pruga u Bosni i Hercegovini nije graena s ciljem da ta pokrajina ostane izolirana od susjednih pokrajina, nego je ona nastala kao posljedica nedostatka novanih sredstava za pruge normalnoga kolosijeka. Bez obzira na razliita tumaenja problema uskotrane eljeznike mree u Bosni i Hercegovini, ostaje injenica da je takav sustav eljeznikih pruga izolirao Bosnu i Hercegovinu i njezinu eljeznikomu prometu nanio velike tete. Trebat e mnogo vremena da se ta pogreka ispravi. Neposredno pred okupaciju i poslije okupacije Bosne i Hercegovine, ponovno povezivanje Dalmacije eljeznikim prugama s tom pokrajinom postaje aktualnije nego ikada do tada jer su se ove dvije pokrajine nale u istoj dravi pod zajednikom vlau. Sad odjednom postaju zanimljivi svi oni projekti koji su zagovarali eljeznike mree izmeu Dalmacije i Bosne i Hercegovine, a koji su ranije odbacivani. Tako e biti zanimljiv onaj projekt eljeznike pruge od Splita preko zapadne Bosne. Ipak ga ministarstvo rata odbacuje jer veliki trokovi za izgradnju te pruge ne odgovaraju vojnim potrebama koje su u tome trenutku smatrane sekundarnima u odnosu na trokove izgradnje eljeznike pruge. Ministarstvo rata smatra da, ako treba izgraditi eljezniku prugu iz Dalmacije prema Bosni i Hercegovini, onda njena najprirodnija, najjeftinija i najsvrsishodnija trasa da ide dolinom rijeke Neretve.41 Tako stajalite ministarstva rata u vezi s izgradnjom eljeznikih pruga bilo je odluujue, pa e vojni
Zvonimir Jelinovi, nav. dj., str. IX. (predgovor Mije Mirkovia istoj knjizi), isto, str. 37. Devad Juzbai, nav. dj., str. 78. 41 Isto, str. 87.
39 40

106

organi dostaviti nadlenima zahtjev da se Mostar eljeznikom prugom povee s morem. Nakon zavretka eljeznike pruge Bosanski Brod Sarajevo, kojom je uspostavljena sveza s Beom, Zemaljska uprava u Sarajevu odluila je Mostar spojiti s lukom u Metkoviu.42 PRIPREME ZA IZGRADNJU ELJEZNIKE PRUGE METKOVI MOSTAR Ve godine 1878. pojedine tvrtke alju bekoj vladi svoje ponude za izgradnju eljeznike pruge od mora do Mostara. Svoju ponudu alje tvrtka R. v. Kaczowski, W. Knaur i E. Gross. Tvrtka alje ponudu za izgradnju eljeznike pruge od Kleka do Mostara, koju vlada odbacuje zbog neprihvatljivih novanih uvjeta.43 Prva mjerenja na trasi eljeznike pruge Metkovi Mostar poela su se izvoditi godine 1879.44 Vojni komandant i zemaljski poglavar Bosne i Hercegovine, knez Wtenberg, prilikom obilaska podruja kojim e se izgraditi budua eljeznika pruga Metkovi Mostar, izrazio se povoljno o Metkoviu kao toki odakle e pruga krenuti prema Mostaru. Ponovno se rasplamsava konkurentska borba izmeu dalmatinskih luka za eljeznike pruge. Trgovaka obrtnika komora iz Splita nastojala je da se izgradi eljeznika pruga Split Mostar preko Imotskog dokazujui kako je splitska luka daleko zgodnija od Metkovia.45 Komora se istodobno obara i na projekt pruge od Neuma do Mostara. Projekt Spliana bio je odbaen jer za njega vojska nije pokazala interese. U konkurentsku borbu ukljuuje se i Dubrovnik. Dubrovaka je opina sredinom godine 1880. odluila napraviti projekt eljeznike pruge normalnoga kolosijeka od Grua preko Mostara do Sarajeva. Osnovala je konzorcij u koji su uli: Antun Drobac, ljekarnik i predsjednik Trgovake obrtnike komore iz Dubrovnika, dr. Matijas od Zamanje, odvjetnik, te Bla Degiulli, trgovac iz Dubrovnika.46 Dubrovaki projekt odbacilo je Ministarstvo rata, s ime se suglasila i Generalna inspekcija austrijskih eljeznica. Ministarstvo rata smatra da treba izgraditi eljezniku prugu uzanoga kolosijeka od Sarajeva preko Mostara do Metkovia, a odatle do Neuma i Dubrovnika. Meutim, daje prioritet eljeznikoj pruzi Metkovi Mostar jer Metkovi ima luku koja se moe koristiti i za vojne svrhe. Prigodom putanja u promet eljeznike pruge Zenica Sarajevo generalni direktor austrijskih eljeznica V. Nerdling naglasio je da e se odmah nastaviti daljnja izgradnja eljeznikih pruga u Bosni i Hercegovini, a prioritet e imati eljeznika pruga
42 Carsko-kraljevsko zajedniko ministarstvo financija, Izvjetaj o upravi Bosne i Hercegovine 1906., Zagreb, 1906., str. 508. 43 Isto. 44 Narodni list, Zadar, 6, 1879. (dalje: N. l.). 45 Grga Novak, Split u svjetskom prometu, Zagreb, 1923., str. 199. 46 Devad Juzbai, nav. dj., str. 89.

107

dolinom rijeke Neretve do Metkovia i Dubrovnika.47 Tu varijantu prihvaa i austrijski nadmjernik Obermayer, a svoje je miljenje iznio u klubu eljeznikih inovnika u Beu govorei o bosanskim eljeznicama.48

Nacrt projekta za izgradnju eljeznike pruge Metkovi Ploe godine 1936.

Osim mjerodavnih organa u Monarhiji, koji su odluivali o izgradnji eljeznikih pruga u Bosni i Hercegovini, i bosansko-hercegovaka uprava se ukljuuje u rasprave o eljeznikim prugama, posebno o pruzi dolinom rijeke Neretve prema moru. Iako je eljeznika pruga Sarajevo Metkovi trebala imati ope politiko i strateko znaenje, za bosansko-hercegovaku upravu ona ima i posebno gospodarsko znaenje jer je hercegovaka trgovina, s obzirom na zemljopisni poloaj, usmjerena na izvoz i uvoz preko luke Metkovi. ak i sarajevski trgovci, zbog visokih pristojba na bosanskoj eljeznici, i dalje nabavljaju robu preko Metkovia jer je taj put za trgovce bio mnogo jeftiniji od
47 48

N. 1., br. 91, 1882. N. 1., br. 100, 1882.

108

kontinentalnoga puta iz Trsta i Rijeke do Sarajeva. Zbog toga Zemaljska vlada u Sarajevu smatra potkraj godine 1883. da je izgradnja eljeznike pruge dolinom rijeke Neretve do Metkovia jedno od gospodarski najaktualnijih pitanja. Austro-Ugarska Monarhija obvezuje se da e osigurati dio novanih sredstava za potrebe ove zaostale pokrajine. Njezina ulaganja, osim gospodarskoga, imala su propagandno znaenje. inila je sve da bi u Bosni i Hercegovini razvila one gospodarske djelatnosti koje e davati novana sredstva za podmirenje najnunijih potreba, kojima bi se razvile one gospodarske djelatnosti koje e omoguiti eksploataciju bosansko-hercegovakih prirodnih bogatstava. Tvorac takve gospodarske politike bio je zajedniki ministar financija Benjamin Kallay, za ije je uprave izgraeno niz prometnica u Bosni i Hercegovini i podignuta je njezina industrija.49 Kallay se takoer zaloio za izgradnju eljeznike pruge Metkovi Sarajevo. Na zajednikoj ministarskoj konferenciji 23. rujna 1883. istaknuo je da e gospodarska opravdanost te pruge ovisiti o izvozu ugljena iz mostarskog ugljenokopa u Italiji, jer su mostarske rezerve ugljena bile goleme. Nakon dovrenja eljeznike pruge Metkovi Mostar, Kallay se zaloio za izgradnju pruge Mostar Sarajevo jer je smatrao da e ta veza omoguiti bri izvoz gospodarskih dobara, kao to su rudna i umska bogatstva iz Bosne te vino i duhan iz Hercegovine. Pruga e omoguiti skretanje bosanske izvozno-uvozne trgovine prema jugu koja se do tada transportirala prema moru ili s mora zaobilaznim putom preko Rijeke i Broda. Pored gospodarskog, novoj je pruzi davano i veliko vojniko znaenje. Naime, izgradnjom eljeznike pruge Brod Sarajevo, Sarajevo je postalo ishodina toka za ratne operacije u veem dijelu Bosne. Nova eljeznika pruga Metkovi Mostar odredit e i novu strateku ulogu Mostara u odnosu na Hercegovinu.
Vozni red vlakova nakon putanja u promet eljeznice Metkovi Mostar.
49

Devad Juzbai, nav. dj., str. 92. 96.

109

Mrea eljeznikih pruga na podruju bive Jugoslavije godine 1890.

IZGRADNJA ELJEZNIKE PRUGE MOSTAR METKOVI Predradnje na trasi eljeznike pruge Metkovi Mostar poele su poetkom godine 1884.50 To je bio povod da se ponovno javi Dubrovnik sa svojim prijedlogom za eljezniku prugu, istiui svoju prednost u odnosu na Metkovi s vojnikog, trgovakog i pomorskog gledita, a faktori koji dadoe maha ovom izboru ne imagjahu pred oima no samo ekonomino pitanje, vogjeni poslovicom da je bolje ita nego nita () Mi nijeemo odluno probitanost ove pruge i to s gledita vojnikoga, trgovakog i pomorskog.51 Zagrebaki se tisak zalae za eljezniku prugu Metkovi Mostar istiui da je Hercegovina, s obzirom na svoj zemljopisni poloaj, orijentirana na more preko Metkovia.52 Koliko god su zahtjevi Dubrovana opravdani, njima se nije moglo udovoljiti jer Austrija vodi najvie rauna o svojim interesima. U to vrijeme izvode se radovi na regulaciji rijeke Neretve za plovidbu koje financira Monarhija. Teko je bilo oekivati promjenu austrijskih planova u vezi s izgradnjom eljeznike pruge Metkovi Mostar.
N. 1., br. 4, 1884. Slovinac, br. 100, 1884. 52 Narodne novine, br. 60, 1884., str. 1. 2 (dalje: N. n.).
50 51

110

Za novana sredstva za izgradnju pruge Metkovi Mostar od 1.700.000 fiorina Kallay je smatrao da se trebaju osigurati iz zajednikih aktiva, na isti nain kao to su osigurana za izgradnju eljeznike pruge Zenica Sarajevo.53 Budui da je Kallayev prijedlog bio usvojen, donijeta je zakonska osnova za izgradnju eljeznike pruge, koja je usvojena na sjednici beke vlade 4. oujka 1884.54 Na temelju zakonske osnove austrijskim zakonom od 5. travnja 1884.55 i na temelju ugarskog lanka XXVII., godine 1884. bilo je rijeeno pitanje financiranja eljeznike pruge Metkovi Mostar.56 Spomenutim zakonima zajednika financijska uprava odobrila je zajam u iznosu od 1.700.000 fiorina, i to iz kamata, a ne kapitala zajednikih aktiva. Austrija i ugarska Generalna inspekcija eljeznica pridravale su pravo, uz odobrenje obiju vlada, da utjeu na izbor ponuda za izvoenje radova. Od osam tvrtki, koje su pozvane iz Monarhije, svoje ponude poslale su etiri tvrtke. Najpovoljnija ponuda bila je ponuda Karla v. Scwarza iz Bea s kojim je zajedniko ministarstvo sklopilo ugovor o izgradnji eljeznike pruge Metkovi Mostar 12. lipnja 1884. na paualni iznos od 1.410.000 fiorina. U ukupni iznos nisu bili uraunati trokovi otkupa zemlje, nabava voznoga parka i telegraf.57 Tehniki su i vojniki razlozi58 diktirali da se pruga gradi desnom obalom rijeke Neretve od Metkovia do Mostara bez osobitih potekoa.59 Gradnja pruge poela je 27. kolovoza 1884. od Metkovia prema Mostaru.60 Radilo se po dionicama. Najlake je bilo izgraditi dionicu pruge Mostar Buna jer se ona protezala irokom mostarskom kotlinom.61 Dionica pruge Buna apljina kroz 19 km dugi kanjon rijeke Neretve predstavljala je najteu dionicu pri izgradnji pruge. Kanjon je pristupaan samo na krajevima kotline, pa je za dovoz graevinskog materijala trebalo izgraditi pomoni i privremeni put desnom obalom rijeke Neretve. Dionica pruge apljina Gabela protezala se aluvijalnom nizinom pa ju je bilo lako izgraditi. Neto vie potekoa bilo je na trasi Gabela Metkovi jer se protezala podrujem koje je plavilo za veeg vodostaja rijeke Neretve. Trebalo je izgraditi nasip iznad najvee razine poplava. Ukupna je duina pruge iznosila 42,4 km. Na cijeloj duini pruge od Metkovia do Mostara preko rijeke Neretve nije postojao nijedan most. Prijevoz preko rijeke vrio se kod apljine i eljeva.62 Sav graevni materijal potreban za izgradnju pruge uvozio se preko luke Metkovi. Tu su parobrodi dovozili
Zvonimir Jelinovi, nav. dj., str. 191. N. 1., br.47, 1884. i Carl Peez, nav. dj., str. 271. 55 Zvonimir Jelinovi, nav. dj., str. 91. 56 Devad Juzbai, nav. dj., str. 98. 57 Isto, str. 99. 58 Carl Peez, Mostar i njegova kultura, Mostar, 1891., str. 257. 59 Zvonimir Jelinovi, nav. dj., str. 192. 60 Carl Peez, nav. dj., str. 257. 61 Isto, str. 257. 62 Isto, str. 269.
53 54

111

ine, lokomotive, vagone, graevni materijal i drugo.63 irina gornjeg nasipa pruge iznosila je 3 m.64 Prve ugraene tranice bile su teke 17,8 kg po jednom metru duine.65 irina tunela iznosila je 3,3 m, a visina 3,1 m.66 Propusna mo pruge bila je 15 vlakova sa svake strane ili 30 vlakova u 24 sata.67 Vlakovi su se mogli kretati maksimalnom brzinom od 15 do 18 km na sat.68 Ovoj brzini odgovara minimalni polumjer od 71 m.69 Ipak je izgraen minimalni polumjer od 100 m70. Najvei uspon na pruzi bio je 3,3%.71 Svi mostovi na dionici rijeke bili su eljezni, a objekti kameni ili od opeke.72 Ukupni trokovi izgradnje i opreme pruge iznosili su 44.000 fiorina po 1 km duine.73 Polovicom travnja 1885. dovreni su radovi na pruzi, pa je prvi vlak na pokusnoj vonji 12. travnja 1885. proao prugom od Mostara do Metkovia.74 SVEANO OTVARANJE ELJEZNIKE PRUGE METKOVI MOSTAR Sveano je otvaranje i putanje u promet novoizgraene pruge Mostar Metkovi izvreno 13. lipnja godine 1885.75 Otvaranju su prisustvovali brojni pojedinci i delegacija. Meu prisutnima su se nalazili: Benjamin Kallay, ministar zajednikih financija, Ivan Apell, poglavar Zemaljske vlade Bosne i Hercegovine, predsjednik austrijskog Lloyda, predstavnici susjednih opina, predstavnici tiska iz zemlje i inozemstva te golema masa ljudi iz Hercegovine i Dalmacije.76 Rano ujutro na dan otvaranja pruge skupile su se na eljeznikome kolodvoru u Mostaru goleme mase ljudi. Na kolodvoru je bila postavljena sveano okiena kompozicija sastavljena od vagona. Negdje oko osam sati, budui da su se uzvanici i dio naroda popeli u vlak, kompozicija je krenula u Metkovi. Vlak je u Metkoviu sveano doekan i pozdravljen od mnotva Neretvana. Uzvanici su s vlaka pozvani na Lloydov brod Malta, koji je bio usidren u luci Metkovi, gdje su im lokalne vlasti upriliile primanje. Cijelo je vrijeme, dok je vlak s gostima boravio u Metkoviu, vladalo ope veselje: pucale su prangije (makule), zvonila zvona, igrala se kola, pjevalo se i sviralo. Posebno je svojim nastupom bila zapaena dubrovaka glazba koju je opina Metkovi za tu
N. 1., br. 11, 1885. Carl Peez, nav. dj., str. 271. 65 Zvonimir Jelinovi, nav. dj., str. 192. 66 Carl Peez, nav. dj., str. 271. 67 N. n., br. 60, 1884. i Karl Peez, nav. dj., str. 272. 68 Isto. 69 Karl Peez, nav. dj., str. 257. 70 Zvonimir Jelinovi, nav. dj., str.192. 71 N. n., br. 60, 1884., str. 2. 72 Isto. 73 Devad Juzbai, nav. dj., str. 99. 74 N. 1., br. 31, 1885. 75 Bosiljak, Mostar, br. 24, 1885. 76 Isto.
63 64

112

prigodu pozvala iz Dubrovnika.77 Poslije kraeg zadravanja, sveana kompozicija vratila se u Mostar. Kao i u odlasku, tako je i u povratku uzdu eljeznike pruge golema masa ljudi pozdravljala prvi vlak dolinom rijeke Neretve. Promet na pruzi Metkovi Mostar vodila je Prometna uprava koju je bosansko-hercegovaka Zemaljska vlada postavila u Mostaru.78 VANOST PRUGE METKOVI MOSTAR Ovaj sretan dan, jest dan neizreenog veselja za grad Mostar, koji se evo spaja eljeznicom, trgovitima mnogih gradova pribliava se k moru i njegovim parobrodima i olakouje prijenos svakovrsnog proizvoda, te mu tim prua sredstvo brzog i naprednog razvitka.79 O vanosti su pruge pisali mnogi domai i inozemni listovi. Posebno je zanimljivo spomenuti to je tom prigodom zapisao maarski list Budapest Tagblatt. Dan 13. VI. u Hercegovini je od zamane vanosti. Ta pokrajina koja je dosele radi nedostatka opila bila gotovo posve iz Mostara u Metkovi, koja e njezin glavni grad spojiti sa Dalmacijom, za orijaki korak blie utjecaju europske kulture () otvorit e se zemlja istom sada europskom prometu.80 Zahvaljujui eljeznici, luka Metkovi gubi znaenje lokalne i regionalne luke te postaje jedna od najvanijih luka u Dalmaciji i prva meu dalmatinskim lukama koja je dobila eljezniku vezu sa svojim gravitacijskim zaleem. Putanjem eljeznice u promet doao je kraj karavanskoj trgovini od Metkovia do Mostara. To se odrazilo na bri gospodarski razvoj obaju gradova. Trgovake kue i parobrodska drutva pohitala su u Mostaru otvoriti svoja predstavnitva. Meu prvima to ini parobrodsko drutvo Braa Rissmondo iz Makarske i maarsko drutvo Speditio-Bureau Perschit iz Rijeke.81 Karakteristike uskotranih pruga koje je gradila Monarhija u Bosni i Hercegovini sastojale su se u tome da su graene brzo i jeftino. Zbog toga je kapacitet tih pruga bio vrlo malen. To se moe rei i za prugu Metkovi Mostar, izraenu za desetak mjeseci. Bez obzira na sve njezine slabosti i nedostatke, pruga je mogla zadovoljiti vojnike i gospodarske potrebe. Naime, mogla je odgovoriti namjeni za koju je graena.

Isto. Carsko-kraljevsko zajedniko ministarstvo financija, Izvjetaj o upravi Bosne i Hercegovine 1906., Zagreb, 1906., str. 508. 79 Bosiljak, br. 24, 1885. 80 N. 1., br. 47, 1885. 81 Bosiljak, br. 27, 1885.
78

77

113

eljezniki kolodvor u Metkoviu s osam kolosijeka.

Skupina eljezniara ispred ire na eljeznikoj postaji u Metkoviu.

114

lanak iz Novog hercegovakog bosiljka, tadanjih mostarskih novina.

Meutim, eljeznika je pruga Metkovi Mostar imala golemu gospodarsku vanost za Bosnu i Hercegovinu. Njezinom je izgradnjom Hercegovina preko Metkovia dobila izlaz na more, to e unaprijediti njezinu izvoznoizvoznu trgovinu, koja je omoguila da se ova tradicionalno zaostala pokrajina postupno pretvara u gospodarski i kulturno razvijenu pokrajinu. SVEANO OBILJEAVANJE 110. OBLJETNICE ELJEZNIKE PRUGE METKOVI MOSTAR Dana 13. lipnja 1995. sveano je u Metkoviu obiljeena 110. obljetnica putanja u promet uskotrane eljeznike pruge Metkovi Mostar postavljanjem spomen-steka koji je isklesao Nikola Vukovi, akademski kipar iz Metkovia. Steak je otkrio in. Ivo Margeta, gradonaelnik Grada Metkovia, u ime Poglavarstva Grada Metkovia koje je organiziralo ovu sveanost. O izgradnji pruge i njezinoj vanosti govorio je dr. sc. Ivan Juri.82 Na spomen-steku uklesan je tekst koji glasi: Na ovo mjesto 13. lipnja 1885. stigao je prvi vlak. Od tada su se smanjile
82

Ivan Juri, Spomendani iz prolosti Donjega Poneretavlja, Metkovi, 1996., str. 216. 217.

115

prostorne i civilizacijske razdaljine i ovaj kraj koraa naprijed. Poglavarstvo Grada Metkovia, 13. lipnja 1995.

Metkovski gradonaelnik, in. Ivo Margeta, otkriva spomensteak.

STATISTIKI PODACI O KRETANJU BROJA PUTNIKA ELJEZNICOM METKOVI HERCEGOVINA

Tablini prikaz broja putnika na pruzi Metkovi Mostar za godine 1890. 1892.

116

IZGRADNJA ELJEZNIKE PRUGE MOSTAR SARAJEVO Nakon dovrenja pruge Mostar Metkovi i nakon toga to je zakonom osigurano financiranje, poeli su radovi na izgradnji pruge Mostar Sarajevo godine 1887. Radilo se po dionicama.83 Kako bi koja dionica bila zavrena, bila bi putena je u promet. Najprije je dovrena dionica pruge Mostar Ostroac koja je za promet otvorena 22. kolovoza 1888. Dionica pruge od Ostroca do Konjica otvorena je 10. studenoga 1889. Od Mostara do Konjica pruga se protee dolinom i kanjonom rijeke Neretve, pa na pojedinim mjestima ima karakteristike gorske pruge. Graditelji su morali zidati mnogo podzida, probijati tunele, usjeke, graditi mostove jer pruga esto prelazi s jedne na drugu obalu rijeke. Zbog spomenutih tekoa, trokovi izgradnje ove pruge iznosili su 50.000 fiorina po jednom kilometru duine. Maksimalni uspon na pruzi iznosio je 10 promila. Velika zapreka na trasi pruge Konjic Sarajevo bilo je Ivan sedlo. Da bi se zapreka savladala, trebalo je od Konjica do najvie toke pruge na Ivan sedlo savladati uspon na relativnu visinu od 600 m. To je bilo mogue uiniti jedino s pomou sustava eljeznike motke po Albu. Lokomotiva sa nazubljenim zupcima funkcionira u isto vrijeme kao i atheziona lokomotiva, te se atheziona teina moe upotrebiti i kod uspona, pa stroj kod prijelaza od athezione pruge na zupanicu i obratno ne treba mijenjati ,a ima mirniju vonju s obzirom na konstrukciju zupane motke.84 Od Konjica do Ivan sedla postavljen je najvii uspon od 60 promila. Tunel na Ivan sedlu nalazio se na visini od 876 m, a njegova duina iznosila je 684 m. Prokopan je 27. travnja 1890. Zupanica je takoer uspostavljena i za silaenje s Ivan sedla prema Sarajevu s padom od 60 promila. Izmeu eljeznikih stanica Tarina i Pazaria primijenjena je takoer zupanica jer je na tome dijelu uspon prugo iznosio 35 promila. Od Pazarica prema Sarajevu pruga se sputala jednolino bez zapreka. Duina je eljeznike pruge Mostar Sarajevo iznosila 134,7 km. Pruga od Konjica do Sarajeva putena je u promet 1. kolovoza 1891. Izgraena je s pomou zajma koji je bosansko-hercegovaka uprava dobila iz zajednikih aktiva kao i pruga Mostar Metkovi. Za izgradnju pruge utroeno je 8.300.00 fiorina. eljeznikom je prugom Sarajevo Mostar Metkovi Bosna i Hercegovina dobila izlaz na more. To je nedvojbeno bio vrlo vaan dogaaj u povijesti prometa i trgovine kako za Bosnu i Hercegovinu, tako i za Metkovi. Prirodna su bogatstva Bosne i Hercegovine, posebno bosanske ume i rude te stoarski i
83 84

Zvonimir Jelinovi, nav. dj., str. 192 i Devad Juzbui, nav. dj., str. 91. 92. Zvonimir Jelinovi, nav. dj., str. 224.

117

ratarski proizvodi, dobila na svojoj vrijednosti. Od tada poinje njihovo intenzivnije iskoritavanje, i to u izvozu, ponajvie u interesu inozemnoga kapitala koji je naao svoj interes tijekom izgradnja pruga u Bosni i Hercegovini. Meutim, ini se da su prvobitna predvianja vanosti te pruge bila previe optimistina.85 Pruga je uglavnom sluila za izvoz drveta i eljezne rude iz Bosne. Preko luke Metkovi izvozila se i uvozila ona roba koja nije mogla podnijeti prijevoz preko Rijeke idui eljeznikom prugom preko Bosanskog Broda. Pruga Sarajevo Mostar Metkovi imala je mnogo nedostataka. Najvei je od njih bila zupanica preko Ivan sedla. Ta zubata neman86 pojela je svu korist koju je ta pruga davala. Zupanica je predstavljala usko grlo prometa na pruzi. Osim toga, luka Metkovi nalazi se dvadesetak kilometara uzvodno od ua rijeke Neretve, pa zbog plitkoga korita rijeke Neretve do Metkovia nisu mogli ploviti vei brodovi. Zbog tih nedostataka luke Metkovi bosansko-hercegovaka privreda potraila je nova rjeenja produljenjem eljeznike pruge od Gabele do Zelenike s odvojcima prema Gruu i Trebinju. IZGRADNJA ELJEZNIKE PRUGE GABELA ZELENIKA Godine 1889., jo prije dovrenja pruge Mostar Sarajevo, u Dalmatinskom je saboru pokrenuto pitanje produljenja pruge do Dubrovnika i Boke Kotorske.87 Nije bilo teko dokazati da je luka u Gruu prikladnija od luke Metkovi za vee brodove, a samim tim i za izvoz drva, rude i stoke na svjetska trita izvan Monarhije. Dalmatinski je odbor usvojio prijedlog dubrovakih i kotorskih zastupnika da se pruga produlji do Grua i Zelenike. O produetku pruge za junu Dalmaciju raspravljalo se i u bekoj vladi godine 1898. Prijedlog je usvojen, kao i zakonska osnova za odobrenje kredita. Za istu se stvar zaloila i bosansko-hercegovaka vlada. Nakon toga, Monarhija je odmah poela graditi prugu od Gabele do Uskoplja duine 93 km. Od Uskoplja se jedan ogranak pruge odvajao do Grua duine 16,5 km, a drugi do Zelenike u duini od 53,4 km. Pruga je predana javnomu prometu 16. srpnja 1901. Veze s Gruom i Zelenikom dale su vee znaenje eljeznikoj pruzi dolinom rijeke Neretve. Meutim, karakter prometa tom prugom nije se mnogo izmijenio jer su najvea izvozna stavka i dalje ostali ugljen, drvo i ruda.88 Luka
Devad Juzbui, nav. dj., str. 101. Petar Senjanovi, Dalmatinske eljeznice u Jugoslaviji (referat), DASt, TOK, str. 7. Zvonimir Jelinovi, nav. dj., str. 227. 88 Sumarni izvjetaj Trgovake i obrtnike komore za Bosnu i Hercegovinu o stanju obrta, trgovine i prometa njezina podruja u godinama 1911. i 1912., Sarajevo, 1913., str. 31. 32.
85 86 87

118

Metkovi uspostavljenjem nove veze s morem preko Grua i Zelenike nije izgubila vanost izvozno-uvozne luke. I dalje e se preko Metkovia odvijati daleko vei dio prometa putnika i robe nego preko Grua i Zelenike.89 Nova pruga proirila je prometno gravitacijsko podruje luke Metkovi prema Crnoj Gori i istonoj Hercegovini. Pruga ipak nije rijeila najkrau i najpogodniju vezu Bosne s morem. Osim toga, imala je niz nedostataka kao to su veliki usponi, problem opskrbe vodom i slino. Zbog toga je ve godine 1910. pokrenuto pitanje izgradnje luke u Neumu i eljeznike pruge od Metkovia do Neuma. Sljedee godine Zemaljski savjet Bosne i Hercegovine uputio je ministru Burianu memorandum u kojem se trai eljeznika pruga Bugojno, Rama, Metkovi, Klek ili Porto Tolero (Ploe). Izgradnja se pruge Metkovi Klek odgodila. Prvi je svjetski rat poremetio sve planove Monarhije oko modernizacije i izgradnje pruga u Bosni i Hercegovini. eljeznika pruga Sarajevo Mostar Metkovi s produetkom do Grua i Zelenike posluila je vojnim i gospodarskim potrebama Monarhije do njezine propasti godine 1918.

Mrea eljeznikih pruga na podruju bive Jugoslavije godine 1918.

89

Zvonimir Jelinovi, nav. dj., str. 227.

119

IZGRADNJA ELJEZNIKE PRUGE METKOVI PLOE 1. Pripreme za izgradnju eljeznike pruge eljeznika pruga Metkovi Mostar putena je u promet 13. lipnja 1885.90 Tako je luka Metkovi postala prva dalmatinska luka koja je dobila eljezniku prugu. Prije, a i nakon putanja pruge u promet, postojala je ideja o produljenju eljeznike pruge do ua rijeke Neretve. Ova ideja postaje veoma aktualna u zajednikoj dravi Kraljevini Srba, Hrvata i Slovenaca ve godine 1920. Tako je Direkcija eljeznica u Sarajevu, u svojemu prijedlogu za povezivanje Beograda preko Sarajeva s morem, predloila izgradnju nove neretvanske luke oko ua rijeke Neretve i produljenje eljeznike pruge od Metkovia do nove luke.91 Na eljeznikoj konferenciji odranoj godine 1920. sudionici su se izjasnili protiv luke na uu rijeke Neretve.92 Time ponovno poinje viegodinja borba za jadransku prugu i luku. Godine 1921. ponovno je pokrenuta ideja izlaska pruge na more dolinom rijeke Neretve. Ministarstvo saobraaja zauzelo se za izlazak na more u Neumu ili Kleku. Predstavnici tuzlanskog okruga takoer su se zalagali za luku u Kleku. Osim to se glede jadranske pruge i nove luke na uu rijeke Neretve sukobljavaju interesi Splita, Dubrovnika i Metkovia, koji su energino ustali protiv luke na uu rijeke Neretve, sukobljavala su se struna miljenja inenjera i arhitekata o pitanju na kojem mjestu graditi novu luku. Bez obzira na sukobljavanja interesa raznih faktora, prve radnje na mjestu budue luke Ploe, na inicijativu Sarajevske trgovake i obrtnike komore, vrene su potkraj godine 1922. i poetkom 1923.93 Radove je izvelo Udruenje inenjera i arhitekata u Sarajevu. Oni su izvrili prva mjerenja u luci i snimanje terena. eljeznika konferencija za godinu 1926. dala je prioritet eljeznikoj pruzi Metkovi Ploe i luci Ploe. 2. Izgradnja pruge i njezino putanje u promet Poetkom godine 1927. Udruenje inenjera i arhitekata Bosne i Hercegovine podnijelo je izvjee o obavljenim radovima u luci tijekom godine 1922./23. U izvjeu se kae da je ue Neretve na prirodni glavni izlaz na
90 Ivan Juri, Od prvih planova do izgradnje eljeznike pruge Metkovi Mostar, Most, Mostar, br. 34./35., Mostar 1981., str. 95. 102. 91 Zvonimir Jelinovi, nav. dj., str. 205. 92 Isto, str. 204. 93 Milo Skaki, Graenje pruge Metkovi Pristanite na moru (Ploe), Izvadak iz izvjetaja Trgovake i industrijske komore u Sarajevu za godinu 1938., Sarajevo, 1940., str. 3.

120

more s gledita saobraajne geografije, a s gledita ekonomije gradnja eljeznike pruge dolinom rijeke Neretve i Bosne je jedna od najlakih jadranskih pruga. 94 Poetkom veljae 1927., na poziv Ministarstva za saobraaj, odrana je u Beogradu Konferencija za izradu plana eljeznike mree u dravi. Izaslanik Trgovake i industrijske komore BiH predloio je da se dade prioritet izgradnji eljeznike pruge Metkovi Ploe. Njegov je prijedlog usvojen, ali je po redoslijedu doao na pretposljednje mjesto.95 Sve je ovo odgaalo u neizvjesnost realizaciju izgradnje eljeznike pruge Metkovi Ploe i luke Ploe. Vlada je u Beogradu godine 1933. imenovala Komisiju za utvrivanje eljeznike mree Kraljevine Jugoslavije. Ova je Komisija godine 1934. odbila donoenje Uredbe o izgradnji novih eljeznikih pruga u zemlji. Iz ovoga je vidljivo da se nastavljaju zavrzlame i odgaanja izgradnje spomenute pruge i luke.

Buenje tunela izmeu Rogotina i Ploa.

Budui da su eljeznika pruga Metkovi Ploe i luka Ploe imale strateko znaenje u polemici oko novih eljeznikih pruga i luka, umijeali su se i vojni vrhovi koji su se zalagali za izgradnju ove pruge i luke.96 Polemika je okonana tako to je prihvaen prijedlog Trgovake i industrijske komore Bosne i Hercegovine i Generaltaba o izgradnji eljeznike pruge Metkovi Ploe i luke Ploe. Lokalni interesi Metkovia, Splita i Dubrovnika odbaeni su kao
94 95

227.
96

Zvonimir Jelinovi, nav. dj., str. 206. Trgovaka i industrijska komora BiH, Izvjetaj o privrednim prilikama i radu komore u godini 1938., str. Isto, str. 209.

121

neutemeljeni. Odmah se prilo pripremi tehnikog elaborata za prugu i luku koji je zavren godine 1936., pa je vlada u Beogradu, na prijedlog ministra saobraaja dr. Mehmeda Spahe, donijela 10. lipnja 1936. 1. Uredbu o trasiranju i gradnji novih eljeznikih pruga meu kojima se nalazila i pruga Metkovi Pristanite na moru (Ploe) uzanog kolosijeka 0,76 m. Rjeenjem Ministarskog savjeta od 10. srpnja 1937. odobrena su prva novana sredstva u iznosu od 30 milijuna dinara za radove na pruzi Metkovi Ploe. Izgradnja eljeznike pruge poela je 30. studenoga 1937. Planirano je da se pruga zavri za dvije godine. Radovima je rukovodio trolani izvrni odbor sa sjeditem u Metkoviu, a nadzor nad izvoenjem radova povjeren je dvolanoj delegaciji. Trasa pruge od Metkovia do Ploa prolazila je kroz nekoliko vanijih mjesta na desnoj obali rijeke Neretve. Pruga je graena s osnovnim elementima za prugu normalnoga kolosijeka. Na pruzi se nalazilo pet eljeznikih postaja, etiri mosta, pet tunela i etrdeset i etiri kamene zgrade. Radove je na pruzi, na vie dionica, izvodilo nekoliko tisua radnika od kojih je 50 posto trebalo biti s podruja kotara Metkovia. Radnika nadnica iznosila je 25 35 dinara, minerska 35 45 dinara, a zidarska 45 65 dinara.

Buenje tunela u Kominu.

122

Gradnja mosta u Rogotinu preko Crne rijeke.

Tek kad je prihvaen projekt luke Ploe, potkraj 1938. godine, radovi su se poeli izvoditi na svim dionicama. Rjeenjem Ministarskog savjeta od 24. listopada 1938. odobren je novi kredit za prugu u iznosu od 16.600.000 dinara. Godine 1939. bilo je dovreno oko 70 posto radova, a do kraja 1940. godine oko 80 posto zemljanih radova na nasipima, pet tunela, dvadeset i sedam zgrada i drugih objekata. Jo je preostalo izgraditi mostove preko Norina, Desanke i Crne rijeke i sedamnaest zgrada na eljeznikim postajama. Ponovno je u prosincu 1940., zbog poskupljenja radova, odobreno 17.400.000 dinara. Nakon napada faistikih zemalja na Kraljevinu Jugoslaviju obustavljeni su svi radovi na pruzi.
123

ELJEZNIKA PRUGA TIJEKOM DRUGOGA SVJETSKOG RATA Budui da su luka Ploe i eljeznika pruga trebale posluiti interesima talijanske okupacijske vojske, Talijani su 1942. obnovili radove na pruzi koji su zavreni 3. srpnja 1942.97 Istog je dana putena pruga u promet. Tako je gotovo pet godina, ponajvie u ratnim uvjetima, graeno oko 20 km uskotrane pruge od Metkovia do Ploa. Njemaka je, nakon zaposjedanja Donjega Poneretavlja, poslije kapitulacije Italije, obnovila oteenu prugu, pa je prva kompozicija obnovljenom prugom stigla u Ploe 17. travnja 1944.98 Prilikom povlaenja njemake vojske, potkraj listopada 1944., pruga je djelomino oteena. im je zavrio Drugi svjetski rat, prilo se obnovi poruene pruge i luke Ploe. Obnova je ovih objekata potrajala svega dva mjeseca. U nedjelju 15. srpnja 1945. putena je u promet eljeznika pruga Ploe Sarajevo i luka Ploe.99 Tog su dana u luku uplovili prvi brodovi koji su doveli humanitarnu poiljku Uprave Ujedinjenih naroda za pomo i obnovu (UNRR).

IZGRADNJA ELJEZNIKE PRUGE NORMALNOGA KOLOSIJEKA SARAJEVO PLOE Uskotrana eljeznika pruga Sarajevo Ploe postala je usko grlo naraslomu prometu luke Ploe. Zbog toga je bilo nuno to hitnije poeti izgradnju pruge normalnoga kolosijeka. Pripremni radovi izvodili su se 1955. 1958. U tome se trogodinje razdoblju malo toga napravilo. Radovima je rukovodila Uprava za gradnju pruge Sarajevo Ploe do 1. sijenja 1958. koju je imenovalo Izvrno vijee Bosne i Hercegovine.100 Od tada pa do 1. sijenja 1961. glavnu ulogu u izgradnji pruge preuzeo je Zavod za studije, projektiranje i nadzor gradnje Zajednica jugoslavenskih eljeznica. Ni u tom razdoblju nita se bitno nije promijenilo u tempu izgradnje pruge. Od 1. sijenja 1961. do 1. sijenja 1966. radovima na pruzi rukovodi Zajednica eljeznikih poduzea, a konanu gradnju zavrava eljezniko transportno poduzee (TP) Sarajevo do putanja pruge u promet. Da bi se radovi definitivno mogli izvriti, trebalo je demontirati uskotrani kolosijek i poloiti tranice za prugu normalnoga kolosijeka.
97 Ante Kovaevi, Luka i Grad Ploe 1387. 2003., str. 95. Mreni izvori: Google, web, zeljeznice. net: Pogledaj temu zeleznicka stanica-kolodvor; NP.3. pie da je sekcija od Metkovia do Rogotina putena u promet 1. sijenja, a od Rogotina do Ploa 17. lipnja 1944. 98 S. D., br. 6747, 5. XI. 1966. 99 Luki radnik, br. 4/5, Ploe, 1976., str. 20. 100 Ivo Smoljan, Luka Ploe, Ploe, 1996., str. 114.

124

Dne 5. studenoga 1966., nakon 81 godine vonje uskotranom prugom Metkovi Sarajevo i 22 godine vonje od Metkovia do Ploa popularni iro sveano je ispraen na vjeni poinak.101 Evo kako je dopisnik Slobodne Dalmacije opisao ovaj ispraaj: U subotu je iz Ploa, po specijalnom voznom redu, krenuo posljednji vlak na uskotranoj pruzi Ploe Sarajevo. Kompozicija putnikoga vlaka s lokomotivom br. 83-146, kojim je upravljao Alija Klepo, sveano je ispraena iz Ploa. U mjestima kroz koja je vlak prolazio prireen mu je sveani ispraaj.102

Potanska omotnica prigodom posljednje vonje ire uskotranim kolosijekom.

eljeznika pruga normalnoga kolosijeka Sarajevo Ploe putena je u promet 27. studenoga 1966.103 Dana 2. prosinca 1966., tono u pono, uspostavljen je redoviti putniki i teretni promet na novoizgraenoj eljeznikoj pruzi normalnoga kolosijeka.

Posljednji ispraaj ire, Slobodna Dalmacija, br. 6749, 6. studenoga 1966. Isto. 103 Ivo Smoljan, Luka Ploe, Ploe, 1996., str. 114.
101 102

125

Pozivnica kojom su se pozivali eljezniari na ispraaj posljednjeg vlaka na uzanome kolosijeku.

Prema tadanjem redu vonje prometovalo je deset putnikih i sedam teretnih vlakova. Od putnikih vlakova bila su dva brza i dva putnika na relaciji Ploe Sarajevo, etiri lokalna na relaciji Ploe Mostar i dva lokalna na relaciji Ploe apljina. Nakon tri godine, pruga je elektrificirana. Sveano je putena u promet 30. svibnja 1969.104 Sveani vlak s prvom lokomotivom na elektrinu vuu francuske proizvodnje ACE-a, sa strojovoom Spasom Marjanoviem i vlakovoom Stjepanom Niiem, krenuo je iz Sarajeva u 9:30 sati. U Ploe je stigao u 12:40 sati. Vlak se krae vrijeme zadravao na usputnim eljeznikim postajama. To je tada bila najsuvremenija eljeznika pruga u tadanjoj Jugoslaviji. Trasa pruge ima duinu 196 km. Prolazi preko ezdeset mostova i vijadukata i kroz isto toliko tunela. Ima dvadeset pet eljeznikih postaja. Vlak je prelazio put od Ploa do Sarajeva za dva i pol sata.

Kompozicija putnikog vlaka na eljeznikoj pruzi uzanoga kolosijeka Sarajevo Ploe.

104

Slobodna Dalmacija, br. 7540, 31. svibnja 1969.

126

Sveani doek vlaka na elektrini pogon u Ploama 30. svibnja 1969.

PREKID ELJEZNIKOGA PROMETA PLOE SARAJEVO TIJEKOM DOMOVINSKOG RATA Tijekom Domovinskog rata (1991. 1995.) dolo je do prekida sveukupnoga prometa u Hrvatskoj zbog velikosrpske agresije. Prekid prometa bio je posljedica ratnih razaranja. Prekid eljeznikoga prometa paralizirao je rad Luke Ploe nanijevi joj goleme gubitke. Donosi se dokument iz kojega je vidljivo kad je dolo do prekida i uspostave prometa. Dokument iz kojega je vidljivo kad je dolo do prekida i uspostave eljeznikoga prometa Ploe Sarajevo Zagreb i obratno. dr. sc. Ivan Juri, Metkovi
127

LUKA PLOE D.D. NAJVEI GOSPODARSKI SUBJEKT U DUBROVAKO NERETVANSKOJ UPANIJI

Luke na obalama plovnog dijela Neretve poznate su ve u antiko doba. Morsko pristanite Ploe (Porto Tolero) u povijesnim je dokumentima spomenuto ve 1387. Zbog gospodarskih potreba gospodarstva sredinjega dijela bive drave (ponajprije Bosne i Hercegovine) u prvoj polovici prolog stoljea zapoeta je izgradnja luke u Ploama.

Luka Ploe, otvorena za meunarodni javni promet, po svojoj veliini i vanosti od osobitog je meunarodnog gospodarskog interesa za Hrvatsku. Svojim poloajem (izmeu Splita i Dubrovnika) predstavlja vrata za transportni Koridor 5c, jedan od triju najvanijih sveeuropskih koridora koji vee Hrvatsku s EU. Grupu Luka Ploe d.d. ine tvrtka matica Luka Ploe d.d. te tvrtke keri: Luka Ploe trgovina d.o.o., Luka Ploe odravanje d.o.o., Luka ped d.o.o., Luka Ploe gradnja d.o.o., Pomorski servis Luka Ploe d.o.o., Luka Ploe usluge d.o.o., koje
128

su u 100% vlasnitvu tvrtke matice; te tvrtke: Vizir d.o.o., i Luka Sigurnost d.o.o., u zajednikom vlasnitvu tvrtke Luka Ploe d.d. i Luke uprave Ploe. Danas je drutvo Luka Ploe d.d. najvei gospodarski subjekt u Dubrovako-neretvanskoj upaniji (vie puta proglaen najboljom tvrtkom u upaniji) i katalizator kontinuiranog rasta zaposlenih u pediterskim i agencijskim tvrtkama te tvrtkama koje se bave nadzorom kakvoe i koliine roba na podruju Ploa. Temeljem odluke Vlade 1997. osnovana je Luka uprava Ploe, neprofitna javna ustanova zaduena za gradnju, odravanje i unaprjeenje lukog podruja te slobodne zone na lukom podruju. Luka uprava Ploe nastala je od bivega drutvenog poduzea Luka Ploe te je temeljem diobene bilance preuzela praktiki svu imovinu Luke Ploe bez naknade. 2005. dionica je Luke Ploe uvrtena u redovnu kotaciju Zagrebake burze. Republika Hrvatska (Hrvatski fond za privatizaciju i Hrvatski fond za mirovinski osiguranje) vlasnikom je oko 60% dionica, a preostali se dio nalazi u vlasnitvu skrbnikih fondova i malih dioniara. Projekt razvoja Luke Ploe kroz izgradnju terminala za rasute terete i kontejnerski terminal po prvi je put u povijesti hrvatskih luka zamiljen kao privatno-javno partnerstvo gdje bi Luka Ploe, u obliku koncesije, ulagala u opremu i djelomino u infrastrukturu, a Luka uprava u krupnu infrastrukturu. Ukupna ulaganja Luke Ploe trebala bi iznositi oko 196 milijuna eura, a Luke uprave oko 120 milijuna. Luku Ploe u budunosti vidimo kao meunarodno integrirani logistiki centar u kojemu bi se osim istih pretovarnih usluga, pruale i razne druge usluge kao to su punjenje i pranjenje kontejnera, etiketiranje, dorada nekih roba itd. Nakon zavretka navedenih ulaganja smatramo da e Luka Ploe po prometu suhih tereta 2015. biti vodea hrvatska luka s 10 15 milijuna tona tereta. Fiziki promet Luke Ploe 1989. iznosio je neto vie od 4,5 milijuna tona da bi se u ratno doba (1994.) spustio na samo 268.000 tona. Posljednjih je godina u stalnom porastu te e ove godine prijei 5 milijuna tona, to je rekordni promet u povijesti Luke Ploe. Openito je Luka Ploe d. d. uspjela iz tekih uvjeta devedesetih godina, u ratnom okruenju, bez prometa, tj. bez mogunosti obavljanja osnovne djelatnosti, izii bez gubitaka i pri tome odrati financijsku stabilnost i broj zaposlenih. Poetkom 90-tih godina dolo je do osamostaljenja Hrvatske, prelaska iz rigidnog politikog sustava u demokratski. Luka Ploe svim se svojim potencijalima stavila na raspolaganje tadanjem vodstvu Republike Hrvatske, a i aktivno je sudjelovala u stvaranju mlade hrvatske demokracije.
129

Poetkom 1991., imajui u vidu da je rat neizbjean, postali smo svjesni vanosti Luke Ploe za budue dogaaje na ovim podrujima pa i ire zbog preko 1.850 zaposlenih i zbog izvoza oruja iz bive Jugoslavije te srednje i istone Europe. Ve poetkom 1991. unutar Luke Ploe osnovana je jedna mala naoruana jedinica (u poetku od 30 ljudi) pod nazivom Luka garda koja je pruala dodatnu sigurnost za akcije koje su se potom odvijale u luci i izvan luke. Imajui u vidu da su u Ploama bile smjetene jake snage JNA, naoruane jakim kopnenim i pomorskim naoruanjem, uprava Luke Ploe bila je u stalnom kontaktu s hrvatskim predsjednikom dr. Franjom Tumanom, ministrima obrane te drugim dravnim dunosnicima, a komunikacija se vrlo esto odvijala preko tajnika Sabora generala bojnika Velibora Kikereca. Poetkom 1991. veina je protutenkovskih zapreka postavljenih po Dalmaciji i irom Hrvatske bila izraena u Luci Ploe. Uprava Luke Ploe krajem je lipnja 1991., u dogovoru s hrvatskim dravnim vrhom, iz luke uzela 2.500 puaka (tipa Zbrojevka) i 5,5 milijuna metaka, koji su bili izvezeni iz Slovake, te ih je besplatno predala mladoj hrvatskoj dravi. Poetkom kolovoza dano je 550 tona nitroglicerinskog baruta, 6.000 tona penice za oruje iz Albanije, a u to se vrijeme u Luci proizvodilo i priruno naoruanje. 14. rujna 1991. uslijedilo je osvajanje vojarne Male bare, akcija koja je organizirana i djelomino voena iz Luke Ploe (Ivan Pavlovi, Mladen Miloevi). Prvi od sastanaka u osmiljavanju i pripremi te akcije zbio se u mjestu Vlaka (vodio ga je general imac). Luka Ploe sa svim je svojim resursima sudjelovala u tadanjim akcijama (objekti, kamioni, vozila i sl.). Tek 2008. Luka Ploe vratila se na predratni promet. itavo je vrijeme opstajala bez ikakve financijske pomoi, ovisna iskljuivo o vlastitim sredstvima. Naalost, Luka je to doba platila materijalno; po naoj raunici u deset godina ratnih i poratnih godina izgubljeno je oko 50 milijuna tona robe, to pomnoeno s prosjenom cijenom pretovara daje 250 milijuna eura izravnih teta. U ratu je ivot izgubilo 13 djelatnika Luke Ploe, desetci su ranjeni, a i danas imamo oko stotinu zahtjeva za umirovljenje zbog PTSP-a. Dakle, mi i danas osjeamo posljedice stvaranja hrvatske drave, ali smo iznimno ponosni na svoju ulogu u tom procesu jer smo u njemu bili aktivni sudionici.

Ivan Pavlovi, Ploe

130

ZATIENE PRIRODNE VRIJEDNOSTI UZ DONJI TOK RIJEKE NERETVE

Rijeka Neretva iri svoju dolinu juno od Poitelja. U tom raznolikom prostoru nalaze se prirodna zatiena podruja od nacionalne i/ili meunarodne vanosti kao to su: posebni rezervati (4), spomenik parkovne arhitekture (1), park-uma (1), znaajni krajobraz (1) i park prirode (1). Kljune rijei: Neretva, zatiena podruja, posebni rezervat, spomenik parkovne arhitekture, park-uma, znaajni krajobraz, park prirode

UVOD
Prirodne vrijednosti mogu imati lokalno, regionalno, nacionalno i meunarodno znaenje pa zatita prirode moe biti regulirana na svim spomenutim razinama. Prostor uz donji tok rijeke Neretve pripada prirodno atraktivnim krajevima iznimne raznolikosti u kojem se nalaze prirodna zatiena podruja od nacionalne i/ili meunarodne vanosti kao to su: posebni rezervati (4), spomenik parkovne arhitekture (1), park-uma (1), znaajni krajobraz (1) i park prirode (1). Sedam zatienih podruja nalazi se u Dalmaciji, na teritoriju Republike Hrvatske, a Park prirode Hutovo blato nalazi se u Hercegovini, na teritoriju Republike Bosne i Hercegovine. U cilju zatite znatnoga dijela delte Neretve unutar Republike Hrvatske pokrenuta je inicijativa da se taj prostor proglasi parkom prirode. Zakon o zatiti prirode (Narodne novine br. 70 od 8. lipnja 2005.) park prirode definira u lanku 13. koji glasi: (1) Park prirode je prostrano prirodno ili dijelom kultivirano podruje kopna i/ili mora s ekolokim obiljejima meunarodne i nacionalne vanosti, s naglaenim krajobraznim, odgojno-obrazovnim, kulturno-povijesnim i turistiko-rekreacijskim vrijednostima. (2) U parku prirode doputene su gospodarske i druge djelatnosti i radnje kojima se ne ugroavaju njegove bitne znaajke i uloga.
131

(3) Nain obavljanja gospodarskih djelatnosti i koritenje prirodnih dobara u parku prirode utvruje se uvjetima zatite prirode. Dio lokalnog stanovnitva nije suglasan s proglaenjem parka prirode jer u dodatnoj zaiti prostora vidi ogranienje poljoprivrednih aktivnosti koje su osnovna ili dopunska djelatnost neretvanskom stanovnitvu. Razlog protivljenju je i nedovoljna informiranost lokalnog stanovnitva o uvjetima zatite prirode. Osnivanje parka prirode u delti Neretve mogue je u dogovoru s lokalnim stanovnitvom. Time bi se zatitio ostatak mediteranskih movara koje se odlikuju specifinom florom i faunom. Turistiko vrednovanje parka prirode, uz postojeu poljoprivredu, trgovinu i prometne djelatnosti, moe pozitivno utjecati na gospodarski razvoj donjoneretvanskoga kraja. Tablica 1. Zatiena podruja uz donji tok rijeke Neretve
Regija Kategorija zatite Zatieno podruje Spomenik parkovne arhitekture EMPRES (Cupressus sempervirens var. pyramidalis Nym.) U METKOVIU MOVARNO PODRUJE POD GREDOM KOD METKOVIA Povrina Datum zatite (u ha) _ 25. 02. 1965.

587

17. 03. 1965. 17. 03. 1965. 07. 10. 1974. 07. 10. 1974. 23. 05. 1968. 07. 10. 1974. 30. 03. 1995.

Posebni rezervat

MOVARNO PODRUJE PRUD KOD 250 METKOVIA MOVARNO PODRUJE OREPAK KOD METKOVIA JUGOISTONI DIO DELTE RIJEKE NERETVE 100 250 67

Dalmacija

Park-uma Znaajni krajobraz Park prirode

PREDOLAC - IBANICA KOD METKOVIA

MODRO OKO I JEZERO UZ NASELJE 370 DESNE HUTOVO BLATO 7 411

Hercegovina

Izvor: Zatiena podruja, Uprava za zatitu prirode, Ministarstvo kulture Republike Hrvatske; Park prirode Hutovo blato http://www.hutovo-blato.ba/ (02. 12. 2008.).

