KEMIJA

SKRIPTA ZA DRAVNU MATURU

Kristina Kuanda

Autor: Kristina Kuanda, streberica.gimnazijalka@yahoo.com

prema: Ispitni katalog za dravnu maturu u k. god. 2011/2012., Kemija, NCVVO www.ncvvo.hr

Objavljeno na: www.drzavnamatura.com

Kontakt : info@drzavnamatura.com

Skripta se moe koristiti samo za individualne potrebe korisnika uz potivanje svih autorskih i vlasnikih prava. Zabranjeno je mijenjati, distribuirati, prodavati, licencirati ili koristiti sadraj u komercijalne ili bilo koje druge svrhe bez dozvole autora. Skripta se koristi na vlastitu odgovornost i autori se ne mogu smatrati odgovornima za bilo kakvu tetu koja na bilo koji nain moe nastati koritenjem.

Zagreb, 2012.

Sadraj
1. Kemijske strukture (atomi i molekule) ............................................................................... 7 1.1. 1.2. 1.3. 1.4. 1.5. 1.6. 1.7. 1.8. 1.9. 1.10. 1.11. 1.12. 1.13. 1.14. 1.15. 1.16. 1.17. 1.18. 1.19. 1.20. 2. Osnovna graa atoma i molekule ................................................................................ 7 Atomski i maseni broj .................................................................................................. 8 Nuklid, izotop, izobar i kemijski element .................................................................... 9 Elektronska struktura atoma i atomski spektri ........................................................... 9 Periodni sustav elemenata ........................................................................................ 12 Elektronska konfiguracija .......................................................................................... 13 Polumjeri atoma ........................................................................................................ 15 Periodinost atomskih svojstava ............................................................................... 17 Periodinost fizikalnih i kemijskih svojstava .............................................................. 20 Izoelektronske estice i njihova veliina ................................................................ 20 Vrste kemijskih veza............................................................................................... 22 Meumolekulske interakcije.................................................................................. 26 Utjecaj temperature na kemijske veze i meumolekulske interakcije .................. 26 Lewisova simbolika ................................................................................................ 27 Pravilo okteta i odstupanja .................................................................................... 27 VSEPR teorija .......................................................................................................... 27 Kako nacrtati prostornu strukturu? ....................................................................... 32 Vrste kemijskih formula i izomeri (u organskoj kemiji) ......................................... 33 Najvanije vrste organskih spojeva ........................................................................ 41 Shematske strukture vanih biomolekula.............................................................. 45

Kemijske reakcije .............................................................................................................. 49 2.1. 2.2. 2.3. Kemijska reakcija ....................................................................................................... 49 Vrste kemijskih reakcija ............................................................................................. 49 Vanije organske reakcije .......................................................................................... 54 3

2.4. 2.5. 2.6. 2.7.

Dokazne reakcije (analitike probe) .......................................................................... 61 Brzina kemijske reakcije ............................................................................................ 63 Kemijska ravnotea .................................................................................................... 65 Kiseline, baze i soli ..................................................................................................... 69

a. Arrheniusova teorija .................................................................................................. 69 b. BrnstedLowryeva teorija .................................................................................... 70

c. Kiselobazne reakcije ................................................................................................ 72 d. 2.8. 2.9. 2.10. 3. Kiselobazni indikatori ........................................................................................... 73 Redoksi....................................................................................................................... 75 Elektrokemija elektrolizni i galvanski lanci ........................................................... 82 Korozija................................................................................................................... 90

Raunanje u kemiji ........................................................................................................... 93 3.1. 3.2. 3.3. 3.4. "Zaokruivanje".......................................................................................................... 93 Pretvaranje mjernih jedinica ..................................................................................... 94 Veliine koje je potrebno poznavati .......................................................................... 95 Bitne formule ............................................................................................................. 97

4.

Kemijski sustavi (tvari) .................................................................................................... 129 4.1. 4.2. 4.3. 4.4. 4.5. 4.6. 4.7. 4.8. 4.9. Podjela tvari po sloenosti ....................................................................................... 129 Temeljni fizikalni postupci odvajanja tvari iz smjesa ............................................... 129 Temeljna fizikalna svojstva ...................................................................................... 131 Fizikalna svojstva ionskih tvari i elektrina svojstva njihovih taljevina ili otopina .. 133 Kristalne strukture ................................................................................................... 133 Disperzni sustavi ...................................................................................................... 145 Koligativna svojstva ................................................................................................. 146 Topljivost ................................................................................................................. 147 Procesi tijekom otapanja ......................................................................................... 147 4

4.10. 4.11. 4.12.

Utjecaji na topljivost ............................................................................................ 148 Otopine ................................................................................................................ 148 "Pravila" topljivosti .............................................................................................. 149

a. "Otapanje" koje zapravo znai kemijsku reakciju ................................................... 150 4.13. Kemijska namjena tvari iz svakodnevne uporabe i uobiajenih laboratorijskih

kemikalija............................................................................................................................ 152 a. Tvari iz svakodnevne upotrebe ................................................................................ 152 b. Uobiajene laboratorijske kemikalije................................................................... 153

c. Kemijske formule i nazivi ......................................................................................... 153 d. 4.14. Jo neke obojene tvari ......................................................................................... 155 Opasnosti i mjere sigurnosti pri radu s kemikalijama .......................................... 157

Dodatni savjeti maturantima ................................................................................................. 158

Uvod Ovo 3. izdanje Skripte za dravnu maturu iz Kemije, za k. god. 2012/13., znatno preinaeno i nadopunjeno u odnosu na prethodno, prvo je u kojem sam nastojala obuhvatiti sve stavke Ispitnog kataloga (za k. god. 2011/12.)1. Skripta je prvenstveno namijenjena za ponavljanje i sistematizaciju gradiva uenicima gimnazija koji su imali nastavu kemije sve 4 godine te NE preporuam ostalima da se njome slue kao jedinim izvorom za maturu (nikakva skripta ne moe zamijeniti udbenike). Pokuala sam skriptu uiniti itljivom uz pretpostavku poznavanja samo osnovnokolske kemije i fizike te matematike za osnovnu razinu mature plus logaritama, ali ne znam koliko sam u tome uspjela. Naglasak je na naprednijem gradivu koje nije (dovoljno detaljno) obraeno u udbenicima, a osnovne koncepte dala sam to saetije. Za pripremanje za maturu nakon prolaska kroz skriptu preporuam rjeavanje zadataka s prolih matura uz pomo Obrazloenih rjeenja zadat aka s nacionalnih ispita i dravnih matura koja su takoer objavljena na www.drzavnamatura.com i kojima sam takoer autorica. Molim da sve uoene greke, nejasnoe i primjedbe oko skripte ili rjeenja zadataka javite na streberica.gimnazijalka@yahoo.com kako biste dobili razjanjenja i kako bi sljedea verzija skripte bila bolja.

Upute za snalaenje u skripti: Boja teksta upuuje na teinu gradiva: zelenom je oznaeno osnovno gradivo koje bi svi trebali bar donekle poznavati za dovoljan ili dobar uspjeh na maturi, naranastom je oznaeno neto naprednije gradivo (za vie ocjene), a tamnocrvenom najnaprednije gradivo (za one koji ele znati vie nije vjerojatno, premda nije ni posve iskljueno, da e se takvo gradivo pojaviti na maturi);
ljubiastom je oznaeno gradivo koje se ne bi smjelo pojaviti na maturi, ali moe olakati

razumijevanje gradiva za maturu i/ili pomoi onima koji ele znati vie.

Oznake: Zadatak ije rjeenje je dano odmah nakon njega ili nakon tog bloka zadataka Primjer Poveznica s gradivom obraenim drugdje u skripti
1

Bilo bi besmisleno strogo se drati redoslijeda u ispitnom katalogu jer ne slijedi nijednu logiku uenja i previe razdvaja povezana gradiva, pa sam odabrala osnovni redoslijed "od jednostavnog prema sloenijem" tj. od atoma i molekula preko kemijskih reakcija do sloenijih struktura tvari (kristala, otopina).

1. Kemijske strukture (atomi i molekule)

1.1.
atom = jezgra (ine ju elementarne estice nukleoni = protoni i neutroni pozitivno nabijena, veina mase a zanemariv dio volumena atoma) + elektronski omota (prostor oko jezgre po kojem se velikom brzinom gibaju elektroni negativno nabijen, veina volumena2 a zanemariv dio mase atoma) Elementarne estice ili subatomske estice3: estica proton neutron elektron masa 1,6731027 kg 1,6751027 kg 9,1091031 kg naboj +1,6021019 C 0 1,6021019 C

Osnovna graa atoma i molekule

Elementarni naboj e je apsolutna vrijednost naboja jednog protona odnosno jednog elektrona (naboj protona i elektrona je istog iznosa, a suprotnog predznaka). Atom je elektriki neutralan sadri jednak broj pozitivno i negativno nabijenih elementarnih estica pa mu je naboj 0. Otputanjem elektrona iz atoma nastaje kation iji pozitivan nabojni broj pokazuje koliko elektrona imaju manjka u odnosu na odgovarajui atom, a kad atom primi elektron(e) nastaje anion iji negativan nabojni broj pokazuje koliko elektrona ima vika u odnosu na odgovarajui atom. Pri tome se broj protona i neutrona ne mijenja. Npr.: kation H+ 1 p+ 0 n0 0 e nabojni broj +1 1 elektron atom H 1 p+ 0 n0 1 e nabojni broj 0 + 1 elektron anion H 1 p+ 0 n0 2 e nabojni broj 1

Radijus jezgre je otprilike (reda veliine) 1015 m, a radijus atoma 1010 m. Ne treba znati ove niti bilo koje druge takve brojke napamet, sve koje su potrebne dobiju se uz ispit u popisu konstanti na onoliko znamenaka na koliko ih treba koristiti.
2 3

kation

atom P 15 p+ 16 n0 15 e nabojni broj 0 + 3 elektrona

anion P 3 15 p+ 16 n0 18 e nabojni broj 3

Mn2+ 25 p+ 30 n0 23 e nabojni broj +2 2 elektrona

Mn 25 p+ 30 n0 25 e nabojni broj 0

Molekula je elektrini neutralan spoj vie atoma (istih ili razliitih). Vieatomni anioni i kationi odnose se prema molekulama isto kao jednoatomni anioni i kationi prema atomima, npr. O22 (peroksidni anion) ima 2 elektrona vie nego O2 (molekula kisika).

1.2.

Atomski i maseni broj

Pojedini atom (nuklid, vidi dalje) oznaava se:

Z = atomski (protonski, redni) broj = broj protona u jezgri A = nukleonski (maseni) broj = broj protona + broj neutrona neutronski broj = broj neutrona u jezgri = A Z Npr.:

Z = 27, A = 59 N(p+) = 27, N(n0) = 59 27 = 32, N(e) = 27

1.3.

Nuklid, izotop, izobar i kemijski element

ali i

Nuklid je skup svih atoma koji imaju isti broj i protona i neutrona u jezgri, npr. svi ne skupa s njima i

Izotopi su atomi istog kemijskog elementa (dakle imaju isti broj protona u jezgri) a razliitog broja neutrona u jezgri pa time i razliitog masenog broja, npr. , i

Izobari su atomi razliitih kemijskih elemenata (dakle imaju razliit broj protona u jezgri) a istog masenog broja, npr. i

Kemijski element je skup svih atoma (izotopa) koji imaju isti broj protona u jezgri.

1.4.

Elektronska struktura atoma i atomski spektri

Bohrov model atoma: elektroni krue oko jezgre po odreenim putanjama (vrlo velikima u odnosu na veliinu jezgre), koje je Bohr pojednostavljeno zamislio kao krunice elektron na odreenoj putanji ima odreenu energiju i moe apsorbirati (primiti) samo tono toliko energije koliko mu je potrebno za prelazak u putanju veeg polumjera (ili potpuno naputanje atoma, to odgovara prelasku u putanju beskonanog polumjera to je onda energija ionizacije), a pri povratku u putanju manjeg polumjera emitira (otputa) jednako toliko energije. Bohrov model najbolje opisuje atom vodika, koji ima samo jedan elektron (jer ne uzima u obzir meusobno odbijanje vie elektrona). Normalno (veinu vremena, bez vanjskih utjecaja) atom se nalazi u osnovnom stanju elektroni u putanjama to manjeg polumjera tako da imaju to manju energiju.

elektron

n=1 n=2 n=3 jezgra n=4 Prirodni broj n je redni broj orbitale, orbitale manjeg n su manjeg polumjera, za atome s vie elektrona n je broj ljuske (za vanjske tj. valentne elektrone jednak broju periode u kojoj se taj atom nalazi u periodnom sustavu). Kad je atom izloen energiji tj. elektromagnetskom zraenju (npr. vidljiva svjetlost, infracrveno ili ultraljubiasto zraenje infra znai da ima manju energiju od crvene svjetlosti, a ultra da ima veu energiju od ljubiaste), elektron moe primiti tono odreeni iznos energije, umnoak Planckove konstante (h = 6,6261034 J s) i frekvencije (esto se oznaava s malim grkim slovom ni, , oznait u ovdje ipak s f radi jasnoe, da se ne brka s brzinom v) tog zraenja (frekvencija = brzina svjetlosti / valna duljina, f = c/, to se
moe izvesti iz definicijske formule frekvencije f = 1/T i ope formule za brzinu v = s/t pri emu je valna duljina put prijeen tijekom jednog perioda T), dakle E = hf = hc/ (brzina

svjetlosti c = 3 108 m/s), to to prima energiju znai da je promjena energije pozitivna, pri emu prelazi u putanju veeg polumjera tj. veeg n (za vodikov atom E = hcRH(1/npoetno2
1/nkonano2; Rydbergova konstanta RH = 1,097107 m1) (ne mora nuno u odmah sljedei)

10

hf E>0

a nakon toga (u gotovo nezamislivo kratkom vremenu) vraa se u putanju manjeg polumjera tj. manje energije, pri emu otputa (emitira) energiju, sve se rauna jednako samo promjena energije tada naravno mora biti negativna ( promjena energije elektrona po predznaku je analogna, naravno, s promjenom energije sustava za endotermnu odnosno egzotermnu reakciju), ta valna duljina pojavljuje se u emisijskom spektru atoma odnosno u nekim sluajevima moe se i vidjeti da emitira svjetlost te boje (bojenje plamena kationima), a jednaka je odgovarajuoj valnoj duljini u apsorpcijskom spektru (jer su promjene energije jednake).

hf E<0

I apsorpcijski i emisijski atomski spektri dobivaju se tako da se tvar prvo zagrije na vrlo visoku temperaturu pod niskim tlakom da se atomizira rastavi na pojedinane atome (i/ili ione) u plinovitom stanju (jer bi se inae dobili spektri tvari u cjelini, molekula itd., koji su sloeniji). Kontinuirani spektar bijele svjetlosti: 11

(brojke su valne duljine u nanometrima, ne treba ih uiti napamet ali zgodno je orijentacijski znati da je vidljiva svjetlost valne duljine otprilike od 400 (ljubiasta) do 700 (crvena) nm)

Za razliku od kontinuiranog spektra, atomski spektri su linijski, "isprekidani" jer se u njima pojavljuju ili nedostaju samo neke valne duljine. Apsorpcijski spektar (proputanjem kontinuiranog spektra bijele svjetlosti kroz atomizirani uzorak iz njega se uklanjaju valne duljine koje atomi apsorbiraju) izgleda npr. ovako:

Emisijski spektar (kad samo atomizirani uzorak na jo vioj temperaturi slui kao izvor svjetlosti) izgleda npr. ovako:

Valne duljine koje nedostaju u apsorpcijskom spektru (crne linije) su one koje se pojavljuju u emisijskom (obojene linije)!

1.5.

Periodni sustav elemenata

Periodni sustav je tablica u koju su logino (redom po porastu atomskog broja, a u stupce po slinosti kemijskih svojstava koja proizlaze iz elektronske konfiguracije) poredani svi kemijski elementi. To je osnovni kemiarev "rekvizit" i pri rjeavanju velike veine kemijskih zadataka nuno je gledati u periodni sustav te se iz njega jako puno moe proitati o elementima pa i njihovim spojevima, stoga se s njime treba jako dobro upoznati i uvijek ga pri rjeavanju zadataka imati pri ruci. Periodni sustav koji se dobije s ispitom:

12

 ima: simbole elemenata, redne brojeve, relativne atomske mase nema: nazive elemenata, nazive blokova, perioda i skupina, pomone oznake za oditavanje elektronske konfuguracije, podjelu na metale i nemetale, oksidacijske brojeve...

1.6.

Elektronska konfiguracija

Elektronska konfiguracija je raspored elektrona po energetskim razinama u atomu (orbitala se moe zamisliti kao "putanja" elektrona s odreenom energijom u gibanju oko jezgre, odnosno neto je bolja predodba dio prostora u blizini jezgre u kojem taj elektron provodi najvie svog vremena). Za atom ili jednoatomni ion u osnovnom stanju (u kojem svi elektroni imaju svoju najniu moguu energiju), ne previsokog atomskog broja, elektronska konfiguracija moe se oditati iz periodnog sustava. Treba ju znati oditati iz periodnog sustava samo za elemente prve 4 periode:

13

1s 2s 3s 4s

d 2p 3p

3d

4p

(na slici su dane pomone oznake za oditavanje el. konfiguracije koje periodni sustav na ispitu nema!) Npr.: H = 1s1 He = 1s2 Li = 1s2 2s1 = [He] 2s1 B = 1s2 2s2 2p1 = [He] 2s2 2p1 Ne = 1s2 2s2 2p6 = [He] 2s2 2p6 Sc = 1s2 2s2 2p6 3s2 3p6 4s2 3d1 = [Ar] 4s2 3d1 Zn = 1s2 2s2 2p6 3s2 3p6 4s2 3d10 = [Ar] 4s2 3d10 Kr = 1s2 2s2 2p6 3s2 3p6 4s2 3d10 4p6 = [Ar] 4s2 3d10 4p6 Iznimke (pogodnije su elektronske konfiguracije s polupopunjenim odnosno popunjenim dorbitalama): Cr = [Ar] 4s1 3d5 (a ne [Ar] 4s2 3d4) Cu = [Ar] 4s1 3d10 (a ne [Ar] 4s2 3d9)

Neki smatraju da je pravilnije prvo pisati 3d a onda 4s elektrone, oba redoslijeda bi trebala biti prihvatljiva.

...i za njihove ione: 14

kationi od elektronske konfiguracije atoma oduzima se odgovarajui broj zadnje dodanih elektrona Npr.: Li+ = 1s2 ( = [He] ) Ca2+ = 1s2 2s2 2p6 3s2 3p6 ( = [Ar] ) Al3+ = 1s2 2s2 2p6 ( = [Ne] ) anioni elektronskoj konfiguraciji atoma dodaje se odgovarajui broj sljedeih elektrona Npr.: H = 1s2 ( = [He] ) O2 = 1s2 2s2 2p6 ( = [Ne] ) P3 = 1s2 2s2 2p6 3s2 3p6 ( = [Ar] ) Openito, elementi najlake (najee) tvore ione ija je elektronska konfiguracija jednaka elektronskoj konfiguraciji po rednom broju najblieg plemenitog plina. Kationi prijelaznih elemenata: prvo odlaze 4s, a tek onda 3d elektroni. Npr.: Fe = [Ar] 4s2 3d6 Fe2+ = [Ar] 3d6 Fe3+ = [Ar] 3d5 Cu = [Ar] 4s1 3d10 Cu+ = [Ar] 3d10 Cu2+ = [Ar] 3d9

Zadatak: Koji od navedenih elemenata ima elektronsku konfiguraciju vanjske ljuske s 2p4? a. Ca b. Cr c. Ge d. Se Rjeenje: d Dodatno obrazloenje: Vanjsku ljusku ine samo elektroni u orbitalama s najveim brojem, npr. u ovom sluaju 4s2 4p4. Valentnu ljusku ine samo elektroni koji mogu sudjelovati u kemijskoj vezi (prvenstveno postati dio podijeljenog elektronskog para koji ini kovalentnu vezu) najee su to upravo elektroni vanjske ljuske (kod prijelaznih elemenata mogu biti i delektroni).

1.7.

Polumjeri atoma

Atomski polumjer je udaljenost od jezgre do "kraja" elektronskog omotaa (elektronski omota nema vrste granice nego je to podruje u kojem se elektroni gibaju tj. u kojem je najvjerojatnije da se nalaze svi elektroni koji "pripadaju" tom atomu, obino se uzima 15

vjerojatnost 90%) atoma odreenog elementa samog po sebi ("pojedinanog atoma u plinovitom stanju"). Na taj polumjer se misli kad se usporeuju polumjeri pomou periodnog sustava ( vidi 1.8.). Ne moe se izmjeriti, osim (uglavnom kod metala) iz podataka za kristalne reetke ( vidi Kristalne strukture mogu se mjeriti samo udaljenosti meu jezgrama, a ne udaljenost od jezgre do kraja elektronskog omotaa), ili se procjenjuje i izraunava iz ostalih polumjera i drugih podataka (komplicirano). Ionski polumjer je udaljenost od jezgre do "kraja" elektronskog omotaa za anion ili kation. esto se moe odrediti iz podataka za kristalne reetke ionskih spojeva ( vidi Kristalne strukture). Kovalentni polumjer je polovica udaljenosti izmeu jezgara dvaju (istovrsnih) atoma meusobno povezanih kovalentnom vezom. Van der Waalsov polumjer je polovica udaljenosti izmeu jezgara dvaju (istovrsnih) atoma koji su si najblie mogue ("u dodiru") a da nisu meusobno povezani kovalentnom vezom uvijek je dulji od kovalentnog polumjera. Npr. za klor:

Cl2

Cl2 2r(van der Waalsov) 2r(kovalentni)

Cl r(atomski)

Cl

r(ionski)

16

1.8.

Periodinost atomskih svojstava

energija ionizacije, elektronski afinitet, elektronegativnost

atomski polumjer

(razmatramo prvenstveno s i p elemente bez plemenitih plinova, d (prijelazne metale) i f (lantanoide i aktinoide) elemente ignoriramo) Znakovi se trebaju shvatiti kao "crescendo" i "decrescendo" u glazbi odnosno "manje" i "vee" u matematici gdje je vrh, u tom smjeru je to svojstvo najmanje, a gdje je otvoreni kraj, u tom smjeru je najvee .

Energija ionizacije je energija potrebna za izbacivanje elektrona iz atoma (u plinovitom stanju). to je energija ionizacije manja, atom lake tvori katione (jer to znai da je za nastajanje kationa potrebno manje energije). X(g) X+(g) + e, E = Ei To je prva energija ionizacije, a druga, trea itd. je energija potrebna za izbacivanje sljedeeg elektrona iz kationa. Tamo gdje je razlika izmeu dviju susjednih energija ionizacije istog elementa osobito velika (za red veliine), poinje nova ljuska, npr. ako je 3. energija ionizacije 10 puta vea od druge, atom ima 2 valentna elektrona.

Elektronski afinitet je energija potrebna za izbacivanje elektrona iz jednovalentnog aniona (u plinovitom stanju; = energija koja se oslobodi kad atom primi elektron). to je elektronski afinitet vei, atom lake tvori anione (jer to znai da se pri nastajanju aniona oslobodi vea energija). X(g) X(g) + e, E = Eea

17

Elektronegativnost je veliina ovisna o energiji ionizacije i elektronskom afinitetu koja pokazuje relativnu (u odnosu na ostale elemente) tenju da atom tvori anione ili katione (to je vea, lake tvori anione, to je manja, lake tvori katione) odnosno ima negativan ili pozitivan oksidacijski broj u spojevima ( vidi Redoksi). to je vea razlika elektronegativnosti izmeu elemenata u vezi, veza je polarnija odnosno vie ionskog karaktera. Dakle, elektronegativnost pokazuje koliko atom "voli" elektrone tj. koliko ih jako privlai k sebi. Plemenitim plinovima ne odreuje se elektronegativnost jer ne tvore spojeve ili ih ne tvore dovoljno.

Najjednostavnije je zapamtiti da je cezij (dolje lijevo) najvei a fluor (gore desno) najmanji (zapravo su vodik i helij jo manji jer imaju elektrone samo u jednoj ljuski) te se polumjer mijenja u skladu s tim, a ostala svojstva (energija ionizacije, elektronski afinitet, elektronegativnost) obrnuto (ili zapamtiti analogno za elektronegativnost pa iz toga izvoditi ostalo).

Atomski polumjer, energija ionizacije i elektronski afinitet ne mijenjaju se kroz periodni sustav posve pravilno najvanije iznimke: elementi borove i kisikove skupine imaju manju prvu energiju ionizacije od prethodeih elemenata berilijeve odnosno duikove skupine jer se njihovom ionizacijom izbija jedini p elektron vanjske ljuske odnosno ostaju 3 nesparena p elektrona (polupopunjene p orbitale); elementi berilijeve i duikove skupine imaju osobito nizak elektronski afinitet jer imaju popunjene valentne s orbitale odnosno polupopunjene valentne p orbitale, pelementi 2. periode imaju manji elektronski afinitet od elemenata ravno ispod sebe jer su njihovi atomi vrlo mali pa "redovni" elektroni jae odbijaju dodatni elektron, dakle najvei elektronski afinitet u periodnom sustavu ima klor a ne fluor. Zadaci: 1. Koji od navedenih elemenata je najelektronegativniji? a. Br b. N c. O d. S 2. Koje svojstvo se u periodnom sustavu smanjuje slijeva nadesno i poveava odozgo prema dolje? a. polumjer atoma b. elektronegativnost 18

c. energija ionizacije d. talite 3. Koji od navedenih atoma ima najmanju prvu energiju ionizacije? a. Na b. K c. Mg d. Ca 4. Kojem od navedenih elemenata druge periode odgovara navedenih prvih est energija ionizacije (u eV)? Ei1 Ei2 Ei3 Ei4 Ei5 Ei6 11 24 48 64 392 490

a. B b. C c. N d. O e. F 5. Kojim su redom atomi P, S, As ispravno poredani prema rastuem polumjeru? a. P, S, As b. As, S, P c. S, P, As d. P, As, S 6. Koji od navedenih atoma ima najvei atomski polumjer? a. Li b. K c. As d. Br 7. Koji je toni redoslijed kad se atomi Li, Be, B, Na poredaju po porastu atomskog polumjera? a. Li, Be, B, Na b. Li, Na, B, Be c. Na, Li, Be, B d. B, Be, Li, Na Rjeenja: 1. 2. 3. 4. 5. 6. 7. C A B B C B D

19

1.9.

Periodinost fizikalnih i kemijskih svojstava

tvorenje aniona, nemetalna svojstva i reaktivnost nemetala, kiselost oksida, kovalentni karakter oksida, hidrida i halogenida

tvorenje kationa, metalna svojstva i reaktivnost metala, bazinost oksida, ionski karakter oksida, hidrida i halogenida

gustoa, talita, vrelita

(f elemente ignoriramo, plemenite plinove ignoriramo za kemijska svojstva, vodik je poseban sluaj) Znakovi se trebaju shvatiti kao "crescendo" i "decrescendo" u glazbi odnosno "manje" i "vee" u matematici gdje je vrh, u tom smjeru je to svojstvo najmanje, a gdje je otvoreni kraj, u tom smjeru je najvee.

Sva ta svojstva proizlaze iz osnovnih svojstava atoma (polumjera i elektronegativnosti), koja proizlaze iz broja elementarnih estica i elektronske konfiguracije. Zadatak: Oksid kojeg od navedenih elemenata je najvie ionski? a. Al b. B c. C d. Si Rjeenje: a

1.10.

Izoelektronske estice i njihova veliina

Izoelektronske estice su estice koje imaju isti broj elektrona (NE u jezgri nego u elektronskom omotau): atomi neutralni (broj elektrona = broj protona) kationi pozitivno nabijeni ioni (broj elektrona < broj protona) X n+ anioni negativno nabijeni ioni (broj elektrona > broj protona) X n Najee je atom plemenitog plina (najstabilnija elektronska konfiguracija, popunjena vanjska (valentna) ljuska) izoelektronski s nekoliko aniona i kationa (nastalih iz atoma koji se

20

nalaze do tri mjesta ispred odnosno iza njega u periodnom sustavu uvijek gledati u periodni sustav elemenata kad se rjeavaju zadaci s izoelektronskim esticama!) Kationi su uvijek manji (i to znatno manji) od izoelektronskih atoma (protoni iz jezgre jae privlae manji broj elektrona), to je vei nabojni broj kationa, to mu je polumjer manji . Anioni su uvijek vei (i to znatno vei) od izoelektronskih atoma (protoni iz jezgre slabije privlae vei broj elektrona), to je vei nabojni broj aniona, to mu je polumjer vei. Dakle generalno, to vie elektrona (osobito u odnosu na broj protona), to je estica vea! Izoelektronske mogu biti i estice koje se sastoje od vie atoma (molekule i vieatomni ioni) gleda se zbroj elektrona atoma od kojih se estica sastoji minus nabojni broj (uzimajui u obzir predznak nabojnog broja!); njihove odnose veliina tee je predvidjeti, ali uglavnom vrijedi isto pravilo. Takve izoelektronske estice uvijek imaju isti prostorni oblik. Sol koja sadri katione alkalijskog metala etvrte periode i njima izoelektronske anione je: A. KCl; Rjeenje: A B. NaF; C. NaCl; D. CaCl2

Zadaci 1. Prekrii esticu koja nije izoelektronska s ostalima, a izoelektronske estice poredaj po veliini od najmanje prema najveoj: Ar, Ca2+, Cl, K+, P3, S2, Sc3+, Zn2+. 2. Koje su od navedenih estica izoelektronske: a) O F; b) Fe2+ K; c) S Br; d) Mg+ Na ? Stavi znak nejednakosti u kvadrati izmeu njih (i samo izmeu njih) da oznai odnos veliina njihovih polumjera. 3. Koja od navedenih estica je izoelektronska s NO2+? a) N2O; b) NO2; c) NH2; d) SO2 4. Povei molekule s izoelektronskim ionima. a) CH4 b) C2H6 c) CO2 d) N2O4 e) N2 __ N2H62+ __ C2O42 __ NH4+ __ C22 __ NO2+

Rjeenja 1. Zn2+; Sc3+, Ca2+, K+, Ar, Cl, S2, P3 21

2. a) O 3. a

F; d) Mg+

Na

4. b, d, a, e, c

1.11.

