Projekt ukupnoga

razvoja

za općinu
Hum na Sutli

i grad
Pregradu

2. Svezak: Razvoj gospodarstva,

osnova izrade županijskih razvojnih spisa
Projekt ukupnoga razvoja izradio:
P R O V E N T U S d. o. o.
Dugo Selo
2007. godine

2
Lijepe ti je, lijepe ti je
Zagorje zelene, …
Hrvatsko Zagorje je oduvijek pratio pridjev “zeleno”.
„Zagorje zelene“ (ili „Zeleno Zagorje“) je u današnje vrijeme odličan
predložak, a ujedno i sjajan, naslijeđen naziv za očuvano područje, čistu
zemlju, zdrave vode i čisti zrak, prirodno očuvane krajobraze i vizure, a
unutar svega toga proizvodnju zaista zdrave, pa i ljekovite hrane, razvoj
ekološke poljoprivrede.
Kolika područja u svijetu ulažu goleme napore i sredstva, kako bi ih
proglasili zelenim područjima, zelenim oazama, …? A, da bi se uvriježio
pojam zeleno ovo ili zeleno ono područje, uz golem novac i trud, treba i
puno vremena.
Hrvatsko Zagorje to već ima. Koliko je bogatstvo, samo taj
naslijeđeni naziv! Ali, svo naslijeđe su samo mrtvi kapitali, ako kraj njih
prolazimo, a da ih ne primijetimo, ako ih susrećemo, a ne koristimo ih.
Zato, prvo moramo u naše svijesti vratiti zadovoljstvo i ponos, što
smo iz takvoga, zelenoga područja, a ne iz nekoga slabije razvijenoga
područja u blizini Zagreba. Ali svijest, zadovoljstvo i ponos naslijeđem,
ne smiju zaustavljati razvoj. Hrvatsko Zagorje se mora razvijati i
ponovno postati mjesto i izvor zdravoga rada i zdravoga života svih
hrvatskih obitelji, koje su ovdje i koje će još doći.
Ono mora zauvijek ostati i zauvijek slijediti naslijeđenu viziju:

Zagorje zeleno!
3
Kazalo
Str.
1. Naslovnica
3. Lijepe ti je, lijepe ti je Zgorje zelene
4. Kazalo
10. Republika Hrvatska u Europi
11. Županije
12. Krapinsko-zagorska županija s označenim područjima sedam gradova
13. Područje grada Pregrada i općine Hum na Sutli
14. Projekt ukupnoga razvoja
15. Razvojni koraci užih i širih zajednica
16. Drugi svezak Projekta ukupnoga razvoja
18. Poljoprivreda
23. Kako do visokih profita iz poljoprivrede i proizvodnje hrane?
25. Poboljšavanje tla - EKO - RAST
25. Zaštita od erozije tla
25. Oživljavanje pjeskovitoga tla
25. Zaštita biljaka
26. Kako koristiti EKO-RAST
28. EKO-RAST u presađivanju
28. Rezultati primjene
28. Zašto koristiti EKO-RAST
29. Natapanje ili navodnjavanje
31. Kako natapati? (ili navodnjavati)
34. Uređaji za navodnjavanje kišenjem
39. Manji sustavi navodnjavanja za obiteljska poljoprivredna
gospodarstva
45. STOCKOSORB
46. Poboljšivać tla koji čuva vodu i hranjiva
47. Visoka moć upijanja
48. Kako se koristi
48. Korištenje za proizvodnju poljoprivrednih kultura
49. Korištenje pomoću turbo-lance injektora
50. Cvatući travnjaci
50. Sadnja plantaža šuma
51. Zaštita od tuče, ptica, mraza, ...
53. Buhač
53. Humus

4
Kazalo
Str.
54. Informacijama do viših profita u poljoprivredi - T I S U P
57. Marketing poljoprivrednih proizvoda
58. Ustroj marketinga – marketinška zadruga
59. Profitnija proidvodnja voća i povrća –
Skladištenjem i čuvanjem do većih profita
63. Koliko treba hladnjača
65. Tehnološki projekt hladnjače / Studija izgradnje hladnjače za voće i povrće
- Jedinični modul hladnjače od 500 t
67. Uvod
69. Tehnološka rješenja
80. Tehnološka oprema
83. Potrebna radna snaga
83. Sanitarna zaštita objekta, opreme i proizvoda
84. Nacrt zgrade hladnjače s rasporedom tehnološke opreme
87. Voćarstvo
87. Podizanje voćnih nasada
91. Priprema tla i sadnja
91. Zimska zaštita voćaka
93. Jabuka, uzgoj i rezidba
94. Šljiva, uzgoj i rezidba
96. Kruška, uzgoj i rezidba
98. Višnja, uzgoj i rezidba
102. Uzgoj lijeske i proizvodnja lješnjaka
105. Odabir odlike
107. Istarski duguljasti
107. Tonda Romana
107. Tonda di giffoni
108. Tonda gentile delle langhe
108. Hallesche riesen
108. Romische Zelernuss
109. Negret
109. Mortarella
109. Ludolfov
109. Cosford
109. Gunslebert
110. Imperial de Trebizonde

5
Kazalo
Str.
110. Istarski okruglasti
110. Barcelona
110. Nocchione
111. Camponica
111. San Giovanni
111. Ricia di Talanico
111. Sustav uzgoja
118. Uzgoj pitomoga kestena
122. Kalkulacija podizanja nasada kestena
123. Jagoda
133. Kupina
136. Glavni tehnološki projekt, Vinarija za proizvodnju kupinovoga vina
138. Uvod
139. Tehničko tehnološka koncepcija zgrade
140. Procesno tehnološka rješenja
148. Opis funkcionalne povezanosti prostorija
149. Specifikacija tehnološke opreme
150. Potrebna radna snaga
150. Energetička bilanca
150. Sanitarno tehnički i higijenski uvjeti proizvodnoga pogona
152. Cijene tehnološke opreme
153. Prilog – nacrti
159. Vinsko grožđe, proizvodnja i prerada
159. Podizanje vinograda
165. Glavni tehnološki projekt
Vinarija za proizvodnju vina od vinskoga grožđa
167. Opis tehnoloških postupaka – tehnologija proizvodnje crnoga i
bijeloga vina
175. Specifikacija tehnološke opreme
176. Potrebna radna snaga
177. Sanitarno tehnički i higijenski uvjeti proizvodnoga pogona
178. Cijene tehnološke opreme
178. Prilog – nacrti
185. Buća golica, Uzgoj za proizvodnju bućinoga ulja
189. Tehnološki projekt - Postrojenje za prooizvodnju bućinoga ulja
191. Uvod

6
Kazalo
Str.
199. Projektni zadatak
200. Prijedlog i opis tehnološke koncepcije
210. Materijalna bilanca
212. Opis zgrade pogona i raspored strojeva u pogonu
214. Energetička bilanca
216. Potrebna radna snaga
217. Raspored uređaja u tlocrtu i presjek postrojenja
221. Uzgoj gljiva
221. Bukovače
226. Šampinjoni
227. Povrtlarstvo
227. Plodored
229. Preporučeni plodored u plasteničkom uzgoju povrća
230. Plastenička proizvodnja
232. Povrće u plastenicima po rokovima sjetve
232. Uzgoj zdravoga povrća u plastenicima
233. Uzgoj presadnica u plastenicima
234. Matovilac – uzgoj u plasteniku
236. Luk – uzgoj u plasteniku
238. Mladi luk cijele godine – uzgoj u plasteniku
241. Salata – uzgoj u plasteniku
242. Riga – uzgoj u plasteniku
243. Uzgoj povrća na otvorenom i povrća za preradu
244. Cikla
246. Zelje
250. Postrna ili bijela repa
252. Hren
254. Crna rotkva ili povrtnica
256. Grah zrnaš i grah mahunar
264. Bolesti povrća i štetnici na povrću
279. Proizvodnja krmnih kultura
281. Lucerna
287. Crvena djetelina
291. Druge vrste djetelina
292. Trave
297. Ljulj, talijanski ili mnogocvjetni

7
Kazalo
Str.
298. Ljulj utrinac
299. Vlasnjača livadna
300. Vlasulja nacrvena
301. Klupčasta oštrica
302. Livadna vlasulja
303. Mačji repak 304. Smiljkita
311. Razvoj kozarstva
319. Zašto poljoprivredna gospodarstva ostvaruju gubitke?
324. Puran
328. Uzgoj puževa - Vinogradarski puž
333. Uzgoj jelena lopatara
337. Ekološka poljoprivreda
338. Kako postati eko proizvođač
339. Propisi vezani uz ekološku proizvodnju
347. Hrana, proizvodnja hrane
348. Hrana kao lijek
349. Profitna proizvodnja hrane
350. Kakvoća rane
351. Uvjerenje o kakvoći
352. Sigurnost hrane, Bijela knjiga Europske komisije o sigurnosti hrane
352. Program nadzora razine pesticida
353. Zakoni, propisi i standardi vezani uz proizvodnju i promet hranom
354. HACCP - Kodeks jamstva neškodljivosti namirnica u ugostiteljstvu
359. Turizam
361. Uvod
361. Marketing u turizmu
363. Definiranje turističkoga proizvoda
364. Formiranje turističkoga proizvoda
364. Životni vijek turističkoga proizvoda
365. Cijena
365. Strategija segmentacije i diferencijacije
366. Analiza vlastitoga turističkoga proizvoda
366. Istraživanje tržišta
366. Akcije za privlačenje korisnika u turizmu
367. Sajmovi i izložbe u RH

8
Kazalo
Str.
369. Sajmovi turizma u Europi
369. Sajmovi na drugim kontinentima
369. Zakoni i pravilnici u turizmu
373. Grad Pregrada
373. Uvod
374. Sakralni spomenici i spomenici kulture
375. Prirodno naslijeđe
376. Oblici turizma za grad Pregradu
376. Vinoteka, kušaonica vina i meda
377. Muzej u rudniku
378. Općina Hum na Sutli
379. Prirodno i kulturno naslijeđe
381. Sadašnje stanje
382. Turistička infrastruktura
383. Oblici kontinentalnoga turizma za Pregradu i Hum na Sutli
383. Povijesni turizam
385. Seoski turizam
385. Uvod
385. Povijesni razvoj seoskoga turizma
386. Poljoprivredno zakonodavstvo – Seoski turizam
387. Poljoprivredno zakonodavstvo – Krediti i poticaji
388. Ciljevi razvoja seoskoga turizma
389. Cijene
389. Ocjena mogućnosti pokretanja seoskoga turizma
390. Zaključak
391. Vinske ceste
391. Razvoj vinskih cesta u Hrvatskoj
393. Obilježja vinske ceste
394. Izletnički turizam
395. Trekking - pješačenje
396. Eko turizam
396. Obilježja eko turizma
397. Organiziranje eko turizma
398. Zaključak
399. Program razvoja poslovne zone Pregrada

9
Republika Hrvatska
u Europi

srednjoeuropska, mediteranska,
panonska i podunavska država
10
Županije – Counties of the Republic of Croatia

I. Zagrebačka županija I. County of Zagreb

II. Krapinsko-zagorska županija II. County of Krapina-Zagorje
III. Sisačko-moslavačka županija III. County of Sisak-Moslavina
IV. Karlovačka županija IV. County of Karlovac
V. Varaždinska županija V. County of Varaždin
VI. Koprivničko-križevačka županija VI. County of Koprivnica-Križevci
VII. Bjelovarsko-bilogorska županija VII. County of Bjelovar-Bilogora
VIII. Primorsko-goranska županija VIII. County of Primorje-Gorski Kotar
IX. Ličko-senjska županija IX. County of Lika-Senj
X. Virovitičko-podravska županija X. County of Virovitica-Podravina
XI. Požeško-slavonska županija XI. County of Požega-Slavonia
XII. Brodsko-posavska županija XII. County of Slavonski Brod-Posavina
XIII. Zadarska županija XIII. County of Zadar
XIV. Osječko-baranjska županija XIV. County of Osijek-Branja
XV. Šibensko-kninska županija XV. County of Šibenik-Knin
XVI. Vukovarsko-srijemska županija XVI. County of Vukovar-Srijem
XVII. Splitsko-dalmatinska županija XVII. County of Split-Dalmatia
XVIII. Istarska županija XVIII. County of Istria
XIX. Dubrovačko-neretvanska županija XIX. County of Dubrovnik-Neretva
XX. Međimurska županija XX. County of Međimurje
Grad Zagreb City of Zagreb

11
Krapinsko-zagorska županija
s označenim područjima gradova

Krapinsko–zagorska županija ima

sedam gradova i dvadeset i pet općina

12
Područje grada Pregrade
i
općine Hum na Sutli

obrađeno u zajedničkom
Projektu ukupnoga razvoja

13
 Projekt ukupnoga
razvoja?

To je zaokret!
Sva hrvatska područja mogu postati značajni nositelji ukupnoga razvoja hrvatske
države jednako kao i ona najbogatija.
Međutim, dugo su u bivšim državama naša područja zanemarivana, te namjerno ili
neosmišljenom gospodarskom politikom uništavana.
Ono što su mogla dati nemilice se iskorištavalo do iscrpljivanja. Održivi razvoj je
bio strani pojam, jer se iz Hrvatske crpilo sve što je mogla dati, a od svega nam se
vraćalo malo ili gotovo ništa. Uz svu urođenu i stečenu marljivost našega pučanstva,
Hrvatska su područja postala područja gospodarskoga nazadovanja i iseljavanja.
Zato danas, osobito manja mjesta, osjećaju nedostatak vlastitih visoko obrazovanih
ljudi. Umjesto da budu nositelji razvojnih programa završne prerade proizvoda iz
poljoprivrede, šumarstva, ..., te boljega života vlastitoga kraja, ti ljudi postaju
zamašnjak razvoja u većim središtima i u inozemstvu.
Ova kretanja moramo prekinuti!
Prvi korak u tomu jest tvorba niza recepata za različite vidove života, rada i
gospodarskih ulaganja, koji zajedno skupljeni i usklađeni čine projekt cjelovitoga
razvoja jednoga područja – Projekt ukupnoga razvoja.
Upravo na nama, upravo sada, velika je odgovornost. Na iskustvima prijeđenih
putova i stranputica moramo izgraditi novi put u budućnost!

Vremena više nema!

Zato početi moramo mi - sada!

To je novi put, kojim svaki grad

i svaka općina moraju krenuti!
14
 Razvojni koraci
užih i širih zajednica
Prvi razvojni korak užih zajednica, općina i gradova, je
izrada projekta ukupnoga razvoja za jednu jedinicu lokalne samouprave
ili, što je bolje, izrada zajedničkoga Projekta ukupnoga razvoja za više njih,
ili što je najbolje, izrada zajjedničkoga Projekta ukupnoga razvoja
za više susjednih, od kojih je jedna središte, obično i grad,
na koji se sve okolne jedinice lokalne samouprave naslanjaju!

Drugi razvojni korak užih zajednica je

početak provedbe vlastitih projekata ukupnoga razvoja vlastitim sredstvima,
i u sklopu toga iniciranje prvoga razvojnoga koraka šire zajednice.

Prvi razvojni korak širih zajednica, županija, je

da usklađeni i objedinjeni Projekti ukupnoga razvoja jedinica lokalne samouprave
jedne županije postanu županijski razvojni program.

Drugi razvojni korak širih zajednica je

da županije počnu provedbu županijskih razvojnih programa vlastitim sredstvima,
a iniciraju treći razvojni korak šire zajednice - države.

Treći razvojni korak širih zajednica, ovaj puta države, je

da usklađene i objedinjene županijske razvojne programe
usvoji kao državne ili nacionalne programe razvoja.

Ovakav slijed razvojnih koraka užih i širih zajednica je

oživotvorenje osnovnoga razvojnoga načela - razvoja odozdo.
To je temelj svakoga provedivoga i dugoročno održivoga razvoja.

Završni razvojni korak ukupnoga razvoja je

treći razvojni korak užih zajednica uz pomoć najšire zajednice.

To je planska, usklađena pomoć najšire zajednice, države

jedinicama lokalne samouprave u njihovom razvoju
– u provedbi njihovih projekata ukupnoga razvoja
izravnim transferima, poticajnim mjerama, zakonskom i podzakonskom
regulativom.

15
 Drugi svezak
Projekta
ukupnoga razvoja
Uvijek je pitanje, koja je to razina
društvenih zajednica, koja je prva u izradi
svojih razvojnih spisa. Odgovor je jedno-
stavan. To je ona najniža razina, koja ubire
iz poreza ili drugih oblika davanja određene
vlastite prihode, te ih prikupljene usmjerava
za zadovoljenje različtih zajedničkih
potreba svojih građana. Pučanstvo svake
takve zajednice nema jednake potrebe, a
osim toga, potrebe nisu svuda jednako
velike. Zato će negdje većina pučanstva
željeti više ulagati u gradnju cesta, a potom
više u drugo. Drugdje će većina prvo htjeti
što gušću mrežu vodovoda, ...
Tako na toj najnižoj razini prikupljanja
poreza i drugih davanja, građani demokrat-
ski odlučuju o trošenju ubranih novaca, a
podmirujju obveze, koje propišu predstav-
nička i zakonodavna tijela širih zajednica.
Međutim, da bi mogli zrelo odlučivati o
trošenju, oni moraju, ne samo sudjelovati u
odlučivanju o visini prihoda, nego moraju
donijeti i određene planove trošenja. Kako
donijeti plan trošenja, ako ni njima, a niti
njihovim izabranim predstavnicima nije
sasvim jasno u kojem smjeru, kakvom
brzinom bi se što trebalo razvijati? Što
razvijati prvo, a što slijedeće? Iz razvoja
koje proizlazi razvoj neke druge djelatnosti?
Ne pozna li se ukupnost planiranja
razvoja, ne provodi li se osmišljeni razvoj,
16
ubrzo će sigurno dolaziti do preklapanja
djelatnosti, do usporednoga trošenja na više
mjesta za zadovoljenje iste potrebe, dakle
do suvišnoga trošenja napora, vremena i
sredstava. Sve će to dovesti do postupnoga
ukupnoga zaostajanja takvoga područja.
Zato su osnovne razvojne jedinice u
Hrvatskoj jedinice lokalne samouprave. To
su općine i gradovi. Oni ubiru vlastite
prihode, te oblikuju svoje proračune, kao
planove trošenja prikupljenih sredstava, a
na razini općina i gradova građani putom
svojih predstavnika odlučuju o prikupljanju
i trošenju sredstava.
Kako su potrebe i mogućnosti općina i
gradova različiti, svatko od njih će morati
oblikovati svoj, nešto drugačiji, dugoročniji
razvojni plan ili program. Iako će se oni u
nekim stvarima dijelom poklapati, a neki
njihovi dijelovi biti čak i jednaki dijelovima
razvojnih spisa susjednih jedinica lokalne
samouprave, ipak bi svaki grad i općina
morali imati razrađen svoj program razvoja
ili Projekt ukupnoga razvoja.
Projekt ukupnoga razvoja općine ili
grada se u konačnici sastoji od onoliko
dijelova, koliko osnovnih djelatnosti u
odvijanju života građana postoji.
Nemoguće je u isto vrijeme obraditi
razvojne projekcije za sve djelatnosti, te za
svaki segment od njih odjednom izraditi
potpune programe razvoja. Međutim, od
nečega treba krenuti. Drugim riječima treba
odrediti razvojne prioritete.
Za zadržavanje postojećega, kao i za
privlačenje novoga pučanstva, za zadovo-
ljenje njihovih pojedinačnih i zajedničkih
potreba, kao i za povećanje ukupne kakvoće
života bilo kojega područja, presudnu ulogu
ima razvoj gospodarstva. Stoga je prioritet u
izradi Projekta ukupnoga razvoja, osmišlja-
vanje i provedba gospodarskoga razvoja.
Projekt ukupnoga razvoja mora odrediti
razvojne pravce za slijedeće kraće, ali i
dugoročnije razdoblje, jer svaki razvoj
mora biti dugoročno održiv.
Projekt ukupnoga razvoja je novi odnos
prema vlastitom razvoju jedinica lokalne
samouprave. To znači što potpuniju
odgovornost za vlastiti razvoj.
Ipak, potpunu odgovornost za uspjeh
svojega razvoja ne mogu uvijek imati samo
općine i gradovi. Odgovorne su i županije I
država. Ali, imajući vlastitu razvojnu viziju
i osmišljenu njegovu provedbu, općina ili
grad imaju temelj za traženje pomoći i
otvaranje mogućnosti provedbe zacrtanoga.
Polazišta za osmišljavanje i provedbu
projekta ukupnoga razvoja su sadašnje
stanje, zacrtani razvojni pravci i djelatnosti.
Najvažniji je u tomu područni kapital.
U Županiji je broj stanovnika u puno
sela bitno smanjen. To stvara značajne
probleme u upravljanju prostorom, jer je
Županija pretežito ruralna, a poljoprivreda
je na niskom stupnju, pa onemogućuje
visoke koristi iz drugih djelatnosti, primje-
rice turizma. Tako se ukupno gospodarstvo
ne razvija po mogućim stopama, jer se
prostor ne koristi dobro ni za poljoprivredu,
niti za razvoj turizma, dvije osnovne djelat-
nosti ovoga područja. Struktura sadnje i
sjetve pokazuje iznimno slabu tržišnu
usmjerenost, uz premali udio voćnjaka i
povrtnjaka s obzirom na mogućnosti.
U turizmu nedostaje smještaja, a u
zdravstvu i socijalnoj skrbi ima premalo
domova za zbrinjavanje na selima.
Niska obrazovanost rezultira nedostat-
17
kom inicijativa. Ulaganja u ljude, u razvoj
njihovih poslovnih vještina i veza s inozem-
stvom su preduvjet povećanja zaposlenosti i
ujednačavanju gospodarske razvijenosti.
Intenzivno treba raditi na stvaranju boljega
poduzetničkoga ozračja. Javnim i privatnim
partnerstvom, horizontalnim i vertikalnim
povezivanjem nositelja razvoja treba
osigurati paralelan, usklađen i dopunjujući
razvoj prioritetnih djelatnosti, osobito
razvojnih gospodarskih subjekata, koji će
generirati razvoj svih pratećih gospodarskih
subjekata i njihovih djelatnosti.
Uravnoteženi i održivi razvoj treba
temeljiti na tradicijama, koje će uključivati
turizam, profitnu poljoprivredu, čistu Indus-
triju, te preradu poljoprivrednih proizvoda.
Budući da razvojni stupanj nije onakav
kakav bismo željeli u nizu djelatnosti, a
razvoj se ne odvija željenom brzinom, opći-
ne i gradovi se poglavito moraju uključiti u
razvoj gospodarstva na svojem području,
jer samo ono stvara nove vrijednosti
potrebne za održanje svih funkcija
samouprave. Slijedom toga je najvažniji dio
svakoga projekta ukupnoga razvoja općine
ili grada onaj, koji obrađuje gospodarski
razvoj, te ulogu općine ili grada u tom
razvoju.
U razvoj se mora uključiti što više
građana. Njihov stupanj obrazovanosti je
temeljni preduvjet za:
- uspjehe lokalne samouprave, te nje-
zino djelatno kreiranje vlastitoga razvoja,
- trajan, održivi razvoj društvenoga
života i demografski napredak područja,
- razvoj uspješnoga gospodarstva, čije
će se djelatnosti nadovezivati, a ljudima da-
ti trajnu društvenu i gospodarsku stabilnost.
Tako ovo područje, nudeći izvanrednu
krajobraznu ljepotu i trajan gospodarski
prosperitet vlastitom pučanstvu i turistima,
postane jedinstvo radne i životne sredine po
mjeri današnjega i svih budućih naraštaja.
To je osobito stoga, što stupanj onečiš-
ćenja nije visok, pa ništa neće ugroziti
projekt Z Z (Zeleno Zagorje).
Poljoprivreda
Poljoprivreda je
izvor života i razvoja!

Hrvatska poljoprivreda
će biti izvor
hrvatskoga razvoja

Stara istina postaje

nova istina!

18
 Svjedoci smo, da stoljećima vladajući
režimi na našim prostorima nisu imali
razvojne programe za hrvatska sela, pa
stoga niti za poljoprivredu. Bilo im je stalo
do izvlačenja nameta, a ne do razvoja sela.
Nije se razmišljalo o mogućoj trajnosti
takve politike. Zato se narod sve više
grupirao u veće gradove i oko njih, a
dobrim dijelom i iseljavao. Tada su
demografske gubitke nadoknađivali
doseljenici iz nerazvijenih planinskih
krajeva.
Tako su hrvatski krajevi uvijek bili
preopterećeni davanjima državama i velika-
šima, koji su se u rastrošnosti natjecali s
daleko bogatijima iz Europe. Seljak je
stoljećima živio na isti način, napredujući
malo ili nimalo. Kad je i proizveo dovoljno
hrane za sebe i tržište, za svoje je proizvode
dobivao malo, a u državnim službama
rijetko se mogao zaposliti. Vladajući režimi
su te službe koristili za naseljavanje
tuđinaca.
Putom državnih željeznica i pošta,
poreznih i geodetskih uprava, milicije i
vojske, ... tu su naseljavani pripadnici hege-
monističkih naroda (Austrijanci, Mađari,
Srbi). Uz njih su dolazili svakakvi nakupci
bez osjećaja za dobro, ali s osjećajom kako
što jeftinije iskoristiti hrvatska bogatstva:
drvo, krzno, žito, meso, ... Neizmjerna
stoljetna bogatstva su nestajala, a
pučanstvo, bez obzira koliko radilo i
prodavalo, nije osjećalo razlike u svom
imovnom stanju.
Režimi su smišljenim gospodarskim
mjerama pokušavali ovjekovječiti sebe, a
onemogućiti bilo kakvu hrvatsku samostal-
nost. Osobito zapostavljajući krajeve s
čistim hrvatskim pučanstvom, nastojali su
na njihovom raseljavanju i iseljavanju.
Gledajući kako golema dobra samo
prolaze kroz njegove ruke, a dobit donose
drugima, mlađe pučanstvo, bez izgleda za
pravom zaradom i napretkom, koji ona
donosi, počelo se iseljavati. Sela su starila,
kuće postupno ostajale prazne, pa se čak i
zemlja postupno zapuštala. Osobito se to
19
osjetilo u mjestima udaljenijima od glavnih
prometnica. To su postajala područja sve
slabije organiziranoga života, sve siromaš-
nija i sve nerazvijenija. Šezdesetih godina
dvadesetoga stoljeća se masovno počelo
odlaziti u inozemstvo. Od tada pučanstvo
stari, pa se ne dostiže ni obična obnova
broja pučanstva.
Vraćamo li se starim istinama, vraćamo
se hrvatskom selu, ruralnim prostorima. Jer,
očito je da su životni tijekovi išli u krivom
smjeru. Da bismo znali kamo sada ispravno
krenuti, moramo se vratiti u ono vrijeme i
tamo gdje je misao još bila slobodna. Selo,
gospodarski neovisno, može misliti slobod-
no. Zato su jugounitaristi, u namjeri da
ljude pretvore u potpuno ovisne, te da
nadziru čak i misli, uništavali hrvatsku
kulturu i hrvatsko selo kao njezinoga
nositelja.
Seljaka se razvlaščivalo, gospodarski
uništavalo, višestruko pritiskalo, promicalo
bolji život izvan njegovoga prirodnoga
okruženja. Tako su se ubrzano razvijali
gradovi, urbane cjeline, koje zarobljavaju,
umjesto da oslobađaju. Zemlja se zapuštala,
a čovjek u gradu nije postao sretniji. One,
koji nisu slijedili „brzi socijalistički razvoj”
čekalo je niz teškoća.
Sve što je seljak ranije izrađivao kod
kuće, tvornice izrađuju jeftinije. Zarada se
nije povećavala, a sve se više toga moralo
kupovati. Niske cijene proizvoda sela
omogućile su da i nadnice radnika budu
niske, da bi se ubrzala industrijalizacija.
Srednje i stručne škole, kulturne i ustanove
za poduku, zdravstvo, zabavu, knjižnice,
tisak i svi uredi smješteni su u gradove, a
hrvatski krajevi kolonizirani su nehrvatima.
„Svjetske“ ideje, promicane od došljaka
i sredstava javnoga priopćavanja uzdrmale
su vjekovno naslijeđe i sigurnost hrvatskoga
doma. Sve je više promicana utrka za brzom
zaradom, koja tjera ljude u grad gdje se brže
stječe, ali i brže troši. To je glad za
promjenama, privremenošću, a zapuštanje
stalnosti koju jedino pruža zemlja.
 Utrka za novim, uništila je uzajamnost i
zajedništvo. To se dobro vidi u izbjegavanju
ulaska u zajedničke poslove i zadruge.
Nitko ne bi ulagao u štedne zadruge, ali bi
svi od njih htjeli zajmove.
Svi znamo da samo zajedništvo može
održati narod. Izvor zajedništva je uvijek
bilo selo. Kada i na selu nestane, jedinstvo
naroda nestaje.
Izrabljujući počeci kapitalizma ranijih
stoljeća, ubijali su u pojedincu, a kasnije u
cijelom društvu, vjeru u pravdu i društvenu
povezanost, a komunizam je zanijekao i
sam duh i dostojanstvo čovjeka. Sve se to
odvijalo u nekim neprirodnim zajednicama i
državama u kojima je hrvatski narod brojio
godine svojega preživljavanja.
No, došlo je vrijeme da i Hrvat ima
svoju državu. Stoga je došlo vrijeme da se
obnovimo na izvorima svojega naslijeđa, da
odbacimo stare zablude i oživimo još starije
istine, da stare istine naših predaka
prilagodimo novim potrebama današnjice.
Novi društveni red može biti samo
suradnja i međusobno pomaganje, jer nitko
se ne rađa, ne živi, ne napreduje i ne radi
sam. Samo zajedno možemo stvarati svoju
budućnost. Društvo je jedinstvo ljudi
upućenih jedni na druge, sa svrhom
stvaranja onih dobara, koje svi trebaju, a
koje pojedinci sami ne mogu ostvariti. To
opće dobro nadzire i ostvaruje država.
Gospodarstvo služi općem dobru samo
onda, ako ga vode ljudi prožeti odgovorno-
šću prema općem dobru.
Mi sada krećemo u novo doba. Na
žalost, to doba dobiva u naslijeđe ruševine
na svim životnim područjima. Selo je
obezvrijeđeno i zapostavljeno. Njegova
obnova je dugoročan i važan zadatak, te
jedan od bitnih preduvjeta samostalnosti
Hrvatske i njezinoga gospodarstva.
Ne samo država, nego osobito lokalna
samouprava mora stvarati povoljne uvjete
za razvoj obiteljskih gospodarstava, da
seljak bude osobito častan član zajednice s
čvrstom sviješću o svojoj vrijednosti. Ali, u
20
tomu mora sudjelovati i sam seljak,
poljoprivredni proizvođač.
Upravo on ne smije dopustiti da cijene
hrane budu ovisne isključivo o ponudi i
potražnji, jer bi svaki dobar urod mogao
dovesti do povremenih uništavanja cijelih
grana poljoprivrede. Seljak, skromnijim
životom može amortizirati slabi urod, ali ne
može opći pad cijena zbog inozemne
konkurencije, koja viškove daje ispod svake
cijene. Ostvariti željeno mogu zdrave
zadruge, kao oblici uključivanja seljaka u
tržišno gospodarstvo, te kao najkraći, naj-
bolji put od proizvođača do kupaca hrane.
Poljoprivreda, izvor bogatstva prvih
ljudskih zajednica i izvor moći država još u
starom vijeku, ponovno postaje test uspješ-
nosti odnosa unutar država i između njih.
Nema stabilnoga gospodarstva bez stabilne
poljoprivrede. Neovisnost i uspješnost
nacionalnih gospodarstava možemo mjeriti i
sposobnošću proizvodnje dovoljno proizvo-
da za opstanak naroda po prihvatljivim
cijenama na svjetskom tržištu, pa se i
vrijed-nost valuta mjeri potrebitom
količinom novca za kupnju košare hrane
potrebne za život prosječne obitelji.
Seljak je mnogo složeniji pojam od
čistoga gospodarskoga pojma. Rođen na
zemlji svojih djedova, na grudi drage
zemlje, uz koju ga vežu najmilije
uspomene, on se suživljava sa zemljom.
Građan se ne veže za kuću ili grad. On se
seli, ostavlja raniji dom i roditelje, gube mu
se tragovi i podrijetlo. Nema povezanosti
naraštaja kao u seljaka, gdje djeca
naslijeđuju dobar ili zao glas od roditelja.
Radnik se poglavito promatra gospodar-
ski, da li je proizvodan. Seljački dom ne
isključuje svoje članove nesposobne za rad.
Djecu se voli kao radost, nadu i budućnost
doma, a starce se poštuje. To nisu gospodar-
ske, već obiteljske, duhovne i ljudske veze.
Nitko se tako duhovno ne veže sa
svojim zvanjem kao seljak. On radi s
ljubavlju i savješću, ne gleda na sat. Radnik
jedva čeka da odradi radno vrijeme, jer
mora od nečega živjeti, pa da počne svoj
drugi život. On seli iz poduzeća u poduzeće.
Zemlja traži čovjeka, ne pojedinca, nego
seljački dom, u kojemu čovjek prima vjeru,
čudoređe, odgoj, ljubav prema Domovini i
svu lijepu i slavnu predaju svojega naroda.
Bez njega seljak ne bi bio ono što jest.
Živeći prirodnim životom, seljak je više
od svih upućen na prirodu, a žrtvuje se
nesebično: sadi šumu za koju zna da će ju
moći sjeći tek unuk. Često je zbog svog
morala bio izrugivan, a danas se i državne
vlade upiru da mladeži usade barem malo
ćudoređa koje je selo čuvalo. Sve više
građana kupuje komadić zemlje da bi radili
nešto na zemlji. Većina nije svjesna urođene
težnje za sjedinjenjem s prirodom. Samo
svjesni toga, ostvare unutarnji sklad da
mogu i u gradu donekle normalno raditi.
Drugi, nezadovoljni, traže ono što seljak
ima već na početku.
“Vrhunski izraz svake osobe je kulturno
stvaranje. Pod kulturom podrazumijevamo
sve ono čime čovjek izgrađuje i razvija
mnogostruke svoje duševne i tjelesne
darove, … sve što čini društveni život
čovječnijim, u obitelji kao i u cijelom
građanskom društvu, moralnim napretkom i
napretkom institucija; konačno, sve što
tijekom vremena izražava, priopćuje i čuva
u svojim djelima velika duhovna iskustva i
težnje da služe napretku mnogih, dapače
cijeloga čovječanstva. U tom smislu kultura
se mora smatrati zajedničkim dobrom
svakog naroda, izrazom njegova dostojan-
stva, slobode i stvaralaštva; svjedočanstvom
njegovoga povijesnoga putovanja. Kultura
pruža odgovore na pitanja o istini i dobru.”
(Ivan Pavao II. Christifideles laici - Vjernici
i laici).
Kulturni život zajednice produbljuje ra-
zumijevanje života i postaje mjerilo njezine
slobode. Najbolji čuvar tisućugodišnje
kulture je bio seljak. Ostale skupine bile su
malobrojne, često pod utjecajom tuđinskih
poslodavaca. Seljak, ukorijenjen na rodnoj
grudi i izrastao iz nje, bio je čuvar svega
onoga što čini hrvatski duh, svega onoga. po
čemu je Hrvat, Hrvat.
21
Stoga, kultura nije svjetonazor. Ona je
okružje, koje cijeli narod stvara i udiše, a
velikani su plodovi kulture cijeloga naroda,
vrhunci daleko vidljivi zahvaljujući masivu.
Kada Hrvat naslijeđuje tisuću godišnju
kulturu, to znači da naši preci već tisuću
godina napreduju u duhu, ćudoređu, znano-
sti i umjetnosti, stvarajući sve uzvišeniji
stupanj života. Bez toga, napredak i razvoj
zarobljavaju i rađaju nepravdom.
Ako naše selo bude i dalje čuvar duha i
vrlina, koje su nam namrli pradjedovi, onda
možemo s pouzdanjem u budućnost. Za nas
je to životno pitanje, jer novi napredak, koji
moramo ostvariti, neće se ostvariti vanjskim
čudom, nego obnovom čovjeka, zdravim
ljudskim i poslovnim odnosima.
Oslonjeno samo na vlastite sposobnosti,
hrvatsko obiteljsko poljoprivredno gospo-
darstvo, zatečeno raspadom prošle države
bilo je gotovo pred propašću. Kad je
ostvarivalo tržišne viškove cijene su
rapidno padale, ali samo u otkupu, a ne i na
tržištu. Otkupljivači i prodavači su tako
stalno ujed-načavali svoju zaradu, a seljak
nije mogao u rodnim godinama ostvarivati
viškove za pokriće gubitaka u nerodnim
godinama.
Desetljećima se izvlačila akumulacija
sa sela, a novostvorene vrijednosti
prelijevane su u skupe bezperspektivne
investicije u nerazvijenim republikama,
krajevima gdje je živjela srpska manjina, a
posebice još policiji, vojsci, državnom i
partijskom aparatu, kao čuvarima
postojećega sustava.
Prepušten otkupljivačima, neprestano
varan u otkupu, na masnim jedinicama,
hektolitarskoj težini, vlažnosti, postotku
šećera, ..., seljak nije ni izdaleka koristio
sve mogućnosti svojega posjeda, bojao se
raditi pokuse s bilo čim novim, staro
zapuštao, nije se specijalizirao, svaštario i
dalje, ali sa sve manjim količinama. Cijele
grane proiz-vodnje su se zapuštale.
Odlaskom mladih, gospodarstva su se
oslanjala na sve manje, ali starijih ljudi.
Zato su prvo zapuštene djelatnosti u kojima
je potrebno puno rada, zatim prerada, a
naposlijetku i zemlja.
Djelatnosti se nisu dopunjavale i kom-
binirale.Organizirane djelatnosti su iz godi-
ne u godinu u toj mjeri oscilirale da se ništa
dugoročno nije moglo planirati. Povratnici
bi uložili u farme, radili godinu ili dvije,
propali i vratili se u inozemstvo. Poticajima
je država mogla napuštanje poljoprivrede i
pražnjenje sela zaustaviti, ali to nije bio cilj.
Hrvatska obiteljska gospodarstva su
među najmanjima u Europi, a često se
sastoje od više udaljenih malih parcela. Na
njima, povremeno zaposleni ljudi, ne mogu
ostvarivati veću proizvodnju sposobnu za
tržišnu utakmicu. Male količine bilo kojih, a
osobito poljodjeljskih proizvoda, mogu se
prodavati samo blizu mjesta proizvodnje,
jer dodamo li cijeni duži prijevoz, proizvod
nije konkurentan. Otkupljivači za tržište,
prera-du ili proizvodnju, ne dolaze po male
količine.
Zato, kao ni ranije, pojedino gospodar-
stvo ni u budućnosti neće moći opstati
samo. Proizvodnja i plasman moraju se
objediniti. Rješenje je zadruga.
Uz neke dodatke, naša poljoprivredna
gospodarstva se moraju temeljiti na starim,
poznatim djelatnostima, koje su stoljećima
obilježavale te krajeve, a njihove proizvode
činile posebnim, zanimljivim i inozemnim
tržištima. No, moraju se razvijati na suvre-
mene, profitne načine. Tako ćemo ostvariti
cilj svakoga gospodarstva: održivi razvoj.
Veliki pogoni i lanac manjih pogona za
preradu poljoprivrednih proizvoda blizu
sela i sirovina će uspjeti, jer smanjuju
troškove prijevoza sirovina, a otpatke
vraćaju za gnoj ili stočnu hranu.
Hrvatska, u sredini Europe, dobro pro-
metno povezana, klimatski pogodna, s puno
dobre vode, bogatim prirodnim naslijeđem,
privlačnih krajobraza, prilično očuvane
čistoće, pogodna za ekološku proizvodnju
"zdrave hrane", ima sve uvjete za izniman
razvoj poljoprivrede, od koje njezino pučan-
stvo može odlično živjeti i razvoj sela.
22
Ipak, razvoj neće uspjeti tamo, gdje ne
bude ljudi. Najveće ograničenje svakoj
djelatnosti i rastu kakvoće života, je manjak
radno sposobnoga pučanstva. Dodatno
ograničenje je premali broj novorođenih.
Zato je cilj svakoga razvoja takva naselje-
nost, pri kojoj će broj ljudi, njihova dobna,
spolna i stručna struktura, te osobito kakvo-
ća i način življenja, tvoriti tako privlačnu
zajednicu, da trajno zadrži što više svojih
članove, ali i privlači nove, bez izravnih
državnih mjera. Bez toga svaki projekt
razvoja nema izgleda za uspjeh.
Nigdje nije poželjan razvoj pod svaku
cijenu, koji na poslijetku smanjuje kakvoću
života. Zato moramo utvrditi provedbu
zaštite okoliša i održivi razvoj, u skladnom
suglasju čovjeka i prirode, u kojemu će se
prirodna bogatstva koristiti samo do razine
koja ih ne ugrožava i ne iskorijenjuje.
Zemlja, potoci, rijeke i jezera su
primatelji i skupljači svih otpadnih voda.
Većina naselja nema kanalizaciju, a otpadne
vode i nove gradnje, čak i neke turističke,
ispuštaju bez dovoljno pročišćenja. Ni
tekući niti čvrsti otpad se ne zbrinjavaju
pravilno, osobito zbog nedovoljnoga
nadzora. Složena odvodnja i pročišćavanje
otpadnih voda morali bi biti obvezni za sva,
a osobito veća naselja, a uređaji ovise o
vrsti tla, njegovoj propusnosti, podzemnim
vodama i izvorima pitke vode.
Niti komunalni otpad se ne skuplja
svuda organizirano. Mnoga naselja i doma-
ćinstva nisu uključena u sustav skupljanja, a
privatni poduzetnici, pogotovo u manjim
naseljima, ne nalaze interes u tom poslu.
Industrijski i poseban otpad skupljaju se
neorganizirano, neekonomično i štetno za
okoliš. Zbog održanja čistoće i turističke
privlačnosti krajobraza, podzemlja i pod-
zemnih voda, čvrsti otpad se mora skupljati
u prolaznim postajama i zatim odvoziti u
reciklažne postaje s kompostanama.
Želimo li očuvati Domovinu lijepom za
život i nas i budućih naraštaja, uvijek mora-
mo razmišljati o našem utjecaju na okoliš.
Posebice kada pokrećemo neku djelatnost,
ali razmišljati čak i kada smo na odmoru.

23
 Kako do
visokih profita
iz
poljoprivrede i
proizvodnje hrane?
Ulaskom u međunarodne integracije
morat ćemo otvoriti tržište poljoprivrednim
proizvodima i hranom. Ipak rijetki hrvatski
proizvođači pokreću izvoz, a većina brine
kako zaustaviti inozemnu konkurenciju.
Proizvođači, koji će i dalje tako djelovati,
propast će, iako bi iz poljoprivrede mogli
ostvarivati visoke dobiti.
U RH su obiteljska imanja prosječne
veličine 2,9 ha, podijeljena na 7 parcela. Na
takvim površinama jeftina proizvodnja
žitarica, uljarica i drugih masovnih kultura
ne donosi zadovoljavajuću dobit. Ali i na
manjim parcelama visoku dobit donosi
proizvodnja voća, povrća, cvijeća, grožđa,
... gdje se manjak zemlje nadoknadi radom.
23
Veća i organizirana imanja pogodna su
za stočarstvo.
Međutim, svaka proizvodnja traži
tržišnu infrastrukturu, kako bi proizvođači
izbjegli prekupce i špekulante. Prerada
poljoprivrednih proizvoda omogućuje stalan
otkup po stabilnim cijenama manjih i većih
količina, te time stabilne prihode obi-
teljskim poljoprivrednim gospodarstvima,
planiranje njihovoga rasta i razvoja na
predvidivim temeljima. Jednako to proizv-
ođačima omogućuju sabirno distributivna i
aukcijska središta. Razvoj takvih tržišnih
središta mora pomoći jedinica lokalne
samouprave sama ili u zajednici s okolnim
jedinicama.
 U razvoj ulaganja u poljoprivredu, za
svoja područja, županje, gradovi i općine bi
se morale djelatnije uključiti. To znači
utemeljiti svoj Poljoprivredni račun, kao dio
proračuna, poglavito za pomoć novim
farmama i okrupnjavanje posjeda u službi
većih prerada, za pomoć u plasmanu osobito
prerađenih poljoprivrednih proizvoda na
tržište.
U razvoju poljoprivrede na svom
području, bitan posao jedinice lokalne
samouprave je pomoć u ustrojstvu poljo-
privrednih zadruga, jednako pri osnivanju,
kao i kasnije tijekom razvoja njihovih
djelatnosti. To može biti ustupanje zgradai
zemljišta na korištenje i vlasništvo, pa i
izravna novčana pomoć za djelatnosti
usmjerene u korist većega broja građana ili
poljoprivrednih proizvođača. Dakle, općine
i gradovi moraju na svom području izravno
sudjelovati u razvoju poljoprivrede!
Rezultati bilo kojega posla urađenoga
onako, kako se to radilo prije jednoga ili čak
više stoljeća na tržištu se mogu plasirati
samo iznimno, ali nikada u većim
količinama. Jednako je tako u proizvodnji
poljoprivrednih proizvoda i proizvodnji
hrane. Dakle, starinski tehnološki postupci
neće proizvođačima donijeti zadovoljava-
juće prihode, osobito ne onima, koji se žele
razvijati.
Radeći kao nekada, poljoprivredni
proizvođači prodaju neprerađene proizvode,
a suvremeni potrošači traže proizvode već
napola pripremljene za uporabu. Tu se
proizvođačima otvaraju odlične mogućnosti,
jer im svaki stupanj prerade bitno povećava
dobit, a proizvođači sirovina zarađuju sve
manje.
Osobito je važno napomenuti da je
poljoprivreda, koja ovisi isključivo o
prirodnim uvjetima i slučajnim vremenskim
uvjetima, suncu, kiši, mrazu, potpuno
neodrživa u suvremenom svijetu.
Više je činitelja, koji umanjuju visinu
uroda i priroda, te time zarade proizvođa-
čima. Svi se oni mogu izbjeći.
24
Prije svega tu mislimo na kakvoću tla.
Ograničavajući činitelj je veličina posjeda.
Nekih godina mogu suše nanijeti goleme
štete, a nekih godina tuče, napad insekata,
ptica, kasni proljetni i rani jesenski mrazovi.
Ograničavajući činitelji su i male
količine i često nepoznavanje tržišta.
Međutim, svaki problem ima svoje
rješenje!
Za slabije proizvodna tla koristimo
poboljšivače tla. Na malim poljoprivrednim
površinama uzgajamo voće, povrće i
cvijeće, osobito u zatvorenim prostorima.
Ako postoje rizici od suša, uspo-
stavljamo sustave natapanja i navodnjavanja
ili u zemlju zaoravamo tvari, koje čuvaju
vodu padalina.
Štete od tuče, ptica, insekata, pa i mra-
zova spriječavamo postavljanjem zaštitnih
mreža. Proizvodne troškove smanjujemo
udruživanjem u zadruge, u svrhu zajedničke
nabave i nastupa na tržištu, te utemeljenja
sabirno distribucijskih središta, sajmova,
veletržnica i aukcijskih središta, kao i
utemeljenjem viših stupnjeva prerade poljo-
privrednih proizvoda u zadrugama.
Dohodovnost proizvodnje uvećavamo
poznavanjem tržišta, koristeći tržišni infor-
macijski sustav TISUP i marketing.
Također dohodovnost povećavamo ču-
vanjem sezonskih proizvoda do trenutka,
kada se mogu postići najbolji prodajni
uvjeti, ali u suvremenim skladištima.
Sve spomenuto opisati će ovaj Projekt
ukupnoga razvoja, kako bi poljoprivreda
obrađivanoga područja postala
Visoko
profitna
poljoprivreda
 Poboljšavanje tla
EKO - RAST
EKO-RAST je prirodno, multikom-
ponentno hranjivo, dodatak gnojivu i
oplemenjivač tla. Njegovim korištenjem
smanjujemo potrebu za drugim gnojivima i
do 50 %.
EKO-RAST je dobio brojne domaće i
međunarodne nagrade.
Nije štetan ljudima i životinjama, nije
zapaljiv, a rok trajanja je neograničen.
Proizveden je od holocenskih minerala,
iz posebno odabranih šljunčanih valutica i
prirodnih mineralnih stimulatora.
Primjenjuje se u ratarstvu, uzgoju voća,
povrća, cvijeća, trava, crnogorice i bjelo-
gorice.
Zaštita od erozije tla
EKO-RAST se može iznimno uspješno
koristiti u zaštiti od erozije tla.
Erodirana zemljišta na nagibima,
višestruko slabije upijaju vodu, pa se voda s
njih slijeva. Dodavanjem EKO-RAST-a
stvara se deblji sloj humusa. Time se tlo
oporavlja u dubini.
Ako se ne može spriječiti štetno
slijevanje vode, tada valja napraviti
konturnu brazdu plugom ili posebnim
diskom. U tom slučaju se EKO-RAST
dodaje prije obrade tla, te se mora pokriti
brazdom.
EKO-RAST se rabi u različitim
oblicima. Može se koristiti kao otopina, ali i
u obliku fino ili krupno mljevenoga
kamenoga brašna.
25
U svrhu stvaranja novoga i očuvanja
postojećega humusnoga tla, primjenjuje se u
obliku mješavine finoga i krupnoga
kamenog brašna.
Oživljavanje pjeskovitoga tla
EKO-RAST dobro upija i zadržava
vodu, spriječava ispiranje u dublje slojeve
tla, te dulje vlaži čestice pijeska vezanih
oko sebe. To omogućuje stvaranje humusa.
EKO-RAST sadrži magnezij i željezo,
koji listu daju zelenu boju.
Omogućuje razvoj zdravoga lišća, što
smanjuje biljci potrebu za vodom.
Zaštita biljaka
EKO-RAST pozitivno djeluje u borbi
protiv štetočina i nametnika, kao što su lisne
uši, puževi, gliste, ...
Rasut ili poprskan kao sredstvo za
zaštitu, sljepljuje fine dijelove završetaka
živaca i oči kukaca, te im začepljuje otvore
za disanje.
Sredstvo ne ubija, ali štetnici bježe s
biljaka.
Kao što smo već spomenuli, sredstvo
pozitivno djeluje na lišće, koje postaje
tvrdo, te ga lisne uši ne napadaju. Svojim
lužnatim djelovanjem protjeruje štetnike, i
šteti gljivicama, tako da se one niti ne
stvaraju.
Za prskanje se koristi 1 do 2 postotna
mješavina EKO-RAST-a i vode.
 Miješati ovo sredstvo s vodom treba
dan prije uporabe, zbog boljega rastvaranja
elemenata.
EKO-RAST je također učinkovit u
zarastanju rana na oštećenim biljkama ili
zarastanju oštećenja na plodovima nastalim
djelovanjem tuče.
Iznimno je učinkovit i u rastjeravanju
mrava, žohara, te livadnih komara i
klisnjaka. Za vrijeme rastjerivanja štetnika,
zaprašivati treba svakih 8 do 10 dana, te
nakon svake jače kiše ponovno.
Kako koristiti EKO-RAST?
Svaka biljka nema jednake potrebe za
hranjivima i drugim uvjetima za razvoj.
EKO-RAST je univerzalan, ali na razli-
čitosti biljaka treba paziti. Stoga su
preporuke slijedeće:

Kultura koncentracija kg/300 l vode nanošenje po vegetaciji

Vinogradi:
Mladi nasadi 3 5 do 8 puta
Vinski nasadi 3 4 do 6 puta
Konzumni nasadi 3 6 do 8 puta
Voće:
Koštičavo voće (sve vrste) 3 5 do 8 puta
Jezgričasto voće (sve vrste) 4 3 do 5 puta
Jagodasto voće 3 4 do 6 puta
Jagode 3 5 do 8 puta
Povrće:
Salata, Zelje 3 3 do 5 puta
Rajčica 3 5 do 8 puta
Krastavci 4 4 do 6 puta
Prokulica, Cvjetača, kelj 3 4 do 6 puta
Korjenasto povrće 3 4 do 6 puta
Zeljaste biljke 3 3 do 4 puta
Krumpir, Gljive 3 3 do 4 puta
Ratarstvo:
Kukuruz, Uljarice, Soja 3 3 puta
Pšenica, Ječam 3 3 do 4 puta
Mahunarke (grahorica, soja) 3 3 do 4 puta
Šećerna repa 3 3 do 5 puta
Mak, Lan 3 3 do 4 puta
Lucerna, Djetelina 3 3 puta
Livada, Pašnjak 3 3 do 4 puta
Zelene površine:
Grmlje, ukrasno drveće 4 3 do 4 puta
Šume 3 4 puta
Povrtnjaci, Cvjetne gredice 5 4 do 6 puta
Uzgoj cvijeća 5 5 do 8 puta
Rasadnici 4 5 do 8 puta

Prvi puta se tretira 8 do 15 dana nakon početka vegetacije, a zatim ovisno o kulturi, u
razmacima od 2, 3 ili 4 tjedna.

26
 Kod intenzivnih kultura (povrće, cvijeće) vrijeme između tretiranja može biti
kraće.
proizvoda, pa se dva dana prije berbe treba
Djetelinu (livadu) se prska tri puta, od čega zaliti čistom vodom.
dva puta u razmaku od 4 tjedna prije prve Drveće voćaka treba prskati prije cvata.
košnje. Treći puta se prska poslije prve Prska se i dva puta poslije cvata, te dva do
košnje. Koristi se 1 % otopina. tri tjedna prije berbe. Time se poboljšava
Grožđe, ribizl, bobičasto voće se prvi put okus voća i postojanost.
prskaju prije cvata. Nakon cvata prskati bi Povrće koje se prije sadi (sjeme) prije
trebalo 2 do 3 puta u razmacima od 3 sadnje treba obložiti (posipati) EKO-RAST-
tjedna. Koristi se 1 % otopina. om (luk, rotkvica).
Vinovu lozu treba prskati 5 do 6 puta s 2,5 Cvijeće (ruže, pelargonije, astere, cinije,
do 3 kg EKO-RAST-a po hektaru. Ostala gladiole) EKO- RAST štiti od nametnika i
sredstva se mogu smanjiti za 50 %. poboljšava mu kakvoću i veličinu.
Korijenje presadnica prije sadnje treba Travnjak se prska, odnosno zalijeva 8 dana
umočiti u otopinu EKO-RAST-a. Prskanje nakon košnje.
jednom mjesečno štiti od nametnika, Na Bolesno drveće se EKO-RAST nanosi
plijesni i povećava prinos. kao 1 % suspenzija.
Zelenu salatu posljednji put treba prskati 3 Za crnogoricu do 2 metra visine koristi se
tjedna prije berbe, jer će se inače na 8 kg/ha, a za visoku 10 m i više, 16 kg/ha.
vanjskim listovima vidjeti bijelo sive Za bjelogoricu u vrijeme zelenoga lista, do
točkice EKO-RAST-a. One nisu štetne, no 2 m visine koristi se 10 kg/ha, a za 10 m i
narušile bi izgled i time smanjile cijenu višu 20 kg/ha.

Posipavanje, ukopavanje i miješanje:

VRIJEME PRIHRANE
KULTURA Posipavanje ručno ili strojno Količina
u dubinu 5 do 10 cm g/m²

1 2 3 4 5 6 7 8 9 10 11 12
Povrće X X X X X X X X 100 do 300
Voće X X X X X X X X X 150 do 300
Vinova loza X X X X X X 150 do 250
Poljoprivredne kulture X X X X X X 50 do 100
Travnjaci X X X X X X X X 100 do 150
Sobno i vrtno cvijeće X X X X X X X X X X X X 100 do 150
Ukrasno drveće X X X X X X X X X X 100 do 200
Začinsko, ljekovito bilje X X X X X X X X 150 do 250

27
 Različito povrće zahtijeva različite
količine. Za velike potrošače hranjivih tvari
(zeljarice, rajčica, bundeva) dodaje se u
zemlju 300 g kamenoga brašna/1 m², a za
srednje potrošače 200 g/1m².
Tretiranje sjemena - oblaganje sjemena
SJEME
Ječam (ozimi, jari)
Pšenica (ozima, jara)
Raž
Triticale
Zob
Kukuruz
Soja
Suncokret
Na 100 kg sjemenskoga krumpira se
dodaje 1 kg EKO -RASTA-a i promiješa.
Sjeme treba zaprašiti izvan sijačice.
EKO-RAST u presađivanju
Pri presađivanju treba 5 % zemlje,
isko-pane iz rupe za sadnju, nadomjestiti
EKO-RAST-om, te dodati 10 % staroga
humusa. U sadnu rupu mogu se po potrebi
ubaciti i druge vrste uobičajenih gnojiva.
Rezultati primjene
EKO-RAST se pokazao učinkovit na
otvorenim i u zatvorenim prostorima, na
različitim vrstama tla, te u različitim
podnebljima i konfiguracijama terena.
Uz veće prinose (od 30 do 50 %)
povećava se i biološka kakvoća hranjivih
dijelova biljke (slad, vitaminsko mineralni
kompleks, ...).
Ostvaruje odlične rezultate
otklanjanju štetnih ostataka umjetnih
gnojiva, pesticida i insekticida u
plodovima, i to od 30 do 60%. Spriječava
gnjilenje i zadržavanje vlažnosti tla, te se
koristi u proizvodnji komposta. Koristi se
i u zaprašivanju sjemena prije sadnje
(sjeme se samo umoči u EKO-RAST).
Količina ovisi i o vrsti tla.
Glinastom tlu se mogu umanjiti količine
za jednu trećinu, dok se kod kiselih, jako
humusnih tala količina mora povećati za
jednu trećinu.
Kg/ha
3
3
3
3
2
0,5
2
0,3
EKO-RAST se koristi kao 1 %
otopina (1 kg/100 l vode) uobičajenim
prskalicama.
Može se miješati i s drugim
sredstvima, ali ako ona ne daju kiselu
reakciju.
Zašto koristiti EKO-RAST?
Uz sve do sada spomenute razloge,
treba naglasiti da ovo sredstvo štiti
hranjive tvari od ispiranja, štedi i više od
30 % količine gnojiva, osobito umjetnih,
potiče potpuno reaktiviranje života u svim
dijelovima tla, pomaže zagrijavanju tla, a
teška tla čini rahlijima. Nije moguće krivo
doziranje, jer sav višak odlazi u tlo i tamo
nastavlja svoje pozitivno djelovanje.
Pri skladištenju plodova tretiranih
EKO-RAST-om, zbog otpornosti ploda,
gubici su minimalni.
EKO-RAST nema rok uporabe.
u Koristi li se kao zamjena za druga
umjetna gnojiva, smanjuje troškove već u
početku proizvodnje od 35 do 45 %, a
negdje i više od 50%, te se konačna dobit
uz količinu i kakvoću proizvoda povećava
višestruko (do 300 %). Zato ga možemo
slikovito usporediti s vrijednošću vitamina
u prehrani čovjeka.
28
 Natapanje
ili
navodnjavanje
Profitna poljoprivreda, dakle djelatnost koja svojim djelatnicima osigurava stalne
prihode, ne može ovisiti o slučajnostima. Drugim riječima, ne može ovisiti o tomu da li će,
primjerice pasti dovoljno kiše ili ne. Poznato je koliko bilo koji usjev ili nasad treba u kojem
vremenu svojega razvoja vode, da bi dao najbolji urod po kakvoći i količini. Svu
nedostajuću vodu usjevima i nasadima treba osigurati.
Na taj način će proizvođači moći planirati svoje prihode, planirati svoju proizvodnju,
planirati svoj život i standard života.
To je način da očuvamo hrvatska sela, da ljudi na tim prostorima ostvaruju
zadovoljavajući standard, da ne sele u gradove, gdje će morati teško rješavati stambeno
pitanje, zaposlenja, smještaj djece u vrtiće, škole, ... gdje će u konačnici živjeti lošije nego u
svojim prirodnim sredinama iz kojih su potekli.
Dakle, stalni prihodi iz profitne poljoprivrede omogućiti će pučanstvu ruralnih područja
da ostaju u područjima u kojima mogu lijepo i zdravo živjeti, da ostaju tamo gdje su
naviknuli živjeti i raditi.
Zato profitna poljoprivreda mora odgovoriti na stalno pitanje:
Kako do viših prihoda iz ratarstva, voćarstva,
povrtlarstva?

Profitna poljoprivreda odgovoriti će na to pitanje:

Stalnim, većim urodima treba osigurati više prihode!

Slijedeće pitanje na koje profitna poljoprivreda mora odgovoriti je: "Kako do stalnih
većih uroda, koje se može čak i planirati s priličnom točnošću?" Profitna poljoprivreda će
odgovoriti: "Poboljšanjem tla, pravilnim odabirom sjemena, sadnica i presadnica,
plodoredom, zaštitama, ..." Ali, svakako će jedan od glavnih odgovora biti:

stalne, veće urode i više prihode proizvođača

osigurava

natapanje ili navodnjavanje!

29
 Mnoge biljke svojom građom, a osobito
građom listova smanjuju hlapljenje vode, a
korijenska mreža i struktura omogućuju im
da i u škrtim uvjetima rastu i rode.
Zato se stoljećima neke kulture ne
zalijevaju i ne natapaju vjerujući da to nije
potrebno. Ono što se ipak provodilo,
osobito na izrazito suhim tlima, bilo je
pokrivanje (zastiranje, mulchiranje) tla
pokošenom travom, granama, listinom ili
kamenjem, da bi se u tlu sačuvala vlaga. U
novije vrijeme uz drvne industrije ili
prerade drva, tamo gdje se intenzivno
koriste šume, utemeljuju se pogoni za
proizvodnju mulcha - zastirača za
poljoprivredne površine, koje ne želimo da
se pretjerano suše pod utjecajom sunca,
topline ili vjetra. Od otpadaka drva, iverja,
granja, ... radi se mulch, pakira i iznosi na
tržište.
Želimo li redovite, obilne urode,
krupnije i bogatije plodove, nužno je
natapati ili navodnjavati, osobito ljeti, kada
kiše redovito izostaju, a plodovima treba
vode za fotosintezu, respiraciju, količinu i
razinu ugljikohidrata, ...
U voćnjacima i vinogradima, proizvod-
nja stolnih odlika je nemoguća bez natapa-
nja, a kod svih vrsta pri cvatnji omogućuje
bolje zametanje plodova. Kada počinjemo s
korištenjem vode, potpunu korist kod nekih
kultura nećemo osjetiti iste sezone, nego će
se ono očitovati druge i treće godine.
Postoji više jednostavnih i jeftinih
sustava natapanja ili navodnjavanja.
Uglavnom im nije potreban jaki tlak vode, a
jednostavni su za postavljanje i rukovanje.
Sustav natapanja kapanjem donio je
zaokret u korištenju vode, jer se može
provoditi na svakom terenu. Ipak nije
preporučljiv za tla siromašna sitnim
česticama, jer se na njima voda procjeđuje u
dubinu, umjesto da se vodoravno širi.
Kap po kap voda iz cijevi kroz kapaljke
vlaži tlo neposredno uz biljku.
natapanje ili navodnjavanje!
30
Dva su osnovna načina ovoga
natapanja: s kapaljkama izvan i unutar
cijevi. U prvom slučaju na rupama
izbušenim u cijevima postavljamo kapaljke,
a u drugom kapaljke unutar cijevi možemo
po želji otvarati i zatvarati.
Sustav natapanja kapanjem omogućuje
nam, osim točnoga doziranja vode,
dodavanje gnojiva istim cijevima.
Pri navodnjavanju raspršivačima,
potrošnja vode je veća nego kod natapanja
kapanjem, ali niža nego kod kišenja. Nije
potreban jaki tlak vode, a raspršivači vodu
raspoređuju ravnomjerno terenom. Domet
raspršivača je ovisan o tlaku.
Navodnjavanje kišenjem je odavno
poznato. Primjenjuje se u uzgoju kultura,
koje traže visoku vlažnost zraka.
Raspršivači mogu raditi i pri manjim
tlakovima vode s dometom i do pedesetak
metara. Za ovakav su sustav potrebite veće
količine vode. Na nosače poviše vrhova
bilja (krošanja), izdignu se raspršivači koji
proizvode kišu po cijeloj površini nasada.
Padaline, tijekom godine neravnomjer-
no raspoređene, najrjeđe su ljeti, kada su
najpotrebitije. Kako sačuvati vode zimskih i
proljetnih kiša? Gradnja većih cisterni je
skupa. Često po terenima ima neiskoristivih
rupa. Prekrijemo li im dna i stranice nepro-
pusnom plastičnom folijom dobit ćemo niz
jeftinih pričuva padalinskih voda za sušna
razdoblja. Prekrijemo li ih istom takvom
folijom kada kiše prestanu, sačuvat ćemo
vodu od hlapljenja u toplijim razdobljima.
Zaključimo:
Voda "povećava posjede", jer
omogućuje veće prinose.
Gustoća sadnje na natapanim ili
navodnjavanim površinama može biti i
do nekoliko puta veća.
Stoga je, osim okrupnjavanja, jedan
od odgovora na usitnjenost poljopriv-
rednih parcela:
 Kako natapati?
(ili navodnjavati)
Navodnjavanje je preduvjet visokih
uroda i dobre kakvoće poljoprivrednih
proizvoda. Povrtlarstvo pripada najintenziv-
nijim radovima u poljoprivredi, pa moramo
zadovoljiti sve preduvjete za ostvarenje
maksimalnih rezultata. To su agrotehnički
zahvati, koje moramo obaviti za obilniju
proizvodnju proizvoda visoke kakvoće.
Mnoga područja imaju odlične uvjete za
proizvodnju povrća, ali im u određenom
razdoblju nedostaje potrebna količina vode.
To se obično događa u ljetu, kada je i inače
u tlu najmanje vlage, dakle baš kada je
uzgajanoj biljci najpotrebnija. Tada voda
najviše isparava iz tla, a biljke ju najviše
crpe za svoj rast i razvoj, te za stvaranje
suhe tvari. Voda se mora nadoknaditi i tlu i
biljci, pa je za proizvodnju visoke kakvoće,
osobito povrća, navodnjavanje jedna od
najprioritetnijih agrotehničkih mjera. Ni
najkraće vrijeme ne smije proizvodnja
povrća patiti zbog nedostatka vlage u tlu.
Ono što je izgubljeno u proizvodnji tijekom
suše, više se ne može nadoknaditi nikakvim
natapanjem. Pravodobnim održavanjem
optimalne vlažnosti tla, ovisno o vrsti, urodi
mogu porasti od 50 do 200 %.
Svaka biljka, cijeloga svojega života,
troši vodu u svakom trenutku, a količina
potrebne vode ovisi o vrsti biljke i razdoblja
njezinoga razvoja. Povrće treba više vode
od drugih kultura, jer plodovi povrća imaju
veći sadržaj vode, u odnosu na suhu tvar,
nego drugi poljodjeljski proizvodi. Plod
krastavca ili rajčice ima od 93 do 94 %
vode, a samo između 6 i 7 % suhe tvari.
Bijeli luk ima oko 65 %, a pastrnjak oko 77
% vode. Korijen mrkve sadrži oko 88 %
vode u tehnološkoj zriobi. Navedeni
31
sadržaji vode se odnose na dijelove biljaka
koje beremo. Ako je veći prosječni postotak
vode u biljci, veći je i transpiracijski
kojeficijent te biljne vrste.
Transpiracijski koeficijent je količina
vode potrebna biljci za stvaranje jedinice
suhe tvari. Za 1 gram suhe tvari, koju biljka
rajčice stvori u plodu, ispariti će između
500 i 800 grama vode. Toj količini vode
treba dodati vodu, koja se koristi za rast i
razvoj drugih dijelova biljke i njihovih
životnih funkcija, te vodu, koja neposredno
ispari iz tla. Ovo nam govori kakvu ulogu u
proizvodnji povrća ima optimalna količina
vode na proizvodnim površinama. Ako
nema dovoljnih količina prirodnih voda,
nadzemnih i visokih podzemnih voda, tada
ih moramo mi dodati iz prirodnih vodotoka,
prirodnih ili umjetnih jezera, iz vodovoda,
običnih ili arteških bunara.
Izvori moraju davati sigurne količine i
kakvoću vode. U proizvodnji povrća, koje
se koristi svježe, voda mora biti potpuno
zdrava, osobito ona, koja se raspršuje
površinski po tlu i lišću. U protivnom,
potrošači koji nedovoljno peru povrće prije
uporabe, mogu imati štetne posljedice.
Svaka biljna vrsta najviše treba vode
onda, kada ima najveću masu i kada je u
najjačem razvoju. Korisnije je natapati
povrće obilnijom količinom vode, ali rjeđe.
Najjeftinija prirodna voda se u znatnoj
količini osigurava pravilnom pripremom tla.
Pravovremena jesenska duboka brazda
pohrani od jesenskih, zimskih i djelimice
proljetnih prirodnih padalina u tlu zalihe
veće od 50 % maksimalnih potreba vode do
dubine od 60 cm najaktivnijega sloja tla.
Čini se da je ovoliko vlage u tlu dovoljno.
Ali, ostale padaline, koje će još pasti su
nepravilno raspoređene, pa povrću može
manjkati vlage baš onda, kada ju najviše
treba. Povrće se ne smije proizvoditi ako
postoji i najmanji rizik suše.
Padaline imaju najmanje štetnih
minerala. Vode iz prirodnih vodotoka mogu
imati štetne minerale, ali ne toliko da
izazovu štete. Ove vode mogu sadržavati
manji postotak otopljenih organskih tvari,
koje mogu koristiti povrtlarstvu. Najlošije
vode za navodnjavanje povrća su iz arteških
bunara. One na svom dugom putu nailaze
na različite minerale (željezo, aluminij, bor,
kalcij, kalij, natrijev karbonat, natrijev
klorid i natrijev sulfat), djelimice ih otapaju
ili ih razrijeđene donose na obradive
površine i zaslanjuju ih. Kada se oni nalaze
u tragovima, tada mogu biti korisni razvoju
biljki. Ali, u većoj koncentraciji postaju
toksični za biljke u razvoju. Primjerice
količina bora u prirodnim vodama varira
između 0,01 i 5,00 mg/l. Povećana količina
bora iznad 1,00 mg/l je toksična za biljke.
Smanjeni sadržaj kalcija i kalija u vodi za
navodnjavanje povrća, povećava toksičnost
bora na vegetativnim dijelovima biljke.
Siguran je nedostatak i prehladna voda,
kojom se navodnjava izravno iz bunara.
Zato treba izbjegavati uporabu hladne vode
pri visokim toplinama zraka. Tlo je tada
vruće, pa doticaj s hladnom vodom toliko
šokira biljku, da ona jednostavno uvene.
Najbolje je navodnjavati vodom približne
topline tla. Zato se hladnijom vodom
navodnjava kasnije pred večer ili noću, bez
obzira na sustav navodnjavanja.
Postoje dvije metode navodnjavanja:
nadzemna i podzemna. Najdulje se koristilo
nadzemno natapanje pomoću otvorenih
kanala. Ovaj način, iznimno rastrošan,
koristili su još stari Babilonci i Asirci.
Primjenjuje se tamo, gdje ima neogra-
ničenih količina vode. Ovaj način korištenja
vode, u pravilu se najmanje kontrolira.
U sušnim područjima ili u prostorima
umjerene klime, ali za vrijeme sušnih
razdoblja, korištenjem vode, urodi će se
32
znatno povećati. Ali, veće količine vode
pogoršavaju strukturu tla, ostavljaju na
obradivom tlu štetne minerale i njihove soli,
koje će u budućnosti pokazati značajne
negativne posljedice. Uz to, veće količine
vode ispiru korisne elemente u veće dubine
tla, pa oni postaju nedostupni korijenu
biljke i propadaju zauvijek.
Ovo navodnjavanje se koristi na ravnim
ili slabo nagnutim površinama. Najvažnije
je vodu od izvora dići do glavnoga kanala.
Za to se koriste različite crpke. Iz glavnoga
kanala voda se razvodi u razvodne kanale,
pa u mrežu za natapanje. Sve to zauzima
puno površina, čie se gubi obradivo tlo.
Navodnjavanje pripremljenim gredicama i
brazdama je našim proizvođačima poznato.
Natapanje podrazumijeva vlaženje tla
oko biljke, a navodnjavanjem se vlaži cijela
površina zajedno s biljkom (kišenje).
Umjetna kiša je najbolji način uporabe
vode za postizanje najboljih količina i
kakvoće. Postižemo ujednačen raspored
vode, prema potrebi postupno vlaženje tla, a
zbog relativno maloga tlaka, ne kvari se
struktura tla, jer se ono ne gazi i
prekomjerno se ne zbija. Konfiguracija tla
ne utječe na kakvoću navodnjavanja.
Hladnija voda se na putu kroz cijevi i zrak
grije, pa ne šteti usjevu, iako se koristi i za
vrijeme jakoga sunca. Nedostatak ovoga
načina je taj, što zbog veće vlage na čitavoj
površini tla, biljke mogu stvoriti mikro
uvjete za razvoj gljivičnih ili bakterijskih
bolesti u tolikoj mjeri da nastaju štete. Za
vrijeme sunčanoga vremena, kapljice vode,
koje se zadržavaju na lišću, mogu odigrati
ulogu leće, kroz koju se sunčane zrake
fokusiraju i lome, te tako izazivaju palež na
zdravom lišću. Nedostatak ovoga načina
tretiranja vodom je i taj, što je pri jakom
vjetru rad gotovo onemogućen.
Gdje je to moguće, treba koristiti
nadzemnu vodu ili vodu iz plitkih bunara
(gdje je relativno visoka podzemna voda, ali
da je izvan dometa korjenovoga sustava.
U povrtlarstvu je sustav kap po kap
najučinkovitiji. Troši se najmanje vode,
biljke na lišću nemaju previše vlage, ostaju
dugo zdrave, jer se smanjuje mogućnost
infekcije, pa daju visoke urode i odlične
plodove. Međutim, to je najskuplji način
korištenja vode, jer ju treba pojedinačno
dovesti svakoj biljci, štititi tlo od
isparavanja, a treba puno radne snage. Ovaj
sustav nije za guste sklopove. Proizvod
mora imati visoku cijenu da pokrije
proizvodne troškove i dade dobit, pa se u
Hrvatskoj koristi samo u voćarstvu i to
rijetko (jabuka, kruška, stolno grožđe). U
voćarstvu je mali broj biljaka po hektaru, pa
je lako razvesti mrežu, kojom se dovodi
voda i troši se vrlo ekonomično. Čim je
sklop biljaka gušći od 25.000 kom/ha, to
znatno povećava troškove. Optimalni sklop
biljaka u proizvodnji industrijske mrkve je
iznad 650.000 kom/ha, pa je tu optimalniji
svaki drugi sustav natapanja.
Novije tehnologije, kompleksnije
zaštite bilja, prinosnije odlike i hibridno
sjeme, znatno su povećali mogućnosti
proizvodnje svake biljne vrste. Zato su
optimalne količine vode, za postizanje
visokih priroda još značajnije. U pravilu,
jedna norma zalijevanja mora osigurati od
250 do 400 m³ vode po hektaru, što ovisi o
vrsti i namjeni usjeva, vremenu primjene,
količini uroda bilja koje proizvodimo,
strukturi tla i položaju zemljišta.
Najpovoljnija je vlažnost tla između 60 i 70
% od njegovoga kapaciteta i ne smije se
dopustiti da padne ispod 20 %. Najbolji
pokazatelj vlažnosti je stanje usjeva (izgled
biljaka). Prema vlažnosti tla i stanju usjeva
određuje se vrijeme navodnjavanja.
Količinu dnevno potrebite vode daje
umnožak: broj hektara x norma jednoga
zalijevanja x postotak vlage u tlu, koji
moramo dodati za optimalan sadržaj od
60 %.
Prema tomu treba prilagoditi količinu
vode u izvorištu, kapacitet crpke, topa ili
kišnih krila, a zatim sve to prilagoditi
potrebitom vremenu, koje ćemo utrošiti za
postizanje optimalnih proizvodnih rezultata.
Tako, primjerice, poriluk treba stalnu
33
količinu vode tijekom cijele vegetacije, a na
crvenom i bijelom luku u trećem dijelu
vegetacije voda može izazvati štetu,
prekidajući normalan tijek sazrijevanja
glavica luka, stvarajući mogućnost razvoja
gljivičnih ili bakterijskih bolesti i
smanjujući kakvoću proizvoda.
U proizvodnji plodovitoga povrća je
osobito u vrijeme sjetve sjemena, ili sadnje
presadnica neophodna optimalna količina
vlage u tlu. Ovdje osobito treba poštivati
pravilo: navodnjavati obilnije, a rijeđe,
osobito pri oblikovanju prvih cvjetova,
nakon zametanja plodova i nakon berbe
plodova. Kod proizvodnje paprike, rajčice i
patliđana mora se vrlo pažljivo koristiti
voda, osobito u drugoj trećini vremena
proizvodnje, kako se ne bi produžila
vegetacija i usporilo sazrijevanje plodova.
Korjenasto povrće (mrkva, pastrnjak,
peršin i celer) tijekom cijele vegetacije
trebaju optimalnu količinu vode. Kod
proizvodnje graška i graha treba optimalna
količina vode u tlu neposredno prije cvatnje
i nakon formiranja mahuna. Više vlage u tlu
često uzrokuje različite bolesti lišća, mahuna
i plodova, koje je teško štititi zbog vrlo
kratkoga vremena od tretiranja fungicidom,
do berbe, pa nije moguće imati berbu
mahuna bez ostataka zaštitnoga preparata.
Lakša tla imaju manje, a teža tla veće
aktivne pričuve vlage. Lakša tla treba češće
navodnjavati, jer brže ostaju bez optimalnih
količina vode, ali su bolja za povrtlarstvo,
jer se brže zagrijavaju i ranije se mogu
pripremiti za sjetvu ili sadnju. Na njima
usjevi ranije dolaze u tehnološku ili
fiziološku zriobu. Ako je podzemna voda
blizu površine, navodnjavati treba plići sloj
tla, po mogućnosti samo onaj sloj, u kojem
se razvija korijenov sustav. Ljeti se za svaki
stupanj C topline troši 2 m³ vode/ha.
Na temelju zbroja srednjih dnevnih
toplina tijekom vegetacije i padalina,
izračunavamo potrebitu količinu vode.

Uređaji za
navodnjavanje
kišenjem
Iznimno su praktični za manja
poljoprivredna gospodarstva, posebno za
povrtlarstvo i voćarstvo. Prednost im je u
tomu, što se izmjenom mlaznica na
raspršivaču kiši onoliko, koliko treba za
zalijevanje mladih sadnica. Svaki uređaj je
kompletiran odgovarajućom traktorskom
crpkom na vlastitom postolju, te spojnim
cijevima i ručnom crpkom.
34
Traktorska crpka može uzimati vodu iz
potoka, rijeke, jezera ili iz bunara s time da
usisna visina nije veća od 8 metara (razina
vode na 5 do 6 m).
Prije rada se nosač s mlaznicom odvuče
na krajnju točku, uz odmatanje crijeva s
osnovnoga stroja. Pri prolazu vode kroz
turbinu, kotač osnovnoga stroja se okreče i
namata crijevo. Količina vode, jačina mlaza
i brzina namatanja se određuju pomoću
upravljačkoga mehanizma. Kada se crijevo
namota do kraja uređaj se sam isključuje, te
se seli.
Tip: MINI 50/200 (dužina crijeva 200 m)
MATERIJALI OD OPREME LUDBREG
 Model Mini 50/200

Pro- Tlak Tlak Pro- Širina Količina vode kod zalijevanja Površina
mjer na na tok zalije- prema brzini povlačenja u l/m2 zalijevanja
dize dizi stroju vanja u jednom
povlačenju
uređaja

brzina povlačenja m/h

3
bar bar m /h m 10 15 20 30 40 50 ha
mm

10,00 2,00 2,45 5,32 31 17 11 8 6 4 3 0,65

10,00 2,50 3,04 5,94 34 17 12 9 6 4 3 0,70

10,00 3,00 3,64 6,51 37 18 12 9 6 4 4 0,76

10,00 3,50 4,24 7,05 39 18 12 9 6 5 4 0,80

11
12,00 2,00 2,87 7,70 34 23 15 8 6 5 0,70

12
12,00 2,50 3,56 8,60 36 24 16 8 6 5 0,75

12 0,80
12,00 3,00 4,24 9,40 39 24 16 8 6 5
12
12,00 3,50 4,94 10,2 42 24 16 8 6 5 0,86

15 10
14,00 2,50 4,31 11,6 39 30 20 7 6 0,80

15 10
14,00 3,00 5,16 12,8 42 31 20 8 6 0,86

35
Uređaji za navodnjavanje kišenjem - MAXI 75/300
Promjer cijevi 75 mm, dužina cijevi 300 m
Standardna oprema:
- turbina s reduktorom,
- mjenjač s četiri brzine,
- sigurnosni prekidač na mjenjaču,
- poluga za ručno namatanje,
- glicerinski manometar,
- digitalni brojač metara,
- zaštita od nesreće,
- mehanički podupirači i mehaničko podizanje postolja,
- mehanički prijenos energije,
- struktura s 360° zakretnim postoljem,
- pocinčano postolje, konstrukcija i bubanj za namatanje,
- pocinčano postolje raspršivača na dva kotača, sa stražnjim kotačićom i mogućnošću
određivanja razmaka između kotača.

36
 Model Maxi 75/300

Povr-
Pro- Tlak Tlak Pro- Širi Količina vode kod zalijevanja šina
mjer na na tok na prema brzini povlačenja u lit/m2 zalije-
dize dizi stro- zali- vanja
ju jeva u
nja jed-
nom
povla-
čenju
ure-
đaja

brzina povlačenja u m/h

bar m3/h m 10 20 30 40 50 60 70 80 90 100 ha
mm bar

16,0 4,9 3,5 18,4 59 31,4 15,7 10,5 7,8 6,3 5,2 4,5 3,9 3,5 3,1 1,77

16,0 6,3 4,5 20,9 65 32,3 16,2 10,8 8,1 6,5 5,4 4,6 4,0 3,6 3,2 1,95

16,0 7,6 5,5 23,1 70 33,1 16,6 11,0 8,3 6,6 5,5 4,7 4,1 3,7 3,3 2,10

18,0 5,6 3,5 23,3 63 37,2 18,6 12,4 9,3 7,4 6,2 5,3 4,7 4,1 3,7 1,89

18,0 7,1 4,5 26,4 69 38,3 19,2 12,8 9,6 7,7 6,4 5,5 4,8 4,3 3,8 2,07

18,0 8,7 5,5 29,2 74 39,3 19,7 13,1 9,8 7,9 6,6 5,6 4,9 4,4 3,9 2,22

20,0 6,6 3,5 28,8 66 43,5 21,7 14,5 10,9 8,7 7,2 6,2 5,4 4,8 4,3 1,98

20,0 8,4 4,5 32,6 73 44,8 22,4 14,9 11,2 9,0 7,5 6,4 5,6 5,0 4,5 2,19

20,0 10,1 5,5 36,0 79 45,9 22,9 15,3 11,5 9,2 7,6 6,6 5,7 5,1 4,6 2,37

37
 Pregled povećanja prinosa navodnjavanjem
Navodnjavane kulture % povećanja prinosa pri navodnjavanju

umjerena suša jaka suša

Kukuruz 20 – 30 50 - 80
Šećerna repa 10 – 30 60
Krumpir 20 50 - 60
Paprika, rajčica, kupus obvezno navodnjavanje
Travno legum. smjese 20 – 30 60

Zalijevači MINI 50/200 i MAXI 75/300 se mogu kompletirati odgovarajućim kišnim krilom

38
 Manji sustavi
navodnjavanja
za obiteljska poljoprivredna gospodarstva
Da li čekati izgradnju zajedničkoga
sustava za navodnjavanje ili sam, kao
obiteljsko poljoprivredno gospodarstvo,
izgraditi vlastiti sustav.
Čekanje na izgradnju cijeloga sustava
za šire područje može biti iznimno skupo,
jer se može produžiti na više godina, a za to
vrijeme su prinosi stalno nesigurni. Naime,
Republika Hrvatska je jedna od rijetkih
zemalja u Europi, koja nema još ni približno
riješen sustav navodnjavanja poljopriv-
rednih površina, pa se ne treba čuditi niskim
prihodima iz poljoprivrede, a s druge strane
i nekonkurentnosti dijela proizvoda. Za
nekonkurentnost se uvijek krivi Vlada, a
rijetko tko od proizvođača ističe potrebu
navodnjavanja, te vlastitoga udjela u
njegovoj provedbi, što bi prinose količinski
i po kakvoći povećalo upravo toliko da bi
svi proizvodi bili konkurentni inozemnim.
U praksi se primjenjuju različiti sustavi
navodnjavanja, što ovisi o vodnoj bilanci, to
jest o vrsti sadnih kultura, količini potrebite
vode, godišnjem dobu, vrsti tla,
zemljopisnom položaju, ... U primjeni bilo
kojega sustava, najvažniji je ipak izvor i
dobava potrebite količine vode. Vode mogu
biti površinske (rijeke, potoci, kanali,
jezera, močvare, izvori) i podzemne. Za
crpljenje bilo koje vrste vode mora se
uložiti energija za pogon crpki. Najčešće se
koriste crpke s diesel ili benzinskim moto-
rom, te agregati za pogon elektromotornih
crpki. Crpke podižu vodu u spremnik, koji
se nalazi na višoj razini, radi potrebitoga
39
pritiska ili neposredno prskaju vodu u
okolinu, što ovisi o crpilištu vode.
Koriste li se rijeke ili jezera, kao
crpilišta vode, navodnjava se izravno
prskalicama ili se voda odvodi dugim
cjevovodima do mjesta navodnjavanja.
Koriste li se podzemne vode, tada se
mora prvo vodu dovesti u spremnik na višoj
razini od poljoprivrednih površina, koje
moramo natapati, radi potrebitoga pritiska.
Podzemne vode se mogu koristiti i za
prskanje, ali je za to potrebit tlačni sustav za
crpljenje vode.
U nekim zemljama se navodnjava
pomoću mreža kanala, u koje se povremeno
propušta voda iz riječnih korita. U tom
slučaju za dovod vode ne treba ulagati
dodatnu energiju.
Dok se još nisu poznavali učinci nafte i
električne energije, uspješno se koristila
energija vjetra. Vjetrenjače su davale pogon
mehaničkim crpkama. To su bile višekrilne
i sporohodne vjetrenjače, poznatije pod
nazivom "vjetrene turbine", a koristile su se
za navodnjavanje podzemnim vodama.
Voda se prvo morala dovesti do spremnika
na veću visinu, kako bi se ostvario dovoljan
pritisak. Nedostatak ovoga sustava je nemo-
gućnost nadzora punjenja spremnika bez
nazočnosti čovjeka, pa se spremnik i prepu-
nio. Ovaj nedostatak imaju i agregati i
motorne crpke, jer ih je teško prilagoditi da
rade automatizirano, bez nadzora čovjeka.
Osim toga, oni troše energiju, stvaraju buku
i onečišćuju okoliš.
40
 Uočivši sve ove probleme, Društvo
inženjera i tehničara grada Samobora je
predložilo svoj način crpljenja vode za
navodnjavanje, koji je jeftin, lako izvediv,
svima dostupan, ne troši dodatnu energiju,
te ne onečišćuje okoliš. U izvedbi se koristi
domaća oprema, a može raditi bez nadzora.
Koristi se kinetička energija vjetra i
toplinska energija Sunca.
Ovaj prijedlog sadrži najjednostavniju
(niskotlačnu) inačicu crpljenja podzemnih
voda i dovoda u spremnik, pogodnu za
navodnjavanje manjih površina, a osobito
za postupak "kap po kap".
Uređaj se sastoji od:
- potopne crpke za vodu (1),
- kučišta za aku - baterije (2),
- nagibnoga stupa (3),
- fotonaponskoga modula (4),
- aerogeneratora - vjetrenjače (5),
- presostata spremnika za vodu (6),
- spremnika za vodu (7),
- presostata za potopnu crpku (8),
- temelja spremnika (9) i
- temelja stupa (10).
Vjetrenjača i fotonaponski modul pune
aku - bateriju električnom energijom napona
12 V. Potopna crpka za vodu je priključena
na napon aku - baterije preko obadva
presostata.
Kada se spremnik napuni vodom,
presostat spremnika (6) isključi crpku, te ju
ponovno uključi kada razina vode u
spremniku padne na određenu visinu.
Presostat za potopnu crpku također
ukopčava i iskopčava crpku kada se razina
vode u bušotini (bunaru) spusti ispod
dopuštene razine.
Time je osiguran automatički nadzor
količine vode u spremniku i bušotini bez
ikakvoga nadzora čovjeka. Prema tomu,
crpka je uključena samo ako su uključena
obadva presostata.
Vizualno se može nadzirati razina voda
u bušotini i spremniku pomoću svjetlećih
dioda smještenih u kućištu za aku - baterije.
Energiju za pogon crpke dobivamo
pomoću fotonaponskoga modula i vjetrenja-
41
če, jer se aku - baterija stalno nadopunjuje.
Padne li napon baterije ispod dopuštenoga,
ugrađeni zaštitni uređaj isključi crpku tako
dugo, dok napon aku - baterije ne dostigne
nazivni napon, to jest, dok se aku - baterija
ponovno ne napuni električnom energijom
pomoču vjetrenjače i fotonaponskoga mo-
dula. Time je osigurana i aku - baterija od
dubokoga pražnjenja.
Stup je izveden tako da se može lako
okrenuti, postaviti vjetrenjaču i fotona-
ponski modul, te ponovno podignuti i
vijkom zategnuti.
Potopna crpka ima električni pogon
nazivnoga napona 12 V i promjera za cijev
od 1,25 cola. Snaga crpke odabire se prema
dobavi količine vode i visinskoj razlici,
odnosno prema potrebitom pritisku.
Domaće je proizvodnje.
Kučište za aku - bateriju je izrađeno iz
ČE profila i lima, dvoslojno lakirano.
Domaće je proizvodnje.
Aku - baterija u solarnoj izvedbi je
domaće proizvodnje.
Nagibni stup je dvoslojno je lakiran.
Visine je od 4 do 6 metara. Domaće je
proizvodnje.
Fotonaponski modul, određene snage je
domaće proizvodnje.
Aerogenerator - vjetrenjača određene
snage je domaće proizvodnje.
Presostati su s električnim kontaktima i
zaštićeni od kapajuće i prskajuće vode.
Spremnik za vodu je domaće proizvod-
nje, a na kraju ćemo dati njihov pregled.
Nosači za spremnik vode su izrađeni iz
ČE profila, dvoslojno lakirani i prilagođeni
spremniku. Domaće su proizvodnje.
Temelji stupa i spremnika za vodu su
betonski MB 200. Moguća je izvedba u
samogradnji.
Bušenja izvode domaće tvrtke.
Iz svega je vidljivo da su svi dijelovi
domaće proizvodnje, te ih je lako nabaviti.
Pri samoj izvedbi prvo treba utvrditi
dubinu, količinu i kakvoću podzemnih
voda, te broj sunčanih dana i vjetrovitost,
po godišnjim dobima na utvrđenoj lokaciji.
Nakon toga se utvrđuje snaga crpke (u W) i
tip s obzirom na dubinu, te moguću ili
potrebitu količinu vode. Zatim se utvrđuje
snaga fotonaponskih modula i vjetrenjače,
kako bi energetička bilanca bila
uravnotežena s potrošnjom. Zatim se
određuje kapacitet aku - baterije (u Ah),
visina i jačina stupa, veličina spremnika za
vodu, te visina smještaja spremnika. Tada
se konačno utvrđuje ukupna cijena.
Slijedeći korak je potpuno uređenje
bušotine, izrada temelja za stup i spremnik
za vodu. Slijedi postava stupa i spremnika.
Stup se izvodi tako da se može lako nagnuti
i prethodno na njega učvrstiti vjetrenača i
fotonaponski modul. Potom se izvode
priključci cijevi, postavi se aku - baterija u
kućište, te priključi crpka za vodu prema el.
shemi. Kada su ovi radovi obavljeni, slijedi
probno puštanje u rad, prigodom čega treba
podesiti presostate tako, da ukopčavaju i
iskopčavaju crpku kada voda u bušotini i
spremniku dosegne nižu, odnosno višu
razinu od potrebite.
Na izlazu vode iz spremnika se može
priključiti sustav za navodnjavanje "kap po
kap" ili neki drugi sustav.
Nakon probnoga puštanja u rad, neko
vrijeme se mora cijeli sustav pratiti, te
obaviti moguće korekcije.
Slijedi primjer proračuna mogućega
korištenja energije vjetra i Sunca za
navodnjavanje.
Pretpostavimo da je na jednom mjestu
potrebito osigurati dnevno 3 m³ vode za
navodnjavanje. Na raspolaganju je izdašna
podzemna voda, odnosno bunar. Spremnik
se nalazi na visini od 2 m, a razina vode u
spremniku je na visini od 3 m.
Ispitivanjem je utvrđeno da je voda na
dubini od 10 m. Radi gubitaka u cijevima i
spojnicama (fitinzima) mora se računati s
15 % većom visinom, pa slijedi izračun:
Hu = (13 m x 15 %) : 100 + 13 m = 14,95 m
Teorijska snaga crpke, prema tomu, iznosi:
42
Nt = (Q x Hu) : (24 x 3.600) x 1.000 x g =
(3 x 15) : (24 x 3.600) x 1.000 x 9,81 = 5,1
W
Q su kubični metri, Hu su metri, 1 litra
vode je približno 1 kg
S obzirom na gubitke u motoru i samoj
crpki, koji su prosječno 60 %, stvarna snaga
crpke mora iznositi: Ns = (5,1 x 60) : 100 +
5,1 = 8,2 W
Ako je zadana dnevna količina vode (Q
je 3 m³ = 3.000 l), crpka mora biti uključena
24 sata ili manje, ali tada crpka mora biti
veće snage. Za osiguranje rada crpke snage
8,2 W i to 24 sata, potrebito je osigurati
dnevno (8,2 x 24) 196,8 Wh električne
energije.
Prema tablicama u prilogu za prosječno
moguću dobijenu električnu energiju putom
fotonaponskih modula i vjetrenjače za
kontinentalno područje u ljetnim mjesecima
proizlazi da će 166 Wh električne energije
dnevno osigurati jedan modul snage 60 W i
najmanje 120 Wh vjetrenjača snage 120 W.
Dakle je moguće prosječno dnevno
osigurati oko 280 Wh električne energije,
što je više nego dovoljno za ovaj primjer. U
proljetnim i jesenskim mjesecima će
vjetrenjača osiguravati više električne
energije od fotonaponskoga modula, što je
također vidljivo iz tablica.
Iz ovoga primjera vidimo da će se na
opisani način iscrpsti do 720 m³ vode, pa
možemo zaključiti da će vjetrenjača i
fotonaponski modul zadovoljiti potrebe
navodnjavanja između šest i osam mjeseci,
što je za vegetaciju i dozrijevanje sadnih
kultura dovoljno.
Prema izračunatoj potrebitoj električnoj
energiji treba odrediti kapacitet i vrstu aku -
baterije.
Kapacitet se odredi izračunom potrebite
električne energije podijeljene s 12 V, to
jest u ovom primjeru: 280 Wh : 12 V =
23,33 Ah
To je teorijski kapacitet u koji nisu
uračunati gubici pri punjenju i pražnjenju.
Za aku - baterije, koje se mogu nabaviti kod
nas, treba računati s gubicima od 15 do čak
40 %, što ovisi o vrsti baterije. Aku -
baterije s najvećim gubicima su starterske
baterije, koje se koriste u automobilima i
drugim vozilima, pa su stoga i najjeftinije.
Osim toga, takve baterije gube kapacitet na
niskim toplinama i stajanjem, ne podnose
duboko pražnjenje, gube vodu, kratkoga su
vijeka trajanja i otvorene su izvedbe. Za
prikupljanje električne energije putom
vjetra i sunca treba koristiti solarne aku -
baterije, koje imaju znatno manje gubitke,
zatvorene izvedbe, ne gube vodu, a vijek
trajanja je višestruko dulji. Osim
spomenutih aku - baterija, na našem tržištu
se mogu nabaviti i mnogo bolje, koje uz
karakteristike solarne baterije podnose još i
duboka pražnjenja, ne gube kapacitet na
niskim toplinama, a jako ga malo gube
prilikom stajanja. To su aku - baterije pod
nazivom "Optima", a na tržištu se pojavljuju
samo kapaciteta 55 Ah. Cijena im je
dvostruko viša od solarnih za isti kapacitet.
Spomenute aku - baterije su olovne, ali se
mogu koristiti i druge, bolje i skuplje vrste.
Prema izračunatom kapacitetu dobro je
predvidjeti solarnu bateriju kapaciteta 60
Ah, što je gotovo trostruko više od
izračunatoga potrebnoga kapaciteta. To nije
Spremnike za vodu, koji se
izdvajaju svojom trajnošću, te
neutralnošću u odnosu na utjecaj na
kakvoću vode koju sadrže proizvodi
"Građevinsko proizvodna zadruga
Molve", Molve, Braće Novakovića 12
(tel. 048 280 457).
PE spremnik 3 m³ 3.450,00 kn
PE spremnik 4 m³ 4.920,00 kn
PE spremnik 5 m³ 5.880,00 kn
PE spremnik 10 m³ 9.540,00 kn
PE spremnik 15 m³ 17.940,00 kn
43
samo zbog gubitaka, već i zbog pričuvnoga
kapaciteta, koji je nužan u slučaju duljega
oblačnoga vremena ili vremena bez vjetra.
Koristiti se može po kapacitetu i veća aku -
baterija, ali ne veća od 90 Ah, jer su u ovom
primjeru predviđeni dobavljači električne
energije, vjetrenjača i fotonaponski modul,
premalih snaga da bi bateriju potpuno
napunili u kraćem vremenu.
Crpka može biti i veće snage od
izračunate, jer će ona samo zadanu količinu
vode dopremiti u puno kraćem vremenu za
istu dnevno dobijenu električnu energiju.
Ako treba dobaviti veću količinu vode,
tada se mora predvidjeti veći fotonaponski
modul ili brojčano povećati.
Ako je potrebna veća količina vode, na
veću visinsku razliku (veći pritisak), tada je
potrebna crpka veće snage, a time i jači
fotonaponski modul, te aku - baterija većega
kapaciteta.
Što su proračuni točniji, to je ukupna
izvedba jeftinija.
Potrebite količine vode za navodnja-
vanje pojedinih kultura mogu se izračunati
uzimajući u obzir srednje klimatske vrijed-
nosti mjesečnih toplina zraka, relativnu
vlažnost zraka, insolaciju i brzinu vjetra.
PE spremnik 20 m³ 21.780,00 kn
PE spremnik 25 m³ 25.320,00 kn
Proizvođač može po naručbi
napraviti spremnik bilo koje veličine
(i oblika). U navedene cijene nije
uračunat PDV. Cijene su obračunate
Fco Molve (mjesto proizvodnje, bez
dostave). Rok isporuke od naručbe
bilo kojega spremnika je najviše deset
dana. Garancija na proizvod je pet
godina. Plaćanje: 50 % avans, 50 %
po isporuci.
Električna shema spajanja

43
STOCKOSORB

45
 Poboljšivač tla
koji čuva vodu i
hranjiva
STOCKOSORB je organska polimerna smjesa sa skupinama koje veže vodu
Prednosti, koje STOCKOSORB pruža korisnicima, poljoprivrednim proizvođačima, u
njihovim nastojanjima da svoje poljoprivredne proizvodnje učine visoko dohodovnima:
- osigurava stalnu vlažnost zemlje,
- smanjuje količinu potrebne programirane vode za zalijevanje,
- maksimalno povećava količine uroda,
- poboljšava kakvoću nasada,
- omogućuje rast nasada u ekstremno vrućim i sušnim klimatskim uvjetima,
- povećava poroznost tla i smanjuje stvaranje pokorice na zemlji,
- ne povećava bitno troškove, pa je nizak trošak uporabe prema koristi koju daje,
- ekološki je prihvatljiv.

STOCKOSORB služi kao spremnik vode i

hranjiva dostupnih po zahtjevima nasada.

Bez STOCKOSORBA
- voda se izravno gubi cijeđenjem i ispa-
ravanjem,
- dolazi do nedjelotvornoga korištenja i
ispiranja hranjiva

Sa STOCKOSORB-om voda i hranjiva su

dostupni u području korijena.

STOCKOSORB je poliakrilamid djelo-

mično neutraliziran kalij hidroksidom i
amonijačnom vodom, koja je nužna za rast
biljaka. U doticaju s vodom, granule
Stockosorba brzo nabubre, tvoreći čvrsti
gel. Tako spriječava propadanje vode i
topivih hranjiva u dublje slojeve zemlje.

46
 Akrilamid povećava dulje vrijeme
stabilnost STOCKOSORB-a za vrijeme
miješanja akrilne kiseline i kalij hidroksida
stvarajući veliki kapacitet bubrenja.
Dodatak amonijačne vode dovodi do
ekološki sigurnoga proizvoda, slobodnoga
od štetnih ostataka akrilne kiseline.
Nakon vlaženja ili navodnjavanja, gra-
nule STOCKOSORB-a bubre oblikujući
čestice gela u kojima je spremljena voda.
Početne granule bubrenjem poveća-
vaju volumen do 100 puta, a pH vrijednost
otopine je od 7,0 do 7,8
Kapacitet apsorpcije je:
- destilirane vode najmanje 250 ml/g
- 0,125% NPK 14-12-14 najmanje 100
ml/g.
Dostupna voda biljci iz granula je 95 %.
Rok trajnosti u zemlji je dulji od 2
godine.
Nema toksičnosti za biljke, organizme u
zemlji i okolne vode, pa je preparat
usklađen s testovima OECD.
Visoka moć upijanja
Jedan kg STOCKOSORB-a ima moć
absorpcije najmanje 250 l destilirane vode
(kišnice). 1 kg STOCKOSORB-a pomiješan
sa zemljom uobičajeno absorbira 150 litara
otopine zemlje.
Soli i ioni u zemlji, koja se navodnjava
vodom smanjeni su na količinu manju od
korisničkih uvjeta.
Sav gel je osjetljiv na nazočnost soli. U
zemlji se soli i više valentni kationi, poput
magnezija i kalcija, absorbiraju u gel.
Kationi djeluju kao dodaci smjesama od
koji polimerna mreža postaje sužena. To je
rezultat smanjenja moći upijanja.
Unesen u zemlju na dubinu od 20 cm
1 kg STOCKOSORB-a absorbira 130 l
vode stvarajući smjesu zemlje i vode.
Glavna osobina STOCKOSORB-a je
jako brza sposobnost vlaženja nakon što
se potpuno osuši.
47
Brzim vlaženjem zemlje i smjesa za
lončanice nakon razdoblja suše osigurava
i ubrzava stvaranje stalnih uvjeta za rast
i razvoj biljaka.
STOCKOSORB osigurava sposobnost
ponavljanja absorpcije vode više godina.
Tako omogućuje stalnu nazočnost
vodenoga spremnika, pa biljka ima
potrebnu vodu u području korijena.
STOCKOSORB smanjuje isparava-
nje vode za 20 %. Povećanje vlažnosti u
zemlji ne prati ujedno i više isparavanja.
STOCKOSORB podržava kapilarni tok
vode u području korijena oslobađajući vodu
u okolnu zemlju, izjednačavajući gradijent
vlažnosti. Nakon velike kiše ili jakoga
navodnjavanja mikro pore u zemlji su
potpuno popunjene vodom, lako dostupnom
biljci. Količina vode spremljena u mikro
pore u zemlji se zove maksimalni kapacitet
natapanja. Kapacitet natapanja unutar
makro pora zemlje isušuje se gravitacijski.
Suvišna voda se isušuje kroz zemljin profil.
STOCKOSORB smanjuje količinu
vode, koja odlazi kao odvođena voda.
40 dana poslije navodnjavanja pjeskovi-
ta zemlja je sadržavala 1 l vode, a zemlja
tretirana STOCKOSORB-om je imala 1 l
vode tek nakon 80 dana. Dakle, vlažnost
zemlje je očuvana dulje vrijeme.
Navodnjavanje može biti manje za
50%.
STOCKOSORB poboljšava poroz-
nost i propusnost zemlje
Određena ekspanzija gela za vrijeme
upijanja vode u zemlji mijenja volumen,
Rezultat toga je smanjenje kompaktnosti tla,
te poboljšavanje njegove poroznosti i
propusnosti. Tako mlohava zemlja je
nepromijenjena za vrijeme rasta korijena.
Erozija zemlje se smanji 50 % upo-
rabom STOCKOSORB-a 3 g/l zemlje.
Smanjivanjem erozije se očuva površin-
ski sloj tla, koji daje najbolje uvjete za
razvoj korijena zbog najbolje strukture,
obilja organske materije i biljnih hranjiva.

Kako se koristi
Koristi se u obliku suhih granula. Njih
treba miješati sa zemljom ili supstratom.
Smještaju se u područje korijena biljaka.
Sadi se uobičajeno. Površina na kojoj je
korišten STOCKOSORB navodnjava se
količinom vode potrebnom da nastane gel
(10 g STOCKOSORB x 2 l vode).
Recept za 100 litara:
U 80 l vode za piće dodati 1 kg suhoga
STOCKOSORB-a. Promiješati i pričekati
15 min. da se učvrsti. Opet se promiješa
svakih 15 min. dok ima slobodnih granula,
koje nisu prešle u gel. Dodati 80 g tekućega
gnojiva (primjerice NPK 8-8-6 s elemen-
tima u tragovima, pH ~ 4,5) i 20 g drugih
aditiva u smjesu (primjerice Fe-Chelate) i
miješati još 15 min.

Korištene količine STOCKOSORB-a

Suhe granule HC80-Formulacija

Rupe za sadnice 30 do 50 g/10 l 2 do 3 l/10 l

(drveća, grmlja) ponovno punjenje ponovno punjenje
Smjesa sa STOCKOSORB zemljom zemljom
za punjenje zemljom

Vrtne gredice i tratina 5 do 7 kg/100 m² 250 do 400 l/100 m²

(rezano cvijeće, povrće, trave)
Posijat STOCKOSORB jednoliko po cijeloj površini sadnje, onda zakopati u zemlju

Dodatni organski materijali

- stajski gnoj, kompost, treset 1 do 3 kg/m³ 20 do 30 %
- uzgojni dodaci 2 do 4 kg/m³ 15 do 25 %

Upozorenje: Kod svake upotrebe, količina navodnjavanja mora pružati optimalnu vlažnost
u području korijena.
Kada se koriste tekuća gnojiva, treba smanjiti broj navodnjavanja i količine vode, što
rezultira trošenjem dodanog STOCKOSORB-a.

Koristi se od 80 do 100 kg/ha.

Korištenje za proizvodnju
poljoprivrednih kultura Uporaba po brazdi
Mora se izmiješati suhe granule zajedno
s gnojivom i sjemenom po brazdama.
Uporaba naširoko Koristi se od 20 do 25 kg/ha.
Razbacujemo STOCKOSORB 500
medium ručno ili miješan prije sijanja ili
Korištenje pomoću Turbo-
sađenja s gnojivom. Preorati zemlju treba Lance-Injektora
do dubine od 15 cm.

48

Turbo-Lance-Injektor se koristi kao
novi tehnološki način unošenja granuliranih
materijala injektiranjem u područje korijena
već zasađenih stabala.
Injektor pod visokim pritiskom injektira
STOCKOSORB u zemlju na točnu dubinu
(od 20 do 120 cm). On nježno dodaje teške
soli bez oštećenja korijena.
Unos više vode i hranjiva osigurava
opskrbu korijena za rast, pa rezultira višom
produktivnošću stabala i poboljšava kakvo-
ću plodova.

Tehnički podaci:
Volumen zraka 300 litara/minuti
Tlak 6 do 8 bara
Težina 10 kg
Visina 120 cm
Dubina injektiranja 20 do 120 cm
Promjer injektiranja 22 mm
Radijus djelovanja150 cm

STOCKOSORB injektiran u zemlju je

jedinstveni način poboljšanja rasta drveća.

Komprimirani zrak stvara mrežu pu-

kotina i kapilara u zemlji. Poboljšava se
dovođenje zraka, hranjiva, i vode. U isto
vrijeme smanjuje se kompaktnost tla.
Smanjuje se količina navodnjavanja.
Štedi se od 30 do 60 % vode za
navodnjavanje.

Održavanje stabla
Turbo-Lance-injektorom
4 injektiranja s 2,5 l HC80-FFormulacije

Gel štiti nezaštićeni korijen pri presađi-

vanju. Nezaštićeni korijen prenašane biljke se
uroni duboko u gel otopinu STOCKOSORB-
a, pa voda ostaje oko korijena. Čestice gela
prekrivaju korijen opskrbljujući ga s dovoljno
vlage da spriječi dehidriranje korijena za
vrijeme prijenosa i skladištenja.
Preživljavanje i rast biljke se poboljšava,
pa se brže razvijaju fine dlačice korijena
nakon sadnje.
Umakanje korijena je skupa ali uspješna
operacija: 100 l otopine za umakanje
priprema se od 1 kg STOCKOSORB-a što je
dovoljno za oko 2.000 sadnica.
100 g STOCKOSORBA–a pomiješano- raste od dna prema gore vežući vodu.
ga s 10 do 20 l vode se lagano napuhava i Nakon 20 min. Stvori se gusta otopina, koja

49
se najbolje drži za korijenje. Korijen se STOCKOSORB smanjuje troškove odr-
umače ili prska gelom pojedinačno ili žavanja travnjaka, jer poboljšava stvaranje
skupno. Izvađena biljka se sadi na ustaljeni korijena, te preživljavanje trave, posebno na
način. pjeskovitoj zemlji, djelujući kao tampon
Još neke prednosti: zona između kišnih razdoblja.
- ovaj gel produljuje život biljaka za
trgovanje i u vazama,
- povećava mogućnost zadržavanja
Sadnja plantaža šuma
vode (STOCKOSORB poboljšava uspješnost
- poboljšava opskrbu kisikom, presađivanja sadnica)
- povećava rast i broj cvjetova,
- produljuje život biljka uzgajanih u Nedostatak vode smatra se jednim od
kontejnerima, glavnih ograničenja rastu i preživljavanju
- mogućnost višeslojnoga slaganja sad- biljaka za vrijeme komercijalne sadnje.
nica uzgojenih u posudama, STOCKOSORB u sadnji plantaža šuma
- uklanjanje vodenoga stresa i zaštita povećava količinu preživjelih zasađenih
protiv oštećenja biljaka je značajna vrijed- sadnica.
nost za uzgajanje i prodaju na malo. Količina vode korištena za sađenje se
znatno smanjuje, čime se smanjuje vanjski
Hidro-gel za povrtlarske kulture negativni utjecaj na kakvoću sadnice.
povećava kakvoću kulture i ploda. Sezona sađenja se može protegnuti i na
sušne mjesece, bez većih uginuća, pa su
Posebno je na pjeskovitoj zemlji sađenje i dosađivanje smanjeni za 25 %.
vidljivo kada su voda i hranjiva duboko
ispod područja korijena.
Korištenje STOCKOSORB-a, čije
česti-ce nabubre rezultira linearnim
smanjenjem odvodnih pora, a linearno
povećanje pora zadržava vodu u zemlji.
Dodatni vodeni potencijal smanjuje
gubitak vode isparavanjem i propadanjem
vode u dublje slojeve.
Poznato je da povećavanje sadržaja
vlage u zemlji poboljšava nicanje sadnica,
količinu primljenih sadnica, rast i razvoj
biljke, uzimanje hranjiva i količine plodova.

Cvatući travnjaci
(sa STOCKOSORB-om)

Održavanje travnjaka je jako skupo.

Trećinu troškova čini održavanje nasada,
što uključuje dosađivanje u slučaju gubitka
biljaka, utrošak vode za vrijeme i nakon
sadnje.

50
 Zaštita od tuče,
ptica, mraza, ...
Suša, mraz, tuča i snažni vjetrovi mogu
uništiti cijele urode. Osobito se to odnosi na
voćarstvo i povrtlarstvo. Blizina velikih
vodenih površina i izrazito brze toplinske
promjene, znatno povećavaju učestalost
mrazova i tuča.
Kako su baš voćarstvo i povrtlarstvo
rješenje za poljoprivredne proizvođače s
manjim površinama, upravo ove proizvod-
nje treba učiniti neovisnima o elementarnim
nepogodama. Uz obvezno natapanje i
zaštitu od mraza (orošavanjem), obvezna
postaje i zaštita nasada postavljanjem
mreža. To poskupljuje proizvodnju, ali su
jedino rješenje.
Razvijene države zapadne Europe su
nakon Drugoga svjetskoga rata razvile
sustav osiguranja svih poljoprivrednih
površina protiv elementarnih nepogoda, ali
su mreže protiv tuče redovita mjera pri
podizanju ili obnovi voćnjaka i povrtnjaka.
Sustav osiguranja može nadomjestiti nastale
štete od tuče, ali ne može vratiti izgubljeno
tržište zbog gubitka uroda! Veći kupci se
okreću nabavljačima, koji im svake godine
osiguravaju jednaku kakvoću i stalne
ugovorene količine, a izbjegavaju one koji
imaju robu u ovisnosti o vremenskim
uvjetima, koji su bili te godine.
Protutučne mreže na drvenim ili
kovinskim konstrukcijama u voćarstvu i
vinogradarstvu ujedno pojačavaju armaturu
nasada. Većina nasada je pokrivena "krov-
nom" konstrukcijom mreže, uz primjenu
tehničkih normativa za nosivu konstrukciju
51
(visina i promjer nosivih stupova, njihova
dubina ukopavanja).
Postavljanje zaštitne mreže ne trpi
improvizacije. Kakvoća izrade i preciznost
postavljanja jamče da će sustav izdržati sva
opterećenja olujnih ljetnih vjetrova.
Ispitivanja utjecaja zaštitne mreže na
smanjenje fotosintetički aktivnoga dijela
spektra osvjetljenja na obojenost plodova,
visinu uroda, intenzitet razvoja štetočina, ...
nisu pokazala nikakva značajna negativna
odstupanja u odnosu na nasade bez mreže.
Protugradne mreže uspješno čuvaju
nasade, osim od tuče i od ptica i mraza.
Moguća je izrada mreža u veličinama,
koje naruči kupac. Boju također odabire
kupac.
Mreža se pakira u bale. Uobičajene
(standardne) dužine mreža u balama su 105
metara, a uobičajene širine su: 7,20 m, 3,6
m, 2,5 m i 1,8 m,
Protugradna mreža je načinjena od
polietilena visoke gustoće s dodatkom
stabilizatora, koji ju štiti od štetnoga
djelovanja ultra ljubičastih zraka (UV
zraka). U proizvodnji se postupkom
ekstruzije proizvodi monofil debljine 0,027
mm, koji se tka u mrežu težine oko 57
grama po kvadratnom metru. Mreža ima
rastezljivost oko 20 %.
Prednosti protugradne mreže u zaštiti od
tuče:
1. Čuva urod pa stabilizira prihode
poljoprivrednim proizvođačima. Štete jedne
godine mogu prouzročiti velike gubitke
uroda u slijedećim godinama (oštećenje
pupova, izboja, ...).
2. Smanjuje trajne štete na biljkama, jer
udarci tuče stvaraju ulazno mjesto za
moguće zaraze mnogim bolestima (rak
grana i debla, palež, ...).
3. Smanjuje opasnosti od moguće alter-
nativne rodnosti prouzročene štetama od
tuče.
4. Neovisnost od osiguravajućih kuća.
5. Stalni urodi osiguravaju stalne ugo-
vorne odnose s kupcima, pa pojeftinjuju
izlazak na tržište.
Prednosti protugradne mreže, osim što
štiti od tuče:
1. Štete od ptica svodi na najmanju
mjeru.
2. Bitno smanjuje dostup štetnim
insektima (sustavi s bočnom zaštitom).
3. Ublažava udare vjetra i bitno
smanjuje brzinu vjetra.
4. Razbija velike kapi kiše.
5. Iznad nasada stvara povoljnu mikro
klimu, koja pospješuje rast ranih kultura.
6. Ispod natkrivenih površina se sma-
njuju toplinske razlike, mraz se kondenzira
na strukturi mreže, a ne na sadnicama, pa
možemo reći da mraz zaobilazi takve
kulture.
7. Bijela ledena kora od inja se zadrži
na zaštitnoj mreži, a ne na sadnicama.
8. Mreža s očicama oko 4 x 10 mm je
idealna za naše podneblje (štiti nasade od
najjačih udara sunca bez zadržavanja
prolaza svjetlosti, pa smanjuje sunčane
ožegotine na biljkama).
9. Osigurava jednakomjernu obojenost,
jer pod mrežom dolazi do nešto kasnije
obojenosti plodova, pa je boja intenzivnija i
jednakomjernija (na tržištu i mali nedosta-
tak u kakvoći ploda, bitno smanjuje moguću
zaradu, a daje šansu konkurenciji).
10. Povećava stabilnost armature u
voćarstvu poprečnom povezanošću.
52
Ova zaštita pruža velike prednosti
hladnjačama i proizvodnim pogonima:
1. Stalna zaposlenost hladnjača, sortir-
nica, pakirnica, proizvodnih pogona, ...
2. Stalna opskrba tržišta robom visoke,
ujednačene kakvoće.
3. Zbog prethodna dva razloga bitno
smanjenje fiksnih i varijabilnih troškova.
4. Očuvanje vlastitoga dijela tržišta.
5. Proboj na tržište konkurencije u
godinama s tučom.
Slabosti ovoga sustava zaštite:
1. Visoko ulaganje (uključujući sve
potrebite materijale oko 10.000 E po
hektaru).
2. Dodatan rad svake godine između
20 i 30 radnih sati po hektaru.
3. Utjecaj na osunčanost (zasjenjuje
kod kristal mreže 8 %, a kod crne mreže 16
%).
Voćare obično plaši trošak viših
stupova, no tu nema bitnijega odstupanja u
odnosu na klasične stupove. Stupovi su kod
protugradne zaštite bolje povezani i mnogo
čvršći, pa ih treba brojčano manje od
klasičnih – otprilike na razmaku od 10 m.
Zaštitne mreže visoke kakvoće
proizvodi TVORNICA MREŽA d.d.
BIOGRAD N/M,
23210 BIOGRAD, Ulica dr. F.
Tuđmana 82
TEL-+385 23 383 222 +385 23
383 302. 386 793 +385 23 383 202
FAX +385 23 383 533 E-mail:
tmb@tvornicamreza.hr
Mreža, koju proizvodi navedeni
domaći proizvođač i kakvoćom i
cijenom konkurira uvoznim proizvo-
dima (cijena Fco Tvornica = 2,20
kn/m²).
Mrežu se može kupiti ili naručiti
izravno u Tvornici, a kupcu se dos-
tavlja po dogovoru (poštom, željezni-
com, ...).
Buhač
ekološka zaštita bilja i životinja
Buhač je nevelika autohtona, samonikla
biljka, lijepe bež boje. Prirodni je insekticid,
neškodljiv za ljude, okoliš i životinje. Kako
je brzo razgradljiv, sasvim je bezopasan za
površinske, podzemne, tekuće i stajaće
vode, dakle potpuno je ekološki prihvatljiv.
Za branje dozrijeva u lipnju. Beru se
samo zreli cvjetovi, najbolje ručno, jer se
tada može birati. Veliki svjetski proizvođači
buhača beru strojno.
Ubrani cvjetovi se osuše i melju u fini
prah. Odmah potom služe kao insekticid (za
životinje i sve biljke). Djeluje trenutno, što
znači da nakon razgradnje ne ostavlja trag.
Istraživanja pokazuju da na njega kukci ne
postaju otporni, kao na druge insekticide.
U Hrvatskoj se ne proizvodi. U
Australiji i Kanadi se posljednijh godina
proizvodnja jako širi. Najveći proizvodači
su Francuska, Japan i Kenija, ali nigdje ne
postiže takvu kakvoću kao u sredozemnom
dijelu Hrvatske. Od četiri odlike dvije imaju
vrhunske osobine i mogu biti isplative u
velikoj proizvodnji. Nisu zahtjevne u
pogledu vode. Uspijevale bi odlično na
pravoj, masnoj zemlji, gdje bi davale dobar
prinos i osiguravale od 0,8 do 2 % piretrina,
njihove osnovne tvari.
Suvremenom tehnologijom se buhač
može prerađivati u ulje, čiji je glavni
sastojak piretrin. Zemlje, koje su veliki
proizvođači hrane, koriste buhač za zaštitu
svojih usjeva. Zbog njegove neškodljivosti,
pokušava se uporabom buhača popravljati
tla posipavana agresivnim kemijskim
spojevima. Oporavak zemlje je dugotrajan,
pa ipak u Hrvatskoj, nema poticaja za uzgoj
buhača, čije bi korištenje očuvalo čistoću tla
i voda.
53
Humus
iz komunalnoga i drugih otpada,
poboljšanje uzgojnih površina,
obogaćenje humusom
siromašnih tala
Pulsko poduzeće "Help" proizvodi
organsko biološko gnojivo Supervit. Ono
odlično hrani ratarske kulture, voće, povrće,
žitarice, vinovu lozu, cvijeće, obnavlja
siromašna, prljava i intenzivno korištena tla,
suzbija ispiranje tala siromašnih humusom.
Rezultat su bitno veći prinosi, zdraviji,
biološki sadržajniji, veći i ukusniji plodovi,
ranije dozrijevanje, veća otpornost na
štetnike, sušu i zimu.
Po jedinici površine potrebne su male
količine (20 % potrebnoga stajnjaka). To je
osobito značajno tamo gdje stajnjaka nema.
Za zaštitno prskanje lišća voća i povrća
rabi se svakih tjedan dana 2 % otopina, za
liječenje 3 % otopina svakih tjedan dana, a
za biološku dezinfekciju i dezinsekciju tla 5
% otopina svakih tjedan dana. Koristi se za
sve biljne kulture, za gnojenje tla prije
sadnje ili sjetve, gnojenje putom korijena,
prihranu putom lista.
Proizvodni postupak omogućuje zbri-
njavanje organskoga otpada (komina grož-
đa, ostaci pivovara, vune, pamuka, ostaci u
poljoprivredi, stari papir, karton, komunalni
organski otpad) pretvorbom u gnoj.
Omogućuje se sanacija kontejnera za
skupljanje kućnoga otpada i održavanje
septičkih jama. Postupak kompostacije se
odvija bez neugodnih mirisa, nametnika i
muha. Za 24 sata se gubi miris, metabolizira
se i humificira. Nema opasnosti širenja
zaraznih bolesti, a dobijeno gnojivo je bez
patogenih nakupina, poglavito kolibakterija,
bez sjemena korova i nametnika.
 Informacijama
do viših profita
u poljoprivredi
TISUP
Središnji hrvatski tržišni
Informacijski sustav
U suvremenom svijetu je najbitnija
pretpostavka gospodarskoga uspjeha točna,
pravodobna informacija, posebice o cijena-
ma, ponudi i potražnji.
To vrijedi i za tržište poljoprivrednh
proizvoda, koje ima niz posebnosti i čije se
cijene ovisno o sezoni i području bitno
razlikuju i često mijenjaju. Ministarstvo
poljoprivrede i šumarstva pokrenulo je
Tržišni informacijski sustav u poljoprivredi
– TISUP. To je sustav središnjega
redovitoga prikupljanja i obrade podataka
o tržištu poljoprivredno prehrambenih
proizvoda, te distribuciji bitnih obavijesti
sudionicima na tržištu. Naglasak je (za
sada) na podacima o cijenama
poljoprivredno prehrambenih proizvoda.
54
TISUP je počeo radom 1996. godine,
vežući svoj početak uz Agronomski fakul-
tet. Razvijao se u sklopu međunarodnoga
projekta "Razvitak službi za potporu
obiteljskim poljoprivrednim gospodarstvi-
ma" unutar jedne od šest sastavnica
spomenutoga projekta.
Od lipnja 2002. godine TISUP je
sastavni dio Ministarstva poljoprivrede i
šumarstva, sada Ministarstva poljoprivrede,
šumarstva i vodnog gospodarstva. Danas je
obujmom djelatnosti znatno premašio
razinu koja je sa stručnjacima Svjetske
banke za njega predviđana kao realna. Tim
ovoga sustava čini grupa stručnjaka, koja od
oko pet stotina suradnika i stručnjaka na
terenu redovito prikuplja obavijesti o stanju,
cijenama i prognozama zbivanja na poljo-
privrednom tržištu.
Pokretanjem ovoga tržišnoga informa-
cijskoga sustava Republika Hrvatska se
priključila velikom broju razvijenih zema-
lja, koje imaju slične tržišne informacijske
sustave. Zapadno europske zemlje su ih
počele izgrađivati odmah nakon Drugoga
svjetskoga rata.
Kreirajući TISUP, njegovi su autori
predvidjeli da mu glavni zadaci budu
praćenje tržišta poljoprivrednih proizvoda
na razini Hrvatske, po regijama (župa-
nijama), u nekim slučajevima i na
međunarodnoj razini, te izrada nepristranih i
aktualnih izvješća o cijenama i kretanjima
na tom tržištu. Izvješća, zamišljeno je,
trebaju biti zanimljiva različitom krugu
korisnika, od udruga do obiteljskih gospo-
darstava, te svakako zadrugarima i mena-
gerima u poljoprivrednim gospodarskim
subjektima.
Kako bi izvješća i analize bile što više
kakvoće i aktualniji, određeno je da će se
poljoprivredni proizvodi podijeliti (i pratiti)
u pet skupina:
- stoka, meso i mesni proizvodi,
- voće i povrće,
- žito, uljarice, krumpir, perad, jaja i
med,
- mlijeko i mliječni proizvodi i
- agrarni inputi: gnojiva, sjeme, sadnice,
stočna hrana, koncentrati, sredstva za
zaštitu bilja.
Rad Sustava uvjetno se može podijeliti
na tri osnovne djelatnosti:
- prikupljanje,
- obradu i
- distribuciju podataka.
Prati se i stanje, te aktualnosti i
kretanja na inozemnim tržištima, kao i
obavijesti i mjere koje vrijede u Europskoj
uniji, kako bi svi, poglavito domaći,
sudionici agro tržišta bili obaviješteni o
djelovanju i toga dijela svjetskoga tržišta.
55
Podaci o cijenama stoke, mesa i mesnih
prerađevina se prikupljaju dvotjedno na oko
80 % stočnih sajmova u Hrvatskoj, od
mesnih industrija, mesnica, otkupnih
mjesta, poljoprivrednih zadruga i veterinara.
Podaci o cijenama voća i povrća
prikup-ljaju se tjedno na veletržnicama i
tržnicama, te od prodavaonica.
Cijene žitarica, uljarica, riba i ribljih
prerađevina se prikupljaju mjesečno. Ana-
liza grupe proizvoda od žitarica i uljarica
obuhvaća informacije o kretanju cijena
žitarica i uljarica na svjetskom tržištu (burze
u Londonu, Chicagu i Budimpešti), pona-
šanje okolnih tržišta (osobito u susjednim
zemljama), odraz tih događanja na naše
tržište, subvencije u poljoprivredi okolnih
država, te ponudu i potražnju na domaćem
tržištu.
Podaci o cijenama agrarnih inputa
(sjeme, sadnice, gnojivo, stočna hrana i
sredstva za zaštitu bilja) se prikupljaju polu-
godišnje.
Podaci se prikupljaju i grupiraju i po
županijama. Temeljom prikupljenih obavi-
jesti redovito se izrađuju izvješća o stanju
na poljoprivrednom tržištu u svrhu izda-
vanja pravodobnih, pravovaljanih obavijesti
za sve moguće korisnike. Izvješća prate i
lako razumljiva grafička rješenja, brojne
tablice i grafikoni.
Ova izvješća su nezaobilazan temelj
izrade bilo kojih marketinških i poslovnih
planova, proizvodnih i prodajnih kalkula-
cija, cost benefit analiza, investicijskih
elaborata, te studija izvodljivosti i ispla-
tivosti.
Čelništva gospodarskih subjekata ili
zadruga mogu pomoću ovih obavijesti
provjeriti vlastitu konkurentnost i konku-
rentnost svojih dobavljača.
Jednako tako mogu planirati vlastite
isplative djelatnosti, njihov početak i kraj
proizvodnje, kako bi tempirali dospijeće
proizvoda ili finalizaciju proizvoda
upravo u razdoblju kada mogu ostvariti
najviše prodajne cijene.
 Pomoću ovih obavijesti stručnjaci i
rukovoditelji mogu ocijeniti kada trebaju
prodati urod (sav ili dio), gdje se mogu
postići najviše cijene, dakle mogu
odabrati najisplativije tržište za svoje
proizvode, te u skladu s tim planirati
čuvanje, doradu i prijevoz.
TISUP surađuje i sa sličnim inozemnim
organizacijama. Ujedno je i dio međuna-
rodne baze podataka (Agri-Misnet), putom
koje se razmjenjuju podaci o cijenama
poljoprivrednih proizvoda u srednjoj i
istočnoj Europi, a prati osobito žitarice,
uljarice i meso na inozemnim burzama,
posebno u Europskoj uniji.
Tako TISUP postaje sustav centralizi-
ranoga, redovitoga prikupljanja i obrade
podataka o tržištu poljoprivredno prehram-
benih proizvoda, te distribucije dobivenih
tržišnih obavijesti svim zainteresiranim su-
dionicima na tržištu.
Zamišljeno je da se izdaje i bilten
jednom, a u sezoni žetve dva puta mjesečno.
Kada je 2002. godine TISUP izradio novu
Internet stranicu, omogućio je svima
ugodnu ophodnju virtualnim prostorom
mnoštva podataka, prije svega o cijenama, a
potom i o ostalim informacijama s tržišta
poljopriv-rednih proizvoda u Hrvatskoj i
svijetu.
Sve ponude i potražnje, te detaljne
obavijesti o ponudi i potražnji može se
besplatno preuzeti na web stranici
www.tisup.hr pod opcijom AgroBurza.
Ujedno se može besplatno objaviti svoju
ponudu i potražnju svih poljoprivrednih
proizvoda samostalnim unosom na web
stranici ili na telefone, koji su u funkciji
ovoga Sustava: 01/610-66-35, 85.
Unošenjem ponude i potražnje poljo-
privrednih proizvoda na Internet stranice
stvoreni su začeci virtualnoga robnoga
tržišta, kojemu ni vrijeme ni prostorna
udaljenost nisu ograničavajući činitelji.
Stvorena je mogućnost poslovnih kontakata
bilo koga s bilo kim u svijetu. Drugim
riječima, stvoreni su preduvjeti hrvatskoga
sudjelovanje na globalnom tržištu.
56
Tržište je dovoljno veliko za sve koji se
žele uključiti, bilo kao proizvođači, bilo kao
kupci, distributeri ili prerađivači poljopriv-
rednih proizvoda.
Web stranica TISUP, koju se besplatno
može koristiti nudi svojim korisnicima:
- dnevno svježe obavijesti o stanju na
hrvatskom i inozemnim tržištima poljopriv-
rednih proizvoda,
- trenutne maloprodajne, veleprodajne i
proizvođačke cijene oko 350 poljopriv-
rednih proizvoda i inputa (stoka, meso i
mesne prerađevine, voće i povrće, gnojiva,
sjeme, sadnice i zaštitna sredstva, stočna
hrana, ribe i riblje prerađevine, žitarice i
uljarice, ...),
- arhivu cijena i izvješća,
- kretanja (trendovi) cijena proizvoda
tijekom posljednjih sedam godina,
- podatke o uvezenim i izvezenim vrsta-
ma i količinama poljoprivrednih proizvoda,
- godišnja izvješća s nizom podataka,
- cijene poljoprivrednih proizvoda i
inputa na inozemnim tržištima,
- mogućnost pretraživanja TISUP baze
podataka,
- mogućnost djelatnoga korištenja
Agro-Burze, što znači predaju vlastite
ponude i potražnje, pretraživanje ponude i
potražnje uz preuzimanje podrobnih
obavijesti (adresa, telefon, telefax, cijena,
količina specifikacija, ...), uparivanje
podataka o ponudi i potražnji, te dobivanje
ponude i potražnje na zaslon mobilnoga
telefona ili na e-mail adresu,
- omogućuje oglašavanje i reklamiranje
(dakle dio marketinga gospodarskim
subjek-tima u poljoprivredi i zadrugama),
- pruža i druge obavijesti o linkovima
drugih stranica, kalkulacijama, anketama, ...
Na kraju treba reći, da onaj, tko nije
dovoljno obaviješten, ne može trajno
profitno opstati na tržištu. Zato je TISUP
nezaobilazan alat svih upravitelja zadruga,
agro menagera i svih ulagatelja u bilo koju
poljoprivrednu proizvodnju, preradu i distri-
buciju poljoprivrednih proizvoda.
 Marketing
poljoprivrednih
proizvoda
Na obrađivanom području u uvjetima
podneblja, vlasničke strukture zemljišta,
dosta zatvorene proizvodne strukture u
odnosu na tržište, gdje prevladava mali
posjed, potrebito je pratiti dosadašnji
plodored i postupno ga otvarati u određenim
proizvodnjama prema okruženju, to jest
tržištu i potrošaču.
Postojeću strukturu treba mijenjati:
- u proizvodnom dijelu,
- u ustrojstvenom dijelu.
U proizvodnom dijelu treba planirati i
postupno ubacivati nove proizvode u
postojeću proizvodnu strukturu. Primjerice,
u proizvodnji mlijeka sve više mlijeka treba
prerađivati na vlastitom području u
proizvode, koji mogu ponijeti ime i kakvoću
obrađivanoga područja.
Ovdje treba iskoristiti marketinški
izazov, kako posebna ishrana krava
domaćim hranjivima proizvedenim na
malim posjedima u ekološkim uvjetima daje
posebnu kakvoću mlijeka s više bjelan-
čevina i suhe tvari, koje se u siru očituju
kao aroma posebnih livada bogatih
aromatičnim biljem.
Takvi sirevi, od svježih, polusuhih do
suhih se mogu pojaviti pod zajedničkom
znamkom „Proizvodi zelenoga Zagorja“
ili jednostavno „Zeleno Zagorje“.
57
Ovdje ćemo kratko razjasniti što je
znamka na primjeru sira.
Znamka je znak, koji utjelovljuje
očekivanja potrošača od proizvoda kojega
troši i kojega je naumio kupiti. Ili, na
stranom jeziku to je marka ili brand.
I upravo to! Ne smijemo razočarati
potrošače u njihovom razumijevanju
proizvoda i vrijednosti, odnosno korisnosti
proizvoda za cijenu koju plate.
Znamka je čuvar potrošačkih želja i
zahtjeva u svezi s proizvodom i uslugom.
Ona je obveza i zakon proizvođaču, slijepa
vodilja na putu služenja potrošaču. Znamku
je, kad se ona već stvori, moguće doraditi,
ali vrlo teško ju je prerađivati bez zadiranja
u njenu bit. Bit znamke je sadržaj proizvoda
koji je ona upila, a unosi se trudom i radom
proizvođača.
Mlijeko, kao sirovina za sir, je zajed-
ničko djelovanje podneblja, agrotehnike,
biologije i genetike. Veliki dio vrijednosti
proizvoda je u rukama proizvođača. On
određuje koju će pasminu ili kulturno bilje u
određenom podneblju primjenom određene
agrotehnike i načina proizvodnje prevesti u
znamku.
Načini i kakvoća ishrane krmnoga bilja
i domaćih životinja jako utječe na vrijednost
proizvoda. To je u rukama proizvođača.
 Tržišna znamka to sve bilježi i pred
potrošača izlazi s činjenicama, koje on
prihvaća ili odbija. Ako ih potrošač prihvati,
znamka postaje zakon, koji se ne smije
povrijediti.
Upravo je to put stvaranja proizvoda
određenoga područja. Treba utkati dodane
vrijednosti u domaće proizvode toga
područja i podneblja. Treba to učiniti preko
poznatih tržišnih znamki koje su prihvatili
domaći potrošači. Valja dotjerati znamke i
na taj način učiniti ih vjerodostojnim.
Ustroj
marketinga
marketinška
zadruga
Ustroj marketinga poljoprivrednih pro-
izvoda nije moguć bez utemeljenja tržišne,
marketinške zadruge. Tržišna zadruga može
stvoriti od stotine malih proizvođača
jedinstveni proizvod.
Upravo je jedinstveni proizvod glavna
spona držanja zadrugara zajedno, kako bi se
ostvarila dovoljna količina proizvoda, koja
bi mogla pokriti određeni tržišni odsječak i
zadovoljiti željenu potrošačku skupinu.
Na suvremenom tržištu gotovo je
nemoguće pojedinačno prodavati. Tržišta za
pojedinačne proizvođače je sve manje.
Malim proizvođačima je jedini izlaz za
trajnu opstojnost u proizvodnji u seoskim
58
prostorima i ostvarenje zadovoljavajućih
prihoda, zadrugarstvo. Zadružni proizvod je
skup pojedinačnih proizvoda dobijenih
istim postupcima u proizvodnji. Primjerice,
uporaba iste pasmine ili odlike, ista
agrotehnika (zaštita, gnojidba, obrada,
njega), način držanja i ishrana životinja.
Veličina površina nije bitna. Moguća je
proizvodnja i na najmanjoj, ako poljodjelac
prihvati pravila ponašanja u proizvodnji i
prodaji zajedničkoga proizvoda. Međutim,
proizvedeni proizvod na polju, tek je pola
dovršenoga proizvoda. Dodajmo mu ostale
pojedinosti, kao zajedničku pripremu za
tržište (sortiranje, kalibracija, pakiranje)
pod zajedničkim znakom i imenom. Sve to
čini zajednički proizvod.
Ono što pojedinac dobiva u tržišnoj
(marketinškoj) zadruzi je istraženo tržište,
na temelju kojega zadruga propisuje zadru-
garima koje proizvode trebaju proizvoditi,
koliko i u kojim rokovima, koje kakvoće i
asortimana i po kolikim cijenama.
Međutim, nužno je uvesti znatno više
nadzora u proizvodnji. Marketinška zadruga
nudi veće mogućnosti prodaje nego ukupno
pojedinci, što znači veću zaposlenost i veći
ukupni dohodak i po svakom gospodarstvu
zasebno.
Ciljevi svake poljodjelske politike su ne
gasiti poljodjelstvo malih proizvođača, nego
zapošljavati ljude, te ih zadržati na njiho-
vom prirodnom i nacionalnom prostoru.
Državni interes iskazuje se putom
ulaganja nepovratnih sredstava u zadruge,
prije svega u marketinšku potporu tržišnih
zadruga i putom kreditiranja proizvodnje i
prodaje.
Za uzvrat cijelom nacionalnom gospo-
darstvu, marketinška zadruga omogućuje da
nema suvišnih lutanja proizvođača poje-
dinaca i slučajnoga nalaženja kupaca na
tržištu, već planska, pripremljena, unaprijed
poznata proizvodnja odlazi unaprijed poz-
natom kupcu.
Upravo takav pristup proizvodnji i
plasmanu proizvoda slijedi jasno izražen
interes potrošača i cijele zajednice.
Profitnija proizvodnja
voća i povrća
Skladištenjem i čuvanjem
do većih profita
Cijela kontinentalna Hrvatska ima
odlične proizvodne uvjete za uzgoj voća.
Međutim, Hrvatska nikada nije imala, pa
nema niti danas, dovoljno uvjetnih skladišta
za čuvanje voća i povrća niti za vlastite
potrebe, a da ne govorimo o mogućnostima
čuvanja proizvedenih plodova za potrebe
izvoza.
Ratne godine uništile su puno toga. Na
okupiranim područjima propadali su vrlo
značajni voćnjaci kao što su: Borinci kod
Vinkovaca - voćnjak u Lovasu - proizvodnja
kruške u Vukovaru voćnjak Poljoprivredno-
ga instituta Osijek (na okupiranom
području), … Potpuno su propali voćnjaci
Dugo Selo, Donja Zelina i najvećim dijelom
Jasinjski voćnjaci u Slavonskom Brodu.
Novi voćnjaci se sade na manjim
površinama obiteljskih gospodarstava u
svim županijama.
Nekada je Hrvatska pokrivala svoje
potrebe za voćem vlastitom proizvodnjom,
jer je voća u pravilu više izvozila nego
uvozila. Uz značajnu preradu određenih
vrsta voća i povrća, bio je također značajan
izvoz, trešnje i višnje, osobito ranijih
godina, a nešto kasnije jabuka i krušaka.
59
Proizvodnja povrća prije dvadesetak
godina bila je značajnija u izvozu nego u
domaćoj preradi. Veliki prerađivači, kao što
je Eta (Kamnik), Petovija (Ptuj), Vitaminka
(Banja Luka), prerađivali su povrće
uglavnom proizvedeno u Hrvatskoj, osobito
paprike, feferone, krastavce, grašak i
mahune.
Danas je Hrvatska prva zemlja u Europi
po obradivim površinama po stanovniku, te
gotovo najvećim postotkom stanovnika koji
žive isključivo od poljoprivrede. Ipak u
određenim trenucima na tržištu nedostaju
neke količine proizvoda, koje traži tržište i
trgovci jednostavno te robe uvoze. Tako
godišnje uvezu voća, povrća i njihovih
prerađevina više od 200 tisuća tona u
vrijednosti znatno većoj od ukupne
vrijednosti sve pšenice proizvedene u
Hrvatskoj.
Jedan od najvećih razloga ovolikoga
uvoza, osobito voća i povrća je nedostatak
odgovarajućih skladišta u kojima bi se
pravovremeno mogla preuzeti proizvedena
roba, koja se brzo kvari ili ona, koja se treba
dulje čuvati. Takva roba mora imati
nadzirane uvjete skladištenja (osobito
toplinu i vlagu zraka). Voće i povrće su u
vrijeme berbe u pravilu najjeftiniji samo
zato, što ih proizvođači prodaju po bilo
kojim uvjetima, da im ne propadnu, ako ih
nemaju gdje odgovarajuće čuvati.
Nerijetko se događa da hrvatski
proizvo-đači, pa i trgovci, u jesen
proizvedenu robu prodaju u Sloveniju, a
zatim ju ponovno kupuju na proljeće, kada
je zapravo najskuplja.
Uvoze se luk i češnjak u vrijednosti
većoj od 3,5 milijuna dolara godišnje,
rajčica, mrkva i cikla, smrznuto povrće
(uglavnom grašak, mahune, paprike i
mrkve), kupusnjače, prerađevine voća i
povrća (konzervirani proizvodi, voćni
sokovi, đemovi, voćni želei, privremeno
smrznuti ili privremeno čuvani proizvodi u
konzervansu), jabuke i kruške, marelice,
trešnje i višnje, dinje i lubenice, …
Zar je potrebno hrvatskim proizvo-
đačima tražiti tržište izvan Hrvatske, jer su
primjerice:
- jabuke plaćene po prosječnoj cijeni od
2,52 kn/kg,
- dinje i lubenice plaćene po 1,63 kn/kg,
- luk je plaćen po 2,00 kn/kg,
- mrkva i cikla plaćene su po 2,06
kn/kg.
Ovomu treba dodati vrlo visoke
troškove prije uvoza: carinu, špediterske
troškove, prijevoz, utovare, istovare, ...
Ako znamo da naši trgovci ne uvoze
prvu klasu voća i povrća, očito je da ono,
dok dođe u trgovinu, puno više košta nego
što bi koštalo da je proizvedeno u Hrvatskoj.
Svakim danom povećavat će se potrebe
za proizvodnjom voća i povrća zbog
otvaranja prema svijetu, izmjene strukture
ishrane i zbog potreba naše i europske
prehrambene industrije. U budućnosti će
proizvoditi oni koji će postizati bolje
rezultate uz ista ulaganja. Naš proizvod po
kakvoći može biti puno bolji, a po cijeni i
jeftiniji od inozemnoga.
Hrvatska ima dosta sunca, dosta vode,
plodnu zemlju i vrijedne ljude.
60
Kakvoća tla je sigurno dobra, jer su
gotovo svuda kukuruzi dobri, a oni su
indikator mogućega uspjeha uzgoja bilo
kojega voća i povrća. Gdje je dobar
kukuruz, tu sve ratarske, povrtlarske i
voćarske kulture moraju biti dobre.
Međutim, svaki proizvođač, za svaki veći
zahvat na obradivoj površini, mora
analizirati tlo.
Skladišno rashladni prostor za,
primjerice, 2.000 tona robe treba biti
maksimalan broj dana u funkciji tijekom
godine. Radi optimalizacije uvjeta, kakvoće
i troškova čuvanja, za skladišta s
kontroliranim uvjetima čuvanja moramo
osmisliti strukturu proizvodnje, kako bi se,
primjerice, hladnjača što bolje koristila.
Sijati treba što veće površine povrćem i
uvoditi proizvodnju voća, poglavito jabuka,
krušaka, višanja, trešanja, kupina, ... Kod
povrća spomenimo paprike, mahune,
krastavce, feferone, mrkvu i luk. Gotovo je
nemoguće proizvoditi intenzivne vrste
povrća i voća bez odgovarajućih skladišta.
Skladišno rashladni prostori su uglavnom
zamišljeni kao uslužna pomoć proizvođaču
da čuvanjem robe u odgovarajućem prostoru
ostvare daleko veću vrijednost od
vrijednosti same proizvodnje uobičajenih
ratarskih kultura.
U proizvodnji jabuka dobro obučena
osoba može gotovo bez ičije pomoći lako
obrađivati 4 ha jabučnjaka u punom rodu. U
1 ha jabuka treba uložiti 500 sati ljudskoga
rada. Dobrim ustrojom rezidbe, zaštite,
berbe i ostalih radova, sve to obavi jedna
osoba. Samo kod berbe treba ispomoć, koju
može vratiti kada u voćnjaku ima manje
posla. 1 ha voćnjaka jabuka će u prvom rodu
davati urod od 40 do 45 tona/ha. Računajući
s većim postotkom prve. klase, vrijednost
proizvodnje je veća od 100.000 kuna.
Podizanje voćnjaka se kreditira s poče-
kom od 2 do 3 godine, a otplata kredita
počinje dolaskom voćnjaka u puni rod, s
kamatnom stopom od 5 %. Postoje i državni
poticaji, kao nepovratna sredstva.
 Za izgradnju skladišno rashladnih
prostora zakon je predvidio dio bespovratnih
sredstava (za kapitalna ulaganja), kojima
Ministarstvo sudjeluje u ukupnoj vrijednosti
ulaganja, za koje je jedna od banaka
odobrila kredit. Odluku o odobrenju i
njihovom iznosu donosi Ministar.
Najbolje bi bilo da gospodarski subjekt,
vlasnik skladišta i hladnjača, bude dioničko
društvo, a dioničari da su proizvođači, jer
oni mogu dobiti poticaje za kapitalna
ulaganja. Odmah treba naći proizvođače i
obučiti ih, a proizvodnju uskladiti s moguć-
nostima svakoga proizvođača, kako niti
jedan ne bi ušao u proizvodnju koju neće
moći svladati.
Upravo učenju proizvođača novim
proizvodnjama ili starim na nove načine
treba posvetiti punu pozornost. Tu glavnu
ulogu mora preuzeti ili područno
razvojno središte ili jedinica lokalne
samouprave u suradnji s poljoprivredno
savjetodavnom službom.
Za intenzivno povrtlarstvo moraju biti
dobre predkulture. To su uglavnom žitarice
(isključivo kao predkultura). Dobri rezultati
u povrtlarstvu se postižu dobrim radom, i
velikim prirodima po hektaru. Primjerice,
navodimo proizvodnju luka. Ako se prijeđe
prag priroda od 40 t/ha, a to nije veliki
problem, onda se može i s nešto nižom
cijenom postići zadovoljavajuća dobit.
Lakše će biti podići skladišta s
rashladnim prostorima nego voćnjake, jer
voćnjake moramo čekati da dođu u puni rod.
kultura površina količina
jabuka 25 ha 1.000 t
kruška 6 ha 200 t
višnja 20 ha 500 t
luk 14 ha 500 t
paprika 20 ha 500 t
špinat* 20 ha 200 t
špinat* 10 ha 100 t
uslužno čuvanje 200 t
61
I u tuđim trgovačkim lancima moraju
biti hrvatski proizvodi. Nametnuti se
možemo izborom dobrih odlika, dobrim
radom i domaćinskim odnosom prema
svakoj kulturi.
Sadi se relativno veliki broj voćaka, što
odgovara površini od cca 800 hektara.
Međutim voćne sadnice najviše kupuju
"vikendaši". Rijetko koji proizvođač uzima
više od dvadesetak komada voćnih sadnica.
Prema prihvaćenoj Strategiji, na temelju
koje će se napraviti Nacionalni program
razvoja poljoprivrede, projekti skladišta i
rashladnih prostora naglašeno se uklapaju u
Strategiju. Prema procjeni stručnjaka, autora
Strategije, neophodno je čim prije početi
podizati intenzivne voćnjake za podmirenje
domaće potrošnje u svježem stanju i
djelomično za preradu. Sve opisano govori
nam da će skladišta i hladnjača neprekidno
nedostajati, pogotovo u ranijim godinama.
Kako koristiti rashladni prostor?
Ako smo se odlučili investirati u
izgradnju skladišta i rashladnih prostora
moramo skladišta i hladnjače napuniti. To
nije složen posao, ali niti sasvim
jednostavan. U svakom slučaju svaki posao
treba znati. Pođimo redom.
Za skladište s rashladnim prostorom od
2.000 tona robe u turnusu predlažemo
slijedeću proizvodnju, koja bi se realizirala
putom toga skladišta i hladnjače:
mjesec uporabe
listopad - ožujak
listopad - siječanj
15.lipanj - kolovoz
kolovoz - ožujak
kolovoz - rujan
ožujak - travanj
studeni
veljača - ožujak
 *Špinat treba smrzavati na mjestu proiz-
vodnje radi manjih troškova prijevoza, koji
su velika stavka, jer list špinata u rasutom
stanju zauzima velik prostor u prijevozu
(relativno veliko vozilo prevozi malo
kilograma).
Do sada se špinat uglavnom uvozio.
Počela je proizvodnja i u Hrvatskoj, ali u
nedovoljnim količinama. Proizvodi se u
Vinkovcima, a prerađuje u Zagrebu.
Predlažemo preradu špinata zbog visoke
dobiti.
Treba odrediti troškove ulaza robe,
cijene čuvanja i izlaza zbog povrata
ulaganja. Spomenuto voće i povrće je
različito zahtjevno, pa i te cijene moraju biti
različite. Najbolje je cijene svesti na kunsku
vrijednost po toni za ulaz, izlaz i čuvanje za
određeno vrijeme, osobito za robe koje će se
uslužno čuvati.
Za voće i povrće, koje će hladnjača
kupovati za svoj račun, moraju vrijediti
tržišni uvjeti. Zato ćemo napraviti proračun
na temelju kojega će se vidjeti sve
mogućnosti, dobre i loše strane ulaganja,
koje predlažemo.
Kalkulacija stvarnih troškova mora
sadržavati dogovoreni iznos akumulacije, ali
bez izmišljenih troškova. Budu li se
neopravdano gradile cijene proizvođači će i
dalje davati svoje proizvode na jeftinije
uslužno čuvanje izvan Hrvatske.
Zbog svega spomenutoga, potrebito je
čim prije osigurati proizvodnju krastavaca,
paprika, feferona, eventualno mahuna i
graška, za potrebe inozemnih tržišta.
Već nekoliko godina naše povrće u
inozemstvu postiže bolju cijenu nego na
domaćem tržištu (povrće za preradu). Za
krastavce i feferone cijene su veće za 20 %
nego kod domaćih prerađivača za istu
kakvoću (fco utovareno u vozilo kupca).
Ovo je osobito važno zbog proteka vremena
do punoga roda voća (jer predlažemo
kombinirano skladištenje voća i povrća).
Preuzimanjem povrća u ista skladišta,
povećavat ćemo zaposlenost ljudi i u polju i
62
u zatvorenom prostoru, što je svakako
najveći interes, zbog troškova i dobiti.
U poslovima prometa, osobito voća,
voćari se moraju organizirati i međusobno
povezati kako si ne bi međusobno
konkurirali dok se voće uvozi. Treba stvoriti
takvu organizaciju proizvodnje i prodaje da
svakom proizvođaču bude interes da i
njegov susjed ima proizvodnju više
kakvoće, kako bi jedan drugomu mogli
pomoći, makar i samo savjetom. Udruženi
proizvođači lakše podnose teret uvoza, lakše
mu se suprotstave, bolje su prihvaćeni od
donositelja zakona i propisa, a lakše se
izbore za određene standarde prilagođene
Europi.
Međutim, uvijek moramo imati na umu
da će naše robe biti više kakvoće od
Europskih.
Svjedoci smo kakvoće uvoznoga povrća
usporedbom bilo koje povrtlarske kulture iz
uvoza s našom. Toga svaki naš proizvođač
mora biti svjestan. Zato s Europskim
standardima mi možemo profitirati.
Međutim, ako i dođe do zastoja u
poslovnim odnosima domaćih proizvođača s
domaćim distributerima i prerađivačima,
uvijek ostaje mogućnost izvoza. Ta moguć-
nost se može dobro koristiti samo ako su
proizvođači udruženi. Tu opet ima veliku
ulogu zadrugarstvo.
Veliki je broj primjera da su naši
proizvodi i prerađevine ocjenjivani u
inozemstvu vrlo visokim ocjenama. Zato se
događa da inozemni kupci plaćaju naše
proizvode na proizvodnim površinama čak
više od maloprodajnih cijena takvih uvoznih
proizvoda u našim trgovačkim lancima.
Dio voćara i povrtlara treba početi
organski proizvoditi. To je skuplja
proizvod-nja zbog više uloženoga ljudskoga
rada. No, manje se ulaže repromaterijala
(gnojidba i zaštita). Zato više cijene
proizvoda nadoknade manje količine uroda.
Ovakvu proizvodnju nije teško organizirati,
ali treba znati da je skuplju robu teže
prodati, pa je tržište za organske proizvode
uže.
 Koliko treba hladnjača?
Čini se da se preporučuje u Hrvatskoj preveliki broj hladnjača.
Neki daju prednost velikim hladnjačama. One svakako imaju
određenih prednosti, nalaze li se u blizini zaista velikih uzgoja
povrća i velikih voćnjaka.
Međutim, treba li prikupljati voće i povrće iz udaljenijih
područja, tada prednost imaju male hladnjače, koje pokrivaju
potrebe jedne jedinice lokalne samouprave ili čak i dijela jedne
jedinice lokalne samouprave.
Naime, svaki posao moramo gledati prije svega s troškovne
strane. Prikuplja li se voće i povrće i iz udaljenijih područja, tada
treba organizirati kamionski prijevoz već od voćara do hladnjače.
Da li će uvijek biti dovoljnih količina za kamionski prijevoz, pri
tomu mislimo na tegljače, gdje je prijevoz po jedinici težine
najjeftiniji, dakle najisplativiji? To je teško moguće ostvariti u
većini hrvatskih područja.
U većini hrvatskih područja, pogotovo na početku intenzivnije
proizvodnje voća i povrća, trebalo bi imati neko sabirno mjesto
na koje će dolaziti tegljači po robu za prijevoz do hladnjače.
Međutim i do toga mjesta treba voće i povrće prevesti. Dakle,
na parcelama, u voćnjacima i povrtnjacima se prvo utovaruje u
traktorske prikolice, traktorima se preveze do sabirnoga mjesta,
ondje se istovaruje, možda čak i skladišti koji dan, a zatim se
utovaruje u tegljač i prevozi do hladnjače. Ovo skladištenje i
čekanje na dovoljnu količinu za tegljač se može i produljiti, radi
li se o počecima standardiziranoga, suvremenoga, planiranoga
uzgoja osobito voća, gdje voćke polagano dolaze u rod.
Računa li se samo s nekoliko većih hladnjača, a ne s gušćom
mrežom manjih hladnjača, tada na početku razvoja voćarstva
imamo visoke troškove i male zarade, dakle upravo onda, kada su
najveći financijski tereti. To odvraća obiteljska gospodarstva od
jačega ulaska u nove suvremene proizvodnje.
Tu vrlo lako dolazimo do zatvorenoga kruga. Imamo velike
hladnjače, koje se teško pune, a s druge strane zbog velikih
troškova proizvođači slabije i sporije ulaze u proizvodnju.