132

Slika 1. Prostorni razmjetaj zatienih podruja uz donji tok rijeke Neretve.

POSEBNI REZERVATI
(1) (2) (3) Zakon o zatiti prirode posebne rezervate definira u lanku 12. koji glasi: Posebni rezervat je podruje kopna i/ili mora od osobitog znaenja radi svoje jedinstvenosti, rijetkosti ili reprezentativnosti, ili je stanite ugroene divlje svojte, a osobitog je znanstvenog znaenja i namjene. Posebni rezervat moe biti: floristiki, mikoloki, umske i druge vegetacije, zooloki (ornitoloki, ihtioloki i dr.), geoloki, paleontoloki, hidrogeoloki, hidroloki, rezervat u moru i dr. U posebnom rezervatu nisu doputene radnje i djelatnosti koje mogu naruiti svojstva zbog kojih je proglaen rezervatom (branje i unitavanje biljaka, uznemiravanje, hvatanje i ubijanje ivotinja, uvoenje novih biolokih svojti, melioracijski zahvati, razni oblici gospodarskog i ostalog koritenja i slino). U posebnom rezervatu doputeni su zahvati, radnje i djelatnosti kojima se odravaju ili poboljavaju uvjeti vani za ouvanje svojstava zbog kojih je proglaen rezervatom. Posjeivanje i razgledavanje posebnog rezervata moe se zabraniti ili ograniiti mjerama zatite.
133

(4) (5)

(6) Aktom o proglaenju posebnog rezervata mogu se istovremeno zatititi razliite vrijednosti zbog kojih se proglaava rezervat (ornitoloko-ihtioloki, geoloko-hidroloki i dr.). Uz donji tok rijeke Neretve zatiena su etiri posebna rezervata. Meu njima su tri ornitoloka rezervata (Podgrede, Prud i Orepak) i jedan ihtiolokoornitoloki rezervat (jugoistoni dio delte rijeke Neretve). Ornitoloki su rezervati ostaci mediteranskog movarnog podruja u donjem toku rijeke Neretve vani za seobe i zimovanje ptica. Njihova ukupna povrina iznosi 937 ha. Ihtioloko-ornitolki rezervat zauzima povrinu od 250 ha, mrijestilite je brojnih ribljih vrsta, a vano je i za seobu, zimovanje i gnijeenje ptica.

SPOMENIK PARKOVNE ARHITEKTURE

Zakon o zatiti prirode spomenik parkovne arhitekture definira u lanku 18. koji glasi: (1) Spomenik parkovne arhitekture je umjetno oblikovani prostor (perivoj, botaniki vrt, arboretum, gradski park, drvored, kao i drugi oblici vrtnog i parkovnog oblikovanja), odnosno pojedinano stablo ili skupina stabala, koji ima estetsku, stilsku, umjetniku, kulturno-povijesnu, ekoloku ili znanstvenu vrijednost. (2) Na spomeniku parkovne arhitekture i prostoru u njegovoj neposrednoj blizini koji ini sastavni dio zatienog podruja nisu doputeni zahvati ni radnje kojima bi se mogle promijeniti ili naruiti vrijednosti zbog kojih je zatien. Kao spomenik parkovne arhitekture u Metkoviu je zatieno pojedinano stablo empresa.

PARK-UMA
Zakon o zatiti prirode park-umu definira u lanku 17. koji glasi: (1) Park-uma je prirodna ili saena uma, vee krajobrazne vrijednosti, namijenjena odmoru i rekreaciji. (2) U park-umi su doputeni samo oni zahvati i radnje ija je svrha njezino odravanje ili ureenje. Kao park-uma zatieno je umsko podruje istono od Metkovia, Predolac ibanica. To je umski kompleks alepskoga bora i piramidalnog empresa s elementima makije. Povrina mu je 67 ha, a zatien je 23. svibnja 1968. To je podruje ujedno prirodni vidikovac na dolinu Neretve.

134

ZNAAJNI KRAJOBRAZ
Zakon o zatiti prirode znaajni krajobraz definira u lanku 16. koji glasi: (1) Znaajni krajobraz je prirodni ili kultivirani predjel velike krajobrazne vrijednosti i bioloke raznolikosti ili kulturno-povijesne vrijednosti, ili krajobraz ouvanih jedinstvenih obiljeja karakteristinih za pojedino podruje, namijenjen odmoru i rekreaciji ili osobito vrijedni krajobraz utvren sukladno ovome Zakonu. (2) U znaajnom krajobrazu nisu doputeni zahvati i radnje koje naruavaju obiljeja zbog kojih je proglaen. Znaajni krajobraz u donjem toku Neretve je zatieno podruje Modro oko i jezero uz naselje Desne. To je jedno od reprezentativnih podruja za specifian krajolik u donjemu toku rijeke Neretve. Karakteriziraju ga naplavljene krke depresije s obiljem vode i movarnih biotopa. Znaajni krajobraz Modro oko i jezero uz naselje Desne zauzima povrinu od 370 ha, a zatieno je podruje od 7. listopada 1974.

Na jugu Hercegovine nalazi se Hutovo blato, jedinstveno submediteransko movarno podruje okrueno krkim krajolikom. U njemu su svoje stanite nale brojne biljne i ivotinjske vrste, a posebno je vano za zimovalite ptica. Movarni, ravniarski i brdoviti krajolik s nadmorskim visinama od 1 do 432 m ima ornitoloko, ihtioloko, znanstveno, ekoloko, rekreacijsko i turistiko znaenje. Obilje vode u podzemlju i na povrini utjee na pojavu stalnih i povremenih izvora i vrela, jezera i jaruga, a glavni je vodotok Hutova blata rijeka Krupa. Ona nema pravog izvora nego je otoka Deranskog jezera. Duga je 9 km, a prosjena joj dubina iznosi oko 5 metara. Jezera su Hutova blata kriptodepresije, to znai da im je povrina iznad, a dno ispod razine mora. Najvea su jezera: Deransko, Jelim, Drijen, Orah, krka i Svitava, a meusobno su povezana kanalima i jarugama. Hutovo je blato odavno poznato po bogatstvu ribljih vrsta i pticama movaricama te je stoga nakon Drugoga svjetskog rata bilo elitno lovite. Prvi oblici zatite poinju 3. lipnja 1954. kad je osnovan ornitofaunistiki rezervat povrine 6144 ha. U sklopu rezervata pet godina kasnije (1959.) izdvojen je strogi ptiji rezervat krka povrine 350 ha. U njemu nisu bili doputeni lov i ribarenje. Godine 1971. Hutovo blato se nalo na Popisu movara od meunarodnog znaenja, a 1980. uvrteno je u Meunarodni projekt za zatitu mediteranskih movara. Hutovo blato proglaeno je parkom prirode 30. oujka 1995., a Meunarodni savjet za zatitu ptica (ICBP) uvrstio ga je 1998. na popis me135

PARK PRIRODE

unarodno vanih stanita ptica. Godine 2001. Park prirode Hutovo blato upisano je u listu movara od meunarodne vanosti po metodologiji Ramsarske konvencije i registriran je pri UNESCO-ovu direktoratu u Parizu.

ZAKLJUAK
Prostor oko donjega toka rijeke Neretve jedinstvena je prirodna cjelina iju zatitu treba koordinirati usprkos njegovoj pripadnosti dvjema dravama i teritorijalnoj podjeli na vie gradova i opina. Donjoneretvanski kraj pripada turistiki atraktivnim prostorima koji posljednjih desetljea doivljava snane fizionomske i funkcionalne promjene. Najizrazitije su fizionomske promjene posljedica melioracijskih zahvata i nastanka novih poljoprivrednih povrina, a funkcionalne promjene uvjetovane su boljom prometnom povezanou i unutarnjim prerazmjetajem stanovnitva. Budunost je toga prostora u odrivom razvoju koji e voditi rauna o nunoj zatiti prirode i neizbjeivome gospodarskom razvoju. Zatita donjoneretvanskih krajolika, voda Neretve i mora, zraka i tla preduvjet su odrivog razvoja koji vodi rauna o sadanjim, ali i o buduim stanovnicima uz donji tok rijeke Neretve. Literatura i izvori 1. 2. 3. 4. 5. 6. 7. Curi, Z., 1994: Donjoneretvanski kraj, posebna izdanja, svezak 10., Hrvatsko geografsko drutvo, Zagreb. Curi, Z., 1994: Zatiena priroda donjoneretvanskoga kraja, Priroda 84 (806), 17. 20. Glamuzina, M., 1986: Delta Neretve, promjene agrarnog pejzaa u delti Neretve, Savez geografskih drutava Hrvatske, Zagreb. Glamuzina, N., 2003: Problem osnivanja parka prirode u delti Neretve, Zbornik radova III. hrvatskoga geografskog kongresa, Hrvatsko geografsko drutvo, Zagreb, 394. 404. Park prirode Hutovo blato http://www.hutovo-blato.ba/ (02. 12. 2008.). Zakon o zatiti prirode (Narodne novine br. 70, 8. lipnja 2005.). Zatiena podruja, Uprava za zatitu prirode, Ministarstvo kulture Republike Hrvatske.

Zoran Curi, Zagreb

136

TRAGOM USMENOKNJIEVNE TRADICIJE U VIDONJAMA

Netko je davno rekao kako je Neretva od Boga prokleta. Neko su u to vjerovali i sami njezini stanovnici koje su malarija i druge zarazne bolesti odvele u izolaciju. Jedini stranci koji su se tu i tamo pojavljivali u ovim krajevima bili su vojnici kanjenici koji su, ini se, bili dobro prihvaeni te su se, lake nego to je to bilo za oekivati, uklopili u novu sredinu. Drutvo usamljenika i kanjenika poelo je dobro funkcionirati, pa su se na ovom prostoru razvila dva gradia: Metkovi i Opuzen. Nekada su Neretvani ivjeli u brdu i tek se tu i tamo sputali u movarnu dolinu. Meusobno su se slabo poznavali i uglavnom su se zadravali unutar granica vlastitih sela. Zbog toga su rodbinske veze i kumstvo ovdje jae izraeni nego u ostalim hrvatskim krajevima. Raseljavanjem stanovnitva unutar Neretvanske doline i izvan nje, polako se gube zajednitvo i imbenici koji su ga inili (ako je o zajednitvu uope mogue govoriti u kraju koji su svakih nekoliko stoljea pogaali ratovi koji su postojee stanovnitvo tjerali dalje, a dovodili novo koje bi opet moralo bjeati im bi se naviklo na ivot u ionako tekim uvjetima).

137

to je to zajedniko veini Neretvana? Ponajprije, to je krsna slava (ili krsnice, kako to obini puk voli rei), obiaj neobino rijedak meu kranima, napose katolicima, ije su podrijetlo neki traili u grkom kultu heroja, drugi pak izvodili iz kulta Lara, a trei drali spomenom na mitskoga pretka porodice. A to je ono to ih u startu razlikuje? Prije svega govor. Stanovnici su desne strane Neretve tokavci ikavci, a s lijeve tokavci ijekavci (s iznimkom Opuzena ije je dananje puanstvo uglavnom doselilo 1716. god. iz Gabele, s desne obale Neretve). Tradicija upe Vidonje, smjetene 15-ak km jugoistono od Metkovia, danas uz staru cestu Metkovi - Dubrovnik, neko na strmim padinama Male abe, bit e predmetom ovoga uratka. Vidonje su imale najslabije veze s ostatkom Doline. Putovi su prema Slivnu bili samo vodeni, a put za Dobranje bio je strm i opasan. Zbog toga su dobar dio svoje povijesti Vidonjci bili okrenuti hecegovakim selima Gracu i Neumu (kojima su prodavali ribu), te Dubrovakom primorju i Peljecu (ito su mijenjali za morsku ribu i maslinovo ulje). Kako stanovnitvo iz ovoga kraja u posljednje vrijeme ubrzano otjee u vea sredita, posljednji je trenutak da se zabiljee tragovi jedne starije i po mnogoemu drukije kulture ivljenja. Sa svakim umiranjem jedne kulture, umire i dio znanja. Ta bi nas injenica morala zabrinuti i ako smo ve, kao robovi vlastita vremena, skloni marginaliziranju vlastite prolosti. Poznato je kako se na prostoru Dinarida jako dobro uvaju usmenoknjievni oblici. Ne morate ak ni zagrebati po povrini. I povran, sluajno baeni pogled odmah upuuje na neto drevno, legendarno... Kako vam zvui toponim Trojanovina? A Vidonje? To nas ime vraa u drevnost, u pretkransko razdoblje
138

hrvatske kulture, u doba kad su bogovi bili poput ljudi - hiroviti i skloni ljutnji, u doba reca, vila i vilenjaka, a ujedno je i spomen na rane hrvatsko-romanske vjerske i jezine kontakte, na pokrtenje. Toponim Vidonje motiviran je, naime imenom svetog Vida, u ije se tovanje pretoio kult slavenskoga boga Svantevida. Pretpostavlja se da je u Vidonjama neko postojala crkvica posveena svetomu Vidu, a predaja kae da ju je izgradila neka stara hrvatska kraljica koja je izgradila i crkve u Gracu (kod Neuma), na Trebimlji i u Rupnome Dolu u Popovu, u mjestima odakle su se Vidonjci doselili na podruje osloboeno od Turaka poetkom 18. st. Nadalje, tovanje je svetog Jurja na nekim hrvatskim podrujima nadomjetalo tovanje Peruna Gromovnika na vrhuncima, a u krajevima istono od Neretve (u Crvenoj Hrvatskoj) ee je Perunov kult zamjenjivan tovanjem svetog Ilije. ini se da se ta dva kulta na ovim prostorima (a poglavito u Zaablju) proimlju. O tome ivo govori injenica da se sjeveroistona padina planine aba, iji vrh Ilija dominira istononeretvanskim krajem i neumskim zaleem, zove Sutilija (sanctus Elias) te da je podno spomenute padine smjeten zaselak Podablje ili Podtreskavice (< psl. *trsk; grom). Nastavak se poganskih kultova prepoznaje i u tovanju sv. Mihovila (kojega tuju erleci i Perlete) te u toponimima Vilenica i Vilinje ploe1 (toponimi na planini abi). Mitoloka vanost duba2 (svetog stabla) i dubrave (svetoga gaja) odrazila se i u nizu toponima na ovome podruju (Crljena dubrava, Dobrane, Duba, Dubravac, Dubravica). U svakom se pojedincu uva dio prolosti njegovih predaka (jo od trenutka nastanka svijeta) pa poimo tim tragom. Dotaknut emo se uglavnom enske nutrine jer je i najpoznatija vidonjska legenda, koja ima dvije inaice, vezana za djevojku Maru po kojoj je nazvan vrh Male abe koji dominira sjeveroistoni dijelom Neretvanske krajine: Marin vijenac - prva inaica3 Bila jedna cura, Mara. Bila je obanica i jednon je ufatili Turci. Ona je ila da pobjegne i nije imala kud nego da skoi sa ena. Skoila je i nije joj bilo nita. Spustila se i doma dola. Niko jon to u kui nije vjerovo. Na to ona ree: - Ako mi ne vjerujete, iden to ponovit. Dola je do ena, skoila i ubila se. Otad se brdo s kojega je skoila zove Marin vijenac.

1 Upravo su prie o vilama koje su najivlji ostatci pretkranskih hrvatskih vjerovanja. Po pukome je vjerovanju izmeu abe i Velea postojalo ue, privreno elinim alkama, s pomou kojega su vile prelazile sa abe na Vele i obrnuto. Vile su pozitivna bia za razliku od stuha koje stvaraju kovitlace i vremenske neprilike. U Popovu se pak vjeruje da su vile ivjele u Bilinoj peini povie eljara (zaseoka sela Zavala) i da su se prestale pokazivati zbog bezakonja koja su ljudi poeli poinjati. 2 Seoski zborovi pod dubovima odravali su se u tekim vremenima za mjesni puk u Zaablju i Popovu sve do Drugoga svjetskog rata! 3 Kazivaica Ana Vidovi (1921. - 2006),

139

Marin vijenac - druga inaica obanica Mara uvala ovce i da ne upane u turske ruke bacila se niza stijene. Kosa jon se zaplela u grmje i ostala mrtva. Otad je narod brdo prozvo Marin vijenac. Vrela i zdenci poesto su mjesta oko kojih se veu predaje i ispredaju prie. U krajevima uz Neretve este su prie o utapanju djevojaka u pojedinim vrelima po kojima su ona nazivana. Bogati unutranji ivot seoskih djevojaka, enja za nedostinim ili idealnim dragim izraena je u mnogim stihovima od kojih izdvajamo: I. Oj ljubavi, nepresuno more,4 S tobom teko, bez tebe jo gore. Sunce arko na visoku grije Moje zlato crna zemja krije Moj dragane, jedna grudo leda, Od srca se otisnuti ne da. II. Crne oi pogledat mi milo, Crne oi, ma u koga bilo! Crne oi ne gledajte mene, U moga su dragoga zelene. Vjetina zavoenja rijeima, lanim obeanjima i tjelesnim pokretima ogleda se u stihovima: Ja pjevala ko u gori tica,5 misli dragi da san jedinica. Moj dragane, u nane san trea, Bit u tvoja ako bude srea. Podvojenost due izmeu onoga to bi srce htjelo, ali se ne smije uiniti ili javno iskazati, svojevrsni tihi bunt protiv onoga to nalau obiaji svakako je djevojke stavljalo u neugodan poloaj:

4 5

Kazivaica Marija Mati roena Mijo (1938.). Kazivaica Marija Mati roena Mijo.

140

Deletinu, selo na vidiku,6 U tebi sam zagledala diku, Deletinu, selo na tri reda, Iz daljega ko varo izgleda. Kadto je iskazivanje elja i poprilino eksplicitno: ta e meni od Krasulje june7 Udavo neki Dobranac er za momka koji njoj nije bio po volji. Uvjeravo je otac pa joj govori: - Dat u tebi tri motike sada, u Dobranjam, e no dobro raa, povrh toga od Krasulje june. Nato njemu er odgovara: - ta e meni tri motike sada i Dobranje e no dobro raa? ta e meni od Krasulje june kada nema u Vukana... (ostatak stiha dometnite sami). Kia pada e je uma gusta,8 Najslai je poljubac u usta. Nekad su djevojake elje i mnogo skromnije: I. Boga mole Misirke djevojke9 Da in pane kia jesenica, Da in rodi vino i enica, Da ne gone na Lokvice ovce, Ve da piu are knjige male, Sve na ruke brestikoj momadi. II. Zbogom dragi evo ti ruka10 Srce puca ko zrela jubuka uvam ovce i bijele janjce Oko mene padaju narane Sveti Ante uvaj moje janjce Sveti Toma doeraj ih doma.
Kazivaica Jela erlek roena Vrnoga (1916.). Kazivaica Ana Vidovi. 8 Kazivaica Marija Vrnoga roena Glavini (1934.). 9 Kazivaica Jela erlek roena Vrnoga. Misirom se zvao Deletin. 10 Kazivaica Manda Komazin (1932.)
6 7

141

Djevojke su posebnu vjetinu iskazivale u uvanju svojega teritorija. Nitko ne smije poljubiti osvojena momka jer se djevojke boje da ih konkurencija ne preotme: Svaka cura koja neto znade, Momku lice obljubit ne dade. Nije ni mukarcima u svakoj prigodi lako. Katkad zbog podrugljivih komentara, katkad i zbog optativa: Golubii gun-gun,11 Putite mi ruku, Odoe mi goveda Preko brda golema. Nema niko za njiman, Vengo muva i obad, I Nikola i Vidak, I evojka Jelena, Nosi kitu nevena Da zakiti evera, ever konja voda, Opanci mu klapaju, Sindiri mu zvee Da ga cure nee. Ide dragi i on vodi uku12 Obojica igerice vuku. eni se dragi od mene ti prosto, Dogodine ti udovac osto! Iskazivanje naklonosti bilo je poput pravoga malog nadmetanja: - Oj evojko, moje janje malo!13 - Po em, bolan, tvoje janje malo? - Po ljubavi i po milovanju! - Zlato moje, kad si me ljubio? - Draga moja, kad si u majke bila Na planinam kod bijelije ovaca,
Kazivaica Stana Vrnoga roena Crnevi (1910.). Kazivaica Manda Komazin. 13 Kazivaica Jela erlek roena Vrnoga.
11 12

142

Na rudinam kod bijelije janjaca, Kadno si mi vezen rubac dala, a na rupcu dvades i tri grane I etri sitnih ogranaka. Na vr koplja zelena jabuka, Tud prolazi sirota djevojka. Bre oko od brega konja, ire nebo od sinjega mora, Drae drago od oca i majke. Kao i u svim vremenima, bilo je i nesretnih ljubavi: I. Volili se Ivica i Mara,14 Volili se tri godine dana. Kad je trea godina nastala, Mariina majka nije dala. Jedno jutro ba u ranu zoru Ivo Maru odvede u goru. Kad je triput Maru poljubio, Ivo svoju elju ispunio, Ivo gleda u arko sunace I probode Marino srdace. Ivo ide gorom pjevajui. Osta Mara mrtva leajui. Kad je doo do prve brdije, Susrele ga neke cure dvije: - Ivo, Ivo to si uinio? Valjda nisi Maricu ubio? - Jesam, djeve, istina je prava! Lei Mara u gori zaklana: Ja u roblje, Marica u groblje, Mene ikad, a Marice nikad! II. Studena ploa mramora Prekrila moga dragana. Da mi je plou otkriti, Pa moga dragog vidjeti, Poslala bi mu rakije
14

Kazivaica svih iduih pjesama dok nije drukije navedeno je Marija Mati roena Mijo.

143

Da se moj dragi napije. Poslala bi mu eera Da moj dragi veera. III. Djevojka Mara u svijet je pola. Kroz gustu umu na more je dola. Djevojka Mara na kamen sjela I svoje ruse kose rasplela. Na kamen sjela da se odmori, Pred njom se mlado mornare stvori. Ne plai, djevo, ut e ti selo! Znat e ti nana da ima dragana. More se muti, oluja die, A ja nesretan na to more stiem O more, more, vi gusti vali! Zar niste nikoga drugoga imali Vet mene jednog u majke sina Da me proguta ta morska dubina? Recite mi dragoj, za nju ne vai, Nek ona sebi drugog momka trai. Recite mi dragoj, za nju ne treba, Neka se ona za drugog momka sprema Recite mi ai nek kapsu pravi I svoga sina nek zaboravi! Recite mi majci nek crno sprema Jer ona vie svoga sina nema! A mojoj seki nek vijenac plete Na morsku obalu neka ga metne! Do traginoga zavretka kadgod doe i zbog prevelike skrbi roditelja: Djeva bajna Sjela djeva pokraj mora. Gorke suze roni. K njoj dolazi mladi mornar Pa joj progovori: Zato plae, djevo bajna? Zato suze roni Zato sa mnom djevo bajna? Nee da govori. Govorila bi s tobom rado,
144

Al me majka kara: Nemoj eri ti ljubiti Mladoga mornara. U mornara more ljubav, A ne djeva bajna, Ljubav mu je sinje more, Laa mu je draga. Kad je tako, djevo bajna, Da se oprostimo I sa jednim zagrljajem U more skoimo! to rekoe, uinie! U more skoie, A valovi sa Jadrana Brzo ih prekrie. Skoie u plavo more Da ih more nosi: Zbogom ostaj, mila majko, nek ti Bog oprosti. Skoie u plavo more Da ih more nina Zbogom ostaj, mila majko, Ti si svemu kriva! Posebno je na cijeni bila vjernost. Kako su u Neretvansku krajinu esto upadali uskoci (Pavlii iz Vida i Daniii s Drijena izravni su potomci uskokih voa iz 16. st.), u Vidonjama smo zabiljeili i pjesme o Ivi Senjaninu: Povratak Ivana Senjanina15 (Ivan Senjanin bio je 9 godin u tamnici. Obetala mu ljuba da e ga ekat. I izae 9 godinica, al nema Ive da se vrati svojoj bijeloj kuli.) ekala ga ljube devet godina, Devet godin dana i tri bijela dana. Kad je majka voledala da se sprema za udaju, Ona ode k svom vinogradu. Kosu vee, svoju lozu ree I doziva svog sina Ivana: Ivo, dragi, srce materino,
15

Kazivaica Ana Vidovi.

145

Tvoja ljuba danas se udaje. Ti nju pati tuan u tamnici. Majka lozu kad je rezala, Jednoga momka je ugledala. Njome doo, pa je k njome stao I staricu je neto pitao: Ima koga, ti starice mila, Kad si sama u vinogradu bila? Ima ikog od svojega roda i plemena? Imala sam moga sina Ivu, Turci njega davno zarobie, U tamnicu ga tamnu bacie. Nema ga devet godinica. Devet godin dana i tri bijela dana. Imadem Jelicu kerkicu, Moja snaha hoe da se udade, Ja ne mogu te da gledam jade. Al to ne bio neznani delija, Nego to bi njezin sin Ivane, Al ga majka ne prepoznade. Ajde, eno, ti ostavi lozu. Neemo li i mi u svatove doi. (svadba se ve pripravjala) Kad je doo Ivo kuli bijeloj, Zakucao od kule na vrata, Njemu su se vrata otvorila. Pomoz Bog je s vrati nazivo, Hoete li i mene primit u svate Da vas malo i ja razveselim. A imate li gusle da mi date? (donesoe mu gusle da pjesmu zapome pjevat) Kad je Ivo poeo pjevat, Prepozna ga ljubav vjerna po glasu. (dotad ga nije prepoznala jer je pustio bradu do pojasa) Gojila je majka sina, Sina Iva odgojila majka. Ona ga je oenila mlada. Turci su jon sina ufatili I u ropstvo sina odveli,
146

U tamnicu sina bacili. Devet godin za nj se nije znalo. Mislili su da je davno poginio. Kad je Ivo pjesmu zapjevao, Ljube se je dos etila Da to moe biti njezin Ive dragi. Skoila se izmeu svatova, Ufatila Ivu oko vrata, Grli, ljubi i lice cjeliva. (Tada su ga i drugi prepoznali; Ivo je dobre volje pa prosciman nudi sestricu Jelicu) A vi isto, ako ona oe, Ja imadem sestricu Jelicu, Neka tebi vjerna ljube bude. No, postoje i opisi vjenih ljubavi u narodnoj predaji16: e god doem, naem jednu zavu.17 Prvo jutro satrat u joj glavu, Drugo jutro upat u joj kose, Tree jutro neka vraga nose! Ovome ne treba dodati nita, a primjenjivo je i na nae vrijeme. Umjesto zakljuka Prije svake prie ili pjesme kazivai bi ili pjevai, prenositelji tradicionalne kulture, izgovarali bi istu reenicu: Nekad bilo, sad se spominjalo. Usmenoknjievni oblici danas su za nekoga draga uspomena iz prolosti, a za druge neto to je prevladano, tek podsjetnik na ono to je ostalo od predaka. Svjesni da dio uspomena neumitno nestaje odluili smo u ovome radu sauvati barem jedan njihov dio.

16 U nedalekom Hutovu tradicionalno se svake godine organizira nogometna utakmica izmeu zaova i nevjesta. Neovisno o ishodu najsretniji su s njima povezani mukarci koji ostanu na miru barem za vrijeme trajanja utakmice. 17 Kazivaica Mara Vrnoga roena Glavini.

Anelina Jerkovi, Branimir Vrnoga, Domagoj Vidovi, Zagreb

147

DOIVLJAJ ZVAN NERETVA

Sjeam se kao da je bilo danas. U oujku 1980. spustila sam se sa snijegom zametenih planina i pred mojim oima raskrila se dolina od 11.500 hektara. Zelena trava, cvjetne ivice cesta, rjeice, kanali, polja aa. U ono vrijeme a je prekrivao prostor od magistrale do brda, od Metkovia do Opuzena, uz lijevu obalu Velike Neretve, ali i od Opuzena do ua i uz desnu obalu Male Neretve.

Priroda je toliko obilna da je na svakom kvadratnom metru vrvjela od ivota, svijet pleten od arenih leptira, gutera, zmija i kornjaa. Toplo oujsko sunce vabilo je ljude van, da sjednu na klupu, da isprue noge, prepletu prste na trbuhu i mirkaju u sunce. Ostala sam stajati kao gromom pogoena od bljeska trenutnoga saznanja. Neretva, to je moja domovina. Tu elim ivjeti. Tako je taj susret s Neretvom bio kolski sluaj ljubavi na prvi pogled. Dvadeset pet godina podredila sam sve svoje korake jednoj viziji. Ne vjerujem da ima mnogo ljudi s tako jasnom vizijom, a jo je manje onih koji je uspiju pretvoriti u stvarnost. Kako bilo, sada sam ovdje, u srcu Neretve, od ega me proima val sree.
148

Neretva nije za Neretvane samo rijeka. Neretva znai nain ivota, plemensku pripadnost, krajolik, abe, ptice, mandarine, znoj, pesticide, nerijeen problem otpada i otpadnih voda te jo mnogo toga to je teko rijeima izraziti. Neretva je i prokletstvo prirodnih nepogoda, poplava, sua, orkanskih bura i juga, zime i snanih tua, ali i divlje romantike beskrajnih mora aa, jezera, rjeica, kanala i jendeka. Neretva je i ekspanzivna priroda koja ljude potie na rad. U Neretvi su srea i nesrea podjednako i istodobno odvagnute. Neretvani ili Neretvanci, kako sebe zovu, u posljednjih 300 godina pa do danas uglavnom su se doseljavali iz Hercegovine, ali se osjeaju Dalmatincima i govore vlastitim dalmatinskim dijalektom. Jedan dio sela juno od Opuzena prema Blacama, Donjani, kako ih zovu Opuzenci, govore mjeavinom hercegovakog i dalmatinskog dijalekta.

149

Neretva ulazi u Hrvatsku malo prije Metkovia i ima pritoka sve do Opuzena. Onda se razlijeva u deltu, poevi s Malom Neretvom. Neretvanci su izrazito ratarsko stanovnitvo i samo ih manji broj, u gradovima Metkoviu, Ploama i Opuzenu, ne posjeduje zemlju. To su glavnom doljaci novijih vremena ili starosjedioci gradova koji su svoju zemlju prodali ili izgubili. Ratarstvo se svodi na voe i povre. Ljeti su to uglavnom rajice i lubenice, ujesen mandarine, kivi i limun, a zimi salate, kupusnjae i blitva. U novije doba sadi se i drugo voe: ljive, vinje, kajsije i trenje. Govorka se kako mandarine, rajice i lubenice plivaju Neretvom. Pritom se ne misli samo na rijeku Neretvu, nego na neretvanske vode openito. No, predodba da je rije o izobilju i

150

obijesti potpuno je pogrena. Radi se o ponesreenim pretovarima poljoprivrednih proizvoda ratara koji svoje proizvode prevoze trupama, neretvanskim plovilima. Prilikom utovara ili istovara prevrne se ne samo pokoja gajba, nego i pokoja trupa, a znojem uzgojene narane, kako Neretvani zovu mandarine, otplutaju nizvodno. Obraivanje na podjelom smanjenim parcelama nepristupanima s ceste mukotrpan je posao. Poev od utovara i istovara motokultivatora, gnojiva itd. do prenoenja finalnoga proizvoda. Vodeni je put vaan u Neretvi iako danas ima ozbiljnu konkurenciju u cesti. Mjesto Komin, primjerice, lei na desnoj obali Neretve, tzv. Velike rike, a kominska se polja nalaze na lijevoj obali. Svakoga jutra i svake veeri prelaze Kominjani preko rijeke: na trupama, kajiima, trupicama i laama. Vode Delta Neretve ima u izobilju i ona je, poput svake svjetske rijeke, ivotno vana arterija. U neretvanskim vodama Neretvani love ribu, posebno jegulje, ali i abe, love ptice, a istom se vodom napaja poljoprivreda. Voda je donedavno sluila i za pranje, pa i za pie, a u Neretvi roeno bie osjea romantiku rijeka, rjeica i jendeka. Neretvani doivljavaju vodu kao izvor i kao neodvojivi dio ivota. Neretva je naziv za nain ivljenja. Kad jednom okusi njezinu divlju romantiku s hirovitom dramatinom klimom, izgubljen si zauvijek.

Davorka Kitoni, Opuzen

151

152
Ue Neretve

NERETVANSKO RIBARSTVO TRADICIJA KOJA NESTAJE

UVOD
Teko je i zamisliti neretvansko podruje prije prvih ljudskih intervencija u prostor Delte koje zapoinju regulacijom Neretve u plovni put u 19. stoljeu, melioracijama koje su obiljeile 1960-e, branama koje su izgraene 1970-ih, svekolikom izgradnjom putova, sela i gradova te ureenjem kanala i jaruga. Zamisliti Deltu Neretve prije tih intervencija u prostor, dakle u vrijeme koje zavrava padom Mletake Republike krajem 18. stoljea, znai zamisliti prostor s hrvatskim selima po obodu Delte, od Baine do Rogotina i Komina, preko Vida do apljine, od Hutova blata i Svitave, Metkovia, Bijelog Vira i Badule do Opuzena, Trna i Blaca, a izmeu njih samo movare i lagune, plitka slana i slatkovodna jezera, traci i poplavne livade i rijetka stabla vrba i jablana. Rijetki su bili vinogradi i polja pod itaricama koja bi nakon prvih jesenjih kia nestala pod vodenim pokrivaem emer i sirotinja, ivot koji je obiljeavala voda. Ona je donosila sva dobra i odnosila ivote. Jedino ime je vodno prostranstvo obilovalo bile su ribe i ptice. One su stoljeima prehranjivale stanovnitvo i stoljeima se vodila borba za pravo na ribarenje. Ovo je pria o romantici neretvanskih ljudi i ljubavi prema ribama i ribarstvu koja nestaje polako kao to nestaju i vrste riba koje su stoljeima obiljeavale ivote ljudi i naroda na ovim prostorima.

POVIJEST RIBARSTVA U DELTI NERETVE

Zavretkom je Morejskog rata Delta Neretve, naseljena Hrvatima, podijeljena izmeu Mletake Republike i Osmanskog Carstva, granicom koju i danas obiljeava kula kod Krvavca. Kako je donji dio Delte koji je osvojila Mletaka Republika bio potpuno opustoen i nenaseljen, Mleani su zapoeli s nagovaranjem katolikog puanstva iz Hercegovine da se preseli u Deltu Neretve. Jedan je od glavnih pregovarakih aduta (kad je ve nedostajalo obradivih povrina)
153

bila dozvola za ribolov, posebice jegulje koja je u to vrijeme bila najcjenjenija vrsta. Nedugo nakon naseljavanja hercegovakoga hrvatskog stanovnitva (1684.) prijetvorni su Mleani donijeli propise o zabrani lova jegulje, a ve se 1704. najbolja lovita proglaavaju dravnim posjedom. Neretvanskim su ribarima i seljacima preostale samo albe i bune, a Mleani su lovita sve ee davali na koritenje strancima i zaslunim podanicima, no injenica da je ribarstvo bilo od presudnog znaenja za opstanak stanovnitva u graninom podruju, koje je bilo i jedinim izvorom vojnika za ratove protiv Turaka, dovela je do izriitih odluka mletakog Senata tako da su Neretvani jedini vlasnici vodenih povrina Delte Neretve i povlastica za ribolov. Odluka od 22. svibnja 1775. kae: Doznavi pak Mletaki Senat da su reena lovita bila uvijek posjed siromanih podanika, budui da nemaju nego samo jedan campo zemlje na obitelj osim panjaka i uma, te budui da im se u tjesnoi onoga kraja ne mogae ni dati bolji nain uzdravanja, odbijajui prikazane ponude privatnika za investuru ribolova, dajemo njegovo slobodno uivanje onim koliko siromanim, toliko zaslunim pojedincima. (Smoljan, 1988) Neretvani su samo za francuske vladavine (1806. 1813.) izgubili pravo slobodnog ribarenja, a drava je najvanija lovita davala u zakup. Pod austrougarskom pak vlau ribarstvo postaje strateki manje vano, a drava se okree regulaciji Neretve do Metkovia i izgradnji luke. Uzdu Neretve podiu se nasipi, a s morske se strane lagune ograuju kamenim nasipima (tzv. digama) koje su i danas vidljive. Time su lagune i slana jezera postala izolirala od mora i Neretve, to je dovelo do degradacije ekosustava i znatnog smanjivanja ribe u njima. Zbog uestalih albi Neretvana na teren je poslan veliki hrvatski ribarstveni strunjak Petar Lorini, tada carski inspektor za morsko ribarstvo. On je prvi na znanstven nain pristupio neretvanskom ribarstvu, opisao vrste koje su lovili ribari i predloio mjere za unaprjeenje stanja nastalog nakon regulacije toka Neretve. Kako su te mjere imale sluiti dobrobiti lokalnog stanovnitva, jasno je da nisu bile od velike vanosti za carsku vlast te do utrnua Austrougarske Monarhije nita nije ni poduzeto. Za vrijeme Kraljevine Jugoslavije u Opuzenu se osniva ribogojstveno-tehnologijska stanica. Po prvi je put procijenjen ulov ribe u Delti Neretve, i to 100 tona cipala i 75 tona jegulje. Jasno je da su koliine znatno vee ako se uzme ulov za vlastite potrebe i ulov malim ribarskim alatima. Velikim melioracijama 60-ih godina prolog stoljea, koje su pratile kasnije stalne uglavnom nelegalne melioracije koje traju i danas, ivotni se prostor za ribe sve vie smanjuje. Melioracije su na svim podrujima Delte dovele do strahovitog smanjenja ulova ribe. Tako se u podruju Viia prije melioracija lovilo 150 200 tona arana, 50 tona jegulje, 80 tona plotice, 30 tona cipala i 10 tona iveraka (Aganovi, 1952). U usporedbi sa sadanjim ulovom ti po154

daci djeluju kao znanstvena fantastika. Melioracije su prepolovile movarna podruja Hutova blata s 6000 na samo 600 hektara. Danas procijenjeni ulov jegulje na ovom podruju iznosi manje od jedne tone godinje (Glamuzina i sur., 2008). Isto se dogodilo i na donjoneretvanskome prostoru, posebice u podruju nekadanje lagune Modri i u Kutima. Dananji ulov jegulje u itavoj Delti (od apljine do ua) nije vei od deset tona godinje s trendom stalnog smanjivanja. Samo ribarstvo kao gospodarska djelatnost nestaje, a opstaje gotovo iskljuivo kao aktivnost malog ribolova, tj. izlova za vlastite potrebe. Kako e takav nain ribolova, specifian za Republiku Hrvatsku koji je odraz pogodovanja drave priobalnom i otokom stanovnitvu u poslijeratnom razdoblju vie kao socijalna nego kao ribarstvena mjera, tijekom pristupanja Europskoj uniji vjerojatno biti ukinut, to e postaviti dodatna ogranienja pred tradicijski neretvanski ribolov. Ako se proglasi Park prirode Donja Neretva, postoji mogunost odranja te tradicije, ali pod nadzorom strunjaka, te se moe oekivati i daljnje smanjivanje broja ribara i povlastica za ribarenje kao i potpuna zabrana danas uobiajenih ribarskih alata. Neretvansko e ribarstvo kao vana gospodarska djelatnost neprijeporno nestati, a na dananjim je generacijama Neretvana odgovornost da se od zaborava ouva ribarska tradicija predaka.

155

Tablica 1. Kljune povijesne strategijske promjene prirodnog izgleda Delte Neretve koje su utjecale na ribarstvo Delte Neretve 1670. Podjela Delte Neretve izmeu Osmanskog Carstva i Mletake Republike. Naseljavanje opustoene Donje Neretve. Koncesije za ulov jegulje i gospodarenje lagunama. Planovi za izgradnju velikih lagunarnih ribnjaka. 1796. Pad Mletake Republike i francuska okupacija. Gubitak prava na slobodno ribarenje 1884. Regulacija donjega toka rijeke Neretve, od ua do Metkovia, kao odraz transportne i trgovake funkcije regije, izvlaenje sirovina iz Bosne i Hercegovine. Veliko smanjenje vanosti ribolova i pogoranje ivotnih uvjeta u movarama i lagunama. 1950. Izgradnja luke u Ploama praena izgradnjom moderne eljeznike pruge, nasipanje velikoga lagunarnog podruja na kojemu je danas smjetena luka Ploe. 1960. Velike melioracije laguna ispod Opuzena (najvea laguna Modri, slana jezera Jesenska i Glogako jezero) i movara (Kuti, Hutovo blato). 1990. 1995. Propadanje cjelokupnoga neretvanskog agroindustrijskog kompleksa (vinarije, destilerije, prerada i dravna poljoprivreda, propadanje viegodinjih nasada i reprocentara agruma). 1990. 2000. Razdoblje koje zbog rata i poslijeratnih godina obiljeava izostanak prikladnog nadzora ribarenja. Pravo na ribolov bilo je uvijek od ivotnog znaenja za Neretvane. Znailo je mogunost temeljne prehrane obitelji, a bilo je i izvorom proizvoda dodane vrijednosti, prije svih dimljene jegulje i suenoga cipla bataa. Samo su navedeni proizvodi mogli biti pripremljeni za tada udaljena trita od Splita i Dubrovnika do ostalih krajeva Austrougarske Monarhije. Iskljuivo se prodajom jegulje i cipala mogla osigurati nabava novih i boljih ribolovnih alata za uinkovitije ribarenje. Time se znatno podizao i standard neretvanskih ljudi koji je pridonio i razvoju poljoprivrede te ostalih djelatnosti. Zbog toga je zadiranje u ova iskonska i tradicionalna prava uvijek dovodilo do buna, nereda i prosvjeda koji nisu mogli biti zaustavljeni ni za melioracije lagune Modria u vrijeme Stanka Parmaa 1960-ih godina. Oduzimajui najvrjednija ribolovna i bioloka podruja Delte po prvi je put novonastala vrijednost plodno poljoprivredno zemljite i neretvanske mandarine ostala u rukama lokalnog stanovnitva te je danas ujedno i njegov najvrjedniji resurs. Po prvi je put u povijesti Neretve dokidanje prava na gospodarenje lagunama i ribolovom bilo na dobrobit lokalnog stanovnitva, a Neretvani su postali vlasnici svekolike poljoprivredne povrine. Meutim, dobivi u
156

vlasnitvo obradive povrine na kojima se danas proizvodi 50 000 tona mandarina i ostalog voa i povra Neretvani pomalo gube vodene povrine koje su ih stoljeima prehranjivale. Postaju moderni poljoprivrednici, a sve manje ribari. Tradicionalni ribarski alati osti, trate, tratuni i buri pomalo nestaju kao i ribe koje su stoljeima ivjele u neretvanskim vodama.

Slika 1. Rogotinjani u ribolovu na ciple po jarugama lagune Parila.

RIBE KOJE SU OBILJEILE NOVIJU NERETVANSKU POVIJEST

Dvije su vrste riba koje su obiljeile posljednjih 300 godina Delte Neretve i ivljenja Hrvata na tim prostorima. To su jegulja (Anguilla anguilla) i cipal bata (Mugil cephalus). Obje vrste dijele sudbinu neretvanskih ribara. Polako i neminovno nestaju, a njihovo mjesto u neretvanskome estuarskom sustavu zauzimaju druge vrste kao to je neretvanskog ribara zamijenio neretvanski poljoprivrednik. Neko su te dvije vrste dominirale Deltom Neretve. Lovile su se od ua do apljine u beskrajnim lagunama i movarama. Danas su zbog niza razloga, specifinih za pojedinu vrstu, dovedene na samu granicu opstanka te se obje smatraju veoma ugroenim vrstama riba kako u Jadranskome moru, tako i u itavoj Europi.

JEGULJA, ANGUILLA ANGUILLA

Jegulja je mitska neretvanska riba. Svojim sloenim ivotnim ciklusom, otpornou na sve ivotne uvjete, tajanstvenim mrijesnim migracijama povezani157

ma s jesenskim kinim razdobljem te munjama i gromovima uvijek se nalazila u sferi tajnovitosti. Drala se godinama u bunarima (ili, kako se u puku veli, atrnjama) i u njima preivljavala, mogla se drati u zatoenitvu mjesecima. To je bilo vano radi dugotrajnijeg uvanja ulova koji nije bio mogu kod drugih riba kojih je bilo u izobilju. Neretvani su izraivali i vrhunski domiljate naprave za uvanje, tzv. burae, koji se i danas mogu vidjeti po neretvanskim selima. Europska je jegulja tradicionalno brojna vrsta u svim europskim estuarijima, pa tako i na irem podruju ua Neretve, od apljine u Bosni i Hercegovini do lagunarnih ekosustava u Hrvatskoj (Morovi, 1976). Jegulja je tijekom povijesti bila glavni i najvrjedniji ribarstveni resurs u Delti Neretve te su biljeeni ulovi od 50 000 funta godinje 1840-ih godina te oko 75 tona godinje 1933. 1941. (Smoljan, 1988) Na podruju Hutova blata 1950-ih lovilo se godinje oko 50 tona jegulje (Aganovi, 1952). Melioracijom su velikih povrina, kako na uu Neretve (jezero Modri), tako i u Hutovu blatu, te izgradnjom brana na Maloj Neretvi i Svitavskom jezeru, ivotni prostor i migracijski putovi za jegulju znatno smanjeni i ogranieni te je dananje brojno stanje jegulje na tim prostorima nepoznato i neizvjesno. Ulov je znatno smanjen ve 1970-ih godina kada je zabiljeen smanjeni interes za zakupom pojedinih lovita (Boko, 1973). U posljednjih 20-ak godina sve su europske populacije jegulje strahovito smanjene za 90 99% zbog ljudske aktivnosti (melioracije movara, zagaenje tekim metalima, prelov) ili prirodnih promjena u oceanima (temperatura i struje), koje takoer mogu biti uvjetovane ljudskim imbenikom, to je dovelo europsku jegulju na poetak prie o nestajanju vrste (Van Ginneken i Maes, 2005). Slian trend iskazuje i neretvanska populacija. Najdua europska jegulja (od 148,7 cm) ulovljena je kod Stabline 2007. te e taj podatak zauvijek ostati zabiljeen u znanstvenoj literaturi (Tutman i sur., 2007) te podsjeati generacije na ribu kojoj mnogi Neretvani mogu zahvaliti na prosperitetu.

Slika 2. Ribar iz Stabline s najduom ulovljenom europskom jeguljom svih vremena (duina 148, 7 cm; masa 5,54 kg).

158

Sudbina je te romantine riblje vrste u vodama Europe i Mediterana upitna. Svake su godine ulovi sve manji, a novaenje je mlai staklaste jegulje svake godine sve slabije, odrasle su jedinke izloene stalnom zagaenju, zagrijavanje oceana zbog globalnog zatopljenja moe poremetiti tradicionalna migracijska kretanja liinka. Desetljetni napori znanstvenika itavoga svijeta da je umjetno izmrijeste i proizvedu mla u mrjestilitu daju slabe rezultate iako se u istraivanje, posebice u Japanu i Europskoj uniji, ulau velika sredstva i napori te je njezin bioloki opstanak sada u rukama znanstvenika i umjetne proizvodnje mlai (koja bi se naseljavala u pogodne vode, pa tako i u preostale movare i lagune Delte Neretve).

CIPAL BATA, MUGIL CEPHALUS

Cipal bata (u mjesnim se neretvanskim govorima rabi iskljuivo lik cipol) najvea je vrsta cipla koja moe narasti i do 10 kilograma. Neretvanski je bata (posebice sueni; slika 3.) bio nadaleko poznat po kakvoi. Sueni se bata tradicionalno pripravljao na nain kako se sprema bakalar, riba koju stari Neretvani nisu poznavali. Jo su slavnije suene zrele gonade, tzv. suena butarga, proizvod koji je zahvaljujui Peljeanima, posebice iz Draa, postao poznat diljem svijeta (slika 3.). Cipal bata ivi i hrani se u podruju Delte Neretve, a mrijesti se u moru ispod Vela Luke. Svake su se godine tijekom kolovoza i rujna dogaale mrijesne migracije od ua Neretve prema Draama na Peljecu i dalje uz sjevernu obalu Peljeca prema Lovitu, a uz zapadnu stranu otoka Korule prema Veloj Luci, na podruja mrijesta. Tijekom migracije lovili su se od ua pa sve do mrijestilita upravo zbog gonada (ikre) koja se dalje suila. Majstori su suenja ikre bataa bili Peljeani koji su je slali rodbini diljem svijeta. Neko se proizvodilo i nekoliko tona suene butarge, to je otprilike ulov od pedesetak tona bataa. Danas se ne osui ni nekoliko kilograma. Cipal bata postao je rijetka vrsta, a njegovo su mjesto zauzele manje vrijedne vrste cipla, posebice cipal duga upljak, Liza saliens.

159

Slika 3. Suenje cipla bataa i njegove butarge u makaduru.

Mnogo je razloga za polagano izumiranje te vrste. Prvi je svakako melioracija brakinih laguna, posebice Modria, koje su bile njegovo prirodno stanite. Preostale su lagune, kao to je laguna Parila, plitke i vrue, a preteno muljevita dna pogoduju drugim vrstama cipla.

Slika 4. Uginuli cipli batai s vidljivim izgrienim repom i eludcem kao posljedicom napada strijelke.

Sudbina je cipla bataa slina sudbini hrvatske Neretvanske Kneevine. Ona je nestala dolaskom stranaca, Osmanlija i Mleana. Neretvanski je cipal bata postao plijenom stranca, ribe strijelke, Pomatomus saltatrix, koja
160

se pojavila krajem 1990-ih, iji su omiljeni plijen upravo cipli koji obitavaju na samome uu, a posebice cipal bata. Strijelka ini velike tete na ribarskim mreama jedui ulovljene ciple (po uu se esto nalaze uginuli cipli s vidljivim ranama zadobivenima od napada strijelke; slika 4.). Cipal bata ugroena je vrsta riba kojoj zbog gospodarske vanosti treba u budunosti posvetiti vie panje u znanstvenim istraivanjima, posebice u proizvodnji mlai u mrjestilitima za potrebe poribljavanja. Ta bi se mla naseljavala u vode Delte Neretve te kontrolirano izlovljavala tijekom mrijesnih migracija, ime bi se potaklo i ouvalo tradicionalno ribarstvo te proizvodnja dimljenog mesa i suene butarge cipla bataa.

ZAKLJUAK
Tradicionalno neretvansko ribarstvo, neretvanski ribar, neretvanski ribarski alati i plovila te tradicionalne riblje vrste jegulja i cipal bata kao i njihovi sueni proizvodi na samome su rubu nestanka i zaborava. Ouvanje je te tradicije koja je tri stoljea obiljeavala ivot neretvanskih Hrvata zadaa dananjih generacija Neretvana. Postoji velika mogunost prijetnja da se zbog globalizacije i pristupanja Europskoj uniji sve vrlo brzo zaboravi. Rimljanima smo se oduili muzejom u Naroni, pticama ornitolokom zbirkom u Metkoviu, a laama Maratonom laa. Na slian nain treba odati poast tradiciji neretvanskog ribarstva, ribarskim alatima koji ne postoje nigdje u svijetu, ribarima koji su odgajali i kolovali nove generacije te ribama koje su obiljeile ivote na tim prostorima. Inae e sve biti zaboravljeno zauvijek. Literatura: 1. 2. 3. Aganovi, M., 1952. Hutovo blato. Ribarstvo Jugoslavije, 3: 28 30. Boko, I., 1973. Istrebljenje jegulje. Slobodna Dalmacija, broj 8946., str. 31. Glamuzina, B., Tutman, P. i Conides, A., 2001. Izvjee o ihtiolokim istraivanjima movare Hutovo blato. Zavrno izvjee projekta Development of new management policy for Hutovo blato wetlands, Bosnia-Herzegovina Life Third Countries 1999 2001, str. 97. Glamuzina, B., Bartulovi, V., Conides, A. i Zovko, N., 2008. Status populacije europske jegulje, Anguilla anguilla (Linnaeus, 1758) na podruju movare Hutovo blato, Bosna i Hercegovina. Proceedings, 43rd Croatian and 3rd International Symposium on Agriculture / Pospiil, Milan (ur.). Zagreb: Agronomski fakultet, 2008, 733. 736.
161

4.

5. 6. 7. 8.

Morovi, D., 1976. udesni ivot jegulje. akavski sabor, Split. str. 90. Smoljan, I., 1988. Neretva. Izdava: Galerija Steak, str. 532. Van Ginneken, V. J. T. i Maes, G. E., 2005. The European eel (Anguilla anguilla, Linnaeus), its lifecycle, evolution and reproduction: a literature review. Rev Fish Biol Fisheries, 15, 367. 398. Tutman, P., Glamuzina, B., Bartulovi, V., Duli, J., 2007. A new maximum length for Anguilla anguilla (Anguillidae). Cybium, 4, 485. 486.

prof. dr. sc. Branko Glamuzina, Sveuilite u Dubrovniku, Dubrovnik

162

FLOTA NERETVANSKIH LAA PREMA POPISU IZ GODINE 1927.

1. UVOD
Teko je odgovoriti na pitanje kada se laa pojavila na vodama Donjega Poneretavlja i tko ju je prvi upotrijebio: jesu li to bili Iliri, stari Rimljani ili Hrvati. Svi su oni pravili plovila jer se bez njih gotovo nije mogao zamisliti ivot ljudi u ovom kraju. No, bez obzira na te nepoznanice sa sigurnou se moe rei da su Hrvati nakon doseljenja u ove krajeve koristili i gradili plovila i da se od njihova doseljenja pa do dananjih dana plovi vodama rijeke Neretve i njezinih pritoka. U tom je dugom povijesnom razdoblju nastala laa. Laa zasigurno nije oduvijek ima isti oblik. Tijekom vremena graditelji su ju oblikovali kako bi bila to stabilnija i to svrsishodnija. Izrada je lae bila veoma skupa, ak desetak puta skuplja od izrade trupe. Mogli su ju graditi najimuniji. Njima je s obzirom na vee zemljine posjede bila i najpotrebnija. Zbog toga su ju vlasnici uvali. Oni su siromaniji za svoje potrebe iznajmljivali lae. Vijek trajanja laa bio je od 80 do 100 godina. Josip Juraj Peri opisao je lae 1844. godine sljedeim rijeima: Lae su sastavljene od jelovih dasaka i esnaest ih je dosta za jednu uiniti, koja moe odvesti 40 vreak (45 s.v.) ita. U njima putovati neima nikakve jezovitosti. Dobre su i za mora. Na vesla samo putujui imadu veliku hitrost, pa ni Mlei u svojoj Gunduli ne bi jim utekao. Sa strane napored mogu voziti 12 ljudi a u sredini ostaje vazda mjesta za putnike i njihovu prtljagu. U njima dopirali su neki vjetakiji tja do Zadra.1

2. VONJA POKRETANJE LAA

Lae se pokreu veslanjem, parianjem veslima koja se nazivaju parii. Vesla se obino s dva vesla i dva veslaa, rjee s etiri veslaa. Katkad se ve1

Juraj Josip Peri, Jo neto o Neretvi, Zora dalmatinska I., Zadar, 1844., str. 322. 395.

