You are on page 1of 100

Biblioteka

SVJEDOANSTVA

GOJKO VUKEVI

Urednik SLOBODAN KALEZI

Recenzenti prof. dr RELJA NOVAKOVI

O PORIJEKLU ILIRA II

Lektor RADOSAV MILI, prof.

Za izdavaa NOVAK VUKEVI

Izdava KULTURNO PROSVJETNA ZAJEDNICA PODGORICA

PODGORICA, 1999.

O II

PREDGOVOR
Sve prolazi samo su seobe trajne M.Crnjanski

U knjizi "O porijeklu Ilira" koja je uglavnom tretirala doseljavanje kavkaskih plemena na prostor Zapadnog Balkana, ukazano je i na tragove iranskih (arijskih) plemena na prostoru dananje Crne Gore(l). U vezi sa time postavljena je hipoteza da se radi o medskim (midanskim) plemenima, te da je i ime ilirskog plemena Ardijeji u stvari lo grki izgovor za Arije, grupu iranskih plemena, kako su Iranci zvali sami sebe(2), a od Herodota (VII, 62), znamo da su se Medi nekada zvali Arije. Ovom knjigom nastavljamo njihovo istraivanje primjenjujui istu multidisciplinarnu i komparativnu metodu. Zbog nedovoljne arheoloke istraenosti Crne Gore, a najveim dijelom se radi o njenom prostoru, takav pristup je jedino i mogu. Uoavajui neke tragove Arija (iranskog naroda Meda), oko brda Busovnika, nedaleko od Podgorice, ti tragovi e nas odvesti do jugozapadnog Sibira. Tako e naa istraivanja u stvari biti putovanje kroz prostor i vrijeme od Busovnika do gornjeg toka rijeke Oba. Zato ova knjiga moe da nosi i naziv "Od Busovnika do Sibira". Ovim se radom nastavlja preispitivanje postojeih teorija o etnogenezi Ilira i njihove praistorije. No, autor je svjestan da teorija koju nudi ima jo nedostataka kao svaka inicijalna teorija, ali, ako nita drugo, nada se da e pokre-

O II

nuti reagovanja i kritike primjedbe, to e biti u svakom sluaju korisno za preispitivanje vaee teorije koja je zapala u "or-sokak". Svrha istraivanja prolosti ne bi smjela da bude zadovoljenje intelektualne radoznalosti, ve da bolje razumijemo sadanjost. A pristup istraivanjima mora biti bez predrasuda, ako hoemo da od toga imamo koristi, nato nas upuuje jo i "otac istorije" Herodot. Razvoj savremene nauke ukazuje na mogunost primjene novih metoda istraivanja. Dostignua savremene genetike, otkrie "pretampavanja" DNK u hromozomima, ukazuje na trajnu bioloku determinantnost ovjekovog bia kao i ljudskih grupa i na mogunost njihovog prepoznavanja kroz duge vremenske distance, to se jo dovoljno ne koristi. Zamisao autora je da pokua da rekonstruie (etnokulturne) grupe koje su ivjele na prostoru Crne Gore u raznim fazama praistorije. Pri tome autor se ne zanosi milju da da zakljune istine o nekoj fazi praistorije "Ilira" nego da otvori proces istraivanja. Stavljanjem "Ilira" pod znacima navoda ima smisao da su Iliri i Ilirik, za autora vie geografski i dravni pojam nego etniki. Stari svijet nije potpuno iezao. Ostali su tragovi i to svuda, ali ih treba otkriti, pod zemljom u neotkrivenim nekropolama i neotkopanim tumovima, nad zemljom u toponimima, oronimima i hidronimima. Zatim, u duhovnom ivotu recentnog stanovnitva, njegovim metodama i predanjima, njegovoj onomastici pa i u njegovom genetskom materijalu naslijeenom od paleostanovnika dotinog prostora. Vjetina je sada nai odgovarajue kompleksne metode koje bi nam pomogle da izvrimo retrospekciju na dotinom terenu, i doemo do valjanih informacija. Ovo nije jednostavan zadatak jer je sadanja nauka isparcelisana pa je sve to teko objediniti, a mora se, jer u stvari postoji samo jedna nauka.

Kasno pokuavamo da doemo do istorije svoga prostora. Zbog toga i ne poznajemo dovoljno sebe. Treba razlikovati istoriju tla od istorije nacije ili naroda. Svrha predistorijske nauke je produiti granicu predpismene istorije. Politizacija istorije je pseudo-nauka, kojoj je ilirologija u nekim sluajevima bila podvrgnuta. Razmiljajui o metodolokom postupku na ovom radu, priklonili smo se, u poetku sa optim pristupom sa zahvatom perspektive, zatim detaljizacijom konkretnih pitanja. Uspjeh ovog dokazivanja zavisie od loginog i hronolokog povezivanja arheolokih, lingvistikih, antropolokih i dr. podataka. Zadatak je utoliko tei i sloeniji to se nema uzora, jer koliko nam je poznato ovim pristupom do sada nije niko pokuavao da se sa informacijama odreenog prostora, arheoloki dovoljno neistraenog, ide u duboku praistoriju. Ne radi se o nekom enciklopedizmu praznom i sterilnom, ve o nedjeljivoj povezanosti svih komponenti istorije jednog tla. Danas se bez takvih pristupa ne moe nita temeljito objasniti, jer je redukcionizam arheologije sam po sebi sterilan ali i nezaobilazan u multidisciplinarnoj metodi. Posebno mi je zadovoljstvo i obaveza da zahvalim mnogim ljudima koji su mi bili od pomoi tokom rada na ovoj knjizi. Njihov spisak je pogolem, ali da pomenem bar neke od njih: R.M.Munajeva, direktora Arheolokog instituta RAN u Moskvi, arheologe, E.E.Kuzminu, N.J.Merperta i N.L.elnovu, kao i lingviste, B.ekularca i V.Abajeva, V.H.Tmenova, B.V. Tehova, A.Z.Aptekareva. Posebnu zahvalnost dugujem recenzentima, prof. dr Relji Novakoviu. U prvoj knjizi "O porijeklu Ilira" (1992), predvidjeli smo mogunost ignorisanja naeg rada od oficijelne nauke. Sa ovom knjigom se potvruju hipoteze iz prve knjige i nastavlja se njihovim proirenjem na indoiranski etniki supstrat ime se pojavljuje na vidiku jedno novo sagledavanje

O II

Ilira koje se vie ne moe ignorisati, a ako se to pokua, to e biti kontraproduktivno za razvoj irilologije koja i tako zaostaje. Mnoga nejasna pitanja iz irologije, kao to su, etniko porijeklo, antropoloki tipovi, jezik (jezici), kultovi, hronologija dolaska plemena i si. mnogo e se uspjenije reavati, sa teorijom koju predlaemo (u to smo sigurni), nego do sada. Zato ova knjiga, da budemo neskromni, ini preokret u nauci o Ilirima.

I. UVOD
Ja vjerujem u intuiciju i imaginaciju. Imaginacija je vanija od znanja, jer je znanje ogranieno, imaginacija obuhvata sve na svijetu, stimulie procese i javlja se izvorom njegove evolucije. Strogo govorei imaginacija je realni faktor u naunom istraivanju. (A Ajmtajn)

Istraivanja praistorije se moraju zasnivati na nekim dokazima, u prvom redu informacijama iz oblasti materijalne kulture. Ukoliko su te informacije oskudne, kao to je u naem sluaju, mora se orijentisati na one iz oblasti duhovne kulture. Loginim sreivanjem korelacija tih informacija dolazimo do novih saznanja, koja uz pomo imaginacije postaju informacija, to bi se matematiki izrazilo sa formulom: Z=f (Inf, Img); gdje su: Z=znanje, f=funkcija, Inf=informacija Img=imaginacija. Imaginacija je sposobnost povezivanja i predvianja meuzavisnosti poznatih i nepoznatih faktora, dok je fanta-

zija neto drugo i ne treba je brkati sa imaginacijom. Fantaziji treba staviti uzdu. Pored arheolokih, znaajna su i lingvistika istraivanja na odreenom geografsko - istorijskom prostoru, jer su toponimi, hidronimi i onomastika polazna osnova za naunu rekonstrukciju i spoznaju najdublje prolosti. Prostor koji odabiramo za istraivanje nije sluajan, on je namjerno odabran jer ga najbolje poznajemo, jer je zaviaj autorovih predaka. Radi se o brdu Busovniku i njegovoj najuoj okolini. To bi bila inicijalna istraivanja te ukoliko ona daju pozitivne rezultate prelo bi se na prostor Crne Gore i ire oko nje, to bi po naem miljenju bilo mjerodavno za zakljuivanja koja bi se odnosila i za vea prostranstva zapadnog Balkana gdje su se sve prostirala ilirska plemena iz istorijskog perioda. Na oko 12 km, zapadno od Podgorice, iznad sela Bera uzdie se brdo Busovnik. Njegov se najvei vrh zove Varin vrh sa 624 mnm. Brdo ima jo nekoliko manjih vrhova koji imaju neobina imena kao, Kecan, Pjeivac, Mali Bovan, Veliki Bovan, Releki vrh, Gargoman i Kuk. I toponimi iz okoline Busovnika imaju preteno neslovenska imena, kao: Beri, Krusi, Buronji, Steci, Farmaci, Kornet, Parci, Milati, Makonje, Komani, edezi, Baloi, afa i si. Na Busovniku imaju i dvije vode. To su tipine vode iz krenjakih formacija. Jedna se zove Releza, a druga Buster. Sa sjeverne strane Busovnika, iznad sela Krusa, postoji jedan nii tumul, kojega mjetani zovu Gomilica. I u selu Draevini postoji vie tumula, koje stanovnici zovu "gomile". Brdo Busovnik ima dominantan poloaj na ovim prostorima i sa njegovog Varinog vrha se prua izvanredan pogled na Zetsko-bjelopavliku ravnicu. Sam vrh ini jedna zaravan ne vea od jednog ara. Na toj zaravni erozija je izbacila na povrinu krupne gromade koji zajedno sa rijetkim drveem stvaraju jedan sugestivni ambijent koji je bio pogodan za odbrambene ili kultne aktivnosti. Vrh je sa za-

pada i jugozapada nepristupaan a sa sjevero-istoka ga je titio odbrambeni zid, suvomeda, od kamena manjih dimenzija. Zid je na itavom dijelu razruen i iroko razbacano kamenje kao da ga je ljudska ruka rasturila. Temelji zida nijesu vidljivi jer su pokriveni humusom. Nema tragova kiklopskog zida. Na najistaknutijem dijelu u jednom prirodnom rascjepu stijene ugraeno je naknadnom intervencijom dodatno proirenje, ime je napravljen recipijent eliptinog oblika (1,5x0,8 m) sa kanalom za odvod. Ovaj recipijent je vjerovatno sluio kao rtvenik, odnosno za prihvatanje krvi rtvovanih ivotinja i libaciju. Na ovo poslednje upuuje kazivanje mjetana da se tu nalazilo fragmenata od keramike i stakla, do kojih naalost nijesmo mogli doi. Sa istone strane zaravni usjeene su u ivoj stijeni, u duini od 2,5 m tri stepenika. U poetku smo pretpostavljali da se radi o stepenitu huritskog kulta kao na Medunu, meutim, kasnije smo shvatili, zbog visine stepenika od 50-60 cm da se radi o klupi tj. sjeditima koja su mogla imati ritualnu namjenu. SI L rtvenik na Verinom vrhu Na ovakvo rezonovanje upuuje to to su sjedita okrenuta prema istoku, izlasku sunca, to je u staroiranskom kultu Mitra - Varuna moglo imati obredni karakter. Sa tih sjedita, kao sa prestola, reci su doekivali izlazak Sunca kao raanje boga Mitre. Fragmenti stakla i keramike upuuju na pomisao da su to bile posude za prinoenje some na libaciju ili upotrebu u ritualu Mitrino - Varuninog kulta. Sa

10

11

O II

sjeverne strane na 4-5 metara ispod samog vrha nalazi se jedna jama, duboka oko 15 m. Taj je objekat mogao sluiti kao mjesto kontakta htonskih i astralnih boanstava. Stie se utisak da je Varin vrh imao sve uslove da zadovolji zahtjeve praistorijskih kultova, u ovom sluaju kosmikog kulta Arija, Mitra - Varuna. Na ovo upuuje i to to su Iranci (Arije) svoja svetilita postavljali na vrhovima brda. No sve e se ovo razjasniti kada se izvre arheoloka istraivanja i doe do materijalnih dokaza kojima e se izvriti provjera i datiranje ovih hipoteza. Po kazivanju mjetana, do nedavno je bilo u tradiciji odravanje narodnih sabora sredinom avgusta (na dan Preobraenja), na vodi Releza, od Varina vrha udaljenoj oko 450 m. Na taj dan seljaci su iznosili groe i druge plodove, to podsjea na obred rtvovanja. Na povratku su svraali i na Varin vrh. Svaka oblast u vioj ili manjoj mjeri uva u svojim toponimima, hirdonimima ili onomastici tragoSI. 2. Kamati tron im Verinom \niui ve praistorijskih etnija, koji nam mogu posluiti za njihovu identifikaciju. Oronimi - Busovnik, ovaj oronim je sainjen iz dva dijela, iz osnovice "bus", "o" je veza i slovenskog sufiksa "nik". Po ovom^ sistemu u Crnoj Gori ima imena vie planina: Maganik, tirovnik, Veenik, Lebrnik itd. Osnova "bus" po

Skoku bi mogla da bude "trave koja formira busenje". Busovnik je kamenito brdo, preteno pod umom, pa ova logika ne moe da opstane. Vie indicija govori u prilog toga da je "bus" vezano za neki ctnomim ili moda da dolazi od imena medskog plemena Busi ili Buzi. Ovakvoj hipotezi ide u prilog to - da je na tom prostoru zabiljeeno predanje da su tu nekad ivjeli "Kara Buci". Ovo je u skladu sa ufflavem (SiA, 1923, 59) koji pominje "Buccseos" ili "Buze e zeze", (na albanskom Crnousti). Ova je imena naao u skadarskom katastru iz 1416. godine. ufflav misli da "buze dolazi od alb. "buze", to znai usna. Kod Erdeljanovia imamo "uari na Sjenicama... porijeklom su iz Draevine" (1). Draevina je selo ispod Busovnika. A "ua" u lokalnom govoru znai njuka, pa se to pribliava ufflavevom tumaenju. Ivan Boi (2) pominje u okolini Skadra u XV vijeku selo "Busiareni", to daje drugu konotaciju ovom proirenom plemenu. Ovo bi se moglo protumaiti kao "Busi Arije" ili "plemeniti Busi". I jedno drugo medsko pleme ima ime formirano na slian nain. Ime plemena Arizanti sastavljeno je od "Ari", "Arije" imena kojima su Iranci zvali sebe i "zanti", "zan", to znai pleme, bratstvo, pa Arizanti znai "Pleme Arijaca". "Arija" na sanskritu znai plemeniti. U crnogorskom predanju iz XV v. se pominje ime, kao to smo rekli "Kara Buci". Za ovo "Kara" se misli da je tursko "crno", no od kuda u Ljeanskoj Nahiji tursko ime u XV v. za domae pleme ili bratstvo. Stvar se reava ako poemo od toga da "kara" na st. iranskom znai narod, vojska, pa bismo imali alternativu "Narod Busi", to se slae sa Boievim Busiareni. Prema tome Busovnik jre mogao dobiti ime po plemenu medskih Busa, koji su se po svemu sudei prostirali na prostoru dananje Podgorice i Skadra, pa je Busovnik znailo "brdo Busa". Moda ovo ne bi bio usamljeni sluaj da oronimi u Crnoj Gori dobiju ime po medskom plemenu. I Maganik bi

12

13

O II

mogao dobiti ime po medskom plemenu Magu prije nego po latinskom "magnus" (veliki) ili Budo kod Nikia, po medskom pl. Budi. - Oblik imena Varin vrh ukazuje da je "Vara" linost, a ne stvar. U takvom se obliku javljaju jo dva toponima u Crnoj Gori. Varina pe kod Danilovgrada (Vinii) i Svete Varine iz turskog fermana pri razgranienju mletake Boke i sultanove drave iz 1543 g. (italijanski prevod). Prema tome Vara moe da doe od Varuna, arijevskog boanstva koje se spominje u Rigvedama. Varuna je bog u iranskoj teogoniji koji ide uporcdo sa Mitrom i najznaajniji je posle Mitre. Njegova se mo protee nad svim biima, zatitnik je reda i poretka u svijetu, bdije nad moralnim zakonima. U Rigvedama, boanskim himnama Arijevaca (VII, 88,1,7), pjeva se Varuni: "...Kome treba napraviti ovdje dostojnu rtvu, Prinosei hiljadu darova i monoga bika, Da bi on nama pruio pomo dobijenu iz naruja Aditi". Ili onaj stih iz koga se vidi mo i zajedno nastupanje Mitra i Varna (Rg. V.V,69,1,2): "Tri svijetla svijeta, o Varuna, i tri neba. Tri vazduna prostranstva, o Mitra, Vi dvoje pridravate... Stoje odvojeno tri sjajna bika Oploditelji tri svijeta". Najstariji oblik indo-iranskog jezika zabiljeen je u Rg-vedama, koje su sakralni bramanski tekst. To je jezik "sanskrita". No, ne moe se iskljuiti ni druga mogunost, da Vara dolazi od st. iranskog "vara" to znai grad, tvrava. Po tumaenju M.Elijade (3), u Avesti imamo da je "vara" kod Iranaca dvorana bez sunca i mjeseca, gdje se uvaju

zameci svih ivih bia, kao u Nojevom kovegu kod Akadaca u epu o Gilgameu. I ovakvo objanjenje za ime "Vara" nije neinteresantno, jer ve smo rekli tamo na Varinom vrhu postoji jama koja odgovara takvoj funkciji. Avesta je bila biblija mazdizma, skup religioznih tekstova, iz raznih epoha, koje se najee pripisuju Zoroastru (Zaratuti). Mazdizam je u stvari reforma religije Arija, koja se dogodila u VI v. st. e. - Kecan, ime ovog vrha na albanskom, upravo na toskijskom dijalektu, znai jare. - Pljeivac, vjerovatno od staroslovenskog "ples" to znai os, go (talijanski - calvites). Upravo taj vrh i jeste go pa mu to ime odgovara. - Lokaliteti Veliki i Mali Bovan na Busovniku, Bovan kod Danilovgrada, Boan (Buan) kod avnika, svi su oni vjerovatno istog porijekla. Malo je vjerovatno da ovo ime doe od lat. bos, bovis (govedo, vo). Neprihvatljivo je miljenje obajia da Boan proistie od "balvan" (idol). Kod M.Peikana (4), imamo da "bolovan" na rumunskom znai kamen ili stijena, pa je, obzirom da ovi lokaliteti i predstavljaju stijenu, kamen, ovakva hipoteza prihvatljiva. Ovo potvruje i Buan u Pivi ije je alternativno ime gredina. Toponimi Otkrivanje jezikog porijekla toponima iz okoline Busovnika moe da nam pomogne kod utvrivanja etnikog porijekla stanovnitva koje je tu ivjelo u praistorijsko doba. No, tekoa je u tome to nastanak svih toponima nije hronoloki sinhron. - Beri, najvjerovatnije od "ber", to na albanskom znai brav, ovca. Na ibero-kavkaskom "njer" znai ovan, iz ega proizilazi da je ovo ime vezano za drugi ilirski sloj, za doseljavanje kavkaskih plemena. Za ovo "ber" moda treba vezati i ime rimske stanice Berzumno, Birziminio, Burzu-

14

15

O II

mon iz Poj'tingerovc table. Kada se za jedan toponim ili bilo koji jeziki izraz utvrdi da pripada albanskom jeziku, time nije sve rijeeno jer je albanski relativno nov jezik. Po poznatom francuskom lingvisti Martineu (5), svega 15-20% albanskog pripada starobalkanskoj osnovi a ostalo su tuice. Pri tome jo u nauci nije jasno kojoj jezikoj grupi pripada ta starobalkanska osnova. Ne smije se odbaciti mogunost da Beri doe od Iberi, antikog naroda Kavkaza. Mnogi narodi, familije, gradovi imaju imena koja sadre gruzinski korijen "ber", kao Berivili, Bcrija, Beraja i si. - Buronji, teko je dati odgovor o etimologiji ovog toponima. Moda je neto u vezi sa "buri", to na alb. znai ovjek. Sa osnovom "bur" imamo u susjednom selu prezime Bur-zani, u Zagarau Bur-(ii), a u Komanima lino ime Buronja iz prolog vijeka (6). Ako poemo od iranskih jezika "bur" je na osetinskom "ut" pa bi taj toponim bio Buron to znai "uti". Budui da se ne moemo ograditi od ugrofinskog jezika, na kom "burgonya" znai glavica najvjerovatnije da je to i osnova ovog toponima. U sjevernom Kazahstanu postoji selo Burino, a na st. pcrsijskom gora (brdo), se kae "burz". - Steci, na alb. drijelo - Cafa, na alb. sedlo, prevoj - Farmaci, obino se misli da je to romanizam, meutim, prije bi to mogao biti toponim na osnovu iranskog imena Farmak (slavni). Mitridatov sin se zvao Farmak i jedan grad na Crnom moru se zvao Farmakei. - Parci, na latinskom se pie Parti, a to bi moglo biti poznati iranski narod Parti, preci dananjih Kurda. - Kornet, moe biti romanizam od lat. "Cornet" (rog) ili "cornus" (drijen). U istom selu se nalazi brdo Borac to na ibero-kavkaskom znai "brdo", pa nije iskljueno da je Kornet latinski prevod Borca.

- Komani, etnomim stanovnika sa sjevernih padina Busovnika gdje su nekada ivjela starinaka brastva Malonii, Puhai, Radei, Bikovi i Joguti, iju je etimologiju teko dokazati. Ova su bratstva nestala ili se iselila pod pritiskom doseljenika. U Komanima postoji brdo Kom pa se misli da su po njemu dobili ime (7). Komani postoje i u sjevernoj Albaniji na r. Drimu pa se ta etimologija dovodi u pitanje. A "komani kulturu" ne trba dovoditi u vezu sa tim imenom. "Kom" na oset. znai urvina, klisura. Na junom Uralu se javlja ugrofinski narod Komi, no takvu hipotezu teko je predloiti bez valjanih antropolokih i jezikih argumenata. to se tie bratstva Bikova, iz Komana, samo da se da do znanja da se u Avesti pominje "rod Bikova". "I mi prinosimo rtvu vodama dalekog mora, I daleko poznatoj r. Vanuhi (r. Ural). I rodu Bikova sazdanom od Mazde" (Avesta, Titr jata, 2 cit. po Markvartu, 1938). Po iranskoj mitologiji Bikovi su ivjeli izmeu dvije svete rijeke. Za r. Vanuhi misli se da se radi o r. Uralu. I planina Ural je bila sveta planina Arija. Oni su je zvali Ripa. Ovo je ustanovljeno i u st. iranskoj i ugarskoj tradiciji. Predstava o svetoj gori postoji i u Indiji (Meru). Onomastika Vjerovatno da najzanimljivije mogunosti za istraivanje pruaju prezimena iz blizine Busovnika - Burzan i Borozan. Pristup njihovom izuavanju moe biti dvojak, antropoloki i lingvistiko-istorijski, da se doe do porijekla prezimena. Zbog sloenosti antropolokog (etnikog), pristupa, jer je distribucija gena veoma kompleksna i za nae uslove neuhvatljiva, mi se priklanjamo kulturolokoj (lingvistikoj) analizi prezimena. Burzan, i Borozon sastavljena su iz dva

16

O II

dijela, "bur" odnosno "bor" i "zan". Ve smo rekli da ovo prvo na albanskom znai ovjek, no oset. "ut", a na st. persijskom "gora", "brdo". Drugi dio "zan", "zantu" prema ruskom nauniku LM. akonovu (8), znai na st. iranskom pleme, rod. Navedena prezimena ne mogu biti nikakva sluajnost ve relikt indoiranskog jezika odnosno tragovi arhaine onomastike. Drugo je pitanje da li su se ona (prezimena) lokalnog znaaja, izolovano upala na taj prostor ili su rezultat jedne ire indo-iranske migracije. Puno istorijskih linosti iz istorije iranskih naroda javlja se sa prezimenom koje zavrava sa "zan", kao napr.: - Atrobazan, Darijev sin od Kirove erke Atose (Herodot, VII,2); - "Sagde (iranski narod) je vodio: Artijev sin Azan", (Herodot, VII,66); - Atrobazan, vladar Antropatene iz III v. st. e. (9); - "Ario Barzan, Medjanin po rodu", (Tacit, Anales, I v.); - Mitrobazan iz Partije, kod Plutarha (Likul, XXV); - Barzani, savremeni voda Kurda, potomaka antikih Parta. Uvid u onomastiku stanovnitva iz okoline Busovnika s kraja srednjeg vijeka iz turskih "deftera" godine 1497 i 1570. (Selami Pulahu), zapaa se puna slovenizacija, ali tu i tamo se pojavljuje po neko neslovensko ili nehriansko ime, a koja su najvjerovatnije veza sa starobalkanskom prolou. Takva se imena javljaju ak i u prolom vijeku, da navedemo neka od njih: - Pureda, nastalo od "pur" na sanskritu grad i "reda", "raa", to znai kralj (komandant) iz Rigveda. Pa bi to ime u prevodu znailo "kralj grada", "komandant grada". No "puru" na sanskritu znai "veliki", pa taj izraz znai veliki kralj. - Ozro, Ozrehna, od staroiranskog Hozroj. - ikan (ukan), od "Deie can" to na staroiranskom znai "boji pas", alegorija na vuka.
18

- Manda, od Mandana, ime iranskog porijekla, Kirova majka (Herodot, 1,91). - Krak, nadimak oko Busovnika (moda je nekad bilo ime), po akademiku Abajevu na osetinskom znai "jaki", "silni". - Kero, nadimak oko Busovnika, po akademiku Abajevu znai "mravi", na osetinskom. - Taro, nadimak oko Busovnika, na indoiranskom znai "bistri", "pametni". - Murgeza, "mur+geza", na ugrofmskom "geza" znai "pobjednik". - Pero, moe takode biti ime ugrofinskog porijekla, od "piro", crveni, rii. Ova imena ukazuju na davne kontakte Indoiranaca i Ugrofinaca iz vremena bronze na prostoru Zauralja (jugozapadni Sibir), gdje je izmeu dvije etnike grupe dolo do razmjene kultura i genetskog materijala. Ova je simbioza arheoloki i lingvistiki savreno dokazana od ruskih naunika (E.E.Kuzmine 1994, J.L.lenove 1984, T.V.Gamkrelidze i Ivanove 1984. i V.Abaeva). U okolini Busovnika u predanjima se pominje stari narod Vaei, to mnogo podsjea na sarmatsko pleme Juei na uu Dona u prvom vijeku nove ere (M.J.Rostovcev 1993., str. 92.) U arealu Busovnika srijee se i prezime Mugo(a), ija se etimologija moe protumaiti na sljedei nain: osnova "mug" je eponin medskog plemena Mugi ili Magi, a sufiks "os" je ugarskog porijekla i primjenjuje se kada se od imenice pravi opisan pridjev. Iz ovoga se moe izvui logian zakljuak da su Mugi (Magi), due boravili zajedno sa ugarskim plemenima juno od Urala gdje je do danas ostao njihov trag u imenu pokraine Mugodari, ro vjerovatno doe od Mugo-Ari. Moe se rei da je naa teza dokazana na jednom uskom prostoru oko brda Busovnika. Sada treba proiriti
19

O II

prostor istraivanja na itavo podruje Crne Gore i ire, da bi se utvrdilo koliki je areal zahvatila migracija Indoiranaca. Poto smo prihvatili metod vraanja u prolost, prvo emo prouiti paleoonomastiku srednjeg i starog vijeka. Gornji nam primjeri takoe ukazuju na pravac istraivanja. /. Primjedbe
M.Raovi, Pleme Kuci, Bgd. 1963, 44; I.Boi, Nemirno Primorje u XV v.Bgd. 1979. g.; M.Elijade, Istorija verovanja i religijskih ideja, 1991,1, 281; M.Peikan, Zetsko-raka imena na poetku turskog doba, Bgd. 1984,32; 5. A.Martine, Indoevropski jezik i Indoevropljani, N-S. 1986, st. 90; 6. M.Pejovi, Pleme Komani, Cet. 1976.; 7. Isto. 8.1.M.akonov, Istorija Miana, Mos. 1956, str. 147; 9.1.A.Guseinov, Istorija Azerbejdana, Baku, 1958, str. 58; 1. 2. 3. 4.

II. ANALIZA PALEO-ANTROPONIMIJE IZ CRNE GORE

Zbog nedostatka arheolokih informacija nama se lingvistika nametnula kao glavna komponenta multidisciplinarnog pristupa. Metodom komparacije i rekonstrukcije, onomastike, toponima i hirdonima izmeu tretiranog ilirskog prostora dananje Crne Gore i prostora na kome su sve bitisali Indoarija od Prikavkaskih stepa do gornjeg porjeja rijeke Oba u Sibiru, treba da utvrdimo stepen lingvistike uzajamnosti kao dokaz o prisustvu Indoarija. Postojanje mone vedske duhovne kulture podrazumijeva i tradiciju u davanju imena, koju su indoarijska plemena, ako su dola na zapadni Balkan morala donijeti sa sobom. Od tih imena tokom dugog bitisanja i mijeanja sa drugim etnikim grupama na ovim prostorima veina je izgubljena, ali je jedan manji broj ipak morao preivjeti, sa manjim ili veim deformacijama i ostati do naih dana. Ako otkrijemo dovoljan broj tih imena to bi bila najbolja potvrda nae hipoteze, jer se sa jezikom dokazuje etniko porijeklo. Sa istraivanjima smo poeli na uem prostoru oko brda Busovnika, da bismo postavili hipotezu, a sada emo
21

20

O II

ih prenijeti na prostor Crne Gore sa okolinom. Poeemo sa obrnutim redosljedom od sadanjosti u duboku prolost. J. Blia prolost Kao prvo emo istai ona imena koja se i danas koriste u Crnoj Gori a potiu iz Rigveda, to znai da su indoiranskog porijekla: Dara, Jaka, Rada, Rako, Mitar (Mirta), Peruta, Maruta. - Arije, ime je vrlo staro, indoiranskog porijekla, znai "plemeniti", javlja se u Vasojeviima u prolom vijeku, a kod Skita u Pricrnomorju(l). - Suro, (kod Alb. Suroj), ime koje se javlja u Vasojeviima u prolom vijeku. Suri na iranskom znai sunce, a sin je Aditi (velika majka)(2). - Boreta, prezime u Patroviima, zatim u Njeguima, Drobnjaku, Rovcima, Morai, (urev, Dcfteri iz 1477 g., 1984, 71). Borete su u indoiranskoj socijalnoj strukturi sloj stoara, obana (A.H,Bjazirov, 1994, 123). - Karadi, vjerovatno od toponima Karadia u Vasojeviima (Veovi R., Pleme Vasojevii, 1935) postoji i reica Karadia, prema tome to prezime nije moglo postati od turske osnove "kara" to znai "crno", ve vjerovatno od iranske rijei "karad" to znai "narod", "vojska". U poznatom osetinskom epu o Nartima javlja se junak epa Karadau. 2. Srednji vijek Iz oskudnih dokumenata srednjeg vijeka sa naeg prostora istraivaemo ona imena koja pripadaju starobaIkanskom sloju. Znai, ne dolaze u obzir imena slovenskog ili "kalendarskog" porijekla. Kod Popa Dukljanina (Mijukovi), se ponavlja nekoliko imena sline konstrukcije, sa zavretkom na "nek". Na pr. Saganek, Domanek i Piinek. Na iranskom se koza
22

kae "saga" pa bi Saganek moglo biti ime iranskog porijekla a znailo bi neto kao "Kozar". Kod Domaneka, osnova "doma" moe da proizilazi od lat. "domus" kua, dom, od sanskrita "doma", od avest. "domana" slov. "dom", gr. "domos", iz ega se vidi da je osnova "dom" indoevropska pa je ime Domanek najblie sanskritskoj osnovi "doma", to znai indoiranskom porijeklu. Mazarek vjerovatno dolazi od st. iranskog "maze" to znai veliki. I ostala imena sline forme mogu biti iranskog porijekla, kao na pr. Sirak sin Dragihne je ustvari ctnonim sarmatskog plemena Siraka. Kod istog Popa Dukljanina srijeu se imena kao: Leget, Derija, Koopar, koja pripadaju treem ilirskom sloju tj. kavkaskim doseljenicima. Leget dolazi od iberokavkaskog "leg", "lek" to znai ovjek, junak. Derija ima kolhidski sufiks za prezimena "ija", karakteristian za zapadni Kaavkaz. Koopar je sloen od "koo" na ibro-kavkaskom ovjek i "par" (prvi). Iz prednjeg se moe izvui zakljuak da su starobaIkanci (ostaci Ilira) bili aktivno ukljueni u drutveni ivot drave Voisavljcvia, da su se u srednjem vijeku jo razlikovali iranski i kavkaski slojevi budui da su nastavljali svoju duhovnu kulturu i tree da su se njihova prezimena razlikovala od dananjih prezimena Albanaca. Sljedea mogunost na izuavanju paleo-onomastike bilo bi korienje turskih Deftera iz 1521, 1523. i 1525. godine, koje je objavio Branislav urdev(l), a komentarisao Mitar Peikan(2). Imena sa osnovom "med" u navedenim spisima pojavljuju se 16 puta, i to u obliku: Medo, Medko, Medojica, Medoa (ena), Medulin, Medkac, Medu i Medi, a u okolini Skadra Medo i Medun. U Baru se u srednjem vijeku javlja prezime Medini (ufflav, SiA, 1925. g. 103). Pretpostavlja se da ova imena nemaju za osnovu slovensko "med" (rus. mjod), ve su zasnovana na etnonimu iranskog naroda Meda (Midana). Za pojam meda koriena su slovenska imena Sladoje i Slado.
23

O II

Ime Medkac javlja se u Crmnici i Peljeima, a radi se o kombinaciji osnove "med" eponima Meda i "kac" (kaci), to na ibro-kafkaskom znai ovjek. Iz ovoga proizilazi da je u tim sredinama dolo do sinkretizma iranske i kavkaske kulture, odnosno do etnikog i kulturnog mijeanja. Kako je osnova "med" poetak imena iz toga bi se smjelo zakljuiti da su Medi prvobitni etniki sloj, posle kojih su doli Kavkasci, ije je ime za ovjeka "kaci". Mukom imenu Med odgovara ensko ime Meduna. Prisustvo imena za osnovu "med" ne moemo drugaije razumjeti nego kao tradiciju indoiranaca (Meda) i njihovu upornu borbu za otpor denacionalizaciji od strane Romana, kasnije Slovena. U turskim defterima Skadarskog sandakata 1497 i 1570. g. (Selami Pulahu) u nahiji Kuci se javljaju prezimena Skui, Dacaiti, okaiti, i sela Burmazi i Barzani. Ova imena pripadaju indoiranskom jeziku: - Skui to je iranski naziv za Skite. - Dacaiti i okaiti je osetinska forma za prezime sa sufiksom "iti". - Burmazi ima iranski zavretak sa "mazi" (veliki) i - Barzani, tipino indoiransko prezime sa dodatkom "zani" (pleme) rod. Ime Herak se javlja u pisanim dokumentima III v. na Azovskoj obali, on je bio glavni prevodilac Alana, sarmatskog plemena. Erak (Herak), se esto javlja u genealogiji nekih crnogorskih bratstava (Njegui). Ime Mitar dovodimo u vezu sa iranskim kultom, a u defterima se javlja u obliku: Mitradin, Mitrain, Mitrilo i Mitro. S obzirom u kakvim se oblicima javlja ovo ime ne bi se moglo rei da je hrianskog porijekla, ve da mu je za uzor sluilo arijsko (iransko) boanstvo Mitra (drug, svjedok). Kod Parta i Meda na osnovu ovog imena je formirano ime Mitridat (dar Mitre), koje je bilo uzor za mnoge kraljeve. Ime Mitar je vrlo esto u crnogorskoj onomastici.
24

Ozro, Vzriha, Ozrehna, Ozrihena i si. Sve su to oblici imena koja se javljaju u Kotorskom arhivu (3), a sa prostora su stare Crne Gore. Ovo se ime javlja u tradiciji mnogih crnogorskih bratstava. Najvjerovatnije da porijeklo ovog imena treba traiti u iranskom (imenu Hozroj (Lukonin, 1987,142). I Mojses Kalankatuaci, jermenski istoriar pominje ime Hozrov kao iransko ime (4). Ovo se ime javlja u obliku Ozroje i Gornjem Polimlju. Tip imena koja zavravaju sa sufiksom "man", kao npr.: Vukman, Srezman, Kuzman, Mitoman, Radoman i Radiman, reklo bi se na prvi pogled da su slovenska, meutim, ona se javljaju jo u drevnoj prolosti u ranom srednjem vijeku u Iranu (Lukonin, M. 1987,169). Sline konstrukcije je ime jednog arijskog boanstva ("Bog Arjaman titi drutvo Arija (Skita)". (Lukanin, 1987,73). U durmitorskom kraju se javlja prezime Kankara, koje moe doi od osnove "kanka" to na indoiranskom znai aplja. Muko ime Puran vjerovatno potie od indoiranskog Purai koje se javlja u Rigvedama, a to je mitoloki "kosmiki ovjek", moda je to ime izvedeno od osnove "pura" (veliki). Ime Milak se javlja u Defterima 11 puta. Ovo ime dovodimo u vezi sa helenistikim pjesnikom Lukofranom iz Aleksandrije (III v. st. e. koji pominje "zemlju Milaka" na nae prostore. I kod Albanaca postoji prezime Mileku, koje je svakako od Milaka. I ovo ime bi moglo biti iranskog porijekla. "Milaci" je ustvari alternativni nazivi za Mede. Na prostoru srednjovjekovne Budimlje (Budimske upe), prisutna su imena koja se javljaju u Vedama (sanskrit), kao: Dasso (Dao), Deva (Devii), Jezdo, Jaka, Jao (Jaovii), Ajoja (Jojii), Sita, Rad(h)a, Dara i si. I ovo su u svakom sluaju staroiranska (arijska) imena. Ime Budimlje takoe upuuje na pomisao da se moda radi o medskom plemenu Budi (gr. Budoi), (Herodot, IV, 21).