63
 Tako hladnjače posluju bitno manje profitno, a s druge strane i
proizvođači posluju manje profitno, zbog slaboga ili sporijega
ulaska većega broja proizvođača u proizvodnju, zbog znatnih
troškova prijevoza.
Dakle, razvoj voćarstva i povrtlarstva je na taj način s dvije
strane usporen.
Stoga treba izaći iz toga kruga slabije profitnosti i primijeniti
drugu koncepciju:
koncepciju mreže malih hladnjača.
Imamo li gušću mrežu manjih hladnjača, voće i povrće
utovareno u traktorske prikolice na proizvodnim površinama,
odmah se traktorima preveze u obližnju hladnjaču, jer nije
daleko. Nema pretovara niti bilo kakvih dodatnih troškova
prijevoza.
Manja hladnjača se brže napuni, pa prije dolazi u punu
isplativost, jer samo puna hladnjača daje punu isplativost
ulaganja u nju, a na početku razvoja standardiziranoga,
suvremenoga voćarstva neće biti velikih količina voća za
skladištenje.
Mala hladnjača može, već na početku razvoja standardizira-
noga, suvremenoga voćarstva i povrtlarstva, pratiti njihov razvoj
na svom području, jer za male količine osigurava proizvođačima
najbolje uvjete skladištenja, čuvanja, te time i punu profitnost po
jedinici proizvoda, kao i za velike količine. Ostvarenje pune
profitnosti već na početku ulaganja, dakle s prvim urodima, bitno
ohrabruje buduće proizvođače da ulaze u uzgoj, jer im skraćuje
vrijeme od ulaganja do ostvarenja prvih zarada.
Zato - što hitnije treba u Hrvatskoj izgraditi mrežu manjih,
standardnih hladnjača, koje se mogu dodavanjem novih
rashladnih komora lako proširivati.
Treba li zadovoljiti veće tržišne količine, više manjih
hladnjača se lako može udružiti i ponuditi velikom kupcu ili
distributeru i mnogo veće količine od onih s kojima raspolaže
jedna hladnjača.
Dakle, u dilemi da li graditi nekoliko velikih hladnjača ili
puno manjih, odgovor je - mreža malih, standardnih hladnjača.
To je razlog, da se izgradnja hladnjača predvidi u
gospodarskom razvoju većega broja hrvatskih jedinica lokalne
samouprave.

64
Tehnološki
projekt
hladnjače

Studija
izgradnje hladnjače
za voće i povrće

Jedinični modul
hladnjače
od 500 t
Projektni zadatak
Idejni (tehnološki) projekt za hladnjaču s kontroliranom (nadziranom) atmosferom za
voće i povrće. U komore treba ugraditi kompletnu opremu za kontroliranu atmosferu,
(razina kisika 1 %, ugljičnog dioksida od 1 do 3 %), za održavanje temperature od -1° C
do 4° C. Treba osigurati takve uvjete u komorama, da je gubitak mase voća i povrća
minimalan.
Kapacitet hladnjače je 500 t jabuka (jedinični modul, koji se kasnije nastavlja s po
dvije komore). Dnevni unos robe je između 30 i 50 tona. Skladišti se u plastičnim box
paletama, dimenzija 1.200 x 1.000 x 750 (h) mm. One se slažu jedna na drugu (najviše 8
paleta). Programirano razdoblje skladištenja je cca 8 do 10 mjeseci.
Nakon skladištenja voće se razvrstava po kakvoći, pa treba predvidjeti opremu za
razvrstavanje i pakiranje, te prostor za svu potrebitu opremu.
Uz voće hladnjača će koristiti za skladištenje povrća, također u kontroliranim
uvjetima (pri sniženim temperaturama i eventualno u CA). Treba predvidjeti mogućnost
pakiranja u modificiranoj atmosferi (MA).
Hladnjača se izvodi na praznom, još ne određenom gradilištu, računajući na
mogućnost njezinoga proširenja. Sva potrebita proširenja će se riješiti prilikom izrade
glavnoga, odnosno izvedbenih projekata.

Cijeli idejni projekt (tehnološki projekt) treba izraditi u duhu propisa i pravno snažnih
normi, dakle u skladu sa slijedećim hrvatskim zakonima i pravilnicima:
1. Zakon o gradnji NN broj 52/99.
2. Pravilnik o uvjetima koje moraju ispunjavati prostorije za proizvodnju i promet
namirnica i predmeta opće uporabe NN broj 118/99.
3. Zakon o zaštiti na radu NN broj 55/96.
4. Pravilnik o kvaliteti voća, povrća i gljiva Sl broj 29/79.
5. Zakon o zdravstvenoj ispravnosti i zdravstvenom nadzoru nad namirnicama i
predmetima opće uporabe NN broj 1/97.
6. Zakon o mjernim jedinicama NN broj 58/93.

Sadržaj:
1. Uvod - Potreba za hladnjačom
2. Procesno - tehnološka rješenja
2.1. Uvodne napomene
2.2. Tehnologija konzerviranja hlađenjem i u kontroliranoj atmosferi
(CA)
3. Specifikacija tehnološke opreme
4. Potrebna radna snaga
5. Sanitarna zaštita objekta, opreme i proizvoda
6. Nacrt objekta s dispozicijom tehnološke opreme
 1. U v o d

1.1. Potreba za hladnjačom

Bez odgovarajućih čuvanja svojih proizvoda za tržište i preradu, poljoprivreda se
suočava s čitavim nizom ograničenja i vrlo slabom valorizacijom vlastitih proizvoda.
Čuvanje i prerada donose nove vrijednosti, povećavajući postojeće, te rezultiraju
povećanom zaposlenošću, što je od iznimne važnosti za hrvatska ruralna područja.
Četiri su osnovna pravca razvoja prerade poljoprivrednih proizvoda:
- osnovna prehrambena industrija (mokra i suha prerada kukuruza, prerada uljarica i
proizvodnja biljnih ulja, namjenskih tipova pšeničnoga brašna visoke kakvoće,
proizvodnja mesa, prarada soje),
- prehrambena industrija s višim stupnjem finalizacije (proizvodnja smrznute hrane,
prerada voća i povrća, prerada biljnih ulja, prerada brašna, prerada mesa i mlijeka,
proizvodnja polugotovih proizvoda),
- prerada poljoprivrednih proizvoda na malim i srednjim obiteljskim gospodarstvima,
- ekološka proizvodnja i prerada biološki vrijedne hrane.
U Hrvatskoj je potrošnja smrznute hrane po stanovniku deset do petnaest puta manja
nego u razvijenim zemljama, pa je jasno da će ta potrošnja trajno rasti, a osobito rastom
standarda i razvojom turizma. Sada se takva hrana uvozi najviše iz Italije i Mađarske,
koje imaju slabije prirodne potencijale za proizvodnju hrane. Na europskom i svjetskom
tržištu je moguće plasirati ogromne količine smrznutoga voća i povrća: smrznute paprike,
maline, kupine, ribiza, jagoda, ....
Jedan od prioriteta bi trebala biti tvornica smrznutoga povrća i pogon za skladištenje
i preradu krumpira u smrznuti pomfrit i čips. Hladnjača za skladištenje smrznutoga
povrća i pomfrita je zajednička.
U pogonu za preradu povrća, kakav je uobičajen u svijetu, prerađuju se grašak,
mahune, špinat, paprika, cvjetača, mrkva, pastrnjak, peršin, celer i kelj pupčar. Takav se
pogon sastoji od višenamjenskih linija prerade sa zajedničkim dijelovima za preradu više
vrsta povrća i zasebnim dijelovima za svako povrće posebno. Vrste povrća treba tako
odabrati da se njihovim kombiniranjem dobiju mješavine koje odgovaraju jelovničkim
rješenjima u skladu s navikama potrošača.
Hrvatska ima samo jedan pogon za proizvodnju dehidriranoga povrća i voća, pa se
uvoze gotovo sve količine koje se troše. I na domaćem i na svjetskom tržištu postoji
velika i stalno rastuća potražnja za ovim proizvodima. U takvoj tvornici može se
prerađivati korjenasto i lisnato povrće, gotovo sve vrste voća, a zbog boljega korištenja
kapaciteta ljekovito bilje i krmne smjese za stočnu hranu.
Poslije jake stagnacije voćarstva, početkom devedesetih godina prošloga stoljeća u
Hrvatskoj se obnavljaju zapušteni i zasnivaju novi intenzivni voćnjaci. Najčešći su
voćnjaci površine od 0,5 do 1,5 ha, a vrlo rijetki su veći, koji opravdavaju primjenu
novih tehničko tehnoloških rješenja i koji najpovoljnije koriste sve radno sposobne u
obiteljskim gospodarstvima. Na nestabilnom i nerazvijenom domaćem tržištu voća veliki
broj neorganiziranih proizvođača teško plasira svoju ukupnu proizvodnju. Veći dio
uroda, zbog nedostatka odgovarajućih skladišta, ne mogu očuvati 2 ili 3 mjeseca nakon
berbe.
 Do polovice osamdesetih godina dvadesetoga stoljeća smještajni prostori, osobito
hlađeni, su se u Hrvatskoj značajno povećavali. Nakon toga im se broj smanjivao, a
kapaciteti se nisu povećavali. Zato, u odnosu na proizvodnju i potrebe, bilježimo stalan
nedostatak prostora za voće i povrće.
Povećanje proizvodnje voća i povrća na obiteljskim gospodarstvima posljednjih
nekoliko godina i nedovoljna razvijenost tržišnih institucija (aukcije, veletržnice i burze)
uzrokuju veće zanimanje ulagača za smještajne kapacitete opremljene rashladnim
komorama, jer se upravo najveće razlike u cijeni ostvaruju nekoliko mjeseci nakon
tehnološkoga dospijevanja plodova. Tu razliku, u pravilu, zadržavaju oni, koji imaju
hladnjače.
Veći kapaciteti su relativno skupi, pa je realno pretpostaviti povećanje broja manjih
hladnjača, te ustrojavanje većih postrojenja u vlasništvu zadruga i udruga voćara i
povrćara.
Za duže čuvanje važna je kakvoća plodova (zreli, bez oštećenja i oboljenja), te stalna
toplina i vlažnost zraka u prostoru za čuvanje, ovisno o zahtjevima voćne ili povrtne
vrste.
Neke vrste voća se (posebice mekih plodova), prije skladištenja hlađenjem,
prethlađuju nekoliko sati na temperaturi iznad 0° C. Odvodeći toplinu iz svježe ubranoga
voća prije skladištenja usporava se kvarenje i spriječava gubitak svježine plodova.
Povoljna vlažnost zraka održava kakvoću plodova tijekom čuvanja. Previsoka vlažnost
zraka uzrokuje pojavu plijesni, a nedovoljna smežuranje i gubitak svježine voća i povrća.
Podjednake uvjete u cijelom prostoru za čuvanje postižemo strujanjem zraka. Toplinu ne
spuštamo ispod granica, koje djeluju na tkivo plodova (oštećenja) i zaustavljanje procesa
metabolizma.
Samo u hlađenim skladištima sa stalnom povoljnom toplinom, vlažnošću i sastavom
zraka (ovisno o vrsti i odlici voća) moguće je dulje čuvanje voća. Ovisno o načinu
proizvodnje i održavanju hladnoće, izražene u frigorijama, postoje dva tipa komora za
hlađenje (hladnjača). U jednima se hladi pomoću isparljivih tekućina (freon, amonijak),
koje se strujeći pretvaraju u paru u hladnjacima ili isparivačima, u drugima kruži
nezalediva tekućina (najčešće glikolizirana voda), koja se hladi u dodiru s isparivačima
rashladnoga postrojenja smještenoga izvan komore. Zrak se miješa ventilatorima i snažno
potiskuje od hladnjaka prema uskladištenom voću.
Osnovna obilježja hlađenih skladišta za čuvanje voća su: cjeloviti, jedinstveni
blokovi (komore) minimalnih dodirnih ploha u odnosu na vanjsko okruženje i
atmosferske uvjete, dobra toplinska izolacija, dobra međusobna povezanost prostorija,
izolacijski prazni tavanski prostor, koji se može koristiti za smještaj ambalaže i sličnih
potrepština.
Konstrukcijski, prostor hlađenih komora treba izvesti bez unutarnjih stupova i
potpornja, što se postiže podupiračima ugrađenim u zidove i poprečnim gredama velike
nosivosti, dužine do 25 m. Grede i bočni podupirači su kovinske konstrukcije ili od
armiranog betona. Za zidove se koristi opeka, beton s mrežom, te plastični materijali s
dobrom izolacijom (staklena pjena). Krov se izvodi od zasvođenoga armiranoga betona,
valovitoga aluminijskoga lima s izolacijskim slojem ili se izvodi obični krov dvostrukih
stijena s izolacijskim slojom. U manipulativnom prostoru se pod obično oblaže pločicama
od armiranoga betona ili smjesom cementa i bituminiziranih materijala. Zidovi, pod i
svod ili tavanski prostor su dobro izolirani s nekoliko slojeva bitumenskoga kartona ili
polivinilske pjene i pjene od stakla. Debljina izolacijskoga sloja može biti i do 8 cm.
Vrata hlađenih skladišta moraju biti velika (visine 2,5 do 3,5 m, širine 1,7 do 2,5 m) i
potpuno izotermična, a zatvarati se klizno. Prostor treba biti dobro osvijetljen (površina
za osvjetljenje iznosi oko 20% površine poda).
Osvjetljuje se električnom rasvjetom.
2. Tehnološka rješenja
2.1. Uvodne napomene
Suvremeni život i potreba za opskrbom hranom tijekom cijele godine nameće
potrebu izgradnje velikoga broja hladnjača za hlađenje i zamrzavanje živežnih namirnica.
Smrzavanjem i primjena niskih temperatura se najpotpunije očuva prehrambena
vrijednost, izvoran okus, aroma, boja, tekstura i izgled osobito voća, povrća, mesa, riba,
jaja, mliječnih i drugih proizvoda, primjerice pekarskih proizvoda, pa i cvijeća.
Danas se sve više, poglavito za konzerviranje voća i povrća, primjenjuju kontrolirana
i modificirana atmosfera.
Hladnjače s kontroliranom atmosferom (CA) u pravilu se smještaju u područjima
intenzivne proizvodnje voća i povrća. Uz skladišta one postaju sabirno distributivna
središta.
Tako i na obrađivanom području hladnjača mora postati središnja točka sabirno
distributivnoga središta voća i povrća s gravitirajućih područja. Time će dodatno poticati
daljnji razvoj voćarstva i povrtlarstva.
Uz hladnjaču se predviđa i čuvanje, a prema potrebi i primarna obrada povrća.
Nabavom odgovarajuće opreme (za što postoji raspoloživi prostor) bilo bi uputno pakirati
povrće u modificiranoj atmosferi (MA).
Raspored pojedinih funkcija u projektiranom objektu omogućuje daljnje povećanje
kapaciteta izgradnjom novih komora nadogradnjom na one obrađene ovim projektnim
rješenjem. Također je u sklopu predviđenoga rješenja dana i mogućnost pakiranja u
modificiranoj atmosferi (poglavito povrća), kao što je prije rečeno.

2.2. Konzerviranje hlađenjem i u

kontroliranoj atmosferi (CA)
Sniženjem topline usporavaju se kemijske promjene u namirnicama, bez obzira da li
su one posljedica aktivnosti autohtonih enzima, drugih kemijskih agensa ili nastaju
djelovanjem mikroorganizama.
Sniženjem topline za 10˚ C većina kemijskih i biokemijskih reakcija usporava se za 2
do 3 puta. Usporavaju se:
- metabolizmi živih tkiva,
- različiti procesi, primjerice dozrijevanje,
- procesi katalizirani enzimima u mrtvim tkivima,
- smanjuje se aktivnost i rast mikroorganizama.
Nikada nije u pitanju samo jedna reakcija. Sastav proizvoda mijenja se različito,
ovisno o toplini kojoj je izložen. Primjerice, krumpir ili kesten postaju slatki kod
produženoga skladištenja pri niskim temperaturama. Naime, disanje je, pri čemu se troše
šećeri, u većoj mjeri usporeno nego hidroliza škroba u jednostavnije ugljikohidrate
(slatkoga okusa), što rezultira povećanjem njihove koncentracije. Različito ponašanje
pojedinih sastojaka hrane relativno malo utječe na konačni rezultat, pa je dovoljno brinuti
o jednom ili manjem broju činitelja karakterističnih za ukupnu kakvoću proizvoda.
 Konzerviranjem hlađenjem najmanje se negativno mijenjaju izvorna svojstva hrane,
a povećava se trajnost na ograničen period, iako i u tom pogledu postoje velike razlike
između pojedinih vrsta namirnica (primjerice između ribe i mesa, povrća i voća, pa i
odlika kod voća - vidi tablice 1. i 2.).

Tablica 1. Uvjeti skladištenja i trajnost voća i povrća u skladištu

Relativna
Toplina Trajnost u
Vrsta vlažnost
(º C) skladištu
(%)
Limuni 12…14
3…5 - 4…5 mjeseci
Grape-fruit (grejpfrut) 10…11 3 mjeseca
Naranče Valencia 6…8 - 6…8 tjedana
Jaffa 8…9 - 2…3 mjeseca
Banane Gros Michel 12 12 dana
Lacatan 14.4 11…13 dana
Poyo 12 14 dana
Grande Naine 12 14 dana
Crveni i zlatni
delicious (delišes) -0.5
Jonatanka 1…2 90…95 1…9 mjeseci
Jabuke
Kanatka, Ontario
Bellfleur (Belfler)
Cox's Orange 3…4 -
Krasanka (Passe
Crassane) 3…4
Dekatkinja(zimska) 90…95
Kruške
Viljamovka
Konferans
(Conference) 0 - 1…7 mjeseci
Grožđe -0.5…0 85 2…6 mjeseci
Koštuničavo voće 0 85 1…5 tjedana
Celer, mrkva, kupus -0.5 - 6…9 mjeseci
Krumpir 4 - 6…9 mjeseci
Crveni (crni) luk -2 75…80 6…8 mjeseci
Grašak 0…2 - -
Rajčica 5 85…90 7…10 dana

Kao što je već prije rečeno, daljnje povećanje rokova čuvanja nekih namirnica može
se postići hlađenim skladištenjem u kontroliranoj atmosferi, u atmosferi sa sniženom
koncentracijom kisika i povećanom koncentracijom CO2 u odnosu na zrak.
Hlađenjem se konzervira na toplinama do iznad točke smrzavanja staničnoga soka.
Optimalna toplina hlađenoga skladištenja se utvrđuje prema vrsti namirnice (kod voća i
prema odlici), eventualno prema fiziološkom stanju i svojstvima, namjeni i roku uporabe.
U pravilu treba provesti ohlađivanje pokvarljivih namirnica što brže na odgovarajuću
toplinu, to jest nakon branja, ulova ili klanja i održavati (po potrebi) tu toplinu tijekom
prijevoza, skladištenja i prodaje do krajnje uporabe. Ponekad je dovoljno relativno kratko
vrijeme između branja i ohlađivanja za pojavu nepoželjnih promjena (primjerice kod
nekih vrsta voća i povrća dolazi vrlo brzo nakon berbe do pretvorbe pojedinih metabolita
i degradacije kakvoće).
Tablica 2. Uvjeti skladištenja i trajnost jabuka
Preporučeno Trajanje čuvanja
Sorta Opažanja
t (º C) (mjeseci)
Klasa I
Pramenka min 4 3 Ispod 2º C unutrašnje tamnjenje
Ispod 3º C osjetljiva prema
Koksoranž 3i4 4 (5)
pjegama i unutrašnjem tamnjenju
Ispod 3º C osjetljiva prema
Boskopka 3 5 (6) ožegotinama i unutrašnjem
tamnjenju
Na niskoj toplini se javljaju
3i4 4 (5)
Jonatan unutarnje tamnjenje i jonatanove
2 5 (6)
pjege
Osjetljiva prema plutastim
4 6 (7)
Kanatka pjegama, tamnjenju uslijed niske
7 7
topline i unutarnjem tamnjenju
Ričared 0 6 (7) Osjetljiv prema ožegotinama
Osjetljiv prema ožegotinama i
Zlatni delišes 0i1 7
truleži
Klasa II
Stejman Poslije 3 mjeseca vrlo osjetljive
0i2 3 (5)
vajnsep prema ožegotinama
Crveni
0i2 5 (6)
delišes
Starking 0i2 5 (6)
Osjetljiva prema pjegama i truleži
Bijela
3i4 3 (5) pa je trajanje čuvanja različito
Kalvilka
prema podrijetlu
Vrlo osjetljiv prema ožegotinama,
Ontario 4 5 (6) a na temperaturi ispod 2º C osjet-
ljiv prema unutarnjem tamnjenju

Tablica 3. Toplina disanja nekih vrsta voća kod različitih toplina

Disanjem razvijena toplina

Vrsta voća u kJ7kg za 24 sata
0º C 2º C 15º C 20º C
Jagoda 2,93-4,01 3,47-5,43 14,38-21,42 15,05-25,92
Breskva 0,90-1,45 1,51-1,88 7,61-11,87 12,12-16,30
Kruška (rana) 0,67-1,25 1,13-2,26 8,78-13,79 10,03-23,00
Jabuka (rana) 0,96-1,59 1,21-1,80 4,60-7,94 9,20-10,45
Jabuka (kasna) 0,46-0,92 0,92-1,17 2,38-5,02 3,76-6,27
Šljiva 1,17-1,84 1,55-3,01 6,27-15,88 10,45-20,06
Grožđe 0,42-0,84 1,00-1,46 1,96-4,18 4,18-6,69

Kod voća i povrća često se primjenjuje prethlađenje, to jest brzo ohlađivanje, kako bi
se postigla veća trajnost prilikom prijevoza i rukovanja, te izbjegla fluktuacija topline pri
unošenju robe u rashladne komore. Prethlađuje se strujom hladnoga zraka, prskanjem ili
uranjanjem u hladnu vodu, suhim ledom ili kratkotrajnom primjenom vacuuma.
 Kod voća i povrća (koje nastavlja disati i nakon branja) hlađenje uključuje odvođenje
osjetne topline i topline metabolizma (vidi tablicu 3.), što se uzima u obzir pri proračunu
rashladnoga učinka.
Osim topline, tijekom hlađenja je važno održavati i određenu relativnu vlažnost
zraka. Pri niskoj relativnoj vlažnosti dolazi do dehidratacije, gubitka mase, smežuravanja
i slično. Previsoka relativna vlažnost pogoduje razvitku plijesni i drugih mikroorgani-
zama. Najčešće se primjenjuje relativna vlažnost zraka između 85 i 95 %:
- za jaja od 80 do 85 %,
- za meso od 85 do 90 %,
- za voće od 85 do 90 %, ponekad i više,
- za povrće od 90 do 95%.
Specifični režimi topline i relativne vlažnosti zraka osobito su značajni za voće i
povrće. Za brojne vrste i odlike voća i povrća optimalna toplina skladištenja je nekoliko
stupnjeva iznad točke smrzavanja. Pri nižim toplinama može doći do nisko temperaturnih
oštećenja (oštećenje hladnoćom), što se očituje u posmeđivanju i promjeni teksture tkiva.
Kod nekog voća su kritične topline znatno više.
Radi poboljšanja učinaka hlađenja, ovisno o vrsti namirnice, rabe se različita sredstva
za reduciranje mikrobiološke aktivnosti (fungicidi, ozonizacija, zračenja, …), ili spre-
čavanje dehidratacije (obrada površine voća voskom, uranjanje jaja u mineralno ulje,
omatanje u zaštitne folije), što se u nekim zemljama određuje pravilnicima ili normama.
Kontrolirana i modificirana atmosfera (CA, MA) znače dodavanje ili uklanjanje
plinova iz prostorija, spremnika za prijevoz ili ambalaže manjih veličina, kojim se
određuje razina (udio) kisika, ugljičnoga dioksida, dušika, etilena, …, kako bi se postigao
sastav atmosfere različit od onoga u normalnoj atmosferi (zraku).
Pojam modificirane atmosfere se koristi kada sastav atmosfere nije u potpunosti
«kontroliran», primjerice pri pakiranju u plastične filmove (folije), dok se pojmom
kontrolirana atmosfera označava upravljanje i održavanje sastava plinova u određenim
granicama koncentracije.
Primjena kontrolirane atmosfere za skladištenje i pakiranja prehrambenih proizvoda
je usmjerena na usporavanje fizioloških procesa (disanje, dozrijevanje, kvarenje) i
smanjenje oštećenja pri rukovanju, te mikrobne kontaminacije, kako bi se postigla što
bolja kakvoća i trajnost proizvoda.
Sniženjem koncentracije kisika u zraku (od 21 % na 2 do 3 %, ponekad i manje), a
povećanjem koncentracije ugljičnog dioksida (na 2 do 5 % ili više) usporavaju se disanje
i drugi procesi (primjerice dozrijevanje) u živim tkivima, kao što su plodovi voća ili
povrće. Optimum topline, relativne vlažnosti i sastav plinova vidi u tablicama 4. i 5.
Prema udjelu triju osnovnih plinovitih sastojaka (N2, O2, CO2) uobičajena je
klasifikacija kontrolirane atmosfere u tri kategorije ili tipa.

Tip I - atmosfera relativno bogata kisikom (od 11 do 16%) i više ili manje
obogaćena s CO2 (od 5 do 10 %), tako da je zbroj koncentracije
O2 + CO2 = 21 %, odnosno N2 = 79 %.

Tip II – atmosfere ovog tipa su znatno siromašnije kisikom (od 2 do 3 %) i umjereno

obogaćene s CO2 (od 2 do 5 %), a N2 = 92 %.
Atmosfere ovoga tipa u praksi se najčešće primjenjuju.

Tip III – atmosfere niskoga sadržaja kisika, ali vrlo siromašne s CO2 (od 0 do 2%).
Primjenjuju se kod vrsta (ili sorti) osjetljivih na nazočnost CO2
(primjerice jabuka Cox' s Orange, Pippin i Spartan u Engleskoj, Boskoop u
Nizozemskoj i slično).
Tablica 4. Režimi i trajanje čuvanja jabuka

Hlađenje (obično) Hlađenje u kontr. atmosf.

Sorta Trajanje Trajanje Zemlja
t (ºC) t (ºC) %CO2 %O2
(mjes.) (mjes.)
Boskopka Švicarska
3-4 4-5 4 3 3 6-8
Nizozem-
3-4 5-6 3-4 0-3 3-5 5-7
ska
Blenhajm 3,5 2-3 Ne može se čuvati Njemačka
Kanatka -2 5-5,5 - - - - Rusija
4 4-5 - - - - Francuska
Šampanjka -2 9-9,5 - - - - Rusija
Kokos oranž Njemačka
3,5 3-4 3,5 5 2,5 4-5
Nizozem-
4-5 3-4 4,5 0-5 4 4-5
ska
Delišes Francuska
-2-3 4-5 - - - -
(zlatni) Nizozem-
3-3,5 5-6 3,5 9 12 7-8
ska
- - 0-3 3-5 2-3 6-8
Francuska
- - 1-2 5 3 7-8
Švicarska
Grafenštajn 3,5 - 3,5 9 12 - Danska
Jonatan SAD
-1 do -0,5 - 4 6 15 -
Njemačka
2-2,5 3-4 -1 - - -
Nizozem-
4,5 5 4,5 6 15 7
ska
Parmenka Francuska
4 3 - - - - Rel. vl.
90%
Vajnsep -1-0 - -0,5 1-2 2-3 - SAD
Granny Smith - - -0,5-0 1-3 2-3 - SAD
McIntosh - - 2,2 2-3 2,5-3 - SAD

Tablica 5. Primjer uvjeta skladištenja pojedinih vrsta i sorti voća u promijenjenoj

atmosferi

Vrijeme
Sorta t (ºC) RV (%) CO2 O2 skladištenja
(dani)
Jonagold +0,5 do +1,5 95 2 1-1,5 do 240
Elstar +1,5 do +2,5 95 2 1,5 do 240
Zlatni
+0,5 do +1,5 95 2 1-1,5 do 270
delišes
Gloster +0,5 do +1,5 95 2 1,5 do 240
Idared +0,5 do +1,5 95 2 1,5 do 270
Viljamovka -0,5 95 0,8-1,0 2,0-2,5 do 90
Konferans -0,5 95 2 1,5 do 120
Breskve -1,0 do -0,5 95 do 40
Jagode brzo ohl. -0,5 95 do 10
 U početku se je kontrolirana atmosfera (siromašna kisikom) uspostavljala biološkim
putom, s tim da se suvišak CO2 uklanjao ventilacijom ili češće skrubiranjem (sredstvima
koja reverzibilno ili ireverzibilno vežu CO2). Kasnije se prešlo na uporabu automatskih
plinskih generatora, koji su radili na načelu katalitičke oksidacije propana ili butana, i
skrubera (pretežito reverzibilnih poput onih na bazi aktivnog ugljena). U novije vrijeme
uvedeni su difuzijski izmjenjivači, koji rade na načelu diferencijalne difuzije kisika,
dušika i ugljičnoga dioksida kroz membrane silikonskih elastomera, odnosno svojevrsni
filtri s istim učinkom ili generator dušika.
(Na sličnom načelu temelji se i uporaba ambalaže od plastičnih filmova, koji
selektivno propuštaju ili zadržavaju pojedine plinove, čime se omogućava povećanje
trajnosti proizvoda. To je tako zvano pakiranje u modificiranoj atmosferi).
U suvremenoj tehnologiji primjene kontrolirane atmosfere sve se više preporučuje
uvođenje postupka dinamičke atmosfere, koji se sastoji u prilagođavanju sastava
atmosfere (tijekom skladištenja) fiziološkom stanju plodova. Pri niskom udjelu kisika u
atmosferi može doći do anaerobnog disanja i tvorbe etanola, što uzrokuje potrebu
kontinuiranoga uravnoteženja udjela O2 i CO2 u atmosferi. Bitan činitelj ove tehnologije
čine senzori za detekciju niskih udjela etanola (od 0,01 ppm do 1 ppm) u atmosferi.
Dinamička atmosfera je prikladna i za sprječavanje fizioloških oštećenja plodova
(primjerice paleži jabuka pri skladištenju u ULO – Ultra Low Oxygen – atmosferi, to jest
pri udjelu O2 i Co2 < 1).
Optimalan kapacitet rashladnih komora za skladištenje u dinamičkoj atmosferi je
između 100 i 150 tona, uz optimalnu visinu, pri primjeni paletizacije, od 8,5 m.
Komore za dinamičku atmosferu trebaju zadovoljavati slijedeće osnovne uvjete:
• održavanje topline ~ 0º C,
• visoka relativna vlažnost,
• uspostavljanje i održavanje odgovarajuće koncentracije O2, CO2 i etilena
• za održavanje tražene atmosfere potrebni su generator dušika, uređaj za
pranje CO2 i uređaj za katalitičko sagorijevanje etilena,
• površina isparivača mora biti najmanje 15 m2 za 10 tona voća, dok razlika
između topline isparavanja rashladnoga sredstva i toplina prostorije ne bi smjela
prelaziti 3º C,
• u plinotijesnim (hermetičkim) komorama mora se provoditi miješanje
(cirkulacija) zraka u dva stupnja, s time da ventilatori miješaju zrak i kada nema
hlađenja,
• održavanje svih procesnih parametara provodi se s pomoću računala.

Danas se postupak hlađenja u pravilu ostvaruje pomoću rashladnih uređaja (sustava).

Rashladni uređaji omogućuju prijelaz topline iz hlađenoga prostora na mjesto gdje se ta
toplina može lako odvesti. Prijelaz topline se postiže pomoću rashladnoga sredstva
faznim prijelazom iz kapljevitog u plinovito stanje, to jest isparavanjem. Za razliku od
vode, ta sredstva imaju vrelište pri niskim toplinama. Tako, primjerice, amonijak, koji se
vrlo često koristi u industrijskim postrojenjima, ima vrelište pri –3,3º C. Vrelište
rashladnoga sredstva se može mijenjati promjenom tlaka. Da bi se povisilo vrelište
amonijaka na 0º C, potreban je tlak od 430,43 kPa.
Do danas je u uporabi znatan broj rashladnih sredstava, od kojih se neka temeljom
Montrealskoga protokola (1987. godine) moraju prestati koristiti. To se poglavito odnosi
na halogene ugljikovodike (kao što su freoni 12 i 22) i metil bromid.
Izbor rashladnoga sredstva se temelji na nekoliko značajki (svojstava), između kojih
su najvažnije:
1. latentna toplina isparavanja (što veća),
2. tlak kondenzacije (što niži),
3. toplina smrzavanja (niža od topline isparivača),
 4. kritična toplina (što viša),
5. toksičnost (nepoželjna, posebice u otvorenim sustavima),
6. zapaljivost,
7. korozivnost,
8. kemijska stabilnost,
9. mogućnost detekcije istjecanja,
10. cijena,
11. utjecaj na okoliš.

Tlak i entalpija rashladnoga sredstva se mijenjaju njegovim prolazom kroz sastavne

elemente (uređaje) rashladnoga postrojenja (kompresor – kondenzator - ekspanzijski
ventil - isparivač). Termodinamička svojstva pojedinih rashladnih sredstava mogu se naći
u literaturi (u odgovarajućim priručnicima) u vidu dijagrama (vrijednosti za entalpiju i
tlak, odnosno entropiju i toplinu) ili u tablicama.
Rashladni učinak pri hlađenju prehrambenih proizvoda uključuje nekoliko
elemenata. To su:
- toplina hlađenja proizvoda (na traženu toplinu),
- transmisija topline kroz zidove, pod i svod,
- toplina razvijena radom ventilatora,
- osvjetljenja,
- manipulacije (ulaz i izlaz ljudi, viličara, otvaranje vrata….),
- kod skladištenja voća i povrća toplina disanja (respiracije).

Tehnika konzerviranja u kontroliranoj atmosferi zahtijeva, uz termičku izolaciju

komora i hermetičnost, što se može postići oblaganjem unutarnjih stijena, svoda odnosno
poda, kovinskim pločama, izolacijskim pločama nepropusnim za plinove i poliesterskim,
poliamidskim ili epoksi-smolama, armiranim staklenim vlaknima.
Danas su najviše u uporabi tako zvane sendvič ploče izrađene s vanjske strane od
profiliranog lima (aluminijskoga ili pocinčanoga željeznog lima), izolacije (toplinske),
primjerice od ekspandiranoga poliuretana prevučene s unutarnje strane nepropusnim
slojem poliesterske smole, odnosno laminatom poliesterske smole ojačanim staklenim
vlaknima.
Svakako treba osigurati plinotijestnost (hermetičnost) vrata komora i ostalih otvora.

Za normalno funkcioniranje cjelokupnoga sustava u pogonima s CA i ULO i

održavanje traženoga sastava atmosfere, potreban je uređaj za analizu plina, koji je
povezan s uređajima za uklanjanje CO2 i O2.
Mjerenja koncentracije plinova moraju se provoditi u 5 ciklusa dnevno, kako bi se
održavala stalnost traženih uvjeta. U mjernom instrumentu je mikroprocesor, koji
omogućuje upravljanje uvjetima u pojedinim komorama.
Osim toga, mogućnost povezivanja s računalom daje potrebite podatke o trenutnom
režimu u komorama i omogućuje automatsku korekciju sastava atmosfere, odnosno
topline.
Rad u hladnjačama s kontroliranom atmosferom predstavlja za radno osoblje
opasnost ukoliko se ne poduzimaju određene mjere opreza, odnosno zaštite, posebice pri
ulaženju u komore, za što se koristi odgovarajuća oprema za disanje.
Kakvoća svježega voća namijenjenoga tržištu, nakon čuvanja u kontroliranim
uvjetima, u velikoj mjeri ovisi o rokovima berbe i načinu rukovanja (i obrade) prije i
nakon skladištenja.
Ocjena rokova berbe voća ima veliko značenje za kakvoću plodova i zahtijeva veliku
pozornost, jer plodovi ubrani u pravo vrijeme osiguravaju jednoobraznost u prometu i
bolju prijevoznu i skladišnu prilagodljivost. Prijevremena ili prekasna berba nepovoljno
utječu, ne samo na senzorička svojstva i prehrambenu vrijednost, nego i na stupanj
oštećenja i kontaminacije pri rukovanju i prijevozu.
Rokove berbe, s obzirom na stadij zrelosti (fiziološka - botanička, tehnološka,
konzumacijska zrelost) treba prilagoditi namjeni i rokovima stavljanja u promet, odnosno
uporabe, te sortnim odlikama.
Određivanje optimalnih uvjeta skladištenja ubranih plodova ovisi o njihovom
prosječnom stanju i svojstvima (tablica 6., 7. i slika 1).

Tablica 6. Pokazatelji zrelosti jabuka

Tvrdoća Kiselost
Sorta º Brix
(kg/cm2) (g/L)

Gala 11,5-12,5 6,8-7,0 3,1-4,2

Elstar 11,5-12,5 6,3-6,6 5,8-6,8
Crveni delišes 11,0-12,0 6,6-7,5 2,6-3,8
Jonagold 12,0-13,5 5,9-6,6 3,8-5,1
Zlatni delišes 11,5-13,0 6,6-7,0 3,8-5,1
Florina 11,5-12,5 6,5-7,5 3,0-3,8
Braeburn 11,5-12,5 7,8-9,5 5,3-6,5
Granny Smith 10,0-11,0 6,8-7,7 6,4-8,0
Stejman 11,0-12,5 6,6-7,3 5,7-6,2
Imperatore 11,0-11,5 6,3-7,3 3,7-6,0
Fuji 12,0-15,0 7,2-7,6 3,5-4,3

Tablica 7. Preporučena tvrdoća za berbu i skladištenje nekih odlika krušaka

Odlika Tvrdoća Trajnost

(N) (mjeseci, pri -1° C)

Anjou 58 - 67 6-7
Bartlett 67 - 85 2,5 - 3
Bosc 62 - 71 3,5 - 4
Comice 49 - 58 4 - 4,5
El Dorado 58 - 67 5-7
Hardy 40 - 49 2-4
Kieffer 53 - 67 2,5 - 3
Pacham's Triumph 58 - 67 5-6
Seckel 58 - 67 3 - 3,5
Winter Nells 58 - 67 7-8

Prikladnost voća za skladištenje (prema namjeni) i rok berbe može se utvrditi

subjektivnim metodama i objektivnim metodama. Subjektivna procjena se temelji na
senzoričkim svojstvima (tvrdoća, obojenost ploda karakteristična za pojedinu odliku,
stupanj zrelosti). Svakako su pouzdanije objektivne metode:
- određivanja tvrdoće plodova penetrometrom,
- određivanje stupnja zrelosti reakcijom na škrob (otopinom jod - kalijev jodid),
- određivanje boje kolorimetrom.
 U novije vrijeme uvedene su i usavršene još neke metode:
- za praćenje promjene boje digitalizacijom,
- računalna analiza slike uzorka,
- utvrđivanje promjene čvrstoće jabuka metodom odziva zvučnoga impulsa i brzom
Fouierovom transformacijom snimljenoga signala.

Primijenjene računalne i kolorimetrijske metode su nedestruktivne, te ne narušavaju

svojstva analiziranoga ploda, a temelje se na primjeni elektromagnetičkih valova iz
područja vidljivoga i čujnoga dijela spektra i spektralnoj analizi odzivnog signala.
Spomenute metode omogućuju i praćenje promjena u voću tijekom skladištenja.
Uspješnost rada hladnjače u velikoj mjeri ovisi od dinamike dospijeća voća i povrća i
stavljanja u komore, te otpreme na tržište. Slijed ulaska robe u komoru određen je
vremenom dozrijevanja pojedinih odlika, odnosno klonova. Način berbe (ručni ili
mehanički) i prijevoza do ulaska u hladnjaču imaju veliku ulogu u određivanju konačne
kakvoće i uspješnosti sustava čuvanja proizvoda u hladnjači.
Vremenski razmak između vremena berbe i uskladištenja voća treba biti što manji.
Kod preuzimanja robe pri ulasku u hladnjaču potreban je nadzor izgleda i zdravstvene
ispravnosti plodova. Prije stavljanja u komore, plodove treba probrati, odnosno obaviti
inspekciju (plodova), dok se u suvremenim hladnjačama u pravilu primjenjuje i
prethlađenje. Prethlađenje se može provesti, primjerice pomoću ledene vode. Taj
postupak zovemo hydrocooling.
Sortiranje po masi (kalibriranje) u pojedine klase prema važećim pravilnicima i
normama, te boji plodova, može se provesti prije ili poslije uskladištenja.
Kalibriranje plodova prije skladištenja omogućuje ujednačenije uspostavljanje
odgovarajućega režima u komorama zbog jednake mase ili veličine plodova u pojedinim
box – paletama.
Kalibriranje, koje se provodi nakon vađenja robe iz komora, odnosno prije pakiranja,
nalazi opravdanje u pojednostavljenju rukovanja s obzirom na potrebu probiranja,
odnosno izdvajanja oštećenih i nagnjilih plodova, prije stavljanja u komercijalnu
ambalažu.
Nakon prihvata voća ili povrća i provjere količine i kakvoće u za to predviđenom
prostoru, roba se unosi u komore u plastičnim box paletama 1.200 x 1.000 x 750 mm.
One moraju biti takve čvrstoće i otpornosti, da podnose teret svih onih, koje će se pune
tereta slagati na njih u prostorima za hlađenje.
Prije unošenja u komore prska se sredstvom za dezinfekciju. U komorama se
uspostavlja odgovarajući režim (temperatura i sastav atmosfere) u roku od 24 sata.
U obrađenoj hladnjači dnevni unos robe (voća ili povrća) je između 30 i 50 tona.
Za kratkotrajno uskladištenje može se koristiti pretkomora ili servisni hodnik. Ti
prostori, stoga osim za potrebne manipulacije, služe i za povećanje ukupnoga kapaciteta
hladnjača. Roba, koja je uskladištena u pretkomorama ili servisnim hodnicima je ona
koja ulazi u hladnjaču zadnja, a izlazi prva.

Prije pakiranja i otpreme, voće se u box - paletama dovodi do stroja za sortiranje po

krupnoći (masi) i boji. Nakon depaletizacije provodi se slijedeći postupak:
- voće se istresa u spremnik (bazen) s vodom (1 - 10),
- transporterom dolazi na traku za ocjeđivanje (11) i sušionik (12),
- slijedi probiranje (13)
- razvrstavanje plodova po krupnoći i boji (14 - 17),
- razvrstani plodovi u pojedine klase, pakiraju se na odgovarajućim trakama (18 -
21) u normiranu ambalažu (22 - 24),
- nestandardni (mali) plodovi se odvode posebnom trakom (25).
 U tablici 8. dani su podaci za uvjete čuvanja (toplina, relativna vlažnost atmosfere,
optimalno vrijeme čuvanja u danima, postotak ugljičnoga dioksida i kisika) pojedinih
vrsta povrća hlađenjem i u kontroliranoj atmosferi (CA).

Tablica 8. Uvjeti čuvanja povrća hlađenjem i u kontroliranoj atmosferi (CA)

Skladištenje hlađenjem Skladištenje u kontroliranoj atmosferi

Povrće CO2 O2
Temp. Relat. vl. Vrijeme Temp Vrijeme u
(vol (vol
(º C) (%) u danima (º C) danima
%) %)
Mrkva 1 92 - 95 150 - 180 1 3 2-3 150-180
Celer 0 92 - 95 120 - 150 0 2-3 4 180-210
Peršin -2 do –1 do 95 55 0 10 oko 11 55
Rotkvica
- s lišćem 0 92 - 95 7 0 5 2 14
- bez lišća 0 92 - 95 40 0 5 2 40
Paprika 8-9 90 - 93 max 20 7-9 2-3 2 20
Krastavac 7 - 10 92 - 95 10 - 14 7 - 10 5 2 14 - 20
Rajčica
- zelena 12 - 15 85 - 90 15 - 60 - - - -
- nepotpu-
8 - 10 80 - 95 7 14 - 15 3 4 max 14
no zrela
- crvena 0 - 10 85 - 90 7 - 14 - - - -
Cvjetača 0 92 - 95 20 - 30 0 5 3 40
Mahune 7-8 92 - 95 1 7-8 3-5 2 14
Kupus 0 do 90 210 - 240 0 4 2-3 210 - 240
Salata 0 92 - 95 7 - 20 0 4 1-2 max 20
Šparoge 0-3 85 - 90 10 - 30 0-3 5 - -
Brokula 0 90 - 95 14 - 22 0 15 0,3 -
Špinat 0 92 - 95 max 7 - - - -
Crveni luk 0 70 - 75 150 - 240 - - - -
Bijeli luk 0 71 - 75 180 - 240 - - - -
Rani
10 - 15 85 - 90 15 - 20 - - - -
krumpir
Kasni
4-5 85-90 150 - 240 - - - -
krumpir
Patliđan 10 - 12 85 - 90 15 - 20 - - - -
Artičoke 0 90 - 95 15 - 30 - - - -
Buća 10 - 13 70 - 75 90 - 180 - - - -
Tikvice 0-4 85 - 90 10 - 15 - - - -
Lubenica 2-5 85 - 90 15 - 20 - - - -
Dinja -1 - 0 85 - 90 12 - 150 - - - -
Cikorija 0 90 - 98 15 - 30 - - - -
Endivija 0 90 - 98 15 - 30 - - - -
Grašak 0 90 - 95 10 - 15 - - - -
Peršin -1 - 0 80 - 90 60 - 75 - - - -
Radič 0 90 - 98 30 - 40 - - - -
 Ako se, zbog potreba tržišta i osiguranjem odgovarajućih sirovina, usvoji pakiranje u
modificiranoj atmosferi (povrća), postupak se provodi prema priloženoj shemi (slika 1.)
na opremi prikazanoj u dispoziciji (rasporedu opreme).

Shema pripreme svježega povrća i pakiranje u modificiranoj atmosferi

Ispuštanjem pojedinih operacija (opreme) moguće je odabrati stupanj obrade i način

pakiranja, odnosno prilagoditi postupak traženoj vrsti i tipu proizvoda.
 3. Tehnološka oprema
Tablica 9. Specifikacija i opis tehnološke opreme

Redni broj Pozicija Komada Naziv i opis

1 1 1 Valjkasti transporter za prihvat punih paleta
2 2 1 Istovarivač - podizač paleta
3 3 1 Prihvatni spremnik
4 4 1 Valjkasti transporter za prazne palete
5 5 1 Tampon spremnik
6 6 1 Zakretni spremnik
7 7 1 Tampon spremnik
8 8 1 Usmjerivač
9 9 1 Izlazni lijevak
10 10 1 Bazen iste visine
11 11 1 Vrpca za ocjeđivanje
12 12 1 Sušionik
13 13 1 Vrpca za probiranje
14 14 1 Dobavna vrpca
15 15 1 Uređaj za sortiranje s četkama
16 16 1 Prostor za kameru
17 17 1 Računalo + ekran
18 18 1 Vrpca za pakiranje
19 19 1 Vrpca za pakiranje
20 20 1 Platforma
21 21 2 Vrpca za pakiranje
22 22 1 Stol za pakiranje
23 23 1 Produžna vrpca
24 24 1 Punilica za male kutije
25 25 1 Izlaz za nestandardne plodove
26 26 1 Bazen za namakanje jabuka
27 27 1 Viličar na električni pogon (visina dizanja 7.000 mm)
28 28 2 Viličar na ručni pogon (visina dizanja 130 mm)
29 31 2 Podna vaga
30 32 1 Vrpca za inspekciju
31 33 1 Stroj za pranje povrća (univerzalni)
32 33a 1 Stroj za pranje korijenastog povrća
33 34 1 Centrifuga za lisnato povrće
34 35 1 Stroj za guljenje korijenastog i gomoljastog povrća
35 36 1 Vrpca za dočišćavanje
36 37 1 Univerzalni stroj za narezivanje povrća
37 38 5 Prihvatne posude (plastične) po 300 l
38 39 1 Uređaj za miješanje povrća (rotacijski)
39 40 1 Stroj za pakiranje u MA (ili u vakuumu)
40 41 1 Valjkasti transporter
 4. Potrebna radna snaga
Tablica 10. Specifikacija radne snage

POTREBNA BROJ
Redni br. OPIS OPERACIJE STRUČNA POTREBNIH
SPREMA IZVRŠITELJA
Dodavanje punih box paleta na
1 NKV 2
valjkasti transporter
Prihvat praznih sanduka s
2 NKV 1
valjkastog transportera
3 Pakiranje na vrpci NKV 1
4 Pakiranje na vrpcama NKV 4
5 Rad na stolu za pakiranje NKV 1
6 Rad na punilici za male kutije NKV 1
Prihvat na izlazu nestandardnih
7 NKV 1
plodova
8 Nadgledanje postupka sortiranja KV 1
9 Upravljanje električnim viličarom KV 1
10 Upravljanje ručnim viličarom NKV 2
11 Prijevozni poslovi NKV 2
12 Upravljanje hladnjačom VSS 1
UKUPNO 18

Osoblje predviđeno za rad na sortiranju, pakiranju i otpremi jabuka i krušaka radit će

i na liniji za konfekcioniranje povrća u modificiranoj atmosferi pošto obje linije ne će biti
u uporabi istovremeno.

5. Sanitarna zaštita objekta,

opreme i proizvoda
U proizvodnji namirnica moraju se osigurati prostorije za:
- skladištenje sirovina,
- skladištenje ambalaže,
- skladištenje gotovih proizvoda,
- privremeno skladištenje krutoga otpada,
- zaposlenike,

83
 - pripremu i obradu sirovina,
- završnu obradu proizvoda,
- pranje i dezinfekciju ambalaže,
- pakiranje.

Podovi moraju biti izrađeni od kiselootpornoga materijala, a moraju biti otporni na:
toplu i hladnu vodu, kiseline, deterđente, mehanička oštećenja i prijevoz.
Osim toga pod mora biti protuklizan, ali se mora dobro i lako prati, te biti svijetle
nijanse. Pod se može izvesti u dvije inačice: keramičke pločice ili monolitno izliven na
bazi epoksi smola ili sličnih materijala.
Kod obje izvedbe potrebno je napraviti hidroizolaciju i toplinsku izolaciju. Ako se
postavljaju pločice, fuge između pločica trebaju biti popunjene kiselootpornim kitom.
Na zid se stavljaju kiselo otporne keramičke pločice. Potrebno je osobito obraditi
kolker ispod kojega mora biti napravljena hidroizolacija najmanje 40 mm. Svi spojevi od
poda do zida i uglovi moraju biti zaobljeni od 50 mm. Keramičke pločice trebaju biti
popunjene kiselo otpornim kitom koji mora biti trajno elastičan.
U prostorima hladnjača i proizvodnih odjela, ako se rabe poliuretanski paneli,
opločenje nije potrebno. Poliuretanski paneli moraju biti vodo nepropusni, kiselo otporni.
Na prozorima i otvorima u prostorijama moraju biti postavljene zaštitne mrežice ili
na drugi način osigurano učinkovito spriječavanje ulaska insekata i glodavaca. Mrežice
moraju biti postavljene tako da se mogu lako skidati radi njihova održavanja. Na
slivnicima moraju biti osigurani sifoni radi spriječavanja ulaska insekata i glodavaca.
Zaposlenici moraju imati zaseban ulaz u proizvodni pogon, prostor za dnevni odmor,
sanitarni čvor, prostor za sredstva za čišćenje, dezinfekciju i osobnu higijenu, te posebne
prostorije za povremeno zagrijavanje.
Sanitarni čvor (garderoba, kupaonice ili tuš kabine po potrebi i zahodi s predpros-
torima) mora imati odgovarajući broj umivaonika sa sredstvima za pranje i uređajima za
sušenje ruku, tuševa i zahoda s predprostorima posebno za muškarce i žene, kao i
dvodijelne garderobne ormare, te mora biti smješten ispred proizvodne prostorije.
U sastavu garderobe moraju biti osigurani prostori za:
- čuvanje i izdavanje čiste radne odjeće,
- za primanje prljave radne odjeće.

4. Nacrt zgrade hladnjače

s rasporedom
tehnološke opreme

84
 Voćarstvo
Podizanje
voćnih nasada
Gospodarska učinkovitost i profitnost
Svako ulaganje treba osloboditi svih
suvišnih troškova, dakle treba ga svesti
samo na ono što je nužno. U suvremenom
gospodarstvu to se postiže studijom
proizvoda. Razmatraju se sve funkcije i
osobine proizvoda, koje on nužno mora
imati, razmatraju se svi radovi koje se
obvezno mora obaviti da bi se proizveo
proizvod zadovoljavajuće kakvoće i
uporabne vrijednosti, koje traži tržište. Tada
se ustanove mnoge suvišnosti, kako u
radnim postupcima, tako i u opremi. Sve
ono što nije potrebno, tijekom postupka
studiranja se odbacuje. Osim što se time
bitno smanjuje cijena gotovoga proizvoda,
smanjuju potrebna ulaganja, smanjuje
potreban ljudski i strojni rad, dobrom
studijom se može poboljšati i kakvoća
gotovoga proizvoda.
87
To ne znači da neke poslove ne treba
obaviti ili neku opremu ne treba kupiti, ako
bi to smanjilo učinkovitost. Troškove treba
smanjiti štednjom. Zamjenom skupljih
načina jeftinijim.
Obavljajući samo veliki dio poslova u
poljoprivredi, umjesto da koristi tuđi, pla-
ćeni rad, obiteljsko poljoprivredno gospo-
darstvo može uštediti značajna sredstva, te
tako ostvariti ili jeftinije ulaganje ili istim
sredstvima posaditi i zasijati veće površine.
Ako ipak treba uračunavati i tuđi rad, tada
treba probati odraditi tu uslugu drugom
obiteljskom poljoprivrednom gospodarstvu,
čiji su im članovi obavili neki od poslova.
Ne radeći tako, obiteljsko poljopriv-
redno gospodarstvo može doći u stanje da
neko ulaganje ne može uopće izvesti ili ga
može izvesti do one mjere koja još nije
isplativa ili ne osigurava zadovoljavajuće
prihode za život gospodarstva.
 Razmišljajući tako, uvidjet ćemo da je
često domaća oprema jeftinija od inozemne,
osobito na dulji rok, zbog bolje mogućnosti
nabave dijelova i bržega servisiranja.
Domaće sjeme i sadni materijal su redovito
jeftiniji, jer daju u konačnici bolje rezultate,
pa ne treba u tolikoj mjeri obnavljati nasade,
kao što je to slučaj kada se koriste uvozne
sadnice.
Sve to osobito dolazi do izražaja u
podizanju dugogodišnjih nasada.
Nije uputno uzimati kredite za ono što
ulagač može sam napraviti (kopanje rupa za
stupove zaštitne ograde, podizanje zaštitnih
ograda ili vjetrobrana, osobito od živice)..
Uračunaju li se u kalkulacije i troškovi
svega onoga, što obiteljsko poljoprivredno
gospodarstvo može napraviti samo, tada
dolazimo do visokih potrebitih iznosa, koji
unaprijed obeshrabruju moguće ulagače u
nove proizvodnje.
Potrebne površine
Za proizvodnju voća, a osobito povrća
se moraju odlučivati osobito vlasnici čije su
ukupne obradive površine manje. Pravi
odgovor na pitanje malih i usitnjenih
površina je intenzivan uzgoj voća, povrća,
cvijeća, ...
U poljoprivredi malim površinama
smatramo one ispod 10 hektara, što je
upravo slučaj na obrađivanom području.
Proizvodnja voća i povrća dopušta i veću
rasparceliranost površina obiteljskoga poljo-
privrednoga gospodarstva. Naime, na jedan
hektar pšenice sa 6.000 kg priroda
vrijednost proizvodnje je ispod 6.000 kuna,
a na jedan hektar jabuka sa 45.000 kg uroda
vrijednost proizvodnje je viša od 100.000
kuna. Živi rad se u tim proizvodnjama
itekako isplati.
Odabir vrsta nasada i odlika
Osobito kod trajnih nasada moramo
dobro utvrditi njihovu dinamiku dospijeća,
jer posađen voćnjak, ostaje u proizvodnji
88
najmanje 15 godina. Dinamika je osobito
važna zbog onih poslova, koje treba obaviti
u kraćem roku. To se posebno odnosi na
berbu, gdje u pravilu nedostaje radne snage,
ako sav urod dospijeva u kraćem vremenu.
Iako je praktičnije uzgajati jednu odliku
(i moguće oprašivače), gospodarski je
učinkovitije napraviti kombinaciju odlika.
Razlog je uvijek nedostatak vlastite radne
snage, osobito za berbu. Uzima li se tuđa, to
bitno poskupljuje proizvod, jer je berba
gotovo uvijek najskuplji dio proizvodnje.
Različito dospijevanje u zrelost i za berbu,
različitih odlika istoga voća, omogućuje
puniju zaposlenost radno sposobnih članova
obiteljskoga poljoprivrednoga gospodarstva
tijekom što većega dijela godine.
Stoga treba uvijek nastojati saditi
različite odlike, od najranijih mogućih do
najkasnijih mogućih. Pri tomu treba osobito
uzeti u obzir klimatske uvjete svojega
područja, kako nasadi ne bi stradavali od
kasnih proljetnih ili od ranih jesenskih
hladnoća. U svakom slučaju, sve zahvate u
nasadima, od obrezivanja i prskanja do
berbe, treba po mogućnosti rastegnuti na što
više dana, kako bi se što manje koristio tuđi
rad. Naravno, ovo rastezanje ne smije ići na
štetu kakvoće i pravovremenosti učinjenih
radova, jer bi to umanjilo količinu i kakvoću
plodova, te time i ukupan prihod.
Odlučimo li se za ulaganje u liniju za
smrzavanje, tada izbor i dinamika dospijeća
moraju biti stalni tijekom više godina, kako
bi osiguravali ujednačenu, stalnu proizvod-
nju, u kojoj su troškovi proizvodnje niži, pa
nam omogućuju bolju konkurentnost na
tržištu. Osobito proizvodnje jagoda, kupina i
malina omogućuju bolje korištenje linija za
smrzavanje.
Već prije same sadnje novoga nasada ili
obnove staroga, treba razmisliti i o ulaganju
u sustave natapanja, ali i na oblike i načine
zaštite nasada. Moramo se odlučiti ili za
ekološki ili za konvencionalni uzgoj.
Međutim i konvencionalni uzgoj moramo
što više približiti ekološkom, kako nas u
skoro vrijeme ne bi pogodile nove mjere,
koje zabranjuju uporabu nekih štetnih tvari
u suzbijanju bolesti ili štetnika u nasadima.
Zaštita od bolesti i štetnika - pesticidi?
Zaštita i kontrola bolesti i štetnika u
voćarstvu su puno osjetljivije od zaštite i
kontrole u drugim poljoprivrednim proiz-
vodnjama. Zaštita voćaka je temelj uspjeha I
isplativosti u ekološkom voćarstvu. Zaštita
voćaka u ekološkoj proizvodnji je slabo
razvijena u odnosu na druge proizvodnje.
Jednako je i s prihranom kompostom,
prirodnim mineralnim gnojivima, ...
Danas se uobičajeno sve vrste biljaka u
poljoprivredi štite pesticidima. Početkom
prošloga stoljeća bolesti i štetnici nisu bili
ozbiljniji problem u poljoprivredi. U prirodi
je postojala ravnoteža među patogenim
organizmima i predatorima. Dakle postojala
je ravnoteža između organizama koji
napadaju i organizmima koji štite voćke.
Postojalo je ravnovjesje, o kojemu danas
puno govorimo - ravnoteža ekosustava.
Zato su se voćke bile sposobne same
oduprijeti manjim najezdama bolesti i
štetnika u prirodi. Sveopćom, pa i
prekomjernom uporabom umjetnih zaštitnih
sredstava na osnovi kemije, prirodni sklad
se gotovo u potpunosti narušio. Tlo se
razboljelo, a voćke su postale bitno manje
otporne. Počelo je dolaziti do sve većih
najezdi uzročnika raznih bolesti i nametnika,
što se sve više rješavalo uz pomoć kemije -
pesticidima.
Moramo naglasiti da je zajedničko svim
pesticidima da su oni otrovi i da pri uporabi,
dakle zaštiti voćaka, ubijaju uzročnike
bolesti i nametnike. Međutim, oni ne ubijaju
samo patogene organizme, kojima su
namijenjeni nego ubijaju i dobre, predatore.
Oni uništavaju život u cijeloj okolici
tretirane voćke, a posebno u tlu, pa teško
narušavaju potrebnu prirodnu ravnotežu
među živim organizmima, i onemogućuju
prirodnu ishranu biljke iz živoga tla.
Industrija pesticida je počela cvjetati
proizvodeći stalno nove pesticide, sve jače i
89
sve otrovnije. Pesticide možemo svrstati u
više generacija.
Prva generacija, pravi pesticidi, se
proizvodila na temelju teških kovina (živa,
bakar, olovo, arsen, ...), mineralnih ulja i
sumpora. Ti pesticidi su proizvod
anorganske kemije i nisu prirodi strane tvari.
Druga generacija nastaje sintezom or-
ganskih tvari poznatih kao organosintetički
pesticidi. Prvi puta se u prirodi pojavljuju
prirodi sasvim strane tvari. Ukupno
djelovanje ovih tvari u prirodi je sasvim
nemoguće nadzirati i predvidjeti.
Treća generacija pesticida su biopes-
ticidi. Oni su uglavnom proizvod genetičkih
izmjena mikroorganizama. U ekovoćarstvu
njih se ne koristi.
Razlozi zašto se ne zabrane ove opasne,
te po ponašanju i učincima u prirodi
nepredvidive tvari, zašto se ne postave neka
ograničenja u proizvodnji i ne zabrani
njihova prekomjerna uporaba, te tako
izbjegnu ekološke štete, u cijelom svijetu su
ekonomske prirode. Proizvođački lobi je
zaprijetio da će povući kapital iz zemalja
EU i uložiti ga tamo, gdje nema strogih
ekoloških propisa, ako EU pokuša donijeti
ograničenja i zabrane.
Pesticidi su kumulativni. To znači da su
opasni i kada ne izazivaju akutna trovanja,
jer imaju svojstvo nakupljanja u tkivu
životinja i ljudi, osobito u masnim tkivima,
jetri i bubrezima. Sve u organizam pristigle
količine se zbrajaju i potom izazivaju
smetnje i degenerativne bolesti.
Dojilja, koja troši ili je trošila hranu, za
koju je sirovina bila štićena pesticidima, ne
daje dojenčetu zdravo majčino mlijeko.
Pesticidi u majčinom mlijeku potječu od
razgradnje masti u njezinom tijelu, gdje su
pohranjeni pesticidi. Tako se u majčinom
mlijeku može naći DDT, iako je on, kao
pesticid, zabranjen već više od 20 godina.
Znatan broj poznatih pesticida se više ne
proizvodi i ne koristi. Najčešća objašnjenje
za to je bilo da su proizvedene bolje
zamjene.
 Kasnije se otkrije da su stari pesticidi
imali kancerogeni ili mutageni učinak na
ljudski organizam.
Djelovanje pesticida na okoliš
Osim što smrtonosno djeluju na
nametnike protiv kojih su namjenjeni,
najveći dio pesticida djeluje i na korisne
insekte, mikroorganizme, ribe, ptice, živo-
tinje i čovjeka.
Opasnost se jako povećava time, što
pojedini pesticidi ostaju dugo u tlu
neraspadnuti, pa dugo truju okoliš.
Neki nametnici i uzročnici bolesti nakon
dulje uporabe pesticida, postaju otporni na
njih, pa se počnu ubrzano razmnožavati.
Zato industrija mora stvarati stalno nove,
jače pesticide, a voćari ih moraju sve
redovitije kupovati, skupo plaćati, te trajno i
sve više trovati potrošače svojih proizvoda.
Onečišćenja okoliša pesticidima i ostat-
ke pesticida u hrani je gotovo nemoguće
pratiti. Hranu u prodaji je teško nadzirati, jer
karence i drugi pokazatelji najčešće nisu
pouzdani. Slijedom toga, svake godine se u
svijetu pesticidima otruje oko 30.000.000
ljudi, od kojih oko trećina od toga trovanja i
umre. Koliko ima neregistriranih slučajeva
nemoguće je reći. Nema podataka o
oštećenjima novorođenčadi, o izazivanju
raka i mutacijama gena pod utjecajom
pesticida. U mnogim zemljama o tomu se ne
priča.
I mali ostaci pesticida u hrani, vodi i tlu
mogu biti opasni, jer su granice njihove
otrovnosti nepoznate.
O tomu rječito govore mrtvi vodotoci, u
koje je dospijela odbačena ambalaža hrane s
ostacima pesticida. U njima nema vodenbu-
ha, punoglavaca i mnogih sitnih životinjica,
koje su tu ranije živjele. Sve njih su ubili
pesticidi. Posljedica toga je da nema rakova,
riba i mnogih drugih životinja, jer su preki-
nute karike prirodnih lanaca.
Zaštita okoliša
90
Nositelji poljoprivredne proizvodnje i
njihovi kooperanti, osobito obiteljska
poljoprivredna gospodarstva moraju posve-
titi punu pozornost zaštiti okoliša i
proizvodnji zdrave hrane.
Zdravo voće i povrće se može proiz-
voditi primjenom i drugih agrotehničkih
mjera, osim onih, utemeljenih na kemiji. U
zaštiti voćaka treba primijeniti preparate sa
zelene liste za integriranu zaštitu, koju je
sastavio dr. Ivan Ciglar.
Pomoću aparata za mjerenje padalina,
vlaženje lista i topline treba utvrditi vrijeme
prskanja protiv bolesti.
Pomoću postavljenih feromona treba
odrediti vrijeme leta pojedinih štetnika i
vrijeme prskanja.
Moramo se strogo pridržavati uputa za
primjenu pojedinih preparata, koje proiz-
vođači preparata stavljaju u pakiranje ili ih
otisnu na njega.
Ako nešto nije jasno odmah se treba
obratiti za savjet poljoprivrednom stručnja-
ku koji je prodao preparat u poljoprivrednoj
apoteci. Samo diplomirani inženjer agrono-
mije, smjera biljne proizvodnje, smije voditi
apoteku. U uputama posebnu pozornost
treba posvetiti preporučenoj količini ili
koncentraciji preparata, te karenci, koja
pokazuje koliko dana mora proći od
uporabe preparata do berbe plodova.
Ambalažu treba vratiti proizvođaču
preparata, koji ju je obvezan spaliti u
posebnim pećima. Takvu peć ima
"Chromos",
Umjetna gnojiva treba držati u skladištu
zaštićenom od atmosferilija, a prazne vreće
skupljati na jedno mjesto i spaliti.
Poljoprivredne strojeve treba držati u
odgovarajućim garažama, a servisiranje
obavljati u registriranim servisima.
To su samo neke od najvažnijih mjera,
kojih se moramo pridržavati, da bismo zašti-
tili okoliš, a samim tim da bismo zaštitili,
kako svoje, tako i zdravlje potrošača.

Priprema tla
i sadnja
Što temeljitije treba odstraniti ostatke
prethodnoga raslinja, osobito nadzemne i
podzemne ostatke višegodišnjih drveća.
Treba cijelu površinu isplanirati i izravnati
teren radi normalnoga otjecanja suvišne
vode.
Obvezna analiza tla će pokazati da li
treba kalcizirati tlo. Na kiselim tlima unosi
se potrebna količina vapna da bi pH
vrijednost podigli na 6,0 do 6,5. Na temelju
rezultata analize tla, meliorativno se gnoji.
Svrha ove gnojidbe je poboljšati opskr-
bljenost tla hranjivima do veće dubine za
dulje vrijeme korištenja, pa se ta gnojidba
smatra gnojidbom za zalihu, a gnoji se prije
rigolanja u vrijeme pripreme za sadnju
voćaka. Za ovu gnojidbu koristi se stajski
gnoj i mineralna gnojiva s većim sadržajom
fosfora i kalija (2.000 kg/ha NPK u omjeru
8:26:26 i 50 do 60 t/ha stajskoga gnoja ili
oko 20 kg po jednoj sadnici).
Krajom ljeta za suha vremena, kada je
struktura tla najpovoljnija, cijela se površina
rigola ili podriva dubokim oranjem. Teža ili
zbijena tla treba rigolati do dubine od 60
cm, a pjeskovito, ilovasto na dubinu oko 40
cm.
Treba koristiti samo sadnice prve klase,
iz registriranih voćnih rasadnika. Posebnu
pozornost treba obratiti na korijenov sustav
sadnice, koji ne smije biti osušen ni
izmrznut. Do same sadnje sadnica ne smije
biti bez vlage.
Voćku sadimo u vrijeme mirovanja
vegetacije, u jesen ili rano u proljeće.
Preporučuje se jesenska sadnja zbog velike
količine padalina tijekom zime, pa voćke
neće patiti zbog nedostatka vode.
Prije sadnje određuje se smjer redova te
razmak u redu i između redova. Sve to ovisi
91
o bujnosti voćaka, uzgojnom obliku,
plodnosti tla i o primjeni mehanizacije.
Prije sadnje sa sadnice se odstrane svi
oštećeni dijelovi korijena, a sitno korijenje
ne diramo alatom. Korijen se moći u kašu
napravljenu od zemlje, svježe kravlje balege
i 1 postotne otopine Cuprablau u omjeru
1:1:1.
Ako je tlo rigolano ili duboko orano
voćke se sade u brazdu. Na nepripremlje-
nom tlu se kopaju jame promjera 50 x 50 cm
i dubine 50 cm. Nasred jame ubode se kolac.
Na korijen se stavlja sloj rahle zemlje u
debljine 10 cm, dobro nagazi, te 20 kg
zreloga stajskoga gnoja. Na gnoj se opet
stavlja zemlja i dobro nagazi.
Zimska zaštita
voćaka
Vegetativno mirovanje voćaka tijekom
zime se koristi za obrezivanje i zimsku
zaštitu od bolesti i štetnika.
Mehaničke mjere zaštite osobito su
pogodne u manjim voćnjacima: čišćenje
stabala od gnijezda s gusjenicama, odstra-
njivanje zaraženih i napadnutih dijelova
biljke, skupljanje i spaljivanje otpaloga lišća
i trulih plodova ispod voćaka. Time
uklanjamo žarišta bolesti i štetnika, odakle
rano u proljeće izlaze spore i gljive ili
mlade image štetnika, koje se sele i
primarno zaražuju rano u proljeće.
Kemijske mjere zaštite su: prskanje
voćaka pesticidima. Neki štetnici i bolesti
prezimljuju na granama ili pod korom, pa
zimskim prskanjem uništavamo njihova
legla. To se radi za vrijeme suha, mirna i
topla vremena, tijekom vegetativnoga miro-
vanja ili pred samo kretanje vegetacije.
Jabuka – kruška – zaštita

Zajednički štetnici jabuke i kruške, koji
prezimljuju na kori drveta, su lisne uši,
štitaste uši, crveni pauk i drugi. Lisne uši
prezimljuju u stadiju jaja i vide se kao crne
točkice na izbojima voćaka. Štitaste uši
prezimljuju u naslagama štitova svjetlo
sivkaste boje. Krvava uš je štetnik jabuka, a
rijetko krušaka. Na granama i grančicama
izaziva rak rane, zbog čega se one suše.
Prezimljuju većim djelom oko korijenova
vrata voćke. Crveni voćni pauk prezimljuje
više na stablu jabuke u stadiju jaja, a vidi se
kao crvene točkice osobito u rašljama
stabala i oko pupova na izbojima. Zimsko
prskanje daje osobito dobre rezultate protiv
štitastih ušiju, a usput suzbijamo lisne uši i
druge štetnike (gusjenice savijača pupova
mrazovca, ...). Za zimsko prskanje se
najviše koriste pesticidi Bijelo ulje, Folidol
ulje, Oleo ultracid, to jest uljna sredstva.
Od bolesti, kojima moramo posvetiti
pozornost tijekom zime, su fuzikladij
(krastavost plodova) i pepelnica jabuka.
Na krastavost plodova (fuzikladij)
osjetljive su sve nove odlike jabuka i sve
odlike krušaka. Bolest izaziva krastavost
plodova i čađavu pjegavost lišća.
Prezimljuje na zaraženom i otpalom
lišću pod stablom i dijelom na stablu
kruške. Rano u proljeće razviju se spore
gljive fuzikladija, izlaze iz tla i prelaze na
novo lišće, te izazivaju velike štete. Zato se
obvezno voćke prskaju krajom zime, pred
samo kretanje vegetacije, da bi preventivno
zaštitili voćku od primarne zaraze.
Fungicidi protiv ove bolesti u stadiju
mirovanja su: Bakreno vapno, Champion,
Cuprablau Z i sve na osnovi bakra. U praksi
se preporučuju kombinirana sredstva ulja i
bakra (Crveno ulje). Crveno ulje je
kombinirani insekto - akaro - fingicid. To je
kombinacija bijeloga ulja (koje ne pripada
otrovima) i bakrenoga oksida, pa je
pogodan za zimsko tretiranje voćaka u
stadiju mirovanja.
Pepelnica napada jabuku redovito, a
iznimno krušku. Bolest prezimi na vršnim
92
mladicama, koje imaju sivo pepeljasti
izgled. Zato se kod rezidbe preporučuje
odstraniti takve mladice. U fazi mirovanja
mogu se rabiti preparati na temelju
sumpora: Chromosul, Sumpor SC-80 itd.
Breskva - zaštita
Najvažnije je suzbiti bolest kovrčavost
lista (Taphrina deformans). U stadiju miro-
vanja rabe se preparati na osnovi bakra:
Cuprablau Z, Nordex super, Champion i
drugi, a u vrijeme stvaranja pupova Chro-
modin S-65 u koncentraciji 0,1 do 0,2 %.
Višnja – šljiva - zaštita
Na ovim voćkama je najopasnija bolest
Monilija (Monilia laxa). Cvjetna monilija
napada koštičavo voće. U kišnim se
godinama javlja gotovo redovito. Bolest se
naseli na cvjetove, koji se kasnije osuše.
Često su napadnute cijele grančice, pa se i
one osuše. Za njezino suzbijanje najdje-
lotvornije je skupljanje i uklanjanje
zaraženih grana i skupljanje trulih plodova,
prije i tijekom vegetacije. Preporučuje se
prskanje početkom cvatnje i u punoj cvatnji
preparatima Konkor ili Sumilex ili Kidan ili
Teldor, svi u koncentaciji 0,1 do 0,2 %.
Naši voćari, tijekom mirovanja voćaka,
bijele voćke vapnom. Da bi ta metoda bila
što djelotvornija, preporučujemo recept:
Izvagati 5 kg vapna, dodati 0,5 kuhinjske kg
soli i 0,5 kg insekticida Chromosul. Sve
promiješati dodajući potrebnu količinu vode
da masa bude pogodna za bijeljenje voćaka.
Smjesa treba odstajati 24 sata prije uporabe.
Bijelimo stablo i deblje grane za vrije-
me toplijih dana (najčešće sredinom
veljače) da uništimo štetočine, koje
prezimljuju u kori.
Vapno odbija zrake sunca, pa biljke
sporije kreću u proljeće i manje su izložene
kasnim proljetnim mrazovima. Kora stabla
manje puca.

Jabuka
uzgoj i rezidba
U novije vrijeme prevladava uzgoj
jabuka u gustom sklopu s razmakom sadnje
3,5 x 1,0 m sa cca 3.000 sadnica/ha. Gusti
sklop može se primijeniti samo na voćkama
slabe bujnosti. Slaba bujnost regulirana je
slabom biljnom podlogom kao M9. Slabo
bujne voćke zahtijevaju naslon kons-
trukciju. Postavlja se u godini sadnje kao i
ograda oko voćnjaka da bi ga zaštitili od
zečeva i drugih štetnika. Kao naslon rabi se
armatura s tri žice raspoređena na stupo-
vima, koji mogu biti betonski.
Najbolji uzgojni oblik za slabo bujne
podloge i gustu sadnju pokazalo se vitko
vreteno. Njegovo deblo je visine oko 60 cm
s provodnicom. Osnovne grane su spiralno
raspoređene i međusobno razmaknute oko
20 cm. Ukupna visina stabla je oko 2,20 m.
Tijekom uzgoja, u prve tri godine se
oblikuje uzgojni oblik i to rezidbom,
savijanjem i otklanjanjem suvišnih grana,
pinciranjem sadnica, prorjeđivanjem
plodova, .... To se mora raditi pod
nadzorom osobe stručne za taj posao.
Prve godine se deblo veže za prvu žicu
na armature, koja je postavljena 50 cm od
površine tla. Provodnica se skraćuje na
visini od 60 cm. Tijekom vegetacije će se
pojaviti više mladica nego što treba.
Najgornja i najbujnija grana se ostavljaju za
provodnicu. Još se odaberu 3 do 4 postrane
mladice dobro raspoređene za skeletne
grane, a sve ostale grane treba dovesti u
vodoravan položaj.
Druge godine se postrane grane, koje
su uspravne, sasvim uklone, a ostave se
dobro raspoređene grane na provodnici
93
(razmak 20 cm), a na provodnici se uklone
konkurentne grane.
Treće godine se na najnižim granama
uklanjaju izboji, koji su u drugoj godini
rodili, a prorjeđuju se jednogodišnje mla-
dice. Osnovne grane se produljuju jedno-
godišnjim izbojima. Provodnica se skraćuje
na visinu oko 2,20 m.
Rezidba u rodu se svodi na osnovna
načela:
- bujne jače grane se odstranjuju,
- mladice konkurentne vrhovima grana i
grančice se odstranjuju,
- okomito bujne mladice (vodopije) se
odstranjuju,
- krošnja se prorjeđuje odstranjivanjem
gustih mladica,
- izboji koji rastu prema unutrašnjosti
krošnje se odstranjuju,
- izboji konkurentni vrhu se odstranjuju.
Rezidba voćke mora biti intenzivnija jer
se na taj način stvara veći broj rodnih
grančica.
Štetočine jabuka
Najvažnija bolest jabuka je "Krasta-
vost plodova" (Venturia inaequalis). Da bi
se suzbila ova bolest, u intenzivnom nasadu
jabuka se u prosjeku mora prskati
fungicidima 15 puta. Vrijeme suzbijanja se
određuje praćenjem klimatskih i fenoloških
prilika u voćnjaku tijekom vegetacije.
Praćenjem pojave bolesti, vrijeme prskanja
signalizira Odjel za zaštitu bilja HZPSS.
Nažalost aparati za praćenje bolesti
postavljeni su u samo nekim proizvodnim
područjima. Bolest najprije napada list u
obliku pjege, koja postaje tamno smeđa. Na
mladim plodovima javljaju se tamne pjege,
koje tvore plutasti sloj. Od njega nastaju
deformacije i plod puca. Imamo čitav niz
fungicida koji se rabe u zaštiti od ove
bolesti, kako kontaktni za preventivnu
zaštitu, tako i sistemici, koji imaju
kurativno djelovanje. Najjači napad ove
bolesti je od početka cvatnje do oblikovanja
plodova veličine oraha, kada se prska
svakih 7 dana i to sistemicima.
Poticaj za podizanje 1 hektara nasada
jabuka iznosi 24.000,00 kuna.
Poticaj za podizanje 1 hektara nasada
jabuka na područjima s težim uvjetima
gospodarenja iznosi 32.400,00 kuna.
Pepelnica jabuka (Pedosphaera leu-
cotriha) - na lišću se pojavljuje bijelo
pepeljasta prevlaka, koja postupno prekrije
cijeli list. Javlja se na pojedinim izbojcima
na plodu u obliku brašnaste prevlake.
Suzbijamo ju istovremeno s krastavosti
jabuka uz dodatak preparata na osnovi
sumpora.
Bakterijska palež (Erwinia amylovora)
je nova bolest, koja je zahvatila istočni dio
Hrvatske i širi se prema zapadu. Opasna
karantenska bolest izaziva sušenje vrškova
mladica, pa i cijele grane. Zaraza dolazi u
cvatnji za vrijeme toploga i vlažnoga
vremena.
Jabučni savijač (Cydia pomonella) je
najvažniji štetnik u nasadima jabuka.
Njegov list i izlaženje gusjenica iz jaja prati
se pomoću feremona i utvrđuju rokovi
prskanja.
U Hrvatskoj ima dvije generacije:
- prva generacija napada plodove
veličine oraha, u obliku rupica punih izmeta
od gusjenica,
- druga generacija oštećuje već skoro
zreli plod.
Zaštićuje se insekticidima na osnovi
piretroida kao Karate, Rotor.
U integriranoj zaštiti rabe se: Calypso
480, Match 050, Reldan 40. S istim
zaštitnim sredstvima suzbijamo i druge
savijače kao pokožice ploda (Totricidae),
lisne minere (Leucoptera malifolielia).
Crveni voćni pauk (Pamonicus ulmi)
suzbijamo akaricidima kao Demitan,
Pinoron, ..., a lisne uši (Aphidae) aficidima,
kao što su Pirimor, Confidor i Chromogor.
94
Šljiva
uzgoj i rezidba
Kod uzgoja šljiva preporučujemo
uzgojni oblik popravljene piramide. Ovaj
oblik osigurava čvrst kostur i dobro
osvijetljenje krošnje. Njezine karakteristike
su da je visina debla od 80 do 90 cm.
Provodnica završava uspravnom pro-
duljnicom. Na provodnici se nalazi od 5 do
7 kosturnih grana u spiralnom rasporedu
pod kutom od 120°, međusobno udaljenih
od 20 do 40 cm. Kosturne grane se nalaze
pod kutom od 40° u odnosu na provodnicu.
Kut se povećava prema gore za 5°.
Da bismo postigli spomenuti oblik,
moramo se usmjeriti na jednogodišnje
sadnice, kod kojih možemo utjecati na
odabir osnovnih (kosturnih) grana i
usmjeravati ih na kut od 45°.
Prilikom sadnje voćaka postavljaju se
kolci, jer je prve godine potreban oslonac i
deblu i provodnici. Kolac mora biti visok
barem 1,5 m iznad zemlje.
Želimo li da visina debla bude 80 cm,
sadnicu prikraćujemo 30 cm više, odnosno
na 120 cm. Ako je rast dobar, odabiru se 2
ili 3 grane duljine od 60 do 70 cm i u lipnju
se savijaju pod kutom od 45°. Sve mladice
ispod prve kosturne grane se pinciraju na
duljinu od 5 do 10 cm. Jednako tako i
mladice ispod provodnice (do 10 cm ispod)
se pinciraju zbog konkurencije. U drugoj
polovini srpnja savijaju se bujne mladice i
vežu uz kolac, da ne konkuriraju kosturnim
granama. Ako su mladice vodoravne, ne
moraju se vezati.
Druge godine, u veljači, prije početka
kretanja vegetacije, obavlja se osnovna
rezidba i oblikuju se etaže. Provodnica se
skraćuje na 40 cm od gornje osnovne grane.
Ako prethodne godine nismo savili
konkurentne grane, one se odrežu do
osnove. Ako provodnica nije viša od 40 cm,
ostavlja se da raste.
U vegetaciji, sve do početka lipnja treba
pincirati mladice (rez u zeleno) u blizini
vrhova da bi produljnice osnovnih grana što
brže rasle. Tijekom vegetacije izaberemo
slijedeće osnovne (kosturne) grane na
jednakom visinskom razmaku.
U lipnju, osim što pinciramo grane
blizu vrha osnovnih grana, moramo izabrati
najpovoljnije sekundarne grane, višak se
savije (ljetorasti), a prošlogodišnje mladice
se odrežu
Treće godine se nastavlja odabir
osnovnih etažnih grana, a na drugim
osnovnim granama se odabiru i uzgajaju
sekundarne grane, smještene bliže
provodnici. Odrežu se sve bujne grane, koje
rastu na ramenima grana prema unu-
trašnjosti krošnje. Odrežu se svi bujni
ljetorasti, koji su bliže od 60 cm od vrha
osnovnih grana.
Četvrte godine se i dalje više koristi
rez u zeleno (pinciranje, prorjeđivanje,
čišćenje krošnje), a manje rezidba.
Podloge za šljivu
Postoji niz podloga za šljivu. One
moraju zadovoljavati dobru usklađenost s
plemkom, dobro ukorjenjivanje i otpornost
na pedološke i klimatske uvjete. Osobitu
pozornost treba posvetiti bujnosti podloge
(bujne, srednje bujne i slabo bujne).
Pri uzgoju za industrijsku preradu i
sušenje, veće značenje imaju bujne i
srednje bujne podloge (Myrobalana B i
Myro-balana 29C). Najbolji uzgojni oblik
za njih je prostorna piramida s razmakom
sadnje 5 x 5 ili 5 x 4 m.
Za stolne šljive (za svježu potrošnju)
rabe se slabo bujne podloge kao što su:
Ferlenain, Pixi, MrS 2/5 i Ishtara - Ferciana.
Njihov uzgojni oblik je modificirani
95
vretenasti grm a razmak sadnje je 3,5 x 1,5
m.
Odabir odlika (sorti)
Odlike za svježu potrošnju (stolne)
imaju krupne plodove. Većina odlika može
biti i stolna i za industrijsku preradu
(Čačanska najbolja, Stanley, Imperial,
Požegača i President).
Za svježu potrošnju, stolne odlike su:
Ruth Gerstetter, California blue, Čačanska
rana i Čačanska ljepotica.
Pri odabiru odlike najvažnija je
otpornost na virus šarke šljive. Naša
najraširenija odlika Bistrica (Požegača,
Mađarska) je ugrožena tim virusom, pa se
preporučuju otporne odlike: Čačanska
ljepotica (stolna), Čačanska najbolja (stolna
i za sušenje), Valjevka, President (stolna, za
sušenje i preradu u rakiju, sokove i
marmeladu).
Odlike, koje još nisu na sortnoj listi, a
preporučaju se, su : Elena, Hanita, Katinka,
Herman, Valerija, Presenta, Topper, Tegera
i druge.
Šarka šljive (Plul Pox Virus) je virusna
bolest, koja se ne može liječiti. Mjere
zaštite su korištenje provjereno zdravih
sadnica i krčenje zaraženih stabala. Bolest
se prepoznaje po koncentričnim smeđe
crven-kastim krugovima na lišću, crvenim
pjegama na mjestima gdje kora puca,
smežuranim plodovima, gorkoga okusa
(ranije otpadaju).
Uvođenjem odlike Stanley u proiz-
vodnju javila se Monilija (Monilia laxa ili
cvjetna). Bolest se naseli na cvijeće u
kišnim proljećima, cvijet se osuši i ostane
visjeti na grančicama. Često napadne cijele
grančice, koje se osuše. Na koštićavom
voću gljiva najčešće zarazi otvorene
cvjetove. nakon što se cvijet zarazi, najprije
pocrni tučak, prašnici, te unutarnji dijelovi
cvijeta. Kasnije se po cvjetnoj stabljici
zaraza proširi na grančice i na druge
cvjetove. Protiv ove zaraze koriste se
botricidi, kao što su: Switch, Teldor, Mithos
Baycor, Sumilex, Anvil...
Šupljikavost lista (Clasterosporium
carpophilum), plamenjača (Polystigma
rubrum) i rđa šljive se suzbijaju istim
fungicidima kao što su: Baycor WP 25 plus
Antracol WP 70, Euparen multi.
Karakteristični simptomi plamenjače su
na lišću s većim brojom naranđastih do
crvenih prevelikih pjega koje su ispupčene.
Lišće rano otpada. Prvi puta se prska u
vrijeme procvjetavanja šljive, jer tada
nastupa maksimum zaraze. Prskanje treba
ponoviti za 14 do 21 dan.
Rđa šljive se javlja mjesec dana iza
plamenjače, u lipnju i srpnju, velik broj
sitnih smeđih jastučića s druge strane, koji
kod otpadanja prelaze u crnu boju.
Prije kretanja vegetacije obvezno se
preporučuje zimsko prskanje preparatima
Oleo Ultracid plus Cuprablau Z. Tako ćemo
suzbiti mnoge uzročnike bolesti i štetnike,
koji prezimljuju na deblu i granama. Tako
ćemo suzbiti rogač šljive (Taphrina pruni),
kojega kasnije teže suzbijemo.
Najopasniji štetnik šljive je šljivina
osica (Hopoclampa spp.). Osica leti tik prije
cvatnje i za vrijeme cvata šljive. Odlaže jaja
u lišće čaške. Ličinke se ubušuju u plodnicu
i mlade plodiće u kojima izgrizaju
sjemenke. Jedna ličinka ošteti do 5 plodića.
Nakon cvatnje plodići otpadaju. Na njima se
vidi otvor, a na prerezu grizotine. Zaštita se
provodi u fazi bijeloga pupa i pri kraju
cvatnje preparatima: Rotor, Reldan, Karate,
Calipso...
Šljivin savijač (Grapholita funebrana)
se javlja u lipnju i kolovozu, a za zaštitu se
rabe isti preparati kao i za šljivinu osicu.
Poticaj za podizanje 1 hektara nasada
šljive iznosi 16.800,00 kuna.
Poticaj za podizanje 1 hektara nasada
šljive na područjima s težim uvjetima
gospodarenja iznosi 22.700,00 kuna.
96
Kruška
uzgoj i rezidba
Kruška je, kao i druge voćke, osjetljiva
na kasne zimske mrazove početkom
vegetacije.
Kruška dosta rano cvate, pa se pre-
poručuje sadnja na brežuljkastim terenima
od 200 do 800 m nadmorske visine, koji
imaju bolju osvijetljenost i toplinu. Treba
težiti postavljanju redova u pravcu sjever -
jug.
Kruška podnosi hladnoće i do -20° C, a
neke odlike i do -30° C.
Kruška ima posebne zahtjeve i prema
relativnoj vlažnosti zraka. Optimalna
relativna vlažnost zraka ljeti je od 60 do 70
%, a kod relativne vlažnosti zraka ispod 30
% biljke treba orošavati.
Kruška zahtijeva najviše vode u
razdobljima intenzivnoga rasta ploda, to jest
u lipnju i srpnju, kada se uz to odvija i
zamatanje cvjetnih pupova. Kasne zimske
odlike zahtijevaju tople i vlažne jeseni.
Za krušku je prikladno dublje dobro
drenirano i lakše ilovasto pjeskovito tlo,
neutralne do slabo kisele reakcije (pH 5,6
do 6,5). Sadržaj vapna kreće se do 2,5 %,
ako je podloga dunja ili do 5 % ako je
podloga sjemenjak kruške.
Na tlima s više od 5 % vapna ili na
alkalnim tlima (pH od 7,5 do 8) kruške
obolijevaju od kloroze (žutice) uslijed
poremećaja u ishrani željezom. Kloroza se
teško liječi, a prakticira se unošenjem
zelene galice od 1 do 2 kg po stablu.
Jako je važan položaj terena. Najbolje
su južne i jugoistočne strane s nagibom do
15 %. Treba izbjegavati niske i zatvorene
položaje.
Odlike (sorte) i podloge
Odlike kruške uzgajamo na gene-
rativnim i vegetativnim podlogama.
Generativne podloge se uzgajaju iz
sjemena odabranih matičnih stabala šumske
kruške (Pirus communis). Danas se najviše
rabe vegetativne podloge i to od dunje.
Postoje više tipova podloga od dunje, ali su
se kod nas izdvojila dva tipa i to MA
(EMA) i BA 24.
Podloga MA daje stablo osrednje
bujnosti. Ona rano dolazi u rod.
Njezine su osobine da je osrednje
otporna na hladnoće, osrednje je osjetljiva
na bakterijsku palež, a također i na trulež
korijena. Podnosi najviše 2 % aktivnoga
vapna.
Podloga BA 24 je bujnija od podloge
MA. Ova podloga bolje podnosi suha i
teška tla. Kakvoća ploda i dolaženje u rod
jednaki su kao kod podloge MA.
Podloga BA 24 je kompatibilna s
Viljamovkom, odlikom koja je najraširenija
kod nas.
Ove obje podloge su pogodne za uzgoj
u gustom sklopu. Za te podloge i uzgoj u
gustom sklopu preporučuju se odlike: rana
Morettinijeva, Viljamovka, Conference,
Boskova Tikvica, Pastorčica, Passe Cresane
(Krasanka).
Sustav uzgoja
Preporučujemo razmak sadnje za
uzgojni oblik vretenastoga grma od 3,2 do
3,5 m red od reda i od 1 do 1,5 m u redu.
Način rezidbe kod toga uzgoja detaljno
je opisan kod uzgoja i rezidbe jabuke, pa ga
ovdje nećemo ponavljati, nego upućujemo
korisnike na spomenuto poglavlje o jabu-
kama.
Bolesti krušaka
97
Najvažnije bolesti krušaka su krasta-
vost ploda kruške (Venturia pirina) i
bakterijska palež (Erwinia amylovora).
Obje bolesti su opisane u poglavlju,
koje obrađuje bolesti jabuke, pa korisnike
ovoga dijela Projekta ukupnoga razvoja
upućujemo na poglavlje, koje obrađuje
uzgoj i rezidbu jabuka.
Rokovi prskanja i općenito način
suzbijanja bolesti jednaki su onima
opisanim kod jabuke.
Kruškov pikac (Gimmosporangium
sobinae) izaziva crveno žućkaste pjege na
lišću. Uzročnik bolesti se razvija na
grančicama borovnice, čije se spore šire na
krušku putom vjetra.
Prvi rok prskanja je bubrenje pupova
kruške, pa se u to vrijeme suzbija i
krastavost ploda i pikac (hrđa).
Štetnici kruške
Od štetnika najvažnija je kruškina
buha (Psylla piri). Ona se hrani biljnim
sokom iz provodnih snopova i pri tomu
izlučuje toksin, koji izaziva šok.
Istovremeno izlučuje gustu tekućinu
(mednu rosu), koja se taloži na listovima,
plodovima i granama. Na mednoj rosi se
kasnije razvija gljiva čađavica, pa ti dijelovi
pocrne.
Štetnik, kruškina buha se suzbija
biotehničkim insekticidima kao što su
Dimillin, Match, a napadi ovoga štetnika se
suzbijaju i akaricidima kao što su Mitac-20
i Tronic-20.
Ostali štetnici su jednaki kao kod
jabuke, te se primjenjuju gotovo jednake
mjere zaštite (vidi poglavlje „Jabuka –
uzgoj i rezidba“).
Poticaj za podizanje 1 hektara
nasada kruške iznosi 24.000 kuna.
Poticaj za podizanje 1 hektara
nasada kruške na područjima s težim
uvjetima gospodarenja iznosi 32.400
kuna.

Višnja
uzgoj i rezidba
Plodovi višnje su vrlo osjetljivi na
prijevoz i čuvanje, pa veću gospodarsku
važnost imaju kao prerađevine (kompot,
slatko, sokovi i rakije). Velika je potražnja
na domaćem i inozemnom tržištu za
smrznutim plodovima ili konzerviranim
prije daljnje prerade.
U našim uvjetima višnja cvjeta u drugoj
i trećoj dekadi travnja (ovisno o klimi i
biološkim obilježjima odlike). Višnje
dijelimo na rano cvjetajuće, srednje i kasno
cvjetajuće. Razlikuju se samo oplodne,
djelomično samo oplodne i samo besplodne.
Vrijeme zriobe ovisi o biološkim
obilježjima odlike i vremenskim uvjetima
prije razdoblja dozrijevanja. Višnja u našim
kontinentalnim uvjetima zrije od 15. lipnja
do 10. srpnja. Pojedinačna stabla rode do 50
godina, a vijek iskorištenja intenzivnih
višnjika je od 25 do 30 godina. Višnja
podnosi velike nadmorske visine, te velike
hladnoće (do -40° C). U cvatnji je otporna
na kasni mraz. Nije zahtjevna sa stajališta
humidnosti, pa dobro podnosi aridne regije
s godišnjim padalinama od 400 do 500 mm.
Uspješno se uzgaja na svim položajima.
Više joj odgovaraju otvoreni nego zatvoreni
položaji i kotline u kojima u vrijeme cvatnje
može stradati od kasnoga mraza. Najbolje
uspijeva na obroncima i blagim padinama
okrenutim prema jugu, istoku i jugoistoku.
Višnja je jako skromna sa stajališta zahtjeva
za tlom. Uspijeva na skoro svakom tlu koje
nije suviše teško i vlažno. Najdulje korište-
nje i najveći prirodi se postižu na lakoj,
pjeskovitoj ilovači, karbonatnom
98
černozemu ili aluvijalnom tlu, koje je
umjerene vlažnosti i dovoljne plodnosti.
Od generativnih podloga mogu se
koristiti sjemenjaci divlje trešnje i rašeljke,
te sjemenjaci različitih odlika višanja. Za
intenzivni uzgoj se preporučuju vegetativne
podloge: F 12-1, Colt, Wädenswill 101, St.
Lucia 64 (rašeljka 64). Zbog “bolesti
presađivanja” višnje i trešnje cijepljene na
klonu divlje trešnje F 12-1 ne treba saditi na
mjestima na kojima su prethodno uzgajane
koštičave voćke, posebice trešnje.
Razmak sadnje ovisi o odlici, podlozi,
uzgojnom obliku, sustavu uzgoja, plodnosti
tla i načinu berbe. Uobičajeno se sadi u
gustom sklopu zbog dosta slabe razvijenosti
krošnje. Za uzgojni oblik s nižim deblom
(popravljena piramida) sadi se na razmaci-
ma od 4 x 3 do 6 x 5 m, ovisno o bujnosti
odlike i podloge. Za uzgoj u obliku palmete
prihvatljiv je razmak od 3 do 4 x 3 do 5 x 4
m. Za ručnu berbu je visina debla najviše
50, a za mehaniziranu najmanje 75 cm.
Krošnja se oblikuje slično drugim voćnim
vrstama (jabuka, kruška, šljiva), no razmak
između osnovnih grana je manji, a broj
grana značajno veći.
Vodeće odlike su: Heimans Konserven-
weichsell (Hajmanova konzervna), Rexelle,
Kelleris 14, a prateće: Northstar (Sjeverna),
Richmorency (Ričmorensi), Kelleris 16.
Za intenzivni uzgoj višanja preporučuje
se sadnja od 500 do 700 stabala/ha.
Preporučene veličine voćnjaka su od 3 do
10 ha, ovisno o tehničkoj opremljenosti
gospodarstva, te mogućnostima plasmana.
Osnovna tehnološka i proizvodna
obilježja preporučenog tipa višnjika su:
Uzgojni oblik - popravljena piramida,
razmak sadnje 5 x 4 m, hranidbena površina
po stablu 20 m², 500 sadnica/ha, očekivani
urod u ponoj rodnosti 26.000 kg/ha.
U njezi višnjika organizacijsko
ekonomski su najvažnije i najsloženije
rezidba (prorjeđivanje krošnje i uklanjanje
polomljenih, suhih i oštećenih grana) i
berba. Višnja rodi na jednogodišnjim
izbojima, a rijeđe na majskim kiticama.
Rezidbom u rodu se nastoji što više
razviti takve grančice. Svakih 5 do 6 godina
se reže na pomlađivanje, za povećanje
rodnosti. Nakon pomlađivanja, pravilnim
izborom osnovnih grana tijekom 2 do 3
godine se oblikuje nova krošnja
uravnotežene i visoke rodnosti.
Višnjik se u rodu obrezuje poslije
berbe, kada se najbolje uočavaju dijelovi
krošnje koje treba ukloniti, a orezani
dijelovi bolje zarastaju.
U mladim voćnjacima se do 5 godina
gnoji s 250 do 350 kg/ha mineralnoga
gnojiva (NPK 10:12:26). U rano proljeće se
gnoji s 300 do 400 kg/ha dušičnoga gnojiva
(KAN). U razdoblju pune rodnosti se u
jesen gnoji s 1.000 do 1.500 kg/ha NPK
(10:12:26) mineralnoga gnojiva (2 do 2,5 kg
po stablu). Gnojivo se zaorava. U rano
proljeće se gnoji s oko 500 do 800 kg
dušičnoga gnojiva (1 do 1,5 kg/stablu).
Poslije gnojidbe se višnjik ostavlja u stanju
jalovoga ugara do svršetka berbe. Nakon
berbe se ostavlja korovska vegetacija, koja
se u cvatnji frezom ili tanjuračom unosi u
tlo. Povoljni raspored padalina može
omogućiti i dvije takve zelene gnojidbe do
kraja vegetacije.
Plodovi višanja rano dozrijevaju, znatno
prije ljetnoga suhoga razdoblja, pa višnjik
ne treba natapati. Pravilno održavanje
plodnosti tla u međurednom prostoru
dovoljno čuva vlagu u tlu, pa se stabla
mogu dobro razvijati i obilno roditi. U jako
suš-nim godinama se može natapati u
vrijeme cvatnje, te početkom srpnja. U
intenzivnoj proizvodnji se 5 do 7 puta
tretira protiv bolesti i štetnika. Za potrošnju
u svježem stanju plodovi se beru ručno.
Jedan berač u prosjeku ubere od 10 do 15
kg/h. Troškovi berbe mogu činiti 40 % do
50 % ukupnih troškova materijala i rada.
Odlike za industrijsku preradu su
prilagođene mehaniziranoj berbi (tresači
različite konstrukcije koji rade na načelu
vibracije), jer se zreli plodovi lako odvajaju
99
od peteljke. Učinak berbe tresačima je
višestruko veći, pa se tresači isplate.
Njihova je cijena između 45.000 i 98.000
kuna.
Dosadašnje praćenje cijena nam govori
da su prosječne otkupne cijene svježih
plodova prve klase od lipnja do srpnja od
4,25 do 3,23 kuna po kilogramu.
Proračun gospodarske učinkovitosti
proizvodnje višanja obračunat je na temelju
prosječne prodajne cijene od 3,39 kn/kg
plodova prve klase i 1,37 kn/kg plodova
druge klase.
U nas je primjetan nedostatak višnje,
kao cijenjenoga, ranoga, kontinentalnoga
voća visoke kakvoće. Potrošnja u svježem
stanju je jako niska zbog male ponude,
osjetljivosti plodova na čuvanje, lošega
izbora odlika i premalo skladišta. Tako
odlike za stolnu potrošnju postižu prilično
visoku i stabilnu prodajnu cijenu, no
organizacija plasmana mora biti dobra, kako
bi se veće količine proizvoda brzo prodale.
U manjim voćnjacima se može brati
višekratno i postupno iznositi plodove na
tržište. Ipak, često se za stolnu uporabu
prodaje tek 40 do 60 % ukupnoga priroda.
Potražnja plodova za industrijsku preradu je
velika i stalna. Plodovi postižu relativno
dobru cijenu, a postoji dobra mogućnost
ugovaranja proizvodnje s prerađivačima.
Veći prerađivači osiguravaju određena
kreditiranja zasnivanja višnjika (sadni
materijal, zaštitna sredstva, mineralno
gnojivo, …), te u pravilu otkupljuju svu
proizvodnju zadovoljavajuće kakvoće.
Dodatna pogodnost pri zasnivanju
višnjika namijenjenih industrijskoj preradi
plodova je mogućnost mehaniziranja
najsloženijega radnoga postupka, berbe
plodova.
Preporučuje se zasnivanje većih proiz-
vodnih kompleksa na pogodnim položajima
onima koji imaju dogovoreni plasman ili
manje pogone za smještaj, doradu i preradu.
 Troškovi podizanja nasada voćaka za prve tri godine

Voćnjak Jabuka Kruška Višnja

Stajski gnoj kn/ha 8.000 8.000 8.000
Mineralno gnojivo kn/ha 4.800 4.800 4.000
Sadnice kn/ha 35.000 40.000 17.000
Zaštitna sredstva kn/ha 6.200 7.500 2.150
Ambalaža kn/ha 22.500 20.000 2.500
Pomoćni materijal kn/ha 16.400 17.200 9.400
Ograda kn/ha 15.500 15.500 15.500
Armatura kn/ha 19.400 19.400 19.400
Ukupno kn/ha 127.800 132.400 77.950

Ljudski rad kn/ha 18.500 25.100 19.000

Rad strojeva kn/ha 5.000 6.200 6.000
Ukupno kn/ha 23.500 31.300 25.000

Osiguranje kn/ha 15.130 16.570 11.695

Osiguranje kn/ha 400 400 400
Ukupno kn/ha 15.350 16.970 12.095

Sveukupni troškovi do
pune rodnosti kn/ha 166.830 182.670 115.045

Prihodi; urod kn/ha 19.900 6.000 ---

Poticaji kn/ha 24.000 24.000 16.800

Negativna razlika kn/ha 122.930 152.670 98.245

II. Varijanta odbiti ljudski rad 18.500 25.100 19.000

Stvarna negativna razlika kn/ha 104.430 127.570 79.245

Pratit ćemo drugu varijantu. Nećemo uračunati ljudski rad, jer obiteljskom poljoprivrednom
gospodarstvu stavka troška ljudskoga rada služi samo kao informacija, budući da svoj rad ono može
naplatiti isključivo iz realizacije vlastite proizvodnje. Inače je ova stavka zanimljiva kao trošak samo
poljoprivrednim gospodarskim subjektima.
Za podizanje voćnih nasada pomoću poticaja koriste se krediti za kapitalna ulaganja, bankarski
krediti s nižom kamatnom stopom od 4 do 5 % (čak i s 3 %), otplatom od 10 godina i počekom
otplate od 3 godine. Ovo vrijedi za dugogodišnje nasade, dok se za podizanje nasada, primjerice
jagode, može koristiti i jednogodišnji kredit.

100
 Jabuka, kruška i višnja već u četvrtoj godini daju relativno dobre urode, pa se tada može početi s
otplatom kredita. Proizvodnja jagoda može već za godinu dana vratiti uložena sredstva i dati vrlo
dobru akumulaciju.

Vrijednosti proizvodnje jabuke, kruške i višnje

od četvrte do desete godine i mogućnosti povrata ulaganja

Jabuka Kruška Višnja

Nepokrivena ulaganja 108.480 131.570 85.054
Urod u 4. god. kg/ha 27.000 15.400 14.500
Vrijednost kn/ha 81.000 44.660 49.300

Ukupni troškovi 37.500 38.500 25.000

RC bruto 43.500 6.160 24.300

Urod 5. god. kg/ha 33.000 31.600 18.700
Vrijednost kn/ha 99.000 91.640 63.580

Ukupni troškovi 44.000 48.000 30.000

RC bruto 55.000 43.640 35.580

Urod 6. god. kg/ha 38.000 37.400 22.100
Vrijednost kn/ha 114.000 108.460 75.140

Ukupni troškovi 51.000 55.000 35.200

RC bruto 63.000 53.460 39.940

Urod u 7. god. kg/ha 45.000 44.000 26.000
Vrijednost kn/ha 148.800 127.600 88.400

Ukupni troškovi 58.000 61.000 41.400

RC bruto 90.000 66.600 47.000

U bruto razlici u cijeni nije uračunat ljudski rad, jer ga obavlja obiteljsko gospodarstvo, koje svoj
rad naplaćuje iz razlike u cijeni. Nakon deset godina korištenja voćnjaka, bruto RC se povećava za
iznose godišnje kamate i godišnjega anuiteta za povrat kredita, što prosječno iznosi 15.000 kn/ha.
Ovdje nije uračunat sustav navodnjavanja. Njegov trošak se lako uračunava, budući da uvijek
putom kakvoće i količine ploda više nego nadoknađuje vlastiti trošak. Osobito treba paziti pri izboru
odlike i podloge, kako bi se dobilo što više plodova prve klase, jer oni bitno povećavaju vrijednost
proizvodnje po jedinici površine.
Investicijsko održavanje voćnjaka se uglavnom sastoji od nadosadnji na mjesta stradalih stabala i
popravljanja ograde, što nije skupo. Izdvajanje amortizacije je stvar odluke svakoga voćara.

101
 Uzgoj ljeske
i
proizvodnja lješnjaka
Uvod
U svijetu je proizvodnja lupinastoga
voća u stalnom porastu. U Hrvatskoj je
proizvodnja u opadanju, jer se dugi niz
godina lupinastom voću nije poklanjala
gotovo nikakva pozornost.
Hrvatska danas podmiruje jedva 5 %
svojih potreba za bajamima i lješnjacima, pa
ih je prisiljena uvoziti za konditorsku
industriju i potrošnju u domaćinstvima.
Proizvodnja lješnjaka u Hrvatskoj je u
nešto povoljnijem položaju nego proiz-
vodnja bajama. Autor je projektirao sve
moderne nasade ljeske u Hrvatskoj: najveću
plantažu lijeske u Europi od 200 ha u
Slavonskoj Orahovici, nasade ljeske u
Đakovu, Bjelovaru, Umagu, Novigradu,
Poreču i Labinu. Neki od ovih voćnjaka su
zbog lošega preustroja poduzeća zapušteni.
Ohrabruju obiteljska gospodarstva, koja
podižu male komercijalne nasade ljeske,
iako ne uvijek dovoljno stručno glede
sustava uzgoja i izbora sortimenta.
Zbog niske domaće proizvodnje,
Hrvatska konditorska industrija uvozi velike
količine lješnjaka pretežito iz Turske, koja
ima 67 % svjetske proizvodnje, pa je
najveći proizvođač lješnjaka u svijetu.
Međutim, turski lješnjaci su lošije kakvoće,
jer su od odlika, koje potječu od vrste
102
Corylus pontica. Takvi lješnjaci se ne mogu
dugo čuvati i traže poseban tretman
skladištenja. Masne kiseline u njima brzo
podliježu oksidaciji (užeglosti). Zbog toga
je Hrvatska prisiljena uvoziti lješnjake i iz
europskih zemalja, Italije i Španjolske, gdje
se uzgajaju odlike koje potječu od vrsta
Corylus avelana, Corylus maxima i hibrida
između ove dvije vrste. Plodovi odlika, koje
potječu od ovih vrsta, su znatno bolje
kakvoće od turskih, a mogu se lakše i dulje
čuvati uskladišteni.
Plodovi ljeske, to jest lješnjaci sadrže,
ovisno o odlici, od 55 do 70 % biljne masti,
koja se pretežito sastoji od slijedećih
masnih kiselina: oleinska 82 %, linolenska
11 %, stearinska 4 %, palmitinska 3 %, te
manju količinu miristinske i glicerida
spomenutih masnih kiselina. Bjelančevina
imaju od 12 do 18 %, a prevladavaju korilin
i glutein, te nešto manje albumin i prolamin.
Hidrolizom proteina se izdvajaju aminoki-
seline, posebice esencijalne. Plodovi sadrže
do 10 % šećera, manje količine amida i
celuloze, dosta mineralnih tvari, a najviše
kalcija, fosfora, magnezija i kalija. Tu su još
vitamini, posebice A, B1, B5, C i P.
Lješnjaci se, kao i drugo lupinasto voće
(bajami i kesteni) odlikuju posebno ugod-
nom aromom, koja ovisi o odlici i uvjetima
uzgoja. Plodovi imaju veliku nutritivnu i
dijetalno terapijsku vrijednost. Zbog toga,
velike energijske i hranjive vrijednosti, te
ugodne arome, potražnja za lupinastim
voćem je u stalnom porastu, posebice za
potrebe konditorske prehrambene industrije.
I.V. Mičurin je rekao „Orehoplodovie
stanut hljeb budušćevo“ (Lupinasto voće će
biti kruh budućnosti). Osim za ishranu,
plodovi se široko koriste u farmaceutskoj
industriji, kozmetici, … Najviše se koriste u
industrijskoj proizvodnji čokolade i
različitih proizvoda od kakaa, za različite
kolače, torte, voćne salate, voćne piree,
namaze, sladoled, … Ukus potrošača,
osobito djece sve je više usmjeren prema
proizvodima od lupinastoga voća.
Stoga paralelno s rastom potrošnje
kakaovca raste proizvodnja i potrošnja
lješnjaka i bajama. To je posebice izraženo
u razvijenim zemljama, gdje je visok životni
standard. U nekim zemljama kao što su:
Švedska, Norveška, Njemačka, Velika
Britanija, SAD, Švicarska, Francuska, …
stalno raste uvoz lješnjaka, bajama i
konditorskih proizvoda s lješnjacima i
bajamima. Zato se na tržištu za ovo voće
postižu visoke prodajne cijene, pa raste
njihov gospodarski značaj.
Slijedom toga i uzgoj ovih voćnih vrsta
doživljava pravi preporod. Stari sustavi
uzgoja ustupaju mjesto novim intenzivnim
nasadima u kojima su nove gospodarski
vrijedne odlike. U Hrvatskoj treba slijediti
smjernice razvoja ovih kultura u razvijenim
voćarskim zemljama. Hrvatska ima iznimno
povoljne ekologijske uvjete za uzgoj
bajama, lijeske i kestena, najviše kakvoće
diljem cijele svoje površine, jednako na
mediteranskom, kao i na kontinentalnom
području.
Ljeska i lješnjak
U Hrvatskoj se ljeska od davnine uzgaja
u Istri, gdje domaće odlike Istarski
duguljasti i Istarski okruglasti potječu od
vrste Corylus maxima. Ljeska se iznimno
103
uspješno uzgaja i u kontinentalnom dijelu
Hrvatske.
U uzgoju su odlike, koje potječu od
vrsta Corylus avelana, Corylus maxima i
hibrida između Corylus avelana x Corylus
maxima, pa daju plodove znatno bolje
kakvoće od turskih, koji potječu od vrste
Coylus pontica.
Povoljne ekologijske uvjete i niz drugih
komparativnih prednosti pred većinom
europskih zemalja za proizvodnju lješnjaka
iznimne kakvoće, moramo iskoristiti prije
ulaska u Europsku zajednicu, jer s našim
lješnjacima možemo biti jako konkurentni.
Međutim, treba proizvoditi dovoljno
lješnja-ka i za domaće potrebe, a posebice
za našu konditorsku industriju, koja se
svojim vrhunskim proizvodima afirmirala u
cijelom svijetu.
Izbor proizvodnoga prostora
Racionalno korištenje proizvodnoga
prostora temelj je suvremenoga, modernoga
ljeskarstva. Što su prirodni uvjeti za uzgoj
ljeske i proizvodnju lješnjaka povoljniji, to
je manji obujam agromelioracija i potrebitih
ulaganja u uređenje proizvodnoga prostora.
Zbog nedovoljnoga iskustva s intenziv-
nim uzgojom ljeske često se griješi pri
izboru proizvodnoga prostora, sustava
uzgoja i odlika. Iskustvo govori da ocjena
proizvodnoga prostora za ljesku ima osobito
veliki značaj.
Osnovni činitelj proizvodnje lješnjaka
je klima, a osobito, toplina i padaline.
Ocjena podneblja za uzgoj lijeske ne može
se provesti na razini vrste (specijesa
Corylus), jer postoji više vrsta od kojih
odlike potječu, a svaka se drugačije ponaša
pri određenoj klimi.
Utvrditi prikladnost klime može se
samo detaljnom analizom toplina: apsolutne
minimalne, srednje dnevne, inaktivne (ispod
7° C), aktivne (iznad 7° C), apsolutne
maksimalne, srednje godišnje i srednje u
razdoblju vegetacije u tipičnom uzgojnom
području. Poseban značaj ima lokalna
mikroklima.
Pri ocjeni kritičnih apsolutnih minimal-
nih toplina treba znati kada i zašto nastupa
jače zahlađenje, te koliko dugo traje.
Za ljesku kritična apsolutna minimalna
toplina -26° C. Za vrijeme dubokoga
zimskoga mirovanja, veliki broj odlika
ljeske podnosi kraće vrijeme -25° C, pa čak
i -30° C. Međutim, otpornost na hladnoću
uvjetuje niz činitelja, pa u Švedskoj
kulturne odlike pozebu na -18° C, a odlike
koje potječu od Corylus silvestris podnose
za 5 do 10° C niže topline.
Na hladnoće su posebno osjetljivi cva-
tovi. Ženski i muški cvatovi (inflorescenci)
su različito osjetljivi. Ženski cvatovi pozebu
kod -9° C. Na slabo ishranjenim stablima
ženski cvatovi pozebu kod -2° C do -4° C,
dok muški izdrže do -9° C. Kod muških
povrede nastupaju već na -7° C do -8° C, i
to već za nekoliko sati. Nerascvjetale inflo-
rescence podnose čak -16° C do -18° C.
Odlike ljeske dijelimo u 4 skupine:
- osjetljive: Tonda gentile delle Langhe
(Premontesk) i Trebizontski,
- dosta osjetljive: Barcelona, Negret i
Grosal,
- srednje osjetljive: Segorb, Morell,
Dugi Španjolski, Daviana i Bergeri,
- otporne: Halski div ili Čudo iz
Bollwielera, Cosfort, Gunslebert i Carica
Eugenia.
Ženski cvjetovi su u vremenu cvatnje
otporniji od muških. Utvrđeno je da pozebu
na -13° C do -15° C. Skala osjetljivosti
odlika je jednaka kao što je izneseno za
muške inflorescence, osim što je odlika
Bergeri otporna.
Vegetativne pupove mogu oštetiti
hladnoće od -15° C, u vrijeme mirovanja
vegetacije. Kod odlike Tonda gentile delle
Langhe su vegetativni pupovi čak
osjetljiviji od ženskih cvatnih pupova.
Osnovne su dvije skupine odlika:
a) Odlike rane cvatnje, osjetljive,
srednje osjetljive i malo osjetljive na
hladoće. Osjetljive su Tonda gentile delle
104
Langhe i Trebizontski, a nešto manje
osjetljive Barcelona, Negret i Grosal.
b) Odlike prilagođene kontinentalnoj
klimi i otpornije na hladnoću, a cvatu
kasnije ili srednje kasno. To su Halski div,
Carica Eugenia, Gunslebert, Cosford i
Bergeri.
Ženski cvatovi prije cvatnje podnose od
-13° C do -16° C, a u doba cvatnje -7° C do
-8° C. Poslije listanja mrazovi od -4° C pa
do -6° C mogu jako oštetiti mlade izboje i
umanjiti urod lješnjaka.
Prema tomu, za uzgoj ljeske na konti-
nentalnom području prednost imaju dobro
zaštićeni položaji blagoga nagiba, gdje
hladni zrak ne stagnira.
U razdoblju mirovanja vegetacije za
potpuni razvoj muških inflorescenci ljeska
treba zbroj inaktivnih toplina od 300 do 600
sati. Ženske inflorescence za potpun razvoj
trebaju od 600 do 800 sati topline ispod 7°
C. Još veći zbroj inaktivnih toplina trebaju
vegetativni pupovi. Ovisno o odlici taj zbroj
je od 1.000 do 1.300 sati. Zato se niti na
Mediteranu ljeska ne uzgaja na položajima
niže nadmorske visine, gdje ne može skupiti
potreban zbroj toplina ispod 7° C, već na
povišenim položajima. Iznimka su sjever-
nija područja, kao što je Istra.
Cvatnja ljeske uslijedi kasnije uz
topline ispod 9° C, dok je cvatnja ubrzana
uz topline iznad 9° C. Uz topline od 4 do 9°
C prevladava protoginija, pojava da prije
procvjetaju ženski cvatovi od muških, a ako
je iznad 9° C, tada se javlja protandrija, to
jest prije cvatu muški cvatovi nego ženski.
Ako su 5 do 7 dana prije oplodnje srednje
dnevne topline niže od 18° C, tada dođe do
jačega opadanja zametnutih plodova.
Najpovoljnije topline u vrijeme oplodnje
ljeske su iznad 22° C. To se događa u
drugoj polovici svibnja ili početkom lipnja.
Naime, od cvatnje do oplodnje ljeske prođe
i do 4 mjeseca.
Na povišene topline ljeska nije
osjetljiva, pa se može uspješno uzgajati u
jako toplim područjima Sredozemlja.
 Velik broj kulturnih odlika ljeske treba
dovoljno vlage u tlu i zraku cijele godine.
Pravilan raspored i dovoljno padalina su
osnovni preduvjeti za redovitu i obilnu
rodnost. Uz povoljnu vlažnost tla i relativnu
vlagu zraka, smanjeno je opadanje plodova.
Gotovo nema isplativoga uzgoja u
područjima s manje od 700 do 800 mm
padalina godišnje. Nije dovoljno znati
ukupnu količinu padalina, već njihov
raspored u razdoblju vegetacije, a osobito u
kritičnim fenofazama.
Za dobar rast i urod treba prosječno
mjesečno 70 mm padalina od travnja do
kolovoza, kada intenzivno rastu mladice i
plodovi. Tamo gdje u to vrijeme nema
dovoljno vlage, treba natapati, prvi puta u
prvoj polovici svibnja, drugi puta u prvoj
polovici lipnja, treći puta u prvoj polovici
srpnja i četvrti puta polovicom kolovoza
Ako su jeseni sušne, dobro je nakon
opadanja lišća natapati da se pomogne
jesenski val intenzivnoga rasta korijena.
Na sušu nisu sve odlike jednako
osjetljive.
Lijeska je tipični heliofit, pa traži puno
svjetla. U našoj zemlji ima dovoljno svjetla,
pa samo treba uskladiti gustoću sklopa i
uzgojni oblik, ovisno o odlici i uvjetima
osvjetljenja.
Na tuču i olujne vjetrove je ljeska
osjetljiva. Veće štete radi tuča na početku
vegetacije i za vrijeme intenzivnoga rasta
mladica. Olujni vjetrovi su opasni pred
berbu. Lagani povjetarac ljeski odgovara. U
Avellinu, jednom od svjetskih centara
uzgoja ljeske, postoji narodno tumačenje da
su za uzgoj ljeske prikladni položaji na
kojima je učestao lagani povjetarac, koji
potiče povremeno blago treperenje lišća.
Grane ljeske su dosta krhke pa se često
pod teretom snijega slome. Pojavi li se rani,
„mokri“ snijeg, grane se pod teretom jako
povijaju. Preporučuje se tada tresti stabla da
se rasterete od snijega.
Ljeska najbolje uspijeva na dubokim,
umjereno vodopropusnim, prozračnim,
dobro dreniranim, pjeskovito ilovastim i
105
ilovastim blago nagnutim tlima uniformno-
ga profila. Pjeskovita i skeletoidna, kao i
glinena tla su manje povoljna.
Stabla ljeske relativno plitko rasprostiru
korijenovu mrežu, pa im se glavnina
korijenja prostire do dubine od oko 40 cm.
Zbog toga je važno da do te dubine tlo bude
dobro strukturirano, bogato humusom i
biogenim elementima. Ljeska najbolje
uspijeva na tlima neutralne do slabo kisele
reakcije uz pH od 5,0 do 7,5. Korijen lakše
usvaja hranjiva iz tla uz pH od 6,8 do 7,3 ili
uz pH 6,0 do 6,7. Ljeska dobro raste i na
tlima slabo kisele reakcije (pH 4,6 do 5,5),
ili tlima slabo alkalične reakcije (pH od 7,4
do 7,8). Na tlima prikladne reakcije, uz veći
sadržaj humusa i povoljnu vlažnost, na kori-
jenju ljeske se razvija ektotrofna mikoriza.
Ona doprinosi boljem porastu, rodnosti i
zdravlju stabala ljeske. Lišće stabala na
čijem je korijenju razvijena mikoriza bilo je
zdravo, jedro tamnozelene boje, a na
stablima na čijem korijenju nije bilo
mikorize, bilo je blijedozeleno do žućkasto i
sitnije. Mikoriza se ne razvija na korijenju,
ako je tlo suho tijekom vegetacije ili ako je
tlo prevlažno i slabo prozračno.
Ljeska ne uspijeva dobro na jače
karbonatnim i alkalnim tlima uz pH iznad
8,0, jer na takvim tlima zbog poremećaja u
ishrani željezom podliježe oboljenju
ferokloroze ili žutice. Za lijesku nisu
prikladna tla na kojima stoji površinska
voda ili je visoka razina podzemne vode.
Odabir odlike
Pravilan odabir odlike je jedan od
najodgovornijih poslova. Niz činitelja
utječe na izbor.
Najvažnije je znati biološke osobine
odlika i njihovu reakciju na ekološke uvjete
proizvodnoga prostora, te namjenu
proizvoda. Odlike, s obzirom na kakvoću
plodova i namjenu, dijelimo u tri skupine:
- stolne za potrošnju u svježem stanju,
- odlike kombiniranih svojstava za
industriju i stolnu uporabu i
 - odlike za čokoladu, odnosno kondi-
torsku industriju.
Suvremena proizvodnja traži obilan,
redovit urod, da nasad rano prorodi, da je
dobra kakvoća plodova, da plodovi lagano
ispadaju iz omotača kako bi se mogla
mehanizirati berba i sniziti troškovi
proizvodnje, da je nasad otporan na bolesti i
štetnike, da je bujnoga rasta, krošnje dobro
razgranate, da muške i ženske inflorescence
cvatu u isto vrijeme (homogamija), da su
bar dijelom autofertilne ili dobro interfer-
tilne. Odlike ljeske su uglavnom auto-
sterilne, pa se ne mogu oploditi vlastitim
peludom. Posebno važno svojstvo je kasniji
cvat i otpornost cvatova na hladnoće i
pozebe.
Plodovi bi morali biti što više ujedna-
čeni, dobro ispunjeni jezgrom, sa što manje
praznih ili „gluhih“ ljuski i zakržljalih
jezgri.

Namjena plodova ovisno o veličini (promjera u mm)

Namjena
Promjer ploda
Industrija Svježi konzum
više od 18 mm 1 5
od 16.5 do 18 mm 3 4
od 15 do 16.5 mm 5 3
od 13.5 do 15 mm 4 2
sitnije od 13 mm 2 1
Legenda: Ocjena 5 označava odličnu kakvoću, vrlo dobru 4, ocjena 3 dobru, 2 dovoljnu, s
puno nedostataka za industriju, a neodgovarajuća za svježi konzum ocjena 1.