163

sla jednim veslom to se naziva gunduleranjem. Lae su se takoer pokretale jedrima koja mogu biti pravokutna ili trokutna. Jedrenje ovisi o smjeru puhanja vjetrova maestrala, juga i bure, no lae su najee pokretale lancanjem. 2.1. LANCANJE LAA Lancanje je laa ono to je za lau specifino i to se rijetko kod nas moe vidjeti. Moglo bi se rei da je to izvorni izum Neretvana. Rije je o potezanju lae ljudskom radnom snagom pomou duga tanka konopca koji se naziva lancana. Katkad su se za lancanje koristili konji. Lancalo se uzvodno i nizvodno rijekom Neretvom, ovisno o teini tereta u lai. Lancana je jednim svojim krajem zavezana za vrh jarbola, a drugi se njezin kraj nalazio preko ramena onih koji su lau lancali. Lau su lancali mukarci ili ene, a ponajee ene i mukarci, tri do deset osoba, ovisno o teini tereta i raspoloivoj radnoj snazi. Bili su rasporeeni prema visini. Najvii se od lancara nalazio blie lai.

Slika 1. Lancanje neretvanske lae nizvodno izmeu Kule Norinske i Krvavca lijevom obalom Neretve.

Lancarice bile su, ma kako to danas runo zvualo, svojevrsne ropkinje, rtve tvrdokornih patrijahalnih odnosa koji su nekada vladali u Donjem Poneretavlju. Te su majke patnice, osim brige o djeci, starijima i nemonima, radile i najtee fizike poslove pa, izmeu ostalog, i lancanje laa. Na krmi lae sjedio je kormilar koji je veslima usmjeravao lau. To je obino bio mukarac. Nakon Drugoga svjetskog rata za pogon se laa poeo upotrebljavati izvanbrodski motor nazvan penta. To je uvelike olakalo i ubrzalo plovidbu
164

laa i oslobodilo Neretvanke i Neretvane viestoljetnoga tekoga posla. Sedamdesetih godina XX. stoljea, nakon izgradnje kopnenih prometnica, neretvanska laa gubi nekadanje znaenje. Zamjenjuju je osobni amutomobili s prikolicama i teretni automobili. Lae su osuene na propadanje u rijeci Neretvi, njezinim pritocima ili obalama. Danas na vodama rijeke Neretve i njezinih pritoka laa gotovo i nema. Tu i tamo nae se poneka koju pokree penta.

3. UREDBA O PLOVIDBI I ODRAVANJU REDA NA RIJECI NERETVI

Ministarstvo saobraaja Kraljevine Jugoslavije donijelo je Uredbu o plovidbi i odravanju reda na reci Neretvi.2 Uredba se odnosi, osim na plovnost brodova, i na plovljenje laa, trupica i drugih manjih plovila. Tako u l. 19. Uredbe pod tokom 1. pie: Jedrenjaci sa teretom velike teine ili obujma te amci na vesla i druge male laice, moraju se po mogunosti maknuti s puta parobrodima koje susreu ili koji ih prestizavaju. Parobrodi pak, kad prolaze blizu ovih laa, moraju smanjiti brzinu, a za sluaj pogibli ak i zaustaviti se, ako to mogu uiniti bez pogibli za sebe i za objekte koje tegle. Pod tokom 2. istoga lana konkretnije se govori o zabranama kojih se moraju pridravati neretvanske lae kada plove rijekom Neretvom. Tekst o tome glasi: Strogo je zabranjeno neretvanskim laama i trupicama da plove po reci prekrcate. A kad plove krcate, mora im gornji deo korita biti nad vodom barem trideset centimetara, trupicama petnaest centimetara, i to raunajui na sredini korita od gornjeg ruba vanjskog popela do crte vode. Spomenuta Uredba donesena je kako bi se izbjegle prometne nesree na rijeci Neretvi. Nepotivanje Uredbe o plovidbi i odravanju reda na rijeci Neretvi propisuje i sankcije u novanim iznosima od 25 do 1500 dinara ili zatvorom od jednoga do 30 dana.3

2 3

Slubene novine, br. 24 IV., 31./I., 1935. godine. Isto, str. 10.

165

Slika 2. Opuzenska luka za lae i trupe tijekom trgaine.

4. MATINE LUKE NERETVANSKIH LAA4

4.1. MATINA LUKA BLACE
mjesto i godina gradnje Struja Klek, 1913. Bog s nama Blace, 1896. Blace Blace, 1896. Mara Mihalj, 1902. Jela Podgradina, 1914. Marija Podgradina, 1897. Lastavica Blace, 1906. Gora Blace, 1904. Jurka Podgradina, 1911. Marija Podgradina, 1913. Vila Zavala,1914. Povrznik Slivno, 1890. Vila Podgradina, 1899. Lastavica Blace,1913. Vila Blace, 1894. ime lae graevni materijal ime, prezime i prebivalite vlasnika murovina i borovina murovina i borovina murovina i borovina murovina i borovina murovina i borovina murovina i borovina murovina i borovina murovina i borovina murovina i borovina murovina i borovina murovina i borovina murovina i borovina murovina i borovina murovina i borovina murovina i borovina Babi, Ante pok. Marka, Klek Bartulovi, Mate pok. Boe, Blace Bartulovi, imun pok. Ante, Blace Bjeli, Andrija, Mihalj Bjeli, Ante pok. Luke, Slivno Bjeli, Ivan pok. Mate, Slivno Bjeli, Ivan Tomin Bjeli, Mate pok. Mate, Slivno Bjeli, Nikola pok. Mije Bjeli, Toma pok. Andrije ovi, Grgo pok. Mate, Zavala ovi, Luka pok. Jure, Zavala ulum, Mijo Ivanov, Slivno Deak, Grgo pok. Ivana, Slivno Deak, Ante pok. Luke, Slivno

4 Dravni arhiv u Dubrovniku, Sabirni arhivski centar Metkovi, Opuzen , Ploe, Luka kapetanija II. reda Metkovi, kutija 13, spisak laa k. br. pov. 7/27., od 3. kolovoza 1927., povjerljivo, br. 7/1927.

166

Tutevac Danica Soline Anka Lavica Lastavica Vila Dinara Solina Stara III. Pristupak Mora Danica Mara Slivno Lucija Lastavica Neretva Matija Vila Gilda Marija Brzo arko Slivno Andrija Ana Marija Stara

Tutevac, 1891. Blace, 1913. Blace, 1907. Slivno, 1912. Slivno, 1896. Slivno, 1912. Slivno, 1910. Slivno, 1910. Podgradina, 1896. Blace, 1886. Slivno,1891. Slivno, 1913. Blace,1866. Podgradina, 1914. Podgradina, 1898. Lovorje, 1913. Blace, 1894. Podgradina, 1890. Otok, 1909. Podgradina, 1910. Podgradina, 1907. Klek,1914. Slivno,1896. Klek, 1909. Desne, 1905 Slivno,1884. Blace, 1904. Slivno, 1912. Blace, 1884.

murovina i borovina Dragobratovi, Andrija pok. Filipa, Slivno murovina i borovina Dragobratovi, Ante pok. Andrije, Slivno murovina i borovina Dragobratovi, Andrija pok. Mate, Blace murovina i borovina Dragobratovi, Ivan pok. Marka, Slivno murovina i borovina Dragobratovi, Marko pok. Andrije, Slivno murovina i borovina Dragobratovi, Marko pok. Grge, Slivno murovina i borovina Dragobratovi, Marko pok. Jakova, Slivno murovina i borovina Dragobratovi, Marko Telento pok. Mate, Slivno murovina i borovina Dragobratovi, Marko Ivia pok Mate, Slivno murovina i borovina Dragobratovi, Mate pok. Andrije, Slivno murovina i borovina Dragobratovi, Petar pok. Mije, Slivno murovina i borovina Dragobratovi, Stipan pok. Pavla, Slivno murovina i borovina Jurai, Nikola pok. Blaa, Slivno murovina i borovina Kiridija, Ivan pok. Andrije, Slivno murovina i borovina Kljue, Ivan pok. Mate, Blace murovina i borovina Mustapi, Luka pok. Ante, Slivno murovina i borovina Odak, Ivan pok. Mate murovina i borovina Odak, Marko pok. Jure, Podgradina murovina i borovina Palini, Petar pok. Stanka murovina i borovina Popovi, Ante pok. Nikole, Klek murovina i borovina Popovi, Grgo pok. Pavla, Mihalj murovina i borovina Provi, Ante pok. Mije murovina i borovina Provi, Petar pok. ime Slivno murovina i borovina Provi, imun Antin, Klek murovina i borovina Sren, Andrija Ivanov, Trn murovina i borovina Sren, Andrija pok. Jure, Blace murovina i borovina Sren, Andrija pok. Nikole, Blace murovina i borovina Sren, Ante Jozin, Slivno murovina i borovina Sren, Ante pok. Ante, Slivno

167

Hrt BLaca Manda Sokoli Vodice Nema imena Manda Nema imena ivile Blace Graga Lazetina Maruka Kata Blace Stipe Soko Lucija

Korula, 1909. Blace, 1884. Korula, 1904. Slivno, 1900. Blace, 1889. Slivno, 1913. Blace, 1919. Slivno, 1903. Slivno,1906. Slivno, 1903. Podgradina, 1911. Blace, 1906. Blace, 1908. Ston, 1912. Podgradina, 1886.

murovina i borovina murovina i borovina murovina i borovina murovina i borovina murovina i borovina

Sren, braa Stipanovi, Blace Sren, Grgo pok. Ivana, Slivno Sren, Ivan Matin, Slivno Sren, Ivan pok. Stipana, Blace Sren, Jozo pok. Luke, Blace

murovina i borovina Sren, Luka pok. Andrije, Slivno murovina i borovina Sren, Luka pok. Boka, Blace murovina i borovina murovina i borovina murovina i borovina murovina i borovina murovina i borovina murovina i borovina murovina i borovina murovina i borovina

Sren, Marko pok. Lovre, Slivno Sren, Mate pok. Ivana Sren, Mate pok. Jure, Blace Sren, Mate pok. Martina, Trn Sren, Nikola pok. Ivana, Slivno Sren, Stipan pok. Ivana, Blaace Sren, Stipan pok. Jure, Blace Tutavac, Stipan Stipana, Podgradina Podgradina, 1910. murovina i borovina Vitica, Grgo, Slivno

4.2. MATINA LUKA DESNE

ime lae Lucija Marko Marija Dina Dobrava Brza Korablja Vila Vila II. Pristupar Itraa Vila I. Marta Mara Sedra 168 mjesto i godina gradnje Blace, 1894. Desne, 1898. Desne, 1874. Desne, 1884. Desne, 1907. Desne, 1889. Desne, 1894. Desne, 1870. Desne, 1894. Desne, 1879. Desne, 1908. Desne,1896. Desne,1896. Desne, 1894. Desne, 1896. graevni materijal murovina i borovina murovina i borovina murovina i borovina murovina i borovina murovina i borovina murovina i borovina murovina i borovina murovina i borovina murovina i borovina murovina i borovina murovina i borovina murovina i borovina murovina i borovina murovina i borovina murovina i borovina ime, prezime i prebivalite vlasnika Batinovi, Ivan pok. Mije, Desne Bebi, Ante pok. Ivana, Desne Bebi, Ivan pok. Tome, Desne Bebi, Jozo Antin, Desne Bebi, Jozo pok. Josipa, Desne Bebi, Luka pok. Ante, Desne Bebi, imun pok. Josipa, Desne Bebi, imun pok. Mije, Desne Delija, Ante pok. Matina, Desne Dragovi, Baldo pok. Tome, Desne Dragovi, Filip pok. Ante, Desne Dragovi, Toma pok. Jure, Desne ugum, Martin pok. Ante, Desne ugum, Matija udova pok. Stipana, Desne Gnje, Josip pok. Ivana, Desne

Antica Goljak Bara Jurka Sokol Desne Smokvice Snaga Vrijace Dobro jutro Vipera Smokovac Vila III. Novara Mara Vrilo Nikola Jela Iva

Desne, 1896. Desne, 1894. Desne, 1894. Desne, 1894. Desne, 1910. Desne, 1896. Desne, 1910. Desne, 1894. Desne, 1896. Desne, 1914. Desne, 1900. Desne, 1906. Desne, 1892. Desne, 1896. Desne, 1898. Desne, 1890. Desne, 1899. Desne, 1911.

murovina i borovina murovina i borovina murovina i borovina murovina i borovina murovina i borovina murovina i borovina murovina i borovina murovina i borovina murovina i borovina murovina i borovina murovina i borovina murovina i borovina murovina i borovina murovina i borovina murovina i borovina murovina i borovina murovina i borovina murovina i borovina

Golemac, Ante pok. Mije, Desne Grgi, Ivan pok. Grge, Desne Grgi, Jure pok. Petra, Desne Jeli, Jure pok. Martina, Desne Kaleb, Mate Lukin, Desne Kei, Jure pok. Ivana, Desne Margeta, Josip pok. Mije, Desne Margeta, Mate pok. Tome, Desne Marki, Ante pok. Jure, Desne Mateljak, Ante pok. Ivana, Desne Mateljak, Ante Ivanov, Desne Mateljak, Ante pok. Nikole Desne Mateljak, Nikola pok. Jure, Desne Medak, Ante pok. Jure, Desne Medak, Mate pok. Ivana, Desne Medak, Mate pok. Lovre, Desne etka, Jure pok. Grge, Desne etka, Nikola pok. Ante, Desne

4.3. MATINA LUKA KOMIN

ime lae Norinj Nikola Cetina Lucija Trimami Kata Sv. Juraj Marietta Zdravka Vila V. Bapino Vila IV. Marietta Tamara mjesto i godina gradnje Komin, 1882. Komin, 1910. Komin, 1885. Komin, 1898. Komin, 1898. Komin, 1884. Komin, 1907. Komin, 1890. Komin, 1908. Komin, 1913. Komin, 1876. Komin, 1909. Komin, 1884. Komin, 1870. graevni materijal murovina i borovina murovina i borovina murovina i borovina murovina i borovina murovina i borovina murovina i borovina murovina i borovina murovina i borovina murovina i borovina murovina i borovina murovina i borovina murovina i borovina murovina i borovina murovina i borovina ime, prezime i prebivalite vlasnika Banti, Stipan pok. Mije, Komin Buri, Andrija Nikolin, Komin Buri, Ivan pok. Ilije Komin opo, Mate pok. Ivana, Komin upi, MarinBoko pok. Petra, Komin upi, Mate pok. Marina, Komin upi, Mijo pok. Stanka, Komin upi, sinovi pok. Tome, Komin Dugandiji, Toma pok. Grge, Komin Duagandiji, Andrija pok. Martina, Komin Dugandiji, Ante pok. Mate, Komin Dugandiji, Ante pok. Tome, Komin Dugandiji, Gabro pok. Marka, Komin Dugandiji, Ivan pok. Ante, Komin 169

Dobra Eletore Balkan Zdravka Pluto Teretna II. Ne1890. bogled Jurka etiri Brata Dunava Zajedno Marta Neretva

Komin, 1913. Komin, 1878. Komin, 1901. Komin, 1908. Komin, 1914. Komin, 1913. Komin, 1906. Komin, 1890. Komin, 1903. Komin, 1883. Komin, 1879. Komin, 1875. Komin, 1888.

murovina i borovina murovina i borovina murovina i borovina murovina i borovina murovina i borovina murovina i borovina murovina i borovina murovina i borovina murovina i borovina murovina i borovina murovina i borovina murovina i borovina murovina i borovina

Dugandiji, Mijo pok. Joze, Komin Dugandiji Petar pok. Ante, Komin Dugandiji, Stipan pok. Andrije, Komin Dugandiji, Tomo pok. Grge, Komin Jelavi, Ante pok. Nikole, Komin Jelavi, Joze pok. Mate, Komin Jeli, Ivan pok. Stipana, Komin Jeli, Luka Andrin, Komin Jeli, Luka pok. Stanke, Komin Jeli, Martin pok. Jure, Komin Jeli, Petar pok. Jure, Komin Jerkovi, Stipan pok. Ivana, Komin Kraljevi, Andrija pok. Stipana, Komin Kraljevi, Jure pok. Ivana, Komin Kraljevi, Mate pok. Andrije, Komin Ladmir, sinovi pok. Stanke, Komin Medak, Ante i Visko, pok. Stanke, Komin Medak, Martin, Komin Medak, Mate pok. Joze, Komin Medak, Mate, Dumi Antun, Komin Medak, Petar pok. Mate, Komin Medak, Stanko akelja, Komin Medak, Toma pok. Stanka, Komin Oruli, Ante pok. Ivana, Komin Oruli, Ivan pok. Mate, Komin Oruli, Marin pok. Ivana, Komin Oruli, Miho pok. Ivana, Komin uman, Marko pok. Martina, Komin uman, Marko pok. Stipana, Komin uman, Mate pok. Boka, Komin Vlahovi, Ivan pok. imuna, Komin Vlahovi, Joze pok. Ante, Komin Vlahovi, Luka pok. Joze, Komin Vlahovi, Martin pok. Luke, Komin

Zora Teretna I. Mala Anka Sv. Antun Rajka Zora Zdenka Kutoca Kruna Kate Manda Stara Komin Sv. Ivan II Bog s nama Mala Mare Rat Kozijak Petka Stipana Manda

Komin, 1914. Komin, 1901. Komin, 1889. Komin, 1908. Komin, 1895. Komin, 1888. Komin, 1910. Komin, 1878. Komin, 1911. Komin, 1912. Komin, 1898. Komin, 1870. Komin, 1889. Komin, 1904. Komin, 1884. Komin, 1897. Komin, 1880. Komin, 1877. Komin, 1875. Komin, 1886. Komin, 1889.

murovina i borovina murovina i borovina murovina i borovina murovina i borovina murovina i borovina murovina i borovina murovina i borovina murovina i borovina murovina i borovina murovina i borovina murovina i borovina murovina i borovina murovina i borovina murovina i borovina murovina i borovina murovina i borovina murovina i borovina murovina i borovina murovina i borovina murovina i borovina murovina i borovina

170

Sv. Martin Kozijak Dubica Stara Jasikovaa Milja Sv. Ivan I. Neila

Komin, 1908. Komin, 1908. Komin, 1894. Komin, 1876. Komin, 1871. Komin, 1905. Komin, 1888. Komin, 1897.

murovina i borovina murovina i borovina murovina i borovina murovina i borovina murovina i borovina murovina i borovina murovina i borovina murovina i borovina

Vlahovi, Mate pok. Luke, Komin Vlahovi, Stipan pok. Marka, Komin Vlatkovi, Ivan Stari pok. Mate, Komin Vlatkovi, Ivan pok. Mate, Komin Vujevi, Jerko pok. Mate, Komin Vujevi, Mara pok. Ivana, Komin Vukovi, Martin pok. Mihe, Komin Vuleti, Pavo pok. imuna, Komin

4.4. MATINA LUKA KRVAVAC

mjesto i godina graevni materijal gradnje Neretvanska Krvavac, 1886. murovina i borovina laa Neretvanska Krvavac, 1914. murovina i borovina laa Neretvanska Krvavac, 1911. murovina i borovina laa Neretvanska Krvavac, 1910. murovina i borovina laa Neretvanska Krvavac, 1900. murovina i borovina laa Neretvanska Krvavac,1903. murovina i borovina laa Neretvanska Krvavac, 1912. murovina i borovina laa Neretvanska Krvavac, 1911. murovina i borovina laa Neretvanska Krvavac, 1910. murovina i borovina laa Neretvanska Krvavac, 1905. murovina i borovina laa Neretvanska Krvavac, 1903. murovina i borovina laa Neretvanska Krvavac, 1910. murovina i borovina laa Krvavac I. Krvavac, 1912. murovina i borovina Neretvanska Krvavac, 1881. murovina i borovina laa ime lae ime, prezime i prebivalite vlasnika Barbir, Jakov pok. Boe, Krvavac Barbir, Mate pok. Jakova, Krvavac Barbir, Stipan pok. Ante, Krvavac Batinovi, Joze pok. Luke, Krvavac Batinovi, imun pok. Ivana, Krvavac Brljevi, Ante pok. Joze, Krvavac eli, imun pok. Tome, Podrujnica Gnje, Ante pok. Stipana, Krvavac Gnje, Jurka udova pok. Ivana, Krvavac Jeli, Ivan pok. Nikole, Krvavac Jeli, Jure pok. Stipana, Krvavac Jeli, Mate pok. Jure, Krvavac Jeli, imun pok. Jure, Krvavac Jerkovi, Filip pok. Ivana, Krvavac

171

Neretvanska laa Neretvanska laa Jurka Kula Neretvanska laa Neretvanska laa Neretvanska laa Neretvanska laa Neretvanska laa Neretvanska laa Neretvanska laa Neretvanska laa Neretvanska laa Neretvanska laa Neretvanska laa Neretvanska laa Neretvanska laa Neretvanska laa Krvavac II. Krvavac II. Krvavac II. Krvavac II.

Krvavac, 1901. murovina i borovina Jerkovi, Joze pok. Mije, Krvavac Krvavac, 1900. murovina i borovina Jerkovi, Jure pok. Tome, Krvavac Krvavac, 1888. murovina i borovina Jerkovi, Marin pok. Stanka, Krvavac Krvavac, 1871. murovina i borovina Jerkovi, Mate Andrin, Krvavac Krvavac, 1900. murovina i borovina Jerkovi, Petar pok. Mate, Krvavac Krvavac, 1907. murovina i borovina Kaleb, Baria pok. Nikole, Krvavac Krvavac, 1903. murovina i borovina Krstievi, Ante pok. Tome, Krvavac Krvavac, 1905. murovina i borovina Krstievi, Jure pok. Nikole, Krvavac Krvavac, 1881. murovina i borovina Krstievi, Nikola pok. Ivana, Krvavac Krvavac, 1901. murovina i borovina Marevi, Ante pok. Mije, Krvavac Krvavac, 1902. murovina i borovina Nikoli, Joze pok. Ivana, Krvavac Krvavac, 1901. murovina i borovina Nikoli, Martin pok. Barie, Krvavac Krvavac, 1906. murovina i borovina Prusac, Nikola pok. Ante, Krvavac Krvavac, 1885. murovina i borovina Raki, Nikola pok. Stipana, Krvavac Krvavac, 1904. murovina i borovina Romi, Jure pok. Ante, Krvavac Krvavac, 1908. murovina i borovina Romi, Mate pok. Mate, Krvavac Krvavac, 1901. murovina i borovina Ujdur, Ivan pok. Ante, Krvavac Krvavac, 1907. murovina i borovina Ujdur, Ivan pok. Jure, Krvavac Krvavac, 1890. Krvavac, 1914. Krvavac, 1911. Krvavac, 1887. murovina i borovina murovina i borovina murovina i borovina murovina i borovina Ujdur, Mate pok. Tome, Krvavac Ujdur, Mate pok. Ante, Krvavac Ujdur, Petar pok. Luke, Krvavac Vukovi, Lovre pok. Ivana, Krvavac

172

4.5. MATINA LUKA OPUZEN

mjesto i godina graevni materijal gradnje Neretvanska Opuzen, 1908. murovina i borovina laa Neretvanska Opuzen, 1909. murovina i borovina laa Neretvanska Opuzen, 1905. murovina i borovina laa Neretvanska Opuzen, 1912. murovina i borovina laa Neretvanska Komin, 1908. murovina i borovina laa Neretvanska Opuzen, 1885. murovina i borovina laa Neretvanska Opuzen, 1900. murovina i borovina laa Neretvanska Opuzen, 1898. murovina i borovina laa Neretvanska Opuzen, 1880. murovina i borovina laa Neretvanska Opuzen, 1885. murovina i borovina laa Neretvanska Opuzen, 1880. murovina i borovina laa Neretvanska Opuzen, 1890. murovina i borovina laa Neretvanska Opuzen, 1909. murovina i borovina laa Neretvanska Opuzen, 1870. murovina i borovina laa Neretvanska Opuzen,1885. murovina i borovina laa Neretvanska Opuzen, 1912. murovina i borovina laa Neretvanska Opuzen, 1891. murovina i borovina laa Neretvanska Opuzen, 1886. murovina i borovina laa ime lae ime, prezime i prebivalite vlasnika Brajkovi, Mate pok. Stanka, Trnovo Dropuli, Mijo i Luka pok. Andrije, Opuzen Dujmovi, Nikola pok. Ivana, Opuzen Grossi, Ante pok. Ante, Opuzen Kadijevi, Duan pok. Mije, Kremena Kapovi, Luka pok. Jakova, Trnovo Lozina, Mijo pok. Pavla, Opuzen Nikoli, Bara udova pok. Mate, Trnovo Oman, Duje pok. Ante, Opuzen Popovi, Ante pok. Stipana, Trnovo Popovi, Mate pok. Ivana, Opuzen Rado, braa pok. Stanka, Opuzen Sangarelo, Andrija pok. Mate, Opuzen ari, Ivan pok. Jakova, Opuzen Vidovi, braa pok. Marka, Trnovo Vlatkovi, Andrija pok. Nikole, Opuzen Zoni, Mijo pok. Mije, Opuzen Zrni, Kata udova pok. Andrije, Opuzen

173

Slika 3. Dvije lae pune groa spremne za polazak nekoj konobi.

4.6. MATINA LUKA PODGRADINA

ime lae Neretva Gundula mjesto i godina graevni materijal ime, prezime i prebivalite vlasnika gradnje Podgradina, 1893. murovina i jelovina Bjeli, Filip pok. Jure, Slivno Podgradina Podgradina, 1908. murovina i jelovina Bjeli, Jure pok. Marka, Slivno Podgradina Podgradina, 1883. murovina i jelovina ovi, Ivan pok Lovre, Slivno Podgradina Podgradina, 1898. murovina i jelovina ovi, Jure pok. Lovre, Slivno Podgradina Podgradina, 1881. murovina i jelovina ovi, Lovre pok. Ivana, Slivno Podgradina Podgradina, 1907. murovina i jelovina Delija, Ivan pok. Pavla, Slivno Podgradina Podgradina, 1913. murovina i jelovina Farac, Ante pok. Luke, Slivno Podgradina Podgradina,1903. murovina i jelovina Jurai, Ivan pok. Blaa, Slivno Podgradina, 1917. murovina i jelovina Jurai, Nikola pok. Blaa, Slivno Podgradina, 1893. murovina i jelovina Kljue, Ivan pok. Andrije, Slivno Podgradina

Marija Rita Brza Vila Katalina Sultanija Marijana Gradina

174

Stefanija

Podgradina, 1897. murovina i jelovina Kljue, Jure pok. Mate, Slivno Podgradina Tomica Podgradina, 1906. murovina i jelovina Kljue, Mijo pok. Mate, Slivno Podgradina Blesa Podgradina, 1904. murovina i jelovina Mataga, Ivan pok. Ivana, Podgradina Brza Podgradina, 1884. murovina i jelovina Mataga, Mate pok. Luke, Slivno Podgradina Demija Podgradina, 1906. murovina i jelovina Mataga, Stanko pok. Petra, Podgradina Vila Podgradina, 1906. murovina i jelovina Mataga, Stipan pok. Stipana, Podgradina Jelena Podgradina, 1899. murovina i jelovina Mataga, Toma pok. Joze, Slivno Podgradina Vila Podgradina, 1897. murovina i jelovina Muan, Ante pok. Jure, Slivno Podgradina Vila Podgradina, 1897. murovina i jelovina Muan, Ante pok. Jure, Slivno Podgradina Dali Podgradina, 1892. murovina i jelovina Muan, braa, Slivno Podgradina Marija Slivno, 1866. murovina i jelovina Muan, Ivan pok. Ivana, Podgradina Dinara Podgradina, 1913. murovina i jelovina Popovi, Mijo pok. Nikole, Slivno Podgradina Jelisava Podgradina, 1912. murovina i jelovina Popovi, Petar pok. imuna, Podgradina Elizabeta Podgradina, 1912. murovina i jelovina Popovac, Vide pok. imuna, Slivno Podgradina Kudre Podgradina, 1881. murovina i jelovina Raetina, Marko pok. Luke, Slivno Podgradina Almisa Podgradina, 1907. murovina i jelovina Raetina, Nikola pok. Luke, Slivno Podgradina Idje Podgradina, 1895. murovina i jelovina Salacan, Ante pok. Stanka, Slivno Podgradina Moe vozit Podgradina, 1885. murovina i jelovina Salacan, Ante pok. Stanka, Slivno Podgradina Ide doe Podgradina, 1885. murovina i jelovina eelj, Jure pok. Ante, Slivno Podgradina Dobro vozi Podgradina, 1885. murovina i jelovina eelj, Mate pok. Mate, Slivno Podgradina Gabrijela Podgradina, 1884. murovina i jelovina iljeg, Mijo pok. Ivana, Slivno Podgradina Bova Podgradina, 1906. murovina i jelovina iljeg, Stipan pok. Boe, Slivno Podgradina Ide doe Podgradina, 1885. murovina i jelovina Talaji, Jerko pok. imuna, Slivno Podgradina 175

Ana Lastavica Stara Ivanica Vodice Golubica Jela Idea Roa Vila

Podgradina, 1894. murovina i jelovina Tutavac, Ante pok. Jure, Slivno Podgradina Podgradina, 1897. murovina i jelovina Tutavac, Drina pok. Stanka, Slivno Podgradina Podgradina, 1913. murovina i jelovina Tutavac, Marko pok. Mate, Slivno Podgradina Podgradina, 1910. murovina i jelovina Tutavac, Mate Stipanov, Slivno Podgradina Podgradina, 1911. murovina i jelovina Tutavac, imun pok. Petra, Slivno Podgradina Podgradina, 1913. murovina i jelovina Tutavac, Toma pok. Mate, Slivno Podgradina Podgradina, 1903. murovina i jelovina Vitica, Luka pok. Ante, Slivno Podgradina Podgradina, 1889. murovina i jelovina Zoni, Ivan pok. Ante, Slivno Podgradina Podgradina, 1899. murovina i jelovina Zoni, Jure pok. Ante, Slivno Podgradina Podgradina, 1889. murovina i jelovina Zoni, Nikola Grgin, Slivno Podgradina

4. Opis lae Mije Delije pok. Ivana iz Podgradine, Udruga laara Knez Domagoj u Vidu.

176

4.7. MATINA LUKA PODRUNJICA*5

mjesto i godina graevni materijal gradnje Neretvanska Bagalovii, 1890. murovina i borovina laa Neretvanska Podrunjica, 1892. murovina i borovina laa Neretvanska Borovci, 1893. murovina i borovina laa Neretvanska Podrunjica, 1894. murovina i borovina laa Neretvanska Borovci, 1877. murovina i borovina laa Neretvanska Podrunjica, 1879. murovina i borovina laa Neretvanska Borovci, 1893. murovina i borovina laa Neretvanska Norin, 1897. murovina i borovina laa Neretvanska Podrunjica, murovina i borovina laa 1883. Neretvanska Podrunjica, 1882. murovina i borovina laa Neretvanska Borovci, 1893. murovina i borovina laa Neretvanska Podrunjica, 1893. murovina i borovina laa Neretvanska Vid, 1887. murovina i borovina laa Neretvanska Podrunjica, 1887. murovina i borovina laa Neretvanska Podrunjica, 1881. murovina i borovina laa Neretvanska Vid, 1894. murovina i borovina laa Neretvanska Podrunjica, murovina i borovina laa 1893. Neretvanska Podrunjica, 1887. murovina i borovina laa Neretvanska Podrunjica, 1880. murovina i borovina laa ime lae
*

ime, prezime i prebivalite vlasnika Batinovi, imun pok. Ivana, Podrunjica Batinovi, imun pok. Joze, Podrunjica Borovac, Stipan pok. Jure, Borovci Brljevi, Ante pok. Ive, Podrunjica Dodig, Ante pok. Mate, Borovci Dominikovi, Mate pok. Ante, Podrunjica Jerkovi, Mate pok. Jure, Borovci Jerkovi, Toma pok. Jurja, Podrunjica Kaleb, Grgo pok. Matije, Podrunjica Kaleb, Nikola pok. Matije, Podrunjica Krstievi, Ivan pok. Mate, Borovci Krstievi, Toma pok. Jure, Podrunjica Nikoli, Ivan pok. Mije, Podrunjica Nikoli, Barica pok. Martina, Podrunjica Nikoli, Grgo pok. Mije, Podrunjica Nikoli, Ivan Antin, Podrunjica Nikoli, Martin Grgin, Podrunjica Plea, Ivan pok. Ivana, Podrunjica Prusac, Nikola pok. Ante, Podrunjica

Selo se danas zove Podrujnica ali u popisu stoji Podrunjica.

177

Neretvanska laa Neretvanska laa Neretvanska laa Neretvanska laa Neretvanska laa

Borovci, 1879.

murovina i borovina Rastoi, Mate pok. Ante, Borovci

Podrunjica, 1882. murovina i borovina Romi, Matej pok. Matije, Podrunjica Podrunjica, 1895. murovina i borovina Romi, Mijo Antunov, Podrunjica Podrunjica, 1883. murovina i borovina Sprena, Ivan pok. Jure, Podrunjica Bagalovii, 1890. murovina i borovina Ujdur, Mijo pok. Stipana, Podrunjica

4.8. MATINA LUKA ROGOTIN

ime lae Sv. Bara Matia Smrdelj Lisa Sv. Mijovil Modrooko Sestrum Presveto Trojstvo Trializam Kate Mostina Labid Sv. Nikola Sv. Marija Sv. Lucija Neretvanska laa Plina Sv. Marta Bog s nami Sv. Matija Sv. Ante Kaleb Trklje mjesto i godina gradnje Plina, 1912. Plina, 1894. Plina, 1903. Plina, 1909. Plina, 1902. Plina,1880. Rogotin, 1913. Rogotin, 1883. Rogotin, 1912. Rogotin, 1883. Rogotin, 1994. Rogotin, 1904. Rogotin, 1905. Rogotin, 1903. Rogotin, 1882. Rogotin, 1903. Plina, 1889. Rogotin, 1889. Rogotin, 1888. Plina, 1908. Plina, 1910. Plina, 1908. Plina, 1908. graevni materijal murovina i borovina murovina i borovina murovina i borovina murovina i borovina murovina i borovina murovina i borovina murovina i borovina murovina i borovina murovina i borovina murovina i borovina murovina i borovina murovina i borovina murovina i borovina murovina i borovina murovina i borovina murovina i borovina murovina i borovina murovina i borovina murovina i borovina murovina i borovina murovina i borovina murovina i borovina murovina i borovina ime, prezime i prebivalite vlasnika Barbir, Jure pok. imuna, Plina Batinovi, Jure pok. Mate, Plina Batinovi, Mate pok. Josipa, Plina Batinovi, Mate pok. Josipa, Plina Batinovi, Mijo pok. Ivana, Plina Batinovi, Petar pok. Mate, Plina Dami, Josip pok. Nikole, Rogotin Dami, Josip pok. Ivana, Rogotin Dami, Sreko pok. Ante, Rogotin Dodig, Jakov pok. Ivana, Rogotin Glamuzina, Ante pok. Ivana, Rogotin Glamuzina, Ivan pok. Mate, Rogotin Glamuzina, Jakov pok. Ivana, Rogotin Glamuzina, Jure pok. Ante, Rogotin Glamuzina, Mate pok. Nikole, Rogotin Jerkovi, Stipan i Nikola pok. Ante, Rogotin Karamati, Josip pok. Grge, Plina Markota, sinovi pok. Jerke, Rogotin Musulin, imun, pok. Ivana, Rogotin Nikolac, Josip pok. Ante, Plina Nikolac, Josip pok. Jure, Plina Nikolac, Jure pok. Mate, Plina Nikolac, Jure Nikolin, Plina

178

Rogotin, 1912. murovina i borovina trbi, Toma pok. Pavla, Rogotin Rogotin, 1893. murovina i borovina unji, Jerko pok. Mije, Rogotin Rogotin,1858. murovina i borovina unji, Josip, Grgo i Ivan pok. Jure, Rogotin Rogotin, 1863. murovina i borovina unji, Martin i Andrija pok. Ante, Rogotin ivila Hrvat- Rogotin,1858. murovina i borovina unji, Mate pok. Petra, Rogotin ska Neretvanska Rogotin, 1892. murovina i borovina unji, Petar i Mate pok. Ivana, Rogotin laa Sv. Petar Rogotin, 1882. murovina i borovina unji, Petar, Mijo i Jerko pok. Ante, Rogotin Sv. Pettar Rogotin,1882. murovina i borovina unji, Toma, Marko i Petar pok. Mate, Rogotin Vuiji brijeg Plina, 1911. murovina i borovina Zmijarevi, Ante pok. Jure, Plina Petrovac Rogotin,1878. murovina i borovina deri, Ante pok. Andrije, Rogotin Bog i Hrvati Rogotin, 1882. murovina i borovina deri, Ante i Ivan pok. Mate, Rogotin Sv. Ivan Rogotin,1913. murovina i borovina deri, Ivan pok. Mate, Rogotin Neretvanska Rogotin, 1895. murovina i borovina deri, Jela udova pok. Pavla, Rogotin laa Sv. Kata Rogotin,1881. murovina i borovina deri, Josip i Jure pok. Pake, Rogotin Sv. Juraj Rogotin, 1895. murovina i borovina deri, Jure pok. Nikole Neretvanska Rogotin, 1903. murovina i borovina deri, Manda udova pok. Ivana, Rolaa gotin Sv. Josip Rogotin, 1905. murovina i borovina deri, Mate pok. Filipa

aria Struga Vrbica Sv. imun Presveto Trojstvo Otunj Neretvanska laa Vila Velebita Sv. Marko ivila Hrvatska Neretva

Plina, 1908.

murovina i borovina Nikolac, Lovre pok. Ante, Plina

Plina, 1900. murovina i borovina Nikolac, Mate pok. Mate, Plina Plina, 1880. murovina i borovina Nikolac, Mate pok. Ante, Plina Rogotin, 1906. murovina i borovina Ronevi, Stipan pok. Josipa, Rogotin Plina, 1880. murovina i borovina Smoljan, Ivan pok. Petra, Plina Rogotin, 1906. murovina i borovina trbi, Ante pok. Mate, Rogotin

179

NERETVANSKE LAE Od kneza Domagoja Do dananjeg dana Plodnom Neretvom Plovi drevna laa. Prkosi otroj buri Ljutom vodenom valu Vruem suncu ljeti Hladnom mrazu zimi. Plovi morskim dubinama Gazi po pliaku voda Veslo je snano vozi Jedro je povrinom nosi. Laa vitka kao jegulja Plovi kroz vremena Starim brzim jarugama Krivim brzim jendecima. Na leima laa nosi Zrelog groa mirise Slatke smokve uvelice Limunove ute sone. Kroz povijest lae su Vozile neustraive gusare Hrvatske hrabre vitezove Morske junake vukove. Laa raspjevanu mlade vozi Svatove do crkve doveze Pokojnike do vjenosti otprati Za svakog plovi po vodi. Oj lao vjekovima dugaka Plovi avenijama hrvatske doline Oj lao vremenom prkosna uvar korijene nae Hrvatske.6 Ivica deri
6

Ivica deri, Miris soli mediteranskog podneblja, Brse Rijeka, 2004., str. 20.

180

4.9. MATINA LUKA VID

mjesto i godina gradnje Neretvanska laa Podrujnica, 1882. ime lae graevni materijal murovina i borovina ime, prezime i prebivalite vlasnika Vui, Ante Marijanov, Vid

5. PODATCI O REGISTRIRANIM LAAMA

Pri upisu u registar upisivalo se ime lae, materijal od kojega je izraena, mjesto gradnje, godina putanja plovila u promet, nosivost, ime, prezime i prebivalite vlasnika, stanje valjanosti za plovidbu, iznos odtete u dinarima koju je Ministarstvo vojske i mornarice, u sluaju gubitka ili onesposobljenosti lae za plovidbu, duno platiti vlasniku lae. Takoer se upisivala nosivost u tonama, broj posade, broj ljudi i konja koji se mogu prevoziti u lai. Lae su mogle povesti od 10 do 14 ljudi ili 2 do 3 konja, to je ovisilo o njezinoj veliini. Nosivost se laa kretala od jedne i pol do tri i pol tone. Lae su registrirane u Lukoj kapetaniji II. reda u Metkoviu. Iz registra se doznaje da su lae graene ponajvie od borovine i murovine. Meutim, drugi izvori donose podatke da su graene od aria. Graditelji su najvie rauna vodili o tomu da lae budu povozite i lagane kako bi se njima to jednostavnije i s manje snage upravljalo na vodama Neretve i njezinih pritoka. Iz Registra se doznaje da su dvije najstarije registrirane lae graene 1858. godine u vlasnitvu Josipa, Grge i Ivana unjia (pok. Jure) te Mate unjia (pok. Petra) iz Rogotina. Najvie je laa izraeno krajem XIX. i poetkom XX. stoljea. Vlasnici su svojim laama davali imena. Ponajvie je bilo onih laa koje su dobivale imena svetaca, enskih osoba, moda supruga vlasnika ili lanova njihovih obitelji, koje su nosile imena toponima, naselja itd. Nekim laama vlasnici su dali nacionalna imena kao to su Vila Velebita, Bog i Hrvati ili ivjela Hrvatska. Bilo je takoer laa koje nisu imala imena. One se u registru vode pod imenom Neretvanska laa. Osim imena svaka je laa imala broj upisan u Registar Luke kapetanije. U Registru Luke kapetanije II. reda u Metkoviu nema popisa laa iz Zaablja premda je u nekim mjestima toga kraja bilo graditelja laa. Takoer se ne navodi matina luka Metkovi. Iz navedenoga bi se moglo zakljuiti da Metkovcima lae nisu bile potrebne. Osim toga, ne donosi se popis laa iz Baine jer se ona tada nalazila u sastavu Kotara Makarska.

181

6. NERETVANSKA LAA U FLOTI RATNE MORNARICE KRALJEVINE SHS

Krajem dvadesetih godina XX. stoljea Neretvani su imali svojevrsnu flotu neretvanskih laa s 327 plovila. Iako se nije radilo ni o kakvim ratnim plovilima, lae su registrirane temeljem odredbe Pravila o popunjavanju vojske i mornarice Ministarstva vojske i mornarice Kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca 1927. godine.7 Nije poznato u koje bi se ratne svrhe koristile osim prijevoza ratne opreme, ljudi i stoke s jedne na drugu obalu rijeke Neretve. Iz toga se moe zakljuiti da su neretvanske lae bile sastavni dio vojske i ratne mornarice Kraljevine SHS. Popis neretvanskih laa po matinim lukama izvrena je na temelju dopisa Luke kapetanije Split podreenim lukim uredima, meu kojima se nalazila i Luka kapetanija II. reda u Metkoviu. U dopisu Luke kapetanije Split stoji: S pozivom na odredbe Pravila o popunjavanju vojske i mornarice pomorskim plovnim sredstvima od 15/12. 1926. godine M.V. i M. Br. 40920 s obzirom na akt vojnog odseka pri Direkciji Pomorskog Saobraaja od 23. augusta t.g. Pov. Br. 321/27. upuuje se na taj naslov, da vodjenje evidencije i izdavanje bilo kakvih podataka o plovnim objektima za potrebe vojske i mornarice spada u nadlenost Vojnog Odseka pri Direkciji Pomorskog Saobraaja. Luki uredi povratiti e stoga svako traenje opinskih i vojnih vlasti odnosno podataka o plovnim objektima za potrebe vojske i mornarice dotinom nadletvu sa saopenjem, da se s obzirom na odredbe spomenutog Pravila obrate izravno na Vojni Odsek pri direkciji Pomorskog Saobraaja u Splitu.8

7. GRADITELJI NERETVANSKIH LAA

Tijekom stoljea razvijalo se umijee gradnje plovila na rijeci Neretvi i njezinim pritocima. Znanje o gradnji plovila prenosilo se s narataja na narataj. Jedno od plovila koje su izgradili Neretvani bila je neretvanska laa koju su usavravali dok je nisu usavrili do te mjere da se njome moglo sigurno prometovati rijekom Neretvom s teretom i bez tereta. Sva naselja u Donjem Poneretavlju nisu imala iste potrebe za laama. Najvee potrebe za njima imala su naselja u donjem toku Neretve, nizvodno od Kule Norinske. Upravo je u tim naseljima bilo najvie laa i njihovih graditelja.
7 Dravni arhiv u Dubrovniku, Sabirni arhivski centar Metkovi, Opuzen, Ploe, Luka kapetanija II. reda u Metkoviu, kutija 13, spisak laa k. br. pov. 7/27. od 3. kolovoza 1927., povjerljivo, br. 7/1927. 8 Isto, Luka kapetanija Split, br. pov. 88/27., dne 7. rujna 1827. godine u Splitu.

182

Budui da je rijeka Neretva presjekla nizinsku deltu u dva dijela, jedini nain povezivanja odvojenih dijelova predstavljale su trupe i lae sve do izgradnje prometnica i mostova preko Neretve i njezinih pritoka. Izgradnjom mostova, zaprenih kola, melioracijama i pojavom automobila laa gubi negdanje znaenje. Ona je odigrala svoju viestoljetnu prometnu ulogu. Bila je osuena na zaborav, a samim time i na propadanje. Graditelji laa nisu imali neko posebno zanatsko ime. Zvali su se majstori. Bili su to samouki ljudi koji su znanja i vjetinu gradnje lae uili od majstora. Graditelji laa nalazili su se u onim mjestima u kojima je potreba za laom bila najvea. U nastavku se rada donosi popis naselja i imena graditelja laa.9 Navedeni se podatci odnose na graditelje laa do kraja Drugoga svjetskog rata. Slijedi popis graditelja: Desne: Ante Mateljak, Mate Kaleb Komin: Mato upi, Stanko upi, Grgo upi (pok. Mate), Ivan upi (pok. Stanka), Franc upi (pok. Grge), Andrija upi (pok. Grge) Plina: Ante Barbir, Jure Nikolac Podgradina: Stanko Mataga, Jure ovi, Nikola Reetina, Luka Popovi, Toma Popovi, Toma Tutavac Rogotin: Toma Glamuzina Slivno: Provi, Mustapi Zaablje: Ivan Vrnoga. Nakon zavretka gradnje laa se premazivala tankom i debelom mau da bi se zatitila od propadanja i da bi brzo klizila po vodi. Osuena laa porinuta je u vodu uz malu sveanost popraenu razbijanjem boce proeka o lau, pjesmom, jelom i piem. U toj je proslavi sudjelovao esto i mjesni upnik koji je blagoslovio lau poeljevi joj dugu i sretnu plovidbu.10 S obzirom na to da se lae vie ne upotrebljavaju u svakodnevnom ivotu Neretvana, polako izumire i laarski obrt. U 2008. godini zabiljeena su samo etiri graditelja laa. To su: Ante Glamuzina Lamza iz Rogotina, Marko Markota alto iz Rogotina, Miljenko upi iz Komina i Ivo Odak iz Opuzena.11

8. NAMJENA LAA
Neko je gotovo nemogue bilo zamisliti svakodnevni ivot Neretvana bez prijevoznih sredstava na vodi, posebice neretvanske lae. Sluile su im za priPetar Tutavac, Neretvanske lae i njihovi graditelji, Hrvatski narod, Zagreb, 1945., br. 1132, str. 3. Trpimir Macan, Stari puki amci, Dubrovnik, asopis za knjievnost i znanost, nova serija, godite IX, 1998. br. 4, str. 207. 227. 11 Podatke o graditeljima laa dao piscu Marko Marui iz Vida u studenom 2008.
9 10

183

jevoz poljodjelskih proizvoda, ljudi, stoke, pijeska za gradnju kua i drugih graevina, gnojiva na polja, drva, za lov na jegulje itd. U laama su se takoer vozili svatovi, oprema udavaa, makare tijekom poklada, vozilo se na derneke (primjerice u Metkovi na blagdan sv. Ilije, u Opuzen za blagdan sv. Stjepana i u druga mjesta)... Takoer su se vozili umrli u pratnji rodbine na mjesna groblja. Eto, to je bila neretvanska laa!

Slika 5. Trupa i laa pune krumpira negdje na obali Neretve u Donjem Poneretavlju.

9. NAPUTANJE LAA KAO MASOVNOGA PRIJEVOZNOGA SREDSTVA

Sredinom ezdesetih godina dvadesetoga stoljea putena je u promet jadranska turistika cesta, koja je presjekla rijeku Neretve u blizini Rogotina. U isto je vrijeme putena u promet sarajevska transverzala koja se pruala dolinom Neretve i spajala s turistikom cestom kod Opuzena. Tada je takoer putena u promet eljeznika pruga normalnoga kolosijeka Sarajevo Ploe. Te su prometnice bitno izmijenile nain ivota u Donjem Poneretavlju. Sada se u prometu koriste nova modernija prometna sredstva koja e potisnuti iz uporabe lau na vodi i zaprena kola na kopnu. To je bio poetak kraja uporabe laa kao prijevoznoga sredstva. Na cestama se pojavljuju automobili, osobni i teretni, i traktori koji potiskuju iz prometa zaprena kola i tovarna grla. Na vodama
184

se Neretve i njezinih pritoka pojavljuju nova plovila koja pokreu izvanbrodski motori. Laa je iz dana u dan bivalo sve manje i manje. Ostale su privezane u svojim luicama preputene zaboravu i zuba vremena, unitavanju. Mnoge su od njih svoje stalno poivalite nale na dnu Neretve ili na njezinim obalama gdje su postupno trunule bez ikakva saaljenja i zahvalosti za sve ono to su znaile Neretvanima. Zadesila ih je ista sudbina kao i zaprena kola na kopnu. Nestankom laa nestalo je i legendarnih neretvanskih lancarica.

Slika 6. Neretvanska laa naputena trune na obali Male Neretve.

10. NERETVANSKA LAA U MUZEJIMA

Da bi se laa ipak sauvala od potpunoga nestanka, netko se sjetio da je smjesti u neki pomorski muzej jer nijedno naselje u Neretvi jo uvijek nema zaviajnu zbirku u kojoj bi se laa sauvala od propadanja. Tako je neretvanska laa iz Komina nala svoje mjesto u pomorskim muzejima u Splitu i Dubrovniku.12 Budui da su lae svojom gradnjom sline starohrvatskim brodovima naenima pod morem u blizini Nina, sedamdesetih godina dvadesetoga stoljea zadarski je arheoloki muzej otkupio jednu lau u Podgradini kod Opuzena za ninski arheoloki muzej.13 Ako Neretvani ne sauvaju barem jednu lau, njihovi
Usmenu izjavu piscu dao Ivo upi Bue iz Komina u kolovozu 2000. Lau je u Podgradini pronaao Mirko Popovi na molbu autora ovoga lanka i Radomira Juria tadanjega kustosa Arheolokoga muzeja u Ninu. Otkupljena je za simbolini iznos i upuena kombijem u Nin gdje se i danas uva kako bi se zatitila od propadanja.
12 13

185

e potomci ii u pomorske muzeje u Splitu, Ninu i Dubrovniku da bi vidjeli kako je izgledala njihova laa.

11. NOVA NAMJENA NERETVANSKIH LAA

Zahvaljujui ideji nekolicine pojedinaca, primjerice Milojka Glasovia iz Opuzena i Pave Jerkovia iz Kule Norinske, gotovo zaboravljena i odbaena neretvanska laa ponovno je zaplovila vodama neretvanske delte. Umjesto nekadanje uloge, bez koje se ne bi mogao zamisliti svakodnevni rad i ivot Neretvana, laa je krajem XX. stoljea dobila dvije nove uloge: vonju turista pritocima Neretve tijekom turistike sezone i Maraton laa koji se odrava jednom godinje. Zahvaljujui tomu laa nastavlja ivjeti u znatno drukijoj ulozi od one koju je imala u prethodnim stoljeima. 11.1. FOTOSAFARI NERETVANSKIM LAAMA Krajem XX. stoljea dolazi do intenzivnijega razvoja turizma u Donjem Poneretavlju. Turistiki djelatnici i ugostitelji imali su isti cilj privui to vie turista u Donje Poneretavlje. To su inili s raznolikom turistikom ponudom. Jedan je od oblika te ponude fotosafari, tj. vonja turista u neretvanskim laama pritocima rijeke Neretve. Zaetnik je te turistike ponude poznati neretvanski ugostitelj Pavo Jerkovi iz Kule Norinske. Danas gotovo da nema poznatijega neretvanskoga ugostitelja koji se ne bavi fotosafari. Taj oblik turistike ponude privlai svake godine brojne turiste iz cijeloga svijeta.

Slika 7. Vonja turista neretvanskom laom (foto: Ivica Puljan).

186

11.2. MARATON NERETVANSKIH LAA Maraton laa natjecanje je u brzinskoj vonji neretvanskih laa od Metkovia do Ploa u duini od 22,5 km. Rije je o amaterskome portskom natjecanju. Natjecatelji su rasporeeni po momadima. Svaka momad ima svoju lau. Idejni je zaetnik tog natjecanja Milojko Glasovi iz Opuzena. Prvi Maraton laa odran je 14. rujna 1998. povodom obiljeavanja sedme obljetnice akcije poznate pod imenom Zelena tabla Male bare kojom je Hrvatska vojska preuzela vojarne JNA u Ploama. Osnovni je cilj toga natjecanja sauvati od zaborava neretvansku lau. Natjecatelji voze lau rijekom Neretvom do ua Desanke, pritokom rijeke Neretve, ispod Komina. Zatim se vonja nastavlja Crnom rijekom do Ploa. Pobjeuje ona momad koja prva doveze lau u marinu za male brodice u sreditu Ploa. U prvim su se godinama natjecanja natjecatelji natjecali u izvornim neretvanskim laama razliitih dimenzija, to je izazivalo nesporazume meu natjecateljima. Da bi se to izbjeglo, napravljene su lae istih dimenzija koje se u nekim detaljima razlikuju od izvornih. Maraton organizira Udruga laara Neretve jednom godinje, i to druge subote u kolovozu. Rije je o vrhunskom portskorekreacijskom, turistikom i kulturolokom portskom dogaaju. To na najbolji mogui nain dokazuje velik broj posjetitelja (bude ih i oko pedeset tisua) koji se na dan Maratona okupi u Metkoviu, na obalama rijeke Neretve i u Ploama.