25

O U

U oblasti Nikia javlja se oronim Budo (u srednjem vijeku i utvrenje Budo), i prezime Magovevi, ije osnove "bud" i "mag", asociraju na imena medskih plemena Buda i Maga. Zatim tu su imena st. iranskog porijekla, Peruta (ugarska interpretacija Pero), Maruta, isto to i Marja (mladi ratnik na kolima) i Pura (Puru). U Perastu se poetkom XIX v. javlja prezime Mazarovi, vjerovatno od imena Mazar koja se javlja kod Meda (Herodot, I, 157). U Piperima se javlja ime Puren, to moe da doe od sanskritskog "pur" (grad), (Erdeljanovi, Piperi, 1906,81). Imena ne moraju da oznaavaju etniko porijeklo, ali neke veze oznaavaju. Ardieji, ilirsko pleme, imalo je aktivnu i vanu ulogu u stvaranju i ivotu ilirske drave. Meutim, ovo je pleme dosta zagonetno u pogledu njegove ubikacije. Svaki novi podatak o njemu donosi i drugu njegovu lokaciju. Jednom ih nalazimo na donjoj Neretvi i prema Hvaru, drugi put izmeu Neretve i Rizonskog zaliva, a trei opet kao stoare sa svojim stadima oko slanih izvora kod Konjica u sukobu sa Autarijatima. Iz ega nije teko primijetiti dosta protivurjenosti o njihovim stanitima i zanimanjima. Kod Ardieja se radi, kako misli A.Benac, o nestabilnom savezu plemena, pa i o povremenom, to bi moglo unekoliko da objasni pokretljivost tog imena. Najvanije im je zanimanje bilo stoarstvo, svako nomadsko (3). Po F. Papazoglu, Crna Gora je bila postojbina Ardieja, to ime po njoj znai "gortaci". M.Garaanin o Ardiejima misli: "Ardieje je teko locirati, moda je u pravu F.Papazoglu kada predpostavlja da je to opte ime ili plemenski savez kojemu su pripadali i Enhelejci, Dokleate i Labeate, a na ijem su elu bili Ardieji". Meutim, ista F.Papazoglu bolje precizira svoj stav pa kae da je njih pogreno identifikovati sa Ilirima Agronove drave.
26

Problem Ardieja je zaista sloen. Pokuaemo da damo doprinos tom pitanju. Ne smije se zaboraviti da imena ilirskih plemena dolaze od Grka i Rimljana, koji su "varvarska" imena prilagoavali svojoj fonetici, pa su bile mogue i vee deformacije istih. Pridruujemo se onima koji misle da se kod Ardieja ne radi o jednom plemenu. Jer bi njegovo takvo kretanje bez obzira to se radi o nomadskom ili polunomadskom nainu ivota bilo nemogue. Da vidimo u kakvom se obliku javlja ime ovog plemena? Na gr. Andrioi (Ap5iooia), lat. Ardiaei. Sa ovakvim imenom nemoemo medu indoiranskim plemenima pronai neto slino. Meutim ima jedan izuzetak koji donosi M.Garaanin (Istorija crne Gore 1967, 93,102), kod Teopompa (Atheneus,VI,27) javlja se pomen Ardieja "Apleloi" (Arieioi). Po miljenju F.Papazoglu to je nepouzdan podatak jer bi moglo biti konjuktura, s ime se slae i M.Garaanin. Ne moe biti sluajno da je termin Arieioi zasnovan na osnovu "arie", a to je upravo naziv kako su Indoiranci zvali sami sebe, a to znai "plemeniti". Ne znamo da li je ovo prvi pomen Ardieja, ali je svakako jedan od starijih, jer je iz IV vijeka st. e. to znai izvornije ime. Ako ime Arieio prihvatimo kao mogue, onda logika govori da bi to mogla biti etnika oznaka za grupu ilirskih plemena iranskog (Arijskog) porijekla. Ova hipoteza je u skladu sa Herodotovim pisanjem (VII, 62), da su se "Medani nekada zvali Arijci". Znai ime Arije je bilo zajedniko za razna iranska plemena, to ih je ime objedinjavalo i podsjealo na zajedniku domovinu s onu stranu svete planine Rippe (Urala). Ne bi bilo dobro da ne skrenemo panju na jednu drugu mogunost etimologije "Ardieja". Upravo radi se o teoriji ukrajinskog arheologa ilova (1995), koji smatra da se zemljoradnika kultura eneolita tzv. "tripoljska kultura" iz Pridnjeprovlja zvala Arata. Ovo Arata doe od "arat" (plugralo), pa je to znailo "zemlja oraa". Da li je sada fonetska
27

O II

transformacija dentala "t" u "d" mogla od Arata (Arta) dati Arada (Arda) od ega Ardieji? Za ovakvu hipotezu nemamo drugih argumenata sem fonetike, zato je ne zastupamo. - Autariati se pominju na prostoru izmeu Lima i Neretve kao pleme stoara. Njihovo ime najvjerovatnije je u vezi sa rijekom Tarom. Ovaj hidronim je iranskog porijekla i znai "bistra", a prisutan je na irokom prostoru zapadne Azije gdje se pruala andronovsko - fjodorovska kultura. to konkretno znai "Autarijati" teko je rei. Reca "au" na osetinskom ima znaenje upitnika "da li", "zar ne" i si. a u sluaju "aual" znai "poloaj", pa bi taj etnonim mogao da znai "Pritarani". - Labeati (gr.), su ivjeli oko Skadarskog jezera (Lacus Labeates). Njihov glavni grad je bio Skadar a pripadao im je i Medim (Medeon). Pominje ih Livije u vezi sa III ilirskim ratom. U knjizi "O porijeklu Ilira" mi smo postavili hipotezu da Labeati doe kao metateza od Tabali. Tabali su kavkasko pleme pominju se i u Bibliji kao Tubau - kainam" (Tabali - kovai) (4). Na karlijskom "tba" se kae za jezero, pa bi "Tabali" znailo neto kao "jezerci". Ovakvo tumaenje odgovara njihovim prebivalitima na Kavkazu i na "ilirskom prostoru". Meutim "Tabal" je vrlo blisko hidronimu "Tobol" u zapadnom Sibiru, pa je to naveo F.F.alamberidea (1991) da postavi hipotezu da su Tabali na Kavkaz doli sa rijeke Tobala, to znai ako bi to bilo tano da bi i Labeati bili Indoarije (5). I Tabal i Tobol su hidronimi, no ipak se o ovoj hipotezi teko izjasniti. - Docleate, nejasno je da li je to ilirsko pleme ili rimska provincija nazvana po urbanom centru Doclea, "onomastikom zakonu Mediterana"? Slino moe da se postavi pitanje i za Rizonitas, Agravitas i Olcinitas, pri emu pod plemenom podrazumijevamo etno-kulturni entitet i zajedniku teritoriju. U svakom sluaju ime Doclea je indoevropskog porijekla. Po filologu R.Radunoviu ovo ime doe od "du28

klo", to znai "dvije vode", meutim ne kae kojoj jezikoj grupi pripada to ime. Po naem miljenju ima nekih indicija da bi taj prostor pripadao Arijama (Ardiejima) po svom geografskom poloaju i takoe arijskoj (iranskoj) jezikoj grupi. Zbog karakteristinog zavretka "ati", "ate", "ita", koji je karakteristian za osetinska prezimena a ponavlja se i u eposu o Nartima (6). - Dasareti, ilirsko pleme koje je nastanjivalo jugoistonu Albaniju. U knjizi "O porijeklu Ilira", (Vukevi, 1992, 123) ime ovog plemena smo vezali sa Dassama na istonom Kavkazu koje pominje Stefan Vizantinac "Dai", skitsko pleme, oni su nomadi, nazivaju se jo i "Dasse". I kod ilirskih plemena se sreu imena "Dassa" (Alfoldv) . Ime "Dassa" se pominje i u staroindijskim himnama Veda (VIII, 32, 2) sa znaajnim rob, iz ega se vidi velika starina ovog imena kao i to da je indo-iranskog porijekla. - Daorsi, ilirsko pleme u dolini Neretve. Nas interesuje da H ovo pleme ima neku vezu sa sarmatskim Aorsima koji su ivjeli poetkom nae ere izmeu Kaspijskog i Azovskog mora, a koje spominju Tacit Anali, Strabon i Stefan Vizantinac. Razlika u imenu je za glas "d" to se moe smatrati da je u funkciji lana. Podudarnost je jo i u tome to su se bavili trgovinom i u starom kraju i u dolini Neretve. Na novcu Daorsa ima grki natpis "Daoron" sa sufiksom "on" koji postoji i u osetinskom jeziku i koristi se pri transformaciji imenice u pridjev. Iz priloenih primjera o identinim imenima se vidi koliko su dugo i ljubomorno indo - iranska plemena uvala svoja imena, to je u duhu konzervativnosti duhovne kulture stepskih nomada. Drugo to se moe primijetiti je to da se nije iseljavalo cijelo pleme, ve samo jedan njegov dio. Za sada ostaje bez odgovora pitanje dali su odravali meusobne kontakte? - Hilly su hipotetino pleme koje je ivjelo na granici sa Epirom i koje je dalo ime Ilirima. Prvi spomeni Ilira su bili u obliku "Hillzri" iz ega proizilazi da je taj izraz
29

nastao iz osnove "Hilly". Prve kontakte Grci su uspostavili sa Hillyma i to ime koristili za ostala "ilirska plemena" koja su upoznavali irei se du istone obale Jadrana. Tako su nastali Hillvrioi tj. latinski Illvri. U knjizi "O porijeklu Ilira" (Vukevi, 1992, 101), opirno je izloeno o porijeklu imena Iliri, zato ovdje dajemo samo najuoptenije crte. Sjeverni Kavkaz je bila odskona daska, odakle su iranska (arijska), plemena dola na zapadni Balkan. Zato tamo i nalazimo, zabiljeena od antikih pisaca, imena plemena podudarna ili vrlo slina onima kod Ilira. I za ilirske Hille nalazimo kod Strabona (XI, 5, 1): "Kako govore, u planinama nad Albanijom (kavkaskom), obitavaju Amazonke. Teofan, koji je pratio Pompeja u pohodu i posjetio zemlju Albanaca, pria da skitska plemena Hela i Lega ive meu Amazonkama i Albancima i to u toj zemlji protie rijeka Mermadelida". Azerbejdanski istoriari Guseino i Sumatrade imena ovih plemena piu sa Hilli i Ligi (7). da su plemena Hilla i Liga ivjela zajedno u umovitim obroncima Keraunijskih planina, misle i azerbejdanski lingvisti, koji su istraivali njihovu prolost, J.H.Abdulajev i K..Mikadov. Od Strabonovih Hilla danas na Kavkazu nema traga, a od Liga vodi porijeklo dananji narod Lezgina u Dagestanu. U kartlijskom jeziku "lek", "leg" znai ovjek, junak, dok "hill", "hell" u savremenom lezginskom znai grana, grana drveta, u antici drvo, a "hilli" umski tj. ljudi iz ume. Dodatkom "iri" (rod, pleme) dobija se "Hillyri" ili gr. "Hillyroi" to znai "umsko pleme" ili "pleme ljudi iz ume". Ovi "Hillyri" na granici sa Epirom oko keronijskih gora i Oricuma su ustvari "Illyri proprie dicti" Plinija starijega i Mele. Njihov trag moemo da naemo u imenu plemena Billyones tj. u izrazima Bilion, Bilida, Bilis, do koje je transformacije dolo putem fonetskog prelaza "h" u "b" kada je Hilly, Hillyoi prelo u Billy, Billyoi. U vezi sa gornjom hipotezom ne smije se preskoiti da se ne ukae na jednu drugu kombinaciju. Naime po a30

O II

konovu i Starostinu "hill" na huritsko-urartskom znai govoriti. Iz toga bi se mogla izvui hipoteza da "Hillyri" znai oni koji "govore", koji se razumiju kao to se misli i za "Slovene" oni koji "slove", ili tumaenje za savremeni albanski jezik "shljipe" tj. "shljipon", to znai "oni koji se razumiju". Ova se hipoteza ne bi mogla prihvatiti jer bi bila u suprotnosti sa cijelom koncepcijom ovoga rada koji se zasniva na dominaciji indo-iranskog elementa kod Ilira. - Medi (Miani), tragove Meda na ilirskom prostoru nalazimo kod grkog istoriara Apijana (II vijek), koji je napisao "Istoriju Rima", od koje je ostao dio koji govori o Ilirima. Apijan daje legendarne eponime ilirskih plemena: "... Iliriju su se rodili sinovi Enhelej, Autarije, Dardan, Med, Taulant, Pereb i keri Prto, Daorto, Dasaro i druge odakle su Taulanti, Perebi, Enhelejci, Autarijati, Dardanci, Medi, Partini, Dasareti i Daorsi". Apijan je vodio rauna o redosledu mitskih rodonaelnika, kao i njihovih plemena. U oba sluaja Mede smjeta negdje oko donjeg toka Crnog Drima izmeu Dardanaca i Partina. Nije jasno zato R.Katii misli da su Medi moda Traani? Moramo skrenuti panju jo na neke toponime oko Bojane ija je osnova "med" ili "mid". Medova je mjesto na morskoj obali u istoimenom zalivu. Drugi toponim je selo Mide kod Vladimira. Rijeka koja protie kroz selo zove se Mianska rijeka. Selo se na albanskom zove "Mila" (pie se Midha), a stanovnici se zovu "Milaku", to je u stvari esto prezime kod Albanaca, pa se postavlja pitanje nije li to moda Likrofonova "Zemlja Milaka", O toponimima koji imaju veze sa Medima oko Podgorice, ve je neto reeno za brdo Busovnik, a Medun ("civitas que dictur Medione"), koji ima sufiks "on" koji moe biti grki, a isto tako i osetinski i oznaava prisvojan pridjev ("Medski", "Medski grad"). Kod Meda (u Midiji) je postojao stari rod jo iz VII v. st. e. (asirske vijesti) koji se zvao "Katariti". Moda su i malisorski Kastrati trag tog plemena a ne od kastrum ili

31

O II

kastrirano. I toponim Farmaci nije romanizam kao to se obino misli ve trag medskog imena "Farmaka" (slavni). - Medu "ilirskim" plemenima pominju se i Dindari. A.Stipevi (5) ih smjeta oko Donje Drine. Dind-Arije u III v. st. e. nalazimo na uu Dnjepra. O.N.Trubaev nam objanjava da "ding" znai trska, pa njihovo ime bukvalno prevedeno znai "Trani Arije" ili "Arije iz Movare". Puno ima razloga da se smatra da se radi o zajednikom plemenskom imenu iz velike vremenske distance. Razlika izeu Daorsa i Aorsa moe se svesti na dentalni prefiks "d" koje se esto koristi kao lan. Ako poemo od pretpostavke da su Dindari i Daorsi iranska plemena, ona na zapadni Balkan nijesu mogla doi sa pricrnomorskih polazita jer Skiti se sputaju sa sjevera u VIII v. st. e. a Aorski kao Sarmati u III v. st. e. a posle tih rokova arheologija nije nala tragove novih migracija, prema tome njihova polazita su morala biti sa sjeveroistoka s one strane Volge, i sjevernim Kavkazom kao usputnom stanicom. Ako je ovo rezonovanje ispravno iz njega izvlaimo dva zakljuka. Prvo, da su iranska plemena dugo uvala svoja plemenska imena, i drugo, da je X v. st. e. bio "terminus ante quem" seobe Iranaca. Ime ilirskog plemena Dedari (Deh-Ari), iz sred. Albanije takoe upuuje na iransko porijeklo. Iliri su bili agrafski narod, pa su i ostaci njihove onomastike oskudni. Za imena njihovih kraljeva nemamo elemenata za utvrivanje pripadnosti iranskom jeziku, jedino je iznimka kralja Genca. Gene je ime Ugarskog porijekla, pa se sa time potvruje veza Iranaca (Arija) sa ugrofinskim plemenima s kraja eneolita ili bronze na prostoru jugozapadnog Sibira. Istovremeno se potvruje da je njegova dinastija bila arijska (ardijejska), to je do sada bilo nesigurno. Od ilirskih imena koja su tretirali Alffeldv, Garaananin, Papazoglu i dr. vrlo malo ima onih koja se mogu proglasiti, sa sadanjim saznanjem, za iranska. Moda ime "uglednog graanina Duklje" Tamarijanus jer u sebi sadri "ari-

ja", a moda je to ime u vezi sa imenom uvene mesagetske carice Tomaride (Herodot I, 108), koja je surovo kaznila cara Kira. Nije potrebno upozorenje da je Tamarijanus romanizovano ime. Poto su Arijci bili stepski nomadi, logino je da su imena divljeg goveeta tura i bizona (zubr), podloga za imena Turo i Zuber. Ilirska imena Daso se javlja u Rg-vedama, a ima dvostruko znaenje, ovjek i rob (7). U vezi sa imenom Pureda, prema sanskritu "Purrada", treba dodati da se ispravnost tumaenja tog imena potvruje time to se kod Albanaca jo zadralo prezime Rada, odnosno kod Klimenata Redaj (A. Jovievi, 1923,35). U Crnoj Gori su se do skoro odravala arijska imena za tepanje pr. Taraman (bistri) i Karaman (vojnik, ratnik), to ukazuje na tragove duhovne kulture Indoiranaca. Od ilirskih vladara imamo jo ime Balajos. To je ime dolo do nas preko grkog ili latinskog pisma, kod kojih nema glasa "", zato mislimo da bi pravilan izgovor mogao biti Balajos, to znai da se radi o ugarskom utkaju. Takoe bi i ime Karavancija moglo biti iranskog porijekla od osnove "kara" vojnik, ratnik.
Primjedbe 1. Jeli Rado, Sudanija u Vasojeviima, "Pobjeda" 30.V 1996. godine. 2. Veovi R., Pleme Vasojevii 1935. g. str. 356. 3. A. Benac, Praistorija jugsl. zemalja, CBI, Sarajevo, 1987 str. 759. 4. G.Vukevi, O porijeklu Ilira, TGD,1992, str. 135. 5. F.F.alamberidze, Atlantida..., Moskva 1991. g. 6. Dziccojti J.A.Narti, Vladikavkaz, 1992, 16,18, 22. 7. J.Guseino i A.Sumbatrade, Istorija Azerbajdana, Bakun, 1985,51). 8. A.Stipevi, Iliri, Zgb. 1989, 28.

32

33

3. Ostaci ugarske onomastike


"Nikakvo istraivanje praistorije indoiranskih naroda ne moe pretendovati na naunost, ako ono ne uzima u obzir u punom smislu... ario-ugarske veze". (Abaev V.J. 1981. g. 34)

olokoj dvofaznosti Meduna, kao grada Meda i kasnije kao svetilita huritskog boga Haldi. Arijski narod Mardi koji je ivio u Mediji i Hirkoniji poznat kao razbojniki narod,^moda ima neku vezu sa Marima. Nejasno je otkuda ime Sogo u Crnoj Gori? Da li to moe imati neke veze sa mongolskim ogun (gospodar). 4. Metamorfoze Kod stepskih naroda Evroazije vuk je jako bio prisutan u mitologiji i onomastici. Ve je neto reeno o imenu ikan iz Crne Gore. Taj tip imena zasluuje neto vie panje, a u tu grupu spadaju ukan i Vukan. Izgleda da je Crna Gora domovina ovih imena. Ovoj grupi vjerovatno pripada i malisorsko ime Deka (n), i dubrovako ime Divo. Nazivi za vuka na indoevropskim jezicima: gr. likos, lat. lupus (canis), st. slov. viliku, litv. vilkas, alv. ulk, ind. cvr. vrkah, avest. vahrka. esta su imena ljudi i pokrajina prema vuku: u Italiji Lukanija, u Iranu Hirkanija, od ega Iberija. Podravanje vuka (lupus imintarentur) ilirsko pleme Dainioi (po Serviju)(10). U latvijskom se srijee arhaini eufemizam za vuka, "dijevasuns", a bukvalno "boji pas". Dieva na sansteritu znai boanski, boji, prema tome u naem sluaju: "dieva" kao di(eva), na lat. canis (pas), "kan", pa imamo: "i(eva) + kan = ikan. Istu konstrukciju bismo dobili ako bi poli od st. iranskog (vedskog) "divo" (bog), od kojeg se dobija, dubrovako Divo (Bozo). Slino ovome i sa uan i kod Malisora eka(n). Sluaj Vukan neto je razliit, ovdje imamo simbiozu slovenskog i latinskog. Vkan se prvi put u naoj istoriji pominje kada je Bodin oko 1082. g. posle zauzimanja Rake poslao tamo dva svoja vojvode Vukana i Marka. Kod imena Vukan dolazi do pleonazma, jer je vuk "vlk" (na ploi sv. Luke u Kotoru Velcanni), kombinovan sa lat. can pa imamo Vukan. Slini pleonazmi se
35

Na prostoru Crne Gore i sjeverne Albanije jo se srijeu tragovi ugarske onomastike. Ova se pojava ne moe drugaije protumaiti nego kao potvrda teorije kontakata indo-iranaca i ugrofinskih plemena na podruju andronovske kulture u predjelima iza Urala. Pojava ugarskih imena, posebno je prisutna kod malisorskih plemena. Primjeri: erd, Dukaj, Pal, Kemo, Bakoc (), Vata, Bejza, Mark, Budaji, Nos, eljo i si. I kod Starokua se javljaju ugarska imena npr.: ula, Bela, Ola, Vujo, eljo, Mado i dr (8). Sluaj imena Mur-Geza ispod Busovnika je objanjeno u Uvodu. No ovo ime nije usamljeno, i u Pivi se javlja prezime Gezovi, najvjerovatnije od imena Gezo. Nejasno je porijeklo ugarskog imena Uro kod Srba. "Ur" na ugarskom znai gospodin, a "Uro" gospostveni. Ovo se ime prvi put javlja u pisanim dokumentima u Rakoj u sredini XII vijeka kao upan Uro Prvoslav (9). Svi Nemanjii nose ovo ime kao neku vrstu titule. Najvjerovatnije da je ovo ime preuzeto od Maara, jer su Raani imali stalne kontakte sa njima. Znamo iz itija Nemanjinog sina Stevana Prvovjenanog da je Nemanja bio i u savezu sa maarskim kraljem u ratu sa Vizantijom. Kod Popa Dukljanima se javljaju ugarska imena Boro, Uro, Prvo i Mihalj. Kod Erdeljanovia (10) se pominje "arbanako ime Mar" i bratstvo Mara u Kocima. Mara na staro-persijskom znai Med (Midanin). Ovo potvruje pretpostavku o arhe34

O II

javljaju i kod toponima, npr. Bostur, katun na Lovcnu, gdje je "tur" divlje stepsko govee, a "bos" je govedo na lat. bos, bovis. U XIX v. u Komanima se javlja ensko ime Kana, to bi na indoiranskom trebalo da znai Vuica, slino tome u Patroviima Kanjo, sa znaenjem vuk u ugarskoj interpretaciji sa sufiksom "os". Kanjo se moe protumaiti i kao isto ugarsko ime od "kanya", (kanja) - jastreb. 5. Iransko-ugorfinska simbioza Javljanje ugrofinske onomastike kod indoiranskih plemena govori o njihovim kontaktima na prostoru jugozapadnog Sibira. To potvruju i pozajmice iranske leksike kod ugarskih jezika u jo veem obimu, to znai da su ti kontakti bili dugotrajni i da su doveli do sinkretizma. Kao dokaz za tu hipotezu navode se neki primjeri koji se odnose na ranoiranski period a ne staroiranski (11). Te pozajmice su vezane za termine stoarstva i zemljoradnje: anarta-s (besplodan), parsas (svinja), oras (vepar), sarva (rog), samis (vrsta koe), kurzg (kokoka), juva (jeam), suka (osje klasje), tama (trava), meke (pela), aia (oglav), setz, sejtz (most) ora (svrdlo), senkz (klinac), asuru (gospodin), orja (rob), sasar (sestra), ara (hiljada), seta (sto), da (deset), septa (sedam, nedelja), ona (ast), sarid (more, topli kraj), varo (varo). Gramkrelidze i Ivanov (1984), smatraju da ranoiranske pozajmice u ugrofinskom ukazuju na odvajanje iranojeztkih plemena u dosta staro vrijeme, moda na kraju III milenijuma, u vremenu opteg indoiranskog kretanja djelova tih plemena u sjeverozapadnom pravcu. Ta stara kretanja iranojezikih plemena slijedila su sopstvenu migraciju iz svojih prvobitnih oblasti u reonu Srednje Azije, od kada su se rasprostirali na sjever i sjeverozapad, a takoe i u junom pravcu na strani avganistana. Sto se tie pravca kretanja Indoiranaca ima i drugih miljenja, no o tome e biti rijei na drugom mjestu.
36

Finougarski amani upotrebljavaju rije med, konoplja, muhomor, to su pozajmili od Indoiranaca iz susjedstva. Palcolingvisti su ustanovili lokalizaciju ugrofinaca na Priuralju i jugu Sibira gdje se javljaju divlje pele i konoplja. Radi se o prostoru andronovske kulture. Indoiranci su svoje susjede osposobili za proizvodnu ekonomiju, konjarstvo, metalurgiju i si. Kontakti su ostvareni na ivici stepe i ume. I u Hercegovini se zapaaju neke pojave koje se mogu tumaiti preko indoiransko-ugarske simbioze. Primjera radi, u jugozapadnom Sibiru se pominje topnim Tuzmazi, oigledno iranskog porijekla, a u Hercegovini pleme Burmazi; u Sibiru rijeke Ajduz, Timguz, Raguz, to je slino hercegovakom prezimenu Tunguz ili najranijem imenu Dubrovnika, Raguz. Topnimi koji zavravaju sa "aj" u zapadnom Sibiru kao Turgaj, ibaj i si. podudarni su zavretku "al" kod albanskih topnima ili prezimena. Topnim ali u Sibiru slian albanskom "alja", a toponim Jurjuzan, sa iranskim sufiksom "zan", slino je prezimenima koja se srijeu i kod nas sa istim sufiksom. Da li treba i ovdje dodati da se i u Hercegovini esto srijeu mongolski antropoloki tipovi. Kod LM. akonova (1956, 180), imamo da "vis" na iranskom znai rod, jelo, otuda kod Albanaca "fis" (rod). 6. Mataruge i Matagui Predanje o starim narodima Matagua i Mataruga odavnina su poznata skoro u svim crnogorskim krajevima. Tumaenjem ovih imena bavili su se mnogi etnolozi i istoriari poevi od Jirieka do arheologa Maje Peikan. Pokuaemo dati doprinos ovom pitanju ne ulazei u ono to je do sada o tome reeno. Matagui i Mataruge ne mogu biti plemena, jer je nemogue da se pojavljuju na toliko lokaliteta, ali je mogu-

37

e da su etnonimi, imena naroda ili etnikih grupa. Oba imena imaju zajedniko "mita". to bi moglo biti MATA? Asirci su Mede (Medane) zvali Madai, to je zapisano asirskim klinastim pismom, a od Madai do Matai nije fonetski teko doi. No od kuda asirsko ime na nae prostore? Poznato je da su sredinom II mil. st. e. bila razvijeni graanski odnosi izmeu drave Mitani i Asirije. Mitani je bila zajednika tvorevina Hurita i Indoarija Marjana. Raspadom Mitani Huriti se sele prema sjeveru u Zakavkazje, odakle sa migracijom kavkaskih plemena u kasnoj bronzi dolaze na nae prostore. Ovdje zatiu raniju migraciju roaka i tamonjih Meda,, koje Kavkasci zovu Madai (Matai). Vjerovatno da su ovi odnosi proli i kroz neprijateljske faze. O tome svjedoi Medim, koji je grad Meda,, kasnije ga zauzimaju Kavkasci i na njemu podiu svoje (huritsko) svetilite. O pobjedi Kavkazaca svjedoi jo i to da su nekada u Kucima ivjeli Matagui (Erdeljanovi, Raovi), koji su se iselili. O tome svjedoi i to da su ime plemena Koi (stariji oblici Koi), na iberokavkaskom znai ljudi, to znai da su Koi Kucima doljaci. Rije "ruge" na albanskom znai put, te bi Mataruge moglo da znai: "Medi koji putuju", u stvari stoari nomadi, a "guzi" moe da znai stolica, sjedalica, kako kau nai Primorci. Ovo ime u obliku "gu-za-la" (12), se pominje krajem III mil. st. e. u umeru, u gradu Ur III, a znai "nosai stolica". Po ruskom arheologu J.ilovu (1995.g.), umer su naselila i dala prvo pismo plemena Indoiranaca, pa i izraz "guza" pripada indoevropskom jeziku, to je onaj dio ljudskog tijela koji je pod tabu, a zove se i sjedalo. Znai Matagui su oni Medi koji "sjede" tj. koji su se bavili zemljoradnjom, koji su nastanjeni. Osnovica "mati" sadrana je i u imenu Savromata, odnosno Sarmata. Veina naunika je miljenja da se radi o jednom narodu. O njima Diodor (II, 43,6) pie da su doli iz Medije, to podsjea na srodstvo s Medima. Ovo nas Di-

odorovo miljenje upuuje na trag o porijeklu i srodnosti naih Meda sa Medima iz prednje Azije. //. Primjedbe
1. B.Durev, Dva deftera Crne Gore iz vremena Skenderbega Crnojevia, Sar. 1973. 2. M.Peikan, Zetsko-humsko-raka imena na poetku turskog doba, Bgd. 1984. 3. Risto Kovijani, Pomeni crnogorskih plemena u Kotorskim spomenicima XTV i XV vijeka, Cetinje, 1963, g. str. 117., knjiga I. 4. M.Kalankatuaci, Istorija zerrdje Aluank, Jerevan, 1984. g. 5. A.Stipevi, Iliri, Zgb. 1989. g. str28. 6. G.Vukevi, O porijeklu Ilira, Podgorica, 1992. g. str. 101. 7. Bongard-Levin, Drevnie civilizaeti, Mos. 1989. g. str. 221. 8. M.Raovi, Pleme Kuci, Bgd. 1963. g. str. 67. 9. V.orovi, Istorija Srba, Bgd. 1993. g. str. 126. 10. TB Gamkrelidze, V.V.Ivanov, Indoevropejski jezik i Indoevropejci, Tbs, 1984. g. str. 493. 11. Isto, str. 974. 12. Paul Garelli, El prosimo Oriente, Barselona 1987, str. 212.

38

39

O II

III. HIDRONIMI, TOPONIMI, ORONIMI


1. Hidronimija Iz iskustva je poznato da se najdue zadravaju hidronimi i da se oni najee prenose prilikom migracija na prostore novog naseljavanja. Ako je to tano onda bi neki hidromimi sa tog hipotetinog prostora iseljavanja Iranaca prispjeli na na prostor. Indoevropski izraz za vodu: Rigved, apah, het, hapa, avest. afs, ind. evr. hap (h), uet (ut), alb. uj-e, uj-i, gr. , lat. aljua, amius, st. slov. voda. Imena rijeka sa prostora jugozapadnog Sibira, tj. andrenovske kulture su: Ob, Oba, Oy, Talas, Volga, po Ptolomeju Rha, veds. Raa, avestinski Rauka, Ili, u, Tabol, Oka, Iim, Uj, Tara, Irti, i Ubo. Po Adajevu svi hiaronimi gornjeg sliva Oba su ind. iranskog porijekla, kao i neki termini u vezi sa vodom, kao "bun" (dno, gaz), obala, strmina "riz" ili "roz", poreani "araa", jezero "vir", plitka voda "cetlin" i si. Kao to smo pretpostavili na prostoru Crne Gore i ire nalazimo vie hidronima prenijetih sa prostora andronovske kulture. - Tara je desna pritoka r. Irtia, pritoka Tobola. "Tara" na ind. iranskom znai bistra. Upravo, kod nas ima vie Bistrica, to ne iskljuuje mogunost da je bilo vie Tara. U knjizi porijeklu Ilira" (G.V.), hidronim Tara je dove40

den u vezi sa ibero-kavkaskim "tar" (trupac, stablo). Meutim, sa novim saznanjem bolje odgovara osnova "bistra", a "trupac, stablo" bolje odgovara oronimu Tara u Srbiji i Tar a ba (Tara-bo) kod Skadra, to znai "stablima prazno" ili "golo", to Tarabo u stvari i jeste. - Uj, ime lijeve pritoke Tobola. Izvire na Uralu. Na albanskom voda se kae uj-e, uj-i. - Iim, sibirska rijeka, pritoka Irtia, po Abajevu indoiranskog porijekla, odgovara imenu albanske rijeke Ishmi (lat. Isamnus), uliva se u Jadransko more juno od Mae. - Raa, vedski naziv za Volgu, a avest. Rauka (rijeka), dok po Ptolomeju Rha. Ovom imenu kod nas odgovara Raka i Raa u Istri. - Tobol, lijeva pritoka Oba. Kod Popa Dukljanina se pominje tvrava Obolon (Mijukovi S.), koju indetifikujemo sa gradom Obodom. Ako se sa ovog toponima skine grko "on", ostaje "obol", to je vrlo blisko iranskom hidronimu Tobol. Za Obod se misli da je dobio ime po rijeci istog imena. (Mlini na Obod). Meutim ne smijemo prenabrei ni oronim kod Gornjeg Blata, Oblun, koji je po zvunosti blii "Obolon-u" Popa Duljanina, ali za njega nemamo dokaza da bi mogao postati od hidronima. - Po izrazu "cetlin", to znai "plitka voda" moda je r. Cetinja dobila ime ili Ceklin. - "Bun je indoiranski izraz za dno, gaz, to odgovara imenu Hercegovake Bune i albanske Bune, Bojane, Barbane. - "Riz" je indoiranski izraz za obalu, pa bi to mogla da bude osnova za antiko ime Risna (Rizon, Rizunt, Rezinium, Sinus Rizonicos, Kolpos Rizonicos, Potamos Rizonicos, Rizonitas i si.), to znai da se pleme zvalo Rizonitas (Obaljani), a grad Rizon (interpretatio Greca). - U vezi sa Rizonitima Maja Peikan (1) postavlja hipotezu da je srednjovjekovno pleme Riani izmeu Risna i Nikia njihov naslednik. Ako su Rizoniti bili Iranci (Me-

41

O II

di), onda se dobija odgovor o konjaniku "Medauru" iz Afrike, da je to bilo boanstvo domaeg kulta Meda. - "Vir" je indoiranski izraz za jezero, pa bi toponim Vir-pazar na Skadarskom jezeru mogao biti trag najstarijeg imena za jezero. Naravno "pazar je dodatak iz turskog vremena. - "Apaa" znai "poreani", te bi to moglo biti osnova za ime sela Paii na rijeci Zeti kod Daniovgrada. Ovim se indirektno upuuje da bi i hidronim Zeta, Zenta, Genta, mogao biti indoiranskog porijekla.

2. Toponimi i oronimi
Normalno je oekivati da su doljaci na nae prostore, pored hidronima donijeli i po neki toponim ili oronim. Ovo pretpostavljamo zato to smatramo da je njihova duhovna kultura i njihova nacionalna svijest, ako tako moe da se kae, bila na takvom nivou. Jer, poduhvat jedne migracije takvih razmjera moe preduzeti samo visokoorganizovano drutvo. A sada se moramo zapitati to je sa imenom njihove svete planine Ripa (Ural)? Planinska oblast rijeke Kir koji izvire u Proklctijama, zove se Postriba. Albanski filolog Fran LJulji (2), u lanku Govor postribe", analizira rije "Postriba" razlaui je na romansko "post" (posle) i "riba". "Riba" sa alternacijom "ripa", na albanskom znai "breuljak sa teko prohodnom stazom". To znai da je u toponimu Postriba sauvano ime Ripa. A znaenje te rijei u albanskom u stvari je uspomena na Ural i njegovu ulogu u istoriji kao staze za prelaz izmeu Evrope i Azije (vrata naroda). Da je ovako tumaenje Postriba ispravno potvruje i austrijska karta gornje Albanije iz 1791. g. u kojoj je upisano podruje "Posterippa" na gornjem Kim (4). Ripe pominje kao oblast i filolog Vladislav Popovi, na istom mjestu (5). Jedan drugi toponim takode krije u sebi "Ripa", u dolini Drima, a to je "Apripa e Gurit". Vjerovatno da je prvo, iransko ime Prokletija bilo Ripa, koje je istisnuto kasnije dolaskom Kavkazaca koji Prokletijama daju ime "Monti delli Spani" (interpretatio italiana), koje je sauvano do srednjeg vijeka, kada ga pominje Martin Segono, kanonik Novog brda i biskup Ulcinja. Ivan Boi u "Nemirno primorje" pie: "Drivast stoji istono od Skadra u podnoju brda nazivanim Spani". Otkuda ime Spani za Prokletije, objanjeno je u "O porijeklu Ilira" (str. 132), a sada da saoptimo samo kratko, Kavkasci Irance zovu Aspani (3). Zani Kavkasci su istisnuli starosje43

Karta 2. Poreje gornjeg Oba odakle su dola iranska plemena na prostor Crne Gore i njene okoline

42

O II

dioce Irance i davali svoja imena, ali su se tragovi iranskog jezika tu i tamo, sauvali, kao na pr. toponim na rijeci Drimu, "Raja" (Rada, kralj), a u dolini r. Mace (Matis), Spaka (iran. pas). Svi planinski vrhovi koji imaju ime "Kuk", kao na pr. Bobov kuk na Durmitoru, Kuk na Lovenu i dr. ostatak su iranskog jezika. Ime planine Turjak kod Beraoa, koja je dobila ime po divljem goveetu "tur", pripada takoe iranskom jeziku. Smije se naslutiti da je i planina Somina na granici sa Hercegovinom dobila ime po "somi", tj. po biljci od koje se pravi "soma", a koja je rasla na toj planini. Jer "soma" po Rigvedama (X-82,3), nie u planini, a Varuna je unio "mlijeko u krave, um u srce i somu u planine". U Kucima imamo oronime Darman i Kariman, koji bi trebalo da budu iranskog porijekla, a u Hotima oronim Erza, koji bi mogao biti ugro-finskog porijekla. O Medunu smo se ve ranije izjasnili. Primjedbe
1. Maja Peikan, Planinsko zalee Riziniuma, Beograd - Niki, 1980. godine, str. 74. 2. Luli Fran, "Studime filologike", Tirana, 1976. godine. 3. Istorija Gruzije, Tbilisi, 1973. godine str. 26. 4. Karta, Krigsarchiv, Be, III, a 255, Jahr, 1790. 5. Vladislav Popovi, Iliri i albanci, Beograd, 1988. godine, str. 240.

IV ARHEOLOKE KULTURE EVRO-AZIJSKIH STEPA

L Stepe
"Mi nemamo ni njiva ni domova... Mi se dobro osjeamo po svem svijetu kao ljudi koji provode ivot u kolima". (Vinupuran, 5,70,33).

Beskrajni prostor evroazijskih stepa prua se od Dunava do gornjeg Jeniseja, a po irini od sjevernih obala Crnog, Kaspijskog i Aralskog mora na sjeveru do 53-eeg uporednika. Iznad stepa se nastavlja pojas umo-stepa (rus. lesostepa) u irini oko 300 km. Prostorom stepa vlada surova kontinentalna klima sa Ijetnjim maksimumom od +40o C i zimskim minimumom od ak -40 stepeni celzijusa na prostoru jugozapadnog Sibira. Jo je Herodot (IV, 28), primijetio da zima u stepama traje 8 mjeseci i da se Meotsko (Azovsko) more zamrzava. Zamrzava se i voda prilikom izlivanja, primjeuje on. Herodot je zapisao jo, da kie padaju ljeti a ne zimi. Pedoloka podloga stepa je uglavnom "ernozjom". Dalje, Herodot (IV, 47), opisuje stepu svog vremena, pa kae da je zemlja ravna, obrasla je gustom travom i ima vode u izobilju. U Rigvedama i Avesti je zapi45

44

sano da su Indoiranci ivjeli na obalama punovodnih rijeka. Na krajevima stepa uzdizali su se moni planinski lanci, sa zapada Karpati, sa juga Kavkaz i Tjen San, a sa sjevera sveta planina Arija, Ural. Najvei problem stepa bila je energija, zbog nedostatka drveta. Stanovnici stepa u praistoriji su bili prinueni da sue govedu balegu i da je koriste kao gorivo. Za Skite znamo da su kidali sirovo meso, umakali u slanu vodu i tako ga jeli. Znamo da su i Maari, kada su se doselili u Evropu jeli sirovo meso, navika iz stepe. Na tom ogromnom prostranstvu ivjela su indoiranska plemena, ili Arije, kako su sebe zvali, kao nomadi stoari. Bili su stalno u pokretu na svojim kolima koja su vukli, prvo volovi, kasnije konji, selei se za paom. Ljeti je u stepi bujao ivot. Visoka sona trava puna raznobojnog cvijea po kojoj su pasla nepregledna krda goveda pruala se u nedogled. Za svakoga je stepa pruala izobilje hrane. Za pastire, kako pie u Rigvedama "nabrekla vimena krava", za insekte medonosno cvijee, za jata ptica rojeve insekata, a za stepske zvijeri izobilje sitne i krupne stoke. Tako se zatvara krug ivota. Najzagonetnije je kako se zimi prehranjivala ta stoka, jer jo nije bila napravljena ni kosa niti srp, koji e se poeti koristiti tek u srednjoj bronzi, tj. oko sredine II milenijuma. Tako, prije tog vremena nije bilo mogue pripremiti dovoljno stone hrane za prezimljavanje duge zime, pa je teko shvatiti kako je opstajalo toliko stoke. Jo je Herodot zapisao da su zimske padavine u stepama rijetke. Snijeni pokriva obino ne prelazi 10 cm. Na niskim temperaturama taj snijeg ne formira koru nego ostaje suv i lak kao paperje. Pisac ovih redova je zapisao u mongolskoj stepi na temperaturi od -25 stepeni Celzijusa kako se hrane losovi (vrsta sibirskog jelena), oni snani mlazom vazduha iz nosa oduvaju mali snijeni pokriva i tako dou do Ijetonje suve trave.

Zimu su nomadi provodili u kolima pokrivenim pustinom, to je bio topli dom u kome su se mogli preputati letarginom sanjarenju. Arije, koji su ivjeli blie obalama Crnog ili Kaspijskog mora, bavili su se i zemljoradnjom i oni su ivjeli u kuama, zemunicama koje su zvali "kata" to dolazi i od st. iranskog "kan" (kopati). Vjerovatno je od ovog pojma u Crnoj Gori ostao naziv "katun" za sezonska stoarska stanita. Vitalnost ovjeka i njegovog drutva se provjerava kroz njegovo ekoloko prilagodavanje. Ali ni u tom irokom prostoru u kome je bilo mjesta za sve, ovjek nije mogao bez ratova, samo to je pojam za rat na sanskritu znaio "borba za pljaku krava" (Scharader, 1901, 1913. godine). Na beskrajnim prostorima evroazijskih stepa prostiralo se beskonano nebo Arijevaca tri ili etiri hiljada godina. Pod tim nebom nastalo je arijevsko pleme i arijevski duh (1). Ovdje, u ovoj stepi matali su Arijevci o svojim starim mitovima i starim bogovima. Odavde su se oni obraali visokim gorama u kojima ivi veliki bog Mitra. U tim gorama, u podnebesju, nalazi se polje Zilahar, koje je stanite njihovih svetih i njihovih heroja. Kroz jedinstvo sukoba stepe i gora rodila se, proizala je za ovjeanstvo, ideologija ili bolje rei filozofija dualizma dobra i zla, kosmika religija iskazana u himnama Rigveda. Kako su mogli ovi drevni obani izdii svoja razmiljanja u kosmike visine? Opet se ekologija javlja kao podstreka stvaralakog ina. Stepa je bila bez izazova, ni drveta, ni kamena, ni brda, da bi na sebe skrenula panju. Bili su usamljeni, trebalo im je drutvo bogova. Nou je bilo drugaije. isto nebo stepe prualo je noni spektakl od rojeva zvjezdanih jata i mjeseca kao njihvog predvodioca. Eto neiscrpne knjige za matanje, za osmiljavanje kroz duge Ijetnje noi o smislu ovjekovog bitisanja. Tako su se Arijci prije 5 hiljada godina poeli druiti sa nebom, svoja stada su izvodili na pau sa ritmom kosmosa, sa jutarnjom zvijezdom Venerom - Titru47

46

O II

ja, a spraali sa veernjom zvijezdom Haftangur. Dva su faktora bila dominantna u formiranju etnopsihologije i kulture Arija. Prazan prostor stepa bez fiksne take na horizontu. Sve ega su se dotakli bilo je nestvarno, izmiljeno. Vozikanje po stepi oko 3.000 godina imalo je posebno dejstvo na psihofiziku konstituciju. Moda je i hranjenje sa sirovim mesom podstrkivalo agresije. Arijska ideologija je formirala monumentalna epska djela, mitove, filozofiju, religiju i si. Izgleda da je duhovna kultura bila u raskoraku sa materijalnom. Herdot nam je ostavio informaciju da su bili surovi i krvoloni. Njihov je pronalazak nabijanje na kolac i pravljenje pehara od lobanje neprijatelja. Mnogobrojna plemena i narodi beskonano su se mrzjeli meu sobom. Iako je prostora bilo za sve, prvo su se obraunavali meu sobom. Skiti su protjerali Kimerijce u VII vijeku stare ere. Gonili su ih do jonske obale i do Kilikija. Herodot je opisao nemilosrdni rat izmeu Kira i kraljice Masageta Tomaride. Sarmati su u III vijeku stare ere opustoili Skitiju. Protjerali su ih preko Djestra. Persijanci su ratovali protiv Skita i protiv Midana u V vijeku stare ere. Aorsi su u I vijeku nove ere kao rimski saveznici ratovali protiv Sirakena it. si. I tako je zavrio prvi pokuaj u istoriji ljudskog roda da se domognu kosmikih visina: "Evo te zvijezde to su gore uvrene, Nou su one vidne, a kuda danju odlaze? vrsti zavjet Varuni: Osvrni se okolo, luta nou luna" (2). (Rigvede, 24,8,10). Kako je zavrila ta njihova avantura? Narod Kurgana je stalno bio u ekspanziji. U eneolitu su se kretali ka zapadu. Dosegnuli su Podunavlje, poetkom bronze se kreu na istok, preli su r. Ural i zaposjeli jugozapadni Sibir i sjeverni Kazahstan gdje razvijaju andro48

novsku kulturu. Sredinom II milenijuma se sputaju ka jugu i jugoistoku, razvijaju fjodorovsku kulturu i infiltriraju se na iransku visoravan i Indiju. U Indiji vode borbe sa starosjediocima "malim crnim ljudima bez nosa", pobjeuju ih i te borbe opjevaju u svojim epskim i religioznim pjesmama Vedama i Rigvedama. Na Iranskom platou prvo Medi u VII vijeku stare ere, zatim u VI vijeku stare ere Persi formiraju dravu koja e biti vodea sila na prostoima Bliskog Istoka, do pohoda Aleksandra Makedonskog na Istok od kada stagnira. Nekadanji neuporedivi ratnici na konjima, Parti, koji su pobijedili rimskog vojskovou Pompeja, negdje u brdima Jermenije, uveni guslari epskih pjesama, zavrili su kao Kurdi, narod koji se bori za golu egzistenciju. Od sjevernih Arija, Skita i Sarmata ostao je samo trag. To je mali narod na Kavkazu, Oseti. Plemena Skita i Sarmata uzela su uea u velikoj seobi naroda od IV do VI vijeka nove ere. Poli su sa drugim varvarima da pljakaju oronulo Rimsko carstvo. U topotu konja i praini koja se dizala iza njihovih kopita nestalo je i njih. Utopili su se u druge narode. Najdue su opstali sarmatski Alani, njihovi ostaci su ve pomenuti Osetini na Kavkazu. Alanke su bile uvene zbog ljepote, mnoge od njih su dijelile leaj u atorima varvarskih voa koji su opsedali rimski limes u vrijeme velike seobe naroda, tim se zavrila njihova uloga u istoriji. Mnogo ima nejasnoga oko toga kakva je bila uloga i sudbina kroz istoriju ovih Iranaca koji su doli na zapadni Balkan, na tzv. ilirski prostor. Kako su se snali nomadi iz stepa u brdima Balkana? Sukobili su se sa prirodom, jer njihov nain ivota i njihova kultura nijesu mogli da se uklope u ekologiju Balkana. Zatekli su tu starosjedioce, koliko sada znamo to su bili preteno Pelasti, mirni zemljoradnici i ribari sa stalnim prebivalitima. Moda nije meu njima bilo veih sukoba jer im se nain ivota nije sukobljavao. Ali kada su doli Kavkasci stvari su se drugaije odvijale. Ovi
49

O II

su bili na veem kulturnom nivou i agresivniji. Morali su nastati unutranji sukobi i netolerancija pa je to moda i bio razlog to se ilirski prostor nije kulturno razvijao, to nita nijesu stvorili ni nauili od drugih. Njihova energija se troila na sukobe mentaliteta, izmeu epskih i ratnikih nomada i pragmatinih Kavkazaca, trgovaca, zanatlija i zemljoradnika. Nijesu na vrijeme uspjeli da izvre etnogenezu, a kada su Rimljani doli ve je bilo kasno, jer njima ona nije trebala. Ima neke udne podudarnosti izmeu sudbine Ilira i savremene istorije jugoslaovenskih naroda? Miljenje starog svijeta o mentalitetu Iranaca, definisao je jermcnski istoriar iz VIII vijeka Mojses Kalakatuaci (Istorija zemlje Agvan): "Zlobni i nesreni carevi persijski hoe da unite sva zemaljska carstva". Zato nas zanima toliko sudbina iranskih naroda? Zato to izgleda da time istraujemo sopstvenu sudbinu, jer najvjerovatnije i da porijeklo proto-Srba i proto-Hrvata vodi kod sarmatskih plemena i ne oestaje drugo nego da nae istorijske udese traimo u sudbini arijskih naroda (3). 2. Tripoljska kultura Prva eneolitska kutura se javlja od IV do III milenijuma stare ere na teritoriji bliskog i srednjeg Istoka. Tripoljska kultura eneolita se lokalizuje na proirene oblasti srednjeg toka Dnjepra do Pruta, tokom IV i III milenijuma (4). Nosioci pripoljske kulture u njenoj srednjoj etapi zauzimali su II polovinu IV, do poetka III milenijuma prostor uma-stepa (rus. leso-stepa), od Transilvanije do Dnjepra. To je bio najrazvijeniji period. Osnova egzistencije plemena "Tripolja" je bila zemljoradnja sa stoarstvom. No uporedo su se razvijali razni zanati: grnarstvo, dobijanje i izrada bakarnih predmeta i legura sa srebrom, tehnika livenja metala, obrada kosti.
50

Zemljoradnja eleonita zasniva se na korienju periodino plavljenih rijenih dolina i njima bliskih polja. Prirast stanovnitva i ispoavanje zemljita prouzrokovali su esta seljenja i proirenje arela tripoljske kulture na istok. to se tie kulturnog uticaja pricrnomorskog prostora, jasno se osjea prisustvo balkanskog i egejskog eneolita, a preko njih i ranih zemljoradnika maloazijskog neolita. O tome govore i mnogobrojne keramike posude, meu kojima i one zatvorenog oblika sa spiralnom ornamentacijom jedinstvenog apstraktnog modela. Razvoj tripoljske kulture predstavlja primjer postepenog raseljavanja zemljoradniko - stoarskog stanovnitva i osvajanje novih povrina. Proces proirenja prati socijalna diferencijacija i ua speciSl. 3. Rekonstrukcija "tripoljskog" sela jalizacija stoara, naroito od uvoenja kola kao sredstva za stanovanje jer sa time poinje ekstenzivno nomadsko stoarstvo. Kola su bila, vjerovatno, proizvod Prikavkazja i kuro-arakske kulture eneolita. To raseljavanje zemljoradnika i dovodi do pada tripoljske kulture, a narastanje i dominacija nomada kao posebnog kuIturno-socijalnog entiteta na irokim prostranstvima stepa. Sve je to bilo uslovljeno ekolokom situacijom. U takvim okolnostima i u takvoj sredini posebni tip sahranjivanja koji je zahvatio iroka porstranstva stepa u skladu je sa irenjem nomada. Kasnije se prenio i na brdska podruja njihovom ekspanzijom. Upravo radi se o podizanju humke (kurgana, tumulusa) nad grobom. Kurgane u stepi ne treba dovoditi u vezi sa uticajem mesopotamskih zigurata ili egipatskih
51

piramida. Zajedniko je samo ljudska sujeta i elja za dominacijom i produenjem zagrobnog ivota. Kurgan znai mjesto obiljeavanja zagrobnog boravka u prostoru (stepi). I drugo, trebalo je zadrati hijerarhijsko drutvo, koje je postojalo i kult prilagoen datim uslovima, to je takoe Wlo formirano. Znai, kurgan je imao tri funkcije, obiljeavanje, socijalno isticanje i ispunjenje kultne funkcije. Kurgan nije samo nemirenje sa smrSl. 4. Keramika "tripoljske" kulture U; Qn ima jedno dubl j e simbolino znaenje, on je krik u stepi. A kurgan u brdima je inercioni apsurd i dokaz o mentalnoj inerciji i konzervatizmu Iranaca. Tu je moda i nastao obiaj leleka. Dominacija nomadskog naina ivota zbog njegove skuenosti uticala je na zaostajanje u razvoju materijalne kulture (zanati, graevinarstvo i si.), a stimulisala razvoj duhovne kulture, kultova, mitova, plemenske aristokracije i svetenike kaste. To je bila podloga za stvaranje epova kao to su bili Rigvede, Vede, Epos o Nartima, Aveste, po nekima i ep o Gilgameu i si. Na razvoj nomadskih drutava evroazijskih stepa, ne treba zanemariti uticaje i kontakte sa kuroarakskom kulturom i oazija iz srednje Azije. Postojali su uticaji i u obrnutom smjeru kada je narasla mo nomada, poela je njihova ekspanzija na sve strane, a sa tim i njihov uticaj na kulturu i etniki sastav susjednih prostora. No o

O II tome e biti vie govora kada bude rije o bronzanom periodu stepskih plemena. Kult sahranjivanja je bio sa kurganom i bez. Umrlog su polagali u jamu u zgrenom poloaju, obino na lijevi bok, sa glavom na sjevero-istok. Jama je bila ovalnog oblika, pokrivena drvenim oblicama i zasuta zemljom. Grob je bio zasut okerom i bijelom glinom. Pogrebni inventar se sastojao od keramikih posuda antropomorfnih figura i poljoprivrednih orua, za mukarce (srp, motika, i si.) Antropoloka istraivanja dobro sauvanih lobanja, su pokazala da se radi o gracilnim tipovima (medioteranskim), rasprostranjenim u to vrijeme na Balkanu i Podunavlju. Zajedno sa time primjeuju se u ranomaterijalu i znaci prisustva stepske populacije istone Evrope. Ovakav se zakljuak vie odnosi na mehaniko,nego na genetsko prisustvo (Velikanova M.S., (1961),

SI. 5. Grafika rekonstrukcija lobanja (muke i enske), "tripoljske" kulture, (po Gerasimovu).