Vrste kemijskih veza

Osnovne vrste kemijskih veza su: ionska, kovalentna i metalna veza. Kovalentna veza je veza koja nastaje dijeljenjem elektronskog para meu dva atoma (bez obzira kojem su atomu originalno pripadali najee svakom po jedan elektroni pripadaju oba povezana atoma istovremeno). Moe biti jednostruka (jedan podijeljeni elektronski par) ili viestruka (dvostruka ili trostruka 2 ili 3 podijeljena elektronska para izmeu ista dva atoma). Kovalentna veza moe biti nepolarna (posve nepolarna veza je samo meu istovrsnim atomima, ali i veze meu atomima koji se malo razlikuju po elektronegativnosti imaju svojstva nepolarnih veza, npr. CH) i polarna (meu atomima koji se vie razlikuju po elektronegativnosti). polarna veza polarna molekula! Polarne molekule su one koje imaju polarne veze koje nisu centralno simetrino rasporeene (ne "ponitavaju" se naboji) npr. CH3Cl je polarna molekula, a polarna bi bila i CBrClFI, ali CCl4 nije iako sadri 4 polarne CCl veze jer su one u prostoru simetrino rasporeene (tetraedar), CO je polarna molekula a CO2 nije; H2O i NH3 su polarne jer su oko sredinjeg atoma osim atoma vodika rasporeeni i slobodni elektronski parovi pa raspored nije simetrian (a analogno tome i SO2, ali XeF4 je nepolarna jer je u njoj raspored atoma simetrian unato nepodijeljenim elektronskim parovima...). Sve dvoatomne molekule osim onih elementarnih tvari su oito polarne. Polarna veza moe se prikazati kao vektorstrelica (u smjeru te veze u prostoru, orijentacije od elektronegativnijeg prema manje elektronegativnom atomu ili obrnuto, samo je bitno da se uvijek uzima isto, i duljine proporcionalne duljini veze). Tako se najjednostavnije i najpouzdanije moe odrediti polarnost molekule molekula je nepolarna ako je zbroj svih takvih vektora u njoj 0 tj. ako se njihovim slaganjem (poetak jednog na kraj prethodnog) u 3D prostoru (bez rotacije) na kraju opet doe u poetnu toku (meusobno se ponitavaju), a inae je polarna. kovalentni spoj = spoj koji sadri samo kovalentne veze 22

ionski spoj spoj koji sadri samo ionske veze! vieatomni ioni ( NH4+, OH, SO42, PO43, Cr2O72, CH3COO...) unutar sebe su povezani kovalentnim vezama, a s drugim ionima ionskom vezom npr. NH4ClO4 se sastoji od NH4+ i ClO4 iona te jedna formulska jedinka sadri jednu ionsku i 11 kovalentnih veza (4 NH, 3 Cl=O i 1 ClO) Ionska veza je ona u kojoj elektron(i) u potpunosti prelazi s jednog atoma na drugi, pri emu nastaju anioni i kationi. Ionsku vezu tvore atomi koji se meusobno jako razlikuju po elektronegativnosti (tipino metalnemetal meusobno jako udaljeni u periodnom sustavu), a kovalentnu istovrsni atomi i atomi koji se meusobno manje razlikuju po elektronegativnosti (tipino dva nemetala ili nemetalelektronegativni metal). Granica izmeu ionskih i kovalentnih spojeva nije vrsta (to je razlika elektronegativnosti vea spoj je vie ionski, potpuno kovalentne su samo molekule elementarnih tvari, a potpuno ionski spojevi ne postoje), svrstavaju se po svojstvima, orijentacijskom priblinom granicom moe se smatrati razlika elektronegativnosti 1,9 ali ne smije se u nju previe pouzdati Metalna veza je veza iskljuivo meu atomima metala istovrsnim ili raznovrsnim (legure). Moe se opisati tako to su (vanjski, valentni) elektroni delokalizirani slobodno se kreu po cijelom komadu (kristalu) metala (zato metali dobro vode elektrinu struju, koja je usmjereno kretanje tih elektrona, dok se bez protoka elektrine struje kreu nasumino). Najvanije razlike u svojstvima veine spojeva: talita (i vrelita) kovalentni niska ionski visoka metali velik raspon, uglavnom via nego kovalentni a nia nego ionski dobra praktiki nikakva (kemijska reakcija otapanje) praktiki nikakva (kemijska reakcija otapanje)

elektrina vodljivost topljivost u vodi (i polarnim otapalima)

slaba slaba za molekule koje nisu jako polarne uglavnom dobra

dobra u talinama i vodenim otopinama uglavnom dobra

topljivost u uglavnom slaba nepolarnim otapalima (npr. kloroform) Jakost ionske veze moe se predvidjeti po formuli

23

gdje je k konstanta proporcionalnosti, q1 i q2 naboji iona a r minimalni razmak meu njima (zbroj njihovih polumjera), dakle ionska veza je jaa meu manjim ionima veeg naboja ( npr. jaa je u MgO nego u NaCl, u NaCl nego u KI... utjecaj naboja je znaajniji nego utjecaj polumjera) to je ionska veza jaa, to su talita spojeva via. Jakost kovalentne veze: takoer su krae veze (manji zbroj polumjera) jae; trostruke veze su jae (i krae) od dvostrukih, a dvostruke od jednostrukih (ali dvostruka veza nije dvostruko niti trostruka trostruko jaa od jednostruke izmeu istih atoma, nego neto manje). Talita i vrelita kovalentnih spojeva NE ovise o jakosti kovalentne veze nego o jakosti meumolekulskih privlaenja (koja ovise o polarnosti) i masi molekula via talita i vrelita imaju polarniji spojevi i spojevi vee molarne mase. Kovalentna veza je usmjerena u prostoru, a ionska i metalna nisu. ionski kristali = kristali ionskih spojeva kovalentni kristali kristali kovalentnih spojeva u kovalentnim kristalima je vrlo velik broj atoma meusobno povezan kovalentnim vezama vrlo velika tvrdoa, visoka talita primjeri kovalentnih kristala su malobrojni, najpoznatiji je dijamant (i grafit se najee tu ubraja, ali nije tipian kovalentni kristal jer ima slojeve slobodnih elektrona (kao u metalima, zato dobro vodi elektrinu struju) meu slojevima kovalentno vezanih atoma) kristali veine kovalentnih spojeva (i plemenitih plinova premda su oni pojedinani atomi a ne molekule) nazivaju se molekulski i na okupu ih dre meumolekulska privlaenja (molekule nisu meusobno povezane kovalentnim vezama!) mala tvrdoa, niska talita (esto sublimiraju, npr. jod) Zadaci 1. U kojem nizu estica su sve veze unutar njih kovalentne? A. BCl3, SiCl4, PCl3 B. NH4Br, N2H4, HBr C. I2, H2S, NaI D. Al, O3, As4 2. Veza izmeu kojeg od navedenih parova atoma ima najizraeniji ionski karakter? A. AlAs 24

B. AlN C. AlSe D. AlO 3. Koja od navedenih dvoatomnih molekula sadri najkrau vezu? A. N2 B. O2 C. F2 D. S2 4. Koja od navedenih estica sadri samo kovalentne veze? A. H2SO4 B. NH4NO3 C. NaOCl D. K2CrO4 5. Koji je toan redoslijed kad se molekule N2, O2, F2 poredaju po porastu jaine veze? A. N2, O2, F2 B. N2, F2, O2 C. O2, N2, F2 D. F2, O2, N2 6. Sve navedeno su osobine veine ionskih tvari u vrstom stanju OSIM: A. visoka elektrina vodljivost B. visoko talite C. topljivost u vodi D. netopljivost u organskim otapalima Rjeenja 1. A 2. D 3. A 4. A 5. D 6. A

25

1.12.

Meumolekulske interakcije

Osnovne vrste meumolekulskih (dakle meu nenabijenim esticama) interakcija (nisu prave veze! jer su mnogo slabije): vodikova veza, van der Waalsove sile, Londonove sile. Vodikova veza je najjae meumolekulsko privlaenje, izmeu atoma vodika vezanog uz jako elektronegativni atom (F, O ili N) i drugog jako elektronegativnog atoma (F, O ili N) koji ima nevezni elektronski par. Vodikovom vezom povezuju se istovrsne ( npr. H2O, NH3, HF zato imaju via vrelita nego to bi se oekivalo prema analognim H2S, PH3, HCl; po dvije molekule karboksilnih kiselina se meusobno povezuju u dimere) ili raznovrsne molekule ( npr. CH3CH2OHH2O zbog ega se etanol jako dobro mijea s vodom, NH3H2O zbog ega je amonijak jako topljiv u vodi...) ili razliiti dijelovi iste molekule ( prvenstveno due organske molekule s vie funkcionalnih skupina, kao to su proteini; parovi nukleotida u DNA meusobno su povezani vodikovim vezama). Slubeno se oznaava s tri tokice ... (i sva 3 atoma koji u njoj sudjeluju elektronegativni atom vodik elektronegativni atom u pravilu trebaju biti na istom pravcu), ali prihvatljivo je i bilo kako s tokicama ili isprekidanim crticama. Van der Waalsove sile su nevezne interakcije meu nenabijenim esticama slabije od vodikovih veza, prvenstveno se misli na privlaenja meu polarnim molekulama (dipol dipol interakcije). Londonove sile (inducirani dipolinducirani dipol interakcije) podvrsta su van der Waalsovih sila: vrlo slaba privlaenja meu nepolarnim molekulama (i atomima plemenitih plinova). Kad ih ne bi bilo, elementarni nemetali i nepolarne molekulske tvari mogli bi biti samo u plinovitom stanju.

1.13. Utjecaj temperature na kemijske veze i meumolekulske interakcije

Meumolekulske interakcije porastom temperature slabe jer se molekule sve bre kreu (temperatura je mjera za kinetiku energiju estica, o kojoj iz ravno ovisi njihova brzina) te su si meusobno udaljenije (termiko irenje) i stoga slabije djeluju jedna na drugu. Kemijske

26

veze takoer pri viim temperaturama sve lake pucaju jer estice dobivaju sve vie energije za njihovo prekidanje.

1.14.

Lewisova simbolika

Lewisova simbolika je uobiajeni nain prikazivanja kemijskih elemenata i spojeva (atomi, veze, nevezni vanjski elektroni) na papiru. Simbol elementa (iz periodnog sustava) znai jezgru atoma i unutranje elektrone (sve osim valentnih elektrona, to su u pravilu elektroni vanjske ljuske). Tokice znae nevezne (nepodijeljene) elektrone vanjske ljuske jedna toka . pojedinani elektron, a dvije : elektronski par. Crtice znae vezne elektrone. Jedna crtica je jednostruka veza, dvije crtice = dvostruka, a tri trostruku.

1.15.

Pravilo okteta i odstupanja

Pravilo okteta: atomi najee tvorei bilo ione bilo kovalentne veze tee imati 8 valentnih elektrona (nepodijeljeni + podijeljeni) to se naziva oktet (osim prva 3 H, He, Li koji tee imati 2 = dublet) jer tako imaju posve popunjenu valentnu ljusku to je energetski najpogodnije (najstabilnije). Svi drugi sluajevi su odstupanja od pravila okteta, najea su: Be u kovalentnim spojevima tei imati 4 elektrona (npr. u BeCl2), B tei imati 6 elektrona (npr. u BCl3), N moe imati neparan broj valentnih elektrona (npr. u NO ih ima 7). Elementi 2. periode ne mogu odstupati prema veem broju od 8 tj. "imati proireni oktet" (premali su da bi se oko njih naguralo toliko drugih atoma, tonije za tzv. proireni oktet elektroni moraju ui u dorbitale neke od ve postojeih ljusaka, a "najmanje" (s najniom energijom) dorbitale su 3d), nemetali (i neki prijelazni metali) 3. i kasnijih perioda u kovalentnim vezama mogu imati 10 ili 12 elektrona, npr. P u PCl5, S u SF6...

1.16.

VSEPR teorija

Raspored kovalentno vezanih atoma u prostoru opisuje se pomou VSEPR teorije (teorija odbijanja elektronskih parova valentne ljuske). Osnovni raspored u prostoru ovisi o tome koliko je "stvari" vezano uz sredinji atom (pri emu je jedna "stvar" jedan atom (bez obzira je li veza jednostruka ili viestruka) ili jedan 27

elektronski par ili jedan nespareni elektron) "stvari" se rasporeuju tako da budu to udaljenije jedna od druge zgodno je zamisliti kako bi se rasporedio takav broj jednakih balona zavezanih skupa, ako zanemarimo gravitaciju:

Takoer preporuam uenje o prostornim strukturama pratiti izradom modela molekula, najjednostavnije od plastelina i akalica. Kemijske veze u prostornim formulama crtaju se: iza ravnine papira ispred ravnine papira u ravnini papira broj "stvari" 1 prostorni oblik linearna

linearna

28

planarna

tetraedar

trostrana bipiramida

oktaedar

Ako je jedna ili vie "stvari" elektronski par (ili nespareni elektron), za oblik koji u prostoru zauzimaju ostale "stvari" (atomi) postoji odreeni naziv, pa se svi mogui rasporedi oko jednog sredinjeg atoma mogu prikazati (najbitnije strukture su uokvirene, a one koje nemaju praktino znaenje precrtane, dani su jednostavni primjeri za sve za koje postoje

29

nastojte ne uiti strukture napamet nego razumjeti kako ti rasporedi nastaju iz gore navedenih osnovnih rasporeda zamjenom nekih atoma elektronskim parovima) :
broj "stvari" od toga el. parova (ili nesparenih elektrona)

1 linearna H2 HH 2 linearna BeCl2 linearna CN C N: 3 He He:

planarna BCl3

planarna kutna SO2

linearna NO

tetraedar CH4

trostrana piramida

planarna kutna H2O

linearna HCl Ar

NH3

30

broj "stvari"

od toga el. parova (ili nesparenih elektrona)

trostrana bipiramida

oblik ljuljake SF4

Toblik ClF3

linearna XeF2

linearna

PCl5

linearna

oktaedar SF6

kvadratna piramida

planarna kvadratna

Toblik

ClF5

XeF4

VSEPR teorija kae da se meusobno najjae odbijaju slobodni elektronski parovi, a najslabije vezni elektronski parovi. Zbog toga se nevezni elektroni (slobodni elektronski parovi i nespareni elektroni) najprije smjetaju u poloaje meusobno to udaljenije i to udaljenije od ostalih "stvari" (vidi npr. planarni kvadratni oblik). Iz istog razloga su kutevi meu neveznim elektronima te izmeu neveznog elektrona i vezanog atoma malo vei od onih danih u prvoj tablici, a kao posljedica toga su kutevi meu atomima vezanim uz atom koji ima i nevezne elektrone malo manji od onih danih u prvoj tablici. Tone kuteve nije mogue samim time jednostavno predvidjeti, ali npr. za molekule koje potjeu iz tetraedra oni su priblino (ne treba znati brojke, nego poredak i uoiti da te razlike nisu osobito velike ali ni zanemarive):

31

1.17.
npr. HSO4

Kako nacrtati prostornu strukturu?

Napisati Lewisovom simbolikom: pripisati svakom atomu njegov broj "tokica" tj. valentnih elektrona smisleno povezati atome u molekulu (vodik je jednovalentan4!, ugljik gotovo uvijek etverovalentan, sredinji atom je najee onaj koji je jedini takav i/i li onaj najveeg atomskog broja), anion ili kation (dodati odnosno oduzeti onoliko elektrona koliki je nabojni broj!) O

+ 1e

Valencija u kovalentnom spoju je broj kemijskih veza koje atom tvori (pri emu se dvostruka veza rauna kao dvije veze itd.).

32

Odrediti koliko je "stvari" oko svakog atoma i koliko je od toga veza a koliko neveznih (parova) elektrona (osim za vodik jer za nj postoji samo jedna mogunost), i prema tome odrediti prostorni raspored: S okruuju 4 veze tetraedar lijevi O dvije veze i dva nevezna para kao u molekuli vode, planarna kutna ostali O imaju po jednu vezu i dva ili tri nevezna para ako je samo jedna veza, raspored moe biti samo linearan ... i to jasnije ga nacrtati raznim vrstama crtica

1.18.

Vrste kemijskih formula i izomeri (u organskoj kemiji)

Empirijska formula pokazuje najmanji (cjelobrojni) meusobni omjer atoma u nekom kemijskom spoju ne moe se "skratiti" (podijeliti nekim brojem da broj svake vrste atoma u formuli jo bude cijeli). Molekulska formula pokazuje broj atoma meusobno povezanih u molekulu ponekad se moe "skratiti" u empirijsku formulu. Formule ionskih spojeva su empirijske (jer su po definiciji formulske jedinke najmanji cjelobrojni omjeri brojnosti razliitih atoma u kristalima) (uz rijetke iznimke koje sadre ione ija molekulska formula nije jednaka empirijskoj, kao to su peroksidi, jer oni sadre O22 ion, npr. Na2O2). Empirijska formula se razlikuje od molekulske najee kod organskih tvari (zbog svojstva ugljika da se povezuje u vrlo raznolike, esto dugake lance), ali i kod nekih anorganskih molekula ( npr. fosforov(V) okisid ima molekulsku formulu P4O10 a empirijsku P2O5, vodikov peroksid ima molekulsku formulu H2O2 a empirijsku HO, hidrazin ima molekulsku formulu N2H4 a empirijsku NH2). Vie molekulskih formula moe biti ekvivalentno jednoj empirijskoj formuli npr. empirijsku formulu CH2O imaju spojevi molekulske formule CH2O, C2H4O2, C3H6O3... Saeta (kondenzirana) strukturna formula pokazuje raspored atoma u molekuli, ali tako da ne prikae one veze koje se po pravilima vezivanja podrazumijevaju (jednostruke) i da se (ako je ikako mogue) moe napisati u jednom redu. 33

Strukturna formula pokazuje raspored atoma u molekuli tako da pokae sve atome i sve veze meu njima, ali kao da je molekula u ravnini papira (dvodimenzionalna), ne vodei rauna o prostornom rasporedu veza oko svakog atoma. Lewisova strukturna formula je strukturna formula koja osim veza pokazuje i nevezne parove valentnih elektrona (i pojedinane valentne elektrone ako ih ima) u pravilu ako se trai napisati strukturnu formulu ne kodi napisati Lewisovu strukturnu formulu (naravno tono). Najvanije pravilo za pisanje strukturnih formula organskih spojeva: UGLJIK JE ETVEROVALENTAN IZ SVAKOG ATOMA UGLJIKA MORAJU VODITI 4 CRTICE! (naravno ako nema naboj ni nevezne elektrone...) Formula s veznim crticama koristi se za bri i pregledniji prikaz veih organskih molekula. Atomi ugljika su na krajevima crtica i uglovima meu njima. Jednostruke crtice su jednostruke veze, dvostruke crtice dvostruke veze, trostruke crtice trostruke veze, kao i u ostalim strukturnim formulama. Podrazumijeva se da je za svaki atom ugljika vezano onoliko atoma vodika koliko nedostaje da bi ugljik bio etverovalentan (ali atomi vodika vezani uz ostale atome se crtaju!), a svi atomi koji nisu ugljik ni vodik vezan za ugljik prikazuju se svojim simbolima kao u strukturnoj ili Lewisovoj strukturnoj formuli. Prostorna formula prikazuje prostorni raspored atoma u tri dimenzije veza izmeu atoma koji bi se nalazili u ravnini papira veza prema atomu koji bi se nalazio iza papira veza prema atomu koji bi se nalazio ispred papira

Primjeri:
empirijska molekulska saeta strukturna strukturna Lewisova strukturna veznim crticama prostorno

CHO

C2H2O2

CHOCHO
(planarna molekula)

CHCl

C2H2Cl2

CH2=CCl2 CHCl=CHCl (strukturni izomeri)

34

empirijska

molekulska saeta strukturna

strukturna

Lewisova strukturna

veznim crticama

prostorno

(geometrijski izomeri)

(planarne molekule)

CH2

C3H6

H2C=CHCH3

(strukturni izomeri)

IZOMERI STRUKTURNI IZOMERI GEOMETRIJSKI IZOMERI* STEREOIZOMERI OPTIKI IZOMERI DIJASTEREOMERI

ENANTIOMERI

*geometrijski izomeri takoer spadaju u dijastereomere Strukturni izomeri imaju istu molekulsku, a razliitu strukturnu formulu (isti broj razliitih atoma u molekuli, a razliit raspored atoma i veza). Imaju razliita fizikalna i kemijska svojstva (mogu pripadati i posve razliitim vrstama spojeva). npr. CH3OCH3 (dimetileter) i CH3CH2OH (etanol); CH3CH2CH=CH2 (but1en) i CH3CH=CHCH3 (but2en) Stereoizomeri imaju istu molekulsku i (saetu) strukturnu formulu, a razliit prostorni raspored atoma (prostornu formulu) Geometrijski izomeri cis/trans ili Z/E razliite skupine (ili skupine razliitog prioriteta) nalaze se na istoj ili na razliitim stranama dvostruke veze 35

cis1,2dikloreten trans1,2dikloreten (za Z i E vidi dolje CIPpravila) Optiki izomeri 4 razliite skupine su vezane uz 1 atom ugljika razliitim redoslijedom, tako da se nikakvim okretanjem molekule ne mogu preklopiti na svakom atomu ugljika za koji su vezane 4 razliite skupine ( = asimetrino supstituirani ugljikov atom = kiralni C atom = kiralni centar) moe se odrediti apsolutna konfiguracija: R ili S pomou CIPpravila Enantiomeri optiki izomeri koji se odnose kao predmet i zrcalna slika na svakom kiralnom C jedan ima suprotnu konfiguraciju nego drugi na odgovarajuem kiralnom C (ako je u jednom S u drugom je R i obrnuto) 1 4 3 4 3 1

(kao to vidite 4. prioritet ne mora biti H, premda najee jest)

(D i L je drukiji tip oznaka koji se koristi u biokemiji (nije apsolutna nego relativna konfiguracija), prvenstveno za eere i aminokiseline D eer ima OH skupinu najdalju od aldehidne ili ketonske skupine desno, a L lijevo; ovakav nain prikazivanja naziva se Fischerova projekcijska formula) Dijastereomeri optiki izomeri koji se ne odnose kao predmet i zrcalna slika mogui samo ako u molekuli postoje najmanje 2 kiralna C imaju suprotnu konfiguraciju najmanje na jednom kiralnom C, ali takoer najmanje na jednom imaju istu 36

ako spoj ima n asimetrino supstituiranih ugljikovih atoma, optikih izomera s tom strukturnom formulom ima 2n, npr. za ovdje prikazanu lanastu formu glukoze/galaktoze/... ima ih 24 = 16 (ukljuujui navedene, naravno) CIPpravila (prema ljudima koji su ih osmislili: Cahn, Ingold, Prelog) odreivanje Z/E odnosno R/S konfiguracija (geometrijskih i optikih izomera) prema prioritetima: vei prioritet (tj. manji redni broj) = vea atomska masa ako 2 direktno vezana atoma imaju jednaku, gledaju se sljedei atomi vezani uz njih i tako koliko god treba dok se ne naie na razliku; dvostruka ili trostruka veza raunaju se kao dvije odnosno tri jednostruke primjeri: a) oko asimetrino supstituiranog C atoma (taj atom se obino ne pie nego se podrazumijeva da je na sjecitu crta, no ne bi smjelo biti greka ako se napie) ako brojimo u smjeru kazaljke na satu 1, 2, 3 naziva se Rkonfiguracija (lat. rectus), a ako u suprotnom smjeru onda Skonfiguracija (lat. sinister)

po koracima: a. prepoznati da se radi o asimetrino supstituiranom C (vezane 4 razliite skupine) b. dodijeliti tim skupinama prioritete prema CIP pravilima c. rotirati molekulu tako da skupina zadnjeg prioriteta (broj 4) bude okrenuta "od tebe" (prema iza papira) 37

d. odrediti ide li 1, 2, 3 u smjeru kazaljke na satu (R) ili obrnuto (S)

b) oko dvostruke veze meu svake dvije skupine vezane uz isti C odreuje se koja ima vei prioritet, a zatim ako se skupine istog prioriteta nalaze s iste strane (iznad ili ispod dvostruke veze) konfiguracija se zove Z (njem. zusammen), a ako su sa suprotnih strana zove se E (njem. entgegen) (Z je analogno cis a E trans to "pravilo iste skupine" ovako je poopeno u "pravilo isti prioriteti")

Te oznake su uvedene dogovorno kako bi se razlikovali pojedini enantiomeri i dijastereomeri, a to je potrebno jer se enantiomeri razlikuju po jednom fizikalnom svojstvu: zakretanju ravnine polarizirane svjetlosti (za koliki ju kut jedan zakree u desno, za toliki ju drugi zakree u lijevo, ali to desnolijevo nema veze s RS) te po reakcijama s drugim takvim (kiralnim) molekulama, to je osobito vano za biokemijske reakcije (enzimi su u pravilu molekule s puno kiralnih centara), a dijastereomeri se esto razlikuju i po drugim kemijskim i fizikalnim svojstvima. Ako je potrebno napisati drugi enantiomer (npr. imamo S a hoemo R) ili dijastereomer, samo se zamijene dvije skupine na istom kiralnom C (za enantiomer se to napravi na svim kiralnim C, za dijastereomer samo na nekom).

38

 Zadaci 1. Koliko je moguih izomera s molekulskom formulom C5H12? A. 1 B. 2 C. 3 D. 5 2. Koliko razliitih strukturnih izomera postoji za diklorpropan, C 3H6Cl2? A. 4 B. 5 C. 6 D. nita od navedenog 3. Za sve navedene molekulske formule mogue je napisati stabilnu organsku strukturu, OSIM: A. CH2O B. CH2O2 C. CH3O D. CH4O 4. Koji od navedenih spojeva su izomeri? 1) CH3CH2OCH3 2) CH3CH2OCH2CH3 3) CH3CH2CH2OH 4) CH2=CHOCH3 A. 1 i 3 B. 1 i 2 C. 2 i 3 D. 1 i 4 Izomer 1butanola je: A. 1propanol B. butanon C. 1klorobutan D. dietil eter Koliko je moguih izomera dibromobenzena (C6H4Br2)? A. 1 B. 2 C. 3 D. 4

5.

6.

7. Koliko razliitih oblika (strukturnih i geometrijskih izomera) moe imati spoj molekulske formule C3H5Br? A. 1 39

8.

9.

B. 2 C. 3 D. 4 E. 5 Koji od navedenih spojeva moe postojati kao dva ili vie geometrijskih izomera? A. 1,1dikloroetan B. 1,1dikloroeten C. 1,2dikloroetan D. 1,2dikloroeten Koliko asimetrino supstituiranih atoma ugljika ima u svakom od sljedeih spojeva?

a)

b)

c)

Rjeenja 1. 2. 3. 4. 5. 6. 7. 8. 9. C A C A D C E D a) 1; b) 2; c) 5

40

Strukturni izomer spoja na slici je:

A.

B.

C. Rjeenje: B

D.

1.19.
naziv skupine

Najvanije vrste organskih spojeva

tvorba naziva spoja an ciklo... an opa formula/ karakteristina skupina CnH2n+2 CnH2n* primjeri sustavni naziv propan ciklopropan

formula CH3CH2CH3

alkani cikloalkani**

alkeni

en

CnH2n*

propen

CH2=CHCH3

alkini areni (aromatski ugljikovodici)

in

CnH2n2* CC sadre benzenski prsten

propin benzen naftalen

HCCCH3

41

naziv skupine

tvorba naziva spoja

opa formula/ karakteristina skupina

primjeri sustavni naziv antracen

formula

halogen ugljikovodici odnosno organski halogenidi (npr. halogen alkani) alkoholi

fluor, klor, brom, jod

RX, X = F, Cl, Br ili I (atomom halogenog elementa zamijenjen je atom vodika)

1klorpropan 2jodpropan 3brompropin 1,2dikloretan 1,1,1tribrometan tetrafluormetan

CH2ClCH2CH3 CH3CHICH3 HCCCH2Br CH2ClCH2Cl CBr3CH3 CF4 CH3CH2OH

ol

ROH

etanol propan2ol etan1,2diol = glikol propan1,2,3triol = glicerol

HOCH2CH2OH

fenoli

fenol

sadre alkoholnu OH skupinu direktno*** vezanu uz benzenski prsten

fenol

4klor1 metilfenol

eteri

alkil alkileter ili alkoksi alkan

ROR'

dietileter (ili etoksietan) etilmetileter ili metoksietan

42

naziv skupine

aldehidi

tvorba naziva spoja al

opa formula/ karakteristina skupina

primjeri sustavni naziv etanal

formula

ketoni

on

propanon

karboksilne kiseline

anska kiselina

etanska kiselina

soli karb. kiselina

oat

sadre karboksilatni anion

natrijev etanoat

esteri

amidi

alikl alkanoat (1. dio iz alkohola, 2. iz kiseline) amid

metiletanoat

etanamid

odnosno

N,Netil metilpropanamid

43

naziv skupine

amini

tvorba naziva spoja amin

opa formula/ karakteristina skupina RNH2 odnosno

primjeri sustavni naziv metilamin trietilamin

formula CH3NH2

R = bilo kakav smisleni ostatak organskog spoja, R', R'' itd. mogu biti razliiti ili isti za navedene spojeve ee su u upotrebi nesustavna imena, redom: acetaldehid, aceton, octena kiselina, natrijev acetat, metilacetat, acetilamid, ali vjerojatnije e vas traiti napisati sustavna *odreivanje broja dvostrukih ili trostrukih veza ili prstenova u spoju koji sadri samo ugljik, vodik, kisik (kisik za ovo nita ne znai) i halogene elemente: od broja atoma H u alkanu s tim brojem atoma C oduzeti (broj H + broj halogenih) u promatranom spoju, dobiveni broj podijeliti s 2 (jer za svaku dvostruku vezu ili prsten ima 2 H manje), tako dobiveni broj je broj dvostrukih veza, ili broj trostrukih veza*2 (svaka trostruka vrijedi kao dvije dvostruke), ili broj prstenova, ili bilo kakva kombinacija (broj dvostrukih veza + 2*broj trostrukih veza + broj prstenova) mora dati taj broj, npr. spoj molekulske formule C8H8Cl2O moe imati 4 dvostruke veze ILI 2 trostruke ILI 4 prstena ILI 2 dvostruke i 1 trostruku ILI 2 dvostruke i 2 prstena ILI 2 prstena i 1 trostruku ILI 3 dvostruke i 1 prsten ILI 1 dvostruku, 1 trostruku i 1 prsten ILI ... **moe i cikloalkeni od peterolanog prstena nadalje, ali prstenovi ciklalkina morali bi biti ogromni jer trostruka veza tei linearnom rasporedu

*** svojstva

ovo nije fenol! nego benzilni alkohol koji ima potpuno alkoholna

Zadatak: Imenuj sljedee spojeve:

a. 44

b.

c.

d.

e.