Prehrambena industrija traži sitnije i 1. Hallesche Riesennuss (Halski

srednje velike plodove, okrugle do ovalne, div)
srednje tanke do tanke ljuske s velikim 2. Romische Zellernuss (Rimski)
randmanom jezgre. Poseban značaj imaju 3. Negret (Negret)
aroma i okus jezgre (organoleptička svoj- 4. Mortarella (Mortarela)
stva). Industrija traži da su jezgre pravilnoga 5. Ludolf's Zellernuss (Ludolfov)
oblika i da im se od sjemenke ovojnica pri
prženju lagano odvaja. Za potrošnju u svje- C. Lokalne odlike
žem stanju (voćne salate, svježi i prženi 1. Cosford
lješnjaci) prednost imaju odlike velikih 2. Gunslebert (Gunsleber)
plodova, privlačnijega oblika i boje ljuske. 3. Imperial de Trebizonde
(Trebizontski)
4. Istarski okruglasti
Odlike za proizvodne voćnjake
5. Barcelona
Na temelju istraživanja i iskustva za D. Perspektivne odlike
našu su zemlju predložene slijedeće odlike: 1. Nocchione (Nokione)
A. Vodeće odlike 2. Camponica (Kamponika)
1. Istarski duguljasti 3. Furfuluk
2. Tonda Romana 4. San Giovanni (San Đovani)
3. Tonda di Giffoni (Tonda di
Đifoni)
4. Tonda gentile delle Langhe
(Tonda đentile dele Lange)
B. Prateće odlike

106
Istarski duguljasti
Odlika potječe iz Istre, a najviše se
uzgaja na zapadnoj obali poluotoka, i to oko
Vrsara, Poreča, Višnjana, Novigrada, a
također i oko Pazina.
Odlikuje se umjerenom bujnošću i
redovitom i obilnom rodnošću. Rano
prorodi, a daje plodove dobre kakvoće.
Relativno je otporna na grinje i ljeskotoč.
Zbog svojih dobrih bioloških i
gospodarskih svojstava jako je proširena u
našoj zemlji. U Istri je to glavna odlika, a
još uz nju u Istri imamao bogatu populaciju
tipova.
Cvate srednje rano. Autosterilna je, pa
joj trebaju oprašivači. Kao prikladni
oprašivači predlažu se odlike Hallesche
Reisennuss (Halski div) i Romische Zeller-
nuss (Rimski). U Istri, gdje se već stoljećima
uzgaja, smatraju ju samo oplodnom.
Vjerojatno zbog postojanja većega broja
tipova, postoji mogućnost uspješne interpo-
linacije i međuoplodnje. Istraživanjima je
ova pretpostavka dijelom potvrđena.
Našim istraživanjima ustanovljeno je da
u grozdu dolazi i do 8 plodova, a u prosjeku
3 do 5 plodova. Dozrijeva krajem kolovoza.
Plod je duguljast, a ne ispada iz
ovojnice, koja je duža od ploda. Prosječna
masa ploda je 2,64 g, a masa jezgre
(sjemenke) 1,06 g. Iskorištenje jezgre u Istri
je 40,16 %, a u kontinentalnom području,
gdje je povoljniji raspored padalina, doseže
do 43 %.
Velik nedostatak ove odlike je taj, što
joj plodovi ne ispadaju iz omotača, pa se
berba ne može uspješno mehanizirati. Zbog
toga ovu odliku predlažemo za male
komercijalne, obiteljske voćnjake i uzgoj u
kućnom vrtu. Odlika je dosta osjetljiva na
sušu.
Tonda Romana
Tonda Romana (Tonda di Viterbo,
Tonda gentile Romana) potječe iz okolice
Viterba u Italiji. To je odlika srednje
bujnoga do bujnoga rasta, a prorodi u 5. i 6.
godini. No, pojedini plodovi se razviju već
107
u 4. godini. Cvate srednje kasno, auto-
sterilna je, a dobri su joj oprašivači odlike:
Tonda di Giffoni, Riccia di Talanico,
Nocchione i Mortarella. Dozrijeva krajom
kolovoza ili početkom rujna.
Plodovi su okruglasti, kestenjaste boje,
s lagano izduženom brazdom i tankom
ljuskom. Prosječna masa ploda je 2,5 g, a
masa sjemenke 1,4 g. U grozdu su
prosječno 3,2 ploda. Ovojnica je nešto dulja
od ploda, a plod, kada dozrije, ispada bez
poteškoća. Randman jezgre je 45 %. Jezgra
je odlične kakvoće za potrebe konditorske
industrije i domaćinstva. Kod prženja se
ovojnica sjemenke dobro odvaja.
Tonda Romana je vrlo dobra odlika, a
daje dobre i stalne urode. Stoga se puno
uzgaja u Italiji, Francuskoj i kod nas. Naše
iskustvo s ovom odlikom u Istri pokazuje da
je to jako vrijedna odlika i da je bolja od
Istarskoga duguljastoga, i to po kakvoći
plodova, bujnosti, rodnosti i otpornosti na
sušu. Stoga ovu odliku predlažemo za nove
proizvodne površine i za uzgoj u kućnim
vrtovima.
Tonda di giffoni
Tonda di Giffoni (Tonda di Difoni)
potječe sa Sicilije, a najviše se uzgaja u
okolici Avellina i Napulja gdje se za nju zna
od davnine. Osim toga, uzgaja se u
Španjolskoj i Francuskoj, a u novije vrijeme
i kod nas.
Tonda di Giffoni razvija srednje bujna
stabla prelaznoga habitusa krošnje, od
široke do uspravne. Odlikuje se dobrom
rodnošću i odličnom kakvoćom plodova.
Cvate srednje rano. Autosterilna je.
Dobro je oplođuje pelud odlika: Tonda
Romana, Riccia di Talanico, Nocchione,
Mortarella, San Giovanni i Camponica.
Plod je okruglast, srednje mase od 2 do
2,5 g. U grozdu su prosječno 2,8 ploda
zajedno. Ovojnica je dulja od ploda, ali plod
lako ispada kada sasvim dozrije. Ljuska je
srednje tanka, tamno kestenjaste boje.
Jezgra je srednje veličine (1,2 g), jako
dobre kakvoće. Randman jezgre je od 43 do
47 %. Puno je cijenjena za potrebe
konditorske industrije.
Odlika je osjetljiva na kasni proljetni
mraz, a osobito ako se uzgaja u nižim
predjelima. Dobro se prilagodi i na područja
koja nisu tipična za uzgoj ljeske.
Preporučuje se za intenzivan uzgoj u
komercijalnim voćnjacima i u kućnim
vrtovima.
Tonda gentile delle langhe
Tonda gentile delle Langhe (Tonda
đentile dele Lange ili Piemontski) je
talijanska odlika podrijetlom iz Piemonta.
Stabla su joj srednje bujna rasta sa širokim
krošnjama. Redovito i obilno rađa. Muški
cvatovi cvatu jako rano, a ženski srednje
kasno. Pupa rano. Dobri su joj oprašivači
odlike: Cosford, divlja ljeska i Camponica.
Dozrijeva rano.
Plod je okruglast, prosječne mase 2,3 g.
U grozdu je prosječno 2,1 plod. Ovojnica je
dulja od ploda, ali plod, kada dozrije,
lagano iz nje ispada. Ljuska ima lijepu ha-
vana (duhansku) boju, a lagano je prugasta.
Randman jezgre je oko 47 %. Sjemenka
(jezgra) je prosječne mase 1,1 g, bez žilica,
a kod prženja se ovojnica odvaja. To je
odlika optimalnih organoleptičkih svojsta-
va, a puno je tražena za industriju slatkiša.
Preporučuje se za uzgoj samo u jako
prikladnim ekološkim uvjetima, i to na jako
plodnim tlima. Dosta je osjetljiva na grinje,
pa ju obvezno treba intenzivno štititi.
Hallesche riesen
Hallesche Riesen (Haleše rizen, Halski
div) je njemačka ili francuska odlika
(Merveille de Bollwieller). Stabla su joj
bujna, uspravnoga rasta. Rodnost je dobra.
Kasno cvatu muške i ženske inflorescence,
ali je ipak pretežito protandrična. Dobri su
joj oprašivači odlike: Cosford, Dugi
španjolski.
Dozrijeva kasno. Plod je velik (3,6 g),
duguljast, a u grozdu su skupa u prosjeku
2,5 ploda. Omotač je dulji od ploda, ljuska
debela i kestenjaste boje (malo rđasta),
108
svjetlucava u središnjem dijelu, a dlakava
pri vrhu. Sjemenka je srednje mala (1,4 g).
Kod prženja se ovojnica odvaja. Randman
jezgre je 36,5 %.
Preporučuje se za uzgoj kao oprašivač
za odliku Istarski duguljasti. Prikladna je
kao stolna odlika za područja s kontinen-
talnom klimom.
Römische Zelernuss
Röomische Zelernuss (Remiše Celernus
ili Rimski) je stara odlika nepoznatoga
podrijetla, a vjeruje se da potječe iz Italije.
Razlikuje se od odlike Tonda Romana.
Razvija bujna stabla ili grmove s krošnjama
nešto spljoštenoga oblika. Obilato tjera
korijenove izdanke. Jako je rodna. Cvate
srednje rano, a plodovi dozrijevaju srednje
kasno. U pojedinim godinama prije cvatu
muške inflorescence nego ženske (protan-
drija), a u pojedinima se ženske infloresence
otvore nešto malo prije muških, ali se po
vremenu cvatnje podudaraju s muškima
(parcijalna protaginija). Odlika je auto-
sterilna, a dobro ju oplođuje Halski div
(Hallesche Riesennuss).
Plod je srednje velik (prosječna masa
oko 3,7 g), okruglast s ljuskom
svijetlosmeđe boje, na kojoj se ističu tamne
linije. Gornja trećina ploda je dlakava.
Praznih (gluhih) plodova ima dosta, a po
dvije sjemenke sadrži oko 5 % plodova.
Randman jezgre je od 39 % do 45 %.
Veće je iskorištenje u vlažnijim područjima.
Jezgra je dosta nepravilna i okruglasta do
spljoštena s prosječnom masom od oko 1,4
g. Ima slatki okus gotovo bez lješnjakove
arome. Prženjem se vanjska ovojnica lagano
odvaja (do 71 %). Ako se plodovi prerano
poberu, tada ostaju jače smežurani, pa se
ovojnica slabije odvaja. Dobra osobina ove
odlike je što joj dozreli plodovi ispadaju iz
omotača, pa se mogu skupljati strojevima.
To osjetno pojeftinjuje troškove berbe.
Osim toga, potrebna je kao prateća uz
odliku Halski div (Hallesche Riesennuss) i
kao oprašivač u ljesicima, gdje prevladava
odlika Istarski duguljasti. Iz svega proizlazi
da zaslužuje pozornost kao prateća odlika u
malim ljesicima gdje se uzgaja Istarski
duguljasti.
Negret
Negret (Negret) je vodeća španjolska
odlika vrhunske kakvoće. Stabla su joj
srednje bujna, poluširoka i vrlo rodna.
Cvate srednje kasno, a kod te odlike je
izražena protandrija. Dobro ju oprašuju
odlike Cosford i Tonda di giffoni. Srednje
rano pupa.
Dozrijeva srednje kasno.
Plod je polu ovalnoga oblika, srednje
veličine, a u grozdu su u prosjeku 2,5 ploda.
Omotač je malo duži od ploda. Ljuska je
srednje tanka, tamno havana boje, lagano
prugasta i dlakava pri vrhu. Sjemenka je
srednje mala (1,1 g) sa žilicama u
tragovima. Kod prženja se ovojnica opti-
malno odvaja. Randman jezgre je oko 48 %.
To je odlika odlične kakvoće, ali treba
jako prikladne položaje i plodno tlo.
Najbolja je odlika za industrijsku preradu.
Preporučuje se za uzgoj.
Mortarella
Mortarella (Mortarela) je talijanska
odlika proširena u južnoj Italiji. Stabla su
joj srednje bujna i jako rodna. Srednje rano
cvate, a odlikuje ju protandrija ili
homogamija. Dobri su joj oprašivači odlike:
Tonda di Giffoni, San Giovanni i Riccia di
Talanico. Vrijeme pupanja je srednje kasno.
Dozrijeva rano.
Plod je srednje mali (2,1 g), okruglast
do plosnato cilindričan (postrano plosnat), a
u grozdu su zajedno prosječno 4,5 ploda.
Omotač je dulji od ploda, ljuska je srednje
tanka i svijetlo kestenjaste boje s laganim
prugama. Sjemenka je mala (1,0 g), a na
njoj su u tragovima nazočne žilice. Ovoj-
nica se kod prženja dobro odvaja. Randman
jezgre je 45,0 %. Preporučuje se za uzgoj.
Ludolfov
Ludolfov (Ludolf's zellernuss) je stara
njemačka odlika, pa se u Njemačkoj najviše
109
uzgaja. Razvija srednje bujna do bujna
stabla ili grmove, a rađa dobro do umjereno.
Cvate srednje kasno, a dozrijeva kasno.
Umjereno je samooplodna, ali veće urode
daje uz strano oplodnju, to jest oprašivanje
peludom drugih odlika.
Plod je velik, okruglast, prosječne mase
od oko 3 g. Jezgra je također okruglasta i
velika, a prosječna joj je masa oko 1,5 g.
Randman jezgre je 47 %. Jezgra je dobre
kakvoće. Dobra je osobina ove odlike što
joj plodovi, kad dozriju, ispadaju iz
omotača, pa se može brati strojno, odnosno
skupiti plodove strojevima.
Cosford
Cosford (Kosford) je podrijetlom iz
Velike Britanije. Razvija bujna stabla, a
dobro i obilno rodi. Vrijeme cvatnje muških
inflorescenci je srednje kasno, a ženskih
kasno, pa je izražena protandrija. Odlika je
autosterilna, a dobri su joj oprašivači:
Gunslebert, Dugi Španjolski i Halski div
(Hallesche Riesennuss) .
Dozrijeva srednje kasno.
Plod je duguljast, valjkast i srednje
velik (prosječna masa ploda je 2,5 g).
Omotač je duži od ploda koji, kada dozrije,
ispada iz omotača.
Jezgra je srednje mala (1,3 g) s dosta
žilica, a kod prženja se ovojnica dobro
odvaja. Randman jezgre je 53,2 %.
Sjemenka je dobre kakvoće. Jezgre
imaju višestruku namjenu. Preporučuje se
za uzgoj u kućnim vrtovima i malim
komercijalnim voćnjacima.
Gunslebert
Gunslebert (Gunslebert) je najvjerojat-
nije njemačka odlika. Stabla su joj bujna i
dobro rode. Muške i ženske inflorescence
cvatu kasno, ali ipak nešto ranije. Dobri su
joj oprašivači odlike: Cosford i Dugi
Španjolski.
Dozrijeva kasno.
Plod je srednje veličine (2,7 g),
duguljast. U grozdu su skupa prosječno 3,4
ploda. Omotač je podjednako dug kao i
plod. Ljuska je srednje tanka, havana boje,
prugasta i dlakava pri vrhu. Sjemenka je
srednje mala (1,4 g) s velikom
zastupljenošću žilica. Pri prženju se
perisperm slabo odvaja. Randman jezgre je
45,1 %.
To je rodna stolna odlika, pa ju
preporučujemo za uzgoj uglavnom u
kućnim vrtovima, a u manjoj mjeri i u
proizvodnim voćnjacima.
Imperial de Trebizonde
Imperial de Trebizonde (Trebizontski)
je stara turska odlika, a uzgaja se u manjoj
mjeri u svim europskim zemljama. Stabla ili
grmovi su joj bujnoga rasta, širokih
krošanja i jako produktivni.
Vrijeme cvatnje muških i ženskih
inflorescenci je srednje rano, ali ipak prije
počinju cvasti muške inflorescence, pa je
izražena parcijalna protandrija. Odlika je
samo neoplodna, a dobri su joj oprašivači:
Tombul, Palas, Tonda Romana, Riccia di
Talanico, …
Plodovi dozrijevaju srednje kasno.
Srednje su veličine (prosječne mase oko 2,6
g) i okruglastoga oblika. U grozdu su
zajedno prosječno 3 ploda. Ovojnica je duža
od ploda, ljuska ploda je tanka, havana
svijetle boje i umjereno svjetlucava. Jezgra
je srednje mala, prosječne mase od oko 1,4
g. Ovojnica sjemena se kod prženja dobro
odvaja.
Randman jezgre je oko 45,3 %.
Odlika se preporučuje za kućne vrtove i
male komercijalne voćnjake.
Istarski okruglasti
Istarski okruglasti je stara hrvatska
odlika podrijetlom iz Istre. Razvija jako
bujna stabla ili grmove okruglasta oblika
krošnje s dobro razgranatim kosturom i
velikom obrastajućom rodnom površinom.
Dobro i redovito rodi. Odlikuje se dobrom
otpornošću na sušu. U odnosu na Istarski
duguljasti ima niz prednosti od kojih
(osobito) ističemo veću bujnost, bolju
rodnost i veću otpornost na sušu. Jedina joj
110
je mana da u pojedinim godinama ima
naglašeno lipanjsko opadanje plodova. U
ekstremno sušnim godinama sjemenke u
plodovima ostaju smežurane.
Cvate srednje rano, a dozrijeva srednje
kasno.
Plod je velik (prosječne mase oko 2,7
g), okruglast, a u ponekad okruglasto ovalan
i nešto malo spljošten. U grozdu su
prosječno od 2 do 3 ploda, a katkada i 6
zajedno. Jezgra je okruglasta, prosječne
mase 1,15 g. Randman jezgre u Istri je oko
42 %, a u vlažnijim područjima oko 45 %.
Odlika Istarski okruglasti neopravdano
je zapostavljena u uzgoju, iako ima pred-
nosti pred Istarskim duguljastim. Osobito je
vrijedno svojstvo ove odlike da zreli plodo-
vi ispadaju iz omotača, pa se brati, odnosno
skupljati može mehanizirano.
Barcelona
Barcelona (Barselona) je vjerojatno
podrijetlom iz Španjolske, a najviše je pro-
širena u SAD i Francuskoj. Razvija bujna
stabla, prelaznoga habitusa od uspravnoga
do povijenoga rasta. Jako obilno rodi. Rano
cvatu muške i ženske inflorescence, ali je
ipak naglašena protandrija. Dobri su joj
oprašivači: Mortarella, Daviana, Cosford,
Apolda i Trebizontski.
Dozrijeva srednje rano.
Plod je okruglast do polu okruglast i
velik (3,3 g), a u grozdu su prosječno 3,3
ploda. Omotač je duže od ploda, a ljuska je
debela i tamno kestenjaste boje s dlačicama
na vrhu. Sjemenka je srednje veličine (1,6
g) sa srednjom zastupljenošću žilica, a ovoj-
nica sjemena se pri prženju dobro odvaja.
Randman je 46,2 %.
Odlika je bujna, rodna, s velikim
plodom dobre kakvoće, a otporna je na
grinje. Nešto je osjetljivija na bakteriozu.
Preporučuje se za uzgoj u kućnom vrtu i
komercijalnim voćnjacima.
Nocchione
Nocchione (Nokione) je talijanska
odlika, jako proširena u uzgoju kao prateća
za oprašivanje odlike Tonda Romana.
Stabla su joj bujna i dobro rodna. Vrijeme
cvatnje muških inflorescenci je rano a
ženskih kasno, pa se javlja protandrija.
Budući da je odlika samo neoplodna,
preporučuju se prikladni oprašivači Tonda
Romana i Riccia di Talanico. Po vremenu
dozrijevanja podudara se s odlikama Tonda
Romana i Tonda di Giffoni.
Plod je okruglast, srednje velik
(prosječne mase oko 2,6 g, a u grozdu su
prosječno po 3,4 ploda. Ljuska je svijetla,
prugasta i slabo dlakava. Ovojnica ploda je
tanka i duga, kao i plod koji, kada dozrije,
lagano iz nje ispada.
Jezgra je srednje velika prosječne mase
od 1,1 g. Kod prženja se ovojnica sjemenke
osrednje odvaja. Inače je dosta dobre
kakvoće. Randman jezgre je 38,2 %.
Camponica
Camponica (Kamponika) je talijanska
odlika dobre bujnosti, uspravnoga rasta i
jako produktivna. Rano cvatu muške i
ženske inflorescence, ali ipak muške prije
ženskih (protandrija). Dobri su joj
oprašivači odlike: Mortarella, Tonda Rosa,
Tonda Biancha i Riccia di Talanico.
Vrijeme pupanja je srednje rano.
Dozrijeva rano.
Plod je okruglast (indeks okruglosti
0,92), velik (prosječna masa 3,1 g), polu-
cilindrična oblika, a zajedno su u grozdu
prosječno 3,4 ploda. Omotač je jednako dug
kao i plod, ljuska je srednje tanka, tipične
boje lješnjaka, a na kraju je prugasta.
Sjemenka je srednje velika (prosječne mase
1,5 g), a gotovo i nema žilica. Pri prženju se
ovojnica dobro odvaja. Randman jezgre
(sjemenki) je oko 47 %.
Preporučuje se za uzgoj, jer je bujna i
rodna, a u odnosu na ostale odlike nešto
bolje podnosi teža tla. To je uglavnom stol-
na odlika.
San Giovanni
San Giovanni (San Đovani, Sv. Ivan), je
stara talijanska odlika, a puno se uzgaja na
111
jugu Italije. Razvija stabla vrlo bujnoga
rasta, a redovito i obilno rodi. Osjetljiva je
na sušu, pa su u sušnim područjima stabla
srednje bujna. Na jako plitkim tlima stabla
su slabo bujna. Cvate rano, i to istodobno
muške i ženske inflorescence (homogami-
ja). Odlika je autosterilna, a prikladni su
oprašivači: Tonda di Giffoni, Mortarella,
Camponica i Tonda Biancha.
Dozrijeva rano. Plod je duguljast poput
ploda Istarski duguljasti, a srednje je
veličine s prosječnom masom od 2,5 g.
Ljuska je srednje tanka, svijetlo kestenjasta
i malo dlakava pri vrhu.
Jezgra je srednje mala (prosječna masa
1,2 g), a ima žilice u tragovima. Pri prženju
se ovojnica sjemenke srednje dobro odvaja.
Randman jezgre je 46,2 %.
Ova odlika se preporučuje za uzgoj u
kućnim vrtovima i malim komercijalnim
voćnjacima jer je bujna, rodna i jer ima
odličnu kakvoću jezgre. Jedina joj je mana
što plodovi ne ispadaju iz omotača pa je
skuplja berba.
Riccia di Talanico
Riccia di Talanico (Ričia di Talaniko) je
talijanska odlika dobre bujnosti i rodnosti.
Muške inflorescence cvatu srednje, a ženske
srednje kasno, pa je protandrična. Dobri su
joj oprašivači odlike: Tonda Romana,
Mortarella.
Dozrijeva srednje. Plod je malen (2 g),
poluokruglast i sužen prema vrhu. U skupini
su prosječno 3 ploda. Omotač je duži od
ploda. Ljuska je tanka, svijetlo rđaste boje.
Sjemenka je mala (1,2 g). Kod prženja se
ovojnica lagano odvaja.
Randman jezgre je 51,4 %.
Ova odlika zaslužuje veliku pozornost
zbog rodnosti i velikoga randmana jezgre,
kao i zbog optimalne kakvoće plodova.
Sustav uzgoja
Ljeska se uzgaja u obliku grma ili kao
stablo različite visine debla. Pri uzgoju u
obliku grma prakticira se jednostavni grm
uzgojen od jedne sadnice, zatim sastavljeni
grm, koji se oblikuje od 2, 3 ili 4 sadnice na
manjem razmaku jedna od druge (sadnja u
buket). Obično se sadnice posade u
istostraničan trokut ili u kvadrat tako da
dobivamo rastresit grm, koji je u sredini
rastvoren da može ulaziti svijetlo.
Osim toga, prakticira se i uzgoj u obliku
žive ograde pri čemu su veći razmaci
između redova, a manji u redu.
Pri uzgoju s deblom, često je deblo
visoko samo od 20 do 30 cm pa se oblikuje
grmolika vaza. Uzgaja se i s deblom visine
od 40 do 80 cm. Krošnja se češće oblikuje
kao popravljena vaza, kako bi se postigao
čvrst kostur i dobra osjetljivost cijele
krošnje, što je preduvjet da u njoj bude
velika rodna površina.
Ljeska prirodno oblikuje grm, jer se iz
korijenova vrata razvijaju korijenovi
izdanci, koji popunjavaju i proširuju grm.
Ljeske uzgojene u obliku grma su bujnije,
pa ih treba saditi na veći razmak. Tako
uzgojene ranije prorode i daju nešto veće
urode po jedinici površine prvih godina
nakon sadnje. Uzgoj u obliku grma
prevladava u malim obiteljskim voćnjacima,
gdje se velik broj složenih pomotehničkih
zahvata (rez, berba) obavlja ručno.
U Turskoj, koja je najveći proizvođač
lješnjaka na svijetu, uzgaja se po sustavu
„Ocak“, to jest u skupini od 5 do 6 sadnica
posađenih u krug promjera 1 m.
Veći broj biljaka po 1 ha oblikovanih
kao sastavljeni grm (skupina) ima samo tu
prednost da ranije dolaze u rod, jer se ranije
uspostavlja skladna ravnoteža u razvijenosti
nadzemnoga sustava i korijenove mreže, pa
je veća rodnost u prvim godinama. U
kasnijoj dobi rodnost je određena ukupnom
rodnom površinom, snagom rasta, dužinom
ukupnog prirasta i prosječnom dužinom
jednogodišnjih izboja, ali i koeficijentom
racionalnoga korištenja volumena obrastaju-
će površine. Starenjem jednostavnoga ili
sastavljenoga grma opada rodnost. Nakon
opadanja rodnosti u 10. ili 12. godini treba
112
pomlađivati ili intenzivno orezati grmove.
Bolji uspjesi se postižu ako se postupno
pomlađuju dijelovi sastavljenoga grma
(pojedine voćke) nego jednostavnoga grma.
Dobro je poznato da je lijeska tipični
heliofit i da pretežito rodi na dobro
osvijetljenim dijelovima grma ili krošnje.
Detaljna istraživanja su pokazala da stabla
uzgojena s deblom imaju za 25,4 % manju
projekciju krošnje nego kod grma, ali da je
na 1 m2 površine krošnje na stablu rodnost
veća za 26,1 % nego kod grma. Dakle,
povećanjem volumena krošnje grma postup-
no relativno opada intenzitet rodnosti. Ovo
se tumači starenjem grma, smanjenjem
dužine jednogodišnjih izbojaka i zasjenjiva-
njem (smanjenjem osvjetljenja) grma.
Volumen trogodišnjega grma je 1,4 m3, a
sedmogodišnjega 12,3 m3. Dakle, ukupni
rodni volumen relativno opada sa starošću.
Prema tomu, grm može dati veći
volumen, nego što je volumen krošnje
stabla, pa čak i veću rodnost po voćki, ali je
racionalnost rodnosti obrastajuće površine
po 1 ha kod grma manja nego kod stabla, pa
se u uzgoju s deblom postižu po 1 ha veći
prirodi. Tako je ustanovljeno da su ljeske
uzgojene u obliku grma s 10 do 12
kosturnih grana, a posađene na razmak od 5
x 6 m, dale po grmu urod od 6,7 kg, dok su
u isto vrijeme ljeske uzgojene u obliku vaze
s deblom visine od 40 do 60 cm, a posađene
na razmak 4 x 3 m, dale 4,4 kg po stablu.
Urod po 1 ha je kod ljeski uzgojenih u
obliku grma bio 22,0 dt, a kod uzgojenih u
obliku stabla 36,0 dt.
Fiziološka osnovica redovite i obilne
rodnosti naglašena je u uzgoju s deblom i
krošnjom u obliku popravljene vaze. Kako
gustoća sklopa i uzgojni oblik utječu na
rodnost po 1 ha pokazuju sedamnaestogo-
dišnja istraživanja, čije rezultate donosimo
u tablici.
Proizvodnja se sve više mehanizira.
Preporučuje se uzgoj ljeske u obliku
vaze s visinom debla od 80 cm, a sadnjom
na razmak 5 x 3 m (666 stabala/ha) ili 4,5 x
3 m (740 stabala/ha).
 Tonda Romana Tona Di Giffoni

Tonda Gentile Delle Langhe Nochione

Barcelona Nerget

Francuski stručnjaci ističu da je svih zahvata i radi boljega korištenja

imperativ rentabilne proizvodnje lješnjaka svjetla, uključujući i difuznu svjetlost što se
uzgoj ljeske u gustom sklopu, ali u obliku odbija od površine tla. Uzgoj u obliku
stabla s deblom radi potpunije mehanizacije stabla iznesen je na crtežima.

113
Kumulativni urod lješnjaka u kg/ha ovisno o gustoći sklopa i uzgojnom obliku u razdoblju do
17. godine starosti ljeski

Broj sadnica Odlike

Uzgojni oblik
po 1 ha Négret Gironell Ribet Culpla
Od sadnje do 10. godine starosti
grm 1111 5.061 4.590 3.241 3.200
stablo 1111 6.798 7.308 5.420 5.276
stablo 555 5.085 4.744 3.306 3.881
stablo 370 3.266 4.130 2.145 2.287
stablo 270 2.547 2.946 2.031 2.720
Od 10. do 17. godine starosti
grm 1111 13.762 12.984 13.708 10.356
stablo 1111 14.855 17.219 14.875 15.880
stablo 555 13.513 13.130 13.675 12.359
stablo 370 9.374 12.004 9.517 8.978
stablo 270 9.285 8.195 9.452 8.095
Od sadnje do kraja 17. vegetacije
grm 1111 18.822 17.574 17.181 13.555
stablo 1111 21.652 24.527 20.295 21.156
stablo 555 18.597 17.873 16.919 16.241
stablo 370 12.639 16.133 11.661 11.266
stablo 270 11.832 11.142 11.482 10.817

Pregled uzgojnih oblika za lijesku iznesen je na slijedećim crtežima boj 1, 2, 3 i 4.

Crtež broj 1: Oblikovanje vaze ljeske

114
 Crtež broj 2: Vaza ljeske

Crtež broj 3: Uzgoj ljeske u obliku grma (a) i stabla (b)

115
 Crtež broj 4: Uzgoj ljeske u obliku žive ograde

Crtež broj 5: Postupno opadanje rodnosti uvjetovano je smanjenjem dužine prirasta

jednogodišnjih izboja

Razmaci sadnje za ljesku

Razmaci u metrima
Svojstva tla Bujnost odlike Uzgojni oblik
ravnica nagnuti teren
Slabo plodno slaba stablo 5x5 4x4
Srednje plodno slaba stablo 5x6 5x5
Dobro plodno bujna stablo 7x7 6x6
S labo plodno slaba grm 6x7 5x6
Srednje plodno slaba grm 8x8 6x6
Dobro plodna bujna grm 10 x 10 7x7

116
 U Sjedinjenim Američkim Državama se
ljeske uzgajaju uglavnom u obliku stabla s
deblom. Na većim plantažama prevladava
uzgoj u obliku popravljene vaze s deblom
visine od 40 do 80 cm.
U novije vrijeme uvodi se u
proizvodnju nova tehnologija uzgoja ljeske,
a time i novi uzgojni oblici.
Jednoga od tih uzgoja predložio je
talijanski stručnjak Romisondo. Po tom
sustavu ljeske se sade u obliku žive ograde
(„sipe“). Između redova je razmak od 5 do
6 m, a u redu se sadi po određenom
rasporedu. Po dvije sadnice posade se jedna
nasuprot druge na razmak od 35 do 40 cm,
a otklone se u suprotnom smjeru, odnosno
desno i lijevo pod kutom od 35° od
zamišljene vertikale. Unutar reda se ostavlja
razmak od 2 do 2,5m između tako
posađenih sadnica. Ovaj sustav omogućuje
uzgoj od 1.400 do 2.000 sadnica na jedan
hektar.
Uz oblikovanje uzgojnoga oblika treba
reći da postoji i posebnost u rezu rodnih
stabala ili grmova. Naime, rodna stabla
postupno prema periferiji krošnje smanjuju
dužinu prirasta i ukupni prirast jednogo-
dišnjih izboja. S tim u vezi osjetno opada
rodnost.
To je shematski predočeno na crtežu broj
5.
Talijanski stručnjaci preporučuju inten-
zivan rez u turnusu svake druge godine, a
američki su ustanovili da su stabla s duži-
nom jednogodišnjih izboja od 17 do 24 cm
dala 5 puta veći prirod od stabala s dužinom
izboja od 8 do 16 cm, kao i da su stabla s
dužinom izboja od 8 do 16 cm dala 6 puta
veći urod od stabala s dužinom izboja ispod
7 cm.
Prema talijanskim stručnjacima dobra
ravnoteža između vegetativnoga rasta i
rodnosti se postiže ako je prosječna dužina
jednogodišnjih izbojaka:
- kod stabala starijih od 7 do 8 godina
iznad 15, pa do 20 cm,
- kod stabala starijih od 15 do 20 godina
oko 15 cm,
- kod stabala starijih od 20 godina iznad
10 cm.
117
Općenito rečeno, dobra rodnost lijeske,
neovisno o starosti stabala, se postiže ako
prosječna dužina jednogodišnjih izbojaka
bude do 20 cm.
Rez pozitivno utječe na podržavanje
fiziološke ravnoteže voćke, i to jednako na
vegetativni razvoj jednogodišnjih izbojaka,
kao i na zametanje cvatnih pupova, oplod-
nju, rast, težinu i kakvoću plodova.
Gustoća sklopa
Gustoća sklopa ovisi o bujnosti odlike,
podlozi, uzgojnom obliku i plodnosti tla.
Rijeđe se primjenjuju podloge, uglavnom
Corylus colurna, koja je bujnija. Na njoj
cijepljene odlike su oko 30 % bujnije, pa su
razmaci sadnje veći.
Ranije se sadilo s nešto većim
razmakom između redova i u redu.
Razmaci su prikazani, u odnosu na
svojstva tla, bujnost odlike i uzgojni oblik u
tablici „Razmaci sadnje za ljesku (na
prethodnoj stranici).
U Italiji se noviji voćnjaci najčešće
podižu s razmacima: 6 x 3 m, ili 5 x 3 m,
zatim 6 x 2,5 m ili 5x 2,5 m, a ima
prijedloga za gušći sklop.
Veće razmake sadnje prakticiraju u
Sjedinjenim Američkim Državama (Ore-
gon), gdje se ljeske uzgajaju na podlozi
Corylus colurna, a kao stablo s krošnjom u
obliku popravljene vaze.
Najčešće se ljeske sade na razmak od 6
x 6 do 7,5 x 7,5 m, a u ljesicima se
primjenjuje natapanje.
Za uzgoj u obliku stabla na podlozi
Corylus colurna u suhom gospodarenju
dobar razmak je od 6 x 4 m, a na vlastitom
korijenu od 5 x 4 m.
Predlažemo uzgoj u gustom sklopu u
obliku stabla s razmakom između redova od
5 do 6 m, a u redu od 2,5 do 3 m.
Na manjim posjedima predlažemo uzgoj
u obliku žive ograde. Tu predlažemo razmak
između redova od 5,5 do 6 m, u redu po 2
sadnice jedna od druge od 35 do 40 cm, a
između njih u redu predlažemo razmak od 2
do 2,5 m.
 Uzgoj
pitomoga kestena
Kesten pripada najstarijim kultiviranim
biljkama. Potječe iz mediteranskih zemalja
Maroka, Alžira i Portugala, a širi se preko
Apenina, Balkana, Male Azije do Kavkaza.
Hrvatska je dosta bogata pitomim
kestenom na širokom području između
Drave i Save, između Kupe, Korane i Une.
Pojedinačna stabla ili manje skupine
stabala kestena rastu svuda (na Zagrebačkoj
gori, na Žumberku, u Istri, na Kalniku).
Gotovo nema mjesta, osim u golom
kamenjaru, bez kestena.
Radi koristi koju daje tijekom dugoga
niza godina, kesten je sađen na puno
mjesta izvan svojega podrijetla, pa raste u
svim europskim zemljama sve do 50º
sjeverne zemljopisne širine. Što je sjever-
nije, uspijeva na manjim visinama iznad
mora. Najviše ga imaju Italija (800.000
ha), Francuska (500.000 ha), Španjolska
(110.000 ha) i Grčka (20.000 ha).
Korist od drveta i ploda kestena je
mnogostruka. Plod sadrži pravo bogatstvo
škroba, kojega ima 45 %. Ima masti oko 2
% i vode oko 40 %. Smljeven suhi plod
kestena dobar je za ishranu svinja. U
ishrani ljudi koristi se kuhan ili pečen plod
kao poslastica uz druge vrste hrane. Od
jezgre kestena prave se nadjevi za razne
vrste ukusnih kolača ili se konzumira kao
kesten pire sa šlagom ili bez dodataka.
Drvo kestena je osobite kakvoće. U
graditeljstvu vrijedi kao i hrastovina.
Koristi se za proizvodnju tanina, za
118
proizvodnju drvenih vagona i za ogrjev. Dobro
podnosi vlagu, pa je traženo drvo za različite
vrste kotača, te za proizvodnju bačava.
U cvatnji, koja u našem podneblju u
normalnim uvjetima počinje početkom lipnja,
kesten dosta medi, pčele ga rado i puno
posjećuju, te kestenovim medom bogato pune
košnice. Kestenov med je relativno jak, pa
ipak je na visokoj cijeni.
Kesten, osim pčela, značajno oplođuje
vjetar. Međutim u slučaju većega broja kišnih
dana, pelud se ispire, a let pčela je sveden na
najmanju mjeru, pa je i oplodnja loša.
Posljedica su manji urodi meda i plodova.
U Hrvatsku se plod kestena uvozi najviše
kao smrznuti pire za različite namjene. Uvoze
se i kestenovo brašno ili cijeli podhlađeni
sirovi plodovi. Ranijih godina naša zemlja je
bila značajan izvoznik kestena, i to u zemlje iz
kojih sada kesten uvozimo.
Plodove su nekada otkupljivale opće
poljoprivredne zadruge, koje su imale
relativno dobre poznavatelje vrsta i kakvoće
šumskih plodova. Oni su istovremeno učili
one, koji su otkupljivali plodove kestena.
Pitomi kesten, kao i svo kulturno bilje
najbolje uspijeva na dubokim i hranjivom
bogatim tlima, osobito ako su takva tla kisela
do slabo kisela. Za uzgoj kestena najbolja
nešto hladnija i prozračna tla, čija je kiselost
izražena u pH od 4,5 do 6. Kesten ne raste na
alkaličnim tlima. U Istri uspijeva na crvenici,
koja je ispiranjem vapna postala gotovo
dekalcificirana i dobra za uzgoj kestena.
 Kesten je osjetljiv na velike toplinske
promjene, osobito u vrijeme vegetacije.
Jednako tako, štete na kestenu izazivaju
rani jesenski ili kasni proljetni mrazovi.
Zanimljivo je da kestenu odgovaraju
sjeverni položaji u toplijem podneblju, dok
mu u hladnijem podneblju više odgovaraju
južni, sunčaniji položaji. Ovo objašnjavamo
time, što su na takvim položajima manje
toplinske razlike.
Za vrijeme mirovanja kesten podnosi i
– 27° C. Voli sunčane ekspozicije, više
topline i svjetla. Svega toga u Hrvatskoj
ima u izobilju, pa ne čudi nazočnost ove
biljke na velikom broju mjesta, pojedinačno
ili u šumskim zajednicama.
Opravdanost ulaganja
U našim prilikama, gdje je sve manje
radne snage, a sve više neobrađenih
oranica, uputno je posaditi kesten.
Održavanje kestenika nije zahtjevno kao
održavanje drugih intenzivnih voćnih
nasada. Nema toliko posla sa zaštitom i
obradom tla, te rezidbom, jer se režu samo
suhe grane i one koje smetaju. Svejedno
daje urode, čija je dobit na razini
intenzivnih kultura. Stablo kestena dolazi u
rod već u šestoj godini i počinje stvarati
vrijednost, koja vraća uloženo. Kesten rađa
dugi niz godina i već od 15 godine rađa
više od 15 kg ploda po stablu. Nakon
dvadeset godina i najmanje još toliko
godina donositi će više od 20 kg ploda po
stablu, što znači više od 2,0 t/ha. To je
vrijednost oko 10.000 kn/ha plus potpora
2.500 kn/ha dugi niz godina. Gledajući
dugoročno, to je sigurno isplativo ulaganje.
Svako problematično tlo u smislu kiselosti,
treba saditi kulturom, koja će to najbolje
koristiti. Za tu namjenu nema bolje kulture
od kestena.
Kesten je strano oplodna biljka, pa su
vjetar i različiti insekti igraju odlučujuću
ulogu u oprašivanju kestena. Zato se kod
podizanja kestenika, o ovoj činjenici mora
voditi brigu i saditi više tipova ili sorti radi
sigurnije oplodnje.
119
Podizanje nasada kestena
To je posao, kojega zna malo ljudi, jer se
njime malo tko bavi. Najbolje je kupiti gotovu
sadnicu s atestom, koji obvezno prati sadnicu,
jer je to dugogodišnji nasad, pa se tek nakon
više godina može utvrditi da li je
dokumentacija ispravna. U slučaju pogrešne
deklaracije o odlici, nastaju velike štete, koje
nakon toliko godina nitko ne nadoknađuje.
Pri izboru odlike treba znati da je kesten
jako osjetljiv na rak kore, koji pri jačoj zarazi
suši nasade, pa se mora strogo nadzirati
zdravlje sadnica u rasadniku. One moraju biti
potpuno zdrave. Temeljom toga treba birati
odlike kestena, koje su otpornije na ovu bolest.
Matične biljke za proizvodnju plemki kestena
moraju biti strogo zdravstveno nadzirane.
Zdrav nasad je uvjet za značajnije urode i
kakvoću ploda.
Odabranu površinu za nasad treba dobro
preorati, iskolčiti i odrediti mjesta sadnje
sadnica. Jame se kopaju na razmak 10 x 10 m
veličine 60 x 60 x 60 cm.
Razmak redova ovisi o bujnosti odlike i
njezine dugovječnosti. Manje bujne odlike se
sade gušće. Uputno je jame iskopati u jesen,
jer će iskopano tlo tijekom zime dobiti
najbolju strukturu, pa će kod povrata u jamu
prilikom sadnje imati optimalan kapacitet za
vodu i zrak.
Postoje tri osnovne vrste kestena: kineski,
američki i japanski.
Kineski kesten je znatno skromniji, pa je
podesan za voćarenje, jer naraste u visinu do
12 m. Dosta je otporan na rak kore, iako se
može lako zaraziti. Radi toga se proširio u
Americi, a već se uvodi u proizvodnju u
Europi, gdje je puno kestenika već propalo, pa
na njihovo mjesto dolazi otpornija vrsta.
Američki kesten je pravo šumsko drvo,
koje naraste u visinu iznad 30 m. Ima sitan,
sladak i jako ukusan plod. Iznimno je osjetljiv
na rak kore, pa su veliki prostori ostali bez
kestenovih šuma. Pokušaji križanja kineskoga
s američkim kestenom radi dobivanja kestena
veće otpornosti i robusnijega stabla, nisu dali
dobre rezultate. Ako je stablo jače razvijeno,
odmah je osjetljivije na bolest. Izdvojeni tip
kestena s krupnim plodovima, pokazao je
veliku neotpornost na rak kore.
Japanski kesten je za nijansu robusniji
od kineskoga. Ima relativno sitno lišće,
dosta dobro podnosi gljivične bolesti, a po
otpornosti na rak kore se može svrstati
odmah iza kineskoga kestena. Plodovi su
nešto krupniji, visoke kakvoće, pa ih se
preporučuje kuhati, jer su takvi najbolji.
Odabir odlike
Ima dosta odlika koje su se prilagodile
određenom podneblju.
Maron je značajan po krupnoći ploda.
Uspijeva na Sredozemlju, dakle u toplijim
krajevima, gdje je prosječna godišnja
toplina od 11 do 14° C na 100 do 300 m
nadmorske visine. Najviše ga ima u
Francuskoj i Italiji. U Hrvatskoj ga ima u
Istri, na otocima i u Primorju. Lovranski
maroni su po kakvoći u samom vrhu.
Plodovi su im tamno smeđi, dosta široki i
okrugli, rijetko izduženi.
Krupnoplodi tipovi kestena rastu u
predjelima intenzivnijega uzgoja vinove
loze. Ima ih na nadmorskim visinama od
200 do 500 m, uz prosječnu godišnju
toplinu od 9 do 12° C. Oplemenjivanjem se
postiglo, da su neki tipovi ovoga kestena po
kakvoći i urodu ravni maronima, a neki po
krupnoći ploda. Dobro uspijevaju na nešto
lakšim i sušim tlima. Na oplemenjivanju
kestena nije se osobito puno radilo, jer se
mora dugo čekati na rezultate, a da se ne
zna kakvi će biti. U zadnje vrijeme postupci
oplemenjivanja su jako skraćeni, jer se
može dobiti nova biljka bez križanja, od
dijelova tkiva izabrane stanice, od
pojedinih organa i od dijelova odgovarajuće
biljke.
Sadnja
Ako uzgajatelj ne može nabaviti
odgovarajuće sadnice, tada treba izabrati
plodove s odabranoga stabla, za koje zna
kakvoću ploda, urode i njihovu redovitost.
To treba učiniti s najmanje dvije odlike,
koje cvatu u isto vrijeme, radi sigurnije
120
oplodnje, iako to ne jamči kakvoću i urod kao
kod biljke domaćina.
Plodove, koji će poslužiti za sjeme, treba
odmah pokupiti s mokroga tla i pospremiti u
vlažan pijesak ili u hladnjak na toplinu malo
iznad ništice. Tako te plodove treba čuvati sve
do početka travnja. Sredinom travnja plodove
valja posijati ili posaditi u klijalište, u dobro
pripremljeno tlo, na dubinu od 8 cm. Služe li
mlade biljke kao podloge, treba ih prenijeti u
rasadnik i posaditi u redove na razmak od 1 m,
a u redu na 40 cm. Čim mlada stabljika
zadeblja u dijelu nad korijenovim vratom na 9
mm, može se cijepiti jednostavnim spajanjem
željene plemke i podloge ili pod koru na visini
od 10 cm iznad površine tla. Plemke osjetljive
na jače mrazove cijepe se na visini formiranja
krošnje, jer se na taj način smanjuje opasnost
od pucanja kore zbog jake zime. Ako nam
iznikle biljke služe za proizvodnju plodova
kestena bez cijepljenja, one se (stare godinu
dana) iz rasadnika presađuju na stalno mjesto,
u jame za sadnju pripremljene prethodne
jeseni. Pripremljene, cijepljene sadnice se sade
na isti način, samo godinu dana kasnije.
Naime, pup plemke cijepljen na podlozi, kada
se primi spava i kreće tek slijedećega proljeća.
Zato sadnju treba uskladiti s vremenskim
prilikama i poslove tako planirati.
Za cijepljenje se odrede najbolje biljke,
koje služe kao matične. S njih se odaberu
zdrave mladice (plemke), čiji se pupovi
prenose na podlogu. Spajanjem plemke s
podlogom razviti će se nova jedinka, od koje
se dobije željena vrsta, tip ili odlika. Bolje je
saditi u klijalištu i na otvorenom, kontejnerski,
jer je bolji prijem, a drugo ostaje isto.
Odabrane grančice s lijepim pupovima se
uzimaju s grana ranije odabranih matičnih
biljaka u vrijeme mirovanja, prije kretanja
vegetacije. Mladice se zamotaju u čistu krpu,
spreme i čuvaju pod posebnim uvjetima do
cijepljenja.
Tako uzgajatelj ima plemke u svakoj
prilici, kada mu se ukaže prilika da može
cijepiti. To je osobito važno kada se koristi
tuđa radna snaga, u nedostatku vlastite, jer se
ne gubi vrijeme na čekanje.
Sadnja kestena na stalno mjesto
Na stalno mjesto se obično sadi na
proljeće, iako se to može dobro raditi
tijekom jeseni. Radi bolje strukture tla u
ranije iskopanim jamama i sprječavanja
mogućih šteta na mladim sadnicama od
mraza, u hladnijim područjima je sigurnije
saditi tijekom travnja.
Prilikom sadnje treba vratiti u jamu
polovicu zemlje, dobro ju izmiješati s 10 kg
zreloga stajnjaka i 20 dkg mineralnoga
gnojiva NPK 10:20:30. Jače oštećene žile
na sadnici treba prikratiti škarama, da se
smanji površina rane. Zatim treba staviti još
zemlje u jamu računajući da je dubina
sadnje jednaka onoj, koliko je duboko
biljka bila u zemlji prije vađenja. Žile se
dobro rasporede uz kolac, na njih se stavi
još rahle zemlje, dobro se zbije, zatim se po
toj zemlji stavi još stajnjaka i preko njega
zemlje. Uputno je sadnicu dobro zaliti,
prikratiti ju na željenu visinu i privezati
ravno uz kolac. Time je sadnja završena.
Održavanje nasada kestena u prvim
uzgojnim godinama, ne traži veće izdatke.
Nasad se mora održavati čistim, bez
korova. Zemlju u zasađenom redu treba
obrađivati ili ju kositi i prostor oko sadnice
malčirati. S malčiranjem se preporučuje
godišnja gnojidba svake biljke s 1 kg NPK
u odnosu 1:2:1. Radi velikoga razmaka
redova, prostor između njih je uputno
obrađivati i uzgajati neku kulturu,
primjerice buće, radi proizvodnje koštica,
pastrnjak, krumpir ili neku drugu korisnu
biljku. Tako se tlo dobro održava uz korist
koju daje podusjev u kesteniku. Kasnije,
kada nasad kestena dođe u rod, povremeno
treba zasijati neku kulturu za zelenu
gnojidbu, zatim ga zatraviti dugogodišnjom
travnom smjesom, koju treba redovito
prihranjivati, da bi se mogla koristiti za
košnju ili ispašu.
Berba kestena
Berba kestena počinje nakon pete
godine. Tada je još mali urod.
121
Plodovi kestena, dolaskom u fiziološku
zriobu, počinju opadati goli ili u ježastoj ljusci.
Svakodnevno ih treba skupljati i pospremati.
Ne smiju dulje ostati na zemlji, jer su izloženi
napadu gljivica ili bakterija, koje izazivaju
trulež plodova. Najbolje je plodove odmah
poslije skupljanja pospremiti na mjesto s
toplinom oko 0° C, uz 85 % relativne vlažnosti
zraka, da očuvaju svježinu, bez gubitka težine.
Plod se može dobro čuvati duboko smrznut, ali
se mora brzo potrošiti nakon odmrzavanja.
Plodovi se u trgovini prodaju pakirani u vreće
težine do 5 kg, u limenoj ili papirnatoj
ambalaži ili prerađeni kao kesten pire ili kao
brašno.
Kesten se može bez većih teškoća uzgajati
čisto ekološki. Zbog svojega habitusa i dosta
velike vegetativne površine po biljci, on
donosi dvadesetak kilograma ploda i bez
uporabe mineralnoga gnoja. Dovoljno je biljku
redovito čistiti od suhih grana i uklanjati
zaražena stabla.
Kestenik kao isplativo ulaganje
Sadnja pitomoga kestena je sigurno
isplativ posao, jer troškovi podizanja nasada
nisu veliki. Broj biljaka je prosječno 100
kom/ha. Ne treba bacati velike količine
stajnjaka po površini, jer ga biljka u početnom
stadiju razvoja može relativno malo iskoristiti,
pa je dovoljno malo bogatije pognojiti
stajnjakom pod korijen sadnica. Ne treba
ograde ni različite armature, koje trebaju druge
vrste nasada.
Podizanje kestenika se smatra voćarenjem,
pa zakonske potpore, predviđene za tu
namjenu, mogu pokriti troškove podizanja
nasada. Nasad se može koristiti dulje nego
nasadi drugih vrsta, uz najmanja ulaganja, pa
time jamči isplativost ulaganja.
Ako se kestenik podiže na oranici, cijelu
površinu treba izorati. Jame se kopaju ručno ili
strojno. Za desetak dana taj posao jedna osoba
obavi ručno bez većih poteškoća. Gnojidba po
sadnom mjestu, stajnjakom i mineralnim
gnojivom nije veliki izdatak. Najbolje i
najskuplje, sadnice kalkulacija lako podnosi.
 Kalkulacija podizanja nasada kestena
a) Opis radova: Kn/ha
1. Zaoravanje zelene mase 600, 00
2. Tanjuranje 180,00
3. Strojno kopanje jama za sadnju 4.000,00
4. Gnojidba stajnjakom i mineralnim gnojivom 200,00
5. Sadnja sadnica kestena 800,00
6. Zalijevanje 400,00
7. Malčiranje oko sadnice 5 god. 2.000,00
Ukupno: 8.180,00

b) Repromaterijal:
1. Sadnice 100 kom x 50,00 5.000,00
2. Stajnjak 1500 kg x 0,50 750,00
3. Mineralno gnojivo 100,00
4. Kolci 100 kom x 10,00 1.000,00
5. Mineralno gnojivo za prihranu 5 godina 2.000,00
Ukupno: 8.850,00

c) Opći troškovi:
1. Vodoprivredni doprinos 208 x 5 god 1.040,00
2. Troškovi financ. Kredit + kta 18.070 x 4 % x 5 3.614,00
3. Osiguranje uloženih sredstava 18.070 x 6% x 5 5.421,00
Ukupno: 10.075,00

d.) Ukupni troškovi do dolaska u rod (a+b+c) 27.105,00

Ovaj iznos se mora smatrati ulaganjem, za koje se treba dobiti kredit na rok od 5 godina,
jer se nigdje ne pretjeruje s troškovima. Iznos kredita može služiti samo za obračun kapitalnih
ulaganja, jer je iznos potpora utvrđen po hektaru.

Prihodi od potpora: Kn/ha

1. Jednokratna potpora za podizanje nasada 16.800,00

2. Povrat kapitalnih ulaganja 25 % od kredita 6.776,00
3. Godišnja potpora za uzgoj nasada 2.500 kn 12.500,00
Ukupne potpore do prvoga uroda 36.076,00

Ova kalkulacija jasno govori o isplativosti podizanja nasada pitomoga kestena. Veće su
potpore od troškova do prvoga uroda.
Nakon dolaska u rod, kesten rađa dugo godina, bez većih ulaganja, osim rezanja suhih
grana i onih, koje smetaju. Zato je svaki urod dobitak, osobito stoga, što se ovaj uzgoj
preporučuje za lošija i napuštena tla.

122
 Jagoda
Jagoda je grmolika, zeljasta višegodiš-
nja biljka. Europska šumska jagoda pripada
najstarijoj samonikloj hrani. U ostacima
sojenica po Europi očuvala se sjemenka te
jagode uz tragove šipkove kaše, jednoga od
jela praljudi.
Jagodu zovu kraljicom bobičastoga
voća. Ona je rano voće visoke kakvoće
posebnih organoleptičkih obilježja. Bogata
je šećerima, vitaminom C, kalijom, i folnom
kiselinom. Više vitamina C ima samo na-
ranča. Zato je jagoda iznimno važna u
ishrani. Osim svježa, traži se smrznuta, pre-
123
rađena u sokove, sirupe, đem, marmeladu,
slatko, kompot, ...
Šumska jagoda je najukusnije i
najzdravije voće, vrlo ugodne arome. Sadrži
10 % šećera, oko 1 % limunske i vinske
kiseline, pektinskih i drugih korisnih tvari.
Uobičajena šalica jagoda ima samo 45
kalorija, pa iznimno ukusni plodovi imaju
jako nisku kaloričnu vrijednost. Obiluju
antioksidansima i fitonutrijentima, osobito
fenolima, koji spriječavaju ili pomažu u
liječenju teških i kroničnih bolesti, kao što
su dijabetes, kardiovaskularni problemi,
maligna oboljenja, čir na želucu, a dopri-
nose i smanjenju kolesterola.
Sami fenoli daju jagodama antikance-
rogena svojstva, a istraživanje je pokazalo
da jagoda usporava starenje. Ona je lijek i
dijetalna hrana. Njezina ljekovita svojstva,
koliko je poznato, prvi je 124. godine prije
Krista opisao starorimski pisac Apulej,
autor "Zlatnoga magarca", prvoga erot-
skoga romana europske literature.
Jagode su nezamjenjive, ako ste
izloženi sekundarnom pušenju, jer elagična
kiselina u njima neutralizira karcinogenu
tvar PAH iz cigaretnoga dima.
Zbog svega navedenoga jagoda,
posebno kao rano voće, osobitu vrijednost
ima kao desert u turizmu.
Hrvatska može zbog pedoloških uvjeta
intenzivno uzgajati, bez većih ograničenja,
najbolje odlike u svakom svojem području,
a ima bolju klimu od većine najvećih
proizvođača, pa može imati i jeftiniju
proizvodnju. Stoga je to iznimno profitna
kultura.
Intenzivna, komercijalna proizvodnja
jagoda u svijetu je počela tek u posljednjih
pedesetak godina. U Hrvatskoj je proiz-
vodnja još uvijek nedovoljno organizirana,
osim u Međimurju, a proizvodi se uglavnom
troše svježi. Najjači proizvođači (Vrgorac i
Zagreb) usmjeruju se u velika potrošačka
središta. Ukupna proizvodnja je mala, pa
zbog velike potražnje, jagoda ima posto-
janu, visoku cijenu. Međutim, ubrzo može
doći do zadovoljenja domaće potražnje za
svježim jagodama. Zato plodove treba
smrzavati, preraditi u sokove visoke
kakvoće i druge spomenute proizvode. Toj
proizvodnji trebaju dobra organizacija,
skladišta, proizvodne linije za smrzavanje i
proizvodne linije za druge prerade.
Kakvoću ploda određuje odlika, koja
može imati različite namjene. Posebnu
pozornost valja posvetiti izboru bezvirus-
nih sadnica visoke kakvoće, suvremenoj
tehnologiji, organizaciji smještaja, dorade i
plasmana.
124
Do danas je opisano 47 vrsta divljih
jagoda svrstanih prema broju kromosoma u
četiri skupine, pet diploidnih (2n), dvije
tetraploidne (4n), jedna heksaploidna (6n), i
četiri oktaploidne (8n). Od svih njih samo ih
dvanaest ima veći značaj. To su:
- Fragaria vesca I. (2n - 14), divlja
šumska jagoda rasprostranjena najviše po
Europi, jugoistočnoj Aziji, Sjevernoj
Americi i sjevernoj Africi, a najmanje u
južnoj Americi. Ova vrsta je zanimljiva
zbog toga, što se koristi u selekciji radi
kakvoće plodova, dobrih stolona i
presadnica.
- Fragaria viridis Duch. (2n -14) je
rasprostranjena po Europi. Ova odlika je u
selekciji zanimljiva zbog čvrstoće plo-
dova.
- Fragaria nillgerrensis Schllecht se nalazi
na filipinskim planinama, u središnjem
dijelu južne Kine, te u brdovitim dijelo-
vima južne Indije. U selekciji je
zanimljiva zbog puno sjemena, kasne
zrelosti i bijelih plodova.
- Fragaria daltoniana I. Gay raste na
gorju Himalaja na visini od 3.000 do 4.500
m/nv. U selekciji je zanimljiva zbog
krupnoće plodova i otpornosti na mraz i
hladnoće.
- Fragaria nubicola Linc (2n - 14) je
rasprostranjena u umjerenom pojasu Hi-
malaje na visini od 1.500 do 4.000 m/nv.
Nema posebnu kakvoću za selekciju.
- Fragaria moupinensis card. (2n - 28) se
nalazi u istočnom Tibetu, te u južnoj i
zapadnoj Kini. Treba ju proučiti i utvrditi
zanimljivosti za selekciju.
- Fragaria orijentalis Losink. (2n - 28)
raste u otvorenim šumama zapadnoga
Sibira, Mongolije, Mandžurije i Koreje. U
selekciji je zanimljiva zbog otpornosti na
mraz i sušu.
- Fragaris moschata Duc. (2n - 42) raste u
šumama i ispod niskoga drveća u Europi i
Sibiru. Za selekciju je zanimljiva zbog
bujnosti grma, aromatičnih plodova, te
različitih varieteta.
- Fragaria ananassa Duc. (2n - 56) je
rasprostranjena na sjeveru od 63° g. širine
(Sibir) do 65° (Amerika) i na jugu od 26°
stupnjeva g. širine (Florida, Meksiko,
Peru, Čile). Od nje je dobijen najveći broj
odlika s aromatičnim krupnim plodovima.
Raste uz željezničke pruge i šumske
putove. Sinonim joj je F. grandiflora.
- Fragaria viriginiana Duch. (2n - 5) je
livadna divlja jagoda istočnoga dijela Sje-
verne Amerike. Za selekciju je zanimljiva
zbog toga, što svi plodovi skoro u isto
vrijeme zriju, imaju svjetlocrvenu do
zatvorenocrvenu boju, a meso joj je bijelo,
kiselo i aromatično.
- Fragaria chiloensis (L.) Duch. (2n - 56)
je divlja jagoda rasprostranjena po jugu
Čilea u sjevernoj Kaliforniji i na Ha-
vajima, a kultivirana je u Čileu, Peruu i
Ekvadoru. Plod se lako bere, krupan je,
okrugao do jajolik, tamnocrven. Ima bijelo
čvrsto meso slabijega okusa. Ova jagoda
je zanimljiva za selekciju.
- Fragaria ovalis Ryd, (2n - 56) je
rasprostranjena na sjeveru Novoga
Meksika (SAD) u Britanskoj Kolumbiji, u
državama Oregon, Idaho i Kalifornija, te
na sjeveru Aljaske. Otporna je na mrazove
i sušu. To je obnovljiva (rađa nekoliko
puta tijekom vegetacije) do stalnorodna
jagoda, jako zanimljiva za selekciju.
Najprije je kultivirana F.vesca L., a od
nje je nastao varietet alpske jagode ili
mjesečarke F.vesca. Početkom 17. stoljeća
iz Amerike je u Europu prenesena F.virgi-
niana Duch., a početkom 18. stoljeća počele
su se u proizvodnju uvoditi krupne vrtne
jagode F.ananassa.
Kultivirano je više od 2.000 odlika
jagoda. One su nastale od 6 vrsta:
- europska skupina (4 vrste) od F.vesca
L.2n-14 i F.moschata Duch 2n - 42,
- zapadnoamerička skupina (18 vrsta)
od F.chiloensis Duch. 2n - 56 i F.platypeta-
la Rydb,
- istočnoamerička (8 vrsta) F.virginiana
Duch. 2n - 56,
125
- azijska skupina (17 vrsta) od F.orien-
talis Los. 2n - 28.
Vrtna jagoda F.ananassa Cuch. ima 2n -
56 kromosoma, a nastala je na europskom
području spontanom hibridizacijom izmedu
F.chilloensis (2n - 56) i F.virginiana (2n -
56). Od te kombinacije su nastale mnoge
odlike vrtne jagode. Iako ima i drugih, spo-
menuta kombinacija je iznimno dobra zbog
bogatstva sadržaja šećera, masnih kiselina i
vitamina C, E i B, pa su ti plodovi jako
hranjivi i zdravi.
Danas u svijetu postoji više tisuća
odlika jagoda, prilagođenih određenom
području i klimi. Neke su izrazito južnoga
podneblja i traže puno sunčanih dana, a
druge su prilagođene sjevernim krajevima, a
daju jednako dobre rezultate. Postoje i
prijelazne skupine odlika.
Selekcija se radi u svrhu što bolje
prilagodljivosti području na kojem se
uzgaja, za dobivanje što krupnijih plodova,
jače obojenosti i boljega okusa. U svrhu
industrijske prerade selekcionira se da bi se
što bolje odvajala peteljka od ploda, da bi se
što bolje smrzavao plod, te lakše preradio u
različite proizvode, kao i da bi plod lakše
podnosio prijevoz, a ipak da ima visoku
hranjivu vrijednost.
Odlike dijelimo po vremenu dozrije-
vanja na:
- vrlo rane odlike (Macherauch Froher-
te, Addie, Regina),
- rane odlike (Erlz dawn, Elvira, Senga
Precosa, Senga Precosana, Sunrise, Hummy
Grande, Senga, Gigana),
- srednje rane odlike (Pocahontas, Gea,
Gorella, Red Gauntler, Senga Tigaida,
Belruby, Ferrara, Cosena, Dana),
- srednje kasne odlike (Senga Sengana,
Tioga, Polka, Wadenswil 7),
- kasne odlike (Northwest, Elista, Ve-
sper).
Gotovo svake godine se u proizvodnju
uvode nove odlike jagoda zbog boljih
svojstava i zahtjevnijega tržišta, zbog
različitoga vremena dozrijevanja, boje,
okusa, rodnosti i bolje ukupne kakvoće.
Istraživanja u selekciji se odnose na
proširenje klimatskoga područje uzgoja, na
uzgoj na manje plodnim tlima, na što veću
otpornost na sušu, hladnoće, bolesti i
štetočine, te na redovito visoku rodnost radi
što boljega ekonomskoga učinka.
Zbog dobrih gospodarskih osobina neke
odlike se zadrže dulje vrijeme, dok ih opet
ne potisnu nove, bolje. Između velikoga
broja novih odlika za naše ekološke uvjete,
nabrojit ćemo one, koje su se pokazale jako
dobrima: Carezza, Tudla, Gardena,
Elsanta, Miss, Nike, Cortina, Sella, Hera
fb 3, Clea, Egla, Sequoia, Selene,
Chandler, Athena af 2, Idea, Miranda,
Linda, Marmolata ao 8, Don, Teodora,
Pajaro, Zincla (Milcin),
Višerodne odlike jagoda su odlike
pogodne za voćare amatere, u vrtovima i
okućnicama, za svakodnevne obiteljske
potrebe. Prvi takav tip je Alpska jagoda
mutant šumske divlje jagode. Ima dva
podtipa:
- prvi ima izražen razvoj vriježa (sto-
lona) iz kojih se razviju mlade sadnice, a
rađa tijekom cijeloga ljeta, pa ih zovemo
mjesečarkama (netočan naziv, uvriježen
među proizvođačima),
- drugi tip ne daje ni vriježe ni mlade
sadnice, već daje račve, odnosno sekun-
darna stabla, a razmnožava se sjemenom i
dijeljenjem grmova. Ovaj tip jagode dva
puta rađa tijekom vegetacije, u proljeće i u
jesen. Cvate tijekom cijele sezone, od
proljeća do jeseni. Plodovi su sitni, ali
visoke kakvoće. Neke od ovih odlika su:
Senga Remonta, Humz Gento, Revada,
Macherauch s Daucrernte, Sans Rivaleof
Chorpon, Rochill, Red Rich, Gem,
Ostara,
Nove višerodne odlike su: Selva, Irvi-
ne, Seascape, Capitola, ...
Kod odlika za amaterski uzgoj u selek-
ciji se išlo na dobivanje visokostablašica
radi lakše berbe. Neke od ovih odlika su:
126
Rote diamant, Mont Everest,
Prependulla Humy, Soniana Hummy.
Preduvjeti uzgoja,
klima, tlo,
vrste uzgoja
Jagoda je jako prilagodljiva na različite
vanjske uvjete. Od klimatskih prilika na
njezin uzgoj najviše djeluju hladnoće i
raspored padalina tijekom vegetacije. U
područjima sa zimama bez snijega (golo-
mrazica), kada je od –15° do –18° C može
doći do pozebe grmića jagoda.
Snijeg djeluje kao dobar zaštitni po-
krov, pa jagoda može pokrivena snijegom
bez oštećenja izdržati do –30° C. U cvatu i
zametanju plodova mogu biti štetne hlad-
noće niže od -2° C, to jest kasni proljetni
mrazovi.
Na razvoj jagoda nepovoljno djeluju
vrlo visoke topline, posebno u cvatu, zrenju
i berbi. Najpovoljnije topline su od +22 do
+26° C. Ako su topline previsoke, dolazi do
propadanja (sušenja) posebno na pjeskovi-
tim i teškim tlima. Na tlima s dosta humusa
taj nedostatak se može otkloniti natapanjem
u kritičnim razdobljima.
Jagode vrlo slabo podnose nedostatak
vode tijekom vegetacije. Najbolja rodnost
se postiže kada je vlaga tla između 70 i 80
% maksimalnoga kapaciteta vlaženja.
Nedos-tatak vlažnosti skraćuje vrijeme
cvata, a u fazi dozrijevanja uzrokuje
prisilnu zriobu sitnijih plodova lošije
kakvoće. Stabilni, visoki prirodi visoke
kakvoće u sušnijim područjima se mogu
očekivati samo pri redovitom natapanju
nasada u kritičnom razdoblju vegetacije.
Jagoda uspijeva na različitim tlima, a
dobri i redoviti prirodi se dobivaju na
dubokim, rahlim i prozračnim tlima, slabo
kisele ili neutralne reakcije (pjeskovito
ilovasta tla, pH od 5,0 do 6,5). Na glinenim
tlima česti problem je prekomjerna
vlažnost, a na karbonatnim i alkalnim tlima
jagode obolijevaju od poremećaja ishrane
željezom (ferokloroza ili žutica). Jagoda
najbolje uspijeva u područjima s umjerenom
kontinentalnom klimom. Najbolji tereni za
podizanje nasada jagoda su južni, jugo-
istočni i jugozapadni blago nagnuti. Kod
podizanja jagodnjaka na sjevernim, sje-
veroistočnim i sjeverozapadnim blagim
padinama, moramo birati odlike. Na južnim
terenima sadimo ranije odlike, a na sjever-
nima srednje kasne i kasne odlike.
Intenzivnu proizvodnju dijelimo na:
- uzgoj na otvorenom i
- uzgoj u zaštićenom prostoru.
Pri komercijalnom uzgoju na otvore-
nom jagode se sade na razmake od 80 do
120 cm između redova i od 40 do 80 cm u
redu. Pri većem korištenju mehanizacije
primjenjuju se razmaci 100 x 25 cm (40.000
biljaka po hektaru).
U suvremenoj proizvodnji, s primjenom
polietilenskih folija, jagode se uzgajaju u
jednoredu ili dvoredu (od 40.000 do 50.000
sadnica po hektaru).
Vodeće odlike su: Senga Precosa, Poca-
hontas, Belruby, Gorella, Senga Tigaiga,
Senga Sengana, Wädenswil 8, a prateće:
Early dawn, Senga Precosana, Redchief,
Elvira, Domanill, Atlas.
Iznimno uspješno se jagode mogu pro-
izvoditi u zatvorenim prostorima, plasteni-
cima i staklenicima. Tada točno možemo
unaprijed planirati vrijeme berbe u razdo-
blju kada su potražnja i cijena na tržištu
najviše. U ovom uzgoju postižemo jako
visoke urode po 1 m² površine: od 3 do 4kg
na jesen i 5 kg u proljeće. Plodovi su jako
krupni, sjajni i ujednačeni. Berba i zaštita su
jednostavnije, a nema vriježa. Međutim,
troškovi zasnivanja ovakve proizvodnje su
visoki.
Ima više načina uzgoja u zatvorenim
prostorima. U okomitom načinu uzgoja se
sadi 20 komada/m², što po hektaru iznosi
200.000 biljaka. Svaka sadnica rodi od 200
do 300 gr (može i više), pa su u ovom uzgo-
ju urodi zaista visoki.
Prednosti ovakvoga uzgoja su velika
iskoristivost površine, lakše suzbijanje
127
bolesti i štetočinja, a plodovi su iznimno
čisti, bez primjesa tla i bolje obojeni.
Podizanje nasada
Prije sadnje se priprema tlo. Poore se do
dubine između 30 i 40 cm. Tanjuranjem se
u tlo unosi oko 300 kg stajskoga gnoja na
100 m2 ili oko 30 t/ha. Za jesensku sadnju
je najbolje poorati i meliorativno pognojiti
jednu vegetaciju prije. Osim stajskoga gno-
ja, u meliorativnoj gnojidbi se obično daje
još od 650 do 800 kg NPK gnojiva (7:20:30
+ 0,5 B).
Jagoda se na ovim prostorima sadi od
srpnja do početka listopada. Frigosadnice,
čuvane u hladnjačama, sade se ranije u ljeto.
Za sadnju se koristi zdravi, bezvirusni
materijal. Sadi li se ručno ili strojom,
bilježe se dobri primici (od 90 do 95 %).
Jagoda se razmnožava vriježama, (sto-
lonama). Razvoj vriježa počinje u lipnju, a
prve dobro ukorijenjene sadnice mogu se
očekivati početkom kolovoza. U sušnim
godinama, u proizvodnim nasadima, neke
odlike jagoda mogu razviti od 4 do 6
komada, dok u matičnajcima od 10 do 20, a
u povoljnim godinama i uvjetima i do 35
komada novih biljaka.
Nasad daje plodove najviše kakvoće i
najviše izboja, vriježa ili stolona u prvoj
godini nakon sadnje. Izboje moramo
odstranjivati radi veće rodnosti ili nam oni
mogu poslužiti za proizvodnju novih
sadnica.
U matičnjaku se preporučuje odstranji-
vanje cvjetova da bi se postigao željeni
rezultat.
Matičnjaci
U matičnjaku sadnice moraju biti
zdrave. Moraju se osigurati čistoća odlike,
kakvoća i standardi za sadnice. U otvore-
nom matičnjaku se sadnice vade u kolovozu
i u rujnu, u zatvorenom matičnjaku nešto
ranije (u srpnju), a u planinskim krajevima
samo u kolovozu. Vadi se ručno i strojno.
Frigo sadnice se uzimaju od studenoga do
veljače.
 Razmaci sadnje u matičnjacima su 30
cm u redu i 100 cm između redova. Mogu
biti i drugačiji, što ovisi o stroju za vađenje
sadnica.
Presadnice se čuvaju u hladnjačama na
-2° C, uz dopušteno odstupanje temperature
do 1° C, pri relativnoj vlažnosti zraka od 95
%. Mogu se čuvati od 1 do 10 mjeseci, a
najbolje ih je čuvati od 4 do 6 mjeseci.
Frigo presadnicama se podižu nasadi u
srpnju i kolovozu, a u rano proljeće u ožuj-
ku i travnju, ako su mlade sadnice izvađene
u studenom i prosincu.
Postoje i drugi načini razmnožavanja:
- čekajuće presadnice (Waiting bed),
- uzgoj presadnica u zatvorenim
prosto-rima,
- uzgoj u mrežastoj kućici,
- mikro razmnožavanje - meristem kul-
tura.
Uzgoj nasada
Najvažniji postupci u održavanju nasa-
da su: odstranjivanje cvjetova, uklanjanje
vriježa, obrada tla, gnojidba, natapanje,
uklanjanje korova i nastiranje tla slamom.
Nakon tvorbe mladoga korijena, u rujnu
se stvaraju cvjetni pupovi. O njima izravno
ovisi berba iduće godine. Stoga preporu-
čujemo gnojidbu mineralnim kombiniranim
gnojivom 500 kg/ha NPK 10-20-30 s malo
dušika, više fosfora, a najviše kalija, najviše
dva tjedna nakon zadnje berbe plodova.
Rast jagode počinje u proljeće pri
toplini iznad +5° C. Nakon 14 do 20 dana
počinje cvat, koji traje od 10 do 25 dana, što
ovisi o odlici i vremenu. Ako je vrijeme
loše, kišovito, dolazi do smanjenja rodnosti.
Jagoda za vrijeme cvatnje ne podnosi
jake udare vjetra, jer oni oštećuju tučak i
smanjuju rodnost, osim ako se proizvodi u
tunelima, plastenicima ili staklenicima.
Tijekom berbe počinje stvaranje vriježa
(stolona), koje se ukorijenjuju sve do ranih
mrazova, i daju nove mlade sadnice. Broj
sadnica po grmu ovisi o odlici, uvjetima i
razdobljima života (od 8 do čak 35).
128
Naglašavamo da je razvoj vriježa (sto-
lona) u suprotnosti s urodom plodova. Zato
je u komercijalnim nasadima neophodno
odstraniti vriježe ručno ili strojom tri ili
četiri puta, prije i nakon berbe. Time se
godišnji prirodi povećavaju za više od 50
%.
Tijekom zime grmovi jagoda su u
stadiju zimskoga mirovanja. Tada se
klasični proizvodni nasadi štite od mraza
zastiranjem slamom.
Odstranjivanjem cvjetova u godini
sadnje, kada se radi o proljetnoj sadnji ili u
godini nakon sadnje, kada se radi o kasnoj
ljetnoj ili jesenskoj sadnji, za 5 do 10 % se
povećava promjer grma i značajno
povećavaju prirodi u godini nakon sadnje.
Tlo se obrađuje tijekom vegetacije radi
uništavanja korova, boljega unošenja gnoji-
va i održavanja tla rahlim i uporabljivim za
biljke. U rano proljeće, prije obrade, gnoji
se prve godine nakon sadnje s 200 do 300
kg, a druge s 350 do 400 kg NPK
(15:15:15) gnojiva/ha. U nasadima s
plastičnim folija-ma, prihranjuje se nakon
meliorativne gnojidbe pomoću plastičnih
cijevi, promjera između 1 i 3 cm (u vodi
otopljena gnojiva se puštaju do biljaka kroz
plastične cijevi ispod folije). Drugi način
prihranjivanja je folijarna gnojidba
kombinirana sa zaštitom.
Natapanje radi osiguranja dovoljnih
količina vlage za razvitak grma, vriježa i
plodova je neophodna agrotehnička mjera u
suvremenim nasadima. U nasadima od 1 do
3 ha najčešće se primjenjuje stabilan sustav
za natapanje s mekim plastičnim cijevima
(koje se stavljaju pod foliju) i crpkama ili
cisternama.
U jednom natapanju se takvim dje-
lotvornim načinom osigurava najmanje 0,5 l
vode po sadnom mjestu. Tlak vode je oko
0,5 atmosfera. Prije berbe se 2 do 3 puta
natapa s 250 do 350 m3 vode po hektaru
nasada, a nakon berbe 3 do 4 puta s 350 do
500 m3 vode po hektaru.
Za intenzivnu proizvodnju dobar sustav
natapanja je i kap po kap.
 Tlo se nastire postavljanjem slame,
drvene piljevine i plastičnih folija ispod
grma jagode radi čuvanja plodova od
gnjiljenja, oštećenja i prljanja. U nasadima s
folijom najčešće se na putove postavlja oko
2 t slame, jer je ona najjeftinija. Ovo
smanjuje gubitak vlage iz tla evaporacijom.
Uporaba plastičnih folija i slame još
dodatno pospješuje raniju zriobu, te otklanja
potrebu obrade i zaštite od korova.
Berba
Dvocvjetne odlike jagoda donose rod
dva puta godišnje, a mjesečarke svakoga
mjeseca tijekom vegetacije. Kakvoća i
prirod tih dviju skupina odlika nisu osobiti.
Otprilike mjesec dana nakon cvatnje
počinje berba, koja traje od 1 do 3 tjedna,
što opet ovisi o odlici.
Berba je najsloženiji radni postupak u
proizvodnji jagoda. Plodovi su vrlo osjet-
ljivi. Bere se rano ujutro i popodne, kako bi
se izbjegao štetan utjecaj podnevnoga
sunca. Zakonskim propisima su određene
klase u koje se razvrstavaju plodovi jagode.
Plodovi ekstra klase su teži od 20 g, a
prosječno ih je 150 komada u 1 kg. Plodovi
ekstra i prve klase moraju biti zreli, suhi i
čisti sa svojstvima odlike (veličina, oblik,
boja, aroma).
Plodovi se u berbi odmah odlažu u
posebnu ambalažu: nizozemske košarice (3
i 4 kg) i košarice od prešanoga kartona ili
plastike (250 i 500 g). Zreli plodovi su
osjetljivi, pa treba izbjegavati suvišno
rukovanje.
Bere se od 4 do 8 puta svaka 2 do 3
dana, kako stalno dozrijevaju plodovi.
Prosječan učinak berača je između 8 i 15 kg
jagoda na sat (za 1 ha je potrebno oko 15
berača u svakom navratu).
Proizvođač mora znati svoje mogućnosti
berbe, kako radna snaga ne bi bila
ograničenje (i djeca mogu brati, jer je to
lagan posao).
Zaštita
129
Svaku biljku, pa tako i jagodu prate
određeni korovi, koje moramo suzbijati,
bilo mehanički bilo kemikalijama. U
biljnom svijetu postoji međusobna borba,
ljudskom oku nevidljiva, za prostor, hranu,
vodu, jednom riječju borba za mjesto pod
suncem. Jednako tako postoje biljne zajed-
nice u kojima jedna ili više biljaka pomažu
drugoj ili drugima. To čine oslobađanjem
intenzivnih mirisa u nadzemnom ili u
podzemnom dijelu.
Tako se s jagodom preporučuje posijati
ili zasaditi bijeli luk (češnjak). On svojim
intenzivnim mirisom odbija štetočinje,
glodavce i neke biljne bolesti.
Jednako tako valja paziti na plodored.
Za jagode, u predkulturi se preporučuje
tagetis, koji korijenovim izlučevinama uniš-
tava nametnike u tlu.
Tehnološka i proizvodna obilježja
Osnovna tehnološka i proizvodna
obilježja preporučenoga tipa nasada su:
- jednoredni uzgoj na humke s folijom,
- razmak sadnje od 25 do 30 cm u redu
i 90 cm između redova,
- širina humka pri osnovi 50 cm, a vi-
sina humka 15 cm,
- širina puta 40 cm,
- broj sadnica oko 45.000 kom/ha.
U cijelom vijeku iskorištenja jagod-
njaka, u prosječnim uvjetima područja koje
obrađujemo, može se očekivati ukupni
prirod od oko 90.538 kg plodova. Plodova I.
klase je oko 56.745 kg ili 62,67 %. Kako su
plodovi jagode dosta osjetljivi, a bere se
višekratno u duljem razdoblju dozrijevanja,
značajan je udio plodova II. klase. No, radi
se o prirodu dosta visoke kakvoće, koji
postiže nešto nižu cijenu, najviše zbog
vremena dospijevanja, veličine i obojenosti
plodova, te manjih oštećenja.
Vrijednost proizvodnje je proračunata
na temelju navedenih priroda, te prosječnih
prodajnih cijena (10,63 kuna za kilogram
plodova I. klase i 6,38 kuna za kilogram
plodova II. klase). Ukupni troškovi se
temelje na prosječnim utrošcima rada i
materijala u suvremenom uzgoju jagoda.
Amortizacija je obračunata kao 33,33 %
vrijednosti ulaganja u nasad, te amortiza-
cijskoj stopi od 12,5 % za sustav natapanja.
Sva ulaganja u zasnivanje jagodnjaka se
provode u jednoj tehnološkoj godini, a
ekonomsko iskorištenje nasada traje s
promjenjivom količinom i kakvoćom
priroda slijedeće 2 do 3 godine. Jagoda
prorodi već prve godine nakon sadnje, daje
obilne prirode, relativno je otporna na
nepovoljne klimatske prilike, bolesti i
štetočine. Tehnologija uzgoja je dobro
poznata, potražnja je u stalnom porastu,
pa se preporuča širenje komercijalne
proizvodnje na području koje obrađujemo.
Za uspješnu komercijalnu proizvodnju
potrebno je koristiti bezvirusni sadni
materijal visoke kakvoće, dobro pripremiti
tlo i provoditi cjeloviti program njege. Pri
uzgoju, pogotovo na većim površinama,
treba dobro organizirati berbu, skladištenje i broju biljaka po kvadratnom metru i godini
plasman plodova. Zato je dobro da se više
proizvođača poslovno poveže, kako bi
izgradili i opremili odgovarajući smještajni
prostor, nabavili prijevozna sredstva s
rashladnim prostorima ili zajednički
nastupili na lokalnom i udaljenijim tržištima
(posebice Zagreba kao našega najvećega
potrošačkoga središta), gdje se postižu više
prodajne cijene.
Trajnost nasada
U intenzivnom uzgoju za komercijalne
svrhe ista biljka se u pravilu koristi dvije do dobru akumulaciju. Presadnice su jeftinije,
tri godine. U prvoj godini daje od 60 do 70
% od pune rodnosti. U drugoj godini postiže
punu rodnost, dok u trećoj godini
intenzivnoga uzgoja rodnost počinje opadati
ispod 60 %. Nakon treće godine rijetki
proizvođači istu biljku jagode ostavljaju za
daljnju proizvodnju. Tada se podiže novi
nasad.
Troškovi zasnivanja nasada jagoda u kunama po hektaru
130
Trajnost nasada ovisi o odlici,
ekološkim uvjetima, plodnosti tla i načinu
proizvodnje. Uglavnom se jagoda proizvodi
u monokulturi.
Ako nasad ostavljamo za drugu godinu,
poželjno ga je pokositi na visinu od 3 do 5
cm iznad srca grma i pognojiti ga s 500 kg
NPK 10-20-30 po ha. Tada se može
očekivati dobar urod i dobra berba i iduće
godine.
Nasad se može koristiti i u trećoj godini
i kasnije, ali tada već počinju problemi:
smanjena rodnost, lošija kakvoća plodova,
neujednačena zrelost plodova, pojava šteto-
činja, bolesti, korova, ... Takvu proizvodnju
imaju amateri.
U proizvodnji jagoda moramo paziti na
ekonomsku isplativost proizvodnje.
Jagoda je jako zanimljiva u intenzivnoj
komercijalnoj proizvodnji, jer daje jako
visoki urod, od 10, pa čak do 50 t/ha u
jednoj vegetacijskoj godini, što ovisi o
rodnosti.
Nasad se može brzo umnožiti (jesenski
već u idućoj godini može doći u puni rod), a
svježe jagode omogućuju visoku dobit.
Jasna je isplativost ove proizvodnje. Nismo
li obavili sve predradnje, plod vrlo brzo
može propasti. Dobro skladište može
nadoknaditi neke propuste.
Ulaganja u 1. godini proizvodnje su
visoka (presadnice, plastika i sustav
natapanja) ali već druge godine vrijednost
proizvodnje pokriva sva ulaganja i daje
ako ih proizvodi sam proizvođač. Zato treba
nabaviti zdravi sadni materijal i posaditi
vlastiti matičnjak. Sadi se od ožujka do
rujna. Sadi li se na proljeće, na jesen se
može dobiti do 18 prvoklasnih presadnica
po grmu. S istoga grma u drugoj proizvodnji
plodova moguće je proizvesti 8 presadnica
visoke kakvoće. Tako dobivamo puno
jeftiniji repromaterijal.
Jedinica Količina Cijena Iznos
 mjere kuna kuna

Troškovi materijala 157.361

Stajski gnoj dt 300 100,00 30.000
Presadnice kom 44.600 1,20 53.520
Plastične cijevi od 1 do 3 cm promjera m 44.800 0,35 15.680
Crna plastična folija 0,007 mm, kg 2.618 16,20 42.406
širina = 80 cm
Basamid granulat kg 200 43,00 8.600
Gramoxon l 4 42,00 168
Folifertil l 4 44,00 176
Zaštitna sredstva kg 8 120,00 960
Ambalaža 5.851
Sandučići 4 kg kom 303 2,52 764
Kutijice kartonske za 250 grama jagoda kom 9.420 0,54 5.087

Troškovi rada ljudi i strojeva 31.266

Rad ljudi 26.220

Priprema i rasipanje stajskoga gnoja sati 144 15,60 2.246
Sadnja i nadosadnja sati 184 21,06 3.875
Postavljanje sustava i natapanje sati 456 15,60 7.114
Odstranjivanje korova sati 48 15,60 749
Berba sati 504 21,06 10.614
Ostali radovi sati 104 15,60 1.622

Rad strojeva 5.045

Duboko oranje sati 12 55,77 669
Plitka obrada sati 6 42,90 257
Sadnja sati 32 42,90 1.373
Pravljenje humaka i postavljanje folije sati 16 42,90 686
Prijevoz sati 48 42,90 2.059

UKUPNO 188.626
Sustav za natapanje 35.793
SVEUKUPNO 224.419

Prethodna kalkulacija prikazuje dosta odstranjivanje korova, berbu i ostale

visoke troškove uspostavljanja novoga ja-
godnjaka.
Međutim, sagledamo li strukturu troš-
kova, vidjet ćemo da se značajan broj
stavaka odnosi na radne postupke. To se
odnosi na pripremu i rasipanje stajskoga
gnoja, sadnju i nadosadnju, postavljanje
sustava za natapanje i samo natapanje,
radove. Svi ti radovi prikazani su u
ukupnom iznosu od 26.200 kuna u stavci
rad ljudi.
Obavi li proizvođač sam sve te radove
ili to obave članovi obiteljskoga poljo-
privrednoga gospodarstva, ovaj iznos ostaje
proizvođaču ili obiteljskom poljoprivred-
nom gospodarstvu. Time isplativost uspos-

131
tave novoga jagodnjaka postaje značajno
viša.
Jednako načelo možemo primijeniti i na
rad strojeva. Ova ukupna stavka u
kalkulaciji uključuje duboko oranje, plitku
obradu, sadnju, pravljenje humaka i
postavljanje folije, te prijevoz. Iako ta
stavka iznosi ukupno nešto više od pet
tisuća kuna, ona se može bitno smanjiti, ako
barem dio radova obavi proizvođač ili samo
obiteljsko poljoprivredno gospodarstvo.
Naime, tada će od te stavke ostati samo
izdaci za gorivo, koji ne čine niti polovicu
od spomenutih pet tisuća kuna.
Dodamo li ostatak od stavke rada stro-
jeva iznosu sa stavke rad ljudi, isplativost
proizvodnje jagoda raste.
Bavi li se isto obiteljsko poljoprivredno
gospodarstvo određenim uzgojom stoke, to
znači da mu iz toga uzgoja ostaje barem dio
potrebitoga stajskoga gnoja za uzgoj jagoda.
Budući da količinu gnoja koju ima, ne treba
plaćati, time mu se isplativost proizvodnje
jagoda dodatno povećava.
U kalkulaciji je visoka stavka pre-
sadnice, točnije čak 53.200 kuna. Proizvede
li proizvođač jagoda sam presadnice,
isplativost mu raste za dvostruki iznos od
stavke rad ljudi.

Račun dobiti i gubitka za vrijeme iskorištenja nasada u kunama po hektaru

Opis Godina
0 prva druga treća
Vrijednost proizvodnje 32.759 327.595 266.171 191.950
Plodovi I. klasa 25.025 250.246 203.325 124.412
Plodovi II. klasa 7.735 77.349 62.846 67.538
Ukupni troškovi 188.626 159.650 128.668 89.492
Troškovi materijala 157.361 33.196 27.486 13.114
Troškovi rada ljudi 26.220 124.738 99.466 74.662
Troškovi rada strojeva 5.045 1.716 1.716 1.716
Amortizacija 0 67.350 67.350 67.350

Sveukupni troškovi 188.626 226.999 196.017 156.841

Financijski rezultat -155.867 167.945 137.503 102.459

Bruto dobit -155.867 100.596 70.154 35.109

Osiguranje 14.520 14.520 14.520 14.520

Vodni doprinos 400 400 400 400

Iz prikazanih kalkulacija, analize nji- bolje kakvoće, različitih odlika jagoda, a

hovih stavaka i iz svega navedenoga, pod onima, koji se još odlučuju da li bi ušli u tu
pretpostavkom da proizvođač ima zemljište, proizvodnju, preporučujemo da - uđu.
očito je da je proizvodnja jagoda iznimno
unosan i profitan posao.
Zato svim budućim proizvođačima želi-
mo puno uspjeha, visoke urode plodova što

132
 Kupina
Kupina je višegodišnja biljka iz porodice
Rosaceae, pripada rodu Rubus L. Divlja
kupina u prirodi raste slobodno, najčešće uz
putove i staze kao samonikla, a daje vrlo
ukusne plodove različite veličine i kisela do neutralno alkalna tla. Slabije podnosi
vrijednosti.
Kupina podnosi hladnoće: golomrazicu i
do -17º C (ovisno o trajanju hladnoće), a pod
snijegom može izdržati do -25º C. Ona je
heliofil, traži puno svjetla i sunčanih dana, a
dosta je otporna na bolesti i štetočine. Ne
podnosi suhe i olujne vjetrove.
Za nasad kupina su poželjni topli i umje-
reno topli položaji. Plemenite odlike i odlike
bez bodlji su znatno osjetljivije na hladnoće
od divlje kupine. Toplinske promjene u ranom
proljeću od +6º do -7º C, mogu nanijeti velike
štete i znatno smanjiti urod.
U Hrvatskoj postoje klimatski i ekološki
uvjeti za uzgoj. Za uspješan uzgoj treba barem
800 mm padalina godišnje, od čega 400 mm
tijekom vegetacije. Kupina ima dobro razvijen
korijen zbog čega dobro podnosi sušu.
Najbolje uspijeva u klimatskoj zoni
vinove loze (od 75 % do 80% relativne vlage
zraka). U takvim uvjetima daje krupnije
plodove i visoke urode. Traži biološki aktivno
133
tlo. Najbolje uspijeva na pjeskovito ilovastim,
dubokim i dobro dreniranim tlima, s dosta
humusa u površinskom sloju (od 0 do 30 ili do
40 cm), Ph od 5,5 do 6,5, što znači slabo
karbonatna, slabo alkalna i alkalna tla. Na
takvim tlima vrlo brzo dolazi do kloroze.
U svijetu postoji oko 300 odlika kupina.
Najčešće su razvrstane u četiri skupine;
odlike puzajućega, odlike uspravnoga rasta,
odlike s bodljama (trnjem), odlike bez
bodlji (trnja), a uz navedene imamo i
zimzelene odlike kojih je jako malo i
gospodarski su beznačajne.
U Hrvatskoj ima petnaestak odlika,
redovite i visoke rodnosti. Plodovi se koriste
svježi, mogu se zamrzavati i prerađivati
(slatko, džemovi, žele, sokovi, medicinska
vina), pa na tržištu postižu dobru cijenu.
Oplemenjene odlike, osobito bez bodlji
(Rubus fruticosus) rastu u nasadima (kupinja-
ci). Kod nas je najpoznatija odlika bez bodlji
thornfree. Kupina dozrijeva, kada nema većih
poljoprivrednih poslova. Dozrijeva sredinom
srpnja, tijekom cijeloga ljeta, pa do druge
polovice rujna.

Oplemenjena kupina bez trnja se u Europi
koristila već u 16. stoljeću. Kupina već u prvoj
godini nakon sadnje daje rod, a postižu se
redoviti i obilni urodi, od 20 do 25 t /ha.
Odlike kupina bez trnja daju plodove visokoga
sadržaja šećera (od 6,3 do 12, 5 % ), organskih
kiselina ( 0,30 do 1,47 % ), pektina, celuloze,
mineralnih tvari i vitamina. Životni vijek
kupine uz pravilnu agrotehniku je 20 godina, a
optimalno vrijeme iskorištavanja je od 15 do
20 godina.
Relativno visoka cijena ploda, visoki
prinosi, te značajna potražnja na domaćem i
na svjetskom tržištu ovu kulturu čine
isplativom.
Cvjetovi služe kao dobra pčelinja paša, a
listovi u proizvodnji aromatičnih čajeva.
Proizvodnju predlažemo na zadružnom i
kooperacijskom načelu. U novije vrijeme sve
češće na tržištu vidimo proizvod od plodova
kupina pod tržišnim imenom kupinovo vino.
134
Kupinovo vino je preporučljivo uživati u
manjim količinama. Ima punu aromu i
ljekovitost, što jamče eterična ulja, tanin,
pektin, jantarna, jabučna, oksalna, mliječna i
salicalna kiselina, te vitamin C, provitamin A,
P, biotin, K, niacin te veliki broj mikro i
makro mineralnih elemenata.
Podizanje nasada kupina
Kupina bez bodlji (Rubus fruticosus) traži
najbolja tla, na povišenim položajima, bogata
humusom. Ako nema dovoljno humusa mora
se gnojiti stajnjakom (od 30 do 50 t/ha). Uz to
moramo dodati 800 kg /ha mineralnoga gnoja
NPK 8:26:26. Za osnovnu obradu tla, poželjno
je zaorati kulturu, koju koristimo kao zelenu
gnojidbu.
Kupina se uzgaja u manjim nasadima, kao
samostalni grmovi, a ako se radi o uspravnoj
odlici s kraćim i čvrstim izbojima, to su
najčešće odlike nižeg rasta.
Najčešće se nasad podiže u obliku žive
ograde uz uporabu naslona od stupova i
pocinčane žice. Stupovi mogu biti drveni,
željezni ili od armiranoga betona visoki od
120 do 220 cm. Na njima su postavljene žice,
na 60 do 120 cm ili u tri reda (na 70, 150 i 220
cm). Za puzajuće odlike se koriste stupovi
visine 3 m, a za odlike uspravnoga rasta od 2,2
m. Pocinčana žica mora biti od 3 do 3,5 mm,
dobro zategnuta, da bez teškoća može izdržati
teret izboja s urodom. Postoji više načina
postavljanja žice na stupovima.
Razmak sadnje u sustavu žive ograde
najčešće je 3 m, a u redu od 1 do 2 m. Tako
postižemo sklop od 1.670 do 3.200 sadnica/ha.
U manjim nasadima se može primijeniti i
gušći sklop (red od reda 2,5 m, a u redu 0,8m),
čime se postiže sklop do 5.000 sadnica/ha.
Razmak sadnje ovisi o bujnosti odlike,
plodnosti tla i uzgojnom obliku. Za odlike
uspravnoga uzrasta se primjenjuje manji raz-
mak nego kod odlika puzajućega rasta. Ako se
odlike uspravnoga rasta žele uzgajati bez
nosive armature u obliku polugrma ili šiba,
tada se ide na razmak od 1,5 m x 3 m. Kod
podizanja većega nasada treba paziti na pravac
postavljanja redova. Na većim visinama redo-
vi moraju biti u smjeru sjever – jug, a na
ravnim južnim terenima u smjeru istok -
zapad. Odlike puzajućega rasta, uzgojene u
obliku žive ograde, sade se na razmak od 3,2
m do 4 m između redova, a 1,5 m do 2,2 m u
redu.
Kupina se bere ručno. Dobro uvježban
berač za 8 sati u kupinjaku dobre rodnosti
može ubrati od 100 do 150 kg kupina.
Najbolje je brati poslije dizanja rose i u
popodnevnim satima. Tada se plodovi lakše
odvajaju od peteljke i veća je koncentracija
šećera u plodu.
Kupina se razmnožava reznicama, koje
treba odabrati od zdrave matične biljke.
Kupinu svake godine treba rezati.

Kalkulacija proizvodnje kupina

Regija ; kontinentalna Površina 1 ha

Broj sadnica/ha 2.800 Razmak sadnje 1,3 x 2,7 m
Trajnost nasada 15 godina Starost nasada puna rodnost

Postavljen sustav za navodnjavanje

Kalkulacija pokrića varijabilnih Niži Srednji Viši EUR/ha

troškova (PVT) Srednji
Prinos kg/ha 13.000,00 15.000,00 18.000,00
Cijena kn/kg 5,50 5,50 5,50 0,73
Poticaj kn/ha 1.250,00 1.250,00 1.250,00 166,00
UKUPAN PRIHOD Kn/ha 72.750,00 83.750,00 100.250,00 11.122,18
Mineralna gnojiva kn/ha 937,00 1.272,50 1.608,00 168,99
Sredstva zaštite bilja kn/ha 3.259,75 3.259,75 3.259,75 432,90
Sanduci 8 kg 3 kn/kom 4.875,00 5.625,00 6.750,00 747,01
Berba 10 kg/h, 25 kn/h 32.500,00 37.500,00 45.000,00 4.980,08
Rezidba 180 h 35 kn/h 6.300,00 6.300,00 6.300,00 836,65
Ostali troškovi kn/ha 1.000,0 1.200,00 1.500,00 159,36

Ukupni var. troškovi kn/ha 48.871,75 55.157,25 64.417,75 7.325,00

PVT, kn/ha 23.878,26 28.592,75 35.832,26 3.797,18
Troškovi vlastite mehaniz. kn/ha 2.919,30 2.974,04 3.056,15 394,96
Dohodak kn/ha 20.958,95 25.618,71 32.776,10 3.402,22
Troškovi proizvodnje kn/kg 3,98 3,88 3,75 0,51

135
 Glavni
tehnološki
projekt

Vinarija
za proizvodnju
kupinovoga vina

2006. godine

136
 Ovaj tehnološki projekt vinarije namijenjene proizvodnji kupinovoga vina je utemeljen na
najnovijim teorijskim spoznajama, kao i na dugogodišnjem praktičnom iskustvu u ovoj
tehnološkoj grani. Projektirana je vinarija za proizvodnju oko 30.000 l/god. s pratećim
sadržajima.
Projektirani su svi sadržaji, koje mora imati ovakav proizvodni pogon, da bi zadovoljio
propise Pravilnika o uvjetima, koje moraju zadovoljiti pogoni za proizvodnju voćnih vina, te
uskladištenja gotovih proizvoda.
Glavni tehnološki projekt je izrađen u skladu sa slijedećom zakonskom regulativom, koja
je na snazi u Republici Hrvatskoj:
- Pravilnik o vinu NN broj 96/96,
- Zakon o gradnji NN broj 52/99,
- Pravilnik o uvjetima koje moraju ispunjavati prostorije za proizvodnju i promet
namirnica i predmeta opće uporabe NN broj 118/99,
- Zakon o zaštiti na radu NN broj 55/96,
- Zakon o zdravstvenoj ispravnosti i zdravstvenom nadzoru nad namirnicama i
predmetima opće uporabe NN broj 1/97,
- Zakon o mjernim jedinicama NN broj 58/93.

Sadržaj
1.0. Uvod
2.0. Tehničko tehnološka koncepcija zgrade
2.1. Krug zgrade
2.2. Zgrada
2.3. Razmještaj prostorija
3.0. Procesno tehnološka rješenja
3.1. Rukovanje voćem prije prihvata sirovine u pogonu
3.2. Procesna rješenja nakon prihvata sirovine u pogonu
3.3. Potrebna tehnološka oprema
4.0. Opis funkcionalne povezanosti prostorija
5.0. Specifikacija tehnološke opreme
6.0. Potrebna radna snaga
7.0. Energetska bilanca
8.0. Sanitarno-tehnički i higijenski uvjeti proizvodnoga pogona
9.0. Cijene tehnološke opreme
10.0. Prilog – nacrti
 Slika 1. Plod kupine

1.0 Uvod
Kupina je višegodišnja grmovita biljka. Cvjeta u lipnju. Plod je skupna koštunica crne
boje, sastavljena od mnogo sitnih i sraslih koštunica.
Kupinovo vino, izrađeno od zrelih plodova (Rubi fruticosi) je osvježavajućega mirisa i
okusa, te je poznato u narodnoj medicini za "jačanje krvi" ili za popravljanje krvne slike.
Kupinovo vino je voćno vino s malim postotkom alkohola, pripravljeno iz zrelih i zdravih
plodova kupine. Vino se odlikuje svojstvenom bojom, blagim mirisom i ugodnim okusom, što
ga čini iznimno pitkim.
Kupina, vitaminska bomba, sadrži brojne nutrijente, a osobito je bogato željezom.
Poznato je da nedostatak željeza u krvi čovjeka ima negativne posljedice (slabokrvnost, umor,
vrtoglavica). Stoga željezo treba u određenim količinama unositi u organizam radi zdravoga
razvoja. Zato se preporučuje kupinovo vino: 1 dl dnevno (po 0,33 dl prije jela).
Najnovija istraživanja pokazuju da uživanje kupinovoga vina, u malim količinama,
smanjuje "loši" kolesterol u krvi. Povoljno djeluje na poboljšanje općega stanja organizma,
otklanja umor, otvara apetit, poboljšava cirkulaciju krvi, povisuje niski krvni tlak.
Jantarna kiselina povoljno djeluje kod bolesti krvožilnoga sustava i arteroskleroze.
Kupinovo vino, kao i vina proizvedena od drugoga jagodičastoga voća, su slabo
alkoholna, jer je postotak šećera u tom voću od 5 do 12 %. To znači da ćemo nakon vrenja
soka s tom koncentracijom šećera dobiti vino s 5 do 6 vol % alkohola. Uz doslađivanje i
pravilno primijenjenu tehnologiju, dobivaju se zdrava, suha i desertna vina visoke kakvoće.
2.0. Tehničko tehnološka
koncepcija zgrade

2.1. Krug zgrade

Poštujući zahtjeve iz tehnološkoga rješenja za potrebe prostora manipulacije prijevoznih
sredstava, uvjete površine izgrađenosti od oko 40 %, dobivena je optimalna veličina potrebne
parcele za nesmetanu djelatnost zgrade. Veličina zgrade je oko 23 m x 23 m, odnosno 550 m2
u tlocrtu. U iznimnim slučajevima zgrada se može izgraditi i na manjoj površini (1.300 m2),
ali bez mogućnosti proširenja.
Zgrada – vinarija za proizvodnju kupinovoga vina se sastoji od nekoliko osnovnih
tehnoloških cjelina: prostor za prihvat i preradu, prostor za fermentaciju i dozrijevanje,
prostor za odležavanje vina u bačvama, te prostor za starenje vina u bocama, koje zajedno
čine predmetnu zgradu. Navedena područja su fizički odijeljena, te svako ima svoju ulaz i
izlaz. Cijeli krug objekta zgrade je ograđen visokom žičanom ogradom (180 cm), koja
spriječava ulazak nepoželjnih životinja iz okoline. Manipulativne površine (oko 20 %) su
asfaltirane, radi lakšega održavanja. Sve slobodne površine kruga (oko 40 %) su obrađene kao
zelene površine.

2.2. Zgrada
Zgrada se izvodi na praznoj graditeljskoj površini (nova zgrada), koja još nije konačno i
potpuno određena, vodeći računa o tomu, da postoji mogućnost proširenja kapaciteta. Sva
potrebita proširenja će se riješiti prilikom izrade glavnoga, odnosno izvedbenih projekata.
Cijeli projekt treba izraditi u duhu propisa i pravno snažnih normi.
Zgrada se sastoji iz tri osnovne tehnološke cjeline: prostora za prihvat i preradu kupina,
prostor za fermentaciju i dozrijevanje kupinovoga vina, te prostora za odležavanje vina u
bačvama, odnosno prostora za starenje vina u bocama, koji su spojeni u jednu građevinsku
cjelinu. Svi prostori su međusobno povezani slijedom tehnoloških tijekova proizvodnje
racionalno projektiranim manipulacijskim hodnicima, koji završavaju na odvojenom
ekspeditu.
Tehnička opremljenost vinarije udovoljava svim higijenskim propisanim i tehničko
tehnološkim standardima, tako da je u potpunosti osigurana higijena rukovanja od kupine do
gotovog proizvoda, kupinovoga vina. Tehnološke operacije prihvata i prerade sirovine
djelomično su mehanizirane, a izvode se na način da je izvršeno grupiranje higijenski
kompatibilnih operacija.

2.3. Razmještaj prostorija

Razmještaj prostorija je određen pravilnikom o uvjetima, kojima moraju udovoljiti
objekti za prizvodnju voćnih vina, koji ne dopuštaju križanje tehnoloških tokova tijekom
proizvodnje. Dispozicija proizvodnih prostorija razvijena je sukladno higijensko tehnološkim
i tehničkim zahtjevima, tako da se proizvodni postupci odvijaju progresivno bez povratnih
tokova, čime su osigurana propisana higijenska načela i načela dobre proizvodne prakse
opisane i propisane kao HACCP-koncepcije.

3.0. Procesno tehnološka rješenja

3.1. Rukovanje voćem prije prihvata sirovine u pogonu
Kakvoća kupinovoga vina, u velikoj mjeri ovisi o rokovima berbe i načinu rukovanja
prije tehnološke obrade. Ocjena rokova berbe kupine ima veliko značenje za kakvoću plodova
i zahtijeva veliku pozornost, jer plodovi ubrani u pravo vrijeme osiguravaju ujednačenost, te
bolju kakvoću gotovoga proizvoda. Prijevremena ili prekasna berba nepovoljno utječu, ne
samo na senzorska svojstva, već i na nutritivnu vrijednost gotovoga proizvoda.
Rokove berbe, s obzirom na stadij zrelosti (fiziološka - botanička, tehnološka,
konzumacijska zrelost), treba prilagoditi namjeni kao i rokovima stavljanja u promet, odnosno
uporabe, te osobinama odlike.
Prikladnost voća (kupina) za berbu može se utvrditi:
- subjektivnim metodama,
- objektivnim metodama.

Subjektivna procjena se temelji na senzoričkim svojstvima:

- tvrdoća,
- obojenost ploda karakteristična za pojedinu odliku,
- stupanj zrelosti.

Svakako su pouzdanije objektivne metode:

- određivanja tvrdoće plodova penetrometrom,
- određivanje udjela šećera,
- određivanje stupnja zrelosti reakcijom na škrob (otopinom jod - kalijev jodid),
- određivanje boje kolorimetrom.

U novije vrijeme su uvedene i usavršene još neke metode:

- za praćenje promjene boje digitalizacijom,
- računalna analiza slike uzorka,
- utvrđivanje promjene čvrstoće metodom odziva zvučnoga impulsa i brzom Foui-erovom
transformacijom snimljenoga signala.

Način berbe i prijevoza do ulaska u vinariju imaju veliku ulogu u određivanju konačne
kakvoće kupinovoga vina. Vremenski razmak između vremena berbe i procesiranja kupina
treba biti što manji, pri čemu treba uzeti u obzir potrebu usklađivanja dnevnogaa dovoza
kupina s mogućnostima prijema u podrumu. Budući da je vrijeme berbe kratko, pitanje
rasporeda dovoza kupina, koje podrum treba prihvatiti je veoma važno.

3.2. Procesna rješenja nakon prihvata sirovine u pogonu

 1. Odvaga sirovine
Nužna je radi uvida u iskorištenje polazne sirovine, te u slučaju otkupa, za plaćanje
kupina.

2. Muljanje
Muljanjem se kupina gnječi kako bi se iz nje oslobodio sok – mošt te ga je neophodno
provesti kako bi kvasci, kao predstavnici epifitne mikroflore kupine, došli u dodir sa moštom i
obavili alkoholnu fermentaciju. Osim toga, muljanjem kupina lakše se provodi cijeđenje
masulja, te odvajanje mošta od komine. Sastavni dio muljače je crpka za masulj (piston crpka)
koja mora imati nježni režim rada.

3. Fermentacija
Kupinovo vino, kao i vina proizvedena od drugoga jagodastoga voća, slabo su alkoholna,
jer se postotak šećera u tom voću kreće od 5 do 12 %. To znači da ćemo nakon vrenja soka
tom koncentracijom šećera dobiti vino s oko 5 do6 vol % alkohola. Stoga je neophodno
provesti došećeravanje masulja, pri čemu treba znati da za povećanje udjela alkohola u
budućem vinu za 1 vol %, dodajemo u 100 l mošta 1,7 kg šećera ili 1 kg šećera dodanog u
100 litara mošta povećava udio alkohola u 100 litara vina za 0,59 vol %. Šećer dodajemo u
dva navrata: 50 % od određene količine šećera za doslađivanje se umiješa, te otopi u masulju,
a zatim se doda selekcionirani suhi kvasac 40 g/100 l i dobro promiješa. Drugo dodavanje
šećera treba obaviti nakon 3 do 4 dana od početka burne fermentacije. Dobiveni masulj u
posudama sulfitiramo K-metabisulfitom neposredno prije došećeravanja, kako bi se spriječio
rast i razvoj patogene mikroflore (bakterija) nazočne na plodu kupine. Nakon tako
provedenoga sulfitiranja, masulju se također dodaje pektinski enzim i dobro promiješa.
Masulj kupina može fermentirati uz dodatak selekcioniranih kvasaca uz kontroliranu
toplinu od 18 do 25° C (ovisno o enologu). Maceracija može trajati od 4 do 21 dan, ovisno o
enologu, uz svakodnevnu remontažu (potapanje klobuka nastaloga fermentacijom) najmanje
tri puta tijekom burne fermentacije, a kasnije rijeđe. U slučaju da je maceracija dulja od 10
dana, spremnik moramo zatvoriti vrelnjačom radi spriječavanja ulaska zraka. Tijekom
fermentacije masulja u spremnik se ispod površine (15 do 20 cm) može postaviti inox rešetka,
čime će izostati potreba za miješanjem.

4. Prešanje
Nakon fermentacije preša se još djelomično slatki masulj. Tješti (preša) se kruti dio
masulja, a tekući se pretoči u inox spremnik, a zatim se i prešavina pretoči u isti. U spremniku
nastavlja vrenje. Kako bi vrenje bilo pod nadzorom, cisterna bi morala imati termoblok ili
dvostruki plašt, kako bi se prema potrebi, u slučaju povećanja ili pada topline, hladilo,
odnosno zagrijalo.
Pri proizvodnji kupinovoga vina koristi se prešanje pri niskim tlakovima do 2 bara, s
pneumatskom prešom kapaciteta 2.000 kg. Preša se prešama s gotovim programima prešanja.
S obzirom na dnevni kapacitet prerade kupina u vinariji, predviđeno je da se na dan može
preraditi oko 5 tona kupina (da bi ostvarila taj kapacitet, preša mora raditi 16 sati). Preša se
nakon maceracije, pri tlakovima do 1,5 bara.
Preša se nalazi unutar vinarije, radi manjega utjecaja vremenskih prilika na rad i
podignuta na visinu od 1 m. Na taj način je omogućeno lakše pražnjenje isprešanih kupina ili
masulja postavljanjem traktorske prikolice ispod preše, u koju se skuplja ostatak od prešanja.
U slučaju maksimalne prerade kupina u vinariji, dnevno bi se punio jedan spremnik od
5.000 litara.
 5. Dozrijevanje vina i stabilizacija
Ako želimo suho kupinovo vino, pretvorba šećera u alkohol se provodi do kraja, a kod
proizvodnje slatkoga, desertnoga vina, vrenje prekidamo kod željenoga ostatka šećera.
Fermentaciju prekidamo naglim hlađenjem na temperaturu od oko 5° C.
Spomenutim hlađenjem, osim prekida vrenja, utječemo i na brže bistrenje mladoga vina.
Dakle, ako želimo suho kupinovo vino, nakon alkoholne fermentacije mlado vino ide na
malolaktičnu fermentaciju, koja se najsigurnije provodi uz dodatak selekcioniranih kultura
bakterija, i pri toplini od oko 20° C (spremnici imaju mogućnost grijanja). Navedeni postupak
može se provoditi i u bačvama.
Nakon završene malolaktične fermentacija, kupinovo vino se sumpori K-metabisulfitom,
te pretače u bačve ili cisterne uz namještanje slobodnoga SO2. Trajanje odležavanja vina u
bačvama se određuje senzorskim ispitivanjem i ovisi o enologu. Također je neophodno bačve
nadopunjavati svakih petnaestak dana.

6. Kupažiranje vina
Kupinovo vino se obvezno prije punjenja u boce kupažira (miješa), da bi se osigurala
ujednačena kakvoća vina određene etikete u svim bocama iste berbe. Pri tom postupku se
namjesti slobodni SO2 u ovisnosti o pH vina i predviđenoga trajanja odležavanja vina u
bocama prije puštanja na tržište.

7. Punjenje vina u boce

Vino se nakon odležavanja, stabilizacije i kupaže može puniti u boce. Predviđeno je da se
dnevno puni 1.000 litara (volumen manjih spremnika).
Vino se najmanje 15 dana prije punjenja treba staviti u spremnike od 1.000 l (jedan
spremnik od 5.000 litara se pretoči u spremnike od 1.000 litara) i u njemu se namjesti
koncentracija slobodnoga SO2. Kod punjenja je važno osigurati visoku razinu higijene, radi
smanjenja rizika od kontaminacije u bocama.
Odležano, bistro kupinovo vino, prije punjenja u boce treba procijediti (filtrirati) preko
grubih i finih slojnica (ploča) kako ne bi došlo do zamućenja vina u boci.
Kod punjenja je važno osigurati odgovarajuće količine boca, čepova.
Čepovi moraju biti odgovarajuće kakvoće s obzirom na predviđeno vrijeme trajanja
dozrijevanja vina u bocama.
Ako se želi odmah spremiti bocu za tržište, potrebno je osigurati etikete, kapice, te
markice za promet.
 PRIHVAT
KUPINA

VAGANJE

MULJANJE

DOŠEĆERAVANJE

FERMENTACIJA I
MACERACIJA

PREŠANJE

DOZRIJEVANJE VINA I
STABILIZACIJA

NJEGA I ČUVANJE VINA

PUNJENJE U BOCE

Slika 1. Blok shema proizvodnje kupinovog vina

3.3. Potrebna tehnološka oprema

1. Vaga
Vaga za vaganje grožđa u gajbama predviđene nosivosti do 1.000 kg. U slučaju većega
otkupa kupina, treba predvidjeti kolnu vagu.
2. Muljača
- kapacitet 2 tone na sat
- potpuno izrađena od nehrđajućega čelika
- lopatice ježa zaštićene posebnom prehrambenom plastikom
- valjci muljače su pomični

Slika 3. Muljača

3. Crpka za masulj
• specijalna crpka za masulj
• potpuno od nehrđajućega čelika
• kapaciteta 5 tona/h
• maksimalna visina crpljenja 10 m

Slika 4. Crpka za masulj

3. Preša, pneumatska, volumena 3.000 l
• potpuno od nehrđajućega čelika
• opremljena vlastitim kompresorom i vakuum crpkom
• mogućnost promjene parametara programa
• maksimalan tlak 2 bara
• postavljena na kotače
 • prihvatno korito za mošt kapaciteta 400 litara

Slika 5. Pneumatska preša

4. Spremnici od nehrđajućega čelika volumena 5.150 l i 1.050 l

Posuda je opremljena robusnim ovalnim otvorom na plaštu veličiine 340 x 440 mm,
izvučenoga okvira, tako da su izbjegnuti svi kutovi na kojima se inače zadržava nečistoća.
Otvor je veličinom prilagođen tako, da čovjek može lako ući i izaći iz posude.
Na gornjem poklopcu je ugrađen otvor promjera 400 mm sa vrenjačom A-20. Donja
podnica je izvedena ekscentrično. Zbog toga je cijev totalnoga ispusta kratka, što iznimno
olakšava pranje posude.
Čisti ispust je postavljen ispod razine ovalnoga otvora, a ujedno iznad razine mogućega
taloga kod fermentacije.Totalni ispust sa ventilom 6/4´´.
Posuda nigdje s unutarnje strane nema oštre uglove i rubove.
Na posudu je ugrađen duplikator za hlađenje ili grijanje tip-U 2,6 m2. Konstruiran je tako,
da se hlađenje dobro odvija bez obzira koja je količina mošta ili vina u posudi. Svojom
velikom površinom osigurava brzo hlađenje sadržaja.
Spremnik je opremljen digitalnim termometrom, razinomjerom, inox probnom slavinom,
čahurom za sondu. Materijal je W.Nr. 1.4301 (IIID)
 Slika 6. Inox spremnici

5. Spremnici od nehrđajućega čelika volumena 2.000 l s plivajućim poklopcom.

Spremnici, koji služe za lakšu raspodjelu vina pri pretakanjima da bi svi spremnici mogli
biti puni. Opremljeni su totalnim ispustom, čistim ispustom, razinomjerom, inox probnom
slavinom.

6. Drvene bačve
Drvene bačve volumena 225 l napravljene od slavonskoga hrasta.

7. Centrifugalna crpka
• crpka sa posebnim reduktorom
• by-pas sustav
• glava crpke od nehrđajućega čelika s posebnim rotorom
• kapacitet do 140/250 hl/h

Slika 7. Centrifugalna crpka

8. Pneumatska crpka (Yamada)
o Kapacitet 40 hl/h
 o Od nehrđajućega čelika
o Crpka za rad s drvenim bačvama i punjenje kupinovoga vina.

Slika 8. Pneumatska crpka

9. Kompresor snage 5 kW

10. Oprema za hlađenje podruma i hladnu fermentaciju

Sastoji se od 2 klima uređaj od 10 kW, te rashladnika vode 20 kW s izoliranim

spremnikom za vodu i kontrolnim ormarom.

11. Automatska linija za punjenje boca

• potpuno od inoxa
• mogućnost punjenja boca od 0,5 do 1,0 l
• kapacitet do 1.000 boca/h

Slika 9. Punilica za boce

12. Pločasti filter za vino od inoxa.
 Slika 10. Pločasti filter za vino

13. Etiketirka, poluautomatska

• kapacitet od 500 do 900 boca na sat
• mogućnost lijepljenja prednje i zadnje etikete istovremeno
• samoljepljive etikete namotane na kolut
• posebno osjetljiva foto ćelija
• težina 45 kg
14. Ambalaža
• Staklene boce volumena 750 ml.
• Kartonska ambalaža za 6, odnosno 12 boca.

4.0. Opis funkcionalne povezanosti

prostorija
Prostor za prihvat i preradu (natkriveni otvoreni prostor) (A)
U njemu su smješteni: vaga, muljača i crpka za masulj.
Muljača je smještena ispred vinarije sa stolom za prihvat i provjeru kakvoće kupina, lako
pristupna prijevoznim sredstvima.
Navedena oprema se nakon kampanje prerade unosi u prostor za repromaterijal.

Prostor za prešanje kupina, fermentaciju i dozrijevanje vina (B)

To je prostor veličine oko 140 m2. U njemu je 11 spremnika za vino dvostrukih stijenki za
hlađenje, odnosno grijanje. Prostor je visok 6 m (drugi prostori u vinariji su visoki 4 m), da bi
se u njega mogli smjestiti spremnici. Ovaj prostor ima mogućnost povećanja kapaciteta
spremnika. Najjednostavnije povećanje dobije se zamjenom postojećih spremnika većima.
Ovaj prostor je povezan s prostorom za preradu velikim vratima kroz koja može ući prikolica
radi pražnjenja preše. Drop dobiven prešanjem se iznosi u prostor za kompost.
Prostor za odležavanje vina u drvenim bačvama (C)
U njemu je smješteno 15 drvenih bačava. Ovaj prostor je klimatiziran zbog održavanje
vlažnosti podruma. Bačve su složene tako da je omogućeno njihovo održavanje bez
pomicanja.
Prostor za starenje vina u bocama (D)
Ovaj prostor ima smještajni kapacitet vina u kartonskoj ambalaži po 12 boca, od oko
5.000 boca. Dozrijevanje vina u bocama je nužno radi postizanja smirivanja vina nakon
punjenja i radi osiguranja jednake kakvoće vina iste etikete. Prostor je klimatiziran.

Prostor za punjenje vina u boce (E)

U ovom prostoru je predviđeno punjenje vina u boce automatskim uređajima. Etiketira
paralelno s punjenjem u boce na poluautomatskom uređaju. Dopremanje vina iz prostora za
fermentaciju i dozrijevanje vina bi bilo kroz otvor za komunikaciju.

Prostor za pomoćni materijal (F)

U njemu se čuvaju boce, kartonska ambalaža, crpka za masulj, kompresor i potrošni
materijal. Ovaj prostor se može iskoristiti i za pripremu kartonskih kutija kod punjenja vina.

5.0. Specifikacija tehnološke opreme

Prostorija Pozicija Komada Naziv i opis
1 1 Mehanička vaga (500 kg)
A 2 1 Muljača
3 1 Crpka za masulj (5 t/h)
4 1 Pneumatska preša, 3000 L
5 1 Centrifugalna crpka (120 hL/h)
6 1 Pneumatska crpka (40 hL/h)
B 7 6 Spremnik od nehrđajućega čelika 5.150 l
8 5 Spremnik od nehrđajućega čelika 1.050 l
Spremnik od nehrđajućega čelika 2.000 l s
9 2
plivajućim poklopcom
C 10 15 Drvene bačve 225 l
D 11 5 Palete 1.200 x 1000
12 1 Klima uređaj 10 kW
13 1 Linija za punjenje u boce
14 1 Etiketirka, poluautomatska
E 15 1 Uređaj za stavljanje kapica
16 1 Klima uređaj 10 kW
17 1 Oprema za hladnu fermentaciju
18 1 Kompresor
19 1 Viličar

6.0. Potrebna radna snaga

Stalno zaposleni
Potrebna stručna sprema : VSS (enolog)………………………………...… 1 izvršitelj
Potrebna stručna sprema : SSS…………………………………………….. 1 izvršitelj

Sezonski zaposleni
Prerada kupina (do trenutka fermentacije)
Potrebna stručna sprema : SSS, KV………………………………………… 2 izvršitelja

Punjenje vina u boce

Potrebna stručna sprema : SSS, KV………………………………………… 2 izvršitelja

7.0. Energetička bilanca

Redni Instalirana snaga
Naziv i opis
broj (kW)
1 Muljača 2,50
2 Crpka za masulj (5 t/h) 3,00
3 Pneumatska preša (volumen 3.000 l) 4,00
4 Centrifugalna crpka (120 hl/h) 1,50
8 Linija za punjenje boca 3,00
9 Kompresor 5,00
10 Etiketirka, poluautomatska 0,25
11 Klima uređaj 10 kW (2 komada) 3,00
12 Oprema za hladnu fermentaciju 5,00

8.0. Sanitarno tehnički i higijenski

uvjeti proizvodnoga pogona
U svim prostorijama pogona podovi moraju biti izrađeni od čvrstoga, nepromočivoga i
neupijajućega materijala. Pored toga, podovi ne smiju biti klizavi i moraju biti svijetlih
tonova. Kod izvedbe podova osobitu pozornost treba posvetiti njihovoj denivelaciji, koja
mora biti u skladu s propisanim normativima za pojedine prostorije (u ovisnosti o
tehnološkim operacijama, koje se u njima obavljaju), a ona je uvijek u pravcu slivnika ili
podnih rigola.
Prema navedenom, kao završni sloj poda može se koristiti monolitni pod, kiselootporan i
protuklizan ili keramičke pločice (kiselootporne i protuklizne) s propisanom mehaničkom
otpornošću. Ako se za izgradnju podova koriste keramičke pločice s izvedbom na ¨fuge¨, koje
moraju biti popunjene nepropusnim, kiselo otpornim, neupijajućim i dovoljno elastičnim
materijalima za fugiranje. Spojevi podnih površina sa zidovima, holkeri i spojevi zidova, te
kutovi, moraju biti konkavni i dovoljno velikoga polumjera zaobljenosti, tako da je
omogućeno lagano održavanje čistoće. Pored naprijed opisanoga, pri konstrukciji i izvedbi
podnih površina posebnu pozornost je potrebno posvetiti mehaničkoj otpornosti odnosno
nosivosti, hidroizolaciji i termoizolaciji. Nosivost podova izražena po jedinici površine,
mora odgovarati tehnološkim uvjetima unutarnjega prijevoza.
Sve unutarnje površine zidova, od razine poda pa do stropa, moraju biti ravne, glatke i
izrađene od nepropusnoga, vodootpornoga materijala, kao što su keramičke pločice, plastika
ili neki drugi neupijajući i neotrovni materijal. Zidni rubovi i stupovi, te zidne plohe u
hodnicima i prostorijama s planiranim podnim prijevozom, moraju biti zaštićeni štitnicima od
čeličnih ¨L¨ profila (izrađeni od inox čelika, koji se ugrađuje na način da sa zidnom plohom
budu u istoj ravnini), te odbojnicima od okruglih profila izrađenih od galvaniziranih željeznih
cijevi Ø = 2¨ ili više. Odbojnici se ugrađuju na visinu od 40 cm, mjereno od razine poda,
konzolama na svakih 1,5 m dužine i na razmaku 8 cm od zidne plohe, koja se zaštićuje kako
bi se izbjegla potencijalna mehanička oštećenja prilikom odvijanja unutarnjega podnoga
prijevoza. Zidovi u kondicioniranim prostorijama moraju biti propisno toplinski izolirani.
Stropovi moraju biti dovoljno visoki, da je omogućeno nesmetano odvijanje tehnoloških
postupaka, pri čemu visina svijetloga dijela niti u jednoj radnoj prostoriji ne smije biti niži od
3,0 m. Završna obrada stropova se mora izvesti tako da oni budu glatkih i ravnih površina,
propisno izolirani, a u završnom sloju premazani fungicidnom bojom. Materijali za izgradnju
stropova moraju biti bijele boje ili koje druge svijetle boje, kompaktni, da ne otpadaju i ne
ljušte se.
Prema navedenom, konstrukciji i uređenju stropova potrebno je posvetiti najveću
pozornost, jer moguće greške imaju izravan utjecaj na proizvodne postupke u prostorijama,
odnosno na higijensku ispravnost sirovina, proizvoda, repromaterijala, koji sa stropova mogu
biti kontaminirani kondenzatom vodene pare, koja kapa, oštećenom bojom, koja se ljušti ili
žbukom, koja otpada.
Svi prozori moraju imati okvire od nehrđajućega materijala ili PVC materijala. Donja
ploha zidnoga okvira ("klupčice"), moraju se izvesti zakošeno prema podnoj površini pod
kutom od 450 radi lakšega održavanja čistoće. Sva prozorska krila, koja se otvaraju moraju
imati ugrađene mrežice radi sprečavanja ulaska insekata. Visina do donjega ruba prozorskoga
okna ni u jednoj prostoriji ne smiju biti niži od 150 cm, mjereno od podne površine.
Prolazi, kroz koje se obavlja unutarnji prijevoz moraju biti dovoljno široki, da se izbjegne
svaki dodir sa zidnim površinama za cijelo vrijeme prijevoza. Vrata, koja su u funkciji
unutarnjega prijevoza sirovine ne smiju biti široki manje od 1,5 m. Vrata na takvim prolazima
moraju biti izrađena od materijala otpornoga na hrđu (inox), koji je pogodan za održavanje.
Ako su vrata izrađena od drveta, onda obje strane moraju biti obložene nehrđajućim limom sa
čvrsto zalemljenim šavovima. Dovratnici moraju također biti obloženi kovinom otpornom na
hrđu, čvrsto učvršćenom da ne postoje nikakvi nepristupačni prostori u kojima bi se skupljala
nečistoća ili štetnici. Spojevi između dovratnika i zida moraju biti minuciozno brtvljeni s
trajno elastičnim kitom. Vrata, koja se otvaraju u oba smjera ("leptir", "mimokretna"), moraju
u visini očiju imati prozor od prozirne plastike. Sva vrata i prozori i drugi otvori
(ventilacijski, …) kroz koje bi mogli ulaziti kukci, moraju biti zaštićeni odgovarajućim
uređajima za spriječivanje ulaska kukaca, ptica i glodavaca, kao što su: žičane mreže, zračne i
vodene zavjese, gumene brtve, …
Na slivnicima moraju biti osigurani sifoni radi spriječavanja ulaska insekata i glodavaca.
Za sve prostorije treba osigurati odgovarajuće prozračivanje po važećim propisima, a
posebno u prostorijama s više djelatnika tijekom radnoga vremena. Prozračivanjem treba
osigurati otklanjanje stranih mirisa iz prostorija, kao i vodene pare, istrošenoga zraka, te
dovođenje čistoga i svježega zraka. Odzračne otvore treba zaštititi mrežama od ulaska
insekata i glodavaca.
Spremnici izrađeni od nehrđajućega čelika visoke kakvoće su jednostavni za održavanje
uporabom pare, kao sredstva za pranje ili sredstvima na osnovi lužine.
Hrastove bačve je nužno održavati i to: ako su prazne, pranjem vodom i sulfitiranjem
jednom mjesečno, a nakon svakoga pretoka obvezno je njihovo pranje i sulfitiranje.
Savjetujemo da se ne rabe dulje od 5 godina.

9.0. Cijene tehnološke opreme

Naziv i opis Cijena opreme
Mehanička vaga (1.000 kg) 6.700
Muljača 40.500
Crpka za masulj (5 t/h) 16.300
Pneumatička crpka 13.000
Pneumatička preša 132.900
Centrifugalna crpka (120 hl/h) 12.000
Spremnik od inoxa 5.150 l (6 komada) 92.500
Spremnik od inoxa 1.050 l (5 komada) 40.000
Spremnik od inoxa 5.000 l (2 komada) 32.900
Drvene bačve 225 l (15 komada) 35.000
Linija za punjenje 220.000
Etiketirka, poluautomatizirana 12.500
Sviječasti filter za vino 11.000
Kompresor 8.000
Klima uređaj 12 kW (2 komada) 35.820
Oprema za hladnu fermentaciju 231.600
Viličar 68.000
UKUPNO (bez PDV-a) 1.006.720
UKUPNO (s PDV-om) 1.228.198
10. Prilog – nacrti

Prostorija Pozicija Komada Naziv i opis

1 1 Mehanička vaga (500 kg)
A 2 1 Muljača
3 1 Crpka za masulj (5 t/h)
4 1 Pneumatička preša, 3.000 l
5 1 Centrifugalna crpka (120 hl/h)
6 1 Pneumatska crpka (40 hl/h)
B 7 6 Spremnik od nehrđajućega čelika 5.150 l
8 5 Spremnik od nehrđajućega čelika 1.050 l
Spremnik od nehrđajućega čelika 2.000 l s
9 2
plivajućim poklopcem
C 10 15 Drvene bačve 225 l
D 11 5 Palete 1.200 x 1.000
12 1 Linija za punjenje u boce
E 13 1 Etiketirka, poluautomatizirana
14 1 Uređaj za stavljanje kapica

A - prostor za prihvat i preradu

B - prostor za prešanje, fermentaciju i dozrijevanje vina
C - prostor za odležavanje u drvenim bačvama
D - prostor za starenje vina u bocama
E - prostor za punjenje vina u boce
F - prostor za pomoćni materijal
G - soba za kušanje i ocjenjivanje vina
H - ured
I - laboratorij
J - svlačionice i sanitarni prostor
154
155
 6000

156 1000
 9000

730

10 10

10 10

Naziv: Presjek prostora za odležavanje

vina u drvenim bačvama

Mjerilo 1:50 Nacrt br. 4

157
 4000

158
 Vinsko grožđe
proizvodnja i prerada
Podizanje
vinograda
Teška tla, gline i ilovače, nisu
preporučljiva za podizanje vinograda, jer su
ta tla hladna, slabo prozračna i slabo
biološki aktivna. Takva tla traže stalna
prozračivanja, a to se postiže zatravlji-
vanjem, košnjom trave i mulchiranjem. Na
takvim tlima prirodi variraju kao i kakvoća
grožđa.
Uz dobro održavanje tih tala, ponajprije
na ocjeditim položajima, mogu se dobiti
vina vrhunske kakvoće, ali uz pravilan izbor
podloge i odlike (kultivara).
Iz rezultata analize tla je vidljivo da je
tlo alkalne reakcije, slabo humusno i slabo
opskrbljeno ukupnim dušikom.
Opskrbljenost tla pristupačnim fosfo-
rom je za biljke vrlo slaba po cijeloj dubini
profila, dok je opskrbljenost kalijom bogata
u oraničnom i umjerena u podoraničnom
sloju tla. Sadržaj ukupnih karbonata i
fiziološki aktivnoga vapna je nizak u
oraničnom, a relativno visok u podora-
ničnom sloju tla.
Utvrđene količine tla ne prelaze granicu
tolerancije za uzgoj vinove loze na podlozi
Berlandieri x Riparia Kober 5BB ili
Paulsen.
Analizirano tlo je slabo humusno, pa se
prije sadnje predlaže gnojidba s 50 t /ha
159
zreloga stajskoga gnoja ili 5 l kiseloga
litvanijskoga treseta po loznom cijepu.
Polovicu stajskoga gnoja treba unijeti u sloj
tla na 30 do 60 cm prilikom rigolanja ili
dubokoga oranja, a drugu polovicu treba
ufrezati u sloj tla dubine od 0 do 30 cm pri
površinskoj obradi tla.
Premda je razina ukupnoga dušika u tlu
niska, zbog velike pokretljivosti dušika,
ovim elementom se ne gnoji prije sadnje
nego tijekom vegetacije.
Za razliku od dušika, fosfor i kalij su
slabo pokretni u tlu što omogućuje gnojidbu
ovim elementima na zalihu.
K je tlo slabo opskrbljeno fosforom, a
umjereno do bogato opskrbljeno kalijom,
predlažemo gnojidbu tla jednim od poje-
dinačnih fosfornih gnojiva. Ovisno o
nabavljenom gnojivu, gnojiti se može s
2.400 kg/ha superfosfata ili 1.000 kg/ha
tripleksa ili 900 kg/ha MAP-a.
Ako se ne može nabaviti pojedinačno
fosforno gnojivo, onda se gnoji NPK u
omjeru 5:30:20 (2.400 kg/ha).
Polovicu gnoja treba ravnomjerno rasuti
po cijelo površini i unijeti u sloj tla na
dubinu između 30 i 60 cm prilikom
rigolanja ili dubokoga oranja, a preostalu
polovicu ufrezati pri površinskoj obradi tla
prije sadnje.
Vinograd u rodu se osnovno gnoji sa
NPK 10:30:20 u jesen nakon berbe ili u
veljači slijedeće godine, dušikom kroz dvije
do tri prihrane tijekom proljeća (ožujak -
svibanj) sa 200 kg/ha 27 % KAN-a.
 Navedene količine gnoja je poželjno
provjeriti folijarnom analizom.
Preporučena podloga za spomenuto
područje Berlandieri x Riparia Kober 5BB
se danas u mnogim vinogradarskim
zemljama smatra univerzalnom podlogom,
kako kod nas tako i u srednjoj Europi. Kod
nas je zastupljena gotovo 97 %. Ima
relativno kratak vegetacijski ciklus. Iz glave
razvije velik broj zaperaka i mladica. Dobro
utječe na visinu drva, visinu i kakvoću
priroda.
Danas su unutar 5BB otvoreni mnogo-
brojni klonovi pa se njezina univerzalnost
smanjuje, ali zbog većega broja pozitivnih
osobina ostaje najznačajnija podloga za
vinovu lozu.
Izbor sadnoga materijala
Glavni vanjski preduvjeti za izbor
sadnoga materijala su poznavanje tla, klime
i položaja.
Zakonodavac je predvidio regije i
podregije (NN 159/04), te na temelju toga
Pravilnika imamo regiju kontinentalna
Hrvatska, koja se dijeli na 7 podregija.
Jedna od njih je podregija Zagorje -
Međimurje, koja se dijeli u 6 vinogorja..
Krapinskom vinogorju pripadaju općine:
Golubovec, Tuhelj, Hum na Sutli, Pregrada,
Desinić, Đurmanec, Petrovsko, Zagorska
sela i Radoboj. Za cijelu podregiju Zagorje -
Međimurje preporučene sorte vinove loze
su: rajnski rizling, traminac crveni, traminac
bijeli, graševina, moslavac, sauvignon,
pinot bijeli, pinot sivi, silvanac zeleni,
chardonay, rizvanac, muškat žuti, muškat
bijeli, zelenac slatki, veltlinac crveni,
kraljevina, muškat ottonel, portugizac crni,
pinot crni, frankovka, lovrijenac, zweigelt,
gamay bojadiser.
Izbor loznih podloga
Odabir podloge ovisi o sastavu tla. U
kontinentalnom dijelu je ograničavajući
činitelj u izboru podloge količina fiziološki
160
aktivnoga vapna, a u mediteranskom dijelu
ograničavajući činitelji su otpornost na sušu
i sadržaj aktivnoga vapna.
Lozni cijep
Osobito se sadi cijep dobro razvijenoga
korjenovoga sustava, dobro srasloga spojno-
ga mjesta, te dobro sazrele plemke. Spojno
mjesto treba biti dobro sraslo, tako da se
pritiskom palca na plemku, plemka ne
odvoji od podloge.
Plemka mora biti dobro sazrela.
Preporuka je rabiti parafirane cijepove jer
imaju mnoge prednosti: nema zagrtanja
cijepova, ne dolazi do isušivanja spojnoga
mjesta i manje izbija postrano korijenje
(brandusi).
Cijepove treba do sadnje skladištiti u
vlažnom pijesku. Ni u jednom trenutku
cijep se ne smije osušiti (izgubiti vodu), jer
se dodatnim namakanjem ne može
nadoknaditi izgubljena voda.
Razmak sadnje u vinogradu ovisi o
mehanizaciji za obradu vinograda, o
uzgojnom obliku i o nagibu terena. Smjer
redova ovisi o konfiguraciji terena i
ekološkim uvjetima terena. Općenito se
može reći da je u sjevernijim krajevima
povoljniji smjer redova sjever - jug radi
bolje osvijetljenosti, dok u južnim kraje-
vima smjer nije bitan.
U kontinentalnoj Hrvatskoj preporučuje
se sadnja vinograda u proljeće, zbog
mogućnosti vrlo oštrih zima i jakih
smrzavica.
Razmak sadnje, za veće traktore iznad
50 KS, je od 2,4 do 3 m red od reda i 0,9 do
1 m u redu.
Cijepove je poželjno 24 sata prije
sadnje namočiti u vodu. Neposredno prije
sadnje cijepove treba neko vrijeme držati u
kaši vode, zemlje i svježe kravlje balege u
omjeru 1:1:1.
Tlo za sadnju treba biti optimalno
vlažno i dobro pripremljeno za sadnju.
Trebaju biti označeni redovi i postavljeni
kolci na svako sadno mjesto. Cijep se
stavlja u jamu (širine od 30 do 40 cm i
dubine od 40 do 50 cm) u pravcu reda s
južne strane kolca za uzgojni oblik Guyot,
koji se prakticira u spomenutom vinogorju.
Cijep se stavlja u jamu blago koso prema
stupu.
Korijen cijepa se zatrpa zemljom i
dobro nagazi. Zatim se stavlja od 5 do 7 kg
zreloga stajnjaka (ako se nije gnojilo prije
sadnje) i opet sipka zemlja. Stajnjak ne
smije biti u dodiru ni s korijenom ni s
cijepom. Visina spojnoga mjesta treba biti
od 5 do 10 cm iznad zemlje.
Iz pupova tek posađenoga cijepa kreću
mladice. Najčešće kreće više mladica.
Ostavljamo jednu do dvije mladice, koje
vežemo uz kolac špagom u obliku osmice i
to čim mladice narastu oko 20 cm.
Redovitom obradom tla uništavamo korove
i pokoricu. U slučaju suše morao zalijevati.
Armatura
Vinova loza je penjačica, te se za njezin
uspješan uzgoj u modernim vremenima
postavlja oslonac - potporanj (armatura).
Armatura se sastoji od stupova, žice,
sidara, zatezača žice i dodatnih pomagala
(kukice, lanci, inox nosači, …). Temelj
armature čine stupovi, koji se postavljaju u
red vinograda. Na početku i na kraju reda
postavljaju se "čelni" stupovi.
Stupovi imaju probušene rupe, kroz
koje se provlači žica. Stupovi se većinom
postavljaju u proljeće druge vegetacije (10
do 12 mjeseci nakon sadnje). Stupovi su
visoki od 2 do 2,6 m i ukopavaju se u
zemlju oko 60 cm. Žica služi za vezanje
rodnih elemenata loze (krakova i lucnjeva).
Broj žica ovisi o načinu uzgoja, a najčešće
ih ima od 5 do 7. Sve žice trebaju biti
pocinčane.
Nakon prvoga znatnijega uroda, žice se
istežu, pa ih treba u proljeće poslije rezidbe
dodatno nategnuti zatezačima. Žice u
vinogradima sjede na "L" kukicama, te se za
vrijeme rezidbe mogu skinuti, pa se tako
povećava učinak rezača.
161
Uzgojni oblici vinove loze
U kontinentalnom dijelu Hrvatske su
najčešći jednostavni sustavi uzgoja kao
Guyotov uzgojni oblik ili jednokraka,
dvokraki Guyotov uzgoj, te račvasti uzgoj
"Lepeza".
Na obrađivanom području se prakticira
Guyot uzgoj ili jednokrak. To je najjed-
nostavniji sustav uzgoja s mješovitim
rezom. U trećoj godini se rozgva veže na
visinu uzgoja od 60 do 100 cm. Tijekom
vegetacije se njeguju 4 mladice i vežu uz
žicu, a ostale izrasle iz osnove mladoga
stabla se uklone i oštro prikraćuju.
U četvrtoj godini se od dviju odabranih
mladica, gornja po položaju reže na lucanj s
8 do 10 pupova, a donja se reže na prigojni
reznik na dva pupa.
Za ovaj uzgojni oblik se preporučuje
razmak sadnje od 1,8 do 2 m x 0,6 do 0,8 m,
te se naizmjenično ostavlja dugo rodno
drvo. To znači da je lucanj jedne godine na
jednoj strani trsa, a druge godine na drugoj
strani. Pri rezanju lucnjeva moramo biti vrlo
oprezni. Lucnjeve prije vezanja lagano
savijemo od osnove prema vrhu, da ne bi
popucali, pa ih tek onda vežemo. Malo se
oštrije savija između drugoga i trećeg pupa
na lucnju.
Bolesti vinove loze
Plamenjača (Plasmopara viticola) je
najopasnija bolest vinove loze. Simptomi se
mogu naći na listovima, cvijetu i bobicama,
a rijetko na mladicama i viticama. Na
mladim listovima nastaju nešto svjetlije,
zelene do žuto zelene žute zone ili
takozvane "uljane mrlje" promjera od 2 do 3
cm. Uskoro se s donje strane te mrlje razvije
bijela presvlaka. Zaraženo lišće potpuno
odumire i otpada. Bobice mogu biti napad-
nute od zametanja ploda do mijenjanja boje
"šarke".
Prvi rok prskanja određuje se prema
uvjetima za razvoj plamenjače. Ti uvjeti su
10 mm kiše u 24 sata, srednja dnevna
toplina viša od 12° C i veličina lista barem 3
cm. Kasnije se prska svakih 10 do 12 dana,
ovisno o uvjetima (kiša, toplina).
Danas svaka županija ima aparate, koji
mjere klimatske uvjete i pomažu pri
određivanju rokova prskanja. Aparati su
pod kontrolom HZPSS-a, koja putom
medija objavljuje vrijeme zaštite.
Pepelnica (Uncinula necator - Oldium
tucker) je dobila ime po pepeljastoj prevlaci
na površini napadnutih biljnih organa.
Napada lišće, peteljkovinu, mladice, vitice,
cvat i bobice. Sivo bijela prevlaka u početku
se javlja kao mrlje, koje vrlo brzo prekriju
zelene dijelove loze. Pepelnica se uvijek
javlja s gornje strane lista, a plamenjača s
donje strane. Najosjetljiviji organi na
pepelnicu su bobice grozda. Pepeljasta
prevlaka se vrlo brzo proširi po cijelom
grozdu. Na bobicama prestaje rasti kožica,
pa zbog unutarnjega pritiska bobice pucaju
sve do sjemenki, što je tipičan znak
prepoznavanja pepelnice na lozi.
Siva plijesan (Botrytis cinerea) -
simptomi se javljaju na svim dijelovima i u
Orijentacijski plan prskanja vinove loze
U stadiju mirovanja Bolesti i štetnici
Pojava lista 5 - 8 cm crna pjegavost
Pojava grozdića plamenjača
pepelnica
Cvatnja loze ne prskati
Nakon cvatnje peronospora
pepelnica
siva trulež
Drugo i teće
nakon cvatnje javljaju se iste bolesti bez sive plijesni
Pred zatvaranje
grozda siva plijesan
plamenjača
peronospora
162
svim fazama razvoja grozda. U početnim
fazama razvoja grozda teško se razlikuje od
ranoga napada plamenjače. Kasnije se
simptomi javljaju na bobicama, koje postaju
smeđe i raspucavaju se. Za kišnoga vremena
javlja se siva prevlaka na površini bobica,
po čemu je bolest i dobila ime, siva plijesan.
Štetnici vinove loze
Najveći štetnici vinove loze su gusje-
nice raznih leptira, kao sovice i pepeljasti i
žuti grožđani moljac. Sovice rano u proljeće
izgrizaju spavajuće pupove i loza ne daje
očekivani prirod.
Grožđani moljac napada grozd i radi
zapredak unutar grozda (prva generacija
moljca), gdje se hrani i izgriza pupove
grozda. Druga i treća generacija gusjenica
čine štetu tako da se ubušuju u bobice i
hrane njihovim tkivom.
Najbolja zaštita protiv gusjenica je
uporaba zaštitnih sredstava na osnovi
piretroida kao što su: Decis, Rotor, Chro-
morel D, Karate, Beta Baythroid, …
Crveno ulje 3 % ili Cuprablau Z 1 % +
Oleo-ultracid 0,3 %
Rival 0,3 %, ili Nikal 0,4 % ili
Vimer 0,4 %
Merpan (Kaptan) 0,25 % + Chromosul
(Sumpor SC 80) 0,3 %
Ridomil Gold, ili Antrakol combi 0,25 %
+ Tilt 250 0,01 % ili Folicur 0,04 % +
Ronilan 0,1 % ili Teldor 0,1%
Teldor 0,15 % ili Switch 0,08 % +
Cuprablau Z 0,3 % ili Antracol 0,3 % +
Chromosul ili Sumpor 80 u conc 0,3 %
 U vrijeme šaranja (promjene boje) prska se samo po grožđu protiv sive plijesni, kao i tri
tjedna prije berbe sredstvima, koja smo već preporučili.

Na kraju dajemo pregled troškova podizanja vinograda vinskoga grožđa u

kontinentalnom dijelu Hrvatske.

Podizanje vinograda za
proizvodnju vinskoga grožđa
Regija: kontinentalna Površina: 1 hektar
Broj trsova/ha: 5.700 Razmak sadnje 2 x 0,8 m
Trajnost nasada: 25 godina

Godina prije sadnje kn/ha

Poravnavanje terena 1.250,00
Dovoz mineralnoga gnoja 120.00
Dovoz organskoga gnoja 2.400,00
Dubinsko rahljenje tla 6.250,00
Rigolanje (60 do 70 cm) 7.000,00
Raspodjeljivanje mineralnoga gnoja 480,00
Raspodjeljivanje organskoga gnoja 2.100,00
Mineralni gnoj 5.852,00
Organski gnoj 4.550,00
Troškovi analize tla (od 0 do 30 cm i od 30 do 60 cm) 700,00
Utovar i istovar mineralnoga gnoja 50,00
Uzimanje uzoraka tla 50,00
Ukupno 24.552,00

Prva godina (priprema, sadnja i armatura)) kn/ha

Dovoz mineralnoga gnoja 60,00
Dovoz stajskoga gnoja 360,00
Raspodjeljivanje mineralnoga gnoja 120,00
Poravnavanje terena drljačom 120,00
Otvaranje brazde za sadnju 500,00
Dovoz i razvoženje kolaca 240,00
Dovoz i razvoženje sadnica 240,00
Mineralni gnoj 1.330,00
Stajski gnoj 600,00
Kolci 19.950,00
Cijepovi (parafinirani) 57.000,00
Vezivo (kg) 100,00
Sredstva za zaštitu bilja (7x) 650,00
Iskolčavanje terena 630,00
Istovar i postavljanje kolaca 500,00

163
Priprema sadnica za sadnju (prikraćivanje korijena i stavljanje u kalus) 375,00
Istovar sadnica 75,00
Sadnja 13.750,00
Okopavanje u redu 1.000,00
Međuredna obrada (3x) 1.080,00
Prskanje leđnom prskalicom 120,00
Ukupno 98.800,00

Druga godina kn/ha

Dovoz sadnica za podsađivanje 60,00
Dovoz žice i stupova za armaturu 500,00
Međuredna obrada (4x) 1.440,00
Prskanje leđnom prskalicom (12x) 1.440,00
Stupovi 30.000,00
Žica, plastična, 4 mm 1.505,00
Žica, plastična, 3 mm 14.405,00
Sidra 3.000,00
Zatezači (niple) 1.750,00
Vezivo 200,00
Sredstva za zaštitu bilja (12 x) 1.560,00
Sadnice za podsađivanje 300,00
Istovar i raznošenje stupova i žice 225,00
Postavljanje armature 5.000,00
Podsađivanje sadnica 75,00
Zimska rezidba i iznošenje rozgve 1.050,00
Ljetna rezidba i iznošenje rozgve 1.225,00
Okopavanje u redu 1.000,00
Ukupno 64.735,00

Treća godina kn/ha

Dovoz sadnica za podsađivanje 60,00
Međuredna obrada (4 x) 1..440,00
Raspršivanje atomizerom (2 x) 2.160,00
Sadnice za podsađivanje 300,00
Sredstva za zaštitu bilja (12 x) 1.950,00
Vezivo 200,00
Podsađivanje sadnica 75,00
Zimska rezidba i iznošenje rozgve 1.225,00
Ljetna rezidba i iznošenje rozgve 1.225,00
Održavanje tla u redu 1.000,00
Ukupno 9.635,00
Sveukupno 197.722,00

Ukupni troškovi podizanja nasada 197.722,00

Iznos poticaja 28.000,00
Troškovi podizanja nasada 169.722,00

Poticaj za podizanje 1 ha nasada vinograda iznosi 28.000 kuna.