Slika 8. Start "Maratona laa" ispod mosta u Metkoviu (foto: Ivica Puljan).

187

12. ZAKLJUAK
Ovim se prilogom pokualo rei neto novo o neretvanskim laama, to Neretvanima nije bilo do sada dovoljno poznato. U radu se donosi popis laa po matinim lukama koji je sastavila luka kapetanija II. reda u Metkoviu godine 1927. temeljem odredbe vojske i mornarice Kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca. Popis laa i njihovih vlasnika, s drugim pojedinostima o laama, sastavljen je po matinim lukama i donosi se abecednim redom. Matine su luke: Blace (60 laa), Desne (33 lae), Komin (57 laa), Krvavac (46 laa), Opuzen (18 laa), Podgradina (42 lae), Podrunjica (24 lae), Rogotin (46 laa) i Vid (1 laa). Najvie laa imala je matina luka Blace, pa Komin i Rogotin. Taj se popis nije bitno promijenio do sredine XX. stoljea. Meutim od sedamdesetih godina dvadesetoga stoljea, izgradnjom prometnica i novih veih plovila koje su pokretali izvanbrodski motori, uloga lae u ivotu Neretvana gubi dotadanju vanost. S laama se dogodilo na vodi isto ono to i sa zaprenim kolima na kopnu. Ta su prometna sredstva odbaena. Zamijenila su ih nova prometna sredstava. Sve ono to je odbaeno unaprijed je osueno na propadanje i nestanak. Tako se dogodilo s neretvanskom laom. Umjesto tristotinjak laa ostalo ih je samo nekoliko desetaka. Neretvanske lae ponovno su oivjele. Dobile su novu ulogu. Umjesto prijevoza poljodjelskih proizvoda i drugih potreptina sada u njima tijekom turistike sezone umjeni neretvanski ugostitelji prevoze turiste. Takoer jednom godinje tridesetak laa zapjeni Neretvu od Metkovia do Ploa prigodom odravanja Maratona laa.

dr. sc. Ivan Juri, Metkovi

188

NERETVANIN UI VINARSTVU AMERIKANCA NOELA

Danas je u vlasnitvu vinarije Miljenka Mike Grgia 336 hektara vinograda. Vino radi samo od svoga groa, a uzgoj je u vinogradima iskljuivo organski, bez ikakve upotrebe pesticida pa djed Neretvanin Miljenko Grgi vjeruje kako e svomu unuku, dvoipolgodinjemu Noelu jo dugo priati prie o ekolokoj slozi ovjeka i prirode. Najpoznatiji hrvatski vinar u Americi Miljenko Mike Grgi (84) primljen je u prestinu Kuu slavnih vinara (Vintners Hall of Fame) na sveanosti odranoj u Greystoneu u St. Heleni u Napa Valleyu 7. oujka 2008. Kua slavnih vinara (Vintners Hall of Fame) utemeljena je prole godine u kalifornijskoj dolini Napa. Uz glasovita imena amerikoga vina, poput brae Ernesta i Julia Gallo, meu zaslunicima u Kui slavnih vinara trojica su pionira kalifornijskoga vinogradarstva: John Daniel, Louis Martini i Carl Wente. Slavu je osvojio i utjecajni trgovac vinima Corti iz Sacramenta, vinar Draper te hrvatski iseljenik Miljenko Grgi, a svi su primljeni u Vintners Hall of Fame glasovima vinskih pisaca i kritiara diljem Sjedinjenih Amerikih Drava, i to na samom poetku djelovanja Kue slavnih vinara! Nisam za slavom iao, kae Miljenko, samo sam traio priliku da mogu neto napraviti, ali ako je slava dola, prihvaam je sa zadovoljstvom i sa zahvalnou. Grgiu ovo priznanje, javio je Glas Amerike, stie kao nagrada za ivotno djelo i kao plod dugogodinjega rada u kalifornijskoj Napi, centru amerike vinske industrije. Miljenko Mike Grgi vlasnik je najvee amerike biodinamike vinarije s meunarodnim certifikatom Grgich Hills. Prigodom proglaenja ulaska u Kuu slavnih amerikih vinara Miljenko Grgi zahvalio se Odboru koji ga je izabrao kao i svima koji su mu pomogli u ivotu da naui kako bi mogao zasluiti ovu poast. Mike se zahvalio svojoj obitelji bez koje, kae Grgi, ne bi bio tako sretan kao to jest. Posebno se zahvalio keri Violet, njezinu suprugu Colinu i njihovu sinu, dvoipolgodinjemu Noelu.
189

Grgi je stekao svjetsku slavu jo prije vie od tri desetljea kada je 24. svibnja 1976. godine u Parizu na slijepom kuanju svojim chardonnayem berbe 1973. pobijedio glasovita bijela vina iz okolice Bordeauxa. Tada je prvi put u povijesti jedno kalifornijsko vino pobijedilo do tada nepobjediva francuska vina. U amerikom vinarstvu to se pariko slijepo kuanje, u kojem su ocjenjivali vrhunski francuski strunjaci, smatra kljunim trenutkom kojim su kalifornijska vina postala svjetski poznata i priznata. Ohrabren tim uspjehom 1976. godine osnovao je vinariju Grgich Hills Wine Cellar u Rutherfordu u dolini Napa. Miljenko Grgi roen je u mjestu Desne u blizini Metkovia. Ameriki se san zagrebakomu studentu agronomije ostvario nakon desetljea mukotrpnoga rada i svladavanja niza emigrantskih i poduzetnikih izazova. Grgi je, naime, sredinom pedesetih godina dvadesetoga stoljea otiao iz domovine u Njemaku, zatim u Kanadu, da bi se u kolovozu 1958. godine trajno nastanio u Kaliforniji. Mike je istinski Hall-of-Famer, kae vinski pisac i predsjedatelj Odbora za nominacije Blake Gray. Osvojivi svojim chardonnayom prvo mjesto u Parizu 1976., Mike je jasno pokazao svijetu da je ameriko bijelo vino bez premca. Od tog trenutka, od tog uspjeha, Mike je nastavio jednako dalje, postao istinsko olienje amerikog sna. ovjek koji je u Ameriku doao bez iega, podigao ovdje nevjerojatnu vinariju i vinograde, a onda i u svojoj domovini otvorio vlastitu vinariju zahvaljujui svojemu kalifornijskom biznisu i uspjehu. Kad gledam karijeru Mikea Grgia, ponosim se Amerikom, dodao je Blake Gray. Mike je uspio zahvaljujui upornom i tekom radu, zahvaljujui svojoj predanosti vrsnosti i kvalitetu, injenici da nikad nije pristajao biti drugi najbolji. Poluio je golemi uspjeh svojim sjajnim vinima, stekao golemo potovanje, i svoja iskustva i znanja sada prenosi svojoj keri i neaku koji e preuzeti posao od njega i od samog poetka uivati u povlasticama koje on sam nikad nije imao. Mislim da je i to veliki dio amerikog sna - dati svojoj djeci prednosti koje vi niste imali kad ste sami poinjali. Kuu slavnih vinara (Vintners Hall of Fame) osnovao je prole godine, u zgradi bive vinarije Greystone, u Napi, Ameriki kulinarski institut (Culinary Institute of America) koji promie vina i daje priznanja zaslunima za razvoju kalifornijske vinske industrije, pojedincima zaslunim za razvoj i rast kalifornijskoga vinogradarstva i vinarstva i svjetski presti njezinih vina. Hall of Fame je posve amerika ideja, kae Blake Gray. Imamo ga za svaki profesionalni sport, za rock and roll, za mnogo toga drugoga. To je na nain odavanja poasti onima koji su se posebno istaknuli u nekom od podruja ljudskog djelovanja. Pravi ameriki nain slavljenja onih koji su kreativni, talentirani, uspjeni. U prvoj je godini u Hall of Fame primljeno devet lanova na elu s Robertom Mondavijem, jedinim ivuim lanom. Njega, meutim, nije izglasao Od190

bor, nego ga je, kao najvaniju osobu u kalifornijskoj industriji vina od vremena prohibicije, organizator postavio u Hall of Fame. Ove godine, objanjava ugledni ameriki vinski autor Blake Gray, stanje je bilo drukije... Sastavljen je ui Odbor vinskih pisaca. Na dugim sastancima razmatrana su mnoga imena, neka od najveih u industriji vina, razni su razlozi iz kojih nekoga elite uvrstiti u Kuu slavnih vinara - poslovni uspjeh, odlina vina. Smatram da je Mike ispunio oba ta kriterija. Na koncu, ograniili smo listu imena na 30 pojedinaca i poslali ju na adrese 75 vinskih pisaca diljem Sjedinjenih Amerikih Drava. U Hall of Fame primljeni su oni koji su dobili najvie glasova. Kad uzmete u obzir da neka druga velika imena nisu izglasana, onda znate kolika je to ast za Mikea Grgia. Doi e red i na njih iduih godina, ali Mike e uvijek biti jedan iz ove prve klase, prve generacije, za koju su glasovali vinski pisci, novinari, a to je ogromno priznanje. Kao i u mnogim drugim ranijim prigodama tako i prilikom ulaska u Kuu slavnih vinara, Miljenko Grgi svoj uspjeh i svoju vezu s vinom te cijenjenje vina pripisuje majci koja ga je odbila od svoga mlijeka rijeima: Vie e dobit s vinom nego s mlijekom!, pa je s dvije i pol godine poeo piti bevandu te ocu koji je stalno ponavljao: Ono to danas napravi, sutra uini jo bolje, da bi svaki dan neto nauio, drui se s ljudima koji su bolji od tebe! Ima puno tih stvari koje sam ja donio sa sobom u Ameriku. U prvom redu znanje sa zagrebakoga Agronomskog fakulteta gdje sam studirao (...) i nakon 77 godina dobio diplomu. To znanje je meni itekako pomoglo kad sam doao u Ameriku da sam se mogao odmah ukljuiti u vinsku industriju Amerike i doprinijeti neto s mojim znanjem koje sam donio sa sobom. Kad sam doao, bio sam potpuni stranac, nisam ni jezik znao, bilo je vrlo neugodno u poetku, ali jedino me je moje znanje moglo spasiti. Vrlo sam ponosan da je Agronomski fakultet na svojoj 88. godinjici meni dodijelio i poslao specijalnu povelju kao priznanje za djela koja sam uinio u vinarstvu i promociji zagrebakog Agronomskog fakulteta. Veoma mi je drago da sam dobio priznanje iz Hrvatske i naeg fakulteta gdje sam studirao. Draga uspomena iz mog rodnog kraja. Niska na kolajni Grgievih uspjeha poela se nizati nakon pobjede na parikoj degustaciji daleke 1976. Nakon toga slijedi uspjeh u Chicagu 1980. godine kada je ocjenjivan 221 chardonnay iz itavoga svijeta, a najboljim proglaen Grgich Hills Chardonnay (1977.) te Mike prozvan kraljem chardonnaya. Uslijedila su brojna priznanja za dosljednost u kvaliteti vina. Grgieva je karijera okrunjena lanstvom u Kui slavnih vinara. Mike s jednakim ponosom i entuzijazmom govori o organskom i biodinamikom uzgoju groa u svojim kalifornijskim vinogradima, o svojoj vinariji u Hrvatskoj i doprinosu hrvatskomu vinarstvu, o svojoj ulozi u otkriu hrvatskih korijena zinfandela. Grgi e rei kako je: (...) prvog dana dolaska u Ameriku vidio lozu zinfandela i pomislio
191

kako ga podsjea na plavac mali. Mnogo je godina radio na tome da se pone s istraivanjima i konano je, zahvaljujui Carole Meredith i Ediju Maletiu te Ivanu Pejiu, dokazano da je korijen amerikog zinfandela hrvatski! Danas je u vlasnitvu vinarije Miljenka Mike Grgia 336 hektara vinograda. Vina radi samo od svoga groa, a uzgoj je u vinogradima iskljuivo organski bez ikakve upotrebe pesticida pa djed Neretvanin iz Amerike Miljenko Grgi vjeruje kako e svomu unuku, dvoipolgodinjemu Noelu jo dugo priati prie o skladu ovjeka i prirode.

Vesna Kukavica, Zagreb

192

ROTA - NOVA, VELIKA PRIA O PLAVCU MALOM NA MELIORIRANOM KRU

Na junim i strmim padinama Rote, brda uzdignutog ponad Kune Peljeke, na terenu koji je milijunima godina prije prekrivala iskljuivo borova umi i mediteranska makija, nakon opsenih i sloenih zahvata na terenu stvoren je kompleks na kojem za sada raste 20 hektara, a po okonanju cijelog projekta u narednih godinu-dvije, na navedenom e poloaju biti zasaeno ukupno oko 40 ha vinograda plavca malog. Ulagai su i vlasnici vinograda u poslovnom partnerstvu obitelji Natka Vodopia iz Kune (tvrtka Kunovka d.o.o.) i Mladena Lukia iz Trpnja (OPG Mladen Luki) koje su u ovaj iznimno hrabri i svakog potovanja vrijedan poduzetniki poduhvat odluili krenuti 2005. godine. Sadanje povrine vinograda dijelom su u njihovu privatnom vlasnitvu, a veim dijelom u etrdesetogodinjemu najmu. Teren je od srednjeg do izrazito jakog nagiba, na mjestima i do 70%, to je inilo velike potekoe kako u izvoenju pripremnih radova, tako i u poslovima podizanja vinograda. No, upravo nagnutost terena na tipinoj junoj ekspoziciji ini poloaj izrazito pogodnim za uzgoj vinove loze i vaan je imbenik u postizanju najbolje kakvoe groa. Zato plavac mali? Plavac mali je sorta koja je na neki nain zatitni znak Peljeca kao uostalom i itave June Dalmacije i zato to je rije o autohtonoj hrvatskoj sorti koja u proizvodnim uvjetima na Roti, vinogradarskome poloaju u nastajanju, moe dati autentini hrvatski proizvod najbolje kakvoe, spreman za izazove i konkurentnost na globalnom tritu vina. Vrednujui sve imbenike koji ine kompleks proizvodnih uvjeta jednog poloaja, od temperaturnog reima, nagiba, ekspozicije, nadmorske visine, karakteristika supstrata u kojem loza obitava, reima vlage i dr., sa sigurnou se moe rei da ope karakteristike kakvoe groa s Rote nee zaostajati za ve odavno poznatima i proslavljenim poloajima, poput Dingaa, Postupa, poloaja Mili te ostalih poznatih poloaja plavca malog u Dalmaciji. Prvi proizvodni rezultati potiu optimizam. Naime, vino od prvih grozdova ubranih na Roti ubranih 2007. iskazuje sve odlike plavca malog. Rije je vrstom vinu tamne rubinske boje, na193

glaene vonosti, izraene harmoninosti i glatkoe u osjetilnom dijelu, pa iako je staro samo jednu godinu, veoma je uitno i podatno, to je svakako rezultat specifinosti poloaja kao i suvremene tehnologije proizvodnje. Meutim, daleko je vanije naglasiti da rezultati praenja dinamike dozrijevanja groa 2008., unato injenici da vie od tri mjeseca nije bilo kie na Peljecu, u svakom pogledu ulijevaju veliku sigurnost i optimizam u potpuni uspjeh projekta vinograda na Roti. Kada u ovako sunoj godini na vinogradu nema simptoma a kamoli tete od sue, iako planirani sustav navodnjavanja jo nije postavljen, kada potkraj rujna (26. rujna 2008.), groe u prosjenom uzorku sadri 250 g/L eera ili gotovo 22 grada, kako domai ljudi vole rei, a pri tome je razina ukupne kiselosti 6 g/L, u to su se u samom vinogradu uvjerili i neki kolege agronomi te sami proizvoai i voditelji ozbiljnih peljekih vinogradarskih pogona, onda se s punim zadovoljstvom i pravom moe rei da je groe s Rote u ovoj godini gotovo pa idealna sirovina za proizvodnju vrhunskog vina plavca malog. Dakle, ideja i osnovna pretpostavka, bolje reeno postavljeni cilj u trenutku pokretanja projekta, ve je u ovoj godini dosegnuta, a dogodine e se potvrditi da je sve do sada, kao i ono to ulagae jo eka, vrijedno truda, strpljivosti i upornog rada. Zato meliorirati kr i to to uope znai? Temeljni je cilj svakog projekta ove vrste zasaditi vinograde iz kojih e se dobivati groe i vino najvie kakvoe i najvie trine vrijednosti pri emu svakako presudnu ulogu ima odabir autohtonih sorti. Plavac mali za itavu je junu Dalmaciju definitivno pravi odabir kao to je za podruje ibenika i Primotena sorta babi. Dakle, samo ideja o proizvodnji autentinih i autohtonih vina najvie kakvoe i cjenovnog razreda na tritu ima gospodarsku opravdanost.

194

Meliorirati kr, kao to je uinjeno na Roti, znai od tipinih umskih povrina i terena uiniti supstrat i povrine pogodne za poljoprivrednu proizvodnju. Naime, neobino je vano naglasiti, jer se u javnosti esto krivo iznose netoni podaci, da se melioracijom kra ne stvara poljoprivredno zemljite ili tlo, nego samo supstrat slian tlu u kojem se, uz osiguranje niza pretpostavki, moe uspjeno rasti i uzgajati vinova loza kao i druge drvenaste kulture (masline, bajami, ipci, smokve i sl.). Nastali supstrat predstavlja mjeavinu drobljenog kamena u razliitim granulacijama, od kamenog praha do komada kamenja promjera veeg i od 10 - 15 cm, sa esticama prirodnog tla i organske mase zaostale od prethodne vegetacije. Veoma esto udio kamenog skeleta i kamenog praha ini od 60 - 70% mase stvorenog supstrata. Dakle, supstrat nastao melioracijom kra u svakom se pogledu i karakteristikama razlikuje od bilo kojeg tipa prirodno stvorenog tla. I tu obino zapoinju potekoe Meliorirati kr, osvojiti proizvodni prostor, privesti ga kulturi, oteti ga prirodi, pobijediti prirodu na neki nain, veliki je izazov, ali jo i vei rizik. Priroda je uglavnom nemilosrdna i kada joj to dopustimo viestruko uzvraa i kanjava! Meliorirati kr, poglavito na strmim, nagnutim terenima, znai preuzeti i veliku odgovornost za ouvanje stvorenog prostora. U prvom redu znai zaustaviti i najmanju pojavu erozije koja u ekstremnijim uvjetima moe odnije stvoreni supstrat s lozom ili kakvom drugom posaenom kulturom u potpunosti odnijeti te je stoga izrada sustava kanalske mree s mreom putova na melioriranim prostorima osnovni korak nakon kojeg slijedi sadnja, postavljanje armature, postavljanje sustava navodnjavanja i svi ostali zahvati racionalne organizacije proizvodnog prostora. Vinogradarstvo na melioriranom kru podrazumijeva svakako i navodnjavanje loze. To se najjednostavnije i najracionalnije obavlja sustavima kap po

195

kap. Slijedi logino pitanje: Otkud voda kad je Dalmacija svake godine edna? Odgovor je zatita od erozije! Naime, titei stvoreni prostor od oborinskih, povrinskih voda, sustavom se kanala svu vodu moe akumulirati u za to predviene i izgraene prostore i spremnike te istu koristiti u kritinim trenucima tijekom vegetacije. Naravno, sve to dodatno poskupljuje ulaganja, ali za sada je uglavnom jedino prihvatljivo rjeenje na mnogim mjestima. Kad se govori o navodnjavanju loze openito, a posebice u ovakvim projektima, dodavanje vode treba razumjeti samo kao nunu mjeru koja e osigurati lozi normalne uvjete za odvijanje fiziolokih, metabolikih procesa, a ne nikako kao na nain kojim bi se poveavala koliina groa. Svjedoci smo nekih globalnih klimatskih poremeaja koji se sve ee i na naim prostorima oituju u obliku ekstremnih kia i dugim sunim razdobljima, kako je uostalom bilo i ove godine, pa je navodnjavanje loze doista neto bez ega se nee moi raunati na sigurnu proizvodnju. tete od sue, naalost, mogu po vrijednosti biti vee od cjelokupnog ulaganja u sustave navodnjavanja. Vinogradi na Roti tijekom 2009. svakako e dobiti sustav navodnjavanja iako u proteklom razdoblju zahvaljujui kvalitetnoj agrotehnici i ampelotehnici, jednom rijeju upravljanjem vinogradom, nije bilo teta od sue. Vrijeme je ulaska vinograda u punu rodnost krajnji trenutak kad taj rizik treba apsolutno svladati! Tekst je objavljen u asopisu Vinum in (listopad 2008.)

prof. dr. sc. Bernard Kozina, Zagreb

196

VELIINE NERETVANSKOG KOLSTVA

Toliko je pisaca i pjesnika koji su velebno opjevali nastavniki poziv (najee jer su i sami bili toga zvanja) da bi bio izlian i pokuaj nekakva ponovnog opisivanja, ali da one ponajbolje s nastavnikim zvanjima valja uvijek iznova isticati, ukazivati na njihove nezaobilazne vrline, na njihov primjerni samoprijegor, to je izvan svake sumnje. Ljudi koji su obrazovali i odgajali vie od etrdesetak kolskih generacija, esto i ne pitajui za cijenu toga mukotrpnog rada, zaduili su svako drutvo, pa i nae. Jedan od najzornijih primjera takvih velikana u naemu kraju jest Mirko upi, roen u Kominu 7. rujna davne 1922. godine. Na osnovnoj je koli u Opuzenu bio nastavnikom od 1950., a ravnateljem je imenovan 1956. Od 1967., na uporno inzistiranje ivotne i radne druice Ivane, Slavonke (djevojako prezime Poar), tako njih dvoje sada uglas govori, seli u Banovu Jarugu gdje isprva radi kao nastavnik da bi, nakon samo dvije godine, kao iznimni pedagog ponovno postao ravnateljem i ostao na toj asnoj dunosti sve do 1983. Ako ve sam Mirko, kao skroman i samozatajan ovjek (a takvim su ga svi poznavali), ne eli o sebi zboriti, mnogi su ga njegovi bivi uenici svrstali meu one koji za sebe mogu, u Horacijevu stilu, ponosno kazati: Exegi monumentum aere perennius, Regalique situ, piramidum altius ... Izgradio sam spomenik trajniji od mjedi, Vii od piramida... Njegov su trajan spomenik stotine, tisue uenika raznolikih zvanja i raznovrsnih dunosti u domovini i izvan nje. Iz njihovih je redova unovaeno toliko boraca Domovinskog rata, a nekolicina je poginula u tome nametnutom ratu. O tome da je i domoljublje ona primordijalna kategorija humanizma u ijim se korijenima krije i njegovo ivotno opredjeljenje, sam e Mirko ovako: Kao sjemenitarac u Splitu upijao sam u sebe i ponio u ivot ono najljepe iz humanizma i mudroslovlja, ono najvrjednije iz evaneoskih poruka, a njihov
197

je sukus: Potuj Boga i susjeda svoga! Usprkos ratnom vihoru i silnim ratnim potekoama trebalo je ostati ovjekom. Na kraju krajeva, rat je meni priinio toliko muke i stradanja jer sam kolu morao nastaviti u Travniku, a moje studijsko potucanje nastavilo se i dalje izmeu Splita, Mostara, Sarajeva i Zagreba, gdje sam se nakanio upisati na Filozofski fakultet, ali sam na kraju zavrio na Pedagokoj akademiji u Splitu. Kako si se upoznao s legendarnim don Mijom Vrdoljakom? On je moj kolski kolega iz sjemenita. Dodue, bio je dvije godine mlai. I tada je bio onakav kakvim ga je upoznao itav neretvanski kraj u doba njegova dugogodinjeg upnikovanja u Bagaloviima - iznad svega mio i drag ovjek, prirodan i nenametljiv, prije svega pravian. (Nastavljam s pitanjima i oslovljavam Mirka upia per tu. Odavna imam dojam da bi se on, takav kakvim ga poznajemo, da ga drukije oslovim, ak i naljutio.) Stvarno me zanima kako si uspio izbjei novaenje u tome stranom ratnom razdoblju? S jedne strane, to se i sam pitam i pitao sam se. Domobrani u pravilu nisu novaili sjemenitarce i bogoslove. Imali su takav propis. Meutim, u jednom razdoblju, dok sam jedno due razdoblje boravio u Kominu, a bila je rije, ini se, o nekakvoj pogrjeci, iz Mostara su me pozvali pod oruje. Valjda je netko smetnuo s uma da sam ja sjemenitarac, budui bogoslov. Smislio sam ipak neto. Pozajmio sam fratarski habit i u njemu doao u Mostar pa sam se tako izvukao. Ma gdje si vidio da humanisti vole rat, vojsku i oruje! Jednostavno ni ja nisam bio za to. Pred sam kraj rata otac me nagovorio, pa i partizanima dojavio, kako bi bilo najbolje (jer bi u protivnom moda bili izgubili glavu ili ja ili aa koji je bio dugogodinji predsjednik drutva Hrvatska seljaka glazba) da budem partizanski uitelj. Nisam siguran da su imali boljega. Jedan je od mojih ujaka nestao na Krinome putu poslije Bleiburga. Nikako ne mogu zaobii pitanje o Hajduku. Kada smo mi, pripadnici poslijeratne generacije, gledali Hajduk s terase se Sjemenita znalo uti da su sjemenitarci odatle gledali Hajduk od vremena kada je osnovan. Kako si ti to doivljavao? Naalost ili nasreu, svi smo bili strastveni hajdukovci. Kaem naalost jer je sve to bilo nautrb naukovanja, a nasreu govorim zato to su Hajduk i balun nama nekako bili vaan ivotni sadraj i punina nae mladosti. Tako je to otkad je Hajduka. Mnogi su se od nas nadali jednoga dana zaigrati u Hajduku, pa smo i zato gotovo svakodnevno igrali balun u sjemeninom dvoritu. Iz tvoga doba datira i svima nama dragi i prepoznatljivi pozdrav ivija Ajduk! Da, da! A otpozdravljalo se na taj pozdrav: A ivija, roaino, i ti s njin Kako si uspio u kolskim kolektivima u Opuzenu i Banovoj Jaruzi istodobno biti potovan i voljen, a ujedno i cijenjen u prosvjetnim krugovima? Znai da si bio i otar, sluben, rigorozan, ali i struan i kompetentan?
198

Sve to nije samo moja zasluga. Ovisilo je to i o kolektivima u kojima nije bilo problematinih ljudi. U Opuzenu mi je sreen kolektiv ostavio dragi kolega ime Maga, poslije poznati zadarski pedagog . Drago mi je to spominje Magaa o kojemu sam te upravo htio pitati. Kao opuzenski uenik, uz tebe i tvoju potovanu suprugu Ivanu, nau nastavnicu iz povijesti, upravo sam gospodina imu Magaa doivio kao pravoga ovjeka i izvrsnoga pedagoga. Ukratko: Maga je bio primjeran ovjek i nastavnik, potom i ravnatelj. On svakako ide u red ponajboljih opuzenskih prosvjetnih radnika tijekom 200 godina kolstva u Opuzenu. On je, uistinu, ostavio duboki trag u naoj koli. Ipak, tebe drimo bardom, najuglednijim predstavnikom neretvanskog kolstva, pa, prema tome, nestorom i najasnijim prosvjetarom tijekom 200 godina rada opuzenske osnovne kole. Ma, hvala vama na vaem i tebi na tvojemu miljenju, ali bilo je i drugih velikih pedagoga i znanih strunjaka u kolstvu naega kraja. Eto, spomenuh imu Magaa. Koliko je samo meu uiteljima i nastavnicima bilo velikih ljudi! Uostalom, uvijek sam nekako bio protiv te podjele na uitelje, nastavnike i profesore. Latinska rije doctor u prvotnome znaenju znai uitelj, pouavatelj, a magister je takoer uitelj, ali od ugleda. Magistri su vodili filozofske kole (meu njima su najpoznatiji bili Platon i Aristotel), a osnivali su i vjerske zajednice. Krista su apostoli oslovljavali s Uitelju! Svi su prosvjetni radnici zapravo uitelji, odnosno doktori, pouavatelji, ukljuujui i sveuiline profesore. Krajem srednjega vijeka, dodue, rije je doktor poprimila drukije znaenje. U cjelokupnome kolstvu rade uitelji jer nastavu dri i uitelj i nastavnik i profesor te oni podjednako nastavnom procesu, s manje ili vie uspjeha, poduavaju i odgajaju. Opuzen i Banova Jaruga - ima li tu kakve razlike? Ima, ima... I jo kakve! Naravno, po mojoj osobnoj procjeni. Kad je rije o ljudima, nema tu ba nikakve razlike, jer su oni svugdje dobri, manje dobri ili pak loi, ali ja sam ipak iz kraja koji je teko zamijeniti nekim drugim podnebljem. No, uvrijedio bih Banovu Jarugu i bive kolege kad bih ustvrdio da mi tamo nije bilo lijepo. to bi odgovorio na tvrdnje da si lokalpatriot, pa ak i na relaciji Komin - Opuzen? Odgovorio bih da je udan svaki ovjek koji, prije svega ostaloga, ne voli svoj rodni kraj. Moj je rodni kraj Neretva, a moje je rodno mjesto Komin. S druge strane, kako bih mogao uope zaboraviti, mimoii u razgovoru Opuzen, mjesto svojega ivotnog poziva, mjesto u kojemu sam oivotvorio sve svoje mladenake ideale? Predavao si hrvatski i francuski, tj. la langue francaise. Koji ti je od tih dvaju kolskih predmeta vie odgovarao?
199

Tu se ne bih mogao tako lako odluiti. Zapravo, nije to ovisilo samo o meni kao predavau nego ponajvie o uenicima. Ne moemo tu nikako ispustiti ni golemu ulogu i vanost udbenika kojih tada gotovo i nije bilo u onom obliku u kakvu postoje danas. Kad si posljednji put bio u Opuzenu? Prole godine. Budui da znam da e me pitati i o koli, odmah u ti kazati: Kako ne bih pogledao s toliko sjete nau zgradu koja je, obnovljena, izgubila svoj sjaj. udno, zar ne? Moda je ta zgrada trebala biti muzej. A ue Neretve, ona hladovina borova? I osobno sam te vidio u toj tvojoj oazi! Dobro kae, oaza. I nema takve oaze na svijetu, barem ne za mene i moje, za moju obitelj. To ti je raj na zemlji. A pravi ti je pakao upravo to: kada doe u ove moje godine, a sada gazim u 87. godinu, nije mi ni do kupanja ni do sunanja, pa ni do te rajske hladovine uz pirenje maestrala (ili, kako mi od starine govorimo matrala) jer me spopadoe ove moje starake boletine: tlak i reuma. Ali, neka! Ne daj, Boe, gorega! Spomenuo si au. Osobno sam uo da je bio zasluni lan HSS-a, Radiev vatreni privrenik. No, bio je i veliki zaljubljenik u glazbu, zar ne? Moj je aa prodao zemlju da bi nabavio glazbala pri osnivanju kominske Hrvatske seljake glazbe 1928. Meutim, sve bi bilo uzalud bez pruta. to se, zapravo, dogodilo? To je drutvo valjalo registrirati. aa mi je s drugima poao u Split da bi se drutvo registriralo. No, poglavarstvu je zasmetalo ono hrvatska. Zasigurno, ne bi dobili odobrenje registracije da nisu sa sobom ponijeli prute i ribu. U sobu gdje se o tome odluivalo, upali su Kominjani s darovima i iznudili odobrenje. Moj je stric Mijo dugo bio predsjednikom HSS-a u Kominu. Je li zato kominska glazba po tradiciji najbolja u Neretvi? To je meni teko kazati i vrednovati, ali ljudi koji se u glazbu razumiju tvrde da je naa glazba uvijek bila najbolja u Neretvi. Nau su glazbu uvijek pozivali na sprovode oni imuniji. uh da ti nikada nisi lancao lau iz Komina prema Metkoviu. To je nekako za Kominjane neuobiajeno, zar ne? Niti san lanca niti paria, ali san timunija. A kada smo se sputali niz Neretvu, e unda san ti zna lipo zapivat. A sada ono stereotipno: to bi elio biti da se, recimo, ponovno rodi? A to drugo? Da se i sto puta rodim, elio bih biti to to sam bio. Uglas isto rekoe njih oboje: Mirko i Ivana. E pa, ivio ti nama, dragi Mirko! Do ponovnog vienja! dr. sc. Jozo Marevi, Zagreb
200

NERETVANSKA DOLINA I BORBA PROTIV ZLOUPOTREBE DROGA

Jedan je od najprisutnijih sociopatolokih problema danas u Hrvatskoj rasprostranjenost kriminala i borba protiv svih njegovih oblika. U kontekstu izreenog zasigurno najveu pozornost izaziva transnacionalni organizirani kriminalitet vezan uz oruje, pranje novca, korupciju, terorizam, droge te trgovinu ljudima i organima. Razmiljanja su i stavovi o podjeli vrsta droga razliiti. Podjela je mnogo i svaka je od njih opravdana i prihvatljiva. Droge se mogu podijeliti na lake i teke, opasne i manje opasne, tvrde, meke, opojne droge i psihotropne tvari, biljne i sintetske U Hrvatskoj je slubeno prihvaena podjela na opojne droge i psihotropne tvari. Pod opojne droge spadaju opijati (opijum, morfin, heroin te sintetiki i drugi opijati), droge od konoplje (lie, stabljika) te kokain. Pod psihotropne tvari spadaju halucinogeni (LSD), stimulansi (amfetamini, metaamfetamini, derivati amfetamina kao to je ekstazi) i depresori (sedativi i hipnotici). Ovisnost je o drogama stanje, katkada psihiko, a katkada fiziko, koje se javlja kao posljedica meudjelovanja izmeu ivog organizma i same droge, a obiljeavaju je ga promjene u ponaanju i sve druge promjene koje uvijek ukljuuju prisilu da se droga i dalje uzima, bilo zbog njezinih poeljnih uinaka, bilo zbog toga da se izbjegnu patnje koje e se razviti ako se uzimanje sredstava prekine. Kada se razvije teka ovisnost, osoba je fiziki, psihiki, socijalno i etiki razorena, vie nije u stanju prekinuti pakleni krug jer osjea da vie nema izgleda za povratak. Posljedice su dugotrajne ovisnosti o drogama izmeu ostalog propadanje osobnosti, oteenje mozga, gubitak apetita i teine, razdraljivost, agresivnost, emocionalna nestabilnost, osjeaj poveane snage i sposobnosti, asocijalno ponaanje, bakterijske i virusne infekcije (AIDS, hepatitis), psihoza, respiratorne bolesti, smanjena spermatogeneza, modana, bubrena i pluna krvarenja, poremeaj sranog ritma, hipertenzija te, na koncu, prerana smrt. Po slovu zakona droge obiavamo podijeliti na legalne i ilegalne. Zanimljivo je da su najpoznatije legalne droge alkohol i nikotin (sadrava ga
201

duhan), a u toj su kategoriji i mnogi lijekovi za ivce (psihofarmaci, tablete za umirenje, za spavanje ili protiv boli). Kada se do lijekova dolazi na nelegalan nain ili se uzimaju bez lijenikog nadzora, govorimo o zloupotrebi. Ilegalno raspaavanje i trgovina lijekovima narkoticima pred zakonom je jednaka trgovini drogama koje su zakonom posve zabranjene (kao to su to npr. heroin, LSD, ekstazi i sl.). Droge su vrlo razliite prirodne ili kemijski sintetizirane tvari koje unesene u organizam mogu prouzroiti i veoma razliita fizika ili psihoaktivna djelovanja (promjene stanja svijesti, opaanja, raspoloenja i sl.). Neke su od njih takve naravi da e dio pojedinaca koji ih uzimaju postupno razvijati sklonost prema ponavljanju njihove uporabe uz rizik navikavanja ili nastanka ovisnosti. Problem prevencije i suzbijanja kriminaliteta ne moe biti ogranien iskljuivo na jedno ministarstvo odnosno tijelo izvrne vlasti. To je multidisciplinarni problem i zadaa u koju se trebaju ukljuiti svi imbenici sigurnosnoga sustava dravnog aparata. Kad je rije o zloporabi droga kao segmentu transnacionalnoga organiziranoga kriminala, bilo da je rije o troenju, ilegalnoj proizvodnji bilo trgovini, do izraaja trebaju doi svi spomenuti imbenici, kako u vidu posebnih i redovitih zadaa, tako i kroz dobru suradnju i zajednike aktivnosti. Vaan je detalj izobrazba i strunost sudionika u tom djelovanju. Sukladno nacionalnoj strategiji suzbijanja zloporabe droga u Hrvatskoj predviene su odreene zadae pojedinih ministarstava i drugih institucija kao i njihova suradnja. Radi uspjenijeg suzbijanja zloporabe droga bilo bi potrebno bitno poveati uinkovitost represivnog aparata radi smanjenja ponude droga. Pritom mislim na carinsku upravu, MUP, financijsku policiju, dravno odvjetnitvo, sudove i kaznene ustanove. Slubeni su podaci o rasprostranjenosti zloupotrebe droga na podruju Republike Hrvatske, a onda i Neretvanske doline, uznemirujui. U Hrvatskoj je zabiljeeno oko 12 000 registriranih narkomana (heriomana, tj. opijatskih ovisnika). Odreeni dio strunjaka te brojke relativizira i neopravdano smanjuje samo iz njima znanih razloga. Ili se boje rei pravu istinu ili se iza toga moe kriti neto sasvim drugo jer trgovina drogama iznosi 5 8 % ukupne svjetske trgovine, oko 500 milijardi dolara. Bivi potpredsjednik Vlade Republike Hrvatske dr. Goran Grani svojevremeno je rekao da u trgovini drogom na podruju Republike Hrvatske sudjeluju neki djelatnici MUP-a, carinici te dio dravnih slubenika s mjerljivom razinom odgovornosti. Jo je jedan zapanjujui pokazatelj vezan za zloupotrebu droga. Prole je godine u Hrvatskoj iz obiteljskih prorauna za droge izdvojeno 800 000 000 kn. Roditelji jedno vrijeme tijekom djetetove ovisnosti, iz neznanja ili zbog samoobmanjivanja, na razne naine financiraju ovisnost i tako produuju agoniju. Lako je izraunati prosjean iznos potreban za zadovoljavanje pohote ovisnika: 1
202

gram heroina stoji 25, a kokaina 75 eura, 1 tableta ekstazija 15, a 1 gram marihuane 2,5 eura. Ako je dnevna potreba heroinskog ovisnika otprilike jedan ili dva grama, za jednomjesenu upotrebu on mora osigurati oko 1000 eura, to debelo premauje prosjenu plau u Hrvatskoj. Ovisnici novac najee nabavljaju bavei se kriminalom i prostitucijom. U Neretvanskoj je dolini po posljednjim podacima registrirano 110 ovisnika o heroinu, a 35% tinejdera 14 19 godina bilo je u kontaktu s drogom, eksperimentalno ili povremeno. Postavlja se pitanje to moemo napraviti mi u Neretvanskoj dolini da bi se uspjeno nosili s tim goruim problemom? Treba slijediti i provoditi elemente nacionalnog programa za borbu protiv zloupotrebe droge iji je autor prof. dr. Slavko Sakoman, a koji je usvojila hrvatska vlada. Osnovni su ciljevi programa: 1.) smanjenje dostupnosti sredstava ovisnosti odnosno ponude droga i 2.) smanjenje potranje sredstava ovisnosti. 1.) Prvi cilj smanjenje dostupnosti sredstava ovisnosti odnosno ponude droga treba ostvariti sama drava donoenjem zakonodavnih mjera za provoenje prohibitivnih programa, a policija ima zadau sprijiti irenje ilegalne trgovine drogama. 2.) Da bi se ostvario drugi cilj smanjenje potranje sredstava ovisnosti droga potreban je odgoj mladih kako bi izgradili to negativniji stav prema uporabi sredstava ovisnosti. Kvalitetan odgoj u koli i obitelji pomoi e veini mladih da osmisle svoj ivot bez zagaivanja tijela i mozga drogom. Za drutvo i obitelj najopasniji je i najtetniji onaj ovisnik kojemu je omogueno da bez nadzora ivi svojim ivotom na ulici od danas do sutra. Mladi kojima je omoguena dobra kvaliteta odgoja i ivota te koji osjeaju da imaju perspektivu, koji su zadovoljni sobom, ali i svijetom koji ih okruuje, bit e pod mnogo manjim rizikom da svoju jasnu stvarnost zamagle uporabom bilo kojeg sredstva ovisnosti. Upravo poboljanjem kvalitete ivota djece u obitelji, koli i drutvu znatno se smanjuje interes za droge. Za one koji, usprkos svim naporima drave, kole i obitelji, ipak postanu ovisnici drutvo ima obvezu provoenja nacionalnog programa putem centara za borbu protiv zloupotrebe droge. Predlaem osnivanje centra za borbu protiv zloupotrebe droge u Neretvanskoj dolini ije bi se aktivnosti svodile na: statistiko i epidemioloko praenje bolesti na podruju Doline Neretve, promicanje i provoenje preventivnih aktivnosti (organiziranje predavanja i seminara, javnih tribina i drugih edukativnih sadraja, tiskanje letaka, broura i biltena, komunikacija s medijima itd.), rad s visoko rizinom populacijom, maloljetnicima i mlaim punoljetnicima u dogovoru s osnovnim i srednjim kolama (rjeavanje potekoa individualizaci203

je i separacije, izgraivanje pozitivnog identiteta, rad s roditeljima tako da ih se obrazuje, savjetuje i prua podrka), rad s ovisnicima i njihovim obiteljima (savjetovanje za ovisnike o lakim i tekim drogama i njihove roditelje, savjet glede izbora nekog od programa lijeenja, posredovanje za odlazak u terapijsku zajednicu, pomo obitelji u rjeavanju meusobnih sukoba, pojedinana i skupna psihoterapija, provoenje lijeenja na slobodi za uvjetno osuene, pomo u resocijalizaciji nakon lijeenja u terapijskim zajednicama, besplatna kontrola mokrae na psihoaktivne tvari, rad na prevenciji i nadzoru hepatitisa) te suradnja sa svim institucijama koje se bave ovom problematikom. Sve je to mogue samo uz potporu mjesnih i upanijskih struktura vlasti, poglavito upana, naelnika opina i gradonaelnika, koji bi trebali pokazati senzibilitet prema ovome problemu.

mr. sc. dr. Jure Bui, Metkovi

204

KOMINSKI BRODARI
Danas je teko mnogin judima zamislit da je donedavno u Kominu punon trupa, laa i barki bilo i priko pedeset brodova od deset do pedeset metara. Zato brodovi ba u Kominu, i kako je bilo prije brodova i kako je sve poelo: svaka kua je imala vie trupa jer je tribalo imat jednu, dvi, tri teake trupe, a tribalo je imat i manju bru ribarsku trupu. Ta bi se trupa esto koristila i za i na liske. I tako je to bilo godinama sve do iza onoga II. svjetskog rata. Bila je trupa ovaka, onaka, laa vea, manja, parialo se jedrilo se, burdialo i unda su doli brodovi u Komin. Razlog je taj jer su se umisto kamena i buke po novome kue poele gradit od betona, a kako je Neretva puna ala i prine, ono malo to se vozilo u laama, nije moglo zadovoljit sve vee potribe. Sve se vie gradi (tvornica u Opuzenu, luka Ploe, magistrala, privatne kue) pa su tako u Neretvu doli prvi brodovi. Prvi brod za alo i prinu u Neretvu (u Komin) je doveja Ante Gluina Forca iz Dranica (Makarsko primorje). Bija je to brod Dinara dug 11 m sa dizel-motoron koji se palija na komprimirani zrak.

Slika 1. Brod "Dinara".

205

U razgovoru sa Anton Gluinon Forcon na moje pitanje zato je ba doa u Komin sa prvin brodon Dinara reka je: Zato to su Kominjani vridni judi i, ta je logino, jer je prvo misto kad se sa mora ulazi u Neretvu. alo se na ruke na ivare, bilo liti bilo zimi, vadilo povie mosta u Metkoviu. Nije bilo izama ni cerada pa onako bosi jedni bi punili ivare, a drugi brzo nosili do broda, i po suncu i po kii. Zato brzo? Zato ta uvari nisu doputali vadit alo iz rike pa se puno puta vadilo i po noi i po kii kad uvara nije bilo. A dalo se s njima i dogovorit! Prina se vadila na kanju ispod ua, isto sve na ruke. Na brodovima su uz odrasle ljude radili i dica, mladii ve od 10, 12 godina, a puno puta i ene. Poslije prvih manjih brodova od oko 10 do 12 m poelo se od prvih uteda kupovat vee brodove sa vinem, sa jarbolom i licom. Za razliku od prijanjeg naina rada rad sa licon je bija bri i laki, ali se od radnika koji su ujedno bili i posada broda trailo puno vie znanja i spretnosti. Malo po malo Komin sa svojon obalon dugon 2 km, punon trupa, laa i brodova bija je ustvari i morsko misto na riki. Inae Komin od svih neretvanskih mista oduvik najvie ivi na riki i od rike. Neretva je od Metkovia do Kule Norinske, di se vadilo alo, duboka na nekin mistima i 12 metara. Od Kule do Opuzena je bilo miano alo i prina za blokete, od Opuzena pa do Komina i do ua i kanja prina. Kako se vadilo sa licon, opisat u ukratko na brodu Borak (14 m), di san sa aon i braon radija.

Slika 2. Vaenje prine - brod "Borak".

Osim nas na brodu su radili i mnogi momci iz Komina, koji su radili i na Borku i ostalim brodovima.
206

Prvo se odabere pozicija za vaenje bilo ala ili prine, po mogunosti vaja na staru rupu na dnu rike di smo prije vadili, a onda se brod mora tvrdo vezat (fiksirat) da lica pada uvik u istu rupu. Brod se veza sa etri konopa dva za kraj, a dva priko sidra, a bilo je i drugih varijanti. Na vinu kod jarbola je obino bija gazda od broda ili koga gazda odredi da zna radit sa vinom i da ima dobar pregled nad posadon i svin to se dogaa na brodu. Umisto kaia kojeg su koristili salbunjeri iz Krila Jesenica, mi smo koristili trupu za bacat sidro. lica koja je strugala po dnu rike bila je sa otrin zakoenin rubon, a vria u koju je ulazilo alo ili prina u poetku je bilo napravjena od vria od jute, a kasnije od gume. Dralo (lantina), duine od oko 10 do 18 m, u poetku je bilo od drva, a kasnije u obliku eljezne cijevi od 160 do 200 mm. Poelo bi se vadit alo ili prina iz rike tako da se spusti lica u riku, dvojica do etvorica radnika bi skakali po poprenin eljeznin prekama koje su bile umetnute u drvenu lantinu da bi to vie lica ula u rupu na dnu rike. Doli u vodi lica je priko dva poprena lanca i elinon sajlon bila povezana priko deria i bucela do vina koji je licu vuka najprije po dnu rike, dok je ne napuni, a onda bi je izvuka do vodoravnog poloaja. Takvu licu koja bi se digla bono uz brod radnici bi dovukli do sridine broda i onda bi se posebnon kukon koja je visila o deri ulovila u omotan lanac oko lice kako bi se alo iskrenulo u tivu broda.

Slika 3. Iskrcavanje prine na mulu u Kominu.

Brod bi bija pun kad bi voda plivala po kuverti. Dok se brod punija, stalno se ekala voda iz broda runo i priko pumpe na vinu. Kad se brod napuni, konopi odveu, a sidra pokupe, krenulo bi se na iskrcaj najee u Plou, a i
207

u druga mista po otocima i Makarskon primorju. Sian se da smo iskrcavali u Vignju, Kuitu, Zaostrogu. Dok se brod krca, u kabini se kuvalo za ist. I tako brod pun ala, voda na kuverti govorilo bi se ie brod kroz vodu sve do ua, odnosno Biskupa, di bi brod u morskoj guoj vodi iskoija 10 20 cm i na kuverti vie ne bi bilo vode, to zbog mora, to zbog ekanja. Brod se iskrcava na baje direktno u kamion, a di nije bilo rive iskrcavalo se priko kavaleta na ruke. Sve je ovo bilo lipo liti, ali kako je bilo po kii, po zimi, po studeni, kad mrzne, kad puva vitar, kad more topi brod pa se mora brzo bacati alo vanka da brod ne potoni... Kasnije su dolo grajferi i bageri, pa je bilo lake radit na brodu. Vadei tako alo i prinu iz rike izvadili bi nekad cile male amfore (grke, rimske), a vee bi lica slomila pa bi bila u komadima i ritko bi se izvadila cila, vea amfora. Kad se sitin Kominjana na brodovima, kakvi su to judi bili, kako su bili spretni, vridni i kad je bilo teko uvik se na Borku lipo ilo, pilo, a i pivalo, i svega je bilo. Govorilo se u Kominu: Ko je malo vridan, radija je na brodu. Svi su brodovi radili, bilo je posla, bilo je para, bilo je lipo. Nisu brodovi vozili samo alo i prinu. Liti bi se neki od ovih brodova oistili od ala i prine, pa bi se puni voa i povra ko putujue pijace po noi plovei pojavili ujutro na svin otocima i Makarskon primorju, na rivama, plaama naih malih mista.

Slika 4. Luka Vlahovi - kapetan sa svojim brodovima "Borak" i "Slona braa".

Sian se poetaka ezdesetih godina kad smo aa, tetak Deni, braa i ja sa prvin leuton, zvali smo ga Lister (ima je motor lister), priko Trpnja, Dube,
208

Lovita, Prigradice, bez konopa, bez paria, bez sidra, puni voa i ostali plodova Neretve arivali u Vela Luku, Luani bi rekli: A vidi ludih judi, ludih Kominjana, pa kako su mogli vako do do Luke. Kasnije sa vein brodon Borkon, sa jain motoron, ili smo bre 9 mija i bilo je udobnije. Mi smo pokrivali Bra, oltu, Veli i Mali Drvenik, Hrvatin i Parma su vozili za Bol, umani za Korulu, a ostali brodari po drugin otocima. Za one koji ne znaju ajdemo neto i nauit: jedna mija je jedan minut na ekvatoru, a dobije se tako da se opseg Zemje na ekvatoru (40.000) km podili sa 360 (stupnjeva), unda dobijemo 111.111 km za 1 stupanj i kad podilimo opet sa 60 dobijemo za jedan minut 1.851,85 m (1,852 m). 1 kabel je 10 puta manji. U tin malin mistima puno poznati judi bi dolazili nama na brod: u Povjima Mladen Deli, a u Puiima bi Karlo Buli (dotur Luigi iz Malog mista) s nama na brodu ija i pija, i puno puta pomaga prodavat. Osin ovoga brodovi bi ukrcali kominsku glazbu na mulu pa bi glazbari na jednon ili dva spojena broda plovei rikom svirali kroz Komin, a nekad bi ili i brodom punin glazbara svirat sve do Graca i Brista itd. Kako su Kominjani uvik bili borbeni i bunili se protiv svake vlasti, poznate su bune Kominjana protiv Parmaa di su takoer koriteni brodovi.

Slika 5. Kominski glazbari.

Nekad bi se dogodilo da bi zapa snig i nisu vozila auta kroz Komin, pa bi se ilo brodom u Plou priko ua, osobito kad bi bilo vinanje kada bi se moralo prije crkve vinat u opini. Sa brodovima se lovila riba, penjala se rika, penjala se Crna rika (Dimo i uiIha). Sian se jedne noi kad smo penjali riku, ispod mosta bila su dva
209

broda, laa, par trupa i oko dvaes judi. Kuva se brudet, ilo se, pivalo se, alilo se i igralo na karte. Negdi oko ponoa aa moj Luka Vlahovi pome vikat: Judi, diite se brzo, probit e jeguja tratu! U po ure jeguja se iz trate pribacila u lau. Osim jeguje bilo je i druge ribe, pa san ja ko najmlai ua bos u kratkin gaama u lau do pola punu jeguje vadit bilu ribu bacajui je na brod na kuvertu ma ko to moe platit, ma kakvi su to guti bili. Vozilo se brodovima i mobija (namjetaj) i trgalo se i privozili judi priko rike za nevrimena i tako su malo po malo u Kominu brodovi skoro zaminili lae. Najdrae nama mladima je bilo kad bi se sa jednim ili dva broda sa Gusaron ilo igrat nogomet na Peljeac. Najvie se ilo u Janjinu, Kunu, Trpanj i Ston. Ovo je bila pria o kominskim brodovima, brodarima sa kojima su blisko suraivali i brodari Nikolac (Rusi) iz ari Struge, Urli iz Opuzena, Joze i Mijo unji Zajerki i Milivoj deri Tujta iz Rogotina. Brodarima se zvalo ne samo vlasnike brodova ve sve jude koji su radili na brodovima. Imali su oni svoja imena i nadimke kao: Ifan, era, evo, ane, Bilan, Tajer, Deni, Dimo, Iha ui, akeja, Lane, Bore, Branko Borin, Maar, Sula, Garo, Luka, Stipo i Cigo, Lovre Pekin, ir, Proodalo, Mie, Miko Koin, Pile, Vuko, Joko, ale, Joko are, Bue Jubin, Juti, Cipro, Gojko Sanin, Muenik, Branin, Mili, Lale, Zvonko i Slavka, Antia i Erna, Vea, Bili, Veselko Pae, Marin O., Marin Srima Gre na Nas, Ivi Tonov, uvi, Luka Tonov, Rupsi, Mie Proodalov, Nedo Gejin, Niko Crnac, Profesor, oko, Redo, Stipo Kikin, Joko paletin, Niko Rarin, Marun, Brcki, uri, Muenik, Bojka, Mujo, Mijo

Slika 6. Brod "Forca".