Najvie to impresionira kod tripolske kulture, to je keramika, kako zbog bogatstva formi i utilitarnosti, tako i zbog

52

53

slikane ornamentacije u polikoloritu. Preteno apstraktne figure ornamenta govore o visokoj duhovnosti i artizmu njenih stvaralaca, to potvruje nalaze antropologa da se radi o Mediterancima. Pojava geometrijske ornamentike govori o prisustvu ili kontaktima sa stepskim nomadima. Kronologija i periodizacija tripoljske kulture po sistemu C-14 (Dimitresku V. 1974, Todorova X. 1979. godine). Rano Tripolje (A I): 4.000 godina stare ere Srednje Tripolje (B I): 3.500 godina stare ere Pozno Tripolje (C II):2.500 godina stare ere 3. Jamska kultura Stara jamna kulturno-istorijska oblast hronoloki je prva od gigantskih drutava karakteristinih za istoriju stepskog pojasa june Rusije. Epohu enolita stepa karakteriu kurgani i kultni obred sahranjivanja u vezi sa njima. Sa njima poinje hiljadu-godinja tradicija duhovne aktivnosti Indoiranaca i njihovo gospodarenje stepom. Kurgani su istovremeno i svjedoci specifinog osvajanja stepa od strane nomada stoara, kojima je stoarstvo bilo jedini izvor egzistencije, materijalna baza za razvoj socijalnih i duhoKarta 3. Poetak i kraj Sirenja vnih institucija, koje su za"tripoljske" kulture mijenile stare zemljoradnike forme. Ovo se ogleda i u raspro54

stiranju slinih keramikih formi, kao posude sa otrim i okruglim dnom esto izraenim sa visokim grlom. Ornamenti su urezani, ucrtani ili utisnuti, a shema ograniena talasnom linijom, cik-cak ili horizontalnom linijom. Prostor medureja Dona, Volge i Urala, bilo je prvobitna teritorija plemena nosilaca stare jamne kulture. Istovremeno se u graninom dnjepro-donskom reonu razvila srednje - stogovska kultura. Medu tim kulturama su postojale meuzavisnosti i uticaji stoarskog iskustva steenog u stepama Prikaspija i Priazovlja. Zato je i oslonac njihove materijalne egzistencije bilo ovarstvo, koje se najbolje prilagodavalo ekolokim uslovima stepe. Ekonomska specifinost jamskih plemena opredjeljivala je karakter njihovog kulta, odnosno kultnih spomenika. Na velikom prostranstvu njihove kulturno-istorijske oblasti ritual sahranjivanja je obavljen u jami pod kurganom. U ranoj etapi pokojnika su polagali u zgrenom poloaju na leima, orjentacija na istok, posutog okerom i esto bez inventara. Naselja su vrlo rijetka i sa plitkim kulturnim slojem. Razlog ovome su kratkotrajna boravita na jednom mjestu. Juni djelovi stepskih stanovnika imali su kontakt sa kavkaskom "kuro-arakskom" kulturom, od kojih su preuzeli metal i neke kultne obrede. Grupe koje su bile blie azovsko-pricrnomorskoj obali, prele su na vei stepen organizacije stoarstva eneolita. Ovom kompleksu pripada i razvoj "kemi-obinske" kulture Krima, koja se proirila na junu Ukrajinu i zapadni Kavkaz. Glavna karakteristika ovog kulta jeste sahranjivanje u kamenim ili drvanim krinjama, pokrivenim tumulom. J.ilov (1994), proimanje kulture stepskih nomada i "kuro-arakske" pripisuje svetenicima (recima). Sve se to ogleda u kontaktima stepskih i sjevero-kavkaskih plemena na irokoj oblasti od Kalmikih stepa do Kubanja. Ekspanzijom javnih plemena prema zapadu dolo je do kontakta sa eneolitskim plemenima zemljoradnike "tripoljske" kulture, to je takoe dovelo do novih kulturnih simbioza, kao to je "usatovska" kultura. Sa ovom kulturom
55

O II

su stepska (iranska) plemena krajem III mil. poela sa migracijama prema donjem Dunavu, Balkanu i istonoj Evropi, gdje su donijela uticaje dalekih istono-stepskih i kavkaskih kultura. Ova je migracija izvrila izmjene u kulturnom i etnikom pogledu jugoistonog dijela naeg kontinenta (M. Garaanin, 1961, B.Jovanovi, 1976; N.J.Merpert, 1965, M. Gimbutas, 1973). Jamska kultura eneolita prelazi u katakombnu kulturu bronze. To je skitska kultura istorijskog Kremena. Jamska je kultura u vremenu od sredine III mil. do II, zauzimala prostor Povoloja i Podonja. 4. Kemi-obinska kultura Ve je reeno da je kemi-obinska kultura eneolitna nastala iz sinkretizma "jamske" i "puro-arakske" kulture na prostoru sjevernog Kavkaza ili Priazovlja. Ovaj obred sahranjivanja je prvo otkriven na Krimu, zato postoje i neki ekoloki razlozi. Upravo, Krim je preteno brdovita i kamenita pogloga pa je kopanje jama sa onim tehnikim sredstvima bilo daleko tee nego nai ploe sa kojima se moe formirati kamena krinja. Kurgani "kemi-obinske" kulture rasprostranjeni su jo na zapadnom Kavkazu i junoj Ukrajini. Veliina kurgana se kree h=l-3m a D=10-30m. Dno krinje je ispunjeno pijeskom. krinje mogu biti od drveta, tada su premazane raznim bojama. U grobu su poloene jedna ili dvije osobe sa leima na dno i savijenim (podignutim) nogama ili u zgrenom poloaju i na boku. Orijentacija nejee na zapad. Sa skeletom odraslog ovjeka se esto nade i djeji skelet. Invetar je bogat sa keramikom jamne kulture. Naeni su i bakarni ili bronzani predmeti, noevi, ila i kamene sjekire. Datovanje ove kulture odnosi se na period od 2300. do 2000 godina stare ere. Jo je potrebno istai da su, naeni bronzani listoliki noevi sa "leima".

Krajem eneolita na prostoru stepa sjeverno-zapadnog Pricrnomorja dolo je do pokreta i migracija nosilaca "kemo-obinske i jamne" kulture u pravcu Podunavlja i Balkana. Za uesnike tih migracija uobiajen je termin "etnokulturne grupe", to nije uvijek adekvatan izraz. Ovdje se radi o iranskim (arijskim) plemenima sa organizovanim hijerarhijskim drutvom, sa svojom kulturom, svojim voama, svojim epovima, to znai da je njihova migracija bila organizovana i smiljena, i da je u njoj uestvovalo vie grupa kako bi se mogli suprostaviti otporu starosjedilaca. O svemu tome govore komadi oruja naeni u tumulima kao prilog pokojnika u vrijeme invazija, a to je period kraja eneolita i poetka bronze. Neka od tih plemena morala su donijeti i svoja stara imena i svoje kultove. Kako E.E.Kuzmina (1994. godine) pie (5), migracije su sloeni socijal-demografski i ekonomski proces, one mogu imati 3 modela: 1. migracije s ciljem kolonizacije, 2. migracije u okviru jedinstvene kulturne i ekonomske zone i 3. migracije iz zaostale u ekonomski i kulturno razvijeniju zonu (asimilcija i inovacija). Migracije mogu imati karakter raseljavanja. Rezultat migracije moe biti: miksacija sa starosjediocima, dominacija jednog od uesnika i otvaranje trajnih neprijateljstava. "Stepski narodi su bili katalizatori svih procesa u istoriji civilizacije" 5. Srubno - adronovska kultura bronze Na ogromnom prostoru evroazijskih stepa od Dunava do Jeniseja, sredinom II mil. stare ere formiraju se kulture dva gigantska drutva, ije razmjere nijesu poznate u drugim djelovima svijeta. Od Urala do Dnjepra na zapadu Srubna i od Urala do Jeniseja na istoku andronovska
57

56

O II

kultura (6). Ovoj epohi tj. XIV . st. e pripadaju pismene vijesti iz kojih prvi put saznajemo o postojanju Indoiranaca.

5/. 6. Kamena krinja "kemi-obinske" kulture sa Knma

Naime iz ugovora izmeu milanskog cara Mattivaca i cara Hetita SublHuluma, koji se zaklinju bogovima Arija, Indri, Mitri i Varuni, vidi se postojanje Arija u gospodareoj klasi Mitani. Ugovor sadri pomen arijskih boanstava Vayu (bog vjetra) Svar (bog neba), soma (boansko pie) i si. pominju se "marvani" (mladi ljudi, heroji), koji su ratovali na bojnim kolima, izgleda da se radi o nekoj grupaciji Indoiranaca koja se neto ranije spustila na Bliski Istok i meu Huritima osnovala dravu Mitani (7). Andronovska kultura se na prostoru jugozapadnog Sibira, podruja gornjeg toka rijeke Ob i Jenisej, te sjevernog Kazahstana, razvila u fjodorovsku kulturu. Ovu kulturu karakteriu slikani geometrijski ornamenti, trougli, rombovi, krstii, "sita", cik-cak linije i si. Po nekim arheolozima ovi ornamenti pripadaju altajskoj-uralskim plemenima. Takvi su motivi do danas sauvani na tepisima istonog Kazahstana. V.Abajev smatra na osnovu hidronima jugozapadnog Sibira da su nosioci andronovske i fjodorovske kulture

Indoiranci. U svakom sluaju u Zauralju je dolo do kontakta izmeu Indoiranaca i Ugrofinskih plemena, a time i do razmjene ornamenata na keramici, pa je mogua i hipoteza 0 bi etnikom karakteru nosilaca andronovsko-fjodorovske kulture. Ima nekih indicija da su ba plemena ovih kultura bila ona koja su migrirala na jug i istok u Iran i Indiju XIV vijek stare ere. Kasnije, u XIII vijeku stare ere dolo je do pomjeranja ostatka ovih plemena na zapad prema Uralu. Nain sahranjivanja kod andronovsko-fjodorovske kulture je slian kultu srubne kulture. Kurgani su zemljani sa prstenom, inhumacija, glava na zapad, prisutne glava i noge ivotinja, keramika slikana na kosom "mreom", rede pravom, horizontalne linije i si. To je materijalna kultura andronovskih plemena. rtvene posude u grobovima posveene su Mitri "vladaru naroda" (M.F.Kozarev, 1974, 149). E. E.Kuzmina smatra da su se andronovska i fjodorovska keramika razvile u umovitim predjelima Zaurala na tradiciji "grebenog geometrizma" autohtonih plemena. Ekonomia Andronovaca se zasnivala na stoarstvu i manje na zemljoradnji. Na prvom mjestu su dolazila goveda, pa sitna stoka 1 konji. To ih je snadbijevalo sa mesom, mlijekom, vunom, koom, kostima i raznim kunim potrebtinama. Zavisnost od stoke kod Arijaca vidi se iz njihovih relligioznih mitova. Tako se kae za boga Agni: (Rig.V. 11-1,5) A Indra je nazvan: "Zapovjednikom zlatnih konja, izdanih bikova, pastirom i gospodarom krava". A Mitra i Varuna: "Divni i dajui pastiri Vaseljenje, uradite da nae krave nabreknu od mlijeka". Za konje takoe, "...da nae gospodstvo okropite medom i mlijekom".
(Rg.ved. III, 31,4,VII, 18)
"Ti koji nam donosi mnogo obeanu nagradu - kravu".

58

59

O II

Iz Rigveda i Aveste moe da se utvrdi da su Indoiranci ivjeli u irokoj stepi (taj prostor oni su zvali "Arvanam vaijah"), sa velikim punovodnim rijekama. Njihovi bogovi ive na n ibu u dvorcu, to su ustvari velika kola "vimana". Kontakt Andronovaca sa Ugrofincima morao je dovesti i do upoznavanja arijskih reeva sa sibirskim amanima i njihovim vjetinama. Tako je moda i dolo do korienja "some" (u Avesti haona) od strane Arijaca. "Sveto pie" soma se pravila od soka konoplje i meda. U stepi divlje konoplje nije bilo, ali na junom Uralu i jugozapadnom Sibiru jeste, to se vidi iz "geografskog atlasa SSSR-a" iz 1981. godine, Moskva, str. 142 (karta rastiteljnosti). Midamsko pleme Magi su bili poznati kao zreevi u arijskom drutvu. Imali su monopol i uticaj ne samo u kultu ve i politici, zbog monopola u magijskim obredima u kojima su koristili somu. I za Zoroastra (Zaraduti), koji se smatra reformatorom i piscem Aveste, tvorcem "mazdizma" se misli da je bio Mag. Po E.E.Kuzmini (8), rijei "mogila", "kurgan" su bile u upotrebi kod Iranaca (Albanci za gomilu kau "mogila"). Isto tako rije "kanap", za konoplju su Turci preuzeli od Persijanaca i donijeli kod nas. Na genetike veze srubne i andronovske kulture ukazuje N.I.lenova, koja pie da su i Savromati (Sarmati) bili vezani za te kulture (9). Utvreno je da su Ugrofinski amani upotrebljavali rijei, med, konoplja, muhomor, to dokazuje o vezama sa arijskim recima (10), Pritobolje pripada irokom arealu andronovske kulture. Ekoloki to je oblast leo stepa sa dosta movara. Zadnjih godina su sibirski arheolozi uinili dosta znaajna otkria koja su vana za razumijevanja kulture i ivljenja nosioca andronovske kulture (11). U nastavku dajemo krai pregled tih nalaza. U drugom milenijum stare ere klima je na prostorima zapadnog Sibira, po miljenju strunjaka, bila slina dananjoj. Otkopano je vie naselja stoara (lokalitet "ere-

muhov kust"), koja su egzistirala od XVII-XII vijeka stare ere. Ta su naselja imala u prosjeku 5-10 stanova (koliba), koje su pripadale stacioniranim stoarima, koji su se bavili poneto i zemljoradnjom. Ti stanovi (kolibe) su bili vrlo prostrani, povrine od 150 - 250m2, konstrukcije od drvenog skeleta, sa stubovima pobodenim u zemlju i pokrivenim granama i trskama. U jednom dijelu su ivljeli ljudi a u drugom u zimskim mjesecima stoka. Unutra se nalazilo ognjite, bunar (da se voda zimi ne bi ledila), rezerve ljiudske i stone hrane. Po jednom stanitu ivjelo je prosjeno po 16 osoba, to je bila patrijarhalna zadruga a itavo naselje je bilo jedan rod. Bilo je i drugih oblika stanovanja u poluukopanim zemunicama "kata". U epovima indo-iranaca govorilo se o toplom domu "kata" (koliba), koja obezbeuje toplinu, krov koji titi ovjeka i stoku i obezbeuje im raanje potomstva, reprodukciju: Kravama i konjima pozdrav Onima to se raaju u kolibi O, ti koja daje raanje i potomstvo, Mi razvezujemo tvoje vezove. Ti krije oganj unutra, Ljude zajedno sa stokom. O, ti koja daje raanje i potomstvo, Mi razvezujemo tvoje vezove. (Atharvaveda, IX, 3,s. 274) Izgleda da se u "kati" nalazio i rtvenik. Glavno privreivanje, kao to je ve reeno, bilo je stoarstvo sa elementima zemljoradnje. Ono je obezbjeivalo naselje ne samo sa mesom i mlijekom, ve i sirovinama za izradu odjee, obue, pokrivaa i si. tj. koe, vune, kostiju, i si. Struktura stoke je bila: krupne stoke 63%, koza 4,1% i konja 16,4%. Bavili su se i lovom i ribolovom kao dopunskim obezbjeivanjem hrane. Od divljih ivotinja najee se srijee los u 32,4% sluajeva. U "lesostepi" je pored

60

61

O II

dosta trave bilo i dovoljno drveta za graevinarstvo i grijanje, naroito bora, jele i breze. Naeni inventar je bio od, keramike, kosti, bronze i kremena. Od keramike su najvie zastupljeni anci i olje. Dekoracije su urezani geometrijski ornamenti sa trouglima, rombovima, cik-cak linijama, "sitima", meandrima, "jelicama" i si. to je karakteristino za andronovsku i fjodorovsku kulturu. Bronzani predmeti su najee bili, vrhovi strelica, glijeta, srpovi i keltovi. Naena je i bronzana ljaka, to potvruje lokalnu proizvodnju bronzanih predmeta. Od kosti i kremena su pravili razne predmete i alatke za domau upotrebu, kao ila, strugae, noeve, vrhove strelica i koplja. Naene su i kotane kockice koje su sluile za drutvene igre. Period od - vijeka stare ere pripada klimatskom subborjalnom periodu otopljenja prostora zapadnog Sibira. Posljedica toga javljaju se tragovi poplava u naseljima tog period na r. Tobolu, to je bio razlog iseljavanja njegovih stanovnika (V.A.Zah, 1995, 85). Arheoloka istraivanja na r. Tobolu, govore da svi nosioci andmnovsko-fjodorovske kulture, najvjerovatnije indoiranci, nijesu bili nomadi, ve je na prosotru zapadnog Sibira u podnoju uma-stepa (rus. lesostepa), bilo i stacioniranih stoara koji su se poeli baviti zemljoradnjom. 6. Kobanska kultura Kobanska arheoloka kultura je zahvatala prostor sjevernog Kavkaza i prikavkaskih stepa. Prostorno se ova kultura dijeli na centralnu, zapadnu i istonu varijantu. Ova se kultura razvijala u vremenu od XIV do VI vijeka stare ere. V.J.Kozenkova predlae periodizaciju ove kulture (12). Koban I, period pozne bronze (XIV-XII v.st. e.) Koban II, prelazni period (XII-VII v. st.e.)
63

Karta 4. Rasprostranjenost srubne i andronovske kulture bronze u evroazijskim stepama, a-ranosrubna, b-poznosmbna, v-andronovska, g-andronovsko-fjodorovska

62

O II

i Koban III, rano gvozdeni period (VII-IV v. str. e.) Kultura centralnog Kavkaza je nastavak kulture prve polovine II milenija koja se razvijala pod uticajem kulture Zakavkazja, posebno kolhidske metalurgije bronze. Prva polovina bronzane sjekire sa cilindrinim usadnikom poznata je u Mesopotamiji i Iranu (Zagros) jo u IV mil. stare ere. Moda su te arhaine forme donijete na Kavkaz a odatle u Podunavlje, a ne obratno. U periodu pozne bronze na Prikavkazju se naroito razvila metalurgija bronze, sjekire, fibule, ila, noevi, ukrasi i si., a krajem drugog milenijuma i proizvodnja poljoprivrednog alata: srpova, motika i dr. Razvoj ekonomije uticao je na socijalnu diferencijaciju, nastaju vee patrijarhalne porodice i voe plemena. Nekolko tih porodica inilo je rod ili pleme. Vojnim upadima po plemenima rukovodi jedan starjeina, koji i prikuplja bogatstvo od pljaki. Ovo dovodi do razbijanja prvobitne zajednice. Razvija se meuplemenska trgovina, A zatim i razmjena sa Zakavkazjem, Bliskim Istokom i Malom Azijom. Sluajno naeni bronzani noevi "karasuskog" tipa na sjevernom Kavkazu pretpostavljaju vezu izmeu Kavkaza i Sibira, to je za nau tezu vrlo znaajno. I u juno-ruskim stepama razvijala se metalurgija pod uticajem kavkaske. Na kobansku kulturu metalurgije naroito utiu centri iz Zakavkazja, kao to su Raca, Lehumi, Imereti, ovi se kontakti ostvaruju kroz Darjalski klanac i drugi prevoj u dolini rijeke Koban. No u kobanskoj metalurgiji su prisutni i sopstveni stilovi. Posebno elimo istai razvoj tz. "zverinjeg" stila od XII vijeka stare ere koji se naroito uoava na bronzanim sjekirama. Na bronzanim sjekirama "zvjerinjeg tipa" najee su ugravirani leopardi, jeleni, orlovi i si. Ove su ivotinje stilizovane u jednoj agresivnoj pozi koja, najblie odgovara kasnijem umjetnikom izraavanju Skita. Bronzana sjekira kobanske klture sve je vie gubila funkciju utilitarnosti, a dobijala kultnu i pomodrasku

Od bronzanih ukrasnih predmeta u nekropolama najee se srijeu glave ovna, bika, orla koje su pripadale vjerovatno mukim pokojnicima, dok su za ene karakteristini koluti koji su noeni na obje noge iznad lanka. Ovi muki ukrasi su prisutni i na teritoriji jugoistone Evrope (13). Za razumijeva poetka kobanske kulture, posebno njene metalurgije, vrlo je znaajno sluajno otkrie skrovita bronzanih predmeta 1984. godine u gornjem toku rijeke amlik kod sela Upornoj na Sl. 7. Bronzani predmeti iz podruju Zakubanja. Koskrovita Uporna na sj. Kavkazu mentar ovog otkria dajemo prema lanku A.Z. Aptekarjeva i V.J.Kozenkve (14). Ukupno je naeno 12 bronzanih predmeta i to: sjekire, keltovi, noevi, zavreci kopalja i glijeto. Svi ovi predmeti predstavljaju modifikaciju ili kopiju predmeta poznatih kod kolhidske kulture (kraj srednje bronze), a pripadaju ranom periodu (Koban I), kobanske kulture. Smatra se da su navedeni predmeti sakriveni najkasnije tokom XII vijeka stare ere. Od svega nas najvie zanimaju dvije bronzane sjekire, jer su sjekire istog tipa naene na prostoru od donjeg Podunvlja (Monteoru), do junog Jadrana, a u arheologiji se tretiraju pod imenom "skadarska". Skadarski tip zato to je najvie naeno u okolini Skadra, zatim kod Elbasana, Boana, Sitnog kod Splita, Debelog brda kod Sarajeva i Sinaje na Kosovu. Ovo bi trebalo da znai, najmanje, dokaz o

64

65

O II

kontaktu sjevernog Kavkaza i zapadnog Balkana u vrijeme od - vijeka stare ere ili jo vjerovatnije dokaz o migracijama, kojima su i majstori bronzanih sjekira donijeli svoj zanat na nae prostore. Kao to se iz prvobitnog tipa kobsanske sjekire razvio "zverinji tip", tako se na junom Jadranu iz "skadarskog tipa" razvio "junojadranski" (ex. albano-dalmatinski). Spektralnom analizom metala predmeta iz depoa Upornoj, dokazano je da su dvije bronzane sjekire izraene od bakra i arsenika ija je ruda kavkaskog porijekla (15). Isto tako izvrena je analiza metala sa sjekire iz Boana (Bijela), u arheolokom institutu Gruzije (Tbilisi) i potvreno da ta sirovina ne poSI. 8. Bronzana sjekira tie sa Kavkaza (G.Vukevi, Bijela (Boan) 1992). Sa ovim se potvruje da kobanska sjekira nije dola na zapadni Balkan kao trgovaka roba, to potkrepljuje vjerovatnou migracije na relaciji sjeverni Kavkaz - zapadni Balkan. Posle metalurgije keramika je najznaajniji element raspoznavanja antikih kultura. Za upoznavanje sa keramikom kobanske kulture koristili smo se knjigom E.J.Krupnova, 1960. godine (16). U pogledu forme, namjene ornamenata i njihove izrade kobanska keramika mnogo podsjea na ilirsku keramiku. Smatramo da ovdje ne moe biti rijei o sluajnosti niti keramici kao trgovakoj robi. Radi se o posudama trbuastog oblika i trakastim drkama koje polaze iz oboda posude. I ornamenti su kod ilirske keramike geometrijski, preteno se radi o trouglima urezanim instru-

mentom. Isto tako u prelaznom periodu se srijeu posude sa kanelurama kao kod posuda kubanskog tipa. Tu se mijeaju kohidske drke i stepski ornamenti. Kult mrtvih kobanske kulture, bilo je sahranjivanje u kamenoj krinji u zgrenom poloaju i na bok ispod kurgana. A na centralnom Prikavkazju bilo je sahranjivanja i u ravnim grobovima. I u duhovnoj sferi dolazi do sinkretizma izmeu stepske kulture (kurgan) i kamenog sanduka koji je zakavkaskog porijekla. Prisutna je i pojava kamenih prstenova oko Kurgana. Kao to se vidi i u oblasti kulta ima mnogo podudarnosti izmeu kobanske kulture i ilirske, to jo jednom potvruje hipotezu da je dolo do migracije etnikih grupa nosioca kobanske kulture sa sjevernih planina Kavkaza na prostore zapadnog Balkana i to u vremenu rane faze kobanske kulture tj. u XIV ili XIII vijeku stare ere. Jo se ne moe govoriti o etnikoj pripadnosti nosioca kobanske kulture. Mogla je to biti ak i jedna mjeavina stepskih nomada i kavkaskih domorodaca. IV. Primjedbe
1. P.K.Kazaev, Znaenie indarijevskog nasledia, Ot Skifov do Osetin, M. 1994. godine, str.69. 2. Prevod sa ruskog G. Vukevi. 3. T.Sulimurski, The Sarmatians, .-1970. godine. 4. S-M. Bibikov, Tripoljska kultura, rani etap, Arheologija Ukajinske SSSR, Kijev -1971. 5. E.E.Kuzmina. Otkuda su doli Indoarijci, M.1994. godine str. 224. 6. Isto, str. 5. 7. Paul Garelli, El proxima oriente asitico, Barselona, 1987. godine. str. 106. 10. Kao pod 5. str. 249. 11. V.AZah, Naselje drevnih stoara na r. Tobolu, Novosibirsk, 1995. 12. V.I.Kozenkova, Kobanska kultura, Sovjet, arheologija 1990 godina No. 3, str. 72.

66

67

O II

SI. 9. Glinene posude kobanske kulture, (po E.I.Knipnovu)

SI. 10. Glinene posude kobanske kulture, (po EJ. Knipnovu)

68

69


13. Kao pod 12. str. 70.

O II

14. A.Z.Aptekarev, V.Lkozenkova, Klad epohi pozdnej bronzi iz stantije Upornoj, Sovjet, arheologija, 1986, No. 3, str. 121. 15. E.N.ernih, S.V.Kuzminih, Hemieski sostav metala klada u stanciji Upornij, Sovjet, arheologija, 1983, No. 3, str. 135. 16. E.I.Krupnov, Drevnaja istorija sever. Kavkaza, Moskva, 1960, str.
440,464

V. KULTOVI INDOIRANACA
Poetak religioznosti kod ovjeka je prelomni trenutak odvajanja ovjeka od ivotinje. Ovaj trenutak je nastao na onom stepenu ovjekovog razvoja kada je poeo da razlikuje haotino stanje, nered, od pomisli da postoji poredak stvari vezano za smisao postojanja. Prelazak ovjekovog bitisanja iz haotinog u organizovano stanje, bio je kvalitetni skok. To je bio poetak ovjekove duhovne avanture i posle vatre jedno od prvih otkria. Upravo magino dejstvo vatre je i vezano za poetak ovjekove duhovnosti, tj. otkria da je zavisan od nepoznatih sila, da je neiji rob. Otuda u nekim paleojezicima, sanskritu ili kuritskom, imamo da naziv ovjek istovremeno znai i rob (dasa i lek). Ostatak tog shvatanja smo doskora imali i u nekim crnogorskim plemenima, kada se na pitanje: "Koliko ima eljadi?" (mislei na porodicu), odgovaralo: "Imam sedam roba". To ne treba bukvalno shvatiti, to nijesu njegovi robovi ve bia zavisna od viih sila, od sudbine, pa su i njihovi "robovi". Prva religioznost je bila totemizam iz lovako-skupljake faze egzistencije koja je najdue trajala u ovjekovoj istoriji, cio paleolit i mezolit. Totem je bila, obino neka ivotinja koja je pomagala ovjeku ili rodu (gensu) i titila ga. U arheolokoj nauci su smatrali da je tek od paleolita,

70

71

O II

tj. u civilizaciji lovakog drutva poeo religiozni obred prinoenja rtve. To je bila prva direktna komunikacija sa viim silama. Razvojem zemljoradnje u neolitu ovjek uvida znaaj plodnosti za egzistenciju, te usvaja kult plodnosti kao uslov egzistencije, koga predstavlja u sopstvenom liku, liku velike majke (magna mater). Tek iz zemljoradnike kulture koja se razvijala na terasastim i humusnim dolinama velikih rijeka na Bliskom istoku mogla se razviti kosmogonijska religija. Ona je nastala iz logike periodinog obnavljanja vegetacije, veze kretanja kosmikih tijela sa klimatskim ciklusom i ritmom dana i noi. Karakteristika nekog religioznog ritma otkriva i porijeklo njegovih korijena. Kult mrtvih kod svih religija vezan je za vjerovanje u zagrobni ivot, te u grobovima nalazimo predmete tog rituala. Mesopotamski kultovi su razvili zigurate kao svetilita i rtvenike na njihovom vrhu. Penjanje uz stepenice koje vode na rtvenik simbolizuje kontakt sa kosmikim silama. Slinu pojavu imamo u huritskoj religiji, stepenice koje vode pred "niu" (oltar), boga Haldi imaju istu funkciju. Ovo se vidi iz kuritskih hramova na jezeru Van ispod Ararata, kao i na Medunu ispred nie (vrata), boga podzemlja Haldi (Alalu). Ovaj je oltar (nia) simbolizovao kontakt izmeu sila donjeg i gornjeg svijeta. 1. Religija Indoiranaca (Arija) Iz usplamelog ara, Sunce i Lunu stvori je Dosljedni Sazdatelj, I dan i zemlju, I vazduno prostranstvo, zatim svijet (1). (Rigvede, X -190,1,3)

Mi smo prili ovom poglavlju u prvom redu s namjerom da istraujemo indoiranske kultove. Ovo je vio sloen i zamaan posao jer se ova etnika grupacija na vie od 4.000 godina kretala na ogromnom prostranstvu evroaziskih stepa od karpata do avganistana na istoku i do Persijskog zaliva na jugu. Prvi kurgani izmeu Dona i Volge, koji karakteriu religiju Indoiranaca datiraju iz V milenijuma stare ere. I kod ove etnike grupacije se razvila kosmogonijska religija i kosmogonijska dualistika filozofija. Nejasan je prostor i vrijeme geneze ove filozofije i tu bi bilo rizino traiti neke uticaje, jer mi jo sa sigurnou ne znamo odakle su i kuda doli Arije na iroka prostranstva evroazijskih stepa. U svakom sluaju epohi nomadskog stoarenja prethodila je faza zemljoradnje i stacioniranog stoarstva (neolit), pa je tada bilo mogue zaeti kultove za nebeski svod. Interesantno je kod Indoiranaca da su ivjeli u stepi a tradicija je bila da rtvenike i svetilita podiu na vrhovima brda. Oko 2000 godina stare ere svi su Indoiranci imali istu religiju. Upravo krajem neolita poinju unutranja previranja i irenja (migracije), u pravcu istoka i zapada i time proirivanje prostiranja kurgana (tumula). Na zapadu su stigli do Podunavlja, a na istoku od 1300 godina stare ere bili su na Indu, u podruju "Sedmoreja" (Pendab), a oko 1200. su stigli na srednji Gang. Oni na nova sjedita donose svoje socijalne ustanove i svoje kulture. Indijci oko 1000 godina stare ere zapisuju svoje Rigvede. To su himne bogovima u kojima su iznijeta njihova religiozna shvatanja, koja ne mogu biti starija od 2000 godina stare ere. Vede su junaki epovi o borbama Arija sa starosjediocima, nosiocima harapske kulture (Mohendo daro). Jezik na kome su napisali Rigvede i Vede zove se "sanskrit". Sanskrt ne treba brkati sa "indoevropskim", jer je ve bila izvrena diferencijacija indoevropskog zajednikog jezika, vjerovatno na dijalekte. Drutvo Veda (indijsko-arijsko drutvo) dijeli se na 3 klase: svetenike, ratnike i stoare - zemljoradnike. Svetenici (brahme)
73

72

O II

uestvuju u rtvenom ritualu, vojnici (katrija), tite zajednicu i proizvoai (vajisija), obezbeuju hranu a svi odgovaraju pred parom bogova Mitra i Varuna. I po Herodotu iranski Skiti su imali 3 klase u istorijsko vrijeme (2). Iranska misao je kosmika. Od poetka svoje religije, koliko moemo pratiti insistiraju na dualizmu i jedinstvu suprotnosti: "Mitra je doista vrhovni bog u svome mudrom svijetlom, ureenom, mirnom, blagonaklonom vidu, a Varuna je suveren u svom agresivnom, tamnom zanesenom, stranom, ratnikom vidu" (3). Varuna je bog bez premca, on je strani vrhovni vladar. Sunce je Mitrino oko, koje se svako jutro u svojoj blistavoj svetlosti pojavljuje iznova. Onaj koji gazi zakon odgovarae pred Varunom. Oslobaa se grijeha ako prinese rtvu. Mitra je znaajan samo kada je u drutvu sa Varunom. Mitra na sanskritu znai "ugovor", ali i "prijatelj". On olakava sporazumijevanje meu ljudima. Kada je sa Varunom onda dijele vlast i obiavaju: miroljublje, milost i pravdu. U Rigvedama se govori o rtvovanju (levanaciji) "some" (ne- smrti). Na sanskritu se koristi jo izraz "juhoti". Soma je boanske pie, pravi se od soka biljke konoplje i meda. Ima pojni (narkotini) karakter, koristi se u magijskom ritualu. "Pili smo somu, postali smo besmrtni, pronali smo bogove", pie u Rigvedama (4). Soma je kao narkotik pored halucinacija, podsticala misao, oivljavala hrabrost kod ratnika, poveavala polnu snagu, lijeila bolesti i si. Kada je zajedno piju svetenici (reevi) i bogovi ona pribliava nebo i zemlju, to je sveti napitak. Ni jedan religiozni ritual ne moe bez some. I Herodot (IV46,64) je opisao obiaje kod Skita kako bacaju sjeme konoplja na usijano kamenje i udiu isparenja i padaju u trans. Samo Herodot nije shvatio da se radi o religioznom ritualu. Na rtvu su prinosili konja, goveda i ovce. Konja je rtvovao kralj pobjednik uz veliki ceremonijal. Kod Skita su prinosili na rtvu jo i ratne zarobljenike. Na svakih 100, po jednoga, kako pie Herodot (5). No Herodot je mogao da pie samo
74

o reformisanoj arijskoj religiji, posle Zoroastra. Najvea sveanost se odravala za vrijeme praznika "Puruli" (Nova godina). Iranska (arijska), religija je bila etnika religija i kako smo ve rekli bila je zajednika svim narodima indoiranskog porijekla. Sve religije ustvari poinju kao plemenske, odnosno etnike. Kasnije tokom razvoja dolazi do kontakata i mijeanja sa drugim etnikim grupama, pa i do kulturnog i religioznog sinkretizma. Arheoloki i lingvistiki je dokazan boravak Indoiranaca u jugozapadnom Sibiru i kontakt sa ugrofinskim plemenima na rubu stepe i tundre, o emu je ve bilo govora. Moe se pretpostaviti da su tom prilikom arijski reevi preuzeli neke kultne rituale od uroenika, sibirskih amana, kao na pr. pijenje some i narkotiziranje. Jedina etnika religija koja je opstala do danas jeste judaizam iako je pored sebe oplodio dvije monoteistike religije, hrianstvo i islam. I indoiranska religija nije mogla bez promjena, koje su zahvatile Indiju i Iran. U okviru iranske drave (Persije), u VI vijeku stare ere pojavljuje se mag Zoroaster (Zorotuti, Zoratustra), koji je izvrio reforme stare vjere. On je osniva mazdizma. Glavni su bogovi Ahura Mazda i Angra Mainju, opet iranski dualizam (bogovi dobra i zla). Mitra postaje bog rata a Varuna gubi poziciju. Ovakvog Mitru donose u Rim, rimski vojnici kada se vraaju sa Istoka. Mitra se predstavlja u obliku ene koja ubija bika, zapaeni su takvi spomenici i na naim prostorima za vrijeme rimske uprave. I na podruju Crne Gore (Krivoije), naen je jedan kip Mitre, ali se ne zna u kakvom obliku (6). Sveta knjiga mazdizma je Avesta, to je Biblija mazdizma, skup religioznih tekstova iz raznih epoha, izvjesni djelovi su pisani na jeziku kao i najstariji indijski tekstovi. Avesta ima za razliku od Rigveda, dogmatski karakter. Postoji miljenje da je bar jedan dio pisao Zaratustra. Avesta
75

ima 4 glave, Jasna, Vendidad (Videvata), Jata i Vispreda. Postoji predanje da je originalni tekst Aveste bio napisan na 12.000 volovskih koa. Kada je Aleksandar Makedonski zauzeo Suzu, naredio je da se sveta knjiga zapali. Ono to sada imamo iz Aveste prikupljeno je iz drugih izvora i ini svega 1/4 od prvobitnog teksta. Iz Aveste izdvajamo jednu himnu u ast Mitre, koja glasi: "Kada sam stvorio Mitru na irokim panjacima, govori Ahura Mazda, nainio sam ga podjednako dostojnim potovanja i smjernosti kao to sam to ja" (7) (Avesta, Jata, 10). Jezik kojim je pisana Avesta razlikuje se od sanskrita kojima su pisane himne Rigveda, na pr., na sanskritu (vedante), se kae, "arja" (plemeniti), a na avestinskom "airja". Od rijei "arja" je postao etnonim Arije (plemeniti ljudi), po kom su se u ranijem zajednikom ivotu odreivali oni koje mi zovemo Indoiranci. Kult Ahura Mazde izvodio se, kako svjedoi Herodot (I, 132), van zidova hrama. Hramove su imali, ali su rtve Ahura Mazdi prinosili na visokim brdima. To je pravilo proizilazilo iz vrlo duboke drevnosti, kada plemena Indoiranaca (Arija), jo nijesu znala za hramove. I u istorijsko vrijeme imamo sluaj, kada je Kserks doao na rijeku Skamander (Troja), naredio je da se prinesu rtve Atini Ilijskoj od 1.000 volova. U persijskom mazdizmu vatra je igrala vanu ulogu u obrednom ritualu. rtva se zvala "jasna" i sveto pie "haona". O predstavi Mitre kao boga sunca Herodot (I -212), je zabiljeio zakletvu mosagetske (iranski narod), kraljice Tomaride Kiru Velikom, "... kunem ti se suncem velikim mosagetskim bogom..." i dalje (I - 130), Persijanci"... imaju obiaj da se penju na vrhove planina i da prinose rtve

O Ormuzdu (Mahura Mazdi), bogu nebeskog svoda. Prinose rtve suncu, mjesecu, zemlji, vodi, vatri i vjetrovima". Iako su se Persijanci (Iranci) udaljili od stare vjere, sunce je ipak ostalo njihovo glavno boanstvo. Prethodna izlaganja su trebala da nas upoznaju sa kultnim obiajima Indoiranaca i filozofijom njihove religije. Ako se u tome uspjelo, tad e nam biti lake da utvrdimo da li je na brdu Busovniku, na Varnu vrhu, postojalo svetilite Indoiranaca? U poglavlju I. (Uvod), date su osnovne informacije do kojih se moglo doi iz oblasti arheologije, lingvistike, antropologije, kulta i si. o brdu Busovniku i njegovoj uoj i iroj okolini. Sa aljenjem se moe konstatovati da na Varinu vrhu nijesu vrena nikakva arheoloka iskopavanja te smo lieni najpouzdanijih dokaza iz materijalne kulture, no ipak smatramo da imamo dovoljno elemenata za donoenje nekog suda. a) Konstatovano je da su Indoiranci (Arije) podizali svetilita na vrhovima brda. Na Varinom vrhu je konstatovano postojanje graevine - zatitnog zida, zatim rtvenika i trona u obliku trosjeda. Takva sjedita za 2 osobe su naene na sjevernom Kavkazu (8) kao i na grafitima Kurgana u "grota bika" na r. Molonaja (9). Oba ova nalazita pripadaju prostoru kobanske kulture Nalaenja fragmenata stalaka na Varinom vrhu govori o mogunosti donoenja posuda sa tenou radi rtvovanja. Nije iskljueno da se moglo raditi o somi. b) Ime "Varin vrh" govori da je vrh nazvan po linosti Vari, to je deminutiv od Varuna. Ovo potvruju jo dva toponima u Crnoj Gori, Varina pe kod Danilovgrada i Svete Vari ne u Boki. Ukoliko bi se Vara odnosila na varu - grad, dvorana, opet smo u podruju indoiranskog jezika i duhovne kulture. Jer, "vara" je bila nebeski grad na osnovu kojeg je bilo mogue traiti mitologiju.
77

76

2. Svetilite Medun
Prve arheoloke informacije o gradu Medunu dali su dva austrijska naunika C.Praschnikar i A.Sehober godine 1919. u Beu pod naslovom: Archaologische Forschunqen in Albanien und Montenegro. O Medunu je detaljnije pisao M.Garaanin u "Istoriji Crne Gore", T.I, Titograd 1967. godine. Garaanin potvruje postojanje tvrave (akropolisa) i podgrada, opisuje megalitske zidove, smatra da su ih zidali grki majstori najkasnije u III vijeku stare ere. Od kultnih objekata na Medunu Garaanin nabraja rtvenik, recipijent i kanal za odvod krvi zaklanih ivotinja i niu, koja je sluila kao oltar htonskom boanstvu Ilira, zmiji. Znaaj Meduna u ilirskoj dravi Gencija vidi se po tome to za vrijeme rata sa Rimljanima tamo alje svoju porodicu, gdje je Rimljani i zarobljavaju zajedno sa njegovim bratom Karavancijem. S obzirom na neistraenost Meduna i okoline Garaanin je dao maksimalno to se moglo. Istraujui porijeklo Ilira (10), mi smo postavili hipotezu da su Iliri, odnosno njihov zadnji sloj sa kraja bronze kavkaskog porijekla pa ta injenica baca novu svjetlost na Medun ime se otvaraju neka nova pitanja. Naime, ako su Kavkasci, a oni su hurtskog porijekla, ivjeli na Medunu, odkuda njemu naziv Medun, to na grkom znai grad Meda (Medana)? Problem se razreava ako utvrdimo ijoj religiji pripadaju kultni objekti na Medunu? U II polovini II milenijuma Huriti su imali dravu Urartu na prostoru istone Anadolije i dananje Jermenije. Obilazak ovog prostora i istraivanje kultnih spomenika pomogli su nam da razrijeimo problem Meduna. Hetiti su preveli huritsku teogoniju oko 1300 godina stare ere otkuda znamo da je, za razliku od Mesopotamaca i Hetita, koji su imali astralna boanstva, kod Hurita glavni bog bio Haldi (asirski Alalu), koji je bio bog podzemlja.
79

SI. 11. Kultni tron iz Zakubanja-bronza

c) Ukazano je na onomastiku iz okoline Busovnika koja pokazuje sanskritsko ili ugrofinsko porijeklo, to potvruje indoiransko nasljedstvo. Isto to se moe rei za zapaanje ugrofinskih antropolokih tipova, ije je mijeanje sa Indoirancima nauno dokazano. Da li su ugrofinska plemena samostalno dola s onu stranu Urala, ili su se razvili iz indoiransko-ugarske mjeavine nije bitno, bitno je da nam njihvo prisustvo omoguava zakljuak o Indoirancima. To isto nam pomau ostaci ugarske onomastike u sjevernoj Albaniji i Crnoj Gori, za koje ne postoji druga mogunost da su se mogli pojaviti tu. Sve ovo dovoljno govori da je Varin vrh bilo znaajno arijsko svetilite Varunskog kulta u "ilirsko" doba onog prostora. Mogua je hipoteza da oronim Busovnik dolazi od imena medskog plemena Busi (Buzi), i time se kompletira teorija o dolasku Indoiranaca na nae prostore. No ako se sa Busima ne bude moglo dokazati stvar se mnogo ne mijenja.