164
Glavni tehnološki
projekt

Vinarija
za proizvodnju
vina od vinskoga
grožđa

(100.000 litara vina i više)

165
Glavni tehnološki projekt je izrađen u skladu sa slijedećom pravno regulativom Republike

Hrvatske:

1. Pravilnik o vinu NN broj 96/96

2. Zakon o gradnji NN broj 52/99
3. Pravilnik o uvjetima koje moraju ispunjavati prostorije za proizvodnju i promet
namirnica i predmeta opće uporabe NN broj 118/99
4. Zakon o zaštiti na radu NN broj 55/96
5. Zakon o zdravstvenoj ispravnosti i zdravstvenom nadzoru nad namirnicama i
predmetima opće uporabe NN broj 1/97
6. Zakon o mjernim jedinicama NN broj 58/93

Kazalo

1. Opis tehnoloških postupaka – tehnologija proizvodnje crnoga i bijeloga vina

1.1. Tehnološki slijed operacija kod proizvodnje crnoga i bijeloga vina
1.2. Detaljan opis potrebne tehnološke opreme
1.3. Ambalaža
1.4. Opis funkcionalne povezanosti prostorija
2. Specifikacija tehnološke opreme
3. Potrebna radna snaga
4. Energetička bilanca
5. Sanitarno tehnički i higijenski uvjeti proizvodnoga pogona
6. Prilog – nacrti

166
 1. Opis tehnoloških postupaka –
tehnologija proizvodnje
crnoga i bijeloga vina

1.1. Tehnološki slijed postupaka kod proizvodnje

crnoga i bijeloga vina

1. Odvaga sirovina
Nužna radi uvida u iskorištenje polazne sirovine, te u slučaju otkupa, za plaćanje grožđa.

2. Ruljanje i muljanje
Postupak odvajanja peteljke od bobica, nužan za proizvodnju bijeloga, a pogotovo
crnoga vina visoke kakvoće. Uređaj za ruljanje mora raditi nježno radi što manjega oštećenja
peteljkovine. Muljača mora biti pomična da bi se dio grožđa mogao poslati bez gnječenja na
fermentaciju. Sastavni dio uređaja za muljanje i ruljanje je crpka za masulj (piston pumpa)
koja također ima nježni režim rada.
Pri preradi bijeloga grožđa nužno je što prije izmuljati i izruljati, te puniti preše (dio
grožđa ide u prešu bez gnječenja).

3. Prešanje
Kod tehnologije bijeloga grožđa predviđeno je prešanje izruljanoga i izmuljanoga
grožđa. Manjim dijelom (oko 30 %) se može prešati neizmuljano grožđe. Preša se pri niskim
tlakovima do 2 bara, s pneumatičkom prešom kapaciteta između 4.500 i 6.000 kg (ovisno o
grožđu). Preša se prešama s gotovim programima prešanja. S obzirom na dnevni kapacitet
prerade grožđa u vinariji, predviđeno je da se na dan može preraditi oko 30 t grožđa (preša bi
zato trebala raditi 20 sati).
Određene aromatične bijele odlike grožđa se mogu macerirati (držanje izmuljanoga
grožđa u preši nekoliko sati uz hlađenja) u cilju poboljšanja kakvoće vina.
Kod tehnologije crnoga grožđa preša se nakon maceracije pri tlakovima do 1,5 bara.
Preša je unutar vinarije radi manjega utjecaja vremenskih prilika na rad. Podignuta je na
visinu od 2 m. Time je omogućeno lakše pražnjenje isprešanoga grožđa ili masulja
postavljanjem traktorske prikolice ispod preše, u koju se skuplja ostatak od prešanja.

4. Taloženje (tehnologija bijeloga vina)

Isprešani mošt se sulfitira dozama od oko 50 mg/l (u slučaju zdravoga grožđa) i to
odmah nakon skupljanja soka u prihvatno korito ispod preše. Dobiveni mošt se precrpi u
spremnik, gdje se koncentracija SO2 namješta na 50mg/l (kod zdravoga grožđa), a kod
grožđa upitne zdravstvene ispravnosti SO2 se namješta na 75 do 100 mg/l. Mošt se zatim
hladi na oko 14° C. Nakon 18 do 24 sata odvoji se bistri dio od mutnoga. Bistar mošt i talog

167
idu na odvojenu fermentaciju. Talog iz svih spremnika se skuplja u posebni spremnik gdje
fermentira. Bistri mošt se inokulira sa selekcioniranim kvascima, prema uputama
proizvođača. Bistri mošt se može došećeriti u slučaju niskih šećera u grožđu, a ovisno o
željama enologa i zakonskoj regulativi koncentracija šećera se namješta na 16,5 do18º po
Babou.
Pri maksimalnoj preradi, dnevno bi se punio jedan spremnik od 20.000 litara.

5. Fermentacija
Mošt bijeloga grožđa fermentira uz dodatak selekcionirane kulture kvasaca (soj kvasca,
ovisno o odlici grožđa, regiji i želji enologa), pri toplini između 12 i 18° C (ovisi o enologu).
Dio mošta može ići na fermentaciju u barrique bačve (225 l). Postupak je slijedeći:
- nakon inokulacije kvascima, mošt se u spremniku miješa 1 sat,
- tako izmiješani mošt se puni u barrique bačve i to oko 200 litara u svaku bačvu radi
mogućega kipljenja vina, a bačva se začepi vrelnjačom,
- nakon završetka fermentacije vino u bačvama treba miješati jednom tjedno uz čestu
senzorsku procjenu. Vino se može držati u bačvama nekoliko mjeseci.

Masulj crnoga grožđa također može fermentirati uz dodatak selekcioniranih kvasaca uz

nadziranu toplinu između 25 i 30° C. Maceracija može trajati od 4 do 21 dan, ovisno o
enologu, uz svakodnevnu remontažu (potapanje klobuka nastaloga fermentacijom) najmanje
tri puta tijekom burne fermentacije, a kasnije rjeđe. Traje li maceracija dulja od 10 dana,
spremnik moramo zatvoriti vrelnjačom radi spriječavanja ulaska zraka.

6. Malolaktična fermentacija
Nakon alkoholne fermentacije, mlado crno vino obvezno ide na malolaktičnu
fermentaciju (najsigurnije uz dodatak selekcioniranih kultura bakterija pri toplini od oko 20°
C (može se obaviti i u bačvama, a spremnici moraju imati mogućnost grijanja).

7. Dozrijevanje vina
Oko mjesec dana nakon završene alkoholne fermentacije, bijelo vino se pretače,
namješta se slobodni SO2 na 20 do 30 mg/l, te stavlja u spremnike ili barrique bačve, koje se
obvezno pune u potpunosti (odležavanje u bačvama od 1 mjesec do 6 mjeseci, a rabimo li
nove bačve oko 1 mjesec). Odležavanje ovisi o senzorskoj procijeni enologa. Kao poseban
način dozrijevanja bijelih vina se koristi sur lie metoda, pri kojoj se mutno vino (talog
kvasaca) stavlja na odležavanje u barrique bačve uz miješanja svakih sedam dana.
Po završenoj malolaktičnoj fermentaciji, crno vino se pretače u barrique bačve uz namje-
štanje slobodnoga SO2 (oko 20 mg/l). Trajanje odležavanja u bačvama se određuje senzor-
skim ispitivanjem i ovisi o enologu. Barrique bačve moramo dopunjavati svakih 15 dana.

8. Stabilizacija vina
Nakon odležavanja u spremniku, bijelo vino se podvrgava hladnoj stabilizaciji.
Hlađenjem vina, pri toplini od oko 0° C 15 dana, postiže se taloženje soli vinske kiseline ili
hladna stabilizacija. Nakon hladne stabilizacije vino moramo stabilizirati i na termolabilan
talog (bjelančevine), što se provodi dodatkom pentagela u dozama od 20 do 100 g/hl. Ovom
postupku prethodi bentonit test, kojim se određuju dovoljne količine pentagela. Pri taloženju
bjelančevina, uz bentonit se može koristiti i želatina.

168
 9- Kupažiranje vina
Proizvodi li se više crnih ili bijelih vina, svako pojedino vino se obvezno oko dva
mjeseca prije punjenja u boce kupažira (miješa), da bi se osigurala ista kakvoća vina u svim
bocama iste berbe i etikete. Pri tomu se namjesti slobodni SO2, u ovisnosti o pH vina i
predviđenom odležavanju vina u bocama prije prodaje (20 do 30 mg/l). Nakon kupažiranja
vino treba analizirati na termo labilne bjelančevine i na stabilnost tartarata.

10. Punjenje vina u boce

Nakon odležavanja, stabilizacije i kupaže vino se može puniti u boce. Predviđeno je da
se dnevno puni 5.000 l (volumen manjih spremnika). Najmanje 15 dana prije punjenja, vino
treba staviti u spremnike od 5.000 l i u njima namjestiti koncentraciju slobodnoga SO2. Pri
punjenju moramo osigurati potpunu higijenu, radi smanjenja rizika od onečišćenja u bocama.
Kod crnoga vina, koje je prošlo malolaktičnu fermentaciju, ovaj rizik je niži, pa se vino
može puniti bez sterilne filtracije. Bijelo vino se puni uz obveznu sterilnu filtraciju. Kakvoća
čepova mora biti u skladu s predviđenim trajanjem dozrijevanja u bocama. Sprema li se boca
odmah za tržište, treba osigurati etikete, kapice, te markice za promet (uz prethodnu
suglasnost Državnog zavoda za vinarstvo i vinogradarstvo).
Dio vina bi se punio u bag-in-box ambalažu. Njenom uporabom smanjujemo troškove
punjenja kao i troškove ambalaže i skladišni prostor.

1.1.2. Detaljan opis potrebne tehnološke opreme

1. Vaga
Vaga za vaganje grožđa u gajbama predviđene nosivosti do 2.000 kg. Pri većem
otkupu grožđa, treba predvidjeti kolnu vagu.

2. Ruljača – muljača – potpuno od nehrđajućega čelika

- kapacitet 15 t/h
- varijator motora sa sedam brzina
- lopatice ježa zaštićene posebnom prehrambenom plastikom
- valjci pomični s regulatorom

Slika 1. Ruljača - muljača

169
3. Crpka za masulj (piston)
a. posebna crpka za masulj
b. potpuno od nehrđajućega čelika
c. kapacitet između 10 i 12 t/h
d. najveća visina crpljenja - 16 m
e. dvije brzine rada
f. težina 200 kg

Slika 2. Crpka za masulj

3. Preša, pneumatička, volumena 3.000 l

a. potpuno od nehrđajućega čelika
b. opremljena vlastitim kompresorom i vacuum crpkom
c. automatika sa standardnim programom, programom za ledeno vino, fazni
program
d. mogućnost promjene parametara programa
e. najveći pritisak 2 bara
f. postavljena na kotače
g. prihvatno korito za mošt kapaciteta 400 l
h. kapacitet prešanja cijeloga grožđa 1.500 kg, bijeloga masulja između 4.500 i
6.000 kg, fermentiranoga masulja između 5.500 i 7.000 kg

Slika 3. Pneumatička preša

170
4. Spremnici od nehrđajućega čelika volumena 20290 l
Posuda ima robusni ovalni otvor na plaštu (340 x 440 mm), izvučenoga okvira, da se
izbjegnu kutovi na kojima se zadržava nečistoća, te da čovjek može lako ući i izaći iz
posude. Na gornjem poklopcu je ugrađen otvor promjera 400 mm s vrelnjačom A-20.
Donja podnica izvedena je ekscentrično. Zato je cijev potpunoga ispusta kratka, što
iznimno olakšava pranje posude. Potpuni ispust ima ventil 6/4´´.
Čisti ispust je postavljen ispod razine ovalnoga otvora, a ujedno iznad razine mogućega
taloga kod fermentacije.
Posuda nigdje s unutarnje strane nema oštre uglove i rubove.
Na posudu je ugrađen duplikator za hlađenje ili grijanje tipa U 10 m2. Konstruiran je
tako, da se hlađenje dobro odvija bez obzira na količinu mošta ili vina u posudi. Svojom
velikom površinom osigurava brzo hlađenje sadržaja.
Spremnik je opremljen digitalnim termometrom, pokazateljom razine, inox probnom
slavinom, čahurom za sondu.
Materijal je W.Nr. 1.4301 (IIID)

Slika 4. Inox spremnik

5. Spremnici od nehrđajućega čelika volumena 5.150 l.

Posuda ima robusni ovalni otvor na plaštu veličine 340 x 440 mm, izvučenoga okvira da
se izbjegnu svi kutovi na kojima se zadržava nečistoća. Otvor je veličinom prilagođen tako,
da čovjek može lako ući i izaći iz posude.
Na gornjem poklopcu je ugrađen otvor promjera 400 mm s vrelnjačom A-20.
Donja podnica je izvedena ekscentrično. Zato je cijev potpunoga ispusta kratka, što
olakšava pranje posude. Totalni ispust ima ventil 6/4´´.

171
 Čisti ispust je postavljen ispod razine ovalnoga otvora, a ujedno iznad razine mogućega
taloga kod fermentacije.
Posuda nigdje s unutarnje strane nema oštre uglove i rubove.
Na posudu je ugrađen duplikator za hlađenje ili grijanje tipa U 2,6 m2. Konstruiran je
tako, da se hlađenje dobro odvija bez obzira na količinu mošta ili vina u posudi. Svojom
velikom površinom osigurava brzo hlađenje sadržaja.
Spremnik je opremljen digitalnim termometrom, pokazateljom razine, inox probnom
slavinom, čahurom za sondu.
Materijal je W.Nr. 1.4301 (IIID)-

6. Spremnici od nehrđajućega čelika volumena 5.000 l s plivajućim poklopcom.

Spremnici služe za lakšu raspodjelu vina pri pretakanjima da bi svi spremnici mogli biti
puni. Opremljeni su potpunim ispustom, čistim ispustom, pokazateljom razine, inox
probnom slavinom.

7. Barrique bačve
Drvene bačve volumena 225 l napravljene od slavonskoga hrasta.

8. Centrifugalna crpka
a. crpka s posebnim reduktorom
b. by-pas sustav
c. glava crpke od nehrđajućega čelika s posebnim rotorom
d. mogućnost crpljenja lijevo - desno
e. kapacitet do 140/250 hl/h

Slika 5. Centrifugalna crpka

172
9. Pneumatička crpka (Yamada)
a. Kapacitet 40 hl/h
b. Od nehrđajućega čelika

Crpka za rad sa barrique bačvama i punjenje vina.

Slika 6. Pneumatička crpka

10. Kompresor snage 5 kW

11. Oprema za hladnu fermentaciju i hlađenje barrique podruma
Ima kapacitet 200.000 l raspoređenih u 20 spremnika. Sastoji se od rashladnika vode 48
kW, izoliranoga spremnika vode, kontrolnoga ormara, klima uređaja od 12 kW.
12. Automatička linija za punjenje boca
a. potpuno od inoksa,
b. mogućnost punjenja boca od 0,5 do 2,0 l,
c. kapacitet 1.000 boca/h.
13. Uređaj za punjenje u bag-in-box
a. 190 do 220 vrećica od 3 litre na sat (do 660 litara na sat)
b. 150 do 180 vrećica od 5 litara na sat (do 900 litara na sat)
c. 130 do 150 vrećica od 10 litara na sat (do 1.500 litara na sat)
d. 100 do 120 vrećica od 20 litara na sat (do 2.400 litara na sat)
14. Sviječasti filter za vino
Potpuno od inoksa s tri filter uloška (patrone).

15. Etiketirka, poluautomatizirana

a. kapaciteta od 500 do 900 boca na sat,
b. mogućnost lijepljenja prednje i zadnje etikete istovremeno,
c. samoljepljive etikete namotane na kolut,
d. najveća visina etikete 145 mm,
e. posebno osjetljiva foto ćelija,
f. težina 45 kg.

173
 1.1.3. Ambalaža

- Staklene boce volumena 750 ml.

- Kartonska ambalaža za 6 ili 12 boca.
- Vrećice i kartoni za bag-in-box od 5 litara.

1.1.4. Opis funkcionalne povezanosti prostorija

Prostor za prihvat i preradu (natkriveni otvoreni prostor) (A)

U njemu su smješteni: vaga, ruljača-muljača, i crpka za masulj.
Ruljača-muljača je smještena ispred vinarije sa stolom za prihvat i provjeru kakvoće
grožđa s lakim pristupom kamiona i traktora.
Peteljkovina i trop dobijeni prešanjem se iznose u prostor za kompost.
Crpka za masulj se nakon kampanje prerade unosi u prostor za repromaterijal.

Prostor za prešanje grožđa, fermentaciju i dozrijevanje vina (B)

To je prostor veličine oko 240 m2, visine 8 m (drugi prostori u vinariji su visine 4 m)
zbog spremnika. U njemu su 22 spremnika za bijelo ili crno vino, dvostrukih stijenki za
hlađenje ili grijanje. Prostor ima mogućnost povećanja kapaciteta spremnika. Najjednostav-
nije povećanje kapaciteta je zamjena postojećih spremnika većim spremnicima. Ovaj prostor
je povezan s prostorom za preradu velikim vratima, kroz koja može ući prikolica radi
pražnjenja preše.

Prostor za odležavanje vina u barrique bačvama (C)

U njemu su smještene 52 barrique bačave, od kojih je petnaestak predviđeno za bijela
vina. Ovaj prostor je klimatiziran s održavanjem vlažnosti podruma. Bačve su složene tako
da je omogućeno njihovo održavanje bez pomicanja.

Prostor za starenje vina u bocama (D)

Ovaj prostor ima smještajni kapacitet vina u kartonskoj ambalaži po 12 boca od oko
27.000 boca. Dozrijevanje vina u bocama je nužno radi smirivanja vina nakon punjenja i radi
osiguranja jednake kakvoće vina iste etikete. U ovom prostoru je predviđeno da vina stoje
oko mjesec dana, osim iznimaka u slučaju vina izbora berbe, kasne berbe, ... Prostor je
klimatiziran.

Prostor za punjenje vina u boce i bag-in-box (E)

U ovom prostoru je predviđeno punjenje vina u boce i u bag-in-box. Punilo bi se
automatiziranim uređajima. Etiketira se istovremeno s punjenjem u boce na poluautomati-
ziranom uređaju.
Vino se doprema iz prostora za fermentaciju i dozrijevanje vina kroz otvor za
komunikaciju.

Prostor za pomoćni materijal (F)

U prostoru za pomoćni materijal se čuvaju boce, kartonska ambalaža, crpka za masulj,
kompresor i potrošni materijal. Ovaj prostor može se iskoristiti i za pripremu kartonskih
kutija kod punjenja vina.

174
2. Specifikacija tehnološke opreme

Prostorija Pozicija Komada Naziv i opis

1 1 Mehanička vaga (500 kg)
A 2 1 Muljača - ruljača
3 1 Crpka za masulj (od 10 do 12 t/h)
4 1 Pneumatička preša, 3.000 l
5 1 Centrifugalna crpka (140-250 hl/h)
6 1 Pneumatička crpka (50do 70 hl/h)
Spremnik od nehrđajućega čelika
B 7 12
20.290 l
8 8 Spremnik od nehrđajućega čelika 5.150 l
Spremnik od nehrđajućega čelika
9 2
5.000 l s plivajućim poklopcom
C 10 52 Barrique bačve 225 l
D 11 20 Palete 1.200 x 1.000
12 1 Linija za punjenje u boce
13 1 Uređaj za punjenje u «bag in box»
E 14 1 Etiketirka, poluautomatizirana
15 1 Uređaj za stavljanje kapica
16 2 Klima uređaj 12 kW
17 1 Oprema za hladnu fermentaciju
18 2 Klima uređaj
19 1 Kompresor
20 1 Viličar

175
3. Potrebna radna snaga
Stalno zaposleni
Potrebna stručna sprema: VSS (enolog)………………………………...….. 1 izvršitelj
Potrebna stručna sprema: SSS, KV………………………………………… 2 izvršitelja

Sezonski zaposleni
Prerada grožđa (do trenutka fermentacije)
Potrebna stručna sprema : SSS, KV………………………………………… 4 izvršitelja

Punjenje vina u boce

Potrebna stručna sprema : SSS, KV………………………………………… 5 izvršitelja

4. Energetička bilanca
Redni Instalirana snaga
Naziv i opis
broj (kW)
1 Ruljača - muljača 3,80
2 Crpka za masulj (10 do 12 t/h) 4,00
3 Pneumatička preša (volumen 3.000 l) 4,00
4 Centrifugalna crpka (120 hl/h) 1,50
8 Linija za punjenje boca 4,00
9 Kompresor 5,00
10 Etiketirka, poluautomatizirana 0,25
11 Klima uređaj 12 kW (2 komada) 3,40
12 Oprema za hladnu fermentaciju 5,00

176
 5. Sanitarno tehnički i higijenski
uvjeti proizvodnoga pogona

Spremnici izrađeni od nehrđajućega čelika visoke kakvoće su laki za održavanje

uporabom pare, kao sredstva za pranje ili uporabom sredstava na temelju lužine.
Hrastove bačve je nužno održavati i to:
- u slučaju da su prazne pranjem vodom i sulfitiranjem jednom mjesečno,
- nakon svakog pretakanja obvezno je pranje i sulfitiranje bačava.

Preporučuje se uporaba bačava do 5 godina.

Podovi moraju biti:
- izrađeni od materijala koji se lako održavaju (pločice ili epoksilna smola),
- otporni na mehanička oštećenja,
- protuklizni,
- moraju se moći dobro i lako prati,
- svijetle boje.

Zidne obloge se izrađuju od vodootpornoga materijala do visine od najmanje 500 mm od

poda. Ostatak zida mora se premazati fasadnim premazom za unutarnju uporabu.
Svod treba obraditi jednako kao i dio zida iznad 2.000 mm visine, što znači fasadnim
premazom za unutarnju uporabu.
Na prozorima, koji se otvaraju, moraju biti postavljene mrežice ili se mora na drugi
način osigurati učinkovito spriječavanje ulaska insekata i glodavaca. Mrežice moraju biti
postavljene tako, da se mogu lako skidati radi njihovoga održavanja.
Slivnici moraju biti opremljeni sifonima, koji će spriječiti ulazak insekata i glodavaca.

177
5. Cijene tehnološke opreme
Cijena u kunama
Naziv i opis Nova oprema Rabljena oprema
Mehanička vaga (2.000 kg) 8.700
Muljača - ruljača 57.500 30.000
Crpka za masulj (10-12 t/h) 26.300
Pneumatička crpka 13.000
Pneumatička preša 132.900 40.000
Centrifugalna crpka (120 hl/h) 12.000
Spremnik od inoxa 20.290 l (12 komada) 650.500
Spremnik od inoxa 5.150 l (12 komada) 185.500
Spremnik od inoxa 5.000 l (2 komada) 32.900
Barrique bačve 225 l (50 komada) 115.000
Linija za punjenje 220.000 55.000
Punilica za »bag in box» 43.000
Etiketirka, poluautomatizirana 12.500
Sviječasti filter za vino 11.000
Kompresor 8.000
Klima uređaj 12 kW (2 komada) 35.820
Oprema za hladnu fermentaciju 231.600
Viličar 68.000 35.000
UKUPNO (bez PDV) 1.864.200
UKUPNO (s PDV) 2.274.324

6. PRILOG – nacrti

178
179
 A - Prostor za prihvat i preradu
B - Prostor za prešanje grožđa, fermentaciju i dozrijevanje vina
C - Prostor za odležavanje vina u barrique bačvama
D - Prostor za starenje vina u bocama
E - Prostor za punjenje vina u boce i bag-in-box
F - Prostor za pomoćni materijal
G - Soba za kušanje i ocijenjivanje vina
H - Ured
I - Laboratorij
J - Svlačionica i sanitarni prostor

Pozicija Komada Naziv i opis

1 1 Mehanička vaga (500 kg)

2 1 Ruljača- muljača
3 1 Crpka za masulj (10 do 12 t/h)
4 1 Pneumatička preša, 3.000 l
5 1 Centrifugalna crpka (140 do 250 hl/h)
6 1 Pneumatička crpka (50 - 70 hl/h)
7 12 Spremnik od nehrđajućega čelika 20.290 l
8 10 Spremnik od nehrđajućega čelika 5.150 l
9 2 Spremnik od nehrđajućega čelika 5.000 l s plivajućim poklopcom
10 50 Barrique bačve 225 l
11 20 Palete 1.200 x 1.000
12 1 Linija za punjenje u boce
13 1 Uređaj za punjenje u bag-in-box
14. 1 Etiketirka poluautomatizirana
15 1 Uređaj za stavljanje kapica

180
 Buća golica
Uzgoj za proizvodnju
bućinoga ulja
Odlike buće golice poznate su u svijetu
već stotinjak godina. Na relativno malom
prostoru oko Varaždina uzgajale su se prije
pola stoljeća. To su bile Čermakove golice
poljskoga podrijetla. Proizvodile su se u
gustom sklopu, jer su bile bez vriježa. Imale
su skroman urod plodova i košćica.
To je bilo vrijeme, kada se bućino ulje
puno više koristilo, jer je maslinovo i
suncokretovo bilo jako skupo. Tada se
izgradilo više manjih uljara, na dosta malom
prostoru u sjeverozapadnoj Hrvatskoj, za
proizvodnju bućinoga ulje.
Stočarstvo je bilo brojnije, a buća se
dosta koristila u ishrani svinja i krava
muzara. Buće su se čistile od košćica, koje
su se sušile i čuvale za prodaju ili za
zamjenu za ulje. Kako se košćice nisu
mogle potrošiti u ograničenoj proizvodnji
ulja, jer je ovo ulje trošila najveća sirotinja,
Hrvatska je postala njihov veliki izvoznik.
Na inozemnom tržištu su se dobro
prodavale. Radi boljih izvoznih rezultata u
Požegi je napravljen centar za pripremu i
doradu košćica, koje su se izvozile za
proizvodnju ulja ili kao ukusne grickalice.
Proizvodnja bućinoga ulja je bila dosta
primitivna, jer je to bila uglavnom uslužna
prerada, koja se naplaćivala ujmom.
Obične bućine sjemenke s ljuskom su
imale od 38 do 40 % ulja. Trebalo je dati 6
kg košćica za 1 litru bućinoga ulja. U tih 6
kg uračunat je prijevoz ulja od uljare do
mjesta zamjene, prijevoz košćica od mjesta
preuzimanja do uljare, zarada prerađivača i
185
zarada zadruge koja je ostvarivala taj posao.
S tim odnosom su svi u proizvodno tržišno
lancu bili zadovoljni.
Oplemenjivanje buća usmjerilo se na
povećanje uroda plodova i veći postotak
ulja u sjemenkama. Osobito je poznat
njemački oplemenjivač Schuster iz Instituta
Zemundo. Na oplemenjivanju su u Europi
najviše učinili Austrijanci. Njihove odlike
golice iz Instituta Gleisdorf brzo su se
proširile po cijeloj Europi pod imenom
golice Gleisdorfer. One imaju vriježe, pa su
sijane u čistoj kulturi, ponekad i kao
podusjev u kukuruzu ili međuusjev u repištu
i krumpirištu. Tako se mogućnosti tla i
sunčeva energija puno bolje koriste.
U Hvatskoj se najdulje koristi slovenska
golica, pa se kod nas već tridesetak godina
ovom odlikom dosta uspješno sjemenari.
Golica ima prednost pred bućinim
sjemenkama s ljuskom, jer ima nešto veći
urod ploda. Osim toga, golica ima više od
50 % ulja, a to je 30 % više nego u sjemenki
s ljuskom. Slijedeća je prednost golice to,
što joj je sjemenka obložena tankom
prozirnom kožicom, pa nema potrebe za
ljuštenjem, jer se ulje nakon meljave
tijeskom dosta lako odvaja od mase.
Sjemenke običnih buća treba ljuštiti, da
bi se ulje što bolje odvajalo. To povećava
troškove proizvodnje. U protivnom se
smanjuje iskoristivost (randman).
Bućino ulje je po svojoj kakvoći,
osobito za neke vrste salate, nezamjenjivo.
Ulje od golice bogatije je bjelančevinama, a
ima puno manje celuloze nego ulje od buća
čije sjemenke imaju ljusku.
Izvorno bućino ulje je tamno zelene
boje, osebujnoga okusa, jer sadrži 55 %
linolejske kiseline. Ima dosta vitamina iz
grupe B i vitamina C, a bogato je
vitaminom E. Radi svoje kakvoće i
pozitivnoga preventivnoga djelovanja na
crijevnu floru i mokraćne kanale, zakonski
je ušlo u pekarsku industriju u Njemačkoj.
Dokazano je da osobe, koje u ishrani koriste
bućino ulje, imaju manje tegoba s
prostatom.
Negdašnja proizvodnja bućinoga ulja
nije poznavala ekstrakciju i filtriranje, nego
samo taloženje, kako bi dulje ostalo što
prirodnije. Ulje se taložilo desetak dana u
posebnim posudama. Nakon toga se
pažljivo pretakalo, tako da je posuda iz koje
se pretakalo bila potpuno mirna. Talog ni u
najmanjoj mjeri nije smio biti povučen u
novu posudu, jer bi se ulje opet moglo
zamutiti.
Uputno je ulje pretočiti u odgovarajuće
staklene boce, jer se tako ulje bolje čuva.
Uzgoj buće golice je počeo rasti
nekoliko prošlih godina. Sve uljare
bućinoga ulja prije dvadesetak godina su
prestale raditi osim varaždinske, koja je
uvijek proizvodila ulje iz domaćih ili
uvoznih bundevinih košćica.
Podneblje za uzgoj buća u većem dijelu
Hrvatske je gotovo idealno. Dosadašnja
proizvodnja je bila uglavnom ekstenzivna,
te za vlastite potrebe, jer godinama nema
organiziranoga otkupa.
Buća voli duboko obrađeno, hranjivima
bogato i prozračno tlo, puno svjetla i vlage,
jer biljka ima veliku transpiracijsku
površinu, koja treba veliku količinu vode.
Buća je jako osjetljiva na hladnoće. Na 5° C
prestaju joj životne aktivnosti, a smrzava
već na – 1° C. Zato se sije kada prođu sve
opasnosti od kasnih proljetnih mrazova.
Priprema tla počinje jesenskom
brazdom dubine 30 cm. Tada treba zaorati
600 kg/ha mineralnoga gnoja NPK 10:20:30
i 200 kg/ha URE-a 47 %.To je relativno
186
bogata osnovna gnojidba potrebna za
bogatiji urod ploda. Tijekom zime, kada se
tlo malo prosuši, treba laganim ratilom
zatvoriti jesensku brazdu, kako bi se
sačuvala sva vlaga od padalina. Ta vlaga će
doći do izražaja tijekom ljeta, osobito u
suhom ratarenju. Tlo treba ostaviti mirnim
do pred samu sjetvu. Budući da je buća
toploljubiva biljka, sjetvu treba početi kada
je toplina tla najmanje 12° C. Na dan sjetve
treba proći površinu tla sjetvospremačom, a
potom posijati sijačicom i pognojiti sa 100
kg/ha 27 % KAN-a.
Optimalni sklop je od 11.000 do 12.000
kom/ha. Troši se od 5,5 do 6,5 kg/ha
sjemena, ovisno o odlici i uporabnoj
vrijednosti sjemena. Dobar razmak redova
je od 100 do 110 cm, a razmak između
biljaka u redu od 70 do 80 cm. Ako se sije
pod motiku po tri zrna u kućicu, troši se
upola manje sjemena. Dubina sjetve ovisi o
tipu i vlažnosti tla u vrijeme sjetve.
Preporučujemo dubinu od 4 do 6 cm. Nakon
nicanja, kada biljke jače krenu, usjev treba
prorijediti ili nadosijati da sklop bude
optimalan, jer u punoj vegetaciji tlo mora
biti potpuno pokriveno biljnom masom.
Buća ima krupno sjeme i brzo niče.
Međutim, klice s kotiledonima se teško
probijaju, ako je tlo zbijeno, osobito poslije
jakoga pljuska. Zato treba izbjegavati
pretjerano gaženje tla prije nicanja.
Održavanje usjeva počinje pripremom
tla za sjetvu. Sjeme golice napadaju
podzemne štetočinje, osobito klisnjaci i
sovice. Vrane idu po redu i vade sjemenke.
Usjev ima mali broj biljaka/ha, pa i
najmanje smanjenje sklopa postaje jako
štetno. Zato sjeme treba zaštititi mekanim
insekticidima (Gaučo, Chinok ili Prestige),
koji su i repelenti, pa štete svedu na
najmanju mjeru. Međutim, ovi preparati u
Hrvatskoj nisu registrirani za buću. Oni su u
upisniku i koriste se za suncokret, uljanu
repicu, …, bez štetnih ostataka u
proizvodima iz tretiranih biljaka. Tih
preparata se dodaje 20 gr/kg sjemena buće,
pa se 1 ha buća zaštiti s 12 dag. Sjeme se
može, ali i ne mora, zaštititi nekim
fungicidom radi suzbijanja gljivičnih
bolesti. Od korova usjev treba prije nicanja
zaštiti Dual Goldom 960 ec (0,8 do 1,2 l/ha)
ili Gesagardom (1 do 2 l/ha), ovisno o tipu
tla i korovu. Poslije nicanja usjeva mogu se
koristiti Agil ili Fokus ultra, uz pismenu
preporuku koja prati zaštitna sredstva. Sva
zaštitna sredstva, koja se koriste u uzgoju
krastavaca, koriste se i u uzgoju buća.
Prskanje usjeva buće nakon nicanja, treba
biti samo popravak lošijih rezultata ranijega
tretiranja. Ako se korov pojavi mjestimično,
treba ga očistiti motikom ili čupanjem. Ima
li ga ima više, treba ga poprskati leđnom
prskalicom, jer se gaženje tla i oštećenje
biljaka mora svesti na najmanju mjeru, a
zadržati dobru čistoću usjeva.
Predviđenu količinu mineralnoga gnoja
treba dodati prije ili za vrijeme sjetve. Treba
odabrati dušična gnojiva različite topivosti i
pristupačnosti biljnom korijenu.
Tijekom vegetacije mogu se pojaviti
gljivične bolesti (plamenjača i pepelnica),
koje se uspješno suzbijaju fungicidima
(Rubigan EC, Ridomil Gold, …). O
njihovoj uporabi se treba češće savjetovati
sa stručnjacima, jer nisu upisani u upisnik.
U vrijeme pojave ovih bolesti buće pokriju
cijelo tlo, pa se ne može prskati bez velike
štete na usjevu. Dobri rezultati se mogu
postići i bez korištenja fungicida.
Berba plodova počinje u fiziološkoj
zriobi, kada plodovi dobiju žuto crvenkastu
boju, lako se odvajaju od vriježe, sjeme
dobije karakterističnu boju, tvrdo je i već
vidljivo odvojeno od mesne mase. Bere se
strojno ili ručno. Čistija je ručna berba, jer
može biti višekratna. Neubrani plodovi
imaju više raspoloživoga hranjiva, pa se
takvom berbom postižu veći urodi. Bolje
urode imaju manji uzgajivači, koji puno
bolje prirede sjemenke buće, jer ih obično
čiste ručno. Sjemenke izvade iz ploda buće,
dobro ih operu od sluzi, zatim ih suše u
tankom sloju na suncu ili toploj prostoriji.
Ručno čišćenje sjemenki je mukotrpan
posao, jer radnik za 8 sati rada može očistiti
187
oko 30 kg svježih sjemenki. Obiteljska
gospodarstva, koja siju veliku površinu,
moraju osigurati sigurnu berbu i odvajanje
sjemenki iz plodova.
Golica ima u plodu sa sjemenom 10 %
šećera i 30 % bjelančevina, pa nakon
cijeđenja ulja, u pogači raste postotak
bjelančevina dobrih za ishranu svih vrsta
stoke. Treba planirati spremanje kukuruzne
ili druge silaže istovremeno s vađenjem
sjemena iz buća. Plod buće bi valjalo
pospremiti s kukuruznom silažom, jer bi ju
obogatio svježinom, šećerom, pektinom,
karotinom i bjelančevinama. Zato treba
osigurati skladište za predaju suhoga
sjemena, što bliže proizvođačima.
Postoje kombajni za berbu buća i
čišćenje sjemena. Taj posao se radi u
jednom prohodu. Plodovi se skupljaju
sustavom ježeva. Izdvojeno sjeme pere se s
dosta vode. Ne smije ostati dugo u vodi, jer
nema ljuske pa može početi upijati vodu.
Ako se tijekom jednoga sata sjeme ispere i
voda dobro ocijedi, ona ne uđe u sjemenku.
Nešto se poveća površinska vlaga, koja se
brzo gubi, ako je sjeme u tankom sloju, na
suncu, propuhu ili u toploj prostoriji. Treba
redovito miješati sjemenke, jer su pune ulja,
pa se lako užegnu. Veća količina sjemena se
mora sušiti u sušnicama, na toplini od 60°
C. Vlaga se mora svesti ispod 10 %, radi
dugoga čuvanja.
Urod sjemena ovisi o ishranjenosti
usjeva, njegovom zdravstvenom stanju i
zrelosti pobranih plodova. Organizacija rada
se mora prilagoditi mogućnostima uzgoja, a
ne obvezno ići na velike površine. Austrija
ima najveću proizvodnju bućinoga sjemena,
uz višegodišnji prosječni urod od 1.300
kg/ha. Kod njih je gotovo nemoguće naći
njivu buća veću od 1 ha. Hrvatska ima
podneblje i zemljišne prilike bolje od
Austrije, pa nema nikakvoga razloga da naši
ratari ne počnu uzgajati buće i proizvoditi
sjeme i bućino ulje.
Maloprodajna cijena bućinoga ulja od
160 kn/l je neopravdano visoka. Očekivati
veću potrošnju bućinoga ulja bez sniženja
cijena nije prirodno, jer 1 l bućinoga ulja visoke kakvoće. U Austriji imaju jeftinije
više vrijedi od 15 l suncokretovoga ulja ulje uz skuplje košćice.

Kalkulacija troškova uzgoja buća i proizvodnje bućinih košćica bez ljuske

a.) Opis troškova za hektar: Kn/ha

1. Jesensko oranje 400,00
2. Razbacivanje mineralnoga gnoja 120,00
3. Tanjuranje 150,00
4. Sjetvospremač 120.00
5. Sjetva i početna gnojidba 140,00
6. Prskanje protiv korova 100,00
7. Korektivno prskanje 80,00
8. Berba plodova buća 1.000,00
9. Pranje košćica 200,00
10. Sušenje u sušnici u odnosu na kukuruz 2.1 300,00
Ukupno radovi 2.610,00

b.) Utrošak repromaterijala:

1. Sjeme 6 kg x 122,00 732,00
2. Mineralni gnoj 600 kg NPK 10:20:30 x 2,50 1.500,00
3. KAN 100 kg + UREA 200 kg 420,00
4. Herbicidi 120,00
5. Fungicidi 150,00
Ukupno repromaterijal: 2.922,00

c.) Opći troškovi

1. Vodoprivredni doprinos 208,00
2. Koncesija ili najam 300,00
3. Financiranje 4 % na uložena sredstva 6.040,00 240,00
4. Osiguranje ulaganja 6.040 x 8 % 480,00
Ukupno opći troškovi: 1.228,00

d.) Ukupni troškovi proizvodnje košćica (a+b+c): 6.760,00

e.) Vrijednost proizvodnje (košćice 1.000 kg x 12 kn/kg):

12.000,00
f.) Mogućnost zarade (e – d) 5.240,00

g.) Potpora vrijedi kao za druge uljarice: 2.250,00

Ukupno zarada: 7.490,00

Ovi pokazatelji nam govore da je uzgoj buće golice puno isplativiji od bilo koje strateške
kulture u Hrvatskoj. Troškovi proizvodnje se mogu smanjiti, ako uzgajivači budu mogli
koristiti pulpu plodova buća, koja ostaje nakon odvajanja košćica.

188
Tehnološki
projekt

Postrojenje
za
proizvodnju
bućinoga ulja

2006. godine

189
Sadržaj
1. UVOD
1.1. VRSTE BUČA U NAŠIM KRAJEVIMA
1.2. BERBA
1.3. BUČINE KOŠĆICE
1.4. BUČINO ULJE
1.4.1. Ljekovita svojstva bučinoga ulja
1.5. OSTALI PROIZVODI NA BAZI BUČINIH KOŠĆICA
1.5.1. Pogača
1.5.2. Snack proizvodi
1.5.3. Maslac bučinih košćica
1.6. TEHNOLOŠKI PROCES DOBIVANJA ULJA BUČINIH KOŠĆICA
1.7. ZAKONSKE ODREDBE
1.7.1. Bučino ulje
1.7.2. Pogača i ljuska
2. PROJEKTNI ZADATAK
3. PRIJEDLOG I OPIS TEHNOLOŠKE KONCEPCIJE
3.1. BLOK SHEMA
3.2. TEHNOLOŠKA SHEMA
3.3. OPIS TEHNOLOŠKOGA POSTUPKA
3.3.1. Skladištenje košćice
3.3.2. Priprema košćice za prženje
3.3.3. Prženje (pozicija 8)
3.3.4. Prešanje (pozicija 9)
3.3.5. Bistrenje ulja (pozicija13)
3.3.6. Pakiranje i skladištenje ulja (pozicija 17)
3.4. KAPACITET POSTROJENJA
3.4.1. Količina ulja proizvedenoga tijekom godine
4. MATERIJALNA BILANCA
4.1. OBIČNA KOŠĆICA
4.2. GOLICA
5. OPIS ZGRADE POGONA I RASPORED STROJEVA U POGONU
6. SPECIFIKACIJA TEHNOLOŠKE OPREME
7. ENERGETIČKA BILANCA
8. POTREBNA RADNA SNAGA
9. RASPORED UREĐAJA U TLOCRTU

190
Idejni tehnološki projekt je izrađen u skladu sa slijedećim propisima:
1. Pravilnik o temeljnim zahtjevima za jestiva ulja i masti, margarine i njima sličnim
proizvodima, majoneze umake, preljeve, salate i ostale proizvode na bazi jestivih ulja
i masti NN broj 39/99.
2. Zakon o zdravstvenoj ispravnosti i zdravstvenom nadzoru nad namirnicama i
predmetima opće uporabe NN broj 1/97.
3. Pravilnik o uvjetima koje moraju ispunjavati prostorije za proizvodnju i promet
namirnicama i predmeta opće uporabe NN broj118/99.
4. Zakon o mjernim jedinicama NN 58/93.

1. U v o d
Zbog ljekovitih svojstava, bučino ulje je sve popularnije na prehrambenom tržištu. Da
bismo dobili ulje visoke kakvoće, mora i bućina košćica, kao sirovina biti visoke kakvoće.
Ono, što utječe na kakvoću bučine košćice su: oblik i veličina, litarska masa i njezin sastav
(ulje, proteini, ljuska, voda), genetički činitelj, te uvjeti uzgoja. Proizvodnja kvalitetnog
bučinoga ulja započinje sjetvom, odnosno odabirom kvalitetnog proizvodnog materijala.
Nakon berbe ploda (ili već u samom tijeku) košćica se odvaja od pulpe, čisti se i suši, a
nakon toga se skladišti ili ide direktno u proizvodnju.

1.1. Vrste buća u našim krajevima

Rod Cucurbita broji više od 20 vrsta, od kojih su najpoznatije Cucurbita pepo L. i
Cucurbita maxima Duch. To su ujedno i najpoznatije i u našim krajevima najčešće uzgajane
vrste. Pored njih može se još izdvojiti i Cucurbita moschata Poir.
Cucurbita pepo L. ima izrazito rebrastu stabljiku, s pet rebara i petorokrpastim listovima
s jako izraženim režnjevima. Unutar vrste postoje mnoge odlike koje se ponajprije razlikuju
po obliku ploda koji može biti okrugli, eliptični, izduženi ili diskoidni. Najviše je odlika iz
grupe okruglih i eliptičnih plodova. Odlike s izrazito okruglim plodovima se uglavnom
koriste u ljudskoj prehrani, a one s plodovima eliptično spljoštenoga oblika se najčešće
koriste za ishranu stoke i za izdvajanje košćica.
Cucurbita maxima Duch. ima okrugli presjek stabljike, petokrpaste listove sa slabo
izraženim režnjevima. Stabljika ploda je okrugloga presjeka i podjednake debljine.
Danas se za proizvodnju bučinoga ulja najčešće koriste sjemenke bez ljuske. Takve se
dobivaju od buče beskorke ili golice, a najpoznatije odlike su Štajerska golica, Gleisdorfska
golica, Tschermakova golica, Gisner i Slovenska golica.

191
Slika 1. Cucurbita pepo L. Slika 2. Cucurbita maxima duch.

1.2. Berba
Košćice visoke kakvoće se dobiju pravovremenom berbom: ne prije fiziološke zrelosti
plodova, a ne kasnije od nastupanja mraza koji može naštetiti plodu. Kod nas je to kraj rujna.
Potpuno zreli plodovi daju visoki postotak ulja. Bere se ručno ili mehanizirano.
Mehaniziranu berbu često prati izravno odvajanje košćica od mesnatoga dijela. Kod plodova,
koji se cijeli skladište, poželjno je ostaviti dio peteljke, jer se tada bolje sačuvaju.

1.3. Bučine košćice

Postoje beskorka i obična košćica s ljuskom. Košćice čine 2 do 3 % mase ploda
uobičajene težine od 4 do 8 kg. Plod sadrži od 100 do 400 košćica. Masa 1.000 sjemenki
varira od 200 do 440 gr, a litarska masa od 0,35 do 0,42 kg, ovisno o odlici.

Slika 3. Obične bučine košćice Slika 4. Bučine košćice beskorke

192
Tablica 1. Veličine i boja bučinih košćica

Veličine bučinih košćica (mm)

Tip košćice Boja
Duljina Širina Debljina
Obična košćica Blijedo žuta, bijela,
od 17 do 30 od 11 do 14 od 1 do 3
s ljuskom svijetlo smeđa
Zelena,
Golica od 12 do 20 od 7 do 10 od 1 do 3 maslinasto zelena,
sivkasto zelena

Tablica 2. Prosječni sastav bučine košćice, ljuske i pogače

Bučina košćica
Sastojak Ljuska Pogača
Obična Golica
Voda % od 5,0 do7,0 od 5,7 do 7,4 5 4
Ulje % 33,1 od 42,2 do 48,8 2 7
Proteini % 29,5 32,5 - -
Pepeo % 3,5 -
Ljuska % 25 - - -

Osim sastojaka navedenih u tablici u sastav košćice ulaze: ugljikohidrati, vitamini B

kompleksa, vitamini C i E, lecitin, fitosteroli i minerali.
Ugljikohidrati čine od 11 do 19 % ukupne mase košćice, dok je vitamina i minerala oko
mg/kg košćice.
Najveći dio pepela otpada na fosfor (više od 50 % ukupne količine pepela), a osim
fosfora u značajnim količinama se u pepelu nalaze željezo i cink, zbog kojih se košćicama
buče i bučinom ulju pripisuju ljekovita svojstva. Od vitamina najviše je zastupljen vitamin E
(706 mg/kg košćice), ali njegovu količinu toplinska obrada, pri dobivanju ulja, smanji.
Proteini iz košćice ostaju u pogači i čine najveći dio mase pogače (čak i više od 60 %).
Upravo se zbog toga pogača koristi kao stočna hrana visoke kakvoće.

1.4. Bućino ulje

Bučino ulje, popularno zvano «crno ulje» je glavni proizvod bučinih sjemenki. Kod nas
se stavlja u promet kao «bučino ulje» ili «ulje bučinih košćica». Pod tim imenima navode se
ulja dobivena od košćice golice ili od obične košćice s ljuskom, dok se u inozemstvu ta ulja
deklariraju zasebno.
Analize su pokazale da nema značajne razlike između ulja od košćica golice i ulja od
običnih bučinih košćica s ljuskom, osim u boji. Bučino ulje je tamno crvenkaste do smeđe
zelenkaste boje. Nositelji boje su spojevi iz grupe karotenoida i klorofila. Osim toga, ti
spojevi iz skupine karotenoida su i izvor provitamina A.
Količina tokoferola, biološki važnoga sastojka, koji je i antioksidans, dosta se razlikuje
između ulja bučinih košćica različitoga podrijetla (od 512 do 860 mg/kg).
Prema sastavu masnih kiselina bučino ulje pripada u grupu ulja linolne kiseline.
Najzastupljenije masne kiseline su: linolna, oleinska, stearinska i palmitinska, koje čine 98

193
% ukupnih masnih kiselina. Iz tablice 3. se vidi da prevladava linolna masna kiselina, pa se
prema njoj i utvrđuje patvorenost bučinoga ulja.
Bučino ulje je zbog svoje posebne arome i okusa posebno cijenjeno u kulinarstvu kod
pripreme salata. Ne koristi se u kuhanju ili pečenju, jer se pri visokim toplinama uništavaju
nutritivna svojstva (vitamini) i umanjuju organoleptička svojstva ulja.
Bučino ulje je najstabilnije ulje od onih, koja se nalaze na našem tržištu, što nije za
očekivati s obzirom na sastav masnih kiselina, nazočnost klorofila i udjela tokoferola u ulju.

Tablica 3. Sastav masnih kiselina (%) prema različitim autorima

Masna kiselina
Autor Linolna Oleinska Stearinska Palmitinska
(18:2) (18:1) (18:0) (16:0)
Rac 40-46 25-37 13-16 11-14
Ghaleb 62,7 19,2 5,2 12,2
Tsankis 42 38 12,7 6
Marković 56,7 27,1 11,2 5
Vogel 51,9 28,9 11,8 5,6
Ucciani 26-64,7 12,8-47 5,6-6,3 11-14,7
Pravilnik 34-68 16-40 3-9 7-16

1.4.1. Ljekovita svojstva bučinoga ulja

O tomu, koje sastavnice bučinoga ulja djeluju ljekovito ili blagotvorno na ljudski
organizam zna se jako malo. Danas je sve prihvatljivije da ono ima antihelmitičko djelovanje
(protiv crijevnih parazita), služi u liječenju hipertrofije prostate i povoljno djeluje na
hormonalne regulacije u organizmu. Ima blagotvorno djelovanje na urogenitalni sustav, a
zbog sastava masnih kiselina može služiti i za regulaciju masnoća u krvi. U narodnoj
medicini se koristi za mazanje opeklina i ispucane kože.

1.5. Ostali proizvodi na osnovi bučinih košćica

1.5.1. Pogača

Pogača ostaje nakon prešanja. Oblik pogače ovisi o plaštu cilindra hidrauličke preše
(okrugle ili četvrtaste), a debljina o tlaku prešanja. Pogača sadrži od 6 do 11 % ulja, od 4 do
6 % vode i 57 do 60 % proteina, te malo celuloze. Koristi se kao stočna hrana.

1.5.2. Snack proizvodi

Pržena bučina košćica ima poseban ugodan miris i okus, pa se koristi za grickanje (snack
proizvod). U ovu grupu proizvoda pripadaju pržene bučine košćice s ljuskom ili bez nje.

194
 Najčešći snack proizvod na našem tržištu su pržene neoljuštene košćice. Postoje i snack
proizvodi dobijeni prženjem slatke ili slane jezgre, pri čemu se mogu presvuči karamelom.
Za dobivanje snack proizvoda se koristi bučina košćica prve klase (najveća košćica).

1.5.3. Maslac bučinih košćica

Dobiva se mljevenjem i homogenizacijom oljuštenih i prženih košćica, uz dodatak soli

ili šećera. Sličan je kikiriki maslacu, a služi kao delikatesna hrana u obliku namaza.

1.6. Tehnološki postupak dobivanja ulja bučinih košćica

Ulje iz bučinih košćica se izdvaja prešanjem i ekstrakcijom. Ekstrakcija se koristi
isključivo u laboratorijskim analizama. Tanke stanične stijenke i mikroskopska građa
bučinih košćica omogućuju brzu i dobru ekstrakciju, visoko iskorištenje, no pri tomu
izostaju aroma, miris i okus svojstveni za bučino ulje. Osim toga, nakon ekstrakcije obvezna
je i rafinacija ulja. To su razlozi zašto je ova metoda ograničena samo u analitičke svrhe.
Bučino ulje za hranu se dobiva prešanjem oljuštenih i prženih običnih bučinih košćica ili
prženih košćica golice.
Prije skladištenja, dopremljena košćica se mora najprije očistiti, a potom sušiti do
kritične vlažnosti. Uklanjanjem nečistoća smanjuje se mogućnost oštećivanja strojeva
tijekom prerade i smanjuje se utrošak energije pri sušenju. Osušena košćica se skladišti u
podnom skladištu rasuta ili se pakira u vreće. Pakirana u vreće se stavlja na palete i čuva za
daljnju obradu ili se prevozi do drugoga prerađivača.
Prije stavljanja u preradu, košćicu treba iznova pročistiti, a potom sortirati po veličini
radi jednolikoga ljuštenja. Sušenjem prije ljuštenja, vlaga u košćici buče neznatno opada, ali
dovoljno da ljuska postane krta, dobro lomljiva i odvojena od jezgre.
Ljuštenje je kritična točka kod prerade bučine košćice, pa mu treba posvetiti posebnu
pozornost. Ljusaka ne bi smjelo biti u jezgri nakon ljuštenja, jer bi u fazi prženja jezgre
moglo doći do zagorijevanja ljuske, pa bi ulje poprimilo loš okus, miris i aromu.
Jezgra se melje u mlinovima s valjcima.
Priprema i prženje tijesta su postupci za tvorbu svojstvenoga plemenitoga okusa i mirisa
bučinoga ulja.
Smljevena jezgra se stavlja u mjesilicu, gdje joj se dodaje vruća voda, radi boljega
oslobađanja ulja iz stanica. Smjesa jezgre i vode se mijesi dok se ne dobije odgovarajuće
tijesto. Taj se postupak u ovom slučaju naziva još i kondicioniranje.
Tijesto se iza kondicioniranja stavlja u pržilicu, gdje se zagrijava na toplinu iznad
vrelišta vode. Ranije dodana voda ispari, a tijesto se prži, poprima posebnu aromu i miris, te
promijeni boju.
Poslije prženja se tijesto ručno slaže u cilindar preše i preša u dvije faze. Najprije tlakom
do 100 bara, a zatim polaganije do 400 ili 450 bara.
Dobijeno ulje se skuplja u prihvatnom spremniku. Od tuda se može odvoditi do
centrifuga radi bistrenja (odvajanja nečistoća) ili do spremnika za bistrenje gdje se nečistoće
talože slobodnim padom.
Poslije centrifuge ili spremnika za bistrenje, ulje se odvodi u tampon spremnik, a iz
njega se odvodi prema punilici, pomoću koje se ulje puni u boce željene veličine.

195
 PRIHVAT

NEČISTOĆE ČIŠĆENJE

SUŠENJE

SKLADIŠTENJE

NEČISTOĆE ČIŠĆENJE

SORTIRANJE

SUŠENJE

LJUSKA LJUŠTENJE

MLJEVENJE

KONDICIONIRANJE VRUĆA VODA

PRŽENJE VODENA PARA

POGAČA
PREŠANJE

TALOG CENTRIFUGIRANJE ILI

DEKANTIRANJE

PAKIRANJE

ULJE U BOCI

196
1.7. Zakonske odredbe

1.7.1. Bučino ulje

Proizvodnja bučinoga ulja i njegov prijevoz treba slijediti temeljne zahtjeve, koji su za
bučino ulje izdani u Pravilniku o temeljnim zahtjevima za jestiva ulja i masti, margarine i
njima slične proizvode, majoneze, umake, preljeve, salate i ostale proizvode na bazi jestivih
ulja i masti.

Temeljni zahtjevi se odnose na:

- kakvoću i sastav proizvoda,
- dodatke (aditivi, vitamini, minerali, …),
- tehnološke postupke,
- ambalažu,
- uvjete prijevoza, čuvanja i skladištenja.

Jestiva ulja u smislu navedenoga Pravilnika su ona, koja se dobivaju određenim

tehnološkim postupcima od jedne ili više vrsta sirovih ulja. S obzirom na uvjete proizvodnje
i vrstu sirovine, bučino ulje se pod istim nazivom svrstava u grupu nerafiniranih jestivih ulja
i kao takvo se stavlja u promet.
Nerafinirana jestiva ulja su proizvodi dobijeni prešanjem i/ili centrifugiranjem i/ili
pranjem i/ili sušenjem i/ili filtriranjem iz odgovarajućih sirovina uz toplinsku obradu.
Prilikom stavljanja u promet, bučino ulje mora udovoljavati slijedećim temeljnim
zahtjevima:
- da je crveno zelene boje,
- da je svojstvenoga okusa i mirisa, bez stranoga i/ili užegloga mirisa i okusa,
- da sadrži najviše 2 % slobodnih masnih kiselina (izraženih kao oleinska kiselina) ,
- da mu peroksidni broj nije veći od 7,0 mmol O2/kg,
- da je udjel najviše 0,4 % vode i tvari hlapljivih pri toplini od 105° C,
- da sadrži najviše 0,05 % nečistoća.

Bučino ulje, pri stavljanju u promet, namijenjeno neposrednoj potrošnji, mora biti
pakirano u obojenu staklenu ambalažu.
Bučino ulje se stavlja u promet u pakiranju koje mora na posudi, naljepnici ili privjesnici
imati deklaraciju.

Deklaracija mora sadržavati :

- naziv proizvoda i njegovo trgovačko ime, ako ga proizvod ima,
- tvrtku, odnosno naziv i adresu proizvođača ili onoga, koji je proizvod stavio u promet,
- nazivnu količinu punjenja pakiranja,
- osnovne sastojke po opadajućem redoslijedu zastupljenosti,
- vrste i količine dodataka, dodanih proizvodu radi povećanja njegovih bioloških
vrijednosti (vitamini, minerali, …), a za aditive vrstu i naziv ili vrstu i E broj, u
gotovom proizvodu,
- rok uporabe,

197
 - uputu o načinu čuvanja proizvoda.

Deklaracija mora biti lako uočljiva, jasna i čitljiva.

1.7.2. Pogača i ljuska

Dobijena pogača se stavlja u promet kao stočna hrana, pa treba zadovoljavati temeljne
zahtjeve o kakvoći navedene u Pravilniku o kakvoći stočne hrane. Temeljni zahtjevi se
odnose na:
- kakvoću i sastav proizvoda,
- dodatke (aditivi, vitamini, minerali, …),
- tehnološke postupke,
- ambalažu,
- uvjete prijevoza, čuvanja i skladištenja.

Krmiva su prema spomenutom Pravilniku o kakvoći stočne hrane proizvodi biljnoga,

životinjskoga i mineralnoga podrijetla, koji služe za hranidbu životinja, a nisu štetni za
njihovo zdravlje niti za zdravlje ljudi, koji u svojoj prehrani koriste prehrambene proizvode
životinjskoga podrijetla.
Pogača pripada skupini proizvoda i nusproizvoda industrije ulja, a određena je kao
proizvod dobijen tiještenjem (hidrauličkim ili mehaničkim postupkom) tehnički
pripremljenoga (oljuštenoga, mljevenoga, zagrijavanoga, …) sjemena, klica ili jezgara u
proizvodnji ulja.
Osim pogače, kao nusproizvod se može iskoristiti i ljuska. Ljuska je vlaknasti omotač
zrna uljarice s manjim udjelom ulja i sirovih bjelančevina, a koristi se kao balast pri izradi
krmnih smjesa.
Opći uvjeti, prema Pravilniku, kojima mora zadovoljavati pogača su:
- da je miris svojstven sirovini od koje se proizvodi, bez mirisa truleži i da nije užegla,
- da ne sadrži više od 1 % stranih primjesa,
- da ne sadrži štetne tvari u količinama većim od dopuštenih.

Posebni uvjeti, prema Pravilniku, kojima mora udovoljavati pogača su:

- da sadrži najmanje 49 % bjelančevina,
- da ima do 12 % vode,
- da ima sirovih vlakana do 7 %,
- da ima sirove masti do 5 %,
- da udjel pepela ne prelazi 8 %.

Prostorije za skladištenje pogače i ljuske moraju biti čiste, suhe i prilagođene za

prozračivanje radi spriječavanja zagrijavanja, samozapaljenja i kvarenja. U tim prostorijama
ne smije biti štetočina, ptica, glodavaca, sredstava za zaštitu bilja, a niti drugih tvari koje
mogu zatrovati ili onečistiti krmivo .
Pogača se čuva i prevozi rasuto ili pakirano u prikladnu ambalažu. Prikladnom
ambalažom se smatraju jutene, kudeljine, pamučne, papirnate i polietilenske sitno rupičaste
vreće, te drvene, plastične, kartonske i kovinske posude.

198
 Ambalaža, u kojoj su već bile upakirane tvari sa škodljivim i toksičnim djelovanjem, ne
smije se koristiti.
Prevozi se u zatvorenim vozilima cestovnoga, željezničkoga, riječnoga ili pomorskoga
prometa, a na udaljenostima od 20 km dopuštena je uporaba i otvorenih vozila.
Vreće moraju biti zatvorene tako, da se ne mogu otvoriti bez oštećivanja.
Na ambalaži je obvezna deklaracija na privjesnici, na naljepnici ili otisnuta na vreći.
Deklaracija mora biti potvrđena od proizvođača.
Deklaracija mora sadržavati:
- naziv i adresu proizvođača,
- naziv proizvoda prema Pravilniku i njegovo trgovačko ime, ako ga proizvod ima,
- oznaku kakvoće za krmivo (postoji više klasa i kakvoće krmiva),
- neto masu proizvoda,
- nadnevak proizvoda i rok valjanosti,
- upute o korištenju i čuvanju.

2. Projektni zadatak

U ovom Projektu ukupnoga razvoja jedinica lokalne samouprave, treba izraditi idejni
tehnološki projekt postrojenja za proizvodnju bučinoga ulja.
Prema sirovinskoj osnovi predviđeni kapacitet tehnološke linije je prerada oko 250 tona
košćice na godinu, s time da se košćica nabavlja (otkupljuje) već osušena i očišćena.
Predviđa se osam satno radno vrijeme, pa se dnevni kapacitet prema potrebi može
povećati uvođenjem još jedne smjene.

U izradi zadatka treba riješiti:

1. Prijedlog i opis tehnološke koncepcije (blok shema, tehnološka shema i opis

tehnološkoga postupka),
2. Materijalnu bilancu,
3. Grafički prikaz kretanja mase materijala,
4. Specifikaciju tehnološke opreme (popis i opis strojeva),
5. Energetičku bilancu,
6. Potrebnu radnu snagu,
7. Idejni raspored strojeva u tlocrtu.

199
3. Prijedlog i opis
tehnološke koncepcije

3.1. Blok shema

OBIČNA KOŠĆICA GOLICA

nečistoće ČIŠĆENJE

SUŠENJE PRIJE
topli zrak LJUŠTENJA topli zrak

ljuska LJUŠTENJE

MLJEVENJE

vruća voda
MIJESENJE 100-130 °C

PRŽENJE vodena para

PREŠANJE
(100-450 bara)

talog CENTRIFUGIRANJE

ULJE

SKLADIŠTENJE PUNJENJE

Slika 6. Blok shema predloženoga tehnološkoga postupka dobivanja bučinoga ulja

200
3.2. Tehnološka shema

5 ljuska oljuštena koštica

4 djelomično
k
oljuštena
koštica
podno skladište
neoljuštena
koštica
3 lom koštice i
oljuštena koštica

9
6 11
7
8 13
10 14
12

talog 15

1
17
ulje u bocama
a
2 16

Slika 7. Tehnološka shema postrojenja za proizvodnju bučinoga ulja

201
Legenda:

1. Usipni koš
2. Dizalo
3. Elevator
4. Čistilica u kombinaciji sa sušenjem
5. Ljuštilica s pneumatičkim separatorom
6. Mlin s dva para valjaka
7. Mjesilica
8. Pržilice
9. Hidrauličke preše
10. Centrifugalna crpka
11. Tampon spremnik
12. Centrifugalna crpka
13. Centrifugalni separator
14. Centrifugalna crpka
15. Spremnik za ulje
16. Centrifugalna crpka
17. Punilica i zatvaračica

a – Podno skladište za košćice u vrećama

k – Podno skladište za košćice u rasutom stanju

202
3.3. Opis tehnološkoga postupka

3.3.1. Skladištenje košćice

Priprema košćice za skladištenje se odnosi na postupke čišćenja i sušenja do kritične

vlažnosti. Time se smanjuje na najmanju mjeru rizik moguće fizikalno kemijske promjene u
košćici tijekom skladištenja. Te bi promjene imale negativne posljedice na kasniji tijek
proizvodnje, kao i na kakvoću konačnoga proizvoda.
Čišćenje i sušenje prije skladištenja nisu dio ovoga projekta, jer je predviđeno da se
sirovina nabavlja već osušena i očišćena od grubih nečistoća.
Kamionima bi se dopremale dovoljne količine košćica za višemjesečnu proizvodnju ili
bi ih dopremali lokalni proizvođači. U svakom slučaju, košćice bi trebale zadovoljavati
uvjete, koji se odnose na nečistoću i vlagu.
U slučaju nedostatka kolne vage, dopremljene košćice bi trebale biti na neki način
deklarirane u smislu količine, osobito radi mogućega obračunavanja i vođenja materijalne
bilance.
Košćice bi se skladištile u rasutom stanju ili u vrećama, za što je osigurano dovoljno
veliko skladište u prizemlju (cca 390 m3) i na prvom katu pogona (cca 180 m3).
Košćice bi se u rasutom stanju prihvaćale u usipni koš (pozicija 1), odakle bi se
okomitom beskonačnom trakom (pozicija 3) prevozila na prvi kat postrojenja.

3.3.2. Priprema košćice za prženje

Priprema košćice za prženje u klasičnom smislu podrazumijeva drugo čišćenje,

sortiranje i sušenje košćice.
Drugim čišćenjem se uklanjaju zaostale nečistoće i dodatno povećava sigurnost strojeva
u slijedećim postupcima prerade bučine košćice.
Sušenjem prije ljuštenja se neznatno smanjuje količina vlage u ljusci, ali u dovoljnoj
mjeri da se ljuska odvoji od jezgre, te da postane dovoljno krta i lomljiva za dobro ljuštenje.
Svaki od navedenih postupaka pripreme košćice u klasičnoj preradi se obavlja na
posebnim strojevima.
U ovom projektu nije ponuđeno sortiranje po veličini, kao ni sušenje prije ljuštenja u
klasičnom smislu. Naime, rješenje je predloženo u obliku stroja koji integrira čišćenje i
sušenje (pozicija 4), a ljušti se u modernoj ljuštilici (pozicija 5) u kojoj se ljušti bez razlike
na veličinu košćice (nema prethodnoga podešavanja ljuštilice ovisno o veličini košćica, koje
se ljušte).
Osim toga, nije predviđeno izdvajanje košćice prve klase, zato nema potrebe za
sortirkom.

Stroj za čišćenje i sušenje (pozicija 4)

Prije prebacivanja u stroj za čišćenje i sušenje, košćica bi se sipala na pod ispred

pužnoga transportera.

203
 Pužnim transporterom se prebacuju košćice do ulaza u stroj. Ulaz je smješten s gornje
strane.
Slobodnim padom košćice dolaze na seriju rešeta, gdje se odvajaju moguće nečistoće, a
poslije rešeta ulaze u komoru, kroz koju se propuhuje topli zrak. Topli zrak se uvodi s podne
strane stroja.
Topli zrak ima dvostruku funkciju: odvajanje lakih nečistoća i prašine, te sušenje prije
ljuštenja (razlog sušenja opisan je prije). Dakle, kretanje košćice i zraka u komori za sušenje
je protustrujno.
Postoje dva moguća izlaza iz stroja. Koji od ta dva će biti otvoren, ovisi o tipu košćice.
Golica će izlaziti s one strane, na kojoj se nalazi vodilica prema usipnom košu mlina.
Obična košćica će izlaziti kroz izlaz koji je pripojen na usisnu cijev ljuštilice.
Jedan od dva moguća izlaza otvarao bi se ručno.
Otvaranjem jednoga od ta dva izlaza preusmjeravao bi se i daljnji tijek postupka prerade.

Ljuštilica s pneumatičkom separacijom (pozicija 5)

Na opisani način obrađena obična košćica doprema se pomoću usisne cijevi do ljuštilice
(Slika 8), točnije rečeno do bubnja ljuštilice u kojemu se ljušti. Načelo ljuštenja je razbijanje
ljuske prilikom naleta košćice na hrapave stijenke bubnja.
Okretanjem radnoga elementa u bubnju ljuštilice stvara se vakum, kojim se košćica
uvlači u usisnu cijev, odnosno u bubanj za ljuštenje. Brzina kretanja je to veća, što je košćica
bliža izvoru vakuma.

ljuska
oljuštena koštica

ulaz koštice

djelomično
oljuštena
koštica

neoljuštena koštica

lom

Slika 8. Ljuštilica s pneumatskom separacijom

204
 Razbijena košćica pada na sito, na kojemu se odvaja zrno košćice od ostalih frakcija
(prašina, ljuska i lakše nečistoće, oljuštena košćica i ostaci neoljuštene košćice).
Vibracije sita raspodjeljuje slojeve ostalih frakcija, koje prolaze kroz kanal u nastavku
sita. Iznad toga kanala su raspoređene usisne cijevi ciklona, kojima se razdvajaju pojedine
frakcije.
Najlakše frakcije (ljuska i prašina) se odvajaju prve i skupljaju u prvom ciklonu
pneumatičkoga separatora.
U drugi ciklon se prikuplja drugi sloj, oljuštena košćica. Ta košćica se ispušta u vreće ili
posudu na kotačima kojom se prevozi do usipnoga koša za mlin.
U treći ciklon se skuplja djelomično oljuštena košćica. Na djelomično oljuštenoj košćici
zaostaju manji dijelovi ljuske, koji se mogu odvojiti naknadnim protresanjem na situ.
Zato se ova frakcija obično vraća na sito.
Osim takvoga rješenja, moguće je takvu frakciju skupljati u vreće i vratiti na početak
ciklusa ljuštenja (na stroj za sušenje i čišćenje) zajedno s ostalom neoljuštenom košćicom.
Takvo rješenje je ponuđeno u ovom projektu.
Neoljuštena košćica se hvata u vreće u kojima se prebacuje u drugu prostoriju na
početak ciklusa ljuštenja (na stroj za čišćenje i sušenje).
Lom košćice se također hvata u metalnu posudu na kotačima, pomoću koje se lako
prebacuje do usipnoga koša mlina.

Mljevenje (pozicija 6)

Mljevenjem ili usitnjavanjem se postižu dva bitna rezultata:

- povećava se ukupna površina materijala, odnosno površina kroz koju ekspandira ulje
prilikom prešanja
- razaraju se biljne stanice.

Iz razorene biljne stanice izlazi stanični materijal, čiji je najveći postotak ulje. Ta dva
učinka uvelike doprinose dobrom izdvajanju ulja prilikom prešanja.
U industriji se za usitnjavanje koriste mlinovi, koji mogu biti različite izvedbe:
- čekičari,
- kotrljače,
- mlinovi na ploče i
- mlinovi na valjke.

U ovom projektu, za mljevenje košćice je ponuđen mlin na valjke s dva para valjaka.
Radni element ovoga tipa mlina su parovi valjaka, čiji broj može varirati.
Parovi valjaka se međusobno mogu razlikovati po promjeru, te veličini (dubini) i nagibu
žljebova na površini valjka.
Dimenzije ovih valjaka su ø 270 x 750 milimetara.
Lom i/ili cijela košćica ulaze u mlin slobodnim padom s gornje strane. Prelaze preko
hranilice, koja ima zadaću ravnomjernoga raspoređivanja mase po cijeloj površini utora
između prvoga para valjaka.
Prvi par valjaka ima grublje i veće žljebove. Smljevena masa je grube konzistencije.
Površina drugoga para valjaka je finije strukture, s manjim žljebovima i manjim
razmakom između valjaka. Prolaskom kroz drugi par valjaka dobiva se fino mljevena masa
košćice, koja se skuplja pri dnu mlina u posebnim posudama (dvije posude smještene jedna

205
povrh druge). Kada se gornja posuda napuni, ručno se vadi iz mlina, a fino smljevena masa
se sipa u mjesilicu na daljnju obradu ili u tampon metalnu posudu za čuvanje mljevene mase.
U međuvremenu se mljeveni materijal skuplja u donju posudu.
Prije vađenja pune donje posude obvezno je vraćanje prve. Na taj način nema rasipanja
mljevenoga materijala.

Mjesidba - kondicioniranje (pozicija 7)

Fino smljevena jezgra se ručno prenosi u posudu, gdje joj se dodaje vruća voda (cca 90°
C). Masa vruće vode odgovara cca 20 % mase fino smljevene jezgre. Dodavanjem vruće
vode pospješuje se izdvajanje ulja. Vrijeme miješenja se određuje iskustveno (dok smjesa ne
postane homogena). Mijesilica je otvorenoga tipa s dvije "Z" lopatice, koje pokreće
elektromotor. Pripremljeno tijesto ima boju oljuštenih bučinih košćica.

3.3.3. Prženje (pozicija 8)

Tijekom prženja se razvijaju nositelji organoleptičkih svojstava zbog kojih je bučino ulje
posebno cijenjeno. Osim toga, dolazi do koagulacije bjelančevina, zbog čega se dodatno
pospješuje oslobađanje ulja. Voda dodana u prethodnoj operaciji se isparava.
Vrijeme potrebno za prženje određuje se iskustveno, dok smjesa ne postane "oštra" kada
ju taremo između prstiju. To vrijeme ovisi o kakvoći materijala (od 45 do 90 minuta).
Isprženo tijesto je crvenkasto smeđe boje.
Prije početka ove operacije uz tijesto se dodaje i zaostali talog dobijen pri bistrenju
bučinoga ulja.
Kao rješenje za ovaj postupak su ponuđene dvije pržilice valjkastoga oblika, svaka
kapaciteta 110 kg. Griju se plinom na toplinu od 100 do 130° C. U pržilicama su željezni
valjak i nož strugač. Ta dva elementa pokreću se istim elektromotorom, a međusobno su
pomaknuti za fazu od 90°. Valjkom se tijesto gnječi, a nožom strugačom se osigurava da ne
dođe do zagorijevanja smjese na stijenkama pržilica, čime bi se izgubilo na kakvoći ulja.

3.3.4. Prešanje (pozicija 9)

Preša se hidrauličkim prešama. Načelo rada hidrauličke preše temelji se na Pascalovom

zakonu, koji govori da se izvana uguran tlak u mirnoj kapljevini širi na sve strane jednako.
Drugim riječima, primjenom male sile se može dobiti veliki tlak, odnosno obaviti veliki rad.
Tlak se u hidrauličkim prešama ostvaruje pomoću klipnih crpki. Zbog prešanja u dvije
faze, takve crpke imaju dva klipa: jedan veći (širi) kojim se ostvaruju niži tlakovi do 100
bara i to kod manjega broja okretaja, a drugi manji (uži) klip s kojim se postižu tlakovi do
450 bara s većim brojem okretaja. Dakle, preša se u dvije faze: prva do pritiska od 100 bara,
a druga do pritiska od 450 bara. Tlak se nadzire manometrom.
Ciklus prešanja (od punjenja do pražnjenja preše) traje u prosjeku 15 minuta.
Kao rješenje za ovaj projekt, ponuđena je hidraulička preša zatvorenoga tipa. To znači
da se smjesa za prešanje polaže u perforirani cilindar, čija debljina stijenka je 3 centimetara,
a oko njega se nalazi metalna košuljica, koja spriječava prskanje ulja u okolinu tijekom
prešanja. Debela stijenka cilindra uvjetovana je velikim tlakom pri prešanju.

206
Slika 9. Hidraulička preša

Materijal se polaže u cilindar slojevito, tako da su redovi smjese za prešanje odvojeni

kovinskim ulošcima. Debljina sloja smjese određuje se iskustveno, a mora biti takva, da se
po svršetku prešanja dobije pogača debljine oko 18 mm. Kod tanjih pogača bi primijenjeni
tlak bio prevelik i došlo bi do uništavanja (drobljenja) pogače, te začepljivanja pora na preši.
Kod debljih pogača primijenjeni tlak ne bi bio dovoljan za izdvajanje dovoljne količine ulja.
Smjesa za prešanje naliježe na stap preše.
Kapacitet cilindra je 20 kg. Kada se cilindar napuni do kraja, na smjesu za prešanje se
stavlja uložak, na koji izravno naliježe fiksna glava preše.
Prešanje bi se odvijalo u dvije faze kao što je navedeno. Pri prešanju se stap preše kreće
prema gore i pritišće smjesu o glavu preše. Po završetku prešanja stap se vraća u početni
položaj, uložak između glave preše i pogače se uklanja, a pogače vade iz cilindra. Zbog
primijenjenoga visokoga tlaka, pogače čvrsto prijanjaju o stijenke cilindra, pa se zato
izbijaju pomoću stapa preše.
Dobijeno ulje se prikuplja u žljebu oko cilindra, odakle se prevozi do centrifugalnoga
separatora.

3.3.5. Bistrenje ulja (pozicija 13)

Bistrenjem se uklanjaju mehaničke nečistoće i koloidi u ulju. Ono se može provesti

taloženjem, pri čemu bitnu ulogu ima toplina, koja se mora kretati između 28 i 30° C. Pri toj
toplini je taloženje najbrže. Pokretačka sila taloženja je sila teža.
Drugi način bistrenja je pomoću centrifugalnih separatora. Pokretačka sila razdvajanja je
centrifugalna, koja može biti i do nekoliko tisuća puta veća od sile teže. Time se vrijeme
taloženja, odnosno razdvajanja koloida i mehaničkih nečistoća od ulja uvelike smanjuje.

207
Naime, dok je kod taloženja vrijeme bistrenja između 10 i 15 dana, ono kod centrifuge traje
nekoliko minuta.
Čestice veće gustoće se kreću prema obodu centrifugalnoga separatora, gdje stvaraju
talog, koji se ovisno o konstrukciji, uklanja na različite načine.
Ovisno o namjeni, separatori se razlikuju po konstrukciji, dijelovima i uvjetima rada.
Ovdje je ponuđen centrifugalni separator s tanjurima. Rotor ovoga separatora je načinjen od
tanjura stožastoga presjeka, koji ulaze jedan u drugoga. Tanjuri su perforirani, a kroz te
perforacije se kreće ulje. Čestice veće gustoće (mehaničke nečistoće i koloidi) se kreću
prema obodu tanjura, odnosno kućišta u kojemu su smješteni tanjuri.
Bistro ulje se, zbog manje gustoće, kreće prema osi vrtnje, odakle se posebnim kanalom,
čiji izlaz se nalazi na obodu kućišta, odvodi izvan separatora.
Na obodu kućišta centrifuge postoje dva otvora. Niže smješteni otvor služi za odvajanje
taloga, a više smješteni otvor za odvajanje bistroga ulja.
Ulje u centrifugu dobavlja centrifugalna crpka. Ulaz ulja u centrifugu je s gornje strane,
a smješten u sredini kućišta. Dobava je stalna, jednako kao i odvođenje bistroga ulja i taloga.
Dobijeni talog se skuplja u prihvatni bazen smješten podno centrifugalnoga separatora, a
odatle se ručno vadi i nosi u pržilicu radi ponovne pripreme za prešanje.

3.3.6. Pakiranje i skladištenje ulja (pozicija 17)

Poslije centrifuge ulje se prebacuje u jedan tampon spremnik, odakle se nakon dovoljno
zaprimljene količine prebacuje u prihvatni spremnik većega volumena. U tom završnom
spremniku ulje čeka na punjenje u boce.
Punilo bi se punilicom spojenom s velikim spremnikom ulja. Punilo bi se u tamne boce
zapremine 0,25 i 0,5 l. Tamne boce za bučino ulje propisane su Pravilnikom, a glavni razlog
je očuvanje ulja od oksidacijskih procesa.
Boce bi se pakirale u kartonske kutije ručno. U malo pakiranje (boca od 0,25 l) bi se u
kutije stavljalo po 30 komada, a u veliko pakiranje (boca od 0,5 l) po 20 komada.
Upakiran u kutije, proizvod bi se skladištio u podnom skladištu u paletama.
Skladištiti se mora u prostorijama koje ispunjavaju uvjete, koji utječu na postojanost
ulja. To se poglavito odnosi na toplinu i svijetlost. Viša toplina i određene valne duljine
svijetlosti djeluju prooksidativno. Zato se skladišti u mračnim i hladnim prostorijama.

3.4. Kapacitet postrojenja

Kapacitet postrojenja je određen kapacitetom preše, te vrstom sirovine. U jednu prešu
stane 20 kg tijesta. Ciklus rada preše se sastoji od punjenja preše, prešanja i pražnjenja, a
traje od 13 do 18 minuta. Ako računamo da je prosjek 15 minuta, tada dobijemo kapacitet od
80 kg/h u jednoj preši.
Osim navedenoga, kod određivanja dnevnoga kapaciteta treba uzeti u obzir vrijeme
potrebno za pripremu tijesta, kao i za početne i završne postupke (pokretanje pogona,
grijanje, pranje, …). Ako se to uzme u obzir u radnom danu od 8 sati, na rad preša otpada 6
sati. Prema tim podacima je dnevni kapacitet 960 kg tijesta.
Teorijski se pri pripremi tijesta ne događaju nikakve promjene na masi košćice, osim
umanjivanja za masu ljuske (ako je riječ o običnoj košćici). Dakle, prema prosječnom

208
sastavu košćice (24 % ljuske i 76 % jezgre), instalirani kapacitet bi iznosio 1.264 kg po
danu. Uzme li se u obzir i 0,5 % gubitka na masi košćice pri rukovanju, dobijemo instalirani
kapacitet od 1.270 kg košćice po danu.
Iskorištenje na ulju prikazano na masu neoljuštene koštice iznosi 29 %, te bi prema tomu
instalirani kapacitet na ulje obične košćice iznosio 366,6 kg ulja.
S obzirom da golica nema ljuske, vrijeme rada preše se produljuje, jer nema ljuštenja.
Prema tomu se rad preša produljuje na 7 sati, pa količina tijesta (ili košćice u ovome slučaju,
jer nema ljuske) iznosi 1.120 kg. Uzmu li se u obzir i manipulativni gubici jednaki onima
kod obične košćice, dobiva se dnevni instalirani kapacitet u odnosu na golicu u iznosu od
1.126 kg, odnosno 461,6 kg ulja.

3.4.1. Količina ulja proizvedenoga tijekom godine

Količina ulja se određuje pomoću teorijskoga iskorištenja, koje se određuje računski

pomoću podataka o prosječnom sastavu košćice, pogače i ljuske. U ovome slučaju korišteni
su slijedeći podaci:
1. Prosječni sastav bučinih košćica
2. Pretpostavka o gubitku od 1 % na dobijeno ulje i već prije spomenuti gubici pri
rukovanju od 0,5 %.
Rezultati teorijskoga iskorištenja ulja iz pogače, te teorijski gubici nastali tijekom
proizvodnje navedeni su u slijedećoj tablici, a izraženi su u odnosu na masu košćice nakon
uklanjanja nečistoća (primjesa).

Tablica 4. Iskorištenje košćice za ulje i pogaču

(%) Obična košćica Golica

Ulje 29,2 40,7
Pogača 43,5 55,1
Ljuska 24 -
Gubici 3,3 4,2

Uz odabrani kapacitet i navedeno teorijsko iskorištenje dobivale bi se slijedeće količine

proizvoda i nusproizvoda (tablica 5).

Tablica 5. Količina proizvedenoga ulja i pogače po danu i godini

Dnevno proizvedena Godišnje proizvedena

Proizvod količina (kg) količina (t)
Obična košćica Golica Obična košćica Golica
Ulje 287,1 405,9 71,7 101,5
Pogača 435,6 544,6 108,9 136,1
Ljuska 237,6 - 59,4 -

209
4. Materijalna bilanca
4.1. Obična košćica
1 0 0 0 k g o b ič n e k o š tic e

Č IŠ Ć E N J E

L JU Š T E N JE
N e č is to ć e
10 kg

M L JE V E N JE

L ju s k a
K O N D IC IO N IR A N J E 2 3 7 ,6 k g

P R Ž E N JE

P R E Š A N JE
G u b ic i
2 9 ,7 k g

PO G A ČA
4 3 5 ,6 K G

B U Č IN O U L J E
2 8 7 ,1 K G

Slika 10. Grafički prikaz kretanja mase materijala pri proizvodnji ulja iz običnih košćica

210
4.2. Golica

1000 kg koštice golice

ČIŠĆENJE

MLJEVENJE
Nečistoće
10 kg
KONDICIONIRANJE

PRŽENJE

PREŠANJE
Gubici
39,6 kg

POGAČA
544,6 kg

BUČINO ULJE
405,8 kg

Slika 11. Grafički prikaz kretanja mase materijala pri proizvodnji ulja iz košćica golice

211
5. Opis zgrade pogona i
raspored strojeva u pogonu
Zgrada pogona
Zgradu čine prizemlje i prvi kat.

Prizemlje zauzima površinu od 25 x 16 metara, a u njemu je smješteno :

- skladište za sirovinu (24,5 x 7,7 m),
- proizvodna prostorija (8,8 x 7,8 m),
- punionica (7,8 x 4,8 m),
- skladište za gotovi proizvod (7,8 x l 0,8 m),
- sanitarni čvor (muški i ženski) 2x(2,8 x 3,8 m),
- glavni hodnik (1,8 x 7,8 m),
- ured glavnog tehnologa (3,8 x 3 m),
- laboratorij (3,8 x 3,5 m),
- dizalo (2 x 2 m).

Prvi kat zauzima površinu od 14,5 x 16 metara, a u njemu je smješteno:

- skladište ljuske (6,2 x 7,8 m),
- skladište košćice u rasutom stanju i prostorija s čistilicom (7,9 x 16 m),
- prostorija s ljuštilicom (6,2 x 7,8 m),
- dizalo (2 x 2 m).

Tijekom prerade neki se postupci, zbog uvjeta u kojima se odvijaju, moraju provoditi u
zasebnim prostorijama. To je razlog zašto nisu svi strojevi smješteni u istoj prostoriji.
Razmještaj strojeva osmišljen je na način da nema križanja putova tijekom proizvodnje.

Prijevoz u pogonu

Za prijevoz u pogonu se koriste centrifugalne crpke, posude na kotačima i prijevozna

kolica s hidraulikom.
Rasute košćice se od usipnoga koša na prvi kat postrojenja prevoze horizontalnom
beskonačnom trakom - redlerom i elevatorom.
Osim elevatora u sklopu postrojenja postoji i dizalo, kojim se prevozi u vrećama
smještenima na paletama.

6. Specifikacija tehnološke opreme

212
Tablica 6. Specifikacija tehnološke opreme

VRSTA Veličine/mm (duži- KAPACITET

POZ. kom. FUNKCIJA
OPREME na x širina x visina) (ili volumen)
Ovisi o brzini
Prihvat košćice u
1 1 Usipni koš 2.500 x 1.500 beskonačne
rasutom stanju
trake
Ovisi o brzini
3 1 Elevator Prijevoz košćice 400 x 400 x 9.000 beskonačne
trake
Čistilica sa Uklanjanje nečistoća i
4 1 1.800 x 1.200 x 1.800 600 kg/h
sušilicom sušenje prije ljuštenja
Ljuštilica s
5 1 pneumatskim Ljuštenje 3.450 x 1.600 x 2.500 600 kg/h
separatorom
6 1 Mlin na valjke Mljevenje jezgre 1.550 x 770 x 1.500 300 kg/h
Miješanje (kondicionira-
7 1 Mjesilica Φ1000 x 700 200 kg/h
nje) tijesta s vodom

8 2 Pržilica Prženje (razvoj arome) Φ1.100 x 800 110 kg/h

Hidraulička Odvajanje ulja iz
9 1 1.500 x 750 x 1.750 160 kg/h
preša mase jezgre
10, 12,
4 Centrifugalna Prijevoz ulja 400 x 270 x 270 80 l/h
14, 16
Prikupljanje ulja do
Tampon
11 1 otpreme u veliki Φ900 x 1.100 500 l
spremnik
spremnik
Centrifugalni Odvajanje koloida i meha-
13 1 540 x 430 x 800 80 l/h
separator ničkih nečistoća iz ulja
Spremnik za Prikupljanje ulja do
15 1 1.500 x 1700 2500 l
ulje punjenja u boce
17 1 Punilica Punjenje u boce 3.800 x 1.000 x 1.700 1.000 kom/h
Pužni Prijevoz košćice u
18 1 4.000 x 300 x 300 600 kg/h
transporter čistilicu
Prijevoz košćice
Usipni koševi
19 2 slobodnim padom do 1.000 x 800 -
za mlin
mlina
Otparivačka
20 1 Odvođenje pare 3.000 x 1500 -
ploča
Prijevozna
- 2 kolica s Prijevoz 1.000 x 800 300 kg
hidraulikom
Posuda na Prijevoz (košćice ili
- 3 500 x 500 x 500 150 kg
kotačima jezgre)

213
7. Energetička bilanca
Tablica 7. Energetička bilanca postrojenja kod prerade obične bučine košćice
(s ljuskom)

Instalirana
Energetički Normativ Normativ
Vrsta snaga Radni
Pozicija normativ vode* plina
stroja stroja sati na dan
(kWh/t) (m3/t) (m3/t)
(kW)
Pužni
18 2 1,7 11,8
transporter
Čistilica sa
4 5 1,7 29,6
sušilom
Ljuštilica s
5 pneumatičkim 7,2 1,7 42,6
separatorom
6 Mlin 3 2,5 26,1
7 Mijesilica 3,5 4 48,7 0,75 10
8 Pržilica 2 x 1,5 5 52,2
9 Preša 1,5 6 31,3
Centrifugalni
13 1,5 6 31,3
separator
10, 12,
Crpke 4x1 4 55,7
14, 16
17 Punilica** 3 1 10,4

UKUPNO 339,6 0,75 10

*Osim vode, koja se troši prilikom kondicioniranja, u obzir je uzeta i voda potrebna za
pranje strojeva (isto vrijedi i kod određivanja norme potrošnje vode kod prerade golice).
**Punilica radi samo jednom tjedno. Kako radni tjedan traje pet dana, to je i dnevno vrijeme
rada punilice u prosjeku 1 h.

214
Tablica 8. Energetička bilanca postrojenja kod prerade golice (beskorke)

Normativ
Instalirana Radni Normativ Normativ
Vrsta električne
Pozicija snaga sati na vode plina
Stroja energije
(kW) dan (m3/t) (m3/t)
(kWh/t)
Čistilica sa
4 5 1,7 20,9
sušilom
Ljuštilica s
5 pneumatičkim 7,2 - -
separatorom
6 Mlin 3 3,3 24,4
7 Mijesilica 3,5 5 43,0
8 Pržilica 2 x 1,5 6 44,3
1 13
9 Preša 1,5 7 25,8
Centrifugalni
13 1,5 7 25,8
separator
10, 12,
Crpke 4x1 5 49,2
14,16
17 Punilica 3 1 7,38
Pužni
18 2 1,7 8,4
transporter

UKUPNO 249,1 1,0 13

Konstrukcijski materijal

Svi strojevi, spremnici i alati tijekom prerade i skladištenja, koji su u dodiru s uljem
trebali bi biti od nehrđajućega čelika. Razlog tomu je što kovine poput željeza, kroma, cinka,
aluminija, a ponajprije bakra djeluju kao prooksidansi, dok nehrđajući čelik nema to svojstvo
reagiranja s uljem.

215
8. Potrebna radna snaga

Tablica 9. Potrebe za radnom snagom

STRUČNA BROJ
RADNO MJESTO
SPREMA RADNIKA
Skladištenje sirovoga
SSS 2
materijala i proizvoda
Baratanje s pužnim
transporterom i SSS 1
posluživanje čistilice

Posluživanje ljuštilice SSS 1

Posluživanje mlina i
SSS 1
mijesilice
Posluživanje pržilice SSS 1

Posluživanje preše i
prešanje, praćenje SSS 1
centrifugalnoga separatora

Laboratorijska analiza SSS 1

Rukovoditelj proizvodnje (tehnolog) VSS 1

216
 3
17 8
13 7
14
16

15
12
6
9 9 1
i 11
10
b

g
c
f
j

217
d
i presjek postrojenja

h
e
9. Raspored uređaja u tlocrtu

Projektirali:
Faza projekta: Idejni tehnološki projekt
Dr.sc. Željko Mokrovčak, dipl.ing.
Naziv: Postrojenje za proizvodnju
bučinog ulja – tlocrt prizemlja
Sandra Neđeral Nakić, dipl.ing.

Datum: 05. srpnja, 2006. Mjerilo 1:50 Nacrt br. 1

 3

18
5

m 19 19

Projektirali:
Faza projekta: Idejni tehnološki projekt
Dr.sc. Željko Mokrovčak, dipl.ing.
Naziv: Postrojenje za proizvodnju
bučinog ulja – tlocrt 1. kata
Sandra Neđeral Nakić, dipl.ing.

Datum: 05. srpnja, 2006. Mjerilo 1:50 Nacrt br. 2

218
 m k
18
4
3

19 19

20
i b a

15
9 9
13 11 6 2
17 8 8

219
1

Projektirali:
Faza projekta: Idejni tehnološki projekt
Dr.sc. Željko Mokrovčak, dipl.ing.
Naziv: Postrojenje za proizvodnju
bučinog ulja – presjek
Sandra Neđeral Nakić, dipl.ing.

Datum: 05. srpnja, 2006. Mjerilo 1:50 Nacrt br. 3

Legenda:

1. Usipni koš
2. Dizalo
3. Elevator
4. Čistilica u kombinaciji sa sušenjem
5. Ljuštilica s pneumatskim separatorom
6. Mlin s dva para valjaka
7. Mijesilica
8. Pržilice
9. Hidrauličke preše
10. Centrifugalna crpka
11. Tampon spremnik
12. Centrifugalna crpka
13. Centrifugalni separator
14. Centrifugalna crpka
15. Spremnik za ulje
16. Centrifugalna crpka
17. Punilica i zatvaračica
18. Prihvatni bazen za talog
19. Usipni koševi za mlin
20. Napa
21. Skladište sirovine
22. Glavna proizvodna prostorija
23. Soba tehnologa
24. Laboratorij
25. Stube
26. Hodnik
27. Sanitarni čvor
28. Sanitarni čvor
29. Prostorija s punilicom i spremnikom
30. Skladište gotovoga proizvoda
31. Skladište s čistilicom i sušilom
32. Skladište ljuske
33. Prostorija s ljuštilicom

220
 Uzgoj gljiva
Bukovače
Od davnina bukovače rastu na
panjevima, srušenim stablima i komadima
drveta, koji ostaju poslije siječe u šumi.
Danas se ova gljiva uzgaja na slami i
piljevini. Micelij brže prorasta iz takve
hranjive podloge nego iz drva, a prinosi na
takvim podlogama su veći, posebno ako se
bukovača uzgaja u zatvorenim i klimatizira-
nim, te odgovarajuće osvjetljenim prostori-
ma. Ttroškovi uzgoja su niži od troškova
uzgoja šampinjona, a proizvoditi se može
tijekom cijele godine.
Uzgojni ciklus traje najdulje 2 mjeseca.
Ova gljiva je između povrća i mesa po
hranjivosti, ali je bliže mesu. Može se
pripremati sa svim jelima od mesa.
Ima oko 85 % vode, zbog čega je i
dijetalna namirnica. Hranjiva je, jer od
njezinih 15 % suhe tvari, 50 % su
bjelančevine sličnoga aminokiselinskoga
sastava kao i kod mesa. Bukovača sadrži
masti, natrij, kalij, fosfor, željezo, vitamine
D, B1 i B2 i folnu kiselinu. Uz mineralne
soli sadržava kitin, kemicelulozu, celulozu i
eterična ulja, što povoljno utječe na ukupnu
probavu.
Ukupna svjetska proizvodnja gljiva od
1965. do 1999. godine se usamnaestoro-
stručila.
Koncom sedamdeseth godina dvade-
setoga stoljeća u svjetskoj proizvodnji
gljiva je potpuno prevladavao šampinjon, te
je tada činio oko 70 % ove proizvodnje. Već
221
početkom devedesetih godina dvadesetoga
stoljeća njegov udio je pao na samo 37 %
ukupne svjetske proizvodnje. Uzgoj, prije
svega, shii-take i bukovače, ali i drugih,
manje poznatih gljiva bitno je porastao, te
nastavio trajno rasti.
Razvoj ove, kod nas još uvijek slabo
razvijene intenzivne proizvodnje je počeo
osamdesetih godina dvadesetoga stoljeća.
Uzgoj je bio usmjeren gotovo isključivo na
uzgoj plemenite pečurke, a uzgajalo se
najviše u okolici Zagreba i na prostoru
današnje Međimurske županije.
I danas su proizvedene količine znatno
ispod potreba. Godišnje prosječan hrvatski
građan potroši oko 1,4 kg, pa hrvatska
proizvodnja podmiri manje od 15 %
potrošnje. Potražnja raste i zbog povećanja
broja privatnih ugostitelja koji se okreću
manjim dobavljačima sa sigurnom kakvo-
ćom proizvoda. Rastom kupovne moći
očekuje se i rast potražnje, jer ni približno
nismo dosegli prag zasićenja, koji je u
zapadnoeuropskim zemljama oko 7 kg
godišnje po stanovniku. Budući porast
potrošnje gljiva u Hrvatskoj biti će
najizraženiji u većim središtima (Zagreb,
Split, Rijeka, Osijek).
Uzgoj plemenite pečurke (šampinjona)
kod nas je značajno zastupljen, pa se
proizvođačima kao jednostavniji s manje
potrebnoga grijanja, a ekonomski zanimljiv
preporučuje model uzgoja bukovače.
 U obiteljskoj ili manjoj poduzetničkoj
proizvodnji najveći udio u troškovima
inputa imaju sjeme, slama i energija
(električna energija i grijanje lož uljem).
Sjeme (micelij) se nabavlja na domaćem
tržištu.
Uspješnost proizvodnje (tehnološki)
ovisi o iskoristivosti supstrata (usitnjene
slame) s micelijom gljive. Slama mora biti
suha i zdrava. Dio privatnih proizvođača
žitarica se posljednjih godina brine o
očuvanju kakvoće slame za uporabu u
gljivarstvu.
Bukovača se može uzgajati u objektima
u kojima topline ne kolebaju izvan granica
10 do 20° C (podrumi, pećine, tuneli).
Pogodni su i staklenici, plastenici staje,
garaže, ..., no u njima se tijekom zime mora
grijati, a ljeti ventilirati radi snižavanja
topline i zračenja. Osnovni preduvjeti
uspješnoga uzgoja su povoljna toplina,
vlažnost i svjetlo. Poželjna je toplina
između 18 i 20° C tijekom inkubacije od
zasijavanja micelija do pojave plodova, te
kasnije od 16 do 20° C. Toplina ispod 15° C
uvjetuje naglo donošenje plodova uz znatno
slabije prinose. Toplina iznad 24° C
nepovoljno djeluje na razvoj gljive i
donošenje plodova.
U početku razvoja gljive je potrebno
osvjetljenje od samo 40, a kasnije 100 do
200 luxa. U potpunom mraku se razvijaju
„koralji“ i nema oblikovanja klobuka. Pri
slabijem osvjetljenju gljive nepravilno rastu
i imaju dugački stručak.
Gljiva je osjetljiva na povećanje
koncentracije ugljičnog dioksida (količine
iznad 4 ili 5 % oštećuju gljivu). Objekt
treba ventilirati kako bi se po kvadratnom
metru za 1 sat zimi izmijenilo od 10 do 15,
a ljeti od 20 do 25 prostornih metara zraka
(da se zrak izmjenjuje 5 do 10 puta za 1
sat).
Relativna vlažnost zraka u prostoriji
treba biti u razdoblju inkubacije od 50 do 60
%, a u razdoblju fruktifikacije od 80 do 90
%. Vlažnost se održava polijevanjem poda
ili rasprskivačima.
222
U prostorijama za uzgoj gljiva ne smiju
se držati voće i povrće, otpaci ranijeg
ciklusa (supstrat) ili kemikalija, jer su gljive
osjetljive na tuđe mirise i isparavanja,
disanje voća i povrća povećava
koncentraciju ugljičnoga dioksida, a
raspadanje supstrata ranijega ciklusa može
uzročiti infekcije supstrata u vrećama s
gljivama.
U vrijeme odmora objekta treba ga
dezinficirati: podovi i strop se kreče, a
zatim se prskaju otopinom formalina (0,5 l
40 % formalina se otopi u 20 l vode - za 100
m³ prostora). Ako se u objektu održavaju
povoljni uvjeti i nema posebnih infekcija,
dovoljno je samo prskanje varikinom.
Dezinsecira se prskanjem insekticidima
(Malathion, Diazinon), nakon čega se
objekt zatvara 48 h, a zatim se 48 h
provjetrava.
U uzgoju bukovače najčešće se koristi
pšenična slama (zdrava, suha, zlatnožuta),
koju je najbolje nabaviti odmah poslije
žetve. Balirana slama i druge podloge za
uzgoj se čuvaju na prozračnom i suhom
mjestu.
Najmanje 24 sata prije inokulacije
micelijom slama se isjecka na komadiće
dužine od 0,5 do 4 cm. Najčešće se isjecka
motornim sječkama (mlinovi). Na 100 kg
vlažne podloge treba od 40 do 50 kg suhe
slame. Usitnjena se može držati na
prozračnom mjestu ili u mrežastim vrećama
najviše 72 sata. Što je više moguće zbijena,
slama se stavlja u plastične vreće. Supstrat
ostaje potopljen u vodi 48 h. U vrećama
veličine 40 x 60 cm je od 6 do 7 kg slame.
Poslije vlaženja vreće teže od 20 do 25 kg.
Nakon vađenja, vreće se postavljaju na čistu
podlogu gdje se voda iscijedi. Moguće je i
vlaženje vrućom vodom (na 10 kg podloge,
16 do 17 l). U vodu se obvezno stavljaju
fungicidi (Benlate, Enovit, Benomil), i to 10
g/100 l, radi spriječavanja razvoja sive i
zelene plijesni.
Kiselost podloge i vode treba biti od 6
do 7. Kiselost se usklađuje dodavanjem
gašenoga vapna. Kiselost ispod pH 5,4 i
lužnatost iznad pH 8,0 zaustavlja razvoj
micelija.
Toplinski se materijal obrađuje
potapanjem supstrata u toplu vodu (45 do
55° C) pola sata da se uništi većina štetnika
i štetnih mikroorganizama, a ostanu korisni
termofilni mikroorganizmi koji luče
antibiotike i spriječavaju razvoj zelene
plijesni.
Zaštitni mikroorganizmi iskoriste šećer,
škrob i ostale hranjive tvari, te tako
onemogućavaju dušičnu ishranu štetnih
mikroorganizama.
Djelomičnom sterilizacijom supstrata
na 90 do 100° C (30 do 60 min, u 100 l
vode se dodaje 10 g Benomila) uništavaju
se i štetni i zaštitni mikroorganizmi. Postižu
se slabiji učinci nego potapanjem.
Parenje na 100° C je djelomična
sterilizacija, ali bitno učinkovitija.
Nakon toplinske obrade supstrat se što
brže ohladi do 30° C za inokulaciju ili
cijepljenje supstrata.
Micelij se čuva u staklenim posudama
na 5° C (u hladnjaku). Supstrat se inokulira
na čistoj betonskoj podlozi uz uporabu
folije. Od 8 do 12 sati prije cijepljenja,
micelij se razmrvi u čistu posudu da se
odvoje zrna pšenice, koje je micelij obras-
tao. Zrna se ovlaže vodom rasprskivačom i
ostave pokrivena do cijepljenja supstrata.
Na 100 kg podloge se dodaje od 8 do 10
l (4 do 5 kg) micelija. Sloj supstrata se
ravnomjerno rasporedi po foliji, zatim se
stavi sloj micelija, te tako naizmjenično do
iskorištenja predviđene količine supstrata.
Cijela masa se tada rastrese čistim rukama
ili lopatom zbog prozračivanja, kako bi
aerobni zaštitni mikroorganizmi imali dobre
uvjete za razvoj.
Aerobni procesi neće povećati kiselost
supstrata, štetnu za prorastanje micelija.
Moguće je naizmjenično stavljanje sloja
supstrata (slame) u polietilensku vreću na
koji se stavlja sloj micelija, ali tada je
prorastanje micelija sporije i postoji veća
mogućnost razvoja plijesni.
223
Nakon inokulacije se supstrat stavlja u
prozirne polietilenske vreće (debljine 0,04
mm), da bi se mogao pratiti tijek inkubacije
i simptomi oboljenja. Najveća podna povr-
šina se dobiva korištenjem vreća veličine 40
x 80 cm. Debljina folije od 0,04 mm je
potrebna zbog tijesnoga priljubljivanja
folije na micelij tijekom inkubacije i
fruktifi-kacije. Gljive se pojavljuju na
vanjskoj strani folije. Zatvorene
polietilenske vreće se ostavljaju u
prostorima za inkubaciju, za koje je najbolje
da služe i za fruktifikaciju, jer micelij je
osjetljiv na dodir i pritisak. Vreće se
postavljaju na police na razmak od 30 do 50
cm da gljive mogu nesmetano rasti. Između
redova polica se ostavlja raz-mak od
najmanje 80 cm radi nesmetanoga prolaza.
Razdoblje inkubacije traje do pojave
prvih plodova. Prva faza prorašćivanja je
vrijeme u kojemu gljive prorastaju supstrat
u obliku bijeloga spleta. U drugom dijelu
inkubacije sazrijeva micelij, prerađuje
podlogu i akumulira pričuve hrane. Obje
faze pri toplini od 18 do 24° C traju od 3 do
6 tjedana. Povoljna toplina u vrećama
tijekom prvoga dijela inkubacije je od 24 do
28º C, a u drugom dijelu ne smije biti veća
od 22° C.Toplina se nadzire toplomjerom.
U fazi inkubacije ne treba jako
osvjetljenje, ali je za normalan razvoj
micelija neophodno osigurati dovoljno
svježega zraka. Zrak u prostoriji treba
izmjenjivati svakih 6 do 10 minuta, a
relativna vlažnost treba biti od 60 do 70 %,
kako se supstrat uz foliju ne bi prekomjerno
osušio.
U ovom razdoblju je dopušteno
tretiranje vreća insekticidima na osnovi
malationa protiv gljivičnih komaraca i
mušica.
Razdoblje fruktifikacije počinje prvom
pojavom gljiva i traje do berbe (više
mjeseci). Ljetna i razne hibridne vrste
bukovače donose plodove na toplini
inkubacije od 18 do 20° C, a zimska treba
nakon inkubacije toplinski šok na 5 do 10°
C, nakon čega se održava toplina od 8 do
15° C.
Osvjetljenje u prostoru za fruktifikaciju
treba biti iznad 40 luxa. Za 20 m2 poda
potrebno je stropno osvjetljenje žarulje
jačine 100 W. Ventilacijom se mora od 5 do
10 puta izmijeniti zrak za 1 sat. Kapacitet
ventilatora treba biti bar 10 puta veći od
zapremine prostorije. Prirodna ventilacija
osigurava dovoljnu izmjenu zraka za 50 do
300 kg supstrata. Za 100 kg treba od 20 do
50 m3 zraka/sat. Optimalna brzina strujanja
zraka je 3 cm/sek. Relativna vlažnost zraka
u prostoriji treba biti od 80 do 90%.
Gljive se javljaju u "valovima" svaka
dva tjedna. Od 100 kg vlažnoga supstrata
dobije se od 10 do 25 kg plodova. Rijeđe se
postiže iskorištenje do 30 %. U prvom
ciklusu se dobije od 50 do 75% ukupnoga
prinosa, a slijedeća dva su znatno manja, jer
micelij sve više slabi i manje je otporan na
bolesti.
Istrošeni micelij se ne smije odlagati
blizu uzgajališta zbog mogućnosti napada
mušica i gljivičnih komaraca. On se osuši,
usitni, te koristi pri miješanju stočne hrane
za ishranu svinja i peradi ili kao gnoj za
voće i povrće. Pomiješan s otpacima
Opis
Zgrade
Gljivarnik
Prostor za inkubaciju
Prostor za držanje sjemena
Kompostarnik
Oprema
Uređaj za klimatizaciju
Komora
Police za vreće sa supstratom
Obrtna sredstva (tromjesečno)
Sjeme
Slama
Zaštitna sredstva
Energija
Rad ljudi i strojeva - vlastiti*
UKUPNO
224
organskoga podrijetla primjenjuje se pri
uzgoju kalifornijskih kišnih glista.
Zgrada gljivarnika ima površinu oko
250 m2. Proizvodna prostorija u koju se na
troetažne police stavljaju vreće sa
supstratom ima površinu oko 150 m2.
Godišnje se u 4 do 5 turnusa može
proizvesti oko 27.500 kg gljiva.
Stalno su uposlena 2 do 3 radnika.
Intenzivan uzgoj gljiva se može
preporučiti i onima koji žele zasnovati veće
proizvodne kapacitete. Osnovni preduvjeti
uspješnoga uzgoja bukovače su dosljedna
primjena suvremene tehnologije pri
izgradnji i opremanju zgrada i provedba
svih postupaka u proizvodnji.
Pravilno uskladištena i prevožena gljiva
može u odličnom stanju dospjeti do
potrošača pri plasmanu proizvoda na
lokalnom ili udaljenom tržištu. Ulagači
trebaju sami, bez korištenja posrednika,
plasirati svoj proizvod.
Svakako treba tržišno iskoristiti kom-
post, kao nusproizvod u proizvodnji gljiva.
Kompost ima veliku važnost i gospodarsku
vrijednost u širenju organsko biološke i
ekološki svjesne, bilo koje poljoprivredne
proizvodnje.
kuna
350.350
161.700
89.750
23.900
75.000
109.275
52.450
39.500
17.325
98.892
15.881
25.988
4.433
9.497
43.093
558.517
Proračun prihoda i troškova poslovanja farme

OPIS Jed.mjere Količina Cijena u Vrijednost

kunama kuna
VRIJEDNOST PROIZVODNJE Kn 649.543
glavni proizvod (gljive) Kg 27.500 23,10 635.250
sporedni proizvod (kompost) Kg 123.750 0,12 14.293
IZRAVNI TROŠKOVI Kn 408.918
Materijal Kn 216.718
Sjeme Lit 12.375 3,85 47.644
PVC - folija Kg 360 12,50 4.500
PVC - vrećice Kg 600 12,50 7.500
Slama Kg 67.500 1,16 77.963
Zaštitna sredstva Kg 71 188,65 13.300
Ostalo Kn 11.680
Energija 34.476
Električna energija Kg 4.320 4,55 19.656
Lož ulje litara 3.900 3,8 14.820
Amortizacija Kn 28.445
Vlastite usluge Kn 129.279
Ljudi Sati 5.348 21,18 113.244
Strojevi (prijevoz) Sati 85 188,65 16.035
NEIZRAVNI TROŠKOVI Kn 28.624
UKUPNI TROŠKOVI Kn 437.543
BRUTO D O B I T Kn 197.707

Zbog niske kalorične vrijednosti i pretežito putom maloprodaje krajnjim

bogatstva vitaminima, bukovača je
prihvaćena i tražena posebno na europskom
tržištu. Zlatna i ružičasta bukovača su
osobito tražene u ekskluzivnim restoranima.
U Hrvatskoj se proizvede između 250 i
300 tona bukovače godišnje, što se proda
uglavnom na domaćem tržištu. Izvoza
nema, a uvoz je povremen uglavnom iz
Mađarske.
Cijena kilograma bukovače je stalno
između 21 i 25 kuna.
Proizvodnja bukovača je još uvijek
premala da bi bitnije utjecala na potrošnju
šampinjona.
Procjenjujući sadašnju proizvodnju svih
gljiva, a posebno proizvodnju bukovača,
procjenjujući Hrvatsku godišnju potrošnju
od 300 tona bukovače, te domaću potrošnju
svih drugih gljiva, osobito šampinjona,
korisnicima, te moguće, buduće tržište
gljiva u Hrvatskoj s potražnjom od blizu
9.000 tona godišnje, a bez turističke
potrošnje, koja će nezaustavljivo rasti,
možemo zaključiti da postoji dosta prostora
na sadašnjem, a pogotovo na budućem
tržištu i za bitno veću ponudu bukovača.
Stoga, ulaganje u ovu proizvodnju ima
sigurnu budućnost.
Međutim, potrebna je organiziranija
proizvodnja i marketinški nastup. Osobito je
to važno zbog smanjenja ulaznih troškova u
proizvodnji, kao i zbog veće dobiti u
prodaji.
Veća dobit se može lako ostvatiti
pravilno ustrojenom doradom i pakiranjem
gotovih proizvoda više proizvođača udruže-
nih u zadrugu, putom koje bi zajednički
nastupali na tržištu.

225
 Šampinjoni
Šampinjoni su iznimno plemenitoga
ukusa i blagoga mirisa, jedine gljive koje se
mogu nabaviti svježe cijele godine. To je
zimi, kada je ponuda povrća oskudna,
velika prednost. Te gljive i danas rastu
samonikle u šumama i na livadama, ali
samonikle ne nalazimo na tržištu.
Klobuk im je okrugao, bjeličast, stručak
zdepast, lako odvojiv od klobuka. Stariji
postaju više smeđi. Osobito kod mladih,
meso je čvrsto i tvrdo. Jedu se sirovi, kao
salata, ili pripremljeni na sve načine kao
specijaliteti. Konzerviraju se u ulju ili octu.
Po hranjivoj vrijednosti i sastavu, gljive
su bliske povrću najviše kakvoće. Sadrže od
1,5 do 5 % bjelančevina, 4 % ugljikohidrata
i oko 0,3 % masti. Kako su im bjelančevine
sličnoga sastava kao one životinjskoga
podrijetla, biološki su vrijednije od biljnih.
Od vitamina imaju B, D i E, a od minerala
kalij, fosfor, srebro, željezo, …
U Hrvatskoj se najviše uzgajaju
šampinjoni u najlonskim vrećama, gajbama
ili gredicama. Domaći uzgajivači uglavnom
kupuju pripremljeni kompost za uzgoj. U
uzgoju je važno osiguravati higijenu, jer
postoji oko 40 vrsta bolesti, koje mogu
smanjiti prinos. Minimalni prostor za
profesionalni uzgoj šampinjona je 150 m²
površine polica na kojima su vreće.
U Hrvatskoj je više od 100 proizvođača
šampinjona. Tri najveća proizvode između
100 i 2.000 tona. Mali sezonski proizvođači
nemaju rashladne uređaje, pa ne mogu
proizvoditi ljeti. Stoga ne mogu
opskrbljivati velike trgovačke lance.
Šampinjoni se na Hrvatskom tržištu u
veleprodaji već dulji niz godina prodaju po
cijeni od 13 do 15 kuna, a u maloprodaji od
20 do 25 kuna. Cijena oscilira samo kad je
nestašica, osobito ljeti zbog turističke
sezone. Tržište gljiva brzo raste, domaća
226
potražnja je značajna, a domaća proizvodnja
je nedovoljna. Uvoz gljiva je značajan
posebno ljeti, zbog turizma, ali je relativno
ograničenoga dometa zbog roka trajanja
gljive, pa za uvoz dolazi u obzir samo bliža
konkurencija. U Hrvatskoj nedostaje
domaćega komposta za šampinjone, a za
nova ulaganja u proizvodnju ograničenje su
poteškoće u dobivanju povoljnih kredita.
Veliki trgovački lanci povoljno utječu
na razvoj tržišta, jer traže velike dnevne
količine, koje postojeći uzgajivači ne mogu
zadovoljiti, kao i zato što traže bolji izgled
proizvoda i obvezno atraktivnije pakiranje.
U Hrvatskoj se proizvodi godišnje
2.000 t šampinjona. Iz Mađarske i Italije se
uvozi 4.000 t. Dakle, domaća godišnja
potrošnja je oko 6.000 t. Na veličinu
potrošnje u značajnoj mjeri utječe turizam.
Građan EU prosječno godišnje troši 2,
a građan SAD oko 2,9 kg šampinjona. Stoga
se i nama otvara mogućnost prodaje više od
9.000.000 kg šampinjona na hrvatskom
tržištu domaćem pučanstvu, bez turista.
Dakle, postoje značajne mogućnosti
zamjene uvoza domaćom proizvodnjom,
kao i mgućnost povećanja domaće potrošnje
do razine potrošnje u EU i SAD.
Budući da domaća proizvodnja
zadovoljava samo trećinu potražnje, postoje
značajne mogućnosti njezinoga povećanja,
jer trgovački lanci traže dnevno između 200
i 1.000 kg šampinjona. Samo tržnice u
Zagrebu absorbiraju 2,5 tone dnevno.
Prema tomu, potražnja za ovim
proizvodom iznimno je velika, a najveći je
problem nedostatak gljiva. Temeljni
preduvjet uspješne prodaje je proizvodnja
gljiva visoke kakvoće, visokih prinosa po
jedinici ulaganja.
 Povrtlarstvo
Profitno iskorištavanje malih
poljoprivrednih površina

Plodored
U povrtlarstvu je jako važan pravilan plodored ili plodosmjena.
Uzgajamo li istu vrstu povrća često na istoj površini, smanjuje se količina i
kakvoća uroda. U tlu se nakupljaju tvari, koje izlučuje korijen. Pretjerano se razmnože
pojedine skupine štetnika (žičnjaci, sovice, nematode, ...), te bolesti (Fusarium,
Sclerotinia spp, Verticilium spp., Phytophthora nicotianae, bakterije, virusi, …).
Sve ove nabrojene i niz drugih bolesti, te štetnika mogu se uspješno suzbijati
samo pravilnim plodoredom i sjetvom zdravoga sjemena.
Poznato je da neke biljke uspješno pripremaju tlo za slijedeći nasad, te tako
smanjuju proizvodne troškove uzgoja, a urodi su bitno bolji količinski i po kakvoći.
Zato poljoprivredu, koja pravilno slijedi sve suvremene proizvodne metode,
uključujući i pravilan plodored ili plodosmjenu možemo nazvati:

Visoko
profitna poljoprivreda!
227
Podjela povrća prema potrebama gnojenja i navodnjavanja
1. Povrće koje moramo gnojiti stajnjakom (prije sadnje) i navodnjavati:
- rajčica, paprika, patlidžan, celer, blitva, krastavac, buča
2. Povrće koje traži manje količine vode i ne podnosi izravnu gnojidbu stajnjakom,
pa se sadi ili sije već 2. godine iza gnojidbe stajnjakom:
- lukovičasto povrće (luk, poriluk…)
- korjenasto povrće (mrkva, cikla, rotkva)
- lisnato (salata, špinat, matovilac, endivija)
3. Povrće koje traži manje vode, a sadi se ili sije 3. godinu iza gnojidbe stajnjakom:
- mahunasto povrće (grah, grašak, bob).

Količina gnojiva
a) 1 m² = 4 do 6 kg stajnjaka + 150 g NPK13:10:12 + 30 do 40 g KAN ili 20 g UREE
- rajčica, paprika, patlidžan, lubenica, kupusnjača, celer, poriluk
b) 1 m² = 120 g NPK 13:10:12, 20 do 30 g KAN
- mrkva, peršin, luk, cikla, blitva
c ) 1 m² = 60 do 80 g NPK 13:10:12, Ø KAN
- špinat, salata, endivija, radić, rotkva, rotkvica, matovilac

Svježi goveđi stajski gnoj

Organske tvari (%) Dušične tvari (%) P2O5 (%) K2O (%) CaO (%)

20,3 0,45 0,23 0,50 0,40

Kompost

Organske tvari (%) Dušične tvari (%) P2O5 (%) K2O (%) CaO (%)
9,3 1,06 0,84 0,65 16,89

Analiza tla

ph vode humus P i K (mg/100g)

Ispod 5,5 – loše 3 do 5 0 do 5 Vrlo slabo opskrbljeno
5 do 10 Slabo opskrbljeno
10 do 15 Umjereno opskrbljeno
15 do 20 Dobro opskrbljeno
20 do 25 Bogato opskrbljeno
20 do 30 (povrće, cvijeće)

Za povećanje P i K za 1g potrebno je 30g aktivne tvari.

228
 Neopravdano često čujemo da se neki
ne mogu baviti poljoprivredom, te da će se
niz obiteljskih poljoprivrednih gospodarsta-
va ugasiti, jer imaju male poljoprivredne
površine ili su im one usitnjene, ..., te da je
to glavni razlog što će doći do smanjenja
broja tih gospodarstava.
Međutim, to su samo izgovori za ono
što se ne želi učiniti. Ako se ne traži
izgovor, tada je pravi odgovor na pitanje
malih i usitnjenih površina intenzivan uzgoj
voća, povrća, cvijeća, ...
Malim površinama smatramo one ispod
10 hektara. Proizvodnja povrća dopušta i
veću rasparceliranost površina obiteljskoga
poljoprivrednoga gospodarstva, što proiz-
vodnja žitarica ne dopušta. Na jedan hektar
pšenice sa 6.000 kg uroda vrijednost proiz-
vodnje je ispod 6.000 kuna, a na jednom
hektaru povrća vrijednost proizvodnje može
lako biti viša od 100.000 kuna, pogotovo
ako odaberemo pravi plodored i ostvarimo
više uroda tijekom jedne godine. Zato na
manjim površinama, kakve su uglavnom na
ovom području, nije isplativ uzgoj masovnih
kultura, osim za stočnu hranu, a ljudski rad
je u povrtlarstvu iznimno isplativ.
U skorije vrijeme ne možemo očekivati
veće okrupnjavanje poljoprivredih posjeda,
pa stoga preporučujemo uzgoj povrća.
Osnovne dvije vrste uzgoja povrća su:
- uzgoj na otvorenom prostoru,
- uzgoj u zatvorenom prostoru.
Po namjeni dijelimo uzgoj povrća na:
- uzgoj za sušenje,
- uzgoj za konzerviranje i smrzavanje
(za industrijsku preradu),
- uzgoj za potrošnju u svježem stanju.
U ovom Projektu ukupnoga razvoja
obradit ćemo proizvodnju povrća u
plastenicima, kao najprofitniju proizvodnju,
ali uz veća ulaganja, te proizvodnju nekih
vrsta povrća na otvorenom.
229
Preporučeni
plodored
u
plasteničkom
uzgoju povrća
Dosta visoko ulaganje, koje obilježava
podizanje plastenika, osobito ako pokri-
vamo veće površine, može opravdati samo
više uroda povrća tijekom cijele godine ili
barem što više mjeseci. U plastenicima je
moguće bez većih problema dobiti četiri
uroda. Osobito je to moguće primijenimo li
pravilan plodored.
Preporučujemo plodored četiri kulture u
plastenicima:
- matovilac u rujnu
- luk u veljači,
- salata 01.05.,
- luk ili rikola 01.07.
Uzgoj te četiri vrste povrća podrobno
ćemo opisati, s naglaskom na mladi luk, na
kojemu se može iznimno dobro zaraditi,
osobito ako ga proizvodimo, ne samo na
proljeće, nego i onda kada ga drugi
uzgajivači nemaju. Upravo se tada postižu
najviše cijene, te slijedom toga najviši
prihodi proizvođača.
Uzgoj povrća u plastenicima nam
omogućuje da svaku vrstu povrća imamo
spremnu za tržište onda kada ga proiz-
vođači, koji proizvode na otvorenim
površinama nemaju, a upravo su tada cijene
najviše, te slijedom toga i zarada.
 Plastenička
proizvodnja
Plastenička proizvodnja je proizvodnja
u zatvorenim prostorima. U novije vrijeme
plastenici su zamijenili staklenike u
proizvodnji povrća i cvijeća.
Plastična folija je jeftinija i lakša od
stakla, lakše se njome rukuje, osobito kod
izvođenja bočne ventilacije Bolje propušta
sunčano svijetlo. Po sastavu svijetlosti, koja
prolazi, bliža je prirodnoj svijetlosti s više
ultraljubičastih zraka. Zato su iste biljke
uzgojene u plastenicima bujnije, imaju više
provitamina A i bjelančevina.
Plastična folija ima više propuštenih
toplinskih zraka, pa se tlo i biljke u
plastenicima jače zagrijavaju.
Tijekom nekoliko uzastopno vedrih
dana, u plasteniku se akumulira toplina.
Tako može ujutro između 4 i 6 sati u
plasteniku biti toplina između 5 i 6º C, dok
se vani može pojaviti mraz.
Ulaganja u podizanje plastenika površine 500 m²
Radovi i ulaganja
Priprema i nivelacija terena
Betonski radovi za podizanje plastenika
Izrada hidrantske mreže
Pocinčana plastična konstrukcija
Bočna ventilacija
Folija i polikarbonatna čela za plastenik
Sustav za navodnjavanje
Montaža plastenika
UKUPNO
230
Poslije nekoliko oblačnih dana toplina
u plasteniku je manja, pa je razlika između
topline u njemu i vanjske topline samo oko
3º C.
Budući da se tlo sporije hladi, na dubini
od 15 do 20 cm razlika je veća i bude
između 6 i 7º C.
Tijekom noći se u plasteniku povećava
relativna vlažnost zraka, pa se na foliji s
unutarnje strane stvara rosa, koja smanjuje
gubitak topline preko noći.
U plastenicima s dvostrukim folijama,
između kojih upuhujemo zrak, toplinske
razlike su povoljnije u odnosu na vanjsku
toplinu. Između folija se stvara zračni
jastuk koji je dobar izolator.
S jednakom svrhom u plasteniku se
usjevi pokrivaju akrilom. Ovim uspije-
vamo povećati toplinu oko biljki za još 3 do
4º C.
Iznos u kunama s 22 % PDV
4.000,00
5.000,00
7.000,00
45.000,00
8.000,00
28.000,00
9.000,00
8.000,00
114.000,00
Odabir mjesta za plastenik
Poželjno je plastenik postaviti u smjeru
istok - zapad, s blagim nagibom terena
prema jugu. Tlo mora biti ocjedito, a pod-
zemne vode najmanje 1,5 m ispod razine
tla. Tlo mora biti laganoga mehaničkoga
sastava s propusnom podlogom ili ga
moramo drenirati. Zdrava voda za natapanje
mora biti blizu plastenika, kao i električna
struja, te dobri putovi. Poželjna je prirodna
zaštita od hladnih sjevernih vjetrova, koji
smanje toplinu zraka za 6 do 8º C. Zaštičeni
plastenici troše 30 % manje topline. Ako
nema prirodne zaštite, podižemo vjetro-
brane od živice visoke od 2 do 3 m.
Podjela plastenika po veličini
Pod pojmom plastenika podrazumijeva
se zaštićen prostor natkriven plastičnom
folijom, širine od 5 do 6 m i visine 3 m i
više. Najvažnije je da ima ulaz, te bočnu
ventilaciju.
Bočna ventilacija služi za prozračivanje
biljaka tijekom vegetacije. Ako je toplo i
mirno vrijeme obadva bočna otvora se
otvore. Ako je hladno i vjetrovito, otvara se
samo jedan otvor nasuprot vjetru, a ako su
niske topline, kao i tijekom noći, zatvaraju
se obadva otvora.
Osim u plastenicima, u praksi se
proizvodi i pod plastičnim tunelima. Njih
djelimo, ovisno o visini, na niske,
poluvisoke i visoke plastične tunele.
Niski i poluvisoki tuneli
Niski tuneli visoki su između 40 i 60
cm, a široki su između 50 i 150 cm.
Poluvisoki tunel je visok od 70 do 90 cm, a
širok oko 2 m. U robnoj proizvodnji se ne
preporučuju ni niski niti poluvisoki tuneli.
Visoki tuneli
Visoki tuneli su najčešći. Nazivaju ih i
plastenicima. Jako su ekonomični. Najčešće
su visine od 1,7 do 2,2 m. Široki su između
3,5 i 4,5 m. Provjetrava se i ulazi u ovakav
(u daljnjem tekstu) plastenik s čelne strane.
231
Zbog boljega provjetravanja njihova dužina
je oko 25 metara.
Postavljanje plastenika (visokoga tunela)
Za postavljanje takvoga plastenika
potrebne su nam pocinčane cijevi promjera
1/2 cola (22 mm) ili jače. One su nosači
konstrukcije. Savijaju se u lukove čiji se
krajevi ukopavaju u tlo do 30 cm dubine.
Lukovi se postavljaju na razmake širine od
1,3 do 1,5 m. Radi čvrstoće, lukovi se
međusobno, po dužini, povezuju cijevima
jednakih svojstava.
Kao pokrivač stavlja se PVC folija
debljine od 0,15 do 0,20 mm, posebne
izrade, otporna na sunce i hladnoću. S
vanjske strane plastenika, uz postavljene
lukove cijevi, iskopa se jarak dubine 20 cm.
Plastična folija se jako zategne, krajeve
folije stavimo u jarak, zatrpamo zemljom i
dobro nabijemo.
Čelni krajevi imaju svoju posebnu foliju
(vrata) i njihovim otvaranjem određujemo
toplinu i relativnu vlažnost zraka u
plasteniku. Uzduž, po sredini plastenika
ostavimo stazu širine 40 cm, tako da nam s
lijeve i desne strane ostanu gredice širine
1,5 m. Hodajući po stazi s lakoćom
obavljamo radove na gredicama, koje su
neophodne kod uzgoja biljaka.
U uzgoju na otvorenom ili na otvorenim
površinama možemo dobiti na istoj površini
do dva uroda godišnje.
U uzgoju u zatvorenim prostorima,
plastenicima ili staklenicima možemo dobiti
na istoj površini i četiri uroda godišnje!
Zato je osnovna osobina proizvodnje u
zatvorenim prostorima visoki prinos na
malim površinama!
U grijanim plastenicima nasad rađa
stalno, jer raste tijekom cijele godine, pa se
i prihodi ostvaruju tijekom cijele godine!
Zato je proizvodnja u zatvorenim
prostorima
visoko profitna proizvodnja!

Povrće u
plastenicima
po rokovima
sjetve
Zimsko povrće
U plastenicima možemo uzgajati zim-
sko povrće (vrste i odlike otporne na
hladnoću), koje se u tom kraju uzgaja i bez
plastenika. Uzgojom u plasteniku skratimo
vegetaciju i smanjimo štete od mrazova i
golomrazice. Otpornije vrste i starije odlike
koje imaju tradiciju takvoga uzgoja su:
salata odlike Nansen, Posavka, Rjavka,
Blitva Srebrno lisna, luk Srebrenac majski
(Orijaš), češnjak jesenski, mrkva Nantes,
peršin Berlinski, špinat Matador, matovilac
Holandski, Kelj Advent Bonner.
Uzgoj presadnica povrća
Za uzgoj ranoga povrća postavljamo
plastenik u veljači ili ožujku, ovisno o
klimatskim uvjetima, za proizvodnju
presadnica toploljubivih vrsta povrća, kao
što su: rajčica, paprika, krastavac, dinje,
lubenice, patliđan, celer. Kod uzgoja
spomenutih vrsta povrća u zimskim
mjesecima, plastenike moramo zagrijavati
do optimalne topline spomenute kulture.
U isto vrijeme, u plasteniku možemo
uzgajati presadnice vrsta povrća, kojima
nisu neophodne visoke topline kao: salate,
kupusnjače, blitve...
Uzgoj ranoga povrća
U plasteniku proizvedene presadnice od
spomenutoga ranoga povrća, dalje možemo
saditi i uzgajati u plastenicima ili vani na
polju.
232
Sadimo li toploljubljive vrste povrća,
kao što su rajčica, paprika, krastavac, celer,
... vani, na polju u kontinentalnom djelu,
saditi moramo poslije kasnih proljetnih
mrazova, a to je u mjesecu svibnju. Ako
spomenuto povrće sadimo u plasteniku,
sadnju možemo početi 15 do 20 dana ranije.
Računa se da se sadnja u mediteranskom
djelu može početi mjesec dana ranije, ali
sve ovisi o mikroklimi. Kupusnjače i salate
se mogu saditi vani, na polju u
kontinentalnom dijelu početkom travnja, a u
mediteranskom području mjesec dana
ranije.
U zagrijanim plastenicima saditi može-
mo znatno ranije, što ovisi o mogućnostima
zagrijavanja plastenika.
Uzgoj
zdravoga
povrća u
plastenicima
Proizvodnja zdravoga povrća s dopuš-
tenim količinama pojedine aktivne tvari u
mg/kg (ppm) odnosno dopuštenom toleran-
cijom (T), koje su propisane u Narodnim
novinama 53/1991 i dopunjene u Narodnim
novinama 46/1994, je jako težak i složen
posao. Od proizvođača zdravoga povrća se
zahtijeva veliko znanje. Važno je pronaći
djelotvorne pesticide i pridržavati se pro-
pisane karence (K), koja je propisana uz
dopuštenje toga pesticida, a može se naći u
Glasniku zaštite bilja.
Još teža je proizvodnja zdravoga povrća
u zatvorenim prostorima (plastenicima). U
plastenicima stvaramo povoljne uvjete za
uzgoj povrća, ali na žalost i za razvoj bolesti
i pojedinih štetnika. Ti uvjeti se ogledaju u
relativnoj vlažnosti zraka, toplini i plodo-
redu.
Zbog užega plodoreda i povoljnih kli-
matskih uvjeta u plasteniku, u tlu se razviju
nematode ili bolesti korijena (Fusarium
spp., Sclerotinia spp. i druge), koje
izazivaju propadanje biljke.
Jednaki se procesi događaju i kod rasta
korova, gdje je ograničena uporaba herbi-
cida, pa se prešlo na postavljanje plastičnih
folija ispod biljaka. Taj postupak se u
posljednje vrijeme izbjegava, jer dolazi do
poremećaja u radu mikroorganizama u tlu.
Dezinfekcija tla vodenom parom je najbolja
metoda.
Povećana toplina i relativna vlaga zraka
u plasteniku uvjetuju pojavu raznih bolesti
na povrću kao što su plamenjača, ... Pri
visokoj vlazi zraka i niskoj toplini javlja se
siva trulež (Botrytis), koja uzrokuje opada-
nje cvijeta i tek zametnutoga ploda (rajčica,
krastavac, paprika) ili trulež cijele biljke
(salata). Osim fungicida, tada treba plas-
tenik provjetravati, te održavati optimalnu
toplinu i relativnu vlagu zraka u njemu.
Sustavom natapanja kap po kap, umjesto
orošavanja, smanjit ćemo napad mnogih
lisnih bolesti.
Pri niskoj vlazi zraka i višim toplinama,
dolazi do jačih napada štetnika (lisne uši,
buhač, crveni pauk). Primjena ekološke
metode najdalje se razvila u zaštiti od štet-
nika u plastenicima. Protiv štitastoga moljca
(bjelokrilke) u plastenik se pušta parazitska
osica (Encarsia formosa). Protiv crvenoga
pauka koristi se grinja (Phytoseiulus
persimillis), protiv tripsa Orius spp., protiv
lisnih ušiju Aphidus spp., protiv minera
Opius spp. Osim toga, mogu se koristiti
insekticidi s vrlo kratkom karencom.
Kod zaštite od bolesti, najveći napredak
je postignut uvođenjem fungicida iz skupine
strobilurina (Quadris) zbog povoljnih bio-
loških obilježja i širokoga spektra djelova-
nja.
Za rajčicu i krastavac ima vrlo kratku
karencu (tri dana), pa se može primijeniti
između dvije berbe.
233
Uzgoj
presadnica u
plastenicima
U uzgoju presadnica posebno pozorno
moramo sijati. Povrće, koje će se pikirati
odmah nakon izlaska biljki iz kotiledonsko-
ga stadija u odgovarajuće kontejnere,sijemo
u sandučiće. Salate i kupusnjače sijemo
izravno u kontejnere s 210 rupa. Krastavce,
lubenice i dinje također izravno u odgovara-
juće kontejnere, jer ne podnose pikiranje.
Sije se na dubinu od 1 do 1,5 cm. Sjeme
zatrpamo odgovarajućim kompostom. Pos-
lije sjetve zemlju natopimo toplom vodom
(cca 25º C). Salata, kupusnjače, pa i rajčica
niču za 4 do 5 dana na optimalnoj toplini,
paprika i celer tek za 10 do 15 dana, pa njih
treba nekoliko puta natapati do nicanja. Kod
uzgoja presadnica na manjim prostorima,
provjetravati treba svaki dan od otrovnih
plinova (amonijaka i drugih).
Redovito moramo pljeviti korov, rahliti
tlo i natapati toplom vodom. Kad se osuši
površinski sloj komposta do 1 cm dubine,
zemlju moramo natopiti između 11 i 12 sati
ili kada je najtoplije, da se lišće osuši prije
noći, zbog napada bolesti. Ako presadnice
nisu dovoljno visoke ili bujne, folijarno ih
prihranjujemo odgovarajućim gnojivom.
Tjedan dana prije iznošenja presadnica
na stalno mjesto (ako se sade vani na polju),
moramo ih postupno otvarati i privikavati
na vanjsku toplinu (kaljenje). Presadnice
napadaju puževi, miševi, štakori, koji se
zimi sklone u plastenike. Protiv puževa
rabimo Pužocid ili Mesurol, a protiv gloda-
vaca mamce Facirona, Brodilona i druge.
Za zaštitu od bolesti i štetnika rabimo
odgovarajuće insekticide i fungicide, opisa-
ne u prilozima o svakoj kulturi.

Matovilac
- uzgoj u
plasteniku
Matovilac se već stoljećima koristi kao
ukusna salata, sam ili s drugim vrstama
salata, s jajima ili s govedinom.
Matovilac se uglavnom upotrebljavao
kao divlja biljka, koja je dolazila iza sitnih
kultura ili okopavina.
Pojavljuje se kao zimska ili rana pro-
ljetna kultura, ne previše rasprostranjena. Za
ishranu se više koristi u zapadnijim
područjima Hrvatske.
Prema sadržaju hranjivih tvari nije
osobito na cijeni. Vode u svježem listu ima
više od 93 %, bjelačevina oko 3 %, masti
oko 0,5 %, bezdušičnih ekstraktivnih
spojeva 2,5 %, a ima celuloze i mineralnih
tvari.
Matovilac je jednogodišnja zeljasta
biljka. Može biti i viši od 25 cm, ovisno o
odlici. Postoji nekoliko selekcija. U
Hrvatskoj je najpoznatija odlika ljubljanski
sitnolistni i nizozemski širokolistni.
Nizozemsku odliku je lakše proizvoditi.
Ta je biljka relativno krupna, pa su veći
proizvodni učinci: berba i čišćenje su lakši,
a daje daleko veće urode od sitnijih odlika.
U sjemenskoj proizvodnji, matovilac je
dosta rizičan, jer cvate po etažama, a
jednako tako zrije i sjeme. Dogodi se da je
jedan dio sjemena gotovo zreo, dok još na
dijelu izboja matovilac cvate.
Dosta je teško dobiti sjeme ujednačene
kakvoće zbog neujednačene zriobe. Treba
dobro paziti na vrijeme žetve, jer se može
dogoditi da se, čekajući da što više sjemena
sazrije, dobar dio sjemena najviše kakvoće,
234
sasipa s biljke. Treba dakle, prije osipanja
sjemena pažljivo biljke požeti i složiti na
već rastegnutu žicu preko jahača.
Po površini tla se postavi plastična
folija ispod složenih biljaka, pa sjeme koje
opada, pada na plastiku. Tim načinom se
sačuva najviše sjemena.
Ovo treba znati, jer ako proizvođač ima
dobar matovilac, tada može koristiti vlastito
sjeme. Sjeme matovilca ima dugu dor-
mantnost (mogućnost klijanja). Dobro
čuvano sjeme klije već prve godine.
Sjetva matovilca na otvorenom se
preporučuje pod kraj rujna ili početkom
listopada. Ako je duga i topla jesen već do
snijega može se dosta matovilca koristiti u
ishrani.
Matovilac dosta dobro podnosi zimu.
Čim snijeg okopni matovilac se bere, iako
ima manji urod, jer tadašnja visoka cijena
donosi visoku isplativost.
Matovilac ima uvijek visoku cijenu, pa
ga se isplati proizvoditi i u zatvorenom
prostoru.
Kod proizvodnje matovilca proizvođač
mora znati stvarne mogućnosti, koliko se
matovilca može prodati, koliko ima radne
snage, koja je potrebna u vrlo kratkom
vremenu.
U slučaju kasne sjetve, matovilac
relativno brzo počne cvasti. Stvaranjem
cvjetnih pupova list matovilca postaje dosta
grub, žilav i neukusan.
List matovilca se bere do stvaranja
cvjetnih pupova. Tada se prestaje brati i
prema ocjeni iskusnijega proizvođača
ostatak matovilca se pušta u cvatnju to jest,
ostavlja se za sjeme.
Uputno je sijati manje površine, ali u
više navrata, jer će isto tako dolaziti u rod,
odnosno u berbu. Matovilac se može sijati
cijele godine, ali ako su više topline biljka
ranije fruktificira (ide u cvat), pa je slabije
uporabljiva. Međutim, u našim klimatskim
uvjetima matovilac je najbolje sijati u jesen
za potrošnju koja relativno dugo traje.
Što se tiče vlastite ishrane, matovilac je
relativno skromna biljka. Ishrana mu je
kompleksna, ali manjim količinama svih
osnovnih elemenata, kao što su N, P, K,
zatim Fe, Zn i Cu. Gnojidba stajnjakom
dovoljna je s 25 postotnom količinom u
odnosu na druge biljke, zato što matovilac
ima relativno malu količinu zelene mase, pa
ne može potrošiti puno mineralnih i
organskih tvari.
Svaka druga vrsta biljaka ima i daje
veću zelenu masu, pa zato troši više
hranjiva.
Matovilac najbolje koristimo kada
beremo cijelu biljku. Uberemo li 10.000 kg
po hektaru, smatra se da je urod bio odličan.
Sijemo li matovilac u proljeće, dobro ga
je sijati kao podusjev s drugim vrstama, kao
što su rotkvica, poriluk, brokula, crna rotkva
ili grašak, čije biljke ga svojom sjenom štite
i usporavaju rast generativnoga dijela
matovilca. Tako produžavamo berbu
matovilca.
Sijemo li matovilac kasnije (jesenska
sjetva), dobro je znati da je mali broj vrsta
korova tako otporan na zimu, da u rastu
može konkurirati matovilcu. Zato ovakvu
proizvodnju lako možemo smatrati organ-
skom, odnosno bioproizvodnjom, jer se vrlo
uspješno može proizvoditi bez uporabe
kemijskih preparata.
Sijemo li matovilac u proljeće ili ljeto,
korovi su veliki problem, pa ako ih ne
uništimo, oni će potpuno uništiti usjev
matovilca.
Iako domaći proizvođači dobro poznaju
proizvodnju matovilca, naglasit ćemo
nekoliko važnih stvari.
Sjeme matovilca, uredno pospremlje-
noga u suhoj prostoriji, zadrži vrlo dobru
klijavost od 5 do 6 godina. Jedan kilogram
sjemena matovilca ima više od 600.000
sjemenki.
Imamo li dobru sijačicu, dovoljno je 4
kg dobro klijavoga sjemena za površinu od
1 hektara.
Ako se sije po više suhom tlu dobro je
tlo povaljati laganim valjkom, radi
ujednačenijega i boljega nicanja biljaka
matovilca.
235
Ozimi usjev se može pokriti slamom,
koja truljenjem čuva toplinu i štiti mato-
vilac od korova, pa biljke bolje rastu.
Naglašavamo da u zatvorenom prostoru
posijani matovilac nije potrebno grijati. Ako
se sije u listopadu bere se u prosincu.
Matovilac se svakako isplati proiz-
voditi. Nikada se ne sije na velike površine.
Potrebito je povezati se s trgovcima i odmah
ga pakirati u ambalažu prema zahtjevu
kupaca. Svaki naš proizvođač može isti dan
matovilac nabrati i dostaviti na policu kupca
u Zagrebu. To je velika prednost.
Zbog blizine tržišta nitko ne može biti
jeftiniji od naših proizvođača, jer je u
proizvodnji matovilca najviše ljudskoga
rada, bez obzira gdje se matovilac proiz-
vodi.
Troškovi proizvodnje matovilca, ne
računajući berbu, približni su troškovima
proizvodnje pšenice. To znači da su
troškovi oko 6.000 kn po hektaru.
Vrijednost proizvodnje matovilca gotovo je
nemjerljiva u usporedbi s vrijednošću
proizvodnje pšenice, jer je 1 kg matovilca
prosječno skuplji od 20 kg pšenice.
Problem može biti prodaja većih
količina. Međutim, u našem projektu
plasman matovilca kao salate, ne bi trebao
biti upitan, pogotovo ako računamo s
razvojom seoskoga turizma i turizma na
seljačkim gospodarstvima.
Matovilac treba koristiti uz karak-
teristična jela, a u suvremenom turizmu,
gdje osobito inozemni turisti sve više paze
na sastav namirnica treba preporučivati ovu
salatu kao posebno zdravu.
Ovdje želimo još dodati da, zahvaljujući
svojim stručnjacima, imamo priznate odlike
određenih vrsta povrća. Kao primjer
navodimo da je jedna od salata, najviše
kakvoće na svijetu, Zagrebačka kristalka,
upisana u sortne liste mnogih zemalja. To je
veliko priznanje za naše selekcionare.
Malo je područja, koja imaju svoje
priznate odlike. Razvijamo li turizam na
seljačkim gospodarstvima, ovo osobito
treba znati.