210

Bufin, Juda, Zeferin, Tabaja, Vinko okov, Martin Trlini, Banti, Lianin, Sreko, Frane antin, Gera, Tava, Jure Devlan, Devlan aa, Tiar, Ni, Joze Delijin, Mile Matanov, Stipo Nunkin, Brka, Kosta, Mijo Anin, Pipi, Kairo, Velimir, Janka, Jozi, Neven, Jokica, Bae, utka, Miro Blaov, Kusan, Simun, Peko, Mirko Starov, Cipro, Luci, Kosiri, enjko, Uco, Ante Davin, Ni, Juda, ibec, Joka, Bunti, Majti, Bao Sigurno nisam spomenija sve brodare i sve brodove, to u uinit u iduem broju Zbornika, pa se nemojte jutit na me, nego ponite i vi pisat. Popisi vlasnika brodova dostavio mi je po sjeanju Ivo upi Ivi pa ako smo nekoga zaboravili, neka nam oprosti. U iduem broju Zbornika pisat u opirnije o brodovima, pa sve ispravit. Veina tih brodova je kupjena u Krilu Jesenice, Makarskon primorju i po otocima.
1. 2. 3. 4. 5. 6. 7. 8. 9. 10. 11. 12. 13. 14. 15. 16. 17. 18. 19. 20. 21. 22. 23. 24. 25. 26. 27. 28. 29. 30. 31. PERO BATINOVI I STIPE JOZI EDUARD I STANKO UPI DAVID UPI I MIJO VLAHOVI BOO UPI MAVIN I PAVO VULETI ANTE OPO ANTIA ANTE OPO BUE VILE I GABRO DUGANDI ANTE I MIJO DUGANDI MII GABRO DUGANDI MANDARIN MIJO DUGANDI I NEDO VLAHOVI ANTE GLUINA FORCA LUKA JELI TONOV ZDENKO JELI PILIN VELIMIR JELI MIIN ANTE KAPOVI DIMO IVO KAPOVI JANKA STIPO MEDAK JOZI I JOKICA ANDRIJA I GOJKO MEDAK IVO MEDAK JOZI IVO MEDAK UOV OVO I BORE MEDAK MLADEN MEDAK UOV JOKO ORULI ARE NIKO ORULI NARAVSKI NEDO PARMA DUI ANTE UMAN DAVIN SREKO UMAN I BRATII MIJO UMAN STARI ZDRAVKO I VUKO UMAN PAVO I STIPO UMAN ZVONKO VUJEVI TABAJA JUNIOR ROKO HRVATIN VILA STRIGA SVETI NIKOLA DIJANA KAMANJAR ZDENKO I URAN PIONIR DINARA, LIDA, BAKO, FORCA, ISTOK, GALEB I SLATINKA RAD MALI I VELIKI TALAS PUTNIK I SOBRA OTAC BLA NAPER VEDRAN GORAN DAVORIN BOLINDER VRUJA MUENIK SV. ANTE I DAVID ZLATOROG, BARKASA GUSAR IVAN ZVIZDA MORA SV. IVAN KRSTITELJ 211

32. DIVKO VUJEVI 33. LUKA VLAHOVI KAPETAN 34. 35. 36. 37. 38. 39. 40. 41. 42. ZVONKO VLAHOVI KRKALI STIPE VLAHOVI NUNKIN MIJO VLAHOVI BRANIN JOKO VLADIMIR PALE MIRKO VLADIMIR BRIGI BARIA VLADIMIR MIJO VUKOVI IVO VUKOVI BRAJO NEDILJKO VISKOVI OKO

SLAVICA I NENAD LISTER, BORAK, BRSE, SLONA BRAA, NERETVANSKI GUSAR ARONA DIVNA JADRAN METEOR I MALI SINIA A TE BRIGA KUDA IDE MIKO, POSREDNICA LISNA PLAVA RUA I SERAFIN

Od svih navedenih brodara (da se drugi ne jute) usuujen se izdvojiti dvojicu judi koji su bili iznad i isprid vrimena i male uske sredine. Bili su to Ante Gluina Forca i Luka Vlahovi Kapetan.

Slika 7. Detekai firme "Neretvanski gusar" na vezu u Kominu.

Forca je doveja prvi brod Dinaru 1947., ima je i druge brodove i bija je pokreta mnogih novih tehnologija. Uveja je prve hidraulike bagere za iskrcaj brodova, ima je prvi brod tanker (Slatinka) koji je, ka putujua INAina pumpa, punija gorivom ostale brodove. Njegov je vrhunac da je ka ovik u godinama napravija u naoj Hrvatskoj prvi vei brod tanker Forca. Luka Vlahovi je pored ostalih brodova koje je ima osnova i firmu Neretvanski gusar sa tri broda detekaa. Firma je dobro zapoela sa radon, zaposleni su mnogi mladi judi. I onda, kada se poelo dobro radit i ivit i Luka
212

je ima velike planove za Komin i za Neretvu, ljudska gramzljivost i porki judi sve su unitili. Na kraju za sve kominske brodare, radnike i mornare jedna kratka pisma: Kominski brodari Bili ste judi Bili ste pravi Vi Kominski brodari. P. S. Pisa san ikavicon i starin govoron koji prilii ovin dogaajima, da se ne zaboravi ikavica u Neretvi.

Luka Vlahovi sin Luke Vlahovia Kapetana, Zagreb

213

BRODOVI PJESNICI
Poetkom druge polovice prologa stoljea postalo je jasno da se putnike prometne veze izmeu Ploa, kao novog prometnog vorita Donjoneretvanskoga kraja, moraju znatnije poboljati u odnosu na tadanje doista mizerno stanje. Osnovu prometne infrastrukture u to je vrijeme inila uskotrana eljeznika pruga do Sarajeva za sve pravce prema unutranjosti zemlje te makadamska Napoleonova cesta za longitudinalna jadranska putovanja. U netom je zavrenom ratu domaa bijela flota ionako skromnih putnikih brodova bila gotovo u potpunosti unitena. Zato je novi grad na uu Neretve trebalo bolje povezati s ostatkom zemlje (o Europi i svijetu u to vrijeme jo nije bilo ni govora) kako bi se njegove vitalne potrebe barem donekle dovele do stupnja koji bi omoguavao normalno komuniciranje te protok ljudi i njihovih roba. Jedino je optimalno rjeenje u to vrijeme bila uspostava novih brodskih putniko-teretnih pruga prema Splitu, najjaemu dalmatinskom prometnom sreditu. Novi su brodovi, koji su se zahvaljujui tadanjoj jasno proklamiranoj jadranskoj orijentaciji zapoeli planski graditi u domaim brodogradilitima, brzo, kao s tekue vrpce, poeli silaziti s navoza preuzimajui pruge po itavoj istonoj obali Jadrana. Mnoga su mala mjesta na obali i otocima tada, a neki od njih i sve do dananjih dana, dobili pruge koje su odravali izvrsni novi brodovi ije su serije dobile imena gradova i pjesnika. Veoma su brzo na taj nain i Ploe dole na svoje.

214

Uredbom Vlade FNRJ od 20. sijenja 1947. u Rijeci je osnovano dravno poduzee Jadranska linijska plovidba u iji je sastav uao 41 stari i troni parobrod od kojih je ak 12 bilo izvueno s morskoga dna i privremeno osposobljeno za kakvu-takvu plovidbu. Program obnove putnike flote naslanjao se tih poslijeratnih godina na pronaenim nacrtima talijanskih nedovrenih putnikih brodova ABAZZIA i LAURANA, ostavljenih i djelomino sauvanih na navozima gotovo unitenoga rijekog brodogradilita. Na temelju njihove neznatno promijenjene dokumentacije uskoro je u pulskom brodogradilitu Uljanik zapoela izgradnja serije motornih brodova male obalne plovidbe nazvane pjesnici s kapacitetom prihvata izmeu 600 i 780 putnika. Redom su tako zaplovili VLADIMIR NAZOR i NJEGO (1952.), ALEKSA ANTI, IVAN CANKAR i VUK KARADI (1953.) te KOSTA RACIN (1954.).

215

Bili su to brodovi dugi 54 i iroki 8,5 metara od po 430 BRT. NJEGOA, VLADIMIRA NAZORA i VUKA KARADIA pokretala su dva glavna pogonska stroja ukupne snage 773 kW proizvedena u vicarskoj tvrtki Sulzer iz Winterthura dok su ostala tri broda imala strojeve tvrtke FIAT iz Torina od po 735 kW. Postizali su brzinu do 15 vorova. Zanimljiva je pria kako se u to vrijeme neimatine i nedostatka ikakve ozbiljnije tehnike logistike izmjerio kapacitet prihvata putnika tih brodova. Na prvi dovreni brod VLADIMIR NAZOR ukrcano je u samome brodogradilitu 800 novaka, pripadnika Ratne mornarice koji su sluili vojni rok u Puli. Kako je brod uspjeno izdrao sve testove, a moemo zamisliti mornare pokusne kunie kako su se u njima osjeali, netom je osnovani Jugoslavenski registar

216

izdao potvrdu za prihvat 780 putnika. Naknadno je zbog dodatne sigurnosti ta granica sputena na 600 putnika. Ploe su brodovima ove neponovljive serije neumornih pjesnika bili povezani svakodnevnom brodskom prugom do Splita tiui luke Trpanj, Gradac, Podgora, Makarska i Baka Voda. Na njoj su uglavnom plovili NJEGO i VLADIMIR NAZOR, a neto rjee i VUK KARADI. Polazilo se iz Ploa ujutro u 5,30 sati, a iz Splita vraalo oko 19,00 sati. Plovidbeni je red bio optimalno usklaen s dolaskom i odlaskom ire, odnosno njegova slikovitog izdanja nazvanog brzi vlak, kojem je do Sarajeva trebalo oko 11 sati naporne i teke vonje. U ivotu Ploa, novoga grada na uu rijeke Neretve, sredinji je dnevni dogaaj koncem pedesetih i poetkom ezdesetih godina prolog stoljea bio veernji dolazak spomenutih brodova na vez u putnikoj luci. Posebno je bilo slikovito ljetno uplovljavanje, kada bi od rive do stare eljeznike stanice nastao pravi stampedo turista koji su se vraali s odmora iz Trpnja, Graca, Zaostroga i Drvenika te nastavljali dalje irom prema Sarajevu. Bri bi i sretniji putnici tako na vrijeme zauzeli sjedea mjesta na drvenim klupama putnikih vagona, dok bi oni sporiji bili zadovoljni da mogu i na nogama u pretrpanim hodnicima nastaviti svojevrsnu putnu avanturu. Mnogi su Ploani mlae generacije na rivi i staroj eljeznikoj stanici u to vrijeme poeli zaraivati i svoje prve honorare neumorno prodavajui suvenire (uglavnom koljke losture periske) putnicima iz Bosne. Ne treba zaboraviti da je s pjesnicima redovno stizao dnevni i tjedni tisak iz Splita i Zagreba, pa su pripadnici mlaega narataja rado pomagali Sibinu, jedinome prodavau u jedinome ploanskom novinskom kiosku, da prebaci tiskovine do prodajnog mjesta nedaleko znamenite centrale kako bi to prije mogli kupiti svoj primjerak novina jer je to bilo to vrijeme prvih stidljivih poetaka elektronikih medija, kada su tiskovine i tek pokoji rijetki radio-prijemnik bili jedini izvor strogo kontroliranih informacija.
217

Godine 1960. Ploe su ve vana jadranska putnika luka s godinjim prometom od oko 200 tisua putnika. U ploanskoj luci te godine tjedno svoja putovanja zapoinje ili zavrava ukupno 38 putniko-teretnih pruga te 16 tranzitnih. Zahvaljujui uspostavi prvih meunarodnih pruga, koje je Jadrolinija uspostavila brodovima OPATIJA i OREBI, iz Ploa se ve tada moglo izravno putovati prema Italiji, Grkoj, Egiptu i Turskoj. Zanimljivo je napomenuti da je sve do konanog dovretka izgradnje cjelokupne trase Jadranske magistrale, poetkom ezdesetih godina prolog stoljea, putovanje iz Ploa do Zagreba trajalo oko 24 sata. Prva je kombinacija bila prava avantura vonje irom s polaskom oko 19,30 sati prema Sarajevu odakle se presjedalo na vlak pruge normalnoga kolosijeka koji bi, ako ne bi jako kasnio (a uglavnom bi kasnio), dolazio u Zagreb oko 19,00 sati. Druga je kombinacija bila putovanje pjesnikom brodskom prugom do Splita s polaskom rano ujutro, dolaskom u Split oko podne, nastavkom veernjim vlakom do Zagreba, gdje bi u sluaju tonog dolaska, to se i ovdje rijetko dogaalo, doao rano ujutro (oko 6,00 sati) na zagrebaki Glavni kolodvor. Dodue, imali smo u to vrijeme i dobri stari potanski autobus koji se mukotrpno probijao prema Splitu uskom i pranjavom starom Francuskom cestom. Putovanje njime pomalo je podsjealo na vonje koijama Divljega Zapada, ali je u nudi i to mnogima bio jedini mogui izbor. I na koncu, da ne zaboravimo da je lokalne autobusne pruge dugo vremena odravao i legendarni Potres, autobus za kojega se govorilo da je nenamjenski kupljen iz pomoi za ublaavanje posljedica potresa koji je ovaj kraj pogodio u sijenju 1962. Dovrenje Jadranske magistrale i poetak uvoenja prvih trajekata na Jadrolinijinim lokalnim brodskim prugama, kao to je pruga Ploe Trpanj, znaili su definitivan prestanak potrebe za klasinim putnikim brodovima. Oni su se postupno povlaili iz prometa i nastavili ploviti na jednodnevnim turistikim izletnikim putovanjima. Jedino je ALEKSA ANTI potpuno preureen u brod za vied218

nevna kruna putovanja. Ti su brodovi jo neko vrijeme tako plovili da bi uskoro bili raspremljeni i na koncu svi osim jednoga bili razrezani u staro eljezo. NJEGO je 1980. promijenio ime u PLAVNIK ne bi li se udovoljilo zahtjevu crnogorske Prekookeanske plovidbe iz Bara koja je u Njemakoj nabavila novi trajekt i namjeravala mu dati isto ime. Meutim, iako u razmjerno dobrom stanju, PLAVNIK je 1987. prodan splitskomu Brodospasu te je u rujnu iste godine, zahvaljujui nama u Ploama dobro poznatom tegljau DENEB, otegljen u Sveti Kajo gdje je uskoro razrezan u staro eljezo. VLADIMIR NAZOR bio je mnogo bolje sree. Nakon to je dvadeset godina plovio pod Jadrolinijom 1972. je prodan opatijskoj putnikoj agenciji Kvarnerexpress. 1986. dobio je novo ime PORE, ovaj put na molbu Jadrolinije koja je svoj novi trajekt nazvala istim imenom. Od 1988. u vlasnitvu je brodogradilita Cres, a 2001. kupuje ga splitska tvrtka Pegaz Trade koja ga je sljedee godine preimenovala u BISER JADRANA. Potpuno preureen u Trogiru u luksuznu jahtu pod imenom SEAGULL II, u vlasnitvu tvrtke Cruise Service Kingstown pod zastavom Svetog Vincenta i Grenadina, od 2006. nastavio je neumorno ploviti na krunim putovanjima hrvatskim Jadranom. Jedini preostali iz legendarne estorke pjesnika nekadanji VLADIMIR NAZOR - tako nas jo i danas svojim nostalginim i besprijekornim klasinim izgledom podsjea na brodove, dobro i kvalitetno izgraene u domaim brodogradilitima prije vie od pola stoljea, koji su u povijesti prometa Donjoneretvanskoga kraja odigrali veliku i nezaboravnu ulogu. Brodovi NJEGO i VLADIMIR NAZOR u Ploama su ostali u doista lijepom sjeanju jer su se uglavnom tono i na vrijeme pridravali reda plovidbe, bili su pouzdani, razmjerno brzi, za to vrijeme i veoma komforni, a veini itelja Donjoneretvanskoga kraja i Podbiokovlja bili su vie od jednoga desetljea i jedina normalna prometna veza s ostatkom svijeta. P. S. Priloene su fotografije iz moje privatne arhive. Naalost ne znam njihove autore (osim za SEAGUL II koju sam snimio ove godine u Dubrovniku). Naime, fotografije sam brodova skupljao od 1965., ali kako mi je 1991. 1992. kua bila pod etnikom okupacijom, tako mi je, podijelivi sudbinu s mojim domom, originalni arhiv gotovo potpuno uniten. Ovo su ostaci ostataka koji su pravim udom preivjeli, ali su zato ostali podaci (autor, godina snimanja...) potpuno uniteni. Ispriavamo se autorima fotografija na nenamjernom isputanju njihovih imena, a razlog je, nadam se, svima itekako razumljiv.

Neven Jerkovi, Dubrovnik

219

KILOGRAM KAMENA, KILOGRAM ZLATA

Glavno je sredite nae upanije, Dubrovnik, 75 godina bio povezan sa svojim zaleem uskotranom eljeznikom prugom Sarajevo - apljina - Dubrovnik. Dugi niz godina i nai su se Neretvani vozili tom prugom popularnim irom odlazei u Dubrovnik na kolovanje, posao ili u bolnicu. Mnoge su ene ile raati u Dubrovnik jer je ondje bila jedina bolnica istono od Splita. Bivi guverner Narodne banke Hrvatske, koji je uveo kunu u hrvatski platni promet, dr. Pero Jurkovi, roen uz prugu u Hrasnu, takoer je irom iao u Metkovi u osnovnu kolu. I posljednje putovanje austrijskoga prijestolonasljednika Ferdinanda 1914. dogodilo se na ovoj pruzi. Iz Metkovia je otiao u Sarajevo gdje je ubijen, to je bio povod Prvome svjetskom ratu. Zahvaljujui eljeznici metkovska je luka dobila regionalnu vanost, a samome gradu i okolici omoguen je intenzivan gospodarski razvoj. U to je doba metkovska luka nakon Suaka imala najvei promet na Jadranu. Bilo je dana kad je istodobno u luci bilo dvadesetak teretnih brodova. Kad su austrijski strunjaci izvijestili austrijskog cara Franju Josipa da je na tako kamenome terenu nemogue izgraditi prugu, on im je rekao: Moe li kilogram kamena za kilo zlata? Moe! Gradite! I tako je nastala pruga od apljine do Dubrovnika, jedna od najvanijih i najskupljih prometnica Austro-

220

Ugarske Monarhije, koja se gradila neto manje od 11 godina i putena je u promet 16. srpnja 1901. Materijal, tranice i pragovi iz Metkovia su tovarnim kolima prebacivani na trasu, a od Hutova su se barkama Popovim poljem, koje bi ujesen poplavilo, vozili prema Dubrovniku. Na Brtanici je bilo veliko radniko naselje s barakama i s bolnicom. Ondje su nainjena i etiri velika spremnika za vodu u kojima se skupljala kinica potrebna za lokomotive. Njemaka ih je vojska prilikom povlaenja bombardirala 20. listopada 1944., to je imalo za posljedicu veliku poplavu. iru su na ugljen vukle parne lokomotive, proizvedene u Maarskoj i Austriji, snage 345 KS, s dva cilindra. Trajnost drvenih pragova iznosi 20 godina pa su se mijenjali svakih 20 godina. iro je razvijao najveu brzinu do 35 km na sat, a na nekim je mjestima vozio samo 10 do 15 km na sat pa je putovanje od apljine do Dubrovnika trajalo oko 5 sati. Kasnije su (1968.) uvedeni i motorni vlakovi (proizvedeni u Maarskoj), koji su mogli voziti 45 km na sat. Sama dionica je dugaka 3 kilometra. Na njoj je izgraeno 17 tunela (samo na trasi dugoj 16 km, od Gabele do Hrasna, ima ih deset), mnogo usjeka te vie mostova. Veliki su usponi, na pojedinim mjestima do 28 promila (izmeu umeta i Brgata), to je svjetski raritet jer maksimalan uspon iznosi do 25 promila. Nadmorska visina apljine iznosi 9 m, Hrasna 245 m, Hutova 310 m, Ravnoga 319 m, a Huma 270 m, to pokazuje koliko se pruga morala penjati u brda. irina tranica iznosi 76 cm, a vagoni su imali etiri razreda: prvi i drugi bili su udobniji, trei je imao drvena sjedala, a etvrti je bio bez sjedala - u njemu su ljudi sjedili na podu ili na zaveljajima koje su nosili. Mnogi su Neretvani gradili tu prugu, osobito oni iz Metkovia i Kule Norinske. Grga Jerkovi iz Kule Norinske pripovijedao je da je za jednu mjesenu plau tada mogao kupiti vola. Na eljeznici je bilo zaposleno mnogo ljudi iz okolnih mjesta: otpravnici, kondukteri, uvari, pruni radnici.
221

Napomenimo da je Gabela bila glavno vorite i krianje pruga, sve do 1968. kad je izgraena pruga normalnoga kolosijeka. Inae, pruga Sarajevo Mostar - Metkovi putena je u promet 1885., a pruga Metkovi - Ploe 1942. Ja sam cijelu sezonu 1971. godine radio kao konobar u iri od apljine do Dubrovnika i dalje do Trebinja i Nikia. Upoznao sam mnoge turiste iz europskih zemalja, a posebno mi je ostao u sjeanju mladi engleski par iz Londona, koji je irom iao u Dubrovnik vjenati se u najljepem gradu na svijetu. Ja sam ih astio koktom i suhim smokvama, koje sam imao uza se. Bili su oduevljeni. I za deset godina braka poslao sam im paket smokava jer su ih jako voljeli. Prvomu djetetu dali su ime Adria (Jadran) da ih podsjea na Dubrovnik koji ih je oarao. Lokalni vlak od apljine do Hutova zvao se boko jer je na tome podruju to vrlo esto muko ime. Nastavnik i viegodinji direktor osnovne kole u Kominu, Boko Jurkovi, sin Bokin, takoer je roen uz ovu prugu, u Brtanici, te je mnogo Kominjana ilo s njim u lov uivajui u vonji starim parnjaama. I direktor zagrebakog Hotela Jadran, Anelko Martinovi iz Vidonja (Zaablje), itav je kolski vijek proveo putujui irom iz Metkovia u Dubrovnik na kolovanje. Kako veli, to su bili nezaboravni dani. Na toj je pruzi Austrija izgradila sljedee eljeznike postaje: Gabela, Sjekose, Hrasno, Hutovo, Turkovii, Velja Mea, Ravno, Zavala, Jasenica Lug i Hum, a iz Huma je jedan krak iao za Uskoplje, Brgat, umet i Dubrovnik, a drugi za Trebinje, Bileu i Niki. A zatim je doao uasan dan za taj kraj, 1. lipnja 1976., kad su vlasti u Beogradu odluile ukinuti ovu eljezniku prugu, kako bi imale barem nekakvo opravdanje za izgradnju pruge Beograd - Bar. Nisu izgradile nikakvu zamjensku cestu.

222

Osim toga htjelo se podruje od Gabele do Dubrovnika gospodarski potpuno unititi i iz njega ljude iseliti, to je i uinjeno, a sve zbog toga da ga jednoga dana lake mogu osvojiti i doi na obale rijeke Neretve, to se pokazalo tonim u DOMOVINSKOM RATU 1991. - 1995. Meutim, hrabri su ih hrvatski branitelji, uz mnogo rtava, u toj podloj agresiji onemoguili. Uz prugu je bilo vezano tridesetak tisua ljudi, veinom Hrvata, oko 95 posto, koji su odjednom ostali bez posla, kola i prihoda. Nazoio sam posljednjoj irinoj vonji (vlakovoe su bili Ivan Rai do Dubrovnika i Jozo Pain do Nikia), i bilo je to kao da si na sprovodu. Narod je bio u oku, sa suzama u oima. Nitko nije mogao vjerovati da vie nee biti popularnog ire. Na nekim su postajama ljudi bacali kamenje i drvee, a brojna je milicija osiguravala vonju. Narod se veinom iselio i taj kraj bez pruge, a i bez ceste, nije imao nikakvu perspektivu. Bez pruge, te ile kucavice, tu nema ivota. Dovoljno govori podatak da je tada u osnovnu kolu u Hutovo ilo oko 400 uenika, a danas ih ima tono sedam! U posljednje se vrijeme govori o moguoj obnovi, odnosno izgradnji nove pruge na istoj trasi, a to e od toga biti, pokazat e vrijeme. Dotad na malobrojni ivalj mora ivjeti u nadi da e zaista netko pokrenuti izgradnju pruge, ili barem kvalitetne ceste, kako bi se i ovdje, u 21. stoljeu, moglo normalno ivjeti.

Dragan Jurkovi Bokin, Zagreb

223

ZAETCI KLAPSKOGA PJEVANJA U NERETVI

Zaetci klapskog pjevanja u Neretvi (Metkovi - Opuzen - Ploe) datiraju od davnina. Vieglasno pjevanje pukih pjevaa u svojim poetcima predstavlja troglas (prvi tenor, drugi tenor i bas) da bi, osnivanjem klapa koje djeluju stalno i s namjerom pjevanja iskonske klapske pjesme, to prelo u etveroglas (prvi tenor, drugi tenor, bariton i bas). Pravi procvat klapska pjesma i u Neretvi doivljava osnivanjem Festivala dalmatinskih klapa u Omiu. Na prvome Festivalu dalmatinskih klapa u Omiu, odranom 1967., pojavljuje se klapa Gusari s Neretve iz Opuzena koja na tom Festivalu postaje apsolutni pobjednik sa znamenitom pjesmom Pivci moji, ne pivajte. Nakon toga klapa Gusari s Neretve nastavlja s nastupima na Omikom festivalu, na kojemu se 1972. pojavljuju dvije opuzenske klape: Gusari s Neretve i Fort Opus. Potonja je 1973., nakon izlunih veeri Festivala, ula i u finale toga Festivala.

Slika 1. Klapa "Gusari s Neretve" na Omikom festivalu 1972.

Dakako, rije je o vremenu kada je klapska pjesma izila iz okvira usputnih sastajanja i pjevanja serenadnog tipa. Tih godina dolazi do organiziranog po224

javljivanja novih klapa s voditeljima strunim pedagozima, ali se tek s pojavom klape Luka u Ploama, osamdesetih godina prologa stoljea, klapska pjesma iz Opuzena poinje prelijevati i zahvaati itavu dolinu rijeke Neretve. Osniva se i klapa u Metkoviu koja se zadrava u okvirima kulturno-umjetnikog drutva u Metkoviu i tek povremeno nastupa i na Omikome festivalu, a zatim klapa u Kominu koja se natjee za nastup na istome festivalu. Vrhunac klapske pjesme u Neretvi ostvaruje klapa Luka Ploe, viestruki pobjednik Omikog festivala koja e zasigurno ostati trajno zapisana u analima klapske pjesme na hrvatskome jugu po praizvedbi danas ve kultne pjesme Na omikoj stini, koju je ta klapa izvela godine 1992. na veeri novouglazbljenih klapskih pjesama. Klapa Luka jedina se i odrala do dananjih dana ponajprije zahvaljujui fanatizmu njezina dugogodinjega voditelja prof. Ivici Kalebu, iznimno cijenjenog skladatelju i glazbenika, entuzijasta i zaljubljenika u klapsku pjesmu.

Slika 2. Klapa "Luka Ploe" na Omikom festivalu 1992. osvojila je prvu nagradu publike s pjesmom "Na omikoj stini".

Danas osim klape Luka u Opuzenu djeluju dvije klape: mjeovita klapa Opuzen i mjeovita klapa Slavuji kala. U Metkoviu, Kominu, Rogotinu, Stablini i Ploama djeluju enske klape. Treba istaknuti da je samo istinska i tradicionalna opredijeljenost za vieglasno pjevanje i klapsku pjesmi odrala klape u Neretvi jer one, za razliku od onih priobalnih, ne nastupaju tijekom itave godine, pa je potrebno biti uistinu velikim zaljubljenikom da bi se godinu dana vjebalo za nekoliko nastupa. Na sreu, Gusari s Neretve imaju dostojne nasljednike koji klapsku pjesmu, oplemenjenu neretvanskim nainom pjevanja kojemu je svojstvena gromkost u izriaju, punoa, sinkronizacija i osebujan nain pjevanja, pronose diljem Lijepe Nae. Boko iljeg, Ploe
225

BUNA U HRVATSKOME NARODNOM KAZALITU

Tijekom veljae 1970. meu studentima Zagrebakoga sveuilita pronio se glas o uprizorenju drame Marijana Matkovia General i njegov lakrdija u Hrvatskome narodnom kazalitu. U to su vrijeme hrvatski komunisti vrsto drali vlast u rukama. Partija je nakon uklanjanja Aleksandra Rankovia uvrstila redove. Savka i Tripalo, pobjednici unutarpartijskih borbi u Savezu komunista Hrvatske, napadali su uz unitarizam i hrvatski nacionalizam kad god bi im se pruila prilika. Odleivanje je bilo daleko, a dogaaji nazvani Hrvatskim proljeem nastupit e za godinu i pol. Vijest o prikazivanju drame u kojoj se ismijava Zrinski pobudila je meu studentima iva reagiranja. Na taj se dogaaj, izmeu ostalih, osvre Petar Selem u Vijencu (368. broj, 10. travnja 2008.) Glede njegova prikaza dogaanja vano je istaknuti da motiv reagiranja studenata nije bila odjea Zrinskog u predstavi, kako on tvrdi, nego krivotvorenje povijesnih injenica vezanih za njegovu povijesno potvrenu ulogu. U skupini studenata nositelja velikoga narodnoga pokreta, kojima je sueno 1965., i njihovih prijatelja sazrela je elja za akcijom. Zatiranje je hrvatstva trajalo od 1945., punih dvadeset i pet godina. U nekoj bi slobodnoj zemlji umjetnika vizija jednoga povijesnoga dogaaja, ma kakva ona bila, vjerojatno proizvela reakcije u uim kazalinim krugovima. U Hrvatskoj je esto, naalost, omalovaavanje onih rijetkih opeprihvaenih vrijednosti koje su nai prethodnici uspjeli sauvati bilo preduvjet za napredovanje ili pak za dobivanje bilo kakvih pogodnosti. Gore spomenuta skupina predvoena Ivanom Gabelicom, Rankom Oruliem, Lukom Vlahoviem, Mijom Jukiem i drugima odluila se za akciju u kazalitu pa su posjeivali kolege u studentskim domovima, na fakultetima i u Studenskome centru. Dogovoreno je da se naemo na predstavi General i njegov lakrdija u Hrvatskome narodnom kazalitu 18. veljae 1970. Vano je napomenuti da su predstavi nazoili tadanji elni ljudi Centralnoga komiteta Saveza komunista Hrvatske.
226

U jeku predstave u sceni u kojoj se omalovaava Zrinski poeli smo prosvjedovati, zvidati, lupati cipelama po sjeditima i bacati novie. Stvorili smo takvu buku da se predstava nije mogla nastaviti. Fabijan ovagovi, koji je igrao Gapara Alapia, pokuao je umiriti publiku, ali smo i dalje nastavili pa su vlasti, vjerojatno na zahtjev nazonih elnika Saveza komunista Hrvatske, naredile da se kazalite isprazni. Nakon izlaska iz kazalita primijetili smo velik broj milicijskih vozila koja su se vjerojatno okupila na zahtjev rukovoditelja Centralnoga komiteta Saveza komunista Hrvatske nazonih u kazalitu. itav je kazalini trg ispunila milicija te je nastao pravi lov na studente koji su pokuavali umaknuti. Luka Vlahovi i Ranko Oruli s nekoliko kolega su uspjeli pobjei miliciji uskaui na tramvajskoj stanici kod HNK, odnosno ispred MUO-a, u tramvaj broj 4 (vozio dananjom Vukovarskom) koji je upravo krenuo. Nisu uli u studentski tramvaj broj 14, koji vozi Savskom prema studentskim domovima, u koji je ula milicija. Ivan Gabelica i Mijo Juki s nekoliko su studenata krenuli u drugom pravcu, ali su bili uhieni i prekrajno kanjeni od jedan do dva mjeseca zatvora. Taj je dogaaj imao velik odjek kako na Sveuilitu, tako i u itavome Zagrebu. Bila je to velika javna akcija zagrebakih sveuilitaraca, prva nakon bacanja letaka sa zagrebakoga nebodera 8. svibnja 1965. koju su izveli studenti iz irega kruga gore spomenute skupine. To se dogodilo zahvaljujui upornom radu narodno osvijetenih studenata meu sveuilitarcima poetkom ezdesetih godina. itanjem i irenjem literature nacionalnoga usmjerenja, usmenom i pisanom promidbom, postupno podizalo hrvatsko raspoloenje meu studentima koje e dovesti do aktiviranja sve veega dijela mladei. Prosvjedi u kazalitu pridonijeli su osvjeivanju hrvatske mladei budei u njoj vjeru da se vlastitom borbom mogu ostvariti narodni ciljevi. To zajedno s dogaajima iz 1965. predstavlja jedan od temelja narodnoga preporoda koji e 1971. dovesti do Hrvatskoga proljea, a iji e konani rezultat postati stvaranje hrvatske drave. Pariz, sijeanj 2009.

Ranko Oruli, Komin

227

SA STANKOM PARMAEM
U Opuzenu ljeta godine 1980. O razgovoru sa Stankom Parmaem razmiljao sam veoma dugo, moda ve od onoga vremena kada sam u TLU, tjednom listu omladine, u nekoliko nastavaka pisao o Neretvi. Nakon toga, na Parmaevo gnjevno reagiranje - Tko je taj mali Gradinjar? - odbio sam onaj njegov poziv na razgovor. Bilo je to nadobudno i mladenaki, ali godine 1969., za mene posve logino. Premda sam zacijelo ve poeo razmiljati, i osjeati, da bi bilo dobro napisati razgovor, knjigu, s Parmaem, upoznati se s njim. O njemu sam toliko toga imao prilike sluati, mislim da sam o Parmau znao skoro svaki javni detalj, svaku priu, svaku zgodu, nedostajalo mi je samo - poznavati ga, osobno osobu, ne iz pria drugih. Stoga sam se godinama pripremao za ove razgovore. Sjeam se, jednom, jo je tada dolazio u Zagreb kao direktor PIK-a Neretva i odsjedao je, znao sam, redovito u hotelu Dubrovnik. Proao je pokraj mene, bilo je to na onodobnomu Trgu Republike, bio je sam. Mislio sam, hou li mu se javiti, hou li mu rei ono to ve dulje mislim da bismo trebali uiniti. Ali, nisam bio posve siguran da je vrijeme. Promiljao sam o tome, imajui jo uvijek vremena vratiti se, potraiti ga u hotelu. I tada sam odustao. Odgodio.

228

Prolo je od ovoga susreta u prolazu, jo nekoliko godina. Dogodilo se i to da su ga skinuli. Morao je otii u mirovinu. uo sam i jo novih i novih pria, a imale su sve neto zajedniko, po emu sam umnogome mogao zakljuiti da su zaista Parmaeve. Opet, u svemu je nedostajao on. Nisam stoga odustajao, nisam ni trena dvojio da je potrebno upoznati ga, razgovarati s njim o svemu, provjeriti i ustanoviti istinu. U ljeto 1980., u Opuzenu, bio sam posve naistu da je vrijeme, moda sam ak negdje u sebi osjeao i da je krajnje vrijeme. Govorio sam Mati Peiu, kojemu je i samomu bilo stalo da se nas dvojica upoznamo. Rekao je Parmau i prije nego to sam mu ja pristupio. A susret se dogodio u opuzenskoj gradskoj kavani, u bati, na rivi. Parma je sjedio sam za stolom, uza kameni zid, uz rijeku, ispod stabla bagrema, stare akacije. Pristupio sam mu, predstavio se, a on e mi na to, inilo se, posve spreman za sva pitanja: - Znam, uo sam da me trai! Rekao mi je Mate. Rekao sam mu ukratko zbog ega, to mislim da bi bilo potrebno, zato drim da bi bilo potrebno zabiljeiti makar dio od onoga svega to on zna, to bi potvrdilo ili opovrglo prie o njemu. Pitao me je, to se ne bojim kontaktirati s njim, zar ja ne znam da je on zabranjen. Za knjievnika nema zabranjenih stvari, tema, istina, pa ni ljudi. Tako bi makar trebalo biti, rekao sam mu, na upozorenje koje nas je zbliavalo. - Dobro, dobro - prihvaao je zadovoljno - hajde, narui ta hoe, ja plaam. Samo, zna, prije nego ta bilo to pomemo razgovarati dopustit e da te iznapadam! - Napadajte, zato ne! Ali ne zaboravite da i ja imam rata napadati! - E, neka, to mi se svia. Drugo zvono! To ja njima stalno govorim: drugo zvono! Mora bit drugoga zvona, ne moe se samo u jedno udarati. Ali o tome emo kasnije. Parmaevo iznapadat bila je uglavnom njegova pria koja je nastala povodom mojih televiziskih drama, kao reakcija na moj Lov i Liberanove. Njegovo vienje svega onoga to je doivljavao kao napad na sebe, odnosno na sve ono to je u Neretvi napravio ili kanio raditi. No, nije mogao sakriti jednu osobnu radost, koja se dogodila nakon svih dogaaja, nakon prisilna umirovljenja, a radilo se o njegovu blisku suradniku, kojega da sam ja, veli, dobro skinuo, izvrsno opisao, a glumac Edo Peroevi odigrao. - Upravo, tako se je ponio i prema meni, kada se sve izmijenilo. Ali, ja nisam pristajao na bilo kakvo prepoznavanje, pojedinaca iz ivota, u drami. - Uvjerajem vas da na takav nain ne bismo mogli uope razgovarati. I uope, mislim da bi bilo veoma teko nama dvojici o svemu tome razgovarati, meni kao autoru drame koja govori o neemu to vi osjeate, a to zaista i jest, vae ivotno djelo.
229

- Nemoj ti meni podilaziti! Na to sam ga zamolio, upozorio, za dobro naih buduih razgovora, da kao njihov temeljac i temeljac nae suradnje predlaem povjerenje i da nita to ja budem govorio ili o njemu osobno ili o neemu drugome ne e biti kuenje zbog kuenja ili hvaljenje zbog hvaljenja, akmoli podilaenje, nego da e sve biti rezultat mojih zaista promiljenih i definiranih stavova. Prihvatio je, zapravo, otutio je to prihvaajui. A onda se vratio na Lov i rekao mi: - Da, vidio sam ja tvoj stav u onome - Ajde jeguljo, plutaj, plovite vi slobodne kada ve ne moemo mi! Tako nekako. I ti se tu stavlja govorit u ime naroda, e. A zna li ti uope ta je to narod?! Zna li ti - poeo je sam odgovarati na svoj upit - kakav oblik zadobiva tekuina u odreenoj posudi? E, vidi, to ti je NAROD! Tekuina zadobiva oblik posude u kojoj se nalazi. E, vidi, to ti je NAROD! A ti o njemu, o slobodi, e. Upada u iste zablude u kojima sam i ja bio, u kojima su bili valjda svi mladi, nadobudni, iskreni, dakako! - Vidite, ja sam poneto i ostario otkako sam pisao Lov, ali meni je Lov i danas veoma drag. - Dobro, zato se ni ti nisi vratio u Neretvu? - Ja imam jednu, nadam se, dobru osobinu, ako ne dobru onda korisnu, znam prihvatiti i koristiti iskustva drugih, kao svoja vlastita, pa ne moram to isto iskuavati na svojim leima. A, po svemu, vi ste bili glavnim krivcem, vas uglavnom optuuju da ste krivi to su rastjerani svi nai domai intelektualci, strunjaci, koji su se bili vratili ili su se bili voljni vratiti. - Da! Je! Lako je to rei! Lako je optuiti! I upravo u tom trenutku, zaista je to bilo udno, zanimljivo, u kavanu s enom ulazi jedan od tih otjeranih. Ulazi Rade Bjeli, inenjer graevine, jedan od klasinih primjera, makar po prii ljudi, koji su morali zbog Parmaa otii iz Neretve. Parma ga spazi i odmah zazove: - Rade, Bjeliu, je si li ti to? I on zaista, vidjevi Parmaa, razdragan prie k nama, rukova se. - Jesam, drue direktore, kako ste vi? - Ajde sidi, evo mi ovdje neto razgovaramo, i opet ujem, evo od Stipe, da sam ja kriv da ste svi vi otili, da sam vas ja rastira! Reci, je li to tako bilo? Jesam li ja kriv to si ti otia? Radino svjedoenje nije optuivalo izravno Parmaa, on je govorio o drugima zbog kojih je otiao. Ipak, u to vrijeme Parma je bio direktor i u svemu najvanija osoba. Uostalom, Rade je i veoma pristojan ovjek. Inae, mnogi priajui o Parmau, busaju se u prsa, hvale se o sukobima s njim, i uvijek na kraju zbog njega moraju otii. Svi su njemu neto znaajno rekli u facu, kao, mi smo se njemu suprotstavili, rekli smo mu mi, uo je on od nas, opravdali smo
230

sebe kao intelektualce koji mu nisu ostali duni. Ali, na kraju, on je vlast, protiv njega se ne moe, pa smo ipak morali otii. E, i ostali smo isti! Ipak? To bi, zacijelo, trebalo ponaosob sve ispitati. Interesirao se jo to radim, to piem, ime se bavim, kako ivim, hou li ja imati dovoljno novaca za sve to, materijalnih mogunosti. Vidjelo se da je veoma praktian, realan, prije svega. On se u to vrijeme bavio intenzivno mikrobiologijom, posebno u preradi hrane. alio se na nau znanost, na nae obrazovanje. Kae: Ja traim neku sitnicu, neki savjet, a oni bi da im ja kolujem strunjaka do doktorata, pa da on to meni tada odgovori! To je isto kao da ja doem doktoru, doktore boli me, a ovaj mi tamo u ambulanti kae, zna, stipendiraj ti njega pa kada on doktorira onda e on tebe lijeiti! Bogati, razumi li ti?! To ti je nae obrazovanje! Molio me je da mu pokuam pronai odreenu literaturu iz mikrobiologije, na hrvatskom, ruskom ili engleskom, posebno ga je zanimao ultrazvuk. Prihvatio sam i nastojao sam pronai neto od te literature u Zagrebu. U Vojnoj bolnici u Splitu - 4. travnja 1981. (drugi ulaz desno / IV. kat / opa interna, apartman 13.) U Opuzen poslije ljeta nisam odlazio, a i Parma je sve vie boravio u Splitu, pa sam se nadao nae razgovore nastaviti u Opuzenu, u svibnju ili za vrijeme ljetnoga odmora. Ali, na vijesti o njegovoj bolesti, koje su dolazile iz Opuzena, morao sam reagirati. Dobio sam broj telefona i uspostavio vezu s Parmaem. Bio je radostan to nisam odustao od nae prie, te mi zahvaljivao na zanimanju za njegovo zdravlje, koje e, ree mi, biti dobro. Ako e dolaziti u Split, svakao me potrai, bilo bi mi drago, bio ja jo u bolnici ili doma, svejedno. Nije prolo mnogo vremena od ovoga naega razgovora i ja sam bio njegovu apartmanu, u splitskoj Vojnoj bolnici. I ve nakon izmjene prvih pitanja o zdravlju, o djeci, poslu i o vremenu, Parma je poeo svoju priu. Zapravo, imao sam osjeaj da je ta pria uvijek u njemu trajala, razvijala se i vraala unatrag, pa opet zapoinjala. On je elio tu priu, taj svoj film nastaviti, i onaj svoj zapoeti rad dovriti, no netko ga je u tome prekinuo, onemoguio mu ostvarenje sna. - Naprosto sam zainteresiran da se sazna sutinska istina o Neretvi, to je sve stalo iza toga, osim one banalne, mogu rei banalne bune, neega, ne znam, to je jako sumnjiv termin. Evo, na primjer, reim Neretve? Trebalo je rijeiti pitanje rasoljavanja, borbe protiv soli. Jer, Neretva zimi ima oko 24 takozvana klorint ijona, dok ona kod Opuzena, ako uzmemo tu toku, ve pod kraj ljeta pree preko 2.000, na Uu i do 4-6.000. Mala Neretva jo i vie, sada manje kada je zatvorena. Kod Metkovia je daleko manje. Voda za poljoprivredu vrijedi tek onda kad ne prelazi 300 klorint ijona. Naime, kako se ona pojavljuje, sve tamo do, maja, svibnja mjeseca, pa do poetka estoga mjese231

ca, ona se penje tako do 50 klotrint ijona. Ali ve 5., 10., 12. lipnja, grafikon naglo skae na stotine i na, tisuu, hiljadu klorint ijona. Meni je bilo jasno, bez nekakve teoretske mudrolije, da tada dolazi do onoga bilansa protonosti voda Neretve, koje su zimi velike. I takva navala voda Neretve, potiskuje more, more ne moe djelovati. Nivo vode je narastao tako da ni zakon spojenih posuda ne moe djelovati, jedna ogromna masa nagura se i suzbija more. Ljeti pada, tada je veliki utjecaj mora, po zakonu spojenih posuda. Pitanje je i kojom brzinom Neretva tee po dnu, jer kada Neretva tee po dnu onda ona potiskuje utjecaj mora, jer ona kada tee, kada su male koliine klorint ijona, 25 klorint ijona, onda ona tee samo po povrini. Struja njezina toka nije dolje kao na povrini. To ti zna, kad si se kupao, da je pri dnu slanija nego pri povrini. Ili, kada bi dolazio parobrod u Opuzen, onda kako radi propeler vidjelo bi se da dolazi drukija voda na povrinu. - Znadete to bi mi radili? - E? - Zaronili bismo s bocom, praznom, zaepljenom, i dolje je napunili i donijeli gore more. - To je, to je to! A sada je mene zanimalo, kolika treba da bude, ako se hoe voditi rauna o poljoprivrednom navodnjavanju, minimalna protonost. Koja e suzbijati utjecaj slanosti mora, to jest koliko je potrebno kubika u sekundi, da protjee? Meni su uvijek odgovarali, oni iz Vodoprivrede: A, to emo lako! Sve, lako, sve je kod nas lako. Lako, lako, lako!... A nikada odgovora, sve prie, pa na to ovo, pa ono utjee. A mene zanima, tono, to utjee?! E! A oni: Lako emo, lako emo! I, sam na kraju, morao sam zakljuiti. I onda mi kau, da treba imati - mainu. Ima, neko, hidro-krilce! E, sada dolazi do komedije! Ja moram dati pare za nabavku hidro-krilca. Ajde, dobro, dam im devize. Te nakon toga, nisu dovoljne te devize, nego, da mi poaljemo nekoga na dvije godine studija! E, pa brao moja, to znai, da ja trebam napravit svoga au, pa da bi aa mene napravio! Pa, poelo se govoriti o Jablanici. I, kada je u pitanju desalinizacija voda, Jablanica je ak pogoravala tu situaciju. Zbog toga to je politika, jedna uska politika elektroprivrede, uvala akumulirane vode. A kada bi se dogodilo, da radi dravnih praznika, nedjelje ili jo nekih narodnih praznika, da po tri dana ne rade, onda je dolazila u pitanje uope protonost. Tada se dogaa da praktino, ne nula, jer nizvodno od Jablanice ima pritoka, protonost pada na desetak i manje kubika. Znai, manje nego prije, kada je ona divlje tekla. I nama se pojavljuje veliki salinitet. To je bio problem. S ovim svim sam htio rei, pokazati, da je postojala jedna nauna nepripremljenost zemlje da zagazi u ovu problematiku! A onako obeavati. To emo ovako, onako, tako, lako! Ili, drugo jedno pitanje, prokleti normativ, koji me kotao nerava i krvi... Takozvani koeficijent odvodnje, specifini dotok, 2,4 1itre u sekundi. To je je232

dan normativ, prema kojemu kapacitet odvodnje i kapacitet pumpnih stanica i usklaenosti kanala treba tako napraviti, da se moe ispumpavati jedna odreena povrina. Proraunato, prema povrini u hektarima, 2,4 litare po hektaru. Jasno mi je, da je to nemogue! Ali, ja nisam hidrolog, ja nisam ininjer, jo manje doktor, manje profesor! To su ve rijeili gore, u Ljubljani, Beogradu, Zagrebu. Vodoprivrednici. Formule, Iberulijeve (?) i iskustva Madarske. To je karakteristinost Slavonije i Srijema. Kakva treba da bude norma odvodnje? Takva norma odvodnje stvarala bi nama stalno poplave! Ako se promisli, to je i normalno. Jer, gore na kontinentu, stupanj odvodnje se svodi na to - hoe li pravovremeno poeti proljetni radovi ili ne e. A meni je glavno bilo ekonomsko opravdanje, da u Neretvi ja mogu imati zimsku proizvodnju! Ja ne smijem ii kao gore, shvaa li? Ja sam potroio, to se kae, na tone papira i raunao, pa to je zbilja apsurd, da se vidi koliko kie padne, koliki volumen vode proe. Posebno u Lukama, pa kada se napravi jezero k tome, pa se ispumpava, pa se izrauna kolike su to poprilici kubature. Pa to moe pumpom kapaciteta 2,4 litre u sekundi?! Ali, veliki autoriteti su do toga doli i ja sam im se dao pokoriti, jer nisam mogao ruiti te svete glasove njihove! Meutim, ja sam bio jako nemiran, stalno, pokretao sam tu diskusiju i grdio ih, na raznim skupovima. A oni su se pravdali, pravdali su se. I, ovo je jedna isto interesantna situacija, koja je malo aljiva. Kada sam ja vidio bilans voda, a sjeam se svoga iskustva iz djetinjstva, teko je bilo ovim formulama i visoke struke hidroinenjerima. Neka Alfa 1, Alfa 2, alfa 3. Ja sam njima govorio: Pa ljudi Boji, nije rije o tome, nego rije je, kad se zemlja dovoljno nadojila, kad je ona puna i prepuna, kada ona ne moe vie primati vlagu u sebe, ne kao poslije ljetnje sue kada ona moe primiti i po 125 mm u sebe. A oni govore o zraku, o liu koji zadraje vlagu. Ma ljudi, kaem im ja, ja znam da su u nas ene ujesen dok su velike vlage, kada bi stavile suiti robu, da im se nije mogla suiti, zrak je bio zasien. I sve te vae Alfe l, Alfe 2 i Alfe 3, to su samo akademski izuene formule. I jo, jedna stvar je mene zabrinula. Vidim da su njihove dnevne oborine neto jako male i doo sam poslije tri godine velike muke do ovoga zakljuka. Oni de facto mjere u 7 sati ujutro. I to se dogodi? Dogodi se da je u 6 sati ujutro u srijedu palo 50 kubnih centimetara, a u jedanaest sati je moglo pasti 100 kubnih centimetara. A onaj koji mjeri, koji nije bio ni tako vrstan, ali recimo da jest, on uzme onaj loni i izmjeri da je u srijedu u 7 sati ujutru naao 50 milimetara, i to vai za srijedu, od utorka do srijede. Meutim, poslije 7 sati padne jo 100 milimetara. Onda e ii u evidenciju, statistiku, kako je srijeda imala 50, a etvrtak 100, a de facto u 2 sata palo je 150 mililitara! Shvaa? Tu je! Pa onda sam ja rekao, jebo vas... pa vidite li gdje je vaa greka? Vi uzimate jedan momenat, znai, nemate, nemate... (ima jedan naziv)... nemate, taj mjera, koji mjeri intenzivnost oborina, nego statiki moment jednoga sata! Rekoh, ima razlike, bazirati sada procjene na pedeset ili
233

na 150. Ispada to kao jedna sitnica, ali ovo je bar jako precizno, da se doe do jedne, bez jedne odvodnje, bez jedne solidne odvodnje, da se prihvate sve te uasno velike jesenjske, posebno jesenske oborine, i da se evakuiraju, prebace. I da je mogua zimska proizvodnja. Zimska proizvodnja je najinteresantnija za ovo podruje, pogotovo zimsko povre! A to se dogaa?! Svi su oni zastupali miljenje, kako mi moramo ii u proizvodnju! Uvaavajui klimu, ja hou takvu odvodnju, da ja mogu postii takvu proizvodnju. Jer, prva je koncepcija bila - panjaci! To je bila njihova prva koncepcija! Panjaci! Panjaci?! Ako u zbog panjaka meliorirati Neretvu, bolje je da je ni ne melioriram. Ja sam htio intenzivne kulture, june kulture! Ja sam znao, da e takve melioracije biti mnogo skuplje nego to su u drugim krajevima, niti e to nama netko darovati, a niti treba da nam itko ita dariva, nego emo mi to opravdavati jednom odgovarajuom proizvodnjom. Odatle je bila moja rigoroznost. Ne akademska, nego normalna, realna. Da ja mogu dobiti takvo tlo, takvu odvodnju, koja e mi osigurati jednu veoma intenzivnu proizvodnju. Ovo je kratko ispriano, ali tu je etiri godine krvavoga rata i rada. Jer, na primjer, dou uvaeni ljudi, Volari i drugi. Kada ovo govorim htio bih biti poten prema tim ljudima, ne bih htio da ispadne da ja njih ne cijenim ili podcjenjujem, oni su svi pripremljeni, oni su dobri strunjaci, nema ta, ali za ono to je potrebno, za jednu ovakvu melioraciju, a to je Nizozemska u malom, neka mi oni oproste, oni nisu bili za to spremni i sposobni! Nisu znali, a najgora je stvar to su se zatvarali u svoje akademske i drutveno-politike titule i nisu dali nikome pristupiti. Evo, sluaj ovo. Ima jedna presija na Lukama, Strimen se zove, ti to zna di je, i kaem ja inenjeru Celetinu (?), kojega su svi uvaavali. Za vrijeme Stare Jugoslavije bio je glavni ministar graevinarstva, jedan dosta promuuran inenjer, ali, imao je svoja ogranienja, jer je bio nedovoljno dorastao za Neretvu. Ja njemu rekoh da u izvriti melioraciju Strimena, a on na to: Ne, ne, ne! Boe sauvaj! Ne smije kopati kanal dubok vie od metar i pol, jer e izbiti kao gejzir, provalit e Neretva i to e sve poplaviti! Ja prvo vrijeme, negdje, dodue, sluam - ne sluam, razmiljam svojom glavom, ali nije mi bilo ba tako ni svejedno - moe vrag i odnit! Ja sam u to vjerovao i nisam vjerovao. I ja s mojima krenem, osigurali smo se, napravili oko Strimena nasip, ako doe do gejzira da to onda navalimo. A kad ono tamo - nita! Sve smo napravili bez problema! Ali nigdje gejzira! Pih! Evo, takva je to bila koncepcija melioracije doline Neretve! - To, to ste navodili, ide na raun naih strunjaka. Meutim, jeste li imali takvih problema s Rusima, s ruskum strunjacima iz FAO-a? Parma se na tren zamisli, pa onda gotovo otresito. - Ne, ne. Nisam! - A, kako je dolo do promjene, izmjena za izgradnju brane, prvo u Opuzenu, a onda na Uu? Jeste li vi sami odluili tako? Ili netko drugi? Navodno, zbog toga je dolo do onih pobuna? Bune neretvanskih seljaka?
234