78

O II

Zatim su se redala druga boanstva: Kumarbi, Teup i njegova supruga Hepat, vavilonska boginja Itar se na huritskom zvala uka, a bog sunca ivini. Oltar pred kojim su se vjernici molili Haldiu, imao je oblik vrata (nie), uklesani u stijenu (slijepa vrata), koja su simbolizovala ulazak u donji svijet. Do oltara vode stepenice koje su imale kultnu funkciju. Na prostoru oko jezera Van i ostatka starog grada Tupe, prestonice Urartu (to doe od "uru" zemlja i "artu" planina, planinska zemlja), jo se nalazi vie takvih niaoltara. Poznate su nie iz Toprkkale, Veili, Zivistan i dr. sve iz perioda kasne bronze i ranog gvozda.

67. 12. Nia hunlskog kulta boga Haldi na Medunu

Najbolje informacije o huritskoj religiji imamo iz natpisa na huritskom jeziku asirskim klinastim pismom kralja Urartu Menuaa (810. 780. godina stare ere) na nii posveenoj bogu Haldi u Toprakkale. Iz ovg natpisa se vidi da huritski panteon ima 79 bogova. Za svakog od bogova predvien je broj rtvenih ivotinja koje se prinose. Prva 63 boanstva su muka, ostalo su boginje. Glavnom boanstvu Holdi je pripadalo 17 volova ili bivola, 34 ovce i 6 jagnjadi. Teupu 6 volova i 12 ovaca i tako redom. Nije iskljueno da
80

su prinosili i ljudske rtve, to se zakljuuje iz gruzinske mitologije da je car Rev ukinuo rtvovanje djece. Ritual rtvovanja se odvijao jedanput godinje. Ostaci ovog kulta sauvani su do naih dana, kod nekih planinskih plemena na Kavkazu (11). Tako u Hevsuriji prave oltare sa rtvenikom, to je udubina sa 3 strane obzidana, koju po gruzijski zovu "gvtis kari", to zanai "vrata boga", kao na epigrafskim spomenicima Urartu. Takvu funkciju je imao i "kadu" urezana u molitvu za izliv krvi rtvenih ivotinja. Slino se radi i danas u planinskim plemenima Gruzije Hevsureti i Tueti. Ovakve objekte iz epohe kasne bronze i gvozda su nali gruziski arheolozi. (Ovo je objavio gruziski arheolog Lordikipendidze 1978. godine). Iz svega se moe zakljuiti da su kultni objekti na Medunu, nia, recepijent i kanal za prijem krvi rtvovanih ivotinja, ritualne stepenice sluili u iste svrhe kao i oni oko jezera Van. Medun nije bio samo tvrava Labeata, kako pie rimski istoriar Titus Livije, ve i veliko svetilite. Sada je jasno zato je Gencije u vrijeme neprijateljstva sa Rimom poslao svoju porodicu na Medun, on ih je poslao pod zatitom vrho5/. 13. Huritski bog Haldi iz vnog boanstva Haldi (Alahrama Erebuni (Urartu) lu). (Uzreica "alal ti vjera" nije kako se misli turskog porijekla, ve trag ilirskog kulta). Ovim se potvruje ispravnost nae hipoteze o transformaciji Tabali /Labati i njihvo naseljavanje oko Skadarskog jezera, gdje ih istorija zatie. Tobali su na Istoku bili

81

O II

/. 14. Megalitski zid na Medimu

poznati kao vjeti metalurzi u livenju bronze. Pominje ih i Biblija - Stari zavjet. Pod "Tubal - kajnam", to znai "Jezerci - kovai", od "tba" jezero i "kajna" kovai. Ovo nas upuuje da su kiklopske zidove na Medunu i Skadru njihovi majstori mogli podii daleko ranije nego se danas u nauci smatra. Sasvim je pouzdano shvatanje da se i kultni objekti podiu odmah posle doseljavanja na novu lokaciju. Iz tog proizilazi da je Medun kao svetilite mogao biti podignut karajem II milenijuma stare ere. Prirodno je da kultove treba odmah obnoviti da ne padnu u zaborav, a to znai u prvoj ili drugoj generaciji posle dolaska. Kulturni nivo Tobola / Labata, sudei prema srodstvenicima, koji su ostali na starim ognjitima izmeu jezera Van i Ararata, bio je u fazi predusvajanja pisma. to se tie prelaza Tabal u Labat, etruskolog E. Feler je dokazao da je u ilirskom jeziku postojala metateza likvida. Sada se postavlja pitanje kako razrijeiti protivrjenost da Medun ima iransko (arijsko) ime a huritsko sve82

tilite? Rjeenje je u tome to je Medun dvofazno arheoloko nalazite, to emo pokuati dokazati. Poto nijesu vrena arheoloka istraivanja, da vidimo to je o Kucima (ira okolina Mcduna), zapisao J.ErdeIjanovia u svom etnolokom radu, Kuci, Bratonoii i Piperi (Beograd, 1982. str. 37,236). Iako Erdeljanovi nije arheolog, on je seriozni naunik i u njegovo pisanje ne treba sumnjati, on je zapisao ono to je na terenu naao ili od drugih uo. Njemu su seljaci saoptili da su u jednoj gomili na Ublima nali kosti od konja, oruje, dio oklopa i da su to predali P.Rovinskom. Govorei o gomilama u Kucima pie da su one od kamena dimenzija D=20m H=4m, dakle tipine gomile srednje veliine kakve se nalaze po Crnoj Gori. U gomili ispod vrha na l-l,5m nali su koveg od ploa, a u drugom tipu manjih gomila (D=3-4m, H=l,5m) koveg je u zemlji. Odmah se moemo saglasiti da su kuki seljaci dali dobar opis kultnih gomila koje pripadaju prema opisu "Keniobinskoj kulturi" poznog eneolita i rane bronze. Oruje i konjska kost govori da se radi o grobu znaajnog vojnog poglavara (kneza, kralja), kojemu su dali posmrtne poasti rtvovanjem konja, to je bio obiaj Indoiranaca (Arija). Jer kako pie M.Elijade (13), rtvovanje konja kod Arija pripadalo je samo kralju pobjedniku. To potvruje i naeno poasno oruje. Erdeljanovi dalje pie (14), da su se u Kucima nekada gradile glade (kolibe), od pustine. I ovo je isti obiaj nomada - stoara, da podiu atore (jurte) od pustine. To jo rade mongolski nomadi u stepi. Prema tome i to je mogao biti arijski obiaj. Jedan drugi istraiva Kuca (15) pie: "gomila od kamena ima svuda po Kucima, Arbanasi ih zovu mogile. Veinom su na kakvom brdu ili brijegu. U sredini gomile je ozidan od ploa koveg (D=20-25m i H=3-4m). Dakle, ponavlja se isto kao kod Erdeljanovia. A ime tumulusa na albanskom "mogila" potvruje indoiranski jezik (16). Topo83

O II

nimi u Kucima, kao Darman, Kariman, igoman, govore o tragovima indoiranskog jezika. Kod onomastike Starokua se takoe srijeu ostaci ugrofinskih imena, o emu je ve pisano u H-gom poglavlju (eljo, Mado, Bela, ula, Ola, Vujo, Pal, Vata i si). Ovdje se radi o dokazu simbioze Indoiranaca i Ugrofinaca s onu stranu Volge i to najkasnij u srednjoj bronzi. Sve ovo daje vrste dokaze o naseljavanju Indoiranaca (Arija, Meda) u okolini Meduna i time opravdava hipotezu o dvofaznosti Meduna, prvo kao arijske tvrave, moda i svetilita na Gornjem Medunu, (jer znamo da su Arijci podizali rtvenike na vrhovima brda), a zatim njih su smijenili kavkaski doseljenici Labeati krajem bronze. Ova smjena je vjerovatno izvrena nasilnim putem, znai da su izmeu ove dvije etnike skupine postojala neprijateljstva. Na to ukazuje i porueni odbrambeni zid na Varinu vrhu i oruje u tumulu u Kucima. Tako moemo konstatovati da smo u okolini Podgorice u rano praistorijsko doba od kasnog eneolita do gvozda II imali dva zajednika svetilita, Medun i Varin vrh.

3. Da li je postojalo ilirski panteon


Vie je autora pokuavalo da rekonstruie ilirsku religiju, ali bez veeg uspjeha. Razlog je vjerovatno u tome to su predistorijske religije etnikog karaktera, a poto Iliri nijesu imali etniko jedinstvo, nije se ni moglo doi do jedinstvenog kultnog sistema. Informacije o ilirskim kultovima najbrojnije su iz rimskog perioda, to je i normalno. Ali se stie utisak da su te informacije nepotpune i sluajne. Razlog je vjerovatno u tome to su Rimljani favorizovali rimske kultove a "varvarske" ignorisali ili ak progonili, pa i gdje se pojave informacije one su ture, zato i naa saznanja ne mogu biti ispravna. Znai, ilirskog zajednikog panteona nije ni bilo, ali su postojali posebni panteoni za lilirska ple84

mena, za kavkaska (haritska) i t. si. U to se moemo uvjeriti ako analiziramo neke informacije koje govore o kultovima. U Docleji se pominje boanstvo Ananke, za koje se nije naao valjani odgovor. Po nama to bi mogla biti supruga glavnog boanstva huritskog panteona Anu, kojeg su donijela kavkaska plemena (17). M.Garaanin je dosta panje posvetio istraivanju Mitrinog kulta u Crnoj Gori (18). Tako za lokalitet Levcr Tara pie: "... na lokalitetu Preslica (je) postojalo Mitrino svetilite, koje je, kao i u Moiima, bilo pod vedrim nebom. Ovdje se, naime, na stijeni nalazi urezana jedna nia a pored nje je prikazana u reljefu ara rtvenik sa natpisom u kome se Mitra naziva "Invictus Augustus" bez pominjanja imena samog boanstva". Treba pomisliti i na jednu drugu mogunost, da se ovdje radi o svetilitu huritskog boga Haldi, im je prisutna nia. Kao to je sluaj na Medunu ili na svetilitu oko Tupe, na jezeru Van, staroj prestonici Uratu. Ako nije napisano ime boanstva u tom zabaenom kraju, moe se posumnjati da su domorodaki kultovi bili u ilegali. Drugi spomenik iz Komina (Municipijum S), jedan votivni spomenik je posveen boanstvu sa ntpisom Soli Invicto. Ovdje se zaista radi o mitrinom kultu. Oboavanje Mitre je vrlo dugo i ima dvije faze. Prva je faza indoiranska kada Mitra ide u paru sa Varunom, on je bog sunca, a sunce je oko Mitre koji se svaki put iznova raa kao pobjednik, zato je "invicto". ini se gornja dedikacija odgovara ovakvom Mitri. Ovo govori da je domorodac pripadao indoiranskom kultu, upravo da je iz plemena indoiranskog porijekla, moda Autariata. Posle reformi Zoroastra (mazdizam), oko 600. godina stare ere Mitra dobija novu funkciju, postaje bog rata. Takav kult Mitre donose rimski vojnici sa Istoka i ire ga po rimskom carstvu. Takav kult se moe i oekivati u Crnoj Gori ali u veim centrima ili pored glavnih komunikacija. U Lambezi u sjevernoj Africi jedan rinjanin rimski vojnik podigao je spomenik boanstvu Medauru. Spomenik
85

O II

je u vidu konjanika koji savlauje konja. Ovim se jo jedanput potvruje da se u Crnoj Gori naselilo indoiransko pleme Medi (Medani, Midoni, Madaji, Milaki). Medaurus je romanizovano ime Meda (Medski) on je eponim plemena ili naroda, sveti predak domaeg ognjita - lar. On je konjanik jer su Indoiranci bili konjaniki narod, ak su na Bliskom Istoku prvi uveli konjicu u ratne pohode. Konjanitvo u dinarskim brdima nije imalo uslova za opstanak i za ulogu kakvu je imalo u stepama te je moralo da propadne. Tako je ovaj spomenik bio u neku ruku i sjeanje, reminiscencija, pa i pamenje preraslo u kult. Ova razmiljanja potvruju i ime Risna, Rizon, to doe od indoiranskog "riz" - obala, strmina. V. Primjedbe
1. Sa ruskog preveo Gojko Vukevi 2. Herodot (IV - 5,6) 3. Dumezel, Mitra - Varuna, 1948, str. 85. 4. Rigvede (VII - 48) 5. Herodot (IV - 59) 6. Papao Butorac, Boka Kotorska, Dubrovnik, str. 56. 7. Sa ruskog preveo Gojko Vukevi 8. B.A.Ribakov (redakcija), Epoha bronze Kavkaza i Srednje Azije, Moskva, 1994. tab. VI 9. J.ilov, Pradomovina Arija, Kijev, 1995. str. 700 10. Gojko Vukevi, O porijeklu Ilira, Podgorica, 1992., str. 98. 11. O.D.Lordikapinadze, Moskva, 1978., str. 20. 12. Kao pod 10., str. 134. 13. N.Elijade, Istorija verovanja i religioznih ideja, Beograd, 1991. godine, str. 186. 14. Kao pod 13. str. 236. 15. Marko Raovi, Pleme Kuci, Beograd, 1963., str. 27,30,37,67. 16. E.E.Kuzmina, Od kud prili Indoarii, Moskva, 1994. godine, str. 262. 17. M.Garaanin, Istorija Crne Gore, T. I, str. 190. 18. Isto, str. 191.

VI. PORIJEKLO INDOIRANACA


Naseljavanje Evrope u postglacijalnom periodu ilo je po fazama. Povlaenje leda na sjever pratila su krda losova, a ovi su privukli druine lovakih zajednica. Tako su se iz junih krajeva Evrope vrila preseljavanja na sjever. Oko VII mil. st. e. na Balkan i Podunavlje prodiru zemljoradnici iz Male Azije. Malu Aziju i Bliski Istok je davno naselilo homosapiens, koji je po dananjem shvatanju nauke doao iz Afrike. Kada je na tom prostoru postignuta vea gustina stanovnitva poeo je ubrzaniji razvoj civilizacije. Usavravanjem kamenog orua i oruja ovjek je poeo da se bavi zemljoradnjom. Ta prekretnica u razvoju ovjeka pripada epohi neolita. Lake pribavljanje hrane dovelo je do demografskog porasta stanovnitva, a svaki demografski bum u istoriji bio je povod za ekspanziju. U Maloj Aziji i Bliskom Istoku pravac ekspanzije je bio sjever. Balkano-Podunavski areal, je imao zbog svog geografskog poloaja, klime i prirodnih resursa glavnu ulogu u privlaenju migracionih etnogrupa iz Azije ve u VII milenijumu stare ere. I tu se pojavljuju centri zemljoradnje i stara naselja, prvi u Evropi (1). U knjizi "O porijeklu Ilira" (2) ukazano je na znaaj geografskog poloaja Crnog mora u stvaranju "Cirkumportijske" religije i njen uticaj na kretanje i razmjetaj etno
87

86

O II

grupa oko te zone i formiranje Evrope i Bliskog Istoka. Sljedea etapa, poetak metala, eneolitski period, zemljoradnici se ire iz dva centra-balkansko-karpatskog i kavkaskog, koji utiu na formiranje novih drutava na osnovama nomadskog stoarenja na irokim prostorima evro-azijskih stepa. U II polovini IV milenijuma st. e. dogodio se jedan od najdubljih etno-kulturnih pokreta u razvoju balkanskodunavskog areala. Ovaj je pokret zahvatio centralnu i istonu Evropu izmijenivi kulturne karakteristike kontinenta (3). Ovo je bio samostalni preokret na Balkanu, bez veze sa anadolskim kulturama. Ova je kultura dostigla apogej u svom eneolitu, kada je zahvaena teritorija Balkana, srednjeg i donjeg Podunavlja i sjeverozapadnog Pricrnomorja (arh. nalazita Karanovo VI, Vinca, Gumeljnica, Petreti, Kukuteni, Tripolje). Ovo je bila originalna kultura, sa razvijenim naseljima na nivou pred formiranje gradova, razvojem metalurgije, umjetnosti, sloenih kultova i socijalnog raslojavanja. Balkanskom prostoru pripada centralno,mjesto u ishoditu te kulture. To je sjajno doba sjevero-istonog Balkana. Dolazak nomadskih stoara donosi novu kulturu i nove etnike grupe, ali to ne znai smjenu etno-kulturnih grupa, ve uzajamne uticaje i simbiozu stepskog i mjesnog elementa. U ovom procesu u Centralnoj Evropi i Podunavlju domai su preovladavali, smatra N.J.Merpert (4). Na junom Pricrnomoruju se zapaa rasprostiranje elemenata nove kulture koja dolazi sa zapada, sa Balkana, kroz Egeju i sjeverozapadnu Anadoliju. Javlja se ogromna "Cirkumpontijska" zona u kojoj se od IV do III milenijuma stare ere vri kulturna integracija posebno u materijalnoj sferi (metalurgija). Migracije imaju razne pravce i razne smjerove i raznih su mataba. Tu se mijeaju zemljoradnike kulture sa stepskim stoarstvom i kulturama planinskih masiva, Kavkaza, Anadolije, Karpata i Balkana. Tu se fo88

rmirala jedna "kontaktna neprekidnost" unutar cirkumprotijske zone, ukljuujui i njenu junu polovinu. U okviru ovih procesa koji su bili jako sloeni, nastajale su konkretne grupe Indoevropejaca. Tako se na irokom prostoru evroazijskih stepa izdvojila posebna indoiranska etnika grupa. O nastanku te etno-grupe u nauci ne postoji jedinstveno miljenje, za to emo iznijeti gledite vie autora koji su se bavili ovim problemom. Jedno od osnovnih pitanja je da li su se kretali od istoka ka zapad ili obrnuto i gdje su formirani.

1. G.Kossinna i C. Schuchardt (5)


U prvoj polovini prolog vijeka njemaki lingvisti F.Bopp i A.Schleicher utvrdili su postojanje jednog zajednikog indoevropskog jezika. Iz toga je proizalo da je postojala jedna zajednika indoevropska pradomovina. Traei tu pradomovinu njemaki arheolozi G.Kossinna i C.Schuchardt razvili su svoju kolu da se ona nalazila na sjeveru Evrope u dananjoj sjevernoj Njemakoj i Skandinaviji. Svoju teoriju su zasnovali na velikoj starosti neolita sjeverne Evrope, to se kasnije pokazalo kao netano. Poto su na ovim prostorima ivjeli Germani, doli su do zakljuka da su oni najistiji Indoevropljani, odnosno Arije. Sa ovog prostora razili su se ostali narodi na razne pravce. Iz ove teorije je roena nacistika ideologija o vioj nordijskoj rasi Arijevaca, koja je zloupotrebljavana u politike svrhe. Poto nas interesuju Iliri, njih je Kossinna smjestio na prostoru zapadno od Odre u Istonoj Nemakoj, Maarskoj, Austriji i Bosni, gdje su se oni naselili u bronzano doba, dolazei iz svoje "nordijske pradomovine". On je Ilire vezao za "luiku kulturu". I Schuchardt je bio slinog miljenja o Ilirima, s time to ih on iri do Makedonije. Ove teorije su pratili i lingvisti Majer, Krahe i Pokorni, koji Ilire smjetaju na irokom podruju Srednje Evrope i veem dijelu Balkana. Tako je stvorena panilirska teorija. Ova je
89

O II

teorija odbaena kasnije i od samih njemakih arheologa, no neki elementi te teorije i dalje se njeguju od nekih albanskih arheologa, kao ostatak politike nacionalne romantike iz perioda komunistike diktature u posleratnoj Albaniji. Teorije Kossinne i Sohuchardt-a danas nemaju nikakvu naunu vrijednost, iznijete su samo da se vidi istorijski put traenja pradomovine Indoarija, to je u sutini cilj i ovog rada. Kada se radi o Ilirima, treba rei da je od samog poetka napravljena greka koja se i do danas osjea, to se Ilirima prisilo sa zapada, upravo obrnuto od mjesta njihove prve pojave i irenja njihovog imena od granica sa Epirom.

2. Manja Gimbutas (6)


Marija Gimbutas je poznato ime u svjetskoj arheologiji iz II polovine XX vijeka. Naroito su znaajne njene sinteze iz oblasti indoevropskih seoba. Centar evropskog neolita se razvijao u donjem Podunavlju. To je bila zemljoradnika kultura sa kultom gdje je glavno boanstvo bila "velika majka" (magna mater), simbol plodnosti. To je bila neratnika, miroljubiva kultura sa matrijarhatom. Od petog milenijuma ove kulture padaju pod udar najezdi stepskih nomada iz predjela kurgana. Podunavci su kao manje borbeni ljudi bili prinueni da uzmiu ka Egejskom moru i Kritu i na tim e se prostorima, kasnije, kada i tamo stignu nomadi (vjerovatno Dorci), stvoriti etniki i kulturni amalgam iz kojega e se roditi "grko udo". I kao to je ve reeno, prvi napad stepskih nomada na dunavski prostor dogodio se krajem V milenijuma. Misli se da su poli iz predjela Dona i Dnjepra, a tragovi njihovih pustoenja se osjeaju od ua Dunava, sve do Tise na zapadu i dananje Makedonije i Moldavije uspjeno suprostavljalo, dok je stanovnitvo doline Tise bilo pokoreno, a ostali su se povukli ka jugu i zapadu.
90

Hiljadu godina kasnije (oko 3300. g. st. e.) javlja se drugi talas indoevropskih nomada iz stepe koji e okupirati vei dio Evrope. Smatra se da je polazna taka ovog naleta bila negdje iznad Kavkaza. Ovaj je talas zahvatio Ukrajinu, Poljsku i Njemaku sve do Elbe. Na jugu do centralne Italije i izlazi na Jadransko more. U meuvremenu se javljaju mnoge manje seobe koje dovode do pune indoevropeizacije Evrope. Narod stepa obiljeie svoje napredovanje svojim grobnicama, kurganima, koji su doli do eke, i srednje Njemake. Da bi se omoguili ovako masovni pohodi trebalo je imati kola sa zapregom, u prvo vrijeme volovskom a kasnije konjskom. U ovom periodu javlja se kultura megalota, dolmena, koja se iri od juga panije atlanskom obalom ka sjeveru (Danska). I za ovu kulutu ima miljenja da je porijeklom sa istoka, o emu mogu da posvjedoe dolmeni na sjeverozapadnom Kavkazu. Trei talas nastaje poetkom III - eg milenija, koji dolazi sa prostora od Dnjestra do Urala. Stepski osvajai ponovo prekrivaju srednju Evropu. Misli se da je ovaj talas donio u Podunavlje osnovu grkog i indoarijskog jezika. Ovo saznanje za naa istraivanja je vrlo vano jer se prvi put govori o diferencijaciji indoevropskih jezika i o pribliavanju Indoiranaca (Arijaca) naem prostoru. Ovo je vrijeme vrpaste (schnur) keramike i bojne sjekire od bakra. Jo i dalje dominira glaana bojna sjekira iz neolita i sahranjivanje sa okerom. Na kraju ovog peioda, krajem III milenijuma stare ere pretpostavlja se da su se indoevropski jezici utemeljili u Evropi od srednje Njemake do Ukrajine i od Baltika do Balkana, egzistirajui zajedno sa pred indoevropskim jezikom mediteranskog porijekla ili, kako ga je nazvao Milan Budimir - pelakim ili pelostikim jezikom. Doseljeni indoevropejci i dalje nastavljaju svoj nomadski ili polunomadski ivot stoara u konvivenciji sa domorocima zemljoradnicima. U daljem periodu dolazi medu njima do
91

mijeanja i do sinkretizma, to se najbolje ispoljilo na prostoru Helade. No, migracije Indoevropljana nijesu se ograniile samo na Evropu. Krajem III milenijuma preko kavkaskih vrata sputa se jedna grupa u Malu Aziju, to su bili Heliti, koji su usvojili mesopotamsku kulturu i njihovo klinasto pismo. Iz oblasti andronovske i fjodorovske kulture (srednja Azija), sredinom II milenijuma kreu se indoiranska plemena ka jugu i istoku koja e naseliti iransku visoravan i Indiju. Drugi Indoiranci koji su prije toga imali kontakt sa ugrofinskim plemenima na junom Uralu ili zapadnom Sibiru kreu prema jugozapadu. Jedna posebna grupa Indoevropejaca, koja je govorila neki "centu" dijalekt pola je na istok u III milenijumu. Otkriveni su u XVIII vijeku na granici Kine. To su bili Toharci. Marija Grimbutas je objavila (1974. godine) zanimljivu hipotezu, da su nomadi sa crnomorske obale u III milenijumu stare ere pored dvokolica sa ivotinjskom zapregom imali razvijenu i vjetinu pomorstva. O ovoj hipotezi u nauci nije bilo mnogo komentara, zato emo se na njoj malo zadrati. U II polovini III milenijuma na sjevernoj pricrnomorskoj obali i sjeverozapadnom Kavkazu bila je razvijena jamska, zatim katakombna kultura kurgana. Autorka ovaj period svrstava u fazu "kurgan IV". Po njoj je narod iz kulture "kurgan IV" prouzrokovao unitenje urbane civilizacije u egejskoj i istono mediteranskoj oblasti. Ovaj talas je bio drugi nasrtaj Indoevropejaca na naselja razvijene civilizacije. To su morali biti pomorci koji su pljakali egejske, istonomediteranske, jonske i jadranske obale. Morskim putevima Crnog i Egejskog mora moglo se lake stii do bogatih gradova istonog Mediterana nego preko Kavkaza ili Balkana. Ovi upadi nomada trajali su najmanje nekoliko vjekova, a zavrili su unitenjem mediteranskih gradova oko
92

2.300 godine stare ere. Trag ovih najezdi ostao je u predanjima o "uasnim dinovima sa sjevera". Ove su najezde Indoevropejaca na istono-mediteranske urbane centre bile agresivnije od onih koje su vrene na balkanskom kopnu, koje su bile postepeni prodori prema jugu. Teko je danas suditi koji je od ove dva procesa vie uticao na formiranje minojske i mikenske kulture. Postavlja se pitanje da li je ova hipoteza odriva sa stanovita tehnikih mogunosti II polovine III milenijuma na sjeveroj pricrnomorskoj obali za izgradnju plovila koja bi mogla da izdre uslove duge plovidbe preko Crnog Mora, koji su kao to znamo bili vrlo teki. U najstarije doba Grci su Crno more zvali Pont Akseinos (Negostoljubivo more). Zato crnomorske brodove ne treba mijeati sa egipatskim laama na Nilu tog vremena. Meutim, ima jedan drugi podatak koji moe da nam pomogne u razrjeenju problema. Istaknuti istoriar pomorstva Lionel Cosson u knjizi "The ansien mariners" (7), iznosi jedan vaan podatak, naredbu egipatskog faraona Snefru, koju je zapisao njegov pisar: "Uini da dou etrdeset brodova natovarenim kedrovim trupcima". Ove kratke rijei su ule u istoriju jer je to prvi komercijalni nalog u istoriji pomorstva. Radnja se dogaa oko 2650 godine stare ere. Povod je sasvim jasan, Faraonu je trebala grada za javne radove (moda zidanje piramida), a bezdrvni Egipat je koristio libanonski kedar. Uslovi plovidbe na istonom Mediteranu, za natovarene brodove, nijesu bili nita laki od onih na Crnom moru, to znai da su u sredini III milenijuma postojali i korieni brodovi u dugoj plovidbi, to je dokaz da su takvi brodovi mogli postojati i na sjevernim obalama Crnog mora. Ako je, a mislimo da jeste, tehnologija izgradnje brodova zavisila od razvijenosti metalurgije, crnomorske obale su imale prednost zbog napredne kavkaske metalurgije. Moreplovci su mogli biti preci Kimerijaca, iz asirskih izvora "Gamiri". O tome
93

O II

nagovjetva i ruski arheolog L.I.Lavrov (8), koji iznosi hipotezu da su Kimerijci bjeei pred Skitima u VIII vijeku stare ere koristili brodove. Sve ovo je izvedeno da se dokae da je hipoteza Marije Ginubutas, o nasrtajima indoevropskih nomada na crnomorske obale na urbane centre istonog Mediterana mogua. Meutim, radovi Marije Gimbutas su pretrpjeli i kritike. Tako, istaknuti ruski arheolog NJ.Merpert ne prihvata njenu tezu o masovnoj invaziji Evrope od strane nomada iz ruskih stepa u doba eneolita, koji su "ognjem i maem" sruili kulturu Evrope. Naprotiv, on misli da je bilo postepeno upadanje u Evropu iz jugozapadnih stepa. Slinu kritiku upuuje i istaknuti ruski arheolog E.E.Kuzmina, ona kae da je pogrena teza M.Gimbutas da su dvilja pelemena Iranaca i Slovena uzjahala na konje i sruila zemljoradnike civilizacije Podunavlja. Jer, prije pronalaska uzde i uzengija konji nijesu mogli biti udarna snaga invazije. Hipoteze M.Gimbutas o seobi Indoiranaca, nomada, sa prostora junog Urala, gdje su bili u kontaktu sa ugrofinskim plemenima krajem eneolita u skladu su sa naim tezama o doseljavanju Indoiranaca na prostoru Crne Gore i ire. Naravno za provjeravanje ove hipoteze bie potrebni i vri materijalni dokazi.

zika je dolo u IV milenijumu stare ere iz balkansko-karpatske regije. Ciklusi i pravci irenja se najbolje vide iz priloenih skica. Ova je, teorija, reklo bi se, jednostavna i dosta logina, ali teko moe da se usaglasi sa naim tezama. Jer, ako su Indoiranci u IV milenijumu krenuli na istok i dosegli jugozapadni Sibir, uspostavili kontakt sa Ugrofmcima trebalo je da se vrate nazad na zapadni Balkan krajem III ili sredinom II milenijuma stare ere to nije nemogue. Druga nejasnoa kod ove teorije jeste neusklaenost antropolokih tipova ovih prostora iz eneolita i srednje i kasne bronze. Naime, antropolozi su nali da nosioci "tripoljske" kulture iz eneolita pripadaju gracilnom mediteranskom tipu, dok indoiranski nomadi stoari iz kasnijih epoha nijesu pripadali ovom tipu, to znai da teorija nije potvrena.

4. Gamkrelidze - Ivanov (10)


Dva poznata sovjetska lingvista u knjizi izdatoj 1984. godine objavili su novu teoriju o porijeklu Indoevropljana. Teoriju su zasnovali na bazi lingvistikih istraivanja. Indoevropski jezici se dijele na dvije grupacije "satem" i "centum". Podjela je izvrena na bazi izgovaranja broja sto, grupi "centum" pripadaju anadolski jezici (hetitski i luvijski), grki, italijanski (latinski), keltski, germanski i toharski. Drugoj grupi "satem", slovenski, baltski, iranski, a po abeju (1972, 132) i albanski jezik. Gramkrelidze i Ivanov Indoevropljane u IV milenijumu lociraju u Prednjoj Aziji gdje razvijaju tamo sav kompleks civilizacije. Na planinskom prostoru izmeu Mesopotamije i Anadolije, izmeu Semita na jugu i Hurita na sjeveru. Na tom se prostoru razvio i zajedniki indoevropski jezik. Kao dokazi za novu teoriju slue pojave slinosti sa semitskim i huritskim jezicima u odreenoj leksici. Radi se o izrazima iz privrednog i kulturnog ivota zajednikih za junu floru i faunu i o nekim sa planinskog prostora. Zajedniki prajezik se raspao
95

3. LM.akonov (9)
Ruski arheolog LM.akonov je 1982. godine istupio sa teorijom o pradomovini Indoevropljana. Poao je od pretpostavke da srednja i istona Evropa ne dolaze u obzir. Osnovni elementi, po njemu, idu u prilog balkansko-dunavskom arealu. Protoindoevropljani su se razvili izmeu Karpata i Balkana u V milenijumu stare ere od zemljoradnika stiglih iz Male Azije u VI i V milenijumu neiskljuujui mogunost da je tamo nastala prvobitna domovina Protoindoevropejaca (atal Hjujuk). Do razilaenja i rasprostiranja je94

O II

Karla 5. Balkansko-karpatski areal gdje se razvilo prvo zemljoradnika drutvo u Evropi u Vi IVmil. (po Dakonovu)

Karta 6. Razlaz indoevropskih naroda iz balkansko-karpatske pradomovine. Pod l pravac kretanja Indolranaca (po Dakonovu)

na sjeveroistoku Male Azije odakle su se Heti - Luvijci i Grci malo pokrenuoli na Zapad, proto - indoarijci neznatono na Istok, u sjeverne oblasti iranske visoravni a otuda produili, jedni na zapad u Mitani, drugi, Kelti, Germani, Balto-sloveni i rani Iranci sa nekoliko uzastopnih talasa u III i II milenijumu migrirali kroz srednju Aziju u sjeverni Prikaspij i dalje u Povoloje i Pricrnomorje, da bi na kraju II milenijuma iz oblasti "jamne" kulture se raselili po cijeloj Evropi i ponovo doli kao "narodi s mora" na drevni Istok. Istoni Iranci su produili za Indiju, a zadnji su poli na sjever kroz srednju Aziju u Evroaziske stepe, to su bili Skiti i Sarmati. Po ovoj teoriji prvobitno naseljenje nosioca opte indoevropskog jezika zahvatali su areal prednje Azije, i kontaktom sa Malom Azijom i Mesopotamijom. Ovo je bila sfera rasprostiranja "halafske kulture" u V milenijumu stare ere zato ima sve vie potvrda u svijetu novih otkria u arheologiji i kulturno-istorijskim faktorima. Halafsku kulturu karakterie, saglasno novim iskopavanjima (Merpert i Munajev 1982. godine) ritual spaljivanja, to je jedan od glavnih dokaza za indoevropski pogrebni obred. Pretpostavlja se da je dolo do prodora Indoiranaca s juga na sjever preko Zakavkazja u pricrnomorske i azovske stepe IV milenijumu. Ne prihvata se teorija o suprotnim migracijama Indoiranaca od zapada na istok u srednju Aziju do Volge i dalje (R.Girman, 1981. i T.Tomas, 1982.). Autori se pozivaju na zadnja istraivanja (Sarianidi 1981. i Girman 1981), iji argumenti zajedno sa lingvistikim i kulturno-istorijskim ukazuju vie na kretanje iranojezikih plemena u srednju Aziju s jugozapada na sjever, a ne obratno iz srednje Azije na iransku visoravan. Autori ne prihvataju Balkan kao pradomovinu Indoevropejaca, zato to postoji lingvistika veza sa semitskim, kartvelskim i ugrofinskim jezicima. Semantika ranoiranskih pozajmica u ugrofinskom ima karakter zanimanja ranoiranskih migrana97

96

O II

ta. Analiza pozajmica iz iranskog u ugrofinski ukazuje na odsustvo zadnjih u staroindijanskoj leksici, to bez sumnje ukazuje na vezu sa ranoiranskim a ne staroindijskim jezikom. U ugrofinskom rane iranske pozajmice odnose se na termine stoarstva i zemljoradnje, na trgovinu i raun. Ovakve pozajmice govore o odnosima Ugrofinaca i Iranaca i njihovom prebivanju u ugrofinskoj sredini. Ranoiranske pozajmice u ugrofinskom ukazuju na odvajanje irano-jezikih plemena u dosta davno vrijeme, moda na kraju III milenijuma u vrijeme opteg kretanja iranskih plemena i djelova tih plemena u sjeverozapadnom pravcu prema stepama i prema Podunavlju i Balkanu. Nema kretanja balkanske kulture ka zapadnoj Evropi. Posle pada balkanske kulture u IV mil. sve do II milenijuma, ona ostaje neindoevropska. Lokalizacija praindoevropskih jezika u arealu prednje Azije i dovoenje nosilaca staroevropskih dijalekata iz istone Evrope, gdje su ti dijalekti morali prispjeli kao rezultat migracije, sa tih teritorija nosioci kulture kurgana (jamna kultura), rasprostrli su se na vie zapadnih pravaca. Rani talasi tih migracija i dovode do nestanka starobalkanske kulture u IV milenijumu (Gimbutas, 1982. g.). Pri tome nosioci jamne kulture postepeno upadaju na Balkan (Titov, 1982, 132). Kasnije se ta plemena rasprostiru na sjever i zapad ruei magalitsku kulturu ranih Pred-indoevropljana, iji su se tragovi sauvali samo na zapadu Evrope. Teorija Gamkelidze-Ivanov se nalazi u centru diskusije ruskih arheologa, akonova, Marperta, Kuzmine i Lelekova. Glavne primjedbe se odnose na odsustvo arheolokih dokaza. akonov posebno ukazuje na nedostatak tragova praindoevropskog jezika na prostoru pradomovine na prednjem Istoku. Postavlja se i pitanje - ako su ta praindoevrospka plemena koegzistirala izmeu Semita i Hurita, morala su imati tamne koplesije, kako su Germani, Kelti i Sloveni za tako kratko (bioloki govorei) vrijeme postali

svijetli i sa plavim oima? I zaista to je ozbiljno pitanje kada znamo da su Cezar i Tacit o Germanima pisali kao o plavim ljudima, da li su oni mogli postati plavi za 2 hiljade godina u drugim ekolokim uslovima. I antopolozi ne prihvataju ovu teoriju jer smatraju da su kretanja Indoiranaca kroz evroazijske stepe ila od zapada na istok a ne obrnuto. Pored svih nedostataka teorija Gamkelidze - Ivanov se pribliava biblijskom mitu o vavilonskoj kuli. Nije nam namjera da dublje i detaljnije ulazimo u analizu odrivosti ove teorije, zato to polazimo od naih teza, one su za nas mjerodavne i prema njima odreujemo kriterije, koja je od teorija o migracijama Indoiranaca podobna ili ne. Teorija Gamkrelidze - Ivanov prua mogunosti, kao i teorija M.Gimbutas, da se objasne kontakti Indoiranaca i Ugrofinaca na prostorima izmeu Urala i Oba, migracije krajem eneolita i irenje po zapadnom Balkanu i lingvistike i kulturne pojave na prostoru Crne Gore i ire, na koje smo ukazali. Zato nam pomenuta teorija prua dokaze ili bar omoguava da pribavimo argumente o ispravnosti naih teza, iznijetih u prethodnim poglavljima i da ih pretvorimo u teoriju o porijeklu "Ilira" ili preciznije reeno protobalkanskih slojeva stanovnitva.

5. E. E. Kuzmina (11)
U svojoj knjizi "Otkuda prili Indoarii", izdatoj u Moskvi, 1994. godine E.E.Kuzmina pokuava da locira poloaj indoiranskih plemena prije nego su izvrila migraciju prema Indiji i Iranu. Ovaj je problem pokuala da rijei na kompleksan nain, koristei se arheologijom, lingvistikom, mitologijom, antropologijom i etnografijom. Sve ovo je koristila da bi uspostavila etno-istorijsku rekonstrukciju. Bogato korienje Rigveda, Aveste i drugih sakralnih i mitolokih djela Indoiranaca, su joj omoguili ulaenje u socijalnu i kultnu situaciju po-

98

99

O II

smatranog prostora i vremena. Sve dobijene injenice iz jedne oblasti komparira sa drugim nalazima, naravno i sa ostacima materijalne kulture (arheologijom). Na prostoru evroazijskih stepa od r. Urala do r. Jeniseja u II milenijumu stare ere egzistira bronzana, tzv. andronovska kultura. Od XV do XI vijeka stare ere na istoku i jugu dananjeg Kazahstana razvija se fjodorovske kultura. Nosioci andronovske kulture su bila indoiranska plemena, dok je za nosioce fjodorovske kuture mogua pretpostavka da bi mogla biti ugrofinska plemena ili, najvjerovatnije, mjeavina njih sa indoirancima. Fjodorovska kultura ima keramiku sa geometrijskim ornamentima, trouglova, rombova, cik-cak linija i slino. Ovi motivi se i dans koriste u folkloru (tepisi) naroda ovog prostora. Andronovska plemena su dola sa zapada u Sibir, gdje su se rairila do gornjeg Oba. Dokaz da su to bila indoiranska plemena slui to to hidronimi podruja gornjeg Oba pripadaju indoiranskom jeziku (Abajev). Na prostoru od r. Urala do Oba, na kontaktu stepe i tajge Indoiranci se srijeu sa ugrofinskim plemenima. Meu njima dolazi do razmjene kultura, jezikih pozajmica i mijeanja. Ugrofinci preuzimaju nomadsko stoarenje, kola, konja i neto iz indoiranskog kulta. Sto se tie andronovske i fjodorovske keramike, M.F.Kozarev (12), smatra da se ona razvila u umskoj zauralnoj zoni na tradiciji "grebenog geometrizma". Ovi ornamenti su naneseni i tampom. Ipak E.E.Kuzmina smatra da je hipoteza o uralskom porijeklu andronovskofjodorovskih ornamenata nedokazana? Dakle, po ovom pitanju postoje oprena miljenja, ali treba imati u vidu da narodi atlajsko-uralskog porijekla, kao Ugri, Kirgizi i dr. svoj folklor zasnivaju na ornamentima sa dominacijom trougla, romba, cik-cak linija, krstova i si. Andronovci su se bavili stoarstvom i zemljoradnjom, od kojih su se snadbijevali sa mesom, mlijekom, vunom, koom, gorivom, odjeom.