Rjeenje:

f. a. 2etil3,4dimetilpentan b. 3etilheksan c. 2metil3,4dietilheptan d. 3metilpenta1,4dien e. 3fenilpenta1en (3fenilpenten) f. 1etil2,5dinitrobenzen

1.20.

Shematske strukture vanih biomolekula

Masti i ulja = trigliceridi = esteri glicerola i tri iste ili razliite vie masne kiseline (vie nezasienih ulje tekue, vie zasienih mast vrsta) vidi saponifikacija pod Vanije organske reakcije

45

1. MASNA KISELINA GLICEROL

2. MASNA KISELINA

3. MASNA KISELINA

eeri monosaharidi polihidroksialdehidi ili polihidroksiketoni, ali u vodenim otopinama ponajvie u ciklikom obliku glukoza (u aciklikom obliku aldehid)

fruktoza (u aciklikom obliku keton)

disaharidi saharoza = glukoza + fruktoza

polisaharidi (krob, celuloza = polimeri glukoze) krob

46

 celuloza

Aminokiseline i proteini Aminokiseline su male organske molekule koje sadre i karboksilnu i amino skupinu (kod prirodnih aminokiselina te su skupine vezane na isti C atom, takve se nazivaju aminokiseline). U prirodi ih postoji oko 20.

Proteini (bjelanevine) su polimeri aminokiselina meusobno povezanih peptidnom vezom = amidnom vezom izmeu karboksilne skupine jedne i amino skupine druge aminokiseline (nastaje uz izdvajanje H2O = OH iz COOH i H iz NH2) (peptidna veza u proteinima razlikuje se od obine amidne po tome to ne podlijee hidrolizi dakle neemo se rastopiti u vodi zapravo joj je hidroliza nemjerljivo spora, zato se proteini u biolokim sustavima mogu hidrolizirati djelovanjem enzima koji tu reakciju ubrzavaju).

47

(na slici su peptidne veze oznaene uto)

Peptidna veza je: A. C=C ; B. NHCO ; C. COOH ; D. CCl Rjeenje: B

48

2. Kemijske reakcije
2.1. Kemijska reakcija
Kemijska reakcija ili kemijska promjena je bilo koja promjena u kojoj dolazi do preraspodjele (kidanja i/ili nastanka) kemijskih veza. Zapisujemo ju kemijskom jednadbom: aA + bB + ... xX + yY + ... npr. 2Na(s) + Cl2(g) 2NaCl(s) Kvalitativno znaenje: iz natrija (u vrstom stanju) i klora (u plinovitom stanju) nastaje natrijev klorid (u vrstom stanju). Kvantitativno znaenje: iz dva atoma natrija i jedne molekule klora nastaju dvije formulske jedinke natrijeva klorida; iz dva mola natrija i jednog mola klora nastaju dva mola natrijeva klorida.

2.2. Vrste kemijskih reakcija

Po promjeni energije (u termodinamici, termokemiji) egzotermne u njima se oslobaa energija, produkti imaju niu energiju od reaktanata, reakcijska entalpija je negativna npr. gorenje metana (zemnog plina): CH4(g) + 2O2(g) CO2(g) + 2H2O(g), rH = 890 kJ/mol H CH4(g) + 2O2(g) rH < 0 CO2(g) + 2H2O(g) reakcijska koordinata endotermne u njima se "troi" (vee) energija, produkti imaju viu energiju od reaktanata, reakcijska entalpija je pozitivna npr. arenje modre galice: CuSO45H2O(s) CuSO4(s) + 5H2O(g), rH = 80 kJ/mol

49

H CuSO45H2O(s) rH > 0

CuSO4(s) + 5H2O(g)

reakcijska koordinata *veina rekacija za koje je potrebna poviena temperatura su endotermne, ali ne sve, mnoge samo imaju veliku energiju aktivacije (energija potrebna da reakcija zapone promjena energije u reakciji)! **ovako napisana jednadba s oznaenim agregatnim stanjima i navedenom reakcijskom entalpijom naziva se termokemijska jednadba Po stupnju ravnotee nepovratne "idu do kraja", u stanju ravnotee u reakcijskoj smjesi je prisutna zanemariva koliina reaktanata, ravnotea je pomaknuta daleko prema produktima (obino se uzima da je to kad je konstanta ravnotee vea od 100 ili 1000), piu se s "normalnom" strelicom npr. gorenje magnezija: Mg(s) + O2(g) MgO(s) povratne u stanju ravnotee u reakcijskoj smjesi je prisutna znatna koliina i produkata i reaktanata (obino konstanta ravnotee izmeu 0,01 i 100*), promjenom uvjeta (temperatura, tlak) moe se znatno utjecati na omjer prisutnih produkata i reaktanata, piu se s povratnim strelicama npr. dimerizacija duikova(IV) oksida: 2NO2(g) ili

N2O4(g)

* = konstanta ravnotee manja od 0,01 znaila bi da je nepovratna reakcija u suprotnom smjeru nego to je napisana tj. da se reakcija u smjeru kako je napisana ne odvija Po sloenosti reaktanata i produkata sinteza od jednostavnijih tvari nastaju sloenije npr. sinteza nitrobenzena

50

 sinteza amonijeva klorida NH3(g) + HCl(g) NH4Cl(s) analiza sloenije tvari se rastavljaju na jednostavnije piroliza povienom temperaturom bez prisutnosti kisika npr. termiki raspad kalcijeva karbonata: CaCO3(s) CaO(s) + CO2(g) ( je oznaka za arenje, umjesto toga se moe pisati i +T ili T za povienje temperature) hidroliza uz pomo vode npr. hidroliza estera:

hidroliza soli slabih kiselina ili baza anion slabe kiseline ili kation slabe baze reagira s vodom tako da nastane ta kiselina ili baza te hidroksilni anion ili oksonijev kation ( vidi Kiseline, baze i soli) CH3COO + H2O CH3COOH + OH (npr. iz CH3COONa) Fe3+ + 2H2O Fe(OH)2+ + H3O+ (npr. iz FeCl3) fotoliza djelovanjem svjetlosti npr. fotoliza srebrova klorida AgCl(s) Cl2(g) + Ag(s) h = energija kvanta svjetlosnog zraenja ( = frekvencija, h = Planckova konstanta 6,6261034 Js) elektroliza djelovanjem elektrine struje npr. elektroliza vode: 2H2O(l) 2H2(g) + O2(g) elektroliza taline natrijeva klorida: NaCl(l) Na(l) + Cl2(g) Po smjeru putovanja elektrona (redoksreakcije) oksidacija otputanje elektrona poveanje oksidacijskog broja

51

 redukcija primanje elektrona smanjenje oksidacijskog broja U svakoj redoksreakciji odvijaju se jednako i oksidacija i redukcija (jednako elektrona se otpusti u oksidaciji koliko se primi u redukciji). Za oksidaciju ili redukciju posebno mogue je napisati samo jednadbu polurekacije koja sadri elektrone. Naravno, nisu sve postojee reakcije redoksreakcije, ne dolazi u svim kemijskim reakcijama do promjene oksidacijskog broja ( vidi Redoksi). Po promjeni zasienosti (organske reakcije) eliminacija smanjenje zasienosti (poveanje nezasienosti) oduzimanjem atoma nastaje dvostruka ili trostruka veza

adicija poveanje zasienosti dodavanjem atoma na trostruku ili dvostruku vezu nastaje dvostruka ili jednostruka

supstitucija jedan atom se zamjenjuje drugim, pri emu se ne mijenja zasienost

Kiselobazne reakcije = neutralizacija vidi Kiseline, baze i soli Zadaci 1. Koji element se oksidira pri pirolizi natrijeva hidrogenkarbonata? A. natrij B. vodik C. kisik D. ugljik E. nijedan 52

2. U kojoj od navedenih reakcija dolazi do promjena oksidacijskog broja? A. H2SO4 + 2NH3 (NH4)2SO4 B. H2SO4 + Na2CO3 Na2SO4 + H2O + CO2 C. 2K2CrO4 + H2SO4 K2Cr2O7 + K2SO4 + H2O D. 2H2SO4 + Cu CuSO4 + 2H2O + SO2 3. U kojoj od navedenih reakcija se krom reducira? A. CrO3 CrOF3 B. Cr3+ Cr(OH)4 C. 2CrO42 Cr2O72 D. Cr3+ CrO42 4. Koja od navedenih promjena je oksidacija? A. VO3 VO2+ B. CrO2 CrO42 C. SO3 SO42 D. NO3 NO2 5. Reakcija u kojoj karboksilna kiselina reagira s alkoholom i nastaje organski spoj i voda zove se: A. esterifikacija B. hidroliza C. neutralizacija D. saponifikacija 6. Koji od navedenih procesa su egzotermni? I. gorenje etana II. oduzimanje kristalne vode barijevom kloridu dihidratu A. samo I. B. samo II. C. i I. i II. D. ni I. ni II. 7. Izravna sinteza klorbenzena iz benzena (uz FeCl3 kao katalizator) je: A. adicija B. eliminacija C. supstitucija 53

D. redukcija Rjeenja 1. E 2. D 3. A 4. B 5. A 6. A 7. C

2.3. Vanije organske reakcije

gorenje veina organskih spojeva lako su zapaljivi, gorenjem bilo kojeg organskog spoja koji sadri samo ugljik i vodik ili samo ugljik, vodik i kisik uz dovoljan pristup kisika (to ukljuuje normalno gorenje na zraku) nastaje ugljikov dioksid i voda, uz nedovoljan pristup kisika nastaje ugljikov monoksid i voda ili aa (ugljik) i voda npr. C2H5OH + 3O2 2CO2 + 3H2O C2H5OH + 2O2 2CO + 3H2O C2H5OH + O2 2C + 3H2O (to je manje kisika na raspolaganju, manje je kisika u jednadbi i nastaje ugljini produkt s manje kisika) halogeniranje alkana supstitucija zamjena jednog atoma vodika atomom halogenog elementa (klora ili broma) na svjetlosti (klor i brom su obojeni pa dobro apsorbiraju svjetlosnu energiju, h (ni) je oznaka za energiju jednog fotona) ili uz povienu temperaturu npr. CH4 + Cl2 CH3Cl + HCl CH3CH3 + Br2 CH3CH2Br + HBr (reakcija se moe i nastaviti, dok se svi atomi vodika ne zamijene halogenim) halogeniranje alkena i alkina adicija (potpuno razliita stvar od halogeniranja alkana) atomi halogenog elementa (broma ili klora) veu se na ugljikove atome vezane dvostrukom ili trostrukom vezom npr. CH2=CH2 + Br2 CH2BrCH2Br HCCH + 2Br2 CHBr2CHBr2 54

(takve reakcije s bromom koriste se za dokazivanje alkena/alkina jer je brom smee boje pa se pri reakciji otopina broma obezboji) analogno se halogeniraju i trolani i etverolani alkanski prstenovi (cikloalkani) "puca" prsten jer je nestabilan zbog premalih kuteva izmeu C atoma i nastaju lanasti halogenoalkani (s po jednim halogenom na krajevima lanca) npr. + Cl2 CH2ClCH2CH2Cl

+ Br2 CH2BrCH2CH2CH2Br hidrogeniranje alkena i alkina adicija vodika na dvostruku (ili trostruku) vezu, uz katalizator plemeniti metal (Pt, Pd ili Ni, svejedno je koji), pri povienom tlaku i temperaturi npr. CH2=CH2 + H2 CH3CH3 HCCH + 2H2 CH3CH3 hidrogeniranjem alkina uz tzv. zatrovani katalizator = paladij s olovnom soli, nastaju alkeni (reakcija ne ide skroz do alkana) npr. HCCH + H2 CH2=CH2

analogno se hidrogeniraju i trolani i etverolani alkanski prstenovi (cikloalkani) "puca" prsten jer je nestabilan zbog premalih kuteva izmeu C atoma i nastaju lanasti alkani npr. + H2 CH3CH2CH3

+ H2 CH3CH2CH2CH3 hidrohalogeniranje i hidratacija alkena Markovnikovo pravilo: vodik se vee na onaj C na kojem ve ima vie vodika (zapravo bi formalno tonije bilo rei da se ono to nije vodik vee tamo gdje ima manje vodika, no u teoriju iza toga (reakcijski mehanizam) nije ovdje potrebno ulaziti, a za primjenu pravila je, dakako, na ovoj razini svejedno) hidrohalogeniranje adicija halogenovodika npr. CH3CH=CH2 + HBr CH3CHBrCH3 (a ne, odnosno samo u zanemarivoj koliini, CH3CH2CH2Br) hidratacija adicija vode 55

 npr. CH3CH=CH2 + H2O koliini, CH3CH2CH2OH)

CH3CH(OH)CH3 (a ne, odnosno samo u zanemarivoj

reakcije na benzenski prsten elektrofilna supstitucija jedan atom vodika (odnosno H+) zamjenjuje se "esticom siromanom elektronima" (to je pogodno jer je benzenski prsten bogat elektronima) (benzenski prsten moe se pojednostavljeno pisati ovako s kruiem, no treba uvijek imati na umu rezonantne strukture koje to predstavlja, a naravno i sve atome vodika) a) klor ili brom (X2) uz katalizator FeX3 ili AlX3

npr.

+ Br2

b) klorougljikovodik ili bromougljikovodik (RX) uz katalizator FeX3 ili AlX3

npr.

+ CH3CH2Cl

c) nitriranje (NO2+ koji nastaje iz koncentrirane HNO3 uz katalizator koncentriranu H2SO4)

d) sulfoniranje (HSO3+ koji nastaje iz SO3 uz katalizator koncentriranu H2SO4)

56

 *nastali nitrobenzen i benzensulfonska kiselina strukturno izgledaju:

nastajanje alkoksida reakcija alkohola s reaktivnim metalima, prvenstveno alkalijskim, analogna reakciji vode (alkohol mora biti bezvodni jer e inae reagirati voda jer je reaktivnija) npr. 2CH3CH2CH2OH + 2Na 2CH3CH2CH2ONa + H2 fenoli tako reagiraju i s hidroksidima alkalijskih metala jer su jae kiseline (konjugirana baza im je stabilizirana rezonancijom u benzenskom prstenu) dehidratacija alkohola uz H2SO4 i zagrijavanje ovisno o temperaturi nastaje preteno (simetrini) eter ili alken (ili prevladava povratna reakcija hidratacije u alkohol) npr. 2CH3CH2OH ili CH3CH2OH CH3CH2OCH2CH3 + H2O

CH2=CH2 + H2O

nastajanje (nesimetrinih) etera reakcija halogenalkana (jod, brom, klor) i alkoksida npr. CH3CH2CH2Br + CH3OK CH3CH2CH2OCH3 + KBr oksidacijaredukcija alkoholialdehidi(ketoni)karboksilne kiseline i natrag (treba znati i izjednaavati kao redokse!) najee oksidacija s bikromatom (npr. K2Cr2O7), CrO3 ili kalijevim permanganatom primarni alkoholi preko aldehida do karboksilnih kiselina (reakcija se moe zaustaviti na aldehidima ali teko), a sekundarni alkoholi do ketona (ne mogu u karboksilne kiseline jer nemaju vie H koji bi otpustili kako bi se C mogao oksidirati, iz istog razloga tercijarni alkoholi uope tako ne reagiraju) a redukcija adicijom vodika na dvostruku C=O vezu analogno kao na C=C u alkenima ili s 57

NaBH4 ili LiAlH4 (ili eventualno drugim hidridima metala)

npr.

oksidacija ketona koncentriranom HNO3 (vrlo jako oksidacijsko sredstvo cijepa se CC veza)

npr. nastajanje derivata karboksilnih kiselina neutralizacija s hidroksidima nastaju soli (isto kao to reagiraju i anorganske kiseline) npr. CH3COOH + NaOH CH3COONa + H2O esterifikacija iz alkohola i karboksilne kiseline nastaje ester i voda, najee se odvija uz katalizator koncentriranu sumpornu kiselinu (katalizator za tu reakciju je bilo koja jaka ili umjereno jaka anorganska kiselina, no sumporna je posebno pogodna jer je i dehidratacijsko sredstvo, higroskopna pa vee vodu i tako pomie ravnoteu prema produktima) npr. CH3OH + CH3COOH

CH3COOCH3 + H2O

dobivanje amida reakcija s amonijakom ili (primarnim ili sekundarnim) aminom 58

 npr. CH3COOH + NH3 CH3CONH2 + H2O CH3COOH + NH(CH3)2 CH3CON(CH3)2 + H2O hidroliza derivata karboksilnih kiselina s vodom, anorganskom kiselinom ili luinom nastaju karboksilne kiseline (u kiselom ili neutralnom) ili (u lunatom) njihovi anioni/soli, te ono iz ega bi odgovarajui derivat bio nastao (esteri alkohol, amidi amin ili amonijak)

npr.

saponifikacija5 hidroliza triglicerida (masti ili ulja) pomou luine na tri formulske jedinke sapuna (soli vie masne kiseline = karboksilne kiseline s velikim brojem (otprilike 1020, u prirodi uvijek parno) C atoma iste ili razliite) i trovalentni alkohol glicerol

npr.

reakcije amina temelje se na tome to su bazini (slabe baze hidroliza u vodenim otopinama!), analogne reakcijama amonijaka
5

Saponifikacijom se esto naziva i openito svaka hidroliza estera bazom (luinom).

59

 s organskim kiselinama dobivanje amida ( vidi maloprije pod nastajanje derivata karboksilnih kiselina) s anorganskim kiselinama tvore soli

npr.

Zadatak Napii formulama s veznim crticama organske produkte reakcija:

g.

h.

Rjeenja:

i.

g.

h. 60

i.

2.4. Dokazne reakcije (analitike probe)

Boje plamena (plamen boje kationi metala iz soli uneseni u vrlo topli plamen, a ne sami metali! za objanjenje kako do toga dolazi vidi Elektronska struktura atoma i atomski spektri) Li+ crveno Na+ uto K+ ljubiasto Ca2+ naranastocrveno Rb+ crveno Sr2+ tamnocrveno Cs+ plavo Ba2+ zeleno Cu2+ zeleno

Taloenje metalnih halogenida dokazivanje bilo halogenidnih iona (npr. s AgNO3(aq)) bilo metalnih iona (npr. s NaCl(aq)) halogenid srebra bijela boja uta AgCl AgBr AgI topljivost u NH3(aq) netopljiv dobra

PbCl2 bijeli, PbBr2 bijeli, PbI2 jako ut HgI2 jako naranastocrven

61

Taloenje karbonata i sulfata zemnoalkalijskih metala SO42 (npr. iz Na2SO4(aq)) Mg2+ Ca2+ Sr2+ Ba2+ ne nastaje talog CaSO4(s), djelomino topljiv (nastaje manje taloga) SrSO4(s) BaSO4(s) SrCO3(s) BaCO3(s) CO32 (npr. iz Na2CO3(aq)) MgCO3(s) CaCO3(s)

Svi navedeni talozi su bijeli (u pravilu samo prijelazni metali tj. metali dbloka daju obojene spojeve). Karbonati su topljivi u jakoj kiselini uz oslobaanje mjehuria plina (nastaje slaba ugljina kiselina koja se odmah raspada na ugljikov dioksid i vodu) MCO3(s) + 2H+(aq) CO2(g) + H2O(l) + M2+(aq) a sulfati nisu topljivi u jakoj kiselini jer je sulfatna kiselina jaka kiselina (kiselobazne reakcije idu u smjeru nastajanja slabije kiseline i baze).

Dokazne reakcije za organske spojeve nezasieni spojevi (alkeni, alkini) ili otopinu kalijevog permanganata (ljubiasta) Fehlingov ili Trommerov reagens: lunata otopina Cu2+ iona (plavo, najee [Cu(NH3)4]2+ tamnoplavo) + aldehid ili reducirajui eer (npr. glukoza, fruktoza) talog Cu2O (crvenosmei) Tollensov reagens: lunata otopina AgNO3 i amonijaka (bezbojna) + aldehid ili reducirajui eer (npr. glukoza, fruktoza) srebrno zrcalo (izluivanje Ag(s) po stijenkama epruvete) biuret reakcija: lunata otopina Cu2+ iona (plavo) + bjelanevine (polipeptidi) ljubiasto ksantoproteinska reakcija: bjelanevine (koje sadre aromatske aminokiseline) + koncentrirana HNO3 uto bromnu vodu (otopina broma u vodi, smea)

62

2.5. Brzina kemijske reakcije

brzina kemijske reakcije po odreenom reaktantu ili produktu = promjena koncentracije tog reaktanata ili produkta / vrijeme Da bi se dobila "univerzalna" brzina reakcije bez obzira po kojem reaktantu ili produktu ju odreujemo, dijeli se stehiometrijskim koeficijentom tog reaktanta ili produkta (jer stehiometrijski koeficijent znai broj estica koje reagiraju ili nastaju u jednoj reakciji, vidi Mjerodavni reaktant, suviak u poglavlju Raunanje u kemiji), pri emu su stehiometrijski koeficijenti reaktanata negativni (jer se u reakciji troe pa se njihova koncentracija smanjuje tj. promjena koncentracije je negativna) pa je brzina uvijek pozitivna, piemo ( je grko slovo ni, najuobiajenija (iako zbog slinosti s oznakom za brzinu v vrlo nespretna) oznaka za stehiometrijski koeficijent): imbenici koji utjeu na brzinu kemijske reakcije: temperatura brzina svih reakcija (i endotermnih i egzotermnih ovo nema veze s tim!) poveava se porastom temperature jer pri veoj temperaturi estice imaju veu kinetiku energiju pa se bre gibaju (i stoga ee sudaraju i vei dio estica koje se sudare imaju dovoljnu kinetiku energiju koja slui kao energija aktivacije za reakciju), i to za veinu reakcija vrlo brzo (pri temperaturama blizu sobne udvostruuje svakih 10ak C) koncentracija reaktanata to je vea, estice reaktanata imaju vee anse za meusobne sudare (a do reakcija dolazi samo kad se estice sudare) pa se brzina svih reakcija poveava porastom koncentracije bilo kojeg reaktanta ili reaktanata u otopini ili plinovitom stanju odnosno tlaka plina veliina povrine na kojoj se zbivaju heterogene6 kemijske reakcije to su estice sitnije, vei dio njihove povrine moe doi u dodir s esticama drugih reaktanata pa je reakcija bra npr. vapnenac u prahu reagira s klorovodinom kiselinom puno bre nego grumen vapnenca, eljezna vuna hra bre nego avao, hrana se bre probavlja ako ju bolje provaemo dakle: brzina reakcije raste ili pada isto kao i temperatura, koncentracija reaktanata (i tlak ako su plinovi) i usitnjenost estica (znai obrnuto nego veliina estica)
6

Heterogene reakcije su one u kojima nisu svi reaktanti u istom agregatnom stanju (fazi). Veliina dodirne povrine prvenstveno je bitna pri reakcijama u kojima je barem jedan reaktant u vrstom stanju.

63

 katalizator tvar koja ubrzava kemijsku reakciju, a sama izlazi iz reakcije u istom kemijskom (ne nuno i fizikalnom moe se npr. usitniti) obliku u kojem je u nju i ula (nije ba dobro rei "tvar koja ubrzava kemijsku reakciju a sama u njoj ne sudjeluje" jer veina katalizatora reagiraju s reaktantom/ima, no zatim ponovo reagiraju tako da se vrate u poetni oblik) to ubrzavanje kemijske reakcije promjenom reakcijskog mehanizma u onaj s manjom energijom aktivacije naziva se kataliza enzim biokatalizator katalizator u biolokim sustavima (ivim organizmima) po kemijskoj grai najee protein bez enzima ne bi bilo ivota jer bi se reakcije u stanicama odvijale puno presporo inhibitor obrnuto nego katalizator usporava kemijsku reakciju a sam izlazi iz reakcije u istom kemijskom obliku u kojem je uao katalizator omoguuje odvijanje reakcije s manjom energijom aktivacije (energija koju pravilno orijentirane estice koje se sudare moraju imati da bi dolo do reakcije), a u prisutnosti inhibitora energija aktivacije je vea Energijski (entalpijski) dijagram za reakciju sa i bez katalizatora obino se crta ovako (za egzotermnu reakciju):

odnosno ovako (za endotermnu reakciju):

64

(zelenkasto je oznaena reakcija bez katalizatora, a crvenkasto s katalizatorom; Ea je energija aktivacije) iako bi u veini sluajeva preciznije bilo crtati neto ovakvo, jer katalizator najee smanjuje energiju aktivacije tako da "razdvaja" reakciju u nekoliko reakcijskih koraka (npr.: katalizator se vee uz reaktant, nastali kompleks se vee uz drugi reaktant, meu reaktantima vezanim uz katalizator odvije se sada energetski povoljnija reakcija, produkt se odvoji od katalizatora koji se time vraa u poetno stanje) od kojih svaki ima niu energiju aktivacije od nekatalizirane reakcije (energija aktivacije katalizirane reakcije jednaka je energiji aktivacije onog koraka za koji je ta energija najvea):

2.6. Kemijska ravnotea

Ravnoteno stanje tj. stanje dinamike ravnotee je stanje u kojem se reakcija (reaktanti produkti) i povratna reakcija (produkti reaktanti) odvijaju istom brzinom (v = v) pa se ini kao da se reakcija ne odvija tj. koncentracije reaktanata i produkata ne mijenjaju se opazivo u vremenu (dakle NE stanje u kojem je brzina reakcije 0 niti stanje u kojem nema reakcije niti stanje u kojem je reakcija zavrila...). (Koncentracijska) konstanta ravnotee = umnoak koncentracija produkata u ravnotenom stanju potenciranih na odgovarajue stehiometrijske koeficijente / umnoak koncentracija reaktanata u ravnotenom stanju potenciranih na odgovarajue stehiometrijske koeficijente 65

(odnosno jednostavno umnoak ravnotenih koncentracija svih tvari u reakciji potenciranih na njihove stehiometrijske koeficijente ako vodimo rauna da su stehiometrijski koeficijenti reaktanata negativni) aA + bB + ... xX + yY + ...

(ravnotene koncentracije se obino piu kao simbol tvari u uglatim zagradama, ali u redu je i pisati "normalno" c(X) itd.) za tvari u plinovitom stanju umjesto ravnotenih koncentracija mogu biti ravnoteni tlakovi (ili parcijalni tlakovi: parcijalni tlak = tlak te tvari / ukupni tlak smjese), rauna se isto, ali ako su sve tvari u plinovitom stanju i izraene ravnotenim tlakovima konstanta se oznaava Kp i naziva tlana konstanta ravnotee vrste tvari i otapalo ne utjeu na ravnoteu, njihove koncentracije nije potrebno uvrtavati u heterogenoj ravnotei (ravnotei u kojoj sudjeluju tvari u razliitim agregatnim stanjima) ako nije drukije navedeno, konstanta ravnotee ima mjernu jedinicu koncentracije odnosno tlakove treba uvrtavati skupa s njihovim mjernim jedinicama! Le Chatelierov princip: svaki utjecaj na ravnoteni sustav izaziva pomak ravnotee u smjeru da se taj utjecaj to vie smanji 1) utjecaj dodavanja ili odvoenja reaktanta ili produkta na ravnotene koncentracije reaktanata i produkata: konstanta ravnotee je KONSTANTA (pri istoj temperaturi uvijek ista) pa se koncentracije uvijek mijenjaju tako da konstanta ravnotee ostane KONSTANTNA tj. ISTA: dodavanje reaktanta ili odvoenje produkta uzrokuje poveanje ravnotenih koncentracija (ostalih) produkata tj. smanjenje ravnotenih koncentracija (ostalih) reaktanata (kaemo: ravnotea se pomie prema produktima ili "u desno"), smanjenje koncentracije reaktanta ili dodavanje produkta uzrokuje smanjenje ravnotenih koncentracija (ostalih) produkata tj. poveanje ravnotenih koncentracija (ostalih) reaktanata (kaemo: ravnotea se pomie prema reaktantima ili "u lijevo") 2) ostali utjecaji na poloaj ravnotee: tlak poveanjem tlaka ravnotea se pomie prema onoj strani na kojoj ima manje plinovitih estica, a smanjenjem tlaka obrnuto (jer plinovi tee zauzeti to vei volumen, a tlak ih u tome spreava) 66

 temperatura poveanjem temperature ravnotea se pomie u onom smjeru u kojem je reakcija endotermna (u endotermnim reakcijama se "troi" tj. vee energija), dakle poveanjem temperature ravnotea endotermne reakcije (rH>0) pomie se prema produktima a egzotermne (rH<0) prema reaktantima, a smanjenjem temperature obrnuto

Zadaci 1. Reakcija 2H2O2(aq) 2H2O(l) + O2(g) je egzotermna i MnO2(s) joj je katalizator. to od navedenog e poveati brzinu te reakcije? 1) povienje temperature 2) poveanje reakcijske povrine MnO2(s) A. samo 1 B. samo 2 C. i 1 i 2 D. ni 1 ni 2 2. Za reakciju 2CCl4(g) + O2(g) 2COCl2(g) + 2Cl2(g) ispravan izraz za konstantu ravnotee Kc je: A. B. C. D. 3. Za reakciju 2SO2(g) + O2(g) 2SO3(g), H < 0, koja promjena/e e poveati udio SO3(g) in ravnotenoj smjesi? 1) poveanje tlaka 2) poveanje temperature 3) dodatak katalizatora A. samo 1 B. samo 3 C. samo 1 i 2 D. 1, 2 i 3 4. U ravnotenom stanju: A. Sve reakcije prestaju. B. Reakcija je zavrena (prisutni su samo produkti). C. Brzine napredne i povratne reakcije su jednake. D. Koliina prisutnih produkata je jednaka koliini prisutnih reaktanata. 5. Veina enzima su po kemijskoj grai: A. ugljikohidrati B. lipidi C. nukleinske kiseline 67

6.

7.

8.

9.