- Pa, ovaj. - Je li to bio dio projekta, je li tako projektirano? Ili ste vi to promijenili? - Ne. Prije treba odozgor, vode odozgor napadaju, odozgor su agresivnije, razornije. - Govorilo se, uo sam prie, a i sada te prie vae kao tona informacija, da je trebalo prvo zapoeti radove na Uu, najprije brana na Uu, pa onda u Opuzenu. - Najprije, odakle dolazi agresivnost voda? Odozgor! Znai, treba se odozgor suzbiti utjecaj velikih voda, suzbiti, da bi se gradila brana na Uu. Ono su sve bile gluposti, nekome je to trebalo, u onom momentu. U Maloj Neretvi bio je manji salinitet nego inae i svi su oni pojili krave, lovili ribu. Ja to znam, a oni mogu priat koliko oe! Zauti, zagleda se u oblake i nebo. Potrajala je ta utnja neko vrijeme, dok su se nad morem i brakim vrhovima igrali oblaci. - Sve to, prije, nije bilo jasno naim strunjacima, nego, mislilo se da e tu biti panjaci. Pa ak Razvitak je zagovarao ideju, da bi se tu sadila vrba, a po ljeti da bi bili usjevi. A ja sam stalno zahtijevao jednu rentabilnu proizvodnju! Tako jednu nerazvijenu naunu misao, strunu misao, pratilo je potpuno, totalno indiferentno stanovite politike. Jer, ovaj, koliko su god oni na petom kongresu partije izglasali, a to je rijetkost da za neki objekt u partijskoj kongresnoj rezoluciji stoji, da je odluka partije hrvatske, melioracija Doline Neretve. Ali, to je samo bio papir, to je bio samo papir! I kad sam ja kasnije inzistirao da treba raditi, oni su se svi pozdravili s tim, posebno Bakari. A ja nisam bio Mojsije, niti sam imao tapi, da bih preveo narod Izraelski preko Crvenoga mora! Meni su trebale pare, da bih mogao raditi! A, kada su trebale pare, ovako su mi govorili: E, mi bismo dali pare, ali ti prvo treba dati projekte! Ma, ljudi, meni trebaju pare i za izradu projekata! I ispadalo bi - vrti se pas oko svoga repa! Oni e dati pare, ako ti ima projekte, a ja nemam pare, da bih imao projekte, e, ali kada nema toga, ne moemo ti dati pare! Po svemu, po svakoj logici stvari, da sam malo uvao sebe, trebalo je poslije pola godine - pobjei! Ne sluati ni Dravu, ni Partiju, naglaavam - ni Partiju! Ni naune institucije, nikoga, ba me briga!... A, uvaeni drugovi, koje ja po nekim pitanjima cijenim, kao Zvonko Brki, s kim se ja znam iz rata, taj je mani znao rei, pa i Marin Cetini, pa jo neki: Ajde, veli, Stanko, nemoj ti da mi ulaemo pare u Neretvu, pa da se dogodi kao s Jelas poljem i slinim, da to bude za seljake! Ja sam namjerno utio. I poao sam dolje, u Neretvu. Odmah se latio posla, s onom mojom aicom ljudi. Daj sudske knjige, daj katastarske knjige, daj sve evidencije - koliko povrina ima Neretva, cjelovita, i drutvena i privatna. Koje kategorije zemljita. Poslije osam dana imao sam punu evidenciju. Onda je Jakov bio predsjednik,
235

Jakov Blaevi bio je predsjednik Izvrnoga vijea Hrvatske. I ja velim: Jakove, evo ovo, radi onoga, da se ja ne bih poseljaio, molim te da bude prisutan predsjednik Vrhovnog suda, pravobranilac, tuilac, Zvonko Brki kao sekretar, Marin i tako dalje. Doo ja tamo, donio one knjige, i, evo drugovi! U Neretvi ima biti 10.000 hektara. Od 10.000 hektara, 2.000 obraenih, privatnih, a ostalo je drutveno. Ima jedan dio sporni, koji je uzurpiran, a po zakonu o uzurpacijama... Ove cifre mogu se mijenjati, provjeriti. Tko je god uzurpirao poslije napada Njemake na Jugoslaviju, uzurpacija mu se ne priznaje! Molim vas, uvaite to. I jedna posebna kategorija privatnog vlasnitva, jedna je - privatno obradivo, a druga je - privatno neobradivo, movarno. Vi odluite, vi ste politika! A meni Jakov: Dobro, ta ti predlae? Prvo i prvo, pod nikakvu cijenu ja ne bih elio da stavljamo mi pod sebe, pod na neki aor, privatno zemljite, jer mi nismo u stanju organizirati to. Drutveno je drutveno, uzurpirano - imate zakon! A posebno je delikatno pitanje - privatno neobradivo. Ja velim, vi ste politika, vi moete rijeiti to! Ja bih, iz perspektive vaih stanja i vaih namjetenja, poloaja... Ja znam, koliko je skupo to jendeenje, istina, sada sve manje i manje ima jendeenja, i da se od jedne movare, koja je ispod nivoa, ispod nulte toke zemljita, stvori jedna obradiva zemlja, to je jako skupo. Danas neretvanski seljak uva svoju radnu sposobnost, i radije e otii negdje da radi i da lake zaradi, da upotrebi mehanizaciju, jer to on ne moe sam, to je za njega jako skupo. Smatram da zakonima treba da mu se to oduzme. Ja to zastupam. A oni, uvijek istu priu, istu priu: Pa zna, treba biti strpljiviji, elastiniji, razumljiviji. Ma, hou li ja raditi ili neu? To vi meni odgovorite?! Trebam projekt melioracije! Melioracija Neretve nije sitnica, iza toga je trebalo stati adekvatno, kao to se stalo kada se gradila Jablanica! Meutim, ova zemlja, ah! Glavno da su oni donijeli rezoluciju na kongresu CeKa. Ja sam jedva izborio nekih jadnih pedeset milijuna dinara, a s tim se nije moglo napraviti nita! To je jedan krupan posao! Zapravo, tako krupan posao, da jedna pametna drava, ona bi to najprije studirala deset godina i solidno pripremila! Ne kako se do sada radilo - malo zabodi letvu tu, malo tamo. Ve, jedna temeljita studija. I ne samo hidroloka, ve hidrodinamika, hidrogeoloka! to se dogaa, sve do kamena, dolje, dolje, ispod?! Ispitati tu uzronost! To je to! Nije to da se ide silom, po svoju, i da se gura, naprosto i to prije. Ovo nae slavno organizirano radniko samoupravljanje! ast radnikom samoupravljanju, ali smui mi se kad se sjetim to se sve pod tim hoe progurati! Jedino smo mi takvo poduzee, koje je osnovao Sabor Hrvatske, to je bilo negdje u oujka 1958. godine ili 59. godine. I ako si stvorio obvezu prema nama. Ali nita od toga! Tako, gluposti sam morao sluati, a ja nikada nisam mogao utjeti pred glupou. Ja strunjake nisam mogao plaati normalno po obraunu, davati im osobne dohotke, plae ili kako se to ve sada zove. To je ilo preko vodoprivrede, a oni kau:
236

Mi ne moemo to isplaivati, prema naim pravilnicima, kao osobne rashode, nego treba napraviti tako kao da su izvreni neki radovi. Znai, ja sam trebam gurati glavu u omu! Sutra e ispasti, kakav si ti hohtapler! Ti si dao toliko tih predrauna! Ja nisam htio. I onda intervencije jednih, drugih, treih. Ovo sam ti ja samo ukratko ispriao, a to su krvave godine! Takva je bila nauna, politika, moralno-politika - dosljednost - da bi se meliorirala Neretva! A vele: Mi hoemo modernu! suvremenu! socijalistiku! mehaniziranu! proizvodnju! Ma, ta me jebe!?! - Spominjali ste biblijskoga Mojsija, a meni se ini, da ste imali sline sudbe? Ue bolnika sestra, provjeraje temparaturne tablice ovjeene na dnu krevetu. Progovori obzirno, ne elei ometati razgovor. - Jedite, ohladit e vam se sve ovo. - Ne, ne, ne u. Parma je nervozan i nervozno reagira, sve ga smeta, imam dojam, osim njegove misli da sve ga uzrujava. - Evo, dvije stvari, koje su mene dovele dolje! Stvorio sam jednu filozofiju da sam doplivao do pola rijeke - tako sam se zavaravao! A kada sam, do pola rijeke, doplivao, ako se vratim - to je isti put kao i doi na drugu obalu! Samo, vratiti se - to je poraz, a druga obala - to je pobjeda. I, tako sam ja vjerovao, tako sam sam sebe tjeio. - Jeste li doli na drugu obalu? - Pa, ja mislim da jesam, ja mislim da jesam, s obzirom na sve gluposti koje sam razotkrivao, ja mislim da jesam. Prva stvar. Mislim da sam dokazao da je melioracija opravdana, mogua, rentabilna. A kako drugi koriste te injenice o meni, protv mene, to je druga stvar! Stradivari moe napraviti najbolju violinu, ali ako neka seoska eprtlja uzme pa po njoj gusli, gudi. To nije kriv Stradivari, valjda?! Ve onaj, koji onako svira loe. A druga stvar. Moj motiv je bio. Ja elim to da se posebno naglasi, ne iz poze nego iz najdubljega ljudskog pieteta. Stipe, ja se osjeam vjeito duan, ne imaginarnoj partiji, ja nju potujem dok je ona Partija. Jako, duboko, osjeam se duan, sjenama palih drugova, koje sam vidio iskasapljene, koje sam i ja pomogao, u svoj onoj tenji borbe za slobodu, i odvodio ih tako u smrt. Pet stotina i ezdeset ljudi je poginulo pod mojom komandom za osloboenje Rijeke! Najtea mi je uspomena, kada se izvlaimo iz pete ofenzive, na Romaniji, eka nas proboj kroz jedan kordon Nijemaca. Tenkovima su se postavili na onoj cesti Pale - Sokolac. Mi smo bili prisiljeni, to nikada nije bio obiaj kod nas, da napustimo tee ranjenike, da ih stavimo u grmlje, pokrijemo granjem, liem, mislei, kada se probijemo, da se ponovno vratimo po njih. Sjeam se
237

dobro toga 15. ili 16. maja. Eh! Sunce zalazi. Oni ne plau, oni ne jauu. Oni mole da se borimo, da se izborimo za one ideale za koje su se i oni borili. Taj glas ja uvijek u sebi ujem, uvijek me preklinju. I to mi ini da mogu prevladti sve gluposti, svoje i drugih. Ja sam vjeito duan tim ljudima. Zato sam i iao u Neretvu - oduit im se! Bit u iskren, nisam iao jedino zbog svog neretvanskoga kraja. Nemam nita protiv njih, ali ja sam neto vie. Svata sam doivio, i nepoteno je, ne prema meni kao pojedincu. Ja sam jedini admiral i general ili ako hoe pretransformirati na drutvenoj ljestvici, je li to ministar ili neki drugi rang, koji je otiao svojom voljom raditi u provinciju. To znaju svi, i to je vie puta Josip Broz ponavljao. Ali brao, ja nisam provodio nikakvo siledijstvo! Ali, nema, ne. Jedno bezduno, kaem ti, u najmanju rije, jebivjetarstvo naih organa. I, ja sam vjerovao, ja sam bio gorljiv, strano gorljiv. I taj kraj?! Netko moe rei, da ja to sada priam prie. Eh, bio sam najsretniji ovjek, meni je strano drago bilo, bio sam sretan, presretan! Ja sam to radio s ponosom, sa sreom, eto, da se meni pruila prilika da ostavarujem melioraciju Neretve! I, kada sam vidio prve karanfile, prve mandarine, onda sam se sjetio one kolone, kada smo zarobili onaj puk Nijemaca kod Knina, 2. decembra 1942., s pukovnikom na elu, kada je defilirala poraena njemaka vojska ispred mene. Ponovno se zabuljio u dno kreveta, bez kretnje, bez pomaka. Samo lagano tapui rukom o prekriva. A onda, najednom, i posve tiho: - Je, jest. I oni su ih, odozgor, iz Zagreba, nagovarali. Svi su pomagali, protiv mene, pa se pisalo ono pismo protiv mene, a i poslije one afere. U samome poetku bilo je odreenih panja, bilo je i jako ozbiljnih obeanja, od Blaevia i od Bakaria. Samo on je jako veliki gospodin, pa ja nisam s njim tako esto kontaktirao. Jakov mi je rekao, kad sam mu se prvi put javio: Vrata su ti moja uvijek otvorena. Takva su obeanja bila i Marinova i drugih. Ali, kasnije se to rasplinulo, a posebno kada dolazi do onoga, iza desete sjednice, onda su oni vidjeli da se ja nisam promijenio. Bae, Savka. Jasno mi je, i Hrvatstvo i Srpstvo. A, opet, jebem ja mater onima koji meni sada odreuju hou li se ja potpisat Jugoslaven ili ne. Ja njih ne u ni pitati, ni pitati! Pitanje jugoslavenstva? To nije jugoslavenstvo Karaorevia, to nije jugoslavenstvo. Eh, preao sam na drugu temu! Ni Pere ivkovia, ni Nikole Paia, nego to je jugoslavenstvo koje smo mi u ratu stvorili! I da meni jedan Bakari, i drugi, iare oko toga?! Jer, ako budemo Jugoslaveni, ja se vie ne moram bojati Srbina ni Srbin mene Hrvata, pa da ja traim zatitu od gospodina Bakaria, a on opet od svoga Pere Stambolia. Ja ne u da ovisim. I oni su vidjeli u danima Savke, da ja nisam njihov. Je, ratni sam drug, ali? E, moj dolazak, dolje, iz odreenih razloga, sada o tome ne u govoriti. Ja sam doao iz armije, javio sam se Bakariu: Vlado, ti zna, ti dobro zna za Neretvu. Ovo je mala zemlja, nije to Kina, ajde Vlado, svi smo mi skupa ui tukli, ispod istih deka spavali, iz
238

iste kotlae puru jeli. Samo smo sada postali gospoda, blago tebi i meni! Ja mu kaem da mi je elja ii u Neretvu, a veli on, ba mi je drago, sad emo mo meliorirati Neretvu! I veli, dolje ti je jako rovita situacija, nemojte je zaotravati, dolje surauj s komitetom, kada ti god treba moja su ti vrata uvijek otvorena! im sam doao dolje, tada je bila Makarska kotar, i meni je bilo potpuno jasno, to emo graditi, i da to ne moe nikakav udotvorac napraviti, i da e tu trebati puno drutvene snage. I, javio sam se, dolje u komitet Makarske. S obzirom na neke stvari, koje ne u sada priati, iz rata, ja sam pretpostavljao da nekim drugovima u Makarskoj ne e biti drago to ja dolazim dolje. I to se kasnije vidjelo, da su oni molili Zvonka Brkia, sekretara, da su inili sve, da neka ja ne dolazim, bit e tu svata, ne njega, nikako, nikako! Evo, da kaem zato, jer su znali kada ja doem dolje, da u se ja opredjeljivati, bio ja u komitetu ili ne, na svakome skupu, sastanku, ja u se opredjeljivati. Po sudu objektivnosti i savjesti, a ne po kljuu - je li sekretar tako misli! A to je, atomsku bombu imati u birokratskoj jednoj jednoj tvorevini! I prema meni, bila je otvorena odmah fronta, na sve naine, da me se sprijei, da se onemogui moj dolazak. Meutim, ja sam odluio, ii. Smatrao sam, da je pitanje melioracija Neretve, jednako vano i jednako delikatno kao, u Jugoslaviji, dizanje ustanka. lanstvo, partijsko, e se opredjeljivati i regulirati, koliko ih ima i kako se odnose - je su li za melioraciju ili nisu. I molim te, ovo da bude na jednoj konferenciji centralnog komiteta, ili opinskih, ili mjesnih i da budemo svi angairani, a ne sam ja. Ja sam jednom, eto, izazvao sve to. Ali, ako e sve to, ta problematika, pasti na mene, ako e biti samo na meni, e, onda. Ja sam htio da to bude stvar partije i svih, a ne da bude doao gospodin admiral, uobraen u svojim titulama, i sad on prepiava sve ove i one sekretare partije. Ne, ja sam se paljivo i utivo odnosio, do odreene granice. Svugdje sam slao telegrame, kad je god neki novi biran, za predsjednika, za sekretara. Iao sam u poklonstva, nastojao biti paljiv, ali, kada vidim da me se zajebava, e to ja ne dam. Zove mene, tako, Nedo Ostoji. Zna Nedu Ostojia? Neto mu trebalo, napravio sam mu dobar posao, zvao me vie puta, pomogao sam mu. Na stotine, smjestio sam u ovu bolnicu, pomagao u svemu, zaboravio sam tko je bio za a tko protiv. I pitao sam ga, da ne misli da sam ja budala, reci pravo, Nedo, koliko si ti zaradio na meni i svi oni politiarii? I, kae mi, jesam, brate, jesam. Ali, da ti pravo kaem, kae on meni, meni je bilo udno ovo - pozva nas Mate i nagovara nas kako moramo dati otpor protiv tebe! Bilo nam je udno, ali tek kasnije dolazi ti i Mate, i Mate tebi otvara vrata i kae: Izvoli drue Stanko! O jebemti. Veli Nedo, juer nam govori protiv Stanka, a sada mu otvara vrata i veli - izvoli drue Stanko! ta je sada to?! Hahaha. Tako su oni uvijek nagovarali, nagovarali protiv mene. A da ta nagovaranja imaju svoga smisla oni su mene tjerali, odmah, prve godine, da idem sijat penicu.
239

E, ako e se Neretva meliorirati zbog sijanja penice, onda to i ne treba, jer mi moemo proizvesti penicu i jeftinije u Slavoniji. Za ove pare bi se u Slavoniji moglo meliorirati puno vie, jer melioracije su irok pojam - totalne melioracije, djelomine, a djelominim melioracijama, gore u Slavoniji, dobit emo deset puta vie povrina za penicu, sa istim utrokom sredstava. I drugo, to je njima bilo udnovato, a bilo je govora - zakon o Neretvi. Da e se ii kao u sluaju Dunav-Tisa-Dunav. Ja sam bio ovjek, nisam se slagao s tim, jer zakon znai, osigurati po zakonu odgovarajue pare! Ne, ne, ne! Nego, ja hou stvoriti takvu koncepciju za koju ja stojim ja - glavom! Da e ona biti rentabilna, a ne po zakonu, kao recimo, Kosovo i Metohija, dobivaju pare za neke melioracije, pa ta bude - bude. A neu, ja to, ne, ne! Tako su mene Hercegovci prozivali, da sam protiv zakona. Ja nisam protiv zakona, ve ja hou ekonomsko opravdanje! A oni, po penici! Penicu?! Molim te. Interesantno je, to su bili veliki, glavni savjetnici Matini, prodane duice, a dotada su meni slavu slavili. Zmijarevi i Dragovi. I oni su bili. I sve ilo se za tim da sam ja rekao, to nije dobro. Mene se moglo naprosto optuiti. 1961., 62. godine, jer sam ja svjesno iao u proizvodnju u Luke, a znao sam da ne e uspjeti! Jer, ako u im ja teoretski govoriti i tako dokazivati, ja ne u, znao sam, nikada njima dokazati. Zato sam ja io u proizvodnju, u Luke. A da istu stvar inim u Koevu i Vrbovcima, e to nisam htio! Iz metodskih razloga. Meni je puno pomogao, u odreenom trenutku, Jakov, to ne mogu porei, i posebno slavko Komar. Slavko Komar je bio na nekoliko mojih izlaganja i obrauna sa strunjacima, pa su me oni umirivali, i on i Jakov: Nemoj, pa to su strunjaci, njima e svatko vie vjerovati nego tebi! Ja im velim, dobro ljudi, pa strunjaci! Strunjaci! Da, ali i ja to znam. A ono sa oborinama, s registriranjem oborina u 7 sati, da nije 50 i 100 nego 150, to im se gore toliko svidjelo, vidjeli su da sam uhvatio strunjake da ne znaju ni oni. I jedan put Slavko Komar, valjda vidjevi u kakvoj sam situaciji, kae meni: Ja sam lan i predstavnik Jugoslavije u FAO organizaciji, ja u predloiti, na svoju ruku, da se FAO zainteresira, a onda emo mi to lake rjeavati. Onaj prokleti 2,4 litre u sekundi po hektaru, takozvani specifini dotok. Kada sam ja njih toliko izguvao i dokazao im: Drugovi, ja ne znam, ja nisam doktor, ni inenjer, ali, ja plivam, majku vam Boju! Plivam! A vi ste dali pumpe, a ja sam ve poveao broj pumpa, pa su me gonili, da tko je meni dopustio? Jebi te se! Tko je meni dopustio?! Poveao sam broj pumpa, skoro na duplo, a trebalo ih je i est puta vie! I smijali se oni - ti to misli kao u vojsci, a ne moe to tako! I tako je nas Slavko Komar vezao s FAO organizacijom. A kada je u to ula FAO, svi su nai strunjaci poeli govoriti da i oni sve to isto znaju, samo kada bi i oni bili plaeni u dolarima, kao ovi iz FAO. Bilo je i takvih pogrdnih pojava, da su htjeli da oni kao nai rade u FAO na Neretvi. Fala Bogu da je toliko imala obraza, ova naa zemlja, i da im je
240

rekla - ne! A strunjaci FAO nisu bili neto naroito plaeni, onda su imali oko 1000 dolara mjeseno. A napravili su struno. Ni Jelas polje, ni Sinjsko polje, ni ona okolo Beograda, nisu odvodnjena za zimsku proizvodnju. I tako su doli strunjaci FAO. Trebali su najprije doi Holanani. Ja sam ustao protiv. Meni su doli Rusi. Iako se ja mogu s njima uvijek svaati, ja do njihove rezolucije ne drim, ni najmanje, ali osim te famozne Staljinove rezolucije, ja sam znao da je to narod radin, da su sigurno dobri strunjaci i da oni nee poslati bilo koga, nego da e poslati reprezentante. Prije se radilo o jednom eprkanju, o ispitivanju, do 1,5 metra dubine, a kada je doao Rus, e! Doli su sa pretpostavkom da e ii na vertikalnu drenau, pretpostavljajui da je dolje alo, a kada su vidjeli da dolje nije alo, ve da itava donja Neretva pliva na jednoj posudi od gline, i da to sve mijenja, da ne dolazi u obzir vertikalna, nego horizontalna drenaa. Onda su oni izveli elektrosondae, do 70 metara dubine, i sve je jasno bilo. Poslije ovakvih elemenata i pristupa, moglo se raditi ozbiljno. Tu nam je Slavko Komar pomogao, s FAO-om. Jer mi u tome nemamo iskustva. Evo, mi nemamo fakulteta za melioracije. U Sovjetskom savezu, Francuskoj, Americi, Italiji, postoji posebna nauka, poseban studij, ogranak, zato to oni i mogu raditi. A kod nas uz zagrebaki Graevni fakultet, postoji jedan prirepak, kao, kako bih ga nazvao, ajde, nazovimo ga, fakultativni, usputni, gdje se ui neto openito o melioracijama. I, evo, na primjer, onaj iz Metkovia, Gabri, inenjer, to je veliki grijeh, rasipanje kadra, oni su toliko toga nauili sa Rusima u Neretvi, i sada su se oni vrlo dobro snali, u zagrebakim graevnim organizacijama. Ali, ne rade nita na melioracijama! I tako mi brinemo o naim strunim kadrovima, takva nam je strunost, u svemu. Oni mogu biti profesori, koliko su stekli znanja o melioracijama, ali eto, oni to vie ne rade. Ve, grade ceste, stanove, ta ti ja znam! - Vidite, mene zanima jedna slina stvar, makar mi se ini da je slina. Nitko u nas, zasigurno, nema veega iskustva od opuzenskih strunjaka, koji su radili s vama, na uzgoju mandarina i junoga voa. PIK-ovih strunjaka. Meutim, ja jo nisam vidio objelodanjene niti jedne njihove knjige, niti studije, niti kakva teksta, u asopisu, pa ni u novinama? - Drugi put, drugi put. Molim te, Stipe, to je sve zamreno. Nemoj mi tu stvar spominjati, Stipe! Ako ti, nemoj se uvrijediti, ne shvaa destruktivnost naih ljudi, jednoga Gatina, jednoga, ah! Drugi put, molim te, jer to je, to je. - Ne, ne, mene to zanima kao opuzenski, neretvanski problem, openito, a ne kao Gatin ili netko drugi. - Drugi put. - Dobro.Vae vrsto stajanje na zemlji i normalno razmiljanje, kada se radilo i o miljenjima partije, izraavanje onoga to mislite, bez obzira na to to oekuju oni u opinskom, kotarskom ili centralnom komitetu. Moda je tome leao razlog sukoba?
241

- E, to im nije godilo. - Jer, oni su bili sretni to odlazite, da im niste vie gore, pred oima, u politici. Ali kasnije ste im smetali i dolje, vi ste, tako ispada, bili problem, jer ste mislili svojom glavom. A partija to oito ne doputa. Bez obzira kakvo je to miljenje, govorili ste u kategorijama ljudskoga. - To je ono to im nikako nije godilo! A i ovo. Ja, razgovaram, pet sam sati ja razgovarao s Josipom Brozom Titom. Naravno, daleko ire, nego to su oni o tome mislili, i ne samo o tehnikim stvarima, nego i o ekonomskim, politikim, pet sati. E, vidi, i tu poinju mrnje, podmetanja. Jer, to to nisu oni? A vidi, kad smo tek poeli, evo, prije, ja sam bio kod njih stotine puta, ali nita, nisu odrali svoju rije. Oni su se kasnije mene gore bojali. Ja, kao, njima smetam. A zapravo, teko je mene. Ali, bilo je dosta! Ja sam pokuo sve, ali bez ova tri elementa nema nita! To to se miaju karte i dolazi se tako do odluka, e to ja znam, ali mene to ne zanima. A zvali oni mene, ja sam bio kod njih, ja sam zvan u lov, ali ja stojim tamo ko vol, meni je to dosadno, ja ne znam na karte igrati, ja ne znam preferans, ne lovim. Ja sam samo njihov ratni drug! A ratni drug, to se hladi, hladi, to su uspomene. Onako, kad su neke jubilarne godine, znaju se sjetiti, i to je sve. - A kako se ponaaju vai prijatelji meu ratnim drugovima? - Kaem ja jedan put Jakovu Blaeviu, dobro Jakove, ali ja ne mogu dolje nita uiniti. Ne mogu dobiti ni graevnu dozvolu, ja ne mogu poeti raditi nita, meni je opina aor u svemu! Namjerno kaem aor, po staroj terminologiji, on zna to. Kaem, Jakove, reci ti meni ovo, ja bez opine ne mogu uiniti nita, opina je javni interes, opina daje graevne dozvole, opina odobraja sve. Ali, reci mi Jakove, da u Neretvi ikne nafta?! I da sam ja tamo odreen ovako nekako kao za poljoprivredu, kakav bi tada bio odnos moj i opine?! On kae, pa kakva opina, nema opina s naftom nikakve veze. E, vidi Jakove, kada je nafta i elektroprivreda u pitanju, onda je drugo! A poljoprivreda nita, tu ne moete nita uiniti! - Ali, ipak ste radili, meliorirali? Puno ste toga napravili. - E, tako, ipak smo doli do nekakvih projekata. Nikada nisam poimao neto raditi a da nisam proveo punu zakonsku proceduru. Svu dokumentaciju, graevne dozvole, sve. Ali jes vraga, kada su ve nagovoreni seljaci! Da se pree preko dva metra privatne zemlje, jer drukije ne moe, osim helikopterom, a ja takvu tehniku za prebacivanje bagera nisam imao, a preprijeila mi se neka privatna parcela i morao sam je prijei. I sam sam na sebe pljuvao, jer tko sam ja postao jebem ti...?! Da je to za mene bilo, za vikendicu, sve bih ja to lako rijeio, ovjee Boji. Tko te onda pita za graevnu dozvolu. E, pa zna, veli mi Jakov, pa ovo, pa ono. Ali, kaem mu ja, ma ekaj malo ovjee, ja sam naruio drugo poduzee, tu ve stoji njihova mehanizacija, i oni kau, trait emo plaanje penala. Pa ekaj, ja sam doao da radim tamo dolje! On na to
242

kae, ajde, radi! O, napokon! Ali, kako?! Shvaa li ti to?! Bilo mi je, u ovom momentu, isto kao da me netko poslao u materinu! ekaj, ti si njemu stao na nogu, jeba te..., a prije toga neto je bilo, gospodine dragi! I oni meni na to sve vele, da je to nasilje, nepotivanje zakonitosti i tako dalje. A ja godinu dana na vas ekam, majku vam..., da vi to rijeite. - Ispada, da su se jako dobro slagali ovi iz opine i oni gore iz komiteta. - Apsolutno! Inspiracija je odozgor dolazila. Meni jedanput Bakari kae, ti i uro Pucar uveli ste nas u brige, brige ste nam stavili na vrat. Glupost! Navalili ste nam brige! A Slavku Komaru melioracije nisu bile brige. Ja velim, sluaj dobro, drue Vlado, a ti i centralni komitet, napravili ste hajku kao da ruimo Hitlera! Je li tako bilo? E pa, to je to! A izvrno vijee je to poduzee oformilo, to moje poduzee je osnovalo izvrno vijee! Ma, pusti ih sve, nije mu se radilo, nije im se radilo. Oprosti, napravit u jedan skok. Nakon dvije-tri godine, dolazim ja, u jednoj muci, moj dolazak dolje bio je to, muan je bio. Seljaci mi govore. Nema do badilja, ma kakve melioracije! Ma, kume Stanko, sve ti to meni moe skuhati na drobu! Ali poela je ipak jedna uurka. Seoska politika je shvatila i poelo se govoriti kako e melioracija odnijeti muu. Zna li ti to znai mua? Mua to je svaije, i niije, opinsko. To ti se zvala mua! A mua je jedna posebna hidrotehnika, moralno-pravna i ekonomska kategorija. itava historija razvitka i stvaranja zemljita Neretve razvija se na otimanju, pljaki mue. Ako uzme katastar ili aviokarte, ja dok sam bio u mornarici, meni su sve to avioni snimili, i lijepo ti vidi liniju osvajanja mue. Je li, taloenje mulja i promjene flore, to je stvaralo svake godine po jedan milimetar novoga zemljita, a nekih godina znalo je nataloiti i po pola metra. I seljci su to onda osvajali. I, zasnivanje obitelji, i bogaenje, o tome je ovisilo. Koliko ima sinova, toliko si jak, toliko moe. To je bila pravna komedija. Ti si to prihvatio, zna ta je to prihvatio? I u etrdeset dana, ako ti organ opine, kako za stare Jugoslavije, tako i danas, nije zasuo onaj jendek kojim si ti oznaio svoju novu zemlju, onda je ona postala tvoja. A prihvatiti je znailo napraviti etrdeset centri irok jendek, etrdeset dubok, pa nai svjedoke i kroz etrnaest dana ake te nitko nije omeo, onda to je tvoje, tvoj je to posjed. Nije vlasnitvo! Ne postaje vlasnik, va samo posjednik. I onda, nastaju sudske parnice. Opina tebe tui za vlasnitvo, ali malo pomalo, kroz godine i godine. Prolaze godine, i ti glasuje onda za ovoga poslanika, pa onoga, glasuje kako je koji je na redu, za HSS ili za onoga koji je na vlasti, i poslije ti se posjed pretvara u vlasnitvo. Itd. Itd. Ovo sam ti ja opirno ispriao, jer ovo je temeljno pitanje ekonomske egzistencije seljake teake strukture u Neretvi. I sada, dolazi tamo neki ovjek, meliorirat e movaru. Onda, oni su se bojali da emo ih mi, s naim proizvodima, onemoguiti da prodaju svoju intradu. Jer, treba znati, da do drugoga svjetskog rata veina ljudi u Neretvi
243

nije se micala od svoje kue. Neretva je bila jako zatvorena i odatle strah da ne e oni moi prodavti svoje groe, smokve, vino. Nije Neretva kulaka, kako se esto banalizira. Kulak je iroki pojam! U Neretvi, ako si imao za itavu godinu svoga priroda, ve su te smatrali kulakom. Naime, svaki onaj koji nije mogao svoje zemlje obraditi vlastitom radnom snagom, nego tuom, to je ve jedan kapitalistiki nain privreivanja, taj se smatrao kulakom. Do naega formiranja, naega poduzea, bilo je te radne snage za dobru hranu i pie, gotovo besplatno. im smo mi formirali poduzee, polako je nestajalo tako jeftine radne snage, polako je prestajao onaj odnos koji je bio prije. Tako seljak nije vie jeftino radio, on je osiguran, jer radi u poduzeu, pa ma za kakvu plau. Tako se dogaalo, da oni vlasnici zemlje ostaju bez radne snage. Ovo je ve trei faktor, o kojemu ja govorim, bitan za razumijevanje situacije u Neretvi. A etvrti, to su ene. Nije ovo nekakva romantika ili propagiranje AFea, ali zaposlivi ene, mi smo dolje napravili najveu revoluciju, uz melioracije! Ti zna kako u nas kau za enu - stopanjica! Je l to od makedonskog stopanjstvo ili stoga to ena ide za muom u stopu, jedna i nevoljna, sluga djeci, muu i ai, diveru i svakomu. A sada, kada spominjem makedonski, Makedoniju, onda u rei i ovo. Radilo se o fondu Federacije, koji je deponiran u Poljoprivrednoj banci, i da e, da se oekuje, da e Makedonija dobiti 19 milijardi dinara, a on je bio ili predsjednik ili lan, samo, ne znam. Pa, kaem ja, Jakove, kaem, daj ti podri ove Makedonce i predloi onda nas! Govori on meni, povei se s tritem. Ma, odi mi. Pa onda brodovi koji kupuju. Ma, to ti je sranje, sranje koje mi danas trubimo, i meni se to gadi sluati! Ma, briga Splitu, briga Zagrebu, briga svakomu, za devet milijardi, kao participacija Jugoslavije na ulog u FAO, koja je dala 1084 tisue dolara. Ne, ne, ako ne shvaaju ona etiri faktora, onda je uludo. - Vidite, Neretvu doivljujem i ovako. Neretvom su stoljeima prolazile i vojske i ideje i ideologije, mijenjale su se vlasti, vlade i monici, postojala je tako isto jako dugo i elja i ideja o presuenju neretvanskih blatija. Ali, na tu Neretvu, sve to nije bitno djelovalo, ona je ostajala i dalje svoja. Neto udno, posebno, heretino, ali svoja. I, jednoga dana, ona se poinje mijenjati. Bio sam u Neretvi, ivio u Neretvi, kada ste vi doli, i poeli prve melioracijske radove i danas je ona strano izmijenjena. - Ni malo, ne zamjeram ja onima dolje, seljacima. Najmanje. Ne, ne, ni malo. - Tek, nakon tolikih stoljea, postojanja i povijesti, Neretvi se dogaaju bitne promjene, po prvi put! Jer, dirnuto joj je u - tlo! Vi ste dirnuli u to tlo, u tu zemlju. - Dobro, dobro ti je to! - Vi ste mogli dirati u sve drugo, priati im prie, iznositi manifeste, nukati ih da glasuju, za HSS ili radikale, na primjer. - Da, da.
244

- Ali, sve to prolazi, traje odreeno vrijeme, neki broj dana, i nestaje. - E, je. I sve su to onda prie, izmeu velike i male mise, ali ako ti njemu dirne u zemlju, onemogui ga da on ne moe vie krasti zemlju, muu. E, moj dragi! - I tada dolazite vi, i dirate u to tlo, u jedino sigurno-nesigurno tlo pod nogama neretvanskoga seljaka, neretvanskoga ovjeka, vaega susjeda. - Ma i u svoje, u nae, u povijest, sve dotadanje nae u Neretvi. Ja sam ih elio, eto - meliorirati! - Oni nai busovi to plutaju vodama, sada su sve vie tlo, busovi su postali vrsto tlo, koje se ore, na njima rastu mandarine. Presueno je. Izmjenilo se. I danas ovjek uspostavlja posve drugi odnos prema zemlji, vie nije najsigurniji u trupi, i ne vozi se vie trupom, ve sve vie autom, traktorom, vodene putove zasmijenie ceste, sve vie i asfaltirane ceste. - E, ne mogu ti oprostiti, ono - ajde jeguljo, plovi, budi ti slobodna kada nismo vie mi. Ono ti ne valja! - Ne vidim razloga tome. Dapae, ja mislim da se mi u tome moemo slaiti, ukoliko ne gledate na to iskljuivo, i samo, u odnosu naprama melioracijama. Jer, nije to miljeno, tako usko, lokalno, to se izdie ponad pukoga folklora na koji se svodi vaa tvrdnja. - Ne, Stipe, ako si se ti mogao narugati melioracijama! - Ma ne, ma kakvi. Ja govorim o slobodi, iznad vaih melioracija, za koju ste i vi, ako je istina ono to ste mi u Opuzenu rekli - Ja hou da se uje i drugo zvono! To sam upamtio dobro. - Da. - I rekli ste mi jo, oni su znali kada ja doem da u ja biti onaj koji e misliti svojom glavom i govoriti ono to mislim. Tako, nekako. - Da. Tako je. - Pitao me je jedan kolega, knjievnik, kada je uo da sam s vama razgovarao, zaista, kakav je. - Je li tiranin?! - Ma ne, ve kako govori, kakav mu je jezik? Mislei valja, na dugo boravljenje u vojsci. I vidite, to mnogo govori o vama, taj va jezik, kroz koji iskazujete svoja miljenja. Vi govorite narodskim, jednostavnim i razumljivim jezikom. Nije optereen i sveden na onaj poznati jezik politike, dnevne politike, dakako. I nikada se ne bi moglo pomisliti da ste bili tako visoko u vlasti, posebno u vojsci, kada nam te injenice ne bi bile otprije poznate. I po tome, moe nam se initi, da se vi ba ne uklapate u njihove kategorije. - Pazi Stipe, apstrahiraj sada tu mene, kao mene. - Ponovit u vam, ono to sam vam ve ranije rekao, za naega prvoga susreta u Opuzenu, prologa ljeta. I nemojte misliti da u vam ja neto uljepavati
245

da u kaditi, ja za to zaista nemam potrebe. Ovi nai razgovori tada bi bili zaista smijeni i nepotrebni, jer bi bili ono to nisam ja, a vjerujem niti vi. - U redu, ovo sam ti htio rei, Naime, da nije dolje doao ovjek, koji je jako dobro znao kako e sutra sve to izgledati, uz to taj je ovjek imao izvjesnu, ne bilo kakvu naobrazbu, i taj ovjek ima pristojnu penziju, sreen obiteljski ivot u Splitu, i uz sve te velike osnove, ima i jo neke druge vane zasluge. - Da niste doli vi, sve bi ostalo kao neko. - Znam. Inae, dragi moj, ali ja sm to morao, ja sam za to iao i u rat i cijeloga ivota sam se pripremao da bih meliorirao Neretvu. Da bih je izvadio iz gliba. - Ja potpuno razumijem vau elju. A, s druge strane, i kako li ste se mogli za sve to izboriti? Meni se makar tako ini, a to govori i sam va zavretak, sve ono to se s vama na kraju dogodilo, da ste vi bili mimo pravila. - Tako je. - To im nikako nije odgovaralo. A biti mimo pravila, nikada nije uputno! - Bilo je meni jasno, im je svrio rat, odmah, ja kaem, zaboravi i idemo svak na svoj posao. Sada ja idemo na teku jednu temu! Zaboravi da si ti u ratu bio to i to, da si imao est divizija na Rijeci, petsto i ezdeset ljudi poginulih, pobjede, i tako dalje. Ali, sada kada je zavrio rat, ti si onaj koji jesi. Osim s maralom Titom sam razgovarao s posebnom intonacijom, a sa svakim drugim ne. Njima ja govorim ovako, ajde, pa nisam ja tebi kriv ta si ti presjednik ili sekretar! Zvali su i mene, druge godine, Stevo Krajai, da doem gore. Kae, zna Stanko, stvarno, mora priznat jednu stvar, da si pogrijeio. Ti, takav na kadar - govorim njegove rijei - taki kalibar, a zavuka se dolje u tu Neretvu. A ti moe ovdje vriti mnoge funkcije. Ja utim, utim. Evo, sada imamo namjeru praviti paralelnu cestu onoj bratstva i jedinstva Beograd-Zagreb, i evo to i druge sve stvari! Ja velim, sluaj Stevo, ja moram potivati vae visoke funkcije, ali znaj da ja moram biti dolje. Stipe, vie ja volim dolje sadit kupus. Jer, da ja doem ovdje, i svake etvrte godine, kada su izbori, ja da gledam u tebe kao u milosnika moga, di u ja sada nove etiri godine? Sluaj, kaem ja njemu, Stevi Krajaiu, ostajem ja dolje! Hahaha! Jesam, ja sam jedna vrst Savonarole! Ti zna ko je bio Savonarola? - Kako ne bih znao. - Savonarola! Da, da. ao mi je, bili smo skupa, jedan drugome vjerni, ali, rekao sam, borit u se s vama, do posljednjega metka u se boriti. Zabarikadirat u se gori, u kancelariji! I, rekao sam, uje Milka, nemoj da sutra u novinama izae da sam ja dao ostavku! Nemoj se toga igrati! Jer, kroz deset dana, engleski Times, francuski Figaro, Pravda moskovska, talijanska, amerika, donijet e demanti! Nema te partije, koja bi mogla biti ponad ponosa ovjekova! Ja sam dobio odlikovanje, mene su odlikovali zbog hrabrosti, jer ja
246

sam se stidio biti kukavica, ja nisam hrabar, ali mene je bilo sram biti kukavica! Ja se klanjam mojim drugovima, poginulim drugovima, i naoj revoluciji i ne plaim se da nas bacaju u smee. Mogu me zarobiti, protjerivati, a, ne, neee, i tko e sutra sve to braniti? Kelneri?! - Ja, ne znam. - uj, ne znam hoemo li se vie vidjeti. O melioracijama ja razmiljam kao djeak od dvanest, trinaest godina, dok sam uvao krave po blatijima i kada sam prvi put vidio ruske emigrante. Tada se govorilo da su to ruski inenjeri, koji e prisuit blato, tako se govorilo. I kada je poeo rat izmeu Hitlera i SSSR-a, uz sva moja ideoloka razmiljanja i druge ideale koje sam imao, znao sam da tu je ansa. Ako pobjedimo Hitlera, ja u meliorirati Neretvu! I to je za mene bilo sudbinski. Ja sam to volio, to je u meni lealo. Ja se sjeam svega. I da ti pravo kaem, ispada samohvala, ali meni jednom Jure Bili kae - E moj admirale, prepusti ti to strunjacima! Ali, uje, nisu ni ti strunjaci Bog, i ne mogu ja klimat glavom kada vidim da neto nije strunost. Naiao sam ja na mnoge, i neka im Bog da zdravlje, ali neka ih ja ne vidim. Kada bih ja bio gazda, ono kulak ili farmer, ne bi oni u mene kruha jeo! Jer, tamo je vren jedan veliki posao, slavni posao! Slavni posao! A tko to ne razumije, ha! Stipe moj, tako ti je to. I da zna, posljednjih deset godina nije se nita napravilo. Oni ni petinu ne koriste zemlje! To je banda jedna, koju treba objesiti! To je tipina, tipina sabotaa. Pa im se smrznule mandarine! Da! A da oni nemaju hladnjau?! Zato kod Luke Popovia, direktora, nije propala niti jedna mandarina, nijedna privatna nije propala, nego u PIK-u, na drutvenom. Ma, u itavoj ovoj zemlji netko se tako usrdno smije. Treba da se pokae kako socijalizam ne valja. To je samo mali isjeak ove sramotne drame. Netko pokazuje kako socijalizam ne valja! Eh, ovo je najsramotnije, uj. Ovako velike skokove pravim. Tamo sedamdeset pete, pozvalo me gore, Milka, ona baba, onaj Vrhovec, sekretar, pa Jelica, ona, ah. I meni Milka kae, zna, mi smo telefonirali hoe li do? Pa vidite da sam doao! Da, nego mislila sam da ne e doi. Osjeam ja na njoj, ...joj materina, kao da je ja ne znam, kada je ona bila, nosila je torbicu, konjsku onu, bila je konjevodac, a ja sam joj bio komandir. Ona ne moe taj kompleks sama kompenzirat! Nego, kroz vlast. To je poznato, to je psiho-analitika kategorija! I, poeo sastanak i ona govori. Partija je odluila da treba i! Kaem im ja, ekajte drugovi, koja partija? Nemojte vi meni, samo tako, partija! Jer puna mi je glava te partije! Ve ti meni reci, tko je to od vas odluio?! Dosta mi je te vae partije, te crnogorske paaartije! Ja sam rekao, oprostite, tako, vi ste rukovodstvo partije, recite, malim ovjeku, ta vam je to teko rei? Ajde, da vam ja pomognem! Nisam ja glup! Jesam li napravio dolje kakvu tetu? Ne. Nego je sve naj! naj! naj! Pa, ako je to naj-naj, onda ste vi mene trebali zvati da ja doem ovdje gore, jer ja sam mali, da me zovnete, jer nije bija dugo, ta je s njim, pa da me poaljete u vicarsku, na remont glave, mijenjati mu bubrege, jetra, kao ta sebe i druge
247

aljete. Kada je tako sve naj-naj! Sve je naj-naj, a sad vam opet nije dobar!? Koja je to logika, majke ti Boje?!? Ne! Kad sam nju izguvao, nakon jedno pola sata, provali iz nje i najednom mi kae - Vrag te odnio, puno si muke nam natjerao! Oooo! Tko si ti, pa da ti se ne nanosi muka.

- Partija, koja je to odluila. - Da. Da. Ali, dobro, ako su u zemlji za sve loe krivi direktori, premda ja sebe ne smatram direktorom, jer nisam roen za direktora, uinimo bartolomejsku no. Poklat ih sve jednu no, i, svi problemi rijeeni! I drugo, kaem im ja, dok vi to odluite, ja u se konzultirati s Josipom Brozom. A, ti bi iao i njega smetati?! A ja na to, ako tko smeta Josipa Broza, to ste, upravo, vi! Josip Broz je moj ratni drug, a ako va nije, ja vam nisam kriv. Oni opet, pa ti bi kod njega iao?! Ej, to je jedna bruka, jedna bruka je to i ne znam to drugo da kaem, nego jao i kuku! A meni skuptina opine, u kojoj su pretendenti na uzurpaciju mue, trebaju donijeti odluku o melioracijama i ukidanju mogunosti uzurpacije te iste mue! Je li to tebi jasno, taj apsurd?! Ja sam u taj posao unosio svoju gorljivost, svoju apsolutnu opredjeljenost. Ja sam ti sliio, Stipe, zamisli, na Zrinjevcu, nekome se uri, a drugi se eu, a meni se uri, i sada ti one to lagano eu, rui u svojoj urbi. Ovaj je bedak! Viu, normalno, oni to se eu, jer eeeu se. Tako sam ja izgledao, u odnosu prema njima gore. Onima koji su se ljuljali, besposleni, u svojim visinama. I koji su mislili, e, dok ti to govori, a ja stalno mislim, kako bih se opruio i jo udobije izvalio. E, moj Vlado Bakariu! Nije ti se radilo! U tome je stvar. Nije im se radilo! A ja sam, dolje, morao meliorirati Neretvu. Stjepan eelj, Zagreb
248

DVADESETA OBLJETNICA SMRTI VELIKOGA NERETVANCA OCA ANTE GABRIA

Ante Gabri roen je 28. veljae 1915. u Metkoviu u dobrostojeoj vjernikoj obitelji Petra i Katarine Gabri (roene Antievi, iz Janjine s poluotoka Peljeca). Imao je etiri brata i etiri sestre. Osnovnu kolu i prvi razred graanske kole zavrio je u Metkoviu. Godine 1926. otiao je u Malo sjemenite u Travnik kod otaca isusovaca gdje je 1933. maturirao s izvrsnim uspjehom. Iste je godine stupio u isusovaki novicijat u Zagrebu, a 1935. poloio prve redovnike zavjete. Od 1935. do 1938. studirao je filozofiju u Italiji, prvu godinu u Gorici, a drugu i treu u Gallarateu kraj Milana. Godine 1937., dok je bio student filozofije, poslao je molbu ocu generalu Drube Isusove da mu odobri odlazak u misije u Indiju. elja mu se ispunila

249

kad mu je 21. svibnja 1938. provincijal, otac Franjo Jambrekovi, javio da mu je otac general odobrio odlazak u misije. Na tu je vijest otac Ante od sree uinio kolut naprijed u zraku. Od 4. do 6. srpnja 1938. primio je nie redovnike redove po rukama isusovca mons. Giovannia Della Pietra, biveg apostolskog nuncija u Albaniji. Zatim je otiao u Metkovi zatraiti roditeljski blagoslov za odlazak u misije. Roditeljima je bilo drago da im sin ide tamo gdje ga Isus zove. Majka ga je ve davno bila prikazala Bogu i postila za nj svake subote da on postane dobar sveenik, ali teko im je bilo pri srcu jer je u ono doba odlazak u misije znaio rastanak zauvijek. Prije odlaska u misije u Indiju otac Ante Gabri zadrao se u Metkoviu samo etiri dana. Od 20. rujna 1938. poeo je obilaziti mjesta po domovini i drati predavanja o misijama. Obiao je mnoge upe, samostane i sjemenita te odrao ukupno 62 predavanja i oduevio mnoge vjernike za misije. U crkvi svetoga Ilije u Metkoviu, 10. listopada 1938., sluena je sveana sveta misa na kojoj se mladi misionar Ante oprostio od okupljenih vjernika. Kod kue oca Ante prireen mu je sveani ispraaj. Svi su se fotografirali: najprije ua obitelj, a zatim i ostala rodbina i prijatelji. Kod asnih sestara odrana je priredba, njemu u ast, o mladom sveeniku Tarciziju (kojega su kamenovali) nakon koje su ga svi u povorci ispratili do rive na parobrod za Split odakle e nastaviti put za Zagreb. O ovom ispraaju na parobrod iz Metkovia 1938. otac Ante pie: Kad je parobrod ostavljao luku, kapetan je dao u poast misionaru tri puta sirenom pozdraviti zaviaj. Prisutni, koji su u velikom broju doli da isprate svog sina, brata, roaka, prijatelja, znanca, sugraanina, bili su do suza ganuti.1[1] Iz Zagreba je otac Ante krenuo 16. listopada 1938. vlakom preko Ljubljane za Italiju. U Genovi se ukrcao na parobrod Victoria i otplovio 20. listopada 1938. u zemlju svojih enja, kako je on nazivao Indiju jo od srednjokolskih dana u Travniku. Zanimljivo je da e istoga datuma kad je napustio Europu, 50 godina kasnije, 20. listopada 1988. napustiti i ovaj svijet i preseliti u kuu Oevu. Oca Antu Gabria u misijama od sela do sela nosila je ljubav. Ondje je krio dunglu, gradio sela i u njima crkve, kapele, kole, ambulante, bolnice, tvornice i radionice, ali najvrednije je to je ljudima donio vjeru u Isusa i Njegovu ljubav. Blaena Majka Terezija ovako je rekla kad su je pitali za oca Antu i njegov rad u Indiji: to je otac Ante uinio u Bengaliji, morali biste doi tamo i vidjeti. To nije mogue kazati. Jedno je mogue rei: da smo od srca zahvalni njegovoj obitelji to su nam dali svoga sina, svoga brata Isusu; to su ga rtvovali za Boga, da on bude svjetlo, radost, mir, iva Isusova ljubav u Bengaliji gdje ljudi nikad prije nisu znali da je mogue ljubiti kao to ih je on ljubio.
1

[1] Gusi, Juraj (priredio): ivotni put jednog misionara, prvi dio, Zagreb 1972., str. 15.

250

Otac Ante u prvi posjet rodnomu Metkoviu i domovini doao je tek 1969. godine, nakon trideset i jedne godine provedene u Indiji. Roditelji su mu ve bili pokojni. Dok su oni bili ivi, sin Ante redovito im je pisao pisma i slao estitke za imendane. Drugi je put otac Ante doao u domovinu 1976. na proslavu trinaest stoljea kranstva u Hrvata koja se slavila u Solinu. S Majkom Terezijom bio je dvaput u domovini: prvi put u oujku 1978., na poziv kardinala Franje Kuharia da dou odrati korizmenu duhovnu obnovu, a drugi put na proslavi Hrvatskog euharistijskog kongresa, koji se slavio 1984. u Mariji Bistrici. U bazilici Srca Isusova u Zagrebu 1984. otac Ante je rekao: Rastanak. Rastanka i nema, brao i sestre. To e biti sastanak u ljubavi Njegovoj, u Srcu Njegovu, u Srcu Njegove Majke, u Preistom Srcu Blaene Gospe. To je naa srea, to je naa nada. Pa kad ujete da je i otac Ante, da se i njegova svijea gasi, izmolite molitvu za njega, za duu njegovu, za due vjernika njegovih u dalekom Bengalu. Molitva neka nam bude: Isuse, samo due nam daj, sve ostalo uzmi.2 Jo je jedan put, sluajno ako sluajnosti ima, otac Ante Gabri doao u domovinu na svojemu povratku iz Amerike gdje je uo za veliko slavlje koje e se odrati 27. srpnja 1986. u Vidonjama kraj Metkovia. Tad su dvojica roaka, don Radojko i don Ranko Vidovi, imala svoje mladomisniko slavlje, a njihov stric, don Mile Vidovi, 25. obljetnicu misnitva. Uistinu je to bilo veliko slavlje. Bilo je 1.300 uzvanika, a stigao je i veliki Neretvanac, otac Ante Gabri.3 On je slavljenike ovjenao indijskim vijencima. Nazoio je i sam nadbiskup splitsko-makarski, dr. Frane Frani. Veliki je misionar otac Ante Gabri posljednji put za ivota bio u svojoj Neretvi. Odrao je pozdravni govor za vrijeme objeda i svjedoio svoju sreu to je meu svojima kazavi: Nemate pojma kako sam sretan. Sretan da Neretva i Ganga jo teku. Vi ovdje u Neretvi, a ja dolje na Gangi. I kad se ono prolih godina govorilo da nema (duhovnih) zvanja i to e biti s vjerom i Crkvom, pa ja sino mislim i sam sebi govorim, Boe moj, ako Neretva presui tada e i Jadran presuiti, jer bez Neretve nema ni Jadrana. A da e ovdje u Vidonjama, u Neretvi, zvanja presuiti ja to ne mogu ni sanjati. I to neka bude najljepa i najdraa estitka danas i naem srebrenom jubilarcu i naim dragim mladomisnicima, a i naoj mladosti ovdje... (...) Dragi moji, ja u dolje natrag, a vi ete ovdje ostati. Zapamtite to sam vam rekao, da Neretva ne e presuiti, a niti Ganga ne e. Dragi mladi, junaki naprijed za Isusa i due. Ja sam iskreno sretan. Teak je ivot nas sveenika, ali sretan. Nema do naeg sveenikog ivota. To je divan ivot. Ja sam 48 godina u Indiji i niti jedan jedini dan nisam bio nesretan. I ne u nikada biti. Uvijek u
2 3

[2] Veki, Matija Maa: Stopama oca Ante Gabria, Zagreb 2006., str. 48. [3] Vidovi, Mile: upa Vidonje, Crkva u svijetu, Split 1993., str. 242. 257.