Na prvom mjestu su bila goveda, sitna stoka, pa konji. Sve se ovo vidi iz Rigveda (III, 31, 4, VII, 18), gdje su bogovi Mitra i Varuna odgovorni za napredak stoarstva. Iz Rigveda Avesta se vidi da su Indoiranci ivjeli u irokoj stepi, po Avesti "Arvanam vaijah" (iroki arijski prostor), sa velikim punovodnim rijekama. Stanovali su SI. 25. Geometrijski ornamenti na u kolima ("kubitka"), keramici andronovske kulture srednje poluzemunicama i jubronze, (E.Kuzmina) rtama. Kola su u poetku vukli volovi, a kasnije konji. Konja poinju da jau od XIII vijeka stare ere kada se nalaze bronzani djelovi za uzde. To je "terminus ante quem" za raseljavanje u pravcu Indije i Irana, jer su nazivi za uzdu u indijskom i iranskom razliiti, to znai da su se razdvojili prije otkrivanja uzde. Nije iskljueno da su dekoracije andronovsko-fjodorovske kulture imale kontakt sa kineskom kulturom na istok. Moe se sa sigurnou raunati da su postojali kontakti izmeu indoiranskih reeva i sibirskih amana i da je dolo do razmjene iskustava. Upotreba opojnog napitka od konoplje "soma" su reevi Iranaca mogli nauiti od amana, kao i vjetine proricanja i prizivanja duhova i zadrati to kao monopol u okviru duhovne kulture Indoiranaca. Sahranjivanje u kurganima, toponimi i petroglifi andronovsko-fjodorovskog tipa otkriveni u zadnje vrijeme na planinama Pamira i Hindokua, govore o kretanju Indo-iranaca u pravcu Indije i Irana. Posebno je esta rasprostranjenost hidronima "Tara" (bistrica), od

100

101

Tjen-ana i Pamira na jugu do tomske i novosibirske oblasti na sjeveru. Glavna religiozna praksa Indoiranaca je bila, prinoenje na rtvu konja, bika i ovce. Upranjavan je kult predaka prinoenjem rtve i podizanjem kurgana. Praktikovan je obiaj spaljivanja mrtvaca kao i inhumacija uz priloge. Oganj je bio glavni obred u rtvovanju i kao posrednik izmeu Ijdi i bogova. To se odrazilo na kult domaeg ognjita. Orijentacija umrloga pri inhumaciji je bila, glava na zapad, lice ka jugu na strani carstva mrtvih. Socijalna podjela Indoiranaca je bila na tri grupe: vojnike, reeve i pastire. Proces etnogeneze u stepama u II milenijumu stare ere nosi karakter autohtonog razvoja, integracije i migracije. Migracija se pojaava u XVII i XVI vijeku stare ere u vezi sa pojavom kola i livene bronze. U treoj etvrtini II milenijuma ubrzava se raseljavanje iz Kazahstana plemena andronovske kulture u juni Sibir, srednju Aziju, Tjen-an, Pamir i srednjeazijske pustinje. Pretpostavlja se da se osvajanje novih prostora javlja postepeno jo od III milenijuma stare ere kao rezultat zakonomjernog razvoja stoarske ekonomije. Uzroci su sastav stada pogodnog za kretanje u pustinji i planini, laki stanovi, transport (kola), zadovoljavanje za potrebama hrane (sir, kumi, meso), otkrivanje bunara, vjetina orjentacije i si. Iz ovoga su se stvorili uslovi za ekspanzivno stoarstvo. Lokalizacija indoiranskog zaviaja u evropskim stepama moe biti potvrena retrospektivnom metodom koja nam omoguava da doemo do istorijski neprekinutog lanca etnikog i kulturnog kretanja od evroazijskih stepa do Irana i Indije u epohi srednje i kasne bronze. Potvrda ispravnosti etnike pripadnosti kulture rezultat je arheolokih i lingvistikih nalaza. Isto tako ova provjera je potvrena antropolokim istraivanjima otkrivenog materijala. Provjera etnike pripadnosti nosilaca andronovske kulture na njihovom putu migracije je potvrena mitolokim i religioznim predanjima

u Rigvedama i Avseti. Prva pojava Iranaca na platou Zagrosa, arheoloki dokazana, bila je oko 1300 godina stare ere. Kao rezultat navedenih istraivanja je saznanje da je evolucija uzgoja stoke u XV-XIII vijeku stare ere dovela do sljedeeg: 1. Prelaz od stacionarnog na nomadsko stoarenje, i 2. Demografsku ekspanziju koja je izazvala migraciju andronovskog stanovnitva. Ova je migracija pojaana prelazom na jahanje konja od XIII vijeka stare ere. 3. Migracije prate materijalni dokazi grnarstva, slinog svuda od Dunava do Altaja i Irana. Da sumiramo - ova analiza nam omoguava da lociramo indoiransku postojbinu u evroazijskim stepama tj. na juni Ural. Nosioci andronovske kulture i njihova veza sa snibnom kulturom mogu biti dokaz da su govorili indoiranskim dijalektima. No, kretanja je bilo i sa istoka na zapad jer jjodorovske kulture ima i u Ukrajini (Gerkovi). Kada je rije o migracionim kretanjima medskih (mikdanskih) plemena i Savromata, onda je problem tei, jer se radi o manjim izdvojenim grupama iz ire mase sa ogromnog prostora 6. J. ilov (13) Pod naslovom "Pradomovina Arijaca" izala je 1995. godine knjiga ukrajinskog arheologa J.ilova. Njegova teorija u osnovnim crtama ima dosta zajednikog sa teorijom I.M.Dakonova. Polazita ove teorije iznijeemo u skraenom obliku. Jo u VI milenijumu stare ere u donjem Podunavlju se formiralo drutvo zemljoradnika sa stalnim naseljima. To su bili nosioci neolitske kulture pristigli iz Male Azije. J.Silov smatra da je to drutvo jo onda sebe zvalo Arata (Arataji), to znai "Zemlja zemljoradnika (oraa)", to doe od "arat" - plug. Ovo ime smo saznali kasno tek iz ira103

102

nskih izvora. Cirkumpontijska Provincija je rano uspostavila komunikacije i predstavljala kulturno i etniko jedinstvo. Cirkulacija oko Crnog mora je bila prekinuta za vrijeme hetitske drave u II milenijumu stare ere a obnovljeno je krajem II milenijuma kada je pala hetitska drava pod naletom "egejskih seoba". Mala Azija je pradomovina Indoevropejaca. Premjetanje najstarijeg drutva na svijetu na istok od Junog Buga do Dnjepra izvreno je pod pritiskom kulture Vinca koji su pristigli iz Male Azije krajem neolita. Za "tripoljsku" kulturu ilov smatra da je to bila u stvari Arata iji su nosioci pripadali indoevropejskoj populaciji. Transformacija Arate nastaje na Dnjepru krajem eneolita kada su nosii "tripoljske" kulture sa srednjeg Dnjepra poli na zapad. To su budui Germani, Sloveni, Kelti, Italici i si. Sa donjeg Dnjepra, gdje su ivjeli Indoiranci (Arije), poli su na istok, stupaju u kontakt sa "kuro-arakskom" kulturom pod ijim se uticajem formira "kemi-obinska kultura", stvaraju se uslovi za nastanak mitova i kultova koji su do nas stigli preko Rigveda. Tako je Aditi ustvari ime 'Velike majke", boanstva neolitskih zemljoradnika, koja raa sinove, Indru, Mitru, Varunu i dr. Indra je glavni junak Rigveda, on se bori sa zmajem Vritrom koji "zadrava vodu u planini". Podnjeprovska se Arata na iranskom zvala Arta, kod Indusa Bharta, kod Grka Ortopolis. Srednjednjeparska Arata i Niednjeparski Arije, dostigli su sovj vrhunac u IV i III milenijumu stare ere. Indoiranci svoje kulturne centre sredinom II milenijuma stare ere sele za Indiju i iransku visoravan. Po ilovu reci su odigrali glavnu ulogu kod Indoiranaca u razvoju mitova, kultova, kalendara, pisma kao i u organizaciji drutva. Kultura Arija je iznikla iz duhovne (reevske), a ne vojne ili robovlasnike zajednice. Zato se to drutvo i zvalo "Boanska Arata". reevi su igrali ulogu prvobitnih intelektualaca, kod kojih je kult igrao vaniju ulogu od etnike. Prema istraivanjima ruskog filologa Trubaeva O.N. i odgovarajuih arheolokih nalaza, pokazalo se da su odnosi Kimerijaca,

Sinda, Meota, Tavra, Ariha s jedne i Skita, Sarmata, aka, Alana s druge strane odraavali koegzistenciju.

Karta 7. Poloaj Indoiranaca u jugo-zapadnom Sibim odakle su se raselili na sve strane u Ilrnil. st.e. (E.Kuzmina)

104

105

O II East IVediteranean urban civilication around 2300 B.C. Los Angeles. 7. Lionel asovi, Navi e Marinai deli' antichrita, Milano, 1976,10. 8. L.I.Lavrov O putu upada Kemirijaca u prednju Aziju, Sovjetska arheologija Moskva, 1965, No. 3, str. 223. 9.1.M.akonov, Vestnik drevnoj istoriji, No. 3 i 4, O prarodine nositeljei indoevropejskih dijalektov, Moskva 1982. 10. T.V.Gamkrelidze i V.V.Ivanov, Indoevropejski jezik i Indoevropejci, Tbilisi, 1984. 11. E.E.Kuzmina, Otkuda prili Indoarii, Moskva, 1994. godine. 12. M.F.Kosarev, 1974, str. 149. 13. J.ilov, Prarodina Ariev, Kijev, 1995. godine.

Na ove dvije zadnje predpostavke ilova naa su miljenja drugaija, ali se uzdravamo od komentara. Mikenski su Grci imali neko pamenje o kontaktima sa Aratom. vjerovatno se radi o uvozu ita iz crnomorskih luka, otuda se za hleb kod Grka kae "artos". Dvije su stvari koje su teko prihvatljive kod ilova na ovom nivou istraenosti, to su, da je kultura Sumera i ep o Gilgameu djelo Indoiranaca, kao i odreena mistika u pogledu uloge kurgana iz stepa, navodno da su oni bili svojevrsna nebeska opservatorija.

Ovo poglavlje je bilo posveeno traenju porijekla Indoiranaca (Arija). Iznijete su teorije preteno ruskih vodeih arheologa koji su se bavili arheologijom stepa. Oni bi po meni i trebali najbolje da poznaju probleme svog prostora. Kao to se moglo zakljuiti iz pregleda priloenih teorija najpoznatijih naunika po ovom pitanju, jo nema jedinstvenog gledanja na ovaj problem, Posebno za IV i III milenij. No za naa istraivanja dovoljno je toliko to Indoirance prepoznajemo od poetka II milenijuma stare ere, kao nosioce jamne i srubne kulture kada i poinje njihova ekspanzija na istok i zapad prema Bakanu.
VI. r i m j e d b e
1. NJ.Merpert, Etnogenez narodov Balkana, M. 1984, 234,235. 2. Gojko Vukevi, "O porijeklu Ilira", Podgorica, 1992, str. 30. 3. Kao pod 1. str. 237. 4. Kao pod 1. str. 441. 5. G.Kosina, Urspsrung uns Verbreitung der Germanen, Leipzig, 1936. godine. 6. Maria Ginbutas, The Indo Europeans in the forth and third milenio, 53,54,55. .. i The destruction of Aegean and

106

107

O II

eneolita, rane i kasne bronze, zato je pokuaj davanja "imena i prezimena" tim etnogrupama veliki izazov ali i jo vei strah od rizika promaaja. U taj se rizik ulazi svjesno jer je to najispravniji metod nauke da doe do istine, a nauka i nema drugog cilja sem otkrivanja istine. Jer, samo prava istina moe da korisno poslui ljudima. L Kimerijci (gr. Kimmerioi)

VII. PREGLED ISTORIJE SJEVERNIH ARIJA I MEDA


Moe se uzeti da poetak istorije iranojezikih plemena, koja su imala zajedniku duhovnu batinu poinje sa XIV vijekom stare ere kada carevi Mitani, Kurtivaca i Hetita, Supliluluma I, potpisuju ugovor u kome se pominju arijska boanstva Mitra i Varuna. Od tog vremena nastaje praznina u pisanim spomenima Arija, sve do VIII vijeka stare ere kada Homer u Odiseji pominje Kimerijce. Grki kolonisti sa Ponta sva iranska plemena u pripontijskim stepama zovu Skiti (gr. Skitoi). O progonu Kimerijaca od strane Skita u VIII vijeku stare ere ostali su tragovi kod Asiraca, no prava istorija iranojezikih naroda iz pripontijskih stepa, Srednje Azije i iranske visoravni poinje tek sa Herodotom (V vijeku stare ere). Razlozi interesovanja za istoriju Kimerijaca, Skita, Sarmata i Meda lei u tome to oni uestvuju u istoriji Evrope, a tragove Meda (Midana), nalazimo na naem prostoru pa pokuavamo preko njihove istorije da doemo do nekog novog argumenta koji bi bio od koristi za stvaranje jasnije slike o naseljavanju Indoiranaca na prostoru zapadnog Balkana i odreivanju vremena u kome se to dogodilo. Nauka do sada nije uspjela da odredi etniku pripadnost nosilaca kultura koje su naseljavale Zapadni Balkan krajem
108

Plemena srodna arijskim naseljavala su pricrnomorsku i azovsku obalu i sjeverne padine Kavkaza u VIII i VII vijeku stare ere. Misli se da su im zvanja dali Asirci. U VI vijeku stare ere grki kolonisti su dali Keranskom moreuzu ime Bosfor kimerijski. Grci su rano uspostavili sa njima trgovake veze (1). Laa nam stie do okeanskih dubokih struja, Onde je zemlja i grad Kimerana tono ih kriju Tama i magla, onde arkovito nikada sunce Zracima svojim na njih ne gleda. (Odiseja, -1) U VIII vijeku stare ere Skiti se sputaju sa sjevera i progone Kimerijce, iako su bili bliski meu sobom i imali su slinu kulturu. Pred Skitima Kimerijci bjee u Malu Aziju. Sedamdesetih godina VII vijeka stare ere zahvatili su Frigiju, a pedesetih Lidiju. Najdue su se zadrali u Kapadokiji u rconu Sinope, gdje su se izmijeali sa starosjediocima. O upadu Kimerijaca u Malu Aziju svjedoe nalazi skitskih vrhova strelica pri iskopavanjima u Bogaz Keju, Sardu i Gordionu. U arheologiji je poznat tzv. "Kimeriko-traki udar" poetkom VIII vijeku stare ere na pravcu Podunavlja, kojom pdilikom su doprli do predgorja Alpa. Kilikija se pominje u himni asirskog vladara Aurbanipola Marduka oko 654 godine stare ere kada su Skiti potukli Kimerijce, odakle su ih istisnuli, koji su se povukli u
109

O II

Kapadokiju. Jermeni su Kimerijce zvali Gamirk. U borbama sa Skitima poginuo je kimerijski vojskovoa Sandokatra. Zagonetna je pojava slovenskih toponima tamo gdje su boravili Kimerijci u Maloj Aziji (Sinopa i Tars u Kilikiji), kao npr. Zagora i Soli.

2. Skiti (gr. Skythoi)


Skiti su po Herodotu (IV-11) doli iz Azije odakle su potisnuti od Masageta, preli Araks (Ra) i doli u kimerijsku zemlju. Skiti su svi konjanici i nose sa sobom svoje kue na kolima, ive od stoarstva (Herodot, IV-47). Od VII do II vijeka stare ere ivjeli su, po antikim vijestima, izmeu Tanaisa (Dona) i ua Istra (Dunava), ukljuujui i stepski Krim. Herodot je Skitiju predstavljao kao kvadrat sa stranicama od 20 dana hoda. U II vijeku stare ere Skite potiskuju Sarmati i od tada se Skitaja zove Sarmatija. Jezik starih Skita je bio jedan iranski (arijski), dijalekat, kao to su jo bili sarmatski, alanski, masagetski i dr. Skitski jezik do nas nije doao ali jesu toponimi, onomastika i poznat je njegov iranski karakter. Neki istraivai misle da su oni pripadali snibnoj kuItun epohe bronze, kada su se u XIV vijeku stare ere pokrenuli iz Povoloja na zapad. Drugi pretpostavljaju da su doli iz Srednje Azije ili Sibira i pomijeali se sa stanovnitvom pricrnomorskin stepa. Poetak istorije Skita poinje od rata sa Kimerijcima u VII vijeku stare ere. Skiti su posle progona Kimerijaca, 70-tih godina VII vijeka stare ere prodrli u mediju, Siriju i Palestinu i gospodarili u prednjoj Aziji do poetka IV vijeka stare ere, kada su ih istisnuli Medijci. Skiti su imali klasno drutvo, njihova je drava bila robovlasnika. Po Herodotu (IV-46), gospodarei sloj su bili "carski Skiti" koji su ivjeli u stepama izmeu Dnjepra i Dona. Na desnoj strani Dnjepra i u stepama Krima ivjeli su Skiti nomadi. Kada su se Skiti vratili iz Prednje Azije u stepu,
110

donijeli su sobom napredniju kulturu. Na kraju III vijeka stare ere drava Skita se umanjila pod pritiskom Sarmata, koji su doli sa Istoka. Zagonetno je pitanje ko su bili robovi Skita. Da li su to bila neka od skitskih plemena ili moda neka ugrofmska plemena sa junog Urala gdje su Skiti nekada boravili. Za umjetnost Skita karakteristian je "zverinji" stil u primijenjenoj umjetnosti (jelen, los, ptice grabljivice, fantastine ivotinje itd.). Najei su motivi borba grabljivica i orlova, Herodot je opisao surovost i 5/. 16. Skliska pokrivena kola sa Kera krvolonost Skita. U velikoj seobi naroda nestalo je Skita kao organizovanog naroda.

Si. 17. Oblaenje skliskih ena iz IV v.sl.e. (Mazolevski)

111

O II

3. Sarmati (lat. Sarmatae)


Sarmati su ime jedne grupacije iranojezikih plemena raseljenih od Dunava do rijeke Tobola u jugozapadnom Sibiru. Stariji je pomen imena Savromati za koji veina naunika smatra da je sinonim za Sarmate. Misli se da ime Sarmati dolazi od "sarisa matai" to znai "narod kopljonosaca". Glavna plemena su bila: Roksolvani, Alani, Siraci, Aorsi i Jazigi. Osnovno im je zanimanje nomadsko stoarstvo i u manjoj mjeri zemljoradnja za one koji su se naselili u ravnicama gdje je od zemljoradnje ivjelo ranije stanovnitvo. Kod Sarmata je dolo do raspada rodovskog drutva i do poetka formiranja klasnog robovlasnikog drutva i izdvajanja bogatog sloja rodovske arisotkratije. Kretali su se na zapad za paom. Pribliavali su se gradovima na crnomorskoj i azovskoj obali radi pljake i trgovine, odakle su protjerali Skite na surov nain. U III i II vijeku stare ere djelovi Sarmata, Siraki i Aorsi, zauzeli su prikavkaske ravnice, drugi Jazigi i Roksolani uspostavili su svoju vlast na stepama Pricrnomorja. U ravnicama rijeka Dona i Prikubanja odvijala se asimilacija Sarmata sa Meotima. U I vijeku stare ere Sarmati su bili saveznici pontijskog cara Mitridata VI, Eupatora u borbi protiv Rima. Dok se u I vijeki nove ere prikljuuju rimljanima Aorsi i Alani protiv bosforskog carstva, a Siraki su mu saveznici. Na kraju II vijeka nove ere Sarmati stupaju u savez sa Skitima protiv Pontijskog carstva. Istona grupa Sarmata je bila politiki i ekonomski povezana sa dravama srednje Azije, osobiti sa Horezmom. U I vijeku nove ere Sarmati poinju sa vojnim pohodima na Zakavkazje, zatim se okreu na zapad i opsedaju granice Rima na Dunavu, u emu su se posebno istakli Alani. Sa III vijekom nove ere u sjevernom Pricrnomorju vlast Sarmata biva ugroena od Gota, a u IV vijeku bivaju razbijeni od Huna. Dio Sarmata je zajedno sa Hunima i Gotima
112

uestvovao u velikoj seobi naroda. Pojedini odredi Sarmata (Alani) dolaze do panije. Posle smirivanja seobe naroda sve to je ostalo od Sarmata jesu Osetinci na Kavkazu u ijem jeziku je sauvana osnova iranskog jezika. To je ostatak jednog jezika koji je u antici pokrivao ogroman prostor od Dunava do rijeke Oba u Sibiru.

Karta . Raspored sannatskih plemena izmeu Kavkaza i Urala od V-JVv.sLe. (po Smimovu)

Od VII do III vijeka stare ere kultura Sarmata se ispoIjava kroz zverinji stil u livenoj bronzi, oruje, odjeu i posude. Motivi su obino grabljivice, zmajevi prepletem u napregnutoj borbi. Rasprostranjeni su krilati geniji, antropomorfna boanstva, biljni motivi i si. Porijeklo Sarmata treba traiti na prostoru srubne ili andronovske kulture u epohi bronze. Antropoloka ispitivanja su pokazala, da nosioci kulture andronova, centralni Kazahs113

tan, pripadaju brokiocefalnom evropoidnom tipu. Oni sa donje Volge, koji pripadaju srubnoj kulturi, (misli se da su to rani Sarmati), pripadaju mediteranskom rasnom tipu. U drugoj polovini V vijeka stare ere u stepskim predjelima donjeg Urala otkriveni su armenoidni tipovi koji odgovaraju Centralnoj Aziji. Na gornjoj Volgi sreu se brahicefalni tipovi, to su domoroci iz zapadnog Sibira sa mongoloidnim elementima. Sarmati su ivjeli od mesa i mlijeka. Transformacija smbno-andronovske kulture izvrena je u II vijeku stare ere. Opis mlaeg sarmatskog plemena Alana dao je pisac IV vijeka nove ere Amianus MarcelHnus, tj. 800 godina posle Herodota. Njihova zapaanja su identina. Tako, Marcellianus pie: "da su Alani visoki i lijepi, da im kosa naginje na "blond", da su ljutiti, i da njihov otar pogled zadaje strah, i da uivaju u opasnostima i ratu". Nalet Huna u IV vijeku i njihova pobjeda nad istonim Gotima i Sarmatima izmijenila je dalji tok istorije u priazovskim stepama. Sarmatska su plemena, milom ili silom, pola sa Hunima na zapad pustoei po Evropi najmanje 60 godina, do smrti hunskog vladara Atile. U tim najezdama najdalje je polo sarmatsko pleme Alani, ak do Kartage. Sa smru Atile nestaju sa ratne scene i Huni, kao i njihovi pridrueni saveznici, medu kojima i sarmatska plemena. Za istoriju Protosrba i Protohrvata od bitne je vanosti dalja istraivanja sudbine sarmatskih plemena, posebno Siraka i Alana. Postoje ozbiljne hipoteze (Zupani, Sulimirski i Novakovi), o tome da su Srbi (Serbi) i Hrvati (Chroatos) ostali meu Slovene, vrei po Sulimirskom policijsku dunost u ime Huna, gdje su od slovenske veine slovenizirani i doli na Balkan (2). Mi ne moemo ulaziti dalje u provjeru ove hipoteze, jer ovaj rad nije namijenjen tom problemu ali moemo naelno rei da ta hipoteza daje odgovor na mnoge otvorene probleme iz istorije odnosa i mentaliteta ova dva naroda. Nejasno je zato se 80 godina ignorie postojanje ove hipoteze.

O iiopuJL'K/iv II

Karta 9. Savez siraskih plemena na Sjev. Kavkazu od III v.st.e. doli v.n.e. (po Srnimovu)

Stepski instikti sarmatskih plemena, nagon za pokret i agresivnost imali su nesrean zavretak i kraj njihovog bivslvovanja.

4. Medi (Midani, Madai, Maiai, Mari, gr-)


Izolovane grupe indoiranskog govora pojavile su se u zapadnom Iranu ve oko 1300 godine stare ere. To su bili Medi i Persijanci. Naseljavanje iranske visoravni je zavreno do 1100 godine stare ere. Medi su zauzeli prostor izmeu jezera Urmije i Kaspijskog mora a Persi junije. Smatra se da su se Persi spustili istonom obalom Kaspijskog mora a Medi preko istonih vrata Kavkaza (Derbent). Ve 100 godina se istrauje gdje je postojbina tih nomadskih plemena. Neki arheolozi dre da je to bila Pripontijska stepa. Drugi, meutim, kao to je poznati autoritet za pitanje Indoiranaca, akademik Abajev, kada su u pitanju Indoirancl, insistira na obavezno uzimanje u obzir irano-ugarske veze, a to znai prostor istono od Volge.

114

115

O II

Ako se drimo savjeta Abajeva onda se pradomovina Meda mora traiti blie Uralu gdje su boravila ugrofinska plemena. I zaista za to ima i drugih razloga, o kojima e kasnije biti rijei. Zahvaljujui Herodotu (V vijek stare ere), o Medima imamo vie informacija nego o drugim indoiranskim plemenima. Tako nas Herodot (1-101) obavjetava da je postojalo est medskih plemena, i to: Busi, Paretakeni, Strukati, Arizanti, Budi i Magi (gr. Bousai, Parotakenoi, Stroukhates, Arizantoi, Boudioi, Magoi). Neka od ovih imena moemo da protumaimo, kao npr. Arizanti, to doe od "Ari" (Arije) i "zantu" (pleme, rod), pa imamo "pleme Arijevaca". Paratakeni je nastalo od "para-ita-ka" (J.Marquart, 1901), to znai "stanovnici doline perue rijeke". Centar Partakena je bio grad Gabaji. Busi, po nekima moe znaiti kao podrugljivo ime "rilati"? Ime Meda, Madaji, Amadaji, Mataji je asirskog porijekla iz IX vijeka stare ere. Ovaj je izraz blizak grkom Maradoi, Amaradoi, avest. Mareda, to znai razbojinici, ubice. Moe se postaviti pitanje da li ime dijela odjee kod Crnogoraca i Hercegovaca "struka" ima kakve veze sa plemenom Strukati? Struka je izrazito dio pastirske odjee. Od svih plemena na istoku su najdalje bili smjeteni Arizanti i Megi, na samom zapadu Budi a u reonu Hamadana Busi. Medska drava se formirala kroz optpor Asircima u VII vijeku stare ere. Ujedinitelj plemena je bio Dejok (gr. Deioces, Doiaukku), a osniva drave Kotariti. Imena nekih Medskih (Mianskih) kraljeva po Ktesiju ("Persika") (3): Arbakes Mandaukes Sasarmas Artukas (Artukovi) Artaios (iz Arte) Artunes (Artunski) Astibaros (kopljonosac) Aspanas (Astiag)
116

Karta 10. Prostor naseljavanja Mdeda u XIII do IX v.st.e.


Ili

O U

Medi su bili kao i Pcrsijanci konjiki narod. Oni prvi na Istoku uvode konjicu u ratne okraje umjesto bornih kola. O Medima je potrebno da znamo, kako pie Herodot (VII-62): "Nekada su ih sve zvali Arijcima... umjesto eira nosili su vezane lame oko glave". Ovo znai da su indoiranskog porijekla. O imenu Meda Herodot (VII-62) dodaje: "... a kada je k njima dola Medeja iz Atine, oni tada uzee drugo ime, ovo sadanje. Tako, dakle, priaju o sebi sami Medani". Nejasne su ove Hcrodotove rijei, kakve moe imati veze Medeja sa Medima, sem po zvunosti. Na drugom mjestu Herodot stvara zabunu kada kae da su mcdska plemena bila neiranojezika, a kasnije se podvrgla iranizaciji. Rijeenje ovog problema moda nalazimo kod akonova (4). On tvrdi da su u reonu dananjeg junog Azerbejana i iranskog Kurdistana tokom IX do VII vijeka stare ere tamonja plemena govorila ne iranskim ve lulubskokutijskim jezikom. Jedino je istok Medije, reoni Teherana bio potpuno iranizirani; od konjovodskih plemena iz Srednje Azije Lulubi i Kuti su govorili vjerovatno subartijskim ili huritskim jezikom. Medi su sruili asirsku robovlasniku dravu a kasnije i urartsku i okrenuli se Maloj Aziji, gdje su se sukobili sa snagama cara Lidije, Alijati, sa kojim su zakljuili mir. Medski vladar Kijaksar je na kraju vladavine, izbacio Skite iz teritorije dananjeg Azerbejdana. Tako je Medija postala najjaa sila tog prostora i prostirala se od rijeke Araksa do Persijskog zaliva i od Kaspijskog mora do rijeke Halis u Maloj Aziji. Osnovno zanimanje Meda bilo je zemljoradnja i stoarstvo i uzgoj konja. Razvijeno je bilo i zanatstvo, izrada orua za rad, tkanje, tepisi, lonarstvo, oruje i dr. Geografski poloaj Medije je bio povoljan za razvoj trgovine. Kultura Meda se razvijala u uzajamnom dejstvu sa kulturama Asirije, Vavilona, Uraratu i Persije.

Medsku dravu je sruio persijski car Kir Veliki oko 550 godina stare ere. Medi su na Istoku bili poznati po svojim duhovnim svojstvima, njihovo pleme Magi (Mugi), bili su kasta svetenika, vraeva i prizivaa duhova. Bili su uticajni i na persijskom dvoru. O njihovim kultnim aktivnostima ve je postavljena hipoteza, da su neke kultne rituale, kao na pr. pijenje "some" ("haome" po Avesti), 5/. 18. Medski konjanik sa damskog padanje u trans i si. pecala, Vll v.s.e. preuzeli od sibirskih amana istono od Urala, u vrijeme kontakta sa Ugrofincima. Medi su jo bili poznati po raskonoj nonji, izgleda da su uvozili kinesku svilu, Sve ovo to je reeno, odnosi se na medsku dravu Bliskog Istoka, meutim, naeni tragovi Meda na ilirskom prostoru u nauci nijcsu odgonetnuti, to i jeste zadatak ovog rada da pokua dati odgovor na ovaj problem. Prve pisane tragove Meda na ilirskom prostoru imamo kod Apijana (II vijek), grkog istoriara, koji je napisao "Istoriju Rima". On daje imena legendarnih ilirskih (i ne samo ilirskih), eponima plemena. "...Iliriju su se rodili sinovi Enhelej, Autarije, Dardan, Med, Tualant, Pereb i keri Parto, Doarto, Dasaro i druge, odakle su Tualanti, Perebi, Enhelejci, Autarijati, Dardanci, Medi, Partini, Dasareti i Daorsi". Da je pleme Meda zaista postojalo, ocjenjuje se po tome to su postojala i sva ostala plemena koja nabraja Apijan. Ako se autor drao redosleda u nabrajanju, onda bi Medi bili locirani izmeu Dardanaca i Partina, a to je ne119

118

gdje u srednjoj Albaniji, oslanjajui se na Pajakovskog. Uostalom, zato Medi ne bi mogli biti alternativno ime nekog poznatog ilirskog plemena. I F.Papazoglu pie: "... da su Dardanci sa Medima i Skordiscima napadali Makedoniju u II vijeku stare ere (5). I ovdje se Medi pominju iza Dardanaca, pa se ne iskljuuje mogunost da su zahvatili i jedan dio zapadne Srbije. Moda Mede treba posmatrati kao pleme u okviru vee etnike zajednice koju su objedinjavali pod optim imenom Arije (Ardijeji), to se pokualo dokazati i u knjizi "O porijeklu Ilira" (6). Arijama su vjerovatno pripadali i Daorsi sa donje Neretve. Za Daorse smo ve rekli da su najvjerovatnije istog porijekla sa sarmatskim plemenom Aorsi koje se u I vijeku nove ere nalazilo oko ua Tanaisa (Dona), i Meotida (Azovsko more), po Tacitu. Strabon ih pominje na sjeverozapadnoj obali Kaspijskog mora kao dobre trgovce. Prelaz od Aorsi na Daorsi je mogue objasniti lingvistiki, ako se "Di" (Al) doda na "Aorsi" kao dentalni prefiks. to se tie usklaivanja hronologije, radi se o tome da su se pripadnici jednog plemena mogli davno razdvojiti, jo u vrijeme indoevropskih migracija na zapad, to se isto moglo dogoditi i Medima. Ovo znai da je taj proces tekao ne kao iseljavanje ve kao raseljavanje. Kada je rije o Medima treba se prisjetiti i Herodata (V-9) koji pie: "... da jedini za koje sam uo da stanuju preko Istra jesu ljudi kojima je ime Sigini a koji se odevaju kao Medi. Konji su im rutavi... zemlja im se protee do Eneta na Jadranu. Za sebe kau da su doli iz Medije, ali kako su se odande doselili nijesam u stanju da objasnim. To se moglo desiti u velikom vremenskom razdoblju. Ligijci koji stanuju iznad Masilije (Marselja), nazivaju trgovce na malo "Sigini". Kako je taj Herodot svestran, radoznao i savjestan, a kako je neopravdano napadan, Plutarh za njega kae da je "filovarvarin" jer mu se ne dopada to ozbiljno tretira "Varvare", a rimski pisci ga nazivaju "ocem lai" iz iste zlobe i zavisti to je Helen i to je nenadmaan.

O Da se vratimo naim Siginima, ovo ime se ne pojavljuje u izvorima, pa je nejasno ko bi mogli biti oni. Postavlja se pitanje gdje se nalazio Herodot, odakle je posmatrao Istor, kada je pisao o "stanuju preko Istra"? Da li je bio u Atini, u njegovoj Kariji, tj. mjestu roenja, Halikarnasu ili kod grkih kolonista na Krimu. Drugo je zagonetno nato pomilja Herodot kada pominje Ligijce i trgovce Sigine? Od informacija koje direktno moemo protumaiti jesu te to se Sigini oblae kao Medi i to sebe smatraju Medima jer su davno doli iz Medije. Ovim direktno saznajemo da su indoiranskog porijekla. Druga injenica koja potvruje prvu jeste podatak da su imali "runtave" konje, a to je dokaz da su doli iz evroazijskih stepa, gdje su ivjeli mali i primitivni ali ilavi konji. Ako su bili iz istono-evropskih stepa radi se o tzv. konju "tarpanu", koji je iezao, a ako se radi o konju iz azijskih stepa to je bio "kulan", od koga je nastao sadanji mongolski konj. Svejedno o kojem se konju radi, rije je o konju evroazijskih stepa, a to je dokaz da su ih "iza Istra (Dunava)", doveli indoiranska plemena, meu kojima su kao konjiki narod najpoznatiji Medi. Enije Ointus, rimski pjesnik iz Taranta (susjed Ilira), pie da je oruje Ilira bilo dugo gvozdeno koplje koje su zvali sibina ili sigina. Ova su koplja poznata iz nekropola istone Bosne (7). Moda je ovo koplje dobilo ime po njegovim nosiocima - Siginima. Istona Bosna i zapadna Srbija su u epohi rane bronze pripadali kulturi "Beloti - Bela Crkva", koja je imala veze sa 'Vuedolskom" kulturom? Dalje, to je sinptomatino jeste, da su se Sigini pruali tamo gdje su se krajem eneolita i rane bronze pruali nosioci vuedolske kulture. Ova je kultura imala tri faze, vuedolsku, ljubljansku i jadransku. Pruala se do transkog zaliva na zapadu i du jadranske obale na istoku do sjeverne Albanije. Lingvistiki tragovi Meda bi mogli biti u Istri, ime rijeke Rae i toponimi kod Pule, Medulin, i Katun, a u transkom zalivu toponim Muggia a to je granica sa Enetima. Na Cornelijevim ka-

120

121

O II

rtama Boke Kotorske iz XVII vijeka pie Golfo di Muggia i Monti di Muggia za podruje Herceg-Novog. Pri emu bi ovo Muggia moglo doi od Magi ili Mugi na venecijanskom dijalektu. U Drimskom zalivu imamo Medovu (Medua) i konano "civitas que dicitur Medione". Iz onomastike imamo pojavu prezimena Burzan izmeu Rijeke i Trsta. Sve ovo, zajedno sa lingvistikim istraivanjima iz prvog dijela ovog rada ukazuje na ozbiljnost hipoteze o migraciji indoiranskih Meda na zapadni Balkan, kao nosioca vuedolske ili neke kasnije kulture. Naravno da sve ovo ne moemo jo smatrati za dokaze, ve e se morati nai i dokazi materijalne kulture, to e se pokuati kada bude rije o arheolokim kulturama zapadnog Balkana. Prema zapadnim praistoriarima Asirci su bili u IX vijeku stare ere u kontaktu sa Medima koji su doli sa sjevernih obala Kaspijskog mora iz ega se potvruje i veza sa ugrofinskim plemenima (8). Sada ne ostaje drugo nego da se zaudimo kako su ilirolozi malo panje posvetili tragovima Meda (Midana) na naim prostorima. VII. Primjedbe
1. Herodot je ostavio dosta informacija o Kimerijcima (1-15, 103, IV1,13,45). 2. T.Sulimirski, The Sarmatians, .. 1970. godine str. 189-194. 3. akonov LM. Istorija Midiji, Moskva, 1956. godine str. 26. 4. Isto, str. 151. 5. F.Papazoglu, Iliri i Albanci, Beograd 1988. godine str. 154. 6. G. Vukevi, "O porijeklu Ilira", Podgorica, 1992. godine str. 138. 7. A. Stipevi, Iliri, 1989.godine str. 134. 8. The Times Atlas of World Histori, London, 1984. god, str. 56.

VIII. ARHEOLOKE KULTURE ZAPADNOG BALKANA SA OSVRTOM NA CRNU GORU


U VI poglavlju su razmatrane arheoloke kulture metalnog doba evroazijskih stepa, kojom prilikom je konstatovana etnika pripadnost nosilaca tih kultura, tj. da se radi o indoiranskim plemenima. U ovom poglavlju treba obraditi arheoloke kulture zapadnog Balkana takode metalnog doba, sa posebnim osvrtom na prostor Crne Gore. Komparaciom materijalne i duhovne kulture oba prostora treba da nam pomogne da otkrijemo uzajamne veze i prepoznamo etniko porijeklo nosioca kultura na naem prostoru. To bi ukratko bio na zadatak, ijim bi reenjem potvrdili ispravnost naih teza. Za prikaz kultura eneolita i bronze na zapadnom Balkanu, korisite se autori koji su objavili svoje radove u ediciji Praistorija jugoslovenskih zemalja, Tom III i IV.

1. Eneolit ili bakama doba


Ovo doba nije vezano samo za poetak proizvodnje bakarnih predmeta ve i za promjene u ekonomskim odnosima i prelaz iz matrijarhata u patrijarhat. Ova epoha je trajala bar 1.000 godina i dijeli se na rani, srednji i pozni eneolit. U ovom periodu na tlu zapadnog Balkana smjenju123

122

O H

ju se razne kulture, koje su posljedica migracionih kretanja iz dva glavna pravca, sa Istoka iz Pripontijskih stepa i iz Jugoistoka (Male Azije i Egeja). Kod B. Jovanovia postoji dilema, da li je eneolit Balkana samostalan i stariji od egejskog (1). U Tuzima kod Podgorice naena je jedan bronzana sjekira. A kasnije, u Maloj Grdi, po Jovanoviu su se susreli balansko-podunavska i egejska metalurgija. a) Badenska kultura (2) Badenska kultura je tipino panonska eneolitska kultura. Zahvata Maarsku, istonu Austriju, Moravsku, eku i juinu Slovaku, a u bivoj Jugoslaviji od srednje Slavonije prema istoku do Save, Baku i Banat, Baranju, Srem i sjeverno Pomoravlje. Nijesu naeni tragovi nikakvih graevina, pa se misli da se radi o nomadskoj populaciji koja je ovdje privremeno boravila. Ovo je prva eneolitska kultura na ovom prostoru i predstavlja rani eneolit. Po svim elementima ovo je bila klasina poljoprivredna kultura. Naselja su obino pored rijeka jednoslojna, stanovi su jamskog tipa. U mladoj fazi srijeu se stanovi balkanskog tipa, od pletara sa sedlastim krovom, a drugi tip stanovanja je jamski sa srednje-evropskom tradicijom, pa se izvodi zakljuak da je badenska kultura juno-balkanskog ili anadolskog porijekla i druga hipoteza da je ta populacija naslijedila to to je nala na terenu, jamski nain izrade stanovanja, ali da je dola sa jugoistoka. Za pogrebni ritus rane faze badenske kulture karakteristini su grobovi sa spaljenim mrtvacem, ali se javlja i skeletno sahranjivanje. Veina grobova sadri priloge iz keramike. Porijeklo ovakvog ritusa opet vodi u Grku, gdje imamo ovakve grobove u vrijeme Larissa-kulture. Stupanj badenske kulture ima sve grobove skeletnog sahranjivanja u zgrenom poloaju. Ovo je karakteristino za sve nekropole na tlu Jugoslavije. Kod Mokrina je naen paljevi-

nski grob u tumulu 4 m visine i vr sa pepelom. Ovo je bio znak sociolokog raslojavanja rodovskog drutva. Nosioci badenske kulture pripadali su gracilnom mediteranskom tipu sa dolikosefalnim tipom lobanje. U manjem procentu je prisutan i alpski tip sa brahicefalniom lobanjom. Dolazak nosilaca badenske kulture u karpatsku kotlinu maarski antropolog J.Nemerskeri, pretpostavlja put dolinama Vardara i Morave. Ovo potvruje gledite da je istona Panonija bila izloena jo od kasnog neolita pritisku populacija ije porijeklo treba traiti na Jugoistoku Evrope i prednje Azije. Iako iz ovog rada proistie shvatanje da porijeklo nosilaca badenske kulture nije teko ustanoviti, ipak oko njihovog porijekla ima vie verzija. Tako: - njemaki arheolozi zastupaju nordisku hipotezu, - postoji autohtona, panonska hipoteza, - Vl.Miloji je prvi lansirao balkansko-anadolsku (1959), koju su potvrdili i Nandor Kalicz (1963), veui je za Anadoliju, Trakiju i juni Balkan. Badenska kultura donosi na prostora Panonije neto znaajno, to su kola sa 4 toka. Ona nije donijela napredak u metalurgiji, ali je doprinijela u drutvenom preobraaju podunavskog svijeta. Badenska kultura nije bogata kultura. Komentar u vezi sa naom temom bi bio, da badenska kultura predstavlja zakasnjelu migraciju zemljoradnika iz jugostoka Evrope i Male Azije. to se tie promjena u ritualu sahranjivanja u zadnjoj fazi kulture, moe se tumaiti i kao uticaj stepskih nomada i njihovog kulta. U oblasti materijalne kulture, najubjedljiviji dokaz da nosioci badenske kulture pripadaju mediteranskom antropolokom tipu, jesu trakaste drke na glinenim posudama, koje su izraz mediteranskog artizma. Simptomatino je da su se ove drke kod junih Ilira zadrale dugo, od rane bronze do kasnog haltata uprkos svim promjenama i migrcijama stanovnitva.

124

125

b) Vuedolska kultura (3) Za ovu kulturu karakteristina je razvijena drutvena zajednica, preteno zemljoradnike, sa stacioniranim stanovanjem u kuama i graenjem gradina (fortifikacija). Kult sahranjivanja je bio inhumacija u zgrenom poloaju u jamama unutar naselja. Ima i spaljenih grobova pod tumulima (30x2,4 m). Spaljivanje je vreno u osnovi tumula, urna sa pepelom, prilozi razbijena keramika i kosti ivotinja. Autor pomilja na junobalkanske uticaje. Oko porijekla vuedolske kulture postoje velike nesuglasice:
SI. 19. Rana jaza vuedolske kulture (eneolit)

- o nordijskom porijeklu, teza je njemakihpredistoriara,

- istono-alpsko porijeklo zastupaju Patava, Benac, Tompa i dr. - tezu o junom porijeklu zastupaju Hoernes, Child idr. - za autohtono porijeklo zalau se Buttler, Koroec, Novotnv, Benac, Dimitrijevi, Toi i B. Jovanovi, - tezu o djelimino-stepskom porijeklu, koje je novijeg datuma, zastupa M. Garaanin i N. Kalicz. Ova pretpostavka za sada nije naila na vei odziv.