D. proteini Na brzinu nepovratne kemijske reakcije moe utjecati sve navedeno OSIM: A. dodatak katalizatora B. uklanjanje produkata C. poveanje temperature D. smanjenje koncentracije reaktanata Katalizator ubrzava kemijsku reakciju tako to: A. pomie ravnoteu. B. poveava energiju aktivacije. C. smanjuje reakcijsku entalpiju. D. omoguava drugi (energetski povoljniji) reakcijski put. E. poveava prosjenu kinetiku energiju reaktanata. F. poveava broj sudara izmeu reaktanata. G. smanjuje energetsku razliku izmeu reaktanata i produkata. to od navedenog (2 odgovora) nema utjecaj na kemijsku ravnoteu pri reakciji pirolize CaCO3? A. promjena temperature B. promjena tlaka C. dodatak katalizatora D. odvoenje CO2 E. upotreba vee poetne koliine vapnenca Kad se 100 mL HCl koncentracije 1,0 mol/dm3 doda komadiu CaCO3 mase 2,0 g, CO2 se oslobaa odreenom brzinom. Koja od promjena u tom eksperimentu NEE poveati brzinu oslobaanja CO2? A. dodavanje 100 mL HCl koncentracije 2,0 mol/dm3 a ne 1,0 mol/dm3 B. zagrijavanje 100 mL HCl koncentracije 1,0 mol/dm3 prije dodavanja na CaCO3 C. usitnjavanje CaCO3 u prah prije dodavanja 100 mL HCl koncentracije 1,0 mol/dm3 D. dodavanje 150 mL HCl koncentracije 1,0 mol/dm3 a ne 100 mL

Rjeenja 1. 2. 3. 4. 5. 6. 7. 8. 9. C D A C D (napomena: za enzim nije nuan uvjet da bude protein, manji broj enzima su RNA) B D C, E D

Za reakciju 3H2(g) + N2(g) 2NH3(g), rH<0, povienjem temperature: A. reakcija se ubrzava i u ravnotei je prisutno vie produkta; B. reakcija se ubrzava i u ravnotei je prisutno vie reaktanata; 68

C. reakcija se usporava i u ravnotei je prisutno vie produkta ; D. reakcija se usporava i u ravnotei je prisutno vie reaktanata Rjeenje: B Topljivost srebrova klorida u otopini srebrova nitrata, u odnosu na istu vodu, je: A. manja; temperaturi Rjeenje: A B. vea; C. jednaka; D. manja, jednaka ili vea ovisno o

2.7. Kiseline, baze i soli

a. Arrheniusova teorija Kiseline u vodenoj otopini poveavaju koncentraciju H+ (vodikovih kationa tj. protona ili hidrona7; = H3O+ oksonijevih8) iona sadre H u svojoj formuli, npr. H3PO4(aq) Luine u vodenoj otopini (aq) poveavaju koncentraciju OH (hidroksidnih) iona sadre OH u svojoj formuli, npr. KOH(aq) Hidroksidi tvari koje sadre hidroksidne OH ione uglavnom sve to ima OH u svojoj formuli a ne spada u organske tvari, tonije sve ionske tvari koje sadre OH Baze tvari koje kad bi bile u vodenoj otopini, bile bi luine (ak i ako nisu stvarno topljive u vodi), npr. Ca(OH)2(s) razlika izmeu luine i baze (u ovoj teoriji) je samo to to luine moraju biti u aq, a baze su u bilo kojem stanju (kiseline se takoer odnose na sva stanja , ali u praktinom smislu Arrheniusove kiseline uvijek su aq) baze ne sadre nuno OH (npr. NH3 je baza)

Proton je samo vodikov izotop 1H+ a pojam hidron obuhvaa katione svih vodikovih izotopa, ali uobiajeno je govoriti proton kad god nije kljuno naglasiti tu razliku. 8 + + H ne mogu postojati sami za sebe nego su u vodenim otopinama uvijek spojeni s H 2O u H3O (a + zapravo obino s vie molekula vode u npr. H9O4 ), ali esto ih je praktinije promatrati same.

69

baze NH3, CH3NH2... hidroksidi (OH) Bi(OH)3(s), Cd(OH)2(s)... luine (aq) NaOH, KOH...; Ca(OH)2...

b. BrnstedLowryeva teorija kiseline daju H+ ("protondonor") baze primaju H+ ("protonakceptor") reakcija izmeu kiseline i baze: H+ prelazi s estice kiseline na esticu baze iz kiseline nastaje konjugirana baza, a iz baze konjugirana kiselina (dakle konjugirana baza ima u sebi jedan H+ manje, konjugirana kiselina ima u sebi jedan H+ vie)

HSO4(aq) + PO43(aq) SO42(aq) + HPO42(aq)

kiselina

baza

konjugirana baza

konjugirana kiselina

Najee je jedna od tih estica voda: HNO3(aq) + H2O(l) NO3(aq) + H3O+(aq) K B KB KK

NH3(aq) + H2O(aq) NH4+(aq) + OH(aq) B K KK KB

Spontano uvijek iz jae kiseline i jae baze nastaje slabija kiselina i slabija baza pH se pribliava neutralnom (7), zato se ta reakcija izmeu kiseline i baze naziva neutralizacija. 70

Jake kiseline: halogenovodine (HI, HBr, HCl, NE i HF), HNO3, H2SO4, HClO4 Jake baze: hidroksidi alkalijskih metala (najee: NaOH, KOH), hidroksidi zemnoalkalijskih metala (najee Ca(OH)2) Sve ostalo to ima H ili OH (a da nije organski spoj karboksilne kiseline imaju OH ali su, oito, kiseline!, a ugljikovodici u "normalnim" kiselobaznim reakcijama uope ne reagiraju jer je CH veza prejaka) smatrajte slabim kiselinama/bazama (amonijak i amini su takoer baze makar nemaju OH). pH vrijednost = logaritam mnoinske koncentracije H+ (u mol/dm3) pomnoen s 1 (da bude u svim "normalnim" sluajevima pozitivan) to ima vie H+, pH je manji, dakle manji pH = kiselije (a vei pH = lunatije/bazinije) pH < 7 kiseline pH > 7 luine pH vodenih otopina soli: sol slabe kiseline i jake baze = bazina, sol jake kiseline i slabe baze = kisela (ono to je jae prevladava ), sol jake kiseline i jake baze = neutralna ("ponitavaju se"), sol slabe kiseline i slabe baze = ovisi koja je jaa (iji pKa je dalji od 7 kiseline imaju pKa manji od 7, a baze vei, pri emu je Ka konstanta ravnotee za disocijaciju kiseline tj. reakciju HA H+ + A), no zapravo do odstupanja pH od neutralnog dolazi zbog hidrolize iona koji potjeu iz slabih kiselina ili baza. Kad se pie hidroliza soli, pie se za svaki ion koji potjee iz slabe kiseline ili slabe baze hidrolizom aniona iz slabe kiseline nastaje ta kiselina i OH, a kationa iz slabe baze ta baza i H+. npr. CH3COONa je sol slabe kiseline CH3COOH i jake baze NaOH CH3COONa(aq) CH3COO(aq) + Na+(aq) (disocijacija potpuna reakcija) CH3COO(aq) + H2O(l) CH3COOH(aq) + OH(aq) (hidroliza ravnotena reakcija) FeCl3 je sol jake kiseline HCl i slabe baze Fe(OH)3 FeCl3(aq) Fe3+(aq) + 3Cl(aq) (disocijacija potpuna reakcija) Fe3+(aq) + 2H2O(l) Fe(OH)2+(aq) + H3O+(l) (hidroliza ravnotena reakcija) Kiseli oksidi njihovim otapanjem u vodi nastaju kiseline = veina oksida nemetala: CO2, P2O5, N2O5, SO2, SO3. Sredinji element je uvijek jednakovalentan (jednak oksidacijski broj) u oksidu i odgovarajuoj kiselini.

71

Bazini oksidi njihovim otapanjem u vodi nastaju luine = oksidi metala: MgO, CaO, BaO, FeO, Fe2O3... Neutralni oksidi ( npr. CO) tj. neutralne tvari openito ne otapaju se primjetno u vodi ili su njihove vodene otopine neutralne. Amfoterne tvari: mogu biti kiseline ili baze, ovisno s kojim tvarima reagiraju, dakle reagiraju u kiselobaznim reakcijama i s uobiajenim kiselinama i s uobiajenim bazama npr. H2O, Al(OH)3 (i Al i Al2O3), Zn(OH)2(i Zn i ZnO), Cr(OH)3 (i Cr i Cr2O3)... Amfoterni metali, oksidi i hidroksidi netopljivi su u vodi pri pH7, a "otapaju se" i pri viem i pri niem pH: 2Al(s) + 6HCl(aq) 2AlCl3(aq) + 3H2(g) 2Al(s) + 2NaOH(aq) + 6H2O(l) 2Na[Al(OH)4] + 3H2(g) 1. Struktura dihidrogencitratnog aniona je:

Struktura njegove BrnstedLowryjeve konjugirane baze je:

A.

; B.

C.

; D. D. (CH3)4N+

2. Koja od navedenih estica nije bazina? A. CH3NH2; B. (CH3)2NH; C. (CH3)3N;

Rjeenja: 1. B; 2. D

c. Kiselobazne reakcije 1. kiselina + baza sol + voda = neutralizacija KOH(aq) + HCl(aq) KCl(aq) + H2O(l) 72

zapravo se reakcija odvija samo izmeu H+ i OH iona, a ostali se samo formalno prerasporede (u stvarnosti se ni ne prerasporede jer nisu u kristalnoj reetci nego u vodenoj otopini pa su ionako izmijeani), pa se svaka neutralizacija moe pisati: H+(aq) + OH(aq) H2O(l) npr. K+(aq) + OH(aq) + H+(aq) + Cl(aq) H2O(l) + K+(aq) + Cl(aq) osim ako nastaje netopljiva sol: Ba2+(aq) + 2OH(aq) + 2H+(aq) + SO42(aq) BaSO4(s) + 2H2O(l) 2. kiselina + bazini oksid sol + voda 2HNO3(aq) + Ag2O(s) 2AgNO3(aq) + H2O(l) 3. kiseli oksid + baza sol + voda CO2(g) + Ca(OH)2(aq) CaCO3(s) + H2O(l) Osim kiselobaznim reakcijama, soli se mogu dobiti i redoksreakcijama: 1. metal + nemetal sol(s) 2Fe(s) + 3Cl2(g) 2FeCl3(s) 2. metal + kiselina sol(aq ako je topljiva, s ako je netopljiva) + vodik Mg(s) + 2HBr(aq) MgBr2(aq) + H2(g) i reakcijama dvostruke izmjene od dvije topljive soli unakrsnom izmjenom iona nastaje jedna topljiva i jedna netopljiva AgNO3(aq) + KCl(aq) AgCl(s) + KNO3(aq) d. Kiselobazni indikatori Kiselobazni indikator ili pHindikator je tvar koja poprima razliitu boju pri pH iznad odnosno ispod odreene vrijednosti ("jedne boje je u kiselom, druge u lunatom") sloena slaba (da je jaka, previe bi i sama utjecala na pH) organska kiselina ili baza iji konjugirani oblik ima razliitu boju. Promjene boja kiselobaznih indikatora: metiloran: crven u kiselom, naranast u neutralnom, ut u lunatom fenolftalein: ruiast u lunatom

bromtimolplavo: uto u kiselom, zeleno u neutralnom, plavo u lunatom ekstrakt crvenog kupusa: crven u kiselom, ljubiast u neutralnom, plav pa zelen pa ut u lunatom univerzalni indikator: crven pa naranast u kiselom, ut u neutralnom, zelen pa plav u lunatom 73

 lakmus: plavi pocrveni u kiselom, crveni poplavi u lunatom ostale forumule, primjeri i zadaci za raunanje dani su u poglavlju Raunanje u kemiji

Zadaci 1. Otapanjem koje od navedenih tvari u vodi nastaje kisela otopina? A. CO2 B. Ar C. NH3 D. CH4 2. Od otopina navedenih soli iste koncentracije, koja je najvie lunata? A. KNO3 B. MgCl2 C. NH4Cl D. NaNO2 3. Meu otopinama navedenih oksida jednake koncentracije, koja je najkiselija? A. BaO B. BaO2 C. SO2 D. SO3 4. Reakcije dihidrogenfosfatnog iona u vodi: H2PO4(aq) + H2O(l) HPO42(aq) + H3O+(aq), K = 6.2 108 H2PO4(aq) + H2O(l) H3PO4(aq) + OH(aq), K = 1.6 107 Koja je konjugirana baza H2PO4? A. HPO42(aq) B. H2O(l) C. OH(aq) D. H3PO4(aq) 5. Vodena otopina koje od navedenih soli je najkiselija? A. NaCl B. NaNO2 C. NH4Cl D. NH4NO2 6. Meu vodenim otopinama navedenih soli koncentracije 0,10 mol/dm3, koja je najkiselija? A. NH4C2H4O2 B. NaCN C. KNO3 D. AlCl3 7. Vodena otopina koje od navedenih soli (koncentracije 1,0 mol/dm3) ima pH manji od 7? A. NaCl B. NH4Br C. KF D. NaO2CCH3 74

Rjeenja 1. 2. 3. 4. 5. 6. 7. A D D A C D B

2.8. Redoksi
= redoksreakcije = redukcijskooksidacijske reakcije reakcije u kojima se mijenja oksidacijski broj ( = reakcije u kojima dolazi do izmjene elektrona meu atomima) Nisu sve kemijske reakcije redoksi! One koje nisu (u kojima se nijednoj tvari ne mijenja oksidacijski broj, npr. kiselobazne reakcije, vidi Kiselobazne reakcije pod Kiseline, baze i soli), izjednaavamo "obinim" "brojanjem atoma". Oksidacijski broj (obino se oznaava rimskom brojkom9, ali ne bi smjelo biti greka oznaiti "obinom") moe se zamisliti kao nabojni broj koji bi taj atom imao kad bi sve njegove veze bile ionske. Oksidacijski broj iznosi za: elementarne tvari: 0 kisik u spojevima: veinom II (osim u: peroksidima I, superoksidima 1/2, F2O II) vodik u spojevima: veinom I, osim u hidridima metala (I. i II. skupine) I Zbroj svih oksidacijskih brojeva u molekuli = 0 Zbroj svih oksidacijskih brojeva u ionu = nabojni broj tog iona npr. alkalijski metali I, zemnoalkalijski II, aluminij III (i u kovalentnim spojevima), halogenidi I, ali isto vrijedi i za vieatomne ione Najopenitije pravilo: svakom elementu se za svaki elektron manjka i svaku vezu s elektronegativnijim elementom dodaje 1 u oksidacijski broj, a za svaki elektron vika i svaku vezu s manje elektronegativnim elementom oduzima 1 (za vezu s istim elementom se ne dodaje ni ne oduzima), npr. ugljik u HCOOH (mravlja kiselina) ima oksidacijski broj 2 jer je vezan s dvije veze s jednim kisikom i jo jednom vezom s drugim kisikom, dakle s ukupno

Problem kod oznaavanja rimskom brojkom je to Rimljani nisu imali nulu, pa se smatra da bi u tom sluaju "nula" trebalo pisati rijeima, to smatram runim i nepraktinim.

75

3 veze s kisikom koji je elektronegativniji, a jednom vezom s vodikom koji je manje elektronegativan. Moe se pamtiti da elektronegativniji element ( vidi definiciju elektronegativnosti pod Periodinost atomskih svojstava) dobiva elektrone koji su negativni pa postaje negativniji dakle dobiva minus u oksidacijski broj (jedan minus za svaki elektron). Fluor kao najelektronegativniji element u svim spojevima ima oksidacijski broj I. Koliki je prosjeni oksidacijski broj sumpora u S2O42? A. 2; B. 3; C. 4; D. 5

Rjeenje: B

Oksidacija Otputanje elektrona (Na Na+ + e), Redukcija pRimanje elektrona (Na+ + e Na)
Oksidacija je poveanje oksidacijskog broja (a redukcija smanjenje). Pri redoksreakciji uvijek se dogaa i oksidacija i redukcija (ukupni porast oksidacijskog broja neega jednak je ukupnom smanjenju oksidacijskog broja neeg drugog), jednadbe samo oksidacije ili samo redukcije sadre elektrone i nazivaju se jednadbe polureakcija . oksidans (oksidacijsko sredstvo) da bi oksidirao neto drugo, reducira se reducens (redukcijsko sredstvo) da bi reducirao neto drugo, oksidira se

Kako izjednaiti redoks? Prvo odrediti kojim se sve elementima mijenja oksidacijski broj (ako se smanjuje redukcija, ako poveava oksidacija) i za koliko (ako nije odmah vidljivo koji su to, odrediti oksidacijske brojeve svih atoma s obje strane jednadbe). Prema tome napisati jednadbe polureakcija (oksidacije i redukcije), pri emu se ionske tvari (samo one topive u vodi ako je rije o redoksu u vodenoj otopini) rastave na ione i u polureakciji pie samo onaj ion koji sadri atom koji mijenja oksidacijski broj. U svaku jednadbu polureakcije prvo dodati odgovarajui broj elektrona (promjena oksidacijskog broja jednog atoma koliko ima takvih atoma), zatim po potrebi dodavanjem nabijenih estica (najee H+ ili OH) izjednaiti naboje (zbroj svih naboja s jedne strane strelice (polu)reakcije je uvijek jednak zbroju svih naboja s druge strane strelice (polu)reakcije). Provjeriti jesu li time izjednaeni svi atomi (da

76

u polureakciji ima jednako atoma istog elementa s jedne i s druge strane strelice), ako nisu dodati odgovarajui broj neutralnih estica (najee H2O) da budu izjednaeni. Kad su jednadbe polureakcija izjednaene, pomnoiti ih tako da se u oksidaciji otpusti onoliko elektrona koliko se u redukciji primi te ih zbrojiti (pri emu se elektroni "pokrate"). Konano po potrebi spojiti ione u odgovarajue tvari, eventualno dodajui ione koji su prisutni u poetnoj jednadbi, a ne sudjeluju u polureakcijama. Na kraju uvijek provjeriti da u konanoj jednadbi ima jednako svih istih atoma s obje strane i da je zbroj naboja s obje strane isti (najee, ali ne nuno, 0).

Primjer (korak po korak): Al + Cl2 AlCl3 +3 0 0 1 III I

Al + Cl2 AlCl3 O: Al Al3+ R: Cl2 Cl O: Al Al3+ R: Cl2 2Cl O: Al Al3+ + e R: Cl2 + e 2Cl O: Al Al3+ + 3e R: Cl2 + 2e 2Cl O: 2Al 2Al3+ + 6e R: 3Cl2 + 6e 6Cl 2Al + 3Cl2 2Al3+ + 6Cl 2Al + 3Cl2 2AlCl3 Nakon to se uvjeba, obino se sve pie samo kao: Al + Cl2 AlCl3 O: Al Al3+ + 3e R: Cl2 + 2e 2Cl /2 /3 /2 /3

2Al + 3Cl2 2Al3+ + 6Cl 77

2Al + 3Cl2 2AlCl3

Redoksi u kiselim ili lunatim vodenim otopinama Redoksi u kiselom (u jednadbi je prisutna kiselina ili kisela sol): nikad se u jednadbi (polu)reakcije ne moe nai OH (lunato!) nego samo H2O i H+ H+ se uglavnom stavlja na istu stranu gdje su elektroni jer je pozitivan, a voda onda u pravilu na suprotnu stranu. Ili moemo gledati ovako: 1 atom kisika izjednaujemo dodatkom 1 molekule vode na stranu nedostatka kisika, a zatim da izjednaimo dodane H iz vode dodajemo 2H+ iona na suprotnu stranu. Redoksi u lunatom (u jednadbi je prisutna luina ili lunata sol): nikad se u jednadbi (polu)reakcije ne moe nai H+ (kiselo!) nego samo H2O i OH OH se uglavnom stavlja na suprotnu stranu od elektrona jer je negativan, vodu se uvijek moe dodati s one strane gdje nedostaje kisika ili vodika, ponekad je potrebno malo kombiniranja. Ili moemo gledati ovako: 1 atom vodika izjednaujemo dodatkom 1 vode na stranu nedostatka vodika te dodatkom 1 hidroksidne skupine (OH) na suprotnu stranu; 1 atom kisika izjednaujemo dodatkom 2 hidroksidne skupine na stranu nedostatka kisika i dodatkom 1 molekule vode na stranu s vikom kisika. Primjer u kiselom: 3 IV I III 0 +1

K2Cr2O7 + HBr CrBr3 + Br2 + H2O + KBr O: Br Br2 Br 2e + Br2 2Br 2e + Br2 R: Cr2O72 Cr3+ Cr2O72 + 2e 2Cr3+ Cr2O72 + 2e + 14H+ 2Cr3+ Cr2O72 + 2e + 14H+ 2Cr3+ + 7H2O O: 2Br Br2 + 2e /3 R: Cr2O72 + 6e + 14H+ 2Cr3+ + 7H2O Cr2O72 + 6Br + 14H+ 2Cr3+ + 3Br2 + 7H2O 78

K2Cr2O7 + 14HBr 2CrBr3 + 3Br2 + 7H2O + 2KBr

Primjer u lunatom: 8 V O: Zn ZnO22 Zn 2e + ZnO22 Zn + 4OH 2e + ZnO22 Zn + 4OH 2e + ZnO22 + 2H2O R: NO3 NH3 NO3 + 8e NH3 NO3 + 8e NH3 + 9OH NO3 + 8e + 6H2O NH3 + 9OH O: Zn + 4OH 2e + ZnO22 + 2H2O /4 R: NO3 + 8e + 6H2O NH3 + 9OH 4Zn + 7OH + NO3 4ZnO22 + 2H2O + NH3 4Zn + 7NaOH + NaNO3 4Na2ZnO2 + 2H2O + NH3 Za maturu nije potrebno znati predvidjeti produkte redoksreakcija, osim onih najjednostavnijih tj. poznatih i/ili uz pomo, nego samo izjednaiti. 0 III +2

II

NaNO3 + NaOH + Zn NH3 + Na2ZnO2 + H2O

Redoksi s vodikovim peroksidom (moe se i oksidirati i reducirati, i u kiselom i u lunatom): H+ O: H2O2 O2 + 2H+ + 2e R: H2O2 + 2e + 2H+ 2H2O OH O: 4HO2 3O2 + 4e + 2H2O R: HO2 + H2O + 2e 3OH Disproporcioniranje ista tvar se i oksidira i reducira: P4 + OH PH3 + H2PO2 79

O: P4 + 8OH 4H2PO2 + 4e

/3

R: P4 + 12e + 12H2O 4PH3 + 12OH 4P4 + 12OH + 12H2O 4PH3 + 12H2PO2 P4 + 3OH + 3H2O PH3 + 3H2PO2 Sinproporcioniranje ista tvar je i produkt oksidacije i produkt redukcije: IO3 + I + H+ I2 O: 2IO3 + 12H+ 10e + I2 + 6H2O R: 2I 2e + I2 /5 2IO3 + 12H+ + 10I 6I2 + 6H2O IO3 + 6H+ + 5I 3I2 + 3H2O "Sloeni" redoksi vie tvari se oksidira ili se vie tvari reducira ukupan broj elektrona koji sudjeluje u redukcijama mora biti jednak ukupnom broju elektrona koji sudjeluje u oksidacijama: CrI3 + KOH + Cl2 K2CrO4 + KIO4 + KCl + H2O + KI O: Cr3+ + 8OH CrO42 + 3e + 4H2O /2 O: I + 8OH IO4 + 8e + 4H2O R: Cl2 + 2e 2Cl /7 2Cr3+ + 24OH + I + 7Cl2 2CrO42 + IO4 + 14Cl + 12H2O 2CrI3 + 24KOH + 7Cl2 2K2CrO4 + KIO4 + 14KCl + 12H2O + 5KI

Primjeri jo neke neizjednaene polureakcije (u izjednaenoj jednadbi trebaju biti elektroni) koje se esto pojavljuju, za izjednaiti za vjebu: Oksidansi polureakcije redukcije: (kalijev) permanganat u kiselom: MnO4 + H+ + e Mn2+ + H2O (kalijev) permanganat u lunatom: MnO4 + H2O + e MnO2 + OH dikromat u kiselom: Cr2O72 + H+ + e Cr3+ + H2O u lunatom je kromat*: CrO42 + H2O + e Cr(OH)4** + OH * = reakcija prijelaza dikromata u kromat je Cr2O72 + 2OH 2CrO42 + H2O odnosno kromata u dikromat 2CrO42 + 2H+ Cr2O72 + H2O (to naravno nisu redoksi, oksidacijski broj kroma ostaje isti) ** = krom je amfoteran (kao aluminij, Cr(OH)4 je analogan Al(OH)4)

80

ClO4, ClO3, ClO2, ClO, Cl2 najee svi idu skroz u Cl (analogno i s bromom i jodom, u pravilu u lunatom) koncentrirana HNO3(aq): NO3 + e + H+ NO2 + H2O razrijeena HNO3(aq) u veini sluajeva: NO3 + e + H+ NO + H2O Reducensi polureakcije oksidacije: oksalna kiselina: C2H2O4 CO2 + H+ + e oksalat (anion u lunatom ne moe biti kiselina!) u lunatom: C2O42 CO2 + e (veina estih i jednostavnijih oksidacija su one trivijalne metala u kation)

Zadaci 1. Koji element se oksidira u reakciji etena i vodene otopine kalijevog permanganata? A. ugljik B. vodik C. kalij D. mangan E. kisik 2. Ispravno je napisana jednadba: A. 2MnO4 + H2O2 + 6H+ 2Mn2+ + 3O2 + 4H2O B. 2MnO4 + 3H2O2 + 6H+ 2Mn2+ + 4O2 + 6H2O C. 2MnO4 + 5H2O2 + 6H+ 2Mn2+ + 5O2 + 8H2O D. 2MnO4 + 7H2O2 + 6H+ 2Mn2+ + 6O2 + 10H2O E. sve od navedenih 3. Kad se jednadba __ClO3 + __I + __H+ __Cl + __I2 + __H2O izjednai, koliki je odnos koeficijenata H+/I2? A. 2/1 B. 3/1 C. 6/1 D. neki drugi 4. Kad se jednadba MnO4 + NO2 + H+ Mn2+ + NO3 + H2O izjednai najmanjim cjelobrojnim koeficijentima, koji je koeficijent ispred H+? A. 1 B. 6 C. 8 D. 16 2+ 5. _Sn (aq) + _NO3(aq) + _H+(aq) _Sn4+(aq) + _NO(g) + _H2O(l) Koliki je koeficijent uz H+(aq) kad se jednadba izjednai najmanjim cjelobrojnim koeficijentima? A. 2 B. 4 C. 6 D. 8 6. ClO3 + Br Cl2 + Br2 81

7.

1) to je redukcijsko sredstvo? A. ClO3 B. Br C. Cl2 D. Br2 2) Kad se jednadba reakcije izjednai, u kojem su meusobnom omjeru koeficijenti Br/ClO3? A. 1/1 B. 2/1 C. 3/1 D. 5/1 __ S2 + __ H2O __SO2 + __H+ + __e Koliki je koeficijent ispred H+ kad se jednadba polureakcije izjednai najmanjim cjelobrojnim koeficijentima? A. B. C. D. 2 4 6 8

Rjeenja 1. 2. 3. 4. 5. 6. 7. A C A B D 1) B, 2) D B

Jednadba polureakcije oksidacije klora u lunatoj otopini je: Cl2(g) + 4OH(aq) 2ClO(aq) + 2H2O(l) + xe. Koliki je x? A. 1; B. 2; C. 3; D. 4

Rjeenje: B

2.9. Elektrokemija elektrolizni i galvanski lanci

Sve glavne reakcije u elektroliznim i galvanskim lancima su redoksreakcije. Galvanski lanak je ureaj u kojem se kemijska energija iz spontane redoksreakcije pretvara u elektrinu tako to elektroni osloboeni u oksidaciji putuju kroz metalni vodi do m jesta gdje se veu u redukciji (elektroni u gibanju ine elektrinu struju). Elektrolizni lanak je, obrnuto,

82

ureaj u kojem se elektrina energija pretvara u kemijsku tako to se elektrinom strujom dovode elektroni i energija za nespontanu (dakle samu po sebi nemoguu) redoksreakciju. vodi I. reda u njemu elektrinu struju predstavlja gibanje elektrona = metal (ili polumetal) vodi II. reda u njemu elektrinu struju predstavlja gibanje iona = elektrolit (otopina, gel ili talina) inertna elektroda = elektroda ija vrsta faza ne sudjeluje u elektrokemijskoj reakciji, npr. grafit ili platina

Katoda je elektroda na kojoj se odvija Redukcija, Anoda je elektroda na kojoj se odvija Oksidacija (uvijek i u elektrolizi i u galvanskim lancima!)
U elektrolizi u otopini elektrolita kationi putuju prema katodi (pozitivni su pa trebaju primiti elektrone katoda je negativna elektroda pa privlai pozitivne katione), anioni prema anodi (negativni su pa trebaju otpustiti elektrone anoda je pozitivna elektroda pa privlai negativne anione). U galvanskim lancima je obrnuto: katoda je pozitivna, a anoda negativna elektroda.

Elektroliza vode: A(+): 2H2O O2 + 4e + 4H+ K(): 2H2O + 2e H2 + 2OH /2 6H2O 2H2 + O2 + 4OH + 4H+ 4H2O 2H2O(l) 2H2(g) + O2(g) Pri elektrolizi vodene otopine kiseline ( npr. H2SO4) ili luine ( npr. NaOH) ne mogu nastati "suprotni" ioni (OH u kiselom, H+ u lunatom), nego umjesto toga na toj elektrodi reagira "vodeni" dio kiseline ili luine: za kiselinu: K: 2H+ + 2e H2 za luinu: A: 4OH O2 + 4e + 2H2O (druga polureakcija i ukupna reakcija iste su kao za elektrolizu vode) Elektroliza vodenih otopina kationa alkalijskih i zemnoalkalijskih metala i aluminija te sloenih (vieatomskih) aniona je zapravo elektroliza vode na onoj elektrodi na kojoj bi se

83

pri elektrolizi taline iste tvari izluivala tvar koja potjee iz nekog od tih iona, umjesto toga se izluuje vodik (katoda) odnosno kisik (anoda). Primjeri: elektroliza vodene otopine: Na2SO4(aq) AlCl3(aq) Cu(NO3)2(aq) produkti na katodi H2, OH H2, OH Cu(s) produkti na anodi O2, H+ Cl2(g) O2, H+

Zato treba uvijek paziti za elektrolizu, osobito halogenida ( npr. NaCl, KI, AlBr3... na anodi se izluuju odgovarajui halogeni, osim F2), radi li se o talini ili o vodenoj otopini! Iz taline se na katodi izluuje odgovarajui metal, a iz vodene otopine vodik i OH . Standardni redukcijski potencijal (E) znai da je odreen za reakciju redukcije to je pozitivniji, redukcija je spontanija (priblino: ako je pozitivan, redukcija je spontanija od redukcije H+ u vodik, to znai dogaa se u vodenoj otopini, a ako je negativan, redukcija se ne dogaa u vodenoj otopini nego se umjesto toga odvija katodna reakcija iz elektrolize vode); za oksidaciju (reakciju u obrnutom smjeru) treba mu obrnuti predznak. Standardni redukcijski potencijal je napon koji bi se pri standardnim uvjetima (tlak 101325 Pa odnosno po novijem standardu 105 Pa, temperatura 25C tj. 298,15 K) mogao izmjeriti u galvanskom lanku kojem je katoda (na katodi se odvija redukcija!) polulanak kojem pripada taj potencijal, a anoda standardna vodikova elektroda (polulanak H2|H+ tj. spuvasta platina zasiena vodikom uronjena u vodenu otopinu jake kiseline, tona oznaka te elektrode je: Pt(s)|H2(g)|H+(aq)) te su koncentracije obiju otopina standardne (1 mol/dm3).