251

biti sretan. Rijei su to naega duhovnog velikana, oca Ante Gabria, misionara u Indiji koji je zaelio da ga pokopaju, bez ikakvih trokova, pod palmom pored crkve koju je sagradio. Jedina mu je elja bila da mu u grob pored uzglavlja stave grudu hrvatske zemlje i boicu mora Jadranskoga, koje je donio iz domovine. Tu posljednju elju ispunio je vl. Silvestre Xavier, kojem je otac Ante predao kljueve upe kad je umirao 20. listopada 1988. godine. Bengalci i Hrvati vjeruju da je otac Ante Gabri ivio sveto. Stoga je Provincijalat Hrvatske pokrajine Drube Isusove organizirao Simpozij o ivotu i djelu oca Ante Gabria povodom 10. obljetnice njegove smrti. Simpozij je odran 23. i 24. listopada 1998. u velikoj dvorani Djeakog sjemenita na alati pod nazivom Gori i izgori. Zbornik radova s tog simpozija objavio je Filozofsko-teoloki institut Drube Isusove u Zagrebu 2000. godine. I 20. godinjica smrti oca Ante Gabria obiljeena je u vie hrvatskih gradova: Zagrebu, Splitu i Metkoviu. U Metkoviu su se vjernici duhovno pripravili trodnevnom duhovnom obnovom koju je vodio isusovac otac Mirko Nikoli koji je upravo objavio knjigu pod naslovom Gabri jo govori, 20 godina poslije (1988. 2008.). U bazilici Srca Isusova u Zagrebu, 20. listopada 2008. sveano je proslavljena 20. obljetnica smrti oca Ante Gabria. Misno slavlje predvodio je pomoni biskup zagrebaki, mons. Valentin Pozai, u koncelebraciji s biskupom Salvatorom Lobom i upnikom Maria Pollya, vl. Sivestrom Xavierom iz Indije, te vie isusovakih sveenika iz Zagreba. Mons. Salvatore Lobo u propovijedi o ocu Anti Gabriu rekao je da su samo oni koji su ivjeli s njim mogli razumjeti dubinu ljubavi koju je on imao za Isusa. Otac Gabri pokazao je panju prema potrebnima i bio je sposoban shvatiti nutarnje osjeaje ljudi, njihovih dua i src. Uvijek je bio u urbi. Naprijed ga je tjerala njegova dunost, irenje Bojeg kraljevstva, gdje god je bio poslan. Malo je jeo, ali je uvijek bio na raspolaganju onima koji su ga trebali. vrsto je vjerovao u potrebe posta, istaknuo je mons. Lobo. Na slavlje 20. godinjice smrti oca Ante Gabria vjernici su se duhovno pripravili trodnevnicom. Prvoga dana priprave misno slavlje predvodio je isusovac otac Luka Lui, dugogodinji hrvatski misionar u Africi, drugoga dana pomoni biskup zagrebaki mons. Ivan ako i treega dana prof. dr. otac Marijan Steiner, dok je propovijedao vl. Silvester Xavier. On je svjedoio o svetosti ivota oca Gabria rekavi: ivio je siromanim, jednostavnim, svetim ivotom. Bog ga je nagradio da propovijeda Evanelje na posebno lijep nain traei due i molei s njima. Imao je snagu lijeenja dua, imao je ljubav za bolesne i one koji su u potrebi. Njegova prisutnost u svakoj obitelji bio je blagoslov. Pozvao je prisutne da mole da Gospodin okruni oca Antu Gabria nagradom svetosti. Nakon sv. mise, u dvorani pored bazilike Srca Isusova, prikazan je film i otvorena je izloba fotografija o ivotu i radu oca Gabriu. O njegovu ivotu
252

u Indiji govorili su vl. Silvester Xavier i sestra Rosrita, misionarka ljubavi, koja je oca Gabria susretala dok je bila novakinja kod Majke Terezije u Kalkuti, a otac Ante dolazio k Majci Tereziji. Nakon njihovih izlaganja pridruio im se i mons. Salvatore Lobo, ordinarij Baruipura, biskupije kojoj pripada upa Maria Polly, u kojoj se nalazi grob oca Gabria, kako bi odgovarao na postavljena pitanja. Sveano misno slavlje na samu 20. obljetnicu smrti oca Ante Gabria, 20. listopada 2008., uveliao je svojom pjesmom zbor Palma uz orguljaku pratnju profesora oca Marijana Steinera. Mnogi vjernici zadrali su se u molitvi pred slikom oca Ante molei mu se u zagovor i nadajui se da e i on, poput Majke Terezije, ubrzo biti uzdignut na ast oltara. Ve je bilo vie milosnih uslianja po zagovoru naeg Metkovca i ponosnog Neretvanina, oca Ante Gabria: u Sarajevu, Metkoviu i Zagrebu, o emu je izvjetavao mjesenik Glasnik Srca Isusova i Marijina. Treba mu se s vjerom utjecati i uslianja e biti.

Matija Maa Veki, Zagreb

253

UMRO DON IRO BURI, PRVI UPNIK UPE SV. NIKOLE U METKOVIU
Don iru Buria Metkovci pamte kao prvoga upnika nove upe sv. Nikole u Metkoviu koja je 1969. godine nastala na desnoj obali Neretve. Gradio je privremenu crkvu, kapelu sa upnim stanom iznad nje. Don iro je roen u Srijanima 1936. godine u plemenitoj kranskoj obitelji koja je odgojila 13 djece. Za sveenika je zareen 29. lipnja 1961. godine u Splitu. Prva mu je upa bila u Borovcima, zatim u Otri Strugama, a potom je upnikovao u Metkoviu. Iz Metkovia je otiao u Katel Gomilicu. Nakon toga je kratko vrijeme bio tajnikom nadbiskupa Frane Frania te upravitelj Crkve u svijetu. Posljednjih 17 godina vrio je slubu kapelana u Klinikom bolnikom centru Kriine u Splitu. Umro je na blagdan Male Gospe, 8. rujna 2008. u Splitu, a pokopan je 10. rujna u Srijanima. Sprovodno misno slavlje u crkvi Uznesenja Blaene Djevice Marije u Srijanima predvodio je, u koncelebraciji s nadbiskupom u miru mons. Antom Juriem i 125 sveenika, splitsko-makarski nadbiskup mons. Marin Barii. Uz rodbinu i prijatelje na pogrebu je sudjelovalo vie od 30 asnih sestara. Bilo je mnogo ljudi iz susjednih upa i svih upa gdje je kao upnik djelovao, pa tako i iz Metkovia. ivot mu nije bio lagan. Bio je krhka zdravlja, a imao je mnogo posla, pa je stoga mogao razumjeti bolesnike koji trpe po bolnicama i tjeiti ih, dijeliti im savjete, a onima koji su na smrt bolesni donosio je utjehu i krijepio ih svetim sakramentima umiruih ili popudbine. Don iru e upljani sv. Nikole u Metkoviu pamtiti kao portvovnog sveenika koji je pomalo pribavljao sve to je bilo potrebno za jednu novu upu koja kree od nule. Crkvu je trebalo izgraditi, a sve ostalo kupiti. Kako za zidove crkve kao graevine, Don iro se s istim arom brinuo i za duhovni ivot i napredak dua njemu povjerenih. Organizirao je hodoaa u Gospino svetite u Vepric, vodio hodoae u ibenik na proslavu proglaenja Nikole Tavelia svetim, pjevae je vodio na slavlje mladih misa u oblinje upe itd. Iako u prvim godinama
254

nastanka upe nije bilo asnih sestara u upi, prireivao je i uvjebavao s mladima predstave za Boi i brinuo se za sviranje i pjevanje u upi. Bio je strog i zahtjevan. Mladi su ga jednako voljeli, stariji sluali i potivali. Svi su zajedno radili. Moda e ga netko pamtiti i po velikom crnom motoru koji je vozio? Bog mu dao pokoj vjeni!

Matija Maa Veki, Zagreb

255

50. OBLJETNICA ODLASKA IZ METKOVIA OMILJENOGA UPNIKA FRA VJEKE VRIA

Fra Vjeko Vri lan je Franjevake provincije Presvetoga Otkupitelja u Splitu. Ove godine navrava 95. godinu ivota, a prole je godine obiljeio 70. obljetnicu misnitva. Bio je upnik u Metkoviu u tekom vremenu nakon Drugoga svjetskog rata od 1945. do 1958. i ostao je u dobrom sjeanju svojih upljana, stoga emo ocrtati njegov kratak ivotni put. Vjekoslav Vri roen je 28. veljae 1914. u Imotskom. Otac mu se zvao Vjekoslav (Lujo), a majka Ana roena Jelii. kolovao se u Imotskom, Sinju i Makarskoj. Za sveenika je zareen 12. oujka 1938., a mladu je misu rekao sljedeega dana u Imotskom. Radio je kao profesor na Franjevakoj klasinoj gimnaziji u Sinju od 1939. do 1945. kada je imenovan upnikom upe sv. Ilije u Metkoviu. U Metkoviu je ostao trinaest godina, tj. do 1958. godine. Bio je i dekan Neretvanskoga dekanata. Iz Metkovia odlazi za upnika u upu Runovi Zmijavci, gdje ostaje godinu dana, zatim odlazi u Igrane i Dranice gdje ostaje do 1961. godine, kada postaje gvardijan, upnik i dekan u Imotskom. Od 1967. do 1982. bio je upnik i dekan u Vrgorcu, a zatim se vraa u samostan u Imotski gdje i danas ivi i pomae u upnom pastoralu, slui misu i ispovijeda. Uz svoje je dunosti i obaveze fra Vjeko uspio osnovati i sauvati bogati Zaviajni muzej, pri franjevakom samostanu u Imotskom, u kojem se uvaju ra256

zni izloci. Uglavnom su to predmeti koji su se svakodnevno koristili u Imotskoj krajini. Fra Vjeko Vri bavi se knjievno-publicistikim radom od gimnazijskih dana. Objavio je mnogo lanaka po asopisima i novinama te dvadesetak knjiga: Odjeci 250. godinjeg rada upe Imotski, Imotski 1967., Biokovski upnik, Imotski 1969., Sveenici i redovnici Imotske krajine, Imotski 1970., Vrgorska krajina, Vrgorac 1972., Neretvanske upe, Metkovi 1974., Na Magistar (prvi ivotopis oca Ante Antia), Vrgorac 1977., upe Imotske krajine I. dio, Imotski 1978., upe Imotske krajine II. dio, Imotski 1980., Govori upnik, Split 1982., Posljednji bijeg, Imotski 1984. i 1991., Plamen iz kamena, Lovre 1985., Franjevaka batina u Imotskom, Imotski 1986., Plemena Imotske krajine, Imotski 1986. i 1996., Biskup fra Pakal Vuji, Imotski 1992., Labui pjev, Imotski 1997., Majkama srcem i duom, Imotski 2000., Kroz Kosovo i Makedoniju, Imotski 2003. itd. Knjige fra Vjeke Vria nezaobilazna su literatura za sve one koji se ele baviti povijeu pojedinih upa Imotske krajine ili Neretve. Neretvanima je osobito zanimljiva njegova knjiga Neretvanske upe. Dobio je vie nagrada i priznanja za svoj rad. Odlukom predsjednika Republike Hrvatske dr. Franje Tumana 1. oujka 1998. odlikovan je Redom Danice hrvatske s likom Marka Marulia. Nagradu Splitsko-dalmatinske upanije za ivotno djelo velikih zasluga na kulturnom i vjerskom polju dobio je 6. travnja 2000. Nagradu grada Imotskoga dobio je 2. kolovoza 2006., a Nagradu grada Metkovia uoi sv. Ilije, 19. srpnja 2007. godine. Zahvalivi se Gradskoj upravi grada Metkovia na visokom priznanju, fra Vjeko je rekao: Dragi moji Metkovci, vi ste duboko u mom srcu. Usaeni ste u prvim tekim danima nakon Drugoga svjetskog rata. Zavrio je rat, proao je Bleiburg, ali tek su zapoele poslijeratne nevolje. Trebalo je ekati oca, sina, brata, prijatelja. Ne zna se gdje je, je li iv ili je mrtav. Metkovi je bio poruen, luka bombardirana, a most je leao u Neretvi, crkva oteena bombama, a takoer i upska kua. Rijetko je koja kua ostala poteena. Od travnja nije bilo upnika. U opasnosti za vlastiti ivot odluio sam doi u Metkovi, duhovno pomoi vjernicima. U tekim nevoljama to puno znai. Nastavlja svoje sjeanje fra Vjeko: Iskrcao sam se iz broda Mars na metkovsku rivu 3. srpnja 1945. godine u dva sata poslije podne. Potraio sam kuu asnih sestara i tu se smjestio. upska kancelarija bila je u vrtu pod smokvom due vrijeme. Bratski su me primili predsjednik kotara imun Romi i predsjednik opine Teo Jeramaz. Ohrabrili su me da mi nee biti loe u Metkoviu. Biskup me je imenovao dekanom, ali ostao sam bez sveenika. Neko vrijeme kod mene su bile matice upskih ureda: Metkovi, Borovci Nova Sela, Vid, Bagalovii, Dobranje Bijeli Vir i Vidonje. Sva briga za upe Gornje Neretve pala je na me. Molio sam
257

Provincijala da mi dade pomonika. Istona Hercegovina nije imala upnika pa su mnogi vjernici iz njihovih upa dolazili k nama u Metkovi. Slino su inila i sela istono od Ljubukog. Svojom milostinjom pomogli su da se popravi crkva. Jedna je bomba pala ispred crkve, a druga sa zapadne strane. Trebalo je i krov srediti. upsku kuu sam pokrio evarom iz Vida kako bih mogao useliti u nju. Prilike nisu bile sreene. Redala su se suenja. Meu suenima su bili don Rade Jerkovi, bivi vjerouitelj u Metkoviu, don iro Bubi, bivi kominski upnik. Obojica su osuena na zatvorske kazne. Bilo je osuda i na smrt. Bio sam bez kruha i krova, ljudi su se poeli vraati kuama. I meni je bilo lake. Trpio je narod, a i njihov upnik s njima. U nevoljama se poznaju prijatelji. U nevoljama sam se sjedinio s Metkovcima i s cijelom Neretvom. Usadili su mi se u srce. Tu je Metkovi i sada u mojim starakim godinama. Svoju sam prvu upu nosio u srcu itav ivot. Sjeam se kako sam pripremao propovijed za prvu svoju svetkovinu svetoga Ilije u Metkoviu 1945. godine. Bilo je to pod smokvom u vrtu asnih sestara. Sjeam se ivota provedenog u tekoama, ali i lijepih dana provedenih u Metkoviu. U tekim danima za Crkvu i sveenike Metkovci su mene uvali. Nisam bio ni jednog dana u zatvoru ... Sjeam se oprotajne veere i velikog ispraaja. Sve je to u mome srcu duboko pohranjeno. Dragi moji Metkovci, Bog vas i velika Majka Boja uvali. Sretan vam Dan Grada!, zavrio je svoju pozdravnu rije dragi na fra Vjeko Vri, neko upnik metkovski. Fra Vjeko je i danas aktivan. Radostan je i zahvalan Gospodinu to mu je dao dug ivot i bistar um. Neka ga Bog poivi!

Matija Maa Veki, Zagreb

258

25. OBLJETNICA SMRTI PROF. DR. FRA MILANA ETKE

Milan etka roen je 23. svibnja 1917. u Desnama. Godine 1931. upisao je Franjevaku klasinu gimnaziju u Sinju, a 1940. studij teologije u Makarskoj. Za sveenika je zareen 15. kolovoza 1943., a godinu dana poslije imenovan je kapelanom u Metkoviu odakle je posluivao upu Borovci Nova Sela. U Metkoviu ga je 18. travnju 1945. uhitila Ozna te je lano optuen i osuen na tri i pol godine prisilnoga rada. Kaznu je u cijelosti izvrio u Staroj Gradiki. Nakon to je iziao iz zatvora 1948., bio je upnim pomonikom u upi Majke Boje Lurdske u Zagrebu. Godine 1949. odlazi za upnika u Primorski Dolac. Istodobno je upisao poslijediplomski studij na Katolikome bogoslovnom fakultetu u Ljubljani. Doktorirao je 1958. godine iz pastoralne teologije obranivi doktorsku tezu Moderne konverzije - kriterij za kranstvo i Crkvu. Doktorsku je radnju objavio ciklostilom 1959. Od 1961. upnik je u Tuepima kod Makarske i profesor Franjevake visoke bogoslovije u Makarskoj. Predavao je vie predmeta: pastoralku, katehetiku, retoriku, homiletiku i voenje upnog ureda. Bio je plodan pisac. Napisao je skripte za studente za sve predmete koje je predavao i objavio ih ciklostilom, ali i rasprave i knjige o mjestima u kojima je slubovao (Primorski Dolac 1959. i Tuepi 1965.). Poetkom ezdesetih godina prologa stoljea bio je lanom Katehetskog vijea Biskupske konferencije. Kao tuepski upnik prvi je meu naim primorskim upnicima u crkvici sv. Jure kod Hotela Jadran u Tuepima uveo misu za inozemne turiste.1 Osnovao je muzejsku zbirku starinskog pokustva i narodne nonje. Godine 1976. premjeten je za upnika Igrana i Dranica. U Dranicama je za njegova upnikovanja sagraena nova upna crkva na obali. Godine 1981. premjeten je u Franjevaki samostan u Makarsku. Umro je u splitskoj bolnici Firule u srijedu 25. svibnja 1983., a pokopan je u Makarskoj dan kasnije. Pedesetak vjernika iz Metkovia sudjelovalo je u pogrebnim obredima.2
1

str.114.
2

Mile Vidovi: Sveenstvo i redovnitvo iz Doline Neretve, Ogranak Matice hrvatske Metkovi, Metkovi 2005., Umro dr. fra Milan etka, Iskra, (Metkovi), br. 1., 1983., str. 15.

259

Fra Milana se jo rado sjeaju stariji Metkovci. Bio je obljubljen upnik i drag sugovornik. Tuepljani su mu posebno zahvalni to je 1968. napisao i objavio veoma vrijednu Tuepsku spomenicu, u povodu 300. obljetnice voenja matinih knjiga u upi, u kojoj donosi mnogo raznovrsnih podataka od prapovijesnoga doba do najnovijih vremena. U studenome 2008. navrilo se 25 godina od smrti fra Milana etke, pa su 27. studenoga 2008., upni ured sv. Ante Padovanskoga i Turistika zajednica u Tuepima priredili okrugli stol njemu u spomen pod nazivom Tuepi i dr. fra Milan etka. Klapa Katelet za vrijeme skupa otpjevala je nekoliko pjesama i tako uveliala sveanost. Prije odravanja okruglog stola u upnoj crkvi sv. misu za fra Milana u koncelebraciji je s vie sveenika predslavio dr. fra Gabrijel Jurii, urednik Zbornika Kai.3

Gabrijel Jurii: Okrugli stol Tuepi i dr. fra Milan etka, Glas Koncila, br. 51/52, Boi 2008., str. 42.

Matija Maa Veki, Zagreb

260

100. OBLJETNICA ROENJA FRA BERNARDINA BEBIA

Fra Bernardin Bebi rodio se u Desnama 29. studenoga 1908. od oca Josipa (Joska) i majke Jurke Bebi (roene Vukovi) kao trinaesto i najmlae dijete svojih roditelja. Na krtenju je dobio ime Jakov. Osnovnu kolu zavrio je u Desnama, a klasinu gimnaziju u Franjevakom sjemenitu u Sinju. Filozofiju je studirao u Sinju, a teologiju u Makarskoj. Zareen je za sveenika u Omiu 26. srpnja 1932. Imenovan je podmagistrom i tu je slubu obavljao do 1934. kada je imenovan upnim pomonikom u Drniu. Godinu 1936. i dio 1937. proveo je u Italiji, gdje se osposobljavao za slubu magistra novaka, koju je preuzeo na Visovcu 1. srpnja 1937. Od 1. rujna 1939. do 7. oujka 1945. bio je pomonik upravitelja Tiskare Kai u ibeniku. Dana 8. oujka 1945. ibenska ga je Ozna uhitila i odvela u istrani zatvor. Okrivljen je da je skrio prijenosni remen s jednoga tiskarskog stroja i tako onemoguio rad tiskare. Osuen je na 8 godina prisilnoga rada i na trajan gubitak nacionalne asti. Na Malu Gospu, 8. rujna, 1945. smanjena mu je kazna na 3 godine, 8 mjeseci i 26 dana. Fra Bernardin je kratko vrijeme boravio na imanju Vrana kod Biograda, zajedno s don Radovanom Jerkoviem, zatim u Lepoglavi te na koncu u Staroj Gradiki. Otkada je iziao iz zatvora 1949. pa do 1952. bio je gvardijan u Makarskoj gdje je ponovno dospio u zatvor na dva mjeseca zbog utaje poreza (Bio je to politiki porez koji samostan nije mogao platiti. Takvim postupkom vlast je eljela onemoguiti djelovanje samostana i Klasine franjevake gimnazije koja se u samostanu nalazila.1). Nakon Drugoga svjetskog rata nije bilo osnovnih ivenih namjernica tako da su aci morali donositi penicu i krumpir od kue da bi se mogli uzdravati. Fra Bernardin Bebi 1952. odlazi na Visovac odakle od 1953. do 1958. posluuje upu Dubravice kraj Skradina. Potom 26. kolovoza 1958. preuzima upu Rupe i tamo ostaje do 1964. Pokazao je izvanrednu brigu kako za povjerene mu due, tako i za obnovu i gradnju prijeko potrebnih crkvenih objekata.
1

str. 20.

Mile Vidovi: Sveenitvo i redovnitvo iz Doline Neretve, Ogranak Matice hrvatske Metkovi, Metkovi 2005.,

261

Zbog gradnje crkve u Rupama osuen je na zatvorsku kaznu u trajanju od dva mjeseca koju je mogao zamijeniti novanom kaznom. Tadanji provincijal Franjevake provincije Presvetog Otkupitelja fra Jerko Lovri i ibenski biskup mons. Josip Arneri dali su mu novac da plati kaznu. Meutim, on je novac uzeo i upotrijebio za gradnju crkve, a zatvorsku je kaznu izdrao u ibenskom zatvoru.2 Potom je premjeten na Visovac za vikara samostana gdje je ostao do 1967. kada je preuzeo slubu upnika u Banjevcima. Od 1974. do 1978. djelovao je u Vancouveru u Kanadi meu hrvatskim iseljenicima. Nakon toga odlazi u ivogoe i prima slubu samostanskog vikara. Jedno je vrijeme boravio u franjevakom samostanu u Omiu. itavoga ivota bio je vrsta karaktera, savjestan upnik i uzoran redovnik. Umro je 17. veljae 1996. u splitskoj bolnici, a pokopan u franjevakoj grobnici u ivogou.

2 Petar Bezi: Progoni biskupa, sveenika i redovnika Splitsko-makarske i zadarske nadbiskupije 1941. - 1992., Split 2000., str. 256.

Matija Maa Veki, Zagreb

262

SUSRET DON PETAR MIKI, UPNIK U PLOAMA

Preko zmijskoga legla do velebne crkve VLADO UTURA
U Ploama ve 40. godinu djeluje samozatajni, ali dosljedni, vrsti i uporni upnik don Petar Miki, sveenik Splitsko-makarske nadbiskupije. Roen je 27. sijenja 1939. od oca Marka i Zorke ro. Vukovi. Kako navodi u ivotopisu, krtenje i prvu priest primio je u Jesenicama gdje je zavrio osnovnu kolu. Gimnaziju je pohaao u nadbiskupskom sjemenitu u Zadru, a teologiju na fakultetu u Zagrebu. Zareen je za sveenika 29. lipnja 1966. Kao mladomisnik sluio je u upi Bijeli Vir-Dobranje kod Metkovia tri godine. U Ploe je doao 15. rujna 1969. gdje je naslijedio don Petra Zdravka Blajia. Uz to to je pet godina obavljao slubu neretvanskog dekana, duobrinik je za pomorce od 1978, sudjelovao je na tri svjetska kongresa za apostolat pomoraca u Rimu (1982.), zatim u Mombasi (1987.) i Houstonu (1992.). Kako istie, sve je to koristio za promociju Hrvatske. Osnovao je upnu biblioteku, numizmatiku i malakoloku zbirku. Osnovao je upni Caritas koji se svojim radom isticao za vrijeme Domovinskoga rata. upnik Miki za svoje aktivnosti dobio je i spomenicu Domovinskog rata. lan je Udruge dragovoljaca Domovinskog rata, a odlukom predsjednika Republike dr. Franje Tumana od 7. svibnja 1997. odlikovan je Redom hrvatskog trolista. U upi je osnovao djeji pjevaki zbor Ploanski aneli te mjeoviti pjevaki zbor. Za izgradnju crkve u Ploama dobio je nagradu Grada Ploa za ivotno djelo.

LUKA JE MAJKA HRANITELJICA

Ploe su 50-ih godina bile samo mala vojna pomorska luka, istie upnik Miki. Iako su esto prozivani stanovnici Ploa, jer su ih nastanjivali najprije zatvorenici i logorai, tu je narod jako svjestan svojega nacionalnog i
263

vjernikog identiteta. Dakle, orijentirani su vjerniki i hrvatski. Druga je stvar to je, kao i u cijeloj Hrvatskoj, manjina pokuavala nametnuti silom svoje stavove veini, kroz Partiju, medije i druge naine. Ali nikad to narod nije prihvatio. Ponosan sam na ovaj narod, na njihovo sudjelovanje u Domovinskom ratu, to nije dovoljno vrednovano od najodgovornijih u naem drutvu. to se tie samih Ploa, tu se narod naseljavao oko luke, jer ni grada ne bi bilo da nema luke. Danas su se Ploe razvile u veliku trgovaku luku koju moemo nazvati majkom i hraniteljicom. Sama upa Ploe osnovana je dekretom nadbiskupa dr. Frane Frania od 21. studenog 1961. i posveena je BDM Kraljici neba i zemlje, koja se posebnim dekretom slavi u posljednju nedjelju mjeseca svibnja. Tada je briga o upi povjerena upniku Rogotina don Anti Metroviu, koji ju je pastorizirao do 1967. kada je u Ploe doao don Petar Zdravko Blaji. On se tada nastanio u drvenu radniku baraku koja je 26. kolovoza 1967. kupljena od Branka Vrankia. Dio barake koji je sluio za kapelu imao je 24 etvorna metra, a ostalih 33 etvorna metra sluila su za upni ured i stan upniku. Voda je bila u dvoritu, kao i sanitarni vor. Zmije i mievi bili su domae ivotinje. Bilo ih je oko barake a uvlaili su se i u baraku. upnik Blaji otiao je iz Ploa 15. rujna 1969. kad sam ga ja zamijenio i nastanio se u toj tronoj drvenoj baraci. Bio sam poletan i mlad sveenik s mnogo htijenja i elje duhovno pomoi ljudima na uu Neretve i okolici u tadanjim uvjetima. Crkva nije imala nikakvih materijalnih dobra. Boja providnost i dobri ljudi bili su glavni oslonac. Ta baraka u koju sam doao ve je bila trona, jer je podignuta 1954. u svrhu privremenog smjetaja radnika graevinske tvrtke Majevica iz Mostara. Nakon odlaska radnika u dio barake uselila se milicija, a onda je prodala. U svrhu proirenja kapele 14. sijenja 1971. kupili smo preostali dio barake, a to je 41 etvorni metar. Uredio sam stan sa sanitarnim vorom, a kapelu proirio u prvom dijelu barake. Narod je baraku zvao sveta baraka, jer je zapravo i bila upna crkva grada Ploa, makar jadna i malena, punih 16 godina, tj. do 27. veljae 1983. Bilo je to u kamenjaru, malo izvan grada. Jadno, poniavajue mjesto za ovjeka i Boga. Vjernici su zaista bili graani drugoga reda, zapravo bili su nuno zlo komunistikom drutvu koje se jedva trpjelo. Omalovaavalo i progonilo se njih i mene na perfidne naine. Proganjani smo i javno i tajno. Poruga i zlostavljanja nije nedostajalo. Ipak, za ideale ui u grad i biti tu za vjerni narod, to je meni bilo dobro kao i betlehemska talica Isusu. Dakle, znao sam tko eka, taj i doeka, kae upnik Miki.

ZBOG PRIESTI I KRIZME U ZATVOR

Svojom fizikom visinom od dva metra jedva je ulazio u baraku. God. 1983, kupivi privatnu kuu, upno se sjedite preselilo u nju. U jednokatnici je
264

upnik Miki mogao pristojnije ivjeti. Tako je bilo do studenoga 1983. kad su ga dvojica milicionara pokupila s ulice u Ploama kako bi ga odvela u makarski zatvor zato to je imao priest i krizmu u prostoru koji za to nije namijenjen. Iako je ordinarij najavio preseljenje bogosluja, mjesnim vlastima to nije bilo dovoljno. Dosljedni upnik Miki bio je osuen na zatvorsku kaznu. Ti suci, koji su neko na svojim ideolokim potkama osuivali Hrvate, i danas sude bez imalo grinje savjesti. Tako je i u Ploama. Oni su sluili i slue reimu, a ne ovjeku. O zatvoru i suenju ne elim govoriti, jer bilo pa prolo. Kao sveenik i kranin opratam svima, kae upnik Miki. Poseban doivljaj za upnika Mikia i za narod bio je 29. svibnja 1994. kad se krenulo u procesiju gradom. Bilo je to veliko iznenaenje, nevjerica. Slubu Boju predvodio je mons. Vidovi koji je nosio Gospin kip. Zaustavili smo se u kamenjaru pazei da nam dra ne podere misno ruho. Uzeo sam Gospin kip u svoje ruke, podigao ga visoko i zavapio: Majko Marijo, ti si u Lurdu kazala Bernardinci elim da mi se ovdje sagradi crkva. uli ljudi i posluali. I ja sam uo. Majice, eli da ti se crkva ovdje sagradi i bit e sagraena. Stoga ja blagoslivljam ovo sveto hrvatsko tlo. Poslije toga, i ve u procesiji narod je u Ploama apuui i glasno komentirajui govorio: Na upnik, don Petar je poludio. to bi on htio u Ploama crkvu sagraditi i to usred grada? Pa nije mogue. Sada se upravo na tom mjestu usred grada uzdie velianstvena bazilika. Ja sam sanjao, i moj san je bio lijep. Te proroke rijei postale su stvarnost. Graevinsku dozvolu za gradnju crkve i pastoralnog centra u Ploama dobio sam 15. prosinca 1997. te zamisao arhitekta Ivana Vulia postaje stvarnost na slavu Boga i korist ovjeka, zahvaljujui mom zalaganju. Temeljni kamen je 4. listopada 1998. na splitskom njanu blagoslovio papa Ivan Pavao II. Bog je, dakle, s nama pa bez straha moemo u vedriju budunost. Hvala Bogu da smo mi izgradili lijepu crkvu, baziliku koja je ures mjesta i koja daje Ploama duu. Danas su Ploe prepoznatljive, jer imaju sve to imaju moderni gradovi, a crkva na rivi pravi je biser. Uz to ouvali smo vjeru, stvorili pravu upnu zajednicu. A ta aica, kao i u drugim mjestima, terorizirala je i terorizira veinu. Kod nas je tako da manjina namee svoja pravila i zakone veini, to nema nigdje u svijetu.

ZA NARODNO IME TISUU KUNA

S ponosom upnik Miki, koji vozi automobil u raspadajuem stanju, istie da mu se san ostvario jer je ivio za gradnju nove crkve. Kad bi mi netko ponudio neku materijalnu pomo, to sam usmjeravao u gradnju crkve. Uvijek sam znao rei: Daj to za gradnju crkve. to e mi novi auto? Isto tako ne mogu
265

obui dvoje hlae jedne na druge, niti dvije koulje odjednom. Vano je da je na meni isto. Nikad nisam elio biti rob materijalnom. Isto tako smatram da sveenik mora biti primjer u svojoj sredini. Mora biti uz narod, dijeliti sudbinu naroda, a ipak biti drukiji od njih. Kod krtenja djece upnik Miki preporuuje da se djeci daju narodna hrvatska imena. Tako u proglasu stoji: Tko svom djetetu dade ime djeda, bake, najblieg sveca datumu roenja ili neko od popisanih narodnih imena, na dan djetetova krtenja primit e od upnika 1000 kuna.

Vlado utura, Zagreb

266

MARATON LAA
Vizija Maratona laa nije dola sama od sebe, ona je posljedica mojega cjeloivotnog djelovanja. Kao ivahno i znatieljno dijete proao sam put od aktivnog omladinca preko pedagoke akademije (likovna umjetnost), marketinga PIK-a Neretve, Televizije Opuzen i Domovinskog rata do Opuzenskog lita, i sve to s kamerom u ruci. S kamerom sam upoznao sve ljepote i ljude neretvanskog kraja, od Ploa i Staevice do Vidonja i Trebiata.

Kad se ideja o maratonu laa smukala u mojoj glavi i izala iz mojih usta, dola je do Damira, Denisa i svih ostalih entuzijasta koji su mi pomogli da ju ostvarim. Za mnoge sam bio luak. Pitali su se odakle mi ideja da e netko veslati dvadeset kilometara, i to u lai kakvih ima jo samo nekoliko na Neretvi. Ima ih u mulju, treba ih izvaditi i popraviti, govorio sam, i srea moja da sam znao pretvoriti u stvarnost vlastite elje. Mnogi su prihvatili moju ideju, prepoznali maraton i spasili smo lau.

267

I tako iz mista u misto, uvjeravanje, nagovaranje. I, malo po malo, stvori se ekipa u Rogotinu, u Opuzenu dvije, u Podgradini tri, u Ploama dvije, u Vidonjama, Krvavcu, Kuli Norinskoj, aria Strugi, Metkoviu, Baini, Spilicama i Crpalima, Perakom blatu, Banji i, na kraju, u Kominu. Trebalo je vidjeti te divne momke kako se spremaju, kako trae lau, vesla, pari i na kraju bubanj. Svaka ekipa ima svoju priu. Bilo bi zanimljivo i knjigu napisati o tome. Sjeam se da su se Kominski gusari prijavili samo dan prije Maratona i to samo zato to smo ih prozvali u Slobodnoj Dalmaciji: Kakav e to biti Maraton bez Kominjana? Oni su taj dan izvukli lau iz gliba, popravili to se dalo popraviti i, zamislite, doli drugi na cilj u Ploama, iza Rogotinjana, a ispred Banje Sagene i ostalih.

268

Nikad neu zaboraviti tu nedjelju 13. rujna 1998. kad je itav dan padala kia sve do pred sam start Maratona. Prvi maraton, a takvo vrijeme! Je li to mogue? Nigdje nikoga osim nas iz organizacije i kapetana ekipa u hotelu Narona u Metkoviu. Trebalo je odluiti to ako nevrijeme bude due potrajalo? Svi su do jednoga zauzeli su stav: Neka se vozi Maraton. Kakvi smo mi gusari ako nas vrijeme smeta! Vozimo uz pjesmu: I neka grmi i neka siva, Neretvom se pisma piva... Iza te odluke kia prestane i pojavi se sunce te obasja 18 laa, dvjestotinjak laara te vie od dvadeset tisua ljudi koji su doli vidjeti to udo od Maratona. Toga sam trenutka bio siguran da smo u Neretvi dobili jednu manifestaciju za koju e jednom cili svit znati.

Danas nakon neto vie od jedanaest godina, nakon to je na Maratonu sudjelovalo vie od osamdeset razliitih ekipa s vie od 4000 natjecatelja, mogu rei da sam sretan. Sretan sam to mi se ostvarila ideja, sretan sam to imamo dan Neretve u Hrvatskoj i bit u sretan ako se ostvari ono to je jedan uvaeni gospodin rekao: To je brand u Hrvatskoj i to mora biti brand na Mediteranu.

Miljenko Milojko Glasovi, Opuzen

269

BILI SU BILI
Sedandesetih godina, na krilima hrvatskog narodnog zanosa sa viron u svoju dravu i boji ivot, usprkos mnogin zabranama, sve se najlake izraavalo priko Hajduka. Hajduk je bija i Hrvatska i otpor prema vlasti i veseje malon oviku (kako se onda govorilo), a esto i psovka, ali ga nikad nismo mrzili. Sian se kad je Hajduk dolazija u Komin kakvi su to dani bili. Cilo misto je bilo na nogama - glazbari, ribari, teaci, lovci - svaki je tija neto donit za Hajduka. Vukas i Sula Rebac su spavali u mene kui, a svi ostali igrai po drugin kuan, svi su molili moga au L. V. i Deliju kao organizatore da bar jedan igra spava u nji u kui. U to je vrime Komin bija i glavno misto za baleve di su dolazili glavni hrvatski pivai. Bilo je to vrime i misto brodara, pomoraca, judi su radili u Njemakoj, bilo je para, a fete u Brune u gostionici za Boi, kad bi doli Nijemci, studenti i ostali, bile su nezaboravne. Bilo je to vrime buna protiv ondanjih barbara, bilo je to vrime kad je Komin ima m... (znate ta ou re). Virujen u Komin i sva naa lipa mala mista - opet e judi pivat. Virujen u dobro jer dobro i vrime koje dolazi mora stvorit nove brodare, nove vridne jude. U ton i takvon Kominu ivi jedan skroman ovik, teak i ribar, i vrije u njemu, i vidi on sve to se dogaa, voli Hajduk, a ima i icu, i rodi se ko lipo malo dite nezaboravna pisma:

BILI SU BILI
Taj dobri ovik i po je na MIJO MEDAK ANIN. Napisa je Mijo i rii i ko dobar piva prvi je i piva BILI SU BILI. Zna Mijo pivat, ali ne zna note, pa su DUBROVAKI TRUBADURI, koji su je prvi snimili, napisali da je autor glazbe Lui Kapurso. Nije sluajno u ciloj Dalmaciji i ciloj Hrvatskoj ba u Kominu na MIJO napisa ovako lipu pismu. Komin je uvik bija i bit e misto vridnih i borbenih judi koji su uvik bili protiv barbara starih, a sada su
270

protiv i ovi novi koji se sa starin barbarima, interesantno, jako dobro slau. I jedni i drugi kao da nita nisu nauili, da rikon proe puno mutne vode i go...., a nakon nekog vrimena opet je rika modra i ista. S viron da emo sa iston rikon, bez kukanja, s novon autoceston svi boje ivit i opet pivat neku novu pismu od naega Mije.

271

Zahvaljujem Ivici Oruliu Kairu na dostavljenim ulaznicama. Luka Vlahovi, Zagreb

272

NERETVA: EGA IMA, A EGA NEMA

NEMA VIE UA NERETVE NA VISU
Nikakvu mi sjetu, ni nostalgiju, ni suze za pradavnom Neretvom nije izazvala pria profesora geologije o Neretvi prije stotinu tisua godina kad joj je tok zahvaao Korulu, a ue bilo oko Visa. Ovo sam se ljeto kupao u Lumbardi na Koruli, valjao se u prije stotinu tisua godina nanesenom neretvanskom pijesku. Kako su naoj dui emotivno blijede injenice koje izlaze iz naeg iskustva, naeg vremena i prostora! Mnogo je slika koje jo uvijek titraju u vrelini sjeanja na ljeta provedena oko Neretve. Obuzme me propitivanje, ganutljivost, nujnost, ushienje.

IMA KAMENICA
Zaustavljam se i kuam kamenice neretvanskim vodama hlaene, onako s nogu na uzgajalitu kod Ledinia, u Bjelovuia vali kod Draa na Peljecu. Nametne se pria kakve je sve sladokusce put nanosio, koliko ih je tko mogao posrkati? U blizini otvorenih kamenica trebam suha kruha, limuna, maslinova ulja i jako crno vino. Miris mora, crvii se miu u kreu koljke; dokaz da je sve idealno svjee. Prava privilegija. koljkar mi pria kako je neki gost, skrivajui se od ene, svako jutro dolazio sa sinom. Sini bi ih srknuo dvadeset, a on devedeset, i to nakon doruka.

IMA GUSARSKIH GENA I PRSTACA

Pozvan sam na nedjeljni ruak na stariji gusarski brodi. Podne, zvizdan, ni daka vjetra. Promatram pristajanje izvornih Neretvana koji su preplovili Peljeki kanal. Pridruujem im se u Draama. Svi su crni, preplanuli, buni, otri. Na brodu pjevaju i ene. Loi se vatra, pripremaju se gradele, rastae se vino. Zatim su tri gusara skoila u more, rasporedila se na otrim sikama. Sageti su s glavama u moru, pa svako malo pokazuju lea. Od sunca ih tite
273

morem natopljene bijele potkoulje, po povrini mora pljuska ruka koja tue kamen ekiem. Lome se slike, pa glava u moru, glava iz mora. Jedna se glava povremeno osvre provjeravajui ima li kakve opasnosti. Prstaci se skupljaju u njedra. Na krmi je spremna plitka tea, na stolu su petrusin, kapula, enjak, maslinovo ulje, kunerva, treba biti ba ona njegova ljutica i demiona pitke poljske plavine. Jest li igdje uli da se moe napraviti litar juhe od tri kila mesa i kila povra? I to kakva juha! A nitko s broda nee otkriti recept! Pa tako petorica mogu saliti demionu desetku, i to na plus 36. Kad uzavre pamet, kako ne imati hajduko srce za skoiti u more i otrijezniti se! Sasvim razliit prizor od onih neslanih kuhinja TV laboratorija s ljupkim aranmanima i formama, a na stolu tanjuri s dekoracijama, bez sadraja. Jedan je gusar izgubio okladu pa mora sve poastiti rukom, dogovaraju se o sutranjem odreditu. To je nekakva krma u selu Kamenice, na magistrali uz Neum. Tu se vrti mlada janjetina. Takvoj dobroj hrani na eterinim uljima, soli i kamenjaru ne treba luksuzniji ambijent. Pravi reality show Paris Texas. Dubrovani se na proputovanju obvezno tu naslade, odmaknu se od ribe na leo. U Dubrovniku je tijekom sezone ionako mnogo dotjerane turistike forme ...

LIVIJA NEMA GLAVU, GLAVA NEMA LIVIJU

U Opuzenu se ukazao najljepi trg/pjaca u Dalmaciji, skladan poput smaragda, ljepi i od Straduna. Na trgu e se postaviti tijelo antike Livije bez glave, a u Vidu e biti glava bez tijela. Kako bi netko s Oxforda pronaao nain spajanja glave i tijela, Opuzena i Metkovia, tih dvaju gusarskih gradova, djece Domagojevih strijelaca! Ali, pusti Engleze, oni znaju samo zavaati! Sva je srea to i usred ljetne ege pod opuzenskim mostom laari vjebaju za utrku bez strasti za Livijom i antikom, nakon teakog jutra u polju. Kako prpono maestral razigrava gusarsku zastavu na lai!

IMA DOBROG ESPRESSA

U Metkoviu, kao i u apljini i svim mjestima iza Biokova, Dalmatinskoj zagori itd., najbolji espresso ispijaju goropadne stasite ene kamenih gena. Od svih su ena iz kra Metkovke, kau, najbolje, a znaju se i dobro skockati. Svi teoretiziraju je li espresso dobar zbog iste vode, posebne kave, ista aparata. A kako se pravi dobar espresso? Nema dobroga espressa ako se krtari na svjee izmljevenoj kavi. Tek uz to idu voda, tlak, aparat... Neki mladii uz jutarnju kavu u Metkoviu pretresaju sportske dogaaje, pa usput priaju kako se domoi hercegovakih papira, trae neke veze, korijene kako bi mogli graditi
274

vikendicu na Blidinju ili Kupresu, otii se nadisati hladnoga planinskog zraka, pobjei iz uzavrele vlane nervozne neretvanske kotline. Jednomu je hercegovaki pradjed ljeti vodio stoku na ispau na Vran planinu i vrsnicu, pa misli kako bi se dalo pronai nekakvih planinskih pojata.

IMA ARA, IMA LISKE

Prijatelj s Vlake obvezno loi metar drva (dolaze u obzir samo narana, loza, maslinovo drvo blagosovljeno) za jedne gradele. Moe se i vol ispei, ali ne smije faliti ara. Teletina koja cvrkne u sekundi mora biti ba od mesara Mate Jurilja s Gabele Brijega. Nakon toga se na gradele moe baciti, kao za desert, i pokoji iverak, pa i plinorac, ako netko naljegne. U Neretvi su pripravaljnje jela s gradela i priprema brudeta rezervirani za mukarce. A Bogu hvala kau da jo ima i liske, iako se ne smije vie loviti u moru ispred ua, a ne smiju se koristiti ni sva ona prevarantska tehnika pomagala.

NEMA NERETVANSKE TRAVARICE

Pitam se moe li se kod nekoga nai skrivena ili zaboravljena koja boca zelenkastoute travarice pokojne Neretve iz Opuzena u ijim pogonima raste ikara, a hra vraa eljezo u zemlju crvenicu. Bivi pogoni slue za odlaganje putujuih toaleta Tui Tui. Nema one najbolje travarice na svijetu, a po kafiima istaknut austrijski kupus-liker Jeger Meister.

NEMA DIDA I NJEGOVOG NAJBOLJEG BRUDETA

Prije tri ljeta dida me pred podne vodio nakratko na Jarugu. Tamo je jedan edenski vrt okruen neretvanskim kanalima. Idemo prskati vonjak. Trupa pristaje i probija a, uvlai se u vlagu, sparinu, iskau zmije, zelembai, guterice, komarci, ptice... (kao kroz paklena polja Vijetkonga). U trupi je kariola prskalica pa dida u nju istresa nekoliko kila raznih praaka i razmuuje ih u vodi. Dida pali motor, izvlai duga crijeva. Pooh za njim, a on ree: Sinko, ti si mlad, odmakni se, prskat u! Stvara se oblak koji se uvlai u kronje. Dida prska bez maske, i to na plus 36, oblak praine eta s jedne na drugu stranu vonjaka. Pa tko pobjedi, tko izdri, ovjek ili nametnici, betije koje unitavaju ljudski trud... Po zvizdanu nas penta vraa kui. Dida sprema osvetniki brudet: trlje, cipli batai, balavci. Oni isti lukavi cipli batai, balavci koji preskau mree i koji su bezbroj puta iskuani na gradelama. Puno svjee sipe. Mora biti ba
275

ta tea, ba ta ljutica, ba taj luk, maslinovo ulje, kunerva... Ne do Bog da je to rijedak i da previe potopi ribu. Riba treba tek ponegdje izvirivati iz toa. Najslae je vaditi komade sipe s dna tee. Oi iskau od ljutine, ali kako dobro ide hladna bevanda.

NEMA MAGARACA, A IMA GRANICA

Po Hercegovini traim neke istarske magarce koji su navodno nekako po noi odetali kroz Gabela Polje i preko Crnoga brda domogli se Trebiata. Glumac Zdenko Jeli udio se govorei: Da mi je netko prije samo dvadeset godina rekao: 1) da u Hercegovini nee biti magaraca 2) da e se opet utvrditi neka dravna granica izmeu Hercegovine i Dalmacije, i to ba na umruku i Gabela Polju kao za Turske 3) da magaraca nee biti ni u Dalmaciji (osim onih turistikih magaracmanekena u Kuni na Peljecu i u Tribunju) 4) da emo kao kripari po noi morati prevoditi magarce preko Gabela Polja, i to iz Dalmacije u Hercegovinu 5) da e to biti istarski magarci. Kau da su magarci tisuama godina naporno radili bez vode hranei se uljanjem drveta i draom, mnoei se u neimatini kao nitko, pa se sad zaslueno odmaraju u nestajanju. Ali, nade ima, znam da e nas kriza plina i nafte vraati magarcima. Jedino ne znam to e biti kad se engenska granica naseli na umruk, Doljane ili u Gabela Polje. Granica koju na knjievnik Vlado Pavlovi naziva plodom pjanog turskomletakog zuluma.

NEMA TREBIEKIH I NERETVANSKIH JEGULJA

Nema smotuljaka jegulje u vrvama jazarkama u nabujalim mutnim jesenskim vodama jazova Trebiata. Svatko ima lokalnu teoriju o tom zato ih nema: kriva je klima, globalno zatopljenje, pesticidi, ustava u Strugama gdje se rijeka Trebiat ulijeva u Neretvu, zraenje mobitela ili pak neobuzdani divlji izlov jer, eto, nema ni strogog arge poljara s pukom samaricom u zelenoj uniformi koji uvodi red. Nema ni drugih poljara. Zavladala je demokracija. Do 1990. bili smo zaputeni, a od 1990. rasputeni. Nema ak ni onih utih jegulja koje bi Trebieanin Dodig bacao nazad u jaz govorei da jo jedna uta nee u njegovu kuu jer mu je dosta i ona jedna njegova nevista uja duga jezika. Tek nakon obroka otvaraju se gurmanske teme tipa: Ovo to sam jeo nije jegulja iz nae vode. ije su jegulje po restoranima? Crnogorske, iz slavonskih uzgajalita ili moda neke ibenske? ije su abe? Iz slavonskih ili vojvoanskih kanala.
276

ega jo nema u trebiekom polju? Na sreu se ne sadi ni tradicionalni kikiriki, ni pamuk kao u godinama nakon Drugoga svjetskog rata, ali jo je jadnije to nema ni domaeg kukuruza za pravu puru pa se nema to odnijeti samljeti u mlinicu u Strugama.

U MOGORJELU IMA DAKA VJETRA I NEUMSKIH PRSTACA

Ne pirka vjetar, stalo podne, omara, sve je opisano u cvrkutu Nazorova cvrka, imieva podneva... Kau da su rimski izvidnici nakon godina ispitivanja javili caru da su nali ruu vjetrova u Mogorjelu gdje uvijek pirka vjetar, po najveoj egi i omari, te da je car dao sagraditi vilu. Danas, nakon sedamnaest stoljea u Mogorjelu je Villa Rustica, restoran koji nudi legalne prstace, kau podrijetlom iz Neuma. I sada u Mogorjelu ima daka vjetra i za vrijeme najveih ljetnih ega. Toliko o klimatskim promjenama.

IMA TROJE, NEMA TROJE, IMA SLANE VODE

To to se manje spominje Troja gabeoska kao i njezin zagovornik Salinas Price ne znai da je Troja blie ili dalje od Gabele. Krupa i dalje tee u dva smjera: od Hutova prema Neretvi i od Neretve prema Hutovu. Jadransko je more mirno more s malim valovima, Peljeki kanal pogodan je za sklanjanje s otvorene jadranske, a Donja Neretva razlivena je od abe do biokovskih obronaka... Bila je movarna, plovna. Gabela bijae vrh s kojega se sve moglo nadzirati, u kojem se moglo trgovati izmeu onoga to dolazi morem i onoga to nudi unutranjost, a nitko nije kopao ispod gabeoskih kokoinjaca i svinjaca, dimara i uruenih naputenih kamenih kua. U Gabeli je vanija pria o tom da se kalkani love sve vie u Metkoviu, da su se i lignje rairile po Neretvi, da Neretva postaje slanija i prema Viiima, da e neretvanski sliv ostati moda i bez nekih voda iz istone Hercegovine. U apljini se trite uguilo, a rat dotukao proizvodnju. Ostalo je samo vaenje ljunka iz Neretve.