Vuedolska kultura je dobila ime po Vuedolu kod Vinkovaca. Ona se nastavlja kostolakom kulturom ali sa odvojenim etnogrupama. Turbulentna zbivanja koja su zahvatila Podunavsku Evropu prije i oko 1800. g. st. e. eliminisala su gotovo sve lokalne eneolitske kulture. U optem mijeanju razliitih populacija, novih i starih ideja, u tom vrtlogu nastaje i kasno-vuedolska kultura. Ljubljanska kultura je postvuedolska i posteneolitska, tj. ranobronzana, koja je u kontinentalnoj Slavoniji nastala na vuedolskom supstratu. Ona nije vuedolska kultura, ali je jedan od djclova vuedolskog kompleksa. Ova kultura ima dva dijela, alpski i jadranski, koji se protee od transkog primorja do srednje Albanije (Pazok). Tom kompleksu pripada i Crna Gora. Problemom porijekla Ijubljnske kulture bavilo se malo arheologa, jer je veina tretirala kao dio vuedolske kulture. Prisustvo kulture zvonastih pehara pripisuje se nomadskim grupama, koje su se probijale sa zapada prema jugu, pa je dolo do integracije obje populacije (vuedolske i zvonastih pehara). Vuedolski supstrat je dao novoj kulturi dio oblika kupe na nozi i dio vreva, zatim dekoracije (arhitektoniku kompozicije i diodu zona). Nosioci zvonastih pehara nove tehnike postupke, iroku upotrebu instrumenata za igosanje, tokice. Meutim, u oblikovanju posuda njihov uticaj bio je minimalan. Ima miljenja da je populacija zvonastih pehara prema jugu pokupila sa sobom ostatke neke druge srednje evropske kulture, bilo kuglastih amfora, bilo vrcaste keramike, koja je pripadala nomadskim populacijama. Motivi kruga podsjeaju na kola stepskih nomada. Nova kultura je bila vrlo eksapnzivna. Vuedolska kultura je pokazala veliku sposobnost penetracije. Kultura zvonastih pehara je izrazito stoarska, prodorom prema jugu (jadranskom obalom) oni su se sklo127

126

O II

nili od turbulentnih kretanja u srednjoj Evropi, a i prostor je bio pogodan za stoarstvo. No, moglo je doi i sa bosanske strane dolinom Neretve prema jugoistoku do Albanije. Kada je proces bio zavren ljubljanska kultura je bila prisutna na velikom prostoru od Alpa prema moru (Trst), do srednje Albanije. Oigledno da ta kultura nije trajala vie od jednog stoljea. Ova se populacija drala uskog morskog pojasa i ostrva. To znai da je unutranjost bila posjednuta nekom drugom kulturom sa kojom ljubljanska populacija nije htjela dolaziti u sukob. Ova druga je bila cetinska kultura. Stoarstv o je bilo glavni vid privreivanja. Drutvo je bilo razvijeno i rodovski organizovano. Kneevski grob iz Male Grude pokazuje ekonomsku mo i drutvenu vlast jednog glavara iz takvog drutva. Knez iz Male Grude je dokaz dovrenja procesa socijalne diferencijacije rodovskog drutva koje je zavreno krajem eneolita. Osim spoIjanjeg obiljeja 5/. 20. Predmeti ljubljanske kulture tumula pokojniku jadranskog tipa, Mala Gruga su date sve oznake plemenske vlasti: zlatni bode, srebrna bojna sjekira i

zlatne kariice za ukras glave. Egejsko porijeklo priloga jo* jednom potvruje tezu o refleksima drutvenih zbivanja uticaj egejske kulture na tlo o kojem je rije. Jer ovdje nije rije samo o importu kao znaku trgovakih dometa, nego ti predmeti imaju dublji smisao u obiljeavanju ranga koji je imao i kulture u koju se ugledao tivatski princip. Pojava akropolja i kneevskih grobova ini vuedolskuIjubljansku kulturu razliitom od ostalih oko 1800. g. st.e. 14 Kronologija preko C : - horizont Kostolac (Vuedol A) = 2340. g. st. e. - Hrustovaka (Vuedol C) = 2215. g. st. e. - Mala Gruda = 1900-1800. g. st. e. Poznato je da i nalazi peine Odmut u dolini Pive pripadaju eneolitu. Horizont VI Odmuta ima nekolko nalaza "nurkeramike". To bi bio dio nalaza junobalkanskog stepskog prodora, a to bi trebalo da bude onaj talas koji je zapljusnuo Bugarsku, Tesaliju i junu Albaniju. Pojava stepskih elemenata na jadranskom prostoru nije dovoljno jasna, kao to nije ni u drugim juno balkanskim prosotrima. Kod sadanjeg stepena istraenosti nije mogue jasnije definisati njihov odnos prema lokalnoj kulturi. Prisutnost stepskih elemenata u Odmutu ima, meutim, kao i na svim drugim mjestima svoju posve odreenu hronoloku cjelinu, ona uvijek indicira vrijeme kasnog ili zavrnog eneolita. Sputanje junobalkanske kasne vuedolske populacije na Jadran prouzrokovalo je izrazitiju prisutnost vuedolske komponente u jadranskom nego u alpskom tipu ljubljanske kulture. Ali, naalost, prisustvo junobalkanske kulture mi na Jadranu za sada ne moemo arheoloki utvrditi.

c. Stepska kultura u eneolitskom periodu Jugoslavije (4)


Nosioci stepske kulture, karakteristini po grobovima jamama pod tumulima, zasada su utvreni samo u sre-

128

129

O II

dnjem i junom Banatu. Nasuprot tome pojedinani nalazi su prisutni u sjevernom Banatu, istonoj Srbiji, junoj Makedoniji, a moda i istonoj Bosni (Tuzla). Drugi pokazatelji su dugaki kremeni noevi i vrpasta keramika, otkriveni su u Hercegovini (Trebinje, Ljeskova glavica) zatim Zelena peina i Rumin u Dalmaciji. U ovo treba uvrstiti i keramiku sa vrpastim dekoracijama ("nurkeramika"), naenu u Odmutu. Ova nalazita svjedoe o irenju kulture stepskog i donjopodunavskog porijekla tokom finalne faze eneolita, dalje na zapad sve do jadranskog zalea. Kult sahranjivanja karakterie zgreni poloaj pokojnika poloenog na leima i polivenog oker bojom. Prisutni su prilozi u obliku konjske glave. Dolazak stepskih populacija u istoni dio karpatskog basena i balkansko-podunavsku oblast, sve se vie uzima kao odluujui inilac u obrazovanju Indoevropljana, ija plemena kroz razvoj metalurgije daju svojstveni peat praistorijskoj Evropi.

d. Indoevropljani i eneolitski period Jugoslavije (5)


Istone oblasti Jugosalvije uestvovale su u prihvatanju nomadskih populacija iz pricrnomorskih stepa tokom eneolita. Te populacije su koristile protoindoevropski jezik pod kojim se podrazumijeva i zapadna ("centum"), i istona ("satem"), grupacija. Rezultati istraivanja lingvistike paleontologije govore da su Indoevropljani ivjeli zajedno u doba eneolitske kulture, da su se bavili stoarstvom, ali i zemljoradnjom, da su pripitomili konja i koristili kola. Njihova se zona protezala od centralne Evrope pa sve do Urala, zahvatajui stepske zone oko Crnog mora. No, postoji i teza o sjeditu Indoevropljana u srednjoj i sjevernoj Evropi, koje su izjednaavali sa nosiocima bojnih sjekira i vrpaste keramike. Matine oblasti indoevropejskog jezika su ravnice istone Evrope, kao djelovi arapskog prostora, kao to je

iranska visoravan. Gledano oima arheologa porijeklo Indoevropljana se moe traiti jo u vremenu zavrnih faza mlaeg paleolita i mezolita, kao to se ve govori o neprekidnoj evoluciji pojedinih istorijski poznatih indoevropskih naroda tokom metalnog doba evropske praistorije. M. Gimbutas smatra da su migraciona kretanja nosioca kulture grobova-jama sa istoka na zapad ila prvenstveno du Dunava i preko umsko-stepske zone june Ukrajine (6). Dok M. Garaanin zastupa tezu o indoevropskoj etnikoj obojenosti tih populacija, a u njihovim migracionim pokretima poetak indoevropeizacije balkanskog i podunavskog prostora. Benac govori o simbiozi domaeg i indoevropskog supstrata. Osnovni pokazatelj dosega ovih Indoevropljana je evidentan sa grobovima-jamama (jamska kultura), pokrivenim tumulima uz estu upotrebu oker boje. Zatim upotreba konja i kola u badenskoj kulturi i vrpasta keramika. U drutvenom pogledu indoevropeizacija znai patrijarhat, ratniki stale, plemenske zajednice, podizanje utvrenih naselja sa zamkom. U materijalnom pogledu prerada bakra i zlata, kasnije bronze sa arsenom. Sahranjivanje u grobovima-jamama pod tumulom zapoelo je od vremena badenske i trajalo do obrazovanja vuedolske kulture. Geografski poloaj grobova-jama pod tumulom pokazuje migraciona kretanja stepskih populacija tokom eneolita i na poetku rane bronze, a to je istona Vojvodina, jugo-rumunsko Podunavlje i Makedonija. Istona Evropa doivljava prvi talas uticaja populacije sa kulturom razliitom od one sa grobovima-jame. Prema antropolokim razmatranjima populacija dnjepro-donjecke kulture pripadala je poznatom kromanjonskom tipu, pri emu je takoe izdvojena priazovska grupa protoevropeidnog tipa. Nasuprot tome, nosioci tripoljske kulture su gracilni i imaju mediteransko porijeklo. Zapravo se stanovnitvo Tripolja sastoji, osim od Sredozemaca jo i od

130

131

O II

armenoidnog i lokalnog supstrata sa kromanjoidnim osobinama to oznaava populaciona saimanja. Ima sahranjivanja pod tumulama ali sa lokalnim pogrebnim ritualom kao u junom Sremu, ali nezavisno od stepskog rituala, sa spaljenim pokojnikom i bez korenja rake, kao u vuedolskoj kulturi eneolita. Moda je to nasipanje tumula pod uticajem evroazijskih nomada, tj. stepskih populacija. Kretanja koja pripadaju eneolitu, zahvatila su matine oblasti donjeg toka Volge i obala Kaspijskog jezera, preko Crnomorskog primorja i donjeg Dunava sve do istonih Karpata i centralne, odnosno sjeverne Evrope. Eneolitske kulture imaju dvije komponente, jedna je migraciona a druga autohtona. Nastanak eneolitskih kultura M. Garaanin vidi kao asimilaciju autohtonih kultura od strane pridolih populacija. Nove indoevropske grupe donose stoarstvo, nove keramike forme, upotrebu metala, bakra i zlata i jau patrijarhalnu organizaciju drutva. Eneolitski period je poetak patrijarhalnog drutva, u kome se rodovske povezuju u ire plemenske zajednice. Poinje sjedilaki ivot i ratna organizacija, formira se i zanatski sloj, iz ega proizilazi socijalna diferencijacija. U eneolitu se javljaju oba vida sahranjivanja, spaljivanje pod tumulima, na stepski nain. U etnikom smislu na eneolit je simbioza i proimanje autohtonog i doseljenikog elementa. Pojava olja sa trakastom drkom su novine u eneolitu i pretpostavlja se da su dole sa strane. 2. Bronzano doba Sa zavrenom fazom eneolita moe se raunati sa prodorom nosilaca "Jadranskog tipa ljubljanske kulture", kojima pripadaju tumuli Mala Gruda, Velika Gruda, tumuli oko Nikia (Rubea i Pas Polje). Ovim tumulima treba dodati, sa podruja Crne Gore, i tumule u zaleu Risna (7)
132

i one iz Ranjana, bar to se tie konstrukcije i hronoilogije (8), pa ak i saoptenje Erdeljanovia o gomilama u Kucima (9). Ovo saoptenje je utoliko interesnatnije to se radi o tumulu sa krinjom od kamenih ploa i nalazu konjskih kostiju, to potvruje stepski i indoiranski kult. Iz svega bi se moglo izvui zakljuak da je u vrijeme rane bronze ovaj prostor bio zahvaen etnokulturnom grupom, nosilaca vuedolske kulture, Ijubljnskog varijetata. a. Mala Gruda (10) Mala Gruda je nalazite rane bronze nedaleko od Tivta. Po pogrebnom ritualu blizak je tumulima u Albaniji i okolini Nikia (zemljani nasip sa kamenom oblogom). Sahranjivanje u kamenom sanduku sa zgrenim poloajem umrlog. Isto kao u Hercegovini i Dalmaciji. Karakteristina su spaljivanja rtve na tumulu, kao u tumulima "tripoljske kulture" na crnomorskoj obali. Nalazi su kvalitetni, radi se o keramici vuedolskog tipa sa importom metalnog oruja (srebrna sjekira, zlatni bode), kao i zlatni privjesci. Ovi su nalazi slini onima iz Albanije - Pazok u dolini Mati (1800/1700 g.st.e.). Smatra se da se radi o importu iz Egeja. Datiranje Male Grude je izmeu 1900. i 1800. g. st. e. Bogatstvo inventara i pogrebnog rituala govori o grobu jednog vladara. Pokojnik je sahranjen u kamenom sanduku i u zgrenom poloaju. Nasluivanje da bi moglo da se radi o grobu Kadma i Harmonije (Maja Peikan), nije u skladu sa pisanjem Pseudo-Skilaksa (IV vijek stare ere.). b. Velika Gruda (11) Prvi izvjetaj o arheolokom nalazitu Velika Gruda, dala je Margita Primas 1992. godine. Ovo saoptenje je raeno na osnovu tog izvjetaja.

133

O II

Nedaleko od tumula Male Grude, kod Tivta, nalazi se drugi tumul nazvan Velika Gruda. Njegovo otkopavanje su izvrili arheolozi sa Univerziteta u Cirishu, Margarita Primas i Cristoph Raub, 1988. godine. Velika Gruda je slina tumulu Mala Gruda po formi, veliini, konstrukciji i korienju graevinskog materijala. Razlikuju se po tome to je u naslagama tumula Velika Giuda otkriveno vie grobova koji su naknadno tu sahranjeni a datiraju se od ranog bronzanog do gvozdenog doba. Centralni grob, kao u sluaju Male Grude, sastoji se od kamene krinje postavljene na dno humke. U njemu je naen skelet mladog ovjeka u zgrenom poloaju na leima, to se slae sa Malom Grudim. Kod kosti prsta desne ruke lee bez reda na jednom uglaanom kamenu dva metalna bronzana sjeiva a pored njih jedno glijeto (struga), na drvenoj podlozi konzerviranoj bakarnim solima. Na nivou vilice u vezi sa gornjim prljenovima naeno je 8 malih zlatnih karika (prstenova), slinih onima iz Male Grude. Ovi metalni prilozi proiruju nau predstavu o ranoj bronzi jadranskog prostora i ukazuju na jednu interesantnu sjelinu sa nalazima Male Grude. Autori se uzdravaju da daju hronologiju groba bez detaljne analize, no u svakom sluaju on pripada epohi Male Grude. Glijeto (struga), od bronze sa arsenikom, dimenzija je 18,5x4,3 cm. Glijeto je naotreno sa obje eone strane. Autor pomilja da je moglo imati neku primjenu kao oruje ili slinu socijalnu simboliku. Forma ovog glijeta pripada III mil. stare ere sa mediteranskog prostora. No sa dvostranim sjeivom u obliku leptirovih krila, dimenzija je 15,9x4,9 cm. Materijal, kalajna bronza. No je mogao da slui za sjeenje mesa ili klanje manjih ivotinja. Ovakvi su noevi pronaeni na Siciliji, pripadali su ranoj bronzi a misli se da su mogli sluiti kao brijai, to vai i za Egipat. Trei metalni predmet je bronzani list, dimenzija 10x3,2 0,15 cm od kalajne bronze. List je dosta koroziran.

Misli se da je sluio kao brija, pripada egejskoj ranoj bronzi. Slian je naen na Kipru, Egiptu i u Ljubljanskom barju.

SI. 21. Bronzani predmeti Velika Gruda

Zlatni prstenovi su sluili kao ukrasi glave. Vjerovatno su se uplitali u kosu ili bradu. Oznaavali su i odreivali socijalni status. Od 8 komada 5 pripada tzv. "Levkas" tipu, jer su otkriveni na tom egejskom ostrvu. Drugih 3 komada pripada tipu Mala Gruda, a pronaeni su slini i u Bugarskoj i Rumuniji. Nalazi Velike Grude, jo jednom potvruju da se u fazi rane bronze na Crnogorskom primorju razvijala jedna kultura koja je predstavljala sinkretizam kultura Indoevropljana nomada iz evroazijskih stepa i egejske materijalne kulture, to direktno ukazuje na intenzivne trgovake i kulturne veze izmeu dva prostora. Sve to ukazuje da je morala biti izvrena transformacija vuedolske kulture u neto novo, to je moralo pratiti i etniko saimanje sa starosjediocima. Oekujemo da e se ova shvatanja potvrditi daljim istraivanjima na te-

134

135

O II

renu. O antropookim nalazima se ne moe nita rei, budui da nije o tome jo nita objavljeno. Pokojnik iz Velike Grude sudei po naenim prilozima bio je linost manjeg drutvenog znaaja od onog iz Male Grude, ali i on je pripadao bogatom i povlaenom sloju. Moda je bio i lan iste dinastije ili bar u nekom srodstvu sa vladarem iz Male Grude. To to se Velika i Mala Gruda nalaze u blizini Soliockog polja (u srednjem vijeku Slanica) gdje se dobijala so od nezapamenih vremena, upuuje na nasluivanje da je proizvodnja soli bila izvor njihovog bogatstva i moi. So je bila vaan artikal u prehrani ljudi i stoke od najstarijih vremena. Nije sluajno to su se nomadi stoari kretali po evroazijskim stepama jo od III mil. stare ere po prostoru gdje je bilo soli, od rudnika soli u Karpatima, crnomorskom obalom gdje se so dobijala iz morske vode, preko Slane stepe u Prikaspiju i slanih jezera u Srednjoj Aziji. Prilikom naseljavanja nomada stoara na Zapadni Balkan moralo se voditi rauna o nalazitima soli. Tako se misli da je i Bosna dobila ime po imenu soli "bos", iz rudnika kod Tuzle. Iz istorijskog perioda imamo dokaze o znaaju soli za ilirska plemena. O tome nas objavjetava Strabon, koji u "Geographica" (VIII, 5,11) pie da su se Autarijati i Ardijeji stalno sukobljavali oko izvora slane vode iz koje se dobijala so kristalizacijom. A. Stjepevi (Iliri, 1989, 116) misli da su se ti izvori nalazili na obali Neretve kod Konjica. Pretpostavlja se da je dobijanje soli bilo razvijeno i na morskoj obali. Solana na dno grbljanskog polja pripadala je metohu Mitropolije na Prevlaci, koja datira jo od vremena cara Iraklija (VII vijek). To je vjerovatno naslijedila i Mitropolija sv. Save na Prevlaci, a feudalnoj porodici Crnojevia solana je bila glavni izvor ekonomske moi. Prirodni uslovi za dobijanje soli na Soliockom polju, kako se taj lokalitet danas zove, su vrlo povoljni, pa se dolazi do zakljuka da se tu mogla dobijati so i u najstarije doba kada se za

to ukazala potreba. A ta se potreba ukazala krajem eneolita i poetkom rane bronze kada su se na nae prostore poeli doseljavati nomadi stoari iz Pricrnomorskih stepa, o emu uostalom postoje i materijalni dokazi (dugaki kremeni noevi, vrpasta keramika i si.). iroko planinsko zalee Junog Jadrana pogodno za stoarstvo bilo je sigurno "trite" za plasman soli. Zbog toga bilo bi normalno da se i proizvodnja soli na obali razvila. Mirni zalivi Boke za to su pruali najpovoljnije uslove. Nju su organizovala lokalna plemena i na osnovu toga domogla se velikog bogatstva i moi. U ostalom to se ponovilo i u XV vijeku sa Crnojeviima. Ovo je bio jedan pokuaj traenja odgovora za mo i bogatstvo vladara iz Male Grude.

c. Bronza istone Hercegovine i zapadne Crne Gore (12)


Iz eneolita su poznati nalazi-ostave velikih noeva od kremena iz Lastve kod Trebinje, koje M. Garaanin povezuju sa nekim od najranijih talasa stepskih nomada u nae krajeve. Vaan je i stratum VI u Odmutu sa vrpastom keramikom, zajedno sa nekim drugim elementima koje C. Markovi opravdano povezuje s oblastima istonog Balkana i donjeg Podunavlja. Tumul Ljeskova Glava kod Trebinja dao je vrpastu keramiku i sahranjivanje ispod tumula. Zavrna faza eneolita moe se raunati kao prodor nosioca "jadranskog tipa ljubljanske kulture", kojima pripadaju tumuli u okolini Nikia (Rube i Pas-polje) kneevski grobovi Mala i Velika Gruda. A nekoliko primjeraka keramike jadranskog tipa ljubljanske kulture naeno je u najgornjem stratumu Odmuta VI. Sahranjivanje pod tumulama bronzanog doba je nasljee eneolita. Pretean dio prelazne zone naselili su krajem eneolita nosioci vuedolske kulture. Ali, kultura ranog bronzanog doba ovog podruja ne pokazuje ni jednu bitnu kompo-

136

137

O II

nentu koja bi se mogla smatrati nasljeem vuedolske kulture. Ovu oblast je zaposjele novo stanovnitvo. Moe se generalno rei da u podruju prelazne zone u toku rane bronze stie novo stanovnitvo koje je ubrzo asimilovalo ili protjeralo autohtono stanovnitvo eneolitske populacije. Iz kojeg pravca stie to stanovnitvo, prema dananjem stepenu istraenosti ne moe se rei pouzdano. Opta ocjena drutveno-ekonomskog razvoja, etnike i kulturne pripadnosti i geneze samog bronzanog doba glasinakog podruja za sada nije mogue dati. Te grupe stanovnika bile su, po svoj prilici razliitog porijekla.

d. Grupa Beloti - Bela Crkva (13)


Rano bronzani nalazi grupe Beloti - Bela Crkva, zahvataju iskopavanja grupe tumula u Radevini, zapadna Srbija. Humke su srednje veliine od zemlje, kamena ili kombinovano sa kamenim vijencem. Mrtvace su spaljivali ili polagali u zgrenom poloaju na bok, prisustvo priloga od keramike. Ima i grupnog (porodinog) sahranjivanja, moda se radi i o rtvovanju. M.Garaanin misli da je ova kulturna grupa posljedica migracije sa pontsko-podunavskog prostora u sklopu kretanja nomada prema jugozapadu, dok ima i drugih miljenja (I.Ecsedv), koji otro izdvaja sahrane pod tumulima sa darovima, vezano za eneolitske grupe karpatsko - panonskog podruja (Baden, Coteljeni, Vuedol), od klasinih stepskih grobova pod tumulima sa jamama ili katakombama. Za ovu posljednju on vezuje i nalaze iz grupe Beloti - Bela Crkva i smatra da je ova pojava dola sa istoka iz Zakavkazja iz oblasti kuroarakske kulture., ili preko Male Azije. M. Garaanin smatra da ova grupa ima najvie slinosti sa tumulima Transilvanije (postojanje kamenog vijenca i sahrana u bonom zgrenom poloaju). S druge strane, sigurno je da se s pravom moe potraiti i veza grupe

Beloto - Bela Crkva sa tumulima u Zakavkazju u podruju kuro-arakske kulture, na koje je ukazao J. Machnik. Po M.Gimbutas, navodi Garaanin, stepski elementi koji su prodrli u kuro-araksku kulturu, donijeli su ovamo oblike sahrane pod tumulima, a primili metalurgiju i prenijeli elemente kuro-arakske kulture sjeverno od Fonta. Na to ukazuje i sahranjivanje u okviru Usatovo grupe, gdje se dodue sahranjivanje vri u ukopanoj jami. Ovo ukazuje da se irenje ove kulture vrilo iz prostora Pripontskih stepa ka zapadu. U tom smislu govore i elementi katakombne kulture u Vuedolskoj SI. 22. Rana bronza, kult. Beloti, grupi, na koju je uticala Bela crkva, (Garaanin) j stepska i pontska komponenta. Za varijantu irenja kuro-arakske kulture preko Anadolije, misli M.Garaanin, za sada nema elemenata da se prihvati. Ali ima elemenata da se ova grupa, prema nalazima u tumulusima irila prema Glasincu, Foi, Nikiu, putem transhumanog stoarenja. Znai, stepski elementi koji su prodrli na prostor kuro-arakske kulture donijeli su sahranjivanje pod tumulima, a primili metalurgiju i sve to preko stepsko - pontskog prostora donijeli na Podunavlje, Karpate i Balkan.

138

139

O II

e. Kasno bronzano doba na Junojadranskom primorju


Traei veze izmeu junojadranskog primorja i pricrnomorskih i azovskih stepa iz vremena bronze, vie je bilo rijei o elementima duhovne kulture (lingvistika i kult sahranjivanja). Sada treba ukazati na veze materijalne kulture, prije svega na slinost bronzanih sjekira, koje ukazuju na direktne veze sa kavkaskom metalurgijom. .Batovi (14), je ukazao na tip bronzane sjekire kasne bronze sa prostora koji gravitira Junom primorju, iz Sitnog, Debelog brda, Plane kod Bilee, Boana i dr. Njihove karakteristike su, luno savijene, uice ojaane sa rebrima i njihov produetak pretvoren u eki. Uporedujui ove nalaze sa onima iz Zakubanja (Uporno) koje su objavili ruski arheolozi A. Z.Aptekarjev i BJ.Konzenkov (15), iz epohe pozne bronze, moe se konstatovati o velikoj slinosti te da se radi o zajednikom porijeklu ovih sjekira. Njih su na nae prostore mogli donijeti stepski nomadi iz Pricrnomorja posle usvajanja kuroarakske metalurgije. VIII. Primjedbe
SI. 23. Tipovi predmeta kasne bronze dalmatinske skupine (po Batoviu) 8. edomir Markovi, Rezultati istraivanja nekoliko kamenih gomila u severozapadnom delu Crne Gore, Beograd, 9. J. Erdeljanovi, Kuci i Bratonoii, Beograd, 1982., str. 37. 10. M. Peikan i V. Tabakovi, Mala Gruda, Starinar, , 1971. god. 11. Margarita Primas, Velika Gruda, Ein grabhiigel des 3. und 2. jahrtausend v. chr, in Montenegro, Mainz, 1992. j. 12. Borivoje ovi, Praistorija jugoslovenskih zemalja, Tom IV Sarajevo, 1983. god. Bronza istone Hercegovine i zapadne Crne Gore, str. 161. 13. Milutin Garaanin, Praistorija jugoslovenskih zemalja, Tom IV - Sarajevo, 1983. god. grupa Beloti-Bela Crkva. 14. .Batovi, Kasna bronza na istonom Jadranskom primorju. Praistorija jugoslovenskih zemalja, tom IV, Sarajevo, 1984,271. 15. A.Z.Aptekarjev i BJ.Konzenkov, Sovjetsaka arheologija, M. 1984, Bronzani nalazi iz Zakubanja, 122.

1. Borislav Jovanovi, Rudarstvo i metalurgija eneolitskog perioda Jugoslavije, Praistorija jugoslovenskih zemalja, Sarajevo, 1979, str. 33. 2. Stojan Dimitrijevi, Badenska kultura, Praistorija jugoslovenskih zemalja, Sarajevo, 1979, str. 183. 3. Stojan Dimitrijevi, Vuedolska kultura, Praistorija jugoslovenskih zemalja, Sarajevo, 1979, Tom III, str. 284. 4. Borislav Jovanovi, Praistorija jugoslovenskih zemalja, Stepska kultura u eneolitskom periodu Jugoslavije, Sarajevo, 1979, str. 381. 5. Isto, str. 398. 6. M.Gimbutas 1956, 70, Idem. 1973, 281. 7. Maja Parovi - Peikan, Planinsko zalee Riziniuma, Beograd, 1980, str. 73.

140

141

O II

IX - ANTROPOLOKO-SOCIOLOKA RAZMATRANJA
Svrha istraivanja prolosti ne bi smjela biti samozadovoljenje'radoznalosti, ve bolje razumijevanje sadanjosti. Za racionalno ponaanje jednog naroda nuna je samospoznaja, a ona je uslovljena traenjem istine o prolosti. Ako iz ovog rada ne bismo imali u tom smislu neku korist, on ne bi zadovoljio pretenzije autora. Genetsko i duhovno naslee naeg prostora je vrlo sloeno, naslage tog nasleda dolaze od najstarijih etnikih grupa koje su ivjele na ovim prostorima. Projektovanje sadanjih nacionalnih pretenzija na prolost je samoodbrana, a traenje ostatka antikih etnija u psihosomatskim osobinama recentnog stanovnitva je jedino ispravan put otkrivanja nae veze sa prolou. Meutim, u tom pravcu je malo uraeno. Antropologija je jedna od nauka koja moe najvie da doprinese u tom smislu, ali kako kae M.Garaanin (1988. god.), "zaostajemo u antropologiji". Na doprinos ovom pitanju bi bio pokuaj da se u okviru teza ovog rada, tj. migracije indoiranskih nomada iz evroazijskih stepa na nae prostore neto vie sazna o njihovim psihosomatskim i drugim osobinama i o tragovima tih osobina kod savremenog stanovnitva. Prema svemu sudei, ima dokaza da su sa indoirancima dola i uralsko 142

altajska plemena ili da su doseljenici bili bietnika etnokulturna grupa, sastavljena od indoiranaca pomijeanih sa uralskim grupama. Ove dvije etnike grupe potiu iz dvije razliite ekoloke sredine, a znamo da je fizika sredina (ekologija), odluujui faktor, pored vremena, u prirodnom odabiranju vrste i razvoju civilizacije. To nas upuuje da ove dvije etnike grupe treba posebno tretirati, da bismo utvrdili psihosomatsko i duhovno naslee, koje je eventualno od njih zaostalo. Biogeneza ljudskih rasa i etniKih grupa uslovljena je ekologijom. ovjek je zavisan od prirode, jer je njen proizvod, a smisao civilizacije je osamostaljivanje od te zavisnosti. Posljednje ledeno doba je poelo prije 70.000 godina, a zavrilo se prije 10.000 godina. Prema antropolozima homo sapiens je star 40.000 godina, u najnovije vrijeme ima miljenja da tu cifru treba udvostruiti. U svakom sluaju homo sapiens je ivio jo u poznom paleolitiku, neglaanom kamenu. U neolitiku poinje sa zemljoradnjom i stalnim naseljavanjem. Formiraju se grupe srodnih rodova u plemena sa ime ljudsko drutvo ulazi u evoluciju vie nego sam ovjek. Od postanka homo sapiensa do danas, ovjek je 90% vremena ivio kao lovac i sakuplja plodova i sjemenki. U tom dugom periodu kod ovjeka su se razvili agresivnost, hitrina, lukavstvo, koordinacija i inteligencija radi predvianja, jedanput steene psihosomatske osobine ne mijenjaju se lako ako ovjek promijeni nain egzistencije i kulturu, potreban je novi ciklus prilagoavanja. To je razlog ovjekovog zaostajanja za civilizacijom i sukoba sa drugim ljudskim grupama koje su imale razliit razvojni put. To je ono zbog ega kaemo da je ovjek bioloki determinisan. Prema sadanjim naunim saznanjima ovjek je nastao i razvio se u Africi, istonoj ili junoj. Meutim jo je nejasno da li je homo sapiens nastao u jednom regionu ili je policentrian? Proteklih 4.500 do 5.000 godina metalnog perioda je isuvie kratko da bi se selekcijom i mutacijom
143

O II

ovjek bitno izmijenio. Zbog toga ne treba da udi to se ovjekovo ponaanje kroz istoriju vrlo sporo mijenja, ili bolje rei kultura mijenja formu u sadraj u koji je ugraen egoizam i agresivnost u borbi za opstanak iz lovako-skupljake faze skoro se i ne mijenjaju za period naeg istorijskog posmatranja. Iz toga proizilazi zakljuak da nivo civilizacije nije direktno upravan psihosomatskim karakterisitkama ovjeka. Ali je oigledno da postoji neka asinhronija koja koi dalju evoluciju ne samo ovjeka nego i njegovog drutva, pa se postavlja pitanje dalje sapienizacije, da li e ovjek morati da prie sredstvima vjetake selekcije ili intervencije na biomolekularnom nivou? No, da se sa ove ekskurzije vratimo na nau temu. Prije 10-12.000 godina klima je poela da se mijenja, nastalo je otapanje leda. Tamo gdje su bile tundre razvile su se ume i tajge, losovi su poli za hranom, a lovake grupe za losovima. To su bili veliki pokreti grupa i plemena lovaca sa juga ka sjeveru. U VII milenijumu stare ere pokrenuli su se zemljoradnici iz Male Azije ka Podunavlju, vjerovatno zbog porasta populacije i iscrpljenja prirodnih resursa, gdje su razvili nove neolitske kulture. 1. Indoiranci (Arije) Indoiranci, nomadi, stoari, koji su 3. milenijuma ispunjavali evroazijske stepe pripadali su nasljednicima velike indoevropske zajednice. Smatra se da su prije toga morali biti zemljoradnici. Gdje je bila njihova pradomovina, u nauci nema jedinstvenog stava a mi se oko toga pitanja neemo dalje zadravati. Vie nas interesuju takvi kakvi su bili u stepama, odakle su se raseljavali na sve strane. O njihovoj surovosti u istorijskom periodu dosta je zabiljeio Herodot. U poglavlju VII ovog rada neto je o tome iznijeto. Poznato je iz istorije da su stoari uvijek bili agresivniji od zemljoradnika. Zagonetni su njihovi kultovi,
144

koji su se zasnivali na kosmikoj filozofiji i dijalektici prirode. Da li su nomadi-stoari, usamljeni u stepi bez komunikacija sa drugim civilizacijama mogli razviti takvu religiju. Ili je ona nastala moda u dijalogu sa mesopotamskim civilizacijama? Po jednoj hipotezi juni Ural je domovina Indoiranaca i on je njihova sveta gora, koja je ula u kultni ritual kao Ripa. Po mitologiji soma raste na toj planini u "pupku svijeta" (Rigverda, -82, 3). Ta je planina i "nebeska osa koja pridrava svijet" (Rigveda, VII-99). Slino predanje postoji i kod naih Durmitoraca, da je "Durmitor osa nebeska". Kod kavkaskih Osetina postoje mitovi o krilatim konjima, to podsjea na nau narodnu pjesmu, vjerovatno i ona iz durmitorskog kraja, o "krilatom konju Jabuilu". Herodot (IV-2,3) opisuje skitske robove i ponaanje prema njima. Meutim ne kazuje ko bi bili ti robovi. I ilirski Ardijeji (Arije) su imali robove, ak 300.000 kako kae Teopomp, kog citira Athenaens (Deipnosphistae, III, 271 e). Jo nekoliko pisaca tvrdi da su Iliri imali robove (1). Ne znamo ni ko su bili arijevski robovi? Ni ovom se pitanju ne pridaje mnogo znaaja u ilirologiji. Postavlja se pitanje da li su Ardijeji (Arije), doveli robove iz stepa, i da li su to mogla biti plemena uralskog porijekla, kasniji panji? I.F.Papzoglu govori o postojanju ropstva kod Ilira (2). Oskudne su informacije o fizikom liku Indoiranaca. Svi heroji Mahbarata imaju oi "plavog lotosa", a ne crne ili tamne. Na reljefu Tutmosa IV (1420-1411), po miljenju E.Olmsteda, egipatski umjetnik je ratnicima "Marijani", dao nordijski oblik a njihovim slugama armenodni (3). Herodot nije dao opis fizikog izgleda Skita i Meda. Za Mede je samo rekao da vole da se lijepo oblae. Najvei junak trojanskih ratova Pelejev sin Ahil po predanju bio je Skit. I Strabon (XI, 2,6) potvruuje da je roen na azijskoj strani Kimerijskog Bofora. Njega su Grci doivljavali kao svijetlog, sa plavom kosom i plavim oima,
145

O II

bezumno hrabrim, prgavim i estokim, to potvruje i Agamenon kada kae: "Voli svagda svae da seje i borbe i bitke" (Ilijada, 1-4). Iz kasnog vremena imamo jasno svjedoenje o mlaem sarmatskom plemenu Alanima, od Marcellinusa IV v. "da su Alani lijepi i visoki, kosa im naginje ka bjond, imaju otar pogled" (4). Meutim, koliko pomae ovo svjedoenje Marcellinusa, ako znamo da sadanji potomci Indoiranaca, Iranci, Indi, Afganistanci i Tadiki uglavnom imaju tamne kompleksije. naravno, treba uzeti u obzir da je dolazilo do mijeanja sa domorocima. Prema grkom piscu Flautu iz III vijeka stare ere, kako donosi A. Stipevi "Iliri su bili veoma jaki i visoki i u boju i pogibelji uvijek spremni ginuti, ali su bili troma duha" (5). Ova nam vijest ne pomae mnogo jer je nejasna o kojim se "Ilirima" radi, jer su pripadali raznom etnikom porijeklu. Rimljani su Ilire smatrali za "gente feros", a u Rimu se vjerovalo da oni imaju zle oi i "ako te njima dugo gledaju mogu da te ubiju". Ove se vijesti podudaraju sa onim to pie Herodot o Skitima i Marcelinus o Alanima. Antropoloka istraivanja su pokazala da su nosioci tnpoljske kulture pripadali mediteranskom stanovnitvu. Dok kod stanovnitva andronovsko-fjodorovske kulture dominiraju brahiokrani i armenoidni tipovi. Ve je reeno da su Indoiranci bili formirani kao hijerarhijsko drutvo. Socijalno su bili podijeljeni na tri grupe, po Rigvedama: vaiija - obani (po Avesti - vatria), rataetar - vojnike, tj. ratnike ("stojei na kolima"), i brahmane - svetenike. Porijeklo violentnosti dinarskog antropolokog tipa, kojeg je opisala Cvijeeva etnoloka kola, treba traiti i u indoiranskom mentalnom nasljeu. Meutim, materijalna kultura Indoiranaca, nosilaca jamne, srubne, andronovsko-fiodorovske kulture ogleda se u keramici siromanoj po formi (olje bez drke) sa bogatim

geometrijskim ornamentima gdje preovladavaju, trouglovi, rombovi, krstovi, cik-cak linije. Iz ovih ornamenata su formirane kompozicije slikanom tehnikom. Veina ruskih arheologa smatra da se radi o nasljeu uralo-altajskih naroda, to potvruje prisustvo takvih dekoracija u maarskom folkloru, a Uzbeki i danas koriste olje sline po obliku i dekoraciji. Bronza kod Indoiranaca dostigla je svoj apogej na Prikavkazju u tzv. kubanskoj kultun kasne bronze. Duhovnost i artizam slikanih dekoracija tripoljske kulture eneolita na keramici bogatoj po utilitarnosti, a fantastinoj po apstraktnim figurama, elipsa i hiperbola, naao je ponovo oduka na bronzanim sjekirama kobanske kulture. Radi se 0 poznatim sjekirama tzv. "zverinjeg tipa" sa ugraviranim em scenama iz lova i mitologije (jel > leopardi, orlovi i si.) Uraene sa visokom tehnikom. Sjekire su toliko dekorativne da su izgubile od utilitarnosti, a izgleda da su vie sluile kao znak dostojanstva i pomodarstva, to vjerovatno Arijama nije bilo tue. Jo se treba prisjetiti ljepote i originalnosti skitskog zlatnog nakita iz Pricrnomorja, istorijskog perioda. Ovdje se javlja jedna protivrenost koju nije lako razumjeti, profinjenost duha i svirepost koja im se pripisuje. Da li su tu svirepost preuzeli od mongolskih lovaca iz tajge? Kako je tekao proces adaptacije Arija na nove eko* loke uslove na dinarskom prostoru? Ovo je interesantno pitanje sa stanovita ovjekove vitalnosti i sposobnosti adaptacije, ali e ostati bez odgovora jer je tema za sebe i suvie je struna. Moe se pretpostaviti sa koliko su se patnje 1 bola prilagoavali kamenu ljudi iz stepe, iz prirode koja djeluje umirujue, navikli su da se voze kolima ili da jau konje sa dovoljno hrane i vode. Sigurno da je rezultat prilagoavanja bio u pravcu izotravanja da je dugo trajao, da im je dosta izmijenio psihosomatske osobine, da su postali ilaviji, sitniji i moda vie zajedljiviji. Jer sve to raste na kamenu je bodljikavo i otrovno.

146

147

O II

Moda je najinteresantnije pitanje od svih, zato se na zapadnom Balkanu nije obnovio helinski podvig? Moda je odgovor na to pitanje - zato to je simbioza Arija i Hurita nepodobna. Ona se pokazala sterilnom i na Kavkazu.