Voltin niz ( = elektrokemijski niz = niz standardnih redukcijskih potencijala metala): kationi alkalijskih metala (od donjih najreaktivnijih prema gornjima) E raste || zemnoalkalijskih metala || || aluminija i nekih prijelaznih metala (cink, kadmij, krom...) 0 (H+) kationi "poluplemenitih" i "plemenitih" metala (redom najvaniji primjeri): Cu2+, Ag+, Pd2+, Pt2+, Au3+ + 84

Reaktivniji metali se "bolje osjeaju" u "izreagiranom" (ionskom) obliku, a manje reaktivni u metalnom reaktivniji metal (s manjim redukcijskim potencijalom) "istiskuje" manje reaktivan (s veim redukcijskim potencijalom) iz otopine njegovih iona, npr. ako se bakrena ica stavi u otopinu srebrova nitrata, na ici se izluuju "pahuljice" srebra, a otopina poplavi od Cu2+ iona: Cu(s) + 2Ag+(aq) Cu2+(aq) + 2Ag(s)

pri emu zbog kretanja elektrona nastaje elektrina struja ako se uzme po komad oba metala, urone u otopine svojih iona i poveu vodiem (metalna ica) i elektrolitskim mostom (otopinom ili gelom koji provode elektrinu struju jer sadre io ne) da se zatvori strujni krug to je galvanski lanak. Potencijal lanka je E(lanak) = E(katoda) E(anoda) (potencijali se zbrajaju, ali onom na anodi se mijenja predznak jer se na anodi odvija oksidacija tj. reakcija u obrnutom smjeru nego redukcija). Vidi Raunanje u kemiji. Procesi u galvanskim lancima obrnuti su od procesa u elektrolizi: u elektrolizi elektrina struja daje energiju za nespontane procese (E(lanak) negativan), a u galvanskim lancima spontani procesi (E(lanak) pozitivan) uzrokuju elektrinu struju i elektrode su obrnute nego u elektrolizi: katoda je pozitivna, anoda je negativna elektroni putuju kroz icu (vodi I. reda) od anode (gdje nastaju oksidacijom) do katode (gdje su potrebni za redukciju), a kroz elektrolitski (elektrolitni) most (vodi II. reda) anioni (ne nuno isti kao u elektrolitu) putuju u suprotnom smjeru da bi obje otopine ostale neutralne (ovdje "anioni putuju prema anodi, kationi prema katodi" vrijedi za elektrolitski most). Prikazi galvanskog lanka ( na primjeru Daniellijevog lanka): jednadbe polureakcija: A(): Zn(s) 2e + Zn2+(aq) K(+): Cu2+(aq) + 2e Cu(s) 85

 zbirna jednadba reakcije: Zn(s) + Cu2+(aq) Zn2+(aq) + Cu(s) shematski prikaz (dijagram): Zn(s)|Zn2+(aq)||Cu2+(aq)|Cu(s) (pie se slijeva nadesno redom kako putuju elektroni, dakle od onog to se oksidira preko onog u to se oksidira preko onog to se reducira do onog u to se reducira; jednostruke crte oznaavaju granice izmeu elektroda i otopine ("granice faza") a dvostruka elektrolitski most) skica (crte):

ili detaljnije (sloenije):

"anioni putuju prema anodi, kationi prema katodi"

u stvarnosti to obino izgleda ovako nekako: 86

V = voltmetar; ako je umjesto V izvor elektrine struje (

), onda je to elektrolizni

lanak i smjerovi kretanja e i aniona te naboji elektroda su obrnuti, elektroliznom lanku ne treba elektrolitski most nego su obje elektrode u istoj otopini

Neki uobiajeni galvanski lanci: Daniellijev lanak (CuZn, vidi gore) Leclanchov lanak ("obine baterije" od 1,5 V) "suhi lanak" ne sadri tekuinu (nego gel) katoda: grafitni tapi obavijen smjesom vrstog MnO2 i ae (C) elektrolit: gel smjesa NH4Cl, ZnCl2 i elatine ili kroba anoda: Zn reakcije: A(): Zn(s) Zn2+(gel) + 2e K(+): 2MnO2(s) + 2NH4+(gel) + 2e Mn2O3(s) + H2O(gel) + 2NH3(gel) Alkalna baterija = ista reakcija kao u Leclanchovom lanku ali kao elektrolit ima otopinu (KOH(konc.)): A(): Zn(s) Zn2+(aq) + 2e K(+): 2MnO2(s) + 2e + H2O(l) Mn2O3(s) + 2OH(aq) Litijeve baterije = anoda je litij (u litijevim baterijama ne smije biti vode!), a katoda moe biti MnO2 ili razne druge tvari 87

Akumulatori = reverzibilni galvanski lanci (mogu se i prazniti i puniti) Olovni akumulator Pb(s) + SO42(aq) PbSO4(s) + 2e PbSO4(s) + 2H2O(l) 2PbSO4(s) + 2H2O(l) PbO2(s) + e + 4H+(aq) + SO42(aq) Pb(s) + PbO2(s) + 2H2SO4(aq)

Nikalkadmijev akumulator ("alkalni akumulator" elektrolit: KOH(aq)) Cd(s) + 2OH(aq) Ni(OH)3(s) + e Cd(OH)2(s) + 2e Ni(OH)2(s) + OH(aq) Cd(OH)2(s) + 2Ni(OH)2(s)

Cd(s) + 2Ni(OH)3(s)

Gorivni lanci = galvanski lanci u kojima se elektrina energija dobiva oksidacijom goriva koje se stalno dovodi izvana Gorivni lanak vodikkisik (elektrolit: KOH(aq), gorivo: H2(g)) A(): 2H2(g) + 4OH(aq) 4H2O(l) + 4e K(+): O2(g) + 2H2O(l) + 4e 4OH(aq) ukupno: 2H2(g) + O2(g) 2H2O(l) Zadaci 1. Tijekom elektrolize taline soli, kationi se kreu prema A. anodi i reduciraju B. anodi i oksidiraju C. katodi i reduciraju D. katodi i oksidiraju 2. Koja reakcija se zbiva na katodi tijekom elektrolize vodene otopine KCl? A. K+(aq) + e K(s) B. 2H2O(l) + 2e H2(g) + 2OH(aq) C. 2Cl(aq) Cl2(g) + 2e D. 2H2O(l) O2(g) + 4H+(aq) + 4e 3. Tona/e tvrdnja/e o galvanskim lancima je(su): 1) oksidacija se odvija na anodi 88

2) elektroni se kreu od katode prema anodi A. samo 1 B. samo 2 C. i 1 i 2 D. ni 1 ni 2 4. U elektrokemijskim lancima katoda je uvijek elektroda na kojoj: A. se odvija oksidacija. B. se odvija redukcija. C. nastaju pozitivni ioni. D. nastaju negativni ioni. 5. Tijekom elektrolize razrijeene vodene otopine sumporne kiseline, to nastaje na anodi? A. vodik B. sumporovodik C. kisik D. sumporov dioksid 6. Koji od navedenih metala je najreaktivniji? A. srebro B. olovo C. eljezo D. cezij 7. Provodi se elektroliza vodene otopine NaI koncentracije 1,0 mol/dm3 s dodatkom fenolftaleina i kroba. A. Napii jednadbe polureakcija na: i. anodi ii. katodi B. Opii to se moe opaziti (vizualno) uz: i. anodu ii. katodu 8. Galvanski lanak temelji se na polureakcijama: Cr3+ + 3e Cr E = 0,744 V Ni2+ + 2e Ni E = 0,236 V 89

A. Napii i izjednai jednadbu ukupne reakcije koja se odvija u tom lanku. B. Izraunaj standardni potencijal lanka. C. Kojoj se elektrodi tijekom rada lanka poveava masa i zato?

Rjeenja 1. C 2. B 3. A 4. B 5. C 6. D 7. a) i. 2I(aq) I2(aq) + 2e; ii. 2H2O(l) + 2e H2(g) + 2OH(aq) b) i. plavo obojenje (zbog reakcije joda i jodidnih iona sa krobom); ii. ruiasto obojenje (fenolftalein zbog nastanka OH), mjehurii pina (H2) 8. a) 3Ni2+(aq) + 2Cr(s) 2Cr3+(aq) + 3Ni(s); b) 0,508 V; c) katodi, jer se na njoj izluuje metalni nikal

2.10. Korozija
Korozija je propadanje metala zbog elektrokemijskog procesa (redoksreakcije). Metali to su podloniji koroziji to imaju nii standardni redukcijski potencijal (to su reaktivniji) (osim nekih na kojima nastane povezani sloj nereaktivnih, nepropusnih oksida, kao to je Al2O3, koji spreava daljnju koroziju), a nisu joj podloni samo tzv. plemeniti metali (Au, Pt). Najee se misli na koroziju eljeza = hranje, koja se odvija kad su uz eljezo prisutni voda i kisik (eljezo posve pod vodom u kojoj nema otopljenog kisika ne bi korodiralo, kao ni eljezo na posve suhom zraku), bre u kiseloj otopini (H+ su katalizator, a katalizator mogu biti i drugi ioni, npr. Cl pa je korozija bra u morskoj vodi, no korozija eljeza ubrzava se i u lunatom jer nastaju eljezovi hidroksidi koji prelaze u okside), jedan dio istog komada eljeza slui kao anoda (troi se) a drugi kao katoda (taloi se hra):

90

ukupno: 2Fe(s) + O2(g) + 4H+(aq) 2Fe2+(aq) + 2H2O(l) /2 + zatim 4Fe2+(aq) + O2(g) + (4+2x)H2O(l) 2Fe2O3xH2O(s) + 8H+(aq) dakle ukupno: 4Fe(s) + 3O2(g) + 2xH2O(l) 2Fe2O3xH2O(s) Hra je hidratni eljezov(III) oksid s raznolikim brojem (x) molekula vode. Korozija je takoer i nastajanje zelene prevlake CuCO3 na bakrenim spomenicima, crne prevlake Ag2S na srebrnom posuu... Zatita od korozije: prevlaenje tankim slojem drugog metala (galvanizacija) ako taj metal ima vei standardni redukcijski potencijal, sporije korodira, no ako se takav zatitni sloj oteti, korozija se ubrzava jer nastaje galvanski lanak, npr. u limenkama eljezo presvueno kositrom: Fe(s) + Sn2+(aq) Fe2+(aq) + Sn(s) stvaranje zatitnog oksidnog sloja na povrini (eloksiranje) prvenstveno za aluminij presvlaenje nepropusnom prevlakom od neke tvari koja nije metal i ne korodira, npr. boje, plastika fiziki se spreava pristup vodi i zraku i drugim tvarima koje mogu izazvati koroziju katodna zatita metal se namjerno dovede u kontakt s metalom koji ima manji standardni redukcijski potencijal pa korodira umjesto njega postaje anoda u galvanskom lanku, a metal koji se titi postaje katoda, npr. Fe se titi pomou Mg: 91

92

3. Raunanje u kemiji
3.1. "Zaokruivanje"
Na maturi iz kemije iskazivanje rezultata nije se do sada gledalo osobito strogo, ali dobro ga je savladati jer spada u osnove znanstvene kulture: konane rezultate nije lijepo ni praktino pisati "s onoliko znamenaka koliko kalkulator izbaci", a nema ni smisla jer rezultat ne moe biti "toniji" od podataka s kojima se poelo raunati, dakle najgrublje bi pravilo bilo da rezultat nikako ne smije imati vie znamenaka nego podatak zadan na najvie znamenaka, a u veini sluajeva najbolje je da rezultat nema vie znamenaka nego podatak zadan na najmanje znamenaka (ne raunajui podatke koji su matematiki egzaktni brojevi: npr. kad mnoimo relativnu atomsku masu s 2 jer imamo dvoatomnu molekulu , znamo da je taj 2 tono 2 na beskonano mnogo znamenaka). Preciznije, spomenute znamenke koje se uzimaju u obzir su pri mnoenju i dijeljenju su tzv. znaajne znamenke sve znamenke osim nula na poetku decimalnog broja kojima ne prethodi nijedna znamenika koja nije nula ( npr. 0,0045 ima 2 znaajne znamenke) i nula na kraju cijelog broja iza kojih ne slijedi nijedna znamenka koja nije 0 (npr. broj 1000 ima samo jednu znaajnu znamenku, 1010 ih ima 3; 1,000 ih ima 4, a 1000,0 ih ima 5). To je tako jer se svi brojevi mogu zapisati u tzv. znanstvenom zapisu tj. kao umnoak broja s jednoznamenkastim cjelobrojnim dijelom i potencije broja 10 pa zavrne nule u cijelom broju moemo pisati samo "da se zna koliko je broj velik", a nule iza decimalnog zareza ne bismo pisali ako ne elimo naglasiti da je na tom mjestu ba nula ( npr. 1450 = 1,45 103, ali 1450,0 = 1,4500 103). Pri zbrajanju i oduzimanju gledaju se tzv. decimale znamenke iza decimalnog zareza: zbroj ili razlika treba imati onoliko decimala koliko ih ima onaj lan zbrajanja ili oduzimanja koji ih ima najmanje, npr. 89,33 1,2 = 88,1 a ne 88,13 jer ne moemo znati bi li iza 2 u 1,2 bila 0 ili neka druga znamenka (manja od 5). "Zaokruivanje" zadnje znamenke koju zapisujemo pri odbacivanju suvinih znamenaka: ako je prva znamenka koju odbacujemo 0, 1, 2, 3 ili 4, zadnja znamenka koju zadravamo ostaje ista ( npr. 1,623 1,6 ); ako je prva znamenka koju odbacujemo 5, 6, 7, 8 ili 9, zadnja znamenka koju zadravamo poveava se za 1 ( npr. 1,683 1,7 ) (prema strooj konvenciji, ako je 5 jedina znamenka koju odbacujemo, zadnja znamenka koju zadravamo ostaje ista ako je parna a poveava se za 1 ako je neparna, tzv. zaokruivanje na parnu, npr. 1,45 1,4 ali 1,75 1,8) 93

Ako se ne provodi cijeli postupak u kalkulatoru odjednom nego zapisuju meurezultati, dobro ih je pisati na jednudvije znamenke vie kako ne bi zbog previe zaokruivanja konani rezultat bio netoniji.

3.2.

Pretvaranje mjernih jedinica

(nain pretvaranja mjernih jedinica koji se uglavnom ne ui u naim kolama, a mnogima bi mogao biti jednostavniji (ista stvar, malo drukiji pristup)) Mjerne jedinice pri raunanju moemo tretirati isto kao nepoznanice u jednadbi (i jedno i drugo su slova ) moemo ih mnoiti, potencirati i dijeliti (kratiti), a zbrajati i oduzimati moemo samo iste s istima npr. 1,000 kg + 1 g = 1000 g + 1 g = 1001 g 1,00 mol + 1,00 L ne moemo zbrojiti (kruke i jabuke ), nego ih treba pomou ostalih podataka u zadatku prvo pretvoriti, npr. ako se radi o idealnom plinu pri standardnim uvjetima 1,00 mol + 1,00 L / 22,4 Lmol1 = 1,00 mol + 0,04 mol = 1,04 mol Za pretvaranje mjernih jedinica moemo napisati definicijsku jednakost, npr. 1 min = 60 s 1 pm = 1012 m iz koje moemo napraviti razlomke

kojima (jer su jednaki 1) moemo bilo to mnoiti, mnoimo tako da se odgovarajue jedinice pokrate:

Isto moemo postupati i sa sloenim jedinicama: 1) 1 km = 1000 m, 1 h = 3600 s 94

2) 1 kg = 103 g, 1 m3 = 106 cm3

Mogu se napisati i jednakosti kao to su 1 mol = 6,022 1023 (estica) 1 mol H2O = 18,02 g H2O 1 mol plina = 22,4 L plina (koriteno u jednom od poetnih primjera) ... i pomou njih provesti itavi rauni, ali veinom je preporuljivije raunati s veliinama a brojeve i pripadajue jedinice uvrstiti tek u konani izraz jer je tako manje pisanja i raunanja. Uvijek treba s brojevima uvrtavati i mjerne jedinice (a ne ih napisati tek uz konani rezultat, to se onda esto i zaboravi ili se zbog toga zaboravi pretvoriti mjerna jedinica, a na tome se gube bodovi!) to je najbolja kontrola za mogue zabune!

Posebne mjerne jedinice: elektronvolt: 1 eV = 1,6 1019 J (brojano kao elementarni naboj = naboj protona ili elektrona, ali u dulima jer je jedinica za energiju) = naboj elektrona 1 volt angstrem: 1 = 1010 m (red veliine atomskih polumjera) atmosfera: 1 atm = 101325 Pa (standardni tlak) bar: 1 bar = 105 Pa (standardni tlak po novijim standardima)

3.3.
temeljne SI veliine

Veliine koje je potrebno poznavati

jedinice

duljina (l) masa (m)

metar (m) kilogram (kg)

95

vrijeme (t) jakost elektrine struje (I) temperatura (T) koliina tvari (n)

sekunda (s) amper (A) stupanj (K) mol (mol)

ostale (izvedene) veliine

jedinice

povrina (S) volumen (V) gustoa () tlak (p) naboj (q) napon ili elektrini potencijal (U ili E) energija, toplina, entalpija ili rad (E, Q, H, W) relativna atomska masa (Ar) relativna molekulska masa (Mr) molarna masa (M) molarni volumen plina (Vm) maseni udio (w) mnoinski udio (x) volumni udio () mnoinska koncentracija (c) masena koncentracija () molalnost (b)

m2 m3 kg/ m3 (ili ee g/ cm3) paskal Pa = kg/ m s2 kulon C = As volt V = kg m2 / A s3 dul J = kg m2/ s2 = Pa m3 = V C

g/ mol dm3/ mol

mol/ dm3 g/dm3 mol/ kg

prefiks

oznaka

red veliine

piko nano mikro mili centi deci

p n m c d

1012 109 106 103 102 101 96

deka hekto kilo mega

da h k M

101 102 103 106

Ekstenzivne veliine ovise o tome na kojem se i kolikom dijelu uzorka vri mjerenje: mnoina, masa, volumen, naboj... Intenzivne veliine ne ovise o tome na kojem se i kolikom dijelu uzorka vri mjerenje (dokle god je dovoljno velik da se mjerenje moe izvriti): temperatura, tlak, napon, gustoa (veliina dobivena dijeljenjem dvije ekstenzivne je intenzivna; jo jedan vaan primjer: entalpija u kJ je ekstenzivna, a entalpija u kJ/mol intenzivna jer je podijeljena s mnoinom reakcija)...

3.4.

Bitne formule

(uz ispit su dane konstante i periodni sustav, ali ne i formule, ali pametnom upotrebom broj formula/postupaka raunanja koje se mora pamtiti moe biti vrlo mali) I. oditavanje relativne atomske mase iz periodnog sustava i izraunavanje rel ativne molekulske mase; molarna masa Relativna atomska masa (Ar) kemijskog elementa je (najee decimalni) broj koji pie u periodnom sustavu ispod simbola elementa, najee (ali ne uvijek) priblino jednak masenom broju najzastupljenijeg izotopa tog elementa. Relativna molekulska masa (Mr) kemijskog spoja je zbroj relativnih atomskih masa svih elemenata u molekuli ili formulskoj jedinki tog spoja, npr. Mr(CHCl3) = Ar(C) + Ar(H) + 3Ar(Cl), Mr(CuSO45H2O) = Ar(Cu) + Ar(S) + 9Ar(O) + 10Ar(H). Molarna masa je relativna atomska ili molekulska masa s mjernom jedinicom g/mol, npr.: Ar(Cu) = 63,5 M(Cu) = 63,5 g/mol. II. masa atoma, molekule ili formulske jedinke

Masa estice jednaka je njenoj relativnoj atomskoj ili molekulskoj masi pomnoenoj s unificiranom atomskom jedinicom mase (daltonom, atomskom masenom konstantom), 1,66 1027 kg, npr. Ar(Fe) = 55,8 ma(Fe) = 55,8 1,66 1027 kg.

97

 Kolika je masa jedne molekule vode u gramima? A. 18 B. 1.1 1021 C. 3.0 1023 D. 1.7 1024 Rjeenje: C

III.

odnos mnoine i drugih veliina

(n = mnoina, N = broj estica, NA = Avogadrova konstanta = 6,022 1023 mol1, m = masa, M = molarna masa = relativna atomska ili molekulska masa ali s mjernom jedinicom g/mol, V = volumen plina, Vm = molarni volumen plina = pri standardnim uvjetima 22,4 dm3/mol (ako nisu standardni uvjeti, onda se mnoina plina rauna iz ope plinske jednadbe , vidi dalje), c = mnoinska koncentracija, V = volumen otopine) (zadnji izraz je izveden iz izraza za mnoinsku koncentraciju pa ga nije potrebno tu pamtiti)

Koliko ima molekula ozona u 3,20 g O3? E. 4,0 1022 F. 6,0 1022 G. 1,2 1023 H. 6,0 1023 Rjeenje: A

Koliko ima atoma vodika u 3,4 g C12H22O11? I. 6,01023 J. 1,31023 K. 3,81022 L. 6,01021 Rjeenje: B

98

 Koliki je ukupni broj atoma u 1,0 g HOOC(CH2)4COOH? A. 20 B. 4,11021 C. 8,21022 D. 7,21024 Rjeenje: C

Koliko ima molekula vode u 0,10 g modre galice (CuSO45H2O)? A. 1,2 1021 B. 2,4 1021 C. 2,4 1022 D. 1,2 1023 Rjeenje: A

IV.

stehiometrijski omjer mnoina

Mnoine tvari koje reagiraju odnosno nastaju u kemijskoj reakciji odnose se isto kao njihovi stehiometrijski koeficijenti u kemijskoj jednadbi. aA + bB + ... xX + yY + ...

n(A) / n(B) = a/b; n(A) / n(X) = a/x; n(B) / n(Y) = b/y; itd.

Oksalna kiselina, H2C2O4, reagira s permanganatnim ionom prema sljedeoj izjednaenoj jednadbi: 5 H2C2O4(aq) + 2 MnO4(aq) + 6 H+(aq) 2 Mn2+(aq) + 10 CO2(g) + 8 H2O(l) Koliko je mililitara otopine KMnO4 koncentracije 0,0154 mol/dm3 potrebno za reakciju s 25,0 mL otopine H2C2O4 koncentracije 0,0208 mol/dm3? A. 13,5 mL B. 18,5 mL C. 33,8 mL D. 84,4 mL Rjeenje: B

Srebro reagira s nitratnom kiselinom prema jednadbi: 99

3Ag(s) + 4HNO3(aq) 3AgNO3(aq) + NO(g) + 2H2O(l) Koliki volumen HNO3(aq) koncentracije 1,15 mol/dm3 je potreban za reakciju s 0,784 g srebra? A. 4,74 mL B. 6,32 mL C. 8,43 mL D. 25,3 mL Rjeenje: C Mg(OH)2 je magnezijevo mlijeko koje se koristi za neutralizaciju suvika eluane kiseline (HCl). Koliko se molova eluane kiseline moe neutralizirati s 1,00 g Mg(OH)2? A. 0,0171 B. 0,0343 C. 0,686 D. 1,25 Rjeenje: B Za neutralizaciju 25,00 mL H2SO4(aq) koncentracije 0,1050 mol/dm3 utroeno je 17,23 mL NaOH(aq) nepoznate koncentracije. Koja je koncentracija NaOH(aq)? A. 0,07617 mol/dm3 B. 0,1447 mol/dm3 C. 0,1524 mol/dm3 D. 0,3047 mol/dm3 Rjeenje: D Koliki volumen H2SO4 (c=0,108 mol/dm3) je potreban za neutralizaciju 25,0 mL KOH (c=0,145 mol/dm3)? A. 16.8 mL B. 33.6 mL C. 37.2 mL D. 67.1 mL Rjeenje: A 100

C3H8 + 5O2 3CO2 + 4H2O Kolika je ukupna masa (u gramima) produkata izgaranja 2,20 g propana u suviku kisika? A. 2,20 B. 3,60 C. 6,60 D. 10,2 Rjeenje: D

V.

opa plinska jednadba (opa jednadba stanja idealnog plina)

(p = tlak, V = volumen, n = mnoina, R = opa plinska konstanta = 8,314 Pa m3 K1 mol1, T = temperatura u kelvinima) Nije potrebno pamtiti plinske zakone, oni se svi lako mogu izvesti iz ope plinske jednadbe (tonije ona je izvedena iz njih) tj. sve to se moe izraunati pomou njih moe se i pomou ope plinske jednadbe. Iz ope plinske jednadbe i izraza za mnoinsku koncentraciju lako se moe izvesti izraz za osmotski tlak ( p = icRT ) pa ni njega nije potrebno posebno pamtiti (samo uoiti da je bitan i faktor disocijacije i kao i za ostala koligativna svojstva). Pazite da je J (dio mjerne jedinice za R) = Pa m3, a koncentracija je obino zadana u mol/dm3 odnosno volumen u dm3 ili cm3 pa treba pretvoriti jedinice! (takoer tlak moe biti zadan u kPa ili hPa)

Etanol gori u suviku kisika, pri emu nastaje ugljikov dioksid i voda prema sljedeoj izjednaenoj jednadbi: C2H5OH(g) + 3 O2(g) 2 CO2(g) + 3 H2O(g) Koja od ponuenih vrijednosti je najblia volumenu CO2(g) koji nastaje izgaranjem 0,25 mol C2H5OH(g) pri 200 K i 105 Pa? A. 5 L B. 8 L C. 10 L D. 15 L 101

Rjeenje: B

VI.

gustoa

( = gustoa, m = masa, V = volumen)

Pet kuglica metala ima ukupnu masu 1,25 g i ukupni volumen 0,278 mL. Kolika je gustoa metala (g/mL)? A. 0,348 B. 0,900 C. 4,50 D. 22,5 Rjeenje: C Koji volumen tekuine A ima istu masu kao 80,0 cm3 tekuine B, ako je gustoa tekuine A 0,660 g/cm3, a tekuine B 1,59 g/cm3? A. 40,0 cm3 B. 97,0 cm3 C. 160 cm3 D. 193 cm3 Rjeenje: D

VII.

mnoinska i masena koncentracija

(c = mnoinska koncentracija, n = mnoina otopljene tvari, V = volumen otopine)

( = masena koncentracija, m = masa otopljene tvari, V = volumen otopine) Ne pobrkati s formulom za gustou! koja je u sluaju otopina = motopine/ Votopine VIII. molalnost

102

motapala motopine osim za vrlo razrijeene otopine u kojima je masa otopljene tvari zanemarivo mala (najee 100, 1000 ili vie puta manja od mase otapala) Paziti na grame/kilograme! (molalnost se najee izraava u mol kg1, a masa otapala u gramima) IX. snienje talita i povienje vrelita

i = faktor disocijacije (van't Hoffov faktor) (broj estica koje u otopini nastaju disocijacijom 1 estice otopljene tvari, za molekulske tvari je jednak 1 a za jednostavne ionske tvari je jednak broju iona od kojih se forumulska jedinka sastoji) b = molalnost K = Kf = krioskopska konstanta za snienje talita K = Kb = ebulioskopska konstanta za povienje vrelita (formule su potpuno iste, samo treba znati da se promjena temperature T od talita oduzima a vrelitu dodaje) T je isto u kelvinima i celzijevim stupnjevima jer je 1 K = 1 C (te dvije temperaturne skale razlikuju se samo po poloaju nule, a ne i po veliini stupnja) Pripremljene su vodene otopine navedenih tvari koncentracije 0,15 mol/dm3. Koja od njih ima najvie vrelite? A. CaCl2 B. NaBr C. CuSO4 D. CH3OH Rjeenje: A

X.

Faradayevi zakoni elektrolize

prvi Faradayev zakon elektrolize

q = naboj, I = jakost elektrine struje, t = vrijeme

103

z = broj elektrona u jednadbi polureakcije u kojoj nastaje (ili reagira) 1 estica tvari ija se mnoina n uvrtava n = mnoina F = Faradayeva konstanta = 9,65 104 C mol1 (zgodno je znati da je F = NAe umnoak Avogadrove konstante i elementarnog naboja e = 1,6021019 C, ime formula postaje logina: ukupni preneseni naboj = naboj jednog elektrona broj elektrona koji sudjeluju u reakciji) kulon je ampersekunda (1 C = 1 A s) drugi Faradayev zakon elektrolize: ako se elektroliza provodi u dva ili vie serijski spojenih elektrolizera, mnoine tvari izluene na elektrodama istom mnoinom elektriciteta odnose se obrnuto proporcionalno broju izmijenjenih elektrona u reakcijama:

(moe se izvesti iz prvog zakona uzimajui u obzir da je ukupni broj elektrona koji protjeu kroz sve serijski spojene elektrolizere jednak) Vodene otopine AgNO3, Cu(NO3)2 i Au(NO3)3 koncentracija 0,10 mol/dm3 elektrolizirane su u aparaturi na slici, tako da ista struja protjee kroz svaku otopinu.

Ako se izlui 0,10 mol bakra, koliko se izlui srebra i zlata? A. 0,10 mol Ag, 0,10 mol Au B. 0,05 mol Ag, 0,075 mol Au C. 0,05 mol Ag, 0,15 mol Au D. 0,20 mol Ag, 0,067 mol Au Rjeenje: D 104

XI.

iskoritenje

Umjesto mnoine moe i masa ili volumen i sl., samo bitno da je ista veliina i za dobiveno i za maksimalno jer iskoritenje nema mjernu jedinicu, i naravno mora se odnositi na istu tvari. Iskoritenje se moe izraziti kao broj izmeu 0 i 1 ili kao postotak izmeu 0 i 100%.