IMA 063, NEMA 098 NI 091, NEMA 063, IMA 098 I 091
Hercegovina, zemlja s najveim brojem njemakih automobila po km2. Brijeg u Gabeli Troji mjesto je gdje se Hrvati djele na 098/091 i na 063. Izmeu je roaming (hara). Taj 063 lovi ak do Kule Norinske, a 098 nestaje na Gabeoskom brijegu. Evo naina kako nae telekomunikacije razdvajaju jedan narod i srodne ljude. Jo je puno toga to oko Neretve nastaje i nestaje, ega jo ima i ega vie nema. Kaimir Vranki, Zagreb
277

HUMORNICE IZ SUDNICE
Odraivanje Boia
Legendarni brija Zvonko Galov iz Metkovia jest radian i bogobojazan ovjek. Obitelj mu je redovito ila u crkvu na elu s njim; bio je oenjen i otac etvero djece. Poetkom 80-ih godina prolog stoljea, tijekom komunistikog jednoumlja, dok Boi i boini blagdani bijahu radni dani, odluio na Zvonko tog blagdana zatvoriti svoju brijanicu. Napisao na vratima velikim slovima: BOI - NE RADIM. Kako UDBA i OZNA sve dozna, njezinim dounicima ni to nije moglo promaknuti. Nakon kraeg vremena dobije brija Zvonko poziv da se javi na Prekrajni sud u Metkoviu zbog neovlatenog i protuzakonitog zatvaranja zanatske radnje u radne dane. Prema tadanjem Zakonu o prekrajima za prekritelja je bila predviena nemala kazna, to vie to je bila rije o Boiu. Pria se da mu je sudio i danas aktualni sudac za prekraje azo. Na glavnoj raspravi upita sudac okrivljenika: - Drue Zvonko, osjeate li se krivim za djelo koje vam se stavlja na teret? Zvonko odgovara: - Ne, nipoto, drue sudac. Ne osiam se krivim. Iman ustavno pravo na rad, ali, borami, isto tako i pravo na odmor. - Kako to da ste se odluili odmoriti ba taj dan? - nastavi sudac s dokaznim postupkom. Okrivljenik odgovori: - Drue sudac, nai su stari uvik govorili: tko radi taj i grii. Ali kako ja za Boi nisam radija, nisan moga niti pogriit. Znam da me kaznit morete, meutim tija bi se liberat novane kazne Iman puno dice, ena ne radi Sudac azo: - Drue Zvonko, ja radim po zakonu, a zakon kae - ako se djelo ne prizna - tolika kazna Na to Zvonko poskoi: - Neman ja ta priznat! ta u priznat? Vengo, vidin da je vrag odnija alu, pa bi ja neto predloija? Sudac: - to? Zvonko: - Da ja to nekako odradin! Sudac: - Kada? Zvonko: - to prija, evo, uskoro je Dan borca!
278

MOJ ZID
Stipan J. podnio, Opinskom sudu u Metkoviu, tubu za smetanje posjeda i naknadu tete protiv prvog susjeda Ante K., jer mu je poruio dio kamenog zida oko ovjeg tora u Vidu. Naime, Ante je htio ubiti zmiju otrovnicu, zvanu crnostrik, meutim u tomu nije uspio, jer se zmija uvukla u suhozid. Bojao se da e mu zmija ugristi ili neko njegovo dijete ili ovcu pa je odluio da je pronae i ubije. Ruio je kamenja zida dok je nije pronaao ispod nekog kamena i ubio. Doao je dan glavne rasprave. Sudac je dao rije strankama u postupku. Tuitelj: - Train da sud usvoji moju tubu i da mi tuenik plati tetu u iznosu od 5.000,00 kn i train zabranu ponovnog ruenja zida, jerbo je ovog prolia misto puno zmija. Tuenik: - Uinija san dobro djelo, a zmije nije zabranjeno ubijat. Tuitelj: - Moda si i uinija dobro djelo, ali ti niko ne daje za pravo da, injenjem dobrog djela, rui moj zid. Tuenik: - Pa ovie, cili zid ti ne vridi 5.000,00 kn. Tuitelj: - Moda!? Ali ne diraj ta je moje? Tuenik: - Ma ta tvoje? Tuitelj: - Moj zid, moj crnostrik!

NEPOTKUPLJIVI SUDAC
Parniili se oko mee Martin K. i Stipe M. iz Krvavca. Parnica trajala nekoliko godina pred Opinskim sudom u Metkoviu. Nekoliko dana prije odravanja jedne od glavnih rasprava, Martin telefonom nazove svog odvjetnika te ga upita: - Bi li bilo dobro da sucu uputim jednog malog gudina? Odvjetnik odgovori: - Ne! Poznajem suca, nije podmitljiv. to vie, mislin da bi nam u tom sluaju odbija tubeni zahtjev i presudija u Stipinu korist. Na sljedeoj glavnoj raspravi sudac je istu zakljuio te prihvatio Martinov tubeni zahtjev. Na sudskom hodniku odvjetnik kae Martinu: - Eto, vidite da sam bija u pravu. Sudac je prihvatija va tubeni zahtjev i bez onog vaeg gudina. Martin uzvrati: - Ma, u pravu i jeste i niste. Posla san ja sucu gudina, ali san potpisa Stipu.

279

SILOVANJE
Stipan M., iz Opuzena, bio je osumnjien da je poinio kazneno djelo silovanja. Kaznenu prijavu podnijela je Marija B., kojoj je inae umro suprug tjedan dana prije navodnoga silovanja. Na glavnoj raspravi pred upanijskim sudom u Dubrovniku okrivljenik se brani na slijedei nain: - Cijenjeni sude, ja oteenu poznajem dugi niz godina. Jedno vrime bili smo ak i strastveni ljubavnici. Nakon smrti njenog mua, uputija san joj suut puten SMS poruke. Nakon nekoliko dana, ona je mene zvala da doem u njen stan, govorei mi da joj je teko i da joj nedostaje mukarac, ka ta san ja. Shvatija san to ozbiljno. Sudac: - Okrivljeni, ta vaa pria nema nikakve sveze s inom silovanja. Vi sa sudom zbijate ale. Molim vas odgovorite kako je i zato do sile dolo? Okrivljeni: - Oprostite, gospodine sudac, vi mislite da ova moja pria nema sveze s optubom. Ja mislin da i te kako ima. Sudac: - Dobro, onda objasnite kako. Okrivljeni: - Kada san doa u stan oteene, ona me odma zagrlila i povela u spavau sobu. Sudac: - Dobro, i to je nakon toga bilo? Okrivljeni: - Eto, vi sada procinite je li to bija in silovanja. Nasmijala se, privukla sebi i rekla - Dragi, ja san svjea udovica - zato me ljubi njeno i tuno! Sudac: - I to je nakon toga bilo? Okrivljenik. - Pa bija je logian slijed. Sudac: - Kakav? Okrivljenik: - Oh, oh, molin te, tuno; - Oh, oh, molin te njeno; - Oh, oh, molin; - Oh, oh. OSIGURANJE MORTIS CAUSA Jure B. iz Metkovia uplatio ivotno osiguranje pa se tako osigurao i za sluaj smrti i posebno je odluio da pravo na naknadu u sluaju smrti imaju djeca, a suprugu je izostavio. Priaju neki da je pokuao izvriti suicid, drugi priaju da ga je ena upucala pa je zavrio u Opoj bolnici Dubrovnik. Lijeenje je trajalo nekoliko mjeseci. Jedva se izvukao. Kad je lijeenje zavrilo, dostavio je lijeniku dokumentaciju Croatia osiguranju radi isplate odtete. Croatia osiguranje odbila je Juri isplatiti tetu s obrazloenjem da je bolest posljedica pokuaja suicida te ga uputila, ako smatra da je njegovo pravo povrijeeno, da zatitu moe ostvariti pred sudom.
280

Jure je podnio tubu Opinskom sudu u Metkoviu traei u tubi da mu Sud dodjeli polovinu osigurane svote za sluaj smrti. Na glavnoj raspravi sutkinja upita tuitelja: - Podnijeli ste tubu, traei polovinu osigurane svote za sluaj smrti. Osim toga tuena navodi da je bolest posljedica vaeg pokuaja samoubojstva. Tuitelj odgovori: - Ka prvo, nisan diga ruku na se. To su izmiljotine dotura i neki iz dravnog odvjetnitva koji rade za interese tuene i zato su neki dobro plaeni. Sutkinja: - To su teke optube, ako imate bilo kakva saznanja duni ste izvijestiti nadlena dravna tijela, meutim tuena, u odgovoru na tubu, tvrdi da ste pokuali izvriti samoubojstvo pa u tom sluaju nemate pravo na nikakvu naknadu tete. Tuitelj: - Nisan se ja ima namiru ubit, u mene je iz parabole pucala moja ena. Sutkinja: - Zato? Tuitelj: - Zato to nju nisan imenova nositeljem prava na naknadu tete za sluaj svoje smrti, nego samo dicu. Sutkinja: - Zato ste je izostavili? Tuitelj: - elija san da stvarno bude tuna kad umren. Sutkinja: - Meutim, niste u tubi obrazloili zato traite polovicu osigurane svote za sluaj smrti, a jo ste ivi? Tuitelj: - Ovin san van dokaza da nisan u sebe puca, kako to tvrdi tuena, dokaza san da me ena tila ubit, a za sluaj moje smrti i tako ne bi dobila nikakvu naknadu tete, pa nije imala materijalni interes da me ubije. Sutkinja: - Dobro, u ovom sluaju imali bi pravo na naknadu tete za sve osigurane sluajeve, osim naknade tete za sluaj smrti. Tuitelj: - Train i tu naknadu. Sutkinja: - Zato? Tuitelj: - Prilikom potpisivanja ugovora o osiguranju, slubenik osiguravatelja me je uvjerava da u novce dobit i ako preivim smrtni sluaj. Sutkinja: - To ste vi oito krivo shvatili. Kako to mislite preivjeti smrtni sluaj? Tuitelj: - Ne, nisan krivo shvatija. Preivija san smrtni sluaj. Cinjeni sude, uzmite u obzir da san bija teko bolestan i da san dva puta zamalo umra, pa bi mi stoga Croatia osiguranje tribala isplatit barem pola osigurane svote za sluaj smrti.

MLADOST
Robert K. iz Ploa skrivio je prometnu nezgodu u kojoj je stradao pjeak. Kasnije se ustanovilo da je zapravo pjeak imao 3 promila alkohola u krvi i da je zapravo i poginuli bio sukrivac za tetni dogaaj.
281

Protiv Roberta Opinsko dravno odvjetnitvo pokrenulo je kazneni postupak zbog kaznenog djela izazivanja prometne nesree, a postupak se vodio pred Opinskim sudom u Ploama . Sudski vjetak prometne struke u svom vjetvu naveo je da je okrivljenik vozio 50 km vie od doputenog na dijelu ceste gdje se dogodila prometna nezgoda, ali je isto tako ostavio mogunost da je poginuli pjeak, s tolikom koliinom alkohola mogao podletjeti pod vozilo okrivljenika. Odvjetnik Luka M. tijekom cijelog kaznenog postupka pokuavao je krivnju prebaciti na pjeaka tvrdei da je poginuli iskljuivi krivac za tetni dogaaj. U zavrnoj rijei mladi i neiskusni odvjetnik pomalo se izgubio u svom izlaganju traei od suda da okrivljenika oslobodi krivnje. Predsjednik sudskog vijea na kraju se obrati okrivljeniku: - Vaa je rije zadnja. Prihvaate li obranu svog branitelja. Okrivljenik: - Pa prihvaan, samo... Predsjednik vijea: - Imate li to dodati? Okrivljenik: - Samo bi doda Predsjednik vijea: - Recite, to? Okrivljenik: - asni sude, molin vas da uzmete u obzir mladost mog branitelja.

DUGOGODINJA ROBIJA
Stanoviti Nenad . na upanijskom je sudu u Dubrovniku bio osuen na kaznu zatvora u trajanju od 35 godina zbog viestrukog ubojstva iz koristoljublja. Kako je okrivljenik cijelo vrijeme trajanja postupka bio u pritvoru, kae mu predsjednik sudskog vijea: - Vrijeme provedeno u pritvoru uraunava se u kaznu. Okrivljeni, je li vam jasna izreka presude? Okrivljeni: - Sve san razumija, ali ovo s uraunavanjem pritvora nije mi ba jasno. Sudac: - Pa kad se od 35 godina zatvora odbiju dvije godine i dva mjeseca provedena u pritvoru, to znai da biste vi, ukoliko izreena kazna po bilo kojoj osnovi ne bude smanjena, trebali izai iz zatvora 15. travnja 2040. godine. Okrivljeni: - U koliko uri?

NALIVPERO
Jerko K. radio je desetak godina kao lijenik u Zatvoru u Lepoglavi. U svom lijenikom stau imao je razliitih dogodovtina u kojima su ga zatvo282

renici poto-poto htjeli nadmudriti i dobiti bolovanje kako ne bi morali raditi u zatvorskoj tvornici namjetaja Lepa. Stanoviti Marko G. iz Komina, vrlo teko je podnosio zatvorske dane. Stalno je glumio bolesnika kako bi to vie bio u zatvorskoj ambulanti, a to manje u tvornici. Jednom prigodom Marko je drku aparata za brijanje doslovno progutao, tako da su ga, nakon to ju je dr. Jerko i napipao u elucu, morali kolima hitne pomoi, uz straarsku pratnju, odvesti u Opu bolnicu Varadin. Desetak dana nakon operacije, Marko je uspio pobjei iz bolnice. Krio se po Biokovu gotovo pola godine, sve dok ga policija nije uhvatila i pripratila u lepoglavski zatvor. Marko se jedno vrijeme primirio i pomirio s injenicom da svojih deset godina mora odguliti. Meutim, ne za dugo. Jedne noi doao je do straara, uzeo njegovo nalivpero i pred straarevim oima ga ugurao u grlo i progutao. Kada je straar to vidio, sav preplaen nazove dr. Jerka: - Halo, dobro jutro, jesam li dobio dr. Jerka, straar uljiek na telefonu. Dr. Jerko: - to se opet dogodilo? Straar: - Doktore, zatvorenik Marko G. pred mojim je oima progutao nalivpero. Moete li doi? Dr. Jerko: - Ne, ao mi je, ena mi je deurna u Ambulanti, ne mogu djecu ostaviti samu. Nita nije urno. Doi u za dva sata. Paninim glasom upita straar: - Ali, doktore, to da radimo do tada? Dr. Jerko malo zastane, kroz glavu mu prostruji prologodinja drka aparata za brijanje, koju je Marko progutao, pa ree: - Ako nemate drugo nalivpero, piite kemijskom olovkom.

POIVAJ U MIRU
Mate K. iz Ploa bio je dosta imuan i enio se tri puta. Djece je imao samo s prve dvije ene, dok s treom nije, ali mu je tree ena Mara u brak unijela svoja dva sina iz svog prethodnog braka. Bila je mlaa od njega 30 godina. S njom se i nije ba slagao. I danas stariji Ploani znaju o njemu rei: - Jadni Mate, napatio se u ivotu. Prevalio je preko sebe dva svjetska rata i tri ene. Kada se tee razbolio i prije nego to je trebao ii u bolnicu, sastavio je oporuku kod odvjetnika Boka . iz Ploa te o tome izvijestio svoju djecu i suprugu Maru. Nedugo nakon toga Mate umre u splitskoj bolnici. Pokopan je bio po mjesnim obiajima. Supruga Mara mu je nakon nekoliko dana naruila spomenik na kojem je dala da se upie sljedei tekst: Svom dragom suprugu Mati K., * 1895. + 1990., supruga Mara. Na kraju je jo bilo napisano: Poivaj u miru Bojem.
283

Ostavinska rasprava odrana je nakon nekoliko mjeseci pred Opinskim sudom u Ploama. Na veliko Marino iznenaenje Mate je oporukom svu svoju imovinu ostavio svojoj djeci iz prva dva braka, a njoj i njenoj djeci nije ostavio ba nita. im je dola kui, otila je kod istog onog kamenoklesara koji joj je radio spomenik te ga zamolila da odmah na spomenik, pokraj reenice: Poivaj u miru Bojem nadopie: dok ja ne doem.

TEKA PITANJA
Sve to dalje slijedi jesu sudaka ili javnobiljenika pitanja ili komentari te odgovori i komentari na ista iz razliitih sudskih postupaka. Daktilografi, odvjetnici, tuitelji i ostali u sudnici ili u javnobiljeniko uredu morali su esto puta ostati mirni dok su se pitanja postavljala i davali odgovori. SLUAJ DESETI: Sudac: - Kaete da ste nepismeni. Iz dokumentacije u sudskom predmetu razvidno je da ste ranije stavljali krii kao vlastoruni potpis, a u zadnjih godinu dana stavljate krui. Zbog ega je dolo do te promjene? Okrivljena: - Zbog toga jer sam se u meuvremenu udala. SLUAJ JEDANAESTI: Sudac: - Kaete da je, inae, velika razlika izmeu vas i vae ene prilikom meusobnih svaa. Kakva je to razlika? Okrivljeni: - Pa kao izmeu obine i automatske puke. SLUAJ ETRNAESTI: Sudac: - Okrivljeni, iz nalaza sudskog vjetaka proizlazi da vam na vozilu prilikom sudara nisu radila prednja svjetla, migavci, top svjetla, konice Pitam vas je li vam onda ita radilo? Okrivljeni: - Radio mi je stariji sin, kerka, ena i punica. SLUAJ DEVETNAESTI: Sudac: - Optunica vas tereti da ste svoju suprugu rukama jednostavno zadavili. to moete rei u svoju obranu? Okrivljeni: - Gospodine sudac, kunem se da svoju suprugu nisam udavio. Izdahnula je od uzbuenja, kad sam je njeno uhvatio za vrat.
284

SLUAJ DVADESETI: Sudac: - Privatni tuitelj vas tereti da ste mu ukrali zlatni sat. Je li to istina? Okrivljeni: - Prvo, sat nisam ukrao, a drugo sat nije bio zlatni. SLUAJ DVADESET PRVI Sudac: - Vi kao tuitelj, u svojoj tubi, navodite da vas vaa supruga stalno poniava, vrijea, omalovaava i da vas, ak i pred svjedocima, naziva pogrdnim imenima. Moete li nam rei u emu se to sastoji i kojim vas to pogrdnim imenima naziva. Okrivljeni: - Evo, na primjer; Neki dan joj kaem: - Zamisli, eno, ve pet dana leim u tali, kraj krave, ekajui da se otelii nita. Ona mi odvrati: - Pa idiote jedan, kada te krava vidi pokraj sebe, sigurno misli da se ve otelila. SLUAJ DVADESET SEDMI: Sudac: - Uhieni ste u pokuaju krae odjee. S vama je uhiena i vaa supruga. Je li i ona sudjelovala u krai? Okrivljeni: - Ne, ona je samo birala modele. SLUAJ TRIDESETI: Sudac: - Okrivljeni, od kada smo vi i ja na ti? Okrivljena: - Pa od onda kada smo zajedno spavali. Sudac: - Oprostite, gdje smo mi to spavali? Okrivljena: - Pa juer dok je sudski vjetak obrazlagao svoj vjetaki nalaz. SLUAJ TRIDESET DRUGI: Sudac: - Okrivljeni, kada ste ve bili pijani, zbog ega, na enino traenje, niste dopustili njoj da vozi? Okrivljeni: - Jesam pijan, ali nisam lud. SLUAJ TRIDESET PETI: Sudac: - Okrivljeni, kada ste se vi znali napiti, je li istina da su vaa supruga i punica vikali na vas, a da ste ih vi znali tui. Znade te li kakva kaznu moete dobiti? Okrivljeni: - Znam, ali niti jedna vaa kazna ne moe biti vea od kazne to ih tada vidim dvostruko.

285

SLUAJ TRIDESET DEVETI: Sudac: - Eto, prva no u pritvoru. Jeste li se naspavali? Okrivljeni: - Znadete, leaj i nije bio tako lo. Tijekom noi sam tek nekoliko puta ustajao da se odmorim. SLUAJ ETRDESET DRUGI: Sudac: - Koliko ste bili udaljeni od vrata? Okrivljeni: - 3 metra, 25 centimetara i 7 milimetara. Sudac: - Kako ste tako precizni? Okrivljeni: - Izmjerio sam juer jer sam pretpostavljao da e me to pitati neka budala. SLUAJ ETRDESET DEVETI: Sudac: - Uope mi nije jasno zbog ega se vi razvodite? Tuitelj: - Kako vam nije jasno? Sudac: - Ne, nije mi jasno. Tuitelj: - Onda vam, gospodine sudac, ne mogu drukije objasniti, nego da vam ustupim svoju suprugu na tjedan dana. SLUAJ PEDESET ETVRTI: Sudac: - Zato ste zapucali prema kolegi? Okrivljeni: - Zato to sam bio uvjeren da se radi o vepru. Sudac: - Kada ste primijetili zabunu? Okrivljeni: - Kada je vepar uzvratio paljbu. SLUAJ PEDESET DEVETI: Sudac: - Zato se razvodite? Tuitelj: - Jer mi je supruga rekla da sam idiot. Sudac: - To nije brakorazvodni razlog. Zato vas je tako nazvala? Tuitelj: - Zatekao sam je s ljubavnikom u krevetu, kada sam je upitao to taj tu radi, ona je drsko odgovorila; - Ima pravo pogaati tri puta, idiote! SLUAJ EZDESETI: Sudac: - Tuitelj u tubi tvrdi da vam je pozajmio 10.000 eura. Je li to tono? Tueni: - Kada? Tuitelj: - Prije est mjeseci kada si bio potpuno pijan. Tueni: - Pa ja sam taj zajam vratio. Tuitelj: - Kada? Tueni: - Prije 30 dana kada si ti bio potpuno pijan!
286

SLUAJ EZDESET PRVI: Sudac: - Imate li razloga da kasnite na raspravu 15 minuta. Okrivljeni: - Oprostite, gospodine sudac, nemam razloga. Spreman sam 15 minuta due odleati u zatvoru. SLUAJ EZDESET PETI: Sudac: - Optueni ste da ste prodavali eliksir za vjenu mladost. Jeste li prethodno bili kanjavani za isto djelo? Okrivljeni: - Jesam. Prvi put 1789., drugi put 1855. i trei put 1915. SLUAJ EZDESET DEVETI: Sudac: - Zato ste se odluili razvesti nakon 30 dana braka Tuiteljica: - Obeavao mi je brda i doline. Sudac: - Je li ispunio ita od obeanja? Tuiteljica: - Pa jest, kupio mi je atlas. SLUAJ SEDAMDESET TREI: Sudac: - Gospoo, oprava vam je poprilino kratka. Zar ne moete pristojnije sjediti? Okrivljena: - Ne, jer mi je moj odvjetnik rekao da je to sastavni dio nae obrane. SLUAJ OSAMDESET DRUGI: Sudac: - Po vama pjeak nema nikada prednost na pjeakom prijelazu. Okrivljeni: - Ima, kada se vozi u kolima hitne pomoi. SLUAJ DEVEDESET TREI: Sudac: - Koliko ste nedostataka uoili na svom novom stanu? Tuitelj: - Za sada samo jednu. Sudac: - Zato za sada? Tuitelj: - Ne mogu otkljuati ulazna vrata. SLUAJ DEVEDESET ESTI: Sudac: - Vi ste, kao policajac, vrili oevid. Okrivljenom niste nudili alkotest. Po emu ste zakljuili da je alkoholiziran? Svjedok: - Bio je na sredini ceste? Sudac: - Pa to ne upuuje da je bio pijan. Svjedok: - Da ali je okrivljeni htio vie puta podii bijelu crtu.
287

SLUAJ DEVEDESET DEVETI: Sudac: - Kako vas je okrivljeni, u kupeu vlaka, mogao stojeki silovati, kada on ima 1,60 a vi 1,80 m. Oteena: - A tko je u bilo kojem trenutku tvrdio da ja ne mogu malo unuti. SLUAJ STOTINU JEDANAESTI: Sudac: - Kaete da ste tih 200 metara proli za sat vremena. Kaete da ste bili pijani i da niste niti jedanput pali na cestu i da ste normalno hodali. Kako vam je trebalo toliko vremena? Okrivljeni: - Gospoo sudac, morali biste uzeti u obzir irinu ceste. SLUAJ STOTINU TRINAESTI: Sudac: - S kime eli ivjeti? Maloljetnik: - S mamom. Sudac: - Zato? Maloljetnik: - Pa tata mi je rekao da se vie nee eniti pa ne bih imao novu mamu, a novog tatu sam ve vidio. SLUAJ STOTINU ETRNAESTI: Sudac: - Sami priznajete da ste puno puta do sada bili prekrajno kanjavani. Jeste li skupili ita negativnih bodova? Okrivljeni: - Da! Toliko da mogu igrati u ligi prvaka. SLUAJ STOTINU OSAMNAESTI: Okrivljeni: - Postoji li mogunost nagodbe u prekrajnom postupku? Sudac: - Ne, ali me zanima vaa ponuda. Okrivljeni: - Pa da umjesto kazne, stotinu puta napiem; - prolazi se samo kroz zeleno svjetlo. SLUAJ STOTINU DVADESET PRVI: Sudac: - Optueni ste kao voa grupe koja je svakog mjeseca udvostruila broj ukradenih vozila. Prvi mjesec 25, drugi 50, trei 100, etvrti mjesec 200 to imate rei u svoju obranu? Okrivljeni: - Da ste nas pustili jo nekoliko mjeseci, rijeili bismo mi problem prometa u ovom gradu.

288

SLUAJ STOTINU DVADESET DRUGI: Sudac: - Kaete da vas je okrivljeni silovao na plai. to vam je bilo najtee? Oteena: - Pa najtee mi je bilo kada mi je okrivljeni podigao noge u zrak pa mi je pijesak iz sandala pao u oi. SLUAJ STOTINU DVADESET ESTI: Sudac: - Zbog ega se elite razvesti? Tuiteljica: - Pa mu me prevario. Zatekla sam ga kako u zagrljaju dri ljubavnicu i s njom se valja na pjeanoj plai. Sudac: - Tueni, je li to tono? Tueni: - to moja ena oekuje u mojim godinama? Ne u valjda u rukama drati kanticu i lopaticu za pijesak. SLUAJ STOTINU DVADESET SEDMI: Sudac: - Zbog krivolova ste kanjeni zatvorskom kaznom u trajanju od 6 mjeseci. Presuda je postala pravomona i morate ii na izdravanje kazne zatvora. Osuenik: - Mogu li, gospodine sue, to odguliti kada bude lovostaj? SLUAJ STOTINU TRIDESET TREI: Javni biljenik: - Meni je sud dodijelio da vodim ovaj ostavinski postupak. Recite mogu li vam postaviti iskreno jedno pitanje prije nego to proglasim oporuku vaeg pokojnog supruga? Nasljednica: - Moete. Javni biljenik: - Biste li se htjeli udati za mene? SLUAJ STOTINU ETRDESETI: Sudac: - Gospoo, imate li dokaz da vas je suprug prevario na slubenom putu? Okrivljena: - Istina, ja mu svijeu nisam drala, ali imam ensku intuiciju. A i znam da su, na slubenom putu, svojim enama vjerni samo astronauti. SLUAJ STOTINU ETRDESET TREI: Sudac: - Okrivljeni, to ste po zanimanju? Okrivljeni: - Pomoni bagerist.
289

Sudac: - to je to? Okrivljeni: -to bager ne izvadi, ja izbacim lopatom. SLUAJ STOTINU ETRDESET ETVRTI: Sudac: - Zbog ega gospoo ustrajete da se brak razvede? Tuiteljica: - Zato to me suprug omalovaava i poniava. Sudac: - Moete li navesti neki primjer? Tuiteljica: - Neki dan se gledam, jadna, u ogledalo i od muke komentiram kako sam se ove zime jako ugojila. Sva sam bila jadna i utuena. Suze su mi krenule. Moj suprug me pone tjeiti, govorei da je to normalno i da to dolazi s godinama. Kae on meni u jednom trenutku: - Hoe li bar jedan kompliment od mene. Ja mu kaem: - Moe, a on mi kae: - Ima izotren vid.

Sreko Ili, Zagreb

290

U SRCU TE NOSIM
Neretvanska valo, Dome od Rvata, Rajska si nan Otvorila vrata Eden vrta ti si, ud pitomu ima, Znana i fureta Svakog rado prima. U tebi san roen, Ostavit te neu, tujen te ka Gospu, Sveticu najveu. Zaviaju mili, Jubavi najvea, Ka ditetu ti si I mater i aa. Ti si uvik sa mlon, U srcu te nosin; Di san, da san, Na te ponosan san. U tebi mi lipo, Lipoton se diin, I tilo i duu Puntualno liin. Di god da san bija, Doma je najboje. Nema meni do Doline moje.
291

DALMATINSKA UZGOR STOJI

S Rujnice se bura javja, Ladnin glason Neretvu pozdravja. Na ognjitu smrika gori, Prutin se dime vonji. Dalmatinska pisma grmi, Klapa piva, ga se trni; Neretvanski kraj, zemajski je raj. Neretvanska dolina Rajska je milina. Fini guti delicije, Ide, pije, piva smije, Dalmatinska uzgor stoji, Lipo li je, judi moji! Neretvanski kraj zemajski je raj. Uja, sira i maslina, Kruva sa komina; Brujet, prut okus ima Neretvanskog menija; Ko ga ne bi ija? Bukara se eta lipa vina, Pismu piva vesela druina. Neretvanski kraj zemajski je raj. Neretvanski krajobrazi, Tica, liska u rajskoj oazi. Trupa, laa delton plovi, Vrva, mria ribu lovi. Neretvanski kraj zemajski je raj. ije, ete, strio, tuen i brikula, A zog broji punte buadura. Tu se pije, tu se piva Sve do zore lipa pisma Neretvansko-dalmatinska. Neretvanski kraj zemajski je raj. Klemo Marevi, Krvavac
292

VAE OI, GOSPOO

Pjesme i pripovijetke
S francuskog jezika preveo dr. Luko Paljetak, knjievnik, redoviti lan Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti.

PREDGOVOR
Jedan prodava usisivaa za prainu iao je od kue do kue da bi prodao svoju robu. Pokucao je na vrata kod obitelji Morgan. Vrata je otvorila jedna mlada djevojka Oaran, zaboravio je na svoj usisiva i rekao: S takvim oima gospoice, trebali ste biti filmska glumica. Je li taj ovjek bio pjesnik ili prorok? Jeli prodao svoj usisiva tog jutra? Pria o tome ne govori Kako bilo da bilo, francuskoj kinematografiji poklonio je jednu novu zvijezdu i riznicu svijeta obogatio naljepim oima u Francuskoj. Oi koje su prolile mnogo crnila, zbog kojih se sanjalo, plakalo, smijalo. Te oi koje mnogo govore, te legendarne oi, oi Michle MORGAN. Sve se moe kamuflirati, maskirati. Moe se praviti lifting. Ali oi? Oi sputenog pogleda, drske oi, laljive oi, laskave oi, duboki pogled, veseli pogled, baciti pogled, otar pogled, pogledaj me pravo u oi. Oi ne lau, izbjegava pogled, ak ga i ne gleda, u etiri oka. Kad sam bila mala sve sam promatrala i bila sam radoznala. ula sam kada je jednog dana moj otac rekao majci: Zbog tih oiju sam te oenio. Moj otac nije uo za Michle Morgan, jer u mom selu u to doba nije bilo kina. Svaki put kada ujem da netko kae: Ne inim ja to za lijepe oi, odmah pomislim da sam zbog lijepih oiju moje majke dola na svijet. esto sam promatrala sliku moje majke. Uporedila sam njene oi s mojim i traila slinost. Postoji svakako zajednika obiteljska crta. Ali, oi su jedinstvene. U nekim zemljama ene su pokrivene, mogu im se vidjeti samo oi. Jer za tu gospodu oi slue samo za gledanje. Pitam se takoer kako je moj otac mogao vidjeti oi moje majke, jer u ono doba mlade su djevojke obarale pogled. Pogledati jednog mukarca bilo je grijeh. Pogled je sputen a suknje duge. Moj otac je uvijek vidio ono bitno. Uspjeti u braku znailo je sudjelovati u stvaranju svijeta, u povijesti. Nije bilo razvoda.
293

Trebalo je gledati pravo u oi. Zar se ne kae da su oi prozori due? Zar se biseri ne trae na dnu oceana? to se mene tie, oboavala sam oi Marlona BRANDA i Alaina DELONA. to se tie obinih smrtnika, kad naiem na oaravajue oi bjeim od njih jer ne elim izgubiti svoju duu. I jednoga dana, jednom nespretnjakoviu izletjela je fraza: Vae oi, Gospoo!

VRIJEME UINE
Tog dana pola sam u kupovinu u jedan veliki trgovaki centar. Bilo je to vrijeme Boinih blagdana. Bilo je puno ljudi na ulicama. Izlozi su bili ukraeni. Na trgovima je vladala predblagdanska ivost. Na trnici je bila upriliena velianstvena priredba. Kao u western-filmovima, jedan vlak, gotovo u prirodnoj veliini, prolazio je kroz tunel nekog brda, a vojnici u blizini spremali su se napasti ga. Pola sam prema svojim kolima gurajui puna kolica. Odjednom pribliio mi se jedan desetogodinji djeak. Traio mi je koji novi pruivi mi neki papir na kojemu je pisalo da je on siroe koje mora prositi. Odbila sam mu dati novaca. Bio je ustrajan. to je on vie nastojao, ja sam ga to odlunije odbijala. Kada sam stigla do svojih kola otvorila sam prtljanik i poela slagati kupljenu robu. Kada sam podigla glavu pogled mi je naglo zastao. Djeak je bio preda mnom. Kao nekim udom preobrazio se. To vie nije bio prosjak koji prua ruku. Anneosko lice oslobodilo se svoga prijanjega izgleda. To vie nije bio prosjak koji je do maloprije pokazivao svoj papiri. Dijete je trailo svoju uobiajenu popodnevnu uinu. Prirodnom kretnjom, bez ikakva osjeanja saaljenja, suuti ili samilosti, otvorila sam jedan zamotak. Izvadila sam dvije banane i stavila mu ih u pruenu ruku. Zahvalnim pogledom djeak ih je poeo vrlo paljivo guliti. Zacijelo nije nita rekao, ali ini mi se da sam u sebi ula kako je izgovorio uobiajenu frazu: Hvala, mama. Nastavila sam slagati svoje stvari. Djeak je otiao. Malo kasnije ula sam jedan gromki glas. Neki ovjek je vikao: Gubi se lopove, banane, vidi ti, ukrao si ih, je li? Potrala sam prema tom ovjeku. Gospodine, djeak ih nije ukrao. Ja sam mu dala te banane. Ah, rekao je ovjek. Zatien, djeak je iskoristio tu situaciju da pojede komadie koji su mu ostali na dlanu. Zatim je otiao i nastavio prosjaiti od kola do kola. Na lice mu se ponovo vratila ona stara maska. Vie se nije obazirao na uvrede koje su padale jedna za drugom i na koje je bio navikao. to se mene tie u sebi sam ponijela taj udesni trenutak sree i zadovoljstva. Na jednom parkiralitu u jednom trenutku susreli su se jedno dijete i jedna majka. Bilo je to vrijeme popodnevne uine.
294

KARAVANA KOJA PROLAZI

U ast izbjeglicama koji su iz Bosne, za vrijeme srpske agresije bjeali prema Jadranu. Karavana prolazi i ne zaustavlja se. Nitko ne zna kamo ide. Nitko ne mae! Iza njih kue u plamenu, Ispred njih srueni mostovi. Karavana prolazi tiho Prema nepoznatom cilju. Sutra je na nas red! Otii ili umrijeti! Ne! ekati avione, Te proklete ptice, Koje bjesne na nebu moje Domovine. Moje unitene Domovine. Stoljetna kultura! Gradovi i sela rtvovani. Veza izmeu Zapada i Istoka, Izmeu kria i polumjeseca. Moja oaloena Domovina! Karavana prolazi i nestaje u zalasku sunca. Ni osveta ni pobjeda. Polako naprijed! Karavana nijemo prolazi bez cilja i nade. Mi svjedoci povijesti, razmislimo! Bacimo pogled na karavanu koja nijemo prolazi Gubei se u zalasku sunca.
Versailles, 24. travnja 1994.

295

TVOM BUENJU
Kad si se probudila Nakon svog tisuugodinjeg sna Ti si nas ujedinila Ti uspavana ljepotice! U jedan glas pjevali smo svi: Mali i veliki, Bogati i prosjaci, Slavni i nepismeni, Vjerni i nezahvalni. Taj dan svi smo bili tu! Lijepa Naa Domovino, uvijek smo te tako zvali. Pod ruku sa svojim otmjenim kavalirom, Koji te je doveo pred oltar povijesti, Prihvatili smo te ljepu nego prije. Pozdravljamo mladu Republiku i njenog Predsjednika. Trebali su ti dokazi ljubavi. Kada si se vratila dobila si ih od svakoga od nas. Tvoje keri i sinovi molili su te da ponovno se rodi I da nikada vie ne budu siroad. Hrvat ima svoju zemlju, Priznat je i ponosan, Bilo na svom tlu ili drugdje. Plavo more i otoci neprestano blistaju u njegovim oima. On e slobodno pjevati: Lijepa Naa Domovino.
Versailles, 15. sijenja 1992.

296

BILJEKA O AUTORICI
Roena u Hrvatskoj u Kominu 1939. Ivanka Paul zavrila je Filozofski fakultet na Sveuilitu u Sarajevu, gdje je diplomirala i dobila zvanje profesora francuskog jezika i francuske kulture. ivi u Francuskoj od 1965. Godine 1975. zavrila je studij prava na Parikom Sveuilitu Sorbonnei. Godine 1992. osnovala je drutvo za kulturnu razmjenu Francuske i Hrvatske (YDEAL). Od 1995. do 1998. bila je glavna i odgovorna urednica akademskog lista Journal des crivains du 7me Arrondissement de Paris (Dnevnik knjievnika 7. Parikog okruga). U okviru spomenutog drutva, organizirala je okrugle stolove, prireivala pjesnike veeri. Napisala je brojne lanke, reportae i prireivala radio emisije za Hrvatsku. lan je drutva Francuskih pjesnika, udruge Cercle des Arts i Drutva za zatitu francuskog jezika. Odlikovana je pozlaenom medaljom za zasluge: Mrite du Dvouement Franais. Primila je odlije Hrvatskoga Pletera koje joj je dodijelio predsjednik dr. Franjo Tuman za promicanje i irenje hrvatske kulture u Francuskoj. Dobila je srebrnu medalju Francuskog akademskog drutva umjetnosti i znanosti (Arts Sciences et Lettres). Zbirka Vae oi, Gospoo njen je prvenac. U njoj je objavila pjesme koje je itala na brojnim meunarodnim Festivalima. Publiku je osvojila svjeinom i alegorinim humorom svojih pjesama. Za ovu zbirku dobila je drugu znaajnu nagradu, plaketu Viktor Hugo, na dvanaestom meunarodnom festivalu poezije i umjetnosti u gradu SeyneSur- Mer na Azurnoj obali u Francuskoj. Prestina Meunarodna Akademija Lutecija dodijelila je Ivanki Paul, 30. oujka 2008. bronanu medalju s pohvalom, za njeno djelovanje u svijetu kulture i literature u Francuskoj.

Ivanka Paul, Versailles

297

DI MI JE TRUPA
aba krekee, a rika tee, klapa se kupa, al di mi je trupa? Ko je odriija, neka je vraa, kako u doma, ubie me aa. Drutvo veselo sa mula skae i svi se smiju, a meni se plae. Svugdi je train - iza botura a ve je kasno, jedna je ura. Vien i pritin, ni vesla mi nema, Ajme meni, ta mi se sprema? E da mi je na, molija san Boga, I sada dren, kad se sitin toga. A moje srie kad san je naa, Izmolija san sedan Oenaa. Unda san od srie u riku skoija I ciloj klapi robu smoija.

Toni Jerkovi, uenik O "Kula Norinska"

298

NERETVA, BIOKOVO, PLOE

NERETVA
Neretvanska zemljo daleka daleka a bliska kao grdelin skriven u srcu od draa i vriska sva si do groa zrela a krv divlja vrela ipkova soka usne su ti krinje i oi vinje od istoka tvoja je put nedozrele mahovine mlade breskve puna njedra kose su tvoje ostavljena eno kronje mandarina panjaci vjetra vanculet neba vutan smria i od pramalia ti si ivlja a prkosna ko zaljubljena ena sva pitoma i sva divlja

299

BIOKOVO
Imade li negdje vrh ova planina i zelen i stjenovit i sijed vodi put tek huk ujem negdje pada lavina s planinske kose ko bijela prhut a moj zelen put ve polako je strm i svi prei moji njime su ve proli u daljini vidim jo po koji zelen grm i viem- planino zna li to to gore imade neki mudrac bar dal odgovore znat e taj siromah krhk a jeka mi odgovara vrh vrh vrh da! eka te gore mudrac star al nemoj da ti trnci prou srhom sam e biti sam s bijelim vrhom

300

MOJ GRAD MOJE PLOE

Teke teke teke su mi noas Ploe vrsto kao djeca snivaju i padaju na me drvenim kapcima tek ponegdje iz tame neko svjetlo mirne i tako sam i ja kao dijete penjo ploe vrapcima savjesti mirne snene kue gledam mrke pute besana je tmina gluha uvijek budna kao ljudska zloa a ovjek samo sniva sniva sniva i ne sluti da nad svakom mrvom kruha stoji neka ploa i ja kao vrabac svoj kruh pod njom zobljem a kad na zapetu granu stanem sklopit e se moja ploa nekim grobljem gle nebo ve otvara svoje kure i ulicu bude vrapci poredani u vrsti icom ko to violinu bude prsti skakuui iznad struna nad mojim se kruhom bude Ploe i nada mnom ko nad pticom vazda gladna kljuna Hrvoje Barbir, Ploe
301

KLEK I NEUM, ZLATNE MREE

NERETVA
Jedrim posred milja obale me slijede Do jasnoe stijenja do znaenja rijei U bistrice modre zaplele se zvijezde Od naglosti pjesmo gle voda me lijei Rijeke to izvire iz kristala neba Pa bezimen stiem na davnome valu Plovim rijeko plovim sad mi mira treba I domite smjerno na samotnom alu Propjevala slova u smaragdu krvi Po ednome tijeku gonetam ti ime U meandru pjeva nevjerica zri Dok smjera u zaum i sunane rime Kad prebrodim rijeku bit u nalik ptici Udvojenim glasom dok se svemir njie Brojit u prhke kaplje u nesanici I lukove male od srebrne kie Bit u nedosluh Neretva od iskona Dragost to bljeti u alobnoj pjeni Bit u uh slavuj jezik to ti laska Ja sam voda iva ti huji u meni Na kraj prie stigoh obale me slijede Do jasnoe lune do znaenja rijei U dubine modre zaplele se zvijezde Od naglosti ove gle more me lijei

302

JESI KLIK RADOSTI, NEUENSE, ORES

Zazrcaljen danak miljem pjeva krili Leprave javke, snovit zlaen ir Medne lazne lipe predu blaen mir I osoljen smorac na zapuhe piri Tilia cordata et helichrysi flos Ogrljen lipanj dao se u pir Pjevuckanje strasno zvonak prati svir Zagovorom trpkim trne trh i tlost Jesi klik radosti, Neuense, ores Tiha luka sree, ozarje dobrote Rijei su blagodar te tiliae flores Orjee se misli prepune ljepote Nujna cvjetna duo, terra croatica Zarnuta u ljubav krijesi draga slika

SALVIA OFFICINALIS
Salvia, alfija, svibnja cvatnog res Ozarjem miloduh produhovi ime Sve je kril zrcalan, folium et flores Sja pogled dragou i miriu rime Udivna duo, ljekovito bilje Nije li pjesma darje tihe sree Rosi san i java medno izobilje Struci su kadulje zaplamsale svijee Nisi tek biljka; tvoja ruka pie Ve opoj milja uglazbljen u spomen Bilina i krjepkost, nomen est omen Nisi tek blago, od blaga si vie Slovom e ljepote, Dioskurides Vezu arke rijece snovit iran vez
303

SRPANJ CVIE CMILJEM

U danita cvjetna zaran rosit mar Bokor udivljenja, snohvatice ile Lipanj lasno lazi, srpanj nam se smije Sjeanjima nujnim zrcali se al utnja se nadaje kad se prozbor rodi Dogodi se previd prije prvih rijei Srpanj cvie cmiljem, ljepotom nas lijei Treba korak smjeran ljubav da se zgodi Na zreniku milja ocvjetao mak Zasjenkom modrine pri pogled blag Krhka smo bia, susret upit krije Sred bjeline due iskri sree trag Srpanj nas grli, ljeto nam se smije U cmilju i kovilju sr ljubavi pije

KLEK I NEUM, ZLATNE MREE

More moje, sinje more I neumski modri ali Sniju dragost, ljubav zore Strune due cviu vali Trilje i brancini Kita rumarina Pjesmu dragu prati Tiha mandolina Klek i Neum, zlatne mree Ljubav to me s tobom vee Ticaj su zemaljskog raja Mog hrvatskog zaviaja Biserna si koljka Oseka i plima
304

Baina ljepote I srebrna rima ar ljubavi grli rijei Glasom neba zvona zvone More ape, more lijei More nae, sinje more Biserna si koljka Kupa rujna vina Lindo i kalete Bokor pijevnih rima

Pero Pavlovi, Neum

305

IVO KNEZOVI SCENOGRAF

Roen 1971. godine u Imotskome. Odrastao u Metkoviu. Diplomirao na Zagrebakom arhitektonskom fakultetu. Radovi na dramskim predstavama ukljuuju: Krlea U Agoniji (HNK Mostar), Smoje Roko i Cicibela, Tomi Nita nas ne smije iznenaditi (SK Kerempuh, Zagreb), Horvath Don Juan se vraa iz rata (HNK Varadin), Drrenmatt Posjet stare dame, Eshil Orestija (Dubrovake ljetne igre), Moliere Don Juan, Shakespeare Oluja (Nagrada Rudolf Bunk), Bojev Pukovnik ptica, ehov Ujak Vanja (HNK Split), Kuan aruga (ZGK Komedija, Zagreb), pii Jug 2, Feydeau Gospodin Lovac, Thomas Osam ena, Sajko Narana u oblacima (HNK Osijek), Marquez Pukovniku nema tko pisati, Stopard Rosencrantz i Guidenstern su mrtvi (Splitsko ljeto), Presnyakov Terorizam (SLG Celje), Lorca Krvava svadba (SNG Maribor), ovagovi Ptiice, Matei Sinovi umiru prvi, ehov Ivanov, Bulgakov Majstor i Margarita, La Bute Bash, McPherson Brana (DK Gavella, Zagreb), Euripid Elektra (TN Luxemburg), Matei ena bez tijela (KULT Varadin), Paravidino Mrtva priroda u jarku (TS Trieste), Lorca Dom Bernarde Albe, ONeil Elektri pristaje crnina (HNK Zagreb), Strindberg Gospoica Julija (PG Kranj), Krlea Leda (SNG Nova Gorica). Radovi na glazbenim i Opernim predstavama ukljuuju: Stravinsky Pria o vojniku (Samoborska glazbena jesen), ipu Mlada ena (Zagrebaki bienalle), Puccini Madam Butterfly, Verdi Traviata, Bersa Oganj (Nagrada hrvatskog glumita, Nagrada Ljubo Babi), Ravel Djete i arolije, Mascagni Cavalleria rusticana, Leoncavallo Pagliacci, Bizet Carmen (HNK Zagreb), Offenbach Lijepa Helena (nominacija za nagradu hrvatskog glumita) (HNK Osijek), Honegger Ivana Orleanska na lomai (KD Vatroslava Lisinskog, Zagreb), Puccini Tosca, Verdi Luisa Miller (nominacija za Nagradu hrvatskog glumita), ajkovski Evgenij Onjegin (HNK Split), Bellini Norma, Verdi Don Carlos (Splitsko ljeto), Verdi Bal pod maskama (National Opera Sofia), Strauss imi (GK Komedija, Zagreb). Radovi na musicalima ukljuuju: Masterhoff Cabaret (SK Kerempuh, Zagreb), Webber Jesus Christ Superstar, Ebb Fosse Kander Chicago, Mcnally
306

Yazbek Skidajte se do kraja, John Rice Aida (GK Komedija, Zagreb), Ebb Fosse Kander Chicago (Theatre of Musical Comedy St. Petersburg). Radovi na televiziji ukljuuju: Pola ure kulture, U vrti u vrti, Trenutak spoznaje, Nedjeljom u 2, Forum. lan Udruenja arhitekata Hrvatske, ULUPUH-a i Udruenja slobodnih umjetnika Hrvatske.

307

Ivo Knezovi, Zagreb

308

PRVA IZ KOMINA
RARA I SIN NIKO U naen malon mistu ivi brico Stipan Oruli Rara, poznat u cilon kraju jer zna popravit judima ruke, noge i sl. Rara ima sina Niku koji je malo ivji i malo poganiji nego druga dica, a i Rara je u svoje vrime bija vraiji na razne naine (e, znan ja na ta vi mislite, pa neka je). Svaki dan je dundo Rara dobiva pritube na Niku: te Niko napravija ovo, te razbija ono. Rara govori: Nemoj, sine Niko, ali ne pomae, pa je bilo i kaiu na kojemu je Rara otrija britve posla. Inae su oni prije ivili na dnu Komina, u kui na Trbonjia jarugi s kojon se ide u Desne. Jednu veer ie Rara doma kad opet neko tui Niku da je neto krivo napravija. Rara vie ne moe trpit i popizdija ovik. Kada je doa doma, Niku koji je unda ima 10 ili 12 godina lipo je za kaznu zaveza za noge i obisija o gredu u konobi: glava doli, noge gori. Oni veeraju, tiina je, svi mue. Niko visi o gredi, Rara ide, ali i ua (oslukuje) kako je Niki. Odjednom iz konobe vie Niki: aa, aa! Skoi se uplaen Rara, doe do Nike, kad e njemu Niko:
AKO, AJDE ME MALO GINGAJ.

309

DRUGA IZ KOMINA
VEA, AORIST I PLUSKVAMPERFEKT
Kod mula u Kominu u centru mista ivi moj susjed Veseljko Vlahovi zvani VEA. On inae radi u Ploi (hrvatski se kae Ploa, a talijanizirano Ploe). Prije je Vea radija na odravanju svjetionika, a jedno vrime je i navigava. Uvik je on uz svoj posa popravja judima pente, pumpe, agrije i sl. Inae je Vea uvik spreman za alu, a za makare je glavni za pravit krnjevala. Doe jednom tako njemu sa penton Juria (nije mu to pravo ime) da je hitno popravi. Metne Vea pentu na drveni nosa, skine kapu od tomosice, povue par puta, ali motor ne pali. Onako ozbiljan kae on Jurii: - Nije dobro, moj Juria! - Ma kako nije, pa juer je radila? Opet e Vea njemu: - Zna da ja dugo popravjan pente, ali vaki kvar nisan dugo vidija. Prvo, otia joj je AORIST, a i PLUSKVAMPERFEKT jon nije za dugo. Juria niti zna kakvi su to dilovi od motora niti zna to ponovo izgovorit jer on zna samo za sviicu, pa na nagovor Vee ode kupit kod Bure, prodavaa u zadrunoj trgovini, te dilove. - Dobri dan Bura, reka mi je Vea da mi je otia neki A, AO, ARISTO... Ma evo zapisa mi je na kartu! A kako Bura ve zna da Vea aje ovaku muteriju i ve zna o emu je ri, odvrati: - E, moj Juria, nema ni AORISTA ni PLUSKVAMPERFEKTA, nego odi ti u Metkovi po te dilove u onu trgovinu priko mosta. Zna di je to? - Znan. I ode on.

Luka Vlahovi, Zagreb

310

EELJEVA POEZIJA NIKNULA SAMA IZ SEBE

(Izgovoreno 16. listopada 2007. na tribini Drutva hrvatskih knjievnika u Zagrebu) Kolegice i kolege, dragi prijatelji, gospoe i gospodo, moram se najprije ispriati, jer sam u jednom vremenskom tjesnacu, morat u odmah nakon ovoga otii, jer imam jednu nezaobilaznu obvezu. Doao sam prvo zato da odrim rije koju sam dao kolegi eelju jo onda kad nisam znao za ovu obvezu, a drugo doao sam zato da potvrdim svoje uvjerenje kako imamo pred sobom jednu doista izvanserijsku knjigu pjesama, jednu Zbirku poezije koja je to sama po sebi, koja je to ne zato to je autor htio da ona to bude pa ju je svjesno gradio, nego je ona to sama po sebi. To je poezija koja potvruje ono prastaro uvjerenje da je pjesnitvo, da je poezija, imaginativno nadvladavanje, nadilaenje, prevladavanje stvarnosti. I doista ona to jest ako je doista poezija. Leopardi je ini mi se jedanput negdje bio rekao, to e Joja vjerojatno znati, da je poezija najvii oblik ljudskoga govora. A Herde je ini mi se otiao jo dalje, pa je rekao svojedobno, da je poezija materinski jezik ljudskoga roda. I doista u moru pjesama, stihova, zbirki koje se godina tiskaju, pa i kod nas, u moru poezije koja to vie ili manje jest, ovo je zbirka jedna od onih rijetkih koje ne treba detektirati svim onim
311

sredstvima kojima se slui knjievna znanost, jer je to poezija, kaem opet, sama po sebi. Ona se kao poezija stvorila i rodila, i nju kao poeziju doivljava svaki itatelj s imalo poetskoga senzibiliteta. eelj je pjesnik koji je, moram to priznati, u ovoj zbirci, ini mi se, i samoga sebe nadiao. To je zbirka pjesama u kojoj je sve ono to bi trebalo tumaiti i objanjavati i pronalaziti, izreeno na jedan spontan, na jedan sugestivni, ivi autentini i neponovljiv nain. Nema u ovoj zbirci niega to bi trebalo objanjavati, emu bi trebalo traiti znaenje. Na Mihali je jedanput rekao - najopasnije je kad poezija pone neto znaiti. eeljeva poezija znai samu sebe. eeljeva poezija je izraz pjesnikova svijeta, ali izraz koji nije traen, izraz koji nije nametnut, izraz koji nije slijeen od bilo kojega uzora, izraz koji je doista niknuo sam iz sebe. Svi imate u toj poeziji, to se moe, recimo opisivati, imate slutnju zaviaja, imate mediteran, imate domoljubnu komponentu, njegova Hrvatska zapravo postaje mit, to je jedna mitska zemlja sa svim onim ljepotama, sa svim onim zanosima koje mitovi u sebi nose, njegova je poezija isto tako nala put do itatelja time to je na neki nain izrazila jedan osebujni pjesniki svijet, i to je taj pjesniki svijet doista autentian. eelj ne govori izmiljene stvari, on ne govori naruene stvari, i njegovo domoljublje nije narueno, to se osjea, njegov je jezik, ukratko - njegov jezik. Bez obzira na to to su to rijei koje svi mi esto puta upotrebljavamo u svakodnevnom ivotu, ali to je njegov jezik, on ga je na ovaj nain u ovoj knjizi osvojio. I sve ono to bi se moglo rei da je ope kad se prevede na neku razinu razumijevanja i tumaenja, sve je to zapravo u ovoj poeziji, svedeno na jednu razinu osobnosti i neponovljivosti. Ja bih osim pjesama koje smo upravo uli, mogao navoditi jo cijeli niz drugih naslova, mogao bih rei da je cijela zbirka toliko uravnoteena i toliko cjelovita, da je teko iz nje napraviti izbor. Bilo koju pjesmu ako proitate, bilo koju pjesmu ako pokuate usporeivati sa drugom, doi ete do zakljuka da niti jednoj ne ete moi dati neku odluujuu prednost. Doista, mene je ova zbirka, moram iskreno rei, oduevila. itao sam je u nekoliko navrata, otkako sam je dobio prije dva-tri dana, proitao sam je, ali doista s onoliko ushita s koliko mislim da je i treba itati. Da izdvojim neke pjesme, da kaem neto o njima, zbog ovoga to sam rekao jednostavno ne mogu. Preporuujem tu knjigu, tu zbirku poezije, tu jedinstvenu zbirku poezije, svakome tko poeziju voli i tko poeziju doivljava kao poeziju.

akademik, Dubravko Jeli, Zagreb

312