2. Tragovi uralsko altajskih plemena

Ogromni arijski prostor sa stanovita klimatsko-morfolokog, od juga prema sjeveru ima vie pojaseva, tropski, suptropski, planinski, pustinjski, stepski, ume tipa tajge i tundre. Osvajanje kontinenta je otpoelo s juga iz tropske zone prema sjeveru. Prestankom zadnjeg ledenog doba kada je poelo otapanje leda, tundra se poela pretvarati u tajgu. ovjek je ve u mezolitu naselio june djelove tajga. Bile su to grupe lovaca, koje je privuklo bogatstvo tajge sa divljim ivotinjama i umskim jagodiastim plodovima, drvetom (energijom, bez koje nije bilo mogue opstati), ribom iz monih rijeka i si. Sve to u stepi on nije imao, te opstanak prije nego su pripitomljene domae ivotinje nije bio mogu. Tako se na tom prostoru u posebnim ekolokim uslovima razvila jedna posebna naa. Na zapadu azijskog kontinenta nastala je altajsko-uralska etnika skupina. Altajskoj grupi pripadaju: Tursko-Tatari, Huni, Avari i Bugari. Uralskoj grupi pripadaju: Fini, Ugri, Voguli, Ostjaci, Komi i jo neki manji narodi. Tek dolaskom Indoiranaca, nosilaca andronovske kulture, u eneolitu, istono od Volge narodi uralske grupe se upoznaju sa domaim ivotinjama i poinju da se bave stoarstvom i da naseljavaju stepe. Posebno su bili oarani konjem. Konj je Mongolima posluio za veliku pokretljivost iz ega su proizale agresivne horde i pljakako-osvajaki upadi u Evropu i u civilizovane oblasti velikih rijeka na Istoku. Od evropskih naroda od tih upada su najvie stradali istoni Sloveni, no ni nai krajevi nijesu bili poteeni. Kada se dogodio prvi upad uralskih plemena na zapadni Balkan, jo nijesmo u stanju sa sigurnou da

kaemo. Da li je to bilo krajem eneolita i poetkom rane bronze ili krajem srednje bronzae, teko je rei. No vie je nesumnjivo da nijesu doli sami ve sa indoirancima, jedino ne znamo u kakvim odnosima. ak se moe razmiljati da su bili robovi Indoiranaca. O kvalitetu dokaza za ovakve hipoteze ne treba sumnjati, jer o simbiozi Indoiranaca i ugrofinskih plemena na prostoru istono od Volge, postoji itava literatura, kojom se potvruje ne samo bliskost duhovnih veza, ve i etniko mijeanje izmeu dva etnosa. Dolazak Indoiranaca sa prostora istono od Urala na zapadni Balkan, potvruje se prenosom hidronima iranskog porijekla. Samo u Crnoj Gori i sjevernoj Albaniji ima 7 takvih imena. Da su sa Indoirancima dola i ugarska plemena, potvruju ugarska imena kod Albanaca i u Crnoj Gori, kao ostaci iz ilirskog perioda. Pored toga dokaz su mongoloidni antropoloki tipovi na ovim prostorima. Meutim, sa ovim tipom dokaza stvar je neto sloenija zbog toga to je bilo jo mongolskih najezdi na ove prostore. Prvi takav kojega je istorija zabiljeila, bio je najezda Huna, koji se pojavljuje 375. god. na sjevernom Kavkazu. Ova invazija nije zahvatila nae krajeve, ali je pominjemo zbog toga to postoji hipoteza da su Huni doveli sa sobom u Evropu sarmatska plemena Protosrbe i Protohrvate (6). U odrivost ove teorije neemo ulaziti jer nije predmet ovog rada. Sljedea mongolska invazija, koja je snano zahvatila nae krajeve, jeste dolazak Avara (Obara), koja se desila od VI do IX vijeka. Za aktivnosti Avara u Podunavlju i protiv Franake drave vezano je i doseljenje Srba i Hrvata na Balkan, a za njihove pohode na Vizantiju vezano je njihovo naseljavanje po zapadnom Balkanu. To potvruju mnogobrojni toponimi sa osnovom Obar". Posle neuspjenog napada na Konstantinopolis 626. god. Avari se povlae preko Dunava, ali pustoe Duklju, Srbiju, Paganiju, Zahumlje, Konavlje i dr. u VII vijeku (7). Nijesu se svi Avari povukli sa glavnom vojskom, ve ih je dosta ostalo na zapa-

148

149

O II

dnom Balkanu, naroito u dinarskim krajevima, to tvrdi i Konstantin Porfirogenit, kada u "Spisu o narodima", kae da u Hrvatskoj ive Avari "i po njima se vidi da su Avari". Ovim elimo da ukaemo o vrlo sloenom problemu raspoznavanja ostataka Avara od Ugara. Moda bi pomogla jedna detaljnija antropoloka analiza s obzirom da Ugri pripadaju uralskom, a Avari altajskom mongolskom tipu. Neto moe pomoi i lingvistika jer tamo gdje se javljaju toponimi sa osnovom "obar", radi se o Avarima, a tamo gdje se pojavljuju iranski toponimi ili ugarska onomastika radi se o ostacima Ugara. Trea najezda Mongola na nae krajeve dogodila se u XIII vijeku (1241-42). Proli su kao furija ruei mnoge gradove. Pored ostalih Sva i Dalj. Nijesu ostavili drugih tragova, a pominjemo ih zato to je njihove antropoloke karakteristike zabiljeio splitski arhiakon Toma u svojoj "Historija Salonitana" prilikom opsade Salone: SI. 24. Rekonstrukcija lobanje "Strana su lika, nokavkads. antmplo. tipa sa sj. ge su im kratke, a prsa iKavkaza, (po Gerasimovu) roka, lice plosnato, a koa blijeda. Golobradi su, nos im je kukast a oi male i podosta razmaknute... Na malim, ali snanim konjima, koji podnose glad i napor, jau poput seljaka. Premda bez potkova konji jure po hridima i kamenju kao divokoze. Hleb ne jedu vre meso od istih i neistih ivotinja. Piju usireno mlijeko sa konjskom krvlju". Tako smo dobili sliku o Mongolima koja se mnogo ne razlikuje od one starije dvije hiljade godina. Dolazak

Turaka donosi nasilje, teror, bezvlae, koje su vrili za 500 godina na zapadnom Balkanu, dalo je nov doprinos mongolizaciji. Ipak se mora rei da se mongoloidni elementi s obzirom na oblik lobanje sa ravnim zatiljkom najee srijeu u dinarskim krajevima. Ovo upuuje da se radi o ilirskom, odnosno uralskom nasleu. Dinarce prati i mongolski psihioki kompleks, kao violentnost, agresivnost, tvrdokornost i si. Navedene osobine imaju genetsku osnovu formiranu u viemilenijskoj lovakoj fazi razvoja gdje je selekcija u borbi za opstanak bila vezana za vjetinu lova. Interesantno je napomenuti da su neke psihosomatske karakteristike naih ljudi primijeene i u inostranstvu. Tako nae iseljenike u Argentini, od kojih je najvei broj iz Dalmacije i Crne Gore, tamonji stanovnici koji su preteno panci i Italijani, zovu "cabeza cuadrada" (etvrtasta glava). Iz gornjeg proizilazi veza izmeu oblika lobanje i mentaliteta, to je opte poznato i za takav zakljuak ne treba neka posebna strunost, no za dublja rasuivanja na tu temu se ne usuujemo ulaziti dalje. U Crnoj Gori postoji termin "panji" koji se odnosi na manje etnike grupe za koje postoji pretpostavka, da su niskog rasta, tamnoputi, osavi i si. Nije iskljueno da se radi o ostacima ilirskog nasljea ugrofinskog proijekla. U antropologiji postoji pojam "teko alabansko lice". To je lice sa suvom i smeuranom koom. Takvih lica se moe sresti i u drugim dinarskim krajevima. Takva lica se srijeu kod sibirskih plemena iz tajge, a i kod amarikih indijanaca koji su prije 10.000 godina preli preko Beringovog moreuza na Aljasku, a za sledeih 2.000 godina se spustili do Patagonije. Iz svega ovog proizilazi zakljuak o sporosti ovjekovog mijenjanja. Sva su ova razmatranja plod istorijskog posmatranja na dugi rok, gdje etnike ili rasne karakteristike izlaze na povrinu i ostavljaju svoj trag iz kojeg se mogu izvui razni zakljuci. Ovakva razmatranja su vana, naroito za one ko-

150

151

O II

ji su na poloaju da donose odluke sa dalekosenim posljedicama za narod. Jer oni tipovi homenida koji ne izdre konkurenciju sa drugima nestaju sa lica zemlje. Ovo je bio pokuaj sinteze raznih grana nauke pri praenju psihosomatskih osobina jednog sloja prastanovnika Crne Gore kroz istoriju i traenje prisustva njihovih tragova kod recentnog stanovnitva, to bi nam pomoglo da bolje upoznamo sami sebe. A kakvo god bilo nae naslee, od toga se ne treba stidjeti niti se sa tim ponositi. IXPrimjed.be
1. A.Stipevi, Iliri, 1989. god. 130. 2. F.Papazoglu, Iliri i Albanci, Beograd, 1988., 160. 3. L.A.Lelekov, Vestnik No4 -1982. god. 34. 4. T.Sulimirskv, The Sarmatians, .. 1970, 25. 5. AStipevi, Iliri, 1989. god. 64. 6. T.Sulimirski, The Sarmatians, .. 1970.god. st. 192. 7. Jovan Kovaevi, Avarski kovganat, Bgd., 1977. god. 52,93.

X. MITOLOGIJA
Mitovi i legende su poeci istorije. U njima su sauvana zrnca istine o nekim dogaajima ili linostima odreenih drutava i civilizacija i to ne samo iz praistorije ve i iz istorijskog perioda. Mitovi i legende nastaju kao potreba da se sauvaju od zaborava neki dogaaji ili linosti, koje slue kao uzor ili opomena mlaim naratajima. Mitovi se razvijaju u vremenu i prostoru, dobijaju fantastine forme i prilagoavaju se novim potrebama nosei poruku istorijskog iskustva. Mitovi i legende nastaju kao plemenski i nacionalni proizvodi a tokom vremena prelaze te granice i postaju opti i dio duhovne batine ovjeanstva. No, oni su takoe i tragovi prohujalih kultura i njihovih nosilaca, po emu ih prepoznajemo. Zato mitovi i legende nadopunjavaju i proiruju pisane izvore istorije. Nezahvalan je i rizian posao raspetljavanje ilirskog duhovnog nasljea. Sigurno je da su ilirska plemena imala i razvijala neke oblike duhovnog nasljea, ali poto su bili agrafski narod to je nestalo kroz bure i smutnje koje su prohujale ovim prostorima izmeu Azije i Evrope. Drugi razlog to od njih nije nita ostalo, to su ivjeli izmeu dvije civilizacije, helenske i rimske, koje su ignorisale i preutkivale sve to je bilo "varvarsko", na jedan rasistiki nain. Nije iskljueno da su ponekad duhovno nasljee

152

153

"Varvara" prisvajali i prikazivali kao svoje. No, zahvaljujui grkim i rimskim mitovima do nas su doprle i neke informacije o dogaajima sa ilirskog prostora, to nam pomae da uemo u duhovni svijet naeg prostora u praistoriji. Ako elimo da uemo u duhovni svijet dananjeg prostora Crne Gore u prolosti, moramo voditi rauna da se radi o etniki, a to znai i kulturno, vrlo slojevitoj i sloenoj populaciji, to e rei da je i duhovna kultura bila sloena i razliita. Stariji sloj je bio cirkummediteranskog porijekla, vjerovatno se radi o Pelastima. Oni su bili pod uticajem i nasljedstvom egejske civilizacije kod kojih se njegovalo predanje o Kadmu i Harmoniji. Drugi sloj je pripadao stepskim nomadima-stoarima, koji su donijeli i njegovali duhovnost i mitologiju Arija, koja je njegovala ratnike tradicije i epove, kao to su Vede, Regvede i druge indoiranske epove sa religiozno-filozofskim i ratnikim sadrajem. Ako sa naeg prostora nije sauvan jedan takav ep to ne znai da on nije postojao. Zato su se oni mogli razvijati u Indiji, u Iranu (Avcsta), i na sjevernom Kavkazu "Ep o Nartima"? Moda ba bogatstvo nae narodne epike dugujemo tom sloju Indoiranaca (Arija). O knezu iz Male Grude sigurno da su postojale junake pjesme i tubalice. Krilati konj "jabuilo" je iransko mitoloko nasljee kao i patetiko uzdizanje vrhova planina kao "olatar sveti". Apolonije Rodski (III v.st.e.) u "Argonautima", u kojima pjeva o progonu "Arga" od strane Kolhiana cara Ajeta Dunavom, koji stiu na Jadran, pominje "Ripejske gore", a to je sveta planina Arija, Ural. Invazija Iranaca na na prostor morala je izazvati sukobe sa starosjediocima, a to je moralo biti obiljeeno u epskim pjesmama, posebno ako su doljaci bili Medi (to mi zagovaramo) jedan vrlo duhovan narod. Sto da se kae o slinosti geografije Ilijade sa geografijom Skadra i okoline. Moe li to biti sluajnost? Ozbiljniji homerolozi ukazuju na mogunost da je Homer sastavio Ilijadu koristei epske pjesme Friana. Herodot za Fri154

gc tvrdi da su to Brigi koji su doli sa Balkana, ivjeli su iznad Makedonije. Istorija Ilira zna za pleme Brige iz srednje Albanije. Da li su Brigi protjerani za vrijeme tzv. "egejskih seoba"? Ako su se borili protiv doljaka, vjerovatno da je to moglo biti oko Skadra, koji ima veliki strategijski znaaj: O tome su Brigi mogli ispjevati epske junake pjesme koje su ih podsjeale na stari zaviaj. To bi istovremeno bio doprinos ovog prostora, preko Homera, svjetskoj kulturnoj batini. Realnost ovih razmiljanja potvruje i injenica da se u Ilijadi ne spominje ni jedanput ime mone hetitske carevine. Razlog je vjerovatno taj to Hetiti i njihovo carstvo nijesu bili u pamenju i tradiciji tvoraca teksta Ilijade (Friana). Dolaskom izbjeglica sa Kavkaza krajem pozne bronze na prostoru dananje Crne Gore i njene ire okoline formira se trei etniki sloj Ilira (1992. god.), iznijeto je vie hipoteza o pokretanju te migracije. Ozbiljno treba uzeti u obzir stvorenu geopolitiku situaciju na Bliskom Istoku posle pada Hetitskog carstva. Tim faktom su osloboene snage Asiraca i Vavilonaca za ekspanziju prema sjeveru, prema dravama ili bolje rei savezima huritskih plemena u osnivanju na prostoru Urartu i Zakavkaza. O toni pritisku i iseljavanju Iberaca, ima i istorijskih vrijednosti. Poznato je da su prva etnika ienja u istoriji vrili Asirci (1). Kavkaski doseljenici su donijeli sobom kuroaraksku kulturu, vrstu plemensku organizaciju, zemljoradnju i razvijene zanate. Kavkaska plemena su morala donijeti sobom i neto od svog duhovnog nasljea. O tome svjedoe i neki tragovi u Crnoj Gori. Srpska narodna pjesma "Zidanje Skadra na Bojani" je preuzeta od albanske pjesme "Rozafati" sline sadrine. Albanci su ovo naslijedili od kavkaskih predaka, koji su je prvi ispjevali nastavljajui tradiciju starogruzijske pjesme "Zidanje suramske tvrave", koja ima slian sadraj kao i ona o zidanju Skadra.

155

\ Za duhovno (kultno) nasljee Kavkazaca smatramo i pojavu lika Grifona totemske ivotinje nekih kavkaskih plemena, u Boki Kotorskoj, o emu je pisao Vasko Kosti (2). I kod Popa Dukljanina se javlja ime Grblja pod "Gripoli" to je trag istog kulta "Grifona". 1. "Meda Vuka Mahnitoga" Mislimo da pitanje "Mee Vuka Mahnitoga" u nauci nije rijeeno na zadovoljavajui nain, pa emo pokuati preko praistorijske mitologije da damo doprinos ovom problemu. Vuk St. Karadi je unio u svom "Rjeniku" legendu koju je uo u Cucima: "Znaci od zida bez krea i zemlje koji je iao od Bijele Gore vie Grahova, preko Cuca, Kcvskc planine, povrh Pjeivaca, preko Otroga, planine bjelopavlike i Morake Donje, do kukog Koma. Od jednoga kraja do drugoga ove mee prijekijem putem ima oko etiri dana hoda, a kada bi se ilo preko gudura i litica pored nje bilo bi mnogo vie. Od onoga po kojega se imenu ova mea zove, nita se vie u narodu ne uje, osim to gdje -koji dodaje Meda Vuka Mahnitoga". Pored Vuka o mei je pisao i Erdeljanovi, iji je itinerer sljedei (3): - Bijela Gora - pokraj Trenjeva - Kobilje drijelo - Pusti Lisac - Budo - Gradina na ivici Slivlja - Kuk Ostroki - Grad Morakovski - Kuki Kom Na istu temu Erdeljanovi u "Pleme Kuci" (1982, 54), pie: "Preko ele Kotice protee se interesantan veliki
156

zid izmeu katuna Radca i katuna raekog, severozapadno od ijova. Dug je dakle 3 . hoda, ali se mestimino prekida. Podignut je od suhozida i sad je jako oronuo, a mogao je biti visok 2-3 m. Neki misle da ga je gradila Jerina. I verovatno da je to neko srpsko utvrenje protiv Turaka". Marko Raovi (Pleme Kuci, 1963, 26) ponavlja Erdeljanovieve navode, to bi trebalo da znai da je on ocijenio da su istiniti? I etnolog J.Ivanievi ima svoju verziju, kod njega meda poinje od Konavlja a zavrava se u Staroj Srbiji. Erdeljanovi zastupa miljenje da su Ivan Crnojevi i Herceg epan, "podizali zidove i utvrenja od kamena radi odbrane od Turaka". Mislim da za ovakvo miljenje nema ni istorijskih ni drugih pretpostavki, te da ga treba zanemariti, kao i uopte mogunost da su ovakav zid mogli graditi neke srednjovjekovne drave sa ovog prostora. K.Jiriek, misli da je ova mea mogla biti: "... ostatak istonorimskog limesa protiv Gota u Dalmaciji" (4). Ovome se pridruuje i J.Kovaevi sa rezervom: "Iz svih prethodnih podataka o Vukovoj medi neda se nita iitati to bi govorilo o njenoj hronologiji" (5). Mislimo da su Jiriek i njegovi sljedbenici isuvie asocirali Vukovu meu sa gotskim imenom Onogota, Anagast. Na identifikaciju zida preko Bjelopavlike planine radili su arheolozi Olivera Zii i Milan Pravilovi. Oni su identifikovali tamo neke mede ali u njihvom definisanju ne idu dalje od "stoarske limitacije". iika i Milena ivkovi su obile sjeverni i istoni dio planine ijevo, ali na tom prostoru nijesu identifikovale neke sline objekte. Arheolog Maja Pcikan kompleksno je istraivala "planinsko zalee Risna" u okviru koga je tretirala i problem "Vukove mede" (6). Ona je kod Grahova otkrila tragove nekih suvozidina, ali sumnja da bi to mogao biti ostatak nekog kontinuiranog bedema. Iza svega konstatuje: "Na
157

taj nain razmatranje podataka o Vukovoj mei neposredno na terenu pokazuje da nema dokaza o njenom nastanku kao utvrene granice u doba Crnojevia, a svakako ne i kao kontinuirane utvrene granice. Da je postojala kontinuirana linija utvrda, ona bi svakako ostavila mnogo vie tragova i mnogo oiglednije se uoavala. Vukova meda, po nama, i dalje moe da se posmatra samo kao narodna legenda ponikla u graninom podruju, na specifian nain odravajui uspostavljanje stabilne granice Crne Gore i Hercegovine u doba Crnojevia, krajem XV vijeka." (7). Postoj jedno predanje u Crnoj Gori, koje je unio u sovju knjigu "Vilina Gora" Radoje Radojevi (8), iz kog proizilazi da je graenje Vukove mede bilo u rimsko doba. Nedostatak je ove legende to autor ne kae odakle je uzeo, ali zbog njenog znaaja iznijeemo je ukratko: "U Duklji ivljahu 3 brata i imahu sestru odve zgodnu, da joj nemae para. Tadanji zakon doputae da brat sestru mogae uzet. Svakom se bratu dopadala sestra, svaki je elio da je uzme, te se poenu oko nje... sestra pone misliti kako bi ih odbila od sebe, te najstarijemu Vuku ree da ogradi meu oko cijele drave, srednjemu ree da dovede vodu s Cijevne u Duklju, a najmlaemu ree da ogradi jednu crkvu od toliko i toliko lakata duine i toliko irine i toliko visine. Sestra je mislila da e radnja biti toliko duga da se nee morati udavati. Ali prevari se... Cijela je drava brai bila u vlasti, a koliko je tu radnika! Najstariji Vuk imao je najvie radnika, jer to bjee ovjek dosta snaan, pribudalast, trom, bezbrian, pa se mnogi prevarie, da ih on nee silovati da rade preko mjere... ali on itae i nagonio je radnike da rade preko mjere da bi brau pretekao. Nagonio je da se radi bez poiva - ni po dnevi ni po noi. Na vrat na nos s brda u dolinu, svri Vuk meu prije no braa njihove radnje. Kad sestra to uje pobjee u Zetu i ubije se". Dakle, ova legenda radnju prenosi u vrijeme rimske vladavine i graenja Duklje. Interesantan je lik najstarijeg

O brata Vuka, crta ga kao glupog i nasilnika, ovim legenda daje odgovor na ono "mahniti Vuk", u radnju se ukljuuje i jedna sestra, a smisao meda ima kao dravna granica, ime se pretpostavlja da je postojao neki organizovani prostor, neka "drava" ili savez plemena. Taj organizovani prostor se pojavljuje iza pravca pruanja "mea", a to bi bilo Crnogorsko primorje sa Zetsko - bjelopavlikom ravnicom. Kada je rije o vremenu, onda je to "kada su se brat i sestra mogli uzeti", to znai pouzdano prije hrianstva i prije rimskog vladanja ovim krajevima. Sada se mora postaviti pitanje da li ima smisla graditi jednu hipotezu na maglovitim predstavama jedne legende, ako arheoloki nita nije dokazano o egzistiranju te mee. Za Mira Elijade ovo je suvino pitanje (9), jer: "Skoro i nije bitno, da li neto postoji realno ili ne, vano je da postoji svijest o tome, da je to mogue". Jer, ako je postojala struktura svijesti da je to mogue, znai da je to izalo iz nekog reda i poretka a ne iz haosa. U naoj legendi su prisutni razliiti slojevi tradicije, a oigledno i sinkretizam raznih kultura, utoliko je ona (legenda), tea za razumijevanje, jer sadri fragmentrc iz raznih vremena i naroda sa ovog prostora. U istorijskim izvorima od najstarijih vremena do srednjeg vijeka, nema istorijske linosti po kojoj bi mogla da se nazove ta mea. Meutim, u mitologiji ve nije tako. Ima jedna mala poznata legenda o Kadmovoj erki Agavi i ilirskom mitskom kralju Likotersu, koju donosi R.Katii (10). Ova je legenda uvrena u Mitoloku enciklopediju iz II vijeka nove ere iji je autor Julije Higin, osloboenik cara Avgusta i upravnik Biblioteke na Palatinu. On je crpio svoje podatke od starih pisaca. Evo to donosi u svojoj Enciklopediji: Fabula 140., Pentej i Agava "Pentej je sin Agave i Ehiona (Agava je Kadmova ker). Pentej uvrijedi boga Bakha, koji zbog osvete nagovori

158

159

O II

majku da ubije sina Penteja. Kada je Agava dola k sebi i vidjela to je uinila... izbjea iz Tebe i lutajui doe u ilirsku zemlju kod kralja Likoteresa". Kasnije je Likotercs uzeo Agavu za enu. Ovaj se kralj ne pominje nigdje sem u ovom mitu. Iz drugih mitova znamo da su Kadmo i Harmonija izbjegli iz Tebe i doli kod Enhelejaca i pomogli im u ratu protiv Ilira. Kako je Kadmo postao kralj Enhelejaca, objanjava Julije Higin u, Fabula 154. "... Agava, ki Kadmova, u ilirskoj je zemlji ubila kralja Likoteresa i svojemu ocu dala kraljevstvo..." Iz gornjeg teksta se vidi da je Agava dola u ilirsku zemlju kod kralja Likoteresa prije Kadma i Harmonije. Druga znaajna informacija se tie linosti kralja Likoteresa. Likoteres (gr. ), je grko ime i znai u prevodu Katiia: "onaj kojemu je odvanost vuja". No, ovaj prevod moe imati i drugih modaliteta je na grkom "vuk", a znai "odvaan", "hrabar". Rije "ma(h)nit" u Crnoj Gori znai "lud", ali znai i kada je neko "bezumno hrabar", "maniro hrabar" ili "manit". Prema tome, ime kralja Likotersa se moe prevesti i sa "Vuk ma(h)niti", to nas dovodi direktno u vezi sa legendom o "medi Vuka ma(h)nitog". Sljedea zagonetka je otkuda kralj sa grkim imenom kod Ilira? Legenda kae da je Agava pola "u ilirsku zemlju kod kralja Likotersa", to znai da je to mogao biti i kralj Enhelejaca, za koje znamo da ih prve vijesti grkih logografa smatraju za neilire. Ustvari, Enhelejci su doli na Jadran iz Bcotije sa jezera Kopaida koje je pripadalo helenskom kulturnom prostoru, moda su bili i Pelasti, ali svejedno pripadali su helenskoj kulturi i jeziku, to je morao biti i njihov kralj. Enhelejci su, misli se, ime dobili po jegulji gr. (eghelis), kojih je bilo puno u jezeru Kopaida.

2. Kadmova "drava"
Pitanje Enhelejaca je vrlo sloeno, ali i vrlo vano za nau temu, jer je skopano sa jednom drugom vanom mitolokom linou, sa Kadmom i Harmonijom. Radoslav Katii je zasluan to je sakupio i objavio raznu gradu razbacanu po radovima grkih logografa, ali njegova hipoteza koja Enhelejce ograniava na gornji tok Crnog Drima i okolinu Ohrida nije odriva. Pokuaj da tome da arheoloku potporu nije umjesna jer je zlatna maska iz Trebenita datirana u V vijeku stare ere a Kadmo i Enhelejci su problem mikenskog doba. Po vijestima logografa Enhelejci se javljaju na 3 mjesta, oko Keramnijskih gora, na granici sa Epirom, od Rizona do Budve, po nekima i do Dizera (Drima) i oko Ohridskog jezera. Vie grkih logografa i pisaca donosi vijesti o postojanju Enhelejaca na junom Jadranu. Tako: - Pseudo - Skilaks (IV vijek stare ere); "Ilirsko pleme su Enhelejci naseljeni oko Rizusa, od Budve do grkog grada Epidamnosa, plovi se dan i no, a puteni tri dana". - Apolonije Rodeski (III vijek stare ere), u epu "Argonauti": "... a drugi su (Kolhidani), sagradili kulu na ilirskoj rijeci crnoj i dubokoj, gdje je grob Harmonije i Kadma, naselivi se meu ljude Enhelejce". I grki geograf Kimno Hijanin (II vijek stare ere), zna za "narod Enhelejce" i locira ih tamo gdje i Pseudo Skilaks i Apolonije Rodski, "... iznad njih su Brigi barbari. Na moru je Epidamno, grki grad, a za koji se ini da ga je naselila Korkida. Iznad Briga je narod koji se zove Entelejci. Njima je nekada vladao Kadmo". Ilirska crno-duboka rijeka je Drim ili Bojana. Ako se ne sumnja u rijei Pseudo - Skilaksa kada nabraja plemena, gradove i rijeke od Neretve do Draa, zato bi se sumnjalo kada kae da oko Risna ive Enhelejci. Izgleda da su Enhelejci bili Prelazgi (Pelasti), ostaci starog neolitskog ili eneditskog
161

160

stanovnitva i da ih je bilo vie plemena ili da su proganjani od doljaka, Indoiranaca i Kavkazaca, pa su se selili. to se tie Kadmovog dolaska meu Enhelejce na Jadran pisalo je vie grkih i rimskih pisaca, mi emo se pozvati na grkog putopisca Pausanija (II vijek nove ere) i Stefana Vizantinca (III i IV vijek nove ere) (11). Pausanije: "A kada se Kadmo preselio u zemlju Ilira, a meu Ilirima k onima koji se zovu Enhelejci, preuzeo je vlast (u Tebi), Polidor sin Kadmov". Stefan Vizantinac: "Butoa, grad u Iliriji, kako pie Filon, jer se Kadmo vozio na volovskoj zapezi i brzo prevalio put do Ilira. Drugi kau da ga je Kadmo nazvao po egipatskoj Buti, pa se to pokvarilo i sada se zove Butoa. A u zalivu joj je grad Rizon i rijeka istog imena". - "Butoa: grad u Iliriji. Pria se da je Kadmo na volovskoj zaprezi iz Tebe brzo doao medu Ilire i osnovao grad, i po volovima i po tome to je brzo pobjegao nazvao ga je Butoa". A Apolodor (II vijek stare ere), veliki grki mitograf u svojoj Biblioteci pie: - "Poto je Kadmo s Harmonijom napustio Tebu, otiao je Enhelejcima. Njih su Iliri pritiskali ratom, a bog im je prorekao da e nadvladati Ilire ako budu imali Kadma i Harmoniju za voe. Oni su tome povjerovali, uzeli su njih za voe protiv Ilira i nadvladali ih. I kraljevac je Kadmo nad Ilirima i rodio mu se sin Ilirije. A onda se poslije s Harmonijom pretvorio u zmiju i Zefs ga je poslao na Elizejska polja" (12). U knjizi "O porijeklu Ilira" (1992. god. 119), optirnije smo pisali o Enhelejcima i Kadmu i Harmoniji. Sada dajemo kratki izvod iz tog rada. Za datiranje Kadmovog dolaska na Jadran kod Enhelejaca posluio nam je istoriar Herodot (V vijek stare ere), koji pie o Kadmejcima iz Tebe, koje su 7 generacija

posle Kadma protjerali Argejci. Ovi su se Kadmejci sukobili sa Deranima na planini Osi u Tesaliji, na putu za Jadran kod Enhelejaca gdje je vladala Kadmova dinastija. Poto je poznato da su Dorci ivjeli na Osi prije nego su se spustili na Peloponez, oko 1100. godine stare ere, to znai za 7 generacija unazad, a to je oko 200 godina, vrijeme kada je ivio Kadmo i Harmonija, a to je oko 1300 godina stare ere. To je istovremeno vrijeme osnivanja Budve, to je vrijeme rata Enhelejaca i "Ilira", i vladanja njihovog kralja Likoteresa. Sa kime su mogli voditi rat Enhelejci oko 1300 godina stare ere? To je vrijeme invazije Iranaca, nomada iz evroazijskih stepa, to je vrijeme ratno, obiljeeno sa bronzanim sjekirama tipa "sodarska". Najvei broj tih sjekira naen je u sjevernoj Albaniji iz ega bi se mogao izvui zakljuak da je glavna invazija dolazila dolinom Drima. Teko je rei da li je "drava" (ili savez plemena), Enhelejaca postojala od ranije ili je osnovana radi odbrane od SI. 25. Velja Mogila (spomenik Kadmu i invazije. No, svejeHarmoniji) dno kako bilo, kralja Likotersa moemo smatrati prvog, iako mitolokog, kralja Enhelejaca. Ili, kako ga je legenda nazvala "kralja Vuka Manitoga", a ta je "drava" bila "drava Vuka manitoga". No tokom vremena Vukovo ime je izblijeelo u odnosu na Kadma i Harmoniju koji su bili vie poznati u egejskom svijetu koji ih je i zaodjenuo u mitologiju mike-

162

163

O II

nskog doba, tako da su kasnije postali glavne linosti grke i rimske predaje, a njihovi grobovi na Suanju iznad Sutomora svetilita, koja je morala prihvatiti i hrianska crkva. Dva puta godinje svetenik iz Sutomora izlazi na Velju Mogili gdje vri slubu uz prisustvo okolnog stanovnitva, a svako ko izae na Mogilu duan je da baci na nju po jedan kamen za svakog lana porodice. Vukova "drava" je obuhvatala teritorije Junog Jadrana sa najbliim zaleem tj. zetsko-bjelopavlikom ravnicom sa Skadrom i okoliniom. Da li je sluajno to to se taj prostor moe ocrtati ako se jedan krak estara zabode u Kadmov grob na Suanju, a drugi krak na ue Drima pa se napravi luk u lijevo. Izai e se kod Molunta i time se ocrtavaju granice "Mede Vuka Manitoga" ili "Vukove drave". Ova "drava" je obuhvatala pleme Enhelejaca sa dva-tri plemena u zaleu zemljoradniko-stoarskog karaktera. Enhelejci su bili mirni Mediteranci, ribari i zemljoradnici, iji je miran ivot bio ugroen agresijom iranskih nomada sa sjevera. Agresija je trajala vie godina. Sa divljim i agresivnim Irancima (Arijama) nastupali su i Uralo-Altajci, lovci iz zapadno-sibirske tajge, stranog izgleda i zlih oiju. Mi jo ne znamo kakvi su odnosi vladali izmeu njih i Iranaca (Arija). Da li su bili saveznici ili u nekom drugom odnosu? ak pomiljamo da su mogli biti i robovi Arija. Njih su uoili Rimljani kada su zauzeli Iliriju. To su one "zle ilirske oi", o kojima se prialo u Rimu. Taj antropoloki tip je i danas prisutan na dinarskim prostorima i uestvuje u agresijama na tom prostoru. Da bi Vuk (Likoters) odbranio zemlju uveo je prinudne mjere odbrane, straarenja na granicama, podizanja odbrambenih utvrda i slino, to je stanovnitvo teko podnosilo. Zbog toga je on bio omraen kao tiranin i imao je veliku opoziciju. Izgleda da je ovu situaciju iskoristio doljak Kadmo, koji se stavio na elo pobune i izvrio dravni udar. Kadmo je izgleda postigao neki kompromis sa agresorima koje je predvodilo arijsko

pleme Hilly (od ega Hillvroi i grko Illvroi), u legendi nazvani Iliri. Oni su prihvatili mirno razrjeenje sukoba, s tme da priznaju vlast Kadmovu. Da bi otupio njihovu agresivnost Kadmo ih vodi u pljaku na Delfe. Blago koje su imali Delfi, bio je cilj mnogih varvarskih pohoda. No sjedinjena enhelejsko-ilirska vojska je bila unitena, ali su Kadmo i Harmonija kao miljenici boga Zefsa bili zatieni, to su pretvoreni u zmije i prenijeti u Eleuzis (ostrva blaenih). Oni preostali Hilly (Hillyroi) naseljavaju se oko Kerauniskih planina na granici sa Epirom. Tako su Grci doli u kontakt sa i otuda je nastalo ime Hillyroi, Illyroi, koje su grci prenijeli na itav zapadni Balkan a od njih su to nekritiki preuzeli Rimljani. A Hilly na granici sa Epirom su ustvari oni "Iliri propie dicti" Plinija i Mele. Najstariji materijalni dokazi o postojanju nekog oblika drutvene organizacije u vidu saveza plemena ili "drave" na tlu Crne Gore i ire, jesu nalazi iz tumula Mala Gruda u grbaljskom polju. Pored spoljnjeg obiljeja koje ini sami tumul, uz pokojnika su priloeni predmeti vladarskog dostojanstva, srebrna bojna sjekira sa cilindrinim usadnikom, zlatni bode, zlatne kariice (prstenovi), koji su sluili kao ukras kose i brade i luksuzna keramika koja pripada jadranskom varijetetu ljubljanske kulture, a koja je imala vjerovatno kultnu funkciju. Vrednost luksuznih predmeta od zlata i srebra, finoa izrade i simbolika govore da je knez ili kralj iz Grblja imao vlast nad veim prostorom od onoga koje moe obuhvatiti jedno pleme, te da je bio vladar nekog saveza plemena ili nekog prvobitnog oblika "drave". U drutvenom pogledu, ovo potvruje proces dovravanja plemenske organizacije i njene nadgradnje, te se moe smatrati da su ti nalazi materijalni dokazi o postojanju nekog oblika prvobitne "drave". Arheolozi su utvrdili egejsko porijeklo metalnih predmeta to govori o trgovakim i kulturnim vezama ovog prostora sa egejskom kulturom u vrijeme rane bronze (oko 1800 godina stare ere).

164

165

O II

Kneza iz Grblja kako kae arheolog Stojan Dimitrijevi, ne treba smatrati samo vlasnikom uvoznih predmeta, ve ga treba izjednaiti sa princepsima grkog tla tog vremena i njihovog kulturnog ranga. Ali ne treba smetnuti s uma, da vrijeme grbaljskog kneza ne pripada vremenu invazije Indoiranaca (oko 1300 godina stare ere), koje dovodimo u vezu sa vladom Likotersa, odnosno njegovog nasljednika Kadma. Meutim, nije iskljueno da je "drava" Likotersa imala kontinuitet "drave" kneza iz Grblja. O porijeklu nosioca vuedolske kulture, kojoj pripada knez iz Grblja, nema u nauci jedinstvenog stava, zato spekulacije na tu temu ne bi bile vrsto utemeljene. Dolazak Indoiranaca, divljih nomada iz Sibira, usporio je, ako nije zakoio kulturni i drutveni polet iz rane bronze na ovim prostorima. Kadmo (gr. Kadmos), je jedna od najznaajnijih linosti grke mitologije. Ovo nije mogao postati bez nekog krupnog razloga. Kod Helena je poznat kao osniva i kralj Tebe, kod Enhelejaca kao osniva Budve, njihov kralj i osniva dinastije Kadmejaca koja vlada najmanje 200 godina. Zbog toga su Kadmo i njegova supruga Harmonija bili nadaleko uveni. O njima su pisali mnogi antiki pisci, Apolonije Rodski, Eratosten, Atenej, Filarh, Kaliman iz Aleksndrije, Stefan Vizantinac i dr. Veina spominje i njegov grob (spomenik), smjetaju ga izmeu Epidamna (Draa) i Budve. Najprecizniji je od svih Pseudo Skilaks (IV vijek stare ere), koji u svom "Periplusu" pie: "... da su grobovi Kadma i Harmonije udaljeni pola dana plovidbe od rijeke Ariona". to je to rijeka Arion? Mnogi su se naunici bavili ovim problemom, R.Katii, J.Lui, J.Martinovi, M.Sui, Nj.Pajakovski i dr. ali se ne slau meu sobom oko toga to je to "rijeka Arion" (gr. potamos Arion). Na osnovu teorije o dolasku kavkaskih izbjeglica na nae prostore, odgonetnuto je pitanje r. Ariona. To je preneseno ime kolhidske rijeke Harijent (Ljupka), to je da-

nanji Rioni u Gruziji, a dato je Bokokotorskom Zalivu. Time se rjeava zagonetka da je Velika Mogila iznad Ratca na pola dana plovidbe od ua u Boku Kotorsku. Tumul Velika Mogila je najznaajnije hristijanizirano pagansko svetilite na naem prostoru i svjedok o Kadmu i njegovoj dravi. Zbog ugleda i znaaja Kadma njegov grob je postao svetilite, koje je i hrianska crkva morala da prihvati. Kadmov spomenik je dokaz o ukljuenosti ovog prostora u mikensku kulturu, to govori o dubokim korijenima duhovnosti naeg prostora, ije tragove vuku i dananji stanovnici. Covek je ono ime se osjea, meutim to ne smije da mu smeta da istrauje prolost svog prostora sa kojim i te kako ima veze. Nova saznanja treba da nas rasterete a ne opterete prolou. Sada se moramo upitati da li je na naem prostoru ostalo tragova od tih Enhelejaca ili od Pelazga (Pelasta), ako su oni pripadali tom etnosu, kako mi mislimo. U onomastici i toponomastici Crne Gore nijesmo mogli nai neto sa osnovom "enhel", ali je Sava Nakienovi u svom etnografskom radu o Boki Kotorskoj, zabiljeio (13):"... da se optina Herceg Novi nekada zvala "Enheleja". Od kuda je ovo preuzeo Nakienovi ne kae, no sigurni smo da nije od Pseudo Skilaksa (IV vijek stare ere), jer bi u tom sluaju napisao to za Risan (Rizon). Moda je do njega dolo neko staro narodno pamenje. Ni od Kadma i Harmonije nemamo tragova ukoliko to nije ime iz rimskog perioda koje nam saoptava Alfoldy (14), Gaj sin Epicada, prvak Docleata (Caius Epicadi filius princeps civitati Docleatium). Ime Epicadi je sastavljeno od "epi" to na Grkom znai na, nad, po, a kada se stavi ispred imena onda znai "potomak", kao u sluaju "epigoni" (gr. epi-gonoi), Kadmovi potomci iz Tebe o kojima je pisao Herodot (V vijek stare ere). Da li se smijemo usuditi za "ai", pretpostaviti da je deminutiv od Cadnos? Ne treba zaboraviti da je taj Epicadi pripadao rodu patricija. Sa Pelazgima (Pelastima) je ve druga situacija. Pored Kotora se nalazi mjesto koje se zove Peluzica, to je

166

167

sasvim blisko imenu Pelazga, a skoro indentino sa Peluzijem u delti Nila, kojeg su osnovali Pelasti, kako ih spominju egipatski izovri.Pelasti su uestvovali sa drugim narodima u pohodu "naroda s mora" na Egipat, kada ih je potukao Ramzes III (1198-1167 godine stare ere). Misli se da se Pelasti odnosi na Pelazge koji su doli sa grkog kopna i ostrva. Sa osnovicom "pela" u Boki moemo dobiti vie toponima ako primijenimo principe novo-grke fonetike, kada "l" prelazi u "r". Tako bi smo dobili od Perast, Perasto, staro ime Pelasto, a za Pranj, od Persano, Perzagno, staro ime Pelsagno, Pelsano, to je u oba sluaja blisko eponimu Pelasta. Mavro Orbini u Kraljevstvu Slovena (15), pie da su se Peratani nekada zvali Pertani, pa bismo primjenom prednjeg principa imali Peltani, Pel(as)tani. Ako bismo traili trag mentaliteta Pelazga, mirnih ribara i zemljoradnika na Junom Jadranu, onda se ne mogu zaobii stanovnici Mua, Muljani susjedi Peluzice. Sava Nakienovi za njih kae da su preteno doseljenici iz Crne Gore. No i pored toga, mi mislimo da oni antropoloki pripadaju Mediterancima, a po mentalitetu su vrlo miroljubivi, ak se moe rei "poslovino miroljubivi". Imamo mnogo sluajeva kao dokaze da dolazak pojedinaca u ve formiranu sredinu ne mijenja tu sredinu u kulturolokom smislu, ve se prilagoava njoj. Najbolji primjer za to je ba Kotor. Muljani su oduvijek bili ribolovci. To kod njih nije samo sredstvo egzistencije, nije ni pasija, to je neto vie, kult. To se ne postie za 5 - 6 generacija, tom zanimanju su korijeni vrlo duboki, pa nas sve to upuuje na pomisao da vode porijeklo od Enhelejaca ( Pelazga). U imenu Enhelejaca ( Jeguljara), moda ima neto podrugljivog, pa je mogao i to biti razlog to se to ime nije moglo bolje sauvati do naih dana. More je stabilna ekoloka sredina, pa nije bilo ni potrebe da se mijenjaju oni koji su od te sredine, ivjeli. Drugi je sluaj sa susjednim mjestom kaljarima, za koje se smatra da

su preteno crnogorski doseljenici, oni su potpuno drugog mentaliteta, jer su bili vezani za drugu ekoloku sredinu. U blizini Rijeke Crnojevia nalazi se selo Pelei (Peljei), taj toponim ima osnovu "pel" pa bi i njega trebalo etimoloki prouiti uzimajui u obzir onomastiku i toponomastiku ireg podruja Skadarskog jezera. Kada smo kod Skadarskog jezera ostaje da se proui porijeklo terminologije ribarskog alata, sredstava za plovidbu, ribljeg fonda i jezerske flore i faune. Tek bi se onda sa vie sigurnosti moglo rei da li ima tragova Enhelejaca, odnosno Pelazga na irem prostoru jezera. No definitivno opredjeljenje bismo imali tek nakon uspjenih arheolokih istraivanja na pomenutom prostoru. Glavna je teza u ovom radu dokazivanje da su migraciju na zapadni Balkan izvrila iranska (arijska) plemena. Da li za Hille imamo takav dokaz? U I. v. n. e. na sjeveroistonom Kavkazu su ivjela plemena Hela i Lega, za koje Strabon kae da su Skiti, a Ptolomej da su Sarmati (Strabon, XI, 5, 1) "... skitska plemena Hela i Lega ive medu Amazonkama i Albancima... Amazonke ive na sjevernom predgorju kavkaskih planina koje se zovu Keraunijske". Da ne bi bilo zabune, azerbejdanski lingvisti J. H. Abdulajev i R. . Mikadov dagestanska plemena zovu "Hili" i "Ligi". Na tom prostoru sada ivi narod koga Rusi zovi Lezgini. Na jeziku Lezgina "hel" ili "hil" znai grana, grana drveta. Herodot (IV, 76) pie da se ona velika uma na uu Borisfena (Dnjepra) u Skitiji zvala "Hileja". Na albanskom, uma se kae "pylli", to znai da je taj termin nastao pretvaranjem "h" u "p". Na engeskom "hill" znai brdo. Na osnovu svega se zakljuuje da je na indoiranskom "hill" znailo uma, a "Hilly", "umski", "ljudi iz ume". Znai pleme Hilly prije dolaska na sjeverni Kavkaz ivjeli su negdje u umi po emu su ih i nazvali. Ovakva se pretpostavka poklapa sa nalazima ruskih arheologa (E. Kuzmina, 1994), o pokretu iranskih plemena iz predjela sliva
169

168

O II 9) Mira Elijade, Istorija verovanja, Bgd. 1991. g. 10) Radosav Katini, Enhelejci, Godinjak XV - CBI - Sar. 1977,70. 11) Ibidur, 28, i 30. 12) Ibidur, 22, 23. 13) Sava Nakienovi, Boka Kotorska, Bgd. 1912, 237. 14) Geza Alfoldy, Bevolkerung und Gessrllschaft, der Romischen provinz Dalmatien, Budapest, 1965. g. 15) Mavro Orbini, Kraljevstvo Slovena, Bgd. 1968 g. 77.

gornjeg Oba na zapad u vrijeme srednje bronze. Sa sjevernog Kavkaza su se razili, jedni su ostali u ruskim stepama (Skiti i Sarmati), a drugi su poli na zapadni Balkan, da ih nazovemo "Hilly - Arie" (Hillari, Ilarije, Ilarion), Hilly(a)ri Illiri, to znai "umski Arije", "Arije iz ume". U korist ovog rezonovanja ide i ime Arijanit, koje se srijede u srednjem vijeku u Junoj Albaniji oko Himare, gdje se pretpostavlja da su se naselili Hilly. Jedan dio Hilla je ostao na sjevernom Kavkazu koje pominje Straobon. Slino se dogodilo i sa drugim srodnim plemenima: - Medi, jedan dio je poao na jug u Mediju, a drugi na zapadni Balkan, isto se dogodilo sa Aorsima (Daorsima), Dindarijama (Dind - Arije), to znai "Arije iz Movare" i si. Oko Ohridskog jezera pominje se ilirsko pleme Dasareti, ije ime ima za osnovu indoiransko ime Dasa, koje se esto pominje u Rigvedama, to znai da i oni mogu biti Iranci (Arije). Ova se hipoteza i arheoloki potvruje sa ornamentima na keramici Maliq (F. Prendi), koji pripadaju andronovsko - fiodorovskoj kulturi bronze. Sa ovim smo pokuali, koristei se mitologijom, lingvistikom, arheologijom i si., da dokaemo da su Iliri (Hilly) i ostala pomenuta plemena bili Iranci (Arije) i da se oni pominju u Mitu o Kadmu i Harmoniji, te da su uli u Kadmovu mitsku "dravu". X. Primjedbe
1) Mojses Horenaci, IV v. n. e. Istorija Jermenije, M. 1893,58. 2) Vasko Kosti, Primorske legende, Podgorica, 1989,12. 3) J. Erdeljanovi, Stara Crna Gora, XXIV -1926, 25 - 30. 4) K. Jiriek - J. Radonji, Istorija Srba I, Bgd, 1978, 31. 5) VII Kongras arheologa Jugoslavije - Herceg Novi, 1966, Referat. 6) Maja Perovi Peikan, Planinsko zalee Riziniurna, Bgd, 1980,71. 7) Detto 8) Radoje Radojevi, Vilina Gora (Crnogorske legende), Tgd, 1971,47.