XII.

udjeli maseni, mnoinski i volumni

Za volumni () i mnoinski (x) udio potpuno je isto, samo umjesto masa volumeni (V) odnosno mnoine (n). Maseni udjeli elemenata u spoju raunaju se preko relativnih atomskih masa (maseni udio elementa u spoju = relativna atomska masa broj atoma tog elementa u spoju / relativna molekulska masa), jer su mase atoma relativne mase pomnoene s unificiranom atomskom jedinicom mase pa se unificirane atomske jedinice mase u izrazu za maseni udio pokrate. omjer (takoer maseni, mnoinski ili volumni) = masa jednog sastojka : masa drugog sastojka

U kojem je od navedenih spojeva najvei maseni udio duika? A. kalijev nitrat B. barijev nitrat C. aluminijev nitrat D. litijev nitrat E. natrijev nitrat Rjeenje: D Maseni udio duika u (N2H5)2SO4 je: A. 10,8 % B. 17,3 % C. 34,5 % D. 51,2 %

105

Rjeenje: C

Koji je razlomak jednak masenom udjelu duika u amonijevom dihidrogenfosfatu? A. 14 / 115 B. 28 / 115 C. 28 / 132 D. 14 / 210 Rjeenje: A

Ako se zagrijavanjem iz 1,50 g H2C2O4 2H2O istjera sva kristalna voda, koliko bezvodne H2C2O4 preostane? A. 0,34 g B. 0,92 g C. 1,07 g D. 1,50 g Rjeenje: C

Koliko molekula vode sadri formulska jedinka hidratiziranog kalcijeva nitrata u kojem je maseni udio vode 30,5 %? A. 1 B. 2 C. 3 D. 4 E. 5 Rjeenje: D Iz 7,66 g hidratiziranog natrijevog sulfata, Na2SO4 xH2O, dobije se 4,06 g bezvodnog Na2SO4. Koliko iznosi x? A. 0,2 B. 3,6 C. 5 D. 7 Rjeenje: D

106

 Formulska jedinka berila sadri 3 atoma berilija. Maseni udio berilija u berilu je 5,03%. Molarna masa berila je: A. 950 g/mol B. 537 g/mol C. 270 g/mol D. 179 g/mol Rjeenje: B

XIII.

reakcijska entalpija = entalpija stvaranja produkata entalpija stvaranja reaktanata

"Nestajanje" reaktanata moe se shvatiti kao njihovo odstvaranje (suprotan proces od stvaranja) pa se zato mijenja predznak njihovih entalpija. Paziti na mnoenje entalpije stvaranja svake tvari sa stehiometrijskim koeficijentom (to je broj koji pie ispred estice u jednadbi) te tvari u jednadbi rekacije za koju se rauna entalpija! Entalpije stvaranja zadane su za 1 mol tvari (to se vidi jer je jedinica kJ/mol) tj. 1 mol reakcija u kojima je stehiometrijski koeficijent te tvari 1, ako ne pie drukije. Reakcijska entalpija zadana je za 1 mol te reakcije kako je napisana tj. za onoliko molova neke tvari koliki joj je stehiometrijski koeficijent u toj jednadbi.

Prema podacima u tablici, izraunaj promjenu entalpije za raspad natrijevog hidrogenkarbonata (u kJ po molu CO2): 2 NaHCO3(s) Na2CO3(s) + H2O(g) + CO2(g)

A. 129,2 B. 818,5 C. 1766,2 D. 3661,6 Rjeenje: A

Koja je standardna entalpija stvaranja MgO(s) ako se dok pri standardnim uvjetima gorenjem magnezija nastane 20,15 g MgO(s) oslobodi 300,9 kJ energije? 107

A. 601,8 kJmol1 B. 300,9 kJmol1 C. +300,9 kJmol1 D. +601,8 kJmol1 Rjeenje: A

Prema reakciji 2 N2H4(l) + N2O4(l) 3 N2(g) + 4 H2O(g) H = 1078 kJ/mol

koliko se energije oslobodi tijekom nastanka 140 g N2(g)? A. 1078 kJ B. 1797 kJ C. 3234 kJ D. 5390 kJ Rjeenje: B Obrazloenje: energija koja se oslobodi = apsolutna vrijednost promjene energije pri jednoj reakciji (odnosno po molu reakcija jer je izraena u kJ/mol) puta koliko se takvih reakcija odvije (broj molova reakcija). Energija koja se oslobodi znai negativnu promjenu energije (egzotermna reakcija), a energija koja je potrebna pozitivnu (endotermna).

Hessov zakon (izraunavanje reakcijske entalpije iz reakcijskih entalpija drugih reakcija): Jednadbe reakcija mogu se tretirati kao matematike jednadbe. Mogu se mnoiti i dijeliti brojevima tako da se istim brojem pomnoi ili podijeli svaki stehiometrijski koeficijent u jednadbi. Ako se mnoi ili dijeli negativnim brojem reaktanti i produkti se meusobno zamijene. Jednadbe se mogu zbrajati tako da je stehiometrijski koeficijent neke tvari u zbrojenoj jednadbi jednak zbroju stehiometrijskih koeficijenata te tvari u jednadbama koje zbrajamo. Iste tvari koje se pri zbrajanju jednadbi nalaze sa suprotnih strana strelice se krate odnosno stehiometrijski koeficijenti se oduzimaju. Ideja raunanja s Hessovim zakonom je namjestiti tako da se pri zbrajanju zadanih jednadbi pokrate sve tvari osim onih koje su u jednadbi za koju treba izraunati entalpiju, a onda pomnoiti sve reakcijske entalpije istim brojevima 108

kojima su pomnoene odgovarajue jednadbe te i njih zbrojiti. Najpreglednije je sve pisati u "tablicu"
jednadba 1 + jednadba 2 jednadba za koju treba izraunati entalpiju \A \B reakcijska entalpija za jednadbu 1 reakcijska entalpija za jednadbu 2 \A \B

reakcijska entalpija za jednadbu za koju treba izraunati entalpiju

A i B su cijeli brojevi ili razlomci, pozitivni ili negativni. Treba paziti na agregatna stanja (pisati ih), ista tvar u razliitom agregatnom stanju u termokemiji nije ista! (postoje reakcijske entalpije taljenja, isparavanja itd., a standardne entalpije se odnose na standardna stanja tj. stanja u kojima su tvari pri "normalnim" (sobnim) uvjetima)

Primjeri za Hessov zakon 1. Iz reakcijskih entalpija za reakcije: C(s) + O2(g) CO2(g) rH1 = 393 kJ mol1 rH2 = 283 kJ mol1

CO(g) + 1/2O2(g)

CO2(g)

izraunamo reakcijsku entalpiju za reakciju: C(s) + 1/2O2(g) CO(g) 393 kJ mol1 \ (1) 283 kJ mol1 ? 393 kJ mol1 283 kJ mol1 110 kJ mol1 \ (1)

C(s) + O2(g)

CO2(g) CO2(g) CO(g)

+ CO(g) + 1/2O2(g) C(s) + 1/2O2(g)

C(s) + O2(g) + CO2(g)

CO2(g)

CO(g) + 1/2O2(g) CO(g)

C(s) + 1/2O2(g)

2. Na temelju poznatih entalpija izgaranja benzena (3267,6 kJ/mol), cikloheksana ( 3919,6 kJ/mol) i vodika (285,8 kJ/mol) treba odrediti entalpiju potpunog hidrogeniranja benzena. I. napiemo i izjednaimo jednadbe zadanih i traene reakcije:

109

C6H6(l) + 15/2O2(g) 6CO2(g) + 3H2O(l) C6H12(l) + 9O2(g) 6CO2(g) + 6H2O(l) H2(g) + 1/2O2(g) H2O(l) C6H6(l) + 3H2(g) C6H12(l)

3267,6 kJ/mol 3919,6 kJ/mol 285,8 kJ/mol ?

*entalpija izgaranja (ili ega god, ako nije drukije navedeno) neke tvari odnosi se na 1 mol te tvari pa jednadbu piemo tako da stehiometrijski koeficijent te tvari bude 1 (pa makar neke druge tvari onda imale necjelobrojne stehiometrijske koeficijente) **agregatna stanja jesu bitna (u termokemijskoj jednadbi ista tvar u razliitom stanju nije ista tvar!), ali ako meu zadanim entalpijama nema entalpija promjena agregatnih stanja, eventualna pogreka (npr. da nismo znali da su benzen i cikloheksan u tekuem stanju nego smo ih naveli u vrstom, ili da smo se odluili za sve u plinovitom, to je pri stvarnoj temperaturi odvijanja reakcije vjerojatnije) nee utjecati na konani rezultat dokle god je odabir agregatnog stanja za istu tvar isti u svim jednadbama II. kombiniramo mnoenje jednadbi malim brojevima (u pravilu cijelim pozitivnim i negativnim!) kako bismo njihovim zbrajanjem dobili traenu jednadbu, a onda s reakcijskim entalpijama uinimo isto to smo uinili s pripadajuim jednadbama: C6H6(l) + 15/2O2(g) 6CO2(g) + 3H2O(l) 6CO2(g) + 6H2O(l) C6H12(l) + 9O2(g) (zamjena reaktantiprodukti) + 3H2(g) + 3/2O2(g) 3H2O(l) (mnoenje s 3) C6H6(l) + 3H2(g) C6H12(l) 285,8 kJ/mol 205,4 kJ/mol 3 3267,6 kJ/mol 3919,6 kJ/mol (1)

Ako je za reakciju 2 SO2(g) + O2(g) 2 SO3(g) standardna reakcijska entalpija rH=198,4 kJ mol1, kolika je standardna reakcijska entalpija za reakciju SO3(g) SO2(g) + O2(g)? A. 198,4 kJ mol1; Rjeenje: C B. 99,2 kJ mol1; C. 99,2 kJ mol1; D. 396,8 kJ mol1

Standardna entalpija stvaranja NH3(g) je 46,1 kJ/mol. Izraunaj H za reakciju: 2NH3(g) N2(g) + 3H2(g) A. 92,2 kJ B. 46,1 kJ 110

C. 46,1 kJ D. 92,2 kJ Rjeenje: D

XIV.

pH vrijednost je logaritam ravnotene koncentracije vodikovih iona pomnoen s 1

[X] u svim formulama za raunanje znai mnoinska koncentracija tvari X, isto kao c(X), s tim da se [X] obino koristi samo za ravnotene koncentracije paziti da se uvrtava koncentracija H+ u mol/dm3 a ne s nekom drugom mjernom jedinicom (strogo gledano formula zapravo glasi pH = log([H+]/(mol dm3)) jer se ne moe raunati logaritam mjerne jedinice pa se prije uvrtavanja u logaritam mora dijeliti s mjernom jedinicom, a nije svejedno kojom je mjernom jedinicom iskazano) obrat (izraunavanje koncentracije H+ iz pH): [H+] = 10pH mol/dm3 (treba pamtiti samo u sluaju apsolutnog nepoznavanja logaritama iz matematike, ali u tom sluaju je bolje poraditi na matematici, poznavanje toliko matematike preporuljivo je na svim fakultetima koji trae kemiju na maturi) Isto tako i pOH i pK (p openito znai dekadski logaritam pomnoen s 1)

Kw je ionski produkt vode = konstanta ravnotee za reakciju H+ + OH

H2O

pomnoena s [H2O] (zapravo, [H2O] se ne uzima u izraz jer je voda otapalo kojeg najee ima jako puno pa se moe smatrati istom tvari, a istim tekuim ili vrstim tvarima u konstantu ravnotee ne uzima se koncentracija nego mnoinski udio koji je 1) Koliki je pH otopine KOH koncentracije 0,025 mol/dm3? A. 1,60 B. 3,69 C. 10,31 D. 12,40 Rjeenje: D

XV.

koncentracijska konstanta ravnotee 111

aA + bB + ...

xX + yY + ...

A, B, ... su reaktanti, X, Y, ... produkti u jednadbi, a, b, ..., x, y, ... njihovi stehiometrijski koeficijenti formula je logina jer je Kc vea to u ravnotei ima vie produkata, a manja to ima vie reaktanata svakako pisati mjerne jedinice uz koncentracije jer koncentracijska konstanta ima svoju jedinicu! U izraz za koncentracijsku konstantu ulaze samo otopljene tvari (ne otapalo) u otopini (aq) i plinovi (g). Tlana konstanta ravnotee (za reakcije u plinovitom stanju) potpuno analogno koncentracijskoj, samo umjesto koncentracija tlakovi plinova, dakle bilo bi: aA(g) + bB(g) + ... xX(g) + yY(g) + ...

U izraz za tlanu konstantu ravnotee ulaze samo plinovi (g). XVI. razlika potencijala (galvanskog lanka)

logika: E je standardni redukcijski potencijal, dakle napisan je za redukciju, pa ostaje istog predznaka za reaktant koji se u reakciji reducira (prima elektrone), a mijenja predznak za reaktant koji se oksidira (otputa elektrone) jer je ta oksidacija ista reakcija u obrnutom smjeru (kad gledamo reakciju u drugom smjeru, mnoimo s 1, isto kao i entalpiju, vidi Hessov zakon) Ako se trai mogua reakcija, E mora biti pozitivno tj. to vee za to bolju reakciju! (u galvanskom lanku ili "obinom" redoksu; u elektrolizi moe biti negativno jer se elektroliza postie dovoenjem dodatne razlike potencijala) Vidi Elektrokemija.

Razlika potencijala lanka na slici pri standardnim uvjetima je:

112

A. 0,28 V B. 0,76 V C. 1,32 V D. 2,36 V Rjeenje: A Prema podacima u tablici izraunaj E0 za reakciju Ga(s) + 3Tl+(aq) 3Tl(s) + Ga3+(aq)

A. 0,479 V B. 0,193 V C. 0,193 V D. 0,479 V Rjeenje: B Za elektrokemijski lanak s reakcijom Cu2+(aq) + M(s) Cu(s) + M2+(aq) je E = 0,75 V. Standardni redukcijski potencijal za Cu2+(aq) je 0,34 V. Koliki je standardni redukcijski potencijal za M2+(aq)? A. 1,09 V B. 0,410 V C. 0,410 V D. 1,09 V Rjeenje: C 113

 Komad metalnog nikla uronjen je u otopinu koja sadri Pb2+(aq) (c=1,0 mol/dm3) i Cd2+(aq) (c=1,0 mol/dm3). Prema standardnim redukcijskim potencijalima u tablici, odvijat e se koja/e reakcija/e? 1) Ni(s) + Pb2+(aq) Pb(s) + Ni2+(aq) 2) Ni(s) + Cd2+(aq) Cd(s) + Ni2+(aq)

A. samo 1 B. samo 2 C. i 1 i 2 D. ni 1 ni 2 Rjeenje: A

1) Prema standardnim redukcijskim potencijalima u tablici, standardni potencijal lanka (E) za reakciju Zn(s) + 2Tl+(aq) Zn2+(aq) + 2Tl(s) je: E. 0,427 V F. 0,091 V G. 0,091 V H. 0,427 V 2) Prema standardnim redukcijskim potencijalima u tablici, koja reakcija/e je(su) spontana/e? I. Cr2+(aq) + Fe3+(aq) Cr3+(aq) + Fe2+(aq) II. Cu2+(aq) + Fe2+(aq) Cu+(aq) + Fe3+(aq) A. samo I. B. samo II. 114

C. i I. i II. D. ni I. ni II. Rjeenje: 1) A; 2) A

Upotreba formula Kako bi se to vie smanjio broj formula za pamenje, formule je potrebno znati "preokretati" (npr. = m/V m = V) i meusobno kombinirati, po mogunosti bez potrebe da se uvijek to prije uvrste brojevi i izraunaju meurezultati (manje meurezultata znai manju mogunost pogreke pri prepisivanju brojki i zaokruivanju, naravno raun bez meurezultata nije uvijek mogu, to osim o vjetini uenika ovisi i o mogunostima kalkulatora i samom zadatku). Primjer: izraunavanje molalnosti (b) vodene otopine odreene tvari iz poznate mnoinske koncentracije (c) i gustoe () te otopine pogleda se postoji li jo neki "skriveni" zadani podatak: poznato je o kojoj se tvari radi, dakle mogu se iz periodnog sustava oitati relativne atomske mase i izraunati mola rna masa tvari, M (a moe se, dakako, izraunati i molarna masa vode, ali to nam u ovom sluaju nije potrebno) zapiu se formule za sve to je poznato: (tvar = otopljena tvar, da bi bilo krae, za c se podrazumijeva da je koncentracija otopljene tvari u otopini; bitno je pisati to se to odnosi na to u zagradama ili subskriptu jer treba paziti to se odnosi na otapalo a to na otopinu, to na sastojak a to na smjesu i sl.)

(uokvireno je to je u tim formulama poznato) zapie se formula za ono to je nepoznato:

gleda se to se u formuli za nepoznato moe zamijeniti izrazom iz formule za poznato, ili uz malo zdravorazumske logike preobliiti tako da se moe zamijeniti (npr. m(otopina) = m(otapalo) + m(tvar), ako otopina sadri samo tu jednu otopljenu tvar), i ponavlja taj postupak, uz matematiko sreivanje izraza (kraenje, rjeavanje dvojnih razlomaka), dok se ne doe do konanog izraza u kojem je sve to treba uvrstiti poznato: 115

(obino ima vie mogunosti za redoslijed zamjena i sve su ispravne dokle god daju smislen konani izraz) u konani izraz uvrste se brojevi s mjernim jedinicama (uz po potrebi odgovarajue pretvaranje) ako je neto krivo, vjerojatno e se vidjeti po tome to se jedinice nee dobro pokratiti i izrauna bez panike: moda izgleda teko, ali uz malo vjebe nije preteko, a jednom kad se uvjeba ovakav tip izvoenja i dobro poznaju sve osnovne formule (s razumijevanjem to koje slovo u njima znai!), moe se pomou njih izraunati jako puno tipova zadataka, a nije vjerojatno da e ita biti osjetno tee od ovog primjera

Koliki mora biti najmanji maseni udio kalijeva hidroksida u vodenoj otopini mase 1 kg koja se moe upotrijebiti za potpunu neutralizaciju 3,57 mola duine kiseline? A. 5% B. 10% C. 15% D. 20% E. 25% Rjeenje: D

Odreivanje empirijske formule primjer Maseni udio ugljika u spoju je 14,29%, kisika 57,14%, vodika 1,190%, a ostalo je natrij. Odredi empirijsku formulu spoja. izraunamo maseni udio "ostalog": w(Na) = 100% 14.29% 57.14% 1.19% = 27.38%

116

 empirijska formula pokazuje najmanji odnos brojnosti razliitih atoma a ne njihovih masa pa treba masene udjele "prevesti" na mnoine, to je najlake uiniti tako da se zamisli uzorak od 100 g u njemu ima onoliko grama svakog elementa koliki je postotak njegov maseni udio (m(sastojak)=w(sastojak)m(ukupno)) dijeljenjem s molarnom masom (n=m/M) elementa izrauna se mnoina svakog elementa i one se postave u meusobni omjer:

podijeli se svaki lan omjera s najmanjim lanom (u ovom sluaju s 1,181)

ako se dobiju lijepi cijeli brojevi ili ovako neto vrlo slino cijelim brojevima (ne moraju biti tono cijeli brojevi! jer je mogue da su sastavljai zadatka koristili molarne mase na drukiji broj znamenaka, pogreke zbog zaokruivanja i sl.), gotovo je; ako ne, mnoe se svi lanovi istim cijelim brojem tako da se dobiju najmanji mogui cijeli brojevi (koeficijenti u empirijskoj formuli su uvijek najmanji mogui cijeli brojevi) i napokon: C : O : H : Na = 1 : 3 : 1 : 1 empirijska formula: CO3HNa = (presloimo u smisleni redoslijed) = NaHCO3 Analizom je ustanovljeno da je maseni udio magnezija u spoju 21,8%, fosfora 27,7%, a ostalo je kisik. Koja je empirijska formula tog spoja? A. MgPO2 B. MgPO3 C. Mg2P2O7 D. Mg3P2O8 Rjeenje: C Oksid mangana sadri 2,29 g mangana po gramu kisika. Koja je empirijska formula tog oksida? A. MnO B. MnO2 C. Mn2O3 117

D. MnO3 Rjeenje: C

Razrjeivanje otopina kiseline (ili luine ili nekog iona) vodom Budui da se dodaje samo ista voda, u kojoj nema kiseline, konana otopina sadri jednaku mnoinu kiseline kao i poetna otopina pa moemo pisati (kroz cijeli primjer indeks 1 se odnosi na poetnu, a 2 na konanu otopinu):

Upotrijebimo formulu za vezu mnoine i mnoinske koncentracije

pa je:

Konani volumen je zbroj poetnog volumena i volumena dodane vode pa je:

iz ega se moe dobiti bilo poetna koncentracija, bilo konana koncentracija, bilo poetni volumen, bilo volumen vode koji je potrebno dodati (odnosno iz toga konani v olumen), ovisno to se trai a to je zadano (za kombiniranje s masenom koncentracijom i drugim veliinama vidi Upotreba formula) Koliko je mililitara HCl koncentracije 8,00 mol/dm3 potrebno za pripremu 150 mL HCl koncentracije 1,60 mol/dm3? A. 30,0 mL B. 24,0 mL C. 18,8 mL D. 12,0 mL Rjeenje: A Koliki volumen (u mL) koncentrirane sumporne kiseline (c=18,0 mol/dm3) je potreban za pripremu 2,50 L otopine koncentracije 1,00 mol/dm3? A. 7,20 B. 14,4 C. 69,4 D. 139 Rjeenje: D 118

 Mijeanje kiseline i luine Pomijea se 50 mL sumporne kiseline koncentracije 0,10 mol/dm3 i 170 mL natrijeve luine koncentracije 0,03 mol/dm3. Koliki je pH dobivene otopine? napisati jednadbu kemijske reakcije H2SO4 + 2NaOH Na2SO4 + 2H2O iz jednadbe oditati odnose mnoina kiseline i luine koje meusobno reagiraju (omjer stehiometrijskih koeficijenata)

izraunati mnoine iz zadanih veliina

pogledati to se u reakciji posve potroi, a ega preostaje (odredi se mjerodavni reaktant i suviak, vidi dalje) sa 0,0050 mol H2SO4 reagiralo bi 2 0,0050 mol = 0,010 mol NaOH vie nego to ima, znai sav NaOH reagira s 0,0051 mol NaOH reagiralo bi 1/2 0,0051 mol = 0,0026 mol H2SO4 preostaje 0,0050 mol 0,0026 mol = 0,0024 mol H2SO4 izraunati ukupni volumen! V = V(NaOH) + V(H2SO4) = 50 mL + 170 mL = 220 mL = 0,220 dm3 izraunati koncentraciju preostalih H+ ili OH iona (mnoina preostale kiseline ili luine broj H+ ili OH iz jedne molekule kiseline ili luine / ukupni volumen)

iz toga izraunati pH ili pOH, a onda iz pH + pOH = 14 po potrebi i ono drugo pH = log(0,022) = 1,6 *napomena: postupak vrijedi samo ako je zavrna c(H+) ili c(OH) koja se dobije vea od otprilike 105 mol/dm3 i ako su koncentracije kiseline i luine dovoljno male da se moe zanemariti volumen vode nastale neutralizacijom, ali takvi bi na ovoj razini trebali biti svi zadaci 119

 100 mL otopine kalcijeva nitrata koncentracije 0,250 mol/dm3 pomijeano je s 400 mL duine kiseline koncentracije 0,100 mol/dm3. Kolika je koncentracija nitratnih iona u dobivenoj smjesi? A. 0,180 mol/dm3 B. 0,130 mol/dm3 C. 0,0800 mol/dm3 D. 0,0500 mol/dm3 Rjeenje: A

Mjerodavni reaktant, suviak esto u reakcijskoj smjesi nemamo tono onoliko svakog reaktanta koliko je potrebno da u potpunosti prijeu u produkte, nego se samo jedan reaktant sav potroi, a ostalih neto preostane nakon zavrene reakcije. Taj reaktant koji sav reagira te kad se on potroi reakcija prestaje zovemo mjerodavni reaktant, a za ostale reaktante, kojih preostane, kaemo da su u suviku. Pogreno tj. preneodreeno je rei da je mjerodavni reaktant "onaj kojeg ima najmanje" jer se ne troi pri svakoj reakciji jednako svakog reaktanta, nego onoliko estica reaktanta koliki je njegov stehiometrijski koeficijent. Najlake tj. najsistematinije moemo odrediti mjerodavni reaktant tako da za svaki reaktant kojem moemo izraunati mnoinu podijelimo tu mnoinu s njegovim stehiometrijskim koeficijentom kako bismo izraunali "mnoinu reakcija"10 (mnoina je pojam koji se ne mora odnositi samo na konkretne stvari: 1 mol "neega" znai 6,0221023 "neega", a to "neto" mogu jednako biti atomi ugljika, molekule vode, mali zeleni ili kemijske reakcije npr. nastajanja formulske jedinke natrijeva klorida iz elemenata) koje se mogu odviti dok se on sav ne potroi. Onaj reaktant za koji je ta mnoina najmanja prvi e se potroiti taj je mjerodavni reaktant. Onda iz tako dobivene mnoine reakcija koje se doista i odviju moemo izraunati, mnoenjem s njihovim stehiometrijskim koeficijentima, mnoine svih ostalih reaktanata koje reagiraju (potroe se). Oduzmemo li tu potroenu mnoinu nekog reaktanta od njegove poetne mnoine, dobit emo mnoinu koja preostaje (ne

10

Neki od vas na fakultetima e se s tim pojmom susresti pod nazivom doseg kemijske reakcije.

120

reagira) tj. suviak. Takoer, iz mnoine reakcija moemo izraunati, mnoenjem njegovim stehiometrijskim koeficijentom, mnoinu svakog produkta koja nastane. Naprimjer, za reakciju: 2KMnO4(aq) + 5C2H2O4(aq) + 3H2SO4(aq) 2MnSO4(aq) + 10CO2(g) + 8H2O(l) + K2SO4(aq) (za pitanje kako je izjednaena ta jednadba, vidi Redoksi) Ako je u poetku prisutno 8 mol KMnO4 i 10 mol C2H2O4 te veliki suviak H2SO4, mnoina reakcija koja bi se odvila dok se potroi sav KMnO4 je 8 mol / 2 = 4 mol, a dok se potroi sav C2H2O4 je 10 mol / 5 = 2 mol, dakle zakljuujemo da je C2H2O4 mjerodavni reaktant te se doista odvije 2 mola reakcija. Pri tome se potroi 2 mol 2 = 4 mol KMnO4 te preostane suviak od 8 mol 4 mol = 4 mol KMnO4. Pri tome takoer nastane 2 mol 10 = 20 mol CO2, 16 mol H2O, 4 mol MnSO4, 2 mol K2SO4. Prema jednadbi: N2O3(g) + 6H2(g) 2NH3(g) + 3H2O(g) koliko molova NH3(g) moe nastati reakcijom 0,22 mol N2O3(g) i 0,87 mol H2(g)? A. 0,29 mol B. 0,44 mol C. 0,73 mol D. 1,1 mol Rjeenje: A

Silicijev karbid, SiC, dobiva se zagrijavanjem SiO2 i C na visoke temperature, prema jednadbi: SiO2 (s) + 3C(s) SiC(s) + 2CO(g) Koliko bi se najvie grama SiC moglo dobiti iz 2,00 g SiO2 i 2,00 g C? A. 1,33 B. 2,26 C. 3,59 D. 4,00 Rjeenje: A

121

 U dobro zatvorenoj posudi nalazi se 3 mol vodika i 2 mol kisika. Elektrinom iskrom, bez otvaranja posude, izazvana je reakcija: 2H2(g) + O2(g) 2H2O(l). Nakon hlaenja na sobnu temperaturu u posudi su prisutni plinovi: A. 1 mol H2(g), 1 mol O2(g), 2 mol H2O(g) ; C. 1 mol H2(g), 1 mol O2(g); Rjeenje: D B. 0,5 mol O2(g), 3 mol H2O(g); D. 0,5 mol O2(g)

Amonijak se dobiva prema sljedeoj jednadbi: N2(g) + 3H2(g) 2NH3(g) Ako se kad 0,5 mol N2 reagira s 0,5 mol H2 dobije 0,25 mol NH3, koliko je iskoritenje reakcije? A. 75% B. 50% C. 33% D. 25% Rjeenje: A

2N2O4 + N2H4 6NO + 2H2O Kolika je maksimalna masa NO (u gramima) koja se moe dobiti iz 15,5 g N2H4 i 4,68 g N2H4? A. 4,38 B. 5,04 C. 15,2 D. 26 Rjeenje: C

Stupanj disocijacije (oprez, jedno od najnaprednijih gradiva sadranih u Ispitnom katalogu, nije nuno sadrano u udbenicima) Stupanj disocijacije, , je broj koji pokazuje koliki je dio od ukupne koliine elektrolita (elektrolit je tvar koja provodi elektrinu struju pomou iona, dakle kiselina, baza ili sol) u otopini disociran (disociran u kontekstu otopina znai prisutan u obliku iona a ne neutralnih molekula).