Luk
- uzgoj u
plasteniku
Porodici ljiljana (lukova) pripadaju luk,
češnjak, poriluk, kozjak (ljutika) i šparoga.
Luk se uzgaja zbog lukovice, zade-
bljane podzemne, visoko hranjive stabljike
(bogat sadržaj eteričnih ulja, koja pobolj-
šavaju okus mnogim jelima).
Lukovičasto povrće je ljekovito zbog
fitocidnoga djelovanja, kojim se podešava
bakterijski sustav crijeva, pospješuje
probava i rad mokračnoga sustava.
Antiseptičnim djelovanjem pomaže
radu dišnih organa. Češnjak utječe na
širenje krvnih žila pa snižava krvni tlak i
kolesterol u krvi.
Optimalna toplina nicanja luka je 15° C,
najmanja od 1 do 2° C, a optimalna za uzgoj
od 18 do 22° C. Luk loše reagira na visoke
topline (više od 35° C), pa ga treba saditi
što ranije.
Pri nicanju i oblikovanju lišća treba
veliku vlagu u tlu, a pri dozrijevanju
lukovice najmanju.
Lukovi trebaju puno hranjiva, ali ne
podnose gnojidbu svježim stajnjakom.
Dolaze na drugo ili treće mjesto u
plodoredu. Gnojimo isključivo mineralnim
gnojivima, koja nemaju klora (NPK
5:20:30, 600 kg/ha prije sadnje). Tijekom
vegetacije luk možemo prihraniti KAN-om.
Luk se prvi puta prihranjuje, odmah nakon
nicanja s 200 kg/ha, a drugi puta s 200kg/ha
nakon 25 do 30 dana.
Luk se uzgaja sjetvom sjemena ili
sadnjom lučica. Sjeme sijemo izravno
sijačicom na polju, što ranije, uz obvezno
236
natapanje u sušnom razdoblju, jer inače ne
nikne.
Sije se u gredice za uzgoj presadnica
(uobičajeno na u kontinentu za uzgoj zim-
skoga luka - Srebrenac majski) početkom
kolovoza, sadi se na polju početkom
listopada, a bere početkom svibnja.
Ako se sadi u plastenike, bere se
početkom travnja, za Uskrs. Za uzgoj lučice
za sadnju, sije se jako gusto (2 gr sjeme-
na/m²).
Cijelo vrijeme uzgoja intenzivno se
zalijeva, pljevi od korova štiti od bolesti i
štetnika. Početkom srpnja lučica se razvije
(1. klasa ø od 8 do 22 mm). Tada presta-
jemo zalijevati i vegetacija završava.
Krajom srpnja lučicu vadimo iz tla,
dobro osušimo i čuvamo u sanducima. U
jesen ili rano proljeće lučica se sadi plitko u
brazde dubine 1,5 cm (od 500 do 800 kg
lučice 1. klase/ha).
Uz preporučenu tehnologiju urod je od
20 do 40 t/ha.
Dozrijeva krajom srpnja, vadi se prije
kiša, dobro osuši i skladišti u prikladnim
skladištima na toplini od 0 do 2° C i uz
relativnu vlažnost zraka 70 %. Čuvamo li ga
u neodgovarajućim skladištima, moramo ga
poprskati dva tjedna prije sazrijevanja
glavice ili najkasnije kada je 50 % biljaka
poleglo, regulatorom rasta Fazor (2,5 do 4
kg/ha uz 500 do 600 l vode/ha). Ne smije se
prskati kad su topline iznad 25° C. Karenca
je 7 dana.
Kod nas je najraširenija odlika
Holandski žuti, a od hibrida Hyduro F1,
okrugle glavice žute boje.
Zaštita luka
Protiv travnih korova prije sadnje lučice
rabimo Treflan (2 l/ha plitko ufrezati), a
prije sjetve sjemena Ston ili Stomp 330 (4
l/ha). Ovo sredstvo ostaje na površini, ne
ugrađujući se u tlo.
Protiv širokolisnih korova, najbolji je
Goal (2 l/ha) odmah poslje sadnje, prije
nicanja luka. Poslije uporabe ovih herbicida,
pojave se korovi (ambrozija), za koje je
najdjelotvorniji Lontrel 100 (0,2 l/ha), što se prskanje Confidorom u koncentraciji 0,15
može ponoviti za 7 do 10 dana. %.
Od bolesti, najčešća je plamenjača luka, Druga metoda je potapanje lučice
koja u kišnom proljeću može prepoloviti nekoliko minuta u 0,4 postotnu otopinu
urod. Najčešći izvor bolesti su zaražene Rogora ili 0,5 postotnu otopinu Confidora
lučice. Najlakše se prepoznaje po prepo- prije sadnje. Tada je karenca također 63
lovljenim pepeljasto ljubičastim listovima, dana.
koji vise. Poslije se nasele saprofitske Presadnice je bolje zaliti 0,4 postotnom
gljivice i listovi su crni. Preventivno se rabe otopinom Rogora (2 dcl po biljci).
kontaktni fungicidi (Dithane M-45, Antra-
kol, Star 80, Mankozeb, Dakonil, Quadris,
Polyram Champion).
Zahvati li bolest luk, tada rabimo jedan
od sistemika da se bolest ne bi širila
Luk
(Ridomil Gold, Sandofan C, Galben C,
Antrakol combi, Aliette), uz obvezno
- proračun
dodavanje ovlaživača (Sandovit ili Radovit
0,1 %). proizvodnje
Siva plijesan listova luka (Botrytis
squmosa) je česta u kišna proljeća. Na
listovima se pojave malo ulegnute pjege Regija: kontinentalna
blijedožute boje, koje se mogu spojiti, Površina:1 ha
postati vodenaste i odumre cijeli list. Za Način uzgoja - iz lučice
suzbijanje ove bolesti rabe se botrycidi kao i Razmak sadnje: (20 x 40) + (40 x 10) cm
na ostalom povrću (Switch, Sumilex, Natapanje kišenjem
Mithos, Teldor i drugi). Ako se ne suzbije
na vrijeme, ova bolest se širi u skladištu i Prinos kg /ha 30.000,00
izaziva trulež glavica. Cijena kn/kg 2,00
Od štetnika se redovito javlja lukova Poticaj kn/ha 1.250,00
muha (Chortophila antiqua). Kao i druge -----------------------------------------------------
povrćarske muhe (kupusna i mrkvina) rano Ukupni prihod 61.250,00
u proljeće izlazi iz tla i polaže jaja između
listova, na glavicu, ili odmah uz biljku.
Žučkasto bijeli crvići iz jaja ubušuju se u Troškovi
stabljiku, te štete, hraneći se njezinim
sadržajom. Na oštećena mjesta naseljavaju proizvodnje
se saprofitske gljive i sekundarno izazivaju Lučica 800 kg - 10,25 kn/kg 8.000,00
trulež stabljike. Mineralna gnojiva kn/ha 1.800,00
Lukovu muhu najjednostavnije suzbi- Sredstva za zaštitu kn/ha 3.200,00
jamo zemljišnim insekticidima (Dursban G- Vreće poliesterske
7,5 ili Volatin G-5, koji imaju karencu 63 10 kg - 0,80 kn/kom 2.400,00
dana, pa se ne smiju rabiti na mladom luku, Ostali troškovi kn/ha 2.000,00
već na luku za proizvodnju glavice). Najam mehanizacije kn/ha 11.500,00
Nakon nicanja luka preporučuje se Vlastita mehanizacija kn/ha 2.000,00
prskanje Rogorom ili Chromogorom 0,1 % -----------------------------------------------------
1 do 2 puta, jer ne znamo točno vrijeme leta Ukupni troškovi: 30.900,00
lukove muhe. Dobre rezultate daje i

237

Mladi luk
cijele godine
- uzgoj u
plasteniku
Mladi luk se troši kao prilog uz različite
vrste jela umjesto salate. Osobito ga
potrošači vole uz pečenu janjetinu, pečena
ili kuhana jaja, kuhanu šunku, sušeno i
dimljeno meso, ...
Međutim, mladi luk se jede većinom u
relativno kratkom razdoblju. Kod nas se
mladi luk uglavnom troši u vrijeme
Uskrsnih blagdana.
Na tržnicama se prodaje mladi luk, koji
rijetko potječe iz namjenske proizvodnje.
Obično mladi luk dolazi na tržnicu iz
prorjeđivanja usjeva, koji je namijenjen
proizvodnji glavica luka za obični konzum
tijekom cijele godine.
Na policama velikih trgovačkih lanaca
može se naći u prodaji mladi luk gotovo
uvijek. Obično je taj luk najrjeđe hrvatskoga
podrijetla. On ne može biti svjež, jer prođe
dosta vremena od čupanja luka do
njegovoga postavljanja na prodajni prostor,
budući da se proizvodi uglavnom u
inozemstvu. Stoga su njegov okus i kakvoća
slabi.
Zbog svega rečenoga, te zbog sigurne
potražnje za njim tijekom cijele godine,
iznimno je profitno proizvoditi mladi luk
tijekom cijele godine, pogotovo stoga što je
to u našim prilikama moguće.
Osobito u razvoju turizma na seljačkim
gospodarstvima mladi luk može biti
najjeftinija i vrlo ukusna salata, pogotovo u
vrijeme kada ga, proizvedenoga na uobi-
238
čajene načine, nema ni u seoskim doma-
ćinstvima, niti na tržnicama. Proizvodnju
mladoga luka možemo prilagoditi mogućim
potrebama, vlastitim željama i moguć-
nostima prodaje na tržnici ili u razvoju
turizma.
Mladi luk je najbolje proizvoditi iz
lučice, jer u dobrim uvjetima proizvodnje
mladi luk, naklijavanjem lučice prije sadnje,
možemo proizvesti za mjesec dana. To je
vrlo brzi način proizvodnje mladoga luka
visoke kakvoće.
Kod ovakvoga načina proizvodnje,
lučice treba saditi u više navrata, da se ne
dogodi da nam mladi luk preraste. Jednako
tako, uputno je lučicu sortirati prema
veličini, jer će biljke rasti jednoliko i
dozrijeti za čupanje u isto vrijeme, te
osloboditi zemlju za drugi usjev.
Ako proizvođač ima dovoljno zemlje,
može se saditi neujednačeno lučica i mladi
luk. Tada se za tržnicu ili drugu namjenu
beru krupnije biljke, time se prorjeđuje
usjev, a sitnije biljke dobivaju veći vege-
tacijski prostor za prirodan razvoj. I na taj
način se može produžiti vrijeme uporabe
mladoga luka.
Kako sačuvati lučicu za kasniju sadnju?
Ako je moguće, potrebnu količinu lučice za
sadnju tijekom godine, može se sačuvati na
hladnom prostoru temperature od 2 do 4° C
uz relativnu vlagu zraka od 60 do 65 %.
Ako to nije moguće, proizvođač može
određenu količinu lučica sačuvati u suhoj
prostoriji dobro osvijetljenoj, u tankom
sloju. Lučica će dosta izgubiti na težini, ali
to ne šteti. Prilikom pripreme lučice, koja se
ostavlja za kasniju sadnju, treba dobro
prebrati, odstraniti oštećene i pljesnive
lučice. Ako dobro izaberemo zdrave lučice i
odgovarajuće ih čuvamo, s njima možemo
dočekati novu proizvodnju lučice. Naime,
ako smo na vrijeme sijali sjeme luka za
proizvodnju lučica, lučice se vade iz zemlje
već u lipnju.
Lučice počnu tjerati klice odmah nakon
vađenja. Zato, ako se kratko vrijeme ostave
na sobnoj toplini i relativno visokoj vlagi,
brzo se mogu saditi za proizvodnju mladoga
luka.
Prema svemu spomenutom, mladi luk
se može proizvoditi cijele godine. Može se
početi proizvoditi od ljeta, nakon vađenja
lučice i tako čitavu godinu. Uputno je javiti
se s mladim lukom na tržnicu već u rujnu,
kada se ljudi vraćaju s godišnjih odmora i
tako navikavati kupce da mogu kupiti mladi
luk i onda, kada su salate vrlo skupe, jer se
salate težinski puno više troši od mladoga
luka.
Proizvodnja mladoga luka nije jako
rizična. Sadnjom lučice za mladi luk
osigurana je velika količina osnovnih
elemenata za njegov razvoj. Ovakva
proizvodnja može se smatrati organskom
proizvodnjom, ako smo vodili računa o tlu
na kojem se proizvodi (s obzirom na
korištenje pesticida na ranijim kulturama).
Mladi luk se može proizvoditi u
zatvorenom prostoru i bez grijanja, uz
usporen rast biljaka kod nižih temperatura.
Međutim, to još nije uobičajeno raditi u
našim prilikama. Proizvodnja se isplati i
kupci bi se brzo navikli trošiti mladi luk
tijekom čitave godine, a ne samo na Uskrs.
Takve proizvodnje ima, primjerice, u
Sjevernoj Americi, gdje se proizvode velike
količine mladoga luka i odatle šalju u druge
zemlje, osobito u Japan i Veliku Britaniju. I
sama Amerika je veliki potrošač mladoga
luka. Proizvodnja u SAD, kao i bilo gdje
drugdje, najviše se obavlja ručno.
Priprema za prijevoz je vrlo
sofisticirana (čupanje luka, pranje, sušenje
površinske vlage, čišćenje, sortiranje). Luk
se već kod proizvođača pakira u takvo
pakiranje, koje dolazi na stol potrošača na
drugom kraju svijeta. Ovom prilikom
napominjemo da Amerikanci proizvode
mladi luk izravno iz sjemena. Ta
proizvodnja je nešto sporija, jer sjemenka
luka nešto sporije klija i u početku vrlo
sporo raste. Zato se nešto starija i tvrđa
biljka prodaje kao mladi luk. To je skuplja
proizvodnja osobito zbog podhlađivanja
prije unošenja mladoga luka na stalnu
239
temperaturu od 2° C, na kojoj se čuva i
prevozi, bez obzira na vrstu prijevoza.
Slično kao i kod proizvodnje iz lučice,
sije se vremenski programirano, tako da je
mladi luk u vegetaciji i prometu cijele
godine. Koriste se različiti hibridi, različitih
osobina. To se odnosi na duljinu vegetacije
i okus mladoga luka, što ovisi o zahtjevima
tržišta.
Kod nas se u posljednje vrijeme luk
proizvodi tako da se lučice sade na jesen.
Lučice dobro podnose hladnoću. One se i
smrznu, ali im klice ne stradaju. Same se
odmrznu nastupom viših toplina i odmah
počinju vegetirati. To je proizvodnja glavica
luka, ali se prema potrebi koriste kao mladi
luk krajom zime ili vrlo rano u proljeće. Isto
tako može se namjenski proizvoditi mladi
luk, ako se ima tržište.
Za Uskrsne blagdane se na luku dobro
zarađuje, iako tada luka ima dosta u ponudi.
Tada se troši mladi luk, bez obzira na
cijenu. Međutim, velikom broju konzume-
nata janjetine mladi luk je uobičajen prilog,
pa se mladi luk može dobro prodavati
tijekom cijele godine.
Kada bi mladi luk bio jeftiniji, trošio bi
se više. Proizvodi li se na način o kojemu
ovdje govorimo, visoke cijene nisu
opravdane. Naime, prvoklasna lučica u
prodaji ima promjer između 8 i 12 mm. Ako
posebno ne biramo prema veličini, jedan
kilogram lučica ima prosječno više od 250
komada. Krupnija lučica u proizvodnji daje
krupniju biljku, pa se tako nadoknadi broj
biljaka.
Za uobičajenu isporuku mladi luk se
pakira po deset komada u jednom pakiranju.
Dakle, iz jednoga kilograma lučice može se
proizvesti prosječno 25 pakiranja, koja bi se
prodavala po cijeni od 4 kn. Obično se
računa da 10 komada prosječno razvijenoga
mladoga luka može zamijeniti pola kilo-
grama prosječne salate.
Mladi luk može biti najjeftinija salata i
to bez ikakvih dodataka osim soli. Kada
govorimo o mladom luku, podrazumi-
jevamo uporabu cijele biljke sa sočnim
lišćem i tek oblikovanom lažnom stablji-
kom.
Luk ima specifičan okus i miris, koji
izazivaju bolji apetit. Smatra se da luk
djeluje antibakterijski, pa se primjenjuje i u
narodnoj medicini. Uz nabrojena svojstva
mladi luk ima manje neugodniji miris od
starijega luka, pa je primjereniji za uporabu.
Mladi luk sadrži više od 8 % suhe tvari,
više od 2 % šećera, 0,5 % bjelančevina, veći
broj vitamina, osobito iz skupine B. E
vitamina više sadrži u lišću nego u lukovici.
Također sadrži i sumpor, koji je također
potreban za životne funkcije. Što je luk
prema sastojinskoj karakteristici ljući, to
ima veći sadržaj sumpora.
Listovi ili pera luka se sastoje od
asimiliranoga dijela šupljega pera i rukavca
lista koji ne asimilira. Listovi ili pera
izrastaju iz pazuška prethodnoga lista.
Listovi imaju voštanu prevlaku, koja na
neki način štiti cijelu biljku u vrijeme
velikih suša. Pričuvna hrana se gomila u
glavici. Rukavci lista, kojih ima isto koliko i
listova, svojim oblikom tvore lažno stablo,
vrlo ukusno za jesti.
Sjeme luka može klijati jednako kao i
lučica pri toplini višoj od 3° C, samo uz
visoku relativnu vlažnost zraka. Tek iznikle
biljke podnose hladnoću do - 4° C, a list do
- 7° C. Dobro ukorijenjene lučice podnose i
do - 25° C.
Obrada tla za proizvodnju luka, bez
obzira na namjenu proizvodnje, mora biti
prvoklasna. Za proljetnu sjetvu ili sadnju
mora se obaviti jesenska obrada tla.
Luku pogoduju neutralna do slabo
kisela tla. Ne podnosi stajnjak u izravnoj
gnojidbi. Izvrsna predkultura za proizvod-
nju luka je ona, koja je gnojena stajnjakom,
kao što su primjerice kupus, krumpir,
paprika, žitarice, ...
U proizvodnji luka, osobito ako se
proizvodi izravno iz sjemena, mora se paziti
na nazočnost korova. Naime, već smo rekli
da sjeme luka sporije niče. Zato veća
nazočnost biljaka korova bez uporabe
pesticida onemogućava proizvodnju većih
240
količina. Naprotiv, kod proizvodnje mlado-
ga luka iz lučice, ako smo ju naklijali prije
sadnje, korov se ne može jače razviti, a
mladi luk se može čupati za korištenje.
Pri gnojidbi luka potrebno je znati da na
plodnijim tlima, treba gnojiti tako, da se
konačan odnos hranjiva postigne NPK = 0,8
: 1 : 1. Mineralno gnojivo treba unositi u tlo
u dva navrata i to kao osnovno gnojivo pod
plug ili u sjetvi, te jedno prihranjivanje.
U proizvodnji mladoga luka potrebna je
sasvim drukčija gnojidba. Proizvodimo li
luk kao konvecionalan, tada je dovoljno
samo osnovno gnojivo u manjem opsegu
svih komponenti. Možemo ga proizvoditi i
bez gnojidbe.
Ako proizvodimo mladi luk iz lučice,
tada trošimo oko 800 kg lučice po hektaru
površine. Ako pak mladi luk proizvodimo iz
sjemena, tada je dovoljno između 6 i 10 kg
sjemena po hektaru površine. Na taj način
ostvarujemo između 1.500.000 i 2.000.000
biljaka po hektaru.
Tako možemo ostvariti vrlo visoki urod
s vrijednošću proizvodnje većom od
100.000 kn po hektaru, a troškovi
proizvodnje nisu viši od 40.000 kn po
hektaru. Materijalni troškovi, osim sjemena
i lučica, mogu biti nešto viši nego kod
proizvodnje kukuruza. Vrijednost sjemena
ili lučice u proizvodnji mladoga luka može
iznositi između 10.000 i 12.000 kn po
hektaru. Sve ostalo je ljudski rad i zarada.
Važno je realizirati proizvedenu robu. Zato
treba početi proizvoditi manje količine i
potrošače početi navikavati na stalnu
nazočnost mladoga luka na tržištu.
Za proizvodnju mladoga luka iz lučice
preporučujemo lučicu turopoljskoga luka
(koji se smatra izvornim domaćim lukom),
nizozemskoga pogačara ili sturona.
Ako se mladi luk proizvodi izravnom
sjetvom sjemenaka, tada treba odabrati neki
od brzo rastućih hibrida, koje prodaju
inozemni dobavljači putom svojih pred-
stavništava u Zagrebu. Oni će preporučiti
uglavnom nizozemske hibride za željenu
namjenu.

Salata
- uzgoj u
plasteniku
Najveće prinose daje na pjeskovito
glinastima tlima s dovoljno organskih tvari,
ocjeditim, slabo kiselim (pH 6,5). Na
kiselim tlima razvije male glavice, a vanjski
listovi na rubu požute i postupno uginu.
U odnosu na stajski gnoj, salata dolazi
na drugo mjesto u plodoredu, poslije obilne
gnojidbe predkulture stajnjakom. Ona se
gnoji samo mineralnim gnojivima.
Kod pripreme, tla prije sadnje, pognoji
se s 500 do 700 kg/ha NPK 15:15:15. Na
siromašnim i pjeskovitim tlima prihranjuje
se dušičnim gnojom (KAN 150 kg/ha).
KAN se posipa oko biljke desetak dana
poslije sadnje, nakon što se biljke prime.
Zatim se biljke okopa i natopi vodom, ako
nema vlage u tlu.
Salata, kao i drugo lisnato povrće (špi-
nat, blitva), pozitivno reagira na prihranu
dušičnim gnojom, ali bez pretjeravanja,
kako lišće ne bi sadržavalo veću količinu
nitrita štetnih (kancerogeni) za zdravlje.
U uzgoju salate u plastenicima moramo
znati da ona traži umjerenu toplinu zraka. U
vrijeme vegetacije optimalna toplina je od
12 do 16º C danju, a noću od 10 do 12º C.
Treba održavati nisku relativnu
vlažnost zraka (optimalna je od 65 do 75 %)
kako bi salata bila manje izložena napadu
raznih bolesti, osobito truleži glavice.
Održavanjem optimalnih uvjeta rasta
(topline i relativne vlažnosti zraka) salatu
vrlo malo napadaju spomenute bolesti.
Time uzgojne uvjete u plasteniku približa-
vamo uvjetima na polju, gdje nisu potrebne
gotovo nikakve mjere kemijske zaštite.
241
Kod natapanja moramo rabiti sustav
kap po kap ispod biljke, što također
smanjuje napad bolesti.
Najrašireniji način je uzgoj salate iz
presadnica. Sjeme se sije u kontejnere s 210
rupa (kao i zeljarice) bez pikiranja. Opti-
malna toplina nicanja sjemena je od 18 do
20º C (salata niče za 4 dana). Za uzgoj
presadnica treba od 25 do 30 dana.
Salata se sadi u redove s razmacima 30
x 25 - 30 cm. Poželjno je saditi na gredice,
tako da je svaki peti red prazan radi lakše
obrade.
Odlike, koje preporučujemo za uzgoj u
plastenicima su: Nansen, Masaida, Ravel,
Zagrebačka kristalka, Karif, Great lakes.
Plamenjača salate (Bremia lactucae)
napada salatu, endiviju i radić u svim
razvojnim stadijima. Na listovima se pojave
svijetlo zelene, a kasnije žute pjege
različitih veličina uglastoga oblika, jer su
omeđene žilicama lista (kao i na kras-
tavcima). Javlja se kod visoke vlage lista i
zraka, te na toplini od oko 15º C.
Preventivno se štiti prskanjem
Previcurom 0,15 % u fazi formiranja prvoga
pravoga lista ili kontaktnim fungicidima
Dithane M-45, Cineb i Antrakol. Nastupi li
zaraza, moramo rabiti sistemike kao što su
Ridomil Gold, Aliette, Antrakol combi, ....
Kod višekratnoga uzgoja salate na
istom mjestu dolazi do pojave opasnih
bolesti: bijela trulež (Sclerotinia minor), a
od štetnika do napada nematoda.
Mjere zaštite malo pomažu, pa moramo
izmijeniti kulturu ili dezinficirati tlo
vodenom parom posebnim strojevima, koji
proizvode vodenu paru na toplini od 70º C i
koji tu vodenu paru unose u tlo u trajanju od
1,5 sata. Nešto slabije rezultate daje
dezinfekcija tla Basamid granulatom na
osnovici dazometa. Ovo preporučujemo
učiniti tijekom rujna, kada su povoljne
topline za njegovo djelovanje.
Da se smanji napad sive truleži
(Botrytis cinarea), u plastenicima mora biti
optimalna vlažnost zraka. Ipak preporuču-
jemo preventivnu uporabu fungicida u fazi
od 5 listova do početka savijanja glavice u
razmaku od 8 dana: Teldor, Sumilex,
Mythos, Kidan, Switch, ...
Ako se tlo ne dezinficira redovito,
postoji mogućnost napada zemljišnih štetni-
ka: klisnjaci, sovice, rovci. Za zaštitu
rabimo Dursban G-7,5 (0,5 kg/100 m²).
Puževi napadaju salatu od klijanja do berbe.
Protiv njih treba posipati oko biljaka
Pužocid M ili Mesurol M. Cijeli usjev
možemo poprskati preparatom Biopuž.
Za suzbijanje glodavaca (miševi,
štakori) preporučujemo staviti na neki papir,
radi nadzora, mamce Facirona ili Brodilona.
Slabi napad lisnih ušiju suzbijamo
postavljanjem žutih ploča iznad usjeva ili
prskanjem Radotionom 50, a jači prepara-
tima Chess, Pirimor, pazeći na karencu.
Za suzbijanje korova preporučujemo
prije sadnje uporabu herbicida Stop ili
Stomp 330, koji uklanja uskolisne korove i
mišjakinju (čest korov u tlu bogatom
humusom), koja lako može ugušiti mlade
usjeve povrća (luka, salate, ...).
Salata kristalka
izračun troškova
Regija: RH
Površina: 100 m²
Način uzgoja: iz presadnica
Razmak sadnje: 30 x 30 cm
Troškovi kn/100 m²
Presadnice 225,00
Mineralni gnoj na 100 m² 33,85
Sredstva za zaštitu bilja 25,05
Sanduci za 8 kg, 6 kn/kom 225,00
Berba 40 kg /h, 40 kn/h 300,00
Cijevi za natapanje,
134 m, 0,65 kn/m 87,10
Folija 4 kg, 18 kn/kg 72,00
Troškovi mehanizacije 41,27
Ostali troškovi 40,00
Ukupni troškovi 3.049,27
242
Riga
- uzgoj u
plasteniku
Ovo jedno ili dvogodišnje mediteransko
zeljasto povrće skromnih zahtjeva zovu
rikula, rokula, rigola, … Najviše se uzgaja i
troši u Italiji i Španjolskoj u kućnim vrto-
vima i na manjim površinama za lokalna
tržišta. Koristi se svježe lišće pikantnoga
okusa bogato vitaminima i mineralima, oso-
bito vitaminom C 75 mg/100g kao dodatak
miješanim salatama ili kuhano u kombi-
naciji s drugim povrćem u lokalnim jelima.
Djeluje poticajno na ljudski organizam,
osobito na želudac i crijeva.
Na skraćenoj stabljici u vegetaciji raz-
vija rozetu listova na kratkim peteljkama,
više ili manje nazubljenih ili urezanih, a
ponekad sličnih rotkvici, širokih do 6 cm i
dugih do 20 cm, jače izražene srednje žile.
Pri višim toplinama i duljem danu po-
tjera granatu cvijetnu stabljiku grozdastih
cvatova na vrhovima. Cvjetovi su bijeli ili
svijetložuti ljubičastih žilica na laticama.
Plod rige je komuška sa sitnim okrug-
lim sjemenom apsolutne težine 2g. Uspijeva
na svim tipovima tala. Sije se od veljače do
rujna u više sjetvenih rokova, u redove
razmaknute od 15 do 30 cm, a prorjeđuje se
tako da bude od 5 do 10 cm razmak u redu.
Sjeme se sije o dobro pripremljeno tlo na
dubinu od 1 cm. Niče već za nekoliko dana.
Međuredno se održava, štiti od korova i
navodnjava. Nakon sjetve očekujemo berbu
za 45 do 60 dana.
Lisne rozete se čupaju, dobro operu, te
vežu u „pušleke“ ili se listovi režu i prodaju
kao matovilac. Urodi oko 2 kg/m². Postiže
dobru cijenu. Sve se više koristi, posebno u
boljim hotelima i restoranima Hrvatske.
 Uzgoj povrća na
otvorenom
i povrća za preradu
Uzgoj povrća na otvorenom prostoru,
što ujedno može biti i uzgoj povrća za
preradu, traži znatno manje ulaganja od
uzgoja u plastenicima. Od prerada za ovo
područje možemo preporučiti kiseljenje ili
smrzavanje, pa od povrća preporučujemo
uzgoj feferona, mahuna, cikle, zelja i repe.
Svako obiteljsko poljoprivredno gospo-
darstvo će teško ustrojiti vlastitu preradu,
osim manjih količina za posluženje u
razvoju seljačkoga turizma na vlastitom
gospodarstvu. Međutim, uspješnu preradu,
pa čak i većih količina može s vremenom
uspješno organizirati poljoprivredna zadru-
ga, jednako za plodove svojih članova, kao i
za otkupljene plodove kooperanata. Zadruga
može provesti uspješnu standardizaciju ili
proizvodnje povrća, nabavljajući za svoje
članove i kooperante sjeme, sadnice,
sredstva za prihranu i zaštitu.
Tako proizvođači mogu dva puta zara-
diti. Jednom za svoj neprerađeni proizvod, a
drugi puta nakon prodaje prerađenih
proizvoda. Druga zarada može biti puno
veća od one koju ostvaruju za neprerađene
primarne poljoprivredne proizvode.
Poljoprivredna zadruga bi trebala
uspostaviti suradnju i s drugim zadrugama,
osobito s područja susjednih općina ili
drugih općina iste županije, kako bi
ujednačile recepture, marketing i plasman,
te tako mogle zadovoljavati potražnju većih
distributera i kupaca.
243
Jedna zadruga ne može imati toliko
različitih stručnjaka koliko treba za proiz-
vodnju i plasman svih vrsta povrća, koje
proizvode njezini zadrugari. Svaka će imati
po nekog stručnjaka, te će i u odnosu na to
odlučiti za koju će se proizvodnju specija-
lizirati, a kasnije školati stručnjake za one
proizvodnje koje će uvesti kasnije.
Poslovnom suradnjom zadruga istoga
podneblja i proizvodnih uvjeta, ostvaruje se
isplativa podjela rada. Svaka od njih u lancu
suradnje se može specijalizirati za nekoliko
proizvoda i neku preradu ili proizvodnju
hrane što višega stupnja gotovosti.
Jedna zadruga može proizvoditi smrz-
nuto povrće, druga ukiseljeno, a treća
sušeno povrće, što može u odnosu na vrstu
proizvodne linije kombinirati s proizvod-
njom sušenoga ljekovitoga i aromatičnoga
bilja.
U odnosu na proizvodnju za koju su se
opredijelile, zadruge mogu izgraditi vlastita
skladišta, ali može i neka zadruga, koja se
ne bavi izravno preradom, izgraditi sabirno
distributivno središte i vlastitu hladnjaču (s
kontroliranom atmosferom), te tijekom
cijele godine opskrbljivati druge zadruge
sirovinama za njihove prerade.
Hrvatski poljoprivredni proizvođači
mogu slijediti praksu zadrugarstva u visoko
razvijenim zemljama, gdje je isti proizvođač
član više zadruga, od kojih je svaka
specijalizirana za nešto.

Cikla
Kao salata, cikla se koristi kuhana. Više
se koristi zimi, jer se iznimno dobro čuva,
ako se pospremi suha i zdrava, u trapove,
podrume i hladnjače. U drugom dijelu
godine cikla se koristi manje, jer tada ima
drugih biljaka za salatu, koje se lakše
pripremaju za salatu svježe.
Cikla se može koristiti potpuno suha,
smljevena u fino brašno, za proizvodnju
prirodne boje, kojoj ne trebaju nikakvi
dodaci. Intenzitet boje ovisi o odlici cikle.
Odlika Bicor ima boju krvi, odlika Detroit
ima tamno crvenu boju, a Cilindra ima
svjetlo crvenu.
Veliki prerađivači u prvu kategoriju
stavljaju korijen promjera od 60 do 80 mm.
U prosječnoj godini krupniji korijen je u
pravilu stariji, pa u svom kemijskom
sastavu, ima više ksilema i celuloze, koji
mu umanjuju kakvoću. Teže se kuha, i teže
je probavljiv. Znajući to, sjeme za
proizvodnju korijena je najbolje sijati u
postrnoj sjetvi, ali najkasnije do 15. srpnja.
Spomenute odlike cikle, te još i Egipatska
su tehnološki zrele i zadane veličinu prije
prvih mrazova. Mladi korijen ove cikle je
umjerene tvrdoće, lako se kuha i guli. Na
uobičajeni način konzervirana cikla se jako
dobro čuva i ima odličan okus.
Tlo i gnojidba
Cikla uspijeva na različitim tlima ali
najbolje na dubljima i tlima neutralne do
malo kisele reakcije, Ph od 6,5 do 7, s
povećanim sadržajom organske tvari. Cikla
jako dobro reagira na sjetvu iza kultura
koje su obilnije gnojene sa stajnjakom. I
najmanja količina mineralnoga gnoja u
prihrani usjeva, pozitivno utječe na razvoj
korijena.
Za proizvodnju korijena cikle, ako se
sije u proljeće, tlo se priprema na uobičajeni
244
način. Jesensko oranje, tanjuranje, prolaz
sjetvospremačom, gnojenje, sjetva i zaštita
se obavljaju kao i kod drugih proljetnih
okopavina.
Cikla je bogata lišćem, u kojemu ima
više ili manje antocijana, koji daje plavkasto
do crvenu boju. Kada lišće počne padati
prema dolje, korijen je u tehnološkoj zriobi,
iako i tada može intezivno rasti.
Važno je paziti da korijen ne ostari.
Prema potrebi potrošnje, korijen se može
vaditi čim preraste 40 mm promjera.
Korijen dva puta većega promjera daje
prosječno četiri puta veći urod. Korijen
cilindričnoga oblika ima još izraženiji odnos
uroda i promjera. Vrijeme vađenja korijena
najviše određuje isplativost, te manjak na
tržištu, jer on uvjetuje zaradu.
Sjetva
Sjemenka cikle ima karakterističan
oblik: kao neravno klupko, koje ima više
klica. Zato će biti neophodno ciklu
prorjeđivati, jer iz jedne sjemenke niče veći
broj biljčica, koje u kasnijem razvoju
smetaju jedna drugoj.
Prorjeđivati je uputno kada je tlo
umjereno vlažno, jer se iščupana biljčica
može posaditi na mjestu gdje sjemenka nije
isklijala. Ovo može biti isplativo, jer se
mlade biljke lako primaju nakon
presađivanja.
Treba preferirati postrnu sjetvu, jer se
tako oranice bolje iskorištavaju, proizvodi
se korijen više kakvoće, manje napadaju
štetnici i korovi, a korijen je zdraviji. On
dospijeva za vađenje nakon svih drugih
poljskih radova, jer može čekati. Kod
postrne sjetve nedostatak vlage u tlu se
mora što manje osjetiti. Zato se na dan
skidanja predusjeva tlo mora pognojiti i
sjeme posijati. Tako se vlaga maksimalno
sačuva.
Poslije sjetve treba površinu povaljati
laganim valjkom da se sjeme bolje priljubi
uz zemlju, stvori bolja kapilarnost, da sjeme
ujednačeno klija, biljčice ujednačeno rastu i
usjev bude bolji.
 Preporučujemo odlike ovim redom:
Bicor, Cilindra, Detroit. Egipatsku valja
izbjegavati jer je lošije kakvoće, što se
očituje u boji korijena na poprečnom
prerezu: boja je tamno crvena s blijedo
sivim krugovima pravilno raspoređenim na
presjeku. U tim krugovima su provodni
snopovi za otopine minerala. Taj dio
korijena je tvrđi, teže se kuha i pri jelu se
osjećaju razlike u tvrdoći.
Uzgoj i njega
Cikla u proizvodnji ne traži previše
vode, ali u postrnoj sjetvi, kada je inače
veliki nedostatak vlage, svaki zahvat u
pripremi tla i sjetvu se mora obaviti na
vrijeme. U protivnom mogu se osjetiti
negativne posljedice u kakvoći nicanja
usjeva. Na svakoj parceli gdje je to moguće,
kod bilo koje postrne sjetve, uputno je imati
na raspolaganju vodu, te agregat za
korištenje vode pomoću kišnih krila. Topovi
za kišenje se mogu koristiti u kasnijoj fazi
uzgoja cikle.
U vrijeme moguće višetjedne suše,
samo jedno bogato natapanje usjeva može
više nego udvostručiti urod korijena.
Zaštita
Nedopustivo je koristiti bilo koje
zemljišne insekticide, za suzbijanje
podzemnih štetnika, buhača i gusjenica, jer
oni imaju dugu karencu, a cikli u postrnoj
sjetvi do tehnološke zriobe treba relativno
kratko vrijeme. Može se preporučiti jedino
gaučo, koji se koristi u proizvodnji
krumpira. Zajedno s fungicidom nanosi se
na sjeme, funkciju zaštite obavi odlično i
prema uputi za uporabu se potpuno razloži u
biljci i tlu za 5 do 6 tjedana. Osim toga,
Činok po otrovnosti pripada u najnižu grupu
kemijskih preparata.
Urod i vađenje korijena
Urod je dosta promjenjiv. Za uspješnu
proizvodnju, prvoklasna cikla mora dati
urod između 20 i 40 t. Ovisno o tomu, komu
ga prodaje (na tržnici ili ugostiteljstvu),
245
obiteljsko poljoprivredno gospodarstvo
mora ocijeniti kada mu je najisplativije
vaditi korijen cikle. Proizvodnja cikle za
industrijsku preradu na većim površinama
može biti jako isplativa, ali vrijeme vađenja
i način isporuke određuje kupac.
Korijen cikle, različitih odlika ima
prosječno oko 12 % suhe tvari, od čega od 7
do 8 % ugljikohidrata. List cikle se u nekim
susjednim zemljama koristi u ishrani ljudi,
ali kod nas ne. List cikle ima više vitamina
nego korijen cikle. Ima više šećera nego list
blitve, koji se kod nas jede, a list cikle nitko
niti ne kuša.
Vađenje korijena cikle je lagan, ali
odgovoran posao. Korijen sjedi na zemlji s
tankim korjenčićem u tlu, pa se lako čupa
rukom. Čisti se od lišća do korjenovoga
vrata, skidaju se korjenčići, tako da bude što
manja rana na korijenu i potpuno se očiti od
zemlje.
Pri spremanju u trap, podrum ili
hladnjaču, gdje se čuva, korijen cikle ne
smije biti vlažan. Mora biti potpuno zdrav,
da rane ne izazovu trulež. U trapu ili
podrumu se mora nadzirati i po potrebi
zaštititi od glodavaca.
Isplativost proizvodnje
Utrošak repromaterijala u proizvodnji
korijena cikle i utrošak rada strojeva,
izraženo u radnim satima približno odgo-
vara troškovima proizvodnje kukuruza.
Međutim, vrijednost proizvodnje kukuruza
je do 7.000 kn/ha, a vrijednost proizvodnje
korijena cikle u prosječnoj godini nije
manja od 30.000 kn/ha, uz prodajnu cijenu
od 1 kn/kg. Razlika u vrijednosti
proizvodnje kod ove dvije kulture isključivo
se odnosi na ljudski rad. Za sve ručne
poslove u proizvodnji korijena cikle treba
oko 60 radnih dana/ha.
Ako proizvođač prodaje ciklu na tržnici
ili putom ugostiteljstva ili turizma, tada
treba puno više rada, ali je i cijena nekoliko
puta viša. Proizvodnja korijena cikle, bez
obzira o kojoj se namjeni proizvodnje radi,
uvijek se isplati.

Zelje
Ranijih godina zelje se dosta sušilo.
Danas se u svijetu sve više troši kiselo zelje.
Kiseljenje je prirodno konzerviranje u
glavicama ili fino narezanoga zelja. Kao
konzervans se koristi samo kuhinjska sol.
Količina soli je različita. Ako se kiseli u
glavicama, treba do 5 % soli, jer ona mora
jednolično prodrijeti kroz sve listove u
glavici. Kada se kiseli rezano zelje, slanoj
vodi je jednako dostupna sva masa, pa se
dodaje do 2% soli od težine zelja.
Glavice za kiseljenje moraju biti
ujednačene, prosječne težine od 1,5 do 2,0
kg, potpuno zdrave, dobro očišćene. Od njih
se ništa ne odbacuje. U Hrvatskoj postoje
dva iznimna zelja: Varaždinski, stara
poznata odlika i Ogulinski kao tip, koji se
smatra autohtonim. To su zelja s manjim
brojom tankih listova, fino izražene lisne
nervature, čija prosječna težina glavica ne
prelazi 2 kg. Zato su dobra za kiseljenje u
glavicama, čije se kiselo lišće različito
koristi u ishrani. Ovo se ne može reći za
uvozne hibride zelja. Oni imaju krupnije,
teže i tvrđe glavice, jer imaju više listova i
mogu se kiseliti jedino rezani. Kakvoća tih
zelja ne može se mjeriti s kakvoćom
domaćih. Međutim, hibridi su rodniji i nešto
jeftiniji od odlika, pa ih proizvođači rado
uzgajaju.
Dosta se našega kiseloga zelja izvozi,
pa nestaje jesenska sezona uzgoja, jer se
zelje prodaje tijekom cijele godine.
Proizvođač mora svoju buduću
proizvodnju pokriti sigurnim otkupom, a
vremenu otkupa mora prilagoditi sve
tehnološke zahvate. To znači da 140 dana
prije prodaje mora zelje posaditi. 45 dana
prije sadnje rasada, zelje mora biti posijano
u odlično pripremljena klijališta. Prema
duljini vegetacije treba planirati sve
zahvate. U postojećim uvjetima proizvod-
246
nje, vegetacija naših zelja traje od 130 do
150 dana.
Klima, tlo i priprema tla
Uzgoj zelja nije fizički težak posao, ali
traži puno znanja za vrhunske rezultate.
Proizvodnja je uspješna na dobrim
oranicama, od krajnjeg sjevera do krajnjeg
juga. Najbolji rezultati se postižu u
umjerenom podneblju, na prosječnim
toplinama od 15 do 18º C. Biljka prestaje
rasti, kada se toplina spusti ispod 5º C.
Toplina viša od 25º C može izazvati štete na
usjevu, osobito kada ju prati dulje sušno
razdoblje. Zelje voli puno vode. Hladnoću
dobro podnosi, što ovisi o odlici i razvojnoj
fazi usjeva. Ima odlika koje u punom
razvoju mogu izdržati - 20º C bez osobitih
posljedica.
Najosjetljivije su mlade sadnice, ako
nisu dovoljno ukorijenjene. Zelje ima bolju
kakvoću u podneblju s duljim danom, jer je
biljci potrebno svjetlo, u vrijeme bujnoga
porasta i početka oblikovanja glavica.
Izbor i priprema tla za uzgoj zelja je
ozbiljan posao, jer zelje dobro uspijeva na
različitim tipovima tala, ali najbolje na
aluvijalnima, dubljim i bogatijim organskim
tvarima. To su obično tla u dolinama rijeka,
krška polja, na koja se slijeva velika
količina vode, iza koje ostaju bogate
naslage nanesenih tvari, organskoga
podrijetla. Kasna zelja dobro uspijevaju na
težim tlima, koja imaju optimalni sadržaj
prirodne vode i dobar kapacitet za zrak,
sunčan i ocjediti položaj.
Na jesen se, na dubinu od 30 cm, zaore
600 kg/ha NPK 10:20:30 uz dodatak 100
kg/ha UREA-e. Ako se zelje uzgaja postrno,
obrada tla počinje odmah nakon skidanja
predusjeva i mora se završiti u što brže. Ista
vrsta i količina mineralnoga gnoja se u tlo
unese tanjuračom ili sjetvospremačom.
Rano u proljeće, jesensku brazdu treba
zatvoriti ratilom, koje može fino usitniti
površinski sloj mekote, prekinuti kapilaritet
vode i sačuvati njene pričuve u tlu. Ako je
dobra jesenska brazda, tlo se može idealno
pripremiti za mehaniziranu sadnju rasada
samo prolazom sjetvospremačom.
Istovremeno s pripremom tla, uzgajivač
mora pripremiti rasad visoke kakvoće, jer je
dobra sadnica glavni uvjet za dobar rezultat.
Sadnja i uzgoj
U proizvodnji zelja je prve godine
proizvod glavica. Ona se u jesen izvadi s
korijenom, dobro pospremi u trap ili
podrum, radi zaštite od studeni. Rano u
proljeće se presadi, u travnju počinje cvasti,
a početkom ljeta donosi sjeme.
Vrijeme od sjetve sjemena u klijalište,
do žetve usjeva, u dijelu Hrvatskoga
Primorja se može skratiti na 12 mjeseci.
Potrebito je osigurati sjeme visoke čistoće,
posijati ga u klijalište 1. srpnja na
pripremljenu parcelu, te presaditi rasad oko
Velike Gospe. Zelje raste sve do mraza,
ostaje na parceli bez ikakvih posljedica od
smrzavanja, jer razvijene glavice podnose i
do -10º C. U proljeće kreće vegetacija, a u
lipnju je usjev potpuno zreo za vršidbu. Ovo
je najjeftinija i najsigurnija proizvodnja
sjemena zeljarica, svih vrsta i odlika, jer su
vađenje glavica, čuvanje tijekom zime i
sadnja više od 50 % ukupnih proizvodnih
troškova.
Rasad treba proizvesti svaki proizvođač
sam, jer se vrlo skupo prodaje. Pravilo je da
se rasad proizvodi u zatvorenim prostorima
(plastični tuneli, plastenici, staklenici).
Kako se zelje može saditi čim malo otopli,
za tako ranu sadnju nije moguće rasad
proizvesti na otvorenom. Za sadnju koncom
proljeća i kasnije, rasad se uspješno
proizvodi na otvorenom, ali ne više od 250
kom/kvadratni metar. Dobre povrtne
sadnice se na tržnici prodaju, po 0,40
kn/kom. To je jako skupo, jer ih treba veliki
broj po sadnoj površini.
Za više proizvođača može zadruga
nabaviti sadnice visoke kakvoće po
umjerenim cijenama. Jedan proizvođač
može proizvoditi rasad za više proizvođača.
Ovaj posao je vrlo zahtjevan, jer mora biti
pod stalnom paskom, ali nije težak.
247
Sadi se najčešće ručno pod sadač, pod
motiku ili u brazdu. Uzgajivači, koji sade
više od 0,5 ha, koriste polu automatizirane
sadilice tipa Acod, četvororedne, rjeđe
dvoredne ili šesto redne. Razmak redova je
od 50 do 70 cm, a razmak u redu od 40 do
60 cm. To ovisi o odlici, hibridu i njihovi
osobinama.
Ranije zelje ima sitnije glavice pa se
sadi gušće. Kasnije zelje ima dulju vegeta-
ciju i krupnije glave, pa se sadi rjeđe. Bez
obzira koja je sadnja, sadi se u umjereno
vlažno tlo, ujutro ili na večer, jer treba
izbjegavati vrućine i vjetrovito vrijeme.
Iako se rasad dobro prima, svaka bilj-
čica mora biti vodom zalivena za vrijeme
sadnje ili odmah poslije nje.
Za dobar urod iznimno je važna jedna
dobra prihrana sa 150 do 200 kg /ha 27 %
KAN. Sve što biljka izgubi u razvoju zbog
manjka hranjiva, nedostatka vode ili
štetnika, smanjuje urod, jer se to više ne
može nadoknaditi. Zato treba uzgoj stalno
nadzirati, uočavati sve probleme i uklanjati
ih primjenom propisane tehnologije. Treba
izbjegavati sadnju gdje je veliki rizik od
suše, jer će urod biti minimalan, ako biljke
dođu blizu uvenuća, bez obzira na kasnije
navodnjavanje.
Zaštita
Prije sadnje treba u tlo unijeti Treflan (2
l/ha) + Devrinol (3 kg/ha). Ova kombinacija
herbicida dobro suzbija gotovo sve korove,
pa površina ostaje nezakorovljena tijekom
cijele vegetacije. Ako je ovo tretiranje
zakazalo iz bilo kojih razloga, pa su korovi
počeli nicati ili imaju 2 do 3 stalna lista,
treba ponovo poprskati Fusiladeom,
Galantom ili drugim herbicidom za travne
korove, a za širokolisne korove se može
koristiti Mesoranil.
Za suzbijanje bolesti koriste se
Antrakol, Ronilan, Rovral, …
Za suzbijanje štetnika se koriste
insekticidi Decis, Basudin, … Treba se
pridržavati uputa proizvođača, osobito radi
karence i ostataka aktivnih tvari.
 Uzgajivač mora maksimalno izbjeći
gaženje usjeva kombinirajući prskanje
pesticidima uz dodatak omekšivača,
istovremeno, štiteći usjev od bolesti i
štetnika.
Najveći problem u uzgoju zelja može
biti pojava zeljnoga moljca. Sitnije gusje-
nice žderu najnježniji dio lista, a to je
parenhimsko staničje, srednje žderu list po
redu, a krupnije se ubušuju u glavice.
Šteta od zeljnoga moljca može biti
velika, jer je napadnuto zelje ružno, zbog
tragova izmeta na lišću i bušotina, koje se
vide na prerezu glavice. Zeljni moljac je
osjetljiv na svaki preporučeni preparat, pa
se lagano suzbija, ako se zelje pravovre-
meno štiti.
Berba
Berba zelja ovisi od odlike, njezine
namjene, te stanja na tržištu. Ne čeka se
tehnološka zrelost, osobito kod rane
proizvodnje, ako ga nema dovoljno na
tržištu.
U pravilu se bere u punoj tehnološkoj
zriobi, kada su zdrave i potpuno čvrste
glavice narasle do kraja, a imaju oblik
glavice svojstven odlici.
Bere se ručno, po lijepom vremenu
odsijecanjem glavica. S glavica se odvoje
svi listovi, koji nisu zaštitni. Glavice moraju
biti prirodno suhe, jer se zelje vlažnoga
lišća čuva slabije, osim ako zelje ide
izravno u prodaju ili preradu.
Uputno je brati u više navrata, bez
obzira o odlici. Tako se ostavlja veći
vegetacijski prostor za biljke, koje će
kasnije prispjeti za berbu. Ne smije se gaziti
lišće biljaka koje su u razvoju, a tlo treba
čuvati od prevelikoga zbijanja. Dobar berač
za 8 sati može ručno pobrati i dobro
prirediti 500 kom glavica prosječne
veličine.
Urodi mogu oscilirati od 30 do 100 t/ha.
35 t/ha za Ditmar je dobar urod, kod
Varaždinskoga ili Ogulinskoga 50 t/ha,
Slava 55 t/ha, a kasnije zelje i osobito
njihovi hibridi daju značajno veći urod.
248
Isplativost proizvodnje
Postoje velike mogućnosti širenja
proizvodnje zelja osobito zbog zanimanja za
naše kiselo zelje u inozemsvu, gdje tek sada
otkrivaju vrijednost hrvatskoga kiseloga
zelja. Već se izvozi u Ameriku i Australiju.
Kakvoća našeg zelja daleko je iznad
kakvoće zelja zeljarskih zemalja, jer nam
naše podneblje to osigurava.
Proizvodnju treba ugovarati kupac, koji
treba proizvođaču osigurati zaštitnu cijenu.
Troškove treba temeljiti na zajedničkom
izračunu. Kako trgovci ne žele
proizvođačima jamčiti cijenu otkupa, teško
je ugovarati proizvodnju, jer proizvođač
ostaje potpuno nezaštićen. Rješenje ovoga
problema je svakako udruživanje u zadrugu,
koja će zelje prerađivati. Drugo rješenje,
koje se nameće, je proizvodnja visoke
kakvoće za inozemno tržište, jer inozemni
kupac će jamčiti cijenu, ako se proizvede
barem približno tražena količina. Još uvijek
se uvozi zelje iz inozemstva uz opravdanje
da se u inozemstvu jeftinije proizvodi.
Zanimljivo je da nitko ne govori kako
prijevoz zelja iz Nizozemske košta 0,50
kn/kg. Međutim, ni tih 0,50 kn trgovci ne
žele jamčiti našim proizvođačima.
Dobro pripremljeno zelje čuva se u
uvjetnom skladištu na toplini od – 1 do + 2º
C uz nešto veću relativnu vlažnost zraka, da
manje kalira. U dobrom skladišnom
prostoru zelje se može čuvati do 150 dana
bez ikakvih štetnih posljedica. To je znano
našim trgovcima, pa gotovo uvijek ima
dosta zelja na zalihi.
Zelje je isplativa povrtna kultura, jer
daje visoki urod, osim kada je nered na
tržištu, pa se zelje uvozi i u isto vrijeme
baca. Nisu velike razlike u troškovima
proizvodnje, koliko mogu biti razlike u
urodima.
Samo jedna greška u proizvodnji može
uništiti usjev, primjerice jača pojava
klisnjaka ili buhača, ako se zelje ne štiti.
Šteta može biti gotovo potpuna.
Pravovremenom zaštitom, uz minimalno
ulaganje, štete nema.
 Svu pozornost treba posvetiti proiz-
vodnji naših kultivara, osobito za kiseljenje,
jer su oni za tu namjenu najbolji. Vrijedno
je spomenuti ekološku proizvodnju zelja, jer
Hrvatska ima dovoljno oranica slobodnih od
različitih pesticida i štetnih minerala.
Isplativost uzgoja zelja pokazuje izra-
čun uz ovaj tekst. Tu nije posebno računata
isplata osobnih dohodaka. Osobna primanja
su sadržana u dobiti domaćinstva koje se
bavi, između ostaloga i uzgojem zelja.
Međutim, koliko vrijedi, da je osoba koja se
bavi ovim poslom, kod kuće uz djecu, da se
kod djece stvaraju radne navike, da se ne
gubi vrijeme i novac u odlasku na posao i
povratku s posla?

Izračun troškova i dobiti u proizvodnji zelja

a.) Vrsta troškova: Kn/ha
1. Jesensko oranje 410,00
2. Tanjuranje 1,5 x 180,00
3. Rasipanje mineralnog gnojiva 120,00
4. Sjetvospremač 110,00
5. Sadnja poluautomatizirana 600,00
6. Prskanje protiv korova 120,00
7. Prskanje protiv bolesti i štetnika 2 x 200,00
8. Korektivno prskanje 100,00
9. Berba i prijevoz zelja u skladište 1.600,00
Ukupno: 3.440,00
b.) Repromaterijal:
1. Sjeme 300,00
2. Mineralni gnoj 2.000,00
3. Zaštitna sredstva 1.200,00
4. Ambalaža 2.000,00
Ukupno: 5.500,00
c.) Fiksni i varijabilni troškovi:
1. Zakup ili koncesija 300,00
2. Doprinos za vodoprivredu 208,00
3. Osiguranje usjeva / ulaganja u proizvodnju 584.00
4. Troškovi financiranja 300,00
Ukupno: 1.392,00
d.) Sveukupni troškovi (a + b + c) 10.332,00
e.) Prihod od proizvodnje:
1. Glavice za prodaju 40.000 kg x 0.60 kn 24.000,00
2. Vrijednost lisne mase za stoku 1.000,00
Ukupno: 25.000,00
f.) DOBIT ( e – d ) 14.668,00

249

Postrna ili
bijela repa
Korijen repe, radi kojega se uzgaja
postrna repa, po sadržaju hranjivih tvari je
dosta siromašan. Sadrži manje od 10 %
suhe tvari, od čega oko 3 % ugljikohidrata,
bjelančevina 0,3 %, biljnih ulja oko 0,25 %
i dosta celuloze. Vitaminske vrijednosti su
nešto veće. Tako ima C vitamina, beta
karotena, provitamina A, zatim vitamina B1
i B2. U svojoj kemijskoj strukturi sadrži
određenu količinu eteričnih ulja, koja
svježoj repi daju poseban okus. Osim toga,
ta ulja u ishrani ljudi vrlo povoljno djeluju
na krvožilni sustav. Postrna repa ima vro
malo kalorija, pa se u ishrani osobito
preporučuje dijabetičarima.
U našim krajevima korijen postrne repe
se u prehrani uglavnom koristi ukiseljen.
Ponegdje se list postrne repe koristi za
ishranu ljudi, a priprema se kao kelj.
Kuhana kisela repa miješana s grahom,
uz dodatak suhoga ili svježega mesa,
svinjskih nožica, repova, … daje vrlo
ukusno jelo. Kisela repa se nekada smatrala
sirotinjskom hranom, a danas se u ishrani
smatra delikatesom.
Ima krajeva gdje se više koristi kiseli
korijen postrne repe, nego zelje. Kisela repa
je nešto lakša za probavu od kiseloga zelja,
pa se radi toga nudi kao povremeni obrok.
Osim toga, repa se brže kiseli nego zelje.
Potpuno je kisela za desetak dana, pa ju je
zato uputno kiseliti u manje posude, te ju
povremeno koristiti u ishrani tijekom cijele
godine. Na taj način troši se svježija repa na
ekonomičniji način.
Odnos prema tlu
Postrna repa je vrlo raširena
poljoprivredna kultura, jer je skromna biljna
250
vrsta, koja odlično podnosi siromašna tla.
Ima relativno kratku vegetaciju i zahvalna
je za proizvodnju u postrnoj sjetvi.
Kod pripreme tla za sjetvu, važno je
sačuvati vlagu u tlu. Zato je nužno odmah,
nakon skidanja strnog usjeva poorati, zatim
pripremiti tlo i isti dan zasijati sjeme repe, a
zasijanu površinu povaljati laganim
valjkom. Svrha valjanja je da mlade biljčice
što ujednačenije niču. U slučaju duljega
sušnoga razdoblja, sjeme miruje i čeka
povoljnu količinu vlage. Kada padne i
slabija kiša, postrna repa brzo niče, stvara
rozetu i u kratkom vremenu zatvara
površinu tla.
Repa, kao stočna hrana
Sirovu repu rado jedu krave. Međutim,
ako krave u laktaciji hranimo repom, one
daju mlijeko posebnoga mirisa po repi, koji
preuzimači vrlo strogo ocjenjuju. Zato ovu
repu u ishrani mliječnih stada životinja
odlično zamjenjuje stočna koraba. Koraba
se proizvodi jednako kao i repa. Koraba
daje nešto manji urod korijena, ali s puno
većom hranidbenom vrijednošću, a mlijeko
zadržava sebi svojstven miris.
Sjetva i uzgoj
Repa u proizvodnji korijena ima vrlo
kratku vegetaciju. Od trenutka nicanja
biljaka do tehnološke zriobe korijena, u
prosječno povoljnoj godini, prođe od 7 do 8
tjedana.
Postrna sjetva je jedino opravdana.
Postrna repa se sije u redove razmak-
nute međusobno od 40 do 50 cm, a u redu
15 cm biljka od biljke. Sjeme postrne repe,
dobro pripremljeno i dobro uskladišteno,
ima izraženu visoku klijavost, u pravilu
veću od 90 % i dosta dugo drži visoku
uporabnu vrijednost.
Opća je preporuka da postrnu repu valja
sijati na površinama na kojima je pred-
kultura dobro gnojena.
Napominjemo da se postrna repa ne
smije sijati iza bilo koje kupusnjače, radi
nazočnosti iste vrste bolesti i štetnika.
Najbolja predkultura za sjetvu postrne repe
su pšenica i druge žitarice.
Ako se postrna repa sije sijačicom
visoke kakvoće, onda je dovoljno svega 1,5
kg/ha sjemena.
Ako proizvođač ima odliku visoke
kakvoće i želi sačuvati sjeme za vlastite
potrebe, može nakon vađenja korijena iz tla,
odabrati određeni broj primjeraka visoke
kakvoće, posebno ih pripremiti i utrapiti, te
ih na proljeće rano posaditi i na ljeto
proizvesti potrebnu količinu sjemena visoke
kakvoće.
Zaštita
U proizvodnji korijena postrne repe nije
uputno koristiti pesticide, zbog kratke
vegetacije. Ako se pesticidi koriste,
nemoguće je proizvesti korijen repe, a da u
njemu nema rezidua, barem u tragovima.
Zato preporučujemo ratilom kultiviranje za
održavanje čistoće usjeva bez korova ili ako
je moguće ručno plijeviti.
Štetu na usjevu postrne repe može
izazvati buhač u vrijeme nicanja i gusjenica
u kasnijem dijelu razvoja. Za suzbijanje
ovih štetnika preporučujemo tretiranje
sjemena Činokom. To je lagani preparat,
koji pripada četvrtoj grupi otrova. On se
potpuno razloži u tlu za 6 tjedana. Nanosom
ovoga preparata na sjeme postrne repe,
prema uputama proizvođača, 2 kg na 100 kg
sjemena proizlazi da treba samo 40 gr/ha
Činoka.
Rezultat uzgoja
Urodi korijena postrne repe ovise o
bogatstvu tla hranjivim tvarima, klimatskim
prilikama i odgovarajućem sklopu. Kakvoća
korijena je najbolja ako je njegov urod od
30 do 40 t/ha. Urod korijena varira od 15 do
80 t/ha.
Krupniji korijen je posljedica pretjerane
gnojidbe dušičnim gnojivima, pa je kakvoća
korijena dosta smanjena. Sitniji korijen je
posljedica suše i neishranjenosti, pa mu je
kakvoća nezadovoljavajuća, jer ima previše
celuloze.
251
Količina zelene mase lišća se kreće od
12 do 15 t/ha. Lišće također ima hranidbenu
vrijednost. Pored toga, kada je lišće u
punom razvoju, stvara jako dobru rozetu,
kroz koju se teško probija korov, pa je repu
lakše održavati čistu.
Boja korijena je određena osobinama
odlike. Tako, primjerice, postrna repa
odlike Varaždinska ima ljubičasto crven-
kasti gornji dio korijena, dok je donji dio
potpuno bijele boje. Ova odlika ima jako
plosnat korijen, mesa visoke kakvoće i
najtraženija je odlika za kiseljenje. Svježi
korijen ove odlike se dosta izvozi u
Sloveniju i Italiju.
Postrna repa odlike Kranjska je nešto
okruglija od Varaždinske. Njezin nadzemni
dio ima svjetlo sivu boju koja prelazi prema
zelenoj. Ova odlika također pripada među
najkvalitetnije repe za kiseljenje.
Osim spomenutih, ima odlika postrne
repe čiji je korijen potpuno bijele boje,
okrugloga, kruškolikoga ili cilindričnoga
oblika.
Sve ove odlike imaju različitu duljinu
vegetacije i jako ukusno meso traženo za
preradu.
Kada se stavlja u prodaju, postrna repa
mora biti potpuno čista, svježa i potpuno
zdrava. Lišće mora biti odrezano do
korijenovoga vrata. Korijen se vadi rukom
jer se lagano čupa, dobro se sortira i
otprema se na mjesto prerade ili izravne
potrošnje.
Prema svemu navedenom proizvodnja
korijena postrne repe, zatim ribanje i
kiseljenje za svakoga proizvođača može biti
vrlo unosan posao.
Bijela repa je tradicionalna zagorska
kultura, pa ju treba više plasirati kao kiseli
proizvod, osobito za turističke potrebe.
Uzgoj postrne repe vrlo je jednostavan i
vrlo isplativ posao. Potrebno je imati
organiziranu proizvodnju i preradu, da se iz
tla, a zatim i iz prerade izvuče najveća
moguća vrijednost.
Postrna repa je u proizvodnji
svakako najjeftinija.

Hren
Hren je biljna kultura, koju je dosta lako
proizvoditi bez ikakve uporabe kemijskih
spojeva. To može biti organska proizvodnja
visoke kakvoće.
Hren nariban, sam ili uz dodatak vrhnja,
slatkoga mlijeka, jabuka, … koristi se kao
začin, uz različite vrste mesa i mesnih
prerađevina, a najviše uz kuhanu govedinu i
kuhano meso od peradi. Također se koristi u
proizvodnji senfa.
Hren ima izraženo fitocidno i
baktericidno djelovanje. Od davnina, hren
se preporučuje za liječenje težih oblika
prehlade. Zahvaljujući eteričnom ulju, koje
se nalazi u kemijskoj strukturi korijena
hrena, hren ima pikantan i vrlo ljut okus, pa
uz jelo, uporabom i najmanje količine, kao
priloga, bolesniku olakša disanje.
Tlo
Hren voli duboka i rahla tla. Teže
podnosi tla s visokim podzemnim vodama.
Tlo se priprema na uobičajeni način.
Potrebna je jesenska brazda duboka 30 cm,
uz istovremeno zaoravanje stajnjaka. U
proljeće se takvo tlo lako pripremi za sadnju
hrena. Za uspješnu proizvodnju hrena
moramo imati prvoklasne presadnice.
Sadnja i uzgoj
Hren pripada u kupusnjače. U
ekstenzivnom uzgoju, hren se proizvodi
jednostavno.
Tada proizvodnja hrena ne poštuje
nikakav plodored. Usjev hrena, na istom
mjestu, ostaje više godina. Ako korijen više
godina ostaje u tlu, na relativno malom
prostoru, hren se razmnožava rizomima, pa
se rijetko dobije korijen visoke kakvoće.
Takav može služiti samo za vlastitu
potrošnju, jer nema nikakvu komercijalnu
vrijednost.
252
Nakon sadnje normalnih presadnica,
druge godine ide u cvat. Cvijet hrena je
relativno sitan, bijel i rijetko donosi sjeme.
Zato se hren uvijek proizvodi vegetativno.
Ako pravilno tehnološki postupimo, već u
godini sadnje presadnica možemo imati
dobre rezultate.
Presadnice su kod hrena postrane žile,
koje dobijemo pri vađenju glavnoga
korijena. Prije sadnje, žile treba sortirati po
dužini i približno po debljini. Od njih se
pripremom za sadnju naprave dobre
presadnice. Najbolje su žile dužine 25 cm,
promjera 1 cm. Gornji dio žile odreže se
ravno, a donji koso.
Na čitavoj dužini žile formirani su sitni
pupovi, od kojih će neki rasti u korijen, a
neki u lišće, i to po čitavoj dužini žile, jer
im je to prirodno određeno. Da se to ne
dogodi, treba kod pripreme žile za
presadnicu, grubom rukavicom na ruci,
pažljivim okretanjem žila s njihove sredine
skinuti sve pupove. Na dužini od 5 cm na
obadva kraja treba sačuvati pupove.
Obradom žila na opisan način, dobijemo
prvoklasne presadnice. Ako su kraće od 20
cm, za dobar urod korijena hrena, najbolje
ih je jednu godinu dulje držati u vegetaciji,
jer je velika razlika u cijeni izražena u
klasama korijena.
Presadnice se mogu saditi ručno i
strojno, na razmak redova od 60 cm, a u
redu na 5 cm duži razmak od dužine
presadnice (na 30 cm). Saditi se mogu pod
kutom od 30 do 45º ili polaganjem po
dužini u brazdu, tako da je kod svake
presadnice deblji kraj uvijek okrenut u
istom smjeru. Ravnije položene presadnice
u normalnim klimatskim prilikama već iste
godine daju jako dobar urod korijena visoke
vrijednosti. Sadilica za sadnju presadnica je
jednaka strojnoj sadilici za sadnju presad-
nica paprike ili duhana.
Dobro pripremljene presadnice, desetak
dana nakon sadnje, na svome debljem kraju
prema dolje pustiti će korijen, a prema gore
će potjerati lišće. Na tanjem kraju će pustiti
samo žile. Nakon izbijanja petoga lista,
treba jako pažljivo odrezati žile, koje se
razvijaju ispod lišća. Jednom rukom biljku
se primi za lišće, pažljivo podigne s
korijenom do same površine tla, a drugom
rukom se posebnim nožem odrežu žile.
Ovim iznimno važnim zahvatom
pospješujemo bolji razvoj glavnoga korijena
i žila na tanjem, donjem kraju.
Zaštita
Važno je u početku izbijanja prvih
listova hrena, dobrim kultivatorom zaštiti
usjev od korova. U nešto kasnijoj fazi
razvoja, hren svojim robusnim habitusom,
spriječava probijanje i najjačih vrsta korova.
Ako proizvodimo hren bez pesticida,
postoji mogućnost da nikne korov na
mjestima, gdje je zbog nekih razloga propao
hren. To nisu veće površine, pa se korov
lako ručno počupa i iznese iz usjeva hrena
prije nego se korov osjemeni.
Vađenje
Hren se po potrebi iz zemlje vadi ručno,
uvijek birajući najjače biljke, jer u pravilu
one imaju najkrupniji glavni korijen, radi
kojega se hren i proizvodi. Nakon vađenja
glavnoga korijena, u tlu ostaje postrano
sitno korijenje, koje masovno niče, pa se
tako hren nekontrolirano razmnožava.
Glavni korijen jako brzo raste i iste
godine se vadi iz tla, strojno ili ručno, ali
maksimalno pažljivo, kako bi se sačuvale
sve žile, koje su rasle na donjem kraju
glavnoga korijena. Zato proizvođači moraju
znati da se nikada hren ne smije vaditi ni iz
presuhoga, niti iz izrazito vlažnoga tla. Ako
je tlo presuho, pri vađenju korijena, najveći
dio najboljih žila se prekida i ostaje u tlu.
Slično se događa i kod vađenja iz mokroga
tla.
Najuspješnije se vadi kada tlo ima
umjerenu vlagu i mrvičastu strukturu. Tada
se uz malu pozornost može sačuvati svaku
imalo vrijednu žilu. Sve očuvane žile mogu
već idućega proljeća biti sadni materijal
visoke kakvoće. Rezanjem gornjih žila,
pospješili smo razvoj glavnoga korijena i
253
žila, a pažljivim radnim zahvatom, glavni
korijen sa svim žilama izbaci se na površinu
tla.
Urodi korijena hrena mogu biti jako
visoki. Ako su osigurane dobre presadnice,
ako je dobro, duboko tlo dobro obrađeno i
pognojeno stajnjakom, urod mora biti veći
od 35 t/ha. To se smatra odličnim urodom.
Korijen hrena može biti izvozni
proizvod visoke kakvoće, isključivo za
zapadno tržište. Dobar hren kupuju sve
europske zemlje, jer njegova proizvodnja
traži puno živoga rada, koji je u zemljama
najviše potrošnje najskuplji (Švedska,
Norveška).
Korijen hrena mora biti očišćen,
potpuno zdrav i pakiran na način koji traži
kupac. Obično se pakira pojedinačno, u
dobroj prozirnoj plastici, kroz koju se vidi
kakvoća, pa izravno može doći u trgovinu
ili na kuhinjski stol.
Vrijednost proizvodnje
Vrijednost proizvodnje korijena hrena u
normalnim klimatskim i edafskim uvjetima
može biti jako visoka. Po odbitku troškova
proizvodnje, proizvođač može imati
iznimnu dobit. Utrošak repromaterijala u
proizvodnji hrena, osim vrijednosti pre-
sadnica, novčano nije veći od troškova
repromaterijala u proizvodnji korijena
šećerne repe. Međutim, vrijednost proiz-
vodnje korijena hrena je veća od 70.000
kn/ha, a kod proizvodnje korijena šećerne
repe, smatra se odličnim rezultatom ako se
postigne vrijednost proizvodnje veća od
15.000 kn/ha.
Pogledamo li razliku u vrijednosti ove
dvije vrste proizvodnje, očita je vrlo visoka
isplativost ljudskoga rada, pa zbog toga i
preporučujemo uzgoj hrena.
Napominjemo, da već prve godine
proizvodnje, proizvođač hrena na opisani
način, ima dosta presadnica visoke kakvoće,
koje može iskoristiti za povećanje svojih
proizvodnih površina ili može odlično
zaraditi prodajom repromaterijala visoke
kakvoće.

Crna rotkva
ili povrtnica
Crna rotkva ili povrtnica se koristi u
ishrani ljudi na relativno malim prostorima,
bez obzira što povrtnica uspijeva gotovo
svuda, gdje ima obradive zemlje.
Rijetko se masovno proizvodi, jer se
koristi isključivo kao salata, radi sadržaja
gorušićinoga ulja, koje povrtnici daje
ljutkasto gorak okus. Na taj se okus, koji
konzumiranjem postaje ustima ugodan, lako
naviknuti.
Osim toga, dobro nariban korijen
povrtnice, uz dodatak male količine crnoga
ili bijeloga ulja i malo soli, ima iznimno
ugodan okus i gotovo nema gorčine. Tako
pripremljena povrtnica se može jesti bez
ičega, ili kao ukusna salata poslužiti uz
puno jela.
Nije uputno jesti povrtnicu u većim
količinama, jer mogu nastati negativne
posljedice u probavnom traktu. Umjerena
potrošnja povrtnice poboljšava probavu, jer
između ostaloga gotovo u potpunosti
absorbira višak plinova u crijevima.
Povrtnica se, još uvijek, smatra
ljekovitom biljkom. Od davnina je
preporučivana dijabetičarima. Koristila se
za proizvodnju sredstava za njegu zubi. Uz
dodatak meda, povrtnica se koristila za
liječenje kašlja, liječenje jetara i žući.
Korijen povrtnice se koristio kao
antiskorbutno sredstvo.
Kod pripreme jela od svježe povrtnice,
treba izbjegavati srebrno posuđe, radi
sumpora koji se nalazi u kemijskom sastavu
povrtnice i njegove reakcije u dodiru sa
srebrom.
Povrtnica obiluje količinom suhe tvari,
koje ima oko 15 %. Od toga ima 2 do 3 %
ukupno svih vrsta šećera, bjelančevina 0,6
254
%, biljnih ulja 0,1 %, od kojih je
najizraženije gorušičino. Ono korijenu
povrtnice daje poseban okus, trpkost i
gorčinu, koja nakon navikavanja na taj
okus, povećava apetit za sva ponuđena jela.
Također korijen povrtnice sadrži dosta
vitamina, osobito vitamina C, B1 i B2.
Značajan je sadržaj celuloze, koja ima
značajan učinak u probavnom traktu.
Korijen povrtnice može biti različite
veličine. Slično kao i kod cikle, preporučuje
se vađenje i spremanje korijena povrtnice
srednje veličine. Krupniji korijen, u pravilu
je stariji, tvrđi, i sadrži dosta ksilemskih
vlakana, koja se teže ribaju i teža su za
probavu. Povrtnica se najčešće koristi zimi,
a može se koristiti tijekom cijele godine.
Za dulje čuvanje je najjeftiniji trap, jer
se povrtnica odlično čuva u umjereno
vlažnom tlu. Jednako tako, može se dobro
čuvati i u podrumima, a najbolje u
hladnjačama u propisanoj vlažnosti zraka i
odgovarajućoj toplini. Čuvanje u trapovima
zahtijeva češći nadzor trapa, zbog moguće
pojave glodavaca, koji rade štete na
korijenu.
Povrtnica također vrlo dobro može
podnijeti zimu i na otvorenom radi visokoga
sadržaja suhe tvari.
Potrebno tlo i sjetva
Povrtnica najbolje uspijeva na dubokim
i rastresitim tlima, koja su dobre strukture i
prirodno hladnija. Sitniji korijen lakše
podnosi niže topline, u proljeće ranije
krene, a biljka je bujnija od one koja je
presađivana.
Povrtnicu namijenjenu za prodaju ili za
potrošnju tijekom zime i proljeća treba sijati
u ljetnim mjesecima, jer se vadi iz tla
mlađa, sočnija i puno veće uporabne
vrijednosti od povrtnice, koja je sijana u
proljeće.
Najbolje predkulture za proizvodnju
povrtnice su povrtne biljke, koje ne
pripadaju rodu kupusnjača, kao što su na
primjer: krastavci, paprika, patliđan, luk,
mahuna i grašak. Bolja je predkultura, koja
je bila obilnije gnojena stajskim gnojom.
Također su dobri predusjevi sva strna žita,
jer se nakon skidanja usjeva tlo za sjetvu
može vrlo dobro pripremiti.
Povrtnicu treba pognojiti mineralnim
gnojem s povećanim udjelom kalija, tako da
odnos N:P:K bude 1:1:1,2. Također treba
paziti na umjerenu gnojidbu dušičnim
gnojom, jer ako dušika ima u većim koli-
činama, biljka ga nekontrolirano uzima.
U slučaju prevelikih količina dušika,
korijen prebujno raste, često puca u sredini
ili na površini, te time omogućuje različitim
saprofitima ulazak u unutrašnjost korijena,
što najčešće izaziva njegovu trulež. Time
ovo povrće gubi uporabnu vrijednost, pa
proizvođač trpi štete.
Mala nesmotrenost može dovesti do
propadanja cijeloga usjeva na njivi, što je
popraćeno neugodnim mirisom. Povrtnicu
je lakše proizvoditi nego druge korjenjače.
Sjeme ima visoku uporabnu vrijednost,
nešto je krupnije, ujednačenije niče i na
početku jako brzo raste.
Korijen je dosta tvrd, zbijene strukture,
a otporan je na sušu. Neprekidno raste, ali
starenjem gubi na kakvoći.
Proizvodnja sjemena može biti također
zanimljiva. Sjemenski usjev, stvarajući
postrane cvjetne grane dosta brzo zatvara
površinu, tako da teško probijaju korovi.
Oni, ako ih ima u većoj količini, mogu
napraviti dosta štete na sjemenskom usjevu.
Ako se proizvodi isključivo sjemensku
povrtnicu, tada se povrtnica sije iza 15.
kolovoza. Sjemenski usjev se uvodi u zimu
čist od korova i ostaje tjekom zime na polju.
U prosječnoj zimi prezimi gotovo bez
posljedica od smrzavanja.
Sjemenskoj povrtnici iz izravne sjetve
istovremeno rastu vegetativni i generativni
dio biljke.
Za žetvu dolazi u isto vrijeme kad i ona,
koja je presađivana. Žanje se izravnom
vršidbom žitnim kombajnom.
Urod sjemena kod povrtnice je 1.500
kg/ha. Cijena sjemena za proizvođača je 20
255
kn/kg. Troškovi proizvodnje povrtnice su na
razini 11.000 do 12.000 kn/ha.
Vađenje i spremanje
Urod korijena u normalnoj gustoći
sklopa, može dati 250 do 600 metričkih
centi. Količina korijena ovisi o odlici,
klimatskim prilikama, kakvoći tla i načinu
proizvodnje.
U jesen, prilikom vađenja korijena za
potrošnju, izabere se potreban broj biljaka
zajedno s listom i korijenom, od kojih se
sortiranjem odaberu najkarakterističnije
biljke za tu odliku. Izabrane biljke se očiste
od zemlje, a lišće se odreže na 1 cm iznad
glave korijena. Tada se korijen posprema u
već pripremljeni trap, gdje se najbolje čuva.
Trap se mora postaviti na nešto
povišenom i ocjeditom zemljištu. Mogući
višak vode ne smije prodrijeti u trap, jer bi
korijen povrtnice u slučaju, makar i kraćega
zadržavanja vode u trapu, potpuno stradao.
Pospremljeni korijen su presadnice,
koje treba u proljeće, čim je to moguće,
posaditi u dobro pognojenu i pripremljenu
zemlju. Presadnice se mogu saditi strojno ili
ručno. Bitno je dobro posaditi, kako bi se
dobio optimalan broj biljaka. To se postiže
sadnjom redova na razmak od 50 do 60 cm i
u redu na razmak od 20 cm.
Generativni dijelovi biljke na proljeće
dosta brzo rastu.
Povrtnica cvate odmah poslije 15.
lipnja, a u fiziološku zrelost dolazi iza 10.
srpnja.
Potrebno je poduzeti sve kako bi se
smanjile štete koje mogu napraviti ptice
koje su gotovo uvijek nazoćne kod
proizvodnje sjemenske povrtnice. Ako se
povrtnica proizvodi namjenski za korijen,
dobro je tu proizvodnju kombinirati s
proizvodnjom sjemena za vlastite potrebe.
Povrtnica je u proizvodnji vrlo zahvalna
biljka, pa ako se poklope proizvodne s
prodajnim mogućnostima, na proizvodnji
ove kulture obiteljsko poljoprivredno gos-
podarstvo može ostvariti značajne novčane
prihode.

Grah zrnaš i
grah mahunar
Grah je najznačajnije povrće u prehrani
ljudi, jer ima visok sadržaj bjelančevina,
veliki broj aminokiselina i veliku hra-
nidbenu vrijednost. Osim po morfološkim
osobinama, koje ga svrstavaju u niske i
visoke vrste, razlikujemo:
- grah mahunar i
- grah zrnaš.
Neke odlike se više koriste kao zrno u
voštanoj zriobi ili u zrelom stanju, dok se
jednako tako, dosta odlika koristi za jelo,
kao plod u obliku mlade mahune.
Obično zrnaši imaju nešto krupnije
zrno, koje se lakše odvaja od komuške,
lakše se kuha i te su odlike nešto rodnije od
graha mahunara. I mahunari se koriste u
ishrani ljudi kao zrno kada se mahuna ne
pobere na vrijeme pa prestari, dobije dosta
celuloze i izgubi svoju tehnološku vrijed-
nost. Tada se mahuna pusti, da fiziološki
sazrije, pa se nakon toga može koristiti za
ishranu ili daljnju reprodukciju.
Grah se normalno vlažan lako čuva u
najjednostavnijim skladištima. Lako se
doprema na mjesto potrošnje ili prerade.
Jednostavno se prerađuje i kao industrijski
pripremljeno gotovo jelo troši se na različite
načine, kao ukusna hrana. Važno je
napomenuti, da je grah u Hrvatskoj bio, sve
do polovice sedamdesetih godina važan
izvozni proizvod. Grah visoke kakvoće se
izvozio u nekoliko europskih zemalja (u
Italiju, Njemačku, Austriju, …).
Grah je jako dobra predkultura za sve
druge vrste poljoprivrednoga bilja, jer kao i
sve druge leptirnjače, grah nakon skidanja
usjeva, ostavlja tlo obogaćeno dušikom.
Iako se grah zrnaš rijetko sijao u čistoj
256
kulturi i sve se ručno radilo, proizvodilo se
do 10 kg zrna graha po stanovniku.
Niski grah se sijao kao podusjev, a
visoki grah najviše kao međuusjev u
kukuruzu. Stabljika kukuruza je, visokom
grahu služila kao nosač po kojem se biljka
graha penjala, razvijala i donosila planirani
urod. Proizvodnja visokoga graha u čistoj
kulturi, bez obzira na više urode, nikada kod
nas nije bila na većoj površini. Čista kultura
visokoga graha traži veća ulaganja. Mora se
osigurati dovoljan broj kolaca, treba ih
zabijati uz svaku biljku, treba ih na kraju
vegetacije vaditi, čistiti od dijelova stabljike
graha i spremiti ih za slijedeću proizvodnju.
Sve su to relativno teški poslovi, koji nisu
mogli donijeti povećan urod zrna, koji bi
opravdao povećano ulaganje.
Grah se bralo i kao podusjev i kao
međuusjev, isključivo rukom. Smanjenjem
seljačkoga stanovništva smanjio se broj
berača, pa i proizvodnja. Proizvodnja se
smanjila i uvođenjem hibridnoga kukuruza.
Za visoke urode zrna hibridnoga kukuruza,
treba gusti sklop biljaka, odgovarajuća
gnojidbu i zaštita. Povećanjem broja biljaka
gubi se prostor za grah i buče. Gotovo je
nemoguće naći herbicid, koji bi istovreme-
no mogao uništiti korove bez posljedica za
kukuruz, grah i buču. Pretjeravalo se s
proizvodnjom kukuruza na štetu drugih
kultura, koje su zajedno, davale puno veće
proizvodne vrijednosti nego sam kukuruz.
Dok se proizvodio grah u kukuruzu kao
međuusjev i podusjev, a buče kao podusjev,
ručno se okopavalo i bralo. Bilo je više
poslova, koje se više ne mogu obaviti zbog
odljeva radne snage sa sela. Došlo je do
uporabe herbicida, koji potpuno suzbijaju
korove, a isključuju motiku, najveći napor i
trošak, pa proizvodnja kukuruza postaje
jednostavna, s malo ljudskoga rada.
Poljoprivrednici su jednostavno prestali
proizvoditi grah za tržište i ostali su bez
dijela prihoda. U trgovinama nema domaće-
ga graha, nego iz Kine, Kanade, Argentine i
drugih zemalja, a mahuna iz Italije,
Španjolske, … Hrvatska mahuna može se
naći jedino na zelenim tržnicama. To stanje
trgovci opravdavaju time da su domaća
proizvodnja i proizvod skuplji od uvoznih,
što nije istina kada se ta cijena, za istu vrstu,
usporedi sa cijenom na tržnici.
Ako se ne može proizvoditi za
trgovačke lance u Hrvatskoj, treba otvoriti
mogućnost proizvodnje za inozemstvo.
Slovenija uvozi ukupno potrebnu količinu
graha za svoje tržište. Tamo je dobro
poznata kakvoća naših odlika graha i
mahuna. Ranije se Slovenija grahom redo-
vito, a mahunama djelomično opskrbljivala
iz naše Podravine i Posavine.
Zato treba vratiti grah na naše obradive
površine. Vrijednost proizvodnje graha, u
zrnu ili mahuni, na istoj površini s
prosječnim urodom, prelazi 15.000 kn, s
gotovo jednakim materijalnim troškovima.
Ova proizvodnja traži puno živoga rada,
koji je korisno uložen.
Za sigurnu proizvodnju mora se naći
organizator, koji je siguran u proizvodnju i
otkup, jer zrno domaćega graha ima kupce.
Na zelenoj tržnici prodajna cijena graha
domaćega podrijetla znatno je viša od cijene
uvoznoga, a ipak se prodaje. Rijetko se
može naći grah više kakvoće, od kakvoće
domaćega trešnjevca, cipra, puter graha i
zelenčeka. Svaki kupac graha domaćega
podrijetla dobro zna njegovu vrijednost, zna
da grah nije star, da se lako kuha i da mu
tuđi grah nije ravan. Potrebno je osnivati
poljoprivredne zadruge, općega tipa, tamo
gdje je to nužno educirati zadrugare i početi
proizvodnju graha. Čak i kada se
proizvodnja zrna graha, stihijski odvijala
imali smo tržišne viškove, koje smo lako
plasirali na inozemno tržište, a sada kada na
policama gledamo grah inozemnoga
podrijetla i ne pitamo kada je proizveden.
To je najčešće roba stara po nekoliko
godina, koja se ne smije držati na policama
u zemlji iz koje je taj grah uvezen.
Organizacija proizvodnje, otkupa i
isporuke mora biti besprijekorno sinkroni-
zirana. Mahunu se mora, odmah nakon
berbe, u vrlo kratkom roku dopremiti na
257
preradu, ili ju, dok se nakupi odgovarajuća
količina, čuvati pod određenim uvjetima u
rashlađenim skladištima. Najteži dio posla
bila je ručna berba mahuna, jer dobar berač
za jedan sat intenzivnoga rada može nabrati
od 8 do 10 kg. Radi toga su površine na
kojima se proizvodila mahuna bile male, ali
brojne. U ovoj proizvodnji važno je na
vrijeme svladati svaki tehnološki zahvat. U
protivnom su gubici sigurni.
Osim u privatnom sektoru, mahunu su
proizvodile poljoprivredne radne organiza-
cije na svojim ekonomijama, pa su se počeli
koristiti kombajni za berbu mahuna.
Nedostatak ovih kombajna je potpuna berba
u jednom prohodu. Zato su urodi manji
nego kod ručne berbe za 20 do 30 %, jer sve
odlike mahuna cvjetaju veći broj dana, a
kombajnom počinje berba u trenutku, kada
na biljci ima najviše plodova u odgovara-
jućoj kategoriji.
Osobina svake odlike graha mahunara
je da plod ima deblje meso, da je bez
konaca, da se lako kuha i da je ukusan.
Kada grah mahunar preraste, pa se ne može
koristiti kao mahuna, usjev je najbolje
ostaviti da fiziološki sazrije, zrno se može
uporabitii kao sjeme, ako je dobra odlika, ili
za ishranu kao grah zrnaš, uz napomenu da
kakvoća zrna graha mahunara nije na razini
graha zrnaša.
Odlike
Postoji veliki broj odlika graha
mahunara, koje se međusobno razlikuju po
habitusu, po boji i obliku zrna i mahuna, po
dužini plodova i vegetacije, po rodnosti i
slično.
Odlike graha mahunara, čije se sjeme
sada prodaje, dosta su stare: bergold, top
crop, starozagorski, niskoga rasta, žutih i
zelenih mahuna. Sve ove odlike održale su
se tako dugo, zbog navika proizvođača na
njihovu kakvoću, na dužinu njihove cvatnje
i dužinu berbe, te njihov urod. Odlike, koje
su sada u prometu, namijenjene su za
proizvodnju u vrtu, za potrebe onoga, tko ih
sije i djelomično za zelene tržnice.
 Novije odlike su selekcionirane za
industrijsku proizvodnju, što znači da imaju
što bujniju cvatnju u što kraćem vremenu s
ujednačenom tehnološkom zriobom, radi
jednokratne berbe. Zato one imaju manje
urode plodova, koje oprema pri berbi često
oštećuje. Strojno pobrane mahune su
isključivo za preradu u konzervnoj
industriji. Za strojnu berbu mahuna, siju se
samo niske odlike, koje je Podravka, prije
više od dvadeset godina uvela u
proizvodnju kod svojih kooperanata. To su
odlike: groffy, forum, nerina, salerma, fesca
i druge, različite duljine vegetacije, kako bi
se strojna oprema u sezoni što dulje
koristila.
Tlo i priprema tla
Priprema tla za proizvodnju graha
počinje skidanjem predusjeva. Grah
najbolje raste na dubljim tlima, mrvičaste
strukture, slabo kisele do neutralne reakcije.
Biljka graha ima vretenast, dosta dugačak
korijen, s nešto gušćim sekundarnim
korijenjem. Grah voli tla bogata organskim
tvarima, povoljnoga kapaciteta za zrak i
vodu. Odlične predkulture su krumpir,
rajčica, sve kupusnjače, žitarice i osobito
one biljne vrste, koje su obilno gnojene
stajnjakom, jer se ne preporučuje sjetva
graha na tlima neposredno gnojenim
stajnjakom.
Obvezna je duboka jesenska brazda, sa
zaoravanjem 500 kg/ha NPK 10:30:20
osnovne gnojidbe. Radi čuvanja vlage, treba
što ranije zatvoriti zimsku brazdu.
Sjetva
Grah je jako osjetljiv na hladnoće, pa se
sije kada prođe opasnost od kasnih
proljetnih mrazova. Bez obzira na visoku
energiju klijanja sjemena, sjetva se
preporučuje kad toplina dosegne 10° C.
Zato se grah obično sije početkom svibnja.
Neposredno prije sjetve potrebno je dodati
250 kg/ha NPK 15:15:15, kao početnu
gnojidbu, zatim prskati tlo s 2 l/ha treflana,
te ga zaorati u tlo zajedno s mineralnim
258
gnojivom. To je najbolje prohodom sjetvo-
spremačom i odmah iza toga sijati
odgovarajućom sijačicom.
Sjetva graha, je najvažniji tehnološki
zahvat. Uporabna vrijednost sjemena se
mora za svaku odliku posebno izračunati,
jer apsolutna težina sjemena oscilira od 250
do 700 gr. Ta razlika određuje potrošnju
sjemena po jedinici površine, pa se mora
paziti da se zbog neznanja skupo sjeme ne
razbacuje.
Utrošak veće količine sjemena,
povećava troškove (trošak sjemena i trošak
prorjeđivanja) da se dobije odgovarajući
sklop biljaka u vegetaciji. Uputno je sijati,
tretirano sjeme odgovarajućim fungicidima,
radi suzbijanja određenih bolesti, makar to
Zakon ne obvezuje.
Preporučujemo za niske odlike graha
400.000 biljaka/ha. To znači da ove odlike
treba sijati s razmakom redova od 50 cm, a
razmakom sjemena u redu od 5 cm. Obično
se sije 100 kg/ha sjemena, što ovisi od
uporabne vrijednosti sjemena. Međutim,
kod visokih odlika, treba upola manje
sjemena. Praksa je pokazala da je potreban
jednak broj biljaka po ha za proizvodnju
niskoga graha mahunara i zrnaša.
Postrna sjetva graha mahunara može
davati vrhunske rezultate. Isti dan početkom
srpnja, nakon skidanja ječma ili pšenice
treba poorati i pripremiti tlo, te posijati
jednu od odlika niskoga graha mahunara.
To se mora brzo učiniti, da očuvamo vlagu
u tlu poslije žetve, jer za samo jedan dan
nepoorano tlo u srpnju može izgubiti toliko
vlage, da zrno više ne može pustiti klicu.
Uzgoj
Za sve odlike graha mahunara je
svojstveno da počnu cvasti pedesetak dana
nakon sjetve, da cvjetaju tri tjedna i da se
počnu brati dva mjeseca iza sjetve. Duža
cvatnja uvjetuje dulje razdoblje berbe.
Postrni usjev dolazi u cvatnju, krajom
kolovoza, kada ima manje lisnih ušiju i
nema potrebe biljke tretirati insekticidima,
ima nešto više vlage u zraku, pa je oplodnja
potpunija, cvjetovi ne abortiraju i grah
mahunar daje jako dobre urode. Ovaj način
proizvodnje ne može se preporučiti za grah
zrnaš, jer bi došao u fiziološku zriobu
krajom rujna. To je vrijeme čestih kiša i
magle, pa se usporava sazrijevanje zrn, a
pojavljuju se različiti saprofiti koji smanjuju
klijavost sjemena.
Zaštita
Održavanje usjeva započinje pravo-
vremenom sjetvom, početnom gnojidbom i
prskanjem protiv korova. Ako se pravilno
prska treflanom, budući grah mahunar ima
dosta kratku vegetaciju, a čistoću usjeva se
može održati i do fiziološke zriobe.
Međutim, ako usjev, iz bilo kojega razloga,
nije tretiran prije sjetve, potrebno je između
sjetve i nicanja prskati Galexom ili Dualom
i Prohelanom po uputama proizvođača,
danima uz ambalažu.
Ako je i kod ovoga tretiranja usjeva
napravljen propust, ispraviti se može nakon
nicanja graha i korova Basagranom ili
Fusiladom po spomenutoj uputi. Jednako
tako, ako je usjev gnojen po preporuci, nije
potrebno strojevima ulaziti u usjev radi
prihranjivanja, jer se gaženjem u više
navrata radi veća šteta nego korist od
nekoga tehnološkog zahvata.
U slučaju pojave lisnih ušiju, koje mogu
nanijeti usjevu neprocjenjivu štetu, usjev se
mora tretirati insekticidom Decis, točno
onako kako propisuje proizvođač sredstva.
Kod moguće pojave nekih bolesti, kao što je
bakterijska masna pjegavost potrebno je
odmah čim se primijeti na prvoj biljci
uporabiti fungicide, kojih ima dosta, a
nabrojiti ćemo samo neke: Cuprablau,
Ridomil plus i Champion. Na njihovim
pakiranjima piše kako se to radi.
Usjev se mora održavati zdrav i čist od
korova za svo vrijeme vegetacije, uz
obveznu pozornost posvećenu na karencu
svakoga preparata, radi rezidua, koji se
mogu naći u mahuni, jer se preparat do
berbe nije stigao razložiti. Održavanje
usjeva može se olakšati, ako se pazi da je
259
sjeme zdravo i tretirano fungicidom, da se
najmanje pet godina ne ponavlja usjev
graha za grahom, jer se gotovo sve bolesti
graha prenose tlom i sjemenom. Svaki se
tehnološki zahvat mora obaviti na vrijeme.
Sve što je rečeno odnosi se na grah mahunar
i zrnaš, uz napomenu da je tijekom
vegetacije potrebno zaštiti grah zrnaš od
grahovoga žiška, koji se pojavljuje na polju
za vrijeme cvatnje i odlaže jajašca u
plodnicu, odakle se izvlače kornjaši, koji
postaju u skladištu glavni štetnici na grahu i
mogu ga potpuno upropastiti. To se
sprječava kemijskim preparatima za
fumigaciju graha. Svi fumiganti su
insekticidi. S njima se mora raditi s puno
pozornosti, uz nazočnost ovlaštenoga
biljnoga zaštitara, kako bi se izbjegle
neželjene posljedice.
Berba
Tehnološka zrioba niskog graha
mahunara nastupa šezdesetak dana nakon
sjetve i to je zapravo početak berbe
mahuna. Grah zrnaš fiziološki sazrije 40
dana iza cvatnje, pa je to vrijeme berbe
graha, koji se može rabiti za ishranu ili za
sjeme. Tipični su predstavnici ovih odlika
slavonski zeleni i niski trešnjevac.
Obično se grah mahunar bere u tri
navrata, ali ga je ipak bolje brati u više
navrata, uvijek birajući najbolje plodove.
Tako se dobivaju viši urodi, jer mahune
brzo rastu. Ako se beru sitnije mahune,
puno se gubi na urodu. Najveći urod
mahuna, odgovarajuće kakvoće se postiže,
ako se mahuna bere kada je zrno u mahuni u
fazi razvoja između mliječne i voštane
zriobe. Mahuna mora biti mlada, jedra,
zdrava. lako lomljiva, bez konaca.
Berba graha mahunara je mukotrpan i
spor posao. Kod mahuna smo govorili o
ručnoj i strojnoj berbi. Način berbe najčešće
je uvjetovan veličinom zemljišta i namjene
plodova. Ako mahuna ide na policu, bez
obzira na cijenu, ona mora biti rukom
ubrana. Najbolje bi bilo na parceli, prilikom
berbe pakirati plodove mahune u
pripremljenu ambalažu. Tako se smanjuje
negativan utjecaj prijevoza plodova u
rasutom stanju, ili u sanducima.
Pakiranje, koje se obavlja s berbom,
usporava brzinu berbe, ali se dobiva na
kakvoći proizvoda i cijeni. Ako je mahuna
namijenjena za preradu za kiseli ili smrznuti
program može se ambalažirati u plastične
vreće ili sanduke i brzo dopremati na
preradu.
Grah zrnaš se ne može izravno
kombajnirati, jer želimo dobiti zrno najviše
moguće kakvoće. Rečeno je da grah cvjeta
duže od tri tjedna, jednako tako mu dugo
traje zrioba. Niske odlike graha imaju, u
vrijeme sazrijevanja, dosta mahuna na tlu.
Ako je tlo vlažno, dolazi do truljenja graha
u komuški. Da se to spriječi, potrebno je
biljke graha počupati, držati na parceli dok
se stabljika osuši, onda na parcelu ući
kombajnom i uz pomoć radnika, koji će
hraniti kombajn, vršiti. Za vršidbu kombajn
mora biti potpuno pripremljen. Broj
okretaja bubnja mora se smanjiti na
najmanju razinu, inače dolazi do loma zrna.
Način skidanja graha, koji se može
preporučiti, je da se počupane biljke graha
iznesu s parcele, slože na tvrdu podlogu,
pažljivo nakon sušenja gazimo traktorom s
napola ispuštenim gumama sve dok se zrno
ne istjera iz komuške. To je posao koji je
gotovo potpuno zapostavljen jer je spor, ali
nema loma i povećane troškove vršidbe
pokriva bolja kakvoća robe.
Čuvanje
Zrno graha se čuva na slijedeći način.
Ovršeni grah se dobro očisti, prosuši na 14
% vlage i pospremi u suh i prozračan
skladišni prostor, u rasutom stanju ili u
ambalaži do isporuke. Kakvoća graha je
standardizirana. Svejedno je dobro znati da
se zrno graha stavlja u promet sortirano
prema boji. Zrno mora biti ujednačeno,
zdravo, bez stranih mirisa i primjesa i s
odgovarajućom deklaracijom. Čuvanju
graha potrebno je pokloniti pozornost zbog
moguće pojave žiška, za kojega je već
260
rečeno, da je donešen iz polja zajedno sa
zrnom, jer nije bilo odgovarajuće zaštite
usjeva. Takav grah potrebno je fumigirati,
čim se primjeti žižak, jer u vrlo kratkom
vremenu grah može izgubiti uporabnu
vrijednost. Primjenom integralne zaštite
usjeva, dobri zaštitari, mogu potpuno
spriječiti napad grahovoga žiška u polju.
Ako se to uspješno obavi, onda se zrno
graha posprema u skladište bez žiška u
zrnu, pa se lako čuva. Napominjemo da se
grah ne može staviti u prodaju za bilo koju
namjenu, ako u njemu ima bilo koja
štetočina, živa ili mrtva.
Sjeme
Grah mahunar i zrnaš se proizvode na
jednak načina, kao i merkantilni grah zrnaš.
Količina sjemena se planira prema
potrebama proizvodnje za odgovarajuće
namjene. Sada se u Hrvatskoj troši oko 120
t sjemena, a od toga se uvozi oko 100 t. Za
uvoz sjemena graha ne postoji nikakav
razlog. Sjeme graha se uspješno može
proizvoditi u našoj zemlji, odlične kakvoće i
jeftinije uvoznoga.
Sjemenska proizvodnja podložna je
nadzoru Zavoda za sjemenarstvo, da se
očuva čistoća odlike i zdravstveno stanje
usjeva, radi izdavanja odgovarajuće
dokumentacije, kojom se potvrđuje da se
usjev može proglasiti sjemenskim.
Zakonom su propisana tri pregleda
sjemenskoga usjeva tijekom vegetacije i to
u vrijeme kada je najlakše vidjeti kakvoću
sjetve, prostornu izolaciju, kakvoću
oplodnje, nazočnost bolesti i štetočina,
procjenu uroda i drugo. Aprobator je dužan
pregledavati usjev zajedno s osobom
odgovornom za proizvodnju, davati
opravdane primjedbe i upute, što je
potrebno učiniti na usjevu u daljnjem tijeku
vegetacije i o tome voditi zapisnike.
Na temelju zapisnika aprobator izdaje
uvjerenje da je usjev sjemenski. Usjev će se
priznati kao sjemenski, ako ima samo 2 %
primjesa drugih kultivara i ako ima do 5 %
antraknoze i bakterioza.
 Za proizvodnju sjemena viših katego-
rija, preporučujemo rjeđu sjetvu, radi
lakšega nadzora biljaka i čupanja iz usjeva
zaraženih strukova, lakšega održavanja i
lakšega skidanja sjemenskoga usjeva. Jedan
od najvažnijih tehnoloških zahvata u
sjemenskoj proizvodnji graha je suzbijanje
korova i održavanje čistoće usjeva tijekom
cijele vegetacije.
Skidanje usjeva je čupanje graha, koje
mora početi kada donji listovi počnu
opadati, donje komuške postaju suhe, a još
se ne otvaraju. U to vrijeme zrno graha je
fiziološki zrelo, pa ako ostane nekoliko
dana na počupanoj stabljici postupno će
izgubiti vlagu i neće pucati komuške. Zrelo
zrno u mahuni, koje je ležalo na tlu,
odmaknuto je zajedno sa stabljikom, da ne
trune i da ne naklijava. Tako se gubici
smanjuju, a kakvoća se poboljšava.
Naglašavamo, da svaki proizvođač, koji
ima u proizvodnji manje od 1 ha, vršiti treba
traktorom i prosušenu masu gaziti s napola
ispuštenim gumama na tvrdoj podlozi. To je
mukotrpan i spor posao, koji se isplati jer se
dobije sjeme u kojem nema loma. Razlika u
težini sjemena, čiji smo lom sveli na ništa, u
prodajnoj cijeni pokriva sve troškove
vršidbe.
Težnjom za što boljom kakvoćom, često
je potrebno poduzimati nešto primitivnije
zahvate ako imaju opravdanje. Nakon
vršidbe, sjeme graha treba pročistiti,
uskladištiti i dobro čuvati do konačne
dorade i isporuke. Sjeme graha kod
isporuke mora imati čistoću 99 %, a
klijavost 95 %. To su normativi koje
potvrđuje deklaracija o kakvoći sjemena, jer
ako sjeme ima visoku klijavost, logično je
da mu je i zdravstveno stanje odlično.
Preporučujemo tretiranje sjemena graha
nekim od fungicida, radi suzbijanja glji-
vičnih bolesti, koje se prenose sjemenom.
Urod sjemena graha u proizvodnji u
normalnim klimatskim uvjetima prosječno
daje 2.000 kg, uz određena odstupanja po
odlikama. Sve do sada rečeno o proizvodnji
sjemena, odnosi se na proizvodnju niskih
261
odlika, s kojima se puno više sjemenari
nego odlikama visokoga graha.
Proizvodnja sjemena visokoga graha,
jednaka je za proizvodnju mahunara i
zrnaša. Naši proizvođači proizvode sjeme
visokoga graha za osobne potrebe, u
vrtovima ili u kukuruzu.
Preporučujemo na manjim površinama
proizvodnju sjemenskoga graha za tržište.
To je posao, koji se obavlja ručno. Treba
izabrati odliku zajedno s organizatorom
proizvodnje, jer je on kupac sjemena.
Hibrid kukuruza, koji će u ovoj proizvodnji
poslužiti kao nosač dosta teške zelene mase
graha, treba biti pažljivo odabran, da bude
onaj, koji ima svojstvo snažne stabljike. U
protivnom se može dogoditi, da međuusjev
graha polomi stabljike kukuruza.
Kukuruz treba posijati u sklopu od
40.000 biljaka/ha. U iznikli kukuruz treba
usijati grah i to u svaki drugi red po dva
zrna uz svaku treću biljku kukuruza. Na taj
način se dobije optimalan sklop biljaka
graha, koji može dati jako dobar urod zrna.
Ovaj način proizvodnje graha daje manje
urode od sjetve u čistoj kulturi, ali su
troškovi proizvodnje znatno niži, pa je
isplativiji.
Visoki grah počinje cvasti tijekom
srpnja, a tada su najviše topline, koje
najčešće loše utječu na životne funkcije
biljke graha. Do tada se i biljke kukuruza
dobro razviju, pa daju hladovinu, u kojoj
mikroklima povoljno utječe na razvoj.
Cvijet graha nije izravno izložen jakom
suncu, pa se postiže bolja oplodnja.
Zreli grah treba redovito ručno brati,
ubrane mahune sušiti u sjeni u tankom sloju
do 5 cm debljine. Taj način berbe treba
provoditi sve dok ima potrebe, jer se
oslobađa prostor za razvoj novih mahuna,
smanjuje se težina na stabljici kukuruza,
zrno u mahuni ostaje zdravo i daje se
mogućnost biljci da bolje koristi mogućnost
svoje rodnosti. Kada su pobrane i osušene
sve komuške, vršiti treba prema vlastitim
mogućnostima. To znači da će se vršiti
puštanjem graha s komuškom u bubanj
kombajna, ili ih izgaziti traktorom, na
opisani način.
Usjev treba prijaviti Zavodu za sjeme-
narstvo radi obvezne kontrole sjemenskih
usjeva. Svi poslovi, koji se na preporuku
rade ručno, daju veće vrijednosti nego što je
trošak, koji ručni postupak rada nosi. Zato
se mora proizvoditi na površini, koju
raspoloživa radna snaga može svladati.
Poljoprivredni proizvođači imaju dosta
slobodnoga vremena, koje mogu najbolje
iskoristiti izborom isplativijih kultura.

Izračun troškova i dobiti proizvodnje

graha mahunara i graha zrnaša
a) vrsta radova mahunar kn/ha zrnaš kn/ha
osnovna gnojidba 120,00 120,00
jesensko oranje 480,00 480,00
zatvaranje brazde 180,00 180,00
prskanje herbicidima 100,00 100,00
sjetvospremač 150,00 150,00
sjetva 140,00 140,00
prskanje protiv bolesti i štetočina 220,00 220,00
berba mahuna ili čupanje usjeva 1.000,00 1.000,00
vršidba - 500,00
prijevoz do skladišta 600,00 100,00
čišćenje zrna graha - 400,00
tuđa radna snaga 5.000,00 200,00
Ukupno 7.990,00 3.590,00
b) repromaterijal
sjeme 100 kg x 20 kn/kg 2.000,00 2.000,00
mineralno gnojivo 700/800 1.440,00 1.580,00
zaštitna sredstva 820,00 900,00
ambalaža zamjenska 1.000,00 150,00
Ukupno 5.260,00 4.630,00
c) fiksni i varijabilni troškovi
zakup ili koncesija 300,00 300,00
doprinos za vodoprivredu 208,00 208,00
osiguranje ulaganja 986,00 700,00
trošak financiranja repromaterijala 212,00 224,00
Ukupno 1.706,00 1.432,00
d) ukupni troškovi proizvodnje 14.956,00 9.652,00
e) vrijednost proizvodnje
12 t x 2.500 30.000,00 2 t x 10.000 20.000,00
f) razlika u cijeni ( e – d ) kn/ha 15.044,00 10.348,00

262
 Gospodarski rezultat i isplativost
Ovi nam pokazatelji iz izračuna troškova i
dobiti proizvodnje graha mahunara i graha
zrnaša daju sliku o isplativosti proizvodnje
mahuna za preradu za kiseljenje ili
smrzavanje, jer je za kalkulaciju uzeta
prodajna cijena, koju daje prehrambena
industrija. Prodaja, putom trgovačke mreže
bila bi isplativija.
Proizvodnja graha mahunara, visokoga
ili niskoga kao i proizvodnja graha zrnaša je
jako isplativa, jer:
1. Bez obzira koju vrstu graha sijemo,
za koju namjenu zrno ili mahunu proizvo-
dimo, kao i koju odliku proizvodimo,
kalkulacija nam pokazuje da to može biti
unosan posao.
2. Grah je povrtna kultura, koja se rabi
u ishrani ljudi, količinski, puno više nego
druge vrste povrća, pa je logično da se ovoj
proizvodnji pokloni više pozornosti.
3. Radi vrlo kratke vegetacije u
proizvodnji mahuna, postoji mogućnost
postrne sjetve.
4. Grah obogaćuje tlo dušikom, kojega
sama biljka, putom kvržica na korijenu
uzima iz zraka, a da pri tom ne remeti
prirodnu ravnotežu. Svu količinu dušika,
koju biljka graha pohrani tijekom vege-
tacije, ostavlja u tlu u svojim ostacima za
slijedeću kulturu.
Prema inozemnoj literaturi po hektaru
prosječan sklop biljaka graha, prosječne
razvijenosti, tijekom vegetacije do fizio-
loške zriobe, može pohraniti do 300 kg
dušika, što odgovara količini od 1.100 kg 27
% KAN-a.
To je količina, koja uz prosječnu
gnojidbu isključuje uporabu dušičnih gnoji-
va za dvije naredne kulture.
5. Ušteda u potrošnji mineralnih gnojiva
je velika. Mikrobiološka aktivnost tla,
poslije usjeva graha se toliko povećava, da
ujedno raste kapacitet tla za vodu i za zrak.
6. Kakvoću našega graha u odnosu na
inozemne odlike, potrebno je komisijski
ocijeniti i stručno verificirati, pa temeljom
toga i cijene odrediti. U prilog tomu, u
263
inozemnim trgovačkim lancima se prodaje
grah dobre kakvoće iz njihovih zemalja, po
cijeni i po nekoliko puta višoj nego,
primjerice grah iz Argentine.
7. Potrebno je dogovoriti s trgovačkim
lancima, da hrvatski grah mora biti na
njihovim prodajnim mjestima, bez obzira na
visinu njegove cijene, pa će se jako brzo
vidjeti ima li smisla. Inozemni grah, koji se
prodaje u Hrvatskoj, uglavnom je stariji, a
to mora biti vidljivo na deklaraciji. Na zrnu
se vidi promijenjena boja, a to znači da je
zrno graha višekratno tretirano fumigan-
tima, da je dobrim dijelom izgubilo pravi
okus, hranjivu vrijednost i pravu mogućnost
kuhanja.
8. Hrvatski grah, koji trgovci budu
prodavali, može biti potpuno svježa roba, sa
svim prednostima, koje su uz nju vezane.
9. Sve spomenuto govori da se odmah
počne organizirano proizvoditi sjeme graha
mahunara i zrnaša, visokih i niskih odlika.
Prema izračunu troškova i dobiti, samo za
godinu dana se može proizvesti dovoljna
količina sjemena za domaće potrebe, da se
potpuno isključi bespotreban uvoz.
U prosjeku urod graha mahunara je
oko 12.000 kg/ha.
Prehrambena industrija plaća prvoklas-
nu mahunu 2,5 kn/kg.
To je vrijednost proizvodnje od 30.000
kn/ha ili 6 puta više od vrijednosti proiz-
vodnje soje.
Ulaganja u proizvodnju, jer je sjeme
skuplje, su veća za 25 % nego kod soje. To
nam govori o jako isplativoj poljoprivrednoj
proizvodnji, ali treba sijati onolike površine,
kolike obiteljsko gospodarstvo može svla-
dati.
Dok nema posla, koji donosi veći
dohodak, a grah daje više od onih kultura
kojima se proizvođać bavi, proizvodnja
graha je opravdana.
Urod graha zrnaša u prosječno rodnoj
godini je oko 2.000 kg/ha. Cijena zrna je 8
kn/kg, pa daje vrijednost 2 do 3 puta veću
od proizvodnje soje.
Prilog razvoju povrtlarstva:

Bolesti povrća
i
štetnici
na povrću

Popis slika:
Crna lisna pjegavost zeljarica (Alternariae brassicae)
Alternariae solani
Crna lisna pjegavost rajčice (Alternariae solani)
Crna lisna pjegavost rajčice na plodu (Alternariae solani)
Pjegavost zeljarica (Alternariae spp.)
Alternaria solani
Siva plijesan luka (Botrytis spp.)
Antraknoza mahunarki
Siva plijesan na listovima (Botrytis squamosa)
Siva plijesan zelja (Botrytis cinerea)
Siva plijesan salate (Botrytis cinerea)

264
Siva plijesan (Botrytis squamosa)
Venuće (Fusarium oxysporum)
Siva plijesan na stabljici (Botrytis cinerea)
Plamenjača salate (Bremia lactucae)
Delia radicum (Phorbia brassicae)
Rajčica (Botrytis cinerea)
Lukova muha (Hylemia antiqua)
Plamenjača salate (Bremia lactucae)
Liriomyza sativa
Plamenjača zelja (Peronospora parasitica)
Mine lisnih minera na listu rajčice
Krastavac (Liriomyza huydobrensis)
Plamenjača rajčice (Phytophora infestans)
Pjegavost (Mycrosphaerella brassicicola)
Krumpir (Phytophora infestans)
Plamenjača luka (Peronospora destructor)
Zelena breskvina uš (Myzus persicae)
Liriomyza huydobrensis
Plamenjača zelja (Peronospora parasitica)
Peronospora parasitica
Suha trulež zelja (Phoma lingam)
Suha trulež (Phoma lingam)
Phytophora infestans
Plamenjača paprike (Phytophora capsici)
Plamenjača paprike (Phytophora infestans)
Plamenjača krumpira (Phytophora infestans)
Phytophora infestans
Plijesan kocena (Phytophora spp.)
Plamenjača krastavca (Peronospora cubensis)
Plamenjača krastavca (Peronospora cubensis)
Puževi
Bijela trulež zelja (Sclerotinia sclerotioru)
Bijela trulež zelja (Sclerotinia cepivorum)

265
Pepelnica tikvenjača na listu krastavca (Ersype orontil)
Colletotrichum lindemuthianum
Colletotrichum lindemuthianum
Gusjenica sovie gamma (Autographa gamma)
Peronospora destructor
Plamenjača rajčice (Phytophora infestans)
Plamenjača paprike Phytophora capsici)
Kupusna lisna uš (Bevicoryne brassicae)
Bijela trulež na stabljici krastavca (Sclerotinia sclerotioru)
Plamenjača rajčice (Phytophora infestans)
Okruglasta pjegavost rajčice (Septoria lycopersici)
Duhanov resičar na krastavcu (Thrips tabaci)
Štitasti moljac (Trialeurodes vepor)
Cvijetni štitasti moljac na listu krastavca (Trialeurodes vaporiorum)
Crna trulež zelja na provodnim snopovima (Xantomonas campestris)
Crna trulež zelja (Xantomonas campestris)
Okruglasta lisna pjegavost (Septoria lycopersici)
Trialeurodes vaporiorum

266
 Crna lisna pjegavost rajčice
(Alternaria solani)

Crna lisna pjegavost zeljarica

(Alternariae brassicae)

Crna lisna pjegavost rajčice na plodu

Alternaria solani (Alternaria solani)

267
Pjegavost zeljarica
(Alternaria spp.)

Siva plijesan luka

(Botrytis spp.)

Alternaria solani Antraknoza mahunarki

268
 Siva plijesan salate
(Botrytis cinerea)

Siva plijesan na listovima

(Botrytis squamosa)

Siva plijesan zelja Siva plijesan

(Botrytis cinerea) (Botrytis squamosa)

269
 Fusarium oxysporum
(venuće)

Plamenjača salate
(Bremia lactucae)

Siva plijesan na stabljici Delia radicum

(Botrytis cinerea) (Phorbia brassicae)

270
 Lirioymza sativa

Rajčica (Botrytis cinerea)

Lukova muha (Hylemia antiqua)

Plamenjača zelja (Peronospora parasitica)

Plamenjača salate (Bremia lactucae) Mine lisnih minera na listu rajčice

271
 Krastavac Liromyza huydobrensis)

Krumpir (Phytophpra infestans)

Plamenjača luka (Peronospora destructor)

Plamenjača rajčice (Phytophora infestans)

Pjegavost (Mycrosphaerella brassicicola) Zelena breskvina uš (Myzus persicae)

272
 Liriomyza huidobrensis Suha trulež (Phoma lingam)

Plamenjača zelja (Peronospora parasitica) Phytophora infestans

Peronospora parasitica Plamenjača paprike (Phytophora capsici)

Suha trulež zelja (Phoma lingam) Plamenjača paprike (Phytophora infestans)

273
Plamenjača krumpira (Phytophora infestans) Plamenjača krastavca (Peronospora cubensis)

Phytophora infestans Puževi

Plijesan kocena (Phytophora spp.) Bijela trulež zelja (Sclerotinia sclerotioru)

Plamenjača krastavca (Peronospora cubensis) Bijela trulež (Sclerotinia cepivorum)

274
Pepelnica tikvenjača na listu krastavca
(Erysipe orontil)
Colletotrichum lindemuthianum

Gusjenica sovice gamma

Colletotrichum lindemuthianum (Autographa gamma)

275
 Plamenjača paprike
Peronospora destructor (Phytophora capsici)

Plamenjača rajčice
(Phytophora infestans) Lisna uš zelja (Brevicoryne brassicae)

276
 Okruglasta pjegavost rajčice
(Septoria lycopersici)

Bijela trulež na stabiljci krastavca

(Sclerotinia sclerotioru)

Duhanov resičar na krastavcu

(Thrips tabaci)

Plamenjača rajčice (Phytophora infestans) Štitasti moljac (Trialeurodes vapor)

277
 Cvijetni štitasti moljac na listu krastavca
(Trialeurodes vaporiorum)

Okruglasta lisna pjegavost

(Septoria lycopersici)

Crna trulež zelja na provodnim snopovima

(Xantomonas campestris)

Crna trulež zelja (Xantomonas campestris) Trialeurodes vaporiorum

278
 Proizvodnja
krmnih kultura
Krmno bilje na oranicama

Kako do jeftine stočne hrane?

Kako stočarstvo učiniti
što isplativijim?

Kako uzgoj krmnoga bilja

učiniti visoko
isplativom djelatnošću?

Kako uzgoj krmnoga bilja učiniti

isplativijim od uzgoja
drugih ratarskih kultura?

279
 Svako uspješno stočarstvo, koje želi donositi zadovoljavajuće dobiti
svojim proizvođačima, mora početi od jeftine stočne hrane, od krmnih smjesa
visoke kakvoće tijekom cijele godine.
Krma, stočna hrana je osnovni ulaz, osnovna sirovina u stočarstvu.
O cijeni krme ovisi cijena stočarskih proizvoda.
O kakvoći krme ovise kakvoća i cijena stočarskih proizvoda.
Zato nema razvijenoga stočarstva bez razvijene proizvodnje krmnoga bilja.
Poznata je uzrečica, da i mlijeko raste na pašnjacima, a muze se u staji.
Stoga i u našem Projektu ukupnoga razvoja ovoga područja, poglavlju o
stočarstvu prethodi poglavlje o uzgoju krmnoga bilja.
Međutim, uzgoj krmnoga bilja može biti isplativ i kao samostalna
djelatnost, osobito ako se ono pravilno proizvodi kao stočna hrana u
kombinaciji s proizvodnjom sjemena toga krmnoga bilja.
Isplativost proizvodnje se bitno može povećati kombinacijom krmnih
kultura, jer tada slabije urode jedne kulture nadomješta bolji urod druge krmne
kulture. Također se isplativost, kao i u uzgoju svih ratarskih kultura, povećava
pravilnim odabirom plodoreda.
Naglašavamo da je za svakoga proizvođača, pri tomu osobito mislimo na
obiteljska poljoprivredna gospodarstva, ovakva kombinirana proizvodnja
isplativija od proizvodnje kukuruza ili uljarica na istim oranicama.
Krma, proizvedena na oranicama, u ishrani domaćih životinja, može imati
najbolju kakvoću, jer sami biramo kulturu koju želimo sijati, sami biramo
vrstu za određeni bonitet tla i za određenu namjenu.
Uz odgovarajuću pripremu tla i gnojidbu, proizvodimo ono, što nam može
dati najbolji rezultat.
U proizvodnji krme treba s puno pozornosti planirati sve tehnološke
zahvate, jer treba iskoristiti sve mogućnosti, koje može dati određena biljna
kultura i njezina odlika.
Za uspješnu proizvodnju krme, kao i za svaku uspješnu proizvodnju,
proizvođač mora biti dobro obučen, poznavati suvremene tehnologije i striktno
se pridržavati potrebitih postupaka. Osobito treba paziti na pravodobno
obavljanje svih poslova.
Tada proizvodnja krmnoga bilja i sjemena krmnoga bilja postaje -
jedna od najisplativijih poljoprivrednih proizvodnji!

Kombinacija proizvodnje krmnoga bilja i proizvodnje sjemena krmnoga

bilja mogu davati zadovoljavajuće urode i zadovoljavajuću dobit i tamo, gdje
zbog klime, siromašnoga tla i nadmorske visine druge kulture to ne mogu.

280

Lucerna
Lucerna je sigurno najvrijednija krmna
kultura. Različito se koristi. O njoj proizvo-
đači dosta znaju. Podrijetlom je iz središnje
Azije, odakle se u vrijeme perzijskih ratova
proširila u Grčku, zatim u Rimsko carstvo,
po Europi i cijelom svijetu.
Lucerna ima ogromnu važnost u
ishrani stoke i poboljšavanju kakvoće tla.
Uspijeva i na najlošijim tlima. Daje
najmanje tri bogata otkosa krme najviše
kakvoće. Obično se sije na bogatijim tlima,
daje puno više otkosa i silan urod zelene
mase. Stoka, goveda, ovce, svinje, perad i
konji, ju rado jedu zelenu, osušenu i silažu
iz silosa i rolo bala. Naglašavamo da
lucerna u proljeće prva dospijeva za
košnju. To je jako značajno u slučaju
nedostatka krme za stoku na izlasku iz
zimskih mjeseci.
Jednako tako lucerna se može kositi sve
dok ju mraz ne ofuri, što znači do kraja
listopada.
Značajna odlika lucerne kao višegodiš-
nje krmne kulture je skupljanje dušika iz
zraka. Ona više godina, pomoću određenih
bakterija, priskrbljuje dušik za vlastitu
potrošnju i stvara pričuvu u tlu i biljnim
ostacima, za narednu kulturu.
Time smanjujemo potrebu unosa dušika
mineralnoga podrijetla za slijedeću kulturu.
Usjev lucerne, tijekom normalne vegetacije,
može tlo obogatiti s više od 300 kg N/ha.
Ako tu količinu čistoga dušika pretvorimo u
27 % mineralno gnojivo i pomnožimo
cijenom vidimo kolike nam lucerna donosi
uštede.
Jednako tako lucerna pušta u tlo po više
metara duboko korijenje i crpi vlagu koju
treba za razvoj. Uzima hranu iz donjih
slojeva tla, prebacuje ga u gornje dijelove
biljnih organa, stvara bogatiju nadzemnu i
podzemnu masu, u kojoj biljnim ostacima
oplemenjuje tlo za iduću sjetvu.
281
Lucerna dobro prezimljuje, osobito ako
se u proizvodnji koriste naše odlike.
Hrvatska ima odlike visoke kakvoće, koje
su stvorili Poljoprivredni institut Osijek i
BC institut Zagreb.
Uporabom uvoznoga sjemena koje se
uvozi pod različitim imenima, pa čak i pod
imenima naših odlika, usjevi lucerne nisu
više onakvi, kao kada smo sijali vlastito
sjeme.
Gotovo se ne zna da je u Hrvatskoj bilo
plješina na lucerištima, kao isključiva pos-
ljedica niskih temperatura, ako su se sijale
naše odlike.
Zato treba paziti na pravovremenu
jesensku sjetvu, pravilnu košnju koja se u
jesen mora obaviti desetak dana prije jačih
mrazova, jer je lucerna višegodišnja kultura.
Naš ju narod zove sedmakinja, jer izdrži
sedam godina, kao isplativa proizvodnja.
Lucerna je odlična predkultura za
svaku vrstu žita, povrća i industrijskoga
bilja, jer iza sebe ostavlja rastresito i
obogaćeno tlo koje će omogućiti odličan
razvoj slijedeće kulture.
Umjetno sušena zelena masa lucerne,
posebnim načinom daje izdašno lucernino
brašno, koje sadrži značajnu količinu
bjelančevina i vitamina, pa služi kao neza-
mjenjiv dodatak svakoj vrsti krmne smjese.
Uz sve spomenuto, ako se pažljivo radi,
usjev lucerne obično iz drugog otkosa, daje
proizvođaču određenu količinu odličnoga
sjemena.
Zbog svega spomenutoga lucerna mora
zauzeti značajno mjesto u ratarstvu. Sjet-
vene površine pod lucernom neopravdano
se smanjuju svake godine. To je poslijedica
smanjenja broja goveda, konja i ovaca.
Pažljivo obrađen usjev lucerne daje
veću novčanu vrijednost od drugih ratarskih
kultura.
Proizvodnja
Lucerna je svestrana kultura. Odlično se
koristi za ispašu goveda i ovaca, kao zelena
masa i suho sijeno, za sve vrste domaćih
životinja, kao najbolja voluminozna hrana.
Niti jedno gospodarstvo koje se bavi
ratarsko stočarskom proizvodnjom ne smije
biti bez krmne lucerne u bilo kojem obliku,
jer se dobra odlika jednom sije, a kosi pet i
više godina.
Proizvodnja lucerne počinje izborom
parcele i pripremom tla za sjetvu.
Priprema tla ovisi o vremenu sjetve, jer
se može sijati od proljeća do jeseni, ako se
lucerištu može osigurati optimalna količina
vlage za brzo i jednoliko nicanje usjeva.
Vlaga je uvjet uspjeha jednoličnoga nicanje
sjemena. Visoke urode za bilo koju namje-
nu se može postići pravilnim korištenjem
obilnih količina vode. Za urod sijena od 20
t/ha treba 1000 l/ha kiše tijekom vegetacije,
što je neostvarivo bez dobrih sustava za
natapanje. Od svih ratarskih kultura, lucerna
najpozitivnije reagira, na pravodobno
korištenje, optimalnih količina vode. sustavi
navodnjavanja će se brzo amortizirati,
osobito na parcelama s dobrom odvodnjom
površinskih voda kanalima i drenažom.
Tamo gdje nije moguće navodnjavati, treba
se odlučiti za sjetvu u kasnu jesen ili rano
proljeće, kada ima dovoljno vlage.
Jesenska sjetva ima prednost u tomu,
što usjev na proljeće rano krene i daje dobre
otkose zelene mase, što nije slučaj kod
proljetne sjetve. Međutim, ovdje se javlja
rizik pojave ranih jesenskih mrazova, koji
zaustavljaju razvoj usjeva. Usjev tada
nedovoljno razvijen ulazi u zimu, pa ga
malo jači mraz može dosta uništiti.
Proljetna sjetva ima nedostatak što u
proljeće niče puno više korova, nikada se ne
može unaprijed znati kada će se moći početi
obradom tla, može dosta kasno uslijediti
sjetva i u godini sjetve mogu se dobiti
slabiji rezultati od očekivanih.
Ipak je uputno sijati lucernu iza 15.
kolovoza. Kada padne prva kiša treba
pristupiti temeljitoj pripremi tla i posijati se
mora u što kraćem roku.
Priprema tla se sastoji u dubokom
oranju (dubina brazde od 30 do 35 cm), jer
dublja brazda osigurava veći urod zelene
mase lucerne. Zajedno s oranjem prepo-
282
ručuje se zaorati mineralno gnojivo NPK 10
: 30 : 20 800 kg/ha što odgovara urodu od
120 do 130 mtc/ha sijena za prosječno
bogata tla.
Ako postoji mogućnost natapanja, tada
treba povećati količinu mineralnoga
gnojiva, jer se moguća rodnost lucerne
znatno povećava, pa mora imati optimalnu
količinu hranjivih tvari da se ta mogućnost
maksimalno iskoristi.
Mineralno gnojivo se može, prema
potrebi, dodavati iza otkosa.
Odmah nakon oranja treba površinski
sloj fino obraditi i pripremiti posteljicu tla
za sjeme. Istovremeno s površinskom
pripremom tla uputno je ugraditi herbicid,
primjerice Eradicane ili Surpas, od 4 do 7
l/ha, u tlo i odmah nakon sjetvospremača
posijati lucernu.
Ako je predkultura lucerni bila neka od
žitarica ili neko povrće, koja je ranije
napustilo tlo, prije osnovne brazde, dobro
je pliće poorati radi provociranja nicanja
različitih korova i njihovoga uništavanja pri
osnovnom oranju. Ako ima vremena, dobro
je pustiti poorano tlo odležati nekoliko dana
radi slijeganja tla i bolje sjetve.
Odlučimo li se za proljetnu sjetvu,
jesensku ili zimsku brazdu treba zaorati na
dubinu veću od 35 cm. Zaorati treba i 2/3
spomenute vrste mineralnoga gnoja. Već iza
polovice zime, čim je moguće ući u parcelu,
brazdu treba zatvoriti, kako bi u tlu
prikupljenu vlagu što više sačuvali za suhe
ljetne mjesece.
Daljnju pripremu tla za sjetvu treba
početi po umjereno vlažnom tlu, kada
toplina tla neće padati ispod - 5° C, jer tada
sjeme lucerne u klijanju neće imati štete.
Priprema se sastoji u razbacivanju 1/3
ostatka mineralnoga gnojiva, unošenja
spomenutoga herbicida u tlo i prohoda
odgovarajućim ratilom. Dovoljno je proći
sjetvospremačem, koji će iznimno dobro
pripremiti posteljicu za sjeme.
Sjetva je iznimno zahtjevan posao, jer
mora biti obavljena maksimalno pažljivo.
Sjeme mora biti jednolično raspoređeno na
dubini do 2 cm. Za postizanje jednolične
dubine traži se ravno tlo, koje je uputno
povaljati prije ili poslije sjetve. Postoje vrlo
precizne sijačice, koje dobro rade ako sijač
raspolaže visokim znanjem. Sijačice sjeme
lucerne dobro priljubljuju uz tlo, pa je ono u
stalnom kontaktu s vlagom i brzo niče.
Količina sjemena ovisi o načinu koriš-
tenja lucerišta. Ako je usjev namijenjen
košnji zelene mase uz stalnu optimalnu
količinu vlage u tlu, tada treba potrošiti
veću količinu sjemena (od 20 do 25 kg/ha),
jer intenzivnijim korištenjem lucerišta ono
brže propada. Ako se proizvodi dijelom za
krmu, a dijelom za sjemensku proizvodnju
ne treba sjemena više od 15 kg/ha. Postoji
sofisticirana oprema za doradu sjemena, pa
je ono potpuno čisto od korova, a ima dobru
klijavost. Uz dobru obradu tla postižu se
odlični uvjeti za dobar sklop i urod.
Nije uputno sijati lucernu po lucerištu,
zbog bolesti i štetočina. Posijemo li smjesu
lucerne i neke trave, nakon potpunoga
propadanja lucerne, širenjem trava nastaje
livada, koja nadomjesti lucernu. Livada se
koristi, poslije nestanka lucerne 3 do 4
godine, nakon čega se preore i iste godine
zasije opet lucerna. Kakvoću lucerne nije
moguće nadomjestiti.
Za sjetvu na kiselijim tlima treba dublja
brazda, kalcifkacija vapnom ili jača
gnojidba stajnjakom. Obično kiselijim tlima
treba dodati mikroelemente (Mg, B i Mo)
kompleksnim mineralnim gnojivima. Na
takvim tlima lucerišta kraće traju ali daju
dobre rezultate.
Njega usjeva se sastoji od pravo-
vremene košnje, čuvanja usjeva od pojave
većega broja korovskih vrsta. Usjev treba
češće nadzirati, kako bi se pravovremeno
otkrila moguća pojava poljskih miševa, koji
mogu izazvati veliku štetu stvarajući velike
plješine. Čim se pojave, miševe treba trovati
mamcima na osnovi Facirona. Najuspješnije
je trovanje stavljanjem mamaca u svježe
rupe, jer se tako smanjuju štete na drugim
korisnim životinjama. Moguća pojava viline
kosice traži stalan nadzor i njezino
283
suzbijanje, obično totalnim herbicidima
(Reglone ili Gramoksone). Oni sve spale,
ali se brzo razlažu u tlu i već za nekoliko
dana može se početi nadosijavati na
plješinama.
Najvažnije je postići potpunu čistoću
usjeva u prvoj proizvodnoj godini, pri
oblikovanju usjeva, jer on ostaje više godina
na istoj površini. Pri kasnijoj pojavi korova
na lucerištu, koje se koristi za proizvodnju
krme, nije dobro koristiti herbicide zbog
mogućih rezidua. Korov se obično suzbija
ranijom košnjom, jer lucerna puno brže
raste od korova, pa ih postupno guši.
U proizvodnji sjemena lucerne
herbicidi se mogu koristiti i to najčešće kao
desikatori, kako bi se omogućilo izravno
kombajniranje sjemenskoga usjeva, nakon
sušenja lucernine cijele stabljike. U slučaju
mjestimične pojave robusnijih korova,
najučinkovitije ih je počupati. Za
dugovječnost usjeva značajna je gnojidba u
vrijeme vegetacije. Gnoji se poslije
određenih otkosa, a gnojidba je uvjetovana
namjenom korištenja lucerišta.
Košnja lucerne je jedan od najvažnijih
tehnoloških zahvata u proizvodnji zelene
mase i sjemena. Određujući vrijeme košnje,
izravno utječemo na visinu uroda krme u
suhom ili zelenom. Treba izabrati optimalan
broj otkosa, kako bi se dobio najviši urod
zelene mase bez štetnih poslijedica za
normalan razvoj usjeva za višegodišnje
vegetacije.
Broj otkosa varira od tri do osam. U
kombinaciji proizvodnje zelene ili suhe
krme s proizvodnjom sjemena, koja daje
relativno visoku vrijednost proizvodnje:
- prvi otkos se koristi za proizvodnju
krme,
- drugi otkos se koristi za proizvod-
nju sjemena.
Prvi otkos je najbogatiji količinom
krme, ali je i najzakorovljeniji, dok je drugi
otkos najčistiji i najbolji za proizvodnju
sjemena. Lucerna u zelenom, ako je
pokošena prije početka cvatnje ima oko 20
% suhe tvari, više od 4,1 % bjelančevina.
Međutim, u sijenu koje se dobije iz ove
zelene mase, ima 85 % suhe tvari i 15 %
bjelančevina. Sadržaj drugih važnih sastav-
nica u zelenoj krmi je u odnosu na suhu
slijedeći: sirova mast 0,8 : 3,4, ili celuloza
5,7 : 24,0, ili bezdušične ekstraktivne tvari
8,4 : 32,4.
Međutim, ako se lucerna kosi u početku
cvatnje, u zelenoj masi se povećava suha
tvar na 22,8 u istom odnosu kao što se
smanjuje količina vode. Istovremeno blago
pada sadržaj bjelančevina, sa 4,1 na 4,0 % i
sirove masti, ali zato raste u suhom sijenu iz
ovoga otkosa celuloza i pepeo.
Dakle, bolje je pokositi prije cvatnje
usjeva, jer je kakvoća mase čak bolja nego
iz košnje u vrijeme cvatnje. Nešto se gubi
na masi po otkosu, ali se ta količina
nadoknadi većim brojom otkosa. Veći broj
otkosa umanjuje urod zelene mase lucerne
iduće godine, jer se češćom košnjom korije-
nu ne omogućuje normalan razvoj.
Nedovoljno razvijen korijen, treba
maksimalno poticati dodajući usjevu
optimalnu količinu pristupačnih mineralnih
gnojiva, kako bi biljci bila dostupna
optimalna količina hrane, koja će joj
omogućiti normalan razvoj i maksimalni
urod.
Bogatstva, koja sadrži zelena masa u
otkosu, se najbolje koriste u ishrani stoke
zelenom masom. Iskorištenje je bolje i od
same ispaše, jer nema šteta od gaženja
biljne mase i tla. Međutim, nije moguće
veće količine lucerne tako potrošiti, a treba
stvarati pričuve i za zimu, kada nema zelene
mase. Ishrana stoke lucernom, u bilo kojem
obliku, izdašnija je od ishrane bilo kojom
drugom krmnom masom. Zelena masa
lucerne, uz sve spomenuto, ima i pravo
bogatstvo kalcija, fosfora, magnezija, vita-
mina (karotina, nužnoga za život svih živih
bića, vitamina B1 i B2, D, E i C),
aminokiselina (lizin, triptofan, tirozin,
cistin, arginin). Sve to pokazuje da je
lucerna krmna kultura bez premca.
Spremanjem ove mase se može
izgubiti puno hranjivih tvari. Sušiti se mora
284
jako pažljivo. List sadrži bjelančevina 70 %.
Nepažljivim sušenjem se može list smrviti,
ili on može otpasti sa stabljike i ostati na
tlu, pa smo umjesto koristi napravili štetu.
Sušiti na parceli treba po lijepom vremenu,
laganim okretanjem uvenule mase, maksi-
malnim čuvanjem lišća. Strojni okretači se
ne smiju kretati velikom brzinom. Uvenulo
sijeno treba iznijeti s parcele i nastaviti
dosušivanje na pripremljenim jahačima, sve
dok mu vlaga padne ispod 15 %. Inače
sijeno počne trunuti, i postaje neuporablji-
vo. Dobro sijeno, sušeno prirodno suncem i
toplim zrakom, može se dobiti uz dosta
napora, pogotovo ako se zadržava na parceli
do baliranja. To može trajati po nekoliko
dana, koji moraju biti sunčani, jer pokošena
lucerna ima veliku masu, koju treba osušiti.
Suši li se umjetnim grijanjem zraka,
kakvoća sijena ovisi o opremi, gorivu i
tehnologiji. Umjetnim sušenjem je lakše
očuvati sve hranjive tvari. Sušenjem pri
visokoj toplini najviše stradaju vitamini.
Proizvodnja lucerninoga brašna poči-
nje umjetnim sušenjem. Zbog vrijednosti
lucerne u ishrani stoke, svaka tvornica
stočne hrane u proizvodnji krmnih smjesa
za sve kategorije stoke koristi lucernino
brašno u određenom postotku. Hrvatska
nema niti jednu značajniju proizvodnju
lucerninoga brašna.
Kako imamo odlične uvjete za proiz-
vodnju lucerne dugovječnije od inozemnih,
visoke kakvoće, morali bismo izgraditi više
takvih proizvodnih pogona. Hrvatska godiš-
nje uveze između 23.000 i 25.000 t lucer-
ninoga brašna i plati više od 30.000.000 kn.
Tehnologija proizvodnje sušene lucer-
ne, smljevene u brašno i peletirane u pelete,
je jednostavna. Proizvođačima daje veliku
vrijednost. Kakvoća je neupitna, lakše se
dulje čuva i jednostavno se prevozi. Suše-
nje zelene mase treba pilagoditi najboljem
čuvanju neophodnih vitamina u masi.
Kapaciteti proizvodnje zelene mase mo-
raju biti potpuno usklađeni s kapacitetima
sušenja, meljave i peletiranja. Svaki
kapacitet koji proizvodi više od 5.000 t.
lucerninoga brašna mora biti isplativ. Pogon
za preradu mora biti u srcu proizvodnje
lucerne. Naime lucerna sadrži više od 80 %
vode, koju ne treba daleko prevoziti i time
povisivati troškove prijevoza.
Košnju treba uskladiti sa sušenjem, jer
zelena masa ne može dulje čekati na prera-
du radi brzoga kvarenja. Češćim puštanjem
sušnice u pogon troškovi se povećavaju, pa
ona mora dulje vrijeme raditi bez prekida.
Za taj posao bi zadruga mogla okupiti proiz-
vođače. Vrijednost brašna je bitno veća od
vrijednosti drugih ratarskih kultura za istu
površinu (nakon pokrića troškova sušenja i
peletiranja više od 10.000 kn/ha).
Zato se moraju ostvarivati urodi veći od
10 t/ha suhe mase u klasičnom ratarenju.
Optimalnom količinom vode u tlu, urodi
zelene mase mogu se utrostručiti. Tek tada
se dostiže puna isplativost proizvodnje
lucerne Raspored vremena košnje po
proizvođačima mora biti gotovo idealan,
kako bi se zastoji sušnice sveli na najmanju
mjeru. Uhodavanjem u posao postupno, po
potrebi, treba povećavati proizvodne povr-
šine i preradbene kapacitete..
Proizvodnja sjemena lucerne je
nužna, jer ga Hrvatska uvozi. Za uvoz ne
postoji opravdanje. U Hrvatskoj se troši 350
t sjemena godišnje.
Ova proizvodnja osobito je dobra za
srednja i mješovita gospodarstva, jer mogu
dobiti jako jeftinu i iznimno izdašnu krmu.
Usjevu za sjeme se poklanja veća pozor-
nost, pazi se da je u dobrom stanju da nema
viline kosice, da je usjev izjednačen bez
karantenskih korova, osobito ambrozije.
Sjetva lucerne sjemenom više kategori-
je, daje mogućnost da se može sjemenariti.
Posebno treba paziti na odliku, njezino
podrijetlo, kakvoću sjemena. Preporučuje se
sjetva sjemena naših odlika jer su ih
oplemenjivači stvorili upravo tu, gdje ih
treba reproducirati. Ove odlike nemaju
potrebu privikavanja na našu klimu.
Prvi otkos lucerne se koristi za krmu, a
drugi se ostavlja za sjeme, jer je prvi
najbogatiji zelenom masom, a drugi je puno
285
čistiji od korova, jer lucerna puno brže
retrovegetira, i donosi sjeme u sušnom djelu
godine, kada je to najbolje. I prvi otkos se
može ostaviti za proizvodnju sjemena, ali je
to rizično, jer su prvi otkosi vrlo bujni i u
punoj cvatnji takav otkos obvezno poliježe.
Mješovita gospodarstva s desetak krava,
lako lucernu mogu zamijeniti za zrno
kukuruza. Lucerna je skuplja od kukuruza, a
ima veći urod sijena nego kukuruz zrna, pa
je njezina proizvodnja isplativija. Otkos
lucerne, koji se ostavlja za proizvodnju
sjemena ima veliki značaj radi razvoja
korijenove mase, jer se produžuje vijek
usjeva jačanjem korijenova sustava. 6
Tehnologija proizvodnje lucerne za
sjeme se gotovo ne razlikuje od one za
proizvodnju zelene krme, osim u kategoriji i
potrošnji sjemena po jedinici površine.
Nakon otkosa zelene mase, u slučaju
sušenja lucernina sijena na lucerištu, treba
čim prije suhu lucernu ukloniti s parcele, jer
jako brzo počne tjerati nove izboje koji će
donijeti cvjetne pupove, cvjetove i sjeme. U
početku nove vegetacije izbojci su vrlo
nježni pa se svakim i najlaganijim zahvatom
ratilom po lucerištu čine velike štete.
Sijemo li lucernu u kasno ljeto, idućega
proljeća treba otkos za krmu skinuti u punoj
cvatnji, radi jačega razvoja korijena i
stvaranja većih pričuva hranjivih tvari u
korijenovu sustavu. Uputno je prihraniti
lucerište iza otkosa, koji predhodi otkosu za
sjeme, kompleksnim gnojom NPK 10:30:20
(150 kg/ha), ako nije moguće dobro
folijarno pognojiti. Uloga ove prihrane je
maksimalna pristupačnost hrane za obliko-
vanje cvijetnih stabljika, cvjeta i za razvoj
sjemenki. Nakon mjesec dana lucerna počne
cvjetati. Dobra oplodnja nije zamisliva bez
bumbara i pčela.
U blizini lucerišta preporučuje se
zasijati na više mjesta malo facelije, jer ona,
kao najmedonosnija biljka, izvanredno
privlači pčele, koje tada dolaze u rojevima i
usput oprašuju cvijeće lucerne.
Proizvodnja sjemena je rizičnija od pro-
izvodnje zelene mase. Stabljike sjemenske
lucerne redovito poliježu, a lucerna cvate po
etažama, pa za kišnijega vremena sjeme
često proklijava ili čak trune, jer se stabljika
ne stigne osušiti od kiše ili rose.
Zato treba oprezno raditi osobito s
dušičnim gnojom.
Lucerna je u fiziološkoj zriobi kada više
od 60 % komuški dobije tamno smeđu boju.
Tada se usjev može pokositi, ostaviti na
parceli dva do tri dana da se stabljike
prosuše, zatim ući kombajnom s pickup
uređajom pokupiti masu i pažljivo ovršiti.
Vršiti se može s manje rastepa i u
dvorištu, ako se s punom pozornošću
pokupi suha masa i prikolicama preveze na
mjesto vršidbe.
Već više godina se za uspješno kombaj-
niranje lucerne, koriste totalni herbicidi,
primjerice. Reglone (3 l/ha). Sve zeleno i
stabljika se u dva dana osuše, zatim se
izravno kombajnom ovrši bez negativnih
posljedica za klijavost sjemena i novu
obnovu lucerne.
Čim se sjeme ovrši odmah ga treba
pročistiti na selektoru. Čistoću treba
standardizirati, zatim sjeme treba propustiti
preko trifolina radi odstranjivanja viline
kosice, ako je slučajno ima.
Trifolin koristi željeznu prašinu i
magnet. Željezna prašina se lovi na sjeme
viline kosice, koje je hrapavo, a sjeme
lucerne je glatko, pa se prašina na njega ne
lovi. Kombinacijom željeza i magneta,
sjeme lucerne se gotovo idealno očisti od
viline kosice, koja je iznimno opasan
karantenski korov.
Vlaga sjemena se svodi na 11 % pa se
može čuvati, u uvjetnom skladištu i više
godina, bez promjene pozitivnih svojstava,
jer sjeme lucerne ima određeni postotak
tvrdih zrna, koja će klijati tek iduće godine.
Posebnu pozornost treba pokloniti
košnji zelene mase. Niska košnja ima loše
poslijedice. Najprikladnija je na visini od 4
do 5 cm, jer je do te visine na stabljici
lucerne smješten veliki broj pupova, koji
odmah iza košnje počnu tjerati i vrlo brzo
lucerište poprimi zelenu boju. Uhvati li
286
otkos ispod površine tla, lucerištu treba
puno više dana da novi pupovi počnu
izbijati iz tla, gubi se na broju otkosa i
skraćuje se vijek trajanja isplative
proizvodnje lucerne. Ako proizvođač nije
siguran u deklaraciju sjemena i odlike, pa
sije kultivare koji brže stradaju od zime ili
imaju kraću vegetaciju, uputno je sijati
lucernu u kombinaciji s nekom travom.
Dobra je kombinacija lucerna i francuski
ljulj, ili lucerna i klupčasta oštrica, ili
lucerna i livadna vlasulja.
Iskusan proizvođač lako primjećuje da
usjev lucerne postaje rijedak, primjerice u
trećoj godini, pa tada usijava talijanski ljulj,
jer on i u godini sjetve, a osobito u
slijedećoj, može dati dobru masu.
Hrvatska je do polovice osamdesetih
godina trošila sjemena lucerne i različitih
djetelina pet puta više nego danas. U svijetu
postoji zanimanje za proizvodnju sjemena
lucerne u Hrvatskoj.
Jedno Dansko poduzeće želi organi-
zirati proizvodnju 500 t sjemena lucerne
kod nas. U Hrvatskoj se nudi sjeme lucerne
domaćih kultivara iz zemalja koje ga nikada
nisu proizvodile. Naši uvoznici koriste
priliku, jer domaći kupac radije kupuje
domaće sjeme iako je skuplje. Na žalost on
ne zna što kupuje.
Naši kultivari OS lucerni priznati su u
nekoliko zemalja EU, bolji su od njihovih,
pa je vrijeme da se ponudi sjeme naših
kultivara u tim zemljama.
Sjeme proizvedeno u svakoj europskoj
zemlji ima višu cijenu od proizvedenoga u
Hrvatskoj. Zato se možemo lako uklopiti u
europske cijene, a sjeme im treba. S našim
OS i BC kultivarima može se isplativo
sjemenariti 4 godine, te postići prosječni
godišnji urodi dorađenoga sjemena više od
400 kg/ha. Dodajmo tomu odlično sijeno i
Zakonom propisane potpore.
Ukupna računica pokazuje da je ovo
jako isplativa proizvodnja.
Naglašavamo da lucernu treba
proizvoditi na dubljim tlima pH između
6,5 i 7,5.