170

171

O ovog rada, bar za one ije tragove nalazimo u Crnoj Gori, proizilazi da se radi o Indoirancima. I trei sloj pripada kavkaskim plemenima prispjelim krajem pozne bronze. U ovom radu se govori o drugom sloju tj. o tragovima Indoiranaca. Brdo Busovnik sa najuom okolinom, sa tamonjim arheolokim objektima, paleoonomastikom, toponimima, i antropolokim posmatranjima posluio je kao inicijalni pokreta i inspirator istraivanja na iri prostor Crne Gore. Arheoloko nalazite (naalost neistraeno), na Busovniku, Varin Vrh, sauvalo je materijalne tragove - rtvenik, tron i porueni odbrambcni zid i iznad svega samo ime koje svjedoi da je to bilo svetilite arijskog boga Varuna ili ime "Vara", to ne mijenja sutinu jer na indoiranskom znai grad, tvrava. Imena koja se javljaju u najuoj okolini Busovnika, kao Pureda (kralj grada), Ozro (Hozroj), Murgeza (Murgeza, pobjednik), Pero, Manda, Kana (vuica), Kero (mravi), Krdak (Jaki) i si. ukazuju na iransko - ugarsku simbiozu sa junog Urala ili jugozapadnog Sibira, dobro poznatoj ruskoj praistoriji iz radova, Abajeva, Merperta, Kuzmine, ienove i drugih. Da se ne radi samo o lokalnom sluaju potvruju istraivanja na irem prostoru Crne Gore, to je iznijeto u II poglavlju. Tako se ovim nalazima pridruuju imena: Gene, Balajo, mnogobrojna imena sa osnovom "med" to po nama dolazi od eponima Meda. Zatim imena kod Albanaca, ugarskog porijekla, erd, Dukaj, Bela, ula, Ola, eIjo, Budai, Nos i si. I kod Popa Dukljanina se srijeu imena koja se mogu podvri pod prednje kriterijume kao Boro, Uro, MihaIj. I prezimena koja zavravaju sa sufiksom "zan" (rod) kao Burzan, Borozan pripadaju Indoirancima i to najee Medima iz istorijskog perioda. Za ime Pureda, ve je reeno da znai "kralj grada" ili "komandant grada". Ovo ime se javlja s obje strane Varinog Vrha i u selu Draevini i u Komanima, to upuuje da je vezano za taj grad. Znai da je "Pur Rada" bila funkcija,

X ZAVRNA RAZMATRANJA
Iz onoga to je u prethodnim poglavljima razmatrano sada treba izvriti sintezu zakljuaka. Traei pristup kako da se prie izuavanju korijena Ilira, imala se u vidu arheoloka ncistraenost Crne Gore i njene okoline i stanje u istorijskoj nauci o Ilirima, za koje se moe rei da je u stagnaciji ili moda jo tee, da je u orsokaku. Tako se multidisciplinarni pristup nametnuo kao jedino mogui, a metoda od lokalnog ka optem kao jedino realna za sadanje uslove. Iz ovoga proizilazi da istraivanja obavljena u Crnoj Gori treba proiriti na iri geografski prostor Ilirika, da bismo dobili integralnu sliku. Dok se to ne obavi, ovaj rad bi sluio kao inicijalni pokuaj izvlaenja predaka Ilira iz magle kojom su obavijeni. Naravno, pod ovim podrazumijevamo i rezultate dobijene u prvoj knjizi porijeklu Ilira" (1992. god.). Prostor Ilirika (ovo Ilirik namjerno naglaavamo a ne Iliri, jer mi jo ne znamo to je sve pripadalo tom etnosu), jo od neolita je poelo naseljavanje da bi se krajem kasne bronze nala tri sloja "etno grupa". Prvi sloj pripada Pelazgima (Pelostima), za koje se misli da su bili Mediterana (lingvista Milan Budimir smatra da su bili neki prvobitni Indoevropljani). Drugi sloj je formiran od doseljenika iz evroazijskih stepa krajem neolita i rane bronze ili krajem srednje bronze. Iz rezultata

172

173

O II

koja je kasnije kao reiniscencija prenijeta u ime. Slina funkcija je prema Vedama pripadala Indri, on je bio "Purandara" (ruitelj gradova). Ime Pureda nam pomae da starost Indoiranaca pod Busovnikom stavimo uporedo sa doseljavanjem Indoiranaca u Indiju kao terminus ante quem. Najuporniji elementi lingvistike su hidronimi, najdue opstaju i najee se prenose na nova stanita. To je potvreno i u naem sluaju kada je otkriveno vie hidronima iz sliva gornjeg Oba na prostoru Crne Gore i ire. Tako, imamo rijeku Taru (Bistrica), ToboI-Obol (Rijeka Crnojevia), Uj (na alb. voda), Imi (alb. rijeka juno od Mae), Raka (od Raa, Volga), Bune na alb. Bojana ("bun" na indoiranskom - gaz, dno), od toga i bunar, vir na ind. Iran. jezero, "riz" na ind. Iran. Strmina, obala, od toga Rizon, Rizunt i si. Toponim Paii kod Danilovgrada, moda da doe od indoiranskog "apaa", to znai Poreani. Ne treba iskljuiti ni ime rijeke Omble kod Dubrovnika? Kod hidronima imamo najei dokaz o migraciji Indoiranaca na prostor zapadnog Balkana. to se tie datiranja ove migracije i tu se moemo pomoi. Raa je ime Volge iz Veda, poli su za Indiju i Iran najranije u XV vijeku stare ere a najkasnije u XIII vijeku stare ere. U Avesti se Volga zove Rauka, to znai da su Iranci donijeli promijenjeno ime Volge, prema tome njihov dolazak bi mogao da bude terminus ante quem. Od oronima emo istai da vie vrhova Crnoj Gori nosi naziv "kuk", to na indoiranskom znai vrh. Kao najinteresantnije treba dodati da je prenijeto i ime svete planine Arija, Ripa (Ural), koje je sauvano u vie toponima na Prokletijama pod imenima Postriba, Posterippa i Ripe. Sasvim je logino pretpostaviti da je Ripa bilo ime Prokletija. Drugo ime Prokletijama su dali kavkaski doseljenici u poznoj bronzi "Monti delli Spagni" (u italijanskoj interpretaciji), po imenu stanovnika koji su bili Aspanji (Iranci). U Ilirskom periodu na naem prostoru se pominju plemena koja bi mogla imati iransko porijeklo, kao: Ardi-

jeji (Arijei), Dindari (Dind - Arije, Arije iz movare), Daorsi (Aorsi), Medi, Autarijati i Dexari (Dex Ari). Istorijski trag o doseljavanju nekih Iranaca na zapadni Balkan jedino nam moe posluiti Herodot (V-IX), koji pie o Siginima "preko Dunava", koji se proteu "do Evneta i oblae se kao Medi i davno su doli iz Medije". O Siginima nemamo sigurnih materijalnih dokaza da bi ih prepoznali u nekoj arheolokoj kulturi na zapadnom Balkanu. Jedino to moemo da ih zbog koplja "sigina" koje je naeno u istonoj Bosni eventualno indentifikujemo sa ranobronzanom kulturom "Beloti - Bela Crkva", koja je imala veze sa vuedolskom kulturom. Moda je i staro ime Beograda - Singidunum u vezi sa ovom etnijom? Sve je to bilo odraz migracija. A sada treba uspostaviti vezu izmeu arheolokih kultura Crne Gore i stepa, a u prvom redu vezu izmeu lingvistike i arheologije. U svakom sluaju najtee e biti pitanje kronologije to je i jedna od glavnih zadataka ovog rada. Pri svemu ovome mora se voditi rauna o akribinosti! Pred nama je vrlo kompleksan zadatak. Da bi ga lake savladali pokuaemo to uz pomo matematike logike, zato emo se vratiti naoj formuli iz I poglavlja. Z f (Inf, Img),: od ove inicijalne funkcije prei emo na operativnu jednainu: Z=f (li, 12 e, k,j, t, mk), gdje su li - polazna lokacija, li - lokacija doseljavanja, e - etnos, k - kult, j - jezik, t - vrijeme, mk - materijalna kultura. Izmeu svih faktora treba da postoje logine korelacije, tada se uspostavlja ravnotea i jednaina moe da fu-

174

175

O II

nkcionie. Tretiraemo kulture metalnog doba koje su zabiljeene u Crnoj Gori, uz komparaciju sa poznatim elementima stepskih kultura metalnog doba.

/ hipoteza
Primjena funkcije na jadranski varijetet vuedolske kulture (Zv):

roarakskih kovega od kamenih ploa, to se opaa kod hemi-obimske kulture (2300-2000 godine stare ere) na Krimu, sjeverozapadnom Kavkazu i junoj Ukrajini. Ovakav kult sahranjivanja je utvren u Maloj i Velikoj Grudi i u drugim tumulima iste kulture. Kada je u pitanju kult treba jo rei da su u grobovima kemi-obinske kulture, naeni "noevi od bronze sa leima" (Berezanski 1971.), slini noevi su naeni i u tumulu Velika Gruda. Prema tome moe

SI. 26. Bronzani predmeti jamne kulture

Po S.Dimitrijeviu (1979), od veine autora koji su se bavili vuedolskom kulturom jedini su M.Garaanin i N. Kalicz miljenja da je ona djelimino i stepska. Koliko god je istraivanje ove kulture nedoreeno, to nam je pomoglo u odluci za njenu analizu. Po M.Gimbutas III-i talas invazija na Podunavlje i Balkan poao je krajem III mil. sa prostora junog Urala. Ove grupe su mogle biti oni Indoiranci koji su imali kontakt sa Ugro-fincima. Upad ove grupe na sjeverozapadni Kavkaz imao je za posljedicu kultni sinkretizam izmeu stepskog kulta sahranjivanja (Kurgana) i ku-

SI. 27. Tipovi ornamenata keramike sred. Azije, eneolit

176

177

O II

se konstatovati da su poznati elementi: 11,12, e, k, j i t, dok je jedan dio materijalne kulture keramika, diskutabilan. Po E.E. Kuzminoj (1995.god.), slina keramika iz eleonita je otkrivena u srednjem i donjem Podnjeprovlju. No ima ukazivanja da je porijeklo sivo-crne keramike u istonom Iranu i srednjoj Aziji, ak se pomilja i na kontakte sa zapadno-kineskom kulturom. Ono to bi se jo moglo naslutiti za vuedolsku keramiku (vr i tanjir), priloene u grobu Male Grude, kult Indoiranaca, kao prinoenje rtve Mitri i Varunu. Za zlatne ukrase (kariice) naene u grobovima Male i Velike Grude misli se da su egejskog porijekla, moda je to i tano, ali isti takvi ukrasi samo od bronze, esto su rerkvizit u grobovima srubne i andromovske kulture. Ova je analiza pokazala da ima puno elemenata da se postavi hipoteza da su nosioci jadranskog varijeteta vuedolske kulture indoiranskog porijekla. Ova bi hipoteza bila u skladu sa teorijom o migracijama Indoevropljana Marije Gimbutas kao i sa teorijom Gamkrelidze-Ivanov o bliskoistonom porijeklu Indoevropljana i njihovoj migraciji prema zapadu tokom III mil. st. e., ako bi zadovoljili ostali elementi. Ako je ispravno gledite da oblik keramike ima etniku pripadnost, onda proizilazi da su nosioci jadranskog varijetata ljubljanske kulture brzo nestali sa ovih prostora. Da li je mogao tako lako nestati narod koji je ispoljavao kroz umjetniko izraavanje na stvarima svakodnevne upotrebe, upornost, smiljenost i smisao za imaginaciju, narod koji je bio oaran morem, jer se drao morske obale?! Za to je svako postojao neki razlog u njegovom iskustvu i duhovnoj konstituciji. (Ali je time postao razbacan i oslabio svoje odbrambene pozicije). Narod iji je kralj (raa?), iz Grblja, ima mo i bogatstvo, a iznad svega prefinjen i odnjegovan ukus. Zato je teko povjerovati da je takav narod protjeran ili podvlaen.

Ali, ako je to tano, onda treba pogledati muzej anadolskih kultura u Ankari. Tamo je izloena keramika sa ornamentima razvijene vuedolske kulture pod imenom "frigijska keramika". Namee se pomisao o Herodotovoj prii da su Frigi balkanski Brigi. Da se pod tim imenom sluajno ne krije sudbina jadranskih Vuedolaca? Kao zakljuak se namee, ako su nestali materijalni tragovi te kulture, znai da su nestali ili potisnuti sa ovog prostora njeni nosioci, prema tome ni uoeni tragovi koji su opstali do danas, ne mogu biti njihovi. Zato predloena hipoteza ne moe da opstane.

hipoteza:

Rana bronza:
Krajem eneolita, nezavisno od jadranskog varijeteta vuedolske kulture, imamo dokaze o prodoru na nae prostore stepskih nomada, a to su: dugi kremeni noevi iz Lastve, vrpasta keramika iz Odmuta sloj VI, Ljeskova glava kod Trebinja tumul XI, vrpasta keramika i sahranjivanje u jami ispod tumula. O tom periodu B.ovi (1983), pie: "Pretean dio prelazne zone naselili su krajem eneolita nosioci vuedolske kulture. Ali kltura ranog bronzanog doba ovog podruja ne pokazuje nijednu bitnu karakteristiku koja bi se mogla smatrati naslijeenom od vuedolske kulture. Ovu je oblast zaposjele novo stanovnitvo (istone Hercegovine i Crne Gore), koje je ubrzalo asimilaciju ili protjerivalo autohtono stanovnitvo eneolitske populacije. Iz kog je pravca dolo ovo stanovnitvo ne moe se rei pouzdano". Da li se ovo novo ranobronzano stanovnitvo moe identifikovati sa nosiocima kulture Beloti-Bela Crkva? Po M.Garaaninu (1983.), ovo je stanovnitvo dolo sa pontsko -podunavskog prostora u sklopu kretanja stepskih nomada prema jugozapadu. Korijeni ove grupe su u Zakavkazju u oblasti kuro-arakske kulture. "Po M. Gimbutas, navodi M.

178

179

O II

Garaanin, stepski elementi koji su prodrli u zonu kuroarakske kulture donijeli su tamo sahranjivanje u tumule a primili kavkasku metalurgiju i sa time prodrli sjeverno od Ponte". Izgleda da se grupa Beloti-Bela Crkva irila prema Glasincu, Foi i Nikiu. Za ovakvu hipotezu nema materijalnih dokaza, jer na prostoru Crne Gore nijesmu otkrivene ranobronzane sjekire tipa "gria", koje zahvataju najvei dio Srbije, Bosne i Vojvodine (1). Sjekira tipa "Gria" je zapadnogruzinskog porijekla, pripada srednjoj bronzi Kavkaza, koja odgovara naoj ranoj bronzi. Pomenuti tip sjekire je izloen u Arheolokom muzeju Gruzije - Tbilisi. Istom tipu sjekire pripada i sjekira "Carev kurgan" sa junog Urala, pa se time potvruje hipoteza M.Gimbutas o boravku Indoevrpoljana na prostoru kuro-arakske kulture u vrijeme rane bronze Kavkaza. Keramika Beloti-Bela Crkva nema slinosti sa keramikom rane bronze Crne Gore, na dananjem stupnju istraenosti, pa su izgledi za neku etniku srodnost mali. Slino stoji i sa kultom sahranjivanja . Da bismo saznali kom su etnikom indoevropskem sloju pripadali nosioci kulture Beloti-Bela Crkva, treba izvriti slina istraivanja i na tom prostoru. Bez ovih elemenata ne moemo odrediti polaznu lokaciju (Li), etnokulturne grupe. Slino se odnosi i na etnos (e) i na jezik (j). Iz svega proizijazi da se za ovu hipotezu ne moe dobiti nita odreeno u vezi etnike pripadnosti populacije rane bronze, prostora dananje Crne Gore sa irom okolinom. Glasinako podruje u ranoj bronzi naseljavale su razne grupe migratornih stoara, koje su se tu krae zadravale (ovi, 1983. g.). Zbog svega izloenog smatra se da je hipoteza o ranobronzanim doseljenicima Indoirancima nedokazana.

Hipoteza Srednja bronza na zapadnom Balkanu ima znaaj kao prelazno doba, kada se odvijaju procesi, konsolidacije i etnika saimanja. Tek krajem srednje i pozne bronze dolazi do novih prodora etnikih grupa iz donjeg Podunavlja i srednje Evrope (kultura groblja sa urnama). U tom periodu koji nosi naziv "balkansko-podunavske migracije" ima dosta nejasnoa o porijeklu i kretanjima nekih etnokulturnih grupa. Pisac ovih redova u knjizi "O porijeklu Ilira" (1992. g.) pretpostavlja da su na zapadni Balkan dole grupe kavkaskih plemena, nosilaca "kuroarakske" kulture. Ovom prilikom emo pokuati da dokaemo da su iz istog pravca dole i grupe indoiranskih plemena, zajedno sa kavkaskim, ili jo vjerovatnije samostalno i neto ranije. Za ova istraivanja emo se osloniti u prvom redu na radove ruskog arheologa Elene Kuzmine 1994. g.), (2). Kultura bronze evroazijskih stepa moe se podijeliti u dvije etape: od XVII-XVI v. st. e. raspad stare kulture i drugo, XV-XIII v. st. e, formiranje srubne i androevropske kulture, irenje i istiskivanje podinjenih plemena i kolonizacija na sjever u umsku zonu. Nosioci srubne kulture ire se prema Ukrajini i Krimu, a andronovske u Sibir do Oba i po Kazhstanu (Saljnikov 1967). Kult sahranjivanja kod nosilaca andronovske kulture bio je: Kurgan sa zemljanim nasipom i prstenom, jama pokrivena oblicama, inhumacija, pokojnik u zgrenom poloaju, glava na zapad, prilozi glave i noge ivotinje, keramika. Ornamenti na keramici su geometrijski sa pravim i kosim "sitom", glatka tampa, trougli, ik- ak linije. rtvene posude su posveene bogu Mitri "vladaru naroda". U poreju gornjeg Oba dolazi do mijeanja andronovaca sa lokalnim stanovnitvom ugrofinskog porijekla. Na tom prostoru je ivio narod Komi. Po lenovoj (1884. g.), taj kontakt se dogodio na spoju stepe i tajge od XV-

180

181

O II

XIII . st. e. Bioetnike grupe andronovske kulture ivjele su u junom Sibiru, a kasnije su migrirale na Ural u XIII v. st. e. Tamo se formira iroka zona mijeanih tipova iji se uticaj iri na zapad do Podnjeprovlja (Kuzimina 1985). U III evrti II milenija u Kazahstanu andronovske kulture evoluira u fjodorovsku i poinje migracija prema jugu i istoku, Srednja Azija, Tjen San, Pamir, Iran i Indija. Smatra se da su ornamenti andronovsko - fjodorovske keramike ugarskog porijekla. Ti su ornamenti prisutni i danas na prostorima srednje .Azije. U duhovnom pogledu "Vara" (nebeski grad), je odigrala znaajnu ulogu, na osnovu kog je bilo mogue razviti mitologiju stepskih nomada u XVIII-XVI v. st. e. SI. 28. Ilirska keramika kasne bronzeI u Ukrajini Maliq (Prendi) su otkriveni materijalni tragovi andronovsko-fjodorovske kulture. U oblasti materijalne kulture s kraja srednje i pozne bronze na sebe skree panju tip sjekire iz stanice Uporna (Zakubanje), slian sa sjekirama istog tipa pozne bronze na naim prostorima, iz ostave sitno i iz Bijele kod avnika. Ovaj tip sjekira je razvijeniji od sjekira "skadarskog" tipa i pribliava se "juno jadranskom" (ex. albano-dalmatinskom), tipu (si.). Oigledno da se ovim potvruje sjevero-kavkasko porijeklo donosioca ovog tipa sjekira.
182

Ko je taj narod koji je sa junog Urala iao na zapad u vrijeme kraja srednje bronze i preuzeo u Zakavkazju metalurgiju kuroarakske kulture. Znamo da su iz tog pravca mnogo kasnije doli zapadno od Volge, Skiti i Sarmati. Za Skite Herodot 9IV-11), kae da su ih protjerali Masagati. U novije doba se misli da su i Medi (Midani), stigli na svoje istorijske poloaje izmeu jezera Matijane (dananja Urmija), i Kaspijskog mora iz Pricrnomorja. Postoje ozbiljne istorijske vijesti da su Medi mogli biti pokrenuti sa ovih poloaja u migraciju. Naime, jermenski istoriar Mojsej Harenaci iz poetka V v. n. e. u svojoj Istoriji Jermenije pie:"... da je vavilonski car Nabukodonosor pokorio zemlju Iberaca i neki dio stanovnitva nasilno preselio na zapad od zapadne obale Male Azije" (3). Ova vijest moe da bude vezana za nau temu jer je Nabukodonosor vladao u Vaviloniji u XII v.st. e., a da bi pokorio Iberiju morao je proi kroz Mediju. U prilogu ovog razmiljanja ide i injenica da su Medi susjedi Matijana, plemena koje je dobilo ime po jezeru Matijana, ili pak obrnuto. Trag ovih Matijana imamo i u imenu albanske rijeke Matis ilirskog plemena iz njene doline sa deformisanim imenom Bathiate. Ovo Bathiate doe od Mathiani prelaskom "m" u "b" po starogrkoj fonetici (4). Znai, migracija je zahvatila ne samo Iberce ve i Mede i njihove susjede Matiane. Ovaj bi se pokret mogao uklopiti u vrijeme velikih "egejskih seoba". Ovo bi bila prva varijanta ove hipoteze potkirjepljena istorijom. Druga varijanta III hipoteze o migraciji Indoiranaca na nae prostore, imala bi neto drugaiji tok. Period kasne bronze na Balkanu je karakteristian zbog velikih etnikih preturbacija i seoba, koje nijesu sasvim istraene. Po sadanjim shvatanjima imali smo podunavskobalkanske i tzv. egejske seobe. One su se odvijale u dva naleta od 13. do 10. v. st. e. Pored nosilaca kulture "polja sa urnama" iz june Panonije, po naem miljenju na zapadni Balkan, posebno na prostor istone Hercegovine, Crne Gore i
183

Albanije, prodrle su grupe plemena sa Kavkaza i iz Pripontijskih stepa. Dolazak Kavkazasa odreen je u knjizi "O porijeklu Ilira" (1992. g.) Za iranska plemena "kuro. arakska" kultura je uvjek bila privlana, kako zbog veeg stepena tehnologije (metalurgije), tako i zbog nivoa duhovne i socijalne nadgradnje. Tako su se u XIII v.. st. e. negdje u Prikavkazju ili na Crnomorskoj obali, u dosegu kuroarakske kulture nala iranska plemena Meda. Tu su se plemena podijelila, jedni su preko Zakavkazja poli na jug na istorijski poznati prostor Meda, a drugi na zapad pripadaju treem naletu iz ruskih stepa. Donijeli su bronzanu sjekiru skadarskog tipa, pozajmice iz ugrofinskog jezika i duhovno nasilje Arija. to se tie Indoiranaca i Ugara, nejasno je u kakvim su bili odnosima. Da li su doli kao samostalna plemena u nekom savezu, kao bietnika zajednica ili ak da su Arije doveli Ugre kao robove? U svakom sluaju mongoloidni tip je imao udjela u formiranju antropolokog rasnog tipa na zapadnom Balkanu. To se da zakljuiti i iz radova antropologa. Tako .Miki tvrdi da je na Balkanu dolo do brahikranizacije u vrijeme bronze, a do diranizacije u toku haltata (5). Kao to smo ranije ukazali trag te mongolske psihosomtske komponente i danas je prisutan na dinarskom prostoru. Krajnje take gdje su naene bronzane sjekire "skadarskog" tipa predstavljaju krajnje take nastupanja Indoiranaca (Sinaja i Debelo brdo, Sitno, a Meteoru na Dunavu ocrtava trajktoriju njihovog puta. Bogati geometrijski ornamenti andronovsko-fjodorovske kulture prisutni su u junoj Albaniji (Maliq), ali ova se lokacija ne poklapa sa nalazitima bronzane sjekire tipa "skadarska", to predstavlja veliki problem oko pripadnosti zajednikoj kulturi ili ne (6). Vrijeme doseljavanja odreujemo prema krajnjem roku odlaska su Urala oko 1300. g. st. e. Bilo je najmanje dva doseljenika naleta. Prvo su stigli Iranci (Medi). Ovo se vee za bronzanu sjekiru "ska-

darskog" tipa i za dolazak Kodma i Harmonije kod Enhelejaca. Ovo se moglo dogoditi negdje poetkom XIII v. st. e. Zatim su stigla kavkaska plemena krajem XII v. st. e.

Si 29. Ornamenti ilirske keranike kasne bronze, Maliq, (po Prendiju)

To se vidi po tome to su Kavkasci Prokletije nazvali "Planine Aspana" (Monti delli Spani), zato to su Iranci bili ve tu kada su ovi doli. Sada se treba vratiti naoj formuli i izvriti kratku rekapitulaciju:

184

185

O II

- polaznu lokaciju (li) odreujemo na osnovu arheolokih i lingvistikih nalaza, savreno dokazanih od strane ruskih naunika u jugozapadnom Sibiru, - lokaciju dolaska (li), na prostore Crne Gore, istone Hercegovine i sjeverne Albanije, utvrujemo lingvistikim prepoznavanjem hidronima, onomastike, toponima i kulturnih mjesta, - na isti nain utvrujemo etniku i jeziku (e, j), pripadadnost doseljenika, da se radi o iranskim plemenima, - kult Arija (k) prepoznajemo po svetilitu na Busovniku (Varin vrh), po ritualu sahranjivanja u tumulima i po imenu svete gore Rupa (Ural), koje su dali Prokletijama, - materijalnu kulturu (mk), po bronzanim sjekirama tipa "skadarska" naenim na prostoru sjeverne Albanije, Crne Gore i Dalmacije, - i vrijeme (t) odreeno na temelju poetka velikih migracija i pokreta plemena sa sjevera i sjeveroistoka prema Balkanu i dalje prema Egeju i istonom mediteranu. Ovi pokreti su imali iru bazu, ustvari pripadaju cirkum-pantijskim kretanjima sa ireg prostora stepsko-panonskog i mediteranskog. Ako je sa ovim zavrnim razmatranjima uspostavljena korelacija i usaglaenost faktora na desnoj strani nae jednaine onda i lijeva strana (nae Z) mora da se izjednai sa desnom, da bi se dobila ravnotea, a to znai da bude zamijenjeno sa pravim imenom, a to je: medi (Midani, Madai, Mari, Matai, Medaci, Milaki). Rezultati ovog rada upuuju na preispitivanje dosadanjih shvatanja o Ilirima. Etniki i kulturni sastav Ilira je mnogo sloen i heterogen. Stvaranjem ilirske drave poeo je proces etnogeneze, ali on nije dovren ve je prekinut dolaskom Rimljana. To se najbolje vidi ponaanjem nekih plemena za vrijeme III ilirsko-rimskog rata.

Da li su se plemena Crne Gore, sjeverne Albanije i istone Hercegovine u istorijskom vremenu osjeala ili deklarisala kao Iliri, ostalo je nejasno. Od savremenih tema bilo bi interesantno prei daljim istraivanjima o uticaju psihosomatskih osobina antikih plemena na sadanje nacije zapadnog Balkana, kao i o ostacima iranskog i ugarskog jezika u savremeni albanski. XPrimj edbe
1. Maja Parovi - Peikan, Neki novi aspekti irenja egejske i grke kulture na centralni Balkan, Starinar, 1985., 25,26. 2. E.E.Kuzmina, Otkuda prili Indoariji, M.1994.g. 3. Mojses Horenaci "Istorija Jermenije, Moskva, 1893, 59. 4. Strabon (geografija, II, l, 14) XI, 13, 2). 5. .Miki, Beitrage zur Antropologie..., Godinjak, XXII, CBI, 1984, 102. 6. Frano Prendi, Eroka-borzit ne Shqiperit, Iliri, Tirane.

186

187

O II

PRILOG Paleoantroponimija iz Crne Gore


Dananji prostor Crne Gore bio je od najstarijih vremena izloen naseljavanju i raseljavanju od strane raznih etnokulturnih grupa. Njen zabaen i nepristupaan poloaj bio je privlaan za grupe i pojedince koji su se spaavali bjekstvom i bili u situaciji da se sklanjaju od progrona. Tako je ovaj prostor postao etniki i kulturno vrlo sloen jo u najstarijim vremenima. To se odrazilo u prvom redu na planu onomastike iji su tragovi ostali prisutni do naih dana. No bilo je tu i uticaja onomastike susjednih etnikih grupa i onih koji su tu krae ili due boravili kao gospodari na ovim prostorima. Zbog svega toga u prolosti a i savremenoj crnogorskoj onomastici srijeu se imena raznog etnokulturnog porijekla. U usmenim predanjima i pisanim geneologijama mnogih crnogorskih plemena i rodova krije se pravo bogatstvo izraza za istoriju i kulturu ovog prostora. Mnogo je od tog naslea sauvano a jo vie izgubljeno ili pretrpjelo promjene. Neka od tih neobinih imena ili pojmova, pokuali smo da protumaimo i to ona koja nemaju slovenski ili "kalendarski" karakter odnosno korijen, no broj onih koji ostaju za tumaenje je daleko vei. - ARSO, od indoiranskog "ars" (medvjed);
189

O II

- , Bajola, muko ime kod nekih ilirskih plemena (Alffeldy, 1965); - , Baton, esto ime kod Ilira, na iberokavkaskom gospodin; - BUNAR, vjerovatno od "bun", na indoiranskom dno, gaz. Otuda ime r. Bojane na albanskom Bune; - BULAT, na mongolsko-tatarskom elik, sablja. Vjerovatno na Balkan donijeli Avari (Obri); CIKOTI, Cikota, aljiv naziv za podgorike mladie, pojam malicioznosti. Ostalo od Rimljana tj. dalmatisnkog jezika kojim se govorilo u Duklji. Moda se u poetku odnosilo na mladie Duklje. Zadralo se kod Albanaca, "cika" (cura, djevojka), a "ciko" (chico) na panskom djeak, mali; - CIFRANA, ona koja je sa Kipra (ital. Cipre), kod nas ima runu konotaciju moda zbog trgovakog mentaliteta Kiprana; - DARA, gr. Dara, ger. Doroti, u Ringvedama "dara" znai ena, "ona koja daje"; - DAo, Dasso, dasa, ime iz indoiranske mitologije (Rigveda i Veda) znai ovjek i rob ("rob bogova"); - ER, muko ime kod sjevernih Albanaca, ugrofinskog porijekla; -IKAN, od indoiranskog "divo-canis" (boji pas), alegorija za vuka; - GARDA, ime vode brdskg plemena Kasita, koji su 1800 g. st. e. zauzeli i opustoili Vaviloniju; - GUZA, naziv jednog dijela ljudskog tijela koje je pod tabu. U takvom obliku prvi put se spominje u pismenoj formi u sumerskom gradu Uru 2100 g. st. e. pod "gu-za-la", to znai "nosioci stolice" (nosiljke za gospodara). Stolica je sinonim za sjedala; - ILIKO, vjerovatno od iberokavkaskog "iliko" to znai plemeniti. Donijeli Kavksci na na prostor krajem bronze;

IVEZA, Ivez, Ivezaj, Ivezi, onaj koji je Iveri (Iberija), kavkaske pokrajine; JAKA, muko ime indoiranskog porijekla, javlja se u Rigvedama; - KRETEN, onaj koji je sa Krita (ital. Creta), runa konotacija, moda zbog odnosa Grka i Rimljana; - LALE (A), Leg, Lak, od iberokavkaskog ovjek, junak; - LIDIJA, ona koja je iz maloazijske Lidije; - MANDA, Mandua, indoiransko ensko ime, moda od Mandana (Kirova majka); - MANIJAK, vjerovatno od imena ilirskog plemena sa donje Neretve, na gr. Manoi, lat. Manijaci. Manijaci su u antici bili poznati kao okrutni morski razbojnici; - MARIN, Marinko, hetitski teonim, Marin bog rata; - Marjan, iroko rasprostranjeno ime od "marijani", ratnika na bojnim kolima drave Mitani u sredini II mil. st. e. a u Rigvedama se pominje kao "manja" (mladi junaci, vitezovi); - MAROJE, Maro, mar, iranski etonim. Kod staropersijanaca naziv za Mede (Meane); - MANO, Man, alb. Manu, na indoiranskom "mu1; - MAAN, na luvijskom (Mala Azija) "masani" gospodin, gospodar; - MAZA, tepanje, "mazo moja", na iberokavkaskom znai sunce; - MADO, ugrofinski antroponim; - MILET, (pasji milet), modda od turskog milijet= narod, ali vjerovatnije od imena grkog trgovakog grada Mileta; - MITO, Mido, ime uvenog frigijskog kralja (Mides od Frigije) iz VII v. st. e. koji je bio basnoslovno bogat; - MITAR, indoiranski teonim, bog sunca Mitros (prijatelj - svjedok);

190

191

- NIKA, Niki, vjerovatno od mard. Nika (prije metateze), bog neba kod ugro-finskih plemena na Uralu; - OZRO, Hozro (j), Ozreha, od indoiranskog imena Hozrov, Hozroj, donijeli stepska plemena na nae prostore; - PANTO, muko ime kod nekih ilirskih plemena (Alffeldy, 1965); - PERKO, od gr Ps$ko> (Perko), trakijski teonim, bog groma, kao kod Slovena Perun; - PEAN, eponim Peonaca, onaj koji je iz balkanske Peonije; - PERSA, persijanka, ona koja je iz Persije; - PUNIA, Punan, Puso, Puan, indoiransko mitoloko ime iz Rigveda, "obanin svijeta"; - RADA, mitoloko ensko ime iz Rigveda, "ljubavnica boga Krine"; RAKA (rijeka), vjerovatno po indoiranskom imenu r. Rae (Volge), od istog pojma etnos Raani; - ROKSANDA, Roksolana, iransko ensko ime, ena Aleksandra makedonskog iz Baktrije; RUSLAN Ruslan Nikolin knez Vasojevia iz XVII v. (M.Dai), na sarmatskom (iranskom) znai lav; RUSKA, od "rus" erka na lezginskom; - SIDA, Sidonija, ona koja je iz fenianskog Sidona; - SIRAK, sarmatski etnonim, sin Draginje iz Rake (pop Dukljanin); - SULA, na iberokakvkaskom znai dua (kao nae Duan); - SURO, Suroj na indoiranskom sunce, boanstvo Surija sin Aditi (Magna Mater); - SUZANA, ona koja je iz persijske Suze; - AKO, vjerovoatno od indoiranskog "sako" (jelen), po Gaju Juliju Solinu (1987), Persi su Skite zvali ake; - OK, okac, na iranskom zemljoradnik; - UTO, po imenu indoiranskog kralja utarne, vladara Mitani iz 1580 g.s t. e.;
192

- TARA, od indoiranskog "tar" (bistro), Bistrica; - TRAKO, (Velika XIX v.), eponim Traana. U Junoj Srbiji, Makedoniji i Bugarskoj Trajko; - TIRANIN, onaj koji je iz fenianskog Tira. Feniani su bili okrutni morski razbojnici; pa je i pojam tirjanstva vezan za njih; - TURO, totemsko ime iz lovakog perioda, "tur" je na indoiranskom ime divljeg goveeta; - UBA(O), vjerovatno od sanskritskog "apah" (voda). U zapadnom Sibiru postoji i rijeka Uba, pritoka Oba; - URO, na maarskom "ur" znai gospodin a "uro" gospodski. Vjerovatno da su to ime Raani preuzeli od Maarske u XI ili XII v. - VAON (prezime), vjerovatno od indoiranskog "varom" (munja); - VARO, od indoiranskog "vara" (grad, tvrava), ugarska pozajmica; - VIR, na indoiranskom jezero, moda od toga Vir (pazar) i Virak na Jezerima (Durmitor); - ZUBER, alb. Zaber, totemsko ime iz lovakog perioda praistorije, po imenu stepskog bizona "zubar" na indoiranskom;

193

O II

Gojko Vukevi, Od Busovnika do Sibira Na prvi utisak ovaj pomalo udan naslov postaje shvatljiviji kad proitamo obavetenje pisca da je Busovnik brdo nedaleko od Podgorice i da su na njemu i oko njega naeni arheoloki tragovi ije poreklo, po proceni autora, treba traiti na prostoru gornjeg Oba. Ve u svojoj knjizi "Porijeklo Ilira", Podgorica 1992, Vukevi je ocenio da se na arheoloki nedovoljno prouenom prostoru Crne Gore uoavaju tragovi iranskih (arijskih) plemena, posebno se zaustavljajui na plemenu (narodu) Meda, Miana (Medana). Zastupajui, moemo rei, svoju teoriju o etnogenezi Ilira i njihovoj praistoriji, Vukevi je, koristei multidisciplinarni i komparativni metod u ovom svom rukopisu, nastavio da traga za poreklom Ilira dobro prouivi izvore i bogatu literaturu ANR u Moskvi gde je posebnu panju obratio primerima indoiranskog jezika i antropolokim tipovima na kojima se zapaa meanje sa ugrofinskim plemenima iz jugozapadnog Sibira. Zapaanja u vezi sa migracijom Indoarija pomogla su Vukeviu da potvrdi svoje uverenje o nepostojanju balkanske autohtonosti Ilira budui da je uveren da su Indoariji stigli pre Kavkazaca. Vukevievo uveravanje deluje vrlo ubedljivo i ako se daljim istraiva-

195

O II

njima, na koja i Vukevi upuuje, to i potvrdi za nauku bi znailo veoma mnogo. Bio bi to ogroman doprinos reavanju jednog od najsloenijih problema u oblasti balkanistike, ali i daleko ire. Pratei nain na koji Vukevi brani svoje miljenje stiemo utisak da on ne proputa ni najmanju pojedinost koristei, bilo svoje uzorno iskustvo ili rezultate istraivanja naunika vie naunih grana, s pravom ubeden da se jednostranim pristupom sloena pitanja ove vrste ne mnogo uspeno reavati. Ve sami naslovi pojedinih poglavlja kao to su "Paleoantroponimija", "Hidronimi, toponimi, oronimi", "Arheoloke kulture evro-azijske stepe", "Kultovi Indoiranaca", Porijeklo Indoiranaca", "Pregled istorije sjevernih Arija i Meda", "Arheoloke kulture zapadnog Balkana sa osvrtom na Crnu Goru", "Zavrna razmatranja" - dakle ve ovako istaknuta problematika sa itavim nizom sadraja preko kojih Vukevi zalazi u sutinu svakog od glavnih problema, svedoi o svestranom poznavanju sadrina ija reavanja trai i veliko iskustvo i strpljenje. Gojko Vukevi je i u ovom rukopisu kao i u "Porijeklu Ilira" pokazao izuzetnu naklonost i sposobnost za reavanja problema koji spadaju u najsloenije u naukama vie vrsta. Valja rei da je Gojko Vukevi i pored dosadanjih uspeha ostao krajnje oprezan, svestan sloenosti problema ove vrste. ak i kad je oigledno u pravu, a najee jeste, on nema obiaj da svoja reenja namee kao jedino mogua. I ovaj rad koji je nesumnjivi doprinos nauci zavrava nenametljivo: "Rezultati ovog rada upuuju na preispitivanje dosadanjih shvatanja o Ilirima. Etniki i kulturni sastav Ilira je mnogo sloen i heterogen. Stvaranjem Ilirske drave poeo je proces etnogeneze, ali on nije dovren ve je prekinut dolaskom Rimljana. To se najbolje vidi ponaanjem nekih plemena za vrijeme III ilirsko-rimskog rata.

Da li su se plemena Crne Gore, Sjeverne Albanije i istone Hercegovine u istorijskom vremenu osjeala ili deklarisala kao Iliri, ostalo je nejasno. Od savremenih tema bilo bi interesantno prii daljim istraivanjima o uticaju psihosomatskih osobina antikih plemena na sadanje nacije zapadnog Balkana, kao i o ostacima iranskog i uraganskog jezika u savremenom albanskom". Pridruujui se ovom predlogu Gojka Vukevia izjavljujemo da bismo sa zadovoljstvom proitali jo neki rad kojim Gojko Vukevi nastoji da resi poreklo i najstariju istoriju balkanskih naroda pomaui nam tako da neto vie saznamo i o poreklu Srba. Beograd, 22. IV 1996. Relja Novakovi, prof. u penziji

196

197

O 2. Skiti (gr. Skvthoi) 3. Sarmati (lat. Sarmatae) 4. Medi (Midoni, Madai, Matai, Mari, gr. ).. . ARHEOLOKE KULTURE ZAPADNOG BALKANA.. 1. Eneolit ili bakarno doba - a. Badenska kultura - b. Vuedolska kultura - c. Stepske kulture u eneolitskom periodu Jugoslavije. - d. Indoevroplani i eneoliski period Jugoslavije 2. Bronzano doba - a. Mala Gruda - b. Velika Gruda - c. Bronza Istone Hercegovine i zapadne Crne Gore - d. Grupa Beloti - Bela Crkva - e. Kasno bronzano doba na Junojadranskom primorju. IX. ANTROPOLOKO - SOCIOLOKA RAZMATRANJA 1. Indoiranci (Arije) 2. Tragovi uralo-altajskih plemena X. MITOLOGIJA 1. Mea Vuka Mahnitoga 2. Kadmova "drava" XI. ZAVRNA RAZMATRANJA PRILOG, Paleoantroponimija Crne Gore Gojko Vukevi - Od Busovnika do Sibira 110 112 115 123 123 124 126 129 130 132 133 133 137 138 140 142 144 148 153 156 161 172 189 195

SADRAJ PREDGOVOR I. U V O D Oronimi Toponimi Onomastika II. ANALIZA PALEO-ANTROPONIMIJE IZ CRNE GORE... 1. Blia prolost 2. Srednji vijek 3. Ostaci ugarske onomastike 4. Metamorfoze 5. Iransko-ugarska simbioza 6. Mataruge i Matagui III. HIDRONIMI, TOPONIMI, ORONIMI 1. Hidronimija 2. Toponimi i oronimi IV. ARHEOLOKE KULTURE EVROAZIJSKIH STEPA 1. Stepa 2. Tripoljska kultura 3. Jamska kultura 4. Kemi-obinska kultura 5. Srubno-andronovska kultura 6. Kobonska kultura V. KULTOVI INDOIRANACA 1. Religija Indoiranaca 2. Svetilite Medun 3. Da li je postojao Ilirski panteon VI. PORIJEKLO INDOIRANACA 1. G. Kossinna i C. Schuhardt 2. Marija Gimbutas 3.1. M. akonov 4. Gamkrelidze - Ivanov 5. E.E. Kuzmina 6. J. ilov Vn. PREGLED ISTORLJE SJEVERNIH ARIJA I MEDA 1. Kimerijci (gr. Kimmerioi) 5 9 12 15 17 21 22 22 34 35 36 37 40 40 43 45 45 50 54 56 57 63 71 72 79 84 87 89 90 94 95 99 103 108 109

198

199

GOJKO VUKEVI O PORIJEKLU ILIRA II Kompjuterski slog i prelom ZoNo - public Podgorica Tehniki urednik Zorica Vukevi Tira 500 primjeraka tampa "Print" Podgorica

CIP- " ", 939.87 , O porijeklu Ilira / Gojko Vukevi. - Podgorica : Kulturno-prosvjetna zajednica, 1999 (Podgorica : Print). -199 str.; ilustr.; 21 cm. - (Biblioteka Svjedoanstva / Kulturno-prosvjetna zajednica, Podgorica) Tira 500. ..: a)

You might also like