122

 = mnoina disociranih estica / ukupna mnoina otopljenog elektrolita = ravnotena koncentracija disociranih estica / koncentracija otopine elektrolita Dakle formulom:

(ovo je opa formula za stupanj disocijacije jednoprotonske kiseline, analogno vrijedi i za ostale elektrolite = [ion]/c0(spoj) ) Npr. za metansku (mravlju) kiselinu:

Za jake kiseline i baze, 1 (koncentracija disocirane estice priblino je jednaka ukupnoj koncentraciji tog elektrolita), zato kaemo da su potpuno disocirane. Za slabe kiseline i baze te soli najee se pri raunjanju koristi veza stupnja disocijacije i konstante ravnotee za reakciju disocijacije. Primjer: Treba odrediti stupanj disocijacije octene kiseline, CH3COOH, u vodenoj otopini koja bi se dobila mijeanjem 6,00 g "ledene" (100%tne) octene kiseline s vodom tako da je konani volumen otopine 1,00 L, ako je pri toj temperaturi konstanta disocijacije octene kiseline Kc = 1,75 105 mol dm3. Rjeenje primjera: Koncentracija octene kiseline (c0(CH3COOH), moe se pisati samo c0 radi kratkoe) je:

(u ovom primjeru strogo pazim na broj znamenaka, otud tolike nule) Jednadba disocijacije je: CH3COOH(aq) CH3COO(aq) + H+(aq)

pa je prema tome izraz za konstantu disocijacije:

Ravnotena koncentracija disocirane octene kiseline je ravnotena koncentracija njenih aniona koji nastaju tom disocijacijom, [CH3COO]. Ravnotene koncentracije [CH3COO] i [H+] su jednake (disocijacijom svake molekule CH3COOH koja disocira nastaje po jedan CH3COO i po jedan H+, ni jedni ni drugi nemaju u ovom zadatku otkud drugdje doi niti ikamo drugamo otii) pa umjesto [CH3COO][H+] moemo pisati [CH3COO]2. Zbroj koncentracija disocirane i nedisocirane octene kiseline je njena ukupna ("poetna", "nazivna") 123

koncentracija tj. c0 = [CH3COO] + [CH3COOH] (jer je sva kiselina ili disocirana ili nedisocirana), dakle [CH3COOH] = c0 [CH3COO]. Kad se to uvrsti u izraz za Kc dobije se:

A izraz za stupanj disocijacije je:

to zajedno ini dvije jedandbe s dvije nepoznanice jer je c0 i Kc poznato a nepoznato je (koji elimo dobiti) i [CH3COO] (koji nam zapravo ne treba osim moda kao meurezultat). Stoga je najlake da iz druge jednadbe izrazimo [CH3COO] = c0 i uvrstimo u prvu koja time postaje:

to se "sredi" u kvadratnu jednadbu s jednom nepoznanicom :

ija su rjeenja (prema kvadratnim jednadbama):

, ako netko jo ima matematikih problema s

No stupanj disocijacije mora biti pozitivan (izmeu 0 i 1) pa dolazi u obzir samo pozitivno rjeenje, dakle:

(to je naravno i openita konana formula za ovaj tip zadataka, ali preporua se razumjeti i znati ponoviti postupak odnosno na bilo koji toan nain povezati Kc i , a ne pamtiti ovu formulu) Uoite da stupanj disocijacije, za razliku od konstante disocijacije, ovisi i o poetnoj koncentraciji c0 (npr. da se isti volumen otopine pripremi od 12 g a ne 6 g octene kiseline, ne bi bio isti). Znai, kad se uvrste brojevi (sve je u mol dm3 i pokrati se pa jedinice neu pisati, premda preporuam da ih radije uvijek piete):

124

(budui da je stupanj disocijacije izmeu 0 i 1, esto se izraava kao postotak, naravno moe se i ostaviti kao broj) Budui da se u ovakve zadatke esto uplie i pH, izraunajmo jo i pH te otopine. Za to moemo iskoristiti spomenutu injenicu da je [H+] = [CH3COO], a [CH3COO] dobijemo iz [CH3COO] = c0 = 0,0131 0,100 mol dm3 = 0,00131 mol dm3 te je pH = log([H+]/(mol dm3)) = log 0,00131 = 2,88 (pH jake kiseline iste koncentracije bio bi log 0,1 = 1, iz ega opet vidimo da je jaka kiselina znatno kiselija sadri znatno vie H+ nego slaba kiselina iste koncentracije). Za vjebu probajte iz pH i poetne koncentracije c0 doi do konstante disocijacije Kc. 1. zadatak: Treba izraunati stupanj disocijacije magnezijevog sulfata u otopini koncentracije 0,01 mol dm3 pri temperaturi pri kojoj je konstanta ravnotee te disocijacije 6,3 103 mol dm3. Rjeenje 1. zadatka: = 0,54 2. zadatak: Stupanj disocijacije za reakciju LaSO4+ La3+ + SO42 pri 25C u otopini s ukupnom koncentracijom c0(LaSO4+) = 0,01 mol dm3 iznosi 27 %. Treba izraunati konstantu ravnotee za tu reakciju disocijacije u toj otopini pri toj temperaturi. Rjeenje 2. zadatka: Kc = 103 mol dm3 *Napomena (krajnje je malo vjerojatno da e se traiti na maturi, ali pojavljuje se na fakultetima, a u srednjokolskoj nastavi kemije ponekad se mijeaju stupanj i faktor disocijacije): Veza izmeu stupnja disocijacije () i faktora disocijacije (i) pri raunanju koligativnih svojstava: i = 1 + (v 1), pri emu je v broj iona koji nastaju potpunom disocijacijom jedne estice, npr. za Na2SO4 v = 3 (nastaju 2 Na+ i 1 SO42), gotovo uvijek se rauna za tvari za koje je v = 2 pa se formula moe pojednostaviti u i = 1 + . Stupanj disocijacije poseban je sluaj pojma stupanj reakcije, koji se definira kao broj (odnosno mnoina, koncentracija, parcijalni tlak... jer je sve to proporcionalno) estica koje su reagirale podijeljen s poetnim brojem (ili sl.) odgovarajuih estica, npr. za reakciju N2O4(g) 2NO2(g) stupanj reakcije je N(raspadnuti N2O4) / N(poetni N2O4) = 1/2N(NO2) / [N(N2O4) + 1/2N(NO2)] (umjesto N moe i n, c, p, V... samo bitno da je ista veliina za sve lanove izraza) jer raspadom svake estice N2O4 nastaju dvije estice NO2 pa je broj raspadnutih N2O4 jednak polovici nastalih NO2.

125

Red reakcije (takoer je rije o izrazito naprednijem gradivu koje se ne nalazi esto u srednjokolskim udbenicima i strogo uzevi red reakcije nije u ispitnom katalogu, ali ambicioznijima bi moglo biti lake rijeiti neke zadatke ako razumiju to je red reakcije) Brzina reakcije za veinu kemijskih reakcija u poetnom trenutku reakcije proporcionalna je poetnim koncentracijama nekih sudionika rekacije potenciranima na neke potencije, tj.:

v = brzina reakcije (A) = stehiometrijski koeficijent nekog reaktanta (ili produkta) A c(A) = promjena koncentracije tog istog reaktanta (ili produkta) u vremenu t k = konstanta ("koeficijent brzine reakcije", razliita za svaku reakciju) c0(A), c0(B)... = poetne koncentracije reaktanata (ili ak nekih drugih tvari, kao to su katalizatori, ali u pravilu ne produkata), esto e se u izrazu umjesto toga vidjeti [A] itd. to inae oznaava ravnotene koncentracije, tako se pie radi kratkoe, ali ovaj izraz vrijedi za koncentracije u bilo kojem trenutku reakcije, dakle i poetne i ravnotene i sve izmeu m, n... NISU nuno jednaki stehiometrijskim koeficijentima a, b... osim ako je rije o tzv. elementarnim reakcijama koje se doista odvijaju samo tako da se te estice sudare ili jedna estica bez sudara s drugim esticama raspadne na vie njih veina kemijskih reakcija odvija se po sloenijim mehanizmima Red reakcije po nekoj tvari A (u odnosu na tvar A, s obzirom na tvar A) je potencija m na koju je c0(A) u tom izrazu potencirano. Ukupni red reakcije je zbroj svih takvih potencija m + n + ... Brzina reakcije nultog reda ne ovisi o koncentraciji nijedne od tvari koje sudjeluju u reakciji, nego je konstantna (uvijek ista): v = k (tj. v = kc00(A), a bilo koji broj potenciran na nultu potenciju je 0). Takve kemijske reakcije su rijetke, no radioaktivni raspad je uvijek nultog reda (zato je i "vrijeme poluraspada" tj. vrijeme polureakcije ili poluvrijeme reakcije = vrijeme potrebno da se koliina radioaktivnog elementa smanji na polovicu, isto bez obzira na veliinu poetnog uzorka radioaktivne tvari). Brzina reakcije prvog reda proporcionalna je koncentraciji: v = kc0(A). Brzina reakcije ukupno drugog reda proporcinalna je kvadratu koncentracije jedne tvari v = kc02(A) (tada je drugog reda i po toj tvari) ili umnoku poetnih koncentracija dviju tvari v = kc0(A)c0(B) (tada je prvog reda po svakoj od tih tvari) itd. U nekim sloenijim sluajevima red reakcije ne mora biti cijeli broj. Svaki trenutak reakcije moe se proglasiti "poetnim" pa je brzina reakcije na isti nain proporcionalna koncentracijama tih tvari u bilo kojem trenutku. 126

 Zadaci: 1. Reakcija je drugog reda u odnosu na reaktant A. Kako e se promijeniti poetna brzina reakcije ako se uzme dvostruko vea poetna koncentracija reaktanta A i dvostruko manja poetna koncentracija reaktanta B? A. poveat e se 2 puta B. poveat e se 4 puta C. ostat e ista D. smanjit e se 4 puta 2. Brzina reakcije za neku reakciju ovisi o koncentracijama tvari C i D prema formuli: v = kc0(C)c0(D). Kako e se promijeniti poetna brzina reakcije ako se uzme dvostruko vea poetna koncentracija tvari C i trostruko vea poetna koncentracija tvari D? A. poveat e se 2 puta B. poveat e se 3 puta C. poveat e se 5 puta D. poveat e se 6 puta Rjeenja: 1. B 2. D

Red reakcije (i koeficijent brzine reakcije) esto se eksperimentalno odreuje tako da se mjeri poetna brzina reakcije pri razliitim poetnim koncentracijama reaktanata. Primjer: Eksperimentalno je ustanovljeno da brzina neke reakcije ovisi samo o koncentracijama reaktanata E i F te da su brzine reakcija u eksperimentima 1, 2 i 3 (koji su se odvijali na istoj temperaturi i ostalim uvjetima) s danim poetnim koncentracijama E i F: c0(E) / (mol dm3) c0( F) / (mol dm3) v / (mol dm3 s1) 2 2 1 2,7 10 2,7 10 4,8 106 2 2,7 102 5,4 102 9,6 106 2 2 3 5,4 10 2,7 10 9,6 106 Treba odrediti "zakon brzine reakcije" tj. izraz za ovisnost v o c0(E) i c0(F), dakle redove reakcije u odnosu na E i F i koeficijent brzine reakcije. Ako brzina reakcije ovisi samo o koncentracijama E i F, moemo pisati v = kc0m(E)c0n(F). Gledamo po emu se pojedini eksperimenti razlikuju. U eksperimentu 2 u odnosu na eksperiment 1 udvostruena je c0(F) (a c0(E) je ista) te se i brzina reakcije udvostruila, stoga moemo zakljuiti da je brzina reakcije izravno proporcionalna c0(F), tj. n = 1, dakle v = kc0m(E)c0(F). Isto tako, u eksperimentu 3 u odnosu na eksperiment 1 udvostruena je c0(E) i brzina reakcije se takoer udvostruila, dakle i m = 1 pa je v = kc0(E)c0(F), reakcija je 1. reda u odnosu na E i u odnosu na F, a ukupno 2. reda. Preostaje samo odrediti konstantu (koeficijent brzine) k, to moemo iz podataka iz bilo kojeg od ova tri eksperimenta (mora se 127

iz svakog dobiti jednako), k = v / (c0(E)c0(F)), npr. iz eksperimenta 1, k = 4,8 106 mol dm3 s1 / (2,7 102 mol dm3 2,7 102 mol dm3) = 6,6 109 dm3 mol1 s1, dakle v = 6,6 109 dm3 mol1 s1 c0(E)c0(F). Iz toga, naravno, moemo izraunati poetnu brzinu rekacije pri bilo kojim poetnim koncentracijama E i F, npr. za c0(E) = 1,3 102 mol dm3 i c0(F) = 9,2 103 mol dm3, brzina reakcije je v = 6,6 109 dm3 mol1 s1 1,3 102 mol dm3 9,2 103 mol dm3 = 7,9 105 mol dm3 s1. Treba jo jednom napomenuti da se red reakcije openito izravno tie samo brzine reakcije, NE i ravnotee. Jedino, za spomenute elementarne reakcije vrijedi: ako je v1 brzina napredne (reaktantiprodukti) a v1 brzina povratne (produktireaktanti) reakcije odnosno k1 koeficijent brzine napredne a k1 koeficijent brzine povratne reakcije, ako je jednadba reakcije aA + bB + ... xX + yY +... , brzine su v1 = k1[A]a[B]b..., v1 = k1[X]x[Y]y..., a u ravnotenom stanju je uvijek v1 = v1 (definicija ravnotee je da se povratna i napredna reakcija odvijaju istom brzinom!) dakle za elementarne reakcije u ravnotei k1[A]a[B]b... = k
1[X] x

[Y]y... , iz ega slijedi da je za takve reakcije (tj. one u kojima se sve potencije u izrazima

za brzine napredne i povratne reakcije podudaraju sa stehiometrijskim koeficijentima pripadajuih reaktanata u jednadbi) konstanta ravnotee Kc = [X]x[Y]y.../([A]a[B]b...) = k1 / k
1.

128

4. Kemijski sustavi (tvari)

4.1. Podjela tvari po sloenosti
TVARI

SMJESE

ISTE TVARI fizikalni postupci KEMIJSKI

HETEROGENE juha

HOMOGENE vodovodna voda

SPOJEVI destilirana voda

kemijske reakcije

ELEMENTARNE TVARI grafit

Sastojci u smjesi zadravaju veinu svojih svojstava, a elementi u spoju ne zadravaju svojstva elementarnih tvari. Isti spoj sadri uvijek iste udjele elemenata, a udjeli sastojaka u smjesi mogu varirati . Za kemijski spoj moe se napisati kemijska formula, a za smjesu ne. Heterogene smjese imaju pomalo razliit sastav i svojstva u svojim razliitim dijelovima, njihovi se sastojci mogu razlikovati golim okom, povealom ili (svjetlosnim) mikroskopom. Homogene smjese imaju u svojim razliitim dijelovima jednolian sastav i svojstva, sastojci im se ne mogu vizualno razlikovati. Elementarna tvar sastoji se od atoma samo jednog elementa.

4.2. Temeljni fizikalni postupci odvajanja tvari iz smjesa

Iz heterogene smjese: Taloenje prieka se da se vrste estice slegnu na dno tekuine (uvjet: da imaju znatno veu gustou od tekuine i da su dovoljno velike) dakle ine talog, i zatim dekantacija (odlijevanje tekuine iznad taloga) i/ili filtracija (proputanje kroz filtar papir, gazu... kroz ije pore tekuina prolazi, a talog ne moe proi) npr. smjesa pijeska i vode Iz homogene smjese: 129

Prekristalizacija smjesa se otopi u otapalu u kojem se topljivost tvari koju elimo izdvojiti znatno mijenja promjenom temperature (najee raste porastom temperature), zatim se otopina dovede na temperaturu na kojoj je topljivost to manja, pri tome se izluuju kristali otopljene tvari, koji se onda odvajaju filtracijom npr. prekristalizacijom se moe dobiti KNO3 iz vodene otopine koja sadri K+, Na+, Cl i NO3 ione jer je pri niskoj temperaturi topljivost KNO3 puno manja od topljivosti bilo koje druge soli koja moe nastati kombinacijom tih iona Destilacija ako se vrelita sastojaka smjese dovoljno razlikuju, zagrijavanjem se ispari tvar koja ima najnie vrelite (odnosno vie tvari redom po vrelitu frakcijska destilacija) te se kondenzira u hladnijem dijelu aparature (jer se ne eli izgubiti ni tu tvar), a ostale preostaju u poetnoj smjesi npr. iz morske vode ili vodene otopine modre galice tj. vodene otopine gotovo bilo kakvih soli moe se izdvojiti destilirana voda, a otopljene soli preostaju u vrstom stanju Sublimacija ako zagrijavanjem neki sastojak sublimira ( npr. jod, naftalen, sumpor... u pravilu molekulski kristali jer su meu esticama u njima najslabije privlane sile), u plinovitom stanju izlazi iz smjese (te se hlaenjem moe resublimirati , kondenzirati u drugom dijelu aparature) (*na isti nain mogu se odvojiti i tvari koje se zagrijavanjem reverzibilno raspadaju na plinove, npr. amonijev klorid, no to dakako nije sublimacija) Ekstrakcija (izmukivanje) ako je otopljena tvar znatno topljivija u nekom drugom otapalu ( npr. jod u nepolarnom organskom otapalu kao to je heksan ili eter nego u vodi) koje se s prvotnim otapalom ne mijea, dodatkom tog drugog otapala otopini te mukanjem (u lijevku za odjeljivanje) vei dio te tvari prelazi u to drugo otapalo Kromatografija na temelju razliite brzine kretanja razliitih estica noenih otapalom po nekoj vrstoj fazi (ovisi o razlici u jakosti vezanja estica na otapalo i na vrstu fazu) npr. kromatografija na papiru, na kredi, na tankom sloju silikagela, u stupcu silikagela, plinska (inertni plin je otapalo za druge plinove) (kromatografija je ee analitika tehnika tj. razdvajaju se vrlo male koliine tvari kako bi im se mogao ustanoviti identitet, no moe se provoditi i na veliko) dobila je ime jer su tako prvo razdvajane obojene tvari (biljni pigmenti), no mogu se razdvajati i neobojene tvari koje se onda uine vidljivima kemijskom reakcijom (npr. s I2 ili H2SO4), zagrijavanjem, pod UV svjetlom i sl. npr. napravite toku nevodootpornim flomasterom, najbolje neke od neosnovnih boja na papirnatoj maramici

130

oko 1 cm od ruba i uronite taj rub u vodu (bez da toka bude uronjena) te ostavite nekoliko minuta

4.3. Temeljna fizikalna svojstva

Agregacijsko (agregatno) stanje
stanje estini opis vrsto (s)11 estice su si meusobno vrlo blizu (malo je praznog prostora meu njima), pravilno poredane (kae se da je struktura ureena), ne gibaju se slobodno (samo malo titraju oko ravnotenih poloaja), privlane sile meu njima su jake opaziva svojstva stalan oblik i volumen stalan volumen, ali ne i oblik (poprima oblik posude) nestalan oblik i volumen (ispunjava sav raspoloivi prostor) tekue (l) estice su si meusobno udaljenije, nepravilnije rasporeene (manje ureena struktura), gibaju se slobodnije, privlane sile su slabije plinovito (g) estice su si meusobno vrlo udaljene, posve nepravilno rasporeene, slobodno se gibaju, privlane sile su vrlo slabe

Promjene agregacijskih stanja

11

s = solid, l = liquid, g = gas

131

plin (g)
KONDENZACIJA SUBLIMACIJA entalpija sustava

KONDENZACIJA ISPARAVANJE

tekuina (l)
TALJENJE OVRIVANJE

vrsta tvar (s)

etvrtim agregatnim stanjem, plazmom tj. ioniziranim plinom (smjesa kationa i elektrona u plinovitom stanju) za iji je nastanak potrebna jo puno vea energija (postoji samo na vrlo visokim temperaturama), kemija se rijetko bavi. vrsto stanje esto se naziva kruto, ali kemiari i fiziari dogovorili su se da je to pogreno jer se naziv kruto u fizici koristi za vrsto tijelo koje nije elastino. Plinovi i tekuine zajedniki se nazivaju fluidi, a tekuine i vrste tvari zajedniki se nazivaju kondenzirane faze (zato je kondenzacija promjena plina bilo u tekue bilo u vrsto). "Faza" je pojam koji je slian agregatnom stanju, ali razlikuje i jo neka stanja, od kojih je najvanije "otopljena tvar u otopini" ((aq) ako je otapalo voda, (slv) ili (sol) inae). Kristalizacija je naziv za promjenu u vrsto stanje koji se naputa jer nemaju sve vrste tvari jasnu kristalnu strukturu te se ee koristi kao naziv za oslobaanje kristalnih vrstih tvari iz otopine (obrnuti proces od otapanja). Promjena iz plinovitog u vrsto (obrnuto od sublimacije) naziva se i resublimacija.

Vrelite je temperatura na kojoj tvar prelazi iz tekueg u plinovito stanje (ili obrnuto), pri kojoj je tlak para tekuine jednak vanjskom (atmosferskom) tlaku. Talite je temperatura na kojoj tvar prelazi iz vrstog u tekue stanje (ili obrnuto). Tvrdoa Kovalentni kristali su najtvri (dijamant; SiO2 = kvarc), zatim ionski, molekulski kristali su najmanje tvrdoe; tvrdoa metala moe biti vrlo raznolika. 132

Magnetinost Prirodno su magnetini (feromagnetini) neki metali: Fe, Co, Ni Gustoa gustoa = masa/volumen Optika aktivnost je zakretanje ravnine polarizirane svjetlosti, svojstvo samo svih kiralnih tvari (molekula) vidi enantiomeri pod Vrste kemijskih formula i izomeri, to je jedino fizikalno svojstvo po kojem se enantiomeri razlikuju
Elektrina vodljivost

Elektrinu struju dobro vode sve tvari u kojima se nabijene estice mogu slobodno gibati: metali i grafit (gibaju se elektroni), vodene otopine i taline svih ionskih tvari (soli) (gibaju se anioni i kationi); poluvodii (npr. polumetali) bolje vode elektrinu struju pri vioj temperaturi
Toplinska vodljivost

4.4. Fizikalna svojstva ionskih tvari i elektrina svojstva njihovih taljevina ili otopina
Veina ionskih tvari imaju visoko talite (ili temperaturu sublimacije ili raspada), vie nego veina molekulskih tvari, jer meu ionima djeluju jake elektrostatske privlane sile , a isto tako i visoko vrelite. Ionski kristali imaju veliku tvrdou i dobru kalavost (pravilno lomljenje po kristalnim plohama pri udarcu). Veina ionskih tvari dobro je topiva u vodi (jer je pogodno da polarne molekule vode okruuju hidratiziraju ione, koji su nabijene estice). U vrstom stanju ne provode elektrinu struju, ali vodene otopine i taline ionskih tvari dobro provode elektrinu struju gibanjem iona, zato se takve vodene otopine i taline nazivaju elektroliti.

4.5. Kristalne strukture

Kristali su vrste tvari koje imaju pravilnu unutranju grau odredivi raspored atoma koji se beskonano12 periodino ponavlja u tri dimenzije. Taj raspored zove se kristalna reetka. Posljedica takve strukture najee je vanjski oblik geometrijskog tijela omeenog ravnim
12

Kristali, naravno, nisu beskonani, ali budui da su atomi jako mali i kristali se sastoje od jako puno atoma, iz perspektive jednog atoma kristal se ini praktiki beskonaan.

133

plohama. vrste tvari koje nemaju takvu pravilnu unutranju grau zovu se amorfne tvari ( npr. staklo, guma). Jedinina elija je najmanji13 djeli kristala ijim se ponavljanjem (slaganjem puno jedininih elija jednu uz drugu) u tri dimenzije moe sloiti cijeli kristal (kristalna reetka).

Openite oznake i formule za raunanje s (kubinim) jedininim elijama (prvenstveno se trai povezivanje gustoe s osobinama jedinine elije; preporuam ne uiti napamet formule i brojke, nego s razumijevanjem nauiti kako ih izvesti iz izgleda jedininih elija, koje ionako treba i znati nacrtati preporuam i da si ih dok uite probate napraviti od plastelina): r = polumjer atoma a = duljina brida jedinine elije d = a = plona dijagonala kocke (formula se moe izvesti pomou Pitagorinog pouka za pravokutni trokut koji d ini s bridovima a) D = a = prostorna dijagonala kocke (formula se moe izvesti pomou Pitagorinog pouka za pravokutni trokut koji D ini s plonom dijagonalom d i bridom a) V = volumen jedinine elije Va = volumen jednog atoma volumen kocke (kubine jedinine elije): V = a3 volumen kugle: Va = (4/3) r3 (volumen atoma rauna se prema volumenu kugle) Z = broj atoma u jednoj eliji gustoa:

(Ar = relativna atomska masa, u = unificirana atomska jedinica mase, NA = Avogadrova konstanta, M = molarna masa) udio prostora koji zauzimaju atomi (Ks = koeficijent slaganja):

udio prazinina = 1 udio prostora koji zauzimaju atomi

13

esto se radi praktinosti za promatranje i raunanje ne bira ba najmanja mogua jedinina elija, nego najmanja koju je zgodno vizualizirati. Moguih odabira jedinine elije obino ima beskonano, bira se najpraktiniji, obino omeen jezgrama atoma.

134

KB = koordinacijski broj (broj atoma kojima je atom okruen)

Beskonano periodino ponavljanje atoma u jednoj dimenziji: ... ...

jedna od moguih jedininih elija (u 1D duina duljine 2r, pripada joj 2 = 1 atom)

jedinina elija moe se uzeti i ovako, itd., naravno kako god ju uzmemo mora joj pripadati isti broj atoma

(crne toke su poloaji jezgara atoma (naravno neusporedivo vee nego to bi jezgre u ovom mjerilu bile), vei krugovi su granice elektronskog oblaka radijusa (udaljenost izmeu jezgara)/2 radi jasnoe treba imati na umu da elektronski oblak nije omeen vrstim granicama, samo ga tako lake prikazujemo i radi jednostavnosti baratamo s atomima kao kuglicama) U dvije dimenzije atomi se mogu sloiti ovako:

najzgodnija jedinina elija u 2D je povrina omeena prikazanim spojnicama jezgara, pripada joj 4 = 1 atom Ili ovako (gui raspored ostaje manje praznog prostora, to je najee pogodnije):

135

jedininoj eliji pripada 2 1/3 + 2 1/6 = 1 atom, kao i u prolom sluaju, ali zauzima manju povrinu (povrina kvadrata = a2, povrina romba = a2 sin, sin je uvijek <1, je bilo koji od unutranjih kuteva romba) pa se u isti prostor moe smjestiti vie atoma i zato je raspored gui U tri dimenzije temeljni tipovi kristalnih struktura izgraenih od istovrsnih atoma: Raspored u kojem se slojevi poput prvog prikazanog 2D rasporeda slau tono jedan iznad drugoga (jezgra nad jezgru) je jednostavna (primitivna) kubina kristalna reetka. Jedinina elija joj je kocka u ijim su vrhovima jezgre atoma.

(na prvom prikazu atomi su prikazani sa svojim cijelim atomskim radijusom (koji je jednak polovici udaljenosti izmeu najbliih jezgara), dodiruju se na bridovima kocke, a na drugom prikazu prikazan je samo mali dio prostora oko jezgara prikazi su istoznani, koristi se onaj na kojem je za tu svrhu lake vidjeti) Jedininoj eliji pripada samo ono to se nalazi unutar kocke (atomi su presjeeni plohama kocke kao to su u 2D presjeeni duinama):

Runo se jedinina elija crta ovako: 136

Tlocrt baze jedinine elije:

iz ega se vidi da je a = 2r (atomi se dotiu na bridovima kocke) Svaki atom je podijeljen izmeu 8 susjednih jedininih elija odnosno jednoj jedininoj eliji pripada 1/8 svakog atoma:

pa je Z = 1/8 8 = 1 jedininoj eliji pripada 1 cijeli atom

Svaki atom dotie 6 drugih atoma pa je KB = 6

Koliko atoma sadri jedinina elija na slici? (atomi su na svim uglovima, dva atoma na nasuprotnim plohama i etiri atoma na bridovima jedinine elije)

137

A. 2;

B. 3;

C. 4;

D. 7

Rjeenje: B

Radioaktivni metal polonij kristalizira po tipu primitivne kubine strukture. Polumjer atoma Po je 190 pm. Izraunaj: a. duljinu brida elementarne elije; b. gustou polonija. Rjeenje: a. 380 pm, b. 6,32 g/cm3

Raspored u kojem se slojevi poput prvog prikazanog 2D rasporeda slau jezgra nad prazninu pa jezgre treeg sloja nad jezgre prvog sloja je prostorno (volumno) centrirana kubina kristalna reetka. Jedinina elija joj je kocka kojoj se jezgre atoma nalaze u svim vrhovima i u sredini.

Atomi se dotiu na prostornoj dijagonali 138

pa je 4r = D = a Svaki atom na vrhovima podijenjen je izmeu 8 susjednih elija (svakoj pripada 1/8 tog atoma), a atom u sredini cijeli pripada jednoj eliji pa je

Svaki atom "dotie" 8 atoma (promotri atom na sredini jedinine elije dotie po prostornim dijagonalama onih preostalih 8 na vrhovima) pa je KB = 8

Zadatak: Kristalna struktura molibdena je karakterizirana volumno centriranom kockom. Polumjer atoma Mo je 136 pm. Izraunaj: a. duljinu brida elementarne elije; b. gustou molibdena; c. udio praznog prostora u kristalu molibdena. Rjeenje: a. 314 pm, b. 10,3 g/cm3, c. 32%

Raspored u kojem se slojevi poput drugog prikazanog 2D rasporeda slau jezgra nad prazninu pa jezgre treeg sloja nad jezgre prvog sloja je heksagonska kristalna reetka. Najmanja jedinina elija joj je uspravna etverostrana prizma ija je baza romb, ali esto se radi jednostavnosti za jedininu eliju uzima uspravna esterostrana (heksagonska) prizma koja se sastoji od tri susjedne takve etverostrane prizme. 139

Volumen heksagonske prizme: V = Bc = 6a2 /4 c = a2c /2 Susjedni atomi se "dotiu" na bridu baze prizme pa je a = 2r
Duljina brida c moe se izraunati: jednaka je dvostrukoj visini tetraedra (vidi sliku) u ijim su vrhovima jezgre tri susjedna atoma na bazi i onog iznad njih, visinu tetraedra moe se izraunati Pitagorinim poukom ako znamo da njen poetak dijeli visinu jednakostraninog trokuta koji je baza tetraedra 1 (dio kod brida) : 2 (dio kod vrha), ali to nadilazi okvire mature.

Svaki atom "dotie" 6 atoma u istoj ravnini, 3 iznad i 3 ispod pa je: KB = 12 U jedininoj eliji (heksagonskoj prizmi) nalazi se 6 atoma (pola od svakog na sredini baze + estina od svakog na vrhu + 3 cijela u sredini prizme): 140

Z = 21/2 + 261/6 + 3 = 6 Zadatak: Kristalna struktura kobalta opisana je gustom heksagonskom slagalinom. Duljina stranice baze elementarne elije kobalta iznosi 250,1 pm, a gustoa 8,85 g/cm3. Koliki je osni omjer c/a? Rjeenje: 1.63

Raspored u kojem se slojevi poput drugog prikazanog 2D rasporeda slau jezgra nad prazninu pa jezgre treeg sloja nad praznine i prvog i drugog sloja (vidi sliku)
a = prvi sloj atoma b = drugi sloj atoma c = trei sloj atoma

je plono centrirana kubina kristalna reetka. Jedinina elija joj je kocka kojoj se jezgre atoma nalaze na svim vrhovima i na sreditima svih ploha (sjecitima plonih dijagonala) (ako slaete 3D model prema gornjoj slici, da bi se vidjela kubina struktura model treba zarotirati).