Crvena
djetelina
Po rasprostranjenosti, od krmnih legu-
minoza, odmah je iza lucerne. Na oranicama
je u prošlosti napravila pravu revoluciju, jer
je u tropoljnom sustavu gospodarenja
obradivim površinama, umjesto ugara
uvedena sjetva crvene djeteline, pa je počela
proizvodnja obilnijih količina stočne hrane
visoke kakvoće.
Do Domovinskoga rata na privatnim
posjedima se više sijalo crvene djeteline
nego lucrne. Uvriježeni je naziv «kravara«
umjesto crvena djetelina i «konjara«
umjesto lucerna. Crvena djetelina se sijala
tamo, gdje se nije mogla uzgajati lucerna.
Ona podnosi kiselija, plića i siromašnija tla
i tla s nepovoljnijim vodnim režimom. Po
proizvodnji hranjivih vrijednosti s iste
površine odmah je iza lucerne.
U pravilu se nije sijala na bogatijim
tlima, jer je davala vrlo veliku količinu
zelene mase, s debelom stabljikom i puno
lišća. Od ukupne količine bjelančevina 70
% se nalazi u lišću. Pri sušenju obilne
zelene mase, veliki dio lišća se mrvio i
gubio, jer se lišće puno brže suši od
stabljike, pa je okretanjem otkosa smrvljeno
ostajalo na parceli.
Stabljika bez lišća je dosta gruba s puno
celuloze, a siromašna hranjivima, pa se
ishrana stoke takvom hranom ne može
smatrati ni uzdržnom. Međutim, sjetvom
crvene djeteline s izabranim travama i
novom tehnologijom pospremanja krme,
sve hranidbene vrijednosti mogu se očuvati
i iskoristiti u ishrani stoke.
Nova tehnologija uključuje umjetno
sušenje, siliranje ili spremanje uvenule
mase u rolo bale. Umjetno sušenje se ne
prakticira kod crvene djeteline, jer je
lucerna za tu tehnologiju bez premca, pa je
287
za tu namjenu crvenu djetelinu
bezpredmetno proizvoditi.
Ranije se sijalo domaće sjeme, pa su
ratari crvenu djetelinu nazivali trećakinja, a
lucernu sedmakinja, označujući time
optimalni proizvodni vijek korištenja.
Godišnje se sjemena crvene djeteline u
Hrvatskoj troši između 50 i 60 t. Tom
količinom je moguće posijati najoptimalnije
3.000 ha oranica. Vjerojatno se toliko
površina posije sjemenom koje nije
aprobirano. Razlog tomu je što kupac
sjemena nije siguran u ono što piše na
deklaraciji. Često se uvozi sjeme pod
imenom odlika upisanih u Upisnik, a u
naravi to su odlike loše kakvoće. Događa se
da već prve godine stradaju od zime, a
gotovo niti jedno djetelište ne može izdržati
tri godine, pa se proizvođač odlučuje sijati
sjeme odlike koju već ima u proizvodnji.
Taj način uzgoja bilo koje krmne kulture
nije dobar, jer proizvođač ne može sjeme
valjano očistiti, šire se karantenski korovi i
štete se brzo vide.
Uvozom sjemena, osobito lucerne i
crvene djeteline, nanesene su nemjerljive
štete hrvatskom poljodjelstvu. Crvena
djetelina je gotovo upropaštena, a u drugoj
polovini pedesetih godina Hrvatska je
godišnje izvozila i do 1.000 t sjemena
crvene djeteline. Požežanka je bila glavni
dorađivač za više od 500 t.
Hranidbena vrijednost zelene mase
crvene djeteline po bjelančevinama, ako je
sijana na bogatijim tlima, sasvim je blizu
onoj od zelene mase lucerne. Dobro
pripremljeno sijeno crvene djeteline ima
više škrobnih jedinica nego sijeno lucerne.
Oplemenjivački rad naših selekcionera na
crvenoj djetelini je simboličan. Oni su
uzgojili dvadeset kultivara lucerne i samo
dva kultivara crvene djeteline, koji nisu
dospjeli u široku proizvodnju.
Proizvodnja crvene djeteline je gotovo
jednaka proizvodnji lucerne, u odnosu na
pripremu tla i vrijeme sjetve. Crvena
djetelina je osjetljivija na hladnoću i
golomrazice, pa stradava od zime,
prorjeđuje se i najbolji kultivar optimalno se
može koristiti najduže tri godine. Posebno
treba paziti na pripremu tla, jer se ona sije
na nešto škrtijim i težim tlima, koja su u
pravilu vlažnija i zakorovljenija. Korov se
najlakše suzbija plitkom obradom u
pripremi tla, provociranjem sjemenskoga
korova na nicanje i njegovo uništavanje
traktorskim ratilom.
Crvena djetelina kasnije kreće u
proljeće, pa ima manje otkosa od lucerne i
zbog toga manji urod zelene mase. Prije
sjetve je nužno izabrati pravi kultivar, jer
tako smanjujemo rizik brzoga propadanja
usjeva zbog jake zime. Najbolje je sijati
sjeme proizvedeno u blizini.
Ova djetelina najbolje raste u umjerenoj
klimi, u humidnim arealima, s godišnjim
padalinama oko 800 mm. Više ju treba sijati
na tlima čiji je PH oko 5, jer tamo lucerna
gotovo ne uspijeva. Ako su tla s većim
sadržajem PH na njima treba sijati lucernu.
Jasno je da crvena djetelina daje puno
bolje rezultate na bogatijim tlima. Na tlima
bogatijim hranjivim elementima, bez obzira
koje su strukture, crvena djetelina jako
dobro uspijeva i nije izbirljiva kao lucerna.
Usjev čiste kulture se može uspješno
koristiti za proizvodnju krme i sjemena.
Ako se usjev koristi za krmu i sjeme, sklop
biljaka ne smije biti prevelik, jer samo
dobro razgranate biljke donose mnoštvo
cvjetova i dobar urod sjemena. Da se to
postigne potrošnja sjemena ne smije biti
veća od 10 kg/ha, uz dobru gnojidbu.
Usjev se mora pažljivo kositi, bez
obzira na proizvodni cilj. Grubom i niskom
košnjom oštećuje se korijenov vrat na
mnoštvu biljaka, pa treba puno vremena da
takve biljke dođu do razine od koje počinju
one normalno pokošene. Usjev pokošen za
krmu ne smije duže vrijeme ostati u otkosu,
jer ispod bogatije zelene mase, nova
vegetacija sporije kreće i dosta stradava
zbog sporijega stvaranja kalusa na mjestu
reza, jer nema dovoljno zraka.
Sjetva crvene djeteline u smjesi s
travama je iznimno korisna, jer različite
288
biljke uzimaju iz tla različita hranjiva, pa u
smjesi jedne drugima manje konkuriraju,
nego ako je proizvodnja u čistoj kulturi.
Takav usjev u prosjeku daje veći urod
zelene mase, jer kada se jedna vrsta
prorjeđuje, na prazno mjesto dolazi druga i
nadoknadi izgubljenu količinu. Tako se
događa da se crvena djetelina prirodno
prorjeđuje, te je na granici isplativosti, ali
usijana trava, primjerice klupčasta oštrica,
baš u vrijeme propadanja dijela crvene
djeteline ima najjači porast i stvara veću
masu od one, koju daje prosječan usjev
crvene djeteline.
Klupčasta oštrica pripada grupi trava
visoke kakvoće za ishranu preživača. Daje
izvanredan prirod, osobito u smjesi sa
crvenom djetelinom.
Smjese trava, posebno vrste ljuljeva,
zatim vlasulja, vlasnjača, repka i crvene
djeteline daju odličnu kakvoću krme.
Njihova se košnja prilagođuje košnji crvene
djeteline, kada se to najviše isplati. Crvena
djetelina je krmna vrsta, koja je sigurno
najprikladnija za proizvodnju krme u smjesi
s izabranim travama, osobito kada se koriste
rolo bale za sjenažu, silosi za silažu i
sušnice za sijeno. Obično se ove
kombinacije koriste od tri do pet godina za
krmu, nakon čega tlo ima odličnu strukturu,
pa se lako ore i priprema za sjetvu svake
ratarske kulture ili povrća. Korov se
pravovremenom košnjom krme svede na
najmanju mjeru, pa ne radi teškoće novoj
proizvodnji.
Proizvodnja sjemena crvene djeteline
jednaka je proizvodnji sjemena lucerne.
Prvi otkos se koristi za proizvodnju krme, a
drugi za proizvodnju sjemena. U prvom
otkosu može biti puno korovskoga sjemena,
koje pri čišćenju sjemena crvene djeteline
stvara poteškoće. Obično je drugi otkos
čistiji, a dolazi u cvatnju kada je najviše
vedroga vremena, krajom lipnja, što je
osobito važno za normalan posjet pčela i
bumbara, što podrazumijeva dobru oplodnju
cvjetova i visoki urod sjemena. Za sjeme se
kosi sredinom kolovoza, kada je
sjemenskom usjevu nužno suho vrijeme.
Važno je paziti na čistoću usjeva, osobito
od viline kosice, koja je opasniji korov u
proizvodnji sjemena crvene djeteline nego
lucerne.
Ovaj korov je karantenski, pa usjev
nema uvjete da se prizna kao sjemenski, ako
ima viline kosice i u tragovima. Jednako je
u slučaju nazočnosti ambrozije jer je
ambrozija također karantenski korov.
Ambrozija je termofilna biljka, pa se u
normalnom sklopu usjeva crvene djeteline
ne može razvijati. Međutim, i na najmanjoj
plješini, ambrozija vrlo brzo raste. ako je
nema puno, najbolje ju je ručno počupati.
Vilina kosica se uspješno suzbija prskanjem
jednim od totalnih herbicida, kao što je
Reglone, koji spali sve zelene dijelove
biljke, nakon čega se crvena djetelina brzo
obnovi.
Nakon prvoga otkosa zelene mase,
uputno je usjev sjemenske crvene djeteline
prihraniti sa 150 kg/ha PK ili NPK s većim
sadržajom fosfora i kalija. Usjev će dati
znatno viši urod sjemena, a sjeme će biti
bolje kakvoće i ujednačenije će sazrijevati.
Sjemenski usjev crvene djeteline se ne
može izravno vršiti, jer je stabljika gotovo
zelena kada sjeme dolazi u zriobu.
Sjemenski usjev treba nadzirati. Kada se
utvrdi da je više od 50 % mahuna dobilo
mrku boju, usjev je spreman za košnju.
Otkos se ostavi na parceli nekoliko dana, da
se stabljika osuši, nakon čega se suha masa
vrši žitnim kombajnom.
Umjesto košnje, sjemenski usjev se
može tretirati desikantom (Reglonom).
Usjev se na stabljici potpuno osuši i nakon
toga se lako kombajnira prilagođenim
žitnim kombajnom. Tretiranje usjeva
Reglonom nema štetnih posljedica na
kakvoću klijavosti. Ovaj tehnološki
postupak u vršidbi smanjuje pucanje
mahuna i rasipanje najboljega sjemena.
Sjeme odmah nakon vršidbe treba
dobro pročistiti, osušiti na 12 % vlage i
čuvati do detaljne dorade, radi prodaje ili
sjetve. Osim selektora velikih mogućnosti
289
dorade, u doradi treba koristiti, primjerice
trifolin, kako bismo bili sigurni da je sjeme
očišćeno i od viline kosice. Urod sjemena
crvene djeteline manje oscilira od uroda
sjemena lucerne, a kreće se oko 500 kg/ha.
Takav urod daje visoku akumulaciju, koja
opravdava ovu proizvodnju. Izborom
pravog kultivara, uspješno se njime može
sjemenariti tri godine. Ako je usjev, iz
druge zime izišao rijedak, pogriješili smo u
izboru odlike, jer nije otporna na zimu.
Tada treba u taj usjev usijati 15 kg/ha
sjemena talijanskoga ljulja. On će slijedeće
dvije godine imati dobre otkose pomiješane
zelene mase odlične kakvoće, kao što su
trava i djetelina. Usjev treba često nadzirati
radi poljskih miševa, koji mogu potpuno
uništiti usjev, jer se brzo množe. Suzbijanje
miševa je iznimno važno, jer se oštećene
biljke sporo oporavljaju.
Ovršenu suhu masu treba čim prije
odstraniti s parcele, osobito ako je usjev
pokošen i prirodno sušen na tlu prije
vršidbe. Pupovi iz korijenovoga vrata počnu
brzo tjerati, krti su pa ih i najmanje gaženje
ratilom lako lomi i na njima radi veliku
štetu. Ako je jesen lijepa, može se dobiti još
jedan, prilično dobar otkos zelene mase.
Usjev crvene djeteline treba pripremiti za
zimu. Mora biti košen na visini do desetak
cm. Bujni usjev se ne smije pustiti u zimu,
jer su to mladi izboji, koje prvi mraz odmah
uništava i radi štetu na pupovima pri
korijenovom vratu. Preporučuje se jesenska
ispaša, ako tlo nije jako vlažno.
Crvena djetelina u čistoj kulturi ili u
smjesi s izabranom vrstom trave, u prvom
otkosu može dati više od 30 t/ha zelene
mase sa 17 % suhe tvari. To znači da
sušenoga sijena s 14 % vlage daje više od 7
t/ha, bez obzira na manipulativne gubitke
pri okretanju otkosa, skupljanju sijena radi
baliranja i utovaru u vozila. Sijeno je dobre
kakvoće, pa postiže prodajnu cijenu na
razini kukuruznoga zrna sa 14 % vlage.
Vrijednosti sijena treba dodati vrijednost
sjemena i iznos potpore za proizvodnju sje-
mena, da utvrdimo isplativost proizvodnje
crvene djeteline, predloženom tehnolo-
gijom.
Prvi otkos daje veliku količinu zelene
mase. Njegovo sušenje na klasičan način, za
vrijeme lijepoga vremena traje od 3 do 4
dana, a gubi više od 30 % probavljivih
bjelančevina i više od 40 % škrobnih
vrijednosti. Naime, najviše je vrijednosti u
lišću, koje se sušenjem mrvi i nestaje kao
najbolja hranjiva vrijednost. Zato treba
primijeniti tehnologiju, koja će što bolje
sačuvati hranjivu vrijednost crvene djeteline
u otkosu i nakon njega.
Ako je manja površina crvene djeteline,
sve hranjive vrijednosti bi se mogle
iskoristiti ishranom životinja neposredno
nakon košnje. Kako to najčešće nije
moguće, treba nakon košnje pričekati da
masa uvene i nakon toga ju pospremiti u
rolo bale na uobičajeni način.
Proizvođači, koji nemaju te mogućnosti
pospremanja, zelenu masu mogu silirati, jer
je to jeftinije, dosta se dobro čuvaju
hranjiva i manji je gubitak ukupnih
vrijednosti. Pri siliranju crvene djeteline,
pogotovo ako je u čistoj kulturi, uputno je
na svaki sloj mase dodati 10 % pšeničnih
posija, jer se tako smanjuje postotak vlage,
a silaža je ukusnija i bolje se čuva.
Svaku krmnu biljku treba pravovreme-
no kositi, kada je najbolji sadržaj hranjiva u
biljci. U mlađim biljkama, pokošenim prije
cvatnje, ima više bjelančevina, pa daju
slasnu krmu. U biljkama pokošenim u
cvatnji ili nakon cvatnje ima više
ugljikohidrata, manje masti i znatno više
sirovih vlakanaca. Ranija i pravovremena
košnja, uz nešto slasniju krmu, može dati
veći urod, jer se može dobiti jedan do dva
otkosa više.
Crvena djetelina, nakon skidanja
otkosa, u masi i u tlu ostavlja relativno
veliku količinu suhe tvari. Kao i druge
leptirnjače, ona ima mogućnost vezanja
dušika iz zraka pomoću bakterije Rizo-
bium. Taj dušik crvena djetelina koristi za
razvoj nadzemne i podzemne mase.
290
Nakon skidanja usjeva u podzemnom
dijelu crvena djetelina ostavlja više od 100
kg/ha dušika, te time obogaćuje tlo za
naredne poljoprivredne kulture. Zato je
crvena djetelina odlična predkultura.
Osim toga, podzemna masa crvene djeteline
se brzo razlaže, pa se dušik brže
mineralizira i postaje pristupačniji biljkama
koje se siju iza crvene djeteline.
Kao predusjev, crvena djetelina pove-
ćava prirod usjeva, koji slijedi u prvoj i u
drugoj godini. Kao vrsta, ona je auto-
sterilna. Nju oprašuju bumbari, divlje i
domaće pčele, te različiti kukci. Uputno je
dopremiti pčele na usjev crvene djeteline
radi bogatije oplodnje i većega uroda
sjemena. Zato u blizini usjeva crvene
djeteline treba zasijati nešto facelije, jer će
nju pčele sigurno pronaći, pa će usput
oprašiti i cvjetove djeteline.
Treba paziti da se poklopi cvatnja
facelije sa cvatnjom crvene djeteline, jer u
protivnom nema pozitivnoga učinka.
Facelija počinje cvasti 35 dana iza sjetve.
Može cvasti jako intenzivno i dulje od
mjesec dana. Posjet pčela crvenoj djetelini
će biti uspješniji, ako je facelija počela
cvasti barem tjedan dana prije početka
cvatnje crvene djeteline. To se lako postiže
određivanjem roka sjetve facelije, jer
facelija cvate dulje od crvene djeteline.
Crvenu djetelinu kao i lucernu treba
sijati preciznim sijačicama, na dubinu od 1
cm na podešen razmak zrna, u odnosu na
razmak redova. Ako se ove dvije kulture
koriste za krmu i proizvodnju sjemena, tada
se pri sjetvi odredi razmak redova i koliko
ćemo utrošiti kilograma sjemena po
hektaru, a precizna sijačica će sama
rasporediti razmak zrna u redu.
Pregusti sklop usjeva ne daje visoke
urode sjemena, jer biljke imaju premalo
postranih grana, na kojima se nalazi najveći
broj cvatova, a one su glavni činitelj većega
prinosa sjemena. Jednako tako, postrane
grane mogu svojom masom nadoknaditi
manji sklop.
 Lucerna u proljeće ranije kreće, ima
više otkosa, a otpornija je na jake zime, od
crvene djeteline. Zajedničko im je da
stvaraju dosta izdanaka, da imaju veliku
hranidbenu vrijednost, da im prilikom
sušenja opada puno lišća i traže zahtjevne
postupke kod sušenja, inače će izgubiti
dobar dio od hranjive vrijednosti.
Zato treba, što više proizvoditi našega
sjemena, jer ono daju najveće urode, a
biljke najlakše odolijevaju smrzavici. Kod
nas se koristilo sjeme, koje je dugi niz
godina bilo u hrvatskoj proizvodnji, pa je
došlo do pozitivne selekcije, jer se
sjemenarilo na starijim usjevima, gdje su
otpornije biljke izdržale jače zime.
Ako je namjena usjeva proizvodnja
visokih uroda zelene krme, tada treba
količinu sjemena udvostručiti, osnovnu
gnojidbu bogato prirediti, pravovremeno
skidati otkose, poslije svakoga otkosa usjev
dobro prihraniti. Usijavanje sjemena trava u
usjev lucerne ili crvene djeteline, prepo-
ručuje se kada se oni počnu prorjeđivati,
kako izgubljeno nadoknadili.
Strukturu sjetve se mora mijenjati!
Kulture, koje se sada siju, jedino u
iznimnim godinama mogu dati pozitivne
financijske učinke, radi cijena proizvoda.
Usjevi lucerne i crvene djeteline
ostvaruju visoku dobit u svakoj
prosječnoj godini.
Druge vrste
djetelina
Druge vrste djetelina mogu biti vrlo
zanimljive za posebne namjene, u ishrani
stoke, sijane u čistoj kulturi ili u djetelinsko
travnim smjesama.
291
Bijela djetelina je višegodišnja vrsta.
Najbolja je u čistoj kulturi ili u smjesama s
nižim vrstama trava.
Švedska djetelina bolje od crvene
djeteline uspijeva na vlažnijim tlima.
Višegodišnja je vrsta kao i bijela. Ima dosta
ograničen areal, jer pašu i u smjesi slabije
podnosi.
Možemo nabrojiti još tri vrste djetelina:
- perzijska djetelina,
- aleksandrijska djetelina,
- inkarnatka.
U posebnim uvjetima i perzijska i
aleksandrijska djetelina i inkartka su dobra
krmna osnova.
Međutim, sve ove vrste su slabije od
lucerne i crvene djeteline u svakom
pogledu, pa im ovom prilikom ne pridajemo
veću pozornost.
Ponovno skrećemo pozornost našim
proizvođačima krme da, za svoje potrebe
ili za prodaju, ne smiju sijati lucernu
na tlima čiji je pH niži od 5,5.
Na takvim tlima je obvezno prvo
provesti kalcifikaciju. U protivnom će
usjev lucerne brzo propasti. Često se do
sada to zanemarivalo, pa su brojna
lucerišta propala.
Nitko, u stvari, ne zna koliko nam
lucerišta propada radi visokoga aciditeta.
Umjesto lucerne, na tlima s nižim pH,
valja posijati crvenu djetelinu, čiji će
usjev na takvim tlima dati bolje rezul-
tate, osobito ako se koriste rolo bale u
tehnologiji pospremanja zelene mase.
Na žalost, naši mlađi proizvođači nisu
nikada koristili crvenu djetelinu, kao
krmnu biljku u proizvodnji stočne hrane
visoke vrijednosti.
Dobro pospremljena krma crvene
djeteline ima gotovo jednaku hranjivu
vrijednost kao i lucerna, stoga je neza-
mjenjiva krmna kultura u proizvodnji na
kiselim tlima.

Trave
Prema statističkim pokazateljima, u
zadnjem desetljeću, Hrvatska ima 350.000
ha livada i 780.000 ha pašnjaka.
To bi bilo ogromno bogatstvo, kada bi ti
pokazatelji bili točni.
Međutim, najveći broj čestica upisanih
u katastru kao livade i pašnjaci gotovo je
nedostupan od nekorisnoga i korisnoga
drvenastoga raslinja. Takve su površine
teret, jer će se morati potrošiti velika
sredstva da se ta tla privedu kulturi, te da se
ti travnjaci mogu koristiti.
Kakvoća naših travnjaka je različita, jer
ju određuju biljne sastojine. Na dobrim
travnjacima prevladavaju kulturne trave i
divlje i kulturne djeteline. Njihove sastojine
najčešće su prirodno određene prilikama
podneblja i tla. Iste vrste trava u različitim
prilikama mogu imati istu krmnu vrijednost
i različitu uporabnu vrijednost. Različitost
klimatskih prilika može im produžiti ili
skratiti životni vijek, odnos prema suši ili
pretjeranoj vlazi, pa time podnošenje
gaženja i sposobnosti obnavljanja.
Urod zelene mase na našim travnjacima
rijetko je vrijedan spomena, jer oni ne daju
prosječne urode ni u sušnim, a niti u
vlažnijim godinama. U sušnijim godinama
se slabo razviju trave više kakvoće, dok je u
vlažnijim godinama zelena masa sastavljena
od lošijih trava i šaševa.
Obiteljska poljoprivredna gospodarstva
mogu lako poznatom tehnologijom
proizvodnje krme povećati urode na
travnjacima i po više puta. Izravna korist je
povećanje količine i kakvoće krme, te stoke
i stočnih proizvoda, a neizravna je
povećanje organske tvari, koja nastaje
uzgojom stoke, a vraća se zemlji i stabilizira
urode kultura koje slijede na tim tlima.
Proizvodnja na pašnjacima i livadama
se mora intenzivirati, jer su ulaganja
292
relativno mala, u odnosu na vrijednost
uroda.
Obraditi ćemo vrste trava, koje po
urodima i kakvoći pripadaju prvoj klasi.
One su isplativije od proizvodnje žita i
uljarica.
Proizvoditi krmu i sjeme je moguće u
svim hrvatskim područjima, na svim
obradivim površinama. Urodi sjemena i
zelene mase ovise i o bonitetu tla. Trave su
se uglavnom sijale na najlošijim tlima, gdje
ni jedna druga kultura nije mogla uspijevati,
pa je i s polovičnim urodima ratar bio dosta
zadovoljan.
Trave, o kojima ćemo govoriti, siju se u
čistoj kulturi, jer se jedino tako može
uspješno dobiti otkos sjemena, pa otkos
krme ili otkos sjemena. Sve vrste trava
imaju sitno sjeme, pa za dobar uspjeh u
njihovoj proizvodnji treba ispuniti potrebite
tehnološke zahvate.
Proizvodnja travnoga sjemena i
proizvodnja krme je u Hrvatskoj sve do
1962. godine bila dobro ustrojena. Uki-
danjem Poslovnoga saveza za sjemenarstvo,
proizvodnja travnoga sjemena je za neko-
liko godina s 3.000 t pala na zanemarive
količine.
Naglašavamo da je naše podneblje
idealno za proizvodnju trava i travnoga
sjemena. Vlažnije podneblje više odgovara
proizvodnji krme, za košnju i ispašu, dok
sušnije podneblje više odgovara proizvodnji
sjemena, jer usjev ne poliježe, vrši se po
suhom, pa je kakvoća sjemena puno bolja.
Tla za proizvodnju travnoga sjeme-
na, moraju biti ocjedita, laka do srednje
teška, zračna, jako čista od korova, dobroga
kapaciteta za vodu. Teža tla je teško održa-
vati bez korova, pa treba odabrati dobre
vrste trava, usijati ih u livadu i proizvoditi
samo krmu, koja može biti visoke kakvoće.
Dobra tla za proizvodnju kukuruza,
odlična su za proizvodnju trave i travnoga
sjemena.
Najbolji predusjev travnoga sjemena su
okopavine, repe, krumpir i lepirnjače, jer
poslije njihovoga skidanja tla ostaju
relativno čista. To ističemo, jer ovi usjevi
ostaju na istoj površini nekoliko godina, a u
sjemenu ne smije biti puno korova. Trave,
koje ćemo obraditi, u proizvodnji sjemena,
ostaju od 2 do 5 godina. Nakon toga
vremena isplativost postaje upitna, što
najviše ovisi o vrsti trave. Mnogocvjetnim
ljuljom se ne isplati sjemenariti u trećoj
godini, a mačji repak daje dobar urod
sjemena i u petoj godini.
Priprema tla za sjetvu je jednaka za
sve trave: temeljita, bez obzira na vrijeme
sjetve. Obiteljska gospodarstva obično
imaju dobre strojeve za osnovnu obradu i
dobra ratila za pripremu tla, pa kakvoća
svih obrada smije biti samo najbolja.
Sve vrste trava se mogu sijati cijele
godine. Da se dobije na vremenu, prepo-
ručuje se sjetva u jesen. Kod puno vrsta već
na proljeće krene puna vegetacija. Usjev
star jednu godinu već može dati pune otkose
sjemena i krme. Proljetna sjetva u istoj
godini takav urod ne može dati.
Ako se sije u rano proljeće, treba
kasnojesenska brazda dubine 25 cm. Pri
oranju se osnovno pognoji s 500 kg/ha.
NPK 10:30:20 ili sličnom kombinacijom.
Tijekom zime, čim se tlo malo prosuši,
treba zatvoriti jesensku brazdu laganim
ratilom radi čuvanja vlage, koja je već u tlu.
Uz ratilo se koristi lagana blanja, koja
uništava rano nikli korov i ravna tlo.
Sije se što je moguće ranije u proljeće,
bez bojazni od mrazova. Kasnija sjetva
može rezultirati nejednoličnim nicanjem i
propadanjem manjega ili većega dijela
usjeva u slučaju proljetne suše. Ako se
planira sjetva u kasno ljeto ili ranu jesen,
obrada tla počinje skidanjem predusjeva.
Ako to vrijeme dopušta dobro je plitko
poorati na dubinu od 10 cm radi
provociranja sjemenskih korova. Iznikli
korov se uništi oranjem na dubinu od 20
cm. Prije oranja treba rasuti mineralno
gnojivo (već spomenutu kombinaciju i
količinu). Ovaj posao treba raditi temeljito i
jako brzo da se očuva vlaga u tlu. Tlo treba
dobro pripremiti sjetvospremačom, postelji-
293
ca mora biti gotovo idealna jer se radi o
jako sitnom sjemenu. Pri sjetvi treba gnojiti
mineralnim gnojom, koji se daje kao startna
količina s izraženom dušičnom sastavnicom
(200 kg/ha 27 % KAN).
Sije se preciznim sijačicama u redove
na razmak od 12 do 40 cm. Bitno je odrediti
količine sjemena pojedinih vrsta trava, koje
se mora potrošiti na određenoj površini.
Ako su gušći redovi, onda je posijano manji
broj zrna u redu.
Dubina sjetve prilagodi se sastavu tla i
vlazi u tlu. Na nešto težim i vlažnijim tlima
sije se malo pliće, a na lakšima nešto dublje.
U pravilu dubina sjetve ne smije preći 1 cm.
U kasno ljeto sijati valja oko 01. rujna,
ako ima i malo vlage. U suho tlo se ne smije
sijati. Bolje je pričekati da padne nešto kiše.
U to vrijeme manje niče korova, vlaga je
sigurnija, pa je usjev ujednačeniji. Na
današnjim sijačicama se može podesiti
potrošnja sjemena. Za proizvodnju sjemena
potroši se samo 1/3 onoga sjemena koje se
potroši, ako se sije za proizvodnju krme.
Količinu sjemena po ha određuje vegeta-
cijski prostor.
Sijati se ne smije po piriki, jer je nju
nemoguće odstraniti iz usjeva. Treba
izbjegavati sjetvu trava na površinama na
kojima ima trava iz porodice graminea, koje
niču iz sjemena. Ako se sije travno sjeme na
površinama s predusjevom uljarice, repa,
krumpira ili lepirnjača, ne treba se bojati
korova, jer se puno korova može suzbijati
kao i u žitaricama i gotovo istim
herbicidima.
Ako sijemo u proljeće, kada biljčice
krenu, sunce zagrije, uz vjetar, biljčice brzo
izgube pritok vlage, pa se počnu sušiti i
ugibati. Zato se mora poštivati pravilna
tehnologija i pravovremeno raditi, jer
propušten rok se ne da ispraviti. U jesen,
treba izbjegavati sjetvu trava po ozimim
žitaricama, jer one niču prije trava i dolaze
u zriobu kada i travno sjeme.
Ponegdje se uobičavalo sijati trave u
zaštitni usjev. To je bila zob ili ječam, ali to
ne treba raditi, jer je sjetva sjemena trava, za
sjemensku proizvodnju bolja bez zaštitnoga
usjeva. Zaštitni usjev potroši nešto hranjiva
za svoj razvoj, a usjev trave više se gazi. Te
štete mogući veći urod mase ne pokriva. Na
proizvodnim površinama gdje se prvi otkos
koristi za krmu, zaštitni usjev može dati
nešto veću zelenu masu, ali će se to već u
idućem otkosu odraziti negativno.
U pravilu se prvi otkos trave koristi za
proizvodnju sjemena. Drugi otkos može
donijeti sjeme, ali daleko manju količinu.
On se formira početkom srpnja, kada su
najviše vrućine, kada treba najviše vlage
koje nedostaje. Ako je zbog nevremena ili
pregnojavanja došlo do ranijega polijeganja
usjeva, odmah ga treba pokositi i iskoristiti
za krmu. Čim je usjev polegao, on ima
veliku količinu zelene mase i dobru
kakvoću. Ako se to dogodilo tijekom svib-
nja, idući otkos treba ostaviti za proizvodnju
sjemena. On će imati gotovo jednaku
količinu sjemena, s manjim primjesama i
gotovo bez korova. Ovakav način
gospodarenja livadama se primjenjuje na
površinama na koje se razbacuje gnojnica
nakon jesenskih pražnjenja taložnica.
Tako se gnojnica racionalno koristi.
Dobije se velika količina jako dobre zelene
mase, koja se troši zelena i gotovo nema
kala. Nakon ranijega skidanja otkosa livada
se brzo obnovi bez prihrane i u pravo
vrijeme donosi sjeme najbolje kakvoće.
Sjeme je fiziološki zrelo do kraja srpnja.
Nakon skidanja u povoljnim klimatskim
prilikama ima vremena za najmanje dva
otkosa dobre krme. Onaj tko se želi baviti
proizvodnjom trava treba osigurati vodu za
natapanje. Gdje nema vodotoka, treba
kopati bunare. To se iznimno brzo isplati.
Košnja travnoga usjeva mora biti
pravovremena bez obzira na njegovu
namjenu. Travna masa, namijenjena za
krmu, mora se kositi neposredno pred
cvatnju, jer je zelena masa narasla gotovo
do kraja, kakvoća krme je najbolja i dobiva
se na vremenu za dobivanje većega broja
otkosa. Kosi se najviše prednjim rotacijskim
ili bočnim običnim kosilicama radi manjega
294
gaženja. Ne valja spuštati kosilicu ispod 5
do 6 cm visine, jer se, osobito po neravnom
terenu, niskim rezom oštećuje korijenov
vrat biljkama, pa se one puno sporije
obnove. Time se puno gubi na urodu i
kakvoći.
Sijeno se suši okretanjem otkosa, prvi
puta neposredno iza košnje, jer se radi o
velikoj količini zelene mase. Za lijepoga
vremena, tijekom dana treba još jednom
okrenuti. Drugi dan se može mehanički
skupljati u zbojeve radi jednostavnijega
baliranja ili jednostavnijega rada
samoutovarnih prikolica. Što brže treba
sijeno osušiti i ukloniti sa strnja, te što
manje gaziti i onako zbijeno tlo, pogotovo
ako u njemu ima i najmanje vlage.
Pospremanje krme se usavršava.
Spretna osoba s prikladnom opremom,
može sama pospremati krmu, osobito u rolo
bale. Posao je jednostavniji, a bolje se čuva
i koristi hranidbena vrijednost krme. Isti dan
nakon košnje, otkos ostane na tlu toliko,
koliko treba da otkos povene. Potom se
masa posprema u rolo bale i koristi kao
sjenaža. To je najbolji način čuvanja svega
što je zelena masa imala u sebi. Gubici su
najmanji i po kakvoći i količini. Unutar bale
je malo kisika, koji se potroši nastupom
mliječnoga vrenja, masa se konzervira. Sve
vrste stoke rado jede tu hranu, jer je ukusna
i bogata hranjivima.
Siliranjem zelene mase trava, hranjiva
se bolje čuvaju nego u sijenu. Najviše ih je
u lišću, koje obično otpada, mrvi se dok se
sijeno suši, pa se gube. Ako se silira
redovito, treba se sijati više vrsta bilja i
istovremeno silirati (grahorica u smjesi s
raži ili sa zobi, inkarnatka ili crvena
djetelina i krmni sirak). Onomu što ide u
silos, korisno je dodati zobena slame, te 5
% stočnoga brašna ili posija. Svaka
sastavnica ima nešto što druga nema, pa
zajedno daju silažu odlične kakvoće, što
najviše dolazi do izražaja u hranidbi muznih
krava.
Kakvoća zelene mase ovisi od osobina
vrste, staništa, količine i izbalansiranosti
hranjivih elemenata, te čistoće usjeva, jer
loše trave mogu sve pokvariti.
Žetva sjemenskih trava je jako
zahtjevan posao. Treba odrediti pravo
vrijeme žetve, jer i najmanjim zakašnjenjem
sjeme se dosta osipa. Zajedničko je kod
trava da je lišće zeleno, dok je sjeme
fiziološki zrelo. Sjeme može biti potpuno
zrelo i s vlagom od 40 %, ali ga tada ne
valja žeti, jer bi dosta sjemena ostalo u
klasu.
Zato sjemenski usjev treba redovito
nadzirati: uzeti metlicu ili klas na dlan i
malo stisnuti. Ako na dlanu ostane orunje-
noga zrna, ono je sposobno za vršidbu, koju
se tada ne smije odlagati, bez obzira na
vlažnost zrna. Ako je sjeme vlažnije, treba
ga odmah nakon žetve grubo pročistiti i
umjetno dosušiti na 12 % vlage. Tada se
sjeme može čuvati do konačne dorade za
prodaju ili sjetvu.
Sjeme se suši do topline od 40° C, jer
viša toplina može štetiti klijavosti. To
moraju biti protočne sušare. Količina
sjemena određuje kapacitet. Ako vlažno
sjeme čeka samo koji sat u prikolici, ugrije
se na visoku toplinu, na kojoj se klijavost
potpuno gubi.
Sjeme se ne smije držati u debljem sloju
zbog spomenutih razloga. Sloj sjemena za
vrijeme sušenja ne smije biti deblji od 10
cm
Ako nema sušare, sjeme treba rasuti u
tankom sloju na čistu betoniranu ili
asfaltiranu površinu golu ili još bolje,
prekrivenu plastikom.
Za lijepoga vremena, dobar radnik,
traktorom i bočnim grabljama, može osušiti
i tridesetak tona sjemena na normalnu
vlažnost. Cijelo vrijeme traktor mora biti u
pokretu i uz pomoć sunčane energije jedan
radnik s najmanjim traktorom može učiniti
koristan posao uz mali trošak.
To se može raditi u zatvorenom ili
otvorenom prostoru, ali treba paziti da kiša
ne učini štetu.
Žetva se može brže završiti. Kada je
sjeme zrelo, ima puno zelene mase. To je
295
gotovo sve lišće. Preporučuje se polu podig-
nutim hederom temeljito požnjeti samo
klasje. Tada će sjeme biti čistije.
Kombajn je skup, ali ima veliki učinak,
jer propušta svu masu kroz bubanj. Otpad
sjemena biti će manji, a sjeme i slama će
biti bolje kakvoće. Poslije prolaza kombajna
treba odmah običnom kosilicom pokositi
biljne ostatke i iskoristiti ih u ishrani stoke.
Ti ostaci su puno bolji od sijena, koje
naši proizvođači proizvode na običnim
livadama. Oni ga puno kasnije kose.
O pravom vremenu žetve ovisi količina
i kakvoća sjemena. Ako je sjeme skinuto na
vrijeme, a iza toga se nije ugrijalo, jer se
držalo u tankom sloju i nije pokislo, ono
mora imati odličnu klijavost.
Međutim, sjeme trava ima nešto dužu
dormantnost. Ne znajući za ovu pojavu,
proizvođač se iznenadi, kada nakon dorade,
ako je ona brzo uslijedila iza žetve, utvrdi
da mu sjeme ima klijavost manju od 50 %.
Stajanjem, dorađeno sjeme će doći na
normalnu klijavost. Ona je za sve trave
iznad 80 %. Ovo nije osobina samo
travnoga sjemena.
Ima sjemena drugih biljnih vrsta, koje
imaju dormantnost dužu od godinu dana, jer
ima veću klijavost u trećoj nego u prvoj
godini.
Ponegdje u Europi se uobičava
dvofazna žetva sjemenskih trava. Sjemenski
usjev pokosi se pažljivo, kada se sjeme
najmanje osipa. Masa se primakne u šire
zbojeve, ostavi se dva do tri dana da se
prosuši, zatim se kombajnom ulazi u
parcelu, gdje dva radnika bacaju vilama
masu na heder, bez motovila, odakle se diže
u bubanj, gdje se vrši.
Kombajner, koji ima mogućnost, koristi
kombajn s picup uređajom. Sam skuplja
prosušenu masu, koja se diže s hedera u
bubanj, gdje se sjeme odvaja od stabljike.
Ovim načinom u vršidbi, postižu se odlični
rezultati. Ali, ako tada padne kiša, sjeme i
slama imaju minimalnu kakvoću.
Naglašavamo prednosti proizvodnje
krme i sjemena u odnosu na proizvodnju
samo krme, jer se postiže bolja zarada na
obiteljskom gospodarstvu.
Najbolji urod, dobro dozreloga sjemena
donijeti će one biljke, koje su se uspjele
dobro ukorijeniti i razviti puno vlati. One
obično imaju puno cvjetnih grana, obilno
cvatu i donose obilje sjemena. To nam
govori da biljke u pregustom sklopu ne
mogu postići takav razvoj, jer za bogatiji
urod sjemena svaka biljka mora imati
bogatiji hranidbeni prostor.
Treba trošiti umjerenu količinu
sjemena, znajući da za dobar usjev trave za
krmu treba puno više sjemena, nego za
usjev za kombiniranu proizvodnju krme i
sjemena.
Potrošnja sjemena nije ista za različita
podneblja i različite tipove zemljišta.
Uputno je sijati domaće sjeme, za krmu
i reprodukciju, jer je već prilagođeno
postojećim klimatskim i edafskim prili-
kama.
U ovoj proizvodnji treba odabrati vrstu
koja ima dobar, stalan urod. To posebno
ovisi o ranom kretanju usjeva u proljeće,
brzini obnove iza košnje, o reakciji vrste na
tehnološke zahvate i trajanje vrste do njene
isplativosti.
Stalnost uroda vrlo je značajna osobina,
jer se radi o višegodišnjem usjevu pa se
oscilacije moraju smanjiti na najmanju
mjeru. Zato treba izabrati odliku čija je
osobina stalnost uroda. To znači da je
odlika otporna na sušu ili na suvišnu vlagu,
da podnosi hladnoće, golomrazice i debeli
snijeg, da je tolerantna ili otporna na
različite bolesti.
Uz stalnost uroda krme, vrsta mora
imati iznad prosječni urod sjemena, radi
isplativosti. Kada se dobiju odgovarajuće
spoznaje, koje se temelje na točnim
pokazateljima treba odabrati vrstu u vrsti
izabrati odliku i započeti proizvodnju.
Čistoća sjemenskoga usjeva najbolje se
održava pravovremenom košnjom i
gnojidbom.
U sjemenskom usjevu se niti jedna
korovska vrsta ne smije osjemeniti. Ako
296
smo to ostvarili, a gnojidbom usjev držali u
dobroj kondiciji, sjeme korova donešeno
vjetrom ima malu mogućnost nicanja.
Pravovremenom košnjom puno korova
propada, jer nema tako brzu obnovu kao
trave, pa ga one zaguše.
Za uspjeh u proizvodnji trave za sjeme i
krmu treba redovito gnojiti postojeći usjev.
Temeljito se gnoji pri sjetvi. Dodane koli-
čine gnojiva biljke će potrošiti već prvim
skidanjem otkosa sjena i krme. Zato treba
gnojiti mineralnim gnojivom poslije
skidanja svakoga otkosa (150 kg/ha 27 %
KAN), da naredni otkos, u početku ima
hranjiva za proizvodnju odgovarajuće
količine zelene mase.
U kasnu jesen usjev se priprema za
zimu prihranom kompleksnim gnojivom
(150 do 200 kg/ha NPK 15:15:15), da bi
usjev imao dovoljno hranjiva za proljetni
razvoj vegetativnih i generativnih biljnih
komponenti, te da urodi što više sjemena.
Koliko je zapuštena proizvodnja
travnoga sjemena, u odnosu na vrijeme kada
smo ga i izvozili, najbolje govori postojeće
stanje stočarstva.
Najjeftinije krmivo je ono, koje je
proizvedeno na livadi ili pašnjaku, kada ga
stoka popase, jer nema kala i rastepa, nema
troškova košnje, sušenja i pospremanja, te
troškova hranidbe.
U Hrvatsku se uvoze veće količine
gotovih smjesa travnoga sjemena za
parkove i športske terene, nego za pašnjake
i livade. Ovaj je uvoz nepotreban, jer
uvezeno sjeme nije jeftinije od domaćega, a
slabije je kakvoće. Vrste trava, čije se sjeme
uvozi, iste su one, koje je Hrvatska nekada
izvozila u zemlje EU.
Ima nekoliko vrsta trava za sjetvu u
parkovima i na športskim terenima, koje su
visoke kakvoće i bogate zelenom masom.
Bez njih nije moguće zamisliti i malo bolju
livadu ili pašnjak.
Našim proizvođačima preporučujemo
da siju: ljuljeve, livadnu vlasnjaču, vlas-
njaču nacrvenu, klupčastu oštricu, livadnu
vlasulju i mačji repak.

Ljulj
talijanski
ili
mnogocvjetni
Ljulj mnogocvjetni ili talijanski ljulj,
kako ga nazivaju u našemu narodu, pripada
u naše najrodnije trave, koje stoka rado jede
u suhom ili zelenom stanju.
Neobično je zahvalan u ishrani stoke,
ako se koristi kao sjenaža ili silaža.
Posijan u ranu jesen, kao čista kultura,
iduće godine u proljeće rano kreće i može
se kositi za krmu prije prvoga svibnja.
Ako ima dovoljno vlage, može imati više od
5 otkosa, s prosječno 2 kg zelene mase/m²
u svakom otkosu.
Dobar usjev talijanskoga ljulja je
indikator za bogatstvo staništa.
Ljulj dobro uspijeva na vapnenastoj
ilovači i lakšim tlima ako su pognojena.
Ljulj je trava blagoga podneblja, kao što
je i loza, jer mu podneblje uspijevanja
vinove loze najviše odgovara.
Urod zelene mase talijanskoga ljulja,
koje smo već spomenuli potvrđuje da je ta
trava najrodnija. Međutim, ona ima i
odličnu kakvoću zelene mase. Brza se
obnavlja nakon svakoga otkosa.
Vijek trajanja do isplativosti držanja
usjeva je 2 god. Ako je namjena
proizvodnje ove trave isključivo krma, onda
je potrebna količina sjemena za sjetvu 30
297
kg/ha. Usjev se mora uredno održavati,
pravovremeno kositi i što manje vremena
pokošenu masu zadržavati na parceli.
Ako je usjev namijenjen proizvodnji
sjemena i krme, potrebita količina sjemena
za sjetvu je od 10 do 12 kg/ha. Biljke se
moraju bolje razviti. Zato trebaju imati veći
hranidbeni prostor, kako bi donijele obilniju
količinu i bolju kakvoću sjemena.
Treba iskoristiti sve mogućnosti u
odnosu na gnojidbu, koje nam pružaju
odlike ove vrste trave. Ona dobro podnosi
gnojidbu dušičnim i fosfornim gnojivima, te
gnojnicom. Ako se te mogućnosti pravilno
iskoriste, talijanski ljulj će dati vrlo visoke
urode krme i sjemena.
Prvi otkos se koristi za proizvodnju
sjemena.
U pravilu, sjemenski mnogocvjetni ljulj
dospijeva za žetvu neposredno prije početka
žetve pšenice. Žanje se žitnim kombajnima,
izmjenom sita, određivanjem oblovine u
bubnju i količine zraka.
Noviji kombajni dobro žanju ljulj, ali se
mora odrediti pravo vrijeme košnje
sjemenskoga otkosa. Količina dorađenog
sjemena kod ove trave dosta je postojana -
oko 1.500 kg/ha. To je dosta visoka
vrijednost za proizvođača, pa je takav usjev
isplativ.
Slama, koja ostaje nakon pravovremene
vršidbe, je iznimne kakvoće, jer je lišće
trave još zeleno, dok je sjeme u klasovima
fiziološki zrelo.
Poslije vršidbe, ovaj usjev ima gotovo 4
mjeseca vremena za razvoj više otkosa. Ako
ima dovoljno prirodne vlage, ili mogućnosti
za kišenje, daje iznimno bogatstvo zelene
mase, koja se može različito koristiti.
Talijanski ljulj se preporučuje usijavati
u malo prorijeđenu crvenu djetelinu. Brzo
raste pa popunjava prazna mjesta, koja
nastaju propadanjem crvene djeteline i
nadoknađuje urod gotovo istom kakvoćom.
Za podmirenje domaćega tržišta treba
150 t sjemena godišnje.
Veća količina sjemena se može
povoljno izvesti.

Ljulj
utrinac
Ljulj utrinac ili engleski ljulj je je na
svakoj utrini. Proširio se iz Engleske.
Odlično uspijeva na umjereno vlažnim
tlima, osobito bogatim humusom.
Uglavnom se sije u čistoj kulturi. Više
se koristi na športskim terenima i
parkovima, jer stvara tvrdu tratinu. Dobro
podnosi grublje gaženje, pa se radi toga
preporučuje kao sastavnica pašnjaka. Ima
ga u nizinama i na brdima. Raste uz putove,
po dvorištima, samo na pitomim i plodnim
tlima, gdje ga nitko nije sijao. Tipični je
predstavnik umjereno vlažnoga područja,
gdje ima dugi vijek. Pripada u niže trave.
Ima relativno kratak, ali jaki bus. Lišće mu
je bujno, tamno zeleno. U cvatnji postiže
visinu do 70 cm. Cvate krajom svibnja, a u
punu fiziološku zrelost dolazi krajom lipnja.
Sijan u zajednici s vlasnjačom livadnom
ili rosuljom bijelom, čestom košnjom brzo
nestaje, osobito na laganijim i pjeskovitijim
tlima. Nadomjeste ga druge trave. Na liva-
dama se zeleni i zimi. Za vrijeme žege, na
plićim tlima gotovo potpuno nestaje.
Na livadama se sije u čistoj kulturi, kao
vrsta, ali po nekoliko različitih odlika u
odnosu na kakvoću i urod zelene mase. Sve
odlike jednolično i jako brzo rastu i jako se
brzo obnove. S dosta vlage tijekom cijele
vegetacije, ova zajednica daje više od šest
otkosa. Zelena masa se kosi prije cvatnje,
jer tada daje urod najbolje kakvoće, nešto
manji nego za košnje u punoj cvatnji, ali se
ranijom košnjom dobiju dva otkosa više,
tijekom godine i ukupni veći prinos.
Ova kombinacija se izvrsno uklapa u
košnju i ispašu. Uputno je da u proljeće ili u
jesen neke otkose krave popasu. Tako nema
298
troškova pospremanja, ni gubitaka količine i
kakvoće. Zelena masa engleskoga ljulja,
bez obzira na način korištenja, po kakvoći
nema premca. Intenzivan uzgoj traži bogatu
gnojidbu u početku, 30 kg/ha sjemena,
prihranu nakon svakog drugog otkosa,
osobito dušičnim gnojivima. Tratina se
isplativo koristi od 4 do 5 godina.
Proizvodnja sjemena engleskoga ljulja
je dobar posao, jer se ljulj dobro
osjemenjuje. Proizvodnja krme i sjemena
daje dobru zaradu. Prvi otkos se koristi za
proizvodnju sjemena. Može se i drugi, ako
se natapa. Treba ocijeniti što je bolje.
Za proizvodnju sjemena sije se tražena
odlika, za poznatoga kupca. Hrvatska
godišnje troši oko 210 t. sjemena (80 t.
domaćega). Uvozno sjeme nije jeftinije od
domaćega, koje je bolje kakvoća.
Žanje se početkom srpnja. Lako se
kombajnira žitnim kombajnom, uz posebno
podešena sita i strujanje zraka. Važno je
pogoditi pravo vrijeme radi manjega
osipanja sjemena. Ako sjeme prezori, jako
se osipa i propada. Proizvodnja sjemena do
dorade ne traži posebna ulaganja. Za doradu
se koriste posebni strojevi, koji mogu čistiti
tako sitno sjeme.
Urod sjemena u dobroj tehnologiji
donosi 1.000 kg/ha. Nakon otkosa za sjeme,
ostaje od početka srpnja do pojave mraza
mogućnost proizvodnje krme. Urod ovisi o
puno već spomenutih elemenata.
Sjemenarenje engleskim ljuljom je
isplativo najmanje tri godine. Moguće
produljenje proizvodnje sjemena treba
ocijeniti na parceli.
Ako je usjev u dobrom stanju i nije
prorijeđen, treba ga dobro prihraniti, kao i
svake jeseni s 200 kg/ha NPK 10:10:10 ili
sličnim, za dobar urod sjemena.
Za vrijeme korištenja usjeva, poslije
košnje usjev je dobro prihraniti sa 150 kg/ha
KAN 27 %.
Sjeme engleskoga ljulja se lako proda i
na inozemnom tržištu, a kalkulacija će nam
pokazati, koliko je isplativije proizvoditi
sjeme trava nego žita.

Vlasnjača
livadna
Ovo je dugotrajna trava. Raste u jako
gustom sklopu, jer tvori gusti busen s dugim
podancima. U čistoj kulturi daje jako finu
tratinu, osobito na nogometnim terenima.
Voli vlagu. U livadama je i bez sjetve, jer
ima vrlo sitno zrno, koje i najmanji vjetar
lako donese.
U smjesu livadnih trava se stavlja u
malom postotku. Dobro se razvija, daje
dosta sočnu masu s puno hranjiva. Sve vrste
stoke rado ju jedu kao sijeno, sjenažu ili
silažu.
Pripada u naše najbolje trave.
Preporučuje se za pašnjake, jer daje izvrsnu
pašu i dobro podnosi gaženje. Otporna je na
hladnoće, pa nema štete od golomrazice.
Ljeti, za dužih suša, potpuno izgori.
Osjetljiva je na obilnu gnojidbu dušičnim
gnojivima, osobito na nizinskim pašnja-
cima, gdje je dobar dio strada.
Livadna vlasnjača naraste od 30 do 100
cm. To najviše ovisi o podneblju, kakvoći
tla i ishrani. Rano dospijeva za košnju. U
prvoj godini ima skroman prinos, jer sporo
raste i vlata druge godine, kada daje veliku
količinu zelene mase, a u treće i četvrte
godine još veću.
Proizvodnja nije zahtjevna. Biljka je
dosta mekana, pa ju stoka slasno jede. Lako
je probavljiva.
Uspijeva svuda, a najbolje na srednjim
tlima. Dobro reagira na gnojidbu i na
natapanje.
Kao sijeno se lako suši, nema grubu
stabljiku, a ima dosta suhe tvari.
Radi vrlo sporoga razvoja u prvoj
godini, preporučuje se sjetva sa crvenom
djetelinom, jer se djetelina prorjeđuje već
299
iza druge godine, a tada livadna vlasnjača
dolazi u najbolje urode.
Proizvodnja sjemena je u Hrvatskoj
potrebna, jer se uvozi 20 t, ne računajući
količinu koja je u uvoznim gotovim smje-
sama.
Gotovih smjesa travnoga sjemena se
uvozi od 350 do 400 t godišnje. U njima
ima livadne vlasnjače više od 30 % i isto
toliko sjemena engleskoga ljulja. To znači
da godišnje trebamo sjemena ove trave više
od 100 t. Osim toga, dobro sjeme livadne
vlasnjače, ima stalnu mogućnost prodaje
na inozemnom tržištu.
Usjev za proizvodnju krme i sjemena se
sije na dobro pripremljeno i pognojeno tlo u
kasnu jesen, da se dobro ukorijeni i razvije
u slijedećoj godini.
Sije se u redove, 5 kg/ha sjemena, da
biljke imaju dovoljno hranidbenoga prosto-
ra za dobar razvoj, vegetativnoga i genera-
tivnoga dijela.
Prvi otkos treba koristiti za proizvodnju
sjemena, a ostale otkose za krmu.
Cvate krajom svibnja. Za žetvu dospi-
jeva krajom lipnja.
Daje sjemena od 300 do 700 kg/ha.
Dobrom gnojidbom i pravovremenom žet-
vom prirod se mora stabilizirati iznad 500
kg/ha. Poslije skidanja otkosa usjev
vlasnjače treba prihranjivati.
U kasnu jesen nužno je usjev prihraniti,
da slijedećega proljeća pun snage uđe u
reproduciranje sjemena. Prihraniti tijekom
ljeta treba sa 150 kg/ha 27 % KAN, a na
jesen kompleksnim gnojivom NPK
15:15:15 s 200 kg/ha. Osnovnu gnojidbu
potrebno je obaviti na već opisani način.
Žanje se izravnim kombajniranjem žit-
nim kombajnom s podešenim sitima i
zatvorenim vjetrom.
Učinak kombajna, ako trava ne leži, a
kombajner se uhoda, može biti gotovo kao i
u pšenici.
Sve ovo treba znati, kako bi poljo-
privredni proizvođači izmijenili strukturu
sjetve radi isplativosti, U protivnom njihova
održivost dolazi u pitanje.

Vlasulja
nacrvena
To je dugotrajna trava. U Hrvatskoj se
više troši njezino, nego sjeme livadne
vlasulje. Prošle godine se uvezlo 38 t
sjemena vlasulje nacrvene. Tomu treba
dodati količine iz 340 t uvoznih gotovih
smjesa za perivoje i športske terene u
kojima je ima 25 % (dakle 85 t). To je
velika novčana stavka.
Ova trava gustoga busa uspijeva na
svježim i mršavijim tlima, u ravnicama i na
visokim planinama. Niska je. Naraste do 75
cm. U tlu razvija mnoštvo rizoma pomoću
kojih se vrlo uspješno razmnožava. Zato
dobro podnosi gaženje i preporučuje se za
pašnjake koji se stalno koriste.
Dobro podnosi kraće suše i jače zime. U
proljeće dosta rano kreće, sporo raste, pa ju
na livadama, koje se rjeđe kose, guše trave
bržega uzrasta. Cvate polovicom lipnja, a
sjeme je fiziološki zrelo polovicom srpnja.
Kod novih sjenokoša rijetko ulazi u
travnu smjesu, jer ima boljih trava, osim
ako su travnjaci na siromašnim i plitkim
tlima. Njezina podvrsta fallaks
nezamjenjiva je kao sastavnica športskih
terena. U prirodnim travnjacima, obilnijom
gnojidbom i redovitom košnjom, uz više i
bolje trave preobražava se od pašnjačkoga
prema livadnom tipu trave.
Proizvodnja sjemena je zanimljiva u
kombinaciji s proizvodnjom krme za
potrošnju u zelenom, sjenaži ili silaži. Može
se sijati cijele godine. U godini sjetve
gotovo ne vlata, pa se za sjemensku
proizvodnju sije koncom ljeta ili na samom
početku jeseni, kada ima vlage u tlu, radi
jednoličnijega nicanja. Sije se na dobro
pripremljeno i pognojeno tlo (400 kg/ha
300
NPK 10: 20:30) u redove 5 do 7 kg/ha
sjemena. To ovisi o kakvoći i pripremi tla,
staništu i vremenu sjetve. Kasnija sjetva
pred zimu troši se više sjemena, jer su lošiji
uvjeti za nicanje i mlade biljčice mraz zna
prorijediti.
Nakon zime, usjev treba redovito kositi,
neposredno pred cvatnju, i poslije svakoga
drugoga otkosa umjereno prihranjivati (100
kg/ha KAN-a 27 %). Treba dobro prihraniti
kasno u jesen sa 150 do 200 kg/ha NPK
15:15:15 ili sličnim mineralnim gnojivom
kako bi vlasulja u drugom proljeću rano
krenula, dobro vlatala, cvala i donijela
obilnu količinu sjemena. Najbitnije je
pogoditi pravo vrijeme za žetvu.
Vlasulja nacrvena donosi puno sjemena,
ali se lako osipa, pa se može puno izgubiti.
Zato je uputno početi sa žetvom kada sjeme
ima vlagu veću od 25 %. Tada je ono
potpuno zrelo. Lako se vrši žitnim kombaj-
nom, na kojem se podese sita i količina
zraka.
Žetva počinje polovicom srpnja, kada je
poželjno suho vrijeme, kako bi se sjeme
moglo dobro osušiti.
Iza kombajniranja, slamu treba čim
prije maknuti s parcele, da ne smeta drugom
otkosu. Koliko će se moći skinuti krmnih
otkosa ovisi o količini vlage i pravovre-
menoj košnji.
Može se dobiti u prosjeku 800 kg/ha
sjemena. Sjemenarenje se smatra isplativim
u trajanju od 4 godine. Postupak proizvod-
nje sjemena jednak je onom kod vlasulje
livadne.
Ovoga sjemena trošimo samo 35 t, što
nam i opet govori o stanju u našem
stočarstvu i livadarstvu. Veće zalihe
sjemena nije uputno stvarati, jer ono brzo
gubi klijavost. Međutim, ovo sjeme se već
može proizvoditi za poznatoga kupca.
Isplativost ove proizvodnje ničim se ne
dovodi u pitanje.
Smisleno je proizvoditi sjeme, pogla-
vito za domaće potrebe. Međutim zbog
uvoza, domaće sjeme mora biti jeftinije od
uvoznoga.

Klupčasta
oštrica
U prošloj godini je u Hrvatskoj dekla-
rirano samo 3,8 t sjemena ove vrlo vrijedne
trave. Ona može dati značajnu korist ratar-
sko stočarskom obiteljskom gospodarstvu,
koje kombinira proizvodnju travnoga
sjemena i krme.
Klupčasta oštrica daje krmu odlične
kakvoće. Dobro ju je sijati u smjesi s
djetelinama osobito sa crvenom, koja se već
u trećoj godini prorjeđuje, kada klupčasta
oštrica dolazi u punu rodnost, pa tako prinos
zelene mase ove travne smjese postaje
obilniji. Otporna je na suše, pa samoniklo
raste i na našim otocima.
Dobro podnosi oštrije zime, a osjetljiva
je na kasne proljetne mrazove. Raširena je
na svim tlima. Bolje uspijeva na vlažnim
tlima. Ovisno o podneblju, kakvoći tla i
ishrani naraste od 30 do 125 cm. Dobro
podnosi sjenu, pa se preporučuje sijati ju
gdje treba dobar otkos na nešto sjenovitijem
staništu. Ne razvija podanke, ima visok
busen, pa dovoljno ne pokriva površinu tla.
Zato je osobito dobra u smjesama. Ima
dosta robustan korijen, koji dobro prožima
zemljište, te dobru usisnu moć u dubinu do
1 m. Zbog toga, sijana u smjesi trava i
djetelina, dobro štiti tlo od erozija.
Bogatstvo korijenovoga sustava omogućuje
stvaranje obilne količine zelene mase, koju
stoka rado jede u svakom obliku. Bogatija
je lišćem u odnosu na zelenu masu, od svih
drugih krmnih kultura.
Kakvoća krme najviše ovisi o vremenu
košnje. Treba ju kositi znatno prije cvatnje.
Naime, njezin generativni dio je metlica.
Ona naraste na stabljici dugoj 20 cm bez
lišća. To je najgrublji dio biljke, čim počne
301
cvasti. Ako se tada kosi, malo se dobiva na
količini, ali se puno gubi na kakvoći. Rani-
jom košnjom tijekom godine, lako se dobije
jedan otkos više. Ako se koristi voda, može
donijeti sijena više od 15 t/ha. Zbog velike
količine zelene mase, koju je na parceli
teško dovesti na vlagu od 14 %, preporučuje
se klupčastu oštricu spremati u rolo bale kao
sjenažu ili klasičnim sustavom kao silažu.
Sjeme se proizvodi kao i kod drugih
trava. Važno je sijati ju na fino pripremljena
i prosječno pognojena tla (100 kg/ha KAN-
a 27 %). Za sjemensku proizvodnju
klupčastu oštricu treba sijati na plodna tla,
jer se jako slabo osjemenjuje na slabim
tlima. Sije se u redove na razmak ne manji
od 40 cm uz potrošnju sjemena od 8 do 10
kg/ha, ovisno o roku sjetve i pripremi tla.
Za sjemensku proizvodnju je bolje sijati u
kolovozu nego u proljeće, jer se prije dođe
do proizvodnje. Budući da je usjev višego-
dišnji, dosta robusan i zahtjevan, ne sije se u
kolovozu, ako tlo nije dobro pripremljeno.
Bolje je obaviti dobru zimsku brazdu, tlo
dobro pognojiti, pripremiti i sijati što ranije
u proljeće.
Klupčasta oštrica cvate početkom
lipnja, a žanje se sredinom srpnja. Posebno
treba paziti na pravovremenu vršidbu, jer se
zrelo sjeme, kao i kod drugih trava, lako
osipa. Ne smije se čekati da vlaga padne
ispod 20 %, jer će se vršidbom izgubiti
mnogo sjemena. Treba ranije početi
vršidbu, a sjeme sušiti. Vrši se izravnim
prohodom, žitnim kombajnom, podešenih
sita i gotovo zatvorenoga zraka. Urod
sjemena varira od 400 do 800 kg/ha.
Klupčasta oštrica se oplemenjivala za što
veći urod sjemena na štetu krmne mase. Ta
obrnuta selekcija nije odgovarala stočarima.
U postojećem stanju stočarstva,
proizvodnja sjemena klupčaste oštrice mora
se okrenuti izvozu, dok se više sjemena
troši za perivoje i športske terene nego za
livade i pašnjake. To stanje ne može još
dugo trajati, jer su trave najjeftinija osnova
stočarstva. Stočari to još ne prihvaćaju, jer
nisu dovoljno educirani.

Livadna
vlasulja
Livadna vlasulja pripada u grupu trava
najveće kakvoće. Dobro podnosi nešto
vlažnija tla, robusno se razvija, dobro
zatvara površinu tla, ali tek u drugoj godini.
U godini sjetve se sporije razvija.
Kasnijih godina to dobro nadoknadi. Dobro
podnosi zimu, pa nema šteta od jakih zima.
Zato je dobra za više nadmorske visine i
doline s čestom pojavom magle. Nakon
košnje se brzo obnavlja. Dobro podnosi ga-
ženje, pa se preporučuje za svaki travnjak.
U bogatijim tlima, brzo reagira na
fosfor i druga hranjiva. Potiskuje druge
trave, osobito one slabije kakvoće. Na
siromašnim tlima daje male urode i ostaje
kržljava. Zato se mora sijati na dobrim
tlima, jer na njima daje vrhunski urod krme
visoke kakvoće.
Pripada u srednje kasne trave.
Dospijeva 15 dana nakon talijanskoga ljulja,
pa su ljuljevi bolji za košnju u rano proljeće,
kada stočarima ponestaje prošlogodišnje
krme. Kositi treba uvijek na vrijeme, a
stočari često kose kasno. Neposredno prije
cvatnje trave su najbogatije bjelančevinama
u stabljici i po količini lisne mase. Uz to
dobiva se vrijeme za buduće otkose.
Hranidbenu vrijednost zelene mase pri
pospremanju sijena treba očuvati. Zato se
pažljivo suši ili posprema sustavom rolo
bala. Prihranom nakon svakoga otkosa i u
suhom ratarenju se mogu ostvariti urodi
veći od 12 t/ha suhoga sijena. Intenzivna
proizvodnja ne podnosi nisku košnju, jer se
usjevi sporije obnavljaju i propadaju. Nakon
zadnjega otkosa, prije zime, usjev se mora
dobro prihraniti, radi bogatijega uroda, koji
slijedi.
302
Proizvodnja sjemena može biti značajna
u kombinaciji s proizvodnjom krme. Tlo se
mora odlično pripremiti, dobro pognojiti,
dobro posijati i usjev treba zaštititi, osobito
od korova. Treba izabrati dobru oranicu s
predusjevom neke industrijske kulture ili
okopavine, da bi se usjev lako čuvao od
korova i dobro se razvijao.
Livadna vlasulja vlata tek druge godine.
Ne treba sijati na jesen. Jesenskim oranjem
dobije se dosta vremena za odličnu
pripremu tla uz dobru osnovnu gnojidbu, pa
se treba rano u proljeće sijati i dobiti bolju
kakvoću. Kao sjemenski usjev neobično
dobro rađa. Sjeme dospijeva polovicom
srpnja, kada ima najmanje padalina, ali
svejedno, treba posvetiti punu pozornost
vremenu sjemenskoga otkosa. Sjeme se
dosta osipa, pa se s početkom žetve ne smije
čekati. Fiziološki zrelo sjeme može imati
visoku vlažnost, pa se manje osipa. Zato je
potrebito imati protočnu sušnicu
podešenoga kapaciteta. Dobro se može
koristiti natkriveni ili veći zatvoreni prostor,
na koji se sjeme neposredno iza žetve
rasprostire u tankom sloju. Asfaltnu
podlogu treba prekriti plastikom. Njom se
sjeme prekriva u slučaju vremenskih
nepogoda. Sve to treba pripremiti prije nego
kombajni krenu u žetvu. Urod sjemena
livadne vlasulje je oko 1.000 kg/ha, a ovisi
o pravovremenosti žetve. Količinu zraka, i
veličinu sita se mora maksimalno podesiti.
Ukupno je u prometu 34.000 kg sje-
mena livadne vlasulje. Ova vrsta trave
zavrijeđuje značajnije površine za svaki vid
proizvodnje.
Zbog kakvoće krme, stočari koji ju
probaju sijati od nje ne odustaju, pa moraju
biti dovoljno educirani.
Naši oplemenjivači su stvorili dvije
odlike, koje daju urod krme i kakvoću
zelene mase bolje od uvoznih Na žalost,
sjeme livadne vlasulje se uvozi, ne znajući
kako će podnijeti naše zime.
Uvoz je nepotreban, jer je proizvodnja
livadne vlasulje isplativija od uzgoja
kukuruza.

Mačji
repak
Najbolje uspijeva na dobrim ilovasto
humoznim, nešto vlažnijim tlima. Nije
dobar za lakša i pjeskovita tla, osim u
vlažnom podneblju, ili na tlima, koja se
natapaju. U proljeće dosta kasno kreće,
polako raste, pa ne može imati puno otkosa.
On je visok od 50 do 120 cm. Ima
veliku masu lišća. Počinje cvasti koncom
lipnja ili u srpnju. Dobro uspijeva sve do
1.700 m nad morem. Ima gusti busen, i
duboko razvijeno žilje. Odlično podnosi
gusti sklop. Dobro pokriva površinu. Zbog
dubine korijenovoga sustava, dobro podnosi
sušu. Na boljim tlima se može intenzivno
koristiti do 6 godina, što nije moguće na
siromašnijim tlima. Ako se kosi na samom
početku cvatnje, daje sočnu i izdašnu krmu
vrhunske kakvoće. Kasnijom košnjom,
otvrdne (pogotovo stabljika) i kakvoća se
smanjuje. Lišća mora biti iznad 50 %, što se
ostvari ranijom košnjom, pa drugi otkos
može dati jednaku količinu prvom, u pravilu
bolje kakvoće, jer ima više lišća. Najvažnije
je pravodobno pokositi, jer se time dobiva
na kakvoći kao i na broju otkosa.
Mačji repak je dobra krmna kultura za
sjetvu na livadama i pašnjacima u smjesi s
drugim travama i djetelinama, osobito s
crvenom, jer se razlikuju po duljini inten-
zivnoga korištenja. Crvena djetelina počinje
propadati, a mjesto, robusnim širenjem,
zauzima mačji repak. Količina krme se
zadrži, ali nešto niže kakvoće od djeteline u
čistoj kulturi. Na prosječno bogatom tlu,
mačji repak može uroditi s više od 12 t/ha
suhoga sijena, što daje veću vrijednost od
10 t kukuruza, jer proizvodnja sijena ima
manje troškove. Osim toga, jedna sjetva
mačjega repka koristi se često više od 5
303
godina. Proizvođač mora dobro poznavati
tehnologiju proizvodnje, jer je to najjefti-
nija krmna jedinica.
Proizvodnja sjemena u kombinaciji s
proizvodnjom krme daje bitno veću vrijed-
nost. Prvi otkos daje sjeme. Žanje se kon-
com srpnja i daje prosječno oko 700 kg/ha.
Lako se vrši, pa radi jako sitnoga sjemena
treba osobito paziti pri vršidbi i čuvanju.
Zato protok i kaptaža zraka u vršilici moraju
biti jako dobro podešeni. U protivnom puno
sjemena završi u pljevi i slami. Može se
preporučiti dvofazna žetva ili kombajniranje
u vrijeme tehnološke zriobe, kada sjeme
ima povećanu vlagu, jer se manje osipa.
Proizvođač mora biti pripravan sjeme
sušiti prirodno, jer se vrši u vrijeme vrućih
dana, pa sušenje može biti vrlo uspješno.
Sušiti se može obaviti na protočnoj sušari ili
u binovima za sušenje sjemenskoga
kukuruza. Sjeme se lako čisti i uputno ga je
potrošiti u roku od godinu dana. Sijati treba
preciznim sijačicama u redove (razmak
redova 25 cm), radi postizanja optimalnoga
sklopa od 120 biljaka/m². Za to treba jako
malo sjemena. Međutim, budući da je ono
sitno, pa ga dosta propada i u najidealnije
pripremljenom tlu. Zato se norme
povećavaju na 3 do 4 kg/ha.
Važno je sve tehnološke zahvate obaviti
na vrijeme i održavati usjev u dobroj
kondiciji. Iza svakoga otkosa treba dobro
prihranjivati i pripremiti usjev za slijedeći
otkos. Treba natapati, ako je moguće,
koristiti sustav rolo bala u tehnologiji
spremanja krme, što manje gaziti po usjevu
i što brže ukloniti masu s parcele.
Proizvodnju sjemena treba usmjeriti za
pokrivanje vlastitih potreba, jer se uvozi i
po 15.000 kg sjemena po višim cijenama od
cijena, koje mogu ostvariti naši proizvođači.
Osim toga, sjeme mačjega repka se može
izvoziti.
Naglašavamo potrebitost obrazovanja,
jer proizvođaču mora biti dostupna
tehnologija, koja daje najjeftiniju krmnu
jedinicu, te kalkulacija o isplativosti
proizvodnje.

Smiljkita
Smiljkita je djetelina, čija je kakvoća
hranjive vrijednosti u suhom ili svježem
stanju, gotovo jednaka kakvoći lucerne.
Međutim, lucerna je dosta izbirljiva kultura
u odnosu na dubinu oraničnoga sloja tla, na
pH vrijednost tla, te na količine
odgovarajućih minerala i organskih hranjiva
u tlu. Smiljkita se može vrlo uspješno
proizvoditi na plićim i siromašnijim
oranicama. Ona je nazočna u svakoj
prirodnoj biocenozi, koja je takva da se
može smatrati livadom ili pašnjakom. Puno
bolje podnosi suha staništa od drugih
djetelina jer ima dubok korijen, pa crpi
vodu iz veće dubine.
Na plićim tlima, na livadama ili
pašnjacima pored suhe trave i drugih biljaka
mogu se vidjeti pojedinačno ili u skupinama
biljke smiljkite u punom razvoju ili cvatu,
ovisno kada promatramo. Uz sve suho,
smiljkita kao da nema nikakvih posljedica
suše. Dobro je znati da je smiljkita
najdugovječnija djetelina, dobro podnosi
košnju i gaženje. Sve to nas upućuje na
preporuku, da smiljkita kao krmna kultura
ima značajno mjesto u osnivanju pašnjaka
ili livada svagdje, gdje postoji rizik u
proizvodnji drugih vrsta. Vrlo dobro
podnosi niske topline, pa se može dobro
koristiti na većim nadmorskim visinama,
dakle na planinskim pašnjacima, za
sigurnije stočarstvo, jer u našim prilikama
ne postoji usjev smiljkite stariji od pola
godine, na kojem su utvrđene posljedice
jakih studeni. Može rasti bez posljedica do
3.000 metara nad morem.
Njezine gospodarske vrijednosti nisu
upitne. Ispaša stoke smiljkitom ne nosi rizik
nadima, kao kod lucerne. Biljka smiljkite
daje lijepi žuti cvijet jako lijepoga oblika,
koji u sebi nosi tvar gorkoga okusa, pa je u
to vrijeme stoka nerado pase. Ispaša se radi
304
tako intenzivno, da biljke ne stignu cvasti.
Pravovremenom košnjom smiljkita daje
sijeno najviše kakvoće (bjelančevina do 17
%, 25 % celuloze, različitih minerala do 7,5
% i bezdušičnih tvari u ekstrakciji do 50%),
lako probavljivo i ukusno. Hranjene
sijenom opisane kakvoće, krave daju više
mlijeka, a mlijeko ima veći sadržaj mliječne
masti. Jednako pozitivno na ishranu sijenom
smiljkite reagiraju ovce i koze.
Smiljkita se rijetko sije u čistoj kulturi.
Uglavnom se sije u obliku djetelinsko
travnih smjesa. Količina sjemena smiljkite u
smjesi najčešće ovisi o kakvoći tla, o dužini
namjenskoga trajanja usjeva i klimatskim
prilikama. Na livadama, mjesta gdje prije
stradavaju određene vrste, treba pokriti
smiljkitom, da se ne gubi na količini, a
kakvoća može biti još bolja. U smjesi,
smiljkita se dobro slaže s francuskim
ljuljom, klupčastom oštricom, livadnom
vlasuljom i livadnom vlasnjačom, mačjim
repkom i mnogim drugim vrstama trava.
Kombinacije ovise o namjeni livade. Ako je
godina bogata dobrim sijenom, umjesto za
košnju, livada se ranije u jesen ili u proljeće
može koristiti za ispašu. Ispaša je najjeftiniji
način hranidbe stoke. Životinja dobiva
obroke najbogatije makro i mikrohranjivim
tvarima, kojima se podmiruju funkcionalne
potrebe svake jedinke, pa premikse ne treba
nabavljati. Prema tomu, misli li se više
napasati, tada treba smiljkita biti
zastupljenija, jer bolje podnosi gaženje. U
slučaju stradanja drugih vrsta, smiljkite
treba više, jer će taj višak pokriti prazna
mjesta nastala zbog oštrije zime, napada
miševa i slično.
Iako vrlo zahvalna kao vrsta, u zadnja
dva desetljeća u Hrvatskoj je gotovo nestala
kao predmet trgovine sjemenom. To nam
oslikava stanje našega stočarstva: nema ni
stoke niti smiljkite na škrtim tlima
Banovine, Like, Gorskoga Kotara, te na
nešto kiselijim tlima Moslavine i Posavine.
To su područja gdje se uvijek sijala
smiljkita za ishranu stoke u svježem ili
suhom stanju. Za kratko vrijeme vidjeti
ćemo na livadama i pašnjacima jedino
samoniklu smiljku.
Po službenim pokazateljima, Zavoda za
sjemenarstvo u Hrvatskoj je deklarirano
sjemena smiljkite, po godinama:
2000./2001. - 847 kg
2001./2002. - 6750 kg
2002./2003. - 0 kg
2003./2004. - 0 kg.
Ovo nas mora zabrinuti. Deklarirana
količina 2000./2001 godine je ostatak od
ranijih godina, a deklarirana količina
2001./2002 godinu. stvorila je zalihu
sjemena smiljkite za godine koje dolaze.
Prema pokazateljima iz istoga izvora
Hrvatska troši sjemena trava i djetelina
godišnje 1.000 t, što znači da se sjeme
smiljkite troši u promilima u odnosu na
drugo, dok se potrošnja u zemljama s
daleko naprednijim stočarstvom, nije
smanjivala.
Smiljkita ima zanimljiv oblik kori-
jenovoga sustava. Dubina jednoga dijela
korijena doseže do 150 cm, radi bolje
opskrbe vodom, dok je veliki dio korijena
dosta nabijen do dubine od 25 cm, na
najbogatije dijelu tla hranjivim elementima.
Takav raspored korijena smiljkite,
maksimalno čuva stanište od moguće
erozije, poboljšava mrvičastu strukturu tla
na kojemu raste. Često se koristi na
škarpama između terasa kao biljka, koja
svojim bogatim korijenom, čuva terase od
erozije.
Smiljkitu treba vratiti osobito na livade
i pašnjake Like, Banovine, Gorskoga
Kotara, Posavine i Moslavine, jer su to
plitka tla ili su kiselija i nepodesna za
proizvodnju drugih leguminoza. Tu je
smiljkita nezamjeniva. Kakvoća sijena i
zelene mase kod smiljkite najviše ovisi o
pravovremenoj košnji. To pravilo vrijedi i
za ostale krmne kulture, ali je izraženije kod
smiljkite, jer kasno pokošena smiljkita,
nakon sušenja ima, tvrdu stabljiku poput
žice. Pravovremeni, posušeni otkos daje
mekano sijeno visoke kakvoće, koje
životinje rado jedu, jer je lako probavljivo.
305
Na bogatim i dubokim tlima neutralne reak-
cije ne treba sijati smiljkitu, jer tu lucerna
daje bolje rezultate. Ovo treba znati, jer su
smiljkita i lucerna višegodišnje krmne
kulture, pa proizvođač može puno izgubiti.
Krmne kulture se uglavnom proizvode za
vlastite potrebe, a rijetko za tržište, jer su
zbog volumena visoki troškovi skladištenja,
prijevoza, te gubici na kalu i rastepu.
U suhom ratarenju smiljkita se može
kositi četiri puta. Prvi otkos je najbogatiji u
odnosu na količinu i kakvoću. Najvažnije je
na vrijeme obaviti prvi otkos. Kasnijim
skidanjem prvoga otkosa, svi su drugi nešto
siromašniji, jer dolaze više topline, skraćuje
se dužina vegetacije, urodi zelene mase se
količinski smanjuju. Redom pravovreme-
nim otkosima dobiva se jedan otkos više.
Odgovarajuće tomu je i viša kakvoća krme.
Površinu, koju treba zasijati, određuje broj
grla stoke. Svaka vrsta stoke sijeno ili
sjenažu smiljkite, rado jede i nekontrolirano
s apetitom troši nadprosječne količine.
Sjetva smiljkite je opravdana u čistoj
kulturi ili u smjesi s različitim travama, uz
napomenu da količinski smiljkita mora biti
jača. Važno je pogoditi pravi odnos
smiljkite i trava, te vrste koje ulaze u smjesu
na livadi ili pašnjaku, radi dugovječnosti
koju je poželjno ostvariti. Odlična
kombinacija je sjetva smiljkite s francuskim
ljuljom, koja se preporučuje u suhljim
područjima. Dobra je smjesa smiljkite s
mačjim repkom, ili s klupčastom oštricom,
na tlima umjerene vlažnosti. Smiljkita se
dobro slaže u smjesi s vlasuljama ili vlas-
njačama. Sve te trave su prvoklasne kakvo-
će, pa sa sijenom smiljkite povećavaju
količinu nezamjenjive slasne krme, koja
ima u izobilju sve potrebite sastavnice.
Poželjno je od proljeća, kada stoka ima
što pasti, tijekom cijeloga ljeta i do kasno u
jesen držati stoku na paši, najjeftinijoj krmi.
Stoka jede prema potrebi, bez troškova
košnje sušenja i spremanja. Smiljkita u
smjesi s vlasnjačama dobro podnosi
gaženje, pa treba kombinirati košnju i
ispašu. Za duge zime mora se pripremiti
dovoljna količina krme visoke kakvoće, kao
i za ljeto, kada sve što je zeleno može
izgoriti zbog ljetne žege.
Proizvodnja sjemena i krme u
kombinaciji s francuskim ljuljom
Stočari koji stvaraju svoju krmnu
osnovicu, moraju imati odgovarajuće vrste i
kultivare leguminoza i trava. Moraju naći
takve kultivare, koji mogu izdržati i
prezimiti bez posljedica. Također moraju
imati takve proizvodne kapacitete, koji
mogu dati dovoljne količine krme visoke
kakvoće. Sjeme smiljkite se uvozi uglav-
nom iz Italije. Moramo imati sjeme iz kul-
tivara, koji su svojom otpornošću na surove
zime i ljetne suše, već dugo vremena postali
sastavni dio biocenoze na pašnjacima i
livadama najsurovijih dijelova Like, Gor-
skoga Kotara, Korduna i Banovine.
Kombinacijom otkosa za proizvodnju
sjemena s otkosom za krmu, proizvođač
povećava ukupnu vrijednost na površini
koju koristi za krmnu osnovicu. To je sjetva
čistih kultura i žetva sjemenskoga usjeva,
podložnoga zakonskim propisima. Tako se
u proizvodnji sjemena strogo pridržavamo
Zakona, koji strogo određuju proizvodnju
sjemena. U predloženoj kombinaciji proiz-
vodnje sjemena smiljkite, snizujemo
troškove proizvodnje krme, njezinu cijenu i
pojeftinjujemo stočarsku proizvodnju.
Trebalo bi utemeljiti udrugu naprednih
sjemenara za proizvodnju sjemena smiljkite
za domaće i inozemno tržište. Neki su
preporučivali i sjemensku proizvodnju
smiljkite, u zajednici s francuskim ljuljom.
Iako je to moguće, pitanje je isplativosti.
Francuski ljulj dolazi u punu cvatnju već u
svibnju, pa je u lipnju sjeme fiziološki zrelo,
te se može žeti. Na taj način prvi otkos
skida se za sjeme francuskoga ljulja. Tada
je najbolje proći kombajnom povišena
hedera i pokupiti gornji dio stabljike ljulja s
klasovima. Imamo visok učinak, jer kroz
bubanj prolazi relativno mala količina mase.
306
Smiljkita, koja je u to vrijeme u punom
razvoju, ostala je ispod hedera zajedno s
lisnom masom francuskog ljulja. Odmah
poslije kombajna ostatak treba pokositi
travokosilicom na visini reza od 5 cm.
Ovaj otkos, kojim smo pospremili sje-
me francuskoga ljulja, daje urod cca 400 kg
sjemena/ha visoke kakvoće. Košnjom smilj-
kite zajedno s ostatkom francuskoga ljulja,
dobili smo urod zelene mase smiljkite,
iznimne kakvoće i dobar urod mase lista
francuskoga ljulja, prosječne vrijednosti. U
vrijeme zrenja sjemena, francuski ljulj ima
još uvijek zeleno lišće, što daje visoku
kakvoću krme. Pomiješana masa smiljkite s
masom francuskoga ljulja i u kombinaciji s
proizvodnjom sjemena, daje iznadprosječni
urod krme relativno dobre kakvoće.
U lipnju, poglavito na plićim tlima,
dolaze do izražaja nedostatak vode i visoke
topline, pa francuski ljulj zaostaje u razvoju,
a smiljkita, koja ima dubok korijen, dobija
na prostoru i dosta se robusno razvija. U
kolovozu, u prosječnoj godini, dolazi drugi
otkos za skidanje usjeva sjemena smiljkite.
To su obično urodi od 200 do 300 kg/ha
čistoga sjemena. Pri košnji smiljkite
komuške smiljkite u zriobi pucaju i sjeme se
dosta lako osipa. To nam nalaže
pravovremenu košnju ukupne mase, koju
nakon dva dana sušenja na tlu propuštamo
kroz kombajn. Kombajn treba biti priređen
za vršidbu smiljkite, kako bi se gubici
sjemena sveli na najmanju mjeru. Osobito
treba podesiti razmak bubnja i oblovine, te
broj okretaja bubnja, kako bi što manje
sjemena išlo kao otpad kroz pljevu ili
slamu. Slama smiljkite, ima jako nisku
hranidbenu vrijednost. Smrvljeno lišće je
otišlo u pljevu a suha stabljika je tvrda. To
je celuloza, koju se može dati preživačima,
da se nešto iskoristi. Obično poslije ovoga
otkosa dolazi vrijeme slabijih ili jačih kiša.
Smiljkita se dosta brzo obnavlja, kao i fran-
cuski ljulj, pa se površinu nakon dvadesetak
dana počne koristiti za ispašu, sve dok ima
dovoljno paše, odnosno dok to dopuštaju
vremenske prilike.
 Proizvodnja sjemena smiljkite i
francuskoga ljulja daje, na relativno
siromašnim tlima, dosta visoku vrijednost
proizvodnje (vidi tablicu 1. na kraju). Ovo
osobito stoga, što je ulaganje dugoročno, pa
se oranje, sjetva, sjeme, .., kao nastali
troškovi, većom pozornošću kombajniranja,
košnje i prihrane mogu rasporediti na broj
godina punoga korištenja usjeva (5 ili 6).
Prosječni godišnji troškovi proizvodnje
krme i sjemena u ovoj kombinaciji neće biti
viši od 5.000,00 kn/ha. Nedostatak ove
proizvodnje sjemena je jako ograničena
potrošnja sjemena francuskoga ljulja.
Sjetva djetelina i trava, umjesto čistoga
usjeva, poboljšava kakvoću krme, povećava
urod krmnih jedinica po obradivoj površini i
bolje koristi prirodne izvore tla. Tijekom
korištenja višegodišnjega usjeva postoji
vjerojatnost najezde poljskih miševa, koji
obično uništavaju korijen djeteline, a trave
ne diraju. Poslije zime, trave se prošire na
račun uništene djeteline, pa uz dobru
prihranu, travnata masa toliko dobro rodi,
da se gotovo u potpunosti nadoknadi
uništena djetelina. Miševi manje napadaju
smiljkitu nego lucernu.
Proizvodnja sjemena i krme
smiljkite u čistoj kulturi
Smiljkita je vrsta djeteline jako visoke
kakvoće, koja dobro uspijeva na plitkim i
nešto kiselijim tlima, na područjima oštrih
zima i čestih suša. Smiljkita ne nadima
preživače (kao lucerna), a usjev ne prati
pojava viline kosice kao, primjerice lucernu
i crvenu djetelinu. Vilina kosica radi velike
štete na ostalim djetelinama. Ona je
karantenski korov, od kojega sjeme mora
biti potpuno očišćeno. Ovo su glavni
razlozi, koji potvrđuju potrebu proizvodnje
krme i sjemena smiljkite. Jednako tako, na
boljim tlima smiljkita daje bolje rezultate,
pa ne treba uspoređivati urod krme na
dobrim tlima s urodom smiljkite na lošim
tlima.
307
Priprema tla za sjetvu i sjetva
smiljkite
Smiljkita ima jako sitno sjeme pa tlo
treba fino pripremiti, te idealno pripremiti
posteljicu tla za polijeganje sjemena. U
godini sjetve, u povoljnim klimatskim
prilikama usjev smiljkite može dati dobar
urod zelene mase i nešto sjemena. Za jačih
proljetnih suša posijana smiljkita može
niknuti nejednoliko, pa na mjestu gdje je
trebala biti smiljkita niknu različiti korovi,
koje nakon nicanja smiljkite nije moguće
kvalitetno očistiti herbicidima. Zato
preporučujemo kasno ljetnu sjetvu.
Pripremu tla treba odmah početi po skidanju
predusjeva i to nešto plićim oranjem, radi
provociranja sjemenskoga korova za nicanje
i poboljšavanja strukture tla. Nakon nicanja
korova treba poorati na dubinu od 25 cm i
osnovno pognojiti.
Budući da je smiljkita višegodišnja
kultura, osnovna gnojidba mora biti nešto
bogatija: na tlo pod plug 700 kg/ha NPK
10:30:20, te oranjem to jednoliko
rasporediti do dubine brazde. Od polovice
ljeta treba pričekati dobru kišu koja će
omogućiti dobru pripremu tla za sjetvu. Čim
se ukaže takva prilika, površinu treba
tretirati herbicidom prema uputi na
ambalaži, napraviti pripremu sjetvo
spremačom i posijati. Tada treba dodati 150
kg/ha NPK 15:15:15 kao početnu gnojidbu.
6 kg/ha sjemena je dovoljno na dobro
pripremljenom tlu. Sjetva mora biti jako
precizna, sjeme mora biti plitko položeno,
na dubinu od 1 cm, dobro pokriveno sipkom
zemljom. Sjeme za sjetvu mora biti
kategorija CI, 80 % klijavosti. Sijači
sjemena djeteline moraju biti upućeni u
način rada sijačica službe.
Kasno ljetnu ili ranu jesensku sjetvu
smiljkite preporučujemo umjesto proljetne,
jer je manja opasnost od nedostatka vlage u
vrijeme nicanja. U ranu jesen puno manje
niče sjemenskih korova, pa ih je lakše
suzbiti.
Njega usjeva sjemenske smiljkite
Smiljkita u dobrom sklopu daje jako
nježnu stabljiku s puno lišća visoke
kakvoće. Ima dosta dobar porast i brzo
dolazi za košnju zelene mase.
Pravovremena košnja je važan čin njege
usjeva. Zajedno sa zelenom masom kosi se
nazočan korov. Smiljkita puno brže retro
vegetira i stvara busove s velikim brojom
izboja, dobro zatvara vegetativni prostor i
guši korove. U pravilu je prvi otkos
namijenjen za krmu. Krma se može
pospremiti na više načina. Treba očuvati
hranidbenu vrijednost u pokošenoj masi.
Klasičnim sušenjem se izgubi dosta lišća,
dijela krme najviše kakvoće, pa se sušiti
mora oprezno, jer se gubi dosta proteina.
Otkos, koji se suši na površini tla, mora se
što prije ukloniti s parcele, kako ne bi novi
izboji smiljkite prorasli kroz sijeno. Šteta je
skupljati suho sijeno po mladim biljčicama
smiljkite, jer su nježne i lako se lome.
Preporučujemo pospremanje uvenule
zelene mase smiljkite kao sjenaže u rolo
bale, jer se tako očuvaju sve korisne
sastavnice pokošenih biljaka. Rolo bale su
blagodat za ratare, jer isti dan napuštaju
livadu, a i za stočare, jer dobiju krmu visoke
kakvoće, koja se može pospremiti bilo gdje.
Ako je bala dobro napravljena, može se
dugo čuvati bez kvarenja.
Prvi otkos je količinski najbogatiji, pa
može dati 5 do 6 t suhoga sijena, čija cijena
premašuje cijenu kukuruza zbog kakvoće.
Nakon odvoza mase s parcele, usjev treba
prihraniti (150 kg/ha NPK 10:10:10, ili
15:15:15) radi što boljega starta usjeva za
drugi otkos. U pravilu se drugi ili treći otkos
ostavlja za sjeme. Naime, treba nastojati da
smiljkita dolazi u cvatnju i zriobu kada ima
najmanje kiša. Ako je u vrijeme cvatnje
nema kiše, pretpostavlja se dobra oplodnja,
jer pčele i bumbari mogu slobodno letjeti od
cvijeta do cvijeta. Ako od početka cvatnje
do zriobe nema kiše, polijeganje sjemen-
skoga usjeva neće imati velike negativne
308
posljedice, pa se može očekivati dobra
proizvodnja sjemena.
Znajući kada je sušno vrijeme,
podesimo radove tako, da ono traje od
završetka cvatnje do žetve. Bus smiljkite
ima puno izboja, koji etažno cvijetaju, a
tako i dozrijevaju. Zato je iznimno važno
pogoditi pravo vrijeme košnje sjemenskoga
otkosa. Sjeme treba biti fiziološki zrelo, a
komuške da još nisu počele pucati, jer kada
komuške pucaju sjeme se osipa. Često je
sjeme naoko zeleno, a fiziološki je zrelo.
Čim je sjeme počelo smeđiti, ili se
poneka komuška počela sušiti, sjemenski
usjev treba kositi. Kosi se s punom
pozornošću običnom travokosilicom na
visini od 5 cm. Odmah treba proći
grabljama, masu postaviti u rahli zboj i
pustiti otkos dan, dva da se prosuši. Zatim
se kombajnom, nisko spuštenoga hedera, i
motovilom pokupi masa i ovrši smiljkita.
Pogrešno je prvi otkos, u našim prilikama,
ostavljati za sjeme, jer je najbujniji pa
najlakše poliježe, te ako ima primjesa, onda
su najobilnije u prvom otkosu. Moramo
maksimalno umanjiti unos sjeme korova u
bubanj kombajna sa sjemenom smiljkite jer
se pojavljuju poteškoće kod čišćenja
sjemena smiljkite. Neki preporučuju izravno
kombajniranje sjemenske smiljkite iza
prskanja usjeva desikatorom (primjerice
Reglon). To je totalni herbicid, koji spali
sve zeleno, stabljika i list smiljkite se brže
osuše i može se izravno kombajnirati.
Učinak desikatora je drugi dan vidljiv.
Reglon se jako brzo dezaktivira, ali je
obnova usjeva usporena, jer treba vremena
da se usjev obnovi. Predlažemo dvofaznu
žetvu, jer ničim nije dokazano da izravnim
kombajniranjem smiljkita može dati veći
urod. Ovakva proizvodnja sjemena smiljkite
na škrtom tlu može dati oko 250 kg/ha
iznimne kakvoće.
Nakon pospremanja sjemena i slame,
pokošeni dio površine opet treba prihraniti
kombiniranim mineralnim gnojem kao i
poslije prvoga otkosa, radi što boljega starta
za novi otkos. Novi otkos se rabi za košnju
ili za odličnu ispašu na duži rok.
Svakom stočaru je najvažnije dobiti što
jeftiniju krmu. Za ishranu stoke Hrvatska ne
oskudjeva u obradivim površinama. Irska
ima 7.500.000 goveda, a ima manje
obradive površine nego Hrvatska, koja ima
manje od 500.000 kom svih uzrasta goveda.
Dakle, 13 puta više vrijedi govedarska
proizvodnja u Irskoj nego u Hrvatskoj. Na
ovom primjeru vidimo, koliku vrijednost u
dobrom stočarstvu mogu imati uzorno
uređeni pašnjaci i livade. Kako bismo dobili
pravu sliku troškova proizvodnje i moguće
zarade na kombiniranoj proizvodnji
sjemena i krme prikazati ćemo u kalkulaciji
na kraju.
Ako prikazanu dobit rasporedimo na
četiri proizvodne godine on godišnje daje
solidnu vrijednost od 9.317,00 kn/ha. Na
proizvodnoj površini smiljkitom se
sjemenari sve dok se to isplati. Sjeme
smiljkite, koje uvozimo, nepoznatoga je
podrijetla, iako ga prate valjane deklaracije
zemalja izvoznica. Ne postoji zakonska
obveza, stavljanja sjemena u vegetativne
pokuse, pa proizvođači najčešće nemaju ni
približno saznanje o pravoj vrijednosti krme
koju će dobiti.
Ima nekoliko priznatih kultivara
smiljkite, od kojih je najpoznatiji Bosna
lotus, koja je tako registrirana najprije u
Njemačkoj. Za siguran uspjeh u proizvodnji
krme i sjemena smiljkite, potrebito je imati
sjeme određenoga kultivara. Smiljkita s
livada i pašnjaka, osobito Like, zasigurno bi
bio najbolji početni materijal za proizvodnju
sjemena vrlo postojanih kultivara, koji su se
dugo održali u biocenozi bez ljudske
intervencije. To je duži postupak za
oplemenjivače bilja, ali je sigurno opravdan.
Pri uvozu, izvoznik se obično dogovori s
Tablica 1. Vrijednost proizvodnje sjemena smiljkite i francuskoga ljulja.
Sjeme francuskoga ljulja 400 kg po 10 kn/kg. = 4.000,00 kn
Sjeme smiljkite 200 kg po 20 kn/kg = 4.000,00 kn
Sijeno u smjesi 4.000 kg po 0,5 kn/kg = 2.000,00 kn
Poticaj za proizvodnju sjemena
309
uvoznikom da u deklaraciju upiše ime
odlike, koja je upisana u Upisnik u
Hrvatskoj, jer se inače ne smije pustiti u
promet. Formalno je Zakon zadovoljen, ali
sjeme smiljkite uvezeno iz Novog Zelanda
sigurno neće moći izdržati našu oštru ličku
zimu. Kako, dakle, ne možemo biti sigurni
u uvozne kultivare Bosna lotus ili Dianu,
moramo početi s našom selekcijom. Treba
sugerirati nekom od naših oplemenjivača da
počne raditi na selekciji, jer materijala za taj
posao u Lici i Gorskom Kotaru ima puno.
Očuvane kultivare iz naše sortne liste treba
početi umnažati.
Farme krava za proizvodnju mlijeka, na
područjima koja spominjemo u ovom
materijalu trebale bi imati desetak krava u
punoj laktaciji. S površine od 15 ha
obiteljsko gospodarstvo bi moglo imati
dobre prihode. Na površini od 10 ha
moguće je osigurati dovoljnu količinu krme
visoke kakvoće. Na 5 ha se može osigurati
dovoljna količina zrna stočnoga graška i
ječma ili stočne pšenice za poboljšanje
ishrane s namjerom povećanja količine i
poboljšanja kakvoće mlijeka. Proizvodnja
sjemena osigurava obiteljskom
gospodarstvu siguran izvor prihoda, do
kojega puno lakše dolazi nego iz stočarstva.
Sjemenarenje na površini od 10 ha ima
prednosti pred proizvodnjom sjemena na
većim površinama, jer se za tri tone sjemena
ne mora investirati u skladište i sušnicu.
Sjeme se, odmah nakon proizvodnje, može
dovesti na normalan sadržaj vlage tijekom
jednoga dana prirodnim putom, i nakon toga
isporučiti kupcu ili na doradu.
Važno je znati, da se dobrom njegom
usjeva (pravovremena košnja i prihrana),
vijek trajanja usjeva može produljiti i do
deset godina, te tako još više smanjiti
troškove proizvodnje krme i sjemena.
3.000,00 kn
Ukupna vrijednost proizvodnje s poticajom 13.000,00 kn godišnje
---------------------------------------------------------------------------------------------------------
a. Radovi: Kn/ha/1 zahvat Kn/ha vrijed. koriš.
1 Oranje 500,00 500,00
2 Zatvaranje brazde 180,00 180,00
3 Razbacivanje mineralnoga gnoja 120,00 120,00
4 Prskanje protiv korova 90,00 90,00
5 Sjetvo spremač 120,00 120,00
6 Sjetva 150,00 150,00
7 Košnja prvoga otkosa 4 x 150,00 600,00
8 Rolo baliranje 4 x 500,00 2.000,00
9 Prihranjivanje poslije prvoga otkosa 4 x 100,00 400,00
10 Košnja sjemenskoga otkosa 4 x 150,00 600,00
11 Vršidba sjemenskoga otkosa 4 x 600,00 2.400,00
12 Prihrana poslije sjemenskoga otkosa 4 x 100,00 400,00
13 Korektivna zaštita 4 x 50,00 200,00
14 Čišćenje sjemena 4 x 500,00 2.000,00
15 Nepredviđeni radovi 4 x 250,00 1.000,00
Radovi ukupno: 10.760,00

b. Repromaterijal:
1 Sjeme smiljkite 6 kg/ha x 40,00 kn/kg 240,00
2 Mineralno gnojivo osnovna gnojidba 700 kg 10:30:20 x 2.40 1.680,00
3 Mineralno gnojivo za prihranu 1.200 kg.15:15:15 x 1,60 1.920,00
4 Pesticidi 1.000,00
5 Ambalaža, atesti i deklaracija 200,00
Repromaterijal ukupno : 5.040,00

c. Os t a l i t r o š k o v i :
1 Zakup ili koncesija 310,00 x 4 1.200,00
2 Doprinos za vodoprivredu 208,00 x 4 832,00
3 Osiguranje ulaganja u proizvodnju 450,00 x 4 1.800,00
4 Troškovi aprobacije 300,00 x 4 1.200,00
5 Financiranje proizvodnje 325,00 x 4 1.300,00
Ostali troškovi ukupno: 6.332,00

UKUPNI TROŠKOVI PROIZVODNJE SMILJKITE a+b+c 22.132,00

d. Prihodi
1 Sjeme 250 kg/ha x 24,00 6.000,00 x 4 24.000,00
2 Krma obrač.kao sijeno 5.500,00 x 0,70 3.850,00 x 4 15.400,00
3 Vrijednost ispaše kasno ljeto i jesen 2.000,00 x 4 8.000,00
4 Poticaji za proizvodnju sjemena 3.000,00 x 4 12.000,00
Vrijednost proizvodnje ukupno: 59.400,00

e. D O B I T d - (a + b + c) = 59.400,00 - 22.132,00 37.268,00

310
 Razvoj kozarstva
Osim mlijeka, koje je glavni od kozjih
proizvoda u Europi, jarad je drugi značajan
proizvod.
Jaretina, u odnosu na svinjetinu i
govedinu, sadrži manje masti, te je stoga na
tržištu dosta tražena i cijenjena.
Visoko mliječne pasmine koza po
kilogramu tjelesne mase daju više
mlijeka od mliječnih krava.
Iako je po sastavu vrlo slično kravljem,
kozje mlijeko je lakše probavljivo. Zato je
sve veća potražnja za kozjim mlijekom i
njegovim prerađevinama, osobito sirom.
Mlada jaretina je na tržištu najzastu-
pljenija kategorija kozjega mesa. Smatra se
specijalitetom. U nekim se zemljama kozje
meso, osobito mlada jaretina, koristi u
različite terapeutske svrhe. Prednost jarećih
trupova je što su mali i pogodni za pripremu
i konzumaciju u komadu, bez posebnih
rasijecanja.
Meso odraslih koza se manje jede
svježe, a više nakon salamurenja i sušenja,
te u obliku različitih prerađevina.
U većini zemalja kolje se jarad male
klaoničke mase od 6 do 14 kg. Kozji, a
osobito jareći trupovi, su osjetljiviji na
zamrzavanje zbog izrazite mišićavosti trupa
i maloga sadržaja potkožne i unutar mišićne
masnoće.
Kozje mlijeko sadrži sve sastojke potre-
bite za rast i razvoj mladoga organizma, a
zbog dijetalnih svojstava jednako se
preporučuje djeci, odraslima i starijima.
Njegova iznimno bitna osobina su male
kapljice mliječne masti, ravnomjerne
raspršene, koje se sastoje od kratko lančanih
masnih kiselina.
U posljednje vrijeme, kozjem mlijeku
se sve više, uz dijetalna, počinju pripisivati i
određena ljekovita svojstva.
311
Djeca, hranjena kozjim mlijekom, brže
rastu, teža su i imaju bolju mineralizaciju
kostiju od vršnjaka hranjenih kravljim
mlijekom. Kapronska, kaprilna i kaprinska
kiselina, kao i određene srednje lančane
masne kiseline, pokazale su se dobrim u
liječenju crijevne malapsorpcije i drugih
crijevnih poremećaja, srčanih bolesti, dječje
epilepsije, fibrinoznih cista i bolesti žuči.
Kozje mlijeko je bogatije selenom od
kravljega, a selen je antioksidant, pa pogo-
duje prevenciji raka i kardiovaskularnih
bolesti. U Švicarskoj se maslac proizveden
od kozjega mlijeka koristi u izradi različitih
krema za liječenje artritisa, neuritisa, artroze
i različitih reumatičkih bolesti.
Za razliku od visoko mliječnih krava,
koze vrlo rijetko obolijevaju od tuber-
kuloze, pa je uvriježeno mišljenje da i
osobe, koje konzumiraju kozje mlijeko,
rijeđe obolijevaju od navedene bolesti.
Najrašireniji proizvod od kozjega
mlijeka je sir. Postoje stotine vrsta kozjih
sireva i brojne mljekare koje se bave
isključivo preradom kozjega mlijeka.
Kozje mlijeko se još prerađuje u vrhnje,
maslac, jogurt, kefir, te ostale različite
mliječne napitke, slično kravljem mlijeku.
Proizvodnost mlijeka je uvjetovana
poglavito pasminom. Da bi genetički poten-
cijal bio iskorišten treba biti zadovoljena
prije svega hranidba. Zato postoje hranid-
beni normativi precizno utvrđeni za svaku
fiziološku, dobnu, spolnu i proizvodnu
kategoriju koza.
Kozja koža se smatra najcjenjenijom od
svih vrsta koža domaćih životinja, osobito
za izradu odjevnih predmeta. Osobito su
cijenjene cipele od kozje kože ševro, te
rukavice od velura. Prinos i kakvoća kože
ovise o pasmini, hranidbi, godišnjem dobu,
vremenu šišanja, klimi, te načinu skidanja i
pripreme (postupcima sa sirovom kožom).
Koža mliječnih pasmina koza je lošija,
rahlija i nježnije građe od koža pasmina
koje se uzgajaju u stepama, čija koža je
jača, deblja i čvršća. Od neošišane kozje
kože proizvode se topli, ugodni, nepromo-
čivi kaputi, kape, rukavice, pokrivači,
sagovi, ....
Kozje vlakno je vrijedan proizvod.
Danas pravu vrijednost i cijenu postižu
samo vlakna najbolje kakvoće. Kostrijet,
gruba kozja dlaka, koja je ranije imala dosta
značajnu primjenu, danas se gotovo ne
koristi. Tržište traži finije vrste kozjega
vlakna: moher, kašmir i kašgora.
Koze iznimno koriste ratarstvu, jer
tijekom zime, dok se nalaze na jaslama,
proizvode znatne količine stajskoga gnoja
visoke kakvoće, bez kojega je teško u
ratarstvu ostvariti veće prinose. To je
osobito značajno u današnjim uvjetima
narušenoga ekosustava, kada je bitna zadaća
očuvanje zdravoga okoliša i proizvodnja
biološki zdrave hrane.
Uz ovčji, kozji se gnoj po sadržaju
hranjivih tvari smatra najboljim. Ima istu
količinu organske tvari kao i ovčji, nešto
manje dušika, a značajno više kalija i
fosfora. On je topao, suh, lagan za ruko-
vanje, pa je jako tražen u cvjećarstvu,
voćarstvu i povrtlarstvu, osobito za
gnojidbu teških ilovastih tala.
Godišnja proizvodnja gnoja po kozi
ovisi o pasmini, količine i vrsti obroka,
načinu držanja, a kreće se od 400 do 1.000
kg.
Poznata je primjena jarećih crijeva u
obliku kirurškoga konca.
U mnogim zemljama se koze koriste i
kao "čistači" terena od različitoga raslinja,
korova, šiblja, šikare i makije, a osobito na
manje pristupačnim terenima, pa smanjuju
mogućnosti izbijanja požara.
Koze određeni teren mogu napasivati
same ili zajedno s ovcama i/ili govedima i
magarcima, te na taj način omogućiti rast
poželjne vegetacije.
312
Pasmine i uzgoj
Za razliku od uzgoja goveda, uzgoj
koza na zadanom području ima slabu
tradiciju. Bivši politički sustav je zakonom
zabranio njihov uzgoj.
Proizvodnja kozjega mesa se temeljila
na našoj autohtonoj hrvatskoj šarenoj i
hrvatskoj bijeloj kozi. U cilju povećanja
mesnatosti, za uzgoj u čistoj krvi ili za
oplemenjivanje, u posljednje vrijeme se u
Hrvatsku uvoze grla boer ili burske koze.
Po proizvodnosti mesa izvrsne kakvoće se
smatra najboljom pasminom koza u svijetu.
Danas se u Hrvatskoj kao i u većini
europskih zemalja, koze poglavito uzgajaju
radi mlijeka. U tu svrhu se uvoze stada
visokih genetičkih mogućnosti za proiz-
vodnju mlijeka (alpina, sanska i srnasta) i u
krajeve gdje koza i nije bilo.
Najbitnije odlike hrvatske šarene i
hrvatske bijele koze su prilagodljivost svim
sustavima uzgoja (od potpuno ekstenziv-
noga do intenzivnoga), te skromni smještaj i
hranidba. Po proizvodnosti mesa i mlijeka
po grlu su niže, ali dobiveni proizvodi su
odlične kakvoće.
Tijekom pašnoga dijela godine, koze u
pravilu pasu po vlastitom dvorištu,
pašnjacima i livadama, a u nekim (manjim)
gospodarstvima dobivaju pokošenu zelenu
masu i različite otpatke hrane. Veći je
problem zimski obrok, kada se kozama nudi
loše sijeno, slamu, lisnik, brst, kukuru-
zovinu, koje ne pojedu krave. Nedostatak
dobroga voluminoznoga dijela obroka se
ponegdje nastoji nadomjestiti davanjem
žitarica.
Pristup hranidbi sličan je onomu kod
svinja, što je gledano s fiziološkoga
stanovišta potpuno krivo, jer su koze
preživači, a uz to je ovakav obrok daleko
skuplji. Nerijetko koze dobivaju suho
nemljeveno zrno kukuruza, ili drugih
žitarica (ječma, zobi i pšenice), koje
konzumirano na taj način, ne samo da je
manje iskoristivo, nego često dolazi do
loma ili izvaljivanja zubi. Navedeno može
prouzročiti smanjenje proizvodnosti i ranije
izlučivanje takvih grla iz daljnjega uzgoja.
Uzgoj koza se dade dosta lako i brzo
obnoviti. Cijene rasplodnih životinja nisu
visoke, Reprodukcijski i proizvodni ciklus
su kratki. Koze su otporne na različite
bolesti i lošije uvjete gospodarenja, a imaju
umjerene zahtjeve smještaja i hranidbe.
Žele li proizvođači od samoga početka
imati profitnu proizvodnju, te ju razvijati,
tada moraju od početka osigurati proizvod-
ne uvjete.
Uzgoj koza se osobito preporučuje na
površinama manje dostupnim drugim
vrstama domaćih životinja: strmine i litice,
jako zakorovljene i nepristupačne površine.
Područje ima odlične tržišne uvjete za
kozarstvo. Povezanost s najvećim tržištima
omogućuje dobar plasman proizvoda.
Međutim, profitno kozarstvo je nezamislivo
bez odgovarajućih zemljišnih površina,
pašnjaka i livada.
Koze se na pašnjaku ponašaju znatno
drugačije od ovaca i krava. Najveći dio
vremena utroše na brst, a ne na pašu. One
čiste i gnoje površine potičući rast poželjne
vegetacije. U ponovnom privođenju svrsi
neobrađenih i zakorovljenih površina koze
su nezamjenjive.
Koze ne vole maglu, propuh i buku.
Budući da vole topliji zrak, na kontinen-
talnom području treba napraviti dobre
kozarnike, u kojima kozama, osobito jaradi,
tijekom zime neće biti hladno.
Profitna proizvodnja
Veličina stada ovisi o proizvodnom
cilju, sustavu uzgoja (ekstenzivni, poluin-
tenzivni i intenzivni), pasmini i raspolo-
živosti poljoprivrednih površina, kao i o
tomu je li to osnovna ili dopunska djelatnost
gospodarstva.
Ako se nakon klanja ili odbijanja jaradi
koze muzu i od mlijeka ostvaruje dio
prihoda, onda je potrebna veličina osnov-
noga stada manja.
313
Pri kombiniranoj proizvodnji meso -
mlijeko - sir, broj rasplodnih grla može biti
nešto manji.
Optimalna veličina stada u proizvodnji
mesa, za obiteljsko gospodarstvo je između
100 i 200 rasplodnih grla, za što je potrebno
imati od 12 do 30 ha pašnjaka, livada i
oranica, ovisno o kakvoći površina, sustavu
uzgoja i cilju proizvodnje.
U proizvodnji kozjega mesa može se
koristiti burska koza, kao i njezini različiti
križanci. Za proizvodnju kozjega mlijeka se
preporučuju pasmine visokih genetičkih
mogućnosti: sanska, togenburška i različiti
šamoise tipovi poznatiji pod zajedničkim
nazivom alpina.
Za dobivanje mlijeka zadovoljavajuće
kakvoće i higijenske ispravnosti nije
dovoljno imati samo zdrave odgovarajuće
hranjene životinje, nego i strojnu mužnju.
Uzgoj mliječnih koza je manje zahtjevan od
uzgoja mliječnih krava, traži manje truda,
sredstava i ulaganja, manje radnoga
vremena i hrane, a mliječne koze mogu pro-
izvesti više mlijeka po kilogramu tjelesne
mase nego krave.
Važno je napomenuti da su ulaganja u
pokretanje proizvodnje kozjega mlijeka
znatno manja nego u proizvodnju kravljega
mlijeka (jeftinija rasplodna grla, manja
ulaganja u staje i opremu, ...). Stoga se
uzgoj koza preporučuje i u obiteljskim
gospodarstvima koja ne mogu držati
mliječne krave.
Koze se mogu koristiti kao čistači
vlastitih dvorišta i okućnica, odraslih
voćnjaka i nasada, gdje te površine i gnoje.
Ne preporučujemo dugotrajnu ispašu
koza, osobito plemenitih pasmina u
dolinama rijeka, na močvarnim i vlažnim
terenima, gdje su velike mogućnosti
obolijevanja od metilja i inih unutarnjih i
vanjskih parazita, te šepavosti. Proizvodnja
u takvim uvjetima je znatno teža i gospo-
darski nepovoljnija. U takvim područjima
dolazi u obzir proizvodnja kozjega mlijeka
temeljena na visoko proizvodnim grlima,
držanim u zatvorenim ili poluzatvorenim
uvjetima, a tijekom vegetacije kozama treba
davati pokošenu zelenu masu.
Preporučuje se postupan razvoj kozar-
stva, to jest proizvodnje kozjega mesa i
mlijeka, uz istovremenu promičbu važnosti
kozjih proizvoda i prerađevina u prehrani
ljudi.
Uz to, treba svladavati tehnologije pre-
rade kozjega mlijeka u različite prerađevine
(sir, vrhnje, maslac, jogurt, ...) pazeći na
posebnosti kozjega mlijeka.
Postupno treba izgrađivati navike potro-
šača na jareće i kozje meso, kao i njihove
različite prerađevine.
Razvoj kozarstva će bit poticaj otva-
ranju manjih klaonica i mljekara, usko
specijaliziranih za klanje malih preživača, te
za proizvodnju različitih proizvoda od
kozjega mlijeka (sira, jogurta, vrhnja, ...).
Dobro ustrojeno kozarstvo mora biti
usklađeno sa zahtjevima tržišta, što znači da
treba izbjeći sezonsku ponudu jaretine i
mlijeka.
Čini se da je najteže udovoljiti zahtjevu
proizvodnje jeftine voluminozne krme
visoke kakvoće, jer to pretpostavlja uređe-
nje, popravljanje i ograđivanje pašnjaka, te
ustroj pregonskoga napasivanja.
Budući da su paša i brst najjeftiniji
izvor hrane, tom se činitelju od samoga
početka mora posvetiti najveća pozornost,
te u to uložiti najviše rada i novca.
Ratarske površine osiguravaju najveći
dio godišnjih obroka. Kozarstvo se uklapa u
ukupnu djelatnost jednoga gospodarstva i
po tomu, što koze dobro koriste nuspro-
izvode ratarskih i prerađivačkih djelatnosti
(slama, ostaci povrtnih i industrijskih
kultura).
Nedostaci obrađivanoga područja za
uzgoj koza su nepostojanje tradicije uzgoja,
te hladne zime. To se može nadoknaditi
suradnjom sa stručnim institucijama, savje-
todavnim službama, HSC i veterinarskim
stanicama, te izgradnjom boljih, toplijih
staja.
Preporučujemo izgradnju kozarnika s
tavanskim prostorom za smještaj sijena i
314
slame. Takve su štale zimi toplije, što je
osobito važno, jer se većina koza jari zimi, a
jarad je toplinski osjetljivija. Proizvodnja
mlijeka znatno je niža, ako je kozama
hladno.
Neobično su važne udruge (i zadruge)
uzgajatelja koza, koje će promicati i štititi
njihove probitke. Udruge mogu biti nositelji
razvoja. Obiteljska gospodarstva putom
udruga mogu plasirati svoje proizvode,
međusobno razmjenjivati rasplodna grla
(koze i jarce), nabavljati rasplodni podmla-
dak, repromaterijal i lijekove, razmjenjivati
opremu i mehanizaciju, organizirati stručna
predavanja, izložbe, aukcije i smotre.
Udruga (ili zadruga) može imati svojega
veterinara i tehnologa, svoju klaonicu i
mljekaru.
Intenziviranje kozarstva zahtijeva, uz
pravilnu hranidbu i odgovarajući smještaj,
primjenu uzgojno selekcijskoga rada, koji
će biti podređen uzgojnom programu.
Obrok koza treba biti količinski i po
kakvoći dovoljan u svim fazama reproduk-
cijskoga ciklusa. Koza najveći dio vremena
na pašnjaku utroši na brst različitih drve-
nastih kultura. Osobito treba paziti na
hranidbu u kritičnim fazama: vrijeme prije
pripusta, posljednja trećina gravidnosti i
početak laktacije, a u proizvodnji mlijeka
tijekom cijele laktacije. U tim, navedenim
razdobljima, uz odgovarajuću količinu
voluminoznih krmiva (paše, sijena, sjenaže i
silaže), kozama dnevno treba davati i od
300 do 500 grama krepkih krmiva.
Rasplodne jarce treba poboljšanom
hranidbom pripremiti za pripust i dobro
hraniti tijekom cijele pripusne sezone. Tada
jarce treba držati u istom objektu s kozama,
odvojeno u zasebnom boksu, jer se to
povoljno odražava na postotak oplođenih
koza.
Treba voditi brigu o tome da li je jarac
šut ili rogat, jer je nasljeđivanje rogova
spolno vezana osobina, pa uslijed selekcije
na šutost može doći do pojave hermafro-
ditizma. Tamo, gdje je jarac rogat, takvih
problema nema. Međutim, ako se želi
selekcijom ići na šutost onda se preporučuje
uzgajateljima savjetovanje sa stručnjacima.
Prije pripusta treba obaviti sva preven-
tivna liječenja i tretmane, protiv vanjskih i
unutarnjih parazita, vitaminizirati ih i
orezati papke, da bi se koze tijekom
gravidnosti što manje natjeravale i gurale, te
da ne bi abortirale. Koze su osjetljive u
visokoj fazi gravidnosti na mehaničke
udarce, naguravanja i međusobne tučnjave,
kada može doći do pobačaja.
Krajem gravidnosti koze treba cijepiti
protiv enterotoksemije dizevakom ili nekim
drugi preporučenim preparatom.
U proizvodnji mlijeka se preporučuje
koze ranije pripustiti, a nakon jarenja jarad
što ranije odvojiti od majki i nakon toga
hraniti mliječnom zamjenom. Tako se
dobije više mlijeka, te je proizvodnja
gospodarski učinkovitija.
Hranidbom jaradi mliječnom zamjenom
se ostvaruju jednaki dnevni prirasti kao i
kod hranidbe kozjim mlijekom. Za dobre
rezultate mliječna zamjena za jarad mora
sadržavati od 10 do 15 % više suhe tvari od
svježega kozjega mlijeka.
U hranidbi silažom, ako je silaža loše
kakvoće, može doći do pojave listerioze.
Osobito je opasno hraniti koze lošom
silažom u posljednjoj fazi gravidnosti, kada
koze najčešće reagiraju pobačajima. Može
se koristiti samo silaža besprijekorne
higijenske vrijednosti.
Koze ne vole pljesniva i užegla krmiva,
kao i dodatke mesnoga, ribljega i mesno -
koštanoga brašna (takvu hranu onjuše i ne
uzmu).
Obrok mora biti prilagođen pasmini,
proizvodnom cilju, kategoriji, fiziološkoj
fazi i uzrastu.
Izbor pasmine koza treba biti podređen
proizvodnom cilju, uzgojnom programu i
zahtjevima tržišta. Od mliječnih pasmina
preporučujemo alpsku, sansku i srnastu
kozu, te u lošijim hranidbenim (pašnim)
315
uvjetima križanje naših izvornih pasmina s
navedenim visoko mliječnim pasminama.
Proizvodnju kozjega mesa i dalje treba
temeljiti na našim autohtonim pasminama
(hrvatska bijela i hrvatska šarena) izražene
otpornosti, skromnosti i izdržljivosti, te
mesa dobre kakvoće.
U cilju povećanja proizvodnje mesa po
grlu, može se ustrojiti proizvodnja jaradi F1
križanaca naših navedenih pasmina i burske
koze.
Burska koza se odlikuje dobrom
plodnošću, dobrom prirastom i odličnom
kakvoćom mesa, pa bi se navedenim
križanjem povećala proizvodnja mesa po
grlu.
Koze se u proizvodnji mlijeka
pripuštaju jednom godišnje i to u pravilu u
jesen, od kraja srpnja do početka prosinca.
Preporučujemo raniji pripust koza, da
jarenje i početak laktacije budu u prosincu i
veljači, jer tada koze imaju znatno dužu
laktaciju i veću proizvodnju mlijeka,
potomstvo je vitalnije, otpornije, brže raste i
manje ugiba. Međutim, u proizvodnji mesa,
ovakvim ustrojom pripusta dolazi do
sezonske pojave jaretine na tržištu, a koze
su nedovoljno iskorištene.
Kozare treba stalno obrazovati i
upoznavati s najnovijim dostignućima u
tehnologijama proizvodnje i prerade kozje-
ga mlijeka i mesa.
Kozarnik ne smije biti preskup i u
samom početku previše opteretiti proiz-
vodnju.
Po jednom rasplodnom grlu treba
osigurati od 1 do 1,2 m2 podne površine
(ovisno o veličini koze), od 03 do 04 m2 za
svako rasplodno jare, odgovarajuću količinu
zraka i svjetlosti.
Pri gradnji osobito treba znati da koze
ne vole hladnoću, osjetljive su na vlagu i
propuh. Ne preporučujemo prevelike farme
mliječnih koza na jednom mjestu, kako se
ne bi poremetila ekološka uravnoteženost.
Godišnje hranidbene potrebe koza
Pasmina Alpina Hrvatska šarena
Hrana (kg)/Veličina stada 50 100 50 100
Paša, brst, zel. pokoš. masa 73.500 147.000 52.500 105.000
Sijeno 18.750 37.500 15.000 30.000
Sjenaža 4.500 9.000 3.750 7.500
Kukuruz (koncentrat) 4.050 8.100 1.500 3.000
Sol 50 100 50 100

U slijedećoj tablici su navedene očekivane prosječne proizvodnje za alpinu i hrvatsku

šarenu kozu. Uzete su prosječne pasminske vrijednosti za plodnost i proizvodnju mlijeka, te
za proizvodnju gnoja u staji.