141

Susjedni atomi se "dotiu" na plonoj dijagonali pa je: 4r = d = a

Svaki atom na vrhovima podijeljen je izmeu 8 susjednih elija, a atom u sredini plohe pripada dvjema elijama pa je:

Svaki atom "dotie" 12 atoma (4 u istoj ravnini, 4 gore i 4 dolje) pa je KB = 12

Plono centrirana kubina i heksagonska kristalna reetka nazivaju se "guste" jer imaju najvei (jednaki) koeficijent slaganja (najvei i jednaki koordinacijski broj, takoer). Zadatak: Srebro kristalizira u plono centriranoj kubinoj reetki. a. Koliko se atoma nalazi u jedininoj eliji plono centrirane kubine reetke? b. Ako je gustoa srebra 10,5 g/cm3, kolika je duljina stranice jedinine elije? c. Koliki je polumjer atoma srebra? Rjeenje: a. 4; b. 409 pm; c. 145 pm Zadatak: Eksperimentalno je ustanovljeno: gustoa nikla je 8,9 g/cm3, polumjer atoma nikla 0,125 nm, a duljina brida kubine kristalne reetke nikla 0,353 nm. Odredi tip kubine kristalne reetke nikla (jednostavna, plono centrirana, volumno centrirana). 142

Rjeenje: Z = 4 plono centrirana Temeljni tipovi struktura binarnih spojeva kubina kristalna reetka (V = a3) Binarni ionski spojevi su spojevi ije se formulske jedinke sastoje od po jednog kationa i aniona (naboj kationa jednak je naboju aniona). A = anion, K = kation anion i anion odnosno kation i kation se u kristalnoj reetki meusobno ne "dotiu" (istovrsni naboji se odbijaju) nego se uvijek "dotiu" anion i kation (naboji razliitog predznaka se privlae) Z = broj formulskih jedinki u jednoj eliji struktura CsCl

Kad su anion i kation priblino jednake veliine, reetka se sastoji od dviju primitivnih reetaka "uguranih" jednu u drugu tako da su ioni jedne u sreditima elija druge; anion i kation se "dotiu" na prostornoj dijagonali. D = a = 2r(A) + 2r(K) Z = 1 = 1A + 1K KB = 8

Zadatak: Talijev(I) klorid, TlCl, kristalizira po tipu reetke CsCl. N ajmanja udaljenost izmeu sredita Tl+ i Cl iona je 333 pm. Izraunaj: a. duljinu brida elije TlCl; b. gustou talijevog(I) klorida izraenu u g cm3. Rjeenje: a. 384 pm; b. 7,03 g cm3

struktura NaCl 143

Kad je kation znatno manji od aniona, reetka se sastoji od dviju plono centriranih reetaka "uguranih" jednu u drugu tako da su ioni jedne izmeu iona druge; anion i kation "dotiu" se na bridu. a = 2r(A) + 2r(K) Z = 4 = 4A + 4K KB = 6 Zadatak: Srebrov klorid, AgCl, kristalizira po tipu reetke NaCl. Gustoa AgCl je 5,57 g cm 3. Izraunaj: a. duljinu brida elementarne elije AgCl b. najmanju udaljenost izmeu sredita iona Ag+ i Cl. Rjeenje: a. 555 pm, b. 278 pm

144

KRISTALNE STRUKTURE

OD ISTOVRSNIH ATOMA (METALI)

BINARNI IONSKI SPOJEVI

AK CsCl D =2r(A) + 2r(K)

A>>K NaCl a = 2r(A) + 2r(K)

(guste)

JEDNOSTAVNA a = 2r

PROSTORNO CENTRIRANA D = 4r

PLONO CENTRIRANA d = 4r

HEKSAGONSKA a = 2r

KUBINE

4.6. Disperzni sustavi

= sustavi u kojima je tvar jednakomjerno rasprena u drugoj tvari disperzna faza tvar koje ima manje (u otopinama otopljena tvar), koja je rasprena u drugoj tvari 145

 disperzno sredstvo tvar koje ima vie (u otopinama otapalo) (dogovorno moemo rei i drukije, npr. 96postotna otopina etanola sadri 96% etanola i 4% vode tj. uobiajeno je rei da je voda otapalo bez obzira koliko je ima; ako je samo jedna od tvari tekuina, uobiajeno je rei da je ona otapalo bez obzira koliko je ima) vrsta disperznog sustava otopina koloidni sustav promjer estica disperzne faze < 1 nm 1 nm 200 nm vrsta smjese homogena na granici ("mikroheterogena"), u pravilu se smatraju homogenim heterogena

grubo disperzni sustav (suspenzija) Koloidni sustavi

> 200 nm

Posebna svojstva koloidnih sustava uzrokovana su veliinom estica disperzne faze, po kojoj su oni izmeu heterogenih i homogenih smjesa. Jedno od tih svojstava je Tyndallov fenomen pojava rasprenja svjetlosti na esticama koloidnih dimenzija (npr. suneva svjetlost na praini u zraku). Tipovi koloidnih sustava: disperzna faza tekuina u disperznom sredstvu u plinu ime sustava aerosol primjeri magla (voda u zraku), lak za kosu, dezodoran dim (aa u zraku), praina u zraku sapunica (zrak u vodi u kojoj je otopljen sapun), lag majoneza (ulje u vodi), mlijeko elatina plovuac, stiropor maslac (ulje u masti) obojeno staklo, elik

vrsta tvar plin

u plinu u tekuini

aerosol pjena

tekuina vrsta tvar plin tekuina vrsta tvar

u tekuini u tekuini u vrstoj tvari u vrstoj tvari u vrstoj tvari

emulzija sol, gel vrsta pjena vrsta emulzija vrsti sol, gel

4.7. Koligativna svojstva

Koligativna svojstva su svojstva otopina koja ovise samo o broju estica otopljene tvari (promjena svojstva u odnosu na isto otapalo proporcionalna je broju estica otopljene tvari), a ne i o vrsti (kemijskom identitetu) tih estica (ali ovise o kemijskom identitetu 146

otapala!): promjena tlaka pare*, snienje ledita (talita), povienje vrelita, osmotski tlak za raunanje s potonja tri vidi poglavlje Raunanje u kemiji *Raoultov zakon: tlak pare otapala iznad otopine jednak je umnoku mnoinskog udjela otapala i tlaka pare istog otapala pri istim uvjetima (za idealne otopine, tj. prvenstveno u pravilu sve otopine u kojima je samo otapalo tekuina, a otopljene tvari vrste tvari koje kemijski ne reagiraju s otapalom te je mnoinski udio otapala velik)

4.8. Topljivost
Topljivost je koliina neke tvari (najee vrste, ali moe i plina ili druge tekuine) koja se moe otopiti u odnosu na koliinu otapala (tekuine14 u kojoj se otapa), najee se iskazuje u gramima tvari koja se moe otopiti u 100 g otapala, ili maksimalnim masenim, mnoinskim ili volumnim udjelom ili omjerom, masenom ili mnoinskom koncentracijom, ili molalnou ( vidi Raunanje u kemiji, dobro je znati uz poznatu gustou otopine preraunavati izmeu tih veliina). Topljivost se moe iskazivati i produktom topljivosti Ksp = konstanta ravnotee za reakciju prelaska vrste tvari u ione u otopini, npr. AgCl(s) Ag+(aq) + Cl(aq), Ksp = [Ag+][Cl]

4.9. Procesi tijekom otapanja

1) razaranje kristalne reetke endotermno potrebna je energija za razaranje kemijskih veza koje dre kristalnu reetku na okupu (entalpija kristalne reetke > 0 ) 2) solvatacija (hidratacija ako je otapalo voda) egzotermna molekule otapala okruuju estice otopljene tvari, uspostavljanjem interakcija izmeu otapala i otopljene tvari oslobaa se energija (entalpija solvatacije (hidratacije) < 0 )

14

moemo razmatrati i vrste i plinovite otopine, ali nije potrebno

147

kationi (g) + anioni (g) ENTALPIJA

entalpija sustava

ENTALPIJA KRISTALNE REETKE

HIDRATACIJE

kationi (aq) + anioni (aq) ionska tvar (s) ENTALPIJA OTAPANJA

entalpijski dijagram za endotermno otapanje ionske tvari u vodi (za egzotermno je entalpija otapanja negativna, kationi (aq) + anioni (aq) imaju manju entalpiju nego ionska tvar (s) pa su nie na dijagramu)

4.10. Utjecaji na topljivost

Topljivost soli poveava se porastom temperature ako je otapanje endotermno (pozitivna entalpija otapanja = entalpija hidratacije brojano manja od entalpije kristalne reetke), a smanjuje porastom temperature ako je egzotermno (obrnuto: negativna entalpija otapanja = entalpija hidratacije brojano vea od entalpije kristalne reetke) ( vidi Kemijska ravnotea) Topljivost soli manja je u otopinama u kojima je ve prisutan neki ion te soli ( vidi Kemijska ravnotea), a i openito je topljivost manja u otopini u kojoj je ve neto otopljeno . Topljivost plinova smanjuje se porastom temperature, poveava se porastom tlaka.

4.11. Otopine
Prema koliini neke otopljene tvari u odnosu na topljivost te tvari otopina moe biti: Nezasiena u otopini je prisutno manje otopljene tvari nego to joj je maksimalna topljivost pri tim uvjetima (prvenstveno temperaturi), dakle moe se jo otopiti. Zasiena u otopini je prisutno tono onoliko otopljene tvari kolika joj je maksimalna topljivost pri tim uvjetima (prvenstveno temperaturi), otopina je u stanju dinamike 148

ravnotee (jednakom se brzinom odvija otapanje i kristalizacija pa se efektivno ne moe otopiti jo te tvari). Prezasiena u otopini je prisutno vie otopljene tvari nego to joj je maksimalna topljivost pri tim uvjetima (prvenstveno temperaturi), takva otopina nastaje paljivom promjenom temperature otopine zasiene na temperaturi na kojoj je topljivost vea; dodatkom male koliine otopljene tvari ili bilo ega drugog, ili mukanjem, potresanjem, bilo kakvim fizikim uznemiravanjem, iz prezasiene otopine u pravilu dolazi do nagle kristalizacije (zato kaemo da je prezasiena otopina nestabilna).

4.12. "Pravila" topljivosti

Najopenitije, "slino se otapa u slinom": nepolarne tvari su topljivije u nepolarnim otapalima (prvenstveno organska otapala kao to je CCl4, C6H14, CH3CH2OCH2CH3), a polarne i ionske u polarnim otapalima od kojih je najvanija voda (i etanol). Meu organskim spojevima s polarnim skupinama (prvenstveno onima koje mogu tvoriti vodikove veze), kao to su alkoholi i karboksilne kiseline, u vodi su topljiviji oni s manje C atoma (zadovoljavajue topljivi su oni s otprilike do 45 C), jer to je dui ugljikovodini lanac, njegova nepolarnost sve vie "dominira" u svojstvima molekule, a u nepolarnim otapalima je naravno obrnuto. Meu organskim spojevima s polarnim skupinama, oni s razgranatim ugljikovodinim lancima manje su topljivi u vodi jer polarna skupina prostorno tee dolazi u interakciju (tvori vodikove veze) s vodom. Neke nepolarne tvari ( najvaniji primjeri I2 zbog velikog radijusa I, velike molekule lake postaju trenutani i inducirani dipoli pa uspostavljaju s vodom znatne Londonove sile, i O2 jer ta molekula zapravo ima nesparene elektrone) nezanemarivo su topljive i u vodi, ali u organskim otapalima su znatno topljivije. Nisu sve ionske tvari topljive u vodi (niti netopljive u organskim otapalima), npr. oksidi su u pravilu netopljivi u vodi ako s njom kemijski ne reagiraju jer su privlane sile meu ionima u njima prejake (O2 je mali ion velikog naboja). Kiseline su topljive u vodi (prema BrnstedLowryjevoj definiciji kiselina u odnosu na vodu
nema smisla govoriti o kiselinama koje nisu bar djelomino topljive u vodi).

149

Hidroksidi: topljiv NH4OH 15, hidroksidi alkalijskih metala i zemnoalkalijskih osim Be (topljivost raste u skupini prema dolje: Mg(OH)2 slabo topljiv, Ca(OH)2 umjereno), ostali netopljivi Soli: Najvanije netopljive soli su: BaSO4, AgCl, PbCl2, CaCO3. Topljive su: sve koje sadre katione alkalijskih metala ili NH4+ sve koje sadre anione NO3, CH3OO, ClO3, ClO4 svi kloridi (analnogno i veina bromida i jodida) osim: AgCl (analogno i AgBr, AgI), Hg2Cl2, PbCl2 svi fluoridi osim zemnoalkalijskih metala i PbF2 svi sulfati osim: BaSO4, PbSO4, HgSO4 (CaSO4, SrSO4, Ag2SO4 umjereno topljivi) Netopljivi su: svi sulfidi osim alkalijskih i zemnoalkalijskih metala i NH4+ svi karbonati i fosfati osim alkalijskih metala i NH4+ Koja od navedenih soli je pri sobnoj temperaturi najmanje topljiva u vodi? A. NH4NO3; Rjeenje: B U nepolarnom otapalu (s kojim nijedan od navedenih spojeva kemijski ne reagira, postojalo takvo otapalo u stvarnosti ili ne) najbolje se otapa: A. IF5 ; Rjeenje: C B. BrF5 ; C. ClF5 B. CaCO3; C. ZnSO4; D. CH3COONa

a. "Otapanje" koje zapravo znai kemijsku reakciju "Otapanje" alkalijskih metala i zemnoalkalijskih osim Be u vodi (Mg samo u vruoj): nastaje luina i vodik, npr. Ca(s) + 2H2O(l) Ca2+(aq) + 2OH(aq) + H2(g) Hidridi i oksidi tih metala isto se "otapaju" u vodi na analogan nain iz hidrida nastaje vie vodika (jer sadre dodatni vodik), a iz oksida nastaje samo luina (bez vodika, jer sadre dodatni kisik pa nema "vika" vodika):

15

tonije o njemu ni nema smisla govoriti osim u otopini

150

 CaH2(s) + 2H2O(l) Ca2+(aq) + 2OH(aq) + 2H2(g) CaO(s) + H2O(l) Ca2+(aq) + 2OH(aq) "Otapanje" metala u neoksidirajuim kiselinama "otapaju" se svi koji imaju negativan standardni redukcijski potencijal tj. nalaze se "iznad" vodika ("standardne vodikove elektrode") u Voltinom nizu ( vidi Elektrokemija) = alkalijski i zemnoalkalijski metali, aluminij te neki prijelazni metali (najvaniji Zn, Cd, Cr): nastaje kation metala i vodik, npr. Zn(s) + 2H+(aq) Zn2+(aq) + H2(g) "Otapanje" oksida tih metala u kiselinama: nastaje kation metala i voda, npr. Li2O(s) + 2H+(aq) 2Li+(aq) + H2O(l) "Otapanje" metala (gotovo svih koji ne reagiraju s neoksidirajuim kiselinama) u oksidirajuim kiselinama (HNO3, koncentrirana H2SO4, HClO4): nastaje kation metala i (najee) plin u kojem je oksidacijski broj sredinjeg elementa iz kiseline nii nego u kiselini (koncentrirana HNO3 NO2, razrijeena HNO3 najee NO, H2SO4 SO2, HClO4 najee Cl2) i voda npr. Cu(s) + 2H2SO4(konc.) CuSO4(aq) + SO2(g) + 2H2O(l) "Otapanje" amfoternih metala (Al, Cr, Zn), njihovih oksida i hidroksida u luinama: 2Al(s) + 2OH(aq) + 6H2O(l) 2[Al(OH)4](aq) + 3H2(g) Al2O3(s) + 2OH(aq) + 3H2O(l) 2[Al(OH)4](aq) Al(OH)3(s) + OH(aq) [Al(OH)4](aq) (alkalijski i zemnoalkalijski metali se u luinama otapaju isto kao u vodi, samo slabije, jer se zbog ve poetne prisutnosti OH ravnotea pomie prema reaktantima)

151

4.13. Kemijska namjena tvari iz svakodnevne uporabe i uobiajenih laboratorijskih kemikalija

a. Tvari iz svakodnevne upotrebe soda bikarbona = natrijev hidrogenkarbonat NaHCO3 slabo lunata sol soda = natrijev karbonat Na2CO3 (kristalna soda = natrijev karbonat dekahidrat Na2CO3 10 H2O) jako lunata sol kaustina soda = natrijev hidroksid NaOH jaka luina kuhinjska sol = natrijev klorid NaCl solna kiselina; eludana kiselina = klorovodina kiselina HCl jaka kiselina ivo vapno = kalcijev oksid CaO bazini oksid gaeno vapno, vapnena voda = kalcijev hidroksid Ca(OH)2 jaka baza/luina (slabo do umjereno topljiv), uvoenjem CO2 zamuti se od izluenog CaCO3 vapnenac, mramor = kalcijev karbonat CaCO3 (kreda = smjesa CaCO3 i CaSO4) modra galica = bakrov(II) sulfat pentahidrat CuSO45H2O hidratna sol, dobro topljiva, kisela zelena galica = eljezov(II) sulfat heptahidrat FeSO4 7 H2O hidratna sol, dobro topljiva (ali u otopinama Fe2+ brzo prelazi u Fe3+), kisela bordoka juha = smjesa modre galice i gaenog vapna kiselina iz akumulatora = sumporna kiselina H2SO4 jaka kiselina, oksidans, higroskopna (dehidratacijsko djelovanje oduzima vodu) "peroksid" = vodikov peroksid H2O2 jaki oksidans (*ali moe biti i reducens) jodna tinktura = vodena otopina joda I2(aq) zemni plin = preteno metan CH4 zapaljiv plin plin u kuanstvu = smjesa propana CH3CH2CH3 i butana CH3CH2CH2CH3 zapaljiv plin "alkohol" (i onaj u piima i onaj za ienje/dezinfekciju) = etanol CH3CH2OH glicerol = propan1,2,3triol CH2OHCHOHCH2OH glikol (etilenglikol) = etan1,2ol CH2OHCH2OH formalin = vodena otopina formaldehida, formaldehid = metanal HCHO aceton = propanon CH3COCH3 keton, slabo polarno organsko otapalo

152

ocat = octena kiselina (razrijeena vodena otopina) = etanska kiselina CH3COOH slaba kiselina benzin = smjesa ugljikovodika (prvenstveno lanastih alkana, ne pobrkati s benzEnom koji je aromatski ugljikovodik) masti i ulja = esteri glicerola i tri (iste ili razliite; zasiene masti, barem jedna nezasiena ulja) vie masne kiseline sapuni = natrijeve ili kalijeve soli viih masnih kiselina (kalcijeve i magnezijeve su netopljive, zato sapuni ne peru dobro u tvrdoj vodi) kuhinjski eer = saharoza (C12H22O11) med = ponajvie smjesa glukoze i fruktoze (C6H12O6) limunska kiselina vrsta kristalna tvar, jedna od jaih uobiajenih organskih kiselina (triprotonska kiselina) b. Uobiajene laboratorijske kemikalije (osim ve navedenih u prethodnom popisu) srebrov nitrat AgNO3 kloroform = triklormetan CHCl3 "eter" = dietileter CH3CH2OCH2CH3, nepolarno (vrlo slabo polarno) otapalo anilin = aminobenzen, aromatski amin (slaba organska baza) ... c. Kemijske formule i nazivi

Kiseline i anioni/soli (podcrtane su jake kiseline) a) kiseline koje ne sadre kisik

kiselina HF HCl HBr HI H2S slubeni naziv fluoridna kloridna bromidna jodidna sulfidna hrvatski naziv fluorovodina klorovodina bromovodina jodovodina sumporovodina anion F Cl Br I S
2

naziv iona fluoridni kloridni bromidni jodidni sulfidni

naziv soli fluorid klorid bromid jodid sulfid

slubeni naziv

hrvatski naziv

naziv iona

naziv soli

halogenidna

halogenovodina

halogenidni

halogenid

(S nije halogeni element, ali naziv se daje po istom principu)

(npr. HCl(g) u plinovitom tj. istom stanju = klorovodik, HCl(aq) u vodenoj otopini = klorovodina kiselina)

153

b) kiseline koje sadre kisik (oksokiseline) od najmanjeg do najveeg oksidacijskog broja sredinjeg elementa
kiselina HClO HClO2 H2SO3* HNO2 HClO3 HNO3 H2SO4 H2CO3* H3PO4 HClO4 slubeni naziv hipokloritna kloritna sulfitna nitritna kloratna duina sulfatna karbonatna fosfatna perkloratna hrvatski naziv hipoklorasta klorasta sumporasta duikasta klorna nitratna sumporna ugljina fosforna perklorna anion ClO

naziv iona hipokloritni kloritni sulfitni nitritni kloratni nitratni sulfatni karbonatni fosfatni perkloratni

naziv soli hipoklorit klorit sulfit nitrit klorat nitrat sulfat karbonat fosfat perklorat

slubeni naziv hipo...itna

hrvatski naziv hipo...asta

naziv iona hipo...itni

naziv soli hipo...it

ClO2 2 SO3 NO2

itna

asta

itni

it

ClO3
NO3

2 SO4 2 CO3 3 PO4

atna

na

atni

at

ClO4

per...atna

per...na

per...atni

per...at

* = zapravo ne postoji ugljina ni sumporasta kiselina, postoje samo njihove soli i anioni u vodenim otopinama, ugljinom ili sumporastom kiselinom smatra se vodena otopina CO2 odnosno SO2 premda ne sadri molekule H2CO3 odnosno H2SO3 anion s jednim H hidrogen... (HPO4 hidrogenfosfat, HSO4 hidrogensulfat, HCO3 hidrogenkarbonat, HSO3 hidrogensulfit) anion s dva H dihidrogen... (H2PO4 dihidrogenfosfat)
2

Baze i kationi (podcrtani su dobro i dovoljno topivi hidroksidi koji daju jake luine)
baza (hidroksid) kation naziv kationa, hidroksida, soli ili iona LiOH NaOH KOH Be(OH)2 Mg(OH)2 Ca(OH)2 Sr(OH)2 Ba(OH)2 Al(OH)3 Li
+ +

litijev natrijev kalijev

alkalijskih metala = M

Na K
+

Be

2+ 2+

berilijev magnezijev kalcijev stroncijev barijev aluminijev eljezov(II) eljezov(III) kromov(III) manganov(II) kobaltov(II) niklov(II) bakrov(II) bakrov(I)

zemnoalkalijskih metala = M

2+

Mg Ca Sr

2+

2+ 2+

Ba Al

3+ 2+ 3+

aluminij je u 3. skupini u periodnom sustavu prijelaznih metala uglavnom 2+, nije velika zabluda pamtiti da su 2+ svi osim Cr i Ag
3+ + 2+ 2+ 2+ 3+ +

Fe Fe Cr

3+ 2+

(jedina (uobiajena) mogunost za te metale) te Fe i Cu (uz Fe i Cu ), * = za Zn i Ag

+

Mn Co Ni

2+

nije nuno pisati cinkov(II) i srebrov(I) jer su samo te valencije mogue ali nije ni greka

2+ 2+

Cu

Cu+

154

Zn

2+ + 2+ 2+ +

cinkov* srebrov* ivin(II) ivin(I) amonijev "sloeni kation" takoer sloeni kation, ne potjee od metala nego od amonijaka, * = NH4OH zapravo ne postoji nego je rije o vodenoj otopini amonijaka NH3(aq)

Ag

Hg

Hg2 NH4OH*

NH4

Alkani/ugljikovodine osnove naziva organskih spojeva broj C atoma 1 2 3 4 5 6 7 8 9 10 naziv alkana naziv skupine metan etan propan butan pentan heksan heptan oktan nonan dekan metil etil propil butil pentil heksil heptil oktil nonil decil

d. Jo neke obojene tvari Boje elementarnih tvari u standardnom stanju (osim plinova): Cu crvenosmei, Au uto, ostali metali (i polumetali) sivi Br2(l) smei, I2(s) tamnoljubiast/crn (u vodenoj otopini smei) S ut P bijeli, crveni ili crni (alotropske modifikacije) C crn (grafit) ili (dijamant) (ili tamnocrven do tamnoljubiast (fulereni))

Obojeni plinovi (ostali bitni plinovi su bezbojni): Cl2 utozelen NO2 crvenosmei 155

*Br2 smei *I2 ljubiast *=nisu plinovi pri standardnim uvjetima, ali postaju plinovi pri relativno malo povienoj temperaturi Obojeni anioni u vodenim otopinama: MnO4 ljubiasto/ruiasto Cr2O72 naranasto CrO42 uto Obojeni kationi prijelaznih metala u vodenim otopinama (obino su i krute soli koje sadre samo taj kation te boje): Cr3+ zeleno Mn2+ blijedoruiasto (*pri manjim koncentracijama esto toliko blijedo da se ne vidi pa se otopine mogu zamijeniti za neobojene, zato se pri nekim reakcijama kae da se KMnO4(aq) obezboji) Fe3+ uto Fe2+ zeleno Co2+ ruiasto (*nevodene otopine i bezvodne soli tamnoplavo) Ni2+ zeleno Cu2+ plavo (*zeleno ako otopina sadri Cl, tamnoplavo ako sadri NH3)

156

4.14. Opasnosti i mjere sigurnosti pri radu s kemikalijama

Znakovi opasnosti simbol znaenje OTROVNO (ili kumulativni otrov / kancerogen) neki uobiajeni proizvodi gdje se moe nai otrov za takore

TETNO / NADRAUJUE

sredstva za ienje (npr. solna kiselina za uklanjanje kamenca), izbjeljiva za strojno pranje rublja

KOROZIVNO (NAGRIZAJUE) = u dodiru s organskim (npr. ljudska koa) i anogranskim tvarima, oteuje ih EKSPLOZIVNO

OKSIDIRAJUE = jak oksidans koji jako egzotermno reagira s mnogim tvarima ZAPALJIVO dezodorani, lak za kosu i drugi proizvodi u spreju (zapaljivi su potisni plinovi) sredstva protiv komaraca, ohara i sl.

OPASNO ZA OKOLI (ive organizme, ozonski omota...) RADIOAKTIVNO (nije uobiajen znak u kemijskom laboratoriju a osobito ne u svakodnevnom ivotu)

157

Dodatni savjeti maturantima

(vrijede prvenstveno ali ne i iskljuivo za kemiju) "Prazne stranice" su list za koncept, dokle god na njima ne pie "prazne stranice koje moraju ostati prazne" i dokle god nije dan pravi list za koncept. Klupa nije list za koncept. Ako ne znate rijeiti dio zadatka koji nosi vie bodova, pokuajte ga rijeiti barem djelomino (npr. napisati i izjednaiti samo jednu jednadbu polurekacije u redoksu), moda dobijete dio bodova. Na zadacima ponuenih odgovora, dokle god se za netone odgovore ne dijele negativni bodovi, ako ne znate, pogaajte, nemojte nijedan zadatak u tom dijelu ostaviti nerijeen (ili jo gore neprepisan na list za odgovore!). U 2. dijelu ispita, ako ne znate rijeiti neki od podzadataka pa stoga ne moete napisati rjeenje nekog od drugih podzadataka koji se nastavlja na njegovo rjeenje, rijeite taj drugi podzadatak opom formulom ili izmiljenim podatkom umjesto onog koji niste znali dobiti i sl., ako u skladu s tim rijeite tono imate velike anse dobiti bodove za taj drugi podzadatak. Ako ne razumijete samo dio teksta zadatka, pokuajte rijeiti zadatak kao da tog dijela teksta nema. Imate dovoljno vremena za napisati sve to znate ako doista znate, ali nemate vremena za gubljenje, a osobito ne za paniarenje da neete imat i vremena. Dok uite, usredotoite se prvo na pravila, a tek nakon to ste ih savladali, ako ostane vremena i volje, na iznimke. Znam da vam to ve izlazi na ui, ali upozorit u ipak jo jednom: krenite uiti na vrijeme (a ne par dana pred ispit), tako da pred ispit moete samo ponoviti. I matura nije ala, ali nije ni smak svijeta, samo uite!

Ako je to doista fakultet za vas, uz dovoljan uloeni trud moete vi to (a ako nije, onda i bolje da ne uspijete). Sretno!

158

Zahvale Snjeani Liber, prof. savjetnik, I. gimnazija Zagreb, na pregledu predizdanja skripte i sugestijama dr. sc. Krunoslavu Uareviu, vii asist., Kemijski odsjek Prirodoslovnomatematikog fakulteta u Zagrebu, na ustupljenim materijalima (slike i zadaci u poglavlju Kristalne strukture, dijelovi teorije o redoksima, slike u poglavlju VSEPR teorija) dr. sc. Vinji Vrdoljak, izv. prof., Kemijski odsjek Prirodoslovnomatematikog fakulteta u Zagrebu, na ustupljenim materijalima (slike u poglavljima Elektronska konfiguracija, Elektrokemija i Kristalne strukture)

Posveeno profesorici Heleni Pavlovi (I. gimnazija Zagreb) koja me nauila najvei dio onog to sam znala za svoju maturu i jo puno vie, te "mojim pokusnim kuniima" maturantima I. gimnazije Zagreb 2011. i svim ostalim "mojim" uenicima, svima koji su me ikad ikako uili kemiju i svima koji su mi na razne naine pomogli i pomau mi.

O autorici Svoju dravnu maturu poloila sam 2010. g. (u prvoj generaciji) s odlinim uspjehom iz tri obavezna (na vioj razini) i tri izborna (kemija, fizika, biologija) predmeta, te upisala Preddiplomski studij Kemije na Prirodoslovnomatematikom fakultetu u Zagrebu. Na dravnoj maturi iz kemije postigla sam najbolji i maksimalan rezultat. Tijekom srednje kole uspjeno sam sudjelovala na dravnim natjecanjima iz kemije (dva trea, prvo i drugo mjesto) i drugih predmeta (hrvatskog i latinskog jezika, matematike i biologije) te Meunarodnoj kemijskoj olimpijadi 2009. i 2010. (srebrna medalja). Od 2009. g. aktivno doprinosim Forumu www.drzavnamatura.com, na kojem se mogu nai i drugi moji materijali za dravnu maturu, kao to je dio skripte iz biologije te mnogi rijeeni zadaci i drugi zapisi na Forumu. Pod istim nadimkom moe me se nai i na www.forum.hr, uglavnom na podforumu Kutak za kolarce i studente (gdje sam moderatorica) te osobito temi Kemija pomo. U svojoj nekadanjoj gimnaziji (I. gimnazija Zagreb) odravala sam pripreme za dravnu maturu iz kemije 2011. g. te od k. god. 2011/12. dodatnu nastavu za uenike 1. do 3. razreda. Uz dvije godine svog studija (u roku i s izvrsnim uspjehom), odsluala sam predmete Pedagogiju i Didaktiku iz programa nastavnikog studija Kemije te tri predmeta iz programa studija Molekularne biologije. Kristina Kuanda, Zagreb, 2012.

159