Očekivana proizvodnja

Pasmina/Vel. stada Alpina Hrvatska šarena

Proizvod Jedinica mjere 50 100 50 100
Jarad grlo 75 150 61 120
Obnova stada grlo 11 22 11 22
Jarad za tržište grlo 64 128 50 98
Izlučene koze i jarci grlo 11 22 11 22
Mlijeko l 25.000 50.000 14.000 28.000
Sir kg 4.160 8.300 2.300 4.600
Stajski gnoj kg 30.000 60.000 25.000 50.000

Proračun gospodarskoga učinka proizvodnje kozjega mesa i mlijeka

Pasmina Alpina Hrvatska šarena

Veličina stada 50 100 50 100
Prihodi 123.050 246.100 80.150 159.200
Vrijednost proizvodnje 116.800 233.600 73.900 146.700
Jarad 35.200 70.400 27.500 53.900
Mlijeko* 75.000 150.000 42.000 84.000
Izlučene koze i jarci 6.600 13.200 4.400 8.800
Državni poticaj 6.250 12.500 6.250 12.500
Troškovi proizvodnje 36.125 72.250 30.075 60.150
Kupljena hrana 4.125 8.250 1.575 3.150
Vlastita hrana 27.500 55.000 25.000 50.000
Veterinarske usluge 2.000 4.000 1.500 3.000
Troškovi uzgoja 1.500 3.000 1.200 2.400
Ostali troškovi 1.000 2.000 800 1.600
Dobit (prihodi-rashodi) 86.925 173.850 50.075 99.050
*Kalkulacija je napravljena na primjeru stada namijenjenoga proizvodnji mlijeka i mesa

316
Potrebna ulaganja za zasnivanje kozarske farme

Opis/broj rasplodnih koza 50 100

Staja s ispustom, sjenikom i 165.690 258.700
spremištem hrane
Mehanizacija 185.150 243.500
Traktor 99.500 125.000
Priključci 64.300 86.400
Oprema za pašnjak 12.450 17.600
Muzna oprema 8.900 14.500
Osnovno stado 59.000 116.000
Koze 55.000 110.000
Jarci 4.000 6.000
Ukupno 409.840 618.200

Popis potrebne opreme za farmu

1. Oprema za mužnju:
Polustabilni muzni uređaj s dvije kante Tip: RPT-1, kapaciteta 190 l
Automat za pranje muzne opreme s kadom 60 l
Izmuzište za koze tip CANARIEN
Dijelovi na montaži muznoga uređaja (cijevi, vacuum slavine, otkapni ventili, nosači, ...)
Prijevoz opreme s montažom
Laktofriz za hlađenje mlijeka kapaciteta 300 l WESTFALIA

2. Oprema za štalu:
Pojilice za koze tipa ARATO
Hranilice za napajanje jarića mlijekom
Infra crvene grijalice (250 W)
Dvostrane viseće drvene jasle za sijeno
Krmna zabrana sa zatvaračom i vratima visine 125 cm (drvena)
Drveni elementi (pregrade) za oblikovanje boksova (1,25 x 1,20 m)
Ventilatori za prozračivanje (osobito ako je uzgoj intenzivan)

3. Oprema za mini siranu

Posuda od inoxa - sirilo PL 250
Stol za sirenje
Separator
Sudoper
Kuhinjski uređaji
Pastelizator
Kalupi
Oprema za zrionicu sira
Oprema za konfekcioniranje i pakiranje sira

317
318
 Zašto
poljoprivredna
gospodarstva
ostvaruju gubitke?
(ili ne ostvaruju moguću dobit,
osobito u proizvodnji mlijeka)

Nepoznavanje
poticaja
za proizvodnju
319
 Činjenica je da više od trećine
ukupnih poticaja i naknada čine oni, koji se
odnose na govedarstvo. Naša gotovo niti
jedna poljoprivredna proizvodnja nije na
pravi način reagirala na ovakvu stalnu
državnu potporu. Osobito se to jako osjeća
u proizvodnji mlijeka.
Za jedan dio gospodarstava su uvjeti,
koji su obilježeni relativno visokom pro-
izvođačko – prodajnom cijenom, dobrim
poticajima i povlaštenim kreditima u
mljekarskoj proizvodnji bili odličan način
za uspostavljanje suvremene mljekarske
proizvodnje.
Na žalost, za većinu proizvođača su i
ovako dobri uvjeti pretpostavke sadašnjega,
ali ne i budućega poslovanja u kojemu se s
očekivanim smanjenjem proizvođačko pro-
dajnih cijena mlijeka i državne subvencije
mogu predvidjeti značajniji gubitci.
Danas se na razini od 8 do 15 grla u
gospodarstvu, za koje možemo reći da živi
od mljekarske proizvodnje (što je dvostruko
i trostruko više od državnoga prosjeka) s
prodanih prosječno 3.000 litara mlijeka po
grlu, gubi u odnosu na tehnološki mogući
prosjek barem 5.000 kuna po grlu. To je
gubitak, ako proizvodnju gledamo u odnosu
na prosjek.
Međutim, gledamo li sadašnju proiz-
vodnju u odnosu na proizvodne mogućnosti
grla, tada ćemo vidjeti da gospodarstva
gube i po 10.000 kuna po grlu godišnje.
Na razini primitaka i izdataka (bez
računanja vlastitoga rada i amortizacije)
proračunavaju se pozitivni dohoci, pa
gospodarstva u ovom trenutku ne „vide“
stvarne gubitke.
Stvarni gubici će se iskazati kada dođe
potreba obnove govedarskih kapaciteta, te
rješavanja egzistencijalnih pitanja doma-
ćinstava.
Kada govorimo o suvremenoj mljekar-
skoj proizvodnji u obiteljskim poljoprivred-
nim gospodarstvima s punom ekonomskom
uspješnosti, misli se na:
- osnovno stado s više od 35 muznih
krava,
320
- razinu mliječnosti iznad 4,5 tisuća
litara kod simentalca i iznad 6,5 tisuća kod
holstein goveda,
- tehnološki i organizacijski dobro
izgrađene i opremljene staje,
- dobro ustrojena proizvodnja vlastite
stočne hrane,
- dobra organizacija rada.
Samo ovako „grubo“ nabrojana obi-
lježja mljekarske farme daju u uvjetima
sadašnje otkupne cijene mlijeka usporedive
podatke u odnosu na okruženje, s dobrom
muznošču i primjerenim utrošcima rada:
- visoku ekonomičnost, proizvodnost i
rentabilnost,
- isplativost projekta potpuno novoga
ustrojavanja proizvodnje ili udvostručenja
postojećih kapaciteta,
- punu konkurentnost očekivanim pro-
izvodnim uvjetima u budućem poslovanju.
Shema gubitaka
u mljekarskoj
proizvodnji
obiteljskih
poljoprivrednih
gospodarstava
Analitika proizvodnje:
- nedovoljno praćenje tehnoloških po-
dataka,
- nedovoljno praćenje ekonomike
proizvodnje
 Tehnološki činitelji
Hranidba:
- neodgovarajuća hranidba,
- nekorištenje paše kao jeftinoga i
prirodnoga izvora mlijeka,
- loša proizvodnja vlastite stočne
hrane,
- nepoznavanje i nekorištenje načela
dobre proizvodnje (kasna košnja, izostanak
plodoslijeda),
- nekorištenje krmne osnovice visoke
kakvoće.
Plodnost i muznost:
- nepoznavanje plodnosti krava (bio-
loški ciklus i tjeranje) i nepravovremeno
osjemenjivanje,
- loše i neodgovarajuće sjeme,
- loša, slaba ili neodgovarajuća hra-
nidba tijekom određenih proizvodnih cik-
lusa, od kojih su najznačajnije laktacija,
zasušenje i suhostaj.
Obnova (obrt) stada:
- korištenje muznih krava dulje od
proizvodne opravdanosti (zbog niske plod-
nosti, neodgovarajuće analitike proizvod-
nje),
- prekomjerno trošenje mlijeka na
telad i nekorištenje mliječne zamjene.
Kakvoća mužnje i mlijeka:
- neodgovarajuća priprema i izvedba
mužnje,
- nepravilno postupanje mlijekom od
staje do otkupnoga mjesta.
Kakvoća smještaja i njege
- neodgovarajući smještaj životinja,
- neodgovarajuća mikroklima štala,
- neodgovarajuće postupanje hranom i
štalskim otpadom tijekom svih dijelova pro-
izvodnoga ciklusa.
321
Činitelji
organizacijsko – ekonomske
prirode
Unutarnji činitelji:
- nedovoljna veličina farme,
- sitni posjed, veliki broj parcela
udaljenih od središta gospodarstva,
- nepostojanje odgovarajuće mehani-
zacije na gospodarstvu.
Vanjski činitelji:
- neusklađenost cijena ulaza i izlaza
(inputa i outputa),
- neusklađenost i kašnjenje državne
potpore,
- nepovoljni novčani mehanizmi
(krediti, kamate).
Organizacijsko – ekonomski gledano,
danas se puna iskoristivost tehnoloških mo-
gućnosti grla i suvremene tehnike postiže
na:
- veličini farme od 90 do 130 grla,
- vlastitom proizvodnjom stočne hrane
na 100 do 200 ha površine,
- potpunom mehaniziranošću u proiz-
vodnji stočne hrane, održavanju štala i
mužnje.
U našim uvjetima, više od 90 %
proizvođača nema uvjete ni za 30 do 40 %
navedenih kapaciteta.
U praksi se računa na poslovno
povezivanje od 15 do 30 proizvođača u
poslovne udruge (tvrtke, zadruge…).
Osnovne pretpostavke
udruživanja
proizvođača
Poljoprivredni proizvođači u razvi-
jenim zapadnoeuropskim zemljama se već
dugo udružuju u različite strukovne udruge,
kako bi:
- racionalnije koristili suvremenu me-
hanizaciju,
- lakše nabavljali selekcijski materijal,
- brže i učinkovitije koristili nove
tehnologije,
- bolje odgovorili na zahtjeve otkup-
ljivača, prerađivača i potrošača njihovih
proizvoda.
Važno je pri tomu istaknuti, kako uloga
i djelovanje farmerskih udruga nisu jed-
nosmjerni.
Zaštita farmerskih poslovnih interesa je
moguća samo kada farmeri, članovi udruga,
svojom tehnologijom proizvodnje i ostva-
renim proizvodnim rezultatima (visina
proizvodnje, proizvodnja po grlu, troškovi
vlastite proizvodnje hrane, cijena koštanja
mlijeka i prirasta u tovu, …) odgovaraju
mjerilima suvremene proizvodnje i poslo-
vanja u sustavu napredne poljoprivredne
proizvodnje i suvremenoj prehrambenoj
industriji.
To znači da se i proizvođači moraju
uklapati u zahtjeve i poslovne planove
prerađivačkih i trgovačkih poduzeća s
kojima se u određenim uvjetima također
nalaze povezani preko posebnih oblika
poslovnih udruga.
U zemljama s naprednom tehnologijom
i dugom tradicijom te „jakim“ proiz-
vođačima i udrugama proizvođača,
interesne udruge se iz neprofitnih razvijaju i
u različite oblike visoko profitnih subjekata.
Pri tomu ponekad može doći do sukoba
interesa farmera kao proizvođača i
dioničara, ali odnosi i uloge su u pravilu
čvrsto zakonski uređeni, pa su veći pro-
blemi rijetki.
Kod nas, s obzirom na razvijenost
odnosa u poljoprivredi i cjelokupnom
gospodarstvu možemo prije svega govoriti o
strukovnim udrugama poljoprivrednika i
potrebi njihovoga širenja.
Ovo poslovno udruživanje osobito
naglašavamo gledajući na unapređenja
322
tehnologije proizvodnje, te korištenje neis-
korištenih mogućnosti.
Potreba
udruživanja
proizvođača
Danas je u razvijenome svijetu jako
teško naći proizvođače – farmere, koji nisu
na neki način uključeni u različite strukovne
i profitne udruge.
Potreba za udruživanjem proizvođača
proistječe iz stalnoga i brzoga napretka
poljoprivrednih tehnika i tehnologija, te
potrebe stalnoga praćenja ovoga razvoja.
Svako veće zaostajanje za mjerilima
suvremene tehnologije uzrokuje odstupanje
od tržišno priznatih odnosa cijena koštanja i
prihoda, pa zbog gubitaka i nemogućnosti
obnove suvremenih kapaciteta, proizvođači
još više zaostaju za sve novijim tehničkim
rješenjima.
Gospodarski i stručni razlozi, u uvjeti-
ma međusobne bliske povezanosti više
činitelja u lancu proizvodnje, podršci
proizvodnje, transferu tehnologije plasmanu
glavnih i sporednih proizvoda u poljo-
privredi, određuju istovremenu uključenost
proizvođača i u nekoliko udruga.
Problemi proizvodnje mlijeka u našim
obiteljskim gospodarstvima su mnogobrojni
i sa stajališta ustrojstva i sa stajališta eko-
nomike proizvodnje. Nedovoljna upućenost
proizvođača, nepoznavanje tehnologija
držanja i hranidbe grla, te relativna neučin-
kovitost cjeloga sustava podrške, rezultiraju
nedovoljnim iskorištenjem tehnoloških mo-
gućnosti goveda, koja se mjere odstupanjem
ostvarene proizvodnje mlijeka i prirasta
teladi od mogućnosti prema selekcijskim
rezultatima. Neučinkovitost stručne podrške
obuhvaća primjenu znanstvenih istraživa-
nja, nova tehnička rješenja, selekcijski rad,
zdravstvenu zaštitu životinja, … Posljedice
su loš ustroj i neutvrđivanje odgovornosti u
sustavu informacija i izvedbe u praksi.
 Prednosti i nedostaci
proizvođačkih udruga
Prednosti poslovnoga udruživanja
Osnovne prednosti proizvođačkih udru-
ga se ogledaju u mogućnostima zajednič-
koga djelovanja i osjetno većega utjecaja
proizvođača u području proizvodnje i
prometa svih poljoprivrednih proizvoda.
U uvjetima manjka mlijeka za otkup,
nije bilo većih problema pri plasmanu
proizvoda obiteljskih poljoprivrednih gos-
podarstava.
Sustav proizvođačko – prodajnih cijena
(osnovna cijena, poticaji države i mljekara)
omogućavao je relativno dobar gospodarski
položaj proizvođača mlijeka, u odnosu na
cijelu poljoprivrednu proizvodnju.
Jednostavan financijski mehanizam po-
vezane kakvoće i otkupne cijene će odrediti
opstanak proizvođača na otkupnim listama.
Sigurno je da, posebno mali proizvođači,
mogu udruživanjem brže doći do obavijesti
o tehničkim rješenjima, te tako povećati
proizvodnju po muznom grlu uz istovre-
meno zadovoljenje standarda kakvoće
mlijeka.
Na početnom stupnju, udruživanje
proizvođača radi unapređenja proizvodnje,
nema obilježja poslovnoga udruživanja, već
je upućeno na ubrzanje prijenosa tehno-
logija i tehničkih rješenja u praksi. Prema
modelima otkupa mlijeka, u većini
gospodarski razvijenih zemalja, pa i kod nas
će se trošak skupljanja mlijeka „prebaciti“
na proizvođače, što će dodatno smanjiti
prostor proizvođačima pri sadašnjem
„prikrivanju“ proizvodnih gubitaka u
govedarstvu.
Udruživanje više manjih proizvođača i
stvaranje određenih proizvođačkih lanaca s
povoljnim rasporedom sabirnih mjesta,
može značajno smanjiti troškove skupljanja,
koji u praksi ponekad čine više od 35 %
osnovne otkupne cijene. Nakon prvoga
stupnja povezivanja, može se u određenim
323
prilikama i u krugu naprednih proizvođača
očekivati viši oblik povezivanja, koji će
uključivati zajedničku nabavu svega
potrebnoga, korištenje usluga veterinarske,
selekcijske, savjetodavne i sličnih službi, u
cilju racionalizacije troškova i povećanja
učinkovitosti.
Koji su nedostaci poslovnoga
udruživanja proizvođača?
Svako poslovno udruživanje znači
svjesno žrtvovanje dijela vlastite osobnosti i
samostalnosti, te podređivanje zajedničkim
interesima.
To je, uvjetno rečeno, nedostatak pri
udruživanju, jer svatko se nerado odriče
mogućnosti da potpuno samostalno odlu-
čuje o planiranju i provedbi vlastite
proizvodnje.
Zato treba pri samom osnivanju udruga
jasno odrediti i razgraničiti poslovne
interese članova udruge, kako bi se mogla
istaknuti korisnost svake skupine proiz-
vođača (veliki – mali, vrlo dobri – manje
dobri) pri oblikovanju udruga.
Što se može očekivati u području
udruživanja proizvođača?
Poslovno udruživanje uzgajivača gove-
da, kao i proizvođača mlijeka i goveđega
mesa je gotovo nužnost, kada govorimo o
učinkovitom nastupu na otvorenom tržištu.
Gotovo je sigurno da će postojati različiti
oblici otpora, posebice zbog loših iskustava
naših proizvođača s dosadašnjim oblicima
udruga, zadruga, … Uspješnost provedbe
udruživanja proizvođača, radi unapređenja i
povećanja dobiti će ovisiti o stupnju među-
sobnoga povjerenja i zajedničke koristi
proizvođača, prerađivača (mljekarske i mes-
ne industrije), te sustava stručne podrške
(znanstvene institucije, savjetodavna,
selekcijska i veterinarska služba, …).
 Puran
intenzivni i poluintenzivni uzgoj
Proizvodnji purana treba pokloniti punu
pozornost. Pureće meso je jedno od najzdra-
vijih, sadrži visoki postotak bjelančevina, a
one imaju gotovo sve aminokiseline, koje
održavaju ljudski organizam. Puretina ima
malu količinu masti, čiju kakvoću pove-
ćavaju esencijalne masne kiseline. Također
ima malo kolesterola. Za starije ljude,
osobito srčane bolesnike, je pureće meso
nezamjenjivi dio ishrane visoke kakvoće,
jer im daje osobine dijetalne hrane.
Današnji puran potječe iz Meksika od
sjevernoameričkoga divljega purana, koji i
danas živi u šumama Meksika i Amerike.
Dosta kasno je pripitomljen. Njegovim op-
lemenjivanjem je stvoren veliki broj pasmi-
na i tipova, različite boje, veličine pojedinih
dijelova kod roditelja i potomaka, kakvoći
mesa, brzini rasta, spolnoj zrelosti i nesi-
vosti. U intenzivnoj proizvodnji se koristi
relativno mali broj pasmina i križanaca.
Najpoznatiji su uzgojeni u Americi.
Među njima je vodeći Američki brončani
puran, čiji je mužjak spolno zreo s 10 do 14
kg, a utovljen može imati 30 kg, dok je
ženka teška od 7 do 10 kg. Također je
poznata pasmina Bijeli nizozemski puran,
koji je po osnovnim značajkama dosta
manji od prethodnoga, jer je razvijena ženka
teška od 6 do 8 kg, a mužjak oko 12 kg.
Reprodukcijski centar za Hrvatsku, Pu-
ris Pazin, radi s jednom američkom linijom,
koja ima nisku konverziju hrane. Ovo je
teža linija, ali dobra za preradu, jer ima brzi
prirast. Ženka je za 17 tjedana teška oko 9,a
mužjaci za 24 tjedna imaju od 17 do 20 kg.
Za 1 kg žive vage se potroši 2,90 kg
smjese.
324
Domaći purani su autohtoni sojevi, čiji
su glavni predstavnici zagorski i međimur-
ski puran. Po osobinama su najsličniji
divljem puranu. Razvijena ženka je teška od
3 do 5 kg, a mužjak je težak od 5 do 8 kg.
U prvoj fazi razvoja purići su vrlo
osjetljivi. Nakon dva mjeseca postaju
otporniji od druge vrste peradi.
Pureće meso je delikatesa, koja se troši
sezonski, osobito za Božićne blagdane.
Zbog visoke cijene, pureće meso nije svima
dostupno, pa je potrošnja purećega mesa u
Hrvatskoj gotovo beznačajna, to jest oko
0,50 kg po stanovniku.
Talijani troše 5 kg, Francuzi 4,5 kg,
Amerikanci više od 8 kg, a Izraelci više od
9 kg purećega mesa godišnje po stanovniku.
Razumno je uspoređivati se s Italijom, jer
mi imamo puno više obradive zemlje po
stanovniku, više vlastitih sastavnica za
stočnu hranu, te daleko više nezaposlenih
radno sposobnih ljudi.
Puno je isplativije proizvoditi purane
nego junad ili svinje, jer je bolja kon-
verzija hrane, manja su ulaganja, pa su
manje otplate kredita i izdvajanje za
amortizaciju zgrada i osnovnoga jata.
Međutim, kako povećati potrošnju
purećega mesa?
Cijena puretine se mora smanjiti tako,
da tovljači, koji imaju oranice, na njima
proizvedu sve za tov purana, osim minerala
i vitamina, koje dodaju krmnoj smjesi.
Krmna smjesa je neopravdano skupa.
Cijene osnovnih sastavnica krmnih smjesa
su u zadnjih deset godina najniže u
apsolutnom iznosu, a cijena krmne smjese
nikada nije bila skuplja.
 Tovljači prodaju kukuruz, ječam ili zob
po cijeni od 0,65 do 0,85 kn/kg. Te iste
proizvode kupuju puštene preko čekićara i
miksera po cijeni većoj od 1,50 kn/kg.
Nije moguće da su troškovi mlina
čekićara i miksera veći od proizvodnje
kukuruza, jer se to u svijetu radi iz usluge
za 15 do 20 %. Zato će tovljači morati
osnivati zadruge, koje će za svoje članove i
kooperante raditi smjese iz repromaterijala,
koji će tovljači sami proizvesti na vlastitom
imanju.
Tovljači s više od 4 ha mogu sami
proizvesti sve potrebite sastavnice hrane za
1.000 zagorskih pura i purana mase od 6
kg/kom. Tovljači bez obradivih površina
mogu uslužno toviti za zainteresiranoga
kupca. Proizvodnja purana se počela širiti,
jer je Vindija Varaždin našla interes u toj
proizvodnji, pa ju razvija u kooperaciji s
poduzećima i obiteljskim gospodarstvima.
Purećega mesa nedostaje u svijetu, jer
mu je potrošnja u stalnom porastu, pa se
lako plasira na inozemnom tržištu.
Potrošnja gubi sezonski karakter, jer je
ponuda sve raznolikija: u čitavom komadu,
u kofekcioniranim dijelovima, svježe ili
sušeno, gotovi ili polugotovi proizvodi.
Utovljeni puran ima dosta mesa, osobito na
batcima i prsima, pa se isporučuje kao meso
bez kosti, kao cijenjeni repromaterijal za
preradbenu industriju i za pripremu razli-
čitih specijaliteta.
Djelatna površina zgrade za tov purana
ovisi o broju tovljenika (od 100 do 1.500
kvadratnih metara). U novije vrijeme se
prakticira tov purana odvojeno po spo-
lovima. Za takav način tova postoje
normativi. Za jednaki broj kljunova se
određuje nejednaka površina prostora, 60
muški : 40 ženski, jer su mužjaci veći, pa im
treba veći životni prostor.
Kakvoća mesa, osim o pasmini, isklju-
čivo ovisi o kakvoći ishrane. U intenzivnom
tovu, osobito u njegovoj prvoj fazi, hrana
mora biti jako bogata bjelančevinama.
Receptura određuje sastavnice, tako da
gotova hrana ima sve što treba životinjama
325
za njihov razvoj. Treba izbjegavati sastav-
nice životinjskoga podrijetla, bez obzira na
njihov visoki sadržaj bjelančevina. Sve se
lako zamijeni proizvodima biljnoga podri-
jetla s visokim sadržajom bjelančevina
visoke kakvoće (ekstrudirana soja, stočni
grašak, sojina i suncokretova sačma).
Prostor za prijem jednodnevnih purića
mora biti potpuno suh, topao i zaštićen i od
i najmanjega propuha, s odgovarajućom
steljom. Preporučujemo stelju od fino
sjeckane ječmene ili zobene slame ili
suncokretove ljuske.
U Hrvatskoj se godišnje prosječno
preradi više od 50.000 t zrna suncokreta.
Dobro oljušten suncokret, od ove količine
zrna može dati više od 10.000 t ljuske za
stelju visoke kakvoće. Ona dobro upija
vlagu, a purići ju stalno prebiru tražeći
komadiće vrlo ukusne suncokretove jezgre.
Naši prerađivači dio ljuske melju i prodaju
kao suncokretovu sačmu, iako je to čista
celuloza fine strukture. Ta sačma iz
hrvatske prerade ima samo 33 % bjelan-
čevina umjesto 40 %. Uputno je za stelju
koristiti piljevinu od mekanoga drva.
Prvi tjedan se purići hrane iz
uobičajenih plitica promjera od 40 do 44
cm. Iz ovakvih plitica se može uredno
hraniti 50 purića. Oni moraju imati stalno
svježu vodu u malim zvonastim, plastičnim
pojilicama (50 kljunova/pojilica).
Kada purići nauče uzimati hranu,
koriste se automatizirane hranilice vezane
za silos. Hranilice su prilagođene veličini
purića, s dubljim tanjurom, koji se prazni
trošenjem smjese, a na prazno mjesto u
hranilici dolazi svježa smjesa. Tako
modificiranu hranilicu koristi od 35 do 40
purana.
Prijelazom na automatizirane hranilice
se prelazi i na automatizirane viseće
pojilice, izravno vezane na vodovodnu
mrežu. Pojilice su oblikom i veličinom
urađene tako, da ih normalno može koristiti
po 100 purana. Ovih se normativa svaki
tovljač mora pridržavati, jer su oni propisani
za optimalan uzgoj tovljenih purana.
 Posebno treba paziti na grijanje
prostora, osobito u početnoj fazi tova, kada
su mladi najosjetljiviji. Koriste se plinske
infra grijalice, na čije se plamenike dovodi
zrak, radi potpunijega sagorijevanja. Grija-
lice su izravno vezane na ventilacijski
sustav. Normirana količina svježega zraka
za kg žive mase purana je od 6 do 7 m³/sat.
Uređaji za dotok i usmjeravanje
svježega zraka, kao i zapreke za pristup
dnevnoga svjetla moraju biti uvijek
ispravni.
Za djelomično grijanje manjega
prostora se koriste električne kvočke. Purići
se skupljaju pod njih ili biraju najugodniji
prostor. Zrak se toliko ne suši, jer u
neposrednoj blizini kvočke struji prirodno
vlažan zrak, pa se miješa s onim sušim oko
kvočke. Oko kvočke se postavljaju prsteni
od lesonita, u kojima se zadržava viša
toplina, za razliku od krugova od pletene
žice, koji višu toplinu ne mogu zadržati.
Zato kod žičanoga prstenja treba imati za 2
do 3º C višu toplinu nego kod lesonitnih.
Energenti su skupi, pa proizvođači moraju
odlučiti kakve će postaviti. Promjer ovisi od
broja purića i veličine zgrade. Prsten
promjera od 2,5 do 3 m optimalno koristi od
250 do 300 purića. Na rubu kruga se
postavljaju naizmjenično hranilice i pojilice,
po 6 komada. Pojilice se postavljaju na
rešetkaste drvene podloške kako bi se
osjetljivi, mladi purići zaštitili od posljedica
stalnoga stajanja ili ležanja na mokroj stelji.
Osim toga, manje se prlja pitka voda u
žlijebovima pojilica.
Preporučuje se stelju, prije unosa purića
u nastambu, pokriti papirom, jer purići još
ne prepoznaju hranu, pa jedu i stelju od koje
mogu imati posljedice, kao što su nemo-
gućnost gutanja i gušenje.
Pri prijemu jednodnevnih purića
nastamba mora biti čista, suha odgovarajuće
steljena, prostor zagrijan, a svježa voda ne
smije biti prehladna. Puriće treba brzo
istovariti, staviti u krugove (prstenove) na
toplo, dobro ih pregledati i sve mrtve ili
nagnječene odvojiti i spaliti, kako bi se
326
smanjila i najmanja mogućnost pojave i
širenja bilo koje bolesti. Jednako se postupa
s kutijama za prijevoz.
Osobito treba paziti na toplinu, radi
osjetljivosti purića. Prvi tjedan. u nastambi
treba biti na rubu kvočke od 35 do 38º C,
mjereno u visini leđa purića, a u prostoriji
od 24 do 26º C. Postupno se toplina snizuje
svaki tjedan za tri stupnja C, tako da se u
šestom tjednu stabilizira na 20 do 22º C. To
je vrijeme kada se gase sve grijalice.
S jednodnevnim purićima treba oprezno
postupati i nadzirati ih, jer su nesnalažljivi,
pa mogu krepavati od gladi uz pune plitice
hrane. Važno je da počnu uzimati hranu i
vodu. Ako to ne čine, potrebno ih je
zainteresirati, provlačenjem štapića kroz
smjesu ili lagano kuckati štapićem po
hranilici. Žednim purićima treba namočiti
kljun u vodu ili koristiti 1 do 2 % otopine
šećera s vitaminskim dodatkom.
Nakon prihvaćanja uzimanja hrane,
treba nadzirati vlagu zraka, koja treba biti
od 55 do 70 %. Neiskorištenu hranu od
prethodnoga dana treba pažljivo pokupiti,
pliticu svakako oprati, te dodati svježu
hranu, jer ju purići radije jedu. Pojilice treba
svaki dan očistiti, oprati i napuniti svježom
vodom, koja mora biti temperirana.
Osvijetljenost prostora treba biti različita za
različite pasmine i križance. Jače svjetlo
treba samo nekoliko dana na početku tova.
Tada se doda jedna ili više žarulja. Dulji tov
traži smanjeni intenzitet svjetla i kraću
duljinu svjetlosnoga dana.
Purići brzo rastu, pa im već nakon
trećega dana treba davati više životnoga
prostora, spajajući dva u jedan krug. Nakon
sedmoga dana spajaju se dva po dva kruga,
a nakon deset dana, konačno se oblikuju
dvije ili tri pregrade u čitavoj hali.
Tijekom drugoga tjedna purići se pri-
viknu uzimati hranu i vodu, pa se postupno
priručne hranilice i pojilice uklanjaju. Taj
postupak traje nekoliko dana, tako da se
jedan dio malih hranilica i pojilica drži blizu
automatiziranih, radi privikavanja na njih.
Automatiziranje se prilagođava uzrastu
životinja, radi normalnoga korištenja opre-
me i prostora.
U intenzivnoj proizvodnji purani jako
brzo rastu, pa treba paziti koliko purića živi
po kvadratnom metru. Prenapučenost, više
od 35 kg žive mase na 1 kvadratni metar, će
izazvati negativne posljedice. Prva četiri
tjedna smije biti 12 komada, od petoga do
osmoga tjedna 8 komada, a nakon toga od 3
do 6 komada po kvadratnom metru. To
ovisi o pasmini ili križancu, planiranoj masi
po komadu i duljini tova.
Tov ženki traje od 12 do 14 tjedana
(mase od 5 do 8 kg/kom), a mužjaka od 20
do 22 tjedna (mase od 14 do 16 kg).
Nakon isporuke ženki, mužjaci se puste
na svu korisnu površinu. Zato se preporu-
čuje graditi dva odvojena prostora, radi
posebnoga tova po spolovima.
Tovljač mora biti stalno nazočan, bez
obzira na svu automatiku, zbog nadzora
vlage, ventilacije, topline, potrošnje hrane i
vode, te uginuća, jer se mogući nedostaci
moraju odmah ukloniti.
Radi intenzivnoga rasta purana hrana
mora biti bogata bjelančevinama, glavnim
činiteljom razvoja životinja:
- prva četiri tjedna treba hraniti puriće
smjesom s 28 do 30 % bjelančevina,
- od 5. do 8. tjedna treba hraniti
smjesom s 24 do 25 % bjelančevina,
- od 9. do 11. tjedna treba hraniti
smjesom s 20 % bjelančevina
- od 12. tjedna do kraja tova treba
hraniti smjesom s 16 do 18 %
bjelančevina.
Smanjenjem sadržaja bjelančevina
povećava se sadržaj šećera ili škroba.
Navedene smjese imaju različite nazive
kod različitih proizvođača. Međutim, os-
novna je sastavnica zrno kukuruza i sojina
sačma (oko 85 %), a zatim lucernino braš-
no, sirovo ulje, stočni kvasac, dikalcijski
fosfat, stočna kreda i stočna sol. Sve ove
sastavnice su jeftine i lako se nabavljaju.
Jedino su premiks i metionin skupi, ali u
smjesi čine samo 1 % ili 0,5 %, pa ne čine
327
veliki trošak. Gotovo svi normativi su
propisani, njih se treba pridržavati, a
proizvođač treba ocijeniti svoje mogućnosti,
i odlučiti se za proizvodnju onolikoga broja
purana, koji može opslužiti, jer će u
protivnom veći postotak uginuća izazvati
gubitak.
Tko nema mogućnosti uložiti u inten-
zivan tov, može primijeniti poluintenzivnu
proizvodnju purana. Ova proizvodnja pod-
razumijeva, vlastito jato domaćih purica i
purana, računajući na proizvodnju 40 kom
jaja po ženki i to odmah na proljeće. Jaja
treba pažljivo skupljati, dobro pospremiti i
valiti ih u inkubatoru, jer je to najsigurnije.
Vrijeme valjenja treba odrediti po željenom
vremenu isporuke utovljenih purana, raču-
najući da jaja ostaju u inkubatoru 28 dana
do valjenja.
Jednodnevne puriće treba prva dva mje-
seca držati u uvjetima intenzivnoga tova, a
ako to nije moguće, treba ih držati u
nadziranim uvjetima, kako bi moguće gubit-
ke sveli na najmanju mjeru. Jednodnevni
purići se prihvaćaju u za to prilagođenim
prostorijama. Treba zadovoljiti tehnološke
normative o broju kljunova po površini, o
grijanju plinskim ili električnim kvočkama.
Prvih dana purići se hrane iz plitica ili iz
različitih podložaka. Kasnije se hrane iz
visećih hranilica. Napajanje je nabolje iz
zvonastih pojilica.
Kada se primijeti da su purići stekli
potrebnu otpornost, počinju se puštati na
ispašu ili se sele u ispuste. To se ne smije
raditi po rosi ili kiši. Na ispustu treba imati
natkriven prostor, u koji se purani mogu
skloniti u slučaju vremenskih nepogoda.
Ispusti moraju imati dovoljan broj
hranilica, pojilica i sjedala, duljine od 12 do
15 cm po puriću starom od 9 do 12 tjedana.
Na 1 m hranilice dobro se hrani 8 purića
starih od 9 do 12 tjedana.
Na dužnom metru pojilice poslužuje se
7 purića starih od 9 do 12 tjedana, a starijih
od 12 tjedana 5 komada.
Za podmladak, koji će poslužiti za
daljnju reprodukciju, treba u ispustu
osigurati od 8 do 10 kvadratnih metara po
životinji.
Purani su u stalnom pokretu, jer
marljivo traže hranu: Osobito na livadama i
oranicama, love sve što stignu. Iza kom-
bajna pokupe svako zrno, što se prosulo,
jedu različite insekte, koji su štetnici na
biljnim kulturama (primjerice skakavci,
zlatica, …). Ipak puranima treba pred večer
dati dovoljnu količinu hrane, koju će
uzimati po potrebi.
Izbor ratarskih kultura i njihovu sjetvu
treba podrediti potrebama proizvodnje
purana, jer će se to višestruko isplatiti. Ako
se siju klasične ratarske kulture, kukuruz,
pšenica, ječam, zob, raž i tritikale uz
današnje cijene i nadprosječni urod zrna, te
Zakonom propisanu potporu, vrijednost
proizvodnje po 1 ha je od 7.000 do 8.000
kuna. Međutim, ako se isti taj urod žita
oplemeni putom purana, onda se ta
vrijednost višestruko povećava.
To treba znati i odlučiti se za unosniji
posao, pogotovo onaj posao, čiji se
proizvod može dobro plasirati.
Priprema za poluintenzivnu proizvodnju
purana podrazumijeva, da za 500 kom,
domaćih purana prosječne mase od 6
kg/kom kod isporuke, treba osigurati 10.500
kg zrna, uz dodatak zelene mase. To su
kukuruz, pšenica, ili ječam, toplinski
obrađena soja, te stočni grašak. Sve se to
može, uz primjerenu tehnologiju, proizvesti
na 2 ha oranice. Za zelenu masu prepo-
ručujemo da se na površini od 400 čhv
zasije stočni kelj, a na drugih 400 čhv
lucerna. Obje kulture daju visoke urode,
iznimne kakvoće, koje purani rado jedu.
Čim purići dođu u ispuste, odmah se u
svakodnevnu ishranu dodaje lucerna, pa do
pojave mraza. Nakon toga se, umjesto
lucerne, počinje koristiti stočni kelj, sve do
isporuke purana.
Lucerna ima visoku hranjivu vrijednost.
U zelenoj masi ona ima gotovo 5 %
bjelančevina i jako vrijedne aminokiseline.
Također ima organskih i mineralnih tvari
korisnih u ishrani purana. Poznatija je od
328
bilo koje druge krmne kulture po sadržaju
provitamina A. Ostalih vitamina zelena
lucerna ima pravo bogatstvo.
Stočni kelj u zelenoj masi ima do 2,5 %
bjelančevina. Zbog niskoga sadržaja sirovih
vlakana, jer ih ima manje od lucerne, lako je
probavljiv, pa se smatra prvoklasnom hra-
nom za perad. Dobro podnosi niže topline,
pa se može koristiti tijekom jeseni i početka
zime bez umanjenja kakvoće. Koristi se
gotovo bez imalo otpada. Samo treba paziti
da se u ispuste ne baca u velikim koli-
činama, jer zauzima slobodni prostor, pa ga
purani gaze i prljaju.
Stočni kelj sadrži veliku količinu
aminokiselina. Lišće stočnoga kelja, sadrži
više aminokiselina od bilo kojega krmiva
biljnoga podrijetla. Jako dobro uspijeva kao
glavni i kao postrni usjev.
Na žalost i ovako vrijedna kultura u
Hrvatskoj se jako malo sije. Kao primjer
navodimo da se u Francuskoj sijao prije
dvadesetak godina na površini od 200.000
ha za sve vrste stoke, ali najviše za muzne
krave.
Proizvodnja purana, na obiteljskim
gospodarstvima s manjim površinama
oranica se mora uvoditi u proizvodnju i u
područjima gdje nema osobite tradicije u toj
djelatnosti. Naime, ovdje je važno napo-
menuti da se postiže prirast žive vage s rela-
tivno malim utroškom smjese odgovarajuće
kakvoće.
Međutim, proizvodnja osnovnoga dijela
sastavnica za suhu ishranu i uzgoj zelene
mase za ishranu u poluintenzivnom tovu je
na vlastitom imanju, pa se sve svodi na
veliku količinu živoga rada u obiteljskom
gospodarstvu.
Razumljivo je da ovakav posao odgova-
ra članovima obitelji sposobnima za rad, jer
je prosječno obrazovanom seljaku teško
naći bilo kakav posao izvan poljoprivrede.
Prodajom svojega proizvoda stječe dosta
dobru zaradu.
Trud je isplativ, jer je puno veća
proizvodna vrijednost nego materijalni
trošak proizvodnje.
 Uzgoj puževa
Vinogradarski puž
Da bi se shvatio tehničko tehnološki
postupak uzgoja vinogradarskoga puža,
nužno je poznavati osobine njegovoga
organizma.
Kao nepotpuni dvospolac, tijekom
kopulacije puž je prvo mužjak, a zatim ta
ista jedinka preuzima ulogu ženke. Nakon
kopulacije jedinke se razilaze i obje polažu
jaja.
Zimu puž provodi u nekoj vrsti polusna,
u zatvorenoj kućici, plitko ukopan u svom
skloništu. Djelatno razdoblje života puža je
u našim klimatskim uvjetima od ožujka do
listopada.
Pari se dva puta godišnje, a nakon
svakoga parenja polaže po tridesetak jaja,
iako su mu genetičke mogućnosti veće (od
40 do 80 jaja). Jajašca su bijele boje,
promjera od 4 do 6 mm, a nalik su zrncima
graška.
Puž počinje polagati jaja 12 do 15 dana
nakon kopulacije i to tako da u vlažnoj
rastresitoj zemlji iskopa gnijezdo promjera
oko 4 cm. Prvi pužići se pojavljuju, ovisno
o toplini i vlažnosti okoline, od 15 do 30
dana nakon polaganja jajašaca.
Od stadija jaja do spolno zreloga puža u
prirodi protekne od 2,5 do 3 godine.
Komercijalnu zrelost u uzgajalištu
vinogradarski puž dostiže s 18 do 24 mje-
seca starosti.
Odrasli puž je težak od 17 do 25 grama.
Način uzgoja puževa
329
Razlikujemo dva osnovna načina
uzgoja puževa:
- nepotpuni, djelomičan ili parcijalni
uzgoj,
- potpuni uzgoj
Djelomičan uzgoj se odvija po načelu
"dio životnoga ciklusa". To je kratkoročan
uzgoj, odnosno tov ili dotov puževa u
proljetnoj sezoni otkupa. Puževi iz prve
proljetne berbe se ubacuju u pažljivo
odabran i ograđen prostor, gdje se
intenzivno hrane tijekom dva mjeseca ili
tijekom ljeta do rujna ili listopada i sezone
jesenskoga otkupa.
Ovdje se radi o tovu puževa s ciljom da
se zaradi na povećanju težine puževa, to jest
na razlici u cijeni između proljetnoga i
jesenskoga otkupa.
Potpun uzgoj obuhvaća nabavu matič-
noga legla, njegovo ubacivanje u ograđeni
prostor, razmnožavanje, tov i prodaju
utovljenih puževa (uz zadržavanje legla za
reprodukciju). Puževi se samo u početku
prikupe iz prirode (matično leglo), a kasnije
se cijela reprodukcija podmlatka temelji na
proizvodnji u vlastitom uzgajalištu.
Ova proizvodnja se odvija po
ciklusima, koji kod vinogradarskoga puža
traju od 18 do 24 mjeseca (razdoblje od
izlijeganja do komercijalne zrelosti).
Dakle, uzgoj ovoga puža zahtijeva
nešto dulje razdoblje ulaganja. Od početka
uzgoja do ostvarivanja prihoda mora proći
najma-nje 18 mjeseci. Međutim, kada
proizvodnja krene, svake se godine
ostvaruju otprilike jednaki prinosi.
Na zadanom području predviđen je
potpuni uzgoj puževa.
Ovisno o tomu da li se uzgaja na
otvorenom ili u zatvorenom prostoru,
razlikujemo:
- uzgoj na otvorenom prostoru - u
uzgajalištu, koje se sastoji od ograđenoga
prostora, bez natkrivanja i zaštitnih
elemenata,
- uzgoj u zatvorenom prostoru - u
posebno građenim objektima s uvjetima
podešenim na umjetan način,
- kombinirani uzgoj - pojedine faze
uzgoja se odvijaju u zatvorenom prostoru
(parenje, polaganje jaja, izlijeganje i prva 2
do 3 mjeseca života), a nakon toga se mladi
prebacuju na otvoren prostor, gdje se tove
do prodaje.
Sve se više prihvaća talijanski način
uzgoja u punom biološkom postupku, u
kojemu se puževi uzgajaju isključivo na
otvorenom, bez natkrivanja i uporabe
zaštitnih elemenata. Ovaj način uzgoja je
produktivan i ekonomičan jer se odvija s
relativno ograničenim i smanjenim troš-
kovima. Prihvaćen je u cijeloj Europi, na
velikim uzgajalištima u Kanadi, Kaliforniji,
Australiji, Sjevernoj Africi i drugdje. U
uzgajalište se ubacuju puževi namijenjeni
parenju i razmnožavanju, a dobiveni mladi
se dalje tove do komercijalne zrelosti.
Mi preporučujemo uzgoj puževa na
otvorenom prostoru po opće prihvaćenoj
metodi uzgoja u punom biološkom ciklusu.
Ograđivanje zemljišta
Prostor za uzgoj je najvažnije dobro
ograditi, pronaći učinkovit i ekonomičan
način ograđivanja. Ograda je jedan od
najvećih problema u uzgoju, budući da puž
ima neobično jak nagon za povratak na
prvobitno stanište, pa ga nikakve nazubljene
ili bodljikave površine ne mogu zaustaviti.
330
Uzgajalište se mora ograditi dvostru-
kom ogradom.
Unutarnja ograda spriječava bijeg puže-
va. Vanjska odvaja površinu za uzgoj od
okoliša i onemogućuje ulazak raznih
grabežljivaca u uzgajalište.
Učinkovitom vanjskom ogradom se
smanjuju gubici, jer je puž omiljena hrana
mnogih životinja. Vanjska ograda mora biti
ukopana u tlo od 30 do 40 cm, da bi
spriječila ulazak štetnih glodavaca u
uzgajalište.
Visina ograda je od 60 do 70 cm, a
materijal od kojega su građene mora biti
gladak, kako bi onemogućio penjanje i
ulazak insekata, grabežljivaca i puževa
golača. Ujedno mora biti otporan na
različite vremenske uvjete tijekom duljega
razdoblja. Najbolji materijal za vanjsku
ogradu je pocinčani lim debljine od 0,3 do
0,6 mm, savršeno gladak, a otporan na
djelovanje različitih vremenskih uvjeta.
Pocinčani lim ima još jednu prednost. U
dodiru s vlagom iz zraka stvara laganu
struju koja odbija i puževe štetnike.
Unutrašnjost uzgajališta treba biti
podijeljena na manje odjeljke, koje zovemo
lijehama. Između lijeha su prolazi bez
vegetacije, širine od 0,8 do 1 m, koji
omogućuju nesmetano obavljanje radova u
uzgajalištu, a da se pri tomu ne gaze puževi.
Dužina lijeha ovisi o obliku i veličini
prostora. Lijehe su široke 4 m.
Lijehe su ograđene "Helitex" mrežom,
koje spriječava bijeg puževa, a istovremeno
ih štiti od prevelike vlage. "Helitex" mreža
je talijanski proizvod od stopostotnoga
polietilena, crne boje, patentirane za ovu
svrhu. Visina mreže je 106 cm, a na njoj su
na visini od 40 i 75 cm od zemlje dvije
poprečne mrežice široke 15 cm, učvršćene
pod kutom od 45°, s posebnim resicama na
rubu, koje onemogućuju bijeg puževa. Bitan
je ovaj kut od 45°, jer tako postavljenu
prepreku puž ne može svladati zbog građe
svojega stopala.
Mreže se učvršćuju plastičnim ili
drvenim kolcima.
 Željezni ili betonski stupovi štetno
djeluju na puževe, jer im oduzimaju tjelesnu
toplinu, pa se u ovu svrhu ne rabe.
Ishrana puževa
Puževi su biljojedi. Vole mlade vlataste
trave i zeleno, sočno zeljasto bilje, osobito
maslačak, crvenu i bijelu djetelinu, lucerku,
koprivu, čičak, kiselicu, lišće zelja, salate
karfiola i kelja.
Puž jede plodove raznih voćnih i
povrtnih vrsta, sjemenje i brašnastu hranu.
Puž ima veliku potrebu za kalcijom
(tijelo puža sadrži dva puta više kalcija od
ljudskoga tijela), pa je nužno osigurati
dovoljno hrane bogate ovim elementom.
U intenzivnom uzgoju se osnovna hrana
osigurava sjetvom odgovarajućih kultura u
samom uzgajalištu i to u redovima, zbog
lakšega održavanja (košnje i čišćenja).
Najčešće se siju repica, kupus, blitva,
različite vrste radića, suncokret i slatki
krumpir. Osim ovih, siju se i biljke koje
služe zimskoj i ljetnoj zaštiti (djetelina) i
biljke koje istovremeno služe za prehranu i
zaštitu (artičoka, čičak ili maslačak).
Količina hrane, koju puževi konzu-
miraju ovisi o uzrastu i godišnjem dobu. Za
1 kg prirasta treba od 7 do 10 kg svježe
hrane.
Prihodi i prinosi
Od svakoga puža se može dobiti oko 20
prodajnih primjeraka.
Težina komercijalno zreloga, odrasloga
puža, promjera kučice od 28 do 40 mm, je
od 17 do 25 gr, što znači da za 1 kg treba od
40 do 55 puževa.
Komercijalnu zrelost u uzgajalištu puž
postiže za 18 mjeseci.
Cijena puža ovisi o vrsti, kakvoći i
veličini. Određuje ju burza puževa u Parizu
i trenutno iznosi oko 2 eura za 1 kg puževa.
Izbor i priprema zemljišta za uzgoj
Teren za uzgajalište mora biti što
sličniji prirodnim staništima puža. Pri
izboru terena treba obratiti pozornost na
kemička i fizikalna svojstva tla, relativnu
331
vlažnost zraka i tla, broj kišnih dana i druge,
osobine mikro i makroklime određenoga
područja.
Odabrano zemljište mora biti čisto od
korova, granja i kamenja. Na površine za
lijehe se nasipa oko 50 cm plodne zemlje.
Zemljište se ograđuje vanjskom ogradom.
Nakon toga se pristupa izgradnji lijeha i
postavljanju unutarnje ograde, "Helitex"
mreže. Mreže se postavljaju na kolce tako
da budu oko 10 cm ispod zemlje i 90 cm
iznad nje. Dužina i širina lijeha se utvrđuju
u ovisnosti o terenu.
Kako se proizvodnja puževa u
uzgajalištu odvija po ciklusima, zbog
neprekidnosti proizvodnje, u prvoj godini
oblikovanja uzgajališta, lijehe se postavljaju
samo na polovici terena predviđenoga za
uzgajalište.
Sve radove treba obaviti do polovice
ožujka, kada počinje sjetva kultura u lijehe
na ranije utvrđeni način.
Neophodno je teren dezinficirati i dera-
tizirati, kako bi se kemikalijama uklonili
štetni insekti, puževi golaći i glodavci sa
zemljišta predviđenoga za uzgajalište.
Tlo se uglavnom obrađuje preparatima
na osnovi aktivnih tvari malationa, za
suzbijanje štetnih insekata grabežljivaca,
metaldehida za suzbijanje puževa golaća i
jednim od rodenticida u svrhu deratizacije
terena.
Opis ciklusa proizvodnje od sastavljanja
matičnoga stada do skupljanja puževa
Optimalna površina uzgajališta je oko
2.000 m², a dijeli se na dva dijela.
Matično stado, odrasli spolno zreli pu-
ževi, dobijeni selekcijom prikupljenih iz
prirode, ubacuju se u prvi dio uzgajališta od
1.000 m², odnosno u lijehe pripremljene na
prije opisan način tijekom mjeseca svibnja.
Optimalan broj puževa za razmnožaanje
po 1 m² je između 20 i 30 primjeraka.
U uzgajalištu dolazi do kopulacije i svi
puževi, budući da su nepotpuni biseksualci,
odlažu jajašca u zemlju.
 Prvi pužići počinju izlaziti iz gnijezda
od 3 do 4 tjedna nakon odlaganja jaja, pa
sve do kolovoza.
Tijekom vegetacije se kulture zasijane u
lijehama održavaju na petnaestak centime-
tara visine. Ovo je potrebno poglavito zbog
toga, da bi rosa doprla do puževa.
Ako postoji mogućnost navodnjavanja,
tijekom vrućega i sušnoga razdoblja, lijehe
se vlaže svaki drugi dan raspršivanjem
petnaestak minuta.
Prolazi između lijeha se održavaju
čistima, bez korova.
U jesen, kada se puževi ukopaju u tlo
gdje će provesti zimu, kulture u lijehama se
pokose na visinu od desetak centimetara
(pokošena vegetacija se ne iznosi iz lijeha).
Puževe, koji se nisu ukopali, treba
skupiti u drvene sanduke i spremiti u
podrum do proljeća.
U drugoj polovici uzgajališta od 1.000
m², priprema zemljišta, odnosno čišćenje,
oranje i dezinfekcija može početi već u
listopadu iste godine.
Slijedeće godine, u ožujku se tlo
priprema za sjetvu, oblikuju se lijehe i siju
se predviđene kulture.
U svibnju i lipnju se ubacuje matično
stado iz prvoga dijela, to jest iz prve godine
uzgoja.
U prvom dijelu (u starim lijehama) do
jeseni ostaju mladi puževi, koje moramo
dohranjivati. Lijehe se redovito kose
(svakih petnaest dana), orošavaju i čiste se
staze.
U jesen se iz prvoga dijela skupljaju
zreli puževi s otvorom kućice od 28 do 40
mm i daju na tržište.
Troškovi i prihodi
Za proizvodnju na 2.000 m² u prvoj
godini su ulaganja oko 5.000 eura (ne
računajući vrijednost rada), a prihoda nema.
U drugoj godini, kada se uzgoju privodi
i preostalih 1.000 m² pužarnika, ulaganja su
oko 1.500 eura, a prihodi oko 15.000 eura.
332
U trećoj i slijedećih 7 do 12 godina
ulaganja su oko 500 eura godišnje, a prihodi
oko 18.000 eura.
Troškovnik je izradila PZ "Deliciae" iz
Darde, koja organizira proizvodnju i otkup
puževa svojih zadrugara.
Zaključak
Uzgoj puževa omogućuje dobro zapo-
šljavanje, osobito obiteljskih poljoprivred-
nih gospodarstava putom povećanja pro-
izvodnje mesa za izvoz na rastuće europsko
tržište.
Na kraju ovoga proizvodnoga modela
ćemo navesti razloge, koji opravdavaju iz-
bor opisane proizvodnje, s obzirom na
postojeće uvjete na obrađivanom području,
te koji se uzgoj puževa čini zanimljivim i
opravdanim za ovo područje.
Uzgoj puževa ne zahtijeva prvoklasno
ratarsko zemljište, što omogućuje korištenje
do sada neobrađivanih zemljišta slabije
kakvoće za ratarsku proizvodnju.
Uzgoj i proizvodnja puževa ne traži
velike površine, što je značajno s obzirom
na postojeću rasparceliranost zemljišnih
posjeda.
Jednostavna tehnologija uzgoja, ne
pretpostavlja velika znanja i dugogodišnja
iskustva i stručnosti proizvođača.
Radovi su sezonskoga karaktera i ne
traže stalnu nazočnost uzgajivača, što pruža
mogućnost uključivanja velikoga broja
poljoprivrednika u ovaj vid proizvodnje.
Cjelokupna godišnje proizvodnja puže-
va se može bez imalo poteškoća plasirati na
europsko tržište, na kojemu su puževi
cijenjeni kao prvoklasan, proteinom bogat
prehrambeni proizvod, za kojim potražnja
neprekidno raste.
Time je osiguran dugoročni plasman na
inozemno tržište.
Mali proizvodni troškovi čine uzgoj
puževa iznimno isplativom djelatnošću.
 Uzgoj
jelena lopatara
Latinski Dama-dama, jelen lopatar ili
damjak potječe iz istočnoga Sredozemlja i
Male Azije.
Danas je rijedak u prirodi. Izlovljen je
zbog pitomosti i bujnoga rogovlja. Uzgaja
se u lovačkim, farmerskim ili obiteljskim
ograđenim prostorima.
Gospodarsku važnost ima kao trofej
(rogovi i papci) i industrijska sirovina
(meso i koža).
Gospodarsku opravdanost intenzivnoga
uzgoja daje prodajna cijena mesa 3 do 5
puta veća od cijene janjetine ili jaretine. Svi
europski proizvođači ne mogu podmiriti
zahtjeve američkoga tržišta.
U kontinentalnom dijelu Hrvatske nisu
gotovo nimalo iskorišteni proizvodni pote-
ncijali šuma i brda. Lopatar je prilagodljiv
klimi, pa se lako farmerski uzgaja.
Nerijetko se radi osvježenja krvi rasplodna
grla prevoze iz toplijih u kontinentalne,
brdske krajeve.
Jelen lopatar je niži i lakši od običnoga
jelena. Odrasli primjerci dostižu visinu od
100 do 130 cm, a masu od 70 do 100 kg
(ženke su lakše). Ima specifično crvenkasto
krzno s karakterističnim bijelim pjegama.
Postoje sivi i crni. Rep mu je duži nego u
običnoga jelena. Rogovlje otpada svake
godine. Nakon četvrte godine ono se
tijekom rasta iznad paroška srednjaka
počinje loptasto širiti. Na tom dijelu je rog
plosnat, a zadnji rub lopate ima kraće i duže
paroške.
333
Rogovlje raste 8 do 10 godina, što je
gospodarska starost jelena. Napredovanje
rogovlja i gospodarska vrijednost grla ovisi
o kakvoći staništa, te genetičkom poten-
cijalu.
Kao najmanja farma za intenzivan
uzgoj se preporučuje 50 ženki i 4 mužjaka u
osnovnom stadu. Dva mužjaka uvijek
moraju biti podrijetlom izvan farme (“druge
krvi”), da ne bi dolazilo do genetičkih
nepravilnosti u uzgoju. Divljač se na farmu
dovodi noću i ostavlja zajedno u prostoru
karantene 2 do 3 tjedna.
Najbolja su povišena, brežuljkasta
staništa, gdje se grmlje i šume izmjenjuju s
livadama i proplancima. Nužni su izvori
čiste vode.
Uzgoj omogućuje vrlo intenzivnu
proizvodnju uz dodatnu hranidbu. Pašnjaci
se zasijavaju kvalitetnim djetelinsko trav-
nim smjesama i podijele u parcele, kao
pregonski pašnjaci (po 2 do 3 ha, dovoljno
za 30 odraslih grla).
Za zimovalište se uzima pregonski
pašnjak pokriven šumom, da se divljač bolje
zaštiti od vjetra i snijega. Zimi se u
pregonskim pašnjacima odvajaju rasplodni
jeleni i jelenčići, te ženska telad od košuta.
Za hranidbu zimi koriste se valovi ili jasle,
kako bi se smanjili gubici hrane. Hrane
mora biti dovoljno, jer su zimi košute bređe
(od listopada do svibnja). U protivnom
košute mršave i slabe, što može nanijeti
ozbiljne štete razvoju ploda.
 Glavnina obroka lopatara zimi je silaža
kukuruza i livadno sijeno visoke kakvoće.
Veći dio obroka košuta tijekom bređosti i
laktacije čini koncentrirana krmna smjesa
prekrupe zobi, pšenice, ječma i kukuruza.
Smjesi se dodaju hranjiva životinjskoga
porijekla, te vitamini i minerali.
Košutama se dnevno daje oko 2 kg
sijena i 300 g koncentratne smjese. Kad se
koristi kukuruzna silaža, dnevni obrok čine
1 kg sijena, 2 kg silaže i 100 gr koncentrata,
te 15 do 20 gr minerala.
U hranidbi jelena veliki značaj ima
pšenična ili ječmena slama, koja se daje za
noć, jer je on dosta aktivan noću. Obrok se
postupno smanjuje kako kreće vegetacija.
U pregonima i zimovalištima treba
imati čistu, pitku, tekuću vodu (drvena ili
betonska korita). Prosječne dnevne potrebe
su od 3 do 5 l ljeti i od 1 do 2 l zimi. Na
farmi je dnevna potrošnja 20 do 30 % viša
od navedene.
Lopatar je poligamna životinja. Pari se
od polovice listopada do polovice stude-
noga. Tada se mužjak oglašava promuklom
rikom i vrlo je agresivan, pa mu se tijekom
lipnja i srpnja, prije okoštavanja odstranjuju
rogovi, da ne ozlijedi košute.
U vrijeme parenja se košute raspoređuju
u pregone za oplodnju, u koje se pripušta po
jedan jelen. Radi nadzora oplodnje i
teljenja, najpovoljniji odnos je 1 mužjak :
20 do 25 košuta u jednom pregonu za
oplodnju.
Košute su spremne za teljenje nakon 33
tjedna bređosti. 10 dana prije roka košute se
premještaju u prostore za teljenje. Mlađe
košute otele po jedno, a starije često po dva
teleta. Teljenje obično prolazi bez teškoća.
Mladunčad ostaje s košutama od 3 do 4
mjeseca, kada nastupa novo vrijeme pare-
nja. Mladunci oba spola se tada odvajaju u
zaseban prostor, gdje ostaju oko godinu
dana.
Mladim mužjacima se odstranjuju šiljci
kako ne bi došlo do ozljeđivanja. Na kraju
prve godine života mlade košute se odvajaju
za daljnji rasplod, a mužjaci pripremaju za
334
tržište. Posebnu skupinu za tržište čini oko
20 % ženki izlučenih iz osnovnoga stada.
Gospodarsko iskorištenje ženki u farmer-
skom uzgoju je od 5 do 7 godina.
Za brdski, šumoviti dio se preporučuje
uzgoj na farmama od 115 do 120 odraslih,
rasplodnih grla u osnovnom stadu. Takva
farma treba imati od 5 do 7 ha oranica za
proizvodnju koncentrirane krme i silaže, od
15 do 17 ha livada i pašnjaka, od 2 do 3 ha
listopadne šume (više šumarci i šikare, a
manje prave šume), te poljoprivrednu
mehanizaciju za proizvodnju vlastite stočne
hrane. Predviđeno je upošljavanje 2 radno
aktivna člana gospodarstva. Ovo je idealan
model, koji se smanjuje u odnosu na
raspoložive površine.
Prosječna nabavna cijena je 3.850 kuna
za rasplodnoga jelena lopatara i 2.600 kuna
za rasplodnu košutu.
Predviđena godišnja proizvodnja je oko
100 teladi, a plasman na tržište oko 50
muških, te 30 ženskih jednogodišnjih grla.
Nakon pete godine se izlučuje oko 20
košuta iz osnovnoga stada, koje će se
zamijeniti iz vlastitoga uzgoja. Svake
godine će se po 2 jelena iz vlastitoga uzgoja
mijenjati s dva iz drugih uzgajališta, kako bi
se spriječile genetičke nepravilnosti.
Glavni kupci proizvedenih grla su
lovačka društva, te drugi uzgajatelji.
Poduzetnička ulaganja u farme jelena
lopatara na ovom području i u cijeloj
Hrvatskoj ne bi trebala previše brinuti o
plasmanu s obzirom na stalnu potražnju i
primjetan nedostatak domaćega uzgoja
jelenske divljači.
U ovom projektu nije razmatrana
mogućnost klaoničke prerade jelenjega
mesa, koje je vrlo traženo u ugostiteljstvu
(sušeno meso, lovačke kobasice i gulaš
“pastirac”) i od privatnih potrošača.
Veći prihodi bi se mogli postići
plasmanom u inozemstvo, posebice u Sje-
dinjene Američke države, gdje je veliki
nedostatak mesa jelenske divljači.
U Hrvatskoj se ne može očekivati
utemeljenje većega broja ovakvih farmi. To
je još jedan razlog moguće konkurentnosti i
značajne profitnosti onih, koje već postoje
ili onih koje će se osnovati, ako pravilno
ustroje management farme.
Utemeljenje jelenske farme se može
preporučiti lovačkom društvu, zadruzi ili
poduzetnicima, koji imaju osnovne pred-
uvjete za intenzivan uzgoj (poljoprivredne
površine, zadovoljavajuće veličine i
kakvoće, te poljoprivrednu mehanizaciju).

Pregled ulaganja u farmu jelenske divljači

Opis kuna
Izgradnja nastambe 95.095
Cisterna za vodu (3.000 litara) 25.795
Uređenje pregonskih pašnjaka (12 ha) 19.200
Betonski stupovi (350 komada) 10.780
Žičana ograda (2.000 m) 87.750
Jasle i valovi 16.170
Rad strojeva 15.015
Strojno bušenje rupa 5.390
Prijevoz 9.625
Rad ljudi (postavljanje ograde) 41.580
Nabava osnovnoga stada 283.100
Jeleni (6 grla) 23.100
Košute (100 grla) 260.000
UKUPNO 594.485

Prihodi i rashodi farme jelena lopatara

Opis kuna
Prihodi 312.500
Jednogodišnji jeleni (50 grla) 192.500
Jednogodišnje košute (30 grla) 78.000
Izlučene košute (20 grla) 42.000
Rashodi 236.772
Troškovi materijala 82.641
Koncentrirana krma 18.575
Silaža 29.938
Sijeno 9.526
Održavanje pašnjaka 14.400
Ostali materijal 10.203
Troškovi vlastitoga rada 124.740
Amortizacija 29.391
Zgrada 4.755
Ograde 19.391
Opreme 5.246
Bruto dobit 75.728

335
 Nacrt farme
jelenske divljači

kapaciteta
od 120 do 140 rasplodnih grla

336
 Ekološka
poljoprivreda
Ekološka poljoprivreda je utvrđena od
Međunarodne udruge za razvoj organske
poljoprivrede – International Federation of
Organic Agriculture Movements (IFOAM),
te prihvaćena u programima Organizacije
ujedinjenih naroda (WHO i FAO) i Vijeća
EU (Uredba vijeća 2092/91 od 24. lipnja
1991. godine), pa se provodi prema poseb-
nim standardima i pravnim propisima.
Zajednička radna skupina FAO/WHO
pri UN radi na smjernicama za proizvodnju
ekološke hrane (Pravilnik o prehrani).
Ekološka poljoprivreda se razvila iz
biološko dinamičke još u prvoj polovici 20.
stoljeća. Najveće promjene su se dogodile
osamdesetih godina dvadesetoga stoljeća,
kao odgovor na nepovoljne utjecaje snažne
nekontrolirane industrijalizacije i razvoja
konvencionalne poljoprivrede.
Ekološka poljoprivreda se uklapa u
održivi razvoj, jer u ukupnom gospodarenju
teži ekološki čistoj, gospodarski isplativoj,
etički prihvatljivoj i socijalno pravednoj
poljoprivrednoj proizvodnji.
Danas je konvencionalna poljoprivreda
najveći onečišćivač okoliša, pitke vode, tla i
zraka. Prelazak s konvencionalne na eko
poljoprivredu nije lagan niti jednostavan.
Potrebno je uložiti mnogo rada i truda, steći
nova znanja, biti uvijek upoznat s novim
metodama u proizvodnji, te komunicirati s
ostalim domaćim i stranim proizvođačima
što većina konvencionalnih poljoprivred-
nika teško prihvaća.
Ekološka poljoprivreda je utvrđena
zakonima s osnovnim ciljem zaštite zdravlja
337
i života ljudi, zaštite prirode i okoliša, i
zaštite potrošača.
Izravne prednosti takve proizvodnje su
da prehrambeni proizvodi nisu onečišćeni,
ne sadrže genetički modificirane organizme.
Neizravne prednosti su da vraća ravnotežu u
prirodu, čuva tlo, vodu, biološku raznoli-
kost, a vrednuje ruralna područja, sprječava
degradaciju sela, povezuje poljoprivredne,
turističke i zanatske aktivnosti.
Današnja poljoprivreda je pretvorila
polja u određeni oblik industrijskih pogona,
čiji je jedini cilj da iz zemlje izvuče što više.
Ovakav pristup se temelji na neracionalnoj
uporabi fosilne energije i kemikalija, što je
dovelo do opasnih ekoloških posljedica i
iscrpljivanja neobnovljivih prirodnih izvora.
Nestale su mnoge biljne i životinjske vrste,
jako se smanjio i broj seljačkih gospodar-
stava, a konvencionalna poljoprivreda je
postala najveći onečišćivač okoliša, pitke
vode i zraka.
Poljoprivreda je daleko najvažniji
činitelj utjecaja okoliš, prirodu i Hrvatske
krajobraze. Želimo li Zemlju sačuvati za
buduće naraštaje, ekološka proizvodnja je
nužnost.
Ruralna područja su počela odumirati
gubeći sva stara obilježja, od arhitekture,
zanata, običaja, narodne nošnje, a na kraju i
ljude. Europa se s time davno suočila. U
potrazi za rješenjima kako takva kretanja
zaustaviti, došlo je do ekološke poljopriv-
redne proizvodnje. Jer, ruralni prostori nisu
samo proizvodni poligoni, već istinski
čuvari prirodnoga i kulturnoga naslijeđa.
 Premda još u povoju, ekološka poljo-
privreda je i hrvatska budućnost, ali samo
do određenih granica. U EU je ta djelatnost
jedna od najdinamičnijih. Ipak je eko hranu
za šire pučanstvo teško osigurati. Takvi se
proizvodi sve češće mogu naći na policama
u trgovini, ali njihova je paleta još mala i
potrošačima nedovoljno poznata. Iako ne
smijemo zanemariti naše obveze u pristu-
panju EU, ipak naše opredjeljenje za državu
zdravoga okoliša i ekološki zdrave hrane
trebaju biti naši glavni razlozi podrške
ekološkoj poljoprivredi.
Veliki dio proizvođača i javnosti izjed-
načavaju ekološku s ekstenzivnom poljopri-
vredom, ne razmišljajući o mogućnostima
ekološkoga popravljanja svojstava tla ili o
mogućnosti kontaminacije tla i okoliša
prekomjernim količinama organskoga
gnoja. Upravo je ekološka poljoprivreda
područje u kojem znanje proizvođača mora
doći do izražaja, budući da odsutnost
koncentriranih i visoko učinkovitih gnojiva
treba nadomjestiti organskom gnojidbom,
kondicioniranjem tla, agrotehnikom, navod-
njavanjem, plodoredom i njegom usjeva. U
protivnom rezultati mogu biti poražavajući:
niski prinosi i ekološki proizvodi nedo-
voljne kakvoće.
Pojam "zdrava hrana" se često rabi, a
nespretan je i nepravilan izbor, jer prema
"Pravilniku o zdravstvenoj ispravnosti
namirnica" svi prehrambeni proizvodi na
tržištu moraju biti zdravi. U protivnom ne bi
smjeli biti dostupni potrošaču, te bi morali
biti uklonjeni s prodajnih mjesta.
Tržište eko proizvoda će sigurno rasti, a
naposlijetku će se sva hrana proizvoditi
tako, da udovoljava "ekološkim" mjerilima.
Proizvodi u ekološkoj poljoprivredi,
moraju biti nadzirani i nositi posebni znak,
što potrošačima daje sigurnost i ulijeva
povjerenje u proizvod i sustav. Donošenjem
Zakona o ekološkoj proizvodnji poljopriv-
rednih i prehrambenih proizvoda potaknut
je nastanak novoga tržišta, porast povjerenja
potrošača, postizanje viših cijena, smanjenje
intenziteta iskorištavanja prirodnih izvora
338
resursa, zaštita okoliša, postojanost poljo-
privrednoga tla, ravnopravnost proizvoda u
tržišnoj utakmici na domaćem tržištu,
poticanje širenja ekološke poljoprivredne
proizvodnje usklađenje s prirodnim i
drugim uvjetima. Također je omogućeno
ravnopravnije uključivanje na svjetsko
tržište, a posebno iskorištavanjem prednosti
niskoga stupnja onečišćenja našega okoliša.
Strategija izvoznoga marketinga je jed-
nostavnija od tuzemnoga, jer inozemnom
tržištu i više nego našemu nedostaje
ekološka (organska, biološka) hrana.
Republika Hrvatska, danas ima svega
oko 3,5 promila obradivih poljoprivrednih
površina s ekološkom poljoprivredom, a
prosjek za zemlje EU je 5 %, a primjerice, u
nama bliskoj Austriji, čak 11 %.
Kako postati eko
proizvođač?
Ekološka proizvodnja nije lagana i
svatko se njome ne može baviti, jer se
moraju poštivati osnovni uvjeti. Danas
hrvatsku poljoprivredu obilježavaju dva
krajnje različita načina proizvodnje: visoki
inputi u područjima s intenzivnim ratar-
stvom i niski inputi u područjima s
otežanim uvjetima gospodarenja.
Ekološki proizvođači s ekološkim zna-
kom moraju udovoljavati standardima, koji
jamče obilježja ekološkoga proizvoda i time
opravdavaju više cijene i povjerenje
potrošača da dobivaju višu kakvoću za svoj
novac. Zato se mora organizirati eko tržište
tako da se uklone svi oni, koji u svom znaku
stavljaju nezasluženo „eko“ ili „bio“, te tako
remete prodaju proizvoda koji su stvarno
proizvedeni po ekološkim standardima i
normama. Eko certifikatori i nadzorne
postaje, trebaju biti priznati i od EU. Naši
ekološki izvozni proizvodi, poglavito gljive,
ljekovito i aromatično bilje, morali su dobiti
certifikat od inozemnih institucija, kako bi
se uopće mogli naći na stranim tržištima.
Onaj, tko se želi baviti eko poljopriv-
rednom proizvodnjom, mora biti upisan u
registar u odgovornom ministarstvu za svu
poljoprivrednu proizvodnju, a i njegove
čestice zemljišta također moraju biti u tom
upisniku. Potom se pravna ili fizička osoba,
jer postupak je za sve jednak, treba prijaviti
za eko proizvođača eko stanici (ukupno ih
je šest) koja radi prvi nadzor proizvodnih
površina, to jest utvrđuju se površine koje
se namjeravaju obrađivati. U stanici će
potencijalnoga proizvođača upoznati s
načelima takve proizvodnje, koja treba
slijediti. Nakon toga kreće proizvodnja, a
obavljaju se daljnji nadzori, te se dobiva
certifikat o ekološkoj proizvodnji.
Ako proizvođač uspije dokazati da se
zemlja nije u posljednje tri godine koristila
u konvencionalnoj poljoprivredi, odnosno
da nije tretirana pesticidima i drugim
onečišćivačima, može se skratiti prijelazno
razdoblje od konvencionalne do ekološke
proizvodnje.
Oni, koji počinju eko proizvodnju, prvo
se vode kao proizvođači u prijelaznom
razdoblju. Nadzorne stanice nadziru proiz-
vodnju najmanje dva puta godišnje: u
početku proizvodnje i na kraju, a po potrebi
i u međuvremenu. Nadzorne stanice nadziru
sve: pripremu proizvodnje, vlasništvo nad
zemljom, materijal za gnojidbu, sadnju i
prehranu životinja, proces proizvodnje,
stanje gospodarskih zgrada i pogona, ...
Uvijek se obavi analiza tla i proizvoda, ako
se posumnja na uporabu nedopuštenih vrsta
gnoja ili antibiotika u krmivu. Uporaba
GMO je sasvim zabranjena.
Hrvatska je među najvećim potrošačima
mineralnih gnojiva i sredstava za zaštitu
bilja. Nizozemci su veći potrošači od nas,
no njihovi prinosi su puno viši od naših, što
može značiti da veliki dio tih sredstava
završava u okolišu, uzrokujući onečišćenje i
gubitak biološke raznolikosti.
Eko proizvođači su uvršteni i u sustav
poticaja, a postoji i poseban program pot-
339
pore ekološkim poljoprivrednim zadruga-
ma. Ti su poticaji između 30 i 140 % viši u
odnosu na konvencionalnu poljoprivrednu
proizvodnju, ovisno o vrsti proizvodnje.
Potiču se sve biljne kulture i sav uzgoj
životinja u sustavu ekološke proizvodnje.
Ekološka proizvodnja se ne može ustrojiti
na velikim površinama (minimum je pola
hektara). Naša šumska i planinska područja,
te dobrim dijelom priobalje i otoci su
idealni za takvu proizvodnju.
e svijetu predsta
Propisi vezani
uz ekološku
proizvodnju
Hrvatska je prihvatila međunarodne
norme i donijela niz zakona i propisa, koji
rješavaju ekološku proizvodnju. Ekološka
proizvodnja je samo ona, koja je usklađena
sa zakonsima i propisima, te koja je potvr-
đena od ovlaštenih laboratorija i pravnih
osoba. Propisi uvode u hrvatsko gospodar-
stvo pojam i izraz ekološki proizvod, koji se
znatno razlikuje od dosadašnje klasične
poljoprivredne proizvodnje.
"Ekološka proizvodnja" ("organska",
"biološka") je poseban sustav održivoga
gospodarenja u poljoprivredi i šumarstvu
koji obuhvaća uzgoj bilja i životinja, proiz-
vodnju hrane, sirovina i prirodnih vlakana,
te preradu primarnih proizvoda, a uključuje
sve ekološki, gospodarski i društveno
opravdane proizvodno tehnološke metode,
zahvate i sustave, najpovoljnije koristeći
plodnost tla, raspoložive vode, prirodna
svojstva biljaka, životinja i krajobraza,
povećanje prinosa i otpornosti biljaka po-
moću prirodnih sila i zakona, uz propisanu
uporabu gnojiva, sredstava za zaštitu bilja i
životinja, sukladno međunarodno usvojenim
normama i načelima.
 “Ekološki proizvod" je onaj proizvod,
koji je proizveden i označen sukladno
odredbama Zakona o ekološkoj proizvodnji
poljoprivrednih i prehrambenih proizvoda i
propisa donesenih na temelju njega.
“Proizvođač u ekološkoj proizvodnji"
je pravna ili fizička osoba, koja ekološke
proizvode gospodarski proizvodi, prerađuje,
njima trguje, a registrirana je u Upisniku
proizvođača u ekološkoj proizvodnji poljo-
privrednih i prehrambenih proizvoda.
“Proizvodna jedinica u ekološkoj
proizvodnji" je cijelo gospodarstvo ili dio
gospodarstva, koji su jasno odvojeni od
svake druge jedinice, a proizvode sukladno
odredbama Zakona o ekološkoj proizvodnji
poljoprivrednih i prehrambenih proizvoda i
propisima donesenim na temelju njega.
Stvarni ekološki proizvod je označen
“znakom ekološkoga proizvoda", jedin-
stvenom propisanom oznakom proizvoda,
koji su proizvedeni sukladno Zakonu o
ekološkoj proizvodnji poljoprivrednih i
prehrambenih proizvoda i propisima done-
senim na temelju njega.
Hrvatska je prihvatila međunarodne
norme i donijela zakone i propise, koji
određuju ekološku proizvodnju:
- Zakon o ekološkoj proizvodnji poljo-
privrednih i prehrambenih proizvoda NN
12/01,
- Pravilnik o ekološkoj proizvodnji u
uzgoju bilja i u proizvodnji biljnih
proizvoda NN 91/01,
- Pravilnik o sustavu ocjenjivanja suklad-
nosti u ekološkoj proizvodnji NN 91/01,
- Pravilnik o postupku i uvjetima stjecanja
znaka ekološkog proizvoda NN 13/02,
- Pravilnik o preradi u ekološkoj proizvod-
nji NN 13/02,
- Pravilnik o ekološkoj proizvodnji životinj-
skih proizvoda NN 13/02,
- Pravilnik o deklaraciji ekoloških proizvo-
da NN 13/02,
- Pravilnik o uvjetima i načinu upisa u
upisnike ekološke proizvodnje poljopriv-
rednih i prehrambenih proizvoda NN
13/02,
340
- Pravilnik o stručnom nadzoru u ekološkoj
proizvodnji NN 13/02,
- Pravilnik o ekološkoj proizvodnji u prera-
di vlakana NN 81/02,
- Popis ovlaštenih laboratorija NN 81/02,
- Popis pravnih osoba za provedbu
postupka potvrđivanja nad ekološkom
proizvodnjom NN 81/02,
- Popis nadzornih stanica za obavljanje
stručnoga nadzora nad ekološkom proiz-
vodnjom NN 81/02.
Zakon o ekološkoj proizvodnji poljo-
privrednih i prehrambenih proizvoda (NN
12/01) uređuje svrhu ekološke proizvodnje,
a to je zaštita zdravlja i ljudi, prirode i
okoliša, te zaštita potrošača. Zakonom se
uređuje ekološka proizvodnja poljoprivred-
nih i prehrambenih proizvoda, prerada i
trgovina ekološkim proizvodima, neprera-
đenih biljnih i životinjskih proizvoda, te
proizvoda, koji su potpuno ili dijelom sas-
tavljeni od takvih proizvoda, način označa-
vanja u ekološkoj proizvodnji, stručni i
inspekcijski nadzor, te druga pitanja važna
za provedbu jedinstvenoga sustava ekološke
proizvodnje.
Ekološka proizvodnja se određuje kao
poseban sustav održivoga gospodarenja u
poljoprivredi i šumarstvu, koji obuhvaća
uzgoj bilja i životinja, proizvodnju hrane,
sirovina i prirodnih vlakana, te preradu
primarnih proizvoda. Uključuje sve ekološ-
ki gospodarski i društveno opravdane
proizvodno tehnološke metode, zahvate i
sustave, najpovoljnije koristeći plodnost tla,
vode, prirodna svojstva bilja, životinja i
krajobraza, povećanje prinosa i otpornosti
biljaka pomoću prirodnih sila i zakona, uz
propisanu uporabu gnojiva, sredstava za
zaštitu bilja i životinja, sukladno međuna-
rodno usvojenim normama i načelima.
Zakonom se objašnjavaju termini u
ekološkoj proizvodnji poljoprivrednih i
prehrambenih proizvoda kao:
- prijelazno razdoblje je razdoblje
potrebno za prijelaz s konvencionalne
na ekološku proizvodnju,
- potvrdnica je isprava kojom ovlaštena
pravna osoba za provedbu postupka
potvrđivanja u ekološkoj proizvodnji
potvrđuje da su ekološka proizvodnja,
proces ili usluga na proizvodnoj jedinici
u ekološkoj proizvodnji sukladni
propisanim temeljnim zahtjevima za
ekološku proizvodnju,
- nadzorna stanica za ekološku proiz-
vodnju je ovlaštena pravna osoba, koja
obavlja stručni nadzor nad ekološkom
proizvodnjoma i ekološkim proizvodima
sukladno odredbama ovoga Zakona i
propisima donesenim na temelju njega,
- ovlašteni labaratorij je pravna osoba,
koja obavlja potrebne analize tla,
sirovina, poluproizvoda i proizvoda
biljnoga i životinjskog podrijetla, te
ispituje temeljne zahtjeve za ekološke
proizvode,
- materijal za reprodukciju u ekološkoj
proizvodnji su svi živi organizmi i
njihovi dijelovi, kojima započinje ili se
održava određena ekološka proizvodnja,
osim genetički izmjenjenih organizama i
njihovih sastavnih dijelova,
- deklaracija ekološkoga proizvoda je
obvezna za svaki proizvod. Sadrži naj-
manje: naziv i tip proizvoda, naziv i
adresu proizvođača ili uvoznika, natpis
„ekoproizvod“ i druge podatke propisa-
ne Zakonom i propisima donesenim na
temelju njega,
- uvezeni proizvod ekološke proizvod-
nje mora imati potvrdnicu izdanu od
ovlaštene pravne osobe zemlje izvoz-
nice, u kojoj je sustav ocjenjivanja
sukladan odredbama ovoga Zakona i
propisima donijetim na temelju njega.
Povjerenstvo za ekološku proizvod-
nju poljoprivrednih i prehrambenih
proizvoda je tijelo imenovano od Ministar-
stva poljoprivrede zaduženo za poticanje,
unapređivanje, razvoj, praćenje razvoja,
davanje stručnih prijedloga i mišljenja.
Pravilnik o ekološkoj proizvodnji u
uzgoju bilja i proizvodnji biljnih
341
proizvoda propisuje minimalne zahtjeve
agrotehnike za ekološku proizvodnju,
određuje postupke i određene norme uzgoja,
te upravljanja ekološkom proizvodnjom kao
što su: plan proizvodne jedinice, uvjete
prijelaznoga razdoblja, paralelnu proizvod-
nju, izbor bilja i vrsta, održavanje plodnosti,
popis dopuštenih gnojiva i sredstava za
poboljšanje tla, upravljanje trajnim nasadi-
ma, uvjete i način pakiranja, rukovanja i
skladištenja, te dopuštene uvjete i postupke
prijevoza.
U Pravilniku se navode opća načela
ekološke proizvodnje u uzgoju bilja i proiz-
vodnji biljnih proizvoda, koja se temelje na
načelima o očuvanju biološke i krajobrazne
raznolikosti, posebice postojanosti prirodnih
staništa i očuvanju samoniklih biljnih vrsta,
usklađivanju i pravilnom gospodarenju
glede izbora usjeva, biljnih vrsta i odlika,
višegodišnjih plodoreda, odabira načina
obrade tla, gnojidbe i zaštite te jačanja
otpornosti na štetočine, brizi za pravilnu
njegu tla, čuvanju i povećanju njegove plod-
nosti, biološke aktivnosti, sadržaja organ-
skih tvari i hraniva, poboljšanju strukture
tla, te postupcima njegove zaštite od raznih
oblika degradacije, zaštiti korisnih organiza-
ma (oprašivača, predatora, ptica) ekološki
opravdanoj preradi i uporabi (recikliranju)
otpada iz proizvodnje, proizvodnji, koja
isključuje ili samo iznimno dopušta uporabu
agrokemikalija (mineralnih gnojiva i raznih
kemijskih sredstava za zaštitu bilja).
Proizvodna jedinica u ekološkoj proiz-
vodnji u uzgoju bilja i biljnih proizvoda bez
životinja mora imati osiguran izvor dopušte-
nih gnojiva i sredstava za održavanje
plodnosti tla sukladno odredbama Pravilni-
ka. Proizvođač u ekološkoj proizvodnji
treba imati osnovno znanje o sustavu
ekološke proizvodnje i surađivati sa
savjetodavnom službom.
Prijelazno razdoblje za ekološku proiz-
vodnju u uzgoju bilja i proizvodnji biljnih
proizvoda traje najmanje jednu godinu za
jednogodišnje bilje, a najmanje tri godine za
višegodišnje nasade, ako su prethodno
ispunjeni uvjeti programa ocjenjivanja
sukladnosti. Inače prijelazno razdoblje traje
najdulje pet godina, a početak prijelaznoga
razdoblja se računa od obavljenoga prvoga
stručnoga nadzora. Prijelazno razdoblje se
može skratiti ako su ispunjeni uvjeti da se
na proizvodnoj jedinici proizvodi sukladno
propisima i pravilima ekološke proizvodnje,
te da je neznatna razina ostataka nedopuš-
tenih tvari u tlu i biljkama trajnih kultura. U
prijelaznom razdoblju s konvencionalne na
ekološku proizvodnju, proizvodna jedinica
treba izraditi plan prijelaza na ekološku
proizvodnju, koji sadrži primijenjenu
prethodnu agrotehniku i postojeće stanje
gospodarstva, plan proizvodnje u prijelaz-
nom razdoblju, te promjene u strukturi
proizvodne jedinice u tom razdoblju.
Pravilnikom se uređuje i pitanje kada se
na proizvodnoj jedinici istovremeno provo-
di konvencionalna i ekološka proizvodnja.
Tada je potrebno osigurati da postoji čvrsto
razgraničenje između konvencionalnih dije-
lova i dijelova s ekološkom proizvodnjom.
Dijelove, koji su u ekološkoj proizvodnji,
mora biti moguće stručno nadzirati, te
odvojeno voditi zapise za obje vrste
proizvodnje, ali da se u dijelovima s
konvencionalnom proizvodnjom ne koriste
genetički izmijenjeni organizmi.
Pravilnikom se utvrđuju agrotehničke
mjere u ekološkoj proizvodnji u uzgoju bilja
i proizvodnji biljnih proizvoda, koje se
odnose na plodnost i biološku aktivnost tla,
suzbijanje štetočina i korova, te njihovo
suzbijanje.
Ekološka proizvodnja u uzgoju bilja i
proizvodnji biljnih proizvoda se provodi na
proizvodnoj jedinici bez industrijskoga
onečišćenja okoliša ili s minimalnim takvim
onečišćenjem. Može biti uključena u
ekološku proizvodnju proizvodna jedinica
udaljena 50 m od prometnice na kojoj je
prometno opterećenje više od 100 vozila/sat
ili 10 vozila u minuti, odnosno udaljena
najmanje 20 m, ako je odvojena živom ili
drugom ogradom visine najmanje 1,5 m. Na
granici ovoga pojasa se mora prethodno
342
utvrditi sadržaj teških kovina, odnosno,
sukladno dopuštenim količinama štetnih
tvari pomicati ovu granicu.
Ekološka proizvodnja u uzgoju bilja i
proizvodnji biljnih proizvoda poduzima sve
relevantne mjere u svrhu minimaliziranja
onečišćenja tla i biljaka od konvencionalnih
kemijskih sredstava nanošenih erozijom vo-
dom, vjetrom, navodnjavanjem, ... Postoji li
opravdana sumnja tijekom proizvodnje na
onečišćenja, nadzorna stanica provodi
analizu kakvoće proizvoda, kultura, tla.
U ekološkoj proizvodnji je dopušteno
rabiti proizvode, koji se temelje na polie-
tilenu, polipropilenu i polikarbonatima za
zaštitne strukturne pokrove, plastične
pokrove, vunaste mase, mreže za insekte i
omotače za silažu, dok nije dopušteno
korištenje materijala podrijetlom od poli-
klorkarbonata (PVC).
Pravilnikom je utvrđeno da voda kori-
štena u ekološkom uzgoju bilja i proizvod-
nji biljnih proizvoda mora odgovarati
Uredbi o klasifikaciji vode (NN 77/98.) i
Uredbi o opasnim tvarima u vodama (NN
78/98.). Prekomjerno iskorištavanje i
iscrpljivanje izvora vode nisu dopušteni.
Moraju se poduzeti mjere zaštite od erozije
vodom, salinizacije, prekomjerne i neodgo-
varajuće uporabe vode i onečišćenja tla i
površinskih voda, a izvorima vode treba
održivo gospodariti.
Spaljivanje organskih tvari, biljnih
ostataka poslije žetve usjeva je ograničeno
na apsolutan minimum.
Pri izboru odlika i vrsta bilja se
preporučuje očuvanje biološke raznolikosti,
te davanje prednosti zavičajnim (autoh-
tonim) odlikama.
Pravilnik ukazuje da treba biti što je
moguće više raznovrsniji, u cilju održavanja
plodnosti tla, smanjenja štetočina, održa-
vanja populacija korisnih životinjskih vrsta i
biološke raznovrsnosti, te održavanja i
povećanje biogenosti, to jest mikrobiološke
aktivnosti tla. Plodored treba sadržavati
mahunarke ili djetelinsko travne smjese
(najmanje 20 % obradivih površina),
odnosno usjeve za zelenu gnojidbu, a
strnine ili okopavine same ne smiju
obuhvatiti više od 50 % obradivih površina.
U plodoredu se preporučuje izmjena kultura
s različitom dubinom zakorjenjivanja,
različitom potrošnjom i potrebama za
pojedinim hranjivima i vodom.
Pravilnikom se određuje gnojidba,
osobito dušična i njezin intenzitet. Stajski
gnoj, gnojnica i gnojovka domaćih životi-
nja, osobito goveda, te komposti od biljnih
otpadaka, čine zajedno s prirodnim
organsko biološkim dodacima i gnojivima,
osnovu gnojidbe u ekološkoj proizvodnji.
Stočarstvo s odgovarajućom proizvodnjom
krme je bitna sastavnica ekološkoga
gospodarstva.
Pravilnik sadrži popis dopuštenih
gnojiva i sredstava za poboljšanje tla u
ekološkoj proizvodnji. Sva organska gnoji-
va trebaju potjecati s vlastitoga gospodar-
stva. U njihovom nedostatku, dopuštena je
primjena gnojiva s drugoga gospodarstva,
ali uz dopuštenje nadzorne stanice. Organ-
ska gnojiva podrijetlom s konvencionalnih
gospodarstava se mogu primijeniti samo na
početku prijelaznoga razdoblja, u nedostat-
ku drugih gnojiva, uz predočenu analizu
njihovoga sastava i dopuštenje nadzorne
stanice. Uporaba gnojiva, nabavljenih izvan
ekološkoga gospodarstva, mora se prijaviti
nadzornoj stanici. Ona treba utvrditi ograni-
čenja ukupnih organskih tvari uvezenih na
gospodarstvo, uzimajući u obzir lokalne
uvjete i posebnost prirode kultura.
Proizvodna jedinica treba težiti da sve
potrebe za gnojivima osigura iz vlastite
proizvodnje. U Pravilniku se navode dopuš-
tena organska gnojiva i sredstva za
poboljšanje kakvoće tla s vlastitoga
gospodarstva, kao što su stajski gnoj, dozrio
aerobno, komposti iz ostataka gospodarstva,
organski otpad neopterećen štetnim tvarima,
gnojnice i gnojovke, ... skladištenje gnojiva,
dopuštena organska gnojiva.
U ekološkoj proizvodnji u uzgoju bilja
nije dopuštena uporaba svih kemijskih
sredstava za zaštitu bilja. Sva oprema koja
343
se rabi za primjenu zaštitnih sredstava i
gnojiva u konvencionalnoj proizvodnji
mora biti dobro očišćena i bez ostataka
štetnih tvari, kada se koristi u ekološkoj
proizvodnji u uzgoju bilja. Pravilnikom su
utvrđena dopuštena sredstva za bolju
ljepljivost, njegu biljaka i slično, dopuštena
sredstva protiv gljivičnih bolesti, sredstva
protiv biljnih štetočina, dopuštena sredstva
za ishranu i zaštitu bilja, suzbijanje korova i
za tretiranje sjemena, te način skladištenja
proizvoda biljnoga podrijetla.
U ekološkoj proizvodnji i preradi po-
vrća, ljekovitoga i začinskoga bilja za pre-
hranu i liječenje, Pravilnik donosi, uz opća
pravila i posebna pravila. Ona se odnose na
plodored, tlo i supstrate, sterilizaciju tla,
gnojidbu, proizvodnju u zatvorenom pros-
toru (pod staklom i folijom), izbor vrsta i
odlika (sjeme), proizvodnju presadnica,
spremanje, sušenje, preradu, skladištenje,
pakiranje (povrće, ljekovito i začinsko bilje
pakira se u ekološku ambalažu), a za
konačnu prodaju preporučuje se ambalaža
od nebijeljenoga papira.
Pravilnikom su uređena opća i posebna
pravila u ekološkom uzgoju voćaka: izbor
odlika i podloga u skladu s prirodnim
agroklimatskim uvjetima proizvodnoga
područja (zavičajne odlike), sadržaj humu-
sa, te dopuštena pomoćna zaštitna sredstva.
U ekološkom vinogradarstvu i vinarstvu
uz opća pravila su i posebna o održavanju,
povećanju plodnosti i obradi tla, ishrani i
gnojidbi loze, mineralnom gnoju, pravila
zaštite od uzročnika bolesti i organizama
životinjskoga podrijetla, način tretiranja
loze sredstvima koja jačaju otpornost
biljaka. Tu su postupci, mjere i sredstva,
koji se poduzimaju u preradi grožđa i
proizvodnji vina kao i zabranjeni postupci.
Pravilnikom su donesene opće odredbe
o ekološkoj proizvodnji u šumarstvu,
šumskim plantažama i suzbijanju štetočina.
Prijelazno razdoblje za šume tretirane
mineralnim gnojivima i/ili pesticidima traje
najmanje tri godine koje je moguće i skratiti
u nekim slučajevima.
 Pravilnik donosi opća i posebna pravila
o uzgoju gljiva.
Naglašava se da je najvažnije načelo za
očuvanje zdravlja kultura prevencija –
higijena, podešavanje klime i mehanička
zaštita od štetočina.
Pravilnik o sustavu ocjenjivanja suk-
ladnosti u ekološkoj proizvodnji propisuje
uvjete kojima moraju udovoljiti nadzorne
stanice, ovlašteni ispitni laboratoriji i prav-
ne osobe za provedbu potvrđivanja,
postupak ovlašćivanja nadzornih stanica,
laboratorija i pravnih osoba za provedbu
postupka potvrđivanja, propisuje uvjete za
izdavanje potvrdnice, njihov sadržaj i
izgled. Sustav ocjenjivanja se temelji na
načelima stručnosti, objektivnosti, neutral-
nosti i neovisnosti svih sudionika sustava.
Kao ekološki proizvod, postupak ili
usluga može biti označen i deklariran samo
onaj proizvod, postupak i usluga za koje je
pravna osoba za provedbu postupka potvr-
đivanja izdala potvrdnicu nakon postupka
ocjene proizvoda, postupka i usluge, na
temelju zapisnika o provedenom stručnom
nadzoru i ispitivanja od ovlaštenih
nadzornih stanica i ovlaštenih ispitnih
laboratorija (za uvezene proizvode na
temelju priznate potvrdnice izdane u zemlji
iz koje je proizvod uvezen odnosno proiz-
veden). Priznavanje potvrdnice izdane u
inozemstvu provodi ministar na prijedlog
Povjerenstva za ekološku proizvodnju
poljoprivrednih i prehrambenih proizvoda.
Ovlaštena nadzorna stanica mora
zadovoljiti uvjete hrvatske norme HRN EN
45004 – Opći kriteriji za rad različitih vrsta
ustanova koje provode nadzor, a posebno
slijedeće uvjete:
1. da je pravna osoba, ili da je u sastavu
pravne osobe,
2. ako je dio pravne osobe, koja obavlja i
druge djelatnosti osim nadzora, da bude
prepoznatljiva unutar nje,
3. da ima dokumentaciju koja opisuje
njezinu djelatnost i tehničko područje za
koje je mjerodavna i uvjete po kojima
posluje,
344
4. da ima točno određen program i opseg
nadzora,
5. da ima osiguranu, neovisnost, nepri-
stranost u provedbi nadzora,
6. da je osoblje oslobođeno od svih
trgovačkih, financijskih i drugih pritisaka,
koji bi mogli utjecati na njihove odluke, da
su utvrđene mjere da osobe ili organizacije
izvan nadzorne ustanove ne mogu utjecati
na rezultate provedenih nadzora,
7. da raspolaže odgovarajućim prostorom i
opremom potrebnom za provedbu nadzora u
ekološkoj proizvodnji,
8. da je neovisna u mjeri koja se zahtijeva s
obzirom na uvjete u kojima obavlja svoje
usluge,
9. da je osigurana povjerljivost obavijesti
dobijenih tijekom obavljanja stručnoga nad-
zora. Vlasnička prava moraju biti zaštićena,
10. da ima dovoljan broj stalnih
zaposlenika, s opsegom stručnosti
dovoljnim za izvedbu redovitih dužnosti,
11. da osoblje odgovorno za nadzor u
ekološkoj proizvodnji ima odgovarajuću
stručnu spremu (završen dodiplomski studij
agronomskoga, veterinarskoga, šumarskoga,
tekstilnoga, biotehnološkoga, tehnološkoga
ili medicinskoga smjera), izobrazbu,
iskustvo i zadovoljavajuće poznavanja
zahtjeva u ekološkoj proizvodnji,
12. da ima uspostavljen dokumentiran
sustav izobrazbe u ekološkoj proizvodnji,
13. da ima zapise o akademskim i drugim
diplomama, izobrazbi i iskustvu svakoga
zaposlenoga,
14. da ima na raspolaganju prikladne
uređaje i opremu, koji omogućuju izvedbu
svih djelatnosti povezanih s nadzorom u
ekološkoj proizvodnji,
15. ako je to potrebno da u svrhu postizanja
kakvoće usluga nadzora ima utvrđene
postupke za odabir sposobnih dobavljača,
izdavanje odgovarajućih narudžbi, te nadzor
nad primijenjenim sirovinama u ekološkoj
proizvodnji,
16. da koristi metode i postupke utvrđene u
zahtjevima prema kojima se mora
određivati sukladnost,
17. da postupci koje primjenjuje, koji nisu
normirani, budu primjereni i potpuno
dokumentirani,
18. da ima ustrojstvo koje joj omogućuje
održavanja sposobnosti izvedbe svojih
stručnih zadataka na zadovoljavajući način,
19. da usluge ispitivanja i potvrđivanja ima-
ju jasan odnos prema djelatnosti nadzora,
20. da ima tehničkoga voditelja s jasno
određenim ovlastima i odgovornostima za
osiguravanje kakvoće u ekološkoj proizvod-
nji unutar nadzorne stanice, koji mora biti
osposobljen i iskusan za vođenje nadzorne
stanice, koji preuzima potpunu odgovornost
za provedbu stručnoga nadzora u ekološkoj
proizvodnji, te osobu koja ga u slučaju
njegove odsutnosti zamjenjuje,
21. da je tehnički voditelj u stalnom radnom
odnosu,
22. da na djelotvoran načina rabi sustav
kakvoće prilagođen vrsti, području i obujmu
radova. Sustav kakvoće mora biti potpuno
dokumentiran priručnikom za kakvoću,
23. da ima sustav vođenja sveukupne
dokumentacije o svojoj djelatnosti.
Ovlašteni ispitni laboratorij je pravna
osoba, ili posebna organizacijska cjelina
unutar pravne osobe, ovlaštena od ministra
za ispitivanja proizvoda, procesa i usluga u
ekološkoj proizvodnji i mora udovoljiti
uvjetima hrvatske norme HRN EN ISO/IEC
17025 – posebno slijedeće uvjete:
1. da je pravna osoba, a ako je dio veće or-
ganizacije a želi biti priznat kao laboratorij
treće strane, tada mora moći dokazati da je
nepristran i da njegovo osoblje ne ovisi ni o
kakvim poslovnim, financijskim i drugim
pritiscima, koji mogu utjecati na njihovu
tehničku prosudbu. Laboratorij za ispiti-
vanje sa svojstvom treće strane ne smije biti
uključen u djelatnosti koje mogu ugroziti
povjerenje u njegovu neovisnost i nepristra-
nost u vezi s njegovim ispitivanjima,
2. da ima ustroj koji osigurava da mu upra-
va i osoblje budu neovisni o svim poslov-
nim, financijskim i drugim pritiscima, koji
mogu štetiti kakvoći njihovoga rada,
345
3. da ima utvrđene postupke zaštite pov-
jerljivih podataka i vlasničkih prava korisni-
ka, uključujući postupke za zaštitu podataka
koji se elektronički pohranjuju i prenose,
4. da ima utvrđenu odgovornost, ovlaštenje
i međusobne odnose svih osoba, koje vode
poslove, provode ili provjeravaju posao koji
utječe na kakvoću ispitivanja,
5. da je jedan član osoblja imenovan kao
voditelj odjela za kakvoću rada laboratorija,
6. da provodi sustav kakvoće rada
laboratorija sukladno uvjetima iz norme,
7. da ima uspostavljen postupak za ocjenu
zahtjeva, ponuda i ugovora,
8. da zahtjevi i metode, koje treba koristiti,
budu odgovarajuće utvrđeni i razumljivi,
9. da raspolaže odgovarajućim stručnim
kadrom, prostorom i opremom sukladno
ispitivanjima za koja traži ovlaštenje,
10. da ima program izobrazbe kadrova
sukladno ciljevima vlastitoga razvoja,
11. da primjenjuje potrebne metode i pos-
tupke za sva ispitivanja u području svojega
djelovanja, uključujući uzorkovanje, ruko-
vanje, prijevoz, skladištenje i pripremu
uzorka. Preporučuju se metode objavljene u
međunarodnim, regionalnim i nacionalnim
normama. Laboratorij mora koristiti naj-
novija izdanja normi, koje su na snazi,
12. da su nenormirane metode ispitivanja na
odgovarajući način vrednovane,
13. da je odstupanje od metoda ispitivanja
dokumentirano, tehnički opravdano, te ako
je na to pristao i prihvatio korisnik,
14. da su svi mjerni instrumenti i uređaji
umjereni ili ovjereni u skladu s propisima,
15. da ima upute za uporabu sve bitne
opreme i za rad s tom opremom,
16. da raspolaže svom opremom za uzorko-
vanje, mjerenje i ispitivanje,
17. da je oprema takve kakvoće i stanja da
se njome postiže odgovarajuća točnost,
18. da se rezultati ispitivanja prikazuju
točno, jasno, nedvosmisleno i objektivno,
19. da ispitna izvješća sadrže najmanje:
naslov (»Ispitni izvještaj«), naziv i adresu
laboratorija, mjesto u kojem su provedena
ispitivanja, jedinstvenu oznaku i na svakoj
stranici oznaku kako bi se stranica prepoz-
nala kao dio ispitnoga izvješća, naziv i
adresu korisnika, oznaku korištene metode,
opis i stanje uzorka, njegovu oznaku, datum
prijema uzorka, oznaku plana uzorkovanja i
postupaka koje koristi laboratorij, rezultate
ispitivanja, po potrebi s mjernim jedinica-
ma, imena, funkcije i potpise ili istovrijednu
identifikaciju osobe ili osoba, koje su
sastavila ispitno izvješće,
20. da ispitna izvješća, kada treba, sadrže i
druge podatke (o sukladnosti, uzorkovanju,
odstupanju od metode, ...),
21. da su mišljenja i tumačenja doku-
mentirana, (primjerice o sukladnosti).
Pravna osoba za provedbu postupka
potvrđivanja je pravna osoba ovlaštena od
ministra za provedbu postupka potvrđivanja
sukladnosti proizvoda, postupaka i usluga u
ekološkoj proizvodnji. Postupak potvrđiva-
nja sukladnosti se temelji na zapisnicima o
obavljenom stručnom nadzoru nadzornih
stanica i pripadajuće dokumentacije ispitnih
laboratorija. Pravna osoba za provedbu
postupka potvrđivanja mora udovoljiti
uvjetima hrvatske norme HRN EN 45011,
posebno slijedeće uvjete:
1. da je pravna osoba,
2. da je nepristrana u radu,
3. da ima prava i odgovornosti koje su
važne za njezine djelatnosti potvrđivanja,
4. da ima prikladne mjere za uređenje
pravnih odgovornosti koje proistječu iz
njezinih radnji i/ili djelatnosti,
5. da ima financijsku stabilnost i izvore
potrebne za vođenje sustava potvrđivanja,
6. da ima stalno zaposleno dovoljno osoba
koje imaju potrebnu naobrazbu, stručno
znanje i iskustvo za provedbu potvrđivanja
povezanih s vrstom i opsegom rada, pod
odgovornošću nadređenoga službenika,
7. da ima sustav kakvoće, koji pruža
povjerenje u sustav vođenja sustava potvr-
đivanja,
8. da posluje i provodi postupke tako, da se
potvrđivanje razlikuje od svih drugih
djelatnosti kojima se bavi,
346
9. da je zajedno sa svojim zaposlenicima
slobodna od svih trgovačkih, financijskih i
drugih pritisaka, koji bi mogli utjecati na
rezultate postupka potvrđivanja,
10. da ima formalna pravila i strukturu za
imenovanje i rad svih odbora uključenih u
postupak potvrđivanja. Takvi odbori moraju
biti slobodni od svih trgovačkih, finan-
cijskih i drugih pritisaka, koji bi mogli
utjecati na njihove odluke, ustroj u kojemu
su članovi izabrani tako, da se postigne
ravnovjesje u kojemu ni jedan poseban
interes ne prevladava,
11. da osigura da djelatnosti srodnih pravnih
osoba ne utječu na povjerljivost, objek-
tivnost ili nepristranost njezinih potvrda,
12. da ne isporučuje ili oblikuje proizvode
iste vrste, koji su kao oni koje potvrđuje,
13. da ne nudi niti daje savjete podnosite-
ljima zahtjeva o metodama koje omogućuju
rješavanje pitanja koja su zapreka dobivanju
tražene potvrdnice,
14. da ne pruža niti jednu drugu uslugu,
koja bi mogla ugroziti povjerljivost, objek-
tivnost ili nepristranost njezina potvrđivanja
ili njezinih odluka o potvrđivanju,
15. da ima utvrđene postupke za rješavanje
priziva, prigovora i sporova, koji dolaze od
dobavljača ili drugih strana, a tiču se
postupaka potvrđivanja, drugih srodnih
pitanja i uvjeta.
Postupak ovlašćivanja provodi Mini-
starstvo zaduženo ze poljoprivredu i šumar-
stvo. Ministar imenuje stalno povjerenstvo
za provedbu postupka ovlašćivanja. Ono
može zatražiti i druge dokaze o ispunja-
vanju uvjeta ili osposobljenosti pravne
osobe za zadatke za koje je zatraženo
ovlaštenje, te provjeriti udovoljavanje
propisanim uvjetima.
Zaključimo!
Naše opredjeljenje za državu
zdravoga okoliša i zdrave hrane
treba biti naši glavni razlog
podrške ekološkim proizvodnjama! !
 H r a n a
proizvodnja hrane
O zaštiti zdravlja građana brine svaka
država, pa donosi za hranu vezane zakone,
uredbe, naredbe, odluke pravilnike, standar-
de, norme kakvoće, .., temeljene na zakoni-
ma o zdravstvenoj ispravnosti živežnih
namirnica, te zakona o standardizaciji (nor-
mizaciji), usklađenim sa sustavima razvije-
nih zemalja, te znanstvenim spoznajama.
I kod nas različita državna i nedržavna
tijela sastavljena od potrošača i stručnjaka
razmatraju i usklađuju zakonsku regulativu,
daju podloge za prihvaćanje dostignuća,
izdavanje dopuštenja za korištenje iskus-
tava, prilagođavanje svjetskim kretanjima u
zaštiti zdravlja i gospodarskih interesa
potrošača, po uzoru na Codex Alimentarius
WHO/FAO komitete eksperata UN.
Ministarstvo zaduženo za znanost,
tehnologiju i informatiku, Medicinska
akademija i Hrvatsko društvo za razvoj
prehrane, Udruga za zaštitu potrošača i
druga zainteresirana vladina i nevladina
tijela, donose propise o dugoročnom
razvoju proizvodnje hrane.
Zakoni i propisi moraju obuhvatiti sve,
moraju biti jasni, jednostavni i suvremeni,
moraju točno određivati odgovornosti za
provedbu nadzora i zaštitu zdravlja. Oni ne
moraju propisati sastav, energijske i zaštitne
tvari, te njihova senzorna svojstva, jer to
nisu elementi zdravstvene ispravnosti, a
biološku vrijednost, treba posebno odrediti.
Rok valjanosti i kakvoću treba odrediti
propisima o ujednačavanju proizvoda.
347
Dokaznica ovlaštenoga tijela zemlje
izvoznice da je hrana zdravstveno ispravna
nije prihvatljiva. U trenutku preuzimanja,
zdravstvenu ispravnost mora utvrđivati
domaće tijelo kod domaćega kupca.
Po preporukama Svjetske zdravstvene
organizacije “dovoljna je i sumnja da je
namirnica štetna za zdravlje ljudi, da se
povuče s tržišta”, što ne mora biti izrijekom
dokazano.
Trend u svijetu je da se ne zabranjuje
reklamiranje ljekovitih svojstava namirnica
(osim prirodnih mineralnih voda), nego da
se izbjegava skup i rascjepkan sustav
višestrukoga nadzora i ovlasti sanitarne,
tržišne, veterinarske, poljodjeljske, ...
inspekcije. Uvodi se jedinstveni sustav i
ovlasti inspekcija, te organizacije za što širi
nadzor, analize i superanalize.
Ipak, zakonodavstvo ne može učiniti
sve. Bitan je i svjestan odnos građana prema
zdravoj ishrani, već od prvih dana života.
Veliku ulogu u tomu imaju zdravstveni
djelatnici, jer je jedna od njihovih glavnih
uloga briga o uzimanju hrane i tekućine,
promicanje prirodne prehrane koja osigura-
va zdrav rast i razvoj svih, a poglavito
mladeži i djece. Primjerice, pozitivan stav
prema dojenju nužan je uvjet za promicanje
prirodne prehrane. Tu je upravo medicinska
sestra odgovorna za poduku ljudi.
Zato, samo znanje omogućuje svakom
građanu ostvarenje prirodnoga prava na
najbolju hranu i trajno zdravlje.
 Hrana kao lijek
Znanost tvrdi da su najučinkovitije
namirnice u zaštiti od štetnih mikroorgani-
zama luk, češnjak i origano, koji štetnike
uništavaju 100 %. Timijan ih uništava 92 %,
klinčić 86 %, lovor 82 %, ružmarin,
mažuran i senf 75 %, metvica 63 %, kadulja
58 %, bosiljak i peršin 50 %, a đumbir
36%.
Stoga su začini, uz to što poboljšavaju
okus hrani, nenadoknadiv lijek, osobito u
prevenciji različitih bolesti.
Češnjak sa svojim nizom sumpornih
spojeva (najpoznatiji alicin) ima mnogo-
struku ljekovitost, osobito antibiotičku.
Puno karotenoida, koji djeluju protiv
raka, imaju zeljarice i drugo lisnato povrće.
Slično djelovanje biološkoga antioksidansa
ima C vitamin u agrumima i paprici, te
likopen u rajčici. Svježe zelje sadrži 49
različitih bioaktivnih tvari i sve danas
poznate vitamine. Puno glukozinolata ima u
zeljaricama, glavočikama i povrtnicama.
Odlični prirodni antioksidansi i biološki
djelatne tvari u prevenciji mnogih probavnih
tegoba i bolesti su različite fenolne kiseline i
taninske tvari u zeljaricama, radiću, lupi-
nastom voću i vinu (poglavito crnom).
U prevenciji malignih tumora preporu-
čuje se brokula zbog visokoga sadržaja
sulforafangena. Slična svojstva ima raštika.
Prokulica i cvjetača obiluju sulfora-
fanom, sastojkom za koji su istraživanja
pokazala da kod životinja može usporiti
razvoj raka. Istraživanja su dokazala da
sulforafan može onemogučiti i razvoj raka
prouzročenoga genetičkim naslijeđem.
Različite fenolne, taninske i aromatične
tvari eter, ester, kiselina, bojila i topljive soli
povoljno djeluju na zdravlje uopće, te
posebno na dobrobit probave, a alkohol i
348
kiselina u vinu, poglavito crnom, djeluju
blago poticajno i dezinfekcijski protiv
mikrobnih infekcija.
Niz namirnica preradom na industrijski
način neka svoja svojstva djelomično gube.
Klinički je dokazano da obrok od
mahuna smanjuje šećer u krvi jednako kao 2
do 3 jedinice inzulina (sadrže glukokinin
koji se kuhanjem ne uništava), pa se jela od
mahuna posebno preporučuju dijabetiča-
rima. 0,7 do 0,8 posto inozitola iz mahuna,
jača metabolizam i jača jetra (kuhane, na
salatu ili mahune prelivene vrhnjem).
Budući da potiču i lučenje mokračne
kiseline putom urina, osobama oboljelih
bubrega preporučuje se češće jesti jela od
mahuna.
Brokula sadrži jednaku količinu kalcija
kao i mlijeko. Stoga ima veliku važnost u
prehrani djece, trudnica i žena u menopauzi,
kada je izraženija potreba za tim elementom.
Brokula sadrži gotovo dva puta više vita-
mina C nego limun, kao i jednu megadozu
karotinoida, kojima se pripisuje antikance-
rogeno djelovanje.
Likopin (prirodna crvena boja rajčice)
može smanjiti rizik od srčanoga infarkta do
48 %, a rizik od raka prostate 30 %.
Cvjetovi bagrema (akacije), koji sadrže
uz šećer i eterično ulje, bogati su C
vitaminom. Čaj od cvijeta djeluje ljekovito
pri prehladi i kašlju.
Riga, rikola (Eruca sativa) je traženo
povrće od kada joj pripisuju afrodizijska
svojstva.
Steža ili gusja trava raste po livadama,
uz sela, putove, jarke i plotove u sjevernim
dijelovima naše zemlje, a prije pojave
krumpira dosta se rabila za hranu. U
listovima sadrži treslovinu (čaj za zaus-
tavljanje krvarenja ili kod dizenterije). Iz
istoga roda (Potentilia) u nas raste uspravni
petoprst, nešto sitniji od steže, čiji se
pripravci koriste u jednake svrhe.
Glog liječi managerske bolesti, tjelesne
slabosti, nervoze, duševne napetosti.
Ono što jedemo, utječe na jasnoću
razmišljanja i koncentraciju, na pamćenje i
vrijeme potrebno za odgovor, dakle na
ukupnu razinu inteligencije.
Mozak izgara čak i dok spavamo, pa je
doručak najbojli alat u spriječavanju
zamagljenja uma i kasnije, tijekom dana,
posebice ako sadrži voće i cjelovita zrna, te
izvor bogat bjelančevinama.
Ubrzane dijete uzrokuju da mozak
sporije obrađuje obavijesti, pa treba više
vremena za odgovore, a teže se pamti.
Šalica kave pomaže da se brže misli i
radi. Ali kofein ostaje u sustavu i do 15 sati,
pa popodnevna šalica kave ili kole može
omesti san u 22 sata. To rezultira umnim
zamorom i lošim procjenama idućega dana.
Željezo pomaže prenijeti kisik u tkiva,
uključujući i mozak. Kada razina željeza
opadne, dolazi do zamora, gubitka pam-
ćenja, slabe koncentracije, gubitka poticaja
za akciju, skraćene pozornosti, te slijedom
toga do smanjenja radnoga učinka. Povećati
razinu željeza u organizmu možemo jedući
nemasno crveno meso, kuhani grah i grašak,
tamno zeleno lisnato povrće i sušene
marelice. Uz to treba piti vitaminom C
bogat narančin sok, kako bi se pojačalo
upijanje željeza u organizam.
Neodgovarajući unos ikojega od vita-
mina skupine B (B1, B2, B6, B12 i folne
kiseline) izgladnjuje mozak i dovodi do
zbunjenosti, razdražljivosti, te otežanoga
razmišljanja i pamćenja. Zato treba pojača-
no unositi odmašćeno mlijeko, jogurt, bana-
ne, morsku hranu, cjelovita zrna i grašak.
Mozak rabi više kisika nego ikoje drugo
tjelesno tkivo. To izlaže mozak ogromnoj
dnevnoj dozi slobodnih radikala, koji
napadaju i oštećuju moždane stanice.
Kako bismo svoju protuoksidansku
obranu zadržali snažnom, mora se uživati
narančin sok, jagode, mrkve, špinat, kras-
tavce, dinje, drugo tamno obojeno svježe
voće i povrće.
Možemo zaključiti da pri plasmanu
vlastite proizvedene hrane, treba uvijek
naglašavati i ljekovito djelovanje hrane,
kako bi se ojačao vlastiti marketing.

Profitna proizvodnja hrane

Želi li ostvariti profit, proizvođač mora izabrati dio tržišta prema kojemu će se
usmjeriti: potrošačima istančanoga okusa, koje ne zanima cijena i koji ne žele jesti
nešto samo zato jer je zdravo (ekskluzivni proizvodi) ili prema sve brojnijim
potrošačima, koji paze na način proizvodnje, sastav namirnica, podrijetlo proizvoda, ...
Promicatelji zdrave hrane uporno nameću potrošačima „zdrave“ proizvode, koji
potrošačima u obrocima smanjenih kalorija daju prehrambeni optimum.
Svjedoci smo sve veće i raznovrsnije ponude gotovih i polugotovih jela, za jednu ili
više osoba (smrznuta, vakumirana, djelomično ili potpuno gotova jela), koja mogu
stajati i više tjedana, a brzo se prirediti kod kuće, na kioscima, u fast-food, pa i u
najboljim restoranima. U tu su svrhu primjenjiva sve traženija lagana jela: salate,
osobito od svježih plodova, mali deserti s raznovrsnim voćem, ...
Prateći suvremena kretanja, javlja se sve više novih proizvođača strojeva za
proizvodnju, preradu, pakiranje, trgovanje i serviranje.

349
 Kakvoća hrane
Kada proizvođač hrane nema velike
količine proizvoda, tada to nadoknađuje
njihovom kakvoćom, da bi ostvario prihod.
Hrvatski krajevi su čisti i prikladni za
dostizanje visoke kakvoće poljoprivrednih i
prehrambenih proizvoda. Zato moramo
ustrajati na vlastitoj kakvoći, koju će
potrošači ubrzo verificirati svojom kupnjom.
Do nedavno su kakvoća i potrošački
interesi bili sporedni u poslovnoj politici
proizvođača, a glavni su bili rast tržišnoga
udjela, smanjivanje troškova, modernizacija
tehnologije i oglašavanje.
Razvoj ekološke svijesti i svijesti o
zdravom životu su se izravno odrazili na
proizvodnju hrane. Ekologija je upozorila na
štetnost pesticida, herbicida, ..., pa se sve
više traže otporne odlike, koje se mogu
uzgajati na prirodan način, uz poštivanje
zakonitosti eko sustava.
Razvija se zelena revolucija (green
revolution) koja potiče i omogućuje proiz-
vodnju hrane uz najveće moguće korištenje
prirodnih postupaka. Novi proizvodni
postupci omogućuje proizvodnju zdravih
prehrambenih proizvoda u većim serijama.
Ovi se proizvodi označavaju posebnim
simbolima, koji jamče prirodnu izvornost.
Takvi prehrambeni proizvodi su u pravilu
skuplji, ali je potražnja za njima iz godine u
godinu sve veća, pa postižu višu cijenu.
Kupac sve više nameće svoj interes i
štiti sebe. Međunarodna organizacija potro-
šača (Consumers International) je usvojila
osam temeljnih potrošačkih prava koje
podržava i Generalno tajništvo UN: pravo
na zadovoljenje temeljnih potreba, pravo na
sigurnost, pravo izbora, pravu na informira-
nost, na izjašnjavanje potrošača, na odštetu,
na obrazovanje, na zdravu životnu sredinu.
350
Donijete su i Europske direktive koje
obvezuju proizvođače da na tržištu EU
plasiraju isključivo robu, koja odgovara
posebnim zahtjevima o sigurnosti.
O kakvoći hrane moraju brinuti i
proizvođači potičući trend zdravoga života i
zdrave prehrane. Hrvatske tvrtke to nedo-
voljno usvajaju. Na našim prehrambenim
proizvodima rijetko su podaci o kaloričnoj
vrijednosti i svojstvima, što su uobičajeni
zahtjevi kupaca iz razvijenih zemalja.
Poduzeća, proizvođači hrane moraju unapri-
jediti kakvoću svojih proizvoda ne čekajući
državne propise.
Uz visoku kakvoću mliječnih proizvoda
razvila se i dobra marketinška promocija.
Primjećuje se i širenje palete prirodnih
voćnih sokova. Proizvođači prate tržište, pa
raste ponuda bezalkoholnih pića od crveno
obojenoga voća. Naša su poduzeća usmjere-
na na sirovine iz uvoza, jer domaćih nema,
ali se može reći da kakvoća u prosjeku raste.
Međutim, paleta ostalih proizvoda od voća i
povrća je uska, a pojedine grupe proizvoda
nisu još uvijek zastupljene (primjerice smrz-
nuto sterilizirano povrće).
Raste kakvoća pekarskih, tjesteninskih i
slastičarskih proizvoda, pa oni mogu zado-
voljiti i najprobirljivije potrošače, te nimalo
ne zaostaju za proizvođačima iz EU.
Meso i mesne prerađevine imaju dugu
industrijsku tradiciju u Hrvatskoj. Prije više
od 120 godina je prvi puta procijenjena
kakvoća jednoga hrvatskoga proizvoda, a
1931. godine je osvojena i prva međuna-
rodna nagrada.
Pokret za zdravim životom i višom
kakvoćom je globalni trend u koji se
postupno uključuje i RH. To sve više moraju
poštivati i hrvatski proizvođači.
 Uvjerenje
o kakvoći
Iako se popis poljoprivrednih i prehram-
benih proizvoda, domaćih i u uvozu, koji
podliježu nadzoru kakvoće proizvoda prije
njihova stavljanja u promet, može mijenjati,
ovdje donosimo jedan od popisa koji na
temelju Zakona o Državnom inspektoratu
donosi Vlada RH. Zato prije stavljanja robe
u promet treba provjeriti da li i ona
podliježe nadzoru kakvoće. Na popisu su:
- meso i mesni proizvodi,
- ribe, rakovi, školjkaši, morski ježevi,
žabe, kornjače i njihovi proizvodi,
- mlijeko, mliječni proizvodi, sirila i
čiste kulture,
- sladoledi, smjese za njih i smrznuti
deserti,
- jaja i proizvodi od jaja,
- voće, povrće, gljive i njihovi proiz-
vodi,
- kava, proizvodi od kave i surogati,
- čaj,
- začini, ekstrakti začina i smjese začina,
senf,
- kuhinjska sol i sol za salamurenje,
- juha, koncentrati za juhe, koncentrati
za umake i dodaci jelima,
- pekarski kvasac, prašak za pecivo i
prašak za puding,
- žito, mlinski pekarski proizvodi,
tjestenine i brzo smrznuta tijesta,
- keksi i proizvodi srodni keksu,
- jestiva ulja i masti biljnoga podrijetla,
margarini, majoneze i njima srodni proiz-
vodi,
351
- šećer i ostali saharidi,
- med i drugi pčelinji proizvodi,
- kakao proizvodi, krem proizvodi, bom-
bonski proizvodi i njima srodni proizvodi,
- vino,
- alkohol i alkoholna pića,
- pivo,
- bezalkoholna osvježavajuća pića,
- ocat i octena kiselina,
- bjelančevinasti proizvodi i mješavine
bjelančevina za prehrambenu industriju,
- stočna hrana i hrana za domaće živo-
tinje,
- duhan,
- oprema za poljoprivredu,
- proizvodi od prirodne i umjetne kože
(obuća i galanterijski proizvodi),
Zakon uvodi obvezu nadzora onih
proizvoda iz domaće proizvodnje, za koje se
obavlja nadzor kakvoće pri uvozu. Nadzor
kakvoće proizvoda, prije njihova stavljanja
u promet, obavlja se u skladištu uvoznika, a
za domaće proizvode u skladištu proizvo-
đača. Time nije isključen daljnji nadzor
kakvoće u prometu, jer proizvodi mogu
zbog neuvjetnoga držanja ili drugih razloga
promijeniti svojstva, a sve do krajnjega
potrošaća moraju biti propisane kakvoće.
Posebna Uredba o naknadi troškova
nadzora kakvoće proizvoda, za koje je
potrebno uvjerenje o kakvoći, određuje
naknade za nadzor prema vrsti, količini i
vrijednosti proizvoda. Visina naknada se
mijenja.
 Sigurnost hrane
Bijela knjiga
Europske komisije
o sigurnosti hrane
Proizvodnja hrane i pića je vodeća industrija u EU. Po zapošljavanju je treći sektor u
svijetu. Po vrijednosti vodi u svjetskoj proizvodnji hrane i pića.
Bijela knjiga o sigurnosti hrane, koju je Europska komisija objavila u siječnju 2000.
godine, novi je pristup politike EU u proizvodnji zdrave i sigurne hrane za osiguranje
visokoga stupnja zaštite zdravlja potrošača. Neovisno europsko tijelo za nadzor sigurnosti
hrane (European Food Safety Authority) stručno procjenjuje rizike u svim fazama
proizvodnje hrane i potrošnji, te predlaže načine njihovoga pravodobnoga otklanjanja.
Poboljšanjem komunikacija članica EU će se otkloniti rizici. Budući da proizvodni lanac
hrane postaje sve složeniji, uvode se transparentna pravila unapređenjem dosadašnjega
zakonskoga okvira utvrđenoga Zelenom knjigom o hrani iz 1997. godine.
Posebnu pozornost poklanja se poboljšanju proizvodnje stočne hrane, povećanjem
nadzora tvari koje se koriste u proizvodnji i koje ne smiju štetiti ljudskom zdravlju.
Slijedi osobit nadzor aditiva, te rizika mogućega onečišćenja hrane (kao što se dogodilo
u slučaju dioksina), te usklađivanje dosadašnjih pravila o vrsti i količini dopuštenih aditiva u
hrani (boje i sladila) i začina.
Novost su i propisi za hranu proizvedenu od genetički dobivenih sastojaka.
Nove mogućnosti i načini pakiranja i označavanja proizvoda olakšat će konačan izbor
potrošača i osigurati povratnu informaciju o kakvoći proizvoda.
Budući da je EU najveći svjetski izvoznik i uvoznik prehrambenih proizvoda, suradnja
će se i dalje odvijati u sklopu preuzetih obveza Svjetske trgovinske organizacije o primjeni
sanitarnih i fitosanitarnih mjera, WHO (Svjetske zdravstvene organizacije), FAO, drugih
međunarodnih organizacija, te projekata o sigurnosti hrane.
U aneksu Bijele knjige nalazi se iscrpan Akcijski plan o sigurnosti hrane s mjerama koje
treba poduzeti slijedećih godina.

Program nadzora razine pesticida

Europska Komisija je usvojila preporuku za provedbu koordiniranoga programa EU o
nadzoru najviše razine nekih pesticida u žitaricama i određenim proizvodima biljnoga
podrijetla, uključujući voće i povrće.

352
 Program se provodi u petogodišnjim ciklusima. Cilj je utvrditi norme za pesticide u
određenim proizvodima, te ujednačiti i poboljšati sustav nadzora.
Na temelju uzoraka svaka članica EU analizira zastupljenost pesticida u određenim
proizvodima. Broj uzoraka po proizvodu i po godini ne smije biti manji od dvanaest, a
određuje se ovisno o populaciji i broju potrošača za svaku članicu EU pojedinačno.
Pesticidi su podijeljeni u pet grupa, a promatra se njihova zastupljenost u četiri grupe
proizvoda. Utvrdi li se da neki pesticid izaziva akutni rizik, jedan od proizvoda u kojemu je
nađen, analizirat će se putom dva mješovita uzorka, ako je moguće istoga proizvođača. Ako
se u prvom uzorku otkrije pesticid, drugi će uzorak biti u potpunosti ispitan.
Tablični prikaz kombinacije pesticida i proizvoda po grupama prikazan je u aneksu
preporuke Europske Komisije.

Zakoni, propisi i standardi

vezani uz
proizvodnju i promet
hranom
U nas je usvojeno više zakona i podzakonskih akata kojima se propisuju kakvoća i
zdravstvena ispravnost namirnica, primjerice Zakon o zdravstvenoj ispravnosti i
zdravstvenom nadzoru nad namirnicama i predmetima opće uporabe, Zakon o normizaciji,
Zakon o veterinarstvu, Zakon o stočarstvu, Zakon o nadzoru kakvoće određenih proizvoda
pri uvozu i izvozu, Zakon o vinu, ....
Usvojen je i dugi niz pravilnika, koji do pojedinosti određuju određena područja. Propisi
se trajno usklađuju s mormama EU, ali i s novim znanstvenim dostignućima, te zahtjevima
potrošača..
Istodobno, budući da su rijetko koji proizvodi, kao prehrambeni, predmet falsificiranja,
zlouporaba i trgovanja sive ekonomije, sve je više naših renomiranih proizvođača hrane, koji
uvode dodatnu zaštitu svojih proizvoda. Tako je to učinila i koprivnička Podravka, uvodeći
poseban zaštitini znak na ambalaži Vegete i time zaštitila u svijetu priznatu kakvoću ovoga
dodatka jelima.
U određenu regulativu možemo ubrojiti HACCP, sustav koji jamči neškodljivost
namirnica tehnologijom proizvodnje, nadzorom postupaka, razvojom tehnologije i nadzorom
sustava.
Taj se sustav nadopunjuje s drugim sustavima upravljanja kakvoćom, primjerice ISO i
“Dobra proizvođačka praksa”.
Međunarodne institucije Ujedinjenih Naroda, FAO i WHO (Međunarodna organizacija
za hranu i poljoprivredu i Svjetska zdravstvena organizacija) preporučuju također HACCP
kao najučinkovitiji sustav za zaštitu zdravlja ljudi od bolesti koje se prenose namirnicama.
Stoga se primjenom toga sustava u ugostiteljstvu i turizmu stvara dodatno povjerenje
turista i naših gostiju, iz cijeloga svijeta.

353
 HACCP
Hazard Analysis Critical Control Point
Kodeks jamstva neškodljivosti namirnica u
ugostiteljstvu

Kako izbjeći trovanja hranom?

Kako očuvati hranu zdravom?

Analiza opasnosti na ključnim točkama u proizvodnji hrane

Hrvatska proizvodnja hrane, kao i hrvatski turizam moraju se razviti u najznačajnije

gospodarske djelatnosti. Stoga, osim obogaćivanja ponude, moramo poticati i njezinu
kakvoću. Nezaobilazna točka u kreiranju ponude je uvođenje sustava, koji jača neškodljivost
namirnica, HACCP (Hazard Analysis Critical Control Point, Analiza opasnosti na ključnim
točkama u proizvodnji hrane). Ovaj sustav se primjenjuje u EU, SAD, Australiji i Japanu, pa
stvara povjerenje na svjetskom tržištu.
Dosadašnji sustav, temeljen na nadzoru gotovih proizvoda, pokazao se nedovoljno
učinkovitim. On nije preventivan. Analiza gotovih proizvoda ne može jamčiti neškodljivost
namirnica. Pri ispitivanju uzoraka nisu uzete u obzir sve moguće opasnosti, koje se
pojavljuju tijekom pripreme jela,
HACCP, kao sustav, jamči neškodljivost namirnica tehnologijom proizvodnje,
nadzorom postupaka i samim razvojom tehnologije. On je preventivan. Sve postojeće
mikrobiološke opasnosti za potrošače se unaprijed analiziraju. Tehnološki postupci
proizvodnje i sastav proizvoda su tako strukturirani da je rizik od infekcije ili od otrovanja
potrošača zanemariv. Tako je trenutno ovaj sustav najučinkovitiji način zaštite zdravlja ljudi
od bolesti koje se prenose namirnicama.
Treba naglasiti da bi tijela lokalne, regionalne i državne uprave morala poticati
provedbu HACCP sustava u proizvodnji, prometu i potrošnji hrane.
Hrvatska gospodarska komora je dala izraditi «Kodeks jamstva neškodljivosti namirnica
u ugostiteljstvu HACCP sustavom». Kodeks je određen kao:
"Vodić, koji određuje pravila dobave, pripreme, pohrane i potrošnje namirnica u svrhu
jamstva njihove kakvoće i neškodljivosti za zdravlje gostiju. Kodeks određuje i uvjete za
okoliš (prostorije i opremu) u kojem se namirnice čuvaju, pripremaju i uživaju".
Dakle, kodeks objašnjava kako HACCP sustav uvesti u svakodnevnu praksu.
Osnovni pojmovi HACCP sustava su:

354
 - opasnost (nazočnost štetnih bakterija, postojanost, mogućnost razmnožavanja i
proizvodnje toksina u nekoj namirnici, preživljavanje ili ugibanje pri obradi, te naknadna
onečišćenja namirnica nakon obrade),
- ključni postupak (svaki zaseban postupak u pripremi namirnica kojim možemo
smanjiti ili ukloniti opasnost od štetnih mikroorganizama i njihovih toksina),
- rizik (vjerojatnost pojave opasnosti),
- veličina opasnosti (moguće štetne posljedice za zdravlje potrošača),
- norma ili standard (utvrđeni kriteriji, koje svaki ključni postupak mora zadovoljiti),
- prihvatljivo odstupanje od norme,
- praćenje ili monitoring (planiran, sustavan nadzor poštivanja normi u ključnim
postupcima u svrhu postizanja neškodljivosti namirnica),
- popravne mjere (poduzete radnje u slučaju otkrića odstupanja od normi),
- provjera sustava (povremeni nadzor djelovanja ukupnoga sustava),
- HACCP plan (temeljni spis, koji izrađuje stručnjak, a to je plan rada za svaki ključni
postupak, koji obuhvaća: naziv ključnoga postupka, opis opasnosti, norme, praćenje,
postupke nadzora poštivanja normi, evidenciju nadzora, odgovorne osobe za nadzor,
popravne mjere, provjeru).
Za svaku namirnicu mora se napraviti analizu po načelima HACCP. Ta načela su:
utvrđivanje opasnosti, njezine veličine i rizika, utvrđivanje ključnih postupaka tijekom
pripreme jela, utvrđivanje normi za nadzor ključnih postupaka, nadzor poštivanja normi,
popravne mjere, evidencija i provjera sustava.
Namirnice bi trebalo razvrstati u nekoliko kategorija prema opasnosti. To znači da za
svako jelo moramo procijeniti moguće opasnosti, te po kategorijama utvrditi zaštitne mjere
za smanjenje opasnosti. Za određivanje opasnosti služi nam upitnik s pitanjima:
- Koje se sirovine rabe za pripremu određenoga jela?
- Mogu li sirovine sadržavati i u kojoj mjeri štetne mikroorganizme (sirove,
neprerađene namirnice, kao što su ribe, meso, mlijeko, jaja, povrće, voće, začini, … sadrže
određeni broj štetnih mikroorganizama, dok industrijski proizvedene namirnice, kao šećer,
sir, čokolada, … u pravilu ne sadrže štetne bakterije)?
- Odakle štetni mikroorganizmi mogu doći u namirnicu?
- Kako će se ponašati štetni mikroorganizmi tijekom pripreme, čuvanja i potrošnje
hrane?
- Da li svojstva namirnica koče razmnožavanje bakterija (u brzo pokvarljivim
namirnicama bakterije se razmnažaju brzo, a u namirnicama slabe hranjive vrijednosti
sporije)?
- Može li se naša namirnica onečistiti nakon pripreme?
- Mogu li mikroorganizmi stvarati toksine u našoj namirnici?
- Da li su takve ili slične namirnice već izazvale oboljenja ljudi?
- Kolika je veličina moguće opasnosti uporabe naše namirnice?

Prema stupnjevima rizika namirnice dijelimo u šest kategorija.

U prvu kategoriju ubrajamo namirnice namijenjene djeci, starijima, trudnicama,
bolesnicima i neotpornima.
U drugu kategoriju ubrajamo namirnice napravljene od sirovina koje mogu sadržavati
štetne bakterije, čija priprema ne uključuje nadzirane postupke kojima se one uništavaju,
koje se mogu onečistiti nakon pripreme, u čijoj pripremi postoji stalna mogućnost
nepravilnoga rukovanja, te koje toplinski ne obrađujemo prije potrošnje.

355
 U treću kategoriju ubrajamo namirnice čija priprema ne uključuje nadzirane postupke
kojima se štetne bakterije uništavaju, koje se mogu onečistiti nakon pripreme, u čijoj
pripremi postoji stalna mogućnost nepravilnoga rukovanja, koje toplinski ne obrađujemo
prije potrošnje.
U četvrtu kategoriju ubrajamo namirnice koje se mogu onečistiti nakon pripreme, u čijoj
pripremi postoji stalna mogućnost nepravilnoga rukovanja, koje toplinski ne obrađujemo
prije potrošnje.
U petu kategoriju ubrajamo namirnice koje se toplinski ne obrade prije potrošnje.
U šestu kategoriju ubrajamo namirnice s minimalnim rizikom, koje ne sadrže niti jednu
opasnost navedenu za prvih pet kategorija namirnica.
Za svako jelo moramo odrediti ključne postupke. To su oni postupci kojima možemo
uništiti ili smanjiti broj štetnih bakterija, spriječiti njihovo razmnožavanje, spriječiti unos
štetnih bakterija u potrošača. Dobro određivanje ključnih postupaka je rezultat dobre analize
svakoga postupka u pripremi jela. To nam omogućuje dostizanje neškodljivosti naših jela.
Ako nekim postupkom možemo ukloniti ili smanjiti moguće opasnosti mogućim
mjerama, to je ključni postupak. Ako se zaštitnim mjerama u nekom postupku ne uklanja
opasnost, te se ona može i povećati, taj postupak nije ključan. Uklanja li se slijedećim
postupkom opasnost, prethodni postupak nije ključan. Ako se promjenom postupka može
učiniti namirnica neškodljivom, to je ključni postupak.
U postupke možemo ubrojiti primitak sirovina, čuvanje (skladištenje, smrzavanje,
odmrzavanje), pranje, dodavanje začina, mehaničku i toplinsku obradu, rasijecanje i
posluživanje.
Nakon svakog postupka namirnice treba nadzirati (miris, izgled, boju). Prilikom prijema
treba voditi evidenciju prijema, kako bi se uvijek znalo vrijeme i način prijema, podrijetlo
robe, tko je zaprimao, te u kakvom je stanju bila roba pri prijemu.
Toplinu hlađenih namirnica treba uvijek mjeriti na najtoplijem dijelu, a evidenciju
hlađenja pažljivo voditi. U odmrzavanim namirnicama bakterije se puno brže razmnožavaju,
pa se preporučuje smrznute proizvode toplinski obrađivati bez odmrzavanja. Zato treba
proizvode smrzavati po obrocima. Višekratno podgrijavanje namirnica nije dopušteno.
Često više poslova obavlja jedna osoba, pa redoslijed postupaka mora biti takav da se
najprije obave prljaviji poslovi, pa sve čišći, kako bi se postupno mogla mijenjati odjeća, a
ruke dezinficirati. To uvijek treba nakon svakog prekida posla s namirnicama. O pranju i
dezinfekciji se vodi evidencija u koju se upisuju oprane površine, vrijeme i način pranja i
čišćenja, toplina čišćenja, sredstvo, njegova koncentracija i uporabljena količina. Postupci
trebaju biti standardizirani. Zato točno treba utvrditi tko čisti, kada, čime i kako se čišćenje
nadzire.
Sredstva za čišćenje se odabiru u skladu s vrstama nečistoća (bjelančevine, masnoće,
minerali), vrstama materijala koji se čisti (nehrđajući čelik, plastika, keramika, …), uputama
proizvođača sredstava za čišćenje (o potrebitoj količini, koncentraciji, toplini i načinu
čišćenja, potrebitim prethodnim postupcima, potrebitoj učestalosti, roku trajanja sredstva).
Potrebno je razraditi program pranja i čišćenja u četiri osnovne točke: tijekom rada, dnevno,
generalno, te održavanje prostora i opreme.
Posebno se vodi evidencija o toplinskoj obradi namirnica. Da bi se spriječilo
razmnožavanje bakterija, pripremljeno jelo treba potrošiti u roku od dva do tri sata pri
sobnoj toplini. Za dulje čuvanje jelo treba držati pri 60° C, kako bi se zakočilo
razmnožavanje štetnih bakterija. Dobro bi bilo da se nikada isti pribor ne rabi za sirove i
pripremljene namirnice.

356
 Čuvanje pripremljene hrane uvijek nosi rizik kvarenja, jednako kao podgrijavanje i
odmrzavanje gotovih jela. Svuda se povećavaju rizici, gdje su moguće greške osoblja u
rukovanju hranom. Zato je vrlo bitna izobrazba osoblja za svaki pojedini posao. Obuku valja
izvoditi po načelu vježbanja izvođenjem postupaka u suradnji s učiteljima. Znanja treba
trajno obnavljati i usavršavati.
I odgovarajućim sastavom jela mogu se postaviti prepreke razmnožavanju štetnih
bakterija. Neke namirnice ćemo uspješno čuvati povećamo li u njima količinu kiselina, soli,
šećera, primijenimo li dopuštene konzervanse, te čuvamo li namirnice na određenoj toplini.
Za nadzor ključnih postupaka moraju se odrediti norme, kao i dopuštena odstupanja.
Najsigurnija su elektronička mjerenja. Obvezna je i periodična kontrola pomagala, te
pravovremena baždarenja pri ovlaštenim institucijama.
Poštivanje normi mora se pratiti sasvim sustavno. To znači da treba točno odrediti tko
prati poštivanje normi, gdje se obavljaju poslovi nadzora, kako se i pomoću čega nadzor
obavlja, te postupke u slučaju odstupanja od normi. Kao i svaki dio posla, tako i norme, te
njihovu primjenu treba dopunjavati i usavršavati.
Možemo zaključiti da su obvezne četiri evidencije: prijema namirnica, hlađenja,
toplinske obrade, te pranja i dezinfekcije.
Rizik za potrošače namirnica dodatno smanjuje čistoća: prostorija za čuvanje i pripremu
namirnica, sve opreme, prostorija za osoblje, te vanjskoga okoliša.
Svi prostori trebaju biti tako izvedeni da se lako čiste, da ne omogućuju skupljanje
nečistoća, ulaz i nazočnost insekata i glodavaca, ulazak otpadnih tvari, stvaranja
kondenzacije ili plijesni. Zato podovi moraju biti od materijala koji se lako čisti i
dezinficira, koji ne upija nečistoće, a otporan je na mehanička oštećenja. Zidovi se moraju
lako moći čistiti i dezinficirati, po mogućnosti da su opločeni, kako bi bili glatki,
nepropusni, da ne upijaju tekućine. Spojevi zidova moraju biti zaobljeni, a svod bez
udubljenja radi lakšega čišćenja, te nemogućnosti skupljanja kondenzacije i plijesni. Prozori
moraju onemogućavati nakupljanje nečistoća. Oni koji se otvaraju moraju imati zaštitu
protiv ulazaka insekata. Vrata se moraju dati lako čistiti (glatka). Sve radne površine moraju
omogućavati lako čišćenje i dezinfekciju. Stoga moraju biti dostupne pogledu i ručnom
pranju, a po potrebi se moći rastaviti.
Prostori moraju biti opremljeni uređajima za hlađenje, grijanje, ventiliranje (po
mogućnosti s filtriranjem zraka, te planski utvrđenom dinamikom zamjene filtera), rasvjetu
(u prostorima za pripremu jela barem 600 luxa), uređajima za toplu i hladnu vodu s
pomičnim tuševima i mogućnošću puštanja i zatvaranja vode bez dodira rukama, opremom
za brisanje i sušenje (osobito ruku osoblja), te potrebitim brojem zahoda.
Odvodi otpadnih voda ne bi smjeli biti iznad prostora za čuvanje i pripremu hrane.
Moraju se moći lako čistiti, ali i hermetički zabrtviti. Ne smiju omogućavati ulazak
glodavaca.
Prostore treba stalno održavati i uređivati po unaprijed utvrđenoj dinamici.
Oprema za prijevoz mora omogućavati odvojen prijevoz različitih namirnica, a u slučaju
duljega prijevoza održavanje potrebite topline.
Sva oprema mora biti od nehrđajućih, čvrstih, netoksičnih materijala koji se lako peru i
dezinficiraju. Stoga mora biti glatkih površina, zaobljenih spojeva, bez nepotrebnih
udubljenja i izbočina, te rastavljiva. Mora omogućavati stalan vizualan nadzor. Pomoćne
tehničke tvari, kao sredstva za podmazivanje ne smiju moći doći u dodir s namirnicama.
Možemo zaključiti da se analiziraju slijedeće točke ili elementi proizvodnje hrane:
- sirovine,
- fizikalno kemička svojstva i sastav namirnica,

357
 - količine i vrste mikroorganizama u namirnicama,
- svi postupci u pripremi namirnica,
- zgrade za prihvat, čuvanje, pripremu i posluživanje namirnica,
- uvjeti čuvanja, pranja, pripreme i posluživanja namirnica,
- oprema,
- pakiranja,
- higijenske mjere,
- osoblje (osobito zdravlje, obrazovanje i higijena).

U analizi sirovina utvrđujemo da li su takve da već sadrže štetne bakterije, otrove,

plijesni, pesticide, antibiotike, teške kovine, strane čestice (zemlju, kamenčiće, …), da li se
pranjem mogu ukloniti nepotrebne i štetne primjese, da li je voda za pranje pod nadzorom.
U analizi fizikalno kemičkih svojstava moramo ustanoviti koja uopće svojstva
namirnica treba nadzirati, te ako namirnica ima svojstva da lako omogućuje razmnožavanje
štetnih mikroorganizama, da li je moguća njezina zamjena manje opasnim nadomjescima.
U analizi količina mikroorganizama moramo ustanoviti kada i pod kojim uvjetima se
oni razvijaju do štetnih količina, te koliko ih uopće namirnica već na početku sadrži.
U analizi postupaka moramo utvrditi da li naši postupci uništavaju štetne bakterije, da li
to možemo nadzirati dovoljno sigurno.
U analizi zgrada utvrđujemo da li su one tako konstruirane da omogućuju stalan nadzor
količine štetnih bakterija, da svojom konstrukcijom, smještajom i uređajom ne pospješuju
njihovo razmnožavanje, nepotreban dodir s hranom i kretanja ljudi koja povećavaju rizike.
Slično se analizira i sva oprema, a posebno njezina pouzdanost i mogućnost čišćenja.
Od opreme za nadzor maglasimo termometar, higrometar, detektor kovina, sita, filtere,
mreže.
U analizi pakiranja moramo ustanoviti da li ono pospješuje nastajanje i razmnožavanje
štetnih bakterija ili ne, da li je dovoljno otporno i trajno, da li su mogući rizici i načini
rukovanja naznačeni na pripadajućim etiketama, da li se već promjenama na pakiranju može
ustanoviti početak ili nastajanje kvarenja.
U analizi higijenskih mjera moramo ustanoviti da li su one takve, takvoga intenziteta i
učestalosti da potpuno uklanjaju sve poznate opasnosti i rizike.
U analizi osoblja moramo ustanoviti da li postupci komunikacije omogućuju brzo
reagiranje u slučaju ustanovljenja bilo kakvih štetnih promjena na hrani, te da li je samo
osoblje dovoljno zdravo i obrazovano da ne unosi u postupke s namirnicama dodatne štetne
bakterije.
Za konkretnu primjenu Kodeksa "Jamstvo neškodljivosti namirnica u ugostiteljstvu
HACCP sustavom", koji je izdala Hrvatska gospodarska komora, upućujemo korisnike na
nakladnika ovoga Kodeksa: "Ekotours" d. o. o. Zagreb, Nova cesta 46 i Hrvatsku
gospodarsku komoru, Zagreb, Rooseveltov trg 2.
U izdanju Kodeksa korisnik će naći veći broj konkretnih primjera, te još niz korisnih
priloga: Sporazum između poslodavca i radnika u pripremi i podjeli namirnica, postupak
pranja i dezinfekcije, tiskanice evidencije prijema, hlađenja, toplinske obrade, pranja i
dezinfekcije, te toplinske obrade namirnica.
Osobito naglašavamo, u istom izdanju objavljen, iznimno koristan Pregled
mikrobioloških opasnosti, ključnih postupaka zaštitnih mjera i kontrole za neke namirnice.

358
Turizam

359
360
Turizam
Uvod
Turizmu kao jednoj od važnih
gospodarstvih poluga ukupnoga razvoja
valja prići studiozno i odgovorno na temelju
iskustava i znanstvenih metoda, preporuka,
procjena uz potpunu analizu i primjenu
funkcija managementa u organizacijskim
oblicima djelovanja kroz planiranje,
organiziranje, popunjavanje kadrova,
vođenje i “kontroling” (upravljanje poslov-
nim rezultatom). Jedino takav pristup
razvoju turizma može i mora imati
očekivane i unaprijed točno određene
rezultate na području grada Pregrade i
općine Hum na Sutli.
Stoga je potrebno izgraditi novi
identitet Zagorskoga turističkoga proizvoda
i utvrditi osnove markentiške, kulturne,
obrazovne i ekološke politike. Naime,
turističko tržište je mjesto gdje se isprepliću
najraznovrsnije želje, potrebe i zahtjevi
Marketing u turizmu
S obzirom na obilježja turizma kao
gospodarstva, a posebice obilježja turističke
ponude i potražnje, bitna je osnova za
organizaciju turizma na makro i mikro
planu, a ta osnova je marketing
koncepcija.
Primjena marketinga u turizmu polazi
od:
• specifičnosti odnosa koji vladaju na
mogućem turističkom tržištu,
• posebnosti turističkoga dobra ili
proizvoda,
• posebnost mogućega gosta kao potro-
361
mogućih turističkih korisnika. Nositelji
turističke ponude moraju biti educirani
potrebnim vještinama i znanjima da mogu
zadovoljiti i goste više kupovne moći.
Budući da se radi o ruralnim
prostorima koji su prema međunarodnim
kriterijima ostali uglavnom čisti, a u nekim
dijelovima pogodni za organsko biološku
proizvodnju hrane prema najstrožim
međunarodnim zahtjevima, ipak svi oblici
turizma na ovomu području moraju biti u
službi drugih gospodarskih grana, a
posebice u službi razvoja poljoprivrede i
prodaji njezinih proizvoda.
Bogatstva sela pučkim običajima i
nošnjama, crkvama, kapelicama, dvorcima,
vinogradima, voćnjacima i šumama su
dobar temelj kao prirodno kulturno
naslijeđe za početak organiziranoga turi-
stičkoga gospodarstva.
šača i njegova ponašanja na turističkomu
tržištu.
Stoga marketingu u turizmu možemo
odrediti definiciju kao: ”Sustavno i
koordinirano djelovanje, izvršavanje
zahtjeva ciljeva turističke politike, kojom
se na najbolji mogući način zadovo-
ljavaju turističke potrebe određenih
skupina korisnika kao i pojedinaca uz
istodobno postizanje pozitivnih ekonom-
skih učinaka za nositelje turističke
ponude.”
Ciljevi i načela marketinga u turizmu
proizlaze iz osnovnih načela koncepcije
marketinga i svi su okrenuti konačnomu
učinku nositelja turističke ponude. Cilj
marketinga u turizmu mora biti proizvodnja
i prodaja takvoga zajedničkoga proizvoda
koji će stvarno odgovarati što širem krugu
motiva i potreba mogućih turističkih
potrošača. Ciljeve marketinga u turizmu
možemo podijeliti na:
● opće ili generalne,
● specijalne.
Opći objedinjuju slijedeća određenja:
izbor ciljnoga tržišta, određivanje stope
rasta budućega turističkoga razvoja ili
temaljno opredjeljenje za neku turističku
ponudu, dok specijalni ciljevi oređuju
ciljeve osobne prodaje ili ciljeve promidžbe.
Međutim, teorija marketinga razli-
kuje strateške i operacijske ciljeve, pa
strateške čine:
● povećanje broja noćenja turista,
● povećanje iskorištenosti kapaciteta,
● povećanje potražnje u okviru korisnika
koji pokazuju zanimanje za naš
proizvod ili su ga već prihvatili,
● osvajanje novih turista,
● povećanje prosječnoga trajanja boravka
korisnika,
● zadržavanje stečenoga položaja na
turističkomu tržištu,
● povećanje potrošnje po korisniku ili
vrsti ponude,
● promjena “image”-a našega proizvoda
ili usluge,
● promjena strukture potražnje po dobnoj
skupini, pripadnosti socio-profesio-
nalnoj grupi ili platežnim moguć-
nostima.
Operacijski ciljevi marketinga su:
● povećanje iskorištenosti kapaciteta u
jednoj agencijskoj ponudi (vlaka, auto-
362
busa),
● povećanje potrošnje mlađih skupina
korisnika,
● aktiviranje vlastitih mogućnosti za
razvoj određene vrste turizma,
● povećanje broja manifestacija koje se
organiziraju za vrijeme sezone ili
posebice izvan turističke sezone.
Postavljeni ciljevi ostvaruju se
temeljnim funkcijama marketinga u turizmu
koje su:
● prikupljanje, obrada, analiza i prezen-
tacija podataka o turističkom tržištu,
● plasman turističkih proizvoda na tržištu,
● promocija i promidžba proizvoda,
● komuniciranje s tržištem.
Ciljevi marketinga u malim seoskim
turističkim gospodarstvima su:
• povećanje uloženoga kapitala,
• povećanje prihoda,
• povećanje udjela na tržištu.
Potrebno je naglasiti da samo
postavljanje ciljeva ne donosi očekivane
učinke, već svakomu koji planira ući u
seoski turizam mora biti potpuno jasno:
• s kakvim proizvodom i uslugom izlazi
na tržište,
• koja se određena učinkovitost očekuje,
• koliki je prihod potreban da bi se moglo
dobro živjeti,
• što se točno misli pod povećanjem
udjela na tržištu.
Osnovni kriteriji i načela menadžmenta
maloga poduzeća odavno su poznati, te sva
takva znanja i iskustva moraju se primjeniti
na vođenje maloga obiteljskoga gospo-
darstva koje će u okviru turizma pružati
proizvode i usluge budućim mogućim
korisnicima turističke ponude. Međutim,
duh se poduzetništva ne može naučiti iz
udžbenika, jer je poduzetništvo nadahnuće
idejom, borba s premoćnim okolnostima i
zadovoljstvo koje slijedi iz uspjeha na
vlastitom putu. ( Nicholas C. Siropolis:
Menadžment malog poduzeća, 1995.
MATE, Zagreb). Budući da je
poduzetništvo više od nadahnuća, revnosti i
upornoga rada, poduzetnik bi trebao znati
napisati poslovni plan, osnovno bi trebao
znati istraživati tržište, te voditi računo-
vodstvenu evidenciju, uredno plaćati poreze
i biti društveno odgovoran. Takve sposo-
bnosti postižu se primjenom cjelo-životnoga
učenja što je svaki dan sve nazočnije u
republici Hrvatskoj.
Statistički podaci govore da se čak i u
Americi svake godine rađa šesto tisuća
novih malih tvrtki od kojih polovica
propada za 18 mjeseci, a osnovni uzrok tako
visokoga postotka propadanja je lakoća
kojom nekvalificirane osobe mogu pokre-
nuti nova poduzeća.
Prema istraživanjima Petera F.
Druckera poznatoga američkoga autora
poduzetništva nema jedinstvene slike
tipičnoga poduzetnika, međutim, David C.
McClelland s harvardskoga sveučilišta
utvrdio je da će “vjerojatno uspjeti oni koji
imaju slijedećih šest osobina:
• inovativnost,
• razumno preuzimanje rizika,
• samouvjerenost,
• uporan rad,
• postavljanje ciljeva,
• odgovornost (N.C. Siropolis: Menadž-
ment malog poduzeća, str. 43, 1995.
MATE, Zagreb)
U turizmu najznačajniju ulogu kao što
smo vidjeli prema naprijed iznesenom ima
marketing koji se može definirati po U. K.
Chartered Institute of Marketing: “Marke-
ting je proces upravljanja koji identificira,
predviđa i zadovoljava zahtjeve potrošača
Definiranje turističkoga proizvoda
Definiranje turističkoga proizvoda
bitan je čimbenik u određivanju razvoja
turizma, pa tako:
• prvu skupinu čine proizvodi i usluge za
široku potrošnju domicilnoga stanov-
363
ostvarajući pri tomu profit.”, dok ga
American Marketing Association definira
na način da je “marketing proces kojim se
planira i provodi stvaranje ideja, robe i
usluga, određivanje njihovih cijena, pro-
mocija i distribucija da bi se ostvarila raz-
mjena koja će zadovoljiti ciljeve pojedinaca
i organizacija.”, ( Sally Dibb, Marketing,
str. 4, 1995. MATE, Zagreb).
Kako god definirali marketing i koju
definiciju prihvatili, marketing se sastoji od
aktivnosti pojedinaca i organizacija koje
omogućuju i ubrzavaju razmjenu u dina-
mičnom okruženju pomoću stvaranja, distri-
bucije, promocije i određivanja cijena robe,
usluga i ideja.
Prema ovoj tvrdnji određen je
“marketing splet” koji ujedinjuje proizvod,
kanale prodaje, cijenu i promociju, te je o
svakom potrebno potanko raspraviti. Tako
je turistički proizvod najveća dobrobit
turizma, jer i turistu i onome koji ga nudi
donosi višeznačnu korist: prvomu odmor, a
drugomu financijsku dobit. Turist je
spreman dobro platiti odmor, ako mu se
zadovolje njegove potrebe, koje mogu biti
vrlo raznolike, dakle, on zahtjeva veliku
produktivnost. Naime, turistu se uspijeva
naplatiti i onaj dio turističkoga proizvoda
koji nema uporabnu vrijednost (ljubaznost,
zadovoljstvo i ljepota krajobraza) što prema
logici političke ekonomije nema niti cijenu.
Postoji velika potreba rasprave o
turističkom proizvodu koji je novijega
datuma, posebice iz razloga što u turizmu
prevladava usluga bez koje proizvod ne bi
mogao djelovati. Međutim, u Projektu
ukupnoga razvoja turizam nije samo oblik
potrošnje, već i oblik proizvodnje.
ništva, koje mogu kupovati i turisti,
• drugu skupinu čine proizvodi i usluge
standardnoga proizvodnoga programa
koji su prilagođeni i namijenjeni
turistima,
• treću skupinu čine proizvodi i usluge
koje su namijenjene isključivo ili prete-
žito turistima, a oni su osnova
Formiranje turističkoga proizvoda
Važno je naglasiti da je turistički
proizvod posve različit od industrijskoga ili
tipičnoga proizvoda, jer pojedinačni proiz-
vod ne može zadovoljiti potrebe turista,
stoga u turizmu govorimo, više nego u
drugim gospodarskim djelatnostima, o
složenom zadovoljavanju potreba za što je
potrebno veći broj i asortiman različitih
usluga. Dakle, turistički se proizvod formira
Životni vijek turističkoga proizvoda
Posebnost turističkoga proizvoda je
njegov životni vijek, premda je integri-
ranomu turističkomu proizvodu teško
odrediti u kojoj je fazi proizvod, ipak se
životni tijek turističkoga proizvoda poja-
vljuje u pet klasičnih oblika:
• faza uvođenja turističkoga proizvoda,
• faza rasta,
• faza zrelosti,
• faza zasićenja,
• faza degeneracije.
Veliki je broj čimbenika koji djeluju na
životni vijek proizvoda, pa tako vrijeme
uvođenja proizvoda je razdoblje skromne
prodaje, jer proizvod još nije prepoznat na
tržištu. U fazi rasta prodaja naglo raste i ova
faza započinje kada intezitet prodaje počinje
stvarati dobit, dok se u fazi zrelosti prodaja
povećava, međutim, već počinje nazočnost
konkurencije i poćinje se broj novih korisni-
ka umanjivati. Faza zasićenja je razdoblje
turističkoga proizvoda u kojoj je dostignuta
najveća prodaja i ona poćinje stagnirati, a to
je objektivni znak da proizvod ne može više
biti nositelj profitabilnosti, već valja podu-
zeti korake u stvaranju poboljšanja ili
zamjene turističkoga proizvoda. Poduzetnik
visoke kakvoće ne bi smio dočekati fazu
degeneracije u kojoj se događa nagli pad
364
proizvodnoga programa određenoga
proizvođača ili obiteljskoga gospo-
darstva.
na određenomu mjestu u potpunom suglasju
s potrebama turista, ali pojedini nositelji
turističke ponude ne mogu cjelovito shvatiti
te zahtjeve i njima udovoljiti, pa stoga tu
važnu ulogu preuzima turistička agencija
čija je osnovna djelatnost organiziranje i
prodaja putovanja, boravka i pružanje
drugih usluga u okviru turističkoga
djelovanja.
prodaje proizvoda. Važno je naglasiti da u
složenomu turističkomu proizvodu životni
vijekovi različitih proizvoda imaju i
različita razdoblja trajanja, te je stoga
praćenje životnoga vijeka takvoga turisti-
čkoga proizvoda teže i složenije. Mnogi od
proizvoda ne dožive zrelost zbog neodgo-
varajuće analize tržišta i njegovih mogućno-
sti, te proizvoda neogovarajuće kakvoće
koji ne zadovoljava potrebe turista, a praksa
pokazuje da pogreške u procjeni kretanja
prihoda i troškova dovode do propadanja
turističkoga proizvoda.
Turizam kao, na prvi pogled,
jednostavno gopodarstvo mora kod svih koji
se žele njime baviti i od toga živjeti biti
prihvaćeno sa svim turističkih zakonitosti i
tijekovima, jer će se u suprotnomu vrlo brzo
doživjeti potpuno razočarenje. Naime, po-
greške u turizmu uočavaju se tek onda kada
je turistički proizvod na tržištu, dok za
industrijske proizvode postoji vrijeme testi-
ranja, stoga je potrebno sve rečeno o
turističkomu proizvodu proučiti i primjeniti,
a posebice računati s kretanjem proizvoda
po krivulji životnoga vijeka turističkoga
proizvoda.
Raspravljajući o mogućnostima razvoja
turizma i to kontinentalnoga, važno je
naglasiti da je prvi turistički vodič koji je
obuhvatio cjelokupni prostor Republike
Hrvatske tiskan tek godine 1998. u izdanju
Leksikografskoga zavoda Miroslav Krleža
pod naslovom Hrvatska-Turistički vodič.
Međutim, već u tomu vodiču prije devet
godina, utvrđeno je i naglašeno da: „Zagorje
je cijeloj naciji nametnulo puricu s mlin-
cima, štrukle na različite načine i bučnicu s
Cijena
Stanje u turizmu pokazuje da su gotovo
nestali jeftini turistički paketi što vodi
prema elitizmu i dolazimo do spoznaje da se
za cijenu jednoga takvoga paketa može
kupiti automobil ili vrhunska zabavna
elektronika za cijelo domaćinstvo. Pa tako,
raspon cijena održava stalno sučeljavanje u
izračunu troškova na strani ponude i snagu
kupnje na strani potražnje. U turizmu se
često kupuje i naplaćuje predodžba,
događaj, ugođaj, a ne određeni turistički
proizvod ili usluga, što može dovesti do
nezadovoljstva korisnika turističkoga proi-
zvoda više nego u drugim granama gospo-
darstva.
Cijena je vrijednost izražena u novcu,
te je stoga značajno i odgovorno odre-
đivanje cijena uz ovladavanje svih čimbe-
nika koji utječu na njezino formiranje.
“Visinu cijene turističkoga proizvoda
određuju prije svega vanjski čimbenici, a
Strategija segmentacije i diferencijacije
Turističko tržište nema u svim svojim
dijelovima jednaka svojstva s obzirom na
turističku potrošnju, te je stoga strategija
segmentacije logična posljedica takvoga
stanja. Turistički proizvod koji je prila-
gođen potrebama manjih homogenih grupa
osigurava dugoročnu opstojnost. Segmen-
tacija tržišta je proces kojim se kupci na
365
makom.” (str. 547), a zapitajmo se danas u
kojoj je fazi ta ponuda kao turistički proi-
zvod? U navedenomu vodiču kontinentalni
turizam u Zagorskomu području činili su
samo lječilišni, kupališni, kongresni, špor-
tski, izletnički i lovni. Dakle, mogućnosti su
velike u razvoju raznih oblika turizma koji
će postati nositelji gospodarstva u ovim
jedinicama lokalne samouprave.
troškovi određuju donju granicu cijene
ispod koje nositelj ponude stvara gubitak.”
(B. Berc-Radišić, Prezentacijski miks hotel-
skoga proizvoda, Hotelska kuća, str. 38,
1996., Međunarodni kongres, Opatija).
Ulaganja u turizmu zahtijevaju unapri-
jed određivanje cijena budućega
turističkoga proizvoda radi utvrđivanja
tržišnoga segmenta koji nas zanima.Taj je
propust do sada bila najveća pogreška u
planiranju, jer su se gradili luksuzni
smještajni objekti, često uz kreditna
sredstva, na mjestima koja to ne opravda-
vaju, te je stoga dolazilo do propasti takvo-
ga turističkoga oblika gospodarstva. Zaštita
izvorne zanimljivosti najznačajniji je čim-
benik stvaranja cijene, jer uništena šuma i
okoliš uz objekt turističke djelatnosti čini taj
objekt tržišno nezanimljivim i time
onemogućuje prodaju turističke ponude.
raznovrsnim tržištima razvrstavaju na
manje, što sličnije ili jednakovrsne
segmente. Podjela turista prema općim
sociodemografskim i zemljopisnim obiljež-
jima već je davno nazočna u turizmu iz
razloga uočavanja razlika, pa je tako lako
razlikovati jezik i ponašanje turista iz
različitih dražava kao i potrebe mladeži i
umirovljenika. usuglasiti u potpunosti s prirodnim
Diferenciranje je moguće pri svim okruženjem i urediti s kulturnim naslijeđem
elementima turističkoga proizvoda, kako s kraja. Nematerijalni dio turističke ponude
obzirom na fizička obilježja tako i pri najpogodniji je za promjene i
nematerijalnim dijelovima proizvoda. diferencijaciju, međutim, baš zbog
Međutim, ovdje značajnu ulogu imaju nematerijalnosti najlakše se imitira kod
standardi i kategorizacija kojima se konkurencije, te stoga, jedino vlastita
određuje opremljenost, ali uvijek postoji inovacija osigurava originalnost koja
dosta prostora za vlastitu kreativnost. To razlikuje turistički proizvod od
znači da će se mogući turistički objekti konkurencije.

Analiza vlastitoga turističkoga proizvoda

Analiza vlastitoga proizvoda je ● atmosfera,
dokument koji sadržava popis svih ● vrsta najzanimljivije ponude,
proizvoda i usluga koji će se nuditi tržištu ● obujam poslovanja,
kao i njihova osnovna obilježja i vrijednost. ● konkurencija.
Takvu analizu čine slijedeći elementi:
● ime, Svaki od elemenata analize ima svoju
● lokacija, snagu i značaj, pa tako atmosfera koja
● kapacitet, djeluje kao pojam vrlo nestvarno, obilježava
● cijene, određeni napor da se uredi okruženje koje
● kvaliteta, proizvodi posebne emocionalne učinke u
● veličina i izgled, cilju privlačenja njegove vjerojatnosti
● stanje objekta, kupnje.

Istraživanje tržišta
Poznavanje tržišta je neophodnost
ulaska u turističku djelatnost, jer se ono
mijenja, mijenjaju se ljudi sa svojim
zahtjevima, željama i mogućnostima..
Osnovni sadržaj analize tržišta je prikup-
ljanje i analiza slijedećih pokazatelja:
● Tko su mogući gosti?
● Odakle dolaze?
● Kako dolaze?
● Kada odlaze?
● Dužina boravka?
● Tržišna koncentracija?
Postupak istraživanja u turizmu
određen je svim tradicijskim, uobičajenim,
klasičnim načinima, metodama i tehnikama.

Akcije za privlačenje korisnika u turizmu

Ovu grupu poslova čine sva djelovanja veliki niz akcija, međutim, najpoznatije su:
koja je potrebno poduzeti da se ostvari • oglašavanje, ekonomska promidžba,
kontakt s mogućim potrošačem turističke • reprezentacija,
usluge i da mu se te usluge ponude. Postoji • publicitet, stvaranje javnoga mnijenja,

366
• odnosi s javnošću.
• osobna prodaja.
Turistička promidžba mora biti
uvjerljivija i temeljitija, nego ekonomska
promidžba na drugim tržištima, jer mora
ostvariti pet temeljnih zadataka:
• privlačenje pozornosti, oživljavanje
interesa i pobuđivanje zanimanja za
korisnika,
• stvaranje želje i odluke,
• ostvarivanje određene akcije - kupnje,
• nastojanje da takva akcija ima određene
posljedice koje odgovaraju postav-
ljenomu cilju,
• stvaranje željenoga “image”-a na turisti-
čkomu tržištu.
U turističkoj djelatnosti, pa tako i u
turizmu i njegovom razvoju u manjim
regionalnim cjelinama stoje na raspolaganju
sva sredstva kojima se koristi i ekonomska
promidžba u drugim granama gopodarstva.
Poslovno promidžbena sredstva su omotni-
ca, dopisnica, jelovnik i vinska karta..., dok
su prigodna reprezentativna promidžbena
sredstva: čestitke, kalendari, pozivnice,
Sajmovi i izložbe u RH
• Bedekovčina, Izložba vina, svibanj,
općina Bedekovčina, tel. 049 21 39 63
• Čakovec, Sajam ekologije i zdrave
hrane, listopad, Županijska komora
Čakovec, Čakovec, tel.040 31 11 60
• Daruvar, Županijska izložba vina,
svibanj, Vinodar, tel. 043 23 73 21,
www.bj_sajam.hr
• Jastrebarsko, Jaskanski dani vina,
Gradsko poglavarstvo, tel. 01 628 11 10
• Kneževi Vinogradi, Izložba vina
Baranjskog vinogorja, svibanj, Općina
Kneževi Vinogradi, tel.031 73 09 38
• Koprivnica, Sajam naive i gastro-
nomije, srpanj, Turistička zajednica
Koprivnice tel. 048 62 14 33 i
Županijska komora Koprivnice, tel. 048
367
značke, olovke, upaljači i suveniri. Vanjska
sredstva promidžbe čine: promidžbena plo-
ča, neonska i ostala rasvjetna tijela, zastava,
naljepnica..., a izravni oblici promičbe su:
sudjelovanje na domaćim i međunarodnim
sajmovima, e-mail, letak, promičbeno pis-
mo, prospekt, brošura, katalog. Bitna su
projekcijska i akustična sredstva promičbe
koje čine: internet, video kazete, DVD,
filmovi, dijapozitivi, dijafilmovi, promi-
čbena pjesma, promidžbeni govor, CD...
Direktni oblici promidžbe su
sudjelovanje na sajmovima koji su vrata u
svijet s osnovnim ciljevima: uspostavljanje
kontakata, proširenje spoznaje o sebi
drugima, pokazivanja vlastitih dostignuća,
upoznavanje tuđega, testiranje vlastite
metode promidžbe i na kraju prodaja
svojega turističkoga proizvoda.
U Projektu ukupnoga razvoja jedinica
lokalne samouprave, premda sudjeluje u
ukupnomu prihoda od turizma s malim
postotkom, ipak poduzetnici koji se žele
baviti turizmom moraju biti upoznati sa
svim sajmovima turizma u RH i u svijetu.
62 28 16
• Krapina, Zagorski gospodarski zbor,
rujan, Mala i srednja poduzeća, obrtnici,
poljoprivrednici, turističke udruge, Župa-
nijska komora Krapina, tel.049 37 18 84
• Križevci, Križevačko veliko spravišće,
Sajam naive, folklora i gastronomije,
lipanj, Turistička zajednica grada
Križevci, tel. 048 68 11 99
• Kutina, Izložba vina Kutina, svibanj,
Udruga vinogradara i voćara Moslavine “
Lujo Miklaužić”, tel. 044 68 19 20
• Orahovica, Slavin 2003, Sajam vina,
vinogradarstva i voćarstva, svibanj,
“Astro”, Orahovica, tel. 033 67 37 04,
Županijska komora Virovitica, tel. 033 72
51 50
• Osijek, Osječki proljetni sajam, Sajam
poljoprivrede i prehrane, ožujak, Osječki
sajam, Osijek, tel. 031 30 24 33
• Popovača, Voloderska jesen, rujan,
Jesenski sajam, Turistička zajednica
Popovača, tel.091 57 64 140, Županijska
komora Sisak, 044 52 25 83
• Poreč, Promohotel, Sajam opreme za
turizam, hotelijerstvo, i ugostiteljstvo,
veljača/ožujak, Studio 053, Poreč, tel.
052 42 74 27, www.promohotel.hr
• Poreč, Međunarodni sajam turizma i
prehrambene industrije, travanj, Alpe
Adria Trade, Opatija, tel. 051 70 15 45
• Poreč, Vinistra, Međunarodna izložba
vina, vinarske i vinogradarske opreme,
sira, maslinovoga ulja, pršuta i meda,
travanj/svibanj, Studio 053, Poreč, tel.
052 42 74 27, Županijska komora
Čakovec, tel. 040 31 11 60
• Požega, Dani jabuka u Požegi 2003,
Izložba jabuka, voćnih proizvoda i meda,
listopad, Hrvatski zavod za poljoprivre-
dnu savjetodavnu službu, Podružnica
Požeško-slavonske županije, Požega, 034
31 25 40
• Rijeka, Međunarodni sajam prehrane i
ugostiteljske opreme, travanj, Riječki
sajam, Rijeka, 051 21 61 11
• Split, Gast 2003, Sajam prehrane, pića i
ugostiteljske opreme, ožujak, Sajam
d.o.o., Split, tel. 021 46 00 86,
www.sajamsplit.hr
• Split, Interstas 2003, Međunarodni
sajam turizma, listopad, Fis centar d.o.o.,
Split, tel. 021 34 40 48,
www.netmedia.hr/fis-centar
• Sveti Ivan Zelina, Izložba vina
sjeverozapadne Hrvatske, lipanj,
Gradsko poglavarstvo, Sveti Ivan Zelina,
tel. 01 20 60 022
• Sveti Urban, Međunarodni dani vina –
Sveti Urban, Dani vina, svibanj, Hortus
Croatiae-Međimurska udruga vinara i
vinogradara, tel. 040 85 13 00
• Trnava, Bona vita -Trnava, Kulturno-
gospodarska manifestacija vinogradara i
368
vinara Slavonije i Baranje, lipanj, općina
Trnava, tel. 031 86 35 88
• Varaždin, Izložba vina zagorsko-
međimurskog podrajona, svibanj,
Varaždinska županija, Varaždin, tel. 042
31 22 88, “VALL 042”, Varaždin, tel.
042 21 23 30, www.vall042.com
• Varaždin, Međunarodni sajam lova,
ribolova, prirode i turizma, listopad,
“VALL 042”, Varaždin, tel. 042 21 23
30, www.vall042.com , Turistička
zajednica grada Varaždina, Varaždin, tel.
042 21 09 87
• Vrbovec, Kaj su jeli naši stari,
Turističko - kulinarska manifestacija,
kolovoz, Grad Vrbovec, tel. 01 27 91
008, Turistička zajednica grada Vrbovca,
tel. 01 27 91 661
• Zagreb, Međunarodni sajam turizma,
svibanj, Zagrebački velesajam, Zagreb,
tel.01 65 03 111, www.zv.hr
• Zagreb, Vinovita, Međunarodni sajam
vina i opreme za vinarstvo i
vinogradarstvo, svibanj, Zagrebački
velesajam, Zagreb, tel. 01 65 03 111,
www.zv.hr
• Zagreb, Gastronomy, Međunarodni
sajam gastronomije, hrane i pića, svibanj,
Zagrebački velesajam, Zagreb, tel. 01 65
03 111, www.zv.hr
• Zagreb, Eko-etno Hrvatska, Izložba
proizvoda i usluga ruralnih područja,
Jesenski međunarodni zagrebački
velesajam, rujan, tel. 01 65 03 111,
www.zv.hr, Hrvatski farmer d. d., tel. 01
23 37 741
• Zagreb, Sajam obiteljskih vina, prosinac,
Agrarno savjetovanje d.o.o., Sesvetski
Kraljevec, Zagrebačka županija, Zagreb,
tel. 01 63 45 000
Izvor: http://www.itm.hr i http://www.zv.hr
Sajmovi turizma u Europi
• FITUR, Feria Internacional de Turismo,
Madrid, siječanj, nacionalna prezentacija
• BIT, Borsa internationale del turismo,
Milano, veljača, nacionalna prezentacija
• ITB, International Tourism Bourse,
Berlin, ožujak, nacionalna prezentacija
RDA, Reise-Ring Deutscher
Autobusunternehmungen, Internationale
Busturistik Verband, Köln, kolovoz,
specijalizirani sajam
• TOP RESA, Professional Workshop,
Deauville, Francuska, rujan
• Mit International, Paris, listopad,
poslovni sajam
• TTW, Travel Trade Workshop,
Sajmovi na drugim kontinentima
• IMTM, International Mediterranean
Tourism market, Tel Aviv, veljača,
• TTS, Times Travel Show, New York,
veljača, info punkt
• WTF, World Travel Fair, Shanghai,
Kina, ožujak, ostali sajmovi
• Travel&Leisure Travel Show, Toronto,
Kanada, travanj, info punkt
Zakoni i pravilnici u turizmu
Kao što smo već ranije naglasili da svi
oni koji se žele odgovorno baviti bilo kojim
oblikom turizma, uz sve navedena znanja i
vještine, moraju poznavati osnovne Zakone
i Pravilnike koji određuju ustroj turističke
djelatnosti. Stoga navodimo sve Zakone i
Pravilnike koji određuju turističku
djelatnost u Republici Hrvatskoj:
369
Montreux, Švicarska, listopad
• WTM, World Travel Market, London,
studeni, nacionalna prezentacija
• CBR, Freizeit und Reisen, Muenchen,
veljača, nacionalna prezentacija
• CMT, Urlaubs-Messe, Stuttgart, siječanj,
nacionalna prezentacija
• Ferienmesse, Beč, siječanj, nacionalna
prezentacija
• Ferienmesse, Salzburg, veljača, info
punkt
• SITC, Barcelona, travanj, info punkt
Izvor: Hrvatska turistička zajednica,
www.croatia.hr
• The Trade Show, Las Vegas, rujan,
info punkt
• JATA-WTF, Japan Associated Travel
Agents, Tokyo, Japan, rujan, ostali
sajmovi
Izvor: Hrvatska turistička zajednica,
www.croatia.hr
Zakon o ugostiteljskoj djelatnosti
• Zakon o ugostiteljskoj djelatnosti (NN
138/06)
• Zakon o ugostiteljskoj djelatnosti (NN
49/03 - pročišćeni tekst), (NN 117/03 -
izmjene i dopune. Pročišćeni tekst
obuhvaća Zakon o ugostiteljskoj djelat-
 nosti ('NN 48/95) te njegove izmjene i
dopune objavljene u 'NN 20/97, 46/97 -
pročišćeni tekst, 68/98, 45/99, 76/99,
92/01, 117/01 i 4/02.
Provedbeni propisi:
• Pravilnik o razvrstavanju, minimalnim
uvjetima i kategorizaciji drugih vrsta
smještajnih objekata iz skupine
»Kampovi i druge vrste objekata za
smještaj« (NN 84/05)
• Pravilnik o izmjenama i dopunama
Pravilnika o razvrstavanju, kategoriza-
ciji, posebnim standardima i posebnoj
kvaliteti smještajnih objekata iz skupine
»hoteli« (NN 67/06) ;
• Pravilnik o razvrstavanju, kategorizaciji,
posebnim standardima i posebnoj
kvaliteti smještajnih objekata iz skupine
hoteli - pročišćeni tekst ; (NN 48/02);
Ispravak...(NN 108/02); Izmjene i
dopune...(NN 132/03); Izmjene i
dopune...(NN 73/04)
• Pravilnik o razvrstavanju, minimalnim
uvjetima i kategorizaciji ugostiteljskih
objekata (NN 57/95), Izmjene i dopune..
(NN 110/96), Ispravak...(NN 24/97),
Izmjene i dopune...(NN 61/98), Izmjene i
dopune...(NN 137/98), Izmjene i dopu-
ne...(NN 19/99), Izmjene i dopune.(NN
39/99), Izmjene i dopune...(NN 52/99),
Izmjene i dopune...(NN 43/00), Dopu-
ne...(NN 52/00), Izmjene...(NN 57/00),
Izmjene i dopune...(NN 63/00), Izmjene i
dopune...(NN 18/01), Ispravak...(NN
33/01), Izmjene...(NN 52/04), Izmjene i
dopune...(NN 106/04)
• Pravilnik o razvrstavanju, minimalnim
uvjetima i kategorizaciji smještajnih
objekata, kampova iz skupine 'Kampovi i
druge vrste objekata za smještaj' (NN
175/03), Izmjene i dopune...(NN
106/04), Izmjene i dopune (NN 12/06)
• Pravilnik o obliku, sadržaju i načinu
vođenja upisnika o minimalnim uvjetima
i uvjetima za kategoriju ugostiteljskih
objekata, te o tiskanicama zahtjeva
370
ugostitelja i o obliku, sadržaju i načinu
vođenja upisnika o minimalnim uvjetima
i uvjetima za kategoriju objekata za
pružanje ugostiteljskih usluga građana u
domaćinstvu, te o tiskanicama zahtje-
va građana (NN 3/96)
• Pravilnik o Upisniku o minimalnim
uvjetima ugostiteljskih objekata koji se
ne kategoriziraju i obrascu zahtjeva
ugostitelja (NN 14/96, 30/96 i 75/97)
• Pravilnik o obrascu prijave i Upisniku o
pružanju ugostiteljskih usluga u objek-
tima zatvorenog tipa (NN 14/96, 39/96 i
75/97)
• Pravilnik o obliku, sadržaju i načinu
vođenja knjige gostiju i popisa gostiju
(NN 14/96)
• Pravilnik o pružanju ugostiteljskih uslu-
ga u pokretnim objektima (NN 22/96,
137/98 i 153/02)
• Pravilnik o pružanju ugostiteljskih uslu-
ga u seljačkom domaćinstvu (NN 22/96,
47/97, 38/96 (ispr), 25/99, 29/00, 196/03
i 42/04 /ispr/ )
• Pravilnik o obliku, sadržaju i načinu
vođenja knjige žalbe (NN 52/96, 47/97 i
54/97(ispr))
Zakon o turističkoj djelatnosti
Zakon o turističkoj djelatnosti ('Narodne
novine' broj 8/96, 19/96 (ispr)76/98 i Zakon
o državnom inspektoratu (NN 76/99): Ne
važi odredba članka 66. stavak 2 (čl.80
Zakona o državnom inspektoratu NN 76/99)
Provedbeni propisi:
• Pravilnik o stručnom ispitu za turističke
vodiče i ispitnom programu za turističke
pratitelje (NN 54/96), Pravilnik o
izmjenama i dopunama Pravilnika (NN
170/04), Pravilnik o izmjenama i
dopunama Pravilnika o stručnom ispitu
za turističke vodiče i ispitnom programu
za turističke pratitelje (NN 147/05)
• Pravilnik o obliku, sadržaju i načinu
vođenja knjige žalbe (NN 52/96, 47/97 i
 54/97(ispr))
• Pravilnik o minimalno-tehničkim
uvjetima i načinu pružanja usluga
putničkih agencija (NN 62/96, 23/97 i
134/98)
• Pravilnik o Upisniku putničkih agencija
(NN 62/96), 78/96 (ispr.) i 75/97)
• Pravilnik o Upisniku odobrenja za
pružanje turističkih usluga građana (NN
62/96) i 75/97)
• Pravilnik o Upisniku turističkih vodiča
(NN 62/96), ispr 78/96 i 75/97)
• Pravilnik o Upisniku ugovora o
zastupanju turističkih zastupnika (NN
62/96) i 153/02)
• Pravilnik o iskaznici turističkog vodiča
(NN 62/96) i 153/02)
• Pravilnik o ispitnom programu za
voditelja poslovnice, sastavu ispitne
komisije i načinu polaganja stručnog
ispita (NN 62/96)
• Pravilnik o identifikacijskom kodu
putničke agencije (NN 78/96, 47/97 i
80/98)
• Pravilnik o stručnom ispitu za turističke
animatore (NN 95/96, 39/00 i 81/00 i
170/04 )
• Pravilnik o turističkim uslugama u
nautičkom turizmu koje može pružati
građanin (NN 109/96)
• Pravilnik o razvrstavanju i kategorizaciji
luka nautičkog turizma (NN 142/99,
47/00, 121/00, 45/01, 108/01 i 106/04 )
• Pravilnik o vrstama i kategorijama
plovnih objekata nautičkog turizma (NN
11/97, 105/98, 38/99, 56/00 i 106/00)
Zakon o turističkim zajednicama
promicanju hrvatskog turizma
Zakon o turističkim zajednicama i
promicanju hrvatskog turizma (NN
30/94)
Provedbeni propisi:
• Pravilnik o proglašenju i razvrstavanju
turističkih mjesta u razrede (NN 75/94),
Izmjene i dopune... (NN 69/97), Izmjene
i dopune...(NN 60/98) i Izmjene i
dopune...(NN 78/99)
• Pravilnik o obrascima i načinu vođenja
Upisnika turističkih zajednica (NN
45/94)
Pravilnik o posebnim uvjetima koje
moraju ispunjavati zaposleni u turističkom
uredu turističke zajednice općine, grada,
županije i glavnom uredu Hrvatske
turističke zajednice (NN 134/98), Izmje-
ne...(NN 23/99), Dopune.(NN 138/99),
Izmjene..(NN 98/00), Izmjena... NN 9/03),
Dopune (NN 136/05)
Zakon o boravišnoj pristojbi
Zakon o boravišnoj pristojbi (NN 35/95 -
pročišćeni tekst), NN 42/95 - ispr.),(NN
52/95 - ispr.), Izmjene i dopune...(NN
64/00), Izmjene i dopune NN 42/05)
• Uredba o utvrđivanju visine boravišne
pristojbe za 2007. godinu (NN 67/06)
• Uredba o utvrđivanju visine boravišne
pristojbe za građane, koji pružaju
ugostiteljske usluge u domaćinstvu za
2007. godinu (NN 67/06)
• Uredba o utvrđivanju visine godišnjeg
paušalnog iznosa boravišne pristojbe za
korisnike stalnog veza u luci nautičkog
turizma za 2007. godinu (NN 67/06)
• Uredba o utvrđivanju visine boravišne
pristojbe za 2006. godinu (NN 52/05)
• Uredba o utvrđivanju visine godišnjega
paušalnog iznosa boravišne pristojbe za
korisnike stalnog veza u luci nautičkog
turizma za 2006. godinu (NN 52/05)
• Uredba o utvrđivanju visine boravišne
pristojbe za građane koji pružaju
i ugostiteljske usluge u domaćinstvu za
2005. I 2006. godinu (NN 52/05)
Provedbeni propisi:
• Naredba o izmjenama Naredbe o
razdobljima glavne sezone, predsezone,
posezone i vansezone u turističkim
mjestima (NN 88/06), Naredba o
izmjenama Naredbe o razdobljima
glavne sezone, predsezone, posezone i
vansezone u turističkim mjestima (NN
371
 72/06), Naredba o razdobljima glavne
sezone, predsezone, posezone i van
sezone u turističkim mjestima (NN
83/95), Objava priloga (ispr.) (NN 95/95
• Pravilnik o postupku prijave i odjave
turista i načinu vođenja popisa turista
(NN 45/94), Izmjene i dopune...(NN
32/96), Dopuna...(NN 71/97)
• Uredba o utvrđivanju visine boravišne
pristojbe za 2005. godinu (NN 91/04)
• Uredba o utvrđivanju visine boravišne
pristojbe za 2004. godinu (NN 100/03)
Zakon o članarinama u turističkim
zajednicama
Zakon o članarinama u turističkim
zajednicama (NN 35/95), Ispravak...(NN
52/95)
Provedbeni propisi:
• Uputa u svezi plaćanja članarine
turističkim zajednicama
Zakon o porezu na dodanu vrijednost
Odluka o proglašenju Zakona o porezu
na dodanu vrijednost (NN 47/95)
• Zakon o izmjenama i dopunama Zakona
o porezu na dodanu vrijednost (NN
90/05)
• Zakon o izmjenama Zakona o porezu na
dodanu vrijednost (NN 82/04)
• Zakon o izmjenama i dopunama Zakona
372
o porezu na dodanu vrijednost (NN
48/04)
• Zakon o izmjenama i dopunama Zakona
o porezu na dodanu vrijednost (NN
73/00)
• Zakon o izmjenama i dopunama Zakona
o porezu na dodanu vrijednost (NN
54/00)
• Zakon o izmjenama i dopunama Zakona
o porezu na dodanu vrijednost (NN
105/99)
• Zakon o izmjenama i dopunama Zakona
o porezu na dodanu vrijednost (NN
164/98)
• Zakon o odgodi primjene Zakona o
porezu na dodanu vrijednost (NN
106/96)
Propisi u donošenju
• 1. 12. 2006. Prijedlog zakona o pružanju
usluga u turizmu – prihvaćen u
Hrvatskom saboru (prvo čitanje)
• 30. 11. 2006. Nacrt konačnog prijedloga
zakona o ugostiteljskoj djelatnosti (EU) –
prihvaćen na 201. sjednici Vlade RH
Napominjemo da ćemo Zakone i Pravilnike
koji uređuju poslovanje u seoskom turizmu
obraditi u poglavlju seoskoga turizma.
Grad Pregrada
Uvod
Područje grada Pregrade bogato je
graditeljskim naslijeđem prošlosti i
ljepotom prirodnoga krajobraza. Čitav je
ovaj kraj spomenički prostor zbog bujnosti i
rasprostranjenosti spomenika okruženih
prirodnim ili njegovanim krajobrazom.
Prirodna bogatstva ovoga područja i
njihovo korištenje utjecali su na dosadašnji
razvoj gospodarskih i društvenih djelatnosti.
Sastav tla omogućio je razvoj rudarstva
na ovomu prostoru. Nekad poznati
„Ugljenokop Pregrada“ zapošljavao je veći
broj radno sposobnoga stanovništva.
Sedamdesetih godina ugljen je kao energent
počeo gubiti svoj primat pa ustupa mjesto
modernijim energentima, te je rudnik
definitivno prestao s radom 1975. godine.
Od povijesnoga i kulturnoga naslijeđa
postoje značajni ostaci, ali i očuvani i
obnovljeni objekti svjetovnoga i sakralnoga
graditeljstva. Ostaci spomenika kulture
govore o značaju ovoga kraja u prošlosti.
Najpoznatiji su Kostel-grad koji je sada
Crkva Uznesenja Blažene Djevice Marije u Pregradi Proventus d.o.o. - arhiva
373
ruševina zidina građenih od isklesanih
kamenih blokova, dvorac Gorica,
kasnorenesansni kaštel izgrađen krajem
16.stoljeća, pripada prvoj spomeničkoj
kategoriji, dvorac Dubrava, dvorac
Bežanec, obnovljeni ugostiteljsko turistički
objekt namjenjen elitnomu turizmu, kurija
Janka Leskovara,...
U Pregradi je osnovana prva kemijsko-
farmaceutska tvrtka u jugoistočnoj Europi.
Tvrtku je osnovao Adolf Alfons Thierry de
Chateauvieux, te je 1892. godine dobio
dozvolu za rad ljekarne u Pregradi.
Thierryev balzam iz Pregrade prodavao se
diljem Europe.
Od sakralnih objekata najveća crkva
područja grada Pregrade, ali i čitavoga
Hrvatskoga zagorja, je crkva Uznesenja
Blažene Djevice Marije u Pregradi koja
pobuđuje veliko zanimanje kao veličan-
stvena građevina neobična po obliku i
veličini za župnu crkvu, pa ju često nazivaju
i „Zagorskom katedralom”.
Sakralni spomenici i spomenici kulture
Kulturne, povijesne i sakralne objekte s slijedećoj tablici, a podijeljeni su na
prostora grada Pregrade, kojih ima puno u svjetovne spomenike kulture i sakralne
usporedbi s drugim područjima jedinica spomenike, koji čine crkve i kapele:
lokalne samouprave, prikazati ćemo u
KULTURNO-POVIJESNI OBJEKTI GRADA PREGRADE
Br. Opis/naziv
SVJETOVNI SPOMENICI KULTURE
Kostel-grad - ruševina zidina građenih od isklesanih kamenih blokova, smješten
1. sjeverno od Pregrade
2. dvorci
a) dvorac Bežanec, jugoistočno od Pregrade
dvorac Gorica, jugoistočno od Pregrade, sagradili grofovi Keglevići krajem
b) 17.stoljeća
c) dvorac Dubrava, jugoistočno od Pregrade

3. župne kurije
a) župna kurija u Pregradi
b) župna kurija Kostel
c) župna kurija Vinagora
d) kurija Janka Leskovara
4. Thierry-eva apoteka - prva kemijsko-farmaceutska tvrtka u jugoistočnoj Europi
5. Planinarski dom na Kunagori
SAKRALNI SPOMENICI KULTURE
6. crkve
a) župna crkva Uznesenja Blažene Djevice Marije u Pregradi (Zagorska katedrala)
b) župna crkva Sv.Mirka ili Emerika u Kostelu, sjeverno od Pregrade
c) crkva Sv.Marije od Pohoda u Vinagori, sagrađena u 18.stoljeću
7. kapele
a) Sv.Ana, barokizirana kapela u Gornjoj Plemenšćini
b) Sv.Mihael u Sopotu, jugozapadno od Pregrade
c) Sv.Štefan, sjeveroistočno od Kostela u zaseoku Kostelski Bregi
d) Sv.Donat, južno od Pregrade u Pavlovcu
e) Sv.Leonard, na vrhima Pregradskim
f) kapela Trpećega Isusa

Iz navedenih podataka vidljivo je da u dvorcu Bežanec u kojem se nalazi hotel

grad Pregrada ima raznovrsne mogućnosti
korištenja povijesno - kulturnoga naslijeđa.
Prostorne i prirodne pretpostavke
omogućuju daljnji gospodarski razvoj
Pregrade u proizvodnim i uslužnim
djelatnostima, posebice u turizmu. Pregrada
ima prvu vinsku cestu u Hrvatskoj,
planinarski dom na Kunagori, elitni turizam
dvorac Bežanec u Valentinovu, udaljen 45
km od aerodroma Pleso. Hotel katego-
riziran s pet (5) zvijezdica ujedno je i klub
"Code Diplomatique & consulaire".
Djelokrug usluga se temelji na smještaju u
apartmanima i dvokrevetnim sobama,
seminarskim i hotelskim uslugama te sportu
i rekreaciji. Gostima osiguravaju prijevoz i

374
izlete uz stručnoga vodiča. Nude i usluge
marketiških i financijskih konzultacija, te
savjete pri investicijskim programima.
Pregradsko područje promovira
Turistička zajednica grada Pregrade uz
aktivnu podršku Poglavarstva i Vijeća
grada Pregrade kroz razne manifestacije i
kulturna događanja. U Pregradi se svake
jeseni održava tradicijska manifestacija
„Branje grojzdja” unutar koje se održavaju
sportske priredbe, gospodarske izložbe,
glazbena i ostala događanja u kulturi. Ova
manifestacija turizma i kulture ima već i
značajnu povijest, jer njezini počeci vezani
su za već sada daleku 1939. godinu i stoga
je jedna od pet najznačajnijih u Krapinsko
zagorskoj županiji:
• Svečanosti kajkavskih popevki, Krapina
• Branje grojzdja, Pregrada
• Kumrovečke jeseni, Kumrovec
• Viteški turnir, Gornja Stubica
• Srednjovjekovni tabor pod Taborom,
Dvor Veliki Tabor, Desinić
Možemo utvrditi da granice između
kulture, povijesti, tradicije i turizma ne
postoje, no ako se i gdje naziru u
tragovima, treba učiniti sve da nastup ovih
vrijednosti duha budu u potpunoj službi
turizmu.To najbolje potvrđuju udruge koje
gaje tradiciju pucanja iz kubura za vrijeme
Uskrsa i Uskrsnih blagdana, što je već sada
prepoznatljiva turistička zanimljivost, jer to
dobro rade: najstariji klub “Kostelska
pištola” iz Kostela i Udruga kuburaškoga
društva “Složna kubura Pregrada”.
Kulturno – umjetničko društvo “Preg-
Prirodno naslijeđe
Poljoprivredna zemljišta u površini od
2.756,29 ha su najznačajnija prirodna bogat-
stva za prostor grada Pregrade. Međutim, od
ukupne površine za poljoprivredu se koristi
1.796,35 ha ili 65,2 %, dok šume zauzimaju
579,14 ili 21 %, a neobrađeno je 235,47 ha
375
rada” kao i športske organizacije muški
nogometni klub Pregrada i ženski nogo-
metni klub Pregrada Kunateks, športsko
ribolovno društvo “Gorica”, te Zrakoplovni
klub Ikarus mogu dati značajni doprinos
ubrzanom razvoju turizma.
Značajna je Udruga vinara i
vinogradara “Dobra kapljica” Pregrada kao
i Udruga pčelara “Medeni” Pregrada koje
svojim stručnim pristupom i radom znatno
unaprijeđuju proizvodnju vina i meda i
postaju temelj za razvoj turizma koji se
vezuje uz vino i med. Stoga je projekt
Marketinška priprema poljoprivredno-
prehrambenih proizvoda u obliku kušaonice
vina i meda i uređenje muzejskoga dućana
kao i praktikuma za praksu srednje škole
pravi projekt razvoja ruralnoga turizma.,
(projekt će biti obrađen u kasnijim
poglavljima).
Intelektualni kadar u osnovnoj i
srednjoj školi, a posebice već spomenuto
Planinarsko društvo “Kunagora” koje već
ima planinarski dom na Kunagori i
obilježene staze prema ruševinama Kostel-
grada mogu brže ostvariti oblik izletničkoga
turizma koji ćemo razmotriti u kasnijim
poglavljima. Naime, akcijom “Pregrada u
zdravom okolišu” učenici i djelatnici
srednje škole uključeni su u te aktivnosti, te
će oni uređivati pregradsku Eko stazu koja
je osnovni preduvjet za uspostavljanje
turizma koji je vezan na pješačenje u
ekološki čistom krajobrazu Pregrade i
Kunagore.
ili 8,5 %.
Proizvodnja mesa, voća, povrća, meda
i vina su osnova za razvoj turizma, pa su ti
podaci značajni za planiranje razvoja
turizma, te je 2003. godine bila slijedeća
struktura korištenja zemljišta:
• oranice i vrtovi 798,66 ha ili 44,5 %,
• povrtnjaci na okućnicama za vlastite
potrebe 3,99 ha ili 0,2 %,
• livade 719,01 ha ili 40 %,
• pašnjaci 3,1 % ili 55,74 ha,
• voćnjaci 58,94 ha ili 3,3 % (plantažni
samo 6,20 ha ili 10,5 % od ukupnih
Pogled s Kunagore
Oblici turizma za grad Pregradu
Vinoteka, kušaonica vina i meda
Model Vinoteka u gradu Pregradi treba
postati robna marka ili brand u marke-
tinškomu smislu, a u organizacijskomu
jedan od nositelja razvoja turizma na
području Grada i šire koji će prodavati tra-
dicijski i izvorni domaći proizvodi. Za
oblikovanje i provedbu ovoga modela turi-
stičke ponude provedena su istraživanja na
potrošačima zagorskih vina.
Ovaj model se ravna prema potražnji
potrošača. U određivanju mogućega modela
kanala distribucije, ocijenjeno je da bi bilo
376
voćnjaka),
• vinogradi 159,97 ha ili 8,9 % (plantažni
samo 2,25 ha).
Izvor: Državni zavod za statistiku,
Poljoprivreda stanje 1. lipnja 2003.godine
(Izvor: Proventus d.o.o. - arhiva)
korisno pored stalne prodajne izložbe
zagorskih vina urediti kušaonicu, te ugraditi
i ponudu ostalih tradicijskih zagorskih
proizvoda pčelarstva i suvenira.
Prijedlog projekta: Vinoteka, kušaonica
vina i meda, muzejski dućan i praktikum.
Analiza stanja u gradu Pregradi
izložena je već ranije u poglavljima o
Pregradi.
Ciljevi:
• dugoročni: razvoj turističkih moguć-
nosti Pregrade i okruženja i osnivanje
 zadruge vinara i pčelara
• kratkoročni:
A. preuređenje podruma u "Staroj školi”
Pregrada, uređenje kušaonice vina i meda
uz prezentaciju i prodaju, uređenje
muzejskoga prostora, uređenje srednjo-
školskoga praktikuma,
B. ostvarivanje prihoda prodajom proizvoda
poljoprivrednih obiteljskih gospodarstava,
zaštita i registracija zagorskih vina i meda
kao izvornih proizvoda (stvaranje robnih
marki), marketinška promocija, stvarna
podrška stvaranjem uvjeta za seoski turizam
na obiteljskim gospodarstvima.
Odluke Poglavarstva su donešene da se
pristupi realizaciji projekta, izrađen je Idejni
projekt i troškovnik uređenja, te su određeni
rokovi ostvarenja, a zaokružena je i finan-
cijska konstrukcija. Mogućnost mjerenja
pokazatelja uspješnosti projekta također je
određena, a ostvarivat će se :
• posjećenošću web gradske i vlastite
stranice,
• brojem ostvarenih kontakata,
• brojem posjetitelja, korisnika i kupaca,
• ostvarenim prihodima.
Prednost ovoga modela
Muzej u rudniku
S obzirom da je “Ugljenokop
Pregrada” 1975. godine zatvoren, a do tada
je Pregrada bila rudarski kraj, nužno je
iskoristiti tu činjenicu i ostatke rudnika koji
još postoje urediti za muzej u rudniku, na taj
bi način raznovrsne sadržaje iz života
rudara i povijesti rudnika pretvorili u
vrijednu turističku zanimljivost.
Imamo uspješne primjere u Hrvatskoj,
pa tako je u Labinu još šezdesetih godina
prošloga stoljeća uređen stalni rudarski
postav u kojem se imitacijom rudarskih
hodnika i uporabom predmeta i alata koji su
korišteni u rudniku vjerno prikazuje okruže-
nje i život u rudniku.
Napušteni tuneli i uništena spremišta,
te zahrđali vagončići djeluju na posjetitelje
stvarajući doživljaje vremena kada su taj
prostor i uređaji bili u upotrebi. Naravno, u
organizacijskom smislu je ta što on predsta-
vlja kanal distribucije i prodajni izlazak na
tržište za organizirane ponuđače putom
udruga ili zadruga iz područja enologije,
kulinarstva, suvenira i drugih djelatnosti. Na
taj način svi sudionici u ponudi imaju
organiziranu priliku za moguću prodaju i ne
moraju se baviti organizacijom marketinga.
Model se sastoji od „inputa” koje čine
predstavnici ponuđača udruženi u zadruge
ili udruge sa svojom enološkom, pčelar-
skom, turističkom, suvenirskom i drugom
ponudom, stalne prodajne izložbe njihovih
proizvoda, organizacije seminara, radionica,
poslovnih sastanaka, prezentacija, radio
emisija, te događanja, promocija i prodaja.
U okviru marketinga, promocija bi se
sastojala od stvaranja web portala, promo-
tivnoga filma na CD nosaču o vinoteci i
njezinoj ponudi, odgovarajućoj brošuri,
lecima, organizaciji promotivnih TV i radio
emisija i poruka u tisku.
Nositelj provedbe ovakvoga modela
bila bi profesionalna osoba zaposlena u
vinoteki, kušaonici, muzeju, dok bi
praktikum funkcionirao u direktnoj saradnji
u s nastavnim osobljem srednje škole.
rudnik treba ugraditi stalnu muzejsku
postavu.
Međutim, u organizaciji muzeja u
ugljenokopu mora se voditi značajna briga o
sigurnosti posjetitelja. Stoga, posjetitelje
muzeja valja opremiti odgovarajućim
šljemovima, gumenim čizmama i lampama i
svime što je potrebno da se sigurnost
dovede na najvišu razinu.
Za korisnike muzeja određuje se
interijer koji će biti za pokazivanje, jer se
radi o stalnomu modelu pokazivanja, pa je
prije ulaska potrebno ukratko pripremiti
posjetitelje i upoznati ih s poviješću
rudnika, načinom rada, zanimljivim
podacima koji su povezani za rudnik ili kraj
u kojem se nalazi, za što je značajan video
materijal.
377
Općina Hum na Sutli
Poruka gospodina načelnika Božidara
Brezinščaka Bagole u prvom svesku
Projekta ukupnoga razvoja razvoja tumači
jasnost vizije razvoja s obzirom na turizam i
određuje pravac razvoja turizma, jer veli
želimo da općina ima: “turistički
prepoznatljivu vinsku cestu s ugostiteljskim
objektima seoskoga turizma, barem s
jednim motelom i nekoliko prenoćišta, te
obnovljene sakralne i svjetovne spomenike
Lastine - Kapela sv. Ivana (autor: D. Stuhne)
378
kulture, vidikovce i šetnice kao i
poljoprivrednu zadrugu na temelju stručno
izrađene studije o razvoju poljoprivrede i
obiteljskih gospodarstava...”.
Dakle, dodajmo ovoj poruci tekst s web
stranice općine Huma na Sutli o turizmu:
”Sagledavajući komparativne mogućnosti
kraja, općina Hum na Sutli ima niz
prednosti u razvoju turističke djelatnosti,
počevši od stabilne gospodarske situacije,
ekološki čiste sredine, prirodnih
resursa, povijesno-kulturne baštine, te
dobro osmišljenih povijesnih i
kulturnih veza sa susjednom
Slovenijom. Smještaj u pograničnom
području od nas iziskuje posebni
angažman i napore, jer, de facto,
graničimo sa Srednjom Europom. Zato
naš pristup turizmu treba biti u skladu
sa srednjoeuropskim dostignućima i
razmišljanjima. Prirodni resursi
omogućuju razvoj lovnoga, ribolo-
vnoga i rekreativnoga turizma.
Tradicija staklarstva treba predstavljati
okosnicu razvoja kulturnih, sportskih i
etnoloških programa. Posebno treba
razvijati programe pogranične sura-
dnje, a svoje mjesto moraju pronaći i
povijesno – kulturno - sakralni objekti
u programima jednodnevnih izleta,
organizaciji koncerata duhovne i
sakralne glazbe, te likovnih kolonija.
Nakon razgledavanja Huma na Sutli,
gostima i turistima treba ponuditi
okrijepu u našim domaćim ugosti-
teljskim objektima, gdje će svatko
pronaći nešto za svoj ukus po povo-
ljnim cijenama, a „dobru kapljicu“ u
svojim kletima mogu ponuditi vino-
gradari koji su se u posljednje vrijeme
na raznim natjecanjima okitili mnogo-
brojnim medaljama i priznanjima.”
Izvor: www.humnasutli.hr
Prirodno i kulturno naslijeđe
Na području općine Hum na Sutli koja
se prostire na 36,83 km2 kao prirodno
naslijeđe najznačajnija su prema podacima
Državnoga zavoda za statistiku od.1. lipnja
2003.godine poljoprivredna zemljišta u
površini od 1.483,98 ha od čega se koristi
za poljoprivredu 956,16 ha ili 64,4 %, dok
je pod šumama 344,31 ha ili 23,2%.
Zanimljiv je podatak, jer je proizvodnja
mesa, voća, povrća, meda i vina osnovna za
razvoj turizma, da je 2003. godine bila
struktura korištenja zemljišta kako slijedi:
• oranice i vrtovi 307,61 ha ili 32,2 %,
• povrtnjaci na okućnicama za vlastite
potrebe 5,62 ha ili 0,6 %,
• livade 54,8% ili 523,84 ha,
• pašnjaci 45,2 ha ili 4,7 %,
• voćnjaci 29,53 ha ili 3,1 % (plantažni
samo 1,27 ha ili 4,3 % od ukupnih
voćnjaka),
• vinogradi 44,35 ha ili 4,6 % (plantažni
samo 0,2 ha).
Prostor općine Hum na Sutli je kraj
pitomih zelenih zagorskih brežuljaka,
krajobraza, malih naselja i zaseoka,
Dvorac Mali Tabor
379
vinograda i polja, te šuma koji sa sjeverne i
zapadne strane omeđuje rijeka Sutla i
Sutlansko jezero i čini prirodnu granicu s
Republikom Slovenijom.
Stoga su prirodna bogatstva ovoga
područja i njihovo korištenje uz rad u
susjednoj Sloveniji utjecali na dosadašnji
razvoj gospodarskih i društvenih djelatnosti.
Međutim, stvaranjem država devedesetih
godina prošloga stoljeće, mnogi su izgubili
dobre poslove i sami se moraju zaposliti u
obliku samozapošljavanja i tu Projekt
ukupnoga razvoja donosi recepture kako to
ostvariti.
Od povijesnoga i kulturnoga naslijeđa
na području Općine postoje ostaci od kojih
neki polako nestaju, međutim, neki su
sačuvani kao srednjovjekovni dvor Mali
Tabor, kurije i sakralne građevine.
Važno je naglasiti da prostor općine
Hum na Sutli pokrivaju dvije katoličke
župe: Taborsko i Prišlin, jedna osnovna
škola, te pet područnih četverogodišnjh:
Druškovec, Gornje Brezno, Lupinjak,
Prišlin i Taborsko.
Izvor: www.humnasutli.hr
PREGLED POVIJESNIH I KULTURNIH SPOMENIKA OPĆINE HUM NA SUTLI
ARHEOLOŠKI LOKALITET
Brezna Gora – antički lokalitet, utvrda s rimskim novcem i nakitom
SVJETOVNI SPOMENICI
Srednjovjekovni plemićki grad Vrbovec -13. stoljeće, poligonalni tloris
DVORCI
Mali Tabor, srednjovjekovni grad, 1490. godine prvi spomen, renesansni kaštel, do 18. stoljeća
i utvrda, u 18. st. pregrađen u dvokrilni jednokatni barokni dvorac, očuvane tri okrugle barokne
kule i južni i istočni obrambeni zid
Dvorac Poredje 18./19. stoljeće, samostan sestara karmelićanki božanskoga Srca Isusova
Dvorac Palffy, Lupinjak, razrušen 1944. godine
KURIJE I KUĆE
Kurija Cesar – Druškovec, početak 19. stoljeća, češki svodovi, pokućstvo iz druge polovice 19.
stoljeća
Kurija Halužan – Mali Tabor, poč.19. st, očuvane gospodarske zgrade, visoka povijesno
umjetnička vrijednost
Kurija Staroveški- Grletinec, 19. st., jednokatnica pravokutnoga tlocrta s gospodarskim
zgradama, iznad potoka Kosteljine
Kurija Humski-Druškovec, jednokatnica pravokutnoga tlocrta, zaglavni kamen 1861.
Kuća Rihtarić-Lastine, jednokatnica pravokutnoga oblika, pogled na Prišlin, Brezno i
Sloveniju, zapušteno
Kuća Govedić-Druškovec, kraj 19. stoljeća
Kuća Majerić-Hum na Sutli, sredina 19. stoljeća građanska i ruralna tradicijska gradnja, s
gospodarskom zgradom, tradicijska kuća s alpskim elementima
Područna škola -Taborsko, iz 1860., tlocrta u T, visoka arhitektonska i ambijentalna vrijednost
Župna kurija Taborsko, izgrađena 1798. godine, pravokutna jednokatnica, bačvasti svod, hodnik
svođen češkim kapama
Župna kurija Prišlin, 1843. godine izgrađena, klasicistički stil
ŽUPNE CRKVE I KAPELE
Župna crkva sv. Marije – Taborsko,izgrađena u 15. stoljeću kao kapela, u 17. i 18. stoljeću
dobiva barokni “štih”, 1679. godine postaje župna crkva
Župna crkva Sv. Petra i Pavla – Prišlin, stara crkva bila gotičkoga stila, do 1799. godine filijala
župe Taborsko, sadašnja dovršena 1841. godine u klasicističkom slogu s baroknim kipovima sv.
Petra i Pavla
Kapela Sv. Ivana – Lastine, jednobrodna s četvrtastim svetištem, prvi spomen 1590. uz blagdan
ima pravo održavati sajam, 1639. zapuštena, 1644. obnovljena, inventar iz 19. stoljeća, pripada
župi Taborsko
Kapela Sv. Vida – Klenovec, podno grada Vrbovca, bila župna crkva u 16. st.
Kapela župe Taborsko, obnovljena potkraj 17. st., u 18. i 19. st. dobiva novi glavni oltar, bočni
oltari iz 19. st., jednobrodna, svetište u šilj
KAPELICE - POKLONCI, RASPELA
Kapelica-poklonac Gospe Lurdske u Taborskom, blizu Sv. Marije Taborske, kip Marije s Isusom
iz 18. st.
Kapelica - poklonac u Prišlinu, kip Marije iz 1612. godine
Kapelica - poklonac Sv. Antuna u Klenovcu
Raspela u Poredju, Breznom, Druškovcu, Humu, Lastinama, Malom Taboru i Lupinjaku

Iz navedenih podataka uočljivo je da općina korištenja prirodnoga i povijesno kulturno-

Hum na Sutli ima raznovrsne mogućnosti ga naslijeđa.

380
Prišlin - Crkva sv. Petra i Pavla
Sadašnje stanje
U sadašnjem trenutku razvoja općine
Hum na Sutli, turizam nije razvijen u jačem
obliku i nema praktički nikakve kapacitete
i ponudu, osim restorana “Humčanke” koja
na samomu graničnomu prijelazu sa Slove-
nijom pruža ugostiteljske usluge.
Za prostor općine Hum na Sutli
karakteristična je zdrava klima, nezagađen
zrak i voda, očuvana priroda bez obzira na
nazočnost staklarske industrije koja ima i
morat će imati primjenjene sve ekološke
standarde očuvanja prirode i kakvoće zraka.
Očuvano je graditeljsko naslijeđe, a o
slikovitom krajobrazu ne treba puno raspra
vljati. Dakle, potrebno je razvijati posebne
oblike ugostiteljsko turističke ponude, prije
svega onaj dio koji se oslanja na seljački
turizam, lovni turizam, proizvodnju zdrave
hrane, te vinski turizam (vinska cesta u
381
Izvor:www.destinacije.com
zajedništvu s Pregradskom vinskom
cestom), izletnički i «living history»
turizam, te pješačenje - trekking i
biciklizam - bikeing.
Ruralni (seoski) turizam, osobito
turizam na seljačkim gospodarstvima, bitna
je sastavnica, ukupnoga održivoga razvoja.
Pored tradicijske proizvodnje i pripreme
hrane ravnopravno treba uključiti i seoski
turizam kao dopunsku djelatnost i to u
okviru obnove sela i cjelokupnoga razvoja
ruralnoga prostora. Stoga, značajno mjesto
zauzimaju različiti oblici (seljačkoga)
turizma, što u konačnici postiže povezivanje
turizma i poljoprivrede, kao komparativnih
prednosti.
Organizirana i održiva proizvodnja i
poduzetništvo u ruralnim sredinama kao i
suvremena tehnologija sve više umanjuju
nedostatke sela kao poduzetničke sredine,
jer loših komunikacija s centrima i
odsječenost od znanja i informacija bit će
sve manje Naime, na tržištu se više traži
proizvod koji ima obilježje lokalnoga i
izvornoga, pa gospodarske djelatnosti mora-
Turistička infrastruktura
S obzirom da turizam čini jednu od tri
najvažnije grane razvoja općine Hum na
Sutli, nužan je i kvalitetan nositelj
turističkih projekata i drugih aktivnosti.
Turistička zajednica već postoji koja mora
biti osnovni organizator turističkih akti-
vnosti i pokretač cjelokupnoga projekta
razvoja turizma na području Općine, dakako
uz pomoć Poglavarstva i Vijeća.
Bitne, za razvoj turističke djelatnosti,
su sve institucije kulture i školstva, te
njihovi djelatnici čiji intelektualni doprinos
nije posebno zamiječen u mnogim lokalnim
sredinama. Tako, Hum Na Sutli ima
osnovnu školu "Viktor Kovačić" i pet
područnih, Dom kulture i Narodnu
knjižnicu koja se neprestalno proširuje i ima
13.299 (2004. godine), knjižnih jedinica
(danas zasigurno i više), Kulturno umje-
tničko društvo “Rikard Jorgovanić”,
Limenu glazbu Vetropack Straža, Muški
pjevački oktet Kaj. Posebni značaj u razvoju
turizma ima Udruga vinogradara i
podrumara “Humska kaplica” koja će imati
veliku ulogu u ostvarenju zajedničkoga
projekta vinarije i punionice vina i ostaloga
s gradom Pregradom. Značajan će biti
doprinos i Udruge žena “Humsko srce”. Sve
pobrojano je dobar temelj razvoja turizma, a
o tomu govori i Program svih manifestacija,
priredbi i radionica iz područja turizma za
2006. godinu:
1. Fašnik 2006. (veljača)
2. Radionica za izradu uskrsnih jaja (ožu-
jak)
3. Poetička drama L. Prežigala: „Kako da ti
snenoj kažem zbogom?“ (travanj)
4. Dan Općine Hum na Sutli, Gastroproram
382
ju biti osmišljene tako da se osnivaju na
lokalnim bogatstvima. Dakle, potrebno je
iskoristiti tradicijske vještine i proizvode u
obliku lokalnoga i zadružnoga poduzetni-
štva., (vidi zadnji ulomak 1. sveska Projekta
ukupnoga razvoja, stranica103).
TZ-e (travanj)
5. Međunarodna manifestacija: Bicikliranje
dolinom Sutle“ (svibanj)
6. Radionica za izradu staklenog nakita -
prvi dio (svibanj)
7. Nacionalni projekt Hrvatske turističke
zajednice (HTZ) "Volim Hrvatsku" (lipanj –
rujan)
8. Posjet izložbi cvijeća u Zagrebu „Flora
art“ (lipanj – rujan)
9. Radionica za izradu staklenoga nakita
(drugi dio) (lipanj – rujan)
10. Završetak ekološke akcije uređenje
mjesta "Zeleni Hum" uz proglašenje
najboljih u 10 kategorija (rujan)
11. Edukativno predavanje: Autohtoni vrt i
pejzažna arhitektura (rujan)
12. Svjetski dan pješačenja: “Put pod noge“
(listopad)
13. Svjetski dan hrane: Gastro - prezentacija
tradicijskih kolača i kruha (listopad)
14. Martinje 2006 (studeni)
15. Edukativna radionica: serviranje i
aranžiranje blagdanskoga i svečanoga stola
(studeni)
16. Edukativna radionica za izradu božićnih
aranžmana "Ususret Božiću" (studeni)
17. Božićni humanitarni koncert (prosinac)
Temelj za ubrzani razvoj ruralnoga
turizma u općini Hum na Sutli su vidikovci,
Žolekov breg, Štuklecov breg, Svekli raj i
Videž, a posebno Lovački dom na Videžu i
ribnjaci ŠRD “Klen” na Drajži, što govori o
već organiziranim djelatnostima ta dva
društva. Za već ranije spomenute oblike
turizma: pješačenje i biciklizam, o čemu
ćemo govoriti u narednim poglavljima,
značajna je šetno biciklistička staza:
Oblici kontinentalnoga turizma za
Pregradu i Hum na Sutli
Već je na trećem Turističkom forumu
kontinentalne Hrvatske u Vukovaru 2005.
godine utvrđeno da:
"Kontinentalni turizam, koji čini samo
5 % od ukupnoga turističkoga prometa u
Hrvatskoj, treba razvijati kao poseban turi-
stički proizvod, te je pogrešno promatrati
kontinentalni turizam kao nadopunu turizma
na moru, s obzirom da se oblici turizma,
koji se razvijaju u kontinentalnom dijelu
Hrvatske mogu razviti kao potpuno nova i
samostalna ponuda. Međutim, osnovni je
Povijesni turizam
Povijesni turizam, kao što sama riječ
govori, označava takvu turističku djelatnost
383
problem u kontinentalnomu turizmu, što ne
postoji ustrojbeni oblik praćenja njegovoga
razvoja. Prednosti kontinentalnoga turizma
su u trajanju djelovanja, dakle, tijekom
cijele godine."
Razmatranja raznih vrsta kontinental-
noga turizma, koji bi se mogli ostvariti kao
pojedinačni ili zajednički projekti za ove
dvije jedinice lokalne samouprave obraditi
ćemo u poglavljima koja slijede.
koja organizira posjećivanje povijesnih,
kulturnih, pa čak i industrijskih objekata i
mjesta, a zbog proširenja zanimljivosti,
mogu se u to uključiti dvorci, kurije,
sakralna zdanja, arheološki lokaliteti, mjesta
srednjevjekovnih bitaka kao i mjesta svih
dosadašnjih ratova, napuštene željeznice i
očuvane postaje, institucije prošlih država,
(šteta što je „financhauz“ u naselju Brod,
općina Hum na Sutli, srušena 1988. godine),
tvornice, knjižnice, apoteke, galerije, zbirke
oruđa, oružja i slika, ... Glavna je zadaća
toga turizma upoznavanje turista s povi-
jesnim činjenicama uz pružanje primjerene
za to ugostiteljske ponude, a ukoliko je to
tradicijska, uspjeh će biti veći jer će i
zadovoljstvo gosta biti veće.
Grad Pregrada i općina Hum na Sutli
imaju značajnih povijesnih lokaliteta i
objekata (dvoraca i kurija, srednjovjekovnih
utvrda, te arheoloških lokaliteta) koji
trenutno nisu u funkciji turizma, a svaki od
njih bi se mogao urediti u organiziranoj
Taborsko - Crkva Blažene Djevice Marije
384
ponudi povijesnoga turizma. Takvi objekti
su elementi povijesnoga turizma "living
history", jer mogu biti značajne zanim-
ljivosti za goste u sklopu ukupnoga projekta
turizma.
Posebno je zanimljiv ovaj oblik
turizma za goste iz dijaspore koji su već
nekoliko generacija izvan Hrvatske, pa se
nakon puno godina vrate ili prvi puta dolaze
u domovinu svojih očeva i djedova i žele
upoznati svoje korijene, vrijednosti svoje
domovine i povijest svoga naroda ili
povijest svojih majki i baka prikazanu na,
za njih, primjeren i zanimljiv način.
Povijesni turizam usmjeren je i prema
drugim skupinama društva koji mogu biti
korisnici: učenicima, studentima, raznim
udrugama, umirovljenicima, a može se
povezati s kongresnim turizmom, ako na
povijesnim mjestima ima objekata i
mogućnosti organiziranja savjetovanja.
(www.humnasutli.hr)
Seoski turizam
Uvod
Značajnost seoskoga turizma pokazuje
web stranica Ministarstva vanjskih poslova i
europskih integracija, jer na svojoj stranici
www.mvpei.hr kaže: “Seoska gospodarstva
svoju egzistenciju temelje na poljoprivredi,
a višak svojih prihoda plasiraju kao novu
ponudu – seoski turizam. Bazira se na
boravku u zdravom okolišu i ponudi uzgo-
jene zdrave hrane. Porast je interesa za
takvim oblikom turizma, pogotovo kod
mlađe populacije.
Infrastrukturne pogodnosti Hrvatske
daju joj poseban čar. Ponuda je vrlo
raznolika jer ima klimatski, hidrološki,
reljefno i povijesno vrlo različita područja,
koja mogu pružiti specifičnu ponudu na
seoskim gospodarstvima. U Hrvatskoj pos-
toje slijedeće prostorne cjeline: Slavonija,
Baranja, Srijem, Hrvatsko zagorje, Pri-
gorje, Međimurje i Podravina, Posavina,
Pokuplje, Moslavina, Gorski Kotar i
Povijesni razvoj seoskoga turizma
Prve pojave toga turizma vode nas u
Austriju u drugu polovicu dvadesetoga
stoljeća. Međutim, kako je on bio proizvod
privatnoga poduzetništva, vrlo brzo postao
je cilj za obnovu i povećanje životnoga
standarda na ruralnim prostorima.
Kasnije se proširio na sve kontinente i
danas je jedan od vrijednih oblika turističke
ponude, a za prostore Hrvatskoga zagorja je
najvrijedniji.
Svjetska turistička organizacija WTO
odredila je kroz svoje aktivnosti, aspekte i
elemente razvoja seoskoga turizma u
Europi, i to posebno u zemljama tranzicije,
kao što su ciljevi i zadaci u području
seoskoga turizma, njegova vizija, strategije
razvoja, razvoj proizvoda seoskoga turizma,
organizacija, promocija i marketing, eduka-
cija i trening, te financiranje.
385
Žumberak, Lika i Kordun, Istra i Hrvatsko
primorje, te Dalmacija.“
Seljački ili seoski turizam u gradu
Pregradi i općini Hum na Sutli treba biti
posebno važno razvojno opredjeljenje kao
osnovni oblik turističke ponude gdje će
pružati smještajnu, gastro i enološku
podršku svim drugim oblicima turističke
ponude.
Seoski turizam se definira kao turizam
gdje seoska gospodarstva koja su za to
osposobljena pružaju ugostiteljsku i turi-
stičku uslugu u konceptu aktivnoga odmora
u ruralnomu prostoru.
Domaćinstva proizvode hranu na
vlastitim imanjima, dok gosti mogu aktivno
sudjelovati u radovima na seoskim gospo-
darstvima i brinuti se o domaćim životi-
njama, te pripremati jela kao i biti direktni
sudionici u tradicijskim običajima.
Seoski turizam se počeo razvijati
početkom devedesetih godina u Hrvatskoj u
Slavoniji i oko Dubrovnika, a jači je razvoj
bio ostvaren desetak godina kasnije. Danas
je seoski turizam raširen po cijeloj zemlji s
različitim učincima, a najrazvijeniji je na
području Istre gdje ima gotovo stotinjak
domaćinstava koja pružaju turističke i
ugostiteljske usluge. Mogućnosti razvoja
seoskoga turizma u Hrvatskoj su izuzetne s
obzirom na raznovrsna klimatska, zemljo-
pisna, povijesnokulturna područja koja
mogu pružiti raznoliku ponudu mogućim
gostima.
U tom smislu određene su i slijedeće
prostorne cjeline:
• Slavonija, Baranja i Srijem,
• Hrvatsko zagorje, Prigorje, Međimurje i
 Podravina,
• Posavina, Pokuplje, Moslavina, Gorski
Kotar i Žumberak,
• Lika i Kordun,
• Istra i Hrvatsko primorje,
• Dalmacija.
Hrvatska ima 217 registriranih seoskih
domaćinstava, najviše u Istarskoj županiji
86, zatim u Dubrovačko - neretvanskoj 65,
Splitsko-dalmatinskoj 19, te Osječko-
baranjskoj 16 i Šibensko-kninskoj županiji
12.
Krapinsko - zagorska županija ima 8
domaćinstava seoskoga turizma, Kopri-
vničko - križevačka 5, Međimurska 3,
Sisačko - moslavačka 2, Bjelovarsko-
bilogorska 1, dok ostale županije nemaju
takvih domaćinstava.
S obzirom na zakonske propise koje
ćemo kasnije navesti, ponuda kapaciteta
seoskoga turizma može biti: smještaj gostiju
na seoskom domaćinstvu, ponuda proizvoda
koji se proizvode na imanju, ponuda jela iz
vlastite kuhinje, ponuda pića koje je
proizvedeno na domaćinstvu, degustacija i
kušanje vina i rakije, organizacija izleta.
Analizom pojedinih seljačkih turisti-
čkih domaćinstava u Hrvatskoj, utvrdili smo
da se njihova ponuda svodi na:
• usluge smještaja,
• tradicijska jela iz domaće kuhinje ovisno
o kraju u kojemu se seosko domaćinstvo
nalazi,
Poljoprivredno zakonodavstvo – Seoski turizam
• Zakon o ugostiteljskoj djelatnosti -
pročišćeni tekst (NN 49/03)
• Zakon o izmjenama i dopunama Zakona
o ugostiteljskoj djelatnosti (NN 117/03)
• Zakon o turističkoj djelatnosti (NN 8/96)
• Izmjena Zakona o turističkoj djelatnosti
(NN 76/98)
• Pravilnik o pružanju ugostiteljskih usluga
u seljačkom domaćinstvu (NN 22/96)
• Izmjene i dopune Pravilnika o pružanju
ugostiteljskih usluga u seljačkom
386
• ponudu pića proizvedenih na doma-
ćinstvu ( domaće vino i rakija),
• šetnju selom i šumom,
• vožnja traktorom kroz selo i šumu,
• razgledavanje pojedinih vrsta biljaka i
drveća,
• razgledavanje domaćih životinja,
• promatranje poljoprivrednih strojeva u
radu,
• sportske aktivnosti na livadi (badminton,
igre s loptom,...),
• crtanje i slikanje svega viđenoga i
okoline,
• razgledavanje etno sobe s tkalačkim
stanom,
• sudjelovanje u tečaju tkanja,
• izradu narodne nošnje,
• izradu ručnih radova iz kraja gdje je
seljačko domaćinstvo,
• vožnju kočijom i jahanje
• obilazak svetišta, starih gradova, muzeja,
galerija slika, etno zbirki,
• obilazak vinskih kleti i upoznavanje s
obradom vinograda i proizvodnjom vina,
• posjeti vinskim cestama,
• kupnji namirnica na obližnjoj tržnici,
• mogućnost sudjelovanja u poslovima na
imanju,
• sudjelovanje u lovu za ljubitelje lova,
• organizaciju uvjeta za "team building",
• organizaciju uvjeta za seminare...
domaćinstvu (NN 47/97, 25/99, ...)
• Pravilnik o razvrstavanju, minimalnim
uvjetima i kategorizaciji ugostiteljskih
objekata (NN 57/95)
• Izmjene i dopune Pravilnika o minimal-
nim uvjetima i kategorizaciji ugosti-
teljskih objekata (NN 110/96, 24/97, ...)
• Pravilnik o obliku, sadržaju i načinu
vođenja knjige gostiju i popisa gostiju
(NN 14/96)
Izvor: http://www.hzpss.hr
Poljoprivredno zakonodavstvo – Krediti i poticaji
• Pravilnik o načinu i uvjetima provedbe
modela poticanja proizvodnje NN 17/07
• Pravilnik o potpori u sklopu programa
očuvanja izvornih i zaštićenih pasmina
NN 03/07
• Izmjene i dopune pravilnika o načinu i
uvjetima provedbe modela poticanja
proizvodnje NN 143/06
• Izmjename i dopune zakona o državnoj
potpori u poljoprivredi, ribarstvu i šu-
marstvu NN 141/06
• Pravilnik o izmjenama i dopunama
Pravilnika o načinu i uvjetima provedbe
modela poticanja proizvodnje NN 115/06
• Pravilnik o dopuni pravilnika o načinu i
uvjetima provedbe modela poticanja
proizvodnje NN 86/06
• Zakon o izmjenama i dopunama zakona
o državnoj potpori u poljoprivredi,
ribarstvu i šumarstvu NN 85/06
• Pravilnik o izmjeni Pravilnika o uvjetima
i načinu korištenja sredstava za razvitak i
obnovu poljoprivrede NN 64/06
• Pravilnik o izmjeni i dopuni pravilnika o
načinu i uvjetima provedbe modela
poticanja proizvodnje NN 40/06
• Pravilnik o izmjenama i dopunama
Pravilnika o načinu i uvjetima provedbe
modela poticanja proizvodnje NN 141/05
• Pravilnik o izmjenama i dopunama
Pravilnika o načinu i uvjetima provedbe
modela poticanja proizvodnje NN 105/05
• Pravilnik o izmjenama i dopunama
Pravilnika o provedbi modela kapitalnih
ulaganja u poljoprivredi, ribarstvu i
šumarstvu NN 100/05
• Odluka o izmjenama i dopunama Odluke
o izmjenama uvjeta kredita odobrenih od
strane Ministarstva poljoprivrede,
šumarstva i vodnoga gospodarstva NN
98/05
• Pravilnik o provedbi programa razvitka
seoskog prostora NN 71/05
• Pravilnik o načinu i uvjetima provedbe
modela poticanja proizvodnje NN 24/05
387
• Ispravak Zakona o izmjenama i dopu-
nama Zakona o državnoj potpori u poljo-
privredi, ribarstvu i šumarstvu NN 12/05
• Pravilnik o izmjenama i dopunama
Pravilnika o ostvarivanju prava na
potporu osiguranja od mogućih šteta
proizvodnji u poljoprivredi, ribarstvu i
šumarstvu NN 185/04
• Pravilnik o provedbi modela potpore
dohotku NN 2/05
• Pravilnik o izmjenama i dopunama
Pravilnika o provedbi modela kapitalnih
ulaganja u poljoprivredi, ribarstvu i
šumarstvu NN 2/05
• Izmjena i dopuna Pravilnika o provedbi
modela kapitalnih ulaganja u poljo-
privredi, ribarstvu i šumarstvu NN
114/04
• Pravilnik o izmjeni i dopuni Pravilnika o
uvjetima i načinu korištenja sredstava za
kreditiranje razvitka i obnove poljo-
privrede NN 108/04
• Odluka o izmjenama uvjeta kredita
odobrenih od strane Ministarstva poljo-
privrede, šumarstva i vodnoga gospo-
darstva NN 105/04
• Zakon o izmjenama i dopunama Zakona
o državnoj potpori u poljoprivredi, ribar-
stvu i šumarstvu NN 82/04
• Pravilnik o uvjetima i načinu korištenja
sredstava za kreditiranje razvitka i obno-
ve poljoprivrede NN 85/01
• Izmjene i dopune Pravilnika o uvjetima i
načinu korištenja sredstava za kredi-
tiranje razvitka i obnove poljoprivrede
NN 7/02, 147/02, ...
• Zakon o državnim potporama u poljo-
privredi, ribarstvu i šumarstvu NN 87/02
• Zakon o izmjeni i dopuni Zakona o drža-
vnim potporama u poljoprivredi, ribar-
stvu i šumarstvu NN 117/03
• Pravilnik o provedbi modela kapitalnih
ulaganja u poljoprivredi, ribarstvu i šu-
marstvu NN 47/04
• Pravilnik o ostvarivanju prava na potporu
 osiguranja od mogućih šteta proizvodnji
u poljoprivredi, ribarstvu i šumarstvu NN
47/03
• Izmjena i dopuna Pravilnika o ostvari-
vanju prava na potporu osiguranja od
mogućih šteta proizvodnji u poljo-
privredi, ribarstvu i šumarstvu NN 6/04
Ciljevi razvoja seoskoga turizma
Ciljevi razvoja seoskoga turizma su:
• očuvanje kulturnoga, povijesnoga i
prirodnoga naslijeđa,
• zaštita životne sredine,
• podizanje razine kakvoće života,
• stvaranje profitnih učinaka.
Stvaranjem dobiti seoski turizam omo-
gućava zadržavanje žitelja na selu, što je i
najznačajniji zadatak Projekta ukupnoga
razvoja, jer se od tako organiziranoga rada
na malim poljoprivrednim obiteljskim gos-
podarstvima može živjeti.
Viziju seoskoga turizma obilježavaju
načela:
• Temelji se na održivomu razvoju, ima
značajnu ulogu u određivanju u raspo-
redu u prostoru i razvoju gospo-darstva.
• Partnerstvo privatnoga i javnoga sektora
je nazočno i moguća je zajednička
strategija planiranja i razvoja.
• Mogućnost ponude u potpunom suglasju
standarda smještaja, zdrave prehrane,
ugođaja, seoskih aktivnosti, edukacije,
zabave, odmora i rasterećenja od stresa.
• Seoski turizam je alternativa masovnom
turizmu.
Za razvoj proizvoda seljačkoga turizma
i iskoristišenje njegovih mogućnosti i
konačnoga uspjeha nužno je provesti slije-
deće, što je već obrađeno detaljno u
poglavljima o turističkomu proizvodu:
• Istraživanje tržišta
• Segmentacija tržišta
• Diverzifikacija
• Kakvoća
• Kupnja
• Klasifikacija
• Organizacija
388
• Pravilnik o primjeni zakona o posebnom
porezu na naftne derivate što se odnosi
na eurodizel-dizelsko gorivo obojeno
plavom bojom NN 179/03
Izvor: http://www.hzpss.hr
• Promocija i marketing
• Prekogranične inicijative
• Obrazovanje
• Investicije i financiranje
Samo ćemo neke koje su najznačajnije
obraditi. Organizacija mora obuhvatiti ne
samo poslovne nositelje, nego i lokalnu i
regionalnu upravu, druge davatelje turis-
tičkih usluga ili smještaja. Ta organizacija
seoskoga turizma sa svojim sudionicima,
odgovorna je za njegovu viziju i strategiju,
sustav vrednovanja ponude proizvoda,
marketing, pružanje usluga poslovne
podrške, organizaciju modela za razmjenu
iskustava, osiguravanje treninga, lobiranje
kod vladinih i drugih institucija, te
financiranje. Obrazovanje je potrebno za
davatelje usluga, neposredne izvršitelje u
seoskom turizmu koji se u kratkom roku
moraju osposobiti znanjima stranih jezika,
marketinga, interneta, turističkoga proi-
zvoda komuniciranja s kupcima, ... Također
je važno i obrazovanje dužnosnika na razini
općina i gradova o važnosti i značaju
seoskoga turizma. S obzirom na investicije
i financiranje, iako je seoski turizam
aktivnost privatnoga sektora i predodređen
je uglavnom za male tvrtke, ipak su za
pokretanje ovoga posla nužne znatne inves-
ticije, kako bi se stvorila ponuda visoke
kakvoće. Stoga su glavni sudionici inves-
ticija i financiranja privatni sektor koji mora
preuzeti rizik ulaganja i Vlada koja mora
osigurati nekoliko vrsta podrške: tehničku
pomoć, razvoj infrastrukture, putove, pro-
metnu signalizaciju, informacije za posje-
titelje, davanje subvencija za početak posla,
porezne olakšice da bi se privukli ulagači, ...
Cijene
Cijene smještaja po osobi na dan
različite su i ovise o regiji, vremenskom
razdoblju i razini usluge. Primjerice, u Istri
se kreću od 5,31 EUR do 44,00 EUR po
osobi na dan. Iz obilježja Hrvatske kao
turističke destinacije jasno je da postoje
značajne mogućnosti za razvoj seoskoga
turizma.
Ocjena mogućnosti pokretanja seoskoga turizma
Vlasnici seoskih gospodarstava koji se
žele baviti turizmom i pružati turističke
usluge moraju najprije procijeniti da li su
njihova gospodarstva pogodna za takvu
svrhu.
U zakonskim propisima o turizmu
(Zakon o turističkoj djelatnosti, Zakon o
ugostiteljskoj djelatnosti, ...) određeni su
uvjeti bavljenja seoskim turizmom. Ti uvjeti
su svojevrsna pomoć za samoga ulagatelja u
procjeni svojih stvarnih mogućnosti bavlje-
nja seoskim turizmom.
Osnovni uvjeti koji se moraju
procijeniti su:
• ocjena privlačnosti kraja u kojemu se
nalazi seosko gospodarstvo,
• procjena privlačnosti samoga seljačkoga
gospodarstva.
Privlačnost kraja ocjenjuje se na
temelju povoljnih obilježja klime, čistoće
vode i zraka, nezagađenosti okoliša,
nepostojanja buke i vibracija, te mogućih
opasnosti od poplava, eksplozija, erozija...
Važna je i ljepota krajobraza, očuvanost
prirode, ali posebice, i postojanje gradi-
teljskoga očuvanoga naslijeđa, te kara-
kteristične sociološke, etnološke i kulturne
značajke područja. Međutim, seoski turizam
ne čini samo gospodarstvo i tradicijska
gastronomska i enološka ponuda, već mo-
gućnosti za sportsku rekreaciju, pješačenje,
razgledavanje i upoznavanje znamenitosti.
Bitni su i drugi ugostiteljski objekti,
389
Prema podacima statistike, godine
2000., smještajnih kapaciteta seoskoga
turizma bilo je 273.833 postelja, što je
38,6% smještajnih kapaciteta Hrvatske koja
je imala ukupno 710.188 postelja za
turistički smještaj i koja je ostvarila
8.325.000 noćenja od 1.215.000 dolazaka
turista, prosjek boravka 6,85 dana.
posebice, s regionalnim jelima i pićima.
Poseban je čimbenik privlačnosti
seljačkoga gospodarstva njegova prometna i
komunikacijska povezanost. Naime, koliko
god turisti traže ruralno okruženje u kojem
će naći mirni odmor daleko od gradskih
ureda, stresa, buke i vreve, ipak im je
vremenska dužina i kakvoća povratka
značajna. Stoga prednost imaju mjesta
dobre cestovne povezanosti. Jednako tako,
postoje stndardi koji govore da udaljenost
gospodarstva do prve ambulante i pošte ne
smije biti veća od 15 kilometara, a uda-
ljenost do najbliže trgovine i gostionice
treba biti manja od 5 kilometara.
Ocjenu atraktivnosti područja pokazuje
i zainteresiranost većega broja doma-
ćinstava u selu koji se žele baviti seoskim
turizmom. Posebno je značajna procjena
ukupne ponude drugih čimbenika koji se
nalaze u širem području gdje se nalazi
gospodarstvo.
Grad Pregrada i općina Hum na Sutli se
nalaze u okruženju ostalih mjesta, gradova i
prirodnih bogatstava Hrvatskoga zagorja
koja već imaju turističku ponudu, što je
izuzetno povoljna polazna osnovica za
razvoj seoskoga turizma.
Nakon procjene privlačnost okruženja
u kojemu bi se nalazio mogući seoski
turizam, pristupa se procjeni samoga seo-
skoga gospodarstva i njegove privlačnosti.
Da bi se neko gospodarstvo uopće moglo
baviti djelatnošću seoskoga turizma treba
imati odgovarajuće poljoprivredno zem-
ljište, te gospodarske zgrade na imanju i
stoku.
Ukoliko gospodarstvo ima navedene
elemente, njegova zanimljivost se procje-
njuje na bazi kriterija kao što su: lokacija
stambenoga objekta, mogućnost automo-
bilskoga pristupa, postojanje električne
struje, tekuće vode, sustava grijanja,...
Najvažnije je znati da li se postojeće
gospodarstvo, pri čemu se najprije misli na
objekte i dvorište, može uopće preurediti za
te svrhe, kao i da li je dovoljan broj članova
domaćinstva i da li su njihova starost, spo-
sobnost i želje u skladu s tom djelatnošću.
Prema Pravilniku o pružanju ugo-
stiteljskih usluga u seljačkom domaćinstvu
(NN 22/96.), uređena su pitanja u pogledu
funkcioniranja i opremanja seokoga gospo-
darstva koje se želi baviti seljačkim turi-
zmom. To se odnosi na:
• pojam seoskoga domaćinstva,
• vrste ugostiteljskih usluga seokoga
domaćinstva,
• što se smatra pretežito vlastitom proizvo-
dnjom,
• vrste proizvoda koji ne moraju biti iz
pretežito vlastite proizvodnje,
• minimalne uvjete objekata u kojima se
pružaju ugostiteljske usluge u seoskomu
domaćinstvu,
• kategorizaciju objekata u kojima se
pružaju ugostiteljske usluge u seoskomu
domaćinstvu,
• utvrđivanje minimalnih uvjeta i način
kategorizacije objekata u kojima se
Zaključak
Analiza i procjena sa Znanstvenoga
skupa s međunarodnim sudjelovanjem
2000. godine “Izazovi hrvatskoj poljopri-
vredi na pragu 21. stoljeća”, održanom u
Poreču jasno je rekla da: “Turizam uz
poljodjelstvo u slijedećih deset godina
doživjet će najveći porast bruto proizvoda...
trećina turističke potrošnje je hrana i piće.”
Prof.dr.sc.Ante Kolega, Zbornik plenarnih
390
pružaju ugostiteljske usluge u seoskomu
domaćinstvu.
Ako domaćinstvo koje se namjerava
baviti seoskim turizmom zadovolji navede-
ne kriterije, te ako je procjena privlačnosti
područja zadovoljavajuća, postoje formalne
pretpostavke za ulaganje u ovakvu
djelatnost, dok stvarni učinci uvijek ovise o
ulagatelju.
Prema dosadašnjim iskustvima, posje-
titelji svoju odluku o boravku u seoskomu
turizmu, to znači odluku o aktivnom
odmoru na selu i u prirodi, temelje na:
• postojanju prirodnih bogatstava koja im
omogućavaju aktivnosti u prirodi i
opuštanje (šume, more jezera, rijeke,
planine, plivanje, veslanje, šetnju, penja-
nje po stijenama, rekreativni športovi,
igre, ...)
• "living history" objekti (stari dvorci
osobito ako su spremni za prihvat go-
stiju, znamenita zdanja, povijesni
događaji, ostaci davnih vremena),
• mogućnost praktičnoga rada u usvajanju
tradicijskih znanja u raznim obrtima
(radionice),
• unatoč seoskom okruženju, ipak mora
biti osigurana gradska udobnost.
U okviru seoskoga turizma na prostoru
grada Pregrade i općine Hum na Sutli može
se ostvariti izgradnja ili preuređenje takvih
kapaciteta uz razvoj pratećih oblika turizma
na ovomu području.
izlaganja i sažetaka, Strategija marketinga
hrvatskoga poljodjelstva, 2000. str.61.
Definicija seoskoga obiteljskoga gos-
podarstva prema navedenom znanstvenom
skupu je: “Seljačko obiteljsko gospodarstvo
je svako gospodarstvo koje djelomično ili u
potpunosti, uglavnom vlastitim radom, na
svojim ili unajmljenim zemljišnim
površinama, s pravladavajućim vlastitim, ali
i unajmljenim radnim sredstvima ili radom
privređuju dostojanstveno primjeran doho-
dak za podmirivanje životnih, duhovnih i
inih potreba cjelokupne obitelji.” Dr.sc.
Vinske ceste
Što je vinska cesta? To je poseban
oblik nuđenja i prodaje poljoprivrednih
proizvoda nekoga vinorodnoga područja, na
kojemu proizvođači, udruženi pod etiketom
vinske ceste, nude svoje specijalitete, a
posebice vino. Uz turističku i ugostiteljsku
ponudu, sastavni dio vinske ceste su i
posebnosti okoliša i prirodne ljepote kojima
cesta prolazi, kao i povijesne i kulturne
znamenitosti. Izgradnjom vinske ceste
određuje se ugostiteljska ponuda područja,
određuje trasa vinske ceste, uređuje prostor
za doček gostiju i osmišljava turistička
ponuda, izrađuju oznake i označavaju
vinske ceste. Pri tome odlučujuću ulogu na
izgled i veličinu vinske ceste imaju ponuda
vina i ostalih domaćih specijaliteta na
vinarskim gospodarstvima. Vinske ceste
Razvoj vinskih cesta u Hrvatskoj
Šezdesetih godina prošloga stoljeća
započela je povijest vinskih cesta u
Republici Hrvatskoj. Devedesetih godina
započeo je jači proces izgradnje vinskih
cesta, pa su otvorene Istarske, Međimurske i
Moslavačke vinske ceste, ceste u Zagre-
bačkoj županiji Zelinska i Plešivička.
Najrazvijenije vinske ceste u funkciji
turizma su:
• Rovinjštine-Vodnjanštine,
• Poreštine,
• Pazinštine - Buzeštine,
• Bujštine,
• Plešivička,
• Zelinska,
• Međimurska.
Plešivička vinska cesta se nalazi na
391
Miroslav Čavlek, Zbornik plenarnih
izlaganja i sažetaka, Odrednice Hrvatske
poljoprivredne politike, 2000. str. 100.
turistu nude najširi izbor i olakšavaju
donošenje odluke o posjeti vinorodnih
krajeva, posjeti koja nije slučajno
putovanje, već sustavno otkrivanje vino-
rodnih krajeva, prirodnih bogatstava i
kulturnoga naslijeđa nekoga kraja.
Povijest vinske ceste vodi nas u
Austrougarsku monarhiju u godinu 1784.
kada austrougarski car Josip II donosi
zakonski propis (Zirkularverordenung Nr.
482 geregelte Buschenschankgesetzt) kojim
se dozvoljava prodaja vina i hrane na
vinotočju („der Heurige“ ili „der
Buschenschank“). Tako se uz vinotočja
postupno razvijala i druga turistička
ponuda, da bi sve zajedno preraslo u
cjeloviti turistički proizvod koji danas
poznajemo pod imenom „vinske ceste“.
zapadnomu dijelu Zagrebačke županije,
gdje se nalaze poznati Plešivički amfiteatri
sa strmim i osunčanim vinogradarskim
položajem Plešivice koji se zove Plešivička
vinska cesta. Prolazi kroz Plešivicu,
Prilipje, Prodin dol, Plešivičko Hrastje,
Jastrebarsko, Donju Reku, Pavlovčane,
Gornji Desinec, Lokošin Dol, Prhoć i
Plešivičko Prekrižje. Na Plešivičkoj vinskoj
cesti ima ukupno 37 vinara. Pored enološke
ponude, na Plešivičkoj vinskoj cesti mogu
se posjetiti 16 spomenika kulturnoga
naslijeđa, od čega su dva stara grada i jedan
dvorac, gdje ističemo Okić Grad iz 12.
stoljeća, Stari Grad Lipovec iz 13. stoljeća,
te dvorac Erdody iz 15. stoljeća. Pored toga,
tu je i 12 sakralnih objekata, te gradski
muzej i galerija iz 19. stoljeća. U ponudi su
i tri planinarska i jedan lovački dom, koji
imaju smještajne kapacitete, te 13 turističko
seoskih gospodarstava i ugostiteljskih obje-
kata s djelomičnom mogućnošću smještaja.
Športska rekreacija nazočna je s dva
konjička kluba, mogućnošću paraglidinga,
motocross stazom i otvorenim bazenima u
Svetojanskim toplicama.
Zelinska vinska cesta se proteže na
brežuljcima zelinskoga vinogorja na
udaljenosti 30 km istočno od Zagreba.
Prolazi kroz Drenovo, Donje Psarjevo,
Nespeš, Gornje Psarjevo, Biškupec
Zelinski, Sv. Ivan Zelinu, Marinovec i
Blaževdol. Na Zelinskoj vinskoj cesti
ukupno se nalazi 12 objekata ponude vina i
kulinarskih specijaliteta. Pored ponude
vinara, nalaze se i spomenici, muzej, tri
kurije, dvorac i stari grad, te 12 sakralnih
spomenika kulturnoga naslijeđa. Na Zelin-
skoj vinskoj cesti je i planinarska kuća sa
šetnicom, zatim pet restorana, sportski
centri s bazenima, dva teniska centra,
streljana i ribnjak.
Međimurska vinska cesta se nalazi na
bregovitom dijelu Međimurske županije
392
koja je poznata po bogatim vinogradima i
vinima, razvija se ugostiteljstvo i seoski
turizam. U dalekom srednjem vijeku,
uzgojem vinove loze u ovome kraju bavili
su se kmetovi, plemstvo, crkvene institucije
i građani. Poznato je da su i grofovi Zrinski
imali nekoliko vinograda i vinskih podruma
u Međimurju. Nisko brdoviti i valoviti
krajobraz, te izrazita kontinentalna klima
povoljni su za uzgoj velikoga broja vinskih
odlika, pa je tako međimursko vinogorje po
sortimentu jedno od najboljih u Hrvatskoj.
Gore rečeno dovoljan je razlog za posto-
janje vinske ceste koja nudi kušanja vina i
domaćih gastronomskih specijaliteta 11
vinara od čega 10 obitelji i jedna veća
tvrtka. Vinska cesta prolazi kroz Čakovec,
Lopatinec, Gornji Mihaljevec, Železnu
Goru, Štrigovu, Robadje, Sv. Urban i
Preseku.
Kasnije su se razvile vinske ceste u
Vukovarskoj županiji, Virovitičkoj županiji,
Bjelovarsko-bilogorskoj županiji (Vinska
turistička cesta Daruvar).
Plemenšćina
Obilježja vinske ceste
Vinske ceste poseban su oblik prodaje
proizvoda vinorodnoga područja gdje
seoska gospodarstva, vinogradari, te ostali
sudionici udruženi zajedno pod nazivom
vinske ceste prodaju svoje proizvode, pa
stoga vinska cesta mora imati slijedeća
obilježja:
• Seoska domaćinstva na vinskoj cesti
moraju gostima nuditi seljačke specija-
litete, vina, rakiju i napitke pripremljene
iz pretežito vlastite proizvodnje, te
grožđe, voće i povrće iz vlastite pro-
izvodnje.
• Vinsku cestu čine i prirodna ljepota i
posebnost okoliša kroz koji prolazi, te
kulturne i povijesne znamenitosti, tradi-
cija i posebnosti određenoga područja.
• Vinska cesta obuhvaća i bliža mjesta i
naselja ukoliko povećavaju eno turisti-
čku ponudu.
393
Proventus d.o.o. - arhiva
• Za osnivanje svake nove vinske ceste,
kao i za daljnje održavanje postojećih
vinskih cesta, potrebno je izraditi odgo-
varajući projekt koji mora sadržavati i
način obilježavanja vinske turističke
ceste.
• Ako se ishodište vinske ceste ne nalazi
na cestovnoj mreži, prilazna cesta se
mora posebno obilježiti. Na glavnoj se
cesti postavljaju smjerokazi prema
ishodištu vinske ili prilazne ceste, a na
početku vinske ceste postavlja se ploča.
• Ploča na početku vinske ceste je
simboličan ulaz u vinsku cestu i mora
sadržavati logo s tekstom dobrodošlice
kao i plan kretanja vinskom cestom.
• Za sadržaje unutar vinske ceste osigu-
ravaju se posebni smjerokazi i inter-
pretacijske ploče.
• Izgradnja nove vinske ceste obuhvaća i
 aktivnosti u određivanju ugostiteljske
ponude, utvrđivanju njezine trase, ure-
đivanje prostora za prijem gostiju do
promotivnih djelatnosti, izrade zna-
kova,...
• Osnovni kriterij za određivanje trase
bilo koje vinske ceste je raspoloživa
ponuda vina i drugih tradicijskih speci-
jaliteta na tim gospodarstvima.
• Izgradnja vinske ceste nikad nije zavr-
šena i u nju treba stalno ulagati.
• Uspjeh vinske ceste ovisi o broju gostiju
koji je posjećuju, pa prema tomu i o
njihovoj potrošnji na vinskoj cesti.
• Raznovrsna ponuda vina visoke kakvo-
će bitna je pretpostavka za uspješan
razvoj svake vinske ceste, a ujedno je to
i jedan od najboljih oblika prodaje vina i
Izletnički turizam
Pod pojmom izletnički turizam
podrazumijevamo takav oblik turističke
aktivnosti koji je temeljen na kraćem
putovanju ili boravku turista u određenoj
destinaciji, s namjerom posjete nekoj
turističkoj znamenitost ili zanimljivosti.
Radi se zapravo o pojmu kraćega boravka u
određenoj destinaciji, međutim, turisti mogu
obilaziti i više mjesta, ali u svakom mjestu
je organiziran kraći boravak s ciljem posjeta
nekoj zanimljivosti koje mogu biti spome-
nici povijesti i kulture, prirodne zname-
nitosti, zabavni parkovi, muzeji, termalna
vrela, izvori rijeka... Izletnički turizam
odvija se tijekom čitave godine i nije vezan
za vremenske prilike.
Turističke agencije organiziraju izlete
za turiste izvan njihovoga mjesta stalnoga
boravka. Izletnički program u pravilu traje
manje od 24 sata i ono što je
karakteristično, ne uključuje noćenje, ali
izletnici moraju imati bar jedan obrok koji
se može organizirati na prikladnomu
394
prilika za domaće vinare.
Procjenjuje se, na temelju iskustva
postojećih otvorenih vinskih cesta, da se
najviše ostvarilo u enološkoj ponudi, jer je
kakvoća vina porasla, a mnogo manje u
ponudi hrane. Mnogo se učinilo i na izradi
promotivnoga materijala, o čemu svjedoče i
brojne internet stranice. Najveći poslovni
uspjeh su do sada ostvarivale Istarske
turističko-vinske ceste koje su uključene u
jaču turističku ponudu.
Vinske ceste u gradu Pregradi i općini
Hum na Sutli trebale bi biti najznačajnija
turistička ponuda u okviru seoskoga
turizma. Postojeću Pregradsku vinsku cestu
treba revitalizirati i povezati s novom
vinskom cestom Huma na Sutli.
seoskomu gospodarstvu. Izlet je i jedan od
najstarijih vrsta turističke ponude koja se
mora usmjeriti na vrtiće, škole, umiro-
vljenike, trgovačka društva s više djelatnika.
Ministarstvo turizma je 2003. godine
naručilo od Instituta za turizam projekt: “Od
turizma i kulture do kulturnog turizma:
Strategija razvoja” koji tumaći i predlaže
aktivnosti u ostvarenju kulturnoga turizma.
Bitno je naglasiti da je kulturni proizvod
koji je jedinstven, zanimljiv, budi maštu,
koji ima popratni uslužni sadržaj i kvali-
tetnu uslugu temelj izletničkoga turizma.
Grad Pregrada i općina Hum na Sutli, s
obzirom na sadržaje koje ima i koji smo i u
ovomu projektu vrednovali, trebaju odabrati
nekoliko lokacija (prije svega povijesne
lokacije) koje su vrijedne kao objekt posjeta
u izletničkom smislu i koje mogu biti
osnovica toga vida turizma za jedinice
lokalne samouprave.
Naime, valja naglasiti da se i vjerski
turizam može uvjetno uključiti u izletnički
turizam, pa se mogu ostvariti posjete
vjernika-turista Križnom putu na Kunagori,
crkvi Uznesenja Blažene Djevice Marije u
Pregradi ili crkvi Svete Marije od Pohoda u
Vinagori, a u općini Hum na Sutli crkvi
Svete Marije u Taborskom i Svetih Petra i
Pavla u Prišlinu gdje su mogući i koncertni
programi ozbiljne glazbe zbog pogodne
akustike, te u skoroj budućnosti roditeljski
dom obitelji mučki ubijenoga svećenika
Antuna Grahovara iz Taborskoga, prve
žrtve nakon uspostave demokratske Hrva-
Prasvetište Naše Gospe od Kunagore
Trekking - pješačenje
Trekking nije ekstremni šport, riječ je o
mješavini pješačenja i planinarenja. Sama
riječ dolazi iz jezika afrikaans koji se
govori u Južnoafričkoj Republici i znači
planinarenje. Nastao je šezdesetih godina
prošlog stoljeća među planinarima na Hima-
laji, ali Vi ne trebate otputovati na Himalaju
da bi se bavili trekkingom - sve što Vam
treba je volja za hodanjem u prirodi.
395
tske. Svjetovna odredišta izletničkoga turi-
zma mogu biti zasigurno Kunagora (520
metara nad morem) i planinarski dom u
okruženju novoizgrađenoga vjersko – kul-
turnoga paviljona (prasvetište Naše Gospe
od Kunagore) s nezaboravnom panoramom
grada Pregrade, vinoteka, kušaonica i mu-
zejski dućan, dok su to u općini Hum na
Sutli “Špiljakova jezera”, “Ribnjak Klen” i
“Žolekov breg”, kušaonica vina na vinskoj
cesti.
( Proventus d.o.o. - arhiva)
Međutim, valja razlikovati trekking i
planinarenje, te trekking i pješačenje To je
novija vrsta turističke ponude. Označava
pješačenje po točno utvrđenim rutama, od
točke A do točke B, a cilj je ojačati tijelo,
obnoviti kondiciju, uživati u prirodi,
upoznati ruralni ambijent, povijesne,
kulturne i sakralne spomenike. Program
može biti razne težine prilagođen grupama
korisnika. Može biti organiziran na teškim
ili laganim terenima u trajanju koje zado-
voljava zdravstvene sposobnosti i mogu-
ćnosti turista. Sudionici ne trebaju skupo-
Eko turizam
Budući da je u gradu Pregradi počela
akcija “Pregrada u zdravom okolišu” u
kojoj će se uređivati pregradska Eko staza,
jednako tako se predlaže i općini Hum na
Sutli da započne ovakav ili slični projekt,
što može biti početni model primjene eko-
turizma i služiti kao dopuna drugim obli-
cima turističke ponude.
Po definiciji Međunarodnoga društva
za ekoturizam TIES (The International
Ecotourism Society) 1991. godine, eko-
turizam je „odgovorno putovanje u djelo-
krugu prirode kojim se čuva životna sredina
i omogućava bolja kakvoća života local-
noga stanovništva“.
Prema IUCN (International Union for
Conservation of Nature, Međunarodna orga-
Obilježja eko turizma
Smisao eko turizma može se najbolje
odrediti kroz njegova opća obilježja:
• To su svi oblici turizma koji se
zasnivaju na prirodi i u kojima je osno-
vna motivacija turista promatranje,
uvažavanje prirode i tradicijskih kultura
koje prevladavaju na tim prostorima.
• U načelu, ali ne isključivo, eko turizam
se organizira za male turističke grupe, a
organiziraju ga male lokalne tvrtke.
• Eko turizam sadrži obrazovne i anali-
tičke sastavnice.
• On značajno umanjuje negativne
utjecaje na prirodno i socio - kulturno
okruženje.
• Eko turizam je sastavni dio održivoga
turizma i čini oblik turizma koji je
utemeljen na prirodi. On uključuje i
396
cijenu opremu, osim udobne odjeće i obuće,
dosta tekućine. Ovaj oblik športsko rekre-
acijskoga turizma treba povezati s eko i etno
turizmom.
nizacija za očuvanje prirode koja rabi ime
World Conservation Union, Svjetska
organizacija za očuvanje ima sjedište u
Gland - u, Švicarska, ima 1.000 djelatnika u
svijetu u 62 zemlje, a programe zaštite
prirode donosi zajedno s 82 države, 111
vladinih agencija, više od 800 nevladinih
organizacija i 10.000 znanstvenika i stru-
čnjaka iz 181 zemlje svijeta), eko-turizam
je: „ekološki odgovorno putovanje i posjeta
relativno nedirnutim područjima prirode s
ciljem uživanja u prirodi i respektiranja svih
pratećih objekata iz prošlosti i sadašnjosti,
promoviranja njezinoga očuvanja s malim
utjecajem posjetitelja i korisnom mogućno-
šću društveno-ekonomskoga djelovanja
lokalnoga stanovništva“.
objedinjuje ruralne i kulturne elemente
turizma.
• Podržava zaštitu područja prirode
stvarajući ekonomske koristi za lokalne
zajednice, organizacije i organe uprave
koji rukovode područjima prirode s
ciljem njihovoga očuvanja.
• Osigurava alternativnu zaposlenost i
mogućnost ostvarivanja prihoda za
lokalne zajednice.
• Povećava svijest o očuvanju prirode i
kulturnih bogatstava među stanovn-
ištvom i turistima.
Sastavnice eko turizma su da:
• podržava kakvoću života lokalnoga
stanovništva,
• uključuje iskustvo tumačenja i učenja,
• uključuje odgovorno djelovanje na
strani turista i turističkoga gospodarstva,
• usmjerava se prema malim grupama, a
izvodi od strane malih tvrtki,
• zahtjeva najmanju moguću potrošnju
neobnovljivih resursa,
Organiziranje eko turizma
Eko turizam se mora planirati poput
svih ozbiljnih i odgovornih ulazaka u
poduzetništvo turističkoga smjera, te njime
upravljati na način ostvarenja ciljeve prema
funkcijama menadžmenta, što zahtjeva:
• Upravljačke sposobnosti prilagođene
postupanju s posjetiteljima u zaštićenim
područjima prirode.
• Specijalistički marketinški pristup radi
privlačenja korisnika koji su pretežno
zainteresirani za prirodu.
• Vodičke usluge i usluge tumačenja koje
trebaju biti pružane od strane lokalnoga
stanovništva i usmjerene na pitanja po-
vijesti, kulturi i prirodi.
• Izvršnu vlast koja omogućuje stvaranje
fondova za zaštitu predjela prirode i
održivi razvoj lokalnih zajednica.
• Da se pozornost usredotoči na lokalne
stanovnike koji daju suglasnost za
razvoj turizma na temelju prethodne
informiranosti.
• Da imaju pravo punoga sudioništva, ako
to odluče, te ako daju sredstva moraju
imati osiguranu edukaciju da bi
iskoristili prednosti ovakvoga načina
održivoga razvoja.
Eko turizam je u početku bio samo
ideja, a ne disciplina, pa su ga mnoge tvrtke
i vlade razvijale bez razumijevanja njegovih
osnovnih načela koji su bitni za pravilno
definiranje projekata eko turizma. Međutim,
prema Međunarodnom društvu za eko
turizam određen je čitav niz načela koje
treba primjeniti pri projektima takvih
turističkih odredišta:
• Umanjivanje negativnih utjecaja na
prirodu i kulturu koji mogu nanijeti
397
• naglašava lokalno sudioništvo, vlasni-
štvo i poduzetničke mogućnosti,
posebno za seosko stanovništvo.
štetu odredištu.
• Obrazovanje turista o važnosti zaštite
prirode.
• Isticanje važnosti odgovornoga poslo-
vanja koje surađuje s jedinicama lokalne
samouprave i stanovništvom u cilju
zadovoljavanja lokalnih potreba i
stvaranja koristi od zaštite.
• Moraju postojati neposredni prihodi od
zaštite i upravljanja prirodnim i zašti-
ćenim područjima.
• Naglašavanje potrebe za stvaranjem
regionalnih turističkih planova, zona i
planova upravljanja posjetama nami-
jenjenim regijama i djelovima prirode za
koje je odlučeno da postanu eko
destinacije.
• Naglašavanje korištenja temeljnih eko-
loških i društvenih studija, te dugoro-
čnoga programa promatranja da bi se
procjenili i umanjili utjecaji.
• Težnja za povećanjem ekonomskih
koristi za zemlju destinacije, lokalno
poduzetništvo i zajednicu, osobito za
stanovništvo koje živi u i oko prirodnih i
zaštićenih prostora.
• Težnja za razvojem turizma bez
prelaska društvene i ekološke granice
prihvatljivih promjena određenih od
strane istraživača u suradnji s lokalnim
stanovništvom.
• Oslanjanje na infrastrukturu koja je
razvijana u skladu sa životnom sredi-
nom, minimalno korištenje fosilnih
goriva, očuvanje lokalnoga biljnoga i
divljega životinjskoga svijeta i uklapa-
nje u prirodno i kulturno okruženje.
Eko turizam je mala, ali tržišno brzo
rastuća gospodarska grana turizma.
Promidžba mu je utemeljena na prirodi.
Individualan je i maloga obujma, utemeljen
na turističkim grupama do 25 osoba i koristi
Zaključak
Ministarstvo turizma donijelo je
2003.godine “Strategiju razvoja Hrvatskoga
turizma do 2010. godine” u kojoj daje viziju
razvoja turizma, te punu podršku dekla-
rativnu i financijsku razvoju seoskoga, eko
turizma, kulturnoga turizma, vinskih cesta i
određuje institucije koje su zadužene za
provedbu projekata u turizmu.
Podršku i ostvarenje turističkih
projekata moguće je temeljiti na međuna-
rodnoj turističkoj suradnji koju čine
multilateralna suradnja (WTO, radne grupe
za turizam) i pogranične turističke zone sa
Slovenijom: “Raskrižje Štrigova”, “Haloze
Zagorje”, “Sutla dolina zdravlja”.
Turističke mogućnosti grada Pregrade i
općine Hum na Sutli su raznolike i
perspektivne, ali za ostvarenje očekivanih
učinaka potrebno je primjenjivati znanje,
upornost, poštivanje zakonitosti po kojima
398
smještajne objekte s manje od 50 postelja,
te se objekt seoskoga turizma može izravno
uključiti u eko turizam.
je turizam ustrojen i mnogo volje i suradnje,
te sve što je obrazloženo u dijelu Projekta
ukupnoga razvoja o turizmu. Djelatnosti
koje se djelomice ostvaruju na području ove
dvije jedinice lokalne samouprave nismo
iznosili, neke smo samo spomenuli,
međutim, postoji cijeli niz oblika turizma
koji se mogu ostvariti na prostoru Pregrade i
Huma na Sutli kao što su: lovni turizam,
planinarski turizam, športski turizam:
“paragliding”, biciklizam (Hum na Sutli
ima šetno biciklističku stazu), kulinarski
turizam, vjerski turizam, etno turizam,
kamp turizam, “team building”...
U zajedničkomu nastupu proizvodnje
hrane i pića, projektom hladnjače, vinarije i
punionice, oblici seoskoga turizma i vinskih
cesta su zahtjevni projekti koji stoje pred
stanovništvom i čelnicima grada Pregrade i
općine Hum na Sutli.
 Poruke za kraj
ovoga dijela
Projekta ukupnoga razvoja

Razvoj, to nije samo pitanje

sredstava!

Razvoj to je stanje svijesti!

Da bismo krenuli u razvoj, treba

pokrenuti razvojnu kampanju!

Želimo li uspjeti,
razvoj moraju podržati
široki slojevi građana
i subjekata!

399
Program razvoja poslovne
zone Pregrada

399
Uvod
Program razvoja Poslovne zone Pre-
grada definira projekt gospodarske zone
kojim se želi potaknuti razvoj gospodarstva
na području grada Pregrade, riješiti prostor-
ne probleme poduzetnika i poticati buduće
poduzetnike. Lokacija gospodarske zone
predviđena je prostorno planskom doku-
mentacijom.
Navedena lokacija smještena je u tzv.
južnoj zoni užega područja grada Pregrade
omeđena ulicom Janka Leskovara, cestom
za Cigrovec i potokom Kosteljina. Ona
zadovoljava prethodne uvjete i zbog poja-
čanoga interesa poduzetnika potrebno je
izraditi Program razvoja poslovne zone koja
obuhvaća prostorne, urbanističke, razvojne,
gospodarske i ostale preduvjete za njezin
razvoj.

1. Opći podaci

1.1. Naziv projekta i područje djelovanja

Poslovna zona Pregrada – izgradnja tom osigurava se razvoj dijela komunalne
komunalne infrastrukture. Područje djelo- infrastrukture za gospodarske subjekte, a
vanja projekta je na socijalnom razvoju i posredno i za sve građane. Ovim projektom
poboljšanju kvalitete života. Ovim projek- potiče se gospodarski razvoj grada.

Nositelj: Grad Pregrada

Nadležna osoba: mr.sc. Vilmica Kapac
Funkcija: Gradonačelnica
Telefon: 049 376 052
Fax: 049 376 132
e-mail: grad-pregrada@kr.t-com.hr ili grad@pregrada.hr

Kratak opis projekta

Ostvariti uređenje Poslovne zone
Pregrada i osposobiti je za ulaganje
domaćim i stranim ulagačima, te omogućiti
zapošljavanje većega broja radnika. Podići
životni standard. Zadržati mlade.
Uređenje i asfaltiranje prometnice A1 i
B. Izgradnja kanalizacijske mreže uz
predviđene prometnice I. faze. Plinofika-
cija, elektrifikacija i izgradnja vodoopskrb-
ne mreže Poslovne zone u I. fazi.
Izravni korisnici u prvoj etapi su
postojeći poduzetnici (12), zaposlenih oko
350, građani grada Pregrade, budući ulagači
i strani (do 35 novih poduzetnika).
Ovaj projekt ima znatan utjecaj na
zapošljavanje. U prvoj fazi očekivanja
zapošljavanja tijekom izvođenja projekta do
100 radnika. Nakon završetka I. faze
očekuje se zapošljavanje do 750 novih
radnih mjesta.
Projekt će pozitivno djelovati na okoliš.
Smanjuje se barsko i močvarno područje.
Uređuje se odvodnja kanalizacijskim
uređenjem. Tijekom rada poštuju se sve

400
zakonske odredbe za zaštitu okoliša.
Znatno povećanje rentabilnosti zbog
znatno povećanih uvjeta. To će omogućiti
veću proizvodnost i povećanje standarda
života svih građana područja.
Potrebe i ciljevi razvoja u gradu Pregradi
Ulaganjima u Poslovnu zonu osigurava
se mogućnost gospodarskoga razvoja grada,
više zapošljavanja, bolji standard uz
očuvanje tradicijskih vrijednosti kraja, kao
osnove revitalizacije ruralnih prostora i
zadržavanje stanovništva u seoskim
naseljima, uz uravnoteženi razvoj seoskoga
i gradskoga područja.
Za cjelovitiji razvoj grada postoji
prostorni plan uređenja grada Pregrade
(Službeni glasnik Krapinsko-zagorske
županije br. 1/98 i 7/00), te Strateški plan
gospodarskog razvoja grada Pregrade, a za
četverogodišnje mandatno razdoblje
Opis stanja, potreba i problema koji se projektom trebaju riješiti
Potrebe:
• uređenje prometnice A1 i B tijekom
2006. godine,
• izgradnja trafostanice i elektrifikacija
dostatnom snagom,
• plinofikacija (izgradnja magistralnoga
voda kroz zonu do kraja),
• izgradnja magistralnoga voda radi
osiguranja pitke vode.
Ciljevi:
• dovršetak uređenja zone u prvomu dijelu
(uz državnu cestu D206),
• otkup zemljišta za prometnice, uređenje i
asfaltiranje prometnica A1 i B,
• dovršetak plinofikacije,
• uređenje kanalizacijske mreže uz pro-
metnice i povezivanje u sustav,
• izgradnja vodoopskrbne mreže – magi-
401
Korištenje resursa kamenoga materijala
tijekom građenja, a moguće i korištenje
poljoprivrednih proizvoda nakon završetka
projekta, te mogućnost otvaranja mljekare,
pekarnice i slično.
Gradsko poglavarstvo je usvojilo Program
razvoja grada Pregrade od 2005. do 2009.
godine koji će poslužiti kao temeljni
dokument za razvoj svih segmenata
društvenoga i gospodarskoga života grada.
Za izgradnju i razvoj gospodarskoga
segmenta grada izrađen je Program razvoja
Poslovne zone Pregrada, te Urbanističko-
arhitektonsko rješenje uređenja Poslovne
zone i Program Gradskog poglavarstva u
mandatnom razdoblju od 2005. do 2009.
godine u kojemu je također sadržan ovaj
bitan dio razvoja.
stralni vod kroz zonu i mreža
Razvojni prioriteti:
• razvoj proizvodnih djelatnosti,
• razvoj djelatnosti koje koriste domaće
resurse, ali ekološki podobne (poljo-
privreda, vinogradarstvo, voćarstvo ili
djelatnosti povezane uz te grane
proizvodnje).
Ciljevi grada i razvojni prioriteti u
uskoj su vezi s ciljevima i razvojnim
prioritetima Županije. Razvoj djelatnosti
domaćih resursa, zapošljavanje većega
broja radnika, zaštita okoliša i zdrav život.
Mogućnost zadržavanja mladih ljudi i
kadrova svih profila nakon školanja,
osobito proizvodnih u ovomu kraju, pozna-
tomu po smanjenju broja stanovnika.
Pri utvrđivanju potreba, ciljeva i
razvojnih prioriteta sudjelovali su:
• gospodarstvenici, stručnjaci raznih
 profila i zanimanja,
• obrtnička komora Grada i Županije,
• Mjesni odbori, Gradsko poglavarstvo i
Gradsko vijeće,
• Županijsko poglavarstvo i Razvojna
agencija Županije,
• komunalno poduzeće, distributeri plina i
pitke vode,
• Hrvatska elektroprivreda,
• Hrvatske ceste, županijske ceste
Trenutno se u gradu izvodi nekoliko
projekata koji su usklađeni s potrebama,
ciljevima i razvojnim prioritetima:
• uređenje i asfaltiranje nerazvrstanih cesta
i ulica (nositelj Milan Burić),
• uređenje i izgradnja stočnoga sajmišta
(Romica Hrestak),
• uređenje i adaptacija zgrade Glazbene
škole (Stjepan Hršak),
• uređenje i adaptacija zgrade muzeja,
organizacija kušaonice vina i meda
(Vilmica Kapac),
• izgradnja kružnoga toka, izgradnja
magistralnoga cjevovoda visoke zone
Plemenšćina
Opis projekta, svrha i ciljevi projekta
Obuhvat poslova zone omeđen je Pro-
stornim planom uređenja grada Pregrade;
na jugu cesta za Cigrovec, dionica od ulice
Janka Leskovara do potoka Kosteljina, na
sjeveru do parcele pogona županijskih
cesta, na istoku državna cesta Pregrada -
Krapinske Toplice (D206 - D507), na
zapadu do zaštitnoga pojasa potoka Koste-
ljine oko 60 metara od potoka. Površina
zone 430x900 metara, odnosno 387.000
četvornih metara. Trenutno postoji šest
gospodarskih objekata i tri stambena
(obiteljska) objekta. U izgradnji su četiri
gospodarska objekta i objekt županijskih
cesta za poslovnu zgradu i zimsku bazu.
Radovi realizacije Programa unutar
predviđenoga petogodišnjega razdoblja je
prije svega komunalno opremanje zone.
402
Urbanističko tehničkim rješenjem utvrđeno
je formiranje parcela prema planu namjene
površina, planu izgradnje i uređenja, planu
prometa, vodoopskrbe, odvodnje i kana-
lizacije, te plinoopskrbe, a djelomično je
započeta izgradnja vodoopskrbnoga magi-
stralnoga cjevovoda, plinovoda, te izvršen
otkup zemljišta za izgradnju prometnica.
Osnovni problemi vezani su uz
financiranje otkupa zemljišta (plaćanje) za
prometnice, a osobito za otkup zemljišta za
privlačenje ulagača uz potrebito i već
planirano beneficiranje. Prespor razvoj
onemogućava potencijalne ulagače, zapravo
zainteresirane za ulaganjem u nove
proizvodne objekte u zoni ispod planirane
prometnice A1 (zapadni dio I. etape razvoja
zone).
Svrha projekta je razvoj maloga
poduzetništva, veće zapošljavanje, bolji
standard svih građana, ostanak mladih na
ovom području i ostanak školanih kadrova
različitih profila.
Ciljevi projekta su:
• omogućavanje razvoja maloga i sred-
njega poduzetništva,
• brže i veće zapošljavanje - više radnih
mjesta,
• veća kupovna moć ili veći standard
građana,
• razvoj domaće proizvodnje, korištenje
domaćih resursa,
• uključivanje šire zajednice u razvoj
regije.
Ovaj projekt je najznačajniji i presudan
za razvoj grada Pregrade, a značajno se
odražava na razvoj Županije jer grad
Pregrada je jedan od šest gradova sa skoro
8% ukupnoga stanovništva Županije.
Utjecaj projekta na zapošljavanje:
• za vrijeme trajanja projekta mogućnost
zapošljavanja do 100 radnika,
• nakon završetka I. faze projekta
mogućnost zapošljavanja do 750 radnika,
• završetak ukupnoga projekta donio bi
značajno povećanje zapošljavanja
Jednake mogućnosti za sve postoje
samo ovisno od objektivnih okolnosti
(financijske mogućnosti) u smislu ulaganja.
Socijalnu koheziju daje mogućnost većega
zapošljavanja. Društvenu uključenost omo-
gućava otvorenost projekta svima.
Projekt može imati veliki utjecaj na
rentabilnost gospodarskih subjekata s
obzirom na uvjete koje omogućava.
Izvozna orijentiranost je značajna kao i
moguće korištenje domaćih resursa: za
vrijeme izgradnje - različiti kameni mate-
rijali; nakon završetka - poljoprivredni re-
sursi, resursi znanja - proizvedenih struč-
njaka, dakle kadrovsko ulaganje domaće
pameti.
Projekt pozitivno utječe na okoliš i
zdrav život. Izgradnjom odvodnje, isuši-
vanjem močvarnoga tla, čišćenjem kanala i
njegovim zatvaranjem u jednom dijelu -
uređenje okoliša. Tijekom projekta poštovat
će se sve zakonske odredbe prihvaćene i
programom uređenja ili samim projektom.
Iskustva i sposobnosti investitora, te
utjecaj projekta na razvoj grada
Pregrade
Grad Pregrada je u zadnjih desetak
godina završio slijedeće važnije investicije:
1. izgradio mrtvačnicu u vrijednosti od
1.778.742,00 kuna,
2. sudjelovao u izgradnji glavnoga
kanalizacijskoga kolektora s udjelom od
35 % u iznosu od 2.260.715,00 kuna,
3. izgradio: vodovod Kostelgradska ulica
2. Prostorno-urbanistički uvjeti
2.1. Prostorni preduvjeti
Prostorno-urbanistički preduvjeti polaze
od prostorno-planske dokumentacije koja
predviđa određene površine kao radnu
403
– ulica Stjepana Radića u vrijednosti od
1.807.655,00 kuna, magistralni vod
Pregrada – Poslovna zona (I faza) u
vrijednosti od 1.952.375,00 kuna,
magistralni vod Lenard – Sv. Jurski Vrh
– ZO1 u vrijednosti 1.663.975,00 kuna,
vodospremnik Premrli u vrijednosti
1.369.376,00 kuna, a sudjelovao u
izgradnji vodoopskrbe visoke zone
Kostel – Kostelsko – Kostel Bregi u
vrijednosti 1.318.000,00 kuna,
4. provodi projekt asfaltiranja ulica i
nerazvrstanih cesta u vrijednosti od
5.191.960,00 kuna,
5. osnovao i radi na uređenju Poslovne
zone uz dosadašnje ulaganje preko
1.253.00,00 kuna,
6. sudjelovao kod izgradnje Srednje škole,
dvorane i okoliša te nabavci opreme u
vrijednosti od preko 37.000.000,00
kuna (udio grada u iznosu od
3.800.000,00 kuna.
Provođenjem navedenih projekata
poboljšana je kakvoća svakodnevnoga
života građana kroz uređenje prometne i
vodovodne infrastrukture, pozitivno
utjecanje na okoliš, a porasla je vrijednost
nekretnina i zemljišta na tomu prostoru.
Primjećuje se izgradnja novih obiteljskih
kuća, poslovnih objekata i vikendica. Od
posebnoga značaja je izgradnja Poslovne
zone u kojoj je otvoreno pet novih
gospodarskih subjekata s tristotinjak novih
radnih mjesta.
zonu. Važeća prostorno-planska dokumen-
tacija je Prostorni plan uređenja grada
Pregrada ("Službeni glasnik Krapinsko-
zagorske županije" br.1/98), koji planira
nastanak poslovne zone u tzv. južnoj zoni
grada definira u značenju namjene površina
kao radna zona gospodarske namjene – za
čistu industriju, malu privredu i komunalne
servise.
Grad Pregrada također je u siječnju
2003. godine izradio urbanističko-arhitek-
tonsko idejno rješenje – studiju gospodarske
zone. Studijom su date osnovne smjernice
za izdavanje lokacijskih dozvola, izgradnju
prometnica, komunalne infrastrukture i
formiranje građevinskih parcela.
Stručna podloga čini osnovu za isho-
đenje lokacijske dozvole za parcelaciju
zemljišta i izgradnju komunalne infra-
2.2. Urbanistički preduvjeti
Prostorno planskom dokumentacijom
trebaju biti utvrđeni osnovni urbanističko-
tehnički uvjeti uređenja (postotak izgrađe-
nosti, graditeljski pravac, zadane površine
unutar svake novoformirane čestice, mjesto
priključka na javni put).
U odredbama za provođenje prostorno-
planskih dokumenata određuju se prethodni
2.3. Provedbene odredbe
• Prilikom izrade projektne dokumentacije
za ishođenje građevne dozvole potrebno
je potanko prikazati uređene građevinske
parcele: smještaj zgrada na parceli, kolni
i pješački pristup do zgrada, te sve druge
potrebite pojedinosti (parkovno obli-
kovanje, ograde, ulazi, popločenja,
parkiranje automobila, smještaj kontej-
nera za smeće...),
• Zgrade - proizvodne, obrtničke, skladišne
i druge trebaju biti prema ulici na
udaljenosti od 20 metara od ruba pojasa
prometnica, odnosno regulacijske linije.
Najmanja udaljenost regulacijske linije
404
strukture. Grad Pregrada pristupio je izradi
tih planskih dokumenata, kako bi ispunio
prostorno-urbanističke preduvjete.
Osnovne smjernice koje se ugrađuju u
prostorno planske dokumente vezane su na
potrebu zaštite prostora osobito vrijednoga i
ograničenoga dobra, te zaštitu okoliša.
Mjere trebaju spriječiti nepoželjne procese
koji vode pogoršanju stanja u prostoru i
predvidjeti sanaciju kojom se stanje može
unaprijediti tamo gdje je uočena potreba za
sanacijom. Da bi se program mogao ostva-
riti neophodno je da prostorni planovi budu
odraz današnjega ustrojstva grada Pregrade,
vodeći računa o posebnostima i potrebama
Grada, te o vlasničkim odnosima u prostoru.
uvjeti za izgradnju poslovnih građevina
prema kojima je moguće graditi građevine
namjene:
• za čistu industriju,
• malu privredu i
• komunalne servise.
od osi prometnica određuje se na
slijedeći način:
o 10,0 metara kod državnih prometnica
o 8,50 metara kod županijskih promet-
nica
o 6,00 metara kod lokalnih prometnica
o 4,50 metara kod svih ostalih neraz-
vrstanih cesta.
• Najmanja udaljenost zgrade od ruba u
dubini parcele (rub usporedno s uličnom
stranicom parcele) treba biti 20,00
metara. Uz taj rub parcele obvezatno se
sadi drvored i visoko grmlje u svrhu
zelene ograde. Poželjna je veća
 udaljenost što ovisi o širini parcele, o
postojećoj zgradi na susjednoj parceli, o
mogućnostima pristupa vatrogasnim
vozilima... Kod postojeće izgradnje i vrlo
uskih građevinskih parcela dozvoljava se
najmanja udaljenost građevina od bočnih
susjednih građevinskih parcela od 3,00
metra.
• Prostor između građevine i regulacijske
linije važan je za sliku ulice i za doživljaj
gradograditeljske cjeline. To je prostor
koji se vidi s ulice u kojega se najprije
ulazi kada se prilazi zgradi i u kojem
stičemo prvi dojam o zgradi vlasnika,
zbog toga taj je prostor potrebno
primjereno arhitektonski i parkovno
oblikovati. U tom je prostoru moguće
urediti i dodatno parkiralište za
zaposlenike ili goste.
• U predprostoru je moguće posaditi
drveće, odgovarajuće popločiti taj
prostor, te postaviti vanjsku izložbu
proizvoda...
• Najveća izgrađenost parcele može biti
40% površine parcele. Najmanja par-
kovna oblikovanja površina mora biti
30% površine građevne parcele. Naj-
manje polovica parkovno oblikovane
površine parcele mora biti zasađena
visokim drvećem. Uz svaku ogradu
prema susjednoj parceli, osim ako
parcela nije jako uska, treba posaditi
drvored. On će poslužiti vizualnoj zaštiti,
imat će ekološko značenje i pridonijet će
boljem urbanističko-arhitektonskom
izgledu radnoga područja, jer će krošnje
drveća "razbiti" velike arhitektonske
mase zgrada.
• Najveća visina zgrade ne smije prijeći
visinu od P+2 (bez potkrovlja), a
najmanja je prizemna visina zgrade.
• Visina građevine od kote konačno
uređenoga terena do vijenca krova mora
biti u skladu s namjenom i svrhom same
građevine, ali ne smije biti veća od 12,00
metara:
• Gornji rub stropne konstrukcije podruma
405
ne smije biti više od 0,60 metara iznad
kote konačno uređenoga terena.
• Krovište je obvezno koso, nagiba krovne
plohe 200- 450. Za zgrade većega raspona
moguć je manji nagib krova, ali ne manji
od 120. Pokrov, te nagib i broj krovnih
ploha ovisit će o namjeni i svrsi same
građevine. Pokrov ne smije biti svijetle i
reflektirajuće boje. Potrebno je u
najvećoj mogućoj mjeri koristiti
tradicijski pokrov i tradicijski nagib
krova. Vanjsko oblikovanje zgrade
obvezno je arhitektonski prilagoditi
zagorskomu krajoliku skrbeći da se ne
naruši slika naselja.
• Najmanja udaljenost građevine od međa
sa susjednim građevnim ili ostalim
parcelama mora iznositi najmanje
polovicu zabatne visine građevine, ali ne
manje od 5,50 metara kako bi se
omogućila kolna pristupačnost vozilima
za slučaj nužde (primjerice vatro-
gascima).
• Iznimno se kod postojećih građevnih
parcela s već izgrađenim građevinama,
dozvoljava udaljenost od ruba susjednih
parcela od 3,00 metra.
• Tijekom proizvodnoga procesa ili uskla-
dištenja sirovina, polugotovih i gotovih
proizvoda, na ograđenim parcelama na
kojima se planiraju manje gospodarske
zgrade (ili više njih), ne smiju se javljati
štetni i opasni plinovi ili neke druge vrste
onečišćenja zraka, vode...
• Ako dolazi do kontroliranoga izljeva
štetnih tvari, tada je potrebno provesti
odgovarajuće filtriranje, taloženje ili
pročišćavanje prije samoga ispusta u
okoliš.
• Ako takva opasnost postoji zbog
iscurenja u teren prilikom skladištenja na
otvorenom, tada se za cijeli prostor treba
provesti djelotvorna drenaža i odvodnja
do posebne taložnice (filtera), a prije
ispusta u javni sustav odvodnje.
• Prije priključivanja zgrada na infra-
strukturne sustave treba zatražiti i dobiti
 suglasnost na potrebne kapacitete od
nadležnih komunalnih poduzeća, putem
odgovarajuće tehničke dokumentacije.
• Kolni pristup do građevnih parcela mora
se ostvariti isključivo s uređenih
prometnih površina.
• Utovar, istovar ili pretovar teretnih
vozila može se obavljati samo na
građevnoj parceli, a ne na cesti.
• Parkiranje osobnih vozila zaposlenih,
kao i poslovnih stranaka, mora se riješiti
isključivo na građevnoj parceli. Iznimno
se poslovne stranke mogu služiti
parkiralištem u drvoredu, unutar pojasa
prilazne gospodarske prometnice.
Ograda prema javnoj prometnici mora
biti vrsno arhitektonski oblikovana. Može
biti metalna, djelomično zidana (ne
betonirana) drvena ili kombinirana, a
preporuča se da bude oblikovana sa
živicom. Ograda prema susjednim građev-
3. Poslovna zona Pregrada
3.1. Planirano uređenje prostora
Akceptirajući u potpunosti prostorne,
programske i tehničke dokumente,
postojeću izgradnju i parcelaciju nastojalo
se ponuditi rješenje koje bi omogućilo
jednostavnu racionalnu i etapnu provedbu
plana.
Prometnice su za dvosmjerni promet sa
zaštitom koridora za uređenje komunalne
infrastrukture. Uz sjeverni rub obuhvata
gospodarske zone planirana je prometnica
od ulice Janka Leskovara preko postojećega
mosta (potrebna rekonstrukcija) do ulice
Kolarija, paralelno sa cestom za Cigrovec
uz južni rub poslovne zone. Time je
postignuto kvalitetno povezivanje dijelova
naselja s istočne i zapadne strane potoka
406
nim parcelama je metalna (rešetkasta ili
žičana) s gusto sađenom živicom s
unutrašnje strane ograde. Utvrđuju se
autohtone vrste grmlja (npr. grab, tisa,
kalina), a nikako se ne smije saditi tuja
(Thuja sp.), pa čempres (Chamaecyparis
sp.) i slične egzotične biljne odlike.
Arhitektonske ograde mogu biti najviše
visine od 180 cm, ako su providne ili 130
cm ako su neprovidne.
• Gdje god prostorni uvjeti to dozvoljavaju
u radnim i komunalno-servisnim područ-
jima potrebno je unutar zelenoga pojasa
između kolnika i nogostupa zasaditi
drvored. Prilikom sadnje stabala mora se
paziti da mjesto sadnje ne prouzroči
nemogućnost kolnoga pristupa na neku
od građevnih parcela ili da se sade na
takvom razmaku da se između njih
omogući parkiranje osobnih automobila.
Kosteljine. Od navedene prometnice
planirane su dvije paralelno ulicom Janka
Leskovara i sa spojem na cestu za Cigrovec.
Opisanim rješenjem prometa omogućen
je kratak i brz prilaz do poslovne zone iz
bilo kojega dijela okolnih naselja.
Prometnice su rađene uz najveće poštivanje
postojećih zemljanih putova i granica
katastarskih čestica.
Uz prometnice su određeni građevinski
pravci do kojih je moguća izgradnja.
Građevinske parcele moći će se
formirati prema specifičnosti pojedinih
djelatnosti, namjeni i zahtjevu investitora.
Kod toga se moraju poštivati postavke
prostornoga plana i smjernice iz rješenja
(maksimalna izgrađenost parcele 40%,
potrebno je ozelenjavanje svake parcele,
javnih površina...).
Postojeći stambeni objekti mogu se
obnavljati i dograđivati u svrhu prenamjene
u poslovne prostore.
Uz postojeće prometnice ulicu Janka
Leskovara i cestu za Cigrovec treba
nastojati formirati poslovne prostore i
objekte trgovačke i uslužne namjene, a u
3.2. Vrijednost i dinamika realizacije
Troškovi
Ulaganje u poslovnu zonu vrši se po
osnovi izrade projektne dokumentacije za
komunalno opremanje zone i izgradnje
komunalne infrastrukture s pratećim tro-
škovima investicija (stručni nadzor...), te
kupnja zemljišta.
Kupnja zemljišta provodi se prven-
stveno za izgradnju prometnica, a u skladu s
prostorno planskom dokumentacijom.
Komunalno opremanje zone provodi se
u razini koja obuhvaća izgradnju:
Rokovi realizacije
Realizacija predviđene poslovne zone je
na temelju iskazanoga poduzetničkoga
interesa i prostorno planske dokumentacije.
S obzirom da ova tendencija ovisi o
mnogo parametara koji su primjenjivi
tijekom vremena i vezani na niz gospo-
darskih financijskih i tržišnih elemenata u
datom vremenu, koncepcija struktura,
intenzitet, te konačno i rokovi ulaganja
prilagođavat će se ovim elementima i
trenutnom stanju interesa.
1. Predviđena poduzetnička zona u tomu
razdoblju obuhvaća samo dio ukupne
površine poduzetničke zone definirane
prostorno-planskom dokumentacijom.
407
ostalomu dijelu poslovne zone mogu se
planirati objekti industrijske namjene, ali
samo čiste industrije što je određeno
prostornim planom .
Sastavni dio rješenja su i smjernice za
provođenje kojima se predlažu ostale mjere
potrebne kod izdavanja lokacijskih dozvola.
Također navedenim rješenjem pred-
viđen je koridor za polaganje vodovodne i
plinske mreže, te odvodnja otpadnih voda.
• vodoopskrbnih cjevovoda i izvodima za
vodovodne priključke u svaku parcelu,
• plinoopskrbnih cjevovoda s izvodima za
priključak u svaku parcelu,
• elektroenergetske mreže s izvodima za
priključak u svaku parcelu otkupljenom
električnom snagom ,
• telefonske kabelske kanalizacije s
izvodima za priključke u svaku parcelu,
• uređenje prometnica.
2. Ukoliko i nakon toga razdoblja iskazan
interes bude takav da će zahtjevati
daljnje proširenje zone nastavno će se
izraditi program daljnjega proširenja i
opremanja.
Radovi ostvarenja Programa unutar
predviđenoga petogodišnjega razdoblja,
prije svega komunalno opremanje zone,
vezani su uz niz činbenika koji na njih
utječu. Urbanističko-tehničkim rješenjem
riješeno je formiranje parcela prema planu
namjene površina, planu izgradnje i uređe-
nja, planu prometa, vodoopskrbe, odvodnje
i kanalizacije, te plinoopskrbe, a započeta
je izgradnja komunalne infrastrukture
(vodoopskrbnoga cjevovoda, plinovoda, te
otkup zemljišta za izgradnju prometnica).
Ukupna ulaganja prema projektu
razvoja zone su 19.262.500,00 kuna i to: za
izradu projektne dokumentacije 785.950,00
kuna, za izgradnju infrastrukture
17.226.550,00 kuna i troškovi za privođenje
svrsi poslovnih objekata 1.250.000,00 kuna.
Grad Pregrada odredio je olakšice i
pogodnosti za poduzetnike u poduzetničkoj
zoni koji se oslobođaju plaćanja komunal-
noga doprinosa i naknade za priključenje na
vodovodnu i plinovodnu mrežu.
Potrebno je još jednom naglasiti da
Poslovna zona Pregrada ima površinu od
387.000 m2, u vlasništvu JLS 42.000 m2, te
u vlasništvu poduzetnika 85.000 m2, dok je
ostatak u privatnomu vlasništvu. U zoni je
13 poduzetnika s 420 zaposlenih, što je
vidljivo u tablici koja slijedi:

POSLOVNA ZONA PREGRADA - PODUZETNICI

Redni Broj za-
Poduzetnik Djelatnost
broj poslenih
1. "PANDA-S", Slavko Glas, Pregrada Trgovina mješovite robe
5
D. Kunovića 16
2. "OKIROTO d.o.o., Marijan Marković Prerada plastike
59
Pregrada Vrhi 124, Pregrada
3. "KOSTEL-PROMET", Josip Štruk Izrada tekstilne galanterije
324
Janka Leskovara bb, Pregrada
4. "KUNA PETROL", Štefanija Petek Benzinska crpka,
8
Janka Leskovara 36/2 trgovina,autopraonica
5. "KUNAGORA"d.o-o,Ivica Burić Trgovina neprehrambenih
8
artikala
6. Hrvatske ceste, Vončinina 3, Zagreb Zimska služba 0
7. Krivec Juraj, J. Leskovara 51/1 Uprava, skladište - u
6
Pregrada izgradnji
8. Grilec, d.o.o. Sesvete, Grilec Ivan U izgradnji 0
9. Kuna-auto, Josip Živičnjak, Parkiralište, poligon
5
D. Kunovića 21, Pregrada uprava - u izgradnji
10. Plast trgovina, Lj. Gaja 25, Trgovina plastičnih
0
Pregrada proizvoda - u izgradnji
11. Županijska uprava za ceste KZŽ, Upravna zgrada - u
5
S. Radića 17, Pregrada izgradnji
12. "Staklorez", Milan Burić, Proizvodnja stakla, ugrad-
0
J. Leskovara 31, Pregrada nja stakla - u izgradnji
13. Bravarija "Kolenko", Kolenko Josip Građevinska bravarija - u
0
Kostelgradska 19, Pregrada izgradnji

408
Panorama poslovne zone Pregrada Izvor: arhiv grada Pregrade

409